Beruflich Dokumente
Kultur Dokumente
(repetitorij za ispit)
Uopćena geografska definicija grada: Grad je kompaktno izgrađeno veće naselje u čijim sekundarnim i
tercijalnim djelatnostima radi veći dio aktivnog stanovništva, i to ne samo za vlastite potrebe nego i za
potrebe stanovništva šireg prostora.
Formalni grad (naziv u stručnoj literaturi za isto kao i gore opisani grad) ali posjeduje cjelokupne urbane
sadržaje.
Funkcionalni grad je kompaktno izgrađeni prostor zajedno sa urbaniziranom i funkcionalno integriranom
okolicom.
Repetitorij za: Milan Vresk: Osnove urbane geografije, Razvoj urbanih sistema u svijetu 3
Goran Klopotan: 1998 – 1999
U periodu renesanse i baroka od 1500 – 1800 tri činitelja utječu na brži razvoj gradova: 1) razvoj kapitalizma, 2)
pojava centralističkih država, 3) razvoj fizičkih znanosti. Širi se mreža cesta, potrebe manofakture za sirovinama
i vodom šire proizvodnju izvan zidina gradova. Ekonomski razvoj kontinuirano daje impulse razvoju grada.
Gradovi se grade planski. Najbrže se razvijaju adminastritativni centri novi večih nacionalnih država. U tom 300
godišnjem razdoblju mreža gradova u eouropi se nije previše izmjenila (osim Skandinavije i istočne europe).
Favorizira se razvoj glavnog grada (1600: London 187000, Pariz 200000) dok drugi i dalje ostaju mali. 1700
g.n.e. London ima 550000, Pariz 530000, 1800 g.n.e. London 860000, Paris 547000. Potiče se i razvoj luka jer
se trgovina seli na atlantski ocean. U srednjoj i južnoj Americi gradovi se razvijaju na jezgrama gradova Azteka i
Inka. Posve novi gradovi se stvaraju na Karipskim otocima i sjevernim obalama Južne Amerike. Dva su im
činioca važna, postojanje domorodačkih gradova i gustoća domorodačkog stanovništva. U Angloamerici prvi
grad je osnovan 1565 St. Augustine na Floridi. Za razvoj gradova u angloamerici najzaslužniji su Engleska,
Francuska i Nizozemska. Jači razvoj počinje u 17 stoljeću razvojem Bostona, Philadelphie, New Yorka,
Richmonda. U Africi od 1500 – 1800 i dalje se gradovi razvijaju na prostoru Maghreba, dolini Nila i u zapadnoj
Africi, pogotovo Yorubi, te kasnije u istočnim dijelovima. Kairo je tada najveći grad sa 300000 stanovnika. Ističu
se još Fez, Marakeš, Tunis sa 100000 stanovnika. U Aziji je tada mreža gradova najgušća na području
jugozapadne Azije, Irak i Iran. Indijski potkontinent i Kina između Beinga i Shanghaia te Japan. Cijelo vrijeme
Being je najveći 300 000 do 1 100 000 (1800 godine) stanovnika. Gradovi renesanse i baroka odlikuju se
prostornom strukturom na koju je utjecao razvoj fortifikacijskih sistema uzrokovanih razvojem artiljerije. Utjecaj
imaju i prostrani trgovi, široke ulice, vojarne, vrtovi, parkovi,... Vžan činitelj je i prijevoz kočijama unutar grada te
plansko humanističko planiranje grada.
Nakn 1800 počinje industrijska faza urbanizacije ili urbana eksplozija. Tada se gradovi intenzivno razvijaju
zahvaljujući tehničkom i znanstvenom razvoju koji za sobom povlači i ekonomski. Pošto industrija ima svoj
lokacijske zakonitosti novi gradovi ili stari se razvijaju na mjestima rudača, energije, radne snage, povoljnih
prometnih pravaca,... Počinje egzodus iz ruralnih krajeva u urbane sredine radi rada u industriji. Primjerih takvih
gradova su Ruhr, Šljonsk, Donbas, Yorkshire, London, Rotterdam, Hamburg. Brzinu razvoje gradova pokazuje
broj gradova sa više od 1 000 000 stanovnika, 1800 samo Peking (Beijing), 1900 ih je 16, a već 1970 149
gradova. Najveći gradovi 1975 su Tokyo sa 8 433 000 stanovnika u užem dijelu ili 27 037 000 sa širim dijelom,
New York sa 7 482 000 ili 17 310 000, London 5 400 000 ili 12 607 000.
URBANIZACIJA HRVATSKE
(ispitno pitanje: Urbani razvoj Hrvatske nakon II svjetskog rata)
Nakon II svjetskog rata počinje nagli razvoj nepoljoprivrednih djelatnosti. U skladu sa tim provodi se cocijalno
prestrukturiranje stanovništva. Poljoprivredno se stanovništvo zapošljava u nepoljoprivrednim djelatnostima i na
taj način se njegov dio smanjuje. 1948 62% Hrvatskog stanovništva je poljoprivredno. Prestrukturiranjem taj
postotak opada 1953 na 56%, 1961 na 44%, 1971 na 32% da bi 1981 iznosio 15%. Broj gradskih naselja je
također u porastu u tim periosima: 1961 Hrvatska je imala 70 gradskih naselja, 1971 103, a 1981 214. Tipovi
urbanizacije općina u Hrvatskoj izdvojeni su pomoću jednostavnog modela dvije varijable: udjelom gradskog i
udjelom poljoprivrednog stanvništva. Na taj način izdvojena su 4 modela urbanizacije. 1) natprosječni udio
gradskog i ispodprosječni udio poljoprivrednog stanovništva (vezani za općine koje imaju veće gradsko naselje),
2) udio gradskog stanovništva je ispod prosjeka RH, vezane uz primorje, nemaju veće gradskog naselje ali je
visok stupanj deagrarizacije prisutan, 3) i 4) vezane su za unutrašnjost, u 3) spadaju Sisak i Vukovar gdje je
stupanj urbanog i ruralnog stanovništva visok bez obzira na postojanje velikog gradskog naselja, proces
deruralizacije je slab. U RH prevladava 4) stupanj gdje je broj urbanog stanovništva ispod prosjeka, a ruralnog
iznad te su to općine sa najnižim stupnjem urbanizacije.(ispitno pitanje: Kako su se u RH određivala gradska
naselja od 1961 – 1971, a kako 1981) Za utvrđivanje socio – ekonomske preobrazbe korišten je model sa tri
varijable i za difernciranje urbanih naselja RH (% urbanog stanovništva, % domačinstava bez poljoprivrednog
dobra, % radnika od aktivnog stanovništva) te je na osnovu njih 1981 utvrđeno da od 6650 naselja je 2587
(48%) urbano i 4063 (52%) ruralno. Vidljiva je i polarizacija urbanizacije u RH na osnovu dinamike razvoja
gradskih naselja. To je uvjetovano time da se otvaranjem novih radnih mjesta u ne primarnom sektioru smanjuje
broj ruralnog stanovništva, a takva su radna mjesta koncentrirana u velikim gradskim naseljima. U RH je od
1971 – 1981 stanovništvo poraslo za 4% ali je zato gradsko poraslo za 29% i to najviše u velikim gradovima. U
RH je 73% općina egzodusno, a 27% imigracijskoih.
FUNKCIJE GRADA
PODJELA GRADSKIH FUNKCIJA
Pojam gradske funkcije nije posve definiran. Boesler ih poistovjećuje sa s gradskim djelatnostima koje ovise o
obuhvatu i prostornoj strukturi potražnje. Djelatnošću se smatra svaki postupak stvaranja novih dobara ili
pružanja usluga. Boesler je gradske funkcije podijelio na primarne ili gradotvorne i na sekundarne ili lokalne s
obzirom na kvalitet i kvantitet. Kvantitativno određivanje gradskoh funkcija je bazirano na veličini grada i
ukupnom volumenu djelatnosti. No treba uzeti u obzir i zadovoljavanje čovjekovih potreba: stanovanje, rad,
odmor, opskrba, obrazovanje, odmor, promet i komunikacije. Tako gledano podjela funkcija grada se dijeli na A)
proizvodnju i usluge i B) rad i stanovanje. Prva funkcija grada je proizvođač robe (sekundarne djelatnosti) i vršioc
usluge (tercijalen i kvartarne djelatnosti). Druga kategorija funkcija je rad i stanovanje i neodvojiva je od prve.
Funkcija rada je izraženija jer više ljudi radi u gradu nego li stanuje. To je uvijet stvaranja gravitacijskog područja
radne snage oko grada, dakle migracione radne snage, posebice dnevne. Proizvodne djelatnosti imaju veća
gravitacijska područja od onih uslužnih. S obzirom na gravitacijeko područje gradske djelatnosti se dijele na
parimarne (gradotvorne, služe i stanovnišvu izvan grada) i sekundarne (lokalne, isključivo služe stanovnišvu
unutar gradskih međa).
Repetitorij za: Milan Vresk: Osnove urbane geografije, Razvoj urbanih sistema u svijetu 6
Goran Klopotan: 1998 – 1999
1) Predindustrijski grad je najčešće opasan zidovima, građen je neplanski, raspored ulica je nepravilan, osim
palača i samostana zgrade su jednokatne. Nije zonalane već celuralane strukture. Gustoća stanovništva je
velika, što dovodi do prenaseljenosti. Gustoća je najveća u centru i naglo pada prema rubu. Funkcionalnog
zoninga nema. Stanovi, radionice, trgovine su izmješane po cijelom gradu. Privilegirani žive u centru oko
glavnog gradskog trga i drugih reprezentativnih zgrada. U gradu prevladavaju vjerske funkcije, zanatstvo i
trgovina.
2) Industrijski grad nastaje u fazi industrijske urbanizacije. Razvoj je u uvjetima jake podjele rada, socijalnog
prestrukturiranja i prostorne mobilnosti stanovništva. Prostornu strukturu karakterizira pravilan raspored ulica
kao posljedica planiranog razvoja. Javlja se funkcionalni zoning. Ističe se poslovna, izdvojene industrijske,
stambene i rekreacijske zone. Gustoća stanovništva je ravnomjernija od centra prema rubu. Sada
najsiromašniji stanuju oko centra, a najbogatiji na rubu.
3) Metropolisi ili metropolitanski grad je razvijeniji stadij industrijskog. Javlja se u tercijarnoj ili
metropolitanskoj fazi urbanizacije. Ima naglašen socijalni i funkcionalni zonin. Stanovništvo je disperzno,
manje gustoće sa malim brojem stanovnika u CBD – u.
Ekonomski pristupi oslanjaju se na teoriji vrijednosti gradskog zemljišta, ekonomskoj renti. U gradovima se
vrijednost rente temelji na vrijednosti lokacije. Vrijednost ovisi o lokaciji koja ovisi o podobnosti odnosno veća
vrijednost što smo bliže središtu grada. U novije vrijeme mnogi autori smatraju da u odabiru lokacije glavnu
ulogu imaju: renta, transportni troškovi (dostupnost) i veličina mjesta. Iz sveg tog je vidljivo je da iskorištavanje
zemljišta opada od središta prema rubovima. Najskuplji je centar gdje je CBD, pa slijedi zona industrije i trgovine
na veliko te stambene zone. Isto tako od središta prema rubu opada i visina zgrada. Nije samo bitna
horizontalna već i vertikalna dostupnost, odnosno na kojem se katu nalazimo.
Sistemološki pristup se bazira na tome da neki sistem čine brojne komponente između kojih postoje neke
veze, u našem slučaju to su ljudske djelatnosti, a veze su ljudske komunikacije koje omogućuju cirkuliranje
informacija, dobara, poruka,... U ovom pristupu korištenje zemljišta, odnosno struktura grada je posljedica težnje
sistema što djelotvornijem funkcioniranju .
Geografski pristup tu je prostorna struktura grada rezultat međuzavisnog djelovanja prirodne osnove i
društvenih faktora. Time isključujemo da na formiranje strukture grada utječe samo jedan društveni fenomen.
Znantna važnost se pridaje geografskom položaju i topografskom smještaju te fiziografskim faktorima u razvoju
grada, ali ovdje postoji opasnost prenaglašavanja prirodne osnove, tj. prirodni determinizam. Na ovaj način se
ne može dobiti jedan opće prihvaćeni model jer se većina faktora mijenja od grada do grada. Mana večine
navedenih modela je što grad shvaćaju kao statičan, a ne kao dinamičan organizam koji se mijenja u vremenu.
PROMET U GRADU
To je jedan od glavnih faktora koji utječu na prostorno širenje i prostornu strukturu grada. Ne smije se proučavazi
samo promet unutar gradskih međa. Gradovi su čvorišta regionalnog, međumjesnog prometa. S obzirom na tip
prometa možemo imati unutargradski (mjesni), prigradski i međugradski. Po svojoj funkciji može biti tekići
promet i promet u mirovanju. Tekući promet čine vozila koja se kreću po izgrađenim prometnicama. Promet u
Repetitorij za: Milan Vresk: Osnove urbane geografije, Razvoj urbanih sistema u svijetu 9
Goran Klopotan: 1998 – 1999
mirovanju se odnosi na parkirališta. Po njegovoj svrsi ga dijelimo na putnički i teretni, a s obzirom na način
korištenja vozila na javni ili masovni i individualni. Posebna važnost se pridaje prometu s obzirom na smjerove
kretanja. S obzirom na smjerove kretanja može se podijeliti na ulazne i izlazni iz grada. Promet se odvija
gradskim prometnicama (ulice, pruge, kanali). Gradske ulice čine kostur grada, one dijele blokove, ispod njih ide
struja, voda, kanalizacija,... Mreža ulica ovisi o strukturi grada, vremenu i dinamici te načinu razvoja grada.
Gradske ulice su višeg ili nižeg reda. One višeg rada su tranzitne i povezuju grad s njegovim dijelovima i brzim
međugradskim cestama. Nižeg reda su one unutargradske, povezuju pojedine dijelove grada. Po svom položaju
ulice su dijagonalne, transverzalne, kružne, obilazne, paralelne, ... Najznačajnija gradska prijevozna sredstva su
tramvaj, trolejbus, autobus, podzemna i nadzemna željeznica. U centraliziranim gradovima (udio zaposlenih je
10 – 20% u centru grada) i kod njih smjer i intezitet prometa je jako usmjeren prema centru grada. Pojava
osobnog vozila je smanjila upotrebu javnog prijevoza. S obzirom na značenje pojedinih prometnih sredstava
imamo tri faze razvoja. Prva je vezana za predindustrijske gradove u kojima je bio intezivan pješački promet, dio
je činio kolski prijevoz (konjima), a drugom polovicom 19 stoljeća se javlja tramvaj. Druga faza počinje
uvođenjem električnog tramvaja, a željeznica dobiva glavnu u logu u međugradskom prometu. Treća faza
počinje uvođenjem autobusa i osobnih vozila, počinje pedesetih 20 stoljeća. Autobusni i tremavajski promet se u
gradu međusobno nadopunjuje. Tramvajski promet je u kompaktno izgradrađenim zonama grada, a autobusni
preuzima tamo gdje završava tramvaj. Povečanjem osobnih vozila javlja se problem zagušenosti gradskih ulica
pa se grade velike brze ceste i zaobilaznice (Expressways ili Freeways).
Repetitorij za: Milan Vresk: Osnove urbane geografije, Razvoj urbanih sistema u svijetu 10
Goran Klopotan: 1998 – 1999
Europa ima veću homogenost s obzirom na etničku, vjersku i rasnu strukturu. To je u prošlosti bilo područje
emigracije (puno više daju nego li primaju novih stanovnika).
Angloamerika, Australija i Novi Zeland su tipični predstavnici Novog Svijeta. Mahom su nastali od doseljenika
stoga gradovi imaju jaku etničku, vjersku, rasnu i jezičnu i ekonomsku (ovisno o razvijenosti) složenost
stanovništva.
Afrički gradovi imaju prisutnost različitih grupa stanovništva po podrijetlu, rasi, vjeri, ... Slično je i u nekim
gradovima azije gdje su europljani donjeli europski način života što se jako odrazilo na način domorodačkog
stanovništva koje ga je prihvatilo i to se odrazilo na strukturu grada. Nastanak tzv. dvojnih struktura bitno je
obilježje tih gradova. U takvim sredinama ne postoji asimilacija europljana.
Latinoamerički gradovi imaju također specifičnu demografski složenost. Rana i jaka migracija španjolaca i
portugalaca koji nisu bili otporni na miješanje sa drugim narodima.
U razvijenim zemljama je prisutan proces metropolitanizacije, koji je u stalnom jačanju i dovodi do stavaranja
novih urbanih prostornih jedinica – gusto naseljenih regija. Prazni se centar grada koji polako degradira, a više
ne postoji preseljavanje na relaciji selo – grad. Jača decentralizacija funkcija unutar grada. U nerazvijenim
zemljama još su uvijek u fazi industrijalizacije te niske urbanizacije. Imaju ruralni egzodus i eksplozivan rast
gradova i kao posljedice socijalno – geografskog procesa s time i utječu na socijalnu topografiju grada tih
zemalja. Na eksplozivan rast gradova nerazvijenih najviše utječu veliki prirodni priraštaj i imigracija. Tako da u
tim gradovima udio imigranata iznosi i više od 50%. Ovakva dinamična imigracija podržava se tradicionalnom
ekonomskom strukturom sa tri glavna sektora: 1) 25 – 40% individualni sektor (nemaju stalan posao: zidari,
težaci, lopovi, prostitutke ...), 2) porodični sektor (35 – 45%) sa malim proizvodnim jedinicama (bazar tip
ekonomije), 3) 15 – 50% veće proizvodne korporacije s reguliranim radnim vremenom, organiziranim tržištem,
proizvodnjom, ... Posljedica jakog priliva stanovništva je i nekontrolirano širenje grada izgradnjom specifične
topografije. Nekontrolirana ili "squatter" naselja nastaju na rubovima grada. Riječ je o bespravnom naseljeniku
na tuđoj zemlji. Naselja se grade od otpadnog materijala (karton, lim, daske, ...), neplanski i bez infrastrukture.
Squatter je engleski, naziv postoje i drugi: Brazil – favelas i mocambos, Peru i Venezuela – barriadas, Čile –
calampas, Indija – bustees, Maroko – bidonvilles, Turska gececondu. Udio nekontrolirano izgrađenih naselja
prekriva u pojedinim gradovima i 50% gradskog zemljišta. Tako u zemljama u razvoju imamo bogate u središtu,
a siromašne na rubu grada. Problem je u socijalnoj topografiji i diferenciranje stanovništva na socijalne klase ili
slojeve. Postoje dva pristupa, Marksistički (dijeli se na osnovu položaja u proizvodnji i uvjetima života) i
građanske socijologije gdje se diferencira prema položaju na socijalnoj ljestvici na gornju, srednju i donju i tako
svaka pojedina od njih. Socijalna struktura gradova se mijenja u vremenu u skladu sa društveno – ekonomskim
razvojem. Srednji sloj raste u razvijenim zemljama. U zemljama u razvoju donji slojevi čine 60 – 70%, srednji 20
– 35%, a gornji 5%.
U SAD kvaliteta stanova i socijalni prestiž rastu udaljavanjem od centra. U centru grada su stanovi stari, te stoga
i loše opremljeni te su tu siromašni. To je zona slamova i geta. Pojedine socijalne grupe se pokušavaju
koncentrirati na nekom području. S vremenom socio – ekonomski status pojedinih zona pada radi
unutargradskih migracija. Postoji razlika između malih, novih i velikih gradova. Mlai i novi gradovi imaju obrnuti
zoning od velikih (veliki u centru imaju siromašne na rubu bogate). Isto se odnosi i na razvijene i nerazvijene
(centar nerazvijenih nastanjuje elita). Mijenjaju mjesta stanovanja pojedinih socijalnih grupa uvjetuju četri
nezavisne varijable evolucije grada: 1) prirodna osnova, lokalna topografija kojoj se prilagođuje prostrorna
struktura grada, 2) tehnologija, posebno razvoj prometa i komunikacija koje omogućuju odvajanje mjesta
stanovanja od rada, 3) veličina, stopa rasta te rasna i etnička kompozicija grada, 4) ekonomska, ekološka te
socijalno – klasna kompozicija grada.
U Latinskoj Americi postoji jasna polarizacija na malu elitu i veliki ploretarijat. Srednji slojevi nisu previše važni.
Elita živi u ekskluzivnim zonama koje su prvobitno u centru grada, ali tehnološkim razvojem se te zone pomiču
od CBD u smjeru ruba grada. U stambenom mozaiku Latinske Amerike imamo tri bitna elementa: 1) sektor
visokog statusa koji se pomiče prema rubu od jezgre, a njihovo mjesto preuzima siromašniji dio, 2) unutrašnji ili
"beznadni slamovi" i 3) vanjska suburbana zona "slamovi nade" s često dobro organiziranim "Squatter"
naseljima. U gradovima Australije i Novog Zelanda sistem je i sti kao u razvijenim i SAD – u ali s tom razlikom da
srednji pa i niži slojevi imaju sredstava da kupuju kuće u suburbanoj zoni pa se stoga ona brzo širi. U socijalno
topografiji Europe postoji velkia šarolikost radi različitog razvoja pojedinih zemalja i njihovog društvenog
uređenja. U gradovima Azije i Afrike je socijalni zoning izrazito kompliciran radi složenosti u etničkom, vjerskom i
socio – ekonomskom smislu kao i s obzirom na porijeklo stanovnika. Izražena je dvojnost gradova, večina su
bile kolonije pa je to i kolonijalni tip grada. U jednom dijelu žive bogati europljani pa i neki domoroci, dok u
drugom dijelu živi niži stalež domorodačkog stanovništva. Indijski gradovi također su jako dvojni, do 1947 se
razvijaju dvojni anglo – indijski gradovi. Mlađi britanski dio je jasno diferenciran po četvrtima: Cantonment, s
vojnim garnizonom, Civil Lines, činovnici i njihove obitelji, Rail Colony, željeznička stanica s skladištima te Sadr
Bazar ili trgovački centar u centru. Indijski dio je podjeljen u vjerske i etničke četvrti, a one još imaju svoje
podjele na kaste, posebice Hindusi. Nakon 1947 izrazita je imigracija i rub se naglo širi divljim naseljima. Podjela
na bogate, srednje i siromašne je izrazita. Gradovi jugoistočne Azije su na prijelaznoj fazi iz predindustrijskog i
industrijskog grada. Orijentalni gradovi imaju dvojnu strukturu. Uz stare islamske medine, diferencirane na
etničke četvrti bez socijalne segregacije u kolonijalno doba razvija se europski dio. Europski dio je narušio
Repetitorij za: Milan Vresk: Osnove urbane geografije, Razvoj urbanih sistema u svijetu 11
Goran Klopotan: 1998 – 1999
rodbinske i krvne veze i nakon dekolonizacije imućni i bogati napuštaju područje medine koje sada nastanjuju
siromašni. Bogati se pomiću prema rubu grada.
Za analizu socijalnih područja u svijetu veliku primjenu ima faktorska ekologija. Bit je u tome da se socijalna
struktura analizira na bazi većeg broja varijabli primjenom faktorske analize. Ima desetak faktora sa tri bazna:
ekonomski status, obiteljski status i etnički status. Sve dosadašnje rezultate su generalizirali Berry i Ress i dobili
uopćeni model razvoja grada: 1) stanovništvo se koncentrira s obzirom na socio – ekonomski status, 2) veće
obitelji su na periferiji, a manje u centru, 3) etičke ili druge grupe se koncentriraju i segregiraju u centru grada u
male jezgre. S procesom segregacije je i povezan razvoj geta (geto u europi se pojavio prvo – naseljuju ga
židovi). Geto je u suvremenom svjetu pod največim utjecajem vanjski faktora. U SAD su geta crnaca,
portorikanaca, indijaca, ...
PLAN GRADA
(ispitno pitanje: Plan grada)
Plan grada sadrži tri integralna elementa: ulice i njihov sistem, raspored parcela gradskog zemljišta i raspored zgrada.
Najopširniju sistematizaciju gradova s obzirom na njihov plan napravio je Tricart koji ih dijeli na homogene i heterogene
gradove.
Homogeni gradovi Heterogeni gradovi
Planski Rekonstruirani
Pravokutni Polinukleinski
Linijski Mrežasti
Rebrasti Kružni
Paralelni Koncentrični
Mrežasti Radijalni
Radijalno – koncentrični
Zvijezdasti
Kružni
Neplanski gradovi
Utvrđeni gradovi
Zvjezdasto oblikovani
Nepravilni
Večina gradova u svijetu ima heterogenu strukturu. Naglašeno složena je kod gradova s dugom urbanom
tradicijom.grad s pravilnim rasporedom ulica je nastao tamo gdje je grad u društvu imao važnu ulogu. Gradovi s
nepravilnom shemom ulica su se razvijali neplanski, očiti prmjer su islamski gradovi. Pravilan raspored ulica su
imali predhistorijski gradovi, građeni planski, gradovi u kini, Asteka, Maya, Inka, antičke grčke, u europi se
pravilan raspored ulica ponovo javlja u 13 stoljeću. U renesansi i baroku na osnovu antičke inspiracije ponovo se
planiraju pravilni gradovi. Pravilan raspored ulica u pravokutnom obliku je bio do 19 stoljeća, nakon toga
pojavom novih oblika prijevoznih sredstava javlja se potreba za radijalnim ulicama. u RH su najzatupljeniji
heterogeni gradovi, složeni planovi gradova sa vidljivim strukturama srednjvjekovne jezgre, dijelovi iz baroka, 19
stoljeća, novijeg razdoblja.
Repetitorij za: Milan Vresk: Osnove urbane geografije, Razvoj urbanih sistema u svijetu 12
Goran Klopotan: 1998 – 1999
RAZVOJ MORFOLOŠKE STRUKTURE GRADA
Gradovi se mijenjaju s obzirom na društveno – ekonomske, tehnološke, kulturne, ... uvijete. Znači nose obilježja
vremena i sredine. Gradove su pokušali klasificirati po njihovoj starosti. Pa imamo mnoge klasifikacije: 1)
nukleinski stadij, stadij razvoja starogradske jezgre (srednji vijek), 2) formativni grad, širenje izvan starogradske
jezgre (19 stoljeće), 3) suvremeni stadij (20 stoljeće, motorizirana vozila). S obzirom na tehničku opremljenost i
kulturnu pojavu ili pad imamo: 1) eotehničku fazu (vjetar, voda i drvo su izvor energije, 10 – 18 stoljeće), 2)
politehnička faza (razvoj baziran na ugljenu i željezu, parni stroj), 3) neotehnička faza (nakon 1880 uvođenjem
električne energije, radio i televizija, nova prometala, suvremena faza metropolisa), 4) biotehnička faza (jak
razvoj bioloških znanosti, pažnja se posvečuje kompletnoj prirodnoj osnovi idruštvenoj sredini). S obzirom na
pojavu i pad gradova imamo: 1) eopolis (prva naselja bazirana na poljoprivredi, ribarstvu i rudarstvu), 2) polis
(mali grad s manofakturom i malim trgovinama), 3) metropolis (veliki grad, razvijene proizvodne i uslužne
djelatnosti s velikim gravitacijskim područjem), 4) megapolis (dominira materijalno bogatstvo, birokracija ima
veliku važnost), 5) tyrannopolis (tiranski grad gdje su troškovi i sjaj mjerilo), 6) nekropolis (grad smrti, u njemu
vladaju glad, rat i bolesti koji uvjetuju pad uslužnih i kulturnih djelatnosti).
Faze razvoja u morfološkoj strukturi koje se mogu izdvojiti posebice u europi je etapa iz rimskog perioda. U
srednjem vijeku grad je bio mali okružen obrambenim zidovima, nepravilne sheme ulica, isticanje središnjeg
gradskog trga s tržnicom i okolnim javnim zgradama. U 16 i 18 stoljeću slijedi dinamičnije razvijanje gradova,
planski razvoj gradova pod utjecajem humanizma i renesanse, određene sheme ulica, posebna pažnja je
posvećena trgovima i rasporedu i izgledu zgrada oko njih. Za planski razvoje zaslužno je razdoblje od 16 – 18
stoljeća. Tada se restauriraju stari i grade novi gradovi. Kod nas je tada podignut novi grad Karlovac 1579 u
obliku šesterokutne zvijezde. U drugoj polovici 18 stoljeća počinju se rušiti obrambeni zidovi u gradovima. Postoji
nekoliko faza u rušenju gradskih zidina. Od 1760 na mjestu zidina se grade kuće, 1760 – 1860 se tu uređuju
zelene površine, 1860 – 1895 tu se uređuju kružne i druge prometnice, a od 1895 se za ta mjesta zidina
određuju različite svrhe (ceste, sportska igrališta, šetališta, ...). Svaka faza razvoja odlikuje se određenim
specifičnostima: gustoća izgradnje, visina objekata, stil, građevinski materijal, ...
GRAD I OKOLICA
UTJECAJ GRADA NA OKOLICU
Predindustrijski grad je bio jasno odijeljen od svoje okolice obrambenim sistemom, ali usprkos tome bio je usko
vezan funkcionalno vezan. Okolica je grad opskrbljivala prehnambenim proizvodima i raznim sirovinama, a grad
okolicu zanatskim proizvodima i uslugama. Industrijalizacija je promjenila odnose između grada i okolice.
Pospiješena je prostorna pokretljivost ljudi i roba. Valja istaknuti da se grad razvija sa razvojem prometa. U ranoj
fazi industrija je unutar gradske međe, razvoj željeznice je pospiješio razvoj grada prema van te se na taj način
počinje mijenjati prostorna struktura grada. Željeznica u drugoj polovici 19 stoljeća počinje poticati
suburbanizaciju. (ispitno pitanje: Što je suburbanizacija) Suburbanizacija je prerazmještaj i širenje urbanih
sadržaja i funkcija grada na njegov rub i u prigradsku zonu. Pod utjecajem željeznice grad poprima zvijezdast
oblik. Kasnije je suburbanizacija ubrzana razvojem automobilskog prometa. U uvjetima automobilskog prometa
proces suburbanizacije se sve više očituje u kružnom, a ne u radijalnom obliku kao prije. U predindustijskom
Repetitorij za: Milan Vresk: Osnove urbane geografije, Razvoj urbanih sistema u svijetu 13
Goran Klopotan: 1998 – 1999
gradu radna mjesta sekundarnog i tercijalnog sektora te stanovanje su koncentrirana na uskom prostoru
gradskog središta. S industrijalizacijom tercijalni sektor se koncentrira u središtu, a sekundarni sektor se
koncentrira u predgrađima. Kasnije je opća tendencija pomicanja stanovanja prema rubu, pojačava se
koncentracija tercijalnog sektora u gradu i poslovnih centara na rubu grada. Razlika europa – angloamerika je ta
što su u europi postojala okolna sela koja su suburbanizirana, a u angloamerici ih nema već se tamo grade nova
naselja.
Glavni pokretač preobrazbe okolice je funkcija rada u gradu. Na taj način se agrarno stanovništvo pretvara u
neagrarno. To se odvija na dva načina: seli se u grad i time grad raste ili se povećava dnevna pokretljivost
stanovanje – radno mjesto.
NODALNA REGIJA
(ispitno pitanje: Nodalna regija)
Repetitorij za: Milan Vresk: Osnove urbane geografije, Razvoj urbanih sistema u svijetu 16
Goran Klopotan: 1998 – 1999
Grad s okolinim područjem uz koje je funkcionalno vezan, s kojim postoji stalna interakcija izražena u cirkulaciji
ljudi, robe i informacija, čini prostorno – funkcionalnu cijelinu – nodalnu ili polarizacijsku regiju. Izdvajanje
nodalnih regija se temelji na analizi prostorne cirkulacije ljudi, roba i informacija. Ta cirkulacija je dvosmjerna
između grada i ruralne sredine. U istraživanjima nodalne organizacije prostora najčešće su se respektirali
opskrba grada mlijekom, mesom, voćem,... treba istaknuti i uvažavanje podataka o kolanju ljudi, roba, obavjesti,
financijskih veza,... Prvi značajniji rad je Thunenov model izolirane države, koji je podijelio centar i okolna
područja na koncentrične krugove i gledao šta bi bilo najisplativije u agrarnom iskorištavanju u pojedinim
krugovima u odnosu na njihovu udaljenost od centra (grada).
Repetitorij za: Milan Vresk: Osnove urbane geografije, Razvoj urbanih sistema u svijetu 18
Goran Klopotan: 1998 – 1999
TEORIJA GRAFA
Najviše se koristi u analizi prostornih i hijerarhijskih obilježja urbanih sistema i nodalnih regija u svijetu. Teorija
grafa je grana topologije. Graf se u geografiji može shvatiti kao skup geografskih lokaliteta međusobno
povezanih brojnim vezama u sistem. Osnovna dva elementa grafa su čvorište i veze. Čvorište ima vrijednost
lokacije, veličine, kapaciteta, ... dok veza ima vrijednost udaljenosti između čvorova, veličina odnosno kapacitet
veza, ... U nodalnoj regiji čvorišta su gradovi, sela,... ,a veze ceste, željeznica, naftovod, telefon, ... U analizi
nodalne regije imamo neorijentirani graf (pogodan za topološka obilježja) i orijentirani graf koji nam prikazuje
smjerove cirkulacije. Mreža koju čine čvorišta je planarna i neplanarna. Planarna mreža je u nodalnoj regiji
najčešće kružnog ili oblika drveta. U analizi mreža nodalne regije koriste se topološke mjere na osnovu
parametara: broja čvorišta, broju veza između njih i broju nezavisnih subgrafova u mreži. Topološka obilježja
mogu se svrstati u mjere stupnja povezanosti, mjere centralnosti i mjere oblika mreže.
EUROPA
Osnocne etape razvoja su: antičko razdoblje, srednji vijek, vrijeme od 1500. – 1800. te razdoblje tzv. industrijske
urbanizacije.
Repetitorij za: Milan Vresk: Osnove urbane geografije, Razvoj urbanih sistema u svijetu 19
Goran Klopotan: 1998 – 1999
tradicionalnim trgovačkim vezama ili time što su postali biskupska središta. Svi ti gradovi su mali. Razvoj pravih
gradova počinje koncentracijom trgovine u 11 stoljeću. Tada se i grade novi gradovi. Strukture grada su
složene. Zamak je jezgra grada (ovisno o terenu i mogučnostima obrane, nekada biva i u samom centru, a
nekada je odvojen od grada). Trgovačko – obrtničko naselje se razvija uz riječne ili kopnene prometnice. Gradski
trg služi kao tržnica, za javne skupove, vjerske obrede, smotre vojske, svečanosti,... Oblik trga je pravilan ako je
grad nastao na mjestu prijašnjeg rimskog grada, a ako nije onda je nepravilan. Valja istaknuti i fortifikacije.
Planski građeni su kolonizacijski gradovi i oni imaju pravilne pravokutne mreže ulica. Ostali gradovi srednjeg
vijeka imaju male, uske i nepravilno građene ulice i blokove. Analizom se da ustanoviti stanična struktura grada,
a ne izraziti zoning grada.
ORIJENT
Pod orijentom smatramo prostor jugozapadne Azije i sjeverne Afrike koji se proteže od Indije do Maroka i
pripada islamskom kulturnom krugu. U islamskom društvu grad je imao središnju ulogu ali nije imao status
samostalnosti, ni pravni ni teritorijalni, niti ikakve privilegije u odnosu prema okolici. Grad i okolica bili su
jedinstveni jer su međusobno bili povezani i ovisni. Grad je bio centar političkih, socijalnih, vjerskih i kulturnih
funkcija okolice i regije. Islamska vjera je značajan faktor u razvoju grada. Predindustrijske gradske jezgre
Repetitorij za: Milan Vresk: Osnove urbane geografije, Razvoj urbanih sistema u svijetu 20
Goran Klopotan: 1998 – 1999
današnjih islamskih gradova zovu se medine. Gradovi su nastajali pretežno zbog vjerskih razloga, a neki su
osnovani kao vojni logori. Do izražaja u podizanju gradova je došao i politički utjecaj. Trgovina je bila jedna od
najvitalnijih gradskih funkcija orijentalnih gradova. Za razvoj islamskih gradova u mnogočemu je i značajna
tradicija stanovanja u gradu i povezanost sa gradom. S razvojem islamske države razvijao se i urbani sistem.
Prva velika stalna naselja i prvi gradovi nastala su na bliskom istoku. U prethistorijskom razdoblju prvi urbani
sistemi nastali su u sklopu tamošnjih civilizacija. Najgušće mreže centara razvijene su u Mezapotamiji, dolini Nila
i na Levantu. Bili su ograđeni gradskim zidinama, imali su hram, palaču i otvorenu tržnicu, a neki su imali i
citadelu. U vrijeme Muhameda islamska država obuhvaća veći dio Arapskog poluotoka, a glavni centri su Meka i
Medina. U vrijeme jedinstvene arapske države najveći grad je Bagdad. U predislamskom razdoblju najznačajniji
centri su locirani na obalama Sredozemlja. Islamska država podiže glavne centre podalje od obala.padom rima
trgovina između jugozapadne Azije i Europe zamire. Od 15 do 19 stoljeća stagnira urbani razvoj u islamskom
svijetu, a kao razlog se navode ekspanzija Turaka i stvaranje Otomanskog carstva, velika geografska otkrića. U
prostornoj strukturi se ističe velika đamija (mošeja) (mnogi gradovi se počinju razvijati usporedo sa gradnjom
mošeje). U mnogim gradovima ona ima središnji položaj. Đamija se sastoji od glavne zgrade s kupolom i
minareta. Uz velike đamije postoje medrese, učilišta. Tu je obično smještena i bolnica (maristan). Veliko
značenje je imalo i javno kupalište (hamama). Večina islamskih gradova ima i tvrđavu (kazbu). Suk (bazar,
čaršija) je trgovačka jezgra islamskog grada, privredno središte, a nalazi se u središnjem dijelu grada, blizu
glavne mošeje. Bazar je obuhvačao mnogo malih ulica. U njemu se uočavaju natkrivene male ulice, velika
dvorišta, dvorane nadsvođene kupolama. Prodaja i proizvodnja robe je koncentrirana u pojedinim dijelovima
grada, s jakom specijalizacijom proizvodnje i prodaje. Najveći dio bazara je namjenjen trgovini na malo. Izvan
gradskih zidina nalaze se bazari za stoku i poljoprivredne proizvode. Bitno obilježje stare islamske medine je
socijalna topografija gdje je stanovništvo bilo prostorno diferencirano prema etničkim obilježjima i plemenskoj
pripadnosti. Dakle grad je u predindustrijskom razdoblju podjeljen u etničke četvrti. Bitno je naglasiti postojanje
židovskih četvrti koje su bile odvojene zidom, a često locirane uz citadele. Islamski gradovi su kompaktno i gusto
izgrađeni. Plan grada je nepravilan. Velik broj malih ulica je slijep, što je važno obilježje islamskih gradova. Ulice
su nepravilno raspršene po gradu. Osnovna ćelija grada je kuća koja ima veliko dvorište i četverokutna je. Uske i
slijepe ulice su uglavnom privatne upotrebe. Na fizionomsko – morfološka obilježja gradova utjecala je klima sa
velikim oscilacijama temperature u toku 24h. Zato imamo visoke zidove, ravne krovove, male prozore i velika
dvorišta. Kućni i privatni život je skriven od javnosti. Nakon kolonizacije u 19 stoljeću kolonizatori iskorištavaju
prirodna bogatstva i transportiraju ih u matične zemlje, a u kolonije plasiraju gotove proizvode. Zato urbani
sistemi kolonijalnih zemalja nisu mogli biti zatvoreni i služiti nacionalnim potrebama, već su morali postati dio
šireg urbanog sistema zemalja kolonizatora. Kolonijalna osvajanja uglavnom počinju sa obala, na kojima se
zauzimaju postojeća ili osnivaju nova naselja koja služe kao emporij za prodor u unutrašnjost. Utjecaj europskih
kolonizatora uvjetovao je nastanak dvojnih prostornih struktura gradova. Grade se stambene četvrti za
Europljane po uzoru na one u Europi. Građene su najčešće uz medine, ruše se gradske zidine i na njihovom
mjestu se grade široke ulice. Za razvoj dvojne strukture su zaslužni i domoroci koji su se obogatili i prihvatili
europski način života i stanovanja. Fes i Marrakech imaju tipičnu dvojnu strukturu. Počinje i razvoj industrije u 19
stoljeću. Danas u islamskim zemljama imamo tri privredna sektora: individualni, porodični i krupno industrijski.
Bazari gube na svom značaju na čijim rubovima i dalje obitavaju obrtničke radionice. Trgovine sele u trgovačke
ulice zapadnog tipa sa parkiralištima. Pojavljuju se i moderna trgovačko poslovna četvrt zapadnog tipa. Osim
trgovine u njima se lociraju i bolji hoteli, restorani, kina,... U prostornoj strukturi javlja se još jedan europski
element, upravno – administrativna četvrt. Razvija se i nova željezničko cestovna mreža, s tim da željeznica
nema veliku ulogu u prometu roba. Pojačava se socijalno raslojavanje i počinje migracija prema gradovima.
Danas je imigracija i dalje nastavljena, veliki gradovi jako brzo rastu.
AFRIKA
Afrika je najslabije urbanizirani kontinent. Postoji velika razlika među dijelovima Afrike, u Južnoafričkoj republici
je 32% stanovništva urbanizirano dok u ostalim dijelovima Afrike jedva prelazi 5%. Razvoj urbanih sistema Afrike
možemo podijeliti na pretkolonijalni, kolonijalni i postkolonijalni. Na asimetričan razmještaj velikih gradova Afrike
osim prirodnih obilježja utjecaj su imali drugi faktori.
AZIJA
Azija je naseljeni kontinent u kojem prevladava ruralno stanovništvo izuzetak je Japan. Prvi gradovi su nastali
prije 4000 godina. Mreža gradova je izarazito asimetrična, a razvoj urbanih sistema je posljedica vanjskih
utjecaja. Gradovi rastu doseljavanjem sa sela.
Repetitorij za: Milan Vresk: Osnove urbane geografije, Razvoj urbanih sistema u svijetu 24
Goran Klopotan: 1998 – 1999
LATINSKA AMERIKA
Tu je kontinuirani razvoj gradova 2000 godina. Za razmještaj gradova je karakteristična asimetrija. Urbanizacija,
osim u Meksiku i nekih srednjih i južnih zemalja, je vezana za rubna odnosno obalna područja. To su ujedno
glavni gradovi i vodeće uvozno – izvozne luke. Uz te velike gradove sagrađene su luke koje su srasle sa gradom
u konurbacije (Santiago i Valparaiso, Lima i Callao, Caracas i La Guayra). Kontakti zemalja Latinske Amerike i
Europe odvijaju se kroz te gradove te oni brzo napreduju. Latinska amerika visoku stopa rasta stanovništva i
urbanog stanovništva.
ANGLOAMERIKA
Prva naselja su stvorili španjolci koji prodiru s juga iz današnjeg Mexica. 1565 Španjolci na Floridi podižu St.
Augustin. Na području naprednijih Pueblo indijanaca španjolci podižu misionarske stanice i kontrole. Podignuta
su vojne postaje i političko – administrativne institucije. 1609 je osnovan Santa Fe. Shema gradova je kao i u
latinsko američkim gradovima španjolaca. Podižu se misionarske stanice koje su kasnije prerasle u jezgre
današnjih velikih kalifornijiskih gradova (San Diega, Santa Barbare, Los Angelesa, San Francisca, Santa
Rose,...) 1848 Španjolska gubi rat i kaliforniju koju sada razvijaju Englezi i posebice Francuzi kao i ostatak
amerike. Francuzi takođe osnivaju misionarske stanice. Smještene su uz Mississipi i Missuri te nastaju New
Orleans, St. Louis i druga naselja. Rusi imaju uticaj na sjeverozapadu posebice na Aljasku koju kasnije prodaju
SAD-u. Radi malarije i drugih nedaća mnogi odustaju i vračaju se kući. U 17 stoljeću počinje osnivanje kolonija.
Natječu se Britanci, Nizozemci i Šveđani. Nizozemci osnivaju New Amesterdam koji preuzimaju Biritanci i
nastaje New York. Britanci pobjeđuju i šire puritanizam, škole i sveučilišta. Doseljava se mlado i poduzetno
stanovništvo. Britanija tretira teritorij kao izvoznika sirovina i tržište za industrijsku robu. 1776 Philadephija
izjavljuje nezavisnost i počinje rat koji Britanija gubi 1783. Nova država se širi, 1803 SAD kupuje Louisianu od
Francuske, 1819 Floridu od Španjolske. Ratom otima od Španjolaca Texass i 1848 im uzima i Kaliforniju.
Repetitorij za: Milan Vresk: Osnove urbane geografije, Razvoj urbanih sistema u svijetu 26
Goran Klopotan: 1998 – 1999
Sjeverno od SAD se širi Canada gdje je 1763 Britanija potisnula Francuze. Da bi izbjegla sukobe sa SAD
Britanija je stvorila Canadu 1867 koja se širi do 1949 kad joj je priključen Newfoundland. U urbanim sistemima
britanskih kolonijalnih posjeda na atlantskoj obali važni su Boston, Charleston, New York i Philadelphia koji su
postali metropole svojih provincija i glavna lučka veza sa europom. To su bila vrata nove nacije.
METROPOLITIANIZACIJA
Najranije je počela u SAD i stigla najveći stupanj. (Vidi u prvom dijelu pod metropolitanizacija)
Repetitorij za: Milan Vresk: Osnove urbane geografije, Razvoj urbanih sistema u svijetu 27
Goran Klopotan: 1998 – 1999
AUSTRALIJA
Urbanizacija je počela najkasnije. Prva gradska naselja nastaju krajem 18 stoljeća i ishodišta su razvoja ruralnih
krajeva. Razvoj gradova vezan je za obale. Prvi urbani sistemi maju izrazita kolonijalna obilježja. To je danas
najurbaniziraniji kontinent 85,6% ljudi živi u gradovima. Tu je proces metropolitanizacije najviše napredovao kao
i u SAD.
Repetitorij za: Milan Vresk: Osnove urbane geografije, Razvoj urbanih sistema u svijetu 28
Goran Klopotan: 1998 – 1999
URBANA GEOGRAFIJA: SADRŽAJ
GEOGRAFSKI POJAM GRADA....................................................................2
POJAVA I RAZVOJ GRADOVA U SVIJETU.................................................3
POJAM I PODJELA URBANIZACIJE............................................................5
STUPANJ I DINAMIKA URBANIZACIJE SVIJETA.......................................5
URBANIZACIJA HRVATSKE.........................................................................6
FUNKCIJE GRADA...................................................................................6
PODJELA GRADSKIH FUNKCIJA................................................................6
BAZNE I NEBAZNE FUNKCIJE GRADA.......................................................6
FUNKCIONALNA KLASIFIKACIJA GRADOVA............................................7
GRAD I OKOLICA...................................................................................16
UTJECAJ GRADA NA OKOLICU................................................................16
DIFERENCIRANJE GRADA I OKOLICE......................................................17
TIPOVI GRADSKIH REGIJA.........................................................................17
MORFOLOŠKI SLIČNI TIPOVI GRADSKIH REGIJA...................................17
DEMOGRAFSKI TIPOVI GRADSKIH REGIJA.............................................17
SOCIO – EKONOMSKI TIPOVI GRADSKIH REGIJA..................................18
TENDENCIJE DALJNJEG RAZVOJA GRADA I GRADSKE REGIJE.........19
URBANO – RURALNI POJAS.......................................................................19
SUBURBIJI, TRABANTI, SATELITI, "NOVI GRADOVI".........................20
GRAD I NODALNA REGIJA.............................................................20
Repetitorij za: Milan Vresk: Osnove urbane geografije, Razvoj urbanih sistema u svijetu 29
Goran Klopotan: 1998 – 1999
FUNKCIONALNO ZNAČENJE GRADA U PROSTORU..........................20
NODALNA REGIJA..................................................................................20
NODALNI I URBANI SISTEMI..................................................................20
OBILJEŽJA URBANIH SISTEMA............................................................20
METODE ODREĐIVANJA I ANALIZE NODALNIH REGIJA I URBANIH
SISTEMA..................................................................................................22
TEORIJA CENTRALNIH NASELJA........................................................22
PRAVILO REDA VELIČINE I ZAKON PRIMARNOG GRADA................22
GRAVITACIJSKI POTENCIJALNO MODELI..........................................22
TEORIJA GRAFA.....................................................................................22
EUROPA................................................................................................23
ANTIČKO RAZDOBLJE URBANOG RAZVOJA EUROPE.....................23
URBANI RAZVOJ EUROPE U SREDNJEM VIJEKU..............................23
URBANI RAZVOJ EUROPE OD 1500. DO 1800. GODINE.....................24
URBANI RAZVOJ I URBANI SISTEMI EUROPE U 19. I 20.
STOLJEĆU...............................................................................................24
ORIJENT................................................................................................25
AFRIKA..................................................................................................26
PRETKOLONIJALNI URBANI SISTEMI.................................................26
KOLONIJALNI URBANI SISTEMI...........................................................26
POSTKOLONIJALNI URBANI SISTEMI.................................................27
REGIONALNI PREGLED RAZVOJA URBANIH SISTEMA....................27
KULTURNO – GENETSKA OBILJEŽJA AFRIČKIH GRADOVA...........27
NEKE TENDENCIJE RAZVOJA URBANIH SISTEMA...........................28
AZIJA.....................................................................................................28
KARAKTERISTIČNE ETAPE RAZVOJA U RBANIH SISTEMA............28
REGIONALNE SPECIFIČNOSTI RAZVOJA URBANIH SISTEMA I KULTURNO – GENETSKA
OBILJEŽJA GRADOVA.............................28
LATINSKA AMERIKA.......................................................................30
RAZVOJ GRADOVA U PRETKOLONIJALNOM RAZDOBLJU............30
RAZVOJ URBANIH SISTEMA U KOLONIJALNOM RAZDOBLJU.......30
OBILJEŽJA ŠPANJOLSKOG KOLONIJALNOG SISTEMA..................31
PROSRTORNA STRUKTURA KOLONIJALNIH GRADOVA LATINSKE
AMERIKE.................................................................................................31
RAZVOJ URBANIH SISTEMA U POSTKOLONIJALNOM
RAZDOBLJU............................................................................................31
SUVREMENI URBANI RAZVOJ..............................................................32
ANGLOAMERIKA..................................................................................32
RAZVOJ URBANE MREŽE I URBANIZACIJA OD 19. STOLJEĆA..........32
PORAST BROJA GRADSKIH NASELJA I UDJELA GRADSKOG
STANOVNIŠTVA.........................................................................................33
KULTURNO – GENETSKA OBILJEŽJA ANGLOAMERIČKOG
GRADA........................................................................................................33
METROPOLITANIZACIJA...........................................................................34
AUSTRALIJA...........................................................................................34
ETAPE RAZVOJA URBANIH SISTEMA.....................................................34
Repetitorij za: Milan Vresk: Osnove urbane geografije, Razvoj urbanih sistema u svijetu 30
Goran Klopotan: 1998 – 1999
GLAVNA OBILJEŽJA URBANOG SISTEMA AUSTRALIJE......................34
INTERVENTNE MJERE U NOVIJEM URBANOM RAZDOBLJU................34
MULTIMODALNI OBLIK DECENTRALIZACIJE: POTREBA GRADNJE TRI TIPA NOVIH
CENTARA...............................................................................34
Repetitorij za: Milan Vresk: Osnove urbane geografije, Razvoj urbanih sistema u svijetu 31
Goran Klopotan: 1998 – 1999