Želimir Domović ©
RJEČNIK
STRANIH RIJEČI
Tuđice, posuđenice, izrazi, kratice i fraze
SANI-PLUS
Zagreb, 2002.
Predgovor
Mnoge su strane riječi i izrazi postali dio naše opće kulture. Naravno, to
nije osobitost samo hrvatskog jezika jer je svaki jezik otvoreni sustav i kao
takav, više ili manje, sklon prihvaćanju tuđih elemenata.
Tijekom povijesti primali smo riječi od susjeda, ali i od vrlo udaljenih
naroda. Istodobno su i drugi narodi (npr. Slovenci, Rumunji, Mađari i dr.)
preuzimali hrvatske riječi. Prisjetimo se i primjera riječi kravata koja je naj-
prije bila naziv za široke vratne rupce hrvatskih vojnika u 17. st. te je preko
njemačke dijalektalne riječi Krawat (Hrvat) ušla u francuski jezik gdje je dobila
oblik crauate.
Strane riječi i izrazi pridonose obogaćivanju našeg rječnika, ali to ne znači
da tuđice treba olako prihvaćati. Naprotiv, tuđicu ćemo zamijeniti hrvatskom
riječju gdje god je to moguće. Ne smijemo zanemariti ni činjenicu da su mnoge
riječi stranog podrijetla postale dijelom hrvatskog rječničkog blaga ili se
pojavljuju usporedo s domaćim riječima. Osim toga, posezanje za tuđicama
može biti uvjetovano i stilističkim razlozima.
Rječnik je sastavljen s namjerom da čitatelju i korisniku na jednostavan
i pristupačan način protumači strane riječi i izraze koji se pojavljuju u sva-
kodnevnom govoru, sredstvima javnog priopćavanja, književnim i znanstvenim
tekstovima i si. Stoga ovo djelo ima ponajprije općekulturni značaj i namije-
njeno je najširem krugu čitatelja.
U vezi s obradom natuknica spomenimo sljedeće:
1. Uz većinu riječi naveden je i njihov izvorni oblik odnosno njihova eti-
mologija, npr.
admisija (lat. admissio) primanje, prijam
ili
ajerkonjak (njem. Eier jaja, fr. cognac rakija od vina) liker od jaja i
konjaka (vinjaka).
2. Ako se izvorni oblik nije mijenjao, tada se najčešće navodi samo jezik
iz kojeg riječ dolazi, npr.
idem (lat.) isti, isto.
Autor
ŽELIMIR DOMOVIĆ ©
Suautori
ŠIME ANIĆ, NIKOLA KLAIĆ
RJEČNIK STRANIH RIJEČI
Izdavač
SA NI-PLUS d.o.o.
10090 Zagreb. Bolnička 94, tel./faks: 385/01 2995-410, 158-105
Mob. 099-500-785,099-549-496
Za izdavača
ŽELJKO CRNJANSKI. direktor
Urednik
ŽELJKO CRNJANSKI
Redaktor
IVANA SUVIĆ
Lektura
RENATO ŠINTIĆ
Korektura
LJERKA KORENOVIĆ
Stručni suradnici
dipl. iur., PETAR LANDSMAN, ALFRED SCHWARTZ
Ostali suradnici
VJEKOSLAV ANIĆ, FRANO ANTUNOVIĆ, STJEPAN BAJIĆ, ANITA BILLANUEVA,
VIŠNJ1CA CRNJANSKI, DANICA DOMOVIĆ, LIDIJA DOMOVIĆ, SANJA DOMOVIĆ,
HRVOJE HORVAT, ROBERTA KOVAČEVIĆ, LEON MANCE, PAVAO NOVOSEL,
SEBASTIJAN POLANEC, LJUBICA PUŠNJAK, IVAN RADIĆ, BRANKICA VUKMAN1Ć
Tehnička urednica
IVANA SUVIĆ
Likovni urednik
MIROSLAV VUKMANIĆ
Kompjutorska priprema
GENESIS, Zagreb
Grafički urednik
SLAVKO PAVLOVIĆ, graf. ing.
3. Za neprilagođene tuđice naveden je izgovor (u skladu s mogućnostima
hrvatskog pisma i glasovnog sustava), npr.
fiveshooter čit. fajvšuter (engl.) vrsta revolvera s pet cijevi.
Budući da se jezik ponaša poput živog organizma koji se neprekidno mi-
jenja, može se reći da je svako djelo ovakve vrste donekle zastarjelo već u
trenutku svog pojavljivanja pred očima javnosti. To se posebice odnosi na našu
suvremenost koja je obilježena nevjerojatnim znanstvenim i tehničkim razvo-
jem koji potiče stvaranje novih riječi. Zbog toga čitatelj možda i neće pronaći
poneku riječ koja je pobudila njegovo zanimanje. Međutim, vjerujemo da će
sljedeća izdanja još potpunije ostvariti načelo suvremenosti (nove se riječi već
prikupljaju i uvršćuju).
Također valja upozoriti da smo u Rječnik uvrstili i strane riječi iz raz-
govornog jezika koje ne udovoljavaju uvijek u potpunosti normi književnog ili
standardnog jezika.
Zelja nam je da ovo djelo koristi svakom čitatelju, razvijajući i šireći
njegove duhovne vidokruge. Time će naš višegodišnji složen i osjetljiv posao
dobiti svoj potpuni smisao.
Želimir Domović
Kratice
agr. -- agronomija geod. — geodezija lit. — literatura
ak. — akustika geol. — geologija litv. — litvanski
alb. - albanski geom. — geometrija log. — logika
am. — američki g l . - glagol m — metar
anat. — anatomski glaz. — glazbeni mađ. — mađarski
ar. — arapski got. -- gotski malaj. — malajski
aram. — aramejski graf. — grafika mat. — matematika
arhit. — arhitektura gram. — gramatika med. — medicina
arheo — arheologija grč. -- grčki meh. — mehanika
astr. -— astronomija hebr. — hebrejski meks. — meksički
astrol — astrologija hl — hektolitar meteor. — meteorologija
bank. — bankarstvo im. — imenica metr. — metrika
bask. — baskijski ind. — indijski mil. — milijun
biol. — biologija isl. — islandski min. — minerologija
bot. -- botanički itd. -- i tako dalje mit. — mitologija
braz. — brazilski jah. -- jahanje mm — milimetar
bug. -- bugarski jap. -- japanski mn. — množina
crkv. — crkveni jav. --javanski mod. — moda
češ. —- češki j d . - jednina mong. — mongolski
čit. — čitaj (te) kald. — kaldejski niz. — nizozemski
dan. -— danski kat. -- katolički ni. — novolatinski
dr. — drugo kavk. — kavkaski nord. — nordijski
eg. — egipatski kaz. -— kazalište norv. — norveški
engl. — engleski kelt. — keltski npr. — na primjer
etiop. — etiopski kem. — kemija num. — numizmatika
etn. —- etnologija k g - kilogram njem. — njemački
farm. — farmacija kin. -- kineski obrt. — obrtnički
fiL — filozofija kir. —- kirurgija opt. — optika
fiz. — fizika km — kilometar paleont. — paleontologija
fiziol. — fiziologija kor. -- koreografija ped. — pedagogija
fort. -- fortifikacijski kozm — kozmetika peruan. — peruanski
fot. — fotografija kršć. — kršćanski perz. — perzijski
fr. — francuski kuh. — kuharstvo poet. — poetika
gal. -— galski lat. - latinski pol. — politika
gen. -- genitiv lingv. — lingvistika polinez. — polinezijski
polj. — poljski sc. — scilicet (lat.) razu- tal. — talijanski
pom. — pomorski mije se, to jest, naime tatar. — tatarski
port. — portugalski sem. — semitski teh. — tehnički
posl. — poslovica sir. — sirijski tehnol. — tehnologija
pov. — povijesni sjev. — sjeverni teol. — teologija
prav. — pravo skand. — skandinavski tibet. — tibetski
pravosl. — pravoslavni si. — slično tisk. — tiskarski
pren. — preneseno slav. — slavenski trg. — trgovački
prid. ili pr. — pridjev slik. — slikarstvo tur. — turski
pril. — prilog sociol. — sociologija tzv. — takozvani
pr. n. e. — prije nove ere st. — stoljeće umj. — umjetnost
psih. — psihologija stil. — stilistika usp. — usporedi
rel. — religijski supr. — suprotno v. — vidi
ret. — retorički šatr. — šatrovački vet. — veterinarski
rom. — romanski šp. — španjolski voj. — vojnički
rud. — rudarski šport. — športski zem. — zemljopisni
rus. — ruski Šved. — švedski zool. — zoologija
sanskr. — sanskrtski švic. — švicarski zrak. — zrakoplovstvo
Rječnik
A
A, a prvo slovo hrvatske latinice a di (tal.) trg. istog dana (platiti mje-
a (fr. a) za, po (npr. a 5 kuna) nicu), tj. po viđenju; usp. a vista
A = A u logici: zakon (načelo) identiteta a dirittura (tal.) trg. pravim putem,
po kojem se jedan pojam mora tije- neposredno, najbližim putem, bez
kom jedne misaone cjeline upotreb- pretovarivanja, npr. poslati robu
ljavati u istom značenju; usp. princi- a due (tal.) udvoje; usp. a tre; a due
pium identitatis cordi čit. a due kordi (tal.) na dvije
a glaz. kratica za alt žice; a due voci čit. a due voči (tal.)
A ili A J. fiz. znak za angstrem, tj. u dva glasa, dvoglasno
Angstremova jedinica (jedna deset- A horse, a horse! My kingdom for a
milijuntina milimetra kao jedinica horse! (engl.) Konja, konja! Kraljev-
dužine svjetlosnog vala; naziv prema stvo za konja! (glasovita rečenica iz
švedskom fizičaru i astronomu A. J. Shakespeareove drame Kralj Ri-
Angstromu, 19. st.) chard III.)
a kratica za ar
a konto (tal. a conto) trg. na ime, na
a- (grč. prefiks a) tzv. alfa steretikon, račun, u ime predujma, unaprijed;
lat. alpha privativum = niječno alfa akonto
(ili a); u složenicama označava liše- a la (fr.) kao, poput (čega), po, po ugledu
nost čega, nedostajanje čega, pone- na nešto
kad i suprotnost onome s čim je slo-
a la bonne heure čit. a la boner (fr.)
ženo, a prevodi se sa: bez-, ne-, npr.
u dobar trenutak
amorfan bezobličan, apetalan bezlis-
ni, amoralan nemoralan; kad se složi a la guerre comme a la guerre čit. a
s riječju koja počinje samoglasnikom, la ger kom a la ger (fr.) u ratu kao
umeće se a, n, npr. analfabet (a-n- u(ratu; rat je rat; pren. treba se pri-
alphabet) nepismen lagoditi prilikama
a bas čit. a ba! (fr.) dolje! a la mode čit. ala mod (fr.) po modi; po
a battuta (tal.) glaz. prema udaru tak- najnovijem ukusu
ta, po tempu a limine (lat. a limine s praga) odmah,
a beneplacito čit. a beneplaćito (tal.) smjesta, odlučno (npr. odbiti neki pri-
glaz. po volji jedlog, ponudu, savjet i si.)
a capella čit. a kapela (tal.) glaz. zborno a manco čit. a manko (tal.) trg. traže-
pjevanje bez pratnje instrumenata nje predujma, predujam, potraživa-
a capriccio čit. a kapričo (tal.) glaz. nje; gubitak, manjak, dug
samovoljno, po svojoj volji a piacere čit. a pjačere (tal.) glaz. po
a dato (lat.) od dana pisanja, od danas, volji, prema nahođenju, kako vam
od sada drago
a poco a poco 12 ab Jove principium
a poco a poco čit. a poko a poko (tal.) a.d. kratica za a dato (lat.)
glaz. malo po malo, postupno AD. kratica za anno Domini (lat.)
a posteriori (lat. a posteriori) fil. za- aa ili AA kratica za ana partes aequales
visan (ili: zavisno) od iskustva, na čit. ana partes ekvales (grč.-lat.) na
osnovi iskustva; suprotno: a priori jednake dijelove (uputa koju liječnik
a prima aetate čit. a prima etate (lat.) na receptu daje ljekarniku, tj. uputa
od najranije mladosti, od malih no- da se pri izradbi neki sastojci mora-
gu ju uzeti u potpuno jednakim količi-
a prima vista (tal.) trg. v. prima vista nama)
a priori (lat. a priori) fil. nezavisan od AAL kratica za American Air Lines čit.
iskustva, nezavisno od iskustva (su- ameriken er lajnz (engl.) američki
protno: a posteriori) te, prema tome, aerotransport
označava logičku prethodnost zna- ab (hebr.) jedanaesti mjesec židovske
čenja, a ne vremensku prethodnost građanske i peti crkvene godine (sr-
(psihološku); u običnom životu: una- panj—kolovoz)
prijed ab antiquo čit. ab antikvo (lat.) od sta-
a propos čit. a propo (fr.) što se tiče, u rine, od davnine
vezi s tim; tim povodom, povodom ab equis ad asinos čit. ab ekvis ad
toga azinos (lat.) od konja na magarce, tj.
a punta d'arco čit. a punta darko (tal.) pasti s višega položaja na niži
glaz. vrhom gudala ab eterno (lat.) oduvijek, od pamtivije-
a quadro čit. a kvadro (tal.) glaz. u ka
četiri glasa, četvoroglasno
ab hine čit. ab hink (lat.) prav. otada,
a rivederci čit. a rivederči (tal.) do vi-
počevši od toga dana, od toga vre-
đenja
mena
a salvo (tal.) trg. dobro očuvano, ne-
ab hodierno (lat.) od danas, od današ-
oštećeno (na teretnim listovima)
njeg dana
a tempera (tal.) slikati vodenom bo-
jom, po staro talijanskom načinu ab immemorabili (lat.) od pamtivije-
a tempo (tal.) glaz. u pravi trenutak, ka, oduvijek
ab imo pectore čit ab imo pektore (lat.)
točno po taktu
a uso čit. a uzo (tal.) trg. po običaju, iz najdubljih grudi, tj. iz dubine du-
plaćanje mjenice u uobičajenom, re- še, iz dna srca (govoriti, mrziti itd.)
dovitom roku ab incunabulis čit. ab inkunabulis
a verbis ad verbera (lat.) od riječi na (lat.) od kolijevke, od ranog djetinj-
batine (prijeći) stva, od malih nogu, odmalena
a vista (tal. a vista) trg. po viđenju (na ab initio čit. ab inicio (lat.) od početka
mjenicama) ab instantia čit. ab instancija (lat.)
a voće sola čit. a voče sola (tal.) glaz. prav. v. pod instancija
samo za jedan glas ab intestato (lat.) prav. bez oporuke
a vue čit. a vi (fr.) trg. v. a vista (testamenta)
a. a. Chr. kratica za anno ante Chri- ab ipso Lare incipe (lat.) od samoga
stum Lara (kućnoga boga) počni, tj. počni
a. Ch. n. kratica za ante Christum na- sam od sebe, "očisti najprije pred svo-
tum jom kućom"
a. kratica na mjenicama = akceptirana ab Jove principium (lat.) od Jupitra
a.a. kratica za ad acta (lat.) početak, tj. započnimo s Jupitrom
ab ovo 13 abdicirati
tome da se svjetlosne zrake ne sa- abijetin (lat. abies jela) kem. smolasta
staju u jednoj točki; sferna ili mono- tvar koja se dobiva iz terpentina
abiogeneza 15 abnegacija
abiogeneza (grč. a- bez, ne, bios život, ablaktirati (lat. ablactare) odbiti (ili:
genesis postanak) biol. postajanje ži- odbijati) od sise, dojenja; bot. cijepiti
voga od nežive tvari (spontana gene- jedno plemenito drvo na drugo obliž-
racija; uveo prof. Huxley) nje bez odrezivanja cijepa
abiologija (grč. a- bez, ne, bios život, ablata (lat. ablatus odnesen) mn. prav.
logia znanost) znanost o mrtvoj, an- oduzete (ili: otete, ukradene) stvari
organskoj prirodi ablativ (lat. aufferre odnositi, odvajati,
abiotrofija (grč. abios bez sredstava za abstuli, ablatum) gram. padež u ne-
život, oskudan, trofe hrana) nedo- kim indoeuropskim jezicima, padež
statak sposobnosti za život, prije- odvajanja, kretanja odnekud, potje-
vremeno nestajanje, prijevremeno canja
izumiranje ablativni (lat. ablativus koji odnosi,
abiritacija (lat. abirritatio) med. sma- odvaja) gram. koji se tiče ablativa ili
njenost nadražljivosti (tkiva) pripada ablativu; ablativni genitiv
abisodinamika (grč. abyssos bezdan, genitiv kojim se kazuje otkuda nešto
dynamis sila) grana geologije koja potječe, ili od čega se rastavlja ili
proučava unutrašnjost Zemlje i is- udaljava
tražuje sile koje u njoj djeluju ablaut (njem. Ablaut) v. alternacija,
abisus (grč. abyssos) ponor, provalija; apofonija
pren. proždrljivac; abisalna fauna ablefarija (grč. a- bez, blefaron očni ka-
zool. životinje morskih dubina; abi- pak) med. nedostatak očnih kapaka
sal (posljedica kongenitalnih poremeća-
abiturij (lat. abiturium) ispit zrelosti ja u razvitku oka, osobito nakon gan-
na srednjoj školi, viši tečajni ispit, grene, lupusa, tumora i dr. ozljeda)
matura ablegacija (lat. ablegatio) prav. progon-
abiturijent (lat. abire otići, odlaziti) stvo, jednogodišnje udaljivanje
onaj koji namjerava otići, osobito s ablegat (lat. ablegatus) izaslanik dru-
niže škole na višu nakon položenog gog reda, osobito papin, za pojedi-
ispita zrelosti (mature) načne slučajeve (za razliku od dele-
abjudicirati (lat. abjudicare) ne priz- gata); prognanik
nati, ne priznavati, poricati ablegirati (lat. ablegare) poslati, uda-
abjudikacija (lat. ab-judicatio) prav. ljiti, udaljivati; prognati na godinu
poricanje, odricanje, nepriznavanje dana
abjudikacija (lat. ab dolje, judicare su- ablepsija (grč. ablepsia) med. (duhovno)
diti) sudsko osporenje, nepriznanje sljepilo, zaslijepljenost
abjuracija (lat. abjuratio) prav. odri- ablokacija (lat. ab-locatio) davanje pod
canje pod prisegom zakup, u najam, iznajmljivanje
abjurirati (lat. objurare) prav. pod pri- ablucija (lat. ab-lutio) pranje, umivanje,
segom odricati, odreći čišćenje; običaj katoličkih svećenika
ablacija (lat. ablatio odnošenje, ukla- da nakon pričesti peru ruke
njanje) kir. rezanje, odrezivanje, am- abluirati (lat. ab-luere) oprati, ispirati,
putacija; geol. odnošenje (ili: ski- isprati, očistiti
danje) ledenjaka ili stijene topljenjem abmarkirati (njem. ab dolje, markie-
ili djelovanjem vode ren obilježiti) žarg. "zbrisati", nesta-
ablaktacija (lat. ablactatio) med. od- ti, maknuti se
bijanje djeteta od sise; pren. odvika- abnegacija (lat. ab-negatio) proricanje,
vanje odricanje, odbijanje
abnormalan 16 abrazij
nagrizajućim sredstvima; geol. od- abusus non tollit usum čit. abuzus
stranjivanje trljanjem, odronjavanje non tolit uzum (lat.) zloporaba ne
abregacija (lat. abregatio) izdvajanje, ukida (pravilnu) uporabu
isključivanje, isključenje abuzija (lat. abusio) pogrešna uporaba
abrevijacija (lat. abbreviatio) kratica; riječi; katahreza
kraćenje, skraćivanje (osobito knji- abuzivan (lat. abusivus) sklon zlopo-
ge, spisa, članka itd.); abrevijatura rabama, sklon ogriješiti se o postoje-
abrevijator (lat. abbreviator) skraćivač, će zakone i običaje, protupravan
npr. nečije knjige, nečijeg spisa; pa- abuzus (lat. abusus) prav. zloporaba;
pinski pisar koji izrađuje papinske pogreška, zabluda; loša uporaba
breve abyssus abyssum invocat čit. abisus
abrevijatura (lat. abbreviare skratiti) abisum invokat (lat.) ponor izaziva
v. abrevijacija ponor, tj. jedna pogreška uzrokuje
abrihtati (njem. abrichten) obučiti, obu- drugu
čavati, izvježbati, dotjerati; usp. dre- abzac (njem. Absatz) u proznom i pjes-
sirati ničkom tekstu: počinjanje nove reče-
abritirati (fr. abrutir) poživotinjiti, za- nice novim redom tako da se prva
glupiti, izjednačiti sa životinjom; ubi- riječ te rečenice uvlači malo udesno,
ti u nekome svaki moralni osjećaj stavak, odlomak; prijelom, cezura (u
abrogacija (lat. abrogatio) opozivanje,
stihu); usp. alineja
ukidanje, poništenje
Academy-award (engl.) nagrada ame-
abrogirati (lat. abrogere) ukinuti, uki-
ričke Akademije (of Picture Arts and
dati, opozvati; trg. poništiti, povući
Sciences) za najbolje umjetničko do-
nalog
stignuće u filmskoj umjetnosti; v. Os-
abrumpirati (lat. abrumpere) otkidati,
kar
otkinuti, otrgnuti, prekidati, preki-
nuti, raskomadati; usp. abruptan accarezzevole čit. akarecevole (tal.)
abruptan (lat. abruptus otkinut) strm; glaz. umiljato, ljupko
osoran; neuglađen; isprekidan; odsje- accarezzevolmente čit. akarecevol-
čen; nagao, nenadan, žestok, bez mente (tal.) glaz. v. accarezzevole
mnogo okolišanja; usp. abrumpirati accelerando čit. ačelerando (tal.) glaz.
abs... v. pod aps... oznaka tempa: svirati ili pjevati ubr-
abstinyl v. antabus zavajući, postupno brže
abšid (njem. Abschied) oproštaj, ras- accentus acutus čit. akcentus akutus
tanak; abšidsbrif (njem. Abschieds- (lat.) gram. oštri naglasak; akut
brief) oproštajno pismo; usp. apšiter accentus circumflexus čit. akcentus
abštehati (njem. abstechen) razlikova- cirkumfleksus (lat.), gram. izvijeni
ti se od čega, ne slagati se s nečim naglasak (u grčkoj gramatici, kao u
(npr. u bojama); isticati se, stršiti riječi moira); cirkumfleks
abulija (grč. abulia volja) bezvoljnost, accentus gravis čit. akcentus gravis
odsutnost volje (lat.) gram. teški naglasak (u grčkoj
abuna (ar.) "naš otac", najviši crkveni i francuskoj gramatici); gravis
dostojanstvenik u Etiopiji (Abesini- acciaccatura čit. ačakatura (tal.) glaz.
ji), poglavar kršćanske Koptske cr- stapanje, suzvučanje prijašnjeg tona
kve sa sljedećim glavnim tonom; također;
abundantan (lat. abundans) bogat, obi- dodavanje jednog intervala akordi-
lan, obilat; pretjeran ma radi pojačanja harmonije
apropos 18 abalijenirati
accordamento čit. akordamento (tal.) acetil (lat. acetum) kem. radikal octe-
glaz. usuglašavanje, prilagođavanje ne (acetilne) kiseline
instrumenata i glasova acetilen (lat. acetum) kem. plinovit
accordando čit. akordando (tal.) glaz. ugljikovodik C 2 H 2 , bezbojan i otro-
usuglašavajući, prilagođavajući van, upotrebljava se za osvjetljenje;
acedija (grč. akedeia) duhovna tromost, acetilenska svjetiljka svjetiljka u
ravnodušnost prema nekom dobru, kojoj gori acetilen
prema životu; akedija acetometar (lat. acetum, grč. metron)
acenonoet (grč. a-, koinos zajednički, kem. sprava za mjerenje kiselosti
nois, noos razum, um) čovjek bez octa
zdravog ljudskog razuma; akenono- acetometrija (lat. acetum, grč. metria)
et kem. mjerenje jakosti octa
acera (lat. acerra) kutija s tamjanom, aceton (lat. acetum) kem. bezbojna te-
kadionica; acerra thuraria čit. acera kućina ugodna mirisa, dobiva se iz
turarija (lat.) crkvena posuda u kojoj vodenog destilata suhe destilacije dr-
se drži tamjan; acerra philologica čit. veta (dimetilni keton)
acera filologika (lat.) zbirka filoloških acetonemija (lat. acetum, grč. haima
krv) med. prisutnost acetona u krvi,
rasprava; acerra historica čit. acera
osobito kod šećerne bolesti težeg ob-
historika (lat.) zbirka odabranih po-
lika
vijesnih rasprava (kao naslov knji-
ga) acetonurija (lat. acetum, grč. uron mo-
kraća) med. prisutnost acetona u
acerbacija (lat. acerbatio) ogorčenje,
mokraći, osobito kod šećerne bolesti
pogoršanje
acezija (grč. akesis) liječenje; akezija
acerban (lat. acerbus) gorak, trpak;
acid-party čit. esid-parti (engl.) narko-
ogorčen; grub, surov, strog manska skupna seansa, skupno uži-
acerbitet (lat. acerbitas) trpkost; gor- vanje droga
čina, grubost, surovost, strogost acidacija (lat. acidatio) kem. ukiselja-
aceridi (grč. a-, keros vosak) mn. farm.
vanje, npr. hrane u želucu
melemi i masti u kojima nema voska; acidifikacija (lat. acidificatio) kem.
akeridi stvaranje kiseline, pretvaranje u ki-
acerirati (lat. acer, fr. acerer) čeličiti, selinu
očeličiti, okaliti acidimetar (lat. acidum, grč. metron)
acervacija (lat. acervatio) nagomilava- sprava za mjerenje jakosti kiseline
nje, gomilanje acidimetrija (lat. acidum, grč. metria)
acescencije (lat. acescere, acescentia) mjerenje jakosti kiselina
mn. jela i lijekovi koji lako dobiju acidirati (lat. acidere) kem. ukiseliti,
kiselkast okus pretvoriti u kiselinu
acet(um) (lat. acetum) ocat aciditet (lat. aciditas) kem. kiselost
acetabul (lat. acetabulum) posuda (ili: acidoza (lat. acidosis) med. samootro-
boca) za ocat; anat. zglobna čaša vanje kiselinom zbog nagomilavanja
acetati (lat. acetum ocat) mn. kem. soli acetonskih tijela u organizmu, oso-
octene kiseline bito kod šećerne bolesti
aceterni (lat. acetum) farm. sredstvo, acijanoblepsija (grč. a ne, kyanos plav,
lijek protiv žuljeva i bradavica blepein, gledati) sljepoća za plavu bo-
acetičan (lat. acetum) koji sadrži ocat, ju, nesposobnost očiju da zamjećuju
octeno kiseo plavu boju; usp. aneritropsija
aciniforman 19 adagij
adagio čit. adađo (tal.) glaz. 1. blago, adcitacija (lat. adcitatio) prav. poziva-
lagano, tiho; ozbiljno, dostojanstve- nje na parnicu
no; 2. im. glazbeno djelo koje treba adcitat (lat. adcitatus) prav. pozvani
izvoditi blago i lagano na suđenje, parnicu
adagio assai čit. adado asai (tal.) glaz. addatur (lat. addere dodati, addatur)
veoma lagano; adagio di molto neka se doda, dodaj, dometni
adagiologija (lat. adagium poslovica, adde (lat. addere dodati, adde) med.
grč. logia zbirka) zbirka poslovica; dodaj! dometni! (na receptima)
znanost o poslovicama adefagija (grč. adefagia) med. proždr-
adagissimo čit. adadisimo (tal.) glaz. ljivost, prevelika želja za jelom
veoma lagano, što lakše adekvacija (lat. adaequatio) izjednače-
adakcija (lat. adactio, adigere) upor- nje, prilagođavanje
nost, prisiljavanje, primoravanje adekvatan (lat. adequatus) izjednačen,
adaktilija (grč. a -bez, daktylos prst) jednak; podudaran, odgovarajući,
med. nedostatak svih prstiju na ruci prikladan; adekvatan pojam log. onaj
ili nozi koji točno izražava bit svoga pred-
adalet (tur.) pravda, pravednost; pravil- meta; adekvatna spoznaja spoznaja
nost, ispravnost koja je u punoj suglasnosti s biti spo-
Adam (hebr. čovjek načinjen od zemlje) znatoga
u Bibliji: ime prvog čovjek; Adamov adelfija (gr. adelfos brat) pobratimstvo;
kostim golo muško tijelo; Adamova bot. sraštenost prašničkih niti
jabučica istaknuta izbočina na pred- adelfizam (grč. adelfos brat) bratstvo,
njem dijelu vrata nekih muškaraca; bratimljenje, pobratimstvo
Adamovo rebro žena (budući da je, adelfoktonija (grč. adelfos brat, adelfi
prema Bibliji, Bog stvorio ženu od sestra, kteino ubijem) bratoubojstvo
Adamova rebra) ili sestroubojstvo
adamant (grč. adamas, adamantos) v. adelopodi (grč. adelos prikriven, nejas-
adamas an, podos noga) zool. životinje koje
adamas (grč. adamas) kaljeno željezo, izgledaju kao da nemaju nogu, tj. u
čelik; dijamant kojih su noge skrivene
adamizam struja europske književno- ademcija (lat. ademptio, adimere) prav.
sti koja se oslanja na primitivne i oduzimanje, uklanjanje, uskraćivanje
instinktivne pojave u ljudskoj naravi ademptio bonorum čit. ademcio bo-
Adapa po babilonskoj mitologiji: prvi norum (lat.) prav. oduzimanje imanja
čovjek (odbivši nebesku hranu izgu- ademptio civitatis čit. ademcio civita-
bio je besmrtnost za čitav ljudski rod) tis (lat.) prav. oduzimanje prava gra-
adapcija (lat. adaptio) v. adaptacija đanstva, protjerivanje iz grada
adaptacija (lat. adaptatio) prilagođa- adenalgija (grč. aden žlijezda, algos
vanje, prilagodba, prilagođenost; pri- bol) med. žlijezdobolja
mjena; adapcija adend (lat. addendus) mat. pribrojnik
adaptator (lat. adaptator) onaj koji pri- adenda (lat. addenda) mn. dodaci, pri-
lagođava, tehnička sprava za spregu lozi, domeci
međusobno neprilagođenih elemena- adenitis (grč. aden žlijezda) med. upala
ta žlijezda
adaptirati (lat. adaptare) prilagoditi, adeno- (grč. aden) predmetak u složeni-
prilagođavati; preurediti, preuređiva- cama sa značenjem: žlijezda, žljez-
ti; primijeniti, primjenjivati dani
adenoflegmon 21 adiafora
adenoflegmon (grč. aden, flego gorim) ti se; održati se, biti uz; odobravati,
med. prelaženje upale limfne žlijez- pristajati uz neko mišljenje
de na okolna tkiva adhezija (lat. adhaerere držati se čega,
adenogeneza (grč. aden, genesis posta- prianjati) fiz. prionljivost, međusob-
nak) fiziol. nastajanje, stvaranje žli- no privlačenje dvaju tijela koja se ti-
jezda jesno dotiču; prianjanje, priljublji-
adenografija (grč. aden, grafia opis) fi- vanje, pripijanje; med. sraštenje, pri-
ziol. opisivanje žlijezda rašćivanje; prav. priključenje, nak-
adenoidan (grč. aden, eidos oblik) žljez- nadni pristup neke države nekom
dolik, žljezdast ugovoru; izricanje kazne uz pravo-
adenoidi (grč. aden, eidos oblik) med. rijek o imovinskom zahtjevu koji je
žljezdaste izrasline = adenoidne ve- nastao izvršenjem kaznenog djela
getacije (naknada štete, povrat oduzete stva-
adenologija (grč. aden, logia znanost) ri i si.); usp. kohezija
fiziol. proučavanje žlijezda adhezija (lat. adhesio) prionljivost, pri-
adenom (grč. aden) med. žljezdaste iz- vlačnost; fiz. sila kojom se privlače
rasline koje se sastoje od epitelnih molekule raznih tijela (supr. kohezi-
cjevčica i vezivnog tkiva ja); prav. vezivanje jednog privatno-
adenopatija (grč. aden, pathos bolest) pravnog djela uz neko kazneno djelo;
med. bolest žljezdanog sustava anat. bolesna sraslost dijelova tijela,
adenotomija (grč. aden, tome rezanje) sraslica
med. operativno uklanjanje žljezda- adhezijski postupak prav. mješoviti
nih izraslina, adenoida ili pridružni nedostatak, onaj kod
adenozan (grč. aden, lat. adenosus) kojega se uz neko kazneno djelo veže
žljezdani, koji se tiče žlijezda i jedan privatnopravni građanski
adeps (lat.) mast, salo predmet; v. adhezija
adept (lat. adeptus, adipisci dostići, za- adhezivan (lat. adhesivus) prionljiv;
dobiti, steći) onaj koji je nešto po- koji spaja, spojni
stigao; u alkemiji: onaj koji je stekao adhibenda (lat. adhibere, adhibenda)
veliku tajnu alkemije; danas: onaj mn. pomoćna sredstva; prilozi uz spi-
koji je prodro u sve tajne nečega se
adespoton (grč. adespoton) imanje bez adhibicija (lat. adhibitio) primjena,
gospodara; djelo čiji je tvorac nepo- uporaba, korištenje; prizivanje, pri-
znat vođenje
adh- v. pod ath- adhortacija (lat. adhortatio) opomena;
adherencija (lat. adhaerentia) srašći- poticanje, pobuđivanje, ohrabrivanje,
vanje, sraslost; pripadnost, naklo- bodrenje,
nost, privrženost adhuc sub judice lis est čit. adhuk
adherencija (lat. adhaerere držati se sub judice lis est (lat.) prav. stvar je
čega, prianjati) prianjanje, pristaja- još pred sudom, spor još nije riješen
nje; privrženost, pripadnost, sklo- adiafora (grč. ta adiafora) mn. fil. ono
nost, naklonost, sljedbeništvo, sra- što je s moralnog (etičkog) stajališta
slost beznačajno, tj. ni dobro ni loše; stoici
adherent (lat. adhaerens) pristaša, pri- su učili: samo je jedno dobro (vrlina)
vrženik, pripadnik; sudionik i samo jedno zlo (porok); sve je ostalo
adherirati (lat. adhaerere) prionuti, (život, zdravlje, ljepota, bogatstvo
prijaviti; biti priljepljiv; nadoveziva- itd.) beznačajno
adicija 22 adjudikacija
sma; bank. osoba kojoj se vlasnik adult (lat. adolescere odrasti, adultus)
mjenice treba obratiti u slučaju da odrastao, spolno zreo čovjek i svako
je primatelj (trasat) ne plati živo biće uopće
adresirati (fr. adresser) označiti na pis- adultan (lat. adultus) odrastao, stasao;
mu, pošiljci i dr. ime i mjesto stano- punoljetan; spolno zreo
vanja osobe ili ustanove kojoj se pi- adulter (lat.) preljubnik, brakolomac
smo ili pošiljka upućuje, napisati ad- adultera (lat.) preljubnica
resu adulteracija (lat. adulteratio) krivotvo-
Adrijatik (lat. Adria) Jadran, Jadran- renje (osobito novca)
sko more adulterij (lat. adulterium) prav. brako-
adrogacija (lat. adrogatio) prav. usvoje- lomstvo, preljub
nje; usvojenje onoga koji je već pu- adumbracija (lat. adumbratio) rad u
noljetan glavnim potezima, nacrt, skica
adrogirati (lat. adrogare) prav. uzeti adurencije (lat. adurentia) mn. sred-
pod svoje, posvojiti, usvojiti; usp. stva za paljenje ili nagrizanje
adoptirati adurens (lat.) med. sredstvo za palje-
adskripcija (lat. adscriptio) pripisiva- nje ili nagrizanje; pirotik
nje; pismeni dodatak adusirati (fr. adoucir) sladiti, zasladiti;
adskriptor (lat. adscriptor) supotpis- ublažiti, utažiti, razblažiti, olakšati;
nik glačati; omekšati, postati kovnijim;
adsorpcija (lat. adsorptio) fiz. zgušnja- slik. razblažiti boje
vanje plinova na površini čvrstih adut (fr. a tout u sve, na sve) u karta-
tijela; usp. okluzija ma: najjača boja, tj. karta koja nosi
adstant (lat. adstans) pomoćnik, po- sve ostale; najjače sredstvo, najjači
moćni učitelj razlog
adstipulacija (lat. adstipulatio) bezu- adutirati (fr. a tout u sve, na sve) u
vjetni pristanak, potpuna suglasnost kartama: početi igru adutima; sjeći
adstrikcija (lat. adstrictio) med. ste- adutom baciti adut na kartu druge
zanje, skupljanje, zatvaranje, npr. boje i time odnijeti; izadutirati se
rane izbaciti u igri sve adute, ostati bez
adstringens (lat. adstringens) med. aduta; pren. izgubiti, potrošiti sve,
sredstvo za stezanje površine sluz- ostati bez sredstava; iscrpsti sva
nice i povrijeđene kože sredstva, sve najjače razloge
adstringentan (lat. adstringens) stez- advekcija (lat. advehere dovoziti) vo-
ljiv, koji steže, koji skuplja, koji za- doravno gibanje zraka, a time se pre-
tvara nose i meteorološki faktori (toplina,
adstringirati (lat. adstringere) stegnu- vlaga i dr.) u vodoravnom smjeru
ti, stezati, skupiti, skupljati, zatvoriti advent (lat. adventus dolazak) predsto-
adukcija (lat. ad, ducere voditi) privo- jeći dolazak Spasitelja naviješten u
đenje, dovođenje, primicanje, privla- Svetom pismu (Otk 22,7); kod katoli-
čenje; med. gibanje mišića prema sre- ka: posljednja četiri tjedna pred Bo-
dišnjoj crti tijela, privlačenje mišića; žić, došašće
prav. dokazivanje, navođenje razlo- adventisti (lat. adventus dolazak) pri-
ga, pozivanje na što; aduktor mišić padnici kršćanske sljedbe koju je u
primicah; usp. abdukcija, abduktor Americi osnovao William Miller koji
adukcija n.at. adđuctio dovođenje) anat. je proricao da će Krist po drugi puta
"vivlačenje mišića doći 1844. godine; svetkuju subotu,
adventivan 26 aerobat
osnovom vjere smatraju Sveto pismo adustirati (lat. adjustare) dotjerati, do-
(Bibliju), vjeruju u Kristovo obeća- tjerivati, namjestiti; adjustirati; obič-
nje da će po drugiput doći; crkva ra- no: adustirati se, adjustirati se
širena po cijelom svijetu adutant (lat. adjutans) pomoćnik; mlađi
adventivan (lat. adventivus) slučajan; časnik dodijeljen na službu višem
sporedan, pridošao; bot. koji ne raste časniku, pratitelj višeg časnika
na svom pravom mjestu, npr. adven- ađutantura (lat. adjuntatura) zvanje,
tivni korijen onaj koji se razvija na služba i kancelarija ađutanta
samoj stabljici (bršljan, divlja jago- aed (grč. aoidos) pjevač i pjesnik slobo-
da i dr.) de u herojskom razdoblju starih Grka
adventizam (lat. adventus dolazak) na- AEG kratica za poznatu njemačku tvrt-
učavanje i pokret adventista; v. ad- ku Allgemeine Elektrizitets-Gesell-
ventisti schaft čit. Algemajne elektricitets-ge-
adverb (lat. adverbium) gram. prilog zelšaft "Sveopće društvo za elektri-
adverbijal (lat. adverbiale) gram. pri- citet"
ložna oznaka (vremenska, mjesna, Aenona (lat.) antičko ime za Nin
načinska, uzročna) aequilibrium indifferentiae čit. ekvi-
adverbijalni (lat. adverbialis) gram. librijum indiferencije (lat.) fil. rav-
priložni noteža dvaju suprotnih motiva, dviju
adverzarije (lat. adversaria) mn. knjige suprotnih pobuda; usp. Buridanov
ili bilježnice u koje se privremeno magarac
unose grada i bilješke koje će tek aer (grč. aer zrak, lat. aer) zrak
kasnije biti sređene ili obrađene aeracija (lat. aeratio) proizvođenje zra-
adverzativan (lat. adversativus) gram. ka; prozračivanje; izlaganje kemij-
suprotan skom djelovanju zraka
advocatus Dei (lat.) "Božji odvjetnik", aerat (lat. aeratum) kem. voda u kojoj
u Rimokatoličkoj crkvi: osoba koja ima ugljične kiseline
opovrgava prigovore "vražjeg odvjet- aerenhim (grč. aer zrak, en u, hyma
nika" (advocatusa diaboli) pri proce- tekućina, sok) bot. stanično tkivo s
sima za proglašenje svetim ili bla- velikim, zrakom napunjenim, među-
ženim staničnim prostorima, osobito kod
advocatus diaboli (lat.) "vražji od- vodenih biljaka
vjetnik", osoba koja se suprotstavlja aeričan (lat. aer, grč. aer) zračni; pro-
"Božjem odvjetniku" (advocatusu zračan, plinovit
Dei); pren. čovjek koji se suprotstav- aerifikacija (lat. aerificatio) punjenje
lja općem mišljenju; v. diabolus ro- zrakom; kem. pretvaranje u zrak,
tae plin
advocirati (lat. ad voćare) baviti se od- aeriforman (lat. aeriformis) prozračan,
vjetničkim poslovima, braniti druge plinovit
pred sudom; služiti pravu; pren. za- aerizirati (grč. aer, fr. aeriser) pretvo-
uzimati se za nekoga ili nešto riti, pretvarati u zrak, plin
advokat (lat. advocatus onaj koji je aero- (grč. aer, lat. aer) predmetak u
pozvan u pomoć) pravozastupnik, složenicama sa značenjem: zrak,
pravobranitelj, branitelj, odvjetnik zračni, koji je u vezi sa zrakom
advokatura (lat. advocatura) pravobra- aerobat (grč. aer, baino idem) plesač u
niteljstvo, pravozastupništvo, odvjet- zraku, plesač na užetu; koji ide po
ništvo, odvjetničko zvanje zraku; mudrijaš
aerobi 27 aeromantija
aerobi (grč. aer, bios život) mn. biol. može prenositi i čuti na 6—9 kilo-
bakterije koje, kao i sva viša živa metara (izumio ga je Edison)
bića, moraju imati slobodnog kisika aerofor (grč. aer, foros nosač) sprava
da bi mogle živjeti (za razliku od ana- koja omogućava disanje i u inače ot-
eroba) rovnom ili zagušljivom zraku, kao i
aerobionti (grč. aer, bios život) mn. pod vodom
zool. v. aerobi aerofotografija (grč. aer, fos svjetlost,
aerobomba (grč. aer, bombos dubok, grafo pišem) perspektivno snimanje
potmuo zvuk) voj. zračna, avionska raznih objekata, osobito zemljišta
bomba (terena), iz zraka (zrakoplova) foto-
aerobus (grč. aer, lat. omnibus svima) grafskim putem
zračno prijevozno sredstvo aerofotogrametrija (lat. aer zrak, grč.
aerodin (grč. aer, dynamis sila) zrak. fos, fotos svjetlo, gramma slovo, met-
zrakoplov teži od zraka, u letu se ria mjerenje) izradba zemljovida sni-
održava uglavnom pomoću aerodi- manjem iz zrakoplova
namičkih reakcija aerogen (grč. aer, gennao stvaram, pro-
aerodinamika (grč. aer, dynamis sila) izvodim) koji se stvara pomoću zraka,
fiz. znanost o zakonima gibanja pli- koji dolazi od zraka; aerogena tuber-
novitih tijela kuloza infekcija koja nastaje uno-
aerodrom (grč. aer, dromos putanja) šenjem u pluća tuberkuloznog baci-
mjesto gdje stoje, odakle polaze i ka- la s udahnutim zrakom
mo se spuštaju zrakoplovi aerografija (grč. aer, grafo) opisivanje
aeroduktor (lat. aeroductor) med. in- zraka
strument kojim se pri porođajima aerogram (lat. aer zrak, grč. grafein
dovodi zrak pisati) vijest predana zračnim putem,
aeroembolija (lat. aer zrak, grč. em- putem radija; radiogram
bolon klin) stvaranje plinskih mje- aeroidan (grč. aeroides) koji ima oblik
hurića u tkivima i krvi zbog izlaga- zraka, zrakolik; maglovit
nja organizma sniženom tlaku koji aeroklimatologija (lat. aer zrak, grč.
vlada na većim visinama klimatos naginjanje zemaljske kugle
aerofagija (grč. aer, fagein jesti) med. polu, logia znanost) znanost koja pro-
gutanje zraka, bolest koja se javlja učava klimu troposfere i drugih dije-
osobito kod neuropata i histeričnih lova stratosfere
osoba, ali i kod tuberkuloznih aerolit (grč. aer, lithos kamen) meteor,
aerofiltar (lat. aer zrak, filtrum cgedilo) kamen koji pada iz zraka, meteorski
filtar u obliku rezervoara napunjenog kamen
šljakom kroz koji se propuštaju te- aerologija (grč. aer, logia) znanost o
kuće vode radi aeracije zraku i njegovim svojstvima, znanost
aerofiti (grč. aer, fyton biljka) bot. biljke o atmosferi i njezinom ispitivanju
koje rastu sasvim u zraku (suprotno: aeromagnetometrija (lat. aer zrak,
geofiti); također: epifiti grč. Magnes lithos, metria mjerenje)
aerofobija (grč. aer, fobeo bojim se, istraživanje ruda pomoću zrakoplo-
plašim se) strah od zraka, izbjega- va, tj. iz zraka
vanje zraka aeromantija (grč. aer, manteia prori-
aerofon (grč. aer, foneo zvučim) instru- canje) proricanje po pojavama u zra-
ment pomoću kojega se ljudski glas ku
aeromedicina 28 aerozoi
aeternum vale čit. eternum vale (lat.) afektuozitet (lat. affectuositas) usrd-
zauvijek zbogom, posljednji pozdrav nost, velika naklonjenost, strasnost
afagija (grč. a-, fagein jesti) med. ne- afel (grč. apo od, helios Sunce) astr. naj-
mogućnost gutanja hrane veća udaljenost planeta ili kometa
afakija (grč. a-, fakos leća) med. nedo- od Sunca; suprotno: perihel
statak očne leće; pr. afakičan afeleja (grč. afeleia) ret. jednostavnost,
afamirati (fr. affamer) mučiti glađu; pr. prirodnost (u govoru)
afamiran Afer (lat.) arapski naziv za neka etiop-
afanija (grč. afaneia) glupost, koješta- ska plemena (prema njima su Rim-
rija ljani nazvali čitav kontinent Afrika)
afarist (tal. affarista) čovjek koji bez- afera (fr. affaire) stvar, posao; parnica,
obzirno želi ostvariti dobitak ili čast, spor; težak položaj; zamršena stvar;
špekulant neugodan doživljaj; velik događaj;
afazija (grč. a-, femi govorim) med. ne- sukob
' moć (ili: nemogućnost) govora; zani- aferaš (fr. afiaire) onaj koji ima ili pravi
jemjelost od užasa; psih. bolesna afere, koji se bavi prljavim poslo-
smanjenost sposobnosti govora zbog vima, osobito na račun države
zaboravljanja pojedinih riječi afereza (grč. aphairesis oduzimanje)
afefobija (grč. afe doticanje, fobos gram. skraćivanje početka, skraći-
strah) med. bolestan strah od dodira vanje jedne riječi time što joj se izo-
afekcija (lat. affectio utjecaj) naklonost, stavi početak, prvo slovo, prvi slog;
nježnost, odanost, ljubav, srdačnost; med. uklanjanje suvišnog ili ones-
svako uzbuđenje i promjena u tje- posobljenog dijela ljudskog tijela
lesnom ili duševnom stanju; med. affabile (tal.) glaz. ugodno, ljubazno,
svaki utjecaj na tijelo, bolest; osje- umiljato
ćaj; aficiranje affaire d'honneur čit. afer d-oner (fr.)
afekt (lat. affectus, afficere utjecati na stvar časti, dvoboj
nekoga ili nešto) psih.-vrlo jak osje- affanato (tal.) glaz. bolno, tužno, plaš-
ćaj koji većinom nailazi najednom, ljivo
iznenadno, traje obično vrlo kratko i affettuosissamente čit. afetuozisamen-
u jednom trenutku dostiže toliku ja- te (tal.) glaz. v. affettuosissimo
činu da gotovo posve zavlada sviješ- affettuosissimo čit. afetuozisimo (tal.)
ću, duševni pokret; uzbuđenje, sta- glaz. vrlo osjećajno, veoma strasno
nje razjarenosti, razjarenost affettuoso čit. afetuozo (tal.) glaz. uz-
afektacija (lat. affectatio) neprirodnost, budljivo, ganutljivo, dirljivo, toplo,
usiljenost, pretvaranje, prenemaga- strasno; con affetto
nje afflitto (tal.) glaz. bolno, tužno; con af-
afektirati (lat. affectare) biti nepriro- flittione
dan, praviti se, pretvarati se, prene- affretando (tal.) glaz. sve brže, ubrza-
magati se; htjeti vješto prikazati ne- vajući; affretoso
što onakvim kakvo zapravo nije affretoso (tal.) glaz. v. affretando
afektivan (lat. affectivus) uzbudljiv, os- affunde (lat. affundere, affunde) farm.
jetljiv, osjećajan na receptima: nalij na to!
afektuozan (lat. affectuosus, fr. affec- afidat (lat. affidatus) podanik, vazal
tueux) usrdan, ljubazan, veoma na- afidavit (lat. affidavit) pom. iskaz pod
klonjen prisegom o teretu nekog broda
afiks 30 aformacija
agape (grč. agape ljubav) Božja ljubav, Agence Havas čit. ažans avas (fr.) fran-
božanska ljubav; kršćanska ljubav; cuska obavještajna agencija (ured za
mn. večere ljubavi kod prvih kršća- informacije)
na kao znak općeg bratstva i ljuba- Agence Telegraphique Suisse (fr.)
vi švicarska novinska agencija
agar-agar vrsta algi u kineskim i ja- agencija (lat. agentia) poslovnica nekog
panskim morima; pomiješana s vo- većeg poduzeća čiji je djelokrug ogra-
dom daje bezbojnu hladetinastu ma- ničen; novinarsko poduzeće za dava-
su koja se upotrebljava u kuharstvu, nje novosti dnevnim listovima
u apreturi (kao sredstvo za lijeplje- agenda (lat.) dnevnik; podsjetnik
nje) i u bakteriologiji (kao hranjiva agenezija (grč. a- bez, genesis rađanje)
podloga za uzgoj bakterija) ženska neplodnost, nesposobnost za
Agareni (hebr.) mn. naziv za Turke i rađanje; fiziol. nepotpuna embriona-
muslimane u starim spomenicima, po lna razvijenost ili nedostatak nekog
imenu arapskog plemena koje je, pre- dijela organizma; teol. naučavanje
Crkve po kojem Bog nema početka
ma Starom zavjetu, živjelo u doba
Agenor (grč. agenor) "hrabri"; u staro-
židovskih kraljeva u Arabiji i napa-
grčkoj mitologiji: sin Posejdona i Li-
dalo susjedna židovska plemena
bije, osnivač grada Tira, praotac Fe-
agastronomija (grč. a- bez, gaster tr- ničana
buh, nomos zakon) med. uzetost tr-
bušnih živaca agens (lat. agens) fil. djelotvoran, radno
agatobiotika (grč. agathos dobar, bios načelo, ono što je uzrok nečemu, sna-
ga; pokretna sila
život) fil. naučavanje o dobrom i
agent (lat. agens koji radi) poslovođa;
pravilnom življenju
posrednik; predstavnik firme, za-
agatodemon (grč. agathos dobar, dai-
stupnik; tajni policajac
monion duh) mit. dobri duh, duh za- agent provokator (lat. agens provo-
štitnik cator izazivač) plaćeni izazivač ne-
agatologija (grč. agathos dobar, logia reda, poticatelj nemira, plaćeni bu-
znanost) fil. dio etike koji uči o naj- kač; osobito: tajni policijski doušnik
višem dobru kojemu je zadatak steći povjerenje
Agaton (grč. aghatos dobar) starogrčki politički sumnjivih ili nepoželjnih
pisac tragedija, prijatelj Euripidov i osoba pa ih onda navesti na vršenje
Platonov kažnjivih djela
agava (grč. agauos vrijedan divljenja, agentura (lat.) posao; poslovno područje
lat. agave americana) bot. tropska jednog agenta; ured jednog agenta,
biljka podrijetlom iz Juž. Amerike, poslovnica
stablo joj izraste do 10 m visine; upo- ager (lat.) polje, oranica; ager publicus
trebljava se, osobito lišće, u narod- čit. ager publikus (lat.) državno zem-
noj medicini ljište koje služi za javnu uporabu;
Agemenidi mn. perzijska dinastija od osvojena zemlja koja se poklanja islu-
8. do 4. stoljeća pr. n. e.; uništio ju ženim vojnicima
je Aleksandar Makedonski porazivši ageracija (lat. aggeratio) nagomilava-
kralja Darija III. nje, gomilanje
Agena čit. edžine (engl.) vrsta američ- agerasija (grč. ageraos koji ne stari)
nestarenje, mladolik izgled, staračka
kih raketa upotrijebljenih u progra-
svježina
mu Gemini
agestija 33 aglutinacija
agestija (lat. aggestio) dovlačenje na agitator (lat.) čovjek koji se revno za-
gomilu, gomilanje, nagomilavanje uzima i radi za neku osobu, stranku
ageuzija (grč. a- bez, geusis ukus) med. ili ideju, ili protiv neke osobe, stran-
nedostatak (ili: neosjećanje) okusa ke ili ideje; buntovnik; podbadač,
Agezilaj (grč. ago vodim, laos narod) smutljivac
"voda naroda"; "predvodnik", "prvak"; agitirati (lat. agitare poticati) revno
spartanski kralj (5—4. st. pr. n. e.) raditi za neku osobu, stvar, ili protiv
Agfa kratica za Aktiengesellschaft fiir neke osobe, stvari, osobito u politič-
Anilinerzeugung čit. akcijengezelšaft kom smislu; poticati, buniti; farm.
fir anilinercojgung (njem.) "dioničko miješati, mućkati
društvo za proizvodnju anilina"; usp. Agitprop kratica za Odjel agitacije i
anilin; Agfakolor (lat. color boja) film propagande
produkcije Agfa Aglaja (grč. aglaos sjajan) "sjajna",
aggiustamente čit. adžustamente (tal.) "blistava"; jedna od triju Gracija; bo-
glaz. točno, potpuno, sasvim točno žica ljupkosti
aggratiatio publica čit. agracijacio pu- Aglaura mit. kći atenskoga kralja Ke-
blika (lat.) pomilovanje koje daje vla- kropa
dar povodom velikih državnih blag- aglobulija (grč. a- bez, lat. globulus
dana i proslava, opća amnestija kuglica) med. nedovoljnost krvnih
agijazma (grč. hagiazma) blagoslov- zrnaca
ljena voda, sveta voda aglomeracija (lat. agglomeratio) skup-
agilan (lat. agilis) brz, lak, hitar, spre- ljanje, gomilanje, nagomilavanje
tan, okretan; marljiv, vrijedan aglomerat (lat agglomeratum) tijelo
agilitet (lat. agilitas) v. agilnost nastalo nagomilavanjem više raznih
agilnost (lat. agilitas) brzina, okretnost, sastavnih dijelova; min. slijepljen ka-
hitrost, lakoća; radinost, marljivost men
aglomerirati (lat. agglomerare) gomi-
aginičan (grč. a- bez, gyne žena) neo-
lati, nagomila(va)ti, skupljati
ženjen
aglosija (grč. a- bez, glossa jezik) med.
aginija (grč. a- bez, gyne žena) neže- nijemost, mutavost; aglosostomija
njenost, život bez žene aglosostomija (grč. aglossos nijem, sto-
agirati (lat. agere) raditi, poslovati, tr- ma usta) med. v. aglosija
govati; glumiti na pozornici aglucija (lat. aglutio) med. nemoguć-
agitacija (lat. agitatio) pokret, kreta- nost gutanja; agluticija
nje, nemir; revno zauzimanje i rad u aglutinacija (lat. agglutinatio) nagomi-
užoj ili široj sredini za neku osobu, lavanje, skupljanje; fil. najniži stu-
stvar ili protiv neke osobe ili stvari; panj aperceptivnog spajanja predo-
podbadanje, bunjenje džaba pri čemu, doduše, nastaje nova
agitakl (lat. agitaculum) farm. štapić zbirna predodžba, ali njezini sastav-
ili batić za miješanje kod pripreme ni dijelovi ipak ostaju samostalne
raznih kemikalija ili lijekova predodžbe; med. svojstvo imunog
agitata res (lat.) stvar o kojoj se često krvnog seruma da skuplja bakterije
govori ili raspravlja, koja je često na u gomilice (npr. kod tifusa); sljeplji-
dnevnom redu; svršena stvar, rije- vanje rana pomoću tekućine koja po-
šena stvar novno spaja odvojene dijelove (lim-
agitato čit. adžitato (tal.) muz. uzbur- fa); gram. stapanje dviju riječi u jed-
kano, dirljivo nu
aglutinacija 34 agora
skupština starih Atenjana; mjesto agreaža (fr. agreage) trg. nagrada po-
gdje se ta skupština sastajala sredniku; kurtaža
agorafobija (grč. agora trg, fobeo bojim agregacija (lat. aggregatio) nagomila-
se) med. nervozni strah od prelaže- vanje, nakupljanje, zbijanje; pridru-
nja preko trgova, ulica i uopće živanje, primanje u neko društvo; iz-
praznih prostora vanredna profesura
agracijacija (lat. aggratiatio) pomilo- agregat (lat. aggregatum skupina) min.
vanje masa koja je nastala putem sjedi-
agrafa (fr. agraffe) 2. kopča, spona (kao njavanja više istovrsnih stvari, masa
nakit) koja sadrži u sebi različne sastavne
agrafa (grč. agrafos nenapisan) 1. mn. dijelove; mat. zbroj, iznos; meh. di-
teol. pojedine rečenice koje se navode namo-stroj i motor, generator i mo-
kao Isusove riječi kojih nema u ka- tor
nonskim Evanđeljima, ali ih navode agregatno stanje fiz. stanje u kojem
drugi apostoli i crkveni oci (npr. Dje- se neko tijelo javlja, način spajanja i
la apostolska 20,35) zbijanja dijelova po kojem se tijela
agrafija (grč. a- bez, grafo pišem) med. dijele na čvrsta, tekuća i plinovita
gubljenje sposobnosti pisanja, bolest agregirati (lat. ad pri, grex stado, agre-
koja se javlja zbog nekih bolesti
gare) primiti u neko društvo, pri-
mozga
družiti; gomilati, nagomilati, zbiti,
Agram (njem., navodno od am Graben spojiti u jedno tijelo
na jarku, na nasipu) staro njemačko agreman (fr. agrement pristanak) pri-
ime za Zagreb
stanak države da primi određenu
agramatist (grč. a-grammatos) onaj
osobu za diplomatskog predstavnika
koji ne zna pisati, nepismenjak
neke druge države
agrar (grč. agros, lat. ager njiva, polje)
agrergografija (grč. agros njiva, ergon
opći izraz za pojmove koji obuhvaćaju
djelo, grafia pisanje, opisivanje) opisi-
poljoprivredu, zemlju, zemljišne od-
nose, zemljišne reforme, zakone i dr.; vanje poljoprivrednih sprava
pasti pod agrar biti obuhvaćen odred- agresija (lat. aggressio) napad, napa-
bama zakona o agrarnoj reformi danje; nasrtljivost, nasilje
agrarac (lat. agrarius) zemljoradnik; agresini (lat. aggredi) mn. med. neo-
trovne tvari kojima bakterije, proiz-
pristaša zemljoradničke politike
agrarizam (grč. agros, lat. ager njiva, vodeći ih, svladavaju otpornost orga-
polje) ekonomsko-politički pokret čiji nizma
je cilj unapređenje i zaštita poljo- agresivan (lat. aggressivus) nasrtljiv,
privrede i poljoprivrednika od dru- koji je sklon napadanju, napadan,
gih grana proizvodnje (industrije i nasilan
dr.) agresor (lat. aggressor) nasrtljivac,
agrarni (lat. agrarius) koji se tiče zem- napadač, napadačka ili izazivačka
lje, zemljoradnički, poljoprivredni; strana
agrarna reforma reforma koja se od- agrest (tal. agro, agresto, lat. aseg ljut)
nosi na zemljoposjed; ponovna ras- sok iscijeđen iz nezrelog grožđa, upo-
podjela zemlje trebljava se za ocat, limunadu i dr.
agravacija (lat. aggravare otežati) ote- agrestan (lat. ager njiva, polje, agres-
žavanje, otežanje, pogoršanje; pove- tis) seljački, seoski; poljski; pren.
ćanje, pooštrenje, npr. kazne grub, neuglađen, neobrazovan
agrestija 36 agrometeorologij a
proučava vremenske elemente i po- aheman (grč. a-, cheo lijevam, chemeia)
jave koje utječu na razvoj usjeva pr. fiz. koji slabo ili nikako ne pro-
Agron kralj svih Ilira u 3. st. pr. n. e., pušta onaj dio svjetlosnih zraka koji
muž glasovite Teute izaziva kemijske promjene na nekom
agronom (grč. agronomos) poljoprivred- tijelu
nik, osobito: inženjer poljoprivrede, ahemanzija (grč. a-, chemeia) fiz. svoj-
školovan poljoprivrednik stvo nekog tijela da slabo ili uopće
agronomija (grč. agronomia) znanost ne propušta svjetlosne zrake koja
o obrađivanju zemlje, racionalna imaju kemijska djelovanja
zemljoradnja ahidrija (grč. a-, hydor voda) nedosta-
agropedologija (grč. agros, pedon zem- tak vode, oskudica u vodi, bezvod-
lja, tlo, logia znanost) znanost koja nost
proučava fizička, kemijska i biološka Ahil (grč. Ahilleus) mit. najveći grčki
svojstva zemljišta u vezi s racional- junak u Trojanskom ratu, sin Peleja
nim podizanjem kultiviranih biljaka i božice Tetide
agrostemin (lat. agrostemma) kem. al- ahilija (grč. a-, chylos sok) med. bolest
kaloid koji se nalazi u sjemenu ku- želuca zbog nenormalnog izlučivanja
kolja želučanog soka; sastoji se u tome što
u želučanom soku nema dovoljno sol-
agrostografija (grč. agros polje, grafo
ne kiseline i nekih fermenata
pišem, opisujem) opisivanje trava
Ahilova peta Ahil je mogao biti ranjen
agrostologija (grč. agros polje, logia samo na jednome mjestu, i to na pe-
znanost) znanost o travama ti; otuda: slabost, slaba strana, ma-
agrotehnika (grč. agros, techne vješ- na nekog čovjeka; Ahilova tetiva
tina) poljoprivredna tehnika, znanost anat. najjača nožna tetiva koja se
koja proučava načine uzgajanja bi- spušta od stražnjeg dijela lista do pe-
ljaka na različitim zemljištima radi te
dobivanja visokih, stalnih i po ka- ahimsa (sanskrt. ahimsa "ne povrije-
kvoći dobrih prinosa diti") osnovni moralni zakon budiz-
Ah znak za amper-sat ma, hinduizma i jainizma: zabrana
Ahasver (hebr. Achaschverosch) staro- ubijanja živih bića
zavjetni oblik imena perzijskog kra- ahipnija (grč. a-, hypnos san) med. ne-
lja Kserksa; kasnije je ovim imenom sanica, nedostatak sna; prid. ahipni-
nazvan i Vječni Zid, tj. čovjek kojega čan
je, prema legendi, Bog prokleo da ne ahiret (tur. ahyr posljednji) drugi svijet,
može nikad umrijeti ni smiriti se, zagrobni život
nego mora vječno lutati Ahitofel (hebr.) ime mudrog savjetni-
ahat (grč. achates) min. vrsta dragog ka kralja Davida; pren. dobar i mu-
kamena, mineral sastavljen od više dar savjetodavac
vrsta kvarca (kalcedona, karneola i ahlis (grč. achlys) tama; med. pomra-
dr.), s veoma šupljikavim kalcedon- čenje vida, magličasta mrlja na rož-
skim slojevima, tako da mogu upijati nici oka
boje zbog čega su u trgovinama naj- Ahmozis egipatski naziv za Mojsija
češće umjetno obojeni; služi za nakit aholija (grč. acholos) med. prestanak
ahatizirati (grč. achates) dati nečemu izlučivanja žuči
preljeve boja i šare kao kod ahata, ahreja (grč. a-, chros koža; boja kože)
izraditi da izgleda kao ahat med. bljedilo, slabokrvnost
Ahriman 38 ajskafe
Ahriman (perz.) mit. u zendskoj religi- ^jerkonjak (njem. Eier jaja, fr. cognac
ji i Zaratustrinom naučavanju: sim- rakija od vina) liker od jaja i konjaka
bol negativnog načela, bog i praizvor (vinjaka)
svega zla, poglavica zlih duhova, ajeršpajz (njem. Eirspeise) omlet, kaj-
vječni protivnik Ormuzda gana, pržena izmučena jaja
Ahter (njem. acht osam) osmica, npr. Ajfelov toranj v. Eiffelov toranj
iskrivljenje kotača na biciklu (kotač ajmpindekl (njem. einbinden uvezati,
nalikuje na brojku 8), igraća karta Deckel poklopac) povoj, jastuk u koji
osmica i dr. se stavlja dojenče
AICA kratica za Association Internatio- ajnakter (njem. ein jedan, lat. actus
nale des Critiques d'Art (fr.) Međuna- čin) kazališni komad u jednom činu
rodno udruženje umjetničkih kriti- ajnc (njem. eins jedan) vrsta kartaške
čara; engl. International Association igre
of Art Critics ajngemahtes (njem. Eingemachtes)
Aida glavna junakinje znamenite Ver- vrsta krepke juhe s mesom i drugim
dijeve istoimene opere (ime nema po- dodacima; ujušak
sebno značenje, izmislio ga je Verdi) ajnlag (njem. Einlage) uložak koji se
aide čit. ed (fr. aide, lat. adiutare) po- stavlja u obuću kod ravnog stopala i
moć, pomaganje; u v^stu: suigrač, si.
partner; aide-memoire <SU, ed memo- ajnleger (njem. einlegen staviti) tisk.
ar (fr.) podsjetnik radnik koji stavlja arke u tiskarski
AIDS (engl. skraćenica o^ Acquired stroj; dio tiskarskog stroja koji služi
Immunodeficiency Syn,$r9me) sin- za stavljanje papira u stroj
drom stečene imunodeficijencije, zbog ajnpren (njem. Einbrenn) zaprška, za-
izostanka imunosnog odgovora na frig; ajnpren-juha prežgana juha
virus HFV (Human Immunodeficien- ajnštajnij kemijski element otkriven
cy Virus) koji u organizam dospijeva 1952. nakon eksplozije hidrogenske
preko ozlijeđene sluznice ili krvnim bombe; kasnije proizveden u ciklo-
preparatima; bolest se očituje vrući- tronu i nuklearnim reaktorima; ta-
com, općom neotpornošću organizpia, blični mu je broj 99, znak E i Es
gubitkom tjelesne mase, otokom lim- (naziv prema A. Einsteinu)
fnih žlijezda; ugrožene su promiskui- ajntopfgeriht (njem. ein jedan, Topf
tetne osobe, homoseksualci i ovispici lonac, Gericht jelo) u nacističkoj Nje-
o drogama koji razmjenjuju intrav^n- mačkoj: propis koji utvrđuje da se
ske injekcije nekoliko dana u tjednu mora u doma-
aitiologija (grč. aitia uzrok, logia zna«- ćinstvima i restoranima kuhati samo
nost) v. etiologija jedno jelo (ili: više jela u jednom lon-
Aja Sofija (od grč. Hagia Sofia Sveta cu); postignuta ušteda davala se za
Sofija) prije: poznata kršćanska ba- ratne potrebe; ajntopfesn
zilika; danas: muzej u Carigradu ajnjeriger (njem. ein jedan, Jahr godi-
Ajant (grč. Aias) mit. sin Telamona, na) točnije: Einjahrig-Freiivilliger
kralja salaminskog, najveći i poslije "jednogodišnji dobrovoljac" (austro-
Ahila najhrabriji grčki junak pod ugarski vojni obveznik na tzv. đač-
Trojom; nakon Ahilove smrti uzalud kom roku)
je želio dobiti njegovo oružje te je ajskafe (njem. Eis led, Kaffee kava) le-
zbog toga poludio i ubio se od žalosti dena kava
Aka Larencija 39 akatalektičan stih
akroama (grč. akroama) nešto što se akroliti (grč. akros, lithos kamen) dr-
čulo ili što se treba čuti, razgovor veni kipovi kod kojih su krajnji dije-
koji je ugodan uhu (osobito za vrije- lovi (glava, ruke i noge) od kamena
me jela kod starih Grka); predavanje akromatičan (grč. achromatos) bezbo-
akroamatičan (grč. akroamatikos) koji jan; opt. koji propušta (prelamanjem)
je određen za slušanje; usmen, u obli- bijelu (složenu) svjetlost ne razlažu-
ku predavanja; teško razumljiv; akro- ći je u njezine sastavne boje (kompo-
amatično predavanje strogo znan- nente)
stveno predavanje (za razliku od po- akromatičnost (grč. a ne, chroma boja)
pularnoga), predavanje koje se sluša stvaranje slike bez obojenih rubova
bez prekidanja (za razliku od onoga (svojstvo optičkih sustava)
koje je u pitanjima i odgovorima) akromatizam (grč. a-, chroma boja)
akrobacija (grč. akrobateo idem na opt. otklanjanje boja, poništenje boja
prstima) vještina koju izvodi akrobat; (akromatičnim prizmama, akroma-
zrak. namjerno izvedeno okretanje u tičnim lećama), čistoća boja; bezboj-
zraku (ne spada u ona okretanja koja nost, bljedilo; akromazija
se izvode tijekom normalnog letenja) akromatopsija (grč. a ne, chroma boja,
akrobat (grč. akrobateo idem na prsti- ops, opos oko) sljepilo za boje; v. dal-
ma) plesač na užetu; znalac u skaka- tonizam
nju i prevrtanju u zraku, pelivan akromatopsija (grč. a-, chroma boja,
akrobatika (grč. akrobateo idem na orao vidim) med. potpuno sljepilo za
prstima) vještina izvođenja tjelesnih boje, nesposobnost razlikovanja boja
vježbi kojima je cilj razvijanje sna- akromazija (grč. a ne, chroma boja) po-
ge, otpornosti, gipkosti i okretnosti manjkanje normalne pigmenatacije
akrobistija (grč. akrobistia) v. akropo- kože; bezbojnost, bljedoća; med. pri-
stija vremena bljedoća uzrokovana borav-
akrodinija (grč. akros, odvne bol) med. kom na nekim zasljepljivim površi-
zarazna bolest koja se sastoji od boli nama (npr. na snijegu)
i utrnulosti udova, osobito krajnjih akromazija (grč. a-, chroma boja) opt.
akrografija (grč. akros, grafia pisanje) v. akromatizam
tisk. postupak pri radu kiselinama akromegalija (grč. akros, megas velik)
akrogrami (grč. akro-gramma slovo) med. urođena povećanost udova ko-
pjesme kod kojih stihovi počinju po- ja se sastoji u nezgrapnosti i izobli-
sljednjim slovima prethodnog stiha čenosti lica, donje čeljusti, usnica,
akroholija (grč. akrocholos jarostan, jezika, nosa, ruku i nogu; također:
razjaren) jarost, razjarenost bolesno zadebljavanje kostiju i me-
akrokarpičan (grč. akros, karpos plod) kanih dijelova tijela
bot. koji nosi plod na vrhu akromikrija (grč. akro-, mikros malen)
akrokefalija (grč. akros- krajnji, šiljat, med. sićušnost udova, osobito na nji-
kefale glava) šiljastost glave; luba- hovim vrhovima; supr. akromegalija
nja sa šiljastim tjemenom akromion (grč. akromion, akromia)
akrokolije (grč. akros, kolon ud) mn. anat. lopatica, pleće
anat. krajnji udovi tijela akromonosilabe (grč. akros, monos je-
akrolein (lat. acer oštar, oleum ulje) dini, syllabe slog) stihovi koji počinju
kem. bistra i veoma ljuta mirisna te- posljednjim slogom prethodnog stiha
kućina koja se stvara suhom desti- akroničan (grč. a-, chronos vrijeme)
lacijom glicerina i nekih masti koji ne zavisi o vremenu, koji nije u
akronim 45 akter
akti (lat. actum, mn. acta od agere dje- aktinometar (grč. aktis zraka, metron)
lovati, raditi) mn. djela, činovi; spisi fiz. sprava za mjerenje jačine rent-
koji se tiču nečega, osobito u sudu, genskih zraka pomoću selena
državnim ustanovama itd.; staviti ad aktinomikoza (grč. aktis zraka, mykes
acta (čit. akta) priključiti aktima, tj. gljiva) med. zarazna bolest najprije
neku stvar ili molbu smatrati svrše- primijećena kod konja, goveda i svi-
nom, odstraniti je, ne raditi po njoj nja, prenosiva i na ljude, uzročnik je
ništa; designacija akata popis akata gljivica zvjezdasta oblika; pojavljuje
koji se nalazi u jednoj bilježnici; ac- se na probavnim organima, u plu-
ta apostolorum čit. akta apostolorum ćima (zbog udisanja zarazne prašine
(lat.) mn. djela apostola; acta publica gljivica) ili na površini kože ako je
čit. akta publika (lat.) mn. javni či- na njoj bilo ozljeda
novi, oni koje se tiču države aktinomorfan (grč. aktis zraka, morfe
aktinidija (grč.-lat.) biljka srodna limu- oblik) bot. zrakast
nu od kojega je znatno bogatija vita- aktinoskopija (grč. aktis, skopeo gle-
minom C dam) med. ispitivanje, zračenje rent-
aktinij (grč. aktis zraka) kem. radioak- genom
tivan element, atomska težina 227, aktinoterapija (grč. aktis zraka, thera-
redni broj 89, znak Ac peia liječenje) med. liječenje zrakama
aktinije (grč. aktis zraka, lat. actinaria) aktinski (grč. aktis gen. aktinos zraka)
zool. moruzgve, morske životinje iz fiz. koji kemijski djeluje, koji kemij-
porodice koralja, mekanog tijela, bez ski razgrađuje; aktinske zrake zrake
kostura, obično žive pojedinačno i s kemijskim djelovanjem; ultraviolet-
često se odlikuju lijepim bojama ne, ultraljubičaste zrake, nevidljive
aktinizam (grč. aktis, aktinos sunčana zrake
zraka, zraka) fiz. svojstvo sunčanih, aktiti (grč. akte strma obala) mn. oni
ultraljubičastih zraka da izazovu ke- koji stanuju na obali, primorci
mijske promjene; kemijsko djelova- aktiv (lat. activus djelatan, radan, koji
nje sunčanih zraka radi; radni, koji označava djelatnost)
aktinoelektricitet (grč. aktis, elektron) 1. gram. radno stanje (suprotno: pa-
elektricitet što ga u kristalima izazi- siv) 2. skupina najdjelatnijih člano-
vaju svjetlosne ili toplinske zrake va neke organizacije
aktinograf (grč. aktis zraka, grafo pi- aktiva (lat. activa) trg. imovina, imanje
šem) fiz. instrument za mjerenje ja- (novac, vrijednosni papiri, nekretni-
čine kemijskog djelovanja nekog svje- ne); potraživanje (suprotno: pasiva)
tlosnog izvora (aktinometar); tako- aktivan (lat. activus djelatan) radan,
đer: instrument koji bilježi promjene vrijedan, živ, okretan; još u službi, u
(varijacije) u jačini sunčanih zraka djelovanju; trg. onaj čija su potraži-
aktinografija (grč. aktis zraka, grafia vanja veća od dugovanja; gram. radni
opis) proučavanje zraka; ispitivanje aktive (lat. activa) trg. pozitivni sastav-
pomoću rentgenskih zraka ni dijelovi nekog imanja, od kojih vla-
aktinogram (grč. aktis zraka, gramma snik ima koristi, za razliku od pasi-
slovo) rentgenska slika; rentgeno- va, tj. objekata koji vlasniku ne do-
gram nose nikakvu korist, ili su mu čak
aktinometar (grč. aktis zraka, metron) na štetu
fiz. sprava kojom se mjeri jačina aktivirati (lat. activare) staviti u djelo-
Sunčevog toplinskog zračenja vanje; uvesti u aktivnu službu; ubr-
aktivist 47 akupiktura
akvarijus (lat. aquarius) astr. Vodenjak jima iz kojih su Arapi iseljeni nakon
(jedan od dvanaest nebeskih znako- osnutka Izraela
va) al marco čit. al marko (tal.) trg. prema
akvatel (lat. aqua voda, fr. hotel) hotel čistoj težini zlata i srebra
na vodi, turistički brod ili brodica al pari (tal.) trg. jednak, koji ima jed-
akvaterarij (lat. aqua voda, terra zem- naku vrijednost, iste vrijednosti ili
lja) posuda u kojoj se drže i uzgajaju sadržaja; jednakost nominalne i
vodozemci (amfibije) stvarne vrijednosti, osobito kod novca
akvatičan (lat. aquaticus) podvodan, al piacere čit. al pjačere (tal.) glaz. po
vlažan, močvaran,; koji živi u vodi, volji, prema dopadanju, kako se hoće
pokraj vode, vodeni; akvatične biljke al piacimento čit. al pjačimento (tal.)
one koje rastu po močvarnim mjes- glaz. v. al piacere
tima, vodene biljke al punto (tal.) u točku, savršeno točno,
akvatilije (lat. aquatilia) zool. slatko- navlas; a punto
vodne životinje al rigore di tempo (tal.) glaz. strogo u
akvatorij (lat. aqua voda, territorium taktu
zemljište) vodene površine koje imaju al segno čit. al senjo (tal.) glaz. ponav-
nekom konvencijom određene grani- ljanje jednog odjeljka od određenog
ce znaka
akvedukt (lat. aquaductus) vodovod, al- (ar. al-) arapski član, npr. alkali, al-
vodovodna cijev; kanal kohol, al-Kuran itd.; često se upotreb-
akvila (lat. aquila) zool. orao; astr. ime ljava i el i ul
jednog zviježđa; arhit. ukras u obliku al-džamija (ar. al-đami) velika islam-
orla na zabatu kuće ska bogomolja
akvizicija (lat. acquisitio) tečevina, ste- Al-koran (ar. El-kuran) v. Alkuran
čeno dobro, zarada; nabavljanje; za- Al-kuran (ar. El-kuran) knjiga, čitanka;
dobivanje, stjecanje v. Kuran
akvizit (lat. acquisitum) nešto što je za- ala milaneze (tal. alla milanese) na mi-
dobiveno, nabavljeno, stečeno lanski način, naziv poznatog talijan-
akvizitor (lat. acquisitor) čovjek koji ne- skog jela: špageti s narezanim koma-
što stječe, zarađuje, nabavlja ili za- dićima šunke preljeveni umakom od
dobiva rajčica
akvozan (lat. aquosus) pun vode, bogat ala vild (fr.-njem. wild-divlji) kuh. "kao
vodom; kišovit divljač", izraz koji označuje poseban
akvozitet (lat. aquositas) bogatstvo vo- način pripremanja mesa divljači (ali
dom; kišovitost i domaćih životinja na takav način)
A1 Capone (Alfonso) najpoznatiji ame- alabandizam umjetnička drljotina (po
rički gangster (1897—1947); sinonim karijskom gradu Alabandi gdje je
za velikog gangstera uopće vladao loš umjetnički ukus)
al corso čit. al korzo (tal.) trg. po tečaju, alabaster (grč. alabastros, lat. alabas-
po sadašnjoj vrijednosti novca trum) min. posebna, veoma tvrda vr-
Al Fatah (ar. Al Fatah "borba i pobje- sta gipsa, u vodi teško rastopljiv; ala-
da") najstarija i najveća vojnopoli- bastersko staklo mutno, poluprozir-
tička organizacija palestinskih Ara- no staklo
pa, osnovana 1965. kako bi obranila alacija (lat. alatio, lat. alatus krilat)
prava palestinskih Arapa i usposta- davanje krila; pren. ubrzanje, požuri-
vila palestinsku državu na područ- vanje
Aladin 50 albacija
albatros (engl. albatross) zool. velika albugo (lat. albugo) med. bijela mrlja
bijela morska ptica koja nagovještava na rožnici oka
buru album (lat. album bijelo) knjiga s bije-
albedo (lat. albedo "bjelina") moć odbi- lim listovima koju treba ispuniti
janja svjetla, omjer svjetla što ga po- slikama u boji, crtežima i si.; spome-
vršina (npr. planeta) odbija prema nar, spomen-knjiga; knjiga za skup-
svjetlu koje je (npr. od Sunca) primila ljanje fotografija, razglednica, ma-
Albertina bogata i svjetski glasovita raka itd.
grafička zbirka u Beču (ime prema albumen (lat. albumen bjelanjak) kem.
utemeljitelju Albertu von Sachsen- bjelančevina
Teschenu, 1738—1822) albumin (lat. albumen) kem. bjelanče-
albertotipija tisk. izrada tipografskih vinasta tvar, bjelančevina
ploča fotografskim putem, nazvana albuminat (lat. albumen) kem. tvar
po pronalazaču, minhenskom foto- koja u sebi sadrži bjelančevine
grafu J. Albertu (1825—1886) albuminometar (lat. albumen, grč. me-
albicija (tal.) ukrasna biljka srodna tron) kem. instrument za određiva-
akaciji nje količine bjelančevina u mokraći
albifikacija (lat. albification) v. albacija albuminozan (lat. albuminosus) koji
albin (šp. albino, laat. albus bijel) med. sadrži bjelančevinu
onaj koji boluje od albinizma, bjeloš albuminski papir fotografski papir za
albinizam (lat. albus bijel) med. na- čiju se izradu upotrebljava iz jaja iz-
vađena i na toplom zraku osušena
sljedni nedostatak obojene tvari, pig-
bjelančevina
menta u koži kod ljudi i životinja,
albuminurija (lat. albumen, grč. ureo
zbog čega koža i kosa izgledaju bije-
mokrim) med. izlučivanje bjelan-
le, a oči crvenkaste
čevine mokraćom, znak šećerne bo-
Albion (kelt. "brdska zemlja") staro, da-
lesti, bolesti bubrega i dr.
nas samo pjesničko ime Velike Bri-
albumoze (lat. albus bijel) fiziol. sup-
tanije
stance između bjelančevina i pepto-
albit (lat. albus bijel) min. natrijski na koje se stvaraju u želucu i guš-
glinenac bijele boje terači za vrijeme probave
albit (lat. albus bijel) natrijski glinenac alciora (lat. altiora) v. altiora
(ruda iz skupine plagioklasa) alčak (tur. alčak neotesan, divlji) vra-
albižanac pripadnik kršćanske vjers- golan, nevaljalac, lopov, obješenjak,
ke sljedbe u Francuskoj; sljedba se prepreden čovjek, mangup, simpa-
protivila Crkvi i papi); ime po južno- tičan lukavac; čovjek s nekim nedo-
francuskom gradu Albi statakom ili manom
albo lapillo notare diem (lat.) bijelom aldehid (lat. alcohol, dehydrogenatus
pisaljkom, tj "zlatnim slovima" zabi- lišen vodika) kem. alkohol lišen jed-
lježiti dan kad se nešto sretno do- nog dijela vodika, organska kemijska
godilo tekućina ljuta mirisa
albolit (lat. albus bijel, grč. lithos ka- aldine knjige izrađene u tiskari vene-
men) vrsta odličnog bijelog cementa cijanskog tiskara Aldusa Manutiusa
albomicin (grč.) antibiotik, crveni prah (1494—1597) i njegovih nasljednika
dobiven od zemljine plijesni; djeluje aldrovanda (lat. Aldrovanda vesiculo-
protiv stafilokoka, pneumokoka i ba- sa) mesožderna vodena biljka iz po-
cila dizenterije rodice rosika
alea iacta est 52 alektriomahij a
alea iacta est čit. alea jakta est (lat.) liki i bio je u prvim stoljećima prije
posl. kocka je bačena, tj. konačno i poslije naše ere glavno sjedište grč-
sam se odlučio na neko djelo; Ce- ke znanosti i književnosti; otuda:
zarove riječi kad je prešao Rubikon aleksandrijska biblioteka, aleksan-
aleatico Čit. aleatiko (tal.) vrsta odlič- drijski gramatičari, aleksandrijski
nog slatkog toskanskog crvenog vi- filozofi (aleksandrijska škola)
na od muškatnog grožđa aleksandrina svili slična tkanina od
aleator (lat. alea kocka, aleator) igrač lana i pamuka
kockom, igrač na sreču, kockar aleksandrinac poet. dvanaesterac, še-
aleatorički poslovi (lat. alea kocka) stostopni stih s cezurom nakon še-
poslovi koji ovise o slučaju i sreći; stog sloga, nazvan po velikom sta-
kockarski poslovi; opasni poslovi rofrancuskom romanu o Aleksandru
aleatorij (lat. alea kocka, aleatorium) Velikom iz XII. st.; klasičan fran-
igračnica, kockarnica cuski stih
aleatorika (lat.) glaz. kompozicijski po- aleksandrinci ovim se imenom zove 70
stupak u suvremenoj glazbi: sam aleksandrijskih znanstvenika-tuma-
izvođač odabire redoslijed izvođenja ča i prevoditelja; usp. Septuaginta
pojedinih stavaka aleksandrinstvo znanstveno sitničar-
alef (hebr. aleph) prvo slovo hebrejske stvo, suha učenost radi učenosti, bez
abecede; usp. alfa ikakve veze sa stvarnim životom, kao
alegacija (lat. allegatio) navođenje, po- npr. u XVII. st.
zivanje na spis, djelo ili pisca; navo- aleksifarmacija (grč.) proučavanje pro-
đenje činjenice; tvrdnja tuotrova
alegat (lat. allegatum) navedeno mjesto,
aleksifarmakon (grč. alexo branim,
navod, navođenje, pozivanje na neki
farmakon lijek) med. lijek protiv tro-
zakon
vanja, protuotrov
alegati (lat. allegata) mn. mjesta nave- aleksija (grč. a-, legein govoriti) psih.
dena iz drugih djela, upute
patološka nesposobnost da se pisane
alegoričan (grč. allegorikos) iskazan
ili tiskane riječi čitaju s razumije-
slikom, slikovit, u prenesenom ruhu
vanjem (nastaje zbog povrede veli-
alegorija (grč. allegoria) poet. govor u
kojem se pojmovi i misli iskazuju kog mozga)
drukčije, a ne riječima koje ih izrav- aleksin (grč. alexo pomažem, štitim)
no izražavaju, slikovit govor, sliko- kem. svaka tvar krvnog seruma koja
vito objašnjenje pojma ili misli razgrađuje strane stanice
alegorist (grč. allegorikos) onaj koji aleksipiretik (grč. alexo branim, pyr
prikazuje nešto u slikama, slikovito vatra) med. sredstvo protiv groznice
alegorizirati (grč. allegoreo drukčije aleksit (grč. alexo branim) med. sred-
izražavam, drukčije prikazujem) sli- stvo za spašavanje i pomoć, osobito
kovito govoriti ili pisati; izražavati protuotrov; aleksiterij
misli u slikama, a ne izravno aleksiteričan (grč. alexeterios) koji dje-
aleja (fr. allee) drvored; šetalište izme- luje kao protuotrov, protuotrovni
đu dvaju redova drveća; uzak prolaz alektacija (lat. allectatio) mamljenje,
aleksandrijski koji se dogodio u Alek- primamljivanje, izazivanje draži; čist
sandriji, koji potječe iz Aleksandrije, rad (u bakrorezu)
pomorskog grada u Egiptu; grad je alektriomahij a (grč. alektryon pijetao,
osnovao 331. pr. n. e. Aleksandar Ve- mache borba) borba pijetlova (kao sli-
alektriomantij a 53 alfitomantija
ka istinske borbe kod starih je Grka aletiologija (grč. aletheia istina, logia)
bila veoma omiljena zabava) znanost (ili: naučavanje) o istini
alektriomantij a (grč. alektryon pijetao, aletofil (grč. alethes istinit, filos prija-
manteia proricanje) proricanje po telj) prijatelj istine, onaj koji voli is-
pjevanju pijetlova tinu; filalet
aleloftorija (grč. allelon međusobni, aleurant (grč. aleuron pšenično braš-
uzajamni, ftheiro uništavam, allelof- no) bot. bjelančevina u pšenici
thoria) fil. izraz kojim je Aristotel aleuromantija (grč. aleuron pšenično
nazvao nagon (u prirodi i životinj- brašno, manteia) proricanje iz brašna
skom svijetu) za nemilosrdnom me- koje se prinosi na žrtvu
đusobnom borbom i uništavanjem aleurometar (grč. aleuron brašno, me-
alelomorfan (grč. allelon naizmjeničan, tron) instrument za ispitivanje va-
morfe oblik) zamjenjiv ljanosti i čistoće brašna
aleluja (hebr.) "hvalite Boga", poklik aleuron (grč. aleuron pšenično brašno)
radosti u kršćanskom bogoslužju; bot. okruglasta i kristalizirana or-
pren. radost, zanosno veselje uopće ganska tvar (slična zrnu) u biljnim
alem (ar. alem, alin) dragi kamen; u stanicama, sastavljena od kristali-
arapskom, uz ostala značenja, ova zirane bjelančevine
riječ znači i pozlaćena jabuka na vr- alfa (grč. alfa) prvo slovo u grčkoj abe-
hu minareta cedi; pren. početak; alfa i omega prvo
Alemani (njem. Alemannen) staronje- i posljednje slovo grčke abecede, tj.
mački naziv glavnog i najvećeg dijela početak i kraj nečega
stanovništva južne Njemačke, za Alfa-Romeo talijanska marka auto-
razliku od vladajućih Franaka (otu- mobila (prvi dio naziva čine početna
da Francuzi i danas zovu Njemačku slova firme: Anonima Lombarda Fab-
TAllemagne", tj. zemlja u kojoj žive brica Automobili, a drugi je po in-
Alemani) ženjeru konstruktoru koji se zvao
alemanisti pristaše francuske Revolu- Niccolo Romeo)
cionarne socijalističke radničke alfabet (prva dva grčka slova alfa, beta)
stranke koja je odbacivala diktaturu gram. niz svih slova nekog jezika,
proletarijata i propagirala tzv. mu- slova u određenom redu (za latinicu
nicipalni socijalizam (naziv prema je uobičajen naziv abeceda, a za gla-
prezimenu vođe Jeana Allemanea, goljicu i ćirilicu azbuka; alfabetski
1843—1935, člana Pariške komune) red red slova kakav je u alfabetu, tj.
alenteza (grč. allos drugi, thesis polo- a, b, c, d...
žaj) med. prisutnost stranih tijela u alfabetar (grč. alfa a, beta b) 1. popis
ljudskom organizmu i bolest koja izrađen alfabetskim redom; 2. po-
zbog toga nastaje četnik u čitanju i pisanju; 3. pren.
aleopat (grč. alloios drukčiji, pathos), početnik u čemu (u nekom nauku,
med. b. alopat zanatu, vještini...)
aleopatija (grč. alloios drukčiji, pathos) alfenid metalna smjesa od 60 dijelova
med. v. alopatija bakra, 30 dijelova cinka i 10 dijelova
alergija (grč. allos drugi, ergon djelo) nikla, galvanskim putem posrebrnje-
med. promijenjena sposobnost reak- no novo srebro
cije organizma na neku vrstu zaraz- alfitomantija (grč. alfi ton ječmeno bra-
nih klica kojima je taj organizam već šno, manteia) gatanje u ječmeno
jednom prije bio zaražen brašno
alge 54 alijenacija
alge (lat. alge) bot. resine, kriptogamne Granadi, najslavniji spomenik ma-
vodene biljke, bescvjetnice, talofiti s urske arhitekture
biljnim zelenilom (klorofilom) alhidada (ar. al-hadat) teh. pokretno
algebra (ar. al-jebr) mat. "sastavljanje ravnalo, dio nonija, za mjerenje ku-
razdvojenih dijelova", dio matemati- tova
ke koji istražuje odnose i svojstva allas čit. alijas (lat.) drugim imenom,
brojeva pomoću općih znakova; udž- inače, drukčije
benik algebre alibi (lat.) prav. drugdje, na drugom
algebrist onaj koji se bavi algebrom, mjestu; dokazati svoj alibi dokazati
znalac algebre da u određeno vrijeme nisam bio na
algema (grč. algema) med. bol određenom mjestu
algetičan (grč. algeo osjećam bol) bolan, alicante čit. alikante (šp.) vrsta špa-
njolskog vina iz okolice grada Ali-
boležljiv, nastao zbog boli
cantea
algija (grč. algeo osjećam bol) med. bol
aliciklički spojevi (grč.) organski spo-
živaca, neuralgija jevi cikličke strukture s alifatskim
algofon (grč. algos bol, fonos ubojstvo) svojstvima (ciklopropan, cikloheksan)
med. sredstvo protiv zubobolje na- alifatski spojevi kem. masni organski
pravljeno od gorušičnog ulja i špiri- kemijski spojevi koji sadrže atome
ta (žeste) ugljika, povezane u obliku otvorenih
algolagnija (grč. algea bol, lagneia ob- lanaca (parafini, alifatski alkoholi,
ljuba) med. uživanje u bolu, požuda alifatske kiseline)
za bolom, izraz koji obuhvaća mazo- aligacija (lat. alligatio) mješavina ko-
hizam i sadizam vina (metala) nejednake vrijednosti
algologija (lat. alga, grč. logia) bot. dio u jednu masu, slitina, smjesa, legura;
botanike koji se bavi algama, resi- pren. primjesa, dodatak; alijaža
nama aligacijski račun (lat. alligatio mješa-
algoritam (ar., grč. rhythmos odnos) 1. vina) račun smjese, tj. račun kojim
vještina računanja, četiri osnovne se pronalazi odnos u kojem se trebaju
računske operacije i udžbenik o tome izmiješati dvije vrste robe različite
(izraz potječe od arapskog matema- cijene da bi se dobila srednja vrsta
tičara Muhameda ibn Muse Alhariz- po unaprijed određenoj cijeni
ma); 2. logički algoritam pokušaj da aligator (tal. alligatore, šp. el lagarto)
se logičke operacije zamijene brojka- zool. američki krokodil
ma i računskim metodama, dakle, aligirati Gat. alligare) sliti, slivati, smi-
pokušaj matematičke ili simboličke ješati; legirati
logike; u srednjem vijeku upotreb- alijansa (fr. alliance) spajanje, udruži-
ljavali se i izrazi algorizam, algari- vanje; savez; sredstvo; bračna veza;
tam belle alliance čit. bel alijans (fr.), li-
algospazam (grč. algos bol, spasmos jepi ili sveti savez između Rusije,
grč) med. grč mišića praćen bolom Pruske i Austrije 1815. godine
algrafija (grč. grafia) tisk. postupak pri alijas (lat. alias) inače, osim toga, dru-
ravnom tiskanju aluminijskim umje- gim putem, drukčije
sto kamenim pločama, odgovara li- alijaža (fr. alliage) v. aligacija
tografiji alijenacija (lat. alienatio) otuđivanje,
Alhambra (ar. Al-hamrah) (Crvena ku- otuđenje; razmjena, prodaja, zalog;
ća), maurska kraljevska palača u med. odstupanje od prirodnog stanja;
alijenirati 55 alkalescencija
duševno rastrojstvo (lat. alienatio alira (fr. allure) hod, način kretanja;
mentis) trag divljači; pren. način hoda i drža-
alijenirati (lat. alienare) prav. otuđiti, nja nekog čovjeka, ponašanje, vla-
otuđivati, ustupiti drugom (pravo ili danje
vlasništvo); odvratiti (mušterije); po- aliskaf (lat. ala krilo, grč. skafos lađa)
ludjeti pomorsko prijevozno sredstvo, brod
alijenist (fr. alićniste) zastarjeli naziv s krilima (na kojima zapravo i poči-
za liječnika koji se bavi duševnim va) i koja se rašire pod vodom te se
bolestima brod izdigne nad vodu i "leteći" po-
alijenizam (lat. alienus tuđ, fr. alićnis- stiže veliku brzinu; "hidrokrilac"
me) med. duševno rastrojstvo, ludilo aliteracija (lat. alliteratio) poet. pjes-
alijirati (fr. allier) vezati savezom, sklo- nička figura koja se sastoji u tome
piti savez, udružiti; svezati brakom; da se u nizu ponavlja isti suglasnik
obično: alijirati se ili isti slog, npr.: "pa šuti pa se smije
alikvantan (lat. aliquantum) mat. koji pa se penje"
je sadržan u većem broju, ali ovaj aliterirati (lat. ad, littera slovo) praviti
nije s njim djeljiv bez ostatka, npr. 5 aliteraciju; slučajno ili hotimce po-
i 7 su alikvantni dijelovi broja 12;
navljati ista slova, iste slogove
supr. alikvotan
alitura (lat. alere hraniti, alitura) hra-
alikvota (lat. aliquoties) mat. broj koji
njenje, prehrana, sposobnost tijela da
je sadržan u drugom broju bez os-
tatka, npr. 2, 3, 4, 6 su alikvote broja hranjivim sokovima nadoknadi ono
12 što je izgubilo
alizari (šp. alizari) bot. levantinski broć;
alikvotan (lat. aliquoties) koji je sadr-
korijen broća
• žan u većem broju bez ostatka
aliment (lat. alimenta) mn. novac za alizarin (šp. alizari) kem. lijepa crvena
uzdržavanje i školovanje izvanbrač- boja koja se danas dobiva iz antra-
ne djece cena, dok je prije dobivana iz kori-
alimentacija (lat. alimentatio hranje- jena broća; alizarinsko modrilo naj-
nje) prehrana; uzdržavanje, npr. iz- ljepša i najpostojanija alizarinska
vanbračne djece modra boja, iste vrijednosti kao i in-
alimentar (lat. alimentarius) prav. onaj digova modra boja; usp. alizari
koji po nekom zavjetu prima uzdr- alka (lat. alea torda) 2. njorka, ptica
žavanje, hranarinu sjevernih krajeva, slična galebu; lovi
alimentama intoksikacija med. tro- se zbog skupocjenih jaja i perja
vanje hranom alka (tur.) 1. v. halka; Sirijska alka vi-
alimentirati (lat alimentare) prehra- teška igra u Sinju; održava se u dru-
njivati, uzdržavati, opskrbljivati hra- goj polovici kolovoza kao spomen na
nom veliku pobjedu Sinjana nad Turcima
alimfija (grč. a-, lat lympha voda) med. 1715. g.; sastoji se u tome da alkari
nedostatak limfnih žlijezda jašući na konjima (svaki triput) ga-
alineja (lat. a od, linea red) nov redak, đaju kopljem kroz dva koncentrično
novi odlomak; odjeljak koji počinje prilagođena koluta (alke)
novim, uvučenijim retkom alkalescencija (lat. alcalescentia) kem.
aliptika (grč. aleifo mažem, trljam) prevladavanje jedne alkalije; razvi-
vještina masiranja, proučavanje lije- janje alkalije koja se brzo isparava
čenja trljanjem (amonijak)
alkali 56 alkoholičar
alkali (ar.) kem. sol koja se dobiva iz sto kojega je pošla u smrt; iz pod-
pepela morskih biljaka zemlja ju je izveo Heraklo
alkalije (ar.) mn. kem. hidroksidi alkal- Alkibijad staroatenski državnik i voj-
nih metala, imaju bljutav okus i ve- skovođa (450—404 pr. n. e.), rođak
oma su otrovni Periklov, učenik Sokratov; poznat i
alkalimetar (ar., grč. metron) kem. kao pustolov, rasipnik i prevrtljivac;
sprava kojom se određuje količina al- ubio ga frigijski satrap Farnabaz
kalija u sodi ili lužnoj soli kako bi ugodio Spartancima; Alki-
alkalimetrija (ar., grč. metron) kem. bijadovo pseto prekrasni Alkibijadov
ispitivanje sode ili lužne soli pomoću pas kojem se divila cijela Atena; da
alkalimetra bi privukao na nj još više pozornosti,
alkalizacija (lat. alcalisatio) kem. dobi- dao mu je vlasnik odrezati rep (pre-
vanje lužne soli 1 ^rae i izraz rep Alkibijadova psa
alkalizirati (lat. alcalisare) kem. dobi- općili to znači kusast rep)
vati lužnu sol Alkinoj kralj Feačana, otac Nausikajin,
alkalni metali kem. skupina kovina gostoprimac Odisejev (on ga je konač-
(metala) male težine koje voda otapa
no i otpremio na Itaku nakon mno-
i na običnoj temperaturi, npr. kalij,
gih pustolovina i nevolja)
natrij, rubidij, litij i dr.
alkion (grč. alkyon) mitološka morska
alkaloidi (ar. al-kali, grč. eidos) kem.
dušikasti organski spojevi biljnog ptica (zimorod, ledarica), smatralo se
podrijetla, otrovni i gorka okusa; naj- da proriče sreću
važniji: morfin, kinin, strihnin, ko- Alkiona u starogrčkoj mitologiji: kći Eo-
fein, nikotin i dr. lova, žena Keiksova; bogovi su je pre-
alkatifa (ar., šp. alcatifa) orijentalni te- tvorili u pticu (zajedno s mužem);
pih, s osnovom od vune i svile, a ša- usp. alkion
rom od zlatnog i srebrnog konca Alkmena žena Amfitrionova, majka He-
alkejski stih (grč. Alkaios) poet. stih raklova (otac junakov je Zeus)
od pet stopa, od kojih su prve tri i Alkmeon tebanski heroj, vođa sed-
posljednja jambi, a četvrta anapest morice epigona u osvetničkom pot-
(U — U — U — U U — U —), nazvan hvatu protiv Tebe
po slavnom grčkom liričaru Alkeju alkohol (ar. al-kohhlu) 1. najbolji, sa-
koji je živio 600. pr. n. e.; alkejska vršeno pročišćeni prah, npr. od kore
strofa strofa od četiri stiha, od kojih kininovca, željeza i dr.: 2. potpuno
su dva jedanaesterca, jedan deve- pročišćen špirit, žesta izlučena iz
terac i jedan deseterac vina, piva, rakije i dr.; opojno piće
alkemičar (ar. al-kimia) onaj koji se alkoholat (ar. al-kohhlu) čvrsti kemij-
bavi alkemijom, onaj koji pravi zlato ski spoj alkohola s nekom soli
umjetnim putem; tajanstveni sred- alkoholatura (ar. al-kohhlu) kem. mje-
njovjekovni znanstvenik šavina svježih biljnih sokova s alko-
alkemija (ar. al-kimia) naziv za naj- holom
stariju kemiju, osobito kod Arapa;
kasnije, u srednjovjekovnoj Europi: alkoholi (ar. al-kohhlu) mn. kem. or-
neznanstveno bavljenje kemijom; to- ganski kemijski spojevi ugljika, vo-
božnja vještina pravljenja zlata dika i kisika
Alkestida (grč. Alkestis) u starogrčkoj alkoholičar (ar. al-kohhlu) čovjek koji
mitologiji: žena kralja Admeta umje- je suviše odan uživanju alkoholnih
pića, pijanac
alkoholizacija 57 Almagest
alkoholizacija (ar. al-kohhlu) kem. treno; allegro con spirito, allegro con
oslobođenje špirita (žeste) od vode, fuoco
pročišćavanje alkohola; miješanje al- allegro con fuoco čit. alegro kon fuoko
kohola s nekom tekućinom (tal.) glaz. v. allegro con brio
alkoholizam (ar. al-kohhlu) opći naziv allegro con moto čit. alegro kon moto
za sve štetne utjecaje na ljudski orga- (tal.) glaz. uzburkano, hitro, brzo
nizam i društvo koji nastaju zbog allegro con spirito čit. alegro kon
prekomjerne uporabe opojnih pića, spirito (tal.) glaz. v. allegro con brio
osobito žestokih allegro di molto (tal.) glaz. v. allegris-
alkoholizirati (ar. al-kohhlu) kem. pro- simo
čistiti do stupnja najveće finoće, npr. allegro furioso čit. alegro furiozo (tal.)
neki prah; izlučiti špirit (žestu) iz glaz. strasno i brzo
neke tekućine; osloboditi od vode; po- allegro ma non troppo (tal.) glaz. ne
miješati s alkoholom odviše brzo
alkoholometar (ar. al-kohhlu, grč. me- allegro maestoso čit. alegro maestozo
tron) sprava za određivanje količine (tal.) glaz. odmjereno hitro, s dosto-
alkohola u nekom opojnom piću janstvom
alkoholometrija (ar. al-kohhlu, grč. allegro moderato (tal.) glaz. umjereno
metria) znanost o određivanju koli- veselo, umjereno brzo
čine alkohola u nekom opojnom piću allegro non tanto (tal.) glaz. ne odviše
alkoven (ar. al-kubex, šp. alcoba) pro- brzo
storija sa svodom; udubina u sobi s allemande čit. almand (fr.) ples nje-
posteljom; ložnica mačkog podrijetla u 2/4 ili 4/4 taktu
ali ingrosso (tal.) trg. na veliko allentando (tal.) glaz. popuštajući, za-
Ali is well that ends well (engl.) Sve državajući, usporavajući; allentato
allentato (tal.) glaz. v. allentando
je dobro što se dobro svrši (naziv jed-
Alles schon degewesen čit. ales šon
ne Shakespearove komedije); usp.
dagevezn (njem.) Svega je toga već
Ende gut, alles gut
bilo (njemačka poslovica koja je isto-
alla prima (tal.) slik. odmah, najednom
vjetna latinskoj Nihil novi sub sole
slikati, tj. bez prethodnog grundira-
Ništa novo pod suncem)
nja (bojenja osnovnom bojom)
allez! čit. ale (fr.) hajde, idi, naprijed!
allegramente (tal.) glaz. v. allegro
allons čit. alonz (fr.) hajdemo, napri-
allegretino (tal.) glaz. umjereno alle- jed!
greto
alma mater (lat. alma mater mati ko-
allegreto (tal.) glaz. manje živo, manje ja hrani) "časna majka", sveučilište,
veselo, manje brzo nego allegro velika škola
allegrissimo (tal.) glaz. vrlo živo, vrlo alma parens (lat.) "hraniteljica rodi-
veselo, što življe; allegro assai, alle- telj ica"; v. alma mater
gro di molto almada (ar. al ma'dijat) crnački čamac
allegro (tal. allegro) glaz. veselo, živo, od kore drveta; vrsta brze indijske
brzo; kao imenica; djelo koje treba jedrilice
izvoditi veselo, živo i brzo; allegra- Almagest (ar. al-mađisti, grč. megiste
mente syntaxis) iskrivljen naslov arapskog
allegro assai (tal.) glaz. v. allegrissimo prijevoda Ptolomejeva kapitalnog as-
allegro con brio čit. alegro kon brio tronomskog djela (Veliki znanstveni
(tal.) glaz. vrlo veselo, sa žarom, va- sustav astronomije)
almanah 58 alonž
pac pomoću kojega se konji uče ka- ganskih spojeva, nego im je potreb-
sanju na organska hrana; supr. autotrofija
alopat (grč. allos drugi, pathos bolest) alotropan (grč. allos drugi, tropos na-
med. liječnik koji liječi pomoću alo- čin) kem. koji se pojavljuje u više
patije; prijatelj, pristaša alopatije; različitih oblika ili stanja
aleopat alotropija (grč. allos drugi, tropos na-
alopatija (grč. allos drugi, pathos bo- čin) kem. svojstvo tvari, supstancije,
lest) med. metoda liječenja kod koje elementa da se pojavljuje u posve
se bolest s jednog dijela tijela prenosi različitim oblicima, npr. ugljika da
na neki drugi dio; alopatska metoda postoji kao grafit i dijamant; alomor-
liječenja uporaba lijekova koji izazi- fija; usp. izomerija
vaju bolesti suprotnog djelovanja, alpaka (peru. aplacca) 1. zool. vrsta pe-
metoda koji se danas uopće primje- ruanske lame, veoma cijenjene zbog
njuje u znanstvenoj medicini (suprot- svoje odlične vune; 2. kordiljerska
no: homeopatija); aleopatija tkanina od alpakine vune; 3. kem.
alopecija (grč. alopekia opadanje dlaka, galvanski posrebrnjena slitina, novo
kose) med. bolest opadanja kose, će- srebro
lavljenje, ćelavost; alopecija alpinac vrsta vjetra; vojnik uvježban
aloplastika (grč. allos drugi, plassein za ratovanje u planinskim uvjetima;
uobličiti, uobličavati) med. zamjenji- Alpinac stanovnik Alpi, alpski gor-
vanje jednoga izgubljenog dijela tijela štak
drugim, uzetim od nekoga drugog; alpinci (tal.) voj. alpski lovci, talijanske
transplantacija i francuske trupe, od 1872., za čuva-
nje i zaštitu alpskih dolina
alosija (grč.) ružno velik i debeo čovjek,
alpinist proučavatelj Alpi, penjač na
grdosija
Alpe, planinar
aloteza (grč. allos drugi, thesis postav-
alpinistika (lat. Alpes) v. alpinizam
ljanje) lingv. prelaženje jednog glasa
alpinizam (lat. Alpes) poznavanje i pro-
u drugi
učavanje Alpa, osobito: penjanje na
alotigen (grč. allothi na drugom mje-
Alpe; u širem smislu: sva znanstvena
stu, gennao rađam) koji je postao
i športska bavljenja visokim plani-
drugdje nama; planinski šport, planinarstvo
alotrije (grč. allotrios tuđ) mn. sporedne alpinum (lat.) vrt zasađen alpskim bilj-
(ili: tuđe) stvari, tuđa zanimanja; ne- kama, osobito umjetni brežuljak u
red, nepristojnost vrtu zasađen alpskim biljkama
alotriodoncija (grč. allotrios tuđ, odus alporama (lat. Alpes, grč. horao gle-
zub) namještanje umjetnih zuba dam, vidim) promatranje (ili: razgle-
alotriofagija (grč. allotros tuđ, fagein danje) visokih planina, pogled na gle-
jesti) med. bolesna želja za neobič- čere, ledenjake
nim jelima, želja za jedenjem stvari alpski (lat. Alpes, alpinus) koji pripada
koje nisu za jelo Alpama, koji ima oblik Alpa; alpska
alotriologija (grč. allotrios tuđ, logos rasa ljudi niskog rasta, kratke luba-
govor) miješanje (ili: umetanje) stra- nje i smeđe boje lica, žive oko Alpa,
nih riječi u govor u istočnoj i južnoj Europi
alotrofija (grč. allos, trofe hrana) biol. alrauna (staronjem. alruna, njem. Al-
osobina ljudi, životinja i nezelenih raune) u njemačkoj mitologiji: duh
biljaka da ne mogu živjeti od anor- koji proriče, kasnije neko malo de-
alt 60 alterum tantum
monsko biće u ljudskom obliku; po alterativa (lat.) mn. med. lijekovi koji
tome nazvan korijen mandragore koji izazivaju promjenu, koji postupno po-
je sličan ljudskom liku, iz kojega su, boljšavaju sokove
po starom vjerovanju, postali ti pa- alterirati (lat. alterare) mijenjati, pro-
tuljci-proroci; gatalica, čarobnica mijeniti, izmijeniti nagore; kvariti,
alt (lat. altus visok, tal. alto) glaz. drugi pokvariti, pogoršati; uplašiti, zbuni-
glas, viši srednji glas; pjevač koji pje- ti; uzbuniti, rasrditi
va alt alterkacija (lat. altercatio) prepirka,
alta ottava (lat.) glaz. izraz kojim se svađa; raspravljanje, diskusija
označuje da treba izvoditi za oktavu alternacija (lat. alternatio) smjenjiva-
više nje, smjena; smijenjenost; ped. 1. iz-
altamirsko doba naziv za starije ka- mjeničnost u rasporedu sati između
meno doba u razvoju Zemlje (prema težih i lakših predmeta; 2. ako u jed-
špilji Altamira u Španjolskoj gdje su nom razredu ima više skupina, onda,
otkriveni različiti crteži životinjskih dok se jednoj predaje, druge imaju
likova koji predstavljaju najstarije tzv. tihi rad, npr. prepisivanje, crta-
dosad pronađene spomenike likovne nje i si.; gram. prijevoj (kvalitativni,
umjetnosti) kvantitativni, samoglasnički, suglas-
altana (lat. altus visok, tal. altana) ar- nički)
hit. zatvoreni balkon, balkon na gor- alternativa (lat.) izbor između dviju
njim katovima neke građevine mogućnosti, opredjeljivanje za jednu
altazimut (ar. as-sumut putovi) prije- od dviju odluka; log. alternativni su-
nosni instrument za mjerenje kuto- dovi su 1. oni koji se mogu jedan
va; univerzal tj. univerzalni instru- drugim zamijeniti, a da se njihov
ment) smisao ipak ne izmijeni, npr.: "Galilei
Alte Ware, gute Ware (njem.) Stara je otkrio zakone padanja", ili: "Za-
roba, dobra roba kone padanja je otkrio Galilei"; 2. oni
alteja (grč. althaia, lat. althaea) bot. disjunktivni sudovi čiji se predikat
bijeli sljez, biljka čiji se korijen upo- sastoji samo iz dvaju pojmova koji
trebljava kao lijek protiv kašlja se međusobno isključuju, npr.: "Jed-
alter ego (lat. alter ego drugi ja) 1. no električno tijelo je ili pozitivno ili
osoba koja je od neke druge osobe negativno električno."
ovlaštena da može potpuno raditi u alternativan (lat. alternativus) izmje-
njezino ime, zamjenik, zastupnik; 2. ničan
čovjek po mišljenju i osjećaju potpu- alternator (lat. alternator) fiz. stroj za
no blizak i srodan drugom nekom čo- proizvođenje izmjenične struje
vjeku, istomišljenik alternirati (lat. alternare) smjenjivati
altera pars (lat. altera pars drugi dio) se; kolebati se; med. alternirajuća
druga strana, suprotna, protivnička groznica povratna groznica
strana alterum tantum (lat.) "drugo takvo",
alteracija (lat. alteratio) mijenjanje na- tj. još jednom toliko, dvostruko; slu-
gore, promjena, izmjena, preobraće- čaj da se kamate popnu do visine
nje; pogoršanje, oštećenje; uzbuđi- glavnice
vanje, uzbuđenje, užasavanje, gnjev; alterum tantum (lat.) još jednom toli-
glaz. akord ili ton povišen ili snižen ko, dvostruko; trg. kamate koje su
kromatskim znakom se popele do visine glavnice
altesse 61 amagazinaža
altesse čit. altes (fr.) visočanstvo, visost, aluvio (lat. alluvio naplavljenje) prav.
svjetlost (titula) povećanje obalnog zemljišta zbog
altimetar (lat. altus visok, grč. metron postupnog nanosa zemlje i pijeska
mjerilo, mjera) visinomjer, sprava za plavljenjem; ovo povećanje pripada
mjerenje visina vlasniku obalnog zemljišta na osno-
altimetrija (lat. altus visok, grč. metria vi tzv. aluvijskog prava
mjerenje) mjerenje visina aluzija (lat. allusio, alludere smjerati)
alting (dan.) islandski parlament nišanjenje, ciljanje na koga ili što;
altiora (lat.) mn. više stvari, viša zna- govorna figura u kojoj se, umjesto
nja, više znanosti; ići ad altiora (al- prave stvari, kazuje njoj slična koja
tiora) idi naprijed, idi naviše, težiti lako može podsjetiti na onu pravu;
za nečim višim; alciora pr. aluzivan
altist (tal. alto) glaz. pjevač koji pjeva alvearij (lat. alvearium) košnica, pče-
linjak; jedan dio ušne šupljine u kojoj
alt
se skuplja ušna mast
altruist čovjek koji je u svom mišljenju alveolaran (lat. alveoaris) koji se tiče
i radu u skladu s ljubavlju prema zubnih ležišta; stanični; alveolarni
bližnjima, čovjekoljubac živac čeljusni živac
altruizam (Comte skovao po tal. altrui alveole (lat. alveoli) 1. anat. male šup-
drugi, lat. alteri huic ovom drugom) ljine, jamice i mjehurići u pojedinim
fil. način osjećanja, mišljenja i djelo- dijelovima tijela, npr. ležišta za zube
vanja u skladu s obzirima prema do- u čeljusti, plućni mjehurići u kojima
bru svojih bližnjih pa i cijeloga čovje- se izmjenjuju plinovi za vrijeme di-
čanstva; ljubav prema bližnjima, ne- sanja i dr.: 2. voštane stanice u pče-
sebičnost linjem saću
altum silentium čit. altum silencijum alvus (lat.) anat. trbuh; med. stolica,
(lat.) duboka tišina, duboka šutnja izmet
aludirati (lat. alludere) smjerati, niša- aljamiado čit. alhamijado (šp.) stara
niti, ciljati na koga ili što; posredno bošnjačka hrvatska i španjolska poe-
rugati se, predbacivati nekome ne- zija pisana arabicom
što, bockati amabile (tal.) glaz. ljupko, umiljato,
aluminij (lat. alumen stipsa) kem. ele- nježno; amalbilmente, amorevole,
ment atomske težine 26,97, redni amoroso
broj 13, znak Al, kovina (metal), po Amadejevo (Amadeovo) kazalište pr-
boji i sjaju nalazi se između srebra i va javna kazališna dvorana u Zagre-
platine, tvrđi od cinka, a mekši od bu koju je gradio grof Antun Pejače-
bakra, rastezljiv i kovan, u tehnici vić krajem 18. st. (ime po grofu Antu-
veoma uporabljiv zbog male specifič- nu Amadeju de Varkonyi, 1757—
ne težine 1835)
alumnat (lat. alumnari odgajati, odgo- Amadis (fr. Amadis de Gaula) lit. junak
jiti) zavod u kojem se učenici, osim jednog velikog starofrancuskog kruga
odgajanja, i hrane priča; pren. junak iz romana, ljubav-
aluvij (lat. alluvium naplavina, naplav- nik koji se ponaša kao vitez
ljeno) geol. najgornji, tj. najmlađi slo- amagazinaža (fr. emmagasinage)
jevi Zemljine kore koji su postali na- smještanje u skladište (magazin);
nosom pristojba koja se plaća za ležarinu u
aluvijalan (lat. alluvialis) nanosni magazinu
amagazinirati 62 amazonke
ambroid (ar. anbar, sanskr. ambra mi- vima ili začepljenjem, zatvorom (op-
risna smola, grč. eidos izgled) stiješ- stipacijom)
njeni jantar koji se dobiva u krupnim ameblirati (fr. ammeubler) kuću opskr-
komadima tako što se veliki broj sit- biti pokućstvom, kuću namjestiti po-
nih komada jantara pod visokim tla- trebnim stvarima
kom i na visokoj temperaturi slije u amebni (grč. amoibe promjena) koji po-
jednu masu tječe od amebe, uzrokovan amebama
ambrotipi mn. fotografije na staklu ko- ameboidno kretanje zool. kretanje
je štiti lak i druga fina staklena plo- stanica u ljudskom tijelu pomoću
ča pseudopoda; nazvano po tome što je
ambrozija (grč. ambrosia) mit. jelo koje najprije primijećeno kod ameba
daje besmrtnost, hrana višnjih bo- amelija (grč. a ne, melos ud) prirođena
gova; pren. jelo koje okijepljuje, iz- nakaznost kod domaćih životinja (ne-
vrsno jelo; usp. nektar; biljka, korov dostatak jednog ili više udova))
čiji pelud izaziva alergiju u kolovozu amelioradja (lat. amelioratio) pobolj-
i rujnu šanje, poboljšavanje, popravljanje,
ambrozijski (grč. ambrosios) bogovski, dotjerivanje, npr. zemljišta, imanja
koji pripada bogovima, natprirodan; ameliorirati (lat. melior bolji, fr. ame-
božanski, divan liorer) poboljšati, poboljšavati, popra-
ambulant (lat. ambulare hodati, ambu- viti (zemljište)
lans) trg. osoba koja se bespravno amen (hebr. amen) "tako neka bude",
bavi trgovačkim posredovanjem riječ kojom obično završavaju moli-
ambulanta (lat. ambulantia) med. po- tve; otuda: reći amen privesti kraju,
kretna ili poljska bolnica; ustanova završiti
za liječničke preglede i pružanje prve amencija (lat. amentia) med. ludilo
i hitne pomoći amenija (grč. a-, men mjesec) med. v.
ambulantni (lat. ambulans, ambulare amenoreja
hodati, ići) putujući, pokretni; nesta- amenomanija (grč. a-, men mjesec, ma-
lan; ambulantni bolesnik bolesnik ko- nia) med. duševni poremećaj kod že-
ji ne mora ležati u postelji, nego dola- na kao posljedica izostanka menstru-
zi liječniku na liječenje; ambulantna acije
pošta putujuća, željeznička pošta amenoreja (grč. a-, men, rheo tečem,
ambulatorij (lat. ambulatoria) med. curim) med. izostanak menstruacije;
ustanova gdje se pregledavaju i liječe amenija
bolesnici koji ne moraju ležati u po- amentes mit. riječ kojom su stari Egip-
stelji, nego dolaze na liječenje po po- ćani nazivali podzemni svijet
trebi amentia activa čit. amencija aktiva
ambusta (lat. ambusta, amburere ogor-' (lat.) med. naglo ludilo
amentia occulta čit. amencija okulta
jeti, opaliti) mn. med. opekline
(lat.) med. potajno, skriveno ludilo
ameba (grč. amoibe promjena) zool. mi-
amentia partialis čit. amencija par-
kroskopom vidljiva životinjica koja
cijalis (lat.) med. djelomično ludilo
stalno mijenja svoj oblik
amentia senilis čit. amencija senilis
amebijaza (grč. ameibo mijenjam)
(lat.) med. staračka slaboumnost
amebna dizenterija čiji je uzročnik
amentia simplex čit. amencija sim-
Entamoeba histolytica, crijevna zara-
pleks (lat.) med. jednostavna, opća
za praćena bolovima u trbuhu, prolje- duševna slabost
amenovati 65 amfibrah
amfora (grč. amforeus) kod starih Grka amidža (tur. amidže) stric
i Rimljana: ispupčen glineni krčag s amigdalitis (grč. amygdale badem)
uskim grlićem i dva drška u kojem med. upala krajnika
su držali vino amikalan (lat. amicus prijatelj, ami-
amfoteran (grč. amfoteros) kem. dvo- calis) prijateljski
jak, i lužnat i kiseo; amfoterna tijela amiksija (grč. a-, myxa sluz) med. ne-
tijela koja su istodobno i baze i kise- dostatak sluzi
line; amfoterne tvorevine geol. stijene amil(um) (lat. amylum, grč. amylon)
koje su nastale i utjecajem vode i kem. škrob, štirka, škrobno brašno
utjecajem vatre, koje su, dakle, isto- amiloza (grč. amylon škrob) kem. or-
dobno i neptunske i plutonske ganski spoj C 6 H 10 O 5 , ili njegova poli-
amfoterodiplopija (grč. amfoteros, di- valencija; med. v. amiloidna degene-
ploos, ops) med. dvostruko gledanje, racija
ali svakim okom drukčije amimetičan (grč. a-mimetos) nepodraž-
ami-cochon čit. ami-košon (fr.) "prija- ljiv
telj svinja", tj. prijatelj s kojim se u amimija (grč. a-, mimesis oponašanje)
razgovoru mogu bez ikakva suste- med. nesposobnost pokretanja miši-
zanja upotrebljavati i prostački iz- ća lica kod moždanih bolesti
razi aminterije (grč. amyno branim, lat.
amicabili modo čit. amikabili modo amynteria) mn. med. zaštitna sred-
(lat.) na prijateljski način, na lijep stva, lijekovi koji služe za zaštitu
način amiotrofija (grč. a-, mys mišić, trofe
amicabilis compositio čit. amikabilis prehrana) med. veoma teška i neiz-
kompozicio (lat.) prav. prijateljski lječiva dječja bolest, kao posljedica
sporazum, prijateljska nagodba teških promjena u hrpteničnoj mož-
amice! (lat.) vokativ od riječi amicus dini
čit. amikus (lat. amicus prijatelj) pri- amirante (šp. amirante) vrhovni zapo-
jatelju!; katkada i superlativno: ami- vjednik kopnenih i pomorskih vojnih
cissime najveći prijatelju! snaga u Španjolskoj
amicitiae causa čit. amicicije kauza amisija (lat. amissio) gubitak, gublje-
(lat.) iz prijateljstva, iz dobrohotnosti nje
amicus certus in re incerta cernitur amitotičan (grč. amytto param, razdi-
čit. amikus certus in re incerta cerni- rem) biol. kod kojega postoji amito-
tur (lat.) pravi se prijatelj u nevolji za
poznaje amitoza (grč. amytto param, razdirem)
amicus Plato, sed magis amica veri- biol. izravna dioba jezgre u životinj-
tas čit. amikus Plato, sed magis ami- skoj ili biljnoj stanici
ka veritas (lat.) drag mi je Platon, amizantan (fr. amusant) zabavan,
ali mi je draža istina (rečenica koja zanimljiv, ugodan, razonodan
se u jednom kasnijem spisu pripisuje amizeta (fr. amusette) zabavica, razo-
Sokratu; često se koristi za izricanje noda; igračke; voj. vrsta lakog polj-
nepristranosti) skog topa
amid (lat. amida) kem. amonijak čiji je amizirati (fr. amuser) zabavljati, za-
vodik zamijenila kiselina nimati, uveseljavati, razonoditi
amidin (lat. amida) kem. unutarnji amnestija (grč. amnestia zaboravljanje)
glavni sastojak zrnca škrobnog braš- prav. pomilovanje, djelomičan ili pot-
na pun oprost kazne
amnestika 68 amortizacija
ampula (lat. ampulla bočica) ispupče- kosti, do sitnica; trg. na malo (supr.:
na, trbušasta bočica za mast, ulje, an gro)
bjelilo; crkvena posuda u kojoj se drži an fas ili anfas (fr. en face) sprijeda, s
vino i voda za pričest (u kat. crkvi); lica; oči u oči, pravo u oči
anat. trbušasto proširenje na cjev- an gro (fr. en gros) trg. na veliko; uglav-
kastim organima, npr. na kraju po- nom (ispričati nešto)
lukružnih kanala uha itd.; teh. staklo an- (grč. an) u grčkim složenicama is-
električne žarulje pred samoglasnika daje riječi niječ-
amputacija (lat. amputatio rezanje) no značenje, odgovara našem ne-, la-
med. potpuno odvajanje, odrezivanje tinskom in-, njemačkom un- itd.
ranjenih, razmrskanih, oštećenih i ana (grč. ana) prijeđi, na, po, uz; kroz,
uopće neizlječivih dijelova tijela; duž; do, oko
pren. potpuno i nasilno odvajanje jed- anabaptist (grč. ana-baptizo) pristaša
nog dijela od neke cjeline ponovnog krštenja u zrelim godina-
amputirati (lat. amputare odsijecati) ma; pr. anabaptistički
med. odvojiti, odrezati; pren. otcije- anabaptizam (grč. ana-baptizo ponovno
piti, nasilno odvojiti zaronjavam) vjerski pokret koji zah-
amulet (lat. amuletum) hamajlija, pred- tijeva ponovno krštenje u zrelim go-
met koji tobože ima čarobnu moć da dinama
štiti od bolesti i svake druge nesreće, anabatičan (grč. anabaino uzlazim) koji
zbog čega ga praznovjerni ljudi nose se penje, koji napreduje, koji raste;
stalno sa sobom, obično o vratu anabatična groznica med. groznica
amundizam (grč. a-, lat. mundus svijet) koja napada svakog dana, stalna
fil. shvaćanje po kojem postoji samo groznica
Bog, a svijet ne postoji; Bog je apso- anabaza (grč. ana-basis) penjanje, uzla-
lutni duh, a svijet je samo trepere- ženje (iz nižeg predjela u viši, ili kre-
nje, igra toga duha tanje od mora prema unutrašnjosti
amuzičan (grč. amusia) koji ne uživa zemlje; osobito: Ksenofonova povijest
ljubav muza, tj. koji je bez smisla i vojnog pohoda Kira Mlađeg protiv
osjećaja za ono što je umjetničko i svoga brata); med. razvijanje i jača-
lijepo, nepjesnički; neškolovan nje bolesti
amuzija (grč. amusia) nenaklonost mu- anabioza (grč. ana, bios život) ponovno
za, oskudica u smislu i osjećaju za oživljavanje osušenih ili promrzlih
ono što je umjetničko i lijepo; neško- životinja
lovanost anadema (grč. anadema) glavni ukras
amvon (grč. ambon izbočenje na štitu) na kraljevoj glavi; v. dijadema
u pravoslavnoj crkvi: uzvišeno mje- Anadiomena (grč. anadyomai izroniti)
sto ispred oltara, na soleji, s kojega "iz morske pjene rođena" (pridjevak
se čitaju Sveto pismo, molitve, pro- božice Afrodite)
povijedi i spomeni; amvon simbolič- anadiploza (grč. ana-diploo udvostru-
no predstavlja kamen koji je anđeo čiti) udvostručavanje; ret. ponavlja-
odmaknuo s Kristovog groba nje riječi, retorička figura koja se sa-
amylacea čit. amilacea (lat.) mn. farm. stoji u tome što sljedeća rečenica
lijekovi koji sadrže u sebi škrob počinje riječima kojima je prethodna
an detaj (fr. en. detail) potanko, po- završena; med. udvostručavanje na-
drobno, opširno, iscrpno, do potan- padaja grozničnih bolesti
anadoza 71 anakamptičan
anadoza (grč. ana-dosis) fiziol. raz- anagnosti (grč. ana-gnostes) mn. ško-
mjerna podjela sokova i hrane cije- lovani robovi ili slobodnjaci kod sta-
lom tijelu, probava rih Grka i Rimljana koji su služili
anaerobi (grč. ana, aer zrak, bios život) kao čitači ili predavači po boljim ku-
mn. zool. bakterije koje mogu živjeti ćama; u starije kršćansko vrijeme:
bez kisika, klice koje se mogu razvi- oni koji su za vrijeme službe čitali
jati i razmnožavati tek kad im se pojedine dijelove iz Svetog pisma
ukloni kisik anagnostici (grč. ana-gnostes) mn.
anaerobionti (grč. an-, aer zrak, bios pjesnici tragičari koji su svoja djela
život) mn. zool. v. anaerobi pisali samo za čitanje, a ne za prika-
anafija (grč. an-, afe dodirivanje) med. zivanje
neosjetljivost (ili: smanjena osjetlji- anagnozma (grč. ana-gnosma) štivo
vost) kože, poremećaj u osjetilu do- anagoga (grč. an-ago) uzdizanje; zaklju-
dira čivanje na nešto općenito ili duhov-
anafilaksija (grč. ana, fylaxis čuvanje, no; alegorično tumačenje Biblije (usp.
zaštićivanje) med. preosjetljivost or- anagogija); med. iskašljavanje krvi,
ganizma na ponovno ubrizgavanje izbacivanje krvi
bjelančevine anagogija (grč. an-ago vodim gore) tajni
anafoneza (grč. anafonesis) med. vjež-
smisao, alegorično značenje; odušev-
banje i jačanje pluća i govornih or-
ljenje, uzdizanje duha apstraktnom
gana glasnim govorenjem i pjeva-
razmišljanju i si.
njem
anagraf (grč. ana-grafo napišem) spra-
anafora (grč. anafora) poet. figura po-
va koja, radi ponovnog otiska i umno-
navljanja istih riječi na početku sti-
žavanja, piše obratno
hova ili rečenice, npr.: Mila kano si
anagrafi (grč. ana-grafo) mn. med.
nam slavna, mila si nam ti jedina,
mila kuda si nam ravna, mila kuda liječnički propisi, recepti
si planina; (usp. epifora); med. izba- anagram (grč. anagramma) najprije:
civanje kašljanjem ili povraćanjem; obratno čitanje jedne ili više riječi,
astr. pojavljivanje znakova na nebu npr. rob je anagram od bor, mir od
anafrodit (grč. an-afroditos) med. onaj Rim; zagonetka koja se sastoji u to-
koji nije sposoban oploditi me da se slova jedne riječi napisu
anafrodizija (grč. an-, afrodisia ljubav- različitim redom; riječ napravljena
no uživanje) med. bolesni nedosta- premještanjem slova druge riječi raz-
tak ili smanjenost spolnog nagona ličitog značenja
anafrodizijaci (grč. an-, afrodisiakos anahoret (grč. anachoretes) čovjek koji
koji pripada ljubavnom uživanju) se povukao od svijeta; pustinjak, is-
mn. med. sredstva za smanjivanje i posnik, usamljenik; prid. anahoret-
sprječavanje spolnog nagona ski
anagke v. ananke anakalipterija (grč. ana-kalypto otkri-
anaglifi (grč. anaglyfa) v. anagliti vam) svečano skidanje vela s nevjes-
anaglipti (grč. anaglypta) mn: umj. te
polureljefni umjetnički radovi; ana- anakampterija (grč. ana-kampto skre-
glifi ćem) sklonište za sirotinju, obično po-
anagliptika (grč. anaglyptike) vještina kraj crkava i samostana
izrade reljefnih ili polureljefhih ukra- anakamptičan (grč. ana-kampto) od-
sa, slika i si. bojni, koji odbija (svjetlost, zvuk)
anakamptika 72 analeptici
oznaka za kvantitetu jednog sloga vjeka; razvitak jajne stanice bez su-
koji može biti dug ili kratak djelovanja ženskog zametka
ancora čit. ankora (tal.) glaz. još jed- androgin (grč. andro-gynos) dvospolac,
nom, ponovno hermafrodit; uškopljenik; slabić
andaluzit min. aluminijev silikat (na- androginija (grč. andro, gyne žena)
zvan po Andaluziji, gdje je pronađen) dvospolnost, hermafroditizam
andamento (tal. andare ići, andamento android (grč. aner, eidos lik) umjetno
hod) glaz. dio fuge napravljen, pokretan ljudski lik
andante (tal. andante) glaz. kao u ho- androidan (grč. aner, eidos lik) sličan
du, lagano; kao imenica: djelo u laga- čovjeku, napravljen u ljudskom obli-
nom tempu ku
andantino (tal.) glaz. malo laganije, androkefaloid (grč. aner, kefale glava)
umjereno min. kamen koji ima oblik ljudske
andarini (tal.) mn. ljubičasti okrugli re- glave ili nekoga dijela ljudskog ti-
jela
zanci u obliku graška
andosirati (fr. endosser) trg. potpisati androliti (grč. aner, lithos kamen) mn.
mjenicu na poleđini i time je prenijeti geol. okamenjene ljudske kosti
andrologija (grč. aner, logia znanost)
na drugoga
med. znanost koja se bavi proučava-
andosman (fr. endossement) trg. pot-
njem bolesti svojstvenih muškarci-
pis mjenice na poleđini, prijenos mje-
ma (za razliku od ginekologije)
nice Andromaha (grč. Andromache) mit.
andragacija (grč. andragathia) mužev- žena najvećeg trojanskog junaka
nost, hrabrost; vrlina, čestitost Hektora, mati Astijanaksova; nakon
andrecej (grč. aner, andros čovjek, muž, Hektorove pogibije bila robinja Ahi-
oikion kuća, stanište) bot. skup svih lovog sina Pira i s njim imala tri
prašnika u cvijetu sina; Euripid i Račine napisali su is-
andristi (grč. aner, andros) mn. fil. Ari- toimene tragedije
stotelovi sljedbenici koji su negirali andromanija (grč. andro-mania) čežnja
besmrtnost ljudskog duha; glavni je za muškarcima, uspaljenost žena
predstavnik bio Pomponazzi (1462— prema muškarcima; nimfomanija
1524) androtomija (grč. aner, temno režem)
andro (grč. aner, andros) predmetak u anat. rezanje ljudskog leša radi znan-
složenicama sa značenjem: čovjek stvenog ispitivanja
(muškarac) anđelika (grč. angelos anđeo) bot. ljeko-
androfag (grč. andro-fagos) ljudožder; vita biljka štitarka (kravojac)
antropofag anđeo (grč. angelos vjesnik) teol. Božji
androfob (grč. aner, fobos) onaj koji za- glasnik, više biće
zire od ljudi, koji se plaši ljudi (mu- anegdota (grč. anekdotos neizdan) 1.
škaraca) spis koji, iz bilo kojeg razloga, još
androfobija (grč. aner, fobos) strah od nije objavljen ili namjerno nije tis-
ljudi (muškaraca) kan; u novije vrijeme anegdotama se
androfonomanija (grč. aner, fonos nazivaju dosad netiskani stari spisi
ubojstvo, mania) med. ludilo koje tje- ili pojedini odlomci iz njih; 2. poet.
ra ljude na ubojstva priča o kakvom zanimljivom doga-
androgeneza (grč. aner, gone rađanje) đaju; nova i kratka priča, šaljiva ili
stvaranje čovjeka, osobito prvog čo- duhovita pričica
anegertika 78 anepija
ca, jer nakon najkraćeg dana u godi- angiotomija (grč. angeion posuda, tem-
ni Sunce opet počinje svoj uspon no režem) med. rezanje, operacija
angiektazija (grč. angeion posuda, ek- krvnih žila
tasis rastenje) med. proširenje krv- angitis (grč. angeion) med. v. angiitis
nih žila anglaise čit. anglez (fr.) živahan engles-
angiitis (grč. angeion posuda) med. ki ples u dvočetvrtinskom i tročetvr-
upala krvnih žila; angitis tinskom taktu
angina (lat. angere suziti, stijesniti, an- anglicizam (lat. anglicismus) engleska
gina) med. grlobolja, upala krajnika riječ koja je ušla u neki drugi jezik
ili ždrijela i udomaćila se u njemu; određena
angina pectoris čit. angina pektoris osobina engleskog jezika prenesena
u neki strani jezik; osobitost engles-
(lat.) med. stezanje i jaki bolovi u
kog jezika
predjelu srca; pektoralna angina
anglicizirati (fr. angliciser) poengleziti,
angiografija (grč. angeion posuda, gra-
fo pišem) fiziol. opis krvnih žila; pro- učiniti engleskim
učavanje krvnih žila ili odnosa teku- Anglikanska crkva engleska protes-
tantska državna Crkva
ćina u ljudskom tijelu
Angloamerikanac Amerikanac engles-
angiokarp (grč. angeion posuda, kar-
kog podrijetla
pos plod) bot. plod zatvoren u plodi-
anglofil (lat. Anglia, grč. filos prijatelj)
šte i biljka s takvim plodom prijatelj svega što je englesko: politi-
angiologija (grč. angeion posuda, logia ke, kulture, jezika itd.
znanost) fiziol. angiografija anglofob (lat. Anglia, grč. fobos strah,
angiom (grč. angeion posuda) med. pje- bijeg) neprijatelj svega što je engles-
ga ili izraslina na koži ili sluznici ko; onaj koji mrzi Engleze ili se boji
zbog nenormalnog množenja i šire- Engleza i njihovog kulturno-politič-
nja krvnih ili limfnih žila kog utjecaja
angioneuroza (grč. angeion posuda, anglofobija (lat. Anglia, grč. fobos)
neuron živac) med. bolest živaca krv- strah od Engleza ili mržnja prema
nih žila Englezima
angiopatija (grč. angeion posuda, pa- angloman (lat. Angila, grč. mania
thos bol) med. opći naziv za sve bole- strast) pretjeran ljubitelj svega što
sti krvožilnog sustava je englesko
angiosarkom (grč. angeion posuda, anglomanija (lat. Anglia, grč. mania
sarx meso) med. rak krvnih žila strast) pretjerano oduševljenje En-
angiospazam (grč. angeion posuda, glezima i svime što je englesko
spasmos grč) med. grč krvnih žila angora odlična vuna koja se dobiva od
angiosperme (grč. angeion posuda, angorske koze i oplemenjenog angor-
sperma sjeme) bot. kritosjemenjače, skog zeca; ima tanka i duga vlakna
biljke čije su sjemenke zatvorene u svilenkasta sjaja
plodište angosciosamente čit. angošjozamente
angiostenoza (grč. angeion posuda, ste- (tal.) glaz. v. angoscioso
nos tijesan, uzak) med. sužavanje (ili: angoscioso čit. angošjozo (tal.) glaz.
stješnjavanie) krvnih žila brižno, bolno
angiotenioar* ^gr^. angeion, teino za- ango »tura-kora gorka kora jedne juž-
težem) koji j 2 u vezi sa za f ef mtošću noameričke biljke, nazvana po gradu
krvnih žila Angosturi, upotiebljava se kao liiek
angster 81 animalizacija
pušta pozitivni pol i ulazi u elektrolit anomalon (grč. anomalon) gram. ne-
na svome putu prema negativnom pravilni glagol
polu (Faraday); pozitivni pol, supr.: anomeomerija (grč. an-, omos sličan,
katoda; usp. elektroda istovrstan, meros dio) sastavljenost
anodija (grč. anodia) nevezan, nesli- od neistovrsnih dijelova
kovit način govora anomičan (grč. anomos) nezakonit, ne-
anodin(um) (grč. an-, odyne bol, lat. uredan, zločinački
anodinum) med. sredstvo za ublaža- anomija (grč. anomia) bezakonje, neza-
vanje bola i za uspavljivanje konitost, neobuzdanost
anodinija (grč. an-, odyne bol) med. anominacija (lat. annominatio) ret. na-
bezbolnost, neosjećanje porođajnih mjerno izjednačavanje riječi, stav-
bolova ljanje jedne uz drugu dviju riječi koje
anodonti (grč. an-, odus) mn. zool. si- glase jednako ili slično, a imaju raz-
savci bez zuba ličito značenje, npr.: Tišina je posta-
anofeles (grč. anofeles nekoristan, la još tiša; paronomazija
škodljiv) med. komarac malaričar anomizam (grč. a-, nomos zakon) v. an-
(jedini prijenosnik malarije kod čo- tinomizam
vjeka) anonaran (lat. annonarius žitni) koji
anoftalmija (grč. an-, ofthalmos oko) se tiče prometa i dobivanja žita, žitni,
med. nedostatak očiju, sljepilo npr. anonarni zakoni
anogen (grč. ano naviše, gignomai anoniman (grč. anonymos) bezimen,
postati) prid. geol. za stijene: stijene bez potpisa, nepotpisan; nepoznat
čiji je materijal nastao kretanjem anonimno društvo trg. bezimeno dio-
odozdo prema gore, tj. eruptivne sti- ničko društvo
jene; suprotno: katogen anonimnost (grč. anonymos) bezime-
anogranologija (grč. an-, organon, lo- nost, nepoznatost;
gia) znanost koja se bavi prouča- anonimus (lat. anonymus) nepoznati,
vanjem anorganske, tj. mrtve pri- nepotpisani, pisac koji objavljuje svo-
rode, osobito minerala ja djela bez potpisa
anoksija (grč. an ne, oksigen) potpun anonsa (fr. annonce) oglas, objava
nedostatak kisika u krvi i tkivima; anonsirti (fr. annoncer, lat. annuntiare)
usp. hipoksija oglasiti, oglašavati, objaviti, objavlji-
anomalan (grč. anomalos) neredovit, vati
nepravilan, suprotan pravilu, koji od- anopsija (grč. an ne, odnosno, ano gore,
stupa od pravila, neobičan ops oko) sljepoća; škiljavost (prema
anomalija (grč. anomalia) nepravilnost, gore)
odstupanje od pravila ili zakona, izu- anorak (eskim.) eskimska bluza s ka-
zetnost, neredovitost, neobičnost; pucom
astr. nepravilnost u kretanju planeta anorganizam (grč. an-, organon) neživa
anomalistički (grč. anomalos) nepra- ili mrtva priroda
vilan, koji se razlikuje od pravila, su- anorganogeneza (grč. an-, organon, gi-
protan pravilu gnomai) znanost o nastanku nežive
anomalologija (grč. anomalos nepra- (anorganske) prirode
vilan, logia) gram. disciplina koja se anorganognozij a (grč. an-, organon,
bavi nepravilnostima u jeziku; usp. gnosis) znanost o poznavanju neži-
anomalon voga
anorganografij a 85 antanaklaza
gom ili suprotnom značenju, npr. taj ante anno... (lat.) prije godine...
čovjek je nikakav čovjek ante Christum natum čit. ante Hris-
antanta (fr. entendre, entente) smisao, tum natum (lat.) prije Kristova rođe-
značaj, značenje, npr. neke riječi; slo- nja
ga, sporazum; Velika Antanta savez ante diem (lat.) prije vremena, prije
Rusije, Francuske i Engleske koji je suđenog dana
1914. ušao u rat protiv Njemačke i ante festum (lat.) prije svečanosti, tj.
Austro-Ugarske; Mala Antanta savez prerano; usp. post festum
između Jugoslavije, Cehoslovačke i anteakt (lat. anteactum) prijašnje dje-
Rumunjske, sklopljen nakon Prvog lo, prijašnji čin
svjetskog rata radi čuvanja i održa- antecedencija (lat. antecedentia) ono
vanja stanja stvorenog ugovorima o što prethodi, prethodnost; fil. ante-
miru, osobito u srednjoj Europi i na cedencija — konzekvencija = uzrok
Balkanu; entente cordiale čit. anatant — posljedica, subjekt— predikat, itd.
kordijal (fr.) srdačan sporazum, ugo- antecedencije (lat. antecedentia) mn.
vor o prijateljstvu, osobito u politici prijašnje činjenice, prijašnji događa-
antapodoza (grč. anti, apo-didomi pre- ji ili odnosi; prijašnji život
dati; iznijeti, izložiti) poet. dodava- antecedens (lat. antecedens) prethod-
nje pouke priči; med. ponovni napa- nik, preteča; prijašnji događaj; gram.
daj groznice prethodni slog
antapoplektici (grč. anti, apo, plesso antecedirati (lat. antecedere) pretho-
udaram) mn. med. sredstva protiv diti, ići naprijed; preteći, pretjecati,
moždane kapi nadmašiti, nadmašivati
antapoplektičan (grč. anti, apo, plesso antecesor (lat. ante-cessor) prethodnik,
udaram) koji služi kao lijek protiv putovođa; učitelj, prethodnik u ne-
moždane kapi kom poslu ili zvanju
antarktičan (grč. antarktikos) zem. koji anteci (grč. ant-, oikos kuća) mn. zem.
leži nasuprot Sjevernom polu, tj. juž- stanovnici pod istim podnevnikom i
ni, koji leži na Južnom polu na istoj udaljenosti od polutnika, a
Antarktika (grč. anti, arktos sjever, na suprotnim Zemljinim polutkama
antarktikos južni) zem. područje antedatirati (lat. ante, datum) umjesto
Zemlje oko Južnog pola današnjeg datuma staviti na pismo
antartes (grč. antarkein biti komu pre- ili spis raniji datum; antidatirati
mac) grčki partizan, borac u EAM-u antediluvijci (lat. ante, diluvium po-
antartritici (grč. anti, arthron zglob) top) mn. pretpotopni ljudi
mn. med. sredstva protiv zglobobo- antediluvijski (lat. ante, diluvium po-
lje top) pretpotopni; supr.: postdiluvij-
ski
antartritičan (grč. anti, arthron zglob)
koji služi kao lijek protiv zglobobo- antefiks (lat.) ukras na rubu krovnog
lje, koji liječi zglobobolju vijenca kod antičkih građevina
antastmatičan (grč. anti, asthma) med. antefleksija (lat. anteflexio) med. sa-
koji služi kao lijek protiv astme vijenost naprijed, npr. maternice
antatrofičan (grč. ant-, atrofos neuhra- Antej junak u starogrčkoj mitologiji, sin
njen) med. koji pomaže kao lijek pro- Posejdona i Geje; nepobjediv u borbi
tiv slabljenja zbog oskudne hrane dok se doticao zemlje, svoje majke
ante (lat.) prijeđi, prije; pred, ispred, (Geja = božica zemlje); udavio ga je
naprijed Heraklo podigavši ga uvis
,1
antej ustinijansko pravo 87 anthipofora
koji su naslonjeni jedni na druge ta- antikritika (grč. anti, krino sudim) od-
ko da čine hrbat ili sljeme, a padaju govor na kritiku, protukritika; odgo-
u suprotnim smjerovim; supr. sinkli- vor na napade; obrana
nala antikronizam (grč. anti, chronos vrije-
antikoagulans (grč. anti protu, lat. coa- me) pogreška u računanju vremena;
gere sjediniti) sredstvo koje sprječa- uporaba jednog vremena umjesto
va zgrušavanja krvi, služi za liječe- drugog
nje embolije, tromboze i dr. antikva (lat. antiqua) staro pismo, la-
antikolerici (grč. anti, cholera bolest s tinica; tisk. uspravna latinična slo-
povraćanjem i žitkom stolicom, cho- va, (suprotno: kurziv)
las utroba) mn. med. sredstva protiv antikvar (lat. antiquarius) istraživač i
kolere proučavatelj starina, poznavatelj sta-
antikolici (grč. anti, kolike trbuhobolja) rina i starih spomenika; kupac i pro-
mn. med. sredstva, lijekovi protiv tr- davač starina, starinar; kupac i pro-
buhobolje davač starih knjiga
antikolvunzivan (grč. anti, lat. convul- antikvaran (lat. antiquarius) stari,
sivus grčevit) med. koji služi protiv starinski; polovan, upotrebljavan
grčeva antikvarijat (lat. antiquus stari) trgo-
antikonstitucionalan (grč. anti, lat. vina starim knjigama
constitutio ustav) protustavan antikvirati (lat. antiquare) zastarjeti;
antikonstitucionist (grč. anti, lat. con- proglasiti za zastarjelo; odbaciti, npr.
stitutio) protivnik ustava zakon
antikontagioza (grč. anti, lat. contagio- antikvitet (lat. antiquitas) starina, sta-
sus zarazan) mn. med. sredstva za ri svijet, stari vijek; stare, odnosno
zaštitu od zaraznih bolesti zastarjele stvari ili ustanove i si.
antikontagiozan (grč. anti, lat. conta-
antikvizirati (lat. antiquus) ugledati se
giosus zarazan) koji služi kao zaštita
na stare, oponašati ukus starih, ra-
od zaraze
diti prema antičkim uzorima; progla-
antikorodal (grč. anti protu, lat. corro- siti nešto zastarjelim
dere glodati, izjedati) nehrđajuća sli- antikvus (lat. antiquus) stari, starinski
tina aluminija, magnezija i silicija
antikozmetičan (grč. anti, kosmeo (usp. antički)
ukrašujem) koji uništava (ili: naru- antilegomena (grč. antilego suprot-
šava) ljepotu stavljam se, opovrgavam) mn. teol.
antikreza (grč. anti, kresis miješanje) dijelovi Svetog pisma čiju izvornost
prav. dopunski ugovor o zalogu po neki teolozi osporavaju ili u koju se
kojem založni vjerovnik, umjesto in- sumnja; supr. homologumena
teresa na dug, ima pravo služiti se i antilemičan (grč. anti, loimos kuga)
koristiti založenim predmetom med. koji služi protiv kuge, protu-
antikrist (grč. anti, Christos) protivnik kužni
(ili: neprijatelj) Krista ili kršćanstva; antiletargičan (grč. anti, lethargia bo-
pren. bezbožan čovjek; vrag, sotona lest spavanja) med. koji služi protiv
antikritičan (grč. anti, krino sudim) obuzetosti dubokim snom, protiv
koji odgovara na kritiku, napad itd.; obamrlosti
med. koji sprječava nastup krize antiliberalizam (grč. anti, lat. libera-
antikritičar (grč. anti, krino) pisac od- lismus) suprotnost slobodnjaštvu,
govora na kritiku; pisac obrane od slobodoumlju, slobodnjačkim nače-
napada lima
antilisa 92 antinomizam
antilisa (grč. anti, lyssa pseće bjesnilo) antimonarhijski (grč. anti, monarchia)
med. sredstvo protiv psećeg bjesnila koji je protiv monarhijskog oblika
antilogičan (grč. antilogikos) nedoslje- vladavine
dan, protuslovan; koji je u suprot- antimoralan (grč. anti, lat. moralis)
nosti sa zakonima mišljenja, tj. s lo- koji je u suprotnosti s moralom, su-
gikom protan moralu
antilogija (grč. antilogia) proturječnost, antimoralizam (grč. anti, lat. mos, mo-
prigovor, pobijanje; obrana pred su- riš običaj) fil. naučavanje koje ne pri-
dom znaje nikakvu razliku između dobra
antilopa (grč. antholops) zool. "cvjetno i zla i koje sve ljudske postupke jed-
oko" (zbog lijepih očiju te životinje), nako procjenjuje
antinacionalan (grč. anti, lat. natio-
veoma raširena vrsta rogatih sisa-
vaca, živi u toplijim krajevima u sta- nalis) nenarodni, protunarodni
dima; u Europi od ove vrste postoji antinarkotici (grč. anti, narke ukoče-
samo gazela nost, ukočenje) mn. med. lijekovi pro-
antimelankoličan (grč. anti, melan- tiv narkotičkih trovanja
cholikos) koji razbija tugu, koji po- antinefritici (grč. anti, nefros bubreg)
pravlja raspoloženje mn. med. sredstva i lijekovi protiv
antimerija (grč. anti, meros dio) ret. bubrežnih bolesti
zamjenjivanje jednog dijela govora Antinoj (grč.) jedan od prosaca Odise-
drugim jeve žene Penelope; pratitelj i ljubi-
mac rimskog cara Hadrijana, simbol
antimetabola (grč. anti-metabole) re- ljepote i mladosti
torička figura koja se sastoji u tome antinomazija (grč. anti, onoma ime) za-
što se izrazi koji su bili u prvom di- mjenjivanje imena, uporaba osobnog
jelu rečenice pojavljuju i u drugom, imena umjesto vrste, npr. "Demo-
ali drugim redom, npr.: "Jedemo da sten" umjesto "govornik"
živimo, a ne živimo da jedemo"; anti- antinomija (grč. antinomia proturječ-
metalepsija nost zakona sa samim sobom tako
antimetalepsija (grč. anti, metalepsis da ga obje strane mogu tumačiti u
zamjenjivanje, razmjena) ret. v. anti- svoju korist) log. proturječnost, su-
metabola protnost dvaju sudova ili zakona —
antimetateza (grč. anti, metatithemi teze i antiteze — koji se uzajamno
premjestiti) retorička figura koja se isključuju, npr.: a) "Svijet ima svoj
sastoji u tome da se iste riječi ponav- početak u vremenu, a i s obzirom na
ljaju i u drugom dijelu rečenice, ali prostor on je ograničen" (teza); b)
u suprotnom smislu, npr. "Jedi da bi "Svijet nema ni početka u vremenu
živio, a ne živi da bi jeo" niti granica s obzirom na prostor,
antimilitarizam (grč. anti, fr. milita- nego je u jednom i drugom pogledu
risme) suprotnost militarizmu; po- bezgraničan" (antiteza); fil. kod Ka-
kret protiv rata i priprema za rat nta: proturječnost koja se javlja pri
antimon (lat. antimonium) kem. ele- primjeni zakona čistog razuma na
ment, atomska težina 121,76, redni osjetilni svijet
broj 51, znak Sb (stibium), metaloid antinomizam (grč. anti, nomos zakon)
srebrnobijele boje, kristalni i veoma 1. teol. tobožnja proturječnost izme-
lomljiv tako da se može smrviti u đu starozavjetnog zakona i kršćan-
prah skog naučavanja; 2. načelno nepriz-
antioksidans 93 antisciji
navanje bilo kakvih utvrđenih za- antipleuritici (grč. anti, pleuron bok,
kona; anomizam rebro) mn. med. sredstva protiv upa-
antioksidans kemijska tvar koja se le plućne opne; pr. antipleuritičan
dodaje lakopokvarljivim proizvodima antipneumoničan (grč. anti, pneumon
radi sprječavanja kvarenja zbog ok- pluća) med. koji služi protiv upale
sidacije pluća
antipapizam (grč. anti, lat. papa) ne- antipod (grč. antipus) čovjek koji u od-
prijateljstvo i borba protiv pape nosu prema nekom drugom pred-
antiparagraf (grč. anti-paragrafos) stavlja pravu suprotnost; protivnik,
odgovor na kritiku; replika suparnik; zem. onaj koji živi na di-
antiparalelan (grč. anti, parallelos) koji jametralno suprotnoj točki Zemlje
nije paralelan, usporedan antipodni (grč. antipus) sasvim supro-
antiparalelogram (grč. anti, paralle- tan, oprečan; koji se nalazi na dija-
los, gramma) geom. istokračni trapez metralno suprotnoj točki Zemlje
antiparalitici (grč. anti, para-lyo) mn. antiprotaza (grč. antiprotasis protu-
med. sredstva protiv uzetosti (para- prijedlog) ret. nagovještaj opovrga-
lize) van] a nekog tvrđenja, obično se iz-
antiparazitici (grč. anti, parasitos na- ražava jednim pitanjem
metnik) mn. sredstva protiv biljnih i antipsihologizam (grč. anti, psyche
životinjskih nametnika koji se nala- duša) fil. stav nekih logičara i gnose-
ze na ljudima i životinjama ologa protiv primjene psihologije u
antipatičan (grč. antipathikos) koji po- logičkim i spoznajno-teorijskim raz-
mišljanjima
buđuje neraspoloženje ili odvratnost,
antirabičan (grč. anti protu, rabies
neugodan, nemio, nesimpatičan
bjesnoća) koji služi protiv bjesnoće
antipatija (grč. antipatheia) neraspo-
antiracionalizam (grč. anti, lat. ratio
loženje prema nekome, osjećaj od-
razum) fil. shvaćanje da razum, od-
vratnosti ili nenaklonosti; suprotno:
nosno ljudsko mišljenje, nije apso-
simpatija
lutni izvor spoznaje
antipatriot (grč. anti, patriotes) nepri- antirepublikanac (grč. anti, lat. res
jatelj domovine, nedomoljub publica) protivnik republikanskog
antiperistaza (grč. anti, peristasis oblika vladavine; pr. antirepublikan-
vanjske okolnosti) opreka ili suprot- ski
nost okolnosti (ili: prilika), djelovanje antireumatičan (grč. anti, rheuma)
dviju suprotnih sila u prirodi med. koji služi protiv reumatizma
antipiretici (grč. anti, pyr vatra) mn. antirevolucionar (grč. anti, lat. revolu-
med. lijekovi protiv groznice tionarius) pristaša i pobornik antire-
antipiretičan (grč. anti, pyr vatra) volucije, protivnik revolucije
med. koji suzbija groznicu, npr. as- antirojalizam (grč. anti, fr. royalisme)
pirin, antipirin i dr. nenaklonost monarhijskom obliku
antipirin (grč. anti, pyr vatra) med. vladavine i kraljevskoj vlasti uopće
sredstvo protiv groznice, glavobolje antisciji (grč. anti, skia sjena) mn. zem.
antiplatonska ljubav osjetilna, spol- ljudi sa suprotnim sjenama, tj. sta-
na ljubav novnici na istom podnevniku, ali na
antiplenisti (grč. anti, lat. plenus pun) suprotnim stranama polutnika tako
fil. pristaše teorije o praznom pro- da njihove sjene u podne padaju na
storu (za razliku od plenista) suprotne strane
4
antisemit 94 antiunionist
antivenerea (grč. anti, lat. Venus bo- sten ili Ciceron umjesto "veliki go-
žica ljubavi; spolna ljubav) mn. med. vornik"
sredstva protiv spolnih, veneričnih antorgastična sredstva med. sredstva
bolesti protiv navale krvi; usp. orgazam
antizimotik (gr. anti, zyme kiselo tijes- antos (grč. anthos) cvijet, cvat; govorni
to, kvasac) kem. sredstvo koje sprje- ukras; med. osip, krasta, osobito na
čava vrenje; usp. antiseptik licu
antoalaža (fr. toile, entoilage) fina tka- antotipoliti (grč. anthos, typos otisak,
nina s čipkama lithos kamen) mn. geol. v. antoliti
antocijan (grč. anthos, kyaneos zaga- antozoe (grč. anthos cvijet, zoon živo-
sitoplav) kem. cvjetno plavetnilo, pla- tinja, živo biće) mn. zool. koralji
va tvar u cvijeću antracit (grč. anthrax ugljen, nastavak
antodontalgici (grč. anti, odus zub, al- -ites) min. najstariji fosilni ugljen,
gos bol) mn. med. sredstva protiv najbolja vrsta ugljena
zubobolje antrakolit (grč. anthrax ugljen, lithos
antoftalmici (grč. anti, ofthalmos oko) kamen) min. vapnenac obojen uglje-
mn. med. sredstva protiv očnih bo- nom
lesti antrakometar (grč. anthrax ugljen,
antografija (grč. anthos cvijet, grafo pi- metron) kem. sprava za određivanje
šem) pisanje pomoću cvijeća količine ugljika
antoksantin (grč. anthos, xanthos žut) antrakonit (gr. anthrax ugljen, lithos
kem. cvjetno žutilo, žuta tvar koja kamen) min. v. antrakolit
se nalazi u cvijeću antrakoza (grč. anthrakoo pretvarati
antoliti (grč. anthos, lithos kamen) mn. u ugljen) pretvaranje u ugljen; med.
geol. okamenjeni cvjetovi ili otisci slaganje ugljenog praha ili čađe u
cvjetova u kamenu; antotipoliti tkiva što dovodi do njihove crne obo-
antologija (grč. anthologia) branje cvi- jenosti
jeća, cvjetnjak; zbirka odabranih, antraks (grč. anthrax ugljen) med. crni
osobito lirskih pjesama; uopće: zbir- prišt, bedrenica, opasna zarazna
ka svakog štiva odabranog prema po- bolest pretežito biljoždera; antraksne
sebnim mjerilima i svrhama; zbirka bolesti one koje se prenose na čovjeka
najljepšega putem posrednog ili neposrednog
antonimi (grč. anti, onyma ime) mn. dodira sa životinjama, npr. bjesnilo
lingv. riječi suprotne po značenju, . itd.
npr. ljeto—zima, laž—istina, dobar— antrecen (grč. anthrax ugljen) kem.
loš, tvrd—mek i dr.; usp. sinonimi, složeni ugljični vodik, C 14 H 10 , dobiva
paronimi, homonimi se iz smole kamenog ugljena, upo-
antonimija (grč. anti, onyma ime) lin- trebljava se za pripremanje alizari-
gv. svojstvo suprotnoga značenja ne- na i drugih obojenih tvari
koj drugoj riječi; usp. antonimi antrešelj (lat. intersellare sjediti izme-
antonoar (fr. entonner, entonnoir) lije- đu) mjesto na hrptu konja u sredini
vak; ljevkasta rupa od eksplodirane između bisaga; nered (npr. u sobi);
mine; geol. kotlina, vrtača pren. tegoba, nevolja
antonomazija (grč. antonomasia drugi antrkolon (fr. entrecolonne) arhit. raz-
naziv) ret. opisivanje kod kojega se mak, udaljenost između stupova,
umjesto zajedničkog imena u govoru prostor između dvaju stupova, antr-
upotrijebi vlastito ime, npr. Demo- pilastir
antropareskij a 96 antropolog
skog tijela radi znanstvenog ispiti- sv. Petar u ribarskom čamcu, ribar-
vanja ski prsten
antropozofija (grč. anthropos, sofia anumeracija (lat. annumeratio) pribra-
mudrost) fil. naučavanje čiji je začet- janje, uračunavanje
nik Rudolf Steiner, a koje želi "du- anumerirati (lat. annumerare) pri-
hovnim očima gledati" te neposredno brojiti, pribrojavati; uračunavati, ub-
opažati i općiti s "višim svjetovima"; rajati
put prema tim višim svjetovima ima anuncijacija (lat. annunciatio) nago-
tri stupnja: "pripremu", "prosvijet- vještavanje, objavljivanje, osobito
ljenje" i "posvećenje"; tijelo je pod- Djevici Mariji da će roditi Sina, Bla-
ložno zakonu naslijeđa, duša sudbini govijest
koju sama stvara, a duh zakonu rein- anuri (grč. an bez, ura rep) zool. bez-
karnacije repci, žabe
antropozoik (grč. anthropos, zoon ži- anurija (grč. an-, uron mokraća) med.
votinja) geol. antropozojsko razdob- potpun prestanak izlučivanja mo-
Ije kraće
antropozojski period geol. razdoblje anus (lat.) zool. čmar, završetak debe-
u povijesti Zemlje u čijem se početku log crijeva; per anum (lat.) med. kroz
javlja čovjek, počinje s dijuvijalnim čmar
razdobljem, dobom kad se ljudski anvarija (grč. an-, lat. ovarium jajnik)
govor počinje razvijati, a traje još i
med. urođeni nedostatak jajnika
sad, otprilike milijun godina
anvelopa (fr. enveloppe) omotnica; mat.
antrpa (entrepas) hod konja, polukas
nepomična krivulja koja u svakoj
anualni (lat. annualis) godišnji, koji se
događa svake godine; koji traje go- svojoj točki dodiruje jednu krivulju
dinu dana u ravnini
anuarij (lat. annuarium) ljetopis, godiš- anver (fr. envers, lat. inversus) naličje;
njak, kalendar a Venvers čit. a lanver (fr.) naopako,
anuitet (lat. annuitas, annuus godišnji) natraške, na naličje
godišnja otplata duga; godišnji pri- anzihtskarta (njem. Ansicht pogled)
hod, godišnji dohodak, godišnja ren- razglednica
ta ANZUS-pakt (od početnih slova imena
anulacija (lat. annullatio) poništenje, Australija, New Zeland i USA) pakt
poništavanje, ukinuće, opovrgnuće, koji je sklopljen 1. rujna 1951. u San
opovrgavanje; proglašavanje neva- Franciscu između Australije, Novog
žećim Zelanda i SAD; Pacifički pakt; v.
anulirati (lat. annullare) poništiti, poni- SEATO
štavati, ukinuti, ukidati, opovrgnuti, anžanbman (fr. enjambement) poet. op-
opovrgavati; uništiti, uništavati; pro- koračenje, tj. prelaženje nedovršene
glasiti nevažećim rečenice u sljedeći stih
anulus (lat. annulus) prsten; annulus Anžu francuska plemićka obitelj (ime
magicus čit. anulus magikus (lat.) ča- po istoimenoj grofoviji na donjoj Loa-
robni prsten; annulus palatii čit. ri); u hrvatskoj povijesti poznati su
anulus palacii (lat.) kraljevski prsten pod imenom Anžuvinci (vladali su u
pečatnjak; annulus piscatorius čit. Hrvatskoj i Ugarskoj u 14. i 15. st.)
anulus piskatorijus (lat.) papin prs- aorist (grč. a-oristos neograničen, neod-
ten pečatnjak na kojem je prikazan ređen) gram. prošlo svršeno vrijeme
aorta 99 apcigbild
aorta (grč. aorte) anat. glavna srčana hanička postrojenja (npr. neke radi-
žila, najvažnija žila iz koje izlaze sve onice, kinematografa, kazališta i dr.)
arterije u ljudskom tijelu, žila kuca- aparencija (lat. apperentia) privid, pri-
vica vidnost, izgled, vanjština; vjerojat-
aortitis (grč. aorte) med. upala aorte nost; trg. vanjski izgled neke robe
aozmičan (grč. a, osme miris) bezmiri- aparentan (lat. apparens) vidljiv, vi-
san dan; očit, očigledan, očevidan, jasan;
apa (mad.) otac prividan (npr. razmak, veličina i si.)
apa (rum. vapa) para, sapa, isparivanje, apartan (fr. apart poseban, jedinstven)
dah, zadah, ono što izbija iz nečega poseban, neobičan, nesvakidašnji;
(kao plin); smrad pun draži, dražestan
apage! (grč. ap-ago odvesti; otići, lat. apartheid čit. aparthajd (engl.) zaseb-
apage) odlazi, idi! nost, odijeljenošt, odvojenost; izraz
apagoga (grč. apagoge) log. posredan kojim se označuje politika rasne dis-
dokaz; apagogičan dokaz indirektan, kriminacije
posredan dokaz, tj. onaj koji doka- apartman (fr. appartement) stan, so-
zuje točnost neke tvrdnje pokaziva- ba, odjel, stan s više odjela
njem nemogućnosti ili pogrešnosti apaš (fr. apache) velegradski razbojnik,
tvrdnje koja ga negira
lopov, zločinac, otimač (naziv prema
apakromatičan (grč. apo, chroma bo-
sjevernoameričkom plemenu Apaši)
ja) opt. koji se odnosi na sustav leća
apatetičan (grč. apatao, apatetikos laž-
kod kojeg su tri boje sjedinjene u
jednoj točki ljiv) lažljiv, lažan, zapleten, zamršen,
apanaža (fr. apanage, lat. apanagium) npr. zaključak
imanje dano na doživotno uživanje; apatičan (grč. apathes) neosjetljiv, rav-
godišnja plaća bližih vladarevih ro- nodušan, nemaran, utrnulih osjećaja
đaka (djece, braće), godišnji prihod, apatija (grč. apatheia) neosjetljivost,
osiguran prihod utrnulost osjećaja, ravnodušnost, ne-
apanažirati (fr. apanager) dati kome marnost; stanje u kojem kod čovjeka
imanje na doživotno uživanje; odre- ništa ne može izazvati ni radost ni
diti stalan godišnji prihod žalost (u normalnim prilikama obič-
apanteza (grč. apantesis) odgovor, od- no nastupa zbog premorenosti moz-
vraćanje, opovrgavanje ga); mlitavost pokreta
apantropija (grč. apanthropia zazi- apatit (grč. apatao zavodim) min. kal-
ranje od ljudi) nečovječnost, surovost; cijev fosfat s fluorom, veoma raši-
zaziranje (ili: strah) od ljudi; odvrat- ren, sive, ljubičaste ili zelenkaste bo-
nost među ljudima; antropofobija je
aparat (lat. apparatus sprema; oruđe) apcigati (njem. abzihen) 1. oduzimati,
sprava, naprava, stroj; cijeli pribor, odbijati (npr. od plaće na ime otplate
sva oruđa, pomoćna sredstva i dr. duga); 2. otakati, pretakati (vino); 3.
koja su potrebna za neki posao ili tisk. uzimati pravi otisak (radi obav-
neku službu ljanja korekture); 4. pren. povraćati,
aparatorij (lat. apparatorium) odjeljak biju vat i
(ili: ormar) za smještaj oruđa, sprava apcigbild (njem. abziehen svući, Bild
i si. slika) posebno pripremljena sličica
aparatura (lat. apparatus) svi aparati koja se malo navlaži i naljepljuje na
nekog tehničkog poduzeća; sva me- papir i tako preslikava; preslikač
apcug 100 apercepcija
apcug (njem. Abzug) demonstrativni us- apelant (lat. appellare, appellans) prav.
klik uobičajen nekada i u našim kra- onaj koji se u pravnim ili sudskim
jevima (osobito na račun vlasti za poslovima obraća, nakon nižih, višim
vrijeme Austrougarske Monarhije), sudovima, i traži njihovu pomoć
znači otprilike: dolje!; snimak, otisak; apelat (lat. appellatus) prav. osoba ili
usp. birstnapcug presuda nižeg suda protiv koje ape-
apedeutičan (grč. a-, paideutikos od- lant podnosi priziv višem sudu
gojni) nenaobražen, neodgojen, ne- apelativ (lat. nomen appellativum)
školovan gram. zajedničko ime, riječ koja ozna-
apedeutizam (grč. a-, paideo odgajam) čava rod ili vrstu, npr.: drvo, čovjek,
v. apedeuzija životinja
apedeuzija (grč. apaideusia) nenaobra- apelativan (lat. appellativus) gram.
ženost, neznanje poradi slabog ško- koji označava zajedničko ime, rod,
lovanja; apedeutizam vrstu
apehema (grč. ap-echema) odjek; med. apelirati (lat. appellare) moliti koga za
suprotna pukotina na povrijeđenoj pomoć; pozivati se na nešto; obraća-
kosti (kontrafisura); suprotno dje- ti se (ili: obratiti se) prizivom višem
sudu, uložiti (ili: ulagati) priziv; ulo-
lovanje pada; tj. kad se bol prouzro-
žiti (ili: ulagati) protest
kovana tim padom osjeti na suprot-
Apelles starogrčki slikar za koga se
noj strani
pričalo da je tako vjerno naslikao
apeirokalija (grč. apeiros neiskusan, grožđe da su ga ptice došle zobati;
kalon lijepo) nepoznavanje ljepote, usp. nulla dies sine linea; Apelles
neupućenost u ono što je lijepo; nedo- post tabulam (lat.) Apeles iza slike
statak ukusa; ret. usiljena težnja za (da bi čuo mišljenje gledalaca; kaže
lijepim i kićenim izražavanjem se kad se osjeti da netko prisluškuje
apeiron (grč. apeiros neograničen, bes- iza zida ili iza vrata)
krajan) fil. početak, prauzrok iz apendicit (lat. appendix) med. upala
kojega su sve stvari izašle i u koji se crvolikog produžetka na donjem di-
ponovno vraćaju (ovaj pojam uveo jelu slijepog crijeva, crvuljka (pogreš-
Anaksimander) no se kaže: upala slijepog crijeva)
apeks (lat. arex vrh, šiljak) kapa sta- apendiks (lat. appendix) dodatak, do-
rorimskih svećenika (u obliku stoš- puna, prilog knjizi ili djelu; anat. iz-
ca); geom. vrh stošca; astr. točka na dužen produžetak s površine nekog
nebu u čijem se smjeru vrši gibanje organa, osobito: crvoliki produžetak
Zemlje ili Sunca; suprotno: antia- na donjem dijelu slijepog crijeva,
peks; gram. znak za dužinu ili na- crvuljak
glašavanje nad samoglasnikom apepsija (grč. a, pepsis probava) med.
apel (fr. appel) poziv, pozivanje, doziv, neprobavljivost, slaba probava
znak; prav. žalba višoj vlasti, pozi- apeptičan (grč. a-peptos neprobavljen)
vanje na viši sud; voj. zbor; u mače- neprobavljiv; koji pati od slabe pro-
vanju: kratak i oštar udarac napri- bave
jed ispruženom nogom aperantologija (grč. aperantologia)
apelacija (lat. appellatio) viši sud (iz- pretjerana brbljavost, bujica praznih
među prvostupanjskog i kasacijskog riječi
suda); priziv višem sudu; pozivanje; apercepcija (lat. ad-perceptio) fil. za-
nazivanje, imenovanje pažanje, shvaćanje, jasno shvaćanje
apercipirati 101 aplanirati
predmeta pomoću zapažanja, odnos- apices juriš (lat. arex, apices juriš) mn.
no mišljenja; oni činovi zapažanja, pravničke dosjetljivosti
odnosno mišljenja, pomoću kojih se apicitis (lat. apex, gen. apicis vrh) upa-
jedan predmet shvaća, spoznaje i tu- la plućnih vršaka ("lungnšpickatar")
mači apidiktor (lat. apis pčela, dicere govo-
apercipirati (lat. ad-percipere = zapa- riti) električna naprava koja mjeri
ziti, zapažati, uvidjeti, jasno shvati- zvučne frekvencije što ih odašilju pče-
ti; jasno shvatiti sadržaj neke pre- le u košnicama i tako pokazuje kad
dodžbe i time je staviti na pravo mje- će početi rojenje pčela (frekvencija
sto u svijesti od 260 do 300 titraja označuje poče-
aperijencije (lat. aperientia) mn. med. tak rojenja)
v. aperijens apijarij (lat. apiarium) pčelinjak
aperijens (lat. aperire otvoriti) med. apikalan (lat. apex, gen. apicis vrh, rt)
sredstvo za čišćenje; mn. aperijencije koji se tiče vrha, rta, vršni, rtni; api-
aperijentan (lat. apereins) koji potiče kalni glasovi glasovi koji se proizvo-
volju za jelom; aperitivan de vrhom jezika (d, t, n)
aperiodičan (grč. a-, periodos) fiz. slo- apikultura (lat. apis pčela, cultura uz-
goj) pčelarstvo
bodan od njihanja, koji se ne klati
apireksija (grč. a-, pyr vatra) med. sta-
oko svoga ravnotežnog položaja
nje bez groznice, bolesnikovo stanje
aperitiv (lat. aperitivum) sredstvo koje
između napadaja povratnih groznica
potiče volju za jelom, rakija ili drugo
apireničan (grč. a-, pyren koštica) bot.
piće kao sredstvo za otvaranje ape-
tita koji nema koštice
aperitivan (aperire otvoriti, lat. aperi- apiretičan (grč. a, pyr) med. bez viso-
ke temperture, bez groznice
tivus) v. aperijentan
apiričan (grč. a-pyros, a-, pyr vatra) 1.
aperkat (engl. upper gornji, cut udarac)
šport, u boksu: udarac šakom odoz- nezapaljiv, siguran od vatre
do prema gore apirija (grč. apeiria) neiskustvo
apirman (fr. apurement) trg. zaključak,
apertizacija (prema fr. industrijalcu
Nicolasu Frangoisu Appertu, 1750— ovjeravanje, provjeravanje računa
apis (lat.) zool. pčela
1541) postupak konzerviranja namir-
Apis mit. sveti bik, crn, s bijelom pje-
nica grijanjem do vrenja
gom na čelu, stari su ga Egipćani
apertura (lat.) anat. otvor, rupa. npr.
štovali kao božanstvo; simbol zem-
na dijafragmi za prolaz jednjaka; opt.
ljoradnje
otvor, npr. zaslona na optičkim ure-
đajima apistija (grč. apistia) nevjerovanje,
sumnja
apetalan (grč. a-petalos) bot. bez lišća, aplanat (grč. a-planao lutam) fotograf-
bez latica ski objektiv koji nema sferne abe-
apetencija (lat. appetentia) čežnja, po- racije, konstruiran 1866.; linkejo-
žuda, nagon, sklonost, težnja za čim skop
apeticija (lat. appetitio) težnja za čim, aplanatičan (grč. a-, planao) opt. bez
težnja, žudnja, naklonost (sferne) aberacije, kao složena leća;
apetit (lat. appetitus) prohtjev za je- aplanazija: nepostojanje sferne abe-
lom, volja za jelom, osjećaj gladi; pro- racije
htjev, želja, žudnja za nečim aplanirati (fr. aplanir) poravnati; do-
apetitivan (lat. appetitivus) željan, po- vesti u red; otkloniti smetnje, zagla-
žudan, pohotan diti
aplaudirati 102 apofiza
apoklazma (grč. apo-klao slomim) med. apolid (grč. apolis, apolidos koji je bez
prijelom kosti zavičaja ili bez domovine) prav. osoba
apokopa (grč. apokope odrezivanje) koja je izgubila svoje državljanstvo,
gram. izostavljanje posljednjeg slo- a nije dobila državljanstvo neke dru-
va ili sloga neke riječi ge države
apokopirati (grč. apo-kopto odrežem) apolitoza (grč. apolitho skameniti) geol.
skratiti riječ na kraju izostavljanjem okamenjivanje, pretvaranje u kamen
jednog glasa ili više glasova; skra- apoliza (grč. apo-lysis odvajanje) med.
titi, skraćivati odvajanje
apokrifan (grč. apo-krypto skrivam) ne- Apolo v. Apolon; plan američke usta-
siguran, sumnjiv, nepravi, lažan, nove za svemirska istraživanja; v.
podmetnut, mračan s obzirom na svo- NASA
je podrijetlo; apokrifni spisi spisi ili apolog (grč. apologos priča) poet. pouč-
knjige koje Crkva ne priznaje kao na pričica, usporedba u priči, izmiš-
prave (za razliku od kanonskih); ta- ljena priča kojoj je cilj predočavanje
kođer: djela nepoznatih pisaca neke moralne istine ili pouke
apokrifi (grč. apo-krypto skrivam) mn. apologema (grč. apologema) obrana,
spisi ili knjige čije je pravo podrijet- obranjena točka
lo tajanstveno, koje nisu prave, otkri- apologet (grč. apologetikos) onaj koji
vene, kanonske govori ili piše obranu, branitelj; oso-
apokritičan (grč. apo-krino izlučujem) bito: branitelj kršćanstva od nevjer-
med. koji izlučuje, koji pomaže iz- ničkih i židovskih napada
lučivanje i izbacivanje suvišne te- apologetičan (grč. apologeomai) koji
kućine ima karakter obrane, npr. spis ili go-
apokriza (grč. apo-krinomai obavijes- vor
tim, odgovorim) 2. odgovor, odluka, apologetika (grč. apologeomai branim)
rješenje teol. znanost o tome kako treba bra-
apokriza (grč. apokrino izlučujem, iz- niti vjeru, osobito kršćanski nauk
dvajam) 1. med. izbacivanje (ili: izlu- apologija (grč. apologia) obrana, obram-
čivanje) suvišne tekućine iz tijela beni govor ili spis u korist nekog čo-
apokrizijar (grč. apo-krinomai) "onaj vjeka ili naučavanja
koji treba govoriti i odgovarati, od apologizirati (grč. apologeomai) bra-
IV. st. titula biskupskog, osobito rim- niti, zauzimati se za, držati obram-
skog izaslanika na carskom dvoru u beni govor
Carigradu; na franačkom dvoru: ti- Apolon (grč. Apollon) mit. sin Zeusa i
tula najvišeg svećenika koji je isto- Latone, bog sunca, poezije, glazbe,
dobno bio i vrhovni starješina dvor- liječništva, rječitosti itd.
ske kancelarije apolonikon (grč. Apollon) glazbeni in-
apokromat (apo, chroma boja) opt. ob- strument, sličan orguljama, naprav-
jektiv za mikroskope koji otklanja ljen 1828. u Engleskoj
kromatsku i sfernu aberaciju jer zra- apolonion (grč. Apollon) glaz. vrsta for-
ke triju boja skuplja u jednoj točki tepijana napravljena u Darmstadtu
apolepsa (grč. apolepsis zadržavanje, apolonski koji je na Apolonov način,
apolambano zadržavam, sprječavam) tj. skladan, harmoničan; lijep; umjet-
med. prekid (ili: smetnja, poremećaj, nički, glazbeni
prestanak, izostanak) neke organske apomiksija (grč. apo, mixis miješanje,
funkcije, npr. disanja, govora, pulsa sparivanje) zool. razmnožavanja bez
aponeuroza 105 aposterioran
oplođivanja putem partenogeneze ili aporetika (grč. aporeo biti u dvojbi, ko-
apogamije lebati se, aporos neprohodan) fil.
aponeuroza (grč. apo, neuron žila; ži- "vještina" raspravljanja o problemi-
vac) anat. bjeličasta čvrsta i jako ot- ma, a da se pritom ne želi pod svaku
porna opna koja obavija, poput na- cijenu doći do njihovog rješenja; me-
vlake, mišiće, skupine mišića i cijele toda da se problemi prije njihovog
udove; sastavljena je od vezivnog ži- teorijskog obrađivanja i nezavisno od
ličastog' tkiva mogućih rješenja sami u sebi ispi-
aponija (grč. aponia) bezbolnost, zdrav- tuju, da se nepojmovno od pojmovnog
lje, snošljivo stanje, spokojstvo odvoji, da se teškoće i proturječnosti
apopleksija (grč. apoplexia) med. iz- danih fenomena radi njih samih is-
nenadan prekid funkcioniranja ne- tiču
kog organa (pluća, srca ili mozga), aporija (grč. aporia) zbunjenost, bespo-
redovito praćen onesvješćivanjem moćnost, nejasnoća: logična teškoća;
apoplektičan (grč. apoplesso udarcem sumnjiva (ili: dvojbena) stvar
oduzmem) med. sličan moždanoj ka-
aporizma (grč. aporeo) v. aporema
pi; sklon moždanoj kapi; apoplektič-
aport! (fr. apporte) daj ovamo, donesi!
na sredstva sredstva protiv moždane
(kod dresiranih pasa)
kapi; apoplektični habitus tjelesna
građa sklona moždanoj kapi aportirati (lat. apportare, fr. apporter)
apoplektičar (grč. apoplesso udarcem donijeti, donositi, prinositi, osobito
oduzmem) med. onaj koji je sklon kod dresiranih pasa
moždanoj kapi aposfragizma (grč. apo, sfragis pečat)
apopsihija (grč. apopsycho izdahnem) lik urezan u prsten kao pečat
izdisanje, ispuštanje duše; med. du- aposiopeza (grč. apo-siopesis zanijem-
boka nesvjestica, obamrlost ljenje) ret. prešutkivanje, zatajivanje
apor (fr. apport prinos, ulog) trg. dopri- misli; prekidanje govora npr. "Ja ću
nos jedne osobe nekom poduzeću u tebi !"
stručnoj spremi, nepokretnoj ili po- apostat (grč. apostates, lat. apostata)
kretnoj imovini, ali ne u gotovom otpadnik, odmetnik od pravog nau-
novcu; prav. imanje doneseno u brak čavanja ili prave vjere, osobito krš-
aporema (grč. aporema, aporeo u za- ćanske
buni sam) sumnja, teškoća, težak za- apostazija (grč. apostasia) odvajanje,
datak; logička teškoća, dvojbeno pi- odmetanje, otpadništvo, osobito od
tanje: dopuštanje dvaju suprotnih kršćanske vjere ili Crkve
sudova u dvojbenom pitanju; aporiz- apostazirati (grč. apostateo otpadam)
ma otpasti, odmetnuti se, odvojiti se od
aporematičan (grč. aporeo u zabuni pravog naučavanja ili vjere, odreći
sam) zagonetan, težak za razumije- se vjere, načela
vanje, nejasan apostemacija (lat. apostematio) med.
aporeta (grč. a-poreutos neprohodan, gnojenje, zagnojavanje
neprolazan) mn. stvari zabranjene za apostematozan (grč. apo-stema čir, lat.
izvoz, roba zabranjena za izvoz apostematosus) koji ima oblik čira,
aporetičan (grč. a-poreutos) zabranjen, koji se gnoji, gnojan
nedopušten aposterioran (lat. a posteriori) fil. zavi-
aporetičar (grč. aporetikos) onaj koji san od iskustva, stvoren na osnovi
sumnja, skeptik iskustva; usp. a posteriori
apostil 106 apotoma
apostil (lat. apostilus) oproštajno ili ot- zbijanje protoplazme i klorofilnih zr-
pusno pismo; dodatak nekom pismu naca na staničnim zidovima susjed-
ili povelji; preporuka priložena uz nim s drugim stanicama; 4. pren.
pismo ili molbu; bilješka (ili: primjed- ukor, grdnja
ba) sa strane ili ispod teksta apostrofirati (grč. apo-strefo odvratiti,
apostilator (lat. apostillator) pisac bi- okrenuti) gram. označiti apostrofom
lježaka sa strane ili ispod teksta da je u nekoj riječi ispušten samo-
apostilirati (lat. apostillus) pisati (ili: glasnik ili suglasnik; osloviti nekoga
praviti) bilješke sa strane ili ispod življim, oštrijim tonom; u govoru
teksta odjednom se obratiti kome ili čemu;
apostol (grč. apostolos poslan) poslanik, pren. ukoriti, grditi
onaj koji širi neko naučavanje; Kri- apotanazija (grč. apo, thanatos smrt)
stov učenik; propovjednik kršćan- potpun prestanak života, nesumnji-
stva; bogoslužna knjiga koja sadrži va smrt
djela apostolska; pren. oduševljen po- apoteka (grč. apotheke, apotithemi
bornik i borac za pobjedu neke zna- ostaviti na stranu, skloniti, sačuva-
nosti, naučavanja, ideje i si. ti) ljekarna, trgovina lijekovima; ku-
apostolat (lat. apostolatus) propovije- tija u kojoj se drže lijekovi, npr. kuć-
danje (ili: širenje) vjere; zvanje propo- na, putnička apoteka
vjednika vjere; apostolsko dostojan- apotekar (grč. apotheke) ljekarnik
stvo; papinska vlast stručna osoba koja priprema lijeko-
apostolicitet (lat. apostolicitas) teol. ve po liječničkim receptima; trgovac
suglasnost prave Kristove Crkve s lijekovima
čistim naučavanjem apostola apotema (apo-tithemi) geom. linija oko-
apostolicizam (grč. apostolos) sustav mito povučena iz središta pravilnog
neograničene crkvene vlasti višekutnika na jednu njegovu stra-
apostolik (lat. apostolicum) zajednički nu; kem. neotopiv talog koji se stvara
naziv za apostolske spise Novog za- u biljnim ekstraktima izloženim zra-
vjeta, tj. Djela apostolska, Poslanice ku
i Otkrivenja apoteoza (grč. apotheosis) uzdizanje
apostolski (grč. apostolos) koji potječe umrlog junaka ili velikog čovjeka do
od apostola, koji odgovara naučava- božanstva; obožavanje, veličanje
nju apostola; papinski; apostolska apoteozirati (grč. apo, Theos Bog) uzdi-
stolica (lat. sedes apostolica) papin- zati do božanstva, obožavati, veliča-
ska stolica u Rimu, osnovao ju je apo- ti
stol Petar apoterapija (gr. apo, therapeia) med.
apostrof (grč. apostrofos) gram. znak potpuno izliječenje, produženje lije-
kojim se obilježava daje jedan samo- čenja i nakon bolesti
glasnik ispušten (') apoteza (grč. apothesis odvajanje, ski-
apostrofa (grč. apostrofe odvraćanje, danje, ukidanje, apotithemi odvojim,
otklanjanje) ret. 1. figura u kojoj go- skinem, ukinem) lingv. gubljenje gla-
vornik ili pisac iznenadno zastane u sa
svom izlaganju i obrati se nekoj oso- apotoma (grč. apotemno odsijecam)
bi, bilo nazočnoj ili nenazočnoj, ili mat. razlika između dviju veličina
nekoj stvari; 2. figura kojom se netko mjerljivih samo tako da se kvadri-
obraća nenazočnim osobama ili stva- raju; glaz. razlika između cijelog i
rima koje zamišlja kao žive 3. bot. sljedećeg polutona
apozicija 107 aprobacija
arahnologija (grč. arachne, logia) zool. zum, poravnanje, izmirenje; glaz. ob-
znanost o paucima; umijeće da se po rada, preradba, orkestracija
paučini predvidi kakvo će biti vrije- aratura (lat.) rad na njivi, tlaka (u sred-
me njem vijeku)
arajdati (grč. raizo odmaram se, opo- Araukanci (Arawak) nekada moćno
ravljam se) veseliti se, radovati se, indijansko pleme, no nemilosrdno is-
uživati gledajući nešto, naslađivati trijebljeno od španjolskih osvajača;
se danas ih ima na području Brazila i
arak (ar.) 2. vrsta jake rakije od riže, Venezuele
šećera ili od soka kokosovog oraha araukarija vrsta crnogorice.
arak (lat. arcus luk) 1. jedinica za mjeru Arba (lat.) antičko ime za otok i grad
papira Rab
arakača (lat. Arracacia xanthorhiza) arbajtsbiro (njem. Arbeit rad, fr. bu-
bot. meksička biljka iz porodice šti- reau ured) ured za posredovanje ra-
tarki da, za zapošljavanje nezaposlenih
araluk (tur. aralvk) dogradnja uz kuću; radnika
mali hodnik; međuprostor, razmak, arbajtsdinst (njem. Arbeit rad, Dienst
razdaljina; vremenski razmak, rok, služba) "radna služba", institucija
njemačke nacističke vladavine koja
poček
je propisivala da svatko mora pro-
Arameja stara oznaka za Siriju i Mezo-
vesti određeno vrijeme na fizičkim
potamiju aramejski jezik najrašire-
radovima u službi zajednice
niji jezik u srednjoj Aziji od 300. pr. arbitar (lat. arbiter) izabrani sudac, su-
n. e. do 650. n. e., važan za izučava- dac u nekom sporu; prisutni svjedok,
nje židovskih i starokršćanskih spisa, promatrač; neograničeni gospodar,
spada u skupinu semitskih jezika; despot; glavna, najutjecajnija, naj-
aramejsko pismo semitsko pismo iz mjerodavnija osoba u spornim pita-
kojega se razvilo hebrejsko pismo njima (umjetnosti, ukusa, mode i dr.)
aramon (fr.) vrsta vinove loze, otporna arbitracija (lat. arbitratio) procjenji-
prema biljnim bolestima (osobito se vanje po vlastitom nahođenju; samo-
uzgaja na jugu Francuske) voljna procjena
arancini (tal.) mn. male, osušene i poše- arbitralan (lat. arbitralis) koji se tiče
ćerene naranče izabranog suda
araneografija (lat. aranea pauk, grč. arbitraran (lat. arbitrarius) koji pre-
grafo pišem; opisujem) opisivanje pa- suđuje po osobnom uvjerenju; svo-
uka jevoljan, samovoljan, neutemeljen,
araneologija (lat. aranea, grč. logia) približan
zool. v. arahiologija arbitrator (lat. arbitrator) sudac kojega
aranžer (fr. arrangeur) obrađivač, pri- biraju zavađene strane radi rješa-
ređivač vanja nekog spora, izabrani sudac
aranžirati (fr. arranger) urediti, uređi- arbitraža (fr. arbitrage, lat. arbitrari
vati, srediti, sređivati; spremiti, pri- presuđivati kao izabrani sudac) iza-
rediti, priređivati; izravnati, nagoditi brani sud; suđenje izabranim sudom;
se s vjerovnicima; složiti, napraviti presuda izabranog suda; trg. poslo-
sporazum vanje pri kojem se iskorištava cijena
aranžman (rr. arrangemen ^ uređi- jednakih burzovnih objekatf na raz
tnje, uređenje, r^d. raspored; spora- ličitim tržištima; pol. rješavanje me-
arbitražni posao 113 arendar
teljstvo; umijeće izrađivanja znan- aridura (lat. aridura) med. sušenje, mr-
stvenog sustava, znanost o sustavu šavljanje; mršavost, slabost
arhitektonski (grč. architektonikos) aries (lat.) ovan, u starom vijeku ratna
građevni, koji odgovara pravilima sprava (s ovnujskom glavom) za raz-
građevne umjetnosti; koji se tiče ne- bijanje zidina; Aries Ovan (zviježđe
kog znanstvenog sustava u Zodijaku na sjevernoj nebeskoj po-
arhitektura (grč. architekton, lat. ar- lutki)
chitectura) građevna umjetnost, gra- arija (tal. aria, fr. air) skladba za jedan
đevinarstvo, graditeljstvo; načini glas uz instrumentalnu pratnju; na-
zidanja, raspored građenja; građev- čin pjevanja, napjev, melodija
ni stil Arijadna (grč. Ariadne) mit. kći kret-
arhitrav (grč. archo, lat. trabs greda) skog kralja Minosa i Pasifaje, pomog-
arhit. glavna greda koja povezuje dva la Tezeju, nakon što je ubio Mino-
ili više stupova i leži na njima taura, da pomoću klupka konca iziđe
arhiv (lat. archivum, grč. archeion vla- iz labirinta te pobjegla s njim, ali ju
dina ustanova) mjesto gdje se drže i je on ostavio na otoku Naksu; otuda:
čuvaju spisi; pismohrana Arijadnina nit sredstvo da se čovjek
arhivalije (lat. archivalia) spisi koji se izvuče iz neke teške situacije
nalaze u arhivu, povelje, dokumenti arijanci mn. pristaše i pobornici arija-
arhivist (lat. archivarius) upravitelj (ili: nizma; arijevci
nadzornik) arhiva arijanizam naučavanje aleksandrijskog
arhivolt (tal. archivolto glavni luk) ar- svećenika Arija (4. st.) koji je tvrdio
hit. polukružni luk koji spaja dva da Krist nije Bog, nego običan čovjek
stupa (u helenističkoj, rimskoj, rene- Arijci (sanskr. arya, perz. arija) mn.
sansnoj i baroknoj arhitekturi); u go- ime kojim su indoeuropski (arijski,
tičkoj i romaničkoj arhitekturi: niz indogermanski) stanovnici Indije,
. lukova glavnog crkvenog portala, koji Perzije i Irana sami sebe nazivali; u
su često ukrašeni kipovima novije doba ovim se imenom naziva-
arhivski (lat. archivum) koji se tiče ar- ju svi Indoeuropljani (Indogermani);
hiva, koji pripada arhivu, koji se na- Indogermani, Indoeuropljani; Ari-
lazi u arhivu, koji radi u arhivu jevci; arijski jezici svi indoeuropski
arhocela (grč. archos, kele kila, bruh) (indogermanski) jezici
med. kila, bruh debelog crijeva Arijel (hebr. "božji lav") simboličko ime
arhont (grč. archon) vladar, poglavar; za junaka uopće, za žrtveni oltar, za
najviši državni činovnik u Ateni na- grad Jeruzalem; u književnosti: vo-
kon propasti starog kraljevstva deni ili zračni duh s dobrim svojstvi-
arhoptoza (grč. archos čmar, ptosis ma, osobito istaknut kao dobročini-
pad) med. spadnutost debelog crije- telj u Shakespearovoj drami Oluja
va arijer-ban (fr. arriere-ban) voj. posljed-
arhoragija (grč. archos čmar, regnymi nja obrana
prsnem) krvarenje iz debelog crijeva arijer-garda (fr. arriere-garde) voj. za-
aridan (lat. aridus) suh, isušen, spr- štitna četa, zaštitnica, odstupnica
žen; jalov, neplodan, mršav; pren. su- arijergarda (fr. arriere straga, garde
hoparan tjelesna straža) četa koja brani uz-
ariditet (lat. ariditas) suhoća, sušnost, micanje; zaštitnica
suša; mršavost; neplodnost, jalovost; arijeta (tal. arietta) glaz. mala arija,
pren. suhoparnost pjesmica
Arijevci 118 aritmomanija
aritmomantija (grč. arithmos broj, arko (tal. arco, lat. arcus luk) glaz.
manteia proricanje) proricanje iz bro- gudalo, potez gudalom; coll arco čit. .
jeva kol arko (tal.)'gudalom
aritmometar (grč. arithmos broj, me- arkosolij (lat. arcus luk, solium mrt-
tron) sprava za računanje vački sanduk od kamena) umjetnički
arivaža (fr. arrivage) pristajanje, do- izrađen starokršćanski grob u kata-
lazak brodova u luku; dolazak; do- kombama sa svodom u obliku luka
voz robe; dovezena roba arkoza (grč. arkeo izdržavam) geol.
arivist (fr. arriver postići, arriviste) bez- pješčanik od granitnih gnajskih sti-
obziran lovac na zvanja i položaje, jena
karijerist, laktaš arktacija (lat. arcatito) med. sužavanje,
arivizam (fr. arriver postići) osobina
suženost utrobe i zatvorenost kao
onih koji bezobzirno žele doći na ne-
ki položaj ili postići neko zvanje, lak- posljedica toga; stezanje nekog dije-
taštvo la tijela zavojem
arktički (grč. arktikos sjeverni) koji se
arizacija (sanskr. arua) pretvaranje u
Arijce nalazi oko Sjevernog pola, tj. onaj
arka (lat. arca kovčeg, sanduk) 1. mit. koji je u vezi sa zviježđima Velikog
lada (u obliku kovčega) u kojoj se i Malog medvjeda
starozavjetni Noa spasio od potopa Arktik (grč. arktikos sjeverni) područje
te se ploveći zaustavio na vrhu pla- oko Sjevernog pola
nine Ararat; 2. u starokršćanskoj cr- arktos (grč. e arktos Veliki medvjed,
kvi: posuda u kojoj su čuvane euha- Velika kola) astr. Veliki i Mali med-
ristija, relikvije i dr. dragocjenosti vjed (skupine zvijezda); sjever
arkada (fr. arcade, arcata) arhit. nad- arktura (lat. arctura) med. uraslost
svoden hodnik, polukružni otvor nokata u meso
arkadijski (grč. Arkadia, arkadikos) arkuacija (lat. arcuatio) med. krivljenje
koji je iz Arkadije, tj. pastirski, seos- kostiju u obliku luka
ki, naivan; idiličan arma (lat.) oružje; od srednjeg vijeka:
Arkađani (grč. Arkadoi) mn. stanovnici obiteljski grb
Arkadije, pastirskog predjela u sre- armada (šp.) oprema; u Španjolskoj:
dini Peloponeza; pren. pjesnici pas- oružana sila; osobito ratna flota (ova-
tirske poezije ko se u XVI. st. zvala "nepobjediva"
arkanist (lat. arcanus tajanstven, ta- flota Filipa II. koju je 1588. poslao
jan) poznavatelj tajni u pojedinim
protiv Engleske)
strukama, npr. kako se prave sred-
armadilja (šp. armadilla) pom. mala
stva za uljepšavanje, pomlađivanje
itd. ratna flota; mali naoružani brod, oso-
bito carinski
arkanum (lat. arcanum tajna) tajni li-
jek, tajno sredstvo armalisti (mađ. armalis, lat. arma
arkatura (fr. arcature) niz malih sli- oružje) mn. mađarski plemići koji
jepih dekorativnih arkada, umjetne nisu imali svog imanja, nego su ži-
arkade; svodna oplata vjeli samo od službe u vqjsci
arkbutan (fr. arc-boutant) arhit. pot- armater (fr. armateur) pom. naoružan
porni poluiuk, stup podupirač trgovački brod; gusarski brod; zakup-
arkebuza (fr. arquebuse) stara puška nik broda koji priprema svoj brod na
s kokotom i dugom cijevi, preteča daleki put; vlasnik gusarskog broda,
današnje puške gusar, pomorski razbojnik
armatura 120 arpeggio
armatura (lat.) voj. naoružanje, ratna aromatičan (grč. aroma) mirisan, koji
sprema; pom. naoružanje i posada ugodno miriše, sa začinom
nekog broda; oklopljavanje broda; fiz. aromatizacija (grč. aroma) stavljanje
^pojačavanje snage magneta sumeta- mirisa (ili: začina) u lijekove, jela i
njem željeza; metalni dijelovi u gra- dr.
đevinarstvu aromatizirati (grč. aroma) namirisati,
Armida lit. ime lijepe i moćne čarobnice staviti miris u nešto; začiniti, začinja-
u Tassovom spjevu "Oslobođeni Jeru- vati
zalem"; pren. žena sposobna zavesti Aromun pripadnik jednog ogranka Ru-
armija (lat. arma oružje, fr. armee) 1. munja; Cincari, Vlasi
oružana sila, vojska; 2. strategijsko- Aron (hebr. Aharon, Aaron) stariji brat
operativna jedinica kopnene vojske i Mojsijev, pomagao mu pri izlasku iz
zrakoplovstva; 3. pren. mnoštvo, npr. Egipta; prvi veliki svećenik u Izra-
"armija nezaposlenih", "armija bes- elu
kućnika" arostema (grč. arrostema slabost) med.
armilaran (lat. armilla grivna, naruk- slaboumnost, ludilo; arostija
vica) okrugao, u obliku koluta; ar- arostija (grč. arrostia) med. v. aroste-
milarna sfera stari astronomski in- ma
strument (u obliku koluta ili kugle) arozaža (fr. arrosage) zalijevanje, na-
za određivanje položaja zvijezda na vodnjavanje njiva; polijevanje ulica;
nebu voj. metodično bombardiranje
armirati (lat. armare) 1. voj. naoružati, arozija (lat. arrodere, arrosio) med. na-
opskrbiti ratnom spremom, opremi- grizanje kostiju
ti; 2. fiz. pojačati snagu magneta arozirati (fr. arroser) zalijevati, polije-
pomoću željeza; 3. grad. povećati no- vati, navodnjavati; voj. metodično
sivost zida željezom i cementom; 4. bombardirati, zasuti vatrom, grana-
glaz. staviti (ili: stavljati) oznake na tama, bombama; trg. doplatiti, na-
početku glazbenog komada; 5. pren. knadno platiti
jačati, snažiti arozman (fr. arrosement) zalijevanje,
armorijal (fr. armorial, lat. armorale) polijevanje; ovlažavanje, osvježava-
knjiga s grbovima nje; trg. doplaćivanje, naknadno pla-
armorist (lat. armorale) poznavatelj gr- ćanje
bova, onaj koji se razumije u grbove Arpad vođa Mađara prilikom njihova
arogancija (lat. arrogantia) napuha- dolaska u današnju Mađarsku; prvi
nost, oholost, drskost, bezobzirnost mađarski knez (890—907), osnivač
arogantan (lat. arrogans) napuhan, dinastije (Arpadovići) koja je do 1301.
gord, ohol, razmetljiv, uobražen, be- vladala i Hrvatskom
zobrazan, drzak arpaneta (tal. arpanetta) glaz. mala
arogirati (lat. arrogare) usuditi se, drz- harfa, harfica
nuti se; prisvojiti, prisvajati; prav. arpeggiato čit. arpedžato (tal.) glaz.
uzeti pod svoje kao na harfi, tj. u razlomljenim akor-
aroma (grč. aroma) miris, ugodan mi- dima
ris eteričnih ulja; sočna tvar kod arpeggiatura čit. arpedžatura (tal.)
biljaka glaz. niz razlomljenih akorda
aromatici (grč. aroma, lat. aromatica) arpeggio čit. arpedžo (tal.) glaz. lom-
mn. mirisne tvari, začini ljenje tona kao na harfi
arpikord 121 arteški zdenac
arpikord (tal. arpicordo) glazbeni in- ljeno, rukotvorina (za razliku od pri-
strument po zvuku sličan harfi, spi- rodnog proizvoda)
net arteriektazis (grč. arteria žila, ektasis
ars (lat.) umjetnost, umijeće; zanat, po- pomicanje) med. proširenje arterija
sao; teorija (ili: osnova) umjetnosti arterija (grč. arteria žila) anat. krvna
ili znanosti žila, žila kucavica (opći naziv za krv-
ars longa, vita brevis (lat.) umjetnost ne žile koje vode krv iz srca u pluća
je duga, a život kratak ili iz srca u ostale dijelove tijela;
ars mnemonica čit. ars mnemonika pren. glavna prometna ulica u gra-
(lat.) vještina pamćenja du i si.
arsen (grč. arsenikon) kem. element arterijalitet (lat. arterialitas) fiziol. bo-
atomske težine 74,93, redni broj 33, gatstvo u arterijama; nadmoć su-
znak As, jedan od najjačih otrova stava arterija i njihovog utjecaja u
arsenal (fr. arsenal, lat. arsena, tal. ar- nekom tijelu; arteriozitet
senale) skladište za čuvanje ratne op- arterijalizacija (lat. arterialisatio) fi-
reme; pren. velika zaliha ziol. obnavljanje (ili: oksidacija) krvi
arterijski (grč. arteria žila) koji se tiče
arsenijati (grč. arsenikon) mn. kem. so-
arterija; arterijska krv svijetlocrve-
li arsenove kiseline
na, oksidirana krv, krv koja je prošla
arseniti (grč. arsenikon) mn. kem. spo-
kroz pluća i primila kisik
jevi arsenove kiseline s bazama arteriografija (grč. arteria, grafia)
arsenofagizam (grč. arsenikon, fagein
jesti) med. navika uzimanja inače ot- anat. opis (ili: opisivanje) arterija
arteriole (lat. arteriolae) mn. fiziol. naj-
rovnih količina arsenovih spojeva ra-
sitnije arterije, nakon njih dolaze ka-
di jačanja tjelesne snage ili spolne
pilare
sposobnosti '
arteriologija (grč. arteria, logia) anat.
arsenogonija (grč. arsen muški, gone
proučavanje arterija
rađanje) rađanje muške djece arterioreksis (grč. arteria, rexis puca-
arslan (tur. arslan, aslan) lav; pren. ju- nje) med. pucanje arterije
nak; prijek, ljutit čovjek, nasilnik; arterioskleroza (grč. arteria, skleros
bot. biljka zijevalica tvrd) med. zadebljanje i ovapnjenje
arsonvalizacija (lat. arsonvalisatio) v. stijenki arterija
darsonvalizacija arteriostenoza (grč. arteria, stenos ti-
arš (tur.) Božje prijestolje na vrhu ne- jesan) med. sužavanje (ili: suženost)
ba arterija
aršin (tur. aršyn) lakat, rif; mjera za arteriotomija (grč. arteria, tome reza-
dužinu (između 65 i 75 cm; dijelio se nje) med. operativno otvaranje arte-
na osam urupa, a svaki urup na če- rija
tiri greha); prijašnja ruska mjera — arteriozitet (lat. arteriositas) fiziol. v.
0,7112 m; 1500 aršina — 1 vrsta arterijalitet
(1066,781 m) arteritis (grč. arteria) med. upala arte-
art nouveau čit. ar nuvo (fr.) nova um- rija
jetnost na prijelazu iz 19. u 20. st., artes liberales (lat.) mn. slobodne um-
kod nas poznatija pod imenom Sece- jetnosti, lijepe vještine
sija arteški zdenac zdenac kod kojega se
artefakt (lat. artefactum) umjetni pro- voda dobiva dubokim bušenjem (po
izvod, ono što je umjetno naprav- francuskoj pokrajini Artois gdje su
apropos 122 atropodi
kopali prve takve zdence već u 12. kompozicijom i dr.); pretjerana sklo-
stoljeću) nost vanjskom obliku umjetničkog
Arti musices Umjetnosti glazbe (nami- djela, "igra riječi"
jenjena kuća), čest natpis na zgra- artizan (fr. artisan) zanatlija; glumac;
dama glazbenih zavoda pren. osnivač, pokretač
artičoka (tal. articiocco, fr. artichaut) artofag (grč. artos, fagos) onaj koji jede
bot. cijenjeno povrće s mesnatim kruh
cvjetnim glavicama artokarpi (grč. artos kruh, karpos plod)
artidaktili (grč. artios usko spojen, da- mn. bot. krušne biljke
ktylos prst) zool dvopapkar, takopr- artolatrija (grč. artos kruh, latreia po-
staši, takoprsti dvopapkari štovanje) poštovanje (ili: obožavanje)
artifeks (lat. ars, gen. artis umjetnost, kruha (hostije)
facere činiti) tvorac, začetnik, autor, artralgija (grč. arthron zglob, algos bol)
stvaralac, umjetnik, majstor med. bol zgloba, probadanje u zglo-
artificijalan (lat. artificialis) umjetnič- bovima
ki; neprirodan, izvještačen artremboleza (grč. arthron, emballo
artikl (lat. articulus zglob, članak) ubaciti, umetnuti) med. namještanje
članak, napis; točka ugovora; anat. iščašenih zglobova
zglob; trg. predmet, stvar, roba u tr- artritičan (grč. arthron) koji je u vezi
govini; gram. član; sastavni dio ne- s upalom zglobova; koji je protiv upa-
kog spisa, poglavlje, paragraf le zglobova (sredstvo, lijek)
artikulacija (lat. articulatio) gram. artritis (grč. arthron) med. upala zglo-
tvorba glasova; jasno i razgovijetno bova, probadanje u zglobovima; giht
izgovaranje riječi i slogova artritizam (grč. arthron zlob) med. gra-
artikulirati (lat. articulare) gram. tvo- da tijela koje je sklono debljini, še-
riti glasove; riječi i slogove jasno i ćernoj bolesti, kostobolji, kamencu u
razgovijetno izgovarati, razumljivo žuči i mokraćnom mjehuru, prije-
govoriti vremenoj arteriosklerozi, neuralgiji,
artiljerac (fr. artilleur) vojnik koji ru- astmi i dr.
kuje topom, topnik artro- (grč. arthron) predmetak u slože-
artiljerija (fr. artillerie) prvobitno: nicama sa značenjem: zglob, zglobni
svaka ratna sprava uopće; kasnije: artrodeza (grč. arthron) operativno uč-
topovi, topništvo, rod vojske naoru- vršćivanje zgloba
žan topovima artrodinija (grč. arthron, odyne bol)
artist (tal. artista, fr. artiste) umjetnik, med. bol (ili: probadanje) u zglobu
poznavatelj umjetnosti; glumac, oso- artrofioza (grč. arthron, fyo stvaram)
bito u varijeteu i kabareu; majstor u med. gnojenje zglobnih kostiju, za-
jahanju, plesač na konopcu (u cirku- gnojavanje zglobova
su) artrokarcinom (grč. arthron, karkinos
artistički (fr. artistique) umjetnički, rak) med. rak u zglobu
majstorski artropatija (grč. arthron, pathos bol)
artizam (lat. ars, artis umjetnost) na- med. bol zgloba, zglobobolja
čin umjetničkog, osobito književnog artropioza (grč. arthron, pyon gnoj)
izražavanja koje je više posljedica med. gnojenje (ili: zagnojavanje) zglo-
vještine i znanja nego čistog talenta ba
i osjećaja, te se stoga više koristi artropodi (grč. arthron, pus, podos no-
vanjskim sredstvima (riječju, stilom, ga) mn. zool. člankonošci
artrotomija 123 aseitet
artrotomija (grč. arthron, tome reza- stveno stanje u nekom mjestu, kraju
nje) med. operativno otvaranje zgloba ili državi uvođenjem niza higijens-
artroza (grč. arthron) anat. grada zglo- kih mjera: čistoće, isušivanja močvar-
ba, zglob nih mjesta itd.
artrozoa (grč. arthron zglob, zoon živo- ascendencija (lat. ascendentia) prava,
tinja) zool. sa zglobovima, opće ime uzlazna linija srodstva; astr. penja-
za kukce (insekte), pauke, rakove i nje, uzlazak; nadmoć, pretežnost;
crve mat. rast
arundinozan (lat. arundinosus) trsko- ascendenti (lat. ascendentes) mn. prav.
vit, bogat trskom, obrastao trskom rođaci po uzlaznoj Uniji, preci kao
Arverni mn. keltsko pleme u srednjoj roditelji, djedovi, pradjedovi; suprot-
Galiji (danas Auvergne) no: descendenti
arvikultura (lat. arvus njiva, cultura ascenzija (lat. ascensio) penjanje, uzla-
uzgajanje) poljoprivreda, zemljorad- ženje, uzdizanje; Uzašašće Kristovo,
nja Spasovo; napredovanje, polet; astr.
arza (grč. arsis) metr. glaz. dizanje gla- penjanje, uzlaženje nebeskog tijela
sa; naglašeni slog stope; suprotno: ascidije (lat. asciscere primati, pri-
teza hvaćati); mn. plaštenjaci, prirasli na
arzan (tal. arso zapaljen, goruć) debela kamenu i drugim predmetima u
crkvena svijeća moru, mješčićnice
as (lat. as, assis) 1. starorimski sitan asciji (grč. a-, skia sjena) mn. zem. sta-
novac i jedinica za težinu; 2. najjača novnici žarkog pojasa koji dvaput go-
karta; 3. prvak, najbolji u nekoj dišnje ostaju u podne bez sjene, na-
struci, osobito u športu ime u dane kad Sunce kod njih pro-
Asa kralj u staroj Judeji (944—904 pr. lazi kroz zenit
n. e.), pobjednik u mnogim bitkama ascites (grč. askites, tj. nosos, askos ko-
asacija (lat. assatio) kuhanje jela i lije- ža) med. trbušna vodena bolest
kova u njihovom vlastitom soku ASDIC krat. za engl. Allied Submarine
asamar (lat. assus pečen, amarus go- Detection Inuestigation Committee
rak) kem. proizvodi raspadanja koji (Saveznički istražni odbor za otkri-
se stvaraju pri zagrijavanju živo- vanje podmornica) uređaj za otkri-
tinjskih ili biljnih tvari i daju im za- vanje i lociranje podmornica uz po-
činski okus, npr. kora od kruha, moć ultrazvuka (nakon Drugoga
površina pečenja i dr. svjetskog rata služi za pronalaženje
asambleja (fr. assemblee) skupština, potonulih brodova i podmornica, za
zbor, sabor, skup, parlament; u rus- ustanovljivanje gdje se nalaze velike
kom (starijem) jeziku zabavna večer plove riba i si.); usp. SONAR
u dvoru Petra Velikoga ASEAN savez zemalja jugoistočne Azi-
asanacija (lat. sanus zdrav, fr. assainir) je (Indonezija, Malezija, Singapur,
smišljen rad na podizanju zdravlja Tajland, Filipini)
pojedinaca u nekom gradu, kraju ili asebija (grč. asebeia) bezboštvo, bez-
državi, popravljanje i poboljšavanje vjerstvo, ateizam
općih zdravstvenih prilika, čišćenje aseitet (lat. aseitas, a se esse biti, tj.
od zaraze, isušenje močvarnih mje- postojati sam sobom) samostalnost,
sta itd. osobina ljudi koji rade samo po svom
asanirati (lat. sanus, fr. assainir) po- vlastitom, unutarnjem nagonu, bez
praviti (ili: popravljati) opće zdrav- ikakvog vanjskoog poticaja; po sko-
aseksualan 124 asibilacija
asibilirati (lat. assibilare) gram. pre- ziol. zbivanje kojim stanice pretva-
tvarati stražnjonepčane i zubne su- raju hranu u tvari od kojih se same
glasnike u afrikate sastoje (proces asimilacije)
asiduitet (lat. assiduitas) točnost; po- asimilirati (lat. assimilare) izjednačiti,
stojanost, ustrajnost izjednačavati, prilagoditi, prilagođa-
asiento čit. asjento (šp.) ugovor špa- • vati; gram. jednačiti; fiziol. primiti u
njolskih vladara (u 16.—18. st.) s tr- se, primati u se, pretvoriti hranu u
govačkim partnerima i podjela ovi- organsku tvar
ma prava da monopolistički uvoze asimpatija (grč. a-, sympatheia) nena-
odreden broj robova iz crnačkih ze- klonost; nedovoljno suosjećanje, ne-
malja u američke (španjolske) kolo- dostatak sućuti
nije asimptota (grč. a-, symptotos koji se
asignacija (lat. assignatio) doznaka, ne poklapa) mat. linija kojoj se pri-
uputnica, nalog za isplatu bližava neka krivulja, ali je nikad
asignant (lat. asignans) onaj koji šalje ne siječe, npr. hiperbola ima dvije
uputnicom novac, pošiljatelj asimptote; simbol beskrajne ljudske
asignat (lat. assignatus) osoba na koju težnje koja nikad ne postiže svoj cilj;
glasi uputnica, doznaka, nalog; uput- Leibniz je nazvao čovjeka "asimp-
nica na primanje godišnjeg dohotka totom božanstva"
od nekretnina; papirni novac iz vre- asimptotičan (grč. a-, symptotos koji
mena Francuske revolucije (19. IV.
se ne poklapa) koji se ne poklapa,
1790.), tiskan radi likvidiranja držav-
nepoklopljiv
nih dugova
asimulacija (lat. assimulatio) pretva-
asignatar (lat. assignatarius) osoba na
koju glasi uputnica ili doznaka, pri- ranje, prijetvornost, licemjerje
matelj novca po uputnici ili nalogu asindeton (grč. a-, syndeton) poet. pjes-
asignatura (lat. assignatura) v. asig- nička figura u kojoj se izostavljaju
nacija veze između dviju ili više rečenica,
ili između članova jedne rečenice,
asignirati (lat. assignare) uputnicom
npr.: //O žene, dajte da pjevam je-
doznačiti (ili: doznačavati), izdati (ili:
dan razdrti psalam//užasan, očajan,
izdavati) nalog za isplatu neke svote
asilogističan (grč. a-, syllogismos po- grozan, bolestan, krvav, nervozan...
sredni zaključak) log. iz kojega se ne asindetski (grč. a-, syndetos nevezan)
može izvesti zaključak koji je bez veze, bez sveza, bez sve-
asimetričan koji nema simetrije, ne- zica
razmjeran, neskladan, nejednak asindezija (grč. asyndesia nevezanost,
asimetrija (grč. asymmetria nesimet- nespojenost) ret. nedostatak veze u
ričnost) nerazmjernost, neskladnost, rečenicama, nevezanost; usp. asin-
nejednakost, neravnomjernost deton
asimfonija (grč. a-, symfonia) nesklad, asinkroničan (grč. a-, syn s, chronos
neskladnost; pr. asimfoničan vrijeme) neistovremen, nejednako-
asimilacija (lat. assimilatio) izjedna- vremen, neistodoban
čenje, izjednačavanje; gram. jed- asinus ad lyram čit. azinus ad liram
načenje (po zvučnosti, po mjestu tvor- (lat.-grč.) magarac u liru (uzrečica
be glasova); psih. primanje u svijest koja odgovara našem: razumije se
novog sadržaja (doživljaja) i njegovo kao magare u kantar, tj. nesposoban
prilagođavanje sadržaju svijesti; fi- je, glup je)
Asinus Buridani.., 126 asomatičan
Asinus Buridani inter duo prata asklepijadski stih metr. vrsta klasič-
(lat.) Buridanov magarac između dvi- nog stiha, nazvanog po grčkom pjes-
je livade; v. Buridanov magarac niku Asklepijadu, sastoji se od dvaju
asiriologija znanost koja proučava (mali asklepijadski stih) ili triju ho-
književnost, jezik, povijest i starine rijamba (veliki asklepijadski stih), u
Asirije i Babilona početku s trohejom ili spondejom, i s
asistencija (lat. assistentia) pomaga- jambom na završetku
nje, pomoć, potpora; prisutnost Asklepije starogrčki bog liječništva; kod
asistent (lat. assistens) pomoćnik, po- Rimljana: Eskulap; Asklepijadi po-
magač, zamjenik; mlađi činovnik tomci Asklepijevi, liječnici i učitelji
asistirati (lat. assistere) pomagati ne- liječništva
kome u poslu; pratiti nekoga; biti askus (grč.) organ za razmnažanje glji-
nazočan čemu va mješinarki; askomiceti razred glji-
asistolija (grč. a-, systole skupljanje, va koje stvaraju truske u mješini-
stezanje) med. opći naziv za sve teške cama
poremećaje u organizmu zbog nedo- asocijacija (lat. associatio) udruživanje,
voljnog rada srčanog mišića, neste- spajanje, vezivanje; društvo, udruže-
zanje srca nje; fil. asocijacija ideja vezivanje
asitija (grč. asitia nejedenje, gladova- predodžaba na taj način što jedna
nje) post; nedostatak volje za jelom;
predodžba izazove u svijesti neku
nedostatak hrane
drugu; asocijacionistička psihologija
askaride (grč. askaris) mn. zool. dječje
smjer u psihologiji koji sve duševne
gliste
pojave objašnjava iz predodžaba i nji-
asket (grč. asketes) pustinjak, pokajnik, hovih mehaničkih veza te svu du-
onaj koji svojevoljnim gladovanjem i hovnu djelatnost svodi na asocijaci-
mučenjem tijela svladava u sebi stra- ju ideja
sti i prohtjeve asocijalan (grč. a-, lat. socialis) nedru-
asketičar (grč. askeo) pisac pobožnih ževan, nedruštven; koji ne voli dru-
djela, bogougodnih spisa štvo i ne želi biti njegov koristan
asketika (grč. askeo) naučavanje o as- član; koji je ravnodušan prema op-
kezi ćim potrebama i interesima zajed-
asketizam (grč. askeo skrbiti se) način nice
mišljenja i življenja asketa, pustinja- asocijativan (lat. associare združiti,
štvo, pokajništvo u mučenju tijela associativus) koji združuje ili sjedi-
odricanjem
njuje, koji nadovezuje na nešto
asketski (grč. asketos) pokajnički, bo-
asocirati (lat. associare) pridružiti,
gougodan; odgojni
udružiti, spojiti, vezati; primiti za su-
askeza (grč. askesis) pustinjaštvo, po-
kajništvo, ugađanje Bogu do krajnjeg radnika, člana; asocirati se združiti
samoodricanja; mučenje tijela radi se, udružiti se
što uspješnijeg svladavanja tjelesnih asodičan (grč. as-odes koji osjeća ga-
strasti i prohtjeva kako bi duša bila đenje, koji izaziva gađenje, odis pre-
što neovisnija o tijelu i time se mogla zasićenost) med. asodična. groznica
posvetiti svome pravom opredjeljenju groznica praćena povraćanjem
asklepijadska strofa metr. veza as- asolirati (fr. assoler) zasijavati zemlju
klepijadskog stiha s drugim vrstama naizmjenično različitim usjevima
stihova asomatičan (grč. a-somatos) netjelesan
asomnija 127 aspirirati
asomnija (grč. a-, lat. somnus san) med. fumigatus u organizmu ljudi i živo-
nesanica tinja, osobito kod osoba koje imaju
asonanca (lat. assonantia) poet. samo- posla sa žitom i brašnom; kod ljudi
glasničko podudaranje, stih u kojem se pojavljuje u obliku plućne tuber-
se rimuju samo samoglasnici, nepot- kuloze (pseudo-tuberkuloza)
puna rima; glaz. jednakost tonskih asperifolija (lat. asperifolia) mn. bot.
figura u jednoj glazbenoj misli biljka s hrapavim lišćem
asonancija (lat. assonantia) v. aso- asperitet (lat. asperitas) hrapavost, ne-
nanca ravnina; surovost, grubost, neotesa-
asonirati (lat. assonare) biti sličan po nost; tvrdoća, krutost
zvuku ili glasu, slično zvučiti aspermatičan (grč. a-, sperma) v. as-
asortiman (fr. assortiment) potpuno i permičan
sređeno skladište robe; zbirka razne aspermatizam (grč. a-, sperma sjeme)
robe iste vrste (npr. knjiga); biranje, med. v. aspermizam
odabiranje aspermičan (grč. aspermos) med. koji
asortirati (fr. assortir) srediti (ili: sre- nema sjemena, koji ne može izlu-
đivati) po vrstama, odabrati stvari čivati sjeme
jedne prema drugima; opskrbiti skla- aspermija (grč. a-, sperma) med. v. as-
dište robom; opremiti permizam
asortisaža (fr. assortissage) trg. iz- aspermizam (grč. a-, sperma sjeme)
dvajanje (ili: sređivanje) robe po vr- med. urođena ili stečena nemoguć-
stama nost izlučivanja sjemena iz spolnih
asotija (grč. asotia) razvratnost, raz- žlijezda
vrat, raskalašnost aspida (grč. aspis, aspidos) zool. zmija
Aspalathos ilirsko, a kasnije grčko na- otrovnica, egipatska naočarka; pren.
selje na području današnjeg Splita zla i opaka žena
asparagus (grč. asparagos) šparoga; rod aspik (fr. aspic) kub. hladetina
bilja iz porodice ljiljana; asparagin aspiracija (lat. aspiratio) gram. izgo-
organski spoj koji se nalazi u šparogi varanje s hukom, s dahom; sisanje,
Aspazija ugledna atenska hetera iz V. usisavanje, udisanje, uvlačenje u se-
st. pr. n. e., prijateljica i kasnije žena be; težnja, želja za nečim; čežnja
Periklova aspirant (lat. aspirans) kandidat, onaj
aspekt (lat. aspectus) izgled, pojava, lik; koji teži za nečim (položajem, zva-
stajalište, gledište; astr. položaj pla- njem)
neta promatran sa Zemlje; pren. do- aspirata (lat. aspirata sc. littera) gram.
bar znak suglasnik s aspiracijom
aspera nec terrent čit. aspera nek te- aspirator (lat. aspirator) sprava za usi-
rent (lat.) poteškoće ne zastrašuju savanje prašine, plina ili tekućine,
asperacijski sustav (lat. asper ljut, usisavač; ventilator
oštar) izricanje jedinstvene kazne za aspirin farm. tvorničko ime za aceti-
više povreda kaznenog zakona što ih losalicilnu kiselinu (77%), prašak koji
je počinio isti počinitelj, tako da mu otklanja povišenu temperaturu i iza-
se za sva djela izriče kazna koja se ziva znojenje, upotrebljava se kao li-
sastoji u povišenju kazne utvrđene jek protiv glavobolje, reumatizma,
za najteže kazneno djelo prehlade i si.
aspergioloza (lat. aspergillus) med. bo- aspirirati (lat. aspirare) tražiti nešto,
lest izazvana gljivicom aspergillus težiti za nečim; udisati, uvlačiti u
aspra 128 asteroidi
pitera, npr. Ceres, Juno, Astrea, Ve- astragalizam (grč. astragalos) igra
sta i dr.; planetoidi kockom, kockanje
asteronim (grč. aster zvijezda, onoma astragalomantija (grč. astragalos koc-
ime) književno djelo ili novinski čla- ka, manteia proricanje) proricanje iz
nak koji umjesto piščeva potpisa ima kocaka na kojima stoje slova iz kojih
tri zvjezdice (***); usp. pseudonim se, nakon svakog bacanja, sastavlja
asti (tal.) vrsta talijanskog vina (po gra- odgovor na postavljeno pitanje
du Astiju); asti spumante (tal. spuma astrahan skupocjeno janjeće krzno s
pjena) pjenušavo vino, pjenušac, tali- crnosjajnom i kovrčastom vunom (na-
janski šampanjac ziv po rus. gradu Astrahanu)
astigmatičan (grč. a-, stigma) koji ima astralit (lat. astrum zvijezda, grč. li-
svojstva astigmatizma thos) tamnocrveno staklo s iverjem
astigmatizam (grč. a-, stigma točka) plavkasta sjaja, služi za izradu raz-
fiz. nesposobnost nekog optičkog su- nih ukrasa
stava za oštro odslikavanje zbog raz- astralni (lat. astralis) koji se tiče zvi-
ličite zakrivljenosti površina koje jezda, koji potječe od zvijezda, zvjez-
lome svjetlost u različitim ravnina- dani, zvjezdast, u obliku zvijezde;
ma; med. mana oka kojoj je uzrok astralna svjetlost zvjezdana svjetlost,
nepravilnost rožnice i leće te zato na- osobito između zvijezda Kumove sla-
staje nejasna slika
me, slabija nego na ostalom nebu,
astigmometar (grč. a-, stigma, metron)
izgleda da potječe od bezbrojnih, ve-
opt. sprava za određivanje jačine
oma udaljenih i pojedinačno nevid-
astigmatizma
astigrafija (grč. asti grad, grafo) opisi- ljivih zvijezda; astralni duhovi u sta-
vanje gradova rom istočnjačkom vjerovanju u zvi-
Astijanaks (grč. "vladar grada") sin jezde: duhovi zvijezda zamišljenih
Hektora i Andromahe; nakon ulaska kao živa bića; u srednjem vijeku: pali
u Troju Grci su ga strmoglavili sa anđeli, duše umrlih, duhovi postali
zidina od vatre koji lebde između neba,
zemlje i pakla; astralno tijelo tijelo
astilon (grč. a-, stylos stup) arhit. gra-
bez zemaljskih, tjelesnih osobina,
đevina bez stupova
astinomija (grč. asti grad, nomos za- uzimaju ga na sebe duhovi kad se
kon) upravljanje gradom, uprava pojavljuju; drugo, eterično tijelo čo-
grada; nadzor nad kućama vjeka, po naučavanju okultizma; as-
astma (grč. asthma) med. sipnja, teško tralni svijet zvjezdani svijet, svijet
i kratko disanje u napadajima; pr. zvijezda, zvjezdano nebo
astmatičan astro- (grč. astron) predmetak u slože-
astmatičar (grč. asthma) sipljivac, onaj nicama sa značenjem: zvijezda
koji boluje od sipnje ili astme (živ- astrobolizam (grč. astrobolismos, as-
čane, srčane, želučane) tron, balio bacam) med. udar sunča-
astrafobija (grč. astron zviježđe, zvijez- nice, sunčanica; smrt ili obamrlost
da, fobos strah) med. pretjerano velik od udara munje
strah od groma ili grmljavine astrodiktik (grč. astrodeiktikon) poka-
astragal (grč. astragalos) kocka; anat. zivač zvijezda, sprava pomoću koje
skočna kost, gležnjača; arhit. obruč, se svaka zvijezda pokazana na ne-
vijenac na gornjem dijelu stupa, beskoj kugli može lako pronaći i na
odvaja kapitel od donjeg dijela nebu
atalsko blago 132 Atena
pije, ima umrijeti); to je uspjelo Hi- ataumazija (grč. a-, thaumaso čudim
pomenu, Posejdonovom praunuku; se, divim se) nečuđenje, ravnoduš-
njemu je Artemida dala tri zlatne nost
jabuke koje je on u utrci odbacivao; atavistički (lat. atavus) naslijeđen od
radoznala Atalanta zaustavljala se predaka (tjelesne i duševne osobine)
kod svake odbačene jabuke, dizala atavizam (lat. atavus predak) sličnost
ih i tako zaostajala, što je koristilo s precima; slučaj kad se kod poto-
Hipomenu i on je stigao na cilj; imali maka pojave neke duševne i tjelesne
su sina Partenopeja (grč. "dječak s osobine njihovih predaka, naslijede
djevojačkim licem"), koji je kasnije osobina predaka
našao smrt pod Tebom u pothvatu atehničan (grč. atechnikos) neiskusan,
"Sedmorice protiv Tebe" nevješt, nespretan
atalsko blago golemo, neizmjerno bo- atehnija (grč. atechnia) nespretnost,
gatstvo koje je 133. pr. n. e ostavio nevještost (npr. nekog liječnika); ne-
pergamski kralj Atalos (Attalos) razumijevanje neke umjetnosti ili
Rimljanima u nasljedstvo vještine
ataman (rus., njem. Hauptmann) vođa ateist (grč. atheos bezbožan) bezbož-
kozačkog odreda, obično s činom pu- nik, onaj koji ne vjeruje u postojanje
kovnika; kozački harambaša; het- Boga
man ateizam (grč. atheos bezbožan) bezbož-
atambija (grč. athambia) hrabrost, ne- nost, bezbožništvo; negiranje da po-
ustrašivost stoji Bog ili božanski poredak u svi-
atanatizam (grč. a-thanatos besmrtan) jetu
vjerovanje u besmrtnost duše; atani- ateknija (grč. ateknia bezdjetnost) ne-
zam plodnost, brak bez djece
atanatologija (grč. a-thanatos besmr- atelana (lat.) vrsta dramske improvi-
tan, logia) naučavanje o besmrtnosti zacije; v. fabula Atellana
duše atelaža (fr. attelage) zaprega; zaprežni
atanazija (grč. athanasia) besmrtnost, pribor; voj. topovski pribor
neumrlost atelija (grč. ateleia) nesvrhovitost, bes-
atanizam (grč. athanasia besmrtnost) ciljnost; oslobođenje od poreza i dr-
v. atanatizam žavnih nameta
ataraksija (grč. ataraxia) fil. duševni atelijer (fr. atelier) umjetnikova soba
mir, duševno spokojstvo, stanje bez za rad; radionica slikara, kipara dr.
strasti atemperirati (lat. attemperare) ubla-
ataše (fr. attache) službena osoba do- žiti, ublažavati, utišati, utišavati
dijeljena diplomatskom predstav- atemporirati se (lat. a tempore) pona-
ništvu u kojem ima ulogu savjetnika; šati se prema vremenu, prema pri-
pren. odan čovjek, privrženik likama, prilagođavati se duhu vre-
ataširati (fr. attacher) dodijeliti na rad; mena
primamiti; naviknuti se na nešto, za- Atena (grč. Athena) mit. kći Zeusova,
voljeti nešto po legendi niknula iz njegove glave,
atašman (fr. attachement) odjel, odsjek božica zaštitnica umjetnosti i vješ-
Ataturk ("Otac Turaka") pridjevak tur- tina, osobito ženskih, zaštitnica ju-
skog generala Mustafe Kemala naka i gradova, posebice grada Ate-
(1881—1939), najvećeg reformatora ne, božica rata; (kod Rimljana: Mi-
i modernizatora života u Turskoj nerva)
atenej 133 Atlant
atenej (lat. Athenaeum) viši odgojni za- atestirati (lat. attestari) potvrditi, ovje-
vod u Rimu, osnovao ga je car Had- riti, posvjedočiti; izdati svjedodžbu,
rijan radi njegovanja znanosti i um- uvjerenje, potvrdu; pozivati (ili: po-
jetnosti i nazvao ga po gradu Ateni, zvati) za svjedoka
kao središtu cjelokupne naobrazbe ateteza (grč. athetesis) odbacivanje, po-
onoga vremena; otuda: učeno dru- ništavanje, ukidanje, proglašenje ne-
štvo, viša škola; u novije doba i kao važećim
naslov književnih časopisa aticizam (grč. attikismos) atički način
atentat (lat. attentatum od attentare, govora; atička suptilnost u načinu
atemptare napasti, pokušati) protu- mišljenja i izražavanja; atička duho-
pravan napad na nečiji život, imanje vitost i dosjetljivost
ili čast; zločin, zločinački napad; po- atički (lat. atticus) svojstven atičkom
kušaj ubojstva; attentata crimina čit. duhu, tj. suptilan, uglađen, duhovit,
atentata krimina (lat.) mn. prav. dosjetljiv; atička sol duhovit i suptilni
pokušani ili neizvršeni zločini način izražavanja
atentator (lat. attentator) onaj koji vrši Atik Tit Pomponije ugledan Rimlja-
atentat nin, prijatelj Ciceronov, pomagač
atentirati (lat. attentare) pokušati ne- književnika i umjetnika (109—32 pr.
što protiv koga ili čega, izvršiti zlo- n. e.)
činački pokušaj, nasrnuti na tuđe atika (lat. attica, fr. attique) arhit. ka-
pravo, napasti, napadati rakteristične odlike starog atičkog
atenuator (lat. attenuare umanjivati, građevnog stila; osobito: ukrašava-
ublaživati) prigušivač, naprava za nje građevina stupovima
smanjivanje neke fizikalne veličine Atila (got. "tatica") kralj Huna (5. st. n.
ateoretičan (grč. a-theoretos) koji ne e.), kršćanski povjesničari prozvali ga
zna, neupućen, nevičan čemu "Bič Božji"
ateramija (grč. a-teramnos tvrd) med. atila kratak konjički kaput s gajtani-
teška probava, loša probava ma, nazvan po imenu hunskog kralja
aterenizacija (lat. ad k, fr. terrain tlo, Atile
zemljište) prilagođavanje biljaka atimija (grč. atimia) lišavanje časti (vr-
novom tlu sta kazne kod starih Atenjana koja
aterirati (fr. atterrir) zrak. spustiti se se sastojala u lišavanju svih građan-
zrakoplovom na zemlju; pom. pri- skih prava)
stati, doći k obali atimirati (grč. atimazo) lišiti (ili: liša-
aterman (grč a-, thermaino) fiz. v. adi- vati) časti, ne poštovati, prezirati; li-
jaterma šiti koga građanskih prava
aterom (grč. ather kaša, prekrupa) cis- atipičan (grč. a-, typos oblik; uzor) ne-
tično proširenje žlijezde lojnice, u uredan, nepravilan koji odstupa od
obliku čvora (najčešće na glavi) utvrđenog uzorka; atipične bolesti
atest (lat. attestari posvjedočiti) pis- bolesti koje se ne razvijaju pravilno
mena potvrda, svjedodžba, uvjerenje; atipija (grč. a-, typos oblik; uzor) med.
atestat nepravilnost u razvoju neke bolesti
atestacija (lat. attestatio) ovjeravanje, atitida (fr. attitude, tal. attitudine), po-
potvrđivanje; svjedodžba, uvjerenje, ložaj, držanje tijela, stav; ponašanje;
pismena potvrda u baletu: stajanje na jednoj nozi
atestat (lat. attestatum) v. atest Atlant (grč. Atlas) mit. v. Atlas
atlanti 134 atmosferski
atlanti (grč. Atlas) arhit. stupovi u ob- ili stvari uopće, duša svijeta, načelo
liku čovjeka koji drže opšivnicu svijeta
Atlantida (grč. Atlantis) legendarni atmidijatrija (grč. atmis, atmidos para,
otok koji se, prema Platonu, nalazio iatreia liječenje) med. v. atmijatrija
u Atlantskom oceanu, oko 9000 go- atmidijatrika (grč. atmis para, iatreia)
dina prije njega, i bio "vec'i nego Azija med. v. atmidijatrija
i Lidija zajedno", kasnije potonuo u atmidometar (grč. atmis para, metron)
more sprava za mjerenje količine ispara-
Atlantik (engl. Atlantic) Atlantski oce- vanja vode; atmidoskop, atmoskop,
an, nazvan po divu Atlasu koji, po atmometar
grčkoj mitologiji, drži na svojim le- atmidoskop (grč. atmis, skopeo) v.
đima kuglu zemaljsku atmidometar
atlantski (lat. atlanticus) gorostasan, atmijatrija (grč. atmis para, iatreia li-
divovski, velik i snažan; koji pripada ječenje) med. liječenje pomoću pare,
planini Atlasu; otuda: koji pripada parnih kupelji; liječenje inhalacijom;
zap. Africi, zapadnoafrički
atmidijatrija, atmijatrika
Atlas (grč. Atlas) mit. div koji, po vje-
atmologija (grč. atmos para, logia) zna-
rovanju starih Grka, drži na svojim
nost o isparavanju, o pretvaranju vo-
leđima nebeski svod (Atlant); zem.
planina u sjeverozapadnoj Africi de u paru
atlas (grč. Atlas) zem. knjiga sa zemljo- atmometar (grč. atmos, metron) v. at-
vidima svih dijelova svijeta; anat. midometar
prvi vratni pršljen; trg. sjajna svilena atmosfera (grč. atmos, sfaira kugla)
tkanina zračni omotač, plašt plinova koji oba-
vijaju Zemlju; fiz. fizička atmosfera
atlet (grč. athletis) natjecatelj na javnim
tlak koji vrši živin stup visine 76 cm
gimnastičkim natjecanjima kod sta-
na 0°C na morskoj razini zem. širine
rih Grka i Rimljana; čovjek koji se
bavi atletikom, borac, hrvač; pren. 45° na 1 cm2, što iznosi oko 1,093 kg
veoma jak i lijepo razvijen čovjek na 1 cm2; atmosferski tlak dolazi od
atletika (grč. athletike) skup viteških težine zraka; tehnička atmosfera
narodnih igara koje su njegovali još označuje tlak jednog kilograma na 1
i stari Grci, osobito na olimpijskim i cm2, a u praksi te dvije atmosfere
drugim igrama, a koje se i danas u znače isto; pren. sredina u kojoj čo-
cijelom svijetu njeguju po utvrđenim vjek živi i razvija se, ozračje; usp.
međunarodnim pravilima; športska troposfera, stratosfera
grana, dijeli se na laku i tešku atle- atmosferilije (lat. atmosfaerillia) mn.
tiku tvari iz atmosfere; zračna tijela
atletski (grč. athletikos) koji se tiče at- atmosferografija (grč. atmos, sfaira,
leta ili koji pripada atletu, koji ima grafia) opisivanje (ili: opis) atmosfe-
osobine atleta, lijepo i pravilno razvi- re
jen, veoma snažan; koji pripada at- atmosferologija (grč. atmos, sfaira, lo-
letici gia) znanost o atmosferskim poja-
atlija (tur. atli) konjanik; usp. at vama
atlotet (grč. athlo-thetes) sudac u borbi atmosferski (grč. atmos, sfaira) koji se
i dodjeljivač nagrada tiče zračnog omotača Zemlje ili pri-
atman (ind.) dah, životni dah, duša; u pada zračnom omotaču Zemlje; atmo-
indijskoj fil.: duša, pravo ja, bit osobe sferski zrak obični zrak koji udiše-
ato 135 Atos
au comptant čit. o kontan (fr.) trg. uz vjek normalno čuje, a ne može go-
plaćanje gotovinom voriti
au pair čit. o per (fr.) izraz za osobe, audio-kaseta (lat. audire čuti, cassette
posebice djevojke, koje idu služiti u kutijica) plastična kutijica u kojoj je
tuđe kuće samo za stan i hranu (obič- magnetofonska vrpca
no se tako uzdržavaju studentice koje audiometar (lat. audire čuti, grč. me-
u stranoj zemlji žele naučiti neki je- tron) med. sprava za određivanje
zik) stupnja gluhoće neke osobe; sonome-
au revoir čit. o revoar (fr.) doviđenja! tar
auctionis lege čit. aukcionis lege (lat.) audiometrija (lat. audire slušati, čuti,
putem javne prodaje, licitiranjem grč. metron) med. metoda za ispiti-
auctor delicti čit. auktor delikti (lat.) vanje sluha i gluhoće pomoću poseb-
prav. počinitelj kaznenog djela, pri- no konstruiranog radio-uređaja (au-
jestupa diometra)
Auctorem repetunt crimina quae- audiomikser (lat. audio čujem, mixer
que suum čit. auktorem repetunt mješač) tehničar koji radi oko čujnog
krimina kvekve suum (lat.) Zločinac dijela televizijskog programa (audio-
se vraća na mjesto zločina sektora)
auctoritate curatoris čit. auktoritate audion (lat. audire slušati) elektronska
kuratoris (lat.) prav. po odobrenju cijev koja služi za pojačavanje glasa
(ili: s pristankom) skrbnika i zvuka u prijamnom radio-uredaju
audace čit. audače (tal.) glaz. srčano, audiovizuelan (lat. audire čuti, videre
smjelo, hrabro vidjeti) koji se odnosi na slušanje i
audacem fortuna juvat (lat.) posl. gledanje zajedno, npr. audiovizuelna
hrabrome pomaže sreća metoda u nastavi poučavanje preda-
audacitet (lat. audacitas) srčanost, vanjem i pokazivanjem primjera,
smjelost, hrabrost auditivan (lat. audire čuti, slušati, au-
audiatur et altera pars (lat.) neka se ditivus) koji se tiče čujnosti i sluha,
čuje i druga, tj. suparnička strana; slušni, čujni; auditivni tip psih. onaj
smisao: nitko ne može i ne smije biti koji lakše pamti stvari koje je čuo
osuđen prije nego što bude saslušan nego one koje je pročitao ili vidio
(osnovno sudsko načelo) auditor (lat. auditor slušatelj, sudac ko-
audicija (lat. auditio) slušanje; glaz. ji saslušava) vojni istražitelj, vojni
probno pjevanje, probno sviranje, sudac; slušatelj
proba glumca, opernog pevača, svi- auditorij (lat. auditorium) slušaonica,
rača i dr. prije nego što će biti anga- učionica; sudnica; slušatelji
žirani (vrsta prijamnog ispita pred auditus (lat. auditus sluh) osjetilo slu-
članovime uprave i stručnjacima) ha; de auditu (lat.) po onome što se
audifon (lat. audire čuti, grč. fone glas) čulo, po rekla-kazala
med. naprava pomoću koje gluhi mo- auerka plinska ili električna svjetiljka
gu slušati, slušalica za gluhe (naziv prema imenu austrijskog fi-
audijencija (lat. audientia) službeni zičara Karla von Welsbacha Auera,
prijam; prav. saslušanje, saslušava- 1858—1929)
nje, sudska sjednica, zasjedanje, ro- auf (njem.) prijeđi, na; gore! ustaj! diži
čište se! dižite se! na noge! diži! dižite!
audimutizam (lat. audire čuti, mutus aufalend (njem. auffallen upasti) upad-
nijem) med. vrsta nijemosti kad čo- ljiv, koji upada u oči, napadan, kričav
aufdekati 138 aukcionator
aukcionirati (lat. auctionari) trg. držati Aulularia (lat. aula odn. olla) komedi-
licitaciju, javno prodavati, prodavati je starorimskog pisca Tita Makcija
najpovoljnijem ponuđaču, prodavati Plauta (250—184 pr. n.e.)
licitiranjem aura (grč. aura) ugodan zrak, mirisan,
auksanometar (grč. auxano umnoža- ugodan povjetarac
vam, metron) sprava koja bilježi na- aura popularis (lat.) naklonost svjeti-
predovanje u rastenju, posebno bi- ne (nestalna)
ljaka aura vitalis (lat.) životna snaga, životni
aukseza (grč. auxesis) ret. govorničko dah
preuveličavanje i pretjerivanje; med. auraran (lat. aurum zlato, aurarius) ko-
napredovanje bolesti ji se tiče zlata, zlatni
auksilijaran (lat. auxiliaris) pomoćni; auratura (lat. auratura) pozlata, pozla-
auksilijarne knjige pomoćne trgovač- ćivanje
ke knjige; auksilijarne trupe pomoćne aurea mediocritas čit. aurea medio-
trupe; auksilijarni strojevi pomoćni kritas (lat.) zlatna sredina
strojevi (na brodu) aureatan (lat. aureatus) zlatan, odli-
auksologija (grč. aukso, auksano ra- čan
stem, logos govor) znanost o dušev- aureola (lat.) svijetli vijenac, krug oko
nom i tjelesnom rastu, znanost koja glave svetaca; pren. sjaj, slava, velik
proučava razvoj ljudskog organizma ugled
auksometar (grč. auxano povećavam, auri sacra fames čit. auri sakra fames
metron) opt. sprava za određivanje (lat.) prokleta žeđ za novcem, odvrat-
sposobnosti dalekozora za poveća- na žudnja za zlatom
vanje auriforman (lat. auriformis) uhast, u
auksopatija (grč. aukso, auksano ra- obliku uha, kao uho
stem, pathos nesreća, zlo, nevolja, auriga (lat.) kočijaš; astr. "Kočijaš" (zvi-
trpljenje) nepravilan rast (razvoj) čo- ježđe)
vjeka aurikula (lat. auricula) uška, dio uha
auktor (lat. auctor) v. autor na koji se stavljaju naušnice; anat.
auktoritativan (lat. auctoritativus) v. vanjsko uho, ušna školjka
autoritativan aurikularan (od lat. auricularis) koji
aula (grč. aule, lat. aula) dvorište, pred- se tiče uha ili je u vezi s uhom, ušni
vorje; zborno mjesto, prostrana dvo- aurin (lat. aurum zlato) kem. žuta boja
rana; svečana dvorana sveučilišta, koja se dobiva zagrijavanjem fenola
velika slušaonica s oksalnom kiselinom i koncetri-
Aulida luka u Beotiji, zborno mjesto ranom sumpornom kiselinom
helenske mornarice pri polasku na auripigment (lat. aurum, pigmentum)
Troju min. žut ili crven mineral arsenov
aulizam (lat. aula dvorana) dvorjan- sulfid
stvo, dvorski život i običaji; laska- auriskalpij (lat. auriscalpium) med. žli-
nje, ulagivanje čica za uho
aulodija (grč. aulos frula, ode pjesma, auriskop (lat. auris uho, grč. skopeo)
pjevanje) glaz. pjevanje uz pratnju med. sprava (ili: ogledalo) za pregled
frule uha
aulodika (grč. aulos, ode pjesma) glaz. aurist (lat. auris) liječnik za uši
proučavanje pjevanja uz pratnju fru- Aurora (lat. Aurora) mit. božica zore i
le jutarnjeg rumenila kod Rimljana
aurora 140 autarkija
aurora (lat.) zora, jutarnje rumenilo; ptica kod Rimljana, predznak, znak;
istok vrhovna uprava i zapovjedništvo;
aurora musis amica čit. aurora mu- moć, vlast; okrilje, zaštita; sreća, sre-
zis amika (lat.) zora je prijateljica tan početak; sub auspiciis (lat.) pod
muza, tj. jutarnji sati vrijede zlata okriljem, pod zaštitom, pod pokrovi-
za umni rad, "tko rano rani, dvije teljstvom
sreće grabi" auspiciozan (lat. auspiciosus) koji na-
aurozan (lat. aurum) koji u sebi sadrži govještava i pretkazuje sreću
zlato, zlatan auspicirati (lat. auspicari) tumačiti bu-
aurum (lat.) zlato dućnost po letu ptica, proricati
aus (njem. aus iz) žarg. gotovo, svršeno, auster (lat.) jug
prošlo je i si. australan (lat. australis) južni; austral-
ausbord (njem. aussen vani, Bord pa- na svjetlost južna svjetlost
luba) kraće umjesto Aussenbordmo- Australazija Indijski arhipelag
tor motor na vanjskoj strani brodice, austrijacizam osobitost njemačkog je-
izvanbrodski motor zika i govora kojim se govori u Aus-
ausbruh (njem. Ausbruch) vino koje se triji
samo cijedi iz osušena grožđa, samo- austrofil (Austrija, filos) prijatelj, pri-
tok, suškovina staša Austrije
Auschwitz čit. Aušvic (njem.) njemačko austrofobija (lat. Austria, grč. fobos)
ime za poljski grad Oswiecim u ko- mržnja prema Austriji
jem je za vrijeme Drugoga svjetskog austromantija (lat. auster južni vje-
rata bio jedan od najjezovitijih logo- tar, grč. manteia) proricanje (ili: ga-
ra smrti tanje) po puhanju vjetra
aushelfer (njem. aushelfe'n pomagati) austroslavizam politički smjer medu
radnik koji nije u stalnom radnom Česima u 19. st. koji je težio za pre-
odnosu nego povremeno dolazi na is- tvaranjem Habsburške monarhije u
pomoć; pomoćni radnik državu u kojoj bi dominirali Slaveni
auskultacija (lat. auscultatio) med. os- aušus (njem. Ausschuss) bezvrijedne
luškivanje šumova unutarnjih orga- stvari, ono što treba odbaciti, otpad
na kod bolesnika, bilo samim uhom aut (engl. out) šport, trenutak kad lopta
ili pomoću posebne slušalice, steto- padne izvan igrališta
skopa aut Caesar, aut nihil čit. aut Cezar,
auskultant (lat. auscultans) slušatelj; aut nihil (lat.) ili biti Cezar, tj. nešto
početnik, sudski pripravnik, pomoć- veliko, ili ne biti ništa
ni sudac bez prava glasa; auskultator aut-aut (lat.) ili-ili
auskultator (lat. auscultator) v. aus- autadija (grč. authadeia) samodopada-
kultant nje, uživanje u samom sebi, zado-
auskultirati (lat. auscultare) slušati, voljstvo samim sobom
prisluškivati; med. ispitivati šum autarh (grč. autos, archo vladam) sa-
pluća slušanjem pomoću stetoskopa movladar, samodržac, despot; apso-
auspeks (lat. auspex) prorok po letu lutist
ptica kod starih Rimljana, augur; autarhija (grč. autos, archo vladam) sa-
pren. zaštitnik, pokrovitelj movlada, samodrštvo; apsolutizam
auspicij (lat. auspicium, avispicium. autarkija (grč. autarkeia) dovoljnost
promatranje ptica proročica) pretka- samom sebi, zadovoljstvo samim so-
zivanje po letu i glasanju određenih bom, samostalnost, neovisnost o
autemeran 141 autodigestija
autokar (grč. autos engl. sag, tal. carro autolitotom (grč. autos, lithos kamen,
kola) otvoreni autobus za 40 i više temno režem) med. sprava koja, tako
osoba reći, sama sobom razbija kamen u
autokataliza (grč. autos, kata-lyo odri- mokraćnom mjehuru
ješim) kem. pojava da neki proizvod autoliza (grč. autos, lyo razgrađujem)
koji se stvara pri nekoj reakciji ubr- samorazgrađivanje; kem. otapanje i
zava sam proces te reakcije fermentativno razgradivanje mrtvih
autokefalan (grč. autos, kefale glava) životinjskih tkiva pri čemu ne dolazi
samostalan, nezavisan, sam svoj do truljenja
autokefalnost (grč. autos, kefale) sa- autologija (grč. autos, logia) ret. stvarni
mostalnost, nezavisnost od drugih, govor, za razliku od slikovitog; odnos
osobito u crkvenom smislu prema samom sebi, vladanje sobom,
autokemoterapija (grč. autos, haima samostalnost
krv, therapeia) med. liječenje ubriz- automahija (grč. autos, machomai pro-
gavanjem bolesnikove krvi nepo- turječiti) proturječnost sa samim so-
sredno nakon vađenja iz vene bom (u govoru, mišljenju i pisanju)
autoklav (grč. autos, lat. clavis) fiz. za- automat (grč. automatos koji se kreće
tvorena posuda čiji se sadržaj za- sam od sebe, autos sam, maomai tra-
grijava pod tlakom većim od atmo- žiti, žuditi) fiz. samokret, stroj koji
sferskog; med. naprava za sterili- sam djeluje pod određenim uvjetima,
zaciju lijekova, kirurških instrume- npr. vaga, kišobran, nož, puška; za
nata i dr.; Papinov lonac čovjeka; onaj koji liči na stvar, glu-
autoknips (grč. autos sam, njem. knip- pan; fil. biće koje nema duše, tj. živo-
sen pucketati) fot. automatski otpo- tinja (kod Descartesa)
nac na fotografskom aparatu (omo- automatika znanstveno-tehnička dis-
gućuje fotografu da snimi sam sebe) ciplina koja se bavi teorijom i kon-
autokontrola kontrola nad samim so- strukcijom sustava za reguliranje i
bom, "samonadzor" upravljanje tehnološkim procesima
autokracija (grč. autos, kratos) v. au- automatizam (grč. automatos) ono što
tokratizam se radi bez sudjelovanja volje, nesvje-
autokrat (grč. autos, kratos vlast, moć) sna radnja
samodržac, samovladar, neograniče- automatizirati (grč., fr. automatiser)
ni vladar ili gospodar pretvoriti u stroj, učiniti da netko
autokratizam (grč. autos, kratos neo- radi kao automat, lišiti samoradnje
graničena vladavina, samodrštvo, su- automatograf (grč. autos, maomai, gra-
stav apsolutističke vladavine; pren. fo) psih. naprava koja automatski
vladanje samim sobom, gospodare- bilježi nehotične pokrete
nje razuma nad osjetilima automatski (grč. automatos) samopo-
autokratski (grč. autos, kratos) ne- kretan, makinalan, mehanički, koji
ograničen u vladanju, samodržački sam od sebe radi, koji radi bez su-
autokritika (grč. autos, kritike) samo- djelovanja svoje volje i razuma; auto-
kritika, ocjenjivanje samoga sebe, matski pokreti psih. nehotični i ne-
ocjenjivanje vlastitih spisa, djela, po- svjesni pokreti koji nastaju zbog ne-
stupaka posrednog podražaja iednog živčanog
autolezija (autos sam, laesio povreda) centra
samoosakaćenje, samoozljeda, tj. osa- automobil (grč. autos, lat. mobilis po-
kaćenje, ozljeda samoga sebe kretan, pokretljiv) vozilo koje se sa-
automobilist 144 autorizirati
vijak (elisa) koji se okreće djelova- ispust, izbočenje; prednost; prvi ko-
njem vjetra rak, pokušaj; izlaženje u susret
autsajder (engl. outsider) onaj koji je avant midi čit. avan midi (fr.) prije po-
izvan čega, koji je po strani, neupu- dne; usp. ante meridiem
ćen čovjek, onaj koji je daleko od če- avantaža (fr. avantage) dobitak, korist;
ga; u športu: onaj koji se natječe, ali nadmoć, prevaga, prednost
nitko ne misli da će pobijediti; pren. avantažer (fr. avantegeur) onaj koji
mlakonja ima prednost, prevagu: voj. onaj koji
Auzonija (lat. Ausonia) pjesnički naziv čeka unapređenje za časnika
za Italiju (po priči, prema Auzonu, avantura (fr. aventure, lat. adventura)
sinu Odiseja i nimfe Kalipse)
pustolovina; smion trgovački pokušaj
auzrikati (njem. ausriicken) izići, kre-
avanturin (fr. aventure slučaj) vrsta
nuti, poći (obično u skupinama), oso-
bito izići u stroju iz vojarne, izmar- kremena (nađen slučajno pri proiz-
širati u skupini, bučno, paradno i si. vodnji stakla)
aval (fr. aval) trg. mjenično jamstvo, avanturist (fr. aventurier) pustolov, lo-
potpis jamca na mjenici vac na sreću
avalanš (fr. avalanche) snježna lavina: avanturistički (fr. aventureux) pusto-
odron zemlje; bujica; sva sila lovan, koji stavlja sve na kocku, os-
avalirati (fr. avaler) potpisati mjenicu tavljen sreći ili slučaju, smion, drzak,
kao jamac odvažan; avanturistički roman vrsta
avalist (fr. avaliste) trg. potpisnik, ja- romana u kojem je glavna tema opi-
mac na mjenici sivanje neobičnih doživljaja i podvi-
Avalokitešvara (sanskrt.) najomiljeniji ga glavnog junaka
i najpoštovaniji bodhistava u maha- avanturizam (lat. adventura, fr. aven-
yana-budizmu, zaštitnik Tibeta, spa- ture) sklonost avanturi, ljubav pre-
šava ljude kroz patnje u reinkarna- ma pustolovinama
cijama avanzirati (fr. avancer) napredovati, ići
avangarda (fr. avant-garde, avant na- naprijed; biti unaprijeđen; unaprije-
prijed, garde straža) voj. prethodni- diti, unaprjeđivati; dati (ili: uzeti)
ca, izvidnica; prvi borbeni red neke predujam, predujmiti, predujmljiva-
vojske ti
avangardija (tal. avanguardia prethod-
avanzman (fr. avancement) unapređe-
nica) u Italiji, u vrijeme Mussolini-
nje, napredovanje u službi, promak-
jeve dikatature: fašistička organi-
zacija mladeži od 14 do 18 godina nuće; napredak, napredovanje; ispla-
(avangardisti) ta unaprijed, plaćanje unaprijed
avanija (fr. avanie, tal. avania) uvreda, Avari mn. mongolski nomadi koji su u
poniženje, sramota; iznuđivanje nov- 6. st. izazvali seobu Huna, Alana i
ca, osobito globljenje kršćanskih tr- Slavena; Obri
govaca u bivšoj Turskoj; trg. smanji- avatar mit. utjelovljenje božanstva u
vanje dobitka, zarade u nekom poslu hinduskoj mitologiji bilo u čovjeka,
avankor (fr. avant-corps) voj. prethod- bilo u životinju
nica, predstraža; arhit. istaknuti dio ave (lat.) zdravo!
građevine Ave, Maria (lat. Ave, Maria "zdravo,
avans (fr. avance) predujam, isplata Marijo!") riječi kojima je anđeo po-
unaprijed; arhit. istaknuti dio kuće, zdravio Djevicu Mariju nagovještava-
avenija 147 avivirati
jući joj da će roditi Isusa; stara krš- avikultura (lat. avis ptica, cultura uz-
ćanska molitva; večernje zvonjenje u goj) gajenje ptica, uzgoj životinja
Kat. crkvi avilirati (fr. avilir, lat. vilis jeftin) trg.
avenija (fr. avenue) pristup, prilaz; dr- pobiti vrijednost (robi) pojeftiniti,
vored; staza, put obrubljen drvećem pojeftinjavati
i cvijećem avinjonsko sužanjstvo razdoblje od
averoizam med., fil. pravac koji je os- 1305. (papa Klement V.) do 1376.
novao arapski mislilac Averoes Ibn- (papa Grgur IX.) u kojem su pape
Rošd u 12. st.; njegovo naučavanje stolovale u fr. gradu Avignonu, kamo
naginje materijalizmu i panteizmu, su bili dovedeni da bi bili pod utje-
i odriče besmrtnost duše, zbog čega cajem politike francuskih kraljeva;
ga je osudila Rimska kurija u crkvenoj se povijesti to razdoblje
avers (lat. adversus okrenut prema, naziva i "babilonskim" (prema robo-
vanju starih Izraelaca u Babilonu)
sprijeda, tal. avverso) num. glava,
aviobiologija (lat. avis ptica, grč. bios
lik, lice (kovanog novca); suprotno:
život, logia znanost) grana biologije
revers
koja proučava uvjete pod kojima se
averzija (lat. aversio) odvratnost, gnu- živo biće može održati na životu u
šanje, mržnja; ret. figura koja se sa- velikim visinama ili na drugim ne-
stoji u tome da govornik polako od- beskim tijelima
vrati onoga kome govori od glavne aviofon (fr. avion, grč. fone glas) zrak.
teme, ali tako da ovaj to ne primijeti telefon od gumenih cijevi u ratnom
averziona trgovina (lat. emtio per zrakoplovu
aversionem) kupnja ili prodaja popri- aviomehaničar zrakoplovni mehaničar
jeko, odoka avion (fr. avion, lat. avis ptica) zrako-
averzionalna suma (lat. aversus licem plov, naprava za letenje teža od zra-
okrenut od, summa svota) trg. v. ka; aeroplan
averzionalni kvantum avional (fr. avion) laka kovina od koje
averzionalni kvantum (lat. quantum
se prave neki dijelovi zrakoplova
količina, iznos) trg. suma novca ko-
aviostrada (lat. avis ptica, tal. strada
jom se plaća poprijeko, a ne po poje- cesta) zračna linija kojom stalno pro-
dinačnoj procjeni svake stvari koja metuju zrakoplovi
se prodaje avisatio de perjurio vitando čit. avi-
avet (tur. afet) strašilo, utvara, sablast; zacio de peijurio vitando (lat.) prav.
vrsta majmuna sučeva opomena kojom se nekome
aviceptologija (lat. avis ptica, capio savjetuje da se kloni polaganja lažne
hvatam, grč. logos znanost) vještina prisege
hvatanja ptica avitaminoze (grč, a- bez, lat. vita život,
avidan (lat. avidus) lakom, gramzljiv; amine od am (monia) + -ine, grč. no-
žudan, željan; pohlepan; proždrljiv sos bolest) mn. med. bolesti koje
avijacija (fr. aviation, lat. avis ptica) nastaju zbog nedostatka vitamina u
plovidba zrakom, zrakoplovstvo; hrani; skorbut, pelagra, beriberi, en-
zračna flota gleska bolest i dr.
avijarij (lat. aviarium) ptičnjak, kavez avitum bonum (lat.) prav. djedovsko,
za ptice, krletka tj. obiteljsko imanje
avijatičar (lat. aviaticus, fr. aviateur) avivirati (fr. aviver) oživiti, oživljavati,
zrakoplovac, letač, pilot osvježiti boje
aviza 148 azoogenija
aviza (tal. avviso, lat. ad za, visus gle- (na čelu im je vrhovno božanstvo
danje, pogled) trg. izvještaj o posla- Odin, a sjedište im je Asgard); supar-
noj robi ili novcu; avizni brod poštan- nici su im bili vani, koje su pobjedili
ski brod za brzo prenošenje važnih azigija (grč. a-, zygon jaram) neoženje-
vijesti nost, neudanost; sloboda, nezauze-
avizirati (lat. avisare, tal. avvisare, fr. tost
aviser) izvijestiti, izvještavati, obavi- azijanizam ret. antički govornički stil,
jestiti, obavještavati, javiti, javljati stvoren u maloazijskoj Joniji, imao
avizo (tal. avviso) brodica (ili: čamac) je dvije karakteristike: 1. tzv. "stil
za izvještavanje, izvidnički brod, isjeckanih rečenica" s jakim ritmič-
avizna lađa; v. aviza kim naglašavanjem, i 2. kićenost,
avoar (fr. avoir, tal. avere, lat. habere bombastičnost, patetičnost
imati) kao imenica, u francuskim trg. Azijat (lat. Asia, Asianus) stanovnik
knjigama: potraživanje, aktiva
Azije, ali najčešće ima pejorativno
avocentur acta čit. avocentur akta
značenje; divljak, neobuzdan čovjek
(lat.) prav. neka se traže spisi, akti
azil (grč. a-sylos neopljačkan, nedodir-
avocirati (lat. avocere) odazvati, odazi-
vati, opozvati, opozivati; tražiti da ljiv, a- syle) sigurno sklonište, uto-
se nešto pošalje, npr. spisi čište, pribježište; nedodirljivo mjesto
avokacija (lat. avocatio) opozivanje, na kojem progonjeni nalaze utočište;
odazivanje; prav. zahtjev da se spisi dom za smještaj i izdržavanje siro-
vrate od nižeg suda višem tinje; pravo azila u međunarodnom
avokatorij (lat. avocatorium) naredba pravu: pravo političkih ili vojnih bje-
kojom se pozivaju podanici neke dr- gunaca i si. na utočište u nekoj stra-
žave da napuste službu strane dr- noj državi
žave azima (grč. a-, zyme kvasac, kiselo tije-
sto) židovski pashalni beskvasni
avulzija (lat. avulsio) med. vađenje zu-
kruh; mn. blagdan beskvasnog kru-
ba; prav. komad zemljišta koji rije-
ka otrgne i odnese na drugu obalu ha
azab (tur. azab, azap) muka, patnja, azimut (ar. samatha ići k, ići prema)
Božja kazna astr. kutna udaljenost nekog nebes-
azbest (grč. a-sbestos neugasiv) min. kog tijela ili predmeta na Zemlji od
vrsta nesagorljivog minerala, mag- sjeverne ili južne točke podnevnika
nezijev silikat vlaknastog sastava; od azobenzen narančasta kristalna tvar,
njegovih vlakana izrađuju se tkani- važan međuproizvod u proizvodnji
ne za odijela vatrogasaca, zastora u azo-boja
kazalištima i dr.; inače služi, kao loš azojski period (grč. a-, zoon živo biće,
vodič topline, i za izolaciju periodos) geol. najstarije razdoblje
azeotropija grč. pojava da smjese ne- Zemljine kore, slojevi bez organskih
kih tekućina u određenom omiem ostataka
vriju pri stalnoj temperaturi i daju azoodinamika (grč. a-zoon, dynamis
pare istog sastava kao i tekućina snaga, sila) med. nedostatak snage
Azerbajdžan država u istočnom dijelu za život, slabljenje
Zakavkazja; ime dviju pokrajina u azoogenija (grč. a-zoon, gignomai na-
sjeverozapadnom Iranu stajem, rađam se) znanost o stvara-
azi mn. mit. skandinavski bogovi ne- nju anorganskog ili organskoga iz
besnici; predstavljaju prirodne sile anorganskog
azoospermija 149 ažurirati
za igru nije potrebno posebno igra- bahur (hebr. bachur) židovski student
lište, a može se igrati na svakom te- koji se bavi proučavanjem Talmuda,
renu; od davnina je poznat u Indiji i poznavatelj židovskih zakona
Francuskoj Bahutu (Hutu) narod iz skupine Ban-
baft (perz. baft) trg. vrsta istočnoin- tu (žive u Ruandi, Burundiju, Ugan-
dijskih, obično bijelih katunskih di, Tanzaniji)
tkanina bain-marie čit. ben-mari (fr.) kuh. po-
baga (tur.) kornjačin oklop; kvrgasta suda vruće vode u koju se stavljaju
izraslina na konjskim zglobovima; posude s jelom da bi se održala to-
žulj na nozi; kukac, insekt plina
bagana (tur. bagana janje) janjeća ko- baitilije (grč. baithylia, sem. bethel)
žica s krznom; baganac mn. nebesko kamenje, meteori koje
bagasa (fr. bagasse) trop šećerne trs- su stari posvećivali bogovima ili ih
ke; otpaci koji ostanu pri proizvodnji samo obožavali (nazvano po kamenu
šećera; trop od grožđa, šljiva, masli- na kojem je Jakov spavao i sanjao
na i dr. anđela — Post 28,19); betilije
bagat (tal. bagata) v. pagat bajaco (tal. bajaccio) lakrdijaš, šaljivac,
bagatela (fr. bagatelle, tal. bagatella) harlekin, klaun u napuljskoj narod-
sitnica, malenkost, tričarija; niska noj komediji, pajac
cijena; kratko i lagano glazbeno dje- bajadere (port. bailadeira) mn. javne
lo plesačice i pjevačice u Indiji, ponekad
bagatelizirati (fr. bagatelle) ne mariti su i javne žene; plesačice na službi u
za nekoga ili nešto, omalovažavati, ind. hramovima (ind. dewadasis =
potcjenjivati, uzimati koga ili što pre- sluškinje bogova) koje se odmalena
više olako posvećuju službi bogovima i u sva-
bagaža (fr. bagage) prtljaga; ološ, svje- kom hramu ih ima 8 do 12; vrsta
tina malih rubaca
bagdalin vrsta šarene pamučne tkani- bajbok (njem. bei Wache pod stražom)
ne, slične bagdadskim šalovima, po zatvor, tamnica, buhara; bajbokana
čemu je i nazvana bajbot (njem. bei kod, Boot čamac) po-
bager (niz. bagger) jaružalo, samohodna moćni čamac, čamac za spašavanje
sprava za vađenje pijeska s riječnog bajdaki (rus. baidaki) mn. lađe s neo-
dna, za čišćenje riječnog korita i ko- bično velikim krmama na Dnjepru,
panje prokopa, kanala i si. radi isu- Dnjestru i Bugu
šivanja zemljišta bajdara (rus. baidara) mali sibirski ča-
bagerovati (niz. bagger) jaružati, vaditi mac od riblje kosti ili lakog drveta,
pijesak iz rijeke; čistiti riječno kori- presvučen kožama
to od pijeska, mulja bajla (tal. balia) dojilja, dadilja, njegova-
bagra (rus. bagrjanyj) crvena boja do- teljica male djece
bivena od borove kore, grimiz; pero- bajlbrif (niz. Bylbrief) pisani ugovor o
nospora, plamenjača; vrsta morske gradnji broda; uvjerenje graditelja
ribe; v. bigar broda ili mjerodavnih vlasti da je
bahija (šp. bahio) zaljev; vrsta fmog du- brod propisno izrađen; priznanica o
hana iz brazilske pokrajine Bahija novcu primljenom za gradnju broda
bahs (tur. bahys) govor, rasprava, pole- bajliti (tal. balia) dadiljati, njegovati
mika, diskusija dijete, pjestovati
bajok 152 bakter
bajok (tal. baiocco) nekadašnji papin- svečanosti u čast boga Bakha; pren.
ski bakreni novac (pet talijanskih pijanke, terevenke, burno veselje
čentezima) bakanalije (lat. Bacchanalia) mn. više-
Bajram (perz. bejram) dva velika musli- dnevne svetkovine i orgije starih
manska blagdana u godini; prvi se Rimljana u čast Bakha, boga vina;
slavi odmah nakon posnoga mjeseca pren. raskalašena, divlja, razvratna
ramazana; drugi, Kurban-bajram pijanka, bučno veselje
(Blagdan žrtve) zove se zbog toga što bakandža (mađ. bakancs, bokkancs)
se tada kolju ovnovi koje dijele siro- vrsta teške, najčešće vojničke obuće
tinji, a slavi se 70 dana nakon prvog bakant (grč. Bakchos, lat. bacchans)
Bajrama Bakhov svećenik kod starih Rimljana
bajronizam shvaćanje života i umjet- bakanti (grč. Bakchos, lat. bacchans)
nosti koje odgovara shvaćanju ve- mn. kod Rimljana: sudionici u Bak-
likog engl. pjesnika G. G. Byrona husovim svečanostima; u sr. vijeku:
(1788—1824), osobito njegovom pe- putujući daći (vaganti)
simističkom shvaćanju "svijeta i bakara (fr. baccara) francuska kartaš-
života" ka hazardna igra
bajta (tal. baita)Jpotleušica, koliba bakbord (engl. backboard) pom. lijeva
bajuneta (fr. baionnette) voj. dug nož s strana broda (kad je čovjek okrenut
oštricom na obje strane koji se stav- licem pramcu)
lja na pušku (ime po gradu Bayonne bakciferan (lat. bacciformis) u obliku
gdje je napravljen 1640. g.) bobice, bobičast, jagodičast
bajvagn (njem. bei pri, kod, "VVagen ko- bakenbart (njem. Bačke obraz, Bart
la) prikolica (osobito uz motocikl) brada) brada samo na licu (podbra-
baka (lat. bacca) bot. bobica, jagoda dak je izbrijan); zalisci, zulufi
baka (njem. Bake) znak (obično komad bakfiš (njem. Backfisch pržena riba);
pren. mlada djevojka, šiparica
drveta, fenjer ili bačva) koji pliva na
bakhej (grč. Bakcheios) metrička stopa
vodi i označava lađi put po opasnim
od jednog kratkog i dvaju dugih slo-
mjestima; boja
gova (bakhejski stih upotrebljavanje
bakalar (tal. baccala) zool. vrsta ribe
osobito u himnama bogu Bakhu)
koštunjače iz porodice tovara, živi u
Bakho (lat. Bacchus, grč. Bakchos) mit.
iz sjevernim morima; treska, tovar
bog vina, sin Zeusa i Semele (Grci
bakalaureat (lat. baccalaureatum) do-
su ga zvali i Dioniz); pren. vino; vino-
stojanstvo bakalareusa pija, pijanac, lola
bakalaureirati (lat. baccalaureatum) baklaža (fr. baclage) pom. pristojba
polagati (ili: položiti) bakalaureus koju plaćaju brodovi za pristajanje u
bakalaureus (lat. baccalaureus, bacca luku
laureus lovorova bobica) na njem., bakler (fr. bacleur) zatvarač luke
fr. i engl. sveučilištima: najniži aka- baklja (njem. Facket, tal. fiaccola) luč,
demski stupanj, ispit koji prethodi zublja, kolac premazan smolom; bak-
licencijatu, magisteriju i doktoratu; Ijada svečanost s bakljama
ispit zrelosti bakpulfer (njem. backen peći, Pulver
bakana (tal. Bacco Bahus, baccana) prah) prašak za dizanje tijesta (umje-
obična krčma sto kvasca)
bakanalije (lat. Bacchanalia) mn. kod bakter (njem. Wachter) stražar, čuvar
starih Rimljana: orgijske i mistične (nekada: noćni čuvar po selima)
bakter iemij a 153 baladine
bakteriemija (grč. bakteria palica, hai- bakulit (grč.) fosilni glavonožac s rav-
ma krv) med. prodiranje bakterija nom ljušturom, iz doba krede
kroz krvne i limfne žile u krvotok bakulometrija (lat. baculum štap, grč.
bakterije (grč. bakteria) bot.-med. naj- metriaballo) mjerenje pomoću štapa,
manja, jednostanična živa bića, go- motke
lim okom nevidljiva, slična štapiću, bakulus (lat. baculus) štap, prut, palica,
žive kao nametnici i izazivaju raz- batina
gradnju i često teške bolesti; pripa- bakvuds (engl. backvvoods) mn. pra-
daju biljnom carstvu, a ima ih po- šume, divlji i neobrađeni krajevi na
kretljivih i nepokretljivih zapadu Sjedinjenih Američkih Drža-
bakteriocidi (grč. bakteria, lat. caede- va
re ubiti) biol. klicomori, uništavači bakvudsmeni (engl. backwoodsmen)
zaraznih klica; usp. bakteriocidnost mn. gorštaci, bijelci naseljeni po div-
bakteriocidnost (grč. bakteria, lat. ca- ljim i neobrađenim krajevima Sje-
edere) biol. osobina nekih živih bića, dinjenih Američkih Država; usp.
tvari i sokova u tijelu da uništavaju bakvuds
zarazne klice; pr. bakteriocidi bal (fr. bal, tal. bailo, lat. ballare plesati)
bakteriofagi (grč. bakteria, fagos) mn. zabava s plesom; bal en masque čit.
biol. klicožderi, veoma sitna, mikro- bal an mask (fr.) ples pod maskama;
skopski nevidljiva bića koja žive u krabuljni ples, ples pod obrazinama;
tijelu i uništavaju zarazne klice bal pare (fr.) otmjeni ples, bal u sve-
bakterioliza (grč. bakteria, lysis rasta- čanom ruhu; bal champetre čit. bal
panje) kem. rastapanje bakterija šanpetr (fr.) ples u polju
imunim serumom Bal (hebr. Baal gospodin) mit. kod Fe-
bakteriolizini (grč. bakteria, lysis) mn. ničana, Filistejaca i drugih semitskih
kem. sastojci imunog seruma koji naroda bog — pokrovitelj plodonos-
imaju moć da rastapanjem ubijaju nih sila prirode; služenje Balu pro-
bakterije vodilo se katkada prinošenjem ljud-
bakteriolog (grč. bakteria, logos) znan- skih žrtava
stvenik koji proučava osobine i život bal pare (fr.) svečani, sjajni ples
bakterija bala (fr. balle) smotak, svežanj
bakteriologija (grč. bakteria, logia) balada (fr. ballade, tal. ballata pjesma
znanost koja se bavi proučavanjem za ples) poet. prvobitno: pjesma koja
osobina i života bakterija (osnivači: se uz plesanje pjevala (balar = ple-
L. Pasteur i R. Koch) sati); kasnije se razvila u pjesmu
bakterioterapija (grč. bakteria, thera- lirsko-epskog sadržaja koja, služeći
peia) liječenje pomoću bakterija se i dijaloškim oblikom, priča o ne-
bakterioze (grč. bakterion štapić, dem. kom događaju i istodobno pobuđuje
od bakteria batina) mn. opći naziv lirsko raspoloženje; pjesnička pripo-
za biljne bolesti koje uzrokuju bakte- vijetka
rije baladen (fr. baladin) šaljivac, lakrdijaš;
bakteriurija (grč. bakteria, uron mo- glumac; baletni plesač
kraća) med. prisutnost bakterija u baladine (grč. balio, lat. ballare) mn.
mokraći, mokrenje zaraznim klica- sluškinje u azijskim hramovima, vr-
ma sta hijerodula koje se posjetiteljima
bakulacija (lat. baculatio) batinanje, hramova nude za novac; usp. baja-
kažnjavanje batinom, štapom dere
balagan 154 baletan
balagan (rus., perz. balahane) daščara, na; pren. svaki nepotreban i suvišan
baraka, šator, osobito cirkuski teret, stvar za odbacivanje
balalajka (rus.) glaz. ruski narodni in- balata (lat.) 1. tvar vrlo slična kauču-
strument, sličan gitari, tambura tro- ku i gutaperki, ali elastičnija od njih,
kutasta oblika s tri žice upotrebljava se za električne izola-
balanca (tal. bilancia) vaga, tezulja tore, strojne remene, potplate i u zu-
balander (niz. Balander) plitka tegle- barstvu (dobiva se od osušenog mli-
nica s jednom katarkom (u Nizozem- ječnog soka drva mimusops balata)
skoj) balata (tal. ballata) 2. glaz. pjesma uz
balanitis (grč. balanos žir) med. upala ples
glavića i unutrašnje pokožice muš- balatura (tal. ballatoio) trijem, veža,
kog spolnog organa podstrešje; balkon oko zgrade, ga-
balanoblenoreja (grč. balanos, blenna lerija
sluz, rheo curim) zagnojavanje gla- balazor trg. vrsta istočnoindijske pa-
vića mučne tkanine
balanofag (grč. balanos, fagos) zool. balbucijes (lat. balbuties) med. muca-
onaj koji se hrani žirom, žirojed nje, zamuckivanje, zaplitanje jezi-
balanofori (grč.) paraziti tropskih i kom
sub tropskih krajeva; napadaju kori- balbutirati (lat. balbutire) med. tepati,
jenje drveća mucati, zamuckivati, nejasno izgova-
balanoidan (grč. balanos, eidos) koji rati, zaplitati jezikom
ima oblik žira, žirolik baldahin (tal. Baldacco, baldacchino)
balanopostitis (grč. balanos, posthion pokrivač od skupocjenog materijala
kapica) med. upala glavića i kapice nad prijestoljem ili krevetom; "nebo"
balans (fr. balance, lat. bilanx) ravno- koje stoji pred oltarom i nosi se na
teža; dvojba, kolebanje, neodlučnost; procesijama (naziv po materijalu ko-
Balfourova deklaracija 155 balkon
do pozornice; pom. stražnji dio veli- se može popeti samo do određene vi-
kog broda sine i spustiti na mjesto polaska
ball-boy čit. bal-boj (engl.) šport, dečko balota (fr. ballotte) kuglica za glaso-
koji, kod tenisa, kupi lopte i donosi vanje, glasačka kuglica
igračima balotada (fr. ballotade) skok konja is-
Ballhausplatz njem. (čit. balhausplac) pruženim nogama
bečki trg na kojem se nekad nalazilo balotaža (fr. ballottage) drugi krug gla-
sjedište austrijskog državnog kance- sovanja (biranje između dvojice koji
lara, a kasnije ministarstvo vanjskih su dobili najviše glasova u prethod-
poslova; pren. austrijska vanjska po- nom glasovanju)
litika balsamum anodynum čit. balzamum
balneografija (lat. balneum kupalište, anodinum (lat.) farm. balzam za umi-
grč. grafo) opisivanje kupališta njavanje, ublažavanje bolova
balneologija (lat. balneum, grč. logia) balsamum cordiale čit. balzamum
proučavanje kupališta, znanost o mi- kordijale (lat.) farm. balzam za jača-
neralnim izvorima koji služe za lije- nje srca
čenje balsamum ophthalmicum čit. balza-
balneotehnika (lat. balneum, grč. tech- mum oftalmikum (lat.) farm. balzam
nike) vještina podizanja i cjelovitog za oči
uređenja kupališta (toplica) Balti zajedničko ime za Estonce, Leton-
balneoterapija (lat. balneum, grč. the- ce, Litavce i negdašnje "Stare Pruse"
rapeia) primjenjivanje mineralnih baltički jezici skupina indoeuropskih
izvora u liječenju bolesnika, topličko jezika (litavski, letonski, staroprus-
liječenje ki), dosta su bliski slavenskim jezi-
balneum (lat. balneum) kupalište, top- cima
lice baltoslavenski onaj koji je zajednički
balneum arenae čit. balneum arene Baltima i Slavenima
(lat.) kupanje u pijesku baltoslavistika znanost koja proučava
balneum cineris (lat.) kupanje u top- veze i odnose između nekadašnjih
lom pepelu Balta i Slavena
balneum laconicum čit. balneum lako- balun dijal. balon (obično u značenju:
nikum (lat.) znojna kupelj lopta); dijal. kila, bruh; istarski na-
balneum vaporis (lat.) kupanje u pari rodni ples u obliku kola (pleše se uz
balnot čit. balno (fr.) vrsta burgundskog pratnju sopele ili gajdi, a katkada i
vina uz pjevanje plesača)
balograf (tal. grč.) vječno pero, pisalj- balustrada (grč. balaustion, fr. balus-
ka trade) arhit. naslon, priručje, ograda
balon (fr. ballon) šuplje, okruglo tijelo, kojom su ograđeni balkoni, stubiš-
osobito zračni balon napunjen plinom ta...
lakšim od zraka (aerostat); okrugla, balustrirati (fr. balustrer) ograditi stu-
kuglasta boca za tekućine; ballon pićima, postaviti balustradu
d'essai čit. balon d'ese (fr.) mala zrač- balzam (grč. balsamon) kem. prirodna
na kugla za ispitivanje smjera vjetra; smjesa biljnih smola s eteričnim ulji-
pren. novinski članak koji se objav- ma, a dijelom i aromatičnim kiseli-
ljuje da bi se opipalo raspoloženje i nama, jaka i većinom ugodna miri-
mišljenje javnosti; ballon captif čit. sa; također: umjetna smjesa za ubla-
balon kaptif (fr.) vezani balon kojim žavanje bolova i liječenje rana
balzamici 157 bandijera
balzamici (lat. balsamica) mn. farm. banalizirati (fr. banaliser) načiniti otr-
balzamska sredstva, balzamski lije- canim, svakidašnjim
kovi banalnost (fr. banalite) otrcanost, sva-
balzaminka (lat. Impaticus balsamina) kidašnjost
bot. jednogodišnja ukrasna biljka ne- banana (šp.) bot. malajsko ime poznate
tik, "lijepi čovjek", "lijepi dečko" istočnoazijske zeljaste biljke čiji je
balzaminke (lat. balsaminaceae) mn. plod po obliku sličan krastavcu, a po
bot. biljna vrsta u kojoj je posebno okusu dinji
poznat tzv. "lijepi čovjek", "lijepi deč- banarij (lat. bannarium) pravo prisile
ko" (nazvana po tome što su se neke (različito od jus cogens)
od njih nekada upotrebljavale kao band čit. bend (engl.) manji instrumen-
lijek za rane) talni sastav
balzamirati (grč. balsamon biljka roda banda (tal. banda) četa, odred; gomila,
Balsamodendron i njezina mirisna družina (lopovska); putujuće društvo
smola) namazati mirisnim mastima svirača, glumaca; vojna glazba
i uljima; osobito, po običaju starih bandaža (fr. bandage) med. zavoj; zavi-
Egipćana, Asiraca i Perzijanaca: uči- janje, previjanje; uteg (kod mačeva-
niti da tijela umrlih budu sačuvana laca i boksača); čelični okov na kota-
od truljenja (danas se ubrizgava u ču; veza, spojnica
arterije sublimatova otopina i dr., bandažirati (fr. bandager) med. zaviti,
utroba se ispere karbolnom kiseli- previti, previjati; šport, staviti utege
nom, a tjelesna šupljina napuni svje- (u mačevanju u boksu); metnuti okov
žim drvenim ugljenom) na kotač
Bambi ime laneta u djelima austrijskog bandažist (fr. bandagiste) proizvođač,
pisca Felixa Saltena i u crtanim fil- prodavač kirurškog pribora, osobito
zavoja, utega i si.
movima Walta Disneya
bandera (tal. bandiera) zastava; stijeg;
bambino (tal.) djetešce, malo dijete, lut-
stup o koji se vješa zastava; stup
ka; prikazivanje Krista kao djeteta
(npr. telefonski stup)
(u tal. umjetnosti)
banderilja (šp. banderilla) koplje sa za-
bambocciate čit. bambočate (tal.) mn.
stavicom koje se upotrebljava u bor-
šaljive ili vulgarne slike nizozemskih
bi s bikovima
slikara koje prikazuju seoske krčme,
banderiljero (šp. banderillero) borac s
sajmove, seljačke zabave i si. bikovima naoružan banderiljom
bambus (malaj. bambu, mambu, engl. banderola (fr. banderole) vrpca na tru-
bamboo) vrsta trske, često visoka do bi; konjička zastavica; zastava na ka-
20 m i 60—70 cm debela, raste u tarci; vjetrokaz; čovjek koji se okre-
Indiji će prema vjetru; opasač na kojem
banak (tal. banco, njem. Bank) najdonji stoji naboj nj ača; omotač na cigaret-
dio visoke peći za taljenje željeza gdje nom papiru i na kutiji s cigaretama;
se skuplja rastaljeno željezo; klupa, povez na poštanskim pošiljkama; trg.
tezga; nabiti banak zasjesti u nečijoj tablica s cijenom neke robe
kući i ne odlaziti do kasne noći; od- bandijera dijal. v. bandera; sette ban-
morište na stubištu, platforma diere čit. sete bandijere (tal.) sedam
banalan (fr. banale) običan, otrcan, sva- zastava — podrugljiv naziv za poli-
kodnevan, opći; banalna fraza otrca- tičke prevrtljivce koji su spremni sta-
na, suviše ponavljana rečenica ti pod bilo čiju zastavu, tj. prilago-
bandist 158 bankrot
banksija bot. rod grmova i drveta iz nje male djece, zahtijevaju da se kr-
porodice prostolatičnica ste samo odrasli, tj. oni koji su svjes-
bankšpere (tal. banca, sperren zatvo- ni čina koji se nad njima vrši; osno-
riti) bank. zatvaranje isplatnih šal- vom vjere smatraju Evanđelje
tera zbog teške novčane situacije u baptizam (grč. baptisma) crkvena tajna
kojoj se našla banka; obustava pla- krštenja; krštenje
ćanja baptizirati (grč. baptizo, fr. baptiser)
bankvaluta (tal. banco, valuta) bankov- krstiti; nadjenuti ime
ni novac kao fingirana novčana je- bar (engl.) 2. gostionica, pivnica, kavana
dinica s alkoholnim i drugim pićima; ame-
bansek, banseg (njem. Bandsage) rican-bar gostionica bez stolova i sto-
strojna tračna pila laca u kojoj gosti piju i jedu stojeći
bantam (engl. bantam pijetlić) šport. bar (grč. baros težina, tlak, teret) jedi-
bantam kategorija boksač, hrvač i di- nica za mjerenje atmosferskog tlaka
zač utega težak između 50,75 i 53,5 bara (fr. barr) poluga; motka, šipka;
kg (naziv po bantam-kokošima, patu- pregrada, brana u sudnici; gomila pi-
ljastoj vrsti kokoši, možda podrijet- jeska ili stijenja na ušću rijeke ili na
lom s Jave) ulazu u luku, sprud naslaga; pregra-
Bantu afrički narodi koji žive južno od da između konja u konjušnici
Gvinejskog zaljeva i velikih jezera; baraba (hebr., po imenu biblijskog raz-
karakteristike: negroidnost, totemi- bojnika Barabe) razbojnik, lopov, nit-
zam, patrijarhat i matrijarhat, po- kov, skitnica, uličnjak, mangup
ligamija, plesovi s maskama, magi- baraban lupnjava koju katolici izvode
ja u crkvi na Veliki petak kad se spome-
bantu-jezici jedna od vrsta tzv. agluti- ne ime razbojnika Barabe; šiba ko-
nativnih jezika (još nije napravljena jom se izvodi ovakva lupnjava; pren.
njihova točna podjela i potpuna ka- lupnjava, rusvaj, tučnjava
rakterizacija) barabans vrsta najfinijeg ulja (najprije
banzati (lat. bannisare) skitati se; pro- se proizvodilo u belgijskoj pokrajini
nositi glasove Brabantu)
banj (tal. bagno) drvena kućica za ku- baraber v. baraba
panje; kupanje uopće baraka (fr. baraque) daščara, trošna
banja (tal. bagno) kada za kupanje; ku- kućica, straćara; dućan od dasaka,
panje u kadi; kupaonica; toplice, ku- obično u blizini vojničkih logora i
palište mjesta gdje radi veći broj terenskih
baobab (arap.) bot. vrsta tropskog dr- radnika
veta, divovski visoko (do 20 m) i de- barakan (ar. barakan, tal. barracano,
belo (do 9 m), drvo s osvježavajućim fr. bouracan) tkanina od kostrijeti i
plodovima, raste u tropskim kraje- vune ili devine dlake, veoma gusta i
vima Afrike; plod, lišće i kora služe teška, slična platnu; široka arapska
i kao lijek, osobito protiv groznice haljina od te tkanine; berkan
(lat. Adansonia digitata) barakirati (fr. baraque) smjestiti u ba-
baptisterij (grč. baptisterion) krstio- rake; stanovati u logorskim koliba-
nica, kapela pokraj crkve ili dio crkve ma, daščarama
u kojem se obavlja krštenje barakuda (lat. Sphyraena barracuda)
baptisti (grč. baptizo) mn. članovi krš- zool. vrsta grabežljive ribe koštunja-
ćanske sljedbe koji odbacuju kršte- če iz porodice morskih štuka
bara 160 bar
baranda (šp. barranda) ograda u areni čenja za koja imamo hrvatsku riječ,
gdje se izvode borbe s bikovima npr.: šnajder, šuster (krojač, posto-
baraonda (tal. baraonda) metež, vreva, lar), bez da sam znao, imate li što za
buka, kaos, zbrka jesti (bez mog znanja, imate li što za
baratati (tal. barattare) vješto poslova- jelo); gruba jezična pogreška na šte-
ti; razumjeti se u nešto; vješto ruko- tu jasnoće i čistoće jezika; kovanica,
vati, spretno postupati pogrešno upotrijebljena riječ
baraterija (tal. baratteria) pom. svaka barbarizirati (grč. barbarizo) učiniti
nepoštena ili protuzakonita radnja nešto barbarskim, pobarbariti; ogri-
kapetana ili mornara kojom se na- ješiti se o pravila i čistoću jezika,
nosi šteta vlasniku broda i ostalim govoriti u kovanicama, iskvareno, ne-
zakonitim interesentima; podvala, pravilno
prijevara, potkradanje, krijumčare- barbarski (grč. barbarikos) prvotno:
nje strani, tuđinski; nečovječan, grub,
baratirati (tal. barattare) trgovati da- surov, divlji; suprotan duhu i pravi-
vanjem robe za robu, trgovati razmje- lima jezika; barbarski ornament go-
nom tički, keltski i ovima slični oblici or-
barato-trgovina (tal. baratto) razmje- namenata
na, trgovina kod koje se daje roba za barbarstvo (grč. barbaros) nenaobraže-
robu, osobito uobičajena u knjižar- nost, neuljuđenost; grubost, surovost,
stvu divljaštvo
baraža (fr. barrage) brana; pregrada, Barbe-bleu čit. Barb-ble (fr.) vitez iz
greda kojom se preprečuje put, ram- starofrancuske priče koji je poznat
pa; pristojba za prelazak preko mo- po tome što je ubio svojih šest žena;
sta, mostarina; voj. baražna vatra za - Modrobrad
prečna vatra, zaporna vatra barbir (tal. (barbiere) brijač; ranar, vi-
baražist (fr. barragiste) čuvar brane, dar; pučki liječnik (pušta bolesnici-
rampe ma krv)
barba (lat. barba, tal. barba brada) barbirati (fr. barbe, barbifier) brijati,
stric, ujak; naziv za starijeg čovjeka šišati; kuh. skidati ljuske s ribe
(u Dalmaciji); in barbam (lat.) u bra- barbiton (grč. barbiton) starogrčki glaz-
du, tj. u brk, u lice beni instrument s mnogo žica, sličan
barbakan (fr. tal. barbacane, lat. šp. liri; polikord
barbacana) voj. vanjski zid bedema barbiturat (lat. po imenu lišaja Usnea
s puškarnicama; stražarska kula; barbata, uricum acidum, mokraćna
propust za vodu ili za svjetlost kiselina) derivat barbiturne kiseline,
barbar (grč. barbaros) v. barbarin upotrebljava se kao sredstvo za lije-
barbarin (grč. barbaros) kod starih Gr- čenje nesanice
ka: svaki onaj koji nije znao govoriti barbon (tal. barbone) zool. riba koštu-
grčki, dakle tudinac, stranac; kod njača'iz porodice trlja; trlja, trilja,
Rimljana: narodi koji nisu imali ni batoglavac
grčke ni rimske naobrazbe; danas: barbula (lat. barba brada) bradica; bar-
nenaobražen, grub, surov čovjek, div- bula hirsi čit. barbula hirzi (lat.) dla-
ljak; barbar ke koje kod muškaraca i staraca na-
barbarizam (grč. barbarismos) gram. $ rastu u ušima
uporaba stranih riječi i izraza u go- bard (engl. bard, kelt. bardd) pjesnik i
voru i pisanju, osobito za ona zna- pjevač starih Gala i ostalih keltskih
barij 161 bari
naroda koji je pjevao, uz pratnju har- bariglosija (grč. barys težak, glossa
fe, u slavu junaka i bogova; pjesnik jezik) med. v. barilalija
bardiljo (tal. bardiglio) vrsta tvrdog bi- barij (lat. baryum, grč. barys težak)
jelog fiorentinskog mramora kem. element, atomska težina
bardit (lat. barditus) bardova ratnička 137,36, redni broj 56, znak Ba
pjesma, guslarska pjesma barijera (fr. barriere) pregrada, brana,
bardo (fr. bardot, tal. šp. barda, ar. al- branik; pregrada od rešetaka; gra-
barda) tegleća životinja, mlada maz- nica, meda; pogranično utvrđenje; za-
ga; pren. čovjek koji nosi sve na svo- klon, obrana; gradska vrata, ulaz na
jim leđima kojem se plaća trošarina; pren. smet-
barel (engl. barrel) bačva, bačvica, en- nja, prepreka
gleska mjera za tekućine od 36 ga- barikada (fr. barricade) brana, pregra-
lona = 136,6 1 da uskih mjesta (ulica, mostova) radi
bareljef (fr. bas-relief) plići, slabije is- obrane; pren. građanski rat, ulična
pupčen kiparski rad na ravnoj po- borba; smetnja, prepreka
vršini; usp. reljef barikadirati (fr. barricader) pregradi-
bares geld (njem. bar gotov, čist, Geld ti, prepriječiti, zatvoriti uske prolaze
novac) gotovina, gotov novac (ulice, mostove) radi obrane; dizati
bareta (fr. barrette, tal. berretta, lat. (ili: praviti) barikade; zabarikadi-
barretum) kapa uopće; uglata ili rati se ograditi se, zatvoriti se dobro;
okrugla kapa bez štita kakvu nose pren. izdvojiti se, osamiti se
na službi suci, svećenici itd. barilalija (grč. barys težak, laleo go-
bareter (fr. barretter) otpornik od tanke vorim) med. teško, otežano govorenje,
žice u balonu napunjenom vodikom,
teško izgovaranje riječi
stabilizator toka
barilja (šp. barilla) kem. nečista špa-
barež (fr. barege) prvobitno: laka vune-
njolska soda koja se dobiva sagorije-
na tkanina, nazvana po mjestu Ba-
rege u Pirinejima; sada: svi slično vanjem morskih biljaka
tkani materijali od vune, svile i pa- barimetrija (grč. barys težak, metria)
muka barometrija
bariolaža (fr. bariolage) šarenilo, naša-
Bargello čit. bardelo (tal.) prije: guver-
nerova palača (podestata) u Firenci; ranost; neukusno, previše šareno sli-
zatim: sjedište kapetana policije i za- karstvo
tvor; danas: narodni muzej za tali- bariolirati (fr. barioler) šarati, našara-
jansku umjetnost i kulturnu povi- ti, prošarati, protkati šarenilom
jest barisfera (grč. barys, sfaira kugla) geol.
bari- (grč. barys) predmetak u složeni- Zemljina jezgra, sastoji se, vjerojat-
cama sa značenjem: težak no, od teških elemenata (nikla, želje-
baribal zool. vrsta malih, crnih med- za i dr.)
vjeda u Sjev. Americi, Japanu i dr. barisomatija (grč. barys težak, soma
baricentar (grč. barys, kentron) fiz. tijelo) med. tromost, ugojenost, goj-
težište nost
barifon (grč. barys, fone glas) glaz. pje- barister (engl. barrister) titula engles-
vač koji pjeva dubok glas, tj. bas kih odvjetnika koji vode sporove pred
barifonija (grč. barys, fone) glaz. dubok visokim sudovima
glas, bas; med. teškoća govorenja kao barit (grč. barys težak) kem. mineral
bolesno stanje barij a (težac)
baritimija 162 barometarski
barometrija (grč. baros, metria) mje- bas (tal. basso, grč. basson dorski kom-
renje zračnog tlaka; vještina ruko- parativ od bathys dubok) glaz. naj-
vanja barometrima; barimetrija dublji muški glas; najdublji glas u
barometrograf (grč. baros, metron, višeglasnim vokalima i instrumen-
grafo) barometar koji sam bilježi pro- talnim djelima, osnova harmonije; in-
mjene u zračnom tlaku; barograf strument koji proizvodi bas-tonove
baronesa (tal. baronessa) barunova kći bas bleu čit. ba ble (fr.) plava čarapa;
baronet (eng. baronet) titula engleskog pren. žena koja se pravi učenom, "ta-
nasljednog plemstva; član nižeg kozvana" spisateljica
plemstva, između baruna i viteza bas breton čit. ba breton (fr.) keltski
baroskop (grč. baros, skopeo) stariji dijalekt kojim se govori u Bretanji
naziv barometra; danas: posebna vr- basa vrsta ličkog sira, "škripavac"
sta barometra (s kamforom, amoni- basamak (tur.) stuba; prečaga (na lje-
jakovim kloridom i salitrom koji su stvama)
preliveni alkoholom) kod kojega se baset (tal. bassetto) glaz. mali kontra-
po talogu poznaje hoće li vrijeme bi- bas sa tri žice
ti vedro ili oblačno; dazimetar baseto (tal. bassetto) glaz. duboki tenor,
barotermometar (grč. baros, thermos bariton
topao, metron) termometar za mje- Basic English čit. beisik ingliš (engl.
renje točke vrenja vode, ta je točka kratica od British, American, Scien-
niža što je visina na kojoj se ona od- tific, International, Commercial, tj.
ređuje veća; hipsotermometar britanski, američki, znanstveni, me-
barotropizam (grč. baros, tropos okret, đunarodni, trgovački) suvremeni um-
pravac) bot. v. geotropizam jetni engleski jezik s ograničenim
baršun (mađ. barsony) vrsta tkanine; brojem riječi
kadifa, samt, velur, pliš basileus (grč. basileus) kralj; titula dru-
bartolinitis med. upala Bartholinovih gog arhonta u staroj Ateni
žlijezda, usminskih žlijezda basist (fr. bassiste) pjevač koji pjeva
Bartolomejska noć pokolj koji je u bas; svirač koji svira bas
katoličkoj Francuskoj u noći na 24. baskervil tisk. vrsta slova (naziv prema
kolovoza 1572. (uoči dana sv. Barto- glasovitom engleskom tiskaru Bas-
lomeja) izvršen u Parizu nad huge- kervilleu)
notima Baski narod na Pirinejskom poluotoku
bartviš (njem. Bart brada, wischen bri- baskijska kapa (basketka) tamnomo-
sati, oprašivati) četka na dugačkom dra kapa bez štitnika i oboda; fran-
štapu, pahalica cuska kapa
barun (lat. baro, fr. baron, tal. barone) baskijski jezik jezik Baska, jedini ne-
plemićka titula, stupanj plemstva iz- indoeuropski jezik u zapadnoj Eu-
među grofa i plemića; pren. jak, hra- ropi, rodoslovno usamljen
bar čovjek, junak, vitez baslis (fr. basse-lisse) vrsta vunenih ili
barunat (lat. baro) posjed za koji je ve- svilenih zidnih tepiha s dubokom os-
zana barunska titula; barunija novom
barunija (fr. baronnie) v. barunat bason (fr. basson) glaz. v. fagot
barut (tur.) puščani prah; smjesa ka- bassa ottava (tal.) mn. glaz. mjesta ko-
lijeva nitrata, sumpora i drvenog (li- ja treba izvoditi za jednu oktavu
po vog ili vrbovog) ugljena dublje
basso obbligato 164 batelaža
basso obbligato (tal.) glaz. glas basa baš-čauš (tur.) narednik u turskoj vojsci
koji vodi melodiju bašama (tal. basso mare duboko more)
basso ostinato (tal.) glaz. stalno ponav- jato riba
ljanje jedne teme u basu bašiti se (tur. baša) ponašati se kao
basso profondo (tal.) glaz. dubok bas baša (paša), tj. praviti se važan
basso ripieno (tal. basso ripieno) glaz. baška (tur.) posebice, osobito, na stra-
prateći bas nu, po strani
basta! (tal.) dosta! dosta o tome! bašlija (tur. bašli što ima glavu) pri-
bastah (grč. bastagma breme, teret) slu- badača, špenadl
ga, nosač; ranac, telećak; bastak bašmalik (tur. bašmaklik) "novac za
bastaj (fr. bassetaille) glaz. glas između papuče", dio prihoda sultanija koji
baritona i basa, dubok bariton; tako- se sastojao od novčanih kazni za
đer: bareljef šumske prekršaje
bašunsagolsun! (tur.) neka je tvoja gla-
bastard (ta. šp. bastardo) izvanbračno
va zdrava! (česta muslimanska izre-
dijete, kopile; zool. križanac, mješa-
ka; izraz sućuti u povodu smrtnog
nac (npr. konja i magarca, vuka i
slučaja; odgovara se sa: dostum-sa-
psa); bot. biljka koja je postala spol- golsun! zdrav mi bio ti, prijatelju!
nim križanjem dviju različitih bilj- bat-metal bijeložuta mješavina od 55%
nih vrsta; trg. vrsta fine i guste pa- bakra i 45% cinka (upotrebljava se
mučne tkanine; bastardna mjenica za svijećnjake i druge predmete); bri-
lažna mjenica, s potpisom osobe koja stolski mesing
ne postoji; bastardni prozor prozor s bataliti (tur. batal) pokvariti, poreme-
jednakom ili manjom visinom nego titi; zapustiti, napustiti; okaniti se
širinom čega, ostaviti, zanemariti, odbaciti
bastardirati (tal. bastardo) bot. raz- batalja (tal. bataglia) bitka, boj, borba
množavati (se) križanjem različitih bataljun (lat. battuere tući se, fr. ba-
vrsta taillon) voj. odred vojske koji pred-
bastati (tal. bastare) dostajati, biti do- stavlja, prema formaciji, trećinu ili
voljno; smjeti, usuđivati se, biti hra- četvrtinu pješačkog puka, obično s
bar, sposoban; polaziti za rukom, us- 800 do 1000 vojnika, podijeljenih u
pijevati 4 čete
bastilja (fr. bastille) tvrđava, kula, utvr- batar (fr. batarde) pokrivena laka bečka
đen zamak s kulama koji služi kao kočija na oprugama; voj. vrsta starih
tamnica; Bastille poznata pariška topova; borbeni mač koji se u borbi
tamnica koju je u XIV. st. sagradio držao u jednoj ruci; tisk. poluležeća
Karlo V. i koja je razorena 14. srp- fr. slova između ronda i angleza
nja 1789. za vrijeme Luja XVI. batardo (fr. batardeau) voj. privremen
bastion (fr.) fort. utvrđenje, prsobran zaklon, nasip od kamena
bastionirati (fr. bastion) voj. utvrditi, batarizam (grč. battarizo mucam) med.
napraviti utvrđenje (ili prsobran) mucanje, zamuckivanje, brzoplet go-
bastonada (fr. bastonnade) batinanje; vor
batinanje po tabanima u Turskoj batavija (lat. batavia) polusvilena tka-
bastonirati (tal. bastonare) batinati, nina koja se izrađuje na Javi
osobito po tabanima batelaža (fr. batelage) opsjenarstvo,
baš-čauš (tur. baščavuš) dočasnički čin mađioničarstvo, prijevara; pom. uto-
u turskoj vojsci varivanje i istovarivanje broda čam-
baterflaj 165 batrokefalija
cima; brodski promet; brodarina, pre- batist (fr. batiste) vrsta veoma finog i
voznina, vozarina gustog platna
baterflaj (engl. butterfly leptir) plivački batler (engl. butler) peharnik, pipničar;
stil, tzv. leptirov stil glavni sluga
baterija (fr. batterie) voj. bitnica, više batman (fr. battement) udaranje ruku
istovrsnih topova (4 do 8) s potpunom i nogu pri plesanju; lupanje srca; u
opremom i priborom koji čine jednu mačevanju: udarac po protivnikovom
borbenu jedinicu; kremen, ognjilo na maču; glaz. dvostruki udar; zama-
starim puškama; električna baterija šajni udarac njihala na satu
više lajdenskih boca koje se, radi ve- batofobija (grč. bathos visina, dubina,
ćeg električnog punjenja, spoje tako fobos strah) med. strah od dubine ili
da su svi vanjski oblozi sjedne strane visine, obično praćen vrtoglavicom
batoliti (grč. bathos dubina, lithos ka-
i svi unutrašnji oblozi s druge strane
men) mn. geol. potpuno kristalizi-
međusobno povezani; galvanska ba-
rane najdublje gromade plutonskih
terija spoj više galvanskih elemenata
stijena, ponajviše granitoidnih
u istom vodiču radi dobivanja jače batologija (grč. battologia) nepotreban
struje ili višeg napona (paralelno ili
uzastopno spajanje) govor, lupetanje, naklapanje
batometar (grč. bathos dubina, metria)
batibijus (grč. bathys dubok, bios ži-
sprava za mjerenje morske dubine
vot) biol. onaj koji živi u dubini, izraz
batometrija (grč. bathos, metria) v. ba-
koji je stvorio engl. prirodnjak Tho-
timetrija
mas Huxley (1825—1895) i njime
baton (fr. baton, lat. basto) štap, prut,
nazvao organsku prasluz koje ima u
palica; glaz. dirigentski štapić; znak
morskim dubinama i koja ne spada
za mirovanje
ni u životinje ni u biljke, nego pred- batonda (tal. battere) u cirkusu: salto-
stavlja neko neutralno meducarstvo
mortale preko konja; usp. batuta
prabića ili protista, jednostanično batos (grč. bathos dubina) niskost, pro-
organsko biće u morskoj dubini staštvo u govoru i pisanju
batidur (tal. battitura udarac) kolut na batrahij (grč. batrachos žaba) med. v.
vratima, alka batrahus
batifon (grč. bathys, fone) glaz. puhački Batrahomiomahija (grč. batrachos ža-
instrument s dubokim tonovima ba, mys miš, machia borba) "Boj žaba
batimetrija (grč. bathys dubok, metron) i miševa", glasoviti starogrčki spjev
mjerenje dubine; batometrija nepoznatog autora, parodija Ilijade
batirati (fr. battre, tal. battere, lat. ba- batrahus (grč. batrachos žaba) med.
tuere udariti, lupiti) u mačevanju: prišt ispod jezika; batrahij
izbiti protivniku mač iz ruke batrica (grč. bathron) terasa ispred
batiskaf (grč. bathys dubok, skafos la- kuće; kameni prag
đa) ronilačko zvono, čvrsta naprava batrij (grč. bathron postolje; sjedalo)
za ronjenje koja ne ovisi o matičnom med. kirurška postelja, klupa; sprava
brodu (izumitelj švicarski fizičar Au- za namještanje iščašenih udova
gust Piccard, 1884—1962); rekordna batriti (mađ. bator hrabar) hrabriti, bo-
dubina ronjenja: 11521 m driti, sokoliti
batiskop (grč. skopeo gledam) čamac batrokefalija (grč. bathron stuba, ke-
sa staklenim dnom kroz koje se može fale glava) lubanja koja ima oblik
gledati pod vodu stube
batuta 166 bazen
bazeologija (grč. basis, logia) znanost bazirati (grč. basis) osnovati, osnivati,
0 osobinama tijela; osnovno nauča- zasnovati, utemeljiti; osloniti se, osla-
vanje njati se na koga ili što, pouzdati se,
bazicitet (grč. basis) kem. v. bazeitet pouzdavati se u, počivati
bazilijanac pripadnik katoličkog reda bazitet (grč. basis) kem. v. bazeitet
(koji se služi istočnim obredima); ime baziti (grč. basis) mn. geol. eruptivno
po crkv. učitelju Baziliju Velikom (4. kamenje s nešto malo bazalta, dole-
st. n. e.) rita itd.; bazno kamenje
bazilika (grč. basilike tj. oikia kraljev- bazlamača (tur. bazlamač) slijevka,
ska, divna kuća) prvobitno kod sta- uljevuša, razvaruša; vrsta pite s
rih Grka: dvorana sa sjedištem ar- mnogo vrhnja
honta basileusa u Ateni; zatim, kod bazni (grč. basis) prid. v. bazalni
Grka i Rimljana: zgrada za trgovanje bazuka voj. ručni reaktivni bacač
1 pravne poslove koja se sastojala od BBC čit. Bibisi (engl. kratica za British
dviju dvorana na stupovima, jedne broadcasting Corporation čit. Britiš
za publiku, a druge za suce (tribu- brodkasting korporejšn) Britansko
nal); tip prvih kršćanskih crkava; radij sko društvo
saborna, glavna crkva BCG v. besežiranje
bazilikalan (grč. basilike) u obliku ba- bdelometar (grč. bdella pijavica, me-
zilike, sličan bazilici tron) med. staklena sprava za isisa-
Bazilike (grč. Basileus) mn. zakonik vanje krvi, zamjenjuje liječničku pi-
cara Basilijusa Velikog, objavljen javicu
887. bdelotomija (grč. bdella, temno režem)
bazilisk (grč. basilike) zool. kraljevski zarezivanje liječničke pijavice (nakon
zmaj, vrsta bezopasnog guštera u što se nasisala krvi) ispred završetka
Južnoj Americi i Aziji; mit. legen- repa s trbušne strane radi ispraž-
darni kraljevski zmaj koji je, tobože, njavanja i održanja životinje
ubijao svojim pogledom Be kem. kratica za beril
baziotrib (grč. basis, tribe trljanje) be-bop čit. bibop (engl.) vrsta džeza ka-
med. liječnički instrument za lom- rakteristična po čestim disonancama
ljenje dječje glave u maternici i za u harmonizaciji; suvremeni društve-
izvlačenje djeteta (upotrebljava se ni ples, improvizacija u paru i sku-
kod teških porođaja kad je to jedini pini, 4/4 takt, tempo umjeren .
izlaz); baziotriptor, kefalotrib, kefalo- Be-dur (tal.) glaz. tvrdo zvučanje s os-
triptor novnim tonom b; suprotno: Be-mol
baziotripsija (grč. basis, tripsis trlja- Be-kvadrat glaz. četverouglato "V",
nje) med. u slučajevima osobito teš- razrješavajući znak kojim se jedna
kog porođaja: lomljenje dječje glave povišena ili snižena nota vraća na
u maternici i vađenje djeteta bazio- prvobitni stupanj
tribom Be-mol (tal. Be-moll) glaz. zvučanje s
baziotriptor (grč. basis, tribo trljam) osnovnim tonom b; supr. Be-dur
med. v. baziotrib beach-la-mar čit. bič la mar (engl., šp.
bazipetalan (grč. basis, petalon list) beach-la-mar morska obala) naziv za
bot. naziv za razvoj pri kojem se naj- tzv. "kreolski" jezik (engleski temelj),
mlađi novi organ pojavljuje pri dnu sredstvo sporazumijevanja u zapad-
stabljike; supr. akropetalan nom području Tihog oceana
beanizam 168 beging
beanizam (lat. beanus) glupo i neote- beč (tal. bezzo) sitan mletački novac;
sano držanje (ili: ponašanje) novac uopće
beata (lat. beata) blažena, sretna; umj. beča (tal. biscia) smuk (vrsta neotrovne
bogomoljka zmije)
beata virgo (lat) blažena Djevica, tj. bedel (tur. bedel odgovarajući, razmje-
Majka Božja, Bogorodica, Gospa ran) zamjenik; čovjek koji umjesto
beatae memoriae čit. beate memorije nekog drugog ide na hodočašće ili u
(lat.) blažene, svete uspomene (pokoj- vojsku
nik) bedem (tur. beden) vanjski zid oko tvr-
beati possidentes (lat. beati possiden- đave; pren. zaštita, obrana
tes) sretni su oni koji imaju, blago bediner (njem. bedienen poslužiti) slu-
onima koji imaju ga, poslužitelj; bedinter
beatificirati (lat. beatificare) posvetiti, bedlam (engl.) luđak, onaj koji živi u
proglasiti svecem, uvrstiti u red sve- ludnici (po velikoj londonskoj bolnici
taca Sv. Marije od Betlehema koja služi
beatifikacija (lat. beatificatio) posve- kao ludnica)
ćivanje, proglašenje za sveca, uvrš- beduina (ar. bedavi) mod. ženski ogr-
tenje u red blaženih od strane pape, tač sličan arapskoj nošnji
nakon čega dolazi čin kanonizacije; beduini (ar. bedavi) mn. stanovnici pu-
fiz. električna beatifikacija električ- stinje, nomadska arapska plemena
ni eksperiment koji se sastoji u stva- u arabijskim, sirijskim i sjevernoaf-
ranju svijetlog svetačkog vijenca (au- ričkim pustinjama, žive od stočarstva
reole) i pljačke, pod vlašću svojih šeika i
beatikum (lat. beaticum) posljednja po- kadi
mast, pričest umirućeg kod katoli- befel (njem. Befehl) zapovijed, nalog;
ka zum Befehl čit. cum befel (njem.) na
beatitudo vestra (lat. beatitudo vestra) zapovijed, u nekadašnjoj austrijskog
Vaša Svetosti (oslovljavanje pape) vojsci odgovor podređenoga nadređe-
beatizam (lat. beatus blažen) pravljenje nome kao izjava da će nalog biti iz-
svecem, tobožnja svetost, licemjerje vršen
beatus ille, qui procul negotiis... čit. beg-lokum (tur.) kolač s medom, mede-
beatus ile kvi prokul negocijis (lat.) njak
"sretan onaj koji je daleko od poslo- begenisati (tur. begenmek činiti dobro,
va..." (Horacijev stih) ugađati) svidjeti se; poželjeti, zavo-
beaufort v. boufort; Beaufort Francis ljeti; voljeti koga; odobriti, pristajati
(1774—1857), engleski admiral, sa- na nešto; izabrati po svome ukusu;
stavljač meteorološke skale za mje- diviti se
renje brzine vjetra begine (lat. bagan, engl. begger) mn.
becirk (lat. cirkus, njem. Bezirk) okrug, pripadnice opatičkog reda koji je oso-
okružje, kvart bito bio raširen u XI. i XIII. st.
Becquerelove zrake čit. Bekrelove ... (najstariji red posvećen boguugod-
(po imenu francuskog izumitelja nom radu, njegovanju bolesnih itd.);
Henrija Becquerela) zajednički naziv pren. bogomoljke, one koje se prave
za zrake koje izbijaju iz radioaktiv- sveticama; beguine, begute
nih elemenata (alfa-zrake, beta-zra- beging (engl. bagging) platno za paki-
ke, gama-zrake) ranje
beglajter 169 belfrid
beglajter (njem. begleiten pratiti) glaz. beladona (tal. bella donna "lijepa žena")
svirač u tamburaškom orkestru na bot. (Atropa Belladonna) šumska
instrumentu dubljega glasa kojemu biljka iz por. pomoćnica, velebilje,
je zadatak praćenje glavne melodije bun, bunika; beladona-ekstrakt sok
(obično u tercama ili kvintama) koji se priprema od svježeg soka liš-
begonija ukrasna biljka velikih miris- ća ove biljke, glavni sastojak atro-
nih cvjetova (naziv po imenu Fran- pina
cuza Michaela Begona) beladonin (tal. bella donna) kem. or-
beguine (engl. beggar) mn. v. begine ganska baza koja se dobiva od kori-
begute (eng. beggar) mn. v. begine jena i lišća velebilja; upotrebljava se
behanizam smjer u babizmu, ima pri- kao sredstvo za uljepšavanje radi
staša i u Europi i Americi povećanja zjenica
behar (tur. bahar miris; proljeće) cvijet belaj (tur. bela) nevolja, nesreća, jad,
(na voćkama) zlo, bijeda, patnja, muka, napast;
behemot (hebr). divovska životinja, ne- gužva, metež; nepogoda, ružno vrije-
man; u Bibliji: naziv za vodenog me; vrag
konja belanda (tal. belanda, fr. belandre)
behici (grč. bex, bechos kašalj) mn. pom. vrsta nordijskih plitkih jedri-
med. sredstva, lijekovi protiv kašlja lica
bejzbol (engl. base-ball) šport, sjever- belčite (šp. belchite) vrsta španjolske
noamerička igra loptom, igraju dvije vune, nazvana po istoimenom gradu
momčadi sa po devet igrača na igra- beleca (tal. bellezza) ljepota; lijepa
lištu u obliku romboida čije su stra- žena, ljepotica
ne duge 27 m beledin trg. vrsta levantskog pamuka
bek (engl. back) šport, igrač iz uže ob- slabe kakvoće
rane u nekim športskim igrama (sva- belelaks trg. vrsta istočnoindijske svi-
ka momčad ima dva beka, lijevog i lene tkanine, slične taftu
desnog) belemniti (grč. belemnon oružje koje
bekasina (fr. becassine) zool. močvarna se baca, strijela) geol. fosilni ostaci
šljuka izumrlih glavonožaca iz razdooblja
bekhend (engl. backhand) šport, udarac jure i krede
okrenutom rukom, tj. hrptom ruke Belerofont mit. sin Glaukov, unuk Sizi-
(u tenisu) fov; uz pomoć konja Pegaza ubio ne-
bekon (engl. bacon) slanina sa slojevi- man Himeru
ma mesa beletrist (fr. belles lettres, belletriste)
bekovski (prema engl. back); šport, be- onaj koji piše beletristiku, zabavni
kovski prostor dio nogometnog igra- pisac
lišta (šesnaesterac) koji je prvobitno beletristika (fr. belles-lettres književ-
pripadao samo bekovima (braniči- nost) lijepa književnost; ona grana
ma); zove se i kazneni prostor budu- literature koja ne služi ni vjerskim,
ći da se prekršaji u njemu kažnjava- ni znanstvenim, ni praktičnim cilje-
ju izuzetno strogo; bekovski udarac vima, dakle pjesništvo u stihu i prozi,
u nogometu: snažan udarac sa svr- zabavna književnost svake vrste, felj-
hom da lopta ode što dalje od vlas- ton, estetska i književna kritika
titog gola; neprecizan udarac belfrid (engl. belfry zvonik) gradski zvo-
bel-esprit čit. bel-espri (fr.) lijep duh, nik spojen s vijećnicom (u srednjem
tj. pametan i duhovit čovjek vijeku i renesansi)
belikozan 170 benefakcija
benefaktor (lat. benefactor) dobrotvor, gano crvenim, žutim, zelenim ili bi-
dobročinitelj jelim plamenom
beneficij (a) (lat. beneficium) dobit, za- benignitet (lat. benignitas) dobrota, do-
rada, korist; prihod; prednost, po- brodušnost, darežljivost; med. bezo-
vlastica; dobrotvorna predstava pasnost, prolaznost bolesti
beneficijalni (lat. beneficialis) koji pri- bent (tur. bend) brana, nasip; propis,
pada crkvenim prihodima ili se tiče paragraf, pravilo; uzvisina
crkvenih prihoda bentonit vrsta svijetle i sitnozrnate
beneficijant (lat. benefia«.is) dobro- gline koja u vodi snažno bubri i pri
činitelj, dobrotvor tom povećava svoj volumen; upotreb-
beneficijar (lat. beneficiarius) onaj koji ljava se kao emulgator i stabilizator
prima prihod od nekog beneficija, u emulzijama
npr. od neke dobrotvorne predstave; bentos (grč. benthos dubina) biol. živo-
primatelj crkvenog prihoda; benefi- tinje i biljke koje žive na morskom
cij at dnu
beneficijat (lat. beneficiatus) v. bene- Benvenuto (tal.) "dobrodošli"
ficijar; također: đak koji prima nov- benzin (šp. benjui, fr. benjoin) kem. la-
čanu potporu, stipendist ko zapaljiva smjesa tekućih ugljiko-
Beneluks gospodarstveni i politički sa- vodika, dobiva se iz petroleja, otapa
se u alkoholu, služi kao pogonsko
vez Belgije, Nizozemske i Luksem-
gorivo
burga
benemerit (lat. bene meritus) vrlo za- benzol (šp. benjui) kem. žitka bezbojna
tekućina, ugodna mirisa, vrije na 80
služan čovjek
°C, gori sjajnim plamenom, otapa se
benevole lector čit. benevole lektor
u alkoholu, važan za proizvodnju ani-
(lat.) blagonakloni čitatelju!
lina
benevolencija (lat. benevolentia) bla-
benjoar (fr. baignoire) kupalište; kada
gonaklonost, naklonjenost, sklonost
za kupanje
benevolentan (lat. benevolens) blago-
Beoćani (grč. Boiotos) stanovnici staro-
naklon, naklonjen, odan; benevolan grčke pokrajine Beotije koji su sma-
Bengal (engl. Bengal) područje u južnoj trani tromim i glupim ljudima; otu-
Aziji oko delte rijeke Gangesa i Brah- da: nespretnjakovići, glupani
maputre te uz Bengalski zaljev beotski (grč. Boiotos) pril. iz Beotije,
bengal (engl. bengal) polusvilena tka- tj. glupo, nespretno, tromo
nina, muslin s višebojnim prugama beraha (hebr. beracha) židovska mo-
bengal stripe čit. bengal strajp (engl.) litva zahvalnica
trg. muslin s višebojnim prugama berak (mađ.) lug, gaj, pašnjak, neplod-
bengali (engl. Bengal) mn. engleske no zemljište; močvarno tlo
trupe u Indiji sastavljene od uro- berat (ar.) carsko pismo ili povelja ko-
đenika jom se nekom daju posebne povla-
bengalo (beng. bangla, engl. bungalow) stice; carsko pismo kojim se netko
indijska kuća jednokatnica od lakog postavlja na neki položaj; pismo ko-
materijala (bambusove trske ili da- jim se davala egzekvatura europskim
saka), s krovom od slame ili crijepa; diplomatskim predstavnicima u Tur-
služi za turiste, lovce itd. skoj
bengalska vatra poznata vatrometna berberin (lat. berberis) žuta boja koja
smjesa salitre i sumpora, gori pola- se dobiva iz korijena biljke žutike
berberis 172 berlingoca
berberis (lat. berberis vulgaris, ar. ber- je; plemeniti beril je ili divne tamno-
beris) bot. žutika zelene boje (smaragd), ili zelenka-
berdanka (engl. Berdan) puška ostra- stoplave (akvamarin)
guša, nazvana po pronalazaču, Ame- berilij (grč. beryllos, lat. beryllium)
rikancu Berdanu (11893.) kem. element, atomske težine 9,02,
berdivan (tur. bardevam) moćan, po- redni broj 4, znak Be, bijela kovina
stojan, snažan koja ulazi u sastav berila
bere (fr. beret) plitka i okrugla fran- berilistika (grč. beryllos) gatanje, pro-
cuska kapa ricanje budućnosti iz čarobnog zrca-
berekin (tal. birichino) mangup, fakin, la (napravljenog od berila)
vragolan, obješenjak berit mila (hebr. berit, mila, mal) ži-
Berenika (grč. ferein nositi, nike pobje- dovski crkveno-vjerski obred: uvođe-
da) "koja donosi pobjedu"; Berenikina nje u zavjet praoca Abrahama, za-
kosa ime zviježđa (po ženi egipatskog vjet obrezivanja, obrezivanje (berit,
kralja Ptolomeja III. iz III. stoljeća savez, zavjet; mila od glagola mal =
pr. n.e. koja je svoju kosu žrtvovala obrezati pokožicu penisa)
kako bi zahvalila bogovima što joj se berkan (tal. baracane) tkanina od kozje
muž vratio iz rata) dlake
bergami (tal. bergamo) mn. zidni tepisi
berkan (tal. barracano) gusta i teška
izrađeni u talijanskoj pokrajini Ber-
tkanina od vune, kostrijeti ili devine
gamo
dlake, služi za presvlačenje pokuć-
bergamota (tal. bergamotto, tur. be- stva
garmudi) carska kruška, vrsta ple-
berkeleizam fil. subjektivno-idealis-
menitih krušaka koje su iz Turske
tički smjer, vezan uz ime engleskog
prenesene u Italiju
biskupa Berkeleya (1685—1753); ka-
Bergen-Belsen nacistički koncentracij-
ski logor, poznat i po tome što je ta- rakteristika mu je suprotstavljanje
mo umrla i Ana Frank — Nizozem- materijalizmu i tvrdnja da su stvari
ka koja je ostavila svoj potresni i pojave samo skup osjeta i da postoje
Dnevnik samo u apercepciji subjekta; izvor
bergonizacija med. v. elektrogimna- filozofije Macha i Avenariusa
stika berkovec (rus.) pom. ruska pomorska
bergsonizam idealistička filozofija mjera od 10 puda = 400 ruskih funti
francuskog filozofa Henrija Bergsona = 163,805 kg
(1859—1941) berkšir (engl. berkshire) po engl. gradu
beriberi (ind. beri) med. vrlo raširena Berkshireu nazvana rasa crnih svi-
krvna bolest u sjev. Africi, Australiji nja, nastala križanjem sijamske,
i Indiji, javlja se kao posljedica pre- kitajske i napolitanske rase
hranjivanja samo kuhanom rižom ko- berlengo (fr. berlingot) polu-berlina, la-
ja u sebi nema B vitamina; glavni ka kočija sa dva sjedala, bez prednjeg
joj je znak: potpuno rasulo u funkci- sjedala; brelengo
oniranju živčanog sustava koje se berlina (fr. berline) vrsta lake kočije s
javlja u kočenju donjih dijelova tijela četiri sjedala, berlinska kočija
i slabljenju srca; = beri skorbut, berlinerblau (njem.) berlinsko modrilo,
beavitaminoza tamnomodra boja (pariško plavo)
beril (grč. beryllos) min. heksagonalni berlingoca (tal. berlingare, berlingozza)
mineral, neproziran, mutnozelene bo- talijanski narodni ples
berma 173 bestseler
berma (fr. berme) 2. puteljak, stazica; odlikovali divljim bijesom; pren. bi-
naslon za ruke kod gađanja (u stre- jesni, plahoviti ljudi i ratnici
ljačkom rovu) beržerak (fr. Bergerac) vrsta finog fran-
berma 1. v. firma cuskog vina, nazvana po istoimenom
berna (fr. berne) pom. zastava kojom departmanu na Dordogni
se mornari pozivaju da se vrate s Bes staroegipatsko božanstvo glazbe,
kopna na brod; zategnuta deka ko- radosti i bračne sloge
jom se netko baca uvis (stara fran- besa (arap.) 2. kod Albanaca: čvrsto obe-
cuska igra) ćanje, časna riječ; nekome dati besu
bernardinac (njem. Bernhardiner) rasa dati nekome čvrsto obećanje da mu
pasa između doge i ovčarskog psa, se neće dogoditi nikakvo zlo od ono-
duge dlake, crvene i bijele; izvježban ga koji je dao besu
za nošenje tereta i spašavanje put- besa (fr. baisse) 1. trg. padanje cijena i
nika nastradalih u snježnim vijavi- tečajeva državnim dionicama i dru-
cama gim vrijednosnim papirima, kao i ro-
bernardinci mn. bijela braća, pripad- bi koja kotira na burzi
nici kat. reda sv. Bernarda (red je besežiranje cijepljenje preparatom
osnovan 1098. u Francuskoj) BCG (čit. be-se-že) kao zaštita protiv
berneskan (tal. bernesco) v. bernije- tuberkuloze (BCG je kratica od bacil
skan Calmette-Guerin)
bernijeskan (tal. Berni, bernesco) ćud- besprizorni (rus. besprizornyi) zapuš-
ljiv, nastran (po načinu pisanja tal. teno i nenadzirano dijete
pjesnika Bernija koji je preradio Boi- Bessemerov aparat naprava za pro-
ardov ep "Zaljubljeni Rolando") izvodnju čelika i bakra
bersaljeri (tal. bersaglieri) mn. strijelci Bessemerov čelik čelik koji se dobiva
(vrsta pješaštva u tal. vojsci, osno- oksidacijom sirovog željeza, nazvan
vano 1836.) po švedskom kemičaru Henryju Bes-
berseza (fr. berceuse) glaz. uspavanka semeru (1813—1898)
bert-brodovi (niz. beurt) mn. nizozem- Bessemerova metoda postupak pri
ski poštansko-trgovački brodovi koji pročišćavanju sirovog željeza pomo-
redovito prometuju na određenim li- ću toplog zraka; v. Bessemerov čelik
nijama i imaju povlasticu za prije- bestijalan (lat. bestialis) zvjerski, živo-
voz putnika i robe tinjski; grub, divlji, surov, nečovječan
bertijonaža (fr. bertillonage) u krimi- bestijalnost (lat. bestia) životinjstvo,
nalistici: utvrđivanje istovjetnosti zvjerstvo, zvjerska priroda, nečovječ-
(identifikacija) neke osobe putem nost
antropometrijske metode (naziv po bestijarij (lat. bestiarium) knjiga sa sli-
fr. antropologu Alfonzu Bertillonu, kama životinja, knjiga s pričama iz
1853—1914) životinjskog svijeta
berzerkeri (nord. ber-serkr) mit. "oni bestijarijus (lat. bestiarius) borac sa
koji se pojavljuju u koži medvjeda", zvijerima u areni (kod starih Rim-
polumitski likovi u Norveškoj i na ljana)
Islandu, ljudi koji, kad pobjesne, do- bestseler (engl. best najbolji, seli pro-
biju snagu dvanaestorice ljudi; stra- davati, trgovati, nalaziti prođu) dobro
hoviti junak i njegovih dvanaest si- prodavana roba, osobito knjiga koja
nova koji su išli u boj bez oklopa, se najviše traži; najbolje književno
samo u medvjeđoj koži i u borbi se djelo
bešamel 174 bi-
bešamel (fr. bechamelle) gust umak od bezac (njem. Besatz) porub, opšav
mlijeka ili vrhnja s jajima i brašnom bezacung (njem. Besatzung) osoblje;
te mesom, ribom i si. kao dodacima posada
beščatal (tur. beš pet, ćatal rašlje) pete- beze (fr. baiser) poljubac; kuh. vrsta ko-
rostruko; beščatalm raketa koja se lača punjenih pjenom od jaja i šećera
rasprskava u pet smjerova bezemšon (niz. bezemschoon) trg. od-
beškot kruh, osobito dvopek bitak na ime onoga što ostaje u san-
bešlag (njem. Beschlag) kovne stvari ducima ili bačvama pri ispražnja-
(brave, kvake i si.); željezni dijelovi vanju, osobito kod nepreradenog še-
kotača, kola i si ćera
beštek (njem. Besteck) pribor za jelo: bezeta (fr. bezette) crvena šminka, fino
nož, vilica, žlica, tanjuri i ubrus tanko platno, jako obojeno kotenilom,
beštija, beštija (lat. bestia) zvijer, ži- upotrebljavaju ga slastičari za boje-
votinja; nečovjek, čovjek-zvijer nje kolača
beštima (tal. bestemmia) psovka, kle- bezistan (perz. bedesten, basistan) u
tva; grdnja Turskoj: trg, tržnica, dio trga pod
beta (grč. beta) ime drugog slova grčkog krovom, pokrivena tržnica, osobito u
alfabeta (B = naše "b"); beta-zrake Carigradu; bezisten
fiz. materijalne zrake koje nose ne- bezisten (perz. basistan) v. bezistan
gativne električne naboje i skreću bezmen (fr. baisemain) cjelivanje ruke,
pod utjecajem magneta; kreću se rukoljub; vazalsko, podaničko cjeli-
velikom brzinom (oko 298000 km/s); vanje ruke gospodaru u znak poniz-
usp. alfa-zrake, gama-zrake) nosti ili kao dvorski ceremonijal
beteg (mađ. beteg bolestan) bolest bezoan (fr. besoin, tal. bisogno) potreba,
beth-din (hebr.) židovska sudnica, tri- potrebitost, nužda, oskudica, siroma-
bunal koji sačinjavaju rabini radi štvo; au besoin čit. o bezoan (fr.) u
vjerskih i obrednih pitanja slučaju potrebe, kad bude nužno; ad-
Betlehem (hebr. Betlehem "Kuća kru- resse au besoin čit. adres o bezoan
hova") izraelski gradić, rodno mjesto (fr.) trg. na mjenicama: adresa po po-
Isusa Krista; betlehem štalica od pa- trebi, tj. upućivanje mjenice na tre-
pira, kao uspomena na onu u kojoj ću osobu (ako bi trasant odbio pri-
se rodio Krist manje)
beton (lat. bitumen asfalt, fr. beton) bezoar (fr. bezoard, perz. badzahr)
smjesa od šljunka i cementa koja se, farm. vrsta protuotrova sastavljena
nakon što se ovlaži, stvrdne kao ka- od konkrecija iz želuca raznih sisa-
men; armirani beton beton u koji se vaca
dodaje željezo (radi pojačavanja) bezoardici (lat. bezoardica) mn. farm.
bettola v. betula protuotrovi
betula (tal. bettola) gostionica, krčma, bež (fr. beige) pr. neobojen, prirodne bo-
birtija je; žućkastosmeda boja; im. tkanina
betveš (njem. Bett krevet, Wasche rub- za odijelo prirodne boje
lje) posteljina, krevetnina bhagavata (ind.) v. pančaratra
bevanda (tal.) vino, osobito crno, pomi- Bi kem. kratica za bizmut
ješano s vodom (u Dalmaciji) bi- (lat. bis) predmetak u složenicama
bevut (tur. bihud) zanos; opojnost; ne- koji kazuje da se značenje drugog di-
svijest, nesvjestica; potpuna smire- jela složenice dvaput javlja, npr. bi-
nost andrija, bilupa itd.
biandrija 175 bibliolatrija
biandrija (lat. bi-, bis, grč. aner, andros knjige koje čine Stari (na hebrej-
muž) zakonom zabranjeni brak jedne skom) i Novi zavjet (na grčkom); bib-
žene sa dva muža u isto vrijeme lijska arheologija znanost koja ispi-
biangularan (lat. angularis kutni) dvo- tuje način uređenja i života, običaje,
kutni umjetnost i si. onih naroda koji se
bianualan (lat. bi-, annus godina, fr. spominju u Bibliji
biannuel) koji izlazi dvaput godišnje, biblio- (od grč. biblion) kao prefiks oz-
npr. časopis načava vezu s knjigom
biarda stroj za tkanje, razboj (naziv po bibliobus (grč. biblion knjiga, autos
pronalazaču) sam, lat. omnibus svima) putujući
biarhija (lat, bis, grč. arche vlada) dvo- autobus s knjigama za posudbu
vlašće, istodobno vladanje dvojice bibliofil (grč. bibliofilos ljubitelj knji-
vladara u jednoj zemlji; diarhija ga) onaj koji strasno skuplja knjige
biartikuliran (lat. bi-, articulus zglob) radi njihove stvarne, bitne vrijedno-
koji ima dva zgloba, dvozgloban sti za znanost ili temu koja skuplja-
biatlon (lat. bi, grč. athlon borba) šport, ča interesira; suprotno: bibl