K2 Emin Hatunic Telekomunikacije I Biznis

Emin Hatunić
TELEKOMUNIKACIJE I BIZNIS
OFF-SET
HOMING MB
Tuzla, 2006.
IZDAVAČ OFF-SET, Tuzla
Homing MB, Tuzla
AUTOR Emin Hatunić, dipl.el.ing.
RECEZENTI Prof.dr. Dragoljub Milatović

Doc.dr. Imšir Imširović
LEKTOR Prof. Selma Hatunić
AUTOR GRAFIKE,
TEHNIČKI UREDNIK Ninoslav Lučić, dipl.el.ing
I RAČUNARSKA PRIPREMA
ZA IZDAVAČA Sadika Murić

Nenad Jovanović
ŠTAMPA OFF-SET Tuzla
ISBN 9958-658-17-8
TELEKOMUNIKACIJE I BIZNIS III

Copyright © 2006.
Prvo izdanje
Emin Hatunić
Knjiga je djelo autora i kao takvo je zaštićeno. Sva prava zadržana. Nije dozvoljeno kopiranje,
umnožavanje ove publikacije ili prenošenje u bolo kojem obliku ili bilo kojim sredstvima,
elektronskim, mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili na drugi način, bez prethodne dozvole
izdavača.
Da bi se osiguralo da u knjizi prezentirane informacije budu korektne i vrijedne objavljivanja,
učinjen je odgovarajući napor. Autor se zahvaljije svima onima koji su doprinijeli da zajedničke
aktivnosti rezultiraju izdanjem ove knjige.
emin.hatunic@bhtelecom.ba
Web: http:\\www.homingb.com
CIP-Katalogizacija u publikaciji
Nacionalna i univerzitetska biblioteka
Bosne i Hercegovine, Sarajevo
621.39:004.] : 005.7
HATUNIĆ Emin
Telekomunikacije i biznis/Emin Hatunić. -
Tuzla : Off-set : HO Ming-mb, 2006. - 277 str :
ilustr. ; 25 cm
Bibliografija: str. 277
ISBN 9958-658-17-8
COBISS.BH-ID 14723846
IV TELEKOMUNIKACIJE I BIZNIS
Zahvaljujući veoma brzom razvoju elektronike i informacionih tehnologija,
savremene telekomunikacije imaju ključnu ulogu u eri globalizacije. Zadnjih
petnaestak godina napravljen je veći skok u razvoju telekomunikacija, nego što je
to postignuto za prethodnih 115 godina. I dok su se u prethodnom periodu
telekomunikacije razvijale uglavnom u skladu sa razvojem tehnologija, savremene
telekomunikacije su bitno povezane sa razvojem ukupne privrede i društva.
Potstaknut ovakvim okolnostima, autor je na skladan način pokušao da poveže
tehnološke promjene u telekomunikacijama sa nastalim promjenama u privredi i
društvu.
Rijetke su knjige u kojima autori dublje zalaze u suštinu tehničko-tehnoloških

rješenja, kao i u srž društveno ekonomskih promjena. Autor ove knjige ima bogato
iskustvo iz prakse, jer intenzivno radi u oblasti telekomunikacija skoro 40 godina,
a iza sebe ima napisanu knjigu Nova generacija telekomunikacijskih usluga i
mreža, tako da je veoma kompetentan da govori o svim aspektima razvoja
telekomunikacione infrastrukture i njenog uticaja na savremeni društveni i
ekonomski razvoj.
Knjiga Telekomunikacije i biznis biće interesantna kako osobama koje rade u

telekomunikacionim sistemima, jer su ukratko obrađene savremene tehnologije,
tako i osobama koje su izvan telekomunikacionog sistema, a zainteresovane su za
efikasan način poslovanja-osobama koje danas popularno nazivamo biznismenima.
Ova knjiga je namijenjena svima onima koji žele da detaljnije upoznaju savremeni
razvoj telekomunikacija i informacionih tehnologija, kao i njihov uticaj na razvoj
privrede, ekonomije, obrazovanja i kulture. Knjiga je pisana razumljivim jezikom,
tako da svaki čitaoc može naći odgovore na mnoga interesantna pitanja iz razvoja
savremenih telekomunikacija, kao i iz mnogih društvenih promjena, a posebno u
sferi poslovanja, povezanih sa ovim razvojem. Ona će biti korisna za studente,
koji studiraju telekomunikacije i mlađe rukovodeće kadrove u kompanijama, koje
će poslovati u globalnom društvu.
Prof. dr. sci. Dragoljub Milatović

(izvod iz recenzije)
TELEKOMUNIKACIJE I BIZNIS V
Autor knjige Telekomunikacije i biznis se vrlo hrabro, iskustveno i znalački upustio
u problematiku telekomunikacija i biznisa. Upoređujući razvoj telekomunikacija
i društva ukazuje na njihovu sličnost posebno u domenu upravljanja i
organiziranja i jednostavnim jezikom dokazuje da se telekomunikacije, prelaskom
iz analognih u digitalne tehnologije, ubrzano razvijaju u pravcu nove generacije
višeuslužnih mreža slojevite strukture horizontalne orjentacije. Mreže
telekomunikacija postaju sve više globalne (Internet, GSM) i virtualno umrežene
(VPN), a istovremeno pod uticajem globalizacije mreža telekomunikacija, pokreću
se intezivni procesi integracije tržišta.
U maniru izvanrednog praktičara i poznavaoca tehnologija telekomunikacija opisuje

kovergenciju u telekomunikacijama i ističe njen značaj za razvoj društva. Naglašava
promjene temeljnih karakteristika korporacije: modela menadžmenta; organizacijske
strukture korporacije; odnosa između korporacija, komintenata i konkurencije;
prirode vrijednosnog lanca, i predodžbe (percepcija) korisnika prema korporaciji.
Autor konstatuje da kompanije koje ne raspolažu svim potrebnim tehnologijama,
a da bi ih isporučile, postižu to kroz udruživanje ili strateško korporacijsko
savezništvo i time formiraju virtualne korporacije koje imaju mogućnost ne samo
da isporučuju usluge nego i da učestvuju u budućim korisničkim zahtjevima za
uslugama.
Nema pokretanja funkcioniranja modernih kompanija (korporacija) bez
intelektualnog kapitala, koji naglašava korporacijsko znanje i dodatne vrijednosti,
koja se ugrađuje u proizvode i usluge po zahtjevima nove ekonomije, koja upravo,
ima za cilj stvaranje dodatne vrijednosti. Oblici dodatne vrijednosti postaju temelji
tržišnog nadmetanja, novih modela menadžmenta, organizacijskih struktura,
upravljanja ljudskim resursima, što podrazumjeva adekvatno vođenje i kontrolu,
uvođenje tehnologijskog marketinga, unapređenje odlučivanja, motivacije,
komunikacije, koordinacije i drugih funkcija menadžmenta. Sve ovo je dovelo do
paradigme menadžmenta, zaključuje autor.
Autor posjeduje izvanredno dugogodišnje praktično iskustvo koje mu je pomoglo

da se usavrši teoretski do tog stupnja znanja da je uspio ponuditi javnosti vrijedan
rukopis u formi knjige koja će biti od velike koristi svima koji se bave
telekominakacijama i biznisom.
Dr.Sc.Imšir Imširović,doc.
(izvod iz recenzije)
VI TELEKOMUNIKACIJE I BIZNIS
Na ovaj način izražavam zahvalnost svojoj kompaniji BH Telekomu, posebno
Direkciji Tuzla, na razumjevanju i velikom doprinosu koji su mi pružili za
publikovanje ove knjige.
Posebnu zahvalnost izražavam recezentima prof.dr. Dragoljubu Milatoviću i

doc.dr. Imširu Imširoviću.
Ova knjiga je posvećena mojim roditeljima, majci Fati i rahmetli ocu Mustafi, koji
su uložili veliki trud kako bi me osposobili za život, poziv i rad, nastojeći da
budem odgojena i obrazovana ličnost, supruzi Selmi koja mi je pružila stručnu
pomoć, i olakšavala mi da izdržim sve napore, kćerkama Lejli i Emini i zetu
Damiru, koji su mi pružali podršku i na kraju mojim unucima Samiru i Ahmedu,
koji su me dodatno motivisali i davali mi snagu.
Autor
TELEKOMUNIKACIJE I BIZNIS VII

SADRŽAJ
PREDGOVOR
PREDGOVOR 3
I KONVERGENCIJA U TELEKOMUNIKACIJAMA 9
1. UVOD 12
2. KONVERGENCIJA TEHNOLOGIJA 13
3. KONVERGENCIJA KOMPANIJA 47
4. KONVERGENCIJA USLUGA 58
II MREŽE NOVE GENERACIJE 88

1. UVOD 90
2. FIKSNA MREŽA 91
3. MOBILNA MREŽA 121
4. PRIJELAZNA RJEŠENJA 136
5. KONEKTIVITI MREŽA 144
III ULOGA KONVERGENCIJE U RAZVOJU DRUŠTVA 149

1. UVOD 152
2. INTELEKTUALNI KAPITAL 154
3. NOVA EKONOMIJA 164
4. MENADŽMENT 175
5. ICT STRATEGIJA RAZVOJA INFORMACIJSKOG DRUŠTVA
BOSNE I HERCEGOVINE 230
6. PUT U VRTUALNU ZAJEDNICU 253
IV TUMAČ UPOTRIJEBLJENIH AKRONIMA 269
V LITERATURA 277
TELEKOMUNIKACIJE I BIZNIS 1
2 TELEKOMUNIKACIJE I BIZNIS
PREDGOVOR
Upoređujući razvoj telekomunikacija i društva, zapažamo sličnost, a posebno u

domenu upravljanja i organiziranja. Društvo industrijskog perioda karakterizira
hijerarhijsko upravljanje i organiziranje. U istom periodu, mreže telekomunikacija
su jednouslužne, hijerarhijske, vertikalne orijentacije. U postindustrijskom
periodu, društva se razvijaju, u prvoj fazi, kao informacijska, postajući digitalna,
a u drugoj fazi poprimaju obilježja virtualne zajednice. Telekomunikacije,
prelaskom iz anolognih u digitalne tehnologije, ubrzano se razvijaju u pravcu
nove generacije višeuslužnih, slojevitih mreža, horizontalne orijentacije, u kojima
je sve više prisutno virtualno umrežavanje.
Globalizacija i intenzivni procesi integriranja tržišta, omogućuju povezivanja tržišno
baziranih nacionalnih ekonomija, gdje je globaliziranje jedna od sila za tržišne, a
konvergencija za tehnološke promijene. Konvergencija, kao fenomen i promijene,
koje je ona izazvala, ne samo u tehnologijama, već u privredi i društvu, bile su
motiv za pisanje knjige pod nazivom Telekomunikacije i biznis, u kojoj se riječ
biznis odnosi na poslovanje.
Knjiga opisuje telekomunikacije, konvergenciju u telekomunikacijama i ulogu
kovergencije u razvoju društva. U domenu telekomunikacija nastavlja se na knjigu
Nova generacija usluga i mreža. Pored telekomunikacija, opisani su konvergencija
kompanija, intelektualni kapital, nova ekonomija i menadžment. Znanja iz ovih
oblasti mogu pomoći u boljem razumijevanju i shavatanju privrednih, političkih
i društvenih promijena, koje su neophodne za ubrzanje poslovanja, za efikasnije
pružanje usluga građanima, pravedniju raspodijelu i bolje uvjete života.
U prvom dijelu knjige pod nazivom Konvergencija u telekomunikacijama opisana
je konvergencija telekomunikacija, kroz poglavlja Uvod, Konvergencija tehnologija,
Konvergencija kompanija i Konvergencija usluga.
U poglavlju Uvod opisan je konvergencijski proces. U stvarnom svijetu
konvergencija se ne odnosi samo na tehnologije, već i na kompanije i usluge. U
stvari, tehnologija premda je važna, ona je samo jedan dio procesa konvergencije.
Riječ “konvergencija” se koristi da ukaže na tehnološke promijene, koje vode
mreže u novu generaciju telekomunikacija, ali i promijene u privredi i društvu.
Konvergencija je utjecala da se mjenjaju temeljne karakteristike korporacije. Mijenja
se model menadžmenta, koji upravlja korporacijom, unutrašnja struktura
korporacije, odnos između korporacija, komintenata i konkurencije, priroda
vrijednosnog lanca, predožba (percepcija) korisnika o korporaciji i njenoj ulozi i
definiranje vrijednosti u korporaciji.
Konvergencija mijenja pravila udruživanja (savezništva), ubrzava poslovanje i
modele organiziranja.
PREDGOVOR
Konvergencijskom procesu prethodi prikupljanje i analiza korisničkih aktivnosti,

koje vode ka razumijevanju korisničkih trenutnih i budućih zahtijeva. Proces
pomaže da operatori bolje razumijevaju tehnologije, koje su potrebne kako bi se
zadovoljili korisnički zahtijevi za uslugama. Konvergencija tehnologija je prva
aktivnost u procesu konvergencije. Ona predstavlja samo sredstvo za dobijanje
usluga po želji korisnika. Konvergencija kompanija ukazuje na potrebu kompanija
za udruživanjem u korporacije. Ova aktivnost, kao druga u procesu, pretstavlja
efikasan mehanizam, koji omogućuje isporuku potrebnih konvergencijskih
tehnologija. Budući da telekom kompanije obično ne raspolažu svim potrebnim
tehnologijama, one to postižu kroz udruživanje ili strateško korporacijsko
savezništvo. Kroz ove aktivnosti one formiraju virtualne korporacije, koje imaju
mogućnost, ne samo da isporučuju usluge, nego i da učestvuju u budućim
korisničkim zahtjevima za uslugama. Izlaz iz procesa je konvergencija usluga,
kojim se zadovoljavaju korisnici, tako što im se isporučuju željena rješenja,
proizvod i usluge. Međupovezanost tri komponente konvergencije je od posebne
važnosti za shvatanje na koji način fenomen konvergencije utječe na razvoj
kompanija i njihovu želju za što boljom konkurentskom pozicijom na tržištu.
Poglavlje Konvergencije tehnologija sadrži tehnologije fiksne mreže, mobilne i
satelitske tehnologije, tehnologije signalizacije i tehnologije upravljanja.
Poglavlje Konvergencije kompanija sadrži Uvod, Evoluciju korporacija,

Korporacijsko znanje (dodatna vrijednost, planiranje resursa), Klasificiranje
korporacija i Virtualne korporacije.
U Uvodu je opisan konvergencijski proces u kome je istaknuta važnost održavanja
blizine korisnika, kako bi se zadovoljile njegove potrebe i predvidjele njegove
želje. Da bi razumijeli potrebe i zahtjeve korisnika, kompanije su prinuđene da
pažljivo prate korisničke aktivnosti i da ih pretvaraju u znanje o razumijevanju
korisnika. Praćenjem korisničkih ponašanja i prepoznavanjem razloga njihovih
aktivnosti, mogu se identificirati faktori zbog kojih korisnici dolaze ili odlaze.
Znanje o korisniku pomaže kompanijama da razumiju ono što motivira korisnike
za traženje neke usluge i pomažu im da razumiju njihovo čudljivo ponašanje,
kako bi predvidjeli zahtijeve za resursima, stekli veći broj novih i smanjili gubitak
starih korisnika.
Evolucija korporacija je promatrana u dva perioda, industrijskom i
postindustrijskom (Internetskom). Hijerarhijska, centralno kontrolirana korporacija,
u industrijskom periodu je zamijenjena sa ravnijom organizacijskom strukturom
u Internet periodu. Neprijateljski odnosi sa konkurencijom su zamijenjeni
kooperativnim odnosima. Umijesto da lanac vrijednosti bude linearan i statičan,
on je postao u potpunosti nelinearan. Korisnik u Internetskom periodu vidi
korporaciju kao saradnika, koji je, kao partner, uključen u uspiješnost njegovog
posla.
PREDGOVOR
Vrijednost korporacija određuju se prema tome kako one koriste znanje stečeno
u radu sa korisnicima, dobavljačima i konkurencijom da bi stvorile prednost na
tržištu i iskoristile tu prednost da ponude korisniku superiornu uslugu. Da bi
razumijeli potrebe i zahtijeve korisnika, korporacije su prinuđene da pažljivo
prate korisničke aktivnosti i da ih pretvaraju, putem tumačenja podataka, u znanje
o razumijevanju korisnika.
U Internet periodu se preferira rad individue u specijaliziranom timu, u odnosu
na individualni rad te osobe. Timskim radom se zauzima dobra pozicija u odnosu
na konkurenciju. U ovakvim korporacijama manje je prisutna konkurencija između
pojedinih korporacija, a više između sektora kompanija.
Korporacijskim proizvodima vrijednost se dodaje nuđenjem konzalting usluga
(usluge savjetovanja), kojima se pomaže korisnicima da izaberu odgovarajuća
tehnološka riješenja, zasnovana na iskustvima samog korisnika u njegovoj
djelatnosti. Konzalting usluge korporacijama daju dadatak vrijednosti koji je
znatan.
Kako se korporacije razvijaju u informacijski orijentiranom ekonomskom društvu,
stupanj raznovrsnosti njihove podrške kod pružanja usluge, omogućava da se
izvrši njihova kategorizacija. Kategorizacija se vrši prema ograničenom skupu
modela ponašanja, kao što su tržišta široke ponude, arbitri, unaprijeđivači procesa
i virtualne korporacije. Ovi modeli se razlikuju u dodatnoj vrijednosti, koju
korporacije daju svom proizvodu ili usluzi.
Korporacije u industriji telekomunikacija, suočene sa konkurencijom i
nedovoljnim financijskim sredstvima, su prinuđene da se udružuju, kako bi bile
sposobne da isporuče set konvergencijskih tehnologija, koje obogaćuju ponudu
usluga. Kroz ove aktivnosti one formiraju virtualne korporacije. Težnja virtualnih
korporacija je razumijevanje, možda čak i predviđanje, specifičnih korisničkih
želja kao i davanje riješenja po zahtijevu korisnika. Korporacije, koje imaju osobine
virtualnih korporacija, dodaju ogromnu vrijednost osnovnim proizvodima i
uslugama koje prodaju. Pregled američkih korporacija dat je za sedam glavnih
grupa. Navedene je jedna virtualna telekom korporacija i dvije iz industrije.
Poglavlje Konvergencije usluga sadrži tačke uvod, korisnik i usluge. U uvodu su
istaknuta uloga korisnika i operatora. U tradicionalnom pristupu korisnici su
gledali operatore sa strahopoštovanjem. U novom pristupu, strahopoštovanje
prema telekomima je zamijenjeno poštovanjem korisnika. Znanje o korisniku je
osnovni i najvažniji resurs kojim raspolažu korporacije.
Za usluge se prvo daje definicija i viđenje usluga od strane korisnika i operatora
(provajdera). Zatim slijedi opis usluga mreža sa ATM i IP tehnologijama,
kombiniranih usluga, usluga mreže digitalne kablovske televizije, usluga mobilnih
i satelitskih mreža i na kraju usluga korporacijskih mreža.
U drugom dijelu knjige pod nazivom Nova generacija mreža opisane su mrežne
strukture u koje su ugrađene konvergencijske tehnologije pristupa, medija getveja,
transporta, signalizacije i upravljanja.
PREDGOVOR
U prijelaznom periodu između mreža vertikalne i horizontalne orijentacije razvilo

se mnoštvo konvergencijskih tehnologija, kako u pristupu, tako i u transportu,
sa kojima je moguće graditi mreže nove generacije. Kao prijelazna mrežna struktura
opisana je mreža kablovske televizije. Na kraju je opisana konektiviti mreža.
Treći dio knjige pod nazivom Uloga konvergecije u razvoju društva sadrži poglavlja
Uvod, Intelektualni kapital, Nova ekonomija, Menadžment, ICT i strategija
informacijskog društva u Bosni i Hercegovini i Put u virtualnu zajednicu.
U uvodu je istaknut značaj promijena koje su pokrenute konvergencijkim
procesima, prvo informacijskih i (tele)komunikacijskih tehnologija i drugo,
konvergencijom u telekomunikacijama.
U poglavlju Intelektualni kapital istaknuta je važnost nematerijalnog kapitala za
uspješno poslovanje kompanija. Intelektualni kapital obuhvata i naglašava značaj
ljudi i njihovog znanja kao kreativnog potencijala za poslovni uspjeh. Kompanije
sve više shvataju potrebu za pretvaranjem individualnog u kolektivno znanje,
kako bi stvorile, zadržale i povećale vrijednost intelektualnog kapitala, koji pomaže
da kompanije uvide značaj strukturiranja organiziraanja sa većim stupnjem
decentralizacije.
Do znanja o korisniku se dolazi prikupljanjem, organiziranjem i održavanjem
odgovarajućih informacija, koji se analizom pretvaraju u znanje, koje se uključuje
u poslovnu inteligenciju.
U poglavlju Nova ekonomija opisana je savremena ekonomija, koja u sve većoj
mijeri uključuje znanje, koje je posljedica izuzetno brzog razvoja informacijsko
komunikacijskih tehnologija. Ona ima za cilj stvaranje profita, fleksibilnije
upravljanje i organiziranje, vrlo dinamično tržište, što za sobom povlači uključivanje
novih znanja i novih tehnologija u oblasti organiziranja proizvodnje i prometa
roba i usluga. Uvažavajući različite forme i tipove tržišta roba, novca i kapitala,
svaka kompanija stvara za sebe što bolju poziciju na tržištu.
U poglavlju Menadžment naznačen je put ka novom modelu menadžmenta koji je
okrenut prema budućnosti. Menadžment djeluje u cilju stvaranja skladnih i
višestrukih efekata između strategije, strukture sistema i kulture u radu, na tržištu
i u radnoj okolini u kojoj korporacija dijeluje. Sa njim se uvode i podržavaju
nove metode rada, koje potiču i transformiraju individualnu sposobnost u
organizacijsku vrijednost.
Strategijski menadžment za formuliranje strategije koristi komponente: viziju,
misiju, ciljeve i politiku.
Vizija pretstavlja sposobnost (lidera, vođe, menadžera) da kreira budućnost sa
većim stupnjem izvjesnosti. Ona predstavlja početni impuls za strategijsko
odlučivanje. Njome se inspirira kompanija za uspiješno poslovanje. Vizija
promovira timski rad, potiče poboljšanje kvaliteta i savjesnosti u svim fazama
poslovanja. Od nje se očekuje održavanje financijski jake i na rastu orijentirane
kompanije, kako bi se zaštitili novi korisnici i zaposleni.
PREDGOVOR
Misija se vezuje za svrhu osnivanja i postojanja kompanije u privrednom i

društvenom ambijentu. Misijom se definira biznis, razumijevanje opstanka i
uspijeha, odgovornosti prema korisniku, dioničarima, uposlenim, dobavljačima,
društvu. Misijom se konkretizira vizija tako što se od nje očekuje da odrazi
svrhu postojanja kompanije, pruži korisniku zahtijevani proizvod ili uslugu,
odredi mjesto kompanije u privredi i zadovolji sve čiji su interesi u igri.
Ciljevi predstavljaju stanje kojem će kompanija težiti u ostvarenju svoje misije.
Njima se kvantitativno i kvalitativno preciziraju vrste i nivoe osobina koje se u
budućnosti žele ostvariti. Ciljevi se vezuju za rast, profitabilnost, efikasnost
korištenja resursa, doprinos vlasniku, korisniku, uposlenim i društvu. Oni se
smatraju primarnom planskom odlukom, kojom se bitno profilira, motivira i
kontrolira ponašanje kompanije.
Politikom se preciziraju stavovi, principi, kriterijumi, kojima se usmijerava
odlučivanje i akcije. Ona pomaže konsekventnijem povezivanju ciljeva i njihovo
operacionaliziranje kroz strategiju. Politika opisuje glavne aspekte ili ograničenja
u ostvarenju poslovanja. Posebno je značajno, za konzistentnije odlučivanje,
selektiranje raspoloživih projekata i harmoniziranje procesa.
U poslovnom odlučivanju, strategija se nalazi između misije i ciljeva sa jedne
strane i taktičkog (operacijskog) planiranja sa druge strane, kako bi transformirala
viziju i ciljeve u pravce i metode djelovanja kompanije. Strategija uključuje širok
spektar poslovnih poteza dugoročnog karaktera, kojima se konkretizira poslovno
ponašanje, a sve u cilju kapitaliziranja resursnih potencijala kompanije.
Proces menadžmenta počinje sa planiranjem, a konkretizira se kroz ostale njegove
funkcije. Planiranjem, u kojem su ugrađene strategijske komponente, dolazi se
do osnovnog dokumenta kojim se traži odobrenje za sve poslovne odluke.
Organiziranjem se stvaraju pretpostavke i osiguravaju uvjeti za postizanje
planiranih ciljeva. Kadrovskim djelovanjem se komplementira organizacija sa
izvršnim kadrovima, koji posjeduju sposobnosti da izvrše planirane zadatke.
Vođenjem se postavljeni ciljevi u planu dovode do rezultata, a kontrolom se
mjere i ispravljaju pojedinačna i organizacijska djelovanja, kako bi se osiguralo
da implementiranje poslovnog plana teče u planiranim rokovima.
Pored osnovnih funkcija menadžmenta, opisane su funkcije marketinga,
odlučivanja, motiviranja, komuniciranja, koordiniranja, odnosa s javnošću, a
navedene su funkcije kao što su: postavljanje ciljeva, upravljanje funkcijama,
informiranje i naređivanje, i mjerenje i ocijenjivanje rezultata.
Opisom marketinga, kao funkcije menadžmenta, odmah poslije osnovnih funkcija,
istaknuta je važnost ove funkcije u poslovanju kompanija. Tradicionalni marketing,
kojeg karakterizira poslovna filozofija u kojoj se u centar stavlja dugoročan stabilan
rast, nije u stanju da odgovori zahtijevima informacijskog doba. Novi marketing
je nametnuo, kao neophodnost, uvođenja tehnologijskog marketinškog pristupa,
koji je u stanju da ponudi mnogo više.
PREDGOVOR
Održiva marketing strategija telekom kompanija se zasniva na istraživanju tržišta,

udovoljavanju potrebama korisnika i pružanju kvalitetnih usluga.
Odlučivanje je funkcija menadžmenta kojom se implementiraju poslovne odluke,
a proizlazi iz planiranja, kojim se obezbijeđuju jasne osnove za donošenje
poslovnih odluka i njihovo implementiranje.
Komuniciranjem se vrši razmjena informacija, ideja, emocija i iskustva. Posmatra
se sa aspekta neophodnosti. Poslovno komuniciranje zahtijeva plan djelovanja,
kako bi komunikacija bila efikasna i bila od koristi za obje strane.
Motiviranošću se potenciraju interni i eksterni faktori, kojim se stvara, pojačava,
usmjerava i održava poželjno ponašanja zaposlenih za što uspješnije poslovanje
kompanije. Motiviranjem, kao sredstvom za uređivanje odnosa u kompaniji,
efikasnije se ostvaruje misija.
Koordiniranje je neophodno kako bi se uskladio rad više pojedinaca. Predstavlja
proces resursnog, vremenskog, prostornog usklađivanja aktivnosti više pojedinaca
i grupa, kako bi se na najbolji način ostvarili ciljevi kompanije.
Odnosi s javnošću je funkcija menadžmenta, kojom se stvara imidž kompanije.
Ovom funkciojom se ostvaruje bolje razumijevanje i efikasnija podrška, koja utjeiče
na javno mnijenje i stavove. Odnosi s javnošću uspostavljaju i održavaju dobro
razumijevanje između kompanija i javnosti.
U poglavlju ICT i strategija razvoja informacijskog društva u BiH istaknut je značaj
konvergencije informacijskih i komunikacijskih tehnologija u razvoju društva
baziranom na znanju i uloga ICT u razvoju informacijskog društva u Bosni i
Hercegovini.
Strategijsko korištenje ICT na nivou države, omogućuje osiguranje prednosti u
ekonomskom i naučnoistraživačkom domenu. Vezano za razvoj informacijskog
društva u Bosni i Hercegovini, sažeto su opisani usvojeni dokumenti: politike,
strategije i akcijskog plana. Za politiku je istaknuto da predstavlja okvirni i temeljni
dokument za donošenje zakona, propisa i drugih akata, kao i odlučivanje o
smijerovima razvoja, akciji i prioritetima na nivou BiH. Za strategiju je navedeno
da je usmijerivač dijelovanja, koje je praćeno akcijskim planom, u kojem su
definirani programi, projekti i inicijative, koji su u skladu sa strateškim pravcima
definiranim u strategiji. U okviru ovog poglavlja, u dijelu infrastrukture, obrađene
su korporacijske mreže.
U poglavlju Put u virtualnu zajednicu opisane su evolucija korporacija i rađanje
virtualne zajednice, klasificiranje kompanija i konvergencijske korporacije.
Virtualne korporacije, kao model, predstavljaju nov fenomen u poslovanju. On
se često odnosi na pojam virtualne zajednice i jedna je od najmoćnijih promijena
u suvremenim telekomunikacijama.
I KONVERGENCIJA U TELEKOMUNIKACIJAMA
ISDN
ISDN ATM
ATM
MMS
GW CVOR
1. UVOD 12
KONVERGENCIJA U TELEKOMUNIKACIJAMA
1. UVOD 12
2.1. TEHNOLOGIJE FIKSNE MREŽE 16
2.1.1. TEHNOLOGIJE PRISTUPA 16
Tehnologije lokalne petlje 17
ADSL 17
FTTx 18
HFC 19
FTTH 20
Tehnologije komutacije u pristupu 21
ATM 21
IP 22
Tehnologije prijenosa u pristupu 23
Standardno optičko vlakno 24
SDH 24
Tehnologije korisničkih mreža i terminala 26
2.1.2. TEHNOLOGIJE TRANSPORTA 28
Tehnologije komutacije u transportu 28
MPLS 28
Tehnologije prijenosa u transportu 29
NZDSF 30
WDM i DWDM 30
2.2. MOBILNE I SATELITSKE TEHNOLOGIJE 33
2.2.1. TEHNOLOGIJE MOBILNE MREŽE 33
GSM 33
GPRS 34
EDGE 34
WCDMA 35
UMTS 36
Mobilne tehnologije 4G 37
2.2.2. SATELITSKE TEHNOLOGIJE 38
2.3. TEHNOLOGIJE SIGNALIZACIJE 40
2.4. TEHNOLOGIJE UPRAVLJANJA 42
3.1. UVOD 47
3.2. EVOLUCIJA KORPORACIJA 48
3.3. KORPORACIJSKO ZNANJE 49
3.3.1. DODATNA VRIJEDNOST 51
3.3.2. PLANIRANJE RESURSA KORPORACIJE 51
3.4. KLASIFICIRANJE KOMPANIJA 53

3.4.1. ILEC 54
3.4.2. CLEC 55
3.4.3. IEC 56
3.4.4. SP i PP 56
3.4.5. KABL KOMPANIJE 57
3.4.6. PROIZVOĐAČI 57
3.4.7. OSTALI 57
3.5. VIRTUALNE KORPORACIJE 57
4.1. UVOD 58
4.2. KORISNIK 59
4.3. USLUGE 64
4.3.1. USLUGE SA ASPEKTA KORISNIKA I OPERATORA 65
4.3.2. ATM USLUGE 67
Usluge klase A 69
Usluge klase B 69
Usluge klase C 70
Usluge klase D 70
4.3.3. INTERNET USLUGE 71
Pretraživanje Interneta 72
Prisustvo na Internetu 72
4.3.4. KOMBINIRANE USLUGE 74
Telerad 74
Teleedukacija 76
Telemedicina 78
Telezabava 81
4.3.5. USLUGE CATV MREŽE 82
4.3.6. USLUGE MOBILNIH I SATELITSKIH MREŽA 84
4.3.7. USLUGE KORPORACIJSKIH MREŽA 87
1. UVOD
Fenomen konvergencije se može promatrati iz različitih uglova. Postoje različita

mišljenja u telekomunikacijskim krugovima i među oporatorima (provajderima)
o tome gdje konvergencija vodi i u kom će tehnološkom pravcu ići industrija.
Riječ “konvergencija” se koristi da ukaže na tehnološke promijene, koje vode
mreže telekomunikacija u pravcu slojevite strukture, horizontalne orijentacije, ali
i promijene u privredi i društvu. Konvergencija je utjecala da se promijene temeljne
karakteristike korporacije, koje se odnose na:
model menadžmenta koji upravlja korporacijom,

unutarnju strukturu korporacije,
odnos između korporacije, njenih komintenata i konkurencije,
prirodu vrijednosnog lanca,
predožbu (percepciju) korisnika o korporaciji i njenoj ulozi, i
definiranje vrijednosti u korporaciji.
Operatori i provajderi u svijetu modernih telekomunikacija računaju sa porastom

očekivanja korisnika i ubrzanjem poslovanja.
U stvarnom svijetu, konvergencija se ne odnosi samo na tehnologije, već i na
kompanije i usluge. U stvari, tehnologija, premda je važna, ona je samo jedan dio
procesa konvergencije.
Međupovezanost tri komponente konvergencije je od posebne važnosti za shvatanje

na koji način fenomen konvergencije utječe na razvoj kompanija i njihovu želju
za što boljom konkurentskom pozicijom na tržištu.
Konvergencija, između ostalog, mijenjaja:
pravila udruživanja (savezništva),

ubrzava poslovanje i
modele organiziranja.
Međuodnos tehnologije, kompanije i usluge u konvergencijskom procesu, postaje

potpuno određen. Iako postoje predrasude prema tehnologiji, koja vlada kod
mnogih aktera u telekomunikacijama, ipak se shvatilo da se konačni proizvod
odnosi na želju korisnika, koji ne želi tehnologiju nego uslugu, koju omogućuju
tehnologije ugrađene u mrežu nove generacije. Iz ovoga se zaključuje da je
tehnologija jedna aktivnost i to prva u konvergencijskom procesu. Ona pretstavljaja
samo sredstvo za pružanje usluga po želji korisnika.
.
Telekom kompanije su prinuđene na udruživanje. Kompanije koje pripadaju

telekomunikacijskoj industriji su pod utjecajem rastuće, žestoke, konkurencije.
One nemaju dovoljno financijskih sredstava da posluju same. Kako bi isporučile
konkurentan proizvod i uslugu, kompanije moraju udružiti snage sa ostalim
kompanijama, ostvarujući tako jedan klasičan oblik konvergencije korporacija.
Ovo udruživanje rezultira sposobnošću za isporukom konvergencijskih
tehnologija, koje omogućuju gradnju zajedničkih mrežnih platformi. Tako
kompanije, udruživanjem u konvegencijskom procesu, postaju efikasan
mehanizam, koji omogućuje isporuku potrebnih konvergencijskih tehnologija.
Izlaz iz ovog konvegencijskog procesa je konvergencija usluga, kojim se
zadovoljavaju korisnici tako što im se isporučuju željena riješenja, proizvod i
usluge. U ovom procesu, premda je konvergencija tehnologija od centralne
važnosti, ona je samo jedan dio, kojem još pripadaju konvergencije kompanija i
usluga.
Sveukupni proces konvergencije počinje prikupljanjem i analizom korisničkih

aktivnosti, koje vode ka razumijevanju korisničkih trenutnih i budućih zahtijeva.
Ovo operatorima omogućuju bolje razumijevanje tehnologije, koja je potrebna
kako bi se zadovoljili korisnički zahtijevi za uslugama. Budući da operatori obično
ne raspolažu svim potrebnim tehnologijama, oni to postižu kroz udruživanje, ili
streteško korporacijsko savezništvo. Kroz ove aktivnosti oni formiraju virtualne
korporacije, koje imaju mogućnost ne samo da isporučuju usluge, nego i da
učestvuju u budućim korisničkim zahtijevima za uslugama.
2. KONVERGENCIJA TEHNOLOGIJA
U telekomunikacijama tehnologije su osnovni generički faktor i predstavljaju

osnovnu mobilizacijsku snagu u regrutiranju novih korisnika. One se mogu
podijeliti u četiri povezane podgrupe:
pristup, koji uključuje dijelove javne mreže: lokalnu petlju, pristupnu

komutaciju i prijenos, i korisničku mrežu, odnosno terminale,
transport, kojem pripadaju komutacija i prijenos,
signalizacija, koja uključuje protokole i procedure, koje se koriste za
uspostavljanje, održavanje i prekidanje prijenosa govora, podataka, i videa
preko mreže i
upravljanje mrežom, koja uključuje set procedura za operiranje, održavanje
i proviziju mrežnih resursa.
Svaka od ovih tehnologija doprinosi sposobnosti mreže da obezbijedi usluge

korisnicima.
Konvergencijske tehnologije, ugrađene u mrežu, stvaraju infrastrukturu koja
pretstavlja zajedničku platformu za sve usluge.
INTEGRIRANI
SMS PROSPERO FAST WIEW
NMS
SWITCHING PODRUCJE PODRUCJE

PODRUCJE TRANSMISIJE PRISTUPA
SISTEM
MREŽNOG
UPRAVLJANJA
IP over WDM OPTICKA MREŽA

OXC OXC
ATM - POM
OXC BCCN
LCCN
WDMOC OADM WDMOC BCCN

HAB
RUTER
Slika I-2.1.
Tehnologije u IP SWITCH
WAN CVOR MPLS/ATM
telekom mreži OLT BCCN
RUTER
FTTH ONU ONU FTTC NTE
HAB
RUTER
IP SWITCH
CTI
Internet/intranet
IMT-2000
VDSL ADSL
W-CDMA
POSLOVNA MREŽA
xDSL
Glas preko IP
Pristup čine set tehnologija lokalne petlje, uslužne komutacije i pristupnog

prijenosa, koje dodiruju korisnika i čine dijelove javne mreže i tehnologije
korisničke mreže.
ADSL
U svijetu je prisutno mišljenje da onaj ko upravlja pristupom može dobro
Asymmetrical
upravljati odnosom prema korisniku. Digital Subsriber
Konvergencijske tehnologije pristupa su: Line
FTTx
u lokalnoj petlji ADSL, FTTx i HFC,
Fibre To The x
u komutaciji ATM i IP,
u prijenosu USF optičko vlakno, SDH i WDM, HFC
u korisničkoj mreži su zastupljene iste tehnologije kao i u javnoj mreži, Hibrid Fibre
Coaxial
i terminali, koji omogućuju višeuslužnost.
ATM
Transport definira set konvergencijskih tehnologija: Asynchronous
Transfer Mod
komutacije ATM, IP, i MPLS i
IP
prijenosa NZDSF, SDH, DWDM. Internet Protocol
Kako zahtjevi tržišta sve više rastu, naročito u smislu prijenosa podataka na velika USF
Un Shifed Fiber
rastojanja, to priroda transportne strukture postaje kritična, posebno u mrežama
nove generacije. Kod ovih mreža se mora obezbijediti suguran transport različitih SDH
tipova prometa, za koje se mora garantirati odgovarajući kvalitet usluge. Synchronous
Dalje, postaje sve jasnije da mreža, koja uključuje samo jednu tehnologiju, nije u Digital Hierrchy
igri. Mreže, u doglednoj budućnosti, će uključivati više tehnologija, koje će zajedno
WDM
osigurati zahtijeve prijenosa različitih tipova prometa u sve kompleksnijem setu Wavelenght
korisničkih aplikacija. Multiplex
Signaliziranje je, premda posljednji izučavan, jedan od najvažnijih aspekata
MPLS
umrežavanja. Kako bi se omogućilo uspostavljanje, održavanje i prekid veze,
Multi protocol
moraju biti implementirani signalizacijski protokoli. Ne samo da je neophodno Labeling Switching
obezbijediti pomenute tri funkcije, nego je potrebno pristupiti u distribuiranu
bazu podataka, doći do informacije o korisniku te uspostaviti vezu na osnovu tih NZDSF
Non Zero
informacija.
Dispersion Shifted
Tehnologije signalizacije omogućuju kompanijama brzo reagiranje na zahtijeve Fibre
korisnika. U multimedijalnom okruženju signalizacija postaje od centralne važnosti,
jer omogućuje da se istovremeno ostvari više poziva. Na primjer, u slučaju da DWDM
Dense
korisnici u toku razgovora žele pokrenuti video konferenciju preko multimedijalnog
Wavelengh
signaliziranja, ovo mogu jednostavno postići bez da to utiče na njihov razgovor. Division
Dalje, kad je to potrebno, oni mogu uključiti i druge sesije, kao što su faks ili Multiplesing
podaci, jednostavno tako što će ih pozvati, signalizacijska mreža, koja određuje
QoS
potrebni opseg (bandwidth), rezerviše ga, definira QoS i uspostavlja put između
Quality of Service
identificiranih krajnjih točaka.
Kod upravljanja mrežom uobičajni termini su:
operiranje,
administriranje,
održavanje i
provizija.
Ovi termini se odnose na set alata nephodnih za mrežni hardver i softver, kako bi
isporučili ono što korisnik traži u smislu mrežnih usluga.
Tehnologije predstavljaju osnovnu mobilizacijsku snagu u regrutiranju novih
korisnika. One se ugrađuju u mrežne strukture, koje će radi boljeg razumijevanja,
biti razmatrane odvojeno za fiksnu mrežu i mrežu mobilnih i satelitskih
komunikacija.
2.1. TEHNOLOGIJE FIKSNE MREŽE
Fiksne mreže sadrže sva četiri tipa tehologija. U fiksnoj mreži:
pristup ima ključnu ulogu za širokopojasnost,

transport za obezbijeđenje prijenosa terabitskih brzina,
signaliziranje za obezbijeđenje odgovarajućih protokola i procedura za
uspostavljanje, održavanje, prijenos multimedijalnih usluga i
upravljanje za procedure operiranja, održavanja i provizije mrežnih
resursa.
2.1.1.TEHNOLOGIJE PRISTUPA
Tehnologije pristupa uključuju tehnologije javnih mreža (lokalna petlja, komutacija

u pristupu i prijenos u pristupu) i korisničkih mreža. Lokalnom petljom korisnici
se povezuju sa uslužnom komutacijom. Uslužna komutacija se sa prijenosom
povezuje na pristupnu komutaciju.
Tehnologije korisničke mreže čine tehnologije korporacijskih mreža i tehnologije
terminala.
Tehnologije lokalne petlje
U lokalnoj petlji koriste se žične (wireline) i bežične (wireless) tehnologije. Od

žičnih konvergencijskih tehnologija koriste se:
ADSL
napredne tehnologije ADSL, ADSL2 i ADSL2+ Asymmetrical
hibridne tehnologije FTTx i HFC, i Digital Subsriber
sveoptička tehnologija FTTH. Line
FTTx
Kao bežične tehnologija koriste se: Fibre To The x
DECT i HFC
HFW. Hibrid Fibre
Coaxial
FTTH
ADSL Fiber
To The Home
Od naprednih tehnologija ubijedljivo najbolja svojstva ima familija ADSL
DECT
tehnologija. Prvobitno je bilo zamišljeno da ADSL bude prijelazna tehnologija, Digital Enhansed
koja će za kraći period riješiti potrebe za pristupom, dok se bakarna infrastruktura Cordless Telecom-
ne zamijeni sa optičkom. Međutim, treba za milione pretplatnika, koji koriste u munications
pristupu parične bakarne kablove, izvršiti zamijenu, za što su potrebna velika
HFW
ulaganja. Već sada je sigurno da će se familija ADSL tehnologija, koju čine ADSL, Hybrid Fiber/
ADSL2 i ADSL 2+, zadržati mnogo duži period nego što se to predviđalo, jer su Wireless)
brzine i domet znatno povećani.
FAMILIJA OPIS GODINA

STANDARDA RATIFICIRANJA
ADSL G.992.1 G.dmt 1999.
ADSL2 G.992.3 G.dmt.bis 2002.
ADSL2 G.992.5 ADSL2 PLUS 2003.
ADSL Prva generacija ADSL tehnologija, koje su ugrađene u lokalnu petlju, obezbijedila
Asymmetrical
je do 2004. godine široki opseg pristupa za preko 70 milina korisnika. Veliki
Digital Subsriber
Line broj potencijalnih korisnika je ostao izvan dometa i mogućnosti korišćenja ovih
tehnologija. Iste godine slijede komercijalne primijene ADSL2 i ADSL2+, koje
zadovoljavaju seriju ITU G.992 standarda. Ove tehnologije donose značajna
poboljšanja u karakteristikama kao i nove, važne mogućnosti.
ADSL2 je tehnologija, koja je donijela povećanje dometa i brzina prijenosa u

odnosu na ADSL, postizanjem boljih svojstava na dužim lokalnim petljama, koje
su ostvarene:
povećanjem efektivnosti modulacije,

reduciranjem okvirnog overheada,
dosezanjem višeg kodnog dobitaka i
poboljšanim algoritmima procesiranja signala.
ADSL2+ je novi standard sa sposobnošću prijenosa brzinama do 25 Mb/s. Novi

standard je baziran na ADSL2 naprednoj tehnologiji, koja udvostručuje širinu
opsega u smjeru prema korisniku dostižući brzine 24 Mb/s na dužini od 900 m,
odnosno 20 Mb/s na dužini od 1.500 m lokalne petlje. Dobre strane ove tehnologije,
između ostalog su:
superiorne performanse dometa i brzine,

poboljšane dijagnostičke mogućnosti,
unaprijeđeno upravljanje potrošnjom energije.
ADSL2 specificira širinu opsega prema korisniku do 1,1 MHz, a ADSL2+ do 2,2
MHz, što rezultira značajnim porastom brzina na kraćim rastojanjima lokalne
ONU petlje. Superiornost ove tehnologije se ogleda u njenoj interoperabilnosti sa
Optical Network postojećim primjenama ADSL tehnologije.
Unit
FTTCab
Fiber To the FTTx
Cabinet
FTTC U FTTx strukturi optičko vlakno se koristi do optičke mrežne jedinice, ONU, a
Fiber To the Curb bakarne parice od ONU do korisnika. Postoji više struktura FTTx tehnologija:
FTTB
Fiber To the FTTCab-optičko vlakno do kabineta,
Building FTTC-optičko vlakno do pločnika.
FTTCab, FTTC i FTTB strukture su prvobitno bile zamišljene da se od optičke FTTCab

Fiber To the
mrežne jedinice ONU po bakru distribuiraju signali za svakog korisnika VDSL
Cabinet
tehnologije. Unaprijeđenjem ADSL, ove tehnologije postaju manje važne. Sve se
one mogu zamijeniti jednom, u kojoj će se umijesto VDSL koristiti ADSL2+. FTTC
Fiber To the Curb
FTTB
Fiber To the
HFC
Building
CATV mreže koriste u lokalnoj petlji hibridnu vlakno-koaksijalnu tehnologiju, VDSL

HFC, u kojoj se optički kabl koristi do optičko-koaksijalnog čvora, FCN, a od Very high
data rate Digital
FCN do korisnika, koristi se koaksijalni kabl. Subscriber Line
FCN
Fiber/Coax Node
ONU
Optical Network
Unit
HEADEND
Slika I-2.2.
Hibridna vlakno-
koaksijalna
HFC
tehnologija
Ethernet
`
HFC tehnologija se koristi na kraćim rastojanjima, 70 metara do korisnika. Kao CATV

prijenosni medij, optičko vlakno ima znatno bolje prijenosne karakteristike, kao CAble TeleVision
što su: vlakno ima znatno veću širinu propusnog opsega, bolji odnos signal šum,
HFC
znatno manje slabljenje signala. Cijene optičkog, u odnosu na koaksijalni kabl, Hibrid Fibre
već su uporedive. Ono što optičku konekciju čini još uvijek skupljom su: Coaxial
konekcijske tačke, optički izvori, prijemnici i optičko-električni konvertori.
FTTH
FTTH FTTH je idealna sveoptička arhitektura sa vlaknom. U ovoj arhitekturi vlakno se

Fiber vodi cijelim putem do korisnikove kuće. Prednost ove strukture je u tome što
To The Home pretstavlja pasivnu mrežu, u kojoj nema aktivnih komponenti do krajnjeg
WDM
korisnika i što je ova tehnologija perspektivna za budućnost.
Wavelenght Zahtijevi za vlakno tehnologijama, kao što su FTTH, su u porastu. Ovu strukturu
Multiplex će unaprijediti tehnologija valnog multipleksa, WDM, povećanjem kapaciteta, Na
taj način će se većem broju provajdera omogućiti da opravdaju ulaganje u FTTH.
RLL
Radio in
FTTH će postati novi mrežni standard, zbog smanjenja troškova koji prate
Local Loop razvijanje vlakna, otpornosti aktivnih komponenti lokalne petlje, povećanog
zahtjeva glasovnih i podatkovnikih usluga, kao i usluga videa i multimedije,
FWN superiorne pouzdanosti, skalabilnosti i bezbijednosti.
Fiber/Wireless
Node Za uključivanje radio tehnologija u lokalnu petlju postoje dva razloga. Prvi je,
DECT
što radio omogućuje brzu izgradnju, bez velikih početnih troškova, a drugi, što
Digital Enhanced korisnici žele bežični telefon.
Cordless Radio u lokalnoj petlji, RLL, je tehnologija u kojoj je ostvaren bežični prijenos.
Telephony HFW je hibridna tehnologija u kojoj se u lokalnoj petlji optičko vlakno koristi do
optičkog čvora, FWN, a od FWN koristi se bežični prijenos.
Radio, poput vlakna, obezbijeđuje medij za prijenos sa malim gubicima, koji je
sposoban da pređe nekoliko desetina kilometara, zavisno od frekvencije i
prijenosnih mogućnosti. DECT tehnologija predstavlja univezalni standard za
bežične telefone, primjenljiv u javnim i poslovnim mrežama.
DECT CI
Slika I-2.3. ISDN DECT DECT

IWU
FT adapter
DECT
DECT FP
Budući razvoj DECT standarda je iniciran od strane tržišta proizvođača DECT DECT
Digital Enhanced
opreme, poboljšanja i proširenja broja usluga koje se nude. Primijene, koje se
Cordless
već nadziru u bliskoj budućnosti, se odnose na: Telephony
modificiranje definiranog radio dijela, s ciljem postizanja većih brzina GSM

Global System for
pri prijenosu podataka (do 2 Mb/s),
Mobile
terminale, koji će raditi u dual modu, tj. DECT/GSM terminale, Communication
kao i DECT, migracijski put ka UMTS-u.
UMTS
Universal Mobile
Budućnost donosi niz različitih profila, koji će obezbijediti paketski prijenos
Telecommunica-
podataka putem DECT-a: tion System
DPRS za pristup Internetu velikim brzinama i DPRS

Data Packet
DMAP za obezbijeđenje multimedijalnih usluga.
Radio Services
Dual mod terminali će omogućiti povećanje kapaciteta korištenjem mikro i piko

DMAP
ćelija, te pokrivanje malih područja sa velikom gustoćom prometa, kao što su DECT Multimedia
poslovni prostori. Access Profile
ATM
Asynchronous
Tehnologije komutacije u pristupu Transfer Mod
Kao konvergencijske tehnologije komutacije u pristupu, najpogodnije su ATM i IP

Internet Protocol
IP. Ove dvije tehnologije predstavljaju dva koncepta u stvaranju struktura mreža
nove generacije. Iako ove tehnologije konkuriraju i kao tehnologije transporta, QoS
ipak je njihova primjena jasnije definirana u pristupu. Quality of Service
SDH
ATM
Synchronous
Digital Hierrchy
ATM komutacija je egzaktni primjer konvergencijske tehnologije, koja ima
sposobnost osiguranja QoS, mogućnost povezivanja sa SDH transportom i dobro
definirane interfejse u pristupu. Ona je mrežno orijentirana tehnologija paketskog
(ćelijskog) moda. Ćelije se upućuju preko digitalnog sistema prijenosa po
virtualnim kanalima, koji su asinhroni. ATM ima vrlo jednostavne čvorove,
minimizira vrijeme obrade, ostvaruje velike brzine prijenosa, smanjuje kašnjenje
i vrlo složeno upravljanje. Ona podržava komutirane, polustalne i stalne veze
“od tačke do tačke” kao i “od jedne tačke prema više tačaka”. ATM tehnologija,
u pogledu mrežnih svojstava, omogućuje veće iskorišćenje mrežnih resursa i
implementiranje vrlo jednostavnih čvorova. Ona minimizira vrijeme obrade u
međučvorovima, radi ostvarivanja velikih brzina prijenosa i smanjuje broj
potrebnih spremnika u čvorovima, i time smanjuje kašnjenje i složeno upravljanje.
IP
IP IP nudi univerzalnu i fleksibilnu tehnologiju sa univerzalno prihvaćenom šemom

Internet Protocol
adresiranja i podržava veliki broj već implementiranih protokola. Ostvarenje
ATM konvergencije, korišćenjem IP tehnologije, je moguće zahvaljujući tehnološkim
Asynchronous poboljšanjima u ruterima, u procesiranju digitalnih signala, u čvorovima
Transfer Mod komutacije i u protokolima.
PSTN Brži čvorovi komutacije, koji imaju funkcije IP rutera trećeg sloja, poboljšavaju
Public Switched kvalitet prijenosa teleusluga preko IP mreža, a imaju i funkcije ATM komutatora.
Telephone Snažni procesori su dobri u izvođenju malog broja zadataka, koji se pojavljuju
Network poput komprimiranog govora i kompenziranja kašnjenja. Prijenos glasa preko
DSP paketskih mreža, poput Internet protokola, zahtjeva poboljšanja u paketskoj mreži,
Didital Signal da bi kvalitet glasa bio isti kao u PSTN. DSP, čije su brzine na 50 MIPS, su
Processing postali toliko brzi da mogu komprimirati glas i video, kako bi ga učinili
prihvatljivima za prijenos i preko IP mreža.
MIPS
milions Programabilni čvorovi komutacije, koji nose naziv komutatori, su razvijeni da
instructions rade sa unaprijeđenim uslugama u javnoj mreži. Ovi komutatori koštaju manje
per second od tradicionalnih. Neki proizvođači ovakve komutatore koriste u lokalnim
centralama, a drugi opremaju rutere sa programabilnim komutatorima, ugrađujući
VoIP ih u police rutera.
Voice over IP
MCU Industrijski analitičari procijenjuju da će sveukupno tržište glasa preko Interneta,

Multipoint VoIP, u naredne tri godine steći ogroman potencijal. VoIP je termin koji se koristi
Control Unit u IP telefoniji za skup funkcionalnosti, koje omogućavaju prijenos glasa u obliku
podataka uz korištenje IP protokola.
VoIP se specifično odnosi na slanje glasovnog prometa putem IP mreže i uz
korištenje IP protokola, dok se IP telefonija odnosi na bilo kakav telefonski prijenos
preko IP, što uključuje, na primjer, i faks.
Elementi VoIP, koji su definirani skupom standarda, koji nose naziv H.323,
namjenjenim paketskim multimedijalnim mrežama, su:
H323 terminal,
getveji, koji čine interfejs između kanalnog i paketskog komutiranja,
gejtkiper, koji vrši kontrolu pristupa uz dodatne funkcionalnosti i
kontrolna jedinica, MCU, koja nudi mogućnost istovremenog
komuniciranja između tri i više terminala.
H.323 terminali, koji se se direktno priključuju na paketsku mrežu, a na PSTN PSTN

Public Switched
putem getveja, podržavaju signalizaciju koja se koristi prilikom uspostave
Telephone
telefonskog poziva, sadrže: audio CODEC, video CODEC, i kontrolu sistema. Network
CODEC ITU-T organizacije definiran je preporukama: G.711, G.723, G.729A
i B, i GSM CODEC. CODEC
Compressor/
DECompresor
WIRWLEES
H.323 TERMINAL
GETVEJ Slika I-2.4.

ISDN RUTER
ISDN
RUTER Elementi
GETVEJ VoIP mreže
GATEKEEPER
PSTN
MCU RUTER
GETVEJ
POSLOVNI
KORISNIK
GETVEJ
SCN
Switched Circuit
Network
Gejtkiper, pored kontrole pristupa, omogućuje dodatne funkcije, kao na primjer,
upravljanje zonama svih H.323 uređaja u jednoj virtualnoj privatnoj mreži. MCU
Getvej omogućuje interfejs između mreže koja podržava H.323 standard i mreže Multipoint
sa komutiranjem kanala SCN. Control Unit
MCU omogućuje uspostavu konferencijske veze tri ili više terminala. USF
Un Shifed Fiber
Tehnologije prijenosa u pristupu
NZDSF
Non Zero
Prijenos u pristupu, koji se koristi između pristupne komutacije (hosta) i udaljenog Dispersion
stupnja, koncentratora ili multipleksera, sadrži medij prijenosa i transport. Kao Shifted Fibre
medij prijenosa koristi se USF vlakno, a kao transport SDH tehnologija. Mogu se
koristiti i NZDSF vlakno i WDM tehnologija, kada se pristup realizira u velikim WDM
Wavelenght
gradovima (metropolama). Multiplex
Standardno optičko vlakno
Standardno optičko vlakno, USF, je tehnologija optičkog prijenosnog medija u

pristupu. USF ima dominantnu pozitivnu komponentu materijalne disperzije,
koja kada se kombinira sa malom negativnom komponentom valne disperzije,
daje minimalnu apsolutnu disperziju na valnoj dužini nulte disperzije od 1310
nm. Svojsva USF vlakna, vezana za prijenos, su:
slabljenje, koje iznosi:

0,34-0,4 dB/km na 1300 nm,
0,19-0,3 dB/km na 1550 nm,
koeficijent disperzije, koji iznosi maksimalno:

3,5 ps/nmxkm na 1285-1330 nm,
6 ps/nmxkm na 1270-1340 nm i
18 ps/nmxkm na oko 1550 nm.
SDH
SDH SDH je transportna tehnologija po optičkom vlaknu, kojom se udaljeni stupnjevi

Synchronous povezuju na komutaciju u pristupu (hostom) direktno “tačka-tačka”, ili preko
Digital Hierarchy prstena. Ova tehnlogija obezbijeđuje transport visokog kapaciteta gigabitskih brzina.
SDH pojednostavljuje arhitekturu mreže, poboljšava funkcije nadzora i održavanja
STM i omogućuje djelotvorno upravljanje mrežom. Mreža postaje pouzdanija i većeg
Synchronous nivoa raspoloživosti. Važni faktori su veća rentabilnost i ekonomičnost.
Transport Module
Osnovni, prvi nivo, u sinhronoj digitalnoj hijerarhijji SDH, ima protok bita jednak
TM 155.520 kb/s. Viši nivoi imaju protoke koji su cijelobrojni multipli osnovnog
Terminal protoka i oni se označavaju preko multipleksnog faktora N:
Multiplexer
ADM STM 1 (155.520 kb/s),

Add Drop STM 4 (622.080 kb/s), i
Multiplexer STM 16 (248.8320 kb/s).
DXC
Digital Cross- Postoje tri široke klase mrežnih elemenata ove tehnologije:
Connect
multiplekseri, uključujući terminalne mulipleksere TM i add-drop
multipleksere, ADM,
regeneratori i
digitalni sistemi kros-konekcije, DXC.
TRANSPORT
DXC DXC
Slika I-2.5.
ADM
SDH
PRISTUPNI
PRISTUPNI
kao transportna
CVOR
TRANSPORT tehnologija
ADM
ADM
PRISTUPNI
CVOR
PRISTUPNI PRISTUPNI PRISTUPNI

CVOR CVOR CVOR
TM, ADM i DXC su proizvodi na bazi SDH, ali ne tri različita elementa nego TM
jedan elemenat mreže. Na osnovu fleksibilnosti sistema, oni treba da se formiraju Terminal
od istih modularnih jedinica. Ovakvim konceptom, omogućuje se formiranje od Multiplexer
TM, ADM i DXC sistema, sa različitim interfejsima prema mreži. ADM
SDH tehnologija obezbijeđuje mreži konfiguriranje, koje će se brzo i automatski Add Drop
mijenjati, bez manuelnog interveniranja. Ovi elementi su modularnog dizajna, Multiplexer
čime se postiže fleksibilnost prilikom rekonstruiranja ili proširenja sistema, što
DXC
obezbijeđuje minimalno početno investiranje i optimalno povećanje troškova Digital Cross-
prilikom proširenja. Osnovne karakteristike ovih elemenata treba da obezbijede Connect
smanjenje troškova rada i održavanja mreže, kroz mogućnost dijagnosticiranja
unutar sistema prijenosa, kompatibilnost oprema različitih proizvođača, transport SDH
Synchronous
postojećih i budućih signala i usluga, primjenu kod svih tipova fizičkih topologija Digital Hierarchy
mreže, potpunu TMN orijentiranost, fleksibilnost, upotrebu istih interfejsnih
jedinica i kod fiber-optičkih i kod digitalnih prospojnih sistema, minimalne TMN
potrebe za rezervnim dijelovima. Telecommunica-
tion Management
ADM i regeneratori se najčešće razvijaju u konfiguracijama jednog proizvođača, Network
za rukovođenje i pojednostavljenje međurada. Sa druge strane, DXC sistemi moraju
potpomoći jači međurad multivendora, jer oni imaju uloga habova, okončavajući
električne i optičke signale iz multivendorove mreže.
ADM omogućuje izdvajanje i ubacivanje u glavni signal različitih električnih i
optičkih signala, koji imaju niži kapacitet u odnosu na glavni signal. Također se
može koristiti za sortiranje prometa. Kao elemenat mreže predviđa se u izgradnji
mreža sa različitim fizičkim strukturama.
DXC služe za povezivanje dijelova mreže koji rade na različitim bitskim brzinama,
a posebno za spajanje SDH prstenova, koji također imaju iste ili različite bitske
brzine. U tipičnim primjenama, signali niske brzine iz ADM trasiraju se kroz
digitalni kros-konekt sastav, gdje mogu biti pripremani, to jest izdvajani i ponovo
kombinirani, u skladu sa tipom usluga.
Tehnologije korisničkih mreža i terminala.

CPN
Customer Premise U novoj generaciji korisničkih mreža, CPN, koje se preko korisničkog mrežnog
Network interfejsa UNI, povezuju sa pristupom, najviše će biti korišćene IP i MPLS
tehnologije, koje su ugrađene u intranet (ekstranet) VPN i intranet MPLS VPN.
UNI Inače, tehnologije koje se koriste u javnim mrežama, koriste se uglavnom uz
User Network
određene prilagodbe i u korisničkim mrežama. Ove mreže, u domenu poslovnih
Interface
korisnika, poznate su kao poslovne (korporacijske) mreže. U narednom periodu
MPLS očekuje se razvoj korisničkih mreža kod stambenih korisnika.
Multi Protocol Terminali pretstavljaju prve elemente u mreži telekomunikacija. Tehnologije
Labeling
terminala treba da odgovore potrebama korisnika, da budu jednostavni,
Switching
prijenosivi, male težine i velikog kapaciteta baterije.
VPN Razvoj mobilnih digitalnih terminala počeo je GSM terminalima, koji su kasnije
Virtual Private utjecali na razvoj teminala kod GPRS, EDGE, WCDMA i UMTS. Na razvoj
Network
mobilnog Interneta znatan utjecaj je imao protokol bežičnih aplikacija, WAP.
GPRS GPRS standard definira tri tipa mobilnih terminala:
General Packet
Radio Service terminal klase A-podržava istovremeno usluge komutacije kanala i
komutacije paketa,
EDGE
Enhanced Data terminal klase B-podržava ili linijski ili paketski komutirani promet i
rates for Global terminal klase C-pruža usluge na bazi paketa podataka, koji je definiran
Evolution kao linijski komutirani terminal ili kao paketski komutirani terminal.
WCDMA
Wideband-CDMA Mobilni terminali za EDGE su standardizirani u dvije klase:
(code division
multiple access) terminal koji koristi 8-PSK modulaciju u downlink-u i GMSK modulaciju
u uplink-u i
UMTS
Universal Mobile terminal sa upotrebom 8-PSK u oba smjera.
Telecommunica-
tion System Terminali koji bi se trebali odlikovati najvećim stupnjem inteligencije su terminali
WCDMA sa tri klase, zavisno od brzine prijenosa koju podržavaju:
WAP
Wireless
Application prva klasa-brzina prijenosa do 144 kb/s,
Protocol druga klasa-brzina prijenosa do 384 kb/s i
treća klasa-brzina prijenosa do 2048 kb/s.
Novi personalni komunikator će podržati, ne samo govorno komuniciranje, nego

video prijenos u stvarnom vremenu i čitavu skalu multimedija, putem fleksibilnog
ekrana na izvlačenje. On će biti aktiviran glasom, moći će birati brojeve i pretraživati
poruke na izrečenu komandu ili čak čitati e-mail i kreirati pismeni odgovor iz
diktata.
Također će funkcionirati kao portabl adresar i agenda, sadržavajući sve informacije
o sastancima i kontaktima, te vas automatski potsjećati prije važnih sastanaka ili
vas automatski vezati na audio ili video konferenciju u specificirano vrijeme. On
će automatski pretraživati Internet za relevantne vijesti i informacije o prethodno
izabranim temama, uknjižiti vaš naredni praznik, pohraniti priču za spavanje za
vašu djecu kompletiranu sa pokretnim slikama. Moći će čak da plati za robu,
koju ste kupili, putem bežičnog elektronskog transfera fondova.
PDA inteligentni terminali omogućuju poboljšane usluge za prijenos govora i PDA

podataka. U budućnosti će PDA korisnici moći da biraju brojeve, čitaju e-mail i Personal Digital
Assistant
pristupaju Webu i to sve preko mobilne komunikacijske veze.
Lansiranjem nisko-orbitalnih i srednje-orbitalnih satelita, omogućeno je onima

koji obavljaju pozive, da budu povezani bilo gdje u svijetu, bez obzira na njihovu
udaljenost od zemaljske celularne infrastrukture. Terminali mobilnih mreža, u
mnogim slučajevima, će moći koristiti prednosti usluga novih globalnih mobilnih
satelitskih provajdera.
Terminali budućnosti su multimedijalni terminali, koji se znatno razlikuju od

klasičnog sa tastaturom i mišem kao interfejsom. Da bi se mobilni terminal
prilagodio korisniku, postoji mogućnost upotrebe elektronske olovke (pen) kao
interfejsa, pa čak prepoznavanja rukopisa i govora.
U multimedijalnoj mreži je kreiran multimedijalni bežični terminal, koji ima malu

potrošnju, male je težine, a omogućuje komuniciranje iz zatvorenog prostora, kao
i veliku gustinu korisnika u mreži. Ova mreža koristi brojne tehničke inovacije
da bi se omogućio prijenos u proširenom spektru, kao i prenosivost i potrebni
korisnički interfejsi za traženo okruženje.
2.1.2. TEHNOLOGIJE TRANSPORTA
Transport, sa komutacijsko-prijenosnim tehnologijama, treba da obezbijedi brzine

za prihvaćanje svih pristupa. Konvergencijske tehnologije, koje obezbijeđuju
ovaj uvjet su:
MPLS MPLS tehnologija komutacije i

Multi Protocol
Labeling
NZDSF i DWDM tehnologije prijenosa.
Switching
DWDM Tehnologije komutacije u transportu

Dense
Wavelengh
Division Kao tehnologije komutacije u transportu mogu se koristiti već opisane ATM i IP
Multiplesing i MPLS.
NZDSF
Non Zero
Dispersion MPLS
Shifted Fibre
ATM Još uvijek postoji značajan interes da mrežna struktura transporta bude IP bazirana,
Asynchronous zbog univerzalnosti i fleksibilnosti koju nudi ova tehnologija. Premda IP ima
Transfer Mod određene prednosti, kako za servis provajdere tako i za korisnike, on ima i
određene nedostatke. Od nedostataka treba istaći nesposobnost osiguranja QoS,
IP
Internet Protocol što je pak prednost ATM tehnologije.
Sa pojavom MPLS tehnologije u komutiranju, mreže su dobile u djelu transporta
QoS novi mrežni element, koji objedinjuje prednosti hardverske brzine ATM i
Quality of Service inteligencije softverskog ruting sistema IP. Ova tehnologija je potisnula primjene
IETF ATM i IP u područje pristupa.
Internet MPLS je standard IETF baziran na Cisko Tag tehnologiji komutacije, koji je
Engineering široko otvoren za razvoj aplikacija. Ova tehnologija je nastala zahvaljujući
Task Force eksponencijalnom rastu Interneta, odnosno velikim povećanje IP korisnika, koji
su stvorili ogromno povećanje prometa teleusluga.
MPLS tehnologija će imati velikog utjecaja na stvaranju univerzalne višeuslužne
mreže slojevite strukture. Ova tehnologija nije samo pitanje pogodnosti ili
komfora, već mogućnost efikasnog prijenosa informacija, bez obzira na tip usluge
(glas, podaci, video, i multimedija). Ona ulazi u fazu, kada se priznaje kao
odgovarajuće riješenje za mreže horizontalne orijentacije slojevite strukture.
MPLS omogućuje ruterima bržu obradu poziva. Tradicionalni ruteri su spori,
jer moraju pronaći adresu u dugačkim tablicama za svaki paket koji prijenose,
dok ruteri sa MPLS protokolom jednom pročitaju adresu i postave je u memoriju,
tako da za svaki paket ne moraju tražiti adresu.
MPLS radi tako što vrši proslijeđivanje paketa korištenjem komutacije labela.
Zasniva se na principu razdvajanja paketa u klase ekvivalentnog proslijeđivanja,
FEC, koji se mapiraju labelom male fiksne dužine. Prosljeđivanje paketa između FEC
dva rutera bazira se na vrijednosti ulazne labele. Forwarding
Equivalence Class
Ruter, koji podržava komutiranje labela, poznat je kao LSR. Rubni ruter (ulaz/
izlaz), nakon analize zaglavlja paketa, određuje klasu ekvivalentnog proslijeđivanja, LSR
prioritet i vrstu usluge paketa. Label Swiching
Router
Kod MPLS proslijeđivanja, paket koji je dodijeljen FEC-u se određuje od strane QoS
slijedećg rutera, bez analize njegovog zaglavlja. Kompletno proslijeđivanje se Quality of Service
zasniva na labelama. Kod MPLS proslijeđivanja, analiza zaglavlja se vrši na
svakom hopu, pa komutiranje u transportu ne mora biti sposobno da izvrši tu USF
Un Shifed Fiber
analizu. Rubni ruter može koristiti bilo koje informacije o paketu, pa i one koje
se ne mogu dobiti iz zaglavlja paketa. Identitet rubnog, ulaznog rutera se prijenosi NZDSF
sa paketom. Non Zero
U MPLS, kada se koristi eksplicitno rutiranje, slijedi se određena trasa, koja je Dispersion Shifted
Fibre
eksplicitno odabrana prije ulaska paketa u mrežu, bez dinamičkog algoritma.
Labela se može upotrijebiti da bi reprezentirala putanju, koja je predstavljena sa SDH
nizom rutera, preko kojih će se podaci prenijeti kroz mrežu. Synchronous
Upravljanje prometom se vrši selektiranjem putanja kojima će se prijenositi Digital Hierrchy
podaci, kako bi se izvršilo upravljanje opterećenjem pojedinih linkova, rutera i WDM
komutacijskih čvorova. Wavelenght
U MPLS se vrši QoS eksplicitno rutiranje na osnovu kvaliteta usluge. Izbor trase Multiplex
zavisi od zahtijevanog propusnog opsega. Prvi čvor proračunava putanju i
definira trasu, koja će se koristiti kod eksplicitnog rutiranja.
Brzo prerutiranje (Fast rerout) se koristi ako je na raspolaganju eksplicitno
rutiranje, a rubni ruter je obaviješten o tome da naznačeni element nije sposoban
da izvrši prijenos, pa se bira alternativna putanja.
Tehnologije prijenosa u transportu
Prijenos uključuje tehnologije optičog medija i transporta. Kao optički medij koristi
se već opisano standardno USF vlakno i novo NZDSF vlakno. Kao transportne
tehnologiju koriste se već opisana SDH tehnologija i gusti WDM.
NZDSF
NZDSF Nove tehnologije optičkog vlakna obezbijeđuju povećanje kapaciteta bez

Non Zero smanjenja performansi i uz smanjenje dugoročnih troškova mreže. NZDSF vlakno
Dispersion
Shifted Fibre
je pronađeno 1993. godine i ima disperziju oko ±2 ps/nm km u oblasti 1550 nm.
Novo vlakno smanjuje intenzitet svjetlosti i nelinearnu interakciju u vlaknu, što
USF omogućuje unos veće snage u mrežu bez nelinearnih efekata, koji kreiraju šum,
Un Shifed Fiber uništavaju signal i na drugi način degradiraju performanse sistema.
WDM
Osim boljih karakteristika, nova vlakna zahtijevaju manje pojačivača, i tako
Wavelenght omogućuju dugoročnu uštedu investicija. Pružaju fleksibilnost opsega, kao i
Multiplex fleksibilnost proizvođača opreme. Sa uvođenjem NZDSF vlakna, koja imaju malu
disperziju i veliko efektivno područje, probijena je barijera opsega u razvoju
DWDM
Dense
optičkih proizvoda.
Wavelengh Sa prednošću povećanja razdaljine prijenosa signala, nova vlakna zahtijevaju
Division manje regeneratora i pojačivača, te samim tim osiguravaju dugoročnu uštedu
Multiplesing troškova, a vlakna su također kompatibilna sa USF vlaknima i fotoničkim
komponentama.
Preporukom G.655 su standardizirane tehnologije novog optičkog vlakna, čija
hromatska disperzija treba da bude veća od neke nenulte vrijednosti u cijelom
dijapazonu valne dužine prethodno određene upotrebe. NZDSF vlakno se
optimizira za korištenje na valnim dužinama u propisanoj oblasti između 1500
nm i 1600 nm. Njegovi geometrijski, optički, transmisijski i mehanički parametri
moraju biti u skladu sa ovom preporukom. Ova preporuka definira elementarnu
kablovsku sekciju, koja uključuje određen broj čvrsto spojenih fabričkih dužina
optičkog kabla. Prijenosni parametri za elementarne kablovske sekcije, moraju
voditi računa ne samo o radnom režimu pojedinih kablovskih dužina, nego i o
gubicima na čvrstom spoju i na konektoru. Kopnena vlakna treba da budu
sposobna da nose širok dijapazon valnih dužina, svaki sa visokim bitskim
brzinama. Ovo se prijenosi u vlakno, koje ima najmanju varijabilnost hromatske
disperzije sa valnom dužinom. Mali disperzicijski nagib vlakna omogućuje
konzistentniju i optimalnu disperziju preko šireg propusnog pojasa.
WDM i DWDM
Tehnologija valnog multipleksa, WDM, pripada trećoj generaciji optičkih

transportnih mreža. Ova tehnologija multipleksiranja omogućuje prijenos više
svjetlosnih signala različite valne dužine po jednom vlaknu. WDM preuzima od
SDH tehnologija daljnje povećanje brzine, tako da svi sistemi, koji rade na brzinama
većim od 2,5 Gb/s, po pravilu su WDM sistemi. DWDM je način za povećanje
kapaciteta, koji koristi više od osam valnih dužina.
KANAL KANAL
1 IZVOR DETEKT. 1
1 1
KANAL KANAL
2 2 Slika I-2.6.
IZVOR JEDNO DETEKT
2 VLAKNO 2
WDM WDM
uredaj uredaj
WDM
KANAL KANAL
n IZVOR DETEKT. n
n n
Za WDM je karakteristično da zahtijeva kvalitetne lasere veoma uskog spektra

zračenja. WDM, kombiniran sa EDFA, pretstavlja izbor bez konkurencije na EDFA
velikim daljinama i brzinama. Uvođenje WDM nije pogodno samo zbog povećanja Erbium Doped
Fotonic Amplifier
kapaciteta, već i dodatnih mogućnosti u pogledu direktnog spajanja određenih
čvorova u mreži, potpuno na optičkom sloju, bez dodatnih konverzija u OADM
međučvorovima. Optical Add drop
Optičke tehnologije, u mrežnoj arhitekturi prstena ili meša, koje podržavaju Multiplexor
strukturu optičke transportne mreže, su: OXC
Optical Cross-
optički multiplekseri za umetanje i izdvajanje, OADM i Connector
optički kros-konektori, OXC.
OCX
Optical Cross-
OADM ili OCX mrežni elementi zahtijevaju optičke komponente za povezivanja Connect
između ulaznih i izlaznih portova. Osnovni blokovi za izgradnju ovih elemenata
su prostorni prekidači, koji omogućuju veze između kanala na ulaznim portovima
i kanala na izlaznim portovima. U zavisnosti od pristupa i korištene arhitekture
podesivih filtera, konvertora valnih dužina, rastavljača i kombinatora itd, oni su
integrirani u OADM ili OCX.
Transponderi su elementi koji transformiraju dolazeći optički signal u valne
dužine, koje odgovaraju sistemu veza slijedećeg linka.
U smislu podržavanja unutarnje razmjene valnih dužina, potrebni su konvertori
valnih dužina koji proslijeđuju signal, koji nosi određenu valnu dužinu u drugu
zahtijevanu valnu dužinu. Zahtijev za mogućnošću konvertiranja valnih dužina,
povećava konektivnost OCX, jer rezultira uključivanjem konverzije valnih dužina,
to jest svaki upadni kanal može biti konektiran na odlazni kanal i on zahtijeva
puno veće prostorne prekidače. Optički razdvojni prekidači mogu biti proizvedeni
u različitim tehnologijama, ali tada imaju i različita svojstva u smislu različitih
nivoa preslušavanja, brzine rekonfiguriranja i dodatnog gubitka.
ADM ADM ima dvije skupine portova preko kojih se informacije primaju (ili šalju) do
Add Drop
udaljenih elemenata mreže. Dolazeći signal se demultipleksira i konektira prema
Multiplexer
postavljenom podešenju između spojenih portova ili između spojnog porta i
OXC porta lokalne tributarije. OXC ima više od dva spojna porta i isti broj tributari
Optical Cross- portova. Da bi se savladalo slabljenje vlakna, upotrebljavaju se pojačivači. Pored
Connector
njihovih svojstava da pojačavaju, ove komponente uvode vlastiti šum. Kao rezultat
OADM svih nelineranih efekata, oblik signala se ne može sačuvati. Može postojati značajno
Optical Add drop deformiranje u obliku (distorzija) i na nivou nula i nivou jedinica, a šum je
Multiplexor dodatni parazit. Kao posljedicu možemo definirati transparentnu dužinu preko
koje se signal može uspješno prijenositi. Prijenošenje preko većih dužina zahtijeva
DWDM
Dense neku vrstu regeneriranja. Trasparentna dužina može se povećati vremenom, kada
Wavelengh bolje komponente i vlakno postanu dostupni ili kada su pomenuti efekti reducirani
Division ili kada se poduzmu odgovarajuće protumjere. Međutim, kada se razviju
Multiplesing
transparentni optički regeneratori, tada će transparentna dužina biti neograničena.
Za primjer OADM daje se Lucentova transportna tehnologija, OLS 40G, koja
koristi DWDM. Ovaj sistem ima kapacitet do 40 Gb/s na jednom vlaknu u
konfiguraciji “tačka-tačka” ili prstenu. Ovim se povećava prihod, poboljšava
korisnikova usluga, povećava korisnikovo zadovoljstvo, smanjuju troškovi i štite
investicijska ulaganja. OLS 40G premošćuje tri 33 dB raspona (približno 120 km
svaki), kako bi pokrila ukupna udaljenost “kraj na kraj” terminala od približno
360km ili osam 22 dB raspona od približno 80 km svaki, kako bi se pokrila
ukupna udaljenost “kraj ka kraju” terminala od približno 640 km, sa sposobnošću
monitoringa radnog režima, izolacije greške i preventivnog održavanje na osnovu
valne dužine. OLS 40G sistem se može primijeniti u “tačka ka tački” i prstenastoj
topologiji, na primjer u kombiniranju sa ADM 16/1 2,5 Gb/s linijskim sistemom.
Sistem se projektira tako da podupire primjene, koje treba da rastu kako bi se
smjestile povećane količine informacija. U slučaju rasta prometa, valne dužine
se dodaju (sve do 16) na jedno vlakno. Rast valnih dužina koristi najmanji broj
vlakana i koristan je u slučajevima iscrpljenosti vlakana. Ovo se vrši dodavanjem
ADM 16/1 terminala, sa karticama za optički transmiter uske širine pojasa, koje
su razvijene za OLS 40 Gb, a koji multipleksira do 16 različitih valnih dužina u
pojasu 1550 nm u jedan signal. Rezultirajući, kombinirani signal se prijenosi
kroz optička vlakna i optičke pojačivače. Informacija se demultipleksira na drugom
kraju, gdje se prima sve do šesnaest 2,5 Gb/s optičkih kanala različite specifične
valne dužine u području 1550 nm. Signali se optički multipleksiraju u jedinici
optičkog multipleksera. Optički pojačivači, kojima se pojačava signal, koriste
specijalni fiber dotiran erbijumom i pumpne lasere, kako bi se pobudili kratkovalni
signali, bez pretvaranja u električne signale. Kanal za superviziju dodaje se na
signal u optičkom pojačivaču. Pakovanja telemetrijskog kola koriste kanal za
nadziranje, prikupljanje podataka, izdvajanje greške i preventivno održavanje.
Na kraju, za prijem ekstrahuje se nadzorni kanal. Ova ekstrakcija se odvija u
optičkom pojačivaču.
2.2. MOBILNE I SATELITSKE TEHNOLOGIJE
Razmatranje skupa mobilnih i satelitskih tehnologija vrši se radi sličnosti i

zajedničke osobine-mobilnosti. Mobilne tehnologije nove generacije počinju sa GSM
Global System for
globalnim sistemom za mobilne komunikacije, GSM, a završavaju sa univerzalnim Mobile
mobilnim telekomunikacijskim sistemom UMTS. Communication
GPRS
General Packet
2.2.1. TEHNOLOGIJE MOBILNE MREŽE Radio Service
EDGE
Jedan od važnijih razloga brzog razvoja mobilnih tehnologija nove generacije je Enhanced Data
činjenica da ove tehnologije pretstavljaju produžetak svijetski najraširenije rates for Global
Evolution
telekomunikacijske mreže, fiksne telefonije. Iako je GSM tehnologija namijenjena
za korišćenje u različite svrhe, njeno osnovno područje primjene je prijenos WCDMA
govora. Sistemi mobilnih komunikacija druge generacije nisu u mogućnosti pružiti Wideband-CDMA
multimedijalne usluge. Paketske usluge i multimedijalne usluge određenog nivoa (code division
multiple access)
počinju da se pružaju sa sistemom paketskih radio usluga preko GSM-GPRS,
kao pretstavnikom 2,5G mobilnih komunikacija. Kroz ovu nadogradnju GSM, UMTS
GPRS je prilagođen da podrži određeni nivo multimedijalnih usluga, a tek će Universal Mobile
tehnologije treće generacije (EDGE, WCDMA, UMTS), imati mogućnost korišćenja Telecommunica-
tion System
pravih multimedijalnih usluga.
BSC
Base Switching
Controller
GSM
MSC
Mobilne 2G komunikacije su preferirani način održavanja kontakta među ljudima Mobile
i pristupanja korisnika slugama. Zbog performansi GSM, odnosno mogućnosti Switching Center
globalnog pokrivanja, internacionalnog rominga, pouzdane konekcije, tajnosti i
šifriranja, GSM je odlična, osnovna platforma za mobilni prijenos podataka.
Zbog performansi, odnosno mogućnosti globalnog pokrivanja, internacionalnog
rominga, pouzdane konekcije, tajnosti i šifriranja, GSM je odlična osnovna
platforma za mobilni prijenos podataka, te preferiran način održavanja kontakta
među ljudima i pristupanja pojedinca u pokretu cjelokupnom setu informacijskih
usluga. Osnovni elementi GSM tehnologije su:
mobilni terminal, odnosno mobitel,

podsistem baznih stanica, koji sadrži bazne stanice i kontroler baznih
stanica BSC i
mrežni sistem, kao komutacijski element GSM mreže, koji nosi naziv
MSC.
Mobilni terminal zračnim interfejsom komunicira sa baznom stanicom, koja je

BSC putem BSC povezana sa MSC. MSC u sebi sadrži sve elemente koji omogućuju
Base Switching komutiranje poziva, komutiranje između mobilnih i drugih mobilnih ili fiksnih
Controller korisnika, te upravljanje pozivima i funkcijama, kao što je autentifikacija, biling
MSC
i dr. Svaka GSM mreža također ima implementiran centar za održavanje i podršku
Mobile sistemu, preko kojeg se vrši administriranje i upravljanje sistemom.
Switching Center
GPRS
General Packet GPRS
Radio Service
GPRS platforma je nastala nadgradnjom GSM. Nadgradnja je izvršena sa SGSN,
GSM
Global System for
koji je omogućio radio interfejs na bazi paketa preko postojeće GSM mreže sa
Mobile komunikacijom kanala i sa GGSN, koji je obezbijedio interfejs prema vanjskim IP
Communication paketskim mrežama. GPRS je platforma komutiranja paketa, zasnovana na
savremenoj tehnologiji i otvorenim interfejsima za radio paketski prijenos podataka
SGSN
Serving GPRS
brzina do 115 kb/s. Ova tehnologija obezbijeđuje efikasan pristup mrežama na
support node bazi IP. Ona efikasno koristi radio resurse, brzo uspostavlja veze sa kratkim
vremenom pristupa, sa prijenosom paketa podataka na cijeloj vezi i sa širim
GGSN opsegom sa više vremenskih isječaka.
Geteway GPRS
Support Node
GPRS koristi GMSK modulaciju, tako da omogućuje da nekoliko korisnika dijeli
iste resurse zračnog interfejsa, dozvoljavajući tarifiranje na osnovu količine
IP prijenesenih podataka, a ne na osnovu trajanja konekcije.
Internet Protocol
GMSK
Gaussian EDGE
Minimum Shift
Keying Slijedeći korak u razvoju mobilnih tehnologija je EDGE. EDGE koristi iste principe
EDGE
kao i GPRS, a veće brzine prijenosa se ostvaruju primjenom spektralno djelotvornije
Enhanced Data modulacijske tehnike na radio interfejsu.
rates for Global EDGE omogućuje GSM operatorima da koriste postojeće GSM radio područje
Evolution (900, 1800, 1900 MHz) za pružanje multimedijalnih usluga na bazi IP i njima
odgovarajućih aplikacija sa brzinama do 384 kb/s. Tehnologija omogućuje da se
TDMA
Time Division
prednosti GPRS potupno iskoriste, posebno u poboljšanju korišćenja radio mreže.
Multiple Access Razlika između ranijih tehnologija i EDGE je u metodu modulacije. Ova tehnologija
zahtijeva male promijene u hardveru i softveru u odnosu na postojeću GSM
PSK arhitekturu. Pod pretpostavkom da je već implementiran GPRS, potrebno je izvršiti
Phase Shift
Keying
hardverske izmjene u radio dijelu (baznim stanicama i kontrolerima baznih stanica)
sa posebnim osvrtom na planirane mreže (snaga, pokrivenost, raspodjela
frekvencija, upravljanje GSM kanalima) i određene softverske izmjene u preostalom
dijelu mreže, izuzimajući SGSN i GGSN. EDGE koristi isti TDMA logički kanal sa
200 kHz nosiocem kao i današnji GSM i 8-PSK modulaciju.
Uvođenjem GPRS/EDGE, serverski zasnovana mrežna arhitektura je optimizirana GPRS

General Packet
za upravljanje sa komutiranjem paketa i sadašnjim komutiranjem kanala. Takva
Radio Service
arhitektura vodi odvojeno upravljanje i naplatu, što dovodi do povećanja
fleksibilnosti i dopušta da se zadrži IP prijenosna tehnologija, omogućavajući EDGE
nezavisan promet podacima sa niskim prioritetom i promet govora u realnom Enhanced Data
rates for Global
vremenu. U poređenju sa implementiranim komutiranjem kanala, ovo riješenje
Evolution
dimenzijski povećava fleksibilnost i značajno čuva prijenos.
IP
Internet Protocol
WCDMA
WCDMA
Wideband-CDMA
Višestruki pristup kodnim multipleksom, WCDMA, je tehnologija bazirana na (code division
modernoj, niveliranoj strukturi mrežnih protokola, sličnoj strukturi protokola multiple access)
korištenih u GSM mrežama. Ona predstavlja radio interfejs za UMTS, koji će
GSM
omogućiti multimedijalne usluge. Zahtijeva velike brzine prijenosa pogodne za Global System for
pristup Internetu i video konferencijama. Za funkcioniranje takvog radio interfejsa Mobile
potrebna je veća širina nosivog kanala (do 5 MHz) od širine koju pruža standardni Communication
GSM kanal (200 kHz). To je bio i glavni razlog za definiranje WCDMA kao novog
UMTS
standarda za UMTS sistem. WCDMA upotrebljava QPSK modulacijsku tehniku Universal Mobile
i može se, kao osnova, implementirati na postojeće GSM mreže. Telecommunica-
WCDMA pretstavlja potpuno novu tehnologiju, u potpunosti prilagođenu tion System
zahtijevima koje postavljaju sistemi 3G. Ova tehnologija je u mogućnosti da ispuni
QPSK
sve zahtijeve postavljene od strane ITU, obezbijeđujući veoma efikasan prijenos Quadrature Phase
podataka velikim brzinama, uz visokokvalitetan prijenos zvuka i video signala. Shift Keying
Značajno je da je WCDMA razvijana bez zahtijeva za kompatibilnošću sa
tehnologijom druge generacije, na razini infrastrukture radio baznih stanica. Ovo
znači da WCDMA koristi frekvencijski spektar na vrlo efikasan način, a u svrhu
obezbijeđenja većih kapaciteta i pokrivenosti nego postojeći interfejsi.
WCDMA je od samog početka izuzetno dobro optimiziran sistem, kao tehnologija
zračnog interfejsa, da bi zadovoljio zahtijev usluga sistema mobilnih komunikacija
za prijenosa brzinama do 2 Mb/s. WCDMA koristi već dokazane tehnike:
hijerarhijske strukture ćelija,

adaptivne smart antene,
međufrekvencijsko preuzimanje, u svrhu kreiranja radio-okruženja
visokog kapaciteta i
visoke pokrivenosti radio signalom.
WCDMA radiofrekventni primopredajnici mogu opsluživati osam puta više

korisnika usluge prijenosa glasa nego uskopojasni primopredajnici. Svaki RF
nosilac može opsluživati 100 simultanih poziva ili 50 simultanih korisnika
prijenosa podataka Internet tipa po RF nosiocu.
WCDMA Interesantno je da je kapacitet WCDMA, aproksimativno, dva puta veći od uskog

Wideband-CDMA opsega CDMA, kako unutar urbanih, tako i van urbanih sredina. Veća širina
(code division
multiple access)
spektra i korišćenje koherentnog demoduliranja, te brza kontrola snage uplink-a
i downlink-a omogućuje manje gubitke na prijemnoj strani.
GSM
Global System for Prevashodna svrha 3G bežičnog pristupa je da prijenosi multimedijalni promet
Mobile
Communication
velikim brzinama, a istovremeno je izuzetno efikasan mehanizam za efikasno
korištenje spektra za prijenos glasa. Operator, sa alokacijom spektra od 2x15
UMTS MHz, će biti u poziciji da opslužuje najmanje 192 poziva glasom po jednom
Universal Mobile ćelijskom sektoru. Ovo se može uporediti sa oko 100 poziva glasom po jednom
Telecommunica-
tion System
ćelijskom sektoru u GSM mreži.
WCDMA koristi sličnu strukturu mrežnih protokola (signalizaciju) kao GSM, te
ATM će zato biti u mogućnosti da koristi postojeću GSM mrežu, kao jezgro mrežne
Asynchronous infrastrukture. Kao rezultat ovoga, WCDMA obezbijeđuje mogućnost globalnog
Transfer Mod
razvoja, te nudi svim postojećim GSM operatorima mogućnost da izgrade bežični
IP pristup 3G na postojećoj infrastrukturi.
Internet Protocol
UMTS
Tehnologije 3G će znatno poboljšati korišćenje spektra u odnosu na njegove

srodnike 2G, dok će istovremeno održavati optimalno korišćenje dostupnog spektra
za sve usluge, u svako vrijeme, uprkos različitim zahtijevima za brzinom prijenosa
podataka, simetriju i kvalitet kanala.
Prilikom evolucije u 3G, mobilne mreže će koristitit ATM i IP za vršenje efikasnog

i fleksibilnog prijenosa, te moćno komutiranje i rutiranja. Tehnologija komutiranja
paketa će se adaptirati za podršku prijenosa govora u realnom vremenu, na sve
načine, na cjelokupnom tehnologijskom lancu, zaključno sa terminalom.
Važna komponenta nove mobilne mreže je prijenosna platforma za pristupne
uređaje, čija je suština uvođenje komutacijskih čvorova za transport paketa.
Moderni produkti, elementi te platforme, uključuju medijski pristup, IP rutere,

bazne radio stanice i mrežne radio kontrolere za različite mobilne sisteme.
Najbitnije, ciljne mogućnosti UMTS su:
novi radio interfejs, koji je već spominjan, osposobljen za simetrični i

nesimetrični radio paketski promet,
širi i fleksibilniji korisnički prostor.
Mobilne tehnologije četvrte generacije
Razvoj fiksne mreže u eri zahtijeva za širokim opsegom, jedan je od pokretača

razvoja i 4G (četvrte generacije) tehnologija. Ovaj razvoj, pored toga što će biti
značajan, može biti i veoma konkurentan. Interesantno je uporediti sposobnsti
fiksne i mobilne mreže, prvenstveno kroz brzinu prijenosa podataka. U fiksnim
mrežama brzine su mnogo veće. 4G mobilne tehnologije treba da podignu
sposobnost mobilnih mreža ponovo na nivo sposobnosti fiksnih mreža. Kada
obje tehnologije, fiksne i mobilne, budu sazrele u eri zahtijeva za širokim opsegom,
treba da budu u mogućnosti da realiziraju usluge sa 20 Mb/s.
Razvoj 4G uvjetovaće i uvođenje nekih novih tehnologija u odnosu na 3G. Ključna
među njima mogla bi biti i tehnologija bazne stanice sa adaptivnom antenom.
Tehnologija sa adaptivnom zrakastom antenom obezbijedila bi sisteme sa visokom
dobiti, a uz optimiziranje dimenzija ručnog terminala i optimiziranje potrošnje
energije, uz istovremeno smanjenje mogućih interferentnih učinaka iz drugih
terminala u istoj ćeliji. Softver radio tehnologija mora se također razviti kako bi
terminali mogli biti iskorišćeni, kako za multimod, tako i za multiband rad.
Pored potpuno novih primjena, očekivati je i potpuno nove terminale. Na primjer,
terminali iz sistema videa sa punim kretanjem, koji bi bili lagani za nošenje i koji
bi se mogli smijestiti čak u par naočala.
Razvoj minijaturnih terminala vjerovatno će uključiti i reduciranje veličine ćelije.
4G trebaju da obezbijede riješenja mobilne multimedije, raspoložive u bilo koje
vrijeme, bilo gdje i bilo za koga. Ova tehnologija, koja će imati potporu globalne
mobilnosti i riješenja integriranog bežičnog prijenosa, trebala bi omogućiti usluge
potpuno prilagođene korisniku. Zahvaljujući unaprijeđenim sposobnostima,
sistemi 4G bi trebali idealno da pokrivaju implementiranja iz realnog svijeta.
Predviđa se da će kapacitet sistema 4G biti 5 do 10 puta veći, u poređenju sa
kapacitetom sistema 3G. Sistem 4G će koristiti, kao nosioce, više frekvencije,
vjerojatno između 3 GHz i 8 GHz. Razvoj minijaturnih terminala vjerojatno će
uključiti i reduciranje veličine ćelije.
Razvoj 4G mobilnih usluga i tehnologije pretstavlja velike tehničke izazove, a
naročito, upotrebu ultra visokih nominalnih vrijednosti bita, sa jedne strane i
rad sa visokim frekvencijama i velikim gubicima u prostiranju radio valova, koje
uvjetuju više frekvencije, sa druge strane. Smanjenje energije emitiranja biće
ključni parametar u svakom budućem projektu 4G. Sistemi sa većom energijom
učinili bi terminale daleko manje praktičnim, jer se i vrijeme trajanja baterije
smanjuje, a moglo bi biti i brige u oblasti zdravlja mobilnih korisnika. Ovo ponovo
znači da su potrebne nove tehnologije kao što su sistemi sa adaptivnom antenom.
Prema gledištu stručnjaka, sistemi 4G pretstavljat će valjanog nasljednika IMT IMT
2000 sistema. Oni će također biti građeni na unaprijeđenjima u mnogim International
područjima, od bežičnog pristupa do bežične LAN tehologije i biće podesni za Mobile Telecom-
munications
potporu mnogim primjenama i nivoima usluga i radnog režima.
Konačno, sami sistemi 4G mogli bi formirati osnovu tako da se može razvijati i

naredna 5G. Možda je suviše rano da se zasigurno tvrdi, ali stopa tehnologijskog
razvoja i korisnički zahtijevi za uslugama, mogli bi učiniti da taj hod bude lakši,
a horizont 4G, pa i 5G, bude bliži nego što se misli.
2.2.2. SATELITSKE TEHNOLOGIJE
GEO Komunikacijske tehnologije preko satelita su interesantne i privlačne zbog

Geostatinary-Eart
mogućnosti pokrivanja veće površine u odnosu na zemaljske (terestrijalne) mreže.
Orbit
Ove tehnologije, u svakom slučaju, predstavljaju komplement zemaljskim fiksnim
HEO i mobilnim mrežama, u čijoj sferi zauzimaju sve veću ulogu. Satelitske
Highly Elliptical komunikacije se mogu upotrijebiti bilo gdje, na kopnu, moru ili u zraku. Na
Orbit
svemirskom segmentu postoje više orbitalnih područja:
MEO
Middle-Earth geostacionarna satelitska orbita-GEO,
Orbit visoko eliptična orbita-HEO,
srednja satelitska orbita-MEO i
LEO niska satelitska orbita-LEO.
Low-Earth Orbit
CSS
Slika I-2.7.
URBAN STAMBENI
Satelitske GLOBAL
DIO
SUBURBAN
tehnologije
PIKO CSS
CELIJA
CSS
MIKRO MIKRO
SATELIT CELIJA CELIJA
CSS CELIJA
HEO, MEO i LEO orbite pretstavljaju satelitske sisteme sa niskom zemaljskom HEO
Highly Elliptical
orbitom LEO-SS. Oni se dalje dijele na:
Orbit
velike LEO sisteme, koji rade na frekvencijama iznad 1 GHz i MEO

male LEO sisteme, koji rade na frekvencijama ispod 1 GHz. Middle-Earth
Orbit
Mali LEO sistemi daju usluge prijenosa podataka, kreću se na nižim orbitama i LEO-SS
zahtijevaju relativno malu količinu frekvencijskog spektra. Low Eart Orbiting-
Veliki LEO sistemi daju usluge prijenosa podataka i glasovne usluge, kreću se u Satellite Systems
bilo kojoj od tri negeostacionarne orbite i zahtijevaju mnogo više frekvencijskog
GEO
spektra. Zemaljski (korisnički) segment mobilnog satelitskog sistema obuhvata: Geostatinary-Eart
mobilne zemaljske stanice, telemetriju i upravljanje i pristupne zemaljske stanice. Orbit
UMTS
Mobilni satelitski sistemi imaju korisničku jedinicu mobilnog sistema (predajnik
Universal Mobile
i prijemnik), koja se zove mobilna zemaljska jedinica. Mogu biti samo prijemnici Telecommunica-
ili samo predajnici, što je slučaj kod geopozicioniranja. tion System
Prema lokaciji, postoje tri vrste mobilnih zemaljskih stanica: mobilne zemaljske
stanice smještene na letjelicama, mobilne zemaljske stanice smještene na brodovima
i mobilne zemaljske stanice smještene na kopnu.
Sateliti na LEO orbiti imaju određene prednosti, ali i nedostatke u odnosu na
GEO sisteme. Prednost je bolja pokrivenost i manje kašnjenje, mogućnost
procesiranja signala, međusatelitski linkovi, kompatibilnost sa terestrijalnim
mrežama. LEO sistemi imaju satelite koji su lakši i jeftiniji i mogu raditi s malim,
laganim i jeftinim prijemnim antenama na zemlji. Slabost LEO sistema su više
satelita, više goriva, kraći period trajanja. Budućnost pripada niskoorbitalnim
satelitskim sistemima.
Teledesic, Skybridge i MediaGlobe su predstavnici brojnih satelitskih flota i novih
tehnoloških riješenja, koje se uspostavljaju na LEO orbiti.
Satelitska komponenta UMTS-a će pružati samo nekoliko procenata ukupnog
tržišta bežičnog pristupa, ali će korisnici preko satelitskih mreža imati pristup
uslugama i tamo gdje nema zemaljskih sistema. Satelitski sistemi imaju ograničen
kapacitet, zbog ograničenja snage i radio spektra, te potrebnog područja pokrivanja
na zemlji.
Bliska integracija između satelitskih i zemaljskih tehnologija će olakšati mobilne
usluge putem satelita. Ove usluge omogućavaju korisnicima roming na satelitskim DVB
mrežama i pristup uslugama i tamo gdje nema zemaljskih sistema. Digital Video
Broadcasting
Razvojem digitalne platforme, u cilju obezbijeđenja usluga Interneta i prijenosa
podataka, je rezultiralo integriranjem platforme bazirane na standardima DVB i MPEG
MPEG2. Ove satelitske tehnologije omogućuju interaktivni pristup Internetu Motion/Moving
baziranom na brzini 2 Mb/s po korisniku i usluge prijenosa podataka brzinom Picture Experts
Group
40 Mb/s po transponderu u “push” modu.
2.3. TEHNOLOGIJE SIGNALIZACIJE
IP Tehnologije signalizacije omogućuju kompanijama brzo reagiranje na zahtijeve

Internet Protocol
korisnika. U multimedijalnom okruženju, signalizacija postaje od centralne
PSTN važnosti, jer omogućuje da se istovremeno ostvari više poziva. Na primjer, u
Public Switched slučaju da korisnici u toku razgovora žele pokrenuti video konferenciju, preko
Telephone multimedijalnog signaliziranja to mogu jednostavno postići, bez da to utječe na
Network
njihov razgovor. Dalje, kad je to potrebno, oni mogu uključiti i druge sesije kao
MGW što su faks ili podaci, jednostavno tako što će ih pozvati signalizacijska mreža,
Media gateway koja određuje potrebni opseg (bandwidth), rezervira ga, definira QoS i uspostavlja
put između identificiranih krajnjih tačaka.
STP
Signal Transfer
U konektiviti mreži koriste se tehnologije signalizacijskih getveja, koje su potrebne
Point za razmjenu poruka preko različitih transportnih domena. Na primjer,
signalizacijske poruke za upravljanje pozivom se moraju razmijeniti i u slučaju
SS7 poziva između IP bazirane mreže i PSTN mreže. Ove poruke se razmijenjuju
Signaling System
No. 7
između servera, ali se poziv prijenosi kroz medija getvej, MGW. Kako bi se smanjio
volumen čvora, signalizacijski gatvej je smješten u čvoru MGW. Signalizacijski
SG gatvej sadrži i STP, kako bi bio zadovoljen i SS7 sistem. Signalni getvej, SG je
Signaling signalizacijski agent koji prima/šalje pristupnoj mreži originalno signaliziranje
Gateway
prema konektiviti mreži.
OSI/RM Za povezivanje otvorenih sistema, odnosno međusobno povezivanje terminala u
Open System razmijeni informacija, definiran je otvoreni sistem interkonekcije/referentni model.
Interconnection/
Referent Model
(PRIJENOS INFORMACIJA
APLIKATIVNE USLUGE
UPRAVLJANJE KOMUNIKACIJOM
7.- APLIKATIVNI SLOJ IZMEÐU APLIKACIJA
PRIKAZ PODATAKA KOJI SE

6.- PREZENTACIONI SLOJ RAZMJENJUJU
Slika I-2.8.
KONTROLA MEHANIZMA KOD
5.- SLOJ SESIJE RAZMJENE PODATAKA
OSI model
(referentni
4.- TRANSPORTNI SLOJ TRANSPORT PODATAKA KROZ MREŽU
model)
(PRIJENOS PODATAKA)
KRAJNJE USLUGE
PRIJENOS KROZ MREŽU, NEZAVISNO

3.- MREŽNI SLOJ O TEHNOLOGIJI I STANJU MREŽE
PRIJENOS, SASTAVLJANJE
2.- SLOJ POVEZIVANJA PODATAKA PODATAKA I KONTROLA GREŠAKA
ELEKTROMEHANICKI INTERFEJSI
1.- FIZICKI SLOJ I NADGLEDANJE TRANSMISIJE
LOGISTICKI TOK
KORISNICKI PROMET
KORISNIK KORISNIK
AAL KONTROLA Slika I-2.9.

AAL AAL
ATM model
ATM KONTROLA
AAL
ATM ATM
ATM Adaptation
Layer
FIZICKA KONTROLA
FIZICKI SLOJ FIZICKI SLOJ
FIZICKI TOK
CELIJA CELIJA
OSI model TCP / IP model
APLIKACIJSKI SLOJ
PREZENTACIJSKI SLOJ APLIKACIJSKI SLOJ Slika I-2.10.
SLOJ SESIJE IPI model
TRANSPORTNI SLOJ TRANSPORTNI SLOJ

OSI
Open System
MREŽNI SLOJ INTERNET SLOJ Interconnection
TCP/IP
SLOJ PODATAKA Transmission (or
MREŽNI SLOJ Transport)
FIZICKI SLOJ
Control Protocol/
Internet Protocol
2.4. TEHNOLOGIJE UPRAVLJANJA
U tehnologije upravljanja spadaju tehnologije upravljanja u mreži, koje su

smiještene u komutacijskom čvoru u mrežama vertikalne orijentacije, ili odvojeno,
u mrežno upravljačkom sloju u mrežama horizontalne orijentacije. Za upravljanje
TMN telekomunikacijskom mrežom razvijena je TMN tehnologija.
Telecommunica- U upravljanju su uobičajeni termini kao:
tion Management
Network
operiranje,
MGW administriranje,
Media gateway održavanje i
provizija.
GCP
Gateway Control
Protocol One obezbijeđuje set alata nephodnih za mrežni hardver i softver, kako bi isporučili
ono što korisnik traži u smislu mrežnih usluga.
ITU
U mrežama horizontlne orijentacije za upravljanje je zadužen mrežno upravljački
International
Telecommunica- sloj. Na primjer, poruke od servera iz mrežnog upravljačkog sloja do MGW se
tion Union prijenose koristeći GCP. Ovaj protokol je razvijen u okviru ITU i nosi oznaku
H.248. Osnovni zadatak ovog protkola je da omogući upravljanje sa MGW od
njima nadređenih servera.
H.248 definira konekcijski model, što predstavlja centralni koncept za opis logičkih
entiteta unutar MGW, kojima se upravlja od strane servera. Zahvaljujući ovom
modelu, različite transportne tehnologije mogu koegzistirati i informacijski tokovi
se mogu procesirati u MGW.
H.248 omogućuje da se nove osobine mogu dodavati ovisno o potrebama.
Upravljanje prometom u mreži nove generacije je realizirano pomoću putanja,

koje je operator definirao u fazi projektiranja cjelokupne telekomunikacijske mreže.
MGW u potpunosti funkcionira pod kontrolom servera iz mrežnog upravljačkog
sloja.
Tehnologije TMN se koriste u prijelaznim mrežama između mreža vertikalne i

horizontalne orijentacije. Ove tehnologije su nastale u vrijeme kada je bila potreba
za centraliziranjem rada i održavanja. Da bi se mreža mogla kontrolirati i nadgledati
iz jedne jedinstvene tačke ili iz malog broja tačaka, utvrđeni su standardi i
preporuke za TMN.
Model za rad i održavanje mreža, ima dva važna cilja i to:
funkcioniranje u okruženju više ponuđača i

optimiziranje mrežnog funkcioniranja.
Prvi cilj je direktni rezultat otvorenog tržišta. Standardi i preporuke mogu smanjiti
troškove prilagođenja operatora i vendora. Razvoj je fokusiran na stvaranje
stabilnih i opštih interfejsa. Drugi cilj je baziran na činjenici da se mreža sastoji
od različitih tipova opreme sa različitom kompleksnošću.
TMN koncept obuhvata kompjutere, baze podataka, terminale, komunikacijske
mreže i operacijske funkcije. To je organizcijska struktura za interkonekciju TMN
različitih tipova sistema za rad i podršku, OSS i mrežnih elemenata NE. TMN Telecommunica-
tion Management
također opisuje standardizirane interfejse i protokole, koji se koriste za razmijenu
Network
informacija između OSS i NE i ukupnu funkcionalnost potrebnu za upravljanje
mrežom. Iako je TMN konceptualno odvojen entitet, povezan na mrežu preko OSS
interfejsa, on može koristiti dio te mreže za potrebe sopstvenog komuniciranja. Operations
Support System
TMN mogu varirati u veličini od jednostavne veze između OSS i NE, do mreže
koju čini nekoliko OSS i velikog broja NE. NE
Da bi TMN preporuka opisala upravljanje telekomunikacijskom mrežom na Network
sistemski način, definirani su interfejsi i brojni modeli: Element
Q-interfejs,
upravljački slojeviti model,
funkcijski model,
fizički TMN model i
organizacijski model.
Komuniciranje između OSS i NE je definirano Q3-interfejsom, koji se dijeli na:
informacijski model i
komunikacijske protokole.
Informacijski model opisuje kako se kontroliraju i nadziru funkcije u mrežnom

elementu. Daju se također i pravila za kreiranje upravljanih objekata koji
funkcioniraju, kao i prijave za pojedine slučajeve. Sa stanovišta TMN, svi fizički
i logički resursi, kao što su signalni terminali, rute, prijave, izvještaji o alarmu i
pretplatnički podaci, se smatraju upravljanim objektima. Upravljani objekat
pretstavlja izgled stvarnog fizičkog ili logičkog resursa. U informacijskom modelu,
također su definirani uzajamni odnosi između upravljanih objekata. Ovi odnosi
su organzirani u strukturi drveta, zvanoj upravljačko-informacijsko drvo. Na radnoj
stanici, operator može kreirati, nadzirati i mjenjati upravljane objekte direktno ili
koristiti OSS aplikaciju, koja daje operatoru više korisnički orijentirano gledište.
OSS tako upravlja mrežnim elementima kao skupom upravljanih objekata. Svi
upravljani objekti u NE čine upravljačku informacijku bazu, koja sadrži opise
odnosa među objektima i operacije ili događaje koje uključuju. Ovo je konceptualna
baza podataka i ne odnosi se na fizički medij za pohranjivanje.
OSS Standard opisuje kako operator putem OSS treba da se ponaša da bi mogao
Operations
kontrolirati upravljani objekat. Također, opisuje način na koji upravljani objekti
Support System
informira OSS o događajima i promjenama u mrežnom elementu.
Upravljačka funkcija u OSS pomoću agenta kontrolira upravljani objekt u mrežnom
elementu.
Upravljačka funkcija kontaktira sa mrežnim elementom uspostavljanjem veze sa
agentskom funkcijom. Upravljačka funkcija onda može kontrolirati upravljani
objekat, šaljući operativne instrukcije agentu. Agent se zalaže da informacija,
generirana od mrežnog elementa, bude poslana OSS-u u formi izvještaja o slučaju.
Agent također obezbijeđuje da se operacije vrše na fizičkim i logičkim resursima,
koji su predstavljeni upravljanim objektima.
Informacijski model, koji je baziran na orijentaciji objekta i na relacijskom modelu,
je ključan za komuniciranje između OSS i sve ostale opreme u mreži.
Q-interfejs obuhvata i komunikacijske protokole, kao što su transakcijski orijentiran
protokol, pogodan za transfer informacija o alarmu i promjena pretplatničkih
podataka, protokol za transfer velikih količina podataka; npr. informacije o naplati
i statistika.
Upravljački model dijeli upravljačke funkcije na slojeve. Drugim rječima, možemo
reći da proučavamo “profil” mrežnog upravljanja. Model identificira četiri sloja:
poslovni menadžment,
menadžment usluga,
mrežni menadžment i
menadžment elementa.
Poslovni menadžment, opisuje funkcije vezane za poslovne aspekte:
analiza pitanja trendova i

kvaliteta, npr. ili davanje baze za financijske izvještaje.
Sloj menadžment usluga opisuje funkcije za rukovanje uslugama u mreži:
definiranje,
administriranje i
naplata usluga.
Sloj mrežni menadžment opisuje funkcije za distribuiranje mrežnih resursa:
konfiguriranje,
kontrola i
supervizija mreže.
Menadžment elementa, sadrži funkcije za rukovanje individualnim mrežnim

elementima. Ovo uključuje upravljanje alarmom, rukovanje informacijama, kopije
zaštite, prijavljivanje i održavanje hardvera i softvera.
Sva upravljačka funkcionalnost je podijeljena u pet funkcijskih oblasti; funkcije
slične vrste se mogu naći u svakoj od njih:
upravljanje greškama (prepoznavanje greške, izoliranje greške, izvještaj

o grešci, prijava),
upravljanje obračunom (sakupljanje, smještanje i ispostava informacija
naplate i obračuna),
upravljanje performansama (sakupljanje, smještanje i isporuka operativne
statistike, mrežno optimiziranje sa raspoloživim resursima prema
primljenoj operacijskoj statistici),
upravljanje konfiguracijom (instaliranje mrežne opreme, postavljanje
stanja i parametara, konfiguriranje mrežnog kapaciteta),
upravljanje sigurnošću.
Funkcionalni model opisuje TMN funkcije u formi funkcijskih blokova. Neki TMN
funkcijski blokovi su u cijelosti unutar djelokruga TMN, drugi su samo dijelimično. Telecommunica-
tion Management
Funkcijski blok obavlja slijedeće poslove: Network
funkciju operacijskog sistema, OSS

rukuje programima operacijske podrške koje koristi operator, Operations
Support System
posrednička funkcija,
konvertira protokole između OSS i NE, NE
rukuje podacima: koncentriranje, reduciranje, editiranje, odlučuje o Network
ulaznim vrijednostima, smješta podatke za identificiranje mreža i opreme, Element
funkcija mrežnog elementa, SDH
rukuje procesima komutiranja i transporta. Synchronous
Digital Hierrchy
Fizički TMN model predstavlja razvoj sistema za rad i održavanje sa pratećom
opremom.
OSS je vezan za NE putem mreže prijenosa podataka. Dva druga mrežna elementa
su prostijeg tipa. To mogu biti linijski terminali, multiplekseri ili regeneratori.
Pošto je svrha TMN da učini ekonomičnim upravljanje mrežom, jednostavniji

mrežni elementi moraju biti tretirani drugačije od drugih elemenata. TMN
preporuke sugeriraju da ovi mrežni elementi trebaju biti povezani preko lokalne
komunikacijske mreže. To je najlakše implementirati korišćenjem transportne
tehnologije kao što je SDH.
OSS Posrednički uređaj se koristi za komuniciranje sa OSS (putem data mreže), i koji
Operations
konvertira protokole i koncentrira, reducira i smješta podatke. Za neke mrežne
Support System
elemente, posrednički uređaj može također odlučivati o početnim vrijednostima
OMC i aktivirati alarm u slučaju devijacija.
Operation and Pored osnovnih funkcija (upravljanje centralom), OSS također ima funkcije za
Maintenance
mjerenje prometa i prikupljanje statistike. Rezultati mjerenja mogu biti obrađeni,
Centre
smješteni i prikazani. Zajedno sa statistikom, oni će formirati bazu planiranja
NMC prometa i resursa provedenu od centra za operiranje i održavanje, OMC. Funkcije
Network upravljanja prometa na OMC sloju su jednostavnije od onih na centru upravljanja
Management
mrežom, NMC sloju.
Centre
Mjerenja su inicirana pomoću OSS, a rezultantne datoteke se primaju i obrađuju.
TMN Rezultati mogu biti prikazani numerički ili u obliku grafova. Ostale OMC funkcije
Telecommunica- su registri podataka, zapisi i oprema za štampanje izvještaja o problemima. Svrha
tion Management
ovih funkcija je da uproste rutinske poslove na OMC. Registri podataka su od
Network
pomoći. Osoblje može pregledati podatke o centrali, otkriti koja je softverska
verzija instalirana na centrali i kako je konfigurirana. Rad na OMC se bilježi
elektroničkim zapisima, koji omogućuju osoblju da provjeri kada je određeni
posao urađen i ko ga je uradio.
Hijerarhijski sistemi rada i održavanja postaju uobičajeni. Mrežni upravljački
centar je često instaliran na sloju iznad OMC. Bez obzira na činjenicu da je NMC
funkcijski različit od OMC, to daje operatoru specifične prednosti. Imati NMC u
mreži znači da OMC trebaju biti pokriveni osobljem samo po danu. Po noći,
urgentni alarmi sa centrala povezanih na OMC su usmjereni na NMC, koji može
također imati zaštitnu funkcionalnost za OMC.
Glavna svrha NMC je da pruži opšti pregled telekomunikacijske mreže. Danas se
ona sastoji od nekoliko nosilaca mreža, koji iziskuju pregled na visokom nivou.
Greška u transportnim funkcijama može onemogućiti nekoliko uzajamno
nezavisnih usluga. Glavne NMC funkcije su:
upravljanje mrežnim prometom,

nadzor mreže i
upravljanje signaliziranjem.
Upravljanje mrežnim prometom je naziv napredne funkcije upravljanja prometom,

koji obuhvaća: superviziju i analizu prometa i upravljanje prometom.
Svrha TMN je da optimizira korišćenje mreže, unaprijedi odnos postizanja
odgovora i spriječi preopterećenost. Podaci o prometu, sakupljeni svako 5 do 10
minuta iz odnosnih centrala, se analiziraju i grafički prikazuju NMC osoblju.
Funkcija upravljanja prometom, koja također omogućava postavljanje
ograničavajućih vrijednosti za alarme u komutiranju i na rutama i odredištima,
daje podršku osoblju kada promet treba biti prerutiran ili ograničen u nekom
dijelu mreže.
U svojoj najnaprednijoj formi, NMC funkcija može donositi odluke na bazi NMC
Network
prikupljenih mrežnih podataka i generirati potrebne komande centrali za
Management
prerutiranje. Centre
Termin, nadzor mreže, se odnosi na “cijelokupni” nadzor mreže. Daje operatoru
opći pregled velikog broja mrežnih entiteta i procesa, uključujući komutiranje, OMC
Operation and
transport i signaliziranje. Odnosni OMC šalju urgentne alarme NMC, nadzor
Maintenance
mreže kompilira ove alarme, a može se također koristiti pravilima baziranim na Centre
analizi, koja se dobije po sugestiji akcije koju treba preduzeti.
Protokol mrežnog menadžmenta određuje pravila, koja rukovode komuniciranjem

između rukovodilaca u stanici za menadžment i agenta, to jest, koje komande,
zahtijevi i odgovori su dozvoljeni. Zajednički standard je važan korisnicima.
Rukovodilac i agenti koriste protokol mrežnog menadžmenta radi razmijene
informacija.
3. KONVERGENCIJA KOMPANIJA
3.1. UVOD
Konvergencija tehnologija je samo dio konvergencijskog procesa, u kojem se

konvergencija kompanija mora završiti, prije nego otpočne konvergencija usluga.
Operatori i provajderi su shvatili da se u svijetu modernih telekomunikacija mnogo

toga drastično promijenilo. Očekivanja korisnika su porasla, što je promijenilo
liniju posla, aktere i uloge. Međupovezanost tri komponente konvergencije ukazuje
kako konvergencija utječe na razvoj kompanija koje se bore za bolju konkurencijsku
poziciju na tržištu na kome se pravila savezništva mijenjaju i poslovanje ubrzava.
Kada se govori o konvergenciji kompanija, prvo se treba istaći važnost održavanja

blizine korisnika, kako bi se zadovoljile njegove potrebe i predvidjele njegove
želje, što je najvažniji temelj menadžmenta. Kompanije moraju imati znanje o
sebi, kako bi mogle uvećati svoj profit.
Sve je počelo od Interneta, zahvaljujući kome se redefinira tržište i forsira
redefiniranje poslovanja. Sa Internetom, ostvaruje se elektronička kupovina i
prelazak na elektroničko poslovanje, što sa svoje strane utječe na znatno smanjenje
troškova poslovanja.
3.2. EVOLUCIJA KORPORACIJA
U evoluciji korporacija interesantna su dva perioda, industrijski i postindustrijski,

odnosno Internetski, jer ovaj drugi karakterizira Internet.
Moderne korporacije imaju svoje korijene u industrijskom dobu, kada su se
korporacije oslanjale na masovnu proizvodnju sa ciljem da postignu nadmoć na
tržištu. Te korporacije su uglavnom imale ulogu i direktnog dobavljača, zato što
je njihova mogućnost da izrade različite proizvode bila u potpunosti bazirana na
dostupnosti oskudnih fizičkih resursa. Ove industrije su težile da imaju vertikalnu
strukturu.
Model menadžmenta, koji upravlja korporacijom u industrijskom periodu, je bio
hijerarhijski, od vrha prema dolje, krute strukture. Sav autoritet je bio koncentriran
na gornjem nivou menadžeske hijerarhije, a znanje je bilo skoro potpuno
raspoređeno na nižim nivoima. Unutarnja struktura korporacije bila je također
hijerarhijska, jednako kruta kao upravljanje, u obliku piramide sa više nivoa
upravljanja. Broj menadžera se povećavao spuštanjem na niže nivoe.
Odnos između korporacije i njenih saradnika i konkurenata je bio vrlo sličan
odnosu između zaraćenih strana. Jedina razlika, koja je postojala između njih, je
u cijeni koju su imali kada bi prodavali svoju robu. Oni su se međusobno
agresivno natjecali, a ponekad je to prelazilo granice poslovne etike.
Priroda vrijednosnog lanca je bila potpuno linearna. Na početku lanca dovozio
se sirovi materijal. Svaki progresivan korak proizvodnog procesa dovodio je do
povećanja segmenta vrijednosti. Na kraju, završavanjem procesa, dobijao se finalni
proizvod. Korisnikova predodžba o korporaciji i njenoj ulozi je imala jedan
oblik strahopoštovanja. Te korporacije su bile strahovito moćne i u većini slučajeva
su diktirale uvjete korisniku.
Definicija vrijednosti u korporaciji je bila bazirana na veličini utjecaja korporacije
nad svojim dobavljačem i stupnju veće produktivnosti naspram konkurencije. U
toj proizvodnji glavni cilj je bio veća količina.
Ovaj model u SAD se zadovoljavajuće primjenjivao sve do 80-tih godina prošlog
stoljeća, u mnogim korporacijama, uključujući telekomunikacije.
Hijerarhijska, od vrha prema dolje, centralno kontrolirana korporacija u Internet
eri je zamijenjena sa ravnijom organizacijskom strukturom, sa distribuiranim
nivoima istog ranga, sposobnim za donošenje odluka.
Umijesto neprijateljskog odnosa sa svojim konkurentima, mnoge korporacije imaju
mudre, međusobno kooperativne odnose, kako bi osigurale opstanak svih
učesnika. Lanac vrijednosti se također promijenio. Umjesto da bude linearan i
statičan, on je postao u potpunosti nelinearan i kretao se dosta brzo. Vrijednosni
lanci su postali hiperlanci. Sada korisnik vidi korporaciju kao suradnika, koji je
kao partner uključen u uspješnost njegovog posla.
Najveći utjecaj na finalni proizvod ima znanje. Način na koji korporacije danas
shvataju pojam vrijednosti je možda najvažnija promjena koja se desila. Korporacije
industrijske ere su određivale vrijednost prema sposobnosti da proizvedu velike
količine proizvoda. Korporacije Internet ere određuju vrijednost prema tome kako
one koriste znanje stečeno u radu sa korisnicima, dobavljačima i konkurencijom,
da bi stvorile prednost na tržištu za sebe i iskoristile tu prednost da ponude
superiornu uslugu prema korisniku.
U Internet eri se preferira rad pojedinca u specijaliziranom timu u odnosu na
individualni rad te osobe. Ti timovi mogu uključivati članove iz različitih
organizacija unutar kompanije, iz drugih kompanija, a čak i same korisnike. Danas,
na primjer, nije neuobičajeno da prodajni tim prisutne telekom kompanije i
prodajni tim proizvođača opreme zajedno kontaktiraju korisnika. Kao rezultat
ovakve timske saradnje, javlja se težnja za većim zadacima radije nego za
realiziranjem samo njegovih dijelova. Tim postaje:
mnogo više okrenut budućnosti,

značajno više odgovoran za zahtijeve korisnika i
u svemu tome zauzima dobru poziciju u odnosu na konkurenciju.
U ovakvim korporacijama manje je prisutna konkurencija između pojedinih

korporacija, a više između sektora kompanija. To postaje stvar opstanka za poslove
koji zahtijevaju pravilan odnos prema korisnicima, dobavljačima, distributerima
i konkurentima.
3.3. KORPORACIJSKO ZNANJE
Važnost korporacijskog znanja izbija u prvi plan konkurentskih odnosa.

Industrijsko društvo prelazi u novo digitalno društvo, u kojem intelektualni
kapital, digitalna ekonomija, novi menadžment, postaju savremeni upravljački
instrumenti, koji su rezultat izgrađene vizije i strategije, a koja je proizašla iz
novih trendova:
da se privredni rast sve više temelji na uslužnim djelatnostima,

da se povećava kvalifikacijska zahtijevnost rada,
da se poslovanje sve više temelji na znanju i zahtijevnim tehnologijama,
da se smanjuje udio neobrazovanih radnika u ukupnom radnom
stanovništvu i
nevjerovatan razvoj informaciskih tehnologija, IT.
Korporacije su fokusirane na slobodu djelovanja, koja omogućuje:
kreativnost,
inovativnost,
samostalno odlučivanje i
preuzimanje rizika.
Također, korporacije su fokusirane na temeljne djelatnosti koje:
usmjeravaju organizacijsko djelovanje,

označavaju buduće tržišne pozicije i
utvrđuju kritične pozicije za stvaranje nove dodatne vrijednosti.
Znanje o korisniku je osnovni i najvažniji resurs kojim raspolažu korporacije.

Nije dovoljno imati mrežu širokog opsega, već se moraju proizvesti usluge koje
će prihvatiti tržište.
Da bi razumjeli potrebe i zahtjeve korisnika, korporacije su prinuđene da pažljivo

prate korisničke aktivnosti i da ih pretvaraju, putem tumačenja podataka, u znanje
o razumijevanju korisnika.
Kolekcija poslovne inteligencije je značajna komponenta upravljanja znanjem, i
ona dovodi do različitih pogodnosti:
poboljšanje efikasnosti zaposlenih i operacija,

povećanje mogućnosti odlučivanja,
efikasnije odgovore na pomijeranje tržišta i
davanje naprednijih usluga i proizvoda.
Ovaj proces, također, dovodi i do manje opipljivih prednosti:
veće poznavanje poslovnog zanimanja korisnika i

bolje razumijevanje između korisnika i provajdera, gledano sa korisnikovog
stanovišta.
Kombinirajući ciljeve korporacije sa solidnom tehnološkom bazom, poslovni

procesi mogu biti značajno efikasniji. Globalno znanje, koje je rezultat upravljanja
znanjem, vodi ka shvaćanju poslovnih operacija.
3.3.1. DODATNA VRIJEDNOST
Korporacijskim proizvodima vrijednost se dodaje na različite načine. Telekom

korporacije, kada nude samo pristupne i transportne usluge, daju minimalan
dodatak vrijednosti toj usluzi, kada nude konsalting usluge (usluge savjetovanja)
kojima pomaže svojim korisnicima da izaberu odgovarajuća tehnološka rješenja
zasnovana na iskustvima samog korisnika u njegovoj djelatnosti, daju dadatak
vrijednosti koji je znatan. Ovim se vrijednost korporacije u očima korisnika
povećava. U odnosu na dodatnu vrijednost prisutni su modeli:
tržišta široke ponude,

arbitri,
unaprijeđivači procesa i
virtualne korporacije.
Ovi modeli se razlikuju u dodatnoj vrijednosti, koju korporacije daju svom

proizvodu ili usluzi, što će biti više naglašeno u klasificiranju kompanija, koja
slijedi u trećem djelu knjige, u poglavlju Put u virtualnu zajednicu.
3.3.2. PLANIRANJE RESURSA KORPORACIJE
Planiranje je ključ upravljačkog procesa, i ono omogućuje da se usmjere materijalni

i ljudski resursi u kontroli i nadgledanju razvoja kompanije. Planiranje
obezbijeđuje združenu strategiju za buduće poslovanje u cijelini, a odnosi se na
sva područja djelovanja, a u telekomunikacijama za telekom kompanije su to:
tržište,
mreža,
ljudski resursi,
nove usluge,
kvalitet,
organizacija i
financije.
Planiranje, između ostalog, obezbijeđujuje telekom kompaniji vodeću poziciju

na tržištu. Planiranje resursa kompanije je širi pojam u kome je sadržano i poslovno
planiranje. Ono je nastalo iz potreba za sakupljanjem, analizom i reakcijom na
znanje o korisniku.
Znanje o korisniku je danas od posebnog značaja, jer se sa njime može postići

prednost nad konkurencijom. Planiranje resursa preduzeća nastalo je u SAD.
ERP Izvorni naziv je ERP i njime su obuhvaćene funkcije kao što su:
Enterprise
Resource
Planning
planiranje,
obrada transakcija,
računi,
financije,
logistika,
upravljanje inventarom,
ispunjavanje narudžbenica,
operacije sa ljudskim resursima,
platni spiskovi i
tretiranje korisničkih odnosa.
Proces, kojim ERP vodi poslovnu inteligenciju, uklapa se u samu hejerarhiju

konvergencije. Ovaj sistem oblikuje proces u kome se korporacijsko znanje pretvara
u čistu konkurenstsku prednost.
Sirove informacije se pohranjuju u skladište, kako bi se konvertovale u informaciju.
Samim postupkom pohranjivanja podaci se slažu na pogodan način za aplikacije
koje će ih koristiti. Sistemi korporacijskih informacija i korisnici, koji su u
interakciji s njima, formiraju “lanac snabdijevanja informacijama” koji uključuje:
sirovine,
sisteme distribuiranja,
proizvođače i
potrošače kao krajnje korisnike.
Za konverziju podataka u informacije, koristi se proces nazvan tumačenje

podataka. To je tehnika identificiranja, obrade i modeliranja korporacijskih
podataka sa svrhom povećanja poslovne prednosti nad konkurencijom. Tumačenje
podataka je nastalo zbog potrebe za manipuliranjem korporacijskom bazom
podataka, na način da se iz nje izvuku značajne informacije, koje će pomoći
rukovodstvu u daljnjem djelovanju. Ovakav proces, kao rezultat, daje informacije
koje se pretvaraju u znanje, a ono vodi ka konkurentskoj prednosti. Tumačenje
podataka se oslanja na sofisticirane analitičke tehnike kao što su:
filteri na bazi vještačke inteligencije,

neuronske mreže,
stabla odlučivanja i
alati za analizu, koji se mogu iskoristiti za izradu modela poslovnog
okruženja zasnovanog na podacima sakupljenim iz više izvora.
Rezultat ovih tehnika je obrazac po kome se mogu prepoznati i utvrditi čak i

nove, još neotkrivane, poslovne mogućnosti. Praćenjem korisničkog ponašanja i
prepoznavanjem razloga njihovih aktivnosti, korporacije mogu identificirati faktore
zbog kojih korisnici dolaze ili odlaze. Tumačenje podataka identificira obrazac
aktivnosti korisnika, koji pomaže korporacijama da razumiju ono šta motivira
korisnika za nabavku ili traženje neke usluge i dovodi do informacije, koja
prolaskom kroz različite upravljačke procese, stvara znanje u pružanju usluge
korisniku. Primijenom tehnike tumačenja podataka, moguće je izvršiti analizu
korisničkih i tržišnih aktivnosti, zadržavanje postojećih i privlačenje novih
korisnika i detekciju krađe i prijevare. Dalje, ovom analizom moguće je prepoznati
zahtijeve korisnika, njihovo ponašanje, što se može iskoristiti na tržištu za
povećanje prodaje.
Dalje, moguće je ovo iskoristiti kao način detektiranja prijevare i za procijenu
efikasnosti reklamiranja. To pomaže korporacijama da razumiju ono što motivira
korisnika za traženje neke usluge i pomaže korporacijama da razumiju čudljivo
ponašanje njihovih korisnika, i omogućava im da mogu predviđati zahtijeve za
resursima, steći veći broj novih i smanjiti gubitak starih korisnika.
3.4. KLASIFICIRANJE KOMPANIJA
Kako se kompanije razvijaju u informacijski orijentiranom ekonomskom društvu,

stupanj raznovrsnosti njihove podrške kod pružanja usluge, omogućuje da se
izvrši kategoriziranje kompanija prema ograničenom skupu modela ponašanja.
Ovi modeli su korisni kod analize kompanija, zato što tako jedinstvena kombinacija
upravljačke nezavisnosti i dostignute vrijednosti, pokazuje prirodu same
kompanije, usluge koje pruža i skup korisnika kojima su one namijenjene. Isto
tako, koriste se i kao alat za sopstvenu analizu. Ako nakon samoanalize prema
ovim modelima, korporacija utvrdi da počinje padati u manje optimalnu kategoriju,
ona može iskoristiti istu metodu da utvrdi šta je potrebno kako bi se vratila na
pravi kurs.
Kompanije u industriji telekomunikacija su suočene sa rastućom, žestokom,
konkurencijom, i nemaju dovoljno novca za isporuku konkurentskih proizvoda
Zbog toga se udružuju, kako bi bile sposobne isporučiti set konvergencijskih
tehnologija, koje obogaćuju ponudu teleusluga. Kroz ove aktivnosti one formiraju
virtualne korporacije. One su izgrađene tako da imaju mogućnost ne samo da
isporučuju usluge, nego i da učestvuju u budućim korisničkim zahtjevima za
uslugama. Na tako konkurentnom tržištu, kao što je to industrija telekomunikacija,
sposobnost prepoznavanja proizvoda, koji su širokoprimjenjivi, postaje pitanje
opstanka na trištu, odnosno preživljavanja.
Težnja virtualnih korporacija je razumijevanje, možda čak i predviđanje,

specifičnih korisničkih želja i davanje optimiziranih, ka cilju usmjerenih riješenja
za korisnike.
Korporacije, koje posjeduju osobine virtualnih korporacija, dodaju ogromnu
vrijednost osnovnim proizvodima i uslugama koje prodaju. One nastoje biti
horizontalni entiteti upravljanja, oslanjajući se na mogućnosti individualnih
radnih grupa da izvedu neophodne zadatke potrebne za približavanje
korporacijskoj viziji poslovanja. Vrijeme i način formiranja ovakvih grupa nije
predvidljivo, a po pravilu vrijeme postojanja im je relativno kratko. One ostaju
na okupu dovoljno dugo da obave zadatak, onda se raspuštaju i upućuju na nove
zadatke.
Pregledom američkih korporacija u telekomunikacijama, moguće je prepoznati
sedam glavih grupa:
ILEC
Incumbent Local ILEC, koje se bave poslovima pristupa i transporta.
Exchange Carriers CLEC, koje se bave, također, pristupom i transportom, sa naglaskom na
nastojanje da budu konkurentniji od ILEC,
CLEC IEC, koje se bave poslovima prijenosa, odnosno poslovima iz domena
Competitive Local
Exchange Carriers optičkih transportnih mreža,
ISP, koje pružaju Internet usluge i provajderi portala PP, koji pružaju
IEC usluge portala,
Interexchange kabl provajderi, koji se bave poslovima vezanim za CATV usluge
Carriers
proizvođači opreme, koji proizvode tehnologije i
ISP svi ostali.
Internet Service
Providers Svaka od ovih korporacija ima dobro isplaniranu strategiju za održavanje i rast
PP na tržištu. Način na koji ostvaruju strategiju i rast razlikuje se od korporacije do
Portal Providers korporacije.
CATV
CAble TeleVision 3.4.1. ILEC
ILEC korporacije teže da budu relativno homogene u smislu snabdijevanja

proizvodima i uslugama. Njihova snaga leži u poslovima pristupa i transporta,
gdje su nenadmašni, ali zbog raspodijeljenosti njihovog posla po segmantima,
mogućnost održavanja njihove pozicije na tržištu se sve više smanjuje. U većini
slučajeva, rast ovakvih korporacija se ostvarivao kupovinom ili udruživanjem sa
sebi sličnim kompanijama. One su povećale svoje dimenzije i područje djelovanja,
ali time nisu učinile mnogo na širenju ponude raznovrsnosti proizvoda i usluga.
Ove kompanije su uvidjele da, za realiziranje pružanja usluga na velikim ILEC

Incumbent Local
destinacijama, treba da prošire svoje područje djelovanja. Njihovi veliki poslovni
Exchange Carriers
korisnici nisu neophodno lokalne kompanije. Iako mogu biti prisutni lokalno,
njihov je cilj ipak da budu nacionalni ili čak globalni akteri. One, ako žele da CLEC
budu snadbjevači svim uslugama, morali bi da omoguće uslugu “od kraja do Competitive Local
Exchange Carriers
kraja” i tako eliminirati potrebu za posredovanjem. Bez široko rasprostranjenih
mreža podataka, ne mogu postići taj cilj. Činjenica je da tržište diktira takve
uvjete zbog kojih ove korporacije gube na ovom području. Onaj ko posjeduje
pristupne linije postaje vladar. Zbog toga je većina kompanija u posljednje vrijeme
svoje aktivnosti konvergencije usmjerila na pristupne linije, odosno lokalne petlje.
Većina od ovih kompanija spada u tržište široke ponude. Proizvod, koji prodaju
brzo, postaje artikal, i sve dok su dobri u onome šta rade, ne postoji naročito
veliki dodatak vrijednosti u okviru pristupnih i transportnih usluga koje nude.
Iako model tržišta široke ponude nastoji da se uobliči u horizontalni (peer-to-
peer) stil upravljanja, ILEC i dalje pokazuju tendenciju da budu hijerarhijski
model. Njihove mreže su napravljene sa idejom da potpuno kontroliraju tržište i
zbog toga nisu najisplativiji resurs na otvorenom i konkurentskom tržištu. Neki
modeli su znatno isplativiji od ILEC infrastrukture sa komutiranjem kanala. To
je razlog što ILEC vremenom nastoje da postignu novi stupanj razvoja i zato šire
svoju prisutnost na tržištu na različite načine.
3.4.2. CLEC
CLEC su korporacije slične ILEC. Razlika je u tome što CLEC nastoje da prodaju
više unosne proizvode i izbjegavaju tržišta i usluge koje zahtjevaju veliki povrat
sredstava. Na primjer, mnogi CLEC se fokusiraju na prisutne korisnike govornih
usluga, dok drugi idu za poslovnim korisnicima. Svi CLEC nisu stvoreni na isti
način. Njihove poslovne strategije i poslovni planovi za ostvarenje te strategije i
zadovoljenje korisnika se drastično razlikuju od korporacije do korporacije.
Međutim, oni su izvrsni izvođači na dijelu tržišta koje im pripada i očito nastoje
da zauzmu iste pristupne linije koje ILEC nastoje da zaštite. Tekuća konvergencija
korporacija CLEC srednjih veličina nije ništa više nego pozicijsko kretanje.
CLEC su po klasificiranju vrlo slični ILEC. Svrstavaju se negdje između modela
tržišta široke ponude i modela arbitra, prodajući teleusluge i mrežne usluge
pristupa i transporta, uz istovremeni trud da obezbijede usluge koje će im osigurati
konkurentsku prednost nad ILEC. Korporacije ILEC kontoliraju 90% pristupnih
linija u SAD, tako da se pred CLEC postavlja ozbiljan izazov. Neki od njih su, u
svakom slučaju, dokazali da su inovativni učesnici. Oni nude bežične lokalne
petlje namijenjene malim i srednjim kompanijama, koje nisu dobili adekvatnu
pažnju od korporacija ILEC.
ILEC U svakom slučaju, mnogi CLEC tvrde da su u mogućnosti da ponude bolje usluge
Incumbent Local
i veću uslužnost od ILEC konkurencije. Uspjeh CLEC zavisi od uspjeha tri kritična
Exchange Carriers
faktora:
CLEC
Competitive Local broj lokalnih portova mora biti u radnoj mogućnosti, funkcionalan i
Exchange Carriers
dostupan,
IEC standardi operacijske podrške moraju biti prihvaćeni i zadovoljeni i
Interexchange popust za iznajmljivanje mrežnih usluga od ILEC mora da iznosi 50%.
Carriers
ISP
Internet Service
3.4.3. IEC
Providers
IEC su korporacije koje se bave prijenosom koristeći optičke medije. One su
suočene sa najvećim izazovom od svih učesnika, ali su istovremeno i korporacije
sa najnaprednijom primjenom konvergencije. Korporacije grade “prekapacitirane”
optičke mreže velike širine opsega sa niskim cijenama. Broj kompanija, koje su
ušle na tržište usluga na velikim destinacijama, je porastao, kao i njihova
raznolikost.
Skupina velikih kompanija, davaoca satelitskih usluga i “vladara širine spektra”
je ušla u igru i uzima značajan dio tržišta od sadašnjih učesnika. Kao odgovor
IEC uzvraćaju povećavanjem raznolikosti usluga. Svi su uzeli učešće u ISP igri,
nudeći pristup Internetu preko svoje backbone mreže po prihvatljivim cijenama.
Oni su isto tako kupili ili sagradili infrastrukturu lokalnih petlji, kabl kompanija,
satelitskih kompanija i slično. IEC, baš kao i ILEC i CLEC, spadaju negdje između
tržišta široke ponude i modela arbitra, iako se sve više priklanjaju modelu arbitra,
kako povećavaju raznolikost svojih kapaciteta. Takvim povećanjem raznolikosti
neke od njih postaju virtualne korporacije, kao što je na primjer AT&T.
3.4.4. ISP I PP
ISP predstavljaju neku mješavinu poslovnih modela. Mali ISP, koji ne nude
ništa više od IP pristupa Internetu, pripadaju tržištu široke ponude, jer ne nude
različite usluge, kao što to rade mnoge druge kompanije iz iste oblasti. Veliki ISP
su uveli raznolikost u ponudu svojih usluga i formirali savez sa drugim učesnicima
na vrlo domišljat način. Oni su, također, postali portal provajderi, nudeći svojim
korisnicima na jednom mjestu mogućnost kupovine (pretrage) sakupljanja
informacija na mreži. AOL je najvidljiviji primjer ISP sa velikim brojem raličitih
usluga. ISP malih mogućnosti su kompanije modela tržišta široke ponude, jer
nude vrlo malo integracije vrijednosti. Veći ISP, koji ugošćuju različite sadržaje i
nude portal servise, spadaju u model arbitra. U nekim slučajevima, oni mogu
pokazati osobine unaprijeđivača procesa.
3.4.5. KABL KOMPANIJE
Kabl kompanije nude visoko homogenu uslugu, koja je pod udarom velikog broja
alternativnih provajdera. Iako teže da ponude različite usluge, izazov koji se
postavlja za to je obeshrabrujući. One pripadaju modelu tržišta široke ponude.
3.4.6. PROIZVOĐAČI
Suočeni sa ozbiljnom konkurencijom, rapidnim napredovanjem novih tehnologija

i zahtijevima za uslugom od tržišta, glavni (uspješni) proizvođači opreme prikazuju
konvergenciju kompanija u najboljem svjetlu. U tri godine, Cisco je stekao više
od 40 kompanija, i sve su stvorene s namjerom da prošire svoje mogućnosti na
tržištu telekomunikacija. Dugo poznat kao kompanija za obradu podataka, Cisco
se restruktuirao i danas kao korporacija, također, nudi impresivnu liniju
integriranih proizvoda govornih usluga. Lucent Technologies prati slične putove,
praveći proizvode koji će zadovoljiti raznoliki set potrebnih mogućnosti. Sve u
svemu, proizvođači pripadaju modelu tržišta sa širokom ponudom, iako oni
pokazuju karakteristike sva četri tipa kompanija.
3.4.7. OSTALI
U ostale spadaju velike korporacije, koje ne zauzimaju najveće djelove tržišta.

Primjer ostalih korporacija su željeznica i gasne korporacije, koje su većinom
zasnovane na modelu tržišta široke ponude.
3.5. VIRTUALNE KORPORACIJE
Virutalne korporacije su nastale pod utjecajem konvergencije u telekomunikacijama

i predstavljaju efikasan mehanizam konvergencijskog procesa.
Korporacije, koje utvrđuju osobine virtualnih korporacija, dodaju ogromnu
vrijednost osnovnim proizvodima i uslugama koje prodaju. One nastoje biti
horizontalni entiteti upravljanja, oslanjajući se na mogućnosti individualnih
radnih grupa, i da izvedu neophodne zadatke potrebne za približavanje
korporacijskoj viziji poslovanja. Vrijeme i način formiranja ovakvih grupa nije
predvidljivo, a po pravilu vrijeme postojanja im je relativno kratko. One ostaju
na okupu dovoljno dugo da obave zadatak, onda se raspuštaju i upućuju na novi
zadatak. Postoje korporacije u SAD koje su virtualne. Među njima su Lucent
Technologies i Cisco i telekom AT&T, koje će biti opisane u trećem djelu knjige
u poglavlju Put u virtualnu zajednicu.
4. KONVERGENCIJA USLUGA
4.1. UVOD
Nakon što su se završile konvergencije tehnologija i kompanija, započinje

konvegencija usluga. Konvergencija tehnologija je sredstvo, a konvegencija
kompanija mehanizam, koje su preduvijet za konvergenciju usluga. Dakle, bez
konvergencije tehnologija i kompanija, nema ni konvergencije usluga. Krajnji
rezultat konvergencije usluga u telekomunikacijama je oblikovanje usluga po
zahtijevu korisnika.
Pod utjecajem konvergencije, promjenile su se uloge operatora i korisnika. U
tradicionalnom pristupu mreža-usluga-korisnik, korisnici su gledali operatore
sa strahopoštovanjem. U novom pristupu, korisnik-usluga-mreža,
strahopoštovanje prema telekomima je zamjenjeno poštovanjem korisnika. U
novom konceptu porasla je moć korisnika.
TRADICIONALNI PRISTUP
USLUGE
MREŽA ZAHTJEV ZAHTJEV
Slika I-4.1.
KORISNIK
Tradicionalni
i novi pristup
NOVI PRISTUP
USLUGE
MREŽA
ZAHTJEV ZAHTJEV
KORISNIK
Tradicionalni operatori su transformirani u moderne provajdere, koji gledaju

usluge očima svojih korisnika. Kako je tržište postalo sve više natjecateljsko,
operatori su morali promijeniti i način viđenja njihove uloge na tržištu. Ne mogu
se više oslanjati samo na tehnologiju da zadovolje ograničene potrebe svojih
korisnika. Ne može se više uvesti nova tehnologiju i očekivati da tržište juri za
njom i otkriva na koji način da je iskoristi. Zbog natjecateljske prirode tržišta, u
kojem telekom provajderi učestvuju, i zbog činjenice da korisnik, a ne tehnologija,
pokreće tržište, provajderi su suočeni sa činjenicom da korisnik drži sve karte u
svojim rukama.
Sve počinje od aktivnosti korisnika, a završava se sa konvergencijom usluga. To
je uvjet da bi se potpuno razumio proces konvergencije. Kada se postigne
razumijevanje o ponašanju korisnika, može se razviti strategija koja će pomoći
operatoru (provajderu) da predvidi šta će svaki korisnik tražiti u budućnosti.
Kada provajder razumije i razvije odnos sa korisnikom i sazna šta najveći dio
korisnika traži u pogledu usluga, tada operator može razviti tehnološki plan koji
će pomoći osiguranju posjedovanja prave tehnologije, da bi kao provajder bio u
mogućnosti zadovoljiti zahtjeve za uslugom.
4.2. KORISNIK
Korisnici telekomunikacijskih usluga, posredstvom terminala ili korisničke mreže,

ostvaruju konekciju na mrežu, i na taj način zadovoljavaju neku od svojih potreba.
Marketinški opredijeljeni menadžeri u novim odnosima sa korisnikom vide ključ
povećanja uspješnosti svoje korporacije. Uključivanje korisnika, kao aktivnog
učesnika u poslu, znači dizajniranje sistema usluživanja u kojem je korisnik na
neki način i partner. Razlog tome je što i korisnik ima motiv za svoju uspješnost,
kao što su uštede u vremenu i novcu ili mogućnost ostvarenja takve usluge kakvu
im niko drugi ne može pružiti.
Dugo trajanje mrežnog perioda, u kome je bila ključna tehnologija, odnosno mreža
u kojoj su ugrađene tehnologije, prekinut je novim korisničkim pristupom, ali se
još uvijek govori, načelno, o potrebi uvažavanja tržišta i korisnika, bez jasnog
sistemskog koncepta i instrumentarija koji to može sprovoditi.
KORISNIK TERMINAL PRISTUP TRANSPORT
IDENTIFIKACIJA MREŽNOG PRISTUPA
Slika I-4.2.
2
Korisnici
TERMINAL PORTABL
n
SIM
TERMINAL MOBILNI
Razvijanje strategije za usluživanje korisnika za neke je gubljenje vremena, ali

bez strategije se ne može znati ko su naši korisnici, koliko stvarno cijene našu
uslugu, koliko trebamo uložiti da bismo ih zadovoljili i koliko će to značiti za
našu korporaciju. Temelj strategije usluživanja je svrstavanje korisnika u grupe.
Grupe ili “segmenti” korisnika mogu se razlikovati po njihovim specifičnim
potrebama, s dovoljno zajedničkih karakteristika, zbog kojih je vrijedno pripremiti
poseban uslugu.
Segmentiranje korisnika prema značenju koje oni sami daju usluzi i nivou usluge
koju očekuju, izravan je pokazatelj troškova za usluživanje. Korisnici, čije će
potrebe za proizvodom ili uslugom rasti (mlade porodice, firme u razvoju), imaju
posebnu vrijednost, jednako kao i utjecajni korisnici koji će usmenom predajom
dovoditi nove, najčešće lojalne korisnike. Korisnici, koji su posebno zahtijevni,
sofisticirani i tehnološki napredni, često se postavljaju na vrh liste za najkvalitetniju
uslugu, jer zapravo oni nam ukazuju na buduće potrebe “običnih” korisnika.
Korporacije, čija je glavna djelatnost provajderska, otkrile su, kroz neugodna
iskustva, da primijena jednakog organiziranja za pružanje usluga različitim
segmentima, rijetko daje dobre rezultate. Segmentiranje, ne prema korisnicima,
nego prema njihovim očekivanjima, često zahtijeva više nego jednu službu za
usluživanje, ali omogućuje davanje odlične usluge velikom broju korisnika koje
povezuju ista očekivanja.
Završni korak u usluživanju je pronalaženje načina za usmijeravanje očekivanja

korisnika. Važnost ove tvrdnje je očigledna. Kada su očekivanja veća od nivoa
primljene usluge, korisnik je nezadovoljan, ali, kad je usluga iznad očekivanja,
korisnik je ugodno iznenađen i vrlo zadovoljan. Stvarno je gubljenje vremena
segmentirati korisnike, istraživati njihova očekivanja i razvijati strategiju, ukoliko
se u isto vrijeme ne definiraju aktivnosti koje će usmjeriti nivo očekivanja.
Očekivanja se formiraju pod utjecajem mnogih nekontroliranih faktora, kao što
su iskustva korisnika s drugim kompanijama i njihovim medijskim promoviranjem,
do psihološkog stanja korisnika u trenutku primanja usluge. U širem smislu,
očekivanja korisnika ovise o njihovom porijeklu, školovanju, vrijednostima,
iskustvima.
Bitan faktor, koji utječe na neraskidivost veze sa korisnikom, jeste uvažavanje

korisnika. Definicija dobre i kvalitetne teleusluge, sa aspekta krajnjeg korisnika,
je izuzetno jednostavna. Naime, svaki korisnik, bio on stambeni ili poslovni,
zahtijeva visok nivo kvaliteta usluge, brz pristup, na primjer Internetu i naravno,
prihvatljivu, odnosno što je moguće nižu cijenu za što je moguće kvalitetniju
uslugu.
Potpuno automatiziranje procesa brige o korisniku donosi veliku korist. Praksa
je pokazala da je korisnik usmjeren ka provajderu koji ga uvažava. Statistike
pokazuju da kompanije, koje pružaju vrhunske usluge svojim korisnicima, uživaju
prednosti pred konkurencijom sa slabijim uslugama. Takve kompanije rastu
mnogostruko brže, njihov udio u tržištu višestruko je veći.
U financijskom smislu ovo znači da manje povećanja ulaganja u zadržavanje
korisnika, može rezultirati višestrukim povećanjem profita.
Potrebe i zahtijevi poslovnih korisnika su, u generalnom smislu, bazirani na

visokom nivou financijske discipline. Iako su kompanije svijesne cijena, generalno
su pozitivno orijentirane na skuplje plaćanje za nove usluge, ako su u mogućnosti
kroz te usluge pokriti troškove i efikasnije poslovati. Korporacije su spremne na
korištenje novih usluga, ako postoji razlog za vjerovanje da će ta usluga poboljšati
korporacijsku konkurentsku snagu, sa prihvatljivim nivoom rizika.
GSM
UMTS
MOBILNI
KORISNIK
Slika I-4.3.
PSTN
Korisnici ISDN
KUCNI
KORISNIK
POSLOVNA
MREŽA
POSLOVNI
KORISNIK
GSM Ako o koristi građenja odnosa sa korisnikom razmišljemo u humanom smislu,

Global System for
Mobile
ljudi vole poslovati sa ljudima koji su im dragi i kojima vjeruju. Ne samo da će
Communication dobri odnosi povećati poslovanje s određenim korisnikom, nego će on vjerojatno
pričati i drugima o svom pozitivnom poslovnom iskustvu i time privući nove
UMTS korisnike. Na isti način, korisnici govore i o svojim lošim iskustvima, što u startu
Universal Mobile
Telecommunica-
eliminira potencijalno nove korisnike.
tion System Posao s novim korisnikom zaključuje se u prosjeku nakon osam do deset poziva,
a posao s postojećim nakon dva do tri poziva. Kada se još uračuna vrijeme
PSTN provedeno na istraživanju najboljeg pristupa korisniku, te pripremanje ugovora,
Public Switched
Telephone
statistike pokazuju da je negdje između pet do petnaest puta skuplje steći novog
Network korisnika nego zadržati postojećeg. U financijskom smislu ovo znači da 5%
povećanja ulaganja u zadržavanje korisnika može rezultirati sa 25-85% povećanja
ISDN profita. Imajući na umu navedene brojne pokazatelje, nije čudno da se firme bore
Integrated
Services Digital
za što djelotvornije upravljanje odnosima s korisnicima.
Network Korisnike zanimaju dva aspekta bilo koje interakcije sa provajderom. Prvi aspekt
je “da to bude pravo”, bilo da je “to” usluga, proizvod ili njihova kombinacija.
Drugo je, da provajder odgovori na korisnikove potrebe u razumnom vremenskom
okviru gdje “razuman” ovisi o korisnikovim očekivanjima. Ovo zahtijeva
djelotvorno upravljanje gomilama informacija, koje moraju biti stalno na
raspolaganju radnicima, koji komuniciraju s korisnicima.
Korisnik bi ono što ga zanima trebao moći saznati pri prvom pozivu. Rezultat su
tada zadovoljni korisnici, ali i uštede za kompaniju, ako se zaposleni na
korisničkim uslugama oslobode traganja za informacijama po drugim odjelima,
katalozima i slično. Potpuno automatiziranje procesa i briga o korisniku donosi
veliku korist iz slijedećih razloga:
unaprijeđeni imidž,
automatiziranje ovih procesa omogućuje zaposlenim da svoj posao
obavljaju brzo i kvalitetno.
Kada je omogućeno da se unošenjem imena korisnika dobiju podaci, ne samo o

zadnjem računu, nego i istorijat korišćenja usluga od strane korisnika, tekućim
problemima u sistemu, ažurno stanje o zahtijevima koji su u procesu obrade,
tada se može reći da je pozivni centar (helpdesk) od pomoći i da stvara pretpostavke
za prodaju drugih usluga korisniku. Ovim je izbjegnuto traženje dodatnih
informacija od korisnika, kako bi se identificiralo i razjasnilo kakvu uslugu želi.
Praksa je pokazala da je korisnik usmjeren ka provajderu koji ga uvažava.
Radi razumijevanja potreba i zahtijeva korisnika, potrebno je znanje o korisniku.

Da bi znali koje su to potrebe za uslugama, a koje će predstavljati zadovoljstvo za
korisnika, neophodno je predhodno razmotriti korake koji pretstavljaju logički
slijed između korisnikovih aktivnosti i konvergencijskog procesa.
SADRŽAJ
AKTIVNOST SKLADIŠTENJE TUMACENJE
BAZE
KORISNIKA PODATAKA PODATAKA
PODATAKA
Slika I-4.4.
Logički tok
informacija
RAZUMIJEVANJE
KORISNIKA
ZNANJE
UPRAVLJANJE
ZNANJEM
INFORMACIJA unutar znanjem
vođene
korporacije
UPRAVLJANJE
KONVERGENCIJA KONVERGENCIJA KONVERGENCIJA
ODNOSOM SA
TEHNOLOGIJA KOMPANIJA USLUGE
KORISNIKOM
Dakle, sve počinje od aktivnosti korisnika, koji kupuje uslugu, traži informacije
od provajdera, traži usluge popravka i održavanja korisničke mreže, posebno
kad su u pitanju poslovni korisnici. Ti podaci se sakupljaju u sirovoj i
nerazumljivoj formi, zatim se arhiviraju u skladišta, koja su umrežena i
pripremljena za tumačenje podataka. Svrha tumačenja podataka je dobijanje
informacija znatno veće vrijednosti, koje pomažu provaderu (operatoru) da sazna
razloge korisničkog ponašanja, u cilju predviđanja i budućeg djelovanja.
Tumačenje podataka se oslanja na sofisticirane analitičke tehnike i alate za analizu,
koji se mogu iskoristiti za izradu modela poslovnog okruženja zasnovanog na
podacima sakupljenim iz više izvora. Rezultat ovih tehnika je prepoznanje i
utvrđivanje čak i novih, još neotkrivenih, poslovnih mogućnosti.
Analizom korisničkih i tržišnih aktivnosti može se predvidjeti ponašanje
korisnika. Mogu se identificirati faktori zbog kojih korisnici dolaze ili odlaze.
Informacijama dobijenim iz procesa tumačenja podataka se manipulira na razne
načine i kombiniraju se sa drugim informacijama, kako bi se dobilo znanje. Znanje
se dobija kad god se informacija pomiješa sa ljudskim iskustvima radi daljnjeg
povećanja njene vrijednosti, koje se mogu usmjeriti tako da vode dobrom
razumijevanju korisnika.
Kada se postigne razumijevanje o ponašanju korisnika, može se razviti strategija,
koja će pomoći provajderu da predvidi šta će svaki korisnik tražiti u budućnosti.
CRM
Customer
To vodi ka naprednijem odnosu između korporacije i korisnika njenih usluga.
Relationship Sada su korporacije u poziciji da reagiraju na korisnikove zahtijeve, što predstavlja
Management upravljanje odnosom prema korisniku, CRM.
4.3. USLUGE
Na razvoj usluga nove generacije najveći utjecaj je izvršila konvergencija u

telekomunikacijama. U predhodnom periodu su to bile tehnologije, odnosno razvoj
elektronike, digitaliziranje, nove metode kompresije i brzi procesori za digitalnu
obradu.To je omogućilo prijenos po jednom linku video baziranih signala sa
znatno manjom širinom opsega.
Usluge u telekomunikacijama nose naziv teleusluge, čiji su nosioci mreže. Pored
korišćenja mrežnih resursa, teleusluge uključuju i funkcije za uspostavljanje veze,
kao i jedinstven “jezik” za telekomunikacije i za profiliranje poruka. U slučaju
kada se koriste samo mrežni resursi, riječ je o mrežnim uslugama. Primjeri ovih
usluga ranije su bile iznajmljene linije, a danas su to na primjer ADSL i valne
dužine. Viđenje usluga iz ugla korisnika i operatora, usluge ATM, Interneta,
CATV, kao i kombinirane usluge: telerada, teleedukacije, telemedicine i telezabave,
kao i mobilne, satelitske i poslovne usluge, biće predmet razmatranja u ovom
poglavlju.
4.3.1. USLUGE SA ASPEKTA KORISNIKA I OPERATORA
Korisnik i operator različito gledaju na usluge. Korisnik prihvata teleusluge

jednostavno kao govor ili audio, podatke i mirnu sliku ili multimediju.
Prijenos govora se pojavljuje u više oblika usluga kao:
interaktivne usluge,
usluge poruka,
usluge za pristup uskladištenim informacijama i
distribuirane usluge.
Pojam audio označava veći kvalitet zvuka od samog govora. Zapravo audio
obuhvata značajno spektralno bogatiji zvuk, ali i sa povećanom amplitudskom
dinamikom. Prijem podataka i mirnih slika su usluge koje mogu biti distribuirane
ili interaktivne.
Video, koji uvijek uključuje govor ili audio i pokretnu (živu) sliku, a ponekad i
podatke, je već multimedijalna usluga. Usluga videa se javlja kao:
usluga video poruka,

usluge pristupa video informacijama i
distribuirana video usluga.
Multimedija je usluga koja sadrži bar dvije ili više usluga, kao što su glas (audio),
podaci, mirna slika i video i koja predviđa izvjestan stupanj interaktivnosti.
Najznačajnije multimedijalne usluge su:
televizija,
videokonferencija,
videofon,
banke podataka sa multimedijskom tehnologijom,
video na zahtjev.
Videokonferencija je dobar primjer interaktivnih multimedijalnih usluga, koje

kombiniraju glas i pokretnu sliku u privatnim, poslovnim ili javnim
videokonferencijskim salama. Videokonferencija omogućuje obavljanje poslova,
održavanje sastanaka u kratkom roku, bez obzira na geografske udaljenosti između
učesnika.
Komuniciranje samo govorom nije dovoljno da se razmijene sve željene informacije.
Težnja je da se pored govora prijenose i podaci, video i multimedija.
Kombiniranjem glasa, podataka, videa, a najmanje dvije od tri, nastaje multimedija.
Multimedijom se komuniciranje sve više približava prirodnom, ličnom kontaktu.
Zato nove usluge trebaju omogućiti korisnicima komuniciranje koje je

multimedijalnog karaktera, praktično svugdje u svijetu. Tako će korisnici biti u
mogućnosti da pristupe svim informacijama, odnosno da prime prethodno
definirane vijesti u realnom vremenu, informacijske biltene, pregled i odgovore
na video i audio e-mail ili da pristupe svakoj informaciji smještenoj na desktopu
svog računala, na poslu ili kod kuće.
Za razvoj multimedijalnih usluga najznačajnija je uloga Interneta, koji zajedno
sa dostignućima multimedijalnih tehnologija, omogućuje usluge kao što je puni
video ili usavršena multimedija, čak i u pokretu. To umnogome transformira
način na koji se telekomunikacije danas koriste u učenju, radu, liječenju i zabavi.
INTERAKTIVNO PRISTUP PORUKE DISTRIBUTIVNO
Slika I-4.5.
Viđenje usluga od
strane korisnika
TELEUSLUGE
GLAS MULTIMEDIJA
TEKST SLIKA
Sa operatorovog stanovišta karakteristično je viđenja usluga kao:
osnovnih,
dopunskih i
usluga sa dodatnom vrijednošću.
Osnovnu uslugu možemo shvatiti kao univerzalnu uslugu, kao ono što korisnik
najmanje možete ugovoriti sa provajderom.
Dopunske usluge se kreiraju modificiranjem, odnosno određenim obogaćivanjem

osnovne usluge. Primjeri dopunskih usluga su:
CLIP
Calling Line
prezentiranje pozivajućeg broja, CLIP, Identification
zabrana prezentiranja broja, CLIR, Prezentacion
mogućnost promijene terminalne utičnice dok je veza u toku, TP,
CLIR
poziv na čekanju, CW, Calling Line
prikaz identificiranja priključne linije, COLP. Identification
Restriction
Usluge sa dodatnom vrijednošću odnose se na tipove ekstra usluga, koje nudi
TP
operator. Ove usluge posjeduju inteligenciju, koja može biti mrežna ili serverska. Terminal
Primjeri usluga sa dodatnom vrijednošću su: Portability
baze podataka za informacije kojima korisnik može pristupiti pomoću CW

Calling Waiting
identifikacijskog broja,
usluge telefoniste, COLP
usluga sa upitom iz imenika, Connected Line
prijevod teksta između dva jezika. Prezentation
ATM
Asynchronous
Transfer Mod
4.3.2. ATM USLUGE
Mreža, u koju je ugrađena ATM tehnologija, je sposobna da nosi različite usluge,

koje su klasificirane u četiri grupe A, B, C i D, a koje se definiraju s obzirom na tri
ključna parametra:
vremensku relaciju između predajnika i prijemnika,

konstantnu/promijenjivu brzinu prijenosa usluga i
način ostvarenja veze (spojna ili nespojna konekcija).
ATM
PSTN PSTN
Slika I-4.6.
ATM usluge
ATM
LAN LAN
ATM Klase usluga A i B zahtjevaju vremensku sinhronizaciju između izvora i odredišta.

Asynchronous Zato se koriste mehanizmi taktovanja, vremensko označavanje ili korišćenje
Transfer Mod
sinhronog sata.
PSTN
Public Switched Klase usluga C i D ne zahtijevaju sinhroniziranje.
Telephone
Network
Usluge klase A imaju konstantnu brzinu, a usluge ostalih klasa su promijenjive
LAN brzine.
Local Area
Network Klase A, B i C koriste spojno orijentiran prijenos.
Klasa D nespojno orijentiran prijenos.
Usluge klase A
Usluge klase A su usluge konstantne bitske brzine, CBR, za spojno (konekciju) CBR
orijentirani prijenos, sa sinhroniziranjem “od kraja do kraja”. Constant Bit Rate
AAL
ATM Adaptation
SPOJNO ORIJENTIRANI
Layer
BEZ KOMPRESIJE GLASA I VIDEA
TELEFONIJA 64 kb/s
Slika I-4.7.
ATM usluge
AAL 1 ATM
klase A
CIRCUIT EMULATION 2 Mb/s
VIDEO n+64 kb/s
Usluge klase B
Usluge klase B su usluge promijenjive bitske brzine, VBR, za spojno orijentirani VBR
prijenos, koji zahtijeva sinhroniziranje “od kraja do kraja”. Variable Bit Rate
SPOJNO ORIJENTIRANI
R KOMPRIMOVANI GLAS I VIDEO
RADIO
Slika I-4.8.
ATM usluge
AAL 5 ATM
klase B
VIDEO, CATV, ISDN
HiFi audio
Usluge klase C
Usluge klase C su usluge promijenjive bitske brzine, za spojno orijentirani
UNI
User Network prijenos, bez zahtjeva za sinhroniziranje “od kraja do kraja”. Primjeri su:
Interface signalizacijske poruke na UNI interfejsu, prijenos FR i X.25 informacijskih tokova.
SPOJNO ORIJENTIRANA
KOMUNIKACIJA
LAN
Slika I-4.9.
ATM usluge AAL ¾

FRAME ATM
AAL 5
klase C RELAY
X.25
Usluge klase D
Usluge klase D su usluge promijenjive bitske brzine, za nespojno orijentirani
LAN
Local Area (nekonekcijski) prijenos, bez zahtjeva za sinhroniziranje “od kraja do kraja”.
Network Primjeri ove klase su povezivanje LAN mreža i prijenos standardnog IP prometa.
NESPOJNO ORIJENTIRANA
KOMUNIKACIJA
LAN
Slika I-4.10.
AAL ¾
ATM
SMDS AAL 5
ATM usluge
klase D
INTERNET
(TCP / IP)
4.3.3. INTERNET USLUGE
Telekomunikacijska infrastruktura je ušla u doba zrelosti, u kojem je sposobna

ponuditi čitav niz usluga na jednom mjestu, kao što su tekst, govor, audio,
video, kontrolni i senzorski signali. Ovo otvara mogućnosti da se na takvoj osnovi
grade određeni drugi tehnički sistemi i poslovne aplikacije, koji svoje
funkcioniranje zasnivaju na integriranom korištenju tih usluga. Ovo značajno
utječe na promjenu određenih infrastrukturnih društvenih službi, koje počinju
da mijenjaju svoj tradicionalni način rada. Glavna promijena se uočava u
uspješnom savladavanju dva bitna ograničavajuća faktora: geografski prostor i
pristup informacijama, što zajedno bitno proširuje ograničavajući resurs- vrijeme.
IP tehnologija ugrađena u Internet mrežu ispunjava oba faktora. Ova tehnologija
omogućuje širok izbor usluga, kao što su:
elektronička pošta (e-mail),

prijenos fajlova (FTP), FTP
File Transfer
pristup i upravljanje udaljenim računalnim sustavima, Protocol
Web (WWW),
chat, WWW
diskusijske grupe, World Wide Web
liste pisama i
tokovi medija.
Elektronička pošta osigurava brzu i efikasnu korespondenciju sa svijetom. Zapravo

e-mail je globalni (svjetski) poštar. Poslana poruka u trenu se pojavljuje na ekranu
onoga kome je namijenjena i on nam istoga trena može odgovoriti ili jednako brzo
proslijediti našu poruku na jednu ili više drugih adresa. Naša pošta može
uključivati i elemente multimedije, govor, audio, sliku pa i pokretnu sliku, ako
baš želimo. Program za uslugu e-mail na našem računaru, brinut će o tome da nas
upozori da je stigla pošta, da neko od ranije pristiglih elektronskih pisama nismo
pročitali, da li je pismo koje smo poslali pristiglo na pravu adresu. Naš će
elektronički poštar naravno voditi računa i o arhiviranju važnije pošte. I sve to uz
apsolutnu sigurnost. Naše poruke mogu putovati telefonskim i satelitskim mrežama
po svijetu, u šifriranom obliku tako da nitko, osim onoga kome su namijenjene,
ne može zaviriti u tako formiranu elektroničku omotnicu.
E-mail je jedna od zaista originalnih primjena Interneta. Ona se bazira na

jednostavnom protokolu za prijenos pošte i korišten je za prijenos tekstovnih
poruka između dva korisnika. Sa uslugom e-mail, Internet ne samo da je napravio
svijetski promet mogućim, nego ga je pojednostavio i napravio jeftinijim.
Pretraživanje Interneta
Pretraživanje Interneta, sa grafičkim prezentiranjem informacija, je mogućnost

pristupa velikoj količini informacija, koja uključuje pretraživanje po kategorijama
dobara, ključnim riječima i sl, te multimedijalno prezentiranje informacija.
Pretraživanje mreže predstavlja svijet na dlanu. Mogućnost pretraživanja Interneta
i prezentiranje informacija u obliku elektroničkih stranica, grafički različito
dizajniranih i sadržajnih, prva je usluga koja je Internet učinila tako uzbudljivim
i atraktivnim, omogućujući virtualno putovanje po različitim geografskim
lokacijama (surfing) i pretraživanje Interneta. Smisao je jedan-na Internetu je velika
količina besplatnih, relevantnih informacija dostupnih svakome, snažni mehanizmi
pretraživanja distribuiranih baza podataka, kvalitetno prezentiranje informacija.
Internet je globalni katalog, globalno skladište i globalni savjetnik.
Prisustvo na Internetu
Prisustvo na Internetu, zapravo pretstavlja ulazak u svijet bez kompleksa.

Prisustvom na Internetu postajemo aktivnim pripadnikom svijetske porodice,
pretstavljamo svijetu sebe, svoju korporaciju ili proizvod. Prisustvo na mreži
osigurava nama, našim proizvodima i idejama mjesto uz bok svijetskim velikanima.
Na Internet mreži nema privilegiranih. Svako se bori za svoj prostor na svijetskom
tržištu, kako je i najpravednije, isključivo svojom inventivnošću i kvalitetom
onoga što nudi. Prisustvo na mreži realizira se organiziranim nizom
multimedijskih, interaktivnih elektroničkih stranica, međusobno povezanih
dinamičkim vezama (aktivnim linkovima) u formi tzv. vlastite Web stranice ili
portala kompanije. Svi Internet korisnici mogu “dohvatiti” stranice naše
prezentacije i proizvoljno ih “okretati” (okretanje stranica treba shvatiti kao uslovni
pojam, budući da su stranice osim linearno, poput knjige, realizirane i po dubini,
od općih informacija prema detaljnijima).
Dizajn Internet stranica postaje novom granom industrijskog dizajna i primijenjene
umjetnosti uopće. Uređivačima stranica, odnosno kreatorima našeg prisustva na
mreži, na raspolaganju stoje svi tehnološki alati multimedijskoge prezentiranja
(grafika, tekst, zvuk, pokretna slika), kao i računarski alati (programabilnost,
interaktivnost, korišćenje računarskih resursa). Ova zanimljiva simbioza čini
Internet snažnim marketinškim medijem. Poput lavine, raste broj onih koji shvataju
snagu i mogućnosti novog načina prezentiranja. Uštede na prospektnom materijalu
i prezentiranju klasičnim medijima su vrlo velike.
Svrha primjene prijenosa datoteka je mogućnost da korisnici dijele zajedničke
resurse memorije, sa kojih se može pristupiti datotekama kada je to potrebno sa
ili bez nekog oblika ovlašćenja. Transfer se vrši normalno, koristeći protokol za
transfer datoteka. Pristup datotekama iz različitih arhiva je popularna usluga.
Usluga Chat je vrsta diskusijskog foruma u kojem članovi komuniciraju preko

Interneta, na bazi teksta, preko mreže povezanih servera. Brojni korisnici mogu
komunicirati jedni sa drugima, a istovremeno, kanal se stvara samo kada prvi
korisnik bude priključen, a prestaje kada posljednji korisnik završi komuniciranje.
Poruka, koja se piše od strane jednog korisnika, a zatim šalje preko kanala, odmah
se distribuira svim ostalim korisnicima priključenim na taj kanal. Za razliku od
vijesti, Chat se bazira na komuniciranju u realnom vremenu.
Daljinski pristup omogućuje korisnicima da se priključe na drugi računar i koristi

njegove resurse. Ovo omogućuje da sa bilo kojeg računara, vezanog na Internet,
pregledate pristigle poruke u vašem prijemnom sandučetu za poruke na serveru
vašeg Internet provajdera. Ova usluga je potekla u vrijeme kada su kapaciteti i
snaga procesiranja bili skromni, ali u velikoj potražnji. Danas se najčešće pristup
na udaljene hostove ostvaruje direktno kroz Web pretraživač.
Usluga Liste pisama je Internet baza podataka ljudi koje interesuje neka tema.
Može se opisati kao e-mail upućena od stranke koja je bezlična, zapravo bilo ko,
ali prijem pisama može ostvariti samo pretplatnik. Ova usluga se ne bazira na
komuniciranju u realnom vremenu. Umjesto toga, korisnik dostavlja svoje članke
ili pitanja, nakon čega odgovor može biti uveden u program od strane
administaratora, koji se javlja kao moderator. Postavljena pitanja i odgovori se
spajaju u katalogiziranoj konstrukciji, smještenoj na centralnom serveru
moderatora, tako da se one mogu pročitati u vrijeme koje odgovara čitaocu. Prednost
ovog aranžmana je da korisnici imaju pristup temama koje su ranije razmatrane,
iako je donekle teško održati koncizan pregled strukture.
Okrugli stolovi (Newsgroups) je organiziranje korisnika Interneta, zainteresiranih

za pojedina područja, u organizirane grupe, u kojima se razmjenjuju vrijedne
informacije, novosti, komentari i pogledi na izabrano područje interesa diskusijske
grupe, vrlo slično listi pisama, ali rade i sa i bez moderatora. Međutim, podaci se
ne smještaju na jedan centralni server, već lokalno kod svakog učesnika.
Koncept Interesnih grupa na Internetu okuplja zainteresirane za određena uža

područja ljudskog djelovanja, bili to projekti ili ideje. Sudionici razmjenjuju
informacije, proširuju spoznaje i na taj način, svatko koliko može, pridonosi
globalnoj spoznaji. Unutar interesnih grupa vlada klima zajedništva i pripadnosti,
pa će riješenje našega problema postati istinski interes grupe, bez obzira na naš
značaj u grupi ili veličinu problema. Grupe su organizirane oko najrazličitijih
ideja, od bizarnih do vrhunskih znanstvenih problema.
Tehnologija tokova medija (Streaming Media) je proces integriranja distribucijskih

medija i Interneta, i to je jedan od najuzbudljivijih multimedijskih razvojnih
projekata 21. stoljeća. Tokovi medija su zapravo tokovi audio i video signala
preko Internet mreže i omogućuju Internet korisniku da ostvari uslugu audio ili
video na zahtjev (audio or video on demand). Tokovi ovih signala najviše ovise
od širine opsega Intenet konekcije i stanja na mreži. Korisnici Interneta imaju
mogućnost da na svom računaru gledaju uživo digitalnu televiziju niske rezolucije
ili da slušaju određeni audio signal sa bilo kog portala u svijetu.
Postoje dva tipa medijskih tokova. Jedan od njih je tzv. distribucija signala uživo,
dok je drugi slušanje ili gledanje memoriranog audio ili video fajla na zahtijev.
Prvi tip je mogućnost koju nude radio stanice. Drugi tip tokova je aplikacija
audija ili videa na zahtijev. Sadržaj se nudi korisniku, koji jednostavnim klikom
na link, pokreće odgovarajući programski dekoder (player) i gleda program. Broj
sajtova, koji nude ove mogućnosti, je u brzom porastu i u audio i u video domenu.
Za realiziranje tehnologije tokova medija potrebne su komponente:
proizvodnja i memoriranje sadržaja, sadržaj se mora kodirati u

komprimiranom obliku,
određena obrada sadržaja i njegovo dovođenje u format koji je
standardiziran za takvu primijenu,
sadržaj treba postaviti na medijski server na Internetu, koji ima
odgovarajući softver za memoriranje u datom formatu i njegovo
distribuiranje prema korisniku, na zahtijev korisnika,
Internet mrežu sposobnu da distribuira tokove signala prema korisnicima
koji su ga zahtijevali i
softverski dekoder na računaru krajnjeg korisnika.
4.3.4. KOMBINIRANE USLUGE
Kombiniranjem usluga koje su interaktivne, inteligentne i multimedijalne, nastaju

za korisnika aplikacije koje mu pomažu u radu, educiranju, liječenju i zabavi.
Telerad
Telerad integrira više usluga multimedijalnog i interaktivnog karaktera. Telerad
je primjer aplikacijskog spajanja ili kombiniranja usluga:
glasa, faksa,
usluga LAN,
usluga Interneta (Web, e-mail),
prijenosa podataka,
videokonferencije.
CENTRALA KOMPANIJE LOKALNI URED
LAN `
Slika I-4.11.
Telerad
RAD KOD KUCE RAD NA TERENU

MREŽA
Koristeći uslugu telerada, rad se može obavljati iz doma, vlastitog ureda, na

službenom putu, bilo da je to na kopnu moru ili zraku. Zavisno od vrste posla
i vremena koje se provodi izvan firme, mogu se koristiti različite komunikacijske
usluge, odnosno mogu se koristiti usluge telerada, kao što su uredi kod kuće i
mobilni uredi.
Mobilni ured omogućuje obavljanje posla u pokretu, hotelskim sobama, u autima,
ili na aerodromu. Usluge, koje oni trebaju, su u principu iste kao i kod teleradnika,
osim što moraju imati mobilni pristup. Među njima su interesantne usluge poruka
i univerzalne personalne telekomunikacije, UPT. Sa povećanjem zahtijeva za UPT
aplikacijom telerada, aplikacija mobilnog ureda će postati posebno interesantna. Universal Personal
telecommunica-
U razvijenim zemljama telerad postaje sve interesantniji, pri čemu se prave uštete tion
u vremenu, energiji, transportu, prostoru i dr.
Razvoj produktivnosti i dostizanje projaktirane aktivnosti u oblastima razvoja su
od specijalnog interesa u primijeni zajedničkog/timskog rada, kao oblika rada
koji najviše obećava. Relativno jednostavan scenarij je taj u kojme jedna osoba
radi na nekoj datoteci i na kraju dana prebaci je do sljedeće osobe, koja radi po
drugom radnom vremenu. Projektiranje aktivnosti bi se tako moglo odvijati 24
sata dnevno dok se komuniciranje i diskusije mogu obavljati preko telefona, e-
maila i faksa.
MMS Zajednički rad, potpomognut računarima, je rad određenog broja ljudi na jednom
Multimedia
dokumentu ili objektu, sa podrškom simultanog glasovnog i video kontakta.
Messaging Service
Pogodna usluga za ovu vrstu rada je desktop konferencija. Svakako da će se u
GW oblasti zajedničkog rada u budućnosti razviti vrlo moćna softverska podrška.
GateWay
Teleedukacija
ISDN
Integrated Services
Digital Network Obrazovanje je proces stjecanja znanja svakog pojedinca, ali i zajednice. Od
kvaliteta obrazovanja ovisi razvoj i uspjeh i pojedinca i zajednice u cijelini.
ATM
Materijalni okvir obrazovanja je uvijek kritičan, a obuhvata širok dijapazon
Asynchronous
Transfer Mod potrebnih resursa; zgrade, učila, udžbenike, nastavnike, stambene prostore,
prijevoz, kao i materijalne troškove, da bi to sve funkcioniralo skladno.
GLAVNO SJEDIŠTE UNIVERZITETA

GLAVNA UCIONICA
MMS ATM
GW
ATM CVOR
ATM
ISDN LAN
Slika I-4.12.
Teleedukacija KODAK
LAN
ATM CVOR
ATM CVOR
LAN
U aplikaciji educiranja se koriste slijedeće teleusluge:
videokonferencije za predavanja za učesnike sa različitih lokacija,

pristup zajedničkim informacijskim izvorima, na primjer u formi
”elektronske bijele table”,
desktop konferencije za grupni rad i komuniciranje sa drugim
studentima, koji nisu na uobičajenim predavanjima,
povratne informacije iz baze podataka i elektronske biblioteke,
elektronska pošta ili multimedija, radi podrške komuniciranju sa
tutorom ili drugim studentima i
prijenos podataka sa vježbama.
Tokom razvoja civilizacije, obrazovanje je pratilo razvoj znanja, zapravo vrijeme

obrazovanja je proporcionalno količini znanja koje treba usvojiti. U današnjem
trenutku imamo dva bitna parametra vezana za znanje: obim znanja je postao
ogroman i obim znanja raste brzo, po ekponencijalnoj funkciji.
Sam proces obrazovanja počiva na komuniciranju nastavnika i studenta, direktno
u učionici, laboratoriji u realnom vremenu i u nerealnom vremenu, a koje obuhvata
i samostalan rad kroz čitanje zapisanog znanja, gledanje slika ili videa.
Pošto su telekomunikacije savladale prostor i vrijeme, onda one mogu da pomognu
da se proces obrazovanja značajno poboljša, jer su u stanju da proces predavanja
prijenose na daljinu i da predavanje sluša i gleda puno studenata (pasivno
obrazovanje), ali i da uvede interaktivnost, da nastavnik primi pitanje ili da ponovo
pojasni detaljnije određenu materiju. Prema tome, došli smo do tačke gdje uviđamo
konvergenciju usluga i obrazovne tehnologije u jednu vrlo vrijednu aplikaciju,
koja se naziva interaktivno učenje na daljinu, IDL. Njome se interaktivno
razmijenjuju sadržaji između udaljenog korisnika-studenta i obrazovnog centra, IDL
koristeći videokonferencijske tehnologije. U kategoriju daljinskog učenja spadaju Interactive
različite vrste treninga i slanja obrazovnog programa. Teleedukacija otvara Distance
Learnning
mogućnost pristupa sadržaju obuke iz virtualne učionice korištenjem Web
pretraživača (browsera), interakciju sa asistentima i praćenje studenata preko soba
za chat, e-mail, diskusijskih grupa ili audia, učešće u videokonferencijskim
sastancima, pristup on-line laboratorijama i simulacijama. Iz seta aplikacija
teleedukacije, po svojoj primijenljivosti i atraktivnosti, izdvaja se videokonferencija.
Mogućnost implementiranja sistema učenja na daljinu posebno je interesantna u
zemljama gdje se osjeća nedostatak profesorskog osoblja. Nivo univerzitetskog
educiranja, kao i druge vrste educiranja, mogu biti ponuđene ljudima, koji ili ne
žele ili ne mogu doći u velike gradove u kojima su locirani univerziteti. Univerziteti
i druge institucije visokog obrazovanja sada mogu proširiti svoje područje
djelovanja čak i na globalnom nivou. Korporacije mogu koristiti daljinsku obuku
da smanje troškove putovanja, kao i troškove odsutnosti zaposlenih za vrijeme
obuke.
Telekomunikacije daju pristup ekspertima iz čitavog svijeta, jer im omogućuju

davanje instrukcija i učešće na više seminara i to na više od jednog geografskog
područja u isto vrijeme, pa se putovanja mogu znatnije reducirati. Učesnici
seminara mogu prisustvovati seminaru u posebnom centru, gdje je potrebna oprema
na raspolaganju ili u uredu ili u kući, koristeći se svojom ili iznajmljenom
opremom. Postoji više pogodnih mreža za daljinsko educiranje, a posebno su
HDTV značajne Internet i HDTV.
High Definition HDTV se može iskoristiti u obrazovanju, gdje poboljšana rezolucija i široki ekran
TeleVision
HDTV omogućuje grupno gledanje slika i multistranični tekst na velikim ekranima
za učionice, nešto što nije moguće sa sadašnjom analognom televizijom.
Telemedicina
Medicina je vrlo bitna infrastrukturna javna služba određene zajednice i od njenog

kvalitetnog funkcioniranja bitno ovisi stabilnost i prosperitet svakog njenog člana,
ali i zajednice u cijelini. Međutim nemoguće je na širokom geografskom prostoru
osigurati podjednak kvalitet ove službe, već se to rješava hijerarhijski. Informacijsko
ICT komunikacijske tehnologije, ICT, pružaju mogućnost da se ovo stanje značajno
Information unaprijedi, jer može uvesti aplikacijska riješenja koja podižu kvalitet medicine
Communication
Technologies
na širokim prostorima. Telemedicina obuhvata širok opseg telekomunikacijskih
tehnologija i medicinskih primjena. Dakle, ona obuhvata određene zdravstvene,
edukacijske, informacijske i administracijske usluge, koje se mogu ponuditi na
nekoj udaljenosti upotrebom telekomunikacija. Ona koristi odgovarajuće
telekomunikacijske tehnike za prijenos informacija, uključujući robotiku i
tehnologiju virtualne stvarnosti (virtual realiti).
Telemedicina koristi računarske i komunikacijske tehnologije za pružanje i podršku
zdrastvenoj zaštiti, kada su ljekar i pacijent udaljeni. Općenito, možemo reći da
telemedicina, kao poslovna aplikacija, povezuje telekomunikacijske i medicinske
tehnologije sa ciljem da se omogući prijenos podataka, glasa i videa između ljekara
i pacijenta, ljekara i ljekara, a koji se nalaze na geografski udaljenim mjestima.
Telemedicina ima važnost u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, gdje može puno pomoći
ljekarima opće prakse naročito u ruralnim krajevima, koji u komunikaciji i
konsultacijama s ostalim ljekarima opće prakse i specijalistima u većim medicinskim
centrima, mogu uspiješnije riješavati određene medicinske slučajeve.
Današnji ubrzani razvoj mreža i protokola omogućije postojanje telemedicinskih
sistema visokog kvaliteta prijenosa u svim područjima medicine. Ovi sistemi
omogućuju prijenos pokretnih i nepokretnih slika i signala u realnom vremenu,
što omogućuje brz pristup bolničkim i drugim bazama podataka.
Primjena telemedicinskih metoda posebno je poznata u kardiologiji, gdje se EKG
signali šalju u specifične centre iz velikih udaljenosti, da bi se obavio ekspertni
pregled, a može se osim toga daljinski nadzirati frekvencija pulsa, krvni pritisak
i drugo.
GLAVNA BOLNICA
Komunikacijski centar
NUKLEARNA
MEDICINA
MMS ATM
LAN
ULTRAZVUK CAT
MRI
videokonferencija Pohranjivanje i prijenos podataka

Slika I-4.13.
LOKACIJA A
ATM LOKACIJA B Teleemedicina
ATM
ATM
NUKLEARNA
MEDICINA
NUKLEARNA
MEDICINA
LAN
LAN
ULTRAZVUK CAT
MRI
ULTRAZVUK CAT
MRI
MMS
Telemedicina ima potencijal kojim se može značajno unaprijediti kvalitet
Multimedia
zdrastvene zaštite, ali koji se može razviti i u ekonomski opravdanu alternativu Messaging Service
sadašnjim metodama i načinu pružanje medicinske zaštite. Svakako da postoji
čitav niz poteškoća, kao što su ekonomske, organizacijske, itd. ATM
Asynchronous
Uspostavljanje telemedicinske službe proizvodi čitav niz društveno ekonomskih
Transfer Mod
koristi, uključujući i one koje se izvode iz nacionalnih razvojnih mogućnosti i
programa. Tako je moguć ujednačen nivo zdrastvene zaštite, educiranje, dostupnost
naprednim tehnologijama, stabiliziranje naseljenosti, privlačenje stručnjaka, uštede
putovanja pacijenata i specijalista, uštede u smještajnom prostoru i dr.
Moguće su i neizravne koristi:
povećani nivo obrazovanja medicinskog osoblja,

decentraliziranje zdravstvene zaštite i raspodijeljena nadležnost,
povećana iskoristivost centralnih kapaciteta,
smanjenje gubitaka, mogućnost brzih konsultacija,
izbjegavanje kašnjenja i grešaka,
spriječavanje komplikacija i smrti,
viši nivo usluge pregleda pacijenta,
povećana dostupnost zdrastvenim radnicima i dr.
U praksi postoji nekoliko stupnjeva složenosti telemedicine. Najjednostavniji je

način medicinsko savjetovanje.
Mnogo složeniji način imaju teledijagnostički postupci. Daljinsko upravljanje
terapijom i samo njezino izvođenje, najsloženiji je način prakticiranja telemedicine.
Prednosti telemedicine su:
rano otkrivanje bolesti,

brzo i preciznije određivanje terapije,
povećanje djelotvornosti ljekarskih timova,
pojednostavljeno educiranje,
povećanje kvaliteta života bolesnika i
smanjenje troškova života.
Teledijagnostika je od posebno velikog značaja u hitnim situacijama u kojima

medicinsko osoblje mora brzo odlučiti da li je potrebno prebacivanje pacijenata u
drugu bolnicu ili se mora pristupiti tretmanu na licu mjesta. Ovakva vrsta primjene
zahtijeva siguran i hitan pristup potrebnim telekomunikacijskim uslugama.
Postoji mogućnost primjene usluge pri kojoj se video snimak direktno prijenosi,
dok je pacijent u fazi pregledanja. Specijalista može voditi preglede bez
premiještanja pacijenata sa jedne na drugu lokaciju.
Dalja mogućnost primjene je telesugerisanje, u kojoj se preko videa vrši monitoring
operacije, koja se odvija na drugoj lokaciji. Ova primjena zahtijeva stabilnost
visoko kvalitetnih videokonferencija, dok je glasovni kontakt, vezan za pitanja i
neke nedoumice, u suprotnom smjeru sasvim dovoljan.
Telezabava
Osim što se čovjeku pružaju mogućnosti da se obrazuje, radi i liječi na daljinu, MMS
njemu je potrebna i zabava. Postoje različiti oblici zabave, odnosno razonode. Multimedia
Messaging Service
Mogu se gledati filmovi po zahtjevu, slušati muzika i igrati različite igre.
Usluge, kao što je video razonoda (zabava) na zahtijev, gledaocima omogućuje da GW
odaberu stanice sa ograničenog menija, sa sadržajem programa i vremena gledanja. GateWay
Mreža širokog opsega obezbijeđuje adekvatne kapacitete i brzine pristupa linku.
ATM
Svaki gledalac može zahtijevati pojedini program za gledanje u vremenu i danu Asynchronous
praktičnom za njega. Tržište kućnih zabavnih usluga, koje se temelji na Transfer Mod
interaktivnim medijima, raste više od 60 % godišnje. CATV je interaktivni medij,
koji u domenu zabave pruža velik broj usluga telezabave. Internet je također
pogodan medij za zabavu i igre, čije usluge se mogu koristiti na PC i/ili na TV.
ATM ATM ATM

MMS
GW CVOR
Slika I-4.14.
Telezabava
4.3.5. USLUGE CATV MREŽE
Prve usluge digitalne televizije počinju sa uključivanjem Euroboxa i kablovskog

Euromodema, čime usluge nove generacije postaju dostupne. Eurobox omogućuje
krajnjem korisniku da prima slijedeće usluge nove generacije:
digitalna TV na klasičnom analognom TV prijemniku,

usluga koja se plaća po viđenju,
kratka usluga koja se plaća po viđenju,
usluga koja ima zadršku u dekodiranju od 10 do 15 sekundi,
interaktivna usluga Internet na TV (interaktivna TV, e-mail, ograničeno
surfanje, kupovina, učenje na daljinu) i
VoIP Inernet telefonija, VoIP.
Vioce over
Internet Protocol
Euromodem omogućuje krajnjem korisniku korišćenje usluga nove generacije:
ITV
Interaktive TV interaktivna usluga Internet na računaru,
digitalna TV na PC (WEB TV),
HDTV
High Definition
Internet telefonija,
TeleVision videokonferencija.
Televizija visoke definicije, HDTV, ne samo da ima novi široki ekran, već ima
puno kvalitetniji prikaz slike, odnosno to je nova digitalna platforma, koja podržava
ogromno poboljšanje percepcije audio i video signala, tako da se pretvara u riješenje
poznato pod imenom kućno kino. HDTV ima dva puta vertikalnu i dva puta
horizontalnu rezoluciju standardne televizije, te time proizvodi sliku šest puta
bolju u odnosu na današnju televiziju. Ona koristi panoramski prikaz slike od 16
jedinica širine sa 9 jedinica visine umjesto 4:3, koji ima današnja televizija. Ovaj
prikaz je poput kina i osigurava znatno širi horizontalni, ali i vertikalni ugao
gledanja. Visoka rezolucija, koju omogućuje takav prikaz, stvara potpuno novo
iskustvo gledanja u kući, učionici i pozorištu. Ovo je naročito važno u obrazovanju.
U sportovima, visoka rezolucija i širok ekran omogućuju gledaocu da vidi čitavo
polje emitiranja, nudeći bolju perspektivu posmatranja događaja nego što je to na
samom stadionu. HDTV proizvodi poboljšanu boju u poređenju sa sistemima
današnje televizije. Pored toga, nudi audio visokog kvaliteta, ravan kvalitetu
kompakt diska. Dug period distribuirane televizije, gdje je korisnik mogao da
gleda samo ono što mu se nudi, je prošao. Pojavom interaktivne televizije
unaprijeđene su i ostale usluge, posebno one koje su Internet bazirane.
Interaktivna televizija, ITV, je kompletno “od kraja do kraja” riješenje, koje
obezbijeđuje vrhunske pogodnosti i užitak za gledaoce. Ovaj potpuno novi način
korišćenja televizije donio je čitav set novih usluga korisnicima Interneta.
Tehnologija koja omogućuje ovaj skok je set top box. ITV je takva televizija gdje ITV
Interaktive TV
PC i televizija konvergiraju u jedinstvenu interaktivnu jedinicu, omogućujući
korisnicima pristup distribuiranim uslugama, telefoniji i Internet primijenama OTV
putem njihovih televizora. Open TV
Sjedinjujući odlike telefonije i broadcastinga kroz snagu Interneta, ovo omogućuje
DTV
korisnicima upotrebu svojih televizora za slanje i primanje telefonskih poziva,
Digital TV
kupovinu i surfanje Web stranicama.
Pojavom otvorene televizije, OTV, dobijeno je kompletno ITV riješenje, koje
kombinira svijetski vodeću ITV softver platformu sa superiornim ITV sadržajem
i profesionalnim uslugama. Ove usluge omogućuju korisnicima kompletan
dijapazon interaktivnih usluga i aplikacija kao što su:
e-komerc na TV,
trenutne vijesti,
tačno vrijeme,
prognoza vremena,
video na zahtjev,
lično video snimanje,
interaktivno reklamiranje,
pretraživanje Web-a na bazi TV,
e-mail i
sportsko prognoziranje višeg nivoa u realnom vremenu.
U riješenju, koje je nastalo iz zahtjeva operatora digitalne televizije, brodkastera

i provajdera zabavnog programa, stvorena je OTV u kojoj je obijedinjeno najbolje
od digitalne televizije DTV i Interneta.
Dok gledaju sportski događaj uživo, gledaoci mogu trenutno napraviti displej
ažuriranih statističkih izvještaja ili rezultate sportskih događaja, kao i izabrati
neki od mnogobrojnih uglova kamere, kako bi dobili perspektivu gledanja TV
programa koji oni žele.
DTV se okreće prema Internetu, kao obećavajućoj platformi. Televizor preuzima
funkcije PC u koji se Internet podaci dovode preko set top boksa, a ovaj obavlja
raznovrsne funkcije u različitim slučajevima.
I na kraju, ključna stvar, koja određuje novi koncept konvergencije PC i TV
tehnologije, je sadržajna konvergencija. Ovo rješenje je popularno kod starijih
generacija, a razlog je u činjenici da nisu odrasli u računarsko doba i na neki
način izbjegavaju složenost PC računarske platforme.
4.3.6. USLUGE MOBILNIH I SATELITSKIH MREŽA
Usluge mobilnih mreža nove generacije počinju sa drugom generacijom,2G, čiji

je predstavnik GSM. Ova tehnologija predstavlja dobru platformu za uvođenje
dopunskih i usluga sa dodatnom vrijednošću (inteligentnih usluga).
Usluge poruka počinju sa SMS na GSM, zatim slijedi unaprijeđena usluga sa
EMS EMS i sve to dobiva atraktivnu formu sa multimedijalnim porukama, MMS, već
Enhanced na GSM/GPRS mrežnoj platformi.
Message Service
Usluge MMS su prirodni naslijednik SMS usluga, ali su one originalno dizajnirane
MMS samo za 3G generaciju. Međutim, mobilni operatori su uvidjeli da su već 2.5G
Multimedia mreže sposobne da ih podrže. To može značajno smanjiti potrebu za uvođenjem
Message Service 3G generacije. MMS preko 2.5G će izvršiti značajan utjecaj na usluge mobilnog
GPRS
prijenosa podataka, koje će 3G ponuditi krajnjim korisnicima.
General Packet Kako su zahtijevi za mobilnim prijenosom podataka sve veći od strane poslovnih
Radio Service korisnika, kao i za pristup Internetu i korporacijskim intranetovima, GSM je
unaprijeđen u 2.5G sistem poznat pod imenom GPRS, a koji pruža i usluge
WAP
Wireless
mobilnog Interneta.
Aplication Arhitekture mobilnih računarskih komunikacija tipa korisnik/posrednik/server
Protocol omogućuju sofisticiraniji prijenos podataka između korisnika i njegove matične
računarske mreže. Posrednik mobilnog prijenosa izolira korisnika od mogućih
poteškoća pri uspostavi i održavanju veze sa serverom u matičnoj računarskoj
mreži. WAP je standardizirani način komuniciranja mobilnog terminala sa serverom
instaliranim u mobilnoj telefonskoj mreži. Ovaj standard omogućuje da se sadržaj
sa Interneta filtrira za uspješno mobilno komuniciranje. WAP polazi od koncepta
klijent/server. On podrazumijeva ugradnju relativno jednostavnog mikro
pretraživača (browsera) u mobilni terminal.
WAP
GATEWAY
Slika I-4.15.
MOBILNA
MREŽA
WAP
WAP WAP
GATEWAY GATEWAY
WAP
GATEWAY
WAP je razvijan da bi se poboljšale postojeće aplikacije kao i da bi se razvile WAP

Wireless
nove. Radi potpunije slike, mogućnosti i pogodnosti WAP-a navedene su samo
Aplication
neke korporacijske aplikacije: Protocol
izmještena prodajna mjesta, MMS

Multimedia
rad uslužne jedinice,
Message Service
udaljeni nadzori,
pozicioniranje službenih vozila, GSM
poslovni e-mail, Global System for
Mobile
udaljeni pristup LAN mreži,
Communication
prijenos datoteka,
horizontalna razmijena dokumenata, itd. UMTS
Universal Mobile
Telecommunica-
Sa WAP su omogućene i neke personalne (consumer) aplikacije:
tion System
jednostavan prijenos ličnih poruka,

usluge informacija,
pretplate i rezerviranje za razne vrste usluga sa udaljenog mjesta,
mogućnost trgovine u pokretu,
mogućnost bankarskih transakcija u pokretu, itd.
WAP protokol u potpunosti podržava MMS, jedino je pitanje mogućnosti

korisničkog terminala i opsega radio kanala. MMS ima značajan vrijednosni
potencijal, koji proističe iz iskustva vrijednosnog potencijala relativno jednostavne
multimedijalne usluge GSM. Multimedijske poruke MMS prestavljaju slijedeću
masovnu marketinšku mogućnost u mobilnim podatkovnim komunikacijama i
bit će drugi generator zarade poslije govornih usluga, ali će uzeti i značajan dio
kapaciteta za prijenos podataka u mobilnoj mreži . Ove aplikacije mogu uključivati
tekst, slike, audio, video niske rezolucije, interaktivne igre i određene sadržajne
reklamne informacije, kao i sportske i financijske novosti.
MMS pruža velike mogućnosti u poslovnoj oblasti. Može se dobro iskoristiti za
masovni marketinški nastup. Sam nastup je vrlo niske cijene, jer u suštini koristi
mobilni Internet pristup. Važno je imati ideju kako zgodno predstaviti svoje
sadržaje i usluge na način da je prihvatljiv za mobilni teminal.
Od 3G mobilnih komunikacija se očekuje da u potpunosti osiguraju kvalitetne
mobilne usluge govora, audia, videa i sve Internet usluge prilagođene
mogućnostima terminala, koji će imati znatno veće mogućnosti audio-vizuelnog
prikaza sadržaja nego što je bilo zamišljeno. Samo pod takvim pretpostavkama,
mobilne komunikacije će dobiti prostor za pravu igru na tržištu. UMTS će
obezbijediti sigurnost, interoperabilnost i roming. Njegova integriranost sa
satelitskim mrežama pruža pristup uslugama i tamo gdje nema zemaljskih sistema.
MMS Usluge za bežični prijenos podataka putem satelitskih i zemaljskih mreža čine
Multimedia
potpuno realnim koncept “mobilnog ureda”. Usluge za prijenos podataka
Message Service
obuhvataju govorne poruke, komunikaciju podataka visokom brzinom, faks, MMS
UMTS i pristup informacijskim uslugama (kao što su e-mail, verificiranje kreditne kartice),
Universal Mobile a isto tako i pristup Internetu. Pored toga, pristup aplikacijama kao što su faks,
Telecommunica-
telefon i pejdžing, ostvaruje se pomoću samo jednog broja.
tion System
Sateliti postaju integralna komponenta globalnih personalnih komunikacijskih
sistema u obliku UMTS sistema, te budućeg javnog zemaljskog telekomunikacijskog
sistema. Zemaljske mreže, komplementirane sa satelitskim, će osigurati bežične
personalne komunikacijske usluge.
Nove usluge satelitskih mreža se razvijaju i prate razvoj mobilnih komunikacija.
Internet usluge preko satelita postaju sve značajnije. Nove usluge, kao što su
usluge brzog Interneta i usluge digitalne televizije visoke definiranosti, sve brže
pružaju niskoorbitalne satelitske mreže.
Media Globe satelit
Slika I-4.16.
Satelitske Media Globe Media Globe

usluge Up link stanica Set Top Box
PRIJENOSI FILMOVI PODACI

U ŽIVO
4.3.7. USLUGE KORPORACIJSKIH MREŽA
U cilju efikasnosti i djelotvornosti, postavlja se zahtijev da poslovno

komuniciranje bude najvišeg kvaliteta. Stvaranje korporacijske mreže povećava
vrijednosti poslovnom sistemu u svim domenima djelovanja. To, što je posebno
važno, znatno smanjenju troškove poslovanja i olakšava upravljanje sistemom.
Najvažnije od svega je da korporacija upravlja svojim informacijama i da ona
odlučuje koje od njih su za javnost, a koje nisu.
To u potpunosti omogućuju virtualne privatne (poslovne) mreže, VPN. Na svojim VPN
serverima se informacije organiziraju u obliku portala korporacije, koji se Virtual Private
Network
integriraju sa ostalim informacijama smještenim na njenoj VPN mreži, tako da
korisnici, koji posjećuju njen portal, uvijek imaju najnovije relevantne informacije.
Portal se nadalje dograđuje za elektroničko poslovanje, direktno naručivanje i
plaćanje. Ovakav način poslovanja postaje dominantan u razvijenim zemljama.
Razlozi su vrlo jednostavni, jer potencijalni kupci imaju veliku sigurnost da ste
im dostupni, da im možete osigurati stalnu informacijsku i tehničku pomoć,
zapravo da ste im pravi poslovni partneri.
Usluge elektroničke trgovine i bankarstva su nove Internet bazirane usluge, koje

pretstavljaju glavnu podršku realiziranju koncepta tržišne ekonomije, u kojima
ključnu ulogu ima globaliziranje i integriranje. Internet, sa svojim novim
aplikacijama u trgovini i bankarstvu, ne samo da omogućuje pružanje tržištu
usluga vrhunskog kvaliteta, već može dati i prihvatljivu cijenu, kojom se može
biti konkurentan na tržištu.
II MREŽE NOVE GENERACIJE
SLIKA/
GLAS GSM MSC
INTERNET
APLIKACIJE PSTN
WCDMA
MREŽA ISDN
VIDEO
TERMINAL
INTERNET
INTRANET
VIDEO KONFERENCIJA
ELEKTRONSKA
BIZNIS KARTICA
SERVER ZA
APLIKACIJE
1. UVOD 90
2. FIKSNA MREŽA 91
4. PRIJELAZNA RIJEŠENJA 136
5. KONEKTIVITI MREŽA 144
MREŽE NOVE GENERACIJE
1. UVOD 90
2. FIKSNA MREŽA 91
2.1. PRISTUP 93
2.1.1. LOKALNA PETLJA 93
ADSL2+ 93
FTTx 94
HFC 94
FTTH 95
2.1.2. KOMUTACIJA 96
ATM 96
Internet 99
ATM/IP mreža 100
2.1.3. PRIJENOS 101
2.2. TRANSPORT 102
2.2.1. KOMUTACIJA 102
MPLS 103
2.2.2. PRIJENOS 105
Optička transportna mreža 106

3.1. GSM 121
3.2. GPRS 127
3.3. EDGE 131
3.4. UMTS
4. PRIJELAZNA RIJEŠENJA 136

4.1. CATV MREŽA 136
4.1.1. PRISTUP CATV MREŽE 138
HFC 139
Hab 139
Prijenos hab-FCN 140
4.1.2. TRANSPORT CATV MREŽE 141
Glavni hedend 141
Regionalni hedend 142
Prijenos do glavnog hedenda i
prijenos između glavnog i regionalnog hedenda 143
Prijenos regionalni hedend-hab 143
5. RJEŠENJE KONEKTIVITI MREŽE 144

5.1. PRISTUP I TRANSPORT 145
5.2. MEDIJA GETVEJI 145
1. UVOD
Konvergencija telekomunikacija je transformirala svijet telekomunikacija, cijelo

telekomunikacijsko poslovanje. U pronalaženju mrežnih riješenja sada su zajedno
korisnici, operatori i proizvođači.
Po definiciji, mreža je infrastruktura telekomunikacija, u koju su ugrađene
tehnologije pristupa, getveja, transporta, signalizacije i upravljanja. Svi zajedno
pripadaju hijerarhijskoj strukturi mreža vertikalne orijentacija, ali i slojevitoj
strukturi nove generacije mreža.
Mreže imaju ulogu nosioca usluga i davaoca mrežnih resursa. U prvom slučaju
usluge nose naziv teleusluge, a u drugom mrežne usluge.
Na putu do nove generacije mreža, gradile su se univerzalne mreže za sve usluge,
koje su još uvijek zadržale hijerarhijsku strukturu. Nova generacija mreža su
mreže horizontalne orijentacije, slojevite strukture, u kojim su zastupljene
konvergencijske tehnologije.
Održiva stretegija konvergencije, odnosno stvaranja višeuslužne mreže, bazira
ADSL se na konceptu neprimijetnog zadržavanja postojećih korisnika.
Asymmetrical Telekomunikacijska industrija se, pod utjecajem korisničkog trenda, pomijerila
Digital Subsriber prema razvoju konvergencijskih tehnologija. Tako je nastao veći broj tehnologija,
Line koje je moguće ugraditi u mrežne strukture pristupa i transporta, kako bi se
FTTx implementirale mreže nove generacije.
Fibre To The x U mrežama horizontalne orijentacije imamo tri sloja:
FTTH aplikacijski sloj,

Fiber
mrežno upravljački sloj i
To The Home
konekcijski sloj.
ATM
Asynchronous U prijelaznom periodu, između mreža vertikalne i horizontalne orijentacije, razvilo
Transfer Mod se mnoštvo konvergencijskih tehnologija, kako u pristupu, tako i u transportu,
sa kojima je moguće graditi mreže nove generacije.
IP
Internet Protocol U pristupu je zastupljeno više konvergencijskih tehnologija, kao što su:
USF ADSL,
Un Shifed Fiber FTTx,
SDH FTTH,
Synchronous ATM,
Digital Hierrchy IP,
USF,
WDM
Wavelenght SDH i
Multiplex WDM.
U transportu imamo, pored već pomenutih ATM, IP, USF, SDH i WDM i nove MPLS
Multi protocol
kao što su:
Labeling
Switching
MPLS,
NZDSF, NZDSF
Non Zero
DWDM.
Dispersion
Shifted Fibre
Pored tehnologija pristupa i transporta imamo tehnologije signalizacije i
upravljanja, a u novoj generaciji mreža pojavljuju se i tehnologije međumrežnog DWDM
Dense
povezivanja, koje nose naziv medija getveji. Ove tehnologije su nastale nakon
Wavelengh
uvođenja paketskog moda. Imamo primjere getveja u fiksnoj mreži kod VoIP-a i Division
kod ATM. Multiplesing
2. FIKSNA MREŽA
Fiksna mreža pretstavlja najšire područje telekomunikacija. Ova mreža se sporije VoIP
razvijala u odnosu na mobilnu mrežu. Razlog zaostajanja su analogne tehnologije Voce over IP
kanalskog moda u komutaciji i prisustvo sistema bakarnih kablova kao prijenosnog
HFC
medija u lokalnoj petlji. Mreže nove generacije su paketskog moda.
Hibrid Fibre
U konektiviti mreži pristupa, analogno pristupnim mrežama vertikalne orijentacije, Coaxial
su zastupljene tehnologije lokalne petlje, komutacije i prijenosa.
U transportu, analogno jezgro mreže vertikalne orijentacije, su zastupljene CATV
CAble TeleVision
tehnologije komutacije i prijenosa.
Za povezivanje pristupa i transporta koriste se tehnologije medija getveja, dok su
tehnologije signaliziranja i upravljanja uključene u mrežno upravljčaki sloj.
Od devedesetih godina 20. stoljeća počinje snažan razvoj pristupnih i transportnih
tehnologija, koje učestvuju u strukturi nove generacije mreža. U pristupu, u
lokalnoj petlji, imamo napredne tehnologije, čije je najznačajniji pretstavnik ADSL,
hibridne tehlogije FTTx i HFC, i sveoptičku FTTH tehnologiju.
U komutacijskom pristupu se koriste ATM i IP tehnologije, a u prijenosu pristupa
USF, SDH i WDM tehnologije.
U transportu, kao komutacijsko-ruterska tehnologija koristi se, pored ATM i IP,
i MPLS, a kao prijenosne tehnologije pored USF, SDH i NZDSF i DWDM
tehnologije. Prijelaz sa vertikalne u horizontalne mreže obilježen je izgradnjom
univerzalnih mreža za sve usluge. Ovom strukturom su jednouslužne mreže
zamijenjene sa višeuslužnim korišćenjem hibridnih tehnologija u lokalnoj petlji,
koja je ključni segment za razvoj širokopojasnih mreža. Primjer takve mrežne
strukture je kablovske televizije, CATV, koja koristi hibridnu HFC tehnologiju u
lokalnoj petlji pristupa.
Pristupni segment fiksne mreže uključuje:

OOI
Open Opltical
lokalnu petlju, kojom je uslužna komutacija povezana sa korisnikom, a
Interface u budućnosti sa korisničkom mrežom,
komutacija, kojom su obuhvaćena uslužna područja pristupne komutacije
OTN i udaljeni stupnjevi (multilekseri) i
Optical Transport
Network
prijenos, kojim se povezuje uslužna komutacija (multiplekseri) sa
lokalnom komutacijom (ruterima).
ATM
Asynchronous Transportni segment fiksne mreže sadrži:
Transfer Mod
IP komutaciju i
Internet Protocol prijenos, kojim su obuhvaćen optički medij sa tehnologijama optičkog
vlakna i transportne tehnologije.
DWDM
Dense
Wavelengh Za povezivanje optičkog medija, transportnih i komutacijskih tehnologija, koristi
Division se otvoreni optički interfejs, OOI. Optički medij i transporne tehologije obrazuju
Multiplesing optičku transportnu mrežu, OTN.
IP IP IP IP IP
ATM ATM SDH ATM IP OSTALI
Slika II-2.1.
OOI
SDH SDH OTVORENI OPTICKI INTERFEJS
DWDM
FIBER OPTIKA
2.1. PRISTUP
U okviru pristupa opisana su mrežna riješenja lokalne petlje, komutacije i ADSL

prijenosa, u čijim strukturama se ugrađuju konvergencijske tehnologije. U lokalnoj Asymmetrical
Digital Subsriber
petlji se daje naglasak na naprednu tehnologiju nove generacije ADSL2+ i Line
sveoptičku tehnologiju FTTH, u komutaciji na ATM i IP, a u prijenosu na SDH
tehnologiju. FTTH
Fiber
2.1.1. LOKALNA PETLJA To The Home
ATM
Lokalna petlja pretstavlja segment mreže telekomunikacija, koji dodiruje korisnika.
Asynchronous
Smiještena je između uslužne komutacije i korisničke mreže (terminala). Postoje Transfer Mod
tri grupe tehnologija kojima je moguće riješiti mrežnu strukturu lokalne petlje,
zavisno koji se medij prijenosa koristi (parični, koaksijalni, optički kabl ili njihovo IP
Internet Protocol
kombinovanje). Tako u lokalnoj petlji imamo napredne, hibridne i sveoptičke
tehnologije. SDH
Synchronous
ADSL2+ Digital Hierrchy
Napredne tehnologije u lokalnoj petlji u cijeloj dužini koriste bakarne kablove
PSTN
kao medij prijenosa. Public Switched
Dosadašnje, standardne, lokalne petlje građene su upotrebom ADSL tehnologije, Telephone
sa maksimalnom brzinom 8 Mb/s na dužini do 300 m. Nove tehnologije ADSL 2 Network
i ADSL2+ znatno su pomjerile kako brzine tako i domete lokalne petlje.
ISDN
Integrated
Services Digital
Network
PSTN
ISDN
Slika II-2.2.
ADSL
INTERNET
Cell
mux ISP
ADSL
PoP
MREŽA ZA
modem
PRIJENOS
PODATAKA ISP
PoP
ISP PoP
PoP Point of Presence
FTTx FTTx
Fibre To The x
Hibridna vlakno-bakarna FTTx tehnologija koristi optičko vlakno do optičke mrežne
FTTH jedinice ONU i bakarne parice od ONU do korisnika. Od mogućih struktura
Fiber FTTx tehnologija najpodesnije su:
To The Home
FTTC i
FTTC FTTB.
Fiber To The Curb
FTTB Ove mrežne strukture će na bakarnom kablu, do korisnika koristiti, umjesto ranije
Fiber To The predviđenog VDSL, ADSL2+ tehnologiju.
Building
VDSL
Veri High speed HFC
Digital Subscriber Hibridna vlakno-koaksijalna HFC tehnologija koristi u lokalnoj petlji, počev od
haba ili regionalnog hedenda, optički kabl do optičko-koaksijalnog čvora FCN i
FCN
koaksijalnog kabla od FCN do korisnika. Ova tehnologija je našla primijenu u
Fiber Coax Node
mreži kablovske televizije, CATV.
CATV HEADEND
KUCA/APARTMAN-
INTERAKTIVNA TV/STB
Tree
INA
HOTEL-INTERAKTIVNA STB
HFC
KUCA HFC
Slika II-2.3.
CATV
HFC MREŽA
HFC HFC
ŠKOLA HFC
HFC
PRIVREDA/BANKE, VLADA/BOLNICE
Tree
FTTH FTTH
Fiber
FTTH je idealna sveoptička arhitektura sa vlaknom. U ovoj arhitekturi vlakno se
To The Home
vodi cijelim putem do korisnikove kuće. Zahtijev za vlakno tehnologijama, kao
što su FTTH, su stalno u porastu. Napredovanje tehnologije WDM će se dalje ONU
usavršiti i povećavati FTTH u pogledu kapaciteta, omogućujući na taj način većem Optical Network
Unit
broju servis provajdera da opravdaju ulaganje u ovu sveoptičku tehnologiju. Sa
sigurnošću se može tvrditi da će FTTH postati novi mrežni standard, zbog PON
slijedećih faktora: Passive Optical
Network
smanjenje troškova koje prate razvijanje vlakna,
LT
otpornost aktivnih komponenti od krajnjih korisnika do Local Termination
telekomunikacijskog centra,
povećan zahtijev za glas, podatke i video usluge na monomodnom vlaknu, TP
Terminl/
superiorna pouzdanost, skalabilnost i bezbijednost.
Termination Point
Općenito, mreže bazirane na vlaknu se razvijaju kao reakcija na korisničku potrebu

za velikim asortimanom multimedijalnih usluga i primjena.
USLUŽNI CVOROVI
FTTx
PASIVNI OPTICKI SPLITER
FTTH INTERNET
ONU
FIBER IZNAJMLJENE
LINIJE
FTTB
ONU Slika II-2.4.
ONU PRIJENOS
PODATAKA FTTx
ATM-PON
FTTC
LT ONU
TELEFON
TP
VDSL
INTERAKTIVNI
FTTCab VIDEO
LT ONU
2.1.2. KOMUTACIJA
Komutacija u pristupu nove generacije mreža biće paketskog moda. Ona ima dva
segmenta:
pristupni, koju čini lokalna komutacija (host) i

RSS uslužni, koju čini komutacija udaljenih stupnjeva, RSS, odnosno
Remote Switch multipleksera.
Subsystem
ATM Na pristupnu komutaciju, koja čini pristupno područje, spaja se veliki broj
Asynchronous uslužnih komutacija, odnosno udaljinih stupnjeva ili multipleksera, uključujući
Transfer Mod i uslužni dio hosta, koji čine uslužno područje sa svojom lokalnom petljom.
IP
Za komutaciju u pristupu koriste se dvije tehnologije:
Internet Protocol
asinhroni transfer mod, ATM i
MPLS Internet protokol IP.
Multi Protocol
Labeling
Switching Ove tehnologije se već više desetak godina nadmeću, kao ključne tehnologije
mreža nove generacije.
ATM
ATM tehnologija paketske komutacije je odabrana za ostvarivanje konvergencijskog

višeuslužnog koncepta, obijedinjujući najbolje od transfer moda kanala i paketa.
Nova generacija ATM komutacije, koja je visokih performansi, ima primjenu u
mreži, čiji se kapacitet komutacije kreće od od gigabitskih do terabitskih brzina
(Gb/s do 2 Tb/s). Ova tehnologija je prvobitno bila zamišljena za transportni dio
(jezgro) telekomunikacijske mreže. Pojavom MPLS tehnologije komutacije, ATM
postaje ključna tehnologija pristupa.
FIKSNI PRISTUP-CELULARNI MOD
ATM
PRISTUPNI Slika II-2.5.
CVOR
ATM u pristupu
ATM u mreži sa složenim upravljanjem, ima vrlo jednostavne čvorove, minimizira ATM
vrijeme obrade, ostvaruje velike brzine prijenosa i smanjuje kašnjenje. Ona Asynchronous
podržava komutirane, polustalne i stalne veze “od tačke do tačke” te “od jedne Transfer Mod
tačke prema više tačaka”. Ova tehnologija ima slijedeća mrežna svojstva: IP
Internet Protocol
omogućava veću iskorišćenost mrežnih resursa,
omogućuje implementiranje vrlo jednostavnih čvorova,
minimizira vrijeme obrade u međučvorovima, radi ostvarenja velikih
brzina prijenosa,
smanjuje broj potrebnih spremnika u čvorovima, kako bi se smanjilo
kašnjenje i složeno upravljanje tim spremnicima.
Mrežni operatori često koriste servere, kako bi se olakšala ponuda različitih ATM
teleusluga. Primjeri servera su:
IP serveri za Internet preko ATM i

telefonski serveri za transmisiju telefonije preko ATM mreža.
U pristupu ATM koriste se pristupni čvorovi za priključenje pretplatnika, a čvorovi

se mogu grupirati u klastere u područjima koja imaju mnogo ATM izvora. Za
svrhu redundancije, ovi klasteri imaju dvije veze. Svaki čvor pronalazi svoj put
do narednog čvora potpomognutog svojom tablicom za trasiranje. Pretrasiranje,
ukoliko ga bude, bazira se na prethodno definiranoj alternativnoj trasi i na stanju
mreže. Da bi se ograničilo vrijeme uzeto za uspostavu, klaster ne smije sadržavati
više od 20-50 čvorova. Inače, tabele rutiranja, smještene u svakom od čvorova,
postale bi takve da se njima nebi moglo upravljati.
Multipleksiranje izvršeno bilo direktno u multiplekseru ili na izlazu iz ATM
čvora, može biti statičko ili dinamičko.
Statičko multipleksiranje odnosi se na rezerviranje širine opsega, koji odgovara

sumi maksimalne brzine bita svih korisnika. Statističko multipleksiranje se
raspoređuje na sumu maksimalne zahtijevane širine opsega nekoliko izvora
prometa.
U slučaju dinamičkog multipleksiranja, dovoljno je rezervirati širinu opsega koja

prelazi sumu prosječne brzine bita svih korisnika. Dinamičko multipleksiranje je
podesno u slučajevima velikog broja prometnih izvora sa uporedivom brzinom
bitova.
ATM komutacijski čvor, kao pristupna komutacija, nalazi se u pristupu javne
mreže. U plitkoj hijerarhiji je to lokalna (pristupna) centrala. Pristupni multiplekser
se nalazi blizu korisnika. U plitkoj hijerarhiji to je udaljeni stupanj.
IWU je jedinica koja može biti ugrađena u svaku vrstu mrežnog čvora, a omogućuje
mrežama različitih prijenosnih tehnika da se povežu na ATM mrežu. Obavlja i
funkciju konverzije protokola.
Bazni ATM modul (host) je sadržan u jednom jedinom podramu i ima kapacitet
komutacije 10 Gb/s. Podram se može konfigurirati kao potpuno razgranati
samostojeći komutacijski sistem sa kompletnim dupliranjem ključnih komponenti.
Pošto je jednostruki podram sistem ustvari polu 20 Gbit/s sistem, mogu se povezati
dva 10 Gb/s podrama i tako formirati neblokirajući 20 Gb/s sistem. Na ovaj način,
skalabilnost se postiže linearnom metodom. Što se dodaje više komutacijskog
kapaciteta, više procesora se može uvesti i na taj način povećati kapacitet
procesiranja, a zahvaljujući tome, postiže se potpuno distribuirani sistem
upravljanja.
ATM komutacija podupire sve standardizirane kategorije usluge. Protokoli

signalizacije omogućuju operatorima da izgrade mrežu koja kombinira
funkcionalnost komutacije. Protokoli signalizacije uključuju interfejs korisnikove
mreže, poslovne mreže i mrežni interfejs.
Internet
IP tehnologija komutacije paketskog moda omogućila je da se naprave IP

revolucionarni koraci u razvoju mreža. Internet mreža, zahvaljući IP, postala je Internet Protocol
mreža svih mreža. IP komutiranje obavljaju uređaji koji se zovu ruteri, a imaju ATM
performanse ATM komutacije za izvršavanje poslova rutiranja znatno većeg Asynchronous
kapaciteta i brzina. Protokol IP je znatno jednostavniji u poređenju sa potpunim Transfer Mod
ATM protokolom.
WAP
GATAWAY
Slika II-2.6.
MOBILNA
MREŽA INTERNET
Internet u
funkciji
WAP povezivanja
WAP
GATAWAY SERVER fiksne i mobilne
mreže
HTML
SERVER
FIKSNA INTERNET
MREŽA
HTML
SERVER
PoP
Osnova Interneta je prijenos podataka, koji je po prirodi digitalna komunikacija WAP

“od kraja do kraja” i u kojoj međusobno komuniciraju računari. Internet Wireless
Application
karakteriziraju, pored paketskog moda i statističko multipleksiranje. Ove tehničke
Protocol
karakteristike i značajne primjene Internet mreže, kao što su, na početku, originalne
usluge, a kasnije multimedijalne usluge, obezbijedile su IP prednost, čak nad PoP
takvom tehnologijom kakva je ATM. Point of Presence
Pored tehnoloških mogućnost, Internet je globalni nosilac usluga, pogodan za
HTML
svakog korisnika i ima prihvatljive cijene. Sve ove pogodnosti su imale utjecaj na Hiper Text Mark-
nevjerovatan uspjeh Interneta, pa je definiranje Interneta, kao mreže svih mreža, up Lenguage
primjereno.
ATM/IP mreža
ATM Moguće je ATM i IP tehnologije koristiti tako da se ATM infrastruktura gradi na

Asynchronous drugom sloju, a IP infrastruktura na trećem sloju OSI referentnog modela. Ovo
Transfer Mod hibridno riješenje ima dosta prednosti. Prva je ta što je se može iskoristiti dobra
IP osobina ATM, a to je sposobnost osiguranja QoS, zatim integrabilnost sa
Internet Protocol standardnim tehnologijama transporta, kao i dobro definirani interfejsi prema
različitim pristupnim tehnologijama. Ovo je internacionalno široko prihvaćeno,
OSI što je također prednost za globalne korporacije.
Open System
Interconnection Drugo, ovaj hibridni pristup omogućuje mnoge prednosti koje pruža IP. IP nudi
univerzalno prihvaćenu šemu adresiranja i podržava veliki broj već
QoS implementiranih protokola. Tako da kombiniranjem sa propusnošću i QoS koji
Quality of Service ima ATM, ovo rješenje pretstavlja veoma fleksibilno tehnološko kombiniranje.
Ukoliko servis provajder implementira IP i ATM tehnologije u pristupu, on će
biti u mogućnosti ponuditi teleuslugu za bilo koju aplikaciju preko jedne te iste
mrežne infrastrukture, te na taj način ostvariti veći kvalitet uz nižu cijenu.
APLIKACIJSKI SLOJ
KORISNIK
PREZENTACIJSKI SLOJ TRANSPORTNIH
USLUGA
SLOJ SESIJE
Slika II-2.7.
OSI model PRIJELAZ U I IZ

TRANSPORTNI SLOJ MREŽNIH USLUGA
MREŽNE OPERACIJE
MREŽNI SLOJ
SLOJ PODATAKA
POVEZIVANJE
PODATAKA
FIZICKI SLOJ

2.1.3. PRIJENOS
Prijenos u pristupu čini optička transportna mreža sa standardnim optičkim

vlaknom nepomjerene disperzije, USF i SDH transportom, kojim su mrežni USF
komutacijski čvorovi povezani prstenastom strukturom. Optički medij, USF vlakno Un Shifed Fiber
i SDH transport formiraju optičku transportnu mrežu baziranu na SDH tehnologiji. SDH
Najznačajnije prijenosne karakteristike optičkog vlakna su slabljenje i disperzija. Synchronous
Slabljenje uzrokuje gubitak snage, a disperzija širenje impulsa. Visok nivo optičke Digital Hierrchy
energije, raspoloživa iz optičkih pojačivača, uzrokuju da signali interaktivno djeluju
STM
sa vlaknom, što dovodi do stvaranja različitih nelinearnih učinaka. Ako se pravilno Synchronous
ne obrade, ove nelinearnosti mogu nepovoljno djelovati na radni režim sistema. Transport Module
Preporukom G.652 (1993.) definirana su svojsva USF vlakna, kao što su:
slabljenje, koje iznosi 0,34-0,4 dB/km na 1300 nm, i 0,19-0,3 dB/km na

1550 nm,
koeficijent disperzije iznosi maksimalno 3,5 ps/nmxkm na 1285-1330, 6
ps/nmxkm na 1270-1340 nm i 18 ps/nmxkm na oko 1550 nm.
Inteligentni multiplekseri, fleksibilni transportni sistemi visokog kapaciteta,

udruženi sa sistemima za menadžment, čine sastavne blokove današnjih optičkih
transportnih mreža sa SDH tehnologijom. Korišćenjem sastavnih blokova, operatori
se obezbijeđuju opremom, koja zadovoljava njihove zahtijeve za uslugama,
kapacitetom i kvalitetom. Nova generacija SDH multipleksera pretstavlja
transportnu tehnologiju, koja može multipleksirati SDH bitove na više nivoe, sve
do 2.5 Gb/s (STM16). Glavne odlike nove generacije SDH multipleksera su:
sposobnost add-drop,
fleksibilna poprečna konekcija 2 Mb/s direktno od STM16 nivoa, ili
155 Mb/s i 620 Mb/s i
unaprijeđeni zaštitni mehanizmi za prstenove.
Nova generacija SDH multipleksera, koji se primjenjuju u pristupu, predstavlja

platformu sa jednim produktom za STM16, STM4 i STM1 primjene, a koji su
zasnovani na fleksibilnosti u pogledu interfejs jedinica i sposobnosti za poprečnu
konekciju. Ovi SDH multiplekseri se primjenjuje u pristupu, ali i u transportu,
podupirući veliku raznolikost konfiguracija za razne primijene mreže:
tačka-tačka i
prstenasta konekcija.

2.2. TRANSPORT
Mrežna riješenja transporta, koga čine tehnologije komutacije i prijenosa, daju za

rezultat komutacijsko-prijenosni segment konektiviti mreže, koja je u stanju da
prihvata sve pristupe standardnih i novih tehnologija, vršeći promet terabitskih
brzina.
U mrežnim riješenjima prisutne su konvergencijske tehnologije:
MPLS višeprotokolne komutacije labela, MPLS,

Multi protocol novo optičko vlakno sa ne-nultom pomjerenom disperzijom, NZDSF i
Labeling Switching
gusti valni multipleks, DWDM.
NZDSF
Non Zero Ove tehnologije, posredstvom otvorenog optičkog interfejsa, OOI, povezane su u
Dispersion Shifted konektiviti mreži. U sklopu mrežnog riješenja komutacije biće ukratko opisane
Fibre
mrežne sposobnosti MPLS, a u sklopu mrežnih riješenja prijenosa biće opisane
DWDM mrežne sposobnosti optičke transportne mreže sa NZDSF vlaknom i gustim WDM,
Dense odnosno DWDM.
Wavelengh
Division
Multiplesing
2.2.1. KOMUTACIJA
OOI
Open Optical
Interface Najprimjerenija tehnologija komutacije u transportu je MPLS, ali se mogu koristiti
i ATM, IP, kao i hibridna ATM/IP tehnologija, koje su već opisane u pristupu.
MUX
MultipleXer
LAN
LAN
MUX
Slika II-2.8. ATM MREŽA
MUX
ATM mreža
MUX
LAN
MUX LAN

MPLS
Sa konvergencijskom tehnologijom višeprotokolne komutacije labela MPLS, MPLS

Multi protocol
transport je dobio novu tehnologiju komutacije, koja objedinjuje prednosti brzine Labeling
hardvera ATM i inteligenciju softverskog ruting sistema IP. Switching
ATM
Asynchronous
Transfer Mod
INTERNET NAP
IP
PNNI IP Internet Protocol
Slika II-2.9.
MPLS mreža
INTERNET ATM
USLUGE USLUGE
PSTN
IETF
MPLS je standard IETF, baziran na Cisko Tag Switching tehnologiji. Standard Internet
kombinira komutaciju labela na drugom nivou sa rutiranjem na trećem nivou Engineering Task
OSI referentnog modela. Ova tehnologija komutacije je široko otvorena za razvoj Force
aplikacija. Ona obezbijeđuje provajderima mogućnost da grade desetine i stotine OSI
VPN sa centraliziranim i pojednostavljenim upravljanjem. Open System
Proslijeđivanje paketa kroz mrežu vrši se korištenjem tehnike komutacije labela, Interconnection
koja se zasniva na principu razdvajanja paketa u klase ekvivalentnog
VPN
proslijeđivanja FEC. FEC se mapira labelom male fiksne dužine. Proslijeđivanje Virtual Private
paketa između dva rutera, bazira se na vrijednosti ulazne labele, koja je Network
indentifikator male fiksne dužine, a ova se koristi za identificiranje FEC. Određena
labela reprezentira određen FEC, prilikom prijenosa “labelnog paketa” od ulaznog FEC
Forwarding
do izlaznog rubnog rutera. Equivalence Class

Labela se sastoji od:
1 bit-hijerarhijski stek labele,

20 bita-trenutna vrijednost labele,
TTL 8 bita-TTL polje koje obezbijeđuje konvencionalne IP TTL funkcije,
Time To Live 3 bita-CoS-klasa usluga.
CoS
Class of Service Ruter, koji podržava komutaciju labela, poznat je kao ruter komutacije labela,
LSR. Ulazni (izlazni) ruter se zove rubni (edge) ruter. Rubni ruter, nakon analize
FEC zaglavlja paketa, određuje klasu ekvivalentnog proslijeđivanja, prioritet i vrstu
Forwarding
usluge paketa. Ovi ruteri jednom pročitaju adresu i postave je u memoriju, tako
Equivalence Class
da za svaki paket ne moraju tražiti adresu. Labela reprezentira:
MPLS
Multi protocol klase ekvivalentnog proslijeđivanja, FEC,
Labeling Switching
prioritet i
LSP vrstu usluge.
Label Switch Path
Paket, koji je dodijeljen FEC, se obrađuje od strane slijedećeg rutera, bez daljnjeg
QoS
analiziranja njegovog zaglavlja. Kompletno proslijeđivanje se zasniva na labelama.
Quality of Service
Kod MPLS proslijeđivanja, analiziranje zaglavlja se ne vrši na svakom hopu, pa
jezgro komutatori ne moraju biti sposobni da izvrše to analiziranje.
LSP pretstavlja niz rutera preko kojih će se podaci prenijeti kroz mrežu. Selekcija
putanja, kojima će se prijenositi podaci, vrši se zbog upravljanja opterećenjem
pojedinih linkova, rutera i komutatora u mreži. Izbor trase kod QoS rutiranja se
vrši na osnovu kvaliteta usluge.
KORAK 2
Slika II-2.10.
MPLS
proslijeđivanje
KORAK 1 KORAK 3 KORAK 4

QoS rutiranje zahtijeva često korišćenje eksplicitnog rutiranja. Izbor trase ovisi QoS
Quality of Service
od širine zahtjevanog propusnog opsega. Prvi čvor proračuna putanju i definira
trasu, koja će se koristiti kod eksplicitnog rutiranja. Ako je na raspolaganju
eksplicitno rutiranje, rubni ruter se obaviještava o tome da naznačeni element
nije sposoban da izvrši prijenos, pa se bira alternativna putanja.
Ulazni ruter može koristiti bilo koje informacije o paketu, pa i one koje se ne
mogu dobiti iz zaglavlja paketa. Identitet ulaznog rutera se prijenosi sa paketom
odakle je poslat. Kod eksplicitnog rutiranja paket slijedi određenu trasu, koja je
eksplicitno odabrana, prije ulaska paketa u mrežu (bez dinamičkog algoritma).
2.1.2. PRIJENOS
Mrežna riješenja prijenosa biće pretstavljena definiranjem i opisom optičke

transportne mreže bazirane na WDM, čiji su ključni elemeni: WDM
Wavelenght
Multiplex
nova optička vlakna sa ne-nultom pomjerenom disperzijom, NZDSF,
pojačivači optičkih vlakana, NZDSF
multiplekseri WDM Non Zero
OADM i OXC i Dispersion Shifted
Fibre
optiči izvori i detektori.
OADM
Implementiranje optičke transportne mreže visokog kapaciteta ovisi od inovacijskih Optical Add Drop
riješenja, koja sadrže nove tehnologije optičkog medija i transporta. Ova riješenja Multiplex
se ubrzano razvijaju uslijed snažnog porasta zahtijeva za kapacitetom i zaradom OXC
na brzo rastućem tržištu telekomunikacija. Optical Cross-
Revolucija u mreži podataka, pospiješena naglim rastom Interneta, je u znatnoj Connectors
mjeri odgovorna za razvoj transportne mreže prema optičkoj mrežnoj infrastrukturi.
OTN
Ona moćno djeluju na transportnu infrastrukturu u eri konvergencije, tako što Optical Transport
nudi operatorima nevjerovatnu fleksibilnost i potpunu neovisnost u pogledu Network
bitskih brzina i uslužnu diferenciranost baziranu na razdvajanju optičkih kanala
za različite tipove usluga.
Sa povećanom fleksibilnošću, kapacitetom i pouzdanošću, optičke transportne
mreže, pored osiguranja sposobnosti za prijenos visoke bitske brzine, inkorporiraju
multipleksiranje i tehnike trasiranja, prilagođene za usluge koje zahtijevaju ultra
široki opseg. Poznato je da efikasno implementiranje prijenosnih i komutacijskih
funkcija može drastično reducirati sveukupnu cijenu mreže. Razlog za izbor WDM,
kao transportne tehnologije u OTN, potiječe od kompatibilnosti ove tehnike s
postojećom optičkom infrastrukturom i njenom isplativošću u usporedbi s
konvencionalnim pristupima. WDM omogućuje potencijalno vrlo veliki prijenosni
kapacitet, kapitalizirajući vrlo veliki opseg, koji imaju optička vlakna.

Ova tehnologija proširuje iskoristivost raspoloživog kapaciteta optičkog vlakna

na zaista impresivnu veličinu i uvodi jednostavnost u gradnji mreža, koristeći
OOI. OOI omogućuje da optička transportna mreža, kao korisnike, prihvata
ravnopravno postojeće transportne tehnologije i tehnologije komutacije.
Optička transportna mreža
Velika potražnja za novim kapacitetom i pojava primijena sa veoma visokom širnom

opsega, u vrijeme kada mnogi servis provajderi zahtijevaju visoke brzine postojećih
vlakana, doveli su planere mreže do toga da traže najprimjerenija i sa aspekta
koštanja, najefikasnija sredstva za povećanje kapaciteta. Riješenje za prijenos
velikih brzina, na velikim rastojanjima, su našli u optičkoj transportnoj mreži,
koja je zajednički naziv za prijenosni segment transporta. Poput mnogih drugih
tehnika u procesu mreža, optičke transportne mreže karakteriziraju ključne
funkcionalnosti, kao što je multipleksiranje, nadzor i sposobnost prijenosa širokog
OTN dijapazona korisnikovih signala. OTN funkcioniraju prevashodno u optičkom
Optical Transport domenu, gdje je jedinica optički kanal, koji je mnogo prostraniji nego kod
Network multipleks mreža sa vremenskom podijelom.
WDM Kod optičkih mreža, širenje kapaciteta uključuje jednostavno dodavanje valnih
Wavelenght dužina unutar istog vlakna (sve do nekog prethodno određenog maksimuma).
Multiplex Upotreba WDM, preciznije brzi razvoj širenje “tačka ka tačka” linijskih sistema,
smatra se kao prvi korak prema optičkim transportnim mrežama. WDM linijski
HDPE
High Density sistemi imaju fiksnu sposobnost dodavanja valne dužine. Ključni elementi optičke
PolyEthilen transportne mreže su:
OXC optička vlakna,

Optical Cross-
Connector pojačivači optičkih vlakana,
multiplekseri WDM-a,
OCX optički ADM i OXC (OCX),
Optical Cross- optički izvori i detektori.
Connect
U transportnom dijelu mreže dominantno je prisustvo optičkih kablova, koji se

upuhuju u HDPE cijevi. Činjenica je da se građenje optičkih relacija sa uvlačnim
optičkim kablovima opterećuje dodatnim troškovima, zbog nabavke, transporta,
polaganja i nastavljanja cijevi. Međutim, prednosti ovakvog načina građenja su
mnogobrojne. Osnovna prednost je u bržem otklanjanju smetnji na oštećenom
kablu. Ako je optički kabl direktno položen u zemlju, oštećena dužina kabla se
zamijenjuje iskopom rova, polaganjem i spajanjem dužine, dok se u slučaju kabla
uvučenog u cijev, zamijena oštećene dužine vrši tako što se prvo opravi oštećena
cijev, a zatim uvlači (upuhuje) nova dužina.

Sile zatezanja vlakana, kod oštećenja, se ne prijenose na susjedne dužine, zbog

rezervi vlakana u šahtovima. Iste su posljedice oštećenja i na kablovima položenim
direktno u zemlju, međutim, otklanjanje smetnji zbog iskopa rova traje
neuporedivo duže. Šta ovo znači za gubitak prometa, pogotovu što se po optičkom
kablovima ostvaruju veliki snopovi veza, nije potrebno naglašavati.
Razvijeni su WDM linijski sistemi sa fiksnom sposobnošću dodavanja valne WDM
dužine i elementi optičke mreže sa čvornim odlikama, takvi kao što su optički Wavelenght
add/drop multiplekseri, OADM i optički kros-konektori, OCX, koji koriste elektro Multiplex
i optičke matrice za komutiranje. Sposobnost ovih WDM čvornih elemenata za OADM
gradnju mreža sa optičkim kanalom, dozvoljava manipuliranje optičkim kanalima Optical Add Drop
u WDM mrežama, upravo isto kao što se manipulira vremenskim slotovima u Multiplex
TDM mrežama.
OCX
Optical Cross-
Connect
Nova optička vlakna
TDM
Time Division
Novo optičko vlakno koristi prednost velikog efektivnog područja radi povećanja Multiplexing
kapaciteta, bez smanjenja performansi. Sa rapidnim porastom korišćenja Interneta, system
potreba za širinom opsega u mrežama dugih razdaljina udvostručuje se svake
godine. Ukoliko se želi optička mreža (nova ili se postojeća nadograđuje) sa velikim
brzinama prijenosa, potrebno je optičko vlakno, koje je perspektivno za budućnost.
To je bio razlog da su se tehnologija optičkih mreža i tehnologija optičkog vlakna
integrirale, a kao rezultat razvijena su nova vlakna, koja nude značajne prednosti
za posebne primjene.
Slika II-2.11.
Slabljenje
kvarcnih
optičkih vlakana

OFA Optički pojačavači, OFA i optička kroskonekcija su odigrali ključnu ulogu u

Optical Fiber
strukturi OTN. Ustvari, ovaj izum je doveo do progresa svih ostalih optičkih
Amplifier
elemenata, posebno napredak u tehnologiji vlakna.
OTN Novo vlakno, poznato kao monomodno nenulto disperziono smicano vlakno
Optical Transport NZDSF, koje ima skoro ±2 ps/nmxkm disperzije u oblasti 1.550 nm, obezbijeđuje
Network
povećanje kapaciteta, bez smanjenja performansi i smanjenje dugoročnih troškova
NZDSF mreže. Osim beneficija na performansama, nova vlakna omogućuju dugoročnu
Non Zero uštedu investicija, jer sistemi, koji koriste ova vlakna, zahtijevaju manje pojačivača.
Dispersion Shifted Značajne beneficije performansi vlakana i dugoročna ekonomska isplativost čine
Fibre
pravi izbor za mreže nove generacije.
DWDM U razvoju su vlakana za buduće mreže, koja će raditi na t.z. long bandu (L-band
Dense 1565-1625 nm) za razliku od konvencionalnih vlakana koja rade na području
Wavelengh 1530-1565 nm (C-band). U oba banda (C i L) nova vlakna demonstriraju mogućnost
Division
rada sa više kanala reduciranjem nelinearnih efekata u multikanalnom DWDM
Multiplesing
prijenosu. Sa prednošću povećanja razdaljine prijenosa signala, nova vlakna
zahtijevaju manje regeneratora i pojačivača, te samim tim osiguravaju dugoročnu
uštedu troškova, a vlakna su također kompatibilna sa instaliranim osnovnim
vlaknima i fotoničkim komponentama.
NZDSF vlakna su namijenjena za rad i eksploataciju u 2,5 G/s DWDM sistemima,
ali pružaju sistemskim dizajnerima mogućnost korištenja 32 kanalnih i 10 Gb/s
sistema i omogućuju nadgradnju na 40+ kanalne 10 Gb/s sisteme. Ova vlakna su
standardizirana u sklopu preporuke G.655, koja opisuje monomodno vlakno,
čija hromatska disperzija treba da bude veća od neke nenulte vrijednosti u cijelom
dijapazonu valne dužine, prethodno određene upotrebe. Vlakno se optimalizira
za korištenje na valnim dužinama u propisanoj oblasti između 1500 nm i
1600 nm. Njegovi geometrijski, optički, transmisijski i mehanički parametri moraju
biti u skladu sa ovom preporukom. Preporukom je definirana elementarna
kablovska sekcija, koja uključuje čvrsto spojene fabričke dužine. Transmisijski
parametri za elementarne kablovske sekcije, moraju voditi računa ne samo o
radnom režimu pojedinih kablovskih dužina, nego također, između ostalih faktora,
o takvim stvarima, kao što su gubici na čvrstom spoju i gubici na konektoru.
Svojstva koja se traže od optičkih vlakana zavise od toga gdje se vlakna koriste u
mreži. DWDM je našao najširu upotrebu u podmorskim i kopnenim sistemima
velikih dužina. Vlakna za kopnene, duge trase, trebalo bi da nose ≥ 80 valnih
dužina u C opsegu (i čak više u budućnosti, u L opsegu), sa svakom valnom
dužinom brzine 10 Gb/s.
Ekonomičnost se može izvesti u podmorskim sistemima smanjenjem broja skupih
optičkih pojačivača. Ovo se može postići korištenjem vlakana negativne disperzije
u velikom području. Ovo veliko područje, mada smanjuje gustinu optičke energije
u vlaknu, omogućuje da bude više energije prijeneseno u vlakno. Prema tome,
signal može putovati većim udaljenostima, prije nego bude zahtijevao pojačanje.

Pored toga, negativna disperzija vlakna koči nelinearni učinak poznat kao
modulacijska nestabilnost, koja može smanjiti kvalitet signala na dugim
distancama. Kopnena vlakna treba da budu sposobna da nose širok diapazon
valnih dužina, svaki sa visokim bitskim brzinama. Ovo se prijenosi u vlakno,
koje ima najmanju varijabilnost hromatske disperzije sa valnom dužinom. Mali
disperzioni nagib vlakna omogućuje konzistentniju i optimalnu disperziju preko
opsega šire valne dužine. Pošto vlakna u modu širokog područja teže da imaju
visoke disperzijske strmine, njihova oblast optimalne radne valne dužine ograničava
uski opseg. Smanjenjem strmine vlakna, povećava se idealni radni opseg. Ovim
se smanjuju koštanja sistema zbog pojednostavljenja disperzione kompenzacije.
Zbog malih udaljenosti, zahtjevi optičke mreže za vlaknima, korišćenim u
gradovima i za primjene u lokalnoj petlji, stavljaju manji naglasak na koštanje
transporta, a veći naglasak na koštanje mreže. Osobito idealno vlakno je ono koje
smanjuje koštanje za Add/Drop valnih dužina.
Zajednička odlika većine optičkih mreža je da se optički pojačivači koriste za
smanjenje ili čak eliminiranje optoelektronaskih regeneratora. Konzekventno,
signali će vjerovatno putovati većim udaljenostima prije nego budu regenerirani.
Veće udaljenosti, kombinirana sa višim optičkim snagama raspoloživim od
pojačivača, pružaju mogućnost za učinke nelinearnog vlakna, koji se moraju
regulirati.
Iako nova vlakna mogu biti korišćena za razne primjene, ona su posebno u
prednosti zbog profitabilnosti. Na primjer, unaprijeđenja u optičkim pojačivačima
i DWDM, insistirala su optimiziranje novih projekata sa vlaknom za metropolitske DWDM
(veliki gradovi), podmorske i kopnene mreže velikih rastojanja. Dense
Wavelengh
Optički pojačivači omogućuju transmisiju u četvrtom prozoru, u kojem je disperzija Division
dovoljno visoka da bi ugušila nelinearnost, a dovoljno niska da bi smanjila Multiplesing
proširenje impulsa. Disperzija je relativno konstantna preko širokog diapazona
valne dužine. Svojstva, koja se traže od optičkih vlakana, zavise od toga gdje se PMD
Polarized Mode
vlakna koriste u mreži. U optičkim vlaknima, koja se koriste za prijenos na velikim Dspersion
udaljenostima, javljaju se:
gubici,
disperzija i
nelinearni efekti
Oni djelujući na vlakno ograničavaju dužinu dionice na kojoj nije potrebno

regeneriranje signala, brzinu prijenosa i ostale performanse sistema.
Tipični gubitak, dozvoljen za optičke mreže, je 0,25 dB/km, ali se postižu i niži
od 0,20 dB/km. Disperzija, također ograničava udaljenost raspona i zavisi od
brzine bita. Ostali faktori, kao što je hromatska disperzija i disperzija
polarizacijskog moda (PMD), limitiraju širenje sistema na 10 Gb/s i veću
prijenosnu brzinu. Nelinearnosti, konektori i često spajanje uvode dodatni gubitak.

Pojačivači optičkih vlakana
OFA Pojačivači optičkih vlakana, OFA, su odigrali ključnu ulogu u strukturi optičkih
Optic Fiber mreža. Ustvari, ovaj izum je doveo do progresa svih ostalih optičkih elemenata.
Amplifier
Polet u korišćenju OFA, doveo je do praktičnih uređaja DWDM transmisijskih
DWDM lasera krajnje uske linijske širine, dijelotvornih šema za monitoring kanala, napretka
Dense u tehnologiji vlakna, kao i do pojave tehnika, koje obećavaju u pogledu optičkih
Wavelengh kroskonekcija. OFA nudi simultano pojačanje bilo kojeg broja kanala u pojasu
Division
Multiplesing
1.550 mm valne dužine. Granice kapaciteta i udaljenosti postavljaju se na osnovu:
WDM ukupnog pojačanja,

Wavelenght izlazne snage,
Multiplex
iznosa šuma,
EDFA pojačanja OFA,
Erbium Dopped zahtjeva odnosa signal/šum (S/N) na prijemniku.
Fiber Amplifier
Sa vrlo velikim potencijalom kapaciteta, koji je učinjen raspoloživim putem OFA,
radni režim drugih optičkih mrežnih elemenata znatno je potisnut iza prethodno
prihvatljivih granica.
Većina OFA, trenutno korišćenih za pojačanje šesnaest valnih dužina, su tip
pojačivača vlakna EDFA. Oblast pojačanja klasičnim EDFA je u diapazonu
1530 nm do 1565 nm. Tehnologija pojačanja, danas raspoloživa, je sposobna
pojačati 80 nm pojasne širine sa potencijalnim kapacitetom valne dužine, većim
od 100 kanala. OFA je jednostavan uređaj. Njegovi glavni sastavni dijelovi su:
dužine pojačivačkog optičkog kabla,

pumpni laser, i
WDM komponenta koja objedinjuje pumpnu svjetlost sa transmisijskom
svjetlošću.
OFA pojačava signale u pojasu 1550 nm, ima mogućnost pojačanja 30 dB ili više
i posjeduje izlaznu snagu +17 dBm ili više. Dodatne komponente kao: optički
izolatori, faze dodatnog pojačanja, granajući sprežnici (elementi veze) i ugrađeni
disperzijski kompenzatori, mogu eventualno biti potrebni kako bi zadovoljili
kriterije, na primjer: refleksijsku nesenzitivnost, minimalni izlazni energetski nivo,
sposobnosti monitoringa signala i disperzijsku prilagodbu. Pomoćne odlike, kao
što su integrirana telemetrija i povećanje pojačanja, mogu biti inkorporirane sa
dodatnim komponentama.
Zahtijevi radnog režima za jedan OFA određuju se zavisno od primjene. Ima
nekoliko ključnih parametara koji određuju radni režim OFA, i oni se mogu
optimizirati zavisno od zahtijeva.

Neki od ovih parametara su:
pojačanje,
ravnomjernost takvog pojačanja,
nivo šuma, i
izlazna energija.
Za uzvrat, na ove parametre utječu i zbog valne dužine pumpe:
broj kanala,
zahtijev ulaznog optičkog dinamičkog diapazona i
zahtjev sve ukupnog odnosa signal/ šum (S/N koeficijenta).
Kod projektiranja optičkih mreža, mora se posvetiti posebna pažnja optičkom

koeficijentu S/N (OSNR). Jednostavan način za aproksimiranje OSNR za pojačanu
optičku liniju koristiti se jednačina
OSRN=C–(P–log (Nx)–NF–L–10 log (Nl),
gdje je:
C konstanta,
P je ukupna izlazna snaga u dBm,
Nx je broj valnih dužina,
NF je cifra šuma, koja je karakteristika OFA, OFA
Optic Fiber
L je gubitak raspona, Amplifier
Nl je ukupan broj raspona.
Ova jednačina omogućuje određivanje marže radnog režima sistema, koju treba
procijeniti, budući da je data osjetljivost prijemnika. Dva faktora koja nisu
uključena u jednačinu su: utjecaj nejednakog pojačanja kroz kanale i gubitak u
svakom rasponu.
Kod procjene OSNR, projektant mora dodijeliti dovoljnu maržu, da bi se uzeli
obzir dodatni faktori degradiranja.
Da bi se potpomogla transmisija signala velikih udaljenosti, a bez regeneriranja,
poželjno je maksimalno povećati broj OFA, koji mogu biti povezani. Da bi se to
postiglo, ključne OFA karakteristike, koje projektant mora imati u cilju su: nizak
šum i ravnomjerno pojačanje.

Multiplekseri valne dužine
Multiplekseri valne dužine i demultiplekserski uređaji od krucijalnog su značaja

za razvoj optičkih transportnih mreža. Oni objedinjuju i razdvajaju tijesno
postavljene optičke signale u optičkoj mreži. Demultiplekseri valne dužine očito
moraju biti selektivni. Sposobnost da se sa točnošću razdvoje tijesno postavljeni
optički signali, predstavlja izazov i zahtijeva inoviranje i tehnološka unaprijeđenja.
Tri popularna uređaja, koje projektanti optičke mreže koriste za postizanje
selektivnosti valne dužine, uključuju:
rutere za valovod,
filtere za interferiranje multisloja i
optičku rešetku.
Kritični parametri pri projektiranju demultipleksera valne dužine su:
gubitak kod umetanja,

ravnomjernost filtra,
širina opsega,
izolacija naleglog i nenaleglog kanala,
temperaturna ovisnost i
polarizacijska ovisnost.
Optički ADM i DXC
ATM Među brojnim mrežnim topologijama, kao posebno korisni su se pokazali

Asynchronous
prstenovi. Prsten obuhvaća komplet ADM, koji omogućuje da promet uđe i izađe
Transfer Mod
iz prstena, a povezani su u konfiguraciju petlje. Glavna prednost topologije prstena
DXC je zaštita. Digitalni kros-konekt sistemi, DXC održavaju promet na raznim brzinama
Digital Cros tako da obezbijeđuju da se mrežni uređaji dobro koriste i također predstavljaju
Connect
ključne elemente u restauriranim arhitekturama na bazi mreže. Kros-konektori
SONET služe za povezivanje dijelova mreže, koji rade na različitim bitskim brzinama, a
Synchronous posebno za spajanje SONET/SDH prstenova, koji također imaju iste ili različite
Optical NETwork bitske brzine. U tipičnim primijenama, signali niske brzine iz ADM trasiraju se
kroz digitalni kros-konekt sistem, gdje mogu biti pripremani, to jest izdvajani i
SDH
Synchronous ponovo kombinirani, shodno tipu usluga ili destinaciji i predani u drugi ADM.
Digital Hierrchy Klasični kros-konekt sistemi nisu vršili funkcije okončanja sistema prstena spojenih
sa ADM, na primjer, zaštitna komutacija multipleks sekcije. Transportni sistem
naredne generacije, ADM i regeneratori, se najčešće razvijaju u konfiguracijama
za rad i uz pojednostavljenje međurada.

Kros-konekt sistemi moraju potpomoći jaču interakciju više isporučilaca, jer oni
imaju uloga “habova” okončavajući električne i optičke signale iz multivendorove
mreže.
OADM je komponenta optičkih transportnih mreža, koja omogućuje umetanje, OADM
Optical Add/Drop
izdvajanje i multipleksiranje u glavni signal različitih optičkih signala, koji imaju Multiplexer
niži kapacitet u odnosu na glavni signal. Ulazna linija multivalne dužine se
demultipleksira pomoću demultiplekser jedinice. Željene valne dužine izdvajaju
se (drop) na lokalne terminale, a ostatak se prepušta kroz jedinicu optičkog
multipleksera. Optički multiplekser kombinira ovo kroz promet sa valnim
dužinama dodanim (add) iz lokalnih terminala i razvija novi izlazni signal. Glavno
ograničenje radnog režima, kod ove arhitekture, je u tome što se svaka direktna
valna dužina nepotrebno filtrira i kombinira na mjestu add-drop, što će dati za
poslijedicu uzak optički signal i distorziju, dovodeći do degradiranja radnog
režima. Općenito, OADM treba imati sposobnost za:
dodaj-izdvoji bilo koju valnu dužinu u bilo kojem redoslijedom,

propustiti valne dužine neuznemirene operacijom add drop. Ovo je potreba
da se maksimizira broj mjesta za add drop, koji se može povezati u kaskadi
bez potrebe za regeneriranjem,
lokalno i daljinsko reguliranje,
izvršiti nizak optički gubitak za direktnu valnu dužinu. Ova odlika
uračunava projektiranje optičkih mreža sa manjim brojem pojačivača,
što dovodi do poboljšanog OSRN.
Optički izvori i detektori
Optički izvor je laser ili dioda, koja emitira svijetlost čija jedina svrha je da izvrši
pretvaranje struje toka električnog kanala u impulse svijetlosti za prijenos preko
optičkog vlakna. Laseri, koji su podesni za funkciju multivalne dužine, potrebno
je uskladiti sa setom standardne valne dužine, takozvane saglasne valne dužine.
Laserski zrak je karakterističan po valnoj dužini, linijskoj širini, energiji, i vršenju
promjena valne dužine sa promjenom amplitude. Većina optičkih izvora,
korišćenih u optičkim mrežama, upotrebljavaju monomodne lasere sa
distribuiranom povratnom spregom, i možemo ih okarakterizirati po tipovima:
direktno moduliran, u kojemu kao i što i sam naziv kaže, izlaz lasera se
modulira (uključen ili isključen direktnim moduliranjem laserske struje).
Ovi izvori su općenito jednostavni i učinkoviti. Međutim, brzina bita se
ograničava na 2,5 Gb/s, a postoji tendencija za stvaranjem šire laserske,
linijske širine, kako se struja modulacije mijenja. Disperzija ograničava
mod vlaknu na oko 150 km,

eksterno moduliran, kod kojega izvor održava ravnomjeran izlaz, koji

prolazi kroz vanjski modulator, koji funkcionira poput blende, a koji je
naizmjenice reguliran putem signala. Ovi izvori su općenito složeniji,
imaju visok gubitak, i zahtijevaju višu cijenu. Oni se koriste za brzine
bita veće od 2,5 Gb/s ili za krajnje duge distance.
Optički detektor je uređaj, koji se koristi za primanje optičkog signala iz vlakna i

pretvara ga u električni signal, koji smo u početku koristili za stvaranje optičkog
signala. Prijemnici su općenito širikog pojasa i primaju valne dužine u oba prozora
i 1310 nm i 1550 nm.
Optički detektori, korišćeni u optičkim mrežama, općenito, su isti kao i oni koji
se koriste kod klasičnog optičkog prijenosa sa jednom valnom dužinom. Faktor,
koji utječe na optički detektor optičke mreže, je razlika u karakteristici šuma. Ako
OFA se OFA koriste u optičkoj mreži, šum na prijemniku je asimetričan, to jest ima
Optic Fiber više šuma u jedinicama nego u nulama. Pošto je slučaj ovakav, prag djelovanja u
Amplifier
optičkom detektoru treba da se adekvatno podesi, što predstavlja idealno riješenje.
DWDM
Dense Optičke transportne mreže ugrađuju funkcionalnost za širok dijapazon
Wavelengh korisnikovih signala. One funkcioniraju prevashodno u optičkom domenu, gdje
Division
Multiplesing
je jedinica optički kanal, koji je mnogo širi, nego kod multipleksnih mreža sa
vremenskom podijelom.
Kod idealizirane optičke mreže, nema ograničenja analognog inženjeringa na
trasiranju optičkog kanala, jer je mreža potpuno uslužno transparentna, to jest,
oslobođena je od funkcija specifičnosti usluga, a koje bi mogle limitirati
fleksibilnost. Pored toga, konverzija valne dužine raspoloživa je radi minimiziranja
gubitaka i postoji potpora za okruženje drugih operatora (ili proizvođača). Mreže
sa optičkim transportom definiraju se kao sposobnost gradnje DWDM mreža,
koje imaju usavršene odlike, kao što su rutiranje optičkog kanala i komutiranje,
koji podupiru fleksibilan, mjerljiv i pouzdan transport najrazličitijih korisničkih
signala na dijelovima širine opsega desetine Gb/s pa i više po optičkom kanalu.
Koristeći mnoga poboljšanja uslužnog sloja, optičke transportne mreže će osigurati,
optimiziran sloj visokog kapaciteta, visoko puzdano upravljanje pojasnom širinom
i stvoriće rješenja za prijenos podataka većeg kapaciteta, sa garantiranim kvalitetom.
Iz perspektive optičkih transportnih mreža, bitni elementi su efikasno i sa aspekta
koštanja, dijelotvorno širenje kapaciteta, fleksibilno upravljanje širinom opsega
optičkog kanala i mehanizmi opstojnosti za podržavanje poboljšane pouzdanosti
prijenosa.
Funkcije upravljanja širinom opsega kanala za prijenos preko mreže korišćenjem
add-drop principa, bitne su za stvarne mreže, jer one obezbijeđuju efikasna sredstva
za prilagođenje rasta i stapanja prometa. Nekoliko nivoa granularnosti upravljanja
širinom opsega, neophodne su uz povećan stupanj akumuliranja prometa prema
transportu mreže.

Eksplozija u prometu podataka podiže zahtijev upravljanja širinom opsega sa

finom granularnošću u IP i ATM servisnim slojevima i stvara naglu profilaciju IP
optičkih kanala sa ultra širokim opsegom. Optičke transportne mreže će obezbijediti Internet Protocol
fleksibilno upravljanje optičkim kanalima, upotpunjujući SONET/SDH
ATM
upravljanje širokim opsegom za transportne kanale niže širine opsega. Asynchronous
Dok će povećanje uslužnog sloja smanjiti gubitke paketa i kašnjenje, opstojnost Transfer Mod
transportne mreže predviđa najbolju odbranu protiv velikih grešaka u mreži.
Stabilne transportne mreže bitne su iz dva razloga: najbrža regeneracija kod grešaka, SONET
Synchronous
kao što su presijecanja vlakna, i efikasnog korišćenja kapaciteta kroz mehanizme Optical NETwork
podijeljene zaštite. Za širokoopsežne mreže, vrijeme regeneracije postaje čak još
kritičnije, pošto svaki prekid vlakna unosi sve veći iznos gubitka. Vrijeme SDH
komutiranja kod zaštite transporta, reda je desetina do stotina milisekunde, a to Synchronous
Digital Hierrchy
su vremena za red veličine manja od vremena korišćenja usluge na uslužnom
sloju, što daje provajderima važne opcije da bi zadovoljili sporazume uslužnog TMS
nivoa. Pored mogućnosti najbrže regeneracije signala, mreža nove generacije Terminal
uključuju fleksibilna unaprijeđenja u korisnom radu stabilne mreže. Multiplexer
Syistem
Stabilna optička mreža je sposobna da optimizira upotrebu zaštitne širine pojasa,
kao i trasiranje usluga, na bazi optičkog kanala. Postoje tri široke klase mrežnih ADM
elemenata, a to su: Add/Drop
Multiplexer
multiplekseri, uključujući terminalne mulipleksere TMS i multiplekseri
za add-drop ADM,
regeneratori i
digitalni sistemi kros-konekcije.
Treba napomenuti da raznolikost razvijenih arhitektura, koja postoji unutar

transporta, kao i unutar pristupa, odražava kritičnu potrebu za visokom
pouzdanošću mreža i radnih režima. Zajedno sa velikom povećanjem u mrežnom
kapacitetu, koje se odvija tokom posljednje dekade, korisnici su zainteresirani za
pitanja kao što su:
preživljavanje katastrofalnih kvarova na mjestima kablovskih komponenti

i u opremi,
vrijeme ponovne uspostave kritičnih kola kada nastane kvar u središtu
provodnika i nivoa nove stabilnosti,
prihvaćanje primjena, kao što su mašine za automatski govor,
međukonekcije u mreži lokalnog područja i računarske mreže.
Iz perspektive razvijanja optičkih mreža, mnoga načela arhitekture SONET/SDH

transportne funkcije su primijenjiva u novim optičkim transportnim mrežama,
kada u osnovnoj jedinici širine opsega nastaje prijelaz iz vremenskog slota u
optički kanal.

IP Trasiranje staze visokog kapaciteta po optičkom kanalu omogućuje “direktno

Internet Protocol
napajanje” iz rutera IP i ATM komutatora sa ultra širokoopsežnim interfejsima,
ATM primjenom otvorenog optičkog interfejsa, OOI. Uštedama u cijenama elektronskih
Asynchronous regeneratora omogućen je veći transportni kapacitet po vlaknu i očuvanje ulaganja
Transfer Mod u postojeću opremu. Postojeća TDM oprema ne treba biti mijenjana, već ona
nastavlja da funkcionira paralelno sa drugom, novom TDM opremom na istom
OOI
Open Optical vlaknu. Moguće je i unificiranje objedinjavanja transporta za sve usluge, opet
Interface primjenom otvorenog optičkog interfejsa.
Različiti tipovi usluga, kako postojećih tako i novih, mogu koristiti isto vlakno,
DWDM
praktično nezavisne od brzine bita ili protokola.
Dense
Wavelengh DWDM omogućuje servis provajederima način dosezanja punog kapaciteta
Division njihovog postojećeg sistema sa vlaknom i na taj način se maksimizira korišćenje
Multiplesing postojeće infrastrukture. Pored toga, servis provajder ima fleksibilnost dodavanja
novih usluga na postojećem vlaknu, tako da se prilagođava potrebama za novi
SONET
Synchronous kapacitet.
Optical NETwork Funkcije transportne mreže će migrirati u optički sloj i operatori će početi da
upravljaju kapacitetom na nivou optičkog kanala. Prema tome, primjena DWDM
SDH
u transportnoj mreži će se brzo razviti iz ekspanzije kapaciteta linkova u primijenu
Synchronous
Digital Hierrchy mjerljivih i robusnih optičkih transportnih mreža, koje prihvataju široku
raznolikost korisnikovih signala sa jednako promjenljivim zahtijevima za usluge.
OTN Optičke transportne mreže predstavljaju prirodan naredni korak u evoluiranju
Optical Transport
transportnih mreža. Kao rezultat razvoja, optičke transportne mreže će slijediti i
Network
mnoge od arhitektonskih principa visokog nivoa, kao što su ih slijedile transportne
TDM mreže SONET/SDH. Na primjer, obje SONET/SDH i OTN su multipleks mreže
Time Division usmjerene konekcijski. Na taj način, topologije optičke mreže i šeme opstanka će
Multiplexing
veoma ličiti, iako neće vijerno odslikavati šeme mreže SONET/SDH TDM.
system
Fleksibilni rekonfigurirajući ADM će postati integralni elementi DWDM mreža.
ADM Kako sve više valnih dužina bude moguće koristiti u mrežama, stvoriće se pojačana
Add/Drop potreba za upravljanjem kapacitetom, kao i za odbacivanjem signala između mreža
Multiplexer
na nivou optičkog kanala. Na sličan način na koji digitalne poprečne konekcije u
OXC SONET/SDH rukovode kapacitetom na električnom sloju, OXC upravljaju
Optical Cross- kapacitetom na optičkom sloju. Slično njihovim električnim ekvivalentima, OXC
Connectors će biti neophodni za potporu multivendorovog okruženja, dok će pojedinačne
linearne i prstenaste podmreže, bazirane na terminalima sa optičkim linijskim
OADM
Optical Add Drop sistemima i OADM, tipično biti jednovendorske.
Multiplex Logička konekcija, na bazi mreža ustanovljena u transportu, biće podupirana
fizičkom topologijom, uključujući OADM podijeljene zaštitne prstene, te arhitekture
za restauriranje mreže na bazi OXC, zavisno od željenog uslužnog stupnja
provajderove nadgradnje širine opsega i zahtijeva vremenske skale opstanka. Kako
se slični zahtijevi za upravljanjem širinom opsega javljaju za pristup, tako će se
pojaviti riješenja OADM prstena optimizirano za ove primjene.

Prema tome, upravo kao što je optički pojačivač bio tehnološki aktivator za pojavu
DWDM “tačka-tačka” linijskih sistema, tako će OADM i OXC biti aktivatori za DWDM
javljanje optičke transportne mreže. Optički sloj će tako moći da služi kao Dense
Wavelengh
transportna infrastruktura za obje, i naslijeđenu i novu, konvergirajuću paketsku Division
mrežu. Multiplesing
Ostvarivanje arhitekture optičke transportne mreže uključuje pažljivo balansiranje
između ustupaka, u kontekstu sa kompletom kritičnih faktora, i uspiješnosti, OADM
Optical Add Drop
kako bi se zadovoljili prateći tehnički i mrežni izazovi. U postupku balansiranja Multiplex
implicitno je postojanje ustupaka između cijena i funkcionalnosti.
Kod razmatranja ključnih pitanja i ustupaka, cijena-funkcionalnost, za optičke OXC
transportne mreže naredne generacije, javlja se pet kritičnih faktora: Optical Cross-
Connectors
inžinjering analogne mreže, OTN

transparentnost usluga, Optical Transport
sposobnost opstanka, Network
održavanje i
međufunkcionalnost.
Inžinjeringom analogne mreže osiguravaju se mreže visokih performansi, za što

je neophodno ograničiti akumuliranje analognih oštećenja (slabljenja, pogoršanja),
prilikom balansiranja cijena sa drugim ustupcima. Strategija inženjeringa mreže,
koju nameće integritet mreže na granicama oblasti podmreže, dovodi do
segmentiranog pristupa na inženjeringu raspona i regeneriranja, i pomoći će da
se realizira ovaj cilj.
U cilju transparentnosti usluga, a radi budućeg proširenja mreže i radi
pojednostavljenja inženjeringa podijeljenog multi-servisnog jezgra, neophodna
je strategija za smanjenje količine procesiranja zavisnog od korisnika unutar optičke
transportne mreže.
Sposobnost opstanka uključuje nastojanja da se ponudi najbrže moguće
regeneriranje od grešaka, za što je neophodna strategija da bi se obezbijedilo da
transportna mreža naredne generacije nastavi nuditi visok stupanj stabilnosti
vezan sa korisnim radom mreže i servisnu fleksibilnost.
Bitni element za ostvarenje prihvatljive cijene i ciljeva transparentnosti usluga je
koncepcija održavanja, izrađena za jedinstvene potrebe i ograničenja u optičkoj
transportnoj mreži. Ovaj koncept održavanja OTN treba da se gradi na prethodnom
iskustvu standarne generacije optičkih mreža, zadržavajući korisne odlike, a pri
tome izbijegavajući greške iz prošlosti.
Međufunkcionalnost se obezbijeđuje standardima i sazrijevanjem osnovne
tehnologije. Također, potrebne su bliske i srednjoročne razvojne strategije, da bi
se došlo do ravnomjernog tranzitiranja od riješenja jednog vendora do
multivendorske interfunkcijske optičke transportne mreže.

Glavna prednost digitalnog prijenosa je robusnost digitalnog signala. Limitirajući

faktor, kod propisno projektiranog digitalnog sistema, nije slabljenje niti oštećenja
koja prijenosni uređaj unosi, nego tačnost konverzije originalne analogne forme
i oblika vala, u digitalni oblik. Glavna prednost je da je šum u sistemu reguliran
već projektom digitalne mreže i bitno je neovisan od ukupne dužine sistema.
Pošto se značajno degradiranje ne javlja kod multipleksiranja ili demultipleksiranja
vremenske podijele, raspored uređaja ne zahtijeva da se uzme u obzir, kao po
pravilu, broj prethodnih multipleks-demultpleks operacija.
Kod ovoga što se naziva “sveoptička” mreža signali prolaze kroz mrežu u potpunosti
u optičkoj oblasti, domenu, bez ikakvog oblika optoelektronskog procesiranja,
unutar elemenata optičke mreže. Ovo podrazumijeva da se procesiranje signala,
uključujuči reguliranje signala, trasiranje, i međupromjenu slota frekvencije ili
međupromjenu valne dužine, odvija potpuno u optičkom domenu. Obzirom na
data ograničenja u analognom inženjeringu, i obzirom na tekuće stanje usavršenosti
u sveoptičkoj procesing tehnologiji, globalna ili čak nacionalna “sveoptička” mreža
još nije dostižna. Posebno, optoelektronska konverzija može biti potrebna u
elementima optičke transportne mreže, kako bi se spriječilo akumuliranje oštećenja,
slabljenja pri prijenosu, slabljenja koja pretstavljaju ishod faktora kao što su
hromatska disperzija vlakna i nelinearnosti, kaskadiranje neidealnog pojačanja
pomoću pojačivača, preslušanje optičkog signala, suženje prijenosnog spektra
iza kaskadnih filtera. Optoelektronska konverzija može također, potpomagati
međuizmjenu valne dužine, što je trenutno odlika, koja pretstavlja izazov sa aspekta
ostvarivanja u domenu sveoptike.
U odsustvu raspoloživih uređaja koji vrše 3R regeneriranje signala, kako bi se

ublažilo akumuliranje oštećenja (džitera) i potpomogla konvergiranje valne dužine
u sve optičkom domenu, izvijesno postojanje optoelektronskog konvergiranja
treba očekivati u arhitekturama praktičnih optičkih mreža.
Najvažniji, među faktorima koje treba razmotriti, je operatorova želja za visokim
stupnjem uslužne transparentnosti unutar buduće infrastrukture transporta.
Uslužna transparentnost je bitan faktor, jer pomaže upravljanje složenim ulogama

optičke transportne mreže, kao objedinjavajuće infrastrukture za sve tipove
korisnika. U kontekstu optičke transportne mreže, značenje uslužne
transparentnosti je općenito, momentalno ograničeno na digitalne korisnikove
signale, ali opseg će se na kraju proširiti, tako da uključuje i korisnikove analogne
signale. Bez uslužne transparentnosti, mora se poznavati tip korisnikovog signala
na svakom kanalu, svuda u mreži, što daje za ishod povećanu složenost u
OTN inženjeringu kao i održavanju mreže. Najvažniji faktor u ostvarivanju uslužne
Optical Transport transparentnosti je da se eleminira sva specifična oprema za korisnika, kao i
Network procesiranje između tačaka ulaza i izlaza OTN.

Razvoj prema optičkim transportnim mrežama unosi nove izazove za rad integrirane
telekomunikacijske mreže. Mora se uspostaviti komplet zahtijeva u vezi sa greškom,
konfiguriranjem i upravljanjem radnim režimom, uključujući postavljenu brzinu
zahtijeva za latentnu robusnost, zajedno sa potrebnim komunikacijama za funkciju
vođenja OTN. OTN
Optical Transport
Raspoloživost mreže je u prvom redu određena njenim komponentama, projektom
Network
mreže i dobrim odlukama o sposobnosti opstanka. Stoga izgleda razložno da se
prvo fokusira energija na brzo lokaliziranje greške, čime se ubrzava oporavak WDM
mreže. Wavelenght
Multiplex
Zahvaljujući analognoj prirodi WDM, uspostavljanje radnog režima korisnikovog
signala u OTN je veoma različito od onog kod SONET/SDH sistema. Poteškoće, SONET
vezane za monitoring radnog režima unutar optičkih transportnih mreža, su Synchronous
inherentne u parametrima koji treba da budu mjereni. Optical NETwork
Specifično mjereni optički parametri moraju se tačno dovesti u vezu sa
SDH
degradiranjem u slojevima korisničkog signala, kako bi se pokazalo da optički Synchronous
slojevi ne osiguravaju potreban nivo usluge. Postaje jasno da uspostavljanje takvog Digital Hierrchy
odnosa, koji koristi praktične tehnike mjerenja, ostaje značajan izazov.
OXC
Sposobnost opstanka mreže je centralno za ulogu optičke mreže kao objedinjavajuće
Optical Cross-
transportne infrastrukture. Kao i sa mnogim drugim arhitektonskim aspektoma, Connectors
opstojnosti optičke mreže će nositi visok nivo sličnosti sa opstankom SONET/
SDH, jer su topologije i tipovi mrežnih elemenata veoma slični. Unutar samog
optičkog sloja mehanizmi opstanka će nastaviti da pružaju najbrže moguće
regeneriranje, od rezanja vlakna i drugih grešaka fizičkog medija kao i efikasnije i
fleksibilnije rukovođenje zaštitnim kapacitetom. Vrijeme regeneriranja će se kretati
od ispod 50 milisekundi do nekoliko stotina milisekundi, zavisno od pojedine
mrežne arhitekture, pojedine mreže kao i tipa greške.
Još komleksnije arhitekture za zaštitnu komutaciju na optičkom sloju biće sposobne
za veću fleksibilnost i veće korisno iskorišćavanje raspoloživog opsega, naročito
za slučajeve potpunog mrežnog prometa.
Uvođenje OXC će omogućiti arhitekture na bazi mreže sa optičkim slojem. Za
neke primjene, ove arhitektura će biti sa najnižim koštanjem, velikim dijelom
uslijed šema sa ponovnom uspostavom inteligentne automatizirane mreže, koja
će biti visoko optimizirana za efikasne dodijele zaštitnog kapaciteta. Algoritmi za
restauriranje, na bazi mreže, razvijeni su za mreže SONET/SDH. Međutim,
uvođenje novije optičke tehnologije i pridruženih elemenata mreže, nudi prilike
za povećanje brzine restauracije, kako bi se potpomogle arhitekture za opstanak
optičke transportne mreže. Na primjer, šeme za restauriranje na bazi distribuirane
mreže mogu se koristiti da ne samo povećaju brzinu restauracije, nego također,
da prilagode izmjenu arhitekture zbog čestog osiguranja ili ponovnog
raspoređivanja kapaciteta, sa pripadajućim algoritmima, koji mogu konstruktivno
djelovati sa sistemom za planiranje centraliziranog kapaciteta.

Dok su opšte klase opstojnih arhitektura optičkih mreža slične arhitekturama u

SDH SDH/SONET, postoji nekoliko osnovnih razlika u funkcionalnosti i primjenama.
Synchronous Opstojne optičke mreže moraju predvidjeti fleksibilnu potporu za zahtjeve širokog
Digital Hierrchy
opsega korisnikovih signala, od prstenova SONET/SDH, koji jednostavno
SONET zahtijevaju nezaštićen pristup u WDM valne dužine, do šema za restauriranje
Synchronous visokooptimiziranog optičkog sloja, koji imaju sposobnost diferenciranja potreba
Optical NETwork različitih uslužnih klasa u jezgru konvergiranog paketa. Pored toga, opstojne
WDM optičke mreže moraju biti čak više efikasne, što se tiče iskorišćenja širine opsega,
Wavelenght kako bi se potpomogla velika širina opsega nošena na WDM linkovima. Ovi dobici
Multiplex u fleksibilnosti korisničkih mreža i korisnom resursu širine opsega također se
uključuju u strategiju opstanka koherentnog sloja, u kojemu mehanizmi opstanka
ATM
Asynchronous optičkog sloja koegzistiraju skladno sa mehanizmima korisnikovih signala (na
Transfer Mod primjer, SONET/SDH, ATM, i IP).
Primjena bilo koje nove tehnologije, kao što je WDM u okruženju telekomunikacija,
IP zahtijeva da se razviju standardi, kako bi se olakšala međukonekciju između
Internet Protocol
multi vendor uređaja i mrežne interkonekcije. Ključni aspekt je da se potpuno
TDM odrede informacije koje su vezane za interfejs čvora optčke mreže, na primjer,
Time Division format optičkih nadzornih kanala, koji nosi informacije između mrežnih elemenata.
Multiplexing Drugi ključni aspekt uključuje fizički sloj i zahtijeva veoma precizan opis fizičkih
system
svojstava optičkog signala viševalne dužine. Ne samo da je krajnje težak zadatak
OTN postići ono što je u suštini prelom izvedbe analogne mreže, nego tome smeta
Optical Transport bogata raznolikost opcija za optički prijenos. Na primjer, optimalni izbor radnih
Network valnih dužina za WDM, linijski sistem je ovisan od brojnih faktora, uključujući:
tip vlakna, optička pojačivačka tehnologija, tehnologija filtriranja, dužine veza i
sveukupno ciljno posezanje za sistemom.
Općenito, izbor valne dužine nalaže kombiniranje izabrane tehnologije date mreže
zajedno sa planiranim primijenama. Budući da je dat dijapazon specifikacija
koje treba da su stabilne, a tehnologija napreduje, očekuje se da će interoperativnost
OXC slijediti razvojnu stazu.
Optical Cross- Transfer funkcionalnosti transportnog sloja na optičku transportnu mrežu,
Connectors istovremeno sa razvojem filozofije održavanja i udruženim odlikama TMN,
omogućio je evoluiranje od sistema optičke transmisije jednog signala prema
OTN sa unaprijeđenim odlikama, kao što su trasiranje optičkog kanala i
međupromjena konekcija valne dužine. To će također olakšati ostvarivanje ciljeva
mrežnog operatora, a u vezi sa fleksibilnom, mjerljivom i robusnom transportnom
mrežom, obezbijeđujući širinje raznih korisnikovih signala, koji imaju jednako
raznolike uslužne zahtijeve: fleksibilnosti, mjerljivosti i opstojnosti. Ovi zahtijevi
su povezani sa neovisnošću protokola i bitske brzine. Razvojna staza do krajnjeg
cilja, jedinstvenog transportnog sloja, imat će nekoliko ključnih razmatranja,
uključujući optimiziranje funkcionalnosti transportna optičkog sloja, pri čemu
će se podržavati korisnikova neovisnost.

3. MOBILNA MREŽA
Glavna razlika između mobilnih i fiksnih mreža leži u metodama pristupa. Ključni
diferencijski faktori su multipl pristup i način na koji se održava kontakt između
mobilnih terminala i mreže. Jednu mobilnu mrežu čini jedno ili više uslužnih
područja.
Uspjeh mobilnih sistema druge generacije, nagovijestio je brži dolazak mobilnih
sistema slijedećih generacija, koji će, za razliku od sistema druge generacije, biti
u mogućnosti pružiti i druge usluge osim glasovne. Tako su sve veći zahtijevi za
mobilnim prijenosom podataka, od strane poslovnih korisnika kod pristupa
Internetu i korporacijskom intranetu, utjecali na poboljšanje GSM, kako bi se GSM
omogućile veće brzine prijenosa podataka. Sistemi 2G su se, kroz nadogradnju za Global System for
Mobile
sisteme 2.5G, prilagodili sistemima 3G, koji obećavaju mogućnost korišćenja Communication
sofisticiranijih usluga, a time i izvlačenje veće potencijalne koristi iz
konvergencijskih tehnologija.
GSM standard je omogućio jednostavniji i brži pristup Internetu i intranetu,
obezbijeđujući stambenim i poslovnim korisnicima povećanu fleksibilnost i
mobilnost. Riješenje mreže sa GSM omogućuje krajnjem korisniku veći stupanj
personaliziranja, tako da će moći kreirati vlastiti prostor za selektiranje izvora
informacija.
3.1.GSM
GSM je osnovni standard mobilne mreže, koji je omogućio prirodni evolucijski MS

put ka trećoj generaciji mobilnih tehnologija. Mobilna mrežu, GSM, čini više Mobile Station
uslužnih područja, od kojih svako sadrži mobilnu stanicu, MS, podsistem Terminal
mobilnih stanica, i podsistem mreže. SIM
MS se sastoji od mobilng terminala (mobitel) i SIM kartice, čiji softver sadrži sve Subscriber
korisnikove podatke: pretplatnički broj i ključ za kodiranje prometa podataka. Identity Module
SIM karticom omogućuje se određena neovisnost od samog uređaja, tako da vlasnik
IMSI
SIM kartice može koristiti usluge GSM mreže na bilo kojem uređaju. International
Mobile Subscriber
Prilikom sklapanja ugovora kod provajdera GSM usluga, pretplatnički broj je Identity
vezan uz SIM karticu, a ne uz uređaj. SIM kartica sadrži IMSI broj, kojim se
PIN
pretplatnik identificira sistemu. Pretplatnička kartica se može zaštititi i posebnom Personal
šifrom, kao zaštitom od neovlašćenog korišćenja mobilnog uređaja-PIN broj. Identifikator
Number

JEZGRO MREŽE
GMSC
PSTN HLR
Oblast servisiranje korisnickih

podataka za MSC
PLMN
VLR VLR
Rutiranje brojeva
MSC MSC
Slika II-3.1.
GSM mreža BSC
PRISTUPNA MREŽA
3
PRISTUPNA MREŽA
2
PSTN
Public Switched
Telephone
Network
PRISTUPNA MREŽA
1
GMSC
Geteway Mobile
services Switching
Center Mobilni terminal komunicira sa ćelijskim sistemom, odnosno BTS-om, putem
radio kanala, iz odabranog skupa frekvencija, koji se koristi u datoj ćeliji. Svaki
HLR prometni kanal zahtijeva dvije frekvencije, jednu u predajnom, a drugu u
Home Location prijemnom smjeru. Jedan od načina povećanja prometnog kapaciteta i efikasnijeg
Register
iskorišćenja frekvencijskog spektra, je ponovno korišćenje dodijeljenih frekvencija,
VLR ali na različitim geografskim lokacijama.
Visitor Location Podsistem baznih stanica, BSS, kontrolira i usklađuje veze sa mobilnim terminalom,
Register a sastoji se od bazne primopredajne stanice, BTS, koja definira ćeliju i komunicira
BTS sa MS radio vezom i kontrolera baznih stanica, BSC, koji upravljanja sistemom
Base Transreceiver baznih stanica. BSC sadrži više BTS i proslijeđuje informacije prema mrežnom
Stations sistemu, donosi neke odluke (npr. handover unutar iste ćelije) bez opterećivanja
mrežnog podsistema, i vodi brigu o radio kanalima, skakutanju frekvencije
BSS
Base Station (frequency hopping). Podsistem bazne stanice sadrži primopredajne uređaje, koji
System svojim efektivnim dometom definiraju ćeliju, te usklađuju protokole radio
prijenosa s mobilnim terminalom. U vrlo naseljenim mjestima, zbog zahtijeva za
BSC
Base Station kapacitetom i kvalitetom signala, mora postojati velik broj primopredajnih uređaja.
Controler Instaliraju se na više kote i to najčešće u gradovima, na krovove visokih građevina.

Zahtjevi, koji se postavljaju za primopredajne uređaje su:
ekonomičnost,
niska cijena održavanja i
jednostavno premiještanje na druge lokacije.
Upravljački dio bazne stanice rukovodi radio resursima jednog ili više
primopredajnih uređaja, upravlja radio kanalima, frekvencijskim skokovima itd.
Bazna stanica komunicira sa mobilnim terminalom MS koji se kreće unutar
specifične površine. Ta specifična površina, koja se zove ćelija, je promjenljive
veličine, sa prečnikom koji može varirati od 1 do 35 km. Veličinu ćelije određuje
količina prometa, ali i konfiguracija terena. Ćelije se mogu formirati koristeći
različita tehnička riješenja odnosno različite antenske sisteme, gdje su poznate
omnidirekcione antene, sektorske i adaptivne antene. Vezivanje takvih baznih
stanica ovisi od broja primoporedajnih uređaja. Kod upotrebe mobilne stanice u
celularnim sistemima, podrazumjeva se da sistem mora podržavati funkciju
preklapanja kanala i ćelija, ukoliko je korisnik u pokretu i vrši razgovor.
Mrežni podsistem, NS, obavlja proslijeđivanje poziva i informacija na druge NS
mreže i druge bazne stanice, a sastoji se od: Network
Subsystem
MSC, MSC
HLR, Mobile Switching
VLR i Center
EIR.
HLR
Home Location
Glavna komponenta mrežnog podsustava MSC radi poput običnog komutacijskog Register
čvora fiksnih mreža. Protokol, koji se koristi unutar mrežnog podsistema za prijenos
signala, koristi SS7 signalizaciju. MSC komutira pozive između mobilnih stanica VLR
Visitor Location
i fiksne mreže i mobilnih terminala međusobno, i ujedno kontrolira i upravlja Register
cjelokupnim sistemom uslužnog područja koje pokriva. MSC obavlja prespajanje
poziva i ostalih usluga, bilo unutar vlastitog uslužnog područja mobilne mreže ili EIR
izvan njegovih granica. Equipment
Identity Register
HLR i VLR registri sadrže baze podataka o lokaciji svih vlastitih i svih trenutno
prijavljenih korisnika u mreži. HLR sadrži informacije o vlastitim pretplatnicima AuC
jedne GSM mreže i informacije o trenutnom položaju korisnika u sistemu. VLR Authentication
sadrži informacije o svim trenutno dostupnim mobilnim terminalima u određenim Center
vlastitim područjima koje pokriva jedan MSC. Autorizacijski centar, AuC, ima SIM
bazu podataka, koja sadrži šifre sa pretplatničkih SIM kartica. EIR, koji je zadužen Subscribe Identity
za identificiranje opreme, sadrži listu mobilnih terminala kojima je dozvoljen /Identification
pristup i listu terminala kojima pristup nije dozvoljen (ukradene,...). Module

MCS HLR, kao registar domaćih pretplatnika cijele GSM mreže jednog operatora i VLR,
Master Control
kao registar “gostujućih” pretplatnika u prostoru pokrivanja jednog MCS, zajedno
System
sa MSC, vrše usluge usmjeravanja i preusmjeravanja poziva prema drugim
MSRN mrežama, te sadrže podatke o trenutnom položaju mobilnog terminala u sistemu
Mobile Station (ukoliko se nalazi u području pokrivanja).
Roaming Number
HLR je baza podataka koja sadrži informacije o svim domaćim korisnicima. Kada
GMSC se mobilni pretplatnik kreće u novom MSC/VLR uslužnom području, on biva
Gateway Mobile registriran u tom VLR. U tom slučaju HLR, u kome je pretplatnik registriran (kao
Switching Center domaći), razmijenjuje sa VLR informacije koje se odnose na tog pretplatnika.
HLR donosi MSRN, od MSC/VLR, kojeg dalje proslijeđuje do GMSC. Kada mobilni
AuC
Authentication pretplatnik mijenja MSC/VLR uslužni prostor, HLR treba tu novu lokaciju da bi
Center mogao da ispita odgovarajući MSC/VLR za roming broj i da poništi pohranjene
informacije o pretplatniku, a koje se odnose na stari MSC/VLR. U HLR su sadržani
LMSI
i sigurnosni tripleti za šifriranje i provjeru autentičnosti, koji se dobivaju iz AuC.
Local Mobile
Subscriber VLR je baza podataka koja sadrži informacije o svim mobilnim pretplatnicima,
Identity koji su trenutno prisutni u uslužnom području MSC. Svaki MSC mora, zbog
toga, imati svoj vlastiti VLR. Sve dok se mobilni pretplatnik nalazi u MSC/VLR
TMSI
uslužnom prostoru, VLR sadrži sve parametre koji se odnose na tog mobilnog
Temporary Mobile
Subscriber pretplatnika, a potrebni su za funkciju upravljanja pozivom. Funkcije upravljanja
Identity pozivom uključuju adresiranje i identificiranje, a za njihovo realiziranje su potrebni
slijedeći identiteti: IMEI, LMSI, MSRN i TMSI.
IMEI
EIR je baza podataka, koja sadrži listu mobilnih uređaja koji mogu pristupiti
International
Mobile Equipment sistemu, gdje se svaki mobilni terminal identificira s IMEI kodom. Prilikom krađe
Identity mobilne stanice, vlasnik uređaja prijavljuje krađu, u EIR registru se IMEI kod
označava kao nedozvoljen za upotrebu.
PIN
Centar za provjeru identiteta, AuC, je zaštićena baza podataka, koja sadrži kopiju
Personal
Identifikator tajnog koda (PIN broj). PIN broj sadrži svaka preplatnička SIM kartica.
Number GMSC povezuje GSM mrežu sa ostalim mrežama. On je tačka u mobilnoj mreži
gdje prvo ulaze pozivi prema mobilnim pretplatnicima. On ima sposobnost da
SIM
pretražuje HLR, u cilju pronalaženja informacija o lokaciji mobilnog pretplatnika,
Subscriber
Identity Module i mogućnost da preusmjeri poziv prema mobilnom pretplatniku, u skladu s
informacijom o lokaciji istog (koju je dao HLR).
Logički kanali za promet raspoloživi su na dva nivoa:
13 kb/s kanali sa punom brzinom (na vršnom nivou), koji međusobno

povezuju kodere za glas mobilnih terminala i MSC, i
64 kb/s kanala između BSC i MSC.

Svakoj mreži treba specifična struktura da bi mreža bila u mogućnosti da izvrši

rutiranje dolaznih poziva prema određenoj centrali, a zatim ka pretplatniku. U
mobilnim mrežama, ova struktura je veoma važna, jer su pretplatnici mobilni.
Zato je izabrana ćelijska struktura.
Svaki ćelijski sistem se dijeli u različite regione ili površine, a ime i veličina tih
površina zavise od sistema. GSM površina je površina u kojoj svaki pretplatnik
putem rominga uspostavlja komunikaciju. Mobilnu mrežu čini jedna ili više
uslužnih MSC područja i u kojoj je mobilna stanica dostupna čim je registrirana
u registru lokacija VLR odgovarajućeg MSC.
Uslužnu površinu, SA, koja se sastoji od većeg broja lokacijskih površina LA i MSC
unutar koje se mobilna jedinica kreće slobodno bez mijenjanja informacije u Mobile Switching
Center
registru posjetilaca, kontrolira jedan komutacijski centar MSC. Ovo znači da se
jedna mobilna mreža dijeli na uslužne površine SA i svakoj je dodijeljen jedan HLR
MSC. Prema tome, jedan mobilna mreža ima više MSC centara, što ovisi od veličine Home Location
mreže i potreba za njenim nadgledanjem. Register
Površina LA, se sastoji od većeg broja ćelija, gdje je ćelijska površina pokrivena VLR
jednom baznom stanicom, BTS, koja je pod kontrolom jednog ili više kontrolera Visitor Location
baznih stranica, BSC i povezana je sa samo jednim MSC-VLR. Dakle, ćelija je Register
osnovni element koji omogućuje efikasno funkcioniranje GSM sistema, preko
SA
lokalnog područja, pa do najsavršenijih struktura (kao što su mreža jednog Service Area
operatora u jednoj državi) i GSM površina, koje pokrivaju operatori sa
dogovorenim međusobnim romingom. LA
Postoje četiri vrste preusmjeravanja signala u GSM sistemu, koji uključuju prijenos Location Area
poziva između: BSC
Base Station
kanala u samoj ćeliji, Controler
ćelija, koje su pod kontrolom kontrolera baznih stanica BSC,
ćelija pod kontrolom različitih BSC, ali pripadaju istom mobilnom
uslužnom komutacijskom centru MSC, i
ćelija pod kontrolom različitih MSC centara.
Preusmjeravanje signala u ćelijskoj strukturi može biti potaknuto od strane

mobilnog terminala ili MSC centra (da izbalansira promet u sistemu).
Upravljački dio za kontrolu kretanja ima funkciju kontrole položaja mobilnog
terminala u sistemu, tako da ukoliko dođe do poziva, signal se proslijeđuje
mobilnom terminalu. Prilikom poziva, ćelije, koje pokrivaju područje, šalju
informaciju o pridošlom pozivu preko određenog kanala. Ukoliko bi se signal o
pozivu mobilnom terminalu slao preko svih ćelija u GSM mreži, to bi dosta
opteretilo sistem, te mu smanjilo kapacitet. Druga mogućnost je da se signal o
pozivu šalje preko one ćelije u kojoj se korisnik trenutno nalazi, međutim, tada
bi trebalo neprestano slati informacije sistemu o trenutnom položaju pretplatnika,
što je nepraktično.

LA Kompromisno riješenje, koje se nameće, je da se, prilikom poziva, signal

Location Area
mobilnom terminalu proslijeđuje putem nekoliko okolnih ćelija, ćelijskom bloku
MSC LA. Procedure za proslijeđivanje poziva i kontrolu kretanja u sistemu koriste
Mobile Switching MSC centar, HLR i VLR registre. Kad se mobilni terminal uključi na novom
Center području, premjesti na drugo ili prijeđe u područje drugog davaoca GSM usluga,
tada se mora registrirati sistemu da potvrdi novu lokaciju. Informacija o položaju
HLR
Home Location šalje se MSC centru i VLR registru, koji informaciju o položaju šalje
Register pretplatničkom VLR registru.
Konverzija iz 16 u 64 kb/s je potrebna, jer MSC koristi isključivo 64 kb/s kanale,
VLR
a pogotovo ako se razgovor šalje dalje u sistem fiksne telefonije. Obavezno se
Visitor Location
RegisterSA koristi 64 kb/s, s time da su odvojeni govorni od signalizacijskih kanala (za
Service Area razliku od GSM, koji ima unutar 16 kb/s i govorne/data i signalizacijske kanale).
Sva okruženja oko GSM komutiranja koriste protokol baziran na SS7 protokolu,
LA
a za okruženja koriste MAP protokol. Ako mreža nudi kodiranje sa polu brzinom,
Location Area
model uključuje 6,5 kb/s kanal i koder pored kanala 13 kb/s i kodera. Udruživanje
MAP kodera za glas u BSC čini lakšim i jeftinijim nuđenje različitih tipova kanala za
Mobile glas, nego što je bio slučaj ako bi se oni ugradili u osnovnu stanicu.
Application Part
Da bismo dobili kanale, koji imaju korisnu širinu opsega 13 kb/s i prihvatljiv
BSC kvalitet preko zračnog interfejsa, potrebne su funkcije za korigiranje grešaka,
Base Station enkripciju (dekripciju), prodorni menadžment i sl. Kanal za promet 33,8 kb/s
Controler preko zračnog interfejsa se upotrebljava da bi se mogle prilagoditi ove funkcije,
zajedno sa korisnom širinom opsega. Opseg 64 kb/s koristi se za transportiranje
četiri prometna kanala sa punom brzinom između MC i BSC.
Zračni interfejs je granica podijele između mobilne i bazne stanice. Fizički, zračni
interfejs se razgraničava ćelijskom konstrukcijom. Karakteristike pojedinih ćelija
određuju se pomoću konstrukcije baznih stanica i resursa dodijeljenih ovim
stanicama. Svojstva ćelije se određuju pomoću dva osnovna faktora:
pokrivenost i
frekvencije koje su dodijeljene toj ćeliji.
Prostorni domen ćelije dimenzionira se na bazi izbora tipa antene, položaja antene
i njene izlazne snage. Teoretski, ćelija se opisuje kao šestougaona, ali njena stvarna
pokrivenost mora se odrediti kroz različite tipove mjerenja. Svakoj ćeliji je
dodijeljen izvjestan broj frekvencija za kontrolu i prometne kanale. Broj prometnih
kanala određuje se na osnovu očekivanog intenziteta prometa i praga
preopterećenja. Jačina prometa (mjerena u Erlanzima) računa se kao prosječni
broj simultanih poziva po vremenskoj jedinici. Korišćenjem Erlangove prve
formule, može se izračunati broj kanala koje će ćelija trebati za datu vjerojatnoću
preopterećenja. Ako je, na primjer, prosječni broj mobilnih terminala u ćeliji 80,
a svaki mobilni terminal razvija protok prometa od 0,025 Erlanga (što odgovara
pozivu u trajanju od 90 sekundi, svaka tri sata) i ako je vjerovatnoća preopterećenja
2 %, tada će ćelija trebati šest prometnih kanala.
Ključni diferencijalni faktori su multipl pristup i način na koji se održava kontakt

između mobilnih terminala i mreže. Da bi se pokrilo veliko područje sa mobilnim
terminalima, potreban je veliki broj ćelija, a raspoložive frekvencije će se ponavljati.
Pošto dvije susjedne ćelije ne mogu koristiti iste frekvencije, zbog opasnosti od
interferencije, mora se postaviti minimalna distanca radi ponovnog korišćenja,
kako bi se spriječilo da data frekvencija u jednoj od ćelija interferira sa istom
frekvencijom u nekoj drugoj ćeliji. Mora se, također, uzeti u obzir pojava
interferiranja susjednog kanala. Udaljenost frekvencija za ponovno korišćenje
definira se kao odnos između željene jačine signala (u ćeliji) i neželjene jačine
signala (u najbližoj ćeliji dozvoljenoj da koristi istu frekvenciju). Ovaj odnos se
naziva koeficijent nosilac-interferiranje.
3.2.GPRS
GPRS standard (ETSI), zasnovan na otvorenim zračnim interfejsima za paketski GPRS

prijenos podataka brzinama do 115 kb/s, obezbijeđuje efikasan pristup mrežama General Packet
na bazi IP. GPRS efikasno koristi radio resurse, brzo uspostavlja veze sa kratkim Radio Service
vremenom pristupa, sa prijenosom paketa podataka na cijeloj vezi i sa širim ETSI
opsegom sa više vremenskih isječaka, predstavlja platformu komutiranja paketa European
na savremenoj tehnologiji, koja omogućuje istovremeno usluge na bazi komutiranja Telecommunications
kanala i paketa. Standard
Institute
SMS-G/IW MSC EIR
BTS BSC MSC/VLR AUC
Slika II-3.2.
GPRS
ISP
MREŽA
SGSN GGSN
promet
SGSN
signalizacija Serving GPRS
Support Node
JEZGRO PSTN
BG
MREŽA GGSN
Geteway GPRS
Support Node

GPRS koristi GMSK modulaciju tako što omogućuje da nekoliko korisnika dijeli
iste resurse zračnog interfejsa, dozvoljavajući tarifiranje na osnovu količine
prijenesenih podataka, a ne na osnovu trajanja konekcije.
Jako malo novog hardvera je potrebno da bi se na postojeću GSM mrežu dogradio
GPRS. Potrebna su tri nova logička čvora:
SGSN SGSN, koji omogućuje radio interfejs na bazi paketa preko postojeće GSM
Serving GPRS
Support Node mreže sa komutiranjem kanala. Ovaj čvor opslužuje korisnike određenog
područja i ostvaruje vezu prema MSC. Zahvaljujući paketski baziranom
GGSN interfejsu, nije neophodan dial-up modemska veza, što daje korisniku
Geteway GPRS osijećaj istovremenosti, a to je pogodno za mnoge aplikacije kod kojih je
Support Node
brzina odziva kritičan faktor (recimo autoriziranje kreditnih kartica).
PTM-SC GGSN, koji obezbijeđuje interfejs prema vanjskim IP paketskim mrežama
Point-To- i X.25 mrežama. Ovaj čvor prijenosi signalne poruke, adresne informacije
Multipoint Service i formate podataka u cilju omogućavanja komunikacije između različitih
Center
mreža. GGSN sadrži sve IP adrese korisnika u datoj GPRS mreži.
GSNGPRS PTM-SC , koji upravlja PTM prometom te ostvaruje vezu prema backbone
Support Node mreži i HLR.
U GSM mreži sa GPRS, čvorovi SGNS i GGSN upravljaju paketskim prometom

međudjelujući sa HLR, MSC/VLR i BSS.
GSM platformu karakterizira slijedeće:
zadovoljava govorne i podatkovne zahtijeve,

bazirana je na industrijskim tehnološkim standardima,
posjeduje višestruki procesorski sistem i redundanciju u hardveru,
predstavlja robusnu softversku infrastrukturu, koja podržava neprekidan
rad,
ima dobru konstrukciju i široko područje opcija za interfejse,
nije teška za instaliranje i konfiguriranje,
ima Web bazirano održavanje i ugrađen IP usmjerivač, Firewall, DNS.
GGSN je točka interkonekcije za mreže kojima se prijenose paketi podataka i

povezana je sa SGSN preko IP backbone. SGSN je, naizmjenično konektiran na
BSS i smješten na istom hijerarhijskom nivou mreže kao MSC/VLR. On uvijek
zna lokaciju GPRS korisnika, izvršava sigurnosne funkcije i upravlja kontrolom
pristupa.

Glavne funkcije SGSN su: SGSN

Serving GPRS
Support Node
upravljanje mobilnošću GPRS terminala,
podrška kombiniranom upravljanju mobilnošću terminala klase A i klase GPRS
B, međudijelovanjem sa MSC/VLR, General Packet
Radio Service
upravljanje logičkom vezom ka mobilnim terminalima (logička veza
prijenosi korisnički paketski promet, SMS promet, signaliziranje na MSC
trećem sloju između mreže i GSM terminala), Mobile Switching
rutiranje i prijenos podataka između mobilnih terminala i GGSN, Center
upravljanje dopunama u protokolu paketa podataka,
VLR
međudijelovanje sa upravljanjem radio resursima u BSS i generiranje Visitor Location
podataka o tarifiranju. Register
GGSN
Glavne funkcije GGSN su:
Geteway GPRS
Support Node
funkcionira kao granični pristup između mobilne mreže i eksternih mreža,
uspostavljanje komunikacije sa eksternim protokolom paketa podataka, BSS
Base Station
autentifiranje korisnika, rutiranje,
System
generiranje podataka o tarifiranju.
GMSK
Resursi za uplink i downlink konekciju se odvojeno dodijeljuju, od slučaja do Gaussian
minimum-shift
slučaja, što dovodi do asimetričnog dijelovanja komunikacije paketa podataka.
keying
GPRS uvodi novo podešavanje tipova logičkih kanala, koji moraju biti optimizirani
za prijenos paketskih podataka. Fizički radio resursi u ćeliji mogu biti dodijeljeni
samo GPRS ili podijeljeni sa linijski komutiranim uslugama, a u tom slučaju te
usluge imaju prioritet. Ovdje se ne koristi područje lokacije, nego se uvodi koncept
područja rutiranja. Ukoliko GPRS promet ne čini značajan dio mrežnog prometa,
operatorima se savijetuje da koriste iste ćelijske parametere i granice kao i za
njihove linijski komutirane sisteme. Ako GPRS promet poraste, GPRS usluge i
linijske komutirane usluge mogu zahtijevati različite ćelijske parameter i granice.
Izviješća o detaljima poziva su generirani od strane SGSN i GGSN i oni pokazuju
sa kojom je eksternom paketskom mrežom veza bila uspostavljena, vrijednost
prijenesenih podataka, kvalitet ponuđenih usluga, datum i vrijeme konektiranja,
trajanje sesije. Mada je GPRS nova usluga mobilnih mreža, koja u odnosu na
današnje negovorne mobilne usluge obezbijeđuje značajno poboljšanje u
iskoristivosti frekventnog spektra, u povećanju iskoristivosti kapaciteta mobilne
mreže i u povećanju funkcionalnosti, ipak postoje određena ograničenja unutar
GPRS, kao što je ograničen kapacitet ćelije za sve korisnike. Postoji ograničen
frekvencijski prostor koji se može iskoristiti za različite potrebe. GPRS i govor
koriste iste resurse mreže. GPRS utječe na kapacitet mreže. U stvarnosti, brzina
prijenosa je mnogo manja u odnosu na teoretski moguću, zbog ograničenja u
mreži i terminalima. GPRS je baziran na modulacijskoj tehnici GMSK.

3.3.EDGE
GPRS Slijedeći korak, poslije GPRS (2.5G), u evoluciji prijenosa podataka u mobilnim
General Packet mrežama, je EDGE. Ova tehnologija koristi iste principe kao i GPRS, a veće brzine
Radio Service
prijenosa se ostvaruju primjenom spektralno djelotvornije modulacijske tehnike
EDGE na radio interfejsu. Modulacija EDGE omogućuje da se u istom raspoloživom
Enhanced Data frekvencijskom pojasu prijenese tro-brzina od 14,4 kb/s po fizičkom kanalu. EDGE
Rate for Global je tehnologija koja će omogućiti GSM operatorima da koriste postojeće GSM radio
Evolution
područje (900, 1800, 1900 MHz) za pružanje multimedijalnih usluga na bazi IP i
SGSN njima odgovarajućih aplikacija na brzinama do 384 kb/s. Ona će omogućiti da se
Serving GPRS prednosti GPRS potpuno iskoriste, posebno u poboljšanju korišćenja radio mreže.
Support Node Razlika između ranijih tehnologija i EDGE tehnologije je u metodu modulacije,
GGSN te, u principu, zahtijeva male promjene u hardveru i softveru, u odnosu na
Geteway GPRS postojeću GSM arhitekturu.
Support Node Pod pretpostavkom da je već implementiran GPRS, potrebno je izvršiti:
TDMA
Time Division hardverske izmjene u radio dijelu (baznim stanicama i kontrolerima baznih
Multiple Access stanica) sa posebnim osvrtom na planirane mreže (snaga, pokrivenost,
raspodijela frekvencija, upravljanje GSM kanalima) i
PSK određene softverske izmjene u preostalom dijelu mreže izuzimajući SGSN
Phase Shift
Keying i GGSN.
ECSD EDGE koristi isti TDMA logički kanal sa 200 kHz nosiocem, kao i današnji GSM,
Enhanced Circuit i 8-PSK modulaciju.
Switched Data
Nakon uvođenja EDGE tehnologije u mrežu (koja može biti postepena zbog niskih
EGPRS zahtijeva za hardverskom izmjenom mreže), svaki fizički kanal u ćeliji može se
Edge GPRS promatrati kao jedan od četiri tipa kanala:
GSM za prijenos govora i GSM za prijenos podataka sa komutiranjem

kanala,
GPRS za prijenos podataka sa komutiranjem paketa,
prijenos podataka sa unaprijeđenom komutacijom kanala, ECSD i GSM
prijenos govora,
EDGE paketski prijenos podataka, EGPRS uz istovremeno egzistiranje
GPRS i EGPRS.
Obzirom da, pored hardverskih i softverskih izmjena, uvođenje EDGE tehnologije

zahtijeva izmjene i u planiranju radio mreže, samo funkcioniranje GSM mreže
sa implementiranim EDGE zavisiće od uvjeta pokrivenosti i kvaliteta signala u
GSM mreži.

GPRS/EDGE radio pristup, ERAN, obuhvaća IP prijenosnu tehnologiju. ERAN ERAN

Edge Radio
omogućuje neovisan promet podacima sa niskim prioritetom i promet govora u
Access Network
realnom vremenu. U poređenju sa implementiranim komutiranjem kanala, ovo
riješenje dimenzijski povećava fleksibilnost i značajno čuva prijenos.
3.4. UMTS
Univerzalni mobilni telekomunikacijski sistemi se baziraju na prethodnim UMTS

mobilnim sistemima 2G (GSM) i 2.5G (GPRS). GSM je mobilna platforma govornih Universal Mobile
usluga, GPRS je platforma bazirana na IP, koja omogućuje prijenos podataka. Telecommunications
System
Arhitektura GSM/GPRS pretstavlja mrežu, koja je nosilac govornih i podatkovnih
usluga. Ona sadrži, pored GSM, arhitekturu kojoj su dodate komponente GPRS: SGSN
Serving GPRS
SGSN, Support Node
GGSN i GGSN
PTM-SC. Geteway GPRS
Support Node
PTM-SC
Point -To-
Multipoint Service
Center
PSTN INTERNET
ISDN INTRANET
ISUP TCP/IP
GSM / UMTS
JEZGRO MREŽA
Slika II-3.3.
GSM/UMTS
GSM UMTS
radio pristup radio pristup
900 MHz
1800 MHz S GHz
1900 MHz
GSM ISUP UMTS

EDGE EDGE tehnologija, koja je prvobitno bila 2.5G, opravdano se sada svrstava u 3G.
Enhanced Data
WCDMA je standard UMTS-a, implementiran na postojeću GSM/GPRS mrežu,
Rate for Global
Evolution i omogućuje velike brzine prijenosa, pogodne za pristup Internetu sa 2 Mb/s u
ograničenim područjima i 384 kb/s u širim područjima i uz punu mobilnost
GPRS korisnika.
General Packet
Radio Service
WCDMA
Wideband-CDMA PSPDN ISDN
(code division
miltiple access)
OMC
X.25 X.25
PSTN
Slika II-3.4.
Arhitektura BSS
GSM MS BTS BSC MSC Gateway
B...F interface
HLR
PSPDN VLR
Packet Switched Abis interface AUC
Um A interface EIC
Public Data interface PCM 2Mb/s PCM 2Mb/s
Network G.703 G.703
MS
Mobile Station
Terminal
UMTS je ETSI standard i član je obitelji IMT-2000. Oba standarda IMT-2000 i
BTS UMTS imaju potpuno iste ciljeve. Od UMTS se očekuje poseban doprinos na
Base Transreceiver
Stations planu prijenosa podataka, za što su važna tri osnovna parametra:
BSS širina frekvencijskog opsega (bandwidth),

Base Station kašnjenje (delay) i
System
bitska greška (bit error ratio) definiraju karakteristike prijenosa informacija
BSC obzirom na mogućnost medija kao i prirodu informacije (govor ili podatak).
Base Station
Controler
MSC
Mobile Switching
Center

Udaljeni LAN i
Glas
Internet
PSTN
ISDN
Internet
Video terminal
aplikacije Slika II-3.5.
UMTS / IMT 2000
UMTS/IMT2000
INTERNET
KORPORACIJSKI
LAN
ISP
Aplikacijski
Videokonferencija
server
Elektronska Aplikacijski
biznis kartica server
Razvoj UMTS je usmjeren u pravcu mreže kompletno bazirane na IP tehnologiji, UMTS

dodavanjem elemenata mreže. UMTS, pored zemaljskih, obuhvata i satelitsku Universal Mobile
Telecommunications
komponentu. Istina, satelitska komponenta će pružati samo nekoliko postotaka System
ukupnog tržišta bežičnog pristupa, ali će korisnici preko satelitskih mreža imati
pristup uslugama i tamo gdje nema zemaljskih sistema. IP
Najbitnija mogućnost UMTS je novi radio interfejs, koji uključuje nove bazne Internet Protocol
stanice, kontrolere, protokole i terminale, a osposobljen je za simetrični i GSM
nesimetrični radio paketski promet, koji utječe na fleksibilnost korisničkog Global System for
prostora. Mobile
Korisnik, koji koristi dual mod, može se priključiti na GSM, UMTS ili oba Communication
interfejsa. Između zajedničke mreže i radio GSM pristupa je A interfejs u području GRAN
900, 1800 i 1900 MHz, a interfejs između zajedničke mreže i UMTS radio dijela, Generic Radio
je GRAN u području 2 GHz. Access Network
Internet je otvorio nove horizonte u globalnom komuniciranju i prijenosu
informacija između fiksnih tačaka, a UMTS će omogućiti da pristup svemu što
pruža Internet bude dostupan sa bilo koje pozicije korisnika, uključujući i korisnika
u pokretu. Suštinski, inovativni aspekti UMTS su:
specifična arhitektura,
veće brzine prijenosa podataka,
konvergiranje fiksnih i mobilnih karakteristika,
kreiranje direktnog satelitskog pristupa.

UMTS Čitav sistem se može podijeliti u dva glavna segmenta:

Universal Mobile
Telecommunications
System pristupnu mrežu UTRAN i
infrastrukturu za komutaciju i rutiranje, koju čine dvije mrežne domene,
UTRAN komutacija kanala (MSC) i komutacija paketa GSN.
UMTS Terrestrial
Radio Access
Network Ove dvije domene koriste paralelne okosnice (backbone) za prijenos prometa.
Prva okosnica je bazirana na ISDN tehnologiji i prijenosi govorni promet, dok je
GSN druga bazirana na IP tehnologiji i prijenosi paketski promet. Samo u pristupnoj
GPRS Suport Node
mreži ova dva različita tipa prometa prijenose se zajedno. Treba naglasiti činjenicu
da je UTRAN u potpunosti novi dio UMTS infrastrukture, dok se za osnovnu
mrežu to ne može reći, odnosno domena komutiranja kanala je postojeći dio
GSM sistema, dok domena komutacije paketa, uvođenjem GPRS, predstavlja
evoluciju GSM infrastrukture.
UTRAN GSM
RNC IWF MOBILNI PSTN

KOMUNIKACIJSKI
Cvor A CENTAR
Slika II-3.6.
BAZA
MSC BSC
UTRAN Cvor B
PODATAKA
GPRS
IP
RNC IWF SGSN GGSN MREŽA
Cvor C
UTRAN sadrži radio mrežne kontrolere, bazne radio stanice i podršku upravljanju
radio pristupne mreže. Bazne radio stanice su glavno sredstvo za obavljanje radio
veza sa krajnjim korisnikom. Glavni zadatak radio kontrolera mreže je da:
upravlja radio pristupom operatera za korisnički prijenos podataka,

upravlja i optimizira resurse radio mreže, i
kontrolira mobilnost.

Transport (jezgro mreža) treće generacije celularnih mreža, koja podržava

komutiranje kanala i paketa, sadrži hardver i softver potreban za podršku krajnjeg
korisnika sa multimedijskim UMTS aplikacijama. UMTS
Universal Mobile
Radi osiguranja jakog transporta, uvedena je slojevita arhitektura, bazirana na
Telecommunications
modularnom, skalabilnom dizajnu. System
Više korisničkih aplikacija sadrži korisničko-aplikacijski sloj, implementiran u
terminalu i aplikacijskom softveru. Koncept je u biti baziran na kućnom virtualnom VHE
Virtual Home
okruženju, VHE i arhitekturi otvorene usluge, OSA, prema operatoru. Mrežni
Environment
serveri su izgrađeni na platformi baziranoj na otvorenom operativnom sistemu,
koji se izvršava na komercijalnim računarima. OSA
Značajne karakteristike UMTS su: Open Service
Architecture
veći kapacitet i šire područje pokrivanja, QPSK

promjenljive i veće brzine prijenosa podataka, do 2 Mbps, Qudrature Phase
paketske i kanalno komutirane usluge, Shift Keying
višestruke simultane usluge na svakom mobilnom terminalu,
podrška hijerarhijskoj strukturi ćelija,
frekvencijsko područje, 2 GHz,
frekvencijski pojas 5 MHz,
modulacija QPSK, prošireni spektar,
UMTS će sigurno igrati ključnu ulogu u stvaranju budućeg masovnog tržišta

visokokvalitetnih bežičnih multimedijalnih komunikacija. Suštinski inovativni
aspekti UMTS-a su:
specifična UMTS arhitektura,

veće brzine prijenosa podataka (maksimalno 2 Mb/s u kući, odnosno
384 kb/s za korisnika u pokretu),
konvergencija fiksnih i mobilnih karakteristika,
kreiranje direktnog satelitskog pristupa.

4. PRIJELAZNA MREŽNA RJEŠENJA
Između mreža vertikalne i mreža horizontalne orijentacije, nastale su prijelazne

mreže, koje imaju svojstva univerzalnih mreža za sve usluge. One su zadržale
CATV
neka svojstva hijerarhijskih mreža, a neka svojstva su preuzela od mreža slojevite
CAble TeleVision
strukture. Kao primjer, biće detaljnije opisana struktura kablovske televizije, CATV
DTV mreže. U ovom razmatranju, iz ugla nove generacije mreža, umjesto pojma CATV
Digital TeleVision može se koristiti pojam digitalna televizija DTV.
4.1.CATV MREŽA
Ključni elementi CATV mreže su: glavni hedend, regionalni hedend, hab, FCN,
optički kablovi, koaksijalni kablovi i transportne tehnologije.
max. do 10 km max. do 1 km
FN
LN
Slika II-4.1.
WAN, SDH
MASTER FN
CATV mreža RADIO
PODRUCJE
GLAVNI
HEADEND
LN
INA
LOKALNI CVOR ILI FN

REGIONALNI
HEADEND PRISTUPNI
KOAKSIJALNO
CVOR
PODRUCJE
CATV mreža je interaktivne strukture. Asimetrično komuniciranje odvija se u

dva smjera:
downstream kanala, od hedenda prema svim čvorovima, i

upstream kanala, od čvora prema hedendu.

Kablovski sistem u lokalnoj petlji, sa mogućnostima dvosmjernog prijenosa, koristi

dvosmjerne pojačivače, koji pojačavaju signal iz oba smjera. Suština je u načinu
korištenja različitog spektra signala za svaki smjer. Signal jedne frekvencije se
koristi za jedan smjer, a druge frekvencije za drugi smjer.
Tačka, u kojoj se spajaju optičko vlakno i koaksijalne tube mreže, se naziva vlakno
koakcijalni čvor, FCN. Izgradnja raspoloživog opsega za upstream put je važna FCN
kada se biraju pojačivači prilikom izgradnje sistema, jer osiguranje većeg upstream Fiber Coax Node
opsega se preklapa sa zahtijevom za opseg downstream transmisije. Ovaj problem SDTV
je riješen standardiziranjem, koje definira frekvencijske opsege za oba puta, vodeći Standard
računa o svim navedenim problemima. Definition TV
Interaktivnost kod kablovskih mreža je potencijalni izvor novog biznisa, jer
HDTV
korisnici i poslovni svijet počinju koristiti nove primjene, kod kojih su mnogo High Definition
veći zahtijevi za širinom opsega. Od kablovske mreže se ne traži da pruža samo TeleVision
usluge analogne ili standardne digitalne televizije SDTV i visoko definirane
digitalne televizije, HDTV, već i ostale Internet bazirane usluge. CATV
CAble TeleVision
Televizija visoke rezolucije, HDTV, se razlikuje od današnje televizije po tome
što ima široki ekran i visoku rezoluciju, a to nisu samo lijepe slike za današnje
televizijske aparate sa malim ekranima, već je to čitava, nova digitalna platforma,
koja podržava veće i poboljšane, odnosno unaprijeđene, displeje. HDTV ima dva
puta vertikalnu i dva puta horizontalnu rezoluciju standardne televizije, i time
proizvodi sliku šest puta bolju u odnosu na današnju televiziju. Prema tome,
kvalitet nije samo dva puta bolji, on je bolji šest puta.
HDTV koristi široki ekran od 16 jedinica širine sa 9 jedinica visine umjesto 4:3,
koji ima današnja televizija. Ovaj displej je širokog ekrana poput bioskopa. Visoka
definiranost sa tako visokim kvalitetom, koje omogućuje displej širokog ekrana,
stvara potpuno novo iskustvo gledanja u kući, učionici i pozorištu. Ovo je naročito
važno u obrazovanju gdje, za razliku od današnje televizije, poboljšana rezolucija
i široki ekran HDTV omogućuje grupno gledanje slika i više stranični tekst na
velikim ekranima za učionice, nešto što nije moguće sa sadašnjom analognom
televizijom. U sportovima, visoka rezolucija i širok ekran omogućuje gledaocu da
vidi čitavo polje emitiranja, nudeći mu bolju perspektivu događaja nego što je
perspektiva samog stadiona. HDTV proizvodi poboljšanu boju, u poređenju sa
sistemima današnje televizije. Dalje, HDTV nudi zvuk kvaliteta kakav je zvuk sa
kompakt diska.
CATV mreže trebaju da budu usavršene tako da mogu poduprijeti i usluge brzog
Interneta i interaktivne multimedije. Sa ovakvim riješenjima, provajderi kablovskih
usluga su umnogome u poziciji da isporučuju tržištu usluge širokog opsega i
širokog dijapazona, zadovoljavajući tako potrebe stambenih i poslovnih korisnika.
Opis CATV mreže počinje sa pristupom u kome će biti data riješenja za lokalnu
petlju i hab, a zatim slijedi opis transporta, u kome će biti data riješenja glavnog
hedenda, regionalnog hedenda i riješenja za prijenos.

KOAKSIJALNI KABL
OPTICKI TRANSPORT
2,4 Gb/s OPTICKI

CVOR
tap
DISTRIBUCIJSKI
JEZGRO HUB
MREŽA 27 Mb/s
Slika II-4.2. IP, SONET, 2 Mb/s
ATM ili
622 Mb/s
WDM OPTICKI
Regionalna CVOR tap
DISTRIBUCIJSKI
REGIONALNI
CATV mreža HEADEND
HUB
622 Mb/s
OPTICKI
PSTN CVOR
tap
DISTRIBUCIJSKI
HUB
4.1.1. PRISTUP CATV MREŽE
Pristup CATV mreže uključuje, pored lokalne petlje, koja se riješava sa HFC
tehnologijom, i hab, kao i prijenos između haba i FCN.
VIDEO SERVER
VIDEO NA ZAHTJEV
Slika II-4.3.
CATV mreža sa
HFC tehnologijom HEADEND
u lokalnoj petlji
SET-TOP BOX
HUB HUB
FCN FCN FCN
DISTRIBUCIJSKA MREŽA

HFC
HFC je hibridna tehnologija lokalne petlje, čiji su elementi optički kabl, FCN i HFC
Hibrid Fibre
koaksijalni kabl. FCN je mjesto spoja optičke i koaksijalne kablovske mreže.
Coaxial
Struktura jednog modernog FCN čvora ima elemente priključenja na optičku i
koaksijalnu mrežu, uključujući i napajanje električnom energijom. Samo napajanje FCN
FCN čvora ostvaruje se preko insertera snage iz distribucijske mreže, kroz Fiber Coax Node
priključeni koaksijalni kabl. Na ovaj način, olakšano je napajanje FCN čvora koji
WDM
može biti smješten u šahtu na kraju optičke mreže, a napajanje se ostvaruje iz Wavelenght
koaksijalne mreže, koju je zgodno priključiti na napajanje. Zbog smještanja FCN Multiplex
čvora u šaht ili u ormar na pločniku, potrebno je voditi računa da je njegov
temperaturni opseg za normalan rad od -20° do +65°C. Ako se želi ušteda optičkih
vlakana, umijesto korišćenja dva vlakna, može se koristiti WDM tehnologija, pri
čemu se po jednom vlaknu ostvaruje prijenos u oba smjera, a drugo vlakno se
koristi kao redundantni put. Između FCN i korisničke mreže u HFC strukturi se
koristi, kao medij prijenosa, koaksijalni kabl, koji je vrlo jednostavna komponenta
sastavljena od dva provodnika, od kojih je jedan cilindar, a drugi je obični puni
provodnik smješten u osu cilindra, a između je dielektrični izolator, dok je spolja
cilindrični provodnik zaštićen određenim čvrstim izolacionim slojem/plaštom.
Prijenos signala je sličan prijenosu drugim prijenosnim medijima, ali koaksijalni
kabl ima dvije bitne osobine, koje ga čine zaista efikasnim prijenosnim medijem.
Prvo, koaksijalni kabl odvaja svoj signal od signala u zraku. Na taj način signal iz
kabla se ne emitira u zrak, niti se signal iz zraka uvodi u kabl. Drugo, koaksijalni
kabl može prijenositi signal efikasno, u širokom opsegu frekvencija sa malim
slabljenjem. Ali fundamentalno ograničenje koaksijalnog kabla, kao i svih žičnih
medija, je da slabljenje signala raste sa porastom frekvencije.
Hab
Hab je distributivni hedend, koji obavlja određene funkcije kao i regionalni hedend,
ali za relativno mali broj lokalnih sadržaja, koje kombinira sa sadržajima signala
koga prima iz regionalnog hedenda. Naziv distributivni označava da od ove tačke
kreće distribuiranje usluga i sadržaja bez njihove dalje promjene u obliku i
rasporedu.
Hab obično napaja 5 do 20 hiljada korisnika i smješta se u veća, naseljena mjesta,
koja su obično i općinska središta od oko 50 hiljada stanovnika.
U svojoj strukturi, hab ima dio za prihvat i procesiranje malog dijela lokalnih
sadržaja, te komponentu koja osigurava interaktivne kanale. Hab napaja tipično
10 do 40 FCN čvorova.

Ukupan budžet snage optičkog predajnika haba osigurava dovoljno snage da pokrije
gubitke uslijed dijeljenja na 40 čvorova od 16 dB i dodatnih 7 dB za gubitke zbog
slabljenja vlakna, splajsovanja i konektora. Ukoliko nije moguće raspoloživim
budžetom snage optičkog predajnika haba osigurati kvalitetno napajanje FCN
FCN čvorova, onda je potrebno iskoristiti jedan ili EDFA ili EDWA pojačivač. Nova
Fiber Coax Node komponenta EDWA je jeftini optički pojačivač sa pojačanjem od oko 20 dB.
EDFA
Osnovni elementi haba su:
Erbium Dopped
Fiber Amplifier optički prijemnik za prijem optičkih signala iz regionalnog hedenda,
prijem i konverzija jednog lokalnog TV programa,
EDWA
Erbium Dopped
prijem i konverzija jednog lokalnog FM radio programa,
Wavelenght IP ruter,
Amlifaer kombajner za formiranje multipleksnog signala,
hab širokoopsežni RF pojačavač,
QPSK
Qudrature Phase
optički predajnik za napajanje FCN čvorova,
Shift Keying optički spliter za napajanje optičkom snagom svih FCN čvorova,
optički prijemnik QPSK signala od svakog FCN čvora, čiji je broj jednak
USF broju FCN čvorova ili manji uz upotrebu kombinera, kontajner za sabiranje
Un-shifed Fiber
QPSK signala,
izvori za napajanje,
PC računar sa elementima za upravljanje komponentama haba, i RF power
meter.
Prijenos hab-FCN
Povezivanje haba i FCN čvora ostvaruje se dvosmjerno primjenom standardnih

optičkih vlakana USF. Direktni kanal je osjetljiviji, jer se zahtijeva veoma širok
frekvencijski opseg od 1 GHz, značajno bolja linearnost i za 30 db bolji odnos
signal/šum, kao i puno veća izlazna optička snaga. Zbog toga su optički predajnici
i prijemnici za povratni kanal mnogo jeftiniji od optičkih predajnika i prijemnika
za direktni kanal. Za direktni kanal vrijede ista razmatranja kao i za prijenos
regionalni hedend–hab uz primjedbu da su sad rastojanja desetak puta manja,
reda do 10 km.
Za direktni spoj hab-FCN čvor koristi se jedan optički predajnik u habu, čija se
snaga, koristeći optičke splitere, dijeli ravnopravno prema svim FCN čvorovima.
Radi pouzdanosti mreže i ovdje se može uvesti redundantni put u formi prstena.
Pitanje povratnog kanala je nešto složenije po pitanju arhitekture, jer se sada
povezuje veći broj FCN čvorova (reda 40) na jedan hab. U ovu svrhu mogu se
koristiti različite tehnologije i arhitekture, ali se trenutno preferira, kao optimalno
riješenje, da se u svakom FCN čvoru nalazi optički predajnik, a u habu, za ovu
svrhu ciljano napravljena, platforma optičkih modularnih prijemnika.

U jednom stalku nalazi se do 42 optička prijemnika za povratni kanal, koji su

ciljano projektirani za evropske standarde da pokriju frekvencijski opseg
5-65 MHz. Pri tome se za svaku vezu hab-FCN čvor za povratni kanal koristi
jedno vlakno. Prednost modularne konstrukcije je da je sve usklađeno: dovoljan
broj prijemnika povratnih kanala, odgovarajuće napajanje i puno daljinsko
upravljanje, te kompaktnost izvedbe, što sve omogućuje jednostavnost montaže.
4.1.2. TRANSPORTNA CATV MREŽA
Transport CATV mreže uključuje glavni hedend, regionalne hedendove i prijenose

na relacijama: glavni hedend-regionalni hedend i regionalni hedend-hab.
Glavni hedend
Glavni hedend je mjesto gdje se prihvataju, procesiraju, arhiviraju i predaju

regionalnim hedendovima televizijski signali odabranih TV i audio programa.
Ovdje je smješten i centralni sistem nadzora i upravljanja mrežom. U glavnom
hedendu moguće je osigurati i određeno obogaćenje ovih kanala, koje može
uključivati jezičko prevođenje ili ubacivanje prevoda u formi titlovanja TV sadržaja.
Pored prihvata i proslijeđivanja navedenih TV i audio programa, u glavni hedend
je potrebno postaviti i medijske servere sa određenim drugim sadržajima za davanje
usluga sa dodatnom vrijednošću. Ove usluge se prijenose do krajnjih korisnika
na digitalan i zaštićen način. Glavni hedend prihvata sve signale, koji nose
definirane sadržaje odabranih usluga, obrađuje ih u željenu formu i priprema za
distribuiranje preko transporta telekomunikacijske mreže do regionalnih
hedendova. Istovremeno, preko mreže za prijenos podataka, vrši monitoring i
upravljanje mrežom u cijelini.
Prilikom procesiranja TV programa, uvijek treba promatrati kako se vrši konverzija

slike, a kako audio signala. Upravo zbog ovoga, potrebno je vrlo pažljivo dizajnirati
strukturu hedenda; da je sposoban da prihvati sve željene signale usluga i da
njihove formate prebaci na format koji se koristi u HFC mreži. HFC
Glavni hedend prihvaća sve signale, koji nose definirane sadržaje odabranih Hibrid Fibre
Coaxial
usluga, obrađuje ih u željenu formu i priprema za distribuiranje preko OTN do
regionalnih hedendova. Pri konačnom definiranju strukture glavnog hedenda, OTN
potrebno je poznavati sve analogne i digitalne programe, koji će se slati u HFC Optical Transport
mrežu. Network

Pored toga potrebno je predvidjeti nadgradnju za određeni vremenski period.

Glavni hedend ima slijedeće sastavne blok jedinice:
LNB satelitske antene sa određenim potrebnim brojem LNB konvertora i

Low Noise Block splitera,
MPEG
zračne antene za prijem zemaljskih TV kanala preko slobodnog prostora,
Motion/Moving telekomunakcijske uređaje za prihvat preko telekomunikacijske mreže
Picture Experts signala iz regionalnih hedendova i studija odabranih bliskih TV stanica,
Group komutacijsku matricu za raspoređivanje prihvaćenih sadržaja,
QPSK
blok obrade primljenih signala, koji sadrži blok za prijem određenih
Qudrature Phase analognih satelitskih kanala, blok za prijem određenih digitalnih
Shift Keying skremblovanih i neskremblovanih satelitskih kanala, blok za obradu signala
usluga u zadane forme, kao što su digitaliziranje, kodiranje, konverzija
QAM
Quadrature
formata, dekodiranje, MPEG-2 dekodiranje, deskrembliranje, MPEG-2
Amplitude kodiranje, medijske servere, softer za monitoring i upravljanje glavnim
Modulation hedendom i mrežom, i panel/skreen displej za prikaz arhitekture mreže i
stanja u pojedinim tačkama mreže.
CMTS
Cable Modem
Termination Signali odabranih usluga, pripremljeni za prijenos, se multipleksiraju i šalju na
System uređaj za prijenos prema regionalnim hedendovima. Istovremeno, najveći dio
signala se direktno proslijeđuju regionalnom hedendu, koji može biti udaljen ili
INA
Interactive
smješten zajedno sa glavnim hedendom.
Network Adapter
CENELEC
Comite European
Regionalni hedend
de Normalization
Elektrotehnique Regionalni hedend ima funkciju da preuzme sve uslužne sadržaje od glavnog
hedenda, sadržaje lokalnih izvora, obradi ih i u odgovarajućoj formi distribuira
do habova. Pored toga, reginalni hedend mora osigurati i obradu interaktivnih
usluga preko direktnog QPSK/QAM digitalnog kanala prema pretplatnicima i
povratnog QPSK digitalnog kanala. Ovo uglavnom obavlja tržišno raspoloživa
komponenta CMTS/INA, koja sadrži određeni broj QPSK demodulatora i QPSK/
QAM modulatora, zajedno sa odgovarajućom dodatnom hardverskom i softverskom
podrškom. Nezavisne cjeline hedenda sadrže prijemni dio sa procesiranjem, koji
prima sve signale sa satelita, iz zraka i iz sistema za prijenos programa od glavnog
hedenda do regionalnog hedenda. Sklop formiranja dijelova multipleksnog signala,
sadrži MPEG-2 dekodere, AM VSB modulatore, UP konvertore, QAM modulatore
(i INA/CMTS ako on nije u habovima). Ovaj sklop vrši translatiranje spektara
svih analognih TV i FM radio kanala u VHF/UHF opseg, prema definiranom
rasporedu CENELEC standarda. Pored toga, sklop vrši moduliranje i dva QAM
256 kanala, jednog digitalnog TV i jednog podatkovnog.

Prijenos do glavnog hedenda i prijenos glavni-regionalni hedend
U praksi se signali iz TV studija prihvataju zračno. Ovaj način prihvatanja TV

programa je vrlo jeftin i u početnoj fazi svrsishodan. Međutim, potrebno je
razmotriti i direktno povezivanje TV studija sa odgovarajućim hedendovima iz
razloga pouzdanijeg i kvalitetnijeg prihvatanja određenih usluga. Razvijena su
kompletna riješenja, koja osiguravaju vrlo efikasan prijenos jednog ili više TV
programa i audio mono/stereo za ovu svrhu. Prijenos preko monomodnih optičkih
vlakana je moguć na značajna rastojanja. Pri tome, ulazni signali mogu biti analogni
ili digitalni. Prijenos je uvijek u digitalnoj formi. Moguće je osigurati prijenos
nekomprimiranog ili komprimiranog TV programa i određenog broja audio
programa. Prijenos između glavnog i regionalnog hedenda je moguće ostvariti sa
nekomprimiranim digitalnim TV signalom bitske brzine od 135 Mb/s po jednom
standardnom SDTV programu i komprimiranim digitalnim TV signalom sa MPEG- SDTV
2 kompresijskim algoritmom, sa promjenljivom bitskom brzinom od 5-15 Mb/s. Standard
Definition TV
Ukoliko se izabere nekomprimirani TV signal, onda treba osigurati po jedan radni
link od glavnog do svakog regionalnog hedenda. MPEG
Istovremeno, od svih regionalnih hedendova prema glavnom hedendu treba Motion/Moving
osigurati prijenos određenog, različitog broja TV signala za svaki regionalni hedend. Picture Experts
Group
Odavde proizilazi da je transmisija između glavnog hedenda i regionalnih
hedendova asimetrična. QPSK
Topologiju optičke transportne mreže čini prsten, u kome su pored glavnog Qudrature Phase
hedenda i reginalni hedendovi. Ovaj prsten se kros-konektorom vezuje za prsten Shift Keying
habova. QAM
Quadrature
Amplitude
Modulation
Prijenos regionalni hedend - hab
Hab je čvor koji opslužuje do 20.000 korisnika. U potpunom riješenju, transmisija

između hedenda i haba ostvaruje se korištenjem dva optička kanala.
Jedan je jednosmjerni analogni, za prijenos između hedenda i haba multipleksnog
signala za distribuciju TV, audio i podatkovnih kanala. Drugi je dvosmjerni
digitalni prsten, koji hedend i hab povezuje za prijenos digitalnih signala za
interaktivne sadržaje, upravljanje mrežom i administriranje. U smjeru hedend-
hab, prijenosi se downstream kanal, koji sadrži zbirni signal iz hedend kombajnera
od više odabranih analognih TV programa u IB kanalu, dva ili više digitalnih
QAM256 signala u IB kanalu i QPSK/QAM signal u OOB kanalima, sa graničnom
frekvencijom 1GHz. Za ovaj prijenos mogu se koristiti valne dužine od 1.310
nm i 1.550 nm, a bolje je koristiti valne dužine od 1.550 nm, zbog manjeg slabljenja
vlakna i većeg dometa, koji tada može biti maksimalno 80 km.

Prijenos ovog signala je zaista osjetljiv, jer se radi o analognom optičkom signalu
amplitudno moduliranom, što je velika razlika u odnosu na ustaljeno mišljenje i
praksu, da se kroz optička vlakna prijenosi samo digitalni optički signal. Zbog
potrebe osiguranja linearnosti u veoma širokom frekvencijskom području prilikom
FCN konverzija E/O i O/E u hedendu, habu i FCN čvoru, potrebno je vrlo pažljivo
Fiber Coax Node dizajnirati nivoe snage optičkog signala. Uzimajući slabljenja vlakna, konektora,
EDFA splajsovanja i određenu rezervu snage radi naknadnih interveniranja, dolazi se
Erbium Dopped do dužina od 80 km za valne dužine 1.550 nm, odnosno 50 km za valne dužine
Fiber Amplifier od 1.310 nm. Obzirom na činjenicu da je potrebno napajati određeni veći broj
habova (reda deset), u sistem se može ubaciti EDFA pojačivač, koji nadomješćuje
gubitak. Ubacivanje EDFA pojačivača je ograničeno iz razloga pogoršanja odnosa
signal/šum u sistemu. Radi pouzdanosti mreže i obzirom da hab poslužuje veći
broj korisnika, to se za oba transmisijska kanala ostvaruje redundansa u formi
prstena.
5. RJEŠENJA KONEKTIVITI MREŽE
Konvergencija u telekomunikacijama utjecala je na promjene kako na telekom

operatore (provajdere) tako i na industriju telekomunikacija. Uspjeh mrežnih
operatora ovisi od njihove sposobnosti da izgrade mreže, koje su optimizirane
da odgovore na zahtijeve usluga koje još nisu definirane. Telekomunikacijska
industrija se također pomjera od trenda tehnološki vođenog razvoja ka trendu
razvoja određenog zahtijevima korisnika.
Mreže nove generacije su horizontalne orijentacije. One imaju slojevitu srukturu,
koju čine sloj aplikacije, mrežno upravljački sloj i konektiviti sloj.
Sloj aplikacije je zadužen za aplikacije, usluge i sadržaj.
Mrežno upravljački sloj obezbijeđuje sve funkcije potrebne za pružanje
visokokvalitetnih usluga preko različitih vrsta mreža. Ovaj sloj predstavlja centralni
sloj u mrežama nove generacije, slojevite strukture, horizontalne orijentacije.
Sloj konekcije predstavlja transportni mehanizam, koji je sposoban za transport
bilo kog tipa informacija pomoću govora, podataka, videa ili multimedijalnih
tokova. On sadrži različite domene, kojima upravljaju specifični serveri. Kako
nove tehnologije postaju dostupne, to je moguće dograditi mreže sa novim
domenima.
Mrežno upravljački sloj i sloj konekcije čine konektiviti mrežu, a sloj aplikacije je
ustvari višeuslužna mreža. Svi upravljački domeni koriste zajednički transportni
mehanizam, što optimizira upotrebu transportnih resursa. Zajedničko korišćenje
resursa dozvoljava da različite transportne tehnologije budu razvijene bez utjecaja
na bilo koji sloj, osim onoga na koji se primjenjuju. Svi upravljački domeni
dijele zajednički interfejs prema sloju aplikacije.

Usluge i aplikacije se mogu jedan put razviti i implementirati i onda koristiti od

strane svih domena, neovisno od konekcijske tehnologije. Krajnji cilj svega ovoga
je formiranje jedne znatno kvalitetnije telekomunikacijske mreže, u kojoj će brzine
prijenosa biti terabitske.
Sloj konekcije sadrži tehnologije pristupa, transporta i multimedijalnih getveja, MGW
MGW. Upravljanje prometom je realizirano pomoću putanja, koje je operator Media GateWay
definirao u fazi projektiranja cjelokupne telekomunikacijske mreže.
5.1. PRISTUP I TRANSPORT
Razlika između mreža vertikalne i horizontalne orijentacije je upravo u tome što

horizontalne mreže, u svojoj strukturi imaju konvergencijske tehnologije u pristupu
i transportu, kojima se postiže konvergiranje usluga.
Kako se ove tehnologije mogu primijeniti u mrežama nove generacije opisano je
predhodnim poglavljima.
U pristupu, moramo razlikovati postojeće pristupne mreže i nove pristupne mreže,
koje će se graditi u novoj generaciji mreža. Postojeće pristupne mreže vertikalne
orijentacije će se putem MGW povezati sa transportom, pomoću otvorenog optičkog
interfejsa.
5.2. MEDIJA GETVEJI
MGW u potpunosti funkcioniraju pod kontrolom servera iz mrežnog upravljačkog

sloja. U dosadašnjim mrežnim elementima su funkcije mrežnog upravljačkog sloja
i konekcijskog sloja bile sadržane u jednom čvoru. U procesu migracije ka novim
arhitekturama, ovi se čvorovi najprije logički dijele na odgovarajuće servere i
MGW, da bi se na kraju i fizički podijelili u dva zasebna elementa.
MGW obuhvata nekoliko funkcijskih entiteta. Sam fizički čvor je podijeljen na
nekoliko virtualnih MGW. Određeni server upravlja svakim virtualnim MGW.
Virtualni MGW dijele resursne komponente, koje su vidljive iz baze sa resursnim
komponentama. Posebna pažnja je poklonjena obezbijeđenju kvalitetnih interfejsa
između virtualnog MGW, resursnih komponenti i baze podataka sa resursnim
komponentama. Kada do virtualnog MGW stigne poruka od njegovog servera,
ona se najprije dekodira, a zatim se tom MGW dodijeljuju resursne komponente
u skladu sa bazom podataka resursnih komponenti. Ove resursne komponente
se povezuju, kako bi procesirale informacijski tok i isti prenijele kroz MGW, od
jednog pristupa do drugog.

Resursne komponente se sastoje od informacijskih okvirnih komponenti

(protokola) i protočnih komponenti (govor i podaci).
UDP Informacijske okvirne komponente procesiraju različite protokole (npr. IP, UDP,
User Datagram RTP, ATM, AAL2).
Protocol
Informacijske protočne komponente procesiraju govor i podatke. Ovisno o namjeni
RTP MGW, moguće je dodavati i izostavljati pojedine resursne komponente. Na ovaj
Real Time način se može procesirati bilo koji informacijski tok. Osnovni zadatak
Transport Protocol informacijskih okvirnih komponenti je konverzija protokola između različitih
AAL2 mreža i njihovo adaptiranje informacijskim protočnim komponentama. U mnogim
ATM Adaptation mrežnim konfiguracijama informacijski tokovi i signalizacija koriste iste fizičke
Layer 2 linije do MGW.
Signalizacijski gateway je potreban za razmjenu poruka preko različitih
STP
Signal Transfer transportnih domena. Na primjer, signalizacijske poruke za upravljanje pozivom
Point se moraju razmjeniti i u slučaju poziva između IP bazirane mreže i PSTN mreže.
Ove poruke se razmijenjuju između servera, ali se poziv prijenosi kroz MGW.
SS7 Kako bi se smanjio volumen čvora, signalizacijski getvej je smješten u čvoru
Signaling
System no. 7 MGW. Signalizacijski getvej sadrži i STP kako bi bio zadovoljen i SS7 sistem.
Poruke od servera iz mrežnog upravljačkog sloja do MGW se prijenose koristeći
GCP GCP. Ovaj protokol je razvijen u okviru ITU i nosi oznaku H.248.
Gateway Control Osnovni zadatak H.248 je da omogući upravljanje MGW od njima nadređenih
Protocol
servera. H.248 definira konekcijski model, što pretstavlja centralni koncept za
ITU opis logičkih entiteta unutar MGW, kojima se upravlja od strane servera.
International Zahvaljujući ovom modelu, različite transportne tehnologije mogu koegzistirati i
Telecommunica- informacijski tokovi se mogu procesirati u MGW. H.248 omogućuje da se nove
tion Union
osobine mogu dodavati ovisno o potrebama.
MGU Razvoj medija getvej pristupa je glavni doprinos prema potpuno konvergencijskoj
Media Gateway telekomunikacijskoj arhitekturi. Fizički entiteti medija getveja su:
Unit
MGCU medija getvej jedinica, MGU,

Media Gateway medija getvej kontroler jedinica, MGCU i
Controller Unit signalizacijska getvej jedinica, SGU.
SGU
Signaling Funkcije fizičkih entiteta su:
Gateway Unit
medija getveji, MG,
MGC medija getvej kontroler, MGC i
Media Gateway
Controller signalizacijski getvej, SG.
SG MG konektira pristupne medija tokove od pristupa (pristupnih mreža), vrši

Signaling paketiranje (depaketiranje u obrnutom smjeru) medija podataka (ako već nisu
Gateway
paketirani) i predaje paketirani promet paketiranoj (u suprotnom smjeru
nepaketiranoj) mreži.

MGC vrši registriranje i menadžment resursa na MG, a ima i mogućnost da vrši MGC
Media Gateway
autoriziranje korištenja resursa.
Controller
SG je signalizacijski agent koji prima/šalje pristupnoj mreži originalno
signaliziranje prema konektiviti mreži. MG
Upravljanje prometom u mreži nove generacije je realizirano pomoću putanja, Media Gateway
koje je operator definirao u fazi projektiranja cijelokupne telekomunikacijske mreže.
SG
MGW u potpunosti funkcionira pod kontrolom servera iz mrežnog upravljačkog Signaling
sloja. Gateway
MGW
Media GateWay
MULTISERVISI
MEDIJA
GETVEJ MEDIJA
KONEKTIVITI MREŽA GETVEJ Slika II-5.1.
Višeuslužna
mreža
PRISTUPNE MREŽE
FRAME
PSTN PLMN
RALEY
PSTN
Public Switched
X.25 Telephone
ISDN Network
PLMN
Public Switched
Telephone
Network
ISDN
Integrated
Services Digital
Network

M
R
E SLOJ APLIKACIJA
Ž
N
MOBILNA MOBILNA FIKSNA IP
O MULTIMEDIJA IP-VPN
PODACI TELEFONIJA TELEFONIJA TELEFONIJA
U
P KOMUNIKACIJA APLIKACIJA
R
A KONEKTIVITI SLOJ
V
OSTALE IP/
LJ
MULTIUSLUŽNE
A
MREŽE
Slika II-5.2. C
K MEDIJA JEZGRO MREŽA MEDIJA
I GETVEJ GETVEJ
Nova generacija OSTALE
mreža S
TELEFONSKE
L
MOBILNA PRISTUPNA MREŽE
O
J MREŽA FIKSNA PRISTUPNA POSLOVNE MREŽE
MREŽA

III ULOGA KONVERGENCIJE U RAZVOJU DRUŠTVA
RAD KOD KUCE
LAN
Tree
CENTRALA
KOMPANIJE
ISP
ISP
INTERNET
ISP
ISP ISP
LAN
RAD NA TERENU
POSLOVNI PARTNER
UDALJENI URED
1. UVOD 152
4. MENADŽMENT 175
5. ICT I STRATEGIJA RAZVOJA INFORMACIJSKOG DRUŠTVA

BOSNE I HERCEGOVINE 230
6. PUT U VIRTUALNU ZAJEDNICU 253

ULOGA KONVERGENCIJE U RAZVOJU DRUŠTVA
1. UVOD 152

2.1. HUMANI KAPITAL 156
2.2. STRUKTURIRANI KAPITAL 158
Inovativnost 158
Procesi 158
Kultura 158
Vođenje 159
Organizacijski kapital 159
Potrošački kapital 160
Relacijski kapital 160
2.3. UPRAVLJANJE ZNANJEM 160

3.1. OPĆENITO O EKONOMIJI 165
3.2. DIGITALNA EKONOMIJA 170
4. MENADŽMENT 175
4.1. BAZNE FUNKCIJE 181
4.1.1. PLANIRANJE 181
4.1.2. ORGANIZIRANJE 186
4..1.3. KADROVSKO DJELOVANJE 190
Menadžeri 195
Izvršni kadrovi 200
4.1.4. VOĐENJE 201
4.1.5. KONTROLA 204
4.2. MARKETING 208
4.2.1. OPĆENITO O MARKETINGU 208
4.2.2. ISTRAŽIVANJE MARKETINGA 212
4.3. KARAKTERISTIČNE FUNKCIJE 217
4.3.1. ODLUČIVANJE 217
4.3.2. KOMUNICIRANJE 218
Poslovno komuniciranje 222
4.3.3. MOTIVIRANOST 224
4.3.4. KOORDINIRANJE 226
4.3.5. ODNOSI S JAVNOŠĆU 226

5. ICT I STRATEGIJA INFORMACIJSKOG DRUŠTVA U BIH 230

5.1. OPĆENITO O ICT 230
5.1.1. INFORMACIJSKE TEHNOLOGIJE 231
5.2. ULOGA ICT U RAZVOJU INFORMACIJSKOG DRUŠTVA 233
5.2.1. RAZVOJ INFORMACIJSKOG DRUŠTVA U BIH 233
Politika 233
Strategija 236
Pravna infrastruktura 238
E-obrazovanje 238
E-uprava 239
ICT infrastruktura 241
Korporacijske mreže 241
Intranet IP VPN 244
Ekstranet IP VPN 244
Podjele VPN u odnosu na vlasništvo,
upravljanje i odgovornost 244
MPLS VPN 246
ICT Industrija 252
Akcijski plan 252
6. PUT U VIRTUALNU ZAJEDNICU 253

6.1. UVOD 253
6.2. UPRAVLJANJE ZNANJEM I
VAŽNOST KORPORACIJSKOG ZNANJA 257
6.3. PLANIRANJE RESURSA KORPORACIJE 260
6.4. KLASIFICIRANJE KORPORACIJA 261
6.4.1. TRŽIŠTE ŠIROKE PONUDE 262
6.4.2. ARBITRI 262
6.4.3. UNAPRIJEĐIVAČI PROCESA 263
6.4.4. VIRTUALNE KORPORACIJE 264
6.5. KORVEGENCIJSKE KORPORACIJE 265
6.5.1. LUCENT TECHOLOGIES 266
6.5.2. CISCO CORPORATION 267
6.5.3. AT&T 268

1. UVOD
Ostvarivanje efikasnog poslovanja podrazumijeva sposobnost upravljanja

promijenama, koje su pokrenute konvergencijkim procesima, prvo,
ICT informacijskih i (tele)komunikacijskih tehnologija, ICT, i drugo konvergencijom
Information
u telekomunikacijama. Promjene su naročito izražene u ekonomiji, u definiranju
Communication
Technologies tržišne vrijednosti i menadžmentu.
Standardna ekonomija se ubrzano transformira u novu ekonomiju. U tržišnoj
vrijednosti sadržan je pored financijskog i intelektualni kapital. Nastao je novi
menadžment, koji poprima odlike horizontalne orijentacije.
Shvaćanje dubina i širine ovih promjena, koje su snažno potakle razvoj
postindustrijskog društva, moguće je razumijeti, ako se dublje razmotri
konvergencijski proces.
Društvo postaje sve više digitalno. Nastaju elektroničke i virtualne zajednice,
koje su orijentirane na umrežavanje. Sve više se postavljaju zahtijevi za
djelotvornim upravljanjem i organiziranjem. Faktori unutar korporacije
(kompanije, preduzeća), koji imaju za cilj ostvarivanje visoke konkurentnosti,
koja omogućuje profitabilno poslovanje, sve se više usmjeravaju ka unaprijeđenju
intelektualne imovine. Ovim korporacijama upravljaju inovativni menadžeri koji
potiču svoje zaposlene motivirajući ih tako što nagrađuju njihove ideje.
Menadžeri postavljaju strategijske ciljeve i politiku, koji proizilaze iz vizije
transformirane u misiju i usmjeravaju kompaniju u odgovarajućem smjeru, a
istovremeno su most između humanog i strukturiranog kapitala. Menadžeri
djeluju u cilju stvaranja skladnih i višestrukih efekata između strategije, strukture
i kulture u poslu, na tržištu i u radnoj okolini. Bitan elemenat menadžera je
artikuliranje vizije i misije, čiji se sadržaj disperzira na sve uposlene, kako bi se
operacionalizirale.
Ključni izazov ekonomije 21. stoljeća je pojava intelektualnog kapitala.
Unaprijeđenje intelektualne imovine ovisi od djelotvornosti upravljanja
nematerijalnim vrijednostima, što podrazumijeva fokusiranje aktivnosti kompanije
prema budućnosti. Unaprijeđenje poslovanja je moguće jačanjem sposobnosti
uz eleminiranje slabosti. Zadnjih dvadeset i pet godina došlo je do niza
tehnologijskih, privrednih, političkih i društvenih promjena. To je uzrokovalo
promjene u upravljanju i organiziranju kompanija, njihovim međusobnim
odnosima, promijene u radu i načinu komuniciranja, i odnosa prema korisniku.
Trendovi koji su uvjetovali razvoj intelektualnog kapitala odnose se na:
stvaranje vrijednosti
upravljanje znanjem i
snažan rast uslužnog sektora.

Zbog toga menadžment mora imati dobro formuliranu strategiju, koja će se

implementirati savremenim upravljačkim sredstvima. U tome vizija pretstavlja
sposobnost da se kreira stvarnost, odnosno viđenje budućnosti. Ona zahtijeva
najbolje i najviše. Vizijom se inspirira kompanija. Od misije se očekuje da:
odrazi svrhu postojanja kompanije,

pruži korisniku zahtijevani proizvod ili uslugu,
odredi mjesto kompanije u privredi i
zadovolji sve one čiji su interesi u igri.
Ciljevi moraju da imaju jaku motivacijsku snagu, da služe kao prava osnova za
racionalno usmjeravanje aktivnosti, da budu realni i da su kompatibilni sa sistemom
vrijednosti društva.
Vrijednost novog poslovanja je u informacijama, ljudima, inovacijama i
marketingu. Svaka kompanija raspolaže znanjem, sposobnostima, vrijednostima
i prepoznatljivostima koje treba pretvoriti u vrijednost na tržištu. Ono što može
doprinijeti konkurentnoj prednosti, podizanju produktivnost i povećanju tržišne
vrijednosti, nije izbor već potreba. Stoga se menadžeri moraju fokusirati na bazne
djelatnosti za stvaranje nove dodatne vrijednosti i slobodu djelovanja koja
omogućuje kreativnost, inovativnost, samostalno odlučivanje i preuzimanje rizika.
To ima za cilj stvaranje profita, fleksibilnije upravljanje i organiziranje.
Tržište postaje dinamično. Ono za sobom povlači uključivanje novih znanja i
novih tehnologija u oblasti organiziranja proizvodnje i prometa roba i usluga,
uvažavajući različite forme i tipove tržišta roba, novca i kapitala. Pri tome svaka
kompanija stvara za sebe što bolju poziciju na tržištu.
Nova ekonomija zahtijeva model menadžmenta koji je okrenut budućnosti.
Standardni model menadžmenta u svijetu se transformira u novi, koji uzima kao
osnovne ciljeve povećanje operacijske efikasnosti, gdje god je to moguće, i
drastično smanjenje troškova. Pri tome se upravljanje i organiziranje mijenja u
ravniju organizacijsku strukturu, sa distribuiranim nivoima menadžera istog ranga,
sposobnih za donošenje odluka.
Uspješno poslovanje se obezbijeđuje poslovnim planiranjem, kojim se postavljaju
ciljevi i određuju aktivnosti u združenim planovima. Organiziranjem i kadrovskim
dijelovanjem se stvaraju pretpostavke i uvjeti za postizanje planiranih ciljeva.
Vođenjem se postavljeni ciljevi dovode do rezultata, a kontrolom se mjere i
ispravljaju pojedinačna i organizacijska djelovanja, kako bi se osiguralo da
implementiranje poslovnog plana teče u utvrđenim rokovima.
Pored osnovnih funkcija menadžmenta, za efektnije i efikasnije poslovanje važne
su i funkcije odlučivanja, motiviranja, komuniciranja, odnosi s javnošću, kao i
funkcija postavljanja ciljeva, koordiniranja i upravljanja funkcijama, informiranje
i naređivanje, mjerenje i ocijenjivanje rezultata.

Marketing kao funkcija menadžmenta, koja se razvijala neovisno od menadžmenta,

po važnosti za ubrzanje poslovanja je odmah iza osnovnih funkcija.
Informacijsko-komunikacijske tehnologije, ICT, sa radikalnim inovacijama u
telekomunikacijama i informatici omogućile su ponudu proizvoda i usluga koji
su prije nekoliko godina bili nezamislivi. Poseban utjecaj ICT su imale na
povećanje udijela informacija i znanja u proizvodnim tehnologijama i proizvodima.
Upravo ovo znanje je glavno obilježje prijelaza iz industrijskog u doba nove
ekonomije, koja je bazirana na znanju.
Model virtualne korporacije je relativno nov fenomen u poslovanju. On se često
odnosi na pojam virtualne zajednice i jedna je od najmoćnijih promijena u
današnjim telekomunikacijama.
2. INTELEKTUALNI KAPITAL
Intelektualni kapital, u skladu sa ekonomskim kontekstom, u novom milenijumu

je nastao kada je došlo do niza promijena u svim oblastima privrede i društva, a
one su bile uzrok promijena u strukturi upravljanja i organiziranju kompanija.
Povećanje udijela znanja u novostvorenoj vrijednosti je glavno obilježje novog
perioda u kome dominantnu ulogu ima nova ekonomija.
Ključni izazov sadašnjeg stoljeća je definiranje, upravljanje, mjerenje,
unaprijeđenje i vrednovanje znanja i njegovog relativnog pojavnog oblika,
intelektualnog kapitalala. Intelektualni kapital je nevidljivi stvaralac bogatstva u
kome su su sadržani humani i strukturirani kapital.
Radikalno inoviranje na podrčju ICT-a omogućili su ponude proizvoda i usluga,
koje su ranije bile nezamislive. Uočeni trendovi ukazuju:
da se privredni rast sve više temelji na uslužnim dijelatnostima,

da se povećava kvalifikacijska zahtjevnost rada (umni radnik),
da se poslovanje sve više temelji na znanju i zahtijevnim tehnologijama,
da se smanjuje udio neobrazovanih radnika u ukupnom radnom
stanovništvu i
da je nevjerojatan razvoj informacijskih tehnologija.
Ovi trendovi, u svom uzajamnom dijelovanju, utječu na proces tranzicije

industrijskog u informacijsko društvo. Ovaj proces je utemeljen na znanju.
Tranzicija mijenja i ulogu proizvodnih faktora, a posebno kapitala. Stvaranje
vrijednosti postaje cilj poslovanja.
Nova ekonomija traži sisteme koji su dovoljno prilagodljivi da mogu pratiti
promijene u poslovanju i istovremeno ponuditi novu dodatnu vrijednost.

Umrežavanjem poslovnih riješenja zasnovanih na IT, dobiju se nove poslovne

kreacije i novi impuls u poslovanju. Zbog toga, investicija u humani kapital
pretstavlja daleko najprofitabilnija ulaganja. Ona je za 3,5 puta profitabilnija u
poređenju sa investicijama u fizičku imovinu. Organiziranje, kao funkcija
menadžmenta, postala je složena. Ovu složenost uvjetuju:
nepredvidiva okolina,
oštra konkurencija i
velika zahtijevnost korisnika.
Vrijednost kompanije ne čine samo financijski kapital, već u velikom obimu i

intelektualni. Izraz intelektualni označava da je izvor tog kapitala intelekt-znanje.
To je razlog što intelektualni kapital postaje ključni resurs savremenog poslovanja,
a javlja se u dva pojavna oblika, materijalnom i nematerijalom. Materijalni čine:
planovi,
nacrti,
patenti,
licence,
baze podataka,
priručnici,
poslovnici,
standardi kompanije,
računarski programi, itd.
TRŽIŠNA VRIJEDNOST
FINANCIJSKI KAPITAL INTELEKTUALNI KAPITAL Slika III-2.1.
Tržišna
vrijednost
FIZICKA IMOVINA HUMANI KAPITAL
NOVAC STRUKTURALNI KAPITAL

Nematerijalni oblik intelektualnog kapitala nalazi se u glavama zaposlenih, a sastoji

se od:
znanja,
vizije,
kompetentnosti,
sposobnosti dijelovanja,
sposobnosti rješavanja problema,
kulture, itd.
Tržišna vrijednost nastaje sinergijom financijskog i intelektualnog kapitala.

Financijski kapital čine fizička imovina i novac.
Da bi kompanije uspješno poslovale, morale bi se imati na umu pitanja kojima bi
se trebao baviti intelektualni kapital. Ta pitanja su:
Kakvo je trenutno poslovanje?

Koje su naše sposobnosti?
Kakvo bi poslovanje ubuduće trebalo biti?
Šta žele naši korisnici?
Kako zadržati postojeće i steći nove korisnike?
Šta je srž poslovanja?
Kojim segmentima tržišta treba poklanjati pažnju?
Kako menadžment traži nove mogućnosti i smanjuje slabosti?
Intelektualni kapital čine:
humani kapital i
strukturirani kapital.
2.1. HUMANI KAPITAL
Humani kapital pretstavljaju uposleni sa individualnim i kolektivnim znanjima,

sposobnostima, iskustvima, mogućnostima, ponašanjem. Nastaje kada se znanje
i sposobnosti transformiraju u dijela, koja doprinose stvaranju vrijednosti za
kompaniju. Ta vrijednost su: profit, novi korisnici, bolji imidž, uspješno
organiziranje rada, profitabilan proizvod. Sastoji se od:
kompetencije,
odnosa i
vrijednosti.

H U M A N I K A P IT A L
Slika III-2.2.
Humani kapital
K O M P E T E N C IJ E ODNOSI V R IJ E D N O S T I
Kompetentnost pretstavlja dokazanu sposobnost da se primijene znanja i vještine,

a može biti:
stručna, gdje se radi o stručnoj sposobnosti uposlenih,

socijalna, koja se odnosi na uspiješnost rada sa drugim ljudima, kao što
su npr. način ophođenja i komuniciranja, timski rad, uklapanje u
kolektiv,
komercijalna, koja označava sposobnost uposlenih da svoje akcije
usmjeravaju ka stvaranju vrijednosti.
Odnosi predstavljaju ekonomsku kategoriju saradnje, kojoj je krajnji cilj stvaranje

vrijednosti. Što uposleni uspješnije izgrađuju svrhovite međusobne odnose i
odnose sa korisnicima i partnerima, kompanija će uspiješnije poslovati.
Kolektivno znanje višestruko je veće od znanja pojedinca.
Vrijednost je uvjetovana postojećim individualnim i kolektivnim vrijednosnim
sistemima. Percepcija uposlenih treba da se usmjeri na znanje, da se ono stvarno
cijeni i vrednuje, kako bi se stvaralo poželjno ponašanje u kompaniji. Iz ovoga
proizilazi da se ni jedan stručnjak, uključujući i one koji imaju najveće kvalifikacije,
ne može smatrati humanim kapitalom dok svojim doprinosom u stvaranju
vrijednosti ne opravda ono što je u njegovo osposobljavanje investirano.

2.2. STRUKTURIRANI KAPITAL
Ključna uloga strukturiranog kapitala je u tome što svi materijalni faktori, koji
doprinose poslovnom uspjehu kompanije, trebaju da ostanu unutar kompanije i
kada uposleni odu kući. Strukturirani kapital je sistematizirana i kodificirana
sposobnost djelovanja organizacije, a obuhvata:
inovativnost,
procese,
kulturu i
vođenje.
Inovativnost
Inovativnost omogućuje kontinuirano redefiniranja ponude proizvoda i usluga
po zahtjevu tržišta. Ovaj kapital ima sposobnost da fleksibilno mijenja strukturu,
sisteme, procese, koji podupiru optimalno stvaranje vrijednosti. U inovacijske
procese, također, spadaju sitna poboljšanja proizvodnih i uslužnih procesa,
koje predlažu zaposleni, zatim prijedlozi istraživanja i razvoja, dizajniranje,
marketinške aktivnosti i sve drugo što stvara nova primijenjiva znanja.
Procesi
Procesi uključuju poslovne procese i tehnike, kvalitet, procese stalnog učenja i
usavršavanja, radi stvaranja kreativnih potencijala za dalje unaprijeđenje
intelektualnog kapitala.
Kultura
Kultura pretstavlja sumarnu kombinaciju pojedinačnih mišljenja, zajedničkih
vrijednosti sistema, stavova, normi i ponašanja. Intelektualni kapital obuhvata
stvaranje i poticanje kulture učenja, inovativnosti, dijelotvornog komuniciranja i
kooperacije te stalnog unaprijeđivanja. Kulturom, kojom je obuhvaćena stvarna
kultura, kolektivni vrijednosni sistem i kultura percepcije korisnika, stvara se
sistem motiviranja i unaprijeđenja, koji omogućuju kretanje u željenom smjeru,
prema koncepciji menadžmenta.
Vođenje
Vođenje (liderstvo) je funkcija menadžmenta, kojom se postavljaju što jasniji
ciljevi i usmjerava kompanija u odgovarajućem smjeru, a istovremeno je most
između humanog, strukturiranog kapitala, odnosno organizacijskog, potrošačkog
i relacijskog kapitala. Djeluje u cilju stvaranja skladnih i višestrukih efekata između
strategije, strukture i kulture u poslu, na tržištu i u radnoj okolini. Bitan element
vođe je artikulacija vizije i misije, čiji se sadržaj disperzira na sve zaposlene.

Strukturirani kapital se sastoji od:
organizacijskog kapitala,
potrošačkog kapitala,
relacijskog kapitala.
STRUKTURIRANI KAPITAL
INOVATIVNOST
PROCESI
KULTURA
VOÐENJE
Slika III-2.3.
Strukturirani
ORGANIZACIJSKI KAPITAL POTROŠACKI KAPITAL RELACIJSKI KAPITAL kapital
FUNKCIJE MENADŽMENTA ODNOSI SA KORISNIKOM ODNOSI SA DOBAVLJACIMA

POSLOVANJE ODNOSI SA PARTNERIMA
RAZVOJ
ICT
BAZE PODATAKA
INTELEKTUALNA IMOVINA
Organizacijski kapital
U organizacijski kapital uključene su funkcije menadžmenta: organizacija, kontrola,

upravljanje ljudskim resursima, kao i:
način rada
nacrte,
upravljačke podsisteme,
upravljačke podsisteme,
informacijske i komunikacijske sisteme, ICT
razvoj,
ophođenje sa uposlenim,
baze podataka i dokumentaciju,
intelektualnu imovinu, koja sadrži patente, autorska prava, licence, i
sisteme za upravljanje vrijednostima-financije, investicije, računovodstvo.

Potrošački kapital
Potrošački kapital se odnosi na potencijale, odnose, baze podataka. On pretstavlja
ključni dio strukturiranog kapitala kompanije, kojim se upravlja sa odnosima
prema korisnicima. Korisnik je početak i završetak lanca stvaranja vrijednosti, a
vidjeli smo, i konvergencijskog procesa u telekomunikacijama. Opstanak svih
uslužnih i proizvodnih djelatnosti ovisi o korisniku, kome treba sve usmjeriti,
kako bi se povećalo njegovo zadovoljstvo, zahtijevi i želje. Cilj je postići
zadovoljstvo korisnika, kroz zadovoljenje njegovih potreba. Upravljanje odnosima
s korisnicima ima važnu ulogu u strategijskom i operativnom poslovanju.
Relacijski kapital
Relacijski kapital obuhvata odnose sa dobavljačima i partnerima, koji imaju
posebnu ulogu u stvaranju vrijednosti krajnjeg korisnika. Ovi odnosi omogućuju
specijaliziranje. Imidž, ugled i brend su obilježja relacijskog kapitala.
Znanje je osnova intelektualnog kapitala kompanije. Aktivnosti korisnika se
sakupljaju kao podaci. Ovi podaci se njihovim tumačenjem pretvaraju prvo u
informacije, a zatim u znanje. Znanje djeluje kao aktivator koji nas navodi na
djelovanje i prijenosi se interakcijom između njegovog implicitnog i eksplicitnog
oblika.
2.3. UPRAVLJANJE ZNANJEM
Znanje je osnova intelektualnog kapitala kompanije. Aktivnosti korisnika se

skupljaju kao podaci. Ovi podaci se tumačenjem podataka pretvaraju, prvo, u
informacije, a zatim u znanje. Znanje dijeluje kao aktivator, koje nas navodi na
dijelovanje i prijenosi se interakcijom između njegovog implicitnog i eksplicitnog
oblika.
Upravljanje znanjem obuhvaća:
analizu postojećeg znanja,

definiranje ciljeva znanja,
generiranje i razvoj novog znanja,
prijenos znanja,
korištenje znanja i
mjerenje i vrijednovanje znanja.
Povećanje znanja u novostvorenoj vrijednosti je glavno obilježje prijelaza iz

industrijskog u postindustrijsko društvo. Znanje treba definirati, znati njime
upravljati, mjeriti ga, unaprijediti i vrijednovati. Informacije i znanje su ključni
faktori poslovnog uspijeha.
Srž upravljanja intelektualnim kapitalom je u korijenu kompanije, u brizi i
unaprijeđenju nevidljivih, za buduće poslovanje ključnih faktora.

Intelektualni kapital riješava pitanja vezana za:
poslovanje,
konkurentnu sposobnost,
korisnike,
interesantne segmente tržišta,
iznalaženje novih mogućnosti i smanjenja slabosti,
upravljanje strategijskim promijenama.
Koristi od upravljanja intelektualnim kapitalom su:
zadovoljni korisnici,
efikasniji poslovni procesi,
povećanje tržišne vrijednosti,
povećanje sposobnosti stvaranja vrijednosti,
unaprijeđenje imidža,
uspješna komunikacija,
optimalno korištenje potencijala,
efikasnije dijelovanje humanog kapitala i
motiviranje zaposlenih.
EFIKASNIJI
POSLOVNI
MOTIVIRANJE PROCESI
UPOSLENIH POVECANJE
TRŽIŠNE
VRIJEDNOSTI
EFIKASNIJE
DIJELOVANJE
Slika III-2.4.
USPJEŠNIJA
KORIST OD KOMUNIKACIJA
Korist
UPRAVLJANJA od upravljanja
intelektualnim
ZADOVOLJNI kapitalom
POTROŠACI
OPTIMALNIJE
KORIŠTENJE
POTENCIJALA
UNAPRIJEÐENJE POVECANJE
IMIDŽA SPOSOBNOSTI
STVARANJA
VRIJEDNOSTI

Koncept intelektualnog kapitala i njegovo implementiranje zahtijevaju novu

perspektivu strategijskog menadžmenta, koja uključuje novi model menadžmenta,
koji uvodi novi način organiziranja, kadrovskog dijelovanja, vođstva i kontrole,
odlučivanja, motiviranja, komuniciranja, koordiniranja, odnosa s javnošću i
marketinga.
Vrijednost za kompaniju stvara se interaktivnošću unutar podvrsta intelektualnog
kapitala, što zahtijeva kontinuirano unaprijeđenje performansi svake pojedinačne
kategorije intelektualnog kapitala, kao i načina njihovog međudijelovanja.
Menadžment mora uvesti i podržati metode rada koje potiču i podržavaju
transformiranje individualne sposobnosti u organizacijske vrijednosti i mora raditi
na uklanjanju faktora koji spriječavaju optimalno korišćenje postojećih potencijala
kompanije.
Kontinuiranim analiziranjem razloga za raskorak, koji postoji između zadanih
ciljeva, stiču se spoznaje na bazi kojih se mogu odrediti daljnje aktivnosti.
Uklanjanjem slabih tačaka, kako u privredi tako i u društvu, a posebno u državnoj
upravi, unaprijeđuju se performanse.
Iskustva projekta dokumentiraju se i pohranjuju u bazu iskustava, kako bi se
prema potrebi koristila u drugim projektima. U tu svrhu mogu se koristiti metode
i principi upravljanja znanjem kao poslovnom funkcijom.
Intelektualnim kapitalom se može upravljati na tri nivoa: individualnom, timskom
i kompanijskom.
Na individualnom nivou, menadžment usklađuje rad pojedinca sa ciljevima
kompanije, prepoznaje individualne potencijale i načine kako ih optimalno koristiti
za postizanje ciljeva kompanije, stvarajući pogodne radne uvjete za efikasan rad
pojedinca.
Na timskom nivou, menadžment, prema potrebama, određuje optimalne
interdisciplinarne timove i pruža potrebnu podršku, infrastrukturu i okvirne
uvjete rada tima.
Na nivou kompanije, menadžersko dijelovanje, između ostalog, odnosi se na
sistemsko razmišljanje i kolektivnu percepciju, motiviranje odjela, odovornost, i
interdiscpliranu kooperaciju.
Mjerenje, dokumentiranje i evidentiranje sistemski su djelovi svakog poslovanja.
U cilju razvoja strategije i usmjeravanja snage za budućnost, mora postojati
svijesnost o performansama resursa. Za uspješno upravljanje, potrebno je
uspješno mjerenje. Zaposleni se moraju osposobiti za samostalno mjerenje,
odnosno praćenje realiziranja organizacijskih ciljeva, uz utvrđivanje vlastitog
doprinosa.
Za savremeno poslovanje, osim financijskih parametara, bitne su i informacije o
performansama intelektualnog kapitala. Jaz između knjigovodstvene vrijednosti
kompanije i njegove tržišne vrijednosti naročito je prisutan kod djelatnosti koje
su bazirane na informacijama i znanju.

Faze upravljanja intelektualnim kapitalom su:
razvoj svijesti o važnosti tog resursa,

vizualiziranje i kategoriziranje intelektualnog kapitala kompanije,
utvrđivanje načina upravljanja ključnim faktorima,
uspostava sistema mjerenja performansi intelektualnog kapitala,
uspostava novog sistema izvještavanja i motiviranja zaposlenih.
Svijest o intelektualnom kapitalu se postupno razvija pristupom kroz cijelu

kompaniju, “odozgo prema dolje”, uz pomoć literature, predavanja, diskusija i
radionica. Slika stanja intelektualnog kapitala sagledava se iz raznih perspektiva:
kategoriziranje nematerijalnih faktora prema shmi intelektualnog kapitala,

koji uključuje humani kapital, a koji se javlja u obliku kompetencije,
odnosa i vrijednosti, i strukturirani kapital sa svojim oblicima
organizacijskog, potrošačkog i relacijskog kapitala,
analize postojećeg stanja intelektualnog kapitala u kompaniji u pogledu
snage, slabosti, potencijala, ograničavajućih faktora,
definiranja ciljeva i željenog stanja,
određivanja ključnih nematerijalnih faktora,
određivanja prioriteta,
identificiranja ključnih faktora,
uvrštavanja u postojeću strategiju,
izrade prikaza.
Svaka kompanija mora sama razraditi svoj individualan način upravljanja

intelektualnim kapitalom. Osnovne su slijedeće komponente:
strategija,
kultura,
ljudi,
tehnologija i
tržišno okruženje.
Da bi uspješno mogli upravljati neopipljivom imovinom, bitno je implementirati

sisteme za praćenje performanse neopipljivih faktora. Samo kontinuirano
preispitivanje, lociranje slabosti i njihovo unaprijeđenje, vode prema uspijehu.
Mora se raspravljati o tome što se radi i što je učinjenjeno, kako bi se postiglo
razumijevanje uposlenih i potencijalnih ulagača. U cilju motiviranja zaposlenih,
potrebno je što jasnije prikazati posljedice uvođenja novog sistema. Kompanije
moraju usvojiti odgovarajuću strategiju, koja je definirana na osnovu vizije, misije,
ciljeva i politike, i distribuirati je unutar cijelog poslovnog sistema.

3. NOVA EKONOMIJA
Nova ekonomija je značajan faktor za razvoj društva. Ona je na svom evolucijskom

putu, u sve većoj mjeri, uključivala osobine ekonomije znanja, na kojoj se temelji
proizvodnja, distribucija i korištenje znanja, koje se pojavljuje u obliku
intelektualnog kapitala.
U novoj ekonomiji humani kapital postaje faktor poslovanja, koji svoje znanje i
sposobnosti investira u kompaniju, pa ga treba smatrati investicijom. Sposobni i
angažirani uposlenici treba da se smatraju ključnom imovinom kompanije. Da bi
se ova imovina očuvala, individualna znanja treba pretvoriti u kolektivno znanje.
Organizacijsku kulturu treba strukturirati na način da se vrši decentraliziranje u
kome se veća autonomija daje nižim organizacijskim nivoima.
Uspjeh poslovanja uveliko ovisi o uvođenju novih oblika modela menadžmenta
i mjerenja intelektualnog kapitala. Menadžment mora oblikovati individualne i
kolektivne vrijednosti u vidu sistema, koji pretstavlja osnovu rada zaposlenih.
Internet ekonomija u razvijenijim zemljama proizvodi veliki prihod i zapošljava
milione radnika. Internet radnici su znatno produktivniji od onih čiji posao nije
vezan za Internet. Isto tako, prosiječan godišnji prihod po Inernet radniku je
znatno veći od ne Internet radnika, a rast prihoda ide do nezamislivih granica.
E-trgovina je dio mnogo većeg fenomena nazvanog e-poslovanje. E-poslovanje
podrazumijeva prebacivanje osnovne djelatnosti poslovanja na Internet
HTTP najznačajniju uslugu, međusobno povezani hipertekst dokumenata na HTTP
HyperText serverima WWW. Web-om se povećava efikasnost, brzina i širina tržišta. Prelazak
Transport Protocol
na e-poslovanje rezultira velikom uštedom mrežnih troškova za mnoge korporacije.
WWW Na primjer, kompanije, koje izvrše prijelaz sa iznajmljenih kapaciteta na javne
World Wide Web virtualne privatne mreže, imaju mogućnost da ponude iste usluge kao i iznajmljene
linije, ali uz znatno manje troškove. Maloprodajna industrija je ovo oduševljeno
dočekala i prešla na kolosjek e-poslovanja.
Veliki utjecaj na promjenu načina poslovanja imale su informacijske tehnologije,
IC, koje su pružile tehnološku podršku za uvođenje novih organizacijskih modela
u poslovanju kompanija. Dodatni, još snažniji utjecaj, je imala konvergencija u
telekomunikacijama, koja je potpuno promijenila modele poslovanja. Sve su
prisutniji različiti oblici e-poslovanja između kompanija, a u porastu je i primijena
mobilnog poslovanja. Također su prepoznate prednosti e-uprave, koja će
obezbijediti sigurno okruženje za e-poslovanje svoje administracije, kao i za
elektroničke transakcije sa građanima i kompanijama. Nova ekonomija, koja je
doprinijela rastu produktivnosti i zadovoljstvu korisnika, opisuje nove proizvode,
usluge i tržišta koji su podržani informacijskim tehnologijama.
Znanja i strukture tržišta su prilagođeni izazovima informacijskog doba. Lakši i
jeftiniji pristup informacijama dovodi do ujednačavanja raspodijele dohodka i
boljih životnih prilika, kao i rastu produktivnosti i zadovoljstva korisnika.

Uvođenje informacijsko-komunkacijskih tehnologija, ICT, posebno u nerazvijenim

zemljama, kakva je naša, omogućuje prihvatanje trenda smanjenja razvojnog
raskoraka u odnosu na razvijenije zemlje.
Da bi nova ekonomija bila ključni razvojni faktor, neophodno je uključiti znatne
investicije u sektoru nove ekonomije, a da se pritome ne zanemare drugi sektori,
kao što je na primjer zdravstvo, obrazovanje, kultura i dr. To treba promatrati kao
skup novih aktivnosti u kojima se, i pored izvjesnih problema, ostvaruju visoke
stope dobiti i rasta prodaje.
3.1. OPĆENITO O EKONOMIJI
Da bi se razumijela tržišna ekonomija, potrebno je poznavati njene korijene. Adam

Smithah je dao teorijske postavke tržišne ekonomije (1776.). On se zalagao za
punu slobodu tržišta, bez miješanja države. I danas neki ekonomisti se zalažu za
slobodno dijelovanje tržišnog mehanizma, pa intervencije države smatraju
nepoželjnim.
Makroekonomija je nastala poslije ekonomske krize 1930. godine. Ova kriza je
imala velikog utjecaja na značajne promjene tržišne ekonomije. Interesantna je i
postavka drugog velikog ekonomskog mislioca John Keynes, koji uvodi državu
kao korektora tržišnog mehanizma. Ova ekonomija nosi naziv miješovita ekonomija,
u kojoj je izbalansiran tržišni mehanizam i uloga države.
Ekonomija je znanost koja ima ključni utjecaj na razvoj privrede i društva. Ova
spoznaja i njeno prihvaćanje je značajno za donošenje odluka pojedinca i zajednice.
U ekonomiji treba prepoznati neophodnu subijektivnost u promatranjima i
teorijama. Mora se shvatiti da su ekonomska dobra rijetka, a ne besplatna. Društvo
mora birati između ograničenog broja dobara, koja se mogu proizvesti iz
raspoloživih resursa. Ekonomija pomaže u određivanju politike kojom se može
poboljšati učinak u svim granama privrede (trgovina između država, novac,
bankarstvo, kapital i bogatstvo). Dalje, ona proučava kako društva koriste oskudne
resurse da bi proizvela vrijedne robe i raspodijelila ih među ljudima.
Makroekonomija proučava funkcioniranje privrede kao cijeline, a mikroekonomija
ponašanje pojedinih komponenti privrede kao što su proizvodni sektori i
domaćinstva.
U društvu se postavljaju tri osnovna ekonomska pitanja:
Šta proizvoditi?
Kako proizvoditi? (uključuje izbor tehnologije i organizacijske strukture),
Za koga će se prozvoditi? (plasman proizvedenog).

Tržišna ekonomija odgovore na navedena pitanja traži na tržištu, zavisno od

ponude i tražnje. Znanja i sposobnosti se pokazuju i valorizuju na tržištu kroz
tržišne mehanizme. Novčani glasovi utječu na cijenu dobara. Cijene služe kao
pokazatelji za odluku o količini različitih dobara koje treba proizvesti. Kompanije
moraju pronaći najjeftinije metode proizvodnje, efikasno koristeći rad, zemlju i
ostale faktore, da bi opstale na tržištu. Riješavanje problema vrši se tako da se
raspodijela dohodka određuje posjedovanjem faktora proizvodnje i cijena tih
faktora.
Uloga države u modernoj privredi je da osigura efikasnost, ispravi nepravednu
raspodijelu dohotka i potiče ekonomski rast i stabilnost. Ona treba da nađe
odgovor na neefikasnost tržišta:
putem zakonske regulative ili da proizvede javna dobra,

da izmijeni strukturu dohotka tako što će koristeći poreze prikupiti
sredstva za stvaranje mreže socijalne sigurnosti, i
da pomoću fiskalne politike, odnosno oporezivanjem i općom potrošnjom
i monetarnom politikom, odnosno kamatama i uvijetima kreditiranja,
utječe na ekonomski rast, produktivnost, inflaciju i zaposlenost.
U mješovitoj privredi tržište određuje većinu pojedinačnih cijena i količina,

dok država upravlja cijelokupnom privredom pomoću oporezivanja, opće
potrošnje i monetarne regulacije. Tržišnu ekonomiju karakteriziraju:
privatno vlasništvo,
profit,
sloboda izbora i
konkurencija.
Ovo su četiri temeljna svojstva tržišne ekonomije, koji su neophodni za njeno

funkcioniranje. Faktori proizvodnje, zemljište, rad i kapital, moraju biti pretežno
u privatnom vlaništvu. Profit je osnovno mjerilo uspiješnosti poslovanja (vlasnici
ulažu kapital kako bi izvukli što više profita), sloboda izbora omogućuje svakome
da sam odluči na koji će način valorizirati svoja znanja i sposobnosti i konkurencija
prisiljava konkurente da se prilagode korisniku nudeći mu bolji kvalitet i nižu
cijenu. Privreda jedne zemlje je ograničena količinom dostupnih inputa i
tehnološkim znanjem. Stoga, društvo mora birati između nužnih i luksuznih
dobara, javne i lične potrošnje i potrošnje i investiranja. Svako društvo mora
riješiti tri fundamentalna problema:
Što, kako i za koga proizvoditi?

Raspodjela dohodka?
Potrošnje različitih pojedinaca i klasa?

Uz date resurse i tehnologiju, proizvodnja je sažeta u granice proizvodnih

mogućnosti. Efikasna proizvodnja se dostiže kada se proizvodnja jednog dobra
ne može povećati bez da se smanji proizvodnja drugog dobra. Kada privreda radi
efikasno, na svojoj granici proizvodnih mogućnosti, tada može proizvesti više
nekog dobra samo tako da smanji proizvodnju drugog. Ponekad se društva nalaze
unutar svoje granice proizvodnih mogućnosti, koju uzrokuje često vladina
regulativa, koja sputava djelovanje kompanija.
Većina ekonomskih odluka donosi se na tržištu. Tržište služi kao mehanizam
pomoću koga se sreću prodavci i kupci da bi trgovali i odredili cijene i količine
roba. Iako su tržišta daleko od savršenstva, pokazala su se jako efikasnim u
riješavanju ekonomskih problema. Tržišni mehanizam djeluje da bi odredio što i
kako. Novčani glasovi utječu na cijenu dobara, te cijene služe kao pokazatelji koje
se količine različitih dobara trebaju proizvesti.
Ekonomija ukazuje na mogućnost uvođenja političkog tržišta u kojem bi građani
dobili mogućnost izbora. Političari bi od građana kupovali glasove na kredit, koji
bi vratili uz kamatu od stvorene vrijednosti pri vršenju funkcije za koju su izabrani.
U uvjetima savršene konkurentnosti, preduzeća moraju pronaći najjeftinije metode
proizvodnje, efikasno koristeći rad, zemlju i ostale faktore proizvodnje, kao što je
intelektualni kapital. U suprotnom bi se izložili troškovima i mogućnosti gubitka
tržišta. Uloga države u modernoj privredi je da:
osigura efikasnost,
ispravi nepravednu raspodijelu dohodka i
potiče ekonomski rast i stabilnost.
Nesavršena konkurencija, poput monopola, rezultira visokim cijenama ili niskim

nivoom proizvodnje. Uloga države je da regulira kompanije ili postavlja pravna
ograničenja ponašanja kompanija. Ekstremi nastaju kada dionice (akcije)
kompanije nametnu troškove ili donesu korist drugima izvan tržišta, bez ikakvog
plaćanja.
Vlade mogu da se uključe i da zakonski reguliraju te indirektne efekte. Kada
tržišta ne vrše nužno pravednu raspodijelu dohotka, država se odlučuje na
izmijenu strukture dohodka. Struktura dohotka se određuju platom, rentama,
kamatama i dividendama.
Moderne države koriste poreze da bi prikupile sredstva za transfere ili programe
podrške dohotku, koji čini mrežu socijalne sigurnosti. Ovo bi znatno utjecalo na
smanjenje sive ekonomije. Oni koji primaju socijalnu pomoć i sa kojom se može
živjeti održivo, birali bi između pomoći ili rada na crno.
Država, pomoću fiskalne politike (oporezivanje i opća potrošnja) i monetarne
politike (utjecaj na kamatu i uvijete kreditiranja), utječe na dugoročni ekonomski
rast i produktivnost, zaustavljanje divljanja inflacije i nezaposlenosti zbog
konjukturnih ciklusa.

Privredni rast, kao najznačajniji pokazatelj ekonomskog uspijeha jedne nacije,

pretstavlja povećanje proizvodnje na nivou nacionalne privrede, što je uvjet
zadovoljenja stalno rastućih ljudskih potreba. Privredni rast je uži od pojma
privrednog razvoja i on predstavlja samo jednu od komponenti razvoja.
Radi shvatanja pojma nacionalnog proizvoda, koji nastaje plaćanjem stanovništva
za proizvode i usluge i nacionalnog dohodka, koji nastaje plaćanjem kompanija
domaćinstvima za faktore proizvodnje, dati su makreekonomski tokovi za četiri
slučaja:
uprošteni makroekonomski dvosektorski kružni tok,

ROBE I USLUGE ROBE I USLUGE
NACIONALNA PROIZVODNJA TRŽIŠTE ROBA UKUPNI PRIHODI
Slika III-3.1.
Uprošteni PREDUZECE DOMACINSTVA

makroekonomski
dvosektorski tok
PLACANJE FAKTORA NACIONALNI DOHODCI
TRŽIŠTE
SEKTORI NUDE FAKTORE
FAKTORA PROIZVODNJE
prošireni makroekonomski dvosektorski kružni tok u koje je uključeno

financijsko tržište. Uvođenjem štednje i investicija, kreiraju se dva
odvojena načina toka sredstava od domaćinstva prema tržištu roba.
NACIONALNA PROIZVODNJA TRŽIŠTE ROBA UKUPNI PRIHODI
I JE
TIC
ES
Slika III-3.2. INV
ŠTEDNJA
Prošireni FINANCIJSKO
PREDUZECE DOMACINSTVA
TRŽIŠTE
makroekonomski
dvosektorski tok
TRŽIŠTE
SEKTORI SEKTORI
FAKTORA PROIZVODNJE

prošireni makroekonomski dvosektorski tok u koji je uključena država.

Država je sa drugim učesnicima na tržištu povezana posredstvom poreza,
zaduživanja i izdataka. Ona uzima porez od domaćinstava, kupuje od
faktora proizvodnje i zadužuje se na financijskom tržištu.
NACIONALNA PROIZVODNJA TRŽIŠTE ROBA UKUPNI RASHODI

KUPOVINE
E
ICIJ
NETO POREZI
EST
Slika III-3.3.
DRŽAVA
INV
Prošireni
makroekonomski
DUG
dvosektorski tok
ŠTEDNJA u koji je
FINANCIJSKO
PREDUZECE DOMACINSTVA uključena država
TRŽIŠTE
TRŽIŠTE
FAKTORI FAKTORI
FAKTORA PROIZVODNJE
prošireni makroekonomski trosektorski kružni tok u koji je uključena

država. Pored sektora kompanija (preduzeća) u ovom kružnom toku javlja
se inostrani sektor. Inostrani sektor je sa drugim akterima u nacionalnoj
privredi povezan na način: uvozom roba i usluga, izvozom i uzimanjem
robe na kredit.
Dva temeljna indikatora koja pokazuju veličinu nacionalne proizvodnje su:

DGP
bruto domaći proizvod, DGP, koji pretstavlja zbir računa proizvodnje Domestic Gross
Product
svih proizvođača nacionalne proizvodnje,
bruto nacionalni proizvod, GNP, koji izražava ukupnu nominalnu GNP
vrijednost finalnih proizvoda i usluga u nacionalnoj ekonomiji u jednoj Gross National
godini. Product

Makroekonomski ciljevi su: proizvodnja, od koje se traži da bude stabilna,

zaposlenost, koja treba da bude visoka, stabilne cijene, međunarodna razmijena,
koja treba da bude uravnotežena. Makroekonomski instrumenti su ekonomske
varijable, koje kontrolira država i pomoću njih djeluje u cilju stabilnog rasta
prizvodnje, održavanja stabilnih cijena, dobre zaposlenosti i uravnoteženog
spoljno trgovinskog bilansa. U te instrumente spadaju: fiskalna politika, monetarna
politika, politika dohotka i međunarodna politika.
3.2. DIGITALNA EKONOMIJA
Savremena ekonomija, u sve većoj mjeri, uključuje znanje, koje je posljedica

ICT izuzetno brzog razvoja informacijsko-komunikacijskih tehnologija, ICT.
Information & Proizvodi i usluge sve više dobivaju dodatne vrijednosti u koje su uključene
Communications
Technology materijalna i nematerijalna komponenta. Kompanije moraju proći kroz proces
transformiranja kako bi se što više koristila znanja. Do znanja se dolazi
prikupljanjem, organiziranjem i održavanjem odgovarajućih informacija, koje se
analizom pretvaraju u znanje. Znanje uključuje poslovnu inteligenciju, koja
predstavlja skup metoda, koje kompanijama omogućuju da iskoriste informacije
koje posjeduju, i na temelju njih steknu uvid u prirodu poslovanja, a to im
omogućuje donošenje kvalitetnih odluka.
Digitalna ekonomija je dio nove ekonomije i to njen najznačajniji dio, koja ima za
cilj stvaranje profita, fleksibilnije upravljanje i organiziranje, vrlo dinamično tržište,
što za sobom povlači uključivanje novih znanja i novih tehnologija u oblasti
organiziranja proizvodnje i prometa roba i usluga, uvažavajući različite forme i
tipove tržišta roba, novca i kapitala. Pri tome svaka kompanija stvara za sebe što
bolju poziciju na tržištu.
To u suštini govori o drugačijim funkcijama menadžmenta u budućnosti, odnosno
njihovim postavkama, uvažavajući činjenicu da će poslovna mreža biti ta koja će
odražavati drugačije forme i oblike upravljanja. Mijenja se i trgovina u e-trgovinu.
Za jedne, e-trgovina se sastoji od procesa telefonskog naručivanja robe od
kompanije za naručivanje putem pošte, slanja faksa ili naručivanje putem Interneta.
Za druge, to je upotreba elektronske razmijene podataka, EDI ili je to proces
EDI kojim provajderi šalju elektronski račun korisniku umjesto da mu šalju papirnu
Electronic Data fakturu.
Interchange
U e-trgovini se danas, kod njenog definiranja, obavezno uvršatvaju procesi: online
kupovine, odabir proizvoda, sigurno plaćanje za vrijednost proizvoda i procedure
osiguranja da korisnik primi poručene proizvode u nekom razumnom vremenskom
intervalu.

U svim slučajevima, to uključuje korištenje sigurnih protokola za plaćanje, da bi

se zaštitio kupac, a u nekim slučajevima može biti uključena upotreba e-novca da
bi se održala kupčeva anonimnost.
E-trgovina je postala jedan od najutjecajnijih fenomena Internet ere. Proces online
kupovine ne razlikuje se mnogo od kupovine putem telefona, osim činjenice da
se telefonski agent, kod online kupovine, zamijenjuje sa Web serverom.
E-poslovanje obuhvata sve oblike poslovnih transakcija ili razmjene informacija,
koje se izvode korištenjem ICT-a, što podrazumijeva prebacivanje osnovne ICT
djelatnosti poslovanja na Web, a u cilju povećavanja efikasnosti, brzine i širine Information &
tržišta. Web postaje puno racionalniji korištenjem virtualne privatne mreže VPN, Communications
Technology
koja nudi sigurnost, uz niske troškove.
Da bi osigurali da dobavljači mogu predvidjeti zahtijev i odgovoriti pravovremeno VPN
na potražnju robe, lokalni računarski sistemi distributera se logički spajaju sa Virtual Private
istim, kod svakog većeg dostavljača. Kada proizvod određenog dobavljača u bilo Network
kojem prodajnom mjestu dostigne nizak nivo u inventarnom sistemu, zahtijev za
nabavkom se automatski proslijeđuje od distributera prema dobavljaču. Dobavljač
potom odgovara slanjem potvrde o prijemu zahtijeva i fakture prema distributeru,
a istovremeno šalje zahtijev odjelu za dostavu, sa instrukcijama da se taj proizvod
doda ukupnoj pošiljci prema radnji. U isto vrijeme, računarski sistem distributera
automatski vrši plaćanje primljene fakture koristeći usvojeni online protokol za
plaćanje. Uspjeh Interneta je vezan za njegova svojstva:
privlačne primjene Web,

vlasništvo svakog čovjeka,
razumne cijene,
globalna mreža,
globalni resurs.
Priroda Weba proširila se sa medija za israživanje na timske projekte, e-mail,

tokove medija i na medij za elektronsko poslovanje, oglašavanje, marketing i
zabavu. Najveći potencijal Interneta je širenje prodaje preko Weba. Trgovina i
bankarske usluge telefonije i videa u stvarnom vremenu preko Interneta, postali
su stvarnost i novi razlog za uspijeh. Međunarodne odlike Interneta omogućuju
da Internet ostane podesan alat za trgovinu preko nacionalne granice. Internet
pruža veliku mogućnost u poslovanju, što se često označava kao pojava “nove
ekonomije” ili “umrežene ekonomije”. Ovi pojmovi, česti u definiranju promijena
društvene zajednice izazvane informacijskom evolucijom, su prilično široki, ali
vremenom promjenljivog sadržaja, i uvijek su vezani na sve širu primijenu Interneta
u poslovanju. Početno definiranje elektroničke trgovine (e-commerce), kao bilo
koje transakcije izvršene preko računarski kontrolirane mreže, koja uključuje
prijenos vlasničkih prava u korišćenju dobara i usluga, je prešla u savremeniju,
koja naglašava trgovinu koja koristi Web, odnosno Web zasnovanu trgovinu.

Web zasnovana trgovina ima više segmenta:
B2B poslovanje kompanije sa kompanijom B2B,

Business-to-
Business
poslovanje kompanije sa krajnjim korisnikom B2C,
poslovanje krajnjeg korisnika sa kompanijom C2B,
B2C poslovanje krajnjeg korisnika sa krajnjim korisnikom C2C,
Business-to- poslovanje kompanije sa uposlenim B2E.
Customer
C2C B2B trgovina je zamijena za ranije razvijenu elektroničku razmijenu podataka

Customer to EDI, i obuhvaća sve transakcije između kompanija i uglavnom se vrši preko IP
Customer virtualni privatnih mreža IP VPN, iz razloga pouzdanosti i zaštite.
B2E
B2C je odnos između prodavača i kupaca, koji se uspostavlja preko Internet
Business to mreže, koristeći Web bazirane usluge.
Employe Usluge e-trgovine i e-bankarstva su Internet bazirane usluge, koje pretstavljaju
glavnu podršku realiziranju koncepta tržišne ekonomije, u kojem ključnu ulogu
EDI
Electronic Data
ima globalizacija i konvergencija. Globalizacijom i intenzivnim procesima
Interchange integriranja tržišta omogućeno je povezivanja tržišno baziranih nacionalnih
ekonomija. Globalizacija je sila koja potiče tržišne, a konvergencija tehnološke
IP VPN promijene.
Internet Protocol
Virtual Private
Network
KREDITNE KARTICE
Slika III-3.4.
e-komrec
e-banking DATOTEKA
ROBA

Internet, sa svojim aplikacijama u trgovini i bankarstvu, ne samo da omogućuje

pružanje tržištu usluga vrhunskog kvaliteta, već im može dati i prihvatljivu cijenu,
kojom se može biti konkurentan na tržištu. Glavne smetnje za realiziranje koncepta
tržišne ekonomije, koji se oslanja na usluge e-trgovine i e-bankarstva, potiču od
političkih i ekonomskih barijera.
Pojava e-trgovine, pored sigurnosnih, dovodi i do drugih problema, koji se
prvenstveno odnose na pitanja poreza, carine i drugih budžetskih taksi, koji se
skupljaju po osnovu uvoza, trgovine i distribuiranja roba i usluga, a koji su
značajan dio budžetskih prihoda. Prvi oblici e-trgovine putem Interneta
pretstavljaju prvu fazu e-trgovine, i to su:
reklamiranje korištenjem multimedijalnih načina prezentiranja,

promoviranje,
informativne usluge, poput usluga berzanskih i poslovnih informacija,
praćenje interesovanja korisnika i njegovo anketiranje,
informacija o interesu tržišta za pojedine proizvode ili usluge.
Današnji razvoj u oblasti prve faze kreće se u pravcu personaliziranja usluga koje
se pružaju putem Interneta. Karakter prve faze je distribuirana, a ne interaktivna
usluga, koja ide od proizvođača, distributera ili servis provajdera prema korisniku.
Druga faza e-trgovine postaje interaktivna, omogućujući korisnicima da putem
Interneta izvrše narudžbu, izvrše plaćanje i dobiju uslugu na traženu adresu.
Dakle, korisnik posretstvom Interneta dobija informacije od Internet trgovca o
njegovim uslugama. Korisnik može odmah izvršiti narudžbu, ukoliko posjeduje
novčanu karticu i izvrši on-line plaćanje. Prilikom on-line plaćanja, korisnici
različitih sistema novčanih kartica, posretstvom financijskih posrednika se
provjeravaju u smislu validnosti i kredibilnosti bankovnih računa.
Koncept e-trgovine omogućuje veće centraliziranje, kada su u pitanju narudžbe
usluga i organiziranje sopstvene centralizirane distribuirane mreže. Centraliziranje
naružbi i distribuiranje mreže, olakšava proizvođačima i distributerima procese
planiranja proizvodnje i logističke mreže, koji se mogu odvijati na osnovu podataka
o interesu kupca i potražnji određenih proizvoda. Najveću korist od organiziranog
distribuiranja imaju kupci. Istovremeno i proizvodne firme sa tako organiziranom
prodajom svojih proizvoda postaju daleko konkurentnija na tržištu. Na ovaj način,
znatno se smanjuju transportni troškovi, a cijene su zaista konkurentne, jer su
dostupne na širokom prostoru, zapravo prostoru koji pokriva Internet.
Postoje različiti modeli e-poslovanja, gdje je model način na koji kompanija
ostvaruje profit primijenom informacijsko-komunikacijske tehnologije ili jasnije,
IP tehnologije koja je ugrađena u Internet mrežu. Ovdje su opisani modeli
virtualnih zajednica i informacijskih posrednika. Model virtualnih zajednica je
vrsta oglašavačkog modela, čije je osnovno obilježje neprofitabilnost. Zasnovan
je na lojalnosti korisnika, koji u razvoj Web mjesta ulažu trud, vrijeme i novac.

Ciljevi ovog medela, između ostalog, su prikupljanje dobrovoljnih priloga ili

pružanje besplatne stručne ekspertize, davanje savijeta, razmijena korisničkih
iskustava.
Model informacijskog posrednika koriste Internetske kompanije, specijalizirane
za prikupljanje, obradu i davanje na korišćenje (prodaju) podataka o korisniku
(potrošačima). Cilj modela je usmijeravanje marketinških aktivnosti u poslovne
strategije onih kompanija koje trebaju informacije. To se obavlja na dva načina:
preporukom, koja potiče korisnike na razmijenu informacija o kvalitetu

proizvoda i usluga i
registriranjem, koja omogućuje korisnicima slobodan pregled sadržaja
Weba uz uvjet registriranja i davanja ličnih podataka.
Kompanije, koriste informacije dobijene posredstvom informacijskih posrednika,

kako bi se direktno obratile potencijalim korisnicima putem e-mail-a ili za
istraživanje tržišta, kako bi ih koristili za upravljanje odnosima sa korisnikom,
CRM CRM. CRM je strategija poslovanja i komuniciranja sa korisnicima. Cilj strategije
Customer je prikupljanje informacija o korisniku, koje se koriste za povećanje zadovoljstva
Relations
Menagement i lojalnosti korisnika, kako bi odnos sa njima bio duži i profitabilniji.
Pored sekundarnih informacija, kompanije provode i prikupljanje primarnih
GPRS informacija istraživanja marketinga, a u tu svrhu koriste na primjer pretraživanje
General Packet Weba i diskusijske grupe.
Radio Service
PDA Poslovanje se pojavom mreža 2G, u kojoj je dominantna GSM tehnologija, razvija
Personal Digital u mobilnom smijeru, poznatom kao m-poslovanje, koje je unaprijeđeno sa GPRS
Assistant tehnologijom.
WAP 3G mobilne komunikacije koriste terminale, kao što su lični digitalni pomoćnici,
Wireless PDA, koji omogućuju prijenos velike količine podataka i obavljanje poslovnih
Application transakcija.
Protocol
WML Daljni razvoj kretao se prema Web bežičnoj tehnologiji, korišćenjem protokola za
Wireless Markup bežičnu aplikaciju, WAP i jezika za bežične aplikacije WML.
Language
Jedno od zanimljivih područja poslovanja u pokretu je ono koje koristi globalni
GPS
Global pozicijski sistem, GPS. Njime se precizno određuje mjesto gdje se nalazi korisnik
Positioning mobilnog uređaja. Povezivanjem GPS i geoinformacijskog sistema, GIS, omogućene
System su usluge navođenja automobila do željenog odredišta i utvrđivanje pozicije
automobila u slučaju krađe.
GIS
Geographic
Information
System

4. MENADŽMENT
Pokretanje funkcioniranja modernih kompanija bazira se sve više na intelektualnom

kapitalu, koji naglašava korporacijsko znanje i dodatnu vrijednost ugrađenu u
proizvode i usluge i novoj digitalnoj ekonomiji, koja ima za cilj stvaranje dodatne
vrijednosti. Oblici dodatne vrijednosti postaju temelji tržišnog nadmetanja, novih
modela upravljanja, organiziranja, upravljanja ljudskim resursima, što
podrazumijeva adekvatno vođenje i kontrolu, uvođenje tehnologijskog marketinga,
unaprijeđenje odlučivanja, motiviranosti, komunikacije, koordiniranja, i drugih
funkcija upravljanja. Sve ovo je dovelo do paradigme menadžmeta. Ključna
promijena menadžmenta je u samom upravljanju, a zatim u organiziranju, koje iz
vertikalne hijerarhijske strukture prelazi u horizontalnu. Pojavljuju se i nove
funkcije kao što je funkcija odnosa s javnošću, PR. PR
Kolekcija poslovne inteligencije je značajna komponenta upravljanja znanjem i Public Relations
dovodi do različitih pogodnosti, uključujući poboljšanje efikasnosti osoblja i TMN
operacija, povećanje mogućnosti odlučivanja, efikasnije pomijeranje tržišta i Telecommunica-
pružanje naprednijih proizvoda i usluga. tion Management
Menadžment, kao sinonim za upravljanje, javlja se u različitim ulogama. Već je Network
pomenut TMN, kao menadžment koji upravlja telekomikacijskom mrežom. Dalje, QMS
može se upravljati kvalitetom QMS, promijenama, znanjem, ljudskim resursima Quality
itd. Management
Menadžment se može promatrati prvo kao umjetnost, koji polazi od toga da se System
uspješni menadžeri rađaju, odnosno da imaju predodređenu intuiciju i
inteligenciju, drugo, kao politika, gdje se smatra da menadžer govori ono što je
“na liniji” politike, zatim, kao magija, gdje se vjeruje da su menadžeri madžioničari
i konačno, kao znanost (nauka), gdje znanost utječe da se odluke zasnivaju na
općim principima, da postižu status kroz rezultate rada, da poštuju etičke principe
i štite interese svojih korisnika.
Interesantno je istaći ulogu mendžmenta, kako ju je vidio jedan od najvećih
teoretičara menadžmenta Peter Drucker, sa svojom izrekom: “fenomen menadžmenta
je najveći doprinos usponu američke privrede u drugoj polovini 19. i prvoj
polovini 20. stoljeća”.
Održavanje blizine korisniku, da bi se zadovoljile njegove potrebe i predvidjele
njegove želje, je najvažniji temelj menadžmenta. Za veliki broj kompanija korisnici
postaju “izvor prilika”, jer njihovo predvidljivo ponašanje omogućuje da pažljivo
skroje svoje strateške planove. Poznavanje korisnika pomaže operateru da odabere
tehnologije koje će im pomoći da zadovolje pretplatničke zahtijeve za uslugama.
Za definiranje i opis menadžmenta, u ovoj knjizi korišćen je procesni pristup.

Ovaj pristup predstavlja skup međusobno povezanih ili interaktivnih aktivnosti,
koje transformiraju ulaze u izlaze.

Osnovne aktivnosti menadžmenta su:
planiranje,
organiziranje,
kadrovsko dijelovanje (upravljanje ljudskim resursima),
vođenje i
kontrola.
Ostale funkcije su:
predviđanje,
postavljanje ciljeva,
odlučivanje,
motiviranje,
komuniciranje,
utjecanje,
koordiniranje,
informiranje,
naređivanje,
marketing,
upravljanje funkcijama,
mjerenje i ocijenjivanje rezultata,
odnosi s javnošću.
Između funkcija menadžmenta postoji manja ili veća povezanost.

Marketing je također funkcija menadžmenta, koja se kod mnogih teoretičara
razmatra kao posebna disciplina. Od nabrojanih funkcija treba po važnosti izdvojiti
funkcije: odlučivanja, motiviranja, komuniciranja, koordiniranja i odnosi s
javnošću, koje će nositi naziv karakteristične funkcije.
Menadžment je trajan proces usmijeren na ostvarivanje postavljenih ciljeva na

najefikasniji mogući način. Kao takav, postavlja standarde, planira, organizira,
motivira osoblje, koordinira, i vodi kompaniju, čije funkcioniranje se opisuje
kao interakcija vizionarskih sposobnosti vođe (lidera) i vještina i znanja menadžera.
Lider, koji je opisan u funkciji vođenja, je ličnost koja ima ideju i snagu da utječe
na druge da ostvaruju ciljeve kompanije, a menadžer, kao ličnost koja planira,
organizira, upravlja ljudskim resursima, kontrolira, motivira, uspješno komunicira,
koordinira. Vođa je orijentiran na efektivnost, odnosno na moto znati zašto i
zašto ne, a menadžer na efikasnost, odnosno na moto znati kako (know-how).
Lider identificira problem koji treba rješiti, a menadžer riješava problem.

Za strategijski menadžment se vezuje vizija koja je sposobna da se transformira u

stvarnost. Vizija omogućuje viđenje izvjesnije budućnosti i od nje se traži da
zahtijeva najbolje i najviše. Njome se inspirira kompanija. Vizija se transformira
u misiju. Iz vizije i misije određuju se ciljevi i politika. Ovaj strategijski lanac
omogućuje formuliranje strategije, koja se realizira taktičkim planovima i akcijom.
Vidimo da je zajedničko za viziju i misiju izgled kompanije u budućnosti. Od
misije se očekuje da odrazi svrhu postojanja kompanije, da pruži korisniku
zahtjevani proizvod ili uslugu i da odredi mjesto kompanije na tržištu.
Vizija i misija svoje konkretiziranje doživljavaju u formuliranju ciljeva, koji
pretstavljaju stanje, odnosno nivo poslovnih performansi, kojima kompanija teži
u ostvarenju svoje misije. Ciljevi moraju da:
imaju jaku motivacijsku snagu,

služe kao prava osnova za racionalno usmjeravanje aktivnosti,
budu realni, i
kompatibilni sa sistemom vrijednosti društva.
Politikom se preciziraju stavovi, načela, principi ili kriteriji, kojima se usmjeravaju

odlučivanje i aktivnosti u poslovanju kompanije.
U svijetu, današnji model menadžmenta za osnovne ciljeve uzima povećanje
operacijske efikasnosti, gdje god je to moguće, i drastično smanjenje troškova.
Hijerarhijska, od vrha prema dolje, centralizirno kontrolirana kompanija se
zamijenjuje sa ravnijom organizacijskom strukturom i distribuiranim nivoima
menadžera istog ranga sposobnih da donose odluke.
Baznim menadžerskim funkcijama se obezbijeđuje uspješno poslovanje, tako što
se planiranjem postavljaju ciljevi, organiziranjem i kadrovskim dijelovanjem se
stvaraju pretpostavke i osiguraju uslovi za postizanje planiranih ciljeva, vođenjem
se postavljeni ciljevi dovode do rezultata i kontrolom se mjere i ispravljaju
pojedinačna i organizacijska djelovanja. Na ovaj način se osigurava plansko
implementiranje poslovnih aktivnosti.
Uloga ostalih funkcija je da bazne funkcije učine efektnijim i efikasnijim, a posebno
su važne karakteristične funkcije: odlučivanje, motiviranje, komuniciranje,
koordiniranje i odnosi sa javnošću, ali su značajne i funkcje postavljanja ciljeva
i upravljanje funkcijama, informiranje i naređivanje, i mjerenje i ocijenjivanje
rezultata. Planiranjem se unaprijed određuje smjer kojim će kompanija ići i akcije
koje će preduzimati. Ovom funkcijom, koja je prva funkciju menadžmenta,
osigurava se naročito glavno područje na kojem će se zasnivati ciljevi i dugoročna
strategija razvoja. Poslovnim planom, kao osnovnim dokumentom, se traži
odobrenje za sve poslovne aktivnosti i obezbijeđuje racionalno odlučivanje. On
je ključ upravljačkog procesa, koji omogućuje da se usmjere materijalni i ljudski
resursi u kontroli i nadgledanju razvoja kompanije. Sa poslovnim planom se
obezbijeđuje združena strategija za buduće poslovanje.

Organiziranje, kojim se stvaraju pretpostavke i osiguravaju uvjeti za

implementiranje planiranih ciljeva, pretstavlja formaliziranu strukturu statusa i
uloga, koja treba da ispuni zahtijeve kako bi se planirani ciljevi realizirali. Tim
zahtijevima obuhvaćeni su između ostalog:
identificiranje i klasificiranje svih aktivnosti,

grupiranje aktivnosti koje su nužne za postizanje ciljeva,
dodjeljivanje grupe aktivnosti i ovlaštenja menadžeru i
osiguranje koordiniranja u organizacijskoj stukturi.
Kadrovsko djelovanje ili upravljanje ljudskim resursima je funkcija za:
razvoj kadrova,
kadrovsko popunjavanje,
angažiranje kadrova.
Organiziranjem se određuju uloge, koje se kadrovskim djelovanjem dodijeljuju

uposlenicima koji će ih najbolje izvršavati.
Kada su određene uloge, slijedi proces kadrovskog popunjavanja, kojim se
određuju uloge uposlenim. Oni treba da posijeduju stručnu, socijalnu i
komercijalnu kompetenciju, koja se definira kao dokazana sposobnost da se
primijene znanja i vještine struke, da se koristi zajednički rad, napori i informacije
u stvaranju vrijednosti kompanije.
Vođenje se bavi ovladavanjem promjena. Uspiješno vođenje zahtijeva sofisticirana
znanja, koja mogu pridobiti podređene za promijene i motivirati ih za ostvarenje
ciljeva. Vođom se nazivaju oni ljudi koji su spontano i dobrovoljno primljeni i
prihvaćeni od grupe, sposobni da adekvatno izražavaju osjećanja i težnje grupe,
sposobni da uspostave socijalnu ravnotežu i distancu približno jednaku prema
svim članovima, sposobni da svoj autoritet izvedu iz autoriteta grupe, održavaju
grupnu disciplinu, koja proizlazi iz pritisaka same grupe. Uz vođstvo je vezana
socijalna interakcija i suradnja sa ljudima, utjecaj na ponašanje drugih. Moć
vođe ovisi o slijedbenicima, a utjecaj karakterizira vođu. Temeljne situacije, koje
utječu na efikasnost vođstva, su odnos vođe i članova grupe. Ovaj odnos proizilazi
iz odgovora na pitanja kao što su:
Da li članovi simpatiziraju vođu?

Da li mu vjeruju?
Do kog stupnja su spremni da ga slijede.
Ako vođa ima dobre odnose, uživa povijerenje i poštovanje, nozavisno o formalnom
autoritetu, tada će biti uspiješan. U protivnom, vođa poseže za legitimnim,
prinudnim sredstvima.

Kontrolom su obuhvaćena sva zbivanja vezana za izvršenje zadataka i ciljeva koje

treba ostvariti u kompaniji. Kontroliranje, kao funkcija menadžmenta, je usmjereno
na politiku, plaće, izbor uposlenih i njihovo obrazovanje, istraživanje i razvoj i
kvalitet usluge. Kontroliranje olakšava ispunjenje planova i upućuje na mjere
korigiranja. Sredstva kontroliranja su inspekcijski zapisnici i izvještaji, koji ukazuju
na ispravljanje pojedinačnog i organizacijskog dijelovanja kako bi se osiguralo da
događaji teku po planu.
Marketing je funkcija čije su ključne marketinške aktivnosti:
istraživanje tržišta,
prodaja,
propaganda,
prodajne promocije,
distribuiranje,
postprodajne usluge,
kreditiranje prodaje,
planiranje i programiranje marketinga i
administracijski poslovi marketinga.
Nove tendencije u razvoju teleusluga ne dozvoljavaju da prestižne marketinške

sektore vode tehnički stručnjaci bez sistemskog marketinškog osposobljavanja.
Značajno prihvaćanje marketinškog koncepta uočavamo kod vodećih telekom
kompanija. Definirani zadaci marketing strategije vodećih telekom kompanija su
istražiti tržište, udovoljiti potrebama korisnika, i obezbijediti visoku klasu
teleusluga. Jedan od osnovnih zadataka marketinga je da stimulira uvođenje novih
tehnologija, odnosno inovacija, u razvoju telekom operatora.
Planiranje je ključno. Njime se obezbijeđuju jasne osnove za donošenje odluka i
njihovu implementiranje. Uvjet za odlučivanje je racionalno prosuđivanje, koje
podrazumijeva sposobnosti menadžera kao štu su:
kategoričnost,
hipotetičnost,
alternativnost.
U cilju donošenja odluka, menadžer treba stavove sagledati jasno i razgovijetno.

Problem treba podijeliti na što je moguće veći broj dijelova, mora se ići od
jednostavnog ka kompleksnom, i ništa se ne smije izostaviti.
Komuniciranje predstavlja mehanizam egzistiranja ljudskih odnosa. Komuniciranje
je proces pomoću koga se razmijenjuju informacije, ideje, emocije i iskustva.

Poslovno komuniciranje poznaje pet načina prezentiranja:
faktografsko (činjenice, primjeri, svjedočanstva),

kritičko (sudovi, primjedbe, osuđivanja),
konstruktivno (ističe prednosti umjesto poteškoća),
sugestivno (služi se kreativnošću-pretpostavimo da se ostvari), i
emotivno (bez patetike, pažljivo dotirati emocije), kao i
pet puteva za različite vrste govora :
analitički,
sprovođenje,
uvijeravanje,
osporavanje i
ohrabrivanje.
Najbolji oblik međusobnih odnosa u komunikaciji je recipročno komuniciranje,

u kome je prisutno fleksibilno ponašanje oba partnera u komunikaciji.
Motiviranost, koja je pokretač ličnosti, odnosno težnja da se realizira neka potreba,
je funkcija menadžmenta, koja proizlazi iz ljudskih potreba.
Ljudske potrebe se definiraju kao niz dinamičkih snaga, koje određuju čovjekovo
ponašanje. Potrebe se nalaze u osnovi motivacijskog sistema ličnosti. Emocije su
subjektivna obojenost motiva, naročito onih koji blokiraju i dovode u sukob ili
onih koji ličnost približavaju cilju.
Složenost problema, prilikom podijele poslova i radnih zadataka koje treba

riješavati, zahtijeva koordiniranje. Koordiniranje pretstavlja proces resursnog,
vremenskog i prostornog usklađivanja aktivnosti više pojedinaca i grupa. Cilj
ovoga procesa je da se na efikasan način ostvaruju ciljevi kompanije. Iako proces
koordiniranja izaziva dodatne troškove upravljanja, on pretstavlja mudrost da se
izbalansira inicijativa i motiviranost, i kapitalizira prednost kompanije.
Koordiniranjem se usklađuje upotreba resursa, obezbijeđuje elastičnost na udare,
spriječava dijelovanje centripetalnih sila, usklađuju mikro i makro pogledi na
funkcioniranje kompanije, potiče i zaoštrava pitanje komunikacije, povećava
ovisnost od odluka i rezultata cijeline, testira model menadžmenta, i obezbijeđuje
reinženjering poslovnih procesa.
Odnosi s javnošću je funkcija menadžmenta, kojom se stvara imidž kompanije.
Njome se utječe na javnost, formiranje javnog mišljenja i stavova, sa ciljem da se
postigne razumijevanje i podrška.

4.1. BAZNE FUNKCIJE
Osnovne (bazne) funkcije menadžmenta su:
planiranje, kojim se postavljaju ciljevi i zadaci, i jasne osnove za

odlučivanje,
organiziranje, kojim se stvaraju pretpostavke i osiguravaju uvjeti za
izvršavanje planiranog,
kadrovsko dijelovanje, kojim se obezbijeđuje humani kapital,
vođenje, koje sve što je planirano dovodi do rezultata i
kontrola koja obezbijeđuje da se implementira sve što je planirano.
4.1.1. PLANIRANJE
Humani menadžment ukazuje na važnost upravljanja ljudskim resursima i na

važnost planiranja. Logički tok baznih funkcija počinje od planiranja, koje se
može definirati kao prva funkcija menadžmenta. Ono predstavlja kompromis
između mogućnosti i predviđanja, odnosno polazište za djelovanje unutar koje
se, na iskustvima iz prošlosti, utvrđuju zadaci u sadašnjosti za djelovanje u
budućnosti. Planiranje treba da osigura glavne pretpostavke na kojima će se
zasnivati ciljevi, kao i dugoročnu strategiju razvoja.
U kompanijama se koristi poslovno planiranje (biznis plan). Poslovnim

planiranjem se pravi dokumentacijska osnova kojom se traži odobrenje za sve
poslovne aktivnosti, uključujući i važnija ulaganja, uvode nove usluge, a sve u
cilju obezbijeđenja jasne osnove za donošenje poslovnih odluka i njihovo
implementiranje. Poslovni plan je ključ upravljačkog procesa. On omogućuje da
se usmjere materijalni i ljudski resursi u kontroli i nadgledanju razvoja kompanije.
Plan obezbijeđuje združenu strategiju za buduće poslovanje u cijelini, a odnosi
se na:
tržište,
usluge,mrežu,
mrežu,
organiziranje,
ljudske resurse, kvalitet,
kvalitet i
financije.

Planiranje uključuje selekciju misije i ciljeva, te akcija za njihovo ostvarenje,

obezbijeđujući:
kompaniji vodeću poziciju u uslužnosti na tržištu,

korisnicima visoko kvalitetne usluge,
zaposlenima sigurnost, dobra primanja i što je najvažnije, primjeren
ambijent, u kojem je stimuliran kreativan rad (motiviranost, priznanja,
nagrade),
vladi dobru infrastrukturu telekomunikacija i slobodu izbora za korisnika,
dioničarima rast dionica (akcija) i stabilno financijsko poslovanje i
društvu zaštitu okoline, bolji kvalitet života, fer i etičko ponašanje.
Najvažnije je da kompanija u planiranoj godini ostvari:
dobru poziciju na tržištu,

kvalitet i vrijednost usluga,
financijske mogućnosti i
geografsko prisustvo (lokalno/nacionalno/globalno).
Procesom planiranja vrši se analiza situacije, definiraju strateški ciljevi, priprema

poslovni plan, definira budžet i mjere dostignuća i procesa kontrole. Koraci
poslovnog planiranja uključuju tri pitanja:
Gdje je kompanija sada? (analiza situacije, kakve su usluge, kakvi su

ljudi, politički uvjeti)
Kako do cilja? (poslovni plan, budžet, mjere i kontrola)
Gdje kompanija želi biti?
Proces planiranja sadrži dvanaest aktivnosti:
1. analiziranje vizije, misije i ciljeva,

2. furmuliranje strategije,
3. identificiranje glavnih planova i programa,
4. analiza i modeliranje planova i programa,
5. određivanje budžeta i prioriteta,
6. pripreme nacrta plana,
7. pribavljanje sporazuma (suglasnosti) o poslovnom planu,
8. finaliziranje implementiranja plana,
9. određivanje konačnog budžeta,
10. saopćavanje plana,
11. nadgledanje implementiranja,
12. redovno ažuriranje.

Proces planiranja počinje aktivnošću analiziranja vizije, misije i ciljeva, pri čemu
se razmatraju pitanja:
Da li je vizija jasna?
Da li je sve to stavljeno na papir i saopćeno zaposlenim (osoblju)?
Da li su uspostavljeni i definirani jasni ciljevi za kompaniju?
Vizija pretstavlja krajnji cilj gdje kompanija treba stići.

Misijom se zadovoljavaju društvene potrebe, definira mjesto u društvenoj podijeli
rada, određuje putokaz za sve čiji su interesi u igri i iskazuje potreba da se društvu
ponudi ekonomičnije, brže i sigurnije poslovanje.
Ciljevi su krajnje točke prema kojima su usmjerene aktivnosti kompanije. Ciljevi
moraju biti racionalni, odnosno u skladu sa misijom i realni, jer ako ciljevi nisu
realni, ni jedan put do njihovog realiziranja neće biti adekvatan. Ciljevi moraju
imati hijerarhiju, kako bi se moglo njima upravljati. Strateški ciljevi nameću
odgovarajuću strategiju kojom bi se mogli realizirati.
Poslije vizje, misije i ciljeva slijedi kao druga aktivnost, procesa planiranje, i
formuliranje strategije kao poslovne koncepcije. Strategija je dobro definirana
ako daje odgovore na pitanja:
Kuda (cilj)?
Zašto (politika)?
Kako (strategija)?
Strategija se odnosi na način i sredstva za ostvarenje misije i ciljeva. Ona pretstavlja

skup ciljeva i misije, koji je postavljen na dugoročnoj osnovi i sretstava koja će se
koristiti da se ostvare postavljeni ciljevi. Strategija treba biti jasna i zapisana u
smislu:
Gdje se kompanija nalazi danas?

Gdje želi da bude u bliskoj budućnosti?
Kako to postići?
Strategija u planiranju treba da održava ključne potrebe:
korisnika, kome treba obezbijediti najbolji kvalitet usluge,

dioničara, kojima treba maksimizirati vrijednosti dionica,
zaposlenih, kojima treba obezbijediti dobre radne uvjete i mogućnosti,
vlade, čiju politika treba zadovoljiti i omogućiti korisniku slobodu izbora,
društva, prema kome se treba fer i etički ponašati, i obezbijediti zaštitu
okoline.

Kao treća aktivnost su identificiranje i izrada glavnih planova, a to su:
1. marketinški plan,
2. plan novih usluga,
3. plan mreže
4. organizacijski plan,
5. ljudskih resursa,
6. plan kvaliteta.
Kada su utvrđeni glavni planovi, slijedi četvrta aktivnost, analiza i modeliranje

planova i programa. Za svaki glavni plan neophodno je:
proračunati prateće troškove (investicijske i trenutne),

prihode i porijeklo ušteda,
osijetljivost na promjene u predviđanjima i troškovima,
rezultate u smislu koristi za korisnike i organizacijske efikasnosti.
Model glavnog plana ima:
ulaz u glavni plan, a to su troškovi, uposleni, vrijeme,

glavni plan, u kome su profiti, tržište, dionice (akcije), i
izlaz iz glavnog plana, u kome su poboljšanje kvaliteta usluga, efikasnosti
i dodatni kapaciteti mreže.
Da bi se uključili faktori u predviđanju prihoda, u startu, prihod treba bazirati na

istrživanju tržišta, odnosno ključnim zahtijevima korisnika i pilot uslugama. U
toku rasta, treba vršiti restrikcije razvijanjem tržišta reklamiranjem i promocijom,
u klimaksu, treba reducirati tarife u cilju održavnja prodaje i prilagođavati usluge
različitim korisnicima, i u toku pada (smanjenja), držati se isključivo inicijative
korisnika.
Poslije modeliranja planova, određuje se budžet i prioriteti, kao peta aktivnost.
Tipična forma budžeta ima strukturu u kojoj su investicijski i operacijski troškovi
kao i tekući troškovi i troškovi operacionaliziranja.
Budžeti su raščlanjeni na:
marketinški budžet,
budžet za usluge,
budžet mreže,
rentni budžet,
budžet organiziranja,
budžet ljudskih resursa i
budžet kvaliteta.

Markentiški budžet sadrži prihode od svih usluga, ciljeve prodaje, prihode od

tarifa (regulirano zakonom), troškove projekta za ponude, reklame i promocije,
troškovi prodaje, troškovi potrošačkih usluga i radnih mjesta.
Budžet za usluge uključuje troškove razvoja i istraživanja, posebne dodatne
zahtijeve za novim uslugama, troškove razvoja, posebno reklamiranje i promociju
prodaje.
Budžet mreže uključuje troškove investiranja u novu opremu (pristup: lokalna
petlja, komutacija, prijenos; transport: komutacija, prijenos), nove zgrade,
napajanje i sl.
Rentni budžet sadrži troškove radne snage, materijalne troškove, tekuće troškove,
troškove uposlenih (troškovi plata).
Budžet organiziranja uključuje troškove restruktuiranja, isplate viška radnika,
investicije zajedničkih poslova, specijalne naplate.
Budžet ljudskih resursa uključuje uaposlene, kancelarije, opremu i dr.
Budžet kvaliteta sadrži troškove kapitalnih promijena ka novim programima,
troškove za poboljšanje kvaliteta, troškove educiranja.
Slijedi šesta aktivnost procesa planiranja u kojoj se priprema nacrt poslovnog
plana, koji ima sadržaJ: izvršni siže, uvod, analiza trenutne situacije i analiza
budućeg okruženja, prijedlog tehničkog plana (tržišni i tehnološki aspekti,
organiziranje i ljudski resursi), financijski aspekti, analiza rizika, prijedlog
realiziranja.
Nakon nacrta plana, slijedi sedma aktivnost kojom se pribavljanja sporazum
(saglasnost) o poslovnom planu, a nakon toga predviđa se:
brifing za svako (funkcionalno) izvršenje,

prezentiranje od strane vrhunskog menadžmenta,
amandmani na plan kao rezultat diskusija,
potpisivanje od strane izvršnih rukovodilaca,
javno pretstavljanje poslovnog plana zainteresiranim stranama,
učesnicima u sistemu poslovanja.
Dobijanjem odobrenja, slijedi osma aktivnost, kojom se finalizra implementiranje

plana, u koju se uključuju svi menadžeri koji učestvuju u implementiranju plana.
Priprema se Projekt menadžment sistem i formira projektni tim za nadgledanje
implementiranja. Uspostavljaju se procedure monitoringa (za budžet, aktivnosti,
kvalitet usluga, itd.). Prethodnim aktivnostima stvorene su pretpostavke da se,
ka deveta aktivnost, odredi konačni budžet i izvrši rasčlanjenje budžeta na nosioce
budžeta. Ovo se na kraju obijedinjuje u okviru financijskog plana, u vidu konačnog
budžeta. Stekli su se uvjeti da se plan saopći, što se čini desetom aktivnošću, u
okviru koje se vrši timski brifing, od vrha na dole, kroz cijelokupnu upravljaćku
strukturu, vrši se pregled glavnih crta i karaktera plana.
Svaki glavni sektor ima operacijske ciljeve i budžet na koji se fokusira.

Budžeti su rasčlanjeni na nosioce budžeta. Svaki nosioc budžeta pretstavlja

odgovoran dio biznisa.
Pretposljednjom, jedanaestom aktivnošću, vrši se nadgledanje implementiranja,
tako da nosioci budžeta mjesečno razmatraju troškove i prihode u odnosu na
planirane. Od njih se zahtijeva da objasne razlike, koje mogu biti pozitivne ili
negativne. Kvartalno se vrši pregled troškova, prihoda i razlika, a godišnje pregled
čitavog plana i ustanovljuju se rezultati operacijskih ciljeva.
Na kraju procesa, dvanaestom aktivnošću, vrši se redovno ažuriranje plana i to
kvartalno i na kraju godine, kada se vrši glavno ažuriranje cijelokupnog plana.
4.1.2. ORGANIZIRANJE
Ako se za planiranje može reći da pretstavlja polaznu osnovu za dijelovanje svih

ostalih funkcija menadžmenta, tada se za organiziranje može reći da pretstavlja
instrument za ostvarenje planiranja u praksi. Organiziranje se često formulira
kao produžetak planiranja. Značaj organiziranja ima temeljnu ulogu u svim
procesima ljudskog dijelovanja. Da bi se postigli ciljevi na osnovu kojih se
formulira strategija, neophodno je izabrati odgovarajuće organiziranje, koja će te
ciljeve ostvariti. U tom kontekstu se organiziranje manifestira kao dijelatnost
menadžmenta, koja se najčešće javlja pod nazivom dizajniranje (projektiranje)
organiziranja.
Organiziranje pretstavlja formaliziranu strukturu statusa i uloga (pretstava o svojim
dužnostima), kojim se identificiraju i klasificiraju sve aktivnosti, grupiraju
aktivnosti koje su nužne za dosezanje ciljeva, dodijeljuju grupe menadžerskih
aktivnosti i ovlašćenja, koje ide uz tu aktivnost, i osigurava koordiniranje u
organizacijskoj stukturi. Organiziranje se javlja kao sretstvo menadžerske
strukture, naročito u četiri oblasti:
postavljanje ciljeva,
upravljanje ljudskim resursima,
kontrola i
motiviranje (stimuliranje koordiniranih aktivnosti).
Organiziranje, kao proces, uključuje aktivnosti unaprijeđenja i reorganiziranja,

odnosno razvoja i održanja organiziranja. Poticanjem organizacijskog razvoja i
korišćenjem njegovih rezultata, ostvarljivost poslovnog plana je sigurnija. Model
organiziranja slijedi nakon što je formulirana strategija, kojom su određeni ciljevi,
i kada su obezbijeđeni resursi kojima će se to postići. Tada organiziranje postaje
instrument za ostvarenje zadataka i postavljenih ciljeva.

Organiziranjem se vrši:
izbor adekvatne organizacijske strukture,

izbor menadžment modela i
definiranje ekonomskih odnosa u kompaniji.
Organiziranje uključuje uspostavljanje namjeravane strukture uloga unutar

kompanije. Ono što ljudi rade, ima tačno utvrđenu svrhu i cilj. Oni znaju kako
se cilj njihova posla uklapa u rad skupine, te imaju ovlaštenje, opremu i informacije
da obave zadatke postavljene planiranjem. Poslovnim planom uspostavlja se
prikladna organizacijska struktura i ostvaruje njena maksimalna prilagodljivost u
odnosu na utjecaje iz okruženja. Organiziranjem se stvaraju pretpostavke i
osiguravaju uslovi za racionalno izvršenje svih zadataka i aktivnosti, koji se
ostvaruju u poslovnom sistemu, uz optimalno iskorištenje svih materijalnih i
ljudskih resursa. Na ovaj način, kompanija postiže maksimalno moguće efekte u
uvijetima dijelovanja, uz postizanje maksimalno mogućeg zadovoljstava učesnika
unutar i van poslovnog sistema. Pri ovome su bitni unutrašnji faktori:
proizvod,
usluga,
sredstva,
kadrovi,
lokacija,
veličina poslovng sistema.
Pored unutrašnjih bitni su i vanjski faktori:
tržište,
institucijski uvjeti,
integracijski procesi,
razvitak nauke.
Za organiziranje ključni su osnovni principi:
centraliziranje i decentraliziranje, istovremeno,

konvergencija funkcija i
što pliće organiziranje.
U ostale principe organiziranja se mogu svrstati podijela rada, integriranje,

kooperiranje, specijaliziranje, normaliziranje, tipiziranje, unificiranje,
sistematizacija radnih mjesta, reorganiziranje, hijerarhija, motiviranost, autoritet,
prilagodljivost, jednostavnost, harmoniziranje, disciplina.

U ostale principe organiziranja se mogu svrstati:
podjela rada,
integriranost,
kooperacija,
specijaliziranost,
normaliziranje,
tipiziranost,
unificiranost,
sistematiziranost,
reorganiziranost,
hijerarhija,
motiviranost,
autoritet,
prilagodljivost,
jednostavnost,
harmoniziranost,
disciplina.
Načela organiziranja su:
jedinstvo ciljeva,
raspon upravljanja,
delegiranje prema očekivanim rezultatima,
apsolutna odgovornosti,
paritet ovlasti, ovlaštenja i odgovornosti,
jedinstvena komanda,
nivo ovlaštenja,
definiranje funkcija,
ravnoteža,
fleksibilnost i
olakšavanje vođstva.
Pristupi organiziranju imaju historisku dimenziju i korenspondiraju sa tipovima

društva. Poznati su pristupi:
klasični,
neoklasični,
birokratski ili klasična organiziranost, i
savremeni.

Organizacijsku strukturu obilježavaju primarni elementi stabilnosti, hijerarhijska

povezanost, napetost i destruktivnost. U kompaniji, struktura se pokazuje kao
podijela vlasti i moći i podijela funkcija menadžerima.
Organiziranjem se distribuira moć dodijelom odgovornosti i autoriteta kako bi se:
izvršavali zadaci kompanije,

isporučio proizvod ili uslugu na tržište,
omogućilo ljudima da koriste svoje sposobnosti,
povećala produktivnost,
svela na najmanju mjeru konfuzija i sukob između poslovnih funkcija,
olakšalo komuniciranje između raznih organizacijskih djelova,
stvorili preduvjeti da kompanija ostvari profit.
Sa socijalnog aspekta, organiziranje je kompleksan sistem odnosa, u kojem

posebno do izražaja dolaze status i uloga uposlenih, njihovi stavovi i vrste
ponašanja. Da bi poslovni sistem funkcionirao u skladu sa postavljnim ciljevima,
nužna je podijela rada, koja će omogućiti različitim kategorijama zaoslenih da, u
skladu sa svojim obavezama, ostvare te ciljeve. Normama se određuje ponašanje
u skladu sa statusom. Za zaposlenika je važno poznavati:
status,
ulogu,
stavove,
ponašanje,
motiviranost.
Mjesto, koje određena osoba zauzima u određeno vrijeme unutar kompanije,

pretstavlja njezin status u kompaniji. Uloga uključuje stavove, vrijednosti i
ponašanje, koje društvo propisuje za sve osobe koje zauzimaju taj status.
Status se definira kao određeno mjesto u određenom socijalnom sistemu, koji se
sastoji u upražnjavanju određenih aktivnosti ili funkcija.
Kultura oblikuje ličnost, zbog toga što daje već gotova, isprobana riješenja za
mnoge životne situacije i probleme. Ponašanje, koje se očekuje od pojedinca, koji
ima određeni status naziva se ulogom. Uloga je strukturirano učestvovanje u
organizacijskom životu. Ulogom u kompaniji, od pojedinca koji zauzima određeni
status, očekuje se ponašanje, koje uključuje obavezne postupke, postupke na
koje ima pravo i određen način reagiranja.
Iz procesa socijaliziranja proizilazi veliki broj ponašanja, odnosno socijalnih
motiva. U socijalne motive, koji su usmjereni na obezbijeđenje ličnog egzistiranja
i afirmiranja, najčešće se ubrajaju motiv borbenosti, sigurnosti, stjecanja, priznanja.
Stav je tendencija da se reagira prema određenim osobama, objektima ili
situacijama.

4.1.3. KADROVSKO DIJELOVANJE
Kadrovsko dijelovanje (upravljanje ljudskim resursima) je zajednička funkcija za

funkcije:
razvoj kadrova,
kadroviranje,
kadrovsko popunjavanje i
Ova funkcija se odnosi na cijelokupnu brigu o uposlenim i upravljanje ljudskim

resursima, radi izvršavanja utvrđenih zadataka usmijerenih prema ostvarenju
planom postavljenih ciljeva.
Organiziranjem se određuju uloge, koje se kadrovskim dijelovanjem dodijeljuju
onim uposlenicima koji će ih najbolje izvršavati.
Kadrovsko dijelovanje u uspostavljanju organizacijske strukture i njeno
popunjavanje odgovarajućom ulogom je isključivo odgovornost menadžera.
Značaj kadrovskog dijelovanja ogleda se upravo u činjenici da kadrovi pretstavljaju
najvažniji resurs kompanije. Upravljanje ljudskim resursima, kao i drugim
resursima, se koordinira usmjereno prema ostvarenju ciljeva kompanije. Kadrovi
sa svojim znanjem, sposobnostima i iskustvima, imaju presudnu ulogu za
reproduciranje materijalnih dobara. Kadrovskim dijelovanjem obuhvaćeni su
slijedeći skupovi aktivnosti:
rješavanje radnih mjesta,

uspostava i riješenje međuljudskih odnosa,
kadroviranje, osiguranje i zaštita kadrova,
obuka i obrazovanje kadrova,
vrijednovanje i nagrađivanje kadrova,
koordiniranje dijelovanja kadrova,
razvoj i usmijeravanje kadrova,
Među utjecajnije unutarnje faktore kadrovskog dijelovanja mogu se svrstati:

vlasnici, menadžeri iz područja strateškog menadžmenta, menadžeri iz područja
taktičkog menadžmenta, menadžeri iz područja izvršnog menadžmenta, kadrovska
organizacijska jedinica, sindikalne organizacije, interna strukovna i ostala
udruženja.
Od faktora iz vanjskog okruženja najveći uticaj ima: tržište, institucionalni uvjeti,
ekonomska politika, stanje u ekonomiji, blagostanje društva, državne i lokalne
vlasti i razni oblici saradnje.

Problemi u procesu kadrovskog dijelovanja mogu se riješavati ako su:
menadžeri umješniji,
zaposleni angažiraniji i
vanjski utjecaji manje promijenjivi (povoljniji).
Educiranje menadžera podrazumijeva stjecanje potrebnih specijalističkih znanja:
upravljanje vremenom,
riješavanje problema,
poslovno odlučivanje,
menadžment promijena,
vještina komuniciranja i prezentiranja,
formiranje i vođenje timova.
Kadrovsko popunjavanje, kao podfunkcija kadrovskog dijelovanja, je posebno

uspostavljena radi stavljanja akcenata na važnost ljudskog faktora u odabiru,
ocijenjivanju, planiranju, karijeri i razvoju menadžera. Poznavanje ličnosti, njenih
osobina i strukture, je preduvjet za racionalno i standardizirano procijenjivanje
sposobnosti zaposlenih. Ljudski resursi i potrebe, trebaju da budu u skladu sa
potrebama poslovnog sistema, pri ćemu je važno voditi računa o slijedećem:
neophodno je uspostaviti ravnotežu između zadatka i vještine njegovog

izvršavanja,
sprovesti obuku i dovesti je u sklad sa potrebama organiziranja,
uspostaviti korelaciju između rezultata i nagrađivanja,
motiviranost zaposlenika da žele doći do poslovne šanse i prilike.
Uspješno upravljanje ljudskim resursima je od vitalnog značaja za poslovni sistem,

a to podrazumijeva:
da svaka osoba bude profilirana u skladu sa postavljenim potrebama,

da je sposobna da obavi povjereni zadatak ili operaciju,
da je obavi u potpunosti,
da je obavi u predviđeno vrijeme,
da svaki od tih zadataka bude tačno ono što je trebalo napraviti u pravom
trenutku.
U razmatranju kadrovskog dijelovanja, korisno je poznavanje pojma ličnosti i

njenih osobina. Ljudi se razlikuju i po izgledu i po sposobnostima. Stoga je
potrebno znanje o razumijevanju prirode ličnosti i njenom ponašanju.

Definiranje ličnosti na osnovu spoljašnjih efekata polazi od toga da se ličnost

krije iza maske, koju treba otkriti, a to je zadatak psihologije. Prema unutarnjem
sklopu, treba saznati što je ličnost i koje bitne osobine treba da posjeduje.
Karakter ličnosti odnosi se na svako utisnuto obilježje individualnosti. On se

stiče kao dispozicija od malih nogu i veoma je trajna kod ličnosti. Temperament
se odnosi na karakteristične pojave emotivne prirode jedne individue, uključujući
njenu osijetljivost na emocionalni poticaj. On se smatra nasljednom osobinom.
U osnove ličnosti se ubrajaju građa tijela, temperament i inteligencija. Učenje i
iskustvo vode sirovu ličnost u potpuno razvijenu ličnost. Ličnost je proizvod
genetike i sredine. Inteligencija stoji u čvrstoj korelaciji sa naslijeđem. Genij
(stvaram) ne zavisi od društva, ali može biti od društva onemogućen. Talenat
(odvagnuti), koji se može dograditi socijaliziranjem, svrstava se u šest kategorija:
intelektualnu,
školsku,
kreativnu,
psihomotornu,
umjetničku i
rukovodnu.
Inteligencija se mjeri sa koeficijentom inteligencije IQ. Tako se IQ ispod 80 odnosi

na zapuštenost, 91-110 na prosječnu inteligenciju i 150 na visoku inteligenciju.
Uspjeh u povećanju inteligencije od prosječne pa naviše, korelira sa slijedećim
osobinama i sposobnostima ličnosti: razvijena opća inteligencija, emocionalna
stabilnost, promišljenost i trezvenost, sklonost riziku, prilagodljivost,
samopotvrđivanje i radoznalost.
Sposobnosti koje čine inteligenciju su: riječitost, sposobnost da se riječima
formuliraju određeni sadržaji, sposobnost rezonovanja, sposobnost operarinja
sa brojevima, sposobnost zamišljanja prostora, čulno opažanje, pamćenje i
reproduciranje.
Socijaliziranje igra daleko važniju ulogu u tome kakva će ličnost biti, nego biološka
osnova. Faktorska analiza ličnosti ide za tim da grupira sve osobine pomoću
kojih se klasificiraju kao pozitivne i negativne. Pozitivne osobine su: iskrenost,
otvorenost, i srdačnost. Negativne osobine su: zatvorenost, krutost i hladan odnos.

Model za objašnjenje strukture pojedine ličnosti zasniva se na hijerarhiji osobina.

Tako sindromni tip karakterizira visoka pravilnost u njegovom ponašanju u
sličnim situacijama, ako je neko zatvoren u sebe (introvertan), on je manje
otvoren, manje govorljiv, izdvojen je od drugih, a ako je neko otvoren
(ekstrovertan) on je prijatan, razgovorljiv u svakoj prilici.
Pravilno ocijenjivanje ličnosti treba da obuhvati sociokulturno pripadništvo, status

i uloge, lične dokumente, prikupljanje uzoraka ponašanja, procijenjivanje, kako
donositi ocijene zaliha dobro upravljanih pitanja, tvrdnje koje se odnose na pol,
godine starosti, zanimanje, društveni sloj ili klasu, rasnu, nacionalnu, regionalnu
pripadnost, druge važne norme, uloge u glavnim grupama kojima ta osoba pripada.
Lični dokumenti su autobiografija, bilo potpuna ili tematska, dnevnik ili
svakodnevne zabilješke, pisma, otvoreni upitnik, doslovne snimke, uključujući
intervjue, ispovijesti, pričanje, izvijesni sistemi.
Jedna od najčešće primijenjivanih tehnika prikupljanja podataka je intervju
(intervjuiranje), kojim je moguće doći do važnih obavijesti koje se odnose na
biološke i sociokulturne faktore. Gruba šema intervjua je sa podacima o godinama
starosti, nacionalnosti, kulturnoj pozadini, stupanju i tipu obrazovanja, o bolesti
i nesrećnim slučajevima, historiji zanimanja i planovima, hobijima i razonodi,
kulturnim interesima, ambicijama, ličnim vezama, dnevno sanjarenje, strahovanje
i brige, poniženja i razočaranja, istaknute averzije, neurotične teškoće, religijsko
iskustvo, filozofija života.
Postoje dva osnovna tipa skale za procijenjivanje kadrova, a to su bodovanje i

rangiranje. Skalama trebaju da se služe stručnjaci iz psihologije i sociologije zbog
zahtijevnosti u pogledu konstruiranja i diskriminiranja pojedinih osobina ličnosti.
Nužan kriterij je sistem ocijenjivanja, u kojem se treba koncentrirati na snagu, ne
na slobosti. Bolje je ne znati slabosti rukovodilaca. Treba se zanimati za njegove
jake strane, kao i što može učiniti i što je do sada učinio.
Uspiješan menadžer hrani mogućnosti i izgladnjuje probleme.
Menadžer mora naučiti izvući najpotpuniju korist od sposobnosti svojih zaposlenih
(traži snagu i ignorira slabosti).
Jedna od efikasnih metoda procjene nekog čovjeka, sastoji se u tome da postavite
pitanja, koja se usredotočuju na jake strane, na ono što čovjek može učiniti, a ne
na ono što ne može: šta je osoba u prošlosti učinila dobro, koje su joj jake strane,
što bi se tu osobu moglo naučiti kako bi znala potpuno iskoristiti svoje sposobnosti,
na koji način kompanija može najpotpunije iskoristiti jake strane te osobe, kako
se te jake strane mogu poboljšati i razviti, kada biste morali početi raditi posve
ispočetka, biste li htijeli raditi pod rukovođenjem te osobe (negativan odgovor,
zašto ne, pozitivan odgovor, zašto da).

Zaliha dobro upravljanih pitanja za intervju obuhvata pitanja:
Šta znate o našoj kompaniji?

Iz kojih biste razloga željeli raditi kod nas?
Kakvo bi ste radno mjesto željeli?
Koje vas područje najviše privlači i zbog čega?
Kada bi ste imali slobodu izbora, koje bi radno mjesto izabrali?
Zašto mislite da će vam se dopasti ta vrsta posla?
Jeste li spremni da idete gdje vas firma uputi?
U kojim ste predmetima bili najbolji na univerzitetu i zašto?
Kada biste morali ponovo na studije, da li biste studirali isto?
Da li ste se dobro slagali sa vašim kolegama iz škole ili fakulteta?
Jeste li sve vrijeme živjeli sa roditeljima?
Koji je od njih imao na vas više utjecaja?
Šta ste radili u kući dok ste bili dijete?
Šta mislite da je vaš najjači adut?
Koje su vaše slabosti?
Jeste li uglavnom strpljivi ili nestrpljivi?
Znate li se služiti snagom vašeg šarma?
Prije nego što donesete odluku, da li sebi ostavite dosta vremena za
razmišljanje?
Idete li do kraja u onome čega se prihvatite?
Navedite jedan ili dva primjera kad ste dokazali inicijativnost.
Kakav biste tip šefa željeli da imate?
Prihvaćate li lahko ljude koji nemaju istu formaciju i isto interesovanje
kao vi?
Kada biste morali navesti broj koliko bi bilo ljudi u koje imate potpuno
povijerenje?
Volite li raditi timski?
Volite li rutinske poslove?
Koji vam je cilj u karijeri?
Šta očekujete da ćete postati sa 30, 40, 50 godina?
Koliko očekujete da ćete zarađivati sa 30, 40 i 50 godina?
Koji su vaši hobiji?
Kako provodite odmor?
Opišite nam precizno način na koji mislite živjeti u narednih šest mjeseci.

Menadžeri
Menadžeri su osobe koje posredno ili neposredno upravljaju nekim poslovnim

sistemom, obavljajući pri tome funkcije planiranja, organiziranja, kadrovskog
dijelovanja, vođenja i kontroliranja svih stanja i zbivanja u kompaniji. Menadžer
planira budućnost dijelovanja, organizira ostvarenje planiranih zadataka, osigurava
ljudske potencijale za izvršenje tih zadataka i kontrolira sva zbivanja bitna za
izvršenje zadataka i ciljeva koje treba ostvariti u kompaniji.
Među menadžerima je neophodna konkurencija, gdje menadžeri trebaju imati
fer i korektan odnos. Oni uvijek moraju znati u šta se ulaže, mora im rizik biti
element ulaganja, a razuman rizik politički cilj. Moraju biti privrženi poslu,
moraju biti staloženi u stavovima, izjavama i ponašanju, moraju posjedovati
inteligenciju za predviđanje događaja, iskrenost im treba biti uvjet uspješne
saradnje, trebaju stvarati strateške saveze.
Menadžer u novim uvjetima rada mora da bude i poduzetnik, upravljač, teoretičar
i praktičar, stručnjak sa širokim obrazovanjem, koji neizostavno treba da bude
čovjek sa razvijenim osjećajem za probleme i potrebe ljudi. Pravila efikasnosti za
menadžera su:
svaki viši menadžer primjer je nižim,

interes kompanije mu je ispred interesa pojedinca,
rukovođenje je indentificiranje s interesima kompanije,
obaveza da se prima i daje kritika,
odluke se moraju inteligentno provoditi,
probleme riješavati, a ne tražiti krivca,
svako ima pravo na grešku (ali ne mnogo grešaka),
uvažavati sposobnosti drugih,
ulaziti u rizike samo ako su razumni,
svaka akcija mora biti poticaj za nove,
samo korisnici mogu ocijenjivati naše usluge i proizvode,
u očima spoljnih partnera mora se stjecati ugled i kompetentnost,
zakoni i propisi moraju se provoditi.
Neefikasni menadžeri podržavaju centraliziranje, nedovoljno koriste tržište, novcu

daju veća vrijednost nego saradnicima, imaju nedovoljnu koncentriranje na kvalitet
i pouzdanost usluga, orijentacija im je prema unutra umjesto prema vani, slabo
se zalažu, potcjenjuju vlastito, nedovoljno ulažu, zapostavljaju ideje.
Uloga menadžera u kompaniji svodi se uglavnom na donošenje odluka, upravljanje
resursima, obavljanje funkcija voditelja, koordiniranje aktivnosti, riješavanje
međuljudskih odnosa, kontaktiranje sa okruženjem.

Potrebne karakteristike menadžera su:
znanje,
inteligencija,
raznovrsnost iskustava,
razumijevanje prava i ekonomije,
ponašanje i pouzdanost,
snalažljivost (posebno u kritičnim situacijama),
smijelost i upornost,
razumnost i pravičnost.
Prema dijelovanju, menadžeri se pozicioniraju kao: strateški menadžer, taktički

menadžer, izvršni menadžer. Postoji i pozicioniranje menadžera prema području
dijelovanja, složenosti dijelovanja, organiziranju i prema vlasništvu.
Prema području dijelovanja menadžera dijelimo na: menadžere proizvodnje,
menadžeri marketinga, menadžere za organiziranje, menadžere za financije, a prema
složenost dijelovanja na: menadžere inovatore, menadžere kreativnosti, operativne
menadžere. Prema vrstama organiziranja menadžere dijelimo na: menadžere
profitabilnih i neprofitabilnih poslovnih sistema, prema vlasništvu na: menadžere
poduzetnike, menadžere zastupnike vlasnika, prema veličini odgovornosti na:
konsalting menadžere, projektne menadžere, menadžere savjetnike.
Menadžer treba težiti ka dva osnovna cilja:
da uspostavlja i održava takav ambijent dijelovanja u kojemu će pojedinci

pridonositi skupnim ciljevima uz najmanje troškove i
da ostvaruje vlastite želje u pogledu osiguranja prikladnog žvotnog
standarda, karijere i ugleda u društvu.
Zadaci menadžera utvrđuje se u ovisnosti o vrsti menadžera, a osnova iz koje

proizilazi utvrđivanje je organizacijsko raščlanjivanje cijelokupnog zadatka
kompanije. Osnovni uvjet koji se pri tome postavlja je utvrđivanje i izvršenje
zadataka, koji naravno treba biti u skladu sa postavljenim ciljevima. Zadaci
vrhunskog menadžmenta su: vođenje poslovne politike, strateško planiranje,
upravljanje kompanijom, riješavanje globalnih problema, usklađivanje dijelovanja
kompanije sa zahtijevima i utjecajima okruženja. Zadaci menadžera se
decentraliziraju, sužavaju i pojednostavljuju, polazeći od strateškog prema
izvršnom menadžmentu. Što je nivo menadžera niža to su aktivnosti kraće, stručnije
i konkretnije. Ovlasti u poslovnom organiziranju se stječu na tri načina:
definiranjem organizacijske strukture i opisom radnih mjesta, delegiranjem ovlasti
višeg na podređene menadžere, dodijeljivanjem ovlasti od vlasnika ili upravljačkog
organa ili ocijene da li je taj menadžer najpovoljnija osoba za njihovo riješavanje.

Najznačajnije su one ovlasti koje se odnose na pravo donošenja važnijih odluka

ili rješavanja kritičnih situacija. Struktura obaveza proizilazi iz položaja (statusa),
uloge i dijelokruga rada pojedinih menadžera. Opće obaveze menadžera su
uvažavanje i dijelovanje u skladu sa zakonima, propisima, normama i sličnim
aktima, djelovanje u skladu sa statutom, pravilima, odlukama, dogovorima i
sličnim rješenjima u kompaniji, uvažavanje društvenih interesa iz okruženja,
posebno državnih, racionalno obavljanje svojih zadaća i aktivnosti, poštivanje
planskih odredbi, prikladno ponašanje, prikladno zastupanje kompanije, čuvanje
imovine, čuvanje tajni i dr.
Obzirom na postojanje mnoštva raznovrsnih menadžera, logično je da je težina
odgovornosti među njima različita. Što je nivo dijelovanja nekog menadžera viši
to je njegova odgovornost veća. Uglavnom, svi menadžeri odgovaraju za odluke i
postupke svog dijelovanja, u okviru pripadajućeg dijelokruga rada, ovlasti i obaveza
koje se na njega odnose. U principu, važi pravilo po kome menadžer ima toliko
odgovornosti koliko ima ovlasti. Osobine menadžera trebaju da budu takve da ga
krasi umnost, kreativnost, sistematičnost, samoinicijativnost, društvenost i
komunikativnost, marljivost i voljnost, poštenje i moralnost, hrabrost i prodornost,
psihološka stabilnost, nivo kulture, samostalnost i ozbiljnost, smisao za
organiziranje i upravljanje.
Menadžeri trebaju imati sposobnosti kao što su tehničke, konceptualne, fizičke,
komunikativne, sposobnost generaliziranja, sposobnost predviđanja i odlučivanja,
sposobnost rada sa ljudima, sposobnost identificiranja i riješavanja složenih
situacija. Vještine menadžera su prije svega u oblasti tehničkog oblikovanja,
poimanja, ponašanja, rada sa ljudima i komuniciranja.
Ocijenjivanje proističe iz potreba za znanjem o menadžerskom potencijalu. Proces
ocijenjivanja menadžera uključuje stvarne rezultate, čiji su inputi određivanje
verificiranih ciljeva, koji postaju mjerila, i outputa, t.j. mijerenja rezultata prema
postavljenim mijerilima. Formalno sveobuhvatno ocijenjivanje se vrši godišnje,
ocijenjivanje napredovanja se vrši tromjesječno i mjesečno, a kontinuirano
promatranje dnevno, uz naglasak na kontrolu. Korektivne akcije se preduzimaju
za neželjeno odstupanje u odnosu na mijerila.
Proces izbora menadžera vrši se na osnovu provedenog ocijenjivanja karakteristika,
osobina, sposobnosti i vještina. Pri ovome, polazište čine uglavnom obrazovanje,
znanja o poslovima iz oblasti i uloge koja mu je dodijeljena kao i ostalih poslova,
raspoložive vještine, iskustvo i dotadašnji rezultati.
Karijera svakog čovjeka, pa tako i menadžera, pretstavlja skup poslovnih aktivnosti
i ostvarenih rezultata, na osnovu kojih se stječu status, ugled, priznanja i ostale
životne pogodnosti. Faktori efektivnosti menadžera su sposobnost riješavanja
zadataka, poslova, situacija i događaja, uspješnost vlastitog organiziranja, uvjeti
za dijelovanje, marljivost i angažiranost, kvalitet ostvarenih rezultata.

U pogledu raspolaganje pregledom zadataka, poslova i ostalih obaveza, menadžer

treba da posjeduje sposobnost za selektiranje zadataka, poslova i ostalih obaveza
po stupnju važnosti. Pri tome, treba da odbaci nevažne poslove i obaveze, prepusti
neke zadatke, poslove i obaveze podređenim, utvrdi prioritete riješavanja, ne
prekidati započete zadatke i poslove, ne težiti perfekcionizmu, odnosno treba da
teži odličnim, ali ne i idealnim riješenjima. Savjeti za menadžeri mogu biti:
što više vlasti imate, manje se njom koristite,

svoju vlast učvrstite i gradite ovlašćujući druge,
jedina prava kontrola je da ljudi nadziru sebe,
napore usmjeravajte prema rezultatima i doprinosima,
koristite savremena pomagala i komunikacije,
imajte povjerenja u ljude,
nastojte da vam je kompanija organizirana tako da ne morate sarađivati
sa više od tri do četiri podređene osobe.
Obuka menadžera se provodi radi stjecanja znanja o primjenama određene tehnike,

metodama, vještinama i slične druge pojedinačne potrebe, provođenja promijena
u tehnologiji, organiziranju, proizvodnji i drugim područjima menadžerskog
dijelovanja, pripremanju sistema u kome će se stvoriti plodno tlo za buduća
očekivanja i razvoj, osposobljavanje menadžera za dijelovanje na višem nivou
upravljanja, riješavanje problema upravljanja za koja su potrebna posebna i dodatna
znanja.
Područje educiranja menadžera uključuje sadržajnije upoznavanje sa poslovanjem
kompanije, okruženjem u kome dijeluje, proizvodnim metodama, tržištem i
osobljem, sa elementima teorije i prakse menadžmenta, administracijskim
procedurama, izvorima i upotrebom financijskih sredstava, pravnim okruženjem,
specijaliziranim tehnikama, analitičkim vještinama, specificiranim ciljeva,
organiziranjem, delegiranjem, kontrolom, interpersonalnim vještinama, vještinama
komuniciranja, vođstvom, koordinacijom i motiviranošću osoblja, kreativnim
sposobnostima, tehnikama riješavanja problema i mogućnostima iniciranja novih
aktivnosti.
Menadžer prolazi, u svojoj karijeri, kroz četiri faze i to: pokušaji, napredovanje,
sredina karijere i završetak karijere. Svaka faza ima potrebu za zadatkom i emocijalne
potrebe. Pokušaji u okviru potreba zadataka zahtjevaju različite aktivnosti na raznim
poslovima, samoistraživanje i traženje izazova na poslu, a u okviru emocionalnih
potreba zahtjeva preliminarni izbor posla, borbu sa rivalima i konkurentima,
suočavanje sa pogreškama, konfrotiranje s problemima posao-porodica, podrška.
Napredovanje zahtijeva razvoj stručnosti u određenom području, razvoj
kreativnosti i inovacija, rotacije na novi posao svake 3-4 godine, tehničku
savremenost, a u okviru emocionalnih potreba, zahtjev za autonomijom.

Sredina karijere, u okviru potreba zadataka, zahtijeva razvijanje sposobnosti u

obuci i usmjeravanju drugih (mlađih), rotacije na nove poslove koji zahtijevaju
nova znanja, razvoj šireg pogleda na posao i na vlastitu ulogu u kompaniji,
planiranje mirovine. Emocionalne potrebe zahtijevaju istraživanje stavova o
sredini, životnom putu, redefiniranje vlastitih stavova o sebi u odnosu na posao,
porodicu i okolinu, kao i reduciranje nekritičnosti prema sebi i stavu o vlastitoj
stručnosti.
Završetak karijere, u okviru potreba zadatka, zahtijeva pomak sa mijesta koje
znači moć i vlast prema konzultatskom i savjetodavnom mjestu, uočavanje i razvoj
nasljednika, početak aktivnosti izvan kompanije, a u okviru emocionalnih potreba,
zahtijeva podršku i savjetovanje da se rad jednog zaposlenog vidi kao osnova za
ostale, razvitak smisla za uočavanje i za organizacijske aktivnosti.
Menadžerski poslovi obuhvataju:
aktivnosti menadžment procesa, kao što su planiranje, organiziranje,

vođenje, kontrola,
razvoj misli o upravljanju, koji obuhvata poznavanje osnovnih dostignuća
najvažnijih pravaca kao što su: naučno upravljanje, klasična organizacijska
teorija, bihevioristički pristup, kvantitativna škola, teorija sistema, nastup
neizvjesnosti i drugi savremeni koncepti,
faktore eksternog okruženja, kao što su socijalni pritisci,
strategija, kao reakcija na potrebe konkurenata i zahtjeve korisnika,
politički faktori, ekonomska situacija; faktore internog okruženja unutar
kompanije, kao što su organizacijsko ponašanje, kultura, sistem
informiranja, međuljudski odnosi, lične vrijednosti i stavovi najvažnih
stručnjaka.
Univerzalni principi držanja menadžera su poštivanje ličnosti, poštivanje profesije,

ponašanja prema drugom kako bi želio da se prema tebi ponaša (ljudski, humano,
ljubazno, kulturno). Karakterne osobine menadžera su: jaka, hrabra i stabilna
ličnost, kreativnost, energičnost i ambicioznost, vrijednost i radinost. Karakteristike
mogu biti i: pametni, pošteni, fleksibilni i komunikativni menadžeri.
Etička pitanja, koja menadžer postavlja sebi, kada ulazi u biznis, su:
Da li je to što želim uraditi zakonito i hoću li takvom odlukom prekršiti

građanski zakon ili politiku kompanije?
Da li je postignuta ravnoteža odnosa i je li to pošteno prema svima kojih
se tiče, u kratkoročnom ili dugoročnom periodu?
Kako ću se nakon toga osjećati i hoće li me to učiniti ponosnim?
Da li bih se osjećao dobro da se moja odluka objavi u novinama?
Da li bih se osjećao dobro da o tome sazna moja familija?

Glavni poslovi menadžera su:
menadžer strateg je zadužen za planiranje, definiranje vizije i poslovne

strategije svoje kompanije,
menadžer organizator ima zadatak planirati, razvijati i unaprijeđivati
poslovni sistem ili dio sistema kome je na čelu,
menadžer kadrovik zadužen za kadrovsko dijelovanje,
menadžer upravljač racionalno upravlja resursima kompanije i osposobljen
je za donošenje najboljih poslovnih odluka,
menadžer komunikator poznaje ICT i resurse koji su mu na raspolaganju,
te efikasno komunicira sa svojim saradnicima,
menadžer kontrolor nastoji uspostaviti sisteme praćenja i kontrole
poslovnih aktivnosti, koji će osigurati optimalno ostvarenje poslovnih
ciljeva,
menadžer inovator je u stanju inovirati svaki segment poslovanja. On je
posebno aktivan na području primjene savremenih proizvodnih i
poslovnih tehnologija u svojoj kompaniji.
Broj i vrsta menadžera zavisi od veličine kompanije, kompleksnosti organizacijske

strukture, planova za širenje, kao i stope fluktuirajućih menadžera. Izvori
popunjavanja su unutarnji i vanjski. Unutarnji su: napredovanja od početka,
politika otvorene konkurencije, odgovornosti za upošljavanje, te uspješnosti
vrhunskog menadžmenta u korelaciji sa uspjehom kompanije kao cijeline.
Spoljašnje okruženje podrazumijeva uvid u edukacijsku, sociokulturnu, pravno-
političku i ekonomsku ograničenost i mogućnost za popunjavanje odgovarajućeg
broja menadžera. Za ispravno popunjavanje ključna su dva kriterija jednake
mogućnosti upošljavanja, misli se na kriterije kompetentnosti, odbacivanje
ideoloških, nacionalnih, vjerskih i rasnih kriterija i mogućnosti da žene budu
menadžeri, koje mogu biti značajan izvor za kadrovsko popunjavanje.
Izvršni kadrovi
Izvršni kadrovi su stručni kadrovi, proizvodni kadrovi, administrativni kadrovi,

pomoćni kadrovi, eksperti savjetnici, rukovodioci koji ne obavljaju menadžerske
funkcije u kompaniji, privremeni i povremeni kadrovi.
Položaj izvršnih kadrova zavisi o faktora, kao što su: položaj izvršnih kadrova,
pripadnost određenoj vrsti izvršnih kadrova, znanja i sposobnosti sa kojima
raspolažu u odnosu na ostale kadrove u vrsti, rezultati i koristi koje ostvaruju,
radno mjesto na kome djeluje, potreba i mogućnost pribavljanja kadrova, poslovna
i financijska snaga kompanije.

Motivi izvršnih kadrova su sigurnost zaposlenih, osiguranje egzistencije, plaće,

nagrade, pohvale i stjecanje statusa i ugleda, stjecanje i usavršavanje znanja i
sposobnosti, napredovanje u struci i organizacijskoj strukturi.
Problemi izvršnih kadrova su problemi na području međuljudskih odnosa,
problemi nastali zbog vlastitih nekvalitetnih riješenja, problemi zbog nedostatka
znanja, sposobnosti i vještina, zdrastveni problemi, socijalni problemi.
Kadrovi se svrstavaju u skupine kadrova:
prema vrsti dijelovanja su odbori, udruženja, timovi i specifične skupine,

prema stupnju predvidivosti, u formalne skupine, neformalne skupine,
prema vremenu postojanja (djelovanja), stalne skupine, povremene
skupine,
prema namjeni, skupine za rješavanje zadataka, skupine za riješavanje
problema, skupine za davanje savjeta i prijedloga, skupine za pripremanje
odluka.
4..1.4. VOĐENJE
Cijelokupna djelatnost vođenja obuhvata aktivnosti koje se odnose na vođstvo

vođe, ponašanje, motiviranost i komuniciranje. Planiranjem se postavljaju ciljevi,
organiziranjem i kadrovskim djelovanjem se stvaraju pretpostavke i osiguravaju
uvjeti za postizanje planiranih ciljeva, a vođenjem se postavljeni ciljevi dovode
do rezultata. U odnosu na vođenje, upravljanje predstavlja širi pojam, koji pored
vođenja obuhvaća i kontroliranje, te u izvjesnoj mjeri organiziranje i kadrovsko
djelovanje. Za razliku od vođenja, koje je usmjereno isključivo na ljude,
upravljanje obuhvata sve resurse koji se koriste za ostvarenje ciljeva. Proces
upravljanja počinje nakon završetka procesa planiranja, a prije procesa vođenja.
Vođenje je proces usmjeravanja prema izvršavanju određenih zadataka. Bit vođenja
je slijeđenje. Vođenje se bavi savlađivanjem promjena. Uspješno vođenje zahtijeva
sofisticirana znanja, koja mogu pridobiti podređene za promijene i motivirati ih
za ostvarenje ciljeva. Uz vođstvo je vezana socijalna interakcija i saradnja sa
ljudima, utjecaj na ponašanje drugih. Uspješnost vođstva u ostvarivanju ciljeva
ovisi o:
pridobijanju ljudi koje vode,

stupnju zadovoljenja njihovih ciljeva i
razumjevanju njihove motiviranosti.

Vođstvo treba raspolagati znanjima (opća i stručna), intuicijom i inspracijom,

prikladnim iskustvom i inicijativnošću, prikladnim samoorganiziranjem i
ponašanjem, sposobnostima i vještinama za dijelovanje u okviru položaja na
kome se nalaze, dijelovanje za riješavanje složenih problema i riješavanje kritičnih
situacija, uspješno i odgovorno korištenje moći, razumijevanje i motiviranje ljudi
koje vode.
Osnovne osobine vođe, potrebnog za uspiješno vođenje, su sposobnosti da kreira
politiku, kompetetan, legitiman, da ima harizmu, da predstavlja primjer.
Za pridobijanje i uspješno usmijeravanje pojedinaca i skupina, vođstvo treba
svoj potencijal, u određenoj situaciji i okruženju, iskazati stilom vođenja. Stil
vođenja može biti stil vođenja na temelju osobina vođe, autokratski stil vođenja,
demokratski ili participativni stil vođenja, situacijski kontigencijski pristup
vođstvu, skupni stil vođenja.
Temeljne situacije, koje utječu na efikasnost vođstva, su odnos vođe i članova
grupe, simpatiziranje vođe od strane članova grupe, povjerenje u vođu i stupanj
spremnosti slijeđenja vođe. Ako vođa ima dobre odnose, uživa povjerenje i
poštivanje, neovisno od formalnog autoriteta, tada će biti uspješan.
Strukturiranost zadataka se odnosi na okolnosti o postojanju standarda,

performansi i definiranja zadatka, kao i načina za njihovo izvršenje. Ako postoji
strukturiranost zadataka, tada je vođa samostalan u djelovanju i ima moć u grupi.
Kod nestrukturiranih zadataka vođa teško ostvaruje moć i utjecaj u grupi.
Pozicija moći se odnosi na formalni autoritet, koji vođi osigurava količinu legitimne
moći, kojom on može dijelovati na podređene. Da bi pravilno vodio, vođa treba
prekinuti nebitne aktivnosti, zauzimati sveobuhvatno stajalište, korisnik mu je
najvažniji, treba uspostaviti jednostavnu rutu, predvidjeti klopke, izbjegavati
žurbu i krizu, iskoristiti resurse na najbolji mogući način, imati hrabrosti reći i
ne.
Ponašanje i motiviranost vođe su predmet mnogobrojnih istraživanja, čiji je rezultat
nastanak više teorijskih postavki i modela. Nihova primjena u praksi ovisi od
mnogo faktora od kojih su najznačajniji razvijenost ekonomije i društveno uređenje,
utjecaj okruženja, renome i organiziranost kompanije, vrste zadataka i poslova
koje ljudi obavljaju u kompaniji, nivo obrazovanja i kulture ljudi, materijalno
stanje i standard ljudi.
Tipovi vođstva su:
autoritativni tip, koji je nezamijenjiv, ima harizmu, slijedi hijerarhiju,

krut je i konvencionalan,
onaj koji umijesto da vodi, on biva vođen,
demokratsko-participativni tip, je poželjni stil, koristi dvosmjernu
komunikaciju, svoju moć crpi iz uspjeha kao mjere za utjecaj.

Vođa mora posjedovati ovlaštenje, intuiciju u anticipiranju promjena,

samorazumijevanje, podudaranje sistema vrijednosti sa sljedbenicima. Vođa, što
je posebno važno, mora posjedovati neophodna znanja za motiviranje. Psihologija
pojačava interes za psihička svojsva vođe, sociologija pojačava interes utjecaja
vođe na grupu, a politika pojačava interes utjecaja vođe na mase. Vođom se
nazivaju oni ljudi koji su spontano i dobrovoljno primljeni i prihvaćeni od grupe,
sposobni da adekvatno izražavaju osjećanja i težnje grupe, sposobni da uspostave
socijalnu ravnotežu i distancu približno jednaku prema svim članovima, sposobni
da svoj autoritet izvedu iz autoriteta grupe, održavaju grupnu disciplinu, koja
proizlazi iz pritisaka same grupe. Postoje dvije vrste ponašanja i znanja kod
vođstva, ono koje smeta i ono koje vodi uspjehu. Pod stilom se podrazumijeva
način i sredstva koja jedan vođa upotrebljava u ostvarenju svog utjecaja. Za
dobar stil su potrebani razum, osjećaji i intuicija. Imidž vođe podrazumijeva
izgled, simpatičnost, sposobnost za humor, harizmu, koju jedna osoba posjeduje,
a drugi to zapažaju i prihvaćaju. Dobar glas, vidljiv lični imidž, najbolji je saveznik
utjecajnog vođe. Utjecaj na sredinu, drugu osobu, auditorijum su uvjerenja,
odnosno kapital imidža: vjerodostojnost, koherentnost, konzistentnost i
sinhroniziranost. Biti vjerodostojan znači da nam drugi vjeruju, da imamo na
raspolaganje činjenice. Nemogućnost kontriranja činjenicama je primjer lošeg
vođe. Koherentnost podrazumijeva logičko razumljivo i sažeto prenošenje drugome
svojih stavova. Konzistentnost znači da govor i ponašanje (djela) treba da su
podudarni. Posebno važna osobina kapitala je sinhroniziranost. Biti sinhroniziran
uključuje sposobnost da se usvoji logika drugog i da se valjano predlaže. Da bi se
povećao kapitala imidža, treba razvijati osobine koje pomažu da se prema ljudima
odnosimo onako kako to želimo da se drugi odnose prema nama:
pristupačnost, gdje vođa, kao i menadžer, mora koristiti efekt blizine,

pretjeranu pristupačnost treba izbjegavati,
privlačnost vođe nije pretjerana brižnost za fizičkim izgledom ali nije
dobro biti nemaran,
razumna distanca podrazumijeva pristojnu udaljenost, zavisno od statusa
i uloge, pretjerana familijarnost smanjuje kapital imidža,
sličnost, gdje se komplementiranjem dvojice vođa povećava lični imidž,
pozitivno mišljenje za koje je osmjeh najbolji indikaor.
Upravljanje prema ciljevima je moguće, ako upravljaju zadaci, a ne šefovi. Vođa

svog odjela mora, ne samo poznavati ciljeve svog odjela, već mora aktivno
učestvovati u postavljanju tih ciljeva, te preuzeti odgovornost za njih. Dalje, treba
se oslobađati višeg menadžera, poništavati dezintegracijske faktore. Vođenje prema
ciljevima unaprijeđuje timski rad. Treba izbjegavati vođenja određeno krizama,
treba omogućiti više mogućnosti za mlađe vođe, treba vršiti procijenu sposobnosti,
oslanjati se na povjerenje, i imati osjećaj za sjajnu motiviranost.

Za uspješno vođenje potrebno je da vođa posjeduje: samosvijet i samopouzdanje,

komunikacijske sposobnosti, kompetentnost i percepciju situacije, preferenciju
vrijednosti sa interesom za motiviranost, znanje i iskustvo, potrebu za
nezavisnošću i percepciju situacije, identificiranje sa kompanijom, stil vođenja
vezano za način odlučivanja, način motiviranja i vrstu utjecaja, ciljeve i
participaciju, kao i da shvaća situaciju u pogledu organizacijske strukture,
tehnologije, kulture, zadataka, distribucije moći, strategije, faktora okoline.
Vođe koji odlaze karakteriziraju: odsustvo osjećaja za druge, oni su hladni,
rezervirani, arogantni, bez povjerenja, pretjerano ambiciozni, imaju specifične
probleme sa poslom, teško delegiraju ovlasti, vole da rade sve sami, nesposobni
da se okruže kompetentnim, nesposobni za strateško razmišljanje, nesposobni za
prilagođavanje, pretjerana zavisnost od mentora
Vođe koji dolaze znaju šta ne trba činiti, bave se različitim poslovima koji vode
uspjehu, oni su mirni, samopouzdani, predvidivi, greške riješavaju staloženo i
lahko, greške preuzimaju na sebe i ne krive druge, zauzeti su poslom, a malo
svojom promocijom, zahtijevaju ekspertnost od svojih ljudi, imaju kontakte i
uvid u organizacijsku kulturu, fleksibilno se ponašaju sa ljudima, imaju integritet,
konzistentnost i predvidivost.
4.1.5. KONTROLA
Kontrolom se mjere i ispravljaju pojedinačna i organizacijska djelovanja, kako

bi se osiguralo efikasno implementiranje poslovnog plana. Načelo preventivne
kontrole sadrži u sebi ideju da se većina odgovornosti za negativna odstupanja
od standarda mogu zaustaviti.
Ovu funkciju treba oblikovati u skladu sa planovima i obilježjima mjesta na
kojem se provodi, osobinama svakog pojedinog menadžera, potrebama za
djelotvornošću i uspješnošću. Kontrolom se postiže objektivno, fleksibilno i
ekonomično utvrđivanje odstupanja u kritičnim tačkama, za koja se daju upute
za korektivne akcije. Koraci u temeljnom postupku kontrole su:
postavljanje pokazatelja,
mjerenje učinkovitosti i
praćenje pokazatelja i indikatora.
Kontroliranje je usmjereno na politiku, plaće, izbor, uposlene i njihovo

obrazovanje, istraživanje i razvoj i kvalitet usluge. Planiranje i kontroliranje se
pojavljuju kao međusobno povezane funkcije menadžmenta. Kontroliranje olakšava
ispunjenje planova i upućuje na mjere korekcije. Sredstvo kontroliranja je
inspekcija, čiji zapisnici i izvještaji ukazuju na ispravljanje pojedinačnog i
organizacijskog djelovanja, kako bi se osiguralo da događaji teku po planu.

Uposleni se moraju dovesti u situaciju da se izvršenje njihovih zadataka uklapa

u planove. Uposlene treba učiniti odgovornim za preduzimanje koraka ka
unaprijeđenju funkcioniranja.
Kontroliranje je temeljna korektorska uloga za kontoliranje tokova osnovnih
funkcija menadžmenta. Pred kontroliranje se postavlja zahtijev da ukaže gdje je
nastupilo odstupanje, ko i zašto se odstupilo od planiranih ili zadanih zadataka
i aktivnosti, odnosno od očekivanih riješenja. Pored internih odnosa, vrlo veliki
utjecaj na ulogu kontroliranja u kompaniji ima konkurencija i tržište.
Kontroliranjem se obuhvata sve što se događa i ostvaruje. Rezultati kontroliranja
treba da omoguće i pospiješe učinkovitost poslovanja kompanije.
Za kontroliranje se može reći da izvršava svoje zadatke uspješno, ako se djelovanje
kompanija ostvaruje prema očekivanju, tj. kvalitetno, učinkovito i racionalno.
Prisutnost djelovanja kontroliranja ogleda se i u prisutnosti pri riješavanju
pojedinih zadataka. Sveobuhvatnost i značaj koji ima ova funkcija za mjerenje,
provjeravanje i nadzor poslovanja, kao i za ukazivanje, spriječavanje i ispravljanje
odstupanja od planiranih i očekivanih veličina, nameće potrebu sistemskog i
temeljnog razmatranja, uspostavljanja i dijelovanja funkcije kontrole.
Načela kontrole su grupirana tako da pojašnjavaju svrhu i prirodu kontrole,
strukturu kontrole i proces kontrole. Kontrola se može tretirati kao stvar tehnike,
koja u velikoj mjeri počiva na vještini upravljanja. Rezultat kontrole mora imati
mjeru za odstupanja od plana (uputna mjera), za složenije situacije traži se
reorganizacija, premještanje podređenih ili njihovo obrazovanje za željene zadatke
ili je pogreška nastala uslijed nedostatka usmjeravanja i motiviranja podređenog
osoblja. Svrha i priroda kontrole se zasniva na načelima svrsishodnosti,
usmjerenosti na budućnost, odgovornosti za kontrolu, načelu efikasnosti i načelu
kontrole unaprijed.
Načelo svrsishodnosti kontrole je usmijereno na pronalaženje odstupanja od
planova i pruža osnovu za preduzimanje mjera koje uklanjaju moguća i neželjena
odstupanja. Načelo usmijerenosti podrazumjeva kontrolu zasnovanu na kontroli
unaprijed, kako bi kontrola imala veću mogućnost opažanja neželjenih odstupanja
i na vrijeme preduzimanja mjera za otklanjanje. Načelo efikasnosti kontrole
usmjerava na tehnike, a pristupi trebaju da budu efikasni. Načelo kontrole
unaprijed ukazuje na manju potrebu za izravnom kontrolom. Struktura kontrole
se obezbijeđuje načelima održavanja planova, načelom organizacijske primjerenosti
i načelom pojedinačnosti kontrole. Načelom održavanja planova, planovi se prave
da budu jasniji, potpuniji, sažetiji. Načelom organizacijske primjerenosti, kontrola
je oblikovana tako da odražava mjesto u organizacijskoj strukturi, gdje leži
odgovornost za mjere i aktivnosti. Što je organizacijska struktura jasnija,
postupnija, sažetija, to je kontrolom olakšano ispravljanje odstupanja od planova.
Načelom pojedinačnosti kontrole, kontrola rezultira većim stupnjem efikasnosti,
ukoliko menadžeri imaju veće razumijevanje za tehnike i informacije kontrole.

Proces kontrole se zasniva na načelima mijerila, načelu kontrole kritične tačke,

načelu iznimke, načelu fleksibilnosti kontrole i načelu akcije.
U skladu sa načelom mijerila, kontrola zahtijeva objektivna, precizna i pogodna
mijerila. Načelo kontrole kritične tačke zahtijeva posebnu pažnju prema onim
faktorima koji su kritični za vrednovanje izvršenja prema planovima. Načelo
iznimke usmjerava kontrolne napore na značajne izuzetke, da bi bili efikasniji
rezultati kontrole. Načelo fleksibilnosti kontrole ukazuje da kontrole trebaju ostati
efikasne, uprkos neuspijehu ili nepredviđenim promijenama planova.
Načelo akcije ukazuje da je kontrola opravdana, ako su naznačena odstupanja
ispravljena kroz planiranje, organiziranje, kadrovsko dijelovanje i vođenje.
Kriterijumi podijele su:
djelatnosti i događaji (kontrola procesa, kontrola rezultata),

procesi djelovanja (kontrola postupaka rada, kontrola ponašanja),
rezultati poslovanja (kontrola kvaliteta, riješenja i rokova),
nivo menadžmenta (kontrola kvaliteta, kontrola djelovanja uposlenih,
kontrola ostvarenja strategijskih ciljeva),
vrijeme provođenja (predhodna, tekuća i naknadna kontrola),
vrijeme trajanja (povremena, privremena i stalna kontrola),
stupanj obuhvatnosti (potpuna kontrola, djelimična kontrola),
neophodnost primijene (obavezna kontrola, proizvoljna kontrola),
posredstvo obavljanja (izravna kontrola, neizravna kontrola),
pripadnost sistemu (eksterna kontrola, interna kontrola),
organizacijska struktura (centralizirana, decentralizirana kontrola),
način provedbe (automatska, mehanička i ručna kontrola),
zvaničnost (formalna kontrola, neformalna),
područje primijene (tehnička, knjigovodstvena i financijska kontrola),
kontrola (pravna kontrola, informacijska kontrola),
predmet kontroliranja (meterijalni resursi, proizvodnja, ekonomski faktori,
kadrovi, informacije),
organizacija poslovanja (prijemna kontrola, kontrola kvaliteta,
primopredajna kontrola, ispitivanje, inspekcija, revizija, analiza).
Kontrola procesa i kontrola rezultata se svodi prvo, na usporedbu primjenjenih

i propisanih radnih postupaka. Usporedba je usmjerena prvenstveno na
upravljanje ponašanjem ljudi, i drugo, obuhvata rezultate svih aktivnosti koje se
ostvaruju u nekoj kompaniji. Usporedbom ostvarenih sa zadanim, željenim ili
planiranim rezultatima, dobijaju se podaci o uspješnosti izvršenja.

Procesi kontroliranja svode se na utvrđivanje rezultata. Rezultati mogu biti

zadovoljavajući, sa korekcijom, neispravni ili neupotrebljivi (mogu se odbaciti),
mogu se upoređivati sa zahtijevom (plan, standard, pravilnik, poslovnik,
tehnološki postupak, nacrt uputa) i mogu se eventualno korigirati ili konstatirati
odstupanja od zahtijeva.
Iste metode, koje se koriste pri postavljanju ciljeva i ostvarenju ciljeva, odluka,
zadataka i poslova, mogu se koristiti i u kontroli.
Najčešće korišteni instrumenti su mijerni instrumenti, kontrolni alati, planovi i
programi rada, organizacijski propisi, smjernice, upute, opšti i posebni normativni
akti organiziranja, državni zakoni, propisi, uredbe, poslovna dokumentacija,
podaci i informacije, pravilnici, propisi, postupci i upute za dijelovanje kontrole,
obrasci, knjige i ostala priručna sredstva kontrole.
Uz tehnike, metode i instrumente, koriste se i pokazatelji, kao što su fizički
pokazatelji, novčani pokazatelji, programski pokazatelji, kadrovski pokazatelji, i
ciljevi kao pokazatelji dostignuća.
Kontrolom se drže pod nadzorom sva zbivanja u kompaniji. Menadžeri moraju

kontroliranje tretirati kao instrument za upravljanje i otklanjanje eventualnih
odstupanja od planova i postavljenih zahtjeva, koji se ostvaruju u toku
organiziranja, kadrovskog dijelovanja i vođenja. Uspješnost i djelotvornost kontrole
poslovanja u nekoj kompaniji zavisi od slijedećih faktora:
položaj, uloga i značaj kontrole u organizacijskoj strukturi,

sposobnost osoba koje provode kontrolu,
tehnike, metode, instrumenti, podaci i informacije koje se koriste u procesu
kontroliranja,
realnost postavljenih ciljeva i zadataka,
kvalitet i pravodobnost izvršenja zadataka i poslova koji se kontroliraju,
prilagodljivost kontrole situacijama u kojima se nalazi kompanija,
umijeće menadžera da vodi funkciju kontrole.
Osim ovih faktora, za uspješnost kontrole, bitna je objektivnost, kompletnost i

pravedobnost djelovanja, ne samo inspektora već i menadžera i osoba čiji se
rezultati djelovanja kontroliraju.

4.2. MARKETING
4.2.1. OPĆENITO O MARKETINGU
Razvoj i uvođenje novih tehnologija potaklo je razvoj novog marketinga, budući

da tradicionalni marketing ne može efikasno povezati ponudu i tražnju
visokotehnologijskih proizvoda i usluga. Tradicionalni marketing nije u stanju
da odgovori zahtijevima informacijskog doba. Konvergencija u telekomunikacijama
nametnula je, kao neophodnost, uvođenje tehnologijskog marketinškog pristupa,
koji je u stanju da ponudi mnogo više.
U razvoju marketinga, prvi period karakterizira proizvodna orijentacija marketinga,
gdje se tržišna problematika svodi na probleme distribuiranja i dijelimične prodaje,
drugi period karakterizira komercijalno-prodajna orijentacija marketinga, gdje se
maksimizira profit. Ove pristupe karakterizira jednodimenzionalna poslovna
politika, gdje je slaba veza korisnik-proizvođač. U prodajno-komercijalnoj
orijentaciji vezu obavlja trgovina. Dobar je bio trgovac koji je prodao i ono što nije
bilo potrebno korisniku. Kratkoročna filozofija maksimiziranja dohotka je bila što
jeftinije kupiti, što jeftinije proizvesti, što skuplje prodati. Poslije ova dva perioda
postaje sve više aktualna poslovna filozofija marketinga u kojoj se u centar stavlja
dugoročan stabilan rast. Traže se najbolje metode koje će obezbijediti efikasno
korištenje resursa i efikasno zadovoljenje potreba.
Uspješnije su one kompanije koje shvate da im primjena poslovne filozofije
marketinga obezbijeđuje brži i efikasniji rast i višedimenzijsko razmišljanje.
MARKET
ISTRAŽIVANJE
PROGRAMIRANJE
USLUGA
PLAN REKLAME
I PROMOCIJE KORISNIK
Slika III-4.1. MOGUCNOSTI INTEGRALNE

PRODAJE PLAN MARKET
MARKETINŠKE
Marketing USLUGA PLAN
USLUGA AKTIVNOSTI
PLAN DISTRIBUCIJE
I PRODAJE
FINANCIJSKI PLAN
ISTRAŽIVANJE
I RAZVOJ

Programiranje akcije proizvođač započinje od spoznaje okruženja (tržište, potrošači,

snabdijevači, konkurencija, institucije, regulativa). Proizvode i usluge treba
usmjeravati prema okruženju, naredne akcije korigirati na bazi povratnih
informacija iz okruženja (kontinuirani oblik aktivnosti) i na nižem stupnju razvoja
moguće je učiniti napore za širu primjenu filozofije marketinga.
Uočavanje marketinških problema u telekomunikacijama nastaje, po pravilu, onda
kada se eksplicitno postave zahtjevi za efikasno i efektivno funkcioniranje telekom
kompanije. Na nižem nivou razvoja i znanja, govori se načelno o potrebi uvažavanja
tržišta i korisnika, bez jasne sistemske koncepcije i instrumentarija koji to može
provoditi. Standarni profil znanja i osposobljenost kadrova su takvi da su oni
realno marginalizirani na područje prodaje i promotivnih aktivnosti, jer su za
ostalo stručno nekompetentni.
Nove tendencije u razvoju teleusluga ne dozvoljavaju da prestižne marketinške
sektore vode tehnički stručnjaci, bez ikakva sistemskog marketinškog
osposobljavanja. Značajno prihvatanje marketinške koncepcije uočavamo kod
vodećih telekom kompanija. Definirani zadaci marketing strategije vodećih telekom
kompanija su:
istražiti tržište,
udovoljiti potrebama korisnika i
pružiti kvalitetnu teleusluga.
Kako je marketig funkcija menadžmenta, to se poimanje marketinga vezuje za

pitanja:
Što će biti proizvod i usluga?

Kako će biti prezentiran, promoviran i distribuiran korisnicima da bi oni
bili zadovoljni?
Kako će biti cijenovno vrednovan?
Marketing, kao poslovna filozofija, se prilagođava okruženju u kome se realizira

poslovna aktivnost, i upućuje na integralan pristup u kreiranju, postavljanju i
realiziranju aktivnosti u privrednom životu. Aktivnosti su orijentirane na
budućnost. Način razmišljanja o marketingu reflektira se na način razmišljanja o
životu.
Značaj poslovne filozofije marketinga na kompaniju, ogleda se u tome što se prvo
razmišlja o korisniku, kome treba sve podrediti.
Kompanija mora imati viziju potreba korisnika i sve treba raditi planski. Pri tome
treba racionalno koristiti resurse, a da istovremeno bude kvalitetno zadovoljenjen
korisnik. Pristup treba da bude zasnovan na ex ante (unaprijed) informacijama.

Ključne marketinške aktivnosti su:
istraživanje tržišta,
prodaja,
propaganda,
prodajne promocije,
distribuiranje,
postprodajne usluge,
kreditiranje prodaje,
planiranje i programiranje marketinga i administracijskih poslova
marketinga.
Osnovni cilj marketinga je u zadovoljenju sadašnjih i budućih invidualnih i

društvenih potreba.
Sadržaj planiranja, sa stanovišta kvantitativnih, kvalitativnih, vremenskih i
predmetnih dimenzija, izvodi se iz pitanja:
Gdje smo?
Gdje želimo da stignemo?
Kako i kada da ostvarimo postavljene ciljeve?
Ko je odgovoran za izvršenje postavljenih ciljeva?
Koliki i kakvi resursi su potrebni za dostizanje postavljenih ciljeva?
Polazne osnove svih područja planiranja, a posebno marketinga, su ocijene analiza

postojećeg stanja i okruženja i na bazi toga, određivanje mogućnosti i šansi
marketing aktivnosti u određenom periodu. Treba imati detaljne informacije o
prirodi i veličini tržišta, tržišnim institucijama, regulativi, izvorima snabdijevanja,
privrednom sistemu, društvenim planovima, općoj ekonomskoj situaciji i stavu
korisnika (potrošača) prema marketing programu, u odnosu na konkurenciju.
U okviru analize istraživanja postojećeg stanja (položaj i šanse), poseban značaj

ima kvalitativna i kvantitativna ocjena prednosti, slabosti, mogućnosti i prijetnji
po pojedim linijama i tržištima, u odnosu na konkurentske, sa stanovišta odnosa
troškova i cijene, kvaliteta proizvoda i operativne efikasnosti marketing funkcije.
Dobijanje odgovora na pitanje šta želimo da postignemo, proces formuliranja

ciljeva pretstavlja produžetak prethodnog procesa u kome smo dobili odgovor
gdje smo. Prva faza u ovom procesu je postavljanje određenih pretpostavki koji
anticipiraju buduće događaje.

Osnovne pretpostavke mogu da se izvode na bazi:
razvoja iz prošlosti,
sadašnjeg stanja i procjena okruženja,
konkurencije,
troškova proizvodnje,
tržišnog učešća,
razvoja tehnologije,
navika i običaja i
razvoja distribuiranja.
Na bazi definiranih pretpostavki definiraju se ciljevi. Cilj predstavlja željene

rezultate, koje treba ostvariti vlastitim akcijama.
Osnovni ciljevi marketinga obično sadrže:
kvantificiranje očekivane prodaje i dohotka po proizvodima i tržištima,

tržišno učešće,
prodaju na bazi novih i postojećih proizvoda,
ciljeve u vezi sa metodama širenja proizvodnog programa i sl.
Po izvršenom definiranju osnovnih marketing ciljeva, pristupa se definiranju

politike i strategije marketinga.
Strategija marketinga treba da obezbijedi odgovor na pitanja:
Koji je opći orijentir za dostizanje ciljeva?

Kako će se realizirati zacrtani ciljevi?
Strategija se izvodi iz politike i predstavlja skup alternativnih metoda i procedura

za dostizanje ciljeva.
Iza izbora strategije slijedi definiranje programa po pojedinim područjima
marketinga, čije obijedinjavanje predstavlja plan marketing aktivnosti.
Bitan sadržaj planiranja je i delegiranje zadataka na odgovarajuće službe, kao i

definiranje troškova za izvršavanje postavljenih planova. Svaki navedeni sadržaj
planiranja ima svoju vremensku i predmetnu dimenziju. Planiranje treba
promatrati kao jedan kontinuirani proces. U skladu sa promjenama faktora
okruženja (sredine) i položaja kompanije, treba vršiti odgovarajuća prilagođenja
putem preformuliranja ciljeva strategije.

4.2.1. ISTRAŽIVANJE MARKETINGA
Istraživanje marketinga je proces koji podrazumijeva određeni logički redoslijed

aktivnosti, koje treba obaviti da bi se ostvario postavljeni cilj. Radi se o problemsko
orijentiranim aktivnostima procesa istraživanja, u kojim redoslijed predstavlja
put ka ostvarenju konačnog cilja istraživanja. Istraživanje marketinga povezuje
potrošače, korisnike i javnost, sa marketarom, putem informacija. Ono predstavlja
informacijsku podršku menadžerima u svim fazama procesa upravljanja. Istraživač
doprinosi kvalitetnijem riješavanju određenog marketing problema, sarađujući
sa menadžerima. Istraživanje marketinga je proces koji predstavlja logički slijed
aktivnosti, kojima se pokušava riješiti određeni marketing problem. Marketing
istraživanje obuhvata faze planiranja istraživanja, prikupljanje informacija, analizu
rezultata i izvještavanje.
Istraživanje marketinga daje odgovor na ključna pitanja:
Ko su naši potencijalni korisnici?

Koje njihove potrebe želimo da zadovoljimo?
Koji je kvalitet i kvantitet tih potreba?
Ko su naši konkurenti?
Kakav proizvod (usluge), cijene, distribuiranje i promoviranje treba da
kombiniramo?
Strategija “upravo na vrijeme” podrazumijeva da se svaka izmijena u potrebama i

željama potrošača odmah analizira sa aspekta:
marketinškog,
tehnologijskog i
financijskog.
Ako je ishod povoljan, reagira se brzo i izlazi kao prvi na tržište sa inoviranom
ponudom. Proces marketing odlučivanja sadrži aktivnosti:
dijagnoza postojećeg stanja,

razvoj strategije,
razvoj marketing programa,
implementiranje,
karakteristike marketing odluka,
kada je istraživanje marketing potrebno,
analiza vrijednosti marketing informacija za donosioca odluke,
mogući konflikti između menadžera i istraživača marketinga u procesu
odlučivanja.

Odluke iz područja marketinga obuhvataju probleme u veoma širokom dijapazonu,

počev od strateških, (ulazak u novo tržište), do operativnih, (raspored proizvoda
na polici). Postoje tri bitna problema koja menadžeri kompanije moraju rješiti i
gdje im istraživači marketinga mogu pomoći:
u kojem biznisu treba da budemo,

konkurentska prednost (niži troškovi od konkurencije, difernciranje
svojih proizvoda u odnosu na konkurente),
poslovni ciljevi precizno definirani i kvantificirani.
Principi organiziranja su:
prihvatanje, centraliziranje i decentraliziranje organiziranja, istovremeno,

projektni pristup organiziranju (konvergencija poslovnih funkcija) i
što pliće upravljanje i organiziranje.
Zbog toga je korisno formirati interfunkcijski projektni tim sa konkretnim zadacima

i ovlastima, koji postoji dok se zadatak ne izvrši. Organizacijska struktura treba
da bude sa manjim brojem nivoa upravljanja i organiziranja i još manjim brojem
menadžera. Organizacijski dijelovi kompanije treba da budu što samostalniji, ali
naoružani znanjem, informacijama i sredstvima.
U marketing istraživanju koristi se znanstveni metod, tj. sistemsko, kontrolirano,
empirijsko i kritičko ispitivanje hipoteza o vjerojatnim odnosima između prirodnih
pojava. Karakteristike znanstvenog metoda je sistematičnost u pristupu i rješavanju
bilo kojeg problema. Razlozi za pitanja su intelektualni (proširivanje znanja) i
praktični (bolje obaviti posao). Poslije preciznog formuliranja problema, slijedi
hipoteza, koja je pretpostavka o mogućem riješenju formuliranog problema, nakon
hipoteze slijedi razmišljanje i deduktivno sagledavanje, a na kraju se vrši provjera
hipoteze u praksi (eksperimenti, posmatranja).
Osnovne karakteristike znanstvenog metoda su objektivnost istraživanja (na bazi
činjenica, a ne intuicije), preciznost mjerenja pojava (mjerenje odnosa između
pojava je karakteristika znanstvenog metoda), kontinuiranost i sveobuhvatnost u
istraživanju (kontinuirano se traže nove činjenice, uzimanjem svih činjenica).
Postupci istraživača, vezano za plan istraživanja, su:
upoznati problem,
precizno odrediti zadatak, kako bi istraživanje pomoglo donosiocu
marketing odluka u riješenju datog problema,
odredi cilj istraživanja, prezentiranje potrebnih podataka za ostvarenje
cilja (više mogućnosti, više izvora podataka),
potrebna sredstva i vrijeme,
sve to napisati u odgovarajućoj formi i prezentirati zainteresiranim.

Dobar plan je više od pola obavljena posla. Prva faza procesa istraživanja počinje
razgovorom između menadžera i istraživača, završava se urađenim planom
istraživanja. Plan istraživanja marketinga ima svoju strukturu, koja počinje sa
definiranjem marketing problema (izviđačko istraživanje), zatim slijedi definiranje
(postavljanje) ciljeva istraživanja (izviđačko istraživanje), da bi uslijedila izrada
plana istraživanja. Menadžer bi trebao jasno i precizno definirati problem, kako
bi istraživač mogao odmah pristupiti utvrđivanja ciljeva istraživanja. Obično
menadžer to ne čini, već izražava problem uopšteno, tako da to nema operacijske
vrijednosti. Istraživač mora sam od menadžera izvući formulaciju problema. Stoga
na definiranje problema utječu položaj i horizont gledanja onoga koji uočava
problem, želja i osjećaj potrebe riješavanja problema, relativna važnost problema,
stupanj rizika ili neizvijesnosti, iskustvo onoga koji definira problem. Moguća
varijanta procesa istraživanja marketinga sadrži faze:
odrediti ili definirati problem ili šansu sa kojom se suočavamo,
specificirati potrebne informacije,
identificirati izvore informacija,
odlučiti se za tehnike pomoću kojh ćemo doći do informacija,
prikupiti i obraditi informacije,
analiziriti i interpretirati njihovo značenje i
prezentirati rezultate donosiocima odluka.
Upoznavanje sa karakteristikama tržišta i svih elemenata marketinga uključuje:

kratak istorijat kompanije,
karakteristike tržišta proizvoda (usluga),
proizvod (usluga),
distribucija,
promocija,
cijene.
U okviru karakteristika tržišta proizvoda (usluga) razmatra se proizvodno-uslužna

potrošnja (način upotrebe, veličina narudžbe, kupovna moć, faktori opredijeljenja),
lična potrošnja (kupovna moć, starosna grupa, pol, nivo obrazovanja, motivi
kupovine, donosioci odluke, ko utiče na kupovinu), mjesto, vrijeme i način
kupovine (grad, selo, klimatsko područje, vrsta prodavnica, učestalost kupovine
(sezona), količinske jedinice (povezanost sa kupovinom drugih proizvoda).
Za proizvod (usluge) daje se tehnologijski proces (vrsta inputa i izvori
snabdijevanja, stav potrošača prema proizvodu), obilježja proizvoda (oblik,
veličina, kvalitet, funkcionalnost, pakovanje, boja, marke, itd.), značaj proizvoda
za potrošača (vrsta potrebe i nivo zadovoljavanja, stav potrošača prema proizvodu),
supstituti (od kada se pojavljuju, prednosti supstituta po obilježjima, stavovi
potrošača prema supstitutima, stupanj supstituiranosti i uvjeti).

Za distribuiranje se navode postojeći kanali distribuiranja, dužina i širina, faze i

njihove karakteristike, brzina obrta i nivo troškova, povezanost sa distribuiranjem
drugih proizvoda, stimuliranje distribuiranja, organiziranje po fazama, kontrola
distribuiranja, fizičko distribuiranje, vrste i način transporta, karakteristike i politka
zaliha.
Za promoviranje, ključno je lična prodaja, kadrovska situacija, metode,
stimuliranje, kontrola, ekonomska propaganda i publicitet, ciljevi, mediji, odnosi
s medijima, sretstva, kriterji određivanja i alokacija, efekti, publicitet-značaj i
politika, prodajno promoviranje.
Za cijene je važno kako se formiraju, politika cijena, cijenovna elastičnost i efekti.
Mogući nesporazumi nastaju kad nije precizno definiran problem, na primjer
kada istraživač dobije odgovor od menadžera, ovaj ne zna šta hoće, ali hoće odmah;
kad postoji pogrešno shvatanje, kada se marketing problem preširoko ili preusko
definira, kad se precizno ne definiraju vrijeme i sredstva. Model za definiranje
problema sadrži:
uočavanje problem,
specificiranje problema,
neformalno informiranje,
definiranje problema,
istraživanje sekundarnih podataka.
Kad je riješenje nađeno, slijedi izvještaj, implementiranje i ocijena i povratna

sprega. Kad riješenje nije nađeno, slijedi plan istraživanja, prikupljanje podataka,
analiza i interpretiranje, izvještaj, implementiranje i ocijena i povratna sprega.
Izviđanje istraživanja se vrši kad nastane potreba za dodatnim informacijama i
kad je izviđajno istraživanje neophodna, predhodna faza, kojom se formuliraju
istraživački ciljevi. Izviđajna istraživanja uključuju:
izviđajno istraživanje, u konačnom cilju, ima za svrhu stjecanje

neophodnih znanja o konkretnom problemu na racionalan način,
istraživanje postojeće literature,
istraživanje dosadašnjih iskustava,
analiza odabranih slučajeva,
pilot studije.
Sekundarni podaci su statističke publikacije, studije raznih instituta, doktorske

disertacije, izvještaji komora i stručnih informacija, članci i dr. Princip istraživača
je proučiti sve izvore sekundarnih podataka, pa tek onda prikupljati podatke koji
mu nedostaju. Definiranje ciljeva istraživanja je preduvjet da istraživač otpočne
sa razmišljanjem o ciljevima i obavljena pripremna istraživanja.

Istraživač treba da shvati suštinu marketing problema, kako bi što preciznije utvrdio
koja su to pitanja na koja istraživanjem treba dati odgovor:
Kako marketing problem prevesti u ciljeve istraživanja?

Da li ponuditi uslugu kupovine iz kuće, putem kablovske televizije?
U kojoj od mogućih varijanti ponuditi ovu uslugu?
Koji tržišni segment bi trebao biti ciljno tržište?
Da li su potrošači upoznati sa sistemima kućne kupovine?
Kako potrošači reaguju na varijante kupovine?
Koje su uočene prednosti svake od varijanti usluga?
Da li će potrošači koristiti ovu uslugu i kako često?
Da li se odgovori na gornja pitanja razlikuju po demografskim grupama,
u kojoj su najbolje šanse i ciljevi istraživanja?
Potrebno je pomoću metode stimuliranja sjećanja utvrditi koliko su potrošači

svijesni postojanja ovih sistema, izvršiti mjerenja stavova potrošača prema
sistemima kućne kupovine, izvršiti mjerenja reakcija i reagiranja za varijante,
identificirati uočene prednosti i nedostatke za sve varijante, izmjeriti namjere o
kupovini, procijeniti vjerovatnoću korištenja usluge, pomoću ukrštenog tabeliranja
komparirati nivoe upoznatosti, stavove, namjere u kupovini između žena i
muškaraca, grupa višeg i nižeg prihoda, mladih i starih potrošača.
Ciljevi treba da budu jasno definirani i što precizniji. Oni treba da ukazuju na
metode koje se mogu primjenjivati. Ciljeve treba odrediti tako da budu racionalni
i realni.
Izrada plana istraživanja slijedi nakon što je definiran marketing problem, obavljena
izviđajna istraživanja i utvrđeni (postavljeni) ciljevi, slijedi izrada završnog posla,
izrade plana istraživanja. Planom se riješava niz detalja metodološko-organizacijske
prirode i kao konačni rezultat se dobija pisani plan istraživanja. Plan istraživanja
treba da sadrži osnovna pitanja, koja treba riješiti u fazi planiranja, i predstavlja
ustvari i globalnu strukturu sadržaja tipičnog plana istraživanja, definiranje
problema, izbor osnovnog pristupa istraživanju, izbor uzoraka, prikupljanje
podataka, analizu i ocjenu prikupljenih podataka, vrste izvještaja, opštu ocijenu.
Mogući zaključak sadrži odgovor na četiri bazična pitanja:
Što je cilj istraživanja?

Na koji način ćemo taj cilj ostvariti?
Koliko i kakvih materijalnih i ljudskih resursa je potrebno za ostvarenje
cilja?
U kom vremenskom periodu je rezultat istraživanja neophodno
prezentirati donosiocima marketing odluka?

Bazični cilj istraživanja je utvrditi u kojoj mjeri i zašto korisnici (potrošači)

preferiraju iste usluge (proizvode drugih maraka) u odnosu na naše i koja su to
obilježja usluga (proizvoda) prouzrokovala ovakvo njihovo ponašanje u kupovini?
U operativne svrhe neophodno je izvršiti i detaljnije specificiranje ciljeva (precizno
određivanje potrebnih podataka, kako bi se izbjeglo nepotrebno prikupljanje bilo
sekundarnih bilo primarnih podataka).
4.3. KARAKTERISTIČNE FUNKCIJE
Kao karakteristične funkcije biće razmotrene:
odlučivanje,
komuniciranje,
motiviranje,
koordiniranje i
odnosi s javnošću.
Ove funkcije, uključujući i ostale, su u interakciji sa osnovnim funkcijama, koje

imaju procesni karakter, dok karakteristične funkcije imaju značajniji utjecaj na
na primjer, odlučivanje na planiranje, komuniciranje i motiviranost na vođenje,
koordiniranje na organiziranost, odnosi s javnošću kompanije na planiranje i
organiziranje.
4.3.1. ODLUČIVANJE
Odlučivanje proizlazi iz planiranja, u kojem su obezbijeđene jasne osnove za

donošenje odluka i njihovo implementiranje. Uvjet za odlučivanje je racionalno
prosuđivanje, koje kod menadžera podrazumijeva kategoričnost, hipotetičnost,
alternativnost.
U cilju donošenja odluka, potrebno je stavove sagledati jasno i razgovijetno.
Problem treba podijeliti na što je moguće veći broj dijelova, mora se ići od
jednostavnog ka kompleksnom, i ništa se ne smije izostaviti.

Prije donošenja odluke treba voditi računa o većem broju faktora, kao što su:
da se odluka donosi o trenutno bitnim pitanjima, a ne o nebitnim,

da se odluka donosi u pravom trenutku, a ne prerano,
da se donose odluke koje su važne,
da se donose vlastite, a ne odluke koje drugi treba da donesu,
odluke se trebaju temeljiti na mišljenjima drugih,
povjeriti sa drugima donošenje odluka,
izbjegavati krizne odluke,
nikad previše odluka,
donositi strateške odluke,
krenuti dalje od prosiječnog podatka,
da li je nužno donijeti odluku.
Da bi se donosile racionalne odluke, nužno je racionalno prosuđivanje, racionalno

saznavanje. Tako imamo prosuđivanje koje je kategoričko, hipotetičko, alternativno
i disjunktno. Uspješne odluke su ispravne odluke.
Pretpostavke racionalnog odlučivanja su jasno razumijevanje alternativnih pravaca,
postojanje informacija i sposobnosti donosioca odluka za analizu, postojanje želje
donosioca odluka za iznalaženjem najboljeg alternativnog riješenja, efikasnog za
ostvarenje postavljenih ciljeva.
Postoje tri tipa odluka: strategijske (pripadaju vrhunskom menadžmentu), taktičke
(pripadaju srednjem menadžmentu) i rutinske (pripadaju nižem nivou
menadžmenta). Odluke se mogu svrstati u odluke komisije, participativne odluke,
intuitivne odluke, analitičke odluke, prave odluke, pogrešne odluke, odluke kao
izbor između različitih alternativa.
4.3.2. KOMUNICIRANJE
Komuniciranjem se vrši razmijena informacija, ideja, emocija i iskustva. Ona se

treba posmatrati sa aspekta neophodnosti i njen sadržaj treba prilagođavati datom
mediju. Klasični proces komuniciranja sažima se u četiri elementa: šta se prijenosi,
kome, koji se pritom kanali koriste, te kakvi se efekti ostvaruju.
Za pravilno razumijevanje komuniciranja potrebno je znanje o umjeću mišljenja
i o umjeću govorenja.
Umijeće mišljenja sastoji se u proizvodnji najmoćnijih misli uz najmanji utrošak
duševne energije. Te misli su ispravne, korisne i stvaralačke, snažne i misli čijim
djelovanjem mislitelj nije vezan. Svaka misao u procesu svog razvoja troši životnu
energiju. Najmanji utrošak duševne energije nastaje kada se misli proizvode uz
najmanji napor, a najveći učinak. Takve misli pomažu razvoju i proizvode najveće
dobro za onoga koji tako razmišlja i šire sklad u njegovu okolinu.

Ispravna misao proizvodi dobar, skladan, koristan i životno podržavajući učinak.

Korisne stvaralačke misli imaju graditeljsku svrhu u životu. Bitno je da duh gaji
samo korisne i stvaralačke misli tada će djelo biti korisno i plodno, jer je misao
temelj djela. Za stvaranje misli treba upotrebiti svu snagu duha. Kako bi misao
bila snažna, misli trebaju podržavati sve sile prirode. Duh treba da bude oslobođen
od vezujućeg djelovanja misli.
Umjeće govorenja sastoji se od govora, u kojem se troši najmanje energije,
ispravnog, skladnog, ugodnog, snažnog, korisnog i govorenja na takav način da
govornik ostane slobodan i da ga govor ne vezuje.
Govorenje uz najmanji utrošak energije je moguće samo kad postoji djelotvorna
povezanost duha i organa govora, te kad su okolina i okolnosti povoljni za prirodu
misli. Mišljenje treba biti jasno i snažno. Za slabu misao treba više energije da bi
se pojačala i preobličila u govor. Govor treba da ostavi dobar utisak tako da postiže
svoju svrhu. Umijeće govorenja uz najmanji utrošak energije sastoji se u
izražavanju misli koje su u skladu sa okruženjem i okolnostima. Praktična formula
je da se govori u skladu sa trenutkom, nivoom prijemljivosti svoje okoline,
okolnostima u kojima se nalazi i da se ne nagli u govoru.
Govor je jednostavno projekcija misli. Da bi govor bio ispravan nužno je da misli
budu ispravne. Blagost govora izražava narav srca, stupanj logičnosti, maštovitosti
ili stvaralačke snage izraza, otkriva kulturu uma. Umijeće ispravnog govorenja ne
uključuje samo ispravno mišljenje, nego i vještinu korištenja izraza u skladu sa
okolinom. Da bi govor bio skladan i prikladan, misao mora biti jasna i precizna,
u najmanju ruku neškodljiva, a u najboljem slučaju životno podržavajuća za
cijelu okolinu. Umjeće govorenja sastoji se u istinitom govoru, ali istovremeno
taj govor ne bi smio nikoga vrijeđati. Ugodno govorenje ostavlja utisak i postiže
cilj, ako se pritom govori iskreno i istinito, sa odgovarajućom mudrošću. Snaga
govora ovisi o snazi misli, o temeljitosti znanja o predmetu govora i o čistoći srca
i uma. Korisno govorenje je umijeće koje posve naravno pripada zadovoljnom
umu i srcu.
Komuniciranje djelimo na interpersonalno i masovno komuniciranje.
Oblici interpersonalnog komuniciranja su enkodiranje (prevođenje ideja, misli u
odgovarajuće verbalno-logičke sklopove) i dekodiranje, gdje se poruka iz verbalno-
jezičke strukture prevodi u odgovarajuće mentalno-psihološko značenje.
Najznačajniji oblici interpersonalnog komuniciranja su verbalni i neverbalni,
sadržajni i odnosni, usklađeni i neusklađeni.
Najznačajniji načini prijenosa poruke su: informativno-kazujemo, u kome pitamo,
odgovaramo; personalno-tvrdimo, uvjeravamo, objavljujemo, objašnjavamo;
kontaktno-u kojem obavezujemo, obećavamo, ohrabrujemo, opraštamo,
savjetujemo; i apelativno-u kom zapovijedamo, zahtijevamo, zabranjujemo,
dozvoljavamo, oklijevamo.

Interpersonalno komuniciranje se javlja kao verbalno, koje može biti potpuno i

nepotpuno i neverbalno, koje se javlja samo kao dopuna verbalnom komuniciranju.
Potpuna poruka nastaje konkretiziranjem, dopunjavanjem, provjeravanjem, dok
nepotpuna, koju treba izbijegavati, nastaje generaliziranjem, izostavljanjem,
iskrivljavanjem. Neverbalno komuniciranje su govor tijela (držanje, usmjerenost,
stajanje, sjedenje i sl.), mimika (ćela, brade, obrva, usta), očni kontakt (pogled,
zjenice, ponašanje očnih mišića), govorno ponašanje (brzina, jačina i boja glasa,
smijeh, gestikuliranje (govor ruku, govor tjela), dodirivanje (zona odstojanja),
odijevanje i prostorno ponašanje.
Kao oblici međusobnih odnosa u komuniciranju, kao tipovi interpersonalnog
komunicaranja, javljaju se:
rivalizirajuće komuniciranje, koju treba izbjegavati,

pozicijsko komuniciranje, koja polazi od hijerarhije,
dirigirano komuniciranje, u kojoj su skriveni utjecaji i prividni autoritet,
recipročno komuniciranje, gdje je fleksibilno ponašanje oba partnera u
komuniciranju.
Masovno ili medijalno komuniciranje može biti interno (intranet) i javno preko
skupova, i masmedija. Da bi se postigla autentičnost u poslovnom komuniciranju,
treba izbijegavati neuvjerljivo i neuspješno komuniciranje. Da bi komuniciranje
bilo uvjerljivo i uspješno, treba govornik biti uvjerljiv, sposoban, i kompetentan
i ne smije se pretstavljati boljim nego što ustvari jeste. Treba izbijegavati slijedeće
situacije:
obmanu (sastoji se u tome da se pretstavljamo za ono što nismo),

pretvaranje (pokušaj da druge ubijedimo u ono što ni sami ne vjerujemo),
prikrivanje (nije potrebno sve reći, ali ni prikrivati),
dvosmislenost (jezik aluzija i ima oblike parolaštva),
insinuiranje (suprotnost preciznom izražavanju),
kalkuliranje (lukavost i prepredenost imaju kratak uspjeh),
kritiku (ljudi koji sistemski primjenjuju kritiku pokazuju znak
neautentičnosti),
intelektuliziranje (to je pokušaj da se zauzme hladan i objektivan stav
bez emocija, što komuniciranje čini sterilnim),
eskiviranje (praktikuje se tamo gdje postoji nepovjerenje),
pretjeranu učtivost (oblik licemjerja ili znak servilnost).

Zlatna pravila za autentičnost u komuniciranju se zasnivaju na potrebi uvažavanja

drugih, njihovih osjećanja, a sažeti su u riječ IMPULS:
Izgled-nastojati u svom izgledu uvijek pokazati ono najbolje (uspješnost

u pregovaranju i poslovnom ponašanju);
Maniri-nemojte se nikada ponašati sebično (pozitivno ponašanje, korektno
i fer ponašanje);
Poštenje-ponašajte se uvijek iskreno i pošteno (između govora i rada
postoji podudarnost);
Uvažavanje drugih-posmatrajte sebe očima drugih;
Ličnost-iskažite svoje kvalitete;
Stil-razmislite uvijek prije nego šta kažete (razmisliti o interesima drugih
i tek onda reagirati)
Ponašanje na neformalnim poslovnim sastancima zahtijeva poštivanje određenih

pravila i procedura, tako da sastanci budu kratki, konkretni i uspješni.
Na poslovnim sastancima se vrši razmijena informacija, kako bi se riješio određeni
problem ili unaprijedila saradnja. Lice, koje vodi sastanak, treba da se potrudi da
sastanak bude što kraći i produktivniji. Ako je cilj sastanka davanje instrukcija,
onaj koji vodi sastanak treba da govori najviše, ako je pak u pitanju riješavanje
problema, onda prisutni trebaju da daju savjete kako bi se isti mogli razriješiti.
Za vođenje zapisnika treba odrediti lice koje će zapisnik dostaviti poslije sastanka,
kao koncept sa bilješkama, svim učesnicima najkasnije u roku od 48 sati uz
saglasnost voditelja sastanka. Poslije sastanka treba uspostaviti komunikaciju sa
svim osobama za koje rezultati sastanka mogu biti od značaja.
Pravila formalnih sastanaka odnose se na pripreme za sastanak, koje započinju
tako što se pročita posljedni zapisnik, dnevni red i svi izvještaji koji su prethodno
distribuirani. Nije dobro prezentirati materijal na samom sastanku i odmah donositi
odluke. Važno je i poštovati ustaljeni red sjedenja. Treba dopustiti
predsjedavajućem da vodi sastanak. Na sastancima treba govoriti učtivo, sažeto i
konkretno i ako je moguće, stavovi treba da budu pozitivni i što manje kritički
obojeni. Treba poštovati kolege i njihove stavove, učtiva argumentacija mnogo je
efektnija od ličnih uvreda. Nezaobilazno je pravilo da se zaključci donesu po
svakom pitanju, a u slučaju da apsolutno ne odobravate odluke i postupke, možete
se povući ili dati ostavku. Ako se povlačite sa sastanka, tražite da se to unese u
zapisnik, ako se radi o ostavci, treba je u pismenoj formi proslijediti
predsjedavajućem.

Poslovno komuniciranje
Redoslijed za poslovni razgovor ima četiri ključne etape: pobuđivanje pažnje kod
sagovornika, izazivanje interesa, potsticanje želje i kretanje u akciju.
U poslovnom komuniciranju koristi se plan dijelovanja u kojem se postavlja

okvir za razgovor, identificiraju moguća pitanja auditorija, razvija sadržaj
postavljanjem cilja izlaganja, pojačava poruka vraćanjem na jednu od tačaka koja
daje težinu cijelom izlaganju, nijansira tema pažnjivim doziranjem izlaganja,
kako bi se izbjegla jednosmjernost, ponovi ono što treba zapamtiti i ukaže na
sretstva i puteve da se to ostvari. Da bi plan mogao poslužiti kao autentičan i
iskren, potrebno je odabrati način prezentiranja govora.
Poslovno komuniciranje poznaje načine prezentiranja, odnosno tonova govora:
faktografski (činjenice, primjeri, svedočanstva),

kritički (sudovi, primjedbe, osuđivanja),
konstruktivni (ističe prednosti umjesto poteškoća),
sugestivni (služi se kreativnošću, pretpostavimo da se ostvari) i
emotivni (bez patetike, pažljivo dotirati emocije).
Postoji pet načina govora a to su analitički, sprovođenje, uvjeravanje, osporavanje

i ohrabrivanje.
ANALITIČKI SPROVOĐENJE UVJERAVANJE OSPORAVANJE OHRABRIVANJE
FAKTOGRAFSKI SUGESTIVNI EMOTIVNI KRITIČKI KONSTRUKTIVNI
Način i tokovi KRITIČKI KONSTRUKTIVNI SUGESTIVNI EMOTIVNI SUGESTIVNI

poslovnog
komuniciranja KONSTRUKTIVNI FAKTOGRAFSKI KRITIČKI SUGESTIVNI EMOTIVNI
SUGESTIVNI KRITIČKI KONSTRUKTIVNI KONSTRUKTIVNI FAKTOGRAFSKI
EMOTIVNI EMOTIVNI FAKTORAFSKI FAKTOGRAFKI KRITIČKI

Aktivno slušanje je uvjet za efikasno komuniciranje. Za slušanje postoje tri mita

komuniciranja.
Prvi mit se odnosi na stav da je slušanje prirodan proces i da ide samo od sebe.
Ne treba dozvoliti komuniciranje koje se odvija pod utjecajem ljudi koji nisu
naučili slušati.
Drugi mit se odnosi na to da svako može čuti osim slušno hendikepiranih.
Zaboravlja se i zanemaraje činjenica da je slušanje kontrolirani postupak u kome
možemo birati šta slušati, negirati informacije, vršiti selektiranje. Proces
artikuliranja riječi teče sporije od mogućnost ljudskog mozga da ih primi. Čovjek
u minuti može izgovoriti npr. 15 riječi, a mozak u isto vrijeme može obraditi 150,
odnosno 10 puta više riječi u isto vrijeme. Ogromna razlika između artikuliranja
riječi i njihovom primanju daje mogućnost za produbljeno slušanje.
Treći mit je vezan za dva uvijerenja visokog rizika. Postoji vrlo jaka tendencija u
vjerovanju kako ljudi čuju istu stvar (što je tačno) i da je svi na isti način shvaćaju
(što je netačno).
Promišljeno slušanje nije ništa drugo do zahtijev da se učimo aktivnom slušanju.
Za promišljeno slušanje potrebno je vježbanje šest načina:
koncentriranje na ono što je upravo rečeno,

posvetiti pažnju onom što sagovornik želi reći kao i pokušati predvidjeti
šta će dalje reći,
sposobnost razumijevanja istaknutih detalja u sugovorničkoj poruci
(dešifriranje poruke i njenog smisla),
sažimanje značenja rečenog,
potreba provijeravanja i ispitivanja, u sebi, o valjanosti, logičnosti,
koherentnosti, paradoksalnosti, šupljina u govoru sagovornika, i
slušanje na tri nivoa: neverbalnom, verbalnom i vrijednosnom.
Slušanje se ostvaruje na pet jasno odvojenih planova:
1. kontekstualno slušanje-referentni okvir,

2. distancirano slušanje-podrazumijeva vlastitu efektivnu upletenost i
širi se vlastito slušanje,
3. analitičko slušanje-identificiranje sagovornikovih motiva,
prepoznavanje sagovornikovih ciljeva,
4. regulacijsko slušanje-služi postizanju kapitalizacije kojom se
omogućuje sagovorniku da se lakše izrazi, potrebno je slušati bez
izricanja svog suda, ali prihvatiti bez odobrenja, te nastaviti sa
otvorenim pitanjima,
5. senzibilno slušanje-zahtijev da se opaža ono što je izvan domena
verbalnog. Upravljanje periodima šutnje jedno je od najtežih i
najnezahvalniji kod senzibilnog slušanja.

Vrline aktivnog slušanja su poštivanje drugih, pažnja, vrijeme, uložena energija

da se drugi shvate. Aktivno slušanje uvijek mora isticati jedan jedinstven cilj,
dopuštajući drugima da budu saslušani, a mi u isto vrijeme utiječemo na način
koji drugi biraju da nas slušaju. Uspješno komuniciranje, kao dvosmijerni proces,
započinje aktivnim slušanjem. Znati aktivno slušati, jednako je znati komunicirati.
Za menadžera je najveća sposonost vještina komuniciranja. Ako dobro pišete i
govorite, više ćete izvući iz vaših napora da informirate, usmjeravate, zahtijevate.
Ako dobro slušate, više ćete naučiti i postići. Efikasno komuniciranje obezbijeđuje
uzajamno razumijevanje, a dobra komunikacija koristi svima. Sposobnosti
komuniciranja možemo provjeriti sa iskazima kao što su:
shvatam da je efikasno komuniciranje naporan posao,

znam šta treba reći prije nego što to izgovorim ili napišem,
razmišljam o svojoj publici, ko je ona, koja su njena interesiranja i nivo
razumjevanja,
biram prave riječi, za problem i publiku,
pokušavam da budem interesantan,
svijestan sam sredine kada komuniciram,
tražim reagiranje na svoje akcije,
slušam sa onoliko interesovanja sa koliko želim da budem slušan,
tražim razumijevanje.
Ocjena sposobnosti komuniciranja može biti: vrlo komunikativan, vjerovatno dosta

komunikativan, pogrešno usmjeravanje, dezinformiranje, zahtjevamo jedno, a
dobijemo drugo.
4.4.3. MOTIVIRANOST
Motiviranost se definira kao funkcija kojom se potenciraju interni i eksterni

faktori. Tim faktorima se stvara, pojačava, usmjerava i održava poželjno ponašanja
zaposlenih za što uspješnije poslovanje kompanije. Uz pomoć motivacijskog
mehanizma, moguće je ostvarivati izvanredne rezultate. Motiviranost je funkcija
menadžmenta, koja proizlazi iz ljudskih potreba, a koja se afirmirala kao značajna
komponenta preko koje menadžer ostvaruju svoje uloge u implementiranju misije
kompanije. Ovo proizlazi iz prihvaćenog stava da je motiviranost dobra i poželjna
i da je ona sretstvo kojim menadžeri mogu da urede odnose u kompaniji.
Ljudske potrebe se definiraju se kao niz dinamičkih snaga, koje određuju čovjekovo
ponašanje. Potrebe se nalaze u osnovi motivacijskog sistema ličnosti. Na
subjektivnom nivou potrebe se izražavaju kroz osjećanje. Nezadovoljavanje potreba
prizvodi patološka stanja, njihovo zadovoljenje održava čovjeka zdravim, naročito
onih koji ličnost približavaju cilju.

Postoje ljudi kojima je samopoštovanje važnije od ljubavi, kao i ljudi kod kojih
je kreativni motiv jači od svih drugih. Kod izvijesnih osoba, nivo aspiracija
može biti hronično oslabljen. Samopotvrđivanje i samoštovanje su motivatori i
njima se ostvaruje postignuće, odgovornost, napredovanje, priznanje. Povezivanje
ili prihvatanje, sigurnost ili zaštićenost i fiziološke potrebe su održavajući faktori
i od njih zavisi status, međuljudski odnosi, kvalitet nadzora, politika kompanije
i administracije, radni uvjeti, sigurnost posla, plaća.
Neki faktori koji su prisutni, izazivaju zadovoljstvo radom, a nemaju nikakav
utjecaj na nezadovoljstvo, a to su vrsta posla, samostalnost u radu, inventivnost
i kreativnost. Samo tamo gdje postoji samoaktualizacija, ličnost je zadovoljna i
motivirana da se zadrži u radu, poveća produktnost.
Motivacijski cilj, za kojim pojedinac teži, je motiv približavanja, a cilj za kojim ne
teži je motiv izbjegavanja. Hijerarhijska ljestvica zaposlenih uključuje:
interesantan posao,
puno vrijednovanje urađenog posla,
osjećaj da ste na pravim stvarima,
sigurnost posla,
dobre zarade,
unaprijeđenje na poslu,
dobri uvjeti rada,
lojalnost zaposlenih,
simpatična pomoć u ličnim problemima.
Hijerarhijska ljestvica menadžera zavisi od:
dobre plate,
sigurnosti posla,
unaprijeđenja na poslu,
dobrih uvjeta rada,
interesantanog posla,
prihvatljive discipline,
lojalnosti uposlenih,
punog vrijednovanja urađenog,
simpatične pomoći u ličnim problemima,
osjećaja da radite na pravim stvarima.
Motivacija i motivacijski mehanizam potstiču timski rad, kojim se kompanijska

vrijednost znatnije uvećava.

4.4.4. KOORDINIRANJE
Koordiniranje je funkcija menadžmenta pod kojom se podrazumijeva mudrost

da se balansira inicijativa, motiviranost dijelova i pojedinaca i mogućnost da se
kapitalizira prednost kompanije kao cijeline.
Savremene kompanije, kao kolekciju poslovne inteligencije, mobiliziraju i koriste
sve resurse, zahvaljujući idejama, viziji i vještinama menadžera ugrađenim u
planiranje, i namjeru da organiziranjem, komuniciranjem, motiviranjem obezbijede
profitno poslovanje kompanije. Izazov je uskladiti rad više pojedinaca u svrhu
misije kompanije. Stoga se vrši podjela rada, koja dovodi do afirmiranja
decentraliziranja, pliće hijerarhije i ravnijeg organiziranja. Složenost problema,
koje treba rješavati, zahtijeva koordiniranje, koje pretstavlja proces resursnog,
vremenskog, prostornog usklađivanja aktivnosti više pojedinaca i grupa sa ciljem
da se na najbolji način ostvaruju ciljevi kompanije. Iako proces koordiniranja
izaziva dodatne troškove upravljanja, on pretstavlja mudrost da se izbalansira
inicijativa i motiviranost i kapitalizira prednost kompanije. Koordiniranjem se:
usklađuje upotreba resursa,

obezbijeđuje elastičnost na udare,
spriječava dijelovanje centripetalnih sila,
usklađuje mikro i makro pogledi na funkcioniranje kompanije,
postiče i zaoštrava pitanje komunikacije,
povećava zavisnost od odluka i rezultata cijeline,
testira stil upravljanja i
obezbijeđuje reinženjering poslovnih procesa.
4.4.5. ODNOSI S JAVNOŠĆU
Odnosi s javnošću su funkcija menadžmenta, kojom se stvara imidž kompanije,

sa ciljem da se postigne razumijevanje i podrška, koja utječe na javno mnijenje i
stavove. Odnosi s javnošću je kompleksan, planirani komunikacijski proces koji
upravlja imidžom i ugledom kompanije. Sa ovom funkcijom se planira i održava
napor da se uspostavi i održi dobra volja i razumijevanje između kompanije i
javnosti. Javnost se može definirati kao bilo koja grupa, koja ima stvarni ili
potencijalni interes za uspjeh kompanije ili može utjecati na njenu sposobnost u
svrhu svog cilja. Javnost pretstavljaju korisnici usluga, rodbina korisnika usluga,
zaposleni, porodice uposlenih, lokalna zajednica, dioničari, mediji, bivši korisnici
usluga, uprava, poslovni partneri i financijska javnost.

Odnosi s javnošću uključuju publicitet, oglašavanje, marketing, lobiranje, odnosi

s medijima, glasnogovorništvo. U pripremi komunikacijskih projekata ključno je
strateško planiranje, interno komuniciranje, upravljanje, lobiranje i odnosi s
financijskom javnošću, ispitivanje javnog mnijenja, ispitivanje lojalnosti
kompaniji.
Za obavljanje ove funkcije zadužen je savjetnik, čija je uloga da savjetuje
manadžere, izrađuje analize i evaluacije programa, koordinira izvedbene timove,
komunicira sa svim ciljnim grupama, priprema komunikacijske strategije za sve
ciljne grupe, koordinira pripremu svih alata komuniciranja, određuje osnovne
komunikacijske poruke, uključujući i strateško planiranje.
Potrebna znanja i vještine za ovu ulogu su menadžmentsko znanje, strani jezici,
informatička pismenost, sposobnost izvođenja zadataka, istraživanje javnosti,
prilagođavanje nesigurnim situacijama, sposobnost savjetovanja, realiziranje
planova, financijski manadžment, postavljanje ciljeva, vođenje timskoga rada,
vještine aktivnoga slušanja, vještine pregovaranja, umjeće govorenja, prezentacijske
sposobnosti, analitičke vještine, vođenje projekata, upravljanje vremenom,
strateško razmišljanje i planiranje, razumijevanje različitih kultura, vještina pisanja.
RAZVOJ POTREBNIH ZNANJA TOKOM KARIJERE

MENADŽERSKA ZNANJA
Slika III-4.2.
TEHNICKA ZNANJA
Razvoj potrebnih
znanja tokom
karijere
VRIJEME I RAZDOBLJA KARIJERE

Sponzorstvo je poslovni odnos između “dobavljača” financijskih ili materijalnih

srestava/usluga i pojedinaca, evenata (događaja), ili kompanije koja sponzoru u
zamjenu nudi određene informacije, povezanost s javnošću i komercijalnu
prednost.
Event se odnosi na relativno kratke aktivnosti kojom kompanija upoznaje svoje
ciljne javnosti sa svojim proizvodima, uslugama, idejama ili porukama.
Glavni ciljevi sponzorstva su očuvanje i jačanje ugleda kompanije i robnih marki,
povećanje povijerenja u ime kompanije i robnih marki, izražavanje i jačanje značaja
društvene odgovornosti kompanije, poboljšanje odnosa između kompanije i
lokalne zajednice, razvijanje novih tržišta, povećanje medijske pokrivenosti,
izbijegavanje oglašavačkih zabrana.
Event menadžment je sastavni dio strategije tržišnog komuniciranja i odnosa s
javnošću, u kome događanja uključuju način planiranja sponzorskih djelovanja
korištenjem aktivnosti ili alata za komuniciranje sponzorskog projekta, kao i način
planiranja i sredstva za organiziranje događaja.
Krizni manadžment je proces upravljanja, odnosno riješavanja određenog problema
ili sporne situacije, a koji se vrlo često koristi kod upravljanja kriznim situacijama.
Krizna situacija je ozbiljan incident, koji utječe na čovjekovu sigurnost, na okolinu
i/ili na proizvode, odnosno na ugled kompanije. To je događaj koji je bio prihvaćen
ili promatran s negativnim publicitetom.
Odnosi s medijima je važna komponenta odnosa s javnošću, gdje je na primjer,
jasan i dobar govor određen sa četiri stvari: (1) onime što je i kada potrebno reći,
kojim je osobama to potrebno reći te koliko dugo treba govoriti. Ono što treba reći
mora biti korisno onome tko govori ili onome tko sluša, (2) koliko treba reći treba
biti ni manje ni više od onoga što je nužno da bi se shvatilo to što se želi. Što se
tiče osoba kojima je govor upućen, (3) treba uzeti u obzir jesu li one stare ili
mlade, a što se tiče vremena, (4) treba govoriti u pravom trenutku.
Odnos s medijima gradi se u paradoksalno kratkom vremenu, u prvih sedam
sekundi interpersonalnog komuniciranja. Ako se tih sedam sekundi utroši u
pogrešnom kanalu prema mediju, ispravljanje će trajati sedam mjeseci. No, ako
se pogode pravo mjesto i prava osoba, vaš će uspjeh s medijima trajati sedam
godina. Odnos s medijima dvostrani je proces.
Posredan način pristupa medijima pretpostavlja slanje obavijesti za medije, pakete
informacija za novinare, radijske vijesti u obliku izjava, komentara, tumačenja i,
napokon, objave na video mediju. Pripremiti obavijest za medije i nije toliko
komplicirano, kada znate odgovore na pitanja poput:
Zašto je pišete?
Što njome nekome želite reći?
Kome to zapravo želite reći?
Kakav učinak time želite postići?

U neposrednim odnosima treba upoznati osobe sa kojima se surađuje u medijima.

Vrlo je važan odnos prema njima. Taj odnos nije kratkotrajan već upravo suprotno,
proces koji traje koliko i profesionalni rad “našeg novinara”, i dokle god prati
područje koje nas zanima.
Neposredni odnosi s medijima nedvojbeno moraju biti povezani s još jednim
važnim segmentom. Riječ je o reaktivnim odnosima s medijima, a koji se temelje
na davanju odgovora na upite, davanju izjava, komentara o razvoju, komentara o
inicijativama konkurencije.
NAMJERE CILJEVI
KOMUNIKACIJSKI PROCES
KONTROLA OCJENJIVANJE STRATEŠKO PLANIRANJE Slika III-4.3.

UCINAKA PROCESA
PROGRAMI
PROJEKTI Komunikacijski
SUDIONICI, CILJNE JAVNOSTI proces
SADRŽAJ / PORUKE
IZVOÐENJE FAZE / PODRUCJA
TAKTICKI PLAN POTREBNI RESURSI
KOMUNIKACIJSKI KANALI
KOMUNIKACIJSKI ALATI
PROGRAMI
PRACENJE I MJERENJE
PROJEKTI
UCINKOVITOSTI
Internim komuniciranjem postiže se zadovoljstvo kod uposlenih, što kompaniju

čini uspješnom. Komunikacijski kanali internog komuniciranja su interna glasila,
intranet, komunikator, prezentacije, ankete/istraživanja javnog mišljenja, nagrade
uposlenim, proslave, godišnjice.
Uloga menadžera u internom komuniciranju je da redovno informira zaposlene o
svim događanjima vezanim za poslovanje. Istraživanje odnosa s javnošću sadrži
tri faze, (1) planiranje progama odnosa s javnošću, (2) izvođenje progama odnosa
s javnošću i (3) završetak programa odnosa s javnošću.
U fazi planiranja postavlja se problem, određuju ciljne grupe, određuju ciljevi i
potrebne aktivnosti.
U fazi izvođenja programa odnosa s javnošću definiraju se ciljevi, usaglašavaju
aktivnosti sa programom, ustanovljava eventualna potreba korigiranja.
U trećoj fazi programa odnosa s javnošću vrši se analiza postignutih ciljeva i
opravdanosti troškova.

NIVOI ISTRAŽIVANJA U PRIJEKTIMA ODNOSA S JAVNOŠCU
DRUŠTVENA ILI KULTUROLOŠKA PROMIJENA
BROJ LJUDI KOJI PONOVE ŽELJENO DJELOVANJE

AJ
JEC
BROJ LJUDI KOJI DJELUJU NA POŽELJAN NACIN

UT
BROJ LJUDI KOJI PROMIJENE STAJALIŠTA

Slika III-4.4.
BROJ LJUDI KOJI PROMIJENE STAV
Nivoi
istraživanja u BROJ LJUDI KOJI POCINJU SHVACATI SADRŽAJ PORUKE
projektima
BROJ LJUDI KOJI SU SUDJELOVALI U AKTIVNOSTIMA (CITATELJI, SLUŠATELJI)
JE
odnosa s
EN
javnošću
OÐ
BROJ LJUDI DO KOJIH JE PORUKA STIGLA (CIRKULACIJA MEDIJA)

IZV
BROJ OBJAVA U MEDIJIMA I AKTIVNOSTI U MEDIJIMA (PRACENJE)
BROJ POSLANIH PRIOPCENJA I PLANIRANIH AKTIVNOSTI

A
EM
KVALITET PRETSTAVLJANJA PORUKA-NACIN, OBLIK, AMBALAŽA

I PR
PRIMJERENOST SADRŽAJA I ORGANIZIRANOSTI PORUKA

PR
ODGOVARAJUCE INFORMACIJE IZ POZADINE-RAZUMIJEVANJE, ISTRAŽIVANJE
5. ICT I STRATEGIJA RAZVOJA INFORMACIJSKOG DRUŠTVA

BOSNE I HERCEGOVINE
5.1. OPĆENITO O ICT
ICT Glavni pokretačka sila današnjeg razvoja svijetske civilizacije je zasigurno ICT,
Information & koji je nastao konvergencijom informacijskih i (tele)komunikacijskih tehnologija.
Communications ICT konvergencija je prethodila konvergenciji u telekomunikacijama. Obje
Technology
konvergencije imaju snažan utjecaj ne samo na tehnološke, već i na privredne i
društvene promijene, što je rezultiralo pojavom intelektualnog kapitala i nove
ekonomije.

Intelektualni kapital i nove ekonomije su snažnije utjecale na promjene:
funkcija menadžmenta,
percepciju korisnika o korporaciji i njenoj ulozi,
odnose između korporacije, njenih suradnika i konkurencije,
prirodu vrijednosnog lanca i
definiranje vrijednosti korporacije.
Prva konvergencija imala je utjecaj na razvoj društva baziranom na znanju, a

druga je pokretač fenomena zvanog virtualna zajednica.
ICT ne omogućuju samo automatiziranje poslovanja i ubrzanje izvođenja operacija,
već obezbjeđuju privredni razvoj. Strategijsko korištenje ICT na nivou države
znači osiguranje prednosti u ekonomskom i naučno istraživačkom domenu. ICT,
kao strategijski resurs, ima značajan utjecaj na poboljšanje procesa i promijenu
organizacijske strukture kompanija. Također, povećava dodatnu vrijednost
uključivanjem u proizvode i usluge, a omogućuje kvaliteniju povezanost, npr.
putem ekstraneta, sa drugim kompanijama.
Poboljšanje procesa se vrši uvođenjem kvaliteta, kojim se mijenja organizacijska

struktura kompanije. Mnogi poslovi mogu poprimiti obilježje virtualnog
organiziranja. Ovim organiziranjem ne moraju se imati svoje prostorije, već se
organiziranost može bazirati na zaposlenima koji rade na različitim, pa i jako
udaljenim lokacijama. ICT omogućuje razvoj robotiziranih proizvodnih linija
velikog kapaciteta i preciznosti, kao i fleksibilnih proizvodnih sistema, koji
omogućuju brzu izmjenu proizvodnog programa i djelotvornu proizvodnju manjih
serija proizvoda. U području uslužnih djelatnosti ICT omogućuje nove načine
pružanja usluga, povećava njihov kvalitet, raznovrsnost i brzinu.
5.1.1. INFORMACIJSKE TEHNOLOGIJE
Kako su telekomunikacijske tehnologije obrađene u prvom dijelu knjige, u ovom

poglavlju će više biti riječi o informacijskim tehnologijama, IT, kao vrlo važanoj IT
komponenti ICT konvergencije. Razumjevanje IT je vrlo značajno obzirom na Information
Technology
ulogu IT u razvoju privrede, državne uprave i društva.
IT omogućuje djelotvoran rad kompanija i njihovu konkurentnost na tržištu.
Svojim burnim razvojem IT je dao pečat postindustrijskom društvu i ostvario
bitan utjecaj na sva područja rada i života razvijenijih društava. Za razvoj IT
utrošena su ogromna sretstva, što je rezultiralo brojnim inovacijama, kako u domenu
hardvera, tako i u domenu softvera.

Računari su smanjeni, a povećana je njihova procesna moć. Razvijeni su snažni

procesori, uključujući i grafičke procesore. Velike unutarnje i vanjske memorije
sa brzim pristupom, omogućile su multimedijalan rad. Zahvaljujući stolnim i
prijenosnim računarima, omogućen je rad u pokretu vrlo zahtijevnih i složenih
obrada kao što su modeliranje i simuliranje složenih procesa, obrada slika, video
zapisa i rad sa bazama podataka. Ekrani računara su postajali kvalitetniji i sa
PC većom rezolucijom. Razvojem PC došlo se do mogućnosti unošenja podataka i
Personal upravljanja računarom pomoću rukopisa i glasa. Stvaranjem tzv “digitalne tinte”
Computer omogućuje se korištenje ekrana računara kao površine po kojoj pišemo ili crtamo.
LAN
Local Area Računarske lokalne mreže, LAN, su se razvijale u domenu IT. To je bilo prvo
Network umrežavanje računara na lokalnim područjima. Poslije toga, slijede računarske
mreže na područjima metropola, MAN i na širim područjima, WAN. Poznato je
IT
Information da računari povezani u mreži, količinu informacija sadržanih u mreži povećavaju
Technology po zakonu kvadratne funkcije.
MAN Pojavom IP tehnologije, odnosno Internet mreže, lokalne mreže su se transformirale

Metropolitan Area
Network u intranete i ekstranete, omogućujući kompanijama brz pristup, pretraživanje
informacija smještenih na različitim lokacijama, što je dovelo do znatnog povećanja
WAN brzine i dijelotvornosti rada.
Wide Area Softver na Webu omogućuje jednostavnu izradu Web stranica. Programski jezik
Network
Java omogućuje stvaranje dinamičkih Web stranica i kompletnih mini aplikacija,
IP koje se posredstvom mreže automatski prijenose u trenutku kada su potrebne za
Internet Protocol izvođenje nekog programa. Korištenjem grafičkih interfejsa sa odgovarajućim
softverom, omogućen je interaktivni način rada, koji omogućuje fleksibilno
riješavanje problema. Intezivno se razvijaju softverski agenti, programi koji
pretražuju baze podataka ili Web resurse. Oni rade selekciju e-mail-a, pomažu pri
korištenju složenog sistemskog softvera. Inteligentni agenti pronalaze način da
pomognu korisniku. Dalje, oni pokreću različite aktivnosti, kojima pomažu
prilikom rada sa složenim informacijama.
Uz baze podataka, stvaraju se i baze znanja i različite tehnike prikaza znanja.
Intenzivno se razvijaju skladišta podataka u koje se pohranjuju podaci iz više
različitih izvora podataka.
IT utječu na poslovanje i način rada i života ljudi. Korisnici dobijaju izravan
pristup podacima, tako da mogu vidjeti stanje svojih bankovnih računa,
prebacivati novac sa jednog na drugi račun. Upotreba IT u poslovanju dovela je
do niza alata i usluga koji su preobrzili poslovanje. Elektroničko poslovanje dovodi
do racionalnog poslovanja, smanjenjem potreba za papirom, smanjenjem troškova
transporta, mogućnostima bržeg i kvalitetnijeg odlučivanja. Razvijeni su
elektronički sistemi plaćanja u kojima se koristi digitalni novac i plaćanje kreditnom
karticom.

5.2. ULOGA ICT U RAZVOJU INFORMACIJSKOG DRUŠTVA
ICT pretstavljaju generator promijena i pretstavljaju osnovu razvoja savremenih ICT

društva i njihovih ekonomija u 21. stoljeću. Njihovom upotrebom nestaju prepreke Information &
Communications
u komuniciranju, učenju, poslovanju ili pružanju bilo kakvih usluga. Omogućuju
Technology
prijenos i upotrebu svih vrsta informacija i pretstavljaju temelje razvoja ekonomije
i društva. ICT nalaze primjene u svim granama privrede i u svim područjima
znanosti, te su podloga za uspješno dijelovanje preduzetništva, kao i svih
društvenih i državnih struktura. Stoga se na ICT treba temeljiti privredni i
društveni razvoj države. ICT omogućuju jednostavan pristup informacijama i
znanju, na osnovu kojih se mogu donositi kvalitetne odluke kako u privredi tako
i u državnoj upravi, obrazovanju, zdravstvu, privatnom životu. Zahvaljujući ICT,
udaljenost više nije prepreka za komuniciranje, učenje, poslovanje, liječenje.
Svi će građani imati jednake mogućnosti pristupa informacijama i znanju, ali i
mogućnosti stvaranja novih informacija i znanja. ICT omogućuje brži privredni
rast, povećanje uposlenosti i osvajanje novih tržišta.
5.2.1. RAZVOJ INFORMACIJSKOG DRUŠTVA U BIH
Evidentno je da tekući tehnološki razvoj nameće potrebu za širokom primijenom

ICT u svim sferama društva i tretiranje informacija kao jednog od osnovnih resursa
potrebnih za poslovanje i donošenje odluka. Za razvoj informacijskog društva u
Bosni i Hercegovini usvojena su tri dokumenta:
Politika informacijskog društva

Strategija informacijskog društva
Akcijski plan
Politika
Politika informacijskog društva pretstavlja okvirni i bazni dokument za donošenje

zakona, propisa i drugih akata, kao i odlučivanje o smijerovima razvoja, akcijskim
planovima i prioritetima na nivou Bosne i Hercegovine.
Politikom su određeni ciljevi koji su proizašli iz vizije da BiH do 2010. postane
informacijsko društvo. Informacijsko društvo je društvo bazirano na znanju.

Politika priprema strategiju razvoja informacijskog društva po raznim područjima:
ICT infrastruktura,
ICT industrija,
e-poslovanje,
e-obrazovanje,
e-zdravstvo,
e-uprava,
pravna infrastruktura.
BiH treba da bude opredijeljena za razvoj modernog društva sa privredom i

upravom baziranom na znanju. Tako će biti sposobna da se uključi u evropske
integracije. Osnovni upravljački resursi treba da budu znanje i pravovremene,
sveobuhvatne i tačne informacije. Kako je istaknuto u razmatranju ICT, razvijenost
društva je u direktnoj srazmjeri sa primjenom ICT, stoga, BiH mora dijelovati
aktivno i brzo u pravcu smanjenja razvojnih razlika.
U opredjeljenjima su postavljeni ciljevi, principi otvorenosti i jednakosti i
postizanje odgovarajućeg nivoa svijesnog djelovanja na izgradnji informacijskog
društva, zahtijevi da društvo dostigne određen stupanj digitalne pismenosti i
obrazovanja, da dobije novu digitalnu ekonomiju, kako bi se BiH mogla uključiti
u globalizaciju, kao silu tržišnih promjena i evropske integracije. U svemu ovome
trebali bi da budu uključeni mediji. I što je posebno važno, u BiH trebalo bi
zdravlju i porodici dati veći značaj. Ciljevi navedeni u Politici se mogu ostvariti
kroz široku primijenu ICT. Ostvarenjem ciljeva obezbijeđuje se razvoj
informacijskog društva u svim segmentima, tako što će biti stvoren novi tržišni
ambijent sa novim poslovnim procesima. Za ovakav razvoj potrebna su znanja i
adekvatni načini organiziranja. Sve ovo će pomoći povećanju rentabilnosti,
konkurentnosti, kvantiteta i kvaliteta usluga i proizvoda i primjene inovacija u
privredi i upravi, povećanje investicija i uposlenosti, kao i razvoj ICT, razvoj
malih i srednjih kompanija, dostizanje održivog ekonomskog razvoja uz zaštitu
okoliša, povećanje standarda građana, ravnomjeran razvoj, povećanje bruto
nacionalnog dohodka, dostizanje uvjeta za evropsko i regionalno integriranje.
BiH se mora razvijati kao demokratsko društvo u kome će biti slobodan tok brzih,
jednostavnih i interaktvnih informacija između građana i političkih struktura.
Ograničenje je jedino moguće kada je u pitanju privatnost ličnih podataka, poslovne
tajne i sl. Obezbijedit će se univerzalne komunikacijske usluge, odnosno jeftino
korištenje infrastruktura i usluga, a posebno Interneta, bez obzira na socijalne,
nacionalne, polne i druge razlike. Biće poštovan kolorit i različitosti BH društva,
istorije, kulture, tradicije i tekovina naroda. Uključeni su modeli koji obezbijeđuju
nediskriminacijski pristup i distribuiranje svog nasljeđa i znanja i stvaranje
ambijenta, koji će dati punu podršku elektroničkom publiciranju kulturološkog
lokalnog sadržaja i digitaliziranje naslijeđa.

Država mora poticati razvoj i primijenjena istraživanja u oblasti ICT, selektivnim

stimulativnim mjerama, a posebno carinskim i poreskim olakšicama. Vlade trebaju
u kontinuitetu podržavati postojeće i promovirati nove investicije putem olakšica
i raznih beneficija, smanjem carinske stope na uvoz opreme ICT itd. Razvoj i
izgradnja mora biti praćena zakonskom i drugom regulativom, kao i
harmoniziranjem sa dokumentima i regulativom Evropske Unije.
Osnovna znanja (digitalna pismenost) o svojstvima, mogućnostima i načinima
korištenja ICT, moraju se smatrati elementarnim dijelom pismenitosti građana
BiH. Korištenje ICT treba smatrati standardnim sretstvom u obrazovnim procesima.
Treba stvarati stimulativno okruženje da visokostručni kadrovi ne odlaze, već da
se zadržavaju u BiH i to treba smatrati dugoročnim prioritetom.
Brz razvoj informacijskog društva i primjenu ICT u BiH će se omogućiti promocijom
zdrave konkurencije i otvorenosti tržišta kroz procese demonopoliziranja i
liberaliziranja. Razvoj treba postaviti u skladu sa realnim mogućnostima. Treba
obezbijediti mehanizme za usaglašeno planiranje i racionalno trošenje materijalnih
i financijskih sredstava, koja će biti usmjerene od strane državnih i drugih istitucija
za razvoj informacijskog društva.
Vlada mora svojim odlukama biti podrška za stvaranje ambijenta pogodnog za
uspostavljanje ICT industrije i razvoj ICT biznisa. Treba stvarati pozitivno
okruženje za domaće i strane investicije, povećavati uposlenost, mobilizirati resurse
za istraživanje i inovacije, od kojih će direktnu korist imati privreda i uprava. Od
ogromne važnosti je stvoriti informacijsko društvo, koje će biti harmonizirano sa
procesima u Evropi (globalizacija i integracijski procesi), unaprijeđenje rada državne
uprave.
Reformom i transformiranjem e-uprave treba obezbijediti da uprava bude na usluzi
građanima i privredi. Stoga je potrebno promovirati upravu koja će omogućiti
svim građanima, organizacijama i institucijama stalan pristup vladinim službama,
propisima i dokumentima, zatim jeftine i kvalitetne administrativne usluge putem
integriranih poslovnih mreža i veću efikasnost rada vladinih službi.
Uloga medija, a posebno javnog servisa, veoma je važna u razvoju informacijskog
društva, naročito u smislu pristupa informacijama i distribuiranju znanja o
tehnologijama informacijskog društva. Ovo treba omogućiti naročito stanovnicima
ruralnih područja, koji nemaju jeftin pristup ICT.
Zdravlje za sve mora biti u fokusu razvoja zdravstvenog sistema u BiH, u koji će
se uvesti liječenje na daljinu, a koje omogućje ICT, putem usluge telemedicina.
Osobama sa umanjenim sposobnostima treba obezbijediti punopravnu participaciju
u informcijskom društvu, kako u procesima stvaranja tako i korištenju blagodati
tehnologija informacijskog društva.
Porodici, kao osnovnom stubu razvoja društva, treba stvarati novi ambijent za
permanentno učenje, rad od kuće, mobilnost komuniciranja i publiciranja sadržaja
koji promoviraju pozitivnu ulogu porodice u novom društvu.

Usvojena je konzistentna Politiku razvoja informacijskog društva, strategija, koja

definira strateške pravce dijelovanja u cilju razvoja informacijskog društva i akcijski
plan u kome su definirani razvojni programi i projekti za implementiranje razvojne
strategije.
Potrebno je da se identificiraju i ustanove organizacijske forme i nadležnosti za
odlučivanje po pitanju ovih dokumenata, formira Agencija za razvoj informacijskog
društva na nivou BiH. Agencija treba imati ključnu ulogu u implementiranju
strategije.
Naravno, treba obezbijediti sretstva za realiziranje programa i projekata. Vlast
mora raditi na iznalaženju posebnih financijskih resursa, kroz određene olakšice,
kako bi se smanjio raskorak sa razvijenijim svijetom. Iskazima politike razvoja
informacijskog društva izraženi su ambiciozni ciljevi za izgradnju BiH kao
modernog i prosperitetnog društva. Ostvarenje vizije takvog društva zahtijeva
konsenzus, koordiniran napor i podršku vlasti, ali i suštinsko prihvatanje
navedenih principa i opredijelenja od svih relevantnih učesnika i građana. Mora
se vjerovati da možemo stvoriti moderno informacijsko društvo spremno za
integriranje u Evropsku Uniju.
Strategija
Strategija razvoja informacijskog društva u BiH je rađena po pojedinim područjima,

u kojima se, nakon razmatranja sadašnjeg stanja, saznalo gdje se BiH društvo
nalazi u trenutku izrade strategije. Razvojna vizija je dala odgovore i konkretne
prijedloge gdje treba stići BiH društvo do 2010. godine. Konkretiziranje strategije
je i način kako je implementirati akcijskim planom. Razvoj informacijskog društva,
kako je predviđeno strategijom, će biti praćeno industrijalizacijom u oblasti ICT,
posebno u domenu industrije softvera, kroz javni i privatni sektor, pri čemu će
se poticati razvoj malih i srednjih kompanija u privatnom sektoru i njihovo
proizvodno i poslovno povezivanje sa javnim sektorom.
Uloga države je da stvara ambijent pogodan za razvoj infrastrukture i industrije
ICT-a. U osnovi treba da bude podržan razvoj mreža nove generacije i proizvodnja
koja se odnosi na ICT, odnosno hardvera i softvera za potrebe telekomunikacija,
proizvodnju računara, industriju softvera, ICT konsalting, uključujući i
poslovanja, tipa servis provajdera, provajdera portala, provajdera sadržaja i
aplikacija.
Strategijom razvoja informacijskog BiH društva predviđeno je investiranje, koje
bi dovelo do društvenog i ekonomskog rasta, u čemu je potrebno angažiranje
domaćih resursa, privrednih subjekata i građana. Zadatak je ozbiljniji kada se
radi o privredi i društvu, čije trenutno stanje karakteriziraju veliki stupanj
neuposlenosti, spor ekonomski rast, veliki trgovinski debalans, nedovoljna domaća
i strana investiranja, nedovoljna zastupljenost znanja u ekonomiji, odlazak mladih
iz zemlje, nizak društveni standard.

Veći razvoj i rast ICT infrastrukture i industrije daje veći i brži razvoj informacijskog ICT
Information &
društva, za koje je bitno transformiranje ekonomije u novu ekonomiju, u kojoj će
Communications
biti dominantnija nematerijalna vrijednost izražena u intelektualnom kapitalu i u Technology
kome budućnost treba graditi na humanom i strukturiranom kapitalu. Ciljevi
koji se žele postići razvojem ICT su:
povećanje GDP,
porast izvoza,
smanjenje trgovinskog deficita,
porast broja malih i srednjih kompanija,
povećanje zaposlenosti,
porast direktih stranih i domaćih investicija,
e-proizvodnja,
razvoj klastera ICT-a, i
povećanje intelektualnog kapitala.
U periodu do 2007. godine BiH bi se trebala priključiti razvijenim zemljama u

istraživanju i razvoju ICT, te u primjeni ICT pri stvaranju novih proizvoda i
usluga, kako bi ICT postale značajan faktor u stvaranju informacijskog društva
završno sa 2010. godinom. Razvojem e-uprave, temeljene na ICT, trebao bi se
bitno unaprijediti kvalitet usluga koje uprava pruža građanima, malim i srednjim
kompanijama u BiH.
Izgradnjom odgovarajuće, brze i sigurne informacijske i komunikacijske

infrastrukture u BiH bi se osiguralo zadovoljavanje potreba građana, privrede,
organa državne uprave i društva u cijelini. Ispunjenje ovih ciljeva trebalo bi
uvesti BiH u informacijsko društvo u planiranom roku, odnosno u društvo znanja,
kako bi se približili krugu razvijenih zemalja, a posebno Evropskoj Uniji.
Strategija razvoja informacijskog društva koja je pripremljena na osnovu Politike,
sadrži strategijska opredjeljenja u pet razvojnih stubova:
1. pravna infrastruktura
2. e-obrazovanje,
3. e-uprava
4. ICT infrastruktura,
5. ICT industrija,
Strategija daje smjernice po kojim treba djelovati. Strategija će biti praćena

Akcijskim planom, koji nudi način na koji će se strategija sprovesti u djelo i
definira programe, projekte i inicijative, koji su u saglasnosti sa definiranim
strateškim pravcima.

Pravna infrastruktura
Promjene, koje su obuhvatile društvo, zahvatile su i e-legislativu, koja označava

normativno uređenje i specifičnosti koje primjena ICT prouzrokuje u pojedinim
pravnim institucijama i granama prava. Ona služi kao preduvjet za ubrzanje razvoja
i prevazilaženja zaostajanja BiH. Karakteristike ujednačavanja nacionalih prava
na kojima insistira Evropska zajednica su:
obaveznost,
uspostavljanje minimuma zajedničkog,
mogućnost direktnog dijelovanja kao i
opcija da se na ove smjernice pozovu i privatno-pravni subjekti.
Pravni sistem BiH treba biti usklađen sa pravnim sistemom EU, ukoliko se želi
biti članica Evropske zajednice. Promijene se odnose između ostalog na:
definiranje zakonodavstva na državnom nivou,

redukciju stupnjeva odlučivanja,
formiranje organizacijskog i
formiranje pravnog oblika za educiranje.
Projektne aktivnosti su vezane za već pomenute stubove razvoja informacijskog

društva u BiH.
E-obrazovanje
Nova ekonomija, intelektualni kapital, novi menadžment, koji su glavne odrednice

informacijskog društva, kao i budućeg virtualnog društva, su bazirani na znanju.
Ne postoji niti jedan segment ljudske dijelatnosti koji nije obuhvaćen promjenama,
pa ni obrazovanje, u kome su zahtijevi za nužnim promjenama izraženiji, jer
pretstavljaju osnovu za razvoj društva.
U strategiji se daje jasna poruka da je razvoj informacijskog društva neodvojiv od
uloge obrazovnog sistema.

E-uprava
Transformacija javne uprave u pravcu intezivne primjene ICT, kako je istaknuto

u Strategiji, je jedan od ključnih segmenata sveukupnog procesa uvođenja
informacijskog društva u BiH.
ICT ima primijenu u svim sferama društva, pa se zbog toga mora obezbijediti
njihova maksimalna primijena i u radu javne uprave. Poboljšanjem efikasnosti i
kvaliteta usluga javne uprave primjenom ICT, značajno bi se utjecalo na sveukupne
tokove, ekonomski i svaki drugi prosperitet na cijelom području Bosne i
Hercegovine.
Zbog specifičnosti koje ima Bosna i Hercegovina, stalno se povećava obim posla
i broj posjetilaca u javnoj upravi. Uprava se mora prilagođavati potrebama korisnika
i treba omogućiti građaninu da posao obavi što brže i jednostavnije.
Reforma javne uprave, uvođenje i primjena savremenih tehnologija, jedan je od
prioritetnih ciljeva u okviru sveukupne izgradnje i funkcioniranja državnog sistema
u Bosni i Hercegovini. Osnovna je intencija da se, shodno promijenama u
ekonomskoj i političkoj sferi i reorganiziranju ukupne strukture sistema
upravljanja i vođenja, utvrdi bitno nova pozicija kompanija i poslova javne uprave,
u cilju osiguranja brže i jeftinije, a kvalitetnije usluge građanima. Reorganiziranje
strukture sistema upravljanja treba izvršiti sa ciljem da nova organiziranost svih
službi podrži očekivane promijene kojima se stvara izvjesnija i modernija vizija
budućnosti Bosne i Hercegovine. Na proces tranzicije i uvođenja e-uprave u ovim
uvjetima, treba gledati kao na evolucijski proces, u kome se dešavaju brze promijene
kao i periodi zastoja, koji su neizbježni, da bi se te promjene razumijele i provele.
Da bi BiH bila primljena u Evropsku uniju do 2010. godine, ona mora provesti
radikalne reforme u javnoj upravi i preći na koncept e-uprave.
Reinžinjering uprave podrazumijeva transformiranje uprave na bazi primjene ICT,
što će obezbijediti približavanje uprave i javnih usluga potrebama, na prvom
mjestu građana, a zatim poslovnih sistema.
Koncept razvoja i implementiranja e-uprave zasnivat će se na novoj generaciji
mreža i stimulirati će domenu IT primjene riješenja na bazi provjerenih „open
source“ softverskih proizvoda.
(Tele)komunikacijska infrastruktura će se zasnivati na konvergencijskim
tehnologijama u pristupu i transportu.
U cilju obezbijeđenja elektroničke razmijene informacija i dokumenata po
horizontalnim i vertikalnim organizacijskim nivoima, obezbijedit će se
komunikacijska infrastruktura u pristupu i transportu, na bazi širokopojasnih
konvergencijskih tehnologija, koje će omogućiti povezivanje svih organizacijskih
jedinica. Ove tehnologije će obezbijediti pristupne tačke na mrežu putem virtualnih
privatnih mreža VPN, za komuniciranje sa građanima, poslovnim sistemima i
nevladinim organizacijama.

Informatička infrastruktura e-uprave obuhvatit će Web aplikativne servere, servere

podataka i transakcija, upravljanje sistemima za pohranjivanje podataka, rubne
(edge) servere te sigurnosne usluge i usluge direktorijuma.
U cilju postizanja međuoperativnosti i koherentnosti informacijskih sistema u
sektorima uprave, ustanoviće se tehnički okvir za međuoperativnost, kroz
odgovarajuće specifikacije i standarde. Također će se, u okviru javnog sektora,
ustanoviti specifikacija meta-podataka, u cilju efektivnog pretraživanja i lociranja
informacija u informacijskim sistemima ovog sektora.
Izvršiće se harmoniziranje, povezivanje i/ili integriranje fundamentalnih javnih
podataka te obezbijediti njihovo administriranje, manipuliranje, pristup i
korištenje. Zakonom će se regulirati i stimulirati riješenja, za korišćenje aktualnih
i validnih podataka iz fundamentalnih registara (civilni registar osoba, matične
knjige rođenih, umrlih, vjenčanih, registar vozila, ličnih dokumenata itd).
Uprava će obezbijediti sigurno okruženje za e-poslovanje svoje administracije,
kao i za elektroničke transakcije sa građanima i kompanijama, kroz izgradnju
sigurne mreže i usluga, pouzdanog sistema za administriranje digitalnih certifikata
(izdavanje, produžavanje, poništavanje, obnovu) te zaštitu i kriptovanje podataka.
U razvoju i implementaciji ovakvog okruženja, uprava će blisko surađivati sa
privatnim sektorom.
Funkcije uprave, koje su zajedničke u različitim organizacijskim dijelovima uprave
(upravljanje dokumentima, sistemi za podršku odlučivanju, financijski poslovi,
vođenje kadrovskih evidencija, procedure nabavki, statistički sistemi itd.) biće
automatizirane kroz implementiranje aplikacijskih projekata uz primjenu otvorenih
standarda i poštivanje specifikacija za međuoperativnost. Stimulirat će se i poticati
standardiziranje programskih riješenja i opreme u različitim organizacijskim
jedinicama uprave.
Uprava će, uz upotrebu ICT, sa ciljem povećanja produktivnosti i kvaliteta usluga
te olakšanja rada uposlenih, automatizirati radne procese specifične u pojedinim
segmentima, u skladu sa usvojenim principima, opredjeljenjima i stavovima.
Specijalizacijske aplikacije će obezbijediti korisnicima dobijanje administrativnih
usluga preko elektronskih usluga.
Uprava će iskoristiti ICT za jačanje i razvijanje demokracije u Bosni i Hercegovini
stvaranjem uvjeta za direktno izražavanje mišljenja, sugestija i prijedloga svojih
građana o relevantnim pitanjima društvenog života, putem Interneta; stvaranjem
diskusionih grupa i virtualnih foruma građana i uprave, mogućnošću elektronskog
glasanja i slično.
Uprava će primjenom ICT svoj rad učiniti transparentnijim, dok će pluralizam
izvora informacija i mišljenja, omogućiti bolje razumijevanje građana i veću
vrijednost njihovih stavova u procesu odlučivanja. Uprava će se približiti
građanima, a oni će postati učesnici u upravljanju u lokalnim i državnim
strukturama (e-građanin).

Različite usluge, G2G, G2B, G2C, C2G, B2G, obezbjedit će da korisnici usluga
dobiju željene informacije ili obave bilo koji posao sa administracijom preko ma
kog kanala za komuniciranje, u bilo koje vrijeme i sa bilo koje lokacije. Putem
elektroničkih usluga, između ostalih, nudile bi se mogućnosti da se elektroničkim
putem izvrši plaćanja poreza, taksa, carinskih naknada, licenci itd; podnose
zahtijevi za dobijanje ličnih dokumenata, uvjerenja, dozvola, izvoda, saglasnosti;
registriraju rođenje, prebivalište, vjenčanja, smrti; registriraju firme, dobiju željeni
statistički podaci i analize, uvozno-izvozne dozvole i deklaracije; unaprijedi
komuniciranje između različitih nivoa uprave, kao i regionalna i međunarodna
saradnja. U cilju obezbijeđenja jedinstvene ulazne tačke za jednostavan i korisnički
pogodan pristup informacijama i uslugama uprave preko Interneta za građane,
poslovne subjekte i uposlene u samoj upravi, realizirat će se adaptivni Internet
portali. Pristup preko portala biće omogućen sa radnih mjesta, kućnih računara
ili javnih informacijskih kioska. Pored portala, zainteresirani subjekti će imati
pristup željenim informacijama i uslugama svih terminala ili direktnu
komunikaciju sa administracijom uprave.
ICT infrastruktura ICT

Information &
Communications
Na proces informatiziranja društva najveći utjecaj imaju ICT. U Strategiji je Technology
konstatirano stanje, gdje je BiH u pogledu ICT infrastrukture, gdje treba stići
IT
2010. godine i kako to postići, odnosno iskazane su ciljne tačke i mogućnosti, Information
date su preporuke i potrebne akcije za dosezanje cilja. Technology
U sadašnjem stanju infrastrukture, konstatirano je nezadovoljavajuće stanje kako
u IT tako i CT. U IT nisu zastupljene tehnologije otvorenih sistema, a u CT CT
Communications
konvergencijske tehnologije. Odgovor u Strategiji, koji se odnosi na željeno stanje Technology
i čemu trebamo težiti, afirmira ove dvije negacije, iz čega slijedi da su nam potrebni
otvoreni sistemi u IT i tehnologije u CT, koje su u skladu sa konvergencijom u ATM
telekomunikacijama. Asynchronous
Transfer Mod
Korporacijske mreže IP
Internet Protocol
Poslovni korisnici, veliki, srednji i mali, u želji da svoje podatke čuvaju i dijele
u mrežnom okruženju, su svojim zahtijevima na nove poslovne usluge, postakli
snažan razvoj korporacijskih (poslovnih) mreža. Oni svoje podatke čuvaju i
dijele u mrežnom okruženju, pa su za njih mreže od suštinskog značaja.
Sa pojavom ATM, veliki poslovni korisnici su bili prvi koji su ovu tehnologiju
uveli u svoju korporacijsku (poslovnu) mrežu. Sa Internetom, poslovni korisnici,
zahvaljujući IP tehnologiji, dobijaju novi kvalitet uz znatno nižu cijenu u odnosu
na izuzetno kvalitetnu, ali vrlo skupu tehnologiju, kakva je ATM.

IP Počinje era korporacijskih mreža baziranih na IP tehnologiji, zahvaljujući prvo

Internet Protocol
ekonomskom momentu, a drugo globalnosti Internet mreže.
VPN Korporacijske mreže dobijaju naziv virtualne privatne mreže, VPN, gdje naziv
Virtual Private virtualna potiče od paketskog moda u kome se paketi rutiraju virtualnim pozivima,
Network a privatne, jer ove mreže, iako dijele resurse sa drugom mrežom, izgledaju kao
korporacijske mreže.
MPLS
Multi protocol VPN, koje koriste (dijele) mrežne resurse sa Internet mrežom, nose naziv IP VPN.
Labeling Switching Pojavom MPLS tehnologije u komutaciji, VPN počinju koristi sigurnije i u pogledu
transporta veće mogućnosti MPLS tehnologije. VPN koje koriste MPLS nose naziv
ATM
MPLS VPN.
Asynchronous
Transfer Mod IP VPN je korporacijska mreža, koja dijeli mrežne resurse sa Internetom. Ona
pruža isti nivo privatnosti, sigurnosti, kvaliteta usluge i upravljivosti kao i ATM
mreža.
VPN se dijele u tri specifične forme sigurnog poslovnog komuniciranja:
pristupne IP VPN,
intranet IP VPN
ekstranet IP VPN.
TUNELI
LAN
UDALJENI URED
Slika III-5.1.
Intranet VPN IPSec/L2TP LAN
INTERNET
IPSec/L2TP
CENTRALA KOMPANIJE
IPSec/L2TP
LAN
UDALJENI URED

CENTRALA KOMPANIJE
POSLOVNI PARTNER
LAN
LAN
Slika III-5.2.
` INTERNET
LAN Ekstranet VPN
UDALJENI URED
POSLOVNI PARTNER
UDALJENI URED
RAD NA TERENU
Za generaciju novih mreža interesantne su intranet IP VPN i ekstranet IP VPN. VPN

Virtual Private
Network
Intranet IP VPN
ISP
Intranet IP VPN mogu biti korištene da obezbijede efikasno i jeftino umrežavanje Internet Service
svih lokacija kompanije, uz značajne uštede troškova u odnosu na tradicionalna Provider
riješenja sa iznajmljenim linijama. Intranet VPN povezuju centralu kompanije sa IPSec
lokacijama filijala i udaljenih ureda korištenjem stalne veze prema IP mreži Internet IP Security
servis provajdera, ISP. Također, koriste iste postavke kao i poslovne mreže,
uključujući sigurnost, kvalitet usluge, upravljivost i pouzdanost. Ovaj tip veze je
brz i jednostavan za uspostavljanje, tako da su ove mreže jednostavne i dostupne
za pružanje potpunog pristupa svim zaposlenima kompanije, bez obzira na
veličinu, broj ili lokaciju njihovih aktivnosti. Intranet VPN, izgrađene na IP
infrastrukturi, koriste IPSec za kreiranje sigurnih tunela kroz mrežu, radi sigurnog
prijenosa prometa. Kombiniranjem sa mehanizmima kvaliteta usluga, osobinama
upravljanja opsegom, kao što je dodijeljivanje potrebnog propusnog opsega,
izbjegavanje zagušenja i oblikovanje prometa, koje se koriste na rubnim ruterima,
osigurava se efikasna upotreba propusnog opsega i pouzdana propusna moć.

VPN Prednosti intranet VPN su:

Virtual Private
Network
smanjeni troškovi propusnog opsega,
ISP omogućavanje fleksibilne topologije, uključujući i topologiju potpune
Internet Service petlje,
Provider
nove lokacije se dodaju brzo i jednostavno,
SP duže vrijeme između kvarova omogućavanjem redudancije linkova na
Service Provider mreži ISP-a.
Ekstranet IP VPN
Proširenje korporacijske mreže na poslovne partnere i korisnike je u tradicionalnim

privatnim mrežama skupo i pretstavalja veliko opterećenje za kompaniju. Skupe
iznajmljene linije moraju biti proširene do lokacija poslovnih partnera, upravljačke
i pristupne postavke moraju se dogovarati i održavati, a često mora biti instalirana
kompatibilna oprema i na partnerskoj lokaciji. Zbog ovakve kompleksnosti, većina
kompanija ne proširuje svoje mreže do njihovih poslovnih partnera, što rezultira
komplikovanijim poslovnim procedurama i manjom efikasnošću njihovih
poslovnih veza.
Ekstranet IP VPN, koji ima mogućnost povezivanja poslovnih partnera i korisnika,
razvijen je korištenjem iste arhitekture i protokola koja se koristi i u intranet IP
VPN. Osnovna razlika je u odobrenju pristupa, koje korisnici ekstraneta dobijaju
kada se konektuju na mrežu njihovog poslovnog partnera. Ova odobrenja, odnosno
kontrola pristupa, može biti izvedena na osnovu protokola, doba dana, te drugih
kriterija za naprednu sigurnost ekstraneta.
Glavna prednost ekstranet VPN je brzina sa kojom sigurno komuniciranje može
biti prošireno do novih poslovnih partnera, čak i za privremena udruživanja.
Korinsici izvan kompanije mogu uspostavljati tunele preko Interneta ili mreže
SP, radi pristupa poslovnom firewall-u koji kontrolira pristup resursima. Dodatna
sigurnost se ostvaruje tako što se sav promet proslijeđuje, koristeći eksplicitnu
putanju kroz mrežu u koju se ne može neovlašteno pristupiti.
Podjela VPN u odnosu na vlasništvo, upravljanje i odgovornost
Nakon što je izvršena podijela IP VPN prema vrsti pristupa, slijedeća se odnosi
na podijelu prema vlasništvu, upravljanju i odgovornost za upravljanje. Tako
prema vlasništvu IP VPN se dijele na:
VPN bazirana na mreži ISP i

VPN bazirana kod korisnika.

VPN bazirana na mreži ISP (konfiguriranje od ruba do ruba) je izgrađena na “rubnim

uređajima” koji su smješteni na priključnoj tački ISP, sa mnogim korisnicima
koji dijele istu rubnu opremu. Sigurne konekcije se uspostavljaju u korist svakog
korisnika od ruba do ruba mreže. Mogućnost usluživanja više korisnika sa jedne
tačke pristupa Internetu, PoP, obezbijeđuje ISP-u manje troškove i manju PoP
kompleksnost. Rizik u ovom pristupu je da ugovori o nivou usluge i sigurnost ne Point of Presence
mogu biti prošireni sve do korisničkih lokacija, a drugi izazov je što je potrebno
CPE
da sve PoP SP u mreži budu konstantno nadograđivane radi zadovoljenja globalnih Customer
korisničkih VPN zahtijeva, koji se stalno mijenjaju. Premises
VPN bazirana kod korisnika, CPE, ostvaruje povezivanje intraneta, koristeći Equipment
opremu koja je u vlasništvu korisnika i koji sa njom upravlja. Prednosti ovako
razvijene VPN za poslovnog korisnika je veći nivo fleksibilnosti i kontrole koju
pruža pri razvoju, administriranju i promjenama. Pored toga, kontrola ovakvog
VPN okruženja može biti dijeljena između korisnika i ISP. Osnovni problem sa
ovako razvijenim VPN je njihova distribuirana priroda, koja može povećati
upravljačku kompleksnost za velike VPN.
VPN mogu biti klasificirane i prema tome ko upravlja mrežom i njenim
funkcioniranjem na:
VPN kojom upravlja ISP,

VPN kojom upravlja korisnik i
VPN sa dijeljenom kontrolom.
VPN kojom upravlja ISP je u vlasništvu SP, koji rukovodi njenim funkcioniranjem.
Sama oprema može biti mrežno bazirana (na mreži ISP-a) ili bazirana kod korisnika.
Važan aspekt je da ISP posjeduje opremu i preuzima odgovornost za upravljanje
opremom VPN-a, pružanje i kvalitet usluge kao i druge parametre kao što je to
definirano uslugom.
VPN kojom upravlja korisnik je u vlasništvu korisnika i on s njom manipulira.
Ovaj tip VPN je obično razvijen kao poslovna mreža, “s kraja na kraj” preko
Interneta. Svi dijelovi ove mreže su obuhvaćeni kontrolom privatnosti i kvaliteta,
koja je ugrađena u VPN od strane menadžmenta poslovne mreže, i ako ova mreža
još uvijek zavisi od ISP radi zadovoljavanja garantovanih karakteristika nivoa
usluge. U ovakvom okruženju, korisnik mora da obezbijedi ekspertizu za
odgovarajuće planiranje i upravljanje sigurnosnim zahtjevima, koji mogu biti
dodati ukupnim troškovima mreže.
VPN sa dijeljenom kontrolom je obično u vlasništvu ISP, a njom zajedno
upravljaju korisnik i SP. U ovom okruženju, ISP obično upravlja hardverom i
mrežnim elementima, dok korisnik upravlja njegovim vlastitim VPN i sigurnosnim
postavkama. Ovo omogućuje i uštede troškova, zbog upravljanja mrežom od strane
ISP, i fleksibilnost i kontrolu potrebnu u dinamičnim kompanijama.

U projektiranju mreže, ključno je izvršiti procijenu postojeće mreže i usluga,

VPN zatim identificirati VPN u odnosu na pristup (intranet, ekstranet). Dalje, potrebno
Virtual Private je odrediti:
Network
postavke propusnog opsega i kvaliteta usluga,
ISP
Internet Service definirati ugovore o nivou usluge i
Provider na kraju ovih ključnih aktivnosti, potrebno je odrediti položaj VPN uređaja
u vezi sa postojećim ruterima, firewall-ima, itd.
U okviru implementacijske aktivnosti planiranja zaštite, potrebno je izvršiti analizu

i procjenu sigurnosti, definirati i odrediti sigurnosne postavke: enkripcija,
autentifikacija, upravljanje ključevima, kontrola pristupa i filtriranja.
Integracija mreže i sigurnosti je implementacijska aktivnost koja obuhvata
instalaciju i konfiguraciju uređaja:
rutera,
VPN uslužne jedinice,
firewall-a,
uređaja za upravljanje opsegom i
verificiranje i provjeru.
VPN obezbijeđuju najviši nivo sigurnosti korištenjem naprednih enkripcijskih i

autentifikacijskih protokola, koji štite podatke i resurse od neautoriziranog pristupa,
ka i skalabilnost. VPN omogućuje kompanijama da koriste infrastrukturu za
udaljeni pristup unutar ISP. Ovo znači da su kompanije u mogućnosti da dodaju
virtualno neograničenu količinu kapaciteta, bez dodavanja značajne infrastrukture,
kompatibilnost sa širokopojasnim tehnologijama. VPN omogućuje mobilnim
radnicima i radnicima na terenu korištenje brzih, širokopojasnih mogućnosti
povezivanja, kada ostvaruju pristup svojim poslovnim mrežama, na taj način
pružajući im značajnu fleksibilnost i efikasnost i osnovu za nove usluge. Posebno
sa stanovišta ISP, vjerovatno, najveća prednost VPN je to što ove mreže pretstavljaju
osnovu za uvođenje novih usluga sa dodatnom vrijednošću, kao što su elektronsko
poslovanje, iznajmljivanje aplikacija, paketska telefonija i druge multimedijalne
usluge.
Sa razvojem mrežne infrastrukture na dijeljenoj javnoj mreži, sigurnosna pitanja
postaju primarna. Tuneliranje, enkripcija podataka, autentifikacija paketa podataka
i korisnika, te kontrola pristupa, štite mrežu od ovakvih sigurnosnih problema.
Ovi mehanizmi se međusobno nadopunjuju, obezbjeđujući zaštitu na različitim
tačkama mreže.
Jedna od osnovnih komponenti riješenja VPN je pouzdanost i obezbijeđenje
efikasne upotrebe propusnog opsega u toku izvođenja standardnih operacija
usmjeravanja.

Kvalitet usluga pruža ogromnu mogućnost davaocima usluga da obezbijede različite

klase usluga CoS i zatim kreiraju različite cijenovne modele. QoS se odnosi na CoS
sve nivoe usluga koje može pružiti mreža. CoS se odnosi na kategoriju nivoa Class of Service
usluge u koju je korisnik ili drugi model svrstan, na primjer prva klasa, poslovna
QoS
klasa ili ekonomska klasa usluge, premium usluga, gold paket, i slično. Quality of Service
Generalno u VPN-u, rubni ruteri obavaljaju klasificiranje paketa, kontrolu ulaska
na mrežu i upravljanje konfiguriranjem. S druge strane, jezgro ruteri obavljaju ISP
Internet Service
upravljanje zagušenjem i izbjegavanje zagušenja.
Provider
Korporacijske mreže moraju obezbijeđivati riješenje QoS “s kraja na kraj” preko
različitih platformi koje čine mrežu. Obezbijeđivanje riješenja za različite platforme,
često, zahtijeva različito konfiguriranje QoS za svaku tehnologiju. Ako se
korporacijaska mreža koristi za prijenos kompleksnijih aplikacija sa kritičnom
misijom, te ako dolazi do povećanja prometa multimedijalnih aplikacija, QoS
služi za davanje prioriteta ovom prometu, kako bi se osiguralo da svaka aplikacija
dobije zahtijevanu uslugu.
Od ISP se zahtijeva, pored osiguranja skalabilnosti i performansi, i pružanje
podatkovnih i glasovnih, video i multimedijalnih usluga. QoS odgovara njihovim
potrebama koje su vezane za skalabilnost i performanse. Ovo omogućuje i
diferenciranje različitih vrsta prometa, a prema tome i pružanje različitih usluga
korisnicima. Ukoliko se zahtijeva garantovani nivo usluge za promet kroz VPN,
korisnik treba stupiti u ugovorni odnos s servis provajderom preko ugovora o
nivou usluge, SLA. SLA
Service Level
Tuneliranje je način “prepakiranja” podataka sa jedne mreže u prijenosni protokol,
Agreement
ili osnovni jezik, druge. Na izvoru tuneliranog prijenosa, paket podataka sa lokalne
mreže je upakovan ili enakpsuliran, sa novim zaglavljem, koje obezbijeđuje
informacije o usmjeravanju paketa, a koje omogućuje posredničkoj mreži da ga
prepozna i isporuči. Na završnom kraju prijenosa, protokol tuneliranja se odbacuje,
a originalni paket se prijenosi do odredišne tačke. Cjelokupan proces enkapsiranja
i prijenosa paketa naziva se tuneliranje, a logička konekcija, preko koje se paketi
prijenose, naziva se tunel. Sposobnost tuneliranja, je osobina koja omogućuje da
budu nametnute sve ostale sigurnosne i mjere kvaliteta prijenosa u Internet
okruženju. Tuneli obezbijeđuju logičku povezanost “od tačke do tačke” preko IP
mreže, kod koje su vodovi pridruženi čvorištima, pružajući aplikacijama određene
sigurnosne karakteristike. Zbog toga što su tuneli linkovi “od tačke do tačke”,
potrebno je konfigurirati odvojene tunele za svaki link. Međutim, iako tuneliranje
omogućuje da podaci budu prijeneseni preko mreže treće strane, samo tuneliranje
ne obezbijeđuje tajnost. Za osiguranje tuneliranog prijenosa od napada i
prisluškivanja, sav promet preko VPN je enkriptiran (šifriran) radi zaštite.
Enkriptiranje postavlja privatnost u VPN i osnova je sigurne komunikacije.
Primijenjuje se na tunelirane veze radi šifriranja i dešifriranja podataka, čime
podaci postaju čitljivi samo za ovlaštene pošiljaoce i primaoce.

Ovo uključuje serije kompleksnih matematičkih transformiranja, u kojima se

originalni podaci kombiniraju sa ključem za šifriranje i kasnije dešifriraju od
strane korisnika, koji koristi isti ključ i inverzno transformiranje na prijemnom
kraju. Upravljanje ključevima je najkritičnije i najproblematičnije pitanje u vezi
sa praktičnim enkripcijskim sistemima. Ovo zahtijeva da pošiljalac i primalac,
pregovaraju i razmijenjuju informacije o ključevima za šifriranje na siguran način,
prije nego što su strane, koje sudjeluju u komunikaciji, uspostavile siguran
komunikacijski kanal. Ukoliko ovi ključevi nisu zaštićeni, sigurnost podataka je
VPN ugrožena. Prema tome, svako riješenje VPN mora imati upravljačke mehanizme
Virtual Private za automatsko pregovaranje i razmjenu tajnih enkripcijskih ključeva na siguran
Network
način. U aplikacijama, gdje sigurnost nije toliko bitna, mogu se koristiti tuneli
MPLS bez enkriptiranja u cilju obezbijeđenja podrške za više protokola, bez tajnosti.
Multi protocol Sigurnost je samo jedna komponenta riješenja virtualne privatne mreže. Korisnici
Labeling Switching će, pored toga, zahtijevati predvidljive performanse sa nivoom usluge koja će
ATM zadovoljavati njihova očekivanja, a koja se baziraju na njihovim postojećim
Asynchronous mrežama. Stoga sigurnost neće biti upitna samo ako je u mrežnu topologiju
Transfer Mod inkoporiran IPSec tunel.
IPSec je otvoreni standard koji osigurava sigurnu komunikaciju na nivou IP-a.
IPSec
IPSecurity Temeljen na IETF standardima, IPSec osigurava tajnost, cijelovitost i
autentificiranje podatkovnih komunikacija kroz javnu ili nepouzdanu mrežu
IETF (područje). IPSec pretstavlja nužnu komponentu, temeljenu na otvorenim
Internet standardima, fleksibilno riješenje primjene informacijske sigurnosne politike u
Ingineering Task
Force širem smislu.
MPLS VPN
MPLS VPN su mreže sa istim nivoom privatnosti koje VPN imaju u ATM-u. One
mogu da razdvoje promet po njegovom tipu i da pritom ponude privatnost bez
tuneliranja ili enkripcije.
MPLS je tehnologija koja nudi novi pristup prilikom izgradnje VPN mreža. VPN
izgrađene na bazi MPLS tehnologije su kombinirani MPLS protokol i ruting
tehnologija. U MPLS VPN-u se dodijeljuje, od strane servis provajdera, svakoj
VPN mreži 8-bajtni indentifikator, različit za svaki intranet ili ekstranet u okviru
ISP mreže.
U domenu sigurnosti MPLS VPN se može porediti sa sigurnošću ATM orijentiranih
VPN-a.
Jedna od osnovnih komponenti riješenja korporacijske mreže je pouzdanost i
obezbijeđenje efikasne upotrebe propusnog opsega u toku izvođenja standardnih
operacija usmijeravanja.

VPN
VPN
MPLS Slika III-5.3.

MREŽA VPN
MPLS VPN
KONTROLIRANO
RUTIRANJE
VPN
VPN
Kvalitet usluge znači pouzdano pružanje usluge koja zadovoljava pretplatnička

očekivanja. QoS određuje sposobnost mreže da pridružuje resurse aplikacijama QoS
sa kritičnom misijom i aplikacijama osijetljivim na kašnjenje, dok organičava Quality of Service
resurse za promet sa nižim prioritetom. U stvarnosti, gdje je propusni opseg
ograničen i gdje se razne aplikacije, od videokonferencija do pretraživanja baza
podataka, bore za oskudni propusni opseg, QoS postaje osnovni alat za osiguranje
koegzistiranja aplikacija na prihvatljivom nivou performansi. QoS zadovoljava
dva bitna uvjeta za aplikacije koje se koriste u VPN:
predvidljive performanse i
implementiranje postavki, koje se koriste da bi se pridružili mrežni resursi
određenim korisnicima, aplikacijama, radnim grupama ili serverima.
MPLS bazirane mreže, mogu “s kraja na kraj” obezbijediti sljedeće QoS

funkcionalnosti:
prioritet za određene vrste prometa,

garantiranu pristupnu brzinu,
sprečavanje zagušenja u mreži i
smanjenje digitalnog džitera.

MPLS MPLS tehnologija omogućuje izgradnju mreža koje koriste sve prednosti IP mreža
Multi protocol
(optimalno usmijeravanje prometa, jednostavno dodavanje novih čvorova), a
Labeling Switching
ujedno zadržavaju prednosti tehnologija drugog OSI sloja (kvaliteta usluge,
OSI sigurnost, izoliranost od utjecaja ostalog prometa). Nadgradnja MPLS mreže za
Open System potrebe VPN-ova naziva se jednostavno MPLS VPN. Bitne su prednosti MPLS
Interconnection
VPN što dozvoljava preklapanje IP adresnog prostora između različitih VPN-ova
VPN i što nudi sigurnost i odvajanje prometa na način na koji to nudi ATM.
Virtual Private “Ograničenje” MPLS VPN je u tome što se za komuniciranje između korisničkih
Network lokacija mora koristiti IP protokol. MPLS VPN usluga se izgrađuje isključivo uz
pomoć uređaja na rubu MPLS mreže. Oni primaju korisnički IP promet te ga
ATM
Asynchronous labeliraju na način koji omogućuje sigurnost, izoliranost i preklapanje IP adresnog
Transfer Mod prostora. Mreža sa MPLS, kao komutacijska tehnologija, zadužena je za komutiranje
labeliranih paketa. Za potrebe MPLS VPN usluge uvode se dodatne funkcije
nadzora u MPLS mreži, tako da je taj proces potpuno transparentan za korisnika.
HOST A HOST B
APLIKACIJSKI SLOJ APLIKACIJSKI SLOJ
PREZENTACIJSKI SLOJ 5 PREZENTACIJSKI SLOJ QoS

Slika III-5.4.
4
SLOJ SESIJE SLOJ SESIJE
Prednosti 3
objedinjenog TRANSPORTNI SLOJ TRANSPORTNI SLOJ RSVP
IP i ATM
1
protokola MREŽNI SLOJ MREŽNI SLOJ
DiffServ
2
SBM
SLOJ PODATAKA SLOJ PODATAKA
FIZICKI SLOJ FIZICKI SLOJ
SBM SBM
RSVP DiffSrv - MPLS RSVP

«s kraja na kraj» QoS
Svaka VPN mreža unutar MPLS mreže zadržava bitne karakteristike MPLS mreže,
od kojih je najvažnija mogućnost komuniciranja sa svim odredištima unutar VPN.
Korisnik se na VPN spaja jednom vezom i prema VPN-u šalje IP pakete, tj.
povezanost sa VPN mrežom ostvaruje na IP nivou, tako da korisnički uređaji ne
koriste MPLS protokol. MPLS VPN mreža se sama brine za ispravno usmijeravanje
korisničkih IP paketa, prema odredištima unutar VPN.

Promet kroz MPLS mrežu vrši se rubnim i jezgro ruterima. Tehnologija pristupa MPLS
Multi protocol
na VPN uslugu ovisi tome radi li se o LAN ili WAN okruženju. Unutar LAN
Labeling Switching
okruženja, prihvaćen je i preporučuje se pristup putem Ethernet intefejsa. Uz to
što se koristi dobro poznata i isprobana tehnologija, mogu se koristiti i prednosti VPN
Ethernet komutiranja, odnosno mapiranje VLAN-ova na VPN-ove. Tako se koncept Virtual Private
Network
VPN-a može transparentno proširiti i na LAN okruženje.
U WAN okruženju je broj mogućnosti puno veći, što povećava i fleksibilnost LAN
riješenja. Sve WAN tehnologije, koje mogu na standardan način prenositi IP Local Area
pakete, mogu se koristiti za pristup na MPLS VPN. To uključuje, ATM, ADSL Network
itd. Pristup na MPLS VPN se uvijek sastoji od jedne veze između korisnikovog
WAN
rutera i rubnog rutera, koji prihvata promet od intranetovog rutera i proslijeđuje Wide Area
ga jezgro ruteru, bez obzira na koji je način ona realizirana. Naravno, upotreba Network
samo jedne veze prema VPN mreži nije strogo logičko ograničenje. Za potrebe
IP
redundantnosti ili balansiranosti prometa je moguće uspostaviti nekoliko
Internet Protocol
redundantnih veza između intranet lokacije i jednog ili više Edge LSR uređaja.
Kada je uspostavljena veza između intranet lokacije i rubnog rutera, treba osigurati VLAN
razmijenu ruta između ta dva segmenta. Razmijena ruta se može obavljati statičkim Virtual LAN
ili dinamičkim konfiguriranjem.
LSR
Statičko konfiguriranje podrazumijeva zadanu rutu na intranetu prema VPN mreži. Label Switch
To je najjednostavnija opcija, jer zahtijeva minimalnu konfiguraciju intraneta. Router
Sve potrebne rute prema odredištima u ostalim lokacijama VPN-a konfiguriraju
ATM
se na rubnom ruteru.
Asynchronous
Dinamičko konfiguriranje zahtijeva uspostavu ruterskog protokola između intraneta Transfer Mod
i VPN mreže. Prednost dinamičkog konfiguriranja je u tome što korisnik može
proizvoljno mijenjati dodijelu adresa unutar VPN. Mreža će automatski uzeti u ADSL
Asynchronous
obzir sve izmijene i distribuirati potrebne podatke na preostale lokacije unutar
Digital Subscriber
VPN. Line
U ovisnosti o namjeni VPN-a, postoji nekoliko karakteristika koje izdvajaju MPLS
VPN riješenje od ostalih riješenja. Gledano sa strane korisnika (intraneta) mogu PVC
Permanent Virtual
se uočiti slijedeće prednosti:
Connection
za pristup svim lokacijama unutar VPN-a koristi se samo jedna veza

prema MPLS VPN mreži. Zbog toga nema problema sa proračunom širine
opsega prema različitim odredištima,
korisnik ne mora mijenjati postojeću WAN opremu niti raspodijelu IP
adresa unutar svoje mreže,
odvija se automatizirana razmjena ruta uz pomoć standardnih protokola,
izoliranost i sigurnost prometa je ekvivalentna ATM PVC.
Pristup u MPLS VPN mrežu se može ostvariti pomoću bilo koje pristupne
tehnologije, brzinama od 64 kb/s pa sve do 100+ Mb/s.

IP
Internet Protocol
Mehanizam otkrivanja ispada pojedine lokacije je (gledano sa strane korisnika)
sačuvan na IP nivou. U slučaju prekida komuniciranja između pojedine lokacije
MPLS i MPLS VPN mreže, VPN mreža automatski povlači rutu prema takvom odredištu.
Multi protocol Na osnovu prekida komuniciranja na IP nivou intraneta, može se detektirati
Labeling Switching
problematično odredište.
VPN
Virtual Private ICT Industrija
Network
ICT U Strategiji ICT Industrije naglašeno je angažiranje domaćih resursa, da bi se

Information & popravili nepovoljni makroekonomski indikatori, a posebno nezaposlenost i
Communications spoljnotrgovinska uravnoteženost. Između ICT Industrije i razvoja društva postoji
Technology
interaktivni odnos iz koga proizilazi da razvijenom društvu odgovara razvijena
ICT industrija i obrnuto. Kako je makroekonomska politika, koja uključuje ICT
Industriju, u nadležnosti države, to se očekuje ključna uloga države. Država treba
da bude reformirana u skladu sa e-upravom, kako bi mogla biti adekvatna podrška.
Akcijski plan
Bosna i Hercegovina, kako je istaknuto u Akcijskom planu, ne smije ostati po

strani globalizacijskih promjena i konvergencije u telekomunikacijama. Procesi
informatiziranja se ne smiju odvijati stihijski, nego usmijereno.
Akcijski plan je vodilja u implementiranju Strategije. On definira programe,
projekte i inicijative, koji su važni za razvoj informacijskog društva. Akcijski
plan, koji je u saglasnosti sa strateškim pravcima definiranim u Strategiji za period
2004.-2010.godine, sadrži:
strateške multidisciplinirane programe,

razvojne programe,
projekte i
pilot projekte.
Ovi programi i projekti direktno potiču sveobuhvatni razvoj informacijakog znanja.

Svaka aktivnost, pored toga što ima nosioce i učesnike, ima definiran sistem
referentnih standarda za praćenje razvoja informacijskog društva. On je dat kroz
specificiranje indikatora koje treba pratiti. Za svaki indikator definiran je:
opis indikatora,
važnost indikatora,
izvor podataka i konstrukcija indikatora,
način i frekvencija prikupljanja podataka i
procjena težinskog faktora, validnost i dostupnost indikatora.

6. PUT U VIRTUALNU ZAJEDNICU
6.1. UVOD
Predhodna poglavlja, u kojima su pretstavljeni intelektualni kapital, nova

ekonomija, novi menadžment i ICT, stvaraju pretpostavke na putu ka virtualnom ICT
društvu. Information &
Između razvoja telekomunikacija i razvoja društva postoji međupovezanost. Communications
Technology
Telekomunikacije postaju sve više virtualne, horizontalne orijentacije, društvo
se također kreće ka virtualnoj zajednici, u kojoj se kompanije udružuju u virtualne
korporacije.
Osamdesetih godina dvadesetog stoljeća mreže u telekomunikacijama bile su
vertikalne orijentacije duboke hijerarhije. U istom periodu, u kompanijama je
model menadžmenta imao vertikalnu strukturu, u kojoj je sva moć bila
koncentrirana u vrhu hijerarhije, a znanje je bilo skoro potpuno raspoređeno na
nižim nivoima. Organizacijska struktura je imala oblik piramide sa višestrukim
nivoima menadžmenta, a broj menadžera se povećavao spuštanjem na niže nivoe.
Dvadesetpet godina poslije, mreže u telekomunikacijama sve više poprimaju
slojevitu strukturu horizontalne orijentacije, a centralno kontrolirana korporacija
postala je virtualna. U njoj je organizacijska struktura zamijenjena sa ravnijom
strukturom sa distribuiranim nivoima istog ranga, u kojima su menadžeri sposobni
za donošenje odluka. U prijelaznom peridu, kompanije su prolazile kroz već
opisane modele: tržišta široke ponude, arbitari i unaprijeđivači procesa.
Sve promjene nastale su zahvaljujući fenomenu konvengecije, kao sili koja je
pokretač ne samo tehnoloških već i društvenih promijena. U prijelaznom periodu
vertikalna društva postaju informacijska društva. To je proces u koji se priprema
da uđe i BiH društvo do 2010. godine.
Tržišna vrijednost sadrži sve više intelektualni kapital, a posebno humani kapital,
koji uključuje pored stručnih sposobnosti zaposlenih i sposobnosti za zajednički
rad i stvaranje vrijednosti. Dalje, humani kapital uključuje odnose kao ekonomsku
kategoriju saradnje, u kojoj je istaknuto kolektivno znanje u stvaranju nove
vrijednosti. Tako svaki stručnjak, stvaranjem nove vrijednosti, mora opravdati
uložena financijska sredstva u njegov razvoj.
Vrijednost strukturiranog kapitala, između ostalog, je u tome što svi materijalni
faktori, koji doprinose poslovnom uspjehu kompanije, ostaju unutar kompanije
i kada zaposleni odu kući.
Nova ekonomija će doprinijeti rastu produktivnosti i zadovoljstva korisnika.
Znanja i strukture tržišta će se prilagođavati izazovima informacijskog virtualnog
doba. Imaćemo ujednačeniju raspodijelu dohotka i povoljnije životne prilike.

Za razvoj privrede, uključujući i državnu upravu, značajnu ulogu će imati novi

model menadžmenta. To je ključni faktor koji će ubrzati poslovanje u privredi i
učiniti državnu administraciji (upravu) efikasnijom.
Novi model menadžmenta, u odnosu na standardni, značajno je drugačiji,
posebno u planiranju, organiziranju i marketingu. Trendovi, koji se odnose na
razvoj uslužnog sektora uvjetovani su pojavom nove ekonomije i intelektualnog
kapitala. Zbog toga, menadžment mora imati dobro formuliranu strategiju, koja
proizlazi iz vizije, misije, ciljeva i politike, a koji će se implementirati savremenim
upravljačkim sretstvima. Vizija strategije pretstavlja sposobnost da se kreira
stvarnost, odnosno bolje viđenje budućnosti. Od vizije se traži da zahtjeva najbolje
i najviše. Vizijom se utječe na izvjesniju budućnost, kako bi se transformirala u
misiju, na osnovu koje se određuju ciljevi i politika.
Za strategiju, koju postavlja strategijski menadžment, važno je odrediti jasnu
misiju, od koje se očekuje:
da odrazi svrhu postojanja kompanije,

da pruži korisniku zahtijevani proizvod ili uslugu,
da odredi mjesto kompanije u privredi i
da zadovolji sve čiji su interesi u igri.
Ciljevi moraju:
da imaju jaku motivacijsku snagu,

da služe kao prava osnova za racionalizirano usmjeravanje aktivnosti,
da budu realni i
da su kompatibilni sa sistemom vrijednosti društva.
Politika treba da ima moć da se donesu prave odluke i snagu da se odluke

implementiraju putem operacijskog menadžmenta.
Planiranje je prva osnovna funkcija menadžmenta, čiji je primjereniji naziv biznis

plan, odnosno poslovno planiranje. Biznis plan dobija strategijsku formu i
predstavlja združeni plan za sva ključna područja kompanije. Biznis plan uzima
u obzir: marketinški, tehnički, organizacijski i kadrovski aspekt.
Poslovni plan je temeljni dokument u kome se dolazi do jasnih osnova za
odlučivanje i implementiranje postavljenih ciljeva i zadataka.
U planu se postavlja organizacija. Organizacija je popunjena sa izvršnim
kadrovima, koji imaju stručnu kompetenciju i menadžerima koji, pored stručne,
posjeduju socijalnu i komercijalnu kompetenciju. Ovim je opravdan naziv da je
organiziranje produženo planiranje.

Drugom funkcijom menadžmenta-organiziranje, kao i trećom-upravljanja ljudskim

resursima i četvrtom-vođenje, stvararaju se pretpostavke i osiguravaju uvjeti za
implementiranje planiranih ciljeva i zadataka, koji vode do očekivanog rezultata.
Organiziranje u industrijskom periodu je bilo hijerarhijsko.
U tranzicijskom periodu kompanije prelaze iz duboke u pliću hijerarhiju sa manjim
brojem nivoa upravljanja i još manjim brojem menadžera. Karakteristike ovog
perioda su još centraliziranje i decentraliziranje istovremeno, kao i konvergencija
funkcija. Sa centraliziranjem i decentraliziranjem, kao i plićim organiziranjem,
postiže se veća operativnost i racionalno poslovanje. Sa konvergencijom funkcija
smanjuje se broj nivoa upravljanja i broj menadžera.
U postindustrijskom (virtualnom) periodu organiziranje prelazi u horizontalno
sa savremenijim upravljanjem u kompanijama. Kako su organiziranjem određeni
statusi i uloge uposlenih, funkcijom upravljanje ljudskim resursima se vrši
organizacijsko popunjavanje.
KADROVSKO
DJELOVANJE
VOÐENJE
Slika III-6.1.
PROCES
POSTAVLJENI PROCES USTROJA
DIJELOVANJA
CILJEVI KOMPANIJE Osnovni procesi
KOMPANIJE
organiziranja
PLANIRANJE KONTROLIRANJE
Od vođenja se zahtijeva sofisticiranije znanje, kojim vođe mogu pridobiti podređene

za promijene i motivirati ih za ostvarenje ciljeva, kako bi planirane ciljeve doveli
do rezultata. Kontrolom, koja je direktno vezana za funkciju planiranje, obuhvaćena
su sva zbivanja za izvršenje zadataka i ciljeva koje treba ostvariti, čime se olakšava
ispunjenje planova i upućuje na mjere korekcije.

U implementiranju plana uključene su i ostale funkcije menadžmenta, a posebno

marketing, motivacija, komunikacija i odnosi s javnošću.
Novi tehnologijski marketing istražuje tržište, čini korisnike zadovoljnijim, stimulira
inoviranje i uvođenje novih tehnologija u razvoju telekom operatora. Marketinške
sektore u telekomunikacijama vode tehnički stručnjaci sa stručnom
kompetentnošću, odnosno dokazanim znanjima i vješinama iz domena tehnologija,
mreža i usluga. One kompanije, koje su značajno prihvatile nove marketinške
koncepte, postale su lideri među telekom korporacijama.
Značajne funkcije za menadžersko dijelovanje su motivacija i komunikacija. Od
motivacije, kao pokretača ličnosti, očekuje se da ljudi privuče u kompaniju,
dovoljno dugo ih zadrži, i da kompetentno obavljaju svoju statusom određenu
ulogu, kako bi opravdali ulaganje u njihovo lično osposobljavanje.
Dalje, da bi ljudski resursi bili adekvatni potrebama kompanije, potrebno je
omogućiti da su zaposleni motivirani za nove poslovne prilike koje im se mogu
ukazati. Menadžeri treba da imaju neophodna znanja za motiviranje, kako bi
mogli uspiješnije realizirati planirane poslovne rezultate.
Komunikacija, koja treba da bude uvijerljiva i uspješna, treba se posmatrati sa
aspekta neophodnosti. Za komuniciranje je neophodan kapital imidža, koji
uključuje vjerodostojno, koherentno, konzistentno i sihronizirano govorenje.
Shvatanje dubina i širine promijena, koje su uvjetovane konvergencijskim

procesima, snažno su potstakle razvoj postindustrijskog društva. Vrijednosti
procesa ICT i konvergencije u telekomunikacijama su rezltirale razvojem
informacijskih društava i bržem kretanju ka virtualnoj zajednici.
Moderne kompanije su se razvile tako što su dostigle temeljne karakteristike
potrebne za uspiješno poslovanja, a to su:
model menadžmenta koji upravlja korporacijom,

unutrašnja struktura korporacije,
odnos između korporacije, njenih saradnika i konkurencije,
priroda vrijednosnog lanca,
predodžba korisnika o korporaciji i njenoj ulozi, i
definirane vrijednosti u korporaciji.
Ključna promjena se odnosi na model menadžmenta i organiziranje. Najvažnije

promijene su vezane za korisnikovu predodžbu o korporaciji, kao promijene
vezane za poimanja vrijednosti. Korisnik sada vidi korporaciju kao saradnika,
koji je kao partner uključen u uspješnost njegovog posla. Vrijednost se određuje
prema tome kako korporacije koriste znanje stečeno u radu sa korisnicima,
dobavljačima i konkurencijom, na koji način ostvaruju prednost na tržištu i
kako koriste tu prednost kroz ponudu usluga korisniku.

Ovim promijenama, u odnosu na individualni rad, preferira se zajednički rad u

specijaliziranim timovima. Kao rezultat javlja se težnja za proširenjem poslovanja,
zajedništvo i orijentacija prema budućnosti.
Konkurecija se sada javlja, ne samo između korporacija, već i između
organizacijskih dijelova u kompanijama.
Pravilan odnos prema korisnicima, dobavljačima, distributerima i konkurentima
postaje neminovnost opstanka.
6.2. UPRAVLJANJE ZNANJEM I VAŽNOST KORPORACIJSKOG ZNANJA
Tumačenje podataka dovodi do informacije, koja prolaskom kroz različite

upravljačke procese, stvara znanje za pružanje kvalitetnih usluga korisniku. To
je važan proces, u kojem su u prednosti oni provajderi koji imaju više informacija
o korisniku.
Proces transformiranja informacije u znanje je drugi najvažniji izvor prednosti
nad konkurencijom, odmah poslije upravljanja odnosom prema korisniku.
Kombinirajući ciljeve korporacije sa solidnom tehnološkom bazom, poslovni
procesi mogu biti značajno efikasniji. Na kraju, globalno znanje, koje je rezultat
upravljanja znanjem, vodi ka shvatanju poslovnih operacija.
Globaliziranje modernih korporacija i tržišta na kojima one dijeluju se nastavlja.

Korporacije mogu razumno očekivati da će posjedovati znanja kada je to znanje
raspršeno na sve krajeve planete.
Studije su pokazale da menadžeri dobijaju dvije trećine potrebnih informacija na
sastancima sa svojim zaposlenim. Samo jedna trećina dolazi od dokumenata i
ostalih “ne ljudskih” izvora. Jasno, javlja se potreba za tehnikom upravljanja
znanjem, koju uposleni mogu koristiti da pohrane ono šta znaju i tako to učine
dostupnim za svakoga.
Kompanije bi trebale potrošiti znatno vremena razmišljajući o tome šta znači
upravljati znanjem i šta je potrebno da se to realizira.
Znanje uključuje iskustvo, sud, intuiciju i vrijednosti, gdje se nijedno ne može
implementirati u neki algoritam. Kompanije bi trebale raditi na tome da u svoj
sistem ugrade adekvatnu infrastrukturu upravljanja znanjem. Teorijski, postupak
je jednostavan, ali je izvedba kompleksnija.
Prvo, kompanije moraju jasno definirati direktive za implementiranje
infrastrukture upravljanja znanjem u samoj korporaciji.
Drugo, one moraju imati podršku od vrha, za napor koji ulažu, sa adekvatnim
objašnjenjima razloga za njega, osim onih za proširenje mogućnosti.

Treće, i možda najvažnije, korporacije moraju stvoriti takvu kulturu unutar

korporacije, koja postavlja vrijednost zajedničkog znanja i stvoriti takvu svijest
da je daleko vrednije kolektivno od invidualnog znanja. Veliki broj korporacija
se oslanjao na filozofski bazirano vjerovanje da je znanje moć. To je individualce
tjeralo da nagomilavaju ono što znaju i čuvaju u svojim glavama, vođeni pogrešnom
mišlju da će sebi tako otvoriti put za penjanje na ljestvici moći. Najveća prepreka
za uspješno implementiranje infrastrukture upravljanja znanjem je nemogućnost
korporacija da prepoznaju i prihvate vrijednost intelektualnog kapitala.
Četvrto, moraju se obezbijediti tehnološke injekcije da bi se osiguralo da sistem
radi efikasno. Korporacije često potroše čak i trećinu svog prihoda na operacijske
resurse kao što su uredski materijal, oprema i usluge informacijskih tehnologija,
računari i održavanje. Radi uvođenja reda u haos upravljanja znanjem, potrebno
je implementirati elektroničku infrastrukturu, koja omogućuje korporacijama da
strateški nadgleda i upravlja svojim operacijskim resursima.
Danas u svijetu postoji softver, koji uključuje portal upravljanja znanjem, i koji
korisnicima omogućuje da utvrde posebne informacije prema svojim individualnim
interesima i odgovornostima prema korporaciji. Korisnici mogu personilizirati taj
portal tako da im se omogući pristup mjestu za razmijenu mišljenja i brzi pristup
favoriziranim Web adresama.
Zbog natjecateljske prirode tržišta u kojem telekom provajderi učestvuju i zbog
činjenice da korisnik, a ne tehnologija, pokreće tržište, telekom operatori kao
provajderi su suočeni sa činjenicom da korisnik drži sve karte u svojim rukama.
Zbog svog pristupnog i prijenosnog naslijeđa, operatori razumiju tehnologiju i
šta je potrebno za njeno korištenje. Kako je tržište postalo sve više natjecateljsko,
oni su morali promijeniti način viđenja njihove uloge na tržištu. Ne mogu se više
oslanjati samo na tehnologiju da bi zadovoljili ograničene potrebe svojih korisnika.
Ne može se više investirati u novu tehnologiju i očekivati da tržište juri za njom
i otkriva na koji način da je koristi.
Znanje o razumijevanju korisnika omogućuje razvijanje strategije, koja će operatoru

(provajdru) pomoći da predvidi šta će svaki korisnik tražiti u budućnosti. To
vodi ka naprednijem odnosu između korporacije i njenih korisnika.
Korporacija više nije u poziciji reakcije na korisnikove zahtijeve već, ustvari,
može predvidjeti šta će korisnik tražiti. Ovo pretstavlja upravljanje odnosa prema
CRM korisniku, CRM, u svom najboljem obliku.
Customer Kada jednom provajder razumije i razvije odnos sa korisnikom i sazna šta glavni
Relacionship dio korisnika traži u pogledu proizvoda i usluga, telekom operator može razviti
Management
plan, koji će pomoći osiguranju posjedovanja prave tehnologije za realiziranje
mrežnih riješenja, a koja će omogućiti koriniku da dobije zahtijevanu uslugu
kada se ona pojavi na tržištu.

Operatori na tržištu pronalaze korporaciju iz industrije, koja im nudi potrebne

tehnologije, kako bi povećali svoje tehnološke mogućnosti i zadovoljili svog
korisnika. Ovim korporacije, koje proizvode tehnologije, povećavaju svoju
proizvodnju, kako bi zauzele značajan dio tržišta. Na ovaj način, korisnički se
zahtijevi ne samo susreću na tržištu, već su uspješno predviđeni.
Ovaj model, koji omogućuje potpunu nadopunu usluga od grupe kompanija
umjesto samo jedne, je relativno nov fenomen u poslovanju. On se često odnosi
na pojam virtualne zajednice i jedna je od najmoćnijih promjena u današnjim
telekomunikacijama.
Na novonastalom tržištu baza znanja, korporacija izbija u prvi plan konkurentskih
odnosa. Industrijsko društvo prelazi u digitalno, u kojem intelektualni kapital,
digitalna ekonomija, novi menadžment, postaju savremeni upravljački instrumenti.
Korporacije su se fokusirale na slobodu djelovanja, koja omogućuje kreativnost,
inovativnost, samostalno odlučivanje i preuzimanje rizika, kao temeljnih aktivnosti
koje usmijeravaju organizacijsko dijelovanje, naznačuju buduće tržišne pozicije i
utvrđuju kritične pozicije za stvaranje nove dodatne vrijednosti.
Znanje o korisniku je osnovni i najvažniji resurs kojim raspolažu korporacije.
Nije dovoljno imati širokopojasnu mrežu, već se moraju pružati usluge koje će
prihvatiti tržište, odnosno koje su po zahtijevu korisnika. Da bi razumijeli potrebe
i zahtijeve korisnika, korporacije su prinuđene da pažljivo prate korisničke
aktivnosti i da ih pretvaraju, na osnovu prikupljenih informacija, u znanje
upravljanja odnosom prema korisniku.
Znanje je strateška imovina korporacija, koje je teško izmjeriti i još teže njime
upravljati. Ipak, zato što je uglavnom “u glavama” ljudi koji ga stvaraju, mora se
napraviti takva infrastruktura u kojoj se znanje može pohraniti, održavati i arhivirati
na način da se može usmjeriti prema pravim ljudima u pravo vrijeme, uvijek u
najprihvatljivijoj formi za svakog korisnika. Prepreka je u tome što znanja ima u
ogromnoj količini i stalno raste. Poznato je da količina informacija sadržana u
mreži servera raste kao kvadratna funkcija. Isti postulat važi i znanje sadržano u
glavama zaposlenih, jer i ono eksponencijalno povećava svoju količinu.
Tumačenje podataka dovodi do informacije, koja prolaskom kroz različite
upravljačke procese stvara znanje. Znanje je sadržano u kolekciji poslovne
inteligencije i zbog toga je značajna komponenta upravljanja znanjem.
Definicija upravljanja znanjem još uvijek nedovoljno definirana.

Za implementiranje strukture upravljanja znanjem moraju se imati jasno definirane
upute, koje će omogućiti implementiranje. Mora se obezbijediti odgovarajuća
podrška i stvoriti kultura koja pravilno etablira vrijednost znanja. Pored toga,
treba prepoznati vrijednosti infrastrukture i prihvatiti je.

6.3. PLANIRANJE RESURSA KORPORACIJE
Planiranje resursa kompanije nastalo je iz potreba za sakupljanjem, analizom i

reakcijom na znanje o korisniku, koje je danas od posebnog značaja, jer se sa
takvim znanjem može postići prednost nad konkurencijom. Planiranje resursa
ERP kompanije ili izvorno ERP, koje je nastalo u SAD, obuhvaća funkcije kao što su:
Enterprise
Resource planiranje,
Planning
obrada transakcija,
računi,
financije,
logistika,
upravljanja inventarom,
upravljanje ljudskim resursima,
platni spiskovi i
tretiranje korisničkih odnosa.
Proces, kojim ERP vodi poslovnu inteligenciju, uklapa se u samu hejerarhiju

konvergencije. Ovaj sistem oblikuje proces u kome se korporacijsko znanje pretvara
u čistu konkurentsku prednost. Sirove informacije se pohranjuju u skladište,
kako bi se konvertirale u informaciju. Samim postupkom pohranjivanja podaci
se slažu na pogodan način za aplikacije koje će ih koristiti. Za konverziju podataka
u informacije koristi se proces nazvan tumačenje podataka. To je tehnika
identificiranja, obrade i modeliranja korporacijskih podataka sa svrhom povećanja
poslovne prednosti nad konkurencijom. Tumačenje podataka je nastalo zbog
utvrđene potrebe za manipuliranjem s korporacijskom bazom podataka na takav
način da se iz nje izvuku značajne informacije, koje će pomoći menadžerima u
daljnjem djelovanju. Ovakav proces kao rezultat daje informacije koje se pretvaraju
u znanje, koje nije ništa manje blisko ili razumljivo kao ono koje dolazi od prakse
ili nauke. Znanje vodi ka konkurentskoj prednosti. Tumačenje podataka se oslanja
na sofisticirane analitičke tehnike kao što su filteri na bazi vještačke inteligencije,
neuronske mreže, stabla odlučivanja i alati za analizu, koji se mogu iskoristiti za
izradu modela poslovnog okruženja zasnovanog na podacima sakupljenim iz više
izvora. Rezultat ovih tehnika je obrazac po kome se mogu prepoznati i utvrditi
čak i nove, još neotkrivane, poslovne mogućnosti. Praćenjem korisničkog ponašanja
i prepoznavanjem razloga njihovih aktivnosti, korporacije mogu identificirati
faktore zbog kojih korisnici dolaze ili odlaze. Tumačenje podataka identificira
obrazac aktivnosti korisnika, koji pomaže korporacijama da razumiju ono što
motivira korisnika za nabavku ili traženje neke usluge, i dovodi do informacije,
koja prolaskom kroz različite upravljačke procese, stvara znanje o pružanju usluge
korisniku.

Primijenom tehnike tumačenja podataka, na osnovu izvršene analize korisničkih

i tržišnih aktivnosti, moguće je na primjer:
zadržati i stići nove korisnike prepoznavanjem razloga njihovih aktivnosti,

mogu se identificirati faktori zbog kojih korisnici dolaze ili odlaze,
detektirati krađe i prijevare i
procijeniti efikasnost reklamiranja.
Ono što je vrlo važno, analizom korisničkih i tržišnih aktivnosti, moguće je

prepoznati zahtijeve korisnika, njihovo ponašanje, što se može iskoristiti na tržištu
za povećanje prodaje.
6.4. KLASIFICIRANJE KORPORACIJA
Kako se kompanije razvijaju u informacijski orijentiranom ekonomskom društvu,

stupanj raznovrsnosti njihove podrške, kod pružanja usluge, omogućuje da se
izvrši kategoriziranje kompanija prema ograničenom skupu modela ponašanja.
Ovi modeli su korisni kod analize kompanija, jer pokazuju:
kako se razvijaju upravljačke funkcije,

kako se dodaje vrijednost,
prirodu same kompanije izraženu u pružanju proizvoda i usluga i
skup korisnika kojima su one namijenjene.
Prema ovim modelima, može se utvrdi kada korporacija počinje padati u manje
optimalnu kategoriju, kako bi se korektivno djelovalo.
Američke korporacije, generalno, pripadaju jednom od slijedeća četiri modela:
tržište široke ponude,

arbitri,
unaprijeđivači procesa i
virtualne korporacije.
Svaki model posjeduju neke karakteristike ostalih.

6.4.1. TRŽIŠTE ŠIROKE PONUDE
Tržište široke ponude ima strukturu otvorenog tržišta, uključuje mnoštvo

neovisnosti, samostalnost prodavaca i prodaju robe na veliko direktnim putem.
U ovom modelu je prisutna stega upravljanja. Jedini doprinos povećanju
vrijednosti je u raširenosti ponude koju obezbijeđuju. Bitne karakterstike modela:
uloge kupca i prodavca su stohastički komutativne, najviše u smislu da

se današnji kupci mogu sljedeće sedmice pojaviti kao sami prodavci,
nizak nivo kontrole,
iz temelja je okrenut sopstvenom upravljanju,
vrlo malo organizacijskog povjerenja zauzima mjesto u ovakvoj strukturi,
tržišni lideri moraju da rade na tome da budu na pravom mjestu, u pravo
vrijeme, sa pravim proizvodom odgovarajuće cijene.
U ovom modelu korisnici mogu da pronađu dobru cijenu za stvar koju žele kupiti,
ali ne postoji mehanizam koji bi ih obavijestio i pomogao im da utvrde da li
postoji drugo mjesto na ukupnom tržištu, koje ima još povoljniju cijenu. Poslovi
na tržištu široke ponude nude malo, u smislu poboljšanja usluga.
6.4.2. ARBITRI
Drugi model arbitara ima dodatnu vrijednost koja je i dalje niska, ali za razliku
od prethodnog modela, ovdje možemo pronaći hijerarhijsko upravljanje u
direktnoj primjeni. U modelu arbitra ima poslova koji su našli svoje tržišno mjesto
pozicioniranjem između kupca i prodavca, igrajući ulogu posrednika između
njih. Njihove usluge su vrijedne i neophodne, iako i dalje neraznolike, pa zbog
toga rezultiraju postajanjem priznatog tržišnog lidera. U većini slučajeva arbitri
su velike kompanije i značajni upravljački organi na tržištu na kojem djeluju.
Kao rezultat, oni često uvezuju zalihe proizvoda i zahtijeve, tako što pregovaraju
o primamljivim cijenama sa dobavljačima i onda obezbijeđuju ugodno mjesto za
korisnike, gdje mogu izvršiti kupovinu. Zbog svoje kupovne moći, oni mogu
stvoriti idealne tržišne uvjete za kupce i prodavce, spajajući zalihe i zahtijeve na
najefikasniji mogući način.
Arbitri uživaju znatno veće povjerenje od predstavnika tržišta široke ponude,
zato što se često nadograđuju i oslanjaju na lojalnost prema poznatim markama,
pa na taj način podižu stupanj povjerenja svojih korisnika. Arbitri su dobro
poznata imena telekomunikacijske arene. Zbog svoje zapanjujuće tržišne snage,
oni mogu diktirati pravila ponašanja, kako bi kreirali sliku tržišta kakvu žele.

Arbitri su pozicionirani između kupca i prodavca, zbližujući ih i koristeći njihovu

značajnu tržišnu moć, kako bi mogli ponuditi širok spektar proizvoda i usluga za
najpovoljniju moguću cijenu. Oni se, također, oslanjaju na lojalnost poznatim
markama u cilju osiguraja izgradnje dugoročnih odnosa sa korisnicima.
MNOGO
VIRTUALNE UNAPREÐIVACI
KORPORACIJE PROCESA
Slika III-6.2.
KORPORACIJSKO
DODAVANJE Modeli
VRIJEDNOSTI
organiziranja
korporacija
TRŽIŠTE
ŠIROKE ARBITRI
PONUDE
MALO
HIJERARHIJA OD VRHA
PEER-TO-PEER
UPRAVLJANJA PREMA DOLE
6.4.3. UNAPRIJEĐIVAČI PROCESA
Kod modela unaprijeđivači procesa nalazimo nosioca skupine, koji se razlikuje

od ostalih po tome što poboljšava ukupni proces poslovne djelatnosti. U ovom
modelu se dodaje više dodatne vrijednosti, ali i teži ka upravljanju sa više “od
vrha prema dole” strukturom. Umjesto da služe jednostavno, kao zbirno mjesto
ili da budu sakupljači kupaca i prodavača, unaprijeđivači procesa optimiziraju
vrijednosni lanac da bi postigli veću vrijednost u usluzi koju pružaju, prevazilazeći
ono što daje prodaja jednostavnih proizvoda i usluga. Kao rezultat toga, vrijednost
koju dodaju je značajno veća od one koju daje tržište široke ponude i arbitri.
Pretstavnici unaprijeđavača procesa na tržištu telekomunikacija razgovaraju online
sa korisnicima, kao dio svoje pretprodajne aktivnosti, što omogućuje utvrđivanje
korisničkih potreba prije nego se upuste u prodaju proizvoda i usluga. Iz toga
proizilazi da su oni daleko više zainteresirani za korisnike koji prvi put pristupaju
kupovini kod njih i u njihovo preobraćenje u dugoročne korisnike.

Unaprijeđivači procesa optimiziraju vrijednosni lanac, tako što osiguravaju da

poslovanje rezultira najefikasnijim troškovima i vrijednim iskustvom za korisnika
i na taj način dodaju vrijednost svojim proizvodima i uslugama. Oni postaju
vodeći po tome što su najbolji u tome šta rade, a ne neophodno po tome što
imaju najnižu cijenu.
Tri osnovne činjenice upravljaju odlukama, koje kompanije danas donose da bi
sebe definirale unutar modela koji su opisani:
prva od njih je da pristup i transport vrlo brzo postaju artikl proizvoda

prilično niskih cijena, koje mogu posjedovati razni provajderi.
drugo, ako kompanije koje nude usluge pristupa i transporta žele da
zadrže mjesto u vrhu tržišta, one se moraju popeti na viši nivo u lancu
usluga i postati više od onoga što trenutno jesu. One moraju postati
telekomunikacijski provajderi svih usluga, zato što sve više i više korisnika
želi da kupi sve potrebne usluge od jednog provajdera. Sveuslužnost,
igrom slučaja, podrazumijeva upravo to. Mogućnost da se ponudi velika
širina spektra na različite načine nije dovoljna. Korisnici žele usluge,
sadržaj, pristup Internetu i više, sve na pravi način dostavljeno do njih
i naplaćeno jedinstvenom, po stavkama podijeljenom fakturom,
treća činjenica je opažanje napretka tehnološke evolucije. Bežični pristup
sve više dolazi na scenu, a procenat prisutnosti bežičnih lokalnih petlji
postaje stabilniji. Neki izvještaji tvrde da će, u narednim godinama, više
od 40 % današnjih žičnih lokalnih petlji biti zamijenjeno bežičnim.
6.4.4. VIRTUALNE KORPORACIJE
Virtualne korporacije su možda najmanje razumljivi i najmanje vidljivi modeli

poslovanja od svih pomenutih. Ovdje dolazimo do toga da, ustvari, može postojati
više lidera, i gdje svi omogućuju specijalne usluge u usko definiranim segmentima
tržišta. Težnja virtualnih korporacija je razumijevanje, možda čak i predviđanje,
specifičnih korisničkih želja i davanje optimiziranih, ka cilju usmijerenih, riješenja
korisnicima. Model virtualne korporacije utvrđuje fenomen često nazivan
konvergencijom novca i misli, okarakteriziran činjenicom da tržište odlučuje gdje
će se novac usmjeriti unutar industrije. Baza toga prisutna je težnja da određeni
proizvod ili usluga zadovoljava kritične zahtjeve i omogućuje povrat sretstava.
Korporacije, koje utvrđuju osobine virtualnih korporacija, dodaju ogromnu
vrijednost osnovnim proizvodima i uslugama koje prodaju. Virtualne korporacije
nastoje biti horizontalne (na jednom nivou komunikacije), oslanjajući se na
mogućnosti individualnih radnih grupa da izvedu neophodne zadatke, potrebne
za približavanje korporacijskoj viziji poslovanja.

Vrijeme i način formiranja ovakvih grupa nije predvidivo, a po pravilu period

postojanja im je relativno kratak. One ostaju na okupu dovoljno dugo da obave
zadatak, onda se raspuštaju i upućuju na novi zadatak. Jedna interesantna činjenica
ovih virtualnih entiteta je njihova težnja da pređu organizacijske granice, jer u
svoj sistem uključuju članove iz različitih nivoa organiziranja korporacija, druge
kompanije, ili čak i same korisnike, koji posijeduju sposobnosti da izvrše
predviđeni zadatak.
6.5. KONVERGENCIJSKE KORPORACIJE
Akteri u domenu telekomunikacija, koji namjeravaju ostati u igri, moraju preduzeti

određene korake kako bi se pomijerili u kvadrant virtualnih korporacija. Razlozi
za ovo su prilično jasni. Prvo, oni znaju da jednostavno nisu u mogućnosti da
korisnikovim željama udovolje odmah danas, dok pripadaju trenutnom
poslovnom modelu.
Drugo, pošto je usluga cilj igre, oni moraju stvoriti saveze sa ostalim korporacijama,
kako bi mogli ponuditi korisniku tražene usluge u jednom paketu i tako stvoriti
odbrambeni mehanizam prema konkurenciji.
Treće, ako uspiju orijentirati spajanja i saveze na pravi način, korisnik neće ni
biti svjestan činjenice da u realnosti prima usluge od više provajdera, zato što će
poslovati samo sa jednim entitetom, iza kojeg leži oblak, koji zamagljuje
kompleksnost korporacijskog davanja usluge korisniku.
Postoje kompanije koje elegantno demonstriraju ovaj konvergencijski mentalitet.

Među njima biće opisane:
Lucent Technologies,
Cisco i
AT&T.
Lucent Technologies i Cisco su proizvođači telekomunikacijske opreme i moćni

konkurenti. Lucent je poznat po komutaciji, dok je Cisco priznat kao vodeći
provajder proizvoda baziranih na komutaciji paketa. AT&T je velika operatorsko-
provajderska korporacija.

6.5.1. LUCENT TEHNOLOGIES
Lucent je klasičan primjer virtualne korporacije. Osnovana je pod imenom Western

Electric i bila je proizvodni dio korporacije AT&T. Nakon otcijepljenja od AT&T,
1996. godine Lucent je stekao neke od kompanija:
komutacija ATM u transportu,

ATM rubna komutacija,
GSM softver obrada poziva,
IP softver,
izrada poluprovodnika,
bežični Internet pristup velikih brzina,
proizvodi sa daljinskim pristupom,
gigabitni Ethernet,
IP komutiranje i rutiranje,
optička vlakna,
konsalting i integriranje sistema,
programabilno komutiranje na bazi IP-a.
Ako razmotrimo proizvode navedene ovdje, vidjećemo da je Lucent napravio

izuzetan posao u prevazilaženju slabosti proizvodnih linija, naročito onih koje
se tiču obrade podataka.
Lucent je postao višeuslužna korporacija sa različitim mogućnostima:
mogućnost komutacije kanala, uključujući signalizaciju,

ATM komutaciju jezgro i pristupnu tehnologiju,
brzi i gigabitni Ethernet,
bežična telefonija i Internet pristup,
softver IP platforme,
IP komutaciju i rutiranje,
sisteme konsaltinga i integriranja.
Lucent se reformirao u virtuelnu korporaciju, koja je u mogućnosti da obezbijedi

svako moguće tehnološko rješenje za koje bi korisnik bio zainteresiran.

6.5.2. CISKO CORPORATION
Cisco Corporation je još jedan izvrastan primjer modela virtualne korporacije.

Osnovan decembra 1984. godine u Manolo Park-u, California, Cisco ima desetine
hiljada uposlenih, koji rade u velikom broju ureda i u velikom broju zemalja.
Ova virtualna korporacija se ne oslanja samo na jednu tehnologiju na tržištu.

Njihova filozofija se sastoji od slušanja korisničkih želja, pronalaženja tehnoloških
alternativa i davanja korisniku širokog spektra mogućnosti, od kojih može da
bira šta želi. Njihovi proizvodi su kreirani prema svijetski priznatim standardima.
Cisco je prva kompanija koja je proizvela rutere za više protokola. To im je dalo

prednost nad konkurentima i omogućilo im da postanu vodeći dobavljač mrežnih
riješenja za poslovne mreže. Da bi zadržali vodeću ulogu na tržištu, korporacija
je rapidno razvila i nove proizvode i efikasno usavršila već postojeće na osnovu
sopstvenog interpretiranja tržišta.
Cisco se organizirao u poslovne grupe:
Core Router grupa,

Access Router grupa,
Workgroup Products grupa,
Cisco je, također, formirao savez sa brojnim provajderima WAN tehnologija i

usluga, kako bi razvio fleksibilne mogućnosti za IP i Frame Relay usluge i iskazao
je značajan interes za tržište govornih usluga. Cisco, kao kompanija za proizvodnju
rutera, jasno, ne bi mogla da zadovolji potrebe ovako raznolikog tržišta. Zbog toga
je do danas Cisco stekao brojne kompanije, a time i mogućnosti, koje svaka od
njih posjeduje.

ATM Dodatno, Cisco je uspostavio strateške saveze sa velikim nizom kompanija. Njegove
Asynchronous
zone interesiranja i dijelatnosti su:
Transfer Mod
DSL ATM komutatori,

Digital Subsriber Frame relay komutatori,
Line
Ethernet, brzi Ethernet i Token Ring komutatori,
SONET DSL hardver,
Synchronous SONET/SDH hardverska i softverska podrška,
Optical NETwork mrežna sigurnost,
višeprotokolarno rutiranje MPLS (uključujući govor, video, LAN i
SDH
Synchronous podatke),
Digital Hierrchy Gateway za prelaz prometa sa ATM-a na komutiranu liniju,
telefonska signalizacija (sa konverzijom sa IP-a na SS7),
MPLS
objedinjeni prijenos poruka (unified messaging),
Multi Protocol
Labeling podrška za pozivne centre,
Switching podrška za kvalitet usluge QoS,
bežične lokalne petlje,
LAN
IP i komutiranje kanala na kućnim centralama,
Local Area
Network prijenos govora preko IP komutatora.
ATM
Asynchronous
Transfer Mod
6.5.3. AT&T
IP
Internet Protocol
AT&T je najveći provajder usluga na velikim destinacijama u SAD. Njihova
QoS strategija je pretrpjela dramatična pomijeranja u zadnjih nekoliko godina, kad je
Quality of Service postalo jasno da je cilj AT&T da stekne veliki dio lokalnog pristupnog tržišta,
ISP kao dodatak svom ogromnom prisustvu na velikim destinacijama. Da bi postigli
Internet Service ovaj cilj, korporacija je stekla zbirku kompanija i strateških saveza.
Provider
AT&T posjeduje još neke odjele u mnogim drugim kompanijama širom svijeta,
dajući im mogućnost da globalno ponude govor, podatke i ostale usluge.
Proširenjem na kablovski, bežični i tradicionalni pristup preko bakarne parice,
dobijaju mogućnost da ponude lokalne usluge kroz različite pristupne tehnologije,
uključujući eksplozivnu familiju bežičnih mogućnosti.
Zbog svoje prisutnosti na velikim destinacijama, AT&T može ponuditi potpune

usluge kupovine samo jednim posjetom stranici, koji korisnici mogu koristiti.
Sa svojim različitim tehnologijama pristupa Internetu kompanija drži bitnu ulogu
na ISP tržištu.

IV TUMAČ UPOTRIJEBLJENIH AKRONIMA
ABR Available bit rate Raspoloživa bitska brzina

ADM Add Drop Multiplexer Multiplekseri za umetanje i
izdvajanje
ADSL Asymmetrical Digital Subsriber Line Asimetrična digitalna pretplatnička
linija
AH Authentication Header Zaglavlje autentifikacije
ASP Access Service Provider Servis provajder pristupa
ATM Asynhronous Transfer Mode Asinhroni transfer mod
AUC AUthentication Center Autentifikacioni centar
BCS Base Station Controller Kontroler baznih stanica
BER Bit Error Rate Vjerovatnoća bitskih grešaka
BGP Border Gateway Protocol Granični pristupni protokol
BGW Billing Geteway Biling getvej
BS Base Station Bazna stanica
BSC Base Station Controller Kontroler baznih stanica
BSS Base Station Subsystem Radio podsistem
BTS Base Transciever Station Primo-predajna stanica
CAMEL Castomised Applications Napredne korisničke mobilne
for Mobile network Enhansed aplikacije
CAP Carrierless Amplitude/Phase Modulation Tehnolgija bez nosioca sa
amplitudno/faznom modulacijom
CATV CAble TeleVision Kablovska televizija
CBR Constant Bit Rate Konstantna brzina bita
CDMA Code Division Multiple Access Pristup kodnim mulipleksom
CEPT Conference of European Konferencija evropskih telekom
Telecommunications Operators operatora
CHAP Challaenge Handshake Authentication Protokol autentifikacije rukovanja
Protocol
CM/TDMA/ Multi Carrier/Time Division multiple Access/ Više nosilaca/pristp vremenskim
TDD Time Division Duplex multipleksom/vremenski dupleks
CODEC Compressor/DECompresor Kompresor/dekompresor
CoS Class of Service Klase usluga
CPE Customer Premises Equipment VPN bazirana kod korisnika
CPN Customer Premise Network Korisnička mreža
DCE Data Circuit-Terminating Završavanje podatkovnih kola
DCS Digital Communiction System Digitalni komunikacijski sistem
DDF Digital Distribution Frame Digitalni distributivni razdjelnik

TUMAČ UPOTRIJEBLJENIH AKRONIMA
DECT Digital Enhanced Cordless Napredne digitalne bežične

Telecommunications telekomunikacije
DLL Data Link Layer Sloj podataka
DMAP DECT Multimedia Access Profile Multimedijalni DECT
DMT Discrete Multitone Tehnology Diskretna višetonska tehnologija
DPRS Data Packet Radio Services Radio paketske podatkovne usluge
DSF Dispersion Shifted Fibre Vlakno sa pomjerenom disperzijom
DSL Digital Subscriber Line Digitalna pretplatnička linija
DSLAM DSL Access Multiplexer DSL pristupni multiplekser
DTE Data Terminal Equipment Terminalna oprema za podatkovni
prijenos
DTE Data Terminal Equipment Podatkovna terminalna oprema
DTV Digital TV Digitalna TV
DVB Digital Video Broadcast Digitalna vidio brodkast
DWDM Dense Wavelengh Division Multiplesing Gusti valni multipleks
DXC Digital Cross-Connect Digitani sistem kros-konekcije
ECSD Enhanced Circuit Switched Data Prijenos podataka sa unaprijeđenom
komutacijom kanala
EDFA Erbium Dopped Fiber Amplifier Erbium dopirani optički pojačivač
EDGE Enhanced Data rates for GSM Unaprijeđen prijenos podataka za
GSM
EDWA Erbium Dopped Wavelenght Amlifaer Erbijum dopirani valni pojačivač
EGPRS EDGE GPRS EDGE paketski prijenos podataka
EIR Equipment Identity register Registar identiteta opreme
EMS Enhanced Message Service Unapređene usluge poruka
ERAN Edge Radio Access Network GPRS/EDGE radio pristup
ETSI European Telecommunication Institut za evropske
Standard Institut telekomunikacijske standarde
FCN Fiber/Coax Node Vlakno koaksijalni čvor
FDF Fiber Distribution Frame Optički razdjelnik
FDM Frequency Division Multiplexing Multipleksiranje sa frekvencijskom
raspodjelom
FDMA Frequency Division Multiple Access Višestruki pristup sa frekvencijskom
raspodjelom
FEC Forwarding Equivalence Class Klase ekvivalentnog prosljeđivanja)
FMD FMD-Follow Me Diversion Odvraćanje poziva tipa “slijedi me”
FSAN Full Service Access Network Univerzalna mreža za sve usluge
FSK Frequency Shift Keing Frenfrekvencijska pomjerena
modulacija
FTP File Transfer Protocol Protokol za prijenos datoteka
FTTB Fiber to the Building Optičko vlakno do zgrade
FTTC Fiber to the Curb Optičko vlakno do pločnika

FTTCab Fiber to the Cabinet Optičko vlakno do kabineta

FTTH Fiber To The Home Optičko vlakno do kuće
FTTO Fiber To The Offis Optičko vlakno do ureda
FTTx Fiber To The x Optičko vlakno do x
GEO Geostatinary-Eart Orbit Geostacionarna satelitska orbita
GGSN Geteway GPRS Support Node Čvor za podršku GPRS ulaznom
elementu,gateway-u
GIS Geographic Information System Geoinformacioni sistem
GIWU GSM Inter Working Unit GSM jedinica za povezivanje
GMSC Gateway Mobile Switching Center Mobilni komutacijski centar
GMSK Gaussian Minimum-Shift Keying Gausianova pomjerena modulacija
GPRS General packet Radio Service Paketske radio usluge preko GSM-a
GPS Global Positioning System Globalni pozicioni sistem
GRAN Generic Radio Access Network) UMTS radio dio
GSM Global System for Mobile communication Globalni sistem za mobilne
komunikacije
HDML Handheld Device Markup Language Ručne komponente za upravljanje
fajlovima u programskom jeziku
HDPE High Density PolyEthilen Monostrukturni polietilen visoke
gustoće
HDTV High Definition TeleVision Visokodefinisana televizija
HEO Highly Elliptical Orbit Visoko eliptična orbita
HFC Hybrid Fibre Coax Hibridni vlakno koaksijalna
struktura
HFW Hybrid Fiber/Wireless Hibridni vlakno bežični sistem
HFW Hibrid Fiber Wireless Hibridni vlakno bežična struktura
HLR Home Location Register Registar vlastitih pretplatnika
HTML Hyper Text Markup Language Skraćeni jezik hiperteksta
HTTP Hyper Text Transfer Protocol Protocol za prijenos hiperteksta
ICMP Internet Control Message Protocol Internet protokol za kontrolu
poruka
ICT Information Communication Technologies Informacijsko komunikacijske
tehnologije
IDL Interactive Distance Learning Interaktivno učenje na daljinu
IGMP Internet Group Management Protocol Protokol upravljanaja Internet
grupom
IKE Internet Key Exchange Internet razmjena šifri
IMEI International Mobile Equipment Identity Identitet međunarodne mobilne
opreme
IMSI International Mobile Subscriber Identity Međunarodni pretplatnički mobilni
identitet
IP Internet Protocol Internet protokol
IPSec IP Security Sigurnosni IP

ISDN Integrated Service Digital Network Digitalna mreža integrisanih usluga

ISMP Internet Control Message Protocol Internet protocol za kontrolu poruka
ISO Internation Standard Organization Međunarodna organizacija za
standardizaciju
ISP Internet Service Provider Internet servis provajder
IT Information Tehnologies Informacijske tehnologije
ITU International Telecommunication Union Međunarodna unije telekomunikacija
ITV Interaktive TV Interaktivna televizija
IWU Interworking Unit Jedinica za međupovezivanje
JPEG Joint Photo-graphic Expert Group Metoda kompresije
L2F L2F-Layer 2 Forwarding protokol proslijeđivanja
drugog nivoa
L2TP Layer 2 Tunneling Proocol Protocol tuneliranja drugog nivoa
LAC L2TP Access Concentrator L2TP pristupni koncentrator
LAN Local Area Network Lokalna računarska mreža
LDP Label Distribution Protocol Labelarni distribucijski protocol
LEO Low-Earth Orbit Niska orbitalni satelitski sistemi
LEO-SS Low Eart Orbiting- Satellite Systems Nisko orbitalni satelitski sistemi
LES Land Eart Stations Zemaljska stanica
LMDS Local Multipoint Distribution System Lokalni multipoint sistem
LMSI Local Mobile Subscriber Identity Identitet lokacije mobilnog
pretplatnika
LNS L2TP Network Server L2TP mrežni server
LSA Localized Service Areas Lociranje uslužnog područja
LSR Label Swich Router Labelarni komutacijski ruter
MAC Media Access Control Kontrola pristupa medijumu
MAN Metropolitan Area Network Gradska (metropolitenska) mreža
MCI Malicious Call ID Identifikacija zlonamjernih poziva
MEO Middle-Earth Orbit Srednja satelitska orbita
MG Medija Gateway Medija getvej
MGC Medija Gateway controller Medija getvej kontroler
MGCU Medija Gateway controller Unit Medija getvej kontroler jedinica
MGU Medija Gateway Unit Medija getvej jedinica
MGW Media gateway Medija gatvej
MIPS Milions instructions per second Million instrukcija u sekundi
MMDS Multichannel Multipoint Distribution System Višekanalni multipoint distribucijski
sistem
MMS Multimedia Message Service Usluge multimedijalnihporuka
MPLS Multi Protocol Labeling Switching Višeprotokolna labelirana komutacija
kanala

MS Mobile Station Mobilna stanica (GSM telefon)

MSC Mobile services Switching Center Komutacijski centar GSM mreže
MSF Message Store and Forward Skladištenje i usmjeravanje poruke
MSI Maritime Safety Information Pomorske informacije o sigurnosti
MS-SIM Mobile Station Simulator Simulator mobilne stanice
NAS Network Access Server Server mrežnog pristupa
NCP Network Control Protocol Mrežni kontrolni protokol
NE Network Element Mrežni element
NMC Network Management Centre Centar za upravljane mrežom
NT Network Terminal Mrežni terminal
NZDSF Non Zero-Dispersion Shifted Fibre Vlakno sa ne-nultom pomjerenom
disperzijom
OADM Optical Add Drop Multiplex Optički add drop multiplekser
OCX Optical Cross-Conect Optički kros-konektor
OFAs Optic Fiber Amplifiers Optički pojačavači vlakana
OLT Optical L Terminal Optički linijski terminal
OMC Operation and Maintenance Centre Operativni i centar za održavanje
ONU Optical Network Unit Optička mrežna jedinica
OOI Open Optical Interface Otvoreni optički interfejs
OSA Open Service Architecture Arhitektura otvorene usluge
OSI Open System Interconnection Otvoreni sistem interkonekcije
OSI/RM Open System Interconection/Referent Model Otvoreni sistem interkonekcije/
referentni model
OSS Operation and Support Subsystem Podsistem za rad i podršku
OTDM Optical TDM Optički vremenski multipleks
OTN Optical Transport Network Optičke transportne mreže
OTV Open TV Otvorena televizija
OXC Optical Cross-Connectors Optički kroskonektori
PC Personal Computer Lični računar
PCM Pulse Code Modulation Impulsno kodna modulacija
PDA Personal Digital Assistant lični digitalni pomoćnici
PDC Personal Digital Cellular Personalni digitalni celular
PDCH Paket Data Channel Paketski podatkovni kanal
PDM Polarization Dispersion Mode Disperzija polarizacionog moda
PHL Physical Layer Fizički sloj
PIC Personal Intelligent Communicator Personalni inteligentni komunikator
PMD Polarization Mode Dispersion Disperzija polarizacijskog moda
PON Passive Optical Network Pasivna optička mreža
PoP Point of Presence Tačka za pristup-priključna tačka
POP Post Office Protocol Post ofis protokol
POTS Plain Old Telephone Service Obične (jednostavne) telefonske
usluge

PP Portable Part-handset Prenosni dio-terminal DECTA

PPP Point to Point Potocol Protocol od tačke do tačke
PPTP Point to Point Tunneling Protocol Protocol tuneliranja od tačke do
tačke
PR Public Relations Odnos sa javnošću
PSK Phase Shift Keying Digitalna fazna modulacija
PSM Phase Shift Modulation Fazna modulacija
QMS Quality Management System Sistem upravljanja kvalitetom
QoS Quality of Service Kvalitet usluge
QPSK Quarter Phase Shift Keying Kvartarna PSK
RBS Radio Base Stacion Radio bazna stanica
RLL Radio in the Local Loop Radio u lokalnoj petlji
RNC Radio Network Controller kontroler radio-mreže
RSVP Resource Reservation Protokol Protokol za rezervaciju resursa
kroz mrežu
SA Security asociation Sigurno pridruživanje
SCF Selective Call Forwarding Selektivno usmjeravanje poziva
SCN Switched Circuit Networks Mreže sa komutacijom kanala
SDH Synchronous Digital Hierarchy Sinhrona digitalna hijerarhija
SG Signaling Gateway Signalni getvej
SGSN Serving GPRS Support Node Uslužni GPRS čvor za podršku
SGU Signaling Gateway Unit Signalna getvej jedinica
SIM Subscriber Identity Module Kartica za identifikaciju
pretplatnika- Modul identiteta
pretplatnika
SLA Service Level Agreement Ugovor o nivou usluge
SMS Short Mesage Service Usluge kratkih poruka
SN Service Node Uslužni čvor
SOA Semiconductor Optical Amplifier Poluprovodnički optički pojačivač
SOG Service Order Gateway Gateway za niz servisa
SONET Synchronous Optical Network Sinhrona optička mreža
SP Service Provider Servis provajder
SS7 Signalization System No. 7 Sistem signalizacije Br. 7-
- Common Channell Signalling No 7 signalizacija po zajedničkom
kanalu
TCP Transmission Control Protocol Protocol za kontrolu prijenosa
TCP/IP Transmission Control Protocol / Transmisijski kontrolni protokol /
Internet Protocol Internet Protokol
TDM Time Division Multiplexing Multipleksiranje sa vremenskom
raspodjelom
TDMA Time Division Multiple Access Vremenski višestruki multipleks
TM Terminal Multiplexer Terminalni multiplekser

TMN Telecommunication Management Network Upravljačka telekomunikacijska

mreža
TMOS Telecommunications Management Telekomunikacijska upravljajuća i
and Operations Support operativna podrška
TMS Terminal Multiplexer System Terminalni muliplekser
TMSI Temporary Mobile Subscriber Identity Vremenski indentitet mobilnog
pretplatnika
ToS Type of Service Tip usluge
UMTS Universal Mobile Telecommunication system Univerzalni mobilni
telekomunikacioni sistem
UNI User Network Interface Interfejs korisnik mreža
UNIX UNIX Operativni istem
UPT Universal Personal telecommunication Univerzalne personalne
telekomunikacije
USF Un-Shifted Fiber vlakno nepomjerene disperzije
UTRAN UMTS Terrestrial Radio Access Network UMTS zemaljska radio pristupna
mreža
VBR Variable Bit Rate Promjenljiva bitska brzina
VDSL Very high data rate Digital Subscriber Line Digitalna pretplatnička linija vrlo
visoke bitske brzine
VHE Virtual Home Environment Kućno virtualno okruženje
VLR Visitor Lovation Register Registar “gostujućih” pretplatnika u
prostoru pokrivanja jednog MCS-ea
VoIP Voice Over IP Govor preko IP mreže
VPN Virtual Private Network Virtualna privatna mreža
WAN Wide Area Network Računarska mreža širokog područja
WAP Wireless application Protocol Protocol za bežičnu aplikaciju
WCDMA Wide Code Division Multiple Access Višestruki pristup kodnim
multipleksom
WDM Wavelenght Division Multiplexing Optički valno dužinski meltipleks
WML Wireless Markup Language Jezik (poboljšan) za bežične aplikacije
WRED Weighted Random Early Detection Slučajna rana detekcija na bazi
težinskog faktora
WTP Wireless Transaction protocol Bežični protokol
WWW World Wide Web Međusobno povezani hipertekst
dokumenati na HTTP serverima
xDSL xDigital Subsriber Line Napredne tehnologije po bakru

V LITERATURA
1. Dodd Annabel Telekomunikacije

sa engleskog Domagoj Mikac i Tomislav Krajcar, 2002.
2. Ericsson Telecom, Telia Understanding

and Studentlitteratur 1998 Telecommunications 1
3. Ericsson Telecom, Telia Understanding

and Studentlitteratur 1998 Telecommunications 2
4. Hatunić Emin Nova generacija telekomunikacijskih usluga i mreža

Sarajevo: BHTEL 2003.
5. Hatunić Emin i Konvergencija telekomunikacija i digitalna ekonomija

Buljubašić Zaim, Opatija: MIPRO 2005
6. Imširović Imšir Menadžment i menadžer

Tuzla i Sarajevo: Privredna komora BiH, 2002.
7. Shepard Steven Telecommunications Convergence

McGraw-Hill, 2000.
8. Tihi Boris Istraživanje marketinga

5.izmjenjeno i dopunjeno izdanje, Zenica,2003.
9. Tihi Boris i grupa autora Osnovi marketinga

Ekonomski fakultet Sarajevo, 1996.
10. Todorović Jovan Strateški i operativni menadžment

Beograd: Consist, 2003.
11. Vijeće ministara BiH i UNDP Strategija razvoja informacionog društva Bosne i
Hercegovine, 2004.
12. Vijeće ministara BiH i UNDP Strategija razvoja informacionog društva Bosne i
Hercegovine, 2004.
13. Vukšić Bosilj Vesna Informacijska tehnologija u poslovanju

Zagreb-Element 2004.

K2 Emin Hatunic Telekomunikacije I Biznis

Hochgeladen von

Dokumentinformationen

Originaltitel

Copyright

Verfügbare Formate

Dieses Dokument teilen

Dokument teilen oder einbetten

Freigabeoptionen

Stufen Sie dieses Dokument als nützlich ein?

Sind diese Inhalte unangemessen?

Copyright:

Verfügbare Formate

K2 Emin Hatunic Telekomunikacije I Biznis

Hochgeladen von

Copyright:

Verfügbare Formate

Emin Hatunić

AUTOR Emin Hatunić, dipl.el.ing.

RECEZENTI Prof.dr. Dragoljub Milatović

LEKTOR Prof. Selma Hatunić

ZA IZDAVAČA Sadika Murić

ŠTAMPA OFF-SET Tuzla

TELEKOMUNIKACIJE I BIZNIS III

Bibliografija: str. 277

Rijetke su knjige u kojima autori dublje zalaze u suštinu tehničko-tehnoloških

Knjiga Telekomunikacije i biznis biće interesantna kako osobama koje rade u

Prof. dr. sci. Dragoljub Milatović

U maniru izvanrednog praktičara i poznavaoca tehnologija telekomunikacija opisuje

Autor posjeduje izvanredno dugogodišnje praktično iskustvo koje mu je pomoglo

Posebnu zahvalnost izražavam recezentima prof.dr. Dragoljubu Milatoviću i

TELEKOMUNIKACIJE I BIZNIS VII

II MREŽE NOVE GENERACIJE 88

III ULOGA KONVERGENCIJE U RAZVOJU DRUŠTVA 149

Upoređujući razvoj telekomunikacija i društva, zapažamo sličnost, a posebno u

Konvergencijskom procesu prethodi prikupljanje i analiza korisničkih aktivnosti,

Poglavlje Konvergencije kompanija sadrži Uvod, Evoluciju korporacija,

U prijelaznom periodu između mreža vertikalne i horizontalne orijentacije razvilo

Misija se vezuje za svrhu osnivanja i postojanja kompanije u privrednom i

Održiva marketing strategija telekom kompanija se zasniva na istraživanju tržišta,

3.4. KLASIFICIRANJE KOMPANIJA 53

Fenomen konvergencije se može promatrati iz različitih uglova. Postoje različita

model menadžmenta koji upravlja korporacijom,

Operatori i provajderi u svijetu modernih telekomunikacija računaju sa porastom

Međupovezanost tri komponente konvergencije je od posebne važnosti za shvatanje

pravila udruživanja (savezništva),

Međuodnos tehnologije, kompanije i usluge u konvergencijskom procesu, postaje

Telekom kompanije su prinuđene na udruživanje. Kompanije koje pripadaju

Sveukupni proces konvergencije počinje prikupljanjem i analizom korisničkih

U telekomunikacijama tehnologije su osnovni generički faktor i predstavljaju

pristup, koji uključuje dijelove javne mreže: lokalnu petlju, pristupnu

Svaka od ovih tehnologija doprinosi sposobnosti mreže da obezbijedi usluge

SWITCHING PODRUCJE PODRUCJE

IP over WDM OPTICKA MREŽA

WDMOC OADM WDMOC BCCN

Pristup čine set tehnologija lokalne petlje, uslužne komutacije i pristupnog

Kod upravljanja mrežom uobičajni termini su:

2.1. TEHNOLOGIJE FIKSNE MREŽE

Fiksne mreže sadrže sva četiri tipa tehologija. U fiksnoj mreži:

pristup ima ključnu ulogu za širokopojasnost,

Tehnologije pristupa uključuju tehnologije javnih mreža (lokalna petlja, komutacija

Tehnologije lokalne petlje

U lokalnoj petlji koriste se žične (wireline) i bežične (wireless) tehnologije. Od

FAMILIJA OPIS GODINA

ADSL G.992.1 G.dmt 1999.

ADSL2 G.992.3 G.dmt.bis 2002.

ADSL2 G.992.5 ADSL2 PLUS 2003.

ADSL2 je tehnologija, koja je donijela povećanje dometa i brzina prijenosa u

povećanjem efektivnosti modulacije,

ADSL2+ je novi standard sa sposobnošću prijenosa brzinama do 25 Mb/s. Novi

superiorne performanse dometa i brzine,

FTTCab, FTTC i FTTB strukture su prvobitno bile zamišljene da se od optičke FTTCab

CATV mreže koriste u lokalnoj petlji hibridnu vlakno-koaksijalnu tehnologiju, VDSL

HFC tehnologija se koristi na kraćim rastojanjima, 70 metara do korisnika. Kao CATV

FTTH FTTH je idealna sveoptička arhitektura sa vlaknom. U ovoj arhitekturi vlakno se

Slika I-2.3. ISDN DECT DECT

modificiranje definiranog radio dijela, s ciljem postizanja većih brzina GSM

DPRS za pristup Internetu velikim brzinama i DPRS

Dual mod terminali će omogućiti povećanje kapaciteta korištenjem mikro i piko

Kao konvergencijske tehnologije komutacije u pristupu, najpogodnije su ATM i IP