You are on page 1of 139

,)J~V {' ~

E, PA~3ALIĆ

ANTiČKA NASELJA I KOMUNIKACIJE
U BOSNI I HERCEGOVINI

' ..
~~-~-...-..',"

.
.~

,
•.

\ SARAJEVO - 1960
\
ZEMALJSKI MUZEJ - SARAJEVO
POSEBNO IZDANJE

E, PASALIC

.:»:

ANTiČKA NASELJA I KOMUNIKACIJE
U BOSNI I HERCEGOVINI

\ SARAJEVO - 1960

;
ć~~ tt
/
REDAKCIJ A:

D-r ALOJZ BEN AC. viši naučni saradnik
DIMITRIJE SERGEJEVSKI, naučni savjetnik

FlLo20fski fakultet
S, ~ J:" ,-3 j e v o

fer
148-1

illllllllllllllllllllllllllll
08000'59:23

Tehnički urednik: JULIJANA SUSNIK
Lektor: VOJIN DRAMUSIĆ
Njemački tekst: D-r JOHANA POPADIĆ
\

/
Sadržaj
Strana
Skraćenice . VII-VIII
Izvori i literatura IX-XII

I Uvod 1- 2
\,1 II Istraživanja od 1878 do 1945 g. 3- 6
/ III Stanje istraživanja od 1945-1953 g. 7- 9
IV Naselja i ceste u porječju Sane i Une 10-17
1) Rimska cesta Grab-Resanovci-Bos. Petrovac i dalje 10---11
2) Područje Bos. Grahova, Drvara i Bos. Petrovca 11-12
3) Dolina Sane i J apre . 12-13
4) Bihaćko Polje sa okolinom 13-14
5) Područje Bos. Krupe, Cazina Velike Kladuše 14
6) Problem komunikacija Bihać-i-Bos. Petrovac i Bihać - nizvodno Unom 14-16

V Naselja uz rimsku cestu Prolog-Banjaluka-Bos. Gradiška uz mrežu
vicinainih puteva . 18-34
1) Područje Livanjskog i Glamočkog Polja 18---2]
2) Cesta Mlinište-Podraško Po Ije i njene veze 21
3) »Solarski put- i Šipovo . 21-22
4) Komunikacije i naselja na prostoru Jezero, Jajce, Majdan i Mrkonjićgrad 22-23
5) Rimski put Mrkonjićgrad-Trijebovo-Kočići. 23
6) Rimska cesta od Podraškog Polja do Banjaluke 23-24
7) Tragovi i pravac rimske ceste od Banjaluke prema Savi 24-28
8) Topografija rimske ceste Mlinište-Podraško Polje-s-Banjaluka-e-Bos.
Gradiška (Karta I i II) . 28-29
9) Topografija rimske ceste Pecka-Glamočko Polje-Livanjska Polje-
Prolog . 29-32

VI Naselja uz rimsku cestu Ržano-s-Duvanjsko Polje-Rama-Skopljansko
Polje-Vitez na Lašvi-dalje u unutrašnjost Bosne i uz mrežu vicinalnih
puteva 35-54
1) Šire područje Duvanjskog Polja. 35-38
/' 2) Dolina Rame . 38-39
3) Područje Gornjeg Vakufa i Bugojna 40-41
4) Porječje Lašve . 41-44
5) Zenica sa okolinom 44
6) Porječje Bosne od Zenice prema Savi 45-46
7) Područje: Foj nica-Kiselj ak- Kreševo-Visoka-Vareš 46-47
8) Problem ubikacije stanica Bistue nova i Stanecli . 47-51

n
VI
Strana
VII Naselja uz rimsku cestu Runović-Tihaljina-Humac-Naronai uz mrežu
vicinalnih puteva . 55- 59
J 1) Cesta Runović-Tihaljina-Humac-Naronasa sporednim putevima 55- 56
V 2) Tragovi i ostaci naselja . 56- 58

VIII Naselja uz rimske ceste: dolina Neretve-Nevesinjsko Polje-Sarajevsko
Polje-Romanija-Drina; HutovoPolje-Popovo Polje; Cavtat-Trebinje; i
uz mrežu vicinalnih puteva 60- 78
J 1) Cesta dolinom Neretve prema Sarajevskom Polju 60- 61
J 2) Cesta Narona-Nevesinjsko Polje i naselja uz nju 61
J 3) Problem ceste Narona-Leusinum (Leusinium) 62- 64
J 4) Čapljina sa okolinom 64- 65
V 5) Rimska cesta dolinom Bregave i naselja u stolačkom kraju 65- 66
J 6) Kraj oko Bileće i Gacka 66
J 7) Mostar sa okolinom 66- 67
J8) Konjic i okolina . 67- 68
9) Sarajevsko Polje i Sarajevo sa okolinom 68- 69
10) Cesta od Sarajeva preko Romanije u dolinu Drine 69- 70
11) Područj e: Sokolac-Glasinac -Rogatica-Vlasenica 70- 71
12) Foča, Goražde i Višegrad sa okolinom 71- 72
13) Cesta i naselja uz srednji tok Drine . 73- 74
14) Područje Zvornika, Janje i Bijeljine (donji tok Drine) 74- 75
15) Područje: Tuzla-Gradačac-Brčko 75- 76

IX Opšta razmatranja o antičkim naseljima i komunikacijama u Bosni i Her-
cegovini 79-110
1) Izvori 79- 80
2) Kontinuitet naselja i njihov razmještaj 80- 82
3) Materijal za izgradnju naselja 82- 84
4) Grad i selo 84- 88
5) Vrste naselja . 88- 89
a) Fundi i villae rusticae 89- 91
b) Rudarstvo i rudarska naselja 91- 97
e) Naselja uz logore (canabae) 97- 99
d) Naselja uz mineralna vrela 99-102
6) Komunikacije 103-108

Prilozi: 6 karata i 10 fotografija

\
Sl<raćenice

AEM - Archaeologisch-epigraphische Mitteilungen aus Oesterreich-Ungarn, Wien
AR - Austria Romana, Leipzig
Ballif, Strass. - Philipp Ballif, Rčmische Strassen in Bosnien und der Hercegovina, Wien, 1893
Betz, MgD - A. Betz, Untersuchungen zur Mil itar geschichte der romischen Provinz Dalmatien, Baden
bei Wien, 1938
Blau, Reisen - O. Blau, Reisen in Bosnien und der Hertzegowina, Berlin, 1877
BD -BuUettino di archeologia e storia dalmata, Spalato
CIL - Corpus Inscriptionum Latinarum
Cons, Provo Dalm. - H. Cons, La province romaine de Dalmatie, Paris, 1882
Evans, ARI - Antiquarian Researches in Illyricum, I - IV, Westminster 1883-1885
Geogr. Rav. - Ravennatis Anonymi Cosmographia
Grenier, Manuel - A. Grenier, Manuel d'archeolc gie gaUo-romaine I, II, Paris, 1931, 1934
GZM - Glasnik Zemaljskog muzeja, Sarajevo
Heichelheim, WgA - Fritz Heichelheim, Wirtschaftsgeschichte des Altertums von Palaolitikum bis zur
Volkerwanderung der Germanen, Slaven und Araber I, Leiden, 1938
Itin. Ant. - Itinerarium Antonini
.Jireček, Strass. U. Bergw. - K. Jireček, Die Handelsstrassen und Bergwerke von Serbien und Bosnien
wahrend des Mittelalters, Prag, 1879
Kiepert, FOA XVII - H. Kiepert, Formae orbis antiqui, XVII
m. p. - mille passus
Miller, IR - K. Miller, Itineraria Romana, Stuttgart, 1916
NV - Nastavni vjesnik, Zagreb
Naše starine - Naše starine - Godišnjak Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture prirodnih
rijetkosti NRBiH, Sarajevo
O.Jh - Jahroshef'te des osterreichischen archaologi schen Institutes, Wien
Patsch, Anhang - Patsch, Anhang - Die epigraphischen Denkmiiler der romischen Strassen in Bo-
snien und der Hercegovina (Ph. Ballif, Romi sche Strassen in B. U. d. H.)
Patsch, Herzegow. - Patsch, Die Herzegowina einst und jetzt, Wien, 1922
Patsch, Narona - Patsch, Zur Geschichte und Topographie von Narona, Wien, 1907
PWRE - Pauly-Wissowa, Real-Encyclopadie der classischen Altertumswissenschaft, Stuttgart
Radimsky, PF - W. Radimsky, Die prahistorischen Fundstatten - ihre Erforschung und Behandlung
mit besonderer Riicksicht auf Bosnien und die Hercegovina ..., Sarajevo, 1891
REA - Revue des etudes anciennes, Paris

IL_·~· =1
VIII
r. m. - rimska milja
Rostovcev, GW - M. Rostovtzeff, Gesellschaft und Wirtschaft im rčmischen Kaiserreich I-II, Leipzig,
1929
Sitzungsb. W. Ak. - Sitzungsberichte der phil. -hi stor. Classe der kaiserl. Akademie der Wissenschaf-
ten, Wien
Spomen. - Spomenik Srpske kraljevske akademije, Beograd
Tab. Peut. - Tabula Peutingeriana
Tomaschek, Topogr. - W. Tomaschek, Die vorsla wische Topographie der Bosna, Herzegovina, Crna
Gora und der angrenzenden Gebiete - Mittheilungen der geographischen Gesellschaft in Wien,
Wien, 1880
Toutain, EA - J. Toutain, L'ecoriomie antique, Paris, 1927
Vjesnik, Split - Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, Split
Vjesnik, Zagreb ---.:..- Vjesnik Hrvatskoga arheologičkoga društva, Zagreb
WM - Wissenschaftliche Mitteilungen aus Bosnien und der Hercegovina, Wien
,
Izvori 1 literatura
a) I z: vor i

- Appiani Historia Romana, ed. Mendelssohn, Lip siae in aed, Teubn., 1879: vol. I Ill.
- Aurelius Victor, De Caesaribus, ed. F. Pichlmayr, Munchen, 1892
- Caesaris Commentarii, recens. B. Kubler, Lipsiae in aed. Teubn., 1893: De bell. Gall. III, 21 i VII, 22
- Cassiodori Variarum libri duodecim (Patrologiae cursus completus, series latina, ed. J. P. Migne,
'Parisiis, 1865) - Epist. XXV - XXVI, 590
- Codex Theodosianus, recogn. Kreuger, liber I - VIII, Berlin, 1923 - 1926: VIII, tit. V
- Constantine Porphyrogenitus, De administrando imperio - Gy. Moravcsik, Budapest, 1949: 32, 101
- Corpus Inscriptionum Latinarum, III, V, VIII, IX, XIII
~ Corpus Inscriptionum Rhenanarum, G. Brambach, London - Paris, 1867
- Digesta, ed. Mommsen - Kreuger (= Corpus Iuris Civilis I, Berlin, 1922): VII, 1, 13, 5
- Dionis Cassii Cocceiani Historia Romana, ed. 1. Melber, Leipzig, 1890: XIV, LV i LVI
- Florus, Epitomae libri II, ed. O. Rossbach, Lipsiae in aed. Teubn., 1896: I, 45; II, 25
- Geographi Graeci Minores, ed. C. Mullerus, Parisiis, 1855: Scylacis Caryandensis Periplus, c. 24,
30 - 31 i Pseudo - Skymnus (Anonymi, vulgo Scymni Chii) , Orbis descriptio, 212
- Geographi Latini Minores, ed. A. Riese, Heilborn, 1878, 104-126: Expositio totius mundi et gen-
tium, 53
- Inscriptiones Latinae selectae II, 2, H. Dessau, Berolini 1906
- Itinerarium Antonini Augusti et Hierosolymitanum, ed. G. Parthey - M. Pinder, Berolini, 1848
- Livius, ed. Weissenborn, Berlin 1864: XLI i XLIII
- Martialis, Epigrammaton libri X, ed. Gilbert, Leipzig, 1896: LXXVIII, 1-5; 247-248
- Notitia dignitatum, izd. O. Seeck, Berlin, 1876
- Plinii Naturalis historia, recens.D. Detlefsen, Berolini, 1866: vol, I, libri I-VI (III, 142-143); 1873:
vol. V, libri XXXII-XXXVII (XXXIII, 21)
- Polybii Historia, ed. L. Dindorfius, Lipsiae in aed. Teubn., 1868, vol. IV: XXXII, 18-19
~ Ptolemaei Geographia, ed. C. Muller, Paris, 1883: II, 16; VIII tab. V
- Ravennatis Anonymi Cosmographia et Guidonis Geographica, (Itineraria Romana II), ed. J. Schnetz,
Lipsiae in aed. Teubneri, 1940
- Statius, Silvarum libri quinque, ed. Klotz, Leipzig, 1911: I, 2, 13; III, 3, 86; IV, 3, 32
- Strabonis Geographica, recogn. A. Meineke, Lipsiae in aed. Teubn., 1877, vol. I i II: IV, 6 i VII, 5
- Suetoni Tranquilli De vita caesarum, recens. C. L. Roth, Lipsiae in aed. Teubn., 1882: Tib. 49
- Tabula Peutingeriana, Weltkarte des Castorius, ed.. K. Miller, Ravensburg, 1888
- Taciti libri qui supersunt, tom. prior - 1909, VI, 19; tom. posterior, 1911: Germania 16 - recogn.
C. Halm, Lipsiae in aed. Teubn.
- Theodosiani libri XVI cum constitutionibus Sirmondianis et Leges novellae ad Theodosianum perti-
nentes, ed. Mommsen - Meyer, Berlin 1905: X, 19, 1
- Vellei Paterculi ex Historiae Romanae ad M. Vinicium consulem libris duobus quae supersunt, ed.
C. Stegmann de Pritzwald, Lipsiae in aed. Teubn., 1933: II, 112 - 114
- Vitruvii de architectura libri decem, Lipsiae, 1899: II, 1, 5

/1
-~-_/~
x
b) L i te r a t II ra
(popis važnijih djela i članaka)

- Abramić M., O novim miljokazima i rimskim cestama Dalmacije, Starinar, Beograd, 1926-27,
31-44
- Archaeologisch-epigraphische Mitteilungen aus bsterreich - Ungarn, Wien, IV (1880); VIII (1884),
XV (1892), XVI (1893) i XVII (1894)
- Ballif Ph., Romische Strassen in Bosnien und der Hercegovina, Wien, 1893
- - - - , Das Strassenwesen in Bosnien und der Hercegovina, Wien, 1903
- Barada M., Topografija Porfirogenitove Paganije, Starohrvatska Prosvjeta, Zagreb - Knin, 1928,
NS II, 1 i d.
- Beloch J., Die Bevolkerung der griechisch - r omischen Welt - Der lateinische Westen: Die Do-
naulander, Leipzig 1886
- Betz A, Untersuchungen zur Militargeschichte der romischen Provinz Dalmatien, Baden bei Wien,
1938
- Blau O., Monatsberichte der Berliner Akademie der Wissenschaften, 1867, 741 i d.
- - - - , Reisen in' Bosnien und der Hertzegowina, Berlin, 1877
Bonnard L., La Gaule thermal e - Sources et sta tions thermales et minćrales de la Gaule Et I'ćpoque
gallo-romaine, Paris, 1908
- - - - , La navigation interieure de la Gaule Et I'epoque gallo-romaine, Paris, 1913
- Bulle H., Geleisestrassen des Altertums, Verlag der Bayer. Akad. der Wiss., Munchen, 1947
Carnoy A., Toponymie des chaussees romaines en Belgique et dans les regions avoisinantes - Essai
d'hodonymie. L'Antiquite classique, Bruxelles, XXIII, 1954, 1er fasc., 18-25
Conrad A, Bosnien in Bezug auf seine Mineral schatze, Wiener geogr. Mittheilungen, 1870, 220 i d.
Cons H., La province romaine de Dalmatie, Paris, 1882
Čremošnik G. - Sergejevski D., Gotisches und Romisches aus Breza bei Sarajevo, Novitates Musei
Sarajevoensis, br. 9, 1930
Čurčić V., Historija rudarstva i topioničarstva u Bosni i Hercegovini, Rudarski i topioničarski vesnik,
Beograd, 1930, br. 9, 375 i d.
- Deringer H., Die romische Reichsstrasse Aquileia-Lauriacum, Carinthia, Klagenfurt, 139 (1949), 140
(1950)
Devis O., Prehistoric copper - mine at Jarmovac near Priboj na Limu, GZM XLIX, 1937, 1 i d.
- - - - , Ancient mining in the central Balkans, Revue internationale der ćtudes balkaniques,
Beograd, 1938, 405 i d.
- Domaszewski A., Beneficiarierposten und die ro mischen Strassennetze - Westdeutsche Zeitschrift
fUr Geschichte und Kunst, Trier, 1902, XXI, sv. II, 158 idd. = Le stazioni dei beneficiarii e le
reti stradali romane nelI' Illyricum, Bullettino dalmato XXVII, 1904, suppl. 1 i d.
- Egger R., Der Balkan unter Rom - u ediciji Der Balkan, seine Vergangenheit und seine Gegenwart,
Beograd, 1936, 316 i d.
- Evans A, Antiquarian Researches in Illyricum I-IV, Westminster, 1883-1885
- Farlati D., Illyricum sacrum II, - Ecclesia Salonitana - 168 - 169, 172 - 173, Venetiis, 1753
- Fiala F., Razni prilozi arheologiji Bosne i Hercegovine: WM III (1895), V (1897), VI (1899)
- Grenier A, Manuel d'archćologis gallo-romaine I i II; Gćneralites, Travaux militaires. Routes. Na-
vigation. Occupation du sol. 1931, 1934
- Hagen J., Rčmerstrassen der Rheinprovinz, II Aufl., Bonn, 1931
- Heichelheim F., Wirtschaftsgeschichte der Altertums von Palaolitikum bis zur VOlkerwanderung der
Germanen, Slaven und Araber I, Leiden, 1938
Hirschfeld O., Zur Geschichte des pannonisch - dalmatischen Krieges, Hermes XXV, Berlin, 1890,
351 i d.
- - - - , Die romischen Meilensteine - Sitzungsberichte der kčniglich - preussischen Akademie
der Wissenschaften IX, Berlin, 1907, 165 id.
Hoerries M., Romische Alterthiimer in Bosnien und der Hercegovina, AEM IV, 1880, 1 i d.
- - - - , Alterthiimer der Hercegovina II und der siidlichen Theile Bosniens, Sitzungsberichteder
phil. - hist. Classe der kaiserl. Akademie der Wissenschaften XCIX, sv. 2, 799 idd.
- Hoffiller V. - Saria R, Antike Inschriften aus Jugoslavien I, Zagreb, 1938
- Instinsky H. U., Sicherheit als politisches Problem des romischen Kaisertums, Baden-Baden, 1952
- Jahreshefte des osterreichischen archaologische n Institutes, Wien, 1899, 110; 1900, 156 i d. 167 i d.;
1901, 155 i d.; 1902, 41 i d.; 1904,8 idd.
-'- Jandaurek H., Die Strassen der Rorner'--Oberosterre~chische.Altstrassen, Wels, 1951
- Jireček K., Die Handelsstrassen und Bergwerke von Serbien u. Bosnien wahrend des Mittelalters
Prag, 1879-
- Jung J., Romer und Romanen in den Donaulaendern, Innsbruck, 1887
- Jullian C., Revue des etudes anciennes, Paris, mH,'1926,1!r30
XI
- Kacer F., Geologija Bosne i Hercegovine I, Sarajevo, 1926
- Kiepert H., Lehrbuch der alten Geographie, Berlin, 1878
- - - - , Formae orbis antiqui XVII, Berlin, 1893-1914
- Kišpatić M. - Tućan F., Slike iz rudstva, Matica Hrvatska, Zagreb, 1914
- Korošec J., Novitates Musei Sarajevoensis, IIII, 1945, 1 i d.
- Kčstermann E., Der pannonisch - dalmatinische Krieg 6-9. n. Chr., Hermes, Wiesbaden, sv. 81,
1953, 345-378
- Kraft K., Zur Rekrutierung der Alen und Kohorten an Rhein und Donau, Bern 1951
- Kujundžić L, O položaju rimskog municipija Bistue nova u Bosni, Vjesnik, Split, XLVII - XLVIII
(1924-1925), 75 idd.
- , O položaju rimskog municipija Bistue nova u Bosni, (drugo popravljeno i prošireno izdanje),
»Vrhbosna«, Sarajevo, XLVII, 1933, 253 idd.
-:- Kulturna istorija Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1955 (A. Benac, Preistorisko doba, 8 - 54; D. Sergejev-
ski, Doba rimske vladavine, 55-111)
- Lemosse M., - Boulet M., Histoire du commerce II (Le commerce de l' ancien monde et jusqu' a la
fin du XV e s., Paris, 1950)
- Louis P., Le travail dans le monde romain, Paris, 1912
- Mandić M., Arheološke crtice iz Bosne, Starinar 1926-27, 9-13
Arheološke putne bilješke iz Jajca, Starinar, 1928-30,43-53
- - - - , Vezirski grad Travnik, Matica Hrvatska, Zagreb, 1931
- - - - , Bosna i Hercegovina u rimsko doba - Poviest, »Napredak«, Sarajevo, 1942, 121-137
- Mayer A., De Japodibus, Serta Hoffilleriana, Zagreb, 1940, 189-199
- - - - , Studije iz toponomastike rimske provinc'je Dalmacije, Vjesnik, Split, L (1928-29) 85 idd,
- - - - , Doprinosi poznavanju rimskih cesta u Dalmaciji, Vjesnik, Split, LI (1930-34), 125 idd.
- - - - , Nastavni vjesnik, Zagreb, XLIII, 1934-35, 39 idd.; 48 idd.
- - - - , Bosna u ilirsko doba - Poviest, »Napredak«, Sarajevo, 1942, 103-120
- Miller K., Itineraria Romana, Stuttgart, 1916
- Mollinary A., Die Romerstrassen in der europai schen Turkei, Zagreb, 1914
- Momigliano A., Sullo stato presente degli studi di storia antica (1946-1954) - X Congresso interna-
zionale di scienze storiche (Roma 4-11 septembre 1955), Relazioni vol. VI, Firenze, 3-40
- Muller C., Vom Ausgang der Antike zwischen Donau und Adria (Wirtschaftsstruktur und Wirtschafts-
leben im Westen der Balkanhalbinsel vor der slavischen Wanderung - XXXVI, 2, Stuttgart, 1949,
124 idd.)
- Naše starine - Godišnjak Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti
NRBiH, Sarajevo, III, 1955 i IV, 1957
- Novak G., Topografija i etnografija rimske provincije Dalmacije, Nastavni vjesnik, Zagreb, 1918,
separat, 3-39
- - - - , Pogled na prilike radnih slojeva u rimskoj provinciji Dalmaciji, Historijski zbornik, Za-
greb, 1948, 129 idd.
- Nischer E., Die Romer im Gebiete des ehemali gen Osterreich-Ungarn, Wien, 1923, 105 i d.
- Oberhummer E., Zur historischen Geographic von Kustenland, Dalmatien und der Hercegovina
Dalmatien und das čsterreichische Kiistenland, Wien und Leipzig, 1911, 77-114 i karta
- Oelmann F., Oallo-rčmische Strassensiedlungen und Kleinhausbauten, Bonn. Jahrb. CXXVIII, 1923,
77 i d.
- Paret O., Die Siedlungen des romischen Wurttemberg (Die Rčmer in Wurttemberg), III. Teil, Stuttgart,
1932
- Patsch C., Anhang - Die epigraphischen Derikmaler der rčmischen Strassen in Bosnien und der
Hercegovina (Ph. Ballif, Romische Strassen in B. u. d. H., Wien 1893)
Die Lika in romischer Zeit, Wien, 1900
- - - - , Die Herzegowina einst und jetzt, Wien, 1922
- - - - , Kleinere Untersuchungen in und um Narona, Jahrbuch fur Altertumskunde, Wien, II,
1908, 87-117
- - - - , Rimske pomoćne čete (alae et cohortes auxiliares) u provinciji Dalmaciji - X izvještaj
Velike gimnazije u Sarajevu, Sarajevo, 18.96, 3 i d.
- - - - , Archaeologisch-epigraphische Untersuchungen zur Gesch. der rom. Provinz Dalmatien (I-
VIn Teil): WM IV (1896), V (1897), VI (1899), VII (1900), VIn (1902), IX (1904), XI (1909), XII (1912)
Zur Geschichte und Topographie von Narona, Wien, 1907
- - - - , Zur Geschichte von Sirmium - Strena Bulićiana, Zagreb-Split, 1924, 229-232
- - - - , Zbirke rimskih i grčkih starina u bos.-herc. zemaljskom muzeju, GZM XXVI, 1914
- Pauly - Wissowa Real - Encyclopadie der class ischen Altertumswissenschaft: 1893, stup. 540; 1894,
stup. 1599; 1895, stup. 616; 1896, stup. 2835; 1897, stup. 472-473; 505-506; 1899, stup.1766; 1901, stup.
2457-2459; 2024; 2231-2232; 1982-1983; 1903, stup. 1294-1296; 1905, stup. 1708-1709; 1909, stup.
2325; 1914, stup. 724-727; 1916, stup. 1263; 1920. stup. 1902
(
XII
- Petrović J., S arheologom kroz Travnik, Zagreb, 1931
- - - - , Smjena kultura na Lašvi, kalendar» Napredak«, 1947, 134 i d.
- Pichler F., Quellen und Forschungen zur alten Geschichte und Geographie (Geographisches Lexi-
con), Austria Romana, Leipzig, 1903, Heft 2, 1 idd.; 1904, Heft 3/4, 103 idd.
- Radimsky W., Die prahistorischen Fundstatten - ihre Erforschung und Behandlung mit besonderer
Rilcksichtauf Bosnien und die Hercegovina ..., Sarajevo, 1891
- - - - , Rasprave, članci i bilješke o rimskim spomenicima u Bosni i Herceg.: \\'M I (1893), II~
(1894), III (1895), IV (1896), V (1897)
- Radimsky-Hoernes-F'iala, Die neolitische Station von Butmir I i II, 1895 i 1898
- Rostovtzeff M., Geschichte der Staatspacht der romischen Kaiserzeit bis Diokletian, Philologus,
Suppl. IX, Leipzig, 1901-1904, 447 idd.
- - - - , Gesellschaft und Wirtschaft im rčmischen Kaiserreich I i II,Leipzig, 1929
- - - - , La vie economique des Balkans dans I'antiquite - u ediciji Der Balkan, seine Vergan-
genheit und seine Gegenwart, Beograd, 1936, 394 idd.
- Rucker A., Einiges ilber das Goldvorkommen in Bosnien, Wien, 1896, 19 id.
- Saria B., Bathinus flumen, Klio - Beitrage zur alten Geschichte, Leipzig, XXIII, 1930, 92 idd.; Bat-
hinus - Bosna, Klio XXVI, 1933, 279 idd.
- - - - , Bathinus flumen, Šišićev zbornik, Zagreb, 1929, 137 1. d.
- Schober A., Die Romerzeit in Osterreich und in den angrenzenden Gebieten von Slowenien, 2 proširo
izd., Wien, 1953
- Schonbauer E., Beitrage zur Geschichte des Bergbaurechts - Miinchener Beitrage zur Papyrusfor-
schung und Rechtsgeschichte XII, Miinchen, 1929
- Schumacher K., Die Erforschung des rom. u. vo rrčm. Strassennetzes in Westdeutschland, III Be-
richt der Rom. Germ. Kommission, 1906-1907, 11 idd.
- Sergejevski D., Aquae S ... bei Sarajevo, Novitates Musei Sarajevoensis, br. 13, 1936
- - - - , Rasprave i članci o rimskim spomenicima u Bosni i Herceg.: GZM 1927, 1928 (sv. 2), 1932
(sv. 2), 1934 (sv. 2), 1938 (sv. 2), 1942, 1947, NS II, 1948, NS III, 1950, NS IV-V, 1952, NS VII, 1957,
NS XII
- - - , Spomenik SKA, Beograd, LXXVII, (60), 1934; LXXXVIII, (69), 1938; XCIII, (72), 1940
Simić V., Istoriski razvoj našeg rudarstva, Beograd, 1951
Skarić V., Banjaluka i njena okolina u davnini, »Otadžbina«, Banjaluka, 1924, br. 31, 32 i 33
- Skok P., Pojave vulgarnolatinskog jezika na natpisima rimske provincije Dalmacije, Zagreb, 1915
- - - - , Nastavni vjesnik, Zagreb, XXX, 1922, 129 id.
- Tackholm U., Studien ilber den Bergbau der rčrnischen Kaiserzeit, Uppsala, 1937
- Tibold D., Rudarstvo u Bosni i Hercegovini, Rudarski itopioničarski vesnik, Beograd, 1938, br. 38,
2 i d.
- Tomaschek W., Die vorslawische Topographie der Bosna, Herzegovina, Crna Gora und der angren-
zenden Gebiete - Mittheilungen der geographischen Gesellschaft in Wien, Wien, 1880, 497-528 i
545-567
- - - - , Sitzungsberichte der phil.-histor. Classe der kaiserl. Akademie der Wissenschaften, Wien,
XCIX, 1881, 469 idd.
- Toutain J., L'ćconomie antique, Paris, 1927
- Treptow E., Bergbau, Leipzig, 1900
- Truhelka C., Razni prilozi rimskoj arheologiji Bosne i Herccg.: GZM 1890, 1891, 1892, 1893
- Tućan F., Naše rudno blago, Zagreb, 1919
Specijalna mineralogija, Beograd, 1930
- Vulić N., Spomenik SKA" Beograd LXXV, (58), 1933
- - - - , Stridon, Belićev zbornik, Beograd, 1921, 30 idd,
- Walter B., Beitrag zur Kenntniss der Erzlager statten Bosniens, Sarajevo, 1887
- Zippel G., Die rčmische Herrschaft in Illyrien bis auf Augustus, Leipzig, 1877

iii
JiI:
I'
.It
I

•. t,

\

U
l

Uvod
Problem antičkih naselja i komunikacija zauzima U ovom radu je posebna pažnja posvećena antič­
istaknuto mjesto u istorisko-arheološkim istraživa- kim cestama. Uska veza između antičkih cesta i na-
njima Bosne i Hercegovine. Osvjetljavanje brojnih selja posvjedočuje se u svim ispitivanjima na terenu.
pitanja koja se tiču naselja i puteva može se postići Važnost istraživanja rimskih komunikacija u Bosni i
jedino proučavanjem raznolikih faktora društvenog, Hercegovini sastoji se i u tome što nas ona približa-
ekonomskog i kulturnog života Bosne i Hercegovine vaju rješenju nekih pitanja iz epoha koje su pretho-
u antičko doba. Pri tome je neophodno poznavanje dile rimskoj kao i iz epoha koje su slijedile iza nje.
cjelokupnog materijala koji je otkriven u dosadašnjim Kao objekti svoje epohe, rimske ceste su prolazile
arheološkim istraživanjima i nužno tumačenje poda- kroz krajeve u kojima su već postojala naselja i ko-
taka iz pisanih izvora. Ostaci zgrada i naselja na te- munikacije. Na teritoriji Bosne i Hercegovine ove
renu, tragovi cesta i puteva, razni spomenici i nalazi ceste su obezbjeđivale vezu među zatečenim aglo-
kao i oskudne vijesti iz izvora - to je dokumenta- meracijama i zahvatale ih, na širem ili užem prostoru,
cioni materijal na kojem se zasniva tretiranje pro- mrežom svojih ogranaka. Pri tome su trase zatečenih
blema naselja i komunikacija u ovoj studiji. komunikacija mogle biti iskorišćene u većoj ili ma-
U cilju upotpunjavanja podataka o antičkim na- njoj mjeri. S druge strane, jednom izgrađene ceste
seljima i komunikacijama pisac ovog rada preduzimao dobivale su funkciju gravitacionih linija na kojima
je vlastita terenska ispitivanja. Tako je u periodu od izrastaju nova naselja i centri.
1952-1956 g. proputovao izvjesne dijelove Bosne i Pregled antičkih naselja u ovom radu dat je
Hercegovine u kojima je ispitao pravce nekih rimskih prema pravcima kojima su išle najvažnije rimske
cesta i pregledao sačuvane ostatke naselja na tim prav- odnosno antičke ceste i prema krajevima koji su za-
cima (Ravanjsko Polje-Varvara na Rami; Vukovsko hvaćeni linijama tih cesta. U priložene karte unesene
Polje-s-Lisina ispod Raduše planine-Bistrica kod su sve dosad poznate rimske ceste sa naseljima uz
Gornjeg Vakufa; Varvara na Rami-Jaklići-Paloč-­ njih i uz mrežu njihovih ogranaka. Na prvih pet ka-
Gornji Vakuf; Bistrica kod Gornjeg Vakufa-Bistro rata ubilježene su one komunikacije koje poznajemo
-Duboko-Vitez na Lašvi; Vitez na Lašvi-Zenica; iz najnovijih istraživanja i otkrića, u pojedinim kra-
zatim pravac rimske ceste Mlinište--Podraško Polje jevima, dok je na velikoj karti data mreža antičkih
-Banjaluka-Bos. Gradiška i put Mrkonjićgrad­ puteva na području cijele Bosne i Hercegovine. Kao
Trijebovo-Kočići; na rimskoj komunikaciji koja je dokumentacioni materijal priložene su i fotografije
iznad dol.ine Neretvice vodila u rudarsko područje izrađene tokom najnovijih istraživanja na rimskim
Kreševo-Fojnica izvršeno je početno istraživanje). cestama i na ostacima naselja.
U istom periodu obavio je ispitivanja u krajevima i Ova rasprava je zamišljena kao istorisko-arhe-
mjestima poznatim po antičkom rudarstvu. O svemu ološki prilog u kome će biti cjelovito iznesen i pri-
ovome objavljena su saopštenja i rasprave. Hodološko- kazan dokumentacioni materijal o antičkim naseljima
topografska ispitivanja izvršena na tim putova- u Bosni i Hercegovini. U opštim objašnjenjima data
njima dala su neke nove priloge poznavanju rimskih su tumačenja građe i materijala kojima se danas ras-
cesta i naselj a, a istovremeno su još j asnij e ukazala polaže. Činjenice i zaključci proizišli iz takvih tu-
na stanje u kojem se nalazi istraživanje antičkog pe- mačenja upoređivani su sa opštim i posebnim sazna-
rioda Bosne- i Hercegovine. Terenska ispitivanja iz njima o odgovarajućim problemima u drugim zem-
autopsije omogućila su autoru ove studije da se pot- ljama Rimskog Carstva. Navedenoj koncepciji odgo-
punije upozna sa ranije prikupljenim materijalom i vara i sama sistematika rasprave. Prva poglavlja po-
olakšala su mu proučavanje svega onoga što ulazi u svećena su upoznavanju sa stanjem istraživanja anti-
okvir teme o antičkim naseljima i komunikacijama. čkog perioda Bosne i Hercegovine. U drugoj grupi

Antička naselja i komunikacije u BiH

-
----
- --- ..

7
2

poglavlja iznesen je pregled tragova rimskih naselja zad, rasprava ima posebnu namjenu da pruzajuci
i komunikacija iz svih dosadašnjih istraživanja, tako sliku o stanju istraživanja do danas ukaže na najva-
da taj pregled ustvari pretstavlja topografski dio žnije zadatke budućih istraživanja. U osnovi ovih
rasprave. U njemu su dati i prilozi rješenju nekih istraživanja leži potreba da se ispitaju još neistražena
pitanja koja se tiču lokalizacije pojedinih stanica i područja i da se postojeća građa zajedno sa onom
naselja poznatih po podacima iz izvora i epigrafskih koja će pridolaziti upotrijebi za proučavanje dru-
spomenika. Treći dio - to su opšta razmatranja i za- štvenih i ekonomskih prilika u antičko doba na pod-
ključci o antičkim naseljima i komunikacijama. Naj- ručju današnje Bosne i Hercegovine.

~

"'J

l
I
[

I
.~
II

Istraži\7anjaod1878 do 1945 ~od.
Spomenici antičke kulture na području Bosne' i rajevu). 'Pored toga, mnogi vrijedni spomenici kulture
Hercegovine postali su .predmet naučnog intereso- razneseni su na razne strane i na razne načine.
vanja tek u posljednjim decenijama XIX vijeka. Do U takvoj situaciji stvoreno je 1884 g. Muzejsko
1878 g. o njima je nauka vrlo malo znala, jer u doba društvo na inicijativu uglednih javnih i kulturnihrad-
turske vladavine stvarnog naučnog rada na ispiti- nika u Sarajevu. Društvo je na prvom mjestu trebalo
vanju antičkog perioda današnje Bosne i Hercegovine da organizuje djelatnosti koje bi spriječile dalje raz-
nije ni bilo. Vijesti o ostacima rimskih naselja, o nošenje dragocjenih starina iz Bosne i Hercegovine i
tragovima cesta i numizmatičkim nalazima posljed- da otvori muzej u kome bi se prikupljali spomenici
njih godina turske vlasti javljaju se samo u zvanič­ kulturne i istoriske vrijednosti. U pozivu za osniva-
nim izvještajima, u putopisima i u memoarskim za- rije Muzejskog društva i muzeja naročito je istaknuta
bilješkama iz prošlosti pojedinih krajeva, (R.von šteta od prakse kakva se bila ustalila u pogledu ne-
Erco, P. Bakula, Blau, A. Evans i dr.). Prije austro- kontrolisanog razvlačenja vrijednih spomenika Bosne
ugarske okupacije u Bosni i Hercegovini nisu, po- i Hercegovine. »Mnoge prave dragocjenosti propale
stojale ustanove i organizacije za istorisko-arheo- su tečaj em vremena za zemlj u - možda za uvij ek -
loška izučavanja. U ovo vrijeme nije bilo nikakve i to na žalost više u ovih zadnjih šest godina; mnogo
djelatnosti za zaštitu i čuvanje spomenika. Tek pod je uništeno ili dospjelo u ruke n~poz:van~h. Sv.~ka
kraj turske vlasti (1874 g.) izdata je naredba velikog dalja nebrižljivost u tome pravcu bIO bl tezak grijeh
vezira kojom se državnim službenicima stavlja u za- prema ovim zemljama, prema njihovoj historiji i pre-
datak da se staraju i o čuvanju spomenika. (List »Bo- ma nauci u opšte« - kaže se u tom pozivu. (s Bosni-
sna« br. 432 od 23-IX-1874 g.). sche Post« od 20-IX-1884 g.). Statutom Muzejskog
Poslije okupacije Bosne i Hercegovine od strane društva određeni su ovi njegovi zadaci: evidentiranje
Austro-Ugarske nastaje period intenzivnog rada na svih spomenika, ispitivanje u vezi sa njihov~m sta-
istraživanju i obradi spomenika antičke kulture. Već njem i staranje o njihovom čuvanju. Društvo Je, pre-
prvih godina iza okupacije javljaju .se naučnicikoji ma tome, pored ostalog, imalo i zadatke organa za
preduzimaju putovanja po Bosni iHercegovini i pri- zaštitu spomenika.
kupljaju arheološki materijal. Interes za novoosvo- U organizovanju i razvitku naučnog rada u Bosni
jene zemlje, koje su spadale u red neispitanih zema- i Hercegovini značajne datume pretstavljaju otvore-
lja-u velikoj mjeri je bio potstaknut time što su strani nje Zemaljskog muzeja u Sarajevu i pokretanje Gla-
muzeji tražili spomenike i predmete iz prošlosti Bosne snika Zemaljskog muzeja. Muzej je otvoren 1888 g.,
i Hercegovine da bi 'popunili svoje kolekcije. Naro- a prvi broj Glasnika izišao je 1889 g. Na Muzej su
čito interesovanje za predmete istoriske i umjetničke uglavnom prešli svi zadaci i poslovi koje je imalo
vrijednosti iz Bosne i Hercegovinepokazah su Dvor- Muzejsko društvo, tako da je on kao društvena usta-
ski muzej u Beču i : Narodni muzej u Budimpešti. nova, dobio ne samo muzejsku funkciju već i funk-
Među njima je dolazilo do -surevnjivosti oko toga ko ciju koju imaju organi za zaštitu spomenika kulture.
će dobiti veći broj bosansko-hercegovačkihstaripa. Glasnik je počeo da objavljuje radove iz raznih na-
Sačuvana prepiska jasno pokazuje da su seu ovome učnih disciplina. Među njima su se brojem i znača­
angažovali i visoki funkcioneri Au?tro-Uga~ske ~o­ jem isticali radovi iz praistoriske i klasične arheolo-
narhije i da jejoš 1879g. između ovih muzeja postlg~ gije. Muzej je odmah dobio nekoliko mladih arheologa
nuta saglasnost o podjeli arheoloških nalaza u Bosni koji su vrlo predano prišli istraživanjima na terenu
i Hercegovini. (Spis Zajedničkog ministarstva finan- (Truhelka, Radimski, Fiala i drugi, a od 1893 g. IPač).
sija broj 1835 iz 1879 g. - u .Drž. arhivu Sarajevo). Ovi stručnjaci su zajedno sa nekim vanjskim saradni-
Da su kulturno-istoriski i umjetnički predmeti iz- cima već prvih godina postojanja Muzeja izvršili
vlačeni iz Bosne i Hercegovine, vidi sei iz drugih
obimna arheološka rekognosciranja i otpočeli da vrše
dokumenata. Tako je još 1878 i 1879 g.od strane oku-
iskopavanja na pojedinim lokalitetima. Rezultati tih
pacione vlasti ustupljeno više, primjeraka starog
oružja i novca Hrvatskom muzeju u Zagrebu koji se radova redovno su publikovani u Glasniku Zemalj-
za takve darove obratio generalu J. Filipoviću'. Iz skog muzeja, ali su se članci i vijesti o njima pojav-
Livna su u Beč preneseni stari topovi i smješteni u ljivali i u drugim časopisima. Posebno treba istaći pu-
bečki Vojni muzej, pa je Zemaljski muzej u Sar~­ blikaciju Wissenschaf'tliche Mitteilungen aus Bos-
jevu 1897 g. tražio za sebe fotografije tih topova (SpIS nien und der Hercegovina koja je izlazila u Beču od
br. 572 iz 1879 g. - uarhivi Zemaljskog muzeja Sa- 1893-1916 g. U 13 svezaka ove publikacije, koliko ih

4

je svega izišlo, objavljeni su na njemačkom jeziku svi Rimska topografija i rimski putevi stalno su bili
važniji prilozi koji su bili štampani u Glasniku. Wis- predmet ispitivanja koja je organizovao Muzej. Na
senschaf'tliche Mitteilungen su imale naročiti značaj taj način je vršeno dopunjavanje ranijih radova no-
u tome što su omogućile široj naučnoj javnosti da se vim podacima o naseljima, komunikacijama, logo-
upozna sa stanjem istraživanja u Bosni i Hercegovini, rima i dr. Balifovu monografiju o cestama upotpu-
i na taj način su otvorile Zemaljskom muzeju veze njavali su novi prilozi poznavanju rimskih komuni-
sa mnogim naučnim ustanovama i organizacijama u kacija koje su davali muzejski stručnjaci i spoljni sa-
svijetu. Od drugih publikacija u kojima su saopšta- radnici (Pač, Fiala, Radimski i dr.). Tokom vremena,
vani rezultati naučnih istraživanja u Bosni i Herce- kao rezultat novih i novih istraživanja, rastao je broj
govini najvažnije su: Corpus Inscriptionum Latina- potpunijih i zapaženijih naučnih priloga.
rum (Berlin), Archaeologisch-epigraphische Mittei- Zemaljska vlada je preduzimala i administrativ-
lungen aus Oesterreich-Ungarn (Beč), Sitzungs- ne mjere u cilju prikupljanja podataka o nalazištima
berichte der phil.-histor. Classe der kaiserl, Akademie spomenika na terenu. Tako su u 1891 g. raspisom tra-
der Wissenschaften (Beč), Jahreshefte des osterreichi- ženi sa terena podaci o gradinama i kaldrmama, a
sehen archaclogischen Institutes (Beč), Bullettino di 1901 g. podaci o mreži rimskih puteva, o ostacima
archeologia e storia dalmata (Split), Vjesnik hrvat- rimskih zgrada, o spomenicima s natpisima, raznim
skoga arheologičkoga društva (Zagreb) i dr. skulpturama i sl. Zemaljska vlada je 1897 g. preko
Proučavanje praistorije Bosne i Hercegovine pri- organa vlasti uputila službenicima na terenu (učitelji­
vuklo je pažnju naučnih radnika i institucija u svijetu. ma, sveštenicima, cestarima, šumarirna i dr.) posebno
Hernes, T'ruhelka, Radimski, Fiala i drugi istraživači izrađena »Pitanja za sabiranje historičko-topograf­
ubrzo su iskopavanjem otkrili veći broj naselja i ne- skog gradiva« po kojima je trebalo dostaviti sve što
kropola iz raznih praistoriskih perioda. Najvažnije re- je svaki pojedinac znao o starim grobljima i grado-
zultate dala su ispitivanja na Glasineu Butmiru u vima, o starim cestama, mostovima, crkvama, džami-
J ezerinama kod Bihaća, Donjoj Dolini: Ripču, k~d jama i dr. Sto se tiče zaštite spomenika kulture, još
Sanskog Mosta, Donjem Klakaru i na Zlatištu, Souk- 1892 g.izdata je »Naredba Zemaljske vlade o čuva­
bunaru i Debelom Brdu kod Sarajeva. Pored iscrpnih nju historičkih spomenika, .zatim o postupku sa sta-
izvještaja o pojedinim iskopavanjima i nalazištima, rinama i drugim u historičkom i kulturno-historič­
već u prvim godinama djelovanja Muzeja pojavila kom pogledu znamenitim objektima«, kojom se spo-
su se i neka značajna djela sa područja praistoriske menici kulture na teritoriji Bosne i Hercegovine stav-
arheologije, među kojima se ističu: Die prahistori- ljaju pod nadzor vlade. Naredbom je zabranjeno iz-
sehen Fundstatten-ihre Erforschung und Behandlung nošenje i rušenje spomenika, a organima vlasti je stav-
mit besonderer Rucksicht auf Bosnien und die Herce- ljena u dužnost puna briga za iznalaženje i čuvanje
govina, Sarajevo, 1891 g. od Radimskog; Die neolithi- takvih objekata. Međutim II njoj nije bio predviđen
sche Station von Butmir I i II, 1895 i 1898 od Radim- poseban organ koji bi vršio cjelokupnu službu zaštite
skog-Hernesa-Fiale i neobjavljeni rukopis Radim- i konzervacije spomenika. Naredba nije mnogo po-
skog izrađen u vidu arheološkog leksikona sa popi- mogla, pa su spomenici i dalje upropašćavani i raz-
som mjesta u Bosni i Hercegovini. nošeni. Stoga je u Bosansko-hercegovačkom saboru
1911 g. donesena rezolucija o zaštiti kulturno-isto-
Na području rimske arheologije radili su takođe
riskih spomenika u kojoj je bila predviđena zakonska
Hernes, Truhelka, Radimski, Fiala, Kelner, Balif i
zaštita spomenika, osnivanje stručnog organa za bri-
drugi, a najviše i najuspješnije Pač. Među najpozna-
gu o tome, tehničko snimanje zaštićenih objekata l
tije radove iz rimske arheologije spadaju ispitivanja
sl. (Zapisnik 84 sjednice Sabora od 1-IV~1911 g.). Na
rimskih cesta, o čemu je objavljeno Balifovo djelo
osnovi ove rezolucije izrađen je projekat zakona o
Romische Strassen in Bosnien und der Hercegovina
zaštiti spomenika, ali on nije bio iznesen pred Sabor,
I, Beč, 1893, sa posebnim dodatkom Pača koji se od- jer su njegovo izglasavanje omeli ratni događaji od
nosi na miljokaze rimskih cesta; zatim iskopavanja 1914 do 1918 g. U projektu koji je sastavljen na nje-
rudarskog naselja u Gradini kod Srebrenice koja je mačkom jeziku unesene su osnovne odredbe o čuva­
izvršio Radimski; istraživanja Radimskog u raznim nju spomenika, o zabrani uništavanja i otuđivanja
dijelovima Bosne i Hercegovine (mostarski kraj, Du- spomenika kao i odredbe o organima nadzora nad
vanjsko Polje, Majdan kod Mrkonjićgrada i dr.) i Fi- njihovom zaštitnom (arhiva Zemaljskog muzeja Sara-
ale pretežno na nalazištima u Hercegovini (oko Lju-
jevo: br. 100 od 31-1-1914 g.). Međutim ni ovaj pro-
buškog i Posušja); iskopavanja na Ilidži koja je iz-
jekat, kao ni naredba iz 1892 g., nije rješavao sva pi-
vršio Kelner i istraživanja u dolini Lašve koja su oba-
tanja zaštite, naročito ne ana koja se tiču konzervacije
vili Radimski, Truhelka i Pač. Poseban i vrlo istak-
spomenika.
nut značaj imaju Pačova ispitivanja. Pač se bavio
izučavanjem svih tragova i spomenika rimske kulture.
Za vrijeme Prvog svjetskog rata naučno-istra­
živački rad nije mogao biti nastavljen onim intenzi-
Među njegovim radovima na prvom mjestu treba na-
vesti rasprave o Japodima i nalazima novca u Bosni tetom i u onom obimu kako je to bilo tokom prve
i Hercegovini, monografiju o Hercegovini (Die Her- dvije i po decenije postojanja Zemaljskog muzeja i
zegowina einst und jetzt, Beč, 1922) i topografske pri- izlaženja Glasnika. Ni Institut za istraživanje balkan-
loge o nekim krajevima (Duvanjsko Polje, konjički skih zemalja (Bosnisch-herzegowinisches Institut
kraj, Skoplje Polje na Vrbasu, Skelani na Drini).- fur Balkanforschung) u Sarajevu, koji je osnovao Pač
To su samo najvažniji radovi iz oblasti rimske arhe- 1918 g., nije postigao mnogo na polju arheoloških is-
ologije. Međutim i druga terenska istraživanja do- traživanja.
nosila su veće ili manje priloge poznavanju rimskih . Sto se tiče istraživanja za vrijeme stare Jugo-
naselja, cesta, logora i sl. Muzej je dobivao nove spo- slavije, ona su u Bosni i Hercegovini obavljana sa ma-
menike i nalaze sa terena, tako da su njegove zbirke lim sredstvima i snagama. Poslije 1918 g., osjetio se
brzo i snažno rasle. za nekoliko godina u tom pogledu pun prekid, tako
da se tek od 1924 g., počinju javljati prilozi iz oblasti Je rezultat savjesnog rada i napisano je metodom
klasične
i praistoriske arheologije. Otada ispitivanja koji u svemu zadovoljava zahtjeve hodoloških istra-
na terenu vrše M. Mandić, D. Sergejevski. G. Čremoš­ žiVanj a, tako da do danas, osim malih izuzetaka, nij e
nik, V. Skarić, J. Petrović i dr. Rezultati tih istraži- bilo potrebno vršiti korekture na linijama i pravcima
vanja objavljivani su skoro isključivo u Glasniku. Za rimskih cesta u Bosni i Hercegovini kako ih je obilje-
topografiju i epigraf'iju najveći značaj imaju prilozi Ho Balif. Izvjesni prilozi Radimskog takođe spadaju
, D. Sergej evskog. Među njima istaknuto mjesto zau- u red radova koji sigurnom upotrebom građe i ana-
zimaju topografski radovi o Glamočkom Polju u an- lizom svih faktora iz okvira kompleksnog arheolo-
tičko doba kao i radovi u kojima su saopšteni rezultati škog izučavanja daju sliku važnosti pojedinih dijelova
ispitivanja kasnoantičkih spomenika u raznim dijelo- Bosne i Hercegovine u rimsko doba. Radovi Pača od-
vima Bosne i Hercegovine i nadgrobnih spomenika na likuju se raznovrsnošću obrađenih pitanja u njima i
Drini. Dva značajnija priloga iz klasične arheologije pouzdanim korišćenjem cjelokupnog arheološkog ma-
objavljena su u povremenoj muzejskoj ediciji Novi- terijala. Za svoja istraživanja Pač se savjesno kori-
tates Musei Sarajevoensis koja je od 1925 g. donosila stio epigrafskim, numizmatičkim i drugim arheolo-
manje radove strogo naučnog karaktera i pretežno škim nalazima i uspio da na cjelovitiji način zahvati
na stranim jezicima s ciljem da se strani naučni pojedine krajeve Bosne i Hercegovine i da tretira-
krugovi obavijeste o novim otkrićima i nalazima ~iem izvjesnih istoriskih problema, kakvi su, na pri-
u Bosni i Hercegovini. Ti prilozi su: G. Čremošnik mjer, razmještaj vojnih jedinica i hronologije njiho-
-D. Sergej evski, Gotisches und Rčmisches aus vog boravka, pravci kojima je išla trgovina i promet,
Breza bei Sarajevo, br. 9, 1930 i Sergej evski, Aquae piivredna obilježja, naseljenost i sl., ukaže na značaj
S ... bei Sarajevo, br. 13, 1936. Radovi koje su i ulogu pojedinih oblasti Bosne i Hercegovine u an-
objavljivali drugi istraživači nisu brojni, ali pret- tičko doba. U istorisko-arheološkoj literaturi koja
stavljaju nesumnjiv doprinos poznavanju topogra- Se odnosi na antički period Bosne i Hercegovine Pa-
fije Bosne i Hercegovine u rimsko doba. Najvećim čovi radovi po sadržaju, metodu obrade i obimu ne-
dijelom to su saopštenja o rezultatima istraživanja sumnjivo pretstavljaju najbolje i najpunije dostig-
pojedinih mjesta i lokaliteta, npr. o starom rudar- nuće. Sto se tiče radova Sergej evskog, njih karakte-
stvu oko Fojnice i Kreševa; o nalazima u Kiseljaku, riše vrlo obazrivo tretiranje pitanja koja se kreću u
Livnu,' Travniku i drugim mjestima. - Za vri- okvirima topografije, epigrafike, numizmatike i isto-
jeme od 1941-1945 g. arheološka istraživanja u Bo- riJe umjetnosti, o čemu će ponovo biti riječi u slje-
sni i Hercegovini svedena su na najmanju mjeru. Ra- dećem poglavlju.
dovi koji su izišli u dva broja Glasnika iz tog perioda Međutim ispitivanja u oblasti antičke arheolo-
donose rezultate ranijih istraživanja i proučavanja. gije Bosne i Hercegovine i rezultati koji su proizišli
U vremenu od 1918 do 1945 g. nije bilo sredstava iz njih ne mogu nas zadovoljiti. Prije 15 godina, a
ni veće brige za zaštitu i konzervaciju spomenika kul- slično je, iako nešto bolje, i danas, stanje istraživanja
ture. Na području Bosne i Hercegovine su u tom po- bilo je takvo, da naše poznavanje antičkog perioda
gledu više učinile svojom pažnjom i razumijevanjem Bosne i Hercegovine ni izdaleka nismo mogli smatrati
organizacije i pojedinci no državni organi i ustanove. potpunim. Znatan broj objavljenih radova u GZM i
Zemaljski muzej je bio jedina ustanova koja je po- WM imao je tako snažnog uticaja, da je još prije tri
red svojih redovnih poslova na proučavanju i obradi decenije kod izvjesnih istraživača i istoričara (Pač,
spomenika preduzimala i neke mjere za njihovu za- Rostovcev) postojalo uvjerenje o tome da je antičko
štitu. Tako su državnim novcem i sredstvima opštine doba Bosne i Hercegovine dobro ispitano. Istina, u
u Čapljini izvršene neke manje opravke Mogorjela vremenu od 1878-1941 g. izvršen je obiman i razno-
na kome je bilo konzervatorskih radova i u periodu vrstan rad, ali su naši podaci o životu i prilikama na
od 1908 do 1912 g. »Društvo za čuvanje starina« u ovoj teritoriji ostali nepotpuni i vrlo skromni. Istra-
Jajcu izvršilo je kozervaciju i restauraciju novootkri- živanjima je u prvom planu bio cilj- otkriti spome-
venog mitreuma u Jajcu", Drugi konzervatorski z~:­ nike antičke kulture i opisati ih. Raniji istraživači
hvati na antičkim spomenicima kulture u Bosni i Her- nisu obraćali dovoljno pažnje ispitivanju uslova i fak-
cegovini nisu poznati. tora koji su djelovali na društvene odnose i proces
Cio period od skoro sedam decenija (1878-1945) istoriskog razvitka. Smatralo se da je arheologija više
obilježen je u oblasti rimske arheologije prikuplja- dio istorije umjetnosti, a manje istoriska nauka koja
njem podataka s terena i obradom otkrivenih spo- mora da istražuje i proučava život i odnose u društvu.
menika. Ovaj pionirski posao naročito je bio nagla- To su bila shvatanja ondašnjih arheologa, a iz takvih
šen u prvim godinama ispitivanja na terenu, tj. u go- shvatanja proizlazio je odgovarajući sistem i metod
dinama kojima je neposredno prethodilo otvorenje rada. S druge strane, politički planovi okupatorske
Muzeja i pokretanje Glasnika. To je i razumljivo kad vlasti od 1878-1918 g. i intenzivna nastojanja da se
se zna da je do ovog vremena Bosna i Hercegovina pred svjetskom javnošću austro-ugarska okupacija
arheološki bila terra incognita i da je trebalo Bosne i Hercegovine prikaže spasonosnom u kultur-
izvršiti obimna rekognosciranja i početna ispitiva- nom pogledu nisu ostali bez uticaja i na arheološka
nja. Međutim već tada se pojavljuju pojedini naučni istraživanja. Trebalo je prikupiti što veći broj po-
prilozi koji imaju karakter cjelovitih radova i mono-
kretnih spomenika, izložiti ih u muzejima i dati
grafija, naravno u okviru dotad izvršenih otkrića i
opis onog što je prikupljeno i otkriveno. Iskopavanja
uz primjenu tadašnjih metoda ispitivanja. U red tak-
vih radova spada Balifova monografij a o cestama, iz- su često obavljana bez preciznih analiza onih faktora
rađena na osnovi ranijih otkrića (Blau, Evans, Hernes koji su važni za takav način istraživanja. Spomenici
Truhelka, Radimski, Pač), 11 najvećim dijelom na i objekti u većini slučajeva su posmatrani samo kao
osnovi tragova i spomenika rimskih cesta u Bosni i dragocjena otkrića i nalazi, a ignorisani su drugi mo-
Hercegovini koje je otkrio i obilježio Balif. Ovo djelo menti koji bi mogli nešto reći o njihovom porijeklu i

...
6
nastanku. Druga činjenica koja je proizišla iz ova- dosta neobrađenih pitanja iz antičkog doba .Bosne i
kvog shvatanja i metoda rada sastoji se u tome da u Hercegovine. Tako i za arheološko-istoriska ispiti..
oblasti rimske arheologije Bosne i Hercegovine ne- vanja u vremenu od'1878-1945 g. vrijedi ocjena.data
mamo većeg broja sistematskih studija. Naveli smo. na' prelazu u novi, današnji period. naučne djelatnosti
neke radove koji imaju karakter monografija, ali i u Bosni i 'Hercegovini: »Metodom rada i navikom na-
u njima je izostala određenija slika o ekonomici i op- učnapraksa i interes naučnih radnika skretani su 'više
štem razvitku pojedinih krajeva, o društvenim' od':' na predmete nego na ljude koji su te predmete izra..
nosima, o stepenu romanizacije indigenog.. stanov- đivali, više na dokumente nego ekonomsko-društve-
ništva, itd. ne prilike u kojima su- ti dokumenti nastali; više' na
Prema tome, može se reći da namje cio ovaj pe- vanjske pojave nego na unutrašnju dinamiku narod-
riod u kojem su izvršena brojna istraživanja: na .tere.. nog društvenog života. koji se.u tim pojavama odra-
nu i prikupljen znatan arheološki materijal ostavio zava%s .
v
''

NAPOMENE'

1 V.e o r o v ić, GZM' XXVI, 1914, 3;
2 ozaštiti i konzervaciji spomenika u Bosni i. Herce-
govini upor. D. T af r o, Naše starine III, 1956, 5--;-12
s A. B a b i č, GZ+Vl 1946, sv. I, 3

fJ·

--\
ut
Stanje istraživanja od 1945 do 1958 ~od.
U novim uslovima naučne djelatnosti i arheolo- procesu istoriskih promjena. Razumije se da pun us-
ška istraživanja na teritoriji Bosne i Hercegovine kre- pjeh ovakvog smjera u arheološkom naučno-istraži­
ću novim putevima. Pri tome, razumije se, ne može vačkom radu zahtijeva oslobađanje od izvjesnih na-
biti ni govora o potpunom prekidu sa ranijim isku- slijeđenih tradicija koje su sužavale mogućnosti i
stvima i prokušanim metodama rada kojima su ostva- okvire za obradu i analizu prikupljene građe.
reni značajni rezultati i otkrića. Istraživanja u oblasti Rezultati istraživanja iz oblasti antičke arheolo-
antičke arheologije organizaciono su i dalje vezana za gije najjasnije se odražavaju u radovima koje je iz-
djelatnost Zemaljskog muzeja i njegovog Glasnika. vršilo antičko odjeljenje Zemaljskog muzeja. U pro-
To je i opravdano kad se imaju u vidu ne samo bogate teklih 13-14 godina izvođena su terenska ispitiva-
tradicije i priznati uspjesi Muzeja već i potreba da nja sa zadatkom da se što potpunije upozna arheolo-
se ovaj rad, specifičan po svojim oblicima i moguć­ ški značaj pojedinih krajeva. Tako su do danas pregle-
nostima, koncentriše u onoj ustanovi koja istražuje, dani tereni oko Stoca i šira okolina Čapljine, Nevesinj-
skuplja, obrađuje i muzeološki prikazuje svoja ot- sko i Dabar Polje, rimski lokaliteti i naselja oko Bi-
krića i nalaze. Zasad je to najbolja forma organizacije haća, zatim dolina Sane i Sanice, posavski kraj iz-
istraživanja. Glasnik Zemaljskog muzeja ostao je i među Bos. Šamca i Bijeljine, okolina Bijeljine, dolina
danas časopis u kome se objavljuju rezultati naučno­ Drine od Skelana do Bratunca; dalje su pregledana
istraživačkog rada li Muzeju, što znači i rezultati područja oko Bugojna i Gornjeg Vakufa, Šipovo i oko-
arheološkog rada. Pored Glasnika, prilozi iz oblasti lina Jajca, dolina Trebišnjice, predio Sasa kod Sre-
antičkih izučavanja pojavljuju se i u Našim starina-
brenice, a isto tako područja Ljubuškog, Vitine, Mo-
ma, organu Zavoda za zaštitu spomenika kulture i stara, Travnika, Zenice, Doboja i selo Ocrkavlje kod
prirodnih rijetkosti NR BiH i u Godišnjaku Istoriskog Foče; naročito detaljan pregled izvršen je u dolini
društva Bosne i Hercegovine. Planiranje arheološkog Neretve između Konjica i Rame na prostoru koji je
rada i rukovođenje njime vrši Zemaljski muzej u sa- d. vnas pod Jablaničkim Jezerom; ispitivanj e terena iz-
radnji sa lokalnim muzejima i Zavodom za zaštitu vršeno je i na Kupreškom Polju, u području Fojnica
spomenika kulture i prirodnih rijetkosti NR BiH. -Kiseljak-Kreševo, u predjelu Kalinovika i oko
Poslije rata nastavljena su arheološka iskopa- Dervente i Bos. Broda. Od većih nalazišta i objekata
vanja koja su postala brojnija i obimnija no što je to pregledani su: antičko groblje u selu Ivanjska kod
bilo u prethodnom periodu. Ova iskopavanja pret- Bos. Krupe i antička zgrada kod Skelana. Ponovo su
stavljaju sastavni dio sistematskog pretraživanja po- izvršeni pregledi na poznatim nalazištima u Glamoču,
jedinih značajnih lokaliteta koji ranije nisu dovoljno Mogorjelu i Drvaru. Značajni rezultati postignuti su
istraženi ili ih je radi spasavanja i zaštite trebalo što na ispitivanju mreže rimskih komunikacija. Ispitane
prije ispitati. Naporedo s iskopavanjima, vrše se op- su ove rimske ceste i putevi: na Nevesinjskom Polju,
šta rekognosciranja terena, naročito na onim područ­ na pravcima Lipeta Karaula-Borci i Cavtat-Trebi-
jima koja dosad arheološki nisu bila poznata. U iz- nje-Nikšić; na prostoru Ravanjsko Polje-Varvara,
vođenju tih radova danas sve oštrije iskrsava pro- Vukovsko Polje-Gornji Vakuf, Varvara-Gornji
blem stručnih kadrova. Vakuf; zatim cesta Gornji Vakuf-Vitez-Zenica; na
Osnovna orijentacija arheoloških istraživanja sa- pravcu Prolog-Servitium ispitan je i obilježen dio
stoji se u prikupljanju građe za osvjetljavanje onih pi- ceste od Mliništa preko Podraškog Polja i od Banja-
tanja iz života i razvitka u antičko doba koja do da- luke do Bos. Gradiške i rimski put Mrkonjićgrad­
nas nisu dovoljno ili nisu uopšte proučavana. To su Trijebovo-Lokvari-Kočići;hodološki je pretražen i
pitanja iz okvira društvenih odnosa, ekonomike, po- kraj oko Bos. Šamca i Brčkog; otpočelo je istraživanje
litičkih institucija, uopšte iz kompleksa onih istori- komunikacije koja je iz doline Neretve kod Ostrošca
skih činjenica o kojima nema podataka u pisanim iz- vodila prema rudarskom području Kreševo-Fojnica.
vorima. Koliko se do danas li tome uspjelo, još se ne Obavljeni su i pregledi nekih terena na kojima su ra-
može u potpunosti sagledati, ali je pravac istraživa- dili antički rudnici: srebrenički kraj, Maj dan-Sinj a-
nja usmjeren na to da se novim otkrićima i nalazima kovo, dolina Japre, predio oko Bronzanog Majdana i
stvori što šira osnova za analizu socijalnog i ekonom- rudarski distrikt Ljubije. Na ispitivanju cesta i pre-
skog života antičke Bosne i Hercegovine. Istraživa- gledu antičkih rudarskih područja radili su pored mu-
nje naselja, cesta, vila i drugih spomenika rimske ci- zejskih stručnjaka i istraživači iz drugih ustanova.
vilizacije treba da doprinese uočavanju i određiva­ U okviru detaljnih proučavanja terena izvršeno
nju njihovih funkcija u društvu i njihove uloge u je više iskopavanja na raznim mjestima. Tako su vr-

h
8

šena kopanja na ovim značajnim antičkim lokaliteti- Arheološke indikacije danas jače nego ranije pret-
ma: u Klepcima i Višićima (kod Čapljine) i na kasno- stavljaju osnovu za istoriska izučavanja.
antičkom lokalitetu Palačište kod Travnika; iskopane
Međutim pored konstatacije o dosadašnjim re-
su ruševine antičkih zgrada i vila u Lisičićima, Cele- zultatima arheoloških istraživanja, izneseni pregled
biću i Butković Polju (kod Ostrošca) i u Tutnjevcu i
ukazuje i na neke druge činjenice. Prvo, to je činje­
Brodcu (kod Bijeljine); u Klobuku i Borasima (kod nica da istraživanja u oblasti rimske arheologije, i
Vitine), u Založju kod Bihaća, u Lisičićima i Tasovči­ pored značajnih akcija, dosad nisu uspjele da osvijetle
ćima kod Čapljine otkrivene su ranohrišćanske bazi- i približe rješenju nekoliko važnih pitanja. U Bosni
like; u Rankovićima kod Travnika otkopana je sup- i Hercegovini ima još dosta antičkih nalazišta koja
strukcija rimske vile; veća otkopavanja izvršena su na su nepoznata ili su nedovoljno poznata. Tako su nam
Crkvini kod Prijedora, na gradini Zecovi kod Prije- gotovo nepoznati prostrani krajevi u istočnoj Bosni
dora, u Rogačićima kod Blažuja, u Založju i Golubiću i Posavini, izuzev srebreničko područje; zatim oblast
(kod Bihaća) i na Crkvini u Zgošći; obavljeno je revi- sjeverne Hercegovine i gornje Drine; pojedina po-
ziono iskopavanje u Dabravini kod Breze i u Čavki­ dručja u dolinama Une i Bosne. Još uvijek stoje ne-
ćima kod Bihaća; u Ilidži Gati kod Bihaća izvršeno dovoljno ispitani rimski rudnici i ostali tragovi ru-
je manje probno iskopavanje. darske radinosti u području Sane, oko Srebrenice, u
Što se tiče Zavoda za zaštitu spomenika kulture distriktu Majdan-Sinj akovo, na prostoru Fojnica-
i prirodnih rijetkosti NR BiH, njegova djelatnost naj- Kreševo i u kraju oko Vareša. Isto tako, ne može se
jače dolazi do izražaja u zaštiti i konzervaciji brojnih smatrati završenim ni istraživanje rimskih cesta, jer
spomenika kulture iz turskog perioda. U oblasti an- su još uvijek čitavi krajevi u tom pogledu neistra-
tičke arheologije Zavod sudjeluje u akcijama reko- ženi. Poseban zadatak arheologije u Bosni i Hercego-
gnosciranja i ispitivanja terena i obavlja razne za- Vini, vrlo važan i već jasno obilježen kao primaran,
štitne radove na spomenicima rimskog doba, među jeste ispitivanje gradina. Tu iskrsava niz pitanja, kao
kojima su najvažniji radovi na Mogorjelu i tvrđavi štosu: funkcija gradina u praistorisko i rimsko doba;
u Makljenovcu kod Usore. njihova obilježja u pojedinim krajevima; kontinuitet
Rezultati terenskih ispitivanja i posebnih izu- i promjene u nastanjivanju gradina, i sl. Od rješenja
čavanja objavljeni su u nekoliko izvještaja i rasprava. tog zadatka u mnogome zavisi osvjetljavanje nekih
Među njima su najvažniji: detaljan opis tragova i drugih pitanja, kakva su, npr., pitanja tipova na-
pravca rimske ceste na Nevesinjskom Polju, mono- selja, komunikacija u pred rimsko i rimsko doba, a
grafija o bazilici u Dabravini, izvještaj o iskopa- naročito pitanje sela. Ranija istraživanja pretežno
vanju bazilike u Klobuku, rasprave ojapodskim su išla za tim da prikupe i prouče spomenike koji
urnama i kasnoantičkim spomenicima iz Šipova, objašnjavaju i dokumentuju život u gradovima s rim-
pregled antičkih spomenika u Sarajevu i epigrafski skom organizacijom i uređenjem. Danas naša istra-
prilozi - od D. Sergej evskog; izvještaji o iskopava- živanja, s obzirom na to da je nužno temeljitije po-
njima u Lisičićima, Celebiću, Založju i Golubiću i znavati indigeno stanovništvo u predrimsko i rimsko
rimskim _nalazima na gradini Zecovi kod Prijedora doba, treba da su usmjerena u prav Ću svestranijeg
- od 1. Cremošnik; bilješke o antičkoj topografiji na osvjetljavanja ilirskog sela koje je živjelo u okvirima
Kupreškom Polju, u području Fojnica-Kiseljak- starog uređenja i tradicija". Naravno, to ne znači da
Kreševo, u predjelu između Konjica i Rame, na pro- se može prestati s ispitivanjem gradova i gradskog
uređenja kao i vojno-političke organizacije uopšte. O
storu oko Dervente i Bos. Broda; podaci o dijelu ceste
»Solarski put« na Rilićkom Polju i o sačuvanim problemu ilirskih aglomeracija u rimsko .doba u Bo-
ostacima ceste u Vrancima kod Kreševa - od Đ. Ba- sni i Hercegovini biće govora u poglavlju posvećenom
sIera; rasprava o antičkom rudarstvu i prilozi pozna- opštim razmatranjima antičkih naselja i komunika-
vanju rimskih cesta na pravcu oko Vukovskog i cija. Jedan od zadataka daljih arheoloških istraži-
Ravanjskog Polja i na pravcima Gornji Vakuf-Vitez vanja je izrada topografske karte Bosne' i Hercegovine
-Zenica, Mlinište-Banjaluka-Bos. Gradiška i Mr- u rimsko doba, s čime jeu vezi produženje intenziv-
konjićgrad-Kočići - od E. Pašalića'. nog rekognosciranja i pregledanja terena. Još ne-
Iz ovog pregleda o istraživanjima na terenu i mamo zbirke svih poznatih latinskih natpisa iz Bo-
objavljenim radovima proizlazi nekoliko činjenica. sne i Hercegovine kao ni numizmatičkog priručnika
Prvo, u periodu od 1945-1958 g. arheološka istraži- za kojima se već odavno osjeća potreba. Osim toga,
vanja antičkih objekata i spomenika bila su brojna nemamo ni takvih studija koje bi pretstavljale sin-
i obimna. Naročito su važna sistematska iskopavanja tezu rezultata dosadašnjih istraživanja i proučava­
na izvjesnim antičkim nalazištima koja je trebalo iz- nja o pojedinim problemima kao što su: svakodnevni
vršiti radi spasavanja. Drugo, istraživanja su zahva- život stanovnika na ovom području u antičko doba,
tila i područja koja ranije nisu bila arheološki ispi- privredne djelatnosti pojedinih krajeva, odnosi iz-
tana i na taj način se proširila osnova za opšta i po- među sela i grada, kulturni razvitak uopšte i značaj
sebna proučavanja antičkog perioda Bosne i Herce-
govine. Treće, u toku dosadašnjih istraživanja po- kulturnih spomenika.
sebna pažnja je posvećena iznalaženju tragova rim- Drugo - što se nameće u vezi s ostvaren jem ovih
skih cesta i obilježavanju njihovih pravaca. Nije ni zadataka naučno-istraživačkog rada to je potreba
potrebno isticati koliki je značaj ispitivanja cesta kao primjene novih metoda u radu. U arheološko-istori-
faktora koji svjedoči o ekonomskoj, političkoj i stra- skim istraživanjima rimskog perioda Bosne i Herce-
tegiskoj ulozi pojedinih krajeva. Sličan značaj imaju govine osnovno je obezbijediti metod koji će otkri-
i početna ispitivanja rimskih rudišta i vila. -- Ovim vati činjenice i pouzdano ih analizirati. Takav metod
smjerom i ovakvim sistemom istraživanja, arheolo- potreban je baš u izučavanju antičke istorije, jer o
gija Bosne i Hercegovine sve više postaje sastavni njoj gotovo da nema pisanih podataka, nedostaju joj
dio istoriske nauke. Tražeći i obrađujući konkretne pregledi, statistike i druga građa koja stoji na raspo-
činjenice, naučno-istraživački rad u oblasti rimske loženju istraživačima mlađih istoriskih perioda. Pri-
arheologije Bosne i Hercegovine može još u većoj mjena tog metoda pomaže i olakšava u postavljanju
mjeri da doprinese poznavanju i objašnjavanju onih granica između onog što j e sigurno i dokazano i onog'
pitanja koja istorija dosad nije uspjela da osvijetli. što je nesigurno i hipotetično". S druge strane, i upo-
znavanje sa ostvarenim rezultatima zahtijeva nove zdanu osnovu za analizu činjenica koje pružaju arhe-
forme i vidove, drukčije od onih koje. poznajemo kao ološka istraživanja. Osim toga, zajednički rad i sa-
već ustaljene. Jedan od takvih vidova, koji nije ne- radnja sa širim krugom stručnjaka u izvođenju kom-
poznat savremenoj nauci, to su posebna izdanja i zbor- pleksnih istraživanja doprinose uklanjanju izolova-
nici u kojima se tretiraju više problemi no otkrića. nosti i podvajanja koja nisu bila tuđa arheolozima i
Ovdje treba takođe konstatovati potrebu da se priđe njihovim ustanovama. - Razumije se, obim istraži-
sistematskim i kompleksnim istraživanjima na terenu vanja u oblasti rimske arheologije, a s tim i značaj
pomoću ekipa koje bi bile sastavljene od stručnjaka njihovih rezultata, to treba istaći, stoji u direktnoj
raznih disciplina. Arheologija bi od takvog načina zavisnosti od materijalnih sredstava za obezbjeđenje
rada imala mnogo koristi, jer poznavanje opštih uslo- svih arheoloških radova i od kadrova koji te radove
va razvitka i prilika jednog kraja pretstavlja pou- izvode.

NAPOMENE

1 Rasprave, prilozi i izvještaji objavljeni su u broje-
vima GZM od 1946 do 1958; u Godišnjaku Istoriskog dru-
štva BiH, Sarajevo, sv. VI, 1954 i Našim starinama sv. III,
1956 i sv. IV. 1957
2 Upor. n. Rendić-Miočević, GZM 1951, sv.
VI,46
3 O primjeni ovog metoda upor. A. Momigliano, SuHo

stato presente degli studi di storia antica (1946-1954) -
X Congresso internazionale di scienze storiche (Roma 4-11
septembre 1955), Relazioni, vol. VI, Firenze, 37-39

, f
IV

Naselja Sane Une
~

ceste u
~

1 porječju 1

Istraživanja rimskih naselja i cesta u porjecju prvo dati pregled specijalnih hodoloških ispitivanja
Sane i Une dosad su vršena ili specijalno ili u okviru i njihovih rezultata, a tokom topografskog obilje-
opštih arheoloških izučavanja. Ispitivanje rimskih žavanja ukazaćemo i na one vjerovatne ili sigurne
puteva znatno zaostaje i ni izdaleka nije obav- rimske komunikacije o kojima znamo na osnovi ar-
ljeno u onoj mjeri kakvu zaslužuje naseljenost i heoloških otkrića.
značaj nekih područja ovoga kraja. U izlaganju ćemo

1) RIMSKA CESTA GRAB-RESANOVCI-BOS. PETROVAC I DALJE

U porječje Sane i Une ulazila je važna rimska Posebnu važnost ima Balifova pretpostavka da
cesta iz pravca Burnuma (Supljaja-Kistanje kod je rimska cesta iz Bihaćkog Polja prolazila preko
Knina) preko Graba-Resanovaca-doline Unca - Bos. Petrovca prema Ključu. Na tu pretpostavku
prema Bos. Petrovcu. Jednim dijelom ove ceste, tj. Balifa upućuju miljokazi onoga kraka ceste koji se
do Donjeg Unca, proputovao je Evansl. Dosad naj- odvaja prema Ključu čije oznake ne odgovaraju raz-
potpunija istraživanja na njenoj trasi izvršio je F. daljini od Burnuma. Prema tome, odvojak u pravcu
Balif i rezultate do kojih je došao objavio u svom Ključa mogao bi biti produženje rimske ceste od Bi-
poznatom djelu o rimskim cestama u Bosni i Herce- haćkog Polja, dok bi cesta Grab-Resanovci-Bos.
govini. Petrovac išla u dolinu Sane. Balifu je, takođe, bio
Obilježavanje ceste Grab-Resanovci - dolina poznat nalaz afrikanskog novca iz III i II vij. st. e.
Unca - prema Bos. Petrovcu Balif je izvršio vrlo kod Bos. Krupe i Truhelkino mišljenje da je tim prav-
precizno". Cesta je opisana na dužini od cca 70 km. i cem prolazila »znamenita« rimska cesta Salona-
može se u cjelini pratiti. Kolotečine, ostaci rimskih Siscia".
na~lja i 17 miljokaza - to su tragovi koji su obez- Za datiranje izgradnje ove ceste značajni su
bijedili tačno obilježavanje trase ove ceste. Brojevi natpisi sa miljokaza, a oznake razdaljine u rimskim
milja sa miljokaza i međusobna udaljenost njihovih miljama, kao što smo već istakli, određuju smjer
nalazišta gotovo potpuno se podudaraju sa stvarnim njene trase. U dodatku uz pomenuto Balifovo djelo
razdaljinama koje miljokazi pokazuju na trasi same Pač 6 je obradio i dopunio četiri natpisa sa njenih
ceste. Miljokaz sa oznakom XXXVI m. p. kod Re- miljokaza. Sva četiri natpisa nose ime cara Klaudija
<anovaca odgovara udaljenosti od Burnuma, iz čega sa tribunicia potestate VII i ciframa rimskih milja,
proizlazi da je Burnum bio njeno polazište. I oznaka što pokazuje da je ova cesta završena 47/48 g. n. e.
na drugim miljokazima (XXXXIII i XXXXVI kod Ovdje je potrebno dati objašnjenje o natpisu na ploči
Drvara), sve do Hana Glišo (zadržavam naziv za ovaj iz Salone (CI L III, 3198 b = 10156 b). Miljokazi na
lokalitet prema Balifu, iako to ime danas nije uobi- cesti od Graba prema Bos. Petrovcu i Ključu poka-
čajeno) slažu se na stvarnom razdaljinom od Burnuma. zuju da je ona završena za vrijeme Klaudija. Me-
Međutim to nije slučaj sa svim miljokazima. Po to- đutim pomenuti natpis iz Salone govori o tome da
me i po opštem izgledu miljokaza, Balif zaključuje je prvi sektor ceste Salona-Burnum-Grab-Resa-
da se kod ove komunikacije ne radi o jednoj cesti, novci-Bos. Petrovac i dalje, tj. sektor a Salonis ad
već o spletu dijelova rimskih puteva.
montem Ditionum Ulcirum u dužini od LXXVIID m.
Drugi Balifov zaključak sastoji se u ovome: blizu p., bio izgrađen za vrijeme Tiberija. Na osnovi onoga
Hana Glišo cesta se račvala u dva pravca - jedan na što je već poznato o datiranju drugih cesta u rimskoj
istok prema Ključu a drugi na sjever u dolinu Sane. provinciji Dalmaciji jasno je da je i ova cesta djelo
Osnovni smjer je onaj koji ide u dolinu Sane preko onog intenzivnog rada na izgradnji komunikaciske
Bos. Petrovca. Kao dokaz za dva pravca ove ceste
navedeni su nalazi iz rimskog doba kod Ključa i Hana mreže koji je inaugurisao i počeo ostvarivati August,
Glišo, kao i tragovi rimskog rudarstva u bazenu Pri- a koji su nastavili njegovi prvi nasljednici. To što je
jedor-Sanski Most i u porječju Japre". Balif je uzeo na miljokazima carevo ime dato u nominativu po-
u obzir i podatke o tragovima rimskih naseobina kod kazuje da je Klaudije za izgradnju ceste uime države
Đankić Rakana blizu Bos. Novogž . podnio troškove ili bar učestvovao u njima. Slično
Je l na drugim državnim cestama (viae publicae) u pretpostavljao da je cesta kod Prologa ulazila na Li-
Rimskom Carstvu bilo da su one izgrađene samo za vanjsko Polje i da se kodProva jedan njen krak od-
posebne vojne potrebe u provincijama i u graničnim vajao prema Bos. Petrovcu, a glavni pravac da je na-
oblastima (viae militares), bilo da je pojedina via mi- stavljao u unutrašnjost.
litaris služila i kao via publica militaris". Arheološka istraživanja u porječju Sane i Une
Potrebno je napomenuti da je Balif dvije godine otpočela su prije skoro 70 godina. Ona su do danas
prije objavljivanja svoga djela o rimskim cestama objavljena samo djelimično, pa i to samo na pojedi-
u Bosni i Hercegovini objavio opis ceste od Prologa nim područjima. Izvjesna područja i mjesta ovog di-
preko Donjeg Unca i Bos. Petrovca u dolinu Sane". jela Bosne ili nisu nikako arheološki proučavana ili
Međutim u svom glavnom djelu Balif je na osnovi su samo uzgred pomenuta povodom nekog nalaza.
naknadnih rezultata istraživanj a izvršio znatne is- Izlaganje o naseljima u porječju Sane i Une poka-
pravke u pogledu njenog smjera. On je prvobitno zaće kakvo je stanje u tome pogledu.

2) PODRUCJE BOS. GRAHOVA, DRVARA I BOS. PETROVCA

Iz okoline Bos. Grahova poznato nam je neko- njeg Unca koje ima plodnih ravnica i tragova rim-
liko rimskih lokaliteta. Na gradini Arežina Brijeg kod skih puteva nije istraženo; iz Velike Župe (područje
Bos: Grahova sačuvali su se rimski građevinski osta- Gornjeg Unca) je žrtvenik lOM, nađen 1928 g17.
ci; kod Begovac izvora znatni tragovi rimske nase- U Bos. Petrovcu otkriveni su ostaci rimskih gra-
obine; Gradina kod sela Tiškovca bila je takođe nase- đevina i nađeni rimski novci". Siri region oko Bos.
ljena ili zaposjednuta u rimsko doba". Pojedinačni Petrovca obiluje gradinama iz praistoriskog doba,
artefaktapotiču sa Gradine kod sela Peći i Kesića i među kojima su neke bile zaposjednute i naseljene
iz okoline sela Zeba 1 0 . Na većem broju gradina u oko- i u rimsko doba. Tragovi rimskog života sačuvani su
lini Bos. Grahova sačuvani su tragovi praistoriske na gradinama kod Cimeša, Vaganca Bjelajskog i na
naseljenosti. Neke od tih gradina, kao što smo već rimskim ruševinama kod Vodenice -- sva tri mjesta
napomenuli, bile su zaposjednute i u doba Rimljana. na pravcu Bos. Petrovac-Bihać; iz Bukovače je na-
Sa Mramorskog groblja kod Bos. Grahova potiču laz većeg broja primjeraka rimskog novca IV vij. n.
ovi nalazi: rimski grobovi (novci Servilia, Augustus, e. i jedna nadgrobna ploča s natpisom; kod Revenika
Vespasianus, Iustinianus) i fragmenti rimskih spo- su sačuvani rimski zidovi, kod J anjile ostaci rimske
menika. Pač zaključuje da je u Bos. Grahovu bilo utvrde, kod Hrsovca blizu Smoljane takođe tragovi
značajno rimsko naselje koje je izraslo na ranijoj ilir- rimskog utvrđenja, poznatog pod imenom Latinski
skoj osnovi. Oko Bos. Grahova izgleda da su stanovali Vrh; blizu Smoljane nadgrobni natpis (Aurelii); kod
Ditiones (summus mons Ditionum Ulcirus = CIL III, Bravskog odlomci nadgrobne ploče sa natpisom. Pre-
3198 b = 10156 b) jer se smatra da je mons Ulcirus
identifikovan sa visinskim prevojem kod Graba pre- ma onome što se dosad zna o gradinama u ovom kraju,
ko kojega prelazi cestall. Spomenici pokazuju da je brojnije su one na kojima su sačuvani samo tragovi
ovdje štovan Silvanus Messor i da su stanovnici ovog naseljenosti u praistorisko vrijeme. Takvih gradina
kraja vjerovatno dobivali civitas Romana za vrijeme ima dosta u predjelima oko Bjelaja, Bos. Petrovca,
Hadrijana ili Antonina Pija (CIL III, 14971) sudeći Drvara, Bravskog i Kulen-Vakufa 1 9 . Na pravcu Bos.
Petrovac-Bos. Krupa rimski nalazi poznati su jedino
po gentilnom imenu Aelius (Aelia) koje se javlja na
iz Krnjeuše: novci i odlomci natpisa; na jednom nat-
natpisima'", F. Bulić na Grahovu Polju traži Stridon.
pisu dopunom se čita Ulpia 2 0 .
O problemu ubikacije Stridona do danas je objavljeno
višerasprava za smještaj i protiv njegovog smještaja Cio kraj oko Bos. Grahova, Drvara, Gornjeg Rib-
na Grahovo Polje. Ovdje nećemo ulaziti u razmatra- nika i Bos. Petrovca gravitirao je rimskoj cesti koja
nje argumenata koji su isticani u tim raspravama. je od Burnuma preko Graba izlazila u dolinu Unca
Smatramo da Stridon nije bio u Bosni i Hercegovini i vodila dalje. Balif nije ispitao vicinalne puteve i
priključke na ovu cestu, već je samo obilježio njeno
i da je dokazana nevjerodostojnost natpisa CIL III,
9860 na kome se pretežno zasnivalo mišljenje Bulića račvanje na sjever u dolinu Sane i na istok prema
i pristalica njegove teze. Gdje se nalazio Stridon - Ključu. Naknadna istraživanja na terenu, a naročito

taje pitanje još uvijek lis sub iudice". istraživanje tragova rimskih aglomeracija, potvrdila
Za cestu koja je prolazila pravcem Burnum- su Balifovu pretpostavku da je rimska cesta Grab
Grab-Resanovci-Bos. Petrovac značajni su i miljo- -Resanovci-Bos. Petrovac i dalje u unutrašnjost
kazi koji su u novije vrijeme otkriveni kod Peći, Dr- bila glavna komunikacija na koju su izlazili drugi
vara i Crljevice sjeverno od Drvara. Natpisi govore putevi. Razumije se, Balif je pri tome prvenstveno
da su miljokazi postavljeni za vrijeme cara Klaudija. mislio na one dijelove koji su mogli pretstavljati njene
Cifre na posljednja dva miljokaza - XXXXI (III?) i ogranke (prema Ključu, prema Bihaću). Međutim naše
XXXX (VIII?) - mogle bi, prema nalazištima odgo- poznavanje mreže i pravaca rimskih puteva u ovom
varati redu ranije otkrivenih miljokaza!". U Drvaru kraju do danas nije mnogo odmaklo od onih rezul-
su ustanovljeni ostaci rimske zgrade i rimsko groblje. tata koje nam je ostavio Balif. Kao dopunu treba uzeti
Na gradinama u Donjem Vrtoču i Donjem Un cu po- u obzir ozbiljnu pretpostavku da je između ove ceste
red praistoriskih naselja otkriveni su i tragovi rim- i Glamočkog Polja postojala veza koja je išla preko
skih zgrada; sa Gradine u Donjem Vrtoču su dva Gornjeg Unca'".
rimska novčiča (Claudius i jedan iz Konstantinovog Revizija natpisa koji govori o cestama što SaIL:.
doba); ova Gradina je, kako misli Radimski, u rim- Salone vodile u unutrašnjost donosi ispravku u nat-
sko doba služila kao stražarnica nad cestom i nase- pisu CIL III, 3198 b = 10156 b: mjesto ad summum
ljem u Drvaru' 5. Iz najbliže okoline Drvara potiče montem ... nova je lekcija ad imum montem Diti-
nekoliko primjeraka rimskog novca: od Augusta do onum Ulcirum. Praksi izgradnje i obilježavanja raz-
Proba i jedan republikanski denar 1 6 . Područje Gor- daljina na rimskim cestama do podnožja ili prevoja
1~

neke planine potpuno odgovara ad imum montem'". Burnuma stvarno udaljen 77 i po m. p. (cca 1 ts km).
Prema natpisu, ova cesta je od Salone do ad imum U blizini Graba je planina Ilica ili Vilica koja se u
montem u dužini od 77 i po m. p. završena 20/21 g. lokalnom izgovoru javlja kao Ujilica ili Uilica 2 3 . Nova
n. e. Identifikaciji mons Ulcjrus - sedlo kod Graba lekcija natpisa ne protivrječi ni pravcu ceste od Graba
na prelazu iz Dalmacije u Bosnu nema prigovora, jer dalje u Bosnu, niti Burnumu kao njenom polazištu
je taj prevoj od Salone trasom rimske ceste preko kakoga je utvrdio Balif.

3) DOLINA SANE I JAPRE

Dolina rijeke Sane na pravcu Sanski Most-Pri- Novom kako je mislio Tomašek. Sa Truhelkom se
jedor bogata je praistoriskim i rimskim nalazima. Si- slaže i Pač 3 3 . Selo Mala Ruiška na rijeci Japrici bilo
stematska iskopavanja praistoriskih naselja u pećini je manje rimsko naselje. U njemu su otkrivene skulp-
Hrustovači kod Vrpolja južno od Sanskog Mosta po- ture iz doba kasnog rimskog carstva, temelji zgrade,
kazala su da je to naselje postojalo još u vrijeme koje jedan primjerak novca (Constantinus I) kavan u Sis-
označava prelaz na upotrebu metala. Nalazi iz ovog
ciji i neki drugi predmeti rimskog porijekla'".
kontinuiranog naselja ukazuju na živu vezu između
slavonske igradinske kulture'". Postoje podaci i o rimskim putevima na području
Iskopavanja nekropole i naselja u Sanskom Mo- Japra-Bos. Novi. Radimski pretpostavlja da je iz
stu pokazala su da je ovdje u V i IV vij. st. e., a možda J apre pored Bos. Novog vodila cesta prema Bos. Kos-
i ranije, postojalo značajno ilirsko naselje. Stanovnici tajnici'". Truhelka je otkrio trag rimske kaldrme kod
su ise bavili rudarstvom i metalurgijom'". Okolina Dankić Rakana kao dio ceste od Salone dolinom Une
je bogata naslagama željezne rude. Tragovi naselja u Sisciju'". Skarić, na osnovi tragova na terenu, drži
iz praistoriskog i rimskog doba ustanovlj eni su kod da je pored Male Ruiške prolazio rimski put koji je
Šehovaea, sjeverno od Sanskog Mosta, oko Starog vezao dolinu Une sa rudarskim distriktom Stari Maj-
Majdana, u Oštroj Luci i Staroj Rijeci i dalje niza dan-i-Prijedor'". Međutim pitanje komunikacija u
Sanu kod Ališića, Zecova, Čarakova, Begogačana, kod porječju Sane još nije riješeno, jer na pojedinim pod-
Prijedora i na još nekim mjestima uza Sanu'". Ra- ručjima nije bilo ni arheoloških, ni hodoloških istra-
dimski pretpostavlja da je dolinom Sane pravcem živanja. Dosad nisu ustanovljeni tragovi rimske ceste
Sanski Most-Prijedor prolazila rimska cesta i da je dolinom Sane od Prijedora prema Blagaju.
cijelo područje Sane u rimsko doba imalo gustu
mrežu puteva. S ovim pravcem ceste slaže se i Pač Spomenici i nalazi u porječju Sane ne daju nam
koji smatra da je komunikacija od Graba preko Re- podatke o toponimiji i stanovništvu ovoga kraja, ali
sanovaca i Bos. Petrovca išla dalje dolinom Sane i Une iz obavještenja koja daju antički izvori proizlazi da
kao strategiski važna veza Salone i Burnuma sa Sis- su ovdje stanovali Mezeji. Cassius Dio (LV, 32) na-
cijom'". Na prostoru Sanski Most-Prijedor rijetki vodi da je Germanik pobijedio Mezeje udarivši na
su numizmatički nalazi. Do danas je poznato samo njih iz Panonije, što znači da, su stanovali blizu pa-
nekoliko primjeraka antičkog novca sa ovog područja: nonsko-dalmatinske granice. Ptolemaeus (II, 16, 8) ih
možda iz Prijedora ili okoline potiče nalaz dvaju pri- smješta iza Liburna, zapadnije od Deriopa, Derija i
mjeraka kartaginskog novca i po jedan Vespasianus, drugih, što znači da su se Mezeji nalazili odmah uz
Valentinianus i Theodosius'". Japode, sjeveroistočno od Liburnije. Na osnovi tih
podataka istraživači su Mezejima odredili lokaliza-
Od Prijedora dalje niza Sanu sve do Blagaja na
ciju u sjeverozapadnoj Bosni, uglavnom u porječju
ušću J apre nema rimskih nalaza, ali uz obale J apre
Sane i Vrbasa'". -Pač smatra da su Japadi dopirali
postoje ostaci rimskih naseobina i brojna troskovišta
koja svjedoče o starim rudarsko-topioničarskim ra- sve do Sane, a da su Mezeji zauzimali veliko pod-
ručje Vrbasa i Vrbanje sve do rijeke Bosne'". Me-
dovima (Tab. I, sl. 1). U Čelama je bilo rimsko na-
đutim arheološki nalazi iz doline Sane, upoređeni sa
selje, a na Ovan-gradu utvrda nad tim naseljem;
nalazima iz bihaćke okoline, pokazuju da u porječju
ovdje su nađeni nadgrobni natpisi'". Jedan natpis iz
Gornjih Agića kod Čela govori o obnovi hrama za Sane nisu stanovali Japodi, već neko drugo pleme.
Mezeji su bili moćno i veliko pleme koje je sa 269
vrijeme cara Gordijana; ovdje su na lokalitetu Crkvi-
dekurija pripadalo konventu u Saloni (Plinius, NH,
ni ustanovljene ruševine rimskih zgrada i nađeni
III, 142), a i Strabo (VII, 5, 3) ih ubraja među zna-
odlomci natpisa'". U novije nalaze iz Blagaja spa-
čajnija panonska plemena. Pripadnici Mezeja već od
daju brojni rimski novci iz III i IV vij. n. e. od Kla-
Augusta služe u dalmatinskim auksilijama koje su
udija Gotskog do Teodosija, jedan primjerak Hadri-
bile razmještene po raznim krajevima Rimskog Car-
janovog novca, jedan nepotpun natpis sa imenima
stva, a od Klaudija i u ravenatskoj floti: Brambach
Ulpia i Iulia, fragmenti nadgrobnih spomenika i
CIRh, 1518: Maeseius miles (Germania Superior); CIL
skulptura, odlomak crijepa sa žigom SISC i drugi
VIII, 9377 i 9384: Maezeius eques (Mauretania Caesa-
artefakti rimske provenij encij e 3 ! .
riensis); CIL III D VII = VIII 2 iz 71 g. n. e.: centurioni
U predjelu Bos. Novog ustanovljeni su ostaci rim- Maezeio (Salona). Natpis CIL IX, 2564 koji datira
skih zgrada u Dervišima, Čitluku i Dvorištu'". Ra- iz 75 g. n. e., a nađen je u Samniumu, pokazuje da su
kanske Barice kod Dankić Rakana poznate su po Mezeji još tada sačinjavali plemensku opštinu kojoj
brojnim ostacima rimskog naselja: temelji zgrada sa
je na čelu stajao praefectus civitatis'".
mnogo odlomaka rimskog građevinskog materijala
(olovne cijevi, krovna opeka i sl.); odavde je natpis Što se tiče daljeg razvitka Mezeja i njihovog
CIL III, 8376 a = 13242 upor. str. 2127 i 2328 159 i uređenja, važan je podatak Kasija Diona (LVI, 11) koji
drugi ostaci. Truhelka misli da u Rakanskim Bari- spominje ~1tAGtQVOV kao utvrđeno mjesto plemena Me-
cama treba tražiti rimsku stanicu Clandate po Geogr. zeja. Epigrafski podaci: curator reipublicae Sploni-
Rav. (IV, 218, upor. IV, 217 = Clande) , a ne u Bos. starum (CIL III, 2026 iz Salone) i Delmata princeps ex
13

m(unicipio) Splono (CIL III, 1322 iz Ampeluma u » ... Marcus Ulpius Ge1lianus eques romanus curator
Dakiji) mogli bi biti u vezi sa mjestom koje spominje Arbensium Metlensium Splonistarum Maluesati-
Kasije Dion. Tomašek na osnovi toga zaključuje da um« ". Natpis nam ne objašnjava ništa u pogledu
se Splaunum (Splonum) nalazio na Sani, tj. kod Sta- lokalizacij e mj esta, ali j e značaj an po tome što se
rog Majdana i da se mjesto razvilo kao rudarski cen- njime ponovo potvrđuje da je Splonum imao rang
tar. Spomenuti curator reipublicae Splonistarum iz- gradske opštine kao i ostali gradovi koji se ovdje
gleda da je eraru u Saloni isporučivao prihode že- spominju. Sa područja Mezeja potiče i nadgrobna
ljeznih rudnika'": Zasada bi se, prema podacima koje stela iz Cikota kod Prijedora na kojoj se spominje
daju Kasije Dion i navedeni epigrafski spomenici, dedikant veteranus Aurelius Surus ex beneficiariis
moglo smatrati vjerovatnim da se u dolini Sane na- leg. X Gem. Lična imena u ovom natpisu pripadaju
lazio municipium Splaunum (Splonum). Ovaj grad grupama običnih italsko-rimskih, ilirskih, tračkih,
se spominje i na natpisu iz Komina kod Pljevlja: a možda i keltskih imenav".

4) BIHAĆKO POLJE SA OKOLINOM

Iz Bihaća i njegove okoline poznati su znatni uz t~rmalno vrelo. V Bunićima su konstatovani ostaci
ostaci praistoriskog i rimskog doba. Istraživanja na rimskih zgrada. Na Humačkim glavicama kod Klokota
ovom području bita su nešto obimnija nego u nekim otkrivene su ruševine rimske zgrade i natpisi - na
drugim krajevima Bosne i Hercegovine. Posebnu jednom se nalazi gentilno ime Aelius (CIL III, 15083).
pažnju po broju i značaju nalaza privlače lokaliteti Iz Bugar-grada su dva fragmenta rimske opeke 'sa
Jezerine, Golubić, Pritoka, Privilica, Založje, Bre- žigom ERACLIS (CIL III, suppl. 13339\ adn. 13340 8 ,
koviea, Ilidža Gata, Ripač i brojne gradine. str. 2328 17 8 ) i veći broj primjeraka rimskog novca.
Nekropola u Jezerinama kod Bihaća nastala je, Tu su sačuvani i ostaci rimske utvrde. Predio sela
prema dosadašnjem znanju, oko 400 g. st. e. i napu- Založja (Čavkići), naročito lokalitet Gromile, poznat
štena je tek u rimsko doba. Iz Jezerina potiče veći broj je po ostacima znatnijeg rimskog naselja u kojem su
fragmenata rimskih natpisa; na jednom od njih je većotkrivene stanbene zgrade, bazilika, vila i groblje;
gentilno ime Iulia (CIL III, 13842 8 = 13274 upor. str. odavde je i ara posvećena Silvanu. V neposrednoj
2274 i 23282 °). Najpoznatija gradinska naselja nalaze okolini Bihaća nađene su još dvije are posvećene Sil-
se u ovim mjestima: Kralje, Izačić, Brekovica, Obro- vanu (CI L III, i0035, 10043= 13271)49. Značajno je
vac, Spahić, Sokolac, Golubić, Čavkići, Tihotina, nalazište i nekropola u Ribiću, u kojoj se sahranjivalo
Hrgar, Lohovo i dr. 4 3 i za vrijeme Rimljana, sve do u II vij. n. e., ukoliko
se u ovom slučaju nalazi novca (Sabina i Antoninus
Iz Golubića su rimski vojnički natpisi: CIL III,
Pius) mogu uzeti kao terminus ante quem. Kamene
10033 i 10036; nadgrobni natpis Grka Diandra (CIL
urne za pepeo pokojnika, koje spadaju u novija otkri-
III, 10038); zatim CIL III, 10039 upor. CIL III, suppl.
ća iz nekropole u Ribiću, pripadaju I vijeku n. e., da-
str. 2169; 10040 i 10041 sa gentilnim imenima Iulii i
kle početku rimske vladavine'",
brojni drugi natpisi; odavde su i novci (Antoninus
Pius i Tacitus) i žrtvenici IOM H . Na Mitrasov kult U okolini Bihaća su česti nalazi rimskog novca.
Međutim on nije prikupljen i ne može se tačno evi-
odnose se natpisi iz Golubića: CIL III, 10034, 10042
dentirati po nalazištima. Primjerci koji su nabavljeni
i 13276 a. b. 4 5 • V Pritoci su nađeni: natpisi sa gen- u Bihaću (Commodus, Diocletianus, Constantius I,
tilnim imenima . Iulius i Iulia, dijelovi žrtvenika Licinius, Constantinus I, Valentinianus) zajedno sa
posvećenog Mitrasu, reljef Mitrasa, žrtvenik lOM, već navedenim numizmatičkim nalazima iz bihaćkog
odlomci nadgrobnog spomenika i drugi predmeti područja čine seriju novca od početka I vij. n. e. do
rimskog doba''". Brekovica je poznata po ostacima 375 g. n. e. 5 1
ovećeg rimskog naselja i po rimskom utvrđenju Kod Kasija Diona (LVI, ll) spominje se mjesto
iznad naselja. Odavde je vojnički natpis CIL III, 'Pct[·t(Vov = Raetinium. Na osnovi natpisa sa Rajne
10036a = 13272, brojni primjerci rimskog novca koji (Brarnbach, CIRh, 1228) i natpisa iz Golubića Raetini-
nisu mogli biti prikupljeni i ara Liberu!", umu je tražena ubikacija u blizini Bihaća. Natpis sa
U selu Privilici otkriven je veći broj natpisa i Rajne spominje nekog Andes Sex. cives Raetinio eq.
nađeni novci (Agrippa, Domitianus). Odavde su bene- ala Claud. Ova vojna jedinica poznata je i po natpisu
ficijarski natpisi: CIL III, 15066 i 15067. Natpisi CIL u Golubiću (CIL III, 10033), a osim toga domaće ime
III, 14325, 14326 i 14328 značajni su po tome što se u Andes često se javlja na natpisima iz bihaćke okoline
njima spominju funkcioneri plemena Japoda (praepo- (CI L III, 10035, 13270, 13272). Stoga su raniji istraži-
situs et princeps; praefectus civitatis) kao dedikanti vači zastupali mišljenje da je Raetinium = Golubić'":
bogu Bindu Neptunu (Bindus Neptunus). Jedan de- Međutim u izvorima (Strabo, IV, 6; VII, 5 i Appianus,
dikant je Flavius praepositus princeps Iapodum (CIL Illyr., 16, 18, 21) u kojima su dati podaci oJapodima
III, 14324) koji je dobio civitet od Vespazijanove vla- ne spominje se Raetinium. I sam Pač je docnije pod-
darske kuće. Na osnovi ovih natpisa Pač smatra da vrgao reviziji svoje prvobitno mišljenje o lokalizaciji
je Bihać sa najbližom okolinom bio centar plemena Raetiniuma ukazavši da ne može biti odlučno to što
Japoda koje je vrlo rano došlo u dodir sa Rimljanima. se ista ala i ime Andes spominju u porajnskom i go-
Vojnički natpisi i utvrđenja u kojima su bile posade lubićkom natpisu. To ne može biti odlučno zato, što
potiču od rimskih jedinica koje su vjerovatno još to- je spomenuta ala dok se nalazila u provinciji Dalma-
kon I vij. n. e. u području Japoda obezbjeđivaleoku- ciji promijenila više garnizonskih mjesta i što se ime
paciju'". Andes ne susreće samo u bihaćkom kraju. Na osnovi
Iz okoline Bihaća poznati su ostaci rimskih na- toga, Pač smatra da identifikacija Raetinium = Go-
selja na još nekoliko mjesta. Izačić - Gata imala je u lubić, koji je on ranije držao opravdanom, mora
rimsko doba veću rimsku naseobinu koja je nastala otpasti!".

tt
H:

Odavno su poznate sojenice u Ripču na Uni, jugo- Na današnjoj cesti Bihać-:-Bos Petrovac, 'uselu
istočno od Bihaća. Istraživanja ripačkih soj enica, Doljanima, sačuvani su arhitektonskt..odlomci i ne-
iako nepotpuna, dala su dosta podataka o načinu života koliko nadgrobnih natpisa'", ".".,
njihovih stanovnika. Prema dosadašnjem znanju, so- Iz prednjeg izlaganja se vidi da jeov'l-~k:~'\aLu
[enice u Ripču nisu starije od halštatskog perioda, a antičko doba bio dobro naseljen. Ovdje su stanovali
stanovnici su im Iliri. Ne zna se tačno kad je prestao Japodi, jako i ugledno pleme. Dosad se nije moglo
život u ovim sojenicama, ali materijal potvrđuje da su tačno utvrditi dokle su u Bosnu dopirala njihova sta":'
mogle postojati još i urirnsko doba. Na ostrvu gdje su ništa. Sto se tiče etničke pripadnosti 'Japoda, ranij e
bile sojenice nađeno je nekoliko primjeraka rimskog je preovladavalo mišljenje da su oni ilirsko-keltski
novca od sredine II vij. do početka IV vij. n. e., a usta- mješanici. Međutim analiza arheoloških .nalaza po-
novljeni su i ostaci rimskih građevina i drugi artefakti kazuje da su Japodi pripadali ilirskoj etničkoj zajed-
rimskog porijekla. Gradine oko Ripča nisu ispitane. nici. Udio Kelta u razvitku ovog plemena nije bio
Tragovi sojenica konstatovani su i kod Golubića, Ri- jak i uglavnom se, kako posvjedočuje materijal iz
bića, Kralja i Brekovice, ali one dosad nisu prouča­ japodskih nekropola oko Bihaća, ispoljavao u utica-
vane'". jima keltske materijalne kulture'".

5) PODRUCJE BOS. KRUPE, CAZINA I VELIKE KLADUSE

'Uokolini Bos. Krupe .poznato je nekoliko nalazi- je otkriven depo ovog novca nađenje'bronzanišljem
šta iz praistoriskog i rimskog vremena. Oko Krupe iz predrimskog vremena 59.
ima veći broj gradina među kojima su neke sa rim- Na prostoru Bos. Krupa-Otoka-Cazin--;-Vel.
skim građevinskim i drugim ostacima. Najpoznatije Kladuša sačuvani su tragovi praistoriskog ,i rimskog
su gradine u selima: Radiću Malom, Radiću Velikom, života. Kod Ljusine blizu Otoke postoje ostaci rim-
Donjoj Suhaji, Berakovcu, Potkalinju, Duboviku, Ja- skog naselja sa ruševinama jedne veće villarustica,
senici, Velikoj Rujiški,Matovacima, Buševiću, Raka- a kod Pištalina između Bos. Krupe i Cazina odlomci
Iiima Krupici, Bos. Krupi i dr.?" U Vrankamenu kod rimskog građevinskog materijala'". U ovom kraju
Bos. Krupe nađen je veliki depo afrikanskog novca iz se nalaze praistoriska nalazišta: Gradina Cungar kod
vremena između 300 g. i 118 g. st. e. U tom depou u Cazina, Gradina iznad Vilenjače, Šumetac kod Peći­
kojem je nađeno više od 1DO primjeraka egipatskog, grada, Podzvizd kod Vel. Kladuše i Osredak kod Bos.
Krupe; sa Gradine Cungar su dva rimska novčića"].
numiđanskog i kartaginskog novca, brojno je najjače
Rimsku naseobinu u Velikoj Kladuši poznajemo po
zastupljen kartaginski novac - period između 200 i
ostacima građevinskogmaterijala. Odavde je odlomak
146 g. st. e. Pored toga, u depou se našao i jedan pri-
opeke sa žigom: leg. XlIII Gemina (CI L III, 133393
mjerak hispanskog novca (provincia Taraconensis),
= vjerovatno 14023) proizvod iz domaće ciglane te
jedan Hiero II (Syracusae) i 3 primjerka rimskog legije. Pač misli da je to legio XlIII Gemina Mattia
novca iz republikanskog vremena (as Romanus i dva victrix koja je tokom II vij. n. e. još od Hadrijana
triensa). Nalaz pokazuje da su u ovaj kraj još prije boravila u Panoniji i pripadala vojnoj komandi Pa-
Rimljana dolazili novci dalekih prekomorskih zema- nonije Superior i od koje je ostalo dosta natpisa u
lja, dakle prije no što je izgrađena rimska cesta Salona Sisku. Pač drži da je i rimsko mjesto uVelikdj'K'la-
-Siscia koja je ovuda prolazila'". Blizu mjesta gdje duši pripadalo Panoniji Superior?".

6) PROBLEM KOMUNIKACIJE BIHAĆ-BOS. PETROVAC I BIHAĆ-NIZVODNO UNOM

Topografskim pregledom o antičkim naseljima u Japodai raskršće puteva. Ovu cestu Domaševski'"
porječju Sane i Une, koji je iznesen u prethodnom naziva japodskom i obilježava je pravcem Bos. Pet-
izlaganju, obilježili smo samo jedan dio komunikaciske rovac-Bihać-Metulum(Bivium, Čakovac.kod Ogu-
mreže ovoga kraja. Ostaje još pitanje rimske ceste lina).
Bihać-i-Bos. Petrovac i Bihać - dolinom Une prema Drugo, cesta Bihać -dolinom Une prema Savi,
Savi. Raniji istraživači izrazili su mišljenje da su ove sc. u Sisciju. Truhelka smatra da je rimska 'cesta
ceste stvarno postojale. Iznijeću svoje gledište i neka Salona-Siscia prolazila kroz Bihaćko Polje i. dalje
objašnjenja o problemu ovih komunikacija. niz Unu pored Bos. Krupe i Bos. 'Novog. Dokazi za
Prvo,cesta Bihać-Bos. Petrovac. Balif pretpo- ovaj pravac mogu biti: tragovi rimske naseobine kod
stavlja da je ta cesta vodila od Bihaća u Bos. Petrovac Bos. Krupe i Bos. Novog i tragovi ceste .kod Dankića
i dalje prema Ključu. On nema za to čvrstih dokaza, Rakana blizu Bos. Novog. Sa pravcem rimske ceste
niti je na navedenom pravcu izvršio hodološka istra- Salona-Siscia kroz Bihaćko Polje slaže se i Rihter'":
živanja. E. Rihter?" ističe da je ovaj komunikaciski Pač ističe da je cesta Grab--Resanovci-Bos. Pet-
krak sigurno postojao i čak da je on pretstavljao glav- rovac i dalj e dolinom Sane i Une bila izgrađena kao
ni pravac ceste Burnum-Resanovci-Bos. Petrovac strategiska komunikacija koja je vezala Salonu i
i dalje. Njegovi dokazi su: Bihać-Golubić su centri Burnum sa Siscijom, Sergejevski je smatra velikom
I

i..
magistralom Burnum-Siscia, dok je Abramić us- na Unu. To znači da ta komunikacija nije pretstav-
mjerava dosta neodređeno »preko Grahova polja na ljala sastavni dio ni magistrale Salona-e-Siscia kroz
sjever u unsku i sansku dolinu«'". Pačovo mišljenje Liku, ni magistrale Salona-Burnum - dolinom Sa-
ne protivrječi mišljenju Truhelke i Rihtera zato, ne. Time, razumije se, nije umanjen njen značaj, jer
što su se obje ove ceste mogle sastati na ušću Sane i je ona kao važna vicinalna saobraćajnica cijelom
Une i dalje produžiti kao jedna na Savu. jednom kraju preko dvije velike ceste obezbjeđivala
Na pravcu Bihać-Bos. Petrovac do danas nisu vezu sa Savom i Siscijom. Pravac ceste Salona-s-Siscia
otkriveni tragovi rimske ceste. Međutim, kao što preko Bihaćkog Polja niz Unu, kako ga vodi Truhel-
smo već vidjeli, na tom pravcu su ustanovljeni ostaci ka, pretstavlja veliko produžavanje trase u njenom
rimskih naselja i zgrada, i to u Ripču, kod Doljana osnovnom smjeru. Dobro naseljeno područje Bihaća
jugozapadno od Ripča i oko Bjelajskog Polja. U vezi i aglomeracije na liniji Bihać-Bos. Novi imali su
sa mogućom komunikacijom Bihać-Bos. Petrovac svoju komunikaciju koja ih je vezala sa glavnim ce-
'treba ukazati na još neke momente. Bihaćki kraj je u stama i omogućavala promet sa Siscijom. To pokazuju
antičko doba bio gusto naseljen; zatim, područje kroz nalazi novca kovanog u Sisciji i krovne opeke izra-
koje je prolazila cesta Grab-Resanovci--Bos. Pet- đene u Sisciji, o čemu je već bilo riječi.

rovac i dalje u dolinu Sane imalo je velik značaj. Na ovom pravcu vjerovatno je neka vicinalna
Stanovnici doline Sane eksploatisali su rudnike ovog komunikacija išla od Bos. Krupe preko Otoke u Vel.
bazena i razvidi jaku meta.ilurgisku radinost, čije je Kladušu i možda dalje na sjever, O daljem toku ceste
proizvode, svakako, tražilo i stanovništvo bihaćkog od Bos. Novog prema Savi dolinom Une ili nekom
kraja u kome nije bilo rudnika. Ne smije se zanema- drugom linijom nemamo podataka ni tragova sa te-
riti ni činjenica da su na potezu Bihać-Bos. Petrovac rena, ali je opravdano smatrati da je ovim pravcem,
postojale ne samo rimske nego i praistoriske aglome- tj. prema Savi, prolazila neka saobraćajnica. Područ­
racije. Izvjesno je da je prostor Bihać-Bos. Petrovac je donjeg dijela Une do danas nije ispitivano i naše
u antičko doba, kao i danas, bio slabo naseljen. Stoga znanje o njegovoj naseljenosti i komunikacijama u
pravcem Bihać-Bos..Petrovac ne treba tražiti cestu antičko doba ne omogućava nam da o njemu damo
prvog reda (via publica), već neki vicinalni put kroz određeniju sliku. Znatnije rimsko naselje otkriveno
dosta neprohodan teren. Njegovu trasu zasad ne mo- je u Bos. Kostajnici'". Kod Bos. Dubice ulazila je u
žemo obilježiti, a Balifova hipoteza da je cesta Bihać Bosnu rimska cesta koja je od Siscije išla niza Savu,
-Bos. Petrovac produžavala prema Ključu i da je ali njena trasa kroz sjevernu Bosnu još ni danas nije
imala svoje miljokaze ostaje i dalje samo kao hipo- ustanovljena. Nije posve sigurno da je ona izlazila u
teza. Tako treba gledati i na krak ceste kroz Petro- Srbiju kod Rače na Drini'". Na Gradini kod Bos. Du-
vačko Polje pravcem istok-zapad, koji je Ba1if unio bice ustanovljeni su tragovi naseljenosti u praisto-
u svoju kartu kao siguran ali još neustanovljen i vje- risko i rimsko doba; odavde je i jedan primjerak zlat-
rovatno ga je smatrao sastavnim dijeilom pretpostav- nog vizantiskog novca?".
ljene ceste Bihać-Bos. Petrovac. Cesta koja je vodila kroz porječje Sane i dalje
Druga cesta koja nas ovdje interesuje jeste veza: na Savu imala je za Rimljane velik privredni značaj,
Bihaćko Polj e - ' dolinom Une nizvodno - Siscia kao naročito stoga što je prolazila rudarskim krajem u
dio komunikacije Salona-Siscia. Prema Domašev- kojem se u rimsko doba vršila jaka eksploatacija že-
skom, najkraća veza od Salone i Burnuma u pravcu ljeznih ruda. Ovu činjenicu treba istaći, jer je većina
Siscije prolazila je kroz Liku linijom: Avendo (Brlog ranijih istraživača bila sklona da rimske komunika-
kod Crkvine) - Bivium (Metulum = Čakovac kod cije u našim zemljama smatra skoro isključivo stra-
Ogulina) pa dalje dolinom Gline i kroz Topusko'". tegiskim (viae militares) i tranzitnim, a ne i važnim
Vidjeli smo da Domaševski smatra da je kod Biviuma privrednim saobraćajnicama.
izlazila i cesta Burnum-Bos. Petrovac-Bihać, usva- Kad je riječ o saobraćaju i prometu u ovom kra-
jajući na taj način Ba1ifovu pretpostavku o tom ko- ju, valja ukazati na to da su se Rimljani koristili plo-
munikaciskom pravcu. Kod Petrovog Sela između vidbom rijekama Sanom i Unom. Sana je plovna od
Bihaća i Plitvičkih Jezera postoje tragovi rimske ce- Sanskog Mosta do ušća, a Una samo od Otoke, i to u
ste. Međutim sve da i primimo pravac rimske ceste proljeće i kasnu jesen. Tradicija korišćenja Sane za
kroz Liku i vezu između Bihaća i Like, kako ih obilje- plovidbu splavovima i lađama vrlo je stara, naro-
žava Domaševski, ne možemo prihvatiti njegovu 10- čito za prevoz rudarskih proizvoda i drvne građe.
kalizaciju za municipium Metulum = Čakovac kod Mjesno stanovništvo o tome dosta zna i za plovidbu
Ogulina. Prodor srednjim tokom Une služio je kao Sanom važe brojne legende iz starijih vremena. Rim-
prirodna veza sjeverozapadne Bosne sa drugim obla- ska eksploatacija rudnika u dolini Sane i Japre i po-
stima još i prije Rimljana (nalaz afrikanskog novca u treba za što jeftinijim transportom ruda uputile su
Vrankamenu kod Bos. Krupe). Na liniji Bihać-Bos. Rimljane na to da se koriste vodenim putem Sanom
Novi ustanovlj eni su tragovi rimskih aglomeracij a, a i Unom koji je obezbjeđivao dobru vezu sa Savom, a
kod Bos. Novog i tragovi rimske ceste. Prema tome, naročito sa metalurgiskim centrom u Sisciji. Da je
iz Bihaćkog Polja niz Unu sigurno je vodio neki put Rimljanima dobro došao vodeni put ovim rijekama
kao veza između ceste koja je kroz Liku išla pravcem i da su se njime koristili, nalazim dokaze u sljedećim
Salona-Siscia i ceste koj a j e dolinom Sane izlazila činjenicama: dolinom Sane i donjim tokom Une ne-
16
ma tragova. cesta, tragovi komunikacija sačuvani su bile čvrste i nisu brižno održavane. S druge strane,
samo na onim mjestima gdje plovnost rijeka nije na obalama Sane i oko njenog ušća sačuvani su tra-
stalna (kod Đankića Rakana na Uni) ili gdje je trebalo govi rimskih utvrda koje su bdile nad sigurnošću
obezbijediti poprečnu vezu između rijeka (kod Male saobraćaja tokovima Sane i Une. Nova istraživanja
Rujiške). To znači da je pretežan diosaobraćaja obav- vjerovatno će otkriti slično stanje i na pravcu Bos.
ljan plovidbom i da ceste u tim područjima nisu Novi-Bos. Kostajnica

NAPOMENE

1 Antiquarian Researches in Illyricum I-II, Westmin- 20 R a d i m s k y, WM I, 215-216. F i a l a, WM VI, 123.
ster, 1883, 57-58 Se I' g e j e v s k i, Spomen., LXXVII, 1934, (60), 8
2 Strass., 12-16 30 R a d i m s k s, WM I, 215. P a t s e h, WM VII, 66-68
3 R a d i m s k y, GZM Ill, 1891, 431-445 WM r, Upor., S e I' g e j e v s k i, Spomen., LXXVII, 1934, (60), 7-8
203-217 21 Sergej evski: Spomen., LXXVII. 1934, (60),7 i
• T I' U h e l k a, GZM II, 1890, 96-97 28 i GZlVI LI, 1939, 10-14. J. P e t I' o v i Ć, GZM 19.58,. sv.
XIII, 270
" Idem, GZM II, 1890, 40; upor., ibidem 97
32 R a d :i m s k Y, WM I, 215. P. I van Č e v i Ć, GZM
D P a t s c h, Anhang, 52-54
III, 1891, 322. P a t s e h, WlVI VII, 69
7 H i r s c h f e l d, Die romischen Meilensteine - Si-
:J3 T I' U h e l k a, GZlVI II, 1890, 96-97. I van č e v i Ć,
tzungsberichte Berliner Akademie der Wissenschaften Berlin
GZM III, 1891, 321. R a d i m s k s, WM I, 215. P a t s e h,
1907, 13-15. C. J u II i a n, RE A, 1926, 147, br. 3. II a ge n,
WM VII, 62-66. Upor. T o m a s e h e k, Topogr., 511
Rčmerstrassen der Rheinprovinz, II Aufl., 1931, XXX. Izvor:
Cod. Theod. VIII, tit. V, De cursu puhlico 34 Vl. S k a I' i Ć, GZM XL, 1928, 98-107
35 WlVI I, 215
8 GZM III, 1891, 395-404
36 GZM II, 1890, 97
a Ra d i m s k y, WM III, 291-294. S e I' g e j e v s k i,
Spomen., LXXVII, 1934, (60), 19-20 21 GZM XL, 1928, 99-100

10 Radimsky, WM IV, 191-194 as T o m a s e h e k, Topogr., 563, upor. 507. K i e p er t,

_ 11 A. Bauer, AEM XVII, 1894, 137-139. Upor.: Jelić, FOA XVII, 6. H i I' S e h f e l d, Hermes, XXV, 1890, Berlin,
354. Upor. Z i p p e l, Die rčmische Herrschaft in Illyrien
GZM X, 1898, 550-554. Izvor: Ptolernaei Geographia, C.
bis auf Augustus, Leipzig, 1877, 197. J e l i Ć, GZlVI X, 1898,
M ti II e 1', Paris 1883, 309-310
551: od Vrbasa sve do Drine
12 P a t s e h: WM VII, 162-166; XI, 138-139. Upor. S.
3' P a t s e h, WlVI VII, 55. Upor.: idem, GZlVI VI, 165
B a b i Ć, GZM IV, 1892, 273-274 '
'u P a t s e h, WlVI VII, 54-62
13 Za ubiknciju Stridona u Grahovo Polje: B u l i ć:
Festschrift ftir Otto Benndorf, Wien, 1898, 137-144 i Vjesnik, H T o m a s e h e k, 'I'opogr., 507-508. Upor. H i I' S e h-
Split, XLIII, 1920, 5-103. G. N o v a k, NV, 1918, separat f e l d, Hermes, XXV, 1890, 354-355
25-27. M or i n D. G e I' m a i n, Strena Bulićiana, Zagreb- 42 S e I' ge j e v s k i, GZlVI LlI, 1940, 20-22. O pitanju
Split; 1924, 421-432. - Protiv ove ubikacije: F l o I' S c h ii t z, lokalizacije municipium Maluesatium-a upor. F. P a p a-
Vjesnik, Zagreb VI, 1902, 87-98, 226-227 koji smatra da je z o g l u, »Ziva antika«, VII, sv. I, Skoplje, 1957,114-122
Stridon = Zlin kod Strigova blizu Bos. Kostajnice. V u l i Ć, 42 a S e I' g e j e v s k i, GZM 1957, sv. XII, 116-118
Belićev zbornik, Beograd, 1921, 30-32. P a t s e h, Herzegow.,
95 sumnja u lokalizaciju Stridona na Grahovu Polju. Š i š i Ć, 43 Za nekropolu u Jezerinama i gradine u bihaćkom
Povijest Hrvata, Zagreb, 1925, 108 drži da je najbliže istini kraju: R a d i m s k y: WM I, 195-202; III, 39-218; IV, 101-112
mišljenje Florschutz-a, A. M a y e 1', Vjesnik, Zagreb, 1941- " P a t s c h, W'\W IV, 260; V, 230-233, VII, 54. S e r s e-
1942, 180 smatra da Florschutz nema pravo, jer se po imenu j e v s k i: Spornen., LXXVII, 1934, (60), 6; LXXXVIII, 1938,
Stridona neće moći riješiti ubikacija mjesta. S e I' g e i e v- (69), ·97-98; XCIII, 1940, (72), 135-137; GZM 1951, sv. VI,
s k i, GZM LIV, 1942, 168 misli da Stridon nije bio u Bosni 303-304. Upor. R a d i m s k y, WlVI III, 53-55. I. Č I' e m o š-
već daleko sjevernije n i k, GZM' 1957, sv. XII, 163-165, 169-170
H S e I' g e j e v s k i, Spornen., LXXVII, 1934, (60), 26-27. ., Patsch, WM VI, 209-211. Upor.: Tomaschek:
Upor., P a t s e h, Anhang, 52-54 Sitzungsb. W. Ak. XCIX, 1882, 469 i AEM VIII, 1884, 176,
15 Fiala, WM IV, 172-174. Radimsky, WM IV, br. 289. R a d i m s k y, WM III, 54-55
194-196 4G H o I' m a n n, WlVI I, 332. P a t s e h, WlVI IV, 259.
16 Ć u I' Č i Ć, GZM XIV, 1902, 252. S e I' g e j e v s k i, S e I' g e j e v s k i: Spornen., LXXVII, 1934, (60), 5-6;
GZM XLIV, 1932, 25 LXXXVIII, 1938, (69), 99~100; GZM LI, 1939, 7-10 i 1951, sv.
17 S e I' g e j e v s k i, GZM XLIII, 1931, 22-23 VI, 302-303
47 H o I' m a n n, WlVI I, 332. R a d i m s k s, WM III, 41
18 Ć u I' Č i Ć, GZM XIV, 1902, 238
i 52. P a t s c h: WlVI VI, 174 i XI, 139. I. Č I' e m o š n i k,
lO Za gradine u regionu Bos. Petrovca: Ć u I' Č i Ć, GZM
GZM 1958, sv. XIII, 130-131
XIV, 1902, 229-255. F i a l a, WM VI, 140-141. Za Bravsko i
iH P a t s e h: WM VI, 154-186; VII, 33-44. Upor. H o e 1'-
Bukovaču: S e I' g e j e v s k i: Spomen., LXXVII, 1934, (60),
11-12 i GZM XLIV, 1932, 23. Za Smoljanu: P a t s e h, WM n e s, WM III, 516-518
IV, 256-257 49 P a t s e h: WlVI V, 233-234; VII, 44-54. Upor.R a-
d i m s k Y, WlVI III, 49-55. Izvještaj o najnovijim iskopava-
20 P a t s e h, WM VIII, 106-107. S e I' g e j e v s k i, Spo-
men., LXXVII, 1934, (60), 9-10 njima u Založju i istraživanjima u Izačić Gati i Brekovici:
L Č I' e m o š n i k, GZM 1957, sv. XII, 165-171 i 1958, sv.
21 S e I' g e j e v s k i, GZM XLIII, 1931, 23 XIII, 128-132
22 M. A b I' a m i Ć, Starinar, Beograd, 1926-27, 40-42 30 Ć u I' Č i Ć, GZM X, 1898, 627-658. S e I' g e j e v s k i:
23 Upor., Ric h t e 1', WM X, 416 Prahistor. Ztschr., XXVII,1936, Berlin, 211-226; GZlVI LI,
2' O naselju u pećini Hrustovači: M. M a n d i Ć, GZM 1939, 10 i 1948, sv. III, 169-170
LI, 1Đ39, 65-71. J. K o I' o Š e e: GZM LlI, 1940, 7-13 i 1946, s t Upor. GZM III, 1891, 100
NS sv. I, 7-38. A. B e n a c, GZM 1948, sv. III, 3-41 52 T o m a s e h e k, Topogr., 508-509. H i I' S c h f e l d,
23 E' i a l a, WM VI, 62-128. M. M a n d i Ć, GZM XLIII, CIL III, str. 1639. A. B a u e r', AEM XVII, 1894, 143. K i e-
1931, 1-6 p e I' t, FOA XVII, 5. J e l i Ć, GZM X, 1898, 551. Upor.
20 Radimsky, WM I, 203-217. P.atsch, WM VI, 172. P a t s e h, WM V, 230
J. Z u I' u n i Ć, Starinar, 1926-27, 93-100. F i a l a, WM IV, 182. 53 P a t s c h, WM VI, 184-186
A. Benac, GZM 1956, sv. XI, 147-166. I. Čremošnik, 5. O sojenicama u bihaćkom kraju: R a d i m s k y:
GZM 1956, sv. XI, 137-146. B. Č o v i Ć, GZM 1956, sv. XI, WlVI III, 219-226; V, 29-77. Ć u I' Č i Ć, GZM XX, 1908, 149-179.
187-204 Upor.: J. K o I' o Š e e, GZM 1952, sv. VII, 231-239 i R. B i-
27 P a t s e h, GZM XIV, 1902, 409-410 ž i Ć, GZM 1953, sv. VIII, 103-110
ee GZM I, 1889, knj. I, 95 55 K. K o va č e v i ć-P a t s ch, WM V, 340-343
17
~"6 Japođima: 'p a t s e h: WM VI, 168-186 i VIt, ou WM X, 416
-56. J e l i Ć, GZM X, 1898, 550-551, 554. PWRE, 1914, stup. ll<BD XXVII, 1904, suppl, 13
4-727: V u l i Ć, s. v. Japodes. A. M a y e r, De Japodibus,
erta Hoffilleriana, Zagreb, 1940, 189-199. A. B e n a c II
"5 GZM II, 1890, 96-97. WM X, 416
Kulturnoj istoriji Bosne i Hercegovine«, Sarajevo, 1955, O" GZM XIV, 1902, 409-410. Starinar, 1926-27, 42. GZM
2-54 LIV,1942, 124
57 Radimsky, WM V, 274-275. Fiala, WM VI, 07 D o m a s z e w s k i, BD XXVII, 1904, sUPPl. 4 i 11
'4-279 GR J. P a vel i Ć, Vjesnik, Zagreb, 1892, 58 i 1895, 208.
58 T I' U h e l k a GZM I, 1839, 38-43. Upor. P a t s e h, Upor. P a t s e h, WM VII, 70
. WM IV, 113 ' C. K i e p e r t, CIL III, tab. III i potvrda za njegovo
5. T I' U h e l k a, GZM VI, 1894, 491-494 mišljenje u docnijim nalazima 4 miljokaza u okolini Bos.
GO R a d i m s k y, WM II, 68-69. Upor. GZM 1958, sv. Dubice: M. M u t a v d ž i Ć, Vjesnik, Zagreb, 1896-97, 160 i
XIII, 274
J. B r u n š m i d, Vjesnik, Zagreb, 1898, 195-199. Za izlaz
Gl R a d i m s k y, WM II, 56-57 i IV, 73-79. T I' u h e l k a,
ceste iz Bosne u Srbiju: F. K a n i t z, Rčmischc Studien in
GZM II, 1890, 64-67. GZM VII, 1895, 157 (novci). F i a l a,
WM IV, 94-100. T. K n e Z, GZM 1958, sv. XIII, 255-260 Serbien, Wien 1892, 121. Upor. S e r g e j e v s k i, GZM 1958,
G, P a t s c h, WM III, 527-528. R a d i m s k y, WM III, sv. XIII, 263-264
294-295. Upor. M o m m s e n, CIL III, str. 482, 496, 550 70 M. IVI a n d i Ć, GZIVI XLIII, 1931, 16

Antička naselja i komunikacije u BiH

t
v
Naselja uz rimshu cestu Prolo~-BanjaluRa-Bos.
GradiŠRa i uz mrežu vicinalnih puteva
Cesta Prolog-Bos. Gradiška je dio magistrale - Aemate - XIX - Ad Ladios - XXIV - Servitii.
koja je vodila od Salone u unutrašnjost provincije Ovdje treba upozoriti na to da se dužina trase na po-
Dalmacije. Ta magistrala pretstavlja najznačajniju menutom natpisu ne podudara sa dužinom prema
vezu Salona - posavsko-podunavski krajevi. Prema Tab. Peut. i Itin. Ant. Udaljenost Salona-Ad Fines
natpisu CIL III, 3198a = 10156 i 3200 cesta Salona- prema natpisu iznosi 167 m. p., dok je prema Itin.
ad fines provinciae Illyrici iznosila je CL XVII m. p. Ant. razdaljina Salona-Servitium svega 154 m. p.,
Ona bi bila identična sa cestom Saloha-Servitium
a prema Tab. Peut. razdaljina Salona-Servitium iz-
koja je navedena u Tab. Peut. i Itin. Ant. i na kojoj
nosi 126 m. p. Kombinacijom odbijanja 16 m. p., ko-
se po Tab. Peut. i Geogr. Rav. (IV, 217, 16) nalazila
lika je distanca Ad Fines-Servitium, razdaljina Sa-
stanica Ad Finesl.
lona-Ad Fines iznosila bi po Itin. Ant. 138 m. p., a
U Tab. Peut. cesta je obilježena ovim stanicama: po Tab. Peut. 110 m. p. U Itin. Ant. nisu unesene sve
Salona -XVI - Aequo - VIII - Inalperio - XIV
stanice koje postoje u Tab. Peut. S druge strane, u
- Bariduo - Ionnaria - XIII - Saritte - VII --
Indenea - V - Baloie - XII - Leusaba - X - Tab. Peut. ispuštena je oznaka distance Bariduo-
Lamatis - XII - Castra - xnI - Ad Fines - XVI Ionnaria i distanca Salona - Aequo označena je sa
- Servitio. Po Itin. Ant. na njoj su stanice: Salonas XVI m. p., dok je ta udaljenost u Itin. Ant. XXI m.
- XXI - Aequo - XVII - Pelva - XVIII - Sal- p. Zasad samo ukazujemo na ove nesaglasnosti, jer
viae - XXIV - Sarnade - XVIII - Leusaba - XIII ćemo se docnije posebno osvrnuti na njih.

1) PODRUČJE LIVANJSKOG I GLAMOCKOG POLJA

Balif je ispitao samo jedan dio ove komunikacije, tragovi rimske ceste mogu se sigurno pratiti. Na
ali su novija istraživanja omogućila da se obilježi cio Gradu kod Stržnja nalaze se ruševine rimske utvrde
njen pravac kroz Bosnu. U svom ispitivanju Balif se za zaštitu ceste. Kolotečine i putne oznake od kamena
koristio podacima Blaua, Hernesa i Tomašeka o tra- koje su, svakako, služile za orijentaciju zimi kad ov-
govima ceste na prostoru Glamočko Polje-Livanjsko dje sniježne mećave zatrpaju puteve - pretstavljaju
Polje - dolina Plive-Banjaluka. Cesta je ulazila u tragove ceste do Vrila. Dalji tok ceste na sjever i
Bosnu preko Prologa zapadno od Livanjskog Polja, sjeveroistok od Vrila i Kupresa Balif nije ustanovio,
što potvrđuju njeni tragovi i natpisi kod Prologa. U a taj tok ne bi ni spadao u mrežu puteva ceste koju
tome Sie slažu i sva tri pomenutai'straživača2 • Prije obrađujemo u ovom poglavlju. Livanjskim i Glamoč­
Balifa pojedini dijelovi ceste obilježavani su s većom kim Poljem išle su i druge komunikacije kojima su
ili manj om pouzdanošću. brojna naselja bila povezana međusobno i sa glav-
Miljokaz kod Prologa nosi oznaku XXXIV m. p. nom komunikacijom. Između ova dva polja konsta-
(CI L III, 13325 = 10168) što odgovara udaljenosti od tovana su dva puta: jedan od Priluke preko sedla
Korična u Glamočkom Polju i drugi od Kablića Vel.
Salone preko Andetriuma (Muć) i Aequuma (Čitluk
kod Sinja). Sljedeći miljokaz LI m. p. na Staretini pl. preko Sedla Bukve u Glamočko Polje. Na oba sedla
sačuvane su kolotečine rimskih puteva. Od prvog kra-
odgovara razlici od 17 r. m. od prvog miljokaza. Balif
smatra skoro nesumnjivim pravac ceste od Lištana ka se vide ostaci dvaju odvojaka, i to: prema Livnu
preko Livanjskog Polja na sjever. Kao sigurnu Balif i prema Vašarovini kod Priluke. Dalji tok ovih pu-
označava jednu cestu koja je od Prologa pored Rapo-
teva istočnom ivicom Glamočkog Polja pored Podgra-
vine, Livna i Šuice vodila na Kupreško Polje i Velika dine i Jakira prema Halapiću Balif označava kao si-
Vrata. Ostaci rimskog naselja kod Livna, nalazi novca guran, ali još neustanovIjen. Od Lištana preko Livanj-
u njegovoj okolini i ostaci rimske utvrde iznad na- skog Polja i Čelebića rimska cesta ide na sjever. Njen
selja - to su indicije koje govore o prolazu rimske dio do Staretine pl. gdje je miljokaz LI m. p. po Balifu
ceste ovuda, Od Livna preko Borove Glave, Borova je siguran ali još neustanovIjen, a odavde preko Hala-
Polja i Suice sve do Stržnja kod Donjeg Malovana pića, Odžaka, Skokova, Crne Gore, Hana Pantelije
19

(danas uobičajno: Pantelića Han) i Nabojine do Pecke menom domaćeg imena Titus, a iz Malog Kablića nat-
svuda su jasni tragovi rimske ceste, a sačuvano je i pis sa imenom Plator Batonis'". U Vašarovini ta-
nekoliko miljokaza. Kao posebnu vezu sa magistralom kođe je bila rimska naseobina. Odavde su: CIL III,
Salona-Servitium Balif označava komunikaciju koja 2760 =9858, 9859 upor. str. 2270, zatim natpis na
je od Rilićkog Polja preko Kupreškog i Suhog Polja kome bi se možda moglo čitati decurio i jedan natpis
zatim kroz Novo Selo i Vaganj vodila u dolinu Plive koji spominje neku municipalnu dužnost:. . tor mun
kod Šipova. To je cesta koja je u narodu poznata pod [icipii. Iz Vašarovine ima i drugih nalaza':'. Od drugih
imenom stari »Solarski put«. Ona je prema tragovima nalazišta rimskih spomenika na Livanjskom Polju
na terenu označena dijelom kao sigurna a dijelom važnija su ova mjesta: Prisap (CI L III, 9849 - posve-
kao sigurna ali još neustanovIjena. Balifu su bili po- ta lOM); Gubin (CIL III, 9848 upor. str. 2270) na ko-
znati podaci o otkrivenim ostacima rimskog naselja me se spominje genitalno ime Aeliu... idecurio muni-
u Šipovu. Njen dalji tok Balif usmjerava u dva sigurna cipii, ali se ne zna tačno gdje je taj natpis nađen; sa
ali još neustanovljena pravca: jedan prema Ber ićima Gradine iznad Gubina potiče jedan as Pomponia;
i Peckoj i drugi niz Plivu do Jezera, pa pored Maj- u Donjim Rujanima nađeni su odlomci natpisa; u Vr-
dana i preko Vrana u područje Donjeg Polja sjevero- ieralama novci: Domitianus i Claudius II; iz Nuglašice
istočno od Mrkonjićgrada", su novci: denari Aemilia i Traianus; iz Bastasa potiču
Cesta Salona-Servitium prema natpisu CIL III, ulomci natpisa (Aelia); iz Čelebića su novci: Faustina
3198 a = 10156 izgrađena je u doba Tiberija. Pač I, Septimius Severus, Constantinus I; u Strupniću
smatra da je i ova cesta imala da obezbijedi umire- su konstatovani ostaci zgrade i nađeni novci: afrikan-
nje unutrašnjosti provincije Dalmacije i da pomogne ski (Carthago i Micipsa) i Constantinus 1. Na južnoj
u sprečavanju novih ustanaka. Što se tiče njenih mi- strani Livanjskog Polja su: Žabljak Donji, Komorani,
ljokaza, izgleda da su oni postavljeni tek za vrijeme Srđevići i Grgurići sa nalazima rimskog novca iz re-
cara Gordijana i docnijih vladara: Konstancija, vje- publikanskog i carskog doba!", Livanjsko Polje ima
rovatno I, i Julijana Apostate'. mnogo ilirskih gradina, a na nekima od njih nalaze
Novija istraživanja proširila su naše znanje o se i tragovi rimske građevinske kulture. Od gradina
ovoj cesti, naročito o njenom dijelu na Glamočkom sa rimskim ostacima najpoznatije su gradina kod Gr-
Polju i na pravcu od Pecke preko Podraškog Polja i kovaca, kod Čosanlija, Gradac kod Livna, gradine
Banjaluke do Bos. Gradiške. kod Velikog Kablića i Suhače, kod Žirovića, u Va-
šarovini i dr. N a Livanjskom Polju se nailazi i na
Livanjsko Polje je dosad dalo dosta nalaza rim-
druge ostatke praistoriskog života HI.
ske kulture. Na ovom području ustanovljeni su tra-
govi većeg broja rimskih naselja. Ovdje su najzna- Po tragovima naselja i nalazima novca u raznim
čajnija nalazišta rimskih ostataka: Lištani, Lipa, Gr- dijelovima Livanjskog Polja vidi se da je ovaj kraj
kovci, Livno, Suhača, Kablić, Vašarovine. Iz Lištana u rimsko doba bio gusto naseljen i da je svakako imao
su natpisi: CIL III, 2761 = 9846 upor. str. 2270; 2762 dobru mrežu puteva. Naselja su gusta ne samo na
= 9845 i 9853 -- 9855 kao i drugi odlomci natpisa". zapadnom već i na istočnom i jugoistočnom rubu Li-
Neki istraživači tražili su ubikaciju Pelve, stanice sa vanjskog Polja. Na osnovi toga Pač smatra da je rim-
ceste Salona-Servitium (Itin. Ant.) u Lištanima, dok ska komunikacija išla i jugoistočnim i istočnim rubom
je Pač stavlja u južni dio Livanjskog Polja. Pelvi je Polja, a ne samo zapadnim i južnim kao što je to obi-
davana lokalizacija i na raznim mjestima Livanjskog lježio Balif. Stoga Pač iz opreznosti drži da su Bali-
Polja, Glamočkog Polja i porječja Cetine", U Lipi su fove ceste Prolog-Lištani-Čelebići Prolog-Rapo-
otkriveni tragovi rimskih zgrada i nađen beneficijar- vina-Livno nesigurne. S Pačovim pravcima ceste sla-
ski natpis CIL III, 9847 upor. str. 2165 u kome se po- že se i Sergejevski koji smatra da su rimske ceste pro-
minje decurio municipii, ali bez imena municipija". lazile onuda kuda prolaze i danas".
Iz Grkovaca je natpis koji Pač dopunjuje: ... decurio Naše znanje o komunikacijama na Livanjskom
mun(icipio) [Salv)!o ... Na osnovi toga i na osnovi Polju sada je potpunije, pošto su naknadno, poslije
stvarne udaljenosti Aequum-Grkovci - cca 52 km, Balifa, prikupljeni novi arheološki podaci o ovom po-
što odgovara razdaljini Aequum-s-Salviae = XXXV dručju. Nesumnjivo su postojale i komunikacije jugo-
m. p. (Itin. Ant.), Pač zaključuje da je II Grkovcima istočnim i istočnim rubom Polja, ali se ne mogu od-
bio municipium Salvium". I do ovog otkrića znalo se baciti rezultati Balif'ovih istraživanja. Balif je pra-
da je Salviae bila municipij (CI L III, 14249 2 upor. vilno i oprezno postupao pri istraživanju rimskih
2328 12 7 i CIL XIII, 6538), ali mu je tražena ubikacija cesta, pa se mišljenje Pača da su pravci dviju komu-
na drugim mjestima: u Glamoču, u Bos. Grahovu, na nikacija koje je obilježio Balif nesigurni-- ne bi
Glavicama kod Glamoča i dr.". Iz natpisa CIL XIII, moglo prihvatiti. Naprotiv, mislim da oni moraju
6538 proizlazi zaključak da je Salviae dobila status ostati onakvi kakve ih je Balif unio u svoju kartu,
municipija oko 70 g. n. e. U Grkovcima su ustanov- jer ni do danas nalazi na terenu nisu pokazali da bi
ljeni znatni tragovi rimskih građevina. Ovdje su na- ih trebalo korigirati. Tačno je to da Balif nije ispitao
đeni i novci (Gordianus, Julianus, Valentinianus). sve komunikacije na Livanjskom Polju i da ih je
Među natpisima je jedan sa posvetom, možda bogu na tom području više no što je to bilo poznato Balifu.
Mitrasu, koji datira iz III vij. n. e, i drugi sa posvetom Posebno treba istaći da sa Livanjskog Polja ima-
Silvano Silvestri. Južno od Grkovaca je Crni Lug u mo veliki broj antičkih numizmatičkih nalaza. Iz Li-
kome takođe ima tragova rimskih naselja!". Livno vanjskog kraja je drahma (Dyrrhachium); kod sela
je takođe poznato po ostacima naseljenosti u rimsko 'I'ribići blizu Prologa 1930 g. nađen je depo novca koji
doba. Ovdje je nađeno nekoliko odlomaka natpisa sa hrcnološki ide od 214 g. st. e. do 15 g. st. e. Broj ovih
karakterističnim domaćim imenima i gentilnim ime- primjeraka naročito raste od 139 g., oko 89 g. i od 59
nom Aelii. Osim toga, u Livnu je otkriven rimski vo- do 15 g. Ovo je prvi skupni nalaz rimskog novca na
dovod 1 l . U Suhači su takođe nađeni natpisi: CIL III, Livanjskom Polju i karakterističan je po tome što u
9850 upor. str. 2270; 9851 sa domaćim imenima i gen- njemu nema mnogo duplikata. Iz Bastasa je takođe
tilnim imenom Aelia; odavde je rimska opeka sa ži- jedan manji depo rimskih denara. Pojedinačne na-
gom ARTORIANA (CIL III, 10183 10c ) , reljef sa pret- laze rimskog i drugog novca već smo spomenuli. Sa
stavom Silvana i Dijane i nekoliko epitafa!". Iz Ka- Livanjskog Polja je i nalaz jednog primjerka novca
blića Malog ili Velikog je natpis CIL III, 9856 sa po- iz doba Aleksandra Velikog 1 8 •
2*
2D
o rimskim i praistoriskim starinama sa Glamoč­ Glamočkog Polja bila je u rimsko doba slabije na-
kog Polja krajem prošlog vijeka nije se mnogo znalo. seljena. Tu su ovi lokaliteti: Hasanbegovci sa rim-
Tek su novija istraživanja, naročito ona koja je obavio skim građevinskim ostacima, Opačići sa reljefima Sil-
Sergejevski od 1926-1935 g., ukazala na brojne ostat- vana i Dijane, Mladeškovci sa nalazima rimskog nov-
ke rimskog života u ovom području. Rezultati tih ca iz I i II vij. n. e. i ostaci kaldrme koja bi, prema
istraživanja značajni su, tako da na osnovi njih imamo Sergej evskom, mogla biti dio rimske ceste u pravcu
relativno jasniju pretstavu o Glamočkom Polju u planine Visibabe, Isakovci u kojima je vjerovatno
rimsko doba no što je to slučaj sa nekim drugim pod- bila manja rimska naseobina i u kojima su česti na-
ručjima Bosne. lazi rimskog novca; odavde je jedan natpis s imenom
U vrijeme kad je Balif istraživao tragove ceste Aelius pored drugih odlomaka natpisa; Kovačevci su
već su bili poznati ostaci rimskih naselja na pojedinim poznati po antičkim građevinskim spolijama. Antič­
mjestima Glamočkog Polja: natpis protektora (CIL kih spomenika ima i u Glamoču, ali tu izgleda nije
III, 2760a = 9861) iz Glavica kod Glamoča i benefici- bilo naselje, jer dosad nisu konstatovani tragovi rim-
jarski natpis (CIL III, 9862 = 13231 upor. str. 2270) iz skih zgrada ni nalazi rimskog novca. Spomenici koji
Halapića'". Na Glamočkom Polju su najpoznatija na- se nalaze u Glamoču doneseni su kao rimske spolije
lazišta rimskih ostataka oko Halapića, sjeverozapadno iz Halapića ili Podgradine kod Kamena; odavno je
od Glamoča, i oko Podgradine kod Kamena, jugoisto- poznat natpis CIL III, 9863, a nekoliko drugih spome-
čno od Glamoča. U Halapiću se ističu lokaliteti Crk- nika sa natpisima sačuvano je u samom mjestu; iz
vina i Gradac, a u Podgradini Borak i Gradina. Preko blizine Glamoča je žrtvenik sa natpisom: Silvano
Halapića ide rimska cesta Salona-Servitium. U Ha-
Cor ... Aelius .... ; iz neposredne okoline, vjerovatno
lapiću su konstatovani ostaci većeg naselja; odavde
sa rimske ceste prema Glavicama, je i odlomak miljo-
su razni spomenici, miljokazi i natpisi. Votivni reljefi kaza, postavljena za vrijeme cara Julijana. Ostaci iz
karakteristični su po pretstavama Silvana i Dijane.
Karajzovaca pokazuju da je i ovdje bila manja rim-
Miljokazi su iz vremena Konstancija, vjerovatno I, i ska naseobina. U Carevcu su nađene dvije are pOJ
Julijana Apostate. Natpisi su: beneficijarski (od kojih svećene Mitrasu. Južni dio Glamočkog Polja, koji Se
je jedan u CIL III, 9862 = 13231), odlomak vojničkog zove Gornje Polje, nema tragova rimskih naselja.
natpisa (coh. VIII voluntariorum) i drugi. Pošto je Odavde je iz okoline Doca nalaz depoa bronzanog
kroz Halapić prolazila cesta, Sergejevski na osnovi novca (Comstantinus I i Licinius)?",
brojnih ostataka rimskog naselja i na osnovi benefi- Izvjesan broj starijih istraživača, kao što smo to
cijarskih natpisa opravdano zaključuje da je tu mogla već naveli u pregledu b antičkim naseljima na Livanj-
biti rimska putna stanica - mansio ili mutatio - skom Polju, tražio je ubikaciju rimske stanice Sal-
sa objektima koji idu uz takve stanice. Na Gradcu viae (Itin. Ant.) u Glavicama i Halapiću na Glamoč­
su se sačuvale zidine kasnoantičke utvrde iz V ili VI kom Polju. Pač je iznio drugo mišljenje, po kojem je
vij. n. e. sa antičkim spolijama. U Halapiću je dosad municipium Salvium =Grkovci na Livanjskom Po-
nađeno dosta rimskog novca, više nego na ma kojem lju. Docniji istraživači nisu uspjeli da pitanje lokali-
drugom mjestu Glamočkog Polja koje je inače poz- zacije za municipium Salvium pokrenu sa te tačke i
nato po čestim nalazima novca. Hronologija rimskog da ga novim podacima približe rješenju.
novca iz Halapića daje ovakvu sliku: ima dosta re- Glamočko Polje obiluje i ostacima praistoriskog
publikanskih denara, malo je primjeraka iz I vij. n. života. Poznate su gradine: Gradac kod Halapića, Ve-
e., primjerci iz II, III i IV vij. n. e. su brojniji sve do lika i Mala Gradina kod Perduhova, Gradinica kod
Valentinijana i Valensa, a nađen je samo jedan Theo- Otkovaea, gradina kod Odžaka i tri gradine iznad
dosius. Iz toga proizlazi da je naselje u Halapiću eg- Šumnjaka - sve u sjevernom dijelu Glamočkog Po-
zistiralo od dolaska Rimlj ana do kasnoantičkog vre- lja. U istočnom dijelu Polja su gradine u Mladeškov-
mena. - Podgradina, sa svojim lokalitetima Borak i cima kod Dubrave, kod Isakovaea, gradina Rajak kod
Gradina, takođe je poznata po brojnim rimskim spo- Glamoča. Sa Gradine iznad Podgradine potiču nalazi
menicima: natpisi i građevinski ostaci. Iz okoline Pod- iz rimskog doba (natpis, novac Konstantinovog vre-
gradine potiču brojni natpisi sa posvetom Silvanu i mena). U južnom dijelu Polja su: Gradac kod Zaja-
Silvanu Silvestru, pa epitafi u kojima se spominje ruge, Gradina kod Skucana, zatim gradine u Vidimli-
municipium, ali bez njegovog imena (Gradina: prin- jama, Karajzoveima, Docu i na drugim mjestima. Na
ceps municipii; Podgradina: municip ...). Južno od nekim od ovih gradina sačuvali su se i ostaci naselje-
Podgradine u Starom Selu nađen je natpis: »decuri- nosti u rimsko doba'".
onum decreto« sa posvetom Mitrasu i žrtvenik posve- Novija istraživanja omogućila su preciznije i ja-
ćen Mitrasu. Spomenici iz Pocigradine i Starog Sela snije obilježavanje trase rimske ceste i rimskih pu-
pokazuju da je ovdje bio municipium i najvjerovat- teva kroz Glamočko Polje. To je rezultat dugogodi-
nije je da se nalazio u Podgradini. Prema natpisima šnjih istraživanja Sergejevskog na Glamočkom Polju
sa gentilnim imenima Aelius (Aelii), slobodni stanov- i u okolini. Trasa rimske ceste koju označava Serge-
nici rimskog grada u Podgradini dobili su civitet za jevski ide iz pravca Prolog-Lištani - preko Livanj-
vrijeme Hadrijana kad je taj municipium postao skog Polja do Strupnića i preko Dubokog Dola silazi
upravni centar Glamočkog Polja. Na Gradini je, slič­ u Halapić na Glamočkom Polju. Odavde nastavlja na
no Gradcu iznad Halapića, bio kasnoantički refugium, sjever pored Uvala Glavica na Mlinište i dalje. Ser-
izgrađen od antičkih spolija. Dva natpisa iz Podgra- gejevski, kao i Balif, smatra da su postojale veze iz-
dine izdata su i u CIL III: 9864 sa docnijom revizi- među Livanjskog i Glamočkog Polja: od Malog Ka-
jom Sergejevskog koja daje gentilno ime Aelius i blića na Kor-ičnu i od Velikog Kablića preko predjela
13985 ara koju Turus Pirami posvećuje Silvanu, po Bukve u Jezero na južnom dijelu Glamočkog Polja.
reviziji Sergejevskog Surus Pirami. Najnoviji je na- Odatle je trasa rimskog puta do Podgradine preko
laz odlomak žrtvenika sa posvetom: lOVI FULGERA- Carevca sigurna. Ovaj put izlazio je na glavnu cestu
TORI ili FULMINATORI. Na Glamočkom Polju po- Prolog-Halapić i dalje. Zasada ostaje Balifova pret-
znata su i druga antička nalazišta. Na zapadnom rubu postavka da je taj put vodio od Podgradine pored
su ustanovljeni ostaci rimskih naseobina uRudićima sela Čukura i Hazića i da je izlazio na glavnu cestu
i Glavicama. Tragovi rimske naseobine postoje i II kod Halapića'". Sergejevski, dalje, smatra da je preko
Šumnjacima, sjeverno od Glavica. Istočna strana Staretine planine vjerovatno postojala veza između
21

Halapića i Bastasa na Livanjskom Polju, jer su se na Iz toga se jasno vidi da su kompleksnija istraži-
Sta:retini planini sačuvali ostaci široke kaldrme na vanja rimskih spomenika na GlamočkomiLivanjskom
više mjesta. Osim toga, Sergejevski pretpostavlja da Polju uglavnom potvrdila pravce rimske ceste i vi-
je postojala i veza između Glamočkog Polja i Donjeg cinalnih puteva ovoga kraja kako ih je označio Ba-
Unca koja je preko Rora, Prekaje, Velike Župe i Si- lif. Novija istraživanja dala su nove priloge pozna-
povljana kod Drvara izlazila na magistralu Burnum vanju rimskih komunikacija.' na Livanjskom i Gla-
- prema Savi, na što upućuju tragovi rimske ceste mo čkom Polju i time omogućila sigurnije određiva­
u Gornjem Uncu. Ova komunikacija mogla je imati nje trase na pojedinim otsjecima i odvojcima rim-
poseban krak prema Preodcu'". ske ceste.

2) CESTA MLINISTE-PODRASKO POLJE I NJENE VEZE

U 1953 g. autor ove studije otpočeo je hodološka i nice ovo mjesto je najpogodnije za takvu. stanicu.
topografska ispitivanja na pravcu sjeverno od Mli- Osim toga, i ostaci zidina na Ubovića Brdu iznad Pec-
ništa. Tokom 1954 i 1955 g. nastavio je istraživanja ke vjerovatno potiču od neke rimske građevine
na širem području, prikupljajući podatke kako o rim- (utvrda, stražarnicaj'". Treba napomenuti da do da-
skim cestama tako i o ostacima antičkih naselja, na- nas nisu vršena iskopavanja, iako bi ona pouzdano
ročito rudarskih naselja u ovom dijelu Bosne. O tome se može reći, dala dobre rezultate.
će biti riječi docnije u ovom i drugim poglavljima. Antička stanica u Peckoj bila je važna kao stje-
Na području Mlinište-Pecka pisac je ispitiva- cište komunikacija. Balif obilježava vezu Sipovo-Be-
njem na terenu ustanovio da se i danas nalaze mje- rići-Pecka, o čemu je već bilo riječi. Radimski je
stimično dobro sačuvani tragovi rimske ceste o koji- ukazao na mogućnost da je postojala rimska cesta
ma govori i sam Balif. Rezultati istraživanja na ovom od Ključa u Pecku'", ali bez podataka o njenim tra-
dijelu ceste već su saopšteni'", (Karta I). Trasa same govima. Kraj kojim bi ova cesta prolazila nalazi se u
ceste unesena je u skicu i opisana u tekstu pomenu- porječju gornjeg toka Sane, tj. u predjelima Gornjeg
tog saopštenja. Prema datom opisu, rimska cesta od i Donjeg Ribnika. Taj kraj dosad nije arheološki ispi-
Mliništa prolazi između planina Lipovca i Vrščića, tan, ali je izvjesno da je u rimsko doba bio slabo na-
pored zaseoka J asenovih Potoka i kroz predio Bre- seljen. Iz Gornjeg Ribnika su dva odlomka natpisa,
beriju. Odatle se spušta u Pecku i dolinu potoka Kru- koji se mogu datirati u IV vij. n. e 28 .
ševljaka (Korana). Na cijelom sektoru tragovi ceste Dalji tok ceste vodio je na sedlo Štrbinu. Njega
su vidljivi i dobro sačuvani, naročito kolotečine u je ovdje teško tačno obilježiti, ali je nesumnjivo iz-
krševitom tlu. Pecka je otprije poznata po ostacima bijao na pomenuto sedlo koje je jedini prirodni prolaz
rimskih spomenika i ruševinama zgrada. Balif je na u Podraško Polje, a tim prolazom ide i današnja cesta.
osnovi brojnih građevinskih ostataka uz lijevu obalu Prema konfiguraciji tla, usponu i drugim prirodnim
potoka Kruševljaka zaključio da je tu bilo rimsko na- uslovima trasa ceste obilježena je u ova dva moguća
selje. Iz Pecke su i dva natpisa: ara lOM (CI L Ul, pravca koji međusobno nisu udaljeni: preko Berića,
13983) i odlomak urne na kome se spominju Aelii (CIL Mitrovića kod Carevca i preko zaravni Brda na Štr-
III, 13984), a iz Carevca kod Pecke odlomak epitafa, binu, ili iznad Novakovića, Vukovića i Medne na
koji se može datirati u drugu polovinu U vij. n. e. (CIL Brda (Karta I). Na Brdima ima i danas mjestimičnih
III, 14976: Aurelius bez prenomena):". Na nekoliko tragova ceste: kaldrma, ivičnjaci i izvađene ploče,
mjesta uz potok Kruševljak i oko njega, a naročito vjerovatno iz planuma ceste. Odatle je cesta blagim
blizu današnje škole autopsijomje ustanovljeno da spuštanjem silazila na sedlo i dalje na Podraško Po-
još i sada postoje znatni ostaci rimskog građevinskog lje. Na Podraškom Polju nisam mogao utvrditi tra-
materijala (odlomci opeke, naročito krovnih, ostaci gove ceste, jer je ovo plovna ravnica sa jakom kulti-
zidova sa lijepom i sl.). Položaj Pecke u pitomoj do- vacijom. Pravac preko Podraškog Polja pretstavlja
lini koja ima prirodne veze s izvorištem Sane i dru- najkraću liniju na kojoj nisu bila potrebna posebna
gim predjelima bliže ili dalje okoline upućuje na to tehnička obezbjeđenja, izuzev izgradnje čvršćeg stro-
da ovdje tražimo neku važniju saobraćajnu stanicu ja za cestu ondje gdje je plavnost terena to zahtije-
rimskog doba. Na dijelu ceste od Mliništa do Podraš- vala.

3) »SOLARSKI PUT« I ŠIPOVO

Topografija ceste koja je poznata pod imenom po kojem bi Aemas flumen bila gramcna rijeka iz-
»Solarski put« (Rilićko Polje-Kupreško Polje-s-Su- među Breuka i Diciona na udaljenosti CL VIU m. p.
ho Polje-Vaganj-Sipovo) nije nam dovoljno pozna- od Salone. Natpis se ne može u cjelini popuniti, tako da
ta, jer ovaj kraj dosad nije proučavan. Tragovi ceste ostaje nepoznato ime rijeke i plemena što ih rijeka
još i danas su mjestimično dobro sačuvani, tako da se dijeli. U topografskom obilježavanju daljeg toka ceste
cio komunikaciski pravac Rilićko Polje-Sipovo mo- Salona-Servitium ponovo ćemo se vratiti na pitanje
že smatrati sigurnim'". Sa »Solarskog puta« od antič­ ubikacije mjesta Lamatis (Aemate) i Sapua. Na prav-
kih nalaza poseban značaj ima natpis iz Vaganja (CI L cu Vaganj-Šipovo u selu Mujdžićima, 5 km. od Ši-
III, 9864a upor. str. 2165 i 2270) koji je otkriven pova uzvodno rijekom Janj, nađeni su tragovi kasno-
90-tih godina prošlog vijeka. Natpis govori o određi­ antičkih građevina i spremišta (granaria), a na grob-
vanju granica i međa inter Sapuate(s et Ae)mati- lju spomenici i jedan ranohrišćanski natpis iz rim-
nos": Ostali podaci u ovom natpisu svjedoče da je ovo skog doba. Nalazi u Mujdžićima mogli bi se datirati
uređenje granica izvršeno za vrijeme cara Kaligule, u period od IV - VI vij. n. e. Iz istog perioda po-
tj. od 37 do 41 g. n. e. Novom lekcijorn natpisa iz Sa- tiču spomenici nađeni u Čitluku na ušću Janja u
lone CIL Ul, 3201 =10159 otpada ranije tumačenje Plivu. U selu Glogovcu sjeverno od rijeke Janja otkri-
22

veni su ostaci neke zgrade (stražarnice?) i nađen fidelis i jedan odlomak sa posvetom Augusto et Ro-
zlatni nakit i zlatni novci - Honorius i Valenti- mae (?) nađen 1931 g.3~'. Za castellum uŠipovu Ser-
nianus m». gejevski drži da je izgrađen u I ili II vij. n. e., ali da
Šipovo je poznato kao mjesto sa brojnim rimskim je u kasnije vrijeme u V ili Vlvij., a možda i u IV -
nalazima. Na lokalitetu Crkvini u Šipovu otkriveni su pretvoren u refugium za stanovništvo municipija.
rimski građevinski tragovi, a na Gromilama nalaze Kasnoantičkom periodu, sve do VI vij., pripada i veći
se znamenite ruševine poznate pod imenom »rimski broj drugih spomenika iz Šipova:Ju. Numizmatičkih
Iogor«. Pored toga u Šipovu je otkriveno i nekoliko nalaza iz Šipova nema mnogo: denar Claudia, zatim
spomenika s natpisima. Naročito je važan natpis CIL Antoninus, Elagabalus, Valerianus, Maximinus Daza,
III, 13982: ... L (aco) d(ato) d(ecurionum) d(ecreto). Constantinus I i Constant'ius lI 37 . Istoriju ovog po-
Pač je na tom natpisu u docnijoj lekciji našao ELV ili dručja ne poznajemo dobro. Natpisi nisu brojni i ne
LLV i iz toga zaključio da bi se municipium koji je ov- daju nam podatke na osnovi kojih bismo mogli stvo-
dje posvjedočen mogao zvati Pelva (stanica iz Itin. riti sliku o važnijim događajima antičkog Šipova. Ne-
Ant.) i da je to ime sačuvano u imenu rijeke Plive'": ~namo ni ime municipija koji se nalazio u današnjem
Tomašek i Truhelka smatrali su da se taj grad (muni- Sipovu. Građevinski ostaci i novci govore nam o kon-
cipium ili colonia) u današnjem Šipovu zvao Saritte tinuiranom životu rimskog naselja u Šipovu od I-VI
(Sarute), i to na osnovi sličnosti u imenima Saritte i vij. n. e.
Šarići kako se zove selo na desnoj obali Plive kod Ši- U ljeto 1953 g. pisac ovog rada istraživao je antič­
pava. Identifikaciju Saritte == Šarići prihvatio je i ke tragove uŠipovu, Šarićima i dolinom Janja do
Radimski. Stanici Saritte davane su lokalizacije i na Mujdžića. Cijelo područje i danas je bogato ostacima
drugim mjestima na cesti Salona-Servitium ili na rimskog života. Posebnu pažnju privlači šipovljan-
prostoru između Glamoča i Donjeg Unca:;3. Međutim ski lokalitet Gromile sa ostacima rimskog logora koji
nalazi na Livanjskom Polju uputili su Pača na lokali- i danas služe kao majdan kamena za gradnju. Na ne-
zaciju koju smo već naveli Salviae == Grkovci, pa je koliko kuća u Šipovu ugrađeni su razni arhitektonski
zato i Pelvu trebalo pomaknuti na zapad. Pač je odu- dijelovi rimskih zgrada. Na Gromilama stalno se po-
stao od svog ranijeg mišljenja da je Pelva uŠipovu red obradenog kamena i opeke, nailazi na rimske
(= Pliva). I Hiršfeld (CIL III, str. 2328 1 ) odbacuj e novce, trosku, odlomke vodovodnih cijevi i dr. Uz
identifikaciju Sar itte = Šarić; na osnovi natpisa CIL rimski logor može se pratiti trag rimske ceste prav-
III, 14249 2 iz Sućurca u kojem se spominje Starue i cem koji vodi dolinom Plive. Na Gradini koja se uz-
zaključuje da je u Tab. Peut. naziv stanice Saritte diže iznad Gromila i ceste nema više ni praistoriskih
pogrešno unesen. Pač, sasvim opravdano, smatra da ni rimskih ostataka. U Mujdžićima na rijeci Janju
mora otpasti lingvistička teza po kojoj se Saritte sa- danas se ne mogu konstatovati drugi antički ostaci
čuvalo u toponimu Šarići već i stoga što je ime Ša- izuzev tragova zidnih konstrukcija na Crkvini gdje
rići slovensko i često se javlja kao prezime i top 0- su 1912 g. iskopani oltari i drugi arhitektonski odlom-
nim'". Iz Šipova su značajni i ovi natpisi: CIL III, ci rimske zgrade. U Šipovu i okolini do danas nisu
13237 upor. str. 2270 koji pripada IV vij. n. e., počasni vršena sistematska iskopavanja, iako su ona ovdje
spomenik iz II vij. n. e. posvećen legatu XV leg. piae nužna.

4) KOMUNIKACIJE I NASELJA NA PROSTORU JEZERO, JAJCE, MAJDAN I MRKONJIĆ GRAD

Dolinom Plive prolazile su rimske komunikacije. rovatno sagrađen u IV vij. n. e. i da je novac iz n i
Šipovo je, kako misli Sergejevski, pretstavljalo čvo­ III vij. n. e. poklonjen hramu kao starinski. Za ovakvo
rište rimskih puteva: sa Kupreškog Polja je vodila datiranje svetišta govore i drugi rimski predmeti na-
dobro uređena cesta; jedan krak je išao prema sje- đeni uz njega. U okolini Jajca na nekim mjestima
veru, a drugi Plivom prema Jajcu; na pravcu prema otkriveni su tragovi naseobina i pojedinačni rimski
Jajcu u predjelu između Dočića i Čerkazovića nađeni nalazi. Uzvodno Plivom i u Carevu Polju konstato-
su razni rimski artefakti, a u Volarima otkriven je vane su ruševine rimskih zgrada. U Klimeniji, Zagra-
1948 g. reljef Silvana'"'. Mrežu puteva oko Šipova đu i Metaljci iskopani su razni arhitektonski dijelovi
upotpunjuje nalaz Radimskog koji je pomoću ane- iz rimskog vremena. Iz Katine potiče ara sa posve-
pigrafskog miljokaza (CIL III, 15109) i sačuvanog tom lOM DEPVLSORI (el L nl, 13981) koja je datira-
planuma rimske ceste kod sela Trnova sjeverno od na u I ili n vij. n. e. U Šedincu je nađen aureus Va-
Šipova ustanovio komunikaciski pravac Šipovo-s-Tr- lentinianus II, a u Metaljci, Peratovcima i Kupreša-
novo-Podraško Polje gdje se vezao za magistralu nima dijelovi spomenika sa natpisima. Jedan odlo-
Salona-Servitium. Radimski smatra da to nije bila mak spomenika sa natpisom iz Divičana sačuvano je
zasebna cesta, već nastavak one komunikacije koja je ime Flav ... 4J. Spomenici iz J aj ea i okoline pretežno
sa Kupreškog Polja izlazila na Plivu kod Sipova'". pripadaju kasnoantičkom vremenu IV, V i VI vij. n. e.
Jajce je poznato po tragovima rimskog naselja. U Sjeverozapadno od Jezera, kod Majdana u dolini
Pijavici, na desnoj obali Plive kod Jajca, nalazila se rijeke Jošavke, postojalo je rimsko naselje. Prema
rimska ciglana, a u samom Jajcu konstatovani su otkrićima Radimskog, na Gradini u Majdanu posto-
ostaci rimskih zgrada. Odavde je odlomak ploče sa jalo je praistorisko naselje čiji su se stanovnici ba-
natpisom: A VRELI i reljef sa pretstavom Pana i nim- vili rudarstvom i obradom željeza. Ovdje su rudar-
fi. U Jajcu je 1931 g. otkriveno svetište Mitrasa, uz sko-metalurgiske radove nastavili i Rimljani. Rimske
koje su nađeni novci i drugi predmeti rimske prove- naseobine izrasle su u Sinjakovu blizu Majdana i u
nijencije. Numizmatički nalaz kod mitreuma ide ovim samom Majdanu. Za vrijeme Rimljana Gradina je
hronološkim redom: Tr aianus, Antoriinus Pius, Philip- bila utvrđena radi zaštite rudnika i naseobina oko
pus, Septimius Geta i 12 malih bronza iz IV vij. n. njih. Iz Majdana potiču i odlomci nadgrobnih ploča":',
e. 4 0 • Ovaj nalaz pokazuje da je novac iz II i III vij. n. I danas u predjelu Majdan - Sinjakovo ima rim-
e. slabije zastupljen nego novac iz IV vij. n. e. Serge- skih građevinskih ostataka i tragova antičkog rudar-
jevski na osnovi toga zaključuje da je mitreum vje- stva. To je pisac ovog rada konstatovao na svom pu-
23
tovanju obavljenom 1953 g. u cilju upoznavanja s sam Mrkonjićgrad ili pored njega. Na to su ukazala
ostacima antičkih naselja i antičkog rudarstva u di- novija hodološka ispitivanja na prostoru Podraško
striktu Majdan-Sinj akovo. Međutim antički period Polj e-Mrkonjićgrad-Banjaluka. Za vrijeme istraži-
ovog predjela ne poznajemo dovoljno. Sistematsko vanja u ovom kraju 1953 i 1954 g. pisac je autopsi-
istraživanje u distriktu Majdan-Sinjakovo sigurno jom ustanovio da je u samom Mrkonjićgradu posto-
bi donijelo nove i interesantne podatke za poznava- jala rimska naseobina čiji su tragovi otkriveni 1948
nje rimskog rudarstva i rimskih rudarskih aglome- g. prilikom izgradnje ceste u pravcu Manjače: rim-
racija. Radimski je u Majdan smjestio rimsku sta- ska keramika, opeka, ostaci razorenih zidova, pored
nicu Baloie (Tab. Peut.). On je pri tome pošao od pret- stare željezne troske koja se svuda može naći. U da-
postavke da je Saritte = Šarići kod Šipova, kao što našnjem Mrkonjićgradu, Donjem Polju, Trijebovu, a
su smatrali Tomašek i Truhelka, pa je prema razda- vjerovatno i u nekim drugim mjestima oko Mrkonjić­
ljini Saritte-Indenea-Baloie, koja po Tab. Peut. grada, nalazile su se rimske naseobine čijem stanov-
iznosi 12 m. p. (= cca 18 km), stanici Baloie dao loka- ništvu je rudarsko-metalurgiska radinost pretstavlja-
lizaciju u Maj danu. Stanica Indenea, po Radimskom, la jedno od osnovnih zanimanja'",
1ffiogla bi se tražiti na Plivi u prostoru Dočića i Čer­ U Bilajcu (Mali Bilaj) sjeveroistočno od Mrko-
'kazovića sjeveroistočno od Sipova'". njićgrada - danas se to mjesto zove Bjelajce ..,..- Tru,..
Što se tiče Mrkonjićgrada i njegove okoline, sta- helka je tražio antičku stanicu Baloie, jer su tu ot-
riji arheolozi se nisu mnogo interesovali za ovo pod- kriveni tragovi rimskih zgrada, dva rimska mauzo-
'ručje. Međutim u ovom kraju postoje dobro sačuvani leja i jedan natpis (CIL III, 13238). On je smatrao da
tragovi rimskih komunikacija koje su prolazile kroz se ime Baloie sačuvalo u toponimu Bilajac (Bilaj)4:>.

5) RIMSKI PUT MRKONJICGRAD-TRIJEBOVO-KOČICI

Tokom svojih ispitivanja u mrkonjićgradskom Na pravcu Mrkonjićgrad-Trijebovo-Lokvari
području pisac ove studije posvetio je posebnu paž- do Kočića (Karta I) tokom istih ispitivanja ustanov-
nju pronalaženju i obilježavanju rimskih komunika- ljena je trasa rimskog puta koji je preko Grabeža,
cija. Već smo naveli da je rimska cesta od Pecke po- Dubrave, Trijebova, Paleža, Lokvara, Ilića, Pajića i
red Medne i preko Štrbine sedla izlazila u Podraško Stričića izlazio na današnju cestu kod Kočića. Na sek-
Polje. Od Podraškog Polja tražena je rimska cesta u toru preko Grabeža i Dubrave sačuvani su ostaci rim-
ova tri pravca: 1) Mrkonjićgrad-Gustovara-Šehovci skog popločanog puta, mjestimično sa kolotečinama
-Čubrilovići i dalje prema Banjaluci; 2) Mrkonjić­
(Tab. I, sl. 2 i Tab. II, sl. 3). Dalji tok cijelom duži-
nom nije mogao biti precizno obilježen, pa zato nje-
grad-Trijebovo-Lokvari-Kočići i 3) Podraško Po-
gov pravac od Male Gradine iznad Trijebova do Ko-
lje-Sitnica-Bunari-Dobrinje i dalje prema Ba- čića treba smatrati sigurnim samo u osnovnom smje-
njaluci. Istraživanjem na prvom pravcu konstatovano ru. U već objavljenom saopštenju iznijeli smo mi-
je da njime nije prolazio rimski put, jer cijelom šljenje da je ovaj put nastavak one rimske komuni-
njegovom dužinom nema nikakvih rimskih tragova; kacije - istina još neistražene - koja je iz pravca
tu je sačuvan stari put, ali ne iz rimskog, već iz tur- Šipova pored rudarskog distrikta Maj dan-Sinj akovo
skog vremena.". izlazila u predio Mrkonjićgrada ili Donjeg Polja 47.

6) RIMSKA CESTA OD PODRAŠKOG POLJA DO BANJALUKE

U nastavku istraživanja na pravcu od Podraškog mještani nazivaju »rimski bunar«, sa sačuvanim zi-
Polja prema Banjaluci autor ove studije ustanovio je dom i kamenim nosačima za pokrov. Ovdje postoji i
da je rimska cesta išla uglavnom onom trasom ko- staro groblje koje je već skoro potpuno razneseno,
jom ide današnja cesta: Podrašk o Polje-Dobrinje- jer su njegove nadgrobne ploče upotrijebljene za raz-
Banjaluka:" (Karta I). Ovaj pravac unesen je i u kartu ne gradnje. U samim Bunarima i danas su česti nalazi
uz Balifovo djelo o rimskim cestama u Bosni i Herce- rimskog građevinskog materijala. Istočnije od ovog
govini, ali prema mapi iz CIL III, 1873 g., i označen mjesta postoje lokaliteti Razvale i Kućerine i dva
dijelom kao siguran i ustanovljen, dijelom kao sigu- stara groblja. Za Razvale i Kućerine predanje stanov-
ran ali još neustanovIjen, a dijelom kao nesiguran. ništva i okoline zna samo to da se tu živjelo u stara
Arheološke bilješke koje je o ovom otsjeku ceste dao vremena. - Dalje prema sjeveru, iznad Kočića, na-
Blau poslužile su kao osnovni podatak za kartu u lazi se »Grčka gradina« sa ostacima rimske utvrde.
CIL III, 1873 g. - II dio i za docnija istraživanja!". Ona dominira prostorom koji ima prirodne komuni-
Blau je ukazao na trag rimske ceste između Sitnice kaciske prolaze u raznim pravcima. Ovdje je izlazio
i Ratkova i na rimske ostatke kod Bunara, naročito rimski put iz pravca Mrkonjićgrad-c-Trijebovo-s-Lo­
na stare rimske bunareve. Za njen dalji pravac Blau kvari, a možda i još neki vicinaIni put sa zapada (od
je naveo ruševine kamene kule i pogodan položaj Ključa)51. Sergejevski smatra da je rimska cesta Bos.
Han-Pavića koji ima dobru vodu za piće, što je ri- Petrovac-Ključ u pravcu Banjaluke vjerovatno kod
jetkost u ovom bezvodnom kraju visoravni Dobri- Sitnice izlazila na magistralu Salona-i-Ser-vitium'".
nja. Tokom pomenutih najnovijih ispitivanja na ovom Suprotno tome, držim da je taj pravac, kao poseban
prostoru nije bilo moguće pronaći tragove rimske krak, izlazio na magistralu kod Kočića ili Pavića.
ceste između Sitnice i Ratkova o kojima govori Blau. Ova dva mjesta leže na raskrsnicama komunikacija
Oni su uništeni u novije doba, vjerovatno 1878 g. kad koje vode prirodnim prolazima, a i sam smjer na Ko-
su austrougarske okupacione trupe izgradile moder- čiće ili na Pavić je opravdan, jer skraćuje put prema
nu cestu namjesto starog puta iz turskog vremena sjeveru. U vezi s tim, glavnu trasu rimske saobra-
koji je zahvatao Čađavicu i Mrkonjićgrad'". U mje- ćajne linije Bos. Petrovac-Ključ trebalo bi tražiti u
stu Bunarima nalazi se i danas jedan stari bunar, koji pravcu bogatog rudarskog područja oko Bronzanog
24
Majdana i dalje prema Savi, a ne u pravcu ceste Sa- danas se na više mjesta u području Šljivnamogu naći
lona--Servitium. Gradina iznad Kočića pretstavljala tragovi rimskih zgrada. Put između Dobrinja i Šljiv-
je II rimsko doba važnu pozicionu tačku za obezbje- na je vrlo star. Osim toga, prostor Dobrinje-Šljivno
đenje glavne rimske ceste i komunikacija koje su se -Radmanići je stjecište komunikaciskih prolaza i
"lijevale na nju. Od Podraškog Polja do Dobrinjai pretstavlja prirodno čvorište u koje se slijevaju pu-
moderna cesta ide kroz prirodni prolaz koji istovre- tevi iz raznih pravaca. Gradina u Radmanićima po-
meno pretstavlja najkraćuliniju u vidu izdužene udo- znata je otprije po nalazima iz rimskog doba: rimski
line pravca sjever-jug. U ovom visinskom i bezvod- građevinski ostaci, primjerak novca (Gallienus) i dr.
nom kraju ta dolina je pružala najbolje mogućnosti Ova gradina je za vrijeme Rimljana vjerovatno slu-
za snabdijevanje vodom (bunarevi u Bunarima, izvori žila kao utvrđenje'". Prvobitno smo pretpostavljali
kod Kočića, Kadine vode i Pavića). N a ovaj komuni- da je iz Šljivna rimska cesta išla pored sela Konatara,
kaciski pravac izbijaju takođe prirodnim prolazima vi- Plavšića, Milakovića i dalje trasom puta koji od Vi-
cinalni putevi iz okolnih predjela. Pomenuti tragovi lusa vodi na Vrbas do Gornjeg Šehera. Naša naknad-
rimskih aglomeracija između Sitnice i Dobrinja go- na istraživanja i provjeravanja koja su na ovom sek-
vore o tome da su uz cestu nikle samo najnužnije na- toru izvršena 1955 g. pokazala su da je pomenuta
seobine, jer je kraj nepogodan za intenzivnije nase- pretpostavka bila opravdana. Na ovom pravcu po-
ljavanje. stoje i tragovi rimske ceste: kaldrma kod Lokve blizu
Rimska cesta od Podraškog Polja do Dobrinja, Milakovića i jedan dobro izgrađeni usjek sa podzidom
kako smo je obilježili u priloženoj karti, podudara se blizu Đukića. Prostor kojim je prolazila cesta od Šljiv-
sa pravcem koji je Balif označio kao siguran i usta- na u Gornji Šeher nije komunikaciski težak i udovo-
novljen u svojoj kartii prema mapi iz CIL III, 1873 g. ljava osnovnim zahtjevima tehnike izgradnje rim-
II dio. To je, uglavnom, pravac današnje ceste. Me- skih cesta, a to su spajanje naseljenih mjesta i pod-
đutim na mapi u CIL III, suppl., 1902 g. cesta je po- ručja, u našem slučaju naselja u Šljivnu i Gornjem Še-
čevši od Glamoča preko Pecke, Podraškog Polja, Sit- heru-Banjaluci, pri čemu se ne izbjegava napuštanje
nice i Banjaluke do Laktaša označena kao sigurna. najkraćeg pravca, zatim siguran prolaz zatvorenim i
Takva oznaka nije ničim dokazana, jer u međuvre­ zaštićenim platoom, provođenje ceste padinama u-
menu od 1873-1902 g. tragove ove rimske ceste nije mjesto grebenom i sl.:". Prema tome, na osnovi po-
niko drugi ispitivao osim Balifa koji je u djelu o rim- dataka starijih istraživanja i na osnovi rezultata naj-
skim cestama u Bosni i Hercegovini dao rezultate novijih ispitivanja možemo rimsku cestu od Podra-
svojih istraživanja samo od Podraškog Polja. Dalji škog Polja do Gornjeg Šehera smatrati definitivno
tok rimske ceste prema Banjaluci nije vodio preko obilježenom onim pravcem koji smo opisali i unijeli
Kola, kuda prolazi moderna cesta i kuda je prema u priloženu kartu.
mapama u CIL III, 1873 g. II dio i 1902 g. suppl. išla i Tokom istraživanja u' ovom kraju (Mlinište-Po-
rimska cesta, jer na tom pravcu do Gornjeg Šehera draško Polje-Mrkonjićgrad-Banjaluka)nismo sti-
pisac ovog rada nije naišao ni na kakve rimske ostat- gli da autopsijom ispitamo ostatke rimskih aglome-
ke. Osim toga, ovaj kraj je vrlo težak za komunikacije. racija i tragove rimskih puteva koji se spajaju sa ce-
Sigurno je da rimska cesta nije prolazila pravcem
stom Salona-Servitium. Jedino smo dosad dospjeli
Kola-Gornji Šeher, pošto bi njena izgradnja zahti-
jevala mnogo vještačkih radova radi obezbjeđenja da to učinimo za rimski put od Mrkonjićgrada preko
'prolaza i savladavanja prirodnih prepreka kojima Trijebova i Lokvara do Kočića. Da ovaj dio Bosne
obiluje ovaj predio, a to su graditelji rimskih cesta ima dosta tragova rimskih puteva, istaknuto je još u
redovno izbjegavali'". Stoga smo dalji tok rimske prvim arheološkim bilješkama i radovima koji su ob-
ceste od Dobrinja tražili pravcem preko Šljivna gdje javljeni pod kraj prošlog vijeka. O tome je već bilo
se odavno nailazilo na rimske građevinske ostatke. I riječi u dosadašnjem izlaganju.

7) TRAGOVI I PRAVAC RIMSKE CESTE OD BANJALUKE PREMA SAVI

Na području Gornjeg Šehera i Banjaluke POSIto- je i sada stara vojnička tvrđava. Na Govedarnici blizu
jala su naselja u rimsko doba. U Gornjem Šeheru je tvrđave nailazilo se 20-tih godina ovog vijeka na te-
70.,.tih godina prošlog vijeka nađeno dosta rimskog melje rimske zgrade i na rimske novce. Sk arić za-
bakrenog novca koji ovdje, s obzirom na brojna ter- ključuje da je uz logor ležalo naselje (canabae) sa Ju-
malna vrela, sigurno ukazuje na običaj stipem iacere". pitrovim hramom i da se to naselje zvalo Castra".
Na tragove rimskog naselja u Gornjem Šeheru poseb- Rimska cesta Salona-Servitium prolazila je kroz
no ćemo se osvrnutu prilikom izlaganja o mineralnim Gornji Seher i Banjaluku i dalje dolinom Vrbasa kao
vrelima i antičkim naseljima uz njih. Banjaluka nam prirodnim tokom (Karta II). Za komunikacije koje su
je dosad dala manji broj rimskih nalaza, ali oni su možda izlazile na Banjaluku navodim još ove podat-
takvi da nesumnjivo potvrđuju postojanje rimske na- ke. Dolinom Vrbanje poznata su rimska nalazišta u
seobine na njenom prostoru. U Banjaluci je 1895 g. Šipragi kod Skender-Vakufa i Podbrđu kod Kotor
otkrivena ara lOM et Genio loci sa natpisom koji, pre- Varoši:". U Šipragi su otkriveni znatni građevinski
ma Pačovom čitanju, glasi: ... L. Sicinius Macrinus ostaci iz rimskog vremena. Isto tako u Podbrđu su
b( eneficiarius) co(n)s(ularis) P(annoniae) s(uperioris) ustanovljeni ostaci rimskih zgrada. Na područje Ba-
v. s. l. m. - (CIL III, 14221, upor. str. 2328). Na osnovi njaluke odnosi se i podatak da je »od Zenice preko
ovog natpisa Pač zaključuje da je područje Banja- Stranjana i Pojske na Bilu, a odanle na Vrbanju, te
luke u rimsko doba pripadalo Panoniji Superior:". tako u Banjaluku vodila rimska cesta«?". Međutim
Ispitivanjem istoriskvh spomenika Banjaluke ba- kraj još nije ispitan, pa se zasad može samo pretpo-
vio se i Vl. Skarić. Prema njegovim podacima, na mje- stavljati da je na tom pravcu postojala rimska komu-
stu današnje Banjaluke nalazilo se u rimsko doba znat- nikacija.
nije naselje sa logorom (castra) koji se uzdizao nad Od Banjaluke prema Savi tragovi rimske ceste
lijevom obalom Vrbasa tačno na onom mjestu gdje mogu se pratiti samo djelimično i samo na pojedinim
25
mjestima. Ovo je predio prostranog Lijevča Polja. nađeni su 1893 g. predmeti iz praistoriskog doba'".
Između Banjaluke i Laktaša ravnica je sužena i ide Ostaci rimskih naseobina u Laktašima i mjestima sje-
dolinom Vrbasa, a od Laktaša prema Savi ona zah- verno odatle poslužili su već prvim istraživačima kao
vata širok predio koji se proteže od istočnih ogra- nesumnjiva indicija da se u tom smjeru traži dalji
naka Kozare do zapadnih ogranaka Motaj-ice. To je tok rimske ceste Salona-c-Servitium?''.
kraj vrlo jake kultivacije zemlje koja je odavnina za- Posjete Laktašima i okolini pomogle su piscu ove
tirala tragove spomenika prošlosti, pa i tragove rim- studije da dopuni svoje ranije poznavanje rimskih
skih komunikacija i naseobina. nalaza iz ovog područja. Prije svega, lokalitet Zidine
Do Trna - 9 km sjeverno od Banjaluke - rim- sačuvao je, pored tragova rimske kaldrme, ruševine
ska cesta je išla dolinom Vrbasa istom trasom kojom jedne značajnije zgrade koje su danas obrasle u ži-
ide današnja cesta. To je prirodno najpogodniji pro- vicu i u kojima se i sada nailazi na odlomke opeke i
laz za komunikactjo. Trn i njegova bliža okolina bo- zidni lijep. Nismo mogli ustanoviti da li su to one
gati su ostacima rimskog života. Još je Blau''! zabi- ruševine o kojima govori Kelner. Na Zidinama se
lježio da se, pored drugih nalaza, u Trnu na desnoj odavno vade iz zemlje cigle kvadratičnog oblika 30x30
obali Vrbasa nalaze temelji rimskog kastruma. Ra- cm, koje su mjestimično pokazivale do 2 m široku
dimski je o rimskom naselju u Trnu dao preciznije trasu u pravcu termalnog vrela. Teren je podvodan
podatke i ispravio Blauovo mišljenje da su sačuvani (»pištaline«) i vjerovatno je da se na taj način, u ne-
temelji ostaci rimskog kastruma na desnoj obali Vr- dostatku kamena, popločavalo zemljište u dvorištima
.basa. Stvarno se tu radi o prirodnoj tvorevini koju je ili čak do same ljekovite banje. Uz termalno vrelo
napravio Vrbas, a ne o kastrumu, ali se u Trnu na mještani su u raznim prilikama, a naročito 1930 g.,
lijevoj obali Vrbasa nalaze ostaci rimske naseobine'". kad je podizana moderna banjska zgrada, naulazili na
Tokom obilaska ovog terena mogli smo ustanoviti da rimske novce i fragmente keramike. I danas su česti
se i danas u Trnu pored ceste, pa i na desnoj obali rimski numizmatički nalazi u blizini banje i na ma-
Vrbasa, nalazi mnoštvo fragmenata građevinskog ma- lom brijegu koji se nalazi uza samo vrelo. Prilikom
terijala od rimskih zgrada. Mještani znaju za mnoge naših boravaka u Laktašima u nekoliko navrata pošlo
stare zidine na njivama kojih više nema i za ploču nam je za rukom da prikupimo više primjeraka rim-
sa latinskim natpisom koja je 1925 otkrivena i od- skog novca iz III i IV vij. n. e. Drugih nalaza i osta-
nesena u Zagreb. Na humkama razasutim po orani- taka u Laktašima nema a ni mjesno stanovništvo ne
cama često se i danas nalaze odlomci rimskih opeka zna nešto više o njima. Iz toga se može zaključiti da
i keramike i primjerci rimskog novca. Ove humke su je u doba Rimljana u Laktašima bilo manje naselje
nastale nabacivanjem kamena, cigle i drugog mate- vezano za termalno kupatilo i njegovu eksploataciju.
, rijala koji se prikupljao čišćenjem obradivog zemlji- Sjeverno od Laktaša uz rimsku cestu i u njihovoj
šta. Odlomke rimskog građevinskog materijala i blizini postoje znatni tragovi rimskog života. Naročito
sam pisac ovog rada je nalazio po prostranim poljima se u tom pogledu ističe mjesto Mahovljani - 4 km
'u Trnu. Slično je i sa najbližim zemljištem na de- od Laktaša. Po mahovljanskim oranicama sa zapadne
snoj obali Vrbasa, Tu je poznata Gradina u selu Šu- strane ceste nalaze se još i danas odlomci rimske ope-
šnjarirna, bje su zidine rimskog porijekla'". Ostaci ke i kamen sa krečnim lijepom. I nešto zapadnije, oko
rimske građevine na šušnjarskoj Gradini još su sa- interesantnog nasipa polukružnog oblika na lokalitetu
čuvani. Gradina u selu Hrvaćanima, nedaleko od Šu- zvo Berek, ima takvih građevinskih ostataka. Pored
.šnjara, takođe je bila zaposjednuta u rimsko doba'". Beraka se još i sada u zemlji nailazi na veće kamene
S desne strane Vrbasa interesantno je i brdo Straž- ploče koje su doskora mogle da se prate kao vezani
.benica. Od ranije su poznati tragovi rimske zgrade u stroj kaldrme pravcem prema sjeveru. Nema sumnje
.Glamočanirna, sjeveroistočno od Trna; u selu BarIov- da su i to ostaci rimske ceste i nastavak onih tragova
:cima, sjeverozapadno od Trna, otkriveni su ostaci kaldrme koji idu od Jakupovaca preko Zidina i Kru-
rimske ciglane, a kod željezničke stanice Ramići, za- škika u Laktašima pravcem prema Mahovljanima,
padno od Trna, ustanovljene su ruševine rimske ali zapadno od današnje ceste. Tu, uz obronke Kozare,
zgrade i ciglane'". tle je čvršće i put kraći. Uz Berek se nalazi parcela
, Prema tome, i s jedne i s druge strane sadašnje zemlje obrasla u korov i šiblje, 40 X 40 m, koja je ispod
ceste nalaze se tragovi rimskih zgrada. Tih tragova nivoa ostalog zemljišta i u kojoj smo nalazili odlomke
ima u Trnu i s desne obale Vrbasa. Rimska cesta je rimske cigle i grumenje željezne troske. Ovdje je,
na prostoru današnjeg Trna prolazila pored ovećeg možda, bila neka rimska radionica, najvjerovatnije
naselja koje je imalo svoje ciglane i pogodan smještaj metalurgiska. Ostaci građevine u Bereku i nalazi
za vojnu posadu. građevinskog materijala na susjednim oranicama
ne bi mogli biti od ruševina koje su prema saopštenju
Od Trna rimska cesta prolazi kroz Glamočane i
Klašnicu istom trasom kojom ide današnja cesta. O- Kelnera otkrivene 3 km sjeverno od Laktaša, pošto
datle je najkraćim pravcem pored sela Jakupovaca su te ruševine ležale istočno od ceste i još tada bile
potpuno raznesene'". Tragova rimskih zgrada ima i
produžavala prema Laktašima. Ovdje, kod Laktaša,
postoje tragovi rimske ceste. Oni su danas samo mje- na istočnoj strani moderne ceste. U Mahovljanima su
po njivama vrlo česti nalazi rimskog novca. Mještani
stimično sačuvani, ali je poznato da su ti tragovi bili
inače rado pričaju o grobnicama, statuama, zlatnom
veći i vidljiviji prije nekoliko decenija. To su ostaci
kaldrme, široko do 3 metra, koja pokazuje pravac nakitu i sl. što su njihovi »stari nalazili na oranicama
i kućištima«.
od Jakupovaca na sjever pored Laktaša, ali ne tra-
'som današnje ceste, nego zapadno od nje. Nastavak Dalje, sjeverno od Mahovljana, u području Ma-
kaldrme može se pratiti kroz oranice zvo Zidine i glaj ana, na više mj esta istočno od ceste, stalno se su-
Kruškik, zapadno od Zadružnog doma u Laktašima. sreću rimski ostaci, naročito kamen i opeka. Najpo-

Laktaši su otprije poznato mjesto po rimskim na- znatija nalazišta su: jedna humka, zvo Crkvina, i njiva
lazima. Zabilježeno je da je u Laktašima otkrivena zvo Luka. Ovuda se često nailazi na željeznu trosku.
pozlaćena statua, vjerovatno nekog rimskog cara'". Sa Luke su primjerci rimskog novca prikupljeni 1896
Ovdje su 1889 g. ustanovljene ruševine jedne veće g. (Antoninus Pius i Maximilianus)?", U selu Vakufu,
rimske zgrade sa ostacima hipokausta i nekim dru- sjeverno od Mrčevaca, nalazi se lokalitet zvo Gradina
gim predmetima'". Kod toplog vrela banje Laktaši koji još nije ispitan. Nešto sjevernije, uSeferovcima,
26

na oranici zvo Gradini otkrili smo brojno građevinsko etimoloških elemenata koji su redovno pouzdani u
kamenje sa lijepom i odlomcima rimske opeke. Takav rješavanju svih problema toponimije. Istraživanja u
građevinski matemjal odavno se raznosi i upotreblja- drugim dijelovima Rimske Imperije već su dovoljno
va za gradnje. Pomenuta Gradina leži 2 km istočno pokazala kako je ime mjesta važno naročito onda kad
od ceste u visini sela Cvijići. Kod sela Vakufa (u sek- mu je etimologija jasno sačuvana u sirvivalima. U
ciji; Turski Vakuf), sjeveroistočno od Sefer-ovaca, na- takvim slučajevima ono uvijek pomaže da se tačno
lazi se izvorište potoka koji se zove Matura i koji se odredi vrsta i priroda aglomeracije koju oznaćava?".
ulijeva u veliku okuku Save niže Donje Doline. Ovaj Ali ni toponimija ne bi bila potpuna ako bismo je
hidronim je, svakako, karakterističan i može biti u odredili samo lingvističkim tumačenjima ne uzimajući
vezi sa naseljenošću ovog kraja u antičko doba, Nije u obzir i drugu građu koju pružaju arheološka, topo-
nam pošlo za rukom da autopsijom na terenu identi- grafska i istoriska ispitivanja predjela i mjesta.
fikujemo ono mjesto u blizini Gradine u Mrčevcima, Područje kroz koje prolazi dio rimske ceste koji
istočno od ceste Banjaluka-s-Bos.Gradiška, u kojem obilježavamo - to je izrazito agrikulturni rejon. Rim-
su 1897 g. otkrivene ruševine neke rimske naseo- ske ceste u takvim područjima nisu zahvatale veći
bine?". broj aglomeracija. Stanice sa svojim skladištima, ra-
Od .1'1.ahovljana prema sjeveru danas nije mo- dionicama, prenoćištima i sl. nalazile su se uz same
guće utvrditi tragove rimske ceste. S jedne i druge ceste, kao što su uz njih egzistirale i zatečene stare
strane današnje ceste sve do Topole nižu se brojna aglomeracije?", Međutim poljoprivredna dobra (fun-
naselja koja imaju gustu mrežu puteva. Obrada zem- di) i njihovi objekti (villae fructuariae, stabula,
ljišta je vrlo intenzivna. Sa zapadne strane ceste su apiaria i dr.) obično su udaljeni od ceste?". Interesan-
oveća naselja Gornji i Donji Romanovci. Približniju tan je problem komunikacija unutar fundus-a i među
trasu rimske ceste na sektoru od Mahovljana do Bos. njima. Raspravljajući o tom problemu, C. Jull.ian"
Gradiške određuje to što ovdje nema nikakve smet- pretpostavlja da su itinera privata vezali posjed sa
nje za trasiranje ceste najkraćim pravcem. Stoga je glavnom cestom i obezbjeđivali vezu među pojedinim
rimska cesta na ovom prostoru išla ne trasom dana- fundus-Ima. Takvi putevi su ustanovljeni na mnogim
šnje ceste, već zapadno od nje bliže padinama Kozare. galo-rimskim domenima. Ovaj ugledni istraživač kon-
Zašto usmjeravamo cestu na Bos. Gradišku, biće po- statuje i to da je u kategoriji itinera privata bilo pu-
kazano u narednom izlaganju (Karta II). teva koji su vezali centar posjeda sa njegovim uda-
U ovom posavskom kraju koji je bogat vodom i ljenim gospodarskim zgradama, sa selom, šumom,
koji karakteriše hiljadugodišnja kultivacija zemlje grobljem i drugim neposredno važnim lokalitetima.
tragovi rimske ceste se nisu mogli očuvati onako kako Prema tome, glavne rimske ceste (viae publicae) obič­
to biva u krševitim i šumskim predjelima. Otuda je no nisu prolazile kroz fundus-e, već su ih omeđavale
i razumljivo što se ostaci te ceste u Lijevču Polju da- i ostavljale njihove centre postrani. Za današnju
nas samo mjestimično pokazuju. Činjenica da su ti Francusku to je mnogo lakše utvrditi, jer su se to-
mjestimični tragovi sačuvani jedino u ostacima kal- ponimi pojedinih fundus-a sačuvali u topografskoj
drme govori da je u ovom području mek i vlažan teren nomenklaturi savremenih sela koja su većinom nasta-
diktirao takav način izgradnje ceste. Rimljani su ta- jala tamo gdje su bili centri fundus-a, tj. postrani od
kve - popločane i kaldrmisane - ceste obično gradili trase glavne ceste?".
u dolinama, na nestabilnom tlu i na prilazu grado- Analogno tome, ni na prostoru od Banjaluke do
vima?". Međutim ne bi trebalo na cijelom ovom sek- Bos. Gradiške ne bi trebalo aglomeracije tražiti is-
toru od Banjaluke do Bos. Gradiške očekivati istu ključivo na samoj rimskoj cesti, naročito uza cestu
konstrukciju ceste. Istraživanja i kod nas i u drugim ne treba očekivati da ćemo otkriti ostatke objekata
dijelovima rimske države pokazuju da je jedna rim- koji su postojali na poljoprivrednim dobrima ovoga
ska cesta na svojim dužim ili kraćim otsjecima imala kraja. Aglomeracije između Banjaluke i Bos. Gra-
raznoliku konstrukciju. To je u prvom redu zavisilo diške nisu malobrojne, a samo na nekoliko mjesta
od prirode terena kroz koji je prolazila i od lokalnih nalaze se uz cestu. Pouzdano se može reći da tragovi
mogućnosti za nabavku građe za puteve, zatim od nimskih zgrada koji se nalaze nešto dalje od glavne ce-
obima prometa i frekvencije saobraćaja, a takođe i ste pretstavljaju ostatak većih ili manjih objekata koji
od toga da li se približavala naseljenim mjestima ili su sačinjavali komplekse građevina (villae rusticae)
se udaljavala od njih?". na jednom fudus-u. Na ovom području i danas su
U rimskim aglomeracijama, čije smo tragove već sela i zaseoci najvećim dijelom grupisani podalje od
obilježili (Trn, Mahovljanr, Seferovci i dr.), treba sadašnje ceste, a s njome su vezani brojnim seoskim
tražiti kako putne stanice tako i naselja vezana prven- putevima koji na cestu izlaze pravom linijom.
stveno za poljoprivrednu proizvodnju. Na ovoj rela- Od ranije su poznati neki drugi praistoriski i
ciji uz cestu, koja je bila vrlo značajna kao privredna rimski lokaliteti koji se nalaze na manjoj ili većoj
i strategiska magistrala Jadran-Sava, postojale su udaljenosti od trase rimske ceste. Tako je u Lamin-
putne stanice (mansiones i mutationes) i beneficijar- cima jugoistočno od Bos. Gradiške otkriveno brojno
ske vojno-saobraćajne postaje. Beneficijarski odjeli oružje i nakit iz praistoriskog doba, u kome ima i
na rimskoj cesti Banjaluka-Bos. Gradiška morali su rimskih primjeraka'", Još dalje, istočno, u predjelu
ovdje biti razmješteni već i zbog toga što je ovo bila Donje Doline, koja je poznata po praistoriskim soje-
granična oblast dviju provincija i, usto, kraj koji je nicama, Truhelka'" je ustanovio tragove rimske ceste
l]1ogao davati svoje proizvode državnim magacinima. u kamenu na nasipu od Gornjeg Polja prema Gornjoj
Sto se tiče putnih etapa, Rimljani ih ni ovdje, kao ni Dolini i na osnovi toga zaključio da prelaz preko Save
u drugim dijelovima carstva, nisu čvrsto određivali, nije bio u Bos. Gradiški, već blizu Gradine u Donjoj
ali se usavršavanje cursus publicus-a izražavalo i na Dolini. Truhelka tu cestu vodi do Laminaca i dalje
taj način što su skraćivana otstojanja između poje- preko Laktaša u Banjaluku. Bogatstvo praistoriskdh
dinih stanica, tj. one su postajale brojnije. Na ovom otkrića u području Donje Dcline'f u kome jedva da
prostoru nismo još u stanju da tačno označimo gdje su bili ustanovljeni tragovi rimskog života - s jedne
su se nalazile stanice - mansiones ili mutationes - strane, a nedovoljno poznavanje Bos. Gradiške kao
ili gdje su bili stacionirani beneficijari. Ovdje je to rimskog naselja - s druge strane, naveli su Truhelku
teško i stoga što u imenima mjesta nemamo latinskih da izlaz rimske ceste na Savu traži nizvodno od Bos.
27

Gradiške. Istina on i sam ističe da je nepoznato da li 1955 g. na prostoru ove tvrđave naišli smo na neko-
je u doba izgradnje te rimske ceste još postojalo pra- liko sondi dubokih do 3 m. koje su tih dana iskopane
istorisko naselje u Donjoj Dolini ali drži vjerovatnim radi ispitivanja tla prije no što se pristupi izgradnji
da su Rimljani ovuda proveli svoju cestu iz istih raz- škole. U svim ovim sondama bilo je obilje velikih od-
loga iz kojih su Iliri prije njih smatrali ovo mjesto lomaka krovne i podne opeke i fragmenata keramike.
pogodnim za stanovanje. Ne zna se da li je u Donjoj Profili jasno ocrtavaju slojeve rimskih ruševina po-
Dolini postojalo rimsko naselje pa je stoga i teško čevši od dubine od 1 do 2,5 m. Međutim rimski kultur-
prihvatiti mogućnost da je ovuda prolazila rimska ni slojevi ne leže neposredno na zdravici već na
cesta koja je vezala Salonu sa Savom. Na završnici jednom sloju čiji sadržaj (paljevina, sitni ulomci
ovako važne ceste svakako je postojalo oveće i istak- keramike) neposredno potvrđuju to da je ovo mjesto
nutije rimsko naselje ili stanica što Truhelka zane- bilo naseljeno i pnje dolaska Rimljana. Pored brojnih
maruje. Razumije se ovo ne znači da u tom kraju nisu većih odlomaka opeke i keramike, sonde su sadrža-
bili izgrađena neki lokalni putevi na što ukazuju tra- vale i druge rimske artefakte. Dubina slojeva u ko-
govi ceste u nasipu od Gornjeg Polja prema Gornjoj jima se nalaze rimski građevinski ostaci, kao i pri-
Dolini. Praistoriski nalazi u Gornjoj Dolini i oko nje mjerci ranije nađenog rimskog novca među kojima
pokazuju da je u tom području i u rejonu ušća Vrbasa ima i onih iz I i početka II vij. n. e., govore o starosti
bilo značajno naselje'". Međutim ničim nismo ovla- rimskog naselja u Bos. Gradiški i o njegovom konti-
šćeni da tu tražimo završnicu rimske ceste na Savi, nuiranom postojanju od najmanje tri vijeka.
pogotovo kad na tom prostoru nema tragova rimskog Pravac rimske ceste od Banjaluke vodi u Bos.
naselja, koje bi moralo postojati bar kao putna sta- Gradišku, a ne u područje oko Donje Doline i Srpea,
nica. Treba napomenuti da Truhe1ka u svojim doc- nizvodno od Bos. Gradiške. Položaj samog mjesta koje
nijim izvještajima o Donjoj Dolini, poslije 1901 g., ne dominira nad Savom i koje se nalazi nad čvršćim
spominje i ne razrađuje pitanje ove ceste. obalnim prilazima tim je zgodniji, što je u njemu i
U cilju potpunijeg poznavanja terena na koji je prelaz preko rijeke lakši i sigurniji no na mjestima
izlazila rimska cesta, pisac ovog rada posjetio je 1955 nizvodno odavde. Vjerovatno je i moguće, s obzirom
g. Mačkovac na Savi i Srbac. Na području Mačkovca na značaj same ceste, da se ovdje u rimsko doba na-
nim mogli biti ustanovljeni nikakvi tragovi rim- lazio most. To se ne može tvrditi bez specijalnih istra-
skog života, naročito ne tragovi rimske ceste. Što se živanja tragova na licu mjesta. Ovdje je, besumnje,
tiče Srpea, tu su dva interesantna lokaliteta. Prvo, postojao prelaz preko rijeke čime se obezbjeđivala
lokalitet zvo Cagangrad koji se polukružno uzdiže nad veza sa komunikacijama s one strane Save'". Ne treba
desnom obalom starog korita Vrbasa i pritoke Ine. gubiti iz vida ni plovidbu rijekom Savom kojom je
To su danas oranice po kojima ima fragmenata kera- pored transportnih lađa krstarila rječna patrolna flo-
mike i tragova odbranbenog nasipa sa ulomcima pe- tila vojnih jedinica provincije Panonije'". Rimsko
čene zemlje. Ostaci i oblik mjesta na kojem se oni na- naselje u Bos. Gradiški kao stanica na magistrali ima-
laze indiciraju neko naselje ili utvrdu iz ranog sred- lo je među pristaništima na Savi odgovarajući značaj
njeg vijeka. Rimskih građevinskih ostataka nema. za rječni promet :i vojnu flotilu.
Drugi lokalitet interesantan je zbog svog naziva. To je Od interesa je da pomenerno da se u selu Gornji
brdo Srbac. Po njemu se nazvalo i samo mjesto Srbac. Kijevci - oko 15 km jugozapadno od Bos. Gradiške
Iza ovog brda kao posljednjeg obronka lVIotajice, nala- - na lokalitetu zvo manastirište Karanovac-uz potok
zi se drugi brežuljak koji se zove Svinjar i po kome se Lubinu nailazi na stare zidove i rimski građevinski
ranije zvalo sadašnje mjesto Srbac. Na brežuljku materijal, a zna se i za ploče sa natpisima. Zapadno
Srbac, gdje se sada nalazi crkva, nema nikakvih rim- od Gornjih Kijevaca blizu današnje pilane u Pod-
skih ostataka. Nema ih ni u samom mjestu. Mještani gradcima, na lijevoj obali rijeke Vrbaške, leži loka-
ne znaju ni za nalaze ni za ruševine zgrada u mj estu litet Crkvina (Podgradce i okolinu posjetili smo u ju-
i okolini koji bi mogli potvrditi postojanje neke nim- nu 1955 g.). Tu se nalaze ruševine sa pritesanim ka-
ske aglomeracij e. Na mogućnost da bi u današnj em menom, lijepom i brojnijim ostacima r:imsk~ krov~e
Srpcu mogla postojati važna rimska stanica Servitium i zidne opeke. Iznad ovog lokaliteta je Gradma koja
navodio nas je sam toponim Srbac koji bi etimološki još nije istražena. Iz Podgradaca Donjih je nadgrobna
mogao da vodi porijeklo od prototipa: Servitium (Tab. ploča sa natpisom: .... Ursioni et Sirmiae Pot(amilia
Peut.) = Serbitium (Geogr. Rav. IV, 217, 15). U tom Proba) fratri et sorori .... et (....) giniae matri. Pač
uvjerenju podržavala nas i činjenica da jedan odre- smatra da ovaj spomenik datira iz ranog carskog doba
đeni lokalitet, tj. brdo, nosi ime Srbac. Međutim od kada se ovdje naselila ova porodica i da je pomenuta
te filološke apstrakcije bez arheološk.h nalaza sa te- Sirmia dobila ime po svom rodnom mjestu Sirmiumu
rena ne može biti ništa. (upor. shičan slučaj: Ulpia Siscia u CIL III, 10257)Hfl.
Bos. Gradiška na Savi poznata je po nalazima iz Što se tiče aglomeracije u Donjim Podgradeima, Pač
rimskog doba. 'Odavde potiču dva numizmatička na- pretpostavlja da je tu bilo poljoprivredno dobro ne-
laza iz I i II vij. n. e. (Claudius i Traianusl'" inekoLko kog bogatog posjednika iz Sirmiuma. Građani colo-
drugih primjeraka, većinom iz III i IV vij. n. e., koji niae Sirmiensium imali su posjede i u drugim kraje-
su kovani u Sisciji, a nađeni su u ruševinama stare vima današnje Bosne (upor. natpis iz sjeveroistočne
. turske tvrđave Berbir u Bos. Gradiški'": U Bos. Gra- Bosne posvećen funkcionerima coloniae Sirmiensium
diški česti su nalazi rimskog novca, ali je samo manji ipalimpsest CIL III, 12739 + 12740 iz srebreničkog
broj dospio u muzej. U slojevima ispod tvrđave Berbir kraja: ... decurioni ooloniae Sirmiensium). Doline
nailazilo se, što su slojevi bili niži, na sve starije pri- rijeke Lubine i Vrbaške pretstavljaju prirodan pro-
mjerke rimskog novca'". Tvrđava Berbir interesantna laz za rimski put. Kao produženje komunikaciskog
je i po tome što se u njoj i oko nje odavno vade brojni kraka Bos. Petrovac-KljUČ, o čemu je već bilo riječi,
odlomci rimskog građevinskog materijala. Na tom taj put bi mogao ići iz rudarskog područja Bronzani
mjestu dosad nisu vršena posebna arheološka istra- Majdan-Stratinska preko Turjaka i dolinama Lubine
živanja. i Vrbaške u pravcu Bos. Gradiške. J edna ovakva sa-
Za vrijeme boravka u Bos. Gradiški 1954 g. pošlo obraćajnica imala bi prvenstveno rudarski karakter
nam je za rukom da u Berbiru prikupimo nekoliko i mogla bi služiti za transport sirovine u Posavlje radi
fragmenata rimskog građevinskog materijala. Juna njene prerade u radionicama. Razumije se ovo je sa-
«(
28 ri
. . - p
mo pretpostavka, jer navedeno područje još nije ispi- Prema svemu što smo iznijeli izlazi da je rim- "loj
tano. ska cesta išla sljedećim pravcem: dolinom Vrbasa kroz g
Materijalni podaci i nalazi u Bos. Gradiški do- Trn, Glamočane i Klašnicu trasom savremene ceste. s'
l.azuju da je na tom mjestu postojalo važno rimsko Tragovi rimske ceste kod Laktaša i Mahovljana po- s
naselje. To naselje je rimska stanica Servitium (Tab. kazuju da je ona na ovom dijelu prolazila zapadno od s
Peut. i Not. digno oce. XXXII 55) = Servitti (Itin. današnje ceste uz obronke Kozare. Odatle je nastav-
Ant.) = Serbitium (Geogr. Rav. IV, 217, 15). I neki ljala prema Bos. Gradiški najkraćim pravcem, opet
(
raniji istraživači su držali da je Servitium = Bos. zapadno od današnje ceste. Mjesta: Trn, Glamočani,
Barlovci, Ramići i Laktaši, zatim Mahovljani, Magla- t
Gradiška'", ali dokazi za takvu lokalizaciju nisu bili ']
dovoljno jaki da bi mogli otkloniti svaku sumnju. U jani, Vakuf, Seferovci i, najzad, Bos. Gradiška od ra-
t
tom svjetlu treba posmatrati i Balifovu kartu uz nje- nije su poznata po nalazima iz rimskog doba, a naj-
l
govo djelo o rimskim cestama u Bosni i Hercegovini. novija istraživanja su dopunila ono što se dosad o
njima znalo. Za pravac ceste prema Donjoj Dolini J
Oprezni Balif je cestu Banjaluka-Bos. Gradiška, na
osnovi mape iz CIL III, 1873 g., ubilježio 11 svoju nema arheoloških i topografskih dokaza. Bos. Gradiška
kartu kao nesigurnu. Međutim nalazi iz Bos. Gradiške je završna tačka magistrale na mjestu gdje je pogo-
i novija istraživanja na ovom sektoru rimske ceste dan pristup obali i prelaz preko Save. U njoj su otkri-
potvrđuju ispravnost lokalizacije po kojoj je Servi- veni znatni rimski ostaci. Tu je bilo rimsko naselje i
tium . današnja Bos. Gradiška. stanica Servitium.

8) TOPOGRAFIJA RIMSKE CESTE MLINIŠTE-PODRAŠKO POLJE-BANJALUKA-BOS. GRADIŠKA
(Karta I i II)

Izneseni podaci o rimskoj cesti od Mliništa preko granica između Panonije i Dalmacije išla južno od
Podraškog Polja i Banjaluke do Bos. Gradiške omo- Banjaluke ili bar preko nje, navodeći da se benefi-
gućuju nam da obilježimo i njenu topografiju. Pri cijarske stanice susreću i na drugim međuprovinci­
tome uzimamo u obzir podatke iz antičkih itinerara, skim granicama. Sve da i pretpostavimo da je natpis
arheološke i topografske podatke iz ranije literature dobro pročitan, ostaju ove činjenice koje govore su-
i rezultate vlastitih ispitivanja na ovim sektorima protno Pačovim objašnjavanjima: beneficijarskih sta-
rimske ceste. nica ima svuda, a ne samo na granicama; u našim
oblastima obično se nalaze beneficijarski natpisi sa
S e l' v i t i u m = današnja Bos. Gradiška.
oznakom le~~je kojoj je beneficiarius pripadao; hene-
A d F i n e s (Tab. Peut. i Geogr. Rav) = dana- ficijari su često upućivani iz svojih legija i provincija
šnji Mahovljani, 4 km sjeverno od Laktaša. Za ovu u susjedne oblasti'". I Pačova pretpostavka da je oz-
lokahizaciju postoje dovoljni dokazi u rimskim nala- naka beneficiarius consularis Pannoniae superioris
zima iz samog mjesta i njegove okoline, kao što smo upotrebljena stoga što se u blizini nalazila druga pro-
već naveli. Osim toga, Mahovljani leže u predjelu vincija, tj. Dalmacija, teško se može prihvatiti. Mno-
koji označava prelaz iz posavske ravnice u brdovita go je vjerovatnije da ova oznaka na natpisu pokazuje
bosanska područja, dakle ondje gdje se nalazi pri- da dedikant nije bio na službi u ovom mjestu u ko-
rodna granica između Panonije i Dalmacije. Udalje- jem je postavio žrtvenik. Rimsku topografiju
nost Servitium-Ad Fines iznosi po Tab. Peut. XVI ne možemo ispitivati pomoću nekog izoliranog doku-
m. p. = cca 24 km. Ta udaljenost odgovara stvarnoj menta, već jedino pomoću cjeline dokumenata koje
razdaljini Servitium (Bos. Gradiška) -Ad Fines (Ma- daju itinerari, epigrafija i arheologija. Protiv Pačo­
hovljani) = cca 24 km trasom rimske ceste kako smo vog tumačenja, u ovom slučaju, govore i obrazloženja
je obilježili. Dosad je preovladavalo mišljenje da je data uz lokalizacije stanica Ad Fines, Ad Ladios i Ca-
Ad Fines = Laktaši'" zbog nalaza u Laktašima koji stra, kao i razdaljine po itinerarima.
su od ranije bili poznati. Neki stariji istraživači da-
vali su i druge lokalizacije stanici Ad Fines, uglav- L a m a t ~ s (Tab. Peut.), Aemate (Itin. Ant.) =
nom blizu Laktaša'". Šljivno, sjeverno od Dobrinja. Udaljenost Castra (Ba-
njaluka)-Lamatis iznosi po Tab. Peut. XII m. p. ;=
A d L a d i o s (Itin. Ant.) = Trn, sjeveroistočno cca 18 km što sa razdaljinom Ad Ladios-Banjaluka
od Banjaluke. U Trnu i najbližoj okolini otprije su čini cca 27 km, a Ad Ladies (Trn)-Aemate po Itin.
poznati rimski ostaci. Novija istraživanja su ih do- Ant. XIX m. p. = cca 28,5 km. Ove dvije distance
punila i umnožila. Itin. Ant. označava razdaljinu neznatno se razlikuju - svega 1,5 km. U pitanju
Servitti -Ad Ladios XXIV m. p. = cca 36 km, što ubikacije stanice Lamatis (Aemate) mišljenja su se
se podudara sa stvarnom udaljenošću između Bos. razilazila. Tako je Lamatis (Aemate) identifikovana
Gradiške i Trna. Prema arheološkim i topografskim sa današnjim mjestom Pavić9 9 • Stanici Lamatis (Ae-
istraživanjima koja su obavljena ranije, istraživači mate) davana je lokalizacija i na drugim mjestima,
su smještali Ad Ladios u Trn 93 ili blizu njega?". uglavnom u predjelu južno od Banjaluke?". Tomašek'?
C a s t l' a (Tab. Peut) = Banjaluka. Po Tab. Peut drži da je etnikon od Aematis Aematini ili Haema-
razdaljina Servitium-Castra iznosi XVI + XIII m. tini, prema već spomenutom natpisu iz Vaganja jugo-
p. = XXIX m. p. (cca 43 km). Ova razdaljina ne di- zapadno od Jajca (CI L III, 9864a). Momzen je izrazio
vergira mnogo od one koja je označena u Itin. Ant. sumnju u pravilnost konjekture (Lajmatinos (CIL
(Servitti-Ad Ladios XXIV m. p. = cca 36 km, čemu III, adn. uz 9864a i 10159). Momzenovu sumnju oprav-
treba dodati 9 km udaljenosti Ad Ladios (Trn)-Ba- davaju novi nalazi na cesti o kojoj je ovdje riječ i
njaluka = ukupno cca 45 km. Stanicu Castra tražili nova lekcija natpisa iz Salone, CIL III, 3201 = 10159,
su u Banjaluci i neki stariji arheolozi'", ali su joj da- po kojoj otpada čitanje: Aemas flumen. Ime
vane i druge lokalizacije'". Ovdje ćemo iznijeti naše rijeke Aemas poslužilo je F. Buliću kao dokaz više da
mišljenje o Pačovim objašnjenjima povodom na- u natpisu CIL III, 9864a izvrši popunu: Aernatinoa'?".
laza beneficijarskog natpisa u Banjaluci (CIL III, Što se tiče mjesta Sapua (CIL III, 9864a = Sa-
14221)fI7. Pač na osnovi ovog natpisa zaključuje da je puates; Geogr. Rav. IV, 217, 21; IV, 218, 9), Momzen
Zl:I

(CIL III, str. 1624) misli da je Sapua identična sa Sa- i naselja valja smatrati važnijim među ostalim na-
ritte ili Sarnade. Po Tomašeku to je mun. S ... kod seljima i stanicama ove ceste. To bi značilo da ih je uz
Pljevlja'?". Kipert drži da bi Sapua mogla biti na cestu bilo još. O tome govore tragovi rimskih spome-
Vrbanj il 04. Za Sapuu je tražena ubikacija i na dru- nika, naročito ostaci rimskih zgrada. Servitium (Bos.
gim mjestima.'?". Međutim natpis ne omogućava da Gradiška) je važan saobraćajni centar i stanica rječne
se odredi lokalizacija za Sapuu, jer on ne obilježava flotile na Savi. Ad Fines (Mahovljani) bi mogla biti
samo mjesto, već granicu šireg područja koje su na- etapna stanica (mansio) sa prodavaonicama, radioni-
stavali Sapuates. cama, magacinima, svratištima i sl., što sve dolazi uz
L e u s a b a (Tab. Peut.; Itin, Ant.), Lausaba ovakve stanice. Ovdje bi takođe trebalo tražiti gra-
(Geogr. Rav. IV, 217, 18) = Bunari (Han Bunari). ničnu posadu i sjedište carinskog ureda. Banjsko na-
Udaljenost Lamatis (Šljivno) - Leusaba iznosi po selje u Laktašima svakako je služilo kao odmorište
Tab. Peut. X m. p. = cca 15 km, a po Itin. Ant. Aema- koje nije bilo daleko od ceste. Distance Ad Fines-
te (Šljivno) - Leusaba iznosi XIIIm. p. = cca 19 km. Ad Ladios-Castm odgovaraju uobičajenim razdalji-
Prema tome, podaci o distanci se razlikuju za 4 km. nama za mutationes, naročito zato, što je ovo bio lakši
Našoj lokalizaciji Leusaba = Bunari odgovara više i prohodniji teren na kome su Rimljani obično skra-
ćivali udaljenost na prosječno VIII m. p. = cca 12
udaljenost kakvu daje Itin. Ant. zbog toga što je kon-
figuracija terena ovdje diktirala nekoliko devijacija km I 0 9 . Castra je vojna baza i lugar uz koji se razvilo
na rimskoj cesti čime je put postajao duži. Razdaljina civilno naselje (canabae). Ovdje je vjerovatno bila i
Lamatis-Leusaba po Tab'. Peut. odgovara zračnoj li- etapna stanica za cursus publicus na ovoj cesti.
niji. Tragovi rimske naseobine u Bunarima i u nepo- Vidjeh smo da je prostor Banjaluka-Bos. Gra-
srednoj okolini potvrđuju, takođe, da ovdje treba tra- diška u rimsko doba bio važan kao poljoprivredni re~
žiti neku rimsku stanicu. Dosad je preovladavalo mi- jon i da su na njemu, s obje strane ceste, nicale aglo-
šljenje da je Leusaba u Podraškom Polju':" iako na meracije vezane za agrikulturu. Južno od Castra je
njemu nisu otkriveni ostaci rimskog naselja. stanica Lamatis (Šljivno). Ovo mjesto po svom po-
ložaju i drugim prirodnim uslovima odgovara smje-
S a rn a d e (Itin. Ant.), Saniglon (Geogr. Rav., štaju putne stanice (mansio, mutatio). Slično je li sa
IV, 217, 5). = Pecka. Ovaj pravac na jug od Leusabe Leusabom (Bunari). Treba napomenuti da je na ovom
nije označen u Tab. Peut. Udaljenost Leusaba (Bunari) sektoru posebnu ulogu imala Gradina (»Grčka gra-
-Pecka iznosi prema Itin. Ant. XVIIIm. p. = cca dina«) iznad Kačića s obzirom na to da je ovdje izla-
27 km. Ta razdaljina uglavnom se podudara sa stvar- zio vicinalni rimski put od Mrkonjićgrada i da je ona
nom udaljenošću između Bunara (Leusaba) i Pecke dominirala prirodnim prolazima iz svih pravaca. Ta-
(Sarna:de) linijom rimske ceste - cca 30 km. Ovu di-
kvu ulogu moglo bi imati i mjesto Pavić. Naredna
ferenciju možemo tražiti u skraćenjima rimske ceste,
koja su, vjerovatno, postojala na prolazu kroz Pod- stanica prema jugu je Sarnade (Pecka) koja je na te-
raško Polje, a koja mi danas nismo u stanju da usta- renu kakav je ovaj pretstavljala najpogodnije mjesto
novirno, Neki stariji istraživači su držali vjerovatnim za mansio. Između Leusabe i Sarnade nesumnjivo je
daje stanica Sarnade u Peckoj '?", dok su je drugi tra- postojala neka manja usputna stanica za čiji smje-
žili na drugim mjestima, ali ne dal-eko od Pecke"?". štaj najbolje odgovara mjesto pod Štrbina sedlom,
U vezi sa topografijom komunikacije o kojoj je gdje ima dobre vode i gdje počinje uspon ceste kroz
riječ ukazaćerno i na ove momente. Navedene stanice prevoj.

9) TOPOGRAFIJA RIMSKE CESTE PECKA-GLAMOCKO POLJE-LIVANJSKO POLJE-PROLOG

Na rimskoj cesti Pecka-Prolog koja zahvata i na Livanjskom Polju većim dijelom ustanovljena kao
dolinu Plive topografija je još uvijek velikim dijelom sigurna i da ona pretstavlja najkraću vezu između
neodređena i neobilježena. Naš osvrt imaće zadatak jako naseljenih dijelova Glamočkog i Livanjskog Po-
da razjasni neka pitanja koja su u vezi s tim i da lja. A šta je u tom slučaju sa lokalizacijomSalviae =
pruži novi prilog poznavanju topografije ovoga kraja Grkovci koju je na osnovi natpisa odredio Pač? Pa-
u rimsko doba. čovo čitanje natpisa, o čemu smo već govorili, može
Po imenima stanica i distancama označenim u se odnositi i na municipium Salvium i na municipium
Itin. Ant. topografija ceste idući dalj e na jug i j ugo- Pelva. Pač je za prvu alternativu. U Grkovcima su
zapad od Pecke (Sarnade) izgledala bi ovako: ustanovljeni tragovi rimskog naselja. Na Livanjskom
Polju imamo iz raznih mjesta (Grkovci, Gubin, Lipa,
S a l v i a e = Podgradina kod Kamena na Gla- Vašarovina) natpise koji spominju municipium ili
močkom Polju. Distanca Sarnade-Salviae XXIV municipalne funkcionere. Međutim teško se može pri-
m. p. = cca 36 km samo je nešto manja od stvarne miti da su na Livanjskom Polju u rimsko vrijeme bile
udaljenosti između Pecke i Podgradi:ne linijom ceste četiri varoši sa statusom municipija. Pačova lokali-
koju su obilježili Balif i Sergejevski. Tu minimalnu zacija Salviae = Grkovci ne odgovara ni dosad poz-
" razdaljinu ne treba uzimati strogo, jer je otsjek ceste natom pravcu ceste ni. oznakama razdaljina na saču­
Halapić-Podgradina kod Kamena označen samo u vanim miljokazima. Osim toga, moramo imati u vidu
osnovnom smjeru, a ne zna se sigurno gdje se spaja da mnogi spomenici i natpisi na Livanjskom Polju ni-
sa glavnom trasom koja je išla pravcem Staretina pl. su nađeni in situ.
,- Strupnić-Lištani-Prolog.Za ovakvu lokalizaciju
P e l v a = kod Livna. Udaljenost od Podgradine
Salviae govorili bi bogati nalazi u Podgradini kod na Glamočkom Polju do Livna iznosi oko 27 km tra-
Kamena: ostaci rimskih građevina, razni spomenici gom ceste Podgradina-Bukva-Veliki Kablić, što od-
i natpisi. Vidjeli smo da natpisi iz Podgradine i njene govara distanci Salviae-Pelva XVIIIm. p. U rim-
najbliže okoline potvrđuju da se tu nalazio munici- sko doba ovaj predio Livna bio je gusto naseljen (Su-
pium. Salviae su takođe municipium. U prilog ovoj hača, Kablić Veliki i Mali). Južnim rubom Livanj-
lokalizaciji govori i činjenica da je rimska cesta od skog Polja vodila je rimska cesta koja je ispitana i
Podgradine preko predjela Bukve do Velikog Kab~~ ~ilježena.

d.' b teni
so
Postavlja se pitanje da li je na Livanjskom Po- ovako dugoj cesti nije teško objasniti kad se ima II
lju bilo više municipija i gdje su se oni nalazili, Tra- vidu da na pojedinim otsjecima njenu trasu poznaje-
govi !lustih naselja na južnom i jugoistočnom rubu mo samo po osnovnom smjeru. Postoji, takođe, mo-
Livanjskog Polja i cesta koja je ovuda prolazila upu- gućnost da je u Itin. Ant. izostavljena neka stanica
ćuju na to da u ovom području tražimo upravni cen- i njena distanca od susjedne, napr. između Livna i
tar ili jedan od upravnih centara Livanjskog Polja u Aequum-a. Udaljenost između Livna (Peiva?) i Ae-
rimsko doba. Najvjerovatnije je da je jedan municipij quum-a u prirodi je za 10 km veća no što 'je odgova-
bio kod Livna i da je on istovremeno fungirao kao rajuća distanca u Itin. Ant. (XVII m. p. = cca 25
privredni centar. Ako su Grkovci u antičko doba pret- km), a na ovom prostoru opravdano se može očeki­
stavljali varoš toga ranga, ostaje i dalje otvoreno pi- vati još neka stanica, naročito na prevoju kod Pro-
tanje njenog imena i komunikacija. Međutim cio loga.
problem se može posmatrati iz ovog aspekta: sjeverni Objašnjenja o pravcima rimskih cesta između
dio Livanjskog Polja takođe je imao veće naselje Glamočkog i Livanjskog Polja i pretpostavke za 10-
koje nije bilo u rangu municipija već je pripadalo kalizaciju municipija Salviae= Podgrad ina kod Ka-
području onog municipija koji se nalazio na jugoistoč­ mena i Pelva = kod Livna zasnivaju se na cjelini po-
nom rubu Polja. Posljednje nam izgleda realno, jer dataka kojima danas raspolažemo o komunikacijama
je sjeverni dio u rimsko doba bio najslabije naseljen i topografiji ovog kraja u rimsko doba. Treba napo-
predio Livanjskog Polja. U dokaz tome navodimo i menuti da je naše poznavanje ovog kraja u rimsko
činjenicu da je mjesto Salviae rano postalo munici- doba danas već takvo, da se može pristupiti korigo-
pij (0],0 70 g. n. €, CIL XIII, 6538) i da se u to vanju izvesnih mišljenja koja se zasnivaju na ra-
rano doba rimske vladavine sigurno nalazilo u pre- nijim već prevaziđenim saznanjima. To se naročito
djelu koji je još od ranije bio gusto nastanjen i pri- tiče Glamočkog Polja sa koga je Sergejevski prikupio
vredno značajan. Tome mnogo bolje odgovara loka- mnogo novih nalaza i podataka u toku svojih dugo-
lizacija Salviae = Podgradina kod Kamena na Gla- godišnjih istraživanja na terenu.
močkom Polju, nego ona koju je predlagao Pač-Sal­ U Tab. Peut. je južno i možda istočno od Bunara
viae (ili mun. Salvium) = Grkovci na Livanjskom (Leusaba) rmska cesta obilježena većim brojem sta-
Polju. Docnije izlaganje pokazaće da su municipiji nica. Vidjeli smo da ukupna dužina ceste Salona-Ad
Salvium i Pelva ležali na cesti koju su Rimljani iz- Fines po Tab. Peut. iznosi 110 r. m. = cca 165 km.
gradili kao svoju najraniju komunikaciju ovoga kra- Razlika između pravca kojim je išla ova cesta (210
ja. Cijelo Livanjske Polje moglo je biti uključeno u km) i pravca kojim je obilježava Tab. Peut. iznosi,
područje jednog municipija, tj. onog na jugoistočnom dakle, oko 45 km. Kako objasniti tu razliku i da li je
rubu Polja (= Pelva), jer su brojne komunikacije i u pitanju neki drugi pravac ceste?
ravan teren omogućavali brzu i laku vezu njegovim Dosad su istraživači u određivanju topografije
naseobinama na ovom području. Naravno, to je za- na sektoru Leusaba-Salona po Tab. Peut. polazili
sad samo pretpostavka. sa dva stanovišta: 1) cesta je išla najkraćim prav-
Za topografiju smatramo vrlo važnim pitanje cem i - 2) cesta je skretala u dolinu Plive i tako pro-
glavnog pravca ceste Livanjsko Polje--GlamočkoPo- dužavala svoju trasu. Oni istraživači koji su zastupali
lje i miljokaza na njoj. Prema navedenoj lokalizaciji prvo stanovište morali su mijenjati pravac ceste i
Salviae = Podgradina kod Kamena na Glamočkom usmjeravati ga na pojedina mjesta da bi opravdali
Polju i Pelva = kod Livna izlazi da su ove dvije lokalizaciju ove ili one stanice iz Tab. Peut., pri čemu
stanice ležale na onom kraku ceste koji nije bio naj- 8U, razumije se, padali u greške. Tako je postupio K.
kraći, ali je vezao jače naseljena područja. Nađeni mi- Miller.
ljokazi na kraćem kraku ceste datiraju iz III i IV Iznijećemo naše mišljenje o pravcu ceste Bunari
vij. n. e. Na osnovi toga zaključujemo da je samo (Leusaba) - dalje na jug prema podacima Tab. Peut.
kraći pravac obilježen miljokazima. Duži pravac ovog Razdaljina između Ad Fines i Leusaba iznosi 51 r.
dijela ceste bio je privredno mnogo značajniji, jer je m., tako da do Salone ostaje oko 60 r. m. Međutim od
prolazio kroz naseljenija područja. Uz duži pravac Leusabe do Salone najkraćim pravcem stvarno ima
izrasle su na autohtonoj osnovi brojne rimske aglo- 90 r. m. Razlika od oko 30 r. m. = cca 45 km pojav-
meracije, među kojima ima i municipija. Prema natrii- ljuje se baš na otsjeku Leusaba-Salona. U Tab. Peut.
su CIL III, 3198a= 10156 iz 16/17 g. n. e., udaljenost nema oznake distance između stanica Ionnaria i Ba-
Salona-ad fines provinciae Illyrici označena je sa riduo ali bi bilo teško prihvatiti da je baš tu izostav-
CLXVII m. p. = cca 250 km. Međutim kraćom tra- ljeno svih 30 m. p. za najkraći pravac. Ukazujemo i na I'
som ceste, tj. pravcem Prolog-Lištani-Strupnić­
Halapić-Pecka i dalje na sjever, razdaljina od Sa-
to da u Tab. Peut. distanca Salona-Aequo iznosi l
I
XVI m. p., dok tu distancu Itin. Ant. označava sa
lone do Ad Fines iznosi 140 r. m. = cca 210 km. Da- XXI m. p., što odgovara stvarnoj udaljenosti Salona-
kle, postoji razlika od oko 40 km. To nas upućuje na Aequum (Čitluk) preko Andetriuma. U odnosu na
zaključak da je cesta Salona-Ad Fines prvobitno
duži pravac ceste (CIL III, 3198a = 10156), koji iznosi
izgrađena dužom trasom i da je ta gradnja ušla u nat-
CLXVII m. p. = cca 250 km, razlika je još veća -
pis CIL III, 3198a = 10156, dok je kraća trasa, izgle-
57 r. m. = cca 85 km. lova razlika se javlja na ot-
da, tek docnije privedena upotrebi i obilježena mi-
sjeku Leusaba-Salona. Prema tome, po Tab. Peut. u
ljokazima. Prema distancama u Itin. Ant., razdaljina
prvom slučaju nedostaje oko 45 km, a u drugom slu-
Salona-Ad Fines iznosi 138 m. p. = cca 207 km, što
čaju oko 85 km.
se uglavnom podudara sa stvarnom udaljenošću od
Salone do Mahovljana gdje smo lokalizovali stanicu Diferenciju koja nastaje između stvarne razda-
ljine Salona-Ad Fines (210 km) najkraćim pravcem
Ad Fines. Stoga smatramo da je cjelokupna dužina
i razdaljine po Tab. Peut. (165 km) mogli bismo obja-
ceste Salona-Ad Fines najtačnije označena u Itin. sniti mogućnošću da su u Tab. Peut. netačno ubilje-
Ant., tj. u zbiru distanci između stanica koje su ubi- žene distance pojedinih etapa. Na ovo treba pomišljati
lježene u ovom itineraru. Ukupna dužina ceste po prije nego na pretpostavku da su ispuštene neke sta-
Itin. Ant. stvarno bi mogla imati cca 220 km, s obzi- n; ce. Teškoću pretstavlja činjenica što se za upore-
rom na to da smo je proveli kroz Podgradinu kod đjvanja i dopune na pravcu Leusaba-Salona ne može-
Kamena i predio Livna. Razliku od 10 do 12 km na rh61'poslužiti podacima koje o stanicama i distancarna
31
daje Itin. Ant. Na cijelom otsjeku ceste južno od Leu- ritte identična sa Starue iz natpisa u Sućurcu
sabe sve do Aequum-a, dakle, na njenom sektoru kroz (CI L III 14249 2 )12(;. Kipert je stavlja južno od Staretine
Bosnu, nema mijedne identične stanice u ova dva izvo- pl.l~7 Po Mileru Saritte se nalazila u Skakavcu (po-
ra. Osim toga, dužina ove ceste u Itin. Ant. znatno je grešno: Skakavac; treba: Skokovi)12s. Saritte je loka-
veća i gotovo je identična stvarnoj udaljenosti, kao što lizovana i u druga mjesta12fJ.
smo već istakli. Drukčije stoji stvar sa otsjekom Ad
Ion n a r i a je na izvoru Janja kod Vaganja ili
Fines-Leusaba gdje smo mogli da provjeravamo po-
datke iz Itin. Ant. pomoću podataka iz Tab. Peut. i kod Stražbenice blizu Kupreškog Polja 130. Po Kipertu
to su Lištani na Livanjskom Poljul'": Miler je smje-
obratno, jer su distance skoro j ednake i većina na-
šta u Glavice kod Halapića (CIL III, 2760a =-= 9861 i
vedenih stanica slažu se u oba izvora. Itin. Ant. je
pouzdan bar u osnovnom pravcu ceste na otsjeku Leu- 13236 i 13327)132. Stanici Ionnaria davarie su lokali-
zacij e i u raznim drugim mj estima13:3.
saba-Salona. To što u Tab. Peut. dužina ovog ko-
munikaciskog sektora ne odgovara dužini najkraće B a r i d u o je identifikovana sa Ševarevim Bla-
trase pokazuje da može doći u obzir i sasvim drugi tom na Livanjskom Polju134 i sa Glamočom1:3". Ubi-
pravac ceste južno od Leusabe. kacija ove stanice tražena je na drugim mjestima'i'''.
Ovdje je potrebno da se osvrnemo na natpis iz I n a l p e r i o po Tomašeku je kod Bilog Briga':",
Šušnjara kod Vrlike (gornji tok rijeke Cetine) u ko- a pc Alačeviću kod Han-s-Prologa-š". Za stanicu Inal-
jem se spominju opštine Barizaniates i Lizaviates. Pre- perio davane su lokalizacije i u drugim mjestima':".
ma mišljenju B. Gabričevića, Barizaniates bi mogli Što se tiče onih istraživača koji su trasu ceste po
biti stanovnici Bariduum-a (tj. stanice koja je ubi- Tab. Peut. tražili ne na najkraćem pravcu, već na nje-
lježena u Tab. Peut.), a Lizaviates bi mogli da se do- nom zaokretu u porječje Plive, jasno je iz onog što
vedu u vezu sa toponimom Salviae. Obje opštine bi smo već rekli da ni oni nisu mogli doći do sigurnih
trebalo tražiti na desnoj obali rijeke Cetine, i to prvu rezultata. Njihova ispitrvanja i objašnjenja nepot-
sjeverno a drugu južno od Šušnjara. Što se tiče komu-
puna su iz dva osnovna razloga: 1) nisu poznavali
nikacija, B. Gabričević iznosi opreznu pretpostavku pravac ceste Servitium--Salona, određenije rečeno,
po kojoj bi od Aequum-a do Glamočkog Polja prola- pravac ceste Bunari (Leusaba)--Prolog i 2) zanemari-
zile dvije ceste: kraća pravcem Prolog-Livanjsko vali su činjenicu da najkraći pravac rimske ceste
Polje-Strupnić i duža pravcem Vrlika-Uništa--Gr-
Servitium-Salona iznosi stvarno 234 km, odnosno
kovci-Staretina pl.1l0 Pravac Vrlika-Unište i da-
najkraći pravac Bunari (Leusaba)--Salona 135 km.
lje odgovara jednoj komunikaciji koja veže naselj.a
II dolini Cetine sa naseljima na sjevernom rubu LI- Tomašek smatra da su od Prologa do Podraškog
vanjskog Polja i u Glamočkom Polju. Sa tog 'razloga Polja vodile dvije rimske ceste i da su obje išle kra-
on ima svoje opravdanje. Međutim ni navedeni pravac ćom trasom izbjegavajući teško prolaznu Crnu Goru.
ne objašnjava otkuda tolika razlika između razdaljine Objašnjavajući dalje svoje gledište, Tomašek kaže
po Tab. Peut. i razdaljine in natura, koja u ovom slu- da mu izgleda da je stariji put po Tab. Peut. više skre-
čaju postaje još veća nego na pravcu Aequum-Pro- tao na istok, dok je onaj po Itin. Ant. išao preko sje-
log--Livanjsko Polje-Strupnić. Razumije se da je verozapadne kotline; na prvom je ležala Saritte kao
pri sadašnjem stanju stvari vrlo teško tražiti ubika- najvažnije čvorište, a na drugom Salviae kao naj-
cije stanicama koje su za ovaj dio ceste navedene u važniji saobraćajni i kulturni centar P''. Tomašek od-
Tab. Peut. Stoga sve dosadašnje lokalizacije tih sta- ređuje lokalizacije: Saritte = Šarići kod Šipova i
nica ostaju hipotetične. Ionnaria = kod Vaganja ili kod Stražbenice blizu
Raniji istraživači su određivali lokalizacije sta- Kupreškog Polja pa na osnovi toga iznosi pretpostav-
nicama na osnovi izoliranih i usarnlj enih elemenata i ku da je u Tab. Peut. izostavljeno 30 m. p. na pravcu
nisu vodili računa OI cjelini svih podataka koji su Kupreško Polje-Stržanj-Šuica-Borova Glava-
ovdje mogli biti odlučni. Sljedeći pregled jasno će Vašarovina-Lj ubunčić 141. Tomašek očigledno ne želi
pokazati kolika je raznolikost u pogledu smještaja
pojedinh stanica. da izravna razliku između stvarne dužine te ceste i
znatne manje dužine koju daje Tab. Peut., jer je to
B a l o i e (Tab. Peut.), Baloia (Geogr. Rav. IV, sasvim neopravdano i proizvoljno. Dodavanjem novih
217,19) nalazila se, po Tomašeku i Konsu, u Varcar- 30 m. p. ne može se opravdati ni predviđeni pravac
Vakufu (danas Mrkonjićgrad) ili Majdanu, a takođe u cesta. Evo zašto je to nemoguće: po Tomašekovim 10-
Glamoču; po Radimskom, u Majdanu '!". Hernes je kalizacijama za Baloie, Indenea, Sarhtte i Ionnaria
izrazio mišljenje da je Baloie = Salviae"!". Alačević vidi se da on trasu ove ceste vodi linijom sj everni
predlaže lokalizaciju u Pecku '!". Miler smatra da su rub Podraškog Polja-Majdan-Jezero-Šipovo-do
ruševine južno od Podrašnice (CIL III, 14976) ostaci lina Janja-Šuica-Borova Glava-Livanjsko Polje
stanice Baloie, s napomenom da se u blizini nalazi (Ljubunčić)-Prolog-Salona.Ova trasa ima cca 200
Varcar-Vakuf (CI L III, 13238 i 13243)114. Stanici Ba- km. Međutim po Tab. Peut. cesta Salona-Leusaba
loie tražena j e ubikacija i u drugim mj estima11". ima 60 m. p., što uvećano sa 30 m. p. iznosi svega 90
I n d e n e a je možda kod Jezera na Plivl '!",
ili m. p. = cca 135 km. Izlazi, dakle, da su Tomašekove
na prostoru Čerkazovići-Dočići u dolini Plive I I 7, ili lokalizacije stanica na tom pravcu netačne, jer se du-
II planini Crnoj Gorills. Miler je stavlja na mjesto žina ove ceste in natura (cca 200 km) i dužina ceste
današnje Pecke (CIL III, 13983 i 13984)1l!l. Kiper-t je koju daje Tab. Peut. (135 km) ne slažu. Ni ova pro-
lokalizuje kod Glavica na Glamočkom Polju, a s nji- dužena trasa ne može nam dati odgovor na pitanje
me se slaže i Vulić 1 2 0. Ubikacija stanice Indenea tra- gdje su bile stanice koje Tab. Peut. navodi uz cestu
žena je i na drugim mjestima121. Leusaba-Salona. Pravac o kome govori Tornašek
S a r i t t e je Šarići kod Šipova 122 , ili negdje iz- postojao je i dokazan je gotovo na svim njegovim
među stanica Aequum i Leusaba '?". Momzen misli otsjecima, ali ga ne smijemo identifikovati sa cestom
da je Sapua (CI L III, 9864a) identična sa Saritte ili koju obilježava Tab. Peut. zbog toga, što je njena
Sarnade':". Jelić je lokalizuje sjeverno od Staretine dužina data netačno i nepotpuno i što ne znamo njen
pl. (Podgradina kod Paukovićar'P", Pač drži da je Sa- pravac. Na ovu nesaglasnost trebalo je ukazati već i
32

zbog toga, što je među istraživačima bilo takvih (na- oko 38 km. Stoga nam se čini pouzdanim da je cesta
pr. Radćmski) koji su primili Tomašekova mišljenja i Salona-Ad Fines dužinom CLXVII m. p. (CI L III,
od njih polazili u svojim istraživanjima. 3198a = 10156) išla pravcem: Salona-Prolog-Livno
Za nas je interesantno još i ovo pitanje: da li je -Podgradina kod Kamena-Pecka-Sipovo-Majdan
moguće da je komunikacija koja je zahvatala područje -Podraško Polje-Šljivno-Banjaluka-Mahovljani.
Pliva-Jezera-Majdan bila sastavni dio one magi- Ovaj pravac ima oko 260 km i odgovara onoj magi-
strale čija dužina a colonia Salonitana ad fines pro- strali koju su Rimljani izgradili rano, odmah po osvo-
vlnciae Illyrici iznosi CLXVII m. p. (CIL III, 3198a = jenju ovih krajeva, tj. 16/17 g. n. e. kao što proizlazi
10156). Razmotrićemo to pitanje. Vidjeli smo da je iz spomenutog natpisa. Sto se tiče razlike od nekih
stvarna razdaljina Salona-Ad Fines (Mahovljani) 10 km koja se javlja između podatka CLXVII m. p.
najkraćim pravcem ceste 140 r. m. = cca 210 km, što i stvarne dužine navedenim pravcem, potrebno je
jo za oko 40 km manje od dužine koja je naznačena u imati u vidu mogućnost da je cesta na izvjesnim ot-
pomenutorn natpisu. U prethodnom izlaganju već smo sjecima prolazila kraćim pravcem (otsjek Pecka-Si-
pokazali da je od Šipova dolinom Plive pa pored J e- povo-Majdan i kod Mrkonjićgrada). Na ovoj produ-
zera, Majdana i Mrkonjićgrada vodila rimska komu- ženoj trasi ceste koja zahvata Plivu-Majdan i pre-
nikacija. Međutim to nije mogao biti pravac koji je dio Mrkonjićgrada nismo u stanju da identifikujemo
označen u Itin, Ant. Prema onome što smo iznijeli, imena stanica i nasel] a. Vidj eli smo da nam podaci
na ovom prostoru ne možemo tražiti ni pravac rimske iz Tab. Peut. ne mogu u tome mnogo pomoći. Me-
đutim ostaje činjenca da je područje u rimsko doba
ceste po Tab. Peut. Kod Pecke bi se cesta odvajala
prema istoku i dalje išla linijom: Sipovo-Majdan bilo dobro nastanjeno i da je njegova komunikacija
-Mrkonjićgradna sjeverni rub Podraškog Polja. Nje- imala veći značaj. Rimski put koji smo autopsijom is-
na dužina bi iznosila 58 km, a kad se odbije kraći pitali linijom Mrkonjićgrad-Trijebovo-Kočićlpret-
pravac ceste Pecka-Medna - sjeverni rub Podra- stavlja poseban krak ove ceste i dokazuje da je mre-
škog Polja koji iznosi oko 20 km, dobivamo razliku od ža puteva u predjelu Mrkonjićgrada bila razgranata.

NAPOMENE

1 M. A b l' a m i Ć, Starinar, Beograd, 1926-27, 40-43. 'O O gradinama: R a d i m s k Y, WM III, 293-294. Ću r-
S e l' g e j e v s k i, GZM LIV, 1942, 116-118. Upor. PWRE, čić, GZM XXI, 1909, 167-175. M. Mandić: GZM XLVII,
1909, stup, 2325: P a t s e h, s. v. 1935, 7-16 i XLIX, 1937, 5-6. B. Ć o v ić, GZM 1957, sv.
2 B l a u, Monatsber, d. Berl. Ak. d. Wiss., 1867, XII, 246-249
742-744. H o e l' n e s, Sitzungsb, W. Ak. XCIX, 1881, Heft 2, 17 P a t s e h, WM XI, 137-138. S e l' g e j e v s k i, GZM
927-929. T o m a s e h e k, Topogr. 516 XLIII, 1931, 22
• B a II i f, Strass., 17-25 i karta. Za Stržan]: R a d i m- 18 O novcima: P i t n e r, GZM XVI, 1904, 243. S e r-
s k Y, WM II, 64-65. Za Šipovo: T l' u h e l k a, GZM IV, 1892, g e j e v s k i: GZM XLII, 1930, 119-121 i XLIV, 1932, 24-25
318-319. Za Donje Selo: B l a u, Monatsber, d. Berl. Ak. d. " T l' U h e l k a, GZM I, 1889, 91. B a II if, o. c., 19.
Wiss., 1867, 745 P a t s e h, Anhang, 55-56
4 P a t s e h, Anhang, 54-55. A b l' a m i Ć, o. e. 40-41. '" Za Glamočko Polje: S e l' g e j e v s k i: GZM XXXIX,
S e l' g e j e v s k i: GZM XL, 1928, 84 i 85 i Spomen., LXXVII, 1927, 255-267; XL, 1928, 79-90; XLI, 1929,98-99; XLV, 1933,
1934, (60), 27 7-13; Spornen., LXXVII, 1934, (60), 18-19, 27 i LXXXVIII,
5 P a t s e h: WM IV, 254 i XI, 124-125 1938, (69). 117-121; GZM LIV, 1942, 124-176. Upor.: Hoer-
=
tl Pelva Lištani: T o m a s e he k, Topogr., 515. C o n s, n e s: AEM IV, 1880, 205-207 i Sitzungsb. W. Ak. 1881,
913-918. T l' u h e l k a: GZM I, 1889, 91 i II, 1890, 98-99.
Provo Dalm., 229-231. B a II i f - karta. K i e p e l' t, CIL III,
tab. III. Druge lokalizacije: K i e p e l' t, FOA XVII. H o e r- P a t s e h: Anharig, 56 i 59; WM IV, 260-261
n e s, Alterthi.imer der Hercegovina II, 930-931. P i e h l e r, 21 M. M a n d i Ć, GZM XLII, 1930, 101-115. S e l' g e-
AR, Leipzig, 1904, 289. j e v s k i, GZM LIV, 1942, 124-176 (passim)
7 P a t s e h, WM IV, 255 i XI, 122-123. M. M a n d i Ć, 22 S e l' g e j e v s k i, GZM LIV, 1942, 116-124. Upor.
GZM XLVII, 1935, 10 B a II i f, o. c., 17-21, 23-24
8 P a t s e h, WM XI, 118-122 "' Za sve tri vjerovatne komunikacije: S e l' g e j e v-
• Za Glamoč: BD XXII, 1899, 142-144 i G. N o v a k, s k i: GZM LIV, 1942, 124 i XLIII, 1931, 23
NV, 1918, separat, 26. Za Bos. Grahovo: K i e p e l' t, FOA 2' E. P a š a l i Ć, GZM 1954, sv. IX, 307-312 - Sa skicom
XVII i A l a č e v ić, BD V, 1882, 136 i 139. Za Glavice: K i e-
25 B a II i f, O. c., 21. P a t s e h: WM IV, 262-263 i V,
p e l' t, CIL III, tab. III prema B l a u-u, Monatsber. d. Berl.
Ak., 1867, 742. T o m a s e h e k, Topogr., 514. H o e l' n e s, Si- 235-236. S e l' g e i e v s k i, GZM 1951, sv. VI, 310
tzungsb. W. Ak., 1881, 929. C o n s, o. c., 231. B a II i f - karta. 21' E. P a š a l i Ć, GZM 1954, sv. IX, 310. - U 1955 go-
B u l i Ć, OJh, 1899, stup. 110. Za Halapić na Glamočkom dini pisac ovog rada dobio je obavještenje od funkcionera
Polju: Truhelka, GZM II, 1890, 98. - Upor. Pichler, Nar. odbora iz Mrkonjićgrada da se u Peckoj naišlo na
o. e., 1904, 294: u Glamoč, Glavice, Ševarevo Blato, Sućurac podzemne kanale, po svoj prilici od vodovoda. Kanali još
10 P a t s e h, WM XI, 118-124. M. M a n d i Ć. GZM nisu ispitani, ali su privremeno zaštićeni.
XLVII, 1935, 12. S e l' g e j e v s k i: Spomen., LXXVII, 1934, 27 WM I, 206
(60), 21 i LXXXVIII, 1938, (69), 28; GZM 1951, sv. VI, 301-302
Upor. R a d i m s k Y, WM III, 293 28 Se l' g e j e v s k i, GZM XL, 1928, 92-94
I I P a t s e h, WM XI, 132-136. J. K l' Č m a l' Ž, GZM 2. S e r g e j e v s k i: GZM L, 1938, 49 i 1952, sv. VII,
XXIV, 1912, 283-285. S e l' g e j e v s k i: GZM XLII, 1930, 42. Đ. B a s l e r, GZM 1953, sv. VIII, 339-340
159-161 i XLIII, 1931, 19-22 "O GZM II, 1890, 306-307; 367-368; 406-413
12 Patseh: WM IV, 254 i XI, 132. Sergejevski: at S e l' g e j e v s k i: GZM L, 1938, 49-60; Spomen.,
GZM XLI, 1929, 95-97 i Spomen., LXXXVIII, 1938, (69), 29-31 LXXXVIII, 1938, (69), 103; GZM XLIV, 1932, 27
i a P a t s e h, WM XI, 130-132. Upor. H o e l' n e s, AEM :l2 P a t s e h, WM IV, 264-265
IV, 1880, 203-204 ue Tomaschek, Topogr., 504 i 517. Truhelka,
14 P a t s e h, WM XI, 129-130. S e l' g e j e v s k i, GZM GZM IV, 1892, 318-320. R a d i m s k y, WM lp, 255. Upor.
XL, 1928, 90-92 P i e h l e r, AR, 1903, 186 i 1904, 294
15 Za navedena rimska nalazišta na Livnnjskom Polju: "' P a t s e h, WM XII, 137-140
P a t s e h, WM XI, 125-128 i 136. S e l' g e j e v s k i, GZM an T l' U h e l k a, GZM IV, 1892, 319. P a t s e ll: WM
XLIII, 1931, 19-22; XLVII, 1935, 19 i Spomen., LXXVII, 1934, XII, 141-145 iAnhang, 60. S e l' g e j e v s k i: GZM
(60), 20-22 XXXVIII, 1926, 155-158 i Spornen., LXXXV.nI, 1938, (69), 102
33
,," S e r g e j e v s k i: GZM XLII, 1930, 157-159; L, 1938, 78 REA, 1926, 147-150. Upor.: idem, REA, 1911, 426 i
60 i 1952, sv. VII, 41-57 1930, 136
3T GZM III, 1891, 323. P a t s e h, WM XII, 145. S e r g e- 79 G r e n i e r, Manuel II, 213
i e v s k i, GZM XLIV, 1932, 27 so T r u h e l k a, GZM XIII, 1901, 16-29
"' S e r g e j e v s k i, GZM 1952, sv. VII, 42. Upor. B a 1- <1 GZM XIII, 1901, 229
lif, o. e., 24-25. Za predio Dočići-Cerkazovići i za Volare: H2 Ibidem, 227-287. Upor. F i a l a, WM VI, 141~143,
R a d i m s k Y, WM III, 255-256 i Đ. M a z a l i Ć, GZM 1952, 152-153
SY. VII, 99 '" Izvještaji o iskopavanjima i nalazima u sojenicama
"' R a d i m s k Y, WM V, 266-270 Donje Doline: T ru h e l k a, GZM 1901, 1902, 1903, 1904, 1906.
40 R a d i m s k Y, WM V, 263-264. P a t s e h: WM VIII, M a n d i Ć, GZM 1929. Upor. R. B i ž i Ć, GZM 1952, sv. VII,
108-109 i XII, 146-147. S e r g e j e v s k i: GZM XLIX, 1937, 201-229
11-18 i 1951, sv. VI, 305-306 " P a t s e h, WM VI, 242
41 Za okolinu Jajca: T r u h e l k a, GZM IV, 1892, 320. x" S e r g e j e v s k i, GZM XLVI. 1932, 25-26
Patseh: WM IV, 263-264 i XII, 146-147. Sergejevski: Xfl Dr. N. B i log r i v i Ć, Sredovječni grad Vrbaška i
GZM XLIX, 1937, 11-18; L, 1938, 61-63; LlI, 1940, 19-20; 1951, kraj pod njim, kalendar »Napredak«, Sarajevo, 1936. 190
SY. VI, 305-306; Spomen. LXXXVIII, 1938, (69), 104-105. Upor.
" Upor.: ibidem, 181
M. M a n d i Ć, Starinar, Beograd, 1928-30, 50-53
>s Notitia dignitatum oce. XXXII. 55: praefeetus classis
" R a d i m s k y: WM I, 180-183 i III, 248-255. P a t s e h: primae Pannonieae, Seruitii. - Upor.: J. J u n g, Romer
WM IV, 256 i VIII, 107-108 und RomaneriIn den Donaulaendern. Innsbruck, 1887, 69-70,
'" R a d i m s k y, WM III, 256 bilj. 1 .
" B a II i f, o. c., 21. P a t s e h, WM XII, 151-152. E. P a- ,. P a t s e h, Zur Geschichte von Sirmium, - Strena
š a l i Ć, GZM 1954, sv. IX, 56 Bulićiana, Zagreb-Split, 1924, 229-230. Upor. S e r g e j e v-
45 Truhelka, GZM IV, 1892, 347 s k i, Spomen., LXXXVIII, 1938, (69), 101
40 E. P a š a l i Ć, GZM 1953, sv. VIII, 312-315 no T om a s e h e k, 'I'opogr., 512. M o m m s e n, CIL III,

41 E. P a š a l i Ć, Naše starine III, 1956, 75-78 str. 417, 422, 506. C o n s, o. e., 230-234. K e II n e r, WM I,
261. P a t s e h, WM VI, 243 napominje da se misli da je
" E. P a š a l i Ć, Naše starine III, 1956, 239-243 Servitium bio u današnjoj Bos. Gradiški. R i e h t e r, WM X,
40 B l a u: .Monatsber. d. Berl. Ak., 1867, 742 i Reisen, 417. Pichler, AR, 1903, 188; 1904,296. Kiepert, FOA
109-110 XVII. M i II e r, IR, 461 i 477 po kome je Servitium = da-
eo B a II i f, Das Strasscnwesen in Bosnien und der našnja Stara Gradiška. B i log r i v i Ć, o. e., 181
Hercegovina, Wien, 1903, 44 o t M o m m s e n, CIL III, str. 422. C o n s, o. e., 383. B a l-
51 E. P a š a l i Ć, Naše starine III, 1956, 241
l i f - karta prema mapi iz CIL III, 1873 g. K i e p e r t, FOl\.
XVII. P i e h l e r, AR, 1904, 276
52 S e r g e j e v s k i, GZM XL, 1928, 92
.2 T o m a s e h e k, Topogr., 512 = kod Laktaša. P i e h-
na Upor. G r e n ie r, Manuel II, 1934, 184. H. D e r i n-
g e r, Die romische Reichsstrasse Aquileia - Lauriaeum,
l e r, AR, 1903, 104 i 145 = Ivanjska - Slatina. M i II e r,
IR, 477 = Bakinči ili Laktaši. G. N o v a k, NV, l. e., 25
Carinthia I, Klagenfurt, 1949, Jhg. 139, 202-203 kod sela Bakinči
".Fiala, WM IV, 178~179. Upor. P. Ivančević, lJ" T o m a s e h e k, Topogr., 513. M i II e r, IR, 477
GZM II, 1890, 342 Trn ili Slatina Ilidža.
ns Upor. Ch. M a r t e a u x-M. Le Roux, Voie romaine
de Boutae il Aquae Anneey, 1901, 10 (Revue Savoisienne,
=
.4 C o n s, o. c., 230 Banjaluka. K ii e p e r t, FOA XVII
= na Vrbasu kod Banjaluke. P i e h ler, AR, 1903, 105 =
1900, fase. 4). D e r i n ge r, o. e., 203. H. J a n d a u r e k, Die Banjaluka. Ibidem, 1904, 258: Banjaluka, Dubica, Gornji
Strassen der Rčmcr-Oberosterreich. Altstrassen, WeIs, 1951, Vrbas i dr. B a II i f - karta prema mapi iz CIL III, 1873 g.
47-48 = Banjaluka.
'" B l a u, Reisen, 131. Upor. P a t s e h, WM V, 230 ,., T o m a s e h e k, Topogr., 513. Cons, o. e., 230. K i e-
," WM V, 228-230 p e r t, FOA XVII. M i II e r, IR, 478
'" S k a r i Ć, Banjaluka i njena okolina u davnini, ,,0- ne B a II i f - karta prema mapi iz CIL III, 1873 g.
tadžbina«, Banjaluka, 1924, br. 32 i 33 = Dobrinje. P i e h l e r, AR, 1903, 131 i 1904, 270 = Do-
"~O R a d i m s k y, WM II, 45-49 brinje, između Ad Fines i Lamatis pred Leusabom. P a t s e h,
"0 P. A. H off e r, GZM V, 1893, 322-323 WM V, 229 smatra da Castra nije u Banjaluci. (Upor. PWRE,
n Reisen, 130-131
1899, stupac 1766: P a t s e h, s. v.)
,>7 P a t s e h, WM V, 228-230
02 R a d i m s k y, WM II, 62
08 Upor.: CIL III, 14218 sa Momzenovom bilješkom
"3 S k a r i Ć, o. e., l. e., br. 31
ue B l a u, Reisen, 109-111. T o m a s e h e k, Topogr.,513
'" V. P a š k val i n, GZM 1957, sv. XII, 259-262
un S k a r i Ć, o. e., l. c., br. 32 =
,.0 C o n s, o. e., 390 Imac? Bunari? Han Pavić? B a l-
l i f - karta prema mapi iz CIL III, 1873 g. = Dobrinje.
oo B l a u, Reisen, 129
K i e p e r t, FOA XVII = Bunari. M i II e r, IR, 478 = Do-
G7 J. K e II n e r, WM I, 254-261 brinje. P i e h l e r, AR, 1903, 158 = pred Leusabom. (Upor.:
"8 Fiala, WM IV, 180 ibidem, 1904, 260 = Banjaluka, Bunari, Sitnica)
r" p a t s e h, WM VI, 243 101 PWRE, 1893, stup. 540: T o m a s e h e k, s. v. Aematc
70 J. K e II n e r, WM I, 261 102 GZM II, 1890, 412
71 P a t sc h, WM VI, 243 103 Topogr., 556
72 Ibidem, 242 ]0' FOA XVII

73 J. H a g e n, Rčmerstrasscn der Rheinprovinz, II "L, P i e h l e r, AR, 1903, 185: Kotor? na Vrbasu; castra
Aufl., Bonn, 1931, XXVIII. G r en i e r, Manuel II, 1934, kod Ad Ladios ; na istočnoj pritoci Vrbasa ; 1904, 294: Kortia,
332-342. Upor. T. Livius, 41, 27; Statius, Silvae IV, 3, 32 Pčelinac, Skender Vakuf, Surjan
H K. S e h u m a e h e r, Die Erforsehung des rom. und tne T o m a s e h e k, Topogr., 514. C o n s, o. e., 230. B a l-
vorrom. Strassennetzes in Westdeusehland, III-er Berieht l i f - karta prema mapi iz CIL III, 1873 g. K i e p e r t, FOA
der Rom. Germ. Kommission, 1906-1907, 13-14. P. G o e s- XVII. P i e h l e r, AR, 1903, 159 (Upor.: ibidem, 1904, 282
s l e r, Zur Gesch. der Rčmerstrnssen-Forschungin Deutsch- = Han Bunar, Jajce, Koltor? Podlipci, Podrašnica, Sitnica,
land, Serta Hoffilleriana, Zagreb, 1940, 202-203. J a n d a- Una e, Varcar Vakuf). M i II e r, IR, 473 = južno od Sitnice
u r e k, o. e., 85-93 'o, B l a u, Monatsber. d. Berl. Ak., 1867, 742. B a II i f
75 C. J u II i a n, REA, 1926, 151. H a g e n, o. c., XXIX - karta prema mapi iz CIL III, 1873 g. T o m a s e h e k,
i XXXVII-XXXVIII. G r e n i e r, Manuel II, 235-316 Topogr., 514 = Pecka ili izvor Sane
70 Upor. K. S e h u m a e h e r, Materialten zur Besied- 10X K i e p e r t, CIL III, tab. VI i FOA XVII = Srnetica.
lungsgesch. Deutsehlands - Katalog V, Mainz, 1913, 187 idd. p i e h l e r, AR, 1903, 187 = Jajce, Gornji Una e, Sema - Pli-
G re n i e r, Manuel II, 719-726 va, sjeverno od Indenee. (Upor.: ibidem, 1904, 294: Brajsko,
77 Primjeri: J e a n t o n, Le Maconnais gallo-romain - Glavica, Jajce)
Bulletin Archeologique Comite, 1924, 33-71; 1925, 81-182. Upor. ]0" G r e n i e r, Manuel II,204. Upor.: J. B i d e z, La vie
O. P a r e t, Die Siedlungen des romisehen Wi.irttemberg de l'empereur Julien, 1930, 244 i natpis: CIL V, 8987 (pre-
(Die Romer in Wurttemberg), III Teil, Stuttgart, 1932, 187-188 ma Manuel II, 204)

Antička naselja i komunikacije II BiH 3
34
110 Opširna rasprava o ovome: B. G a b r i Č e v i ć, Vje- 127 K i e p e r t, F'OA XVII,
snik, Split, LV, 1953, 103-119
128 IR, 480: miljokaz između Skokova i Paukovića (CIL
111 T o m a s e h e k, Topogr., 516. C o n s, o. e., 372. R a- III, 13328 - LXV m. p.)
d i m s k y, WM III, 256
129 P i e h l e r AR 1903, 186: oko Poljica, Stekerovci,
112 Sitzungsb. W. Ak. 1881, 929-931. Upor. PWRE između Crne Go;e i doline Unca; ibidem, 1904, 294: Donji
1896, stup. 2835: T o m a s e h e k, s. v. Baloie Unae, Glamoč, Glavica, Gor. Skoplje, Podrašnica, Preluka?
113 BD V, 1882, 117 i 139
130 T o m a s e h e k, 'I'opogr.; 517: natpis kod Otinovaea
114 IR, 480. Upor. T r u h e l k a, GZM IV, 1892, 347 (CIL III, 2763)
Bilajac sjeveroistočno od Mrkonjićgrada 131 FOA XVII
115 p i e h l e r, AR, 1904, 266: Donji Unae, Dragović,
132 IR, 480
Lipnik, Jajce, Koltor? Majdan, Podlipi? Ternovo?
110 'T o m a s e h ie k, Topogr., 517 r aa P i e h l e r AR 1903 154: Livno?; ibidem, 1904, 279:
117 Radimsky, WM III, 256 Bastasi, Glamoč, 'Hala'pić, Jakir, Kamen, Oblaj, Podrašnica,
Priluka
118 Alačević, BD V, 1882, 117 139
131 A l a č e v i Ć, BD V, 1882, 118 i 139
119 IR, 480
"" M i II e r, IR, 478
120 FOA XVII, PWRE, 1916, stup. 1263: V u l i ć, s. v.
121 P i e h l e r, AR, 1903 154: Jakir? , Donji Unae; ibi-
130 H o e r n e s, Sitzungsb, W. Ak., 1881, 928 - 929 =
dem, 1904, 279: Donje Skoplje, Donja Gradina, Podrašnica Livno. P i e h l e r, AR, 1903, 121: Livanjske Polje, Prelog?;
ibidem, 1904, 266: na rijeci Cetini, Glavac? Verlrca?
122 T o m a s e h e k, Topogr., 504 i 517. R a d i m s k y,
137 Topogr., 516. Upor. PWRE, 1894, stup. 1599: T o m a-
WM III, 256
s e h e k, s. v. Alperium
123 C o n s, o. c., 405
J:J8 BD V, 1882, 133 i 139
12< CIL III, str. 1624
]39 Pichler, AR, 1903, 154: oko Han-Prelogu?
125 GZM X, 1898, 553
140 T o m a s e h e k, Topogr., 517
120 GZM XII 1900, 556. Upor. B u l i Ć, BD XXIII, 1900,
31-34: Starue =' pod Staretinom pl. kod Glamoča 141 Ibidem
VI

Naselja uz rirnshu cestu Ržano-Du\7anjsRo Polje-
Rama-SRopljansRo Polje-Vitez na Lašvi - dalje u
unutrašnjost Bosne i uz mrežu vicinalnih puteva

Iz Salone u unutrašnjost provincije Dalmacije - XXX - Sirmmm (Tab. Peut.) koja je identična sa
vodila je preko Duvanjskog Polja posebna rimska ma- cestom što su je izgradile VII i XI legija radi veze
gistrala. Ova magistrala; odgovara cesti sa Tab. Peut.: između dalmatinskih garnizona i logora u Sirmiumu
Salona - XVI - 'I'ilurio - XXII - Ad Libres - (eIL III, 3200, upor. 10156; str. 1651: a colonia Saloni-
IX - In monte Bulsinio - VI - Bistue vetus - tana ad fines provinciae Illyrici ... CLXVII)1. U toku
XXV - Ad Matricem - XX - Bistue nova - XXIV daljeg izlaganja o cesti Salona - unutrašnjost Bosne
- Stanecli - Argentaria. Domaševski ovu cestu prema Argentariji daćemo opis pojedinih njenih ot-
spaja sa komunikacijom: ad Drinum - XV _. Gensis sjeka i dosad poznatih odvojaka.

1) ŠIRE PODRUCJE DUVANJSKOG POLJA

Iz Trilja (Tilurium) i Lovreča vode dvije rimske Letke, na sjeveroistočnom rubu Duvanjskog Polja,
ceste prema Duvanjskom Polju: jedna pored Ržana otkriveni su tragovi rimskog puta prema Rami. Od
(Aržano) i druga pored Vinice. Obje ove ceste koje se sela Oplećana takođe vodi jedan rimski put prema
spajaju na južnom rubu Buškog Blata Balif označava Rami, a na planini jugoistočno od Proslapa s njime
kaosigurne i ustanovljene. Od Buškog Blata cesta pre- se spaja drugi put koji je, sudeći po tragovima, po-
kosedla Prevale silazi u Duvanjsko Polje i zahvatajući laZIO od Rašćana preko Lipe i Lokve Metalke. Prema
današnje Duvno preko Pakline pl. prelazi u Ravanj- tome, iz Duvanjskog Polja su u dolinu Rame vodile
sko Polje - označena takođe kao sigurna i ustanov- tri komunikacije koje Balif obilježava pretežnim di-
ljena. Na Duvanjskom Polju i Buškom Blatu bilo je jelom kao sigurne i ustanovljene. Naselja u istočnom
još komunikacija koje su ili spajale pojedina naselja dijelu Duvanjskog Polja bila su međusobno spojena
ili vodile prema drugim krajevima. Tako je jedan komunikacijom koja je prolazila pravcem Seonica-
odvojak od Brekala išao zapadnom i sjevernom stra- Borčani-Rašćani-Oplećani-Letka-Mokronpge. To
nom Buškog Blata u pravcu Vidoša, južno od Livna, su podaci koje daje Balif o rimskim komunikacijama
a drugi se spuštao prema Ržanu i Vinici, Obadva su u širem regionu Duvanjskog Polja",
kod Balifa obilježeni kao sigurni, ali još neustanov- Neke podatke o rimskim cestama na Duvanjskom
ljeni, Jedan poprečni krak vodio je iz okoline Do- Polju i oko njega davali su istraživači i prije Balifa.
brića na istočnom rubu Buškog Blata preko Beljana
Tako je Blau držao da je cesta od Trilja prema Ržanu
i Brišnika u Duvanjsko Polje i dalje prema Borča­ dio velike ceste Salona-i-Narona". Međutim Balifova
nima. Ovaj krak je po Balifu dijelom siguran ali još istraživanja su pokazala da to nije tačno. Blau nije
neustanovljen, a dijelom siguran i ustanovljen. Južni poznavao rimske ceste na području Buško Blato -
dio Duvanjskog Polja imao je dvije komunikacije koje Duvanjsko Polje i nepotrebno je produžavao liniju
su ga vezale sa današnjim Runovićem (Municipium ceste Salona - Narona. U djelu Molinarija o rim-
Novum). Obje su označene kao sigurne i ustanovlje- skim cestama, koje je napisano 1870 g. a objavljeno
ne. One su se sjeverno od Imotskog spajale, a zatim 1914 g., cesta Tilurium-Argentaria je označena kao
je cesta kod Runovića izlazila na primorsku arteriju odvojak primorske ceste Salona-Narona. Za nju su
Salona-Narona. Na cestu Duvanjsko Polje-Imotski navedeni samo oni podaci koje daje Tab. Peut. Moli-
-Runović izlazi kod Vira takođe sigurna i ustanov-
nari je dao i topografiju nekih stanica koja je, kao
ljena komunikacija koja ide od Ržana preko Vinice što ćemo docnije vidjeti, pogrešna".
i Zavelim pl. Balif vodi jednu sigurnu ali još neusta-
novIjenu cestu zapadnim rubom Duvanjskog Polja Poznavanju rimskih cesta u duvanjskom kraju
prema Duvnu. Iz sjevernog ugla Duvanjskog Polja dosta je doprinio Radimski koji je vršio obimna arhe-
od Mokronoga i Han-Marijana išla su s obje strane ološka istraživanja na Duvanjskom Polju i u njego-
rijeke Šuice dva ogranka na rimsku cestu Livno- voj okolini. Radimski je ispravio neka mišljenja o
Kupreške Polje, oba kao sigurni i ustanovljeni. Kod pravcima pojedinih komunikacija i o lokalizacijama
3*
36
stanica poznatih iz Tab. Peut. Tomašek je stanicu In Na Duvanjskom Polju otkriveni su tragovi broj-
monte Bulsinio (Tab. Peut.) ili Montebulsi (Gea gr. nih naselja praistoriskog i rimskog doba. Neka su
Rav. IV, 211, 16) smjestio na Bužanin za koji smatra bolje ispitana i poznata, a kod nekih je naše znanje
da je gradina između Duvna i Vidoša na sjevernom ograničeno samo na notiranje sačuvanih spomenika.
obronku Tušnice planine", Radimski to s pravom U istraživanju praistoriskih i antičkih tragova ovog
opovrgava, jer prevoj Bužanin postoji, ali kod sela područja najzaslužniji su Radimski i Pač. Njihovi ra-
Miši u podnožju Tušnice na pravcu Prevala-Vidoši. dovi imaju poseban značaj, jer, mada obrađuju ogra-
Tu nema ostataka rimske zgrade (utvrde), već su iznad ničen predio, ipak zahvataju mnoga pitanja ilirskih
sela Miši na jugozapadnom ogranku Bužanina saču­ zemalja uopšte, naročito šire oblasti u kojoj su stano-
vani ostaci praistoriske gradine". Rimljani ne bi svoju vali ilirski Delmatae.
komunikaciju između Livanjskog i Duvanjskog Po- U rimsko doba na ovom području najveće nase-
lja provodili kroz neprohodni Bužanin, jer im je bilo lje je bilo u današnjem Duvnu. Rimska naselja su bila
lakše saobraćati preko Grgurića i Vučjeg Polja. Na i Eminovo Selo, Borčani, Stipanić i druga mjesta.
osnovi toga Radirnski smatra da se jedan krak od- Pored toga, poznat je izvjestan broj gradina koje su
vajao pored rimskog naselja u Eminovom Selu i rim- i Rimljanima služile kao utvrđenja ili za druge svrhe
ske gradine u Buhovu pa kroz Vučje Polje i preko (Ravna Glavica kod Borčana, gradina kod Buhova,
Laništa zapadno od gradine Višegrad vodio na Vidoše Kovači, Crveniea, Borčani, Stipanić iLiskovača).
i dalje na mrežu puteva uLivanjskom Polju". Ova Naselje u Duvnu zauzimalo je prostor od 15 ha na
cesta je ubilježena na mapi u CIL III, 1873 g. i u Ba- kome su nađeni ostaci zidova, cigle, novci, dijelovi
lifavoj karti ucrtana' kao sigurna i ustanovljena pre- mozaika, ogrevne cijevi, natpisi i sl. Iz Vučjeg Polja
ma CIL III. Vidoška gradina poznata je i po rimskim i Mrkodola potiču rimski novci, a iz Bukovice isped
građevnim ostacima i iizgleda da je služila kao utvrda gradine Cerenića ženski srebrni nakit. U Crvenici
nad cestom. Na njoj je 60-tih godina prošlog vijeka je bila saobraćajna stanica ceste koja je od Rakitnog
nađen nadgrobni spomenik s natpisom (CIL III, Polja vodila u istočni dio Duvanjskog Polja. Tu je
2764a)8. Tornašek" i Hernes'" traže kod Vidoša rim- nađen i natpis u kome se spominje Municipium No-
sku stanicu Ad Libros sa ceste Salona-Argentaria. vensium, što bi moglo značiti da se Municipium No-
Ovakva ubikacija stanice Ad Libros odgovarala je vum (Runović) protezao i na južni dio Duvanjskog Po-
Tomašekovom pravcu komunikacije preko Bužanina lja. Po ostacima na gradinama Borčani i u Ravnoj
i distanci Ad Libros-c-TXc-i-In monte Bulsinio. Na- Glavici vidi se da su i tu bile rimske naseobine ili utvr-
ravno, to je bio progrešan pravac, pa su pogrešne i de. Slično je vjerovatno i sa Selinom sjeverozapadno
lokalizacije ovih stanica, o čemu će u našem izlaga- od Borćana, gdje su nađeni ramski novci i natpisi.
nju kasnije biti više govora. Rimskog novca ima i u drugim mjestima. Letka je
Radimski ' ! navodi da je pored Balifove ceste Bri- bila naseljena još u praistorisko doba. Nalazi potvr-
šnik Donji-Dobrići postojala još jedna rimska ko- đuju da je ovdje bilo veće rimsko naselje. Iz Letke
munikacija koja je sa Duvanjskog Polja vodila u ju- potiču odlomci raznih spomenika i natpisi (CIL III,
gozapadnom pravcu prema Roškopolju. Balif i Ra- 14976 3 i 14976 N) . Nadgrobni natpis (CIL III 9740, upor.
dimski potvrđuju postojanje posebnog rimskog puta 13185, str. 2326 160) nađen u Letki 1886 ili 1887 g.
koji od Rakitnog Polja pored brda Jarma i Crvenice posvećen je trojici domaćih ljudi koji su pali u bor-
ide prema Borčanima ti veže rimske utvrde u Rakit- bama u Panoniji!", U polju kod Stipanića ustanov-
nom Polju sa naseljem u Borčanima!". Podatke o ljeno je rimsko naselje na prostoru od 3 ha, Oko Re-
ovom rimskom putu dao je i Bakula!": »Intra calles nića, u Rašeljki i kod Liskovače na južnom rubu Bu-
Jaram atque Ostrc est via antiqua, in duro incisa škog Blata našlo se dosta rimskog novca. Vinica, Ro-
sibice, ad quingentos passus; ubi excellentem peren- škopolje, Vir i Zagorje pretstavljaju nalazište rimskog
nem fontem invenire est«. novca i drugih rimskih spomenika. Na Duvanjskom
Kod Renića na južnom rubu Buškog Blata otkri- Polju i u njegovoj blizini sakupljeno je dosta rim-
vena su četiri miljokaza sa natpisima i dijelovi skog novca još od vremena republike; iz Vira je je-
petoga (CI L III, 13320-13324). Miljokazi datiraju iz dna drahma (Dyrrhachium) 18. Kod Stipanića nađen
sredine III vij., tj. iz doba vladavine careva: Gar-di- je odlomak ploče koji je dopunio i pročitao Pač!".
jana III, Decija Trajana, Klaudija Gotskog i Klaudija Natpis je vrlo značajan za topografiju Duvanjskog
Tacita!". Ovi miljokazi označavaju popravke ceste Polja. U njemu se spominju decuriones, iz čega Pač
u doba svakog od ovih vladara, ali je moguće da su zaključuje da je u Duvanjskom Polju za vrijeme Rim-
miljokazi na ovoj cesti prvi put postavljeni tek tada, ljana postojao municipium (CIL III, 14229). Na osno-
Na dva miljokaza stoje oznake: XXXIIII m. p. (CIL vi otkrića Radimskog o velikom naselju u današnjem
III, 13320) i XXXV m. p. (CI L III, 13322). Ove cifre, Duvnu, Pač je pravilno procijenio da je baš na tom
naročito prva, odgovaraju stvarnoj udaljenosti SR- mjestu bio glavni grad cijelog područja i da je to
lona-Renići = cca 51 km, Prema tome, cifre rim- Delmiriium koji su raniji istraživači stavljali u Gar-
skih milj a na milj okazima iz Renića pokazuj u da dun kod Trilja. Stipan/ć je bio selo (vicus) toga grad-
je na ovoj cesti računanje udali enosti počinjalo od skog područja. Teško bi bilo prihvatiti da je i u Sti-
Salone a ne od Tiluriuma (T'rilj)!", U vezi sa pravcem paniću bila neka rimska varoš, jer se municipij u
ceste Salona-Tilurio i dalje važan je i miljokaz na- Duvnu nalazio vrlo blizu. Pored Stipanića prolazila
đen 1921 g. u Veliću kod Trilja koji potiče iz vreme- je glavna cesta od Trilja preko Han-Brekala i Pre-
na cara Maksimina (236 g. n. e.). Na njemu nema oz- vale u Duvn0 2 0 .
nake milja, ali je po mjestu nalaza mogao bitj po- Samo Duvno i njegova okolina, pored već pome-
dignut na XXI m. p. od Salone. I stvarna razdaljina nutih, pružili su i druge dokaze koji govore o inten-
Velić-Renići slaže se sa podacima koje nam daju zsvnom životu toga centra u rimsko doba. Još 1886 g.
miljokaz! iz ta dva mjesta - 14 r. m. (cca 22 km)!". Truhelka je našao u katoličkom groblju »Karaula«
Do danas nije izrađena posebna monografija o odlomak nadgrobne ploče sa natpisom u kome se čita
Duvanjskom Polju i njegovoj okolini u antičko doba, AELIO. Nadgrobni spomenici sa ovog mjesta pripa-
ali prikupljeni materijal i građa o ovom kraju nisu daju rimskom groblju:". Među fragmentima spome-
neznatni. Oni omogućuju da se stvori cjelovitija slika nika sa ovog groblja ističu se ploče i are posvećene
o ovom području u antičko doba. Dijani, Libert} i Armatu; na arama se spominju gen-
. tilna imena FLAVIUS i AELIUS (CIL III, 14320 1-4 , zenov i Alačevićev argumenat da se na Duvanjskom
upor. str. 2328 159). Pošto su ovi fragmenti otkriveni Polju ne može tražiti Delminium, jer tu nisu otkri-
U skupini, opravdano je Pačovo mišljenje da se tu veni ostaci nekog većeg antičkog naselja. Najnoviji
nalazio neki veći hram ovih udruženih božanstava'". nalaz are lovi Capitolino uMokronogama (5 km sje-
Natpisi govore da i nekropola i hram potiču vjero- verno od Duvna) koju posvećuju decurianes Delmi-
vatno iz prve polovine II vij. n .e. . nensium civitatis definitivno je potvrdio da se u
Od klasičnih izvora jedini je Ptolemej. koji nam Duvnu nalazio rimskimunicipium Delminium'".
na karti u svom geografskom djelu daje lokalizaciju N eki klasični .izvori. govore o Delminiumu kao
Delminiuma. Prema Ptolemeju, Delminium se na- utvrđenom mjestu koje je bilo na uzvisini (Appianus,
lazi 89 r. in. istočno od Salone i oko 70. r. m. sjeverno Ill., ll; Florus II, 25; Strabo VII, 315). Međutim u
od Narone, što, po mišlj enj u Jelića, odgovara lokali- rimsko doba Delminium je ležao u ravnici na otvo-
zaciji na Duvanjskom Polju, sc. u Duvnu. Međutim renom i pristupačnom mjestu. Epihoriska naselja na
iako ove cifre za udaljenost Duvanjskog Polja ne utvrđenom i nepristupačnom uzvišenju, sračunata
odgovaraju stvarnoj razdaljini, naročito ne Salona na odbranu i borbu protiv napadača, gube takav
--Duvimjsko Polje, ipak ti podaci iz Ptolemeja u na- značaj po dolasku Rimljana. To znači da su postojala
šem slučaju ne moraju biti odlučni. Ptolemej se po- dva Delminiuma: predrimski i rimski. Pač3 0 drži da
služ.ip starijim i savremenim geografskim podacima i predrimski Delminium treba tražiti na jednoj od
itinerarima. Stoga su kod Ptolemeja oni ilirskikra- mnogobrojnih gradina koje je u duvanjskom kraju
jevi kaji se nalaze na teritoriji rimske provincije Dal- marljivo ispitivao Radimski. Stari Delminium mogao
macije dati onakvi kakvi su bili od druge polovine III je biti na Lib planini, 9 km daleko na jugoistok od
vij. st. e. do prve polovine I vij. n.e., što znači da je rimskog Delminiuma. Ova planina je zauzimala do-
ovom geografu za ubikaciju i naziv mjesta Delminium minantan položaj, bila je teško pristupačna i pružala
takođe poslužio neki stariji Izvor?". . je uslove za nastanjivanje. U to doba Lib je bio šumo-
Oko ubikacije Delminiuma dugo se vodio spor. vitiji. Pod Rimljanima je na Libu još egzistirala Gra-
. Starija teza je dase ovaj grad nalazio na Duvanjskom dina kao ostatak stare predrimske utvrde. Do Gradine
POlju (Farlati, Illyricum sacrum II, 168-169), dok j e, sudeći po tragovima, išao put od Borćana, a poviše
ga Momzen (CI L III, str. 35;9) na osnovi natpisa iz Gradine na Raškaj Glavici otkriveni su ostaci dviju
184 g. n. e., koji je otkriven kodTrilja (CIL III, 3202), rimskih zgrada. Zaravan između Gradine i ovih zgra-
lokalizuje II Gardun kod Trilja na Cetdni. Uz Mom- da pogodna je za vojnički logor i stanovanje'". U ob-
zenovu tezu pristao je veći broj istraživača'". Loka- lasti Delmata postoje razne varijacije imena Delmi-
lizacija Delminiu.ma u Gardun zasniva se prvenstveno nium (Dalmasium, Almesium ---,- Omiš i dr.) koje se
na podacima iz spomenutog natpisa (Imp. Caes. M. ne moguidentifikovati sa Delrninium-om = Duvno,
Aurelius Commodus ... pontem Hippi fluminis ve- na što upozorava M. Barada'".
tustate corruptum restituit sumptum et operas submi- Posebno su važni ostaci iz rimskog Delminiuma.
nistrantibus Novensibus Delrninensibus Riditis ...) i Tu su glavna nalazišta Crkvina i Karaula. Iskopava-
na ranijoj činjenici da na Duvanjskom Polju nisu bili nja na Crkvini 1897 i 1898 g. omogućila su da se bolje
otkriveni tragovi nekog većeg naselja. upozna gradski forum na kome se mogla obilježiti
Nasuprot pristalicama Momzenove lokalizacije velika zgrada. N a forumu su iskopani mnogi građev­
Delminiuma stoje pretstavnici starije teze po kojoj ni dl\jelovi, metalna oruđa, nakit, dijelovi statua, od-
je Delminium bio na Duvanjskom Polju25~. O pitanju lomci ploča sa natpisima, novci i dr. 3 3 Po jednom
ubikacije Delminiuma postoje i takva mišljenja koja natpisu iz Crkvine (... trib)(unicia) po}t(estate)
pokazuju neodlučnost i kolebljivost'". Što se tiče teze XX) koji odgovara 18/19 g. n. e. u koju je padala Ti-
Momzena i dr., treba ukazati na ove momente: Gar- berijeva XX tribunicia potestas, može se zaključiti
dun je bio vojnički centar koji je izgrađen u vrijeme da je Tiberije izgradio ovaj forum i vjerovatno cestu
kad su Rimljani kontrolisali samo područje do Di- od Tiluriuma preko Delminiuma u unutrašnjost. Po-
nare pl. i imao je da čuva prolaz preko Prologa i dručje Duvanjskog Polja i kraj prema Mostaru bili
Ržana. Iz ovoga mjesta nemamo dokaza municipalne( su uključeni u sferu romanizacije početkom rimskog
samouprave?". U prilog mišljenju da je Delminium carstva u isto vrijeme kad i oblast primorske Dalma-
bio u Gardunu navodi sei to što ovo mjesto nije pri- cije'". Forum u Delminiumu bio je replika sličnih fo-
padalo ni opštini Novae ni opštini Riditae i što je za ruma u Panoniji, Noriku i drugim zemljama. To je
most trebalo da troškove snosi opština na čijoj se bio centar trgovine i javnog života u gradu o čemu
teritoriji on nalazi, tj. Delminenses. Za to je sma- govore ostaci njegovih zgrada. Po jednom natpisu u
trana važnom činjenica da je opština Delminenses u čast carice Trankviline (CIL III, 14976") vidi se da je
natpisu dobila srednje mjesto. Pač ističe da su za forum dograđivan i ukrašavan još sredinom III vij. n.
opravak mosta zajedničkim troškovima ove tri opštine e. Ne zna se kada je forum porušen. Rimski numi-
postojali drugi razlozi, a ne to što su se njihove gra- zmatički nalazi sa foruma potiču iz perioda od Augu-
nice doticale. Opština Riditae nije dopirala do tog eta do T'eodosija I, dakle zahvataju vrijeme od skoro
mjesta i nije imala nikakve veze sa cestom preko četiri vijeka'". Forum nije ponovo podizan, ali je
spomenutog mosta, dok Aequum, iako je ležao na Ce- grad i dalje postojao, jer .se Delminium spominje nil
tini, nije sudjelovao u restauraciji mosta. Iz toga se drugom saboru u Saloni 533 g. n. e. (Farlati, Illyricum
vidi da udaljenost od mosta nije bila odlučujući fak- sacrum II, 173). Osim toga, novac sa Duvanjskog Po-
tor u obavezama oko njegove popravke, a to je važno lja dopire sve do u prvu polovinu VI vij. n. e 3 G•
za određivanje položaja Delminiuma koji je iz Du-
vanjskog Polja mogao učestvovati u ovim poslovima. Naknadna ispitivanja koja je Pač izvršio na lo-
Delminium = Duvno morao je biti vrlo zaintereso- kalitetu Karaula donijela su nove nalaze pored onih
van za održavanje ceste i mosta u Trilju s obzirom na koji su bili od ranije poznati. Otkriveni su tragovi
komunikaciju Salona-Tilurium-Duvanjsko Polje. S jedne veće zgrade ili nekoliko zgrada i mnogi dije-
druge strane, sam red kojim su opštine nabrojane u lovi votivnih reljefa Dijane i Silvana, odlomci sar-
natpisu odgovara središnjem položaju koji Delminium kofaga, žrtvenika i sJ.37
zauzima između Novae i Riditae'". Važno je istaći da Dalja topografska istraživanja otkrila su znatne
je u Duvnu postojalo veliko naselje sa forumom i tragove antičkih naselja i u drugim mjestima Du-
drugim brojnim spomenicima, čime je otpao Mom- vanjskog Polja. U Erninovom Selu je bila rimska ci-
38
glana. Borčani su po važnosti drugo antičko nala- Iz pregleda o dosadašnjim rezultatima arheolo-
zište na Duvanjskom Polju. Na podnožju brda Lib, u ških istraživanja i topografskog obilježavanja na Du-
njivama zvo Seline, nađeni su odlomci nadgrobnih vanjskom Polju vidi Se da je ovaj kraj u antičko doba
spomenika i žrtvenika sa nepotpunim natpisima (CIL bio dobro naseljen. Po svom položaju Duvanjsko Po-
III, 12811, upor. str. 2328 1 2 2 ; 14976 2 ; 14976'; 14976 6 sa lje, koje je od Salone udaljeno oko 70 km, ima pri-
ispravkom) i nekoliko drugih:". Rimski građevinski rodne mogućnosti za održavanje veze sa ostalim kra-
ostaci kod sela OT,101je i Seonice ukazuju na naseo- jevima Bosne i Hercegovine. Čitav splet rimskih ce-
bine. U Kongori, Studenom Vrelu i kod Vinice ot- sta koje su prolazile ovuda svjedoči o strategiskoj i
kriveni su takođe tragovi antičkih naselja'": privrednoj važnosti ovoga kraja za Rimljane. Već u
U blizini Duvna 1905 g. otkrivena je ploča sa li- prvoj polovini I vij. n. e. duvanjsko područje uvede-
kom Silvana. Ovo nalazište nije u neposrednoj blizini no je u užu sferu rimskih uticaja zajedno sa dalma-
»Karaule« gdje su ranije iskopane votivne are sa re- tinskim primorjern. Svjedočanstva o tome pružaju
ljefima Dijane, Libera i Armata, pa je stoga vjero- iskopine foruma u Delminiumu. Otkrića su dokazala
vatno da je ploča sa likom Silvana nađena in situ. Na znatnu naseljenost Duvanjskog Polja i u praistorisko
tom mjestu je u antičko doba bio kamenolom, kao što vrijeme. Ovaj kraj je kornunikaciski bio vezan sa
je to bilo i u vrijeme kada je spomenik pronađen. Sil- dalmatinskom obalom još u predrimsko doba, o čemu
van je fungirao kao patron radnika u antičkim kame- svjedoče nalazi grčkog novca iz Apolonije, Dirahija i
nolomima, po čemu je razumljivo, što je tu nađen Eleusine. Novac koji je nađen u Duvanjskom Polju
spomenik sa likom ovog božanstva". Sa brda Lib je dopire u daleku prošlost od četiri, a možda i više vi-
jedno bronzano ovčarsko zvono. Ovakva zvona uz jekova prije naše ere i pokazuje kontinuitet do prve
neke rimske ostatke nađena su i na drugim mjestima polovine VI vij. n. e.
Bosne i Hercegovine, pa se iz toga može zaključiti da Glavna rimska cesta produžavala je preko Du-
je Lib zaposjednut u rimsko doba 4 1 . vanjskog Polja dalje u unutrašnjost Bosne. Novija
Na cijelom području Duvanjskog Polja i u nje- istraživanja su potvrdila Balifovu pretpostavku da se
govoj okolini prikupljeni su brojni numizmatički na- ova cesta račvala na Ravanjskom Polju. O njenim
lazi: Eleusis iz IV vij. st. e. prvi ove vrste u Bosni i dijelovima biće riječi docnije. Ovdje nas interesuje
Hercegovini i nekoliko drahmi (Dyrrhachium i Apol- transverzalna saobraćajnica, poznata pod imenom
lonia) pored rimskog novca, koji, kao što smo vidjeli, »Solarski put«, o kojoj smo govorili u prethodnom
ide od republikanskog doba i u neprekinutom nizu poglavlju prilikom obrade rimske komunikacije: Ri-
lićko Polje--Kupreško Polje-Suho Polje--Vaganj-
dopire sve do ostrogotske vladavine u našim kraje-
vima, u prvoj polovini VI vij. n. e. 42 . Šipovo. To je pravac koji je obilježio Balif 4 7 • Me-
đutim Balif nije poznavao dalji tok ove ceste na jugo-
Sjeverozapadno od Duvanjskog Polja leži Šuica, istok od Rdlićkog Polja, pa nije ni mogao shvatiti njen
važna raskrsnica puteva u rimsko doba. Ovdje se spa- pravi značaj. Najnovija ispitivanja na tom prostoru
jala cesta koja je dolazila iz Livanjskog Polja sa onom pokazala su da je »Solarski put« vezao dolinu Janja
iz Duvanjskog Polja. U današnjoj Suici nalazilo se sa dolinom Rame. On je od Rilićkog Polja preko Ušiv-
značajnije rimsko naselje. Odavde je natpis (P. Aeli- ea izlazio na Ravanjsko Polje 4 8 . Dalji pravac ove ce-
us ... loco dato publice) koji pokazuje da je ovo na- ste, po Balifu, išao je preko Klapavice u dolinu Rame.
selje moglo imati rang gradske opštine. Međutim Pač (Tab. II, sl. 4). Đ. Basler smatra mogućim odvojak
sasvim ispravno napominje da se ne zna da li je tu »Solarskog puta« kod Ravanjskih Vrata prema istoč­
bila samostalna opština ili je naselje bilo atribuirano nom dijelu Vukovskog Polja, dok se drugi krak, kako
području nekog grada, napr. Delminiuma. U Šujici su on misli, odvajao na jug preko Pakline pl. u Duvanj-
nađeni i razni arhitektonski dijelovi rimsklfi građe­ sko Polje. Ispitivanja rimskih komunikacija iz Ra-
vina, a rimskih spomenika ima i u susjednom selu vanjskog Polja na sjeveroistok i na istok koja je iz-
Bogdašićima43. vršio autor ovog rada potvrđuju postojanje jedne rim-
ske ceste Ravanjsko Polje-Vukovsko Polje - pod-
Sto se tiče toponima Delmimum, Skok smatra da nožje Raduše pl. - Gornji Vakuf''" (Tab. III, sl. 5). I
se on može dovesti u vezu s albanskom riječju del'me
ovaj dio ceste poznat je u narodu pod imenom »Solar-
= ovca i da je od Delminiuma postao etnikon Del-
ski put«. Pomenuta ispitivanja iz autopsije pokazuju
matae. Od toponima Delminium proizišao je i topo-
da je »Solarski put« imao svoj osnovni pravac Sipovo
nim Duvno, pri čemu se u lingvističkim objašnjenji-
- dolina Janja-Ravanjsko Polje i da je odatle pro-
ma Skok oslanja i na arheološke dokaze da se muni- dužavao li dolinu Rame i preko Vukovskog Polja u
cipium Delminium nalazio u današnjem Duvnu". područje Gornjeg Vakufa. Jedan od ovih nastavaka
Majer'" dovodi etnikon Delmatae i toponim Delmini- pretstavlja sastavni dio ceste Salona-Argentaria.
um u vezu sa ovčarstvom, tj. Delmatae = ovčari, a Treba napomenuti da dio ceste od Ravanjskog Polja
Delminium = pašnjak za ovce, jer je čitava oblast preko Paklrne u Duvanjsko Polje pretstavlja sektor
poznata po stočarstvu. O stočarskom karakteru zemlje magistrale Salona-Argentaria, a ne poseban krak
ihrskih Delmata daju vijesti i antički pisci - Pseudo- »Solarskog puta«, kako misli Đ. Basler.
Skymnus (GGM 212) i Strabo (VII, 315). Slično je U ovom predjelu pisac je tokom 1952 g. istraži-
i sa postankom toponima Tpa.youpwv u podnožju pla- vao i tragove rimske ceste koja je od Ravanjskog Po-
nine Kozjak!", jer oba imena govore o ekonomici lja vodila na istok preko Klapavice u dolinu Rame i
ovih krajeva. obilježio je njenu trasu'" (Karta III).

2) DOLINA RAME

Na izvorište Rame izlaze dvije rimske komunika- Dabravini, Zenici i dr. Na pločama koje su kao spo-
cije sa Duvanjskog Polja i jedna sa Ravanjskog Polja: lija bile uzidane u baziliku u Varvari nađeno je ne-
Njihove završnice u dolini Rame obilježene su na koliko odlomaka natpisa. Među njima su za nas na-
Balifovoj karti kod Rumboka, Varvare i Proslapa. ročito važna tri odlomka, jer se u njima spominju:
U Varvari su 1905 g. otkriveni ostaci ranohrišćanske mun Bist ... i njegovi decuriones i duoviri. Na osnovi
bazilike koja je slična otprije poznatim bazilikama u podataka iz Tab. Peut. (Bistue vetus) i iz Geogr. Rav.
39

(IV, 211, 15: Bistue betus), Pač je zaključio da se nat- posuđa. Izgleda da je na izvorištu Rame za pokrivanje
pisi iz Varvare odnose na Bistue vetus'". Ranije su u kuća upotrebljavan drugi materijal - kamene ploče
Zenici i u Fazlićima (dolina Bile) otkrivena tri nat- ili daska (šindra) 58.
pisa na kojima se spominje Bist., odnosno Bis. Uda- Iz područja Gornje Rame dosad nemamo. mnogo
ljenost između Varvare i Zenice iznosi oko 55 km rimskih ostataka. Ipak, s obzirom na to da je u ovo
zračne linije, a udaljenost između obje Bistue prema
područje ulazila rimska cesta iz pravca Salone i da je
Tab. Peut. iznosi XXV + XX m. p. = cca 67 km. ovuda prolazila komunikacija iz doline Neretve, ne-
Prema Tab. Peut., Bistue koja leži dalje istočno od sumnjivo je da je porječjem Rame u rimsko doba cir-
obale je Bistue nova, a druga Bistue, tj. Bistue vetus, kulisao življi promet. S tim u vezi je postojanje sa-
je ona koja se spominje u natpisima iz Varvare. U obraćajnih stanica ili naselja. Iz manastira u Šćitu,
natpisima koji govore o municipiju Bist .. , u Var- ali nepoznatog nalazišta, potiču odlomci kamenog spo-
vari spominju se Flavii, što upućuje na zaključak da menika sa natpisima koji su kolacioniranjem pretrpjeli
je Bistue vetus kao i Bistue nova dobila rimsko grad- ispravke i koji pretstavljaju dijelove jednog spome-
sko pravo (municipium) za vrijeme Vespazij ana ili nika (CIL III, 10049 = 13232 upor. str. 2328 11 -
jednog od njegovih sinova. pretstavljaju sastavni dio jednog natpisa, pa 13869a-c
Prije nalaza pomenutih natpisa u Varvari istra- i 13870 koji takođe potiču od jednog natpisa)!". Kod
živači su Bistue vetus stavljali u razna mjesta'". Tre- Kopčića, na izvoru Rame, Truhelka je 1893 g. otkrio
ba napomenuti da su se ove lokalizacije zasnivale pet rimskih grobova 6 0 . U selu Lug, južno od Prozora,
uglavnom na tumačenju podataka iz itinerara bez po- nađeni su odlomci cigle za koju Balif smatra da je
sebnih istraživanja na terenu. rimskog porij ekla 61. Kod želj ezničke stanice Rama
To što su natpisi iz Varvare odredili lokalizaciju naišlo se 1906 g. na supstrukcije zgrada, na rimsku
Bistue vetus, Pač je prvobitno smatrao vrlo važnim ciglu i cijevi za grijanje'". Nalazište u Rami važno je
momentom za iznalaženje položaja stanica in monte za ispitivanje komunikacija dolinom Neretve i pret-
Bulsinio i Ad Libres. On je smatrao da mons Bulsinius stavlja još jedan dokaz za postojanje rimske ceste
može biti samo Ljubuša planina i da je na njenom dolinom Rame.
vrhu in monte Bulsinio. Po Tab. Peut. udaljenost Bi- U ovom kraj u po stoj e tragovi naselj enosti i me-
stue vetus - in monte Bulsinio iznosi VI m. p.=cca 9 talurgiske radinosti iz praistoriskog doba. Na Gradini
km. Međutim vrh Ljubuše kod Vedašičkih Koliba i kod Varvare iskopana su kamena oruđa, kalupi za
Varvara stvarno su udaljeni jedno od drugog oko 15 izlivanje bronzanog oružja i oruđa, fragmenti kera-
km, ali Pač tu pretpostavlja netačnost u Tab. Peut., mike i sl. Poseban značaj imaj u nalazi zemlj anih P0f-
kao što je u njoj izostavljena i oznaka za Delminium suda za taljenje rude. Na osnovi toga Čurčić uka-
koji je svakako bio na cesti. Na osnovi toga on izražava zuje da je ovdje bila razvijena metalurgija i lončar­
mišljenje da je Ad Libros mogao biti u današnjoj Let- stvo još u bronzano doba i da je Gradina tada služila
ki koja ima zgodan položaj i nalazi se na podnožju samo kao radionica'". Pač 6 4 i Truhelka'" smatraju
Ljubuše planine. Vidjeli smo da su u Letki nađeni takođe da je ovdje postojala praistoriska metalurgiska
brojni rimski ostaci i natpisi. Prema tome, na usponu radionica, ali po mišljenju Truhelke prava djelat-
'ceste uz Ljubušu planinu bio je Ad Libros, na nje- nost Gradine počinje tek u željezno doba. Iz pro-
nom vrhu in monte Bulsinio i na njenim padinama zorskog kraja je i nalaz praistoriskog nakita i oruđa,
s druge strane Bdstue vetus, što odgovara praksi Ri- otkrivenog 1885 g., u kojem po mišljenju Truhelke
mljana da podižu stanice na teškim prolazima ceste'". neki predmeti pripadaju rimskom vremenu'".
Stanici Ad Libros davana je lokalizacija i na drugim Grčki i rimski novci u području Rame svjedoče o
mjestima'". Što se tiče stanice in monte Bulsinio, ranom saobraćaju ovoga kraja sa Dalmacijom. Po-
Hernes'" je stavlja nad klanac Raduše pl. između red drahme (Dyrrhachium) iz Prozora?", u dolini Cor-
Gornjeg Vakufa i Prozora na kojem prostoru su selo nje Rame nađeni su i republikanski denari'", a po-
Voljice i potok Voljesnica, što bi, po njegovom mi- sebno treba ukazati na nalaz rimskog carskog novca
šljenju, moglo biti u vezi sa imenom brda Mons Vulsi
u istočnom dijelu platoa Ljubuše i nalaz grčkih drah-
po Geogr. Rav. (IV, 211, 16). Ovoj stanici je tražena mi (Apollonia i Dyrrhachium) i rimskog novca na
ubikacija i na drugim mjestima'": vrhu Gradac iznad sela Ljubinei kod Prozora'".
Međutim Pač nije ostao pri svom ranijem mi-
Među ilirske nazive koji su se sačuvali u topono-
šljenju u pogledu trase rimske ceste preko Ljubuše
mastici naših krajeva spada i toponim Bistua (Tab.
u onom pravcu koji je još Balif označio, Naknadnim
ispitivanjem ovog područja 1907 g. on je ustanovio Peut. i Geogr. Rav. pišu ulokativu: Bistuefo. Stanov-
da' istočni dio platoa Ljubuše zbog velike strmine nici su Bistuates, Na natpisima se javlja mun. Bistuen-
ruje pogodan za cestu koja bi se spuštala u Ramu. sis ili mun. Bistuatium (CIL III, 12761, 12765, 12766,
Usto nema ni tragova ceste, iiako su se oni na ovom 8783)71, a potpuni pridjev se vidi u nazivu episcopus
terenu mogli lako sačuvati. Na osnovi toga Pač je za- Bestoensis (Bestuensis) iz 530 i 533 g. n. e. Skok upo-
ključio da kao vezu između Delminiuma iBistue ve- ređuje ovu osnovu i sa ilirskom toponimam Biston
tus treba tražiti zaobilazni put preko Ravanjskog koji se zadržao sve do danas u nazivima Bast i Baška
Polja. Osim toga, 1907 g. je nađena veća količina rim- Voda u Makarskom Primorju.
skog carskog novca na jednom obronku istočnog di-
Iz pregleda o području Rame vidi se da ovdje
jela Ljubuše. Zajedno s tim naišlo se i na druge ostat-
ke. Vjerovatno je ovdje, misli Pač, iznad obronka zvo nema brojnih tragova antičkih naselja, ali je potvr-
.Doline postojala naseobina. Najmlađi novac iz ove đeno da je u Varvari bila Bistue vetus, .stanica na
skupine spada u vrijeme oko 400 g. n. e. Za ovaj na- cesti Salona-Argentaria. Pored Bistue vetus otkri-
laz novca Pač smatra da bi mogao da nas uputi na veni su rimski ostaci još u Kopčiću, Šćitu i Lugu. Iz-
iznalaženje ubikacije stanica: in monte Bulsinio i Ad vorište Rame za Rimljane je bilo značajno naročito
Libros'", stoga što je ovaj predio zauzimao pogodan položaj i
Interesantno j,e da u Varvari i ostalim mjestima nalazio se na raskrsnici puteva. Dolinom Rame vodila
Gornje Rame nema uobičajenih tragova antičkih na- je sa Neretve komunikacija u Skopljansko Polje. U
selja (zidna opeka, crijep), dok se u Rumbocima naila- području Rame konstatovani su tragovi naseljenosti
zilo samo na rimske zidne ploče i odlomke zemljanog i metalurgiske radinosti iz praistoriskog dobu.
40

3) PODRUČJE GORNJEG VAKUFA I BUGOJNA

Područje Gornjeg Vakufa i Bugojna poznato je rakterističan je, a samo mjesto ima dosta tragova sta-
pcd imenom Skopljamsko Polje. Ono zahvata dolinu rog rudarstva. Ostaci rimskih zgrada iz Volara na Vi-
gornjeg Vrbasa, vrlo je plodno i ima dobre prirodne lić-Polju uz Vrbas vidljivi su još i danas. U ovim
komunikacije kotlinama brojnih rijeka. Ovi uslovi i mjestima svuda se susreće željezna troska. Selo Bi-
pogodan položaj uticali su da je Skopljansko Polje i strica na istoimenoj rijeci s desne strane Vrbasa sa-
u antičko doba bilo dobro naseljeno i da se preko ~uvalo je poneki ostatak antičkih zgrada, ali su ovdje
njega obavljao živ promet. To pokazuju ostaci većeg još od ranije poznati tragovi ispiranja zlata uz obale
broja naselja u ovom kraju i tragovi rimskih puteva Bistrice. Slični tragovi ispiranja zlatanasnog pijeska
koji su se iz raznih pravaca slivali u dolinu gornjeg sačuvali su se i oko potoka Krupe. U Bugojnu se na-
Vrbasa. ilazi na ostatke građevinskog materijala od rimskih
Arheološka istraživanja na Skopljanskom Polju zgrada i na ploče od opeke koje su karakteristične po
uglavnom su vršena u posljednjoj deceniji prošlog i u svojoj znatnoj veličini. Ovi nalazi govore o postoja-
prvoj deceniji ovog vijeka. Poznavanju Skopljanskog nju antičkog naselja na mjestu današnjeg Bugojna.
Polja najviše je doprinio Pač. Međutim ni ta kao ni Ovdje je u rimsko doba radila i ciglana, o čemu go-
docnija istraživanja nisu bila sistematska. Stoga, ovaj vore mnogobrojni odlomci rimskih opeka koji su u
kraj ni izdaleka nije ispitan onako kako to zaslužuje znatnoj količini otkopani 1948 i 1949 g. na radilištu
po ulozi i značaju koji je imao u antičko doba. današnje ciglane »Vrbas« u Bugojnu. Nedavno je u
arealu ove ciglane pronađena cijela tegula sa žigom
Na području Gornjeg Vakufa i Bugojna pisac BISTVES. Nalaz je interesantan i vrlo značajan za to-
ovog rada obavio je 1952 g. neka ispitivanja kako pografiju ovog kraja. Odatle seu pravcu Ostarine gra-
tragova rimskih cesta tako i rimskih naselja. Rezul- dine primjećuju tragovi rimskog zida, a na samoj gra-
tati tih isp'tivanja pokazuju da se u dolinu Vrbasa dini i sada se nalaze odlomci keramike i opeke. Ostaci
kod Gornjeg Vakufa spuštao čitav splet puteva, tj. rimskih građevina vide se i u Čipuliću ispod Ostarine.
edvojci rimske ceste Salona-Arp:entaria i druge ko- Iz Bugojna potiču i drugi nalazi rimske provenijen-
munikacije, i da su antička naselja uSkopIjanskom cije među kojima je poznata zemljana lampa sa žigom
Polju bila dobro v~'=ana sa predjelima bliže i dalje C. DESSI. U Veseloj, nedaleko od Bugojna, ustanov-
okoline?". Tokom pomenutih ispitivanja ustanovljeni ljeni su ostaci rimskih zgrada i nekoliko značajnih
cu i obilježeni tragovl rimskog puta koji sc od Ravanj- troskovišta. Oko Kopčića na Vrbasu u pravcu Bugoj-
skih Vrata i Vukovskog Polja sjevernim obroncima no - Donji Vakuf ima takođe dosta tragova antič­
Tisovice i zapadnim obroncima Raduše pl. spuštao u kog života. Na Gradini iznad Vrbasa kod Kopčića sa-
dolinu Vrbasa. Na ovom pravcu su i danas sačuvani čuvani su ostaci rimskih zgrada, a po oranicama zvo
tragovi rimskog puta u Pandurici i kod Prskala Staja Batište nalazi se obilje troske?".
(planumi ceste) i kod Bećirovih Staja (rimska kal-
drma). Ova komunikacija je u dolinu Vrbasa mogla U klancu Velika Vrata prema Kupresu otkriveni
silaziti na tri mjesta: kod Podgrađa, kod Mošćana i su ostaci rimskih zgrada koji vjerovatno potiču od
kod Han-Ploča (Karta III). Druga komunikacija koja stražarnice za zaštitu rimske ceste na pravcu Kupres
jo vezala Varvaru (Bistue vetus) sa dolinom gar. Vr- - Bugojno. Ovdje je takođe nađeno oruđe, nakit i
basa danas se ne može obilježiti tačno i u detaljima. dosta bakrenog novca. Novci su: jedan republikanski
Međutim izvjesni tragovi na prostoru Jaklići-Paloč
denar i primjerci iz III i IV vij. n. e. među kojima je,
potvr?uju da je ovom najkraćom linijom postojala po svoj prilici, bio i jedan Theodosius II 7 li • Pač misli
veza Između doline Rame i gornjeg toka Vrbasa. Sto- da je zgrada porušena nasilnim putem, ali da je ova
ga smo u osnovnom smjeru ovu komunikaciju obilje- cesta bila u upotrebi još u prvoj polovici VI vij. n. e.
žih pravcem: Varvara - Rumboci - Jaklići-Draže­ i da je služila kao naj pogodni ja veza sa Salonom gdje
je biskup iz Bistue prisustvovao crkvenim koncilima
vo - Kobila - Kuti - Paloč - Gornji Vakuf (Karta
530 i 533 g.7G
!~I). Na tom pravcu sačuvani su ovi tragovi: kaldrma,
široka 4 do 5 m i duga oko 150 m kod Paloča, antički Jugozapadno od Bugojna u Otinovcima otkriveni
ostaci u Kutima, ostaci antičkog naselja kod Pidriša su brojni rimski nalazi. Poznati su ostaci bazilike sa
(gradina, rimski zidovi). Put je silazio na Čičkovo rimskim spohijama koje svojom raznovrsnošćui količi­
groblje (Gornji Vakuf) preko koga i danas vodi dobra nom potvrđuju da je ovdje bilo znatnije antičko na-
cesta od Paloča. selje. Iz Otinavaca je i nadgrobni natpis (CI L III,
2763 = 13230) i izvjestan broj ploča sa odlomcima nat-
U Podgrađu, nedaleko od Gornjeg Vakufa, na- pisa koji se mogu djelimično čitati?". Đ. Basler smatra
lazi se ~radina Stražica čije razvaline govore da je da je naselje u Otinovcima moglo biti cestom direkt-
tu bila rimska zgrada - svakako utvrda i stražarnica. no vezano za Duvno?".
!~pod ove Gradine nađena je još 1892 g. pečatna plo-
c.lca s prstenom od gorskog zlata na kojoj se nalazi Kraj oko Bugojna i Gornjeg Vakufa poznat je i
Iik muškarca. Misli se da bi taj lik mozao pretstav- po nalazima grčkog i rimskog novca. Iz okoline Bu-
ljati Germanika?". Nesumnjiv interes pobuđuju na- gojna je jedan Dyrrhachium" i znatan broj primje-
zivi lokahteta u Podgrađu i njegovoj blizini: kame- raka rimskog novca 'iz republikanskog i carskog vre-
njar Branovica, oranice Varošište i pomenuta Stra- mena zaključno sa sredinom IV vij. n. e. 80. Iz Odžaka
žica. Kod samog Gornjeg Vakufa ima nekoliko bo- Gornjeg je jedan primjerak rimskog novca (III vij.
gatih nalazišta antičkog građevinskog materijala. Na n. e.)81. Treba navesti i Blauovu vi~st8~ da se kako
k?mpleksu .njiva koje se zovu Čičkovo groblje (Gor- su mu pričali, u potoku kod sela V~se blizu Gornjeg
nJI Vakuf) ~ kod sela Ponira nalaze se ostaci rimskog Vakufa jednom prilikom našlo oko 500 komada srebr-
naselja. U Cičkovom groblju sačuvane su sve do da- nog novca. U manastiru Fojnica sačuvan je izvjestan
nas kamene ploče koje vjerovatno potiču od kaldrme broj primjeraka rimskih konzularnih i carskih novaca
na cesti. Pored toga, ovdje ima dosta željezne troske. koji potiču iz Skopljanskog Polja, ali se ne zna za
Selo Kuti, iznad potoka Voljice, obiluje tragovima njihova bliža nalazišta'". Nalaz novca kod Velikih
antičkog naselja i troskom. Ovuda se mogu pratiti i Vrata već smo spomenuli.
ostaci puteva koji su sa visova silazili u dolinu. Na- Među ostacima antičkog života sa Skopljanskog
ziv Rudnica, kako se zove jedna kosa iznad puta, ka- Polja još se nisu pojavili natpisi koji bi nas mogli

tt
41
obavijestiti o toponimiji i o upravnom uređenju. Ono stima. Ova oruđa upucuju Ćurčića?" na zaključak
što se zasad zna, to su dosta opravdane pretpostavke da se ovdje vadio bakar još u bronzano doba i da je
da je na ovom području bilo važno naselje Ad Matri- odatle poticala ruda koja se talila na gradini u Var-
cem koje Tomašek Iokalizuje na Čičkovom groblju i vari. Možda se u ovom kraju u praistorisko vrijeme
oko sela Ponir kod Gornjeg Vakufa, a Kipert otprili- vadila živa iz tetraedrita, iz koga je vađen i bakar,
ke kcd današnjeg Bugojna'". Udaljenost Ad Matricem tim prije što se do žive dolazi lako i jednostavnim
od obje Bistue po Tab. Peut. odgovarala bi lokaliza- tehničkim procesom'". Oko Skopljanskog Polja u an-
ciji oko Gornjeg Vakufa. S obzirom na to da su kon- tičko doba se kopalo željezo, a može se pretpostavljati
statovani brojni tragovi antičkih zgrada oko Gornjeg da je ta djelatnost obavljana i prije dolaska Rimljana,
Vakufa (Čičkovo groblje, Ponir, Podgrađe, Kuti, do- naročito kad se imaju u vidu druge grane rudarstva
lina Voljice, Saraj vilić i dr.) i da se ovdje spušta niz ovoga kraja u praistorisko doba. Predio Gornjeg Va-
odvojaka glavne ceste iz pravca Duvanjskog Polja - kufa i Bugojna i danas obiluje željeznom troskom ko-
kad se postavlja pitanje gdje bi u Skopljanskom Po- ja potvrđuje da su ovdje obavljani stari metaloteh-
lju mogao biti Ad Matricem, nama se poslije istraži- nički, a takođe i rudarski radovi, jer se rudišta željeza
vanja ovog terena čini da je mnogo opravdanije tražiti nalaze u neposrednoj okolini'".
ga u Gornjem Vakufu nego u Bugojnu. Oko Gornjeg Područje Gornjeg Vakufa i Bugojna sa brojnim
Vakufa tragovi antičkog života i naročito ostaci tragovima naselja i rudarske radinosti imalo je u
zgrada tako su gusti, da se može pomišljati na veći rimsko doba lokalne puteve. Sigurno je jedan lokalni
broj manjih naseobina sa jednim većim naseljem. put vezao Gornji Vakuf i Bugojno dobnom Vrbasa
To je tim opravdanije kad se imaju u vidu radovi na i sastajao se sa cestom koja je dolazila od Kupresa.
ispiranju zlata u neposrednoj okolini, a možda i ra- Između Poriča i Prusca sačuvani su kod Ždralovića
dovi na eksploataciji željeza. Uz rudarski centar, po- i Prusca ostaci rimskog puta (kaldrma). Osim toga, u
gotovo centar rudarstva zlata, svakako je postojalo Ždralovićima su ustanovljeni ostaci rimskih zgrada,
naselje sa upravnim, javnim i drugim zgradama. Oko a iz Prusca je rimski republikanski novac'". Predio
naselja je bio izgrađen znatan broj solidnih zgrada između Bugojna i Prusca do danas nije arheološki
za udobnije stanovanje visokih vojnih i rudarskih ispitivan, pa mu zasad ne možemo odrediti ulogu koju
funkcionera i za smještaj posade potrebne ovakvom je imao u antičko doba.
rudarskom središtu. U Bugojnu i okolini mogao se Iz pregleda o Skopljanskom Polju proizlazi da je
nalaziti manji centar rudarsko-metalurgiske pro- dolina gornjeg Vrbasa bila naseljena još u predrim-
izvodnje u kome je, osim toga, radila ciglana. Stanici sko doba. Posvjedočeno je postojanje praistoriske i
Ad Matricem tražena je ubikacija i na drugim mje- rimske rudarske djelatnosti na Vranici i u njenom pod-
stima: rimske ruševine kod Travnika'", današnje Ne- nožju. Nalazi novca pokazuju da je Skopljansko Polje
vesinje'", današnji Mostar'" ili Sarajevsko Polje'". održavalo trgovinske veze sa grčkim kolonijama na Ja-
Zapadno podnožje Vranice poznato je kao bogat dranu. Ovaj kraj je bio privredno i strategiski važan'
rudarski predio. Ovdje su sačuvani tragovi ispiranja za Rimljane. Kroz njega je vodila rimska cesta od
i kopanja zlata kako iz rimskog tako i iz predrimskog Salone prema Argentariji i nizom svojih odvojaka
doba (na Vranici, oko rijeka Bistrice i Krupe). O na- spajala ga sa okolnim područjima. Značajna je i ko-
lazištima zlata na području rimske provincije Dal- munikaciska veza sa dolinom Rame koja je postojala
macije imamo i vijesti iz izvora (Florus, Epit. III, 25; i u prarstorisko vrijeme. Plodnost Skopljanskog Po-
Plinius, NH, XXXIII, 21; Statius, Silvae I i III; Mar- lja i rudno bogatstvo okolnih planina dali su posebno
tialis Epigr. X, 1, i 5). Opravdano je mišljenje da se obilježje ovom kraju kao rudarskom bazenu u kome
ove vijesti antičkih pisaca o dobivanju zlata II pro- su Rimljani vrlo rano pristupili eksploataciji zateče­
vinciji Dalmaciji odnose na oblast Srednjebosanskog nih rudnika i proširenju radova u njima. Mada još
rudogorja i u njoj prvenstveno na planinu Vranicu i nedovoljno ispitano, područje na gornjem Vrbasu
njeno podnožje oko Gornjeg Vakuf'a'". Kod Mračaja svojim ostacima antičkih naselja daje jasne dokaze
i Maškare, jugoistočno od Gornjeg Vakufa, JJ. praisto- da je ovdje u doba Rimljana tekao vrlo intenzivan ži-
risko vrijeme kopan je bakar, o čemu govore rudar- vot. Iz ovog kraja potiče znatan broj primjeraka rim-
ska oruđa nađena u starim majdanima na tim mje- skog republikanskog i carskog novca.

4) PORJEČJE LASVE

Balif nije ispitivao tragove rimskih komunikacija cu Gornji Vakuf - dolina Lašve ustanovljeni su tra-
u dolini gornjeg Vrbasa niti njihov nastavak prema govi rimske ceste na nekoliko mjesta. S istočne strane
dolini Lašve, odnosno prema dolini Bosne. U njegovoj Bistrice iznad rijeke na lokalitetima Jelovac i Kne-
karti prema mapi iz CIL III, 1873 g. ubilježena je kao žev grob nalaze se vještački usjeci u kamenitom tlu
nesigurna cesta koja od Vukovskog Polja preko Ra- široki do 3 m kakve su pravili Rimljani iznad rječ­
duše planine kroz Gornji Vakuf i preko Vranice pla- m-h dolina. U šumi Raskršću s istočne strane Oštre
nine ide do Fojnice gdje se prema CIL III nalazila Bi- Glavice otkrili smo grubo obrađen kamen visok 75
stua nova. cm koji je jako izlizan uticajem atmosferilija i vre-
Međutim najnovija istraživanja koja je pisac ove mena. Ovaj kamen nalazi se na mjestu gdje su veliki
studije izvršio na području između Gornjeg Vakufa nanosi snijega (nadmorska visina preko 1100 m), pa
i Zenice pokazala su da je rimska cesta iz Skopljan- je vrlo vjerovatno služio kao putokaz da bi se u sni-
skog Polja produžavala svoj pravac u dolinu Lašve'". jegu mogla pratiti trasa puta. Takvih putokaza bilo
Cesta je od Gornjeg Vakufa i Podgrađa dolinom Bi- je i uz rimske ceste na Kupreškom Polju'". Osim to-
strice preko Brezovače planine i Oštre Glavice, Opare, ga, u šumi Raskršću nalazi se i srednjevjekovno grob-
Bistrog i Dubokog izlazila na Gornju Večerisku. lje. Na starim serpentinama u Okretnjima kod Za-
Odavde se u dva kraka spuštala na Lašvu: jedan krak grlja i danas su sačuvani tragovi vještačkih radova
je išao preko Velikog Mošunja u Mali Mošunj, a dru- (podzid, ivičnjaci, kaldrma). U predjelu od Dubokog
gi preko Donje Večeriske u Vitez (Karta IV). Na prav- na Mačak pl. usječena je strma trasa koju stanovni-
42

štvo zove drum i iz koje se odavno vadi kamen za villa rustica u čij im j e ruševinama pored artefakata
gradnje u okolnim selima. Na ovom prostoru nismo rimskog i domaćeg porijekla nađeno mnogo željezne
mogli ustanoviti i neke druge ostatke iz rimskog doba. troske. Ne zna se tačno vijek trajanja ove vile, ali,
Kraj je nepodesan za naseljavanje pa je vjerovatno sudeći po jednom kapitelu, izgleda da je ona posto-
da su ovdje u rimsko doba kao i danas nicale samo jalajoš u kasno antičko doba. U blizini Rankovića na
najnužnije i malobrojne aglomeracije. S druge strane, brdu Gradcu i~ oko brda Klobuka takođe su otkri-
na ovom području je danas vrlo teško istraživati an- vene ruševine zgrada iz rimskog vrernena'P''.
tičke tragove. To je predio velikih šuma kroz koji Putičevo blizu stanice Dolac takođe je poznato po
prolazi i šumska željeznica Sebešić -- Bila i nova nalazima iz rimskog doba. Uz razna oruđa, novaci di-
cesti}, od Gornjeg Vakufa preko Rostova prema Trav- jelove nakita nailazilo se na trosku kao na ostatak to-
niku. Eksploatacija šume već decenijama je vrlo in- pioničarskog rada iz rimskog doba'?". Odavde su i
tenzivna i drvna industrija obuhvata gotovo cijelo po-
natpisi CIL III, 8383 = 2765 upor. str. 1035; 8384 =
dručje. To je doprinijelo zatiranju tragova antičke
2766 108. Kod Galin-Hana na cesti prema Travniku
kulture uopšte, a izgradnja moderne ceste i šumske
iskopani su ostaci rimskog vodovoda, a lokalitet Tr-
pruge prikrila je mnoge tragove rimske ceste, tako
govište obiluje odlomcima rimskog građevinskog ma-
da j~ danas ne možemo pratiti cijelom njenom du-
žinom. terijala i željeznom troskorn '?'', Na mjestu gdje je bila
duvanska tvornica u Travniku konstatovani su mno-
Intenzivnije proučavanje antičkih ostataka u do- gobrojni ostaci rimskih zgrada i mnogo željezne tro-
lini Lašve počelo je krajem prošlog vijeka. U Malom ske. I na drugim mjestima u Travniku ima rimskih
Mošunju, na desnoj obali Lašve kod Viteza, još ranije građevinskih ostataka, grobova i sl. Sa lok~.liteta.S~­
se nailazilo na ostatke rimskog života (ruševine zgra- raj u Travniku potiče valjkasti kamen kOJI potsjeća
da natpise, novce i dr.)?". Istraživanja ovog mjesta po- na odlomak miljokaza.'!". Iz Travnika je i rimska nad-
kazala su da je ovdje bilo rimsko naselje i utvrđenje?". grobna ploča sa natpisom koji se može samo djelimič­
Prostor Malog Mošunja pružio je naročito mnogo na- no pročitati: Marco Flavio ... 111.
laza rimskog građevinskog materijala. Ovdje rim- U Varošluku blizu Turbeta na lokalitetu »pod
ske supstrukcije zauzimaju velik prostor''". Iz Ma- Varošlukom« otkriveni su tragovi ranohrišćanske ba-
log Mošunja potiče veći broj nadgrobnih spomenika zrUrke. Truhelka je na osnovi nekih nalaza zaključio
među kojima su neki važni zbog karakterističnih do-
da ova bazilika potiče iz IV vij, n. e. Iz Gornjeg Tur-
maćih imena li gentilnog imena' Flavius, što poka-
beta je jedan bronzani novčić Augustovog doba"!". I
zuje da su ovdašnji stanovnici dobivali rimsko gra- Hofer smatra da je tu bila bazilika uz koju se nala-
đansko pravo pod Flavijevcima 70-tih godina n. e. 9 9
zila jedna ili više zgrada. Ne zna se tačno kad su ove
Najvažnija antička nalazišta u Malom Mošunju su bre- zgrade porušene, ali je izvjesno da to nije bilo usljed
žuljci Crkvište (Crkvina) i Divljaci, na kojima su po- nekog napada l l 3 . Na Gradini u Potkraj u blizu sela
red ruševina zgrada otkriveni mnogi spomenici i nat- Dže1ilovca (Kneževo) vjerovatno je postojalo rimsko
pisi i prikupljeno dosta rimskog novca. Numizmatički utvrđenje; na tom mjestu su nađeni primjerci rimskog
primjerci najvećim dijelom datiraju iz III i IV vij. novca iz III i IV vij. n. e. I H . POd Runićima kod Tur-
n. e., ali ih, sudeći po načinu kovanja, jer su oznake beta ustanovljeni su ostaci rimske zgrade iz čijih je
izlizane, ima iiz ranijeg carskog i republikanskog ruševina ploča sa natpisom koji je pročitao i objavio
doba'?". Na Crkvini su docnije iskopani i ostaci rano- Hernes još 1880 g. (CIL III, 8385 upor. str. 2256,
hrišćanske bazilike, zasvođeni grobovi, četiri nepot- 2328 11 7 ) 11 5 . Na drugoj strani Lašve kod Turbeta, n~
puna natpisa, razni arhitektonski dijelovi i sl. Po- brežuljku Crkvište ili Crkvine, konstatovani su ostaci
sebnu pažnju privlači obilje odlomaka rimske krovne rimskih zgrada, a na oranicama između ceste i puta
opeke,posuđa i željezne troske. Ovi novi nalazi još
što vodi u Paklarevo nađeni su rimski novci iz re-
su snažnije potvrdili da se u Malom Mošunju nalazilo publikanskog i carskog doba.'!". Naknadnim istraživ~­
značajno rimsko naselje-?" Nešto rimskih ostataka
njem u Turbetu 1923 g. Mandić je ispod zgrade kOJU
ima i na rijeci Biloj: u Postinju kod Donjih Malina je Truhelka označio kao baziliku našao tri zasvođc­
nađeni su odlomci rimske opeke i novca. Značajan
na groba sa nekoliko željeznih predmeta. Oko grobo-
je natpis iz Fazlića u kome se spominje P. Aelius ...
va je ležalo mnoštvo odlomaka rimskog građevinskog
decurio municip. Bist(uensis) (CIL III, 12761 upor.
materijala, a tu je nađen i srebrni novčić iz Traja-
str. 2256). Iz Poljandca je jedna nadgrobna ploča s
novog doba. PO tome Mandić zaključuje da ?a ov?m
natpisom':".
mjestu nije stajala bazihka, već neka zgrada IZ Traja-
Natpis iz Fazlića Truhelka povezuje sa natpisom novog vremena koja je u rano hrišćansko doba
iz Zenice u kome se spominje municipium Bis. (CI L pretvorena u samostan sa crkvico:?, ograđe~ zido~
III, 12765) i zaključuje da se i Bist. i Bis. tiču Bistua kao što je to bilo u Dabravini 111. Iz Varosluka Je
(Tab. Peut.: Bistue, Geogt. Rav. IV, 218, 2: Bisua i zlatni nakit i to 18 okruglih medaljona i 1 krst, za
Ibisual '?". Pač smatra da se fragment natpisa IST iz koje Maslać misli da potiču iz V vij. ili skraja IV vij.
Zenice (CI L III, 12766) ima dopunim u [B]ist{ua) i n. eY8. Potrebno je radi jasnijeg datirarija naselja u
ističe da je Bistua sa tih natpisa bila ondje gdje je ovom kraju navesti i nalaz iz jednog rimskog groba u
današnja Zenica. PO natpisima se vidi da su Bistuanci Dželilovcu. U ovom grobu su pronađeni komadi sta-
postizali velike časti i dobivali rimsko pravo gra- klenog balzamarija, 2 prstena i drugi predmeti. Orna-
đanstva za vrijeme Flavijevaca i Elijevaca. Na osno- mentika na lončiću nađenom u ovom grobu potsjeća
vi natpisa iz Fazlića Pač zaključuje da je dotle do- na IV vij. n. e. Grob iz Dželilovca sličan .12 grobovima
piralo područje municipija Bistue'?". koji su otkriveni u Malom Mošunju i Turbetu, a mno-
Istraživanja su ukazala i na Vitez kao bogato gi rimski nalazi iz Malog Mošunja i Turbeta potiču
rl1msko nalazište. Iz Viteza su fragmenti natpisa CIL najvećim dijelom baš iz IV vij n. e. ll 9 . U Turbetu su
III, 8380 upor. str. 2256; 8381 upor. str. 2256 i 8382 = otkriveni i ovi rimski nalazi: jedna nadgrobna ploča
13857 = 14220 upor. str. 2328 11 7 i dijelovi drugih nat- sa natpisomv'" i tragovi kasnoantičkog mauzoleja čije
pisa i spornenika-?". U Rankovićima, južno od Travni- se datiranje ne može pobliže odrediti.':".
ka, znalo se otprije za ruševine velike zgrade sa osta- Iz izloženog se vidi da je u dolini Lašve od Tur-
cima hipokausta. Kopanja koja su ovdje izvršena 1952 beta do Viteza bilo dosta rimskih naseobina. U litera-
i 1953 g. pokazala su da je u Rankovićima postojala turi je nekim mjestima poznatim iz izvora davana
43

lokalizacija u porjecju Lašve. Tako je stanica Leu- lom Mošunju kao praistorisko naselje zaposjeli su
saba stavljana na ušće rijeke Bile u Lašvu, tj. kod M. Rimljani 't". Iz Velikog Mošunja poznat je nalaz bron-
Mošunja ili Putičeva.P". Izneseno je i mišljenje da bi zanog oružja i nakita za koje Truhelka'V smatra da
u jednom od mjesta oko Travnika u kojima su nađeni su iz bronzanog doba, dok ih novija datacija svrstava
brojni ostaci rimskih zgrada i natpisa trebalo tražiti u ranolatenski period':". Čitav ovaj kraj ima mnogo
Ad Matricem-:". Ova teza sukobljava se sa čvrstom ti praistoriskih gradina koje su većinom bile stalno na-
ubjedljivom tezom o tome da se Ad Matricem nalazio seljene, a po postanku nisu iz istog vremena. Opisujući
u Skopljanskom Polju. N eki istraživači tražili su u ove gradine, J. Korošec je za svaku ponaosob dao ka-
dolini Lašve ubikaciju i drugim mjestima koja su rakteristiku položaja, veličine i razvitka pretpostav-
navedena u rimskim itinerarima. Poslije stanice Ba- ljajući da neke od njih nisu uopšte služile kao nase-
loia Geogr. Rav. (IV, 217, 19) napuštajući pravac ko- lja u praistorisko doba. Pored Gradine u Malom Mo-
jim je išao od Serbitiuma bilježi ove stanice: Apeva, šunju (Kalvarija ili Crkvine ili Gradac), Korošec na-
Sapua, Bersellum, Ibisua. Truhelka drži da je Baloia vodi i nekoliko drugih oko Mošunja: Glavica zapadno
= Bilajac (danas Bjelajce) kod Mrkonjićgrada, kao od Kalvarije sa rimskim ostacima, pa drugi Gradac,
što smo već vidjeli. u prethodnom poglavlju. On dalje takođe sa rtmskim ostacima, zatim Oblak u Han-
navodi da bi Apeva, Sapua i Bersellum mogle biti na Divjaku, Gradina, Gradina Čatrnja, Jasike, - svetri
rimskoj cesti između Bilajca i Zenice. Po Truhelki u Velikom Mošunju, Škaf kod Gornje Većeriske, Gr-
bi njihova lokalizacija izgledala ovako: Apeva = Pod- baviea na ušću Bile i nekoliko gradina oko Viteza.
lipci blizu Jajca; Sapua = negdje između Putičeva i U dolini Bile nalaze se: Gradac u Pokrajčićima, Gra-
Runića i Bersellum = Mali Mošunj, jer su kod svih dina (Gradac) iznad Alihodža i Carine u Krpeljićima.
mjesta konstatovane rimske ruševine. Ibisua (Bisua) Ima nekoliko praistorisk'ih gradina južno od Travnika
bila bi identična sa Zenicom'"". Sličnu tezu zastupa u pravcu Gornjeg Vakufa (Rankovići, Opara i dr.).
i L Kujundžić, s tim što on daje nešto drukčiji smje- Oko Turbeta su ove gradine: Vrzol ili Krivače sjever-
štaj navedenim stanicama'?". Međutim obadvojica pri no od Varošluka, Megara kod Goleša, Hegače kod
Određivanju lokalizacije stanica na pravcu pretpo- Runića, Crkvine u Turbetu u kojoj je bila rimska i
stavljene ceste od Bilajca u dolinu Lašve polaze sa srednjevjekovna nekropola, Gradina na desnoj obali
pogrešnog stanovišta, na što ću se posebno osvrnuti Lašve u Turbetu i još nekoliko gradina u pravcu Trav-
u docnijem izlaganju. Komunikacija iz doline Vr- nika. Travnik i neposredna okolina imaju ove gradi-
basa preko Karaule u dolinu Lašve vjerovatna je, s ne: na Saraju, na Garbunu, u Zulićima, Gradac u Ta-
obzirom na postojanje tragova rimskih naseobina na rabovcu, iznad Ričica i dr. Sa ovih gradina nemamo
tom pravcu. Ali ona još nije istražena. Do danas uop- mnogo ostataka materijalne kulture, a i ono što je
šte nisu ustanovljeni tragovi cesta ili njihovih odvo- otkriveno samo su slučajni nalazi a ne rezultat si-
jaka dolinom Lašve uzvodno od Viteza. Razumljivo stematskih istraživanja-t". Značajan je i nalaz bron-
je da je ovaj vrlo naseljeni kraj u doba Rimljana zane kacige u Putičevu za koju je Hofer držao da je
morao imati mrežu lokalnih puteva. Hofer 1 2 6 smatra rimska, a Fiala je obilježava kao grčku korintsku
da je opravdano tražiti rimsku komunikaciju koja je kacigu koja bi poticala iz V vij. st. e. i govorila o trgo-
od Zenice preko Stranjana iPojske izbijala na Bilu vinskoj vezi ovog kraja sa grčkian emporijama na Jad-
i odatle produžavala u pravcu Vrbanje i Banjaluke, ranu"'". Tragovi najranije naseljenosti na ovom pod-
pri čemu on kao mogući dokaz za ovu cestu uzima ručju konstatovani su u dolini Bile. Tu se nalaze po-
kaldrmu u šumama iznad Bile. znate praistoriske naseobine: blizu Alihodža na desnoj
~ Ukazali smo na to da je u ovom kraju prikupljeno obali Bile mjesto zvo Mujevine, kod Brajkovića na li-
dosta rimskog novca. Nalazišta rimskog novca su: Ma- jevoj obali Bile i Gradina iznad Alihodža. Najnovija
li Mošuni, Putičevo, dolina Bile, Travnik, Turbe i ispitivanja obilježila su Mujevine, Nebo ispod Brajko-
njegova okolina. Primjerci idu od republikanskog vre- vića i Gradinu iznad Alihodža kao vrlo značajne pra-
mena sve do IV Viij. n. e. Pretežno je zastupljen car- istoriske lokalitete. Mujevine i Nebo su najstarija po-
ski novac iz III i IV vij. n e. 1 2 7 . Grčki novac je za- znata naselja na rijeci Bili. U naselju Nebu stanovala
stupljen primjercima drahmi iz Dirahija i Apolonije, je grupa praistoriskih stanovnika koja je etnički bila
među kojima su neki primjerci iz Apolonije nabav- vezana za stanovnike Butmira. Mujevine su siromašne
ljeni u Travniku,ali se ne zna da li im je tui nala- i nemaju mnogo zajedničkih crta sa kulturom naselja
zište. Poznata su nam nalazišta drahmi u Puti čevu, Nebo. Što se tiče Gradine aznad Alihodža, ona je mla-
Gučjoj Gori i Cukljama'P". đe naselje koje pripada slavonskoj kulturi i prvoj
Porječje Lašve spada uSrednjebosansku rudo- pojavi metala i pretstavlja pojavu gradinskog načina
nosnu oblast. U njemu su još u rimsko, a vjerovatno stanovanj a nosilaca slavonske kulture 136.
i li predrimsko doba, eksploatisane rude. Ovdje se Podaci kojima raspolažemo na osnovi dosadašnjih
ispirale zlato iz rječnih nanosa. o čemu svjedoče na- istraživanja u dolini Lašve pokazuju da je ovaj
slage prepranog pijeska kod Varošluka, na potoku kraj bio dobro naseljen u rimsko i praistorisko vri-
Vrela, kod Dželilovca, Krčevina i na drugim mjesti- jeme. Najznačajniji su ostaci rimskih naseobina u
ma. Ispiranje zlata vršeno je i na pritokama Lašve Malom Mošunju, Putičevu, Docu, Travniku i oko Tur-
nizvodno od Travnika. Prema veličini gomila ispra- beta. Pored građevinskih ostataka pronađeni su brojni
nog šljunka izgleda da je obim radova bio znatan:". natpisi i novci. Natpisi nam govore da su ovdje sta-
U Mošunju, Putičevu, Docu, Travniku, kod zaseoka novnici dobivali građansko pravo pod Flavijevcima
Karahodže u dolini Bile i u Rankovićima radile su i za vrijeme Elijevaea. Posebno je važan natpis iz
rimske topiomice od kojih su sačuvani ostaci željezne Fazlića u kojem se spominje municipium Bist. (m.
troske uz ostale rimske nalaze'P''. U okolnim plani- Bistuensis), jer su i u Zenici otkriveni natpisi istog
nama iznad doline Lašve nalaze se naslage željeznih municipiuma. Novci potiču iz raznih mjesta ovoga
ruda koje su bile na dohvat stanovništvu ovoga kraja kraja. To su pretežno carski novci iz III i IV vij. n. e.
u rimsko i predrimsko doba. Odavde je i nekoliko drahmi iz Dirahija i Apolonije,
Porječje Lašve bilo je dobro naseljeno i u pra- što indicira rane trgovinske veze porječja Lašve sa
istorisko doba. Brojni su nalazi koji govore o životu grčkim faktorijama na Jadranu. Ovo područje pruža
ovdašnjih stanovnika u praistorisko vrijeme. Iz tog i dokaze rudarsko-topioničarskedjelatnosti iz antič­
vremena su mnoga gradinska naselja. Gradinu u Ma- kog doba. Ovdje se vadilo zlato iz rječnih nanosa, a
44
topljeno je i željezo čijih ruda ima u predjelima oko nj ega j e prolaz/ila velika rimska cesta Salona - Ar-
rijeke Lašve. Moglo bi se pretpostavljati da su u ovom gentaria. Između naselja postojala je svakako mreža
kraju rudarsko-topioničarski radovi obavljani još u lokalnih puteva. U porječju Lašve konstatovana su
predrimsko doba. Cio kraj je za Rimljane bio važan brojna praistoriska naselja (gradine), među kojima
zbog njegovog položaja i prirodnog bogatstva. Kroz ima i naselja iz neolitskog doba.

5) ZENICA SA OKOLINOM

Istraživanja tragom rimske ceste u produženju pisa u Zenici uputili su na identifikaciju stanice
od Viteza uputila su pisca ovog rada na pravac pre- Bistue nova sa Zenicom':". O problemu lokalizacije
ma Zenici. Rimska cesta j e od V:!teza vodila u Ze- Bistue nova biće posebno govora u docnijem izlaga-
nicu prirodnim i najkraćim putem preko Vjetrenice i
Čajdraša kojim pravcem ide i današnja cesta (Karta
nju.
V). Na ovom prostoru ustanovljeni su tragovi rimske U Zenici su otkriveni i drugi rimski spomenici.
ceste u Dubravici kod lokaliteta Klanca gdje su do- Tako su 1900 i 1901 g. na onom mjestu gdje je bila
skora postojali ostaci popločanog puta i kod sela Ha- bazilika pronađeni jedan nadgrobni spomenik i je-
selića takođe ploče koje u svemu odgovaraju rimskom
dan ornamentirani odlomak poklopca sarkofaga. Po
načinu učvršćivanja gornjeg dijela stroja na cestama.
odjeći pretstavljenih figura Pač m zaključuje da su
Ovaj dio ceste kod Haselića poznat je kod mjesnog
stanovništva pod imenom stara kaldrma-s". stanovnici Bistue nova bili dobri konjanici i lovci.
U Bilimišću na desnoj obali Bosne kod Zenice Sličnih pretstava ima i u drugim dijelovima Bosne.
Truhelka je 1891 g. otkrio ostatke veće rimske zgra- Sergejevski je opisao veći broj spomenika iz Zenice
de na čijim je osnovama docnije podignuta ranohri- i konstatovao da oni pripadaju periodu II - IV vij.
šćanska bazilika. Među spomenicima koji su tom pr> n. e. Figure sa ovih spomenika pokazuju promjenu
likom iskopani iz ruševina ove zgrade naročito su umjetničkog ideala antičkog društva i stila u pret-
važna dva natpisa: jedan na kojem se spominje dec.
stavljanju figura. Na njima su izrazite težnje za si-
mun. Bis. (CI L III, 12765) i drugi iz kojeg pored osta-
Ing čitamo duumv[iro municip. B]ist (CIL III, 12766). metrijom i slikovitošću, a oslabljen je smisao za pla-
Još tada je Truhelka pomišljao da bi se natpis CIL stiku. Sergejevski pretpostavlja da se tu radi o uti-
III, 12765 mogao odnositi na Bistuev". U blizini ove cajima domaće ilirske umjetnosti drvoreza koji se
zgrade otkopane je nekoliko rimskih grobova sa javlja snažnije baš u IV vij. n. e. kad snaga antičke
uobičajenim ostacima, a u Janjićima, nekoliko kilo- kulture počinje da slabi 1 3 2 . Iz Zenice su i dva nad-
metara uz Bosnu od Zenice, takođe se naišlo na rim- grobna natpisa koji su naknadno opisani: donji dio
ske grobove i na jedan fragment spomenika sa ploče sa potpunijim tekstom natpisa i jedan mali
nepotpunim natpisom':". Osim već pomenutog nat- fragment 1 G3 • Kod sela Podbrežje i Babino Polje sje-
pisa iz Fazlića koji govori o decurio mun. Bist., Pač
verno od Zenice ustanovljeni su ostaci rimskih zgra-
smatra da bi se na Bistue mogao odnositi i natpis
CIL III, 8783 u kome je naveden municipium[Bis] da, a u Križu kod Podbrežja nađeni su odlomci ukra-
tuatium i njegovi dostojanstvenici, ali on nije nađen šenih kamenih ploča i dio oltara sa nepotpunim nat-
u Zenici, već u Sućurcu kod Splita'>". Jedan zenički pisom iz kojeg bi se moglo naslutiti da se radi o novo-
natpis (CIL III, 12767) važan je zbog toga što se na gradnji ili o popravku hrama'P". Iz sela Stranjana, 9
njemu spominje sacerdos urbis Romae koji bi mogao km od Zenice u pravcu rijeke Bile, potiče nadgrobna
biti municipalni sveštenik u lokalnoj hrišćanskoj ploča sa natpisom-t".
crkviHl. Natpisi iz Varvare, o čemu je već bilo riječi, U ritu Odmud na lijevoj obali Bosne kod Ras-
određuju položaj još jedne Bistue. S obzirom na uda-
potočja izgleda da je sačuvan trag rimskog puta pre-
ljenost ova dva grada istog imena i na podatke iz Tab.
ma rijeci Bosni u ostacima kaldrme. Na osnovi toga
Peut., Pač 1 4 2 se opredijelio za lokalizaciju Bistue nova
Pač zaključuje da bi ovaj put mogao brti veza iz-
= Zenica. Bistue vetus i Bistue nova su jedini antički
među Bistue nova na desnoj obali i nekog njenog
gradovi u srednjoj Bosni kojima smo pomoću natpisa
mogli saznati ime. predgrađa na lijevoj obali, pošto nije sigurno da bi
Sudeći po natpisima, ovdje je dosta rano zavla- taj odlomak puta pripadao nastavku rimske ceste
dalo hrišćanstvo, a Bistue nova j e, kako izgleda, bila prema Argentariji. Ovo tim prrje, što su još 1896 g. u
i sjedište biskupa. Na dva salonitanska koncila (530 blizini Raspotočja ustanovljeni tragovi jedne rimske
i 533 g. n. e.) spominje se Bestuanska biskupija, ali zgrade"?", Od numizmatičkih nalaza u Zenici poznati
nije posve sigurno da je Bestua identična sa Bistue su jedna drahma (Dyrrhachium) i nekoliko primje-
nova.':". Imena sa zeničkih natpisa govore da je Bi- raka rimskog novca iz III i IV vij. n. e. 1 G7 •
stue nova rimsko gradsko pravo dobila u doba Flavi-
Dosad otkriveni, tragovi zgrada, grobovi i nat-
jevaca kad ga je dobila iBistue vetus'"". Stanovnici
oko srednjeg toka Bosne i u dolini Lašve dobivali su pisi pokazuju da je u Zenici postojalo rimskonaselje.
rimsko građansko pravo i u doba Elijevaca-:". Na osnovi natpisa koji su nađeni u Zenici zaključuje
Ranije lokalizacije Bistue nova bile su različite i se da je ovdje bio municipij Bistue nova. Stanovništvo
proizlazile su iz raznolikog tumačenja pravca rim- ovog grada rano je uvedeno u civitas Romana. Veći
ske ceste po Tab. Peut. Tako je ona stavljana u Ko- broj rimskih spomenika sa prostora današnje Zenice
njic-!". Tornašekv'" je lokalizuje u Fojnicu. Po Kon- potiče iz vremena od II do IV vij. n. e. Ispitan je i
HK
SU je Bistue nova = Foča, a po Kipertu-!" se ona ustanovljen pravac rimske ceste koja je iz doline
nalazila kod Putičeva blizu Travnika. Nalazi nat- Lašve preko Vjetrenice silazila u područje Zenice.
45
6) PORJECJE BOSNE OD ZENICE PREMA SAVI

Ovaj kraj Bosne, prema onome što dosad znamo, Dosad ne znamo mnogo o naseljenosti doline
oskudijeva u rimskim spomenicima. Ipak u dolini Bo- Spreče u antičko doba. Međutim može se vrlo vjero-
sne zaslužuju pažnju neka nalazišta koja indiciraju vatnom smatrati veza ovog područja oko ušća Usore
postojanje antičkih aglomeracija, a poseban značaj sa porječjem Spreče, jer dolina Spreče pretstavlja
imaju numizmatički nalazi iz ovoga kraja. prirodan prolaz za komunikacije iz istočne Bosne u
Na sektoru od Zenice, sc. od Podbrežja i Babi- dolinu rijeke Bosne i, možda, dalje na zapad u banja-
nog Sela do N ovog Sehera kod Žepča, nisu poznati lučki kraj. To potvrđuju izvjesni rimski nalazi istoč­
nikakvi tragovi iz rimskog doba. Kod Novog Sehera, no i zapadno od područja Doboj - Usora. UMiričini
koji se nalazi na potezu Žepče - Tešanj, otkriveni na Spreči izoran je 1945 g. depo rimskog novca iz
su ostaci rimske zgrade od kojih se jedna ističe veli- kojeg se sačuvalo nekoliko izlizanih primjeraka re-
činom i uređajem (tubulus-i, masivni podovi i dr.). U publikanskog doba i' dva srebrna Hadrijana. U Bolja-
ruševinama je nađeno nekoliko primjeraka rimskog niću kod Doboja sačuvana je jedna anepigrafska ste-
novca iz III vij. n. e. i raznog oruđa i kućnog pribo- la '?". Siri region Doboja bio je dobro naseljen u pra-
ra158 • Pisac ovog rada više puta je odlazio u Novi Se- istorisko doba. Okolina Gračanice poznata je po nala-
her i konstatovao je da se ovdje radi o poljoprivred- zima iz praistoriskih perioda, naročito iz bronzanog
nom dobru sa kompleksom gospodarskih zgrada i sta- doba'?". Iz Grapske potiče nalaz većeg broja predmeta
novima (villa rustica). Treba napomenuti da je Novi praistoriskih kultura koj i su slični odgovaraj ućim
Seher poznat kao naselje iz neolitskog doba':". U Te- nalazima iz Tešnja i Crkvine na ušću Usore. Prema
šnju, sjeverno od Novog Sehera, nije sigurno da je po- tome, nalaz u Grapskoj pripada kulturnom krugu
stojala neka naseobina. Zasad se može samo pretpo- oko sastavaka Bosne, Usore i Spreče, za koji se mo-
stavljati da je na mjestu gdje se danas nalazi stara žda veže i tuzlansko područje-?". Prethodna istraži-
tešanjska tvrđava bilo rimsko utvrđenje-?''. Nesgur- vanja na gornjoj Ukrini, tj. na potezu Kulaši - Ukri-
no je da li su primjerci novca (Gratianus, Valentini- na, pokazuju da jel ovo područje bilo naseljeno u
anus i Theodosius I) koji su nabavljeni u Tešnju za- starijim i mlađim praistoriskim periodima-?",
ista tu nađeni1 6 1 . U okolini Tešnja otkriveno je neko- Od Doboja prema Savi antički tragovi nas vode
liko vrijednih nalaza jz raznih praistoriskih perioda u dva pravca: preko Dervente do Broda i dolinom
koji govore da je područje Tešnja bilo naseljeno 'Ll Bosne do ušća. Na prvom pravcu vrijedni su nalazi
praistorisko vrijeme 1 6 2 . novca oko Bos. Broda i tragovi aglomeracija u blizini
Dalje niz Bosnu, kod Trbuka blizu Maglaja na- Bos: Broda. Numizmatički nalazi sa ovog područja
đena su dva izlizana primjerka rimskog novca (Va- potiču iz Bos. Broda, Liješća, Dobre Vode i Potočana.
lens ili Valentinianus I) na mjestu gdje se i ranije Iz Bos. Broda su poznati veliki depoi rimskog novca
nal~zio rimski novac, što ukazuj e na to da se ovdj e koji pripada IV vij. n. e. do Teodosija I; iz Liješća je
radi o nekom depou-?", U ovom dijelu Bosne naj- jedna tetradrahma barbarskog kova; iz Dobre Vode
značajnije rimsko nalazište je Makljenovac pri ušću depo drahmi (Dyrrhachium i Apollonia) i depo bron-
Usore kod Doboja. Na lokalitetu Crkvina (Vila ili Cr- zanog novca, vjerovatno rimskog, od kojeg je saču­
kvenica) u Makljenovcu ustanovljeni su ostaci rimskih van jedan Constantinopolis (339 g.); iz Potočana jedan
građevina; ovdje su nađeni brojni natpisi i numizma- Clodius Albius, a iz Novigrada jedan Antoninus Pi-
1 73.
tič~i primjerci. Natpisi su pretežno vojnički i veteran- US U Donjem Klakaru nizvodno od Bos. Broda
Ski: CIL III, 12758 = 14618 i 12759 = 14619 (vojnič­ konstatovani su ostaci dviju rimskih utvrda koje su,
ki); 8376b = 12750 i 14222 upor. str. 2328 11 7 (vete- vjerovatno, štitile plovidbu Savom ili prelaz preko
ranski). Ostali su sačuvani samo u neznatnim odlom- rijeke na tome mjestu. U Polju kod Dervente usta-
cima (CIL III, 12756, 12757, 12760). Većina ovih nat- novljeni su ostaci rimskih zgrada, a u Sjekovcu kod
pisa datira iz vremena cara Septirnija Severa. Iz jed- Broda nalaze se velike količine fragmenata rimske
nog natpisa saznaje se da je ovdje službovala cohors keramike 1 74. Gornji i Donji Klakar poznati su od ra-
I Flavia Hispanorum kojom je zapovijedao tribunus nije po tragovima neolitske naseobine. I na drugim
(~por. adn. CIL III, 12759 = 14619). Ova kohorta je mjestima u okolini Bos. Broda i Dervente konstato-
bila cohors miliaria i možda je identična sa drugom vani su tragovi naselja iz raznih praistoriskih peri-
cohors miliaria koja je izvršila neke građevinske ra- oda (Liješće, Grk, Koraće, Bijelo Brdo, Gradina u
dove u logoru ili naselju, kako saznajemo iz počasnog Vrelima, Kamen na Savi, Velika Brusnica Gradac
natpisa Septimija Severa-?". Sjeveroistočno od Crk- Velika i selo Gradina - kod Dervente, Gradina ~
vine nalazi se Gradina i castrum. Između Crkvine i Kuljenovcima, naselje niže Dubočca na Savi i Poto-
castruma ležalo je naselje (canabae) koje je, sudeći čani)l7fi. Ne zna se tačno iz kojeg su vremena tzv.
po natpisima i drugim nalazima, doživjelo svoj uspon hambarine u Detlaku jugoistočno od Dervente. To su
krajem II i početkom III vij. n. e. U canabae naselja- jame uređene za smještaj životnih namirnica ili za
vali su se veterani - bivši vojnici jedinica koje su podzemne radionice, skloništa i sl. - duboke do 3 m
davale posadu za Crkvinu i castrum 1 H". IlokaHtet kakve su nam poznate iz antičke literature bilo kao
Klačine (400 m uz Usoru od ušća) mogao bi pripadati ostave ili kao skloništa za ljude (Caesar, BG III, 21,
ovoj utvrdi i castrumu. Iz Klačina su dva primjerka 3 i VII, 22, 2; Tacitus, Germ. 16; Vitruvius, II, 1, 5;
republikanskog srebrnog novca'?". UMakljenovcu Florus, I, 45, 6; i Plinius NH XIX, 1, 2)176.
je dosad prikupljeno više primjeraka rimskog novca Na drugom pravcu - dolinom Bosne do ušća u
II, III i IV vij. n. e.; iz Usore je i jedna drahma (Dyrr- Savu - rimski nalazi potiču iz okoline Modriče, Bos.
hachiumj '?". Ušće Usore bilo je privlačno za nastanji- Samca i Orašja. Sa ovog područja osim numizmatič­
vanje i u raznim periodima praistoriskog vremena. kih nalaza i odlomaka rimskog posuđa kod Orašja
Za Crkvinu se prema otkrivenim artefaktima može drugih antičkih spomenika nema. Iz Modriča je je-
zaključiti da je na njoj postojala neka veća naseobina dan Hadrianus, iz Bos. Samca jedan Constantius II,
još u predrimsko doba. Na Crkvini II, blizu Crkvine, a iz sela Domaljevca Calpurnia i Severus Alexan-
u najnovije doba ustanovljeni su kulturni slojevi koji der; u Obudovcu kod Bos. Samca iskopan je veliki
pripadaju paleolrtu?". nalaz (depo) rimskog novca iz III vij. n. e. 17 7 • Donja
4G
Mahala kod Orašja poznata je kao neolitska stanica; i prirodni prolaz dolinom Bosne ukazuje na VJero"'
među praistcriskim predmetima ovdje su nađeni i vatnost postojanja rimskih komunikacija u ovom di-
odlomci rimske keramike i predmeti iz srednjeg vije- jelu Bosne. Treba potsjetiti na mišljenje Abramića17 \1
ka 17 8 • koji drži da je rimska cesta Salona - Trilj - Ržano
Tragovi rimske ceste niz Bosnu od Zenice do - Duvanjsko Polje - Zenica spajala Salonu sa doli-
Doboja i dalje u navedena dva pravca do danas nisu nom Bosne, iz čega bi se moglo zaključiti da on pret-
ustanovljeni. Međutim nalazi o kojima smo govorili postavlja postojanje komunikacije niz rijeku Bosnu.

7) PODRUČJE: FOJNICA-KISELJAK-KRESEVO-VISOKO-VARES

Ovo područje pripada rudarskom bazenu Sred- nicipiju, u Saloni i Jaderu-š". Ovdje treba imati na
njebosanskog i dijelom Istočnobosanskog rudogorja. umu ne samo redovne već i počasne funkcije koje su
Kroz njega vodi nekoliko prirodnih prolaza: iz doline pojedinci mogli obavljati u drugim gradovima, pa
Lašve preko Kiseljaka prema Sarajevskom Polju; do- čak i u drugim provincijama. Oba natpisa pružaju
linom rijeke Fojnice prema Visokom; dolinom rijeke dokaz za to da je kod Kiseljaka, najvjerovatnije u
Kreševice od Kreševa u Kiseljak i dolinom rijeke Le- Višnjici, postojala jedna gradska civitas (municipium)
penice prema Kiseljaku. Pored pregleda o tragovima koja je kao centar ovog kraja održavala žive veze sa
rimskih naselj a i drugim rimskim spomenicima, mi dalmatinskim primorjem u III vij. n. e. U okolini
ćemo se posebno osvrnuti na pitanje komunikacija Kiseljaka takođe su ustanovljeni tragovi naseljenosti
ovog kraja u rimsko doba. iz praistoriskog doba (Crkvina u Podastinju, Gradac
Iz Busovače potiče nalaz zemljane lampe sa ži- u Višnjici ii Gradac na Mukačin-Hanu), a pored toga
gom C. DESSI, kakvu već poznamo iz Bugojna, i nov- na više lokaliteta, naročito u Podastinju, nalazi se že-'
ci: drahma (Apollonia) i dva primjerka rimskog doba ljezna troska kao ostatak metalurgiskih radova (lo-
(Constantius II)180. Fojnicu, koja leži zapadno od prav- kalitet: Ukućevci= nekadašnje kuće, sc. kovačnicej-š",
ca Busovača - Sarajevsko Polje, poznajemo kao Mjesto Kiseljak poznato je po bogatom izvoru ljeko-
arheološko nalazište po nalazima novca i po brojnim vite kisele vode koja odavno služi za piće i kupanje.
tragovima starog rudarstva. Kod Fojnice je nađen Vjerovatno je da je ova voda eksploatisana i u rim-
depo rimskog novca: Antoniniani od Gordijana III do sko doba. O tome će posebno biti govora.
Galijena. Iz okoline Fojnice su i dvije drahme (Apollo- Kreševo sa svojom okolinom poznato je kaoru-
nia)181. Tragovi starog rudarstva nalaze se: na više darski kraj. U njemu su sačuvani tragovi starih ru-
mjesta oko Fojnice. Uz potoke Trošnik, Pljukovac, darskih radova (jame, troska). Ovdje su eksploatisani
Bistricu, Čemernicu, uz rijeku Fojnicu u Ostružnič­ tetraedrit, cmabarit i željezne rude. Tragovi starog
kom Polju sve do Gromiljaka na cesti Travnik -Sa- rudarstva najjače su zastupljeni oko Deževice, Du-:
rajevo ima gromila pijeska koje su nastale ispiranjem sine i na pl. Inču. Kod Vrela iznad Vranakanađene
zlata. Prališta zlata nalaze se i na Križu i oko Tješi- su posude za topljenje žive, a iz Gornjeg Glumca dvi-
la. Interesantno je ime jednog potoka u Fojnici koji je rudarske alatke slične čekiću. Oko potoka Orlovice
se zove Placa i čiji naziv Jireček dovodi u vezu sa ispod Gunjana nalaze se gromile pijeska i male hum-
platea publical'". Oko Fojnice ima više gradina od ke kamena izvađenog 'ilz vode. Pada u oči ime Grkinje
kojih bi, prema ostacima, gradina Lagurni kod Foj- za skup jama južno od Kreševa i tradicija koja kaže
nice mogla biti rimska utvrda; poznata su i termalna da su tu radili Grci rudari; jedna Grkinja postoji i
vrela u selu Banji kod Fojnice sa ostacima starog ka- kod Pirima u Gornjoj Lepenici. Tragova koji govore
nala koji potsjeća na rimski rad 183. o radovima na eksploataciji zlatonosnih ležišta ima
Kiseljak sa okolinom pretstavlja bogato nalazi- ispod pl. Orlovice, na pl. Tmoru i po obroncima Vran-
šte rimskih spomenika. Lokaliteti: Glavica, Krivača, ka kod Tarčina. Okolina Kreševa obiluje mjestima,
Crkvina u Podastinju i Višnjica poznati su po osta- rijekama i planinama koje nose rudarsku nomenkla-
cima rimskih zgrada. U Podastinju su se sačuvale ja- turu. Kao i u Fojnici tako i u Kreševu ima rijeka koja
me (hambarine) slične onima u Detlaku kod Derven- se zove Placa'P". Iz Kreševa ili okoline je arhitekton-
te o kojima je već bilo riječi. Na Crkvini je otkriven ski odlomak neke kasnoantičke zgrade i antička ka-
nadgrobni natpis (CI L III, 8379: C Manlius C. l(iber- mena urna sa poklopcem. Kod sela Vranaka usta-
tus) Honesimus ...) i duži nadgrobni natpis u kome novljene su 200 m duge kolotečine rimske ceste 18\1
se porninje niz ličnih imena, među kojima Aurelius (Tab. III, sl. 6).
i Aurelia. Iz Kiseljaka i njegove okoline potiče veći Na brdu Gradac kod Bukovice koja spada u pre-
broj primjeraka rimskog novca koji je samo djeli- dio gornje Leperiice konstatovanli su predmeti iz raz-
mično prikupljen. Sa Humea u Podastinju priku- nih praistoriskih perioda i iz rimskog doba. Iz rim-
pljeno je iz jednog depoa 114 primjeraka od kojih su skog doba su: ruševine zidova, oltar posvećen Silvanu
većina Antoniniani (od Septirnija Severa do Valeri- (dedikant: Aurelius) i .nekol.iko drugih odlomaka nat-
jana II); u depou se nalazi i jedan Hadrianus. Rimskih pisa, jedna zemljana posuda sa oznakom tvornice, vje-
novaca iz nalaza oko Kiseljaka ima u raznim numi- rovatno iz III ili IV vij. n. e., jedna rimska zemljana
zmatičkim zbirkama'<". Višnjica kod Kiseljaka je naj- lampa, arhitektonski fragmenti, odlomci rimske ke-
poznatije i najbogatije nalazište rimskih spomenika. ramike i drugi predmeti rimske provenijencije. Ska-
U njoj su konstatovani brojni ostaci rimskih zgrada. rić misli da je na Gradcu do u kasnoantičko doba po-
Sačuvalo se i više nadgrobnih natpisa: na jednom se stojao Silvanov hram, a u V ili VI vij. da je tu po-
možda spominje neki veteranus Noricorum, a na ne- dignuta hrišćanska crkva. Ispod Gradca postoji »grč­
koliko drugih spominju se pored ostalog Iulii i Aure- ko groblje«, a pod zemljom su se nalazili tragovi cesta
lii. Iz Višnjice potiču i nalazi rimskog novca koji nije koje idu pravcem sjever - jug '?",
mogao biti prikupljen i evidentirari'P". Poseban zna- Dolinom rijeke Fojnice od Kiseljaka vodi pri-
čaj imaju dva epigrafska spomenika iz novijih nalaza rodan prolaz na rij eku Bosnu. Ostaci rimskih zgrada
u Gromiljaku i Višnjici. Oba spadaju u III vij. n. e. i uz rijeku Fojnicu nizvodno od Kiseljaka pokazuju
spominju ugledne građane koji su vršili razne muni- da su se u tom pravcu širile aglomeracije i da je ovu-
cipalne dužnosti u dva ili tri grada: u ovdašnjem mu- da prolazila komunikacija. Do Visokog nisu ustanov-
ljeni rimski ostaci. Kod Visokog u Vratnici konsta- rati u III iH početak IV vij. n. e. 1 9 G. U Kaknju su
tovani su tragovi rimske naseobine, a iz okoline po- otkriveni ostaci neolitske naseobine'?", dok iz rim-
tiče jedan republikanski denar (Claudiaj "". U Brezi skog doba potiče samo jedan primjerak novca (Con-
na lokalitetu Srđ iskopani su ostaci rimskih zgrada stantinus 1)198. •
sa arhitektonskim odlomcima, natpisima (Aurelius ili Iskopavanja na Crkvini u Zgošći pokazala su da
Aurelia, Aelius ili Aelia i dr.) i nadgrobnim spomeni- je ovdje postojala rimska zgrada na čijim temeljima
dima sa reljefima. Spomenici i natpisi potiču iz II i je docnije podignuta crkva'P". U Zgošći su otkriveni
III vij. n. e. Ovdje su otkriveni i ostaci ranohrišćan­ odlomci rimskih spomenika koji datiraju iz III ili IV
ske bazilike sa brojnim antičkim spolijama. Rimski vij. n. e. 2 0 0 • Tragovi rimskdh naselja konstatovani su IT.
građevinski ostaci konstatovani sui u susjednim Pod- i u dolini rijek~ )<.rstionice kod sela felavića koje se \
lugovima, Arnautovićima i Ilijašu'?". U ruševinama nalazi između Catića i Sutjeske''?".
ranohrišćanske bazilike u Brezi otkriven je 1930 g.
nadgrobni natpis u kome se spominje Valens Varro- Sa područja Fojnica-Kiseljak-Kreševo-Viso-
nis filius princeps Desitiatium i imena: Ulpia, Titus, ko-Vareš r'imski spomenici nisu naročito brojni. Izu-
Procula, Aelia, Iusta i možda Scenobarbus. Pored to- zetak u tom pogledu čini Kiseljak sa neposrednom
ga, tu je nađeno i nekoliko drugih nadgrobnih ploča okolinom. Ipak, i to čime dosad raspolažemo dokazuje
sa djelimično sačuvanim natpisima. Ovi spomenici da se u cijelom kraju nalazilo više rimskih naseobina.
su kao spoli:ja bili uzidani u baziliku. Na jednom pi- Kod samog Kiseljaka postojala je jedna gradska op-
lastru bazilike sačuvana je runska gotska abeceda ština (municipium). Na mnogim mjestima u blizini
koja pripada germanskom plemenu Alamanima. Cr- rimskih naseobina konstatovani su tragovi praistori-
kva je građena krajem V ili početkom VI vij. n. e. iz skih aglomeracija, većinom gradinskih. Osim toga, da-
koga vremena datira i runska abeceda'?". - Kod Da- nas imamo pouzdanlije dokaze za to da su u antičko
bravine su otkrdverie ruševine ranohrišćanske crkve doba eksploatisane razne rude bogatih rudišta u di-
sa rimskim građevinskim materijalom i odlomcima striktu Fojnica-Kreševo. Od antičkih nalaza u Va-
natpisnih ploča kao spolijama-:". Ova bazilika izgra- rešu i okolini dosad su nam poznati samo sljedeći pri-
đena je u antičkoj tehnici, a vrijeme gradnje može se
mjerci novca: Dyrrhachium, Juba I, Traianus - sva-
datirati u prvu polovinu VI vij. ili poslj ednj e godine tri iz Vareša i M. Aurelius iz Ljeskovice kod Va-
reša 2 0 2 • Treba imati na umu da su u rudarskim re-
V vij. n. e. 1 9 " . jonima ovog kraja, uključujući i predio Vareša, inten-
U Doboju kod Kaknja poznate su ruševine rim- zivni srednjevjekovni i noviji rudarski radovi zatrli
skih zgrada na širem prostranstvu. Odavde j e jedan tragove antičkog rudarstva i aglomeracija uz antič­
primjerak novca (M. Aurellius); novi nalazi su odlom- ke rudnike. - Rudarstvo i rudarska naselja BiH u
ci ploča sa natpisima, mozaik, kapitel nadgrobnog antičko doba biće predmet posebnog razmatranja u
reljefa i drugi građevinski ostaci koji se mogu dati- okviru ovog rada. .,

8) PROBLEM UBIKACIJE STANICA BISTUE NOVA I STANECLI

Stanica Bistue nova prema naznačenim distan- Prolog- Podraško Polje na kojoj smo ustanovili ne-
cama u Tab. Peut. nalazi se na 98 r. m. (cca 147 km) ta čne distance između pojedinih stanica. Slično je i
udaljenosti od Salone. Međutim stvarne razdaljine u slučaju ceste Salona-Argentmia. Udaljenost Sa-
Salona-Zenica linijama cesta koje mogu. doći u lona - Bistue vetus (Varvara) po Tab. Peut. iznosi
obzir za vezu između Salone i doline rij eke Lašve, sc. LIII m. p. (cca 79 km) i manja je od stvarne razdaljine
rijeke Bosne, razlikuju se od udaljenosti koja je nave- trasom ma koje rimske ceste prema Varvari. .Razlika
dena u Tab. Peut. između udaljenosti Salona-Bistue vetus po Tab,
1) Salona-Prolog-Kupreško Polje-Bugojno- Peut. i stvarne razdaljine linijom ceste Salona-Ržano
Gornji Vakuf-VItez-Zenica iznosi 127 r. m. (cca 190 -Duvno-Ravanjsko Polje-Varvara iznosi oko 33
km); km. Ta razlika bila bi još veća ako bismo stvarnu raz-
2) Salona-Trilj-Ržano-Duvno-Ravanjsko Po- daljinu Salona-Bistue vetus mjerili trasom ceste
lje-Raduša planiina-Gornji Vakuf-Vitez-Zenica preko Prologa, Kupreškog i Ravanjskog Polja (cca 54
iznosi 127 r. m. (cca 190 km); km). Tab. Peut. obilježava cestu Salona-s-Bistue ve-
tus netačnom dužinom. Čak je udaljenost Salona-
3) Salona~Trilj-Ržano-Duvno-Ravanjsko Po-
IjlO---'Raduša pl.-Gornji Vakuf-Vitez-Zenica iznosi Bistue vetus = LIII m. p. (cca 79 km) manja i od raz-
107 r. m. (cca 160 km); daljine vazdušnom linijom (= 85 km). Zbog toga što
se radi baš o onom sektoru ceste na kojem su kon-
4) Salona-Prolog-Kupreško Polje-Ravanjsko
Polje-Varvara-Paloč-GornjiVakuf-Vitez-Zeni-
statovane brojne rimske .aglomeracij e, proizlazi za-
ključak da su u Tab. Peut. ispuštene neke stanice.
ea iznosi 129 r. m. (cca 193 km);
5) Salona-Prolog-Kupreško Polje-Ravanjsko Razmotrićemo pojedine otsjeke rimske ceste Sa-
Polje-Raduša pl.-Gornji Vakuf-Vitez-Zenica iz- lona-Bistue vetus. Distanca Salona-Tilurio = XVI
. \
m. p. (cca 24 km) odgovara stvarnoj razdaljini između
nosi l l S r. m. (cca 178 km);
6) Salona-Trilj-Ržano-Duvno-Ravanjsko Po- Salone i Trilja trasom rimske ceste. Druga dlistanca
Ije-Varvara-Paloč-Gornji Vakuf-Vitez-Zenica Tilurio-Ad Libros = XXII m. p. (cca 33 km) trasom
iznosi 115 r. m. (cca 172 km). rimske ceste preko Ržana i Renića upućuje nas da
stanicu Ad Libros tražimo kod Zidina na južnom rubu
Iz ovih razdaljina vidi se da je udaljenost Sa10-
Buškog Blata. Sljedeća distanca Ad Libros - in monte
na-Bistue nova po Tab. Peut. premalena. Razlika
između udaljenosti Salona-Bistue nova po Tab. Peut.
Bulsinio = IX m. p. (cca 13 km) odvela bi nas da sta-
i razdaljina koje smo naveli prema trasama po- nicu in monte Bulsinio trasom ceste prema Bistue ve-
jedinih cesta varira od 14 do 46 km. To znači da su po- tus tražimo između Prevale i Duvna. Dalje prema Bi- .
daci u Tab. Peut. netačni. Nesigurnost i nepotpunost stue vetus preko Ravanjskog Polja i Klapavica cesta je
podataka u Tab. Peut. dokazana je za cestu Salona- duga oko 42 km, a Tab. Peut. nam ostavlja svega cca
48
9 km (in monte Bulsinio-Bistue vetus = VI m. p.). ceste od Varvare preko J aklića, Draževa, Kuta i Pa-
Svakako, da ovakvo iznalaženje ubikacije ovim dvje- loča u Gornji Vakuf i Bistricu. Taj pravac iznosi naj-
ma stanicama ne daje ništa pouzdano. U prethodnom više 25 km, računajući i izvjesne-devijacije i produ-
izlaganju o Duvanjskom Polju i dolini Rame pokazali ženja trase koje je cesta u ovom visinskom kraju mo-
smo kako su i na koja su mjesta neki istraživači stav- rala praviti (na Draževu, kod Pidriša, na Kobili). Do-
ljali Ad Libros i in monte Bulsinio. Ovdje ćemo uka- lina gornjeg Vrbasa spada među najbogatija po-
zati na još jedno mišljenje koje se zasniva na lingvi- dručja BiH po tragovima antičkih naselja. Na ovom
stičkom objašnjenju. A. Majer 2 0 :3 daje ovakvu lokali- području konstatovani su ostaci rudarskih radova iz
zaciju: in monte Bulslnio e.Prevala, Ad Libros = oko rimskog doba koji su obavljani i u praistorisko vri-
Ržana. Pri tome mu kao polazište služi argument da jeme. Naseobine oko Gornjeg Vakufa i oko rijeke Bi-
je (mons) Bulsinius sačuvan u imenima Buža- strice nesumnjivo su usko vezane za rudarstvo koje
nin i Buško Blato i da je nekoć ime Bulsinius vje- je obavljano u tom području i u širem regionu do Bu-
rovatno obuhvatalo čitavu Tušnicu pl. Pošto sedlo Pre- gojna i njegove okoline. Pretpostavke da je ovdje bila
vala pretstavlja obronak te planine, on ga identifi- stanica Ad Matricem opravdane su. Za takvu lokali-
kuje sa in monte Bulsinio. Računajući dalje od Pre-- zaciju govori na prvom mjestu to što je cesta od Bi-
vale prema Trilju, Majer, na osnovi distance iz Tab. stue vetus u Bistue nova izlazila na Vrbas kod Gor-
Peut. = IX m. p., stavlja Ad Libros oko Ržana, Ako njeg Vakufa; zatim to što su na području Gornjeg
bismo i primili Majerovu lokalizaciju stanice in mon- Vakufa - Bistrica, koje je vrlo komunikativno i po-
te Bulsinio, teško se mogu prihvatiti raznolike kom- godno za nastanjivanje, otkriveni tragovi brojnih an-
binacije sa dlstancama iz Tab. Peut. Takve kombina- tičkih naseobina i antičkih rudarskih radova; najzad,
cije nisu osnovane baš na ovom dijelu ceste, jer Tab. na pravcu kojim ide rimska cesta od Varvare preko
Peut. i o njemu daje netačne podatke. Identifikaciji Gornjeg Vakufa u dolinu Lašve nigdje se nije moglo
in monte Bulsinio == Prevala ne odgovaraju distance razviti veće naselje osim na ovom prostoru. Stoga
po Tab. Peut., ali to ništa ne znači, jer su u pitanju smatramo da treba usvojiti lokalizaciju stanice Ad
distance koje se uvijek moraju primati sa velikom Matricem u prostoru Gornji Vakuf-Bistrica. Istina,
rezervom. Međutim neopravdano je to što Majer za to protivrječi udaljenosti Bistue vetus-Ad Matri-
određivanje položaja stanice Ad Libros = kod Ržana cem = XXV m. p. po Tab. Peut. Međutim njene ne-
uzima distancu iz Tab. Peut. (Ad Libros - in monte pouzdane distance ne mogu dovesti u sumnju loka-
Bulsinio = IX m. p.) kao pouzdanu i što jedino na Iizaciju Ad Matricem = kod Gornjeg Vakufa. Otuda
osnovi nje daje takvu lokalizaciju. Odmah poslllje to- bi bilo neumjesno i nekorisno u ovom slučaju pristu-
ga, za razliku između stvarne razdaljine 'I'r ili-s-Ržano pati ma kakvim kombinacijama u cilju usklađivanja
koja iznosi oko 22 km (15 r. m.) i udaljenosti Tilurio podataka iz Tab. Peut. sa arheološkim nalazima, usta-
- Ad Libros koja iznosi XXII m. p. = cca 33 km, Ma- novljenim tragovima rimske ceste i prirodnim uslo-
jer nalazi objašnjenje u tome što konstatuje grešku vima na terenu. Podaci Tab. Peut. o cesti Bistue ve-
u Tab. Peut od kojih 8 r. m. Takvo smanjivanje ubi- tus-Bistue nova imaju svoj značaj u tome što se od-
lježenih distanci u Tab. Peut. nema svog opravdanja nose na komunikaciju čiji je osnovni smjer potvrđen
već i stoga što je udaljenost Salona-Bistue vetus po i nalazom natpisa koji omogućuju određivanje polo-
Tab. Peut. u odnosu na stvarnu razdaljinu između žaja ovih dviju stanica.
ova dva mj esta premalena. S druge strane, teško se Pravac ceste od Gornjeg Vakufa i Bistrice do Vi-
može doći do pouzdanih rezultata ako se traže ubi- teza na Lašvi dug je oko 30 km. Dalji pravac od Vi-
kacije pojedinih stanica izolovano od ubikacija dru- teza preko Vjetrenice do, Zenice iznosi 12 km. Vidjeli
gih stanica na širem prostoru koji pretstavlja cjelinu smo da dolina Lašve na dijelu Turbe-Vitez, naročito
vezanu komunikacijom. Majerovoj tezi o Bužaninu i oko Viteza, obiluje tragovima naseobina iz rimskog
Buškom Blatu ne može se prigovoriti, ali tragovi ceste doba. Konstatovani su izvjesni antički ostaci i u Ze-
i obronci planine Tušnice dozvoljavaju da jednu sta- nici i njenoj okolini. Pošto smatramo da lokalizacija
nicu koja je bila na planini (in monte) tražimo isje Bistue nova do danas nije sigurno i definitivno odre-
verno od Prevale. Ostaje činjenica da nam Tab; Peut. đena, pokušaćemo da ukažemo na neke momente koji
ne daje takve podatke pomoću kojih bi se mogao od- mogu pretstavljati doprinos rješenju tog problema.
rediti položaj stanicama na pravcu Tilurio - Bistue Odmah napominjemo da se radi o tome da li je Bi-
vetus, Do novih nalaza nismo u stanju da pouzdano stue nova bila u Zenici ili u M. Mošunju - Vitezu na
utvrdimo lokalizaciju ovih stanica, jer su, kao što smo Lašvi. U prethodnom izlaganju o Zenici i njenoj oko-
već napomenuli, bar na pravcu Tilurio - Bistue vetus lini istakli smo da danas preovladava mišljenje da je
ispuštene neke stanice, a time i odgovarajuće distance. municipium Bistue nova = Zenica. Teza Bistue nova
Sto se tiče dijela ceste Bistue vetus - XXV - = Zenica, koju je postavio Pač, zasniva se na nala-
Ad Matricem - XX - Bistue nova, situacija je druk- zima natpisa: CIL III, 12765 i 12766 u Zenici i CIL
čija. Po Tab. Peut. dužina ceste koja je spajala dvije
III, 12761 u Fazlićima na rijeci Biloj.
Bistue iznosi XLV m. p. (cca 67 km). Ustanovljenom Za rješavanje ovog problema odlučna su tri mo-
rimskom cestom od Varvare preko Palača, Gornjeg menta:
Vakufa, dolinom Bistrice u Vitez i dalje u Zenicu 1) u kom pravcu je nastavljala cesta Bistue nova
stvarna razdaljina iznosi 67 km. Ovdje nam pomažu Stanecli-Argentaria;
nalazi natpisa u Varvari i Zenici, odnosno Fazlićima
na kojima se spominje municipium Bist(uensis). 2) nalazi natpisa (mun. Bist) u Zenici i Fazlićima,
Prema tome, znamo određenije lokalizaciju dviju 3) brojni ostaci kod M. Mošunja i Viteza u dolini
stanica koje su ubilježene u Tab. Peut. Međutim iako Lašve koji potvrđuju da je ovdje postojalo neko veće
se udaljenost Bistue vetus - Bistue nova = XLV antičko naselje.

m. p. podudara sa stvarnom razdaljinom između Var- Cesta Bistue nova-Stanecli i dalje sastavni je
vare i Zenice, ipak se podaci iz Tab. Peut. ne mogu ni dio velike komunikacije Salona-Argentaria. To po-
ovdje smatrati pouzdanim. Prije svega, distanca Bi- tvrđuju rezultati dosadašnjih istraživanja na onom di-
stue vetus - Ad Matricem = XX m. p. (cca 37 km) jelu ove komunikacije koji kroz Hercegovinu i Bosnu
prevelika je za lokalizaciju stanice Ad Matricem u gor- vodi do Bistue nova. Postavlja se pitanje gdje je le-
nji dio Skopljanskog Polja linijom već ustanovljene žala Argentaria. Pri odgovoru na ovo pitanje teškoću
49
preistavlja to Što ne znamo gdje je bila stanica Stane- jednog većeg rimskog naselja nego položaj današnje
eli koja je od Bistue nova udaljena XXIV m. p. po Zenice, koja ima prirodnu komunikaciju samo doli-
Tab. Peut. Druga teškoća je u tome što u Tab. Peut. nom Bosne u pravcu sjevera. Sergejevski'?" o polo-
nema distance Stanecli-Argentaria. Po imenu Ar- žaju Bistue nova izražava mišljenje da je' ovaj grad
gentaria jasno se vidi šta je osnovno obilježje mjesta mogao biti kod Viteza ili IVL Mošunja gdje su po-
ili kraja u kome se ona nalazi. To su rudnici srebra godniji prirodni uslovi i brojniji rimski ostaci nego
(Argentaria, sc. metalia). U Bosni su poznata ova na- u Zenici. Posebno se problemom ubikacije Bistue
lazišta srebronosnih ruda: distrikti Foj nica-Kreševo nova bavio 1. Kujunžićč'" koji takođe smatra da mno-
i Borovica-Olovo-Vareš, rudarske oblasti Srebre- gi razlozi govore ZQ to da ovaj grad treba prije tra iiti
nice i porječja Sana-Japra, okolina Foče i Goražda kod M. Mošunja i Viteza nego u Zenici. Usaopštenju
i kraj oko Gornjeg Vakufa''?". Nemamo dokaza za to o rezultatima istraživanj a tragova rimske ceste na
da su kod Olova i Borovice ti antičko doba obavljani pravcu Gornji Vakuf-e-Vitez-e-Zenica"?" i pisac ovog
rudarski radovi. Distrikt Fojnica-Kreševo ne može rada primio je kao gotovu činjenicu da je Bistue nova
doći u obzir kao Argentaria zato što njegov položaj - Zenica. Istina, za njegovo istraživanje primarno
ne odgovara položaju koji treba da ima završna tačka je bilo to da ustanovi tragove rimske ceste i da joj
jedne velike komunikacije. S druge strane, B"s~l'e obilježi pravac, ne ulazeći u pitanje gdje je stvarno le-
nova i rudarsko područje Fojnica-Kreševo odnosno žala Bistue nova. To pitanje je za piščeva istraživanja
položaj stanice međusobno su dosta blizu, pa bi se te- bilo manje značajno, pogotovu zato, što je ustanovio
ško' moglo naći opravdanje za izostavljanje distance. tragove rimske ceste između Viteza i Zenice, dakle
Pretpostavka da je rudarski distrikt Fojnica-Kreše- pravac ceste ga je vodio u Zenicu. Međutim komplek-
vo identičan sa Argentaria otpada već i zato što bi se snijim proučavanjem svih tragova antičkog života na
u tom slučaju Stanecli stvarno nalazila na području ovom prostoru i ispitivanjem tragova naselja i ko-
ovog distrikta. Tako b'i u Tab. Peut. u tom distriktu munikacija u susjednim područjima - on se opredi-
bila navedena i stanica i sam distrikt, a zato nema jelio za tezu da je Bistue nova ležala u M. Mošunju -
razloga. Najpoznatija i najbogatija rudišta srebra na- Vitezu na Lašvi. Dokazi koje ćemo navesti za to nisu
laze se u srebreničkom kraju. Otkrića kod Srebrenice novi, ili bar nisu svi novi, ali se zasnivaju na podaci-
potvrđuju da su srebronosne rude ovoga kraja inten- ma koje su nam dala najnovija hodološka istraživa-
zivno eksploatisane u doba Rimljana i da se tu nalazio rija na ovom području i proučavanje tragova antičkog
upravni centar za rudarstvo provincija Panonije i rudarstva u Bosni i Hercegovini.
l Dalmacije. To znači da krajnju tačku ceste Salona- Tragovi rimske ceste postoje na pravcu od :M.
Argentaria treba tražiti u srebreničkom rudarskom Mošunja -Viteza preko Kruščice, sc. Kruščičke ri-
distriktu. Pošto Argentaria nije oznaka za mjesto, već jeke, prema Busovači. Iako još nedovoljno ispitani .
za rudarsko područje, to se može pretpostavljati da neobilježeni, oni jasno ukazuju na jednu rimsku ko-
njegov centar nije bio na samoj cesti, pa je stoga ime-: munikaciju mnogo važniju od one koja je preko Vje-
nom Argentaria označeno područje, a ne mjesto. Ali trenice vodila u Zenicu. Prirodan prolaz od Busovače
time još nismo odgovorili na pitanje kuda je prolazio ide kroz Gromiljak u predio Kiseljaka, gdje su usta-
završni dio ceste Salona-Argentaria, tj. dio Bistue novljeni, kao što smo vidjeli, bogati ostaci rimskih
nova -'- Argentaria. aglomeracija. Dalji tok ove ceste, prema tragovima
Da li bi mogao doći u obzir pravac dolinom Bosne naselja, vodi niz rijeku Fojnicu u Visolro, Brezu i oko-
do Doboja? Na tom potezu nisu ustanovljeni tragovi linu Vareša. Cesta Salona-Argentaria, na onom nje-
neke komunikacije prema istoku. Linija Doboj-Tu- nom dijelu koji prolazi kroz Bosnu, zahvata područja
zla Sprečom suviše j e zaobilazna. N a ovom prostoru u kojima eu konstatovani tragovi rudarskih radova u
svaka poprečna komunikacija iz doline Bosne u do- antičko doba (oko Gornjeg Vakufa, u dolini Lašve, u
linu Drine mogla bi pretstavljati samo vezu sa magi- distriktu Fojnica-Kreševo). Stoga je treba smatrati
stralom, a nikako njen sastavni dio. Međutim antički rudarskom cestom koja je spajala Srednjebosansko
tragovi dolinom Bosne nizvodno od Zenice ne potvr- rudogorje sa rudarskim bazenom u sjeveroistočnoj
đuju da je ovdje postojala saobraćajna magistrala, Bosni. Njena trasa bila je zaobilazna i produžena baš
već niz vicinalnih puteva i njihovih ogranaka. Prema zato, što je imala do poveže naselja čiji se razvitak
tome, ostaje da je cesta Bistue nova-Argentaria išla prvenstveno zasnivao na ovoj privrednoj grani. Pra-
u drugom pravcu. vac ceste preko Vjetrenice u Zenicu ne dotiče rudar-
Ovdje je važno raspraviti pitanje gdje je ležala ski bazen Fojnica-Kreševo, i, kao što smo istakli,
Bistue nova. U Zenici gdje su nađena dva natpisa: dec. nema svog nastavka u sjeveroistočnu Bosnu. Otuda
mun. Bis (CIL III, 12765) i duumv[iro municip. Bj smatramo da i rudarski karakter komunikacije Sa-
ist. (CIL III, 12766) nema ostataka koji bi potvrđivali lona-Argentaria na njenom dijelu kroz Bosnu go-
da bi ovdje u rimsko doba postojalo značajnije i veće vori protiv lokalizacije Bistue nova u Zenici.
naselje. Upadljiva je činjenica da iz Zenice i njezine Natpisi iz Zenice na kojima se spominju ugledni
najbliže okoline dosad znamo fama za jednu drahmu sveštenici (CIL III, 12766: sacerdos provinciae Del-
(Dyrrhachium) i nekoliko primjeraka carskog novca matiae i CIL III, 12767: sacerdos urbis Romae) ne
III i IV vij. n. e. Treći natpis koji je u vezi sa Bistue moraju biti dokaz da je u Zenici bila Bistue nova.
nova jeste onaj iz Fazlića (CIL III, 12761: m. Bist.). Natpisi su nadgrobni i pokazuju da su ovi vjerski
Natpis iz Fazlića ozbiljno govori protiv Pačove teze funkcioneri ovdje sahranjeni. To, naravno, ne znači
Bistue nova = Zenica. Udaljenost Fazlići-Zenica da im je i sjedište bilo u Zenici. Bistue nova se na-
preko brdovitog terena iznosi 15 km vazdušne linije lazila u kraju koji je pretpostavljao stjecište puteva i
i teško bi se moglo prihvatiti da je grad u Zenici imao koji se rano upoznao sa hrišćanstvom. U dolini Lašve
tako veliko područje koje se protezalo čak II dol.nu brojni su ostaci ranohrišćanskihbazilika sličnih onoj u
Bile. Mnogo je vjerovatnije da su Fazlići bili atribu- Zenici iz čijih ruševina potiču pomenuti natpisi.
irani gradskom području grada koji je ležao u dolini Bistue nova je bila sjedište biskupije čiji se bi-
Lašve kod M. Mošunja-Viteza. Vidjeli smo da su skup (episcopus Bestoensis eccles.ae) nalazi među
ovdje konstatovani brojni ostaci jednog većeg naselja ostaliim biskupima na koncilima u Saloni 530 i 533 g.
iz rimskog doba. I sam položaj M. Mošunja i Viteza n. e20~. Natpisi CIL III, 12765, 12766, 12767 i 12761 i
u plodnoj i prostranoj kotlini više odgovara smještaju značajna otkrića u dolini Lašve razbijaju svaku sum-

Anti/ka naselja j komunikacije u BiH 4
50
nju u to da je kraj na Lašvi i oko Zenice početkom kacija od Viteza do Varošluka, a možda i dalje prema
VI vij. n. e. pripadao bestuanskoj biskupiji. L Kujun- Podhpcima, Jajcu i Mrkonjićgradu. Ali to nije bio ni
džić, s tim u vezi, ukazuje na selo Bestovljane k~d pravac koji obilježava Truhelka -ni pravac koji u
Pokrajčića nedaleko od Viteza i opravdano drži da Je drugom smjeru vodi L Kujundžić. Dalje od M. Mo-
u toponimu Bestovljani sačuvano staro ime Bestoen- šunja i Viteza ide rimska cesta prema Busovači. U
sis. Prema tome, i selo Bestovljani u blizini Viteza - M. Mošunj-Vitez dolazi i cesta iz Salone, a odavde
Mošunja upućuje na lokalizaciju Bistue nova u M. postoji veza sa Zenicom preko Vjetrenice.
Mošunju-Viiezu čiji su se stanovnici u VI vij. n. e. Što se tiče rimske ceste koja bi po Geogr. Rav.
pred provalama novih doseljenika povukli iz doline u vezala Baloie i Bisva, držimo da je vrlo vjerovat-
obližnja brda iznad rijeke Bile 2 0\ 1. no da je to ona komunikacija koja kao »Solarski put«
Za dolinu Lašve potrebno je objasniti još jedno vodi od Šipova prema Kupreškom Polju i dalje. Gdje
pitanje. To je pitanje komunikacije iz pravca Jajca su se nalazile stanice koje navodi Geogr. Rav., u to
odnosno Donjeg Vakufa u dolinu Lašve. Truhelka se ne smijemo upuštati bez pouzdanijih dokaza, ali na
smatra da je od Mrkonjićgrada preko Travničkog Po- ovom pravcu ceste opravdano je tražiti Sapuu, s ob-
lja vodila rimska cesta u Bistue nova. Na nju on stav- zirom na vaganjski natpis, a, s druge strane, pri nje-
lja sljedeće stanice iz Geogr. Rav. (IV, 217-218): Ba- nom završetku nalazi se jedna Bisva, tj. Bistue vetus
loie, Apeva, Sapua, Bersellum i Ibisva (Bisva). Za u Varvari na Rami. Ovo je, razumije se, samo pret-
Baloie, prema sličnosti imena, zaključuje da je to da- postavka koja očekuje nova ispitivanja i dokaze.
našnje Bjelajce (M. Bilaj) sjeveroistočno od Mrkonjić­
Dalji tok ceste od M. Mošunja--Viteza išao)e
grada; Apeva = Podlipci kod Jajca; Sapua = iz-
preko Busovače-Kiseljaka--Visokog-Brezeu S].~­
među Runića kod Turbeta i Putičeva; Bersellum =
veroistočnom pravcu. Na ovom prostoru treba prije
M. Mošunj; Ibisva (Bisva) = Zenica''!". Slično mi- Argentarije tražiti i stanicu Stanecli. Tragovi na-
šljenje zastupa i L Kujundžić s drukčijim lokaliza- selja upućuju na to da stanicu Stanecli identifikuje-
cijama nekih od ovih stanica: Baloie = Bilajac (Bje- mo sa predjelom današnjeg Kiseljaka. Vidjeli smo da
lajce); Apeva = Jajce (7); Sapua= kod Skender-Va- se kod Kiseljaka nalazio jedan gradski upravni centar,
kufa ili oko Zubovića ili kod Podlipaca; Bersellum = pa nas to podržava u uvjerenju da bi baš stani~a Sta-
kod Varošluka (7) i Ibisva (Bisva) = M. Mošunj211. nedi mogla biti taj centar - municipium. I distanca
Međutim takav pravac ceste mora otpasti, zato po Tab. Peut. Bistue nova - Stanecli = XXIV m. p.
što se zasniva na sasvim pogrešnoj lokalizaciji (cca 36 km) odgovara stvarnoj razdalji?i između M.
mjesta Sapua. Prema graničnom natpisu CIL III, Mošunja-Viteza i Kiseljaka, što navodimo samo uz-
9864a otkrivenom kod Vaganja u kome se spominju gred ne smatrajući da su distance sa Tab. Pe~t. tač~e i
Sapuates, Truhelka i Kujundžić su pošli od pogre- pouzdane. Većina ranijih istraživača stavlja stanicu
šnog obavještenja da je taj natpis nađen u Vaganju, Stanecli u Ilidžu ili Blažuj kod Sarajeva:":'. Skarić je
istočno odnosno sjeveroistočno od Jajca kako su to bili
pokušao da lingvističkimobjašnjenjima dovede u vezu
označili Momzen i Tomašek"!". Mjesto Vagan stvar- Stanecli sa Stane (Stan), od čega bi postala rijeka Stav-
no postoji sjeverno od Jajca na rijeci Ugru, ali se nat- nja koja teče kroz Vareš, Dabravinu i Brezu. Stoga
pis, usječen u stijenu zvo Blizanci, nalazi u Vaganju on Stanecli lokalizuje u Brezu ili Dabravinu gdje su
na rijeci Janju, južno od Jajca koji je od Vagana na otkriveni rimski ostaci u ruševinama starohrišćanskih
Ugru daleko više od 30 km vazdušne linije. Razumije bazilika i sprovodi cestu pravcem Zenica-Vraca-B i-
se, taj momenat mijenja stvar potpuno i usmjerava lješevo-Kakanj-Bjelavići-Bijelo Polje--:-Brez~ k~­
komunikaciju u sasvim drugom pravcu. Grešku koja ji je dug 37 km, št~ otprilike odgovara d12s1t.~ncI BI-
je poticala od polazišta da je granični natpis nađen stue nova - Stanecli = XXIV (Tab. Peut.) . Među­
u Vaganu na Ugru L Kujundžić je docnije uvidio, pa tim pravac kojim Skarić vodi rims~u cestu od Z.e~ice
je svoj provobitni plan ispravio u prerađenoj raspravi prema Brezi prolazi kroz nekomuriikativan kraj l v~o
o položaju municipija Bistue nova"!". Međutim i u danas nije dokazan nalazima na terenu. Od podru.cJa
ovoj raspravi L Kujundžić je cestu na kojoj se nalaze Visoko-Arnautovići-Podlugovi-Breza-Dabravma
navedene stanice iz Geogr. Rav. doveo u dolinu Lašve, dalje na sjeveroistok nije nam poznat r:>ra.vac ~imske
ali drugim pravcem. Prema njegovoj novoj orijenta- ceste. Zasad možemo samo pretpostavljati da Je ona
ciji, cesta bi išla ovom linijom: Baloie (= Baljvine, vodila pored Olova i Kladnja dolinom rijeke Drinja-
10 km sjeveroistočno od Mrkonjićgrada) -- Ape- če na Drinu gdje treba tražiti stanicu Ad Drinum po
va (= oko Šipova)-Sapua (= Donji Vakuf)-Bersel- Tab. Peut. (Sirmium -- XXX - Gensis - XV - Ad
lum (= kod Varošluka na Lašvi)-Ibisva (= Bisva, Drinum-Argentaria) koja je bez oznake distance
M. Mošunj). Ovakva linija nije ničim dokazana i svo- prema Argentariji kao i u slučaju Stan~cli - Art:?e~­
di se na to da se cesta na svaki način dovede udo- taria. Stoga nam podaci iz Tab. Peut. d~Ju samo dJe~l­
linu Lašve iz pravca Jajce-Šipovo-Donji Vakuf. mičnu indikaciju o tome gdje se nalazila vA~gent.ar.Ia.
Teren između Šipova i Donjeg Vakufa nije komuni- Pač smatra da je Ad Drinum = kod današnje Drinja-
kativan i na njemu nisu konstatovani ostaci rimskih če, dok je Kipert identifikuje sa današnjim. Zv?rni-
komunikacija i naseobina. Slično je i sa terenom Do- kom"!". Udaljenost Salona-Stanecli (kod Kiseljaka)
nji Vakuf-Turbe sc. Varošluk na kojem takođe nema po Tab. Peut. iznosi 122 m. p. = cca 183 km,. a stva~r:~
ostataka rimskih komunikacija i aglomeracija. Kao razdaljina trasom rimske ceste kako smo Je ozn~~lh
i u svom prvom radu, tako i ovdje L Kujundžić za- iznosi cca 196 km. Ako bi se na ovo dodala razdaljina
ključuje da se Bistue nova nalazila u M. Mošunju i Kiselj ak--Drinj ača = 95 km vazdušnom linij om, onda
da je tu bilo stjecište dviju cesta: jedne koja je dola- bi razdaljina Salona-Ad Drinum imala oko 290 km.
zila od Baloie i druge koja je dolazila od Salone. Na- Prema tome, i ovdje se jasno vidi kako mjerenje du-
veli smo razloge koji opravdavaju tezu Bistue nova žine jedne ceste po distancama Tab. Peut. ne vodi po-
= M. Mošunj-Vitez. Te razloge, uglavnom, ističe i
uzdanom rezultatu. Međutim Domaševski je pošao baš
1. Kujundžić, ali je neprihvatljiv njegov pravac ceste
Šlpovo-s-Donji Vakuf - dolina Lašve i ne pretstavlja tim putem, pa je mjerenjem udaljenosti Salona-Bis-
dokaz za navedenu lokalizaciju Bistue nova. Munici- tue nova po Tab. Peut. i dalje vazdušnom linijom do Ad
pium Bistue nova u M. Mošunju-Vitezu postaje va- Drinum pokušao da odredi lokalizaciju krajnje sta-
žna saobraćajna raskrsnica i bez ceste Baloie-Bisva. nice sa ceste Salona - Argentaria. Pri tom je Ad
Dolinom Lašve svakako je prolazila rimska komuni- Drinum obilježio kao mjesto na Drini koje je od Sir-
51

miuma u jugozapadnom pravcu udaljeno 45 r. m., tac- dišku! Takav pravac ceste uputio je C. Muller-a i na
no prema Tab. Peut. Ukupna razdaljina Salona-Ad pogrešnu lokalizaciju Argentarije (= Srebrenica) koja
Drinum izmjerena na taj način iznosi 170 r. m. = cca bi se nalazila na cesti od Salone prema srednjoj Bo-
255 km. Domaševski jednim dijelom identifikuje ce- sni 2 1 9 . - U drugom radu koji raspravlja o panonsko
stu Salona - Argentaria sa cestom koju je izgradio -dalmatinskom ratu 6-9 g. n. e. rimska cesta ... ad
Tiberije 20/21 g. n. e. (CIL III, 3201 = 10159: ... ad He .... castellum Daesitiatium ... (CI L III, 3201 =
Ba flumen quod dividit Hbis IIIII ibus a 10159) sprovedena je preko Mostara i Ivan-planine
Salonis munit per mi[llia passjuum CLVIII) i sma- u sjveroistočnu Bosnu uglavnom prema podacima
tra da je išla od Trilja preko Delminiuma i Sarajev- Domaševskog. Najobičnijim mjerenjem rastojanja
skog Polja na donji tok Drine''!". Salona-Ljubuški-Mostar-Ivan-pl. castellum Dae-
Dtižina ceste Salona - Ad Drinum, kako je pre- sitiatium je smješten na Ivan-planinu samo zato, što
ma Tab. Peut. izmjerio Domaševski, i dužina ceste od je to važno uporište i što je tuda vodio najkraći put
158 r. m. prema pomenutom natpisu ne slažu se me- za Naronu u kojoj su Desitijati bili zastupljeni sa 103
đusobno i ne odgovaraju stvarnoj razdaljini Salona- dekurije (Plin., NH III, 142-143)220.
donja Drina, pa im Domaševski krajnje stanice traži Što se tiče druge ceste, teško je nešto određenije
zapadno od Drine. Ovdje treba ukazati na dva mo- reći o njenom pravcu. Bilo je pokušaja da se ova cesta
menta. Prvo, Domaševski je polazio sa stanovišta da izjednači sa nekom komunikacijom koja je izlazila
je u natpisu CIL III, 3201 = 10159 riječ o rijeci Ba ... na rijeku Bosnu. Dopunjavajući Abramićevo čitanje
koja dijeli Bis [tuates] od nekog drugog plemena, što pomenutog natpisa, B. Saria je zaključio da se Ba ...
ne stoji, jer revizija ovog natpisa pokazuje da umje- flumen odnosi na rijeku Bathinus (Velleius Patercu-
sto Bis .... stoji Hbis .... Drugo, Domaševski pret- lus II, 114, 4) koja je, po njemu, identična sa rijekom
postavlja da su distance u Tab. Peut. tačne. Već smo Bosnom na koju je izlazila ova cesta'"". Protiv teze
pokazali da su njene distance netačne, pa je, na osno- Bathinus = Bosna ustao je A. Ma!jer 222 dokazujući
vi njih, ukupna dužina ceste takođe netačna i ne- da za takvu identifikaciju nema lingvističkog oprav-
potpuna. Prema tome ne može se prihvatiti zaklju- danja, s napomenom da se sama vijest o rijeci Bathi-
čak Domaševskog da krajnju stanicu ceste Salona - nus, kako je daje Vell, Paterculus, može odnositi i na
Argentaria treba tražiti mnogo više na zapad od Dri- druge krajeve izvan Bosne. Prema onome šta pruža
ne. I, drugo, ništa nam ne govori za to da je cesta a natpis ne može se odrediti pravac ove ceste pošto nam
Salonis ad Ba ... flumen CLVIII m. p. identična sa Ba ... flumen i Hbis ... ibus zasad u tome ne daju
komunikacijom u pravcu sjeveroistočneBosne i Drine. pouzdan oslonac. Treba napomenuti i to da trase ovih
D natpisu CIL III, 3201 = 10159 iz Salone spo- dviju cesta ne moraju biti istovjetne sa trasama i
menute su dvije ceste koje su 20/21 g. n. e. izgrađene pravcima koje nalazimo u itinerarima. Na primjeru
za vrijeme Tiberija: ceste Salona-Servitium vidjeli smo da je ova magi-
strala imala dužu i kraću trasu i da je duža trasa bila
1) a Salonis ad He .... castellum Daesitiatium, starija. Opravdana je pretpostavka da je i na pravcu
čija dužina iznosi CL VI m. p. (= cca 233 km). Salona-Argentaria takođe bilo starijih i mlađih
2) ad Ba .... flumen quod dividit Hbis ... ibus, komunikacija koje su na određenom prostoru mogle
čija dužina od Salone iznosi CLVIlIm. p. (= cca 236 imati dužu ili kraću trasu. Izgleda nam da je i ovdje
km). starija cesta bila duža, jer je imala primaran zadatak
Prvu cestu, barem u osnovnom smjeru, možemo da poveže važna mjesta i pomogne stabilizaciji rimske
identifikovati sa cestom Salona-Bistue vetus-Bistue uprave na području kroz koje je prolazila. Tek doc-
nova i dalje. Nadgrobni natpis iz Breze ( ... Valens nije izgrađene su druge komunikacije i njihovi ogran-
princeps Desitiatium) pokazuje da je Breza ili njena ci koji su proširili mrežu rimskih cesta i obezbije-
okolina bila jedan od centara Desitijata. Stoga je op- dili bržu vezu na pojedinim sektorima.
ravdano u ovom kraju tražiti ubikaciju za He ... ca- U zaključku o problemu lokalizacije za Bistue
stellum Daesitiatium, Još određenije ovaj caetellum nova i Stanecli treba istaći sljedeće: Bistue nova se
Daesitiatium mogli bismo lokalizovati kod Dabravine, nalazila u M. Mošunju-Vitezu na Lašvi, a ne u Ze-
jer nas tu vodi dužina od 156 r. m. pravcem ceste koju nici. Dokaze za to pružaju brojni tragovi rimskih na-
smo obilježili po stanicama iz Tab. Peut. Ovdje je seobina u dolini Lašve, a naročito u M . Mošunju-
potrebno, makar i uzgred, osvrnuti se ria dva novija Vitezu, natpisi u Zenici i Fazlićima koji spominju
inostrana rada u kojima su dotaknuta i pitanja rim- mun. Bist. i pravac ceste prema Kiseljaku-s-Všsokom
skih komunikacija u Bosni i Hercegovini. U jednom -Brezi i dalje. Cesta Salona - Argentaria na teri-
od njih koji tretira kasnoantičke privredne odnose i toriji Bosne pretežnim dijelom prolazi kroz rudarska
privredu uopšte na području zapadnog Balkana, pored područja. Stanecli je kod današnjeg Kiseljaka gdje
niza drugih netačnosti, netačno je obilježen i pravac su ustanovljeni ostaci većeg broja aglomeracija iz
ceste Salona-Servitium sljedećim stanicama: Salona rimskog i praistoriskog doba. Kod Kiseljaka se u rim-
-Argentaria (Srebrenica)-Ad Matricem (Gornji Va- sko doba nalazila gradska opština (municipium) kao
kuf)-Castra (Banjaluka)-Servitium (Bos. Gradiška) značajan saobraćajni i privredni centar koji se raz-
na osnovi odavno zastarjelih podataka Hernesav'". vijao u uskoj vezi sa rudarstvom bazena Fojnica -
Dakle, jedna vrlo duga cesta sa trasom koja se nepo- Kreševo. Odavde rimska cesta preko Visokog i Breze
trebno provlači srednjom i istočnom Bosnom da bi se . vodi dalje u sjeveroistočnu Bosnu gdje se nalazi ru-
vratila preko Gornjeg Vakufa i Banjaluke u Bos. Gra- darski distrikt Argentaria.

NAPOMENE

Domaszewski, BD XXVII, 1904, suppl. 11-12
1 , Topogr., 518-519. Upor. B 1 a u: Monatsber. d. Beri.
Strass., 25-29
2 Ak., 1870, 619 i Reisen, 42, 161
"Monatsber. d. Berl. Ak., 1870, 619 e R a d j m s k y, WM II, 69-70
• A. M o II i n ary, Die Rčmerstrassen in der euro- 7 R a d j m s k y, WM IV, 156
palschen Ttirkei, Zagreb, 1914, 87 , Rad j m s k y, WM IV, 188-190

4*
52
, Topogr., 518 v i n l e, ED I, 54 = u Štrici. e o n s, o. e., 373 = Foča. H o e 1'-
10 Sitzungsb. W. Ak., 1881, 937-938 n e s, Si tzungsb. W. Ak., 1881, 936 pretpostavlja da je Bistue
11 WM IV, 159 vetus = Fojnica. M i II e 1', lA, 473 = Otinovei kod Kupresa
53 P a t s e h, GZM XVIII, 1906, 158
12 B a II i f, Strass., 31. Upor. R a d i m S k y, WM IV,
161, 172-173 54 G l a v i n i Ć, o. e., l. e., 55 i e o n s, o. c., 235 = Livno.

Tomaschek, Topogr., 518 i Hoernes, o. e. 937-938 =
13 Sehematismus eustodiae provincialis in Hercegovina,

Split, 1867, 135 Vidoši. M i II e 1', IR, 474 = Vidoši ili kod Duvna. G. N o-
va k, o. e., 24 = Delminium
,. R a d i m s k y-P a t s e h, WM IV, 163-167
55 Sitzungsb. W. Ak., 1881, 937-938. Upor. A. M a y e 1',
15 Upor. P a t s e h, Jahrbuch fur Altertumskunde II, Vjesnik, Split, LI, 1940, 127 koji smatra pogrešnim pokušaj
1908, 102-103 identifikacije Monte Bulsi (Vulsi) sa Voljicama ili Volje-
ac A b l' a m i Ć, Starinar, 1926-27, 33. Upor. R a d i m- snicom
s k y-P a t s e h, WM IV, 163-168 so G l a v i n i Ć, o e., l. e., 54-55 i e o n s, o. e., 237 =
17 R a d i m s k y, WM IV, 147-148 i 162. P a t s e h, WM Borova Glavica između Livanjskog Polja i doline Suice.
IX, 209-211. Upor. B a II i f', Strass., 28 i P a t s e h, Anhang,61 M i II e 1', IR,473 = između Malovana iSuiee.
18 Za Stipanić i nalaze novca: R a d i m s k y, WM IV, 57 P a t s e h, WM XI, 112-115
156-169. Upor., P a t s e h, WM VI, 213 5H Ibidem, 111
10 WM V, 220 co Ibidem, bilj. 1. Natpis CIL III, 13232 prvobitno je
20 B a II i f, Strass., 25-28. R a d i m s k y, WM IV, objavljen u Ballifovom djelu - Anhang, 62 s napomenom
163-164 da mu je nalazište kod Proslapa
21 P a t s e h, WM V, 236-237 i natpis prema crtežu GO P a t s e h, WM IV, 246-248
T l' U h e l ke u GZM VII, 1895, 582, sl. 15 61 Strass., 29
22 P a t s e h, WM VI, 220-234. Upor. R a d i m s k y, G2 P a t s e h, WM XII, 165. Upor. P a t s e h: WM VI,
WM IV, 157, sl. 51 = CIL III, 12812 213 i GZM XIV, 1902, 305 i 401
ea J e l i Ć, GZM X, 1898, 546-549 G:' GZM XII, 1900, 99-118
24 Z i p p e l, Die romische Herrsehaft in Illyrien bis 64 WM XI, 111
auf Augustus, Leipzig, 1877, 131. G. A l a č e v i Ć, BD I, 21, GZM XXVI, 1914, 46 i 79
23, 38, 51-59 i XX, 102. G. M e i e h s n er, BD XIV, 22-24.
T o m a s e h e k, Topogr., 505-507. e o n s, Provo Dalm., 105. GZM V, 1893, 311-313
H i l' S e h f e l d, Hermes XXV, 1890, 352-353. A. B a u e 1', P a t s e h, WM VI, 213 i 216
AEM XVII, 1894, 135 68 P a t s e h, WM XI, III
25 N o v a k o v i Ć, BD II, 56. B u l i Ć, BD X, 153. 60 Ibidem, ll3-114
Patseh: WM VIII, 85 i IX, 171-173 P. S k o k, GZM XXXII, 1920, 35-36
26 K i e p e l' t, FOA XVII, 5. H i l' S e h f e l d, CIL III, Upor. P a t s e h, WM XI, 106-108
str. 1610, 2161 - iako sa sumnjom ostaju pri Momzenovom
72 GZM 1953, sv. VIII, 277-283
gledištu. B u l i Ć, BD XXIII, 61 i XXVI, 122 koji na loka-
lizaciju Delminium = Gardun gleda kao na lis sub iudiee K. H ii l' m a n n, WM I, 330
27 PWRE, 1901, stup. 2458 - 2459: P a t s e h, s. v. Del- .. Za sve nalaze upor.: P a t s e h: WM V, 240-241; VI,
minium. Upor. CIL III, str. 358 i FOA XVII, 5 n. 51 237-242; XI, 139-140. E. P a š a l i Ć, GZM 1953, sv. VIII, 345-
28 P a t s e h, WM VIII, 85 348. J. P e t l' o v i Ć, GZM 1958, sv. XIII, 267-268. Pomenuta
tegula BISTVES još nije publikovana.
20 S e l' g e j e v s k i, GZM 1957, sv. XII, 109-110
75 P a t s e h, WM IX, 229-230 - novo i dopuna ranijim
30 WM IX, 172
zabilješkama F i a l e, WM IV, 183. S e l' g e j e v s k i, GZ1V1
31 P a t s e h, WM IX, 173 i XI, 118. Upor. R a d i m s k v, XLIV, 1932, 28. Upor. B a II i f, o. e., 23
WM IV, 145-146 i 161-162 r a P a t s e h, WM IX, 229. Upor. H off e 1', GZM V,
32 Topografija Porfirogenitove Paganijc, Starohrvatska 1893, 322
prosvjeta, Zagreb-Knin, 1928, N. s. II, 1-2, 44 " P a t s e h: WM IV, 258 i V, 221-225. Upor. B a II if,
33 P a t s e h, WM IX, 175-200 o. e., 22 i P a t s e h, Anharig, 60
3< P a t s e h, WM VIII, 71 tH GZM, 1953, sv. VIII, 339

3' P a t s e h, WM IX, 200-201 " P a t s e h, WM IV, 113 i 117
36 Ibidem, 222-226 80 P a t s e h: WM VI, 239 i XI, 140. Upor. GZ1V1
37 Ibidem, 202-209. Upor. P a t s e h, WM V, 236-237 VII, 1895, 158.
30 P.a t s e h, WM IX, 209-221. Upor. P a t s e h, An- xl P a t s e h, WM VI, 240
hang, 61 82 Reisen, 155
30 P a t s e h, WM IX, 221-222 '" P a t s e h, WM VI, 242. Upor. idem, WM V, 173
40 Idem, WM XI, 117-118 " Topogr., 519. FOA XVII, 5. Upor. B a II i f, o. e., -
<l Za podatke o tragovima antičkog života u duvanj- karta
skom kraju upor.: P a t s e h: WM XI, 118. PWRE, 1901, 85 M i II e 1', IR, 473. Upor. G. N o v a k, o. e., 24

stup. 2457-2459, s. V. Delminium. GZM XXVI, 1914, 185-193. so e o n s, o. C., 393
Herzegow., passim. G. N o v a k, NV, 1918, separat, 20-21
87 M o II i II ary, o. c., 87
"Upor. GZM III, 1891, 303-305. P a t s e h, WM IX,
RS J. A s b o t h, Bosnien u. d. Herc. - ReisebiIder u.
222-226
Studien, Wien, 1888, 19-21. H o e l' n e s: Alterthumcr der
43 P a t s e h, WM IX, 226-228. Upor. B a II i f, Strass., Herceg. II, 139 iDinarisehe Wandcrurigen, Wien, 1888, 79.
22 i 27 Upor. A. E van s, ARI, 1885, 15 i 19
" P. S k o k, GZM XXIX, 1917, 128 i Hrvatska enci- so A. e o n l' a d, Bosnicn in Bazug auf seine Mineral-
klopedija, sv. 4, 438-439, članak »Dalrnacija«. Upor.: schatzc, Wiener geogr. Mi ttheil ungen, 1870,220-222. O. B l a u,
p a t s e h: WM IX, 172 i Herzegow., 140-141. T o m a s e h e k, Reisen, 151-155. K. J i r e č e k, Strass. u. Bergw., 41-42.
Topogr., 506 A. R u e k e r, Einiges uber das Goldvorkommen in Bosnien,
45 Poviest, »Napnedak«, Sarajevo, 1942, 116 Wien, 1896, 19-28. Upor. P a t s e h, Herzegow., 143-145
4G M a y e 1', Vjesnik, Split, L (1928-29), 110-114 90 GZM XX, 1908, 86-90
., Strass., 24-25 '1 Dr. V. S i m i Ć, Istoriski razvoj našeg rudarstva,
" Đ. B a s l e 1', GZM 1953, sv. VIII, 339-340 Beograd, 1951, 109-114
92 GZM 1953, sv. VIII, 345-348. Upor. K a t z e 1', Geo-
'0 GZM 1953, sv. VIII, 280-282
logija Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1926, 222-224. T u Ć a ll,
"ll GZM 1953, sv. VIII, 278-279 Naše rudno blago, Zagreb, 1919, 79-80.
51 P a t s e h, WM XI, 105-112
93 Upor. Đ. M a z a l i Ć, GZM 1951, sv. VI, 147-149
C,2 M o II i n a l' Y, o. e., 87 = Konjic (Bistne). T o m a-
OI GZM 1953, sv. VIII, 282-283
s e h e k, 'I'opogr., 519 = kod Eminovog Sela sjeverno od
Duvna. J e l i Ć, GZM X, 1898, 549 = na Duvanjskom Polju B a II i f, o. e., 22 i sl. 13 (tab. VII)
(Bistue vetus = Stari grad). K u j u n d ž i Ć, »Vrhbosna«, 9G B l a u, Reisen, 104. H o e l' n e s, Sitzungsb. W. Ak.,
Sarajevo, XLVII, 1933, 258 = stari grad Delminium. G l a- 1881, 893-898. T l' u h e l k a, GZM II, 1890, 188-'189
53
"' R a d i m s k y, WM II, 66-68 '" WM XI, 108-110
as T r u h e l k a, GZM V, 1893, 685-699 1<3 S e r g e j e v s k i, GZM XLIV, 1932, 37
99 P a t s e h, WM III, 241-244. Upor. T r u h e l k a, H4 S e r g e j e v s k i, ibidem i GZM 1948, sv. III, 169
GZM II, 1890, 188-189 14., P a t s e h, WM III, 244

109 T r u h e l k a, GZM V, 1893, 690-692. H off e r, GZM 140 M o II i n ary, o. e.,87 = Bistne bez oznake vetus
VII, 1895, 54-61 ili nova
1 0 1 0 naknadnim nalazima u M. Mošunju: L K u j u n- 147 Topogr., 520. Upor. B a II i f, o. c., - karta prema
d ž i ć, GZM XXVIII, 1916, 477-496. J. P e t r o v i ć, S arhe- mapi iz CIL III, 1873 g.
ologom kroz Travnik, Zagreb, 1931, 1-2 148 O. c., 373
102 O rimskim nalazima u dolini Bile: H off e r, GZM
"'" FOA XVII, 5
V, 1893, 321-323. S i e l s k i, GZM XLIII, 1931, 7-9. J. P e-
1',0 Miller, IR, 473. Hirsehfeld, CIL III, str. 2127.
t r o v i ć, S arheologom itd., 2-8
P a t s e h, PWRE, 1897, stup. 505-506, s. v. i WM XI, 108-110
J03 T r u h e l k a, GZM V, 1893, 685-686
1>1 P a t s e h, WM IX, 231-233. Upor. T r u h e l k a, GZM
104 P a t s e h, WM III, 243-245
IV, 1892, 344
19" P a t s e h: WM III, 240, WM V, 225-226 i Wl'vl IX, ,;, S e r g e j e v s k i, GZM XLIV, 1932, 53-54
230-231. Kr. M i s i l o, GZM XLVIII, 1936, 24. S e r g e j e v-
168 S e r g e j e v s k i, Spomen., LXXXVIII, 1938, (69),
s k i, GZM LV, 1943, 9-10 i 1951, sv. VI, 309
13 i 14
lo', Dr. Le r e m o š n i k, GZM 1955, sv. X, 122-132.
le< P a t s e h, WM XI, 115-116
Upor. J. P e t l' o v i ć: S arheologorn itd., 25 i Smjena kul-
tura na Lašvi, kalendar »Napredak« 1947, 138. M. M a n d i ć, 'C,,, Kr. M i s i I o, GZM XLVIII, 1936, 24
Vezirski grad Travnik, Zagreb, 1931, 25-26 tao P a t s e h, WM XI, 110 i 115

[07 T r u h e l k a, GZM V, 1893, 692-695. H off e r, GZM ],>7 P a t s e h, WM VI, 213 i 217. T r u h e l k a, GZM V,
VII, 1895, 52 1893, 685
108 H off e r, GZM VII, 1895, 50-52. Upor. P a t s e h, 108 T. D r a g i č e v i ć, GZM VIII, 1896, 423-427
WM III, 245 1,,9 M. M a n d i ć, GZM XLV, 1933, 4-5. Upor. T r u h e l-
100 H off e r, GZM VII, 1895, 53-54 k a, GZM XXVI, 1914, 53-58. T. D r a g i č e v i ć: GZM IX,
110 Ibidem, 48-50. Upor. B a II i f, o. e., 51 1897, 161-167 i XVIII, 1906, 243-246
III P a t s e h, WM XII, 166 t ou Đ. M a z a l i Ć, GZM 1953, sv. VIII, 289
m T r u h e l k a, GZM V, 1893, 695-699. t.u.t P a t s e h, WM IV, 113 i GZM XIV, 1902, 418-419
113 H off er, GZM VII, 1895, 46-48 1" T r u h e l k a: GZM IV, 1892, knj. I, 80-81; XIII,
I I I Ibidem, 44-46. M. M a n d i Ć, GZM XXXVI, 1924,84-85 1901, 14-16; XIX, 1907, 62-75. M. M a n d i Ć, GZM XLIII,
1931, 13-17
11" Upor. p a t s e h, WM V, 245
lU" S e r g e j e v s k i, GZM XLIV, 1932, 28
11" H off e r, GZM VII, 1895, 48
104 Za Crkvinu uMakljenoveu: R a d i m s k y, WM I,
117 M. M a n d i ć, GZM XXXVI, 1924, 87-90 262-272 i GZM IV, 1892, 190-192. P a t s e h: AEM, XVI, 1893,
N. M a s l a ć, GZM XLIV, 1932, 31-33 78-80, WM V, 226-228 i VI, 253-259. S e r g e j e v s k i, Spo-
119 T o m o M a r k o v i ć, GZlYI L, 1938, 65-68 men., LXXVII, 1934, (60), 17-18. Upor. GZM I, 1889, 95; III,
'"0 S e r g e j e v s k i, Spornen., LXXXVIII, 1938, (69), 12 1891, 101 i 224
lU" R a d i m s k y, WM I, 272. P a t s e h, WM VI, 255-257
l"~ S e r g e j e v s k i, GZM 1951, sv. VI, 135-144
'33 J. P e t r o v i ć: S arheologom itd., 10 i Smjena kul-
1 IlO Podaci o Klačinama uneseni su na osnovi prethod-
tura, L c., 134 nih istraživanja koja je izvršio Đ. B a s l e r u 1955 g.
.iur Radimsky, WM I, 267-268. Patseh: WM V, 228
"" M i II e r, IR, 473. Upor. G. Novak, o. e., 24
i GZM XIV, 1902, 402. S e r g e j e v s k i, GZM XLIV, 1932,28
'"' T r u h e l k a, GZM IV, 1892, 346-349
108 Đ. B a s l er, GZM 1953, sv. VIII, 215-223 i 1957, sv.
J'" O položaju rimskog munieipija Bistue nova u Bosni, XII, 93-108. S. B r o d a r, GZM 1953, sv. VIII, 225-236. Upor.
Vjesnik, Split, XLVII-XLVIII (1924-1925), 78-80 B. e o v i Ć, GZM 1957, sv. XII, 251-252
1'<' GZM V, 1893, 323
t oe Za Miričinu i Boljanić kod Doboja podaci uzeti iz
'"7 T r u h e l k a, GZM V, 1893, 690-692, 699. H off e r, prikupljenog materijala Đ. B a s l era.
GZM VII, 1895, 50, 52, 56-57, 59. M. M a n d i ć, GZM
XXXVI, 1924, 90. S i e l s k i, GZM XLIII, 1931, 9
l'" B.e o v i ć, GZM 1957, sv. XII, 245-246, 249-251
1958, sv. XIII, 77-96
128 P a t s e h: WM IV, 113 i 117 i VI, 212; GZM XIV, 171 A. B e n a e, GZM 1954, sv. IX, 163-171
1902, 401-402. P i t n e r, GZM XVI, 1904, 241
m Đ. B a s l er, GZM 1952, sv. VII, 420-424
m A. R ii e k e r, o. e., 28-61. H off e r, GZM IX, 1897,
173 Vjesnik, Zagreb, II, 1880, 124 i V, 1883, 94-95. Upor.
411-423. J. P e t r o v ić, GZM XXXV, 1923, 177 i Smjena
kultura, L e., 136 p a t s e h, GZM XIV, 1902, 416-423
Je, Đ. B a s l e r, GZM 1952, sv. VII, 416-417. Upor. T r u-
100 T r u h e l k a, GZM V, 1893, 692. H off e r, GZM VII,

1895, 49. L K u j u n d ž i ć, GZM XXVIII, 1916, 479. J. P e- h e l k a, GZM XVIII, 1906, 450
t r o v i Ć, Smjena kultura, 1. c., 138. M. M a n d i ć, Vezirski m T r u h e l k a, GZM XVIII, 1906, 449-462. Đ. B a s 1 e r,
grad Travnik, Zagreb, 1931, 25-26 GZM 1952, sv. VII, 411-416, 418-419. Z. M a r i Ć, GZM 1958,
13J R a d i m s k y, WM II, 66-68. L K u j u n d ž i ć, GZM sv. XIII, 243-251
XXVIII, 1916, 477-496 170 Uredništvo, GZM IV, 1892, 243-244
13' GZM XXV, 1913, 325-335 177 P a t s e h, GZM XIV, 1902, 424. J. P e t r o v i ć, GZM
133 J. K o r o š e e, Novitates Musei Sarajevoensis, II/l, 1955, sv. X, 181-197
1945, 1-7 '" J. P e t r o v i Ć, GZM XXXVII, 1925, 137-140. M.
M a n d i Ć, GZM XXXIX, 1927, 199-204
131 O gradinama: J. K o r o š e e, GZM 1949-50, sv. IV-V,
170 Starinar, 1926-27, 42
243-268 i 1957, sv. XII, 5-18. J. P e t r o v i ć, S arhcologorn
itd., 1-3, 16-18. M. M a n d i ć: GZM XXXVIII, 1926, 35-44 i t so Fiala, WM IV, 184. Upor. Patseh: WM V, 240
XXXVI, 1924, 83-90. R a d i m s k s, WM III, 285-286 GZM XIV, 1902, 402
lOG GZM VII, 1895, 52. WM VI, 151-152 1<1 P a t s e h: WM V, 173-174 i VI, 212 i 248-250
1lD A. B e n a e, GZM 1949-50, sv. IV-V, 5-44 i 1951, rs s Za rudarske tragove oko Fojnice: S k a r i Ć, GZM
sv. VI, 237-263. Upor. J. K o r o š e e, GZM 1949-50, sv. IV-V, XLVII, 1935, 29-34. Upor. J i r e č e k, Strass. u. Bergw., 45-49
244-248. S i e l s k i, GZM XLIII, 1931, 7-9. J. P e t r o v i ć, "" Đ. B a s l e r, GZM 1954, sv. IX, 301. L. Gr đ i ć-B j e-
S arheologom itd., 3. M. M a n d i ć, GZM XXXVIII, 1926,36. lo k o s i Ć, GZM III, 1891, 459-460
r. K u j u n d ž i Ć, GZM XXVIII, 1916, 493
IS' Za Kiseljak sa okolinom: P a t s e h: WM IV, 251;
137 GZM 1953, sv. VIII, 283-284 VI, 248 i GZM XIV, 1902, 391-394. M. M a n d i Ć, GZM
138 T r cl h e 1 k a, GZM IV, 1892, 340-345 XXXVII, 1925, 61-65. S e r g e j e v s k i, Spornen., LXXXVIII,
130 Ibidem, 349-350 1938, (69), 111. Upor. Đ. B a s l e r, GZM 1954, sv. IX, 301-303
140 P a t s e h, WM III, 244 185 Za Višnjicu: Kr. M i s i l o, GZM XLVIII, 1936, 15-26.

141 Ibidem, Upor. T r u h e l k a: GZM IV, 1892, 345 Upor. V u l i Ć, Spomen., LXXV, 1933, (58), 69-71
WM I, 278 18G S e r g e j e v s k i, GZM 1957, sv. XII, 121-123
54
M. M a n d i ć, GZM XXXVII, 1925, 62. Upor. Đ. B a s- 2U7 GZM 1953, sv. VIII, 282-284
l e r, GZM 1954, sv. IX, 299-301 208 Far l a t i, Illyricum sacrum II, 172. Upor. PWRE
188 Za tragove rudarstva u kreševskom predjelu: S k a- 1897, stup. 506: P a t s e h, s. v. Bistua
r i ć, GZM XLVI, 1934, 73-80 i XLVII, 1935, 23-29 200 1. K u j u n d ž i Ć, Vjesnik, Split, XLVII-XLVIII,
rue Đ. B a s l er, GZM 1954, sv. IX, 303 (1924-25), 82-83
lOU Za Gradac u Gornjoj Lepenici: S k a r i ć, GZM XLIV
210 T r u' h e l k a, GZM IV, 1892, 346-349
1932, 1-20. L. Gr đ i ć-B j e l o k o s i Ć, GZM IV, 1892, 202-203
nl 1. K u j u n d ž i Ć, Vjesnik, Split, L e., 78-80
191 P a t s e h, WM IX, 233. Numizmatička zbirka Ze-
maljskog muzeja, Sarajevo 212 Ad n. CIL III, 9864 a. PWRE 1893, stup. 540: T o m a-

192 Vl. Ć o r o v i Ć, GZM XXV, 1913, 409-420. S e r g e-
s e h e k, s. v. Aematis
j e v s k i, GZM LV, 1943, 14-19 i 1948, sv. III, 182. Upor. 213 »Vrhbosna«, Sarajevo, 1933, 253-261
T r u h e l k a, GZM XXVI, 1914, 221 214 T o m a s e h e k, Topogr., 521 (CIL III, 8377, 13858,
193 S e r g e j e y s k i: Spomen., LXXXVIII, 1938, (69), 14331 i 14621). M o II i n ary, o. e., 87. T r u h e l k a, GZM
109-110 i XCIII, 1940, (72), 141-143. G. Ć r e m o š n i k-S e r- II, 1890, 95-96. M i II e r, IR, 473. Upor. G. N o v a k, o. e., 24
g e j e v sk i, Novitates Musei Sarajevoensis, br. 9, 1930 215 S k a r i Ć, GZM XXXV, 1923, 81-82
194 R a d i m s k y, WM II, 73-86. T r u h e l k a, GZM
2lO PWRE 1905, stup. 1708-1709: P a t s e h, s. v. Upor.
XXVI, 1914, 223-226
FOA XVII
r as Upor. monografiju D. S e r g e j e v s k o g: Bazilika
217 D o m a s z e w s k i, BD, 1904, suppl. 12-16. Upor.
u Dabravini (revizija), Sarajevo, 1956, 5-40
109 Patseh, WM XI, 116-117. Sergejevski, GZM A b r a m i Ć, o. e. 41
1948, sv. III, 177-182 2" Car l M ti II e r, Vom Ausgang der Antike zwischen
]07 A. B e n a e, GZM 1956, sv. XI, 167-182. Upor. M. Donau und Adria (Wirtsehaftsstruktur und Wirtsehaftsleben
M a n d i Ć, GZM XLV, 1933,2-3 im Westen der Balkanhalbinsel vor der slavisehen Wan-
derung - XXXVI, 2, Stuttgart, 1949, 124). Upor. H o e r n e s,
Hl~ Numizmatička zbirka Zemaljskog muzeja, Sarajevo
Sitzurigsb, W. Ak. 1881, 932
i ou L Ć r e m o š n i k, GZM 1950, sv. IV-V, 411-416
210 Car l M ti II e r, o. e., 108
2UU Sergejevski: GZM 1948, sv. III, 170-172; 1951, 220 E. K ti s t ,e r m a n n, Der pannoniseh-dalmatinisehe
sv. VI, 308-309 i u »Kulturnoj istoriji BiH«, Sarajevo, 1955, 106
Krieg 6-9 n. Chr., Hermes, sv. 81, Wiesbaden 1953,
2Ul P a t s e h, WM XII, 166-167
348-349. U ovom radu postoje i druge netačnosti, naročito
2U2 P a t s e h, GZM XIV, 1902, 401 i WM IX 298. Nu- one koje su u vezi sa upoređenjem Batonovih operacija
mizmatička zbirka Zemaljskog muzeja, Sarajevo' protiv Tiberija sa operacijama iz vremena NOB (1941-1945)
203 Doprinosi poznavanju rimskih cesta u Dalmaciji u Jugoslaviji, što zaslužuje poseban osvrt
Vjesnik, Split, LI (1930-1934), 1940 129-131 '
221 Klio XXVI, 1933, 279-282. Upor. idem: Klio XXIII,
201 K a t z e r, Geologija, 228, 234-236, 409-423 i passim.
F. T u ć a n, Specijalna mineralogija, Beograd 1930 74 106 1930, 92-97 = Šiši6ev zbornik, Zagreb, 1930, 137-142. - M.
i passim. Dr. V. S i m i Ć, Istoriski razvoj naŠeg r~da;stva, B u d i m i r u najnovijem radu (Flumen nomine Bathinus,
Beograd, 1951, 123-126, 135-146 i passim Glas SAN, knj. CCXXXVI, Odelj. lit. i jez., NS 4, Beograd,
,,>5 GZM XLIV, 1932, 36-37 1959, 57-64) grafiju Bathinus po Vell. Paterc. čita kao Ba-
200 Vjesnik, Split, XLVII----':XLVIII (1924-25), 75-83 sinus koji je kao hidronim najbliži današnjem imenu Bosna,
»Vrhbosna«, Sarajevo, XLVII, 1933, 253-261 222 Vjesnik, L (1928-29), 114-119
VII

Naselja uz rimshu cestu Runović-Tihaljina-Humac­
Narona i uz mrežu vicinalnih puteva

U ovom poglavlju biće obrađena antička naselja njo. Arheološki nalazi su već dosad pokazali da je
i komunikacije onog dijela Hercegovine koji leži za- ovaj kraj u rimsko doba bio dobro naseljen, naročito
padno od linije ušće Neretve ~- Čapljina - Mostar. njegov jugozapadni dio, i da je zajedno sa uskim pri-
To je porječje rijeka Trebižata, Mlade i 'I'ihaljine sa morskim pojasom rano ušao u sferu intenzivnih uti-
Sovićkim i Bijelim Poljem i predjelom visoravni Brot; caja rimske civilizacije.

1) CESTA RUNOVIČ-TIHALJINA-HUMAC-NARONA
SA SPOREDNIM PUTEVIMA

Cesta koja je prolazila porječjem rijeka Trebižata, Opravdana je njegova pretpostavka da je ovaj put
Mlade iTihaljine pretstavlja dio primorske magi- ustvari preko Ružića dolazio iz doline Tihaljine gdje
strale Salona -Narona. Ovaj sektor primorske ko- se odvajao od ceste Salona-Narona. Prema Balifu, u
munikacije i neke njegove odvojke i varijante de- pravcu Rakitnog Polja s jugozapada su vodila još dva
taljno je opisao Balif' . Cesta je od Narone preko Bi- vicinalna puta: jedan, kao odvojak ceste Imotski-Du-
jače, Humea, Klobuka kroz dolinu Tihaljine vodila u vanjsko Polje pored Vinjana, Zavraca i preko klanca
Imotsko Polje, a odatle u Lovreč, Trilj i Salonu. Na Muslića na Trebistovu gdje se veže sa putem Gradac
nekoliko mjesta Balif je našao i miljokaze među ko- -Rakitno Polje i drugi - kao varijanta ovog odvojka
jima onaj iz Rašića nosi oznaku XLIII što odgovara koji je ispod Klenak-planineišao na Vučipolje. Oba
udaljenosti od Trilja. Kod Bijače su takođe otkrivena ova puta su gotovo cijelom dužinom obilježeni kao
dva odlomka miljokaza sa nepotpunim natpisima. Ci- sigurni i ustanovljeni. Balif je takođe ustanovio i put
jelu trasu Narona - Runović Balif je obilježio kao Rakitno Polje prema Lipi gdje se vjerovatno vezao
sigurnu i ustanovljenu na osnovi nađenih miljokaza, sa komunikacijom Lipa-Proslap o kojoj je već bilo
te sačuvanih tragova stroja rimske ceste kod Zvirića riječi u pregledu naselja i puteva na širem području
i u dolini Tihaljine i kolotečina kod Bijače. Cijelom Duvanjskog Polja. I, najzad, na osnovi kolotečina
komunikacijom još u Balifovo vrijeme bili su poznati između Vlašana i predjela Konjsko, Balif je obilježio
ostaci rimskih aglomeracija koje su naročito brojne kao siguran i ustanovljen jedan dio komunikacije koja
na sektoru N arona - Klobuk. je tim pravcem vezala Rakitno Polje sa dolinom Dre-
Tragovi ostalih puteva koji se odvajaju od ove žnice. Poslije Balifa u ovom kraju su ustanovljeni tra-
ceste ili izlaze na nju i njene ogranke opisali su Ra- govi i nekih drugih puteva i varijanti. Fiala" je nak-
dimski, Balif, Pač, Fiala i Sergej evski. URakitnom nadnim istraživanjem utvrdio trasu puta od Gradca
Polju ustanovljen je rimski put između Zagradine i kroz Marin Dolac i Roško Polje prema Ružičkoj Pri-
Petrovića koji je vezao utvrdu na Gradini iznad Za- spi, odakle je pravac vjerovatno vodio pored Samo-
gradine i naselje koje se nalazilo na lokalitetu Staro grada iNezdravice u dolinu Tihaljine i tu se vezao
Selo kod Zagradine sa utvrdom kod Petrovića. Prema sa cestom Salona-Narona. N a taj način je pobliže
istraživanjima Radimskog", u Petroviće, kao saobra- obilježena linija puta iz doline Tihaljine preko Ru-
ćajno čvorište, dolazila su s juga i jugoistoka dva puta: žića o kojoj je već Balif izrazio pretpostavku. Pored
jedan koji je, izgleda, iz doline Trebižata pored Čit­ rimskih ruševina u Klobuku ustanovljen je 1952 g.
luka na Brotnju, Biogradaca na Mostarskom Blatu i trag jednog rimskog puta koji ide paralelno sa cestom
preko Varde pl. vodio u Rakitno Polje i drugi koji je Salona-Narona i vjerovatno pretstavlja njenu lokal-
iz doline Tihaljine preko Gradca i Trebistove izlazio u nu varijantu". Na otsjeku ceste Salona-Narona koji
Rakitno Polje. Sa Rakitnog Polja, kao što smo već na- prolazi kroz područje Ljubuškog i dolinom Tihaljine
veli u pregledu naselja i komunikacija na širem pod- nađeno je nekoliko odlomaka miljokaza sa natpisima.
ručju Duvanjskog Polja, rimski put je preko Jarma i Miljokazi sa odlomcima natpisa (CIL III, 13318 i
Crvenica vodio u Berčane na Duvanjskom Polju. Dru- 13319) nađeni blizu Bijače nesumnjivo potiču iz vre-
ge puteve koji su vezali Rakitno Polje sa okolinom mena cara Julijana na što upućuje popuna u čitanju
ispitao je Balif 3 . On je trasu puta Gradac kod Po- prema brojnim miljokazima cara Julijana (CIL III,
sušja-Rakitno obilježio kao sigurnu i ustanovljenu. 3207,3208,3209,3211 i drugim koji su otkriveni doc-
56
nije). Ovoj cesti pripadaju i miljokazi: CIL III, 643:~ nica ad Novas, ali se kombinacijom podataka koje
sa dva teksta koji datiraju iz vremena Florijana i daju oba izvora može dobiti stvarna distanca Tilurium
Proba, nađen kod Vitaljine, i CIL III, 10167 iz doline -ad Novas = 34 r. m., tj. Ponte Tiluri-Aufustianis
Trebižatu ili Mlade rijeke. U Vitaljini je otkriven i = XLIII m. p. po Hin. Ant. umanjeno za ad Novas
odlomak miljokaza posvećenog Konstanciju 1. Pač'' -ad Fusciana ::c-.: VIllI m. p. po Tab. Peut., što odgo-
je prvobitno mislio da miljokazi na ovoj cesti govore vara stvarnoj razdaljini od Trilja (Tilurium) do Ru-
o popravkama ceste za vrijeme pojedinih careva (Prob, novića (ad Novas) trasom rimske ceste kako smo je
Julijan), ali je docnije na osnovi CIL III, 6433 mi- već obilježili (cca 50 km). Miljokazi sa ove ceste po-
ljokaza posvećenog Florijanu i Probu i velikog broja kazuju da se udaljenost na njenoj pruzi računala od
samih miljokaza došao do pravilnijeg zaključka da Tiluriuma, a ne od Salone. Kod Rašića u dolini Ti-
su to bili spomenici koji su po pravilu podizani vla- haljine nađen je miljokaz sa oznakom XLIIIm. p.
darima čim bi došli na vlast. Međutim cesta je izgra- (CI L III, 13317a), a kod Nezdravice takođe miljokaz
đena u rano dobu rimske vlasti i ona je kao primor- (CIL III, 10167). Na osnovi cifre XLIIIm. p. Pač 9 sta-
ska magistrala Rimljanima obezbjeđivala kopnenu nici ad Fusciana daje lokalizaciju u Rašiće. Na jed-
vezu između važnih gradova na istočnoj obali Jadra- nom kamenu, otkrivenom 1923 g. kod Runovića blizu
na. U najnovije vrijeme kod Bijače nađen je odlomak ceste, stoji natpis posvećen carevima Valerijanu i Ga-
miljokaza koji po svojim dimenzijama i izradi pri- lijenu i oznaka: aTilurio milia passuum ... 10. Prema
padaI vij. n. e. i liči na miljokaze sa rimske ceste tome, na cesti Salona-Argentaria, koja pretstavlja
Crab-c-Resanovcl-i-Bos. Petrovac i dalje koja je bila jednu od magistrala u unutrašnjosti zemlje, udalje-
sagrađena 47/48 g. n. e.' Cestu Narona-Bigeste de- nost se računala »a Saloriis«, dokse na cesti Salona-
taljno je opisao i obilježio Pač i to pravcem: Humac- Narona, koja se na dužini do Tiluriuma podudara sa
Vitaljina-Rotni Dolac-Prudska Draga-Vid. Na cestom Salona-Argentaria, udaljenost računala »a
ovom prostoru, pored već pomenutih, nađeni su i 'I'ilurio« (Tilurio u Tab. Peut.; Ponte Tiluri u Hin.
drugi miljokazi, ali bez oznaka milja. Miljokazi su Ant. i Ponteluri u Geogr. Rav. IV, 210, 13). Time je
ležali na mjestima koja po svojim udaljenostima posvjedočeno da je Tilurium bio i važna saobraćajna
uglavnom odgovaraju distancama od jedne do druge raskrsnica. Razumije se, iz toga što se udaljenost na
rimske milje: 4382 m, 5966 m, 7444 m, 8910 m i cesti prema Narani brojala »a Tilurio« ne treba za-
ključivati da je ova cesta ogranak magistrale Salona
10320 m. Posebno je Pač obilježio cestu Prud-Ore-
pak-Crnići - prema Neretvi koju on na osnovi mi- -Argentaria i da je stoga manje važna, kako to sma-
tra Abramićl1 . Ustvari, Salona je bila polazište cesta
ljokaza iz Pruda (a Tilurio Scodram LXVIII iz vre-
koje su vodile u unutrašnjost provincije i primorjern,
mena cara Tita) smatra glavnom komunikacijom
ali je pored nje bilo i drugih centara od kojih se mje-
Tilurium-Scodra, a puteve Narona-Prud i Naro-
rila udaljenost (Burnum za cestu u dolinu Sane, Tilu-
na-Crnići kao veze sa njome".
rium za cestu prema Naroni). Ovakav način mjerenja
Cesta Salona-Narona koja prolazi dolinom Ti- dužine na pojedinim cestama nastajao je iz toga što
haljine i područjem Ljubuškog ubilježena je u Tab. su se dva ili više komunikaciskih pravaca na izvje-
Peut. i Hin. Ant. O njoj Tab. Peut. daje ove podatke: snim dužinama podudarali - kao što je slučaj kod
Salona - XVI - Tilurio - XII - Billubio - trasa Salona-Argentaria i Salona-Narona do sta-
VIllI -- ad N ovas ~ VIllI - ad Fusciana - XIII - nice Tilurium.
Bigeste - XIII - Narona. Podaci iz Tab. Peut. i Hin. Ant. i miljokazi (kod
Hin. Ant. navodi ove stanice i distance: Bijače; iz doline Trebižata ili Mlade; kod Humea; kod
Salona - XVI - Ponte Tiluri - XII - Trono Proboja i Rašića) omogućuju nam da tačno obilježimo
- XIII - Bilubio - XVIII -> Aufustianis - XXV pravac rimske ceste Tilurium-Narona. Posebnu važ-
- Narona. nost ima miljokaz nađen kod Rašića li dolini Tihaljine
Prema tome, po Tab. Peut. udaljenost Salona- zbog oznake XLIIIm. p. (CIL III, 13317a). Pregled o
Narona iznosi 72 r. m., a po Itin. Ant. 84 r. m. Stvar- antičkim naseljima uzduž ove ceste i vicinalnih pu-
na razdaljina Salona-Narona trasom rimske ceste teva povezanih s njome daće jasniju pretstavu o zna-
Tilurium-Uglj ana-Čista-Lovreč--Podbabj e (mi- čaju same mreže komunikacija i kraja kroz koji su
ljokaz: CIL III, 15105) - Kamenmost-Runović­ one prolazile. Treba napomenuti da su u ovom kraju
dolina Tihaljine-Humac-Narcna iznesi cca 125 km,
nužna arheološka istraživanja, na čemu je posljed-
što uglavnom odgovara udaljenosti po Hin. Ant. (84
njih godina nešto urađeno ispitivanjem u okolini
r. m. = cca 126 km) i po Pliniju (NH, III, 142: Na-
rona .... a Salona LXXXV m. p.). Međutim udalje- Ljubuškog. Međutim sjeverni dio ovog područja na
nost po Tab. Peut. iznosi 72 r. m. = cca 108 km, što liniji Rakitno Polje-Mostarsko Blato i Rakitna Polje
je za oko 17 km manje od stvarne razdaljine. Upore- - dolinom Drežanke u kojem dosad nisu posebno is-
đujući oba izvora, dolnzimo do zaključka da je u Tab. pitivani rimski tragovi traži da se poduzmu takva ispi-
Peut. vjerovatno ispala stanica Trono i distanca Tro- tivanja tim prije, što su na tom prostoru mjestimično
no-Bilubio = XIII m. p. U Hin. Ant. izostala je sta- konstatovarri ostaci rimskih puteva.

2) TRAGOVI I OSTACI NASELJA

Najgušća naseljenost javlja se uza samu cestu ad i ranog carskog doba do Tita, i dr. Natpisi su iz I, II i
Novas-Bigeste-Narona ili u njenoj neposrednoj oko- IV vij. n. e., a među njima su značajniji: fragment sa
lini. Tragovi i ostaci aglomeracija su brojni naročito u spomenika posvećenog caru Klaudiju (CI L III, 13880)
dolini Tihaljine i oko današnjeg Ljubuškog. Posuško i jedan odlomak koji možda potiče odavde a spominje
Polje sa okolinom obiluje tragovima rimskih aalome- Tiberijevog legata Lepida (CIL III, 13885, str.
racija. Najpoznatiji su ostaci u Gradcu i na Gradini 2328 1 2 2 ) . Po nalazima u Gradcu vidi se da je tu po-
kod tog mjesta. Tu su otkrivene ruševine rimskih stojalo veće rimsko naselje koje je bilo uređeno kao
zgrada, grobovi, odlomci ploča sa natpisima, fragmen- gradska samoupravna opština (municipium) i koje je
ti krovne opeke (Pansiana), novci iz republikanskog možda identično sa mjestom Epilentio (Geogr. Ray.
57

IV, 211, 20)1~. Poznati su još i ovi antički lokaliteti: da su odjeljenja leg. IIII Flavia felix (CI L III, 14021)
Gorica, Marin Dolac, Raško Polje, Grude, Sovići i Po- i leg. VIII Augusta (CIL III, 6435 = 10181 = 13339 2 )
sušje - sa nalazima novca, ostacima rimskih zgrada imala svoje ciglane'"'. Iz Humea je žrtvenik sa posve-
i drugim predmetima rimskog porijekla!". Iz ovog tom: Nymphis sacrum, a vjerovatno je iz okoline Lju-
kraja potiču nalazi zemljanih lampi sa žigovima: Cre- buškog reljef rimskog konjanika sličan onome kakav
sces u Gorici i Sovićima; Fortis u Sovićima; QGC, je nađen na nadgrobnom spomeniku uHardomilju.
Strobili i Sexti u Gorici; CPSF u Gorici = ClL III, kod Ljubuškog: Tiberius Claudius Ligomarus Carsti-
15123. - Među mjestima koja obiluju građevinskim mari filius Claudia Salinis eques cohortis III Alpi-
ostacima rimske naseobine pored Gradca ističe se Go- nae ... čije je rodno mjesto u Alpes Maritimae dobilo
rica':'. pravo rimskog građanstva pod Neronom (CIL III,
Brojne ruševine rimskih zgrada nalaze se u pred- 14632). Oba spomenika datiraju skraja I vij. n. e. 2 7
jelu Vitina-Veljaci sjeverozapadno od Ljubuškog. Sjeveroistočno od Ljubuškog na visoravni, Brot-
Odavde su i odlomci nadgrobnih natpisa (CIL III, njo otkriveni su tragovi rimskih naseobina na više
8496 i 8504) sa imenima: Hermadio i Heutichiana koji mjesta: kod Lakišića kule blizu Čitluka, na ritu Crk-
potiču od istog spomenika. Ostaci rimskih zgrada kon- vini sjeverozapadno od Čitluka, u Čerinu i u Krehin
statovani su i uBorasima, Utvici, Grljevićima, Žup- -Gradcu 2 b . Iz Krehin-e-Gradca i Čitluka potiče ne-
nici kod Klobuka, Klobuku i Bašinim Njivama kod koliko natpisa:CIL III, 6367=8498, 8500, 12798 upor.
Tihaljinc!". Iz Vitine je natpis veterana leg. XI Cl au- str. 2258 i 12798a upor. str. 2258 i odlomak opeke iz
diae piae fidelis!". Ovdje je bila i ciglana jednog odje- radionice Marcus Vibius C ... ~!l. Visoravan Brotnjo
ljenja leg. IV koje je službovalo u Vitini (nalaz: od- bila je dobro naseljena u rimsko doba. Tri veća na-
lomak opeke sa žigom leg. IIII) 17. Na lokalitetu Žup- selja postojala su u Čerinu, Čitluku i Krehin-Grad-
nici u Klobuku otkopane su 1952 g. ruševine kasno- cu a tragovi manjih naseobina konstatovani su kod
antičke bazilike koj a vj erovatno datira iz V vij. n. H~mzića Dobrosela Donje Blatnice i Bl izanaca?".
e.l b . Sama Župnica obiluje odlomcima rimskog gra- Pač pret'postavlja d~ je jedno od rimskih naselja u
đevinskog materijala uz koji se nalaze i drugi pred- Čerinu, Čitluku ili Krehin-Gradcu bilo uređeno kao
meti rimske provenijencije. Po nalazima u Župnici municipium.
Sergejevski zaključuje da je tu bilo veće rimsko na-
Poseban značaj imaju nalazi antičkog novca sa
selj e. ovog područja. Najjače su zastupljeni numizmatički
Kod Proboja, sjeverozapadno od Ljubuškog, na lo- primjerci iz carskog doba, dok se republikanski novac
kalitetu Dračevici otkriveni su ostaci rimskih zgrada, rjeđe susreće. Carski novac iz ovog područja ide u
odlomci ploča sa natpisima i dosta rimskog poljopri- serijama od prvih rimskih careva do kraja IV vij. n.
\ vrednog oruđa koje pokazuje da je ovdje bilo poljo- e. Sa Rakitnog Polja su srebrni denari iz republikan-
privredno imanje sa odgovarajućim gospodarskim skog doba (89 i 74 g. st. e.), jedan primjerak iz Augu-
zgradama (villa rustica)?". Ravnica oko Ljubuškog, stovog doba i jedan Marcus Aurelius'": Iz Gradca kod
Kutca, Zličine, Hrašljana i Humea bila j? u rimsko Posušja potiču brojni primjerci novca u seriji od 41
doba gusto nastanjena, što potvrđuju brojni ostaci do 383 g. n. e., pretežno iz IV vij. n. e., a republikan-
rimskih zgrada i drugi nalazi iz rimskog vrernena'". ski primjerci su r-ijetki?". U Vitini je prikupljen novac
Na prostoru Ljubuški-Proboj u predjelu Radišići iz I, II i III vij. n. e., a u Klobuku iz III i IV vij. n.
sačuvani su rimski arhitektonski fragmenti i fragmen- e. aa . Numizmatički primjerci iz Proboja-Dračevice
ti natpisa, a na Gradini kod Proboj skog mosta ostaci datiraju od Antonina Pija do .Iuhjana''". Druga na~a­
rimskog kastela.". Iz Kutca je natpis ClL III, 6366 = zišta su Blizanci (Galba, Diocletianus i Liciniusr" i
8491 na kome se spominje cohors III Alpinorum koja Grabovnik sa primjercima solida iz VI vij. n. e. (Iu-
je vršila posadnu službu na više mjesta u provinciji stinianus I i 11)"iH. Pc nalazima predrimskog novca ovaj
Dalmaciji'". URadišićima - Zličini ustanovljeni su kraj je najbogatiji u Bosni i Hercegovini. U susjednim
temelji rimske zgrade; odavde su i dva odlomka krov- predj elima - Narona sa okolinom, Imotske Polj e i
ne opeke poznatih radionica: C. Titi Hermerotis i Q. područje Mostara - takođe je nađeno dosta toga nov-
Clodi Ambrosi (CIL III, str. 2328 1 !l , upor. 2328) čiji su ca. Nalaze sačinjavaju drahme grčkih kolonija na Ja-
proizvodi ovamo dospjeli kao uvozna roba. Odlomci dranu (Apollonia, Dyrrhachium) pretežno iz III i II
opeke iz radionice Q. Clodi Ambrosi nađeni su i u vij. st. e. 3 7 . Nalazišta su: Rakitno Polje (Apolloniaj'":
Vitaljini, a odlomci opeke iz radionice C. Titi Her- Gradac kod Posušja i Sovića (Dyrrhachium)?"; Tiha-
merotis i Luci Maltini Abascanti u Proboju-Drače­ ljina i Vitina (Dyrrhachium)>"; Crveni Grm:", Krehin
vici (CIL III, 13340")n. -Gradac i Čitluk (Apolloniar'"; Krehin-Gradac, Sli-
Mjesto Humac u blizini Ljubuškog poznato je po jepčići, Međugorje, Hardomilje, Ljubuški i Humac
brojnim ostacima koji govore (JI tome da je tu bio (Dyrrhachium)!", Osim toga, veći broj drahmi (Apol-
vojnički logor u I vij. n. e., vjerovatno još u Augusto- lonia i Dyrrhachium) poznat je samo po šire obilje-
va doba. To potvrđuje natpis: Vanaius iz III cohors ženom nalazištu - predjelu Ljubuškog i Brotnja H .
Alpinorum (CI L III, 8495, upor. CIL III, 8366 =-c 8491 Nalazi predrimskog novca govore o trgovinskim ve-
iz susjednog Kutca i 14632 iz Hardomilja); i drugi zama ovoga kraja sa primorjem i drugim susjednim
natpisi vojnika ove kohorte; cohors I Lucensium Hi- oblastima.
spanorum equitata prije 80 g. n. e. (CIL III, 8486, Dosadašnja istraživanja pokazala su da je cio ovaj
8492); cohors I Belgarum equitata iz 173 g. n. e. (CIL dio Hercegovine bio dobro naselj en u praistorisko
III, 1790 = 6362 = 8484) i cohors VIII voluntariorum vrijeme. Brojni su nalazi u ravnici i na gradinama
još iz I vij. n. e. (CI L III, 6365 = 8490 = 13375), od- koji potiču od praistoriskih aglomeracija. Ilirsko sta-
jeljenja leg. I adiutrix i leg. II adiutrix i cohors I Bra- novništvo u ovom dijelu Hercegovine pripadalo je
caraugustanorurrr". Na ove vojne jedinice odnose se plemenu Delmata koje je nastavalo i susjedne obla-
i drugi natpisi iz Humea u kojima se spominju voj- sti. Na Rakitnom Polju konstatovani su tragovi pra-
nici regrutovani u raznim dijelovima Rimskog Car- istoriskih aglomeracija na Gradini kod Zagradine, u
stva. U Humcu i okolini naseljavali su se veterani Zagradini i Petrovićima'". Humac, Batingrad, Grude
leg. VII Claudia p. f. što se vidi po njihovim nadgrob- i Gorica obiluju tragovima praistoriskih aglomera-
nim natpisima (CIL III, 6364 = 8488; 8487, 8493)2~>. cija:". Na visoravni Brotnjo takođe su ustanovljeni
Ovdje su nađeni odlomci opeke čiji žigovi potvrđuju ostaci praistoriskih naselja i gromile u mjestima Če-
rinu, Gornjoj i Donjoj Blatnici, Šlužnju, Čitluku, Kre- Galijenu i Valerijanu:". Na osnovi približne lokaliza-
hin-Gradcu, Blizancima, Tepčiću i Slijepčićima, uz cije za Bilubio (Billubio) mogla bi se opet pomoću
koje su se sačuvali i tragovi naseljenosti iz srednjeg distanci stanica Trono tražiti negdje zapadno od Lo-
vijeka!". vreča, tj. između Lovreča i Trtlja'".
Ovdje je potrebno dah objašnjenja u vezi sa lo- Na cesti ad Novas-Narona, pored stanice ad
kalizacijom pojedinih mjesta koja poznajemo po iz- Fusciana (Aufustianis), nalazila se i stanica Bigeste
vorima. Pošto je cesta Salona-Tilurio (Ponte Tiluri) (Tab. Peut., Geogr. Rav. IV, 210, 8). Distance koje za
-Narona obilježena u Tab. Peut. i Itin. Ant., to nam cestu Tilurio (Ponte Tiluri) - N arona daju Tab. Peut
je moguće upoređivanje i provjeravanje tačnosti po- i Itin. Ant. i brojni arheološki nalazi na prostoru
dataka u ova dva izvora. Treba napomenuti da do Ljubuški-Humac-Hardomilje upućuju na lokal!-
danas nije otkriven nijedan natpis sa imenom nekog zaciju stanice Bigeste kod Humca'". Identifikacija Bi-
antičkog mjesta u ovom kraju. geste = kod Humea opravdana je i pouzdana, mada
Međutim nalazi na terenu omogućuju nam da stvarna razdaljina Humac-Vid (Narona) ne iznosi
odredimo lokalizaciju nekih stanica koje poznajemo oko 19 km, koliko nam daje Tab. Peut. = XIII m. p.,
po izvorima. Vidjeli smo da je Pač, na osnovi miljo- već oko 15 km. Ali ta razlika proizlazi iz distance koja
kaza sa oznakom XLIIIm. p. (CIL III, 13317a) i na je ubilježena u Tab. Peut. a nema je u Itin. Ant. Me-
osnovi drugih nalaza u dolini Tihaljine, stanicu ad đutim udaljenost ad Fusciana-Narona iznosi XXVI
Fusciana (Tab. Peut.) = Aufustianis (Itin. Ant.) smje- m. p. (Tab. Peut.), a udaljenost Aufustianis-Narona
stio u dolinu Tihaljine kod Rašića. Tome se nema šta XXV m. p. (Itin. Ant.), što odgovara stvarnoj razda-
dodati, jer navedena udaljenost od XLIIIm. p. = cca ljini Rašići (ad Fusciana, Aufustianis) - Vid (Narona)
64 km uglavnom odgovara stvarnoj razdaljini između rimskom cestom koja ide pravcem: dolina Tihaljine-
Ponte Tiluri - Aufustianis = XLIIIm. p. (Itin. Ant.) Humac-Vid. Distance iz Tab. Peut. nesigurne su i ne
i udaljenosti Tilurio - ad Fusciana = XXX m. p. po mogu se prihvatiti ako nemamo mogućnosti da ih pro-
Tab. Peut. + XIII m. p. koliko je izostavljeno u Tab. vjerimo podacima iz drugih itinerara i sigurnim nala-
zima na terenu. Pač pretpostavlja da je u ovom slu-
Peut. kao distanca Trono - Bilubio. Ova razdaljina
podudara se i sa udaljenošću Runović (ad Novas) -- čaju ili greška u Tab. Peut. ili bi Bigeste trebalo tra-
Rašići (ad Fusciana) = VIIII m. p. (cca 13 km) po Tab. žiti dalje na sjeverozapad od Humca'".
Peut., a isto tako odgovara udaljenosti po Itin. Ant. Nalazi na terenu pokazuju da je ovaj dio Herce-
koju možemo dobiti podjelom distance Bilubio-Au- govine bio gusto naseljen u rimsko i praistorisko doba.
fustianis = XVIII m. p. na dvije distance po Tab. Otkriveni su takođe tragovi guste naseljenosti iz ra-
Peut.: Billubio - ad Novas = VIllI m. p. i ad Novas novizantiskog doba i srednjeg vijeka?". Brojni nalazi
- ad Fusciana = VIllI m. p. Osim toga, ni stvarna drahmi (Apollonia i Dyrrhachium) potvrđuju da je u
razdaljina Trilj (Tilurium)-Rašići (ad Fusciana =
predrimsko doba cijelim krajem cirkulisao živ sao-
Aufustianis) trasom moderne ceste koja se uglavnom
braćaj i promet i da su - svakako - još u to vrijeme
podudara sa rimskom cestom ne divergira mnogo od
. udaljenosti prema izvorima i miljokazu CIL III, ovdje postojale izvjesne komunikacije. Blizu mora i
13317a = XLIII m. p. Pri tome treba imati u vidu da donjeg toka Neretve, ovaj kraj je za vrijeme Rimlja-
je rimska cesta na pravcu Tilurium - ad Novas mje- na stajao u živim i intenzivnim vezama sa gradovima
stimično mogla ostvariti kraću trasu. Ovakvo upore- na istočnoj i sjeveroistočnoj obali Jadrana, naročito
đivanje i dopunjavanje za cestu Tilurium-Narona sa Naronom. Rimska cesta Salona--Narona koja je
i za njenu topografiju opravdano je i pouzdano, jer ovuda prolazila izgrađena je još u I vij. n. e. a brojni
se radi o podacima dvaju izvora koji su u saglasnosti vicinalni putevi vezali su aglomeracije širih regiona
sa nalazima na terenu. sa njom i sa drugim komunikacijama. Područje Lju-
Stanica ad Novas sjeverozapadno od Rašića nala- buškog Rimljani su odmah po definitivnom osvoje-
zila se u Runoviću i pretstavljala je centar Imotskog nju ovoga kraja zaposjeli stalnim garnizonima. U pre-
Polja i okoline: Municipium Novensium (CIL III, djelu Humea sačuvali su se ostaci velikog logora koji
1892, 1908, 1909, 1910, 13887)48. Druge dvije stanice: potiče iz I vij. n. e., vjerovatno još iz Augustovog doba.
Bilubio (Billubio) i Trono između ad Novas i Tilurio Uz logor je izraslo veće naselje (canabae) u koje su se
(Ponte Tiluri:) ne mogu se tačno lokalizovati. Prema
naseljavali veterani, trgovci, zanatlije itd. kako stran-
distancama iz Tab. Peut. i Itin. Ant., Bilubio (Billu-
bio) hi se nalazio u prostoru oko Medovića i Katića ci tako i domaći Ijudi'". Logor i canabae su identifi-
blizu Lokvičića, tj. između Runovića i Lovreča. Tim kovani sa stanicom Bigeste, poznatom iz Tab. Peut. i
pravcem ide rimska cesta koju obilježavaju sačuvani Geogr. Rav. Na cesti koja je prolazila kroz ovaj kraj
tragovi imiljokazi CIL III, 15105 kod Podbabja i kod Rašića u dolini Tihaljine nalazila se stanica ad
onaj kod Runovića, otkriven 1923 g., koji je posvećen Fusciana (Auf'ustianis).

NAPOMENE

lStrass., 31-32 " P a t s e h, Jahrb. f. Altertumsk. II, 1908, 104-105
, GZM III, 1891, 416-417 (= WM I, 172-173) WM io A b r a m i ć, o. e. 33-35
IV, 198 l'Ibidem, 34-35
u Strass., 30-31 " Za Gradac i okolinu: F i a l a-P a t s e h, WM III,
, WM III, 520 257-272. Fiala, WM IV, 177. Upor., Patsch, WM VIII,
" S e r g e j e v s k i, GZM 1954, sv. IX, 189 70-73. P i t n e r, GZM XIV, 1902, 287
13 F i a l a-P a t s e h, WM III, 257. F i a la: WM III,
" P a t s e h, Narona, 57-59 sa ispravkom u čitanju
natpisa: CIL III, 6433 = Anhang, 63. Upor., A b r a m i Ć, 520-522 i V, 167. P a t s e h, WM VIII, 73-81. Upor. P a t s e h,
Starinar, 1926-27, 34 Horzegow., 125 bilj. 6-11
I I T r u h e l k a, GZM XI, 1899, 339
7 S e r g e j e v s k i, GZM 1955, sv. X, 149-150. Upor.,
P a t s e h, Anhang, 52-54 T r u h e l k a, GZM V, 1893, 677-678. P a t s e h, Na-
s P a t s e h: Narona, 28-86. Upor. P a t s e h, Jahrb. f. rona, 79-80
Altertumsk., II, 1908, 101 10 S k a r i Ć, GZM XXXV, 1923, 83
-----------------------.
59
17 P a t s ch, WM III, 526-527
" P i t n e r, GZM XVI, 1904, 240, 242-243, F i tl l a, WM
10 S e r g e j e v s k i, GZlVI 1954, sv. IX, 189-207 I, 326
J9 F i a l a, WM V, 163-166
" P a t s ch: WM IV, 113 i VI, 212. P i t n e r, GZM XVI,
'u Idem, WM I, 323-326; III, 520 1904, 240
"' F i a l a-P a t s e h, WM III, 280-283 R a d i m s k y, PF, 160-161 i passi m
JO

"" P a t s e h, WM IV, 257-258 Fiala: WM IV, 177-178iVI,148-151. Truhelka,
tu

'" F i a l a, WM VI, 283. P a t s e h: WM VI, 235-237 i GZM XI, 1899, 339-395. B. C o v i ć, GZM 1957, sv. XII,
IX, 284-285. Upor. P a t s e h, Herzegow., 115 244-245
" P a t s e h: WM I, 330-332; Narona, 68-77; Jahrb. f. 17 R a d i m s k y: WM II, 59-61; V, 270-273; PF. 21,
Altertumsk. II, 1908, 113-117. Upor. M o m m s e n, CIL III, 161, 163. Upor. H o e r n e s, Sitzungsb. W. Ak., 1880,
str. 1039 upor. str. 242, 280. H i r s e h f e l d, Hermes, XXV, 518-533
1890, 353. B a u e r, AEM XVII" 1894, 135 " A l a č e v ić, BD XX, 1897, 109. T o m a s e h e k, To-
,.> P a t s e h: WM XII, 131-137; Jahrb. f. Altertumsk. pogr., 525. C o n s, Provo DaIrn., 333, 396. Upor., P a t s e h, WM
II, 1908, 111; GZM XXVI, 1914, 167. Upor. Herzegow., 90 VIII, 96-102
20 P a t s e h: WM V, 338-340 i Herzegow., 116, bilj. 4 i 5 s a T o m a s e h e k, Topogr., 525. K i e p e r t, FOA XVII.
"' S e r g e j e v s k i, Spomen., XCIII, 1940, (72), 160; PWRE 1897, stup. 472-473: P a t s e h, s'. V. - daju lokaliza-
GZM LV, 1943, 6-8. Upor. P a t s e h: Narona, 72-73; Jahrb. ciju ovoj stanici u dolini Vrlike između Lovreča i Imotskog.
f. Altertumsk. II, 1908, 112-113 C o n s, O. e., 222 i 373 = kod Imotskog. M i II e r, IR, 467. G.
" R a d i m s k y, WM II, 57-59; P a t s e h, WM IX, 280 N o v a k, NV, 1918, separat 20 (CIL III, 8512) - smatraju
da je Bilubio (Billubio) oko Lokvičića. P i e h l e r. AR, 1903,
ue P a t s e h: WM V, 237-238 i IX, 282. R a d i m s k y, 123 i 1904, 267, navodi ove moguće lokalizacije: Martinova,
WM II, 59. H o e r n e s, AEM IV, 1880, 33-34 Proložac, Cista, Dervenik i druga mjesta između Runovići!
au P a t s e h, WM IX, 280-284 i Trilja ,
ai Radimsky, WM I, 174
'u H o e r n e s, Sitzungsb. W. Ale, 1881, 940 smatra da
:1; F i a l a, WM III, 270. P i t n e r, GZM XIV, 1902, 287 bi položaj mogao lako da se odredi, ali nema antičkih osta-
aa T r u h e l k a, GZM V, 1893, 675-677. GZM III, 1891, taka na određenom prostoru. T o m a s e h e k, 'I'opogr.,
knj. I, 100. Upor., S e r g e j e v s k i, GZM 1954, sv. IX, 189 525: Trono je utvrda ili mansio u dolini između Perora i
Viskočice
:J< F i a l a, WM V, 165

"' P a t s e h, WM IX, 280 oj CIL III, str. 1029, 1501. T o m a s e he k, Topogr., 527.
:JO P a t s e h, GZM XII, 1900, 547-550 H o e r n e s, Sitzungsb. W. Ak., 1881, 940. B a u e r, AEM
XVII, 1894, 135. K i e p e r t, CIL III, tab. VI i FOA XVII.
:l7 P a t s e h, WM VIII, 64-68
M i II e r, IR, 467. Upor. P i e h l e r, AR, 1904, 267: Gradina,
38 P a t s e h: WM IV, 113 i VIII, 70
Humac, Klek, Ljubuški, Metković, Neum, Nevesinje, Struge,
aa Idem, WM IV, 113 i VIII, 70, 74 Vitaljina i dr.
oo P a t s e h: WM IV, 113; VI, 212; VIII, 68 i GZM XIV, ,," Narona, 64. Jahrb. f. Altertumsk. II. 1908, lOG.
1902, 399 C o n s, o. e., 228 i 373 = Vitina
n P a t s e h, WM VIII, 68
53 Upor. P a t s e h: WM IX, 280-284 Herzegow., 17
" P i t n e r, GZM XVI, 1904, 239 51 P a t s e h, Herzcgow., 57 i 90

ii

J '!l
.j
,:;::'
1.;1
VlII

Naselja uz rimske ceste: Dolina Neretve-Nevesinjs1<o
Polje -Sarajevs1<o Polje-Romanija-Drina; Ilutovo
Polic--Popovo Polje; Cavtat-Trebinje i uz mrežu
vicinalnih puteva
Kraj kroz koji je prolazila cesta dolinom Neretve kih naselja u pojedinim područjima ovoga kraja, po-
i dalje preko Sarajevskog Polja i Romanije zahvata trebno istraživati i komunikacije koje su prolazile
južni i istočni dio Hercegovine i jugoistočni i istočni kroz ta područja i koje još nisu ispitane u svim nji-
dio Bosne. Na ovu cestu je izlazilo nekoliko važnih hovim otsjecima i pravcima. Potreba za daljim istra-
vicinalnih puteva koji su je vezali sa bližom i daljom živanjima dobiva još više u svojoj važnosti kad se
okolinom i sa drugim magistralama. Sto se tiče nase- ima u vidu da je ovdje cirkulisao živ promet još u
lja koja su u rimsko doba postojala uz glavnu cestu
predrimsko doba i da su dosad konstatovani ostaci
i njene ogranke ili vicinalne puteve, treba napome-
nuti da je za njihovo potpunije poznavanje nužno iz.. brojnih i značajnih praistoriskih aglomeracija u go-
vršiti nova istraživanja, naročito u pojedinim područ­ tovo svim predjelima ovoga kraja. Pregled o naselji-
jima. Ono što danas o njima znamo iz dosadašnjih ma uzduž ceste Neretva-Drina i uzduž puteva koji
istraživanja pretstavlja samo osnovu za nova i cjelo- pripadaju njenoj komunikaciskoj mreži pokazaće šta
vitija istraživanja na terenu. Pri tom treba imati u znamo i koliko znamo o naseljenosti uopšte, o vezama
vidu da je naporedo sa proučavanjem ostataka antič- među naseljima, o veličini i značaju tih naselja.

1) CESTA DOLINOM NERETVE PREMA SARAJEVSKOM POLJU

Balif je u svom radu o rimskim cestama u Bosni krsnica puteva: jedan je vodio u jugozapadnom smje-
i Hercegovini na osnovi ispitivanja autopsijom i pre- ru prema Naroni, drugi u j ugoistočnom srnj eru pre-
ma podacima ranijih istraživača utvrdio da je rim- ma Stocu, treći u sjeveroistočnom smjeru prema Ne-
ska cesta iz predjela Narone išla dolinom Neretve vesinjskom Polju, četvrti preko Dračevice i Mostara
sve do Konjica i dalje preko Ivan Sedla u Sarajevsko na sjever u pravcu Konjica", Prema svojim istraži-
Polje.'. Na terenu su, prema Balifu, konstatovani tra- vanjima i prema otkrićima Radimskog, Balif je zaklju-
govi ceste samo kod Hana Orlice sjeverno od Mo- čio da se sa sigurnošću može pretpostaviti postojanje
stara (kolotečine) i kod Hana Počelja jugoistočno od rimske ceste dolinom Neretve između Bišća Polja i
ušća Drežanke u Neretvu (planum i podzid). Stoga je Narone. Docniji nalazi pokazali su da je Balifova pret-
u Balifovoj karti gotovo cijela trasa ceste dolinom postavka bila tačna. Balif je, dalje, obilježio kao si-
Neretve obilježena kao sigurna. ali još neustanovlje- gurnu i ustanovljenu cestu koja je od Potoka preko
na. Samo dio ceste oko Hana Orlice i Hana Počelja, Porima i Bijele, pa pored Bahtijevice i Lipete Kara-
u dužini od cca 15 km, obilježen je kao siguran i usta- ule vodila na Borke, a odatle u Konjic.
novljen. Između Narone i Hana Orlice dolina Neretve Međutim pravac rimske ceste između Hana Orlice
je većim dijelom otvorena i pretstavlja pogodan pro- i Jablanice dolinom Neretve koji je Balif obilježio di-
laz za komunikacije. Znatnije teškoće za prolaz ko- jelom kao siguran i ustanovljen, a dijelom kao sigu-
ritom Neretve nalaze se samo na prostoru između ran ali još neustanovljen - traži posebno objašnjenje.
Čapljine i Bune. Uz Neretvu između Hana Orlice i Predio je stvarno težak i nepodesan za izgradnju ko-
Narone konstatovani su brojni ostaci rimskih naselja munikacija, jer Neretva protiče kroz uske i strme
i tragovi drugih rimskih komunikacija, koje su se sli- klance. Otuda se kod nekih istraživača javljala sum-
jevale na glavnu cestu, o čemu će biti riječi u docni- nja da li je rimska cesta uopšte prolazila kroz tjesnac
jem izlaganju. Drukčiju sliku pruža područje između Grabovica-Jablanica. U vezi s tim isticano je da se
Han Orlice i Jablanice na kojem je korito Neretve na ovaj dio toka Neretve moglo doći dolinom Dre-
stiješnjeno liticama i nepodesno za saobraćaj. žanke i Rame i da, prema tome, nije morala postojati
Priloge poznavanju rimskih cesta oko Mostara i rimska cesta između Grabovice i Jablanice''. Obja-
na pravcu Mostar-Narona dala su i istraživanja Ra- šnjenje treba dati u ovom smislu: Balif je otkrio ne-
dimskog. Radimski smatra da je rimsko naselje u sumnjive tragove ceste na sektoru Han Orlice - Han
ritu Negočine bilo centar predjela Bišća Polja i ras- Počeije - Crno Vrelo - Drežnica, što dokazuje da
Gi
je cesta uz Neretvu stvarno vodila sve do ušća Dre- komunikacije koje su svakako postojale u području
žanke kod Drežnice. Od Drežnice i Grabovice do Ja- Konjic-Lisičići-Ostrožac-ušće Rame, kao što
blanice, s obzirom na neprohodnost i nenaseljenost to- ćemo vidjeti u našem docnijem izlaganju.
ga terena, teško bi se mogao očekivati nastavak ceste. Posebnu važnost imaju pomenuti miljokazi kod
Stoga smatramo da je rimska cesta od Mostara doli- Han-Viteka: CIL III, 10164: Divo Aug(usto); 10165
nom Neretve išla samo do Drežnice i da se njen dalji upor. str. 2174: C. Iul(io) Maximino Pio ; 10166
tok uz Neretvu prekida sve do ušća Rame, tj. do upor. str. 2174; M. Iulio Philippo P(io) ; i CIL
plodne kotline koju danas zaprema Jablaničko Jezero. III, 15102 1 iz Konjica koji pripada vremenu od 249
Iz toga slijedi da je rimska cesta prema Konjicu prola- do 251 g. n. e. (Decius). Prvi je posvećen Augustu i
zila pravcem: Potoci-Porim-Lipeta Karaula-Borci. pretstavlja najstariji rimski spomenik u konjičkom
Da je cesta produžavala dolinom Trešanice preko kraju, a drugi datiraju iz sredine III vij. n. e. Pač"
Ivan Sedla, postoje dokazi u nalazima miljokaza kod smatra da prvi miljokaz može poslužiti kao dokaz da
Han - Viteka (blizu Podorašca) i u mjestimično sa- se na izgradnji ove ceste radilo već pod Augustom.
čuvanim tragovima rimskih puteva. Miljokaze iz Han Ostali natpisi vjerovatno se odnose na popravke ceste
-Viteka već je bio opisao Truhelka. Na osnovi njih za vrijeme careva Maksimina, Filipa i Decija, dok o
i nekih nalaza u Pazariću, Blažuju i Ilidži koji su u to takvim radovima na njoj u I i II vij. n. e. nema
vrijeme bili poznati, Balif je sasvim opravdano za- vijesti.
ključio da je cesta iz Konjica nastavljala svoj tok pre- U daljem izlaganju iznijećemo podatke o cesti
ko Ivan Sedla u pravcu Sarajevskog Polja.'. Balif je Narona-Nevesinjsko Polje-Borci i o cesti Narona-
miljokaze kod Han-Viteka i ostatke rimske naseo- Leusinum (Leusinium), o kojoj znamo iz Tab. Peut. i
bine u Lisičićima smatrao čvrstim dokazom za pravac Itin. Ant. Poslije tog ćemo obraditi topografiju ceste
ceste Han PočeIje - Jablanica - Ivan Sedlo, tj. kroz Narona-Sarajevsko Polje sa njenim odvojcima i pra-
tjesnac između Grabovice i Jablanice. Ustvari, to je vac i topografiju ceste Sarajevsko Polje-Drina za-
dokaz za produženje ceste preko Ivan Sedla i za lokalne jedno sa njenim odvojcima.

2) CESTA NARONA-NEVESINJSKO POLJE I NASELJA UZ NJU
Narona je pretstavljala važan saobraćajni centar ma, Pustoljanima i Brataču. Drugo-Balif je pogriješio
iz koga su polazile komunikacije u raznim pravcima. u obilježavanju pravca ceste; ona nije vodila linijom:
Jedna takva komunikacija je i cesta koja je vodila na Udrežnje-Žiljevo (Šehovina) - Kifino Selo-Morine,
sjeveroistok u Nevesinjsko Polje. Ovu cestu Balif 6 već linijom Zovi Do-Odžak-Drenovik-Kruševlja-
je opisao linijom: Klepci-Čelarevina-Dubrava­ ni-Lipeta Karaula-Borci-Konjic. Sergejevski sma-
Opij ač-Dupci Gromila-Jasena-Udrežnj e-Neve- tra da je rimska cesta koju je obilježio Balif išla od
sinjsko Polje, s tim što je ostavio neriješeno pitanje Jasene preko Udrežnja u Zovi Do i dalje na istok
da li je ona u samo Polje ušla kod Šehovine ili kod i da je možda u Zovi Dolu presjecala cestu koja je
Žiljeva. Kuda je cesta produžavala sa Nevesinjskog vodila na Nevesinjsko Polje. Treće, miljokazi koji su
Polja, Balif nije utvrdio, ali je pretpostavio da je ona otkriveni kod Klepaca iStjepankrsta (Dupei gromile)
vodila preko Zalomske Rijeke u Gacko ili preko Mo- pripadaju IV vij. i ne odgovaraju miljokazima sa Ne-
rina u Kalinovik. Sa ove ceste potiču miljokazi: vesinjskog Polja i onima iz okoline Konjica koji pri-
Gal(erio) Val(erio) Maximino ... i D(omino) n(ostro) padaju III vij. n. e. Četvrto, i sami miljokazi na Ne-
Iuliano ... - oba kod Klepaca (CIL III, 13303 i 13304) vesinjskom Polju, oni koji su otkriveni između Odža-
i Flavio Valerio Constantio et Flav(io) Valerio Se- ka i Kruševljana, nisu jednovrsni i ukazuju na to da
vero ... nađen blizu Stjepankrsta (CI L III, 13305)7. su postavljeni u razna vremena. Zna se samo da je to
bilo jedanput pod carem Maksiminom Tračaninom,
Rimsku cestu na Nevesinjskom Polju sa njenom
ali je vjerovatno da je cesta ranije bila izgrađena". -
topografijom detaljno je opisao Sergejevski. U sjever-
Potrebno je napomenuti da u antičkim itinerarima ni-
nom dijelu Polja kod Kruševljana ustanovljeni su su označene komunikacije gornje Hercegovine. Što se
ostaci rimskog naselja i nađena su tri miljokaza. Odav- tiče antičkih spomenika, vidjeli smo da izuzev mi-
de je prema Lipeti Karauli siguran pravac ceste pri- ljokaza i građevinskih ostataka pojedinih naselja na
rodnim prolazom. Južno od Kruševljana sačuvani su Nevesinjskom Polju, nema drugih spomenika. Karak-
ostaci rimskog naselja kod Presjeke. Dalje na jug u teristično je da odavde nemamo numizmatičkih nala-
Donjem Bijenju nađeni su odlomci dvaju miljokaza za. Poznata je samo jedna drahma (Dyrrhachium) iz
(jedan posvećen caru Maksiminu Tračaninu i sinu mu Crgova kod Kifinog Sela; značajan je još i nadgrobni
Maksimu), kod Pustoljana i potoka Jamnika takođe natpis: ... Aelius ... Aelia Tatta ... (CIL III 2766c
miljokazi, a kod Drenovika ostaci rimskog naselja. = 8386 =12775) iz Grabovice blizu Odžaka". Među­
Rimska cesta je dalje vodila ne u Žiljevo i Udrežnje, tim Nevesinjsko Polje obiluje spomenicima srednjeg
već preko Odžaka u Zovi Do. Kod Odžaka je nađen
vijeka, a sačuvani su i ostaci ilirskih gromila!",
jedan miljokaz in situ. Na prostoru Odžak - Zovi Do
postoje antički ostaci, a oko Zovi Dola ima dosta osta- Prema tome, rimska cesta je, kako to pokazuju
taka rimskog građevinskog materijala (opeke). Serge- istraživanja Balifa i Sergejevskog, polazeći od Narone
jevski pretpostavlja da je od Zovi Dola rimska cesta preko Klepaea, Dubrave i Jasene vodila prema Zovi
mogla produžiti tok u Dabar-Polje preko Trusine. Dolu. Do Jasene je sigurna i ustanovljena trasa, a
Ovaj pravac i još neke pravce iz Zovi Dola treba poseb- odatle prema Zovi Dolu vjerovatna. Od Zovi Dola
no ispitati i tako potpunije obilježiti komunikacisku pored Odžaka, Drenovika, Bijenj a, Presjeke i Krušev-
mrežu na Nevesinjskom Polju i oko njega. - Uzevši ljana rimska cesta je produžavala na Lipeta Kara-
u cjelini, rezultati istraživanja Sergej evskog daju nam ulu i Borke odakle se spuštala u Konjic. I to je sigurna
i ustanovljena trasa ceste. U selu Polje, jugoistočno
sljedeća obavještenja o Nevesinjskom Polju. Prvo,
od Konjica, nađen je još jedan miljokaz koji datira iz
Nevesinjsko Polje oskudijeva u antičkim spomenici- III vij. n. e. (Imp. C. Cl. Tacito ...). Ovaj miljokaz je
ma; kao značajnije aglomeracije rimskog doba mogu važan stoga što potvrđuje postojanje rimske ceste koja
se smatrati: Drenovik, Bojište, Presjeka i Kruševlja- je iz Mostara kroz Borke vodila u Konjic pravcem
ni; ostaci rimskih zgrada konstatovani su u Umčani- kojim prolazi »Stara mostarska džada« ".
62
3) PROBLEM CESTE NARONA-LEUSINUM (LEUSINIUM)

Južnom Hercegovinom prolazila je cesta koja je u svojim ispitivanjima pošao sa stanovišta da distance
nastavak ceste Salona-Tilurio-Bigeste. O njoj ima- navedene u izvorima ne treba uzimati u obzir.
mo podatke u Tab. Peut. i Itin, Ant. Evans]" cijelu cestu prenosi u unutrašnjost držeći
Tab. Peut.: 1) Narona - XXII - ad Turres - se strogo podataka iz Tab. Peut. Po Evansu je Dilun-
XIII - Dilunto - XIV - Pardua -' XVI - Adzizio tum = Stolac; Adzizium = Bileća; Asamum = Tre-
- VIII - Leusino - XII - Sallunto itd. i 2) Adzizio binje, s tim da su Epidaurum-Asamum-Adzizium
- XXVIII - Asamo - XX - Epitauro. vezani cestom. Domaševski'" takođe smatra da je ova
!tin. Ant.: Narona - XXV - Dallunto - XL- cesta išla u unutrašnjost. Prema Domaševskom, ona
Leusinio. je vodila preko Stoca = ad Turres i Nevesinja = Par-
Distancu Narona-ad Turres = XII m. p. umje- dua u Gacko = Adzizium, gdje je bilo raskršće pu-
sto XXII m. p. ispravio je Momzen (CIL III, str. 290) teva. Iz Gacka je jedna cesta prolazila preko Asamu-
držeći se distance Narona-Dallunto = XXV m. p. po ma (Trebinje) u Epidaurum, dok je posebna veza po-
Itin. Ant. koja bi odgovarala zbiru distanci Narona - stojala između Asamuma (Trebinje) i ad Turres (Sto-
ad Turres-Dilunto=XII + XIII m. p. po Tab. Peut. lac). Druga cesta je nastavljala iz Gacka preko Nik-
Na ovo ćemo se posebno osvrnuti. Veći broj istra- šića i Duklje u Skadar. Treća je produžavala na sjt;;-
živača interesovao se za pitanje pravca ove rimske veroistok prema Foči i PIjeviju. Međutim ničim nije
ceste i za njene stanice koje su navedene u izvorima. dokazano da su komunikacije koje obilježava Doma-
Pri tome se kao najvažniji postavlja ovaj zadatak: ševski dijelovi one ceste koju znamo iz itinerara, Do-
odrediti pravac ceste Narona - Adzizio ilokalizaciju maševski je cestu usmjerio u unutrašnjost smatrajući
stanice Asamo na sektoru Adzizio - Epitauro. Po da ona ne može ići obalom, jer stvarna razdaljina
mišljenju nekih istraživača cesta je prolazila kroz Narona-Epidaurum iznosi oko 50 r. m. = oko 75 km,
unutrašnjost dalje od obale, a po mišljenju drugih dok po Itin. Ant. i Tab. Peut. udaljenost Narona-Epi-
ona je išla uza samu obalu. darum iznosi 113 r. m. Takvo objašnjenje je meha-
'I'omašek!" smatra da sve stanice ove ceste nisu ničko i nema stvarne podloge. Rimske ceste nisu bile
na obali. Po njemu je Adzizium = Trebinje; Asamum samo određene linije već i saobraćaj nice koje su pro-
lazeći kroz raznolike terene zahvatale veći ili manji
= Zaton kod Dubrovnika; ad Turres =--"0 kod Kleka,
Neuma i Vranjeva Sela; Pardua = Slano; Diluntum broj aglormeracija. Domaševski se pri tome poslužio
= u Hutovu Polju; Leusinium = Župci, južno od sigurnim podacima o cestama i izvjesnim pretpostav-
Trebinja. Međutim ovakve lokalizacije usmjeravaju kama koje su iznijeli raniji istraživači (Balif, Pač, Ra-
cestu pravcem koji nije ni opravdan ni vjerovatan: o- dimski), o čemu je već bilo govora. Neosporno je da
balom do Neuma, pa odavde do Hutova Polja, zatim su rimske komunikacije postojale u područjima Stoca,
natrag u Slano i Zaton, odakle je išao jedan ogranak Trebinja, pa i Gacka, ali ih poznajemo samo djelimič­
obalom, a drugi u Trebinje; neopravdano je to što no i na pojedinim sektorima. Otuda je razumljivo da
Tomašek vezu Rutovo Polje - Popovo Polje (Trebi- su nepouzdane lokalizacije pojedinih stanica onako
nje) ne usmjerava direktno, već cestu spušta na obalu kako ih daj e Domaševski. Isto tako mora otpasti i
mogućnost na koju je Domaševski ukazivao da se nat-
pa je preko brda vraća u Trebinje. Izvjesnu korek-
turu Tomašek daje kombinacijom distanci: Dallunto pis iz Salone: ... viam a Salonis ad LlI castellum Dae-
-Leusinio = XL m. p. (Itin. Ant.) i Adzizio-Leusino sitiatium per millia passuum CLVI munit ... (CIL III,
= VIlIm. p. (Tab. Peut.) pri čemu bi po Hin. Ant. 3201 = 10159) odnosio na stanicu Leisinum (sc. Leu-
preostalo za Dallunto - Adzizio = XXXII m. p. (cca sinium), jer ta udaljenost skoro potpuno odgovara
47 km). To bi po mišljenju Tomašeka odgovaralo raz- udaljenosti Salona - Leusinum (Leusinium) = 157
daljini Hutovo Polje - Trebinje. Tomašek svoja obja- r. m. po Hin. Ant. i Tab. Peut. Takva identifikacija
šnjenja zasniva na slobodnoj upotrebi podataka iz se danas ne može prihvatiti iz dva razloga: 1) pravac
izvora koje tretira čas kao nepouzdane, a čas kao po- ceste po Domaševskom upućuje na to da Leusinium
uzdane. tražimo negdje oko Gacka, dakle tamo gdje nisu sta-
Hernes 1:{ smatra da j e cesta išla obalom i on, bez novali Desitijati, i 2) naknadno čitanje natpisa CIL
III, 3201 = 10159 utvrdilo je da u imenu castellum
obzira na distance u izvorima, određuje lokalizacije:
ad Turres = na ušću Norina u Neretvu kod Norinske Daesitiatium stoji He /11, a ne LlI III što je ranije
kule (6 km od Narone, odnosno 5-6 r. m. od Pruda navodilo na pretpostavku da su to početna slova sta-
i Crnića kuda je prolazila rimska cesta Salona-Sco- nice Leusinum (sc. Leusinium) 1i. Prema tome, pravci
dra: a Tilurio Scodram XLVIII); Diluntum=Vranjevo cesta koje navodi Domaševski mogu biti samo pret-
Selo kod Neuma, pri čemu je takođe udaljenost ma- postavke, ukoliko se ne podudaraju sa onima koji su
nja od 13 m. p.; Pardua = Ston; Adzizium= Slano ranije bili ustanovljeni i ispitani: ceste Narona - Ne-
- oba mjesta su na udaljenostima koje su manje od vesinjsko Polje i Epidaurum - Trebinje. Lokalizacije
14 i 16 m. p.; Leusinium = Popovo Polje i Salluntum pojedinih stanica koje su vezane za poznavanje li-
= Staro Slano (Popovo Polje). Prema Hernesu, Tre- nija odgovarajućih komunikacija takođe su nepou-
binje nije stanica na ovoj cesti, a veza između ceste zdane.
koja ide obalom i Popova Polja obilježena je kao veza Cestom Narona - Epidaurum pozabavio se i
Pardua - Leusinum. Međutim i pored toga što je ta Oberhumer. On je na karti uz svoj rad označio tri
veza, kakvu predlaže Hernes, data neodređeno (Sten ceste: 1) Narona-Epidaurum obalom, 2) Narona -
- Popovo Polje), nju ne opravdavaju ni nalazi na te- Popovo Polje i 3) Adzizium (Trebinje) - Epidaurum,
renu, ni uslovi koje konfiguracija priobalnog pojasa smatrajući prvu i treću cestu sigurnom i ustanovlje-
pruža za izgradnju takve komunikacije. nom, a drugu pretpostavljenom!". Međutim ovakva
Cesta Narona - Epidaurum, po lokalizacijama veza nije potpuna, jer se ne spominju druge ceste na-
stanica kako ih daje Kons,14 takođe je obaiska: ad vedene u itinerarima. Na sličan način je postupio i
Turres = južno od Narone; Diluntum == Neum; Par- Kipert koji je cestu sproveo pravcem: ad Turres =
dua = Slano; Adzizium = između Slanog i Dubrov- Hutovo Polje; Diluntum i Pardua = na Popovu Po-
nika: Asamum = Dubrovnik; Leusinum = Trebinje. lju; Adziz1um = Trebinje. Ova stanica je po Kipertu
Kao što su to učinili Tomašek i Hernes tako je i Kons raskrsnica: jedna cesta vodi u Epidaurum preko Asa-
63
muma, a druga u pravcu Nikšića preko Leusinuma i druge stanice uz obalu, a ubilježene su Dalluntum i
(Leusi:nium) = Grančarevo!". Leusinium koje se nalaze u unutrašnjosti.
Cestu Narona - Epidaurum sprovodi u unutra- "
,",.I'}: Srećan nalaz natpisa u Trebimlji zapadno od Rav-
šnjost i Miler,"? i to pravcem: ad Turres = Hutovo na potvrdio je da je bila pravilna pretpostavka tražiti
Polje; Diluntum = Kotezi (Popovo Polje); Pardua ,,-cc jedan krak ceste u unutrašnjosti oko Hutova i Popova
e Žakovo(pogrešan naziv; treba J akovo na Popovu Po- Polja. Nalaz je epitaf: P (ublio) Alpjlio .
lju). Od ove stanice idu dvije ceste: jedna na istok dec(urioni) m(unicipii) Dil(unti) ..... 2H. To je prvi
i druga na more do stanice Asarnum (Slano) koja spomenik sa pomenom Diluntuma koji je, nema sum-
je obalskom komunikacijom vezana za Epidaurum. nje, identičan sa stanicom Diluntum (Tab. Peut.) i
Pravac ceste koji obilježava Miler ima opravdanje Dalluntum (Itin. Ant.). Sergejevski se nije odlučio da
jedino u tome što njegova ukupna dužina uglavnom u TrebimIju smjesti Diluntum (Dalluntum), jer tu još
odgovara dužini po itinerarima. Ne može se prihvatiti nisu ustanovljeni tragovi ceste. Međutim bez obzira
tok ceste koja Naronu preko Popova Polja veže sa na to da li je ova stanica bila u Trebimlji ili negdje
Trebinjem, a odavde se ponovo vraća na more u u blizini, sada je mnogo jasnija situacija kako u po-
Slano koje je dosta daleko na sjeverozapadu da hi iz gledu određivanja pravca rimske ceste Salona - Na-
Slanog obalom produžila u Epidaurum. Na taj način rona (sc. Prud - Crnići) - Scodra kroz unutrašnjost
je neopravdano izostavliena direktna veza obalom tako i u pogledu ubikacije izvjesnih njenih stanica
na cijelom otsjeku Naro~a - Slano. u južnoj Hercegovini. Majer:" smatra da natpis iz
Iz pregleda u kome su iznesena mišljenja poje- Trebimlje potvrđuje njegovu tezu o identifikaciji Di-
dinih istraživača o pravcu ceste Narona - Epidaurum luntum = Hutovo i o dva pravca cesta sa polazištem
i o lokalizacijama stanica na njoj - jasno se vidi da iz Narone, sc. Prud-Crnića, i da je TrebirnIja sva-
ovu cestu ne smijemo voditi niti isključivo obalom, kako na području municipium Diluntuma. Tome bi
niti isključivo u unutrašnjost. Ovdje treba imati u se moglo prigovoriti samo utoliko što Diluntum ne
vidu da je između Narone i Epidauruma sigurno po- mora biti Hutovo, kako i dalje insistira Majer, već
stojala direktna veza obalom, na koju upućuju i rim- ga treba lokalizovati ili u Trebimlji ili negdje na Po-
ski ostaci na terenu. Radi se o dva važna mjesta na povu Polju u blizini Trebimlje. Ovakvoj lokalizaciji
moru - Narona i Epidaurum - između kojih je kop- odgovarale bi i distance u Itin. Ant. koje obilježavaju
nena komunikacija uz obalu bila mnogo kraća od cestu u unutrašnjosti (Narona - XXV - Dallunto-
veze morem s obzirom na to da se moralo ploviti oko XL - Leusinio). Udaljenost Prud-Crnići-Klepci­
dugog poluostrva Pelješca'". Međutim većina istra- TrebirnIja ili Popovo Polje odgovara distanci od XXV
živača nije vodila računa o ovoj važnoj činjenici. Naj- m. p. = cca 37 km. Druga distanca Dallunto - Leu-
potpuniji prilog poznavanju pravca i topografije ceste sinio = XL m. p. (cca 60 km) takođe bi odgovarala
Narona - Epidaurum dao je A. Majerv'. On je uspio udaljenosti Diluntum - Leusinium = Arslanagića
dokazati da se stvarno radi o dvije ceste iz Narone. Most cestom koja je kroz Popovo Polje ili uz njega
Prema Geogr. Rav. (IV, 208, 13): Pardua id est Stam- morala praviti znatna skretanja i otstupanja od prave
nes, Majer je zaključio da je Pardua = Ston. To- linije. Dužina relacije Narona - Dilunto - Adzizio
ponim Ston mogao je nastati iz Stamnes, aPardua - Leusinio = XXXVII m. p. po Tab. Peut., dakle
kao ilirski naziv ima značenje slično značenju grčke dužina ceste koja je išla u unutrašnjost, znatno je ma-
riječi 7top&f16; = gaz, što odgovara položaju Stona na
nja od stvarne razdaljine Prud - Crnići - Trebinje
uskoj prevlaci Pelješca". Stanica Asamum=Lapad, - Arslanagića Most, pogotovo kad se ima u vidu da
cesta na ovom pravcu zbog konfiguracije tla nije mo-
što je vezano za korijen ak' = oštar kamen (ilirsko
gla ići pravom linijom. Stoga smatramo da Majerovo'"
ime Asamum) i docniji romanski prevod Lapide".
mišljenje o tome da je Tab. Peut. za ovu cestu pou-
Dal1untum (Diluntum)=Utovo (Hutovo) Majer dovodi zdanija nije opravdano zato što u njoj postoje greške
u vezu sa osnovama koje su se sačuvale i u imenima na koje ukazuje i sam Majer predlažući neke korek-
Dalm-, Delma-tae, Delm-inium, dakle mjesto koje cije?". Ne može se prihvatiti ni tvrdnja koju iznosi
je dobilo ime po sitnoj stoci. U slovenskom izgovoru Momzen i po njemu Majer da je u Itin. Ant. distanca
naziv Diluntum (Dalluntum) prešao je u Utovo (Hu- Narona-Dallunto = XXV m. p. nastala spajanjem
tova) s tim što je slog dal, del vjerovatno shvaćen dviju distanca Narona-ad Turres-Dilunto = XXV
kao romanski član. Dalluntum (Diluntum) je u VI vij. m. p. po Tab. Peut. Protiv te tvrdnje govori i činje­
n. e. municipium Delontinum = koji pripada bisku- nica da distanca od XXV m. p. odgovara udaljenosti
piji u Sarsenteru'". Sarsiteron je naveden kod Geogr. Prv'd-e-Crrrići-e--T'rebirnljaili Popovo Polje kao i či­
Rav. (IV, 211, 14), i Majer ga traži kao i Dalluntum nje "da je u Itin. Ant. tim pravcem obilježena ce-
(Diluntum) u južnoj Hercegovini. Ad Turres je na sta .di u unutrašnjost, a ne ide obalom.
ušću Neretve, a Adzizium u unutrašnjosti. Lokaliza-
cije stanica koje daje Majer upućuju nas na dva prav- Oba itinerara su iz istog arhetipa i ničim nije
ca cesta: uz obalu i u unutrašnjost. Na moru su ležale: dokazano da bi Itin. Ant. uzeo podatke iz iskvare-
ad Turres = ušće Neretve; Pardua = Ston; Asamum nog crteža Tab. Peut. jer je odgovarajući crtež, kao
= Lapad, dok su u unutrašnjosti bile: Dalluntum što napominje i sam Majer, upočetku bio tačan i jasno
(Diluntum) = Hutovo Polje, A"dzizium = neodređe­ je odvajao krak ceste uz obalu na kome se nalazila
nog položaja ILeusinum = Trebinje. Pravci polaze stanica ad Turres od ceste u unutrašnjosti na kojoj su
iz Narone, boljereći iz raskrsnice Prud - Crnići, s bile Dilunto, Adzizio i Leusinio. Tek docnija brojna
tim da je veza Narona - Prud - Crnići pretstavljala prepisivanja Tab. Peut. dovela su do toga da su se ad
početak obalske ceste. Majer smatra da se ove lokali-
Turres i Dilunto našle na istoj liniji i da je stanica
zacije uglavnom mogu dovesti u sklad sa podacima Adzizio obilježena kao raskršće od kojeg se odvaja
iz itinerara uz pretpostavku da su u Tab. Peut. prepi- poseban krak u unutrašnjost. To znači da distancu Na-
sivanjem nastale izvjesne greške koje treba ispraviti. rona - Dallunto = XXV m. p. po Itin. Ant. ne treba
U Tab. Peut. su označena oba kraka, ali pogrešno, jer smatrati zbirom distanci Narona-ad Turres-Dilun-
bifurkacija ne počinje kod Adziziuma, već kod Prud to po Tab. Peut., jer ad Turres pripada obalskoj cesti.
-Crnića. Nasuprot tome, Itin. Ant. navodi samo jedan Prema tome, u slu~'aju ceste Narona-Dallunto po
krak, i to onaj koji ide u unutrašnjost, što se vidi iz Itin. Ant. ne ~di se ni o kakvom produžavanju uda-
činjenice da su u njemu ispuštene Pardua, Asarnum ljenosti između te dvije stanice, kako misli Majer, jer
64
stvarna razdaljina Prud-Crnići--Trebimlja ili Po- kraju nemamo važnijih rimskih spomenika. Poznato
povo Polje odgovara distanci od XXV m. p. = cca 37 je nekoliko numizmatičkihnalaza.T'red pećinom Vje-
km. Iako sa manjim brojem stanica, Itin. Ant. je po- trenicom kod Zavale na Popovu Polju nađeni su pri-
kazao i na drugim rimskim cestama u Bosni i Herce- mjerci carskog novca iz III i IV vij. n. e. Ovuda su
govini da su njegove distance pouzdanije od onih iz kolali i novci kralja Balaiosa, kojih je bilo i u okolini
Tab. Peut. Same rezerve u Itin. Ant.: plus-minus ili Nevesinja i Gacka. Iz Arslanagića Mosta je jedan nu-
skraćeno pm. koje stoje uz cifru milja dokazuju da mizmatički primjerak Ptolemeja, kralja Mauretanije,
se na ovaj izvor možemo osloniti sa većom pouzda- spočetka naše ere?", Praistoriski ostaci sa Popova Po-
nošću, jer nas upućuje na opreznost kod korišćenja lja i iz trebinjskog kraja nisu brojni, jer praistoriska
odgovarajućim podacima. nalazišta nisu još dovoljno ispitana. Stoga se o tom
Iza Diluntuma je stanica Adzizio koja je ozna- periodu ne može dati određeniji sud. Od gradina poz-
čena samo u Tab .Peut. dok je nema u Itin. Ant. Me- nate su Ilijina Greda kod Bogojevića jugoistočno
đutim u oba itinerara je naveden pravac ceste: Di- od Trebinj a i Hercegov grad kod Zasada a na mno-
lunto-Adzizio-Leusino (Tab. Peut.) i Dallunto-Le- gim mjestima na Popovu Polju i oko Trebinja nalaze
usinio (Itin. Ant.). S obzirom na približno ustanovljeni se gromile" '. Za nas je ovdje značajna cesta Epidau-
položaj Diluntuma i na prirodne uslove koje pruža rum-Trebinje koju je Balif ubilježio u svoju kartu
Popovo Polje dalji tok ceste od Diluntuma treba us- na osnovi Evansovih podataka?". Među nalazima na
mjeriti na jugoistok, tj. u pravcu Trebinja. Na tom ovom području najvažniji su miljokazi sa natpisima
prostoru nalazila se stanica Adzizium, najvjerovatnije iz Lučin-dola i Mokropolja (CIL III, 10175 i 10176).
negdje na Popovu Polju. Prvi je postavljen u doba cara Klaudija, a drugi -
jako oštećen - pripada IV vij. n. e., po m~.ienju
Na osnovi svega što smo izložili o ovom dijelu
ceste Salona - Scodra, u stanju smo da obilježimo Evansa, carevima Valentinijanu i Valensu. Prema
približnu trasu ceste i lokalizacije stanica u južnoj natpisima se, dakle, vidi da je cesta izgrađena 47/48
Hercegovini. Cesta je od Prud - Crnića južno od Ča­ g. n. e. i popravljena u IV vij. n. e., ali svakako je i
pljine prelazila u područje Hutova Polja, odakle je u međuvremenu na njoj bilo popravaka, jer je komu-
produžila prema Trebimlji ili Popovu Polju. Na tom nikacija kao veza sa unutrašnjošću imala poseban zna-
čaj za Epidaurum'". Evans je, osim toga, ovu cestu
prostoru, oko Trebimlje i susjednog dijela Popova
Polja, nalazio se munioipium Diluntum. Dalje, na ju- vodio dalje preko Bileće u Gacko. Komunikaciju koja
goistok je cesta vodila uz Popovo Polje prolazeći kroz bi išla pravcem Trebinje-Bileća-Fatnica i Balif
stanicu Adzizium do stanice Leusinium = Trebinje- smatra vjerovatnom na osnovi podataka o tragovima
Arslanagića Most. Cesta nije ustanovljena, pa njen naseljenosti kod Cibrijana, u Bortlovićirna, Anđeliću,
pravac obilježavamo samo kao vjerovatan. U ovom Paniku, Mirošama, Orahovici i Fatnici'".

4) ČAPLJINA SA OKOLINOM

Današnja Čapljina nalazi se na rimskoj cesti koja epitaf: .... aedilis ///1 iuredicundo , a iz susjed-
je od Narone dolinom Neretve vodila prema Mostaru. nih Surmanaca odlomak miljokaza: Galerio (?):iH.
Samo mjesto i njegova okolina poznati su po brojnim Cijelo područje od Čapljine prema Naroni i Hu-
ostacima iz rimskog vremena. Na cesti Narona-Mo- tovu Polju spada među najnaseljenije krajeve Bosne
star-Sarajevo prvi je otsjek onaj koji vodi od Narone i Hercegovine u rimsko doba. U Strugama se do danas
preko Pruda-Crnića i Gorice prema Čapljini, pra- sačuvala velika rimska građevina - »Mogorjelo« kao
veći na taj način skretanje prema sjeverozapadu zbog najveći građevinski spomenik rimskog doba u Bosni
konfiguracije zemljišta. U Crnićima su nađeni miljo- i Hercegovini. Pač smatra da je Mogorjelo castrum
kazi iz vremena careva Maksimina i Filipa, a u Prud- u sistemu utvrđenih logora dalmatinskog limesa (Bur-
Orepku miljokaz cara Maksimina (miljokazi iz Han num-Andetrium-Tilurium-Bigeste - Mogorjelo)
-Viteka kod Konjica: CIL III, 10165 upor. str. 2174 koji su Rimljani podigli iza 33 g. st. e. 4 0 Međutim istak-
i 10166 upor. str. 2174 posvećeni su istim carevima). nuto je suprotno mišljenje, tj. da je Mogorjelo utvr-
Cesta Narona-Prud-Crnići-Čapljinavezala se u đenje iz IV vijeka n. e. izgrađeno radi zaštite Narone
Prudu sa cestom Bigeste-Narona. Okolina Crnića i da ne pripada lancu utvrđenja dalmatinskog lime-
bila je dobro naseljena u rimsko doba i pretstavljala sa!'. Prema Antesu postoje stariji i mlađi dijelovi Mo-
je predio u kome se obavljao živ promet, o čemu gorjela, među kojima ima i takvih koji odgovaraju
svjedoče nalazi iz toga vremena'". gospodarskim zgradama. Tačnija definicija o namjeni
Čapljina je bila veće rimsko naselje, što potvr- i starosti Mogorjela zahtijeva cjelovitu obradu mate-
đuju ruševine rimskih zgrada, brojni nalazi antičkog rijala sa tog lokaliteta i eventualno nova istraživanja.
novca i uvezene keramike. Blizina Narone i pogodan Danas preovlađuje mišljenje da to nije castrum iz
prirodan položaj doprinijeli su tome da je rimsko na- doba ranog carstva, već velika villa rustica ili državno
selje u današnjoj Čapljini postalo jedan od centara odnosno carsko imanje (palatium) koje je moglo slu-
trgovine i prometa sa okolnim krajevima. U rimsko žiti i za odbranu naselj a uza nj. Za nas j e važno da se
doba bila su naseljena i ova mjesta iz neposredne bli- u Mogorjelu odvijao život još krajem IV vij. n. e. Na-
zine Čapljine: Muši, Zurovac i Brajkovići. Čapljin­ lazi novca iz Mogorjela idu do prelaza iz IV u V vij.
sko područje je bilo dobro naseljeno i u praistorisko n. e. (Honorius), a i keramika datira iz kasnoantičkog
doba'". Uz Neretvu sjeverno od Čapljine veća rim- dobav'. Natpisi iz Mogorjela su malobrojni: jedan epi-
ska naselja nalazila su se u Dretelju, kod Počitelja i u taf, jedan odlomak ploče i fragment miljokaza sa ne-
Zitomislićima. Nalazi iz Dretelja potvrđuju da je na- koliko slova kojem se ne može odrediti ni starost ni
selje postojalo od I-IV vij. n. e. (opeke: PANSIANA sigurna provenijencija'":
i M. C. CHRESIMI i novac Constantinus II)37. Izvje- Veće rimsko naselje nalazilo se u Tasovčićima na
sno je da je i naselje kod Počitelja postojalo još u IV ušću Bregave. Ono je izraslo na autohtonoj osnovi, o
vij. n. e 38. U Žltomislićima se, po svoj prilici, nalazilo čemu govore ostaci praistoriske naseljenosti. Iz pro-
neko važno naselje uz rimsku cestu. Iz Žitomislića je stora Tasovčići - Klepci vodila je rimska cesta do-
-ti
G5
Hnom Bregave prema Stocu (Tab. IV, sl. 7). Značajni pisan hidronim ~p[).wv; oblik N&pwv može se vezati sa
su nalazi: miljokaz iz 334 g. n. e. (Constanti Caesari oblikom 'Ap[wv koji su zamijenjeni grafijorrr'", Pačova
filio Constantini Maximi) i baza sa natpisom (CIL teza najbolje odgovara opisu kakav je dat u Periplu-
III, 14625: Imperatori Caesari divi filio Sicilia recepta su. Naravno, opravdano je i za Periplus kao i za mno-
Gaius Papius Celsus Marcus Papius Kanus fratres). ge antičke izvore postavljati pitanje autentičnosti.
Ova počasna baza postavljena je 36 ili 35 g. st. e. u
Tako je postupio Suić. Međutim u tretiranju ovog pro-
čast Oktavijanovog osvojenja Sicilije i pretstavlja naj
stariji rimski natpis nađen u Bosni i Hercegovini:". blema ne smiju se zanemariti činjenice na samom te-
Pored ovih natpisa,iz Tasovčića su i dvije nadgrobne renu (ušće Neretve, emporioni, Hutovo Blato koje je
ploče sa epitafima, otkrivene 1931 i 1932 g45. Ostaci u antičko doba bilo bogatije vodom i veće, postoja-
rimskih naselja ustanovljeni su još na Gradini u Klep- nje ostrva i dr.) koje odgovaraju opisu iz Periplusa.
cima, u Loznici, Čeljevu, Višićima, Skočimu, Trsani, POTed navedenih naselja, nalazi pokazuju da je
Krupi, Doljanama (CI L III, 1876 = 8488), Sjekosama, i na prostoru između Struga i Gabele bilo više naseo-
Bajovcima, Svitavi, na Ostrovu, u Deranima, Noktacu bina. Zahvaljujući pogodnim komunikacijama i bli-
Gnjilištima i Zgonima'", To su sve mjesta uz Hutovo zini mora, aglomeracije u tom predjelu su imale vid-
Blato za koje Pač drži da je identično sa Pseudo-Ski- nog učešća u trgovini i saobraćaju dolinom Neretve 5o.
laksovim Jezerom. To Jezero su sa Hutovim Blatom Pored Narone za ovaj kraj je značajna i luka Neum,
identifikovali i neki raniji istražrvačr'". Nasuprot to- na prvom mjestu kao pristanište za tranzit robe. Uz
me, Radimski Pseudo-Skilaksovo Jezero traži na luku su izrasle naseobine (Gradac, Vranjevo Selo) što
Mostarskom Blatu, a neki drugi istraživači na pro- dokazuju ruševine rimskih zgrada, numizmatički i
storu današnjeg Bijelog Polja, Bišća Polja i Mostar- drugi nalazi?'. ,.
skog Blata 4R. Najnovija je teza da Pseudo-Skilak- Posebno su važni numizmatički nalazi iz Čapljine
sova J ezera nij e uopšte bilo uz Neretvu već da j e i okoline. Drahme (Apollonia, Dyrrhachium) nađene
to Skadarsko Jezero uz Drim (ilp[).wv). Ova teza su u Čapljini, Tasovčićima i Hutovu. Rimski republi-
uglavnom se zasniva na stanovištu da tekst poglavlja kanski novac datira skraja republike, a carski novac
u Periplusu nije autentičan i da su kasnijim obrada- prikupljen u ovom kraju teče od Augusta do kraja
ma nastale greške: hidronim 11p[wv je pogrešno na- IV vij. n. e. 5 2

5) RIMSKA CESTA DOLINOM BREGAVE I NASELJA U STOLAČKOM KRAJU

Od Tasovčića vodila je rimska cesta prema Stocu dovu gdje se račvala u dva kraka. Jedan je vjerovatno
i vjerovatno dalje na istok. Priloge poznavanju ove vodio u Stolac preko Vidoštaka, a drugi u sjevero-
ceste dali su Truhelka i Pač. O miljokazima sa Bre- istočnom pravcu na Nevesinjsko Polje 5 G• Herman i
gave kod Klepaca (CI L III, 13303 i 13304) već je bilo Radimski su smatrali kao vjerovatnu rimsku cestu
riječi prilikom obilježavanja ceste prema Nevesinj- od Stoca u sjeverozapadnom smjeru; Gorica-Stre-
skom Polju. Tragovi ceste mogu se pratiti na neko- lj ana-Greda 57.
liko mjesta u dolini donje Bregave - oko Grkova Najznačajnije rimsko naselje ovoga kraja je Sto-
Dola, i na lokalitetima: Čardačini, Mliništu i Rečičkoj lac. Brojni građevinski ostaci privatnih i javnih zgra-
Luci. J(r.~ma tragovima sačuvanim pri ušću Bregave, da (terme, mozaici i dr.) koje su ovdje otkrivene, nov-
na prostoru 'I'asovčići - Klepel, sastajalo se više cesta ci i natpisi govore da je u današnjem Stocu postojala
i puteva: cesta uz Neretvu, cesta za Nevesinjsko Po- velika i ugledna rimska varoš. U samom mjestu pri-
lje, cesta Bregavorn, cesta prema Popovu Polju, put kupljenaje velika količina rimskog novca iz III i IV
koji spaja Hutovo Polje i dolinu Bregave i možda još vij. n. e. Natpis (CIL III, 13874) formulom decurionum
koji vicinalni put. Pač smatra da je bregavska ko- decreto pokazuje da je naselje u Stocu imalo gradski
munikacija najkraćom linijom, zahvatajući'rimska status. Sudeći po nalazima novca, ovaj rimski grad
naselja u Višićima, Skočimu, Krupi i Doljanama, mo- je proži;;fj"avao svoj najveći procvat u III i IV vij. n. ~.
gla izlaziti u Naronu'". Na osnovi rezultata docnijih i u njemu se obavljala živa trgovina i promet. Od epi-
istraživanja na terenu Pač je ukazao na jedan važan grafskih spomenika iz Stoca najznačajniji su: CIL III,
momenat u pogledu komunikacija ovog područja. Pre- 12789 = 8431 upor. str. 2132 i 12780 = 8435 upor.
ma tim otkrićima, komunikacija dolinom Bregave ne str. 2132 koji pripadaju beneficijar.ma leg. XlIII i
može biti identična sa cestom Narona -- ad Turres jedan koji pripada beneficijaru leg. IItalica. Svatri
- Dallunto, sc. a 'I'ilurio Scodram, što je Pač prvo- beneficijarska natpisa datiraju iz III vij. n. e. Me-
bitno držao vjerovatnim'". Umjesto toga, on iznosi đutim dosad nije otkriven ni jedan pisani spomenik
mišljenje, koje je naknadnim istraživanjem potvr- koji bi nas obavijestio o imenu rimskog grada u dana-
đeno, da bi bregavska komunikacija išla niz Neretvu
šnjem Stocu, čiji su domaći stanovnici dobivali rim-
. i spajala se sa cestom aTilurio Scodram koja je pre- sko građansko pravo u doba FIavijevaca'". Za antički
lazila Neretvu kod Tersane (danas uobičajeno: Tre- Stolac važni su nalazi opeka koje su pomorskim pu-
sana) u neposrednoj blizini Gabele'". tem preko Narone i Neuma uvožene iz raznih ciglana
Truhelka je preciznije obilježio tragove ceste u na Jadranu (Solonas, Q. CL. Ambrosius, Q: Granius
dolini Bregave i donjem toku Radimlje. Njeni tragovi Priseus, Servilia, Caius Pr ..., Cassianus, Tiberius,
su se sačuvali kod Mostina na Bregavi, kod Potku- Vettius Avitus), pored drugih artefakata (posuđe, na-
pica u Bregavinom klancu i kod Zlih 'Luka bliže ušću. kit) koji su takođe importirani'". U Stocu su nađene
Osim toga, Radimski i Truhelka su opisali i tragove
i drahme grčkih kolonija na Jadranu (Apollonia i
rimskih puteva sjeverno i sjeveroistočno od Stoca.
Dyrrhachium) (Hl.
Kod Rotimlje i Ran-Behrama rimska cesta se sa-
čuvala na duž.ni od 3 km. Ova dva mjesta i susjed- Tragovi rimskih aglomeracija konstatovani su i
na mjesta Čardaci i Orašje poznati su po ostacima u drugim mjestima stolačkog kraja. UNekuku i oko
naselja i drugim nalazima iz rimskog vremena. Cesta Gradine u Ošanićima sačuvani su brojni ostaci rim-
je, po Truhelki, išla pravcem sjever - jug: na sjever skog građevinskog materijala i ulomci zemljanog po-
preko Rodbihe i Bune na Neretvu, a na jug prema Ho., suđa. Prvobitno se smatralo da su i na Gradini u Oš a-

Antička naselja i komunikacije u BiH 5
oo
nićima, koja je poznata po svojim megalitskim zido- pravcu jugoistočno od Stoca ustanovljeni su ostaci
vima, sačuvani ostaci rimske građevinske konstruk- zgrade uŽegulji Karauli, a tragovi veće naseobine u
cije, ali najnovija istraživanja posvjedočuju da Gra- Ljubinju'". Iz Drijenjana južno od Ljubinja je pri-
dina nije bila nastanjena u rimsko doba i da je na- mjerak numiđanskog novca (Juba I, 60-46 st. e.), u
puštena najkasnije tokom II vij. st. e. u vrijeme kad Stocu, Ljubinju i Burmazima nađene su drahme
je ovaj kraj imao bliži dodir s Rimljanima?'. Ruše- (Apol1onia i Dyrrhachium) a u Trijebnju kod Ro-
vine rimskih zgrada nalaze se na Gradini kod To- timije veći depo rimskog bakrenog novca iz vremena
dorovića, sjeverno od Stoca; uRotimlji, Han-Be- Dioklecijanove tetrarhije'".
hramu, Hodbini prema Dabar-Polju i Ljubinići­ Stolački kraj je bio dobro naseljen i u praisto-
ma, Predolju i kod Kletišta, a na Dabar-Polju u La- risko doba. Iz tog vremena sačuvani su tragovi na-
bišićima i Hateljima'". Iz Rotimije je natpis na žrt- selja na Gradini u Ošanićima, Gradini Vrsniku, Gra-
veniku: lOM P. Ael. Se.... (CI L III, 12766, str. dini kod Ljubinja, Ograću kod Hodbine i u nekim
2256)IJ3. Građevinski ostaci konstatovani su i u Ba- drugim mjestima. Turnuli su vrlo brojni i nalaze se
jevici.:" a u Dubravi, Hodovu i Prenju natpisi od kojih uglavnom na onim mjestima gdje su konstatovani
je značajan onaj iz Dubrave: veterana ... coh. II tragovi naseljenosti u rimsko doba (na Radimlji, kod
miliariae'". Veći depo rimskog novca od Vespazijana Poprata, Poplata Donjih, u Dubravi, kod Rotimlje
do Komoda nađen je u Babinu Dolu sjeveroistočno od itd.)?", U ovom kraju je stanovalo ilirsko pleme Daorsi
Stoca?". Južno od Stoca ustanovljen je niz rimskih koje Strabon (VII, 5, 5,) smješta oko Neretve. Daorse
naseobina koje ukazuju na mogući pravac komuni- spominju i drugi klasični pisci (Plin., NH III, 143;
kacije između srednjeg toka Bregave, tj Stoca i mora, Polyb., XXXII, 18, 2; P tal. , II, 16, 8; Appian., Ill., 2),
tj. luke Neuma preko Donjeg Potplata, Burmaza, Do- ali ne obilježavaju područje koje su oni zauzimali.
njeg Hrasna, Gradca i Vranjeva Sela fi / . Međutim tra- Ovo pleme je u II vij. st. e. kovalo svoj novac sa
govi ceste na tom potezu nisu otkriveni. Na drugom grčkim natpisom ~o:wpO'wv 71.

6) KRAJ OKO BILEĆE I GACKA

Nalazi iz ovoga kraja kojima danas raspolažemo Što se tiče ostataka praistoriskih aglomeracija,
nisu brojni i ne pružaju nam jasniju sliku o njegovoj oni su u bilećkom i gatačkom kraju brojni, a ima ih
naseljenosti u antičko doba. Dosad nije bilo posebnih nesravnjeno više nego ostataka rimskih naseobina. O
istraživanja na pojedinim mjestima ovoga kraja. Naj- gustoj naseljenosti govore brojne gromile sa bogatim
važnije tragove antičkih aglomeracija već smo spo- prilozima, razasute po cijelom kraju. Naročito je ve-
menuli u izlaganju o cesti Narona - Leus.num (Leu- liki broj gromila u predjelima Maska, Plane, Bije-
sinium). To su mjesta Cibrijan, Borilovići, Andjelići, ljana, Divina, Bijele Rudine, Krtinja, Prerače i na
Panik, Miroše, Orahovica i Fatnica na potezu Trebi- području Gatačkog Polja kod Nadinića, Gračanice,
nje-Bileća-DabarPolje/ 2 . Iz Fatnice je natpis CIL Gacka, Ulinja, Avtovoa, Cernice, Korita i dr?". Gra-
III, 12800 upor. str. 2258: 'I'attaris i Temus karak- dine kojih u ovom kraju ima mnogo nisu istražene.
terističan po epihoriskim imenima 7B. Rimski spome- Poslije pregleda o tragovima praistoriskih i rim-
nici sačuvali su se u još nekim mjestima. U Dobri- skih naselja nameće se pitanje zašto su ostaci rim-
ćevu kod Bileće otkriven je epitaf (CIL III, 14620) sa skog života oko Bileće i Gacka malobrojni i oskudni
domaćim imenima i gentilnim imenom Aelia, što uka- u odnosu na ostatke praistoriskog života. Može li ar-
zuje na to da su domaći ljudi ovoga kraja dobivali ci- gumentom ex silentio stvarno biti dokaz da je u rim-
vitas Romana već u doba Hadrijana ili Antonina Pija sko doba ovaj kraj bio slabo naseljen? Izgleda da je
( upor. CIL III, 2766c = 8386 = 12775: Aelia Tatta ovdje po srijedi nešto drugo: način života koji obično
sa natpisom iz Grabovioe na Nevesinjskom Polju)74. nazivamo praistoriskim ostao je kod domaćeg stočar­
Na jednom natpisu, koji je vjerovatno iz Ljubomira, skog stanovništva u ovim visinskim predjelima ne-
spominju se ista domaća imena kao i na grabovičkom promijenjen za vrijeme rimske vladavine. Rimljani
i fatničkom natpisu: Zanatis i Annaia?". & Gataćkom su podigli naselja samo na važnijim mjestima, naj-
Polju dosad su ustanovljeni tragovi antičkih naselja vjerovatnije na onima kuda su prolazile komunikacije.
kod samog Gacka (ruševine, groblje, novci)?". Iz ga- Rimska naselja su izrasla na autohtonoj osnovi i raz-
tačkog područja je natpis u živcu kamenu kod Cer- vijala se kao rijetki privredni i saobraćaj ni centri
nice, vjerovatno međaš, i epitaf. nađen kod Korita?". ovoga kraja. Stoga smatramo da bilećko-gatački
U Gacku je nađena drahma (Dyrrhachium), a sa brda kraj nije bio slabo naseljen u rimsko doba, ali su do-
Vardara sjeveroistočno od Bileće izgleda da potiče maća tradicija i snaga epihoriskog elementa sačuvale
nalaz velikog broja primjeraka grčkog i makedonskog stari način izgradnje naselja i stanova koji se više-
novca?". manje zadržao kroz cijelo vrijeme rimske vladavine.

7) MOSTAR SA OKOLINOM

:Kraj oko Mostara bio je u antičko doba dobro berovića takođe su konstatovani tragovi rimskih na-
naseljen. Prema onome što dosad znamo, tragovi seobina. Berberovići su, osim toga, poznati po nala-
ri:ntskih aglomeracija najjače su zastupljeni na Bišću zima rimskog i grčkog novca. Kosor obiluje osta-
Polju i Bijelom Polju. Oko rijeke Bune u predjelu cima rimskog građevinskog materijala; u Gnojnici
Bišća Polja konstatovani su ostaci brojnih praisto- postoje tragovi praistoriske i rimske aglomeracije.
riskih i rimskih naselja. Kod željezničke stanice Bune Oveće naselje nalazilo se i u Bačevićima; tragovi na-
i Gradine u njenoj blizini i u Negočinama i Suho- seljenosti u rimsko doba postoje takođe na Gradini
polju pri ušću Bunice u Bunu nalazila su se rim- iznad potoka Jasenice i oko nje'". Razumije se, ove
ska naselja. U podnožju Kičin-Gore stoje ostaci pra- naseobine su međusobno i sa okolnim područjima
istoriske i rimske naseobine. Kod Malopolja i Ber- bile vezane ·putevima. Radimski smatra da se raskr-
67
snica puteva nalazila u Negočinama, o Čemu Je veĆ vij. n. e., što pretstavlja dosta pouzdan dokaz da je
bilo riječi. Putevi koje je obilježio Radimski služili u to vrijeme postojalo i rimsko naselje u Potocima.
su kao vicinalne komunikacije za vezu između na- Ovo naselje imalo je poseban značaj kao raskrsnica
selja na glavnoj cesti i cesta koje su vodile prema puteva- (bivium)?". .
Stocu i prema Nevesinju. Na Mostarskom Blatu su Prikupljeni primjerci rimskog novca iz mostar-
ova rimska naselja: Biograci sa Gradinom na kojoj skog kraja vrlo su rijetki, iako se ovuda na njih
su konstatovani ostaci praistoriskog i rimskog živo- često nailazilo. Kao nalazište grčkih drahmi (Apel-
ta i Knežpolje'". U Mostaru su takođe otkriveni tra- lonia i Dyrrhachium) obilježena su ova mjesta: Ja-
govi rimske aglomeracije: zidovi i grobovi; odavde senica, Berberovići, Kosor, Gnojnica, Mostar, Mo-
je jedan primjerak carskog novca (Gordianus III) koji starsko Blato, Siroki Brijeg i Drežnica'".
~je kovan u Viminaciju'". Kraj oko Mostara poznat je po tragovima pra-
Na Bijelom Polju sjeverno od Mostara ustanov- istoriske naseljenosti koji su sačuvani na gradinama,
ljeni su značajni ostaci rimskog naselja u Potocima: u podnožju brda i u dolinama rijeka, a naročito po
građevinski materijal, arhitektonski dijelovi, odlomci gromilama na Bišću Polju, Bijelom Polju i Mostar-
opeka (žigovi: Ca ... , Iunius Ba ... ena i Ne ...), skom Blatu. Među gradinama su najznačajnije: Gra-
grobovi sa bogatim prilozima, ploča posvećena Mi- dina kod Biogradaca na Mostarskom Blatu, pa Ki-
trasu i dr. Gentilna imena dedikanata sa ove ploče čin, Mala Gradina i Križ (iznad Hana Tuste) - svetri
pokazuju da se Mitrasov kult održavao krajem IV na području Bišća Polja'".

8) KONJIC I OKOLINA

Siri region Konjica, naročito područje dolinom njicu sa reljefom i arom posvećenom Mitrasu (CIL
Neretve do ušća Rame, pretstavlja jedan od naj- III, 14617 i 14222 1 upor. str. 2328 1 1 7 ) i nalazom veće
bogatijih krajeva Bosne i Hercegovine po tragovima količine rimskog novca od Trajana do Arkadija. To
naseljenosti u antičko doba. Na to su uticali prirodni znači da je svetište postojalo još krajem IV vij. n. e.
uslovi: plodnost kraja, pogodan položaj na važnim u koje vrijeme je, svakako, postojalo i samo naselje
saobraćajnicama i klima. Ti uslovi su bili presudni u Konjicu. Iz Konjica ili okoline je drahma (Apol-
za gusto naseljavanje ovoga kraja ne samo u antičko lorna). Nedavno Sie u Konjicu naišlo na nove nalaze:
doba već takođe u praistorisko, srednjevjekovno i temelji zgrade, urne i novci?", - Sto se tiče Mitra-
novije doba. sovog kulta, on je u dolini Neretve dosad posvjedo-
Među antičkim naseobinama u okolini Konjica čen na tri mjesta: Potoci, Lisičići i Konjic, Dedi-
ističu se one koje su se nalazile u Lisičićima, Čele­ kanti na reljefu iz Potoka su Flavijevci iz IV vij.
bićima, Ostrošcu i Konjicu. Dosadašnja istraživanja n. e. Novac iz svetišta u Konjicu ide od kraja I do
pokazala su da je prostor Lisičići - Čelebići - kraja IV vij. n. e. Posvetne formule na reljefima
Ostrožac bio centar čitavog područja ovog dijela koncipirane su i izvedene na isti način, tako da za
doline Neretve. U Lisičićima je bilo oveće naselje oba reljefa s natpisima - u Potocima i Konjicu -
koje se nalazilo uz desnu obalu ~retve i u kojem možemo reći da su postavljeni u IV vij. n. e. 9 1 • Na
su otkriveni ostaci dobro uređenih zgrada, poljopri- taj način mora otpasti mišljenje koje je iznio Skok
vredni alat, veći broj natpisa i drugo. Iz Lisičića da natpis na Mitrasovom reljefu u Konjicu datira
je Mitrasov reljef sa dedikantom: L. Antonius Me- skraj a II ili spočetka III vij. n. eY2
nander Aphrodisieus (CIL III, 13859). Drugi lisičićki Tragovi antičkih aglomeracija i zgrada otkri-
natpisi su pretežno nadgrobni: CIL III, 13860, 13861, veni su na još nekoliko mjesta u konjičkom kraju.
13866 = 12744, 12733 upor. str. 2256; na njima se U Cerićima je sačuvan rimski građevinski materijal
spominju karakteristična domaća imena a na jed- i ara lOM (CIL III, 14617 1 ) . Susjedno Donje Selo
nom i gentilno ime Aelius. Natpisi i drugi nalazi ima ostataka praistoriske i rimske naseobine; odavde
najvećim dijelom datiraju iz III vij. n. e. 8 6 . Kon- su ara lOM i nadgrobni natpis podignut veteranu:
strukcija otkopanih zgrada, materijal upotrijebljen Za Tito Aurelio Carvo ... Tragovi rimskih zgrada po-
njih i poljoprivredni alat govore o tome da je ovdje stoje u Homolju (takođe natpis CIL III, 14617 7 :
bio neki značajan posjed sa kompleksom gospodar- Aurelia), Orahovici, Ribićima, Žuglićima, Rami i
skih zgrada (villa rustica) i selima koja su se nala- Gornjoj Jablanici'". Na pravcu Konjic - Boračko
zila uz poljoprivredno dobro'". - Na lijevoj obali Jezero konstatovani su ostaci rimskih aglomeracija
Neretve u Čelebićima nasuprot Lisičića otkopane su u dolini Bijele Rijeke, kod Jošanice, Madeškovića,
rimske ruševine koje bi mogle odgovarati kompleksu Podvrapča i na susjednoj gradini, a takođe i u Bor-
gospodarskih zgrada (villa rusticaj'". Ostaci rimskih cima na više mjesta. Ovaj pravac je značajan, jer
zgrada nalazili su se na širem prostoru u Ostrošcu je njime prolazila cesta koja je sa Nevesinjskog Po-
i njegovoj blizini. Iz Ostrošca je i nadgrobni natpis lja preko Lipete Karaule i Beraka silazila u Ko-
CIL III, 14617 3 : Aelia Tattuia. Nalazi u Ostrošcu i njic'". U Glavatičevu su ustanovljeni rimski građe­
Buturović-Polju na Neretvici ukazuju na mogućnost vinski ostaci; odavde je poznati epitaf: ... Aelii Pin-
postojanja rimske komunikacije koja je prolazila nes et Temus parentes... Pinnio militi l~gionis
dolinom Neretvice prema Pothumu. Iskopavanja secundes defuncto Bassianis (CIL III, 8489 = 12799)
1953 g. otkrila su u Buturović-Polju ostatke jedne i jedan numizmatički primjerak (Iulianus). Iz Bijele
zgrade sa sačuvanim arhitektonskim dijelovima i re- su: drahma (Dyrrhachium), rimski novci od Tita do
ljefom Venere koji možda pripada njenom hramu Konstantina I i nadgrobna ploča sa natpisom (CIL
sagrađenom u I ili II vij. n. e. Oko Buturović-Polja III, 14617 2 : P. Ael. ... Probo), a iz Umoljanii rimski
i uz potok Bukovicu od ranije su poznati nalazi rim- arhitektonski dijelovi i drahma (ApolIonia). Na Bje-
skog građevinskog materijala'". Konjic je takođe imao lemić i Umoljane Pač ukazuje kao na dva rimska
oveće naselje. U novije doba umnožavaju se i brojno mjesta u kojima numizmatički nalazi datiraju od
rastu nalazi iz Konjica. Od ranije su poznati bogati republikanskog vremena do Konstantina Velikog!!". Iz
ostaci rimske opeke na ušću rijeke Trešanice u sa- nekoliko drugih mjesta ovoga kraja potiču razni
mom gradu. Znamenito je Mitrasovo svetište u Ko- rimski nalazi: iz Brđana je ploča s epitafom (CIL
68
III, 14617 5 ) ; iz Bradine primjerak novca (Constan- mogućnosti za nova ispitivanja, a ona su potrebna
tius Gallus); iz Radešina reljefi i nadgrobni natpisi naročito u dolinama brojnih pritoka koje se ovdje
koji bi mogli pripadati početku III vij n. e. (CI L III, ulijevaju u Neretvu. Posebno je .potrebno istražiti
13862: Aurelius ili Aurelia); u Obrama nađena je kraj koji veže današnje Jablaničko Jezero.sa rudar-
nadgrobna ploča; u Trusini ploča sa reljefom šum- skim područjem .Kreševo - Fojnica; U tom cilju
skog božanstva'". Treba napomenuti da: do danas nisu pisac ove studije otpočeo je ispitivanje tragova rim-
pronađeni spomenici koji bi govorili o municipalnom skih komunikacija između Neretvice ,i područja Kre-
razvitku ovoga kraja. ševo - Fojnica. Ispitivanje još nije završeno, ali
Kraj oko Konjica bio je dobro nastanjen i u se .ve~ s~da n:ože smatr~ti sigurnom k?munika~a
praistorisko doba. O tome svjedoče ostaci naselja iz koja Je 1Z doline Neretvice preko Trusme, Sultiča,
raznih praistoriskih perioda. Najstarije je neolitsko Seonice, Višnjevice Gornje i padinaŠčavnice (obič­
naselje u Lisičićima koje se približno može datirati nije: Završnica) vodila na visoravan Kolijevrat i pla-
u vremenski raspon od 2500-2000 g. st. e. i koje ninu Rasvar (Tab. IV, sl. 8). Tragovi rimske ceste sa-
pripada maritimnoj kulturi mediteranskog neolita'". čuvali su se u usjecima iznad Sultića i na Brezo-
Među praistoriskim gradinama najpoznatije su: Gra- vici u vidu kamene podloge za put koji se i danas
dina u Galjevu, Gradina u Donjem Selu, Gradina upotrebljava (xvoznik«). U predjelu Kolijevrata sa-
i Gradac u Orahovici, Gradina na Gostijevnju blizu čuvao se na dužini od 50 m, nasip za cestu (planum)
Lisičića, Gradina na Crijepu, kod sela Barmiša u širok 3 f i i visok 1 m. Ovakvi planumi konstato-
dolini potoka Kraljuščice, Gradina u Treboju blizu vani su i na rimskoj cesti Ravanjsko Polje-Vukov-
Nevizdraka, više gradina u dolini Neretvice, Gra- sko Polje-Bistrica kod Gornjeg Vakufa'". Od na-
dina, Gradac i dr. oko sela Mrakova zapadno od sipa na Kolijevratu trasa puta se može pratiti du-
Ostrošea. Pored ovih, sačuvani su i drugi pralsto- žinom od jednog kilometra u pravcu Rasvara; na
riski tragovi: ilirske nekropole na ušću Idbara, kod tom otsjeku nalazi se još jedan nasip za cestu sli-
Konjica, u dolini Biiele i kod Donjeg Sela, zatim čan prvome. Da li su se na Kolijevratu sastajali
na Ćupinama blizu Čelebića sa čitavim naslagama putevi koji su dolazili iz više pravaca, zasad se može
praistoriskog i rimskog posuđa i ostaci starijih na- samo pretpostavljati. Pretstojiispitivanjedaljeg to-
seobina možda neolitskih u Orahovici, na ušću Ne- ka ove komunikacije i njenih veza sa mrežom dru-
vi zdra čkog potoka, na ušću Bijele i dr. Na nekim gih rimskih puteva koji su prolazili kroz rudarski
gradinama su sačuvani i rimski građevinski ostaci: , kraj Vranica-Kreševo-Fojnica, a dosad nisu usta-
Stari Grad kod Konjica, Grad u Ribićima, Gradac novljeni i obilježeni. U svakom slučaju, komunika-
u Donjem Selu, stari grad Vrabač u dolini Bijele'". cija koja je dolinom Neretvice pa preko Rasvara
Najznačajnija antička naselja ovoga kraja da- vodila u pravcu Kreševa-Fojnice imala je prven-
nas su već potopljena novim Jablaničkim Jezerom. stveno rudarski karakter i služila je kao najkraća
Time su na području koje zauzima jezero završena veza između gusto naseljenog područja Konjic-ušće
arheološka istraživanja. Međutim i dalje postoje Rame i bogatog distrikta Srednjebosanskog rudogorja.

9) SARAJEVSKO POLJE I SARAJEVO SA OKOLINOM

Rimska cesta koja je išla dolinom Neretve i nju ovog naselja. Numizmatički nalazi u Ilidži da-
preko Boraka izlazila u Konjic, kao što smo već na- tiraju još iz I vij. n. e. (Claudius, Vespasianus), ali
.veli, produžavala je dalje u Sarajevsko Polje preko je najveći broj iz II, Illi IV vij. n. e. Naselje je
Ivan Sedla. Njenu trasu preko Ivan Sedla sve do vjerovatno podignuto još u I vij. n.e., a njegov puni
Sarajevskog Polja Balif je na karti uz svoje djelo razvoj pada u period II - IV vij. n.e.' ox. I novij a
o rimskim cestama u Bosni i Hercegovini obilježio istraživanja otkrila su ostatke rimskih građevina i
kao sigurnu ali još neustanovljenu. Poslije Balifa druge nalaze 104(Tab. V, sl. 9 i 10). Iz Ilidže je ,po-
nije bilo posebnih hodoloških istraživanja na tom svetna ara: Apollini Tadeno Charmidis col(oniae)
prostoru, ali, prema vij estima sa terena, oko Ivan servus d. d. Charmidis (=Charmides) hi bio rob
Sedla ima dobro sačuvanih tragova rimskih puteva (servus publicus) na službi u gradu koji je označen
u nekoliko pravaca. Prema tome, preciznije obilje- kao colonia. Posvetnog sadržaja je i djelimično sa-
žavanje trase 'rimske ceste i njenih odvojaka bilo čuvani natpis iz Lužana (kod banje Ilidže): ... Apol
bi moguće samo poslije novih istraživanja na terenu. (lini) ... ce]teris d(is) ... HI". Puno ime ovoga grada
U Pazariću su konstatovani ostaci rimskih zgra- ne znamo, jer drugi dio natpisa koji govori o tome
da; odavde su i nadgrobni spomenici (CIL III, 8378 nije u cjelini sačuvan: 1936 g. nađena je u Ilidži
i 13863)100. Iz Gradca između Pazarića i Hadžića .baza koju caru Dioklecijanu posvećuje r(es) p(ubli-
je epigrafski spomenik veterana leg. VIII Aug. (CIL ca) Aq(uarum) S ... 10n. Vidjeli' smo da su neki
III, 12750 = 8375), a iz Hadžića' je jedna drahma istraživači na prostor Sarajevskog Polja lokalizovali
(Dyrrhachium)lOl. Osijek kod Blažuja poznat je po Stanec1i, dok su drugi ovdje tražili Ad Matricem
nalazima iz rimskog vremena (arhitektonski dije- kao stanice sa ceste Salona-i-Argentaria"?".
lovi i građevinski materijal). Iz Osijeka je nadgrobni U Stupu kod Ilidže takođe su konstatovani rim-
natpis: CIL III, 12755 = 8377 sa imenom Ulpia, a .ski ostaci. Ovdje su otkopane ruševine rimske zgrade
iz Blažuja odlomak zavjetne ploče sa reljefom Di- i grobovi sa nalazima iz rimskog vremena. Među na-
jane i natpisom (CIL III, 8376, upor. str. 2127 i lazima najznačajnija su poljoprivredna i zanatska
2256)102 . . oruđa i novci (Claudius, Carinus i Maximianus).
Najznačajnije antičko naselje na Sarajevskom Zemljoradnička oruđa posvjedočuju da je zgrada
,Polju nalazilo se u Ilidži. Već prva istraživanja služila kao poljoprivredni, objekat, a kovački alat
1892 i 1893 g. otkrila su tragove prostranih gra- i neprerađeno željezo indiciraju vlastitu proizvodnju
đevina i rimske spomenike baš na onom mjestu gdje poljoprivrednih alatki na toj ekonomiji. Prema oso-
se nalaze termalno vrelo i sadašnji banjski objekti. binama alata i pribora može se zaključiti da je po-
Tragovi zgrada, a naročito njihovi brojni mozaici, sjed pripadao nekom domaćem čovjeku - romani-
govore o zamašnim sredstvima utrošenim za izgrad- zovanom Iliru. Ne znamo tačno kad je podignuta
69
zgrada, jer primjerak novca cara Klaudija ne mora provenijencija nije pobliže poznata. ~ Kroz Sarajevo
značiti da ona datira iz I vij. n. e., ali je ona sva- . je prolazila rimska cesta koja je od Ivan Sedla preko
kako još postojala oko 300 godina n. e. l OS . U susjed- Sarajevskog Polja i Romanije vodila na Drinu. Ser-
nom Švrakinu Selu (danas: Naselje Pavla Gorani- gejevski pretpostavlja da je rimska magistrala na
na) takođe su ustanovljeni ostaci rimske naseobine; prolazu kroz Sarajevo išla pravcem današnjih glav-
odavde je i ara lOM čiji je dedikant veteranus leg. nih ulica, a zatim preko Pašinog Brda i Mokrog vo-
VIII Aug. (CI L III, 8374 ~ 2766a, upor. str. 1035 dila na Romaniju i dalje prema Drini. S obzirom na
i 2256)109. položaj Sarajeva i na to da cesta odmah po izlasku
U samom Sarajevu otkriveni su tragovi rim- iz grada prema istoku ima uspon, Sergejevski oprav-
skog naselja koje se nalazilo u zapadnom dijelu gra- dano zaključuje da se na prostoru današnjeg Sara-
da. Pored građevinskih ostataka rimskih zgrada, isko- jeva nalazila rimska putna stanica (mansio ili mu-
pan je veći broj grobova. U tom dijelu grada na li- tatio)"!",
jevoj obali Miljacke radila je ciglana koja je vje- U okolini Sarajevskog Polja i Sarajeva rimska
rovatno podmirivala i potrebe rimskog grada u Ili- aglomeracija postojala je još u Trnovu, gdie su
dži. Iz ciglane su sačuvana dva odlomka crijepa sa nađeni rimski novci, urne i drugi predmeti.'!". Na
žigovima CONSTA ... i CO ... Oblik slova na žigo- Naklu u Vojkovićima vjerovatno je bila stražarnica
vima ovih opeka odgovara III Vij. n. e. što pokazuje za čuvanje ulaza u Sarajevsko Polje, a na prostoru
da je ciglana radila u to vrijeme, ali je isto tako' današnje Hrasnice možda neka naseobina vezana za
moguće da je bila u pogonu i prije i poslije tog poljoprivredno dobro"!". Na Gradu kod Semizovca
vremena. U » Vasiljevoj bašči« na desnoj obali Mi- sačuvani su tragovi naseljenosti u rimsko doba'?".
ljacke iskopani Su ostaci rimskih zgrada. Iz ruševina Na području Gornje Vo gošće, naročito uz potok Jo-
tih zgrada izvađeni su odlomci tegula sa žigovima: šanicu i oko sumpornog vrela, konstatovani su ostaci
CONST .'.. , CON... i NIMIXAM (obrnuto: MA- rimskih građevina'{".
XIMIN) koje su, skoro je sigurno, izrađene u lo- Sarajevsko Polje i okolina Sarajeva bili su do-
kalnoj rimskoj ciglani. Sa prostora» Vasiljeve bašče« bro nastanjeni i u praistorisko doba. Naselja iz raznih
je i jedan fragment tegule sa krstom kakav se javlja praistoriskih perioda nalazila su se u Butmiru, na
počevši od IV vij. n. e. i jedan novčić (Iustinus). Naklu kod Vojkovića, na Gradcu kod Kotorca, na
Ovdje su konstatovani grobovi praistoriskog, rim- Soukbunaru, Debelom Brdu i Zlatištu iznad Sara-
skog i docnijeg vremena. Uz Koševski potok nalazila jeva,na Gradini povrh Bistričkog potoka kod Sara-
se rimska keramička radionica, a u blizini su otkri- jeva, na Ravnim Bakijama (Fortica) kod Sarajeva,
veni odlomci rimskog građevinskog materijala. U na Ophođi iznad Mošćanice, na gradinama Gradcu
samom gradu zabilježeni su nalazi arhitektonskih i Kokorevcu u dolini Koševskog potoka, u Semi-
dijelova rimskih zgrada koji nisu s ovog prostora zovcu, na Rogošu kod Blažuja, možda na Šišanu kod
već su preneseni iz Sarajevskog Polja i upotreblja- Pazarića, i na drugim mjestima. Osim toga, u Moči­
vani. prilikom izgradnje javnih zgrada u Sarajevu lima i na Velikom i Malom Orlovcu kod Saraj eva
još u XVI vij. Među tim nalazima najznačajniji je sačuvane su gromile. Posmatrana u cjelini, naselja
odlomak stupa sa bazom i natpisom koji se odnosi pripadaju praistoriskim preiodirna počevši od neolita
na rrrunicipalni život jedne opštine i u kojem se do mlađeg željeznog doba. Među tim naseljima naj-
spominju ugledni građani Rima iz prve polovine brojnije su zastupljene ilirske gradine od kojih su
III vij. n.e. (Catius Clementinus i CatiaClementina) neke, kao što smo vidjeli, sačuvale tragove rimskog
kao vjerovatni patroni civitatis Aquae S ... Drugi životal!".
važan nalaz je odlomak nadgrobnog spomenika sa
Prema svemu što smo iznijeli o Sarajevskom
natpisom: Ulpia ... (upor. 'nadgrobni spomenik iz
Polju i okolini Sarajeva, vidi se da je u ovom kraju
Osijeka kod Blažuja: CIL III, 12755 = 8377 na ko-
bilo znatnih i brojnih rimskih naselja. Poznate su
jem se takođe nalazi ime Ulpia). Na Debelom Brdu
takođe praistoriske aglomeracije počevši od neolita.
iznad Sarajeva sačuvali su se rimski ostaci. To su
Centar cijelog kraja u rimsko doba bilo je Sara-
zidovi utvrđenja u kome su nađeni razni rimski
jevsko Polje sa gradskom samoupravnom opštinom
artefakti, među kojima i jedan kasnoantički lonac
Aquae S ... u današnjoj Ilidži. Nalazi pokazuju da
sa natpisom minuskulnim kurzivom i primjerci an-
je u Aquae S ... život tekao od I do kraja IV vij.
tičkog novca (drahma Dyrrhachium, Constantinus I
n. e. i da je ovaj grad doživio svoj puni procvat
i II i-Iustinianus 1). Ovdje je vjerovatno od početka u III i IV vij. n. e. U Sarajevu su se nalazile zanatske
rimske vladavine do u VI vij. n. e. boravila vojnička radionice i putna stanica na rimskoj cesti koja je iz
posada koja je obezbjeđivala promet cestom i vršila Sarajevskog Polja vodila prema Romaniji. Prema
nadzor nad naseljem u današnjem Sarajevu.iU raz- nalazima može se zaključiti da je rimsko naselje u
nim dijelovima grada prikupljeno je dosta primjera- Sarajevu postojalo neprekidno od I do VI vij. n. e.
ka antičkog novca koji idu u neprekidnom nizu od Stanovnici sarajevskog kraja bili su Desitijati, jako
Tiberija dd Justinijana. Pored toga, u Sarajevu su i brojno ilirsko pleme, koje je zauzimalo prostor od
nabavljene dvije drahme (ApolIonia), ali njihova Vareša prema Rogatici i dalje prema DrinF16.

10) CESTA OD SARAJEVA PREKO ROMANIJE U DOLINU DRINE

Ovu cestu je opisao Balif '!" i obilježio je na vine, na Alajbegovini, kod Mitrovića, u Kiridžinskom
svojoj karti. Prema sačuvanim tragovima trase i na- Dolu i Kraljevu Polju ~ sva mjesta na pravcu Žlje-
lazima miljokaza, cesta se može pratiti od Žljebova bovi ~ rijeka Jadar. Nalazišta su međusobno uda-
sjeveroistočno od Sokoca pa skoro cijelom dužinom ljena 3 odnosno 1,5 km. Miljokazi su sa natpisima
do Drinjače. Tragovi ceste u šumama Romanije nisu i bez njih. J edan miljokaz kod Lukavice ukazuje na
kolotečine, već planurni sa pločama i sitnijim kame- tok ceste od Kraljeva Polja prema rijeci Jadru. Nje-
njem za učvršćenje stroja. Miljokazi su nađeni u na trasa ustanovljena je dalje niz Jadar, u čijoj su
grupama između Debelog Brda i Tisovca kod Brke- dolini konstatovani tragovi kaldrme, a na ušću po-
70

toka Kravice ostaci neke manje antičke naseobine. čeli pod Filipom ili Maksiminom, a ponovo su izvr-
Od ušća Kravice dužinom od 10 km cesta je vje- šeni pod Tacitom i, možda, pod Dioklecij anom ll:' .
rovatno vodila na Drinjaču. Cesta Romanija-Dri- Prema tome, trasa od Mokrog do Drinjače koju
njača je najvećim dijelom ustanovljena, a samo dva je obilježio Balif i njen pretpostavljeni pravac od
kraća sektora, tj. Kraljevo Polje-Jadar i ušće Kra- Sarajeva preko Pašinog Brda do Mokrog, kao što
vice-Drinjača, Balif je obilježio kao vjerovatne. Na smo već naveli, ostaju do danas na cijeloj dužini
drugom otsjeku ove komunikacije, tj. između Sara- Saraj evo-Romanija-Drinj ača najvećim dijelom
jeva iRomanije, Balif je ustanovio planum coste kao sigurna i ustanovljena rimska cesta. Ovdje nam
u dužini od 2 km između zapadnih obronaka Roma- se nameće još jedno pitanje: da li je cesta Sarajevo- ",

nije i potoka Kršulja kod Mokrog. Na osnovi ovog Romanija-Drinjača istovremeno sastavni dio ceste
ostatka trase i na osnovi anepigrafskog miljokaza Salona-Bistue vetus-Bistue nova-Stanecli-Ar-
kod Hana Ophođaša (CIL III, str. 2174), Balif je gentaria. Određenije rečeno: da li su se negdje kod
obilježio kao siguran i taj dio ceste. Što se tiče daljeg Sarajeva spajale obje ceste - ona koja je dolazila
toka do Sarajeva, on do danas nije ustanovljen, ali iz pravca Narone dolinom Neretve i ona koja je do-
se opravdano pretpostavlja da je cesta iz Sarajeva lazila iz pravca Salone preko Duvanjskog Polja i
prelazeći Pašino Brdo izlazila na potok Kršulj kod gornjeg Vrbasa - pa od Sarajeva produžavale pre-
Mokrog gdje se spajala sa već ustanovljenom cestom ma Drini kao jedna komunikacija. Balif 't" je bio
preko Romanij el] 8. sklon da vjeruje da je cesta Sarajevsko Polje--Ro-
Na miljokazima ceste Romanija-Drinjača nisu manija-Drinjača, kako ju je on opisao, vodila prema
sačuvane oznake udaljenosti. To nemaju ni drugi Argentariji čiji položaj nije bio sigurno ustanovljen.
dosad poznati miljokazi ceste Narona-Sarajevsko Domaševski cestu Salona-Tilurio-Bistue nova i
Polje. Sa otsjeka Romanija-Drinjača na prostoru dalje takođe usmjerava preko Sarajeva i s njome
Debelo Brdo-Tisovac nađeni su miljokazi iz vre- spaja cestu Narona - dolinom Neretve'F'. Može se
mena careva Filipa iVolusijana (CIL III, 13306 i pretpostaviti, kao što smo već naveli u osvrtu na
13307) i, prema nesigurnom čitanju, miljokaz Ger- problem ubikacije stanica Bistue nova i Stanecli, da
manika Augusta (CIL III, 13308). Dva miljokaza kod je cesta Salona-Argentaria u svom završnom dijelu
Brkovine datiraju iz vremena cara Decija Trajana iz predjela Breza-Dabravina-Vareš produžavala
(CIL III, 13309 i 13310). Miljokaz kod Mitrovića (CIL pored Olova i Kladnja na rijeku Drinjaču i Drinu.
III, 13311) pripada cezaru Etrusku; odavde su i Taj pravac još nije istražen. Izvjestan oslonac i indi-
fragmenti miljokaza bez natpisa (CIL III, 13315). Tri ciju za istraživanje komunikacije tim pravcem pru-
miljokaza iz Kiridžinskog Dola pripadaju: Etrusku, žaju nalazi uPotcrkvini, Šadićirna i Paprači. U Pot-
Tacitui, možda, Dioklecijanu ili Maksimijanu (CIL crkvini između Vlasenice i rijeke Drinjače konsta-
III, 13312, 13313 i 13314). Miljokazi u Kraljevu Polju tovani su ostaci rimske naseobine, a na obližnjoj Gra-
su anepigrafski, a miljokaz iz Lukavice (CIL III, dini u Šadićima sačuvani su, pored tragova praisto-
13316) potiče iz vremena Volusijana. U grupama ovih riske nastanjenosti, ostaci rimskih zidina (utvrda?)
miljokaza na navedenim nalazištima otkriveni su i i oko nje veći broj gromila sličnih glasinačkim gro-
drugi dijelovi i fragmenti, ali bez natpisa. milama 1~~. Iz Paprače su primjerci rimskog novca:
Marcus Aurelius, Licinius i Constantinus II 12 3 . Pro-
Prema natpisima miljokaza može se zaključiti izlazi, dakle, da zasad ostaje otvoreno pitanje da li
da su u III vij. n. e. na ovoj cesti vršene velike i su iz sarajevskog kraja na Drinu vodile dvije komu-
česte reparature. Pač pretpostavlja da je i ovaj dio nikacije - jedna iz Sarajevskog Polja i druga iz
ceste izgrađen rano, jer je dio Narona-Sarajevsko područja Breza-Vareš - ili je postojala samo jedna
Polje vjerovatno bio u gradnji još pod Augustom. komunikacija, tj. ona koja je išla pravcem Sarajev-
Što se tiče popravaka na cijeloj dužini Narona-Sa- sko Polje-Romanija-Drina i koja je već usta-
rajevsko Polje-Drinjača, oni su u III vij. n. e. po- novljena.

11) PODRUČJE: SOKOLAc;-GLASINAC-ROGATICA-VLASENICA

Ovo područje poznato je po brojnim ostacima U glasinačkim nekropolama nađeni su pojedini
ilirskih naselja. Nekropole oko Sokoca iRogatice rimski artefakti. Ostaci rimskih naselja dosad su kon-
(Glasinačko Polje) ispitivane su kroz dugi niz go- statovani samo u Rogatici i njenoj bližoj okolini. Tako
dina i o njima je objavljen veći broj radova. Gra- se u grobovima južno i sjeverno od moderne ceste
dine na Glasinačkom Polju očekuju nova istraživa- Podromanija-Rogatica naišlo na razne rimske pred-
nja, jer arheolozi na njima nisu dosad vršili posebna mete i novce. Iz Rudina potiču novci III i IV vij.
ispitivanja, već su ih samo obilježili. Ovdje je po- n. e. i rimski arhitektonski dijelovi. Kod Rusano-
trebno da ukažemo na najvažnije gradine sa Glasi- vića iskopani su fragmenti .rimske keramike i jedan
načkog Polja i na rimske nalaze koji su ovuda otkri- primjerak Dioklecijanovog novca. Rimski predmeti
veni tokom ranijih ispitivanja tragova ilirske kul- nađeni su u jednoj grobnici kod Osova, a u grobnici
ture. Oko Sokoca, dakle, na rimskoj cesti Romanija- kod Planja rimski novac iz IV vij. n. e. Blizu Do-
Drinjača ili u njenoj blizini nalaze se gradine: na brača iskopani su grobovi sa praistoriskim i rim-
Rasovači iznad Košutice i Margetića, kod Kusača i skim prilozima, a u jednom grobu nađen je numizma-
Starog sela, Gradac kod Sokoca, Gradić, nad Bukovi- tički primjerak (Constans I). U Okruglom i Brr.n-
nom, na Prisoju, na Paležu, kod Puhovca i dr. Na kovićima prikupljeni su rimski novci IV vij. (Con-
pravcu Glasinac-Rogatica najpoznatije su gradine stantius II i dr.)12".
kod Bjelosalića, iznad Vitnja, kod Čavarinii, Pari- U Rogatici su konstatovani ostaci rimskog na-
ževićš i Senkovića, nad Miošićima, Ilijak sjevero- selja koje je zauzimalo veće prostranstvo. Značajni
istočno od Prače, kod Vrlazija, kod Rusanovića, Grad su rogatički spomenici sa natpisima: DM T. Cl (audio)
kod Kovanja i dr. I na području Romanije nalazi Maximo dec(urioni) c(oloniae) Ris( ... ) .,. (CIL
se veći broj gradina 1 ~'1. III, 12748 = 8369 = 2766b upor. str. 1035 i 2256);
71

lOM P. Ael. Clemens duovir (CI L III, 8366, upor. gih rimskih aglomeracija, može se smatrati sigurnim
str. 2127) i P. Ael. Clemens (CI L III, 8367) koji da je antička Rogatica bila vezana nekom komuni-
je možda identičan sa onim iz CIL III, 8366; lOM kacijom za cestu Romanija-Drinjača. Trasa te ko-
T. Fl. Albanus duovir quinquennalis (CIL III, munikacije ne može se tačnije obilježiti, ali je vrlo
12747= 8368) i cippus sa natpisom možda: P. Aelio vjerovatno da se ona podudara sa modernom cestom
(el L III, 12754). Na osnovi podatka c(oloniae) Ris uz koju se nižu grobovi sa rimskim nalazima. Osim
( ... ) iz epitafa CIL III, 12748 = 8369 = 2766b toga, ostaci rimskog mosta i tragovi rimske ceste,
.Pač zaključuje da je u Rogatici bio rimski grad sačuvani kod Lađevine jugozapadno od Rogat~e,
ranga kolonije. Kao potvrda za to mogu poslužiti indiciraju komunikaciju koja je, izgleda, vezala Ro-
i natpisi u kojima se spominju lokalni funkcioneri. gaticu sa Pračorrr'?". Za dalji tok ove komunikacije,
U Potpjeću kod Rogatice ustanovljene su takođe boljereći za ispitivanje veze između Sarajeva i do-
rimske ruševine-š". Neki istraživači su smatrali line Prače, važni su tragovi rimskog puta koji se
da antičko naselje u Rogatici nije bilo ranga kolo- odvaja od moderne ceste Prača-Renovica (1 km na
nije. Takvo mišljenje zastupa danas i Sergej evski jugu od Prače) i vodi u selo Kašičare'?". Ovaj put
koji drži da je na epitafu CIL III, 12748 - 8369 = nije označen u Balifovoj karti. Na pravcu rijeka Pra-
2766b pomenuti T. Claudius Maximus bio decurio ča-Sarajevo preko Pala poznati su takođe numi-
eoloniae Risini, tj. Risna, i da je na nekom puto- zmatički i drugi nalazi: na Palama dvije drahme
vanju umro kod Rogatice gdje je i sahranjen, pa je (Dyrrhachium), u 'Prači brojni i raznovrsni primjerci
stoga u natpisu navedeno njegovo rodno mjesto 1 2 7 . novca od kojih su samo neki prikupljeni (Neapolis,
Protiv ovog mišljenja govore sljedeća dva momenta: Thasos, Croton, Macedonia = Alexander III i Philip-
1) Rogatica je bila veliko antičko naselje, što poka- pus II, Massilia, Abdera) i odlomci grčke keramike
zuju brojni arheološki nalazi; ona ima dobar položaj na Gradini Ilijaku sjeveroistočno od Prače "".
i bogatu okolinu koja je i u rimsko doba bila nase- Rimskog novca bilo je i u nekropolama oko So-
ljena; iz Rogatice potiču i drugi natpisi na kojima koca. Nalazišta se nižu uz rimsku cestu Romanija-
se spominju gradski funkcioneri (duovir i duovir Drinjača, Iz Vražića na obroncima Gradine Puho-
quinquennalis) i 2) na epitafu nekog dekuriona može vac i iz Talina potiču primjerci rimskog novca IV
stajati ime mjesta u kome je vršio vijećničku du- vij. (Licinius kavan u Sisciji i jedan iz doba Kon-
žnost bez obzira na to da li je spomenik podignut stantina I)lH:i. Jugoistočno od Žljebova, u Grlacima,
u tom ili nekom drugom mjestu. Imamo primjera otkrivena je nadgrobna stela sa reljefom konjani-
za oba slučaja: nadgrobni natpisi dekuriona nađeni kam. U Podžeplju jugoistočno od Kraljeva Polja
u Saloni: CIL III, 1940, 2026, 2055, 2066, 2073 i dr. nađeni su republikanski denari i jedan primjerak
nose oznake dec. col. Salon., decur. col. SaL, decu- carskog novca (Vespasianusj ':".
rioni colon. Salonitan. i sl.; brojni su nadgrobni nat- Područje Sokolae-Glasinac-Rogatica-Vlase-
pisi na kojima se ne spominje ime grada gdje je de- nica nije bogato ostacima rimske kulture. Posebno
eurio vršio vijećničku dužnost: CIL III, 1942, 2082 treba istaći da ovdje, izuzev Rogatice, nema značaj­
i 2084 (Salona); 8441 iz Narone; 2866 iz Nedinuma; nijih ostataka rimskih naseobina. Međutim brojne
2773 iz Riditae i dr.: decur., decurioni civitatis, dec., ilirske gradine i gromile na cijelom prostoru Glasi-
decur. augur., decurioni i sI,128. Stoga smatramo da načkog Polja koje zahvata dijelove bivših srezova
bi Pačovu identifikaciju col. Ris... = Rogatica Sokolac, Rogatica i Višegrad i današnjeg sreza Sara-
trebalo podvrći reviziji utoliko što nije pouzdano da jevo svjedoče o tome da je ovaj kraj bio jako nasta-
li je rimsko naselje u Rogatici zaista bilo colonia njen. To što su ostaci rimskih aglomeracija na Gla-
i da li se tako zvalo. Međutim to da je ovo naselje sinačkom Polju malobrojni i rijetki ne znači da se
imalo status gradske civitas stoji van svake sumnje. u rimsko doba prorijedilo stanovništvo. Autohtoni
Iz Rogatice je ara Libero Baccho i lOM čiji je dedi- Iliri sa Glasinca u svom načinu života gotovo ništa
kant već poznati P. Aelius Clemens veteranus (CIL nisu mijenjali i nastavili su pod Rimljanima da žive
III, 8367)129. Sergejevski je u Pleševici sjeverno od isto onako kako su živjeli prije njihovog dolaska.
Rogatice otkrio ostatke rimske zgrade koja odgovara Istina, naše znanje o tragovima rimske kulture u
jednoj villa rustica i ostatke rimske kaldrme široke ovom kraju nije još upotpunjeno, jer su glasinačke
do 3 m koja vodi u pravcu Rogatice'?". Pojedinačne gradine neispitane. Ali i ono što se dosad zna, zahva-
nalaze pretstavljaju votivna ara: lunoni... Mar ljujući u najvećoj mjeri obimnim istraživanjima
(eus) Ulpi(us) Marcian(us) (CIL III, 14616) u Živa- ilirskih nekropola, pokazuje da je Glasinac bio kon-
ljevićima i reljefi karakteristični po ženskoj rimskoj tinuirano naseljen u praistorisko i rimsko doba kao
odjeći u Glavicama 1 3 1 • i poslije toga. Uticaji Rimljana u ovom kraju izgleda
Na pravcu Podromanija-Rogatica do danas ni- da nisu bili naročito jaki. Romanizacija se mogla jače
su otkriveni tragovi rimske ceste. Međutim s obzi- osjetiti samo u gradskom centru (današnja Rogatiea)
rom na to da su u grobovima sjeverno i južno od i u njenoj najbližoj okolini. Za Rimljane je glasi-
današnje ceste koja ide tim pravcem nađeni rim- nački kraj imao posebno značenje zbog toga što je
ski predmeti i novci i da su u Rogatici konstatovani ovuda prolazila važna cesta koja je dolinu Neretve
ostaci rimske varoši, a oko nje takođe tragovi dru- spajala sa dolinom Drine i Save.

12) FOČA, GORAŽDE I VIŠEGRAD SA OKOLINOM

Kraj u kome se nalaze Foča, Goražde i Višegrad, dosad u ovom kraju nisu ustanovljene. Mišljenje
tj. dolina gornjeg toka Drine, do danas nije dovoljno Domaševskog da je iz Gacka vodila rimska cesta u
arheološki ispitan. Rimski ostaci su malobrojni, pa Foču i dalje od Foče Drinom u Domaviju dosad nije
je i naše znanje o ovom kraju u antičko doba nepot- potvrđenov". Kraj kroz koji bi išla veza između
puno. Ustanovljeni ostaci rimskih naselja su rijetki. Gacka i Foče težak je i neprohodan, naročito u pre-
Među rimskim nalazima pretežu nadgrobni spome- djelima Sutjeske, pa je vrlo nesigurna i pretpostavka
nici koji su većinom anepigrafski. I nalazi novca da je ovuda prolazila neka važnija komunikacija.
su rijetki. Što se tiče rimskih komunikacija, one Isto tako konfiguracija tla između Višegrada i Ske-
72

lana ne dozvoljava trasiranje komunikacije koja bi da je Rudo ili neko mjesto u okolini bilo municipium
išla samom dolinom Drine':". koje je taj status dobilo pod Flavijevcima: ... T. F
Fočanski kraj poznajemo samo po malom broju (lavius) Silvanus dec (urio) m(uniceps?) muni(cipii)
rimskih spomenika. Jugoistočno od Foče, u Vrbici Fl(avii) ... 153. Gentilno ime Flavius nalazi se i na
kod Čelebića, konstatovani su ostaci neke rimske natpisima u Klašniku i Starom Brodu, a ono se često
naseobine i otkriveni nadgrobni spomenici; jedna susreće na epigrafskim spomenicima u d~ni Drine.
ploča sa reljefom nađena je i u susjednom Kuno- Epigrafski spomenici iz Starog Broda (MALVI FL.
vu 14 0 • Iz Trbušća na Drini južno od Foče je nalaz BAT.) i Pljevlja (CURATOR ARBENSlUM MET-
arhitektonskog odlomka iz III vij. n.e., a iz Ocrkavlja LENSlUM SPLONISTARUM MALVESATIUM)I"4
zapadno od Foče nadgrobni žrtvenik sa nepotpunim pružili su F. Papazoglu osnovu za vrlo uvjerljiva
natpisom na kome se mogu čitati imena: Flavius i objašnjenja o tome da je veći dio višegradskog po-
Aurelii l4l . U selu Miljevini kod Foče nedavno je dručja ulazio u teritoriju municipium Malvesatium-a
pronađena ara lOM Conservatori koju je posvetio (= kod Užičke Požegej':". Prema tome, i municipium
libertus Graecus qui et Fortunatus-?". Sjeverno od Flavium sa pomenutog natpisa iz Rudog mogao bi
Foče mjesto Ustikolina poznato je po nalazima iz da se odnosi na municipium Malvesatium, mada ne
rimskog doba. U Ustikolini na ušću rijeke Kolune bi trebalo isključiti mogućnost da je region Rudog
konstatovani su ostaci većeg rimskog naselja. Odavde imao svoju posebnu samoupravnu opštinu (munici-
su takođe odlomci dvaju spomenika sa nepotpunim pium).
natpisima (CIL III, 8372 i 8373), jedan uteg sa nat- U ovom kraju - dolina gornje Drine - nisu
pisom (CIL III, 14340 upor. str. 2328 1 8 1 ) , razni arhi- ispitani tragovi praistoriske kulture. Ono što o tome
tektonski fragmenti i drugi rimski artefakti. Od no- znamo samo su pojedinačni nalazi. Jedno praisto-
vaca nađen je samo primjerak Constantinus 114 3 • risko naselje indiciraju nalazi iz gromile u Mahrevi-
Ostaci antičke naseobine ustanovljeni su i u Cvi- ćima kod Čajniča koje, prema Truhelki, pripada
linu s desne strane Drine kod Ustikoline; prema srednjelatenskom periodu':". Iz Štrbaca kod Rudog
građevinskim ostacima izgleda da je na ušću potoka je znameniti nalaz srebrnog nakita iz praistoriskog
Kosove bila vila; sa brda Ćelije kod Ustikoline potiču doba, ali je on osamljen i vjerovatno potiče iz nekog
žrtvenici sa posvetama: Termino Libero Patri lOM depoa 1 5 7 . Međutim za dalja arheološka istraživanja
i Termino i više odlomaka nadgrobnih spomenika'<'. izvjesne indicije može pružiti topografska nomen-
Na području Kalinovika koje je bilo dobro nase- klatura na gornjoj Drini. Oko Ustikoline sačuvana
ljeno u praistorisko vrijeme nedavno su na više mje- su imena stare toponomastike: brdo Kolun iznad ri-
sta pronađeni: rimski građevinski ostaci, a može jeke Kolune; selo Ligati; selo Paraun i dr.; južno
se pretpostaviti da su ovuda u rimsko doba prola- od Foče su sela: Bunovi i Bastasi; oko Goražda sa-
zile komunikacije kao veza sa Drinom (Foča-Usti­ čuvana su imena: Batve i Karoš, a oko Čajniča: Ba-
kolina) i naseljima na gornjoj Neretvi':". tovo, Batotići, Paravke i dr.; oko Višegrada su: Pa-
Goraždanski kraj poznajemo samo po ostacima nalište, Panos i dr. Posebno su za arheologiju važni
koji su sačuvani u Sopotnici sjeverno od Goražda. toponimi: Grad, Gradac, Zidine, Duvarovine, Crkvi-
Pored tragova antičke- naseobine u Sopotnici su na, Crkvište, Gomile, Gromile kojih ima u cijelom
otkriveni spomenici sa natpisima: lOM Cohortali ovom krajut".
(CIL III, 13856 = 8370) i Term (CIL III, 8371 upor. Rimski nalazi koji su dosad otkriveni u dolini
13856)146. Pač smatra da natpis Term potiče sa ka- gornje Drine nisu bogati, ali su značajni. Oni poka-
mena međaša koji je lobilježavao granicu nekog zuju da su predjeli oko Ustikoline, Goražda i Više-
područja. Ovaj natpis i natpisi kod Ustikoline govore grada imali značajnije rimske naseobine. Groblja
o tome da je i na gornjoj Drini u rimsko doba bilo sa brojnim rimskim spomenicima posvjedočuju da
vojnih garnizona. su se u njihovoj blizini nalazila naselja. Natpisi iz
Višegradski kraj poznajemo po rimskim nala- višegradskog kraja govore da je tu bilo naseobina
~ima u Višegradu, Velikoj Gostilji i na području koje su dobile pravo rimskog građanstva od Flavi-
Zupe. Iz Višegrada su rimski novci Constantinus I jevaca. O municipalnom uređenju govori natpis iz
i II, Constantius II i Constans l 47 . U Velikoj Go- Rudog. Epigrafski nalazi lOM Cohortali i Termino
stilji sačuvani su spomenici sa rimskog groblja i pokazuju da su u ovom kraju boravile rimske vojne
arhitektonski dijelovi koji možda potiču od nekog jedinice. U cjelini, po spomenicima se može zaklju-
hrama-t". Na području Župe česti su nalazi antič­ čiti da su oko Višegrada nastajale i razvijale se rim-
kih spomenđka, ali isu građevinski ostaci rimskih ske naseobine u I, II i III vij. n. e. To se naročito
naseobina vrlo rijetki. Do danas u tom predjelu tiče župnih i pitomih predjela u okolini Višegrada,
nisu otkriveni ni tragovi rimskih komunikacija. Ustikoline i Goražda, gdje su nalazi brojniji i važniji.
Ostaci naseobina konstatovani su u Klašniku i Sta- Stoga smatram da se u dolini Drine između Foče i
rom Brodu. Iz Klašnika su nalazi nadgrobnih spo- Višegrada kao i dalje na sjever od Višegrada nala-
menika koji svjedoče o postojanju groblja i naselja zilo nekoliko poznatijih rimskih naseobina i da ih
u II i III vij. n. e., a iz Starog Broda razni arhitek- j e bilo više nego što bi nam to izgledalo prema do-
tonski dijelovi i fragment nadgrobnog kamena sa sadašnjim nalazima. U prilog ovoj tezi navodim i
natpisom: MALVI ET Fl(avio) Batjonij-!". U Do- mogućnost da su u antičko doba II ovom kraju kuće
njem Štitarevu otkriveno je nekoliko nadgrobnih pretežno pravljene od drveta i pokrivane drvetom,
spomenika, među kojima su dva sa nepotpunim nat- a njega je bilo dovoljno u velikim podrinjskim
pisirna'!". PO ostacima građevinskog materijala može šumama. Nova istraživanja vjerovatno bi otkrila
se zaključiti da je neka rimska naseobina postojala tragove još nekih rimskih naseobina. Razumije se,
i na Kosovu Polju kod Višegrada-š'. Za termalno ova naselja su morala imati i svoje komunikacije
vrelo u Banji kod Višegrada Radimski je ustanovio kojima su bila povezana međusobno ili sa naseljima
da je bilo eksploatisano još u rimsko doba 1 5 2 . Antič­ i putevima u drugim krajevima. Zasad ostaje neri-
ko groblje je sačuvano i u Rudom. Odavde su dva ješeno pitanje cesta i puteva u gornjem Podrinju,
nadgrobna natpisa od kojih je jedan značajan po ali je jedna cesta svakako prolazila dolinom Drine
tome što nas obavještava o municipalnom uređenju. pravcem Foča-Ustikolina-Goražde i vjerovatno
Prema sadržaju ovog epitafa Sergejevski zaključuje dolinom Drine kod Višegrada.
73

13) CESTA I NASELJA UZ SREDNJI TOK DRINE

Komunikacija uz srednji tok Drine zahvata ve- iz 220 g. n. e.: Valerius Super vir egregius procura-
liku okuku Drine od Đurđevca do Drinjače. Cesta uz tor argentariorum balneo publico aquam sufficien-
ovaj dio Drine opisana je prije 7 decenija i docnije tem induxit (CIL III, 12734) i drugi iz 274 g. n. e.:
nije posebno ispitivana. Istraživanja ceste izvršio je Aurelius Verecundus vir egregius procurator-girgen-
Truhelka. Njen tok na dužini od cca 70 km obilježen tariorum balneum vetustate conlapsum ad pristinam
je djelimično kao siguran i ustanovljen, a djelimično faciem reformare curavit (CIL III, 12736). Kao pro-
kao siguran ali još neustanovIjen. kurator spominje se na dva natpisa: vir egregius
Od Bratunca, gdje je ustanovljen trag ceste, do procurator Iulius Tacitianus (CIL III, 8359 i 8360-
Đurđevca nalaze se ostaci rimskih naseobina. Kod 12720) iz vremena Aleksandra Severa. Ova dva nat-
Volj evice otkriveni su rimski građevinski ostaci i pisa, koji su posvećeni Aleksandru Severu i Juliji
jedan miljokaz. U Bjelovcu konstatovani su ostaci Mameji, značajni su po tome što je u njima prvi put
rimske kaldrme na dužini od 7,5 km. Truhelka dalje spomenut municipium Domav... Prema natpisu
vodi cestu pored ušća Saske rijeke, napominjući da (CIL III, 12732: mun. Dom]avianorum) izlazi da je
je rudarski centar Domavia bio s njome vezan sta- ime grada Domavia. Domavia je municipij pod ca-
zom koja je išla niz Sasku rijeku. U Sikirić u, južno rem Makrinom (CI L III, 8363 = 12733; za mun. Do-
od sastava Saske rijeke -i Drine, nađen je veliki depo mav. upor., 8359, 8360, 12732 i možda 8297), a pod
rimskog bakrenog novca iz III vij. n. e. koji je kovan Trebonijanom Galom spominje se kao kolonija:ordo
u Viminaciju, Blizu ovog nalazišta je rimsko groblje decurionum coloniae metalli Domaviani (CI L III,
sa brojnim spomenicima. Sljedeći nalazi - ostaci 12728, 12729). - U Gradini su nađeni i primjerci
rimskih ruševina - potiču tek iz Petrićkog Polja. rimskog novca od Trajana do Konstantina II; tj; od
Između Tcgara i Petrićkog Polja Drina prolazi kroz prelaza iz I u II vij. do sredine IV vij. n. e. Novci
klisure, pa Truhelka cestu na tom prostoru obilježava su većinom iz kovnice u Viminaciju. Osim toga, Gra-
vjerovatnim pravcem koji ne ide obalom, već za- dina je nalazište brojnih drugih predmeta iz rimskog
padno od nje, čime se skraćuje dužina same pruge. vremena, pretežno onih koji su vezani za rudarsko-
Blizu Petriće takođe se naišlo na stroj ceste pojačan metalurgisku radinost (olovna ruda, olovni odlivci,
kamenom koji je po svemu sudeći ostatak rimske bronzana i željezna oruđa, odlomci zemljanih lampi,
kaldrme. Kod Skelana ustanovljeni su mnogobrojni komad olova sa cifrom XX = 20 funti i sl.)162. No-
građevinski ostaci nekog većeg rimskog naselja. Tu viji nalazi iz Gradine su žrtvenici, nadgrobne ploče
se ponovo javljaju tragovi rimske ceste u vidu ka- sa natpisima i dio počasne ploče sa natpisom: Imp.
menih ploča. Ostaci ceste mogu se i dalje gotovo Caes. Parthicus Britannicus C ... koja je iz Gradine
kontinuirano pratiti od Skelana do Đurđevca. Od ili okoline'?".
Đurđevca uzvodno Drinom trag ceste se gubi. Tru- Po rimskim nalazima poznato je i nekoliko
helka, međutim, smatra mogućim da je cesta na- obližnjih mjesta. U Loznici su konstatovani ostaci
stavljala svoj tok uz Drinu prešavši između Dobraka rimskog naselja i groblja, iz Biljače je poznati nad-
i Klotijevca na desnu obalu i da je Mala Gostilja grobni natpis na grčkom jeziku, iz Bjelovca razni
najbliže _mjesto koje bi moglo obilježiti njen dalji rimski artefakti i primjerak novca (Alexander Se-
pravac. Sto se tiče daljeg toka ceste, Truhelka sma- verusj '?", U Sikirić u je otkriven veliki depo carskog
tra da je poslije Višegrada najbliža stanica bila Ro- novca iz III vij. n. e. pored drugih spomenika: CIL
gatiea, i da se odatle išlo u Sarajevsko Polje. - To III, 12746 anepigrafski i jedan žrtvenik IOM. ... 16;;
je opis rimske ceste prema Truhelkinim otkrići­ Rimskih spomenika ima i u Voljevicr':". Mjesto Mi-
ma':". Tokom svojih istraživanja u antičkoj Doma- haljevići na Drini sjeverno od Bratunca pretstav-'
viji i njenoj okolini Radimski je otkrio ostatke rim- ljalo je važnu saobraćajnu tačku. Na Crkvini u Mi-
ske ceste koja je vodila dolinom Saske rijeke između halj evićima nalaze se rimski građevinski ostaci po
Domavije i Bjelovca. Na osnovi toga i zbog zna- svoj prilici od utvrde koja je osiguravala komuni-
čaja velikog rudarskog centra uDomaviji, Radimski kaciju dolinom Drine; odavde su i nadgrobni spo-
je zaključio da se na tom pravcu ne radi o običnoj menici sa natpisima (CI L III, 14614 i 14615) i jedan
stazi već o pravom kolskom putu - cesti"?". Docnije numizmatički primjerak (Constantinus 1)167. U Bra-
je kod Gradine nađen miljokaz sa posvetom care- tuncu je bilo rimsko naselje na čijem groblju su sa-
vima Trebonijanu i Volusijanu, čime je takođe potvr- čuvani arhitektonski dijelovi, građevinski materijal
đeno da je zaključak Radimskog bio opravdan l Gl. i nadgrobni spomenici-t", Iz Drinjače su dosad po-
U području istočne Bosne koje leži uz podrinj- znata dva natpisa: CIL III, 8363 = 12733. i 8364 =
sku cestu .Drinjača-Đurđevac nalazi se veći broj 12742. Prvi natpis je važan po tome što ukazuje na'
rimskih naseobina. Među njima su najvažnije nase- Drinjaču kao na saobraćajnu raskrsnicu. Pač zaklju-
obine u Gradini kod Sasa i u Skelanima. Obimna čuje da je Drinjača kao saobraćajna raskrsnica pri-
istraživanja koja su u oba ova mjesta izvršena po- padala regionu rudarskog centra Domavije, jer da
sljednje decenije prošlog vijeka dala su značajne natpis CIL III, 8363= 12733 u kojem se spominje
rezultate tako, da je naše znanje o njima relativno mun. Domav. nije kao spolij mogao biti dopremljen
dobro. iz Gradine (Domavia) u Drmjaču-?", Ostaci naselja
konstatovani su i u Tegarama uzvodno od Sikirica;
U Gradini je ustanovljeno veće rimsko naselje odavde je i nekoliko nadgrobnih i drugih spomenika.
koje je imalo prvo rang municipija, a docnije rang Spomenik sa natpisom - palimpsestom (CI L III,
kolonije. Ovaj grad je bio sjedište rudarske uprave 12740), prema naknadnoj reviziji, pretstavlja sastav-
i centar rudarskog distrikta (Argentaria). Iskopa- ni dio nadgrobnog spomenika takođe sa natpisom
vanja su otkrila ostatke kurije i kupatila. U ruševi- - palimpsestom iz Lutvina Hana (CI L III, 12739).
nama kurije nađen je natpis: L. Domitius Eros pro- Tako sastavljen natpis koji vjerovatno datira iz III
curator metallorum Pannoniorum et Delrnatiorum vij. n. e. obavještava nas o ocu (procurator argen-
(CIL III, 12721 = 8361). Možda je istu službu vršio tariarum Delmaticarum) koji je bio i municipalni
i Caius Iulius Melanio (CI L III, 12732). Iz ruševina funkcioner col. Sirmiensis i o sinu koji je bio
kupatila otkopani su spomenici s natpisima: jedan decurio col. Sirmiensis"?", Za nas, je ovaj natpis zna-
74

čujan, jer se njime ponovo potvrđuje da je u antičko gih koje nisu izdate u CIL). Poznati su i nadgrobni
doba srebrenički kraj održavao žive veze sa Sirrni- spomenici sa epitafima: CIL III, 14219 9 , 14219 11 ,
jem. Iz Fakovića i Žljepca potiču nadgrobne ploče 14219 12 , 14219 1 3 i 14219 1 4 i drugi koji nisu objav-
sa nepotpunim epitafima l 71 . ljeni u CIL. Za etnografiju je značajan epitaf: P.
Skelani na Drini su druga po važnosti rimska Aelius princeps civitatis Dindariorum ... koji bi mo-
naseobina u ovom kraju. Ovdje su konstatovani osta- gao biti potvrda da je u ovom kraju stanov~o ilirsko
ci većeg naselja i otkriveni raznovrsni spomenici pleme Dindari l 7 2 . U natpisu: (duo) v[i]r q(uin)
rimskog doba, među kojima se ističe veći broj nat- q(uennalis) Gerd ( ... ) it(em) m(unicipi) M(al )
pisa. Rimske ruševine zauzimaju široko prostranstvo libens posuit, Pač vidi vjerovatnu grešku: Gerd .
i pokazuju, zajedno sa drugim spomenicima, da je mjesto Gensis (Tab. Peut.), dok mun. M. sasvim
antičko naselje u Skelanima bilo značajan privredni opravdano identifikuje s gradskom civitas u Visi-
i strategiski centar ovog dijela Podrinja. Ovdje su babi kod Užičke Požege koja je poznata i po kra-
ustanovljeni i ostaci rimske ciglane koja je podmiri- ticama mun. Ma i mun. Mal. (CIL III, 8340; 8342,
vala lokalne, a možda i šire potrebe. Kod Skelana 8343 iz II vij. n. e.)173. Što se tiče Pačovog čitanja
vjerovatno je bio prelaz preko Drine u Bajinu Ba- drugog dijela ovog natpisa (od item ... pa dalje), ono
štu gdje je takođe postojalo rimsko naselje. Rimsko djelimično proizlazi iz konjekture koja navodi samo
naselje u Skelanima, čije ime ne znamo, bilo je ure- na pretpostavku da bi anonimni duovir quinquen-
đeno kao gradska samoupravna opština. To potvr- nalis grada Gerd... mogao takođe biti duovir u
đuju natpisi CIL III, 12727 na počasnoj bazi posve- vijeću mun. M ... Međutim natpisi iz Skelana i oko-
ćenoj Karakali decreto decurionum; 14219 1 0 iz 169 line ne obavještavaju nas o imenu ovdašnjeg muni-
g. n. e. počasni natpis Tito Flavio Simili duoviro cipija. Okolinu Skelana poznajemo po brojnim arhi-
quinquennali kojem je u bazilici postavljena statua tektonskim dij elovima i nadgrobnim spomenicima
decreto decurionum; 14219 7 iz 158 g. n. e. na ploči iz Crvice (CIL III, 14219 1 7 i IS), po nadgrobnim nat-
posvećenoj Antoninu Piju decreto decurionum; pisima iz Osatice (jedan u CIL III, 14219 2 °) i žrtve-
14219 1 6 na počasnoj bazi posvećenoj Septimiju Se- niku lOM iz Žgunjeva Polja"?".
veru vjerovatno sa formulom decreto decurionum. Srebrenički kraj, naročito njegov dio neposredno
Važni su i beneficijarski oltari koji pokazuju da su uz Drinu, spada među najnaseljenije krajeve Bosne
u Skelanima boravili pripadnici leg. I Adiutrix, X
i Hercegovine u rimsko doba. To je, svakako, naj-
Gemina, XI Claud. p. f., V Macedonica i IItalica
Moesiae Inferioris (14218, 14219, 14219\ 14219 3 ; za- bolje nastanjeno područje na Drini. Prema dosada-
tim ben. cons. ex leg. V Macedon., objavljen u WM šnjim istraživanjima vidi se jasno da je srednje Po-
XI; i dva koji se odnose na leg. XI Claud. i leg. I drinje već od kraja I vij. n. e. imalo lijepo uređene
Ital. Moesiae Inferioris - objavljeni u Spomen. gradske centre i da su u tom području bili razmje-
1940). U Skelanima su otkrivene are sa raznim po- šteni stalni garnizoni. Razvitku ovog kraja doprinijeli
svetama - lOM i vjerovatno drugim božanstvima su rudnici srebra i dobre komunikacije koje su ga
(CI L III, 14219 3 , 14219(j, 14219~, 14219 1 3 pored dru- vezale sa susjednim oblastima.

14) PODRUCJE ZVORNIKA, JANJE I BIJELJINE (DONJI TOK DRINE)

Tab. Peut. daje podatke o cesti koja vodi južno njaču jedino može doći u obzir ad Drinum. Ovakvu
od Sirmija (Sirmium - XXX - Gensis - XV - ad lokalizaciju opravdavaju dva momenta: I), ad Drinum
Drinum - Argentaria). O ovoj cesti već je bilo riječi je ležala na cesti koja zahvata rudarsko. područje
prilikom razmatranja problema ubikacije za stanice Argentaria (ad Drinum-Argentaria bez oznake di-
Bistue nova i Stanecli. Na tom mjestu naveli smo stance u Tab. Peut.) i 2) Drinjača je pretstavljala
Pačovo mišljenje da je ad Drinum kod današnje prirodno čvorište komunikacija ovog dijela Podrinja.
Drinjače suprotno Kipertovoj lokalizaciji ad Dri- Dolinom Drine, nizvodno, Divić kod Zvornika
num = Zvornik l 7 3 . Istraživanja na komunikaciji od je prvo mjesto koje poznajemo po tragovima nase-
Sarajeva preko Romanije pokazala su da je ona ljenosti u rimsko doba. Izgleda da je ovdje bila kasno-
izrazila na Drinu kod Drinjače gdje se spajala sa antička utvrda za obezbjeđenje saobraćaja dolinom
podrinjskom cestom koja je dolazila iz pravca Dur- Drine. Pored građevinskih ostataka, otkriven je i
đevac-Skelani-Bjelovac.Podrinjska cesta i završni žrtvenik (lOM Cohortali) koji potvrđuje da je u Di-
dio ceste Sarajevsko Polje-Romanija uokviruju i vi ću boravilo odjeljenje neke cohorte '?", Iz Zvornika
zahvataju područje srebronosnih rudnika sa uprav- je jedan nadgrobni spomenik sa nepotpunim natpi-
nim centrom u Gradini (Domavia).Što se tiče ceste som (Aurelio ... ), ali mu nalazište nije pobliže odre-
Stanecli-Argentaria, za koju pretpostavljamo da je đeno"?". Dosadašnji nalazi iz zvorničkog kraja vrlo
iz područj a Breza-Vareš prolazila pored Olova, su oskudni. Poznati su samo Gradina u Kalesiji sa
Kladnja i dolinom Drinjače, njenu završnicu bi ta- ostacima rimske utvrde u kojoj su nađeni primjerci
kođe trebalo tražiti ondje gdje se sastaju romaniska rimskog novca i Gradina kod Kosovače takođe kao /
i podrinjska cesta. I u drugom slučaju, (tj. pod prct- rimska utvrdal?",
postavkom da je cesta Sarajevo-c-Romariija identična Dalje nizvodno Drinom ustanovljeni su ostaci
sa trasom ceste Stanecli-Argentaria, lijena zavr- rimske .ceste kod Branjeva-?". Ona se na pravcu Bra-
šnica bi se nalazila na sastavku sa podrinjskom ce- njevo-Šepak Musl.-Šepak Srp. može pratiti duži-
stom. To znači, kao što je već Pač istakao, da je Dri- nom od 3 km po tragu rimske kaldrme koja je ši-
njača bila saobraćajna završnica na Drini. Pošto je
roka do 4 m. Na ušću Lokanjskog potoka otkri-
sigurno da Argentaria označava rudarsko područje, veni su ostaci rimskog naselja-š". Sjeverno od Bra-
proizlazi da se kod Drinjače nalazila neka putna njeva tragovi rimske naseobine konstatovani su u
stanica koja nije Argentaria, ali koja je vezana za Janji. Odavde su numizmatički nalazi: republikanski
to područje. Od stanica koje navodi Tab. Peut. na denar i drahme (Apollonia i Dyrrhachiumf P". Jedna
komunikaciji dolinom Drine za lokalizaciju u Dri- drahma (Apollonia) nađena je i u obližnjoj Amaj-
'15

liji! 82. Sa ušća Drine i iz Bos. Rače potiče nekoliko posvjedočuje da su ovdašnje aglomeracije ležale na
primjeraka carskog novca iz vremena od I do IV saobraćajnim linijama i da su učestvovale u prometu
vij. n. e. (Augustus - najstariji; Constantinus II - koji je tim linijama cirkulisao od republikanskog
najmlađij ':". vremena do pred kraj IV vij. n. e. Do danas su u
Okolina Bijeljine poznata je po ostacima rim- ovom kraju pronađeni samo neznatni tragovi ži-
skih aglomeracija: u Brodcu, Batkoviću, Svinjarev- vot~ iz praistoriskog doba (Bos. Rača, Dvor~vi)18u.
cu, u Polju oko Bijeljine, Obarskoj Velikoj i Tut- - Sto se tiče rimske ceste u ovom kraju, smatram
njevcu kod Zabrđa. Numizmatički nalazi su: pri- da nalazi nesumnjivo potvrđuju njen osnovni smjer
mjerak (Iulia Domna) iz Brodca; primjerak (Commo- dolinom Drine. Prema tome, donjim tokom Drine,
dus) iz Popova; razni primjerci iz Donje Cađavice; od Drinjače do ušća, vodila je rimska cesta kao na-
tetradrahma Aleksandra Velikog i drahme (Apollo- stavak onih cesta koje su se spajale kod Drinjače.
nia i Dyrrhachium) iz Bijeljine, ali su ove iz bije- Trasu ne možemo pobliže obilježiti, ali je ona si-
ljinskog nalaza sve osim jedne drahme (Dyrrhachi- gurno prolazila ovim pravcem pored Drine sa većim
um) bez sigurnije provenijencije; [velika količina ili manjim otstupanjima od njenog toka, već prema
rimskog novca IV vijeka n. e. (Valentinianus, Va- terenskim prilikama (brojne bare i starače), što je
lens i Gratianus) prikupljena je u Modranu kod slučaj i kod današnjih cesta. Neizvjesno je to kojom
Janje 184. Najnovija istraživanja u Brodcu otkrila su je obalom Drine išla cesta. Tragovi koje je otkrio
ruševine jedne rimske villa rustica manjeg tipa koja Vorli'ček samo djelimično mogu pružiti dokaz da je
je sudeći po nalazima rimskih artefakata i po pri- cesta bila trasirana lijevom obalom, jer oni isto tako
mjercima novca postojala u III i IV vij. n. e. 185. mogu pretstavljati ostatke neke druge komunikacije
kojaje išla dolinom Drine i služila kao duža ili kraća
Izneseni nalazi pokazuju da je ovaj kraj, donji
saobraćajnica. (U priloženoj skici ubilježena je njena
tok Drine, imao veći broj antičkih naseobina. O nji-
hovom značaju i ulozi zasad se ne može dati odre- trasa kao vjerovatna zapadnom stranom Drine). Ki-
đenije mišljenje. Važno je ukazati na to da usta- pert i Miler ovu cestu vode' od Z vornika prema Sir-
novljene rimske aglomeracije ne leže samo uz Drinu miju desnom obalom rijeke polazeći sa stanovišta
već i na širem prostranstvu kako to pokazuju ostaci da je ad Drinum = Zvornik i da su distance iz Tab.
oko Bijeljine. Padaju u oči numizmatički primjerci Peut. (Sirmium - XXX - Gensis - XV - ad
iz ovoga kraja koji su brojni i raznovrsni. Time se Drinum) tačne':".

15) PODRUCJE: TUZLA-GRADACAC-BRCKO

O naseljenosti na području Tuzla-Gradačac­ publike i carskog novca iz IV vij. n. e.; u selu Luki,
Brčko u antičko doba znamo vrlo malo. Ono što je drahma (Damastion) i novci iz republikanskog i car-
do danas u ovom kraju sačuvano iz antičkog vre- skog doba (Augustus, Marcus Aurelius i Constan-
mena, to su nalazi novca. Građevinskih ostataka tinus II); u Srebreniku - drahme (Dyrrhachium i
rimskih aglomeracij a skoro da nema, a one nisu Apollonia) i primjerak (Claudius II); u okolini Gra-
ni ranije konstatovane. Iz Tuzle su brojni nalazi rim- dačca, ali bez bliže određenog nalazišta - drahma
skog novca koji nije sav prikupljen: poznati su pri- (Dyrrhachium) i primjerak rimskog novca (Lici-
mjerci Trajana, Konstantina I i Antiochia ad Oron- nius)l92.
tem. Sa Gradine kod Tuzle takođe potiču primjerci Iz okoline Brčkog do danas su prikupljeni na-
rimskog novca-š", U Tuzli i oko nje nalaze se bogati lazi novca u ovim mjestima: u Tolisi - drahme
izvori soli koji su, vjerovatno, bili poznati još u pra- (Dyrrhachium i ApolIonia), republikanski novci i
istorisko doba. Nalazi u Tuzli pokazuju da je domaće novci carskog vremena od I do IV vij. n. e.; u Boku
stanovništvo tuzlanskog kraja u posljednjim IJra- - drahma (ApolIonia), republikanski i carski pri-
istoriskim periodima održavalo veze sa rudarskim mjerci (Constantinus I i Constans); u Oštroj Luci -
oblastima i da je svoje proizvode, među kojima je dva velika depoa u kojima su najstariji primjerci
na prvo mjesto dolazila so, zamjenjivalo za proizvode Septimius Severus i najmlađi Gallienus za koje se
rudarskih rejona'P". Tragovi praistoriskih aglome- može pretpostaviti da su zakopani u vrijeme prvih
racija konstatovani su i na nekim gradinama tuzlan- provala Gota u zapadni Ilirik sredinom III vij. n. e.
skog kraja, a najnoviji nalaz bronzanih predmeta Tim provalama je bio ugrožen posavski kraj što po-
u Lukavcu i Gor. Tuzli (oruđe, oružje, nakit i frag- kazuje natpis iz Sirmiuma (CIL III, 3228 iz vremena
menti bronzanog posuđa) značajni su po raznovrsno- Galij ena) i slični numizmatički nalazi u Podvor-
sti oblika koji su posvjedočeni za kasno bronzano nici kod Siska i Garčinu kod Slavonskog Broda.
doba Bosne i Hercegovine '?". Pored navedenih na- Primjerci rimskog novca nađeni su i u Vidovici sje-
laza rimskog novca i tragova rimskih zidova na verozapadno od Brčkog (Traianus, Numerianus i
Gradini kod Tuzle, važno je i ime JttX'J'tPOY to ~CGA'1JYE~ Constantinus II), a primjercima u drugim mjestima
spomenuto kod Const. Porphyr. (De adm. imper., posavskog kraja, koji idu od Agrippina Germanici
32, 159) kao mjesto koje su zaposjeli Srbi. Taj to- do Iustinianusa, ne zna se bliže nalazište"!". Na
ponim se nesumnjivo odnosi \na današnju Tuzlu ostatke neke rimske aglomeracije ukazuju odlomci
(Soli), jer na cijelom području do Crnog Mora nema rimskog građevinskog materijala u Tetimi kod Ko-
drugog mjesta sa izvorima soli- i sa nalazištima ka- raja'!".
mene soli. ~CGA'1JYe~ ima latinski korijen i upućuje na Posavski kraj na prostoru koji uokviruju rijeke
latinski naziv: Salinae (Salinis, ad Salinas), dakle, Bosna, Spreča, Gnjica i Sava do danas nije dobro
na rimsko doba. Prema tome, u Tuzli ili II njenoj ispitan. U posljednje vrijeme na ovom dijelu Posa-
neposrednoj blizini nalazilo se rimsko naselje Sa- vine konstatovani su značajni ostaci telova - na-
Iinae '?'. seobina iz neolitskog doba (Gradina kod GOl'. Sla-
Bližu i dalju okolinu Gradačca poznajemo po tine, Gradić kod Tolise, Varoš kod Koraja i Tu-
numizmatičkim nalazima: u Tramošnici - drahma zla) 19 5. Rimski spomenici su vrlo rij etki. J edino či­
(Dyrrhachium) i primjerci rimskog novca iz doba re- me je antički period ovoga kraja relativno dobro
76
zastupljen jesu numizmatički nalazi. To što nema taljnijih i obimnijih arheoloških izučavanja, pa su
ostataka rimskih zgrada i naselja u ovim područji­ nam, usljed toga, i onako oskudni ostaci' antičkih
ma moglo bi navesti na zaključak da ovdje nije bilo naselja ostali nepoznati. Razumije se' da' u ravni-
rimskih aglomeracija. Kraj je, vjerovatno, bio nase- čarskim predjelima gdje redovno vlada oskudica u
ljen i u rimsko doba, ali njegove naseobine i komu- čvrstom građevinskom materijalu - ni sama' na-
nikacije nisu mogle biti konstatovane na širem pro- selja nisu mogla biti dovoljno trajna i otporna.Ositn
stranstvu'?". Jedan od razloga za to svakako je moč­
varno tle na kome se teško stvaraju naselja i izgra- ' toga, jaka kultivacija zemljišta uticala je na brže
đuju komunikacije. Međutim ne treba gubiti iz vida
zatiranje, ostataka rimskih naselja o čijem postoja-
da su uslovi za nastanjivanje isti i l i okolini Bije- nju svjedoče nalazi antičkog novca u raznim mje':'
ljine, pa ipak su na tom području konstatovani stima ovoga kraja. Nova arheološka ispitivanja u
ostaci nekoliko rimskih aglomeracija. Dosada u po- posavskoj oblasti svakako bi otkrila nove ostatke
dručjima Tuzle, Gradačca i Brčkog nije bilo de- rimskih naseobina i tragove antičke kulture uopšte.

NAPOMENE

1 'Strass., 32-36 '" P a t s e h, GZM XXVI, 1914, 157- 161. Upor. Fi a la,
2 GZM III, 1891, 190~192 = WM II, 32-34 WM III, 522
3 R i e h t e r, WM X, 419-420 n E. An t h es - W. U n i ver z a g t, Das Kastell
Alzcy. ,Bonner Jahrbtieher, CXXII, 1912, 151-153
, B all i f, Strass., 33. Upor. T ru h e l k a, GZM II,
1890, 189-190. H O e rn e s, AEM IV, 1880, 43-45 Upor. L Cr e m o š n i k, GZM 1952, sv. VII,241'-'-247
5 Anhang, 56 i 65. Upor. P a t s e h, WM IX, 243 i 263
41' S e r g e lj e v s k i: Spomen. LXXVII, 19,34, (60), 25 i
XCIII, 1940, (72), 159
• Strass., 36-37
H Za Tasovčiće: P a t s e h, WM' XII, 90-94. Upor.
r p a, t s e h, Anhang, 65-66
P a t s e h, Hercegow., 55-56, 111 i 114
ti O 'Nevesinjskom .Polju u antičko doba: S er g e j e v- " S e r g e je v s k i, Spomen., LXXVII, 1934, {60), 25 i
s k i, GZM 1948, sv. III, 43-61 XCIII, 1940, (72), 157
• P a t s e h, WM IV, 258; VIII, 105 i GZM XIV, 1902,
40 P a ts.e h, WM XII, 98-10'2. V. P a š k vali n, GZM
403 bilj. 4
1958, sv. XIII, 153-154
lU Za srednjovjekovne spomenike: S e r g e j e v s k i,
GZM 1948, sv. III, 239-249. Za gromile: R a d i m s k y, PF, 47 P a t s e h, .ibidem, 68-80. K i e p e r t, Lerbueh der
164-166 alteri Geographie, Berlin, 1878, 354. C. M u II e r u 's, Geo-
graphi Graeci Minores, Parisiis, 1855, 30. Đ. B a s 1 e r, Naše
I I S e r g e j e v s k i, Spomen., LXXVII, 1934, (60), 25-26
starine III, 1956, 92-'93 (Izvor: Seylaeis Caryandensis Peri-
'" 'I'opogr., 548-549 i 553 plus ete. - C. M u II e r u s, Geographi Graeei Minores, Pa-
J;, Sitzungsb W. Ak., 1881, 146-150 r isiis. 1855, 15-96. gl. 24, str. 30-31)
u Provo Dalm., 370, 371, 380, 390 i 398 48 R a d i m s k y, WlVI IV,129-134.Upor. A la č e v i Ć,
15 ARI, 92-9!3 i 103 BD L 1878. 158. T h a 11 o e z Y. WM I, 334. B 1 a u, Reisen,
24-25 misli dase jezero prostiralo od Narone do Mostar-
i o Westedeutsehe Ztsehr. XXI,' 1902, 172-173 = BD
skog Blata.
XXVII, 1904, suppl. 14-15
'0 M.S u ić, GZM 1953, sv. VIII, 111-129
17 Upor. A b r a m ić, Starinar, 1926-27, 41
"o P a t s e h, WM XII, 88-89
" O b e r h u m m e r, Zur historischen Geographic von
51 P a t s e h, WM VI, 252; Hereegow., 111, 115, 121 i
Kustenland, Dalmaticn und der Hercegovina - Dalmatien
und das čsterreichische Kustenland, Wien und Leipzig 1911 123. Upor. T r u h e l k a, GZM IV, 1892, 358 i 362
77-114 i karta ' , 52 P a t s e h: WM VI, 212 i XII, 81-98 (passim).P n-
19 Kiepert, FOA XVII n e r, GZM XVI, 1904, 243
53 Za ceste: P a t s e h, WM XII,93-98
'u M i II e r, IR, 468 ,i 482
"'B u l i ć, BD XXIV, 1901, 88 5' P a t s e h: WM XII, 98 = GZM XVIII, 1906, 386.
PWRE 1901, stup. 2024: P a t s e h s. v. Dalluntum. Upor.
" Vjesnik, Split, LI, 1940, 141-145 E van s, ARI, 92. T r u h e l k a, GZM IV, 1892, 364
ea S k o k, NV XXX, 1922, 129-130. M a y er, NV XLIII, ,,5 P a t s e h, WM XII, 98
1934-35, 48-49
5G Za sve podatke: T r u h e lk a, GZM IV, 1892,
" E b e r t, Reallexikon der Vorgeschichte VI, 1926, 363-364
XL. Upor. M a y er, NV XLIII, 1934-3,5, 39
57WM II, 36
'5 Far l a t i, Illyr. saerum II, 17,3
58 O nalazima u Stocu: T r u h e l k a, GZM IV. 1892,
'0 Sergejev,ski, GZM XLVII, 1935, 17-18 350-359. F i a l a-P a t s e h, WM III, 272-280. F i a l a,' WM V,
'7 Vjesnik, Split, LI, 1940, 150 169-172. P a t s e h, WM VIII, 102-104. S e r g e j e v s k i,
ze Ibidem, 144 GZM 1948, sv. III, 167-169
,2' Ibidem, 145 5U P a t s e h, Hercegow., 114-115 i 124-127
3U Za novce: J. Va v r o v ić, GZM V, 1893, 714 i GO P i t n e r, GZM XVI, 1904, 240-243
P a t s e h: WM XII, 155-156 i IX, 298. J. P e t r o v i Ć, GZM Gl K. Hormamm-Radimsky, WM II, 35-49. Đ.
1956, sv. XI, 10'6 B a s l e r, Naše starine III, 1956, 79-93
31 R a d i m s k y, PF. 23,81" 164 i WM V, 265-266 G2 T r u h e l k a, GZM IV, 1892, 369-365. R a d i m s k y.
,'" ARI, 94-100. Upor. B a II i f, o. e. 37 WM II, 296-297
G3 F i a l a, WM III, 520
aa p a t s e h, Anhang, 66-67

34 Ballif, o. c., 38. Upor. 'Radimsky, GZM IV, 0' Idem, WM VI, 14 9
1892, 126 = WM II, 61 G" S e r g e j e v s k i: Spomen., LXXVII, 1934, (60), ,
23-25
35 Za eestu i nalaze: P a t s e h: Narona, 79-86 i WM
IX, 288 ' uu P a t s e h, GZM XII, 1900" 545-547
3. Za Čapljinu: P a t s e h: WM XII, 81-88. Upor. or T r u h e l k a, GZM IV, 1892, 361-362,
R a d i m s k y, WM III, 284-285 li P. Š a r j a n o v i Ć, GZM c8 Ibidem, 365
VIII, 1896, 166~167
09 P a ts e h: WM IX, 298 i GZM XIV, 1902, 401. J.
37 P a t s e h, WM IX, 278-280 i XII, 80
P e t r o v i Ć, GZM 1957, sv. XII, 173-183
nx WM XII, 90, i 290-291 70 R a d i m s k y, PF, 121-122 i 164

3. 'S e r g e j e v s k i: GZM XXXVII, 1925, 87-89 71 ODaorsima: PWRE, 1901, stup. 2231-2232: P a t s e h,
Spomen., LXXVII, 1934, (60), 28 s. v. Daversi. P a t s e h, GZM XXVI, 1914, 144
17.7

i2 Upor. B a II ii f, o. e. 38 19-21. H o e I' n e s: Alterthumer der Herc. II, 139 i Dinari-
,7:< Patseh WM IV 253-254. Upor. Radimsky, sche Wanderungen, Wien, 1888, 79. Upor. A. E van s, ARI,
WM'II,61' , 1885, 15 i 19
74 P a t sc h, WM VIII, 105-;106. Upor. P a t s e h, WM IV, 108 Za nalaze na Stupu: G. C I' e m a š n i k, GZM XLII,
258 1930, 211-215
7;' Sergejevski, GZM XLVII, 1935, 21-22 100 P a t s e h: WM IV, 248-249 i D~, 233-234

'" R a d i m s k y, WM III, 288-290 110 Za Sarajevo: F i a l a: WM IV, 38-72; V, 130 i VI,
77 S e I' ge j e v s k i, Spomen., LXXXVIII, 1938, (69), 129-138 (passim), P a t s e h, WM VI, 212. R a d i m s k y, WM
114-115. Upor. GZM XL, 1928, 62 VI, 527-529. S e I' g e j e v s k i: GZM XLIV, 1932, 23---.-24;
LlI, 1940, 15-19 i 1947, sv. II, 13-50. Upor. T I' U h e lIs: a,
7s P a t s e h: WM IV, 113 i GZM XIV, 1902, 403- bilj. 4
GZM XXIV, 1912, 153-154. M i h o B a I' a d a, Starohrvatska
;r, R a d i m s k y: PF, 164 i passim ; WM IV, 33-37. prosvjeta, Knin, 1952, 179-180 koj\i dspravlja čitanje minu-
Upor. T I' U h e 1 k a, GZM XIII, 1901, 1-13 skulnog natpisa na kasnoantičkom loncu sa Debelog Brda
so Za naselja i puteve na Bišću Polju: R a d i m s k y, i predlaže datiiranje u VI vijek radije .no u IV vijek. (Za
WM 11,3-34 prvo čitanje i datiranje v.: Sergejevs:ki, GZM 1947, sv.
x r R a dd m s k y, WM IV, 196-198 II,39-4JO~
111 P a t s e h, WM IX, 274-276 - sa neobjavljenim
s2 P a t s e h, WM IX, 276-278
bilješkama Radimskog o rimskim nalazima u Trnovu
>OI Za Bi'jelo Polje: P a t s e h, WM IX, 264-274. Upor.
112 F ,i a l a, WM I, 326-3,28
R a d i m s k y, WM I, 303-307 i B a II i f, o. e., 38 i karta
113 J. Korošee, GZM LIV ,1942, 56-59
sl P a t s e h, WM VI, 212 i P i t n er, GZM XVI, 1904,
239-243. Upor. P a t s e h, GZM XIV, 19'02, 400 114 P a t s e h, WM IX, 234-235
as Za ostatke praistoriskih naselja: R a d i m s k y: PF, 115 O praistoriskim naseljima:F i al a: WM I, 39-54,
96, 125-127, 161-163; WM II, 3-34 (passim) ; IV, 197-201. 326-328; IV, 38-72 (pas/sim); V, 124-130 i VI, 129-138
A. B e n a e, GZM 1957. sv. XII, 61-92 (passirn). R a d i ms k y: WM II, 50-52; PF, passim, R a-
su Za Lisičice: P a t s e h: WM IV, 252-253; VI, 266-270;
d i m s k y-H o e I' n e s, Die neolitische Station von Butmir,
IX, 250-252. LC I' e m o š n i k: GZM 1954, sv. IX, 211-226 i I, 1895; F i a l a-H o e I' n e s, Die neolitische Station von
i955, sv. X, 107~136 Butmir, II, 1898. Ć u I' Č i Ć, GZM XX, 1908, 363-365. M.
Mandić: GZM XLV, 1933, 3'-4 i LI, 1939, 2-6. B. Covič,
e- 1. C I' e m o š n i k, GZM 1957, sv. XU, 143~162 GZM 1957, sv. XII, 241-244
RK P a t s e h, WM IX.. 259. L C I' e m o š n i k, GZM 1954, 110 Za Desitijate: M. M a n d i Č, Povicst BiH, Sarajevo,
sv. IX, 180-182 1942, 122. Upor. K i e p er t, FOA XVII. PWRE. 1901, stup.
_ 89 Za Ostrožae i Neretvicu: P a t s e h, WM IX, 253-257. 1982-1983: P a trs e h, s. V.
L C I' e m oš n i k, GZM 1954, sv. IX, 182-186 117 B a II i f, OI. c., 38---,4:0
oo O Kanjicu: P a t s e h: WM VI, 186-211 i IX, 118 Sergejev'ski,GZM 1947, sv. II, 42
242-244. P i t n e r, GZM XVI, 1904, 240. Đ. B a s l e r, GZM
110 P a t s e h, Anhang, 69-70
1955, sv. X, 224
120 O. c., 40
91 B. G a b I' i č e v i Ć, GZM 195'3, sv. VIII, 141-144
121 BD XXVII, 1904, suppl., 15-16
as Pojave vulgarnolatinskog jezika na natpisima rim-
ske provincije Dalmacije, Zagreb, 1915, 15 l n P a t s e h, WM' IX, 293-294. Ć u I' či č, GZM XX,
93 Upor.: P a t s e h, WM IX, 235-259 (passim) i XII, 1908, 252-25,3
12'1 Sergej evski, GZM XLIV, 19S2, 29
165-167. S e I' g e j e v s k i, Spomen., LXXXVIII, 1938, (69),
116. Đ: B a s l e r, GZM 1955, sv. X, 224-226 u, Za gradine naročito: T r u h e l k a: GZM II, 1890, 68-95
o, P a t s e h: WM IX, 259-260. Đ. B a s l e r, GZM 1955, i III, 1891, 306-315. Za nekropole i nalaze: T I' U h e l k a:
sv. X,' 223 i 226. Upor. B a II i f', o. e. 36. Se I' g e e v s k i, Spo- GZM 1,1889, knlj. I 23'-44, knj. III, 26-44 i knj. IV 386-401.
men., LXXVII, 1934, (60), 25-26 F i a l a: WM L 126-168; III, 3-38; IV, 3-32; V, 3-28; VI,
9., Za Bjelemić i Umol jane: P a t s e h: WM ':'1, 212; IX,
8-61. M a i l d i č, GZM XLIX, 19'3'7, 6-8. Upor. kataloge
261---,263; Herccgow., 139 materijala iz glasinačkih tumula: Glasinac I i II, izd. Ze-
maljskog muzeja u Sarajevu, Sarajevo, 1956 i 1957
90 P a t s e h: WM IV, 271 i IX, 259, 264. S e I' g e j e v s k i,
125 Za rimske nalaze: F i a l a: WM I, 126-128 (passim);
GZM LV, 1943, 5-6
IV, 3-32 (passim) ; V, 3-28 (passim); V,259-262 i VI, 8-32
97 A. B e n a e, GZM 1954, sv. IX, 137-150 i 1955, sv. X,
(passim) I i
49-77. Posebna monografija: idem, Neolitsko naselje u Lisi- 120 Za Rogaticu i Potpjeće: P a ts e h: WM XI, 181-183
čićima kod Konjica, izd. Naučno društvo NRBiH, Sarajevo,
i XII, 159-161. Upor. Hoernes, AEM IV, 1880, 45
1958, 5-94
127 U »Kulturnoj hstoriji Bosne i Hercegovine«, Sarajevo,
98 Za ostale tragove praistor'iske naseljenosti: R a d i m-
1955, 6D-61
s k s, PF, 162. Đ. B as l er, GZM 1955, sv. X, 219-229
(passim). P. A n đ e 1 i Ć, GZM 1956, sv. XI, 253-258 128 Upor. A, M a y e r, Vjesnik, Spldt, LI, 1940, 149 i L
K u j u n d ž i č, Vjesnik, Split, XLVII-XLVIII, 1924-25, 76
99 E. P a š a 1 ić, GZM 1953, sv. VIII, 280-282. Upor.
120 S e I' g e j e vs k i, GZM XLVIII, 1936, 9'-13. Upor.
B cl II i f, o. c., 26-27 i tab. IX, sl. 16
H o e I' n e s, AEM IV, 1880, 45-46
100 P a t s e h, WM IX, 235
130 GZM XLVIII, 1936, 13
101 P a t s e h: WM IV, 248-249; V, 339 i GZM XIV, 1902,
131 P a t s e h, WM VIII, 113-115. Upor. F i a 1 a, WM
400 VI, 44
"" M a k a n e e-T I' u h e l k a, GZM II, 1890, 95-96.
P a t s e h, WM IV, 250-251. L e I' e m o š n i k, GZM 1953,
132 P a t s e h, AEM XV, 1892, 90. Upor. B a II i f, o. 43
sv. VIII, 303-315 133 M. M a il d i č, Starinar, 1926-27, 12-13
ioa O prvim nalazima u Ilidži: J. K e II n er, WM V, 134 Za novce: P a ts e h: WM VI, 212 i GZM XIV, 1902,

131-162 401. M a k a n e e, GZM XVIII, 1906, 109. Za gradinu Il:ijak:
F i a l a, WM III, 4
i o, Djelimično kopanje izvršeno 1950 g. otkrilo je nove
135 F i a l a, WM III, 2[3 i 26
zgrade sa mozaicima, a obnovljeno! iskopavanje koje je pod
rukovođenjem pisca ovog rada počelo 1955 g. i nastavljeno 136 S e I' g e j e v s k i, GZM LV, 1943, 10
sljedećih godina (1956, 1957 i 1958) iznijelo je na svjetlo dana 137 P a t s e h, WM IX, 294
ostatke drugih rimskih zgrada sa arhitektonskom plastikom
138 BD XXVII, 1904, suppl., 15
i mozaicima, nove primjerke rimskog novca i ostale nalaze.
(Prvi prethodni izvještaj o .iskopavanjima 1955-1958 g. 139 Upor. R i e h t e r, WM X, 419. P a t s e h, WM XI,
objavljen je u GZM 1959, sv. XIV) 142 - bilj. 7
HO S e I' g ei e v s k d, GZM XLVI, 1934, 23-27
J.05 P a t s e h, WM IV, 249. S e I' g e j e v s k i, Spomen.,
XCIII, 1940, (72), 140. Upor. P a t s e h, GZM XXVI, 1914, 183 Hl S e I' g e j e v s k i, GZM LV, 1943,. 2-5 i Spomen.,
100 S e I' g e j e v s k i, Aquae S ... bei Sarajevo, Novita- LXXXVIII, 1938, (69), 113
tes Musei Sarajevoensis, br. 13, 1936, 1-3 142 V. P a š k v a l i n, GZM 1958, sv. XIII 154-156
lO, Za Stanee1i: M a k a n e e-T I' u h e l k a, GZM II, 1890,
143 P a t s e h: WM V, 239-240; IX, 294-295 i XII, 161-

95. M o II i n a I' y, Die Romerstrassen in der europaischen 162. Upor. V. VuleUč-Vukasovič Vjesnik Zagreb
Ti.irkei, Zagreb 1914, 87. Za Ad Matricem: J. A s b o t h, 1888, 101 " .~
Bosnien u. d. Herceg. - Reisebilder u. Stuđlien, Wien, 1888, '" Sergej evski, GZM XLVIII, 1936, 3-9
78
Jb Đ. B a s l e r, GZM 1956, sv. XI, 247-'--252 17" Mun. ivi.: p a t s e h, WM XI, 148-149 155. Mun.
HG P a t s e h: WM IV, 243-246 i XI, 181 Ma. i mun. Mal.: Premerstein-Vulić, OJh, 1900, Bei-
bk, 167-175 i 1901, BeibI. 155-157. V u 1 i Ć, ibidem, 1904,
'47 P a t s e h, WM VI, 251-252
Beibl., 8. P a t s e h, ibidem, 1902, 41-42. Upor. S e r g e j e v-
'" T r u h e l k a, GZM II, 1890, 191 i Dj. S t r a t i m i- s k i, GZM LlI, 1940,22 i F. P a p a z o g l u, o. e., I. c., 116-118
r o v i Ć, GZM III, 1891, 286. Upor. S e r g e j e v s k i, GZM
174 Patseh, WM XI, 177-180. Sergejevski, GZM
XLVI, 1934, 16-18
XLII, 19'30', 163-165
H. Sergejevski, GZM XLVI,1934, 18-19, 21-23.
17" PWRE, 1905, stup, 1708-1709, P a t s e h s. v. ad
Upor. idem, Spomen., LXXVII, 1934, (60), 14-15 i 16
Dninurn. Upor. FOA XVII
r sn S e r g e j e v sk i, GZM XLVI, 1934, 19-20. Upor.
idem, Spornen., LXXVII, 1934, (60), 13-14. P a t s e h, AEM '7(' S e l' g e j e v s k i, GZM LIII, 1941, 3-4. Upor.
XVI, 1893, 86-87 ci CIL III, 12751 == 8376e p a t s e h, WM XI, 181
101 Setg,ejevsk[, GZM XLVI, 1934,16
'77 Sergejevski, GZM 1951, sv. VI, 306

'0" GZM I, 1889, knj. I, 89 l7S R a d i m s k s, WM III, 287-288 i V, 266-267
'0" S e r g e j e v s k i, Spomen., LXXVII, 1934, (60), 15-16 '7!) E. V o l' l i č e k, WM VI, 529
1<" S e r g e j e v s k i: Spomen., LXXVII, 1934, (60), 16 i JR!) Ib:idem
GZM LlI, 1940, 22
lSl P a t s e h, WM VI, 212 i 245. P i t n e r, GZM XVI,
"," F. P a p a z o g l u, Le munieipium Malvesatium et 1904, 239 i 241
son territoire, »Ziva antika« VII sv. 1, Skoplje, 1957, 114-
122. - Za identifikaciju mun. Ma., Mal., M. upor. natpise: 's, Pi t n er, GZM XVI, 1904 240
CIL III, 8340, 8342 i 8343 i P a t s e h, WM XI, 148-149 i 155 JS3 P a t s e h, WM VI, 246

1511 GZM XXX, 1909, 424-441 ]84 Za okolinu Bijeljine: P a t s e h, WM VI, 243-245. P i t-

107 H o e r n e s, GZM XIII, 1901, 527-536 n er, GZM XVI, 1904, 242. S e l' g e j e v s k i, GZM XLIV,
1C>S Upor. P a t s e h, WM XII, 163-165 1932,23. Upor. V. Vuletić-Vukasović, Vjesnik, Za-
greb, 1889, 23-24. T. D l' a g i č e v i Ć, GZM VIII, 1896, 424
'0" GZM III, 1891, 239-245. Upor. B a II if, o. e., 40-42
karta "0 L C l' e m o š n i k, Arheološka istraživanja u Brodcu,
lOU GZM III, 1891, 19
u ediciji Clanci i građa za kult. istoriju Istoč, Bosne, knj.
I, Tuzla, 1957, 127-150
'''' Upor. P a t s e h, Strena Bulić:iana, 1924, 231-232
1RII B. C o v i Ć, GZM 1957, sv. XII, ~49. Z. M a l' i Ć, GZM
]f;" O Domavij i: R a d i m s k Y, WM I, 218-253 i IV, 202- 1958, sv. XIII, 251-252
242. B u l i Ć, GZM III, 1891, 387-390. P a t s e h, WM XII,
147-150 m FOA XVII. IR, 472
ioa S e r g e j e v s k i: GZM XLII, 1930, 162-163 i XLVI, lSS Uredništvo: GZM IV, 1892, 456 i 1895, 157. P a t s e h,

1934, 13; Spomen., XCIII, 1940, (72), 144 GZM XIV, 1902, 416. C u l' Č ić, GZM XX, 1908, 79
Jn< R a d i m s k Y, WM II, 63-64. P a t s e h, WM V, 238- 18!) C u l' či Ć, GZM XX, 1908, 80-85
239 i XII, 149-150' t ao C u l' Č i Ć, ibidem, 78. B. C o v ić, GZM 1955, sv. X,
"'5 T r u h e l k a GZM III 1891 240-242. S e l' g e j e v- 91-102 i 1957, sv. XII, 252-253
s k i, Spomen., XCIIr, 1940, (7::b, 145'
J!)] Za toponim: Tomaschek, Topogr., 560. Thallo-
tut Radimsky, WM I,328.Serge.jevski, Spomen., e z y, GZM I, 1889, knj. I, 10. Za Iokaldzaciju: K i e p e l' t,
LXXVII, 1934, (60), 12. Upor. S e r g e j e v s k i, GZM XLVII, FOA XVII. PWRE, 1920, stup. 1902: V u l i Ć, s. v. Salinae.
1935, 19-20 Upor. J i l' e Č e k, Strass. u. Bergw., 30. P a t s e h, Hercegow.,
"'7 R a d i m s k Y, WM V, 273. P a t s e h, WM VIII, 109-112 145-146
"" S e r g e j e v s k i, GZM XLII, 1930, 161-162 i XLVI, tue P a t s e h, WM IV, 113 i GZM XIV, 1902, 423-425.
1934, 12-13 S e l' g e j e v s k i, GZM XLIV, 1932, 29
t ua P a t s e h, WM VIII, 113. Upor. P a t s e h, AEM XVI, ]113 Za sve nalaze u okolini Brčkog i u Posavini:
1893, 139-140 P a t s e h, GZM XIV, 1902, 425-437
J70 S e r g e j e v s k i: GZM XLVI, 1934, 14-15 i LlI, 1940, lU' A. C a ti Ć, GZM XIII, 1901, 448
23-26. Upor. P a t s e h: AEM XVI, 1893, 135 i 137-138 i JO,; A. B e n a e, Neke nove prehistoriske kulture u Sje-
Strena Bulićiana, 230 veroistočnoj Bosni, u ediciji Clanci i građa za kult. istoriju
171 S e r g e j e v s k i, Spomen., LXXVII, 1934, (60), 12-13 Istoč. Bosne, knj. I, Tuzla, 1957, 209-211. I. P u š, Neolitsko
m O Skelanima: Patseh, WM XI, 140-177. Serge-
naselje u Tuzli, ibidem, 85-102
j e v s k i: GZM XLII, 1930, 164; Spornen., LXXXVIII, 1938, JU II Upor. D. S e r g e j e v s k i, GZM 1958, sv. XIII,
(69), 112 i XCIII, 1940, (72), 146-148; GZM 1951, sv. VI, 262-263 - zabilješke o užem pojasu Posavine između Bos.
307-308 Samca i Brčkog.
IX

Opšta razmatranja o entićhim naseljima i komunibeciieme
u Bosni i Hercecovini
1) IZVORI

Proučavanje antičkih naselja uslovljeno je po- cio niz pitanja postanka, razvitka, organizacije i
znavanjem prirodnih, društvenih i ekonomskih pri- strukture raznih vrsta aglomeracija u rimsko doba.
lika koje su uticale na njihov nastanak i razvitak. Ove činjenice ističu posebnu važnost arheolo-
Otuda je i razmatranje o antičkim naseljima u Bosni ških nalaza na terenu, na prvom mjestu epigrafskih
i Hercegovini posao koji se ne može obaviti bez po- spomenika. Za proučavanje rimskog perioda istorije
znavanja opštih uslova razvitka u toku odgovaraju- Bosne i Hercegovine, posebno za ispitivanje antičkih
ćih istoriskih epoha. Dosadašnji rezultati arheolo- naselja, latinski natpisi su glavni izvor. Značaj epi-
ških i istoriskih istraživanja omogućuju samo djeli- grafskih spomenika sastoji se u tome ~? oni govore
mično osvjetljavanje problema antičkih naselja, što o upravi u gradovima, o funkcijama 1 dužnostima
znači da su potrebna nova istraživanja. Ovo postaje pojedinih funkcionera, o vojnicima i veteranima
tim razumljivije kad se ima u vidu činjenica da nam raznih legija i auksilijarnih jedinica, o strancima i
antički izvori daju sasvim oskudne podatke o na- indigenom elementu, itd. Natpisi su, stoga, osnovni
seljima. izvor ne samo za rješavanje pitanja topografije i
Antički pisci vrlo malo govore o našim kraje- toponomastike već i za uočavanje drugih činjenica
vima, a i podaci koje o njima daju nisu potpuni, ni koje se tiču organizacije društva i strukture stanov-
dovoljno pouzdani. Teškoću pretstavlja i to što se ništva. Na teritoriji Bosne i Hercegovine otkriveni
izvori ne mogu upoređivati sa drugim izvorima i su i drugi spomenici koji datiraju iz raznih perioda
na taj način privesti provjeravanju i kontroli. Rimski rimske vladavine. Antički monumentalni materijal
i grčki autori pisali su o ratovima za osvajanje ze- sa teritorije Bosne i Hercegovine potiče pretežno
malja provincije Dalmacije, o pojedinim vladarima iz III vij. n. e., dok su spomenici iz I, II i IV vij. n. e.
i važnim događajima. Ali oni se nisu bavili socijal- zastupljeni u manjem broju. Svi ti spomenici' važni
nim i ekonomskim problemima, i zato nam je nedo- su za datiranje. Naravno, ni natpisi nisu uvijek po-
voljno poznata društveno-ekonomska struktura sta- uzdani pri datiranju, a pogotovo je to slučaj sa ane-
novništva u provinciji Dalmaciji, osobito u kraje- pigrafskim monumentalnim materijalom bez natpi-
vima njene unutrašnjosti. sa. Epigrafski spomenici često daju samo terminus
Istoričari i drugi pisci antičkog doba opisali su post quem. Kod anepigrafskih spomenika datiranje
neke događaje koji su se odigrali u našim krajevima, se zasniva na ispitivanju i upoređivanju stilističkih
ali u jednom nepotpunom i jednostranom tretmanu. i ornamentalnih elemenata, pri čemu je pouzdanost
U tim opisima, kao po pravilu, nedostaju obavje- redovno manja nego u slučaju natpisa. Pa ipak, u
štenja o pojedinim krajevima, njihovom uređenju, obradi teme o antičkim naseljima Bosne i Hercego-
stepenu razvitka i sl. Ono što treba posebno istaći vine bilo je nužno pored izvora upotrijebiti i sav
jeste činjenica da je vrlo teško odrediti položaj i monumentalni materijal, naročito materijal koji pru-
lokalizaciju naselja koja se spominju u izvorima. žaju sistematska istraživanja pojedinih područja i
To dolazi otuda što su mjesta i pojedina područja lokaliteta.
Bosne i Hercegovine u izvorima navedena bez poda- Posebnu vrstu antičkih spomenika pretstavljaju
taka koji bi mogli pomoći pri iznalaženju bliže ubi- numizmatički nalazi. U cjelini uzeto, nalazi antičkog
kacije. Slično kao i za druge krajeve ni za krajeve novca na teritoriji Bosne i Hercegovine nisu naro-
Bosne i Hercegovine nema izvornih vijesti o broju čito bogati, ali se pojedina područja po količini pri-
stanovnika, nema takvih podataka koji bi mogli pret- kupljenih primjeraka i njihovoj hronologiji vidno
stavljati koliko-toliko pouzdanu osnovu za izradu ističu među ostalim nalazištima. Kod ispitivanja
statistika ili pregleda o društvenom kretanju, o pro- naselja ovi nalazi, uz druge spomenike, pružaju po-
izvodnji i djelatnostima u pojedinim privrednim datke o materijalnoj kulturi, privredi, komunika.. .
granama, o trgovini, prometu i dr. Kad je riječ o ciskim linijama i o značaju naselja ili kraja.
naseljima, onda su svi ovi podaci itekako značajni, Ovdje ćemo navesti antičke pisce koji govore
jer pretstavljaju ugaone tačke okvira koji zahvata o našim krajevima i ukazati na publikacije u kojima
su objavljeni latinski natpisi iz Bosne i Hercego- Inscriptionum Latinarum; Archaeologisch-epigra-
vine. O rimskoj provinciji Dalmaciji najvažnije vi- phische Mitteilungen aus Osterreich - Ungarn, Beč;
jesti daju sljedeći pisci i djela: Pseudo Scylax, Pseu- Glasnik Zemaljskog muzeja, Sarajevo; Wissenschaft-
do Scymnus, Strabo, Velleius Paterculus, C. Plinius liche Mitteilungen aus B. u. d. H., Beč; Vjesnik
Maior, Florus, Cl. Ptolemaeus, Appianus, Dio Cas-
Hrvatskoga arheologičkoga društva, Zagreb; Bullet-
sius, Notitia dignitatum, M. Aurelius Cassiodorus.
Od ovih pisaca geografske podatke daju Strabo, Pli- tino di archeologia e storia dalmata, Split (docnije:
nius i Ptolemaeus. Važan izvor za antičku topogra- Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku); Spo-
fiju i komunikacije pretstavljaju itinerari: Itinera- menik SAN, Beograd i sporadično neke druge publi-
rium Antonini, Tabula Peutingeriana IRavennati kacije. Treba napomenuti da do danas latinski nat-
Anonymi Cosmographia. pisi iz Bosne i Hercegovine nisu sređeni i prikupljeni
Latinske natpise sa teritorije Bosne i Hercego- u posebnom zborniku, ili priručniku, a potreba za
vine objavljivale su sljedeće publikacije: Corpus tim već se živo osjeća.

2) KONTINUITET NASELJA I NJIHOV RAZMJEŠTAJ

Proučavanja o naseljima i njihovom razmještaju Praistoriska obilježja živo se zadržavaju za vrijeme
omogućuju da se ukaže na neke karakteristike naselja Rimljana kako u etničkoj strukturi stanovništva i
i naseljenosti u Bosni i Hercegovini. Prvo što pada njegovim institucijama tako i u izgradnji naseobina.
u oči jeste to da su važnija rimska naselja nikla i raz- Najveći dio teritorije Bosne i Hercegovine sačuvao
vila se na mjestima i područjima koja su poznata po je stari način stanovanja i izgradnje naselja. Gro ilir-
tragovima domaćih, indigenih naselja. To se vidi iz skog stanovništva u udaljenim i zabačenim krajevima,
našeg pregleda koji smo dali u prethodnim poglav- po visoravnima i planinama živio je isto onako kako
ljima. Dolina rijeke Sane poznata je po ostacima na- je živio u vrijeme svoje samostalnosti. Ospeg i ve-
selja praistoriskog vremena, a tu su takođe konsta- ličina dosad konstatovanih rimskih aglomeracija po-
tovani tragovi naseljenosti u rimsko doba i ostaci kazuju da je osim njih morao postojati daleko veći
značajnih rudarskih radova. Bihaćki kraj bio je do- broj nerimskih, indigenih aglomeracija. Ostaci ci-
bro nastanjen i prije Rimljana kao i u njihovo doba. vilnih i vojnih rimskih zgrada, mjestimično brojni
Slično je sa Bos. Grahovom i njegovom okolinom. i bogati, u cjelini uzeto, malobrojni su prema pro-
Brojno su zastupljeni ostaci praistoriskih naseobina stranim područjima Bosne i Hercegovine u kojima
na Livanjskom Polju, na kojem se razvilo nekoliko tih tragova nema. To pq~yrđuje da su zatečena indi-
značajnih rimskih naselja; slično je i sa Glamočkim gena naselja ostala pređominantna u rimsko doba.
Poljem. Područja Duvanjskog Polja, Skopljanskog S druge strane, sam položaj i razmještaj rimskih
Polja, dolina Lašve i region Kiseljaka spadaju u naj- naseobina u plodnim dolinama i na mjestima važnim
intenzivnije naseljene krajeve Bosne i Hercegovine sa saobraćajno-strategiskog stanovišta govori o tome
u praistorisko doba, a na njima su takođe izrasli da su za vrijeme Rimljana i drugi predjeli, dalje od
važni rimski centri i naselja. Takvu sliku pružaju plodnih dolina i komunikacija, bili naseljeni. Ni u
i visoravan Brotnjo, Rakitno Polje, Posušje sa oko- kom slučaju ne može se očekivati da bi rimske aglo-
linom i Ljubuški sa okolinom. Dolina Neretve, naro- meracije nastajale na izoliranim mjestima i bez nase-
čito okolina Čapljine, Mostara i Konjica, poznata je ljene okoline koja gravitira tim centrima. Isto tako
kako po tragovima života u praistorisko vrijeme tako ni rimske komunikacije nisu izbjegavale naseljena
i po tragovima brojnih i razvijenih naselja koja su područja.
izgrađena u doba Rimljana. U Stocu i okolini takođe Formiranje naselja u Bosni i Hercegovini zavi-
susrećemo znatne ostatke naseljenosti u praistorisko silo j e kako od prirodnih uslova tako i od drugih
vrijeme i brojne tragove rimskih aglomeracija. Sara- faktora koji su djelovali u procesu društveno-eko-
jevsko Polje, Rogatica sa okolinom i srebrenički ru- nomskog razvitka. U periodu prije dolaska Rimljana
darski kraj pretstavljaju područja koja su bila dobro ilirska naselja u Bosni i Hercegovini nosila su druk-
naseljena u praistorisko doba, a u njima su konstato- čija obilježja, no što je to slučaj kod naselja koja
vana veća i brojnija rimska naselja. To su samo va- su stvorili Rimljani. Jače ili slabije promjene u po-
žnija područja. i oblasti u kojima se jasno pokazuje gledu naseljavanja i izgradnje naselja po dolasku
kontinuitet intenzivnije naseljenosti prije dolaska Rimljana zavisile su ne samo od konfiguracije tla i
Rimljana i u doba njihove vladavine. Na većini ovih prirodnih izvora pojedinih krajeva već takođe od ra-
mjesta i područja konstatovan je kontinuitet nase- nijeg ili docnijeg dodira sa novim gospodarima i od
ljavanja i u srednjem vijeku. Istraživanja potvrđuju, snage kojom su djelovali faktori istoriskog razvoja
naročito u plodnijim krajevima Hercegovine, da su i tradicije. Iz toga je proizlazilo stvaranje grupisanih
skoro redovno i veća moderna naselja nastala na i raspršenih aglomeracija, postanak većih ili manjih
mjestima gdje su postojale rimske i praistoriske naseobina, raseljavanje sa starih staništa ili njihovo
aglomeracije. zadržavanje.
Ispitivanje antičkih naselja u Bosni i Hercego- U vrijeme dolaska Rimljana glavni tipovi naselja
vini nužno postavlja na dnevni red problem odre- na teritoriji Bosne i Hercegovine bile su gradine i
đivanja granice između praistoriskih i rimskih aglo- sojenice. Neke gradine bile su izgrađene kao utvrda,
meracija. Istraživači, naročito stariji, spoticali su se dok se na nekima nisu sačuvali tragovi utvrda. Soje-
o taj problem i gotovo bez izuzetka su ga zaobilazili. nice su podizane uz rijeke i ovaj tip naselja najbolje
Šta je praistorisko, tj. domaće, epihorisko i koliki poznajemo po ostacima na Savi (Donja Dolina) i/na
vremenski okvir zahvata? S druge strane, u kolikoj Uni (kod Bihaća). Gradine su daleko izrazitiji i brojno
mjeri se rimska vladavina odrazila na kontinuitet mnogo jače zastupljen tip aglomeracija. To su naseo-
naseljavanja i na način izgradnje i razmještaj nase- bine na osamljenim uzvisinama i brdima, još češće
lja? Da li rimska epoha u tom pogledu pretstavlja na padinama brda i na visinskim platoima. Rimsko
snažnu prekretnicu u odnosu na praistoriske epohe? doba označava važnu prekretnicu u pogledu smje-
81
§taja naselja. Vehk broj epihoriskih naselja na uzvi- područja. Stoga se, prema onome Što dosad znamo d
sinama i platoima za vrijeme rimske vladavine pre- rimskim naseljima i prema opštim smjernicama stra-
mješta se u ravnicu i zauzima prostor oko gradina. tegiskog obezbjeđenja osvojenih područja, ne bi
Takav razmještaj aglomeracija odgovarao je poli- moglo prihvatiti mišljenje da je pax Romana učinila
tičkim i strategiskim intencijama Rimljana': U tom nepotrebnim postojanje utvrđenja na visovima". Nisu
pogledu razvoj je bio sličan kao i u nekim drugim epihoriska utvrđena naselja na brdima i visovima
dijelovima Rimskog Carstva. Ovakvo premještanje napuštena usljed toga što su sa Rimljanima došla
naselja sa brda u ravnice izvršili su Rimljani i među mirna vremena (pax Romana), već je raseljavanje
iberiskim plemenima u Španiji koja su takođe imala takvih utvrđenih naselja pretstavljalo jedan od
svoje utvrđene centre na uzvisinama i u pogledu uslova za pacifikaciju i jednu od mjera koje su
privredne i društvene strukture bila vrlo slična ilir- Rimljani energično sprovodili u cilju pacifikacije.
skim plemenirna''. Utvrđena mjesta (oppida i vici) Postojanje utvrđenja koja potiču iz doba ilirske sa-
u Galiji imala su sličan razvitak i mijenjala su svoj mostalnosti ugrožavalo bi bezbjednost rimske upra-
izgled i položaj prema istim intencijama Rimljana ve, zato što bi ih bilo teško kontrolisati i što bi kod
i prema zahtjevima koje je diktirala unutrašnja i pokorenog stanovništva podržavala živo sjećanje na
spoljna situacija rimske države". Primjer takvih na- vrijeme kada nije bilo stranih gospodara. Prema to-
selja kod nas nalazimo u izvorima. Za Delminium, me, pri stvaranju rimskih aglomeracija u dolinama
centar Delmata, Strabo (VII, 315) veli da je velik i ravnicama na račun onih koje su se nalazile na
grad, a Appian (III. 11) ga opisuje kao uporište koje visovima i utvrđenim mjestima, ne radi se o rezul-
se nalazi na uzvisini sa utvrđenjima od drveta. Pač tatu koji je donio rimski mir i red, niti o tome što
zaključuje da na osnovi tih podataka treba razli- su Rimljani i u opasnim vremenima po pravilu podi-
kovati predrimski od rimskog Delminiuma (Duvno), zali svoja naselja i utvrđenja u ravnim predjelima.
jer se prvi morao nalaziti na jednoj od brojnih Radi se stvarno o razaranju najvažnijih gnijezda
gradina oko Duvanjskog Polja, još određenije na rartijeg otpora i potencijalnih žarišta za organize-
Lib-planini'. Iz izvora znamo i za Splonum, utvrđeno vanje novih ustanaka i diverzija. Takvo razaranje
mjesto Mezeja (Dio Cassius, LVI, 11), koje je imalo gnijezda Rimljani su dosljedno sprovodili više-manje
zaštićen prirodan položaj i dobre fortifikacije i koje u svim osvojenim zemljama. Time su stvarani pre-
je kao samoupravna gradska opština postojalo u duslovi za utvrđivanje rimske uprave i za izgradnju
rimsko doba (CIL III, 2026 i 8783 iz Salone; 1322 iz rimskih naselja, a to je suprotno gledištu po kojem
Dakije i GZM 1940, 20-21, br. 4 i sl. 4)". Jako pri- je u mirnim i povoljnim uslovima indigeno stanov-
rodno utvrđenje je i Arduba (Dio Cassius LVI, 15) ništvo samo od sebe napustilo utvrđena naselja na
kojoj nije ustanovljena lokalizacija, ali se, svakako, visovima. Vidjeli smo da je Delminium kao utvr-
nalazila na području provincije Dalmacije". Možda đeno naselje i centar ra).Qren u oružanoj borbi i
je takvo, utvrđeno i zaštićeno, mjesto pretstavljao premješten podalje, na ot\!~reno i nezaštićeno mje-
i japodski centar Metulum (Appianus, III., 19 i Dio sto; prirodno zaštićeno mjesto Arduba doživjelo je
Cassius XIV, 25) kojem takođe do danas nije usta- sudbinu ratnog uništenja poslije okončanja Bato-
novljen položaj i za koji se zna da je u rimsko doba novog rata; po vijestima istoričara koji opisuju rim-
postojao kao samoupravna gradska opština'. ska osvajanja naših krajeva (Appianus i Dio Cassius)
Treba napomenuti da je naše znanje o gradi- znamo da su Metulum i Splonum takođe bili dobro
nama vrlo oskudno, jer su dosadašnja istraživanja branjeni i utvrđeni centri, a epigrafski spomenici
bila usmjerena na opisivanje njihovog položaja i ve- potvrđuju da su oba ova mjesta u rimsko doba imala
ličine. Izostalo je sistematsko proučavanje nalaza status gradske opštine.
na gradinama što pretstavlja neophodan uslov za Konstatacija koju je dao Pač o namjeni gra-
poznavanje života ilirskih grupa ne samo u praisto- dina u rimsko doba uglavnom je tačna. Naravno, ta
risko doba već i u rimsko vrijeme. Na nekim gra- konstatacija se kao i naše današnje l znanje zasniva
dinama sačuvali su se tragovi života iz rimskog na podacima koje pružaju nepotpuna i sporadična
vremena, pa će njihovo ispitivanje, nesumnjivo, pro- otkrića o pojedinim gradinama. Daleko najveći broj
širiti naša znanja o prilikama u kojima je živjelo dosad poznatih gradina u Bosni i Hercegovini nema
indigeno stanovništvo Bosne i Hercegovine u rano ostataka rimskih građevina, što bi moglo poslužiti
istorisko vrijeme. kao dokaz da se na njima nisu nalazile rimske
Većina ranijih istraživača pripisuje gradinama
utvrde. To znači da je najveći broj gradina bež po-
u rimsko doba funkciju utvrđenja i pozicionih tačaka sebnih utvrda ostao u rukama domaćeg stanovni-
na saobraćaj nim i strategiskim pravcima (Radimski, štva i da su one i dalje pretstavljale mjesta koja
Truhelka, Fiala, Ćurčić). Nasuprot tome, Pač sma- su služila za određene ekonomske svrhe i s tim u
tra da su gradine za vrijeme Rimljana na prvom vezi je i njihov značaj kao većih ili rrrarijih naseo-
mjestu dobivale namjenu mirnih gospodarskih se- bina. Dosadašnja otkrića pokazuju da su na terito-
lišta za lakšu i intenzivniju obradu polja i iskorišćava­ riji plemena Delmata, kojem je glavno zanimanje
nje pašnjaka, a samo one koje su se nalazile na važnim bilo stočarstvo, brojne gradine i ostala naselja no-
i dominantnim mjestima upotrebljavane su kao sili obilježje stočarske privrede. Na Lib-pl., u Pro-
vojno - saobraćaj na uporišta sa posadama". Među­ boju kod Ljubuškog, u'Grabovniku kod Proboja ---
tim sadašnje stanje proučenosti gradina nalaže ve- nađena su ovčarska zvona pored drugih antičkih na-
liku opreznost pri donošenju zaključaka o njihovoj laza!", a na cijeloj teritoriji Delmata bio je naro-
funkciji u rimsko doba. Tačno je da su ilirske gra- čito raširen kult Silvana, pastirsko-šumskog božan-
dine, koje su često bile utvrđene i teško pristu- stva, i njemu asociranih božanstava 11. Skoro je si-
pačne, raseljavane u rimsko doba. Već smo napo- gurno da je privredna struktura nekih drugih oblasti
menuli da su to Rimljanima nalagali razlozi bezbjed- (Bileća, Gacko, Nevesinje, Glasinac i dr.) dopri.. .
nosti, naročito poslije teških iskustava koje su stekli nijela da su gradine T u tim oblastima, zadržale u
u borbama za osvojenje i pacifikaciju unutrašnjosti rimsko doba pretežno <IDU ekonomsku namjenu koja
provincije Dalmacije. Ovdje treba prvenstveno imati je odgovarala stočarskoj privredi.
u vidu važnija utvrđena naselja na visovima koja su Drugi vid korišćenja gradina u rimsko doba
pretstavljala centre pojedinih plemena ili odredenih jesu utvrde. Izvjestan broj dosad pregledanih i opi-
Anr i čk a naselja i komunik ncije tl BiH 6
tr
82
sanih gradina sačuvao je ostatke rimskih gradnji, radnje na ekstenzivno stočarstvo. Nestajalo je
naročito u konstrukciji zidova koji potiču od masiv- plodne zemlje kako usljed njenog napuštanja tako
nih utvrđenja. Pada u oči da su rimski građevinski i usljed uništavanja šuma koje je stoka ogolijeva-
tragovi sačuvani na onim gradinama koje se nalaze la, a stočari nemilosrdno krčili!". Međutim činjenica
u blizini velikih rimskih naselja i na glavnim komu- je da su blizina mora i rani ulazak većeg dijela Her-
nikaciskim linijama: na Livanjskom i Duvanjskom cegovine u sferu neposrednih uticaja grčkih i rim-
Polju, uz rimsku cestu Glamočko Polje-Banjalu- skih kolonija doprinijeli bržem uvođenju napred-
ka-Bos. Gradiška, u dolini Sane, u okolini Bihaća, nijih poljoprivrednih kultura i življe trgovine:". Naše
na području Gornji Vakuf-Bugojno, u dolini Lašve, znanje o Hercegovini u antičko doba znatno je bolje
oko Sarajevskog Polja i Sarajeva, uz rimsku cestu nego o većini krajeva u Bosni, pa ipak je pretstava G
koja dolinom Neretve i linijom Sarajevsko Polje- širim prostorima Hercegovine još uvijek nepotpuna.
Romanija-Glasinac vodi u pravcu Drine. Naravno, Ni izvori, ni monumentalni ostaci sa terena ne pru-
teško je reći da su ovakve gradine imale samo vojno- žaju nam osnovu za stvaranje takve slike o svim di-
komunikacisku namjenu i da ostaci rimskog građe­ jelovima Hercegovine kakvu imamo o donjoj do-
vinskog materijala na gradinama i rimske ruševine lini Neretve i o nekim područjima zapadno od Ne-
u njihovim podnožjima redovno potiču od utvrđe­ retve. Nesumnjivo je, kao što smo već naveli, da
nja. Da li su gradine služile za smještaj kakvih dru- su u tim krajevima izmjene u strukturi stanovni-
gih objekata i stanova (svetilišta, ljetnikovci i sl.), štva i privrednim djelatnostima snažno uticale na
na to pitanje se zasad ne može pouzdano odgovoriti. razvitak i razmještaj naseobina. Što se tiče krajeva
Ostaje, dakle,. činjenica da su izvjesne gradine u u unutrašnjosti, dalje od obale mora, oni nam ne
rimsko doba bile utvrđene i da su se na njima nala- pružaju dokaze takvih i tolikih promjena u rano
zile vojne posade za nadzor nad rimskim naseljima istorisko i docnije doba na prvom mjestu zato, što
i komunikacijama. Prema tome, ilirske gradine kao je položaj tih krajeva u antičko doba bio drukčiji
aglomeracije nisu prestale postojati u rimsko doba i, išto su epihoriske tradicije ovdje djelovale kudi-
koliko se danas može sagledati, pretežno su služile kamo jače, o čemu će biti govora docnije.
za ekonomske potrebe i za rimska utvrđenja radi U zaključku razmatranja o kontinuitetu naselja
obezbjeđenja kumunikacija i života u naseljima. i o njihovom razmještaju potrebno je istaći to da
Gustoća naseljenosti u pojedinim dijelovima na području Bosne i Hercegovine u pogledu nase-
Bosne i Hercegovine mijenjala se tokom vremena. ljavanja i izgradnje naselja rimski period ne ozna-
Izvjesni krajevi pružaju sliku intenzivne naseljeno- čava prekid sa periodom koji mu je prethodio. Pro-
sti u rimsko doba, mjestimično intenzivnije no što je mjene koje su u tom pravcu nastupile nisu bile takve
to slučaj danas i u nedavnoj prošlosti. Pač je na i nisu zauzele tolike razmjere, da bi se moglo govo-
osnovi vijesti iz izvora, spomenika, predanja i do- riti isključivo o rimskim naseljima. Iz dosadašnjeg
kumenata iz docnijeg vremena ustanovio da je Her- izlaganja proizlazi da naziv praistorisko naselje ne
cegovina kao i Dalmacija bila plodnija i bogatija. označava vremensku, već kvalitativnu i etničku ka-
U podnožjima brda bilo je više plodne zemlje nego tegoriju. Praistoriska naselja postojala su u pred-
danas, jer su je štitile bujne šume, vinogradi i ma-o rimsko doba i u doba Rimljana, i djelo su autohtone
slinjaci. Šira prostranstva obradive zemlje omogu- kulture i njenih nasljeđa. Ovo je nužno imati u
ćila su izgradnju većeg broja naselja za koja nije vidu već i stoga što je broj naselja izgrađenih po
trebalo štedjeti zemljište. Kraj na donjoj Neretvi rimskom načinu daleko zaostajao iza praistoriskih,
davao je sliku jake napučenosti i bogatije kultiva- epihoriskih naselja - a, s druge strane, što u tako
cije tla. Za promjene nastale tokom vremena Pač izgrađenim naseljima nije moralo preovladavati stra-
nalazi uzroke u novim oblicima privrede, u raznim no stanovništvo. Kako se na prilike pokorenog sta-
migracijama i u društveno-političkim prilikama novništva odražavala rimska politika urbanizacije i
koje su vladale u Hercegovini tokom srednjeg i no- kolonizacije i u kolikoj je mjeri ona doprinosila bla-
vog vijeka. Migracije i nesigurnost udocnijim pe- gostanju naših zemalja - biće pokazano u narednim
riodimadoveli su do prelaza sa intenzivne zemljo- poglavljima ove studije.

3) MATERIJAL ZA IZGRADNJU NASELJA

Stanovi i naselja u antičkoj Bosni i Hercego- dicija koja se provlači kroz epohe i vijekove ne
vini građeni su prvenstveno od materijala koji se smije nas udaljiti od pažljivog ispitivanja raznoli-
dobivao iz lokalnih izvora. U hercegovačkim predje- kih uslova i faktora koji su u raznim periodima
lima kamen i drvo, u bosanskim planinskim predje- mogli djelovati drukčije i pretstavljati jača ili slabija
lima drvo i ilovača pretstavljaju osnovni materijal otstupanja od nasljeđa iz prošlosti.
za gradnju. Upotreba ove građe na određenim po- Veličina i opseg starih ilirskih naselja, među
dručjima pretstavlja tekovinu ne samo rimske epohe kojima je možda bilo i gradova, nisu nam poznati
već i epoha koje su joj prethodile, tako da je na zato, . što nema sačuvanih tragova njihovih zgrada.
osnovi građevinskih ostataka često nemoguće po- Izvori govore o tome da su ilirska naselja i utvrđe­
staviti granicu između onog što pripada jednoj od nja bila od drveta: Delminium, centar šumovite župe
onog što pripada drugoj eposi. S druge strane, osnov- Delmata, razoren je i spaljen u zimu 156 g. st. e.
ni materijal kojim se zidalo i gradilo u praistorisko (Appianus, Ill., 11 i Florus II, 25); sličnu sudbinu
i rimsko doba naše zemlje ostao je u upotrebi i doc.- doživio je i Metulum, takođe centar u gorovitoj župi
nije sve do najnovijeg vremena. Na taj način su sred- Japoda, kad ga je 35 g. st. e. razorio i spalio Okta-
stva iz lokalnih izvora postala jedan od glavnih vijan (Appianus, Ill., 19). Činjenica je. takođe<da ni
faktora u stvaranju tradicije građenja. Ove činje­ na jednoj dosad ispitanoj gradini nisu ustanovljeni
nice istraživač mora imati stalno u vidu i vrlo oprezno ostaci kuća od kamena-r-To znači da je obilje šuma
postupati prilikom ispitivanja idatiranja građevin­ upućivalo na izgradnju kuća od drveta, jer su, kako
skog materijala. Naravno, činjenica da postoji tra- Pać pravilno zaključuje, na gradinama bili potrebni
83
stanovi l skloništa bez obzira na to da II su gradine nja opeka pretstavljala je, prema tome, važnu granu
služile kao stalna naselja ili skloništa za slučaj zanatske radinosti u rimsko doba i razvijala se na-
nužde!". Tragovi kuća na gradinama mogli bi se sa- poredo sa drugim zanatima vezanim za građevinar­
čuvati da jii> za građevinski materijal bio upotri- stvo. Mi ćemo se u našim razmatranjima zadržati
jebljen kamen. Međutim ne može se prihvatiti Pa- na proizvodnji i transportu opeka. Na području Her-
čovo mišljenje da obilni nalazi rimske opeke svje- cegovine, naročito u dolinama donje Neretve, Trebi-
doče o korjenitoj promjeni u izgradnji zgrada i da žata i Bregave, već u rano carsko doba upotreblja-
to ukazuje na podizanje opšteg blagostanja i pro- vana je opeka iz uvoza. Transport je vršen pre-
speriteta zemlje za vrijeme Rimljana?". Pa čovo je težno morem iz krajeva na sjevernom Jadranu i ri-
stanovište da na području koje zauzima Hercego- jekom Neretvom preko luke u Narani, a manje preko
vina nema kontinuiteta staroilirske kuće od antičkog luke u Neumu. Za dalje transportovanje korišćene
do u slovensko doba baš zato, što je rimska epoha do- su i ceste. Putevi importa robe u Hercegovinu mo-
nijela tako snažan preokret i napredak. Mi smo već rem, Neretvom i kopnenim komunikacijama bili su
ukazali na to da se rimska naselja, mada mjesti- poznati i prije rimske okupacije, o čemu govore na-
mično bogata i gusto raspoređena, prema onome što lazi keramičkih i drugih izrađevina u raznim di-
pokazuju nalazi, ne mogu ni izdaleka upoređivati jelovima Hercegovine (Čapljina, stolački kraj, Gra-
sa mnogo prostranijim i većim oblastima Bosne i dac kod Posušja). U trgovini Hercegovine sa dru-
Hercegovine u kojima nisu konstatovani ostaci rim- Bim oblastima Mediterana Narona je odigrala vrlo
skih aglomeracija i gdje su, prema tome, postojale značajnu ulogu i mnogo doprinijela tome da je jedan
aglomeracije i stanovi izgrađeni na epihoriski način, dio Hercegovine rano ušao u dodire sa razvijenim
tj. pretežno od drveta kao građevinskog materijala. zemljama mediteranskog primor ia!". Tokom docni-
Pačov zaključak je uopšten i zasniva se na nala- jeg izlaganja posebno će biti riječi o strukturi uvoza
zima koji svjedoče o postojanju rimskih naselja na i izvoza.
užem, gusto naseljenom prostoru. U prvo vrijeme rimske vladavine na području
Uočavanje činjenice da je drvo pretstavljalo Hercegovine opeka je pretežno uvožena. Najjače je
jedan od osnovnih materijala za izgradnju kuća i zastupljena figlina Pansiana iz okoline Trsta koja
drugih građevina u praistorisko i rimsko vrijeme - se još u Tiberijevo doba nalazila u carskom posjedu.
važno je u analiziranju problema naseljenosti uop- Opeka Pansiana i opeke drugih ciglana sa sj evernog
šte. Otsustvo građevinskih ostataka na čitavim po- Jadrana koje su bile u privatnom posjedu, kao što
dručjima stvarno otežava pokušaje da se ustanovi smo već naveli u prethodnim poglavljima, nađene
pravo stanje naseljenosti jednog kraja u rimsko do- su ne samo u ruševinama rimskih zgrada neposredno
ba. Često nas drugi razlozi - prirodni položaj i ko- na Neretvi već i u područjima Ljubuškog, Posušja,
munikativnost - upućuju na to da u izvjesnom Stoca. Pored Narone, kao uvozna luka za opeku i
kraju tražimo ostatke naselja a njih nema (Glasinac, druge proizvode služila je i Salona čiji je uvoz ta-
Popovo Polje, tuzlanski kraj, dolina Spreče, veliki kođe dopirao u unutrašnjost provincije Dalmacije.
dio doline Bosne). S druge strane, nalazi novca i Što se tiče domaće proizvodnje, ona se javlja nešto
drugih spomenika u nekim područjima govore o ži- docnije'".
votu u rimsko doba, ali tragova naselja nema ili su Rimske opeke sa žigovima, uzevši u cjelini nji-
vrlo rijetki (posavski krajevi oko Gradačca i Brčkog, hove nalaze na teritoriji Bosne i Hercegovine, pre-
dolina Rame, rudarska oblast Kreševo - Fojnica). težno su proizvod stranih ciglana i ciglana pojedinih
Međutim to što neko područje nema građevinskih vojnih jedinica koje su boravile u našim krajevima.
ostataka od rimskih aglomeracija ne mora značiti da Kao što je Hercegovina tako je isjeverozapadna
je kraj bio pust i nenaseljen. Argumentum ex silen- Bosna (Pounje) upotrebljavala importiranu opeku,
tio, prema onome što smo iznijeli o građevinskom ali iz bližih krajeva, tj. iz primorske Dalmacije i Si-
materijalu, nije ni u ovom slučaju siguran. Napro- scije. U centralnoj i istočnoj Bosni susreću se isklju-
tiv, sasvim je opravdano mišljenje da su i krajevi čivo odlomci opeka koje nemaju žiga. Slično je i
u kojima nema tragova rimskih naselja, ali u kojima sa područjem Livanjskog i Glamočkog Polja, Jajca
su konstatovani ostaci praistoriskog života ili spo- i Šipova.
menici rimske kulture, mogli biti jače ili slabije na-
seljeni. Vremenom su drvene zgrade dotrajavale, i U Bosni i Hercegovini su na više mjesta otkri-
veni tragovi ciglana iz rimskog doba. Na Neretvi
od požara i drugih nepogoda takve zgrade su propa-
su radile ciglane kod Mogorjela blizu Čapljine, kod
dale, a utvrde, čije su konstrukcije bile od drveta
Žitomislića i u Potocima sjeverno od Mostara, a
i kamenog suhozida, pretvarale su se u ruševine i
kod Humea (Bigeste) posadne vojne jedinice proizvo-
kamene nasipe koji su sačuvani na mnogim viso-
vima i brdima u Bosni i Hercegovini (gradine) l l'. dile su opeku'". Od drugih ciglana iz rimskog doba
poznate su još i ove: u Pijavicama kod Jajca'", u
Sličnu građevinsku konstrukciju stanova i utvrda
susrećemo i u drugim dijelovima Rimskog Carstva,
Grudama na Sovićkom Polju'", u Todorovićima
kako u predrimsko tako i u rimsko doba 17. (Donji Ribnik), u Barlovcima iRamićima - sjeverno
od Banjaluke'"', u Sarajevu?", kod Vučipolja blizu
Rimska naselja i zgrade kao građevinske objekte Imotskog'", u Lješanskom Polju kod Skelana 27, u
poznajemo po ostacima građevinskog materijala i Bugojnu?", u Eminovom Selu na Duvanjskom Po-
po arhitektonskim dijelovima. Osnovnu građu za Iju?", u Vel. Kladuši~o. Sarajevsku ciglanu pozna-
rimske zgrade pretstavljaju opeka, kamen i drvo. jemo po debelom sloju fragmenata odbačenih i po-
Za ispitivanje rimskih naselja naročito je važna ope- kvarenih opeka i po žigovima na tegulama: Con-
ka, prvenstveno krovna (crijep). Odlomci crijepa uvi- sta ... i Nimixam koje datiraju iz III vij. n. e. 3 1 .
jek su dobro došli kao indikacija pri orijentacionom Skoro sve ove ciglane nalazile su se u mjestima i
utvrđivanju veličine i položaja pojedinog rimskog predjelima koji su poznati kao dobro nastanjeni/u
naselja. U srednjem vijeku cigla i crijep nisu upo- rimsko doba. Sudeći po nalazištima, izgleda da su ci-
trebljavani, u tursko vrijeme je ovaj građevinski glane radile uz važnije Rmske centre i predjele sa
materijal zastupljen rijetko, a za pokrivanje zgrada većim brojem naselja (Sarajevo za Ilidžu; Pijavice
upotrebljavane su samo imbrices (01ucV 8 . Proizvod- za Jajce i Šipovo; Eminovo Selo za Duvno (Delmi-
6*
84
nium), Borčane i druga mjesta; Grude iVučipolje LJ razmatranjima o građevinskom materijalu
za Sovićko Polje i Imotski; Bugojno za dobro nase- važno je pitanje čime su pokrivane rimske zgrade
ljenu okolinu; ciglane na Neretvi za gustu mrežu u Bosni i Hercegovini. Za unutrašnjost provincije
naselja, itd.). Ne znamo pouzdano da li su navedene Dalmacije, pa čak i za dijelove južne Hercegovine,
ciglane mogle zadovoljiti potrebe .svojih mjesta i posvjedočeno je postojanje velikih šuma koje su da-
predjela ili je i u docnije vrijeme bilo uvoza. U vezi s vale dobru drvnu građu. S druge strane, čitavi kra-
tim stoji pitanje da li su i drugi krajevi imali svoje jevi u kojima su konstatovani građevinski ostaci
ciglane koje dosad nismo otkrili. Teško bi bilo vje- rimskih aglomeracija, nemaju ili imaju relativno
rovati da je još u II, III i IV vij. n. e. opeka uvožena vrlo malo odlomaka crijepa. Na cijelom Glamočkom
u većim količinama i u udaljenije krajeve. U to doba Polju, na kojem su postojale značajnije rimske na-
sigurno je bilo još ciglana koje su podmirivale seobine u Podgradini kod Kamena i Halapiću, rim-
zahtjeve izgradnje raznih objekata u krajevima gdje ski crijep je vrlo rijedak. Iz toga slijedi da su na
dosad nisu otkriveni tragovi ciglana, ali su usta- Glamočkom Polju kuće pretežno pokrivane drve-
novljeni ostaci rimskih aglomeracija i odlomci opeke tom. Poznato je da na Glamočkom Polju i u dana-
kao građevinskog materijala (područje između Ko- šnjoj Dalmaciji nema dobre zemlje za izradu eri-
njica i Rame na Neretvi; dolina Lašve; gornja i jepa'". Pokrivanje kuća drvetom ili kamenim plo-
srednja Drina; bij elj inski kraj i dr.). Ako bismo čama bilo je uobičajeno na gornjoj Rami'". Na puno.
i prihvatili mogućnost da se u ove krajeve uvozila otsustvo ili mali broj odlomaka crijepa mjestimično
krovna opeka koja je bila potrebna u manjim koli- se nailazi i u drugim predjelima gdje su se inače
činama, to se ne bi moglo prihvatiti za zidnu i drugu sačuvali ostali tragovi rimskih zgrada. Usto valja
vrstu opeke koja je za podizanje rimskih zgrada imati u vidu da je najveći dio stanovništva antičke
bila potrebna u znatno većim količinama. Stoga nema Bosne i Hercegovine, kao što smo već naprijed spo-
opravdanja pretpostavci da je i ona u docnije vri- menuli, živio u kućama od lakšeg ineotpornijeg
jeme rimske vladavine uvožena iz udaljenih kra- materijala i da je za njihovo pokrivanje pretežno
jeva. Prema tome, na teritoriji Bosne i Hercegovine upotrebljavao drvo.
radio je u rimsko doba svakako veći broj ciglana Ovaj pregled o materijalu za izgradnju stanova
no što ih mi danas poznajemo. Razumije se da su i o načinu stanovanja u antičkoj Bosni i Hercego-
vini ne može se smatrati potpunim. Stanovi i stano-
na otvaranje i rad ciglana u pojedinim krajevima
vanje u antičko doba ne mogu se cjelovito obraditi
Bosne i Hercegovine uticali razni uzroci: lokalne po- bez novih ispitivanja, naročito ne bez temeljitijeg
trebe za opekom kao građevinskim materijalom, upoznavanja sa gradinskim naseljima. Pri tim ispi-
mjesna sredstva (zemlja za opeku, drvna građa, ka- tivanjima najvažnije je da sc definišu linije konti-
men), komunikacije za dovoz građevinskog materi- nuiteta od praistoriskog do u rimsko doba i da se
jala, udaljenost od mjesta kojima je potrebna opeka, obilježi granica između indigenog nasljeđa i novih
postojanje vojnih garnizona i sl. tekovina rimske kulture.

4) GRAD I SELO

Problem grada i sela na teritoriji današnje Radi učvršćivanja svoje vlasti u osvojenim
Bosne i Hercegovine u antičko doba ustvari je pro- zemljama Rimljani su sprovodili politiku jačanja
blem odnosa između tekovina urbanizacije i roma- gradskih institucija i osnivanja gradova. Prva dva
nizacije, s jedne strane, i tekovina domaće, indigene vijeka n. e., u vrijeme kad je rimska država bila u
kulture, s druge strane. Razmatranja o gradu i selu stanju da pomogne uvođenje osvojenih zemalja u
usko su povezana sa pitanjem u kojoj mjeri i kako proces stabilizacije političkih i ekonomskih prilika,
nove pojave mediteranske kulture utiču na razbi- označavaju period intenzivnije urbanizacije i u pro-
janje okvira u kojima se kretao život patrijarhalnih vinciji Dalmaciji. Međutim proces razvijanja grad-
peregrina. I na području Bosne i Hercegovine kao, skog života nije išao istim tempom i nije pokazao
uostalom, i u drugim zemljama Rimskog Carstva istu snagu djelovanja u svim krajevima Dalmacije
vijesti o selu su vrlo oskudne i ne omogućuju nam i njene unutrašnjosti. Mi smo to djelimično vidjeli
da stvorimo jasnu pretstavu o prilikama koje su vla- na činjenicama koje proizlaze iz kontinuiteta i
dale na selu. Činjenica je da se istorija antike ustvari razmještaja naselja. Gradski život je imao pogodnije
svodi na istoriju antičkih gradova, što znači da je uslove za razvitak u primorju i pristupačnijim kra-
život starog svijeta onakav kakav nam je poznat jevima unutrašnjosti Dalmacije, dok su planinske i
više-manje život staroga grada. Materijal kojim teže pristupačne oblasti ostale izvan vidnijeg do-
raspolažemo za izučavanje društveno-ekonomskih mašaja rimskih uticaja. Otuda je i razumljivo što
odnosa na selu sa područja Bosne i Hercegovine je urbanizacija bila snažnija na donjoj Neretvi, u
u rimsko doba moraće se sistematski proširivati i dolinama Trebižata i Bregave, u užim područjima
dopunjavati, jer je objašnjenje mnogih pitanja koja Livanjskog i Duvanjskog Polja, na mjestima gdje
se tiču sela važno za razumijevanje opštih prilika. su boravile vojne jedinice i gdje su se naseljavali
U modernoj antičkoj istoriografiji danas se sve jače veterani (Humac, Skelani, Sarajevsko Polje i dr.) i
osjeća potreba za obradom činjenica i elemenata u krajevima poznatim po antičkom rudarstvu (di-
koji sačinjavaju problem antičkog sela. Forme eko- strikt Srebrenice, dolina Sane i područje Fojnica -
nomskog i socijalnog života, metode agrikulture, Kreševo). Gradovi se ne razvijaju izolovano, već ši-
sukob selo - grad, složena pitanja tržišta i koegzi- renjem svoje teritorije i vezivanjem za o~()linu i
stencije novčane i naturalne privrede u doba Rim- komunikacije. Gradovi pretstavljaju upravne i pri-
skog Carstva, jednom riječju raznoliki oblici i sa- vredne centre većih ili manjih područja. Takva sre-
držaji svakodnevnog života postaju najaktuelniji dišta iznikla su kao riri1ške tvorevine. Danas još ne
predmet savremenog izučavanja antičke, posebno znamo pouzdano da li je u unutrašnjosti Dalmacije
rimske istorije'". prije Rimljana bilo takvih naseljakoja su imala ka-
'85

rakter gradskih naselja. Vijesti iz antičkih izvora o pod kojima su Rimljani zaposjeli krajeve Bosne i
izvjesnim većim centrima i brojni nalazi predrim- Hercegovine. Panonija, Mezija i unutrašnjost Dal-
skog novca i uvozne robe u nekim krajevima, naro- macije osvojene su tek nakon vrlo teških borbi i
čito onima koji su bliže moru, upućuju na pretpo- stoga su u njima mehanizmi i metodi uprave bili
stavku da je Bosna i Hercegovina u praistorisko doba drukčiji no u zemljama koje su na drugi način ušle
mogla imati i gradska naselja. Takva naselja, sva- u sastav rimske države. Otuda su u krajevima Bo-
kako, pretstavljala su važne trgovinske centre i sne i Hercegovine pioniri romanizacije bili u većoj
sjedišta pojedinih župa. Ne možemo tačno definisati mjeri vojnici i vojne jedinice no italski trgovci i
ni karakter onih utvrđenih mjesta (oppida) o kojima drugi privrednici.
govore izvori (Delminium, Splonum, Metulum, Ar- Sudeći po imenima na epigrafskim spomenici-
duba), ali je nesumnjivo da su to bili centri, veći i ma, izgleda da je u unutrašnjosti provincije Dal-
značajniji no što su sela (vici). U kakvom odnosu su
macije kolonizacija iz Italije bila neznatna. Nepo-
stajala utvrđena mjesta (oppida) i eventualni gra- sredno po osvojenju naših krajeva vojni garnizoni
dovi prema selima i okolini uopšte, takođe ne znamo. zauzimaju pogodna strategiska uporišta i komunika-
U rimsko doba najveći broj dosad poznatih grad- ciske linije radi obezbjeđenja mira i stabilizacije
skih centara razvio se na autohtonoj osnovi. To ni- rimske vlasti. Prema nalazima znamo da su naj-
kako ne znači da je rimsko gradsko naselje uvijek važnije vojne jedinice boravile u području Ljubu-
nastajalo na mjestu gdje je postojalo indigeno na- škog, u bihaćkom kraju, Velikoj Kladuši, Usori, Ske-
selje, ali je činjenica da su se naselja sa statusom lanima, u predjelu Goražda i u drugim mjestima.
grada (municipium) redovno nalazila u predjelima One su bile sastavljene od vojnika regrutovanih u
koji su sačuvali značajnije tragove naseljenosti prije raznim provincijama Rimskog Carstva, dok su do-
dolaska Rimljana. Dosad su nam poznati ovi muni- maći Iliri spočetka služili vojsku van svoje zemlje".
cipiji na području Bosne i Hercegovine: Domavia (od Docnije su u našim krajevima služili i domaći ljudi,
sredine III vij. n. e. colonia), Bistue nova, Bistue ve- što je rezultiralo iz izmijenjenih prilika nakon učvr­
tus, Diluntum, Splonum, Salviae, Pelva, čija su ime- šćenja rimske vlasti. Pomoćne vojne jedinice -
na potvrđena podacima iz antičkih izvora i epigraf- alae i cohortes - odražavaju odnos između rimskog
skim nalazima na terenu; epigrafski i drugi spome- civiteta i peregriniteta u pojedinim vremenskim pe-
nici omogućili su nam da odredimo lokalizaciju još riodima Rimskog Carstva. S druge strane, u sastavu
nekih municipija: u Šipovu, u Skelanima, u Duvnu auksilija koje su boravile na području Bosne i Her-
(Delminium), u Stocu, Gradcu kod Posušja, blizu cegovine i u ulozi pojedinih zemalja iz kojih su re-
Kiseljaka (Višnjica) i možda jedan sjeveroistočno grutovane ove jedinice odražavaju se posebni vojno-
od Ljubuškog i jedan u Rudom, kojima ne znamo politički ciljevi Rimljana. Boravak galskih i španskih
imena. Status gradske samoupravne opštine imalo konjaničkih jedinica u Bosni i Hercegovini odgovara
je i naselje u današnjoj Rogatici i respublica Aquae ne samo taktičkim mjerama Rimljana prema teško
S.. u Ilidži kod Sarajeva kojoj je docnije možda osvojenoj pokrajini već i posebnim strategiskim
bio dodijeljen naziv kolonije. (U priloženoj krati Bo- planovima po kojima je još u doba julijevsko-kla-
sne i Hercegovine označene su lokalizacije munici- udijevskih careva vrlo sposobna konjica sa zapada
pija čija su nam imena poznata). Rimske gradske imala da pomogne i olakša stvaranje takvih jedi-
opštine imale su svoje upravno područje na kojem nica u podunavskim i istočnim zemljama. U rano
su se nalazila sela i druge aglomeracije. Epigrafski carsko doba ljudstvo za kohorte pretežno je regru-
nalazi pokazuju da je naseljavanje stranaca u tim tovano iz podunavskih i alpiskih zemalja, što po-
gradovima bilo rijetko i da je najveći dio gradskog tvrđuju i otkrića u našim krajevima. Međutim još
stanovništva sačinjavao epihoriski elemenat. Iz izvo- u predflavijevsko doba kad je formiran najveći broj
ra, naročito iz itinerara, poznata su nam i druga kohorti, a naročito u vrijeme Elijevaea, te jedinice
mjesta i centri na području Bosne i Hercegovine. su popunjavane ne iz kraja prvobitne regrutacije,
Istraživačima je pošlo za rukom da većem broju tih već iz dalje okoline garnizonskog mjesta. Takve
mjesta odrede više-manje tačan položaj i lokaliza- primjere pružaju coh. II Alpinorum, u kojoj sredi-
ciju, ali je ostao nepoznat njihov rang (Sarnade, nom I vij. n. e., i ala II Pannoniorum, u kojoj kra-
Leusaba, Lamatis, Castra, Ad Ladios, Ad Fines, Ser- jem I vij. n. e. Iliri iz Dalmacije nisu bili rijetkost.
vitium, Ad Matricem, Staneeli, Ad Drinum, Salinae, To znači da već od sredine I vij. n. e. do u Hadri-
Ad Fusciana, Bigeste, Adzizium, Leusinium). Među­ janovo doba manjim jedinicama (alae i cohortes) nisu
tim ostao je izvjestan broj mjesta i putnih stanica ograničavana područja za regrutaciju i popunjava-
kojima se hrsljed nepouzdanosti izvornih vijesti i nje. Otuda često upotrebljavana formula »lokalna
otsustva drugih dokaza za identifikaciju ne može konskripcija« nije za ovo vrijeme opravdana, jer to-
odrediti približna lokalizacija. Ovim mjestima i sta- me bolje odgovara definicija: regrutacija i popunja-
nicama znamo samo položaj u širem regionu Bosne vanje iz provincije gdje se nalazi garnizon'".
i Hercegovine odnosno provincije Dalmacije. Takva Što se tiče zemljoradnika - kolonista, izgleda
mjesta su, napr.: Inalperio, Bariduo, Ionnaria, Sa- da ih u dubljoj unutrašnjosti provincije Dalmacije
ritte, Indenea, Baloie - na cesti Salona-Servitium;
nije bilo ili su bili malobrojni. O njima nemamo vi-
Sapua - u jajačkom kraju; Raetinium, Arduba, Me-
tulum - kao važniji plemenski centri i uporišta, i jesti i podataka, a ni privredna struktura najvećeg
još neka mjesta i stanice. Za naselja koja su nam dijela Bosne i Hercegovine nije odgovarala naselja-
poznata po vijestima iz izvora, kako ona koja su to- vanju takvih kolonista. Drukčija je situacija bila na
kom istraživanja na terenu mogla biti identifikovana dalmatinskoj obali gdje se javljaju kolonisti - zem-
tako i ona kojima još nije određena bliža lokalizacija, ljoposjednici i trgovci koji stvaraju svoje velike po-
opravdano je pretpostavljati da su to važnija mje- sjede u neposrednoj okolini razvijenih centara uz
sta - gradovi, putne stanice, trgovišta, i sl. O nase- obalu i preuzimaju trgovinu importom raznih pro-
ljima na cestama posebno će biti govora udocnijem izvoda u unutrašnjost, odnosno izvozom §irovlna i
izlaganju. prerađevina iz unutrašnjosti'". Ipak je kolonizacija
J Politiku romanizacije u provinciji Dalmaciji ovog rimskog elementa.rkao jedan od faktora roma-
moramo posmatrati i sa stanovišta posebnih uslova nizacije, pokazala jače dejstvo samo u ograničenim
86
područjima koja su bila bliže obali i u onima koja djelatnosti rimske uprave, naročito od početka car-
nu na sjeveru graničila sa provincijom Panonijom. stva, leži briga za bezbjednost države. Problem se-
Deduciranje veterana na teritoriji današnje Bo- curitas koji je dobio svoje značenje u definiciji Se-
sne i Hercegovine vršeno je u znatnim razmjerama, curitas populi Romani sastojao se ne samo u zaštiti
što pokazuju veteranski natpisi. Mi smo već tokom državnih granica već i u obezbjeđenju unutrašnjeg
ranijeg izlaganja o tragovima antičkih naselja i na- reda. Tretiranje tog problema dobivalo je nove vi-
seljenosti u to doba ukazali na veteranske spome- dove tokom vremena, ali je u principu securitas
nike. Interesantno je da je deduciranje veterana ostala izrazit politički problem nad kojim su rimska
vršeno u mjesta koja su fungirala kao važni saobra- država i car stalno bdjeli". Sa tog stanovišta treba
ćajni čvorovi i privredni centri. posmatrati i politiku urbanizacije rimskih provincija
Najizrazitiji vid politike romanizacije u našim u kojoj se jasno ispoljavaju ciljevi da se stvore upo-
krajevima prctstavlja, svakako, osnivanje gradova. rišta i enklavi za obezbjeđenje pacifikacije i reda
Ll zemlji, dok se, s druge strane, vodilo računa i o
Naprijed smo naveli broj dosad ustanovljenih grad-
akih civitates i drugih važnijih naselja Bosne i Her- tome da država ne pretrpi štetu gubitkom sela kao
cegovine u rimsko doba. Urbanizacija u unutrašnjo- važnog privrednog i vojničkog izvora.
sti Bosne i Hercegovine za vrijeme Rimljana dosti- Rimski gradovi na području današnje Bosne i
gla je najveći zamah u doba Flavijevaca i Elije- Hercegovine, koliko se moglo konstatovati u dosa-
vaca. Utvrđeno je da iz vremena Flavijevaca dati- dašnjim istraživanjima, pravljeni su po rimskim
raju municipiji: Bistue vetus, Bistue nova i muni- uzorima. Mi to djelimično znamo za Delminium, Do-
cipium Flavium poznat po natpisu iz Rudog; muni- mavia, Aquae S ... , zatim za rimski Stolac, Šipovo
cipij na Livanjskorn Polju konstituisan je takođe i Skelane. U tim gradovima su se nalazili forumi,
u drugoj polovini I vij. n. e.; municipij na Gla- bazilike, hramovi, kurije, kupatila, vodovodi i druge
močkom Polju i municipij u Stc iu dobili su gradski javne zgrade. Gradovi su imali političku funkciju
status od Flavijevaca ili Elijevaca; u Duvnu (Del- kao samoupravne opštine sa većim ili manjim po-
minium) već je 18/19 g. n. e. bio izgrađen forum. dručjem. Obično su to bili i privredni centri šire ili
Domavia je bila municipij prije cara Trcbonijana, uže okoline. Naravno, u tome nije bilo nekog odre-
kada se prvi put javlja kao colonia. Na području đenog pravila, jer su pri stvaranju rimskih naselja
današnje Bosne i Hercegovine postojao je izvjestan i gradova odlučivali mnogi faktori: položaj u odnosu
broj i drugih gradskih centara koji su dosad iden- na komunikacije, privredni izvori, strategiski mo-
tifikovani samo po lokalizaciji, a ne i po imenu, dok menti, autohtona osnova i dr. Antičko naselje u Sa-
za neka mjesta navedena u izvorima možemo pret- rajevu bilo je privredni centar i putna stanica na
postavljati da su bila konstituisana kao gradske sa- cesti Narona-Ad Drinum. To nam potvrđuju na-
moupravne opštine ili veća naselja na području tih lazi na području Sarajeva (ciglana, novci, grnčarske
opština. S tim u vezi je sticanje civiteta koji je peći). Ali to naselje nije bilo upravni centar. Upravni
i na teritoriji današnje Bosne i Hercegovine davan centar se nalazio u Ilidži. Slično je i na Glamočkom
cijelim opštinama (municipia ili coloniae) ili poje- Polju gdje se municipij nalazio u Podgradini kod
dincima, i to prije Flavijevaca rijetko, u doba F'la- Kamena, dok je veliko naselje u Halapiću, 13 km
vijevaca dosta štedljivo da bi ono zauzelo veće raz- daleko od municipija, fungiralo kao važno privredno
mjere tokom II vijeka do 212 g. n. e. (Constitutio središte ovoga kraja i stanica na rimskoj cesti Sa-
Antoninianal'". U bihaćkom kraju na natpisima su lona-Servitium. Ovi primjeri pokazuju da upravno
česti gentiliciji Iulii dok se u drugim krajevima i središte nije moralo u isto vrijeme biti i privredno
Iulii i Claudii javljaju vrlo rijetko. Znatno je više središte. U izvjesnim slučajevima faktori koji su
gentilicija Flavii i Aelii koji se javljaju u raznim uticali na smještaj upravnog središta bili su drukčiji
dijelovima Bosne i Hercegovine. Među domaćim sta- od onih, koji su odlučivali kod izrastanja i razvitka
novnicima koji su pojedinačno dobivali civitas Ro- privrednog centra?". Međutim drugi primjeri poka-
mana najveći broj je onih koji su ga dobili po otslu- zuju da su municipiji istovremeno f'ungirali kao pri-
ženju vojske. U predflavijevsko vrijeme vojnici su vredna središta (Delminium, Bistue nova, municipiji
pretežno peregrini, što znači da je civitas Romana kod Livna i Kiseljaka, Domavia iSplonum).
darivana vrlo rijetko, i to prvenstveno veteranima, Za naše razmatranje o gradu i selu potrebno
pri čemu je dolazio do izraza postupak prema indi- je posebno se zadržati na pitanju: kakve je rezul-
vidualnim zaslugama. Za flavijevsko - trajansku tate postigla urbanizacija i romanizacija u ovim
eru karakterističan je stalan porast broja vojnika krajevima? Drugim riječima, potrebno je da razmo-
koji su dobivali civitet prije dolaska u vojsku ili u trimo intenzitet i dubinu preobražaja naših krajeva
samoj vojnoj jedinici. Od toga vremena stalno je u doba rimske vladavine. Iz onoga što smo već izlo-
rastao broj rimskih građana među regrutima alii i žili vidi se da su izvjesni krajevi bili snažnije zahva-
kohorti'". ćeni procesom romanizacije. U tome su, svakako, novi
Intenzivna regrutacija među autohtonim stanov- gradovi odigrali važnu ulogu, tim više, što je svaka
nicima u unutrašnjosti Dalmacije stvorila je po- od tih gradskih opština zahvatala širu ili užu oko-
vlašćen elemenat domaćih ljudi koji su po otslu- linu sa njenim selima. Osnivanjem gradskih opština
ženju vojske živjeli u svojim gradovima i selima rimske pravne institucije ulazile su u život okolnih
kao građani - »romanizovani ili barem discipline- krajeva jače no što je to bilo u oblastima gdje se
vani« (Rostovcev) i zajedno sa kolonistima i domaćim zadržala indigena plemenska organizacija.
plemenskim prvacima pretstavljali oslonac rimske Nalazi i dosadašnja proučavanja pokazuju da
uprave. Proces urbanizacije i romanizacije na pod- unutrašnjost provincije Dalmacije nije bila snažno
ručju rimske Bosne i Hercegovine kretao se u odre- zahvaćena rimskom urbanizacijom. Daleko veći pro-
đenom i smišljenom pravcu. Rim nije išao za tim da stori ostali su van područja gradskih opština i p~o­
od epihoriskog seoskog stanovništva stvara rimske dužili su život kao plemenske opštine. Odavao je
građane, jer bi država na taj način bila lišena dobrih zapažena otpornost i vitalnost Ilira koji su se znali
vojnika. Domaći seljaci ostaju incolae i peregrini koji uspješno odupirati rimskim uticajima. Kroz cijelo
obrađuju zemlju i snabdijevaju auksilije novim i no- vrijeme rimske vladavine-i-lirsko stanovništvo po se-
vim regrutima?". U osnovi cjelokupne vojno-političke lima, pa i u gradskim naseljima, čuvalo je svoja
87
nasljeđa, svoja imena, jezik, kultove i tradicije u što takođe nameće posebne obzire prilikom prouča­
umjetničkom stvaralaštvu.". Iz svih dijelova Bosne i vanja razvitka i uređenja sela u primorju i u njego-
Hercegovine postoje takvi spomenici koji ukazuju vom dubljem zaleđu.
na vitalnost i otpornost domaćih Ilira. Brojem i Podaci koje o broju dekurija pojedinih plemena
značajem takvih spomenika ističu se krajevi oko daje Plinije (NH III, 141-144: usalonitanskom
Bihaća i Konjica, Glamočko Polje i Podrinje. To konventu svega 927: Delmatae-342, Deuri-25, Di-
što i iz drugih dij elova Bosne i Hercegovine nemamo tiones-239, Maezaei-269 iSardeates-52; u naron-
značajniji broj spomenika ove vrste, više je poslje-
skom konventu svega 540: Cerauni-24, Daursi-17,
dica nedovoljne istraženosti pojedinih područja, nego Desitiates-v-Iud, Docleates-33, Deretini-14, Der-
što je rezultat stvarnog stanja. Da je ovo zapažanje aemestae-30, Dindari-s-S'š, Glinditiones-44, Mel-
tačno, pokazuju pojedinačni nalazi sa terena koji cumani-24, N aresi-1 02, Scirtari-72, Siculotae-24
stalno pridolaze i koji potvrđuju da epihoriski ele- i Vardaei-20) mogu poslužiti pri ispitivanju broj-
menat nije bio duboko zahvaćen procesom romani- nog stanja' ilirskog stanovništva uopšte i pojedinih
zacije. Kad je riječ o snazi i dubini preobražaja koji plemena posebno-". Za bolje poznavanje društvenog
je Bosna i Hercegovina doživjela Rod Rimljanima, uređenja i institucija oni su nedovoljni i tiču se samo
treba ukazati na činjenicu da se arheolozi i istoričari najranijeg doba rimske vladavine u Iliriku. Prema
uglavnom slažu u tome da je kulturna romanizacija tome, sve da i primimo ove podatke kao takve da
najvećeg dijela ilirskog stanovništva bila samo po-
se na njih možemo osloniti, ostaje velik vremenski
vršinska i ograničenih razmjerav'. Sto se tiče ilir- raspon - najmanje 5 vijekova - u kome su se dru-
skog sela u provinciji Dalmaciji, o njemu znamo vrlo štveni i ekonomski odnosi na selu jače ili slabije mi-
malo, tako da nam je zasad još nemoguće dati pot- jenjali. Činjenice koje proizlaze iz arheološkog ma-
puniju sliku društvenih i ekonomskih prilika koje terijala i događaji u Rimskom Carstvu ocrtavaju na
su u njemu vladale za vrijeme Rimljana. Selo u području Bosne i Hercegovine neka posebna obi-
antičko doba ima izvjesnih zajedničkih karakteri- lježja razvitka. Broj spomenika iz III vij. n. e. ne-
stika - primitivan život, jake tradicije, slab uticaj sravnjene je ve'ćiod broja iz cijelog prethodnog pe-
gradske kulture i dr. I baš to što je selo čuvalo svoja rioda, što pokazuje da su naši krajevi u to vrijeme
autohtona obilježja i strukturu, ono je u raznim proživljavali fazu punog razvitka. S druge strane,
zemljama rimske države pokazivalo raznolike forme spomenici toga vremena svjedoče o slabljenju uti-
života, onakve kakve su stvarane dugim vijekovima caja grčko-rimske kulture i jačem oŽivlja.vanj~
razvitka. Proces nivelisanja koji se ostvarivao u an- indigene kulture i umjetnosti (napr. šeme, izrazi,
tičkom gradu nije mogao da se ostvaruje na selu. tehnika koja je u osnovi drvorezbarska). Od pro-
Razumije se da su pri tome djelovali kako objek- vala stranih plemena krajem III i krajem IV vij.
tivni uslovi istoriskog razvitka pojedinih zemalja n. e. stradaju posavski krajevi, dok je unutrašnjost
tako i sama politika rimske provinciske uprave Dalmacije, izgleda, ostala pošteđena. Period od IV
koja je u određenoj mjeri sprečavala da gradska vij. n. e. do kraja antike obilježen je u Bosni i Her-
organizacija zahvati i selo. Vidnog udjela u ovoj cegovini znatnim promjenama: IV v~j. n. e .. zastu-
politici prema selu imali su fiskalni planovi državnih pljen je malim brojem spomenika, ah su usljed po-
i municipalnih organa?". To su zajedničke karakteri- sebnih razloga o kojima će biti riječi nalazi novca
stike antičkog sela, koje se više-manje odnose i na iz ovog vijeka brojni; V i VI vij. n. e. ostavili su
selo u provinciji Dalmaciji. Međutim specifičnosti iza sebe drugu vrstu spomenika - utvrđenja, refu-
sela u rimskoj Dalmaciji, kao što. smo naveli, valja gije, bazilike. Utvrđenja iz ovog. vren:ena su: G~a­
ispitivati i analizirati ih u svjetlu novih otkrića, ima- dac kod Konjica, Divić kod Zvornika, nmskegradme
jući pri tome u vidu lučenje opšteg, zajedničkog, na LivanjskomPolju, Ubovića Brdo iznad Peck~,
od posebnog, specifičnog, što pretstavlja nužan pre- »Grčka gradina« kod Kočića i druge utvrde koje
duslov za uspjeh istraživanja. Poznavanje antičkog su u ovo nesigurno vrijeme pretstavljale pozicione
sela na teritoriji današnje Bosne i Hercegovine za- tačke za obezbjeđenje komunikacija. Dosad je usta-
visi od poznavanja opštih prilika u poljoprivredi, novljeno da su refugij i postojali kod Halapića i
odnosa krupnog i malog posjeda, položaja poljopri- Podgradine na Glamočkom Polju, uMakljenovcu
vrednih radnika, odnosa između obrađivača - po- kod Doboja, na Debelom Brdu iznad Sarajeva, kod
ljoprivrednika i vlasnika - zemljoposjednika, itd. Domavije; kao refugij i takođe su služili logor u Si-
Naša istraživanja treba da pokažu u kolikoj je mjeri povu i Mogorjelo kod Čapljine. Bazilike (starohri-
seosko stanovništvo u unutrašnjosti Dalmacije ostalo šćanske crkve) u Bosni i Hercegovini dobro su za-
i pod Rimljanima na stepenu onog društvenog raz- stupljene. One svojom konstrukcijom i arhitekt~­
vitka i onih produkcionih odnosa koji su karakteri- rom pokazuju znatne specifičnosti u odnosu na bazi-
stični za fazu prelaska iz stare rodovske zaj ednice u like drugih dijelova Rimskog Carstva. Brojna su
nove društvene oblike. Nedostatak pisanih izvornih pitanja koja se postavljaju u vezi sa bazilikama ovog
vijesti o antičkoj Dalmaciji možemo nadomjestiti doba na teritoriji Bosne i Hercegovine: kolika je i
intenzivnijim radom na prikupljanju što većeg broja kakva uloga epihoriskog elementa, a kolika uloga
spomenika materijalne kulture o životu na selu. Taj Gota u izgradnji takvih bazilika? ko ih je gradio?
posao je utoliko značajniji, jer se radi o daleko naj- otkuda dolaze specifičnosti i originalnost bazilika?
većem broju autohtonog stanovništva koje je živjelo vrijeme trajanja? uzroci rušenja? itd. Poznavanju
u selima i na velikom prostranstvu održavalo mnoge bazilika dosad su najviše doprinijela istraživanja na
forme društvenog uređenja iz vremena prije dola- ruševinama ovih objekata u Brezi, Dabravini i Ze-
ska Rimljana. To ispitivanje ima da utvrdi stepen nici!".
romanizacije u pojedinim područjima koji je, sva- Još jedno pitanje u vezi sa temom grad i selo.
kako, bio raznolik i zavisio je od posebnih uslova Da li se o rimskom periodu u našim krajevima može
pod kojima je indigeno stanovništvo ulazilo u sklop govoriti kao o periodu procvata i blagostanja?/R~;;'
rimskog robovlasničkog društva - blizina gradskim niji istraživači, vrijedni i zaslužni radnici ara pn-
centrima, komunikacije, lokalni privredni izvori i kupljanju, sređivanju i obradi materijala, nisu u do-
sl. U cjelini posmatrano, dalmatinsko primorje po- voljnoj mjeri iza tog materijala uočavali osnovne
kazuje drukčija obilježja od krajeva u unutrašnjosti, društvene i političke manifestacije. S druge strane,
88
l
oni su se, poneseni svojim otkrićima spomenika su snažan razvitak: uspostavljen je mir, izgrađene su
antičke kulture,' nepotrebno i neopravdano odušev- dobre ceste, podignuta su lijepa i bogata naselja,
ljavali samim vremenom i poretkom koji su stvorili i sl. Kad je u pitanju Hercegovina, Paćovi zaključ­
te spomenike, tako da je izostala dublja analiza ci u ovom smislu još su odlučniji!", Prvo na što
društvenih okvira antike. Naravno, u tome su su- treba ukazati jeste to da se Paćovi zaključci zasni-
djelovali i momenti drukčije usmjerenosti istraži- vaju na nalazima i spomenicima iz ograničenih po-
vanja i orijentacije samih istraživača. Ne upuštajući dručja, prema tome, ne mogu biti primijenjeni za
se u razmatranje stavova pojedinih starijih istra- cijelu BiH. I drugo - blagostanje i prosperitet Pač
živača, osvrnućemo se samo na stanovište i poglede shvata kao opšte kategorije koje proizlaze iz rim-
Pača kao najznačajnijeg među njima. Pačova osnov- skog poretka i rimske kulture, a ne kao tekovine
na koncepcija o položaju i prilikama naših krajeva kojima se koristi uzak društveni sloj u okvirima ro-
za vrijeme rimske okupacije sastoji se u ovome: bovlasničkih odnosa. Ovim, naravno, ne može biti
Iliri su primili rimsku kulturu i živjeli u miru i dovedena u pitanje neosporna zasluga Pača i drugih
blagostanju, naše zemlje su u to doba doživjele vi- arheologa i istoričara u osvjetljavanju istorije naših
dan procvat i prosperitet; ekonomske snage postigle krajeva u antičko doba.

5) VRSTE NASELJA

U ovom poglavlju iznijećemo osnovne karakte- ničkih alatki koje svjedoče o tome da su se Iliri znali
ristike ekonomike Bosne i Hercegovine u antičko služiti raznovrsnim oruđem'". U vrijeme kad su
doba i s tim u vezi glavne privredne djelatnosti počeli rimski pohodi na naše krajeve zemljoradnja
stanovništva. Takav osvrt ovdje nam je potreban i stočarstvo su stvarno bili glavno zanimanje epi-
radi upoznavanja sa vrstama antičkih naselja. Po- horiskog stanovništva. Poznat je podatak koji nas
red već navedenih uslova koji su uticali na formi- obavještava da su neka susjedna ilirska plemena
ranje antičkih naselja u našoj zemlji, možemo govo- sredinom II vij. st. e. plaćala Delmatima danak u
riti i o faktorima koji su doveli do raznih vrsta aglo- žitu i stoci (Polybius, XXXII, 18). Sličan tribut u
meracija. Među ovim faktorima na prvo mjesto izbi- vidu kazne odredio je Delmatima 39 god. st. e. C.
ja privredni karakter i opšti značaj pojedinih kra- Asinius Pollio (Florus II, 25). Prema Strabonu (VII,
jeva. Iz dosadašnjih znanja o tome proizlazi da su u 315), Delrnati nisu imali novčanog platežnog sred-
Bosni' i Hercegovini u rimsko doba postojale ove stva, a zemljište koje su obrađivali dijelili su ponovo
vrste naselja: poljoprivredna i rudarska; aglomera- svake osme godine. Strabonov podatak je vrlo važan,
cije uz logore i banjske aglomeracije; trgovišta i jer pokazuje da je kod Delmata, a možda i kod dru-
stanice na komunikacijama. gih ilirskih plemena, zemlja bila svojina zajednice.
Privredno bogatstvo i vojno-politički momenti To, s druge strane, govori da su se u vrijeme kad je
izazvali su ekspanziju Rima u oblasti između Ja- u krajevima današnje BiH otpočela rimska okupa-
drana i Dunava. Položaj Bosne i Hercegovine koja cija Delrnati nalazili na onom stepenu društvenog
pretstavlja dio zaleđa istočnog Jadrana i važne ko- razvitka koji ne poznaje postojanje zemljoposjedni-
munikacije koje idu preko nje, zatim njeni privredni ka i poljoprivrednih najamnika. Uvid u odnose među
izvor! (rude, stočarski proizvodi, drvna građa) i bli- plemenskim zajednicama pružaju nam i t. zvo gra-
zina Italiji - doprinijeli su tome da je ovaj dio pro- nični natpisi koji obilježavaju teritorije pojedinih
vincije Dalmacije zauzimao značajno mjesto u pri- plemena ili opština. Određivanje ovih granica mo-
vrednim i strategiskim planovima Rima. žemo posmatrati u vezi sa podjelom zajedničkog
Za naše razmatranje o privredi i naseljima s zemljišta, kao što smo to vidjeli kod Delmata. Do-
obzirom na privredna obilježja pojedinih krajeva sad je na teritoriji rimske Dalmacije otkriven veći
važno je imati u vidu činjenicu da provincija Dal- broj spomenika - natpisa kojima se obilježava gra-
nica među plemenima ili pojedinim područjima: CIL
macija nije mogla pretstavljati ni geografsku ni eko-
nomsku cjelinu. Uski pojas bliže moru razvijao se III, 9973 = Dessau 5953; 2882; 2883 = 15045~ = De-
pod uslovima drukčijim od onih u kojima se nalazila ssau 5953a; 8472 = Dessau 5948; 9832 = Dessau
unutrašnjost (Strabo, VII, 315 razlikuje takođe dva 5949; 12794 = Dessau 5952; 9938= Dessau 5951;
dijela delmatskog područja: primorski i drugi, dalje 13250 = Dessau 5968; bJh VIII, 1905, Beibl. 53 =
od primorja). Primorje je bilo pod jačim uticajem Dessau 9379; bJh XII, 1909, Beibl. 30= Dessau
mediteranske kulture i bolje je odgovaralo izgrad- 9378; i poznati međašni natpis sa područja Bosne i
njivećih gradskih centara no unutrašnjost. Taj mo-
Hercegovine CIL III, 9864a (Vaganj jugozapadno od
menat bio je važan kako u kolonizaciji tako i u Jajca) i možda natpis na stijeni kod Cernice na Ga-
tačkom Polju (Spornen., 1938, 114). Većina natpisa
opštem razvitku pojedinih krajeva.
potiče iz prve polovine I vij. n. e., a najmlađi je iz
Poljoprivreda je pretstavljala osnovno zanima- vremena Domicijana. Natpisi pokazuju da su rimski
nje ilirskog stanovništva u Bosni i Hercegovini. Ra- provinciski namjesnici u rano carsko doba morali
zne grane poljoprivrede - zemljoradnja, stočar­ da intervenišu i da pomoću svojih vojnih funkcio-
stvo, voćarstvo i dr. - razvijale su se u određenim nera obilježavaju teritorije pojedinih plemena i op-
uslovima pojedinih područja. O zemljoradnji i sto- ština'". S druge strane, možda bi ovi natpisi mogli
čarstvu govore brojni nalazi u Bosni i Hercegovini,
potkrijepiti pretpostavku da je najveći dio zemljišta
kako iz praistoriskog tako i iz rimskog doba. Naro-
i poslije osvojenja Dalmacije ostao u rukama starih
čito su značajni ostaci kulturnih biljaka u ripačkim
vlasnika i da se, barem u krajevima koji su bili uda-
i donjodolinskim sojenicama i nalazi uglasinačkim
nekropolama koji pokazuju da su se kod Ilira - so- ljeni od gradskih opština, sačuvao stari sistem zajed-
jeničara zemljoradnja i stočarstvo razvijali napo- ničkog vlasništva zemlje. Ali to zasad' ostaje samo
redo, dok je na Glasincu stočarstvo bilo glavna pri- kao pretpostavka, jer za poznavanje zemljišnih od-
vredna dj elatnost stanovništva 19. Iz praistoriskog i nosa u našim krajevima nemarno dovoljno izvornih
rimskog doba imamo brojne primjerke zemljorad- podataka. Kao i u slučajevima kad se radi o kraje-
89

vima koji su bili manje pristupačni rimskim utica- Na osnovi toga moglo bi se zaključiti da su konji
jima i urbanizaciji tako i u slučajevima kad su u u trgovinskim odnosima Italija - Ilirik tretirani
pitanju krajevi gdje su kolonizacija i širenje grad- kao sastavni dio ratne opreme, pa je zato postojala
skog elementa bili jači (napr. oblast uz donju Ne- kontrola i ograničenje njihovog izvoza u Ilirik?".
retvu, visoravan Brotnjo, dolina Trebižata, Livanj-
sko Polje), treba vrlo oprezno davati zaključke baš
zato što smo još uvijek prisiljeni da primjenjujemo a) Fundi i villae rusticae
opšta znanja o zemljišnim odnosima u rimskoj drža-
Kako se odrazila struktura poljoprivrede na for-
vi. Razumije se, proces rimske urbanizacije i uvo-
miranje antičkih naselja vezanih za tu granu pri-
đenje rimskih institucija donosili su diferencira-
vrede? Vidjeli smo da rimska vladavina u osvojenim
nje - stvarao se privilegisan društveni sloj velepo-
područjima donosi unapređenje poljoprivredne pro-
sjednika, vlasnika zanatskih radionica i trgovaca, a
izvodnje koje u raznim zemljama dobiva različit
s druge strane sloj onih koji rade na zemlji i u ra-
intenzitet. Ono što nas ovdje interesuje jeste polo-
dionicama'v. U kojoj mjeri i kako se ovaj proces
žaj i uloga poljoprivrednih dobara (fundi) i aglo-
odrazio na pojedine krajeve BiH, naročito s obzi-
meracija koje su nastale na takvim imanjima (vil-
rom na raznolike uslove razvitka prije i za vrijeme
lae rusticae).
Rimljana, - zasad znamo samo u opštim okvirima
i razmjerama. Načelno, i područje rimske Dalmacije Tokom dosadašnjih otkrića u BiH konstato-
ulazi u sklop velikog državnog prostranstva na ko- vani su ostaci nekih naseobina koje su nastale na
jem se unapređuje poljoprivreda: privođenje novih antičkim poljoprivrednim dobrima. U novije doba
kompleksa zemljišta obradi, krčenje šuma, stvara- na pojedinim dobrima obavljena su iskopavanja.
nje velikih domena i sl. O tome postoje pouzdane Poznavanju ovih aglomeracija doprinijelo je istra-
vijesti za izvjesne dijelove Rimskog Carstva (Brita- živanje cesta i naselja uopšte, pri čemu su lakše mo-
nija, ravnice u Španiji, Galija, Panonija, mnogi kra- gle biti uočene činjenice koje govore o postojanju
jevi Ilirika i dr.). - Međutim neka područja osvo- poljoprivrednog dobra u ovom ili onom području.
jenih zemalja ostala su bez bitnih promjena u pri- Međutim poljoprivredna dobra i njihove naseobine
vrednoj strukturi. Ono što je bilo zajedničko više- ni izdaleka ne poznajemo onoliko koliko to zaslužuje
manje svim zemljama koje su ušle u Rimsko Carstvo izučavanje ovog oblika poljoprivredne proizvodnje
jeste intenziviranje privrednih djelatnosti i pojača­ i novih aglomeracija koje su izrasle na bazi takve
na eksploatacija prirodnih dobara. Rimskim grado- proizvodnje. Rimska vladavina je i u našim kraje-
vima i brojnim vojnim jedinicama potrebno je sve vima pomagala stvaranje velikih imanja. Posebna
više poljoprivrednih, zanatskih, rudarskih i drugih obilježja tih imanja i njihov značaj u razvitku po-
proizvoda. Državna organizacija, kopneni i pomor- ljoprivrede kod nas nisu nam poznati, ali već i ono
ski putevi i otvaranje novih tržišta omogućuju sna- što dosad o njima znamo pokazuje da je u pojedi-
žniji razvitak trgovine i prometa'". Ekonomiku kra- nim oblastima Bosne i Hercegovine krupna poljo-
jeva današnje Bosne i Hercegovine u antičko doba privreda zauzimala vidno mjesto. Naravno, posta-
o kojoj nema dovoljno izvornih vijesti poznajemo nak i razvitak domena i poljoprivrednih aglomera-
pretežno po onome što nam pružaju otkrića na te- cija na njima bio je uslovljen ne samo prirodnim
renu i spomenici materijalne kulture. Hercegovina faktorima (plodno i prostrano zemlj ište, lokalni i
je proizvodila vino, ulje i žitarice, ali žitarica, nije privredni izvori i sl.) već i položajem prema drugim
imala dovoljno, pa ih je morala uvoziti. U hercego- aglomeracijama i saobraćaj nim linijama. Posljednjih
vačkom izvozu važno mjesto su zauzimali drvna godina vrše se obimni radovi na otkrivanju veće
građa i stočarski proizvodi. Izvoz drvne građe i sto- rimske villa rustica u Višićima kod Capljine'". U
čarskih proizvoda iz provincije Dalmacije potvrđen dolini Neretve kod Lisičića iskopavanjem su konsta-
je i u Expositio totius mundi et gentium 53"4. Sva- tovani ostaci triju villa rustica sa cijelim komplek-
kako su te proizvode, osim Hercegovine, koja je u som gospodarskih zgrada i nalazima poljoprivrednog
antičko doba bila znatno šumovitija no danas, da- oruđa, a tragovi otkopane zgrade u Celebićima upu-
vali i krajevi poznati po gajenju stoke - Livanjsko, ćuju na pretpostavku da je i tu postojala villa ru-
Duvanjsko, Glamočko, Kupreško Polje a možda i stica'". Iskopavanja su takođe pokazala da je u Ran-
drugi planinski rejoni koji su imali dobre komuni- kovićima kod Travnika postojala villa rustica u cen-
kaciske veze sa lukama na Jadranu. Nalazi novca tru predjela u kome su konstatovani tragovi i dru-
od republikanskog doba do Konstantina I u planin- gih rimskih zgrada'". U Proboju kod Ljubuškog, ta-
skim predjelima iznad Konjica (Umoljani i Bjele- kođe na pogodnom mjestu i sa dobrim prirodnim
mić), pa novci na Vran-planini, na Ljubuši planini uslovima, nalazila se villa rustica koja nam je iza
i u susjednim krajevima potvrđuju da su ove planin- sebe ostavila brojne primjerke poljoprivrednog oru-
ske oblasti sa svojim proizvodima učestvovale u trgo- đa'". Prema nalazima gospodarskog oruđa i prema
vini i prometu. Razvijeno stočarstvo omogućilo je položaju u centru izrazitog poljoprivrednog rejona
izvoz i drugih sirovina i gotovih proizvoda (kože, na rijeci Neretvi, vjerovatno je i Mogorjelo kod Ča­
tkanine) 5:>. Rane trgovinske veze Hercegovine sa pljine bilo antička villa ili glavni objekat državnog
zemljama na Jadranu, naročito veze koje su se raz- imanja (palatiumj'". Na Stupu u Sarajevskom Polju
vile između krajeva na donjoj Neretvi i u dolina- iskopane su ruševine rimske zgrade nekog j ačeg po-
ma Trebižata i Bregave sa prekomorskim zemlja- ljoprivrednog gazdinstva u kome je bio zaposlen veći
ma, omogućene su blizinom tih krajeva Naroni i broj radnika i koje je imalo svoju radionicu za
opravke i, možda, za proizvodnju poljoprivrednih
činjenicom da se Neretva mogla koristiti kao plovna
alatki'". Sarajevsko Polje je pružalo mogućnosti za
saobraćajnica'". Nalazi iz Hercegovine koji indici-
stvaranje ovakvih i sličnih dobara, tako da među
raju ranu trgovinu sa grčkim i italiskim trgovcima antičkim naseobinama oko Ilidže možemo tražiti
brojniji su i značajniji no oni u Bosni. Prema po- aglomeracije koje su nastale na poljoprivrednim
datku Livija (XLIII, 5), vidi se da je izaslanicima gazdinstvima i posjedima. Takvoj aglomeraciji.mo-
nekih ilirskih plemena, među kojima i japodskim, gla bi odgovarati i rimska naseobina u Hrasnici kod
bilo 170 g. st. e. dozvoljeno da uz posebnu dozvolu Ilidže čiji ostaci do danas nisu posebno ispitivani'".
mogu u svoje krajeve uvesti iz Italije po 10 konja. Izgled ruševina rimske zgrade li Pleševici kod Roga-
90

tice i njen položaj takođe odgovaraju jednoj villa socijalnoj i privrednoj strukturi, kao sastavni dio
rustica; slično je i sa građevinskim ostacima na ušću rimske države poprimali i izvjesne opšte karakteri-
potoka Kosove kod Ustikoline koji bi mogli poticati stike rimskog robovlasničkog društva. Stabilnost
od jedne rimske vile?", Već smo u prethodnom izla- države u prva dva vijeka Rimskog Carstva stvorila
.ganju, na osnovi građevinskih tragova, nalaza i po- je uslove za bolju i intenzivniju poljoprivrednu pro-
ložaja otkrivene rimske zgrade, iznijeli mišljenje da izvodnju. U toj grani privrede i država i privatni
je u Novom Šeheru kod ŽepČa postojao fundus sa posjednici pokazali su veliku preduzimljivost. Ve-
villa rustica. Izraziti poljoprivredni rejoni u sjever- liki posjed koji je jedna od karakteristika privredne
noj i sjeveroistočnoj Bosni pretstavljali su oblast u i društvene strukture Rimske Imperije tražio je što
kojoj su se vrlo dobro mogli razviti oblici krupne veće prinose i prihode. Novi fundus-i imali su vidnih
poljoprivredne radinosti. Pri tome treba imati u vidu zasluga za unapređenje agrarne privrede u provin-
činjenicu da su na takvu organizaciju i strukturu cijama, jer su u njima primjenjivani bolji metodi
poljoprivrede uticali ne samo prirodni uslovi same rada koji nisu bili bez uticaja na metode rada u
oblasti već i blizina prostranih panonskih krajeva sitnoj poljoprivrednoj proizvodnji. Međutim krupni
za koje znamo da SU u rimsko doba doživjeli polet posjed nije uništio sitne posjede koji su za cijelo
u unapređenju i proširenju poljoprivredne proizvod- vrijeme Rimskog Carstva egzistirali. Posljednji vi-
nje (upor. Aurelius, De Caes., 40, 9, 10). Ostaci rim- jekovi Rimskog Carstva označavaju pojačano ugro-
skih naselja oko Bijeljine i Janje potiču od gospo- žavanje sitnijih gazdinstava od strane krupnih do-
darskih zgrada na fundus-ima i pokazuju da je u ovom mena i njihovo stalno širenje na račun malih po-
kraju preovladavao način izgradnje zgrada od tvrdog sjeda?".
materijala. Veće iskopavanje obavljeno je u arealu Istraživanja u drugim zemljama Rimskog Car-
villa rustica u Brodcu?". Građevinskih tragova rim- stva pokazuju da su stvaranje fundus-a i porast broja
skih naselja nema u gradačačkom i brćanskom vila kao proizvođačkih aglomeracija išli naporedo sa
kraju gdje bi takođe trebalo očekivati veća po- stepenom urbanizacije i romanizacije pojedinih kra-
ljoprivredna dobra. U ovom slučaju svakako je jeva. S druge strane, broj vila znatno je veći u pre-
po srijedi drugi način izgradnje kuća, uslovljen lo- djelima kroz koje prolaze važne rimske komunika-
kalnim sredstvima i udaljenošću glavnih komunika- cije. To najbolje pokazuju otkrića uporajnskim obla-
cija kojima bi se mogao dopremati građevinski mate- ctima i u Galiji (Narbonija, oblast oko Liona, po-
rijal. Na prostoru Lijevča Polja, s obje strane rimske dručja Saone, Loare i Sene, Normandija i dr.). Istra-
ceste Banjaluka-Bos. Gradiška, sačuvani tragovi živanja u Galiji, na Rajni i u Panoniji pokazala su
naselja pretstavljaju ostatke rimskih villae rusticae da je rimski period ovim zemljama dao veliki broj
kbje su bile izgrađene na većem broju fundus-a ovog domena i vila, ali je na širokim prostorima tih kra-
plodnog kraja. Na to smo posebno ukazali u topo- jeva u rimsko doba prevalirala seoska naseljenost sa
grafskom pregledu rimske ceste Banjaluka-Bos. Gra- svojim malim posjedima?".
diška. Pač pretpostavlja da se jedno poljoprivredno
dobro sa villa rustica nalazilo u Donjim Podgracima Za ispitivanje villae rusticae naročito je važno
i da kao vlasništvo nekog veleposjednika iz Sirmi- imati u vidu činjenicu da one pokazuju veliku razno-
juma datira iz ranog carskog doba'". I ostaci rim- likost tipova, veličine i broja zgrada koje sačinja­
skih zgrada na pogodnom mjestu u Strupniću (Li- vaju gospodarsko naselje. To su pokazala istra-
vanjsko Polje) izgleda da potiču od neke ekonomije živanja u drugim zemljama Rimskog Carstva. Pre-
i njenih gospodarskih zgrada'". U bihaćkom kraju \ ma tome, svaki pojedini kompleks gospodarskih
takođe su postojale ovakve gospodarske zgrade na
zgrada na fundus-u zahtijeva detaljno ispitivanje i
poljoprivrednim ekonomijama: dosad je otkopana posebnu obradu. - Naša dosadašnja znanja o polo-
villa rustica u Založju?". Ostaci jedne veće villa žaju fundus-a i o ekonomskim zgradama na njima
svjedoče da ni na području Bosne i Hercegovine ne-
rustica konstatovani su i u Ljusini kod Otoke (bli-
zu Bos. Krupe)?", Vjerovatno je i na drugim mje- ma otstupanja od opštih uslova za smještaj i izgrad-
stima u Bosni i Hercegovini bilo poljoprivrednih nju ovih poljoprivrednih dobara. Blizina gradova i
većih naselja kao i komunikacije, pored prirodnih
ekonomija i aglomeracija na njima, kao što se može
očekivati da naiđemo i na tragove rimskih villa
uslova, uticali su na stvaranje fundus-a i njihovih
urbana. ekonomskih centara. Veća naselja kao potrošački
centri proizvoda sa poljoprivrednih ekonomija i ko-
Iz ovoga što smo iznijeli o većim gazdinstvima munikacije kao saobraćajnice za transport tih pro-
i ekonomskim objektima tih gazdinstava vidi se da izvoda na veću ili manju udaljenost - pretstavljaju
je naše znanje o veličini. i značaju villae rusticae one faktore koji privlače i uslovljavaju nastanak
kao centara poljoprivrednih dobara nedovoljno, jer fundus-a i njihovih aglomeracija. Fundus-i u Proboju,
su istraživanja u tom pogledu takoreći tek započela. Višićima i oko Mogorjela nalaze se uz veća naselja
I kao što nam je zasad nemoguće davati bliža i odre- (Humac, Ljubuški i dr.; Narona, Čapljina i dr.), a
đenija obilježja villae rusticae, njihove veličine, pla- osim toga leže uz važne komunikacije (Salona-Na-
na i rasporeda ekonomskih zgrada, i iz toga stvarati rona, sc. Scodra; Narona - dolinom Neretve). Slično
zaključke o obimu poljoprivredne proizvodnje i o ie sa fundus-ima u dolini Neretve od Konjica do
poljoprivrednoj strukturi uopšte, tako je neopravda- Rame gdje je u rimsko doba naseljenost bila vrlo
no već sada tvrditi da je u Bosni i Hercegovini teško intenzivna. Sarajevsko Polje sa svojim poljoprivred-
naći antičke veleposjede, jer da konfiguracija zemlji- nim gazdinstvima imalo je brojne potrošače u sta-
šta i klima nisu bile pogodne za stvaranje velikih novništvu antičke Ilidže, antičkog Sarajeva i drugih
ekonomij a i da za to nij e bilo istoriskih uslova?". susjednih mjesta. I ovdje je komunikacija koja je
Za formiranje fundus-a na izvjesnim područjima Bo- iz doline Neretve preko Sarajevskog Polja vodila na
sne i Hercegovine postojali su prirodni uslovi, napr. Drinu pružala jedan od uslova za postanak i razvoj
u Posavini, Lijevče Polju, Bihaćkom Polju, dolini većih poljoprivrednih ekonomija. Navedenim uslo-
donje Neretve i dr., a osim toga razvitak pojedinih vima odgovarale bi ekonomije kod Rogatice, oko Bi-
krajeva omogućavao je stvaranje takvih posjeda. jeljine i u bihaćkom kraju. Što se tiče velikih posjeda
Ne treba gubiti iz vida činjenicu da su krajevi da- i villae rusticae u Lijevču Polju i kod Donjih Pod-
našnje Bosne i Hercegovine, pored specifičnosti u gradaca, njihov položaj u blizini centara (Servitium,
91

Ad Fines, Castra) i uz važnu komunikaciju (Castra- što je najveći dio praistoriskih i antičkih rudišta
Servitium )ukazuje na to da su ova poljoprivredna neispitan.
dobra igrala značajnu ulogu u snabdijevanju tih cen- Prije prelaza na razmatranje o rudarskim nase-
tara i vojnih jedinica koje su bile stacionirane u ovom ljima daćemo sumaran osvrt na antičko rudarstvo
kraju. Veliko imanje u Strupniću na Livanjskom naših krajeva, na značaj pojedinih rudarskih rejona
Polju odgovaralo bi u svemu potrebama gusto na- i rudišta i na tragove rudarske radinosti u njima.
seljenog područja na kojem se nalazio najmanje Potreban je takođe i osvrt na materijalne ostatke
jedan municipium i kroz koje je prolazila magistrala praistoriskog rudarstva na području današnje Bosne
Salona-Servitium. i Hercegovine. Radi bolje preglednosti drža ćemo se
Prema tome, na području Bosne i Hercegovine uobičajene teritorijalne podjele rudišta po oblastima:
karakter poljoprivrednih naselja imala su ne samo Srednjebosanska rudonosna oblast
sela rasturena po cijeloj zemlji već i villae rusticae - Zapadnobosanska rudonosna oblast
koje su pretstavljale centar domena (praetorium
fundi). Kao posebna vrsta aglomeracija, villae ru- - Istočnobosanska rudonosna oblast
sticae su za proučavanje antičkog perioda Bosne i Područje između gornjeg toka Vrbasa, Lašve,
Hercegovine značajne radi osvjetljavanja pitanja: u Bosne, Neretve i Rame poznato je pod nazivom Sred-
kolikoj mjeri je bio razvijen veliki posjed, kakve je njebosanska rudonosna oblast ili Srednjebosansko
promjene doživljavao, kakva je bila organizacija rudogorje. Najpoznatija rudišta ove oblasti jesu: pla-
rada i upravljanja u njemu. Bolje poznavanje ve- nina Vranica i porječje gornjeg Vrbasa, Mračaj i
likih posjeda i aglomeracija na njima u znatnoj Maškara jugoistočno od Gornjeg Vakufa, dolina
mjeri bi doprinijelo poznavanju društvenih i eko- Lašve, okolina Kreševa, Fojnice i Vareša?".
nomskih odnosa u krajevima rimske Dalmacije. Re- Arheološki nalazi pokazuju da rudarstvo u ovoj
zultati istraživanja poljoprivrednih ekonomija i nji- oblasti datira još iz praistoriskog doba. U Mračaju
hovih naseobina koji su dosad postignuti, napr. u i Maškari izgleda da je već u bronzano doba eksploa-
Francuskoj i Belgiji, omogućili su uočavanje izvje- tisan bakar?". Na Gradini kod Varvare pri izvoru
snih opštih obilježja tih domena, naročito u pogledu Rame dokazana je metalurgiska djelatnost u pra-
njihove veličine i značaja, promjena koje su oni do- istorisko do ba?". Poznata rudišta zlata nalaze se na
življavali i činjenica koje pruža njihova toponi- Vranici i u porječju gornjeg Vrbasa?", Na tim ru-
mija?". Razumije se, obilježja domena u Galiji ne dištima su stanovnici ovih krajeva radili još prije
moraju biti identična sa obilježjima domena u dru- dolaska Rimljana. O zlatu u provinciji Dalmaciji na-
gim zemljama. Šta je zajedničko za razne dijelove lazimo i zabilješke kod rimskih pisaca. Car August
Rimskog Carstva, a šta ostaje specifično - treba stavlja u zadatak namjesniku Dalmacije da odmah
tačno uočiti i razlučiti. Izvjesne opšte karakteristi- priđe iskorišćavanju rudišta zlata u osvojenim kra-
ke, o kojima je već bilo riječi, prihvaćene su kao jevima provincije Dalmacije: »Sed Augustus perdo-
činjenice, ali u njihovom okviru ostaje obilje lokal- mandos Vibio mandat, qui efferum genus fodere ter-
nih specifičnosti. ras coegit aurumque repurgare; quod alioquin gens
omnium cupidissima eo studio, ea diligentia anquirit,
ut illud in usus suos eruere videantur« (Florus, Epit.
b) Rudarstvo i rudarska naselja II, 25). Značajno je to da je ovom poslu rimska vlast
Važan vid ekonomike u rimskoj Dalmaciji pret- prišla odmah i da je prisilnim mjerama tjerala do-
maće stanovništvo na rad u rudnike. Brzo otvara-
stavljalo je rudarstvo. Poseban značaj imali su ru-
darski rejoni današnje Bosne i Hercegovine, naro- nje rudnika zlata po dolasku Rimljana pokazuje da
čito oni u kojima je eksploatisano željezo, srebro i
je eksploatacija zlata bila poznata i u praistorisko
zlato. Treba napomenuti da je proučavanje antičkog doba.
rudarstva vrlo značajno u opštem izučavanju isto- Iz druge vijesti doznajemo da se u provinciji
rije Bosne i Hercegovine. O rudarstvu na području Dalmaciji dobivalo dosta zlata i da je, svakako, na
današnje Bosne i Hercegovine u praistorisko vrije- tom poslu morao biti zaposlen znatan broj radnika.
me ne znamo mnogo, jer posebnih ispitivanja u tom To je Plinijeva vijest (NH XXXIII, 21): »Invenitur
pogledu nije bilo. Nalazi na terenu - rudarska oru- (sc. aurum) aliquando in summa tellure protinus,
đa, oprema i sl. - nisu brojni, ali pokazuju da je rara felicitate, ut nuper in Dalmatia principatu Ne-
stanovništvo današnje Bosne i Hercegovine i u pra- ronis, singulis diebus etiam quinquagenas libras fun-
istorisko doba znalo za kopanje ruda i dobivanje dens«. I pjesnik Stacije (Silvae I, 2, 13 i III, 86) spo-
~etala. Ni za antičko rudarstvo nije bilo posebnih minje zlato kao dalmatinski metal. Marcijal (Epigr.
istraživanja, i cio posao se uglavnom iscrpljivao u X, LXXVIII, 1, 5) takođe govori o Dalmaciji kao
prikupljanju nalaza na rudištima. Prikupljeni ru- zlatonosnoj zemlji.
darski predmeti malobrojni su i oskudni, a vijesti Opravdano je mišljenje da se ove vijesti an-
kod antičkih pisaca sporadične i rijetke. Na većini tičkih pisaca o dobivanju zlata odnose uglavnom na
bosanskih rudišta u toku dugih istoriskih perioda područje Srednjebosanskog rudogorja. One se tiču
eksploatacija je vršena kontinuirano, tako da su doc- prvenstveno zlata iz rječnih nanosa Vrbasa i nje-
niji radovi zatirali tragove starijih rudarskih rad- govih pritoka, zatim Lašve i Fojnice sa pritokama,
nji i rudarskih aglomeracija. Usljed toga, zasad još ali u njima je svakako riječ i o zlatu iz korjenih
uvijek ne možemo procijeniti obim proizvodnje an- rudišta. Tragovi rudarskih radova pokazuju da su
tičkih rudnika Bosne i Hercegovine, niti dati pot- Rimljani na Vranici kopali zlato iz korjenih leži-
punu sliku o rudarskim naseljima i životu u njima. šta. Inženjer Konrad je prije više od 80 godina pro-
Za najvažnija pitanja o rudarima i njihovom polo- našao nekoliko stotina pinga na obroncima Rosinja
žaju, o vlasničkim odnosima na rudištima Bosne i jznad Gornjeg Vakufa i velike gomile ispranog pi-
Hercegovine, o zakupu, sistemu kontrole nad pro- jeska kod Crvene Zemlje, zlatnog Guvna i drugih
izvodnjom, i sl. nemamo vijesti kod antičkih pisaca. mjesta?", Ovi ostaci antičkog rudarstva i kanalrko-
Naravno, teško da bi se moglo očekivati da će istra- j ima se dovodila voda na mj esta gdj e se ispiralo
živanja rasvijetliti sva ova pitanja, ali ne treba odu- zlato - sačuvali su se do naših dana. Nazivi mnogih
stati od pokušaja izučavanja u tom pogledu, tim prije lokaliteta urejonu Vranice i~Gor. Vakufa potsjećaju
92

na nalazišta ove rude: Zlatno Vrelo, Zlatan-Vrelo, darsko-topioničarskihradova. U rudama ovoga kraja
Zlatan Potok, Zlatno Guvno, Crvena Zemlja i sl. ima i drugih metala: olova, srebra, žive i dr.
Gomile prepranog šljunka na Bistrici IKrupi, pri- Stručna literatura o rudnom bogatstvu Bosne
tokama Vrbasa kod Gornjeg Vakufa, pouzdano svje- i Hercegovine ne propušta da istakne da Vareš i
doče o radovima na eksploataciji zlata iz rječnog njegova okolina pretstavljaju važne i davnašnje
nanosa. centre rudarstva željeza. Oko Vareša leže velike
Poznata su i nalazišta cinabarita na Zec-planini, naslage željeznih ruda koje daju dobar metal. Na-
Čemernici i Zahoru'". Nemamo podataka koji bi ravno, prvenstveno se misli na Vareš kao jako sre-
potvrdili da se ovdje vadila živa iz cinabarita u dište srednjevjekovnog i novijeg rudarstva o čemu
predrimsko i rimsko doba. Međutim znanje dobi- ima znatnih tragova i podataka. O Varešu u antičko
vanja žive vrlo je staro. Osim toga, živa je potrebna doba znamo vrlo malo, i to samo po nalazima novca.
u skupljanju sitnih čestica zlata, tako da je njihova Po tome bi se moglo zaključiti da ovdje nisu radili
eksploatacija međusobno povezana. To je mogao biti antički rudnici željeza. Ali neki drugi momenti oprav-
slučaj i na ovom području. Takođe je važna činjenica davaju mišljenje prema kojem je u vareškom ba-
da se zlato i živa na zapadnom podnožju Vranice zenu eksploatisana željezna ruda u praistorisko i
nalaze u istoj rudi - tetraedritu'". rimsko doba. Glasinački Iliri su još u halštatsko doba
Posebno nas interesuje rudarstvo željeza u ovom morali uvoziti željezo za svoju razvijenu metalo-
tehničku radinost. Najprirodnije je da su ga dobav-
dijelu Srednjebosanske rudonosne oblasti. Geolo-
ška istraživanja potvrđuju da željeznih ruda ima na ljali iz rejona Vareša, Kreševa i Fojnice koji su im
planinama Vranici, Radovanu i Rosinju, oko Gornjeg bili najbliži. Razumije se da je Rimljanima bilo lako
Vakufa, Bugojna, Donjeg Vakufa i na Komaru'". produžiti i intenzivirati rad željeznih rudnika koje su
Zasada se može samo pretpostavljati da je ovdje ovdje zatekli. Osim toga, ne treba gubiti iz vida či­
eksploatisano željezo u praistoriskim periodima, dok njenicu da su i oko Vareša tragove starog rudarstva
arheološki nalazi potvrđuju da je u ovom jako na- zatrli intenzivni rudarski radovi srednjeg i novog
seljenom kraju bilo razvijeno rudarstvo željeza za vijeka.
vrijeme Rimljana. O tome smo već govorili u pret- U Zapadnobosansku rudonosnu oblast spadaju:
hodnom izlaganju'". predio Majdan - Sinjakovo blizu Mrkonjićgrada i
rudarski rejoni Sane, Japre i Une. To su područja
Srednjebosanskoj rudonosnoj oblasti takođe pri- bogata željezom uz koje se nalazi olovo, a nešto i ba-
padaju rudarski rejoni u porječju Lašve i okolini kra'". Distrikt Majdan - Sinjakovo kod Mrkonjić­
Fojnice i Kreševa koji su poznati po nalazištima grada poznat je po naslagama željeznih i bakrenih
zlata i željeza'". O istoriji rudarstva u dolini Lašve ruda. Arheološka proučavanja ovog regiona pružila
nije mnogo pisano, a i što se pisalo to su bile samo su nam podatke o njegovom rudarstvu željeza u pra-
uzgredne napomene povodom arheoloških otkrića. istorisko i antičko vrijeme'". Ne znamo da li je ovdje
Ipak postoje indicije koje omogućuju da se dobije u antičko doba vađen bakar, ali je moguće da su
pretstava o najstarijoj rudarskoj kulturi ovog re- Rimljani u Sinjakovu imali i rudnik bakra?", U di-
giona. Ovdje se ispiralo zlato iz rječnih nanosa, o striktu Majdan - Sinjakovo mogu se i danas naći
čemu svjedoče velike naslage prepranog pijeska na
ostaci i oruđa antičkog rudarstva. Prilikom obilaska
Lašvi kod Varošluka blizu Turbeta, kod Dželilovca, ovoga kraja 1953 g. pisac ovog rada našao je neke
Krčevina, oko potoka Vrela i na drugim mjestima.
nove ostatke rimskog rudarstva (veliki odlivak že-
Ispiranje zlata vršeno je i na pritokama Lašve niz- o ljeza, željezni čekić i dr.) i ustanovio da su ovdje
vodno od Travnika. Prema veličini tih gomila može još dobro očuvana mjesta na kojima se vadila i pre-
se zaključiti da je obim radova na ispiranju zlata u rađivala ruda (jame, troskovišta).
dolini Lašve bio velik i da Lašva pretstavlja jednu
od najpoznatijih bosanskih rijeka po nanosima zla- U Mrkonjićgradu nedaleko od Majdana i Sinja-
tonosnog pijeska i po njegovom ispiranju u rano isto- kova takođe se nalaze ostaci starih rudarskih i topi-
oničarskih radova. Teško je reći da li se tu radi o
risko doba'".
antičkim ili o srednjevjekovnim radovima, ili možda
Ne zna se da li je na Lašvi i u praistorisko i o jednima i o drugima. Za vrijeme istraživanja u
doba ispirano zlato. Razna oruđa, tragovi naselja i ovim mjestima saznali smo da je 1948 g. prilikom
drugi nalazi u dolini Lašve govore o gustoj naselje- izgradnje ceste od Mrkonjićgrada u pravcu Manjače
nosti ovoga kraja u praistorisko i rimsko doba. Za otkriveno dosta odlomaka rimske keramike pomije-
nas su ovdje najinteresantnija ona mjesta gdje po- šane sa troskom. Na brdu Crvljenica iznad Mrkonjić­
stoje tragovi antičkog rudarstva i metalurgije. Otkri- grada nalazi se veća rudarska jama, a 1947 g. na
ća u M. Mošunju su potvrdila da su se stanovnici nekoliko mjesta oko nje nađeni su komadi otkopane
ovog praistoriskog i docnije rimskog naselja bavili željezne rude'". Već je spomenuto da je Mrkonjić­
rudarstvom i metalurgijom. Naslage troske uz druge grad sa okolinom bio naseljen u rimsko doba i da
rimske nalaze u Travniku, Docu, Putičevu i nekim su kroz ovaj kraj, kako pokazuju najnovija istraži-
obližnjim mjestima govore o metalurgiskoj radinosti vanja, prolazile rimske ceste i putevi'".
u rimsko, a vjerovatno i upredrimsko doba'". Porječje Sane i Japre spada u red vrlo bogatih
O antičkim rudarskim radovima u distriktu Foj- rudarskih rejona. U njemu je od davnina eksploati-
nice i Kreševa nemamo mnogo podataka. Neke ri- sano željezo, a vjerovatno i olovo. Arheološka istra-
jeke koje protiču ovuda nanose zlatonosni pijesak. živanja doline Sane pokazuju da su domaći Iliri još
Gomile šljunka na rijeci Fojnici i njenim pritokama u praistorisko doba razvili znatnu rudarsku i me-
pokazuju da se ovdje od davnina ispiralo zlato'". talurgisku kulturu?". Rimsko rudarstvo željeza do-
kazano je brojnim nalazima i tragovima na više mje-
Što se tiče antičkog rudarstva oko Kreševa i sta. U Sehovcima kod Sanskog Mosta i na brežuljci-
Fojnice, treba napomenuti da su intenzivni rudar- ma Troska prema Starom Majdanu otkrivene su
ski radovi kroz srednji vijek i u novije doba pre- rimske talionice, a na Vracar-Gradu kod Briševa
krili tragove antičkog rudarstva. Oko Fojnice i Kre- praistoriske i rimske talionice'". Velike naslage tro-
ševa nailazi se na stara troskovišta željeznih ruda ske nalaze se oko Adamuše i Briševa. Iz Briševa po-
koja su preostala od srednjevjekovnih i antičkih ru- tiču dva natpisa (CIL III, :f3239 i 13240) koji spomi-
nju funkcionera Željeznih rudnika u tn VIJ. n. e. sagledati kad se imaju u vidu tragovi rudarskih ra-
(vilicus ferrariarum i vir egregius procurator). Ne- dova u zapadnim krajevima Srbije prema Drini.
davno je u Ljubiji pronađeno još nekoliko epigraf- Nalazi iz Gradine (Domavia) i njene okoline, o
skih spomenika od kojih su dva značajna po tome kojima je već bilo riječi, pokazuju da je srebrenički
što su ih postavili rudarski funkcioneri, i to: pro- rudarski rejon igrao važnu ulogu u životu ovog di-
curator Verecundus 209 g. n. e. za vrijeme Septirnija jela Rimskog Carstva. Okolinu Srebrenice karakte-
Severa i procurator Macrinus i vilicus Heliodorus rišu dva perioda rudarske djelatnosti: antički i sre9-
228 g. n. e. za vrijeme Aleksandra Severa'". Na njevjekovni. Ovdje je eksploatisana olovna ruda iz
osnovi ovih nalaza možemo zaključiti da se u Bri- koje se dobivalo srebro. Ruda je kopana oko Doma-
ševu ili Ljubiji nalazilo sjedište rudarske admini- vije, a topljena je u Domaviji i kod samih majdana
stracije i uprave za ovaj kraj. u Sasama. Za praistoriske rudarske radove u sre-
Tokom svojih ispitivanja u krajevima zapadne breničkom kraju govori to što su ležišta olova sre-
Bosne pisac ove studij e posj etio j e i rudarske re- bronosne rude u ovom kraju vrlo bogata, pa su ih
jone na Sani i Japri. Tom prilikom uvjerio se da Iliri kao vješti rudari lako mogli eksploatisati. Samo
je danas vrlo teško iznalaziti i proučavati tragove ime Domavia je ilirskog porijekla-P", Iz toga za-
antičkog rudarstva u Ljubiji i njenoj okolini zbog ključujemo da je još u praistorisko doba Domavia
toga što je moderni rudnik željeza zauzeo široko bila neki centar čiji se značaj u privrednom pogledu
područje i svojim radilištima prekrio ostatke stare mogao zasnivati jedino na rudarstvu, jer ovaj kraj
rudarske aktivnosti. Istina, i danas se tokom rudar- nema drugih bogatstava. U Tuzli je među praisto-
skih istraživanja i otvaranja novih radilišta nađe PD- riskim predmetima otkrivena zemljana posuda na
koji predmet koji upotpunjuje naše znanje o antič­ čijem dnu se sačuvao komad galenita. Okolina Tuzle
kom rudarstvu. Na Gradini kod Stare Rijeke, 9 km nema galenita, već je on mogao poticati iz Olova ili
daleko od Ljubije, pronađena je rudarska zemljana iz Srebrenice. Po onome što se zna o rudarstvu
lampa i drugo rudarsko oruđe - krampe, žel'[ezni Srebrenice, treba prihvatiti mišljenje da je galenit
bat i dr. koje se danas čuva u direkciji Rudnika Lju- u Tuzlu otuda dospio"?".
bija. Primjerci rudarskog oruđa u svemu odgovaraju
Što se tiče rimskih rudarskih radova, oni su u
alatkama koje znamo i sa drugih nalazišta'". U do-
ovom distriktu tekli kontinuirano od I do sredine
lini Stare i Majdanske rijeke još uvijek leže hiljade
IV vij. n. e. Po svemu sudeći, ti radovi su postigli
tona stare troske. Nema sumnje da bi dobro izve-
najveći intenzitet u III vij. i prvoj polovini IV vij.
dene akcije istraživanja i kopanja na nekim lokali-
n. e. O tome govore numizmatički i epigrafski nalazi.
tetima kod Ljubije i danas mogle otkriti nove spo-
U to doba, naročito sredinom III vij. n. e., Domavia
menike antičkog rudarstva.
je doživjela svoj procvat. Ona je postala ne samo živ
-Što se tiče doline rijeke Japre, ona takođe ima i prometan centar rudarstva već i važno admini-
dosta spomenika i tragova antičkog, a možda i pra- strativno sjedište rudarske uprave. Možda je ovdje
istoriskog rudarstva. Može se reći da su dolina J apre bilo sjedište šefa cjelokupnog rudarstva za rimske
i Blagaj danas naši najinteresantniji lokaliteti u po- provincije Dalmaciju i Panoniju, što znači za zemlje
gledu antičkog rudarstva. Najveći dio numizmatički~ današnje Dalmacije, Bosne i Hercegovine, Hrvatske
nalaza sa Japre datira iz IV vij. n. e., a samo manji i Slovenije, Istočne Kranjske, Štajerske, Austrije do
broj pripada III vij. n. e. To nas upućuje na zaklju- Bečke šume i za krajeve Podunavlja do Tise (natpis
čak da su ovdašnj i rudnici radili u III i IV vij eku. CIL III, 12721 = 8361: L. Domitius Eros procura-
Značajno je takođe i to da na Japri oko Blagaja ima tor metallorum Pannoniorum et Delrnatiorum). Kao
još i danas preko milion tona antičke željezne troske centar, Domavia je značajna i po tome što je u njoj
u kojoj je sačuvano oko 50% željeza (47-48% Fe i boravio prokurator za rudnike srebra. (Natpisi: CIL
2-3% Mn)97. III, 12734 = Valerius Super vir egregius procura-
Od ranije su poznati tragovi topioničarstva u tor argentariorum i CIL III, 12736 = Aurelius Ve-
Rakanskim Baricama kod Bos. Novog'": Nema sum- recudus vir egregius procurator argentariorum).
nje da je to u uskoj vezi sa rudarstvom u dolini Pisac ovog rada želio je da upozna još saču­
Japre jer se radi o istom rudarskom rejonu. Na po- vane ostatke antičkih rudnika oko Srebrenice, pa
dručju Sane i Une postojala je mogućnost eksplo-
je 1953 i 1958 g. posjetio srebrenički kraj. U Gra-
atacije olova i bakra pored eksploatacije željeza kao dini u kojoj su već izvršena zamašna arheološka
osnovne grane rudarstva, jer se uz željezne rude iskopavanja i danas su sačuvani ostaci rimskih zgra-
javlja olovo i bakar. Po mišljenju V. Simića teško
da i tragovi topioničarskog rada. Mjesto je već pre-
da bi antički i srednjevjekovni rudari kopajući že-
kopana i istraženo kao naselje. Međutim isp~ti.vanj~
ljezo propustili da kopaju olovo i bakar, pa je uz
rudarskih j ama u Sasama i na planinama LISCU I
rudarstvo željeza još od praistoriskog doba moglo da
Kvarcu, temeljito pretraživanje šireg predjela ~ase
ide i rudarstvo olova i bakra. To je vjerovatno tim - Gradina u cilju upoznavanja sa svim tragovima
prije, što su olovne rude davale srebro'". Postoji na- antičkog rudarstva i mjestimična iskopavanja - bila
lazište olova kod Otoke u blizini Bos. Krupe. Tu, bi nužna i svakako bi donijela korisne rezultate.
na brdu Mračaj, ostali su tragovi starih rudarskih Takva proučavanja u ovom kraju dosad nisu vršena.
i metalotehničkih radova, kao što su jame, potkopi i
troska'?". Za druge rejone Istočnobosanske oblasti ne zna-
Prema geološkim podacima, u Istočnobosanskoj mo pouzdano da li je u njima bilo rimskih rudar-
rudonosnoj oblasti nalaze se olovna, olovno-cinkana skih radova. Tu na prvom mjestu dolaze u obzir
i bakarna rudišta među kojima su najznačajnija olov- rejoni Olova, Borovice i Foče, u kojima su konsta-
no-cinkana srebronosna rudišta kod Srebrenice'?'. tovane rudarske dj elatnosti srednj eg vij eka 1 0 4 .
Istorija! rudarstva u ovoj oblasti, izuzev Domavije, U vezi sa razmatranjem uloge i značaja najsta-
nije dovoljno ispitana. Stoga i nemamo jasnije pret- rijeg rudarstva u Bosni i Hercegovini.inužno je uka-
stave o rudarstvu ovoga kraja u antičko doba, jer zati na razna mišljenja o tome. Prije svega da li je
ono što znamo o Domaviji tiče se samo jednog ogra- Bosna i Hercegovina u praistorisko doba imala jače
ničenog područja prostrane Istočnobosanske oblasti. ili slabije razvijeno rudarstvo i da li je stvarno pravi
Značaj rimskog. rudarstva u Podrinju može se bolje rudarski rad ovdje počeo tek po dolasku Rimljana.
94
Pitanje je važno, kako ćemo vidjeti, iz mnogo razlo- ranje rudarske proizvodnje išlo je uporedo sa sređi­
ga. Arheolog Devis, koji je proučavao antičko ru- vanjem opštih prilika u novoosvojenim krajevima.
darstvo u Evropi i kod nas, smatra da u Jugoslaviji Konstatacija da je za vrijeme Rimljana rudar-
nije bilo razvijeno rudarstvo u predrimsko doba i stvo u Jugoslaviji bilo naprednije i tehnički bolje
da su prave rudarske centre u našim zemljama uspo- opremljeno nego ono u Španiji i Britaniji - tačna
stavili tek Rimljani. Njegov zaključak zasniva se na je. Ali iz toga nipošto ne izlazi da je rudarstvo u
tome što je u krajevima Jugoslavije uopšte nađen našim krajevima tek tada počelo svoj vijek i da je
vrlo mali broj praistoriskih rudarskih alatki 10:;. Devis zato dobilo bolju i moderniju opremu. Naprotiv, tu
zastupa mišljenje da je u rimsko doba rudarstvo bilo je odlučna činjenica da su Rimljani kasnije zago-
razvijenije u istočnim oblastima Jugoslavije nego u spodarili našim krajevima. Oni su u to vrijeme već
zapadnim, mada se u svim krajevima protežu ve- bili gospodari srednjeg i zapadnog Mediterana (Afri-
like šume koje su jedan od prvih uslova za rudarske ka, Španija) i prostranih oblasti Galije. Iz ovih ze-
radove. On pretpostavlja da su rudnici u Jugosla- malja, poznatih po razvijenom rudarstvu u antičko •
viji za vrijeme Rimljana bili napredni, jer su imali doba, Rimljani su mogli prenijeti znatna rudarska
savremenija rudarska oruđa no što su u to vriteme iskustva i primijeniti ih u novoosvojenim krajevima
bila rudarska oruđa i postrojenja u rudnicima Spa- Ilirika. S druge strane, zaposjedanje naših krajeva
nije ili Britanije. Razumije se, ove pretpostavke su, od strane Rimljana pada baš u vrijeme sve većih
kako sam Devis kaže, zasnovane na oskudnim poda- potreba rimske robovlasničke države za metalima,
cima o najstarijem rudarstvu u našim krajevima"?". jer su mnogi poznati rudnici u ostalim dijelovima
Čurčić izražava mišljenje da se Iliri uopšte nisu Rimske Imperije počeli gubiti svoj značaj. Stoga su
bavili rudarstvom, naročito ne u starije doba. Usto Rimljani rudnike u Iliriku opremali i uređivali što
napominje da su Iliri bili pastirska plemena i da su bolje mogli sa ciljem da povećaju njihovu pro-
su sve svoje potrebe u metalnim proizvodima pod- izvodnju i da što uspješnije nadoknade gubitke koje
mirivali uvozom. Dakle, u praistorisko doba, prema je država imala usljed smanjene rudarske proizvod-
tom mišljenju, osim nešto malo kovačkog rada, Iliri nje u starijim rudnicima. Posebno treba ukazati na
se nisu bavili ni rudarstvom ni metalur-gijom"?". činjenicu da je rudarstvo naših krajeva u .doba Rim-
Međutim sa ulogom i značajem praistoriskog skog Carstva zbog blizine granice na Dunavu imalo
rudarstva u našim krajevima izgleda nam da stvari i izuzetnu strategisku važnost. Za sve to Rimljani
ne stoje tako. Mi smo upočetku uglavnom istakli su iskoristili rudarsku tradiciju indigenog stanovni-
razloge zbog kojih je kod nas najstarije rudarstvo štva. Ne može se reći da se radilo o nekim značaj­
slabo poznato, ali i pored toga postoje dovoljni do- nijim tehničkim tekovinama zatečenim u našim kra-
kazi koje pružaju dosadašnja arheološka istraživa- jevima, ali su iskustva i vještina domaćih rudara,
nja i na osnovi kojih se može govoriti o znatnim poznavanje terena i rudišta dobro došli Rimljanima
rudarsko-topioničarskim radovima na području Bo- u svim njihovim akcijama koje su vodile proširenju
sne i Hercegovine u praistorisko doba. Razumije se, rudarske proizvodnje.
starije faze u tom pogledu su slabije, kao što je to, Rudarstvo Bosne i Hercegovine u doba Rimljana
uostalom, slučaj i u drugim dijelovima svijeta. Ru- nastavak je rudarskih radova iz praistoriskog vre-
darska kultura naših krajeva, naročito ]J najmla- mena. Poslije definitivnog pokorenja ovih krajeva
đim fazama praistorije, nije neznatna. Ne može se Rimljani su odmah prišli jačem iskorišćavanju rud-
prihvatiti mišljenje da su praistoriski stanovnici nog blaga.
svoje potrebe u metalnim predmetima podmirivali »Kad su Rimljani godine 229 pr. n. e. započeli
isključivo uvozom. Početak upotrebe metala doveo je
rat na Ilire, u prvom su redu htjeli, da na istočnoj
do niza socijalnih i ekonomskih promjena koje su obali Jadrana osvoje nekoliko uporišta, s kojih će
uticale na razvoj prometa i trgovine raznim pro- prodirati na Balkanski poluotok, a preko njega i da-
izvodima, pa među njima i metalnim izrađevinama. lje na istok. Ilirski su krajevi bili tada već dobro
U takve odnose sa drugim krajevima stupale su i poznati u Italiji ne samo zbog gusara, nego i zbog
naše oblasti, o čemu govore nalazi uvezenog oruđa rudnog bogatstva. Rim, koji je koračao čvrstim ko-
i oružja od metala. Na osnovi toga ne smijemo stva- racima u imperijalizam i spremao se na drugi punski
rati zaključke da su naši krajevi izvozili samo sto- rat, trebao je oružja, dakle željeza, pa zatim bakra
čarske proizvode i razmjenjivali ih za metalne izra-
za pravljenje bronce. I jednog i drugog bilo je obilno
đevine. Valja imati na umu da je i unutar naših
u ilirskim krajevima, najviše u Bosni, s kojom su
oblasti postojala unutrašnja razmjena, pa svakako stanovnici Apeninskog poluotoka trgovali još neko-
i razmjena metalnih predmeta. Nalazi praistoriskih liko stoljeća ranije, kako nam to pokazuju ne samo
rudarskih oruđa u nekim starim rudnicima, mada etruščanske kacige što su nađene u Bosni, nego i
malobrojni, potvrđuju da je u praistorisko doba da- razni uzajamni utjecaj italskih i ilirskih metalnih
našnje Bosne i Hercegovine bilo rudarskih radova. proizvoda. Definitivno pokorivši ilirske krajeve, Rim
Razni ostaci metalurgiskog rada u mnogim kraje- je mogao obilno eksploatirati rudno blago na cijelom
vima Bosne i Hercegovine svjedoče o razvijenosti ilirskom teritoriju« 108.
metalurgije, koja je svakako išla za tim da najveći Za Rimljane je Bosna i Hercegovina bila važna
dio sirovinskih potreba podmiri kopanjem rude na kako zbog svog rudnog bogatstva i drugih privred-
licu mjesta ili dovozom iz bližih rejona. Stoji još i nih izvora tako i zbog svog geopolitičkog položaja.
ova činjenica: Rimljani su brzo stavili u pogon rud- Ona je zauzimala prostor između Jadrana s jedne
nike u našim krajevima i pojačali njihovu proizvod- strane i Posavsko-podunavske doline s druge strane.
nju. Najjača rudarska djelatnost u doba Rimljana Njome su mogle prolaziti važne komunikacije koje
obavljana je baš u onim krajevima za koje imamo su Rimljani brzo podigli ili su pristupili temeljitom
pouzdanije dokaze o eksploataciji ruda u praistori- udešavanju onih koje su zatekli. Oni su morali stal-
sko doba (Vranica i podnožje, Sana, Majdan - Si- no voditi brigu o bezbjednosti državne granice na
njakovo). Radilo se, dakle, o nastavku i proširenju Dunavu. Rimljane je u provinciji Dalmaciji u naj-
rudarskih radova koje je još ranije obavljalo indi- V2ĆOj mjeri privlačilo njeno rudarstvo koje su do-
geno stanovništvo. Naravno, proširenje i intenzivi- maći Iliri eksploatisali odavno. Dalmatinski rudnici
95
željeza u naoružavanju armija na Dunavu imali su hovu izgradnju i razvitak bila relativno bolja. Stoga
istu ulogu koju i galski rudnici u naoružavanju armi- cu u centrima rudarske proizvodnje organizacija i
ja na Rajni-?", oblici života obično bili u većoj mjeri gradski no
U svjetlu ovih činjenica o antičkom rudarstvu što je to slučaj u drugim, nerudarskim centrima. Ta-
na teritoriji Bosne i Hercegovine treba razmotriti kav primjer u Bosni i Hercegovini pružaju Doma-
pitanje intenzivnosti naseljavanja u pojedinim ru- via, rudarski centar kod Gornjeg Vakufa i naselje
darskim područjima. Posebno nas interesuju osnov- kod Kiseljaka izraslo na privrednoj osnovi koju mu
na obilježja rudarskih centara i rudarskih aglome- je pružalo rudarstvo u fojničko-kreševskom di-
racija uopšte. - Kraj oko Gornjeg Vakufa i Bugojna utriktu. Za ostala rudarska područja dosad obav-
obiluje tragovima brojnih naselja uz koje se redov- ljena istraživanja ne pružaju sliku takvih centara.
no nailazi na ostatke metalurgiskih radova. Narav- Svakako, rudarski radovi na eksploataciji plemenitih
no, za Rimljane je ovaj kraj bio privlačan i iz drugih metala (zlato: oko Gornjeg Vakufa, u porječju Lašve
razloga (zgodan položaj i raznovrsna privredna bo- i u distriktu Kreševo - Fojnica; srebro: u srebre-
gatstva), ali je sigurno da ih je rudarstvo najviše ničkom rudonosnom bazenu, sc. Argentaria) vidno
interesovalo. S tim u vezi su bile utvrde u nepo- su uticali na postanak i razvitak takvih centara. U
srednoj blizini radi zaštite rudnika i radionica, na- krajevima gdje su obavljane rudarsko-topioničarske
ročito ispirališta zlata. Ovdje su se, prema tome, na- djelatnosti željeznih ruda izgleda da su izostali veći
lazile vojne i druge posade koje su obezbjeđivale i značajniji centri gradskog tipa. Na to je, svakako,
rad u rudnicima i radionicama. Osnovno obilježje uticao sistem upravljanja i organizacije rada koji je
ovog rudarskog područja jesu mnoge gusto pore- na rudištima željeza bio drukčiji nego na rudištima
đane i dobro građene naseobine rimskog doba. plemenitih metala. O tome će još biti govora.
Za Zapadnu rudonosnu oblast Rimljani su bili Druga karakteristika rudarskih naselja u Bosni
naročito zainteresovani zbog njenih bogatih nalazi- i Hercegovini jeste obezbjeđenje radilišta. U svim
šta željeza. Materijalne dokaze iz arheoloških nalaza rudarskim rejonima konstatovana su utvrđenja koja
na terenu ove oblasti već smo naveli. Sigurno je da su bdjela nad bezbjednošću rada u rudnicima i to-
se na bogata nalazišta željezne rude u Posanju od- pionicama i nad komunikacijama tih područja. Cen-
nosi i važna vijest koju o željeznim rudištima u pro- tri rudarskih područja imaju obavezno utvrđenja -
vinciji Dalmaciji daje Kasiodor (Epist. XXV i XXVI): gornje gradove. Nad Gradinom (Domavia) dominira
»Praeterea ferrarias venas praedictae Dalmatiae cu- Gornji grad na kojem su otkriveni ostaci utvrđenja.
niculo te veritatis jubemus inquirere, ubi rigorem Distrikt Argentaria ima utvrda i na drugim mjesti-
ferri parturit terrena mollities, et igne decoquitur, ma. Kod Gornjeg Vakufa i Bugojna ovakvi kasteli
ut in duritiem transferatur. Hine, auxiliante Deo, se nalaze na prirodno pogodnim uzvisinama odakle
defensio patriae venit; hine agrorum utilitas pro- se lako moglo kontrolisati područje rudarsko-meta-
curatur, et in usus humanae vitae multiplici commo- lurgiskih radova i pružiti obezbjeđenje .centrima
ditate porrigitur ... (XXV)«. (Stražbenica kod Gornjeg Vakufa; Ostarina gradina
»Simeonem itaque virum clarissimum, cujus fi- kod Bugojna). Dolina rijeke Lašve poznata je po
dem olim nobis est cognita vel devotio comprobata, brojnim utvrđenjima na uzvisinama, a ostaci rim-
ad ordinationem siliquatici, nec non ferrariarum, ad skih fortifikacija susreću se kod mjesta gdje je kon-
statovana radinost na ispiranju zlata (ušće Bile kod
provinciam Dalmatiam nostra ordinatione direxi-
mus«. (XXVI). Viteza; ušća zlatonosnih potoka kod Turbeta i Dže-
lilovca). Na utvrđenja se nailazi takođe u krešev-
Naseljima u ovom kraju posebno obilježje daju sko-fojničkom i kiseljačkom kraju. U porječju Sane
brojne gradine od kojih su neke bile zaposjednute brojno su zastupljene utvrde kod mjesta gdje su sa-
i u rimsko doba. Značajno je da se brojno zastupljena čuvani tragovi rudnika i topionica (na Sastavcima
naselja i topionice nalaze na samim rudištima. južno od Sanskog Mosta, na Klisini, Gradina Ze-
Istočna oblast, koju u pogledu antičkog rudar- covi, Ovangrad na Japri itd.). Ovakvi kasteli na po-
stva poznajemo isključivo po srebreničkom kraju, godnim mjestima pružali su obezbjeđenje rimskim
pruža nam dokaza o tome kako rudnici utiču na rudnicima i u drugim krajevima na teritoriji dana-
razvitak kraja u kojem se nalaze. Okolina Gradine šnje Jugoslavije. Rudarsko područje Ralje u Srbiji
(Domavia) pokazuje da su tu postojala ugledna na- imalo je nekoliko rimskih kastela, a civilnom ru-
selja, saobraćajne stanice, depoi i sl. Naselje u kome darskom naselju tog područja pružalo je zaštitu rim-
je bila uprava, talionice i druge javne ustanove ima- sko utvrđenje na Gradištu čiji su zidovi djelimično
lo je svoje utvrđenje sa snažnim zidovima. Tragovi bili izgrađeni troskom '!". Utvrđenja u rudarskim po-
ovakvih utvrda nalaze se i na drugim mjestima oko dručjima redovno se nalaze na gradinama. Prema
Gradine. Srebrenički kraj je bio naročito dobro na- dosadašnjim znanjima i na osnovi rezultata najno-
seljen u rimsko doba, o čemu je već u našem rani- vijih istraživanja, izgleda nam da su gradine u ru-
jem izlaganju bilo govora. darskim krajevima dobile za vrijeme Rimljana
Prema tome, otkrića i nalazi iz rimskog perioda isključivo funkciju utvrđenja sa posadama. Što se
pokazuju da su rudarski rejoni u našoj zemlji bili tiče rudarskih naselja, karakteristično je to da su
intenzivno naseljeni i da su u njima uz rudarstvo se centri i središta pojedinih rudarskih rejona re-
snažnije djelovale i druge privredne grane (zanat- dovno nalazili podalje od samih rudnika. U rudar-
stvo, trgovina, transport). Naročito padaju u oči tra- skom bazenu Fojnica - Kreševo tragovi naselja sa-
govi naseljenosti u rudarskim područjima Srebrenice, čuvani su samo u dolinama - napr. u Lepenici i
Sane, Japre i gornjeg Vrbasa. Srebrenički kraj pret- kod Kiseljaka; slična je situacija u predjelu oko
stavlja najgušće naseljeno područje Bosne i Herce- Gornjeg Vakufa, pa u distriktima Argentaria, Sana,
govine u doba Rimljana. Pri tome je, svakako, Japra i Maj dan-Sinj akovo. Na svim ovim po-
odlučnu ulogu igralo to što se radi o rejonu u ko- dručjima rudarski centri sa metalurgiskim radioni-
jem se vadio plemeniti metal srebro i što je cio ba- cama ležali su urejonu rudišta, ali dalje od samih
zen imao pogodan položaj, naročito prema Panoniji. rudnika koji su se obično nalazili u brdima i pla-
Kad su u pitanju rudarska naselja, treba imati ninama, dakle podalje od planine Kvarca kod Gra-
u vidu da su materijalnaTfehničkasredstva za nji- dine (Domavia), od planina Tmora i Dusine u bazenu
Kreševo - Fojnica; kod Vranice kod Gornjeg Va ku- cita (Ann. VI, Hl) i Svetonija (Tib., 49)ii8. Bez obzira
fa, od Sinjakova kod Majdana. Rudarsko središte na to da li se u navedenim slučajevima radilo o uzi-
traži ravnicu i komunikacije. Suprotno tome, Pač manju rudnika u carski posjed ili o državnoj svo-
je smatrao da su se u rimsko doba rudarske naseo- jini nad kojom je car određivao pravo upravljanja
bine zadržale na uzvisinama, dok su ostala veća na- i rada, ovi podaci su značajni zato što obilježavaju
selja sišla u ravnicellI. Bliže radilištima vjerovatno prelaz na sistem centralizacije vlasništva nad rud-
su ležala rudarska sela (vici) u kojima su bili smje- nicima i prekid sa sistemom izdavanja pod zakup
šteni radnici, ali do nas se nisu sačuvali tragovi tih kakav je bio poznat u doba rimske republike. Iz-
aglomeracij a. gleda da su carevi, barem u rano carsko doba, mogli
Treće što treba istaći kao karakteristiku rudar-
preduzimati radikalne mjere kako u pogledu vlasni-
skih područja i naselja jeste gusta mreža komuni- štva tako i u pogledu upravljanja rudnicima. Takvi
kacija. Rudarska naselja su međusobno bila pove- postupci rimske države i careva pretežno su ogra-
ničavani na rudnike plemenitih metala. U posebnim
zana mrežom vicinalnih puteva, a kroz područja su
obično prolazile važne ceste. Transport rude i meta-
prilikama takvi postupci su prirnjenjivani i na rud-
lurgiskih proizvoda nalagao je izgradnju dobrih ko- nike željeza. Ali u doba ranog carstva nisu ni svi
munikacija u rudarskim oblastima. O cestama uopšte rudnici plemenitih metala bili etatizirani, jer nam
i o njihovoj funkciji u odnosu na rudarstvo posebno izvori govore i o privatnim rudnicima zlata iz tog
ćemo govoriti u toku daljeg izlaganja.
vremena. (Dig. VII, 1, 13, 5). Na osnovi toga, može
se pretpostaviti da u doba republike i u doba ranog
I, najzad, struktura stanovništva u rudarskim carstva rudnici nisu bili državni monopol, ali je
naseljima pretstavlja takođe jedno od njihovih obi- država fungirala kao najveći vlasnik rudišta'?". Na-
lježja. Rudnici su privlačili brojno stanovništvo koje ravno, kao što smo već vidjeli, postojale su razno-
se naseljavalo u centru rejona ili u rudarskim se- vrsne mogućnosti za ograničenja u privatnom ru-
lima. Rudnici i radionice imaju svoje upravnike, darskom vlasništvu kojima se rimska država ko-
nadzornike i raznovrsne činovnike, svoje slobodne ristila.
radnike, kažnjenike i robove. Rudnici privlače ljude
N~d rudnicima raznih provincija javljaju se
iz raznih zemalja. Tako se u rudarskim naseljima
formira stanovništvo koje pretstavlja etničku i so- raznolike forme vlasništva koje su prilagođavane
cijalnu mješavinu. U području Argentarije konsta- istoriskim i mjesnim prilikama pojedinih zemalja.
tovano je prisustvo Grka koji su se tu naselili kao Rostovcev smatra da su rudnici u Noriku Dalma-
~udarski stručnjaci ili trgovci-P, Odavde je i natpis
ciji i Galiji izdavani pod zakup krupnim' preduzi-
mačima'?". Ovi preduzimači (conductores) pretstav-
Jednog dekuriona iz Sirmija koji je u srebreničkom
lj~li su nasljednike publikanskih društava iz repu-
rudarskom distriktu kupovao rudu za kovnice svoga
grada'?", Po natpisima poznati su Heliodorus, Grk blikanskog doba i čini se da su kao neka vrsta polu-
sa Orijenta, kao naseljenik u Rakanskim Baricama službenih lica imali velika zakupnička prava'F'. Me-
đutim treba imati na umu da se conductores spomi-
i Philocyrius, takođe Grk ili Orijenatalac, u Agi-
ćima, dakle, obadva sa rudarskog područja Japra -
nju samo u vezi sa rudnicima željeza i da se uz njih
Bos. NOVPH. U Kiseljaku se javlja jedan libertus javljaju i procuratores (CI L III, 4788 i 5036 iz No-
~onesimus,. vjerovatno Orijentalac-l", a na natpisu
ricuma: . " c(onductor) f(errariarum) N(oricarum)
IZ Ocrkavlja, zapadno od Foče, spominje se jedan
... ; 4809 iz Noricuma: con. fer. N(oricarum)
oslobođenik Graecus, tj. Grk ili helenizirani Orijen-
P(annoniarum) D (elmatarum) et. .. pro ...
talac, koji je ovamo došao možda kao rudarski struč­ fer ... 122. Prema tome, rudišta plemenitih metala
njak'!", Sto se tiče naselja, i kod nas su kao što nisu izdavana pod krupni već samo pod mali zakup,
je to bilo u drugim zemljama Rimskog Carstva po- što je u uskoj povezanosti sa velikim potrebama
~tojali rudarski centri u kojima se nalazila uprava,
plemenitih metala za kovanje novca i sa većom kon-
Javne ustanove i sl., a osim njih rudarska sela ili trolom državne vlasti nad radom u rudnicima tih
logori u kojima su živjeli rudari.'!". Međutim teško metala. Mali zakupci poznati su i pod imenom co-
bi bilo očekivati da se ma gdje kod nas otkriju ostaci Ioni - upor. CIL III, 6313 = 8333 iz Rudnika u
rudarskih sela ili logora zato što su ovakve aglome- Srbiji. Stoga je vjerovatno da su dalmatinski rud-
racije redovno građene od slabog i neotpornog ma- nici zlata o kojima govori Plinije (NH, XXXIII, 21)
terijala. postali direktna svojina careva i da su bili eksploa-
tisani putem malih zakupaca (coloni) koji su pod
Vlasništvo nad rudištima i upravljanje rudnici- nadzorom prokuratora i drugih državnih činovnika
ma u rimskoj državi prema podacima koje nalazimo vršili i rudarske i metalurgiske poslove. Na taj na-
u izvorima pruža sliku raznovrsnih formi. Za naše čin je fiskus lakše procjenjivao vrijednost pro-
rudnike o tome nemamo direktnih vijesti u antičkim izvodnje, jer se radilo o gotovim proizvodima koje
izvorima. Iz natpisa znamo da su rudniciršrebra u su davali coloni, a ne o količini rude. Prokuratori
području Argentarije bili pod upravom rudarskih
su imali svoj službenički aparat koji je vršio razne
prokuratora čije se sjedište nalazilo uDomaviji. dužnosti i bdio nad interesima državne blagajne:
Prokuratori kao rudarski funkcioneri javljaju se i u commentariensis (CIL III, 1997), subseques librario-
Posanju, dakle u oblasti rudarstva željeza. Osim rum (CIL III, 1314), tabularius (CIL III, 1297), vili-
toga, iz izvora proizlazi da su forme vlasništva i cus (CI L III, 13239 - 40), subprocurator aurariarum
upravljanje rudnicima zavisili od zatečenih uslova (CIL III, 1088) i dr. Treba napomenuti da je država
u pojedinim zemljama i od vrste ruda koje su eksplo- nastojala da iz rudnika izvuče što više prihoda. Tom
atisane na rudištima. S druge strane, promjene su cilju su bile podređene mjere koje su preduzimane
nastupale i u procesu razvitka tokom vremena. U
u pogledu regulisanja vlasničkih qdnosa i upravlja-
doba carstva jače je dolazio do izražaja sistem cen-
nja rudištima. Što se tiče vlasničldih odnosa u doba
tralizacije i etatizacije vlasništva nad rudištima,
prvenstveno nad rudištima plemenitih metala. Rud- kasnog carstva, preovlađuje mišljenje da su i tada
nici su dolazili u državni i carski posjed na razne na- svi rudnici osim rudnika zlata mogli biti u privatnoj
čine. U doba julijevsko-klaudijevskih careva vršena eksploataciji. To proizlazi iz objašnjenja odredaba
su prisilna oduzimanja i konfiskacije rudnika. Za koje daju pravni izvori i prema kojima se mogu
takve postupke Tiberija nalazimo vijesti kod Ta- razlikovati metana publica i metalla privata. Ra-
97
zumije se, u duhu apsolutističkih koncepcija domi- ško6e izazvane oskudicom radne snage i da je zbog
nata slobodno raspolaganje sa metalla privata pod- pojačanih represivnih mjera nad radnom snagom
vrgavano je raznim ograničenjima. U ovo vrijeme u rudnicima bila nužna pojačana briga za obezbje-
izmijenila se i uloga prokuratora koji sada umjesto đenje rudnika i rudarskih centara. S druge strane,
funkcija carskih upravnika i rudarskih činovnika ni sama opšta bezbjednost bosanskih oblasti u to
visokog ranga dobivaju dužnost da ubiru porez od vrijeme nije bila takva da se moglo bezbrižno ži-
zakupaca. Za doba kasnog carstva u izvorima se ne vjeti. Primjerci novca IV vij. n. e. iz depoa otkrive-
javljaju conductores'F". Ova pitanja o vlasničkim od- nog u Trbuku, veliki depoi novca iz III vij. n. e., na-
nosima i upravljanju rudnicima za vrijeme Rimskog đeni u Obudovcu kod Šamca i Oštroj Luci kod Brč­
Carstva istaknuta su ovdje stoga što se u literaturi kog, i poznati depo iz IV vij. n. e. u Modranu kod
sva objašnjenja o njima zasnivaju na pravnim izvo- Bijeljine - svjedoče o nesigurnosti koja je pred
rima (Cod. Theod., Cod. Iustinianus i Digesta). Prav- provalama Gota i drugih plemena u III i IV vij.
ni propisi - odredbe i edikti - imaju pretežno n. e. vladala ovim krajevima, usljed čega su zakopa-
opšti karakter, pa se stoga mogu primjenjivati i vane u zemlju veće količine novca':".
na rimske rudnike u našoj zemlji. U zaključku o rudarstvu i rudarskim naseljima
Posebno je pitanje rudarskih radnika. U rano potrebno je osvrnuti se na posljednji period djelo-
carsko doba to su bili robovi i slobodni nadničari. vanja rimskih rudnika na području Bosne. Kad je
Tada se već javljaju i damnati ad metalla - osuđe­ prestao njihov rad, ne znamo tačno. Vjerovatno je
nici na kaznu rada u rudnicima, koja je imala neko- to bilo početkom VII vij. n. e. u vrijeme kad su se
liko težih i blažih vidova. Na ovu kaznu su, pored Sloveni naseljavali u oblasti rimske provincije Dal-
kriminalaca, osuđivani i hrišćani o čemu postoji do- macije. Za nas je vrlo značajan već pomenuti po-
sta svjedočanstava u djelima hrišćanskih pisaca'F". datak Kasiodora (Epist., XXV i XXVI) o rudnicima
Nas ovo pitanje interesuje prvenstveno zato, što se Dalmacije. Mi smo već naveli da se ferrariae Dal-
poznavanjem strukture radništva u rudnicima bolje matiae iz Kasiodorove bilješke mogu odnositi samo
uočavaju odnosi i prilike u određenoj zemlji. Rim- na rudnike željeza u porječju Sane i Japre. Prema
ska provincija Dalmacija kao zemlja sa dužom ru- ovoj vijesti, izgleda da su ti rudnici bili prestali da
j darskom tradicijom imala je dovoljno sposobnih i rade i da su obnovljeni početkom VI vij. n. e. za
l stručnih rudara. O tome svjedoči preseljavanje ru- vrijeme kratkotrajne vladavine Ostrogota u našim
dara iz rimske Dalmacije u rudnike Dakije za vri- krajevima. Taj prekid ili, možda, samo neki zastoj
j jeme Trajana'?". Sudeći po tome, u antičkim rudni- u proizvodnji željeznih rudnika nastupio je tokom
cima na području današnje Bosne i Hercegovine kao V vij. n. e., jer za rudnike na Japri imamo dokaza

I
l
rudari pretežno su bili zaposleni domaći radnici, i
to prvenstveno stanovnici iz bliže okoline rudnika.
Među domaćim rudarima kao i u drugim zemljama
svakako je bilo slobodnih radnika, robova i kažnje-
da je njihova proizvodnja tekla punim intenzitetom
još u IV vij. n. e. Posljednjih vijekova Rimskog
Carstva invazije sa sjevera ometale su rad rudnika
i nanosile mu ozbiljne štete, ali ga u Bosni nisu
nika (damnati ad metalla). Da je u rudnicima naših uništile. Rudarstvo je egzistiralo i dalje, povlačeći
krajeva bio ovakav sastav radnika, dokaz su utvrđe­ se u teže pristupačne i planinske predjele. Na taj
nja koja se nalaze na rudarskim područjima i koja način, proizvodnja je opadala i svodila se na raz-
su, među ostalim, obezbjeđivala rudnike od pobuna mjere koje su zadovoljavale samo lolealne potrebe.
prisilno dovedenih rudara i uopšte od narušavanja Centri metalurgiske radinosti u Panoniji (Siscia i
reda i rada s njihove strane. Rudarski kasteli su Sirmium) nalazeći se na domaku napadača, naročito
iz spomenutih razloga imali velik značaj za rimske u IV vij. n. e., preživljavali su krize, pa su njihove
rudnike kako u doba ranog tako i u doba kasnog kovnice novca povremeno obustavljale rad da bi
carstva. U drugoj polovini IV vij. n. e. dolaze propisi najzad na prelazu u V vij. definitivno prestale da
o vezivanju rudara za rudarski posao i o nasljeđi­ rade':". Slično je bilo i sa radionicama oružja u
vanju rudarskog poziva, slično kolonatu u poljopri- tim krajevima koje su usljed nesigurnosti i drugih
vredi. Slobodni stanovnici izbjegavaju rad u rudni- teškoća obustavljale proizvodnju. Tako su i rudnici
cima, usljed čega nastaju velike teškoće u rudar- na teritoriji današnje Bosne kao sirovinske baze me-
skoj proizvodnji. Doba kasnog carstva pretstavlja talurgiskih centara u Panoniji morali smanjiti svoju
za rudarstvo period u kojem se osjeća oskudica u produkciju.
rudarima (metallarii), a ne u rudnicima (metallaj'P'',
U vezi s time potrebno je objasniti pitanje da li su
tokom III i IV vij. n. e. prilike u krajevima dana- e) Naselja uz logore (canabae)
šnje Bosne i Hercegovine koje su bile bolje no u
U pregledima o pojedinim krajevima Bosne i
sjevernim balkanskim oblastima pozitivno uticale na
Hercegovine i naseljima u njima iznijeli smo podatke
rudarsku proizvodnju. Tačno je da arheološki nalazi
o vojničkim logorima. Ovdje ćemo se osvrnuti na
svjedoče o intenzivnom radu rudnika na području da-
civilna naselja uz logore (canabae). Razvitak logo-
našnje Bosne i Hercegovine baš u III i IV vij. n. e.
ra na području Bosne i Hercegovine odražavao se na
(Posanje ,Argentaria). Izvjesno je da su u to doba razvitak civilnih naselja pored njih. Rimljani su još
bosanski rudnici imali veliku i napregnutu pro-
u toku borbi za osvajanje provincije Dalmacije i doc-
izvodnju kako bi se koliko - toliko nadoknadili nije po okupaciji izgradili logore za posadne trupe.
gubici u rudnicima drugih krajeva. Razumije se, za Značaj i broj tih logora mijenjao se tokom vremena
takvu proizvodnju trebalo je više radnika, a pošto već prema broju i snazi vojnih jedinica koje su imale
je i robova i kažnjenika bivalo sve manje - to su svoje garnizone. Podaci o rimskim vojnim jedinica-
osnovnu radnu snagu pretstavljali domaći, slobodni ma na području Bosne i Hercegovine nisu sigurni i
stanovnici. Uslovi rada su postajali teži, jer su pretežno se zasnivaju na nalazima epigrafskih spo-
zahtjevi za rudarskim proizvodima stalno rasli. Na- menika vojnih lica ili vojnih jedinica. Dosad su u
ročito teška bila je obaveza da rudari ne smiju napu- Bosni i Hercegovini otkriveni tragovi ovih vojnih je-
stiti rudarski poziv koji je postao nasljedan. To nas dinica i njihovih pripadnika: leg. VII, leg. XI, leg.
upućuje na zaključak da su i rudnici naših krajeva IV Flavia, leg. I i leg. II Adiutrix, leg. I Italica, leg.
u kasno antičko vrijeme preživljavali znatne pote- VIn Augusta, leg. X i leg. XIV Gemina i leg. V Ma-

Antička naselja i komunikacije u BiH 7
~

98
cedonica; cohors III Alpinorum (equitata), cohors leg. VII (u Humcu), leg. XI (u Voljevici kod Sre-
VIII voluntariorum, cohors I Belgarum (equitata), brenice), leg. XI (u Skelanima) i Heliodorus, vojno
cohors I Bracaraugustanorum, co ho rs I Hispanorum, lice nepoznatog čina i iz nepoznate jedinice (Rakan-
cohors I Lucensium (Hispanorum equitata), ala Clau- ske Barice: CIL III, 8376a = 13242). - Beneficia-
dia Nova i cohors II miliaria. . rii: iz leg. XI (u Halapiću na Glamočkom Polju i
Za poznavanje naselja uz rimske logore važna Skelanima); iz leg. I Adiutr. (u Golubiću iPrivilici
je hronologija kretanja vojnih jedinica i njihov bo- kod Bihaća iSkelanima) ; iz leg. X Gem. (u Cikotama
ravak u pojedinim garnizonskim mjestima. Jedinice kod Prijedora); iz leg; I Ital. (u Stocu iSkelanima);
leg. VII napuštaju Dalmaciju oko 60 g. n. e., 11 jedi- iz leg. X Gem. (u Lipi kod Livna i Skelanima);iz
nice leg. XI 69 g. n. e. Uskoro se javlja leg. IV Flavia leg. XIV Gem. (u Halapiću i Stocu); iz leg. V 'Mace-
koja zamjenjuje leg. XI, ali za kratko vrijeme. Ča­ don. (li Skelanima); iz Pannon. Inf. (u Gradini =
snici iz leg. I Adiutrix u službi kod provinciskog na- Domavia); iz neodređene jedinice (u Skelanima); iz
mjesnika javljaju se na području Bosne i Hercego- Pannon. Sup. (?) (u Banjaluci).
vine početkom III vij. n. e. Tom vremenu vjerovatno Naravno, mjesta na kojima su nađeni ovi natpisi
pripadaju i epigrafski spomenici vojnika leg. II ne moraju uvijek obilježavati i mjesta gdje susta-
Adiutrix. Časnici iz leg. I Italica na službi kod na- cionirale odgovarajuće vojne jedinice. Pogotovo se to
mjesnika javljaju se u ovim krajevima od početka ne može primiti ondje gdje su nalazi pojedinačni.
III vij. n. e. Što se tiče leg. VIII Augusta, bliže dati- Beneficijarski epigrafski spomenici i spomenici le-
ranje njenog boravka u Dalmaciji nije pouzdano - gionara na službi u štabu namjesnika nisu uvijek bili
možda njen boravak pada sredinom II vij. n. e. Nat- iz jedinica sa teritorija provincije, već često iz le-
pisi pripadnika leg. X i leg. XIV Gemina datiraju gij a stacioniranih u drugim provincij ama (Panonij a,
skraja II ili iz prve polovine III vij. n. e. Benefici- Mezija). Iz pregleda o hronologiji boravka vojnih je-
arii iz leg. V Macedonica služili su u našim kraje- dinica vidi se približni vremenski raspon njihovog
vima sredinom III vij. n. e. Cohors II miliaria (Del- službovanja u Bosni i Hercegovini. Međutim za gar-
matarum?) poznajemo samo po jednom natpisu u nizonska mjesta vojnih jedinica na teritoriji Bosne i
Bosni i Hercegovini i vjerovatno je da taj spomenik Hercegovine teže je dati određenije lokalizacije. U
datira iz vremena markomanskog rata. Što se tiče garnizonu u Humcu držala su posadu odjeljenja leg.
auksilijarnih jedinica, znamo da se u našim kraje- IV Flavia, zatim, možda u drugoj polovini II vij.
vima još u vrijeme rata od 6-9 g. n. e. nalazio veći n. e., odjeljenja leg. VIII Aug. i početkom III vij.
broj tih četa (VelI. Paterc. II, 112; 4; 113, 1). Tokom n. e. jedinica sastavljena .od pripadnika leg, I i II
I vij. n. e. broj auksilijarnih jedinica znatno je sma- Adiutr. Odjeljenja leg. II Adiutr. vjerovatno su slu-
njen, tako da su 93 g. n. e. u Dalmaciji od auksilijar- žila U centralnoj i sjeverozapadnoj Bosni još iza
nih jedinica boravile samo co hors III Alpinorum i vrijeme Dioklecijana. Humeu i okolini Ljubuškog
cohors VIII voluntariorum (CI L III, str. 859), u II možda su davala posadu i odjeljenja ovih auksili-
vij. n. e. još i co hors I Belgarum. Co hors VIII volun- jarnih jedinica: coh. III Alpinorum, coh. I Braca-
tariorum nalazila se u Dalmaciji još 245 g. n. e. (CI L raugustanorum, coh. I Lucensium (Hispanorum equi-
III 2706 = 9724). Co hors I Bracaraugustanorum i tata), coh. I Belgarum (equitata) i coh. VIII volun-
cohors I Lucensium (Hispanorum equitata) boravile tariorum.U Usori je bila stacionirana jedna coh. mi-
su u Dalmaciji prije 80 g. n. e. Ala Claudia Nova liaria i možda neko vrijeme coh. I Belgarum. Gar-
držala je posadu u Dalmaciji prije 74 g. n. e. Bo- nizon u Velikoj Kladuši pripadao je odjeljenju leg.
ravak coh. I Hispanorum pada u vrijeme poslije F'la- XIV Gemina Martia victrix, posadu u Golubiću
vijevaca; terminus ante quem njenog dolaska u Dal- sačinjavala je ala Claudia Nova, dok se u Sopotnici
maciju teško je bliže odrediti. Prema tome, od auksi- kod Goražda nalazila jedinica sa Jupitrovim pridjev-
lija koje su vršile posadnu službu u provinciji Dal- kom Cohortalis'P".
maciji duže su se zadržale cohors III Alpinorum, co- Na području Bosne i Hercegovine dosad su nam
hors VIII voluntariorum i cohors I Belgarum - sve- poznati logori: Humac, Makljenovac kod Doboja, Ši-
tri cohortes quingenariae'F". povo, Lutvin Han na Drini kod Srebrenice i Banja-
U Bosni i Hercegovini epigrafski spomemci po- luka (Castraj-?'. Ovi logori nisu ispitani i nedostaju
kazuju ovakav razmještaj pripadnika' pojedinih voj- nam o njima oni podaci koje pružaju iskopavanja.
nih jedinica: veterani: leg. VII (u okolini Ljubuškog Sigurno je u ovim krajevima bilo još većih ili ma-
i Humea); leg. XI (Humac); leg. VIII Augusta (u njih logora, ali njihovi tragovi nisu ustanovljeni.
Gradcu kod Pazarića i Svrakinu Selu kod Sarajeva); Osim logora, postojao je velik broj utvrđenja (ea-
leg. X Gem. (Cikote kod Prijedora); coh. II miliaria stella) koja su takođe služila za smještaj manjih po-
(u Dubravi kod Stoca); nepoznatog pripadništva (u sadnih odjeljenja i straža. Takva utvrđenja poznata
Rogatici i Donjem Selu kod Konjica); možda iz neke su u rudarskim područjima, na komunikacijama i
jedinice Nor. " (u Višnjici kod Kiseljaka); iz coh. I drugim važnijim mjestima.
Belgarum i nepoznate vojne jedinice (u Makljenoveu Kod navedenih logora ustanovljeni su ostaci ci-
kod Doboja); iz leg. I. " (u Brekovici kod Bihaća); vilnih naselja (canabae). U ranijem izlaganju uka-
iz nepoznate jedinice (u Skelanima). - Oficiri i voj- zali smo na značaj i veličinu naselja uz logor u Hum-
nici: centurio leg. VII (u Vaganju jugozapadno od cu. Tu se nalazila oveća kolonija veterana koja je
Jajca); centurio leg. XI (u Humcu);centurio i miles imala svoje ekonomije i održavala žive trgovinske
coh. I Belg. (Hardomilje kod Humca); vojnici leg. I veze sa susjednim krajevima, naročito sa Naronom.
Adiutr. (u Humcu); vojnik (tubicen) coh. III Alpin. Ostaci logora u Humcu i njegovog civilnog naselja
(Kutac kod Humea); vojnici leg. II (u Golubiću, Ze- sačuvali su se na širokom prostoru, ali su to nedo-
nici i Glavatičevu); vojnik leg.... Adiutr. (u Bos. voljno ispitane i danas gotovo raznesene ruševine.
Grahovu); miles coh. I Bracaraugust. i miles coh. I Civilno naselje u Makljenovcu na ušću Usore nala-
Lucensium (Hardomilje kod Humea); vojnik coh. zilo se u neposrednoj blizini logora. Ovdje su se
VIII voluntar. (u Halapiću na Glamočkom Polju); voj- naseljavali veterani onih vojnih: jedinica koje su da-
nik leg.... (u Privilici kod Bihaća); eques coh. III vale posadu za castrum i za rimsko utvrđenje na
Alpin. (Hardomilje kod Humea); protector (Glavice Crkvini. Naselje u Makljenovcu doživjelo je svoj
kod Glamoča); neodređenih dužnosti su pripadnici: procvat krajem II i početkom III vij. n. e. Veterani
99
iz ove canabae mogli su imati svoje posjede u oko- lazio u službi rimskog čursus publicus-a. U njima su
lini koja je pružala dobre uslove za poljoprivredne osnovnu proizvođačku snagu sačinjavale zanatlije
djelatnosti. - Uz logor u Šipovu razvilo se značajno o čemu govore arheološki nalazi i fragovi odgovara-
gradsko naselje (municipium). Interesantno je da ni jućih proizvođačkih aktivnosti. Ove aglomeracije
iz logora ni iz naselja u Šipovu nemamo vojničkih nisu imale obilježja poljoprivrednih centara, niti je
natpisa, što je vjerovatno posljedica velikog uništa- njihovo stanovništvo bilo poljoprivredno. Poljopri-
vanja i raznošenja građevinskog materijala sa rim- vredne proizvođače, kao što smo vidjeli, treba tra-
skih objekata. Vojnički karakter ruševina logora koje žiti na selima i u fundus-ima. Stoga su canabae i na-
su poznate pod imenom Gromile ne može biti do- seobine na cestama bile one veće ili manje i na po-
veden u pitanje, jer objekat u svemu odgovara jed- dručju Bosne i Hercegovine poprimale izgled grad-
/ nom rimskom castrumu. - Logori u Litvinom Hanu skih naselja sa javnim zgradama, trgovinama i za-
i Banjaluci zauzimali su važne strategiske pozicije natskim radionama uz rimsku cestu, skladištima,
na komunikacijama. Veteranskih natpisa iz ovih gostionama i sl. Proizlazi, dakle, da su canabae U
mjesta nema, ali građevinski ostaci potvrđuju po- Bosni i Hercegovini kao aglomeracije uz logore i
stojanje civilnih naselja koja su izrasla uz logore i kao saobraćajne stanice izrasle u privredne centre
razvila se u privredne centre. određenog rejona. Njihovom značaju itekako su do-

Logori na teritoriji današnje Bosne i Hercego- prinosili logori koji su kao vojnički centri pružali
vine nalazili su se u ravnicama i na otvorenim mje- zaštitu naseljima, bezbjednost saobraćaju i sl., - a
takođe sudjelovali u javnim radovima i proizvodnji
stima, uz komunikacije i rijeke. Takvi logori, prema
tome, nisu imali ništa zajedničko sa utvrđenim nase- (izgradnja puteva, vodovoda i drugih građevina; pro-
ljima na uzvišenjima (oppida). Utvrđenja za obezbje- izvodnja opeka i ostalog građevinskog materijala
đenje logora upočetku su se sastojala od zemljanih
i 81.)133.
nasipa sa palisadama, a tek docnije zamijenili su
ih čvršći bedemi od kamena. Kod nas, kao iu dru- d) Naselja uz mineralna vrela
gim zemljama Rimske Imperije, u prvo vrijeme po Neke bosanske mineralne vode bile su poznate
osvojenju logori su imali ofanzivni zadatak pacifi- JO~ u rimsko doba, a pojedine su već tada izdašno
kacije zemlje i čuvanja reda. To su bili centri vojnih eksploatisane. Tragovi eksploatacije bosanskih ter-
operacija i baze za snabdijevanje trupa. Docnije, II ma za vrijeme Rimljana izišli su na vidjelo čim su
izmijenjenim istoriskim uslovima logori dobivaju ka- počela arheološka istraživanja u Bosni i Hercegovini.
rakter odbranbenih centara i, prema tome, čvršća Ova istraživanja su pokazala da su oko nekih toplica
i sigurnija utvrđenja. S tim u vezi je, svakako, po- postojala značajnija naselja i centri isto onako kako
rast broja većih i manjih logora (castra i castella) , su to pokazali i rezultati istraživanja u drugim di-
naročito u krajevima koji su bili bliže Panoniji i jelovima rimske države. Naš pregled ne može biti
Meziji. Na primjerima kasnoantičkih refugija u na- cjelovit i u tom pogledu valja, bilo specijalno ili
šoj zemlji (Gradina u Podgradini i Gradac u Hala- uz druge zadatke, vršiti dalja istraživanja. Do da-
piću - obadvoje na Glamočkom Polju; Mogorjelo nas kod nas nije bilo sistematskih ispitivanja rim-
kod Čapljine; Crkvina u Makljenovcu; Debelo Brdo skih naselja uz terme koja bi nam dala jasniju i
iznad Sarajeva; Gromile sa logorom u Šipovu i dr.) potpuniju pretstavu o značaju pojedinog mineralnog
vidi se kako su rimska naselja izgrađivala i učvršći­ vrela, o načinu njegove eksploatacije i o životu u
vala utvrde za odbranu od najezdi varvara. Dok je samom banjskom naselju. Kod klasičnih pisaca nema
u ranije doba castrum pretstavljao isključivo voj- vijesti o mineralnim vrelima u našoj zemlji.
ničku aglomeraciju, dotle se docnije - od III vij. Od bosanskih termalnih izvora koji su eksploa-
n. e. pa dalje - uz logor sve više pribijalo civilno tisani u rimsko doba najpoznatiji su ovi: Ilidža kod
stanovništvo i tražilo zaštitu njegovih bedema. Stoga Sarajeva, Laktaši i Gornji Šcher kod Banjaluke i
razvitak civilnih naselja uz logore na području Gata kod Bihaća. U to vrijeme su, svakako, bile po-
Bosne i Hercegovine pokazuje put od malih aglo- znate i druge toplice i kiseljaci naše zemlje, ali su
meracija koje je logor zatekao ili privukao do tragovi antičkog života oko njih malobrojni i još ne-
većih aglomeracija i gradova koji su sve više uza se ispitani. Mi ćemo se i na te ljekovite izvore osvrnuti
vezali logor i njegovu posadu. Kao zajedničku ka- ipokušaćemo da obilježimo njihov- anačaj,
rakteristiku logora u ovim krajevima valja istaći Ilidža kod Sarajeva najznačajnija.jje ljekovita
činj enicu da oni nisu podizani na pustim i nena- banja na teritoriji današnje Bosne i Hercegovine u
seljenim mjestima. Naprotiv, to su bila mjesta na rimsko doba. O njoj dosad najviše znamo zahva-
kojima su se nalazile aglomeracije autohtonog sta- ljujući iskopavanjima koja su ovdje počela prije 68
novništva. Tako su logori, iako čisto vojnički centri, godina. Brojni antički spomenici u Ilidži i na Sara-
ustvari ulazili u sastavaglomeracija u kojima je jevskom Polju rano su privukli pažnju prvih arhe-
preovladavalo indigeno stanovništvo l 32. Za konkret- ologa koji su počeli da istražuju tragove praistori-
nija objašnjenja u ovom pogledu nužna su siste- ske i klasične kulture u Bosni i Hercegovini. Već
matska istraživanja na terenu koja su do danas dosadašnji nalazi pokazuju da je rimska banja u
izostala. Ilidži postojala dugo i da je eksploatacija njenog
Posmatrana u cjelini, naselja uz logore i putne sumpornog vrela počela rano. Naveli smo ranije da
stanice nalazila su se na prirodno pogodnim mjesti- nam je nepoznato puno ime antičke Ilidže. Prema
ma. Takav položaj ovih aglomeracija odražavao se na natpisima znamo da je to bilo banjsko naselje koje
strukturu njihovog stanovništva. Halapić na Gla- se zvalo Aquae S ... i koje je imalo status samo-
močkom Polju, Sarajevo, Banjaluka (Castra), Mahov- upravne opštine. Možda se mjesto zvalo Aquae Sul-
ljani (Ad Fines), naselje uz logor u Humcu (Bigeste), fureae ili Aquae Sanae, možda je dobilo ime po ne-
naselja na donjoj Neretvi i neka druga mjesta na kom susjednom mjestu ili plemenu kakvih je slu-
rimskim cestama u Bosni i Hercegovini pretstav- čajeva bilo u Rimskom Carstvu'P". .
ljala su privredne i trgovinske centre svoje okoline. U Laktašima sjeverno od Banjaluke postojala
Kao tržišta, ova naselja su zadovoljavala brojne po- je rimska naseobina. Imamo dokaza da je termalni
trebe vojnika u logorima i stražarama a istovremeno izvor u Laktašima bio eksploatisan u rimsko doba.
su pretstavljala .sastavni dio mehanizma koji se na- Iz Laktaša i okoline poznato je nekoliko vrijednih
7*
iOO
nalaza, o čemu je već bilo govora. Zasad nije moguće rimskog novca, ali je karakteristično da je sačuvan
određeno reći kad je nastala rimska naseobina u samo novac iz XIX vijeka. Međutim na osnovi onog
Laktašima i kad je prestao njen život. Na izvjesne što dosad znamo o Kiseljaku u rimsko doba, sa-
pretpostavke nas upućuju susjedna naselja, a naro- svim je vjerovatno da je i samo mineralno vrelo bilo
čito rimska cesta koja je rano trasirana pored poznato stanovnicima rimskih naseobina na prostoru
Laktaša. današnjeg Kiseljaka i njegove okoline.
Gornji Šeher na Vrbasu južno od Banjaluke ta- Slično je i sa Crnim Guberom kod Srebrenice.
kođe je bio naseljen u rimsko doba. Sigurno je da N emamo dokaza - građevinskih nalaza, spomenika,
je aglomeracija na prostoru Gornjeg Šehera imala natpisa i sl. - sa samog vrela koji bi nesumnjivo
karakter banjskog naselja vezanog za brojne izvore potvrdili da je ova ljekovita voda bila poznata u
tople mineralne vode. Na svojim putovanjima kroz rimsko doba. Ipak, po nekim indirektnim podacima
ovaj kraj 1953, 1954 i 1955 g. pisac ove studije usta- možemo smatrati vjerovatnim iskorišćavanje izvora
novio je da pored ranije otkrivenih rimskih osta- Crni Guber u rano doba istorije naše zemlje. Vrelo
taka postoje i drugi tragovi antičkog naselja u Gor- se nalazi u rudarskom bazenu gdje su obavljani
njem Šeheru. To su, na prvom mjestu, odlomci gra- intenzivni rudarski radovi za vrijeme Rimljana i u
đevinskog materijala u baštama sada vrlo naselje- srednjem vijeku. Guberovo vrelo i druga vrela sre-
nog mjesta i ostaci rimskih kanala za dovod termalne breničkog kraja, koja u sebi nose sastavne elemente
vode iz izvora u bazene. Neki od tih kanala i danas ruda, izlaze iz starih rudarskih jama i rovova141. Iz
su u upotrebi. Naročito padaju u oči dva podzida toga bi proizlazilo da su se naporedo sa otvaranjem
uz mineralna vrela na desnoj obali Vrbasa koji svo- rudnika u starom i srednjem vijeku pojavljivali mi-
jom konstrukcijom u svemu odgovaraju rimskoj neralni izvori kojih ima dosta u Srebrenici i njenoj
gradnji. Nalazi novca još uvijek su česti, ali im mje- okolini. U Gradini (Domavia) nalazile su se topionice
sno stanovništvo ne poklanja naročitu pažnju i ri- ruda, a u okolini Gradine sve do Srebrenice i Crnog
jetko uspijeva da zapazi razliku između rimskih Gubera rimski rudnici, pa možda i topionee. Vidjeli
numizmatičkih primjeraka i primjeraka iz mlađih smo da je distrikt bio vezan gustom mrežom lokalnih
epoha. puteva, a sigurno je upotrebljavan i vodeni put ri-
Vrelo Toplica u Gati, 17 km sjeverozapadno od jekom Drinom. U Domaviju su dolazili strani ru-
Bihaća, spada u red većih i prostranijih naseobina darski stručnjaci - iz Grčke i s Orijenta14~. Nisu
u ovom kraju Bosne. U kupališnom bazenu nađen je li svi ti momenti doprinijeli da Crni Guber, Velika
fragment jednog rimskog reljefa, dok se u neposred- i Mala Kiselica i druga ljekovita vrela u dolini Crve-
noj okolini izvora nailazilo na rimske novce i ostatke ne Rijeke, Saske Rijeke i Majdanskog Potoka budu
rimskih građevina. Tragovi rimske kaptaže i zida poznati u antičko doba?
na samom vrelu postoje još i danas, a iznad vrela Rezultati mineraloških i balneoloških istraživa-
na humci sačuvali su' se temelji zgrade sa odlomci- nja pokazuju da u Bosni ima dosta mineralnih vre-
ma rimskog građevinskog materijala i sa fragmen- la. Ovdje ne možemo ulaziti u podrobnije ispitiva-
tima keramike (terra sigillata}':". nje grupa ili pojedinih ljekovitih izvora u cilju
Spomenućemo i druga mineralna vrela u Bosni utvrđivanja njihove prošlosti i određivanja starosti
koja su bila poznata u rimsko doba. - Iz jednog ma- njihove eksploatacije. Za takvu obradu kod nas još
njeg i nepoznatijeg vrela na njivi »Podgradina« u ne postoje materijalni podaci i dokazi. Na prvi po-
Podrašnici kod Mrkonjićgrada potiče šest primje- gled moglo bi se pomišljati da su još neka mineralna
raka rimskog novca III i IV vij. n. e. (Gordianus III, vrela eksploatisana u vrijeme Rimljana, bilo zato što
Decius, Tacitus, Maximianus i dva primjerka Con- su to izvori bogati vodom, ili zato što se u njiho-
stantinus II)136. Za termu u Banji kod Višegrada na voj blizini naišlo na ostatke rimskog života: terma
potoku Banji Radimski je utvrdio da je bila poznata u Kulašima, Slatina Ilidža kod Banjaluke, glavni
još u rimsko doba.':". Pač drži da rimski građevinski Kiseljak kod Žepča, Smrdelac u Jelovcu sjeverno
ostaci oko sumpornog vrela »Smrdljiva voda« u od Prijedora i dr. Međutim to je hipoteza koju treba
Gornjoj Vogošći kod Sarajeva možda potiču od dokazati. Posebnu pažnju zaslužuje podatak da po-
objekta koji je podignut uz samo vrelo 138 • dručje između Sane i Une obiluje sumpornim vre-
Za neka mineralna vrela nemamo direktnih do- lima-?".
kaza da su bila eksploatisana u rimsko doba, ali nas Prema dosadašnjem znanju, Bosna u rimsko do-
izvjesni drugi faktori upućuju na pretpostavku o ba nije imala veliki broj banjskih naselja. U pore-
tome. Tu prije svega dolazi u obzir naseljenost mje- đenju sa poznatim ljekovitim izvorima u drugim di-
sta i područja gdje se nalazi ljekovito vrelo, zatim jelovima Rimskog Carstva, napr. u Galiji, naše mi-
privreda toga kraja koja je imala znatnog udjela u neralne vode nisu bile glasovite i služile su prven-
otkrivanju i eksploatisanju pojedinih mineralnih stveno lokalnim potrebama. U Tab. Peut. nijedna
vrela, naročito rudarska privredna djelatnost i, naj- ljekovita banja na području rimske provincije Dal-
zad, komunikacije odgovarajućeg mjesta sa širim ili macije nije označena posebnom vinjetom: slikom
užim regionom. - 'I'erma Banja kod Fojnice sa ne- kvadratične zgrade sa porticima koja je mnogo ve-
koliko vrela sačuvala je ostatke rimskih radova na ćih dimenzija no što je slika za oznaku centara po-
kaptaži i zaštiti samog izvora. Banja se nalazi u bli- jedinih gradskih opština. Takve vinjete stoje na Tab.
zini starih rudnika na Čemernici, pa je moguće da Peut. (segm. I i II) uz galske termalne izvore (Aquae
su za nju znali i antički i srednjevjekovni rudari. Calidae= Viši; Aquae Bormonis = Burbon Lansi;
Bogati nalazi rimskog novca u Fojnici i oko nje, mada Aquae Segetae = Sen Galmie; Aquae Segestae =
ne govore direktno za eksploataciju terme Banje, na. području Orleana i dr.)l4.l.
indiciraju promet inaseljenost fojničkog rudarskog Razumije se, za reputaciju jednog mineralnog
distrikta u doba Rimljana':". U Kiseljaku kod Foj- izvora dolazili su u rimsko doba kao i danas u obzir
nice poznati su izvori kisele vode koja odavno služi ne samo njegova ljekovitost nego i drugi faktori.
za piće i kupanje. U samom vrelu u Kiseljaku 1906 g. Naši krajevi u tom pogledu nisu mogli da se mjere
pronađeno je 170 primjeraka turskog, austriskog i sa razvijenijim i bogatijim provincijama Rimskog
mađarskog novca koji pretstavlja kolekciju darova Carstva. Ovdje treba posebno ukazati na Ilidžu kao
zahvalnosti ljekovitoj banji v'", U ovoj zbirci nema izuzetak, jer je nesumnjivo glas o ljekovitosti njenog
101
sumpornog vrela prešao uski okvir kraja u kome se zila na važnoj rimskoj saobraćajnici koja je vodila
nalazila i dopro barem do granica provincije. Osta- od Narone djelimično dolinom Neretve i preko Sa-
ci u Ilidži govore nam da je to bila veća varoš sa broj- rajevskog Polja na Drinu. Antička Ilidža nije bila
nim javnim zgradama, lijepo uređenim i izgrađenim naselje proizvođačkog i trgovinskog karaktera, Ta
po uzoru na građevine u poznatim centrima Rim- djelatnost pripala je naseobinama u okolini - da-
skog Carstva. Vidjeli smo da je Ilidža kao rimsko našnjem Sarajevu, Stupu i dr., a rimski grad u Ili-
naselje rano izgrađena i da je pretstavljala upravni dži ostao je banjsko naselje koje je istovremeno bilo
centar Sarajevskog Polja i njegove okoline. Jedan upravni centar za okolno područje (samoupravna
natpis, otkriven u novije vrijeme u Sarajevu kao opština = respublica). Za snabdijevanje stanovni-
spolij koji potiče iz Ilidže ili Blažuja, govori o grad- štva i banjskih gostiju, antička Ilidža je imala i po-
skim funkcionerima i uglednim građanima Rima koji ljoprivredne ekonomije na Sarajevskom Polju o če­
su možda bili patroni civitatis antičke banje u Ili- mu je već bilo govora, Kao ljekovita banja, ona je
dži. Ako je Aquae S ... u Ilidži dobila naslov kolo- privlačila ne samo bolesnike iz okoline već vjero-
nije, što bi se moglo pretpostaviti, onda je to vje- vatno i bivše vojnike (veterani) koji su se naseljavali
rovatno bio samo počasni, titularni naslov koji je oko Ilidže i kojima je takođe bilo potrebno hidrote-
u III vij. n. e. često davan pojedinim gradovima rapisko liječenje (veteranski natpisi: CIL III, 8375
bilo po njihovoj molbi bilo kao priznanje za posebne upor. 12750 iz Gradca kod Hadžića i CIL III, 2766a
zasluge tih gradova prema rimskoj državi. Catius = 8374 iz Svrakina Sela). Mada do danas nemamo
Clementinus i Catia Clementina koji se spominju posebnih dokaza za to, izgleda opravdana pretpo-
na ovom natpisu poznati su kao ugledni građani stavka da je terma u Ilidži bila atraktivna i za druge
Rima u prvoj polovini III vij. n. e., pa su mogli po- naselj enike i da su ovdj e nalazili lij eka i odmora
stati patroni civitatis u vrijeme kad je gradskoj ci- ranjeni i bolesni rimski oficiri i vojnici. U nekim
vitas u Ilidži data titula kolonije, vjerovatno nešto galskim Aquae nađeni su natpisi vojnika koji su se
prije tog događaja. Razumije se, Catii su imali i u njima liječili i iza sebe ostavili pomen (Aquae
druge mogućnosti da postanu zaslužni za provinci- Calidae, Aquae Neri = Neris), ali je znatno veći broj
ski grad u Ilidži. Važna je činjenica da su Desitijati vojničkih natpisa sačuvan u Aquae na obalama Raj-
koji su stanovali u ovom kraju ostali dugo bez civi- ne s obzirom na to da su ovdje postojali castra, ea-
teta. Oni ga nisu dobili ni pod Hadrijanom i zadržali stella i druge vojne posade (CIL XIII, 7994 u Go-
su svoju plemensku organizaciju sve do Institutio desbergu; CIL XIII, 2804 i 6288 u Aquae Mattiacae
Antoniniana. S druge strane, kraj II vij. i početak = Visbadenj ':". Iz Aquae Iasae (Varaždinske Topli-
III vij. n. e. označava period u kojem se na Sara- ce = CIL III, 4121), koje su prvobitno pripadale po-
jevskom Polju naseljavaju veterani. Makar i nepot- dručju plemena Iasi, a docnije potpale pod respubli-
puno, ime Aquae S ... jasan je dokaz da je to bilo ea Poetoviensis (CIL III, 4117), poznati su takođe
naselje koje je izraslo i formiralo se oko termalnog vojnički natpisi i natpisi visokih funkcionera pro-
ljekovitog izvora. Posebni politički, privredni i stra- vincijePanonije Superior (praepositus ili praeses
tegiski razlozi doprinijeli su tome da je ova banja Pannoniae Superioris, procurator Aug., legatus pro-
kao gradska opština (res publica) postala upravni praetor, proconsul, tribunus militum leg. IV Flaviae,
'Centar, slično gradskoj banji Aquae Sextiae (Aix- tribunus militum leg. XIII Gem. i dr.). Na području
en-Provence) koja je još pod Augustom podignuta plemena Iasi nalazila se i druga banja - Aquae Ba-
na stepen kolonije i postala centar teritorije nazvane lissae (Daruvar) koja je imala status samoupravne
civitas Aquensium'v". To je inače bio izuzetan slu- opštine: res publica Iasorum (CIL III, 4000?51. Dakle,
čaj jer su Aquae u rimskoj državi postajale ugledna kao što je Aquae S ... (Ilidža) tako je i Aquae Ba-
mjesta, ali bez političke ulogev'". Poznato je da su lissae (Daruvar) pretstavljala upravni centar, što je,
uz termalne izvore u antičko doba podizani hramovi svakako, bilo uslovljeno i postojanjem ljekovitih
i svetišta raznih božanstava ljekovitih voda. Uopšte, vrela.
cio proces liječenja bio je vezan za ku1tove i brigu Još nismo u stanju da damo cjelovitu sliku
odgovarajućih božanstava, u čijim su hramovima o objektima koji su postojali u rimskoj Ilidži. Ne-
bolesnici tražili savjete za liječenje mineralnim vo- dostaju nam podaci sistematskih iskopavanja. Za-
dama. Iz zahvalnosti prema božanstvima ljekovitih sad se može smatrati vjerovatnim da su se u ovom
voda razvio se običaj bacanja novca u takve vode značajnom naselju uz termalno vrelo nalazili takvi
(stipem iacere). Nalazi rimskog novca u termama i banjski objekti, koji su već poznati u drugim rim-
kiseljacima redovno su pouzdan dokaz da su te ter- skim Aquae. U banjskim mjestima su pored hotela
me i kiseljaci bili upotrebljavani za vrijeme Rim- i drugih zgrada postojali objekti koji su služili ugod-
ljana (Ilidža, Gornji Šeher, Laktaši, vrelo u Podra- nom boravku i zabavi: parkovi, pozorišta, cirkuske
šnici). Kod nas je dosad prema natpisu poznato bo- arene, etablisrnani, kockarnice i sl. Naročito je bio
žanstvo Apollo Tadenus iz Ilidže koje Skarić dovo- važan smještaj bolesnika i rekonvalescenata pa su
di u vezu sa docnijim kultom sv. Terapeunta"'". Na- u tom cilju podizane bolnice i receptakuli za prijem
dimak Tadenus vjerovatno potiče ili od nekog nama većeg broj a lj udi, a korišćene su i mogućnosti srnj e-
nepoznatog toponima ili je to domaće ime božanstva štajapo privatnim kućama'P".
koje je identifikovano sa Apolonom. Stoga bi se u
Rimska naseobina u Laktašima pretstavlja izra-
Ilidži moglo očekivati postojanje hrama ili svetišta
zit primjer aglomeracije koja je nastala uz termalni
ovog, a vjerovatno i drugih božanstava, na što upu-
izvor. Po onome što dosad znamo, ona nije bila ve-
ćuje i natpis ( ... Apollini ... ceteris diis ... )H8. Nat-
lika. Antički Laktaši nisu ležali na samoj cesti koja
pisi i spomenici posvećeni raznim božanstvima, na-
je u rimsko doba iz Salone preko Banjaluke vodila
ročito onima koja su vezana za mineralna i ljeko-
u Bos. Gradišku, već pored nje, kao što su to poka-
vita vrela poznati su u mnogim aquae rimske drža- zala najnovija istraživanja na ovom području. Me-
ve 149. Sa drugih naših termalnih izvora nemamo nat- đutim blizu Laktaša nalazila se važna rimska sta-
pisa koji se odnose na božanstva ljekovitih voda. nica Ad Fines na granici provincija Dalmacije i
O mineralnim vrelima u Ilidži, Laktašima i Gor- Panonije. Granične postaje su imale svoje vojne po-
njem Šeheru treba reći i to da su naselja uz njih sade, a na ovoj važnoj komunikaciji postojale su i
imala i druge uslove za svoj razvoj. Ilidža se nala- beneficijarske stanice. Udaljenost do Save iznosi sve-
102

ga 28 km i na tom prostoru postojale su brojne aglo- faktori koji karakterišu rudarska područja naše zem-
meracije prvenstveno vezane za poljoprivredu (vil- lje u antičko doba - jača naseljenost i bolje komu-
lae rusticae i fundi). Na Savi je u rimsko doba nikacije - mogli su biti itekako odlučni za privo-
cirkulisao rječne promet; u Bos. Gradiški je posto- đenje ljekovitih voda eksploataciji. Razumije se, no-
jala stanica patrolne flotile rimskih trupa stacioni- ve nalaze i dokaze treba pribavljati.
ranih u oblastima provincije Panonije. Stoga je iz- U vezi s ovim važno je i pitanje da li su lje-
vj esno da su se termalnim vrelom u Laktašima ko- kovite vode eksploatisane u praistorisko vrijeme. Za
ristili okolni agrarni posjednici (possessores), voj- pozitivan odgovor nemamo određenih i sigurnih do-
nici iz graničnih postaja i beneficijari, a vjerovatno kaza na terenu Bosne. Pa ipak, neki momenti indi-
i drugi stanovnici ovoga kraj a. ciraju takvu mogućnost tj. eksploataciju termalnih
Uz termalne izvore u Gornjem Šeheru kod Ba- i mineralnih izvora u Bosni prije Rimljana. Vidjeli
njaluke takođe je nastala manja banjska naseobina. smo da tragovi rimskih naselja pokazuju da su ona
Ona se nalazila na desnoj obali Vrbasa, dok je pored nastajala najčešće na autohtonoj ilirskoj osnovi. Ta-
nje lijevom obalom prolazila rimska cesta u pravcu kvu sliku pružaju i predjeli u kojima se nalaze mi-
Banjaluke i Bos. Gradiške. Hodološka i topografska neralna vrela: Sarajevsko Polje, okolina Kiseljaka,
istraživanja koja je pisac ovog rada izvršio potvrdila okolina Banjaluke i Bihaća, porječje Sane. Kultovi
su ranija mišljenja da je u današnjoj Banjaluci u izvora i voda Ilirima kao i drugim praistoriskim na-
rimsko doba bilo naselje Castra. Prema tome, termo rodima nisu bili nepoznati: Bindus, Apollo Tadenus,
u Gornjem Šeheru prvenstveno su služile kao lje- Silvanus, Diana, Nymphae - prikazani su na antič­
čilište i odmaralište vojnicima garnizona u Castra kim spomenicima sa područja Bosne i Hercegovine.
i .s.tanovnicima civilnog naselja uz logor (canabae), Možemo li iz toga zaključiti da su termalne i mine-
slično uslovima koje smo naveli za Laktaše. ralne vode eksploatisane u praistorisko doba i da su
U bihaćkom kraju Toplica u Gati nije jedino korišćene za balneoterapiske a ne samo za obične
termalno vrelo. Pored ovog glavnog vrela postoji potrebe? Drugim riječima, jesu li Iliri prije Rim-
još nekoliko drugih. Gata, a naročito prostor oko ljana znali bar nešto o ljekovitim osobinama tih
same Toplice, kao i cijelo Bihaćko Polje, obiluju vrela? Negativan odgovor na ova pitanja ne bi bio
tragovima rimskog života. Kod J apoda, stanovnika opravadan, jer je moguće da su Iliri poznavali lje-
ovoga kraja, bijahu vrlo rašireni kultovi izvora i kovite izvore. Upotrebljavanje mineralnih voda u
voda, pa je tim razumljivije što je oko Toplice u ljekovite svrhe rezultat je dugogodišnjih praktičnih
Gati izrasla aglomeracija. U termalnim izvorima Gate iskustava koje je sticala primitivna medicina. U po-
svakako su pored domaćih stanovnika tražili lij eka jedinim zemljama rimskog svijeta mineralna vrela
i rimski vojnici kao i strani naseljenici u bihaćkom su upotrebljavana u ljekovite svrhe davno prije do-
kraju (CIL III, 10033, 10036, 10036a = 13272 - voj- laska Rimljana. U Galliji su na mnogo vijekova
nički natpisi i CIL III, 10038 natpis Grka Diandra). prije rimske okupacije postojale naseobine uz ter-
. P~s.eb~o Ćemo razmotriti pitanje iskorišćavanja malna vrela u kojima se razvijao kult božanstava
ljekovitih Izvora u rudarskim bazenima. U rimsko ljekovitih voda. Na nekim termama u Galiji konsta-
doba rudarski -distrikti bili su dobro naseljeni, imali tovani su ostaci kaptaže i drugih radova koje je
su relativno veći broj aglomeracija, kolonije stra- ostavilo davnašnje doba galske samostalnosti (šipo-
~aca i gušću mrežu komunikacija. Ti distrikti re- vi, drvene cijevi, grubi zidovi i s1.)104. Za pitanje da
dovno obiluju ljekovitim vrelima, što je u vezi sa li su ljekovita vrela bila poznata u praistorisko vri-
sastavom zemlje i geološkim pojavama. Ukazujemo jeme smatramo da je važno to što su Iliri u Bosni
samo na ova područja: srednjebosanske planine prije dolaska Rimljana kopali i prerađivali razne
(terme oko Kreševa, Fojnice, Bugojna, u Ilidži 'ki- rude. Na onim mjestima gdje su se nalazila praisto-
seljaci na liniji Kiseljak-Sarajevsko Polje); p;edio riska rudarska radilišta i talionice skoro redovno
Srebrenice (Crni Guber, Crvena Rijeka, Mala i Ve- postoje tragovi rimskih rudnika i talionica. To je
lika Kiselica, izvori u dolini Saske rijeke i Majdan- slučaj sa porječjem Sane, sa Srednjobosanskim ru-

skog potoka); porječje Sane (Tominska Ilidža, »Smr- donosnim područjem i sa srebreničkim rudarskim
delac« uJelovcu kod Prijedora i veći broj drugih distriktom. Poznavanje rudarstva pružilo je ilirskim
toplica i kiseljakaj-!". Naše znanje o rudarskim na- rudarima mogućnosti da još prije dolaska Rimljana
seobinama u ovim područjima pokazuje da su se one upoznaju ljekovitost mineralnih vrela u blizini sa-
protezale uz mineralna vrela i zahvatale mjesta na mih rudnika.
kojima su se nalazila ta vrela. To se naročito dobro U zaključku o naseljima uz mineralna vrela na-
vidi u području današnjeg Kiseljaka i u okolini Sre- pominjemo ovo: u naše vrijeme intenzivno se eksplo-
brenice. Slično je i u porječju Sane. Razumije se, atišu termalne vode na području Bosne i podižu se
rudarske aglomeracije nisu uslovljene postojanjem brojni banjski objekti uz njih. Iz dana u dan sve
mineralnih vrela, ali su rudarska područja bogata je manje antičkih tragova u mineralnim vrelima i
takvim vrelima pa ih je stanovništvo lako moglo za- banjskim naseljima. Slučajni nalazi, prilikom izvo-
paziti i privesti eksploataciji. Na usku povezanost đenja raznih radova i adaptacija u ovom ili onom
između rudarstva i rudarskih naseobina, s jedne termomineralnom lječilištu, nisu dovoljni i ne mogu
strane, i mineralnih voda u njihovoj blizini s druge nam ni izdaleka pružiti jasnu sliku jednog antičkog
strane, potrebno je ukazati i zato što za izvjesne naselja uz izvore ljekovitih voda. Za rimski period
terme i kiselj ake u rudarskim distriktima nemamo vjerovatno će i ubuduće biti nalaza, ali su minimalni
materijalnih dokaza da su bili eksploatisani u rim- izgledi da će_se pri sadašnjem stanju u našim mi-
sko doba. To se prije svega odnosi na Crni Guber neralnim banjama i banjskim mjestima naći tragovi
kod Srebrenice i kiseljak II Kiseljaku. Međutim oni njihove upotrebe u praistorisko doba.
103

6) KOMUNIKACIJE
U više navrata tokom prethodnih izlaganja uka- grade rimske ceste u dolini srednje i gornje Neretve;
zivali smo na značaj rimskih komunikacija u Bosni tragova rimskih cesta nema ni na velikom dijelu
i Hercegovini, s posebnim obzirom na pojedine kra- toka Vrbasa; slično je i sa Drinom; za srednji i donji
jeve. Naročito smo obraćali pažnju na usku pove- dio toka Bosne možemo samo pretpostavljati posto-
zanost između komunikacija i naselja na samim ko- janje komunikacija; posavski krajevi istočne Bosne,
munikacijama ili na područjima koja gravitiraju kao što smo već napomenuli, vjerovatno su imali
pojedinim saobraćajnicama.Istraživanje tragova rim- samo mrežu sporednih i vicinalnih puteva. Iz toga
skih cesta, i. utvrđivanje njihovih pravaca nije još slijedi da plodnim dolinama i tokovima glavnih ri-
završeno. Priložena karta VI pokazuje jasno kako jeka Bosne i Hercegovine nisu uvijek prolazile ceste.
izgleda stanje dosad ustanovljenih cesta. Čitavi kra- Nema opravdanja očekivanju da će nova istraživa-
jevi, naročito u istočnoj Bosni, ostali su bez obilje- nja rimskih cesta u krajevima koji dosad nisu istra-
ženih komunikacija. Danas se smatra da su ovi krajevi ženi pokazati bogatiju mrežu komunikacija, no što
u antičko doba bili slabije naseljeni, pa nisu imali je ona u zapadnoj Bosni i južnoj Hercegovini. Pri
ni dobrih puteva. Međutim ovo je kraj koji je naj- izgradnji rimskih cesta u Bosni i Hercegovini zna-
manje istraživan. Stoga činjenicu da u dijelovima čajnu ulogu odigrali su i drugi momenti o kojima
srednje i istočne Bosne i u susjednim posavskim kra- će biti riječi u ovom izlaganju. Glavne rimske ko-
jevima do danas nisu otkrivene trase rimskih cesta munikacije kroz Bosnu i Hercegovinu - cesta do-
ne bismo smjeli pripisivati samo nenaseljenosti već linom Sane; cesta Salona-Servitium preko Livanj-
takođe neispitanosti i otsustvu temeljitijeg poznava- skog i Glamočkog Polja; cesta preko Duvanjskog Po-
nja ovoga kraja. Pri tome, ne treba gubiti iz vida da lja, gornjeg Vrbasa, dolinom Lašve i Fojnice u prav-
je vjekovna i jaka kultivacija tla uništila trago- cu istočne Bosne; cesta donjom Neretvom preko Bo-
ve antičkih komunikacija. Već je Balif istakao da su raka, Ivan Sedla, Sarajevskog Polja i Romanije pre-
njegova istraživanja rimskih cesta bila ograničena na ma Drini - sasvim odgovaraju intencijama rimske
zapadnu Bosnu i Hercegovinu i da treba očekivati politike u izgradnji saobraćajnih veza. Komunika-
nova otkrića u srednjoj i istočnoj Bosni, iako se ovuda ciski sistem na području Bosne i Hercegovine pret-
na njihove tragove ne može lako naići-š", Otada nije stavljao je sastavni dio opštih političkih i privred-
bilo hodoloških istraživanja na širem prostoru isto č­ nih planova Rimljana. Ceste su imale zadatak da
nobosanskog regiona. U vezi s time, kao što smo već naše krajeve što direktnije vežu za Italiju i Rim, da
iznijeli u našim prethodnim izlaganjima, treba po- obezbijede dobre i sigurne veze potrebne vojnim
novo napomenuti da rimske komunikacije dolinom akcijama i da omoguće što lakšu eksploataciju pri-
rijeke Bosne i na području istočne Bosne, izuzev ce- vrednih bogatstava i što brži transport sirovina i pro-
ste dolinom Drine, ne bi mogle spadati u red magi- izvoda. - Na ovom mjestu interesuju nas objašnje-
stralnih komunikacija. Područja o kojima je riječ nja u vezi sa tim pitanjima, tako da se nećemo za-
nalaze se između glavnih rimskih cesta pravca J a- državati na tehničkim obilježjima samog trasiranja
dran-Sava, pa su kroz' njih prolazili samo poprečni puteva i na strukturi njihovog građevinskog stroja.
i vicinalni putevi kao veze sa glavnim komunika- -X. Prvo - pitanje puteva koje su Rimljani zatekli
cijama. u Bosni i Hercegovini. Drugim riječima, kakav je i
Do danas je utvrđeno da je mreža rimskih pu- koliko je bio razvijen komunikaciski sistem autoh-
teva u zapadnoj Bosni i dijelovima Hercegovine bila tonog ilirskog stanovništva. Prema novijim istraži-
jako razvijena. To pokazuje i naša karta VI. Kad vanjima sasvim je jasno da su zatečeni putevi koje
se ima u vidu da sve rimske ceste u Bosni i Herce- su u pojedinim zemljama izgradili indigeni stanov-
govini dosad nisu ustanovljene i da su izvjesni kra- nici po pravilu pretstavljali osnovu docnijih rimskih
jevi svakako morali imati još širu mrežu komunika- cesta. Tako nas mnoge ceste u Galiji, Germaniji,
cija no što je mi poznajemo (napr. rudarska područja Reciji, Panoniji, a naročito u Noriku i Dalmaciji,
Sana ~ J apra, Fojnica - Kreševo, Argentaria), onda poznate pod nazivom rimskih cesta vode u starije
naše uvjerenje o stvarno razvijenoj mreži puteva predrimsko doba. H. Bulle, ugledni istraživač antič­
na teritoriji Bosne i Hercegovine u antičko doba po- kih komunikacija, izgradnju osnovne mreže puteva
staje još opravdanije. Na osnovi rezultata vlastitih u Noriku i Dalmaciji pripisuje Keltima i Ilirima.
istraživanja u jednom dijelu zapadne Bosne, Balif Osim toga, ovaj istraživač utvrđuje da su kolote-
je iznio gledište da je Bosna pod rimskom vlašću po- čine na cestama bile vještački izgrađene, a poslije
stala bogato kultivirana zemlja, zasnivajući svoju su vožnjom i upotrebom stalno produbljivane i pro-
tvrdnju na činjenici da su komunikacije bile razvi- širivane. Ispitivanja su takođe pokazala da su mnogi
jene u krajevima relativno slabije plodnosti i bogat- kolovozi sa ovakvim brazdama u Noriku, Dalmaciji
stva i da je, prema tome, mreža puteva u plodnim i Galiji, koji su dosad smatrani rimskim radom, sta-
dolinama i u porječjima glavnih rijeka morala biti riji i da ih treba pripisati ilirskim i keltskim gra-
još razvijenija':". O suštini ove tvrdnje treba izni- diteljima':".
jeti sljedeće. U osnovi rimskih planova za izgradnju Za nas je posebno važno pitanje odnosa predrim-
komunikacija nije ležalo kultiviranje osvojenih kra- skih i rimskih cesta u provinciji Dalmaciji. Oblasti
jeva. Najvažniji zadatak rimskih cesta sastojao se u ove provincije karakteristične su po brojnim kolote-
obezbjeđenju strategiskih i privrednih ciljeva rim-
činama koje su se osobito dobro sačuvale u kra-
ske države. To je dovoljno poznato ne samo za naše škim predjelima. Kolotečine na najstarijim putevima
zemlje već i za druge dijelove Rimskog Carstva.
naših zemalja još ranije su privukle pažnju istra-
Mišljenje da je pod Rimljanima komunikaciska mre-
živača15B. Međutim ove kolske brazde kao speci-
ža u Bosni i Hercegovini bila razvijenija u dolinama
fična pojava i građevinski elemenat koji bi mogao
rijeka i ostalim prirodno pogodnijim predjelima nego
u zaostaloj zapadnoj Bosni - ne može se održati. pružiti podatke o starosti pojedinih cesta i vreme-
I ono se svodi na to da su Rimljani gradili ceste nu njihovog trasiranja - do danas na području pro-
svuda bez obzira na svoje potrebe i da im je prvi vincije Dalmacije ni izdaleka nisu ispitane onako
cilj bilo kultivisanje pokorenih plemena. Konfigu- kako je to već urađeno za područja Galije, Recije i
racija tla i drugi uslovi nisu dozvoljavali da se iz- Norika. Otuda je jasno da se u budućim istraživa-
104

njima ne smije izgubiti iz vida ovaj zadatak. U okvir Još neki momenti upućuju na obilježavanje po-
razmatranja o predrimskim i rimskim komunika- jedinih linija iz komunikaciskog sistema prije Rim-
cijama spada i problem kola kojima su se služili ljana. To je prije svega rudarstvo na području da-
autohtoni stanovnici naših krajeva - Iliri. Pret- našnje Bosne i Hercegovine u praistorisko vrijeme.
stavu o ilirskim vozilima pružaju nam sporadični Dolina Sane, predio Majdan - Sinjakovo, gornji
nalazi i usamljene literarne vijesti. Naročito je po- Vrbas, prema dosadašnjem znanju, pretstavljaju obla-
znat primjerak minijaturnih votivnih kola sa Gla- sti u kojima su Iliri obavljali rudarske radove prije
sinca koja pripadaju Ilirima halštatskog doba. Ona Rimljana. Sto se tiče doline Lašve, distrikta Fojnica
svojom konstrukcijom i izgledom (niska su, jaka, sa - Kreševo i bazena Srebrenice, - u ovim krajevima
4 točka) u svemu potsjećaju na primjerke votivnih su praistoriski rudarski radovi vjerovatni. Rudar-
kola. iz Norika i simbolično pokazuju kako su stvarno ska djelatnost je zahtijevala i pomagala izgradnju
izgledala vozila na ilirskim putevima'!". Neku spe- puteva za saobraćaj sa bližom i daljom okolinom.
cijalnu vrstu ilirskih kola koja su odgovarala brd- Naravno, danas nismo u mogućnosti da podrobnije
skim terenima nalazimo kod Diona Kasija (LVI, 14) ulazimo u pitanje o značaju i razvijenosti komuni-
u njegovom opisu jedne bitke između Ilira i Rimljana kacija u rudarskim područjima iz toga doba. S druge
u vrijeme Batonovog rata (6-9 g. n. e.). strane, intenzivna naseljenost pojedinih područja
Pač je na osnovi nalaza grčkog novca (pretežno Bosne i Hercegovine u praistorisko vrijeme - Li-
drahme: Apollonia i Dyrrhachium) pokušao da obi- vanjsko Polje, Duvanjsko Polje, dolina gornjeg
lježi mrežu predrimskih komunikacija u Bosni i Her- Vrbasa i dolina Lašve, Sarajevsko Polje sa okoli-
cegovini. Nalazišta grčkog novca i pravci predrim- nom, porječje Sane i Une i dr. - o kojoj smo već
skih cesta ubilježeni su u posebnoj Pačovoj karti. govorili, nije mogla ostati bez uticaja na izgradnju
Prema tim nalazištima, o čemu smo već govorili na komunikacija u njima. Brojne gradine koje se na-
odgovarajućim mjestima, mreža puteva koji su bili laze na tim područjima mogu pretstavljati poseban
u upotrebi prije Rimljana izgledala bi ovako. Jedna dokaz za značaj tih područja i komunikacija koje su
cesta je od Narone prolazila dolinom Trebižata kroz prolazile kroz njih. Razumije se, ovo zahtijeva po-
predio Ljubuškog na Imotsko Polje. Od nje su se od- tvrdu u novim ispitivanjima gradina kao naselja,
vajali putevi za Krehin Gradac i Čitluk, za Gradac utvrda, skloništa, kontinuiranih aglomeracija od
kod Posušja, Rakitno Polje i Duvanjsko Polje. Duv- praistoriskog u rimsko doba i sl. Treba ukazati na
no i Ržano imali su posebnu vezu sa Salonom. Do- činjenicu da se najveći broj gradina nalazi baš na
linom Neretve vodio je put preko Mostara, Drežnice, važnim komunikaciskim pravcima kojima su doc-
Konjica, Ivan pl., Hadžića u Sarajevo. Brojni su nije provedene rimske ceste (cesta Grab-Bos. Pe-
nalazi grčkih drahmi oko Mostara. Od Sarajeva su trovac - dolina Sane; cesta Prolog-Livanjsko Po-
vodila dva kraka: jedan preko Pala na Drinu i u lje-Glamočko Polje-Banjaluka; cesta Duvanjsko
Pljevlje, a drugi niz rijeku Bosnu odakle su posebni Polje-dolina Lašve-dolina Fojnice; cesta doli-
ogranci išli za Vareš i Fojnicu. Sa ceste na donjoj nom Neretve-Boračko Jezero-Konjic-Sarajevsko
i srednjoj Neretvi polazili su ogranci: od Tasovčića Polje-Glasinac). Samim tim nameće se zaklju-
za Stolac i Ljubinje, ali je Stolac možda imao i di- čak, mada ne sasvim pouzdan, da su gradine i u
rektnu vezu sa lukom Neum; od Mostara preko Crgo- doba ilirske samostalnosti mogle služiti kao utvrde
va u Gacko; jedna sporedna linija vodila je u po- iznad puteva. Rimska naselja najvećim dijelom iz-
dručje gornje Neretve (Bjelemić, Umoljani); doli- rastaju ondje gdje su postojale praistoriske aglome-
nom Drežanke preko Borove Glave išao je put u racije. Rimske ceste su novi građevinski objekti,
pravcu Rakitnog i Duvanjskog Polja; važna je ko- masivniji i čvršći, izgrađeni sa posebnim ciljevima
munikacija koja je dolinom Rame preko Prozora i namjenom, ali su, sigurno, za njihovo trasiranje
izlazila u dolinu Gornjeg Vrbasa i u Bugojno. Odavde iskorišćavane linije i pravci zatečenih ilirskih pu-
je postojala veza sa dolinom Lašve i rijekom Bosnom teva. Ne znamo kolika je mreža novih, a kolika, opet,
koja je dalje preko Zenice i Usore produžavala na mreža zatečenih puteva koje su Rimljani kompleti-
Savu. U Posavini su poznata nalazišta grčkih drahmi: rali i osposobili za svoje potrebe. Rano carsko doba
Luka, Tremošnica, Dobra Voda, Srebrenik, Tolisa, pristupilo je i u drugim dijelovima rimske države
Bok, Janja, Amajlija'?". Naknadni nalazi grčkog popravkama i proširenju zatečene mreže komunika-
novca u Širokom Brijegu, Livnu i Bijeljini nisu mo- cija koja je na taj način brzo privođena vojnim po-
gli biti uneseni u Pačovu kartu':". Ali trgovini koja trebama, transportu raznih proizvoda i državnoj po-
se iz grčkih faktorija na Jadranu (Apollonia i Dyr- šti. Pritom je država, pored svojih sredstava i radne
snage koju je davala vojska, nametala i opštinama ili
rhachium) širila u udaljenijim krajevima jadranskog
župama da, pro dignitate imperii, popravljaju i odr-
zaleđa Sava nije pretstavljala krajnju tačku. Ona
žavaju svoje dijelove puteva prema planovima i
je zahvatala šire prostore s one strane Save i Du- instrukcijama koje su davali curatores viarum. Uz
nava. Ne može se poreći da nalazi ovog novca, uz nove rimske ceste zadržani su i stari ilirski putevi
druge uvezene predmete predrimskog doba na poje- kojima se autohtono stanovništvo i dalje služilo i po-
dinim područjima Bosne i Hercegovine, indiciraju pravljalo ih po uzoru na rimske ceste 1 6 2 .
trgovinu i prometne linije toga vremena. Razumije
se, Pačova mreža predrimskih puteva, onakva ka-
'*Drugo - pitanje cesta i naselja. Odgovor na
ovo pitanje traži objašnjenje o odnosu između rim-
kva je ubilježena na njegovoj karti, traži nove do- skih cesta i naselja uopšte na području Bosne i Her-
kaze i provjeravanja. Krajevi kao što su okolina cegovine. Rezultati topografskih i hodoloških istra-
Ljubuškog sa susjednom visoravni i Mostarsko Po- živanja pokazuju da su rimske ceste u Bosni i Her-
lje sa južnom Neretvom u kojima su otkriveni brojni cegovini usko vezane za aglomeracij e. N aselj enij i
nalazi grčkih drahmi i raznih uvezenih predmeta krajevi imali su bolju i razvijeniju komunikacisku
tog doba - sigurno je da su imali važnije saobra- mrežu. Teže pristupačni krajevi i krajevi koji nisu
ćajnice u vrijeme prije rimske okupacije. To su bili bili privredno i strategiski značajni ostali su van do-
putevi na prirodno pogodnim pravcima i u područ­ mašaja rimskih komunikaciskih linija ili su za njih
jima koja su se nalazila vrlo blizu jadranske obale, bili vezani samo sporednim putevima. Otuda je istra-
naročito blizu Narone. živanje rimskih cesta u Bosni i Hercegovini značajno
105
ne samo radi upoznavanja stepena razvijenosti ko- koje su prvenstveno imale da povežu dobro nase-
munikaciske mreže već i radi utvrđivanja mnogih ljena mjesta i područja.
činjenica istoriskog razvitka i života društvenih za-
Imajući u vidu ove činjenice, postaje mnogo ja-
jednica. snija uloga cesta što su ih Rimljani gradili u pro-
Tokom izlaganja o antičkim naseljima u Bosni vincijama, pa tako i u provinciji Dalmaciji. Rimske
i Hercegovini stalno smo ukazivali na mrežu rim- magistrale su imale cijelu mrežu sporednih i vici-
skih cesta kao na linije oko kojih su se okupljala nalnih puteva koji su se odvajali u raznim pravcima
naselja. Prvi rimski carevi, počevši od Augusta,pri- a vrlo često je i sama cesta produžavala svoju trasu
šli su intenzivnoj izgradnji cesta na području Bosne i i otstupala od osnovnog pravca radi zahvatanja na-
Hercegovine. Pri tome su u prvom planu stajali oni selja, privrednih centara, utvrđenja i sl. U tom smi-
komunikaciski pravci koji su u najvećoj mjeri obez- slu treba izvršiti korekturu u mišljenjima ranijih
bjeđivali etabliranje rimske vlasti i pacifikaciju u istraživača koji su pretpostavljali da rimske ceste
osvojenim oblastima. Već smo naglasili da su u tra- uvijek idu najkraćom linijom. Tako je i Balif sma-
siranju cesta Rimljanima u većoj ili manjoj mjeri trao da su Rimljani u trasiranju cesta išli za ostva-
koristile i linije zatečenih ilirskih puteva. Da bi što renjem tehničkog principa: sprovesti put najpovolj-
potpunije obezbijedili penetraciju i učvršćenje svoje nijim i najkraćim pravcem'P''. Primjeri koje je Balif
vladavine, Rimljani su upočetku provodili ceste naveo u prilog svome mišljenju odnose se samo na
prvenstveno kroz područja na kojima se nalazio veći planinske prevoje koji su bili nenaseljeni i koji su
broj epihoriskih naselja. Mi smo to pokazali na pri- pretstavljali prirodne komunikaciske pravce (takvi
mjeru rimske ceste Salona-Servitium koja je imala su prelazi: kod Graba, kod Prologa, preko Borove
dužu i kraću trasu (duža: Salona-Prolog-Livno- Glave blizu Livna i kod Ržana). Takve pravce pri-
Podgradina na Glamočkom Polju-Pecka-Sipovo- rodnim prolazima pokazuju i ceste koje su u naj-
Majdan-Podraško Polje-Sljivno-Banjaluka-Ma- novije doba preciznije obilježene: Vukovsko Polje -
hovljani = CIL III, 3198 = 10156: ad fines pro- Raduša Kamen-Bistrica na gor, Vrbasu; Bistrica
vinciae Illyrici ... CLXVII m. p.; i kraća : Salona- na gor. Vrbasu-Vitez; Vitez-Vjetrenica-Zenica;
Prolog-Lištani-Strupnić-Halapić-Pecka-Podra­ Pecka-Strbina Sedlo-Podraško Polje. Ali svi ti
ško Polje-Banjaluka-Mahovljani = 140 r. m.). pravci cesta prolaze kroz predjele koji nisu nase-
Duža trasa ove ceste bila je starija i izgrađena je ljeni, pa, prema tome, nije bilo potrebno da prave
odmah po osvojenju zemlje (16/17 g. n. e.) radi otstupanja i produženja trase. Nasuprot tome, ve-
zahvatanja naseljenih mjesta, dok je kraća trasa tek ćina glavnih rimskih cesta u Bosni i Hercegovini ne
docnije predata upotrebi i obilježena miljokazima. drži se uvijek prirodnog i najkraćeg pravca. Umjesto
Opravdana je pretpostavka da je i na pravcu Salo- toga, one idu prema naseljima i uporištima, otstupa-
na-Argentaria bilo starijih i mlađih komunikacija jući od prave Iinije. Najbolje dokaze za to pružaju
koje su na izvjesnim područjima imale dužu i kraću ceste: Grab-Bos. Petrovac-Sanski Most; splet ce-
trasu. Pojedini otsjeci komunikacija na ovom pravcu sta oko Livanjskog Polja; Ržano-Duvanjsko Polje
prolaze kroz dobro naseljena područja (napr. Du- -Gornji Vakuf-Vitez-Kiseljak i dalje; Cavtat-
vanjsko Polje - dolina gornjeg Vrbasa, dolina La- Trebinje - unutrašnjost. Iz svega proizlazi da su
šve), dok na nekim njihovim dijelovima ili nisu rimske ceste samo u osnovnom pravcu vodile što
konstatovani tragovi naselja ili su oni neznatni (napr. je moguće kraćom trasom prema svojoj završnoj
pravac preko Lisine i Pandurice ispod Raduše Ka- tački, ali da su usput na raznim područjima, već
mena; pravac preko Kupresa i Velikih Vrata). Stoga prema naseljenosti i privrednom značaju pojedinih
su i na ovom komunikaciskom pravcu duže ceste i krajeva, išle od naselja do naselja, od jednog do
putevi pretstavljali saobraćajnice koje su izgrađene drugog centra i uporišta'?". Na taj način su bili za-
ranije u cilju povezivanja naselja i etabliranja rim- dovoljeni mnogobrojni zahtjevi kojima su rimske ce-
ske vlasti na bolje naseljenim područjima. Tek doc- "te morale odgovoriti. Ovako sprovedene ceste obez-
nije sprovedene su druge linije i ogranci koji su bjeđivale su ne samo administrativne i političke
proširili mrežu rimskih puteva i obezbijedili bržu interese rimske uprave već su takođe omogućavale
vezu u pojedinim rejonima. lakšu i bržu eksploataciju ekonomskih dobara u
zahvaćenim područjima. Svako gubljenje iz vida
Iz našeg pregleda o naseljima vidi se da su
ovih činjenica otežava ispitivanje tragova i pravaca
glavne rimske ceste u Bosni i Hercegovini izgra-
đene vrlo rano, najkasnije do sredine I vij. n. e. U
rimskih cesta. Stoga je i razumljivo zašto su neki
osnovi tako ranog i brzog sprovođenja velikih rim- stariji istraživači, napr. Tomašek, Miler i dr., vrlo
često griješili u svojim pretpostavkama o pravcima
skih cesta na teritoriji Bosne i Hercegovine leže
privredno-strategiski momenti i činjenica da su izvjesnih rimskih cesta koje još nisu bile ustanov-
one većim ili manjim dijelom mogle biti trasirane ljene.
linijama komunikaciskog sistema koji su imali Iliri Poseban značaj u rimskoj komunikaciskoj mre-
prije rimske okupacije. Tako je cesta Prudska Dra- ži na teritoriji Bosne i Hercegovine imaju vicinalni
ga-Vitalina-Humac-Tihaljina preuređena i dotje- putevi i odvojci glavnih cesta. Osnovni zadatak ovih
rana vjerovatno u Augustovo doba kad je sagrađen puteva i odvojaka sastojao se u što tješnjem povezi-
i logor u Humcu. Sergejevski pretpostavlja da je vanju pojedinih mjesta i uporišta za glavne komu-
ovoj cesti prethodio znatno stariji put':". Natpis na nikacije. Razumije se, njihova važnost je stajala u
miljokazu (CIL III, 10164) iz Han-Viteka u predjelu srazmjeri sa važnošću glavne ceste i mjestu koja je
Ivan-Sedla pokazuje da je cesta dolinom Neretve trebalo vezati za nju. Na teritoriji Bosne i Hercego-
prema Ivan-Sedlu građena za vrijeme Augusta na vine često je nemoguće tačno utvrditi šta je otsjek
liniji koja je još u predrimsko doba vezala obalu glavne ceste, a šta vicinaini put ili ogranak. To je na-
sa unutrašnjošću-?". Obje ove ceste rano su predate ročito teško u krajevima sa gustom mrežom rimskih
saobraćaju i imale su puni značaj kao saobraćajnice komunikacija koje se slivaju na jedan osnovni pra-
koje vežu dobro naseljena područja i prolaze već vac (ceste u područjima: Livanjsko Polje, Duvanjsko
od ranije poznatim komunikaciskim pravcima. Iosta- Polje,Gornji Vakuf). Za utvrđivanje trase glavne ce-
le ceste iz ranog vremena rimske okupacije u Bo- ste najsigurniji oslonac pružaju miljokazi i otkri-
sni i Hercegovini izgrađene su kao komunikacije veni natpisi sa imenima mjesta pomoću kojih je u

rt
106

nekim slučajevima bila moguća identifikacija stanica uporištima':". Dosad su na rimskim cestama Bosne
poznatih po itinerarima (Bistue vetus, Bistue nova, i Hercegovine beneficijarski natpisi otkriveni u slje-
Pelva, Diluntum). Razumije se, pri ovome treba po- dećim mjestima: u Lipi kod Livna (CIL III, 9847);
laziti sa stanovišta da nisu samo glavne i važnije ce- u Halapiću na Glamočkom Polju (CI L III, 9862 =
ste (viae publicae) dobivale miljokaze, što su poka- 13231; GZM 1927, 262 i 267); u Banjaluci (CIL III,
zala istraživanja u pojedinim zemljama Rimskog 14221); u Golubiću i Privilici kod Bihaća (CI L III,
Carstva'?", 15066 i 15067); u Stocu (CIL III, 14361; 8431 =
Što se tiče stanica na cestama, o njima je bilo 12789; 8435 = 12789); uDomaviji (CIL III, 12723);
riječi u našem prethodnom izlaganju koje smo po- uSkelanima (CIL III, 14218; 14219; 14219 4 ; 14219 5 ;
svetili naseljima uz logore (canabae). Na tom mjestu 14219 6 ; WM XI, 146; Spomen. 1940, (72), 146 i 147;
je uglavnom definisan značaj naselja na cestama koja GZM 1951, 308). U kojim je mjestima bila benefi-
su bila privredni i saobraćaj ni centri za okolna sela cijarska postaja, ne bismo mogli pouzdano reći, ali
sudeći po broju beneficijarskih natpisa, za to prven-
i koja su imala obilježje trgovinske i zanatske dje-
latnosti. Ovdje nas interesuju naselja uz ceste s obzi- stveno dolaze u obzir Skelani, Stolac, Halapić i Go-
lubić-Privilica. Prema nalazištima beneficijarskih
rom na njihovu saobraćajnu funkciju, tj. naselja u
funkciji putnih stanica (mansiones i mutationes). Na natpisa vidi se da su to centri i značajna mjesta na
teritoriji Bosne i Hercegovine do danas nisu vršena komunikacijama. Međutim to što i druga mjesta u
posebna istraživanja putnih stanica. Međutim po- kojima su nađeni ovi natpisi - Lipa, Banjaluka i
ložaj samih aglomeracija i izvjesni nalazi koji go- Domavia - pretstavljaju važne saobraćajne i pri-
vore o karakteru privredne djelatnosti u njima, omo- vredne centre, pruža osnovicu za pretpostavku da
gućuju nam da lokalizujerno pojedine putne stanice.
su se i u njima nalazile beneficijarske postaje. .
Na osnovi tih i takvih elemenata ustanovljeno je da 4- Treće - pitanje strategiskog i privrednog zna-
su se uz cestu Salona-Servitium važne putne sta- čaja rimskih cesta u Bosni i Hercegovini. Rimske
nice (mansiones) nalazile u Halapiću i Peckoj. Da- ceste kroz Bosnu i Hercegovinu vežu primorje sa
lji tok ove ceste prema sjeveru do Banjaluke imao posavsko-podunavskim oblastima, dakle sa pogra-
je u slabo naseljenom i bezvodnom predjelu dvije ničnim oblastima uz granicu na Dunavu. U tome
saobraćajne stanice (Leusaba = Bunari; Lamatis = je posebna uloga ovih cesta kao transverzalnih li-
Šljivno). Na sektoru od Banjaluke do Bos. Gradiške nija koje su omogućavale brzu pomorsko-kopnenu
naselja Castra = Banjaluka, Ad Ladios = Trn i Ad vezu između Italije i podunavskih zemalja. S druge
Fines = Mahovljani mogla su u potpunosti zado- strane, rimske ceste na teritoriji Bosne i Hercego-
voljiti potrebe cursus publicus-a. Položaj i arheolo- vine intenzivno su korišćene kao privredne saobra:-
ški nalazi pokazuju da je i antičko naselje li dana- ćajnice za transport sirovina i proizvoda što su ih
šnjem Sarajevu imalo funkciju proizvođačkog cen- davale naše oblasti. Mreža puteva koju su Rimljani
tra i saobraćaj ne stanice. Materijalnih dokaza o dru- izgradili u primorju i unutrašnjosti Dalmacije pret-
gim mjestima u Bosni i Hercegovini kao putnim stavlja sastavni dio jedinstvenog komunikaciskog si-
stanicama nemamo, ali je sigurno da je većina mje- stema u državi. U razmatranjima o rimskim cestama
sta navedena u itinerarima imala prvenstveno funk- redovno se u prvi plan ističe vojnički karakter rim-
ciju saobraćajnih stanica. Neke od tih stanica kao skih cesta. Via militaris imala je, kako se ističe, za-
što smo maločas naveli, već su identif'ikovane na datak da olakša vojne akcije i pokrete, da obezbijedi
terenu. Razumije se, naselja na cestama imala su i pacifikaciju osvojenih krajeva i uredno odvijanje
druge funkcije pored funkcije putnih stanica. Splo- cursus publicus-a. U pograničnim oblastima, razu-
num koji smo lokalizovali u dolinu Sane bio je cen- mije se, kod rimskih cesta je morao biti jače nagla-
tar rudarske proizvodnje imunicipij. Pelva i Sal- šen njihov strategiski karakter i funkcija prven-
viae na cesti Salona-i-Servitium kao rrrunicipiji pret- stvenog služenja vojnim jedinicama. Međutim u Bo-
stavljaju upravna središta. Castra (Banjaluka) je 10- sni i Hercegovini se ne bi mogla odvojiti strategiska
gov sa naseljem, a stanice uz cestu Castra-Servi- od privredne funkcije rimskih cesta, jer su uslovi
tium nesumnjivo su centri prometa zemljoradničkim etabliranja rimske vlasti u unutrašnjosti provincije
proizvodima ovog agrikulturnog rejona. Na cesti Sa- Dalmacije i privredni izvori sa tih područja za koje
Iona-vArgentaria municipiji Delminium, Bistue ve- su Rimljani bili naročito zainteresovani podjednako
tus, Bistue nova i kod Kiseljaka (= Stanecli?) imali uticali na izgradnju i održavanje komunikacija.
su istovremeno funkciju upravnih i privrednih cen- Istovremeno s uvođenjem vojno-političke vlasti Rim-
tara. Bigeste (Humac) je veliki logor sa civilnim na- ljani su prišli eksploataciji privrednih dobara Bosne
seljem (canabae). Terenska istraživanja su otkrila i Hercegovine. To se naročito jasno pokazalo u pro-
na cestama veći broj naselja koja nisu označena u širenju i intenziviranju rudarske proizvodnje boga-
itinerarima. Njihov karakter i funkciju definišemo tih bosanskih rudnika. Već prve decenije rimske
po nalazima i značaju odgovarajućeg kraja. (Doma- vlasti u Bosni i Hercegovini obilježene su velikom
via .u rudarskom distriktu; Aquae S ... u Sarajev- brigom Rimljana da se rudnici zlata privedu što
skom Polju kao upravno središte i termalna banja; potpunijoj eksploataciji, o čemu svjedoče vijesti
municipiji uŠipovu, Duvnu (Delminium), Skelanima antičkih pisaca (Plinije, Flor). Vjerovatno je u to
kao privredni centri; itd.). vrijeme bilo rudarskih radova i na rudištima dru-
Na teritoriji Bosne i Hercegovine uz neke ce- gih metala - srebra i željeza; kao dokaz za to mogu
ste nalazile su se beneficijarske postaje. Mada u poslužiti tradicije rudarstva iz vremena ilirske sa-
potpunosti nije jasna funkcija ovih postaja, ipak je, mostalnosti i rimski nalazi na pojedinim rudištima.
po svemu sudeći, beneficijarima bio osnovni zadatak Treba takođe istaći činjenicu da su rano izgrađene
obavljanje administrativnih i policiskih poslova u magistrale prošle kroz bosanske rudarske krajeve.
vezi sa cursus publicus-om i državnim magacinima Cesta Grab-Bos. Petrovac-dolina Sane prava je
(horrea). Vjerovatno su i na području Bosne i Her- rudarska cesta koja je povezala Salonu sa Savom,
cegovine beneficijarske postaje imale utvrđenja (ea- tj. sa metalurgiskim centrom u Sisciji. Druga važna
stella) radi zaštite i obezbjeđenja. Beneficijarske po- rudarska cesta je magistrala Salona-Argentaria ko-
staje redovno se nalaze na jače frekventiranim di- ja je zahvatala poznata rudarska područja: Gornji
jelovima komunikacija i na važnim saobraćajnim Vakuf-Vranica, Fojnica-Kreševa-Vareš i Argen-
107

taria na Drini. Dio ceste Salona-Servitium koji je ćani promet i strategiski razlozi nalagali su da se
prolazio područjem Majdan-Sinjakovo-Mrkonjić­ baš u to doba cestama na teritoriji Bosne i Hercego-
grad takođe je imao funkciju jedne rudarske komu- vine posveti veća briga. Ovo je bilo tim nužnije,
nikacije. U ranijem izlaganju ukazali smo i na druga jer izgleda da u rimskoj Dalmaciji nisu vršeni ra-
prirodna bogatstva Bosne i Hercegovine koja su Rim- dovi na izgradnji i održavanju cesta tokom druge
ljani iskorišćavali: izvoz šumske građe, stočnih pro- polovine I vij. i cijelog IIvij.n. e., pa je za povećane
izvoda i žita za potrebe Rima, državne uprave i potrebe saobraćaja i transporta komunikaciskoj
vojske. U kolikoj su mjeri krajevi bliži moru -- Li- mreži trebalo posvetiti punu pažnju. Veća aktiv-
vanjsko i Duvanjsko Polje, donja Neretva - kao bo- nost za izgradnju, popravke i uređenje cesta u III
gatija poljoprivredna područja mogli za vrijeme i IV vij. n. e. pretstavlja izvjesnu specifičnost po-
Rimljana izvoziti žito u primorske gradove, ne zna- ložaja rimske Dalmacije i uslova pod kojima se ona
mo, ali je pouzdano da su oni pretstavljali. rejone razvijala. Mada je, uglavnom,kroz cijelo vrijeme
koji su snabdijevali primorje stokom, žitom i dru- Rimskog Carstva izgrađivana komunikaciska mreža,
gim proizvodima. Zahvaljujući takvom svom zna- ipak su u mnogim zemljama Imperije poslije I i II
čaju, ova područja su rano postala centri rimske vij. n.e. osjetno popustili interes i briga za ceste.
kulture u primorskom zaleđu. Rimske ceste su kao Do toga je došlo zbog opštih uslova u kojima se na-
privredne arterije zahvatale sve predjele, jer su od lazila država (finansiska kriza, nesigurnost u poje-
glavnih komunikacija u raznim pravcima polazili dinim zemljama i smanjenje opšteg prometa, nedo-
ogranci i vicinaIni putevi koji su omogućavali vezu statak radne snage i s1.) 170.
sa pojedinim privrednim rejonima. Gustu mrežu pu- I, najzad, plovidba rijekama, tj. korišćenjerječ­
teva poznajemo u predjelu Mostarskog Polja, u po- nih tokova za saobraćaj. Posebnih istraživanja l i cilju
dručju Ljubuški - Imotski- Posušje, na prostoru poznavanja rijeka kao saobraćajnica Bosne i Her-
Duvanjskog i Livanjskog Polja. Tačno je da su ova cegovine nije bilo. Međutim sigurno je da su u antič­
područja zauzimala dobar položaj i da su kroz njih ko doba neke bosansko-hercegovačkerijeke ne samo
vodili prirodni komunikaciski prolazi, ali su takođe pretstavljale prirodni prolaz za puteve koji su vo-
na izgradnju velikog broja sporednih ivicinalnih dili njihovim tokovima već su istovremeno služile
puteva u njima uticali privredni faktori. Najnovija za obavljanje prometa plovidbom. Za Neretvu .zna-
istraživanja pokazuju da je velik broj takvih puteva mo da je pretstavljala važnu rječnu komunikaciju
silazio u dolinu gornjeg Vrbasa, u kraj koji je po- kojom je obavljana trgovina i transport preko luke
znat po prirodnim bogatstvima i u kojem je za vri- Narone kako u rimsko tako i u predrimsko doba.
jeme Rimljana vršena eksploatacija zlata i drugih Brojni nalazi na terenu govore o živom prometu
ruda. Veći broj rudarskih puteva vodio je kroz ru- vodenim tokom Neretve kojim je vršen uvoz i izvoz
darska područja: Fojnica-Kreševo, Argentaria i raznih proizvoda. Za praistorisko vrijeme, pored
Sana-Japra. Mi smo već ukazali na mrežu puteva arheoloških nalaza, potvrdu o značaju Narone kao
koji su prodorima rijeka Lepenice, Kreševice i Foj- prometne luke i o plovidbi Neretvom daje i Pseudo-
nice spajali Kiseljak sa samim rudištima. Isto tako Skylax (Periplus, c. 24, str. 30). Neretva je bila plov-
smo ukazali na komunikaciske pravce kojima je na od ušća preko Hutova Blata sve do klanca kod
ovaj bazen bio vezan za dolinu Neretve, na što upu- Žitomislića. Prema istoriskim dokumentima i podaci-
ćuju već otkriveni tragovi rimskih puteva iznad Ne- ma, zna se da su još krajem XIV vij. il Počitelju radile
retvice i južno od Kreševa. Takvu i sličnu mrežu brodogradilišne radionice l 71 . Od drugih rijeka' u Bo-
puteva imali su i porječje Sana-Japra i oblast sni i Hercegovini kao prometni puteviplovidbQm
Argentaria u kojima je komunikaciska mreža bila mogu doći u obzir Una, Sana, Vrbas, Bosnai Drina.
proširena korišćenjem Drine i Sane za transport Po dužini plovnih tokova i po privrednom značaju
splavovima i lađama. Posavski krajevi u istočnoj Bo- krajeva kroz koje prolaze najvažnije su rijeke
sni i Lijevče Polje pretstavljali su u rimsko doba Sana sa Unom i Drina. Plovidba ovim. rijekama
žitnicu za ishranu stanovništva nastanjenog na ši- prvenstveno je mogla služiti za transport rude iz
rim prostorima i za snabdijevanje vojnih jedinica. rudarskih područja Sana - Japra i Argentaria.. U
Krajevi sjeverne Bosne spadaju u panonske oblasti našem ranijem izlaganju ukazali smo na to dase
u kojima je za vrijeme Rimljana napredovala agri- u rimsko doba plovidba Sanom i dalje Unom od Bos.
kulturna proizvodnja. Poznate su mjere koje su ovdje Novog iskorišćavala za brz i jeftin transport rude
preduzimane radi povećanja obradivih površina i i drvne građe do Save. Slično je i sa Drinom koja
unapređenja poljoprivredne proizvodnje (krčenje
je u svom srednjem dijelu (Skelani - Bratunac)
šuma, melioracija močvarnih zemljišta, kolonizacija, imala znatan broj naselja važnih sa privrednog, sao-
uvođenje novih kultura) 169.
braćajnog i strategiskog stanovišta. Nema sumnje
U toku III i IV vij. n. e. značaj naših krajeva da su ceste na ovom području jake eksploatacije
naročito je porastao. S tim u vezi je i uloga rim- srebra i rijeka Drina služile za transport rude naro-
skih cesta na teritoriji Bosne i Hercegovine. Dok su čito prema Savi. Nalazi u bazenu Argentaria potvr-
drugi kraj evi Rimskog Carstva u to vrij eme osj ećali đuju da je ovaj podrinjski kraj održavao prometne
posljedice privrednih kriza i spoljnih najezdi, dotle veze sa metalurgiskim centrom Sirmijem na Savi.
su oblasti u unutrašnjosti Dalmacije živjele bez tih Drina je, kao što su pokazala istraživanja, služila
potresa. Privredna bogatstva i komunikacije Bosne i za transport građevinskog materijala na kraće i
i Hercegovine dobivaju još veći značaj. Gubici na duže relacije U". Što se tiče Vrbasa i Bosne, o plo-
jednoj strani, nastali usljed nesigurnosti i rušenja vidbi njihovim tokovima u antičko doba ne znamo
u pograničnim zemljama, morali su se koliko - toliko ništa pouzdano. Poseban značaj imala je Sava koja
naknaditi eksploatacijom dobara u drugim zemlja- je korišćena za transport raznih proizvoda, građe
ma. Sudeći po nalazima, rudnici u području Argen- i opreme, a njome su plovile i lađe vojne flotile
taria i na Sani--Japri radili su najintenzivnije baš koje su na Savi vršile patrolnu službu 1 7 3 . -'- Plo-
u III i IV vij. n. e. Među miljokazima u Bosni i vidba rijekama na teritoriji Bosne i Hercegovine u
Hercegovini velik broj datira iz III i IV vij. n. e., antičko doba ne može se u cjelini upoređivatisa plo-
što pokazuje da su tada za ceste davana veća sred- vidbom koja se danas na njima obavlja. Po svemu
stva i da su na njima češće vršene opravke. Pove- sudeći, plovidba Neretvom bila je mnogo značajnija
108

u rimsko doba no danas. Plovidbi Sanom-Unom raznih sirovina, građe i proizvoda, transport opreme
i Drinom posebnu važnost davao je transport ruda i hrane za vojsku bilo iz mjesnih sredstava bilo pre-
u antičko doba, koje se danas, pri postojanju mo- vozom iz drugih krajeva, cjelokupan cursus publi-
dernih komunikacija i u izmijenjenim uslovima ru- cus kako teretni (cursus clabularis) tako i laki put-
darske eksploatacije, transportuju na drugi način. - ničko-poštanski (cursus velox) - sve to daje po-
U cjelini posmatrane, bosansko-hercegovačkerijeke sebnu ulogu rimskim komunikacijama na teritoriji
ne pružaju mogućnosti za razvijeniju plovidbu. Pri- današnje Bosne i Hercegovine. Na ovim komunika-
rodni uslovi, iako nešto povoljniji u antičko doba cijama, kako to pokazuju nalazi na terenu, odvijao
na Neretvi i, vjerovatno, na Drini, nisu bili takvi se za cijelo vrijeme Rimskog Carstva saobraćaj čiji
da bi se mogao naročito proširiti i pojačati promet je obim rastao naporedo sa proširenjem privredne
tokovima rijeka. S druge strane, nemamo jasnije proizvodnje pojedinih krajeva i sa povećavanjem
pretstave o obimu prometa, o organizaciji plovidbe, potreba za obezbjeđenje granice na Dunavu. Stoga
o veličini i broju rječnih pristaništa na onim rije- su neopravdane tvrdnje, na koje se i danas može
kama (Neretva, Sana-Una, Drina) koje su služile naići, da krajevi današnje Bosne i Hercegovine nisu
za plovidbu. Koliko bi u tom smislu donijela nova bili značajni za rimsku državu, zato što je rudarstvo
istraživanja danas se ne može reći, ali bi nesumnjivo na ovom području imalo samo lokalnu važnost, a
bilo korisno ispitati tragove i ostatke koji su u vezi velike prometne ceste Balkanskog Poluostrva nisu
sa saobraćaj em rječnim tokovima. Na tom polju po- dublje ulazile u unutrašnjost provincije Dalmacije.
stignuti su značajni rezultati u nekim drugim zem- Dosadašnja otkrića i stalno novi nalazi pokazuju da
ljama Rimskog Carstva. Rječni saobraćaj u Galiji su ove oblasti u političkim, strategiskim i privred-
poznajemo ne samo po obimu i organizaciji službe nim planovima rimske države zauzimale istaknutije
prometa za vojne i civilne potrebe već i po vještač­ mjesto no što se to mislilo u prvoj fazi antičkih
kim radovima koji su preduzimani radi proširenja istraživanja. Položaj naših zemalja između Jadrana
i poboljšanja plovidbenih puteva na pojedinim ri- i panonsko-meziskih oblasti isticao je u prvi red
jekama'?". značaj komunikacija koje su kroz njih prolazile. Rud-
Prema izloženom se vidi da su rimske komuni- na i druga bogatstva ovog dijela provincije Dalma-
kacije u Bosni i Hercegovini imale istaknut strate- cije bila su vrlo cijenjena, naročito u kasnorimsko
gisko-ekonomski značaj. Time se obilježava i zna- doba kada su ekonomske krize potresale rimsku
čaj same Bosne i Hercegovine u rimsko doba. Eksplo- državu, a stalne inkurzije na istočnim i sjevernim
atacija prirodnih bogatstava, osobito ruda, i tranzit granicama ugrožavale njen mir i bezbjednost.

NAPOMENE

1 Patseh: WM IV, 266; IX, 172-173; Die Lika in 20 Upor. P. B a k u l a, Schernutismus eustodiae provin-
romicher Zeit, Wien, 1900, stup. 11, 77 i passim cialis in Hercegovina, Split, 1813'1. 158. H a d i m s k y,
'Rostoveev, GW 1,190-193 WM V, 264
3 G l' e n i e r, Manuel II, 665-690 27 T l' U h e l k a, GZM III, 1391, 244. Upor. R a d i m-
• Patseh: WM IX, 172-173 i XI, 118. Upor. Ra- sky, WM V, 265 i P a t s e h, WM XI, 143·- ·144
2" P a t s e h, WM VI, 239
d i m s k s, WM IV, 135-156
29 P a t s e h, WM IX, 209
o O natpisima upor. objašnjenje: S e l' g e j e v s k i,
GZM LlI, 1940, 22 30 R a d i m s k y, WM III, 294-295. P a t s e h, WM
(; Upor. PWRE, 1895, stup. 616: T o m a s e h e k s. v. III, 527
31 S e l' g e j e v s k i, GZM 1947, sv. II, 18-23
7 Upor. S e l' g e j e v s k i, GZM LlI, 1940, 20-22
, P a t s e h: Herzegow., 139-140 i WM IX, 172-173 ae S e l' g e j e v s k i, GZM LIV, 1942, 135
33 P a t s e h, WM XI, 111
9 E. N i s e h e r, Die Romer im Gabiete des ehemaligen

Osterreich-Ungarn, Wien, 1923, 105. Upor. A. S e h o b e r, Die "' Upor. A. M o m i g l i a n o, Sullo stato presente degli
Romerzeit in Osterreich und in den angrenzenden Gebieten studi di storia antica (1946-1954) - X Congresso interna-
von Slowenien, 2 Aufl., Wien, 1953, 55 zionale di scienze storiche, Relazioni vol. VI, Firenze,
1955, 24-25
10 Upor. P a t s e h, Herzegow., 139-140
'JO Upor. P a t s e h: Rimske pomoćne čete (alae et cohor-
11 Upor. D. R e n d i č-M i o č e v i č, GZM 1955, sv. tes auxiliares) u provinciji Dalmaciji, separat iz X izvještaja
X,5-38 Velike gimnazije u Sarajevu, Sarajevo, 1896, 3-4 i passim
12 P a t s e h, Herzegow., 9-36 i GZM XXVI, 1914 157-171
J3 Upor. P a t s e h: WM VII, 71 i IX, 278-280. R o- 3C Za ale i kohorte upor.: K. K l' a f t, Zur Rekru tierung

s t o v e e v, La vie economique des Balkans dans I'antiquite der Alen und Kohorten an Rhein und Donau, Bern, 1951,
- u ediciji Der Balkan, seine Vergangenheit und seine 17-60 i passim
Gegenwart, Boegrad, 1936, 394-396 " Upor. P a t s e h: Herzegow., 63-92; Narona, 28-85
11 Herzegow., 5-6, bilj. 1
(passim)
15 Ibidem 'lb Upor. P a t s e h, Herzegow., 101-107
ac Upor. K. K l' a f t, o. c., 69-100
S e l' g e j e v s k i, GZM LlI, 1940, 22
10
.io R o s t o v e e v, GW I, 190-193; II, 70-105 (passim)
Za Galiju upor.: G l' e n i e r, Manuel II, 735-739.
17

Za Noricum: A. S e h o b e r, o. e., 115-117 I I Upor. H. U. I n s t i n s k Y, Sicherheit als politisches
18 S e l' g e j e v s k i, GZM 1948, sv. III, 51
Problem des rčmischen Kairsertums, Baden-Baden, 1952,
11-43. F. M i l t n er, Romerzoit in osterreichtschen Lunden,
19 P a t s e h, Herzegow., 89-92 i passim Innsbruck, 1948, 42-44
eo O uvozu i domaćoj proizvodnji opeke upor.: P a t s e h: 42 Upor. S e l' g e j e v s k i, GZM 1947, sv. II, 49
Herzegow., 109-118 i GZM XXVI, 1914. 201-203
'3 P a t s ch, Herzegov., !l2-103. S e l' g e j e v s k i: GZlVI
21 P a t s e h, Herzegow., 116
XLVI, 1934, 11-41. (passim); LIV, 1942, 158-171; LV, 1913,
'2 R a d i m s k y, WM V, 263-264 1-20; 1950, sv. IV-V, 45-93 (passim)
23 Ibidem, 264 44 Upor.: R o s t o v e e v, GW I, 192-196, 334-336 R.
E g g e r, Der Balkan unter Rom (Der Balkan, seine Vergan-
2' Ibidem, 265. S k a l' i ć, Banjaluka: »Otadžbina«, genheit und seine Gegenwart, Beograd, 1936, 321). G.
1924, br. 32
N o v a k, Pogled na prilike radnih slojeva u rimskoj provin-
25 Ibidem, 265 ciji Dalmaciji, Historijski zbornik, Zagreb, 1948, 151.
109
F. M il t n e r, o. e., 57-62. A. S e h 'o b e 1', o. e., 187-188 i 18 J i r e č e k, Strass., u Bergw., 41-42, W a 1 t e r, o. e.,
passim 92, 151-161. A. R u e k e 1', Einiges uber das Goldvorkommen
'5 Za antičko selo upor.: R o s t o v e e v, GW I, 158-205;
111 Bosnien, Wien, 1896, 19 - 28. K a e e r, Geologija I,
II, 1-69. F. H e i e h e l h e i m, WgA, 742-749, 825-848 i 223-224~ T u ć a n, o. e., 24-26. S i mj i Ć, o. e., 11 i 109
passim 70 A. C o n l' a d, Bosnien in Bezug auf seine Mineral-
co Upor. B o l o e h, Die Bevolkerung der grieehisch- schatze. Wiener geogr. Mitthelungen, 1870, 220-222. Upor.,
rornichcn Welt, Leipzig, 1886 - poglavlje Der lateinische B l a u, Reisen, 151-155
Westen: Die Donaulander 80 T u ć a n, o. e., 157-164. K a e e r, Geologija I, 140 i
47 Za period kasne antike naročito: S e l' g e j e v s k i: 238-239. Ing. D. T i b o l d, Rudarstvo u Bosni i Hercego-
GZM L, 1938, 49-63; LIV, 1942, 113-176 (passim) ; LV, 1943, vini, Rudarski I topiomčarskt vesnik, Beograd, br. 38, 1938, 2
12-20; 1947, sv. II, 13-50 (passim) ; u »Kulturnoj istoriji SI S i m i Ć, o. e., 109-114
BiH«, 1955, 99-111; Bazilika u Dabravini (revizija), izet " K a e e 1', Geologija, 279-287. T u ć a n, o. e., 79-80
Zem. muzeja u Sarajevu, Sarajevo, 1956, 5-6 i passim
>;1 Upor. E. P a š a l i Ć, GZM 1953, sv. VIII, 345-348
18 Naročito upor.: P a t s e h: Bosna i Hercegovina u
SI W a l t e r, o. e., passim. K a e e r; Geologij a I, 217-
rimsko doba, Sarajevo, 1912, 22-27; GZM XXVI, 1914, 206;
287. T u ć a n, o. e., passim. T i b -oTel, o. e., l. e., 2
Herzegow., 62 i 128
85 R u k er, o. e., 28-61. A. H ci f fer, Zlato i druge
,g Upor. T r u h e l k a, GZM XXVI, 1914, 81-116 A, rude u travničkom kotaru, GZM IX, 1897, 411-423. J. P e-
Benac, GZM 1951, sv. VI, 275-278
t l' o v i Ć, Smjena kultura na Lašvi, »Napredak«, Sarajevo,
:>0 G. N o v a k, o. c., Hist. zbor., 1948, 144 1947, 136
Upor. B e t z, MgD, 29-35. G. N o v a k, o. e., l. e., '" T l' U h e l k a - P a t s e h, WM III, 227-245. J. P e-
146-147 t r o v i Ć, o. e., 138 i S arheologom kroz Travnik, Zagreb,
••2 R o s t o v e e v, GW II, 70-105 (passim), G. N o v a k, 1931, 2
o. e.. l. e., 147-152 H7 K i š p a t i ć - T u ć a n, o. e., 55. T u ć a n, o. e., 26.
53 Za opšte karakteristike rimske privrede upor.: J. T i b o l d, o. e., l. e., 11
T o u t a i n. EA, 325-392. R o' s t o v e e v, GW I i II, passim. 88 "l,V a l t e 1', o. e., 25 i 28-44. K a e e 1', Geologija I,
Za panonske i balkanske oblasti: J. J II n g, Rčmer und 308-318, 443-514. T u ć a n, o. e., 66-79. T i b o l d, o. e., l. e., 2
Romanen in den Donaulandern, Innsbruck, 1887, 150-174. i ll. S i m i Ć, o. e., 133-139
R o s t o v e e v, La vie economique des Balkans dans l'anti-
so R a d i m s k y: WM I, 180-183 i III, 248-255
quite, u edie. Der Balkan, seine Vergangenh. u. seine
Gegenw., Beograd, 1936, 394 Jdd. S i m i Ć, o. e., 133
" Geographi Latini Minores, izd. A. Riese, Heilborn, OI Koliko mi je poznato, ovi nalazi dosad nisu obrađeni.
] 878, 119 02 E. P a š a l i ć: GZM 1954, sv. IX, 312-314 i Naše
.... Za privredu Hercegovine i planinskih oblasti Bosne starine III, 1956, 75-78
upor. naročito: P a t s e h, Herzegow., 136-143 O" F i a la, WM VI, 120-128
5" Ibidem, 82-89 OI Radimsky, WM I, 203-217. M. Mandić, GZM
,>C Upor. p a t s e h, WM IX, 232 XLIII, 1931, 3-5
OR Upor. obavještenja: GZM 1956, sv. XI, 308; 1957, sv. o.. Upor. S e l' g e j e v s k i, GZM 1957, sv. XII, 110-
XII, 344 i 1958, sv. XIII, 274 116: novi natpisi i revizija objavljenih u CIL III, 13239
Gg L Č l' e m o š n i k, GZM 1954, sv. IX, 180-182 i 1955, i 13240
sv. X, 107-122 i 1957, sv. XII, 143-162 OG Upor. T l' e p t o w, Bergbau, Leipzig, 1900, sl. 13 i 14.
oo I. Č r e m o š n i k, GZM 1955, sv. X, 122-132
S k a r ić, GZM XLVII, 1935, 25, sl. 2. S i m i Ć, o. e., 314 i 315,
sl. 110 i 111
01 F i a l a, WM V, 163-166
97 Podaci o ovome uzeti su 1954 god. iz Direkcije da-
o« Upor. L Č r e m o š n i k, GZM 1952, sv. VII, 241-247. našnjeg rudnika u Ljubiji koji se intresuje za radove na
S e r g e j e v s k i u »Kulturnoj istoriji BiH«, 1955, 101-102 daljem pretapanju ove troske.
oa G. Č l' e m o š n i k, GZM XLII, 1930, 211-215 08 T l' U h e l k a, GZM II, 1890, 97
F i a l a, WM I, 328 09 S i m i Ć, o. e., 136
n5 S e l' g e j e v s k i, GZM XLVIII, 1936, 3 i 13 100 S i m i Ć, o. e., 139
on L Č r e m o š n i k, u edie. Članci i građa za kult. 101 W a l t e 1', o. c., 93-147. K a e e 1', Geologija I, 358-
istor. Istočne Bosne, knj. I, Tuzla, 1957, 127-150 365, 410-423. T u ć a n, o. e., 130, 132 i 149. T i b o l d, o. e.,
(17 Zur Geschichte von Sirmium, Strena Bulićiana, l. e., ll. S i m ić, o. e., 139-142, 146-148
Zagreb-Split, 1924, 229-230 j,'" P"I,VRE, 1903, stup. 1294: P a t s e h, s. v. Domavia
68 S e r g e j e v s k i, u Kulturnoj istoriji BiH«, 1955, 84 e
CI'" li l' Č i Ć, GZM XX, 1908, 82-84
no L Č l' e m o š n i k, GZM 1958, sv. XIII, 121-123 HH S i fi i ć, o. c., 139-140, 144-146
70 Obavještenje: GZM 1958, 5'V. XIII, 274 O. D e v i s, Prehistoric copper - mine at Jarmovac
71 S e r g e j e v s k i, II »Kulturnoj istoriji BiH«, 1955, 84 near Priboj na Limu, GZM XLIX, 1937, 1-3
Upor.: Heiehelheim, WgA, 742-749. Toutain, loe O. D e v i s, Ancient mining in the central Balkans,
EA, 350-363 Revue internationale des Nudes balkaniques, Beograd,
1938, 405-418
Za Galiju upor.: G l' e n ie 1', Manuel, 782-819. Za raj n-
'r :

ske oblasti upor.: G. K l' o p a t s e h e e k, Das rom. Landhaus 107e u r č i Ć, Historija rudarstva i topioničarstva u
in Deutschland - VI Berieht d. Rom. - Germ. Kommiss., Bosni i Hercegovini, Rud. i top. vesn., Beograd, 1930, br.
Frankfurt, 1913, 51 idd. F. O e l m a n n., Germania V. 1921,64 9,411
idd. J. H a g e n, Rčmerstrasscn der Rheinprovinz, Bonn, 108 G. N o v a k, Pogled na prilike radnih slojeva u
1931. XXXVIII-XL. Za Panoniju i Norik: B. S a r i a, Histo- rimskoj provinciji Dalmaciji, Historiski zbornik, Zagreb,
ria I, 1950, 472-474 sa tamo navedenim radovima i izvje- 1948, 131
štajima i M. G r u b i n g e r. Blatter fUr Heimatskunde, Graz, t oa R o s t o v e e v, GW I, 196
1959, 33 Jhrg., N~ 1, 9-19 izvještaj o velikoj rimskoj villa lJO U. T a e k h o l m, Studien uber den Bergbau der
rustica LI Thalerhofu kod Graca.
rčmischen Kaiserzeit, - Exkurs uber die Bleigruben bei
74 Upor. G l' e n i e r, Manuel II, 884-941. A. C a l' n o y, Ralja in Serbien, Uppsala 1937, 160 Upor. P l' e m e r s t e i n
Toponyrnie des chausses romaines en Belgique et dans les - V u l i Ć, Ojh III, 1900, Beibl. 156
regions avoisinantes - Essai d'hodonymie u L'antiquitć
111 WM IX, 172-·173
classique, Bruxelles, XXIII, 1954, l-er fase. 18-25
112 P a t s e h, WM V, 238-239
t n B l' U n o W a l t e 1', Beitr-ag zur Kenntniss der Ertzla;
tta P a t s e h, Zur Geschichte von Sirmium, Strena
gerstatten Bosniens, Sarajevo, 1887, passim. F. K o e h, Fahlerz
von Maškara bei Gornji Vakuf, WM VI, 888-890. K a t z e 1', Bulićiana, 1924, 231
Geologija I, Sarajevo, 1926, 222 - 297. M. K i š p a t i ć i 114 Idem, WM VII, 64, 67-68

F. T u ć a n, Slike iz rudstva, Matica Hrvatska, Zagreb, 1914, 110> P a t s ch, WM IV, 251 (CIL III, 8379)
55 i 115. F T u ć a n, Naše rudno blago, Matica Hrvatska, 11G V. P a š k val i n, GZM 1958, sv. XIII, 154-156
Zagreb, 1919, passim. Upor. V. S i m i ć, Istoriski razvoj 117 Upor. G r e n i e 1', Manuel II, 990-992
našeg rudarstva, Beograd, 1951, 108-132
118 Upor. E. S e h o n b a u er, Beitrage zur Geschichte
76 V. Č u r č i Ć, GZM, XX, 1908, 86-89 des Bergbauerechts - Munchener Beitrage zur Papyrus-
77 Idem, GZM, XII, 1900, 115-117 forschung und Rechtsgeschichte XII, 1929, 135 i passim
IlO
119 Upor. :Rostovcev, GW II, 56-59. T1iekhoim, 147 S k a r i ć, dZM XXXVIII, 1926, 101-104. Upor.
o. e., 90-101 Patseh, WM IV, 249
120 Rostoveev, GW II, 56-57 118 S e r g e j e v s k i, Spom., XCIII, 1940, (72), 8
121 .R o 5 t o v e e v, Geschichte der Staatspaeht der ll. B o n n a r d, o. e., 151-248: Apollo, Mercurius, Sil-
romischen Kaiserzeit bis Diokletian - Philologus, Suppl. vanus, Juppiter, Aeseulapius, Borvo, Damona, Sirona, Lus-
IX, Leipzig, 1901-1904, 447~455 i 501 soius, Nerius, Venus, Minerva, Neptunus, Juno, Diana,
J22 T a e k h o l m, o. e., 108-110 Vulcanus i dr. V. H off i II e r, B. s' a r i a, Antike Insehriften
r aa O vlasničkim odnosima i upravljanju rudnicima aus .Iugoslavien I, 1938, br. 458-462, 464-468: Hercules,
Diana, Nymphae, Silvanus; br. 583-585: Juppiter i Nemesis
uopšte upor.: T a e k h o l m, o. e., 97-128, 140-149 i passim
lC4 Upor. idem, 128-140
,,11 B o n n a r d, o. e., 112-113 i passim. J. H a g e n, o. e.,
XXX-XXXIV. F. S t a h e l i n, Die Schweiz in rčmischer Zeit,
m p a t s e h, WM VI, 264-266 Basel, 1931, 445-446, 456
120 Upor. T a e kh o l m, o. e., 149-156. G. N o v a k, m S. L j u b i Ć, Aquae Jasae, Vjesnik, Zagreb, I, 1879,
o. e., Hist. zbor., 1948, 129-133 33-43. A. M a y e r, Vjesnik, Zagreb, NS. XVI, 1935, br. 3 i
l27p a t s e h, GZM XIV, 1902,425-436. S e r g e j e v s k i, '1,69-79. V. H off i II e riB. S a r i a, Ant. Insehrift. aus Ju-
GZM XLIV, 1932, 28. J. P e t r o vi ć, GZM 1955, sv. X, gosl. I, Zagreb, 1938, 205-211, 269-272
J81-196 ][,2 B o n n a r d, o. e., 115-121 i passim, sa brojnim
tue Ba r to l Z m a j i ć, Rimske carske kovnice od god. primjerima iz raznih naselja uz ljekovite banje, Posebno:
:W3 do 476, Numizmatika V, Zagreb 1953, 13 i 15 J. R o u s s e l, Luxovium ou Luxeuil a l'epoque gallo-i-ro-
12. Za hronologiju boravka legija i auksilijarnih jedi- maine Paris, 1924, 51-52. F. Staheltn, o. e., I. e.
nica upor.: B e t z, MgD, 36--'---60. P a t s e h: Rimske pomoćne t na K a e e r: o. e., 190-266 i Geologija I, 287-288,
čete - X izvještaj Velike gimnazije sarajevske, Sarajevo, 423-429 i 500-502
passim i WM VI, 257 154 D r e s e h-G a r r i g o u, Traitć complet des eaux
130 Za dislokaciju legija i auksilija upor.: P a t s e h, d'Ax, 1897, passim. Grenier, Manuel II, 716-717
GZM XXVI, 1914, 161-169. J. Z u r a n i ć, Starinar, IV, ",., Strass., 5
1926-27, 93-98
150 Rimska cesta od Prologa preko Donjeg Unca Pet-
131 Upor. S e r g e j e v s k i u »Kulturnoj istoriji BiH«, rovca u dolinu Sane, GZM III, 1891, 403-404
Sarajevo, 1955, 67-68. S k a r i ć, Banja Luka i njena okolina u
157 H. B u II e, Geleisestrassen des Altertums, izd.
davnini., »Otadžbina«, Banja Luka, 1924, br. 32 i 33
Bayer. Akad. d. Wiss., Mi.inehen, 1947, 40-119 (passim). Za
m Za položaj i razvitak logora upor.: naročito: pojedine zemlje upor.: D e e h e l e t t e, Manuel d'archeologte
E. S w o b o d a, Carnuntum, seine Gesch. u seine Denkmaler, II, Paris, 1915, 965 idd. G r e n i e r, Manuel II, 336 idd. P. H.
2 Auf1., Wien, 1953 9-73. G r e n i e r, Manuel I, 270-281, S e h e f f e l, Verkehrsgeseh. der Alpen, I, (Bis zum Ende
403-463. H. S e ho e n b e r g e r, Fi.ihrer durch das Romer- des Ostgotenreiches Teodoriehs des Grossen), Berlin, 1908,
kastell Saalburg, Bad Homburg, 1953, 1-32. R u d o l f 39-40. J. H a g e n, o. c., XXVIII
F e II m a n n, Die Grabungen im Legionslager Vindonissa
J5R Upor. B a II i f, o. e., 7-8, sl. 2-8. A. C o l n a g o-J.
im Jahre 1954/55, Brugg, 1955, 3-65
K e i l, Ojh VIII, 1905, BeibI. 48 id., karta 12. M. A b r a m i ć
133 Za eanabae upor.: E. S w o b o d a, o. e., 73-174. -A. C o l n a g o, Ojh XII, 1909, BeibI. 13-39, karta 4.
Manuel II, 719-726. F. O e l m a n n, Gallo-i-rčmische P a t s e h: Narona, 27 idd., Tab. 3 i WM XI, 112-113
Strassensiedlungen und KLeinhausbauten - Bonn. Jahrb. 15. Za votivna kolica upor.: F. v. H o e h s t e t t e r,
CXXVIII, 1923, 77-97. O. P a r e t, Die Siedlungen des Mitteil. d. anthrop. GeselI., X-XII, Wien, 1881, 289 idd. - o I
rom. Wi.irttemberg, (Die Rčmer in Wi.irttemberg), III Teil, !
nalazu na Gl asincu, W. S e h m i d, Der Kultwagen von
Stuttgart, 1932, 188-191
Strettweg, Leipzig, 1934 - Fi.ihrer zur Urgesch., izd. H. Rei-
,"4 L. B o n n a r d, La Gaule thermale - Sources et nerth, Bd. XII, 26-27 i H. B u II e, o. e., 132-133 - o nala-
stations thermales et minerales de la Gaule a I'epoque gallo zima uNoriku
-romaine, Paris, 1908, 69. Upor.: Tacit., Hist., I, 67 (Aquae lGO Za predrimske ceste: P a t s e h, GZM XIV, 1902,
Helvetieae). Plin. NH, XXXI, 20, (Aquae Mattiaeae). Liv.,
399-403 sa priloženom kartom
XLI, 16, 3 (Aquae Cumanae) i dr.
lOJ Upor. K. P i t n e r, GZM, XVI, 1904, 240-243
185 R a d i m s k y, WM III, 50. Upor. P a t s e h, WM VI,
lG2 Za Galiju upor.: G r e n i e r, Manuel II, 42-51. ZD
172. Podaci o današnjem stanju rimskih spomenika kod vrela
Toplice u Gati uneseni su prema usmenom saopštenju Germaniju: F. H e r t e l e i n u. P. G o e s s l e r, Die Strassen
Dr. A. B e n e a, direktora Zemaljskog muzeja u Sarajevu, u. Wehranlagen des rom. Wi.irttemberg (Rorncr in Wi.irttem-
koji je u jesen 1954 g. bio u Gati. Upor. L e r e m o š n i k, berg), II Teil, Stuttgart, 1930, XXVII i O. P a r e t, o. c.,
GZM 1958, sv. XIII, 130 182-183. J. H a g e n, o. e., I
103 GZM 1955, sv. X, 150
13(; P a t s e h, GZM XXXI, 1919, 97
]('4 P a t s e h: Anhang, 56, 64 i WM IX, 236-237
137 GZM I, 1889, sv. I, 89
Strass., 4 i 6
138 WM IX, 234-235
lGG Upor. S e r g e j e v s k i, GZM 1948, sv. III, 45
139 L. Gr đ i ć-B j e.l o k o s i ć, GZM III, 1891, 459-460. ]07 Upor. G r e n i e r, Manuel II, 72-76. H i rs e h f e l d,
P a t s e h, WM V, 173-176. Upor. K a e e r, K poznavanju Die romischen Meilensteine - Sitzungsb. d. kčnigl. preus-
mineralnih vrela Bosne, GZM XXXI, 1919, 226-228
sisch. Akad. d. Wissenseh., 1907, Berlin, 16 i passim
HO P a t s e h, GZM XXXI, 1919, 98 108 O beneficijarima uopšte: Upor.: G r e n i e r, Manuel
141 K a e e r, GZM XXXI, 1919, 198 I, 183-187, II, 201-202. D o m a s z e w s k i, Die Benefieia-
rier-Posten und die romischen Strassennetze, Westdeutsch.
1~.2 Prilikom posjete Srebrenici, Gradini i Sasama radi
Ztsehr. XXI, 1902, 158-211. J. H a g e n, o. e., XX-XXI
prikupljanja podataka o rimskom rudarstvu i upoznavanja
reu Upor. E. N i s e he r, o. c., 102-104. P a t s e h, Zur
sa tragovima antičkog života u ovom kraju - pisac ovog
rada pokušao je da utvrdi i to da li su Crni Guber i druga Geschichte von Sirmium, Str. Bulić., 229-230. Ro s t o v-
mineralna vrela u Srebrenici bili poznati još u rimsko doba. c e v, La vie economique des Balkans dans I'antiquite -
Na terenu je stalno dobivao obavještenja o nalazima reljefa Der Balkan, seine Vergangenheit und seine Gegenwart
i obrađenih kamenih ploča, o zidovima od kamena i cigle, Beograd, 1936, 55-58
o ozidanim kanalima oko Crvene Rijeke i Gubera i sl. Ozna- J70 Upor. M. L e m o s s e-M. B o u l e t, Histoire du
čena nalazišta danas su već razorena ili su postala gradilišta. commerce II (Le commerce de l'ancien monde et jusqu'a Ja
Pojedini nalazi (fragmenti ornamentisanih ploča ili odlomci fin du XVe s.,) Paris, 1950, 137-141. P a u l L o u i s, Le
skulptura) prema obavještenjima uništeni su i razneseni na travail dans le monde romain, Paris, 1912, 390-396
razne strane. U svakom slučaju danas bi bilo gotovo nemo- 171 P a t s e h, Herzegow., 35-36. J i r e č e k, Strass. u.
guće ponovo prikupiti ove ostatke u Srebrenici i upotrijebiti Bergw., 79
ih kao autentičan materijal za proučavanje. 172 Upor. S e r g e j e v s k i, GZM LlI, 1940, 23; LV, 1943,

10 K a e e r, o. C., 257-259 12. 1947, sv. II, 49
'''' P a t s e h: GZM XIV, 1902, 406-413 i bjh, VIII,
14< L. B o n n a r d, o. e., 55-59. Upor. Grenier, Manuel
1905, 139-141
II, 717
174 Upor. L. B o n n a r d, La navigation interieure de
14" G r e n i e r, Manuel II, 670-671 la Gaule a I'epoque gallo-romaine, Paris, 1913, 7-19, 122-
140 Ibidern, 689 160 i passim. G r e n i e r, Manuel II, 561-623
ZUSAMMENFASSUNG

1.EINLEITUNG

Das antike Kommunikations- und Siedlungsproblem Romcrstrafien und daran Iiegenden Ansiedlungen eingezeich-
nirnmt in den htstorisch-archaolognschen Untersuchungen von net sind. Die jungsten Forschungen haben die auf den ersten
Bosnien und der Herzegowina (Ab'kurzung: BH) einen be- Iunf Karten eingetragenen SteaBen srgeben. Als Beweisma-
'de.uten!den Platz ein. In der Zeit von 1952'-19'56 hat der ter ial dazu dienen die betgelegten Photogcaphien. Der Plan
Autor die Richtungen einiger' rčmischer Strafien und An- dieser Abhanddung ist fo!lgender: die ersten zwei Ka1p'itel
siedlurigen, insbesondere in Zentral- und Westbosnien, an bearibeiten den Stand der Forschungen ube.r die antike Pe-
Ort und SteUe in Augenschein genornmen. In dieser Studie ["ialde in BH; die zweite Kapite!reihe behamde'lte alle bislang
wird der Ubenblick ilber die antiken Ansiedlungcn nach bekanntcn Spuren von Ansied'lungen und Kcrnmunikationen:
den Richtungen, in denen die wichtšgsten romischen, bzw. der dritte Teil (Kap. IX) bemhaltet allgemeine Betrachtun-
antfken Straflen ver'lauf'en, dargelegt. Bcigegeben sind auch gen, Er lauterungen und Schluflfolgeirungcn ilber die antiken
tcpographische Karten, auf welchen alle bisher bekannten Ansiedlungen und Kornmunikationen in BH.

II. FORSCHUNGEN VON 1878 BIS ZUM JAHRE 1945

Vor 18<78 hat man die antiken Denkrnaler in BH nicht Sitzungsber. der Wiener Akađ., Jahreshefte des osten.
systernatisch bearbeitet, Sie werden bis dahjn nul' von archaol. Instiit. (Wien), Bull. di arch. estoria dalmata (Splbt) ,
einzelnen Reiseschreibern und Iokalen Chronisten erwahnt. Vj-esnik hrvatskoga arheo l, društva (Zagreb) u. a. - Auf
Einst mit dem Jahre 1878, als narnlich diese Gegenden von dem Gebiet der antfken Archaologic haben am meisten
Osterreioh-Ungarn okkupiert werden, beginnt man, die gearbeitet M. Hoernes, Ć. Truhelka, W. Radirnsky, F. Fiala,
antiken Denkmaler zusammenzutragen. Das Hofrnuseum in J. Kellner, Ph. Ballrf, der hervonragendste Forscher aber
Wien und das Natiorialmuseum in Budapest suchen histo- war K. Patsch. Im Laufe dell' ersten 2,5 Jaihire seines Beste-
rische Denkmaler und kunstvolle Alfertumer aus BH, wobei hens verofferrnlicht der GZM eine graBeire Anzahl wertvoller
es bei dell' Verteibung dieses Schatzes zwischen beiden zu Abhand'lungen und Beriehte ilber die Urrtersuchungen im
Verhanđlungen kornmt (daruber besteht ein ganzer, heute Gelande, Im Jahre 1'918 wi'rd in Sarajevo das Bosndsch-
i.n Satra1jevo aufbewahrter Briefwechsel). - Im Jahre 1-884 herzegowinisehe Institut fill" Batkanfonschung gegrunđet,
wird in Sarajevo der Musealverein gegrunđet, dessen Auf- hat [edoch keinen besoridcren Arbeitserfolg zu verzeichnen.
gabe es ist, die alite n Denkrnaler zu sammeln und deren Nach 19'18 setzt das Museum die Forschungen mit beschei-
We~ges!chleIPL:ltwerden zu verhuten. Seit 1888 besteht das deneren Mitteln und wenigeir Fachkraf'ten fort. Deir GZM
Landesmuseum in Sarajevo, das schon 1889 sein eigen €IS brmgt Arbe'item von M. Mandić, D. Sergej'evski', G. Cre-
Organ ins Leben 'ruft: den Gla,sni.k Zemaljskog Muzeja mošntk, Vl. Skarić u. a. Vom 1941 bis 19'45 Iiegt jede For-
(Abkurzung: GZM). Unter den Atrbeiten, die der GZM schurrgstatigkeit brach. - Diese ganze Periode von fast
herausbrdngt, tun skh zu Beginn Berichte und Abhandlun- sieben Jahrzehnten ist durch bedeutende Untersuchungen
gen aus der prahistorischen und amtdken Archaologie her- im Gelande selbst und Sacnmelri von Gegenstanden fill' die
vor. Zwischen 1893 und 1'916 kornmen 13 Hefte "Wissen- Museen gekermzeichnet .Iedoch marigelt es der antiken
schaffliche Mitteilungen aus Bosnien und der Hercegovina, Archaologle von BH aulier eiriigen, in diesem Zeitabschrritt
Wien« (Abkurzung: WMBH) heraus, in de neill die wichti- veroffentltchten, sehr bcmerkenswerten Abhandlungen und
geren Arbeiten aus dem GZM in deutscher Sprache pu- Monographien an Studien, die die Fragen nach der Wirt-
bbizier t werden Die archaologtschen F'orschamgser gebntsse schaf't, der Entwicklung einzelner Gegeriden, den sozialen
velroffentlichen «u,ch: CIL, Archaeol. - epigr. Mitt. (Wien), Verhaltnislsen u. a. behandeln.

III. FORSCHUNGSSTAND VON 1945-1958

Unter neuen, gilnstigeren Bedi,ngungen werden nalch und zwar sind das die Fragen nach der Wirtschaft, den
dem II. Weltlkrieg umfangrekhere 'und zahlreichere Unter- pG'1itischen Institutionen, und dami:t im Zusammenhang,
suehungen fortgesetzt. Der GZM puibHziert die Ergebn:h,se nalCh den geiS!ellschaftllchen Zustal1Jden. Mit Erfolg wird
dieser Arbeiten. Gleitc'hlaufend mit den AUlslgrabungen wer- heu'te an der Erfms'chung der anJtiJken Siedh.lIIlgen, Vi11en
den auch oI1ganisierte RekognoS'zierwngsaktionen des Terraiin!S u.nd romischen StraBen gearbeitet (D. Sergejev:ski, L Čre­
durchgefilhrt. Der Grundgedanke der jetzigen Untersuehun- mošnik, E. Pa,šalić, Đ. Ba!sler). Von besonderem Interesse
gen ist es, MatelI1ial zur Klarung der frilher nicht genugend ist d1e Fralge des antlken Bergbalues in BH (D. Sell'gejevski,
erforschten Fragen aus dem Leben der Ant'ike zu Isammeln, E. Pa:ša1ić). Es haben auch systematische, bi!sher noch nieM
112
dagewesene Ausgrabungen einzelner Ansiedlungen (z. B. wortungsvolle und schwierige Autgabe I:ust die Đrfcrscbung
Ilidža bei Sarajevo) begonnen. Zweifellos bleibt da noch der Gradine (Wallburgen), speztell die Ergrundurrg ihrer
viel zu tun iibr'ig, besonders ineinzelnen Teilen von BH Funkt\ionenin vorrornischer und .romischer Zeit. Aufšer
(z. B. Ostbosnien, Posawina, nordliehc Herzegcwina, ein'ige diesen Auf'gaben bestehcn auch andere, welche von den For-
Gebiete in Westbosruen), die weitere Erforschung des romi- schern aber schori in Ihr Fcrschungsprograrnm aufgenommen
sehen Bergbaues, der rormschcn Komrmnruikationen und werden sind.
Villen wird aber noch viel Kraft kesten. Eine sehr verant-

IV. ANSIEDJ,UNGEN UND STRASSEN IM FLUSSGEBIET DER SANA UND UNA

Duirch das FluBgebiet der Sana f'iihrt eine aus Richtung nigen Stra Be, die in der Inschrif't CIL III, 3198b = 1'O'1!5
16b

Burnum (heute Supljaja bei Knin) kornmende Rčmerstrafse, erwahnt wird. - Im FluBgebiet der Una haben die For-
wo sich ein romisches Lager befunden hat. Auf ihrer T'rasse schungcn eine starke Besicdlung im Gebiete von Bihać
wurden bei Resanoivci, Drvar lund anderen Orten Meilen- ergebon. Hier Iiegen die wichtigsten Lokalrtaten Gnlub'ić,
steine gefuruden. Die auf einigen Meilensteincn erhaltenen Jezerine, Pritoka, Privilica, Založje, Brekovica. Ilidža-Gata
Inschričten zeigen, daf jene zur Zeit des Kaisers Claudius und Ripač. Die Gegend war auch in vorrčmischer Ze st gut
im Jahre 417/48 n. u. Z. aufgestellt worden 'sind. An dieser besicdelt. Golubić und Privilica waren eines der bedeuten-
Strafle sind .im Raum von Resanovci-e-Dn-var-c-Bos. Petrovac, deren Zentr en der il.ly rischen Volke.rschađt der .Iapoden,
und weiter die Sama entlang, Spuren zahlreicher arrtiker wovon romische Inschrif'tcn Zeugnis ablegen, Hiel' befanden
Agglcmerationen vorhanden. Die bekanntesten Agglornera- sich zu Bcginn der rčmischen Okkupation die Garnisonen
tionen befanden sich bei Bos. Grahova, Drvar, Bos, Pe- einzelner romischer Heerescinheiten. In Ripač, Ribić und
trovac, im F'lutlgebtct der Sana alber haben sich bei Sanski an anđercn Stellen bei Bihać entdeckte man Uberbleibsel
M ost, um das heutige Start Majdan und um L.jrUb ij al trber- von Pfahl'bauten. In der Umgebung von Bos, Krupa sind
bleibsel romischen Bergbaues erhalten (romische Inschuif'- ein'ige Ansicdlungen aus vorromischcr und romischer Zeit
ten; Werkzeug; Schmelzi.ifen u. a.). Bedeutende Spuren anti- und in Vel. Kladuša ebenf'a lls eine rornische Siedltmg be-
ker Berg- und Huttenarbeitcn wurden ebenfalls im .Jar r a- kannt. Das 'I'ad der Una ist .reich an Građine, auf den en
Tal bei Agtći und Blagaj festgestellt, Auf Grlund der Funde sich Spuren autcchthonen (Illyrischen) Lebens und liber-
weiB man, daf die Illyrier die reichen Eisenerzvorkommen reste .romischen Bauma ter ials erhalten haben. - Der Ver-
schon vor den Romern (im V. und IV. Jahrhundert v. u. Z.) fasser ist dim' Ans.icht, daB eine rčmische Nebenstrafše (via
ausgebeutet und sich mit Metallurgie befaBt haben. An der vicinalis) Bihać mit Bos. Petrovac verounden und sich an
ganzen Strafšenstrecke von Resanovci und Drvar bis zur die Strafše Burnum - Rcsanovci - weiter das Sanatal
Miindung der Saria befinden sich zahlreiche Grad:ine, die entla:ng angeschlossen hat. Eine arrdere Str afie fuhrte, aus
Spuren von einstiger Besied'lung in romischer Zeit auf- Richtung der Plitvice r Seen komrnerud, durch Bihać und
weisen, Sie dienten als Besfestigungen coerhalb der Ansied- weiter die Una ubwart.s als Verbindung der bcrden Haupt-
lungen und Be.rgwerke, scrrgten aber auch fur sicheren Ver- strafšen: Salona - Siscia durch das heutige Kroatien und
kehr, Nahe der Mundung der Sana in die Una wu rden in Salona - Burnum - durch das Sanata.!. Moglichs:fweise
Rakans'ke Barice und Mala Ruiška trbenelste arngesehenerer veTli'ef ein Seitenweg von Otoka gegen Vel. Kladuša. Die
AllJSiedlungen en:tdeckt. De,,' ganze Raum war vo.n der i:lly- ganze Gegend von Bihać waT die Una abwarts eng ver-
rischen VolJker:scha'ft der Maezeii bewohnt. Den Besiedlungs- bunden mit dem bekannten Zentrum Silsda an der Save.
spuren und Spuren von Grubenarheilten nach kann im FluB- - Der Raum von Bos. Novi ist fluBabwarts noch nicht
gebiet der Sana, am ehesten bei Start Majdan, der befestigte erforf's,cht. Bekarnnit ist, daB in Bos. KosItajnica eine ange-
Ort deir Maezei E1tACdho' (Dio Casls., L VI, 11) lokali!siert sehenlere Ans'iedlung bc;sta.nden halt und daB bei Bos. Dubica
werden, d€lr auch in romischen Inschr!iften aUls vers,chiede- eine Rom2,rstra[3e das Savetal enUang verlaufen ist. -
nen Gegenden als mnnicipium Splonum und respubJica AuBer StraBen bedienten sich die Romer fluBabwarts auch
Sploni,starum seine Bestatigung firJIdet. Auf jeden FaU war der Schiffahrt auf Sana und Una. Die Sana war als Schiff-
dals zu romiseher Zeit cin adITl!inist:ratives Bergbauzentrum. fahrtswe;g zur Befii'rdf.'J'ung VJn BS'rgbauerzeugnlilssen in
- Die hier durehlaufencJe StraBe i'st d:ie FOTtsetzung derje- antiker Ze'it von betSonderer Bedeutung.

V. ANSIEDLUNGEN AN DER ROMERSTRASSE PROLOG-BAN.JAI.UKA-BOS. GRADIŠKA
UND AN VICINALWEGEN

Diese 8tTaBe i:st mit der StraBe Salona - Servi!tium zum Ende des IV. Jahrhunde-rts n. u. Z. Die romischen
(Talb. Peut. = 126 m. j.:. und Itin. Ant. = 1'5'1 m. p.) iden- Stra Ben in dieser Gegend bearbeitete Ph. BaUH (1893) und
tisch. Angaben dalruber macht auch die Inschrift CIL III, neuiere Beitrage zur Kenntnis der romischJen StraBen und
3W'8a = 1011156 und 312'00: Sa,lona - ad fine~ provinciae Siedlungen, ins,besondere derer auf dem Glamoč'ko Polje,
Illyrici !TI dier Lange von 167 m. p. - Livanjska Polje und lieferte D. Sergejevski. - Eine bedeutende Kommunikation
Glamočiko Polje siteUen :n der Antik'e gut besiedelte Gebiete steHt deir' »Solal"ski put« (»Sa,]zweg«) vor, der das Kupreško
dal'. Auf dem Livanjska Polje befandsich ein M'Unici\P~Ulm, Polje mit Sipova am Flnsse Pliva vel"band. Der Auto,r hat
desigleichen auch auf dem Glamo'čko PoUe. In diresen Ge- im ganzen Bereich nordlich von Mli'nJište und Sipovo Sied-
bieten sind Spuren romischer StraHen in Form von Spur- lun:gs- und KOlmmunikatioinsfQ;r~d'J:un:!g'en durchgefuhrt. Da,s
rillen und ErdwaUen erhalten gebllieben; gle1unden wurdlen Beweismaterial zeigt erha1ten gebliehene trb€f;f'€lSlte des
auch Meilensteine aus dem III. und IV. Jahlr:hunder n. u. Z. StraBenkorpers, van Spurri1len u. a. wie auch SrPuren von
Beslo.nderes Interesise velrdient e'in:eg;rof:\'e Zarhl VOlTI Gra- ein:igen Ansiedlungen. Die Erg,ebni,slse diese'r FOlr'scbungen
dilne, die bisher no-ch nicht genauer unter,s'Ucht worden sind. bestatigen, daB es hiel' neben der HauctstraBe, die durch
A:uf dem G'lamoćko, Polje war im Orte Ha,Japić eline wichti.gere das Feld von Livno und Glamoč fiihreilld, in Richtung
romis,che manlsio vo,rhanden. Den Ve:nkehr auf dem Livanj- Peoka-Šipovo-Banja,luka-Bos. GradiŠka vedief, eini:ge
sko und Glamolčko Polje bezeugen rei.chha,lti:ge Funde romi- Vkinailweg:e gaib. Wichtigere Ansiedlungen befanlden si,eh in
seher MlinZien in Serien vom Republikanirsrc'hen Z,eitalter bis Pecka, Sipovo, Jajce, Majdan. in der Gegend von M:rkonjić-
113
grad, in -SIj ivno, Gornj iŠeher, Banjaluka, Trn, Mahovij ani z. B. die ,Fra,ge nach ihrer Richtung, nach ihren Abzwei-
und Bos. Gradiška. Auch in diesem Sektor waren viele gungen und die Frage nach den in der Tab. Peut., dem
Gradine,diie zur Romerzeit bcsicdelt wau-en. Bei Majdan Itin. Ant. und der erwahnten Inschrift gemachten, doch
und Mrkonjićgrad wurde Erz (Eisen, vielleicht aber auch nicht miteinander tibereinstimmenden Angaben. Aus diesen
Kupfer) gefčrdert und verhuttet. In Gornji Šeher und Lak- Ertautcrungcn tolgen einige Schlusse. Die Tab. Peut. macht
taši (sudlich, bzw. nordlich von Banjaluka) bestanden Agglo- ungenaue und unvollstaridige Angaben tiber die Stra Be; die
merationen an heilkraf'tigen Thermalquellen. In dem ausge- Gesamtlange ist nach der Tab. Peut. zu klein tur die w i.rk-
sprachen Iandwirtschattlichen Charakter t.ragcnden Raum l iche Strecke dieser StraBe (126 m. IC. = ca. 19'0 km nach
zwischen Banjaluka und der Save kam es zur Bildung land- der Tab. Peut. gemaB der kurzestcn Trassc = 2'3,5 km).
wirtschaftlicher Agglomcrationcn (villae rusticae) als .Zen- Fur diese Liriie macht die genauesten Angaben das Itin.
tren der Landguter (Iundi). - Auf Grund der Resultate Ant. (154 m. p. = ea. 2'3'0 km); die Lange stimmt fast
frtiherer wie auch nach eigenen Forschungen stellt der včl'lig mit der im Gel ande Iestgestellten 'I'r asse tiberein.
Verf'asser Iur die Strane Livanjska Polje-i-Banjaluka-e-Bos. Der Inschrift CIL III, 319'8a = 1015'6 und 3200 nach wurde
Gradiška tolgende 'I'opcg.rtuphie auf: Pelva (Itin. Ant. = bei die Stra Be bis zur Station Servitium 1'67 m. p. +16 m. p. =
Livno; Salviae = Podg r adina bei Kamen; Sarnade (Itin. = 183 m. p., also ea. '274 km betragen; das ist die langste
Ant.; Saniglon, Geogr. Rav. IV, 217, 5) = Pecka; Leusaba Linie, die der schon konstatierten Strecke der gesamten
(Tab. Peut., Itin, Ant. Lausaba, Geogr. Rav. IV, 2117, 18) = StraBe mit der Vcrlangerung durch den Umweg von Pecka
Bunari; Lamatis (Tab. Peut.; Aemate, Itin.Ant.) = Šlj.ivno ; durch Šipo vo und Majdan entsprechen kčnnte. Die langste
Castrn TTab. Peut.) =
Banjaluka; Ad Ladies (Itin. Ant.) = Linie war sof'o.rt nach der definitiven Herstellung des Frie-
Trn; Ad Fines (Tab. Peut.; Geogr, Rav. IV, 217, 16; CIL dens in diesen Gegenden im Jahre 116'(17 n. u. Z. ausgebaut
Ill, 319'3a = W156 und 3200') = Mahovljani; Servitiurn (Tab. werden und Iuhrte durch stšrker besiede'lte und wirtschaft-
Peut. und Not. digno oce. XXXII, 55; Seruttti, Itin. Ant.; lich berieutzndere Gcbiete. Die ku'rzere St.rafiensitr ecke, d. h.
Serbitium, Geogr. Rav. IV, 217, 15) = Bos. Gradiška. Die jene, dire nicht den Bogen durch Sipcvo und Majdan
Funde und die Str-aflenrichtung Iassen den Autor dieser machte, wurde erst spater durch Meilensteine gekennzeich-
Studie zum SchluB kommen, Pelva sei ein Mun icipium auf net. Diese Lirrie cntspt-icht in der Lange den Angaben aus
dem Livanjska Polje, Sal.viae hingegen ein Muntcipium auf dem Itin. Ant. Die Schluflfougcruruaen, zu denen de.r Autor
dem Glamočko Polje gewesen, und zwan: im Gegensatz zur kommt, entkrattrgen gcwisse Ansichten frtiherer Fcrscher
Ansicht von K. Patsch, nach weLcher das municbpium Sal-
(Ć. Truhelka, K. Miller, W. Rad ims'ky) tiber die Strecken
vium in GTkO'Vci <lm Norđrand des Livanjska Polje zu su-
der einzelnen Magtstralabschnitte und tiber die Lokalisie-
chen ist. Die Ansiedlung in Šipova besaf das Recht der
rung der aus den Itineraren bekannten Statdorien. Vorerst
stadt ischen Autonornie (municipium). Die tibrigen ange-
Iuhrten, mit den 'Stationen aus den Itineraren identifizierten ist es nicht moglich, die in der Tab. Peut.angegebenen
Agglornerationen hatten in ih rem Gebiet den Charakter Stationen Balote, Indenea, Saritte, Ionnaria, Bariduo und
von Struflenstationen und Handelsorrten. - In diesem Ka- Inalperio lagernallig genau zu bestimmcn, weil die Angaben
pitel erlautert der Autor einige wichtige Fragen im Zu- gerade Iur diesen Abschnitt ungcwif sind und niJcht mit
sarnmenhang mit der StraBe und ihrer Topcgraphie wie Angaben aus dem Itin, Ant. ve.rgllchen werden kčinnen.

VI. ANSIEDLUNGEN AN DER ROMERSTRASSE RZANO-DUVANJSKO POLJE-RAMA-SKOPLJANSKO POLJE-
VITEZ - WEITER LANDEINWARTS UND AN DEM NETZ VON VICINALWEGEN

Diese Magtstrale 2ntsprj'cht der Strafše aus der Tab. und bei Orašje. - Der Raum Kiseljalk-Fnjnica-Kreševo
Peut.: Sal1ona~Ti1urio--Ad LiJbros-In monte Bulsinio'--'Bi- ist als Bergbaugebiet (Eisen, Blei, Gold) bedeutend. Bei
stue vetU's-Ad Matricem-BiJstue nova-Stanecli-Argen- Kiseljak ha,t eine stadtische civitas (munilcipium) bestanden.
ta·ria. Sie fiihrt durich die stark besiede1ten Gebi-ete des Durch diese Gegend ftihrte die erwahnte Magistrale Sa-
DU!vanjsko Polje, des SkopIljansko Pollje, du:rch dais Lašva- lona-Argentaria. Die Gelandefunde und diie StraBerrrich-
unid Foljnicatal. Auf dem Duvanjlsko Polje bestand eine g'rči­ tung haben den Autor dieser Studie dalzl\.l bes,tilmm:t, die
Bere Stadt - ffiunicipium Delminium. Im Rama-Tal lag Station Stanedi (Tab. Peut.) im Raum von Kiselijak zu
beim Orte Va'!'va'!'a e,in cm-deres Mwn,icipl:!u!m - munidpilum lo'ka,Hsieren, so daB diese dem erwahnten Munricipi>um gleich-
Bistue vetus. Im Rmlme des Skorplja'ITtslkn Polje gab es zusetzen ware. Hervorzuheben is,t, daB skh in den Gegen-
mehrere antike Agglomerationen. Auf dem SkClpiljansko den, durch die die StraSe und ihre Nebenverbindungen von
Po[je lokaliJsiert der AutOtr beii Gornji Vakuf die Staltion Ad Duvno bis Kiseljak verliefen, zahlre'iche Gradine mit erhal-
Matricem, die sich in diesem BergibaudistriJkt als Zentrum tenen ti'bmresten aus rčimischer Zeit befi:nden. - Von Ki-
der Berg- und Htittenarbeiten hervorgetarn hat. Zwischen seljak fUhrt die 8traBe wei'ter gegen Breza und Vareš in
dem Skopljansko Po,lje und den Ansiedlurr:gen ,aJuf dem das Gebiet der illyrischen Včilkemcha,ft der Daesitiaten.
Kupreško Polje existierte eine Kommunikatiansverbindung. Spuren kleinerer rčimischer Agg,lomeratiornen s'ind bei Ka-
Der Raum Vitez--'Travnik-Turbe im FluBgebiet der Lašva kan] zu finden. - In dies-em Kapiteli verwies der Verfasser
ist durch die Spuren zahlreicher Agiglomerationen bekannt. auBer neuen L6sungen beztiglich der St'raBenrichtung von
Der Autor hat im Gebiete des Skopljanslko Polje, des Duvno gegen Kiselj.ak und weiter a:uch a:utf einige andere
Lašva- und Fojnicata!les durch .Au:topsie ho:dologische Un- Fragen im Zusammenhong mit elJer Topoglraphie d:er Stra,Be
tersluchungen durchgefUhrt. Auf Grund frtiherer Unitersu- selbs:t. Die Tab. Peut. macht auch hiel' ftir StraBenlan:ge
chungen' und derneuesten FOtfSchun:gsergebni,s:se :stellt der und Distan:zen der e,inzelnen StaHonen voneinander urrge-
Verfasser die These <liuf, daB das munidpium Bist., beikar:mt wisse Angaben. Von dort aus kann die Lage der Station
nach den Inschriften aUS Zenica und dem FluBgebiet der Ad Libros und In monte Bulsinio vorerst nicht genauel'
La:šva, be-i Vitez gelegen war. Diese ,sta.dtische Siedlung ist be.stimmt werden. Mit der in der T,ab. Peut. verzelichneten
Bistue nova (Tab. Peut,) und hat sich demnach ni'cM in und im CIL III, 32iO!l = 10:1'5!9: al Sallonrils ad He ..... calstel-
Zenica befunden, wie Patseh und andere frtihere Forscher hJim Dales'ti,a1tium in dm Lange VOln li5t6 m. tP Ica. 23!3 km)
gegla'ubt hatten. - Nčirdlich von Zenica wurden gegen die erwahnten StraBe kann in de,r HaulPt:richtung die im Jahre
Save zu biS'her Spurer einer kleinen Zahl von romischen 20(2'1 n. u. Z. gebaute Kommunfko,tion identifiziert werden,
Agglomerat.ionen ko:itstatiert, und zwar in Novi Šeher (villa denn diese Entfern:ung ent,spricht der Lange der im Ge-
rustiJca), bei Doboj (,castrum und canabae), bei Bos. Brod lande bereits festge:steliten Tra:sse. HinS'ichtli'ch der zweiten,

Anti(\]{,] n~s{'l.i~ i ko!tlunikacije II BiH 8
in dieser Inscheift genannten SitraBe: ad Ba.... flumen, der Drina nahe dem heutlgen Srebrenica Iag und indell'il.
die ebenfalls im Jahre 20/21 n. u. Z. erbaut wurde und zur Rčmerzeit Si:J.bertbergwerke in Betrdeb waren. Dafur
deren Lange von Salona 158 m. p. (ea, 2'36 (km) betrug, kann spricht auch deir Umstand, dafš dite Tab. Peut, eine solche
man die Ansicht, sie habe bis 'zum heutigen Bosnaflusse Distanz in Meilen nicht einmal fur die StraBe amgib't, die
gefuhrt, nicht gelten Iassen, Der Autor konstatiert auch, von Nor-den kommend das Drinatal entlang gegen diesen
daf Argentaria (Tab. Peut.) keine Station oder' elin Ort, Bergwerksdćstrikt zu verlaurt: Sirmium - XXX - Gensis
sondern ein Gebiet (sc. Argentaria metalla) war, das an - XV - Ad Drinum - Argenltaria,

VII. ANSIEDLUNGEN AN DER ROMERSTRASSE RUNOVIć-NARONAUND AN DEM NETZ VON VICItNALWEGEN

Die StraBe wurde nach im Gelande erhalten geb'liebenen dieser Kornmunjkation erschlossen werden: Bilubio (Bfllu-
Spuren und nach Meilensteinen festgestellt, Sie ist von Ph. bio) und Trono Iiegen zwischen Runović und Lovreč; Ad
Balldf (18 beschrieben und in dessen Karte elngetragen
193')
hio) und Trono liegen zwischen Runović und Lovreč; ad
worden. Einige Bertrage zur Kenntnds der Kommunikartionen Fusciana (Aufustianis) ist bei Rašići; Bigeste ist Hurnac bei
lieferten W. Radimsky, K. Patsch, F. Fiada und D. Ser- Lj,ubuški. Bei Humac blieben zahlreiche Inschriften und
gelevski. Diese Strade ftihrt durch ein stark besiedeltes andere Reste eines noch aus der Zeit des Kaisers Augustus
Gebiet und ist in deir Tab. Peut. undiJm Itin, Ant. verzeich- stamlmendeln,.gr6Be:ren Hcerlagers -erbarten. DIe .galooe Ge-
net. Dre Tab. Peut gibt J1o,l~endes an: S<LI'Ona-TilUJri'o'--SliJI- gend war mit den Kolcnisten der Adria fr iih In Beruhrung
lubio-i-Ad NO'vaS-Ad Fusctana-c-Bigeste-c-Nau-ona iin der gekomrncn. Inihr fuhlt man den unmittelbaren EinfluB des
Lange von 72 m. p. (= ea. 108 km). Die Angaben des Hin. Mrttelrneercs sehr stark, Die wiehtigsten arrtiken Ansiedlun-
Ant. lauten 'so: Salona-Ponte Tiluri-Tlrlon,~Bilub~o-Au­ gen wurden auf dem Posuško Po[:j,e, dem Rakstno Poilljie, in
fUls'tlianis-Nalronain der Lange vom 84 m. ;p. (= 'cal. 12'6 km). der Nahe von Ljubuški (Vitina, Bcrasi, K'lobuik, Proboj, Hu-
Die Entfernung wird auch von Pltnius, NH, In, 142: Na- mac u. a.) und im Raume Ci;tlu:k-Cerin entdeckt, Auf dem
rona .... a! Salona LXXXV m. p. (= ea. 1'27 km) angefuhrt, Posuško Poll'je war die Siedlung in Gradac ein Murrictpium
Die Angaben des Itin, Ant. entsprechen der tatsachhchen und wahrscheimlich hat ,so!kih eine Stadt auch beil C'rWouk
Lange dieser Strafše im Gelando. Auf Grund der Spnnren besltatnJden. Die ganze Gegett:lid ist reich am Miilnzenfuntden vom
arrtjker Sieđhmgen und Meilensteirre kann die 'Tolpographie nl. J'ahrhnirrd