Sie sind auf Seite 1von 11

Smjernica Vijeća od 21. svibnja 1992.

o očuvanju prirodnih životnih prostora (staništa) i


divljih životinjskih i biljnih vrsta

Članak 1.

Za potrebe ove Direktive:


(a) Očuvanje znači niz mjera potrebnih za održanje ili uspostavljanje prirodnog životnog
prostora (staništa) i populacije vrsta divlje flore i faune na razini povoljnog stanja kako
je definirano u (e) i (i).
(b) Prirodni životni prostor (stanište) znači kopneno ili vodeno područje određeno njenim
geografskim, abiotičkim i biotičkim svojstvima, bilo da su potpuno prirodna ili
djelomično prirodna.
(c) Tipovi prirodnih životnih prostora(staništa) koji su od interesa Zajednice su oni unutar
teritorija na koje se upućuje u članku 2.
(i) koje su u opasnosti od izumiranja (istrebljenja) unutar njihovog prirodnog
područja; ili

(ii) koji imaju malo prirodno područje proizašlo iz njihovog uzmaka, ili zbog njihovog
prirodno ograničenog područja; ili

(iii) koji predstavljaju izvanredne primjere jedne ili više tipičnih karakteristika od pet
sljedećih biogeografskih regija: Alpske, Atlantske, Kontinentalne, Macaronesian
(Kanarski otoci), Mediteranske. Ti stanišni tipovi su nabrojeni ili mogu biti
nabrojeni u Annexu I.

(d) Tipovi ugroženog prirodnog životnog prostora(staništa) su tipovi prirodnog životnog


prostora(staništa) koji su u opasnosti od nestajanja, a koji se nalaze na teritoriju na
koje se odnosi članak 2., i za čije očuvanje Zajednica ima posebnu odgovornost zbog
veličine njihovog prirodnog područja koje se nalazi unutar teritorija navedenih u
članku 2. Ti ugroženi tipovi prirodnih staništa su označeni zvjezdicom (*) u Annexu I.
(e) Stanje očuvanosti prirodnih životnih prostora(staništa) znači zbroj utjecaja koji djeluju
na prirodne životne prostore(staništa) i njegove tipične vrste, a koji mogu utjecati na
njegovu dugoročnu rasprostranjenost, ustrojstvo i funkcije, kao i na dugoročni
opstanak njegovih tipičnih vrsta unutar teritorija koje navodi članak 2.
Stanje očuvanosti prirodnih životnih prostora(staništa) biti će doveden u «povoljno
stanje» kada:
- Njegovo prirodno područje rasprostranjenosti i površine koje na tom području
zauzima su stabilna ili se povećavaju,i
- kada specifične strukture i funkcije koje su neophodne za dugoročno održanje
postoje i vjerojatno će dalje postojati u predvidljivoj budućnosti, i
- kada je položaj očuvanja tipičnih vrsta prirodnog životnog prostora(staništa)
doveden u povoljno stanje kako je to navedeno pod (i).
(f) Stanište vrsta znači okoliš određen specifičnim abiotičkim i biotičkim faktorima, u
kojem vrste žive u bilo kojoj fazi svojeg biološkog ciklusa.
(g) Vrste od interesa za Zajednicu su one koje su unutar teritorija iz članka 2.:
(i) ugrožene, osim onih vrsta čije je prirodno područje neznatano unutar teritorija iz
članka 2. i koje nisu ugrožene ili osjetljive u zapadnoj palearktičkoj regiji; ili

1
(ii) osjetljive, i.e. a za koje se vjeruje da će prijeći u kategoriju ugroženih vrsta u skoroj
budućnosti ako uzročni faktori nastave s djelovanjem; ili
(iii) rijetke, i.e. male populacije koje trenutno nisu ugrožene, ali bi mogle biti. Vrste koje
su smještene unutar ograničenih geografskih područja ili koje su rijetko raspršene na
većem području; ili
(iv) endemske i zahtijevaju posebnu pažnju iz razloga specifične prirode njihovog
staništa i/ ili zbog potencijalne opasnosti od njihovog iskorištavanja u njihovom
staništu i /ili zbog potencijalne opasnosti iskorištavanja njihovog položaja kao
zaštićene vrste.
Takve vrste su navedene ili mogu biti navedene u Annexu II i/ili u Annexu IV iliV.
(h) Ugrožene vrste znače vrste na koje se odnosi (g) (i) a za čiju zaštitu Zajednica ima
posebnu odgovornost u pogledu veličine područja njihovog prirodnog područja koje se
nalazi unutar područja teritorija na koje se odnosi članak 2.; te ugrožene vrste su
označene zvjezdicom u Annexu II.
(i) Stanje očuvanosti vrsta znači zbroj utjecaja koji djeluju na vrste a koji mogu djelovati
na dugoročnu rasprostranjenost i brojnost njihovih populacija unutar teritorija iz
članka 2.
Stanje očuvanosti biti će dovedeno u povoljno stanje kada:
- podaci o dinamici koji se odnose na zaštićene vrste pokazuju da su vrste
sposobne same održati se na životu u dugoročnom periodu unutar njihovog
prirodnog životnog prostora (staništa), i
- se prirodno područje vrsta ne smanjuje niti je vjerojatno da će se smanjivati u
predvidljivoj budućnosti, i
- postoji, i vjerojatno je da će postojati, dovoljno veliko stanište koje može
održati populaciju u dugoročnom periodu.
(j) Područje (site) znači geografski određeno područje čija je površina jasno određena.
(k) Područje od značaja za Zajednicu znači mjesto koje u biogeografskoj regiji ili
regijama kojima pripada, značajno doprinosi u održanju ili obnavljanju «povoljnog
stanja» u očuvanju tipova prirodnih životnih prostora (staništa) iz Annexa I, ili vrsta iz
Annexa II, i koji značajno doprinosi koherenciji u Naturi 2000. na koju se odnosi
članak 3., i/ili koji doprinosi očuvanju biološke raznolikosti unutar dotične regije ili
regija.
Za životinjske vrste koje se rasprostiru preko većeg teritorija, područja od interesa za
Zajednicu će se podudarati s mjestima unutar prirodnog područja tih vrsta, a koja
predstavljaju fizičke i biološke faktore koji su nužni za njihov život i reprodukciju.
(l) Posebna zaštićena područja znače mjesta od značaja za Zajednicu označena
(predložena) od država članica putem zakonskih, administrativnih i/ili ugovornih
akata, gdje se mjere zaštite provode za održanje ili uspostavu «povoljnog stanja»
zaštite prirodnih životnih prostora (staništa), i/ili populacije vrsta za koje je područje
predloženo.
(m)Primjerak (specimen) znači bilo koju biljku ili životinju, živu ili mrtvu, od vrsta
navedenih u Annexu IV ili V, njihovi dijelovi ili od njih dobiveni proizvodi
(derivative), kao i bilo koji proizvod za koji se pokaže, iz popratnog dokumenta,
pakiranja ili marke ili etikete, ili ako iz bilo kojih okolnosti proizlazi da su to dijelovi
ili od tih vrsta biljaka ili životinja dobiveni proizvodi.
(n) Komisija znači komisiju osnovanu u skladu s člankom 20.

Članak 2.

2
1. Cilj ove Smjernice je da doprinese zaštiti biološke raznolikosti kroz očuvanje
prirodnih životnih prostora (staništa) i divljih biljnih i životinjskih vrsta na Europskom
teritoriju država članica na koje se Sporazum odnosi.
2. Mjere poduzete u skladu s ovom Smjernicom će biti kreirane u cilju očuvanja i
uspostavljanja povoljnog stanja zaštite prirodnih životnih prostora (staništa) i divljih
biljnih i životinjskih vrsta koje su od interesa za Zajednicu.
3. Mjere poduzete u skladu s ovom Smjernicom voditi će računa o ekonomskim,
socijalnim i kulturnim potrebama, te regionalnim i lokalnim karakteristikama.

Očuvanje (zaštita) prirodnih životnih prostora (staništa) i staništa vrsta

Članak 3.

1. Zajednička Europska ekološka mreža posebnih zaštićenih područja biti će


uspostavljena pod nazivom Natura 2000. Ta mreža, složena od tipova prirodnih životnih
prostora (staništa) navedenih u Annexu I i staništa vrsta navedenih u Annexu II, omogućiti će
održanje tipova prirodnih staništa, ili tamo gdje je potrebno uspostavljanje povoljnog stanja
zaštite unutar njihovog prirodnog područja.
Mreža Natura 2000. uključiti će posebno zaštićena područja klasificirana od država članica u
skladu sa Smjernicom 79/409/EEC.
2. Svaka država članica pridonijet će kreiranju Nature 2000. u visini zastupljenosti na
njihovom teritoriju tipova prirodnih životnih prostora (staništa) i staništa vrsta na koje se
odnosi stavak 1. Radi toga svaka će država članica odrediti , u skladu s člankom 4., mjesta i
posebna zaštićena područja vodeći računa o ciljevima postavljenim u stavku 1.
3. Tamo gdje to smatraju nužnim države članice će pokušati unaprijediti ekološko
jedinstvo Nature 2000. očuvanjem, a gdje je potrebno i razvojem oblika krajolika koji je od
iznimnog značaja za divlje biljne i životinjske vrste, kao što se navodi u članku 10.

Članak 4.

1. Prema kriterijima ustanovljenim u Annexu III.(dio 1.) i prema relevantnim


znanstvenim informacijama, svaka država članica će predložiti listu koja pokazuje koji tipovi
prirodnih životnih prostora (staništa) iz Annexa I i koje vrste iz Annexa II su udomaćene na
njihovom teritoriju. Za životinjske vrste koje se rasprostiru na većem teritoriju ta će se mjesta
podudarati s mjestima unutar prirodnog područja tih vrsta, koja predstavljaju fizičke i
biološke faktore nužne za njihov život i reprodukciju. Kada je potrebno, države članice će
predložiti dopunu liste u skladu s nadzorom iz članka 11.
Lista će se dostaviti Komisiji unutar 3 godine od notifikacije ove Smjernice, zajedno s
informacijama o svakom području. Informacija će sadržavati kartu mjesta, ime, lokaciju,
veličinu i podatke koji proizlaze iz aplikacije kriterija specificiranih u Annexu III(dio1.),
pripremljena u formatu koji je propisala Komisija u skladu s procedurom propisanom
člankom 21.
2. Na bazi kriterija postavljenih u Annexu III (stage 2) i u okviru svake od pet
biogeografskih regija navedenih u članku 1 (c) (iii) i na cijelom teritoriju navedenom u članku
2. (1), Komisija će ustanoviti, u suradnji sa svakom državom članicom, nacrt liste mjesta od
značaja za Zajednicu stvorenu od lista država članica označavajući one koje su izgubili jedno
ili više tipova zaštićenih prirodnih životnih prostora (staništa) ili zaštićenih vrsta.
Države članice čija mjesta «ugošćuju» jedno ili više tipova zaštićenih prirodnih životnih
prostora (staništa) i zaštićenih vrsta a rasprostiru se na više od 5% njihovog nacionalnog

3
teritorija, mogu uz suglasnost Komisije, zatražiti da se lista kriterija iz Annexa III (dio 2.)
primjenjuje fleksibilnije u biranju područja od značaja za Zajednicu na njihovom teritoriju.
Lista izabranih područja kao područja od značaja za Zajednicu, a koja navodi mjesta na
kojima se nalazi jedno ili više tipova zaštićenih prirodnih životnih prostora (staništa) ili
zaštićenih vrsta, biti će usvojena od Komisije u skladu s procedurom propisanom člankom 21.
3. Lista na koju se odnosi stavak 2. biti će usvojena u roku od šest godina od
notifikacije Smjernice.
4. Jednom kada se usvoji mjesto od značaja za Zajednicu prema proceduri iz stavka 2,
država članica će označiti to područje kao posebno zaštićeno područje što je prije moguće, a
najdalje u roku od šest godina, uspostavljajući prioritete u pogledu važnosti mjesta za
održanje i uspostavu povoljnog stanja tipova prirodnih životnih prostora (staništa) iz Annexa
I i vrsta iz Annexa II, i jedinstvo Nature 2000, te u pogledu prijetnji degradacijom i
uništavanjem kojima su područja izložena.
5. Čim se područje uvrsti na listu o kojoj se govori u trećem podstavku stavka 2. na
njega će se primjenjivati članak 6 (2), (3) i (4).

Članak 5.

1. U posebnim slučajevima kada Komisija nađe da nacionalna lista iz članka 4 (1) ne


spominje područje na kojem se nalazi tip zaštićenog prirodnog životnog prostora (staništa) ili
zaštićene vrste, a koji se na osnovi relevantnih i vjerodostojnih znanstvenih podataka smatra
nužnim za očuvanje tih zaštićenih tipova prirodnih životnih prostora (staništa) ili za opstanak
zaštićenih vrsta, potaknuti će se bilateralna suradnja između države članice i Komisije s
ciljem kompariranja znanstvenih podataka koje su koristili.
2. Ako, po isteku perioda konzultacija koji ne prekoračuje šest mjeseci, nesuglasice
ostanu neriješene, Komisija će proslijediti Vijeću prijedlog koji se odnosi na izbor mjesta od
značaja za Zajednicu.
3. Vijeće će jednoglasno donijeti odluku unutar tri mjeseca od kada mu je upućena.
4. Za vrijeme perioda konzultacija i dok Vijeće ne donese odluku na navedena mjesta
primjenjivati će se odredba članka 6.(2).

Članak 6.

1. Za posebno zaštićena područja, Država članica će uvesti potrebne zaštitne mjere


zajedno s odgovarajućim planom upravljanja koji je posebno napravljen za ta područja, ili
koji je integriran u druge razvojne planove, odgovarajuće zakonske, administrativne ili
ugovorne mjere koje odgovaraju ekološkim potrebama tipova prirodnih životnih prostora
(staništa) iz Annexa I i vrstama iz Annexa II.
2. Države članice će poduzeti, u posebnim zaštićenim područjima, odgovarajuće
korake u izbjegavanju pogoršanja prirodnih životnih prostora (staništa) i staništa vrsta, kao i
u izbjegavanju uznemiravanja vrsta za koje je područje označeno, ukoliko takva
uznemiravanja mogu imati značajne posljedice prema odredbama i ciljevima Smjernice.
3. Svaki plan ili projekt koji nije direktno povezan ili koji nije nužan za upravljanje
područjem ali je vjerojatno da ima značajan utjecaj na to, bilo samostalno ili u kombinaciji s
drugim planovima ili projektima, biti će podložan odgovarajućim procjenama o njegovom
utjecaju na područje u pogledu zaštitnih ciljeva. U pogledu zaključaka procjene utjecaja na
područje i ovisno o odredbi stavka 4. nadležno nacionalno tijelo složiti će se s planom ili
projektom pošto se uvjeri da neće negativno utjecati na očuvanje dotičnog područja, a nakon
što su po potrebi proveli javnu raspravu.

4
4. Unatoč negativnim procjenama o implikacijama na područje i u odsutnosti
alternativnih rješenja, plan ili projekt ipak se smije se provesti iz razloga koji su od javnog
interesa, uključujući one socijalne i ekonomske prirode, a država članica poduzeti će
kompenzacijske mjere nužne za osiguranje sveobuhvatnosti Nature 2000. O poduzetim
kompenzacijskim mjerama država članica obavijestiti će Komisiju.
Kada su u pitanju područja na kojima se nalaze zaštićeni tipovi prirodnih životnih prostora
(staništa) i/ili zaštićene vrste, jedini motivi koji mogu biti uzeti u obzir su oni koji se odnose
na ljudsko zdravlje ili javnu sigurnost, koji se odnose na posljedice koje će koristiti
prvenstvenom interesu okoliša, ili nadalje prema mišljenju Komisije, na druge razloge koji su
od iznimnog javnog interesa.

Članak 7.

Obveze koje proizlaze iz članka 6. stavka 2., 3. i 4. ove Smjernice zamijeniti će sve
obveze koje proizlaze iz prve rečenice članka 4. stavka 4. Smjernice 79/409/EEC a tiču se
područja koja su klasificirana (proglašena) u skladu s člankom 4. stavak 1. ili su prema članku
4. stavku 2. iste Smjernice kao takva priznata, i to od datuma početka primjene ove Smjernice,
odnosno, nakon toga od datuma kada država članica u skladu sa Smjernicom 79/409/EEC
klasificira (proglasi) ili prizna dotično područje kao posebno zaštićeno područje.

Članak 8.

1. Paralelno s prijedlogom za označavanjem područja koja su podobna da postanu


posebna zaštićena područja na kojima se nalazi zaštićeni tipovi prirodnih životnih prostora
(staništa) i/ili zaštićene vrste, država članica će poslati, ako je potrebno, Komisiji njihovu
procjenu sufinanciranja za koju smatraju da je nužna za ispunjenje njihovih obveza koje su
navedene u članku 6.(1).
2. U dogovoru sa svakom zainteresiranom državom članicom, Komisija će ustanoviti,
za područja od značaja za Zajednicu za koje se sufinanciranje traži, one mjere koje su nužne
za održanje ili ponovnu uspostavu povoljnog stanja tipova zaštićenih prirodnih životnih
prostora (staništa) i zaštićenih vrsta na navedenim područjima, kao i ukupne troškove koji
proizlaze iz primjene tih mjera.
3. Komisija, u dogovoru s zainteresiranom državom članicom, procijeniti će
financiranje, uključujući i sufinanciranje, koje je potrebno za primjenu mjera navedenih u
stavku 2., uzimajući u obzir, između ostalog, koncentraciju tipova zaštićenih prirodnih
životnih prostora (staništa) i/ili zaštićenih vrsta na teritoriju države članice i relativni
(financijski) teret koji tražene mjere zahtijevaju.
4. U skladu s procjenom navedenom u stavku 2. i 3., Komisija će usvojiti, uzimajući u
obzir raspoložive izvore financiranja unutar relevantnih instrumenata Zajednice i u skladu s
procedurom iz članka 21., prioritetan okvir mjera i akcija koji uključuje sufinanciranje a koji
će se poduzeti kada se područje podvede pod članak 4.(4).
5. Mjere koje nisu uključene u okvir akcije zbog nedostatka sredstava, kao i one
uključene u gore navedenom okviru a koje nisu dobile potrebna sredstva sufinanciranja ili su
samo djelomično sufinancirana, biti će ponovo uzeta u razmatranje u skladu s procedurom iz
članka 21., u kontekstu dvogodišnje revizije okvira akcije i mogu, u međuvremenu, biti
odgođene od strane država članica koje su neodlučne u pogledu revizije. Revizija će uzeti u
obzir, ako je potrebno, novonastalu situaciju u pogledu područja na koje se odnosi.

5
6. U područjima gdje su mjere koje ovise o sufinanciranju odgođene, države članice će
se suzdržati od primjene bilo kakvih mjera koje bi mogle rezultirati ugrožavanjem tih
područja.

Članak 9.

Komisija, djelujući u skladu s procedurom iz članka 21., periodično će ispitivati


doprinos Nature 2000. u postizanju ciljeva navedenih u članku 2. i 3.. U tom kontekstu
posebno zaštićena područja mogu biti ponovo klasificirana ako je osiguran prirodni razvoj
kao rezultat nadzora osiguranog člankom 11.

Članak 10.

Države članice će nastojati , tamo gdje to smatraju nužnim, u svojim planovima o


korištenju zemljišta i politici razvoja i, posebno, u pogledu poboljšanja ekološke koherencije
u mreži Natura 2000., poticati gospodarenje osebujnostima krajobraza koji su od osobitog
značaja za divlje biljke i životinje.
Te osebujnosti krajobraza su one koje su, svojom vrijednošću linearnih i postojanih
(neprekinutih) struktura ( kao što su rijeke sa svojim obalama ili tradicionalnim sustavom za
obilježavanje granica polja) ili njihovom funkcijom umrežavanja (stepping stones) ( kao što
su ribnjaci ili gajevi), neophodne za migraciju, rasprostiranje i genetsku razmjenu divljih
vrsta.

Članak 11.

Države članice će preuzeti obvezu nadzora stanja očuvanosti prirodnih životnih


prostora (staništa) i vrsta iz članka 2., a s posebnim naglaskom na prioritetne tipove prirodnih
životnih prostora (staništa) i prioritetne vrste.

Zaštita vrsta

Članak 12.

1. Država članica poduzet će nužne mjere za uspostavu stroge zaštite životinjskih vrsta
navedenih u Annexu 4. (a) unutar njihovog prirodnog područja rasprostranjenosti,
zabranjujući:
(a) sve oblike namjernog hvatanja ili ubijanja primjeraka tih vrsta u divljini;
(b) namjerno uznemiravanje tih vrsta, posebno u vrijeme razmnožavanja,
podizanja mladih, hibernacije i migracija;
(c) namjerno uništavanje ili uzimanje jaja iz divljine;
(d) oštećivanje ili uništavanje mjesta za razmnožavanje ili odmor.
2. Za ove vrste , država članica će zabraniti držanje, prijevoz i prodaju ili razmjenu, i
nuđenje na prodaju ili razmjenu onih vrsta uzetih iz divljine, osim onih uzetih zakonito iz
divljine prije nego je ova Smjernica stupila na snagu.
3. Zabrana iz stavka 1. (a) i (b) i stavka 2. odnosi se na sve faze života životinja na
koje se odnosi ovaj članak.

6
4. Država članica će ustanoviti sustav monitoringa slučajnog hvatanja i ubijanja
životinjskih vrsta navedenih u Annexu 4. (a). Prema sakupljenim podacima, država članica će
poduzeti daljnja istraživanja ili zaštitne mjere koje su potrebne da slučajno hvatanje i ubijanje
ne bi imalo negativan utjecaj na dotične vrste.

Članak 13.

1. Država članica poduzeti će potrebne mjere uspostavljanja sustava stroge zaštite


biljnih vrsta, zabranjujući:
(a) namjerno branje, skupljanje, sječa, iskopavanje ili uništavanje tih
biljaka unutar njihovog prirodnog područja u divljini;
(b) držanje, prijevoz i prodaju ili razmjenu ili nuđenje na prodaju ili
razmjenu primjeraka tih vrsta uzetih iz divljine, osim onih koji su
uzeti zakonito prije stupanja na snagu ove Smjernice.
2. Zabrana iz stavka 1. (a) i (b) primijeniti će se na sve faze biološkog ciklusa biljaka
na koje se ovaj članak odnosi.

Članak 14.

1. Ako, u skladu s nadzorom iz članka 11., države članice smatraju da je potrebno,


poduzet će mjere koje će osigurati da je uvođenje u divljinu primjeraka divljih biljnih i
životinjskih vrsta navedenih u Annexu V. kao i njihovo korištenje u podudarnosti s
održavanjem povoljnog stanja očuvanosti.
2. Tamo gdje se smatra da su takve mjere potrebne, one će uključivati kontinuirani
nadzor iz članka 11. Takve mjere mogu uključivati naročito:
- propise koji se odnose na pristup određenom području,
- privremenu ili lokalnu zabranu uzimanja primjeraka iz divljine i iskorištavanje
određene populacije,
- reguliranje perioda i/ili metoda uzimanja primjeraka,
- primjenu, kada se uzimaju primjerci, lovnih i ribolovnih pravila koja vode
računa o zaštiti dotične populacije,
- uspostavu sustava licenci za uzimanje primjeraka, ili uvođenje kvota,
- regulativu koja se odnosi na kupovanje, prodaju, nuđenje na prodaju, držanje
zbog prodaje ili prijevoz zbog prodaje primjeraka,
- uzgoj u zarobljeništvu životinjskih vrsta kao i umjetno razmnožavanje biljnih
vrsta, u strogo kontroliranim uvjetima, s razlogom ograničavanja uzimanja
primjeraka iz divljine,
- procjene utjecaja prihvaćenih mjera.

Članak 15.

U pogledu hvatanja ili ubijanja divljih biljnih i životinjskih vrsta iz Annexa V.(a) i u
slučajevima gdje, u skladu s člankom 16., primijenjeno ograničenje za uzimanje, hvatanje ili
ubijanje vrsta navedenih u Annexu IV.(a), države članice će zabraniti upotrebu svih sredstava
koji su sposobni uzrokovati lokalni nestanak, ili ozbiljno ugroziti, populaciju dotičnih vrsta, a
posebno:
(a) upotrebu sredstava hvatanja ili ubijanja iz Annexa VI.(a);

7
(b) bilo koji oblik hvatanja ili ubijanja iz sredstava prijevoza koji su navedeni u Annexu VI.
(b).

Članak 16.

1. Pod uvjetom da nema zadovoljavajuće alternative i da ograničenje nije štetno za


održanje dotične populacije vrsta u povoljnom stanju očuvanosti unutar njihovog prirodnog
područja rasprostranjenosti, država članica može izuzeti primjenu odredaba članka 12., 13.,
14. i 15. (a) i (b):
(a) u interesu zaštite divljih biljnih i životinjskih vrsta i očuvanja prirodnih
životnih prostora (staništa);
(b) spriječavanja ozbiljne štete, na usjevima, stoci, šumama, ribnjacima i vodama i
drugim tipovima imovine;
(c) u interesu javnog zdravlja i javne sigurnosti, ili iz drugih važnih razloga od
pretežitog javnog interesa, uključujući one socijalne i ekonomske prirode kao i
posljedice koje će prvenstveno biti od značaja za okoliš.
(d) za potrebe istraživanja i obrazovanja, ponovnog naseljavanja i re-introdukcije
(naseljavanja vrsta koje nisu prije tamo obitavale), kao i za uzgojne operacije
potrebne za te svrhe, uključujući i umjetno razmnožavanje biljaka;
(e) za davanje dozvole za, pod strogo kontrolirani uvjetima, na selektivnoj bazi i
ograničenog trajanja, uzimanje ili držanje određenih primjeraka vrsta iz
Annexa IV. u ograničenom (malom) broju, specificirano od strane nadležnog
državnog tijela.
2. Države članice će proslijediti Komisiji svake dvije godine izvješće u skladu s
oblikom propisanim od Odbora o primijenjenim ograničenjima iz stavka 1.. Komisija će dati
svoje mišljenje o tim ograničenjima unutar 12 mjeseci od kada su primili izvješće i dati će
svoju procjenu Odboru.
3. Izvješće će specificirati:
(f) vrste koje su predmet ograničenja i razloge ograničenja, uključujući prirodu
rizika, s , ako je potrebno, uputama o odbijenim alternativama i znanstvenim
podacima koji su korišteni;
(g) sredstva, naprave ili metode dozvoljene za hvatanje ili ubijanje životinjskih
vrsta i razlozi za njihovu primjenu;
(h) okolnosti kada i gdje su ograničenja dopuštena;
(i) nadležno tijelo ovlašteno proglasiti i provjeriti da se potrebni uvjeti poštuju i
odlučiti koja sredstva, naprave i metode mogu biti korištene, unutar kojih
granica i koje agencije i osobe mogu provesti taj zadatak;
(j) mjere nadzora koje su korištene i postignuti rezultati.

Informiranje

Članak 17.

1. Svakih šest godina od datuma isteka perioda iz članka 23., države članice će
sastaviti izvješće o implementaciji mjera iz ove Smjernice. To će izvješće sadržavati posebne
informacije koje se tiču mjera zaštite iz članka 6.(1) kao i procjenu utjecaja tih mjera na stanje
očuvanosti tipova prirodnih životnih prostora (staništa) iz Annexa I. i vrsta iz Annexa II. i

8
najvažnije rezultate nadzora iz članka 11. Izvješće, koje je u skladu s oblikom propisanim od
Odbora, biti će proslijeđeno Komisiji i dostupno javnosti.
2. Komisija će pripremiti mješovito izvješće bazirano na izvješćima iz stavka 1.. To
izvješće će uključiti odgovarajuću procjenu postignutog razvoja, a posebno, doprinos Nature
2000 u postizanju ciljeva iz članka 3. Nacrt dijela izvješća koji se odnosi na informacije
dobivene od države članice, biti će proslijeđen državi članici na ovjeru. Nakon što se izvješće
podnese na odobrenje Odboru, Komisija će objaviti završnu verziju izvješća, prije proteka
dvije godine od primitka izvješća iz stavka 1., i proslijediti je državama članicama,
Europskom Parlamentu, Vijeću i Ekonomskoj i Socijalnoj Komisiji.
3. Država članica može označiti područja određena ovom Smjernicom putem
obavijesti Zajednici koja su kreirana za ovu svrhu od strane odbora.

Istraživanje

Članak 18.

1. Države članice i Komisija će poticati potrebna istraživanja i znanstveni rad vodeći


računa o ciljevima postavljeni u članku 2. i obvezama iz članka 11.
One će razmjenjivati informacije sa svrhom odgovarajuće koordinacije istraživanja koje se
provodi na razini države članice i razini Komisije
2. Posebna pažnja posvetiti će se znanstvenom radu potrebnom za implementiranje
članaka 4 i 10, i poticati će se međusobna suradnja u istraživanju između država članica.

Postupak izmjene Annexa

Članak 19.

Amandmani koji su neophodni za izmjenu Annexa I.,II.,III.,V. i VI. iz razloga


tehničkog i znanstvenog napretka biti će izmijenjeni od strane Vijeća kvalificiranom većinom
na prijedlog Komisije.
Amandmani koji su potrebni za promjenu Annexa IV. zbog tehničkog i znanstvenog
napretka biti će promijenjeni od strane Vijeća jednoglasnom odlukom, a na prijedlog
Komisije.

Komisija

Članak 20.

Komisiji će biti od pomoći odbor sastavljen od predstavnika država članica i kojem će


predsjedati predstavnik Komisije.

Članak 21

1. Predstavnik Komisije će podnijeti odboru nacrt mjera koje bi se trebale poduzeti.


Odbor će dostaviti svoje mišljenje o nacrtu unutar roka koji će odrediti Predsjedavajući u
skladu s hitnosti materije. Mišljenje će biti doneseno većinom propisanom u članku 148 (2)
Sporazuma (Ugovora) u slučaju odluka koje Vijeće usvaja na prijedlog Komisije. Glasovi
predstavnika država članica u odboru će se prosuđivati na način predviđen u istom članku.
Predsjedavajući neće glasovati.

9
2. Komisija će prihvatiti predviđene mjere ako su one u skladu s danim mišljenjem
odbora.
Ako predviđene mjere nisu u skladu s mišljenjem odbora, ili ako odbor nije dao svoje
mišljenje, Komisija će, bez odgađanja, Vijeću podnijeti prijedlog koji se odnosi na
poduzimanje tih mjera. Vijeće će donijeti odluku kvalificiranom većinom.
Ako po proteku tri mjeseca od datuma obraćanja Vijeću, Vijeće ne donese odluku, predložene
mjere prihvatiti će Komisija.

Prijelazne odredbe

Članak 22

U ugrađivanju odredaba ove Smjernice , države članice će:


(a) proučiti poželjnost reintrodukcije vrsta iz Annexa IV. koje su udomaćene na
njihovom teritoriju gdje to može pridonijeti njihovom očuvanju, osiguravajući
da je istraga, uzimajući u obzir iskustvo koje su imale druge države članice ili
drugi, ustanovila da će takva reintrodukcija značajno pridonijeti ponovnom
uspostavljanju povoljnog stanja očuvanosti što se tiče tih vrsta, i da se
reintrodukcija poduzme nakon što je provedena javna rasprava.
(b) Osigurati da se namjerna introdukcija u divljinu bilo koje vrste koja nije
udomaćena na njihovom teritoriju regulira tako da ne utječe na prirodni životni
prostor (stanište) unutar njegovog prirodnog područja rasprostiranja ili na
divlje biljne i životinjske vrste i, ako smatraju potrebnim da takvu introdukciju
zabrane. Rezultat procjena koje su poduzete biti će proslijeđene odboru zbog
prikupljanja informacija.
(c) Promovirati obrazovanje i opće znanje o potrebi očuvanja divljih biljnih i
životinjskih vrsta i zaštite njihovih staništa i prirodnih životnih prostora
(staništa).

Završne odredbe

Članak 23

1. Država članica će donijeti potrebne zakone, odluke i administrativne odredbe


ravnajući se prema ovoj Smjernici unutar dvije godine od njene notifikacije. O tome
će smjesta obavijestiti Komisiju.
2. Kada država članica usvoji ove mjere , one će sadržavati upućivanje na ovu Smjernicu
ili će biti popraćene tim uputama prilikom njihove službene objave. Metode stvaranja
takvih uputa biti će regulirane od strane države članice.
3. Države članice će obavijestiti Komisiju o glavnim odredbama nacionalnih zakona koje
su usvojili u području pokrivenom ovom Smjernicom.

10
11