Beruflich Dokumente
Kultur Dokumente
B I L T E N
SREBRENICA godina 7 broj 35 septembar 2005. godine
U ovom broju
po~injeni zlo~in; istina o zlo~inu ispod koje se ljudski postupci pret- @rtvama pravda nije potrebna:
nema i ne mo`e imati formalni varaju u animalni ~in. u svom mineralnom spokoju one
zavr{etak (bez obzira kako zakon ^ak i kad bi se utvrdila istina ~ekaju na dostojanstvenu sahranu.
sankcioni{e zlo~in), jer nas stalno o zlo~inima u Srebrenici, pravda Ali njihovi glasovi dozivaju nas `ive,
vra}a na po~etak, na izvornu poziciju ne mo`e biti zadovoljena, osim upozoravaju, mole, zaklinju da se
pojedinca i kolektiva suo~enog sa simboli~no. Pravda je satisfakcija za njihova sudbina ne ponovi, da zlo
opasnostima od nasilja. pre`ivjele; ona samo fragmentarno “nikad vi{e” ne stane iznad zakona,
Sve dok ostaje u domenu pravnih pokriva na{a osje}anja i svijest i ne da smrt ne bude mjera `ivota nego
normi, zlo~in je sastavni dio modela mo`e potisnuti sje}anja na `rtve. njen prirodni i sastavni dio. Njihovi
racionalne apstrakcije, tj. zadr`ava Tu vrijeme ne lije~i rane jer ovakve glasovi kroz vijekove odr`avaju kon-
svoj kodifikovani vid i prakti~no rane nisu u logici prirodnih zakona: tinuitet stradanja koje je, zapravo,
rje{enje u obliku sankcije. Zlo~in one ostavljaju trajne o`iljke u na{oj tragi~no lice istorije svijeta, bolna
se tako svrstava u “pojave koje se du{i, one su neprebolne jer su zadate hronika bi}a izlo`enog }udljivim
de{avaju”, koje imaju svoje uzroke, jednom zauvijek, protuprirodno, tokovima nasilja.
po~inioce, predvi|enu kaznu. S mimo svih zakona i obzira. I kao {to Srebrenica je predana na{em
pravnog stanovi{ta sankcionisani su rane neprebolne (jer su trajne), sje}anju, a mi smo du`ni da ne zabo-
zlo~in izlazi iz kruga pravnog razma- tako su i zlo~ini neoprostivi (jer su ravimo. Srebrenica izlazi iz okvira
tranja, odlazi u arhivu i zaborav. ireverzibilni). Zato se bol za `rt- zemaljskog vremena i stupa u zonu
Samo u pravnoj logici zlo~in je u du- vama ne mo`e vremenski ograni~iti; za{ti}ene vje~nosti; mi nosimo stig-
bini na{eg bi}a i na{eg pam}enja on zlo~inu ne mo`e iste}i rok trajanja. mate njenih `rtava. Kao produ`ena
traje i ne prestaje da nas uznemirava, Zahtjev za ka`njavanjem zlo~inaca sjenka njenih mu~enika i daleki odjek
jer za zlo~in nema i ne mo`e biti ne mo`e zastarjeti; zlo~in ne smije njihovog glasa, na{ svijet je izmijenio
kona~nog razrje{enja; zlo~in se ne ostati neka`njen. svoje lice: poslije Srebrenice on je
mo`e korigovati. Tu pravne sankcije naseljen du{ama stradalih koji su na{
u biti ni{ta ne mogu izmijeniti. san i na{a java.
Zato se knjiga mrtvih srebreni~kog Njihovi glasovi dozivaju Glasovi `rtava {to odjekuju kroz
kraja ne zatvara, niti se na{ u`as istoriju obavezuju nas da nasilju
pred zlo~inom ubla`ava i umanjuje Kako me|unarodna zajednica stanemo na put, da zlo~ini ne ostanu
sve~anom i tu`nom ceremonijom sah- mo`e `ivjeti sa svije{}u o neka`njenim neka`njeni, da pravda bude zado-
rane i podizanjem spomen obilje`ja. zlo~inima? Monteskje je vjerovao da voljena. To su postulati univerzalne
Srebrenica ostaje kao trajno i tjesko- se ne mo`e ni upravljati neka`njivo etike koja od pamtivijeka u~vr{}uje
bno pitanje na{e moralne savjesti i (tj. bez svijesti o odgovornosti za pojam ~ovjeka u njegovoj borbi protiv
kao obaveza nauke da utvrdi istinu, da svaki javni ~in), a danas su i zlo~ini zla; na ta na~ela pozivamo se i mi kako
pronikne u izvorne pokreta~e zlo~ina, stavljeni na, odgo|eni - do kada, zbog bismo u tragediji Srebrenice osigurali
ali i da upozori na mjeru moralnosti ~ega, u ime kojih zakona? dostojanstvo njenih `rtava.
NE BOJ SE SINE
Kako ti je ime Slobodanova ma-
jko? Kako ti je ime Ratkova majko,
Draganova, Radovanova, Brankova?
Nije ti ime Ru`a, jer ru`a miri{e i od
ru`e je izdanak ru`a. Jagoda ti nije
ime, ni Dunja, ni Malina, jer sve tri
miri{u i daju slatke plodove, za djecu
na{u. Nije ti ime ni Mila, jer njeno
dijete milo mora biti. Kobra, otro-
vnica, ne mo`e{ biti, jer ona ujeda,
ubija, samo kada se brani. Ja sam ti
dala ime Mr~a, jer mr~a mora{ biti.
Samo tvoja utroba mra~na, jadna i
~emerna, pogana i otrovna, mo`e
nositi i roditi dijete, pogan ljudsku,
koja ubija i u`iva u vonju krvi. Ta
pogan tvoja, ta bijeda ljudska, sin
tvoj, Mr~o, ubio je mog sina, nevino
dijete moje. O~i majki, trebaju gle-
dati svijet, cvijet, rastenje djece svoje
i njihove djece, a ne ubijanje i sliku
`ivu, kada nesoj ljudski, ubija i mu~i. cvije}e bosansko. Nijemo usnama i sretan. Sad si gazija bosanski, moj
Pucala je lubina moja, gorjela utroba {ap}em, slici govorim: „Ne boj se di~ni heroj i ponos moj.” „Ne bo-
moja, krvave suze o~ima mojim, dok sine, majka je s tobom i Bog je s jim se ja, majko, ne bojim smrti”,
sam gledala dijete moje, kako mu~ki, tobom. On sve vidi i sve ~uje”. Nije ne~ujno {ap}u drhtave usne. Plavi
kukavi~ki ubija pogan tvoja. Imao je bilo mog sina strah, Mr~o, ni glasa ~uperak na ~elo pada, mirisno od
samo {esnaest godina, tek nastao na pustio nije, ni kle~ao, ni jec’o, ni ~istog znoja,
svijet. Nevin, mlad ko rosa, ni brada molio nije. Nemo}an bio, mnogo Šta li sada misli{ ljepoto, moja,
mu nije uspjela porasti, sem ne{to ko ja~i i vi{i i ponosniji, od tvog gada dok smrt u o~i gleda{, dok tvoje
mahovina, {to me golicalo kada me sina. Tvoj sin, Mr~o, jadan, mali, tijelo ka zemlji pada. Da li je puno
zadnji put grlio. Pred o~ima mojim pucao u svezane ruke, u kosu plavu, boljelo, sine? Da li si ~uo psa da laje,
padalo je moje dijete dok ga je tvoj majicu plavu obojio bojom crvenom da te ~eka stado tvoje i frule zov. Da
sin Mr~o, hijena ljudska nogama po i ni{ta vi{e. li su breze {u{tale, sine, one {to je
glavi udarao. Udarao nesoj ljudski, „Za{to, majko, ja odoh, a htio babo sadio kada si se rodio? Da li je
djecu na{u, sinove na{e, ljubavi na{e, sam puno. Da te pazim i mazim, kao smrt, poput izvora na{eg, {to iznad
ti mene {to si. Ma{inu da ti kupim, ku}e kloko}e tiho, ili slatka kao ona
haljine da ti pere. Gospo|a, hanumica tre{nja {to si se na nju peo, jeo i ga|ao
do vijeka da mi bude{“. drugove svoje? Je li mirisna ko trava
„Ne brini, sine, kupi}e meni ~aira na{ih? Ne boj se, sine, Fatihu
ma{inu ljudi, mogu ja i ’vako. Rano u~i, Bogu se moli. Majko, mene je
moja, radosti majkina. Ko }e majku ipak, malo strah. Mi~u hladne usne,
u mezar spustiti, mezar praviti, Fatihu plavog laneta mog. “Ne boli, sine, ne
prou~iti? Ne boj se, sine, tu je majka. boli ni{ta. Ko p~ela kada ubode. Ne
Ne bojte se, ljiljani, na{i. Cvije}e boj se gazijo, dova je moja sa tobom
mirisno, djeco na{a. Ne boj se, sine, sine. Melek je tu, glavu nasloni na
d`enetu se pokloni, tamo svega ima, njegove ruke. Hurije }e te napojiti
nagrada hiljadu. U ba{~e d`enetske, sine, D`enetske ptice oko tebe poz-
sine da {eta{. Mirisi cvije}a, rane da dravljaju umiranje tvoje. Ljep{e je
vidaju tvoje. Hurije d`enetske kolo tamo, nego ovamo, kune ti se majka.
da ti igraju. Da majku svoju ~eka{ Ne boj se, o~i, moje, rahmetululah.
i do~eka{ pod drvo hurme radostan Boli sine, boli i majku. Šehade u~im
Strana 12 - BILTEN SREBRENICE - BROJ 35
{apatom svojim. Bo`e dragi tvoji smo moja. Prvi koraci, tvoji, livadama
robovi. Ti nas prihvati, nau~i, sabura na{im. Unio si radost u ku}u na{u!
daj. O~i da sa~uvamo, da gledam Strepjela ti majka kada si vreo bio,
zlotvoru kraj. Da gledam kaznu tvo- masirala, ljuljala, lije~ila, brinula.
ju, za du{mana mog. Pameti mi daj No}ima bez sna. Gajila majka janje
da pamtim zlikovce na{e. Da na|em za d`elata, tvog sina Mr~o. Ponosna
kosti moje, da grije majka u krilo majka bila, u {kolu vodila za ruku
svoje zave`ljaj mili. Da nosi majka prvaka. Stezala me znojava ruka.
u zemlju hladnu, suzama da zalijem Strah ga od u~itelja bilo. Od smrti
bosiok mladi, {to }e ni}i iz taze ga strah nije bilo Mr~o, vidjela si.
mezara. Fatihu da u~im djetetu mom, Gordo je hodao i gord mrtav u travi
sinovima na{im, djeci bezgre{noj. bio ispred onog tvog poganog sina.
Pameti mi daj Bo`e, moj dragi, da Ne boj se sine. Ponosna je majka,
mogu i}i i kleti. {to si mrtav, {to nisi ubica, {to majka
Kibleta moja svuda bi}e gdje raste krvnika rodila nije, {to sam danas
cvije}e na{e, krvi i patnje bosanske. ve}a i ja~a, sna`nija i ponosnija, no ti
Bo`e moj mili ne}u da umirem. majka. Radost si moja bio. Rodila te Mr~o {to si. Ja nemam sina, al obraz
Ho}u gledati zlotvora, na{eg, da se u ku}i u maju kada sve miri{e. Pla~ imam, nema{ ni ti vi{e sina, Mr~o, a
trese, znoji i mu~i. Da gledam gada, tvoj bio je nagrada za muke moje. nema{ ni obraz.
kako je mali, sitan, pogan bez pu{ke Ne boj se sine, sokole moj, mirisa
i sile. Bo`e mili ti si mo}an, jedini tijela tvoga, majka se sje}a. Ruku
na{ sudija i svjedok. Za zlo ne kopa{ drhtavih, {to nje`no grle. Smije{ka na
o~i kada treba nego kada boli. Na obrazu tvom. Ne boj se sine, do}i }e
ku{nju stavio zlotvore crne, da biju i majka, uspavanke da ti pjeva, u krilo
kolju, da pale i mrze. Silu njihovu, ti grije. Odavno Mr~o, ja nemam sina,
slama{ polako. nema{ ga ni ti. Danas ja imam sina,
Da li si znala {ta doji{, Mr~o, ponos je moj, ovaj mezar svje`i, kosti
pogan ljudsku, zlotvora crnog? Je skupljene u mahramu malu. Ja znam
li tvoje mlijeko ~emerno bilo, ko mjesto mezara dragog, a gdje }e zna{
guje ljute, pa mozak pomutilo jadu li biti jadova raka? Danas Mr~o, ja
tvome? Je li i on pionir bio, je li nisam sama. Vrele suze liju niz lice
pjevao pjesme cvijetu, Zmaju Jovi. Je moje i sunce kroz suze sija, ponos
li pravio latice za praznike tvoje? Da je moj. Vidi{ li Mr~o, ~emera tvog.
li je poslu{an bio, kom{iji pomagao, Danas su sa mnom sve dobre majke
pa sad ubijô? Zar nisi vidjela, tu Kako si samo dojiti znao, a babo tvoj iz svijeta cijelog. Pljuju tebe i tvoje
pogan svoju, kako bazdi na vonj, na se smijao i re~e:”Bi}e to heroj, babin, tijelo i utrobu tvoju.
rakiju briju i krv usirenu, {to kapa sa Bosanac pravi”. Pa prvi zubi} ko u Danas sam ja ko brdo jaka, u ovom
pogane dlake? Ne boj se sine, tu je ze~i}a, sa ~uperkom plavim, radosti {arenom parku {ehidskom, mirisnom.
Bosiok dragi nje`no miri{e, uz tihi
{apat sina mog milog.
“Evo sam majko ja ovdje dolje,
spokojno le`im i spavam. Slagala
nisi, sve je d`enetsko lijepo nest-
varno. Šerbeta pijem, ba{~ama {etam,
krila me nose, hurije hlade, Bo`ija je
pravda milost na{a. Ne pla~i majko,
suza me davi, Fatihu u~i, to mi prija
i sladi”
Spavaj mirno voljeno moje, evo
do{lo svijeta pola, da ispjeva pjesmu
ponosnu, da obi|e krvavu Bosnu.
Evo svima sija osmijeh s lica. @iva je
sine i `ivje}e za navijek moja, tvoja i
na{a Srebrenica.
Majka
BROJ 35 - BILTEN SREBRENICE - Strana 13
Ova publikacija je {tampana uz pomo}: Me|unarodne komisije za nestale osobe (ICMP). Ovdje izneseni stavovi su autorovi, i ne odra`avaju neizbje`no stanovi{te ICMP.