You are on page 1of 221

ZUKO D@UMHUR

PUTOPISI
BO[NJA^KA KNJI@EVNOST U 100 KNJIGA

Urednik
MIRZA FILIPOVI]

Priredio
FAHRUDIN RIZVANBEGOVI]

Recenzenti:
JASMINA MUSABEGOVI]

Likovno oblikovanje
MEHMED ZAIMOVI]

Redakcioni odbor:
\ENANA BUTUROVI], ENES DURAKOVI], HAD@EM
HAJDAREVI], MUNIB MAGLAJLI], EMINA MEMIJA,
JASMINA MUSABEGOVI], FAHRUDIN RIZVANBEGOVI]

ISBN 9958-820-02-1
PJESNIK ZELENE BRADE

Radoznalost je klju~ni pojam za ulazak u stvara-


la{tvo Zulfikara Zuke D`umhura. Kad se pro~itaju mno-
gobrojni intervjui ovoga slikara, karikaturiste, filmskog
i televizijskog scenariste, pozori{nog scenografa i kosti-
mografa, umjetni~kog direktora filma, likovnog kriti-
~ara, a prije svega, autora putopisnih proza, sasvim je
vidljivo nagla{ena njegova duhovna ljubopitljivost. On
je njeguje i preporu~uje drugima, stalno nagla{avaju}i da
je radoznalost skoro jedini otpor prolaznosti i starenju.
Zaista, vitalizam Zuke D`umhura, ako se prati njegovo
mnogostruko stvaranje od prvih crte`a, u sarajevskoj
gimnaziji, do posljednje besjede, o akvarelima Ismeta
Rizvi}a u Stocu, pred samu smrt, proizlazi iz vje~ite
budnosti duha. Me|utim, nije to jednostavna radoznalost
mnogoznalca. ^ega se god dotakao, D`umhur je ostavio
siguran, prepoznatljiv i nesumnjiv otisak svojih prstiju.
Zuko D`umhur se javio kao student likovne aka-
demije svojim slikama i crte`ima, a crta}eg se pera nije
ostavio do zadnjeg dana svoga `ivota. Vi{ekratno je u
intervjuima govorio o zna~aju i ulozi slike i crte`a, a u
Nekrologu jednoj ~ar{iji, ve} na po~etku spisateljske
karijere, sasvim suvereno }e se iskazati: "Samo se slike
dugo pamte, a rije~i ve} sutradan promijene svoj red."
Ovo zrelo razmi{ljanje zapravo je `ivotno opredjeljenje
Zuke D`umhura. Zavodljivosti rije~i nije se mogao oteti,
ali mudrost crte`a i slike ostala je osnova njegova umi-
je}a plastike, ali i umjetnosti rije~i. Odonda, otkad se
upustio u avanturu rije~i, a i to je, i opet, bilo skoro na
samom po~etku stvarala~kog puta, borio se s tim slatkim
izazovom i porokom. Dovoljno je pogledati varijacije

5
iste teme, bilo u reporta`i i putopisu, bilo u ekspresio- prapo~etak je svakog razumijevanja D`umhurova stva-
nisti~kim i fantazmagori~nim pri~ama naslonjenim na rala{tva. "Davno je pojeo svoje posljednje kapetanske
putopis, pa da se vidi taj beskrajni niz i spoj, ali i mejdan ~ak{ire sa lampasima. Jutros mu pred otvorenim grad-
rije~i i slika u kome se stvaralac djetinje mu~i i u`iva. skim kapijama presvisnu nekoliko posljednjih vojnika
Rije~ je varljiva, pa izazovna, slika stamena, pa nedo- `utih kao taki{e". To je ekspresija historije (iz ekspozi-
voljna da obuhvati svekoliku arabesknu razigranost doj- cije Grada zelene brade) {to relativizira sve odnose
mova, misli i ~uvstava. Zato }e se kao stilska karakteris- vremenosti i obezvremenjivanja osnovne poruke, ~ine}i
tika i putopisa i njegove drugostranosti – slike javljati ih tako zapravo slikama za sva vremena to jest tvore}i
nizovi asocijacija i udvostru~enih i utrostru~enih kom- umjetninu. Tako je moderno poimanje relativnosti vre-
paracija i metafora u poku{aju umjetni~kog pripitom- menskog proticanja potka pi{~eva do`ivljaja svijeta. Za-
ljavanja nepoznatog. to on skoro da i ne poznaje geografska, nego historijska
Prva knjiga D`umhurovih putopisa Nekrolog jednoj prostranstva. Me|utim, osnova toga do`ivljaja je osje}aj
~ar{iji zapo~inje zapisom o Po~itelju, a ova pri~a nosi svevremenosti, bezvremenosti, dakle, a to zna~i trajnog
karakteristi~an naslov Grad zelene brade. Taj simboli~ki humanizma i kosmi~ke povezanosti ljudskih postupaka,
i bajkovito slikoviti naslov, zapravo otkriva izvori{ta nespokojstva, traganja, u`ivanja, udivljavanja, mahana i
Zulfikarovih, D`umhurovih traganja. Bajkovitost pri~e, poroka, svega onoga {to }e D`umhur prona}i na svome
slikovitost i simbolika kazivanja o Gradu, `ivotna je i putovanju od zavi~ajnoga Po~itelja do mitskog Babilona.
duhovna magistrala njegova stvarala{tva. Obredna smi- Isto tako kao {to svoja zapa`anja i dojmove o sada{njem
renost, a stvarala~ki drhtaj i u`itak karakteristika je nje- Gradu bilje`i u umjetni~ki nadahnutim slikama, Zuko
gova umjetni~kog postupka. On se otkriva i stilom is- D`umhur i povijest, historijski dokument, bilje`i kao
to~nja~kog arabesknog veza u prepletu slika i rije~i baj- sliku: "… hiljadu ~etiri stotine ~etrdeset ~etvrte prvi put
kovite omame. Lociranost pri~a u Grad kao opsesivno ga pomenu{e na dnu stare povelje" (Grad zelene brade).
mjesto doga|anja i bilje`enja zapravo je svojevrsni locus Iz "zelenog Grada", iz Po~itelja, ovaj }e putopisac i
amoenus kome se stalno hrli tra`e}i zelenu bradu kojom hodoljub u Nekrologu jednoj ~ar{iji odjezditi u Istanbul,
}e se bazati i o njoj pisati i `ivopisati. To tra`enje bajke to duhovno sredi{te njegova svijeta i na Juksek-Kaldrmi
u zelenoj bradi Po~itelja, a istovremeno i naporedo, i u otkrivati cijele scenografije {to nam ih predo~ava ri-
zagrade zaklju~ano, takozvano realisti~ko poimanje his- je~ima. Poriv je opet slikarski, ali pozori{na crta putopisa
torije Grada, ekspresionisti~ko je `ivo pjevanje i za- Zuke D`umhura {to se i u slapovima prelijeva pri~om
gradno pri~anje povijesti, ali pri~anje je to koje krasi Juksek-Kaldrma, ne napu{ta ga ni u Pismima iz Azije, ni
svojevrsni nemar, jer i ono, to pri~anje, mora biti ek- u Hodoljublju, ni u Pismima iz Afrike. Taj mediteransko-
strakt; tra`enje bajke }e nas pratiti kroz sve putopise -orijentalni krug kojim se suvereno kretao, uspore|en sa,
Zuke D`umhura, ba{ kao {to }e nas cijeloga na{ega recimo, skandinavskim ili, bli`e, evropskim krugom,
vijeka ~itanja njegovih knji`evnih ostvarenja pratiti ta gdje se ovaj putopisac mu~io da prona|e odgovaraju}i
zelena brada koja se spu{ta u rodnu mu Neretvu kao iskaz svoga, ipak povr{nijeg, do`ivljaja svijeta, pokazuje
Rijeku bez koje nema ni Grada ni Pri~e. Smjenjivanje da je prirodni ambijent, pa skoro se usu|ujem re}i, medij
slika iz ma{te sa slikama iz `ive stvarnosti i historije je to u kome se ovaj meraklija rije~i, rije~i – slika i crte`a,

6 7
kretao. To je duhovni prostor ugra|en u njegov do`ivljaj fora, da bi i mjesec odmah, u slijede}oj komparaciji,
`ivota, pa kad krene tom svojom juksek kaldrmom stam- postao nestvarno personificiran, a sada drugi ~lan pore-
bolskom, on istovremeno bilje`i i stvara scenografiju |enja – "bijelih minareta kao iznad ogromnih za{iljenih
kojom se kre}u u fresko slikama, cijeli slojevi stanov- olovaka" – sasvim konkretan i plasti~an. Ta vi{estepena
ni{tva, a da ~italac nikada ne ostane bez sigurna detalja komparacija s metaforama i personifikacijama, jedan je
{to individualizira i li~nosti i pojave: "Juksek-Kaldrma od temeljnih stvarala~kih postupaka u cjelokupnom dje-
je posljednja pritoka ovog ~udovi{nog ljudskog logora lu Zuke D`umhura.
{to je do danas ostao samo skica velike metropole – vi{e U slijede}em putopisu zbirke Nekrolog jednoj ~ar{iji
veliki prizor nego veliki grad. Ona je beskrajna sceno- D`umhur se vratio, morao se zapravo vratiti, u Edirne,
grafija po kojoj su ispisane zaga|ene kapije dotrajalih Jedrene, da bi prona{ao, a ba{ to je stalno tra`io, u jednoj
'apartmana' u ~ijim odajama nedjeljom sjede upara|eni od sultanskih prijestonica, svoj historijski ironi~ni po-
gosti, dok iznad {ifonjera u stjeni~avim okvirima pod gled. Ovdje opet susre}emo slike Juksek-Kaldrme, his-
lepezama crnih evnuha lje{kare kao bijele limuzine do- torijska sa`imanja iz Grada zelene brade, pa tako ovaj
kone bajadere gojazne od rahatluka i sutlija{a. putopisac zapravo nastavlja svoje hodoljublje kome ne}e
U ku}i broj 4, ispod firme s koje se osmjehuje mladi} biti kraja ni konca, a slike su i rije~i stalno iz jednog te
u zelenom ka~ketu, ovla{}eni majstor Menahem Safada istog, d`umhurovskog, prepoznatljivog duhovnog pros-
{est dana veze maslinove gran~ice po generalskim ka- tora. Po~iteljska je slika kad pisac ka`e: "Jedrene me
pama a sedmog dana, uramljen u malom formatu siro- do~ekalo u velikim zlatnim {alvarama sjede}i u ravnici
tinjskog pend`era, tu`no gleda kako ukru}eni remci rasi- kojom te~e i {umi Marica, mlitavo i tromo kao bugarska
paju ajluk na ku}ne pomo}nice". himna". Zar nisu to iste one varljive rije~i kojima je
Tu se, me|utim, ne zavr{ava scenografija i `ivopi- opisao "grad zelene brade", ali zar to nije ne{to sasvim
sanje s puta po juksek kaldrmi. Nepogrje{ivom rukom drugo samo zato {to su rije~i promijenile svoj red. Slike,
umjetnika D`umhur je naslikao zemlju, slika nebo i to a one se pamte, sada su druge iako ih kazuju prepoznate
tek kada "Menahem Safada zatvori prozor svog malog rije~i.
svijeta u vrhu Juksek-Kaldrme… Od scenografije Juksek-Kaldrme prema filmu, koji
Onda se oglasi mjesec ri| i izgladnio kao Nasrudin- }e biti velika opsesija Zuke D`umhura do kraja njegova
-hod`ino magare. `ivota, a slutio je ogromne mogu}nosti filmskog izraza,
Pobrsti sve zelene zvijezde i cijele no}i kunja povrh bio je potreban jedan korak nazad, kao da je ne{to zabo-
bijelih minareta kao iznad ogromnih za{iljenih olovaka ravio, ba{ u Edirne, Hadrinopolis. Re~enica koja slijedi
kojima su davno pomrli an|eli ispisivali po nebu grije- maloprije citiranu: "U prvim kadrovima stajala je dugo
hove tre}erazrednih smrtnika." Neimar-Sinanova Selimija, sama i nesretna me|u }epen-
Ba{ to pore|enje u slikama od kojih je jedan od cima i vrbama", donosi klju~nu rije~: kadar i tako otvara
~lanova komparacije iz duhovne sfere – Nasrudin-ho- jedan novi pogled i pristup ovoga putopisca. Ba{ to
d`ino magare, karakteristika je izra`aja ovoga putopisca. "kadriranje" sa op}im planom: "Iz kukuruza se tek kas-
Slika ostaje upe~atljiva, a drugi ~lan komparacije, s nije pojavilo sme|e naselje izgubljeno u tarabama. Kasa-
kojim je uspore|en konkretni mjesec, zapravo je meta- ba iz koje je iscurio `ivot kao voda iz raspukle stare ~inije

8 9
po ~ijoj se ivici zadr`ao blijedi trag starinske pozlate", kao eminentno filmskog fenomena, ostat }e jedno od
pa srednjim planom u kome se slika i `eljezni~ka stanica osnovnih sredstava njegova pogleda i iskaza. ^ak }e i
i d`amija i kasarna, da bi se ta svojevrsna kamera zaus- megalopolis kakav je Istanbul ba{ u Nekrologu jednoj
tavila na "ugojenom kurbanu", kao krupnom planu pro- ~ar{iji gledati kroz filmski kvadrat:
matranja, to, dakle, kadriranje je otkri}e kojega }e se "Uramljena u malo okno brodarskog prozora odmi~e
D`umhur dr`ati grade}i svoje putopise. On je bio pot- sporo, kao na starinskom filmu, duga~ka siva panorama
puno svjestan da u "crta~ku bilje`nicu ne mo`e stati starog Stambola. Ivicom vidika prolaze d`amije sultana
bezbroj varijacija mahalskog urbanizma razapetog od i velikih vezira.
Slavonskog Broda do Bagdada i Dijar-Bekira" i da "so- Cijeli prozor ispuni Sulejmanija, velika bogomolja
kacima se sada odvija dosadni nijemi film u sto hiljada jo{ ve}eg osvaja~a, za koju je neimar godinama odabirao
~inova pun teferi~a, a{~inica i pospanih statista koji mjesto. Poslije do|o{e kvartovi drvenih ku}a isje~eni
~ekaju hepiend". uskim sokacima po kojima od jutra do mraka, kao u
Otkrio je dakle, kadar, ali usprkos tom otkri}u film- crijevima ogromnog d`ina, jure ljudi i {evroleti." Putopis
skog pogleda, on je sasvim dobro osje}ao, nepogrje{i- tako postaje svojevrsni scenario, jedna posebna, samo-
vo{}u umjetnika rije~i, da je kamera, ma koliko va`na, svojna i neponovljiva knjiga snimanja Zuke D`umhura.
nedovoljna da izrazi puninu. Zar kamera mo`e zabi- ^ak i kad se ~itaocu u~ini da je to samo ram za sliku ili
lje`iti, nakon {to je otkrila Selimiju, u maloprija{njem crte` u koji `eli smjestiti "slike, ljude i predjele", ~ak i
citatu, misao: "Lijepa i rijetka stvar po koju se niko nije tada, ako se malo bolje zagleda, vidjet }e da je to zapravo
vratio. Ostala je za carstvom koje se nomadski selilo, filmski kvadrat. Pa i onda kad je slika stati~na kao na
nepokretna i bespomo}na!?" fotografijama u izlozima pred kojima je pisac u djetinj-
Otkri}e promatra~kog oka kamere ho}e ostati od stvu stajao, a one su vrlo ~esto, kao sje}anje, bile po-
sada karakteristika proza Zulfikara D`umhura, a rije~ima lazi{ta da bi se krenulo na put, i tada je tu fotografiju
}e se, ba{ kao kamerom udaljiti u povijesnu sliku-meta- zapravo zabilje`ila pi{~eva kamera koja }e od op}eg
foru, ustrijemiti se na krupni plan-detalj, pa }e to biti plana i panoramskog pogleda na sliku u izlogu filmski
zna~ajka ne samo na~ina gledanja na putovanju nego }e krenuti konkretnim gradom, dijelom grada i predjelom
to biti mogu}nost stvarala~kog postupka, koju ovaj vrsni prema izdiferenciranim likovima. Tako ova panoramska
hodoljub u svojim prozama ne}e vi{e napu{tati. Nikada naracija te~e i te~e, epska je i pomalo troma, ali odjednom
ne}e zaboraviti, isto tako, da njegovo oko i njegova ruka se i iznenada, pa ma kako ~italac bio pripravan u njenom
nenadoknadivom linijom, za koju nikad ne zna gdje }e i{~ekivanju, ustremljuje na detalj, dobija lirsku zgus-
se, kao ni misao, zaustaviti, treba da je prisutna bilo kao nutost bilo metafore, bilo neo~ekivane komparacije, bilo
crte` – nadopuna rije~i, bilo samo kao rije~ {to }e se paradoksa. Je li to onaj isti, ba{tinjeni, do`ivljaj {to se
pretvoriti u arabesknu liniju beskona~nu i beskrajnu. Sve javlja kad se pro~ita Hasanaginica u kojoj pri~a stalno
ovo pisanje {to kao da snima kamera i crta ruka i govore te~e i dr`i nas u zabludi da je to naracija, a odjednom
usta, sve je to pretvoreno u rije~ Zukina pripovijedanja budemo ulovljeni u najdubljem osje}aju vrhunske li-
pa ta plastika rije~i daje njegovu putopisu {arm i dubinu rike!? Mo`da je to iskustvo rubaije {to se mogla roditi iz
neponovljivosti umjetnine. Ipak otkri}e rakursa i kadra pustinjske jednoli~nosti, da bi se u oazi, u zadnjem svome

10 11
dijelu, mogla lirski iskazati!? Sve ovo sukladno je vi{e paradoks kao stil i pogled, ali nikad nije ~u|enje, nego
puta ponovljenoj Andri}evoj misli o D`umhurovu crte- je, zapravo, paradoks bez za~udnosti i s duboko hu-
`u, to jest "liniji {to gola i tvrda polazi od neo~ekivane manim, otmjenim osmijehom mudraca. Onda kad je to
ta~ke, ide pravo i kruto, ~ini vam se da }e tako i u tom karikatura, ona, opet, u Zukinom djelu nije da ismije
pravcu i}i do u nedogled, ali se odjednom negdje lomi i nego da potcrta i upozori, da demistificira i aforisti~no
neo~ekivano zakre}e kud nikad pomisao ne bi." istakne. D`umhurova je karikatura, zapravo, puna razu-
Rije~ i crte` su u duhovnoj korespondenciji bilo da mijevanja za ljude, njihove mahane i zablude, zastranje-
su opis, kroki, `ivotnih pojava i likova, bilo da su kari- nja i deformacije. (Dovoljno je sjetiti se da su recimo: "U
katuralan iskaz. Me|utim, u Nekrologu jednoj ~ar{iji jo{ Jerihonu odjekivale trube automobila" i da "U svetoj
nemamo na crte`u rije~ kao jedinstven izra`aj. To }e se rijeci Jordan nekakav vojnik prao je ~arape", pa da se vidi
dogoditi tek u Pismima iz Azije kada putopisna proza kamo stremi i dokle se`e paradoks karikature Zuke
Zuke D`umhura dobija i ne{to od dra`i srednjovjekovnih D`umhura.) ^italac, me|utim, i ba{ stoga, ima priliku da
manuskripata, a ~iji je izra`aj sasvim moderan. Svoju stalno upitno gleda lice i nali~je, pjesni~ki san i javu, ne
stalnu opsjednutost rije~ima i slikom koje je osje}ao i kao te`e}i, pretjerano, da razabere {ta je jedno, a {ta drugo
jedinstvo i razli~itost, poku{ao je ovaj izuzetni putopisac bez obzira da li pisac govori o ljudima ili gradovima, o
spojiti u sklad o kome je ma{tao cijeloga svoga stvara- pro{losti ili sada{njosti. Me|utim, crte` kao izra`aj, kao
la~kog vijeka. Skupljaju}i na putovanjima dojmove, his- pogled na svijet, kao likovno saop}enje stava, zapravo
torijske reminiscencije i sve to sedimentiraju}i u slike, kao tiho razmi{ljanje i smislena pri~a, ako je u Nekrologu
likove, ljude i obi~aje, D`umhur je razmje{tao ovaj knji- jednoj ~ar{iji i mogao stajati autonomno, od Pisama iz
`evni materijal u svoje proze, a da pri tome ne samo da Azije on sigurno ostvaruje stvarala~ki sklad s tekstom, pa
nije uni{tio onu nevinost arome vremenskog i prostornog se pitamo bi li mogao i pre`ivjet bez rije~i s kojima je
do`ivljaja, nego ga je zapravo oplemenio, pa smo tako usagla{en. Vizuelizacija jezika, slikovitost i ekspresiv-
dobili jedinstvenu plemenitost duhovnosti kao umjet- nost njegova, od samog po~etka D`umhurov je stil, ali
ni~ki izri~aj i u rije~i i u crte`u {to su utkane u `ivo tkivo otkada jezik prodire u crte`, otada se ostvaruje ono
putopisa. Sve te slike otkrivaju neku djetinju bezazle- prepoznatljivo jedinstvo koje daje siguran pe~at i pri-
nost, ali to je bezazlenost "sijedog dje~aka" koji je nata- jelom u povijesti na{eg putopisa. Tom karakteristikom
lo`io u svoje sjedine dubinsko iskustvo neke istinske Zuko D`umhur kao da je napravio privremeno zabo-
zagledanosti u `ivot. Zato, valjda, njegova razigranost, ravljeni priklon tradiciji bo{nja~kog putopisa-manuskrip-
paradoksalno, djeluje kao neka elegi~na smirenost {to ta i formalno segnuo sve do Had`i-Jusufa Livnjaka.
ima ne{to od su{tinskog predavanja sudbini, ne{to od Kao i svi umjetnici ovaj }e putopisac svoja bilje`enja
obreda koji niko ne mo`e poremetiti. Zbog toga njegov s puta ekstrahirati i kao poetski ekstrakt ponuditi u stal-
u biti humoran pogled u putopisu nije prosta ironija, a jo{ nim korelacijama sa zavi~ajem, a zavi~aj sa vi|enim
manje podsmijeh. To je onaj oblik humora koji je Zulfi- svijetom. Zavi~aj je duboka duhovna mjera, onaj ar{in
kar D`umhur ba{tinio od orijentalskih pri~a i Nasrudin- koji ne mo`e iznevjeriti emociju, a objektivnost kore-
-hod`inih anegdota {to ih mi stalno osje}amo kao svoje. lacije osigurava usporedba. Zapravo poeti~nost putopisa
Taj humor jest pomalo iskrenuta perspektiva, to jest Zuke D`umhura uvelike se ostvaruje i kao ona zelena

12 13
brada sje}anja na fizi~ki i duhovni smaragdni prostor iz tako, historijskom i poetskom podlogom prostora kojim
koga je ponikao ovaj pisac, a to {to ne mo`emo nikada se kretao, D`umhur se upustio u jo{ jednu stvarala~ku
predvidjeti kad }e se takvo "horizontiranje svijesti" pre- avanturu, pa je o Travniku i Bosni napravio cijelu jednu
tvoriti u vertikalu, pa smo uvijek iznena|eni {ikljanjem seriju pri~a u povodu stogodi{njice ulaska Austrije u
iz sr~ike duhovitosti, kvalitet je koji rijetko susre}emo, i Bosnu i Hercegovinu 1878. godine. On je intezivno
to ne samo u putopisu, a putopis jeste knji`evno-teorijski osje}ao da je to epohalan doga|aj, ba{ kao {to je fasci-
neuhvatljiva kategorija {to omogu}uje sve oblike i na~i- nantno pri~ao o prijelomnoj 1903. godini u Srbiji i po-
ne iskaza. Zavi~ajnost kao dominantni emotivni naboj u sljedicama tog prevrata na ju`noslovenske prostore. Iza-
D`umhurovu putopisu nosi sve elemente one melan- zovu kome nije mogao odoljeti skoro nijedan bosansko-
holi~ne, sjetne do`ivljenosti svijeta poznate iz izri~aja hercegova~ki, a napose bo{nja~ki, pisac do dana da-
svih dobrih pjesnika. Zapravo je to Zukin prepoznatljivi, na{njeg, nije odolio ni Zuko D`umhur. Me|utim, ovaj
jedinstveni emotivni sediment koji se naj~e{}e pojavi autenti~ni putopisac i pripovijeda~ u Stogodi{njim pri-
kao magleno podsje}anje na djetinjstvo sijedog dje~aka ~ama, ba{ kao i u monografijama o Mostaru i Sarajevu,
zelene brade. Mo`da se ba{ zato ovaj putopisac nigdje ne ipak ograni~en namjenom i prigodama nastanka tek-
osje}a strancem. Rije~ strano i inostrano u njega ne stova, nije uvijek uspijevao ostvariti umjetni~ki nivo {to
postoji kao osje}aj i misao, pa se zato nikada i nigdje ne ga je dosegao putopisima i pripovijetkama. Zahtjevi koji
~udi. Sve je kod D`umhura ovdje i ovako. Sve on mjeri, su bili pred njim nisu odgovarali Zukinu temperamentu
re}i }e u jednom intervjuu, "ar{inom srca svoga za- i umjetni~kom izri~aju. Op{irni tekst monografije tra`io
vi~aja". je ~injenice, a D`umhur je trebao sa`etak, historijski
"Presta}u da putujem onda kad zavi~aj prestane da pregled je tra`io autenti~nost, a pisac je trebao istinu,
mi osvjetljava put" – ka`e sugestivno Zuko D`umhur i op{irni tekst je `elio saznanje, a pjesnik nudio, cijeloga
time zapravo daje najprirodniji odgovor autenti~nog `ivota, najfiniju derivaciju simbola i poetskih slika. Stra-
pjesnika-putopisca. nice na kojima je pisac i `ivopisac u ovim tekstovima
A kolika je ta samosvojnost mo`emo se uvjeriti ne progovorio autenti~no, najbolji su dijelovi ovih, za Zukin
samo u putopisu kao dominantnoj vrsti iskaza, nego i u poeti~ni duh, predugih, ostvarenja. Me|utim, kad je na
onim pri~ama sa formalno putopisnom osnovom, a ~u- svome nepo~in polju, kad je povijesna zbilja samo povod
desnim, fantazmagori~nim sadr`ajem kakva je, recimo, i polazi{te, a kad ma{ta stvaraoca nadvlada puke ~inje-
Pustolovina vremena ili cijela serija Ada-Kale. Zuko je nice, D`umhur nam ostavlja ono {to je najbolje. Zato su
D`umhur u Pustolovini vremena, u historijski milje ula- fantasti~ne pri~e iz ciklusa Ada-Kale samo svojim histo-
zio vrlo suvereno. Njegove probrane, potpuno svjesne rijskim povodom oslonjene na doga|aj, a sve ostalo je
sonde u povijesne tokove, iako se radi o prostudiranim pjesni~ka istina, ekspresionisti~ka i skoro nadrealna.
prozorima jednog fascinantnog znalca, prodori su, za- Taj izuzetni ciklus mo`da ponajbolje upozorava na
pravo, fasciniranog pjesnika. On ne sudi vjekovima, literarne pripovjeda~ke mogu}nosti putopisca Zuke
nego iz njih izvla~i, na prvi pogled, neva`an doga|aj i D`umhura. Je li se mogao vi{e i ~e{}e ostvariti pripovi-
ispri~a ga pjesni~ki bezobzirno i plasti~no da mu se, kao jetkom, pitanje je bez odgovora, jer je pitanje sudbine, a
piscu mora vjerovati. Zaokupljen, a kako putovati nego ne htijenja. Bez obzira na to potpuno nepotrebno pitanje,

14 15
mjesto Zulfikara Zuke D`umhura u knji`evnosti je izu-
zetno. On je objedinjavao u sebi tradicije literatura pi-
sanih jezikom koji je on stvarao, pa se mogu pronalaziti
korelacije i sa Crnjanskim, i Andri}em, i Rastkom Pe-
trovi}em i Krle`om, na koje se on kao uzore ponekad i
pozivao, {to je ina~e i knji`evna kritika ~inila, ali korijeni
njegova stvaranja, uz svo uva`avanje tih korelacija, su u
bo{nja~koj knji`evnosti. Zuko D`umhur se duboko te-
melji u orijentalnim praizvorima, u narodnoj predaji,
NEKROLOG JEDNOJ
pri~i i pjesmi, u hiperboli, paradoksu i ~udesnoj kom-
paraciji, u anegdotskom kazivanju, obratu i karikatural-
^AR[IJI
nosti iz Nasrudin-hod`ina nasljedstva, u arabesknoj for-
mi iz Hiljadu i jedne no}i…, ali sva ta nesumljiva ukori-
jenjenost u bo{nja~ku literaturu i dubinski sokovi kojima
se D`umhurovo djelo hrani, univerzalno je dobro, jer je
vrijedno.

Fahrudin RIZVANBEGOVI]

16
GRAD ZELENE BRADE

Davno je pojeo svoje posljednje kapetanske ~ak-


{ire s lampasima.
Jutros mu pred otvorenim gradskim kapijama
presvisnu nekoliko posljednjih vojnika `utih kao
taki{e.
(… rodio se bezimen, nekr{ten, netur~en… kao
pastirska varda na obali zelene rijeke ~udnog ro-
manskog imena… hiljadu ~etiri stotine ~etrdeset
~etvrte prvi put ga pomenu{e na dnu stare povelje;
Po~itelj – tvrdi grad na Narenti… ~uvala ga je
ma|arska posada, jedna kula i jedan ugarsko-hrvat-
ski kralj…)

Jeza je pro{la rebrima dotrajalih kostura starih


~ardaka i bastiona i procvala u izlokanoj kaldrmi
njegovih mrtvih sokaka.
(… dvadeset sedam godina utvr|ivanja, dub-
rova~kih zlatnika, Matije Korvina i ma|arskih ok-
lopnika… nad`ivi sijedog Hercega Stjepana… za-
vr{i svoju hri{}ansku biografiju i predade se hum-
skom vojvodi i arnautskim ~au{ima poslije kratke
opsade… zadr`a staro ime i dobi novi ~in…)

U tamnom viru Neretve pod vrbama udavio je


odavno obe kazaljke sa crnog broj~anika svoje stare

19
sahat-kule. Potonule su brzo i lahko, kao dvije od-
sje~ene ruke vremena.
(… mijenjao je zastave, posade i molitve na
svojim kulama… zavijao ~alme i turbane, vodio
vojske, dizao bedeme, hareme i {edrvane… opasi-
vao se tabijama, topovima, kumbarama, kapetan-
skim dimiskijama i tepsijama baklava i pilava…
zidao dizdarske konake… i stajao prema Gabeli i
Veneciji na mrtvoj stra`i jedne mrtve carevine…
general Filipovi} pro|e Bosnom… Jovanovi} – Her-
cegovinom…)

Za {aku gro{a prestajao je posljednje dane pred


"Cajsovim so~ivima" i "Kodacima", `alostan i smi-
je{an kao albanski knez Viljem od Vida u nekom
~e{kom cirkusu.
(… slu`io je Be-Ha regimente… dvorio feld-
vebelske {valerke {to su po Hercegovini sadile grin-
cajg, kuhale ajnpren-supe i pr`ile u{tipke po `an-
darmskim kasarnama i od Metaljke do Domano-
vi}a… pisale anzihtkarte sa "doma}im krajobrazi-
ma u boji i nakladi St. Kugli" – "Grüs aus ^aplji-
na…" i ~itale nabo`ne obiteljske tjednike… ~etrde-
set beri}etnih svih svetih godina valcera, lapaloma,
malih i velikih misa, naizmjeni~no – od korotnog
povratka Maksimilijanovog admiralskog broda
"Navare" iz Meksika i od melodrame u Majerlingu,
do pucnjave na Latinskoj }upriji i "gnusnog umor-
stva nadvojvodskog para u Sarajevu…")

Sada mu u ba{tama sru{enih starih hamama veh-


nu posljednje djevojke "s ibrikom u ruci"… pune
mlade`a, viklera i sevdaha.

21
… Utopio se za mnom u crnom viru nabujale JUKSEK–KALDRMA
bogumilske rijeke – suvi{an i smije{an!
… U pocijepanoj anteriji zaboravljenih starih
kapetana – sakat i gladan!
… Pod jorganom tre{njevog behara – mrk i
dotrajao!…
… I ovog prolje}a na mrtvoj stra`i mrtvih care-
vina… Prvo je ulica, pa more, pa Mala, pa Velika Azi-
Gologlav. ja…
Goloruk. Juksek-Kaldrma je strmi instanbulski sokak i
Golokrak. posljednja mahala Evrope.
Gologuz.
Izvire iz memljivih odaja napu{tene medrese,
gdje su u opremi anadolskih dervi{a vijekovima
bubali, gladovali i onanisali `uti bogoslovi nak{i-
bendinske tekije; proti~e grbavim koritom preko
dvije stotine trideset stepenica mutna bujica ku}nih
brojeva, sivih fasada i polomljenih oluka i sliva
se u sme|e prozorske re{etke kreditnih zavoda po
Galati i Karakeju…
Nedjelju je, prije tridesetak godina, u ovu ma-
halu dovela policija, zajedno sa latinicom, {e{irima,
civilnim zakonodavstvom i laicizmom.
Muslimani su nekad {enlu~ili petkom, hri{}ani
prkosili nedjeljom, a Jevreji se kajali subotom…
Sada svi sedmog dana jedu mel{pajz, igraju
domine, navijaju za "Fener-bak~e" ili "Be{ikta{";
sedmog dana kasnije ustaju, du`e se zadr`avaju u
toaletu i sporije se obla~e…
Sirotinjska nedjelja najamnika po~inje tek pos-
lije podne. Ona stigne u Juksek-Kaldrmu tek poslije
ru~ka kad jutrom isprati ku}evlasnike i bankare,
Pontijake i skupocjene pti~are u lovi{te oko Bosfora
i opere sudove s gradskih trpeza… Do|e bu~no,

22 23
kao jedra slu`avka nafrakana jeftinim pomadama,
naki}ena {arenim pantljikama po ubogom prazni~-
nom ruhu hizme}ara, pra}ena buljucima zadriglih
~au{a, dje~urlije, kalfica i op}inskih regruta.
Tada sa ledine pred malom sinagogom zacvile
natklasni tro~etvrtinski valceri i d`ambolaje…

Nedjelja pokrene {arene kosture ringi{pila is-


likane uzbudljivim scenama iz lova na lavove u
d`ungli. Vergl zasvira davno zaboravljene fokstrote
iz "starih dobrih vremena D`imi Duranta" i kukovi
u crvenim {alvarama polete u nebo, pokriju sunce
i slije}u u gladne mornarske {ake da opet zavihore
po svodu… Za trideset kuru{a `eljezna pti~urina
petnaest puta uznese na svojim krilima ovaj zaki-
kotani mali svijet koji umije da se raduje prazniku.
Pripucaju strjeli{ta i mali kova~i udaraju u na-
kovanj a plehane rode donose bebe… Ljudi plate
pa vide djevojku bez trupa, tele s dvije glave i
Egip}anina s ~etiri sise. Pred zakrpljenom ceradom
grlati d`inovi reklamiraju vje{tine nedoraslih dje-
voj~ica na `ici… Zagrljeni parovi zure u otvorene
starinske panorame u ~ijim kadrovima prskaju {en-
brunske fontane; Napoleon III komanduje bitkom
kod Solferina; bradati ruski kne`evi predaju zlatnu
sablju nekome pa{i i Talijan Lukeni u {irokom
anarhisti~kom {e{iru okovan ~ami na robiji i ispa{ta
ubistvo nesre}ne carice Jelisavete austrijske.

Juksek-Kaldrma je posljednja pritoka ovog ~u-


dovi{nog ljudskog logora {to je do danas ostao
samo skica velike metropole – vi{e veliki prizor

24
nego veliki grad. Ona je beskrajna scenografija po na Pacifiku, blehnuti u grudi Rosane Podeste i u`i-
kojoj su ispisane zaga|ene kapije dotrajalih "apart- vati u "ameri~kom na~inu `ivota" na flah-papiru.
mana" u ~ijim odajama nedjeljom sjede upara|eni
gosti, dok iznad {ifonjera u stjenji~avim okvirima
pod lepezama crnih evnuha lje{kare kao bijele limu- Kada u sumrak nestane vojnika i narednici za
zine dokone bajadere gojazne od rahatluka i sut- djevojkama ulete u mra~ne kapije, i{~eznu ispijene
lija{a. fla{e krahera i sinalka i presamite se umorne ruke
ringi{pila.
U ku}i broj 4, ispod firme s koje se osmjehuje Nedjelja iznenada odleti niz mahalu u susret
mladi} u zelenom ka~ketu, ovla{}eni majstor Mena- bankarskim kabrioletima punim mrtvih o~iju po-
hem Safada {est dana veze maslinove gran~ice po bijenih jarebica, a Menahem Safada zatvori prozor
generalskim kapama, a sedmog dana, uramljen u svog malehnog svijeta u vrhu Juksek-Kaldrme…
malom formatu sirotinjskog pend`era, tu`no gleda Onda se oglasi mjesec ri| i izgladnio kao Nas-
kako ukru}eni remci rasipaju ajluk na ku}ne po- rudin-hod`ino magare.
mo}nice. ("O, trijanda trija krajcarija u ova oskudna Pobrsti sve zelene zvijezde i cijele no}i kunja
vremena…") povrh bijelih minareta kao iznad ogromnih za{i-
Ispod Safadinih prozora promi~u e{aloni veli- ljenih olovaka kojima su davno pomrli an|eli ispisi-
kovaro{kih palan~ana u gluhim nedjeljnim prome- vali po nebu grijehove tre}erazrednih smrtnika.
nadama kada ~inovni~ka djeca u odijelima od pre-
pravljenih o~evih pantalona stupaju na ~elu poro-
di~ne kolone…
Promi~u aveti i onih vje~nih usamljenika {to
ni praznikom nemaju dru{tva i koje uvijek sre}emo
nedjeljom kako zastaju pred svakim izlogom, zavire
u svaku kapiju i satima ostanu na ulici zagledani
u vrhove zvonika ili svojih cipela.
Dokoni antikvari ~ak s Bajazida dovuku ovamo
gomile "popularnih" knjiga za narod, turske Kasije
carice i Dositeji, stari "Lajfovi", "Sinemondi", i
"Epoke", i "Kako se pi{u ljubavna pisma", i "Kako
se osvajaju `ene"…
Za pet kuru{a kirije mogu |aci i vojnici do
mile volje gledati cvjetnu pla`u Vajkiki, tornado

26 27
KASABA NA GRANICI ispred kralja Zogua, ka~aka i Pa{i}a, ~ak u Ameriku
da tamo pi{e sonete, i predaje muziku na nekom
~uvenom univerzitetu.
Onda sam vidio Jedrene na starinskoj fotografiji
u kompletima "Malog `urnala". Jedrene 1913. puno
vojnika i {ajka~a. Vojska koju je Srbija ispratila
s pjesmom, i poga~ama, i cvije}em na vrhovima
Jedrene sam prvi put vidio prije dvadeset godina, pu{aka.
u desnom uglu zemljopisne karte, sasvim pri dnu. I tre}epozivci su i{li kao na svadbu i pjevali:
Samo tri crvena kruga na zelenom. "Jesam li ti Je-lane…"
Poslije je Jedrene bilo drugo pitanje na maturi: Bugarska komanda slala je svakog dana depe{e:
{esnaest ~lanova rusko-turskog ugovora o miru pot- "Utre {te padna Odrine", a [ukri-pa{in asker se na
pisanog 24. septembra 1829. u Jedrenu. kraju ipak predao Vojvodi Stepi.
Sje}am se jo{ da su Rusi vra}ali Turcima Mol- To sam znao o Jedrenu prije vi|enja pravog,
daviju, Bugarsku, Vla{ku i Rumuniju, a Turci Ru- i zemaljskog, balkanskog Edrina, druge prijestonice
sima Georgiju Mersiju, Mingreliju i Gurijel, i da Osmanlijskog carstva s d`amijama bez vjernika i
je jedan car morao dati drugome milion i po ho- najsjevernije kasabe Turske Republike sa stanicom
landskih zlatnika (ne znam vi{e ko kome); i da se bez putnika.
Porta tu obavezala (sve~ano) da vrati Srbiji {est
nahija, i da je sultan obe}ao ferman snabdjeven
hati{erifom, i da je odre|ena ratna {teta za neki Jedrene me do~ekalo u velikim zlatnim {alva-
rat od 1806… rama sjede}i u ravnici kojom te~e i {umi Marica,
To je sve {to je ostalo od petice zara|ene na mlitavo i tromo kao bugarska himna.
Jedrenu prije petnaest godina. U prvim kadrovima stajala je dugo Neimar-Si-
nanova Selimija, sama i nesre}na me|u }epencima
i vrbama. Lijepa i rijetka stvar po koju se niko
Kasnije se opet spomenulo Jedrene, u kafani. nije vratio. Ostala je za carstvom koje se nomadski
Iz Jedrena je porijeklom i njegovo preosve{ten- selilo, nepokretna i bespomo}na.
stvo i ekselencija Fan Noli, mitropolit pravoslavni Poslije su u kadar u{li bedemi poru{enog saraja
i dr`avnik albanski koji se dugo nosio s na{im i dva-tri vla`na prizemna sobi~ka oskudnog Grad-
radikalima i svojim deficitom i slao telegrame Le- skog muzeja.
njinu i Vilsonu, a poslije u Dra~u obrijao bradu i Dugometra`ni historijski film o sultanskom Je-
na talijanskoj la|i – bez mantije i otad`bine – bje`ao drenu brzo se svr{io.

28 29
Bursa je sa~uvala ljupkost i kad je prestala biti
prijestonica.
Istanbul je sa~uvao bogatstvo i ljepotu i kada
ga je zamijenila Ankara.
Jedrene nije sa~uvalo ni uspomene…

Iz kukuruza se tek kasnije pojavilo sme|e na-


selje izgubljeno u tarabama. Kasaba iz koje je is-
curio `ivot kao voda iz napukle stare ~inije po
~ijoj se ivici zadr`ao blijedi trag starinske pozlate.
Sokacima se sada odvija dosadni nijemi film
u sto hiljada ~inova pun teferi~a, a{~inica i pospanih
statista koji ~ekaju hepiend.
U crta~ku bilje`nicu ne mo`e ni stati bezbroj
varijacija mahalskog urbanizma razapetog od Bo-
sanskog Broda do Bagdada i Dijar-Bekira.
Za mnom je ostala besmisleno masivna zgrada
jedrenske `eljezni~ke stanice s kolosijecima izgub-
ljenim u djetelini. Polubarokna d`amija, polupruska
kasarna rodila se u pro{lom vijeku kao arhitektonski
melez u braku izme|u kajzerovoga "Drang nach
Osten" i sultan-Hamidovog: "java{-java{".
Lijevo su bugarske pograni~ne karaule, "med
i mlijeko", i kraj svijeta…
Pred bilje`nicom je samo prorije|ena ~ar{ija iz
koje su tri puta pani~no bje`ali i kupci i trgovci.
Sokacima bez buke prolaze dokoni ljudi, po-
lovni "studebekeri" i ugojeni kurbani.
Istok i Zapad se dodiruju, ali se ne sudaraju.
Sviraju sambe, ro{tilj radi, Grend`ar glumi i
pucaju bajramske prangije.
Istok i Zapad `ive u srda~noj koprodukciji jedne
"import-eksport" stvarnosti pune derta, "Simensa",

31
ov~etine, "Filip Morisa" i Had`i-Bekirovog rahat- APRIL NA SIRKED@IJU
lokuma.
U svakom stotom }epenku pod uvjerenjima i
esnafskim pismima, uz tuce propisno poni{tenih
taksenih maraka, pe~albari po jedan na{ Tetovac,
Gostivarac ili Bo{njak, ubijaju}i godinama bijele
dane za `ute pare.
Pe~albarski se {tedi previ{e, `ivi premalo i raz- April bahne u tijesne sokake Sirked`ija kao pi-
mno`ava pretjerano. jani kico{ s koferima punim sunca.
Na sve strane su opet sokaci i bud`aci, avlije, April uvijek dugo putuje do Sirked`ija na karo-
i }enife, i jablanovi. Jablanovi su ovdje jedina lijepa serijama automobila.
zaostala rekvizita s pozornice na koju je zauvijek April uska~e u od`ake }evabd`inice, viri iz na-
pala zavjesa. bora izno{enih porhetskih haljina, igra na sakatim
Na kraju jedne ulice, koja ide pravo, pojavljuje repovima pijetlova, ozeleni `alosne vrbe za tara-
se kao obala "Dobre Nade" nekoliko stotina kvad- bama, uspava sve `ute ma~ore i osvijetli ljubi~asti
ratnih metara kemalizma te{ko otetih od k’smeta, "beze" na usnama prodava~ica.
kapitulacija u ~almi. Komad tvrde zemlje na kojoj April ostade na pra{njavim tavanicama po Sir-
stoji tridesetogodi{nja republika s laicizmom i pros- ked`iju.
vjetom. Naseli se ovdje tek poslije {etnje glavnim uli-
Okolo – po mahalama vu~e se iskidan lanac cama grada, po{to ogrije fasade i izljubi gospodsku
Otomanskog carstva od Fatihovog majskog ulaska djecu po parkovima.
na konju i s ma~em u Aja Sofiju – do bjekstva April otvara vrata du}ana i muhalebid`inica i
posljednjih sultana s cvikerima, po ki{i i u bol- puzi memljivim zidovima preko {arenih panorama
ni~kom fijakeru posljednje kategorije. obale po kojoj se ko~opere `irardo {e{iri starinskih
kico{a u redengotima.
Jedrene me ispratilo po mraku koji se, kao i
svuda po kasabama, uhvati odjednom u stu{ti be- Dopodne, april daje besplatne predstave sun-
somu~no i sa svih strana – i sa evropske i sa azijske. ~anih igara za mahalsku dje~urliju.
Igra dugo u zelenim dimijama po krovovima,
Tama polegne kao dervi{ka d`uba po ku}ama, dimnjacima, antenama i d`amijskim avlijama.
po ljudima, po poslovima, po pokretima… Igra dugo i tu`no kao ~ar{ijska luda.
Istok i Zapad zaspi svakog ak{ama zagrljeni Popodne, umoran, su{i}av i `ut, boluje na po-
na u{}u Marice. cijepanim jastucima stjenji~avih kona~i{ta oko `e-
Samo tri crvena kruga na zelenom… ljezni~ke stanice na Sirked`iju.

32 33
Posljednjim vidom modrih zjenica aprilski dan
te~e dugo i radoznalo pred nirnber{kim va{arskim
fotografijama po zidovima hotelskih soba na Sir-
ked`iju.
Dugo sanja na zidu pred prizorima davno umrlih
prolje}a.
PRVA [ARENA SLIKA NA VLA@NOM ZIDU SOBE
ILI SIRKED@I APRILA 1285. GODINE GOSPODNJE

Iz svijetle carske pala~e u cvije}u i mirtama


izlazi ohola carska svita – blistava kao orijentalske
{e}erlame.
Sokacima starog Sirked`ija preko svilenih sa-
gova, izme|u dva reda "plavih" i "zelenih", uz glas-
nu viku heralda i pjesmu posta – kora~a car pra-
voslavnih sa tijarom i krstom na zlatnim trijum-
falnim kolima.
Sve}enstvo u zlatu o~ekuje cara u atrijumu Ba-
zilike koju sagradi{e Artemije iz Talesa i neimar
Isidor iz Mileta.
Iza imperatora gami`e ~opor dvorjana, {titono-
{a, patricija, sladokusaca, senatora, degenerika i
zapovjednika. Sva falanga pozla}enih i prepredenih
ljenjivaca sru~i se u dvadeset i sedmoro vrata Aja
Sofije, osvijetljene sa {est hiljada kandelabra.
Sokaci se prolamaju od usklika fukare ~iji su
pradjedovi sedam godina dovla~ili gra|u i hiljadu
osam stotina trideset i sedam dana i no}i zidali na
brijegu Bogomolju pod koju je unijeta vitlejemska
plo~a na koju je odmah po ro|enju bio spu{ten
Sidi Isa, "sin Marijin, apostol Bo`iji, duh koji je
Bogom nadahnut i koji zaslu`i po{tovanje i na ovom
i na onom svijetu".

34
DRUGA [ARENA FOTOGRAFIJA ILI SIRKED@I OSVETA MRTVIH SULTANA
APRILA 1885. GODINE GOSPODNJE

Sokacima jure anadolski strijelci sa zelenim tur-


banima i bijelim gama{nama. Oni ~iste put njego-
vom carskom veli~anstvu sultanu i kalifu pravo-
vjernih.
Za carskim fijakerom na Selamliku u Aja Sofiji
tiska se tijesnim ulicama Sirked`ija gomila dvorskih U djetinjstvu, bila je jedna ulica, u ulici knji`ara,
sobara, generala, pezevenka, kuhara, velikih vezira, u knji`ari slika, na slici panorama – Sarajevo pred
u{kopljenika, pa{a, bozad`ija, {pijuna, ~ankoliza, austrijsku okupaciju – zeleno u magli zelenog }u-
dervi{a, begova i ~etiri stotina a|utanata, ministara tanja.
i vatrogasaca. Bursa je dugo za mene bila samo ta slika u
Zlatna ekipa`a i frizirane dvorske brade zaus- izlogu Studni~ke, knji`ara i antikvara, ^eha ili Po-
tavi{e se pred fontanom Ahmeda III koja nije ni ljaka, do [tadlerove katedrale – zelenije zelena od
~esma ni spomenik, nego igra~ka, }ejf i ljupka {ala svake Lorkine strofe, zelenija od svih zelja, ze-
umornog Osmanlije u ljubavnom zanosu. ljenica, zelengora i zeleni{a.
Sa slike u ~etiri boje muzika tre{ti "Hamidiju",
a poderana gomila sultanovih podanika, besposli~a- Najzelenije zeleno zelenilo.
ra i opsjenara arlau~e: "^ok ja{a, ~ok ja{a, padi{ah!" Samo se slike dugo pamte, a rije~i ve} sutradan
promijene svoj red.

Umoran od vijekova predve~e, april tiho umire


u berberskim ogledalima i vla`nim olucima sme|ih Bozad`inica na proplanku kod izobilnog {edr-
stra}ara, uga{en prosja~kim dlanovima u dnu a{~ij- vana zelene bursanske d`amije puna ogledala, tat-
skog lonca. lija, muha i tepsija… Opet uramljena priznanja od-
Potro{en je u kupljenom zagrljaju i opojan ve- li~no polo`enih majstorskih ispita i pretjerano tak-
~ernjim ezanom krezubih mujezina u {alvarama. siranih dozvola i uvjerenja sa potpisima mjesnih
vilajetskih veli~ina…
U {lifovanom staklu sme|ih vitrina {e}erna voj-
ska {arenih {e}erlama kao egzoti~ni statisti u holi-
vudskoj {arenoj koloparadi pred rokoko kapijama
nekog maharad`e od Hajdarabada.
Bijeli turbani mrkih indijanera na ~elu dugih
e{alona kraljevskih indijskih kopljanika predvode

36 37
tvrde oklopnike sme|ih dobo{torti i kolone obi~nog
crnog askera od u`eglog masla i ~okolade.
Eskadron jeftinih poslastica preliven roza kre-
mom sa crnim perjanicama najamnika od pr`enog
badema putuje staklenim mejedanima vitrina…
Iz impozantnog "vestinghuzovog" zdanja `mir-
kaju po sve~anosti pihtijaste o~i muhalebija i bjelo-
puti sutlija{i kao haremi pregojenih bula mo}nog
isto~nja~kog princa u nekoj verziji Diznijeve bajke
za anadolsku djecu i odrasle.

Noga srpskog kraljevskog poslanika Novakovi}


Stojana i supruge mu pohodila je ovu zelenu dolinu
anti~ke Vitinije putevima svetosavskim, preko In|ir
Limana, kuda je najmla|i Nemanji} nekada plovio
u Nikeju.
Godine 1891. maja i juna Novakovi} je bio u
Bursi…
"Hodio sam – pi{e – i prenosio sam se u mislima
svojim u stare vekove, zami{ljao onovremene bro-
dove i tra`io da uhvatim sliku svetitelja Save i
srpske svite njegove kako preko onog mora brode
tamo k onome zalivu me|u gorama na putu Ni-
keje…"
Mu~en radoznalo{}u i kostoboljom borio se dr-
`avnik, pisac i nau~nik srpski u ovoj dolini sum-
pornih vrela s nesigurno{}u svih dokumenata na
Istoku, gdje se i ina~e te{ko sagledaju blijede gra-
nice legende i historije.
^itao je "pismo o hristijanima" i opisao nasta-
janje Burse od Plinija Mla|eg i njenu historiju do
ulaska Orhana, jednog od sinova Osmanovih.

39
Drugovao je sa Ahmed Vefik-pa{om koji je
nekada prevodio Molijera i pregovarao sa knjazom
i Gar{aninom.
I{ao nesigurnim tragovima slovenskih apostola
{to se ovdje pod Ulu-dagom "pokori{e strogim pra-
vilima mona{kog ~ina".
Na prostranim terasama Muradije tra`io je zabo-
ravljene grobove kneginjica srpskih i carica turskih,
Mare i Olivere, a nai{ao je na uspomenu sultanije
Nulufer, Grkinje iz Biled`ika, "~uvene i po ljepo-
tama i po raznim vrlinama svojim"…
Prou~avao je ustanovu ksendohija gr~kih i po-
tonjih imareta turskih, za koje na|e u putnim bi-
lje{kama patrijarha Arsenija ^arnojevi}a: "I vsaki
dan na ve~eru povaseh hod`aceh podavajut hleb i
~orbu musafirom".

Do carskih turbeta ide se kroz vo}njake i vi-


nograde.
Oko d`amije su visoki stari platani i jake ~esme
planinskih voda.
Ulazi se duga~kom stazom, pervazom divljih
ru`a i poljskog cvije}a u visoke zelene trave stepe…
Bilo ih je {est…
Mrtvi sultani {enlu~e ovdje samo u dosadnim
ljetnjim ve~erima.
Mrtvi sultani po~ivaju me|u crnim kiparisima
i koprivom u truhlim zelenim anterijama punim
gu{tera i glista.
Jutrom carski pokojnici tumaraju u~ionicama
lai~kih gimnazija.
Ja{u ugojene bedevije poljanama i mejdanima
bijelih listova kemalisti~kih bukvara i mu~e repub-

40
likanske generacije datumima svojih bitaka, ro|enja NEKROLOG JEDNOJ ^AR[IJI
i poraza.
Od septembra do ferija razapinju svoje svilene
{atore na svakoj stranici historije, juri{aju na Tamer-
lane i Lazare, osvajaju bijele carigradske kule, po-
ziraju Beliniju, udvaraju se perverznim kneginjama
vizantijskim, ~itaju Tacita i pi{u sonete izme|u dva
juri{a. Dijele dvojke, ke~eve i mr{ave trojke malim Ovdje, sa brijega, vidi se cijeli Zlatni Rog.
djevoj~icama i dje~acima {to bubaju njihove titule, Desno je Fanar.
vrline i zlo~ine.
Pi{u doktorske teze, slikaju se za festivale na Voda pod Fanarom bila je bajata i stara – vi-
serijama obi~nih i taksenih maraka i po trafikama zantijska.
prodaju likove svoje na kutijama jubilarnih orijen- U ovoj vodi vi{e se ne ogledaju stvari sa zemlje.
talskih cigareta. Po Fanarskom brijegu nad Zlatnim Rogom ~u~e
U ak{am pokriveni zelenom ~ohom svojih za- crvoto~ne ku}e popularnih mu{ebaka, rasute po pa-
pu{tenih grobova prkose suludo i uporno tridese- dini iznad Vaseljenske patrijar{ije. Izdaleka, ovako
togodi{njoj republikanskoj iluziji svoje negacije i razbacane, li~e na potu~enu vojsku posljednjih oto-
gvozdenom ~ovjeku svijetloplavih o~iju sivoga vu- manskih sultana.
ka na prostranom skveru "Zelene Burse". Ova propala zdanja gr~kih trgovaca vjekovima
Osveta mrtvih sultana je uvijek dosti`na, pri- su odolijevala islamu i zemljopisima.
sutna i dosljedna… Bogata i mo}na do prije stotinjak godina, desna
obala zaliva bila je gnijezdo fanariota. Ovdje je
bio centar gr~ke akcije na Balkanu i trgova~ke {pe-
kulacije na Levantu. Odavde su se generacije boga-
tih hri{}ana lukavstvom, novcem i intrigama nosile
s turskom vjerom i policijom. Zlatom se kupovao
Sultan i iskupljivao Hrist.
Trgovci su dr`ali novac, patrijarh carigradski
dr`ao je crkvu, car ruski dr`ao je patrijarha. Kada
nije bivalo tako – panduri su globili trgovce, a
dervi{i su vje{ali patrijarha. Srednja vrata Vaseljen-
ske patrijar{ije i danas su zazidana. Na njima je
visio patrijarh Grigorije. Ali, i prije i poslije toga,
begovi fanarski bili su i kne`evi i guverneri oto-

42 43
manski po Vla{koj i Rumeliji i savjetnici carski ovim plo~ama sve se ve`e i prepli}e u zelenim
na Saraju i na Porti. ~vorovima i opet nadovezuje u vje~nom ponavlja-
Nema vi{e fanariota… Ni sultana otomanskog… nju teme koja je bez po~etka i kraja kao u staroj
Ni cara pravoslavnog… isto~nja~koj bajci.
Sa ovog bre`uljka zlato je pobjeglo u banke Ovo je ispjevao pjesnik koji nije znao za granice
po Galati ili ~ak u Urugvaj. dozvoljenog i nedozvoljenog, i bje`e}i jedino od
Bogati trgovci `ive na D`ihangiru ili Floridi. ~ovjekova lika, iskreno i tiho pjevao je po ovom
Na Fanaru je ostala sirotinja jevrejska i Patrijar{ija zidu svoju malu zelenu strofu. Nju mo`e zapamtiti
vaseljenska uboga i preuboga. Prije nekoliko godina svako ko voli da ~ita ~udna slova kojima je napisana,
htjela je Patrijar{iji pomo}i i Moskva, ali su je ali niko je ne mo`e ponavljati i recitovati. Ple-
pretekli protestanti i dolari. menitom povr{inom sa svih strana tankim plavim
Na padini {to prolazi pored malehnog prozora venama isto~nja~kog ornamenta te~e nje`ni krvotok
le`ao je nekad stari Vizant, i mo`da su janji~ari u arabeske.
jednom od ovih tijesnih prolaza dotukli osamna- Iz dvori{ta Ejubovog turbeta svi putevi vode u
estog i posljednjeg vizantijskog cara, ra~unaju}i stara turska groblja.
od Konstantina Velikog ili sto dvadesetog, ra~u- Da nema duga~kog naselja na drugoj strani,
naju}i od imperatora Avgusta Oktavijana. ovo bi bio grad mrtvih.
Tako pi{e u svim historijama… Bez kapija, strogih aleja, bez prodavaca cvije}a,
Brod okre}e desno, panorama se prekida. Pored bez ~uvara, crnine i svije}a, ovo ~uveno tursko
prozora te~e zelena voda. Sve do Ejuba… groblje li~i na livadu po kojoj su nakrivo izrasle
velike bijele pe~urke od kamena.
Kao da je ovdje smrt bila obi~na i svakodnevna
Truhle tarabe, drvene ku}e, desetak kubeta, sto- stvar, a na drugim mjestima u svijetu izuzetna ne-
tine automobila i jablanovi. Sakrivena u {iblje, tur- sre}a koja se mora uljep{ati.
beta na gomili dotrajavaju kao neko ogromno, ne- Penju}i se prema kafanici na brijegu, u~ini vam
upotrebljivo i polupano posu|e, ba~eno u korov. se da se grobovi nadovezuju i re|aju kao brojanice
Na Istoku se spomenik ne mo`e uvijek vidjeti i, odjednom, po`urih, ne zagledaju}i se i ne oba-
cio. Sve je napuklo i za sve se zalijepio "noviji" ziru}i se.
svijet du}ana i da{~ara. Vidi se obi~no kube ili
samo vrh minareta.
Na dnu dvori{ta Ejubove d`amije, u zelenilu Pjer Loti volio je Istanbul, Zlatni Rog, Ejub i
{adrvana i ~esama ima stotinjak kvadratnih metara ovu kafanicu na brijegu.
stare turske keramike, ljep{e od one u jedrenskoj Nekada je iz duga vremena prou~avao budizam
Selimiji, i svje`ije od one u Plavoj d`amiji. Na i kao Lamartin putovao u Svetu zemlju na had`iluk.

44 45
Ovdje je povjerovao u lijepu Hatid`u i postao tur-
kofil. Jednom je i sam htio da izmisli neku novu
vjeru – ovdje je zaboravio i staru. Na dugim plovid-
bama, od Polinezije do Boke Kotorske, nije shvatio
narode ni upoznao civilizaciju. Nije razumio ni In-
diju, ni Egipat, a jo{ manje Gr~ku i Italiju. Sve
filozofije i religije zamijenili su na kraju stambolska
bula i orijentalni `ivot.
Ka`u da je Loti u ovoj kafanici na Ejubu sjedio
mjesecima i pisao "Azijadu". Dokazi su u svim
bedekerima, na svim jezicima, i jedna fotografija
na modrom kafanskom zidu.
Iznad {arene litografije po kojoj juri{a i juna~ki
gine konjica neke nepoznate narodnosti i sve se
dimi i pu{i, ba{ kao na slikama iz srpsko-bugarskog
rata u izdanju knji`are Tome Jovanovi}a i Vuji}a
sa Zelenog Venca, upara|en u malom formatu raz-
glednice stoji Loti pun ordenja i brkova. U lijevom
uglu preko lampasa ne~itka posveta i potpis. Na
suprotnom zidu Rita Hejvort reklamira "~uveni mi-
ri{ljavi PURO toalet sapun".
Pjesnik, moreplovac i turkofil bjesomu~no gleda
u nju mjesecima…

Plovim ispred stare otomanske krstarice "Me-


d`idije". Starudija hr|a u pli}aku ispred nezgrapne
`ute pala~e sultanovog admiraliteta.
Bespomo}na carska olupina po kojoj se su{e
ribarske mre`e i danas ponosno plovi svojih dvade-
setak milja, sijeku}i modre talase nekog zami{lje-
nog mora na {arenim lajpci{kim litografijama za-
djenutim u uglove berberskih ogledala u Anadoliji.

47
Plovimo opet sredinom masne vode i sije~emo Poslije njega ostale su freske bez tamjana i mi-
glavice truhlog kupusa koje bacaju la|ari sa pre- nareta bez mujezina. Ostavio je za sobom ~ovjeka
punih dereglija. u plavoj ~uvarskoj uniformi da prodaje ulaznice i
Uramljena u malehno okno brodarskog prozora oduzima fotografske aparate na vratima bogomolja.
odmi~e sporo, kao na starinskom filmu, duga~ka
siva panorama starog Stambola. Ivicom vidika pro-
laze d`amije sultana i velikih vezira. Brod plovi pored Mahmud-pa{e, ispod Kapali-
Cio prozor ispuni Sulejmanija, velika bogomo- -~ar{ije koja je izgorjela. Kapali-~ar{iju je progutao
lja jo{ ve}eg osvaja~a, za koju je neimar godinama plamen.
odabirao mjesto. Poslije do|o{e kvartovi drvenih Ovo je posmrtno slovo hiljadama galanterija,
ku}a, isje~eni uskim sokacima po kojima od jutra parfimerija, konfekcija, manufaktura, kolonija, ba-
do mraka, kao u crijevima ogromnog d`ina, jure kala, a{~inica, kafanica, zlatara, krpara, antikvara,
ljudi i [evroleti. staklara, staretinara, sva{tara i ostalim stotinama
Na ovim ulicama nema nezaposlenog svijeta. malih du}ana u tamnim svodovima nekada ~uvene
Tri pertle i dva ~e{lja, jagnje}a glava i malo luka, Kapali-~ar{ije u Istanbulu.
vunene ga}e, mahramica ili jedna riba, ve} je trgo- Ovo je nekrolog mravinjaku punom jorgana,
vina na trotoaru. Trguje se u ku}i, u radnji, pred fild`ana, ~ipaka, ibrika, fotelja, solitera, fri`idera,
radnjom, na ulici, u prolazu, u krevetu. kombinezona i svih najlona, u kome se vi{e od
Jak glas ili diskretan {apat su jedina reklama. sto hiljada dana kupovalo i prodavalo, nudilo i
Galama zamjenjuje velike firme, male oglase, pla- tra`ilo, `ivjelo i bankrotiralo.
kate i skupa neonska svjetla. Li~ila je na mahove na luksuznu pe}inu u kojoj
Ovaj svijet po ulicama, kapijama i parkovima se skrivalo od nevremena, reformi, roka i kriza, i
koji nikad nije {trajkovao ipak je uvijek u nekakvom trgovalo uporno i stra{no u rije{enosti da se istraje
{trajku bje`e}i po cio dan od velikog posla i dan- do na{ih dana i da se postane jedinstven i nenad-
gube}i na sitno. ma{an.
Ogroman prostor izme|u spoljnih zidova u ki-
selom drvetu i mahovini i beskona~ni broj stubova
Da li je du{a ovoga grada kr{tena ili nekr{tena? pregra|ivao se danima i godinama i kamenom i
Prepirka traje pet stolje}a… U~estvovali su i o~e- krpom i daskom, i tako je sazdano ~udovi{no va{a-
na{i i artiljerija i Kur’an, i motke. ri{te ~uveno u svakom vijeku od svoga postanka
Sva|ali su se carevi, vladike, prosjaci, ba{ibozuk do ju~e. Svaki esnaf i svaka vrsta trgovine stiskale
i krsta{i. se pod jedno kube, pod nekoliko svodova, me|u
Kemal je, na kraju, spasao {arenu du{u ovoga desetak stubova, u donji rakurs, u prolaz, u gornji
grada. rakurs, izme|u dva prilaza, u dno }or-sokaka.

48 49
Oni {to nisu imali stalnih du}ana vri{tali su
pored svoje robe na ulici, u prilazima, u prolazu…
Veliki gradovi se ponose i historijom i no}nim
lokalima i katedralama i lijepim `enama. Istanbul
se ponosio i svojom Kapali-~ar{ijom.
U vla`nom lavirintu piske, ljudi i mirisa {i{-
-keveba, Rev d’or-a, u`eglog masla – sijale su griv-
ne, Solomonove zvijezde, men|u{e, po kojima se
iza ~ekmed`eta kr~milo zlato kao burek. Do njih
su bile katakombe antikvara u ~ijim su vitrinama
bu|ali `u}kasti trbusi indijskih Buda i hr|ale sablje
dimiskije.
Kr~mili su se i falsifikati i originali.
Ta{kent, Buhara, perzeri, Smirna, Samarkand.
Samovar ruskog cara, sijamsko ordenje, mamuze
kralje Amanulaha, ~e{ke ujdurme "a la turka", ~i-
nije, nargile, Bijeli orlovi, kineske vaze, slike Ane
Mej Vong sa autogramom, du{ek Pjera Lotija!…
U malim izlozima dostojanstveni stari ~asovnici
kao nadgrobni spomenici {to stenju i sviraju Lehara
i "Nizamski rastanak".
Kilogrami "[afhauzena", "Omega", "Marvina",
"Helvecija", "Lon`ina".
Opet prolazi, mrak, ~esme, fluorescentne cijevi…
Trgovine u starim sanducima, mangale, ~ajnici,
miris pr`enog {e}era i naftalina – na ulazu najve}i
isto~ni miris pr`enog {e}era i naftalina – na ulazu
najve}i isto~ni arsenal polovnih frakova, redengota,
smokinga i {traftastih pantalona… Tri puta po hilja-
du mlado`enja, makroa, konzula i novinara mo`e
se vjen~avati, slikati i paradirati pod kiriju od dvade-
setak lira!

50
Kuhinjski kredenci, trokrilni ormani, fotelje, Poodmaklo gluho doba nad smirenom kotlinom
bra~ne sobe, armije stolica. ^a{e, bokali, servisi oko Miljacke.
za ~aj, karafindli, slanici, servis za dvanaest osoba, Ne znam koliko je bilo sati. Ni kad me je majka
{erpe, nok{iri, stakleno posu|e. "Vestinghauz", "Si- probudila, ni kad sam bunovan pogledao u prozore
mens", "Sidol", "Kerting", "Orion". nisam pomislio na vrijeme.
Svilena mahrama "Suvenir d’Istanbul". Slika U zavijanim oknima na{eg prozora gorio je grad.
posljednjeg sultana sa leptir ma{nom. Zelena rek- Gorjelo je ~itavo Sarajevo.
lama "Devlet hava jolari" i stjuardesa nudi sendvi~e Na{i prozori bili su okrenuti prema Imaretu.
sa sirom. Sa na{ih prozora vidio se veliki dio Sara~a, {iljati
Uzvici, krikovi, ~opori… od`aci na medresi Kur{umliji, mali sarajevski du-
@u}kasti potoci sladunjave kolonjske vode… }ani sefarda, Ta{lihan, tri minareta, stara sinagoga
Nekome je nestao nov~anik! i dio zida i ~esme pred Begovom d`amijom.
Mideri… Kilote… Tobralko… Korzeti…
Mlinovi za kahvu kao bataljon patuljaka u ok- Te no}i sve je blistalo u toploj pozlati ognja.
lopu. Sokaci su bili puni bunovnog svijeta.
"Soar d’Pari", "Vakans", "Amur", "[anel", "\u- Svi smo tr~ali prema buktinji koja nas je mamila
lijag", i omamljivala.
Pod svodom `ute, plave, roza, bijele, zelene Plamen je nadvisio stare jablanove, minareta i
spava}ice kao zastave na Farukovoj jahti. sme|u sahat-kulu.
Miris pr`enih leblebija i crnih ma~ora… Pro- Te tihe zimske no}i gorio je Kolobara han.
davac {tofa ima tri metalna zuba. Dim je bio pun mirisa {tavljenih bravljih ko`a.
Nova ulica… Mo`da se ni{ta ne usije~e tako jasno u pam}enje
Kravata sa Aja Sofijom i tri minareta… Oprema kao neki veliki po`ar u no}i.
za motocikliste, mu{tikle, "Kontinental" gume.
[oljice za bijelu kahvu sa Ivicom i Maricom. Dok sam crtao starca u lijevom uglu crte`a,
Komplet za dvadeset ~etiri osobe. sjetio sam se starog ad`e koga sam posljednji put
vidio te no}i.
Ad`o je imao smije{an mali du}an u jednom
Godinu, mjesec i dan vi{e i ne pamtim. }o{ku starog hana. Njegov du}an vi{e je li~io na
Bila je zima… pove}i sanduk za {e}er ili neko limeno posu|e nego
Bilo je to davno… na radnju u kojoj je romanijskim seljacima hamaj-
Bila je ona prava, stara sarajevska zima sa mno- lijama i ~udotvornim zapisima istjerivao zle du-
go snijega i neke ~udne bijele ti{ine. hove, ograme, demone i {ejtane. Osim divita i ne-
I bila je no}. koliko po`utjelih starih }itaba, koji su izgledali kao

52 53
ispucani crijepovi sa kakvog zaboravljenog turbeta,
vi{e ni~ega nije ni bilo.
Mo`da je takav nekada davno bio i du}an onoga
Mula Mustafe Ba{eskije, mudrog i veselog hro-
ni~ara starih sarajevskih prilika i ulica.
Ba{eskije, koji se podjednako molio za spas
du{a i onih koji gone i onih koji su gonjeni.
Ad`o je stajao te no}i poguren i nijem.
^itave te no}i ad`o je {aputao neku dugu spa-
sonosnu molitvu.
Dobrih duhova no}as nije bilo.
Vatra je gorjela ~itave duge zimske ve~eri.
Vatra je progutala ~a|ave tavane i divanhane,
jadna imanja siromaha, ~itav jedan inventar fukar-
luka i tuge. Lu~evi direci pucali su kao ramazanske
be{~etalame.
Ujutro je osvanulo zgari{te.
Crno i uko~eno kao duga~ak le{ nekakvog d`ina
koji se ~itave no}i nosio sa crvenim bi~evima og-
njene agonije.
Stara avlija je bila puna mrtvih ptica.
Mo`da je u jednom njenom }o{ku nekada bio
du}an onoga dobrog starca koji je toliko volio Veli-
udin-pa{u ^erkeza, seraskera vilajetskog i nepri-
jatelja Fra Grge.
Gore na spratu bila je divanhana na kojoj su,
mo`da, nekada davno ak{amlu~ili i {enlu~ili rova{ni
Mori}i i po ~itave no}i ken~ijali sa smije{nim i
nesretnim \erzelezom.
Izgorjela je za jednu zimsku no} crvoto~na ve-
lika kutija usred ~ar{ije.
Izgorjela je kutija koja je vijekovima pod svojim
crnim poklopcem okupljala putnike i namjernike.

54
Turke, Grke i Latine. zahtjeva savremene metropole i nestao u posljed-
Kirid`ije i kavgad`ije. njem uzbudljivom spektaklu zapaljenih kulisa.
Kekeze i nakaze. Po`ar je uzbudio milion ljudi kao u zlim no}ima
^au{e i fratre. stra{nih zemljotresa, velikih strava, ratova, Kon-
Hod`e i had`ije. stantinove smrti i Fatihovog trijumfa na bijeloj ko-
Ljude koji su putovali svijetom za bogatstvom bili.
i trgovinom, i nesretnike koje su po svijetu vukli Siroti Sulejmani, Avrami i Antigoni koji su jo{
mra~ni i stra{ni nagoni. sino} u pet do sedam tr~ali do }o{ka da vam se
Te tihe zimske no}i izgorio je Kolobara han. jo{ jednom zakunu, do`ivjeli su reprizu Hjustono-
Ni{ta se ne usije~e tako jasno u pam}enje kao vog "Blaga Sijera Madre" i ostali izbezumljeni i
sje}anje na veliki po`ar u no}i. blijedi u traganju za po`utjelim policama "Uniona",
"Rosije Fonsijer", "Anadolu Sigorta", "La Nasiona-
U nekim novinama od{tampana je ~itulja jednoj la" i "Asikuracioni |enerali"…
rijetkosti. Izgorjela je jedne no}i iza dobro osigu- Siroti poreski obveznici, {to su na domak "atom-
ranih zamandaljenih kapija… skog blagostanja" godinama drhtali od "Meser{mi-
Iz bedekera je istrgnuta stranica o mravinjaku, ta", "Lankestera", konkurencije, policija, MIG-ova,
gdje se godinama i danima zacjenjivalo, ucjenjivalo, nuklearnih bombi, Marsovaca i lete}ih tanjira, pre-
procjenjivalo i cjenkalo, dok gust kiseo dim nije `ivjeli su konvencionalno uni{tenje svojih obi~nih
odnio sve u bescijenje… malih sre}a u plamenu jednog klasi~nog istanbul-
Ovo je pomen ogromnoj kamenoj {atri izobilja, skog po`ara bez nade i hepienda.
{arenila i asortimana, razapetoj od Bajazidovog mej-
dana do Mahmud-pa{inih mahala i Nuri Osmanlije.
Ovo je pomen tvr|avi jednog mentaliteta, gdje se [etnja po Zlatnom Rogu je zavr{ena. Na izlazu
trgovalo dugo i iz ubje|enja, novcem, robom, gri- treba predati kartu.
masama i zakletvama. Neko }e re}i da je Zlatni Rog lijep samo u
Kolika je cijena stvarima koje se vi{e ne mogu prolje}e.
napraviti! Drugi, opet, ujesen.
Dobri, stari teatar, ~iji su klovnovi sa historij- Tre}i zimi.
skim zaka{njenjem na svojim ubogim trapezima Ustvari, on je ru`an i ljeti, i zimi, i u jesen, i
pehlivanili pre`ivjelu levantinsku varijantu prvo- u prolje}e. Ali je u isto vrijeme i uvijek lijep, ali
bitne akumulacije, odolijevaju}i falangama ljupkih samo predve~e.
prodava~ica i utvr|enih cijena mo}nih savremenih Danju je ovaj zaljev ogroman rov, pun ustajale
robnih ku}a, izbjegavao je jednostavnu i tihu smrt vode po ~ijoj se ivici nahvatao `ivot `ut kao ma-
u banalnosti regulacionih planova i urbanisti~kih hovina.

56 57
No}u, na mjese~ini, ovo je ki~, turisti~ka rek- D@AMBAZ–TEPE
lama i ono "rado te se sje}a…" na razglednicama.
U pono}, bez mjese~ine ovo je stra{ilo i crni
bode` u le|ima Evrope.
Popodne ovo je duga~ka ^ukarica, puna do-
kova, la|a i otpadaka.
Lijevo – obala prodavaca i preprodavaca.
Desno – mahala puna ~u~avaca i leblebija po
kojoj se su{i ov~etina, dime nargile, tre{te gramo- Lamartin je krenuo na Orijent da zaboravi Elviru
foni i plju{te {amari. – Loti da na|e Hatid`u.
Samo pred sun~ev zalazak ovo je zlatan ma~ Loti da izmi{lja novu vjeru – Lamartin da zabo-
na crvenoj vatri. ravi staru.
Samo nekoliko trenutaka svakog dana ovo je Lamartin da rje{ava isto~no pitanje – Loti da
Zlatni Rog. postane isto~nja~ki princ.
Lutaju}i svijetom "… sa {tapom u ruci i torbom
na le|ima na raskrsnici divnih vjerovanja pro{losti
i stra{nih neizvijesnosti u budu}nosti", prije nego
{to je pro{ao zemlju u koju je "isto~nja~ki Va-
{ington", Milo{ uvodio slobodu i pandure, Lamartin
je vidio Plovdiv, ove uske, kaldrmisane sokake,
d`ambaz-tepeta i sahat-tepeta i zavolio ovaj "…
skromni, blagi, trudoljubivi i prema svojim sve{-
tenicima pun po{tovanja…" – bugarski narod.
Otmjeni i umni poklonik Hristovog groba, kome
had`iluk nije umanjio rezignaciju, sjedio je na di-
vanhanama gospodske ku}e na sedmom brijegu raz-
mi{ljaju}i o Orijentu, "… tako besplodnom za na-
rode koji na njemu `ive, za carstva koja na njemu
tavore, a tako bogatom za blijede i umorne putnike
iz Evrope".
Ostavljaju}i Balkan, zadivljen je zastao jo{ jed-
nom pred ]ele-kulom pozdravljaju}i pogledom i
srcem "te junake ~ije odrubljene glave stoje kao

58 59
biljeg nezavisnosti njihove otad`bine", i za`alio po-
sljednji put {to se vra}a me|u prosvije}ene…
"Toliko su varvari azijski i evropski bili izvan-
redno dobri prema nama…"
Uzalud je htio da sti{a sumnje, zaboravi voljenu
`enu i napi{e ep "ogroman kao priroda, zanimljiv
kao srce ljudsko i visok kao nebo…"

Neko se nekog upla{i i dan pobjegne na dno


rijeke.
No} obavija crnim platnom sedam bregova u
Plovdivu, kao u Rimu, kao u Istanbulu.
No} oslijepi sva stakla.
Popadaju svi kapci i sve roletne na du}anima,
kontoarima i robnim ku}ama pred kesicama ar-
pad`ika i "Vima", pred cicom i krepde{inom, pred
kioscima, {ankovima i tezgama…
Mrak ugasi svjetlo nad vodama.
Zasijaju samo ulazi plovdivskih bioskopa na
~ijim plakatima u tri boje u dvojnim redovima mar-
{iraju mornari balti~ke, crnomorske ili dunavske
flote sa uvoznim harmonikama doma}e proizvod-
nje, i pjevaju pjesme o rodini, ljubavi i bratstvu.
Na ekranu bucmasta ljepotica s kiki}ima i vi-
sokom {tiklom puna dva sata spretno odolijeva ud-
varanjima i laskanju lokalnih aparat~ika i lijen{tina,
~uvaju}i do kraja predstave svoje malo ~edno srce
za smjelog traktoristu s najvi{e trudodana.
Svi bilansi su zavr{eni i sve norme preba~ene…

60
Posljednji ~orbad`iluk dotrajava na posljednjem Marica proti~e i {umi Marica, sredinom grada,
brijegu Plovdiva. paradna rijeka kao stara patriotska kora~nica, po-
Svjetlost se skriva od mraka u ispucane cilindere nosno, zadovoljno i nacionalno, zelena i mehka.
malehnih petrolejki, u crne mutvake i hajate do- Dugovoda lijepa balkanska rijeka kao da se ne
kusurenih ~orbad`ijskih konaka i magaza. ulijeva u obi~no more, nego pravo u historiju.
Potamne d`ombaste avlije i kapid`ici, po~inju
samotna no}na bdijenja jermenskih, gr~kih i bje-
losvjetskih starica koje su, ko zna ~ijom voljom,
odakle, i kuda, i kako, i za{to, zalutale u ove fukar-
ske odaje pod doksatima, zajedno sa svojim `utim
ma~orima, ikonama i vjen~anim slikama…
Nekad se u ovim konacima i magazama nami-
calo, i sticalo, zrno po zrno zrnilo, kamen po kamen
kamenilo, kap po kap kapalo, titizilo i d`imrisalo,
rova{ilo i cicija{ilo, kat po kat, para na paru, dan
za dan, dok i smrt za vrat.
U `utim carigradskim sanducima truhnu im stare
fotografije i davna sje}anja na Isto~nu Rumeliju,
Bagoridis Aleko-pa{u – fanariota istanbulskog, gu-
vernera hri{}anskog i vazala turskog.
Umiru sje}anja na paradne ulaske kroz gradske
kapije fi}firi}a i potporu~nika austrijskih i pruskih
sa akselbenderima i peru{kama, Batenberga i Ko-
burga, potonjih kne`eva i potonjih careva bugar-
skih.
Na ovom brijegu ima no}i za cio jedan grad,
za ~itav jedan svijet…
U deset sati nigdje `ive du{e. Jedan pjesnik je
rekao:
"… U deset sati sva djeca su napravljena, u
deset sati sve `rtve su poklane…"

62 63
GALIJA POD ]ERAMIDOM Luka je no}u osvijetljena {koljka na crnom `alu.
No}u je Solun d`inovski splav koji se, gonjen
sretnim vjetrom niz Vardar, kri{om spustio na obale
ovoga mora.
Solun je no}u stara galija pokrivena }eramidom.
Na njenim jedrima spava umorna matrona bogova,
mladoturaka, francuskih generala i srpskih pukova.
Solun. Sita od poljubaca – malaksala od usluga – osi-
"Egejski biser", danju je istovar-utovar. roma{ila od po`ara.
Tesaloniki, Solun, Selanik. Sje}a se samo da nije bila "ni nevina, ni tanka"
Mahmurluk starih kapetana. kada je do{la la|a francuska.
Katarke zabodene kao ~iode u nebo. I no}as jo{ pamti Mikru, Zejtinlik, srpske borce,
Nostalgije tajanstvenih dalekih putovanja. poali d’Orian i ~edne junake u {ajka~ama koji su
u no}ima solunskim, na istrzanim krilima fronta{-
Matrikule, mastika, leblebije.
kog sna prelijetali sve tri vojske mo}nih careva i
Kr~me i {e{-be{. mjesecima i godinama dolazili u [umadiju i na
Tetovirane ru`e, srca, Havajke i nimfe na mi{i- Moravu, svojoj ku}i bijeloj; proklinjali rov i `alili
cama mornara. za ratovanjem u Ma~vi, "kad poginulima nije od-
meravano mesto gde }e po~ivati njihovo telo i kada
Osmijesi i suze za palubama koje odlaze. je njihov pogled na umoru gledao nebo celo".
I s kraja na kraj kule vavilonske i palanke bal- Sje}a se:
kanske (i gr~ke, i turske i cincarske i makedonske, sanjali su svoja sela ravna i u zati{jima sadili
i arnautske) prodaja i preprodaja, a{~inice i robne lijehe luka i paprike;
ku}e, pente, dekapente, "blaupunkt" i ro{tilj, i gr~ko na domak bugarskih topova, s ve~eri sjedili u
}ufte, i doner kevap, i janjetina pe~ena i halva svojoj "ba{ti";
}etena. ginuli, pravili ~esme u hladu velikih bukava
Sultanije Kulbeleri;
I banke, velike malehne. voljeli Francuze i zajedno s njima umirali od
… "I malehne dragane u kvadratnoj sjenci fasa- njema~kih haubica.
de jedne banke, dunje ranke, kru{ke karamanke…"
I s kraja na kraj duga {arena crijeva sokaka
neke ~udne balkanske urbanizacije koja kao i da U uglovima hrastovih lajsni solunskih du}ana
nije druk~ije preno{ena od kasabe do kasabe, nego fotografije vojnika sa nakarminisanim usnama i cvi-
se {irila stjenicama i epidemijom. je}em u ruci. Uokvireno zeleno lice oko la`nih

64 65
crvenih cvjetova. Plavo akvarelisane o~i ~etvrtastog
podoficira i `ute ~au{ke zvjezdice na ramenima.
Ivicama izblijedjele nezgrapne posvete i datumi.
Nad konjanikom ukra{ene ratne zastave u boji i
kliktavi orao u letu nad {apkom.
U gladnim mediteranskim }orsokacima iza be-
az-kula, u uskim izlozima sirotinjskih fotografa pe-
riferije, na formatu {est-devet, kunjao je jesenas
bubulji~av evzon sa brkovima a la general Pangalos
pritije{njen kraljevskim parom u lijevom i desnom
ovalu.
Njeno kraljevsko veli~anstvo iz dubina rasko{-
nog hermelinskog dekoltea smje{ka se na gardistu
srda~nim smijehom njema~ke djevojke sa sela.
Kralj je lijevo, umoran i odsutan s monoklom
na desnom oku i dr`avnim brigama na umornom
~elu monarha. Tri reda doma}ih i stranih ordena
i lenta nekog uglednog pravoslavnog svetitelja.
Dva pje{adinca u avijati~arskim kapama ~u~e
na koljenima u aparatu od debelog papira sa am-
blemima kraljevskog ratnog vazduhoplovstva i pu-
tuju na vijeki-vijekova modrim visinama Levanta
iznad kreveta memljivih gostinskih mutvaka po Epi-
ru, Tesaliji i Trakiji.
Vol{ebni ~arobnjaci periferijskih ulica, skve-
rova i izgubljenih balkanskih mahala u crnom pla{tu
iskrpljenih truhlih ~ar{afa.
Opsjenari {to nedjeljom popodne i subotom do-
podne pla{ljivoj seoskoj djeci pu{taju ptice iz sme-
|ih muzejskih kamera i pola stolje}a uporno ru{e
stroge dvorske ceremonijale na radost i diku malih
poreskih obaveznika i vojnika spretno ukompono-
vanih (bar jednom u svom hudom podani~kom `i-

67
votu!) u dr`avne ambleme, grbove, zastave, ratne
(slavne) i obi~ne (svakodnevne), i pantljike ({arene)
na glatkoj staklenoj povr{ini starinskih fotografskih
plo~a me|u dekorisanim bra~nim profilima i an-
fasima krunskih glava.

Plava svjetla se pale i gase…


"Kit-…"
"Kit-Kat"
"K…-Kat"
[ta je to. "Kit-Kat"?
"Kit-Kat" je bar, kabare, dansing, varijete, "Kit-
-Kat" je "zvijezda sa Majorke" senjorita Kon~ita
del Monte Grande sa kastanjetama, pantljikama,
vje{ta~kim grudima i men|u{ama. "Kit-Kat" su ma-
lehne i velike Lisi, Lulu, Lole, Lele, Mar`enke.
"Kit-Kat" je }umez, pajzl, {pilja, rupa pored pri-
stani{ta. "Kit-Kat" su "…~uveni specijaliteti… naj-
bolja strana jela i pi}a… Za {to bolju posjetu moli
direkcija…"
Ipak, oti{ao sam u "Karavan"…
Neki Nubijac je na podijumu gutao vatru i na
kraju je pojeo sablju dimiskiju.
Aplauz.
Poslije su igrale dvije Arapke, pa {est Njemica,
pa tri Grkinje, pa opet Njemica, pa jedna Grkinja,
pa jedan Arapin, dvije Njemice, pa tri Njemice i
dva Arapina ili obrnuto…
Neki ^eh obu~en kao Meksikanac ga|ao je svo-
ju `enu no`evima i uvijek je proma{io. Na kraju
je uzeo baklju i zapalio `enu.
Uzalud!
@ena nije uspjela da izgori.

68
Aplauz. U varijeteima nema Francuza, Srba, Senegalaca,
U lo`i pored muzike sjedi bogati trgovac sa Engleza ni Rusa koji su sedamnaeste ovuda prosi-
veoma mladom djevojkom i zabavlja se… Njene pali krv i {ampanj i nazdravljali svojoj smrti.
o~i su zelene kao jezera velikih hidroelektrana. Bo- No}as u baru sjede tri Nijemca.
gati trgovac mogao bi biti otac mlade djevojke. Neko uvijek putuje na Istok.
On bi mogao biti i vi{e nego njen otac. Bogati Kao vojnik.
trgovac bi mogao biti njena majka. Kao turist.
Program je zavr{en. Mornari pjevaju neku pjesmu kao da zapoma`u.
Truba cvili kao isprebijano ku~e. Sve pjesme od Bagdada do Gradi{ke li~e na
Ministru su pomogli da ode u toalet. kuknjavu.
Neki biv{i ministar koji je sjedio sam u lo`i Bogato uramljenu gojnu ljepoticu u crvenim
pojeo je velike koli~ine kikirikija. Sada se ~isti od papu~icama mazi lepeza presami}ene haremske
trunja. crnkinje {iljatih, zava|enih dojki.
U pono} po~inje svetkovina rok en’rola. U daljini jezero, na jezeru ostrvo, na ostrvu
Ludilo objave dobo{i. fontana, u fontani bazen, u bazenu zlatne ribice.
Truba~ le`i na podu. U desnom uglu ime i prezime majstora, datum…
@iponi zastiru zadivljene vidike… Sme|a stjuardesa sa Kasandrovog plakata neo-
Jedan mladi} je skinuo ko{ulju. Vrhovi djevo- doljivo preporu~uje da holandskim superkostelej{-
ja~kih cipela dodiruju plafon. Gomila mladog mesa nima otputujemo odmah u San Francisko, Buenos
vrti se kao u ogromnom mikseru ogra|enom {per- Ajres, Hongkong, Kairo, Pariz, London, Be~…
-plo~ama po kojima su islikane neodjevene `ene. No}as su sa prastarih ljubi~astih tapeta padale
Neko je na zidu naslikao Neptuna bez kupa}eg otrovane muhe.
kostima. Truba~ se valja po podu… Klavirista kri- Mornari pla}aju.
{om jede sendvi~… Na rasprodaji ljubavi kupuju djevojke i odlaze…
Nikad mi ne}e biti jasno za{to se ova igra ple{e Talasi na modrim krpama odnije}e pustolove,
stoje}i. galije i luku u daleke tamne dubine Egeja, u naj-
plavlje plavo srce najstarijih voda i pjevati im do
kraja ove no}i serenade.
No}as su ulice puste… Samba do~arava krajeve i mora koja, mo`da,
Nema ni lampaza, ni popota, ni papaza. nikada ne}emo vidjeti.
Mrtvi su "Odeon", "Beaz-kula", "Olimpos Pa- U pono} se oglasi mjesec, izbrijan, bahat i zadri-
las", "Kristal", "Floka" i staromodne zavodnice gao kao bogati trgovac iz Smirne, pro{eta nebom
madmoazel dokter i Mata Hari. Trakije kao svojom ~ar{ijom, pogasi sva svjetla u

70 71
svodu, obljubi jednu po jednu sve malehne zvijezde PUTOVANJE PO BESMISLU
i zaspi sam na bijelim du{ecima Kajmak~alana.
Ostane samo trag njegovog `utog mirisa.
I prati nas odavde do fajronta.

Vozimo se auto-stopom…
Putevi gospodnji su asfaltirani.
Iz pje{~anog mora rastu granitne stijene arab-
ljanskih bregova. Vrhovi crvenog kamenjara ni`u
se monotono i dugo kao pobo`ni psalmi ispisani
nevje{tom rukom nekih davno preminulih arhan-
|ela. U u`arenim pe}inama ovih bregova gnijezde
se demoni. Neko je rekao da vrhovi ovih brda li~e
na kreste pijetlova. Nebo je mjesecima plavo kao
~elik arabljanskih ma~eva. [teta {to Raki} nije vidio
zalazak sunca na D`ebeli Silbalu.
Dvije beduinske `ene sjede u {oferskoj kabini.
Jedna od njih je mlada… Njihove ode`de su crne
kao grijeh.
Na sjeveru je velika pustinja el Bahar Bil Maji.
Na jugu je okean crvenog pijeska i kovnica ljutih
vjetrova. Na sjeveru su karavanska bespu}a i sa-
tanski vilajeti za pripovjeda~e bajki. Na jugu je
stra{na zemlja Hadramaut.
Oaze su le`ale kao ~iode zabodene u `uto platno
pijeska. Mali, sme|i {atori, mlijeko i meso od ka-
mila, beduini, buljuci goli{ave djece i vizija bes-
kona~nosti koja po~inje na pragu {atora… Jedna
oaza u Arabiji li~i jedino na jednu drugu oazu u
Arabiji i to naro~ito u podne. U podne nastaju

72 73
orgije svjetlosti i sve se pretvara u usijane bijele
i `ute linije.
Nekada su ovuda vodili stari trgova~ki putevi
Istoka…
Mudri car Solomon slao je svoje bogate kara-
vane u basnoslovnu zemlju Orif. Daleko na jugu
vladala je lijepa Belkis Makeda, ljupka kraljica od
Sabe. Carstvo Pamira ujedinilo je Arape u borbi
protiv Rima. Vojske nomada vodila je ~udesna lje-
potica Zejnab…
Granice izme|u civilizacije i varvarstva le`e
duboko zakopane u pijesku pustinje…
D`ezirat el Arab – zna~i ostrvo Arabljana.

Kamion obilazi litice D`ebeli Rahmeta. U kame-


njaru ovoga svetog brda sreli su se praotac Adam
i pramajka Eva.
Protjerani iz raja zbog nemorala i u~estalih kra|a
sa privatnog posjeda gospodnjeg, na{i nesretni pra-
roditelji lutahu svijetom jalovo i dugo. Odvojeni
i napu{teni, bez blagoslova Gospodnjeg i bez so-
cijalnog osiguranja, potucahu se obalama nepozna-
tih mora i okeana. Poslije dvjesta godina odvojenog
`ivota, jo{ relativno mladi, sreto{e se na padinama
D`ebeli Rahmeta i po~e{e da `ive nevjen~ano. Pra-
majka Eva izrodila je mnogo djece. Me|u njenom
mnogobrojnom djecom bilo je i kriminalaca. @ivot
je tada u Arabiji bio prili~no te`ak, po{to jo{ ne
bje{e prona|en petrolej.
Italijani bi na ovom svetom brijegu podigli crk-
vu, Amerikanci bazu, Francuzi hotel, a Libanci koc-
karnicu. Bugari bi ovdje sagradili veliki nau~ni in-
stitut za borbu protiv zagrani~nog sujevjerja. Turci

74
bi po obi~aju podigli karaulu, a Beogra|ani bi otvo- Putevi gospodnji su puni benzinskih pumpi i
rili kafanu "Kod prvog greha". Arabljani nisu po- servisnih stanica.
digli ni{ta. Aramko, Mobiloil, [el…
Neki dan sam se poklonio sjenima na{e pra- Stare turske hanove po drumovima zamijenile
majke Eve. Njen grob je u D`edi i duga~ak je su automobilske stanice na autostradama. Roman-
osamdeset ar{ina. ti~nih drumskih razbojnika, koji su nekada napadali
Tako je zapisano u knjigama starostavnim. usamljene putnike i karavane, vi{e nema. Zami-
Njen grob je jedini spomenik kulture u drevnom jenile su ih velike me|unarodne kompanije koje
primorskom gradu D`edi. Na sva tri njena turbeta napadaju ~itave narode. Hajdu~ija se polahko sa
polo`io sam smjerno stru~ak pustinjske mahovine. carskih d`ada preselila u me|unarodnu politiku.
Niko ni{ta nije umio da mi ka`e o grobu Ada- Kamion uzima benzin…
movu. Njegovog groba nema. Kada bi postojao, U oazi se prodaju pepsi-kola i koka-kola, kili-
diplomati bi tu polagali vijence i o praznicima bi -kola i veri-kola.
vojna muzika svirala monarhisti~ke mar{eve pro- Kiti-kole je nestalo.
`ete religioznim osje}anjima. Svi teolozi svijeta Nebesa dave zemlju i prosipaju `ar po mutnom
dolazili bi ovamo da se poklone. Muslimanska bra}a vidiku. Kamen se raspada i pr{ti i sve se pretvara
i Hri{}anska zajednica mladih ljudi naizmjeni~no u pepeo.
bi ~uvala po~asnu stra`u. Tu bi se odr`avali festivali Na po~etku i na kraju svake pri~e o Arabiji
bogoslovskih horova i popovi bi se pelcovali protiv stoji pusto{ i ni{tavilo.
darvinizma. Mo`da bi nekom arheologu po{lo za
rukom da i ovdje ne{to ukrade.
Adamovog groba nema… Putujem po svijetu nose}i zablude i naivne slike
Lijevo, na jednom bre`uljku, bio je mauzolej. iz djetinjstva.
Na tom slavnom i pobo`nom mjestu Kain je ubio Jo{ kao dijete gledao sam u ogledalu jedne sara-
Avelja. To je deseto, mo`da dvanaesto, mjesto na jevske berbernice sliku oaze. O~i su mi dugo bile
kome se odigrala ova nezaboravna biblijska melo- pune boja sa litografisane {arene la`e. U sredini
drama. Zahvalno potomstvo podiglo je na svakom je bio bunar. Na slici su bile tri ili ~etiri palme.
mjestu po jedan dostojan spomenik nesretnoj bra}i. [ejh je sjedio na mehkim du{ecima. [ejh je bio
lijep kao Ramon Navaro. Okolo je cvjetalo mirisno
Kamion se zaustavio… Mla|a beduinka tra`i cvije}e. Pored bunara poigravao je bijeli arapski
toalet. konj. Njegove uzde bile su zlatne. Jedna neodjevena
Sunce napada ljude. `ena udarala je u daire. Ostale neodjevene `ene
Sunce i pusto{ su sudbina beduina. jele su hurme. Jedna neodjevena `ena bila je plava

76 77
i sjedila je nepristojno. Na slici je bila no}. Mjesec
je bio `ut kao kifla.
Poslije mnogo godina nestalo je jedne {arene
iluzije sa litografije u ogledalu sarajevske berber-
nice.
Oaza je groblje benzinske buradi.
Sivo, pra{njavao li{}e neke pustinjske travuljine
pokriva kameni otvor bunara. [ejha nije bilo. Nije
bilo ni neodjevenih `ena. ^ovjek nigdje tako in-
tenzivno ne misli na neodjevenu `enu kao u pustinji.
Bile su samo tri ili ~etiri palme. O~erupane i ru`ne,
{tr~ale su u svodu kao ogromne nagorjele metle
kojima se ~isti pakao. Jedan arabljanski vojnik vr{io
je nu`du iza olupine nekog napu{tenog automobila.
Mjeseca nije bilo.
Pred benzinskom pumpom pored oaze sjedila
su tri beduina. Pili su zeleni marokanski ~aj. Jedan
je bio razgovoran, zvao se Abdalah, i radio je neko
vrijeme u Dahranu kod Amerikanaca. Sada se pono-
vo vratio nomadskom `ivotu. Kod Amerikanaca
je nau~io engleski i mrzio je gospodina Dalsa.
Rekao mi je da u njegovoj zemlji ne postoji
politika. Mjesto ustava postoji Kur’an, mjesto par-
lamenta {erijat, mjesto politike monarhija. Prije ~e-
tiri godine uveden je bud`et. Dotle je zemljom
upravljao stari kralj sa svojom djecom.
Abdalah je u svojoj politi~koj ba{~i njegovao
dva kulta. Kult ljubavi prema Gamalu Abdel Naseru
i kult mr`nje prema Davidu Ben Gurionu.
Vjerovao je da je Allah poslao Nasera i da je
Dals izmislio Jevreje. Njegova ljubav je prelazila
u obo`avanje, a njegova mr`nja u histeriju. Izme|u
ljubavi i mr`nje nije bilo mostova. Kad i Arapi

79
ne bi bili semiti, njihova mr`nja prema Izraelu bila ZAPISI POD GOROM
bi antisemitizam.
Vojnik je obavio nu`du i pojavio se iza olupine
napu{tenog automobila.
Abdalah je prestao da govori o politici.

Sumrak me zatekao stotinu kilometara ju`nije.


Sunce se razbilo kao `umance na beskrajnoj platni ^itavo vrijeme provedoh u hladu Getsemanskog
usijanog pijeska. Ispratio sam ga psovkama nedo- vrta.
stojnim ~ovjeka. Jedino se u sjenci ovih starih maslina nije os-
Putevi gospodnji ostali su pusti i ru`ni kao zem- je}ao miris benzina.
ljopis. Visoko na brijegu propinjao se grad.
No} se spustila naglo i sa svih strana. Bilo je Sve je bilo srebreno i hladno.
oko mene sve ljubi~asto.
Na nebu su se pojavile zvijezde, krupne i tople Prije mnogo vijekova tri velika cara podigo{e
kao pili}i. zidove oko grada. Njihovih imena vi{e se ne mogu
sjetiti. Mo`da }u jednoga dana ponovo u~iti his-
toriju, iako mi to savr{eno nije potrebno.
Grci su u ovom gradu podigli mnogo crkava.
Rim je zidao katedrale i kapele. Jermeni imaju svoje
manastire. Ruski carevi darivali su ikone od suhoga
zlata. Jedan Francuz mi je odr`ao ~itavo predavanje
o ikonama. Njegovo znanje bilo je ogromno i dosad-
no. Imao je prosijedu kosu i kravatu sa ljubi~astim
prugama.
Muslimani su na brijegu podigli jednu ~uvenu
d`amiju. Omerova d`amija je poznata u ~itavom
muslimanskom svijetu. Omerova d`amija li~i na
skupocjenu kutiju za bombone.
Nigdje gotika nije besmislenija nego ovdje. Ni-
jemci su ba{ zato ovdje podigli nekoliko gotskih
tornjeva i zvonika. Njema~ki pop, koga sam jutros
sreo na Kalvariji, nosio je srebreni krst na lancu.

80 81
Na njegovim prsima je ovo hri{}ansko znamenje
izgledalo kao {majser.
Englezi su u ovom gradu prvo podigli kasarnu.
Poslije su Englezi podigli jo{ jednu kasarnu.
Ne znam za{to sam uvijek mislio da je Jerusalem
na kraju neke pje{~ane kotline i opkoljen nijemim
}utanjem surovih stijena.
Ne znam za{to sam mislio da su sve boje na
paleti jerihonskog neba svijetlosme|e i tople i da
su svi zvonici i tornjevi bijeli i vrlo malehni…
Dugo sam, tako, vjerovao i da su vode Zlatnog
Roga prozra~ne i plave i da je crkva svetoga Petra
mnogo ve}a nego {to mi je izgledala kada sam je
vidio.
Mislio sam da su piramide veli~anstvene i same
kao uklete i skamenjene galije smrti u pje{~anim
talasima, `utim i suhim. Nisam o~ekivao da }u u
podno`ju piramida tako neposredno i blizu vidjeti
toliko fela{ke bijede. Gledaju}i ih sa dosadom, ni-
sam se sjetio nijedne knjige, nijednog faraona, ni-
jedne dosjetke Napoleonove.
Mo`da lutaju}i svijetom i ostanemo vjerni mno-
gim zabludama koje je rodilo na{e srce, ali se sva-
koga dana i s tugom rastajemo od jedne po jedne
slike koju je stvarala na{a ma{ta.

Pored puta bile su policijske karaule.


Ju~e su svi bejrutski listovi pisali o razvodu
kraljice Dine.
Mo`da je ovim putem prolazio i otmjeni i umor-
ni putnik Lamartin u svojim pohodima Getseman-
skom vrtu Via dolorosi i Maslinovoj gori. U svojim

82
lutanjima izme|u Plovdiva i Vitlejema poku{avao Lukavi {erif, veliki protivnik Vahabita, skon~ao
je uzalud da zaboravi Elviru. je u odajama prostranog gluhog konaka u nekoj
Mo`da je Lamartin putovao dolinom Marice, bezimenoj mahali Nikozije ili Famaguste.
strmim mahalama Istanbula i preko Sinajske pus- Jednom mjese~no, u bijelim odajama nervne
tinje. klinike na Hejbeli ili na Bujuk Adi, mali pustinjski
Nekome sva hodo~a{}a ovoga svijeta nisu uma- kralj obilazi svoga skrhanog oca emira Talata.
njila rezignaciju. Jednom nedjeljno pomoli se za pokoj du{e i
Opet karaula… rajsko naslije|e svoga dede velikog emira Abdu-
Pregled paso{a… laha.
Pregled prtljaga… Mali pustinjski kralj uvijek nosi bijelu svilenu
U svakoj karauli po jedna slika suverenova. kravatu i svaki dan se fotografi{e pored ogromnih
Kralj na konju, kralj na prijestolju, kralj – civil, ubojitih trupova "Tandrd`eta".
kralj – vojnik. Podanici njegovog ha{emitskog veli~anstva su
Kralj – admiral, kralj – general. ~opori izgladnjelih beduina.
Kralj na kamili. Kralj na prijestolju. Za mnom je u daljini ostala stara maslinova
Kralj – beduin. Kralj – pilot. {uma.
Kralj kraljeva – kralj Ha{emit. Kada sam odlazio, crna stabla su {umila kao
Mali pustinjski kralj, sa brkovima holivudskog horovi nekih starih, davno pomrlih sve}enika.
mlado`enje, pobijedio je neki dan sve protivnike ^itav ovaj predio sivog pje{~ara i rijetkih zelenih
na velikim me|unarodnim automobilskim trkama mrlja li~io je na neko duga~ko i dosadno poglavlje
~ak u [paniji. apokrifa.
Mali pustinjski kralj je potomak Huseina, veli- U daljini kameni zidovi i kapije jerusalemske.
kog {erifa Meke i predvodnika Sunita, prvog gospo- Nad gradom pramenovi bijele izmaglice. Jedan stra-
dara Hed`asa i Ned`da i potonjeg izgnanika sa `ar govorio je francuski.
Kipra. Nekad su ovim padinama juri{ale i ginule vojske
Nekad je veliki {erif ratovao protiv umornih vitezova, kondotijera, fanatika, probisvijeta i plja~-
kalifa sa Bosfora i prijateljevao nje`no sa jednim ka{a. Zastave sa krstom i zastave sa polumjesecom
plavokosim pukovnikom sa Temze. mijenjale su se na zidinama iznad Dama{kih vrata.
Kalifat je davno potonuo u hladnim vodama Pored Dama{ke kapije sahranjeni su pustolovi
Bosfora. i hodo~asnici.
Pukovnik se vratio na melanholi~ne obale en- Jedan koptski kalu|er svirao je na nekom in-
gleske rijeke. strumentu pobo`nu melodiju. Golgota je puna a{~i-

84 85
nica i ugojenih crnih ma~ora. Dva prosjaka su plaka- ce… Starac u 85. godini postao otac i fotografisao
la. Neki nevidljivi sat u daljini otkucavao je podne. se sa bebom. Neki Jermenin odsjekao nogu ta{ti
satarom… Dopremljen veliki kontingent jugoslo-
venskih ovaca… Neki ugledni politi~ar otputovao
Vrtom je pro{ao jedan stari kalu|er… Mo`da u Italiju… Rukopisi se ne vra}aju. Po{tarina pla}ena
je stari kalu|er bio Rus. u gotovom.
Na vrhu Getsemanskog vrta ima jedna ruska ^itaoce "Orijana" pozdravlja marokanska prin-
crkva. Stari kalu|er dugo je stajao pored ograde i ceza Lale Aj{a. Lale Aj{a je lijepa i provela je
pa`ljivo posmatrao neku pticu na grani velikog stab- nedjelju dana u luksuznim brdima Libana. Ro|ena
la. Poslije se okrenuo i po{ao prema izlazu. Ponovo je u Francuskoj i studirala je na Sorboni. Obla~i
se zaustavio i gledao negdje na drugu stranu. Ovako se kod Diora i predsjedava kongresima arapskih
okrenut le|ima i podbo~en, li~io je na neko ogrom- `ena. Ona je borac za emancipaciju i ima puna
no crno slovo koje je ispalo iz Biblije. usta blistavih bijelih zuba. Mala princeza je borac
Na deset koraka od Hristova groba svi zidovi protiv kontracepcije. Na Kongresu u Damasku pred-
su izlijepljeni plakatima. ^itava Golgota je postala lo`ila je da sve `ene do ~etrdeset godina idu otkri-
jedan veliki reklamni stub. vena lica, jer… "o~i arapskih `ena ne mogu nikada
ostarjeti". Aplauz i burno odobravanje.
Danas je nedjelja… Predsjednik Republike odlikovao je malu prin-
Neko je rekao da je nedjelja ~amotinja bogata{a. cezu Ordenom Velikog kedra.
Ako je nedjelja ~amotinja bogata{a, onda su Neki zajedljivi ~i~ica napada Fransoaz Sagan
svih {est dana prije nedjelje i svih {est dana poslije u feljtonu… Udovica Age Kana davala je parastos
nedjelje ~amotinja siromaha. svome pokojnom suprugu… Sveti otac Papa go-
Od duga vremena ~itam novine… vorio je protiv abortusa… Sveti otac Papa nosi
Saudijski kralj stigao je u zvani~nu posjetu Li- bijele najlon ~arape i kuca sa svih deset prstiju na
banu. pisa}oj ma{ini marke "Oliveti"… Li~ne i porodi~ne
Ju~e je Njegovo Veli~anstvo otvorilo panarap- vijesti: gospo|a Lisijen abu Idriz i gospodin D`ani
ske olimpijske igre. Sino} je bio basnoslovni pri- abu Nahar, dentista, vjen~ani… ^estitamo!
jem… Danas su vo|eni politi~ki razgovori. Danas Jedan maronitski pop, koji se dosa|ivao u hotel-
je Njegovo Veli~anstvo bilo u d`amiji. skom salonu, ubacio je kri{om u raspjevanu kutiju
"Maks Faktor", samo "Maks Faktor" – ne zabo- 25 pjastri. Automat mu je odsvirao: "O, mister Tali-
ravite, gospo|o! man, Tali mi banana…" Taj pop je mo`da odavno
Ku}na pomo}nica, govori ~etiri jezika, lijepe prestao biti hri{}anin, ali zato je, ipak, ostao katolik.
spolja{nosti, radila bi kod bolje porodice bez dje- Hotel je pun ameri~kih nevjesta i |uvegija.

86 87
Nedjelju provedu u ma`enju ili ~itanju besmis-
lenih romana. Njihove nevjeste su lijepe na neki
naro~iti na~in. U ljepoti ameri~kih `ena ima ne~eg
konfekcijskog.
Svi ovi bogata{i svijeta sve vi{e li~e jedni na
druge. Svi oni pate od obilja istih poroka i od
nedostataka istih vrlina. Izgleda da se me|u siro-
tinjom mnogo vi{e odr`alo {arenilo svijeta.
Uzeo sam i druge novine…
"Maks Faktor", ne zaboravite, gospo|o, "Maks
Faktor", i samo i uvijek i svuda "Maks Faktor".
Jo{ uvijek traje nedjelja…

^uvari javnog reda i poretka u Jerusalemu nose


{ljemove sa starinskim {iljkom na vrhu. Takve {lje-
move sam zapamtio sa fotografija stare njema~ke
carske vojske. Uvijek sam bio iznena|en kad ovi
jerusalemski stra`ari progovore arapski. Iz daleka
oni su mi uvijek izgledali kao ukru}eni Kajzerovi
generali koji su se ovdje obreli poslije propasti
njema~kog carstva.
Zid prolazi posred grada i odvaja Jevreje od
Arapa. S jedne strane Jerusalem Ha{emitske kra-
ljevine Jordana, s druge Jerusalem Republike Iz-
raela.
Stari jevrejski zid je podjelom pripao Arapima,
ali je zato ovaj novi zid mr`nje pripao podjednako
i jednima i drugima.
Ironija historije je htjela da se taj bedem nemira
i zle volje podigne pored jednog groba za koji su
vezivane tolike poruke o dobroj volji i miru me|u
ljudima.

89
Na taj zid se za sada reklame mogu pri~vr{}ivati TRUBE U JERIHONU
jedino kur{umima.
Arapima je pripao Hristov grob, Omerova d`a-
mija, Golgota, Maslinova gora, Getsemanski vrt i
mnogo crkava i kalu|erica.
Predve~e je u arapskom dijelu grada ti{e i mir-
nije. Dokoni putnik, koji zamakne iza starih grad-
skih bedema, osje}a}e se no}as kao na ~asu vjero- Izdaleka je mogao biti i Rovinj i Piran i Toledo.
nauke.
Me|u maslinama se hvatala mre`a mraka. Posta- Izdaleka je mogao biti i di`inovska kulisa za
lo je svje`ije i bilo mi je hladno. Kao da se jesen nekakav skup i dosadan film o basnoslovnim stra-
uvukla neopa`eno me|u ova stabla. Jesen se spustila danjima koja me vi{e ne privla~e.
blago me|u bokore ru`a i u stabla mirta kao kakav U~inio mi se poslije kao gluha galija nasukana
veliki i nje`an poljubac od kojeg ne}e zadrhtati ni u maslinjaku.
uvehnuti nijedan list. U~inila mi se tako blagorodna Jarboli nad gradom ~amili su kao okamenjeni
kao da jo{ nikada nije trajala nijedan dan na svijetu. svatovi iz starih pri~a moga zavi~aja.
Pored Getsemanskog vrta pro{la je jedna mlada Vjetar nije imao ukus tamjana.
`ena, ali ona nije imala nikakve veze sa Marijom Palube kamene la|e bile su pobo`ne i puste…
Magdalenom. Lijevo od porte bila su dva du}ana i jedna a{~i-
nica.
U prvom du}anu prodavali su se krstovi od
kosti. Krstovi su bili mali, srednji, veliki i jo{ ve}i.
Drugi du}an bio je zatvoren.
U a{~inici je bilo mnogo pirin~a, mnogo ov~e-
tine i jedna slika Artura Milera sa suprugom. Vlas-
nik a{~inice nikada nije ~uo za Artura Milera. Ne-
pristojnim znacima prstiju a{~ija mi je objasnio da
su pisac i ljepotica u njegovom zagrljaju otprilike
mu` i `ena.
Jedan kalu|er kusao je sutlija{. Poslije mi je
kalu|er pokazao grob nekog ~uvenog krsta{kog ge-
nerala koji je bio vojvoda Lorenski, osvaja~ An-
tiohije i kralj jerusalemski.

90 91
(Mo`da se zvao Gotfrid Bujonski. Rodio se 1058
i `ivio do 1100 godine. Ratovao sa Saladinom.
Dva puta ranjavan. Poslije njega vo|eni su jo{ mno-
gi krsta{ki ratovi…)
I prije i poslije njega vo|eni su mnogi besmisleni
ratovi.
Grob staroga viteza bio je mali. Nevjerovatno
mali.
Mo`da su stari vitezovi bili patuljci.
Krsta{ki general i kralj jerusalemski imao je
halucinacije i na kraju poludio. Niko se nije rodio
pametan, ali zato svi umiru ludi.
Ulicom su pro{le dvije djevojke. Pjevale su ka-
lipso. Poslije su zadigle suknje i sjele na crkvenu
ogradu.
Oti{ao sam na kraj grada.
Iza maslinjaka i vinograda bila je pustinja.
Na sjeveru ili na zapadu bio je Nazaret. Jo{
dalje na zapad bio je Damask.
Na njegovim padinama Rimljani su dr`ali garni-
zone. Car Konstantin je podigao manastir Svete
Djeve Gazele. Krsta{i su ovamo donijeli sifilis. Tur-
ci su podizali vje{ala. Francuzi su otvarali klostere
~asnih sestara za posrnule djevojke, a Levant je
uvijek i samo trgovao. Poslije rukovanja sa Le-
vantincima treba se izuti i prebrojati i prste na
nogama.
Daleko na jugu bila je Akaba. Tu negdje i po
drugi put kamila je pomokrila Laurensa.
Poslije toga pukovnik se odlu~io da napi{e knji-
gu "Sedam stubova mudrosti".
Mrak se uvla~io me|u masline polahko i na
prstima kao lopov.

92
Bilo mi je `ao maslina. Li~ile su mi na stare Vratio sam se u kamene sokake Vitlejema. Za{to
prosjake, nemo}ne i blijede, koji polahko umiru mi ~itavog dana ove ulice li~e na splitski geto?
od neke ru`ne bolesti. ^itav maslinjak bio je ku`na Sada je i drugi du}an pred crkvom Hristovog
i prljava bolnica drve}a. ro|enja otvoren. Ne znam {ta se unutra prodaje.
Sjetio sam se kedrova na vrhovima Libana. ^eti- Djevojaka koje su pjevale kalipso i sjedile na
ri stotine gordih crnih razbojnika. Kada sam ih crkvenoj ogradi vi{e nema… Mo`da su oti{le za
ostavio u no}i, bili su lijepi kao posljednja dru`ina svojim momcima ili su u{le u crkvu. Momci i u
hajduka. Vitlejemu nose kaubojske ko{ulje i pantalone. Kalu-
Iz daljine se ~ula pjesma. |er je opet jeo sutlija{. @ene u Vitlejemu su lijepe,
Arapska pjesma rodila se u pustinji. ili se to meni samo ~inilo. A{~inica je bila puna
Francuz je propjevao zbog `ene, Italijan radi gostiju.
publike. Grk pjeva za bak{i{. Nijemac pjeva na Tijesnim sokacima prolazili su magarci i ljudi.
komandu, a Srbin propjeva uz pi}e. Arapin je zapje-
vao od straha. Jutros sam pro{ao pored logora palestinskih iz-
Pustinja upla{i i junake i divove. bjeglica. Prilazi bijedi su asfaltirani. Sjetio sam se
Pustinje se jedino ne boje pjesnici. odjednom svih siromaha svijeta.
Nomad danima gami`e kroz pijesak. Ja{u}i pje{- Sjetio sam se vesele sirotinje napuljske. U Napu-
~anim paklovima dani i vijekovi prolaze jednoli~no lju i bijeda ima svoju poeziju. Kad god bih zalutao
i sivo. Neko je rekao da je tromost Istoka nastala u predgra|a puna njihove djece, slu{ao bih pjesme
u beskrajnim jahanjima u karavanima kroz pusto{ i sva|e, ljubavi i mr`nje, psovke i pozdrave i mnogo
i samo}u. sli~nih stvari koje imaju i bogata{i.
"Da ne bi bio sam, da ne bi poludio od straha, Poslije desetak minuta provedenih na napuljskoj
da izbjegne stravu pustinje, da se osmjeli i ispravi ulici pokrivenoj ispranim i olinjalim ve{om, kao
u pejza`u nastanjenom demonima"…, beduin je zastavama svih svojih dana, uvijek sam pomi{ljao
po~eo da slika i opisuje pustinju koja je pred njim, da }e mi neko pri}i i natjerati me da kupim ulaznicu
kamilu koja ga nosi, nebo koje je jedino u pustinji kao na kakvoj predstavi.
cijelo. Vidio sam jermensku sirotinju po Levantu. Ona
Mo`da sve pjesme nomada i nisu ni{ta drugo u svojim ritama ima dovoljno epidemija za ~itav
nego beskrajne i vje~ite varijacije usamljenog kami- jedan kontinent.
linog hoda u vrelim okeanima pra{ine. Koliko je siromaha kairskih i dama{kih koji
U pustinjama ~ovjek je propjevao da ne poludi. svojim stra`njicama utiru tepihe po d`amijama i
Mo`da se svaka poezija i svuda u svijetu rodila u gradske travnjake!
pustinjama. U logoru Palestinaca od bijede ne vidi se ~ovjek.

94 95
Mo`da su ovi jadnici u komplikovanom i neljud- PIJESAK I ZVIJEZDE
skom rje~niku politike prestali odavno i biti siro-
masi. Mo`da su postali politi~ki argument, diplo-
matska busija, trik u poslovniku i ta~ka dnevnog
reda na sjednicama me|unarodnih foruma i }as-
kanja i ~apraz divana.
Prije no}i moram se vratiti u Jerihon.
Put me vodio obroncima sivih kamenjara. Na Nekada Antiohija bje{e lovi{te na glasu i nada-
vrhovima stijena rasli su ~etinari. Iza prve okuke leko ~uveno i izvan drevne carevine Konstantinove.
vi{e se nije vidio Vitlejem. Na posljednjoj okuci
ukazao se Jerusalem. Po{ao sam za legendom…
Poslije: Maslinova gora, Getsemanski vrt, poli- Davno, vrlo davno, lovio je ovom ~amom, na
cijska karaula, `ena sa kr~agom na glavi, rijetke putu za Jerusalem, Konstantin, car i svedr`ac vi-
skupine mirta i ruzmarina, opet policijska karaula, zantijski i potonji svetitelj hri{}anski.
pusta i gola brda i Mrtvo more… Mlada gazela odvela ga je jedanput preko sedam
U Jerihonu su odjekivale trube automobila. dolina i preko sedam bregova i na posljednjem,
Zelenilo Jerihona po~elo je da tamni. sedmom, najvi{em brijegu gazela se pred carevom
U svetoj rijeci Jordanu nekakav vojnik prao je strijelom pretvori u lijepu, mladu djevojku.
~arape. Car Konstantin pade na koljena i iz nepoznatih
razloga ne o`eni se njome.
Pomislio je Konstantin da je to sveta Djeva
Marija i odlu~i da na tom mjestu podigne manastir.
Sjetio sam se Nastasijevi}a:
Korak ih
povazda u lov.
Zamku to zapinje ruka,
noga u zamci.
Love,
a ulovljeni.
Sve~eri, tugo,
ko kome plen?
Na sedmom brijegu Konstantinovom i danas
stoji manastir.

96 97
Mali, ~etvrtasti i nepravilno raspore|eni njegovi
konaci li~ili su mi izdaleka na gomilu razbacanih
kutija za cipele.
Penju}i se strmim beskona~nim stubi{tem osje-
}ao sam se kao mornar iz Biblije koji se vere na
kamene palube Nojeve barke negdje na Araratu.
Iznad na{ih glava bilo je mno{tvo ikona i sveti-
telja, veliki portreti trojice preminulih patrijarha
Antiohije i zidni kalendar neke gr~ke fabrike mi-
ri{ljavog toaletnog pribora.
Igumanija je govorila francuski i patila je od
{e}erne bolesti.
Od starog manastira Konstantinovog ostalo je
malo ili skoro ni{ta.
U malu kapelu pod zemljom, gdje vje~ito tinjaju
kandila i gore tanke `ute svije}e, ulazilo se bez
obu}e.
To je, valjda, jedini hri{}anski hram na svijetu
u koji se ulazi kao u d`amiju.
De`urna monahinja bila je mlada lijepa i uvijek
je obarala o~i pred pogledima ne~astivog.
Napolju su odjekivali ~eki}i nekih nevidljivih
majstora i neimara.
S terase najvi{eg konaka pru`ao se pogled na
pustinju i rijetka naselja.
Ako bi predjeli mogli li~iti na ljude, onda bi
ovaj kraj bio pust kao ~emerna du{a starog maloum-
nika.
Daleko, preko pustih ravnica, le`e pe~eni pejza`i
isu{ene lave gdje su se propali i izgubljeni ljudi
Sirije skupljali vijekovima.
Na drugom kraju su Druzi, muslimanski hereti-
ci, sljedbenici jednog poludjelog, mrtvog misirskog

98
sultana. Za njih danas pokazuje isti interes sveta Fatalizam je nau~io ove ljude da }e svi koji
rimska kongregacija za propagandu vjere, kakav `ive umrijeti i da }e umrijeti i oni koji se jo{ nisu
je nekada imao halifat posljednjih sultana na Bos- ni rodili.
foru. Niko nije bio uzbu|en.
U zapetljani ceremonijal njihovog suludog obre- Niko nije plakao.
da nije upu}en niko. Nikoga nije ni bilo.
U kamenjaru D`ebeli Druza proveli su stolje}a Na pogrebima bogata{a i uglednih ljudi uvijek
svoga bitisanja. ima ne~eg trivijalnog.
Nekoliko puta bili su najamnici Francuske. Ne- Za`elio sam da {to prije odem u Bejrut i da se
koliko puta su izdali Francuze. ponovo vratim na obale Mediterana.
Druzi su uvijek mrzili muslimanske Arape, a …Rano mru na Jugu,
Arapi su prezirali Druze. Saloma!
Saloma!

U hladu jedne ~esme, na kraju prljavog naselja Zvijezde nad pustinjom bile su no}as tako stare
u dolini, provedoh ~itavo popodne u potpunoj tu- i ote`ale.
posti misli i osje}anja. Bilo ih je odjednom mnogo, beskrajno mnogo,
Duboka jaruga dijelila je malo naselje na skoro kao bezvrijednog sitnog novca nekog starog carstva
dva jednaka dijela. Ku}e su bile tro{ne i male. koje je odavno propalo.
Onako skupljene na brijegu izgledale su kao gomile
starih, iznemoglih prosjaka pred dverima nekakvog
basnoslovnog carskog hrama.
Iznad sela lebdio je miris kozijeg loja i jasmina.
Uzalud sam satima poku{avao da no`nim pal-
cem otkinem jednu gran~icu masline ili nekog dru-
gog drveta.
Predve~e je pro{ao pogreb.
^etiri hitra seoska kostura nosila su le{ neke
nesretne djevojke. Za nosilima je i{ao malehni, pog-
nuti sve}enik. Sve}enikove ruke bile su pobo`ne
i gladne. Njegova brada li~ila je na staru islu`enu
d`amijsku metlu.
U pustinji je smrt obi~na i svakodnevna stvar.

100 101
PUSTOLOVINA VREMENA

Nevidljivi ~asnik skrivan iza sedam zelenih hu-


ma ispisivao je ~itavo jutro neke nerazumljive znake
i nemu{te poruke odbjeglog vremena.
Bilo je to jutro. Neko je izdaleka dozivao. Saput-
nik je rekao da su kazaljke daleke Sahat-kule pre-
svisle u pono}. Bile su hiljadama dana i hiljadama
no}i uklete i mra~ne. U duge zimske ve~eri bile
su hladne i tvrde, kao helebarde starinskih oklop-
nika i davnih junaka. Raspete u svodu ostale su
zauvijek ~emerne i puste kao oglodane kosti vre-
mena.
Put se primicao stijeni. Davno, vrlo davno pro{la
su neka kola. Iza njih su ostale dvije duge mrtve
zmije u pijesku. Po avlijama, iza plotova igraju na
vjetru ~arape, ponjava, ga}e i dimije. Igraju na vjetru
u deset bistrih voda oprane, habane, i pohabane,
ispirane i isprane, propirane i proprane, poderane,
derane i doderane. Igraju na vjetru kao izblijedjele
zastave siromaha.
U svodu prkose i propinju se mazgale, kapije
i kule pune zloslutnih ptica, otrovnog bilja i modrih
gu{tera.
Pored puta je~i neko staro bolesno drvo. Nje-
gove grane su prljave i duge kao ruke nekog suludog
prosjaka, njegovo li{}e je okruglo i staro kao bez-
vrijedni novci nekog davno propalog carstva.
Put se uspinjao, gr~io i krivudao.

102
Pored puta tekla je Buna. U bunaru je |ugum prljave vode kojoj su o~i
Buna je imala duboke zelene o~i. popili da`devnjaci i akrepi.
Sabijena i pritje{njena u tvrdi i neprobojni kalup U podno`ju negdje me|u narovima, smokvama
jaza strmoglavljuje se u ludom ritmu na te{ke to~ko- i djetelinom, bio je dvor – odaje pune mirisa, sjaja
ve vodenice i razbija svoje zelne zjenice u maglu i bogatstva i dvorane dubrova~kih poklisara, her-
bijelog slijepila. Ispod Kolakovi}a ~ardaka ona opet co{kih komornika, hri{}anskih emisara, vitezova,
progleda, ali su sada njene o~i prolivene i mutne. sladostrasnika, junaka, bludnika, vojvoda, pa`eva
Buna je ogledalo koje odra`ava most. Ona je i kne`eva, kalu|era i dun|era, princeza i kekeza,
mekahno staklo u kome se kupa oblak i jato ptica dou{nika, peharnika, sve}enika, trova~a i svira~a,
u letu. Pod mostom voda je umorna i troma i u kuhara, sobara, berbera, strijelaca, pajaca, mudraca,
njoj umire bilje. uhoda, rospija, {pijuna, harlekina i kurtizana.
Na Skakalima potpuno je obnevidjela i slijepa. Puta vi{e nije ni bilo.
Saputnik je iz sveg glasa zapjevao i urlao:
Na kraju puta bila je Tekija. I da je htjela
Moj saputnik je iz sveg glasa zapjevao: I da je smjela
I da je `eljela
Igra baba i dervi{ Pored puta
Me|u njima pendervi{ Ne bi mogla
Bolje igra pendervi{ Ne bi smjela
Nego baba i dervi{. Ne bi htjela
Sjedjeti
U svodu prkose i propinju se mazgale, kapije Neka baba ljuta.
i kule tvrdoga grada hercega od svetog Save i ne-
sretnog gospodara zemalja humskih. Uvu~ena duboko u srce stijene, Tekija je li~ila
na ogromno i napu{teno gnijezdo nekih davno po-
Sivo i sme|e. mrlih vol{ebnika koji su lutaju}i svijetom gonjeni
Tvr|ava viteza, ratnika i kavaljera, vjernoga pri- sihirima, i sami sihirbazi, ogramama, i sami ograi-
jatelja `ena i vina, Hercega Stjepana, nje`noga brata sali, kletvama i sami prokleti, bez hrane i d`ebane,
~udesne vezilje An|elije i strasnog ljubavnika bas- bez sna i mira, bez roda i poroda, bez hira i obraza
noslovne i po ljepoti i "nad neravnim dra`ima svo- bje`ali i gazili preko usijanih polja, brodili preko
jim" neponovljive i nadaleko ~uvene premilostive devet vrelih mora i sedam otrovnih jezera do toplog
matrone florentinske, done Elizabete. gnijezda uvu~enog duboko u srce ovih sme|ih sti-
U tvr|avi je bunar. jena.

104 105
Davno, nekad, sanjao sam jednoga od njih na Svijetu su rekli i svijet im povjerava da do|o{e
kraju krhkog sna, jedne nemirne zimske no}i. U ova dva smjerna i pobo`na po djelima bogougodnim
mome snu izgledalo je ovako: na daleko poznata putnika iz daleke i nepoznate
zemlje Hindustana, postojbine bajki, ma|ija, mi-
ro|ija i {arenih la`a.
Nizvodno su nekada bile ku}e, ~ardaci i mu-
safirhane pune pri~e, kafenisanja i eglenisanja. Niz-
vodno su bile cvijetne avlije, ba{~e i perivoji, ne-
kada puni bejturana, sevdisanja i begenisanja.
Pred konacima bila je nekada }uprija.
Pod }uprijom potok.
Preko }uprije ada.
Na adi sofa.
Pred sofom limun.
Do limuna orah.
Pod orahom trava.
Pod travom voda.
U potoku riba.
Ni jedan ni drugi nisu do{li iz daleke i nepoznate
zemlje Hindustana i basnoslovnog grada Ahmad-
abada, postojbine ambre i kobre, ramajana i tam-
jana, balduza i anduza.
Obnovili su Tekiju na vrelu Bune, dun|erisali,
Siguran sam da je izgledalo ba{ tako. majstorisali i drugovali, {enlu~ili, ak{amlu~ili i te-
Imena drugog dervi{a ne mogu se sjetiti. Mo`da feri~ili sa Aleksandrom grofom Iljinskim, nekada
}u se sjetiti docnije. Mo`da se ne}u sjetiti nikada plemi}em poljskim i potonjim Skender-begom, mi-
vi{e. ralajem seraskerovim i oficirom konjice otomanske.
Tekiju obnovi i podi`e nad vrelom modrooke Svijetu nisu rekli i svijet nije znao da su pratili,
Bune biv{i carski i kraljevski podoficir austrijski {pijunirali, uhodili, bilje`ili i dostavljali namjere,
i potonji serasker i mu{ir otomanski Mihajlo-Mi}a, planove i pokrete Ali-pa{e Rizvanbegovi}a-Sto~e-
Omer-Omerica, Pa{a-Pa{ica i njegova hanuma-ha- vi}a, kastelana i feudala stola~kog i prvaka herce-
numica, pjevaljka-pjeva~ica, gojazna moldavska gova~kog.
Vlahinjica.

106 107
Do Tekije vodi staza osuta krupnim {ljunkom OD JEGULJE DO @ABLJIH BATAKA
pod kojim je umrla trava, masla~ak i jagor~evina.
Ostali su samo dlakavi insekti i matore, crne i `ute
bube.
Na nebu orao. Prvo jedan, pa tri, pa sedam, pa pet.
U dnu avlije veliki leander koji je dvanaest puta
umirao.
Bijelo i modro. Od Blagaja do manastira @itomisli}a trebalo
Drvene stepenice koje vode na sprat cvilile su mi je tri ili ~etiri sata hoda. Zaboravio sam da
tu`no kao gomila malih pasa koje je neko potrovao. pogledam koliko je bilo sati kada sam po{ao, a
U jednoj sobi ekser, stjenica i sat. Sat veliki i koliko kad stigoh pod manastirski konak.
lijep, starinski. Sat koji je nekada otkucavao har- Prije nego {to sam i vidio @itomisli}e, selo u
moniju ~udesnih i neodre|enih ~asova dana i no}i dolini Neretve ni`e u{}a Bune, na{ao sam davno
utkanih u monotoniju beskrajnog, a ipak sku~enog u nekom Krle`inom tekstu kako pominje nekog
putovanja njegovoga klatna. Klatno se odavno zau- debelog fratra iz @itomisli}a, {to se nekud zaputio
stavilo. Pustolovina vremena je prestala. po nekakvom kijametu.
Sada me mu~i stotinu puta svojim potpunim Pro{ao sam pored obala hladne vode Bune i
mrtvilom, svojom nepokretno{}u i paralizom zem- veselo mahao ribarima {to su ~u~ali u vrbacima
beraka i uko~enog mehanizma, napu{tenog, nenavi- nagnuti nad pli}ake u kojima se ogledalo nebo i
jenog, nepodmazivanog, zaboravljenog me|u do- kraji~ak ljubi~astog oblaka.
trajalim i suvi{nim stvarima nekih bezimenih i dav- Kraj velikog Muslibegovi}evog to~ka neki de-
no zaboravljenih gospodara. beljko se izuo, povadio sve stvari iz auta pa na
Tre}e sobe, mo`da, nije ni bilo. tenane pere jednu po jednu.
Na drugoj strani mala vrata pred turbetom. U Neka je blagoslovena ova voda u kojoj se ~ovjek
sredini dva zelena groba. Na spoljnjem zidu bila mo`e okupati, koje se `edan mo`e napiti, u kojoj
su nekada sablja i buzdohan. Sablju je davno ukrao mo`e rakiju rashladiti i auto oprati.
neki austrijski vojnik ili ma|arski kustos. Buzdohan Od Muslibegovi}evog to~ka do Neretve prati
jo{ niko nije ukrao. me neka kartonska kutiju u raspadanju. Ponekad
U grobu le`e dva {eha, dva murtata, dva dervi{a, od gustog zelenila ne vidim s puta ni Bunu ni
dvije uhode, dva baba, dvije protuhe, dva pendervi{a. kutiju. Onda se na nekoj ~istini iznenada opet sret-
nemo i obradujemo: kutija, Buna i ja.
Podno negda{njih "Bijelih dvora, ~ardaka, ahara
i avlija" nesretnog hercegova~kog vezira Alipa{e

108 109
Rizvanbegovi}a, Buna se kao stisnuta {aka odjed- rate i ostado{e na svojoj zemlji u svakoj vlasti.
nom rastvori u sijaset prstiju i tako silovito zarije Tek poslije stotinu godina okrenu{e le|a Stambolu
u vode Neretve da nestane njenog plavetnila, sva i odo{e prema Sankt Petersburgu, da od hercego-
pobijeli i pretvori se u pravi praznik srebra, koji va~ke vlastele i osmanlijskih spahija kod cara pra-
kratko vrijeme plovi Neretvom, a onda ponovo te~e voslavnih postanu ruski grofovi. Iz male crkvene
smaragd. vitrine sa po`utjelog papira ravnodu{no me gleda
Na samom u{}u ima nekoliko napu{tenih vode- jedan grof Miloradovi}, sa bijelom perikom na gla-
nica. Vodenice su tako puste i orohnule kao da su vi, sjajnim oklopom na grudima punim kolajni i
njihovi junaci, mlinari, i sve pri~e koje sam u dje- svakojakih medalja.
tinjstvu slu{ao o vilama, nagluhim vodeni~arima, Jedan putnik koji je pod kraj turske vladavine
hajducima, vampirima i vukodlacima, nestali sa ovim krajevima prolazio pored manastira @itomis-
ovoga svijeta prije hiljadu godina. li}a, kad sti`e u Sarajevo u svoj dnevnik zapisa:
Po{to je primila Bunu, Neretva se smiruje i "U Sarajevu tada bija{e Valija Mu{ir Mustafa
kao da se sprema na po~inak odmaraju}i se od Hazimpa{a civilni vojni guverner. Na|oh tada u
tjeskobnih klanaca, debrenta i snje`nih vrhova pla- Sarajevu utamni~ene Serafima Perovi}a, arhiman-
nina, ~ijim podno`jima se probijala do ovih zelenih drita i igumana manastira @itomisli}a u Hercego-
livada i rodnog vinogorja na svome dugom putu vini, njegovog brata Jovu, u~itelja i kalu|era Leon-
do sinjega mora. Ko se pa`ljivo zagleda u njenu tija Radulovi}a i kod`oba{u Gavru Vu~kovi}a iz
maticu, primijeti}e da je hvata dreme` spokojne Sarajeva. Bili su osumnji~eni da {uruju sa Rusijom,
ravni~arske rijeke koja je sve muke prebrodila i Srbijom i Crnom Gorom. Istragu je provodio Josip
najte`e iza sebe ostavila. Ke~et, valijin tajnik za spoljne poslove. Napokon,
U ravnici pred manastirskim konakom i ubogim iz Stambola sti`e naredba da se arhimandrit Serafim
hramom hercegova~kih ratara i pastira, mlada mo- Perovi}, brat mu Jovo, kalu|er Leontije i kod`oba{a
nahinja u izblijedjeloj rizi ~uva dvije {arene krave Gavro, otpreme preko Selanika u Aziju. Uskoro
i ne{to plete nalik na duge crne ~arape. S druge ih jedan oficir i dvadeset zaptija odvedo{e u surgun
strane puta seljanka u farmerkama plijevi lijehe u Dijarbekir, na persijskoj granici. Tu su `ivjeli
luka. Pod velikim dudom tre{ti tranzistor. slobodni po gradu, no nisu smjeli izvan varo{i ho-
Mnogi stranci koji su prolazili ovim krajem opi- dati, a hranili su se i odijevali od svoje zarade i
sa{e u svojim tefterima crkvu i manastir, koji podi`e od milostinje dobrih ljudi".
ugledna porodica Miloradovi}a. Bra}a Milorado- Turska kasnije pomisli da }e joj ovi su`njevi
vi}i bijahu stara hercegova~ka vlastela, koja i po biti od koristi, pa ih uskoro pusti na slobodu i jo{
dolasku Turaka osta u hri{}anstvu. Iako hri{}ani, ih obdari, pa onda otpremi u Hercegovinu da mire
Miloradovi}i dobi{e od Stambola sve spahijske be- narod. Ovi, odlaze}i iz Dijarbekira, obe}a{e Turskoj

110 111
sve, ali kad do|o{e morem u Dubrovnik ne htjedo{e ALBUM FRATARA, P^ELA I KONDUKTERA
dalje, ve} ostado{e u Austriji. Voljeli su mirno
~ekati na svr{etak u ovome gradu, ve} u Hercegovini
bojati se svojoj glavi.
Pomno razgledah crkvenu riznicu i iza|oh u
prostranu portu punu velikih kamenih krsta~a nad
davno opojanim humkama minulih manastirskih
starje{ina. Ki{a i neodre|eni sati dana.
Na istoku je visoko brdo, u brdu mali gaj, u Benzinska pumpa, biciklist, {kola i seljanke u
gaju veliki hrast, oko hrasta jasen, iz jasena zelena crnim {alvarama.
grana, na grani }uk. Pred Kiseljakom put je skrenuo ulijevo.
S druge strane le`ale su livade, po livadama Prvo se izgubi bijeli zvonik na brijegu.
ovce, za ovcama ~obani, iza bijelih stada vinogradi, Iza drvene vodenice stare "[tefanije" i Kili}eva
za vinogorjem Neretva, na Neretvi ~un. hana.
Zvono na tornju.
Podne u vrijeme ru~ka. Iza kupine izgubi{e se tri crvena krova.
Zamire i posljednji odjek zvona prema Istoku Put krivuda, izlokan i mokar.
i prema Zapadu. Dalekovod.
Mislim se da li da ru~am jegulje na Karaotoku, Potok.
ili da produ`im u Metkovi} na `ablje batake? Drvena }uprija.
Na kraju puta je Kre{evo.
Na kraju puta je samostan.
^itavo vrijeme mislim na fra Petra, na Kirkora,
fra Miju, Haima, ]amila i na Prokletu avliju.
Nekad je na brijegu izme|u Hali~a i Bosfora
bio ~uveni i stra{ni Depozito.
Poku{avam da se prisjetim sun~anih obala da-
lekog Mramornog mora.
Depozito je mogao biti na prostranoj padini vi{e
Tophane.
Mogao je biti i u krugu napu{tenih jednospratnih
kasarni starog Rumelijskog nizama, u malim i vla`-
nim avlijama po kojima se petkom i nedjeljom do
podne skupljaju buljuci izgubljenih i poro~nih cari-

112 113
gradskih ljudi i nude i tra`e, krijum~are, drijemaju, Crtaju}i mislim na djetinjstvo, na porodi~ni al-
kupuju, prodaju i preprodaju ha{i{, opijum i heroin. bum i ozbiljne ~ike zaustavljena pokreta i uko~ena
Mogao je biti negdje u okolini visoke i tvrde pogleda pred krupnim okom so~iva i crnim pok-
kule Galate, u onom isprepletenom i dozla Boga rovom provincijskih vol{ebnika. U dugim popod-
zamr{enom ~voru izlokanih strmih sokaka, dugih nevima mala olovka preobra`avala je oficijale,
mahala i mra~nih ~ikmi, me|u stjeni~avim drvenim praktikante i suplente upara|ene pred "rikvandima"
ku}ama ~udnog izgleda i jo{ ~udnije arhitekture, punim balustrada, stepenica i saksija sa cvije}em
me|u du}anima krcatim polovnom i kvarnom ro- u p~ele, konduktere, generale na konju i tetrijebe
bom, me|u fijakerskim kosturima i olupinama i na grani.
vje~no dokonim i pospanim ljudima. Ki{a je prestala.
Slike se mije{aju, rastu, prepli}u i gube o{trinu, Kraji~ak plavog neba u daljini.
istinitost i boju. Desno su velike crne {ume.
Poku{avam da ~itam novine. Lijevo su prve ku}e kre{evske.
Oglasi, konkursi, ~itulje… Na rubu puta, opranih malih prozora, okre~ene,
Od duga vremena zadriglom halfu sa sedme bijele i ~iste pod sme|im drvenim krovovima, ku}e
strane skidam dres, crtam brkove, obla~im habit, su neke ~udovi{ne pti~urine staklenih o~iju, bijeloga
pravim tonzuru, poja~avam obrve, dodajem kru- trupa i dugih crnih krila.
nicu… ^ar{ijom idem prema samostanu.
Takav je mogao biti fra Rafo, fra Mijo ili neki Redovi }epenaka, divanhana, taraba i zastrtih
drugi kre{evski ili fojni~ki fratar. prozora. Male avlije pune cvije}a i bijele kaldrme.
Istaknutom diplomati sa tre}e strane uglednog Nekad je ovo bila ~ar{ija ~uvenih kova~a.
dnevnika prvo skidam ko{ulju i {e{ir. Poslije za- Dugo stojim pred jednom avlijom i brojim kru-
crnim kragnu, ostavljam kravatu, crtam fes, crtam pan kamen kaldrme.
mantiju, popravljam fes, dodajem lanac, pa krst, D`amija, berberin, obu}ar, zadruga.
pa jo{ jedan lanac, pa jo{ jedan krst… Na kraju ]epenci zatvoreni mandalom i te{kim kre{ev-
– orden cara austrijskog i visoki ni{an sultana os- skim katancima.
manlijskog. Kod "Lovca" svira muzika…
Takav je izgledao fra Grga. Na zidu jelen sa velikim rogovima.
Sjetih se najdra`e pri~e, Velipa{e ^erkeza, Mare U {anku punjena ptica.
Milosnice, sarajevske kr{le i razgovora fra Grginog "Svaka namjerno razbijena ~a{a…"
sa posljednjim carskim seraskerom u Bosni. "Bogat izbor doma}ih specijaliteta na `aru".
Na petoj strani nalazim novu `rtvu. @eljezni~ara Meso na ra`nju pe~eno, na panju sje~eno.
pretvaram u mu{ira, vezira i seraskera. "Lica u pripitom stanju ne mogu dobiti pi}a".

114 115
Dva mladi}a igraju tabli}a. Hodnici i{arani ru`i~astim cvjetovima. Uram-
Tiketi, novine, domine… ljena litografija na zidu hodnika. Mladi franjevac
Prolazim pored po{te, pored posljednjih redova napu}enih rumenih usana svira violinu pod svo-
zatvorenih du}ana, iza nekog razgra|enog i zapu{- dovima nekog balkona.
tenog dvori{ta punog `ica i perunike i uskom kri- Fratar se pred vratima prebire i dugo tra`i klju~.
vudavom stazom izbijam na malu tvrdim kamenom Uboga kre{evska }elija fra Grge Marti}a puna
podzidom u~vr{}enu zaravan. Na zaravni je crkva. gu{~ijih pera, moleraj na plafonu, drveni krevet u
Iza crkve je samostan. uglu, tri rasklimatane "alt doj~" fotelje, latinske
Mala Albina pokazala mi je put. knji`ice i narodne pjesmarice. [trosmajer sa pos-
Mala Albina ne voli bombone. vetom i car austrijski sa bakenbardima. Pu{ka, fer-
Kabasto i ru`no zdanje oja|enih sivih zidova mani, hand`ari, turpije, testere i teskere – ~itavo
i bijelo operva`enih prozora, li~ilo je prije na neku zlehudo bogatstvo malog brata kre{evskog i po-
malu fabriku miri{ljavog sapuna, radionicu svilenog tonjeg `upnika sarajevskog.
ve{a, ili katastarsku upravu, nego na starinski samo- Prije mnogo godina umro je u nekoj jo{ manjoj,
stan bosanskih franjevaca sa aharima, musafirha- skromnijoj }eliji samostanskoj i onaj razgovorni
nom i }elijama. fra Petar koji je bio ~uveni "saha~ija, pu{kar i me-
Vijekovima gra|en, dogra|ivan, paljen, ru{en kanik".
i prepravljan, iznevjerio je zauvijek sliku dugo i U crkvi, fratar mi pokazuje tri velike slike ob-
pa`ljivo gra|enu u mojoj ma{ti i zamijenio je krup- je{ene visoko pod svodom.
no i vidljivo ispisanom godinom posljednje dun|er- Tri crne, sme|e i sive povr{ine.
ske rekonstrukcije pod Austrijom. Vrijeme i vlaga oduzeli su slikama svaki smisao,
Ovako dotjeran, samostan je mogao biti upravna sadr`aj i boju.
zgrada nekog poljoprivrednog dobra, arsenal lu~ke Svaka od njih mogla bi u isto vrijeme biti i
kapetanije ili veterinarska stanica. skidanje s krsta, i blagovijesti i sveta porodica u
Fratar me do~ekao pred vratima. popodnevnoj {etnji, i ulazak u Jerusalem, i grupa
Fratar nije li~io ni na jednog kanonika sa mojih apostola na vikendu.
crte`a. Fratar je tvrdio da su sve tri slike skupocjene,
Omalen, mr{av ~ovjek pedesetih godina i sijedih da su pod za{titom dr`ave, i da ih je radio neki
vlasi, pu{io je sarajevsku "Moravu" i nosio nove ~uveni italijanski majstor ~ijeg se imena niko ne
`ute cipele na nogama. mo`e sjetiti.
Gvardijan je na Kiseljaku. Odlazim razo~aran, ljut i umoran.
Fra Grgina soba je na prvom spratu. Dok smo se opra{tali tri starice su se penjale
Pozdravite gvardijana. uskom stazom prema crkvi.

116 117
Crkveni muzej u koji su fratri vjekovima i de-
cenijama prikupljali i donosili }upove, testije, bar-
dake, stare katance, sind`ire, kre{evska klije{ta, be-
lenzuke, prstenje, brave i kantare – nisam ~estito
ni pogledao.
Odlaze}i okrenuo sam se jo{ jednom prema
groblju.
Za{to sam dolazio ovamo?
Gdje li je sahranjen fra Petar?
Mo`da njegovog groba i nema.
Ki{a je opet po~ela da pada.
Ve~era}u na Kiseljaku, ili u Fojnici.
Uostalom, kako se dogovorimo.

118
PISMA IZ AZIJE
AFGANISTAN
PUT U BAMIJAN

^itao~e, ako te jednoga dana neki vjetar, kara-


van ili "boing" nanese u centralnu Aziju, neizostav-
no oti|i u Bamijan, dolinu velikih Buda, u sjever-
nom Afganistanu. Bamijan stari Afgani zovu: Doli-
na suza. Budisti ka`u: Klanac jecaja. Jermenci: Mo-
abdik – Prokleti kraj.
Zaputi se od Kabula na sjever sve do ^arikara,
pra{njave i malehne, ali nadaleko ~uvene kasabe
sa svojih nenadma{nih majstora za izradu i obradu
no`eva, makaza i svakojakih sje~iva, pa onda od
benzinske pumpe, na desnoj strani duga~ke ~ar{ije,
prvim putem sa lijeve strane, skreni na zapad.
Zapamti da od ^arikara valja pre}i osamdeset
sedam sela, prebaciti se preko dvadeset ~etiri }up-
rije, obi}i ~etrnaest tvr|ava i sti}i u Top~ider, pos-
ljednje naselje pred ulazak u dolinu velikih Buda.
Top~ider se ni po veli~ini, ni po izgledu, ni po
~emu ne razlikuje od ostalih ubogih naseobina kraj
puta, osim po imenu {to mu je ostalo od davno
pomrlih tobd`ija slavnog osvaja~a hindustanskih
strana, sultana Nadira [aha, "sina svoga ma~a, unu-
ka svoga ma~a, praunuka svoga ma~a, ~ukunuka
svoga ma~a i sve tako redom". On nastani tu hrabre
artiljerce na obroncima snije`nog Hinduku{a pored
jednog brzog planinskog potoka.

123
Ako si dokon, zastani i uslikaj se u jo{ jednom
Top~ideru, ali bez platana, bez stare terazijske ~es-
me i Milo{evog konaka.
Od ^arikara drum je karavanski, lo{, krivudav
i neobezbije|en, neznatno mijenjan i dotjerivan od
vremena Ptolomejevih zemljopisa u kojima je opisi-
van "Svileni put". Ovuda su prolazile povorke bu-
disti~kih i nestorijanskih propovijednika i hodo~as-
nika zajedno sa kirid`ijama i trgovcima {to su iz
Kine podno Pamira prenosili dragocjene tovare svi-
le i adi|ara dolinom Bamijana, ~ak na Levant, u
Mezopotamiju i u Antiohiju. Nepotvr|ene su ostale
vijesti da je ovim stranama pro{ao i sveti Toma
na svom mukotrpnom putovanju u Indiju.
Prolazi}e{ nevi|enim predjelima veli~anstvene
pusto{i i divljine, podno i po vrhu ru`i~astih, sme-
|ih, `utih i crvenih brda, kao kroz zbirke dje~ijih
crte`a obojenih {arenim drvenim pisaljkama, ili mi-
mo slika najnaivnijih naivaca iz rumunskih sela
po Banatu.
Ne}e{ vidjeti ni travke, ni cvijeta – ni{ta {to
ima svoj vijek, trajanje i svoj kraj. Ekran je ispunjen
samo onim {to je ve} umrlo zauvijek, {to je bal-
samovano i skamenjeno, {to se vi{e ne}e mijenjati
dok je ovoga svijeta i vijeka. ^itava ta panorama
zastrta je plavim {atorskim krilom neba boje naj-
krupnijeg i naj~istijeg tirkiza. Vrijedilo je pre}i hi-
ljade i hiljade milja i da nema ni~eg drugog osim
ovog opojnog plavetnila. Samo ovdje shvati}e{ `e-
lju pobo`nih da se na kraju puta sa zemlje zauvijek
vinu u nebo.
Pred samim Bamijanom su ostaci logora neke
filmske ekipe koja je tu nedjeljama boravila i sni-

124
mala film "Jaha~i stepe". U filmu glavnu ulogu je visok 56 metara, drugi je ne{to manji i dosti`e
igrao je Omar [arif. On je kao i obi~no glumio visinu od 35 metara. Obojica su u odijelima gr~kih
neodoljivog ^apandaza, neku vrstu afganistanskog plemi}a, nemaju trbuha i nisu zagledani u svoj pu-
kauboja. Slavni glumac je negdje, na nekoj od terasa pak. Nastali su u vrijeme sna`nih uticaja helenizma
Hiltonovih hotela, na konferenciji za {tampu izja- u Afganistanu, kada su granice izme|u Olimpa i
vio: "Najdublji utisak na mene je ostavio put od Pamira bile jedva uo~ljive. Obojica stoje u velikim
glavnog grada Afganistana, Kabula do Bamijana, ni{ama u stijeni, uni{tenih lica do ispod nosa i
gdje je prije osam vijekova ratovao D`ingis-kan." veoma o{te}enih nogu do koljena. Ka`u da ih nisu
Tako su pisale novine. dirali ni Arapi, ni divlje horde D`ingis-kanove, nego
Kad ve} Omar [arif, neodoljivi ^apandaz, ili da su ih oplja~kali i unakazili sitni koko{ari i protuhe
neka vrsta afganistanskog kauboja u koloru i si- malehnih i bezna~ajnih prin~eva ~ija imena jedva
nemaskopu pomenu D`ingis-kana, podsje}a te na da je historija i zabilje`ila. Oni su sa njih i oko
velikog mongolskog osvaja~a D`ingisa, ~ije ime njih razvukli zlato, bisere i ostale dragocjenosti,
ni na jednom `ivom ni mrtvom jeziku svijeta ne koje su vijekovima darivali pobo`ni hodo~asnici.
zna~i ni{ta, ali na svim jezicima podjednako dobro Od podno`ja do Budinog tjemena imaju stepe-
zvu~i i ima ne{to {to u sebi sadr`i rat i ima sli~nost nice. Turisti se penju na glavu bo`anstva i slikaju.
sa rije~ima koje zna~e: veliki, neustra{ivi ili ne- Ja sam odbio da se bogu popnem na glavu.
pobjedivi.
Pri~ali su mi da je ba{ na mjestu gdje je lo- Pred Prvi svjetski rat suluda baba potonjeg afga-
gorovala ova filmska ekipa poginuo najmiliji unuk nistanskog kralja Amanulaha, naredila je da se Bu-
D`ingis-kana Moatugan, sin D`agatajev. dama potpuno raznesu lica. Hiljade i hiljade budis-
Prvi i jedini put veliki osvaja~, ubica i paliku}a ti~kih kalu|era i sve}enika `ivjelo je u }elijama
svetio se u Bamijanu li~no pogo|en i ucviljen. Posli- iskopanim u velikoj stijeni. Oni su tu bitisali osam
je smrti svoga voljenog unuka naredio je da se stolje}a u molitvama i razmi{ljanju. U~inilo mi se
pobije i sravni sa zemljom sve `ivo: ljudi, `ene, da se i sada osje}a miris njihovih uljarica u cijeloj
djeca, stoka, psi, ma~ke i ptice. Cijela oblast je u ovoj prostranoj dolini.
spomen njegovog unuka postala pustinja puna ru{e- Poku{ao sam dva puta da izbrojim sve }elije i
vina i nagomilanog kamenja i stotinama godina sva udubljenja u visokoj stijeni. Prvi put sam brojao
kasnije nekada{nja cvijetna i plodna dolina bila je do tri hiljade pa sa pobrkao i brojao ponovo. Drugi
pusto i nenaseljeno mjesto, Prokleti kraj: Moabdik. put sam imao jo{ manje sre}e, pa sam mirno zak-
Jedini pre`ivjeli svjedoci ovog klanja su velike lju~io da ih ima nekoliko hiljada.
Bude u stijenama Hinduku{a. Oni su uspravni, vitki Danas od ranog prolje}a do kasne jeseni ove
i okrenuti prema rijeci i obroncima Kohibabe. Jedan }elije nastanjuju hipici. Oni ovamo dolaze sa svih

126 127
strana svijeta. Ima ih iz Amerike, Australije, Evrope MRTVA VODA AMURDARIJA
i Jugoslavije. Ovdje u }elijama provode duge mje-
sece sami ili sa svojom porodicom.
^itao~e, nemoj se zbuniti kada ovdje sretne{
plavu `enu u {alvarama uvijenu u crnu bo{~u sa
djetetom na le|ima koja govori engleski, francuski
ili {vedski, sa ri|obradim divom kanadskog pori-
jekla u turbanu i u tiftiku. Na njegovim iski}enim Autobusi i kamioni u Afganistanu pravo su {a-
grudima vise brojanice od sedefa sa klju~evima reno ~udo na to~kovima.
od kola. Uvjeri}e{ se da danas sveta dolina nije I oni se poput ostalih automobila prave po fabri-
vi{e pusta i da se u sumrak opet pale uljarice u kama, ali za Afganistance fabrika obavi samo jedan
}elijama gdje su nekada `ivjeli budisti~ki kalu|eri dio posla. Tek kad njima padnu u {ake, ti autobusi
od kojih ovdje vi{e nema ni traga, ni glasa. i kamioni dobijaju svoj kona~ni oblik. Nikad nisu
Do{ao je novi svijet i nastanio Bamijan koji zadovoljni fabri~kom linijom, modelom i izgledom.
nije vi{e ni dolina pla~a, ni klanac jecaja, ni Moab- Ma{toviti Afganistanci autobusima dodaju jo{ mno-
dik – Prokleti kraj. go svog li~nog "dizajna". Da ih udese po svom
ukusu i svojim potrebama, oni skidaju, zamjenjuju
i dodaju nove dijelove i povr{ine koje u fabrici
niko nije ni slutio, a kamoli predvidio. Pored zavje-
sica, praporaca, lan~i}a i gajtana, oni, metalni auto-
bus ili kamion, pretvore u veliki drveni sanduk
nalik na nekakav ogroman trpezarijski kredenac
pogodan za prijevoz putnika i slikanje svakojakih
prizora iz `ivota i oko `ivota.
Tu su uslikani i njujor{ki oblakoderi, i japanski
{inobusi, i {adrvani u Granadi, i rajske ptice, i {en-
brunski perivoji, i Meka i Medina, i }uprija na
Temzi, i lavovi i tigrovi, i avion sa deset motora,
i maharad`a na slonu, i bojni brod "Misuri" i jo{
sijaset svakojakih kontrafa.
Voza~ka kabina obi~no je ure|ena ne{to druk-
~ije i li~i na bogomolju ispunjenu pobo`nim zapi-
sima i savjetima za `ivot i na ovom i na onom

128 129
svijetu. Kad sve ispadne kako valja, onda autobus
izgleda kao Tad`mahal, ili neki jo{ kitnjastiji mau-
zolej na to~kovima.
U takvim kulisama prepunim ljudi kre}u vozila
svakoga dana besprijekornim asfaltnim drumom iz
Kabula, preko Salanga, kroz Hinduku{, do Kunduza
i dalje do Amurdarije i sovjetske granice.
Privlegovani se voze na krovu uvijeni u }ebad
i svakojake ko`uhe i prnje, a ostali su nabijeni u
utrobu ove {arene putuju}e kutije. Ja nisam bio
me|u privilegovanim.
Sjedim me|u mrkim gor{tacima ~ija lica nabo-
rana od sunca, vjetra i hladno}e li~e na stare drvene
{krinje ili dijelove pohabanih ko`nih kofera. Na
glavama imaju turbane i svi su u ameri~kim vojnim
uniformama sa ostacima podoficirskih i oficirskih
oznaka i nazivima jedinica jo{ iz vremena ratovanja
ameri~kog Sjevera i Juga. Niko ne nosi ~arape, ali
poneko ima papu~e. @ene su u ~adorima ili {atorima
(kako se ovdje zovu fered`e) uvijene od glave do
pete. Njihovi mu`evi li~e mi na krijum~are mumija.
Jedva sam primijetio i nekoliko hipika na pred-
njim sjedi{tima. Stigli su ~ak ovamo da se izbave
od dosade i ~amotinje raznih Kopenhagena, Mel-
burna ili Amsterdama. Nekim ~udom u ovoj kutiji
nije bilo djece.
Pred Salangom bilo je vrijeme podnevne mo-
litve. Autobus se zaustavio. Neki putnici su se pred
molitvu prali otopljenim snijegom. Sunce je ne-
milosrdno pr`ilo. U hladu je bilo sve zale|eno.
Hipici su me podozrivo gledali. Mo`da su mislili
da sam i ja jedan od njihovih, ali odnekud ovamo
zalutao ~ak iz devetnaestog vijeka.

130
Asfaltni drum ulazi u galerije i primi~e se srcu Medejaca, Skita, Epitalita i Huna ovdje je krvarilo
Hinduku{a. Ovaj put u Afganistanu gradili su Sov- bar dva puta toliko plemena i naroda koji poput
jeti i probili tunel kroz planinu na visini od 3364 Medejaca, Skita i Huna vi{e i ne postoje.
metra. To je tunel na najve}oj visini u bijelom Neki dan sam stajao na obalama rijeke Inda i
svijetu i pravo je ~udo dobrog neimarstva. Poslije u`ivao u smaragdnoj boji njegove vode, bjelini nje-
ovog sovjetskog podviga i Amerikanci su gradili govog pijeska i zelenilu njegovih obala. Ovdje kao
dobre puteve po Afganistanu. da nema ni boje, ni dna, ni obala. Amurdarija kao
Na drugoj strani planine bilo je i ve}ih sela da postoji samo za povijest da opominje na Alek-
kraj puta i mnogo vi{e karavana kamila na asfaltu sandre, D`ingise, Timure, Envere i hiljade malih
i pored asfalta. Pred kamilama su i{li magarci i ukoljica i krvopilaca ~ija imena jedva da iko pamti.
predvodili karavane. Nisam se tome za~udio. U~inilo mi se da ova voda postoji samo za zem-
Na sjeveru ima sve vi{e Uzbeka i Turkmena. ljopis, i da se ne bi mijenjali nastavni programi,
Njihove ku}e su i ovdje od blata, ali ima i poneko {kolski ud`benici i geografske karte.
kube, pa me odnekud podsje}aju na naselja u dolini Na ruskoj obali stoji avetinjski usamljena zgrada
svete rijeke Jordana. U ovim tro{nim hud`ericama posljednje `eljezni~ke stanice. Daleko iza nje kao
jedva da se lak{e i udobnije `ivi nego u crnim da se naziru oronule kupole Buhare i Samarkanda.
nomadskim {atorima od kamilje ili kozije dlake. Oko afganistanske carinarnice promi~u opet ne-
I sve tako, i dalje tako, i sve nalik – do Amur- ki ljudi u {arenim turbanima i ameri~kim {injelima.
darije. I u centralnoj Aziji gubi se narodna no{nja, pa
dr`ava uvozi godi{nje za milion dolara otpisanih
Ima nekih rije~i koje su mi ostale duboko u ameri~kih vojni~kih ~ak{ira, koporana i kaputa.
sje}anju, a koje nisam ni tri puta u `ivotu izgovorio. Jedina utjeha, bajagi, u ovoj beskrajnoj pustinji
Jedna od tih neobi~nih rije~i je i – Amurdarija. bile su mi snije`ne padine Pamira ~iji vrhovi ulaze
Pre|oh hiljade i hiljade kilometara da se podsjetim pravo u nebo. On je lebdio negdje na istoku kao
na jednu takvu rije~ i da svojim o~ima vidim rijeku krupan tovar izme|u neba i zemlje.
iz gimnazije. Zagledan u njega obnovio sam jo{ jedan stari
U predjelu sumornom i mrtvom, punom `utog mit. Na ovoj nerazgovijetnoj granici zemlje i neba,
pijeska, le`i jedna ustajala voda uramljena glibom. na krovu svijeta, na Pamiru boravili su i razmno-
U toj rijeci se odavna vi{e ni{ta ne ogleda – ni `avali se praotac Adam i pramajka Eva po{to su
nebo, ni ptica, ni ~ovjek. Stolje}ima su preko ove zauvijek najureni iz raja. Na krovu svijeta bila je
vode prolazili ratovi, pusto{enja, pokolji i plivali prva obljuba; tu negdje je i Kain ubio Avelja; ovdje
le{evi. Mo`da na Zemlji ima mjesta gdje se jo{ su po~eli i prvi bratoubila~ki ratovi.
vi{e ljudske krvi prolilo, ali ne vjerujem da ima Daleko odavde na zapad je Ararat gdje se izba-
bjednije pozornice na kojoj se sve to odigralo. Pored vio Noje, sedamnaesto koljeno Adamovo.

132 133
Daleko na jugu je velika pustinja kojom je lutao NI RAJ, NI KRAJ PUTOVANJA
Avram, sedamnaesto koljeno Nojevo.
Negdje na sredini puta je Palestina u kojoj su
`ivjeli Josif i Ana, sedamnaesto koljeno Avramovo.
Drugi mitovi govore da je sve to bilo na drugom
mjestu, pa ima i po jedna pri~a o gori Safonu, o
dolini Hebranu i pustinji Arefatu.
Po~etkom pro{log vijeka `ivio je jedan "Mlad
i sjajan" {kotski oficir, radoznali putnik i neumorni
diplomatski agent. Neobuzdana radoznalost i sklo-
nost tajanstvenim i mra~nim poslovima dovela ga
je u daleki, nepoznati i nepristupa~ni Afganistan.
Putnik je dolazio iz Hindustana u namjeri da
preko Pe{evara, Kabula i Balka ode u drijevnu Bu-
haru. Bio je drugi po redu Evropljanin, koji je ikada
nogom kro~io u ovu zemlju. U zapisima koji su
ostali iza ovoga darovitog pustolova i obavje{tajca
ima i ova re~enica: "Kabul je bio pravi raj svih
mojih dosada{njih putovanja."
Siromah ser Aleksander Berns, "mladi i sjajni"
{kotski oficir tada nije ni slutio da }e ba{ iz Kabula
oti}i pravo u pravi raj i to drugog novembra 1841.
ili 1219. godine po muslimanskom kalendaru, napu-
njen olovom preko svake mjere i potrebe.
Iza prvog Evropljanina koji je boravio u Afga-
nistanu, izvjesnog doktora Vilijama Murkrofa, nije
ostao nikakav zapis, ali ostalo mu je zato tijelo da
u miru po~iva tu negdje oko Balka.
Ja nisam tre}i koji je ovamo stigao iz Evrope,
ali ni Kabul nije za mene raj svih mojih putovanja.
Vidio sam i mnogo ve}ih, i mnogo ljep{ih gradova
po bijelom svijetu, ali nikada nisam bio u nekoj
prijestonici propetoj na visinu vi{u od Lov}ena,

134 135
ni u gradu ~iji su svi dani u godini vedri i sun~ani, Ovdje se za jedan dan odigra vi{e predstava
ni u naselju koje se na moje o~i istovremeno raspada nego u novinama i na malim ekranima za ~itavu
i gradi. godinu.
Kabul je jedan od najstarijih gradova na svijetu, Vijekovima je ovdje tako, jer Kabul je odavno
pominje se i u starostavnim spisima Veda, ali na bio velika raskrsnica karavanskih puteva. Kirid`ije
moju sre}u za svoj dugi vijek i slavnu pro{lost i trgovci prolazili su sa svakojakim espapom sa
nije sa~uvao mnogo vidljivih i opipljivih dokaza, juga na sjever i sa istoka na zapad. Trgovina je
nego je sve u pri~i i predanju, u legendi i mitu, povremeno cvjetala ili opadala ve} prema vremeni-
po du}anima i po sokacima, ili skriveno duboko ma i prilikama, ali uvijek bila cijenjena, njegovana
pod zemljom, pa putnik i namjernik bar ovdje ne i razvijena do ne~uvene vje{tine kupovine i prodaje.
mora padati s nogu obigravaju}i sijaset memorijala Pravo je ~udo {to se po ovim du}anima i oko
i eskorijala, topkapisaraja i versaja, kastela i klos- njih mo`e vidjeti, na}i i kupiti. Na ogradama i
tera, koloseuma i muzeuma. trotoarima prodaju se ~uveni tepisi nenadma{ne iz-
Kabul je velika pijaca centralne Azije po kojoj rade, boje i {ara, pored gomila arpad`ika; astra-
vrijedi natenane i serbes bazati i tumarati u gomili hanske bunde od krzna karakul-ovaca sa Pamira
Tad`ika, Pa{tuna, Uzbeka i Hazara kao po nekoj uz brda bostana; engleski {tofovi od sorte koju je
d`inovskoj vitrini ~ije su stranice sklepane od tro{- te{ko prona}i i u Parizu i taze simiti i somuni;
staro oru`je kojim bi se mogle snabdjeti ~itave
nih zidova ku}a i avlija kao u`ivo i do tan~ina vojske za bitku na Marici. Neki dan je na pijaci
prenijetih predjela sa crte`a Ljube Ivanovi}a, na- bilo i svje`e iskopanih malih i velikih kipova Bude.
stalih negdje u Ki~evu ili okolini. Na njihovim tajanstveno nasmije{enim licima os-
Ovdje se mo`e `ivjeti i bez novina, i bez bio- talo je jo{ tragova zemlje. Bo`anstva su bila nami-
skopa, i bez "Gradi}a Pejtona", oma|ijan `ivim jenjena {irokoj potro{nji.
slikama i prizorima sa sokaka, o{amu}en bogat- Kabul je u svojoj dugoj pro{losti bio i nadaleko
stvom bezistana, opijen mirisima bazara. ~uvena pijaca robova.
Tu se na svakom koraku mo`e{ sudariti sa `ivim U starom bezistanu, nekada najljep{em i naj-
~ovjekom koji je upravo pobjegao iz Starog zavjeta bogatijem u cijeloj Aziji, prodavalo se roblje do-
da u ~ar{iji za trenutak ne{to vidi, ili kupi. Ti bib- vo|eno sa svih strana svijeta. Bezistan je postojao
lijski mrki starci dugih bijelih brada uvijeni u kaf- sve do prije stotinjak i ne{to godina kada su ga
tane i umotani u turbane, `iva su slika i prilika razorili i zapalili Englezi, ne da bi sprije~ili po-
nekog Mojsija, Avrama ili Josifa koji se izme|u stojanje ropstva i prodaju robova, ve} u pohodu i
automobila i zaprega po ovim ulicama i trgovima, namjeri da ove nepokorne i ratoborne Afgane pre-
kre}u suvereno i sigurno kao po vjeronauci. tvore u svoje roblje.

136 137
Na toj pijaci nekada su boja, rasa i pol bili
presudni za odre|ivanje cijene, koja je opet zavisila
i od jo{ pone~ega najvi{e od vje{tine prodavca i
lakovjernosti mu{terije. Prije nego {to bi ih doveli
i izlo`ili na pazaru, prodavci su ih ude{avali, uljep-
{avali, {minkali, podmla|ivali na razne na~ine kao
svaku robu. Sve su to ~inili da bi mu{teriju obmanuli
i u godinama, i u ljepoti, i u zdravlju svoga espapa.
Znala su se odre|ena svojstva i osobine svakog
naroda i svake rase. Abisinci su odnekud smatrani
kao kradljivci. Mongoli su se pro~uli po lukavstvu
i istrajnosti. Najbolji kuhari dovo|eni su ovamo
iz Sanda. Turci su bili, kako se vjerovalo, rasipnici.
Persijanci su cijenjeni kao najljep{i i najokretniji
robovi. Za Kineze se govorilo da su }utljivi i mudri.
Mislilo se da crnci jedino znaju da pjevaju i igraju.
U desetom vijeku cjenovnik je izgledao ovako:
za jednog mladog Abisinca pla}alo se bez cjenkanja
dvadeset zlatnih dinara, crnac trideset dinara, a od-
mah zatim crnkinja trista dinara. Bijela `ena hiljadu
i vi{e dinara, i kad ni{ta nije znala da radi.
Izuzetno visoko mjesto u cjenovniku imali su
evnusi, neophodna i sigurna ~eljad za ~uvanje hare-
ma. Dovo|eni su iz Indije, Afrike i sa Sjevera. Na
njihovu cijenu povremeno je uticao jedino ve}i pri-
liv zarobljenih gr~kih kalu|era koje su Vizantinci
po pravilu {trojili da bi njihove `enskinje bezbjedno
posje}ivale crkve ne dovode}i u pitanje doma}inovu
~ast i obraz.
Lutaju}i Kabulom drugoga dana do|oh slu~ajno
do razvalina toga staroga bezistana tra`e}i kujun-
d`ije i prodavce srebra i zlata. Opet nai|oh na staro
oru`je: ko{ulje od pancira kroz koje nijedna strijela

139
ne mo`e da prodre, kacige i {titove od gvo`|a i ^AROBNA VISORAVAN
debele ko`e, krive sablje majstorski iskovane, hele-
barde, topuze, buzdohane i prangije – najmodernije
ubojito oru`je i posljednju rije~ ratne tehnike!
Po ru{evinama i ugarcima ostalim iza po`ara,
te{ko je zaklju~iti kakav je i koliki je bio taj ~uveni
bezistan. U rupama i bud`acima ima jo{ radionica
i svakojakih zanatlija, ali od njegovog sjaja, rasko{i
i ljepote nije ostalo ni traga. Jedini opis njegovog Dangubim ve} mjesec dana po Kabulu i okolini.
izgleda, njegovog sjaja i ljepote ostao je sa~uvan Ne poku{avam ni{ta da u~im, zapanjen ~injeni-
u zapisima ser Aleksandra Bernsa, "mladog i sjaj- com da u ovoj brdskoj kraljevini narodi govore
nog" {kotskog oficira. trideset dva jezika.
Zavidim darovitom [kotlan|aninu {to je vidio Svijet je mahom nepismen, ali u Kabulu ipak
i opisao jednu ljepotu vi{e od mene. izlazi ~etrnaest {to dnevnih {to nedjeljnih listova.
Pomoli}u se ve~eras da ovdje ne bude ni raj, Ne idem u bioskope po kojima igraju indijski
ni kraj mojih putovanja. kalamburi, ali ni u pozori{te u kome se prikazuju
Molijer i Gogolj.
Po sokacima u pri~i i dokolici za~as se sazna
sve {to se zbiva s kraja na kraj njihovog kraljevstva
dva puta ve}eg od Francuske.

Afganistan je kraljevina. Kraljevstvom kraljuje


kralj. Kralj je umjeren, mudar i pravi~an. Kralj se
zove Muhammed Zahir {ah. Kralj je vojnik i agro-
nom. Kralj je izvrstan teniser, najbolji skija{, naj-
bolji lovac i ribolovac i najugledniji farmer. Narod
voli svoga kralja.
Mnogi velika{i, ipak, sanjaju o republici.
Kraljev je dvor usred Kabula. Oko ba{~e je
ograda, na ogradi je kapija, pred kapijom je stra`a,
iza stra`e je dvor, u dvoru je kralj. On odavde
upravlja sa oko sedamnaest miliona du{a. Od tih

140 141
oko sedamnaest miliona, tri ili ~etiri su nomadi i
s njima ne upravlja niko…
Svi popisi, inventure i statistike na Istoku su
nesigurni i varljivi, i niko, pa ni sam kralj ne zna
koliko ima svoga naroda.
Njegova prijestonica je razasuta po velikoj po-
ljani i okru`ena vje~no bijelim obroncima Hindu-
ku{a. Kroz Kabul proti~e rijeka koja se zove isto
kao i grad, i dijeli ga na dva dijela. Jedan je drevan
i veli~anstven u svom raspadanju, drugi je nov,
bezli~an i bezdu{an kao i svi novi gradovi na svijetu.
U tom novom dijelu `ive mahom stranci i uljezi,
isto tako bezli~ni i bezbojni. Oni su pravi jad i
~emer u pore|enju sa biblijskim starcima na drugoj
obali rijeke. Svuda po svijetu starost donosi nemo}
i bolest, osim u ovim brdima. Ovdje su ljudi naj-
ljep{i tek poslije {ezdesete godine. Visoki i vitki,
obrasli u duge kovrd`ave brade i uvijeni u platno
li~e na mesije i proroke, zvjezdo~ace i ~udotvorce
koji jo{ lutaju po zemlji i najljep{i su spomenici
u Afganistanu.
S njima se ne mogu porediti ni mostovi, ni
hamami, ni bogomolje. U Kabulu i nema velikih
i bogatih d`amija. Kao da je ovaj narod vjerovao
da je i Bog ubogi siromah poput njih, pa mu nije
ni podizao hramove koji bi ga zasjenili svojom
veli~inom i bogatstvom. Kabulske d`amije jedva
su ve}e i upadljivije od ostalih ku}a. Jedna jedina
d`amija vrijedna je pomena i dostojna pa`nje. Ona
je u jednom novom naselju, ima vitko munare, sva
je u arabeskama i podigli su je prije nekoliko godina
Sovjeti. Sovjeti su podigli tu neku veliku politeh-
ni~ku {kolu, ili neki nau~ni centar dostojan svake

142
prijestonice u svijetu i u sredini tog malog grada prema jednoj umornoj civilizaciji. Spremnost hipika
d`amiju nevi|ene ljepote i oblika. da `ive na isti na~in kao i doma}a ~eljad otvorila
Kabul nije samo prijestonica silnih naroda, rasa je srca ovih gor{taka prema do{ljacima.
i plemena koji `ive u Afganistanu. Kabul je i glavni U velikoj odaji "Grin" hotela, zastrtoj skupo-
grad velikog me|unarodnog hipi-plemena. Ovdje cjenim tepisima iz Buhare, upoznao sam jednog
borave hiljade mladih Evropljana, Amerikanaca, malog Francuza. On i njegova djevojka bili su obu-
Australijanaca, Filipinaca, da bi uskoro postali sna`- ~eni kao Afganistanci. Sjedili smo na tlu, pu{ili
na i jedinstvena bratija.
Nekad je kraljevski grad Katmandu bio premac
Kabulu, ali mnogi hipici napustili su Katmandu
ljuti {to se ovo gnijezdo u Himalajima naglo ameri-
kanizira i kvari, pa se polahko opredijeli{e za stari
dobri Kabul i zemlju, u kojoj je svaki ~ovjek slo-
bodan da se sam opredijeli izme|u dobra i zla.
"Nuristan", "Arijana", "Balk", "Grin", "Gazna-
vi" i jo{ desetine hotela podignuti su ili sklepani
preko no}i da prime jedan mladi narod koji bje`i
od zala civilizacije i mu{terijskog i potro{a~kog
dru{tva. U ovim hotelima rijetke su jednokrevetne
i dvokrevetne sobe. To su mahom odaje sa dvadeset
i vi{e le`aja u koje se mo`e smjestiti ~itavo jedno
bratstvo i do mile volje u`ivati u svakom zabra-
njenom vo}u. Do droge se mo`e slobodno i lahko
do}i kao do svake {e}erlame, ili do hamajlije protiv
uroka. Ha{i{ se prodaje u obliku manjih karamela,
ili nekih sitnijih bombona.
Afganistanci su hrabri i otmjeni ratnici koje je
pro{lost nau~ila da budu nepovjerljivi prema stran-
cima. Oni i danas rijetko i samo od nu`de zalaze
u nove dijelove grada u kojima `ive stranci. Me|u-
tim, hipike su primili u svoju zemlju kao jo{ jedno
prijateljsko, mirno i blagonaklono pleme. Tome je
mnogo doprinijela zajedni~ka sumnja, zazor i prezir

144 145
ha{i{ i pili ~aj. Ovdje je vi{e od godinu dana i U Afganistanu je vidio toliko divnih visoravni
uporno traga za Orlovim gnijezdom, davnom po- da bi svaka od njih mirne du{e mogla biti rajska.
stojbinom ~uvenog Hasana Sabaha koga su krsta{i Prezimi}e u Kabulu. @ivje}e skromno i hrani}e
prozvali – starac sa planine. se oskudno poput ostalih Afganistanaca, pa }e na
Na svom putu prema dvoru Kubulaj-kana Marko ljeto opet krenuti na duga i zamorna putovanja.
Polo je u ovim gudurama i klancima nabasao na Ko zna dokle }e ostati ovdje tragaju}i za rajskim
Orlovo gnijezdo. Od njega je ostala skoro jedina proplankom.
bilje{ka "o starcu sa planine". On je u Parizu studirao arheologiju, pa su mu
U mladosti veliki jaran pjesnika Omera Hajama, dodijale sve te starudije i odlu~io je da se posveti
Hasan Sabah se docnije odmetnuo u svoju polu- tra`enju istine, meditaciji i zoroastrizmu.
tvr|avu, polutekiju Kasr Alamut, na jednom pro- Bila je pono} kada smo se rastali. Ukrutio sam
planku vi{em od 3.000 metara. Marko Polo je taj se od ha{i{a.
proplanak opisao kao rajski predio pun mladih `ena Sa sahat-kule u dvorskoj ba{~i izbijali su ~asovi.
koje su slobodno `ivjele u dru{tvu Hasanovih der- Svi mudri ljudi u Kabulu navijaju svoje ~asov-
vi{a potpuno pot~injenih njegovoj volji i vlasti do nike po ovoj sahat-kuli iz dvorske ba{~e.
smrti. "Starac sa planine" neprekidno je drogirao
svoje pleme i dr`ao ga u potpunoj ekstazi. U dubo-
koj obamrlosti misli i osje}anja, Hasan ih je ubijao
obe}avaju}i im trajno rajsko naselje na nebu, ili
ih je pomo}u ha{i{a nagonio da ubijaju njegove
mnogobrojne protivnike. "Orlovo gnijezdo" bilo je,
istovremeno, tajna i progonjena vjerska sekta veo-
ma naklonjena Ismailitima i zloglasno dru{tvo ubica
i razvratnika. Krsta{i su im dali ime po biljici ha{i{u
– hasasen, asasen – ubica.

U trinaestom vijeku "Orlovo gnijezdo" razbili


su Mongoli, ali bratija se razbjegla na sve strane
i jo{ dugo odr`ala u Indiji, Persiji, Siriji i Africi
kao obnovljena vjerska sekta Nizarija.
Mladi Francuz ljetos je obi{ao pola sjevernog
Afganistana, uzalud tra`e}i rajsku visoravan i ostat-
ke tvr|ave zloglasnog Kasr Alamuta.

146 147
HILJADU I JEDNA TUGA rotinjske domove `ivahnih i nadaleko ~uvenih ko-
njanika i ljutih mejdand`ija.
Oko naselja spokojno lje{kare kamile i odmaraju
se od napornih dalekih putovanja. Za mnoge Evrop-
ljane kamila je egzoti~na i pomalo smije{na i trapava
spodoba iz Bremovog @ivotinjskog carstva, ili ~ud-
ni stanovnik zoolo{kog vrta, ili grbavo stvorenje
Valja pre}i Hinduku{, pa dugo putovati ravni- iz romana Karla Maja.
com dok se u daljini ne uka`u kao ~ivit modra Za `itelje ovih gudura i stepa, ona ako i nije
kubeta Mezari{erifa. skoro sve, onda je najvrijednije i najdragocjenije
Jutros sam pokupio svoje prnje i sabahile krenuo {to oni imaju. Kamila je prijevozno sredstvo za
na sjever. Grad Kabul je jo{ spavao, pa se od njega putnike i kabaste terete, i po putu, i po bespu}u.
nisam ni oprostio. Njena izdr`ljivost prevazilazi svaku na{u zamisao.
Danas treba prevaliti silne klance i klisure, pa Njeno mlijeko se pije. Njenu mokra}u daju djeci
onda dugo putovati stepom dok se negdje sa za- umjesto ribljeg zejtina ili tonikuma. Njena balega
padne strane ne uka`e ~udesni Mezari{erif, malo je sagorljiva poput drveta ili lo`ulja. Najzad kad
poznat i jedva uo~ljiv u zemljopisu, ali zato velik sve iz nje izvuku, zakolju je i pojedu njeno meso.
i slavan u vjeronauci. Od njene dlake naprave odje}u, pokriva~e i {atore,
Opet ~itavim putem molitve, nomadi, kirid`ije a od njene ko`e obu}u, torbe i zastira~e. Kamila
i ~obani. je istovremeno i kamion, i dragstor, i supermarket,
Opet put besprijekorno asfaltiran i opet pokraj i selfservis. Kad je na kraju izgube, svi je dugo
puta grobovi veselo oki}eni {arenim zastavama pri- oplakuju kao trajan gubitak bogatog posjeda. Nisu
vezanim na duga~ke pritke. U tim grobovima kraj- joj dali slu~ajno ime: kamila – potpuna, ili savr{ena.
puta{ima po~ivaju u miru ubogi putnici karavana
~ija se zvijezda naglo ugasila u ovim neizmjernim
daljinama i prostorima da nijemo, ali `ivopisno Kako sam prilazio Mezari{erifu bilo je sve vi{e
opominju prolaznike na neodoljivi, ali i neumitni putnika. Mnogi su glasno molili i plakali. Pribli-
kraj svih na{ih tumaranja i putovanja. `avao sam se gradu na ~ijem velikom i jedinom
Sa obje strane puta su rijetka naselja Tad`ika trgu po~iva najve}i junak i najtragi~nija li~nost Is-
iste boje i kakvo}e kao i stepa iz koje su ponikla. lama – Hazreti Alija, Muhammedov ne}ak, prvi i
Na~injena su od umije{ane i nepe~ene zemlje, pa najvatreniji musliman, mu` Muhammedove milje-
izdaleka ve}ma li~e na goleme izrasline i pri{teve nice Fatime, ~etvrti kalifa muslimana, prvi imam
u predjelu oboljelom i pustom, nego na ~iste si- [iita i otac bla`enih mu~enika Hasana i Huseina.

148 149
Vidio sam mnogo mauzoleja i Bo`ijih ku}a raz-
nih vjerozakona i na Istoku i na Zapadu, ali grob
i bogomolja sagra|ena ovom velikom Muhamme-
dovom ratniku i apostolu prevazilazi sva moja o~e-
kivanja. Nisam ni slutio da }e ovdje usred stepa
Turana neki neznani neimar smo}i toliko blaga,
mjere i ma{te da stvori ovakvu ~aroliju. Imao je
pravo jedan francuski arheolog kada je rekao da
u Afganistan vrijedi do}i ako ni radi ~ega drugog,
ono da se vidi ljepota stare fajanse kojom je ob-
lo`eno ovo turbe i ova d`amija. @ao mi je {to se
na mome crte`u ne mogu vidjeti i boje Mezari{erifa
– svetoga groba.
Bio sam na mnogim slavnim grobovima gdje
se prodaju ulaznice, i na svetim mjestima gdje se
hodo~asnicima izdaju uvjerenja i potvrde, i na gro-
bovima pred kojima se satima organizovano ~eka
u duga~kim redovima, ali jo{ nisam vidio grob na
kome se i poslije vi{e od hiljadu godina usrdno i
skru{eno moli, pla~e, jeca, uzdi{e i nari~e, kao da
je pokojnik maloprije preminuo, kao da je prije
nekoliko trenutaka ovdje sahranjen i kao da je sva-
kome od ovih ljudi, `ena i djece bio vi{e nego rod
ro|eni. Kao da je djeci bio majka, majkama jedinac,
o~evima mjezimac.
Muhammed je iznenada preminuo i nije stigao
da iza sebe ostavi oporuku, niti je odredio svoga
nasljednika.
Mnogi muslimani `eljeli su da ga naslijedi Haz-
reti Alija, ali umjesto Alije do{li su redom i Abu
Bekir, i Omer, i Osman. Borbe oko Muhammedo-
vog nasljednika bile su dugotrajne i krvave. U tim
borbama u~estvovali su i ro|aci, i `ene, i pristalice,

151
i protivnici. Kalife su jedan za drugim na tajanstven Ulazim u grad nevi|en i neopisan. @ao mi je
na~in nestajali ili ginuli. Alijin Kalifat do{ao je {to nemam vi{e prostora da o njemu pri~am i da
poslije duge i te{ke borbe sa ro|acima iz ku}e ga natenane proslavljam.
Omajada. Najzad, po{to je postao kalifa kao di- Idem nasumce prema nekom i neodre|enom
rektan Muhammedov nasljednik i potomak, Alija mjestu odakle se {iri neodoljivi miris pe~enog mesa.
je ubijen u Mezopotamiji, na molitvi, u oazi Kufi. Putem mi u povjerenju re~e jedan apotekar da
Zlo~in je djelo jednoga pristalice i pla}enika Oma- ovo i nije pravi grob islamskog junaka i veliko-
jada. mu~enika Hazreti Alije i da je legenda o potajnom
U strahu da du{mani ne oskrnave Alijin grob, prijenosu njegovog tijela na le|ima kamile nepro-
njegove prista{e potajno na kamili prenije{e nje- vjerena i nesigurna kao i tolika druga predanja.
govo tijelo i sahrani{e ga ~ak ovdje. Tako je nastao Ostao sam zaprepa{}en.
Valja mi i}i tri hiljade milja na jugozapad prema
raskol me|u muslimanima koji se podijeli{e na Su- Eufratu do grada Ned`efa, na ivici pustinje Kerbele,
nite i [iite. negdje u blizini Bagdada, pa preko Kufe do}i do
Pod najvi{om kupolom postavljen je veliki sar- pravog turbeta u kome po~iva Hazreti Alija.
kofag prekriven purpurnom ~ohom. Oko ove sveti-
nje stotine i stotine ulema, hafiza i mula glasno
izgovaraju sure iz Kur’ana. Njihova uplakana lica
jedva nazirem u odsjaju mno{tva svije}a. Stigao
sam i prisustvujem najve}em skupu tuge i `alosti
na svijetu.
Jedva se probijem kroz silan svijet i izlazim iz
turbeta kroz zlatna vrata. Na izlazu jedan mi Uzbek
pokazuje jo{ neke zna~ajne grobove. Rukama mi
obja{njava njihov zna~aj i ulogu u povijesti islama.
Po njegovim pokretima ne mogu ta~no da razaznam
jesu li te junake i velikomu~enike posjekli Englezi,
ili su ti junaci i velikomu~enici pobili mnogo Engleza.
Spu{ta se mrak i silan narod se opra{ta od groba
i polahko razilazi.
Odlazim i ja preko trga prema bazarima i uli~i-
cama punim zaprega, ~eza, {arenih fijakera i oki-
}enih konjanika.

152 153
TAKO JE GOVORILA @UTA KAMILA Umije{an u gomilu vatrenih navija~a, danas ov-
dje u drevnoj prijestonici Arijevaca mogu do mile
volje gledati ove ~udne mejdane.
Mejdand`ije su i mnogo ve}e i mnogo ja~e od
obi~nih pijetlova, ro|enih samo za dobru ~orbu ili
za paprika{. Ovi horozi su od nekog posebnog soja
koji se za tu~njavu naro~ito odgaja. Oni skoro i
^itavo jutro ~u~im na nekom pra{njavom trgu nemaju krijestu. Vratovi su im duga~ki i veoma
i gledam borbe pijetlova. jaki, a kand`e su im mo}ne i ubojite da ih u supi
me|u doma}im rezancima ili me|u knedlama od
U Balku, glavnom gradu Baktrije, drevnoj pri- griza nikako ne mogu zamisliti. Kada se odbiju
jestonici Arijevaca i "majci svih gradova", valjda od zemlje i sko~e ra{irenih krila, podsje}aju me
i nema druge pijace. Grad je utvr|en i dobro ~uvan. na mo}ne pti~urine koje su na vrijeme utekle sa
Valja pre}i jedan, pa drugi, pa tre}i, ~etvrti, pa grbova propalih careva.
sedmi bedem i u}i u Balk.
Pod mi{kom, ili u bo{~ama vlasnici ih donose
U Balku nema ni{ta. na trgove. Dokoni svijet i okorjeli igra~i na sre}u
Prvu borbu pijetlova vidio sam jo{ kao dijete okupljaju se oko njih. Kad padnu opklade, pijetlovi
u ~itanci. Poslije sam otkrio sliku Paje Jovanovi}a se ustrijeme jedan na drugog. Borba se vodi na
na zidu neke rodoljubive prije~anske trepezarije runde. Zadnje kand`e na obje pjetlove noge ~vrsto
iznad kredenca. Stoji kr{na djevojka rasko{nih grudi su uvijene u krpe. Izgleda da bi njihov udarac mogao
sa tepsijom prislonjenom na oblo bedro me|u lju- biti smrtonosan, pa duge i uzbudljive borbe ne bi
dinama u arnautskoj no{nji oki}enim kuburama, ni bilo. Izme|u rundi su pauze. U predahu svak
jataganima i d`eferdarima, a na tlu oko njihovih uzme svoga pijetla, hladi ga, razgleda povrede, poji
nogu dva zakrvavljena kokota. Mo`da je ta djevojka vodom ili pred njim ma{e pe{kirom da mu povrati
bila na nekoj drugoj slici. snagu i pove}a borbenost. Na ugovoreni znak po~i-
Prije desetak godina uporno i uzaludno lutao nje nova runda. Na sve strane leti pusto perje, a
sam carigradskim sokacima i i{ao s kraja na kraj okupljeni navija~i padaju u zanos. Kako vrijeme
Bosfora, sve u nadi da }u u nekoj skrovitoj i zabitoj odmi~e borci su sve umorniji. Udaraju nasumce
avliji nai}i na skriveni skup ljubitelja ovih neobi~nih jedan u drugog, padaju u klin~ i obavijaju se {ijama.
igara. Uzalud sam obijao mahale i tra}io vrijeme Na kraju, kad se potpuno isrcpe, sudija progla{ava
kad je istanbulski valija najstro`ije zabranio borbe pobjednika. Publika odobrava ili protestuje, ve}
pijetlova prijete}i strogim kaznama i velikim glo- prema opredjeljenju ili pravi~nosti presude. I vlas-
bama. nici se polahko smiruju i vi{e ne skaku}u i ne

154 155
bodre svoje miljenike. Uzimaju, daju, ili dijele no-
vac, pa idu dalje.
Odlazim desetak koraka dalje da ~u~nem pored
novog borili{ta i da opet navijam. Dok gledam
`va}em neki doma}i zeleni duhan pomije{an sa
kre~om i korijenjem od jasena i blago se drogiram.
Taj duhan nosim stalno u d`epu u maloj okrugloj
kutiji. Ponekad mi se od dva pijetla u~ini da vidim
~etiri, ali na taj na~in borba postaje jo{ zanimljivija.
Uskoro }u prisustvovati tu~i ~itavih koko{injaca,
ili }u se podi}i sa zemlje, povjerovati da sam i
sâm pijetao i glasno zakukurikati.
Tome se ovdje niko pametan ne bi ~udio.
Poslije podne provodim u parku. Prote`em se,
podrigujem i kunjam na suncu.
U Afganistanu no}u su zvjezdane i veoma hlad-
ne. Ogrjev je ovdje pravi luksuz. Drvo se prodaje
na kantar. Drvo je ovdje velika rijetkost. ^itave
porodice griju se samo na suncu, pred ku}om, na
ulici ili u parku. No}u ovaj narod silno isprozeba,
pa preko ~itavog dana bez ustru~avanja i ikakvog
zazora mokri na sve strane.
Kao {to na neke druge strane turisti vuku {u{-
kavce, rakiju i slaninu ovamo bi trebali tegliti cje-
panice.
Park pun Afgana koji u {etnju polaze zajedno
sa svojom pticom. Kao {to po Bulonjskoj {umi,
Hajdparku, [enbrunu ili Kalemegdanu otmjeni svi-
jet odlazi u {etnju sa ku~i}ima, ovdje ljudi vole
da se {etaju sa pticama. To nisu ni kanarinci, ni
papagaji, ni slavuji, nego neka sorta kokica crvenog
kljuna koja mi je odnekud nalik na jarebicu. Mnogi
sa njima odlaze na posao i u posjete. Kafezi su

156
drveni, kabasti i pote{ki. Neki svoju pticu i kafez U Balku je umoran od propovijedi, postova,
nose na le|ima kao kov~eg. Kad posjedaju po zem- dizenterije i potucanja po stepi preminuo i Zara-
lji, kafeze poredaju ispred sebe i tako provode sate tustra.
i sate u razgovoru, razmi{ljanju ili u`ivaju}i u cvrku- Kada bih znao gdje je grob velikog prvosve-
tanju svojih ljubimaca. Mo`da se i ove ptice na }enika vatre, oti{ao bih da se poklonim njegovim
neki svoj na~in me|u sobom dru`e. sjenima. Kada bi ovdje bilo cvije}a, odnio bih mu
U ~itavom parku nije bilo nijednog tranzistora. i buket crvenih ru`a. Ali, sre}om, nema mu ni groba,
Pu{e neki zapadni vjetar. Bedemi se krune i a nema ni cvije}a pa vi{e ne}u biti smije{an samom
`uta zemlja pada po meni. Nemam ni volje ni snage sebi pu`u}i po grobovima velikih i slavnih ljudi
da se branim. po svijetu.
U obamrlosti i drijeme`u opominjem se da ve} U doba kada je Evropa `ivjela u neznanju i
cio ovaj bogovjetni dan `ivim u opustjelom i pra{- sujevjerju, u vrijeme kada su Grci bili tek u povoju
njavom gradu opasanom sa sedam obru~a zemljanih i kada se Rim nije jo{ ni rodio, sa ovih bre`ulja-
bedema u rasulu i raspadanju. ka Afganistana ukazao se duhovnik koga nazva{e
Tek ve~eras oti}i }u iz grada Balka i zemlje @uta Kamila, ili Zaratustra, da svijetu oglasi pot-
Baktrije u kojoj se davno nekada za vrijeme jednog punu ~ovjekovu slobodu u izboru izme|u dobra i
zimskog predaha, umoran od vojevanja i osvajanja zla.
uz velike sve~anosti i obilne gozbe o`enio Alek- Na ovom tlu @uta Kamila propovijedala je da
sandar Makedonski. se ~ovjek samo pomo}u ~iste misli, ~iste rije~i i
Dugo sumnji~en i ogovaran zbog svojih na- ~istog djela mo`e uspje{no boriti protiv zla.
stranih sklonosti prema mu{karcima, ovdje je odlu- U Balku je posljednji put propovijedao, kao
~io da vjen~a lijepu Roksanu, k}erku bogatog vel- `arki pristalica dobra i protivnik zla – mi{lju, rije~ju,
mo`e Oksiartesa. Negdje sam ~uo ili pro~itao da djelom.
je odavde kasnije jedva `iv utekao da ne padne Tako je govorio Zaratustra.
kao `rtva neke dvorske zavjere, ujdurme ili ne~eg
sli~nog. Njegove pristalice uvijek su uporno i tvrdo-
glavo isticale kako je ovaj golemi Makedonac samo
u Afganistanu, izme|u ostalog, podigao i tri nove
Aleksandrije, ali ne spominju {ta je sve u svome
pohodu spalio, opusto{io i zauvijek uni{tio. Za sve-
ga nekoliko ~asova osvaja~ je svete knjige Zoroastra
i cijele vladarske biblioteke i arhive pretvorio u
buktinje. Valjda su te buktinje trebale da mu os-
vjetljavaju put do Indije i dalje do kraja svijeta.

158 159
PALME I PRANGIJE rodnog neprijatelja `uljeva, kurijih o~iju i svako-
jakih baga i ~ukljeva po tabanima.
U D`elalabadu jedino berberi rade na sve strane
i na ulici. Oni mahom nemaju svojih du}ana. Ber-
beri sjede na zemlji pokraj svoje bo{~e u kojoj su
britve, ~e{ljevi i makaze. Oni glasno dozivaju svoje
mu{terije. Mu{terija nai|e i ~u~ne naspram frizera.
Veliko je zadovoljstvo oti}i u neki grad o kome Brija~ skine cijenjenoj mu{teriji turban, opipa mu
ste mnogo slu{ali, ~itali ili sanjali, ali je tek prava glavu i u~vrsti je izme|u svojih koljena. Onda dugo
radost obreti se u varo{i za koju nikada niste ni sapunja mu{teriji glavu, pa o{tri britvu na belegiji
~uli. i na kai{u i po{to izgovori kratku prigodnu molitvu
Do{ao sam u D`elalabad. u kojoj preklinje Svevi{njeg da sa ove nasapunjene
D`elalabad je samo jedan od silnih "abada" u glave odagna sve uroke i zle duhove po~inje da
Aziji. Ovdje ima i Hajdarabad, i Alahabad, i Isla- ga brije od tjemena prema ~elu.
mabad. Doskora je bio i Staljinabad, pa su ga uki- Bolji berberi u bo{~i nose i tegle sa pijavicama,
nuli. razna klije{ta za va|enje zuba, mehleme za opake
Do~ekale su me palme, prangije i pra{ina. Palme rane i kraste, nekakve ~udne sprave za mjerenje
ovdje rastu zbog toplote, pra{inu di`e jak ju`ni krvnog ptiriska i ~itave kolekcije polovnih vilica
vjetar, a prangije pucaju povodom nekog velikog raznih veli~ina, cijena i starosti. Kada mu{teriji po-
praznika. ~upa krnjake i o~isti desni, berberin mu odoka bira
Dosta je vidjeti jednu ~ar{iju u Aziji, pa znati protezu. Po{to isproba nekoliko vilica, berberin
kakve su sve ostale. obi~no natrapa na zubalo koje dobro pristaje mu{-
teriji. Mu{terija je zadovoljna, smije se u ogledalce,
Raspored du}ana je skoro svuda isti. Imaju soka- pla}a i odlazi.
ci u kojima rade kujund`ije, pa sara~i, jorgand`ije,
pa bazerd`ani, sarafi, boltad`ije, pa nalbante, bakali, Jedino obrezivanje mu{ke ~eljadi ne radi se na
pa salebd`ije, halvad`ije i bozad`ije. Rijetko ko ulici. Narod je stidljiv, pa tu rabotu berberi obavljaju
zaluta u tu|i esnaf. Me|utim, u novije doba de{ava pred ku}om ili u ku}i. Osim toga, obrezivanje dje-
se da izme|u ekme{~ije i {e}erd`ije upadne du}an ~aka je velika sve~anost i pravi praznik, pa se za
u kome se kr~me gramofonske plo~e sa pjesmama tu priliku pripremi i gozba uz pjesmu i svirku.
doma}ih Tozovaca, Leposava Luki} i Kesovija, ili Dok se dje~ak oporavlja le`e}i u {irokim ga}ama,
prodavnica Helene Rubin{tajn. Jedino nigdje nisam obilazi ga rodbina i kom{iluk i dariva svakojakim
nabasao na radnju slavnog doktora [ola, me|una- poklonima. Otkako su nastala moderna vremena

160 161
djevojke se sve manje obrezuju, pa se tako jedan
stari obi~aj polako gubi.
Osim frizera i veliki broj ugostitelja radi na
ulici. Na svakom koraku u D`elalabadu su velike
bakrene tepsije pune kuhane mrkve, bundeve, {e-
}erne trske i repe. Za svijet koji ne u`iva u ovoj
vitaminskoj hrani postoje i ro{tilji. Pored tepsija
sa kuhanim karfiolom i kelerabom, peku se ra`nji}i,
}evap~i}i i svakojaka }ufteta. Ne znam za{to, ali
od djetinjstva sam mislio da kelerabu jedu samo
Njemci. Mo`da je to ostalo od neke pjesmice koju
sam ~uo u osnovnoj {koli kod Saborne crkve, u
kojoj se stalno ponavlja ne{to kao [vaba i keleraba.
Zahvaljuju}i ovom blagoslovenom podneblju
jelovnik ovih gostioni~ara se i ne mijenja u toku
godi{njeg doba. Preko cijele godine ima svakojakih
zerzevata. Po{to se najedem pilava sa masnom ov-
~etinom, mogu usred zime pre}i na dinju, ili lube-
nicu.
Higijenske prilike su prili~no sumnjive, tako
da se pla{ljivim Evropljanima ~ini da }e svakog
~asa izbiti neka stra{na epidemija, prenijeti se na
sve kontinente, zavladati u ~itavom svijetu i pro{iriti
se i na okolna nebeska tijela. Evropljani se ovdje
zato ve}ma kljukaju nekakvim pilulama, bodu injek-
cijama i ma`u svakojakim mastima, nego {to u`i-
vaju u dobrom ro{tilju i bostanu. Umjesto svih tih
zavrzlama doma}i svijet se ovdje protiv svih neda}a
i bole{tina brani samo zapisima i hamajlijama.
Neka se nipo{to ne pomisli da je u Afganistanu
samo tako. Za Amerikance i njima sli~ne ima u
Kabulu hotel "Interkontinental". Njemu po veli~ini,
luksuzu i ljepoti nema ravnog u ~itavoj Jugoslaviji.

163
I u D`elalabadu ima restorana i hotela koji bi mirne `ene, bavio se filozofijom, izu~avao teologiju i osta-
du{e mogli stajati u Parizu, Torinu ili Stokholmu. vio stihove:
Afganistan nema mora, ali se u tim restoranima Ovdje je ~arobno prolje}e {to svaki dan ra|a
mo`e dobiti vi{e svje`e morske ribe, nego na ~ita- nove cvjetove.
vom Jadranu. Ovdje u srcu centralne Azije ima i I mlade djevojke ovdje su uvijek spremne da
minestrona, i buljona, ima i bef ala Stroganov, i uspu u pehar vina.
ne{to drugo ala Ro{fuko. Ima i kitnkeza i {artreza, O, Babure, u`ivaj zadovoljstva koja ti se nude.
i svakojakih meza i majoneza. Spao sam s nogu Kupa puna rumenog vina ne}e se vi{e vratiti
tumaraju}i po bazarima i zagledaju}i u svaki bu- u tvoje ruke.
d`ak. Ali bud`aci se ne mogu ni izbrojati, a kamoli
opisati. A i kada bih ih opisao ne bih umio nabrojati
sve mirise koji iz bud`aka izbijaju.
Pred zalazak sunca sjedam u {arene ~eze i od-
lazim u veliki park na kraju grada. Ulice vrve od
ruskih "volgi". Prolazim pored dugih perivoja ru`a.
Nikada i nigdje nisam vidio tako krupne cvjetove
ru`a kao u D`elalabadu. One ovdje izgledaju kao
{arene i miri{ljave velike glavice kupusa.
Nije nikakvo ~udo {to je D`elalabad druga, od-
nosno zimska prestonica afganistanskih kraljeva.
Jo{ od vremena slavnog padi{aha Zahirudina Mu-
hameda Babura, gospodara Fergane, Afganistana
i Hindustana i istovremeno potomka slavnog D`in-
gis-kana i Tamerlana, ovamo je prenijeta zimska
prijestonica njegove velike imperije. Vidio sam Ba-
burov lik na nekoliko persijskih minijatura. Slikali
su ga u iranskom odijelu i u cvijetnim vrtovima
pored {adrvana. Nevjerovatno mi je li~io na Nikolu
Pa{i}a sa crnom bradom.
U ovim |ulistanima, Babur je umoran od tri-
jebljenja tigrova u Pend`abu (po ~emu je i dobio
nadimak Babur, {to }e re}i Tigar) prou~avao as-
tronomiju, u`ivao u vinu, pisao pjesme, milovao

164 165
Baburovog dvora vi{e nema. Iza sebe je ostavio KOLIJEVKA ARIJEVACA
potomaka dovoljno za sedam dinastija Velikih Mo-
gula. Iza njega su ostale mnoge pjesme i bogati
memoari. U dubokoj starosti odrekao se vina i pre-
{ao na ha{i{.
Dok sam stigao do parka, sunce je ve} za{lo.
U velikoj {umi bio je potpuni mrak. U dnu aleje
nazirale su se avetinjske ru{evine neke stare ku}e- Bagi Bala je na jednom brijegu iznad Kabula.
rine. Odnekud je dopiralo {u{tanje vodoskoka. Pro-
{ao je jedan vojnik. Onda je pro{ao jo{ jedan vojnik. Kad god se za`elim dobrog kineskog zelenog
Vi{e se nisu vidjele palme. ~aja, odlazim u Bagi Balu.
Ju`ni vjetar prestao je da pu{e. To mi se doga|a redovno tri puta na dan. Kad
Tek sada su prangijale prangije. u gostionici Bagi Bala u`ivam u dobrom zelenom
~aju, osje}am se uvijek bla`eno kao stari kitajski
mandarin.
Kad god krenem na ~aj prolazim uvijek ~itavom
kabulskom ~ar{ijom i kroz jedan mali bazar po
kome trguju afganistanski Jevreji. Ovdje su Jevreji
mahom mjenja~i novca, sarafi, mali vrijedni i ok-
retni ljudi. Do{li su ~ak ovamo u podno`je Hin-
duku{a jo{ za drevnog vakta i zemana kada ih je
mo}ni i pravedni vladar Kir na ~elu svojih neus-
tra{ivih Persijanaca izbavio i oslobodio od Nabu-
kodonosorovog vavilonskog ropstva u Mezopota-
miji. Do{li su ovamo jo{ za starozavjetnih vremena
kada se ova brdovita zemlja zva{e Arijana. Arijana
– zemlja Arijevaca.
U ovom bazaru Jevreji sjede pred svojim malim
du}anima, pored sanduka i ~ekmed`a punih sva-
kojakih para, srebrenjaka i dukata. Oni mirno pu{e
svoje nargile, igraju {e{-be{, razgovaraju ili glasno
dozivaju mu{terije i nude im svoj espap.
Prolaze}i ovim bazarom uvijek se sjetim starog
{eher Sarajeva. U malom sokaku izme|u Ta{lihana,

166 167
Imareta i stare kafane "Aeroplan", u Predimaretu
bilo je nekada mnogo jevrejskih sarafa. U svojim
magazama mijenjali su novac svakojake sorte, veli-
~ine i vrijednosti. I na{i bosanski Jevreji sjedjeli
su pred svojim radnjama, srkali kahvu, pu{ili ~ibu-
ke, divanili, igrali {e{-be{ i dozivali mu{terije.
@ivjeli su mahom po mahalama izmije{ani sa
hri{}anima i muslimanima. Hranili su se kao i musli-
mani i nosili bosansku odje}u sa crvenim fesom
na glavi. Iz daleke Andaluzije prenijeli su u Bosnu
mnoge lijepe vje{tine, nepoznate zanate i mnoge
dobre adete. Bili su sigurno vrijedniji, okretniji i
{tedljiviji od ostalog svijeta, pa su ih ljenjivci, ugur-
suzi i rasipnici napadali i ru`ili za sve {to su vrijedno
sticali i po{teno stekli.
Ovdje u Afganistanu, drevnoj zemlji Arijani
Jevreji `ive slobodno i mirno. Jedinu neprijatnost
do`ivje{e prije stotinjak godina kad im strogi i po-
bo`ni emir Dost Muhamed {ah zaprijeti da }e ih
izgnati iz zemlje, ako ne prestanu da se bave po-
drumarstvom i prodajom vina. Emir bje{e beskrajno
odan slovu Kur’ana i zadojen neopisivom i nera-
zumljivom mr`njom prema svakom alkoholu. Jev-
reji ga poslu{a{e i okani{e se }orava posla.
Prije nekoliko godina nekakav Italijan do|e u
Kabul i po~e da se bavi vinarijom, ali }e po svoj
prilici brzo i zavr{iti, po{to u ovoj zemlji niko `iv
i ne pije osim veoma malog broja najobrazovanijih
ljudi u dr`avi.

Tri puta dnevno prolazim ovim bazarom i mis-


lim kako je sumahnuti njema~ki general Erih fon
Ludendorf ma{tao da proglasi novu arijevsku vjeru

168
i pro{iri je po ~itavoj Germaniji, a nikada nije ni govi Tevtonci nisu ni prinijeti ovoj ~eljadi. I{li
privirio u zemlju Arijanu. Razmi{ljam kako se mo- bismo i u Taksilu da vidimo najve}u zbirku kukastih
glo dogoditi da nacisti~ki rasista Rozenberg i ~uveni krstova na svijetu i da mu doka`em kako su te
doktor tame i mraka Jozef Gebels nikada nisu bili matrakuke nastale iz sasvim drugih razloga i po-
u ovome kraju gdje je i nastao kukasti krst, da buda, nego {to im je njegovo dru{tvo namjenjivalo
vide kako vi{e od dvije hiljade godina `ive u slozi i pridavalo. Oni su od nedu`ne {ale "svastike" na~i-
Semiti me|u pravim i ~istim Arijevcima. ^iste i nili znamenje smrti, razaranja i uni{tenja kakva
prave Arijevce oni nikada u svome `ivotu nisu ni svijet nije od D`ingis-kanovih i Atilinih vremena
vidjeli. upamtio.
Da je bilo zgode i prilike ne bih `alio ni truda Upoznao bih ga sa nekim Osmanom ili Hasanom
ni vremena da tim nacinakazama poka`em vrletna koji se preziva Vajvanvald, ili Majvander, a rodom
gnijezda sjeveroisto~no od Kabula po kojima `ivi je iz Fergane sa sjevera, ili sa obala Hariruda ili
narod u Nuristanu. Do kraja pro{log vijeka ta zemlja Helmana na jugu Afganistana. Vajvanvald, Maj-
se zvala Kafiristan – zemlja nevjernika. Po~etkom vander ili Dortveder nikada nisu ni ~uli za nekakve
ovog vijeka emir Abdelrahman silom ih prevede Nibelunge, Grimhilde, Brunhilde, Au{vice, Buhen-
u islam i zemlja se prozva Nuristan – zemlja svjet- valde ili Dahau.
losti. Naravno, oni do dana dana{njeg nastavi{e
da se klanjaju kipovima i sjenama svojih predaka.
Kako po~e turizam u Afganistanu, po~e i prodaja Poslije cigar-duhana hoda sti`em do Bagi Bale.
kipova radoznalim strancima obo`avateljima um- Bagi Bala je nekada bio velelijepni dvor emira
jetnosti naivaca, ina~e pukim naiv~inama. Kipovi Abdelrahmana {aha. U svojoj ~udnoj i zavodljivoj
njihovih predaka li~e na bardake i testije sa ne~im ljepoti vi{e li~i na ogromni isto~nja~ki kola~ ili
nalik na o~i i u{i, i dvije vrste sramote: mu{ke i neki drugi slatki{ od povlake, pr`enih badema, suhih
`enske. {ljiva i ananasa, nego na gra|evinu namijenjenu
Svi Nuristanci su plavokosi, plavooki i doli- `ivljenju i stanovanju, makar i jednog orijentalnog
hokefalni po Rozenbergovim propisima. Oni su i vladara i samodr{ca.
stasiti, i vitki, ali i beskrajno prljavi, pla{ljivi i ^im popijem prvu {olju dobrog kineskog ~aja
vjerolomni. Tome narodu ni broj se ne zna. Onomad u gostionici Bagi Bala, osje}am se bla`eno kao
su vlasti poku{ale da iz aviona prebroje njihova stari kitajski mandarin.
naselja i odrede pribli`an broj `itelja. Do danas je Ve} nedjelju dana dolazim u Bagi Balu, izle`a-
sve ostalo nepouzdano. Malo vjerovatno i otprilike. vam se po minderlucima i nikako da urazumim
Odveo bih doktora Gebelsa i u Baktriju, naj- kelnera da mi uz {olju zelenog kineskog ~aja donese
stariju postojbinu Arijevaca da se uvjeri kako nje- dvije umjesto jedne kocke {e}era.

170 171
KAJZER I TRI BEZBO@NE PA[E geolog svjetskog glasa, zatim gospodin Cukmajer,
biv{i carski generalni konzul iz Bu{ira u Persijskom
zalivu, pa onda konji~ki major Hojtig i sijaset drugih
oficira. Me|u njima bila su i tri vi{a turska oficira:
Ahmed-Pa{a, ]amil-bej i Mehmed-bej. Povrh njih
jo{ nekakva dva Hindusa i ~etiri Afganistanca. Ek-
spediciju je pratilo 60 naoru`anih ljudi, jer valjalo
Kada je buknuo Prvi svjetski rat Nijemci i Turci je i}i bespu}em preko brda i dolina, preko sedam
bijahu na istoj strani. Nijemci su `eljeli na Istok, velikih i sedam malih pustinja, preko sedam rijeka
~ak u Hindustan, a i Turci isto na Istok, ~ak u i sedamdeset sedam gora. Valjalo se braniti od ha-
Turan. Mladoturci koji su tada vladali na Bosforu ramija i hajduka, od tigrova i {korpiona, od orlu{ina
odnosno "tri bezbo`ne pa{e" kako su ih nazivali i svakojakih a`daha. I Turci i [vabe bjehu se pre-
staroturci: Enver, D`emal i Talat, oglasi{e darul ru{ili u kulturne, nau~ne i dru{tveno-politi~ke rad-
d`ihad, sveti rat i pozva{e sve muslimane {irom nike. Sam Nidermajer nosio je dva pi{tolja i ~etiri
svijeta da krenu na vojnu. Prvi ih ne poslu{a{e mre`e za hvatanje {arenih leptirova.
Persijanci, pa Arapi i tako redom. Kajzer i tri bez- Nau~nike je desetog dana po dolasku u Teheran
bo`ne pa{e bjehu stra{no ljuti, ali od ljutnje ne bi primio persijski {ah i zadr`ao ih na ru~ku u srda~-
nikakve fajde. nom i prijateljskom razgovoru. Ni{ta nije pomoglo.
Onda se dosjeti{e jednog lukavstva. Oni }e iz [ah je podjednako prezirao i Turke, i Nijemce, i
Bagdada uputiti jednu kao san}im nau~nu ekspe- Ruse. [ah je mrzio i `ene, ali je zato obo`avao
diciju, sastavljenu od njema~kih i turskih u~enjaka, dje~ake. U ekspediciji nije bilo dje~aka.
da krene prvo u Persiju, pa onda ~ak u Kabul da Ekspedicija se zvala geolo{ka i entomolo{ka i
ubijedi persijskog {aha i afganistanskog emira da osam mjeseci je putovala do afganistanske granice.
im bar ne ~ine smetnje i da propuste njihove vojske Na samoj granici svi naoru`ani pratioci se razbje`a-
do Hindustana i do Turana. {e i nau~nici ostado{e sami sa svojom naukom. I
I Bonaparta je ve} bio slao svoje poklisare sa her Vasmus je pobjegao, neka ga bude stid i sramota.
sli~nim porukama. Helem, {to bi zami{ljeno, bi i Tako pro|e nekoliko `arkih sedmica dok nau~-
u~injeno. nici radosno ne uskliknu{e kada ugleda{e visoka
U Berlinu se na~ini jedan tajni sastanak. Na minareta divnoga Herata.
tom skupu bjehu sve sami generali i turske pa{e. U Heratu se konji~ki major Hojtig okupao, o~e{-
Pade odluka da nau~nici krenu iz Bagdada na svoj ljao i obukao svoju bijelu paradnu carsku uniformu
veliki put 21. januara 1915. godine. Na ~elu ek- sa germanskom kacigom na glavi. Tako upara|en
spedicije bio je Oskar fon Nidermajer, njema~ki oti{ao je prema odajama heratskog kajmakama. Kaj-

172 173
makam je primio delegaciju petnaestog dana po
dolasku u Herat i zadr`ao je na ru~ku koji je pro-
tekao u srda~nom i prijateljskom razgovoru od obo-
stranog interesa kako i dolikuje dobrosusjedskim
odnosima izme|u Njema~ke i Afganistana. Izmi-
jenjane su i zdravice od {erbeta, ali, avaj, kajmakam
bi volio da skida kajmak sa mladih plavu{a o kojima
je toliko slu{ao, a u ekspediciji nije bilo nijedne
plavu{e.
Poslije godinu dana ekspedicija nekako do|e
u Kabul. Tu su ih veoma lijepo do~ekali. Smjestili
su ih u ljetnji dvorac emira Habibulaha u Bagi
Balu.
Dvadesetog dana po prispje}u u Kabul, ekspedi-
ciju je primio li~no emir i zadr`ao je na ru~ku koji
je protekao u srda~noj i prijateljskoj atmosferi i
razgovoru uz svestranu razmjenu mi{ljenja o do-
brosusjedskim odnosima, bilateralnoj saradnji i {i-
rokoj razmjeni ideja o aktuelnim svjetskim doga-
|ajima, sa posebnim osvrtom na prilike na Medi-
teranu.
Na ru~ku je serviran pilav sa leblebijama i le-
blebije sa pilavom. Pilav u {lafroku i {lafrok u
pilavu. Pilav u pilavu i pilav sa bravetinom. Pilav
ala pilav, te pilav ala Habibulah. Sve~ani ru~ak
trajao je dvadeset sati. Emir Habibulah nije volio
ni Ruskinje, ni Njemice, ni dje~ake, ni djevoj~ice.
Emir je volio pilav. A Nijemci ne kuhaju pilav.
Moja draga Bagi Bala u koju dolazim svaki
dan po tri puta onda je druga~ije izgledala. Nekad
je bila dvor jednog vladara, a ne gostionica u kojoj
svakog dana mogu u`ivati svoju omiljenu drogu
uz {olju dobrog zelenog kineskog ~aja.

174
Umjesto ovih bijednih tvrdih minderluka bile dr`ao ga na ru~ku koji je protekao opet u srda~nom
su mekahne se}ije bogato oki}ene jo{ mek{im svi- i prijateljskom razgovoru i u atmosferi srda~nog
lenim jastucima razli~itih oblika, veli~ina i boja. razumijevanja. Tom prilikom je her Nidermajer
Sve je bilo zastrto skupocjenim }ilimima, a zidovi podnio njegovom veli~anstvu iscrpan izvje{taj o
bjehu oblo`eni bru{enim biljurnim ogledalima. Oko uspjehu svoje nau~ne ekspedicije po nekim zem-
dvora bilo je desetak {adrvana, a u perivojima su ljama Azije.
{etali paunovi i paunice. Na vrhovima {im{ira i Ovu pri~u od rje~i do rje~i ispri~ao sam dvojici
sevlija ko~opere se rajske ptice, a sa grana jorgovana njema~kih turista, sa kamerama i sa `enama, koji
bulbul poje.
odnekud svrati{e u gostionicu Bagi Bala na ~a{u
Sada svega toga vi{e nema. piva.
Sada umjesto paunova {etaju kelneri, umjesto
{adrvana po vrtu uokolo mokre kafanski gosti, um- Bili su veoma ljuti {to je pivo u Afganistanu
jesto rajskih ptica nakotili se poljski mi{evi. tako skupo.
Oko mene su rasklimatane stolice i kafanski
stolovi, po zidovima vise upljuvani cjenovnici, a
na tvrdoj se}iji ~u~im ja kao kakav tetrijeb.
Sa ovoga mjesta ekspedicija se razbila u ~etiri
dijela. Jedni se nekako preko Pamira i Tibeta probi{e
do [angaja. Major Hojtig ode sa dvojicom nau~nika
u sveti grad Me{ad, i dublje u Persiju. Tu ih zarobi{e
Rusi. Sve~ano im obe}a{e da }e ih strijeljati, pa
ih objesi{e. Jedna grupica oti{la je do Turkestana
i poku{ala da tamo osnuje baletsku {kolu, ali ih
nekom zabunom pope{e na dobro u{iljen, kozijim
lojem namazan kolac. Dvojica do|o{e do Istanbula
i tu im se izgubi trag. Oskar fon Nidermajer ofarbao
je bradu, izbio sve zube iz glave i kao prosjak
idu}i sa karavanima do{ao do Teherana. U Teheranu
je neko vrijeme prosja~io i nastavio put do Cari-
grada. U Carigradu ga je prihvatio njema~ki am-
basador i posljednjih dana rata nekako poslao u
Berlin. U Berlinu ga je jo{ istoga dana primilo
njegovo carsko veli~anstvo kajzer Viljem II i za-

176 177
PRAH, PEPEO I ZVIJEZDE podizati minareta, a Sovjeti }e pla}ati hod`e. Sovjeti
{koluju oficire, a Nijemci podu~avaju policiju. ^esi
ovdje podi`u bolnice, a indijski ljekari lije~e boles-
nike. Ovdje Kinezi navodnjavaju polja, a Jugosla-
veni podi`u vinovu lozu. Sovjeti daju avione, a
Italijani podu~avaju pilote. Ruka ruku mije, a Afga-
nistanci vladaju svojom zemljom.
Prije nego se pokupim i zauvijek napustim drev- Ako nikada niste ~uli za Gazni, grad }e vam
nu zemlju Afganistan i krenem u Persiju, ho}u da biti havetinjska gomila zemljanih potleu{ica zbi-
odem u Gazni. Mo`da, uva`eni ~itao~e, nikada nisi jenih u poljani iza sru{enih gradskih bedema. Bi}e
ni ~uo da u svijetu postoji grad koji se zove Gazni. samo gomila uga{enih ugaraka.
Ipak, grad postoji i nekada je bio najmo}niji, Nekada je Gazni bio prijestonica mo}nih musli-
najprosvje}eniji i najsjajniji grad ~itave Azije. manskih vladara srednjega vijeka i veliki rasadnik
Ne znam vi{e pouzdano na koju stranu se ide, kulture. Gazni je zavi~aj mnogih slavnih ljudi: knji-
ali sigurno put ne vodi ni na sjever, ni na istok. `evnika, astronoma, teologa, neimara i filozofa. Gaz-
Gazni le`i negdje na preostale dvije strane svijeta. ni je bio slavom ovjen~ana prijestonica jednog od
Kada sam krenuo grijala je sjajna mjese~ina, najve}ih vladara Istoka Mahmuda Gaznija, osvaja~a
a drum je bio ravan, carski. Hindustana i zavojeva~a Persije. Njegov dvor, koji
uzalud tra`im u ovoj srebrenoj no}i, nekad je bio
Gradove kojima je preostala jedino pro{lost, sredi{te nauke, poezije i muzike. Na tom dvoru
treba pohoditi samo po mjese~ini. Ako mjeseca `ivio je i pjevao jedan od najve}ih pjesnika starog
nema, valja ga sa~ekati. Sunce samo remeti, smeta svijeta sijedi Firdusi i Mahmudu ~itao stihove svoje
i ulijeva jalove nade i iluzije u stvari koje su davno [ahname, zbirke od pedeset hiljada distiha – knjige
nestale sa ovoga svijeta. Na takvim mjestima mje- kraljeva. Veliki vladar obe}avao je u odu{evljenju
se~ina je kao kakvo veliko, hladno po{tansko zna- tovare blaga pjesniku i na kraju mu je dao bijedni
menje nad stvarima koje su ve} davno zape~a}ene. bak{i{.
Negdje u okolini, mo`da ba{ u onom velikom
Putevi u ovoj zemlji nastali su jedanput kao bunji{tu, bila je slavna Geografska akademija na
sovjetski podvig i inat Amerikancima, a drugi put kojoj je dr`ao predavanja veliki arapski zemljopisac
kao ameri~ki podvig i inat Sovjetima. U oba slu~aja Al Buruni, nau~nik koga je u sve svoje pohode
ostali su na radost i polzu Afganistancima. vodio neustra{ivi Mahmud Gazni.
Onomad Rusi su ovdje podizali minareta, a Ni od velike bogomolje, "vjerenice neba" gra-
Amerikanci pla}ali mujezine. Sutra }e Amerikanci |ene od crvenog mermera i sivog granita nije ostalo

178 179
ni traga. Nestalo je svega {to je bilo gra|eno u
mermeru i u granitu od pijeska. Ostali su samo
nejasni i popularni oblici ne~ega {to je ovdje po-
stojalo, i predanje, stihovi i puste rije~i. I toga }e
polahko jednog dana nestati.
Uni{tenje je do{lo tako brzo i iznenadno. Osam
vijekova pro{lo je od dolaska Mongola u ovaj grad.
"Do{li su, prokopali, izdubili, sravnili sa zemljom,
poubijali, oplja~kali i oti{li."
Na ~itav jedan svijet udaren je pe~at D`ingis-
-kanove smrtne presude. Najve}i neprijatelj islama
ovdje je ostvario jedan dio svoga sna. Zatim, sve
po redu, uni{tio zemlje i vilajete, "dokle je doprlo
kopito Muhammedovih ratnika".
Jedan trgovac iz Gaznija koji je pukim slu~ajem
uspio da nekako umakne u Horosan ovako je opisao
D`ingis-kanovu vojsku: "Njegove horde su mno-
gobrojne kao oblaci skakavaca, ili mravi nekog
mravinjaka. Njegovi vojnici su hrabri kao lavovi;
ne vode ra~una {ta je dozvoljeno i {ta nije, jedu
meso svih `ivotinja ~ak i pse}e; ako su pobjednici,
ne {tede `ivot ni velikim ni malim i ~ak paraju
trbuhe trudnim `enama. Ni planina, ni rijeka ne
mogu da ih zaustave. Oni prelaze sva brda, sva
jezera, plivaju}i pored svojih konja i pridr`avaju}i
se za njihove grive i repove."
D`ingis i njegova vojska naro~ito su prezirali
stanovni{tvo gradova. Za gra|ane D`ingis je go-
vorio da su prevrtljivci u koje ~ovjek ne mo`e
imati vjere. Oni se boje za svoja sopstvena dobra
i za svoj bijedni `ivot. Po njemu, Mongoli bi u
gradovima izgubili svoje vrline i osobine stepe:
bezgrani~nu hrabrost, prezir prema smrti, vjernost

181
svome plemenu, svome vo|i i svome gospodaru. da ovdje ima vi{e prosjaka nego vode, povr}a, ptica
Gradove je zato trebalo pretvarati u ru{evine. Mon- i zraka. Bogorade starci, `ene, djeca, mladi}i i dje-
golima je to sjajno polazilo za rukom. vojke. Ve}ina je veoma pobo`na i svojim molitva-
Do dolaska Mongola, islam je bio najve}a snaga ma i zapijevanjem glasno i na svakom mjestu podsje-
i jedinstvena mo} u ovoj zemlji. Gazni, prijestonica }a prolaznike na prolaznost svijeta, bogatstva i zdrav-
islama u Afganistanu, uspje{no se nadmetala sa lja. Kao da izme|u blagostanja i bijede, smrti i
sjajnim Bagdadom. Zahvaljuju}i dare`ljivosti vla- `ivota, zdravlja i bolesti nema ni jedan korak. Sve
dara iz doma Gaznevida, veliki broj matemati~ara, je odjednom tu, na sokaku: i sakat i ~itav, i ubog
neimara i umjetnika dolazio je u Gazni iz ~itavog i bogat, i bolestan i zdrav. Sve je prisutno i sve
svijeta. Njihov prilog nauci i umjetnosti silno je je izmije{ano. Bogati ovdje kao da nisu uspjeli da
obogatio stari svijet. svoje blagostanje i udobnost za{tite i ograde debelim
Otkako su prije osam vijekova Mongoli upali i neprobojnim zidovima od o~iju siromaha, ni zdravi
u ovu zemlju i donijeli smrt i pusto{, Afganistan i veseli da otjeraju kljaste i bolesne iza bedema
kao da se nikada nije osvijestio od tog silnog udarca. dobro ~uvanih lazareta, rezervata i karantina.
Mnogi afganistanski gradovi nekada veliki cen- Neupu}en ~istunac koji ovamo zaluta sa za-
tri, svjetionici i rasadnici znanja, trgovine, lijepih padnih strana svijeta, uvjeren da je u njegovom
vje{tina i umjetnosti: Balk, Bamijan, Herat i Gazni vilajetu sve sre|eno, izra~unato, prebrojano i pred-
– ostali su i danas uglavnom sravnjeni. vi|eno, on }e ostati do kraja svoga puta i isprepadan
Bitka na obalama Inda zape~atila je sudbinu i upani~en. Nikada ne}e razumjeti da je prosja~enje
muslimanskog svijeta. Carstvo Gaznevida prestalo filozofija i nastrana mudrost Istoka. Ne}e shvatititi
je da postoji. Glas o porazu muslimanske vojske da su ovi ubogi i siroti svuda prisutni, da na svakom
dopro je ~ak do Damjeta i izazvao veliku radost koraku opominju sretne na puku slu~ajnost njiho-
i odu{evljenje me|u krsta{ima. Biskup @ak de Vitri vog blagostanja i zdravlja, da ih urazume i pru`e
pisao je tada papi i mnogim evropskim dvorovima: im priliku da darivaju i pomognu, da ubla`e i pri-
"Neprijatelji islama, postali su hri{}anski ratnici. teknu. Imu}ni i zdravi svakog ~asa mogu biti i
D`ingis-kan postao je kralj David, unuk velikog dobri i dare`ljivi, i svakoga dana ponovo iskuplji-
sve}enika Ivana. Pokret Mongola prema sjeveru
sve do Kaspijskog mora pretvorio se u `arku `elju vati svoju slu~ajnu sretnu sudbinu. To je prilika
da ubijedi pozadinu u kona~nu pobjedu prije nego da poka`u svoj merhamet, jednu od najljep{ih ljud-
{to hri{}ani preduzmu osvajanje Jerusalema." skih vrlina, da obuzdaju samo`ivot i oholost, da
suzbiju ta{tinu i shvate prolaznost svih ljudskih
poduhvata, namjera i stremljenja.
D`amijska dvori{ta, avlije oko tekija, trgovi i Imati, ili nemati, primati ili davati, sve se okre}e
sokaci puni su prosjaka. U prvi mah u~ini se putniku u jednom beskrajnom krugu velikog besmisla ljud-

182 183
skog bitisanja i bezna|u svih `ivih stvorova na
ovome svijetu. Samo dobro~instvo, i to neposredno,
mo`e ozariti ~ovjeka i donijeti mu mir, spokojstvo
i bla`enstvo. Nikakavi veliki programi, ustanove,
ministarstva, ni zavodi ne mogu ovome ~ovjeku
sa Istoka zamijeniti radost darivanja i potrebu sa-
dake. Kao da ovdje i nema vidljive i odre|ene
granice izme|u lica i nali~ja `ivota i kao da svaki
`ivi ~ovjek ima pravo i du`nost da prelazi tu ne-
vidljivu me|u svakog dana i na svakom koraku. ARIJANA
Sjetih se odjednom Van Goga i kao sumahnut
~itavog dana ponavljam njegove rje~i: "Ljudskoj
bijedi nikada ne}e biti kraja…"

Talas pesimizma i dubokog fatalizma obuzeo


je ~itavu ovu zemlju. Misao da je `ivot zlo i da
je bjekstvo jedini mogu}i cilj, postao je filozofija
ovoga svijeta. Svaka nesre}a u `ivotu tuma~ena je
kao neminovna predodre|enost neba. Bolest se use-
lila u njihov na~in mi{ljenja i u mo} njihovog roda.

184
LANJSKI SNIJEG U TEHERANU

Danas je u Teheranu padao snijeg. Obi~an bijeli


snijeg kao u Beogradu ili u Babinoj Gredi. Krovovi
i vrhovi Teherana su pobijeljeli. Stanovnici Tehe-
rana su se izbezumili.
Snijeg je padao po ru`ama, po jasminu, po ka-
ranfilima. Snijeg je prekrio ~uvene teheranske ba{~e.
O tim naj~udnovatijim ba{~ama na Istoku pisao
je jo{ Andre Godar: "Ba{~a je pravo ~udo u ovom
podneblju surove i suhe klime. Ona je zaklon od
zasvjetljuju}e blje{tave svjetlosti i nesnosne dnevne
vru}ine. Ba{~e pru`aju dva ~arobna osvje`enja. Jed-
nu svje`inu daju kro{nje rasko{nog drve}a, drugu
slatki plodovi sazreli pod tim kro{njama. Ako ovo-
me dodamo jo{ `ubor vode onda }emo razumjeti
Persijance i njihovu veliku potrebu za poezijom i
mudro{}u. Pojava jedne ovakve ba{~e u jednoj ovak-
voj pustinji zalu|uje i ~ovjekovo srce i ~ovjekov
duh. Ovdje se prvo uredi ba{~a, pa se tek onda
misli na gradnju ku}e. Poznavao sam jednog starca
koji se jednom zaustavio na nekom proplanku i
o~aran predjelom odlu~io da tu ostane do kraja
`ivota. Sjede}i pored bistrog potoka odlu~io je da
napravi ustave i bazene. Procvale su ru`e i odlu~io
je da tu podigne kolibu. Iz svoga doma gledao je
Teheran, Rej i zlatne kupole Abdul-Azizove d`a-
mije u podno`ju Kavkaza. Donio je ovamo svoje

187
papire, divit i tepihe. U svojoj ba{~i dru`io se sa tir-ma{nu, drugi je nosio kravatu, a tre}i je bio
zvijezdama, svojim prvim kom{ijama. Nikad mu zakop~an do grla. Jedan od njih nosio je u ruci
nebo nije bilo bli`e i prisnije i ve}e, a njegov ~aj {take, drugi je imao {tap, a tre}i je bio golih {aka.
nikad mirisaviji, a voljeni pjesnik Hafiz nikad tako Brka je lju{tio votku, onaj sa leptir-ma{nom tamanio
savr{en. Pola vijeka poslije smrti toga mudraca, ja viski, a tre}i je uzimao lijekove. U mladosti jedan
sam se naselio u njegovu kolibu usred ~arobnog od njih bio je dobar |ak i redovno polagao ispite.
vrta." Drugi je pobjegao iz vojne akademije, oti{ao u
I{ao sam da tra`im tu ~uvenu kolibu u vrtu novinare pa se potucao po Transvalu i bje`ao iz
jasmina. Od vrta i od kolibe nije ostalo ni traga. ropstva. Tre}i je izba~en iz bogoslovije, zaglavio
Sada je tamo nekakva ciglana. Ostao je samo pogled je u Sibiru i bje`ao s robije.
na zlatna kubeta d`amije Abdul-Aziza u podno`ju U ovoj avliji, ogra|enoj zidom, njih trojica su
Kavkaza, Rej i panoramu Teherana u magli. vije}ali kako da slome vrat germanskom razbojniku
kome se pridru`io romanski klovn i samuraj iz
Zemlje izlaze}eg sunca.
Prije mene u ovaj grad vrtova dolazili su ^er~il, Njihov saveznik bio je jedan hajduk i razbojnik
Staljin i Ruzvelt. Oni su ovamo upali, podijelili koji se rodio u Bradini kod Konjica.
zemlju i onda ovdje vije}ali iza visokog zida. "Ve- Izabrali su ba{ ovu avliju da u njoj ponovo
liku trojicu" do~ekali su ovdje sa mr`njom i po- dijele svijet kao staru istruhlu d`amijsku hasuru.
dozrenjem.
Mene je ovaj grad primio ravnodu{no i nepri-
mjetno. Romanskog komendija{a objesili su za noge
Usred Teherana bilo je mjesto njihovog sas- italijanski partizani u Milanu. Pored vo|e klatila
tanka. Avlija u kojoj su vije}ali opasana je visokim se i njegova vjerna Klara Peta~i. Njoj su iz pris-
ru`nim zidom od proste cigle. Takav zid mogao tojnosti pritegli u`etom suknju oko butina.
sam vidjeti i u Sremskoj Mitrovici ili nekom drugom Germanski satana zapaljen je posljednjom kan-
gradu. Nisam morao ni dolaziti ~ak ovamo. Iza tom benzina koja se zatekla u njegovom paklu.
tog zida je sovjetska ambasada. Skon~ao je u mra~noj avlijetini na velikim grudima
Tu su divanila tri ~ovjeka koji su po nu`di bili svoje vjerne Eve Braun.
saveznici, ali je svaki ispovijedao svoju posebnu Vrhovni samuraj iz Zemlje izlaze}eg sunca pre-
vjeronauku. U zagrljaj ih je bacio jedan ludak, ubica stao je biti bo`anstvo. Po nare|enju generala Mak
i najve}i paliku}a na svijetu. Dvojica su bili obrijani, Artura natakario je civilno odijelo kakvo nose obi~-
a tre}i je bio brkat. Jedan je pu{io lulu, drugi je ni ~inovnici i po{tanski slu`benici.
pu{io cigare, a tre}i cigarete. Dvojica su bili u Katil koji se okotio u Bradini pod Ivan-planinom
cipelama, tre}i je nosio ~izme. Jedan je imao lep- pobacao je svoje usta{ko perje i preru{en u fratarsku

188 189
mantiju motao se i skrivao po mra~nim ganjkovima
franjeva~kih klostera, da na kraju krepa kod svoga
pravog amid`e generalisimusa Franka.
Franklin Delano Ruzvelt nije do~ekao kraj rata
ni slavio pobjedu savezni~kog oru`ja. Na velikoj
paradi zamijenio ga je Hari Truman, mali prodavac
mu{kih ko{ulja.
Staljin je umro kao slavni pobjednik i otac otad`-
bine. Prvo je bio zakopan, pa onda otkopan. Zatim,
ne~ujno i tiho kao o~uha zatrpali su ga u zemlju
kao svakog obi~nog smrtnika.
Njegova k}erka i mjezimica pobjegla je iz Rusije
preko Okeana i zauvijek oti{la u Ameriku da se
tamo udaje i {kraba protiv biv{eg carstva svoga
ro|enog oca.
^er~il je, poslije slavne pobjede u Velikom ratu,
neslavno propao na obi~nim izborima. Za utjehu
ostale su mu duga~ke cigare, {kotski viski i slikarska
platna. Na "Kristini" u dru{tvu gr~kog bogata{a
Onazisa i {vedske bake Grete Garbo plovio je tala-
sima toplih mora.
Sada je u ovom vrtu napadao snijeg i pokrio
perivoje pune katmera i ljubi~ice. Povremeno oslu{-
kujem cvrkut prozeblih ptica pod strehama, pod
strehama velike zgrade u ba{~i. Taj cvrkut umukne
pred urlikom automobilskih sirena i neopisive dreke
uli~nih prodavaca.
Oko ove avlije, koju su nekada ~uvale najbolje
policije svijeta, u strahu od lukavog Skorocenija i
njegovih momaka spremnih na sve, danas tumaraju
u bujici prodavaca i kupaca, fabrikanata, svakojakih
kerefeka i besposlica, {kolska dje~urlija, majke sa
djecom, lopovi, vojnici i slu{kinje.

191
Po pustom vrtu iza stare ograde {eta ~uvar i }e golemu fajdu imati od debeljka koji je vodio
svaki ~as se saginje i kupi neke otpatke i papiri}e ratove, nosio leptir-ma{nu i ispijao viski preko sva-
po stazama. Onako usamljen i odvojen od ove uli~ne ke mjere.
vreve i ko{mara izgleda kao neki veoma pobo`ni Bio sam i na Staljinovom grobu. Da bi se uredio
vjernik koji u ujedna~enom ritmu obavlja ~udan takav parking oko njegove vje~ne ku}e, morala bi
ritual neke davno i{~ezle magije i religije. se sru{iti bar polovina Kremlja.
Zagledan u ~uvara umalo se ne na|oh pod to~ko- Na Ruzveltovom grobu nikad nisam bio.
vima velikog kamiona, punog `ena, ljudi i djece.
Kamion je bio oki}en i pun atleta, kepeca, balerina
i pajaca. Kamion je pripadao nekom ~uvenom cir-
kusu koji jo{ samo danas gostuje u Teheranu i
najozbiljnije me upozorava da neizostavno jo{ ve~e-
ras do|em na posljednju predstavu koja }e se odr`ati
u osam ~asova pod velikom {atrom u neposrednoj
blizini `eljezni~ke stanice. Balerine su bile modre
od zime. Pomavile su kao {ljive. Pomavile su kao
{ljive ranke, kao {ljive ranke, kru{ke karamanke.
Jedino ~uvar u ba{~i nije se osvrtao na ovu
gu`vu koja se za~as stvorila ispred ove ~uvene
historijske avlije. Kao da je jedini on preostao od
velikog doga|aja koji se u ovoj avliji odigravao i
kao da je jo{ jedini posve}en u sve {to se ovdje
zbilo. Kao da je stajao tu da svojim nemu{tim je-
zikom i misti~nim pokretima skrene pa`nju na smrz-
nuti vrt usred carskog grada Teherana, a u slavnoj
zemlji Pahlavija.
Pred nekoliko godina bio sam na ^er~ilovom
grobu. Sahranjen je na seoskom groblju u parohiji
Blendhajm. Na skromnoj plo~i pi{e da mu je tu
posljednja adresa: ulica i ku}ni broj. Seljaci iz oko-
line po~upali su vo}njake i asfaltirali njive da na-
prave veliki parking za posjetioce ~uvenog groba
u parohiji Blendhajm. Nikada nisu ni slutili kakvu

192 193
NA PERSIJSKOM BITPAZARU Gdje god sam putovao tra`io sam buhlju pijacu,
bitpazar. Na buhljim pijacama se putnik najbolje
upozna sa jednim gradom i njegovim `iteljima.
Buhlja pijaca, bitpazar, u Teheranu me je odu-
{evila. Na Istoku putnika zamore silni dvorovi, sa-
raji i velelijepne d`amije, kao {to na Zapadu uma-
raju pala~e i katedrale, a na Sjeveru biblioteke i
Jutros su u novinama bile slike trojice mladi}a. spomenici velikim sinovima otad`bine. Buhlja pi-
Bili su veoma lijepi i mladi. Novine pi{u da su jaca je `ivi i vje~ni spomenik malom ~ovjeku u
sva trojica jutros u ranu zoru, poslije ~itanja presude, svakoj zemlji.
dobo{a i vezivanja o~iju – strijeljani. Mladi}i su U Kopenhagenu sam bio na pijaci gdje se pro-
oti{li na onaj svijet zato {to su krijum~arili i pro- daju samo buhe. Mladi}i i djevojke, ~ija se ko`a
davali drogu. Persijske vlasti su neumoljive kad ve} izlizala i ispostila od silnih deterd`enata i de-
je u pitanju droga. Svaki ~as se ovdje neki mladi}i zodoransa, kupuju od hipika koji dolaze sa Balkana
slikaju za novine. buhe u kutijama od {ibica. Uvozne buhe pla}aju
Meni su ulice Teherana poslije Kabula sive i kraljevskim danskim krunama koje imaju zlatnu
jednoli~ne. Hipici samo prolete kroz Persiju i gle- podlogu i onda u`ivaju i trnu od zadovoljstva kada
daju da se {to prije do~epaju Afganistana ili zagrabe se na sjevernom suncu u luci mogu ~e{ati do mile
~ak u Katmandu. Mnogi se ulaze}i u Iran od straha volje sretni {to nedu`nim malim bi}ima na neki
obriju i o{i{aju. na~in mogu bar biti od koristi. Ti mladi}i i djevojke
Teheran ima velike bulevare kao u Moskvi, ili kao da su nau~ili na{u narodnu mudrost da ko`uh
u Parizu. Teheran ima prostrane trgove, ve}e nego ne vrijedi ako u njemu nema buha.
u Rimu. Saobra}aj je mo`da gu{}i u Teheranu nego U Teheranu, na bitpazaru ima buha koliko god
u Londonu. U ovom gradu televizija ima ~etiri `elite, ali ovdje ih niko ne prodaje. Nema jo{ potrebe
kanala. Teheranu je malo jedan, pa ima dva Hil- da se za buhe daju carski iranski rijali koji isto
tonova hotela. Carski grad Teheran je od dvije stoti- kao i danske kraljevske krune imaju zlatnu podlogu.
ne hiljada du{a poslije rata, danas dogurao na preko Doskoro sam vjerovao da je najve}a i najzanim-
~etiri miliona `itelja. U carskoj prijestonici ima ljivija buhlja pijaca na Bosforu, na mjestu gdje se
du}ana poput onih u Parizu, lokala kao u Madridu, susre}u i u usta ljube Azija i Evropa.
bioskopa i pozori{ta kao u Rimu, ali ja svakog Trebalo je dobiti bar {estomjese~nu stipendiju
dana odlazim samo na bitpazar – buhlju pijacu. svoje vlade, ili bar Fulbrajtovu, da temeljito obi|em
Sve buhe na svijetu su iste, ali su zato buhlje ~itavu pijacu, pa da poslije mjesecima sre|ujem
pijace druga~ije. utiske i podatke da bih nadle`nom ministarstvu,

194 195
ili nekoj nau~noj ustanovi pri Ujedinjenim nacijama
podnio iscrpan referat u buhljoj pijaci. Za tu vrstu
nau~nih studijskih putovanja, na `alost, ni moja
vlada, ni gospodin Fulbrajt nemaju razumijevanja.
Ako ste slavoljubivi i volite priznanja, a niste
u~estvovali ni u jednom od pravednih ili nepraved-
nih ratova, mo`ete kod jednog mudrog Jermenina
na samom po~etku pijace kupiti sve mogu}e me-
dalje i ordenja za hrabrost svih mogu}ih slavnih i
ubojitih armija na svijetu. Stari mudri Jermenin
ima ~itave kolekcije Hitlerovih gvozdenih krstova
s hrastovim li{}em, s dijamantima i s briljantima.
Jermen ima ordenja turskih sultana, {kotskih pu-
kova, velike otad`binske vojne, ^ang Kaj [eka i
kanadske konji~ke policije. On ima i Ogrlicu ve-
likog krsta Malte{kog vite{kog reda. Nai{ao sam
i na Orden kralja Zvonimira i na dva na{a ordena
rada III reda. Prodao mu ih je jedan na{ stru~njak
koji sada radi u Persiji.
Na bitpazaru ima }ebadi kojima su se pokrivali
vojnici Aleksandra Makedonskog {to su do{li ova-
mo da popale i oplja~kaju, a u zamjenu za sve to
da ostave svoj helenizam i recept za kuhanje gr~kog
}ufteta.
Ako ste hitno pozvani u audijenciju kod nekog
guvernera, ovdje mo`ete kupiti: frak, smoking, pa-
radnu admiralsku uniformu sa peru{kom na kapi,
polovnu papinu mantiju, ~almu posljednjeg kalifa,
karabinjersku kapu i bradu zajedno ili odvojeno i
cvije}e za suprugu njegove ekselencije, naravno,
sve polovno. Ako niste pozvani sami, ovdje mo`ete
dobiti polovnu suprugu na sat, dva, ili ~itavu no}.

197
Nju ne}ete na ve~eri predstavljati kao svoju bolju VISOKA [KOLA MARIFETLUKA
polovinu, nego kao polovnja~u.
Ako ste siro~e i ne pamtite svoje roditelje, na
bitpazaru mo`ete dobiti dva ili tri polovna roditelja.
Oni }e se na svakom mjestu uz vas privijati i na
sudu sve~ano zaklinjati da ste vi njihov jedinac ili
jedinica. Ako ste u `ivotu usamljeni, mo`ete ro-
ditelje natjerati da vam rode bracu ili seku, ako Izle`avam se u svome sobi~ku u potkrovlju ho-
su jo{ u stanju. tela "Parisa" zagledan u umivaonik i veliko razbi-
Ovdje ima i sokak u kome se prodaju polovni jeno ogledalo na zidu.
nadgrobni spomenici. "Za uvijek ucvijeljeni i do Dodijao mi je i ovaj sobi~ak i veliko razbijeno
groba neutje{ni" poslije izvjesnog razumnog vre- ogledalo na zidu i bu~ni Amerikanci po hodnicima
mena uvide da se "njihovi jedinci", "njihova jedina i neki persijski ~orbuljaci po sirotinjskim a{~ini-
nada i ponos", "njihov dobrotvor i hranitelj", "nji- cama.
hova jedina ljubav", mogu jo{ jednom unov~iti i Dodijao mi je i Teheran u kome se ni{ta ne
odnijeti sa groblja u jedan teheranski sokak. Ako de{ava – nema ni ha{i{a, ni borbe pijetlova po
niste mnogo voljeli pokojnicu za `ivota, onda joj avlijama, ni biblijskih staraca po sokacima koji su
se jo{ jeftinije odu`ite poslije smrti. Treba samo samo za trenutak umakli iz Starog zavjeta, i do
izabrati jedan kamen sa polumjesecom, krstom ili mraka }e se vratiti u korice svetih knjiga da u
Solomonovom zvijezdom i sa njega skinuti ime njima preno}e po podovima bogomolja.
prethodnika i urezati ime koje `eli{. Mo`ete ispisati: Toliki gradovi po bijelom svijetu rastu i raz-
ime, prezime, o~evo ime, maj~ino djevoja~ko pre- vijaju se, pa nikom ni{ta. Svako ho}e da vam poka`e
zime, ulicu, broj, mjesto stalnog boravka, koga ima i ponudi svoje Petlovo brdo ili svoj Konjarnik i
od rodbine u inostranstvu, da li je osu|ivan, broj onda o~ekuje da mu se divite, da ga potap{ete po
`irora~una, broj li~ne karte, broj zdravstvene knji- ramenu ili da ga ~astite jednom gurabijom ili bar
mafi{em.
`ice, broj voza~ke dozvole i broj cipela.
Ho}u da odem iz ovog sobi~ka i iz Teherana
Tra}im vrijeme me|u polovnim stvarima, me|u i da potra`im drevnu Persiju, da osjetim njeno srce
polovnim ljudima i sam sam ve} polovan. i vidim cvijetne perivoje dobrih starih pjesnika.
^itavog dana sebi ponavljam stihove starog do- Treba da pokupim prljave ko{ulje i ~arape i da
brog pjesnika Sadija: sa svojim smotuljkom krenem na jug.
Po deseti put brojim svoj novac – sabirem, di-
O ti, koji si ravnodu{an prema bijedi drugoga, jelim, oduzimam – i vidim da nikako i nigdje ne
nisi dostojan imena ~ovjeka. mogu po}i. Nikakve ra~unske radnje na svijetu ne

198 199
mogu mi pomo}i. Banke i du}ani su dobro ~uvani, u svojoj zemlji. Prilikom svakog obilaska bi}e mi
a zakoni strogi i u`asni, pa nema nikakva izlaza i dodijeljeno jedno visokostru~no lice koje }e me
fajde ni na toj strani. detaljno upu}ivati u proces proizvodnje i davati
Jedino mi mogu pomo}i marifetluci. Jo{ u svojoj mi stru~na obja{njenja o dnevnom kopu, proizvod-
ranoj mladosti studirao sam na visokoj {koli ma- nim kapacitetima fabrika tekstila, utro{enim kilo-
rifetluka i apsolvirao sa dobrim uspjehom. vat-~asovima, radnom u~inku u `eljezarama, broju
Po cio dan obigravam po carskim ministarstvi- radnika, prosje~noj starosti zaposlenih, zdravstve-
ma i la`no se predstavljam kao veoma ugledan noj slu`bi u industriji, saradnji nauke i prizvodnje,
putnik iz Jugoslavije koji bi `elio obi}i njihovu broju obroka u fabri~kim restoranima, stanju higi-
divnu zemlju i do}i u dodir sa njihovim divnim jene na radnom mjestu, prilikama u porodili{tima,
narodima. Jednoga dana to mi polazi za rukom. broju djece u obdani{tima i stanju u domovima za
stare i iznemogle. Gdje god to bude mogu}e upri-
U bilateralnim razgovorima izme|u mene i vla- li~i}e se prijemi i razgovori sa generalnim direk-
de njegovog carskog veli~anstva sklopljen je i pot- torima, direktorima sektora, {efovima pogona, glav-
pisan sporazum od obostranog interesa i zna~aja nim in`enjerima, na~elnicima odjeljenja, dispe~e-
u dva primjerka: po jedan za svaku visoku stranu rima, sekretarima preduze}a i fabrika, poslovo|ama
potpisnicu. i uglednim trgova~kim putnicima. Za sve moje ~lan-
Vlada njegovog carskog veli~anstva obavezuje ke koje }u objaviti bi}u snabdjeven almanasima,
se sa svoje strane da uglednom i visoko uva`enom godi{njacima, statisti~kim zbornicima, spomenici-
gostu iz Jugoslavije (to jest meni) plati putne tro{- ma i bogatim zbirkama fotografija i grafikona koji
kove avionom prve klase za putovanje po zemlji bi bili objavljeni uz moje napise u {tampi.
Persiji. Drugo: vlada njegovog carskog veli~anstva Prilikom potpisivanja ovog ugovora do{lo je
pristaje da mi pla}a hranu (tri obroka dnevno) i do malog nesporazuma i prolaznog incidenta izme-
smje{taj u apartmanima najboljih hotela u gradovi- |u dvije visoke strane potpisnice. Naime, vlada
ma koje budem posje}ivao. Tre}e: vlada njegovog njegovog carskog veli~anstva nastojala je po svaku
carskog veli~anstva stavlja uglednom gostu iz Ju- cijenu da me blagoizvoli natjerati da ~lanke pi{em
goslavije na raspolaganje i upotrebu automobil sa odmah i da ih jo{ s puta odmah {aljem i objavljujem
{oferom i po jednog svog ~inovnika u svakom mjes- u novinama kako bi neposredno provjerila izvr{enje
tu koje budem posjetio. visoko preuzetih obaveza druge visoke strane pot-
Druga visoka strana potpisnica (to jest ja) obave- pisnice.
zuje se sa svoje strane da }e u svim ovim mjestima Me|utim, ja sam se lukavo i o~ajni~ki opirao
pomno obilaziti i pa`ljivo razgledati industrijska njihovom nepovjerenju prema mojoj kao sana}im
postrojenja, fabrike, `eljezare, kombinate, svako- veoma uglednoj li~nosti u zemlji i inostranstvu.
jake gigante, petrohemiju, hidrocentrale, rudnike i Kada sam na kraju razgovora ubijedio drugu
o svemu tome pisati duga~ke ~lanke po novinama visoku stranu potpisnicu da mi je za studioznu i

200 201
ozbiljnu razradu godi{njaka, kompleta fabri~ke
{tampe, zidnih novina, statisti~kih godi{njaka i al-
manaha potrebno najmanje nedjelju dana u koje
vrijeme i ne ra~unam ~asove i lekcije u~enja per-
sijskog jezika na kome su svi materijali {tampani,
vlada njegovog carskog veli~anstva pokazala je svo-
ju visoku milost i razumijevanje polo`aja u kojem
se nalazi druga visoka strana potpisnica, popustila
je i potpisala konvenciju izme|u dvije strane pot-
pisnice. Poslije potpisivanja sporazuma obi~nim he-
mijskim olovkama, izmijenjali smo cigarete i popili
punu d`ezvu kahve iz {arenih persijskih fild`ana.
Tako sam prodao svoju polovnu du{u i izhan-
|alo tijelo |avolu (ili na persijskom jeziku – {ejtanu)
da bih nekako dospio u drevni Isfahan, [iraz, pri-
jestonicu starih pjesnika, Kirov grad u Persepolisu
i njegov mauzolej u Persegadenu.
Vidje}u grad ~ije ime zna~i – Isfahan – polovina
svijeta.
Vidje}u cvijetni [iraz. Vidje}u {atore pod ko-
jima je boravilo preko {ezdeset careva, kraljeva,
prin~eva, carica, kraljica, princeza, predsjednika dr-
`ava i vlada neposredno pred moj dolazak.
Vidje}u sav jad i ~emer {to je ostao poslije
prolaska hordi Aleksandra Makedonskog od bib-
lioteka, galerija i arhiva u Persepolisu.
Vidje}u mauzolej koji neodoljivo podsje}a na
Me{trovi}ev grob Neznanom junaku na Avali, a
pukim slu~ajem nastao je nekoliko hiljada godina
ranije.
Vidje}e se {ta }u sve vidjeti.
Prije polaska dokusuri}u veliko razbijeno ogle-
dalo u mome sobi~ku u potkrovlju.
Mo`da }u udesiti i napukli umivaonik.

203
PUSTO CARSKO

Carska iranska vlada odr`ala je rije~ i poslala


me na put po Persiji.
Carska se ne pori~e.
Carska se ne odri~e.
Pusto carsko!
Jutros, sabahile, probudio me portir i javio da
me kola i {ofer o~ekuju pred hotelom.
Pokupio sam svoje jugovinilske zave`ljaje, do-
kusurio veliko razbijeno ogledalo na zidu moje sobe
i sjurio se na ulicu. [ofer je bio u plavoj uniformi
i imao je `utu dugmad i `ute zube.
Umalo ne u~inih grub prekr{aj reda i adeta poku-
{avaju}i da se utrpam na mjesto do voza~a. [ofer
me osmotri i svojim bijelim rukavicama otvori zad-
nja vrata crne izglancane limuzine. O~igledno nije
bio mnogo iznena|en mojim pona{anjem jer su
mu ve} prije moje narodnja~ke `elje da sjedim
pored voza~a, odijelo, ~upava bradata glava i moj
smotuljak jasno govorili s kim ima posla. Vjero-
vatno je mislio da sam neki bliski ro|ak Babaroge,
da sam iz Babine Grede, da stanujem u Baba-Vi{nji-
noj ulici i najzad direktan potomak samog Ali-babe
i svih njegovih ~etrdeset hajduka.
Do aerodroma ne progovorismo ni rije~i.
Teheranski aerodrom je velik i ja u|oh na kapiju
za putnike s besplatnom kartom prve klase. Na taj

204
ulaz upadaju velikodostojanstvenici i uop}e ljudi samo jedan Jermenin i jedan hodo~asnik sa supru-
od ugleda u ~ar{iji. gom. Nikako ne mogu da objasnim kako su u toku
U neopisivoj gu`vi i galami na aerodromu sjetih leta u kabinu upali jo{ jedan Jermenin i jo{ jedan
se jednog teksta njegovog carskog veli~anstva {ah- hodo~asnik sa `enom. Gledam kroz prozor i poku-
-in-{aha Reze Pahlavija objavljenog u carskoj knjizi {avam da otkrijem putnika koji umjesto avionom
o Persiji: leti na tepihu. Tog jutra nijednog takvog putnika
"Odista se mo`e re}i da na Srednjem istoku nije bilo na liniji Teheran-Bagdad-Isfahan, ili ob-
nikada nije dosadno. Kad god pomislite da se stvari ratno.
smiruju mo`ete biti sigurni da je to sti{avanje pred Letimo nisko nad nekom pustinjom. U~ini mi
buru. Mo`da je jo{ dramati~nija rijeka avionskih se za trenutak da sam odnekud po{ao na teferi~ u
putnika koji prelaze preko moje zemlje. Ako ma pakao. Rijetka mala naselja i po koja palma. Ravnim
kojeg dana u godini provedete kratko vrijeme na drumom prema zapadu neki mu~enik juri na kamili.
teheranskom aerodromu neprestani dolazak i od- Mo`da je to ~uveni bagdadski lopov, koga juri
lazak pripadnika tolikih nacija ostavlja dojam da policija slavnog kalifa Haruna al Ra{ida koji jo{
se nalazite u nekakvom centru za me|unarodnu uvijek goni bagdadskog lopova.
razmjenu. Kao na svakom aerodromu, vidje}ete
kako svakom avionu poslije slijetanja hita u susret Poslije aviona obreo sam se u jednom pravom
mno{tvo motorizovanih vozila za opslu`ivanje. Je- dvoru. Kao da me je duh iz ~arobne Aladinove
dan {aljivac je rekao da su u stara vremena jurili lampe avionom prebacio iz bijednog hotelskog so-
da opslu`e kamile kad bi stigao karavan iz udaljenih bi~ka u potkrovlju u basnoslovne salone, holove i
krajeva." odaje pozla}enog hotela "[ah Abaz".
U prvoj klasi iranske vazduhoplovne kompanije Vidio sam mnoge hotele u svijetu, ali po sjaju
najljep{e djevojke Persije neprestano nude putnike i rasko{i prednja~e hoteli na Istoku. Vidio sam hotel
tatlijama, bijelom baklavom, crvenim kavijarom, "Tur Hasan" u Rabatu i tada vjerovao da je to
viskijem i konjakom, {urupom i {erbetom. Muzika najrasko{nije kona~i{te na svijetu. Poslije sam oti-
tre{ti. Neko tu`no izvija: "Ej mejhana, mejhana…" {ao u Marake{ i vidio hotel "Mamun", pa sam se
{to na na{em jeziku zna~i: "E, mehana, mehana". predomislio.
Pominje i neke ba{~e, behare, jorgovane i jasmine Samo odijelo koje nosi obi~an vratar na ulaznoj
i sijaset na{ih rije~i. Od Teherana do Bosanskog kapiji vrijedi ~itava bogatstva. Sav u svili, kadifi
Broda svuda je ista pjesma i svuda su iste rije~i. i zlatu, li~io mi je ve}ma na prvog kraljevog savjet-
^esto umjesto ta~ke na kraju pjesme je no`. nika ili doajena diplomatskog kora pri svijetloj kra-
Sa mnom putuju dvojica bogatih Jermena i dva ljevskoj kruni, nego na hizme}ara. Sav njegov posao
para otmjenih hodo~asnika. Prije poslu`enja bio je bio je da otvara vrata, da se duboko klanja i da

206 207
prima bak{i{. Sablja kojom je bio opasan mogla vjerovao sam da su najljep{i mozaici u bru{enim
bi mirne du{e stajati u vitrini kakvog prijestoni~kog ogledalima oni u \ulistanu teheranskom dok nisam
muzeja. Uvijek sam dolazio u isku{enje da se ja vidio duvare "[ah Abaza" u Isfahanu.
poklonim pred njim, da mu otvorim vrata i da mu Tri puta sam poku{ao da izbrojim {adrvane u
ponizno pru`im ruku za napojnicu. Mislim da ga velikom vrtu zatvorenom me|u ~etiri krila slavnoga
to ne bi za~udilo. karavan-saraja i nije mi po{lo za rukom. Jedanput
sam brojao do stotine i prestao. Drugi put nisam
ni do{ao do stotine. Tre}i put sam pre{ao stotinu.
Sada sam u Isfahanu, staroj slavnoj prijestonici Ko u ovim odajama sa pozla}enim kvakama i
Persije, za vladavine jo{ slavnijih ku}a Seld`uka tavanicama provede bar jednu no}, sanja}e ~itave
i Safavida. Stanujem u hotelu "[ah Abaz" nazvanom ve~eri jednu po jednu pri~u iz "Hiljadu i jedne
po najve}em vladaru ku}e Safavida i jo{ jednom no}i".
sam zabezeknut pred sjajem i rasko{i kojom sam
sa svake strane okru`en. Ameri~ki "Hiltoni" i "In-
terkontinentali" djeluju skromno, prakti~no i skoro-
jevi}ki kada se uporede sa ovim ~udima Istoka. I
sami hodnici ovoga hotela su prave dragocjene et-
nografske zbirke sa rijetkim i skupocijenim ekspo-
natima po ni{ama i bud`acima.
^itava tri vijeka ovaj hotel bio je ~uveni kara-
van-saraj. Karavan-saraj je zidala sultanija majka
{aha Huseina kao svoju zadu`binu na korist i polzu
veli~aj{em ota~estvu svome. Bio je naj~uveniji ka-
ravan-saraj svoga vremena na Srednjem istoku.
Da se obnovi i pretvori u bajku u kojoj se mo`e
i stanovati i hraniti utro{eno je {est stotina sedam-
deset dvije hiljade ~asova ljudskog rada, a samo
za ure|enje jednoga od nekoliko velikih i malih
restorana dvadeset hiljada zlatnih indijskih plo~ica.
Po bazenima plivaju nje`ne latice ru`a, a odaje
miri{u na dunje i jeribasme.
Hotel "[ah Abaz" je stjeci{te umjetnosti svih
epoha najmo}nijih carskih dinastija u povijesti Per-
sije: Seld`uka, Safavida i Kad`ara. Do maloprije

208 209
JERMENSKA \ULFA kamena, ma{te i novca, pa je nazidao samo tre}inu
zami{ljenog zdanja.
Idem preko ove }uprije u \ulfu zagledan u
virove Zajenderuda i mislim na Drinu i njenu }up-
riju. Nikada ne}u pre}i ni preko jednog mosta da
se ne sjetim Andri}a: "Navaljivale su na njega i
na kasabu… Poplave i bolesti, ratovi i terori, bune
i nasilja, a njegova postojanost je u~ila: da je `ivot
Carski ~inovnik koji je do{ao da me vodi i da neshvatljivo ~udo jer se neprestano tro{i i osipa,
mi pokazuje nekakav metalur{ki kombinat ostao a ipak traje i stoji ~vrsto kao na Drini }uprija."
je da obilno doru~kuje u basnoslovnom hotelu "[ah Vidio sam mostove na Tibru, mostove na Nevi,
Abaz". Ja sam mu utekao preko vrtova. mostove na Temzi, na Dunavu, na Seni, ali Za-
Danas }u obilaziti jermenske crkve u Isfahanu. jenderud je zasvo|en najljep{im prijelazom. Da is-
Valja samo pre}i drevni kraljevski most od tride- lam nema jo{ hiljadu drugih ~uda, vrijedilo bi u
set i tri luka i na}i se na drugoj obali u jermenskom ovaj grad do}i samo zbog ovog mosta. Jedino je
dijelu grada – \ulfi. Ta }uprija je ~udo od ljepote neimar Hajrudin napravio na Neretvi jo{ ve}e ~udo.
i neimarske vje{tine, valjda jedinstvena u svijetu. Hajrudinu je po{lo za rukom da jedne no}i skine
Most je duga~ak i {irok i izdaleka li~i na nekakvu sa neba mlad mjesec i pokloni ga Neretvi. To ~udo
d`inovsku harmoniku koju su razvukli od jedne se nikada, nikome, nigdje na svijetu nije desilo.
do druge obale rijeke. Gra|ena od kamena boje
meda ili `utog {e}era pa izdaleka izgleda kao ogro- Sjetih se ovdje jednog velikog Mostarca koji
man slatki{ koji voda ispla~e i uzalud poku{ava je pjevao na divnom jeziku slavnih Persijanaca.
da istopi. Ko ovaj most prvi put ugleda, pomisli}e Sjetih se njegove gazele o {eher Mostaru.
da je to prostrana i velika ku}a koju je neki ~udak Bio je to Dervi{-pa{a Bajezidagi}. U~io je nauk
i manijak podizao na vodi umjesto na zemlji. u Stambolu pred Suudijem "kome nije bilo premca
No}u, kada se na mostu upale svjetiljke, i za- u poznavanju persijskih klasika". Bio je sultanov
blista sa svih strana, pretvara se u veliku galiju savjetnik i "i{ao je za sudbinom ili ga je sudbina
koja je maloprije doplovila iz tajanstvenih ju`nih gurala pred sobom". Poginuo je u juri{u na nepri-
mora punih algi, bisera i {koljki, i dobrih vila, i jatelja na Kovin Adi kod Budima hiljadu {est stotina
ukotvila se nasred Isfahana. tre}e.
Danju, na suncu izgleda kao rasko{na pozori{na Podigao je u mahali Pothum d`amiju i uz svoju
sala krcata lo`ama i galerijama kojoj nedostaju dva zadu`binu sazidao je biblioteku. To je bila druga
krila i pozornica, kao da je graditelju ponestalo javna knji`nica onoga vremena u Mostaru. Ina~e,

210 211
bio je ~uven i sa svojih mnogih dobrih i bogou-
godnih djela.

Mimar Hajrudin bi bio veoma sretan da je ikada


~uo njegovu gazelu o Mostaru:
Ko bi mogao opjevati redom
Sve ljepote divnoga Mostara?
Zar se ~udi{, srce, {to ga ljubim
Sa ljubavlju sinovskoga `ara?
[. . .]
S dvije kule velika }uprija
Pru`ila se preko rijeke ~arne,
Te sa svojim velebnijem lukom
Pri~inja se poput duge {arne.
Neka je vje~na slava i hvala neimaru Hajrudinu
{to Mostaru napravi }upriju nevi|ene ljepote kao
srebreni polumjesec iz kojega je na dugom putu
od neba do Zemlje ispala mala sjajna zvijezda.

Jermeni su po~eli da se naseljavaju u Isfahan


kada je na prijesto Persije do{la ~uvena ku}a Sa-
favida koja se pro~ula u svijetu mnogim slavnim
podvizima, naro~ito za vlade mudroga {aha Abaza
Velikog. Velikom graditelju Isfahana trebali su dob-
ri majstori i vrsne zanatlije, a Jermeni tada nisu
imali premca u svijetu. Neka ulema i sku~eni duhovi
pru`ahu otpor dolasku ovih hri{}ana u carski Is-
fahan, ali brzo se i oni uvjeri{e da je to vrijedan,
~estit, vje{t i radin svijet. Kako su ovi hri{}ani iz
dana u dan potvr|ivali i uve}avali svoj ugled i

213
dobar glas, tako je i {ah Abaz Veliki pove}avao U porti crkve Svetoga \or|a, koja je ve}a od
svoje povlastice novim gra|anima prijestonice. Po- porte Saborne crkve u Beogradu, lete jata golubova.
~etkom sedamnaestog vijeka carska hazna dala je U avliji su kamene klupe po kojima se odmaraju
silne pare da se u \ulfi podigne velika crkva Svetog stari bradati vjernici. Oni kao da su na trenutak
Betlehema. Docnije je {ah Abaz sagradio jo{ 12 sa{li sa fresaka obli`nje crkve i do{li u portu da
hri{}anskih bogomolja nadomak muslimanskih se malo odmore od napornog stajanja na zidovima,
d`amija Isfahana. Jermeni su sticali sve vi{e prava pa }e se za Ve~ernje opet vratiti u Bo`iju ku}u,
u Persijskom Carstvu, tako da su sami birali svoje popeti na duvar i nastaviti da slu`e svojoj vjeri i
guvernere, sudije i policijske oficire. Bliski sarad- zakonu.
nici i saveznici samoga {aha bili su ugledni jer- Pod crkvenom kupolom je mala otvorena kapela
menski bogata{i Kod`a Petros Validanijan i Kod`a koja vi{e li~i na ljupki paviljon u vrtu, nego na
Avertiki. strogi spomenik Bogu. U kapeli su dva sveta ka-
mena koja su Jermeni ovamo prenijeli dolaze}i ~ak
\ulfa i danas li~i na veliku cvijetnu ba{~u po iz Erivana. U bogatom ikonostasu koji uop}e ne
kojoj su skrivene male bijele ku}ice. U njima i podsje}a na Vizantiju, nego je izvoran i nalik samo
danas na miru i u po{tovanju `ive Jermeni i njihove sebi je i mala slika Kod`a Petrosa Validanijana u
porodice. Persijanci su sigurno najtolerantniji narod bogatoj no{nji sa duga~kim brkovima. Podsje}a me
Azije. Oni su jo{ prije hiljadu godina osjetili svu odnekud na Vasu ^arapi}a ili na nekog drugog
netrpeljivost Arapa na svojoj ko`i, na svome tlu i vojvodu iz Prvog srpskog ustanka. O~i Kod`e Pet-
u svojoj vjeri i kulturi. Prije dvije i po hiljade rosa su krupnije, crnje i pametnije nego i u jednog
godina ovaj veliki narod imao je vladara koji je `ivog stvora koga sam do sada sreo u `ivotu.
propovijedao trpeljivost i suzdr`ljivost, zabranjivao U crkvenom muzeju na kraju porte su slike
nasilje, zlo~ine i prevo|enje zarobljenika u vjeru crkvenih dostojanstvenika, majstorski ura|ene i bo-
pobjednika. I danas u ovoj zemlji `ive jedni pored gato uramljene. Dr`anje ovih svetih ljudi je puno
drugih muslimani, [iiti, i Suniti, hri{}ani, Jevreji, skru{enosti i boja`ljivosti. Nema ni traga od poze
Asirci, Arapi, Zoroastristi, Kurdi, Nestorijanci ko- i nametljivosti vaseljenskih patrijarha u zlatu i svili
jima su nekada pravoslavni gospodari Carigrada po zidovima patrijar{ije u Fanaru na Zlatnom rogu.
~upali noseve, sjekli u{i i ubijali ih kao pse. Tu su i dragocjenosti crkvene riznice, ali se ja
Ulice \ulfe su ~iste i sjenovite. U hladu palmi kao nehri{}anin slabo snalazim u njihovoj namjeni,
naziru se du}ani i radionice trgovaca i zanatlija. obliku i vrijednosti.
Ulicom pro|e pokoji automobil, ali tiho i pa`ljivo Odjeljenja namje{taja pokazuju bogatstvo i do-
da ne naru{i mir ovog jermenskog grada hodo~a{}a. bar ukus ovog starog naroda. Tu nema nijedne ru`-

214 215
ne, glomazne i bezvrijedne stvari koja bi smetala VRIJEME PJESNIKA I DAVNIH JUNAKA
osje}anjima mjere i namjere.
Na po~asnom zidu je veliki triptih iz `ivota
{aha Abaza Velikog. [ah Abaz u lovu. [ah Abaz
prima ambasadore na carskom dvoru. [ah Abaz
na ~elu svoje neustra{ive konjice.

Kao varalica i krivac pro{ao sam pognute glave Carski ~inovnik koji me prati na putu po Persiji
ispred portreta {ah-in-{aha Reze Pahlavija, misle}i najzad se urazumio i prestao silom da me vu~e po
{ta li sada radi onaj carski ~inovnik koji je ostao fabrikama i raznim gradili{tima. On mi jo{ jedino
za doru~kom u mome hotelu dok sam mu ja umakao pravi dru{tvo za obilnom trpezom ujutro, u podne
preko vrtova. i uve~e.
Ni carici nisam imao obraza da pogledam u o~i. Tri puta dnevno zajedno ~itamo hotelski jelov-
Jedino sam se zagledao u divnog mali{ana, pri- nik i kao po dogovoru opredjeljujemo se za naj-
jestolonasljednika Persije tra`e}i u njegovim dje- skuplja jela i pi}a.
~ijim o~ima opro{taj za moje podvale i nedjela.
Vjerujem da bi i on makar iz nesta{luka u~inio Danas smo sastavili ru~ak i ve~eru ne ustaju}i
isto {to i ja. od stola. Izme|u dva ~itanja jelovnika, carski ~i-
novnik ugrabio je priliku da mi ispri~a ne{to o
~uvenom {ahu Ismailu i bici kod ^alderana.
Upamtio sam da je bitka kod ^alderana u per-
sijskoj Jermeniji bila ta~no ~etiri vijeka prije jo{
~uvenije bitke na Kolubari i da su je vodili sultan
Selim i {ah Ismail.
Ju~e sam dugo stajao pred slikom bitke u dolini
^alderana. Slika je na zidu jedne carske pala~e u
Isfahanu. Slika je velika i zauzima ~itav jedan zid
rasko{ne dvorane za prijem ambasadora i poklisara.
Odavno ne pamtim da me je ne{to tako uzbudilo
i o~aralo. Sliku je svakakao pravio neki od naj-
darovitijih u~enika Kemaludina Behzada, najve}eg
persijskog slikara, prvog iranskog portretiste i os-
niva~a ~uvene umjetni~ke {kole u Heratu.

216 217
Prvih nekoliko trenutaka nikada ne bih zaklju~io Vojnici ja{u na ru`i~astim, modrim i ljubi~astim
da ta slika treba da do~ara nekakvu bitku i nemi- konjima kojima se pridru`io i poneki Damjanov
losrdan obra~un dva protivnika – otomanskog sul- zelenko. Oko konjanika su crveni, bijeli i `uti hrtovi
tana i persijskog {aha. Prije bi ~ovjek pomislio da i sijaset nekakvih nebeskih koko{aka i ostale pernate
su se izvrnule i pomije{ale dvije velike kutije pune `ivine iz rajskih perivoja. Kao da je ~itavu pri~u
{arenih bombona i svakojakih {e}erlema u neki o krvavoj bici u dolini ^alderana izmislio nekakav
predio po kome `ive paunovi, papagaji i rajske d`enabet, po{to je umjetnik sliku zavr{io i oti{ao
ptice, nego da je to borba dva ljuta du{manina. za svojim poslom. Carski ~inovnik mi je suznih
Slika ve}ma izgleda kao odlazak dvije klape ve- o~iju pri~ao o {ahu Ismailu, gospodaru vjernika
seljaka i ki}enih svatova na teferi~ na kome }e sve od Amurdarije do Eufrata, vladaru u ~ijim se
biti |akonija, svirke i pjesme sve do "zore rane, `ilama mije{ala krv Muhammeda sa krvlju vizan-
tijske princeze, velike gospo|e Despine, vojskovo|i
du{manina moga", nego na ljuti mejdan gdje }e i pjesniku, imamu bratstva [iita i jednom od naj-
vrela krvca liti "cio ljetnji dan do podne". ve}ih mistika islama.
Obje vojske odjevene su rasko{no i {aroliko. Carski ~inovnik nijednom rije~ju nije pomenuo
Slikar se potrudio da otomanski sultan ispadne ne- sultana Selima Javuza, potomka Osmanova.
kako krupnije i stasitije od persijskog {aha. Sul-
tanovi brkovi i brada su du`i, a od svilenog turbana Drugi dio pri~e o dolini ^alderana saznao sam
nekoliko nedjelja kasnije ~ak u Istanbulu. Taj dio
na njegovoj glavi mogle bi se sa{iti haljine za {aha mi je pri~ao jedan turski republikanski ~inovnik
i ~itavu njegovu pratnju. Slikar kao da je svjesno na bogatom ru~ku u restoranu na padinama Zlatnoga
precjenio neprijatelja, da na kraju niko ne bi mogao roga. Terasa toga skupog restorana bila je okrenuta
potcjeniti pobjedu persijske vojske. I jedni i drugi prema veli~anstvenoj D`amiji Selimiji, zadu`bini
ratnici su u nekom krajoliku posutom zvjezdanom sultana Selima Javuza, oca sultana Sulejmana Ve-
pra{inom. li~anstvenog.
U toj zvjezdanoj svjetlosti punoj cvije}a i sva- I turski republikanski ~inovnik suznih o~iju pri-
kojake rajske flore koja naoko podsje}a na peru- povijedao je o caru Selimu, jednom od najve}ih
niku, lijepu katu, {eboj i vitku sevliju, nebo je pro- turskih pjesnika i slikara. U njegovoj pri~i car je
zra~no plavo i bez trunke izmaglice, a kamoli "tam- bio visok, energi~an i preduzimljiv. Volio je lov
nih oblaka i vranih gavrana". Zaista, nema nikakve i oru`je. Za republikanskog ~inovnika ovaj sultan
sli~nosti sa litografijama starih knji`ara sa Zelenog bio je pametniji od svakog drugog vladara. Za njega
venca Tome Jovanovi}a i Vuji}a, koje prikazuju je on bio i hrabriji i razboritiji i od svakog predsjed-
prizore iz srpsko-bugarskog rata na kojima se sve nika republike. Zanemarivao je zadovoljstva trpeze
dimi i pu{i. i ~ari haremskog `ivovanja. No}i je provodio ~i-

218 219
taju}i debele historije i stare kalendare. Volio je
da se preru{ava u prosjaka i zalazi u bezistane i
svakojake bud`ake i da provjerava kako se sprovodi
strogo slovo {erijatskog zakonika. Njegove izvan-
redne slike dospjele su u ~uvene umjetni~ke riznice
Venecije. Najzad, do nogu je potukao hvalisavog
persijskog {aha Ismaila, ne da bi osvojio Persiju,
nego da bi kaznio mrsko nevjerni~ko bratstvo [iita.
Prije bitke u dolini ^alderana sultan turski upu-
tio je kratko pismo {ahu persijskom:
"Ismaile, puhad`ijo! Ti si me svojim bezobrazlu-
cima natjerao da se pojavim pred tvojim granicama.
Ve} nedjeljama jezdim da prona|em tebe ili
tvoju vojsku. Ako drhti{ od straha, pozovi ljekare
da ti pomognu i da te njeguju. Poslu{aj me: Zamijeni
kacigu fered`om, umjesto pancira razapni sunco-
bran, i, aman, prestani ve} jednom da vlada{."
Uz pismo sultan je {ahu poslao skupocjene `en-
ske haljine od svile i kadife, vezene srmom i zlatom.
Turski republikanski ~inovnik odveo me je do
sultanovog turbeta pored d`amije i uz put mi re-
citovao stihove duga~ke elegije pa{e Zade ibn Ke-
mala:
U~inio je velike stvari za kratko vrijeme i
njegovi
lovorovi vijenci prekrili su zemlju svojom
sjenkom.
Bio je sunce svoga vijeka i jarko sunce poslije
podneva.
Oplakujemo velikog vladara Selima.
O pero i ma~ `ale ga podjednako.
Turski republikanski ~inovnik pro~itao mi je i
epitaf na grobu koji je za `ivota napisao sam Selim:

221
Ja sam bio nekada veliki Selim koji je DOLINA PLODNOG POLUMJESECA
potresao zemlju.
Ja sam onaj koji tra`i kavgu ~ak i poslije
smrti.
Moje tijelo le`i u ovom malom grobu.
A moj duh jo{ neprekidno luta i misli na rat.
Turski republikanski ~inovnik nijednom dostoj-
nom rije~ju nije spomenuo persijskog {aha Ismaila. Jutros smo "prije zore i bijela dana" oti{li u
Ja sam i u Isfahanu i u Istanbulu neprekidno fabriku taksijem. Taksi je bio nebesko plavetne
mislio na veliku sliku u carskoj pala~i na kojoj je boje kao i hiljade ostalih taksija u Isfahanu. Taksista
neki daroviti u~enik velikog umjetnika Kemaludina je bio puna~ak i brkat veseljak i ne bi me iznenadilo
Behzada naslikao vojske u bici na ^alderanu. Rat- da je rekao da je porijeklom Ni{lija ili Leskov~anin.
nici na slici veseli su i lijepi. Imao je sat i lanac i vozio nas je u bescjenje. Na
Kao da nikada niko nikome na ovom bijelom glavi je nosio {ubaru od astrahana i u{i su mu bile
svijetu ni ru`nu rije~ ne}e kazati, a kamoli od ne~ije pune pamuka. Od tog silnog pamuka mogle bi se
ruke poginuti. isplesti dobre ~arape i napraviti bar jedan dje~iji
jorgan.
Jurili smo nekim ru`nim i neuglednim dijelo-
vima grada skora{njeg porijekla kojih kao i obi~no
nema ni u jednom turisti~kom prospektu. Ovi sokaci
bili su puni najamnih ku}erina na orijentalni na~in.
Onako neispavan i mahmuran, zapamtio sam da
smo se probijali izme|u nekih silnih pletara punih
vo}a, povr}a i svakojakih zerzevata i izbjegli ne-
koliko opasnih sudara sa kamilama, konjima i auto-
busima. Iz kapija su kuljala djeca. Svaka ova ku}eri-
na li~ila mi je na {kolu punu |aka. Te ku}e bile
su kao ogromne lubenice, pune ko{pica koje je
neko iz nehata tresnuo o zemlju i onda oti{ao za
svojim poslom.
Pred kafanama su sjedjeli ljudi, pu{ili prve ju-
tarnje nargile, pili mirisavi zeleni kineski ~aj i bili
neobi~no zami{ljeni za ovo doba dana. Neki su

222 223
igrali {e{-be{. [e{-be{ je prastara persijska igra i
igra se i dan-danas u mome Konjicu, daleko odavde
na zapad, pa onda na sjever, ~ak do hladnih zelenih
voda Neretve. Putnici, vojnici, trgovci ili carski
~inovnici prenijeli su ovu zanovijetnu igru iz doline
plodnog polumjeseca ~ak do bosanskih i herce-
gova~kih kasaba u dalekom balkanskom vilajetu
na sjeveru do zemlje Rumelije i zapadno do Srbis-
tana.
Carski ~inovnik me uz put uvjerava kako je
sva mudrost svijeta do{la sa Orijenta i nikako da
mi objasni kako se i on obreo na Istoku. Ipak, u
jedno sam siguran, ograda je izmi{ljena na Istoku.
Visoki zidovi kojima su ogra|ene ove ku}e na Ori-
jentu imaju vi{estruki smisao. Prije svega, dvori{te
je postalo jo{ jedna odaja dobro skrivena od urok-
ljivih i radoznalih o~iju stranaca. Ona postoji da
sakrije siroma{tvo ubogih od o~iju silnika, ali isto
tako i da zakloni bogatstvo i rasko{ mo}nih od
o~iju zavidljivaca i pakosnika. Visoki sivi zidovi
oko ovih ku}a u Isfahanu su jednoli~ni i ne govore
ni{ta putniku kao da su se zarekli svojim gospo-
darima da nikome i nikada ne}e odati tajnu koju
svojim nabojem ~uvaju.
Na moje vapiju}e molbe ~inovnik se smilovao
i svratismo u jednu kafanu na ~aj i prve jutarnje
nargile. Ja sam uzeo nargile sa duplim slojem tum-
be}ije. Tumbe}ija je naro~iti persijski duhan u listu
koji se pu{i na nargilu. Njegov miris i hladan dim
koji prolazi kroz vodu ujutro izaziva blagu prijatnu
vrtoglavicu koja ~ovjeka natjera da mudro odustane
od svake dnevne aktivnosti i naporna posla i da
se bla`eno preda carstvu snova, blage obamrlosti

224
i stanju utrnulosti. Jak zeleni kineski ~aj takvo mud- d`amije, izgledala su kao dva velika jarbola neke
ro stanje i raspolo`enje svojim mirisom i ukusom bogate galije koja je zalutala i nasukala se u velikoj
samo jo{ vi{e podsti~e. ^inovnik je samo strepio ba{~i kada se more naglo povuklo i sakrilo se od
da ja ne poru~im jo{ jedne nargile i jo{ jedan crveni nje ~ak u Persijski zaljev. Ili su minareta bila bar
~ajnik ukra{en gu{terima, a`dahama i svakojakim kao dvije luksuzne dr`alje oko skupocjene mastioni-
zelemba}ima i stalno je gledao u svoj ru~ni sat ce koja se nije mogla ni nazrijeti a kamoli razgovi-
ruske proizvodnje. jetno vidjeti.
Sa kafanske terase pru`ao se pogled na okolna Lutfulahova d`amija koja se svakog ~asa sve
pusta i siva brda koja okru`uju Isfahan i na dvori{te jasnije vidjela majstorsko je djelo skoro nestvarne
neke radionice u kojoj se prave kore za pitu. Po ljepote. Gradio je neimar Mohamed Reza Isfahani
dvori{tu se muhalo desetak ljudi u bijelim mantilima koji se i kaligrafski potpisao u jednoj ni{i kao
kao kakvi bolni~ari. Po njihovu broju i u`urbanosti "skromni, ponizni i siroma{ni zidar {to moli za
mogao sam mirne du{e zaklju~iti da Persijanci vole milosr|e Bo`ije, kao sin bogoboja`ljivog majstora
pitu i da je tro{e u ogromnim koli~inama. Po okol- Huseina", mjeseca ramazana, desetog dana godine
nim brdima mogao sam zaklju~iti da sve {to se 1028. po Hid`ri, ili 1618. po na{em ra~unanju vre-
zeleni, miri{e i {areni u Isfahanu, donijela je, posa- mena.
dila i odgajila ljudska ruka. Svi ti silni miri{ljavi Ta jedinstvena bogomolja podignuta je u vre-
vrtovi i perivoji nikli su u pustinji i samo je silna menu Safavida, za vlade {aha Abaza Velikog, kao
ljubav prema ljepoti, zelenilu i cvije}u ovaj grad carska d`amija koja nema minareta ni predvorja i
pretvorila od gole ledine u bujnu gradinu punu slu`i za molitvu samo caru i njegovoj porodici.
svakojakih {arenih ptica pjeva~ica i marljivih p~e- Ime je dobila po velikom {iitskom {eiku Lutfulahu
lica. Zujanje p~ela ~uje se i na ovoj kafanskoj terasi nadarenom propovijedniku Alijinog bratstva koji
u ubogom predgra|u Isfahana oko silnih saksija je ovamo do{ao, skromno `ive}i od milodara, ~ak
cvije}a koje skoro sprje~avaju pristup kafanskim iz dalekog sela D`ebelijamila negdje u planinama
stolovima. Nigdje na Zapadu nisam vidio grad koji Libana i zauvijek se nastanio u ovoj Dolini plodnog
ima toliko raznovrsnog cvije}a, osim mo`da Sevilja polumjeseca. Voljen i po{tovan u narodu, pod vi-
u [paniji. U Sevilji im nije dosta {to su sve avlije sokom za{titom velikog {aha, zaslu`io je da carska
zasadili cvije}em, nego su ~ak i sve zidove ku}a d`amija ponese njegovo ~asno ime, ime prvoga
ukrasili saksijama. me|u slugama Bo`ijim u prostranoj {ahovoj care-
U blagoj jutarnjoj izmaglici pojavilo se sada i vini.
plavo kube Lutfulahove d`amije i vitka minareta Zaista Isfahanu nedostaju samo Trebevi}, Vrelo
Kraljevske d`amije koja se na povjetarcu klate. Bosne, Hrid i Bakije da bude najljep{i grad na
Izgubljena u izmaglici i odvojena od velikog trupa svijetu.

226 227
^astio sam carskog ~inovnika i taksistu po jed- SLUGINOG SLUGE SLUGA
nom gurabijom i bio odveden u fabriku tekstila.
U fabrici nas je do~ekao direktor, veoma ugla|en
~ovjek i raspitivao se za Para}in u kome je bio
prije dvije godine.
U fabrici sam vidio mnogo ma{ina, a jo{ vi{e
ljudi, `ena i konca.
Na koncu konca sve je bilo na elektriku.
U mome luksuznom hotelu nema ni dvadesetak
gostiju. Bar polovina su, poput mene, osvjedo~eni
prijatelji persijskog naroda. Mi tu d`abe stanujemo,
jedemo, pijemo i zanovijetamo. Osim toga, svaki
od nas ima po jednog svog carskog ~inovnika pri
ruci i na usluzi.
Ostali hotelski gosti su: jedan bogati Ameri-
kanac koji ~ega god se prihvati to odmah pretvara
u sendvi~. Supe i ~orbe redovno odbija, po{to su
nepodobne za pravljenje sendvi~a. ^ak mu je i
glava s vremenom postala kao crveni sendvi~ izme-
|u dva velika uha. Zatim: tu je i jedan stari njema~ki
bra~ni par koji se od duga `ivota i duga braka
pretvorio jedan u drugoga. U stvari oni i ne izgledaju
kao mu` i `ena, nego kao dvije stare sestre bli-
zankinje. On je nekakav slavni arheolog koji je
po{ao ~ak na kraj svijeta da otkrije kakvu nepoznatu
ledinu, da je raskopa i na njoj prona|e neke po-
razbijane starudije koje }e senzacionalno promi-
jeniti tokove svjetske pro{losti. Tu je i nekoliko
^eha koji uvijek u grupi dolaze na doru~ak, ru~ak
i ve~eru i uvijek zajedno ustaju i odlaze. Ima i
jedan probisvijet koji se uvijek na|e u svakom luk-
suznom hotelu na svijetu kao obavezan inventar
neodre|ene nacionalnosti. Prvo sam pomislio da
je [panac, pa Italijan, pa Argentinac. Na kraju se

228 229
ispostavilo da je Bugarin. On je uvijek sam za
stolom, svima se ljubazno javlja i strpljivo ~eka
prolje}e kada po~inje turisti~ka sezona bogata{a iz
~itavog svijeta.
Pored nas, strahovito prorije|enih hotelskih go-
stiju u ovom velikom i skupocijenom kona~i{tu
`ivi i radi na buljuke raznih vratara, ~uvara, slu-
`itelja, slugu i hizme}ara.
Odvajkada na Istoku i sluge imaju svoje sluge,
a postoje i sluginih slugu sluge. Sve je to u nekom
vol{ebnom spoju vezano bez po~etka i kraja kao
nekakav azijski lanac svetoga Antuna da na kraju
ipak ispadne da smo svi mi sluge Bo`ije.
Kao {to sluga ima svog gospodara, tako i gospo-
dar ima svoga slugu, ali i sluga postaje gospodar
kada i on uzme slugu. Na kraju puta svi su isti,
svi su u isto vrijeme i gospodari i sluge.
Kada neko ima slugu, on istovremeno posjeduje
mnogo stvari za koje bi u Evropi ili u Americi
morao davati silne pare. Imati slugu – zna~i imati
na jednom mjestu i u jednom komadu kuhara i
sudoperu, ma{inu za pranje, usisiva~ za pra{inu,
sobaricu, ventilator, nosa~a kabastog tereta, ma{inu
za mljevenje mesa, lift za sme}e, ma{inu za {ivanje,
i ako je gospodar `enomrzac, bra~nog partnera, a
ako je `enstven, neumornog mu`a. Zato se na ovim
stranama niko ne ljuti {to je sluga, nego {to se
trudi da kao sluga zaradi svog slugu i tako i on
postane ne~iji gospodar.
Sva ta silna ku}na ma{inerija koju sam ovdje
nabrojao, u Evropi je mnogo skuplja osjetljivija i
kvarnija od jednog obi~nog hizme}ara.

230
Sino} je u mom hotelu bila neka sve~ana ve~era, Svirale su nekakve persijske kora~nice i budnice
neko veliko slavlje. {to su ih jo{ u pro{lom vijeku prenijeli na Balkan
Posluge je bilo pet puta vi{e nego gostiju. Sve ~e{ki kapelnici i uveli u garnizone po Srbiji ili u
je radilo kao sat. Bio je pravi teferi~: stati pa seiriti. regimente po Hrvatskoj i u Kordunu, dodu{e malo
Po~elo je ispred velike hotelske porte. Pomo}- izmijenjene.
nici pomo}nika glavnih kapid`ija otvarali su po Tek pred ulazom u sve~anu blagovaonicu stajao
dvoja vrata sa svake strane automobila. Na svaka je direktor okru`en najbli`im saradnicima. Svi su
vrata po jedan momak. Do njih su stajali drugi bili u crnim frakovima. Direktor se sa svakim gos-
koji su se samo neumu{to duboko klanjali. Onda tom ljubazno pozdravio, pripitao za zdravlje i dubo-
su dva bogato livrejisana momka blago podignutom ko se poklonio. Da bi sve to ispalo {to otmjenije,
desnom rukom pokazivala velika osvijetljena ulaz- direktor je zapitkivao na francuskom, a zvanice su
na vrata hotela da, valjda, nekom zabunom i nespo- odgovarale, tako|e, na francuskom. Ili su mo`da
razumom otmjeni gosti ne bi u{li u hotel preko sve ~inili radi mene da bih se i ja nekako sna{ao
tavana, ili na podrumske prozore. Po trojica vratara ili bar ne{to razumio u ovom ~udu.
u srmom vezenim dolamama i sa pozla}enim sablja- Dva kico{a su naglo otvorila velika dvokrilna
ma stajali su ispred kapijskih kanata duboko po- vrata pri dnu trpezarije. Na vratima se pomolio
dignute glave i nepovijeni u struku dr`e}i svoje ogroman kuhar od glave do pete u bijeloj haljinki.
sablje na pozdrav. Iza vrata zvanice je sa~ekalo Na kantaru bi bio te`i i od samog Ali-babe li~no
nekoliko hotelskih slu`benika u bijelim frakovima i bar polovine njegovih hajduka. Preko grudi visila
i vi{estrukim niskama akselbendera. mu je lenta nekog odlikovanja koje je zaradio u
U portirnici je stajalo pet ljudi. Oni su za ovu {erpama, tiganjima, tepsijama i tend`erama {irom
priliku svoja odijela pozajmili od nekih velikih pa- Persijskog Carstva i njegovih neizbrojnih ognji{ta,
pagaja. ra`njeva, {tednjaka i ro{tilja.
Ispred liftova bili su kepeci crne puti koji su Glavni kuhar bio je u pratnji svojih najbli`ih
ovamo dovedeni ~ak iz `arke Afrike. Kepeci su saradnika.
bili obu~eni u galabije, a na glavi su nosili kao Direktor je svakoj zvanici predstavio glavnog
snijeg bijele turbane. kuhara. Glavni kuhar i zvanice poklonili su se jedni
Zvanice su poslije pro{le kroz {palir u zeleno drugima. Poslije rukovanja i klanjanja kuhar se kao
obu~enih sobara u bijelim keceljama i crvenim kapi- kakav kralj uzdignute glave i okru`en pratiocima
cama na glavi. Dok je trajao mimohod, {ef sobara vratio u svoje mirisavo kraljevstvo puno raznih
dr`ao je u ruci veliku metlu na~injenu od paunovog miro|ija, sosova, preliva, sutlija{a, tufahija, ~ervi{a,
perja na srebrnoj dr{ci. }evapa i pilava.

232 233
Ovu salu sam za~udo sino} prvi put vidio. Na bitke i carski prizori iz lova i ribolova, zatim sve~ani
sredini bio je veliki sto prepun cvije}a kao da }e prijemi kod {aha, velike parade pred carem, slike
gosti te ve~eri jesti samo biljke. Pored cvije}a svjet- iz haremskog `ivota, kraljevski vrtovi i carska kru-
lucale su svije}e. Svije}a je bilo toliko mnogo kao nisanja. Ove slike izvedene su u bijelom jedno-
da je umro neki vaseljenski ili jerusalemski patrijarh bojnom mozaiku od bru{enog debelog stakla sa
pa mu opijelo umjesto u hri{}anskoj crkvi dr`e na ogledalima. Po stoti put zanijela me je ljepota i
muslimanskoj sofri me|u nevidljivim sahanima i sigurnost crte`a drevnih persijskih majstora. Kada
ka{ikama. se govori o persijskoj umjetnosti obi~no se samo
Iza svake stolice stajala su po tri kelnera u crnim
smokinzima i ve}ma su izgledali kao mladi |akoni
koji }e odgovarati na jektenija u svetoj liturgiji za
rajsko naselje starog prvosve{tenika, nego na ~eljad
koja treba da uslu`i samo po jednu zvanicu. Bilo
mi je ~udno da se tu nisu zatekli i kelneri iz Harun
al Ra{idovog vakta i zemana, koji bi nekakvom
svojom ma{inerijom pripomagali gostu da `va}e i
lak{e guta zalogaje.
Du` zidova sve~ane trpezarije stajala je opet
neka slu`in~ad u besprijekornom poretku. Za njih
nisam uspio da odgonetnem za{to su tu i ~emu
oni slu`e, osim da nas bude vi{e, i jo{ vi{e, i previ{e.
Velika odaja ove sve~ane sale bila je od poda
do tavanice, pa onda i tavanica u ogledalima. Da
to nisu posebna ogledala izgledala bi kao dvorana
za grupni seks u nekoj skupoj i ekskluzivnoj javnoj
ku}i.
Ovaj zanat i rad u ogledalima je jedna posebna
i naro~ita umjetnost za koju se u Evropi i nije
znalo, osim, ne{to malo u Veneciji. Ipak, to {to
se radilo u Muranu u doba Mletaka samo je jedan
mali, nevje{t poku{aj da se opona{a ova umjetnost
daleke Persije. Na zidovima i tavanici su ~itavi
biljni i `ivotinjski svjetovi, flora i fauna, slavne

234 235
spominju stari pjesnici. Mislim, me|utim, da se BRONZANI KONJANIK U ISFAHANU
tako ~ini velika nepravda persijskoj likovnoj umjet-
nosti.
Mislim da ih je trebalo podjednako pominjati.
Valjalo bi, u stvari, govoriti o poeziji Persije u
svim vidovima. Ta poezija je podjednako i u sti-
hovima, i u slikama, i u prostirci. To je jedna velika
poezija koja govori na stotine jezika i na hiljadu Jutros sam dugo sjedio pred statuom konjanika
na~ina. izlivenog u bronzi. Bio sam na jednom skveru u
Prizori na pojedinim slikama i rasko{nim kra- Isfahanu.
jolicima ravnomjerno su odjeljeni frizovima zago- Stasit ~ovjek na krupnom konju pokazuje rukom
netne arabeske sa geometrijskim i cvijetnim deko- negdje na zapad. Da ima bradu i da je gologlav
racijama ili nevjerovatno komplikovanom kaligra- izdaleka bi podsje}ao na kneza Mihaila pred Po-
fijom nastalom i usavr{enom u gradu Kufi za vre- zori{tem u Beogradu.
mena prvih islamskih kalifa. Konjanik vlada velikom raskrsnicom i svojim
Za~udo u ovim silnim ogledalima ni{ta se i strogim pogledom kao da nare|uje da svi odmah
niko ne mo`e ogledati, ali ona ~itavoj prostoriji i neizostavno krenemo negdje na zapad, kuda nam
daju nekakav nestvaran nebeski sjaj i carsku sve- on pokazuje, a on sam stoji tu decenijama nepomi-
~anost. Palo mi je oko na jedan natpis u ogledalima ~an i nema namjeru da se sa toga mjesta ikuda
kome je dato izuzetno mjesto. krene i pomjeri.
Zamolio sam svoga carskog ~inovnika da mi Na glavi bronzanog konjanika je vojni~ka {apka
taj natpis prevede. Bile su to rije~i Hazreti Alije, engleskog kroja. Obu~en je u vojni~ku bluzu veoma
prvog Muhammedovog sljedbenika, njegovog mi- nalik na ruba{ke obi~nih ruskih mu`ika. Njegova
ljenika, Muhammedovog zeta, najve}eg junaka is- {iroka prsa ne krase nikakve medalje, ordenja, ni
lama i ~etvrtog muslimanskog kalife: |in|uve. O bedrima visi mu sablja kubanskih koza-
"O, vi vjerni! Znajte da oni koji rade snagom ka. Obuven je u te{ke ~izme njema~kih kirasira
svojih mi{ica i obezbje|uju svoj opstanak u znoju sa mamuzama.
lica svog, zaslu`uju op}e po{tovanje! Oni treba da Konjska oprema veoma je siroma{na i jedno-
na svaki na~in dobiju pravednu nov~anu nagradu stavna. Nijedne jedine ki}anke, nikakva ukrasa –
da se njihov trud i znoj ne rasipa uzalud." obi~no vojni~ko sedlo i jednostavne koza~ke uzen-
Rekao sam svom carskom ~inovniku da je Haz- gije.
reti Alija jo{ prije hiljadu godina bio u pravu. Glava konjanika blago je podignuta i okrenuta
prema ispru`enoj ruci. Iznad krupnog i povijenog

236 237
nosa su guste i nekostrije{ene vje|e. Ispod vje|a Bonaparti slobodan prolaz u Indiju preko Persije,
su svijetle i veoma prodorne o~i. naravno za dobre pare. Kada je od Engleza izmamio
To je glavom i bradom Reza {ah Pahlavi. Otac jo{ vi{e novca, prekinuo je ugovor sa Francuzima.
dana{njeg suverena Persije i otac savremene Persije. Kada se Napoleon naljutio i ponudio mu basnos-
On je prije pola vijeka svrgnuo sa prijestolja lovnu sumu, on je prevario Engleze. Tada London
posljednji izdanak dinastije Kad`ara i od priprostog {alje u Siriju starog malte{kog viteza imenom i
persijskog kozaka pod komandom ruskih carskih prezimenom Luisa de Laskarisa da zamuti vodu
atamana postao prvo oficir, pa general, onda pred- izme|u Turaka, Arapa i Kurda i digne ustanak u
sjednik vlade i najzad car careva koga je prvi put Persiji. Stari malte{ki vitez vodio je sa sobom i
u povijesti Persije aklamacijom izabrala skup{tina ~uvenu ljepoticu toga vremena englesku Ledi Spa-
i ustoli~ila na drevni zlatni prijesto starih Mogula. nok, ro|aku engleskog premijera Pita, koju je narod
u Damasku i Pamiru odu{evljeno do~ekao.
Za 150 godina, koliko je vladala dinastija Ka-
d`ara, Persija je do{la na ivicu propasti i u svoje Kada je Napoleon propao, Rusi su u \ulistanu
potpuno rasulo. Umalo je izme|u sebe nisu podi- Kad`arima diktirali poni`avaju}e mirovne odredbe
jelile Rusija i Engleska i tako izbrisale iz politi~ke i uslove. Morali su se zauvijek odre}i Gruzije i
karte svijeta i istrgle iz ud`benika zemljopisa. Ne Migrelije, Dagestana i [irvana, Bakua i petroleja.
znam da li je u pro{losti Azije, pa i ~itavog svijeta Rusima tada nije bilo jasno sve oko petroleja, pa
postojala sli~na vladarska ku}a. je car poslao u Baku delegaciju ruske carske Aka-
demije nauka. Najve}i ruski umovi iz akademije
Osniva~ porodice Kad`ara bio je aga Muhamed u Sankt Petersburgu poslali su iz Persije ovakav
[ah, ~ovjek nadaleko ~uven sa svoje svireposti i izvje{taj svome caru:
svakojakih drugih mahana i poroka. U gradu Koro-
sanu iskopao je kosti iz groba Nadir{aha, jednog "Petrolej je, Va{e carsko Veli~anstvo, mineralna
od najve}ih vladara Persije i sahranio ih pod prag te~nost li{ena svake vrijednosti. Po svojoj prirodi
svoga dvora da bi ih mogao svakog dana gaziti. to je ljepljiva te~nost u`asnog mirisa. Petrolej se
Zarobljene `ene i djecu protivnika izda{no je dijelio ne mo`e upotrebljavati ni u kakve svrhe."
svojim vojnicima, a mu{karce je oslijepljivao u Slijede potpisi uglednih ~lanova imperatorske
naro~ito za tu svrhu podignutim zavodima u Kir- Akademije nauka u Sankt Petersburgu.
manu. Kada je njegov vazal, posljednji gruzijski Tih godina Persiju su zahvatili gra|anski ratovi
car Georgije VIII zatra`io za{titu ruske carice Kata- koje su vodile zava|ene vjerske sekte. Ratovalo
rine, aga Muhamed upao je u Tiflis i poklao sve se po bazarima, po mahalama, po sokacima i po
hri{}ansko stanovni{tvo. ku}ama. Vjerski ratovi opusto{ili su i zemlju i ljude.
Deset godina po njegovoj smrti nasljednik je Ruski dvor dobro je iskoristio op}u pometnju i
prenio prijestonicu iz Isfahana u Teheran i obe}ao poslao je svoje vjerne generale Kaufmana i Sko-

238 239
beljeva da otmu i pokore emirate Buharu, Ta{kent,
Samarkand, Kivu i Merv i da ih, naravno, nikada
ne vrate.
Potonji Kad`ari tu~eni, osramo}eni i osiroma-
{eni po~eli su da rasprodaju Persiju i lijevo i desno.
Veliki engleski bogata{ viktorijanskog doba ba-
ron Rajter nagovarao je {aha Nasradina da mu proda
~itavu Persiju na 70 godina. Zatim je bogati baron
nagovarao {aha da mu sve {ume, sve rude, sve
carinske postaje u zemlji, sve javne radove i sve
`eljeznice proda na 25 godina. Na oja|enog Nas-
radina nije trebalo dugo navaljivati. Uzeo je od
barona predujam za prodaju Persije i onako oja|en
krenuo na putovanje po Evropi da otkriva nove
kockarnice, banke i kabarete. Obilazio je i prve
svjetske izlo`be po Be~u i Parizu sve u najboljem
raspolo`enju evropskog "fendsjekla" i te{kog azij-
skog mahmurluka.
Kada je Nasradinu ponestalo para, dozvolio je
milostivom baronu da u Persiji osnuje orijentalnu
banku, zatim persijsku i imperijalnu, najzad i emi-
sionu banku. Nesretni Nasradin koji je po Evropi
tra`io uzalud jednog hod`u koji se isto tako zvao
da ga pita za savjet, ali ga nigdje nije na{ao, nije
smio ostati neobazriv ni prema Rusima. Dao je
zato ruskom knezu Poljakovu da u Teheranu osnuje
zalo`nu banku. Kada su se na to naljutili Englezi,
dao im je monopol duhana. Da ne gleda kavgu
izme|u jednog engleskog barona i jednog ruskog
kneza ponovo je uzeo predujam i oti{ao u Evropu.
Kada se jednog dana slu~ajno vratio u Persiju, bio
je namjerno ubijen i vi{e nije mogao da putuje u
Evropu.

241
Za vrijeme tugovanja njegovog sina u zemlji NA GROBU HAFIZOVOM
je ponovo izbio gra|anski rat. Pobunili su se Kurdi
i sa planina su si{li Baktijari. Sada su u plja~kanju
zemlje, osim Rusa i Engleza, u~estvovali i Nijemci,
i Amerikanci, i Belgijanci. U bazarima i po soka-
cima pojavile su se crvene zastave. U kom{iluku
je svrgnut turski sultan Abdul Hamid. U Teheran
upadaju ruski kozaci, u Persijskom zaljevu ljuljaju
se engleske topovnja~e. Carskog ~inovnika koji me je do~ekao na aero-
Bolesniku sa Bosfora pridru`uje se jo{ jedan dromu u [irazu boljelo je srednje uho.
bolni~ki krevet, sa bolesnikom iz Teherana. Nosio je crni {e{ir, crno odijelo, crnu ko{ulju
Najposlije do{ao je na prijesto Persije posljednji i crne cipele. Jedina bijela ta~ka u njegovom odi-
Kad`ar, sultan Ahmed {ah. Taj je bio najmudriji. jevanju bio je veliki komad vate u desnom uhu.
On i nije `ivio u svojoj `alosnoj carevini. Posljednji
put bio je na putu sedam godina. On je dokusurio Izvinio se zbog ove napasti, dao mi plan [iraza
rasprodaju svoje otad`bine. On nije bio u zemlji i pregr{t knjiga o [irazu i prepustio me upara|enom
ni da mu saop}e da je prestao biti car. {oferu. Bio sam pakosno sretan {to ga boli uho,
Iz Teherana su mu poslali obi~an telegram kojim jer, mo`da je i ovaj carski ~inovnik neki pritajeni
ga obavje{tavaju da je svrgnut sa prijestolja. Bilo prijatelj industrije i raznih ma{inerija, pa bi me
je to 1925. godine po hri{}anskom kalendaru. vukao po raznim gigantima i kombinatima prema
Sultan Ahmed primio je telegram pored brda kojima sam ~itavog `ivota bio otvoreno i potpuno
kofera i putni~kih bo{~a i zave`ljaja. Bilo je to u ravnodu{an. Od aerodroma do [iraza vodio je dug
marseljskoj luci. i ravan drum. Sa strane i po sredini ceste bili su
Popio je uzbu|en pola ~a{e vode i grohotom kilometri ru`a, limunova i bandera. Cijelim putem
se nasmijao. mirisale su neke nevidljive i skrivene dafine. Ovaj
Najzad, vi{e nikada ne}e morati da se vra}a duga~ki i ravan put li~io mi je na veliku glatku
ku}i. dr{ku na ~ijem je kraju velika lopta u koju je smje{-
Veliki Allah smilovao se ovom neumornom put- ten grad.
niku.
Bilo je podne na sahat-kuli i vrijeme molitve Na ulazu u [iraz je velika crvena gradska kapija.
kada sam se odvojio od bronzane statue Reze {aha Na kapiji su troja vrata. Na svakim vratima je po
Pahlavija, dr`avnika koji je otjerao Kad`are sa pri- jedan stra`ar. Na svakom stra`aru je po jedna uni-
jestolja drevne Persije i poja{io svoga konja drugim forma. Na svakoj uniformi po {est dugmadi. Na
stazama i bogazama. svakom dugmetu je po jedna carska kruna.

242 243
Automobil se zaustavio pred hotelom "Inter-
kontinental". Zgrada je moderna, ru`na i li~i na
kutiju za cipele po kojoj je neko izbu{io rupe.
U holu me je do~ekala gomila Amerikanaca. I
ovdje oni galame, glasno se smiju i cerekaju, mla-
taraju rukama i postavljaju besmislena pitanja. I
ovdje su nadmeni i djetinjasti kao da dolaze iz
zemlje koja je stara bar kao Persijsko Carstvo. Ve-
}ina ih je tu zato {to je sad otmjeno putovati u
Persiju i obilaziti neko kamenje o kome oni pojma
nemaju i za koje u svome neznanju misle da je
staro sigurno vi{e od stotinu godina. Frizure nji-
hovih oki}enih `ena li~e na uredno slo`en kadaif
u izlogu poslasti~arskih du}ana po Orijentu.
Sre}om, mog skromnog imena nije bilo u spisku
gostiju ovog bogatog ameri~kog kona~i{ta. Za ne-
koliko dana koje }u provesti u [irazu ubili bi me
sterilnost i nema{tovitost ove ku}erine zidane za
amerikanske potrebe i adete.
Portir je crvenio i zvao {efa recepcije. [ef re-
cepcije je, crvenio i zvao direktora. Direktor je
crvenio i izvinjavao se, nekoliko puta telefonirao
i najzad mi ljubazno rekao da je apartman za gosta
iz Jugoslavije zauzet u hotelu "Park-Sadi".
Tako sam oti{ao u hotel koji je gra|en po mojoj
mjeri i ukusu, u odaje zastrte divnim persijskim
}ilimima i u holove po kojima {apu}u sitni {adrvani
i u vrtove po kojima {etaju paunovi pored jezera
gdje kreke}u `abe i plivaju labudovi.

I [iraz je poput tolikih gradova na Istoku grad


hodo~a{}a. Ovamo dolaze svi koji vole poeziju i
po{tuju pjesnike. [iraz je sveti grad persijske kulture

244
i persijske rije~i. Ovdje su `ivjeli i ovdje su sa- prema Mostaru. Jovan Du~i} je ozbiljno zamjerao
hranjeni najve}i iranski pjesnici. Kao {to se u dru- Aleksi {to ne ostavi Mostar i ne vine se u bijeli
gim gradovima odlazi na grob Neznanog junaka, svijet. Bjelosvjetski Trebinjac mislio je da }e Alek-
raznih vladara, generala i junaka da se polo`e vijenci sin dar uvehnuti u kasabi i nagovarao ga je da
i cvije}e, tako se u [irazu pohode grobovi pjesnika. zauvijek ode iz svog rodnog Mostara.
Ima i gradova koji su ponosni {to vijekovima ~uvaju Aleksa je, me|utim, nevoljno napu{tao Mostar
mo{ti nekog svetitelja ili proroka. Neka naselja do- svega nekoliko puta kada je morao i}i do Trsta.
bila su oreol {to u nekom }ivotu dr`e samo ruku, Aleksa nije bio privr`en ~ak ni svim dijelovima
nogu ili rebra nekog ~udotvorca. ^itave povorke svog rodnog grada. Njegova ljubav prema Mostaru
vjernih i odanih pu`u danima i no}ima da vide bila je, u stvari, odanost dvjema ulicama kojima
}ivot u kome su pohranjeni ostaci velikog ~ovjeka se uvijek kretao. Ta Aleksina }udljivost, probir-
ili velike `ene. ljivost i osobena gospodstvenost bila je razumljiva
Po{to je [iraz sveti grad persijske rije~i, prvi samo posve}enima.
moj posao u ovom gradu bio je da odem i poklonim
se turbetu najve}eg liri~ara Irana [emsudinu Muha- [anti} je po svemu bio sli~an Hafizu. I Hafiz
medu Hafizu. je od nevolje samo za kratko odlazio iz svoga rod-
Do Hafizovog groba i{ao sam pje{ke. Prolazio nog [iraza. [iraz je za Hafiza bio cio svijet. Van
sam kilometre ru`a, zumbula, katmera, perunika, njegovog [iraza i nije bilo drugoga svijeta vrijednog
jasmina i jorgovana. Pre{ao sam najmirisniju stazu pa`nje i osje}anja. U stvari, ni Hafiz nije volio cio
svijeta. Nikada i nigdje nisam vidio toliko ptica. [iraz, nego samo nekoliko njegovih vrtova u kojima
Duboko u cvije}u bili su neki lijepi paviljoni u je proveo najljep{e i najplodnije godine svoga `ivo-
kojima su bile trgovine i kafanice. [iraz i ne li~i ta. I na kraju `ivota Hafiz je `elio da mu i grob
na obi~an grad. Kao da u ovom gradu ku}e, ulice bude tu negdje u tim mirisnim vrtovima. Pjesnikovi
i trgovine nisu najbitnije i najva`nije odlike grada. savremenici po{tovali su njegov amanet i sahranili
Ovdje je varo{ potpuno potisnuta, skoro nevidljiva su ga usred vrta u kome je proveo najve}i dio
sa svojim poslovima, trgovinom i brigama, a u svojih dana i no}i.
prvom planu ostali su samo vrtovi, aleje, ba{~e, Kasnije, neko vrijeme, njegov grob pao je u
gradine i perivoji. Kao da ova ~eljad i nema drugog zaborav. Dodu{e, sa svih strana Persije ljubitelji
posla i briga nego da gaji cvije}e i slu{a cvrkut poezije skupljali su priloge i slali u [iraz da se
ptica. podigne turbe dostojno velikog pjesnika. Tek kada
Rijetki su pjesnici koji su toliko voljeli svoj je na prijesto zemlje do{ao prosvije}eni vladar i
rodni grad kao Hafiz. Idu}i na Hafizov grob nepre- daroviti pjesnik Karin Kan iz ku}e Zanda, podignut
kidno mislim na Aleksu [anti}a i na njegovu ljubav je Hafizu ovaj veli~anstveni mauzolej. Mislim da

246 247
nikad i nigdje na svijetu nijednom pjesniku nisu Stoje}i skru{eno pred ovim ~asnim grobom koji
ukazane takve posmrtne po~asti. je vi{e li~io na cvije}em ukra{enu, bogatu svadbenu
Na osam mermernih stubova koji su, ~ini mi trpezu, nego na vje~no prebivali{te jednog velikog
se, vi{i od deset metara postavljena je velika sma- pjesnika, sjetih se Sremske Kamenice, Dunava, la|a
ragdna kupola od majolike. Pod kupolom je veliki koje vuku {lepove i ~ika-Jove Zmaja. Sjetih se ~ika-
sarkofag ispisan Hafizovim stihovima. Stihove je -Jovinih stihova posve}enih Hafizu. Tu Zmajevu
uklesao najve}i krasnopisac Persije Abdulhamid pjesmu nau~io sam napamet jo{ u gimnaziji. Bilo
Malek, zvani "princ kaligrafa". Sarkofag se te{ko mi je pravo zadovoljstvo da ih ovdje na Hafizovom
mo`e vidjeti od silnih vijenaca i svje`eg cvije}a grobu napi{em na jednom komadi}u hartije:
kojim je prekriven. Nakuc’o se ~a{a, napev’o pesama,
Ima mladi}a i djevojaka koji ne propuste nijedan Napio se raja sa mednih usana,
dan da ne obi|u pjesnikov grob i ne polo`e cvije}e. Gde je na{’o slasti, tu joj nije pra{t’o
Hafizov grob postao je prava Meka ove plemenite Sad gori l’ mu du{a – barem znade za{to.
omladine. Njegov grob je cilj jutarnjih i ve~ernjih
{etnji gra|ana [iraza. Prvo mjesto na koje }e odvesti Stihovima sam dodao Zmajev naslov pjesme:
svoje goste je Hafizov grob okru`en bistrim zelenim "Na grobu Hafizovom".
bazenima od mermera i pergolama vinove loze koju Ubrao sam jednu veliku `utu ru`u u vrtu, uvio
je pjesnik toliko volio. je u papir na kome sam napisao stihove i polo`io
veliki `uti cvijet na grob pjesnika kome se Zmaj
Na jednom mjestu, pri dnu sarkofaga, koje slu- toliko divio. U~inio sam to u Zmajevo ime.
~ajno nije bilo zatrpano ru`ama bili su ispisani
Hafizovi stihovi:
O, ti, koji navra}a{ na moj grob
Po`eli ne{to
Ovdje }e biti mjesto hodo~a{}a
Za sve gre{nike svijeta dobrog srca.
Zaista, Hafiz nije bio samo pjesnik. On je bio
i prorok. Sto godina poslije pjesnikove smrti veliki
pisac D`ami rekao je: "Uzor pjesnika je Hafiz. Nje-
govi stihovi su ve}inom ~arobni i stvarno poeti~ni:
neki, zaista, kao da su ~udesni… U njegovim pjes-
mama, trag napora je nevidljiv. Nazivam ga tu-
ma~em tajne…"

248 249
ANANAS SA SLATKOM OD RU@A Kasnije, doma}in mi je objasnio da je nekom
zgodom bio u Sarajevu samo pola dana i da je i
njemu i njegovoj `eni ostala u srcu pusta `elja da
jo{ jednom do|u u Sarajevo i da u njemu ostanu
bar nedjelju dana, ako ve} ne mogu cio `ivot. Kada
sam mome prijatelju Luisu Kesadi i njegovoj do-
ma}ici pomenuo Kordovu, Sevilju i Granadu, on
Do na kraj svijeta mnogo sam hodio, je samo odmahnuo glavom kao da je htio re}i:
sa svakim idu}’ `ivot provodio, Kakva Kordova, Sevilja i Granada prema {eher
svagdje u svijetu koju slast na{ao Sarajevu.
sa svakog gumna koji klas nabrao. Mislim da bi se mome prijatelju Kesadi isto
Sadi toliko dopao i [iraz.
Moj hotel u [irazu je u jednom sokaku koji
me nevjerovatno podsje}a na jednu od mnogobroj- "To je grad. Taj utisak i ta pomisao name}u
nih ulica u sarajevskoj mahali Bjelave. se uvek kad se ispnemo na jedan od visova koji,
Kao da svakog jutra sa balkona moje odaje okru`eni starinskim utvr|enjima, ste{njavaju i nad-
ugledam Bistrik, Alifakovac, Hrid i [iroka~u. Sva- visuju Sarajevo… u koje god doba dana i sa koga
koga dana u~ini mi se da bi se [iraz po ljepoti god uzvi{enja bacite pogled na Sarajevo i nehotice
mogao mjeriti sa {eher Sarajevom. Svake ve~eri pomislite isto. To je grad. Grad koji i dotrajava i
sjetim se moga {panskog prijatelja Luisa Kesade umire, i u isto vreme se ra|a i preobra`ava."
iz madridskog "Ateneuma". Jedne ve~eri prije dvije Ovi redovi Ive Andri}a posve}eni Sarajevu mog-
godine pozvao me je u svoj dom na tartilju, pailju li bi se odnositi i na [iraz.
i {panski konjak "fondator". ^esto mislim na svoga prijatelja Luisa Kesadu.
Da li }e ikada pro~itati stihove Muhameda Nerkesi
Poslije ve~ere rekao mi je da je za mene spremio Es Saraije, mudraca i pjesnika ro|enog u ~uvenom
prijatno iznena|enje. Odveo me je u drugu odaju gradu Sarajevu prije pet stolje}a? Ovaj di~ni Sa-
da slu{amo plo~e. Prva plo~a koju mi je pustio rajlija pisao je na turskom i persijskom jeziku kao
ovaj ljubazni i prosvije}eni [panac bila je neka i svi prosvije}eni i u~eni ljudi svog vremena. Prve
divna oda saraj Bosni koju je pjevao Himzo Polo- {kole u~io je u {eher Sarajevu, a onda ga je sretna
vina. Nisam mogao vjerovati svojim prevelikim sudbina odvela u daleke vilajete velikog Osman-
u{ima da ovdje u srcu Iberije u Avenidi Hoze An- lijskog carstva da sitnu knjigu usavr{i i svakojaka
tonija usred Madrida slu{am glas Himze Polovine druga znanja izu~i. Nerkesija je njegova sretna zvi-
koji opjeva ljepote sarajevske mjese~ine. jezda odvela do medrese poznatog pjesnika, astro-

250 251
noma i zvjezdo~aca svoga zlatnog doba Kafzade
Fejzulah-efendije, ~uvenog sa svojih propovijedi,
duge crne brade i plemenita srca.
Sinjor Luis Kesada, kustos i ljubitelj lijepe rije~i,
opio bi se `uborom kasida i gazela "{to miri{u kao
{iraske ru`e i sarajevske ljubi~ice". Nerkesi nabraja
i slavi u svojoj poemi "U pohvalu lijepom gradu
Sarajevu":
Na moju du{u je djelovala tuga {to se rastajem
sa Sarajevom – ljutu mi ranu na~inio rastanak
sa sarajevskim prijateljima.
U njemu ~ovjeku izgleda da po`ivjeti mo`e
dugo – na hiljadu mjesta u Sarajevu teku ~esme,
vode `ivota.
U zimskim danima studen ste`e grad, ali se
ipak ozbiljni starci i mladi}i sastaju u halvatima
na razgovor.
Ali kad stigne doba prolje}a i behara, u raj
se pretvore ba{~e ru`i~njaka sarajevskih.
Do neba se uzdi`e `amor obo`avalaca vina,
a cijeli svijet napuni vrisak sarajevskih bekrija.
U sjenice vrtova povla~e se s napitkom u dru{-
tvu miljenika svojih.
U prikrajku iz o~iju lije suze pla~u}i i uzdi{u}i
svaki sarajevski sevdalija.
Ja ne znam kako izgledaju hurije rajske lje-
potice – trebalo bi ih vidjeti – ali na ovome svijetu
su primljene Sarajke kao ljepotice.
Pobo`njacima }emo pokloniti raj i hurije –
zar zaljubljenim nisu dosta sarajevske djevojke?

252
Kako da im srce odoli, ako Boga zna{, kad Zavaljen na terasi hotela pio sam ~etvrtu {olju
me na prolazu iz busije strijeljaju sarajevske crne zelenog mirisavog ~aja kada se na vratima pojavio
o~i! carski ~inovnik.
Ljepotice kao mjesec ponekad razvesele du{u Carski ~inovnik je ozdravio. Carskog ~inovnika
tu`nome, a ljubavnice sarajevske nekad u pla~ vi{e ne boli srednje uho.
tjeraju ~ovjeka. Jutros se pojavio obu~en u svijetlo odijelo. Je-
Ja sam i narcis svjetske livade i tu`ni slavuj dina tamna ta~ka u njegovom odijevanju bila je
lijepih melodija sarajevskih. pocrnjela vata koja mu je visila iz u{iju.
Bez razloga sam strepio da }e me mu~iti in-
Mo`e{ nekad jecati, mo`e{ se ponekad kao dustrijskim napretkom svoje zemlje i povla~iti me
ru`ica smije{iti tu`ni Nerkesija, ovako ti stoje stva- po svakojakim gradili{tima, novim naseljima i kom-
ri u Sarajevu. binatima. Za razliku od carskog ~inovnika iz Is-
fahana, carski ~inovnik iz [iraza bio je strastveni
Ili kad bih svome dragom Kesadi ispisao stihove poklonik persijske poezije i evropske kuhinje. Svoju
staroga Muhammeda Kuranije Mejlija, za koga Mu- ljubav prema evropskoj kuhinji pokazivao je ub-
la Mustafa Ba{eskija bilje`i:"Kosati dervi{ u }ulahu, jedljivo za vrijeme svakog objeda, a svoju ljubav
od ugledne porodice, u~en i obrazovan, odli~an za persijsku poeziju ispoljavao je izme|u dva obroka.
pjesnik, tako da mu ravnog nije bilo u ~itavoj Bosni.
I on je bio Sarajlija. Bija{e ne`enja, bijele brade, Od svih persijskih pjesnika koji su uspjevali
pametan, bistra pam}enja, odgojen i u~en." na arapskom i na maternjem jeziku, najvi{e je volio
Sadija.
I Mejli je pjevao svom rodnom gradu: Poslije doru~ka koji se zavr{io ananasom pre-
[. . .] livenim slatkom od ru`a, odveo me je do velikog
i sjajnog turbeta u kome je kao pravi vladar per-
Baci jedanput pogled po {eheru kad iscvate sijskih i arapskih rije~i sahranjen Abu Abdulah Mu-
behar; izgleda}e ti da je svaki zakutak ~istim svjet- {arifudin ben Muslih Sadi.
lom ispunjen. Za razliku od svoga velikog sugra|anina Hafiza
Vrtovi lijepi i voda lijepa i ljepotice mile, sve koji je ~itav svoj `ivot proveo u jednoj cvijetnoj
na jednom mjestu. gradini na kraju [iraza, Sadi je trideset godina lutao
po bijelom svijetu. Odnekud Sadi me je podsjetio
Ne daj, Bo`e, nema nikakve mahane Sarajevu. na na{eg po~iv{eg gospodina Joakima Vuji}a.
Neka ga uzvi{eni Bog ~uva od svih nesre}a; Iz pri~e carskog ~inovnika saznadoh da je Sadi
neka bude uni{ten neprijatelj Sarajeva, ako ga preko Kavkaza, preko Gruzije i Migrelije oti{ao u
bude bilo! Vizantiju i zadr`ao se u Konstantinopolju. Stupio

254 255
je u slu`bu kod nekog bogata{a kao goni~ mazgi. uzvi{enom pobo`no{}u kao da ~ita molitve neke
Kao da ga vidim jo{ sna`nog i mladog kako se sa ~udne i davno nestale religije.
svojim mazgama probija kroz tijesne sokake na Svakog jutra kao da ni{ta drugo i nije govorio,
padini oko kule Galate, ili ~uva mazge po poljanama nego stihove iz Sadijevog "\ulistana" i "Bostana".
oko Bosfora ili Zlatnog roga. Dane je provodio u Siroti pjesnik, mo`da, za ~itava `ivota nikada
ljutoj oskudici i u pobo`nim mislima. Kada nije nije povjerovao da }e {est dugih stolje}a poslije
mogao vi{e gledati vizantijska nasilja i nepravde njegove smrti neko naizust nau~iti sve njegove pjes-
prema Nestorijancima, objesio je ga}e o {tap i ot- me i sa `arom ih govoriti jednom hodo~asniku koji
pje{a~io od Palestine. je do{ao ~ak iz Beograda da se pokloni njegovoj
U Jerusalemu je od goni~a mazgi i smjernog veli~ini.
prosjaka dogurao do sakad`ije. Carski ~inovnik je kao u snu govorio:
U mete`u krsta{kih vojni dopao je ropstva hri{- Dugo }e, avaj, bez nas cvasti cvije}e
}anskih kraljeva Jerusalema. ^ini mi se da je ba{ Dugo }e bez nas cvjetati premalje}e
bio su`anj Gotfrida Gujonskog, hri{}anskog gospo- Opet }e maj, jul i januar biti
dara Palestine. Iz ~amotinje ga je izbavio nekakav A nas }e samo prah i zemlja kriti…
bogati arapski trgovac iz Bagdada. A bezbroj ljudi tek }e da se rodi,
U Bagdadu je postao dervi{. Iz Bagdada se vratio Pa da po na{em prahu mirno hodi!
u svoj [iraz, ta~nije u jednu ba{~u pored [iraza i Dok je carski ~inovnik u zanosu govorio, ja
nastanio se pored jednog bistrog i hladnog izvora. sam se izuo i u izvoru oprao svoju potko{ulju.
Kod tog kladenca docnije je podigao i skromnu Uradio sam isto {to je ~inio Sadi prije {est stotina
tekiju. ^itave dane provodio je pored vode grade}i godina.
bazene i lule za ~esmu. Na tome vrelu prao je i
svoje skromno mona{ko rublje.
Sa padine na kojoj je podignuto turbe do samog
izvora vidi se u dolini cio cvijetni [iraz sa svojim
smaragdnoplavim kupolama i bijelim, za{iljenim
minaretima kao skupocjenim velikim olovkama za
pisanje.
Zagledan u [iraz carski ~inovnik mi pro{aputa:
"Zaista, biti grad velikih pjesnika Hafiza i Sadija,
dovoljno je [irazu za slavu njegova imena."
Carski ~inovnik znao je napamet kilometre arap-
skih i persijskih stihova i govorio ih je sa nekom

256 257
OPRO[TAJ OD CVIJETNOG [IRAZA Carski ~inovnik ~ija je glava puna zlatnih zuba
i arapskih i persijskih kasida, poveo me je na drugu
stranu.
Hotelska posluga i ostala tevabija opkolila me
je sa svih strana ne dozvoljavaju}i da svojim rukama
iznesem iz sjajnog kona~i{ta svoje sopstvene prnje
i krpice. Carski ~inovnik i{ao je ispred mene, kr~io
Ne odlazim u sveti grad basnoslovnog kalifa mi put i mjesto mene lijevo i desno davao bak{i{.
Haruna al Ra{ida. U zemljama doline plodnog polu- Ljubazni moj doma}in nije htio ni da ~uje da gost
mjeseca bio sam hiljadu godina poslije poklisara koji je njemu povjeren daje ikakvu napojnicu iz
Karla Velikog, pobo`nog kalu|era iz Sen Gala… svoga d`epa.
^lan izaslanstva Karla Velikog i smjerni sluga Ispred velelijepnog ulaza stajao je crni auto-
Bo`iji Bad Rijar zapisa tada u svojoj knjizi "His- mobil i ~ovjek u {arenoj livreji sa dva reda zlatne
torija javnog i privatnog blaga": dugmadi. On }e meni i carskom ~inovniku po`eljeti
"Prilikom posjete dvoru sjajnog Kalifa vidio sretan put i pomoliti se Allahu za na{e dobro zdrav-
sam veli~anstveno obu~enu stra`u. Garda je stajala lje i prijatno raspolo`enje. Carski ~inovnik opet
oko kalifskih palata. Sedam stotina stra`ara ~uvalo me je sprije~io da budem dare`ljiv.
je palate namijenjene ambasadorima. Sedam hiljada Na{a kola klize preko stare ~ar{ije po kojoj se
evnuha, od kojih tri hiljade crnaca slu`ilo je dvor. nekada prodavao espap svakojake sorte i sa svih
U dvorovima je bilo 38 hiljada tepiha od kojih 12 strana staroga svijeta: biseri iz Persijskog zaliva,
hiljada ukra{enih zlatom. U perivojima voda je pr- kitajska svila, kadifa iz Ni{apura, vina iz okoline
skala u velike bazene od ru`i~astog mermera. Bio [ira, za~ini iz Hindustana, tepisi iz Afganistana,
je u vrtu i bazen napunjen `ivom ~ija je talasasta {e}er iz Mekrana, velur iz Tusa, tirkizi i zumurluti
povr{ina izazivala igre sun~evih zraka. U sve~anoj iz Korosana, tamjan i anduz iz Arabije, }upovi iz
sali za prijem zvanica bilo je jedno veliko drvo Sirije i miro|ija iz Mezopotamije.
od suhoga zlata sa plodovima od bisera i dragulja.
Jela su poslu`ena iz zlatnih ~inija ukra{enih ru-
binima. Bilo je mnogo cvije}a, mirisa i muzike. Jutros se po svim magazama mogu nabaviti:
Harun al Ra{id poslao je Karlu Velikom poruke i {erpe iz Celja, toki-voki i tranzistori iz Japana, {e}er
poklone. Pokloni su bili: slon, divan ~asovnik i sa Kube, krzna iz Rusije, njema~ke ma{ine za do-
iznad svega obe}anje da }e u svetoj zemlji {tititi ma}instvo, italijanske cipele, francuski `ersej, sa-
hri{}ane." tovi iz @eneve, pra{ak doktora Etkera i muhe iz
To je bilo za slavnih dana Hiljadu i jedne no}i. [panije.

258 259
Vi{e od hiljadu godina po ovoj ~ar{iji vrti se
bezbrojna gomila poslenika, mu{terija ili danguba.
Bagdad je ostao daleko negdje na zapadu od
[iraza.
Zaputili smo se prema Persepolisu i Pasargadu.
Krenuli smo u Tahted`am{id kako Iranci na-
zivaju Persepolis, najzad oslobo|eni helenizma i
gre~eskog tutorstva i cjelomudrenosti.
Iza velike `ute gradske kapije pune bogoiska-
telja i pobo`nih skitnica po~inje aleja primorskih
borova i {uma crnih ~empresa. Duboko u hladu
tamnog rastinja naziru se komadi}i bijelih zidova
dervi{kih tekija. S puta se ove pobo`ne gra|evine
skoro i ne vide. Valja za njih znati, zaustaviti se
i si}i sa druma pa se prema njima zaputiti kroz
visoku travu.
Po{li smo prema jednoj bekta{koj tekiji.

Sjetih se odjednom ravne Metohije, \akovice


i dervi{ke tekije, usred ~ar{ije. U |akovi~koj tekiji
iza visokog duvara koji je tekiju branio od urokljivih
o~iju i nezvanih gostiju do~ekao me je ]azim Baba,
dostojanstven {eik i krupan starac bijele brade. ]a-
zim Baba je prije pola vijeka i vi{e zavr{io pre-
parandiju u Elbasanu pred prosvjetiteljem i nas-
tavnikom Lui|ijem Guraku~ijem, ~uvenim posle-
nikom prizrenskog zbora i dogovora o slovu i jeziku
albanskome.
Iznad zelene bekta{ke ~alme, oko bijeloga fesa
]azim Babe visile su na zidu slike hazreti Alije,
had`i-Bekta{a, osniva~a ovoga reda ~ak iz Ni{a-
pura, slike Alijinih sinova Hasana i Huseina, kra-

261
jolik svetog predvorja ]abe i sijaset krasnopisnih I ovaj {eik u [irazu imao je vi{e glave istu
sura iz Kur’ana. sliku hazreti Alije, mo`da kupljenu ~ak u istoj radnji
Na {iljtetu ispred krupnog tijela ]azim Babe kao i ona iz \akovice, `ivot i priklju~enija Alijinih
bio je duga~ak ~ibuk, {irom ra{irena "Lirindija", sinova Hasana i Huseina i kabaste izreke iz Kur’ana
arapsko-turski rje~nik i mali tranzistor ni{ke proiz- zlatnim koncem ispisane po ljubi~asto crnoj kadifi.
vodnje. Naredio je jednom dervi{u da u gradini iza tekije
Dvojica dervi{a pognutih glava poslu`i{e me ubere dinju `utu kao novo vojni~ko sedlo. Dinja
{erbetom i crnom kahvom. je sladila kao da je iz Metohije.
Stari {eik je preko ~ibuka govorio o had`iji [eik, odaja, slike, dinja i vjerovanje uvjerili su
Bekta{u, osniva~u reda iz dalekog Ni{pura ~ije te- me da ima mnogo sasvim istih mjesta na sasvim
kije dospje{e do daleke Tirane, Kruje, Skadra, Pri- razli~itim krajevima svijeta. Jedva sam do~ekao
zrena i \akovice. kad nam je {eik ponudio jo{ jedan bostan da nam
se na|e u putu.
Dok je stari ]azim Baba zborio, sa zidova su
me gledali neki davno pomrli otomanski oficiri,
porijeklom sa Kosova, ~lanovi bekta{kog bratstva.
Izme|u tekije i ~ardaka u kome je stanovao
{eik ]azim Baba bilo je turbe u kome su po~ivale
ranije starje{ine ovog bekta{kog samostana. Nji-
hova imena i molbe za pokoj du{e bili su ispisani
na albanskom jeziku i latinskim slovima. Na moje
~u|enje {eik mi je rekao da veliki had`i-Bekta{
ne bi bio protivan i da su ispisana na ma kojem
jeziku i makar kojim pismom na svijetu.
Tekija u koju me sada uvodi carski ~inovnik
po svemu je i mnogo ve}a i mnogo bogatija od
uboge dervi{ke bogomolje u \akovici. Ulaz je velik
i na~injen od bijelog mermera. [eik bekta{ke tekije
u [irazu jedva nas je primio, ali kada je ukazao
gostoprimstvo po~astio nas je {erbetom i crnom
kahvom kao i ]azim Baba na dalekom Kosovu.
Pomislio sam da je to ustaljeni adet koji se odr`ava
po svim tekijama bekta{kog reda u svim krajevima
svijeta gdje njihove tekije postoje.

262 263
PIRINA^ I ZVIJEZDE U karavan-saraj sam svratio da natenane i u
miru vidim jedan zalazak sunca u pustinji.
Godinama ne mogu da zaboravim neke zalaske
sunca u Kastilji. Nekoliko dana posmatrao sam smi-
raj dana u Toledu. Tek tada shvatio sam i razumio
jednu polovinu El Grekovog slikarstva. Veliki ~a-
robnjak iz Toleda ~itavog `ivota se u stvari trudio
Zano}io sam u jednom karavan-saraju. da vjerno i istinito prenese i naslika ono {to se
Odavna je to samo po imenu karavan-saraj. pred njegovim o~ima zbivalo danima, nedjeljama
Danas je to na Istoku istovremeno i han, i drum- i godinama. To su ta El Grekova nebesa za koja
ska mehana, i savremeni motel. mnogi neupu}eni misle da su izmi{ljena. Veliki
slikar nije ni{ta izmi{ljao ni dodavao svojim pod-
U sredini ovog velikog kona~i{ta je prostrana nebljima. Sve je bilo kao pred njegovim o~ima.
~etvrtasta avlija. U prostranoj ~etvrtastoj avliji ima
i konja i kamila, i kamiona i automobila. U du}a- U Kastilji se u smiraj dana doga|aju takvi prizori
nima po pervazu velikog dvori{ta rade i potkiva~i i predstave na svodu nebeskom da je pravo ~udo
i sara~i, i auto-lakireri i auto-limari, i vulkanizeri, kako te mirakule i na zemlji ne ostave trag i ne
i jaha~i i voza~i, i ulari i samari. bivaju pra}ene silnim grmljavinama i strahovitim
U malim odajama oko velike avlije kao u golu- zemljotresima. Pravo je ~udo kako te orgije boja
barnicima, ili jo{ bolje kao u koko{injcima, kona~e i svjetlosti na nebu prati savr{en i spokojan mir
kirid`ije, kamilari, automobild`ije i kamiond`ije. na zemlji. Po mojoj zamisli i ~uvstvu tada bi na
U karavan-saraju ima svakojakog svijeta i naroda zemlji moralo sve da zvu~i i da se ori od silnih
sa svake strane. krikova i zapomaganja. Trebale bi se tada pod ka-
pom nebeskom izliti rijeke i jezera i usahnuti izvori.
U ovom velikom kona~i{tu jedino nema Ameri- Morale bi popucati stijene, popadati kule i tornjevi
kanaca, Rusa, Francuza i njima sli~nih. U njihovim i poskapati blago po stajama.
bogatim programima obilaska Istoka nisu ubilje-
`ena spavanja po karavan-sarajima. Ta sorta putnika Da do`ivim jedan zalazak sunca u azijskoj pu-
morala bi umjesto jedne sobe u hanu, zakupiti bar stinji osta}u no}as u ovom karavan-saraju na carskoj
~itav jedan sprat da sa sobom ukrca sve svoje tovare d`adi.
vakcina, antibiotika, deterd`enata, hipermangana, U prvi mrak u ovom velikom dvori{tu sve cvr~i,
di-di-tija, ampula, tableta i klistira. Ta vrsta putnika pu{i se i miri{e na pe~eno meso, balegu i benzin.
se, ina~e, kre}e po svijetu u panici i strahu kao Na sve ~etiri strane u jedva uo~ljivim bud`acima
da su svi ljudi na Zemlji ku`ni i kao da je sve raspaljuju se i gore stotine ro{tilja. Po usijanim
~ega se dotaknu pogano, otrovano i prokleto. `icama valjaju se i preme}u krupne crne d`igerice,

264 265
vitki blijedoliki ra`nji}i, kabasti june}i bubrezi i
nje`ne brizle. Pored svakog ognji{ta je i velika
~inija pirin~a koji je ovome narodu dra`i i miliji
od svakoga kruha i poga~e.
A{~ije i }evabd`ije po karavan-sarajima su ma-
hom omalehni i `uti ljudi porijeklom iz Buhare,
Samarkanda, Bakua ili Ta{kenta.
Kada su mali azijski emirati izgubili nezavisnost
i potpali pod hri{}ansku vlast ruskih careva, silan
narod iz tih krajeva razmilio se po Aziji i Arabiji.
Koliko ih je tek ostalo kod ku}e kada ih je ovoliko
doteklo po bijelom svijetu.
Kada je prvih godina poslije Prvog svjetskog
rata u krvi propao poku{aj ambicioznog vo|e mla-
doturaka Enver-pa{e da osnuje turansko carstvo,
opet se iz ovih emirata razbje`ao silan svijet. Kre-
nuli su jo{ jednom po hanovima Azije i Arabije
da kuhaju ~ajeve, sutlija{e i pilave, i da peku }evape,
bubrege i |ulbastije.
I danas, poslije vi{e od pola vijeka u ovim ma-
lehnim }umezima na ~a|avim zidovima paradira
mladolik i lijep ~ovjek gustih sme|ih brkova u
paradnoj odori carskog otomanskog feldmar{ala.
Enver-pa{a ja{e bijelu kobilu i u bijelim rukavicama
na rukama ma{e isukanom sabljom kao san}im uvi-
jek spreman na juri{ i na ljuti boj. Pozla}eni ramovi
oko Enver-pa{e odavno su ispucali i propali, a i
muhe su u~inile svoje, pa je i mladoturski san o
turanskom carstvu odavno oti{ao u neku azijsku
tandariju ili se pretvorio u kiseo dim iznad ras-
paljenih ro{tilja.
Ko zna koliko }e jo{ decenija mladi Enver-pa{a
jahati svoju bijelu bedeviju po ovim du}anima i

267
biti jedina slika na zidovima sirotinjskih prodav- u crninu. Vjerujem da su bile posljednje pre`ivjele
nica. udovice davno pomrlih carskih gubernatora, admi-
Vje{ti trgovci i danas {tampaju na stotine slika rala i polkovnika imperatorskih gvardijskih pukova.
lijepog otomanskog feldmar{ala u bijelim rukavi- ^etiri stare dame u crnini jo{ su kuhale posljednje
cama i nude ga na prodaju malim `utim okretnim lonce bor{~a i porcije befstroganova, piro{ki, ki-
ljudima koji po Aziji i Arabiji kuhaju ~ajeve i sut- jevskih kotleta i carskih mrvica.
lija{e.
Ve} nedjeljama na putu jedem pe~eno meso i
odjednom se neodoljivo za`elio neke ~orbe. Danima
ve} sanjam ruski bor{~.
Posljednji ruski bor{~ prona{ao sam na jedvite
jade pro{le jeseni u Istanbulu na putu za Aziju.
Jo{ prije desetak godina u Carigradu je bilo na
desetine restorana koje su dr`ali carski Rusi. I na
velikim carigradskim raskr{}ima na Peri, novine
su prodavali bradati starci u ruskim carskim uni-
formama i sa grudima punim ordenja. Mnogo ranije
takvih bradatih Rusa u carskim vojnim uniformama
bilo je u Knez Mihailovoj ulici i preko puta starog
dvora u Beogradu.
Ove godine jedva sam prona{ao posljednji i
sigurno jedini restoran carskih Rusa u Istanbulu.
Prodavaca novina u odorama carskih kapetana i
polkovnika odavno je nestalo sa carigradskih ulica.
Cijelo jedno prijepodne tra`io sam restoran Bi-
jelih Rusa u Istanbulu. Najzad, prona{ao sam ga
u spletu malih sokaka u blizini ruske pravoslavne Na golom neokre~enom zidu u gostionici je
crkve. Na vratima je bila napisana firma pola na visio posljednji ruski imperator Nikolaj II Romanov
turskom, pola na francuskom jeziku: "Jeni re`ans". sa caricom i carevi}em Aleksejem. Carevi} je bio
U gostionici koja je istovremeno bila i perionica u matroskom odijelu sa zvi`daljkom u d`epu na
i peglernica rublja, neko vrijeme bila je, izgleda, srebrenoj vrpci.
dugo sala za koncerte i horske pjesme. U praznom U ruskom restoranu vi{e nije bilo nijedne mu{ke
restoranu slu`ile su ~etiri veoma stare dame obu~ene glave.

268 269
U Persiji sam po stoti put jeo pilav i bravlje
meso sa ro{tilja.
Ovi mali ljudi `ute puti i hitrih udova stigli su
ovamo sa sasvim drugog kraja prostrane Rusije i
sa sobom dovukli strast za ov~etinom i pirin~em.
Bor{~a nije bilo.
U karavan-saraju sam i ve~eras po stoti put
ve~erao pilav i bravetinu sa `ara.
Bilo je toliko pilava u mome loncu da nisam
primjetio ni kada je sunce za{lo.
Od silnog zrnevlja pirin~a nisam vidio ni prve
sitne zvijezde koje su se oglasile na nebu povrh
pustinje.

270
PISMA IZ AFRIKE
MAROKO
KAJZER VILJEM I KAJZERICA

Od znamenitih li~nosti prije mene, ba{ na ovome


mjestu, na obalama Magreba, boravio je i stari gr~ki
div Antej. Antej je bio sin Posejdona, boga mora
i boginje Geje. Geja je bila boginja zemlje pa su,
valjda po njoj i ti silni gejaci po svijetu dobili
svoje slavno ime.
Sjedim u hladu jedne male d`amije, sr~em ma-
rokanski zeleni ~aj kao kakav zelemba} i dozivam
u svoje krhko pam}enje predanja o starim bogovima
{to su nekada vladali ovim svijetom i njegovom
okolinom.
Bog bogova bio je bradati i mudri Zevs. On
je istovremeno bio i bog gromova i gospodar svijeta.
@ivio je u divljem braku s velikom namigu{om
Herom {to je bajagi bila za{titnica braka i porodice.
Oni su stanovali na brdu Olimpu i u njihovu ~ast
su svake ~etvrte godine bile prire|ivane olimpijade,
pa stajalo {ta stajalo, pa puklo kud puklo.
Onda, bio je ljepotan i veliki kico{ Apolon,
bog sunca, pjesni{tva i muzike. Ares je bio bog
rata i svakog krvoproli}a. Hefest je bio bog paliku}a
i svakakvih po`ara. Hermes glasnik bogova, pone-
kad i za{titnik putnika, probisvijeta, trgovaca i naku-
paca. Dionis je bio bog vina, ba~vi i svakojakih
kurvaluka. Jo{ jedna `enska – Artemida, boginja
mjeseca, {uma, ruda, lova i lovokradica. Pa, jo{

275
jedna – Atina, boginja mudrosti, ratnog lukavsta
i svakojakih podvala. Pa onda jo{ jedna – Afrodita,
boginja ljubavi i svih polnih bolesti po sramotnom
mesu i kostima.
Toliko sam se sada i ovdje, u hladu stare d`a-
mije, u Tangeru sjetio starih gr~kih boginja, bogova
i njihove pratnje i tevabije, fauna, satira, nimfi,
divova, nereida, sirena i muza.
Helem neise, Geja, boginja zemlje i individu-
alnih, inokosnih poljoprivrednih proizvo|a~a, oko-
tila je jednoga lijepoga dana diva Anteja. Antej je
bio ljuta mejdand`ija, ukoljica, siled`ija, kabada-
hija, kurvar i drevna pijanica.
Taj i takav Antej do{ao je prije mene ovamo
iz Libije i na ovome mjestu gdje ja sada sjedim
osnovao je, ili kako bi se sada divanilo – udario
je sve~ano kamen temeljac gradu Tingisu.
Ina~e, on se stalno tukao i mlatio. Kada bi Antej
izgubio snagu doticao bi se svoje majke Zemlje,
i ponovo dobijao silnu mo} i niko mu ni{ta nije
mogao u~initi. Bio je ne{to nalik slavnom njema~-
kom glumcu, glumcu moje mladosti Hariju Pilu.
Ali, jednoga dana naleti nepobjedivi div Antej
na lukavog siled`iju i kurvara Herakla koji je znao
za njegove ujdurme, marifetluke i njegovu majku
Geju, boginju tvrde zemlje, {to mu je davala novu
snagu.
Lukavi Herakle pri|e tog kobnog dana i mejdana
divu Anteju, odmah ga podi`e visoko u zrak i u
zraku ga zadavi. Jadni Antej, `alosna mu majka,
pade mrtav na zemlju, to jest na svoju matere{inu
Geju.

276
Vremena su prolazila, stari bogovi i boginje sa Na obali su ga do~ekali nejaki sultan sa svojom
svojom nebeskom tevabijom su umirali, a Antejev `ivopisnom svitom pa{a, kapudanba{a, ~au{a, ku-
Tingis na obali sinjega mora zabacivao je sa sebe hara, komord`ija, tupand`ija, zurla{a i ~uvara ha-
mrtva~ke pokrove, naduravao se, naduravao i na- rema njegovog sultanskog veli~anstva.
duravao. Kajzer Viljem Drugi Hoencolern je za bogatom
Sada je to ovaj Tanger. sultanovom sofrom izme|u dva zalogaja kuskusa,
pogledao prema Trafalgaru i ma{tao o vojni~koj
Ovuda su gamizali i Feni~ani, i Grci, i Latini, slavi i hvali sakatog i }oravog engleskog junaka i
i Berberi, i Arapi, i Jevreji. U ovom grani~nom admirala Aloracija vikonta Nelsona, vojvode od
gradu izme|u dva svijeta i dvije svjetlosti, izme|u Bronte i neumornog {valer~ine neutoljive pohotnice
dvije rase ljudi i dvije boje zemlje putnik, ili skitnica i mazne koke ledi Hamilton.
je i na Istoku i na Zapadu, i u legendi i u praiskonu. Kajzer Viljem Drugi mislio je do Tangera da
Ovo basnoslovno `alo, ovaj pijesak tople boje kuku- je Trafalgar engleska rije~ i naziv, a sultanov u~itelj
ruznog bra{na gnijezdo je udobno krijum~ara i svra- zemljopisa izme|u dva gutljaja boze objasnio mu
ti{te neodoljivo pustolova i probisvijeta. Ote`ao je da je to arapska rije~ i da glasi: Taraf el Garb,
od opojnih i zanosnih mirisa i zvukova, Tanger Zapadni rt, i da su ga od Arapa Englezi poenglezili
treba i odsanjati. Sve luke li~e jedna na drugu, ali u Trafalgar.
nijedna se tako ne bijeli bijelom bojom, skladnom Kajzer se silno iznenadio i zagrcnuo od velikog
i okamenjenom od mudrosti. zalogaja kuskusa.
Odavde je prije hiljadu dvjesta i sedamdeset Za uspomenu na taj slavni dan i doga|aj ja
godina dvanaest tisu}a Berbera, na ~elu sa hrabrim sam u jednoj francuskoj pekari kupio dvije taze
vojvodom Tarikom, osvojilo visoku stijenu na dru- kajzerice i izme|u dva zalogaja mislio na tu`nu
goj obali i dalo joj ime svoga vo|e – D`ebel al sudbinu njema~kog kajzera i njegove kajzerice koja
Tarik, Gibraltar. nije ni u kom slu~aju tako taze kao ove moje dvije
vru}e kajzerice.
Ovamo je prije sedamdeset i sedam godina, na
velikom admiralskom brodu, pra}en ubojitim krsta-
ricama i fregatama uplovio i njegovo carsko veli-
~anstvo kajzer Viljem Drugi, pun lenti, ordenja,
nakostrije{enih br~ina, mamuza i nojevog perja po
zla}anoj ~elenci sa silnom i {arenom svitom svojih
generala, admirala, kapetana, komord`ija, truba~a,
kuhara, dobo{ara i vje~ito trudnom, njezinim veli-
~anstvom njema~kom kajzericom.

278 279
ODOH JA U MARAKE[ Ipak, u nosu i u ustima jo{ dugo mi je miris
vru}ih hljebova iz stare kazbe u dolini. Miri{u,
miri{u somuni, peksimeti, }ahije, poga~e, lepinje
i francuski bageti. Bageti da podsjete na dugu fran-
cusku vladavinu u Maroku, na francuski ukus i
na~ine, na francuski jezik {to na Magrebu `ivi rav-
nopravno i uporedo sa arapskim.
Nevoljno ostavljam grad Tanger, najtajnovitiju Miri{em i hodam i spominjem se pjesnika moje
luku moje davne dje~a~ke uobrazilje i prvih mojih mladosti, pjesnika velikih ~e`nji za pustolovinama
snova o dalekim putovanjima, skitnjama, pustolovi- i dalekim putovanjima ~ak do ju`nih mora, Poline-
nama i silnim podvizima nekih izuzetnih delija i zije, otoka Fid`i i Bornea. Nasumce govorim Drain-
njihovih sijaset neobi~nih zbilja i dogodov{tina. ~eve rije~i: "… jedino po{teno na ovome svijetu
Danas napu{tam sjenovite tijesne sokake drevne miri{u hljebovi, i ne kriju svoje lice iza paravana…
kazbe, male trgove pune tajanstvenih {apata i glas- sve ostalo su ptice u letu… sve ostalo je li{}e na
nih dozivanja, mujezinskih baritona i zapomaganja grani!…"
slijepih prosjaka i bogoiskatelja, kabaste i tople U jednom istom gradu, pod istom kapom ne-
kamilje balege i goli{avih, vi`ljavih prodavaca i beskom, i blizu i daleko jedni od drugih, dolje
preprodavaca, ov~ijih brabonjaka i taze, vru}ih mi- pod brijegom, jedni tegle na guravim ple}ima po
risavih hljebova. pra{njavim i d`ombastim sokacima i za kamile i
Rastajem se od velike luke pune arapskih ka- za volove prete{ke i kabaste terete, a drugi gore,
fanica sa raspaljenim nargilama i ha{i{em skrivenim na brijegu tro{e svoju mu{ku snagu po ovim rajskim
u persijskom duhanu, i od skladne katoli~ke kapele perivojima igraju}i od jutra do mraka, od sabaha
na zapu{tenom starom francuskom groblju odavna do ak{ama, golf, tenis i kriket.
bez cvije}a, pomena i svije}a. Kao da ih sve dijeli, kao da ih sve razdvaja,
Prolazim {irokim ulicama modernog grada na kao da ih sve suprotstavlja, a, eto, i jedni, i drugi
brijegu {to se nadvisio nad starom kazbom zagledan vonjaju na znoj, i jedni i drugi vuku za sobom
u bogata{ke dvorce iz isto~nja~kih bajki, ki}ane svoja smrdljiva prkna, a, eto, i jedni i drugi vole
mramorne pala~e u mavenoj sjeni jasmina, bogu- miris taze pe~enog vru}eg kruha… sve ostalo su
mila, jorgovana, eukaliptusa i magnolija. Slu{am pti}i u letu… sve ostalo je li{}e sa grana…
{aputanje skrivenih {adrvana u mirisnim |ulistani- Opra{tam se i od grada koji je svjetlo{}u svoga
ma po ~ijim cvjetovima poju bulbul ptice, ko~opere jedinstvenog podneblja jo{ prije sedamdeset godina
se paunovi i u svijetlom zelenom zrcalu malehnih temeljito i sretno promijenio paletu velikog fran-
jezera plivaju i ljube se labudovi. cuskog slikara Anri Matisa, diplomiranog pravnika

280 281
i skromnog advokatskog pripravnika u Parizu i po-
tonjeg zato~enika svjetlosti Tangera i arabeski Ma-
greba. Matisa je sa ovih strana svijeta umjetni~ka
avantura odvela do rodona~elnika fovizma kome
su se toliko rugali i smijali glupavi ograni~eni savre-
menici i slijepci kod o~iju.
Nisam se vi{e obazirao na Tanger, nego sko~ih
na noge bagave, i ra{irih polomljena krila labudova,
i protrljah svoje o~i ~arne – pa zapucah prema
Marake{u, ru`i~astom gradu prelijepom u ravnici
raspjevanih zdenaca i voda, podno bijele kape At-
lasove.
Gami`emo, gami`emo kamile, {evroleti, palme,
benzinske pumpe, uboga mala berberska sela, poli-
cijske postaje, nomadski {atori, stada ovaca, Raka
Drainac, moja sjenka i ja…
Maslinjaci, maslinjaci…
Ovdje me sve sje}a na davna putovanja u Je-
rusalem, na neke prigu{ene glasove i zvuke u Geste-
manskom vrtu i na beskrajne ti{ine daleke Masli-
nove gore.
Polja `ita, kukuruza, kane, lucerna, kupusa,
mente, mahuna, svakojakih zerzevata i beskrajne
{ume palmi.
Maslinjaci, vo}njaci i palmerije prati}e me do
velike prijestonice juga, do ru`i~astih zidina Ma-
rake{a i pragova na kapijama basnoslovnih kra-
ljevskih pala~a.
Na beskrajnoj ravnoj crti `utoga pijeska zidine
prijestonice juga li~e mi na dobro utvr|ena gradska
platna dalekih usamljenih i ukletih medina i kazbi
~ak u dalekom pustinjskom Hadramantu, na jugu
Arabije, kraju na kraju krajeva svijeta, zemlji u`a-

282
renog pakla pod sedam vrelih sa~eva i devet va- ^ISTA^I OBU]E
trenih nebesa, domovinu svakojakih patnji i kija-
meta i drevnu postojbinu demona.
Kao da su arapsko neimarstvo {irili s kraja na
kraj njihovog prostranog svijeta ljuti pustinjski vjet-
rovi, nosile goleme kao visoka brda dine `utoga
pijeska i sve i uvijek izlazilo jedno iz drugog, nado-
vezivalo se jedno na drugo, putovalo sa pjesmama Moje kona~i{te u ~udesnom gradu Marake{u
i zapomaganjima, molitvama i obi~ajima, bajanjem veoma je skromno, ~isto i skupo.
i vra~anjem i prenosilo se sa Ma{rika na Magreb,
i sa Magreba na Ma{rik, opona{alo, {irilo kao svirka, Moj hotel zove se "Al Muatamid" i vi{e se ne
kao po{asti i morije, kao osvaja~ke ratne zurne, sje}am da li je imao ikakvih zvjezdica pored svojih
trube i borije. malih ulaznih vrata. Ipak, sretan sam {to ne boravim
Daleki ru`i~asti zidovi i kapije Marake{a, na u nekakvim Palasima, Ambasadorima i Bristolima
mahove, ~ini mi se kao da su ~ak ovamo pod bijele ~ija me ofucana imena vje~ito prate na mojim dan-
vrhove Atlasa pobjegli sa slika vol{ebnika iz Figu- gubama i vucaranjima po ovome svijetu bijelome.
erasa, sa platna Salvadora Dalija, i samo ~ekaju Moj hotel u Marake{u nosi ~asno ime jednoga
da dobri div Atlas za trenutak sa svojih umornih velikog i nesretnog pjesnika i princa. Niko kao Al
ple}a odlo`i silna nebesa koja tegli na svojoj grba~i Muatamid me|u Arapima nije iskrenije i bolje opje-
od postanka svijeta, oka~i o njih sa svih strana vao svoju veliku tugu i nostalgiju za sun~anom,
pokva{ene i presavijene jufke za pitu, d`epne ~a- izgubljenom Andaluzijom. Nesretni princ i pjesnik
sovnike koji mlohavo vise nenavijeni i ne pokazuju ~amio je u ovim podno`jima pod gorostasnim At-
nikakvo vrijeme, a upravo su izronili iz najdubljih lasom oplakuju}i nezaboravne krajolike dalekih vr-
njedara vremena. tova ispod snje`nih vrhova Sijera Nevade.
Do{ao sam pred Marake{ i stao. Volim i parkove ~ije perivoje krase kamena
poprsja velikih i dragih pjesnika. Divno je kada
ljude i njihove obitelji u dugim nedjeljnim {etnjama
predvode pjesnici utonuli u zelenilo mirisnih bilina.
Svoja jutra provodim pred hotelom koji nosi
ime jednog nesretnog pjesnika okru`en prosjacima,
poezijom i ~oporima ~ista~a obu}e.
Svakoga dana od ranog jutra o~ekujem jednog
dostojanstvenog mr{avog starca sa uvehlim ju`nim
plodovima u ruci. Starac ustvari kostur, obavijen

284 285
~ar{afima, hoda izme|u kafanskih stolova i jednom
rukom nudi svoje ~udne vo}ke, a drugu pru`a za
milodare. Taj pokretni kostur mi u ovom dalekom
i nepoznatom svijetu prvi i jedini po`eli dobro jutro.
Kao {to neki sretnici imaju pticu koja ih sabahile
budi svojim cvrkutanjem punim dobrih `elja, tako
i ja ovdje na Magrebu imam svoga jutarnjeg starog
prosjaka koji mi slaba{nim glasom na uho {apu}e
ime svojih plodova: pampelmus, pampelu, pam-
pelu…
Stari dobri kostur ne prosja~i, ne i{te, ne bo-
goradi, on, san}im, nudi i prodaje svoj isti espap
svakog jutra. Ko udijeli hvala mu i neka ga prati
blagoslov Svevi{njega. Kada sam otputovao iz Ma-
rake{a, dugo sam na njega mislio i tra`io nekoga
ko }e mi nazvati dobro jutro i pro{aputati: pam-
pelmus, pampelu …
Sredozemlje je puno sunca, vesele sirotinje,
opranog rublja na konopcima i ~ista~a obu}e.
Beskrajne pogurene povorke ~ista~a sa mili-
onima ~etaka, ~etkurina, ~etkica, masti i vodica
kru`e, ma`u i ~etkaju, gla~aju i glancaju cipele,
papu~e i sandale od Soluna i Kavale preko Istanbula
i Izmira i od Bejruta, Aleksandrije, Napulja, Pa-
lerma i Marbelje sve do Magreba. Kao da `ivo
~eljade na ovim sun~anim stranama ne mora imati
ni ~arape na nogama, ni jaku za vratom ni ga}e
na prknu, ali mora imati ~istu i kao suna{ce sjajno
uglancanu obu}u.
^ista~a obu}e ima svih uzrasta. Ima djece koja
su jedva prohodala i s mukom dr`e ~etketinu u
ru~icama, ima odraslih brkatih ljudi {to bi volu
i{~upali rep, ima i staraca {to samo ne izdahnu

286
~etkaju}i i lijevom i desnom rukom va{u obu}u njima bilo malo. Oni bi najvoljeli da sam ja kakva
dok je ne izgla~aju da se pred cipelom kao pred obuvena stonoga {to nosi cipele, sandale ili papu~e.
venecijanskim bru{enim ogledalom mo`ete i brijati Pred podne sam se u svojim sjajnim cipeleti-
i {minkati. Zavisi od cipele, `enske ili mu{ke. nama uputio dugom alejom visokih palmi i rumenih
Nije istina da se ~ovjek u ovom podneblju ne narand`a, okru`en automobilima, ko~ijama, kami-
mo`e odbraniti od prosjaka. Iako su prosjaci i uporni lama, konjanicima, psima i ljudima prema visokim
i ~esto sakupljeni na trgovima i sokacima u velike zidinama i kapijama stare medine.
~opore, i kao da imaju na stotine i stotine uplakanih Danas sedmi put idem u medinu samo da obi|em
bu{nih o~iju i na hiljade i tisu}e ispru`enih ruku, sjajne prostrane dvorane, restorane, odaje, terase,
od njih se je lak{e odbraniti, nego od ~ista~a obu}e. saletle, vrtove i {aputave {adrvane staroga i slav-
Oni vas ~ekaju ispred kreveta, pod jorganom, na noga hotela "Mamunije", hotela po ~ijim su odajama
stanovale najljep{e `ene svijeta, kraljevi, pametne
ulici, iza ugla, pred du}anom, u du}anu, pred ka- i budalaste glave i lokalni milijarderi.
fanom, u kafani, pod tanjirom, na ka{iki. Kad do|em u hotel i kada se zavalim u veliku
Neki imaju stolice za mu{teriju nalik na pri- bijelu stolicu od pru}a natenane i bez ikakve hitnje
jestolje kakvih siroma{nijih vladara i klupice za u beharu, uz cigaru divani}u vam nadugo i na{iroko
noge mu{terija sa orlovima od sjajnog mesinga po o basnoslovnom hotelu "Mamunija", najromanti~-
uglovima na sve ~etiri strane. Drugi imaju muziku nijem bogata{kom kona~i{tu ovoga svijeta. Tu je
ugra|enu u svoje sandu~e da zabavlja u{i onih ko- slikao ser Vinston ^er~il.
jima rade oko nogu. Tre}i nemaju ni{ta. Samo {to nisam stigao.
Za desetak dana provedenih u Marake{u pedeset
puta su mi bez ikakvog razloga o~i{}ene cipele.
Samo pet ~i{}enja mojih starih i skoro poderanih
cipeletina stajalo je vi{e ~etiri puta nego {to su
one iz temelja vrijedile.
Najte`e mi je bilo pred ~ajd`inicama pred ko-
jima sam odbijao dimove iz nargila i pio zeleni
marokanski ~aj. Nisam ni sjeo na stolicu, a ve} se
sjatilo pet ~ista~a obu}e. Da su kojom sre}om bar
dvojica bilo bi lahko. Jednome bih prepustio lijevu
a drugome desnu nogu i oni bi pristali. ^esto sam
na Sredozemlju iskreno po`alio {to nisam ~etve-
rono`ac da imam posla za ~etvoricu. Ali, i to bi

288 289
MAESTRO VINSTON Marake{u, pred velelijepnim konacima u ~ijim je
sjajnim odajama kao u pri~i iz Hiljadu i jedne no}i
po razapetim platnima slikao padine sadijevskih
mirisnih |ulistana podno snije`nih vrhova mo}noga
Atlasa – maestro Vinston ^er~il.

Glasoviti grand hotel "Mamunija" sa bezbroj


Jednog kasnog popodneva prije petnaestak go- nebeskih zvjezdica iznad mo}nih ulaznih kapija
dina vidio sam u Londonu, vidio sam poveliku od skupocjene izrezbarene tamne kedrovine.
uljanu sliku koju je naslikao i potpisao Vinston Brbljivi vodi~i nazivaju ga najromanti~nijim ho-
^er~il. telom svijeta.
U svojim dugim londonskim {etnjama svratio Odaje careva, kraljeva, {eika, princeza, pusto-
sam u jednu malu, ali glasovitu galeriju i na zidu lova, generala, kockara, dr`avnika, probisvijeta i
te galerije dugo gledao platno koje je naslikao put- magnata.
nik, pisac, vojnik i dr`avnik ser Vinston, sin lorda Sjajno kona~i{te i boravi{te svjetskoga glasa,
Randolfa i potomak vojvode od Marlboroa: darovi- staro vi{e od pola stolje}a, ali sve bolje odr`avano,
tog i nikada nepobije|enog vojskovo|e slavne kra- ~uvano i uljep{ano.
ljice Ane. Pred kapijama stoje i klanjaju se do besvijesti
Ne znam ni danas kada je i od koga je u~io upara|eni vratari, doma}a ~eljad u zlatom izveze-
da slika, ali je ~ak i to uspje{no i dobro radio. nim odorama i opasani sabljama dimiskijama za
Sutradan sam ponovo navratio do malehne i kojima bi se otimali i na kraju potukli svi kustosi
glasovite galerije, ali slike vi{e nije bilo. Pakosnici muzeja po bijelome svijetu. Njih ima dva puta vi{e
bi rekli da je sliku prodao sâm potpis slavnog dr`av- nego vojnika u Kne`evini Monako kada se pred
nika i vojskovo|e ser Vinstona, a nipo{to ljepota, dvorom uz zvuke fanfara podi`e zastava. Oko kapija
sklad i boje nabije|enog mazala u ~asovima do- lje{kare i predu kao ~udovi{ni crni, `uti sme|i, i
kolice ^er~ila. Kao i uvijek zavidljivci nisu u pravu. maveni ma~ori, "rols rojsevi", "lan~ije", "merce-
I da nije vodio dr`avu i ratove i napisao sje}anja desi" i "kadilaci" pomije{ani sa ubogim ukrotite-
koja su mu donijela Nobelovu nagradu za knji- ljima zmija i njihovim ~arobnim sviralama i otrovni-
`evnost, Vinston ^er~il bi mogao `ivjeti od prodaje cama {to im vise o tankim {ijama, proviruju iz
svojih slika. galabija ili slatko kunjaju u prljavim ko{uljama i
Jutros opet stojim u svojoj dugoj berberskoj usranim ga}ama.
galabiji od kozije dlake pred basnoslovnim hotelom Na pet koraka od zelenkastih zmijurina, truhlih
"Mamunija" u Ulici Bab el D`edid u dalekom gradu svirala i poderanih ga}etina po~inju velika hotelska

290 291
predvorja puna ogromnih pozla}enih kristalnih
svjetiljki i {arenih persijskih }ilima kojima bi se
mogle skoro prekriti i ~itave pove}e njive i livade.
Zastakljene vitrine du` duga~kih i {irokih hotel-
skih hodnika su divne, rijetke i skupocjene zbirke
najljep{ih marokanskih vezova, {krinja, pu{aka, na-
kita, posuda i ma~eva.
Kada bih ukrao samo jedan pozla}eni d`eferdar
iz vitrine i nekome ga prodao, mogao bih mjescima
`ivjeti u Monte Karlu i stanovati u mome omiljenom
hotelu "Balmoral", ili napraviti ku}etinu na Bo-
ra~kom jezeru okru`enu prostranim vrtovima.
Dra` hotela "Mamunija" je u tome {to nije velika
odvratna hotel~ina visoka nebu pod oblake po kojoj
od jutra do mraka {partaju liftovi i mota se ~itav
jedan hotelski narod. U "Mamuniji" ima mjesta za
tri stotine gostiju.
Na drugom katu su odaje u kojima je bar po
{ezdesetak dana i no}i godi{nje boravio maestro
Vinston ^er~il okru`en svojim platnima, bojama,
~etkama, pisaljkama, cigarama, i dugim kolonama
boca {kotskog viskija i francuskog {ampanjca.
U svojim sobama na drugom spratu ovaj ~asni
vitez Ordena podvezice ser Vinston Leonard Spen-
ser {to je posljednjih godina pro{log stolje}a lunjao
u Vajlerovoj vojnoj misiji po Kubi i tri godine
kasnije (opet, u pro{lom vijeku) tukao se u ljutom
transvalskom boju kod Kartuma pod komandom
lorda Ki~enera i istakao se kao novinarski dopisnik
{to mu je stvorilo ugled i ime koje ga je na {iroko
otvorena vrata uvelo u Donji dom, prvo kao konzer-
vativca, pa liberala, onda opet konzervativca, prvo
kao poslanika, onda kao ministra i prvog lorda

293
admiraliteta do predsjednika vlade i vojskovo|e u I NIKAD, NIKAD VI[E
Drugom svjetskom ratu {to je iz svoga }eifa na
ponekoj ubojitoj bombi ispisivao kredom: Adolfu
Hitleru, li~no od ^er~ila! – ovdje na drugom spratu
~esto je }askao i kafenisao sa ~uvenim francuskim
hizme}arom i lizisahanom El Glaunijem, podlim
i lukavim pa{om od Marake{a, jednim od probranih
tirana i satrapa zaostalih jo{ iz starog vakta i zemana, Slutim da noga moja nikada vi{e kro~iti ne}e
pa se obreo i u na{em vijeku zahvaljuju}i ponajvi{e u ove uzavrele sokake, u ovu ~udesnu, bogatu i
francuskom gospodaru Magreba i generalu Liotiju jedinstvenu ~ar{iju na Magrebu; da o~i moje nikada
koga je njegov zemljak i pisac Klod Farer predlagao vi{e ne}e gledati krajolike pod snije`nim vrhovima
za Nobelovu nagradu za mir, po{to je, tvrdi general, Atlasa: da usta moja nikada vi{e ne}e ku{ati zeleni
uz pomo} pukovnika Man`ina o~igledno i nedvos- marokanski ~aj ni mirisati duhan tumbe}iju sa nar-
misleno "umirio" Maroko. gila pred kafanama u bu~nome suku: da na malim
U okolnim odajama `ivovali su i ladali su i trgovima po gradu vi{e biti ne}e ovih ostarjelih i
^arli ^aplin, i Moris [evalije, i Grejs Keli, i princ bolesnih prosjaka koji se jedva kre}u i slabim {apa-
Renije… tom blagosiljaju moje puteve, staze i bogaze.
U ovom hotelu kona~io je i Pjer Karden, si-
roma{ak {to je na igli i koncu stekao silno blago. Ako ikada i do|em ponovo u ovaj ~arobni i
^itavo popodne izle`ava}u se u {arenim i miris- uzavreli grad, u ovaj Bagdad Magreba, noge }e
nim |ardinima "Mamunije" i kiseliti ispucana taba- mi jo{ vi{e klecati, pogled }e mi biti mutan, duh
na u modrom jezercu ispod pjenu{avog slapa zagle- }e oslabiti, o~i ne}e upijati kretnje `ena i djevojaka
dan u mali otok oko koga plove i miluju se bijeli u dugim {arenim haljinama.
i crni labudovi. Zelenog marokanskog ~aja }e dovijeka biti, po
Umio je, znao je, znao da slika maestro Vinston! a{~inicama kr~mi}e se i dalje kus-kus sa mladom
jagnjetinom, prosi}e neki drugi prosjaci, ali per-
sijskog duhana tumbe}ije, mo`da, i ne}e bit, ako
Homeini ili neki drugi imam zabrani izvoz duhana
na Magreb.
Avaj, izgleda da se ipak dva puta ne mo`e za-
gaziti u isti potok.
Jutros sam se opra{tao i od veli~anstvenog mi-
nareta d`amije Kutubije, zadu`bine vladarske ku}e
Al Mohada, minareta vitkog i visokog koliko i zvo-

294 295
nici Notr Dama i toliko po ljepotama svojim nalik
na Girlandu u Sevilji. Namjernik u ovom gradu
nikada ne}e zalutati ako se upravlja prema ovome
lijepome ru`i~astom biljegu, vi{e od {est stolje}a
upravljenom prema modrinama neba povrh Ma-
greba. Prefinjenost njezine cjeline je ~udesna, slo-
boda izraza potpuna i sklad savr{en. Predanje govori
da je `ena sultana Jakuba el Mansura svojim silnim
nakitom platila alem na vrhu minareta da onako
gizdav i pozla}en na sve strane i daleko svjedo~i
o njezinoj silnoj pobo`nosti i smjernosti pred Al-
lahom i njegovim poslanikom Muhammedom.
Danas sam i posljednji put pro{etao i mirisnim
perivojima po kojima su mramorna turbeta glasovite
obitelji Saadi, duhovnih i svjetovnih vladara ber-
berskih damara i krvi, junaka i pobjednika por-
tugalskih armada. Pod tavanicama od libanskog ked-
ra i me|u zidovima od plavetne fajanse u zelenkas-
tom talijanskom mramoru po~ivaju i roditelji i nji-
hova rano pomrla djeca. I danas kao i prije toliko
godina ovi neobi~no mali dje~iji sarkofazi kao kak-
ve kamene {katule za `enske cipelice neodoljivo
podsje}aju na grobove nekakvih skupih lutaka i
lutana.
Ova ~udesna turbeta izumrle berberske ku}e
Saadija dostojna su u svojoj ljepoti i svome sjaju
~uvenih vje~itih prebivali{ta porodica Medi~ija,
Strocija i Farneza.
I sada poslije toliko dugih vijekova pod svo-
dovima od izrezbarene crne kedrovine i me|u vit-
kim mramornim stubovima pomije{ani su na gomili
i mrtvi i slavni vladari i davni junaci sa svojim
ubogim i kukavnim podanicima iz obli`njih sokaka

297
i udaljenih mahala {to uvijeni u jadne krpe provode Stoje}i na Trgu D`ema el Fna, u ovome naj-
svoje duge i dokone dane u drijeme`u, protezanju, ve}em kazali{tu pod vedrim nebom na svijetu i
zijevanju, ~e{anju i molitvama za spas du{a `ivih slu{aju}i slijepoga starca kako govori svoj monolog,
i pomrlih robova Bo`jih. sjetio sam se Beograda i te davne no}i u beograd-
Odlazim stazama velikih vrtova prema kapiji skom pozori{tu.
koja me posljednji put vodi na Trg D`ema el Fna, Sa Trga smrti me|u koko{kama, varalicama,
na Trg smrti, me|u papagaje, opsjenare, vra~are i dobo{ima, pajacima i pripovjeda~ima divnih pri~a
harlekine. opra{tam se od slavnog grada Marake{a i sa za-
Dok slu{am pri~u jednoga oronulog slijepca, ve`ljajem svojih prnja odlazim u grad Fes.
sjetih se neveseo jedne nezaboravne beogradske Odoh ja!
no}i prije gotovo ~etvrt vijeka. U Narodnom po-
zori{tu davala se Stankovi}eva "Ko{tana". Te davne
i nezaboravne no}i posljednji put se na daskama
pojavio slavni Dobrica Milutinovi}. Pojavio se sa-
mo na nekoliko minuta. Pojavio se samo da zadnji
put ka`e ~uveni Mitketov monolog o carskom dru-
mu, mjese~ini, [ar-planini i lijepoj, vreloj `eni.
Kada je do{lo vrijeme dvojica mladih i jakih
binskih radnika u plavim radnim odijelima izvela
su na pozornicu slavnoga starca i posadila ga na
trono`ac preko koga je bila preba~ena ov~ija ko`ica.
Dobrica je progovorio, Dobrica je progovorio svo-
jim dubokim glasom i ~itava sala ustala je na noge
da stoje}i saslu{a Borine rije~i iz usta slavnoga
starca. Kada je Dobrica zavr{io razlegao se silan
aplauz koji se mogao ~uti i na Trgu, sve do spo-
menika Mihaila Obrenovi}a. Dva sna`na momka
izvodila su velikog glumca sa scene, a pljesak ni-
kako da utihne. Predstava se nastavlja bez Dobrice.
Te no}i svi su do{li samo da ~uju tih nekoliko
re~enica {to tugu i mu{ki `ivot zna~e. Poslije toga
mnogi su ne ~ekaju}i kraj predstave uzeli svoje,
ili tu|e kapute i napustili i predstavu i pozori{te.

298 299
POHOD U KARAUIN hlade, umivaju i umiruju, vode uz molitve vjernika,
vode {to peru, propiru, sapiru, ~iste i pro~i{}avaju.
Jutros sam na svome putu prema ~uvenoj d`a-
miji Karauin prolazio pored tri brbljive ~esme.
Na prvoj ~esmi napio sam se vode.
Na drugoj sam se umio.
Pored tre}e ~esme izuo sam sandale, zagrnuo
Sme|i i sveti grad Fes, glasovita medina Ma- svoju duga~ku berbersku galabiju i oprao noge.
greba, uz sva{ta i koje{ta drugog i ostalog, velika Na prvoj kamenoj ~esmi u koju je uklesana
je i neprekidna igrarija voda, {umova i pjene silnih sura iz Kur’ana: "I sve {to je `ivo – iz vode smo
zdenaca, slapova, {adrvana i hinana. izveli", sjetio sam se moga dobrog prijatelja i sjaj-
Vode, vidljive i nevidljive, podzemne i nad- noga slikara Antuna Hutera.
zemne, bu~ne i ne~ujne, vode hladne i bistre {to Huter je umio da slika vodu.
teku i oti~u zakikotane od modrih kladenaca do Vodu u malehnim tihim zatonima i uvalama.
kamenih ~esama i od gorskih slapova od malehnih Vodu u pli}acima prozra~nu, ~istu i providnu. Vodu
jezera ~ije povr{ine miruju poput sjajnih zrcala i u kojoj se vidi i sitni, {areni {ljunak i mahovina.
odslikavaju biljke, ptice i oblake na svojoj zelenoj Na mnogim svojim krajolicima nekih dalekih pi-
sr~i i bijelim mramornim okvirima ve}ma nalik na tomih obala pored svijetlih pli}aka ovaj ~arobnjak
nekakve kabaste d`ennetske ~orbaluke za rajske slikao je i tamnije zelene povr{ine dubina po kojima
sutlija{e po kojima skaku}u i br~kaju se sitna ~eljad su kao mohere zvijezde popadali `uti lokvanji.
kao gologuzi an|eli ili velike rajske muhe {to ~ita- Na drugoj ru`i~astoj mermernoj ~esmi dok sam
vog dana bje`e od sotone i njegovih malehnih {ej- se umivao sjetio sam se i drugog prijatelja i sjajnog
tana i jo{ manjih {ejtan~i}a. slikara Envera Krupi}a i njegove rodne rijeke Une.
Vode {to skaku}u i galame uskim i strmim soka- I Krupi} kao valjda niko vi{e u nas umije da
cima stare medine Fesa jutrom pune zemljane vr- slika vodu. Po njegovim platnima te~e i proti~e
~eve i }upove crnookih djevoj~ica, danju poje umor- rijeka Una, miluje svoje ade, pjeva na silnim sla-
ne i `edne, a i danju i no}u okre}u velike to~kove povima, pokre}e stare vodenice i druguje sa dobrim
~ija stara japija je~i, zapoma`e i civili. svojim jaranima crvoto~nim drvenim }uprijama {to
Vode {to podrhtavaju pod strehama du}ana dok {kripe i stenju pod konjskim kopitama i ljudskim
ih piju golubovi, vode {to ispiraju vunu i ko`e, tabanima.
vode {to sapiru }enife, vode {to drijemaju u mraku Malo budalastijem i osjetljivom ~eljadetu pada
~atrnji po maslinjacima i palmerijama, vode koje na um da pod slike po kojima te~e rijeka podmetne

300 301
kakve lonce i ~inije da se silna `iva voda sa slike
ne izlije po podu i prostirci.
Na tre}oj ~esmi u ~ijem sam bijelom koritu
prao svoje bagave pra{njave no`urde i opet, i jopet
mislio sam na jednog starog davno, davno umrlog
slikara ~iji prijatelj nisam bio. Nisam ga ~ak ni
poznavao, ali sam pred njegovim platnima stajao
kao munjom o{inut. I ovaj stari vol{ebnik slikao
je vodu, ali kakvu vodu!
Taj stari majstor ~ijeg se imena jutros ne mogu
sjetiti na svojim uljima slikao je snijeg kako se
topi na ju`inama poznih velja~a.
Na slikama predjela iz svoje daleke ruske zemlje
pod snijegom i ledom ovaj ~udesni vje{tak otkrivao
je prve, veoma tanke mlazeve otopljenog snijega
si}u{ne kao najmanji mokri damari {to sa svih strana
potkopavaju bijeli ledeni pokrov i polahko ga pre-
tvaraju u bezbojnu bistru te~nost {to lagahno oti~e
prema dolinama pod zracima blijedoga sjevernog
sunca.
Gledaju}i slike staroga Rusa shvatio sam jed-
nom zauvijek i navijek da nikada, ba{ nikada i
kada bih `ivio hiljadu godina, u~io i izu~io tisu}e
i tisu}e zanata, {kola, akademija, tehnikuma, mari-
fetluka i karefeka, ne bih mogao to nau~iti i up-
rili~iti.
Odavno nisam vi{e ni ta{t, ni zavidljiv, ni ljubo-
moran, ali ovoj trojici slikara voda istinski se divim
i u ~udu ~udim i moram im i pod stare dane blago
pozavidjeti.
Naveo sam samo trojicu umjetnika koji su sjajno
slikali vodu. Ima ih jo{, ali ja sam se sjetio samo

302
trojice po{to sam na putu do ~uvene d`amije Ka- KOD DVA KRALJA
rauin svratio samo na tri ~esme.
Slutim kako }e poneko re}i: sva{ta i koje{ta!
Meni je svejedno i nije sasvim svejedno.
Odoh ja u slavni Karauin, bogomolju {to je
ovdje u sme|em gradu Fesu, svetoj medini Fesu,
utemeljena prije ravno hiljadu sto dvadeset i dvije
godine, d`amiju i prvo sveu~ili{te u islamskom svi- Prebrodio sam rijeku Sebu, tutnjao po glasovitoj
jetu, hram koji je u isto vrijeme i visoka {kola, visoravni Rif, domovini davnih junaka i ljutih rat-
velika knji`nica i ~itaonica, mjesto za opu{tanje, nika legendarnog Abdel Kerima i kona~io u gradi}u
molitvu, razmi{ljanje, usredsre|ivanje i odmor, d`a- Nador na obali sinjeg mora Sredozemnog.
miju, slavni Karauin, u koju se mo`e istovremeno
okupiti i dvadest hiljada vjernika. Opra{taju}i se od Maroka na putu prema Al`iru
Temelje ovoj bogomolji, sveu~ili{tu, velikoj po`elio sam silno da na jedan dan, makar svrnem
knji`nici i ~itaonici udarila je bla`ena Fatima el u [paniju.
Fieri, jedinica k}erka u~enog i bogatog izbjeglice Na putu iz Maroka prema Al`iru nema nikakve
iz Keruana. [panije, ali je i ima. Nema one velike [panije na
Kapije ~udesne d`amije Karauin otvorene su Iberijskom poluotoku ali ima jedne malehne na
pravovjernima: sretnim i nesretnim, zdravim i bo- ju`nim obalama Sredozemlja. To su dva grada pod
lesnim, radosnim, tu`nim i nevoljnim. {panskom zastavom – Senta i Melilja. Idem u Me-
Ali, kako se zva{e onaj vol{ebni slikar i Rus?! lilju!
Ne znam! Na petnaestak kilometara od Nadora, pod istom
kapom nebeskom, u prvom kom{iluku, na istom
pijesku, na istim ju`nim obalama le`i grad Melilja
na ~ijim kapijama lepr{aju zastave {panskog kra-
ljevstva.
Dr`avna granica, karaule, rampe, policija, pa-
piri, pe~ati, bicikli, kamile i automobili.
Ispratili su me Arapi i na desetak koraka od
njih do~ekali me [panci. Dvojica upara|enih i za-
driglih kico{a u pomno ugla~anim zelenkastim odo-
rama {panske Gvardije civila. Pod la~anim zelen-
kastim odorama, ~udnim starinskim kapama od crne
mu{eme {to su caklile na `arkom afri~kom suncu,

304 305
li~ili su mi jutros na neka naopaka bi}a {to povrh
svojih glava nose jo{ po jednu dodatnu glavu{u
nekakvih kabastih i otrovnih insekata iz tamnog
vakta i zemana mr`nje i nasilja u danima i no}ima
krvavog {panskog gra|anskog rata. I jutros sam
se prolaze}i pored njih sjetio voljenog pjesnika Gar-
sije Lorke {to su ga nekakvi njihovi preci, djedovi,
te~e ili ujaci u istim takvim starinskim crnim ka-
pama odvukli na strati{te i izre{etali ga svojim crnim
kur{umima. U~inilo mi se na trenutak da sam se
stanio negdje daleko u pro{lost [panije, u nekoj
Kastilji, nekoj Galiciji, Aragonu ili Andaluziji prije
skoro pola vijeka. Izgledalo mi je da sam odjednom
daleko od Magreba, od snje`nog Atlasa i od uspa-
vane arapske kasabe Nadora.
Zakora~io sam u Melilju, u{ao sam u grad jed-
noga drugoga kralja, u zemlju druga~ijih zakona,
vjera i obi~aja.
Po tragovima {to su davno i{~eprkani, koliko
se zna i pamti, na ovo mjesto su znatno prije mojih
stopala stali tabani Feni~ana. Feni~ani su zamera~ili
da ba{ ovdje podignu nekakvu svoju naseobinu.
Svoj grad Feni~ani su nazvali Rusadir. Onda su u
ta ista davna i pradavna vremena na ove obale,
bahnuli Karta`ani pa su potjerali Feni~ane, Kar-
ta`ane su opet ispra{ili Rimljani, a onda su nai{li
Arapi pa su najurili Rimljane. Prije pet stotina i
~etrnast dugih ljeta nai{li su [panci pa su najurili
Arape. I svako je ovdje ne{to podizao, gradio i
donosio.
I [panci su u Melilji gradili i grade}i opona{ali
opet jednu svoju [paniju u malom. Podizali su kako
im se ~inilo da je najtrajnije, najbolje i najunosnije.

307
Na ovim ulicama i trgovima ima zdanja, kutaka i njedra, u d`ep. Mijenja se i u kafani, i na ulici, i
vidika {to su ~ak ovamo na obale Afrike, dospjeli u hodu, i u prolazu, i u zahodu.
pravo iz Saragose, Segovije ili Barselone, samo u Nekada je Melilja bila ~vrst bedem i siguran
ne{to manjem i siroma{nijem obimu i zna~enju. oslonac generala Franka. Svoj pohod na [paniju
Uko~ena, nafrakana i paradna lica sivih i }o{kastih general Franko po~injao je iz Melilje. Generala
ku}erina sazdanih po ukusu, potrebama i mjeri ne- Franka odavna vi{e nema, a nekada{nji njegov ~vrst
kih druga~ijih podneblja i zemana sa sve~anim ula- bedem grad i luka Melilja su sada ne{to mnogo
zima i silnim balkonima {to ih podupiru bradati bolje i unosnije. I bez Franka Melilja je – porto
kentauri i svakojake namalterisane gologuze barabe franko!
predstavljaju mi se jutros po strogim pravilima i Na svakom drugom koraku su buljuci ~ista~a
odredbama krutog {panskog dvorskog ceremonijala obu}e. Njih je u ovome gradu skoro vi{e nego
u svoj svojoj mrzovoljnosti i te{kom baroknom prodavaca sre}aka kod jednog drugog kralja u sus-
mahmurluku. Rasko{na stubi{ta, kerefeke i kolo- jednom Marake{u i Meknesu. I dje~aci i starci sa
nade poput d`inovskih sivih plotona ko~opere se malehnim kutijama u kojima su ~etke i boje, kao
pred radoznalim putnikom u svoj svojoj katoli~koj kakve velike buhe za~as se sjate oko cipela pred
strogosti, tvrdo}i i ~udore|u. Ni sjajno sunce sre- klupom u parku, ili pod stolom u kafani. ^isti se
dozemno ne mo`e taj hladni gr~ i grimasu starinskih i pred {ankom uz pivo, i u gostioni za ru~kom, i
vi{ekatnica i gospodskih pala~a da razmek{a, upla{i u portalu pred ku}om Bo`ijom. Vi|eniji majstori
i razveseli. imaju na ulici ~itave sanduke od plemenitog drveta,
Blagorodna suprotnost tome, pobu~ne uzavrele mesinga i bakra ukra{ene {arenim stakli}ima i sva-
ulice i vrtovi radnom uko~enom neimarstvu su puni kojakim d`id`ama kao kakve katedrale ili sinagoge,
ljepu{kastih namigu{a, garave dje~urlije, bla`enih sa malehnim prijestoljem za svoje mu{terije. Na
obalama Sredozemlja, i u Solunu, i u Aleksandriji,
badavad`ija i tambura{a, krijuma~ara i kai{ara, grla- i u Napulju za neke ljude je sjajna obu}a stvar
tih prodavaca, preprodavaca, uzdr`ljivih meraklija statusa i presti`a vi{e nego kapa ili ~ist okovratnik.
i vru}ih mu{terija. I ja sam sjeo na jedan ovakav uli~ni prijesto i
Po ovim ulicama i trgovima miri{u jutros i ben- sa uglancanim cipelama u sumrak oti{ao opet preko
zin i vino. Miri{u i lonci u {panskim kuhinjama i rampe u pospanu arapsku kasabu Nador, u jedno
taze pecivo pred pekarama. Miri{e i pailja i tortilja. drugo kraljevstvo i kod jednog drugog kralja na
Miri{e i more i katran i riba. konak.
Na svakom koraku mjenja~nice. Mijenjaju se
i ru`i~aste i plave i zelene nov~anice. Para se kr~mi
i u du}anu i pred du}anom, i iza du}ana. Novac
se broji, broji i trpa u kasu, u torbu, u {aku, u

308 309
AL@IR
EL NED

U podne nastaju orgije svjetlosti i sve se pretvara


u usijane bijele i `ute linije.
Na sjeveru su prostrana `ala i zeleni vrtovi Sre-
dozemlja.
Na jugu je okean `utog pijeska i kovnica ljutih
vjetrova.
I na Magrebu i na Ma{riku su karavanska bes-
pu}a, i satanski vilajeti za pripovjeda~e drevnih
bajki.
Oaze u Sahari le`e kao ~iode zabodene u {a-
franasto platno pijeska.
Iz okeana pijeska isplivala je ~arobna oaza sa
hiljadu kubeta, oaza El Ned.
Male, sirotinjske odaje, mlijeko i meso od kami-
la, beduini, buljuci crnpuraste, goli{ave djece i vizija
beskona~nosti {to po~inje na pragu nomadskog {a-
tora.
Oaza u pustinji obraduje ~ovjeka kao ta~ka po-
slije duga~ke i nerazumljive re~enice nekog gnjava-
tora i mehkosera.
Pustinja je i zaborav i bestragija.
Oaza je i osmijeh, i poljubac i biljurna ~a{a
{erbeta.

313
GROBLJA SAHARA

U Sahari postoje veoma stara groblja pokrivena Nomad je siroma{an, ali prebogat zbog ljubavi
pijeskom u kojima ne postoje oaze i u kojima ni- prema du{i svoje pustinje.
jedan pokojnik ne prima posjete. Nebo je mjesecima plavo kao ~elik beduinskih
I ovo dana{nje groblje Ibadita, ljudi predanih ma~eva.
molitvi, skoro je neprimjetno. Ali, eto, danas u Sahari pada ki{a, a u Saharu
Uklopilo se u krajolik i ni po ~emu se ne razli- nisam ponio ki{obran, kabanicu.
kuje od surove pustinjske okoline. Sahara je kraljevstvo svjetlosti, pijeska i ka-
Nadgrobnih natpisa nema… mena.
Ljudi su oti{li sa ove zemlje, nemaju vi{e ni- Pijesak ima svoje staze, svoje valove, svoje bre-
kakve potrebe ni za imenom, ni za zanimanjem, `uljke i svoja tajnovita putovanja.
ni za zvanjem, ni za titulama u vje~noj ni{tavilosti. Sahara i te~e i bje`i, ponovo se javlja i opet
Grobovi uglednih {eika nisu ni ~udotvorni, niti se krije.
su njihovi }ivoti i mo{ti svetinje, oni su samo izraz Sahara je prazna i pusta, ali je istovremeno i
pobo`nog po{tovanja prema ljudima koji su bili puna svakojakih basnoslovnih blaga.
plemeniti, mudri i uva`avani za `ivota daju}i Ibadi- Pijesak je siv, ru`i~ast ili ima boju {afrana. Ima
tima primjer, savjet i uputstvo. ga i u mojim u{ima, i u o~ima, i pod jezikom, i
Bri`ljivo okre~eni u ovom ogoljelom i zlatastom u kosi, i u ga}ama.
prostranstvu, oni su samo veliki divni predmeti i Sahara je zaborav.
prave nadrealisti~ke skulpture smje{tene tu zauvijek Pijan sam od svjetlosti, prostranstva i ma{tanja.
u svjetlosti i ti{ini.

314 315
KAZBA

Uprkos svih novotarija i modernizacija Al`ir


nije pristao da se odvoji od svoje kazbe.
Jer kazba je u isto vrijeme svjedok, tajna i sve-
tili{te.
Stara kazba je du{a El D`ezaira.
Najprije ona je `ivi svjedok povijesti i vje~na
veza izme|u islamske kulture i mediteranske osje-
}ajnosti.
Kazba je grad u gradu.
Ona je svijetla stranica povijesne knjige koja
nenametljivo pripovijeda al`irske podvige, juna{-
tva, stradanja i `rtve u dugoj i te{koj borbi za slo-
bodu.
^itava Kazba je spomenik!
Kazbi niko ne mo`e nikada oduzeti hrabrost,
mudrost i radost.

316
HODOLJUBLJA
FIGUERAS JEDNE NO]I

Podi`em ovu ~a{u vina i opra{tam se od plavetne


Provanse, ~udesnih Sezanovih predjela, vinogorja
i srebrnastih maslinjaka francuskoga Juga.
Tutnjim, tutnjim u [paniju, u malehni i ubavi
Figueras, rodni grad slikara, ~arobnjaka, vol{ebnika
i nenadma{noga opsjenara senjora Salvadora Dalija.
Figueras, Figueras…
Pokraj puta, po livadama, po bre`uljcima, na
padinama, na brdima velike, ve}e i jo{ ve}e bijele
table sa kojih me naslikani crni bik sa koride nago-
vara i nagovara da samo, uvijek i jedino pijem
neko ~uveno pi}e poznatog imena, cijene i ukusa.
Na benzinskoj pumpi, nadomak Figuerasu, velik
sjajni plakat sa slikom mrtve prirode u sredini na
sav glas poziva i mene i vas da stanemo i da osta-
nemo u Figuerasu, da stanemo i da pogledamo ve-
liku i stalnu izlo`bu djela i ~udesa Salvadora Dalija.
Stojim kao ukopan pored velikog plakata na
benzinskoj pumpi.
Na slici usred plakata kraji~ak zastrtog stola i
komad crnoga hljeba. Hljeb na slici senjora Sal-
vadora kao da je jo{ vru} i da miri{e, miri{e, silno
miri{e, kao da je ovoga ~asa, pred moj dolazak
izva|en iz pekare i ~eka mene i sve vas kao slatki
zalogaj nasu{ni na ovoj obi~noj benzinskoj pumpi
daleke Iberije.

319
Tako umije samo slavni senjor Salvador Dali.
Tako je znao i umio jedino veliki Vermer!
U Dalijevom rodnom gradu Figuerasu kona~im
u starom, dobrom hotelu "Duran" dobroga ukusa,
umjerenog sjaja i besprijekorne ~isto}e. Sale, pro-
lazi, stepeni{ta, kafana, restoran, sobe, saloni i vi-
trine pune su Dalijevih slika, crte`a i grafika. I u
prostoriji ispred zahoda, izme|u silnih ogledala u
bogatim baroknim zlatnim ramovima, njegovi su
crte`i i plakati sa njegovih izlo`bi. I u mu{kom
zahodu ima jedan mali senjor Dali. U zahodu za
senjore i senjorite nisam bio. I tamo ima jedan
senjor Salvador. Mo`da su tamo i dvojica.
^itave no}i u hotelskoj sobi sanjam slavnog
maestra, razgovaram sa njim, ulazim u ramove nje-
govih slika, bodem se o njegove bikove, pijem
njegovu kahvu i ma`em se njegovim bojama i mas-
tima.
Na san mi izlazi davna velika Svjetska izlo`ba
u Briselu i paviljon Vatikana sa restoranom u kome
su slu`ile najljep{e redovnice birane i pomno pro-
brane kao mehke kru{ke po silnim katoli~kim klos-
terima {irom bijelog svijeta. Neke su za tu priliku
stigle pravo sa neba, ili se meni tako samo u~inilo.
Jasno vidim veliku Dalijevu sliku Hristovog ras-
pe}a u svodu paviljona.
Nestaju zidovi, padaju svodovi, ru{e se stubovi,
pojavljuje se njegova slika gluhoga nekog predjela
po kome se, obje{eni o golo granje, su{e veliki
d`epni satovi poput debelih jufki za pitu, ili poput
ovih hotelskih jastuka. Njihovi federi, to~ki}i i zem-
bereci odavna ne rade, ali oni tek sada u nekom
ogromnom uhu otkucavaju jedno dalijevsko, rav-

320
nodu{no, slijepo i neumu{to vrijeme skuckano od Naljutio me na sabahile i ja sam mu odbrusio:"A
varnica, trenutaka, mrvica i krpica. znate li vi, gospodine Dali Salvadore, {ta je za vas
I ova slika nestaje i sada po Salvadorovom plat- rekao Andre Breton? Ne zanima vas i pravite se
nu tr~e i tr~e `irafe zapaljenih dugih vratova {to nevje{ti. Po Andre Bretonu, vi ste se uvukli u nadre-
osvjetljavaju visoka nebesa. Nebesa gore… `irafe alisti~ki paket devetso dvadeset devete. Za njega
tr~e.. ste obi~an uljez, pri{ipetlja i pri{i|eldija!"
Iznad bogate vatikanske trpeze, pune ~uvenih Dali me je izbacio iz kafane.
samostanskih sireva, sada je slika `ene ~ija je duga Ipak, odlaze}i iz Figuerasa, opet sam pred nje-
i obla butina puna malih ladica u kojima ona ~uva govim plakatom stao kao ukopan. Onda sam se
primakao plakatu i pomirisao komad crnog hljeba
neke, mo`da ~arobne napitke, neki novac, mrave, sa njegove slike. Hljeb je mirisao, mirisao. Bio je
zlatnike, izmet, {korpije, suze ili uspomene. Dugo jo{ vru}.
sam otvarao i zatvarao ladice naslikanog ~eljadeta,
one su bile prazne i ja sam ih punio fratarskim
sirevima sa bogate sofre koja sve vi{e raste i raste
i gu{i me.
Budim se, ustajem i idem u kupatilo da se umi-
jem. Sa zida u kupatilu gleda me Dalijeva grafika
na kojoj vje~ito druguju stari, dobri jarani: Don
Kihot i San~o Pansa.
Opet Dali!
^itav ovaj grad, ~itav ovaj hotel ispunjen je
Salvadorom Dalijem. Ne bih se ni iznenadio, ni
za~udio kada bi me sada dolje u kafani sa~ekao
iza nekog stuba, glavom i bradom, slavni maestro
i pozvao me na kahvu i cigar duhana.
U kafani ga nije bilo, ali bila je njegova velika
fotografija u pozla}enom ramu sa koje me je gledao
svojim krupnim, urokljivim o~ima. Kao da mi je
vrhovima svojih ufitiljenih dugih brkova ozbiljno
prijetio i pitao me dokle }u tako lo{e da slikam,
tako trapavo da crtam, tako lo{e da {krabam, tako
neumorno da trabunjam.

322 323
HRAM ANTONIJA GAUDIJA Kada sam prije dvadeset godina prvi put bio
u Kastilji, vidio sam svojim o~ima nebo iz velike
knjige u kojoj je bila slika El Grekovog Toleda.
El Greko ni{ta nije izmislio. El Greko je samo
vjerno i majstorski to nebo uslikao.
U Kataloniji danas pada ki{a i nebo je pepeljasto,
i neba nema.
Ki{a, ki{a … Jedini trenuci radosti na dugim putevima Kata-
Idem u Barselonu! lonije su velike izlo`ene skulpture na povremenim
Gami`em {irokim cestama Katalonije i u o~ima stajali{tima, malehnim vrtovima i sa jedne i sa druge
nosim rasko{na nebesa Kastilje, po kojima se u strane {iroke ceste. Skulpture su velike, ~esto og-
svaki smiraj dana za vedrih dana doga|aju i doga- romne, od bronze, `eljeza, kamena i drveta. Skulp-
|aju naj~udesnija ~udesna ~udesa i neslu}ene velike ture se izdaleka vide i dugo, dugo stoje pred o~ima
predstave u beskrajnom plavom svodu, na radost putnika. Danas kao da putujem, putujem kroz jednu
i polzu o~iju ptica i ljudi. veliku basnoslovnu izlo`bu pod obla~nim nebom
Da`di, da`di u Kataloniji … zemlje Katalonije.
Valja vidjeti silne vode Nijagare, valja vidjeti Mislim na stare, davno pomrle putnike i kirid`ije
i mo}ne snje`ne vrhove Hinduku{a, valja zagaziti sa d`ombastih d`ada i puteva moga rodnoga Bal-
i u mutnu Amurdariju, valja u Arabiji gledati u kana. Me|u potocima, {umama i hajducima, na
treptave zvijezde krupne poput zlatnih pili}a, valja livadama pored Carigradskog druma, jedina velika
{etati obalama Neve, ploviti Senom, gaziti padi- radost u tmurnim danima dugih i napornih putova-
nama Durmitora, hodati cvjetnim vrtovima ~udesne nja izme|u konaka po karavan-sarajima, menzul-
Alhambre, ali valja makar jednom u `ivotu za vedra hanama i hanovima, jedina vedrina i radost pored
dana i u smiraj sunca vidjeti i do`ivjeti suluda druma bila su stra{ila sklepana i pobodena da po-
nebesa povrh Sijera Gvadarame. pla{e i rastjeraju ptice grabljivice. I nekad davno,
Davno, davno prvi put sam ih vidio u jednoj a i danas na mome rodnom Balkanu, ta stra{ila
velikoj knjizi sa slikama u boji. U toj knjizi bila pored puta, u njivama i po ba{tama, ~esto su veoma
je slika El Grekovog grada Toleda. Nad gradom ma{tovito i duhovito sklepana od svakojakih ot-
su bila nevi|ena i nevjerovatna nebesa. Mislio sam padaka, krpica i krpetina, da iznenade i obraduju
da takvih nebesa nigdje na svijetu nema, da ih je radoznalog putnika. Dugo }u pamtiti jedno stra{ilo
El Greko izmislio i naslikao, da su to njegova vlas- koje sam vidio negdje u Hercegovini. Stra{ilo je
tita, privatna nebesa, nebesa sa njegove slike. izdaleka pomalo li~ilo i na fratra, i na konzula, i

324 325
na od`a~ara, i na propalog generala neke hametice
i do nogu potu~ene vojske.
Danas putujem izme|u velikih skulptura bes-
krajnim sivim prostorom ispod Pirineja i pada, pada
sitna ki{a.
Idem u Barselonu.
Ne idem u Barselonu da vidim najmnogoljud-
skiji grad [panije. Ne idem da vidim ~etiri miliona
ljudi, `ena i djece. Ima ih mo`da i manje, ili mo`da
i vi{e. Ne idem ni zbog tvr|ave, ni zbog avenida,
ni zbog pristani{ta, ni zbog kafana, ni zbog Svetog
Teodosija, ni zbog Svete Ane, ni zbog pala~a vice-
kraljeva Katalonije.
Ne idem da danas vidim kapelu Santa Agneda,
ni Tinel, rasko{ni salon katalonskih plemi}a i vite-
zova pod ~ijim je pozla}enim stropovima veliki
moreplovac Kristofor Kolumbo ponosno razastirao
i pokazivao katoli~kim kraljevima nevi|eni espap
koji je donio iz Novog svijeta, i neku crvenkastu
upla{enu ~eljad koju su odmah krstili, pri~estili i
do dana dana{njeg nazivaju Indijancima.
U Barselonu idem da vidim jednu nedovr{enu
katedralu, ~udo nad ~udima slavnog {panskog ~a-
robnjaka i neimara Antonija Gaudija i Korneta,
{to se smjerno u Gospodu predstavi u godini hiljadu
devet stotina dvadeset {estoj u vijeku na{em dvade-
setom.
Idem da vidim i da za nas nacrtam taj nevi|eni
i ~udesni hram {to ve}ma li~i na rasko{nu galiju
saracenskih gusara, nego na uzvi{eno duhovno pre-
bivali{te hri{}anske svete Porodice.
U Barselonu idem da vidim taj veliki nasukani
nebeski brod, njegova kamena jedra, njegove visoke

327
palube i jarbole pune nevi|enih ptica i svakojakog MILOSTIVA GOSPA SARAGOSA
cvije}a, korijenja i bilina {to su na ovu kamenitu
la|u do{li pravo iz Staroga zavjeta.
Idem da gledam ~udo nevi|eno.
U Barselonu me je dovela silna i nevi|ena ma{ta
slavnog neimara, kipara i vol{ebnika Antonija Gau-
dija i Korneta.
Ibar, Ebar, Tibar,
Tibar, Ibar, Ebar,
Ebar, Tibar, Ibar…
Nekad sam se u modrim planinskim hladnim
vodama Ibra kupao. Nekada sam zelenom dolinom
Ibra ~esto putovao, putem kona~io i {ume plavoga
jorgovana mirisao. Mirisao, sevdisao i uzdisao.
Obalama mutnoga Tibra jedne sam davne jeseni
rane dokono i bezbri`no svakoga dana tumarao.
Na bijelim klupama u zelenim cvijetnim perivojima
mlade sam mome, plave i vrane, mirisave i jedre
kao {arenike jabuke, d`anum, esmer |uzel djevojke,
za~ikavao, grlio i milovao. Bile su tada blage no}i
i dani mjeseca rujna i {ume u daljini bile su rumene.
Jutros sam po tre}i put u `ivotu ugledao Ebar.
Jutros sam oblaporno i halapljivo jedu}i vru}u
lepinju, kao pravi `deronja i poguzija, duga~kim
betonskim mostom preko razlivenog Ebra u grad
molitava, slavnu i neveselu Saragosu, a u zemlji
aragonskoj, svojom nogom kro~io.
Kada sam u grad molitava, slavnu Saragosu, a
u zemlji aragonskoj, svojim poganim nevjerni~kim
bagavim stopalom hrupio, padale su plahe proljetne
ki{e, pjevale su stare strehe, lokvale su lokve, bujale
su bujice, sijevale su munje, pucali gromovi, bub-
njali obluci, pa rominjalo, pa plju{talo, pa da`djelo,

328 329
pa kapalo, kapalo kao iz ka{ike, curilo kao iz slavi-
ne, teklo, teklo kao iz ibrika, lilo, lilo kao iz rukava.
Po ovom prokletom kijametu nevi|enom i ne-
~uvenom do{ao sam u pohode i na svoje podvorenje
smjerno staroj milostivoj i prelijepoj gospi me|u
gradovima Saragosi, velikoj dami {to je u svojoj
desetvjekovnoj prebogatoj povijesti bila i uzvi{ena
senjora i strastvena maha i manola, i milosnica i
rimska matrona, i hri{}anska svetica, redovnica i
isposnica, i islamska kaduna i hanuma.
Sada stara i prelijepa gospa u svojim hladnim
kamenim uvehlim njedrima i vje~no mladom srcu
~uva uspomene i bogate tragove ~etiri velike kul-
ture, ulju|enosti i prosvije}enosti, koje su u duhu
i tijelu nje`nom `ivjele, cvjetale i prolazile.
Prva velika ljubav u ludosti i povijesti srca ove
milostive stare dame Saragose bila je drevna kultura
i ulju|enost iberijska po njenoj volji i milosti nare-
~ena Salduba.
U njezinom velikom srcu i radoznalom duhu
Saldubu je naslijedila i zamijenila kultura rimska
i sjajna galantna vremena basnoslovnog Cezara Au-
gusta.
Kada iz velikih prostranstava Magreba kao izne-
nadna i neo~ekivana pje{~ana oluja pod ova nebesa
Iberije dojezdi{e na svojim brzim hatovima Arapi,
na mo}nim rasko{nim bijelim grudima milostive
pobo`ne katoli~ke dame islamski pustinjski polu-
mjesec zauze po~asno mjesto hri{}anskog znamenja
raspe}a i Hristovih muka na krstu.
Novi pustinjski zavodnik i osvaja~ njezinog srca
i opojnog tijela, dotle nepoznatog, ali naslu}ivanog
i strasno pri`eljkivanog, dade milostivoj gospi li-

330
jepo i dostojno ime Sara Kosta i bogato je i obilno U sretnoj i velikoj ljubavi sa svojim aragonskim
dariva{e zlatnim brdima i dolinama, adi|ara, |er- kraljevima prije pet stotina ljeta, rodila je i prvu
dana, halhala, pala~a, cvijetnih vrtova, tanahnih {a- {tampariju u Iberiji u kojoj je po~ela pe~atnja svetih
drvana, novih i nepoznatih zanata i sijasetom novih katoli~kih knjiga.
umije}a, vje{tina, saznanja, umjetnina i svakojakih Rodila je i harnog gra|anina svoga senjora Luja
inih majstorluka. Santagela {to svojim blagom pridonese opremanju
Kada u bijesu, u grizi savjesti, povrati na svoja flote velikog moreplovca i neustra{ivog dobrog pus-
bijela prsa hri{}ansko znamenje i u vatru, u oganj tolova Kristifora Kolumba, u {panskom narodu jedi-
velikih loma~a baci islamski polumjesec i jevrejsku no nazivanog Kristobala Kolona.
Solomonovu zvijezdu da se zauvijek zatru na sve- Za vlade svoga najve}eg miljenika kralja Filipa
tom plamenu {panske Inkvizicije, dugo, dugo je Drugog, sretnim brakom iz velikodr`avnog ra~una
stara dama Saragosa tavorila svakojako i svekoliko Aragon se ujedini sa kraljevinom Kastiljom i milo-
oskudijevala bez spaljenih i prognanih vje{tih se- stiva gospa Saragosa, a u zemlji aragonskoj, pre-
mitskih trgovaca po svojim ~ar{ijama, bez mudraca stade biti ljubavnica mo}nih, darovitih i lijepih i
i u~enjaka po svojim sveu~ili{tima, bez vidara i ode – u manastir.
travara po svojim bolnicama, bez vrijednih i spret-
nih zanatlija po svojim radionicama, bez vje{tih i
vrijednih ba{tovana po svojim vrtovima i ma{tovitih
i nadasve darovitih neimara po svojim gra|evinama,
kanalima za navodnjavanje svojih polja, mostovi-
ma, tvr|avama i gradskim zidinama.
Poslije halifa, emira i rabina, bila je vjerna ljuba
i milosnica kraljeva i plemi}a aragonskih. Ispra}ala
je u ljute bojeve i blagosiljala njihove zastave i
pukove u krvavim bitkama i mejdanima, sve do
Valensije i Baleara, sve do Navare i Kastilje, sve
do dalekih isto~nih obala Sredozemlja.
I ku}a Burbona i ku}a Habzburga darivale su
je veleljepnim bogomoljama, pala~ama, pregr{tima
blaga, dragoga kamenja, srebra, zlata i biserja. Dari-
vale su joj i naj{panskiju baziliku Notr Dam –
Gospu od Pilara, naj~uvenije svetili{te u katoli~kom
svijetu.

332 333
FRANCISKO GOJA LUCIENTES Jutros se za kafanskim stolom u Fuente de To-
dosu, prisje}am {etnji i razgovora sa Ivom An-
dri}em po stazama beogradskog Kalemegdana.
Jedina svjetlija ta~ka izme|u ponora moje neu-
kosti i pakla predrasuda bili su dugi prijateljski
razgovori sa Ivom Andri}em, njegovo duboko po-
znavanje {panske pro{losti i {panske kulture, nje-
govo divljenje i po{tovanje prema {panskom ~o-
Kada je za nekih lijepih i sretnih dana prije vjeku, njegovom uro|enom gospodstvu koje nije
mnogo, mnogo ljeta veliki francuski slikar Delakroa imalo nikakvih stale{kih prepreka, ograda, plotova
ugodno boravio pod blagim nebom [panije, lutao ni taraba, nego je bilo podjednako prisutno i kod
sokacima, seirio po cvjetnim vrtovima, ku{ao vina obrazovanih ljudi najvi{eg roda, kao i kod obi~nog,
i zavolio ljude Iberije, nije slu~ajno uzviknuo: "Sav neukog i siroma{nog {panskog seljaka.
Goja treperi oko mene!" U tim dugim {etnjama po Kalemegdanu volio
Sr~em tre}u jutarnju gor~u kahvu i odbijam gu- je da govori o Goji i govorio je sa velikim po{tova-
ste dimove duhana u ubavom bijelom gradi}u ara- njem, ali i sa istinskim poznavanjem slikarstva.
gonskome, glasovitom Fuente de Todos, zavi~aju Malo je koji na{ pisac tako dobro, temeljito i sigurno
plemenitog senjora i ~udesnog maestra Franciska poznavao slikarstvo kao Andri}.
Goje Lucientesa. I jutros ponavljam njegove rije~i o Goji: "Sve
Evo, jutros i ja, strasni kahved`ija i duhand`ija, na{e ideje nose ~udan i tragi~an karakter predmeta
dva stolje}a i trideset i pet godina poslije ro|enja koji su spaseni od brodoloma… Otud je svaka velika
velikog {panskog slikara Franciska Goje Lucien- i plemenita misao stranac i patnik. Otud neizbje`na
tuga u umjetnosti i pesimizam u nama."
tesa, glasno ponavljam rije~i koje je davno izgo-
vorio Delakroa: "Sav Goja treperi oko mene!" Kada sam prvi put bio u [paniji, ki{ovite jesenje
madridske dane provodio sam najve}ma u dvora-
Za velikog {panskog umjetnika ~uo sam davno, nama veli~anstvenog Prada, me|u silnim Ticija-
jo{ u gimnazijskim danima u Sarajevu. U Istoriji nima i Rubensima, ali najvi{e pred Velaskezom,
novoga vijeka, velikoj i dragoj knjizi doktora Va- Zurbaranom, Muriljom i dragim Gojom.
silja Popovi}a, bilo je zapisano nekoliko upe~at- Jednog jutra, pod ki{obranom, i{ao sam ~ak na
ljivih re~enica o {panskom slikaru iz Aragona. Uz drugu obalu nabujalog Manzanaresa, u dolini svetog
rije~i o Goji bila je objavljena i jedna od njegovih Isidora, da tra`im ku}u u kojoj je za svojih mad-
mnogobrojnih ubojitih i ljutih karikatura iz dana ridskih dana `ivio i slikao ve} potpuno gluhi maes-
{panskog narodnog otpora. tro Francisko Goja.

334 335
Spao sam s nogu tog jutra da prona|em vilu
koju je narod prozvao: Ku}a gluhoga. "Quinta del
Sordo".
Osumnji~en od nazadnjaka i mra~njaka zbog
svoga slobodarstva, te{ko bolestan, slikar se povu-
kao u ovu ku}u na obali Manzanaresa. Silni Gojini
prijatelji u vrijeme njegova `ivota u Madridu bili
su daleko od [panije, u izgnanstvu.
@ena Jozefa bila je ve} umrla. S prozora ku}e
okru`ena ru`nim jesenjim vrtom, pru`ao se pogled
na blago zatalasane padine ispod snje`ne Sijera
Gvadarame. Tada je njegovo doma}instvo vodila
dalja ro|aka Leokadija Zorilja. Bio je ve} potpuno
gluh, nije mogao ~uti ni topovsku paljbu, sve kad
bi topovi pucali pod njegovim prozorima.
Podizao bi tada pogled sa svojih crte`a i slika
i {aputao:
"Samo}a me je nau~ila mnogim stvarima".
U toj kupljenoj ku}i, Goja je zidove ukrasio
freskama, koje je slikao za svoju du{u i potrebu,
a ne po ne~ijoj narud`bi.
Svoje zidove pokrio je stra{nim privi|enjima,
nakazama i ~udovi{tima iz "Kapri~osa" i "Dezas-
treza". Tu je i `ena sa velikim no`em u ruci, koja
se mu~ki prikrada, |avoli i krezube vje{tice koje
igraju sa velikim jarcem, glavnom zvanicom nji-
hove sablasne ve~erinke. Ogromni, dlakavi, ~udo-
vi{ni div pro`dire ubogog ~ovjeka. Freske izazivaju
osje}anje bolesnog ko{mara i dojam ludila, `alosno
stanje u koje je zapao oboljeli majstor iz Fuente
de Todosa. Gojine freske slikane su samo sa dvije
boje, crnom i bijelom, sa neznatnim dodatkom sje-
ne. Krajolik je za Goju tada samo bezna~ajna poza-

337
dina, crna zavjesa sa pustom zemljom i mrtvim SILNI AGA ZULOAGA
nebom. U `i`i njegovog zanimanja je samo ~ovjek
zanesenog pogleda, iske`enog lica i otvorenih usta
koja vape za pomo}, ili bar za razumijevanje, ako
ve} nema za ljudske patnje na ovome svijetu po-
dr{ke, razumijevanja ni sau~e{}a.
Za sretne mladosti i snage svoje, Goja je odu-
{evljeno slikao sve {to je vidio u Saragosi i u Mad- Danas je opet nedjelja!…
ridu. Privla~ile su ga igre na pitomim obalama Man- Na kratkom |erdanu vremena po kome su nani-
zanaresa, madridske pijace i igre vesele mlade`i, zani moji kratki dani pod ~udesnim nebom Kastilje,
vinogradi, maslinjaci, panduri i seoske svadbe. To svaki ~as je nedjelja.
je bio jedan drugi, sretni Goja…
Tada je Goja majstorski spajao nje`ne svijet- Opet ~itavo jedno nedjeljno jutro u Kastilji slu-
loplave i zelene tonove sa ru`i~astim, crvenim, `u- {am raspjevana crkvena zvona, vrapce, {umove da-
tim, i davao divne prelive tonova u tkaninama, u lekih poto~ina i zanesen govorim stihove Du{ana
sjaju svile, u mehkoti bar{una, u svakojakim pre- Vasiljeva: "O, svete moje nedelje, ~asovi mojih
livima njegovih maha i manola. Slikao je nje`ne, nadahnu}a…"
sjajne i plavetne tonove neba, iznutra taknute ru`i- U podne, opet, kao i ju~e, mumlam i govorim,
~astim, ili narand`astim, odbljeskom sunca. {apu}em i stenjem bijesno i suludo: Gvadalahara,
Gojina umjetnost je duboko {panska. Na nje- Gvadalahara, Gvadalahara!
govim platnima `ive, di{u i hodaju ljudi njegove Ne, ne treba vjerovati u milozvuk rije~i!
zemlje. U podne znam: nije me ponijela i oraspolo`ila
Delakroa je uzviknuo davno i ja ponavljam ju- ni davna keltska pro{lost, ni drevne rimske iskopine,
tros: ni pra{njave arapske ru{evine, ni nezgrapne {panske
"Sav Goja trepti oko mene!" gra|evine.
U doba Kelta ovo se mjesto zvalo Ariaka. Taj
naziv primili su i sa~uvali i Rimljani. To ime Rim-
ljani su u amanet ostavili i [pancima, da mu hitri
Musini i Tarikovi berberski konjanici naziv pre-
ina~e u – Lued al Hajara – {to prosta~ki i jed-
nostavno zna~i – poto~ina koja valja kamen~ure.
Za dugih vijekova malo-pomalo, polahko, po-
lahko, arapsko Lued al Hajara, Lued al Hajara,
Lued al Hajara u {panskim u{ima i na {panskim

338 339
usnama topilo se i topilo, mijenjalo i mijenjalo i
poto~ina {to valja kamen~ure postala – Gvadala-
hara!
Samo mi je jo{ jednom bilo tako te{ko, kada
sam otkrio da lijepa rije~ Rosinante zna~i – raga,
kljusina, nakaza.
Ne, ne treba vjerovati u milozvuk rije~i!
Danas me nije iznenadilo ni za~udilo {to su na
me|i i srednjega i novoga vijeka vladali veliki vite-
zovi i mecene iz ku}e Inigo Lopez de Mandoza,
markizi od Desantilena i vojvode del Infantidado,
i {to sada ovdje upravlja neki smije{ni i nepros-
vije}eni predsjednik op}ine sa svojim nepismenim
pisarima i grubim pandurima.
Nije me za~udilo {to se u Gvadalahari `enio i
veselio Filip Drugi sa Izabelom od Valoa, i {to je
na kraljevskoj gozbi bilo zvanica iz Aragona, Es-
tramadure, Katalonije i Portugala, kada se i danas
ovdje svadbuje, svetkuje i vrzmaju se zvani i ne-
zvani iz Pensilvanije, Ohaja, Bavarske i Jugoslavije.
Skoro svakog ~asa ugledam kroz moj hotelski
mali prozor neku litiju sa ripidama, mladim mini-
strantima i utvarama. Taj svijet kao da je si{ao sa
slika Ignacia Zuloaga i Zabaleta, brzo se presvukao,
prevario ~uvare, otvorio vrata muzeja i pobjegao,
makar do prvog mraka, na ova duga polja i u ovaj
ukleti krajolik posut nekim prahom i pepelom neo-
dre|ene boje i neizvjesnog porijekla.
Ju~e sam bio u staroj Segoviji da potra`im ra-
dionicu slikara Ignacia Zuloage i Zabaleta u velikoj
crkvi svetoga Huana de los Kabalerosa, u kojoj su
se vijekovima sahranjivali najmo}niji plemi}i i u
kojoj je Zuloaga slikao zanosne plesa~ice i mlade

340
plesa~e, gitane, velike glumce i pjeva~e, borce sa Velika crkva svetoga Huana de los Kabaleros
bikovima, prosjake, patuljke, bogomoljke, i radio odavna nije vi{e ni hram ni slikarska radionica
~uvene portrete Miguela de Unamuna, Manuela de samouka i pobornika iz porodice slavnih oru`ara.
Falje, kao i puste i `alosne {panske predjele Ta- Velika crkva svetoga Huana de los Kabaleros
ragona, Nahera i Pankorba. sada je veliki muzej keramike.
Prije ravno trideset i pet ljeta slavni samouk Pod svodovima velikog muzeja keramike za-
Ignacio Zuloaga i Zabaleta zalupio je vrata svoje vr{avam pomen Ignaciu Zuloagi i Zabaletu i pojem:
slikarske radionice i na prozoru ostavio svoju kratku Jok, jok, juk, juk, samouk,
poruku: "Oti{ao sam zauvijek u vaseljenu! Moje – silni aga Zuloaga.
slike mo`ete pogledati, ako vas zanimaju, u Se- I{!
goviji, u Madridu, u [tutgartu, u Detroitu, u Frank- Ja sam aga Zukoaga,
furtu, u Njujorku, u Parizu i na mome imanju u – ni prinijeti Zuloagi
Zuimaiji." I{, i{!
Ju~e sam u crkvi svetoga Huana de los Kaba- Ja sam aga Zukoaga.
Do ~lanaka Zuloagi,
lerosa, u kojoj su se stolje}ima pokopavali plemi}i I{.
i u kojoj je Zuloaga slikao nje`ne mamine maze, Ja sam aga Zukoaga,
bolesne prosjake, sulude isposnike, raznu dvorsku – ni prismrdit Zuloagi
prdimahovinu i slavne mudrace i pjesnike, davao I{, i{.
pomen i sam odgovarao na jektenija velikom vile- Ku{, ku{!
njaku, ~arobnjaku, vol{ebniku i samouku iz Ejbra,
potomku stare porodice oru`ara, koji je te{ki sli- Danas je opet nedjelja. Danas su bili ~asovi
karski nauk i zanat u~io, u~io i nau~io preslikavaju}i mojih nadahnu}a.
djela starih, dobrih velemajstora u madridskom Pra-
du, u~io tajnu `ivopisa sa zidova i platana talijanskih
kvatro~entista u Firenci, lutao izme|u Toleda, Pa-
riza i Segovije i upijao svojim o~ima, svojom du{om
i svojim ~ulima El Greka, Velaskeza, Goju i Manea.
Sada znam: njegov na~in slikanja ostaje stran
svim na~inima koje je savremena umjetnost tako
grozni~avo prihvatila, a i odbila: nema ome|ivanja
tonova, nema poentilizma, ni zloupotrebe modre
ni narand`aste boje: ni kubizam, ni vizija plohe
ne postoje za slikara Zuloagu.

342 343
U ODAJAMA EL ESKORIJALA prema gornjoj strani pozla}enog okvira velike slike
u muzeju.
Kralja Filipa Drugog, graditelja El Eskorijala,
vidio sam ve} desetog dana moga boravka u [paniji
u blizini Plase Orijental u Madridu.
Vladar je od bronze i le|ima je okrenut prema
gorju Kastilje, tako da su bregovi ostali za njim,
Jutros sam krenuo na proplanke Sijera Gva- a ne za nama.
darame. Idem u pohode kraljevskom manastiru sve- Kralj je tako|e mlad i on ima lijepo dr`anje,
toga Lorenca od Eskorijala, velikomu~enika i stra- ali nema lijepe o~i kao sveti velikomu~enik kome
dalnika uzvi{ene matere Crkve. Ovaj kloster zidao je posve}en ovaj ogromni kloster.
je i u njemu preminuo {panski kralj Filip Drugi, Filip Drugi blehne u spomenik Filipa ^etvrtog
najve}i tvorni~ar pomr~ine u povijesti ove zemlje. kao da se ~udi otkud pa ovaj na konju, i odakle
Osje}am da }u pomahnitati od silnog obijanja mu i za ovu priliku dvije `enske sa vijencima cvije}a
crkvenih i samostanskih pragova. i ~etiri strasna afri~ka lava da ga ~uvaju. Monarh
Ju~e sam prvi put sreo svetoga Lorenca. Vidio je obu~en u oklop, u ruci dr`i pove}u oklagiju,
sam ga na velikom platnu nekog slavnoga majstora kao san}im kraljevsko `ezlo, nosi dokoljenice i
u jo{ ~uvenijem muzeju Prado. Svetac je mlad, neku vrstu priglavaka i patika na nogama. Ima kralj
ima lijepo dr`anje i velike sme|e o~i. Njega je i veliku {pansku kragnu, naravno ne tamo gdje se
ispekla na usijanom ro{tilju jedna pove}a grupa ona obi~no nalazi, nego oko vrata, da je svi lijepo
bezbo`nika, istovjetno kako se to u nas pr`e doma}i vide.
specijaliteti na `aru. Ti ugursuzi su ga prvo skinuli Filip Drugi odlu~io se da ovaj samostan podigne
do gole ko`e, da pred posjetiocima muzeja istaknu kao spomenik na jednu veliku i veoma zna~ajnu
dra`i svetiteljevih `enskih oblika i pohotnu bjelinu bitku, koje se ja vi{e ne sje}am i koja, zaista, nema
njegove puti, potom su ga ovi isto~nja~ki bezbo`nici nikakvog zna~aja za sada{njost i za budu}nost ove,
i d`enabeti protuprirodno obljubili, onda su ga po- ili neke druge, zemlje.
topili u zejtin i sada se spremaju da ga ispeku na Suveren je manastir posvetio pepelu, odnosno
`aru dobro raspaljenog drvenog }umura. Dok ga ~varcima, lijepog bogougodnika, svetoga Lorenca
guraju prema velikom, za ovu priliku naro~ito prav- iliti Lovre.
ljenom ro{tilju, jedan ~apkun ga bestidno {tipa po Put do samostana je brdovit, krivudav, dug i
prknu nanose}i tako velikomu~eniku jo{ vi{e bola, poplo~an je dobrim namjerama.
dok miloliki bogougodnik upire svoje lijepe keste- Ostavio sam za le|ima i posljednji fakultet ve-
njaste o~i pune suza prema nebu, odnosno, i ta~nije, likog sveu~ili{nog naselja grada Madrida i sada

344 345
po~inju ba{~e, njive, poljske ku}e i bogata{ke re-
zidencije.
Iza jedne benzinske pumpe iznenada sam ugle-
dao Eskorijal. Manastir je na visini najvi{eg vrha
sarajevskog Trebevi}a i opkoljen je havetinjskim
granitnim predjelom, u ~ijoj pusto{i kao da jedino
prebivaju mitolo{ke nakaze, prosti seoski vampiri
i poneki izuzetno otmjeni fantom.
Samo je zatucani bogomoljac, paziku}a i sek-
sualni manijak mogao izabrati ovu odvratnu vi-
soravan u kom{iluku pakla da na njoj sazida Bo`iju
ku}u. Njegov Bog mogao je prebivati u pustinji
kojom cvile i urli~u vjetrovi kao hiljade kerova,
hijena i {akala. Kao da je njegov Bog bio razbojnik
{to se pred silnim potjerama, hajkama i goni~ima
morao ~ak ovdje skloniti pod svoj krov.
Po{ao sam za ~ovjekom sa zlatnim dugmadima,
zlatnom vilicom i svilenim gajtanima da razgledam
~udovi{nu gra|evinu naprvljenu u svojoj osnovi u
obliku ro{tilja, u spomen i dugo sje}anje na te{ku
smrt rano preminulog i nikada nam nepre`aljenog
pokojnika.
Odmah sam odustao od namjere da samostan
uzdu` i poprijeko premjerim svojim koracima, ali
pod zakletvom tvrdim da u njega odjednom mo`e
stati deset hiljada debelih i dva puta toliko mr{avih
redovnika.
Ovo kameno ~udovi{te, ~ije bi prozore valjalo
brojati nekoliko dana i no}i, ima sve }o{kove o{tre
i britke da bi se o njih mogli posje}i i prokrvariti,
i sve kupole {iljate kao igle da bi se na njih naboli.
Razgledao sam kralji~ine odaje i salone, salu
u kojoj su bili primani poklisari, slike i goblene

347
[panaca, Flamanaca, Francuza i Italijana. Blagovi- su{ili na vjetru da ga poput pr{uta balsamuju i
jesti, polaganje u grob, iscjeljenje slijepih i gubavih, u{tave, kao, uostalom, i sve le{eve u kripti Esko-
pieta, dolazak u Jerusalem, kr{tenje u rijeci Jordanu, rijala.
tajna ve~era za trinaest osoba. Apostoli su odreda Odlaze}i iz Eskorijala, zakleo bih se da ova
razroki i prije li~e na siled`ije koje je Hrist istjerao grdosija i nije sazdana od kamena nego od dogme,
iz svoje {kole, nego na njegove u~enike primjernog ni pokrivena plo~om nego anatemama, ni ogra|ena
vladanja i odli~nog u~enja. zidom nego kletvama.
Dok prolazim ovim ledenim prostorijama, stre-
pim da }e me iza nekog ugla sa~ekati mra~ni otac
Torkvamada i na mrtvo ime i prezime isprebijati,
ili }e mi sa tavanice sko~iti za vrat vrhovni inkvizitor
i stra{ni kardinal Himenez i prvo me zadaviti, pa
onda natenane spaliti.
Gu{im se od ustajalog zraka u odajama Filipa
Drugog, koje ni ovi krilati vjetrovi oko klostera
nisu mogli provjetriti.
Rubensa sam zauvijek i do kraja `ivota zamrzio
ovdje u [paniji. Sre}om, ovdje ne sre}em njegove
dosadne sli~urine sa glupavim alegorijama, `enskim
trbu{inama, papcima i kopitama {umskih ljudi i
neke silne dje~urlije razbacane po krilima, ili po
travi.
Ho}u da sjednem u nosiljku u koju je ugra|en
i pokretni nu`nik za potrebe kralja Filipa Drugog,
u kojoj su ga pred smrt do Eskorijala sedmicu dana
teglili iz Madrida, ali me ~uvar sa zlatnom dugmadi
i zlatnim zubalom u mojoj bezbo`noj namjeri omeo.
Pored samog oltara, iza jedne crvene zavjese
je i njegov krevet sa baldahinom, na kome je za
svoje vlade promijenio ~etiri `ene da bi se na kraju
do`ivotno vjen~ao sa spirohetom palidom i pao s
nogu pravo u ovu stolicu, poslije u ovu postelju i
na kraju u podrum. Prethodno su ga petnaest godina

348 349
ALKAZAR Sa svojim odijelom, kosom i bradom, ja bih
prema njima jedva mogao biti neki smjerni paroh
u Elemiru, ili pobo`ni protoprezviter iz Daruvara
koji je nekim ~udom zalutao u kraljevski grad To-
ledo.
Najsretnije hipike vidio sam u Marake{u. Oni
bla`eno kunjaju u carstvu, ili republici snova, ve}
Ru~ao sam u jednoj kr~mi s nekoliko hipika. prema svom politi~kom ukusu i opredjeljenju, ili
Hipika je bilo pet. igraju po sukovima pored du}ana, ~ajd`inica i ukro-
Da sa tavanice ne visi dvanaest {unki, kr~ma titelja kobri, i niko ih ne pita za ime oca i maj~ino
bi po silnim raspe}ima na zidovima prije li~ila na djevoja~ko prezime. Trebalo je samo u}i u brod i
malehnu kapelu koju su u nekoj tu~i preoteli od pre}i pravi okean, ili neko more i do}i u taj za~arani
popova da umjesto oskudne popovske nafore slu`e hipilend pod snije`nim padinama Atlasa.
svoje obilate gurmanluke. U kr~mi koja je li~ila na kapelu, ili bar na bisku-
Hipici proklinju i Toledo i cijelu [paniju i ne povu ostavu, ru~ao sam perdiz estofade: pe~ene
mogu da pre`ale {to su oti{li iz sjeverne Afrike i jarebice prelivene crnim vinom iz Mentrida i bijelim
do{li u ju`nu Evropu. vinom iz Talavere. Jarebice su ovdje jeftinije od
Po bezistanima i sokacima arapskih kazbi droge kobasica u Italiji, ili od sendvi~a na Jelisejskim
se prodaju javno kao burek, tatlije ili bostan, a poljima.
ovdje im se ~ini mnogo vjerovatnije da }e sutra Tedijevi roditelji su Irci, industrijalci i katolici,
biti pozvani na ru~ak kod mavarskog halifa u Kor- ali se Tedi gnu{a i od prvog, i od drugog, i od
dobi i poslije ru~ka se o`eniti halifovim princezama, tre}eg. Tedi propovijeda u~enje Al Mutanabija, ne-
a prekosutra po}i kamilama na svadbeno putovanje kog arapskog starog dvorskog pjesnika: "Svi su
oko svijeta, nego otkriti mjesto, ulicu, broj, ~ovjeka, mrtvi: i oni koji su zabranjivali droge, i oni koji
koji posjeduje i kr~mi taj ~udesni espap nad espa- su ih uzimali, i oni koji su ih prenosili, i oni koji
pima za kojim oni uzalud tragaju i uzaman `ude. su ih kupovali, i oni koji su ih u`ivali…"
Po svojoj odje}i, kosi, bradama neki od njih Nisam uspio da uvjerim hipike da je {pansko
me podsje}aju na afri~ke plemenske poglavice fran- vino bolje od svih narkotika, i da toga vina ima i
cuskog porijekla ako su crni, ili na ruske bogo- u Maroku, i u Londonu, i u Di`onu, kao {to se
iskatelje i kalu|ere eneleskog porijekla ako su plavi. zbog {panske mu{ice ne mora putovati ~ak u [pa-
Tedi je na prsima nosio par~e uha svoga najboljeg niju, nego se mo`e nabaviti i u Be~u, i kao {to se
{kolskog druga kome u{i ionako ne trebaju po{to {panskim zidom zove paravan koji se mo`e vidjeti
se i ne vide. u mome ateljeu u Beogradu, ili pro~itati novela

350 351
Rake Drainca, koja se tako naziva, i madridska
pailja poru~iti u restoranu hotela "Jugoslavije", i
flamengo do`ivjeti u Meksiku, i sramotna bolest
{panska kragna zaraditi i u ulici u Hamburgu.
Zaputio sam se prema Alkazaru i ostavio hipike
da `va~u marcipan.
Ima nekih gra|evina na svijetu kojima je su|eno
da nikada ne nestanu sa lica zemlje. Njih ru{e, pa
ih ponovo podi`u, ili zapale, pa ih iz temelja ob-
navljaju, ili ih obore da ih na~ine jo{ ve}im i jo{
ljep{im. Takva ~udovi{na gra|evina je i ~uveni Al-
kazar u Toledu. Svaki zna~ajniji grad u [paniji
ima svoj Alkazar, kao {to ima po{tu ili poresku
upravu, ali prije bi se reklo da Alkazar ima svoj
Toledo, nego Toledo svoj Alkazar.
Njega su za dana{nje turiste iz ~itavog svijeta,
uklju~uju}i tu i Bugare, zidali vizigotski vladari,
da ga od njih preotmu arapske vojvode i berberski
ratnici posredstvom {panskih Jevreja kojima su do-
dijala vizigotska zlostavljanja i ucjene, da ga maur-
ski vladari predaju {panskim kraljevima, i da ga
{panski kraljevi pretvore u azil i vojnu {kolu, a
da ga dana{anja vlada [panije proglasi muzejom
i nacionalnim svetili{tem svoje pobjede u gra|an-
skom ratu.
U svom dugom `ivotopisu ova gra|evina, koja
vlada nad gradom kao kakva ~udovi{na d`inovska
kamena kutija puna duhova i fantoma pro{losti,
zapamtila je Tarika koji je sa dvanaest hiljada Ber-
bera pre{ao u Evropu na mjestu D`ebel Tarik (Gib-
raltar), zapamtila je da ju je sru{io, pa obnovio na
istom mjestu Alfons [esti, a uve}ao Karlo Peti i
ru{ili je Englezi, i palili Portugalci, i ponovo po-

352 353
dizali Habzburzi, da je sagore Francuzi i obnove se i umiralo i pora|alo, i stari motorcikl preude{en
Burbonci, koje su ovamo poslali ti isti Francuzi, za mlin, i testere i no`evi kojima su rezane noge
da usre}e [paniju sa Burboncima prije nego je une- i ruke ranjenika, i ogromna maketa sru{enog Al-
sre}e sa Bonapartama i za kratko vrijeme burbonske kazara, i biste proslavljenih generala: San Hurha,
bijele krinove zamijene Napoleonovim i @osefovim Kvejpa de Ljana, Arande, Varela, Emilija Mole
rimskim orlovima. Vidala iz Navare.
Ko bi sve to mogao pomisliti i povjerovati {eta- Ima jedna jedina odaja u cijelom Alkazaru koja
ju}i ovim sjenovitim sokacima punim malih du}ana nije ni dotaknuta, ni obnavljana. Ta odaja je na
po kojima se danas kao uspomene prodaju hale- prvom spratu i tu je bio {tab pukovnika Moskarda.
barde, toledanski ma~evi, topovi koji se mogu dr`ati Izre{etani zidovi, sru{ena tavanica, oprljene zavje-
na no}nom stolu i na kuhinjskom kredencu i oklopi se, nagorjele stolice, sr~a po provaljenom patosu.
pravljeni po mjeri i ukusu kao ko{ulje i mantili u Na zidu dvije velike slike: ~ovjek u pukovni~koj
konfekciji. Ovdje mo`ete kupiti oklop za sebe i uniformi sa nao~arima iza kojih se jedva naziru
oklop za svoga konja, ako ste na konju do{li ~ak o~i, i mladi} Luis u bijeloj ko{ulji, plav i gologlav.
u Toledo. Ispod slika jedan starinski telefon u staklenoj
[panski nacionalisti ponosni su na Alkazar koji kutiji.
je sedamdeset dva dana odolijevao republikanskoj Preko ovoga telefona komandir radni~ke mili-
opsadi i radni~koj miliciji, i nije se predao ni kada cije uporno je pozivao pukovnika Moskarda da pre-
je skoro do temelja bio poru{en i spr`en. da Alkazar.
Mnogo sam ~itao i jo{ vi{e slu{ao o juna{tvu Pukovnik Moskardo uporno je odgovarao ko-
republikanske {panske vojske. Ne znam da li se mandiru radni~ke milicije da o predaji Alkazara
vi{e divim hrabrosti socijalista ili podvizima anar- nema ni govora.
hista, komunista, ili trockista, [panaca ili boraca Za sedamdeset dva krvava dana izginulo je na
internacionalnih brigada. Me|utim, i druga strana desetine hiljada sinova [panije i na jednoj i na
u ovome ratu imala je svoje junake i svoje pobjede drugoj strani. Me|u njima i Luis, jedinac pukovnika
ali o njihovoj hrabrosti i podvizima mnogo sam Moskarda.
manje slu{ao i znao. Kao da je sve to naslutio Federiko Garsija Lorka
Prije nekoliko godina Alkazar je potpuno ob- pjevaju}i s druge strane barikada i drugom prilikom
novljen i sada se po vitrinama mogu vidjeti lica na samom po~etku krvoproli}a, u svojoj Baladi iz
branilaca tvr|ave, njihovi papiri, pisma, pi{tolji, Velikog rata:
~inije, ka{ike i {kolske tablice njihove djece. Zatim: Imao sam sina.
odaje sa slamaricama i gvozdenim krevetima po Izgubio se u arkadama jednog petka sviju
kojima je `ivio narod i gdje su bile bolnice u kojima mrtvih.

354 355
Vidio sam ga kako se igra na posljednjim UGA[ENE VATRE
ljestvicama svete mise.
I baca{e vedrice od svijetla lima u srce
sve}enika.
Imao sam sina…

Idem starim uskim sokacima Madrida, pentram


se padinama po kojima su nekada davno stanovali
Arapi i Jevreji. Vu~em se starim uskim ulicama
izme|u tu`nih, odvratnih ku}erina sa slijepim pro-
zorima na kojima se ne su{i ni poderano rublje na
vjetru, a kamoli da se prote`u i kiko}u mazne se-
njorite sa crvenim cvijetom u gustim kosama i crnim
tamburama u bijelim rukama. Haj, haj, udarale cure
u tambure, udarale pa se rasplakale…
Skru{eno prolazim pored neke `andarmerijske
kasarne pred kojom stoji stra`a. Stra`ari imaju zele-
ne kabanice i nose {e{ire od lakovane ko`e, pa
li~e na ogromne zelene bube sa crnom glavom koju
kao da je napravio Bernar Bife za neku svoju izlo`bu
strave i u`asa.
[panska `andarmerija ~uva zemlju na konjima,
na motorima, u automobilima, na biciklima i pje-
{ice. Ne mogu da zamislim krajolik u kome ne bi
bilo njihovih zelenih pelerina poput kro{nji olistalog
drve}a, od kojih bi se mogla stvoriti prava {umetina
i neprohodna tajga, kad bi se svi na neku o{tru
komandu skupili na gomilu.
Ne umijem da se divim policiji, ali Gvardia
civil to, sre}om, od mene i ne tra`i. Mo`da sam
jo{ uvijek opsjednut nezaboravnim stihovima stare
romanse:

356 357
Na kabanicama im se sjaje
mrlje tinte i voska.
S du{om od crna laka
cestom dolaze.
Prolaze kad ho}e pro}i
i skrivaju glavama
maglenu astronomiju neku
nestvarnih samokresa.
Ima mnogo ve}ih gradova od Madrida, ali nigdje
se ne mo`e vidjeti toliko ~eljadi po ulicama kao
u Madridu. Kao da su od jutra do mraka nekoliko
miliona stanovnika ovoga grada na ulici, u prola-
zima i na trgovima. Sve {to se mo`e micati i mrdati
gami`e po gradu da ne{to vidi, da ne{to tra`i, da
od nekoga pobjegne ili da nekoga sretne.
Plasa Major je besprijekorna, {tura i ledena cje-
lina.
Na svijetu ima mnogo i ve}ih i ljep{ih trgova,
ali nema nijednoga koji je toliko katoli~ki kao Plasa
Major.
Trg pored crkve svetoga Petra u Rimu djeluje
skoro paganski prema ovome u Madridu.
Plasa Major duga~ka je pet stotina i {iroka dvije
stotine dvadeset i osam mojih koraka. Na nju gleda
~etiri stotine sedamdeset i sedam istovjetnih bal-
kona.
Sude}i po otira~ima ispred vrata, ovdje danas
stanuju takozvani mali ljudi, mahom srednjega rasta
i svakojakih sitnih zanimanja i krupnih briga. Ovi
prozori i balkoni bili su nekada lo`e koje su gradili
{panski vladari iz ku}e Habzburga, da iz njih sa
svojim kraljevskim domom, svitom, sve}enstvom,
dvorskim ludama, kepecima, dvorskim damama,
slikarima i plemstvom posmatraju autodafe, a po-

358 359
vremeno na Plasi Major prire|uju i ostale razonode U ovim malim gostionicama mo`e se u svako
i svakojake razbibrige. Osim toga, na trgu je moglo doba dana i no}i uz ljubazan osmijeh i nisku cijenu
stati jo{ desetine hiljada obi~nog pu~anstva, zanat- dobiti desetak vrsta morske ribe i svakojakih {koljki,
lija, doma}ica, kalu|era, rabad`ija i isposnika, da pu`eva, glista, morskih buba i ostale gamadi, iako
zajedno sa kraljem, popovima i markizima u`ivaju je ovaj grad skoro hiljadu kilometara daleko od
u prizorima spaljivanja stotina nevjernika, jeretika, morske obale.
vje{tica, vampira, biskupa i svakojakih babaroga. U kr~mama se to~e i prelijevaju {panska vina
Na Plasi Major gorjeli su i hugenoti i protestanti, koja su sva odreda ponajbolja.
i katolici i Jevreji, i stare vra~are i mlade svetice. Bez puno razmi{ljanja u{ao sam u jedan mali
Od tada u ovoj zemlji i nema vi{e velikih {uma, kapad`ijski du}an i kupio jedan ponajskuplji ka~ket.
ali se na ulicama mo`e sresti jo{ pokoja vje{tica. U tome ka~ketu ve}ma sam li~io na kakvog
izhan|alog i davno umirovljenog balkanskog pala-
[panci kao da su posjekli vi{e drveta za svoje na~kog `bira i uhodu, nego na slavnog londonskog
loma~e nego za svoje ku}e i brodove. Iako je sumnja detektiva [erloka Holmsa, diku i ponos Skotland
nagrizla vjeru prvo u Italiji i tamo ustanovila svetu Jarda.
Inkviziciju, [panija je zapalila najve}i oganj u povi-
jesti svete matere crkve i zato mi ovo mjesto zaista
li~i na najve}i tiganj za pr`enje ljudskog mesa pod
kapom nebeskom, kao {to se Trg svetoga Marka
u Veneciji mogao u~initi Bonaparti kao najljep{i
salon pod vedrim nebom na svijetu.
Pod arkadama na sve ~etiri strane sada su du}ani,
kafane, bifei i svakojake zanatske radionice.
U ovim radnjama prodaju se kape: od paradnih
{apki za admirale sa zlatom i perjem, krznenih kapa
za planinare, bijelih platnenih kapa za kuhare i
beretki na baskijski na~in, do ka~keta kakav je nosio
nekada{nji slavni detektiv [erlok Holms.
Ima du}ana koji nude samo no`eve svih vrsta
i veli~ina, naro~ito britve koje su istovjetne sa bo-
sanskim ~akijama. Jevrejske zanatlije, najvjerovat-
nije, donijele su ovaj oblik no`eva iz [panije u
daleku novu postojbinu Bosnu.

360 361
BILA JE SVADBA Na `alost, jo{ je na snazi staro pravilo: [panjolke
su lijepe dok su sasvim mlade i dok se ne udaju,
ili ne odu u samostan.
Kada se udaju, [panjolke postaju oblaporne i
vje~ito trudne. One kao da i ne ra|aju djecu za
sebe i za svoju porodicu, nego za konvikte, {kole,
kasarne i klostere, Latinsku Ameriku ili Australiju.
Zaputio sam se prema staroj velelijepnoj kra- Ako odu u samostan, onda se sasu{e i u{tave od
ljevskoj pala~i u Madridu. silnih ~asnih postova, tvrdih postelja, dugih moli-
Dan je vedar i topao, sve je prozra~no i miri{e tava i no}nih bdijenja.
na neke daleke i nevidljive omorike sa Sijera Gva- [panski kraljevski dvor podignut je poslije ne-
darame. kog strahovitog po`ara u kome je do temelja izgorio
Vu~em se pored basnoslovne ograde dvorske stari Alkazar i pola Madrida, a gradio ga je jedan
ba{~e kao bezimeni hodoljub sa dalekog Balkana, od mnogih Filipa na prijestolju [panije. Dvor je
koji je do~ekao jedan ~udan zeman da mo`e ne- zidan da svojom veli~inom, ljepotom, bogatstvom
ka`njivo zavirivati i zuriti po kraljevskim perivo- i sjajem zasjeni Versaj i Ermita`, ali prije svega
jima, vodoskocima i ru`i~njacima. da nadvisi mavarske dvore i pala~e omejadskih
Zaista, do{lo je posljednje vrijeme kada na {pan- halifa u Granadi i Kordobi iz slavnih arapskih vre-
ski dvor za dvadesetak bijednih pezetosa mo`e do}i mena Al Mansura i Abdel Rahmana.
svaka protuha i svaki {alabajzer, i tumarati i za- Na ovoj kraljevskoj ku}erini sve je tvrdo i }o{-
zve~iti do mile volje po trpezariji, biblioteci ili kasto, i sve pretjerano i preuveli~ano. Italijanski
prijestonoj dvorani. neimar koji je ovo gradio uvalio je [pancima de-
Dvorski park pun je Neptuna, Afrodita, Dijana setak rimskih imperatora na najljep{a i najvidljivija
i slu{kinja sa gospodskom razma`enom dje~urlijom mjesta na licu gra|evine, ili su to mo`da i njihova
ili skupocjenom {tenadi visokog roda i porijekla. kraljevska veli~anstva tra`ila da sebi daju ve}i zna-
S druge strane dvorske ~ipkane ograde, {to me ~aj i dublji korijen.
neodoljivo podsje}a na neke rasko{ne ograde oko Na ovoj velikoj ku}i sreli su se, kao nikad i
starih dvoraca u Lenjingradu, ulica je preplavljena nigdje na svijetu, mitologija, povijest, zoologija,
lijepim `enama i omanjim mu{karcima. Ipak, naj- jestastvenica i botanika. Pored Zevsova, Minervi,
ljep{i automobili su engleski, a najljep{e `ene na Apolona, Merkura i Posejdona, tu su krvo`edni
madridskim ulicama su [ve|anke. [ve|anke dolaze tigrovi i lavovi, troglave a`dahe, propeti paripi,
u [paniju u jatima da u`ivaju u suncu, u ju`nja~koj volovi i koko{ke. Uz Justinijana, Marka Aurelija,
krvi i u povoljnim cijenama po madridskoj ~ar{iji. Klaudija i Oktavijana, ima i levantskih kedrova,

362 363
afri~kih palmi, maslina, hrastova, lijepih katarina
i maj~ine du{ice, da im se sa dvorske kapele pridru`e
dvanaest apostola u dru{tvu svetog Dominika, svete
Tereze iz Avile i poznatih inkvizitora i nenadma{nih
paliku}a Tarkvamade iz Valadolida i Franciska Hi-
meneza, ispovjednika tvrdokorne i uporne Izabele,
kraljice katoli~ke.
Motam se po kraljevskim odajama izme|u livre-
jisane slu`in~adi i razgledam salone i plafone, otu-
pio od rasko{i i sjaja koji ubijaju isto tako sigurno
i neopozivo kao i ~amotinja i pusto{, kada se, kao
ovdje, bogatstva pojave toliko nagomilana i u to-
likim neizmjernim koli~inama i zalihama.
Vi{e ne razlikujem oklop Karla Petog od kaba-
nice Filipa Tre}eg, ni sablju Alfonza Dvanaestog
od podsuknje kraljice Kristine.
I ovdje, kao nekada davno u Palestini nad gro-
bom jerusalemskog kralja Gotfrida Bujonskog, ne
mogu da se na~udim kako su oklopi drevnih, mo}-
nih, slavnih i nadasve svirepih kraljeva bili mali
i djetinji, i kako su ti vladari i velmo`e bili sitni,
kr`ljavi i patuljasti. U oklop koji je nosio Ferdinand
Katoli~ki danas ne bi mogla da stane ni noga jednog
fudbalera.
Sa {panskim dvorom prvi put sam se sreo prije
dvadesetak godina na sarajevskoj Ba{~ar{iji, u sa-
ha~ijskoj radnji Faik efendije Musa Kadije. Vidio
sam primjerak zagreba~kog obiteljskog tjednika za
zabavu i pouku "Dom i svijet", u tisku i nakladi
Kraljevske sveu~ili{tarne knji`are Lava Hartmana
(St. Kugli), Ilica broj 30 od godine tisu}u devet
stotina {este.

364 365
"Program vjen~anja {panjolskog kralja dovr{en To je, ustvari, bilo vjen~anje kralja Alfonza tri-
je. Kraljevo vjen~anje probudit }e mrtvi monotoni naestog sa princezom Emom od Batemberga, dje-
`ivot koji ve} 18 godina vlada na dvoru. Tako se dom, babom dana{njeg kralja don Huana Karlosa.
bar vladaju dvorski krugovi. Etiketa {panjolskog I sve se to odigralo na mjestu koje se od pamtivi-
dvora ne dopu{ta odve} buke. Vjen~anje obavit }e jeka naziva Mavarska poljana, i gdje je prije hiljadu
se prvog lipnja, a ve} osam dana prije bit }e raznih godina mavarski halif i veliki za{titnik Jevreja Ali
sve~anosti. Zapo~et }e se sve~anom misom kojoj ben Jusuf razapeo svoj {ator i okru`io se svojim
}e prisustvovati vladar s cijelom obitelji i po obi~aju `enama, kamilama i troglavim crnim Arapima.
slu`it }e biskupi i predat }e tri zlatne ~a{e pune U ovaj dvor kralj Huan Karlos nikad i ne dolazi.
zlatom. Ima i pravo.
Iste ve~eri potpisat }e se `enidbeni ugovor, a
iza njega slijedit }e redom: velika sve~ana predstava
u operi, dr`avni banket kojem }e prisustvovati svi
prvi dr`avni ~inovnici i visoke li~nosti zajedno sa
obitelji, a onda }e slijediti veliki ples na koji }e
se pozvati pet tisu}a ljudi. Vjen~anje obavit }e se
u kapeli madridskog dvora. Svadbena povorka bit
}e predvo|na po papskom nunciju i kardinalima,
onda dolaze kralj, kraljica i Marija de la Paz, in-
fantkinja…
Po njima slijede vladari, izaslanici vladarski,
te poklisari, generali i dvorske li~nosti.
Gospo|e tamo dolaze u propisanoj ceremoni-
jalnoj pelerini sa ~ipkama.
Vjen~anje }e obaviti kardinal preuzvi{eni Lan{a.
Natrag }e pro}i povorka istim redom, samo {to
}e kralj ispod ruke voditi kraljicu. U to }e vrijeme
pucati topovi {panjolskog topni{tva.
Mladi par }e pro}i na balkon i ondje se poka-
zivati narodu, a nave~er }e se provesti ko~ijama
gradom."

366 367
ODOH JA U SEVILJU {tanih lica kao da su po{le u {etnju. @ena, mu`,
djever, jetrve, {urjaci, pa{enozi, bad`anci, velika i
mala djeca, kao da su obu~eni u ovom du}anu
krenuli jutros na svetu misu, ili u tazbinu na ru~ak,
pa kao ukopani odjednom stali i danima tako blehnu
na ulicu po onima {to su isto obu~eni i upravo idu
na posao, na ljubavni sastanak, na svetu misu u
Dugo sam se uvla~io u Sevilju. Poslije silnih katedrali, na svadbu, ili na parastos u kapeli.
maslinjaka i vinogorja, kru{ika i breskvika, {irokim Ulicom dostojanstveno ja{e kabaleros na giz-
pravim putem sam ulazio u predgra|a na ju`noj davu doratu. Ja{e izme|u kamiona, autobusa i auto-
strani grada. mobila. Zaustavlja se pred velikim izlogom pro-
Sumorna lica novih ~etvrtastih nezgrapnih ku- davnice i poku{ava da se u staklu ogleda. Pred
}erina, ulice, semafori, samoposluge, velike pru- crvenim svjetlom na semaforu zaustavlja konja.
gaste ga}e nekoga hidalga preko balkona, ~arape, Gami`em prema basnoslovnoj katedrali u Se-
sapuni, no`i}i za brijanje i sladunjav vonj po ra- vilji. Pohodio sam davno hram svetoga Petra u
fovima periferijskih prodavnica, sve kao u nekom Rimu i crkvu svetoga Pavla u Londonu. Katedrala
Tatar Pazard`iku pod Rodopima, ili negdje u Me- u Sevilji je tre}a bogomolja po veli~ini, bogatstvu
|imurju, Tesaliji ili u Posavini. i svakojakim uresima i ljepotama svojim u vasko-
Kao da je i ovdje u Andaluziji odjednom nestalo likom hri{}anstvu. Kada su neimari udarili u os-
ma{te i ukusa, sve je pred na{im o~ima otu`no, ve}enu zemlju temelje hrama Bo`ijeg, jedan ugled-
jednoli~no, tugaljivo i nezanimljivo. I ove ulice, i ni i sipljivi odbornik gospodstvene Sevilje zapi{tao
ove ku}e, i du}ani, i semafori, novi su i prije desetak je koliko ga grlo nosi: "Napravimo u Andaluziji
i petnaest godina na ovom mjestu bila je ledina,
makadam i pra{ina, a sve je kao preko no}i postalo toliko veliku ku}u Bo`iju da svi ka`u kako smo
staro i oronulo, sivo i `alosno. Kao da to prokleto poludjeli!"
moderno i savremeno neimarstvo i ne mo`e ljudski Danas }u se pod svodovima te, takve i tolike,
ostarjeti i dobiti patinu, nego se na na{e o~i raspada, katedrale pokloniti pred grobom velikog moreplov-
ru{i i kruni. ca, pustolovca i pronalaza~a novih svjetova, batlije
U velikom izlogu du}ana u predgra|u lutke obu- {to je kanio na}i novi put do dalekog Hindustana,
~ene po posljednjoj modi. Slatke male gospo|ice a nabasao je na Ameriku. Iz utrobe toga novoga
sa ~iodama u ruci izme|u upara|enih lutaka raz- svijeta punio je velike zemljane }upove i okovane
vla~e i zate`u moare i krepsatene i svaki ~as okre}u {krinje stare kraljevske Sevilje srmom, srebrom i
prolaznicima svoje slatke guze. Gizdave lutke vo- suhim zlatom `e`enijem.

368 369
Grabim bezli~nim predgra|em prema srcu stare
Sevilje da u uskim i cvjetnim uli~icama u kom{iluku
staroga jevrejskog dijela grada potra`im avliju ili
radionicu staroga dobrog vol{ebnika, ~udaka i ve-
likog maga, slikara i u~itelja Velaskezovog don
Herere, {to je majstorski slikao i rukama i nogama,
i ~etkama i krpama, i {ipkama i metlama, i kapom
i {akom. Gorio je `ivot kao lu~ {to svijetli po putu
darovitih i odabranih. Jednog sivog jesenjeg dana
prije ~etvrt vijeka, pred Hererinim velikim platnom
u Luvru kao da me je obasjalo mlado proljetno
sunce.
I}i }u od sokaka do sokaka, i od ku}e do ku}e,
i hodo~astiti po gradu u kome se rodio majstor
don Diego Velaskez de Silva. Neki mudraci i tvr-
doseri misle da bi ga mo`da bolje bilo zvati don
Diego Rodrigez de Silva, jer se ~asni otac velikog
majstora zvao don Huan Rodrigez, a plemenita maj-
ka {to je rodila junaka dona Jeronima Velaskez.
Nju, mo`no i tak! Vsjo ravno! Hara{o! Smjeram
i prema slavnoj ru`i~astoj kuli mavarske @iralde
na obali razlivenog Gvadalkivira, da u smiraj dana
odmorim noge probisvijeta u vodama najopjevanije
rijeke svijeta, Vadi al Kebira, kako su Gvadalkivir
zvali Arapi.
Kre}u}i u Sevilju, te{ko sam se rastajao od Mala-
ge. Za Malagu sam ~uo prije pola vijeka. Malaga
je bila stara beogradska kafana u nekada{njoj De-
~anskoj ulici. Tri krupna carska Rusa obrijane glave
sjedila su u vrhu kafane. Me|u njima bila je i
jedna krhka `enica. Ta Ruskinjica pjevala je iz
no}i u no}: kako je ona moja mala garava, crna
moja Ciganka, kako igra i pjeva cijelu no} do zore,

370
i kako njene o~i gore, kako zlatan prsten nosi na NA SLICI DON DIEGA
ruci, i kako trojka juri kroz no}, i kako se ne mo`e
`ivjeti bez pjesme ciganske i bez {ampanjskoja, i
to sve po adetu peterbur{komu i obi~aju starorus-
komu … Tri kabasta Rusa, kao tri koza~ka atamana,
u sav glas kao na jektenijima odgovorili bi kako
se oni, tobo`, Sibira ne boje, kako je Sibir tobo`e
ruskaja zemlja, kako je Volga, Volga, ruskaja rijeka, Od ju~e Sevilja je rasprodana, raspjevana, ra-
i kako su nekada `ivjeli trinaest razbojnikov, i kako zigrana, sve~ana – ludnica.
su oni bili ruski razbojnici i pili ruski ~aj, kusali
ruski bor{~, sladili kijevske kotlete, tamanili ruske I mlado i staro, i bogato i ubogo, i lijepo ru`no,
piro{ke, zalivali rusku votku i tako se veselili cijelu i bagavo i sakato, na jednoj nozi cupka, namiguje,
no}, sve do zore rane, moja brigo, moje rane, moj ci~i, skaku}e, za~ikava, podvriskuje, bahulja i ju-
jarane, aj laga, aj laghano, al pola, aj polahko, moj ri{a, poji se, talasa i ku{a nabas tortilju, rumen
blesavko! pr{ut i masline, taze pailju i ~ejreke pe~enja ja-
U|oh u Sevilju! nje}eg, svinjskog i ovnujskog samo za zdrave, jake
i o{tre zube, moj golube! ]opni malo, {tipni samo,
zini, probaj mrve, mezni ove masne krmetine, ispod
sa~a domuzine, moj juna~ki sine, draga svojto, vrli
kuma{ine!
Praznik traje i budalasto mahnitaju ludosti veli-
ke Ferije svetoga seviljskog kralja Fernanda, zak-
letog du{manina nevjernika i bogougodnika hri{-
}anskog, blijedog hidalga {panjolskog, kico{a u zla-
tu, srebru, svili i kadifi, gospodara zemlje Andalu-
zije, i pokornog bogoiskatelja miroto~ivog. In nomen
pater et filius et spiritus sanctus! Uno, dos, tres!
Rasko{ne ko~ije, ~etvoroprezi i {estoroprezi, po-
mamne bedevije, sjajne konjske sapi i gizdave us-
piju{e, senjorite i senjori, Karmensite i dona Klare,
{lingeraji, volani, {arene suknje nebu pod oblake,
~ipke i mirisi, vrpce i peru{ke, bubnjevi i dobo{torte,
kastanjete, sedefli tambure, bijele mi{ice i sme|e
busenje vla`nih dlaka pod pazuhom, |erdani, pra-

372 373
porci, merd`ani, radost malih pi{a i miris mafi{a, "Dotaknite, o vi, pijanci, bekrije i bludnici, svoje
vru}a panja i pati{panja uz rascvale behare, vino dronjke u zakrpama i ritama pa }ete se uvjeriti da
rujno i {panske gitare. sam podjednako savr{eno i istinito slikao i svilu,
Propinju se i ska~u hatovi, alati, {arci, zekani dibu, kadifu, brokate i mleta~ku ~ohu na mlitavim
i konji vrani i gavrani. Svi su momci vrsne binje- tjelesima kraljeva, kardinala, svetih otaca, infanta,
d`ije, seizi, kabalerosi, delije, katane i po izboru konkvistadora i dvorskih maznih i miri{ljavih blud-
silni vrazi i d`ambasi. nica. Namazi moje vol{ebne ~etke podjednako su
Danas nema pa nema ni briga, ni nevolja, ni vje{to i ravnodu{no klizili platnom i stvarali va{e
glavobolja, ni zubobolja, ni i{ijasa, ni hemoroida, prljave nju{ke kao i podbuhle tintare njihovih veli-
ni besparice, ni malog ajluka, ni prispjelih dugova, ~anstava, njihovih svetosti, njihovih dvorskih buda-
ni lo{ih drugova, ni poderane odje}e, ni tijesne la, nakaza, kepeca ili njihovih vele~asnih prvosve-
obu}e, ni nu`nog smje{taja, ni ne~astivog {utog ni }enstava. Ni visokorodne, ni plemenite, ni vas va{-
rogatog, ni starog kruha, tvrdog i bajatog, ni konjske ljivce nikada nisam {ljivio. Ja sam sve vas, i lijepe
sakagije, ni pandurske bukagije. i nakazne stvorio po drugi put i sada }ete trajati
U snohvatici svojoj i ja se, ubogi hodoljub, sit vje~no i {epuriti se na mojim platnima po kra-
i na}efleisan, nezvan propinjem, pentram i trpam ljevskim dvorovima, po kristalnim i mermernim
na veliko platno slavnoga ~arobnjaka don Diega balustradama, po papskim i kardinalskim kapelama,
Velaskeza de Silve, zapisanog u `upsku knjigu ro- po salonima prelata i magnata, po galerijama i mu-
|enih prije trista osamdeset i dvije godine u boga- zejima do kraja krajeva svih zemaljskih dana.
tom kraljevskom gradu Sevilji.
^aroliju ovu u~io sam kod bo`anstvenog ludaka
Na velikoj slici don Diega "Pijanice" sjedam i najnadarenijeg vjetrogonje, senjora Herera starijeg
na mjesto tre}eg barabe, sa lijeve strane boga Baha u Sevilji.
{to se na platnu basnoslovnoga majstora i ~arob-
njaka boja nimalo ne razlikuje od nas ostalih pro- Krunisane tikve i luftiguzi, kraljice, princeze i
palica i probisvijeta, iako je on, san}im, nekakav starmali kepeci i dvorske lude i nakaze preklinjali
stari i me|u nama ispi~uturama bog, na{ za{titnik su me i cviljeli da ih na slici uljep{am i podmladim,
i u vinu ~etoba{a, ~iji su hramovi, `rtvenici, oltari i da za kese dukata kojima su me darivali la`em
i mihrabi i po carskim dvorovima i po ~a|avim i njih i ~itav svijet.
mehanama, po kojima pije kosa ne~e{ljana, i po Slavni i tanko}utni kralj Filip ^etvrti, neka je
pala~ama za poklisare i po kuplerajima za fukaru. pokoj plemenitoj du{i njegovoj, postavio me za
Utrnuo i cvrcnut u snohvatici svojoj kao da kraljevskog `ivopisca na madridskom dvoru, na
nazirem don Diega pred razapetim platnom i slu{am kome su se gu{ila bole{ljiva kraljeva djeca me|u
dubok glas {to besjedi: oficirima, redovnicima, stra`arima i rasnim psima.

374 375
Bio je to dvor sasvim razli~it od dvora ^arlsa Prvog
ili Drugog.
Tutnjao sam i po Italiji i u~io se poslu svome
i na Karava|u, ali sam se otimao i ostao svoj.
Znao sam i slavnoga Ticijana.
Na velikoj sli~urini "Predaja Brede" slikao sam
i Nizozemce i vitezove iz ponosne i gorde Kastilje.
Posve}eni suvremenici osjetili su moju sposobnost
da uredim prenatrpanu scenu i da na mojoj slici
ima ~ak zbunjuju}eg osje}anja, iskrenosti i ma{te
{to je ~ini veoma razli~itom od uobi~ajenih slika
velikih bitaka. Moja slika slavi veliku {pansku po-
bjedu, ali se, ipak, pobije|eni Justin iz Nasana, {to
predaje klju~ od grada i pobjednik Spinola sre}u
kao doma}in i gost.
Silno sam se obradovao svojoj drugoj posjeti
Italiji. Bili su to dani praznika poslije ubistvene
monotonije, etikecije i protokola krutoga {panskoga
dvora. U Rimu sam slikao papu Ino}entija Dese-
toga. Hitao sam da poka`em vje~itom gradu, i poka-
zao sam, kako sam i koliko sam briljantan. Taj
moj papa je isto tako dobar kao i Fran~esko Leskana,
luckasti dvorski patuljak dodijeljen prestolonasljed-
niku Baltazaru Karlosu, kojeg sam kao petogodi{nje
dijete uslikao na konju. Sa prirodom, zapamtite,
nema zabluda, i kada ona ne posjeduje savr{enu
ljepotu, ona sadr`i istinitost, a to je sasvim dovoljno.
Najponosniji sam {to sam odolio tiraniji {pan-
skog misticizma. Zanimao me je ~itavog `ivota
olo{ madridskog podzemlja, kao i majstora Murilja
kada se umorio slikaju}i Bogorodice, isposnike i
svece. Bio sam i slikar jednog uko~enog i malo-

376 377
krvnog dvora i veselo bje`ao iz njega u narod, u
}umeze po kojima tavori svoje dane vedra sirotinja.
Moj `ivot, kao i maestra Rafaela, bio je dugi
niz trijumfa, nisam upoznao po~etni~ke te{ko}e,
slikao sam ~itavo jedno dru{tvo, ~itavu jednu epohu.
Ne pamtim nijedan trenutak oskudice ni `alosti
svojih starih dana. ^itav `ivot i sve u `ivotu bilo
je samo obilje, obilje, obilje."

Don Diego Velaskez de Silva prestao je da zbori,


i ja sam kao baraba zaspao na njegovoj slici.
Sanjao sam pogreb don Diega…
Za kov~egom skru{eno je kora~ao uplakani
kralj, ~itav {panski dvor, plemstvo, slikari, pjesnici,
vitezovi i madridska gologuza fukara.

378
ADAKALE
* * *

Adakale sam prvi put vidio na poklopcu jedne


kutije finog rahatlokuma. To je bilo davno i zabo-
ravio sam kolika je bilo kutija i koliko je rahat-
lokuma bilo u kutiji. Sje}am se samo blijedo obo-
jene slike ostrva otisnute u nekoj maloj {tampariji
negdje u Moldaviji. @ivopisac ne~itkog potpisa sli-
kao je dio vode sa ~amcima i dio ostrva sa pu{karnicom.
U naki}enim medaljonima sa lijeve i desne stra-
ne poklopca bile su slike rumunskog kralja i ru-
munske kraljice. Na sredini kutije u ne{to manjem
medaljonu `ivopisac je ovjekovje~io i guvernera
ostrva Haki Beja, hazreti. Kralj i kraljica bili su
u gala odorama sa hermelinom, sa mnogo lenti,
ordenja, perja, adi|ara, krstova, brkova i |erdana.
Bili su tor`estveni kao palana~ki glumci pred za-
vjesom nekog dje~ijeg pozori{ta.
Blagorodni guverner malog dunavskog ostrva
Haki Bej, hazreti, mnogo je sli~io na slavnog pje-
va~a [aljapina, samo je na glavi umjesto cilindra
imao svijetlocrveni fes misirskog oblika i na fesu
polumjesec i zvijezdu. Bio je "a’ franga" obu~en
u modri redengot sa jednim jedinim odlikovanjem
neodre|enog stepena, ranga i porijekla. Mo`da uva-
`eni guverner Haki Bej, hazreti, nikada u `ivotu
ni u svojoj upravnoj karijeri nije bio ni odlikovan,
ali mu je nepoznati slikar prika~io na kaput neki

381
ukras, veoma nalik na odlikovanje, kako bi izgledao Njegove palube bile su od tvrdog kamena sa
iole prikladan u dru{tvu krunisanih glava jednog le`i{tima za te{ke topove. Kapetanski toranj i kabine
ogranka slavne ku}e Hoencolerna na rumunskom bile su prostrane i okrugle sa pu{karnicama na sve
prijestolju. Mo`da ga je, ipak, dekorisao rumunski ~etiri strane svijeta. Njegov dimnjak bio je vitak
dvor za predano i silno zauzimanje da se Turci sa i bijel i na vrhu za{iljen kao neka d`inovska pisaljka
Adakalea na plebiscitu izjasne za kraljevinu Ru- koja po oglasima vijekovima ispisuje ne~itljivi
muniju. Tajnu toga odlikovanja, na`alost, `ivoto- brodski dnevnik. Tvrde palube obrasle u zelenilo
pisac je zauvijek odnio sa sobom u hladni grob. od dugog sidrenja ljubomorno su ~uvale unutra{-
Mnogo kasnije pred nekim beogradskim bios- njost broda od radoznalih pogleda dunavskih put-
kopom gledao sam slike jednog ma|arskog filma nika i namjernika. Pramac d`inovske la|e sada je
o do`ivljajima i pustolovinama dunavskih la|ara. skoro sasvim utonuo u vodu i vremenom se pre-
Na slikama se lijepo vidjelo kako ~uveni glumac tvorio u sitan iskri~av pijesak. Iz jedine vidljive
Javor Pal juri neku zgodnu bulu po tijesnim soka- kabine na krmi broda pu{io se dim. Ni jarbola, ni
cima Adakalea, a njega opet gone neki Turci sa zastave na brodu nije bilo.
turbanima i sa ~ibucima. Stolje}ima je ova dunavska ratna galija primala
Jo{ jednom sam u nekom starom ud`beniku i pozvane i nepozvane mornare i pru`ala im na-
historije vidio sliku Adakalea, ali bila je nejasna izmjeni~no ili uto~i{te ili smrt. Jednom su matrozi
i ne~itljiva. Jedva su se nazirale konture tvr|ave, germanskog plemena u sme|im habitima i tonzu-
drve}a i male d`amije u sredini ostrva. rama na zatioku sedam godina gradili na ru{evinama
Vrijeme je potislo iz sje}anja sva tri lika iz bezbo`ni~koga rimskog hrama franciskansku bo-
kitnjastih medaljona, ~uvenog glumca Javora Pala, gomolju skromnih razmjera i male ljepote. Potonji
njegovu bulu u {alvarama i Turke urokljivih po- mornari u turbanima sa polumjesecom preoteli su
gleda. Ostala je samo nejasna i maglovita slika im brod, promijenili na la|i zastavu i u hramu
dalekog ostrva na Dunavu. znamenja. Promijenili su i stranu svijeta prema kojoj
Danas se odjednom vratilo sve iz dubokog zabo- se u pobo`nosti valja okrenuti. Kada su oni na
rava… ostacima rimskog kastruma podigli mo}ne palube
Bio je maglovit septembarski dan. i turski neimari dovr{ili okruglu zapovjednikovu
Dunav je jo{ od Golupca po~eo da mijenja }ud kulu, dovukli kabaste topove i namjestili kumbare
i boju. Bivao je sve tamniji i miran kao dobro}udno – dali su brodu ime: Adakale.
jezero u ramu neke stakloreza~ke radnje. Jo{ od Golupca poku{avam da mislim na po-
Bli`e rumunskoj nego na{oj obali kao usidren sljednje putovanje Dunavom Aganlije i njegovih
nevidljivim lengerima i sind`irima odjednom se jarana Ku~uk Alije, starog Fo~e i Mula Jusufa. I
ukazao basnoslovni ratni brod nevi|en na svijetu. na njihove raspre i sva|e sa goluba~kim dizdarom.

382 383
Aganlija, jedini veseljak me|u dahijama, rastao moraju zbaciti sa prijestolja i samog Padi{aha u
se od svog Pale`a, u kome je nekada kao mladi} Stambolu {to se sve vi{e priklanja obi~ajima krsta
vukao uz Savu la|e bogatih bosanskih trgovaca, i polahko, ali uporno uvodi kojekakve novotarije
ili radio kod imu}nijih ljudi za oku lo{e hrane, ali u osmanlijsku carevinu.
i bio dobar pjeva~ i rado vi|an na svadbama i Zar je onda trebalo po{tedjeti i Kara Mustafin
svetkovinama, nikad se nije sasvim snalazio u raz- `ivot kada je i on bio mason, kada je i on bio
govorima sa trojicom svojih u~enijih karda{a. Od bli`i i prisniji sa mnogim nevjernicima u beograd-
argata pretvorio se u prostog grani~ara, ali je skoro skom pa{aluku – govorio je ~esto Aganliji fanati~ni
napre~ac postao dahija i visoki janji~arski zapovjed- Mula Jusuf. Aganlija nije nikada dobro razumijevao
nik bez ikakvog znanja i obrazovanja, pa nije razu- ni Mula Jusufa, a pogotovu te u~ene i ~udne ljude
mijevao mnoge zamr{ene odnose, strane nazive i iz bijelog svijeta. Znao je samo da je Mula Mustafa
nepoznate ustanove. naj~uveniji me|u dahijama, iako se okolo pri~alo
Mu~ila ga je ta ~udna rije~: Heterija koja se u da je bespravno prisvojio titulu Mule koju mu niko
razgovoru ~esto pominjala i {ta se sve iza te rije~i od pobo`nih i pravovjernih muslimana nikada nije
krije. Pa onda taj otmjeni Grk Riga od Fere za ni priznao. Mula Jusuf jedini je me|u dahijama
koga govore da je mason i da pjeva ode i himne znao te~no turski, ili se bar njemu tako ~inilo, pa
u slavu i ~ast Osmana Pazvan–Oglua u kojima mo}- mu je valjalo i vjerovati.
nog Fo~aka sa stolicom u Vidinu {to mu Bonapartini Kada je Aganlija, jo{ kao dje~ak, prvi put do{ao
oficiri utvr|uju grad, a on lije~i su{icu dugim i sa nekim br~anskim begovima i njihovim la|ama
napornim jahanjem – naziva sivim sokolom sna`nih punih suhih {ljiva i ov~ijih ko`a u beogradski liman,
krila pod kojima tutnje zemlje i drhte carevi. silno se za~udio i upla{io ljudi potpuno crne ko`e
^uo je, opet, da je i Pazvan-Oglu i sam mason, i kao d`am-papir bijelih zuba zavaljenih na min-
i to mnogo krupniji i ugla|eniji od Grka Rige i derluke Atlaginog hana na Limanu.
da ima mnogo ve}u i uticajniju Veliku lo`u u Vi-
dinu. Agnalija je znao za beogradsku lo`u "Al Ko~"
u Gornjem gradu, ali nije razumijevao njenu svrhu Tu na beogradskom Limanu, osim velikog hana
ni odnose izme|u Turaka, Srba, Grka i Sefarda na u koji su svra}ali trgovci iz Bosne i Posavine, bilo
tim ~udnim i nerazumljivim skupovima. Nije shva- je i nekoliko kafanica, a{~inica i bozad`inica koje
tao ni taj misteriozni ritual o kome je negdje ne{to su vi{e sli~ile na polegle potleu{ice po kojima se
na~uo, ni to me|usobno po{tivanje toliko razli~itih skupljaju karakond`ule, akrepi i pacovi, nego na
vjera i zakona kada je na drugoj strani od tolikih prostorije u kojima se sastaju ljudi da uz ~ibuke
janji~ara slu{ao da se sada vodi odlu~na bitka iz- ili nargile i kahvu divane raspredaju}i svoje ili tu|e
me|u polumjeseca i krsta i da ~ak, ako zatreba, brige i poslove.

384 385
Sve je to nekada bilo i novo, mo`da i lijepo,
ali otkako su po~eli neredi u pa{aluku i zavladala
op{ta nesigurnost za ljudski `ivot i za imovinu,
svi su digli ruke i od gradnje novog i odr`avanja
postoje}eg. Mislilo se: da izvu~em jo{ koju paru,
ako mo`e iz ovog i ovakvog kakvo je, ina~e ovoj
vladavini nije duga vijeka, pa da vidimo {ta }e
poslije biti i {ta nam dalje valja ~initi.
Cio kraj oko limana bio je pun svakojake truhle-
`i, zga`enih |eriza, otpadaka, smrada i {ugavih pa-
sa. Razvaljenim sokacima punim blata ili pra{ine
vukle su se svakojake protuhe pokupljene sa svih
krajeva velike carevine koja je po~ela da se kruni
i sluti svoje skoro raspadanje.
Bilo je po tim sokacima, prolazima i bud`acima
svakojakog Bo`ijeg naroda. Pored Srba i Turaka
bilo je Rumuna, Cigana, Arnauta, Ma|ara, ^erkeza
i nekog nakota koji je kazivao da se ovdje obreo
~ak iz daleke neke zemlje Buhare. Me|u tim svi-
jetom bilo je trgovaca, kirid`ija, preprodavaca, {e-
}erd`ija, hamala, lopova, janji~ara, dervi{a, pros-
jaka i svakojakih besposli~ara. Mogli su se ~uti
razni jezici, vidjeti svakakve no{nje, slu{ati sva-
kojake molitve i psovke. Nekoliko ispijenih i kao
vosak `utih do{ljaka iz nepoznate zemlje Buhare
vodili su po hanovima i ~ajd`inicama desetak od-
raslih dje~aka i nudili ih umjesto `ena za u`ivanje
i razne nje`nosti me|u mu{karcima, nastranim po-
sjetiocima limana. Bio je to unosan posao, do `ena
se te{ko dolazilo, radilo se kri{om, da`bine se nisu
pla}ale, a kome bi ih i platili kada je me|u hara~li-
jama bilo stalnih mu{terija za njihove dje~ake. Ni
janji~ari nisu bili ravnodu{ni prema ~arima tih mla-

387
di}a, pa su se s njima ~esto pri`enjivali, ~as pri- stvari za koje dotle nije znao i o kojima dotle nije
udavali, ili istovremeno i jedno i drugo, ve} prema slu{ao. Vidio je karavane kamila ~iji su goni~i bili
`eljama i ukusima. crni Arapi i te{ko se sporazumijevali sa doma}im
Ugledan i otmjeniji svijet nije ni navra}ao u svijetom nekim ~udnim rije~ima punim grlenih gla-
ovaj kraj bez nu`ne potrebe i ljute nevolje, kada sova. Vidio je i [vabe koje su bile sasvim druga~ije
bi trgovac morao nadgledati utovar ili istovar pris- obu~ene od doma}ih hri{}ana i muslimana. Vidio
pjele robe iz Posavine, Bosne ili Vla{ke i Moldavije. je i mnogo ve}e la|e od onih koje je on teglio uz
Na sokacima nije bilo `enske ~eljadi, osim pone- Savu. ^ak je u tome jadu i prljav{tini vidio nekog
ka stara Ciganka, prosjakinja ili gatara, naj~e{}e i posu|a, halata i dijelova namje{taja kakvih u nje-
jedno i drugo. govom Pale`u nije bilo.
Iz a{~inica se {irio za nenavikle neopisivo te`ak I, eto, poslije toliko godina, bje`e}i zajedno sa
miris u`eglog loja, a rojevi muha oko ~ejreka pe~ene svojim karda{ima prema Adakaleu i Vidinu, sjetio
bravetine bili bi dovoljni da prenesu epidemiju na se Aganlija tih Arapa sa beogradskog limana, nji-
nekoliko kontinenata i jo{ dva-tri arhipelaga. hove neobi~ne no{nje i grlenih glasova i ne slute}i
Pri~a se da je u tom stra{nom paklu ipak bila tada da }e koju godinu kasnije vidjeti u pa{inu
i jedna oaza raja. Bila je to visoka ku}a sa velikom konaku na gradu Kara Mustafu iste tamne puti u
ba{~om nekog age Misirlije, ali je i ku}a i ba{~a sli~noj, samo neuporedivo rasko{nijoj odje}i.
puna ru`a, katmera i zambaka bila za{ti}ena visokim Niko kao ta tamnoputa ljudina nije janji~are i
zidom i te{kim kapijama od urokljivih o~iju fukare dahije dovodio do luda~kog bijesa. Mr`nja prema
{to se oko nje vrzmala i badavad`isala. Misirlija njemu prevazilazila je ~ak i njihovu mr`nju prema
je ovamo doselio iz Ru{~uka da po{teno `ivi i da hri{}anima. Mula Mustafa je govorio da u mason-
se po{teno vlada, po{to je u mladosti mnoge kiri- skoj lo`i "Al Ko~" na Kalemegdanu Kara Mustafa
d`ije orobio i mnoge majke u crno zavio. Ovdje zajedno sa hri{}anima i sa sefardima kuje potajne
je bio bogat i vi|en starac koji gaji cvije}e i obija planove protiv janji~ara, mahom Bo{njaka, u beo-
d`amijske pragove. Tako je i tu jedinu oazu raja gradskom pa{aluku.
stvorio ~ovjek koji je ovamo do{ao pravo iz pakla. Kara Mustafa je bio ~udan i janji~arima potpuno
Ni u ostalim dijelovima grada nije bilo mnogo nerazuman ~ovjek. On je propovijedao slogu i sa-
bolje ni ~istije, ali je liman ipak bio kao kakav radnju izme|u pravovjernih i nevjernika ne prave}i
ogroman slivnik u koji kao da se slijeva sva prljav- neke velike razlike me|u njima. Govorilo se da je
{tina odozgo s grada na uzvi{ici. ro|en u nekoj zemlji Mesopotamiji za koju niko
Ne{to urednije i malo ~istije bilo je u Ataginom `ivi nije ni ~uo; i da u toj udaljenoj pokrajini oto-
hanu, ali ni Ataga ne bi ba{ imao razloga da turban manskog carstva rastu hurme i svakojake druge
nakrivi. Tu je Aganlija prvi put u `ivotu vidio mnoge vo}ke i poslastice; i da su stanovnici te Mesopo-

388 389
tamije krupni i jaki ljudi crne puti kao i ostali jedini uspravan direk turske vjere u ~itavoj carevini
Arapi; i da nisu svi poklonici Muhammedove vjere, Osmanliji. I, eto, tim Bo{njacima se najmanje vje-
nego da me|u njima ima i hri{}ana; i da neki vi|eniji ruje, pa ~ak i u Bosni veziri se vi{e uzdaju u Arnaute
i u~eniji hri{}ani iz Mesopotamije zauzimaju ~ak koje sa kraja svijeta dovla~e da ih ~uvaju i brane
i krupne polo`aje na samoj Visokoj porti. od samih Bo{njaka, ve}ih i pravovjernijih musli-
Mula Jusuf je ~esto pomi{ljao da je i sam taj mana od onih usred Stambola. U Stambolu je oja-
Kara Mustafa mo`da prikriveni hri{}anin, jer kako ~ala nevjerni~ka stranka, naro~ito nekakvi fanarioti,
bi se i za{to bi se tako zalagao za njihova prava i uvukla se do samog padi{ahovog divana da svojim
u pa{aluku i {to bi ga oni nazivali ni manje, ni novcem, savjetima i vje{tinom okrene carska kola
vi{e, nego svojom majkom. Sumnjive su im bile niza stranu. Donose se i spremaju se sve novi i
i te ~este posjete austrijskog generala iz Zemuna novi zloslutni fermani koji }e, `ivi bili pa vidjeli,
i uop{te to prijateljstvo sa Austrijancima koje se do}i glave i samom sultanu – poku{avao bi da
nije moglo sakriti, a Kara Mustafi, izgledalo je grmi i kune stari Fo~o, krezub i dotu~en sipnjom,
janji~arima, nije bilo ni stalo da ga prikriva. ali mu nije polazilo za rukom.
Janji~arima su bole o~i i mnoge novotarije koje Ku~uk Alija, koga su sveti ratovi protiv ne-
je po~eo da uvodi u konak. Sve im je to vi{e mirisalo vjernika i svetinje uop{te mnogo manje zaokupljali,
na obi~aje nevjernika, nego na adete pravovjernika. odobravao je skoro nevoljno pobo`nu zabirnutost
Pa kad je sve to tako zar nije bolje {to prije ga Fo~inu i Mula Jusufovu, ali su sve njegove misli
poslati dragom Bogu na istinu, nego ga ostaviti i namjere bile upravljene prema plja~ki, nasilju i
da i dalje ide grije{nim putevima koje je sam oda- ratnom plijenu. Dok bi Mula Jusuf grdio i psovao
brao. Dragi Allah je i onako najpravedniji i naj- nevaljalce u Stambolu, Ku~uk Alija je sanjario kako
milostiviji, pa neka mu njegov nepogrje{ivi sud bi to bilo lijepo da ba{ on na ~elu nekakve velike
odredi bilo vje~itu vatru i oganj u d`ehennemu, vojske upadne u taj Stambol i da ga kazni i oglobi
bilo bla`enstva d`enneta sa prelijepim djevicama, kako jedino to on zna i umije. Pritajeno, dodu{e,
baklavama, pilavima, kadaifima, gurabijama, cvjet- u toj zami{ljenoj ordiji nije vidio pored sebe ni
nim perivojima, rajskim pticama i poto~i}ima u starog Fo~u, ni Mula Jusufa, pogotovu Aganliju.
kojima mjesto vode proti~u boza, limunada, slatko Sve to blago i ta ~udesa bilo bi samo njegovo i
i kiselo mlijeko i sve to oba{ka. ni~ije vi{e. Sve te lijepe \ur|ijanke, o kojima se
Stari Fo~o, oronuo od pi}a i svakojakih poroka pri~e pri~aju i pjesme pjevaju u carskim i veziriskim
{to je zaradio u mladosti potucaju}i se i ratuju}i, haremima, pripale bi njemu. Bile bi njegove i Grki-
tvrdio je neprestano da su svi redom izdali din i nje dovedene sa Kibrisa, ili iz Moreje. I Jevrejke
vjeru Muhammedovu, da su poprimili adete i na~ine o ~ijoj se ljepoti i vatrenosti ~udesa pri~aju. I Jer-
nevjernika, i da su jo{ samo ostali Bo{njaci kao menke… Dalje nije umio da nabraja, i bilo mu je `ao.

390 391
A tek carske i vezirske hazne i saraji puni zlata Mula Jusuf je odavno bolovao od jedne sra-
i dragoga kamenja! motne bolesti koju su odnekud nazvali frenta po
Kada se on, niko i ni{ta, mali rastom, nikakvog Francuzima. Nai{ao je na jednu sredovje~nu Ci-
porijekla, ne zna mu se ni otac ni majka, bez {kole ganku jo{ dok je bio sasvim mlad i tek stupio u
i zanata za ovako kratko vrijeme toliko naplja~kao, janji~arski od`ak kao jamak i od nje dobio tu opaku
koliko li su tek prigrabili oni {to su {kole u~ili i boljku. Bilo je to u Taslid`i, gdje je nekada bilo
{to poti~u od slavnih i bogatih porodica pri ~ijem mnogo Cigana i gdje se do njihovih `ena prili~no
se pomenu iz po{tovanja na noge ustaje. lahko i za malu naknadu dolazilo. Mlad a i ne-
Kada bi sve to bilo njegovo: te silne la|e, ti upu}en, bolest je dugo krio i ne znaju}i da je sada
basnoslovni saraji, arapski atovi, }upovi dukata i i on sam dalje {iri. Kada je po~eo da se lije~i i
zumurluka – i sam halifa pravovjernih i sve njegove onako je bilo kasno, tako da mu svi ti otrovni
hod`e i had`ije mogle bi slobodno i da se pokrste hapovi koje je gutao, pakleni mehlemi kojima se
i da u kalu|ere i popove odu, ako ih srce kojim mazao i trave koje je pio nisu trajnije pomagali.
slu~ajem tamo potegne. Ne daje Ku~uk Alija pet Vidari koji su Mula Jusufa lije~ili, uzalud su
para za ta Mula Jusufova prenemaganja i strahova- ga uvjeravali da }e bolest po}i nabolje, ili da }e
nja za vjeru i njezine svetinje, pogotovu kada zna se bar smiriti.
da je i Mula Jusuf niko i ni{ta, da je i njegov nauk U privi|enjima koja su ga sve ~e{}e spopadala
tanak i neprovjeren i da se i on za kratko vrijeme
pojavljivale su se u`asne strahote pakla i svega
svoga janji~arstva i dahiluka lijepog blaga dograbio,
nikada valjano ne rade}i, a jo{ manje ~estito ratuju}i {to u tom strahovitom ognju ~eka grije{nike.
i ga}e krvave}i. I njega su mnogo vi{e privla~ili Privi|ale su mu se ogromne a`dahe sa desetine
teferi~i i ak{amluci na Bulbulderu, ili derneci na noga u kand`ama i plamenom u ~eljustima punim
Dor}olu, rospije, rakija, mezetluci i daire, nego {upljih otrovnih zuba naseljenih otrovnim zmijama
}itabi, molitva, ramazan i ostala bogougodna djela. i svakojakom poganom gamadi. Privi|ali su mu
Kao {to se stari Fo~o samo svojim poodmaklim se i neki troglavi pijetlovi veliki kao bravi, duge
godinama nametnuo za vo|u, tako se i Mula Jusuf bijele dlake oprljene plamenom, i pti~urine sa dje-
svojim pri~ama o ~istoti vjere i znanjem turskog ~ijom glavom koje su umjesto krila imale buktinje;
jezika predstavljao kao smjerni bogougodnik, ~uvar i veliki smrdljivi mravi dugi po nekoliko ar{ina
i tuma~ Poslanikovih oporuka. Za neuke balije Mula svijetlozeleni i glatki kao led; i kand`e stra{nih
Jusuf mogao je ne{to i predstavljati, ali za svakog spodoba nalik na ba~ve sa izdu`enim licima kao
pravog i ~estitog vjernika bio je napast i zbog svojih zurle i dugim bradama o{trijim od sablje; i neke
poroka i zbog svoje osude tih istih poroka kada jako dlakave `ene bez usta, u{iju, i ostalih otvora
su ih ~inili drugi. na tijelu koje su se bestidno pona{ale, i{le ~etvo-

392 393
rono{ke, a iz prsiju im tekli potoci usijanog otrova
nalik na prljavo i gusto mlijeko.
Prilikom tih privi|anja Mula Jusufa bi oblivao
hladan znoj otu`nog vonja i on bi gr~io i opu{tao
udove kao da se brani, kao da poku{ava da pobjegne,
ali ne mo`e, kao da ho}e da se sakrije, ali nema
gdje, zemlja tvrda, a nebo visoko, ali nema vi{e
ni neba, ni zemlje – sve je vatra i nebo i zemlja
i voda, gori i sve se pribli`ava njemu i ve} zahvata
pe{eve njegove anterije i nogavice {alvara, pucketa
i ho}e da ga pretvori u `ivu buktinju.
Kada bi muke malo popustile i kada bi se po-
lahko vra}ao svijesti nemu{to bi ivicom suhih i
iskrivljenih usta nastavljao ko zna koliko puta zapo-
~ete molitve, sure i dove koje bi mogle da ga od
napasti i vatre odbrane, ali bez smisla jasnog zna-
~enja i redoslijeda.
Strah od neumitne smrti i neizbje`nih samrt-
ni~kih patnji na onome svijetu sve ~e{}e i ja~e je
opsjedao i mu~io njegov nejaki i blago pomu}eni um.
I na ovome putovanju prema Adakaleu i dalje
Vidinu dva puta se Mula Jusufu privi|alo, pa su
mu karda{i, prije svih Aganlija, palili anduz pod
nosom i polijevali ga hladnom dunavskom vodom
ne bi li mu olak{ali muke i {to prije ga vratili
svijesti.
Kada ne bi pomagao vesla~ima da jo{ prije ak{a-
ma stignu na Adakale, ili Mula Jusufu da se br`e
osvijesti, Aganlija se povla~io na usamljeno mjesto
na krmi la|e i predavao se uspomenama kao da
je odnekud slutio da mu je ovo posljednje putovanje.
Sje}ao se Pale`a, {ljivika i ono nekoliko ma-
lehnih ra{trkanih ku}a koje je poznavao i u koje

394
bi zalazio da ne{to pomogne ili uradi za mali ajluk brzom usponu i naglom napredovanju do starje{ine,
i za tanku fajdu, ili da na svadbama i drugim slav- ~ak i do dahije.
ljima pored bogate trpeze i dobrog vina zapjeva Rova{ni i skloni pi}u i besposli~arenju ajani
koliko ga grlo nosi. su ga sa sobom vukli da ih zabavlja, da im pjeva,
Bio se ve} uveliko pro~uo kao dobar pjeva~ i i u saz udara.
svira~ pa su ga sve ~e{}e pozivali i u okolna sela Tako je, eto, Aganlija skoro neprimjetno i ne-
da ih razveseli, kada u Pale` bahnu{e neki ajani i obja{njivo u onom mete`u i dugim pijankama po-
biv{i kapetani iz Zvornika {to su morali bje`ati iz stao neodvojivi dio najodabranijeg i naju`eg ja-
bosanskog vilajeta zbog strogosti tamo{njeg vezira nji~arskog kruga, koji se uskoro bez njega nije mo-
i nagovori{e Aganliju da se upi{e u janji~arski od`ak. gao ni zamisliti.
Prije prelaska bosanskih ajana u beogradski pa- Aganlija je znao i skupljao mnogo bezobraznih
{aluk, u Pale`u se uglavnom `ivjelo i mirno i spo- {ala i pitalica, a junaci tih {ala bili su mahom poslovi
kojno. Ali, ubrzo po njihovom dolasku prilike se izme|u Ciganina i Ciganke, izme|u hod`e i ho-
naglo po~e{e mijenjati i odnosi me|u ljudima mu- d`inice, popa i popadije, kalu|era i koze.
titi. Vjerovatno da je u povijesti i prije njega bilo
Navikli na surovost, kavgu i nasilje svake vrste, veseljaka, pjeva~a i zabavlja~a koji su i jo{ dalje
i vi{e dogurali uz ljude na vlasti, pa su tako i oni
bosanski ajani oslobo|eni straha i obraza udari{e na neki na~in postali vlast.
po vilajetu poreze, globe i svakojake namete iza-
zivaju}i kod svijeta istovremeno i veliki strah, ali Ne{to kasnije su Aganliju od ajana preuzeli stari
i prikriveni gnjev. Fo~o i Ku~uk Alija, po{to im je ve} dodijao i do-
zlogrdio Alija Gu{anac, dobar pjeva~, ali i velika
Kao da su bili odavno zaboravili kako su `estoko prznica, inad`ija i tvrdica.
i krvavo platili svoje postupke skupljaju}i po Sara- Pred starim Fo~om su novi janji~ari i zakletvu
jevu i Tuzli janji~arske buljuke, ajani i propali kape- polo`ili. Do{ao je u Pale` da susretne neke svoje
tani nastavi{e svoj opaki zanat i u Srbiji. stare poznanike Bo{njake.
Aganlija je, dodu{e, nekoliko puta poku{avao Aganlija se i sada sje}a odlomaka te zakletve
da im se isprije~i i suprotstavi uzimaju}i u za{titu koju su novi janji~ari rije~ po rije~ ponavljali za
ponekog doma}ina i poznanika, ali ubrzo shvati starcem Fo~om. Bilo mu je sve to pomalo sada
da tako sam sebi radi o glavi i silno se upla{i, pa smije{no na ovoj ukletoj la|i sa tri bespomo}na
di`e ruke od svega i predade se pi}u, pjesmi i bjegunca i nekoliko vjernih momaka za koje se
orgijama. ipak ne bi zakleo da ih u te{kom trenutku na Bo`iju
Ni znanje, ni juna{tvo, ni surovost nisu imali milost ne}e ostaviti. Skoro nesvjesno po~eo je po-
nikakvog zna~ajnog udjela u njegovom docnijem luglasno da ponavlja rije~i zakletve: "O janji~ari,

396 397
vi dobro znate da je ~ovjek do{ao na ovaj svijet na kraju dogura do jednog od ~etvorice dahija u
da svojim djelima zaslu`i onaj drugi `ivot. Dobro beogradskom pa{aluku.
znate jer vas od malih noga pou~avaju da niko Istini za volju i on je nekoliko puta okrvavio
lak{e ni jeftinije ne zaslu`i d`ennet od onih koji ruke nad nevinom ~eljadi, ali se tje{io da je na
u ratu padnu od nevjerni~ke ruke. U ratu poginuli neki na~in morao opravdati povjerenje koje su mu
{ehidi za nagradu u raj odlaze odmah, ne ~ekaju}i ukazivali stariji i tako samome sebi pomo}i da iz
sudnji dan, jer su njihovi grijesi njihovom smr}u Pale`a pre|e u od`ak na beogradskoj tabiji.
opro{teni i milostivi Allah ne tra`i da za njih pola`u U beogradskom od`aku pre`ivio je svoje naj-
ra~une! U bitkama su cijelog dana otvorena rajska ljep{e dane sa janji~arima Bo{njacima i krd`alijama
vrata i svakome od vas slobodno je da u|e kroz iz isto~ne Rumelije. U Beogradu je upoznao mnoge
njih, ako mu Allah bude milostiv i dade mu zvanje nove ljude s kojima je iz no}i u no} drugovao:
{ehida!… Prvo sebi, pa onda i vama, od Boga molim Dervi{ agu Muzaferiju, deli Kadriju Arnautina, Mu-
da se vi{e ne vratimo iz boja, ve} da se na{e du{e, stafu ba{u Vidinliju, Kondu Krd`aliju, Tokad`iju
ako je to mogu}e i imadnemo sre}e, jo{ danas na|u Valjevca, odoba{u Dumana Budimliju, Adem ~au{a
u d`ennetu za junake vjere… Kome Allah ne udijeli Potura, Petra Tataroglua i mnoge druge. I{li bi sa
svoju milost i ostavi ga u `ivotu, zna~i da taj nije teferi~a na teferi~, iz lova u lov i sa pijanke na
ni zaslu`io njegovu milost, a takav nije vi{e potre- pijanku. Aganlija nije znao ko sve to pla}a, iako
ban ni janji~arskom od`aku!… Stoga, svaki koji je slutio da iza svih tih obijesti ima ne~ijeg znoja,
se iz boja vrati bi}e isklju~en iz od`aka i protjeran te{ke te`a~ke muke i rumene krvi. Mislio je da su
iz janji~arskih redova da uzme preslicu i da sa pjeva~i i zabavlja~i Bogom dani ljudi i da oni nikada
babama vunu prede… Kao i uvijek, naravno, da i ni pred kim ne~e odgovarati. Njihovo je da uvesele
}e biti izuzeti osvjedo~ene gazije, koji bar jednu i raspolo`e one koji vladaju i da se, ako ti propadnu,
neprijateljsku glavu donesu ili te{kih rana dopadnu! ponude novim vlastima i gospodarima.
Dovi|enja u d`ennetu! Allah, je Allah, jek dur Al- Ali, Aganlija nije bio samo pjeva~ i zabavlja~,
lah!…" Ratni pokli~ na kraju zakletve ponavljali on je bio u isto vrijeme i vlast, najvi{a vlast, vlast
su nekoliko puta sve br`e i silovitije dok Fo~o ne koja je propadala i nije bilo druge da joj se ne-
dade znak da prestanu i da u d`ematu klanjaju ka`njeno ponudi, nego je morao sa svojim jaranima
namaz. bje`ati negdje dalje u bijeli svijet, gdje ga niko ne
U kratkoj obuci koju je Aganlija poslije pro{ao, poznaje i gdje nikome ne}e ra~une polagati.
nau~io je da na ~elu svih janji~ara stoji krkbin Uto se pred dahijama pojavi Adakale.
kolaga i da je njegovo sjedi{te u glavnom janji~ar- Ve} se hvatao mrak, tako da je ostrvo izgledalo
skom od`aku u Stambolu. Brzo je napredovao od skoro nestvarno lebde}i izme|u dvije tame, tame
jamaka do odoba{e, sahand`iba{e i ~orbad`ije, da vode i tame nebe.

398 399
Iza pocrnjelih kro{anja drve}a nazirao se bedem vratiti sa krivog na pravi put i opet slu`iti svog
i po koji dimnjak i krov. Jedina svijetla vertikala cara kako on bude `elio i nare|ivao.
u predjelu bila je oniska bijelo okre~ena munara Jutros se Red`epaga naglo predomislio. Zar ih
iza zidina. nije bolje jednostavno izru~iti, nego ih nagovarati
Nebom su se tiho ogla{avale prve zvijezde kao da se predaju?! Njegovi poku{aji da ih nagovori
prijatni dje~iji glasovi. da se predaju mogu ili propasti ili ne doprijeti ni
Red`epaga, komandant tvr|ave i malog garni- do ~ijih u{iju. To ne bi koristilo njegovoj namjeri
zona na Adakaleu, bio je ve} ju~e obavije{ten o da se pred carem {to prije opere i opravda. Ako
dolasku dahija. Izvjestio ga je Dizdar iz Golupca ih izru~i, ~u}e se i razumje}e se kao izraz vjernosti
po jednom povjerljivom ~ovjeku. Red`epaga je tako halifu i domu Osmanlija njihovog odanog koman-
imao dovoljno vremena da ~itavu no} i jedan dan danta.
razmi{lja {to mu valja u ovom trenutku preduzimati Odlu~io je zato da dahije lijepo primi i ugosti
i ~initi. kako ne bi izazvao ni tra~ak sumnje u svoje namjere
Vezivalo ga je prijateljstvo sa dahijama, dijelio i staro prijateljstvo prema njima. O svemu je ve}
je njihovo mi{ljenje, pred njima istupao kao od- bio obavijestio i ustanike s onu stranu Dunava.
metnik od cara i Stambola kolebaju}i se jo{ izme|u ^im je ugledao svjetiljke na dahijskim la|ama,
Beograda i Vidina, izme|u dahija i Pazvan-Oglua, Red`epaga si|e s kule i sa trojicom svojih momaka
ali nikako izme|u njih s jedne, i Stambola s druge ode prema malom pristani{tu okrenutom moldav-
strane. Pomi{ljao je i o nekoj svojoj samostalnosti skoj obali. U ti{ini nad rijekom ve} su se razaznavali
pod labavim pokroviteljstvom Vidina, ali kada je glasovi dahija i njihove pratnje.
saznao {ta se dogodilo sa dahijama u Beogradu, La|e su pristajale.
osjetio je veliki strah od kazne koja bi i njega
mogla sna}i od Sultana i njegove sile, pa je odmah Red`epaga podi`e obje ruke i viknu dobrodo{li-
po~eo kovati plan kako da se najbolje izvu~e iz cu putnicima: "Ho{ geldn! Ho{ geldn, arkada{lar!"
~uda koje ga je iznenada sna{lo. – "Sefa geldn, sefa geldn, arkada{lar!" – odgo-
Pomi{ljao je da nagovara dahije da se pokaju vori{e prispjeli putnici. Na kopno prvi kro~i stari
i carskoj vlasti predaju, a carska vlast je i milostiva Mehmed aga Fo~o. Za njim sa la|e si|o{e Mula
i razlo`na pa }e njihovo pokajanje prihvatiti i kaznu Jusuf, Ku~uk Alija i Aganlija, posljednji.
im ubla`iti, ili ih sasvim osloboditi. Oni su se na Po{to stari Fo~o nazva selam Red`epagi i nje-
kraju krajeva borili za din i tursku vjeru kako su govoj pratnji, srda~no se izgrli{e i izljubi{e. Fo~o
najbolje znali i umjeli i, ako su ponekad i grije{ili je bio visok i ko{~at starac, ali se izgubi u zagrljaju
i pretjerivali, neka se na|e malo nade, milosti i Red`epaginom, vi{em od njega za glavu i mnogo
razumijevanja kod Svijetlog Padi{aha, i oni }e se krupnijem.

400 401
Red`epagin maternji jezik bio je rumunski, ali {ahovu vojsku preko no}i nestade zajedno sa nov-
je pored rumunskog dobro govorio i turski i gr~ki. cem, kao da je u zemlju propao. Red`epagi ne bi
Srpski je ne{to natucao, tako da je slo`enije misli druge, nego da nakon izvjesnog vremena ode u
kazivao na turskom, a Mula Jusuf bi ostalim da- Aksarajski janji~arski od`ak i tamo stupi u bek-
hijama prevodio. ta{ijski dervi{ki red.
Red`epagin otac bio je Rumun iz veoma ugledne U dervi{ku tekiju uveo ga je ugledni bekta{ijski
hri{}anske ku}e koja je odr`avala bliske veze sa {eih Tahir Dede Afgan. On mu je docnije svojim
rumunskim plemstvom fanariotskog porijekla kne- vezama me|u dervi{ima u Stambolu dosta pomogao
`evima Kuzama i Kantakuzenima. Otac mu je umro u njegovom blagom usponu i napredovanju.
mlad, a majka mu se ubrzo preudala u Rumeliju Tahir Dede Afgan bio je veliki vjerski fanatik
za jednog bogatog Tur~ina koji je dolazio u Vla{ku i mnogo vi{e pa`nje posve}ivao je biv{im hri{}ani-
i u Moldaviju ~esto trgova~kim poslovima. Kao ma preobra}enim u islam u prvom koljenu ili ne-
mladi}, po{to je prethodno pre{ao na islam, stupio posredno, nego muslimanima ~ija je loza bila du-
je u Tatar Pazard`iku u janji~arski od`ak kao mlad ga~ka i koji ne pamte kada su njihovi preci postali
jamak. muslimani. ^inilo mu se da mora mnogo vi{e vre-
Proveo je kratko vrijeme u Stambolu, zatim u mena pro}i i mnogo vi{e pa`nje posvetiti da se
Anadoliji i u~estvovao je u nekoliko krvavih gu- hri{}anski duh i obi~aji potpuno izbri{u iz svijesti
{enja pobuna arapskih beduinskih plemena u Siriji novih potur~enjaka. Smatrao je da ~ini najbogou-
i isto~noj Palestini. Neredovno je napredovao i za- godnije djelo ako ne `ali vremena ni truda da uporno
ostajao je u usponu za svojim vr{njacima. Jedan i kad god mu se uka`e za to prilika potire u njihovim
od razloga za to svakako je bila lahko uo~ljiva du{ama makar nevidljive i drugom svijetu neuo~-
razlika i nesrazmjera izme|u njegovog krupnog sta- ljive slojeve hri{}anskog nauka. Pomagao im je
sa i naizgled velike snage s jedne, i istovremeno na sve na~ine, nadziravao njihov vjerski `ivot i
grdnog kukavi~luka, s druge strane. Vojne i osva- obavljanje vjerskih du`nosti, hvalio njihove pos-
janja manje su ga privla~ile od gu{enja buna i obra- tupke kod mo}nih ljudi i strepio da se ne pokaju,
~una sa slabo naoru`anim, ili ~ak golorukim bun- ili da ne uvide kako prelaskom u islam nisu dobili
tovnicima. Tako je postupao kad god je mogao i ono i onoliko koliko su o~ekivali.
po cijenu manjeg ratnog plijena, br`eg napredo- Tahir Dede Afgan osjetio je to jo{ dok je bio
vanja i svakojake druge plja~ke i nasilja. Klima, u prizrenskom vilajetu kada je obilazio Gorane na
naro~ito suh pustinjski vazduh u Siriji, nije mu [ar-planini i neka arnautska plemena u okolini \a-
prijala, pa odlu~i da napusti janji~arski od`ak i kovice. Mnogi potur~enjaci ne samo da se nisu
pre|e u Perziju, da stupi u {ahovu vojsku u Isfahanu. strogo dr`ali muslimanskih vjerskih zakona, nego
Jermenina koji je potajno skupljao pla}enike za su kri{om u ku}ama zadr`ali mnoga hri{}anska

402 403
znamenja i mnoge hri{}anske obi~aje i praznike. Red`epaga se trudio da se i on istakne kao fa-
Nikada nisu prekidali veze, ~ak ni rodbinske odnose natik, pa je prema hri{}anima postupao surovo i
sa plemenicima koji su ostali u staroj vjeri. Pre- bezobzirno {to mu je podizalo ugled kod Tahir
laskom u novu vjeru nisu prestali biti solidarni sa Dede. To je Red`epagi pomoglo da pre|e u Stam-
nevjernicima kao zemljacima, prijateljima, kom{i- bol. Tamo je uskoro postao redovan posjetilac sum-
jama i bliskim ro|acima. U tome je Tahir Dede njivih ~ajd`inica u prljavom i ru`nom dijelu Stam-
Afgan vidio veliku opasnost, jer je njegov svijet bola, u Tophani, gdje je malo pomalo sa alkohola
bio podijeljen kao sabljom presje~en: na musli- prelazio na droge. Uzimao je nargile sa poja~anim
mane, i na one koji to nisu. Veliki i neprobojni dodatkom droga i padao u prijatno stanje obamrlosti
zid dijeli ta dva svijeta i izme|u njih nema i ne i uko~enosti predaju}i se nerazgovijetnim, ali li-
smije biti nikakvog razumijevanja, trpeljivosti i pri- jepim snovima. Po tim ~ajd`inicama skupljalo se
bli`avanja. Nije priznavao ni rase, ni narode, ni dosta krupnih janji~ara, i ljudi koji su vi{e bili
plemena. Nije bio zadovoljan {to halif pravovjernih naklonjeni milovanju sa mu{karcima, nego odno-
ima samo vrhovnu vlast nad muslimanima ma gdje sima sa `enama. I Red`epaga je odavno imao tu
sklonost ste~enu prvo me|u Arapima, poslije me|u
oni `ivjeli na svijetu nego je sanjario o zajedni~koj
Grcima, pa su mu dani provedeni u Tophani ostali
dr`avi svih pravovjernih, ujedinjenih i pod svje- u najprijatnijoj uspomeni. Tu je upoznao i mnoge
tovnom vla{}u. Male islamske zemlje i emirati izlo- fine i ugla|ene Stambolije ~uvene po svome obra-
`eni su, po njegovom mi{ljenju, neprekidnoj opas- zovanju, manirima i porocima. Me|u njima bilo
nosti od prepredenih nevjernika od kojih se sami je bogatih posjednika, visokih ~inovnika, vje{tih
ne mogu i ne umiju odbraniti. Treba ih zato stalno trgovaca i pjesnika. Ti pjesnici bi u odre|enim ve~e-
dr`ati na oku da im se u slu~aju opasnosti pritekne rima uz nargile i zeleni ~aj sa Magreba recitovali
u pomo}, ali bolje bi ih bilo odmah natjerati da stihove posve}ene svojim dilberima, ili mladi}ima
svoje granice utope u jedinstvenu i veliku carevinu koji su bili uzor i oli~enje njihove ljubavi, ~e`nje
pravovjernih nad kojom nikada ne bi sunce zalazilo. i pohote.
U~io je da musliman ima samo tri du`nosti: Gonjenja koja je s vremena na vrijeme predu-
potpunu pokornost Bo`ijoj volji, molitvu, rad i rat. zimao stambolski valija da bi rastjerao ova gnijezda
Vrijeme koje ne provede na molitvi treba provesti grijeha bila su uzaludna po{to su svi karakoli odavna
na radu, a vrijeme koje ne provede na radu treba bili podmi}eni i tako od goni~a pretvoreni u sau~es-
posvetiti svome oru`ju. Govorio je da se u vjeru nike.
uvuklo mnogo nevjerni~kog uticaja i da se vjera U ~ajd`inicama na Tophani po~eo je, ustvari,
mora o~istiti i vratiti na u~enje kakvo je imala u uspon Red`epagin. Preko intimnih odnosa sa ne-
doba ~etvorice prvih halifa. kolicinom uticajnih ljudi otvorio se put njegovom

404 405
napredovanju. Postao je u glavnom janji~arskom mje{taju, vrtovima i {adrvanima vi{e sli~io na sul-
od`aku pomo}nik komandanta intendenture, odno- tanske saraje, nego na konak jednog udaljenog pa{a-
sno odjeljenja ratnog plijena, a poslije je bilo sve luka. I sam Pazvan-Oglu okru`en svitom svojih
lak{e, uspje{nije i beri}etnije. zemljaka Bo{njaka i grupom savjetnika Bonapar-
Sve mu je nestvarnije i smje{nije bilo propo- tinih oficira ostavio je dubok utisak na Red`epagu.
vjedanje Tahir Dede o svijetu koji je kao sabljom Osman pa{a ga je primio u prostranoj i svijetloj
podijeljen kad je i u vrlini i u poroku kome se od`akliji ukra{enoj skupocjenim oru`jem po zido-
ve} uveliko predaje i u`iva najlak{e na}i ujedinjene vima i persijskim }ilimima po podu. Od mermernog
ljude razli~itih rasa, vjera, porijekla i godina. Turci, od`aka i na jednu i na drugu stranu ivicom velike
Grci, \ur|ijanci, Arapi i Jermeni sa kojima je pro- od`aklije pru`ali su se minderluci zastrti tamno
vodio no}i u milovanjima bili su mu mnogo bli`i, zelenom ~ohom bogato izvezenom zlatom po ska-
razumljiviji i dra`i od zatucanih dervi{a {to su ogo- darskom uzoru. Jedna strana odaje bila je sva u
lili `ivot i sveli ga na puko odre|ivanje nekakvog staklu sa vratima na sredini kroz koja se izlazilo
pravog i `igosanja nekakvog krivog puta. ^inilo
mu se da samo vrhovi i dno dru{tva znaju {ta rade u vrt.
i da svi ostali izme|u te dvije sorte podlije`u fa- Pazvan-Oglu bio je ~ovjek omanjeg rasta, ali
natizovanju, lahkovjernosti i strpljivom ropskom skladno gra|en tako da se ~inio mnogo vi{i i krup-
~ekanju da se stanje pobolj{a i da se stvari srede niji, nego {to je stvarno bio, blijedog lica uokvirenog
bilo na ovom gorem, bilo na onom drugom, boljem ri|om njegovanom bradom i o~iju svjetlucavih i
svijetu. vla`nih od vatre kojom ga je mu~ila i iscrpljivala
Poslije jedne ve}e pronevjere u glavnom janji- njegova opaka su{ica.
~arskom od`aku u koju je bio umije{an i on, i Za ru~kom na kome ga je zadr`ao, Red`epaga
koja umalo nije bila otkrivena, Red`epaga je morao se silno iznenadio kad je vidio da se u konaku
oti}i iz Stambola i pre}i u Kazanlik da tamo sa~eka objeduje "a la franga" za stolom pokrivenim velikim
svoju dalju sudbinu. bijelim ~ar{afom i sa stolicama sa strane, a ne "a
Me|utim, nije bilo tako vru}e i opasno kao {to la turka" sa sofrom i na {iltama. U razgovorima
je njemu izgledalo, ili bar koliko se on bio upla{io, za vrijeme ru~ka pri~alo se o Bonoparti, o prilikama
pa mu uskoro prijatelji izradi{e mjesto komandanta u turskom carstvu, o tajnom buntovnom udru`enju
tvr|ave i garnizona na Adakaleu. "Heteriji" i o pjesniku Rigi od Fere, odnosno Rigas
Na putu za Adakale zadr`ao se nekoliko dana Fereos Konstandinos Andonios Kirizija, koga je
u Vidinu i tu bio primljen kod ~uvenog Osman Pazvan-Oglu upoznao dok je jo{ bio u slu`bi kod
pa{e Pazvan-Oglua. Silno ga je zbunilo bogato ure- rumunskog vojvode i za koga je imao samo naj-
|enje pa{inog konaka koji je po prostranstvu, na- ljep{e rije~i, {to je govorilo o njihovom me|usob-

406 407
nom dubokom po{tovanju i dugogodi{njem prija- Aganlija je prvi put bio ovdje, pa zamoli do-
teljstvu. ma}ina, da ne prijanjaju odmah za jelo i pi}e, nego
Godinama je Red`epaga odr`avao svoje tajne da malo prohodaju i protegnu noge utrnule od duga
veze sa Vidinom vje{to kriju}i pred Pazvan-Ogluom sjedenja na la|i. Zamoli ga da razgledaju Adu,
svoje veze sa Stambolom. I ko zna koliko bi to njenu tvr|avu, i malu ali bogatu ~ar{iju. Aganlijin
trajalo i kako bi se sve svr{ilo da nije do{lo do prijedlog Ku~uk Alija jedva do~eka, a ni ostali se
iznenadne propasti beogradskih dahija i sloma od- ne usprotivi{e.
metni~kih namjera i planova. Napolju je bila svijetla i topla rana no}.
Sada je valjalo raditi brzo i djelom pokazati Dok su i{li prema d`amiji stari Fo~o im je pri~ao
svoju privr`enost i odanost Visokoj porti, a istovre- o svom prvom kratkom boravku na Adakaleu.
meno i bezdu{nost i bezobzirnost prema njenim Bilo je to ravno prije osamnaest godina: 1196.
protivnicima, buntovnicima i neprijateljima. Ako godine, po Hid`ri, ili 1782. po hri{}anskom ra~unu.
bi ubijanje prepustio srpskim ustanicima ispao bi, Odmah po hvatanju i smrti ~uvene sarajevske bra}e
~inilo mu se, nekako ~istiji i mirniji pred samim i odmetnika Mori}a u @utoj tabiji iz Sarajeva ute~e
sobom. To su, na kraju krajeva njihovi stari ra~uni, i njihov jaran odoba{a Halil Potur sa nekoliko nji-
a njegovo je da iz tih ra~una izvu~e {to vi{e koristi hovih prista{a u beogradski pa{aluk.
i nagrade za sebe.
Bo{njaci razvi{e svoje bajrake u selu Mad`aru
Idu}i sa dahijama prema gostinskoj ku}i, musa- kod Beograda i skupi{e u okolini nekoliko stotina
firhani na drugoj obali ostrva, Red`epaga je tope}i janji~ara. Ubrzo se `estoko osili{e i krenu{e u sva-
se od doma}inske ljubaznosti istovremeno pomi- kojake zulume ne samo prema hri{}anima, nego
{ljao da mu je samo provi|enje poslalo ove nezvane po~e{e i muslimane kinjiti i od njih uzimati sva-
goste, ina~e njegove stare prijatelje, da njihovim kojake namete i globe. Malo prijetnjom, malo mi-
`ivotima u ovom mutnom vremenu i zemanu opere tom pridobi{e i beogradskog muftiju i janji~arskog
svaku sumnju koja bi mogla pasti na njega. zapovjednika Osmanagu, tako da nikakve `albe ni
Momcima koji su pratili dahije, Red`epaga je muslimanske, a kamoli hri{}anske nisu pomagale.
odredio konak na donjem kraju ostrva u jednoj Pa{a je o tome ne{to i znao, a za ne{to se pravio
prostranoj ku}i daleko od musafirhane. i da ne zna.
Po{to su uzeli abdest i zajedni~ki klanjali ak{am Kada odoba{a Halil di`e ustanak i htjede da
predvo|eni Mula Jusufom u molitvi, dahije i njihov svrgne beogradskog pa{u i sebe proglasi za muha-
doma}in pre|o{e u drugu odaju u kojoj je bila fiza spremi se had`i-Mosto da mu odgovori i sa
prostrta bogata sofra. deli Ahmedom i Ze}om po~e skupljati vojsku na
Potura. Oni krenu prema Beogradu i strahovito po-
tuku odoba{u Halila i njegove prista{e. Halil po-

408 409
bje`e, ali ga brzo uhvati{e blizu Majdanpeka, po- na drugu munara bez d`amije. Mislili su, valjda,
sjeko{e i njegovu glavu pokloni{e beogradskom ako su na zidine koje su im ostale od hri{}ana
pa{i. Tada bi udavljeno desetorica njihovih jamaka, dodali svoje pa im to dobro slu`i, za{to na bogo-
a muftija i Osmanaga odo{e u progonstvo. Svaki molju koju su gradili neprijatelji njihove vjere ne
vojnik na had`i-Mostinoj strani dobi petnaest gro{a, bi dodali dio svoje bogomolje, pa }e bogomolja
a pa{a je o~ekivao veliko priznanje i nagradu od opet slu`iti njihovoj vjeri. Nikad se ne zna koliko
Stambola. }e se ko odr`ati i ostati, pa nije uputno ni bacati
Mene odredi{e, nastavi Fo~o da sa ~etvoricom se u velike tro{kove i gradnje koje lahko mogu
momaka sprovedem muftiju i Osmanagu na Ada- sutra drugome biti od koristi, a njima samo pusta
kale. Bilo je hladno, Ramazan i na Adakale sti- {teta i zijan.
gosmo prvi dan Bajrama. Du}ani su bili zatvoreni, D`amija je izme|u dvije molitve bila pusta.
svijet se zavukao u ku}e i ja ni{ta ~estito ne vidjeh, Red`epaga je na to pomi{ljao jo{ prije polaska u
a valjalo je {to prije grabiti natrag ku}i uz Dunav. {etnju i jedino je `elio da se do slijede}e molitve
Slu{ao sam kasnije da je taj muftija ubrzo umro vrate u musafirhanu i da ih ko ne primijeti.
i da je Osmanaga pobjegao u Besarabiju, tamo na{ao Od d`amije dahije sa Red`epagom krenu{e pre-
neku bogatu trgovkinju, zbog njenog imanja i nov- ma ~ar{iji. Po{to si|o{e niz nekoliko stepenika pred
ca, a koliko sam ga ja poznavao vi{e u inat Turcima, njima se u svijetloj no}i otvori srce naselja i ~ar{ije
pokrstio se i pred popovima u crkvi vjen~ao s trgov- koje se ina~e sa vode nije moglo vidjeti od visokih
kinjom. zidina i gustih kro{nji drve}a. Aganlija je imao
Slu{aju}i Fo~inu pri~u do{li su pred veliku, ali utisak, nalik na ushi}enje koje bi osjetio kada bi
nelijepu i neskladnu d`amiju. Ona je prvobitno bila dobro pokrivena i zakukuljena `ena kojoj se ispod
crkva i gradila se za vladavine cara Leopolda. Kada fered`e ne vide ni godine, ni tijelo, ni lice, ni o~i,
su Turci uzeli ostrvo samo su poskidali krstove, naglo zbacila fered`u i pokazala se mlada, gola,
iznutra okre~ili crkvu, sklonili oltar i prema jugu bujna, lijepa "sa bedrima kao labudovi."
iskopali malo udubljenje za mihrab. Tako je zgrada Kao i svuda na Istoku lijepe i dragocjene stvari
zadr`ala duguljasti oblik crkve uz koju je podignuta morale su se ~uvati na skrovitom mjestu valjano
kamena, ali po visini neodgovaraju}a munara. Vre- obezbije|enom mnogim preprekama od zavidljivih
menom su je kitili i zastirali skupocjenim pokrovi- i urokljivih o~iju prostaka i stranaca kako ne bi
ma, pa im se u~inilo da su je sami iz temelja podigli. izazivale njihovu zavist, mr`nju i pohlepu. Bile su
Za svakog stranca bogomolja je zadr`ala svoja dva pristupa~ne samo njihovom gospodaru {to ih je
lica koja se nisu mogla sakriti. Na prvi pogled bila stekao ili od drugog oteo i njegovom najpovjer-
je to d`amija, ali bi se polahko pred o~ima na ljivijem krugu prijatelja koji su kao i on takvu, ili
jednu stranu odvajala crkva bez krsta i zvonika, a sli~nu, dragocjenost posjedovali, pa nisu imali mno-

410 411
go neispunjenih `elja i bili gladnih o~iju u `ivotu.
Adakale je bilo na krajnjem sjeveru toga Istoka
koji se ve} uveliko krunio i raspadao u smradu i
svakovrsnoj podmitljivosti, neredu, nevjerstvu, iz-
daji i zlo~inu koji ni mudraci, ni dobronamjerni
upravlja~i, ni ~estiti i hrabri ljudi, ni veliki do-
brotvori, ni pjesnici nisu mogli spasti od kukavnog
propadanja i ostalo kao krupan i mirisan cvijet u
prljavoj kosi stare gubave prosjakinje pred vratima
nekog hrama u kojem satane slave i veli~aju Boga.
Sve je to, mo`da, izgledalo i zanosnije i ljep{e
u ovoj svehloj no}i punoj prigu{enih {umova i mi-
risa. Nazirali su se bokori ru`a isprepletenih nad
osmanlucima i povi{e kapija i pend`era. Naslu}ivao
se i `ubor ~esme koja je mogla biti i naprijed i
pozadi, i lijevo i desno od njih, ili je nije ni bilo,
ali se ona ovdje sama po sebi podrazumijevala kao
{to se podrazumijeva dobar junak na dobrom konju.
Ku}e su bile ~iste i bijele, bogato izvezene oko
prozora i ispod streha, tako da se ~inilo da tu i ne
`ive ljudi koji se bave nekim te{kim i ozbiljnim
poslovima, nego svijet koji se zabavlja i `ivi od
radosti i zadovoljstva. Skupljena pod kro{njama
ogromnih stabala kestenova i visokih jablanova,
izgledala su kao gomila {arenih uskr{njih jaja na
zelenom poslu`avniku ostrva. Poneko svjetlo u pro-
zoru i desetak ~ar{ijskih fenjera opominjali su na
neku tihu sve~anost koja kao da ovdje nikad i ne
prestaje.
Kada pro|o{e kroz veliku kapiju zakora~i{e na
krupne kamene kvadrate kojima je ~ar{ija bila po-
plo~ana. I s jedne i s druge strane re|ali su se
du}ani zatvoreni drvenim }efencima i poneka ma-

412
gaza zamandaljena te{kim gvozdenim kapcima. Od su ga uputili u tajne u~enja Joga i upoznali ga sa
glavnog sokaka granali su se prolazi i uli~ice i rasu|ivanjem filozofa Santija. Poku{avao je da po-
stvarali lavirint u kome se ~ovjek prijatno osje}ao miri i dovede u sklad islamski misticizam, u koji
i u kome se ni dijete ne mo`e izgubiti. je ve} uveliko bio u{ao, sa novom naukom u koju
Red`epaga je svojim gostima pokazivao du}ane se radoznalo upu{tao. Pronalazio je neke dodirne
tufegd`ija, u kojima se prodavalo oru`je, radionice ta~ke koje je namjerno preuveli~avao da se nekako
bi~agd`ija, gdje su se kovali jatagani i male du}ane odr`i na sredini izme|u dva velika misticizma. Ne-
u kojima se prodavalo ru`ino ulje i razni slatki{i kada nadaleko ~uven sa svoje dare`ljivosti, svjesno
od ru`inih latica, zatim rahatlokumi, bademi u {e- se po~eo odricati svakog sjaja i jedne po jedne
}eru i prodavalo suho gro`|e, nekoliko sorti ba- nepotrebne i nekorisne stvari, dok se nije odrekao
klava, gurabije i tatlije. U susjednoj veoma uzanoj i emirskog dostojanstva u Buhari.
ulici bile su svakojake prodavnice natrpane espa- Putovao je svijetom kao smjerni i pobo`ni put-
pom koji je dolazio Dunavom i sa Istoka i sa Zapada. nik primaju}i milostinju i spavaju}i pred d`amijama
Sve je bilo uredno i ~isto i po plo~niku jo{ je bilo i tekijama. Kao vodi~ kamila ili momak kod kirid`i-
vode kojom je ulica polivena u smiraj dana. ja pre{ao je Belud`istan, do{ao do Buhare, a odatle
Da bi izbjegao kafanu nad Dunavom u kojoj preko Mesopotamije, Sirije i Kurdistana stigao u
je u ovo doba moglo jo{ biti gostiju, Red`epaga Anadoliju, gdje je namjeravao da se posveti pou-
skrenu prema drugoj strani ostrva i provede svoje ~avanju mlade`i po medresama. O{tre anadolske
goste pored skromnog turbeta dervi{kog {eiha Mis- zime, na koje nije mogao da se navikne, natjera{e
kin-babe u kome su i danju i no}u gorjele svije}e. ga da krene dalje i tako je na kraju svojih dugih
Pored \ul-babe u Budimu i Salki-babe u Vidinu, lutanja jednoga dana do{ao u Beograd. Ni u Beo-
Miskin-baba bio je naj~uveniji i najugledniji dervi{ gradu ne na|e mir koji je tra`io, po{to ga uskoro
na Dunavu. Rodio se u Samarkandu u vladarskoj po dolasku kod beogradskog pa{e opanjka ugledni
ku}i emira Buhare kao posljednji izdanak ku}e Sa- dervi{ki {eih Mustafa kako san}im {iri jeres i islamu
manaida i od malih nogu bio je okru`en pa`njom tu|u nauku. Morao se {to prije ukloniti, pa po|e
i nje`no{}u svoje okoline. Na dvoru je dobio prvo niz Dunav i zaustavi se na Adakaleu, procjenjuju}i
obrazovanje od u~itelja Persijanca, Afgana i Arapa. da je u jednom uskom pojasu oko Adakalea naj-
Rastao je u igri, lovu, jahanju, u~enju i zabavi. prijatnija klima na koju je u svojim dugim lutanjima
Bio je me|u prvim ma~evaocima svoje postojbine nai{ao. Na desnoj obali Dunava podi`e dervi{ku
ali i rado vi|en i me|u u~enijim svijetom. Nekako tekiju u kojoj je obavljao zikr, ali je stanovao na
poslije navr{enog punoljetstva oti{ao je u Hindustan Adi, skupljaju}i i njeguju}i ljekovito bilje i lije~e}i
da tamo dalje nastavi svoje upoznavanje filozofije. bolesnike. Svijet je izdaleka dolazio da kod njega
Bio je odmah primljen u dru{tvo mudrih ljudi, koji potra`i utjehe, lijeka i savjeta. Stekao je veliki ugled

414 415
i kod Srba i kod Turaka, i kod Vlaha, i kod Ma|ara. i pi}u, ali ih ovako bogata sofra i Red`epagina
Bavio se i njegovanjem i kalemljenjem vo}a, pro- pa`nja, ipak, prijatno iznenadi. Takve gozbe i |a-
nala`enjem novih sorti i ukr{tanjem. Drugovao je konije nisu se spremale za svakoga i svakog dana.
sa hafus-alijem i pod kraj `ivota otkrio je plemenitu Osim toga, doma}in je za svoje goste imao mnogo
sortu gro`|a koju je nazvao adakalka. lijepih rije~i, naro~ito uva`avaju}i njihovu nepo-
Prije njega je Adakale bilo surovo i golo vojno slu{nost i nepopustljivost prema Porti.
upori{te na isturenom mjestu sudara polumjeseca Dahije su bile te{ke pijanice, ali se odavno nisu
i krsta – iza njega je ostala miri{ljava ba{ta puna ovako dobro osje}ale pored rakije, koja ih je onako
cvije}a, plodova i ptica pjeva~ica. umorne i naglo opusto{ene brzo uspavljivala i hva-
Prolaze}i pored Miskin-babinog turbeta, Red`e- tala. Stari Fo~o bio je ve} klonuo. Oborio je glavu
paga nije imao {ta da ka`e svojim gostima, osim na prsa i na mahove ne{to nerazumljivo mumlao.
da je to grob nekog travara i ~udaka kome svijet Mula Jusuf natjera Aganliju da pjeva. Aganlijin
po navici i u svome neznanju i praznovjernosti i glas prolamao se musafirhanom. Ku~uk Alija se
danju i no}u pali svije}e. Ku~uk Alija se grohotom izvrnuo na minderluk i le`e}i se nalijevao. Mula
nasmija i nazva ga ugursuzom i pezevenkom u Jusuf kolutao je o~ima kao da }e pasti u svoja
svojoj nesposobnosti da razumije i shvati i{ta na bolesna prvi|enja. Red`epaga je bio uznemiren,
svijetu {to nije njegova neposredna korist i fajda. ali je to vje{to prikrivao, iako vi{e nije bilo potrebe
Ko je tada mogao slutiti prolaze}i pored velike da to ~ini. I Aganlija je sve vi{e kunjao, pa je sa
ba{~e i pored konaka da }e skoro pola vijeka kasnije pjesme polahko prelazio na zijevanje.
u toj kamenoj ku}i punoj velikih prozora, poslije Red`epaga iza|e, pre|e avliju, pope se na kulu
kratkotrajne pobjede u Pe{ti i poraza kod Vilago{a, i zapali veliki fenjer, {to je bio ugovoreni znak sa
provoditi sumorne dane veliki mad`arski buntovnik ustanicima na drugoj obali Dunava.
Ko{ut Lajo{!? Utekao je od austrijskog cara i ruskih
kozaka da ga od Habzburga za{tite Osmanlije i Ne pro|e dugo vremena i za~u se lagahan {um
dozvole mu da sa Ade ode u Stambol. vesala. Stojkovi} je sa ustanicima polahko prilazio
obali. Dogovori{e se da bez velike nu`de ne upo-
Poslije {etnje Red`epagu i njegove goste ~ekala trebljavaju vatreno oru`je, kako ne bi dizali ne-
je sofra. Bilo je pe~ene bravetine, bureka, pilava, potrebnu galamu i uzbunili svijet.
~imbura, bamje, svakojakih salata i velika, jo{ vru}a
i pod sa~em pe~ena, poga~a. Red`epagini momci Red`epaga osta pred vratima, a ustanici sa isuka-
uneso{e bardake sa rakijom i ~ibuke. Starom Fo~i, nim hand`arima upado{e u musafirhanu.
koji nije mario {ljivovicu, Red`epaga ponudi bardak No`evi su se zabadali u prsa i utrobe dahija
stare kavadarske mastike i starac se kao dijete obra- takvom brzinom da nisu imali vremena ni da se
dova. Dahije ni u putu nisu oskudijevale u hrani pomaknu, a kamoli da se brane.

416 417
Jedino je Aganlija ve} ranjen bacao prema na-
pada~ima dijelove namje{taja i posu|e i {titio se
izvrnutom sinijom. Kada se povukao do praga i
le|ima otvorio vrata, prestravljeni Red`epaga za-
bode mu no` u le|a i Aganlija pade na koljena.
Sna`nim udarcem u ki~mu i jednim zamahom han-
d`ara Red`epaga mu odrubi glavu. Glava odletje BIOGRAFIJA
i pade me|u isprolijevanu rakiju i ostatke razbacane
hrane. BIBLIOGRAFIJA
Bilo je to u no}i izme|u 24. i 25. juna. LITERATURA
Bilo je to godine 1804.

418
BIOGRAFIJA

Zulfikar Zuko D`umhur, putopisac, slikar i kari-


katurista ro|en je u Konjicu 24.9.1920. godine. Poti~e
iz stare ugledne ulemanske porodice. Otac mu je Ab-
duselam i majka Vasvija ro|ena Rufo. Osnovnu {kolu
i ni`u gimnaziju je zavr{io u Beogradu, gdje mu je
otac radio kao imam, a vi{u gimnaziju u Sarajevu 1939.
Po~eo je studirati pravo, ali je pre{ao na likovnu aka-
demiju i zavr{io je u klasi Petra Dobrovi}a. Prve crte`e
je objavio u Narodnoj armiji 1947, a od tada sara|uje
kao karikaturista i ilustrator u Je`u, Borbi, Vetrenja~i,
Politici, Oslobo|enju, reviji Danas, NIN-u kao stalni
saradnik i urednik. Objavio je vi{e od 10.000 karikatura.
Napisao je scenarije za vi{e kratkih i tri za igrane fil-
move. Uradio je 35 scenografija za pozori{te, a pos-
ljednjih deset godina radio je na sarajevskoj televiziji
kao pisac scenarija i voditelj serija emisije Hodoljublje.
Umro je u Herceg Novom, a ukopan u rodnom Konjicu,
29.11.1989. godine.

421
BIBLIOGRAFIJA LITERATURA

1. NEKROLOG JEDNOJ ^AR[IJI, Svjetlost, Sara- 1. A.: Z(uko) D`(umhur) – Nekrolog jednoj ~ar{iji,
jevo, 1958. Politika, Beograd, 7.12.1958.
2. PISMA IZ AZIJE, Prva knji`evna komuna, Mostar, 2. Anonim: Preseli Zuko, Preporod, Sarajevo, XX/1989,
1973. 24/3164, 20.
3. HODOLJUBLJA, Znanje, Zagreb, 1982. 3. Andri}, Ivo: Predgovor u: Zuko D`umhur: Nekrolog
4. PUTOVANJE BIJELOM LA\OM, Sarajevo, 1982. jednoj ~ar{iji, Svjetlost, Sarajevo, 1958, 7-9.
5. IZABRANA DJELA ZUKE D@UMHURA, 1-7 4. Bad`ak, Edhem: Na vijest o smrti Zuke D`umhura,
(Nekrolog jednoj ~ar{iji, Pisma iz Azije, Putovanje Oslobo|enje, Sarajevo, XLVI/1989, 14888, 15.
bijelom la|om, Hodoljublja, Pisma iz Afrike i Evro-
pe, Stogodi{nje pri~e, Adakale). 5. Bulatovi}, B.: Zuko D`umhur, Vjesnik, Zagreb,
15.2.1959.
6. Cvijeti}, Ljubomir: Tragom slutnje u: Rasprave i
kritike, ^akavski sabor, Split, 1978.
7. Cvijeti}, Ljubomir: Zuko D`umhur – Pisma iz Azi-
je, Mostar, 1973. Odjek, Sarajevo, XXVII/1974, 14,
16.
8. D`afi}, Rizo: Zuko D`umhur – Hodoljublja, Zagreb,
1982. Provincija, 1983, 41, 114-122.
9. Finci, Eli: @estoko i pomamno – Sudanija Petra
Ko~i}a u dramatizaciji Zuke D`umhura, Politika,
Beograd, 6.5.1964, 16.
10. Hand`i}, Izet: Zuko D`umhur – Pisma iz Azije, Mo-
star, 1973. Razvitak, Beograd, IV/1976, 4-5, 58-59.
11. Husi}, D`avid: Savremenici – Z(ulfikar) D`(umhur),
Oslobo|enje, Sarajevo, 23.3.1958.
12. Juri{i}, Jakov: Slike sa Istoka, nad putopisima Zuke
D`umhura, Odjek, Sarajevo, XXXVIII/1985, 6, 13-
-14.

422 423
13. Kapor, Momo: Ko se boji Zuke D`umhura, Izraz, 28. Stojanovi}, Radoslav: Zuko D`umhur – Hodoljublja,
Sarajevo, IX/1965, 10, 984-97. Zagreb, 1982. Jedinstvo, Pri{tina, XXXVIII, 155,
14. Kapor, Momo: Predgovor u: Zuko D`umhur: Ho- (29.6.1982).
doljublja, Zagreb, 1982. 29. [op, Ivan: Vedri Orijent (Uz putopisnu prozu Zuke
15. Karamehmedovi}, Muhamed: Pjesnik crte`a i rije~i D`umhura), Knji`evne novine, Beograd, XXVI, 464,
(Zuko D`umhur 1921-1989), Odjek, Sarajevo, (1.6.1974).
XLII/1989, 24,7. 30. Tahmi{~i}, Husein: Zuko D`umhur – Nekrolog jed-
16. Majstorovi}, S.: (Zuko) D`umhur, NIN, Beograd, noj ~ar{iji, Sarajevo, 1958. Oslobo|enje, Sarajevo,
7.8.1955, 240. 3.3.1959.
17. Maksimovi}, M.: D`umhurevi putopisi, Ilustrovana 31. Tanaskovi}, Darko: Zuko D`umhur – Pisma iz Azije,
politika, Beograd, 17.2.1959. Savremenik, XX/1974, 8-9, 817-818.
18. Mili}, @.: (Zuko) D`umhur, Knji`evne novine, Be- 32. To{ovi}, Risto: Nekrolog jednoj ~ar{iji, Politika,
ograd, 15.2.1955. Beograd, 22.2.1959.
19. Mirkovi}, M.: (Zuko) D`umhur, Mladost, Beograd, 33. Trifkovi}, Risto: Putovima gospodnjim… autosto-
22.2.1959. pom, Izraz, Sarajevo, III/1959, 4, 422-429.
20. Musabegovi}, Jasmina: Putopisna proza (Zuke D`um- 34. Trifkovi}, Risto: Pisma iz Azije, Mostar, 1974. Os-
hura), Izraz, Sarajevo, XXIX/1984, 6, 454-459. lobo|enje, Sarajevo, XXXI, 9274, (30.3.1974).
21. Perovi}, Sreten: Putopisna poezija Zulfikara D`um- 35. Ten`era, Veselko: Zuko D`umhur – Pisma iz Azije,
hura, Slovo Gor~ina, Stolac, 1983, 11, 34-35. Mostar, 1974. Vjesnik, Zagreb, XXXV, 9719, (9.
22. Perovi}, Sreten: San i java jednog svijeta (o pu- i 10.6.1974).
topisnoj prozi Zuke D`umhura), Pobjeda, Titograd, 36. Vlaj~i}, Milan: Zuko D`umhur – Hodoljublja, Za-
XXXIX, 6333, 23.7.1983. greb, 1982. NIN, Beograd, 1982, 1649, 37.
23. Perva, Bajro: Sa d`enaze Zulfikar Zuke D`umhura, 37. Vojvodi}, R.: Putovanje u svet, Z. D`umhur – Ne-
Preporod, Sarajevo, XX/1989, 977. krolog jednoj ~ar{iji, Sarajevo, 1958, Knji`evne no-
24. Prohi}, Eleonora: Zuko D`umhur – Pisma iz Azije, vine, Beograd, 13.2.1959.
Mostar, 1973, Izraz, Sarajevo, XIX/1975, 6, 814- 38. @. I. (@eljko Ivankovi}): Zuko D`umhur – Hodo-
-816. ljublja, Zagreb, 1982. Lica, Sarajevo, X/1982, 4-6,
25. Proti}, M.: Zuko D`umhur – Nekrolog jednoj ~ar{iji, 117-118.
Sarajevo, 1958. NIN, Beograd, 16.8.1959.
26. Re|ep, Dra{ko: Zuko D`umhur – Nekrolog jednoj Priredio
~ar{iji, Sarajevo, 1958. Letopis Matice srpske, N. Mustafa ]EMAN
Sad, CXXXV/1959, CCCLXXXIII/3, 289-291.
27. Savkovi}, Nada: Zukina umetni~ka lukavstva, Dnev-
nik, Novi Sad, XLV, 14640, 2.7.1987.

424 425
NAPOMENA SADR@AJ

Fahrudin Rizvanbegovi}: PJESNIK ZELENE BRADE. . . . 5


U izboru tekstova Zulfikara Zuke D`umhura Puto- Zuko D`umhur: PUTOPISI
pisi sve tekstove koji su u ranijim izdanjima pisani
ekavski, prire|iva~ je dosljedno ijekavizirao, a prema NEKROLOG JEDNOJ ^AR[IJI
zahtjevu samoga autora. Ovaj zahtjev D`umhur je iska- Grad zelene brade . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19
zao prire|iva~u, ba{ kao i Aliji Isakovi}u i Ivanu Lovre-
novi}u, redaktorima i prire|iva~ima knjige putopisa u Juksek–Kaldrma . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23
ediciji "Savremena knji`evnost naroda i narodnosti Bos- Kasaba na granici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28
ne i Hercegovine u 50 knjiga", Svjetlost, Sarajevo, April na Sirked`iju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33
1984/1985, knjiga 50, Putopisi (izbor), str.537. Osveta mrtvih sultana . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37
Smatrao sam potrebnim da u izbor putopisa Nekrolog Nekrolog jednoj ~ar{iji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43
jednoj ~ar{iji uvrstim i putopise Pustolovina vremena, D`ambaz–tepe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59
Od jegulje do `abljih bataka i Album fratara, p~ela i Galija pod }eramidom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 64
konduktera, s obzirom na ~injenicu da je D`umhur ve} Putovanje po besmislu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 73
u prvom i kasnijim izdanjima uvrstio u njega putopis Zapisi pod gorom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81
iz Po~itelja Grad zelene brade. Trube u Jerihonu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 91
Uvrstio sam u Putopise tako|er i prozu Adakale, Pijesak i zvijezde . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 97
iako sam svjestan da, strogo uzev{i, ona samo grani~i Pustolovina vremena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 102
s putopisom. Od jegulje do `abljih bataka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 109
Album fratara, p~ela i konduktera . . . . . . . . . . . . . . . . . . 113
F. R.
PISMA IZ AZIJE
AFGANISTAN
Put u Bamijan . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 123
Mrtva voda Amurdarija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 129
Ni raj, ni kraj putovanja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 135
^arobna visoravan. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 141
Hiljadu i jedna tuga . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 148
Tako je govorila @uta Kamila . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 154
Palme i prangije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 160

426
Kolijevka Arijevaca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 167 HODOLJUBLJA
Kajzer i tri bezbo`ne pa{e . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 172 Figueras jedne no}i . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 319
Prah, pepeo i zvijezde . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 178 Hram Antonija Gaudija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 324
ARIJANA
Milostiva gospa Saragosa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 329
Francisko Goja Lucientes . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 334
Lanjski snijeg u Teheranu. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 187 Silni aga Zuloaga . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 339
Na persijskom bitpazaru . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 194 U odajama El Eskorijala . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 344
Visoka {kola marifetluka. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 199 Alkazar. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 350
Pusto carsko . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 204 Uga{ene vatre . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 357
Jermenska \ulfa. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 210 Bila je svadba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 362
Vrijeme pjesnika i davnih junaka. . . . . . . . . . . . . . . . . . 217 Odoh ja u Sevilju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 368
Dolina plodnog polumjeseca. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 223 Na slici don Diega . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 373
Sluginog sluge sluga . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 229
ADAKALE
Bronzani konjanik u Isfahanu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 237
Na grobu Hafizovom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 243
Adakale . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 381
Ananas sa slatkom od ru`a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 250
BIOGRAFIJA, BIBLIOGRAFIJA, LITERATURA . . . . . . . . . 419
Opro{taj od cvijetnog [iraza. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 258
Napomena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 426
Pirina~ i zvijezde . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 264

PISMA IZ AFRIKE
MAROKO
Kajzer Viljem i kajzerica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 275
Odoh ja u Marake{ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 280
^ista~i obu}e . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 285
Maestro Vinston. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 290
I nikad, nikad vi{e . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 295
Pohod u Karauin . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 300
Kod dva kralja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 305
AL@IR
El Ned . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 313
Groblja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 314
Sahara . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 315
Kazba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 316
Zuko D`umhur
PUTOPISI

Izdava~
Bo{nja~ka zajednica kulture
Izdava~ko preduze}e "Preporod"
Sarajevo
Branilaca Sarajeva 30

Za izdava~a
MUNIB MAGLAJLI]

Tehni~ki urednik
MURIZ RED@OVI]

Lektor
BEHIJA VRANI]

Korektor
MERSIJA ]EHI]

Ra~unarska priprema
AMIR [PICA

[tampa
???

Za {tampariju
???

[tampano u 3 000 primjeraka


1997.
CIP – Katalogizacija u publikaciji
Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine,
Sarajevo
886.4-992
UDK 886.4.09 D`umhur, Z.
012 D`umhur, Z.

D@UMHUR, Zuko
Putopisi / Zuko D`umhur ; [priredio Fahrudin Rizvanbe-
govi}]. – Sarajevo : Bo{nja~ka zajednica kulture, IP "Preporod",
1997. – 426 str. : ilustr. ; 21 cm. – (Bo{nja~ka knji`evnost
u 100 knjiga ; 57)
Pjesnik zelene brade: str. 5-16. – Biografija: str. 421. – Bibliografija
/ priredio Mustafa ]eman: str. 422-425. – Napomena / F. R.:
str. 426.

ISBN 9958-820-02-1

Na osnovu Mi{ljenja Ministarstva obrazovanja, kulture i sporta, Bosna i


Hercegovina, Federacija Bosne i Hercegovine, broj: 02-413-383/96, od
21.1.1996. godine, a prema ~lanu 19, ta~ka 12, stav 2. Zakona o porezu
na promet proizvoda i usluga ("Slu`beni list RBiH", broj 5/95 i 9/95), djela
edicije Bo{nja~ka knji`evnost u 100 knjiga su proizvod na ~iji se promet
ne pla}a porez na promet proizvoda i usluga.