You are on page 1of 1479

CIP - Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i sveučilišna knjižnica, Zagreb


UDK 808.62-316.3(038)
DOMOVIĆ, Želimir
Rječnik stranih riječi : tuđice,
posuđenice, izrazi, kratice i fraze / Sime
Anić, Nikola Klaić, Želimir Domović. -
Zagreb : Sani-plus, , 1998. - 1504 str. ; 25
cm
ISBN 953-6489-02-3
1. Klaič, Nikola 2. Anič, Šime
981026009
Šime Anić
Nikola Klaić
V

Želimir Domović ©

RJEČNIK
STRANIH RIJEČI
Tuđice, posuđenice, izrazi, kratice i fraze

SANI-PLUS
Zagreb, 2002.
Predgovor

Mnoge su strane riječi i izrazi postali dio naše opće kulture. Naravno, to
nije osobitost samo hrvatskog jezika jer je svaki jezik otvoreni sustav i kao
takav, više ili manje, sklon prihvaćanju tuđih elemenata.
Tijekom povijesti primali smo riječi od susjeda, ali i od vrlo udaljenih
naroda. Istodobno su i drugi narodi (npr. Slovenci, Rumunji, Mađari i dr.)
preuzimali hrvatske riječi. Prisjetimo se i primjera riječi kravata koja je naj-
prije bila naziv za široke vratne rupce hrvatskih vojnika u 17. st. te je preko
njemačke dijalektalne riječi Krawat (Hrvat) ušla u francuski jezik gdje je dobila
oblik crauate.
Strane riječi i izrazi pridonose obogaćivanju našeg rječnika, ali to ne znači
da tuđice treba olako prihvaćati. Naprotiv, tuđicu ćemo zamijeniti hrvatskom
riječju gdje god je to moguće. Ne smijemo zanemariti ni činjenicu da su mnoge
riječi stranog podrijetla postale dijelom hrvatskog rječničkog blaga ili se
pojavljuju usporedo s domaćim riječima. Osim toga, posezanje za tuđicama
može biti uvjetovano i stilističkim razlozima.
Rječnik je sastavljen s namjerom da čitatelju i korisniku na jednostavan
i pristupačan način protumači strane riječi i izraze koji se pojavljuju u sva-
kodnevnom govoru, sredstvima javnog priopćavanja, književnim i znanstvenim
tekstovima i si. Stoga ovo djelo ima ponajprije općekulturni značaj i namije-
njeno je najširem krugu čitatelja.
U vezi s obradom natuknica spomenimo sljedeće:
1. Uz većinu riječi naveden je i njihov izvorni oblik odnosno njihova eti-
mologija, npr.
admisija (lat. admissio) primanje, prijam
ili
ajerkonjak (njem. Eier jaja, fr. cognac rakija od vina) liker od jaja i
konjaka (vinjaka).
2. Ako se izvorni oblik nije mijenjao, tada se najčešće navodi samo jezik
iz kojeg riječ dolazi, npr.
idem (lat.) isti, isto.
Autor
ŽELIMIR DOMOVIĆ ©

Suautori
ŠIME ANIĆ, NIKOLA KLAIĆ
RJEČNIK STRANIH RIJEČI

Izdavač
SA NI-PLUS d.o.o.
10090 Zagreb. Bolnička 94, tel./faks: 385/01 2995-410, 158-105
Mob. 099-500-785,099-549-496

Za izdavača
ŽELJKO CRNJANSKI. direktor

Urednik
ŽELJKO CRNJANSKI

Redaktor
IVANA SUVIĆ

Lektura
RENATO ŠINTIĆ

Korektura
LJERKA KORENOVIĆ

Stručni suradnici
dipl. iur., PETAR LANDSMAN, ALFRED SCHWARTZ

Ostali suradnici
VJEKOSLAV ANIĆ, FRANO ANTUNOVIĆ, STJEPAN BAJIĆ, ANITA BILLANUEVA,
VIŠNJ1CA CRNJANSKI, DANICA DOMOVIĆ, LIDIJA DOMOVIĆ, SANJA DOMOVIĆ,
HRVOJE HORVAT, ROBERTA KOVAČEVIĆ, LEON MANCE, PAVAO NOVOSEL,
SEBASTIJAN POLANEC, LJUBICA PUŠNJAK, IVAN RADIĆ, BRANKICA VUKMAN1Ć

Tehnička urednica
IVANA SUVIĆ

Likovni urednik
MIROSLAV VUKMANIĆ

Kompjutorska priprema
GENESIS, Zagreb

Grafički urednik
SLAVKO PAVLOVIĆ, graf. ing.
3. Za neprilagođene tuđice naveden je izgovor (u skladu s mogućnostima
hrvatskog pisma i glasovnog sustava), npr.
fiveshooter čit. fajvšuter (engl.) vrsta revolvera s pet cijevi.
Budući da se jezik ponaša poput živog organizma koji se neprekidno mi-
jenja, može se reći da je svako djelo ovakve vrste donekle zastarjelo već u
trenutku svog pojavljivanja pred očima javnosti. To se posebice odnosi na našu
suvremenost koja je obilježena nevjerojatnim znanstvenim i tehničkim razvo-
jem koji potiče stvaranje novih riječi. Zbog toga čitatelj možda i neće pronaći
poneku riječ koja je pobudila njegovo zanimanje. Međutim, vjerujemo da će
sljedeća izdanja još potpunije ostvariti načelo suvremenosti (nove se riječi već
prikupljaju i uvršćuju).
Također valja upozoriti da smo u Rječnik uvrstili i strane riječi iz raz-
govornog jezika koje ne udovoljavaju uvijek u potpunosti normi književnog ili
standardnog jezika.
Zelja nam je da ovo djelo koristi svakom čitatelju, razvijajući i šireći
njegove duhovne vidokruge. Time će naš višegodišnji složen i osjetljiv posao
dobiti svoj potpuni smisao.

Želimir Domović
Kratice
agr. -- agronomija geod. — geodezija lit. — literatura
ak. — akustika geol. — geologija litv. — litvanski
alb. - albanski geom. — geometrija log. — logika
am. — američki g l . - glagol m — metar
anat. — anatomski glaz. — glazbeni mađ. — mađarski
ar. — arapski got. -- gotski malaj. — malajski
aram. — aramejski graf. — grafika mat. — matematika
arhit. — arhitektura gram. — gramatika med. — medicina
arheo — arheologija grč. -- grčki meh. — mehanika
astr. -— astronomija hebr. — hebrejski meks. — meksički
astrol — astrologija hl — hektolitar meteor. — meteorologija
bank. — bankarstvo im. — imenica metr. — metrika
bask. — baskijski ind. — indijski mil. — milijun
biol. — biologija isl. — islandski min. — minerologija
bot. -- botanički itd. -- i tako dalje mit. — mitologija
braz. — brazilski jah. -- jahanje mm — milimetar
bug. -- bugarski jap. -- japanski mn. — množina
crkv. — crkveni jav. --javanski mod. — moda
češ. —- češki j d . - jednina mong. — mongolski
čit. — čitaj (te) kald. — kaldejski niz. — nizozemski
dan. -— danski kat. -- katolički ni. — novolatinski
dr. — drugo kavk. — kavkaski nord. — nordijski
eg. — egipatski kaz. -— kazalište norv. — norveški
engl. — engleski kelt. — keltski npr. — na primjer
etiop. — etiopski kem. — kemija num. — numizmatika
etn. —- etnologija k g - kilogram njem. — njemački
farm. — farmacija kin. -- kineski obrt. — obrtnički
fiL — filozofija kir. —- kirurgija opt. — optika
fiz. — fizika km — kilometar paleont. — paleontologija
fiziol. — fiziologija kor. -- koreografija ped. — pedagogija
fort. -- fortifikacijski kozm — kozmetika peruan. — peruanski
fot. — fotografija kršć. — kršćanski perz. — perzijski
fr. — francuski kuh. — kuharstvo poet. — poetika
gal. -— galski lat. - latinski pol. — politika
gen. -- genitiv lingv. — lingvistika polinez. — polinezijski
polj. — poljski sc. — scilicet (lat.) razu- tal. — talijanski
pom. — pomorski mije se, to jest, naime tatar. — tatarski
port. — portugalski sem. — semitski teh. — tehnički
posl. — poslovica sir. — sirijski tehnol. — tehnologija
pov. — povijesni sjev. — sjeverni teol. — teologija
prav. — pravo skand. — skandinavski tibet. — tibetski
pravosl. — pravoslavni si. — slično tisk. — tiskarski
pren. — preneseno slav. — slavenski trg. — trgovački
prid. ili pr. — pridjev slik. — slikarstvo tur. — turski
pril. — prilog sociol. — sociologija tzv. — takozvani
pr. n. e. — prije nove ere st. — stoljeće umj. — umjetnost
psih. — psihologija stil. — stilistika usp. — usporedi
rel. — religijski supr. — suprotno v. — vidi
ret. — retorički šatr. — šatrovački vet. — veterinarski
rom. — romanski šp. — španjolski voj. — vojnički
rud. — rudarski šport. — športski zem. — zemljopisni
rus. — ruski Šved. — švedski zool. — zoologija
sanskr. — sanskrtski švic. — švicarski zrak. — zrakoplovstvo
Rječnik
A
A, a prvo slovo hrvatske latinice a di (tal.) trg. istog dana (platiti mje-
a (fr. a) za, po (npr. a 5 kuna) nicu), tj. po viđenju; usp. a vista
A = A u logici: zakon (načelo) identiteta a dirittura (tal.) trg. pravim putem,
po kojem se jedan pojam mora tije- neposredno, najbližim putem, bez
kom jedne misaone cjeline upotreb- pretovarivanja, npr. poslati robu
ljavati u istom značenju; usp. princi- a due (tal.) udvoje; usp. a tre; a due
pium identitatis cordi čit. a due kordi (tal.) na dvije
a glaz. kratica za alt žice; a due voci čit. a due voči (tal.)
A ili A J. fiz. znak za angstrem, tj. u dva glasa, dvoglasno
Angstremova jedinica (jedna deset- A horse, a horse! My kingdom for a
milijuntina milimetra kao jedinica horse! (engl.) Konja, konja! Kraljev-
dužine svjetlosnog vala; naziv prema stvo za konja! (glasovita rečenica iz
švedskom fizičaru i astronomu A. J. Shakespeareove drame Kralj Ri-
Angstromu, 19. st.) chard III.)
a kratica za ar
a konto (tal. a conto) trg. na ime, na
a- (grč. prefiks a) tzv. alfa steretikon, račun, u ime predujma, unaprijed;
lat. alpha privativum = niječno alfa akonto
(ili a); u složenicama označava liše- a la (fr.) kao, poput (čega), po, po ugledu
nost čega, nedostajanje čega, pone- na nešto
kad i suprotnost onome s čim je slo-
a la bonne heure čit. a la boner (fr.)
ženo, a prevodi se sa: bez-, ne-, npr.
u dobar trenutak
amorfan bezobličan, apetalan bezlis-
ni, amoralan nemoralan; kad se složi a la guerre comme a la guerre čit. a
s riječju koja počinje samoglasnikom, la ger kom a la ger (fr.) u ratu kao
umeće se a, n, npr. analfabet (a-n- u(ratu; rat je rat; pren. treba se pri-
alphabet) nepismen lagoditi prilikama
a bas čit. a ba! (fr.) dolje! a la mode čit. ala mod (fr.) po modi; po
a battuta (tal.) glaz. prema udaru tak- najnovijem ukusu
ta, po tempu a limine (lat. a limine s praga) odmah,
a beneplacito čit. a beneplaćito (tal.) smjesta, odlučno (npr. odbiti neki pri-
glaz. po volji jedlog, ponudu, savjet i si.)
a capella čit. a kapela (tal.) glaz. zborno a manco čit. a manko (tal.) trg. traže-
pjevanje bez pratnje instrumenata nje predujma, predujam, potraživa-
a capriccio čit. a kapričo (tal.) glaz. nje; gubitak, manjak, dug
samovoljno, po svojoj volji a piacere čit. a pjačere (tal.) glaz. po
a dato (lat.) od dana pisanja, od danas, volji, prema nahođenju, kako vam
od sada drago
a poco a poco 12 ab Jove principium

a poco a poco čit. a poko a poko (tal.) a.d. kratica za a dato (lat.)
glaz. malo po malo, postupno AD. kratica za anno Domini (lat.)
a posteriori (lat. a posteriori) fil. za- aa ili AA kratica za ana partes aequales
visan (ili: zavisno) od iskustva, na čit. ana partes ekvales (grč.-lat.) na
osnovi iskustva; suprotno: a priori jednake dijelove (uputa koju liječnik
a prima aetate čit. a prima etate (lat.) na receptu daje ljekarniku, tj. uputa
od najranije mladosti, od malih no- da se pri izradbi neki sastojci mora-
gu ju uzeti u potpuno jednakim količi-
a prima vista (tal.) trg. v. prima vista nama)
a priori (lat. a priori) fil. nezavisan od AAL kratica za American Air Lines čit.
iskustva, nezavisno od iskustva (su- ameriken er lajnz (engl.) američki
protno: a posteriori) te, prema tome, aerotransport
označava logičku prethodnost zna- ab (hebr.) jedanaesti mjesec židovske
čenja, a ne vremensku prethodnost građanske i peti crkvene godine (sr-
(psihološku); u običnom životu: una- panj—kolovoz)
prijed ab antiquo čit. ab antikvo (lat.) od sta-
a propos čit. a propo (fr.) što se tiče, u rine, od davnine
vezi s tim; tim povodom, povodom ab equis ad asinos čit. ab ekvis ad
toga azinos (lat.) od konja na magarce, tj.
a punta d'arco čit. a punta darko (tal.) pasti s višega položaja na niži
glaz. vrhom gudala ab eterno (lat.) oduvijek, od pamtivije-
a quadro čit. a kvadro (tal.) glaz. u ka
četiri glasa, četvoroglasno
ab hine čit. ab hink (lat.) prav. otada,
a rivederci čit. a rivederči (tal.) do vi-
počevši od toga dana, od toga vre-
đenja
mena
a salvo (tal.) trg. dobro očuvano, ne-
ab hodierno (lat.) od danas, od današ-
oštećeno (na teretnim listovima)
njeg dana
a tempera (tal.) slikati vodenom bo-
jom, po staro talijanskom načinu ab immemorabili (lat.) od pamtivije-
a tempo (tal.) glaz. u pravi trenutak, ka, oduvijek
ab imo pectore čit ab imo pektore (lat.)
točno po taktu
a uso čit. a uzo (tal.) trg. po običaju, iz najdubljih grudi, tj. iz dubine du-
plaćanje mjenice u uobičajenom, re- še, iz dna srca (govoriti, mrziti itd.)
dovitom roku ab incunabulis čit. ab inkunabulis
a verbis ad verbera (lat.) od riječi na (lat.) od kolijevke, od ranog djetinj-
batine (prijeći) stva, od malih nogu, odmalena
a vista (tal. a vista) trg. po viđenju (na ab initio čit. ab inicio (lat.) od početka
mjenicama) ab instantia čit. ab instancija (lat.)
a voće sola čit. a voče sola (tal.) glaz. prav. v. pod instancija
samo za jedan glas ab intestato (lat.) prav. bez oporuke
a vue čit. a vi (fr.) trg. v. a vista (testamenta)
a. a. Chr. kratica za anno ante Chri- ab ipso Lare incipe (lat.) od samoga
stum Lara (kućnoga boga) počni, tj. počni
a. Ch. n. kratica za ante Christum na- sam od sebe, "očisti najprije pred svo-
tum jom kućom"
a. kratica na mjenicama = akceptirana ab Jove principium (lat.) od Jupitra
a.a. kratica za ad acta (lat.) početak, tj. započnimo s Jupitrom
ab ovo 13 abdicirati

(koji je najvažniji), tj. odajmo najpri- abassimento di mano čit. abasimento


je počast najuglednijem di mano (tal.) glaz. spuštanje ruke
ab ovo (lat. ab ovo od jajeta) ispočetka, pri udaranju takta; stavljanje jedne
sasvim ispočetka, iznova, iz osnove ruke pod drugu (pri sviranju na gla-
ab re (lat. ab re od stvari) bez uzroka, soviru)
bez razloga abassimento di prezzo čit. abasimen-
ab uno disce omnes (lat.) po jednome to di prečo (tal.) trg. spuštanje cijene
prosudi sve, tj. kakav je jedan, takvi abassimento di voće čit. abasimento
su i svi ostali di voče (tal.) glaz. spuštanje glasa
ab- (lat.) od-; prefiks koji daje riječima abaton (grč.) nepristupačan dio hrama,
niječno značenje, npr. abdikacija — svetišta ili crkve, osobito za inovjer-
odreknuće ce
aba (ar.) gruba vunena tkanina, seljač- abazija (grč. a ne, baino hodam) živčani
ka muška odjeća bez rukava od tak- poremećaj koji onemogućuje hodanje
ve tkanine abažur (fr. abat-jour) 1. sjenilo na svje-
abak (lat. abacus) svečani stol za skupo- tiljci, zaslon; 2. kosi prozor koji prima
cjeno posuđe kod starih Rimljana; svjetlost odozgo; prozor na podrumu
daska za igru; stol posut pijeskom kroz koji svjetlost ulazi samo odozgo;
za matematičke crteže i radove, da- 3. nadstrešnica nad prozorima i izlo-
ska na kojoj se računa; u kat. crkvi: zima koja štiti od sunca; 4. reflektor
stol pokraj oltara; arhit. četverokut- na nekom uređaju za osvjetljavanje
na ploča koja pokriva glavicu (kapi- pomoću kojeg se svjetlosne zrake
tel) stupa usmjeravaju odozgo naniže
abakcija (lat. abactio partus) med. po- abba (aram.) starozavjetni naziv za pra-
bačaj, pobacivanje; abortus oca, proroka; duhovni otac; svećenik,
abalijenacija (lat. abalienatio) prav. učitelj
otuđivanje, otuđenje, ustupanje abbe (fr.) opat, svećenik
abalijenirati (lat. abalienare) prav. li- abd (ar.) u arapskim složenim osobnim
šiti, otuđiti, otuđivati imenima: sluga, rob, npr. Abd-alah
abanacija (lat. ab od, annus godina) sluga Alahov; Abd-el-kader sluga sve-
prav. jednogodišnje progonstvo iz mogućeg Boga; Abd-el-medžid sluga
zemlje preslavnog (Boga); Abd-ur-rahman
abandon (fr.) odustajanje od svog pra- sluga milosrdnog (Boga) itd.
va; pravo osiguranika da osigurava- Abderićani (grč. Abderitai) stanovnici
telju ustupi brod i sve na njemu uz starog tračkog grada Abdere koji su
isplatu iznosa na koji je brod bio osi- bili poznati po svojoj ograničenosti i
guran gluposti; otuda: glupi, ograničeni lju-
abartikulacija (lat. ab od, articulus di
zglob) zglob, gležanj, pregib abderitizam glupost, ograničenost, bu-
Abasidi mn. dinastija arapskih kalifa dalaština; usp. Abderićani
(750—1517) sa sjedištem u Bagda- abdest (perz. ab dest) muslimanski
du; vrhunac dinastije predstavlja vla- vjerski običaj da prije svake molitve
davina legendarnog Harun-al-Raši- peru ruke, lice i noge; pranje vodom
da (8—9 st.) abdicirati (lat. abdicare) odreći se ne-
abassimento (tal.) snižavanje, smanji- čega, zahvaliti se na čemu, dati (ili:
vanje, spuštanje podnijeti) ostavku
abdikacija 14 abijetin

abdikacija (lat. abdicatio) davanje os- kromatska aberacija pojava koja se


tavke, odricanje (od prijestolja) očituje u tome da se svjetlosne zrake
abdomen (lat. abdomen) anat. trbuh; ne sastaju u jednoj točki pri odbija-
zool. zadak kod kukaca nju od okruglog udubljenog ogledala
abdominalan (lat. abdominalis) anat. i pri prelamanju kroz leću okruglog
trbušni; abdominalna trudnoća iz- oblika; kromatska aberacija nedovolj-
vanmaternična trudnoća na oštrina slike poradi nejednake
abdominale (lat. abdominales) mn. snage prelamanja leća za zrake raz-
zool. ribe mekoperke, slatkovodne i ličitih boja, što dovodi do bojenja sli-
morske, npr. somovi, šarani, štuke, ke duginim bojama; 2. astr. prividno
pastrve, sleđevi (haringe) i dr. pomicanje nebeskog tijela poradi
abdominoskopija (lat. abdomen trbuh, godišnjeg gibanja Zemlje oko Sunca;
grč. skopeo gledam, promatram) 3. pren. skretanje, odstupanje od nor-
med. ispitivanje trbuha radi utvrđi- malnog tipa, lutanje, zabluda
vanja uzroka bolesti aberirati ab-errare) odlutati, za-
abdukcija (lat. abductio) 1. odvođenje, bludjeti, skrenuti, skretati; varati se,
odvlačenje, odstranjenje; 2. log. silo- prevariti se
gizam čiji je drugi sud (praemissa aberratio criminis čit. aberacio kri-
minor) samo vjerojatan, te je i zaklju- minis (lat.) prav. zabluda o izvršenju
čak vjerojatan; kir. razmicanje zglo- zločina, npr. kad se utvrdi da je zlo-
bova čin koji je izvršio Edip bio, zapravo,
abduktor (lat. abductor) anat. mišić od- oceubojstvo, a ne ono što je on želio
micač učiniti
abeceda utvrđeni redoslijed svih slova Abesinija zemlja u Africi (Etiopija, Ha-
nekog jezika (npr. latinska, španjol- beš); abesinski zdenac pumpa čija je
ska abeceda); utvrđeni redoslijed cijev bez prethodnog bušenja utis-
slova u latinici (grčka abeceda zove nuta u zemlju
se alfabet, a staroslavenska azbuka); abest (lat.) "nije nazočan" (prije: for-
pren. osnovno znanje o čemu; ne zna
mula u školama kojom se javljalo da
ni abecede nema pojma ni o čemu
netko nije došao u školu) >
abecedar početnica, knjiga iz koje se
uče slova, čitanje i pisanje; popis ri- abevakuacija (lat. ab od, evacuatio
ječi po abecednom redu pražnjenje) djelomično pražnjenje, is-
Abel (asir. habal) "sin" (prema Bibliji: pražnjivanje
jedan od dvojice sinova prvoga čovje- abfertigung (njem. Abfertigung) ot-
ka Adama; ubio ga brat Kajin; pren. premnina (novčana nadoknada za
simbol nevino ubijenog čovjeka) uklanjanje heke osobe s mjesta gdje
abela (lat. albellus bjeličast) bot. bijela je nepoželjni)
topola (Populus alba) abgedrošn (njem. abdreschen omlatiti
abelardizirati kastrirati (prema glaso- pšenicu) otrc&n, olinjao; dosadan
itom skolastičaru P. Abelardu, 1079 abhorentan (lat. abhorrere zgroziti se)
—1142, koji je zbog ljubavi prema odvratan, gadan, gnusan, oduran,
svojoj učenici Heloise bio kastriran mrzak; nespojiv, koji se suprotstav-
aberacija (lat. aberrare odlutati, aber- lja nečemu, koji je u suprotnosti s
ratio) 1. opt. pojava koja se očituje u nečim s

tome da se svjetlosne zrake ne sa- abijetin (lat. abies jela) kem. smolasta
staju u jednoj točki; sferna ili mono- tvar koja se dobiva iz terpentina
abiogeneza 15 abnegacija

abiogeneza (grč. a- bez, ne, bios život, ablaktirati (lat. ablactare) odbiti (ili:
genesis postanak) biol. postajanje ži- odbijati) od sise, dojenja; bot. cijepiti
voga od nežive tvari (spontana gene- jedno plemenito drvo na drugo obliž-
racija; uveo prof. Huxley) nje bez odrezivanja cijepa
abiologija (grč. a- bez, ne, bios život, ablata (lat. ablatus odnesen) mn. prav.
logia znanost) znanost o mrtvoj, an- oduzete (ili: otete, ukradene) stvari
organskoj prirodi ablativ (lat. aufferre odnositi, odvajati,
abiotrofija (grč. abios bez sredstava za abstuli, ablatum) gram. padež u ne-
život, oskudan, trofe hrana) nedo- kim indoeuropskim jezicima, padež
statak sposobnosti za život, prije- odvajanja, kretanja odnekud, potje-
vremeno nestajanje, prijevremeno canja
izumiranje ablativni (lat. ablativus koji odnosi,
abiritacija (lat. abirritatio) med. sma- odvaja) gram. koji se tiče ablativa ili
njenost nadražljivosti (tkiva) pripada ablativu; ablativni genitiv
abisodinamika (grč. abyssos bezdan, genitiv kojim se kazuje otkuda nešto
dynamis sila) grana geologije koja potječe, ili od čega se rastavlja ili
proučava unutrašnjost Zemlje i is- udaljava
tražuje sile koje u njoj djeluju ablaut (njem. Ablaut) v. alternacija,
abisus (grč. abyssos) ponor, provalija; apofonija
pren. proždrljivac; abisalna fauna ablefarija (grč. a- bez, blefaron očni ka-
zool. životinje morskih dubina; abi- pak) med. nedostatak očnih kapaka
sal (posljedica kongenitalnih poremeća-
abiturij (lat. abiturium) ispit zrelosti ja u razvitku oka, osobito nakon gan-
na srednjoj školi, viši tečajni ispit, grene, lupusa, tumora i dr. ozljeda)
matura ablegacija (lat. ablegatio) prav. progon-
abiturijent (lat. abire otići, odlaziti) stvo, jednogodišnje udaljivanje
onaj koji namjerava otići, osobito s ablegat (lat. ablegatus) izaslanik dru-
niže škole na višu nakon položenog gog reda, osobito papin, za pojedi-
ispita zrelosti (mature) načne slučajeve (za razliku od dele-
abjudicirati (lat. abjudicare) ne priz- gata); prognanik
nati, ne priznavati, poricati ablegirati (lat. ablegare) poslati, uda-
abjudikacija (lat. ab-judicatio) prav. ljiti, udaljivati; prognati na godinu
poricanje, odricanje, nepriznavanje dana
abjudikacija (lat. ab dolje, judicare su- ablepsija (grč. ablepsia) med. (duhovno)
diti) sudsko osporenje, nepriznanje sljepilo, zaslijepljenost
abjuracija (lat. abjuratio) prav. odri- ablokacija (lat. ab-locatio) davanje pod
canje pod prisegom zakup, u najam, iznajmljivanje
abjurirati (lat. objurare) prav. pod pri- ablucija (lat. ab-lutio) pranje, umivanje,
segom odricati, odreći čišćenje; običaj katoličkih svećenika
ablacija (lat. ablatio odnošenje, ukla- da nakon pričesti peru ruke
njanje) kir. rezanje, odrezivanje, am- abluirati (lat. ab-luere) oprati, ispirati,
putacija; geol. odnošenje (ili: ski- isprati, očistiti
danje) ledenjaka ili stijene topljenjem abmarkirati (njem. ab dolje, markie-
ili djelovanjem vode ren obilježiti) žarg. "zbrisati", nesta-
ablaktacija (lat. ablactatio) med. od- ti, maknuti se
bijanje djeteta od sise; pren. odvika- abnegacija (lat. ab-negatio) proricanje,
vanje odricanje, odbijanje
abnormalan 16 abrazij

abnormalan v. abnorman abordaža (fr. abordage) napad (na ne-


abnormalnost v. abnormitet prijateljski brod); sudar dvaju bro-
abnorman (lat. ab-normis) nepravilan, dova; pren. oslovljavanje
neobičan, koji odstupa od običaja, re- aboriginalan (lat. aboriginalis) prvo-
da ili pravila; neobičan, neprirodan; tan; starosjedilački, domaći, sarao-
koji predstavlja izuzetak; bolestan, nikao
nezdrav; abnormalan aborigini (lat. aborigines, lat. ab od,
abnormitet (lat. abnormitas) odstupa- origo podrijetlo, početak) mn. staro-
nje od pravila, neprirodnost, nepra- sjedioci, prastanovnici, urođenici (za
vilnost; abnormalnost razliku od kolonista)
aboco (tal. abozzo) prvi nacrt, skica ne- aborticid (lat. aborticidium) ubijanje
ke slike; ebot ploda u majčinoj utrobi; nasilno ili
abolicija (lat. abolitio uništenje) prav. umjetno izbacivanje začetka (zamet-
oprost kazne, pomilovanje; ukidanje, ka) iz maternice
ukinuće, poništenje abortirati (lat. abortare) izvršiti abor-
abolicionisti (lat. abolitio) mn. politič- tus, pobaciti, pobacivati; bot. ne do-
ka stranka u Sjev. Americi koja je nijeti plod
radila na ukidanju ropstva; pristaše abortiv (lat. abortivum) med. pobačajno
pokreta za ukidanje nadzora nad sredstvo, sredstvo za izvršavanje po-
prostitucijom i javnim kućama bačaja; mn. abortivi
abolicionizam (lat. abolitio) pokret abortivan (lat. abortivus) prijevremen,
kojem je cilj abolicija, tj. ukidanje nezreo, nedozreo; med. koji izaziva
nekog običaja ili sudskog postupka; pobacivanje, pobačajni; pren. skra-
prije: pokret za ukidanje ropstva u ćen, brzo završen, ugušen u samom
Sjev. Americi; pokret za ukidanje dr- začetku, u klici; zakržljao, neplodan,
žavnog nadzora i za priznanje pro- jalov; abortivni postupak skraćeni po-
stitucije . stupak, skraćivanje; abortivno liječe-
abolirati (lat. abolere uništiti) prav. nje med. liječenje kod kojega se uz-
prekinuti nad nekim sudski postu- ročnik bolesti uništava u samom po-
pak bez ikakvih posljedica po op- četku bolesti (osobito pri liječenju
tuženoga; ukinuti, ukidati, poništiti, spolnih bolesti)
poništavati abortus (lat.) pobacivanje, pobačaj
abominacija (lat. abominatio) gnusoba, abradirati (lat. abradere) ostrugati, sa-
užas, gadost, sramno djelo; oskvr- strugati; odstranjivati trljanjem, od-
nuće roniti, odronjavati
Abraham (hebr.) "otac mnoštva", otac
abondancija (fr. abondance, lat. abun-
mnogih naroda (u Bibliji: praotac Ži-
dantia) izobilje, obilnost, obilatost;
dova i Arapa)
pren. bogatstvo riječi, rječitost
abrakadabra (hebr.) čarobnjačka riječ,
abonent (fr. abonner, pretplatiti, pret-
bez značenja, koja se, napisana na
plaćivati) pretplatnik
istostraničnom trokutu u jedanaest
abonirati (fr. abonner) pretplatiti, pret-
redaka (svako slovo u jednom redu),
plaćivati, pretplatiti se
nosila oko vrata kao hamajlija protiv
abonoman (fr. abonnement) pretplata
groznice; danas se upotrebljava sa-
abonos (perz. ebonos, ebenus) bot. v.
mo u šali, kao i "hokus-pokus"
ebenos
abrazija (lat. abrasio) sastrugavanje,
aboralan (lat. ab dolje, os, gen. oris us- čišćenje struganjem; med. čišćenje
ta) koji se nalazi nasuprot usta
abregacija 17 acciaccatura

nagrizajućim sredstvima; geol. od- abusus non tollit usum čit. abuzus
stranjivanje trljanjem, odronjavanje non tolit uzum (lat.) zloporaba ne
abregacija (lat. abregatio) izdvajanje, ukida (pravilnu) uporabu
isključivanje, isključenje abuzija (lat. abusio) pogrešna uporaba
abrevijacija (lat. abbreviatio) kratica; riječi; katahreza
kraćenje, skraćivanje (osobito knji- abuzivan (lat. abusivus) sklon zlopo-
ge, spisa, članka itd.); abrevijatura rabama, sklon ogriješiti se o postoje-
abrevijator (lat. abbreviator) skraćivač, će zakone i običaje, protupravan
npr. nečije knjige, nečijeg spisa; pa- abuzus (lat. abusus) prav. zloporaba;
pinski pisar koji izrađuje papinske pogreška, zabluda; loša uporaba
breve abyssus abyssum invocat čit. abisus
abrevijatura (lat. abbreviare skratiti) abisum invokat (lat.) ponor izaziva
v. abrevijacija ponor, tj. jedna pogreška uzrokuje
abrihtati (njem. abrichten) obučiti, obu- drugu
čavati, izvježbati, dotjerati; usp. dre- abzac (njem. Absatz) u proznom i pjes-
sirati ničkom tekstu: počinjanje nove reče-
abritirati (fr. abrutir) poživotinjiti, za- nice novim redom tako da se prva
glupiti, izjednačiti sa životinjom; ubi- riječ te rečenice uvlači malo udesno,
ti u nekome svaki moralni osjećaj stavak, odlomak; prijelom, cezura (u
abrogacija (lat. abrogatio) opozivanje,
stihu); usp. alineja
ukidanje, poništenje
Academy-award (engl.) nagrada ame-
abrogirati (lat. abrogere) ukinuti, uki-
ričke Akademije (of Picture Arts and
dati, opozvati; trg. poništiti, povući
Sciences) za najbolje umjetničko do-
nalog
stignuće u filmskoj umjetnosti; v. Os-
abrumpirati (lat. abrumpere) otkidati,
kar
otkinuti, otrgnuti, prekidati, preki-
nuti, raskomadati; usp. abruptan accarezzevole čit. akarecevole (tal.)
abruptan (lat. abruptus otkinut) strm; glaz. umiljato, ljupko
osoran; neuglađen; isprekidan; odsje- accarezzevolmente čit. akarecevol-
čen; nagao, nenadan, žestok, bez mente (tal.) glaz. v. accarezzevole
mnogo okolišanja; usp. abrumpirati accelerando čit. ačelerando (tal.) glaz.
abs... v. pod aps... oznaka tempa: svirati ili pjevati ubr-
abstinyl v. antabus zavajući, postupno brže
abšid (njem. Abschied) oproštaj, ras- accentus acutus čit. akcentus akutus
tanak; abšidsbrif (njem. Abschieds- (lat.) gram. oštri naglasak; akut
brief) oproštajno pismo; usp. apšiter accentus circumflexus čit. akcentus
abštehati (njem. abstechen) razlikova- cirkumfleksus (lat.), gram. izvijeni
ti se od čega, ne slagati se s nečim naglasak (u grčkoj gramatici, kao u
(npr. u bojama); isticati se, stršiti riječi moira); cirkumfleks
abulija (grč. abulia volja) bezvoljnost, accentus gravis čit. akcentus gravis
odsutnost volje (lat.) gram. teški naglasak (u grčkoj
abuna (ar.) "naš otac", najviši crkveni i francuskoj gramatici); gravis
dostojanstvenik u Etiopiji (Abesini- acciaccatura čit. ačakatura (tal.) glaz.
ji), poglavar kršćanske Koptske cr- stapanje, suzvučanje prijašnjeg tona
kve sa sljedećim glavnim tonom; također;
abundantan (lat. abundans) bogat, obi- dodavanje jednog intervala akordi-
lan, obilat; pretjeran ma radi pojačanja harmonije
apropos 18 abalijenirati

accordamento čit. akordamento (tal.) acetil (lat. acetum) kem. radikal octe-
glaz. usuglašavanje, prilagođavanje ne (acetilne) kiseline
instrumenata i glasova acetilen (lat. acetum) kem. plinovit
accordando čit. akordando (tal.) glaz. ugljikovodik C 2 H 2 , bezbojan i otro-
usuglašavajući, prilagođavajući van, upotrebljava se za osvjetljenje;
acedija (grč. akedeia) duhovna tromost, acetilenska svjetiljka svjetiljka u
ravnodušnost prema nekom dobru, kojoj gori acetilen
prema životu; akedija acetometar (lat. acetum, grč. metron)
acenonoet (grč. a-, koinos zajednički, kem. sprava za mjerenje kiselosti
nois, noos razum, um) čovjek bez octa
zdravog ljudskog razuma; akenono- acetometrija (lat. acetum, grč. metria)
et kem. mjerenje jakosti octa
acera (lat. acerra) kutija s tamjanom, aceton (lat. acetum) kem. bezbojna te-
kadionica; acerra thuraria čit. acera kućina ugodna mirisa, dobiva se iz
turarija (lat.) crkvena posuda u kojoj vodenog destilata suhe destilacije dr-
se drži tamjan; acerra philologica čit. veta (dimetilni keton)
acera filologika (lat.) zbirka filoloških acetonemija (lat. acetum, grč. haima
krv) med. prisutnost acetona u krvi,
rasprava; acerra historica čit. acera
osobito kod šećerne bolesti težeg ob-
historika (lat.) zbirka odabranih po-
lika
vijesnih rasprava (kao naslov knji-
ga) acetonurija (lat. acetum, grč. uron mo-
kraća) med. prisutnost acetona u
acerbacija (lat. acerbatio) ogorčenje,
mokraći, osobito kod šećerne bolesti
pogoršanje
acezija (grč. akesis) liječenje; akezija
acerban (lat. acerbus) gorak, trpak;
acid-party čit. esid-parti (engl.) narko-
ogorčen; grub, surov, strog manska skupna seansa, skupno uži-
acerbitet (lat. acerbitas) trpkost; gor- vanje droga
čina, grubost, surovost, strogost acidacija (lat. acidatio) kem. ukiselja-
aceridi (grč. a-, keros vosak) mn. farm.
vanje, npr. hrane u želucu
melemi i masti u kojima nema voska; acidifikacija (lat. acidificatio) kem.
akeridi stvaranje kiseline, pretvaranje u ki-
acerirati (lat. acer, fr. acerer) čeličiti, selinu
očeličiti, okaliti acidimetar (lat. acidum, grč. metron)
acervacija (lat. acervatio) nagomilava- sprava za mjerenje jakosti kiseline
nje, gomilanje acidimetrija (lat. acidum, grč. metria)
acescencije (lat. acescere, acescentia) mjerenje jakosti kiselina
mn. jela i lijekovi koji lako dobiju acidirati (lat. acidere) kem. ukiseliti,
kiselkast okus pretvoriti u kiselinu
acet(um) (lat. acetum) ocat aciditet (lat. aciditas) kem. kiselost
acetabul (lat. acetabulum) posuda (ili: acidoza (lat. acidosis) med. samootro-
boca) za ocat; anat. zglobna čaša vanje kiselinom zbog nagomilavanja
acetati (lat. acetum ocat) mn. kem. soli acetonskih tijela u organizmu, oso-
octene kiseline bito kod šećerne bolesti
aceterni (lat. acetum) farm. sredstvo, acijanoblepsija (grč. a ne, kyanos plav,
lijek protiv žuljeva i bradavica blepein, gledati) sljepoća za plavu bo-
acetičan (lat. acetum) koji sadrži ocat, ju, nesposobnost očiju da zamjećuju
octeno kiseo plavu boju; usp. aneritropsija
aciniforman 19 adagij

aciniforman (lat. aciniformis) v. aci- ad limina (lat.) kraće umjesto ad limi-


nozan na apostolorum, tj. na apostolske
acinozan (lat. acinosus) pucast, koji pragove (katolički su biskupi dužni
ima oblik zrna grožđa, npr. žlijezde svake pete godine pisano i usmeno
acquestus conjugalis čit. akvestus obavijestiti papu o stanju u svojim
konjugalis (lat.) prav. zajednička te- biskupijama; takvo se obavještava-
čevina muža i žene nje zove referat ad limina)
Actors' Studio američka filmska usta- ad litteram (lat.) doslovce, doslovno,
nova (osnovao god. 1947. Elia Kazan) bukvalno
koja se temelji na načelima ruskog ad majorem Dei gloriam (lat.) na veću
teatrologa K. Stanislavskoga slavu Božju (geslo jezuitskog reda)
actu čit. aktu (lat.) zaista, stvarno ad manus (lat.) na ruke, na ruku, pri
ad (lat.) prijeđi, k, ka, na, do, kod, pri, ruci; ad manus fideles (lat.) u povjer-
uz; do, oko, u; za; s obzirom na; ljive ruke; ad manus proprias (lat.)
prema, po (ad naturam prema pri- na vlastite ruke
rodi); uz, pored, osim, povrh ad normam (lat.) prema propisu, po
ad acta čit. ad akta (lat.) odlaganje
pravilu
spisa u pismohranu (arhiv); odstra-
ad notam (lat.) uzeti ad notam zabilje-
niti nešto kao svršeno ili nepotrebno
žiti, zapamtiti, primiti na znanje
ad arma! (lat.) k oružju! pren. na po-
sao! ad oculos čit. ad okulos (lat.) prikazati
nešto jasno, očigledno, zorno
ad bene placitum (lat.) prema dopa- ad partem (lat.) sa svakim dijelom po-
danju, prema nahođenju, po volji sebno, tj. pojedinačno
ad calendas graecas čit. ad kalendas ad pias causas čit. ad pijas kauzas
grekas (lat.) "do grčkih Kalenda", tj.
(lat.) za pobožne svrhe, za dobrotvor-
nikada, na "Nigdaijevo", "kad na vrbi
ne namjene
rodi grožđe"
ad ratifikandum (lat. ad ratificandum)
ad depositum čit. ad depozitum (lat.)
dati ili uzeti nešto na čuvanje, u za potvrdu, za odobrenje
pohranu ad rem (lat.) prema stvari, što odgova-
ra stvari (a ne osobi); prilično, zgod-
ad exemplum čit. ad egzemplum (lat.)
no, korisno, uputno, upotrebljivo
na primjer, primjerice
ad ultra (lat.) do kraja, do krajnjih gra-
ad gloriam (lat.) na slavu
ad hoc čit. ad hok (lat.) upravo za to, nica, potpuno
posebno radi, samo za ovu priliku, ad unum (lat.) svi do jednoga, do jed-
samo za ovu svrhu noga, do posljednjeg
ad honorem (lat.) u čast, iz počasti ad valorem (lat.) prema vrijednosti
ad inferos (lat.) kod mrtvih; u pod- adab (ar.) u srednjovjekovnoj arapskoj
zemnom svijetu; pren. u miru književnosti: poučna literatura koja
ad infinititum (lat.) u beskraj, u ne- je veoma slična enciklopediji
dogled Adad kod Sumeraca, Asiraca i Babilo-
- ad libitum (lat. ad libitum, libitus pro- naca: božanstvo vjetra, oluje, nevre-
htjev) glaz. po volji, tj. svirati ili pje- mena i groma
vati; također: znak da se instrumen- adagietto čit. adađeto (tal.) glaz. 1. ma-
ti ili glasovi s ovim dodatkom, u ne- lo sporije; 2. im. glazbeno djelo koje
kom glazbenom komadu, mogu i izo- treba izvoditi manje lagano
staviti adagij (adagium) poslovica
adagio 20 adeno-

adagio čit. adađo (tal.) glaz. 1. blago, adcitacija (lat. adcitatio) prav. poziva-
lagano, tiho; ozbiljno, dostojanstve- nje na parnicu
no; 2. im. glazbeno djelo koje treba adcitat (lat. adcitatus) prav. pozvani
izvoditi blago i lagano na suđenje, parnicu
adagio assai čit. adado asai (tal.) glaz. addatur (lat. addere dodati, addatur)
veoma lagano; adagio di molto neka se doda, dodaj, dometni
adagiologija (lat. adagium poslovica, adde (lat. addere dodati, adde) med.
grč. logia zbirka) zbirka poslovica; dodaj! dometni! (na receptima)
znanost o poslovicama adefagija (grč. adefagia) med. proždr-
adagissimo čit. adadisimo (tal.) glaz. ljivost, prevelika želja za jelom
veoma lagano, što lakše adekvacija (lat. adaequatio) izjednače-
adakcija (lat. adactio, adigere) upor- nje, prilagođavanje
nost, prisiljavanje, primoravanje adekvatan (lat. adequatus) izjednačen,
adaktilija (grč. a -bez, daktylos prst) jednak; podudaran, odgovarajući,
med. nedostatak svih prstiju na ruci prikladan; adekvatan pojam log. onaj
ili nozi koji točno izražava bit svoga pred-
adalet (tur.) pravda, pravednost; pravil- meta; adekvatna spoznaja spoznaja
nost, ispravnost koja je u punoj suglasnosti s biti spo-
Adam (hebr. čovjek načinjen od zemlje) znatoga
u Bibliji: ime prvog čovjek; Adamov adelfija (gr. adelfos brat) pobratimstvo;
kostim golo muško tijelo; Adamova bot. sraštenost prašničkih niti
jabučica istaknuta izbočina na pred- adelfizam (grč. adelfos brat) bratstvo,
njem dijelu vrata nekih muškaraca; bratimljenje, pobratimstvo
Adamovo rebro žena (budući da je, adelfoktonija (grč. adelfos brat, adelfi
prema Bibliji, Bog stvorio ženu od sestra, kteino ubijem) bratoubojstvo
Adamova rebra) ili sestroubojstvo
adamant (grč. adamas, adamantos) v. adelopodi (grč. adelos prikriven, nejas-
adamas an, podos noga) zool. životinje koje
adamas (grč. adamas) kaljeno željezo, izgledaju kao da nemaju nogu, tj. u
čelik; dijamant kojih su noge skrivene
adamizam struja europske književno- ademcija (lat. ademptio, adimere) prav.
sti koja se oslanja na primitivne i oduzimanje, uklanjanje, uskraćivanje
instinktivne pojave u ljudskoj naravi ademptio bonorum čit. ademcio bo-
Adapa po babilonskoj mitologiji: prvi norum (lat.) prav. oduzimanje imanja
čovjek (odbivši nebesku hranu izgu- ademptio civitatis čit. ademcio civita-
bio je besmrtnost za čitav ljudski rod) tis (lat.) prav. oduzimanje prava gra-
adapcija (lat. adaptio) v. adaptacija đanstva, protjerivanje iz grada
adaptacija (lat. adaptatio) prilagođa- adenalgija (grč. aden žlijezda, algos
vanje, prilagodba, prilagođenost; pri- bol) med. žlijezdobolja
mjena; adapcija adend (lat. addendus) mat. pribrojnik
adaptator (lat. adaptator) onaj koji pri- adenda (lat. addenda) mn. dodaci, pri-
lagođava, tehnička sprava za spregu lozi, domeci
međusobno neprilagođenih elemena- adenitis (grč. aden žlijezda) med. upala
ta žlijezda
adaptirati (lat. adaptare) prilagoditi, adeno- (grč. aden) predmetak u složeni-
prilagođavati; preurediti, preuređiva- cama sa značenjem: žlijezda, žljez-
ti; primijeniti, primjenjivati dani
adenoflegmon 21 adiafora

adenoflegmon (grč. aden, flego gorim) ti se; održati se, biti uz; odobravati,
med. prelaženje upale limfne žlijez- pristajati uz neko mišljenje
de na okolna tkiva adhezija (lat. adhaerere držati se čega,
adenogeneza (grč. aden, genesis posta- prianjati) fiz. prionljivost, međusob-
nak) fiziol. nastajanje, stvaranje žli- no privlačenje dvaju tijela koja se ti-
jezda jesno dotiču; prianjanje, priljublji-
adenografija (grč. aden, grafia opis) fi- vanje, pripijanje; med. sraštenje, pri-
ziol. opisivanje žlijezda rašćivanje; prav. priključenje, nak-
adenoidan (grč. aden, eidos oblik) žljez- nadni pristup neke države nekom
dolik, žljezdast ugovoru; izricanje kazne uz pravo-
adenoidi (grč. aden, eidos oblik) med. rijek o imovinskom zahtjevu koji je
žljezdaste izrasline = adenoidne ve- nastao izvršenjem kaznenog djela
getacije (naknada štete, povrat oduzete stva-
adenologija (grč. aden, logia znanost) ri i si.); usp. kohezija
fiziol. proučavanje žlijezda adhezija (lat. adhesio) prionljivost, pri-
adenom (grč. aden) med. žljezdaste iz- vlačnost; fiz. sila kojom se privlače
rasline koje se sastoje od epitelnih molekule raznih tijela (supr. kohezi-
cjevčica i vezivnog tkiva ja); prav. vezivanje jednog privatno-
adenopatija (grč. aden, pathos bolest) pravnog djela uz neko kazneno djelo;
med. bolest žljezdanog sustava anat. bolesna sraslost dijelova tijela,
adenotomija (grč. aden, tome rezanje) sraslica
med. operativno uklanjanje žljezda- adhezijski postupak prav. mješoviti
nih izraslina, adenoida ili pridružni nedostatak, onaj kod
adenozan (grč. aden, lat. adenosus) kojega se uz neko kazneno djelo veže
žljezdani, koji se tiče žlijezda i jedan privatnopravni građanski
adeps (lat.) mast, salo predmet; v. adhezija
adept (lat. adeptus, adipisci dostići, za- adhezivan (lat. adhesivus) prionljiv;
dobiti, steći) onaj koji je nešto po- koji spaja, spojni
stigao; u alkemiji: onaj koji je stekao adhibenda (lat. adhibere, adhibenda)
veliku tajnu alkemije; danas: onaj mn. pomoćna sredstva; prilozi uz spi-
koji je prodro u sve tajne nečega se
adespoton (grč. adespoton) imanje bez adhibicija (lat. adhibitio) primjena,
gospodara; djelo čiji je tvorac nepo- uporaba, korištenje; prizivanje, pri-
znat vođenje
adh- v. pod ath- adhortacija (lat. adhortatio) opomena;
adherencija (lat. adhaerentia) srašći- poticanje, pobuđivanje, ohrabrivanje,
vanje, sraslost; pripadnost, naklo- bodrenje,
nost, privrženost adhuc sub judice lis est čit. adhuk
adherencija (lat. adhaerere držati se sub judice lis est (lat.) prav. stvar je
čega, prianjati) prianjanje, pristaja- još pred sudom, spor još nije riješen
nje; privrženost, pripadnost, sklo- adiafora (grč. ta adiafora) mn. fil. ono
nost, naklonost, sljedbeništvo, sra- što je s moralnog (etičkog) stajališta
slost beznačajno, tj. ni dobro ni loše; stoici
adherent (lat. adhaerens) pristaša, pri- su učili: samo je jedno dobro (vrlina)
vrženik, pripadnik; sudionik i samo jedno zlo (porok); sve je ostalo
adherirati (lat. adhaerere) prionuti, (život, zdravlje, ljepota, bogatstvo
prijaviti; biti priljepljiv; nadoveziva- itd.) beznačajno
adicija 22 adjudikacija

adicija (lat. additio) dodavanje, zbraja- adio! (tal. addio) zbogom!


nje; umnožavanje adipocera (lat. adeps, adipis mast, vo-
adicionalan (lat. additionalis) nakna- sak) kem. masni vosak, vosak od leša
dan, dodan, pridodan, koji služi kao adipoza (lat. adeps, adipis) fiziol. stva-
dodatak; adicionalni zakon novi, do- ranje masti u tijelu
punski zakon adipozan (lat. adiposus) mastan, pre-
adicirati (ad-dicere) prav. priznati, do- tio, gojan, debeo
suditi, dodijeliti adipsija (grč. a-, dipsa žeđ) med. neos-
adija-aktinski (a- ne, dia kroz, aktis, jećaj žeđi
aktinos zrak) opt. koji ima svojstvo adipson (grč. a-, dipsa žeđ) med. sred-
nepropuštanja aktinskih zraka stvo za gašenje žeđi
adijabatan (grč. a- ne, diabaino prola- adirati (lat. addere) dodati, zbrojiti,
zim) fiz. neprolazan za toplinu, koji zbrajati
se zbiva bez dobitka i gubitka top- adirato (tal.) glaz. srdito, ljutito, s uz-
line, bez povišenja i sniženja tem- buđenjem
perature; usp. izotermičan Adisonova bolest bolest nadbubrežnih
adijabatičan v. adijabatan žlijezda koja se očituje brončanom
adijafan (grč. a-diafaino) neproziran bojom kože i općim malaksanjem, a
adijaforan (grč. a-diaforos) ravnodu- uzrokuje smrt (naziv prema otkri-
šan, ni dobar ni loš; indiferentan vaču, engl. liječniku Thomasu Addi-
adijaforija (grč. a-diaforia) ravnoduš- sonu, 1793—1860)
nost; usp. indiferentizam aditivan (lat. additivus) koji se treba
adijaforist (grč. a-diaforos) ravnodušan dodati
čovjek, slobodni mislilac, slobodan aditon (grč. adyton) ono što je nepri-
duh; indiferentist stupačno; najsvetiji, unutarnji dio
adijagnostičan (grč. adiagnostikos) grčkog hrama u koji je samo svećenik
med. koji se ne da (ili: ne može) raz- smio stupiti
likovati, raspoznati, utvrditi adizonizam med. vrsta tuberkulozne
adijantum (grč. adianton) bot. viline oboljelosti nadbubrežnih žlijezda,
vlasi, gospina kosa praćena smeđom ili smeđecrnom bo-
adijareja (grč. a- ne, diarrheo protje- jom onih dijelova kože koji su izloženi
čem) med. nevršenje nužde, zatvore- svjetlosnom ili mehaničkom podra-
nost • žaju; obično smrtonosna (nazvana po
adijaterman (grč. a-, dia- kroz, ther- engl. liječniku Thomasu Addisonu
maino zagrijavam) fiz. koji ne pro- koji ju je prvi 1855. g. opisao); Adi-
pušta toplinske zrake; aterman sonova bolest, brončana bolest
adijatetičan (grč. a- ne, dia- kroz, ti- adjekcija (lat. adjectio) pridjevanje,
themi metnem, stavim) med. koji ni- dodavanje; prav. povećanje, dodatak
je sklon bolesti ponuđenoj svoti novca
adikcija (lat. addictio) prav. dosuđiva- adjektiv (lat. adjectivum) gram. pridjev
nje, dodjeljivanje adjektivni (lat. adjectivus) gram. pri-
adinamičan (grč. adynamikos) nemo- djevni, pridjevski
ćan, slab, iznemogao, klonuo; nespo- adjudicirati (lat. adjudicare) dosuditi,
soban dosuđivati, odobriti
adinamija (grč. adynamia) med. nemoć, adjudikacija (lat. adjudicatio) prav.
slabost, malaksalost, iznemoglost, sudsko priznanje, dosuđivanje, pre-
klonulost; nesposobnost suda u nečiju korist
adjudikatar 23 admodijacija

adjudikatar (lat. adjudicatarius) prav. adlerizam teorija austrijskog psiholo-


kupac na javnoj prodaji; onaj kome ga Alfreda Adlera (1870—1937), tzv.
ostaje nadmetanjem, dražbom pro- "individualna psihologija"
davana stvar, najbolji ponuditelj Admet mit. starogrčki kralj u Feri (Te-
adjudikativan (lat. adjudicativus) ko- salija), jedan od Argonauta, muž
jim se dosuđuje Alkestidin, Apolonov ljubimac
adjument (lat. adjumentum) pomoćno adminacija (lat. adminatio) prav. pri-
sredstvo, pomoć jetnja (kao simbolična uvreda)
adjungirati (lat. adjungere) pridodati, adminikul (lat. adminiculum) pomoćno
dodijeliti na rad, dati nekome neko- sredstvo, pomagalo
ga za pomoćnika i budućeg nasljed- adminikulator (lat. adminiculator) u
nika Katoličkoj crkvi: osoba koja se skrbi
adjunkcija (lat. adjunctio) vezivanje, o udovicama, siročadi i si.
pridruživanje, dodjeljivanje, dodava- administracija (lat. administratio)
nje, spajanje upravljanje, uprava; upravna vlast,
vlada; činovništvo, službeništvo
adjunkt (lat. adjunctus) pomoćnik; po-
administrativa (lat. administrare
moćni službenik, mlađi činovnik
upravljati, administrativa) uprava,
adjunktura (lat. adjunctura) pomoćno
upravna vlast
zvanje; pomoćna ustanova administrativni (lat. administrativus)
adjuracija (lat. adjuratio) zaklinjanje; upravni, koji se tiče ili potječe od up-
prav. polaganje zakletve; preklinja- ravne vlasti, ustanove itd.
nje administrator (lat.) upravitelj; osoba
adjutatorij (lat. adjutatorium) anat. koje upravlja ustanovom
ramena kost, ramenjača administrirati (lat. administrare) up-
adjutor (lat. adjutor) pomoćnik, poma- ravljati; voditi poslove neke ustano-
gač ve, voditi posao za nekoga drugog
adjutorij (lat. adjutorium) pomoćno admiracija (lat. admiratio) divljenje;
sredstvo, pomoć čuđenje
adjutum (lat. adjutum) pomoć, potpo- admiral (ar. amir al ba', fr. amiral) za-
ra, dodatak povjednik bojne flote; zool. leptir (Va-
adjuvancije (lat. adjuvantia) mn. farm. nessa atlanta)
v. adjuvans admirali te t (njem. Admiralitat) pomor-
adjuvans (lat.) farm. pomoćno sredstvo, ska vlast; vrhovno zapovjedništvo po-
morske vojne sile; svi admirali po-
sporedni lijek čije je djelovanje sla-
morske vojne sile
bije
admirativan (lat. admirari diviti se)
adjuvant (lat. adjuvans) pomoćnik, koji pokazuje, izražava ili izaziva div-
pomagač; pomoćni učitelj ljenje, Čuđenje, obožavanje
adkredulirati (lat. adcredulare) zanije- admisibilan (lat. admissibilis) primljiv;
kati pod prisegom neki dug prihvatljiv
adlatus (lat. ad-latus) pomoćnik, mladi admisibilitet (lat. admisibilitas) prim-
činovnik; osobito činovnik ili časnik ljivost; prihvatljivost
koji je dodijeljen na službu nekom admisija (lat. admissio) primanje, pri-
višem činovniku ili časniku jam
adlenimenti (lat. adlenimenta) med. admodijacija (lat. admodiatio) davanje
sredstva, lijekovi za ublažavanje zemlje u zakup
admodijator 24 adresat

admodijator (lat. admodiator) onaj koji adoptacija (lat. adoptatio) v. adopcija


daje zemlju pod zakup, iznajmitelj adoptant (lat. adoptans) posvojitelj,
admonicija (lat. admonitio) opominja- usvojitelj; adoptator
nje, ukoravanje zbog nevršenja duž- adoptat (lat. adoptatus) usvojeno dijete,
nosti posvojče, pokćerka, posinak
admonitivan (lat. admonitivus) koji adoptator (lat. adoptator) v. adoptant
opominje adoptirati (lat. adoptare) uzeti tuđe
adneksi (lat. adnexa) mn. med. veze dijete pod svoje, usvojiti, posvojiti;
maternice s jajnikom i jajovodom priznati za svoje
adnominalan (lat. ad k, nomen ime) adoptivan (lat. adoptivus) usvojen, po-
koji ide uz imenice, koji pripada svojen
imenicama adoracija (lat. adoratio) obožavanje,
adnotacija (lat. adnotatio) bilješka, pri- veliko poštovanje, klanjanje; silno vo-
mjedba, napomena, objašnjenje; ljenje, bezgranična ljubav
prav. popis; anotacija Adrast starogrčki mitološki kralj u Ar-
adnotanda (lat.) mn. stvari koje treba gu, tast Polinikov, jedan od vođa
zabilježiti, zapamtiti, značajne stva- "Sedmorice protiv Tebe"
ri adrenalin (lat. ad u ren bubreg) med.
adnotata (lat.) mn. bilješke, primjedbe, supstanca (ili: tvar) koju nadbubrež-
napomene na žlijezda izlučuje neposredno u krv;
adnotator (lat. adnotator) pisac ili stav- upotrebljava se za smanjenje krvnog
ljač primjedaba; tumač tlaka, kod slabosti srca, bronhijalne
adnotirati (lat. adnotare) pribilježiti, astme, morske bolesti itd.; epinerfm,
zapisati, zapamtiti, uzeti na znanje epirenan, suprarenin
adolescencija (lat. adolescentia) mla- adresa (fr. adresse) 1. oznaka (na pismu
dost, mladenačko doba; mladež, om- i dr.) mjesta stanovanja i imena ono-
ladina ga kome se pismo upućuje; 2. pisme-
adolescent (lat. adolescens) mladić; na predstavka, molba skupštine vla-
pren. žutokljunac daru; svečana čestitka neke udruge
Adonaj (hebr.) Gospod, Gospodin, "moj ili kolegija slavljeniku; pren. hitrost,
Gospodin" hebrejski naziv za Boga, okretnost, umješnost; adresa po po-
budući da se ime Jahve nije smjelo trebi bank. pozivanje neke osobe da
izgovoriti) akceptira ili isplati mjenicu za slučaj
adonijski stih (lat. versus adonius) neakceptiranja ili neisplate mjenice
poet. antički stih koji se sastoji od adresant (fr. adresser) osoba ili tijelo
jednog daktila i jednog troheja ili koje upućuje ili preporučuje, pisac
spondeja: U U — U pisma, predstavke, molbe i si.; bank.
Adonis (grč. Adonis) mit. legendarno mjenični potpisnik koji upućuje poziv
lijep mladić za čiju su se ljubav oti- nekoj osobi da akceptira ili isplati
male božice Afrodita i Perzefona; mjenicu
simbol ljepote i proljeća; zool. vrsta adresar (fr. adrreser) popis osoba s
lijepog plavog leptira (Polyomatus naznačenjem mjesta i ulica stanova-
Adonis); bot. gorocvijet nja; knjiga s popisom stanovnika ne-
adonizacija (lat. adonisatio) namješta- kog mjesta (po zanimanjima, djelat-
nje, dotjerivanje, kićenje nostima, ulicama i dr.)
adopcija (lat. adoptio) uzimanje pod adresat (fr. adresser) osoba ili tijelo ko-
svoje, usvojenje, posvajanje jem se upućuje pismo, primatelj pi-
adresirati 25 adventisti

sma; bank. osoba kojoj se vlasnik adult (lat. adolescere odrasti, adultus)
mjenice treba obratiti u slučaju da odrastao, spolno zreo čovjek i svako
je primatelj (trasat) ne plati živo biće uopće
adresirati (fr. adresser) označiti na pis- adultan (lat. adultus) odrastao, stasao;
mu, pošiljci i dr. ime i mjesto stano- punoljetan; spolno zreo
vanja osobe ili ustanove kojoj se pi- adulter (lat.) preljubnik, brakolomac
smo ili pošiljka upućuje, napisati ad- adultera (lat.) preljubnica
resu adulteracija (lat. adulteratio) krivotvo-
Adrijatik (lat. Adria) Jadran, Jadran- renje (osobito novca)
sko more adulterij (lat. adulterium) prav. brako-
adrogacija (lat. adrogatio) prav. usvoje- lomstvo, preljub
nje; usvojenje onoga koji je već pu- adumbracija (lat. adumbratio) rad u
noljetan glavnim potezima, nacrt, skica
adrogirati (lat. adrogare) prav. uzeti adurencije (lat. adurentia) mn. sred-
pod svoje, posvojiti, usvojiti; usp. stva za paljenje ili nagrizanje
adoptirati adurens (lat.) med. sredstvo za palje-
adskripcija (lat. adscriptio) pripisiva- nje ili nagrizanje; pirotik
nje; pismeni dodatak adusirati (fr. adoucir) sladiti, zasladiti;
adskriptor (lat. adscriptor) supotpis- ublažiti, utažiti, razblažiti, olakšati;
nik glačati; omekšati, postati kovnijim;
adsorpcija (lat. adsorptio) fiz. zgušnja- slik. razblažiti boje
vanje plinova na površini čvrstih adut (fr. a tout u sve, na sve) u karta-
tijela; usp. okluzija ma: najjača boja, tj. karta koja nosi
adstant (lat. adstans) pomoćnik, po- sve ostale; najjače sredstvo, najjači
moćni učitelj razlog
adstipulacija (lat. adstipulatio) bezu- adutirati (fr. a tout u sve, na sve) u
vjetni pristanak, potpuna suglasnost kartama: početi igru adutima; sjeći
adstrikcija (lat. adstrictio) med. ste- adutom baciti adut na kartu druge
zanje, skupljanje, zatvaranje, npr. boje i time odnijeti; izadutirati se
rane izbaciti u igri sve adute, ostati bez
adstringens (lat. adstringens) med. aduta; pren. izgubiti, potrošiti sve,
sredstvo za stezanje površine sluz- ostati bez sredstava; iscrpsti sva
nice i povrijeđene kože sredstva, sve najjače razloge
adstringentan (lat. adstringens) stez- advekcija (lat. advehere dovoziti) vo-
ljiv, koji steže, koji skuplja, koji za- doravno gibanje zraka, a time se pre-
tvara nose i meteorološki faktori (toplina,
adstringirati (lat. adstringere) stegnu- vlaga i dr.) u vodoravnom smjeru
ti, stezati, skupiti, skupljati, zatvoriti advent (lat. adventus dolazak) predsto-
adukcija (lat. ad, ducere voditi) privo- jeći dolazak Spasitelja naviješten u
đenje, dovođenje, primicanje, privla- Svetom pismu (Otk 22,7); kod katoli-
čenje; med. gibanje mišića prema sre- ka: posljednja četiri tjedna pred Bo-
dišnjoj crti tijela, privlačenje mišića; žić, došašće
prav. dokazivanje, navođenje razlo- adventisti (lat. adventus dolazak) pri-
ga, pozivanje na što; aduktor mišić padnici kršćanske sljedbe koju je u
primicah; usp. abdukcija, abduktor Americi osnovao William Miller koji
adukcija n.at. adđuctio dovođenje) anat. je proricao da će Krist po drugi puta
"vivlačenje mišića doći 1844. godine; svetkuju subotu,
adventivan 26 aerobat

osnovom vjere smatraju Sveto pismo adustirati (lat. adjustare) dotjerati, do-
(Bibliju), vjeruju u Kristovo obeća- tjerivati, namjestiti; adjustirati; obič-
nje da će po drugiput doći; crkva ra- no: adustirati se, adjustirati se
širena po cijelom svijetu adutant (lat. adjutans) pomoćnik; mlađi
adventivan (lat. adventivus) slučajan; časnik dodijeljen na službu višem
sporedan, pridošao; bot. koji ne raste časniku, pratitelj višeg časnika
na svom pravom mjestu, npr. adven- ađutantura (lat. adjuntatura) zvanje,
tivni korijen onaj koji se razvija na služba i kancelarija ađutanta
samoj stabljici (bršljan, divlja jago- aed (grč. aoidos) pjevač i pjesnik slobo-
da i dr.) de u herojskom razdoblju starih Grka
adventizam (lat. adventus dolazak) na- AEG kratica za poznatu njemačku tvrt-
učavanje i pokret adventista; v. ad- ku Allgemeine Elektrizitets-Gesell-
ventisti schaft čit. Algemajne elektricitets-ge-
adverb (lat. adverbium) gram. prilog zelšaft "Sveopće društvo za elektri-
adverbijal (lat. adverbiale) gram. pri- citet"
ložna oznaka (vremenska, mjesna, Aenona (lat.) antičko ime za Nin
načinska, uzročna) aequilibrium indifferentiae čit. ekvi-
adverbijalni (lat. adverbialis) gram. librijum indiferencije (lat.) fil. rav-
priložni noteža dvaju suprotnih motiva, dviju
adverzarije (lat. adversaria) mn. knjige suprotnih pobuda; usp. Buridanov
ili bilježnice u koje se privremeno magarac
unose grada i bilješke koje će tek aer (grč. aer zrak, lat. aer) zrak
kasnije biti sređene ili obrađene aeracija (lat. aeratio) proizvođenje zra-
adverzativan (lat. adversativus) gram. ka; prozračivanje; izlaganje kemij-
suprotan skom djelovanju zraka
advocatus Dei (lat.) "Božji odvjetnik", aerat (lat. aeratum) kem. voda u kojoj
u Rimokatoličkoj crkvi: osoba koja ima ugljične kiseline
opovrgava prigovore "vražjeg odvjet- aerenhim (grč. aer zrak, en u, hyma
nika" (advocatusa diaboli) pri proce- tekućina, sok) bot. stanično tkivo s
sima za proglašenje svetim ili bla- velikim, zrakom napunjenim, među-
ženim staničnim prostorima, osobito kod
advocatus diaboli (lat.) "vražji od- vodenih biljaka
vjetnik", osoba koja se suprotstavlja aeričan (lat. aer, grč. aer) zračni; pro-
"Božjem odvjetniku" (advocatusu zračan, plinovit
Dei); pren. čovjek koji se suprotstav- aerifikacija (lat. aerificatio) punjenje
lja općem mišljenju; v. diabolus ro- zrakom; kem. pretvaranje u zrak,
tae plin
advocirati (lat. ad voćare) baviti se od- aeriforman (lat. aeriformis) prozračan,
vjetničkim poslovima, braniti druge plinovit
pred sudom; služiti pravu; pren. za- aerizirati (grč. aer, fr. aeriser) pretvo-
uzimati se za nekoga ili nešto riti, pretvarati u zrak, plin
advokat (lat. advocatus onaj koji je aero- (grč. aer, lat. aer) predmetak u
pozvan u pomoć) pravozastupnik, složenicama sa značenjem: zrak,
pravobranitelj, branitelj, odvjetnik zračni, koji je u vezi sa zrakom
advokatura (lat. advocatura) pravobra- aerobat (grč. aer, baino idem) plesač u
niteljstvo, pravozastupništvo, odvjet- zraku, plesač na užetu; koji ide po
ništvo, odvjetničko zvanje zraku; mudrijaš
aerobi 27 aeromantija

aerobi (grč. aer, bios život) mn. biol. može prenositi i čuti na 6—9 kilo-
bakterije koje, kao i sva viša živa metara (izumio ga je Edison)
bića, moraju imati slobodnog kisika aerofor (grč. aer, foros nosač) sprava
da bi mogle živjeti (za razliku od ana- koja omogućava disanje i u inače ot-
eroba) rovnom ili zagušljivom zraku, kao i
aerobionti (grč. aer, bios život) mn. pod vodom
zool. v. aerobi aerofotografija (grč. aer, fos svjetlost,
aerobomba (grč. aer, bombos dubok, grafo pišem) perspektivno snimanje
potmuo zvuk) voj. zračna, avionska raznih objekata, osobito zemljišta
bomba (terena), iz zraka (zrakoplova) foto-
aerobus (grč. aer, lat. omnibus svima) grafskim putem
zračno prijevozno sredstvo aerofotogrametrija (lat. aer zrak, grč.
aerodin (grč. aer, dynamis sila) zrak. fos, fotos svjetlo, gramma slovo, met-
zrakoplov teži od zraka, u letu se ria mjerenje) izradba zemljovida sni-
održava uglavnom pomoću aerodi- manjem iz zrakoplova
namičkih reakcija aerogen (grč. aer, gennao stvaram, pro-
aerodinamika (grč. aer, dynamis sila) izvodim) koji se stvara pomoću zraka,
fiz. znanost o zakonima gibanja pli- koji dolazi od zraka; aerogena tuber-
novitih tijela kuloza infekcija koja nastaje uno-
aerodrom (grč. aer, dromos putanja) šenjem u pluća tuberkuloznog baci-
mjesto gdje stoje, odakle polaze i ka- la s udahnutim zrakom
mo se spuštaju zrakoplovi aerografija (grč. aer, grafo) opisivanje
aeroduktor (lat. aeroductor) med. in- zraka
strument kojim se pri porođajima aerogram (lat. aer zrak, grč. grafein
dovodi zrak pisati) vijest predana zračnim putem,
aeroembolija (lat. aer zrak, grč. em- putem radija; radiogram
bolon klin) stvaranje plinskih mje- aeroidan (grč. aeroides) koji ima oblik
hurića u tkivima i krvi zbog izlaga- zraka, zrakolik; maglovit
nja organizma sniženom tlaku koji aeroklimatologija (lat. aer zrak, grč.
vlada na većim visinama klimatos naginjanje zemaljske kugle
aerofagija (grč. aer, fagein jesti) med. polu, logia znanost) znanost koja pro-
gutanje zraka, bolest koja se javlja učava klimu troposfere i drugih dije-
osobito kod neuropata i histeričnih lova stratosfere
osoba, ali i kod tuberkuloznih aerolit (grč. aer, lithos kamen) meteor,
aerofiltar (lat. aer zrak, filtrum cgedilo) kamen koji pada iz zraka, meteorski
filtar u obliku rezervoara napunjenog kamen
šljakom kroz koji se propuštaju te- aerologija (grč. aer, logia) znanost o
kuće vode radi aeracije zraku i njegovim svojstvima, znanost
aerofiti (grč. aer, fyton biljka) bot. biljke o atmosferi i njezinom ispitivanju
koje rastu sasvim u zraku (suprotno: aeromagnetometrija (lat. aer zrak,
geofiti); također: epifiti grč. Magnes lithos, metria mjerenje)
aerofobija (grč. aer, fobeo bojim se, istraživanje ruda pomoću zrakoplo-
plašim se) strah od zraka, izbjega- va, tj. iz zraka
vanje zraka aeromantija (grč. aer, manteia prori-
aerofon (grč. aer, foneo zvučim) instru- canje) proricanje po pojavama u zra-
ment pomoću kojega se ljudski glas ku
aeromedicina 28 aerozoi

aeromedicina (lat. aer zrak, medicus) aerostacija (lat. aerostatio) vještina


grana medicine koja se bavi prouča- dizanja balona i upravljanja njima,
vanjem i liječenjem zdravstvenih zrakoplovstvo
poremećaja koji se javljaju kao po- aerostat (grč. aer, statos stajaći, koji
sljedica letova zrakoplovima stoji) sprava za letenje lakša od is-
aeromehanika (grč. aer, mechanike) tisnutog zraka (balon, zračni brod)
fiz. znanost o zakonima gibanja i rav- aerostatika (grč. aer, statos),znanost o
noteže plinova; pneumatika ravnoteži plinova, posebno "zraka
aerometar (grč. aer, metron) sprava za aerotaksija (grč. aer, taxis uređenje)
mjerenje gustoće i tlaka zraka zool. kretanje organizama koji se slo-
aerometrija (grč. aer, metria) mjere- bodno kreću, npr. bakterija u vodi,
nje zraka; znanost o mjerenju gusto- prema mjestima najvećeg (pozitivna
će i tlaka zraka aerotaksija) ili najmanjeg (negativ-
aeromiting (lat. aer zrak, engl. meet- na aerotaksija) sadržaja kisika, gdje
ing) sastanak zrakoplovaca; skup či- se onda ti aerotaksični mikroorga-
ja je svrha populariziranje zrakoplov- nizmi skupljaju
stva; javna priredba sa zrakoplovnim aeroterapija (grč. aer, therapeia lije-
vježbama
čenje) med. liječenje udisanjem um-
aeromonter (lat. aer zrak, fr. monteur) jetno zgusnutog ili razrijeđenog zra-
radnik koji montira zrakoplovne kon- ka
strukcije
aeroterorizam (grč. aer, lat. terror
aeromotorist (lat. aer zrak, lat. mo-
strah, užas) bombardiranje iz zraka
tor) radnik koji rukuje benzinskim
gradova i naselja radi zastrašivanja,
motorima, zrakoplovnim motorima i
uznemiravanja i demoraliziranja sta-
si.
novništva
aeronaut (grč. aer, naus brod, nauti-
kos brodski, pomorski) zrakoplovac, aerotonometar (grč. aer, tonos napon,
onaj koji se vozi zrakoplovom metron mjera) sprava za mjerenje
aeronautika (grč. aer, naus brod, na- napona krvnih žila
utike) znanost o zrakoplovstvu; zra- aerotopografija (grč. aer, topos mjesto,
koplovstvo grafo pišem) metoda u geodeziji: iz-
aeropauza (lat. aer zrak, lat. pausis) rada geodetskih planova i karata po-
atmosferski slojevi iznad 25 km s moću snimaka iz zraka
veoma razrijeđenim zrakom koji ne aerotropizam (grč. aer, tropos okret,
može podržati let zrakoplova pravac) bot. pokreti biljaka prema
aeroplan (grč. aer, planos koji luta, koji mjestima gdje ima najviše {pozitivni
krstari) zastarjeli naziv za zrakoplov aerotropizam) ili manje (negativni ae-
(avion) rotropizam) zraka, odnosno kisika
aeroprojektor (lat. aer, projector) fo- aerotunel (lat. aer zrak, engl. tunnel)
togrametrijski instrument za izradu poseban hodnik u kojem se ispituju
topografskih zemljovida iz fotograf- zrakoplovi i zrakoplovni modeli po-
skih snimaka napravljenih u zraku moću umjetnog prilagođavanja br-
aeroskop (grč. aer, skopeo gledam) zine zračnog strujanja
sprava za mjerenje količine prašine aeroza (grč. aer) med. razvijanje zraka
u zraku u tijelu
aeroskopija (grč. aer, skopeo gledam) aerozoi (grč. aer, zoon životinja) zool.
pregled (ili: ispitivanje) zraka v. aerobi
i
aeternum vale 29 afidavit

aeternum vale čit. eternum vale (lat.) afektuozitet (lat. affectuositas) usrd-
zauvijek zbogom, posljednji pozdrav nost, velika naklonjenost, strasnost
afagija (grč. a-, fagein jesti) med. ne- afel (grč. apo od, helios Sunce) astr. naj-
mogućnost gutanja hrane veća udaljenost planeta ili kometa
afakija (grč. a-, fakos leća) med. nedo- od Sunca; suprotno: perihel
statak očne leće; pr. afakičan afeleja (grč. afeleia) ret. jednostavnost,
afamirati (fr. affamer) mučiti glađu; pr. prirodnost (u govoru)
afamiran Afer (lat.) arapski naziv za neka etiop-
afanija (grč. afaneia) glupost, koješta- ska plemena (prema njima su Rim-
rija ljani nazvali čitav kontinent Afrika)
afarist (tal. affarista) čovjek koji bez- afera (fr. affaire) stvar, posao; parnica,
obzirno želi ostvariti dobitak ili čast, spor; težak položaj; zamršena stvar;
špekulant neugodan doživljaj; velik događaj;
afazija (grč. a-, femi govorim) med. ne- sukob
' moć (ili: nemogućnost) govora; zani- aferaš (fr. afiaire) onaj koji ima ili pravi
jemjelost od užasa; psih. bolesna afere, koji se bavi prljavim poslo-
smanjenost sposobnosti govora zbog vima, osobito na račun države
zaboravljanja pojedinih riječi afereza (grč. aphairesis oduzimanje)
afefobija (grč. afe doticanje, fobos gram. skraćivanje početka, skraći-
strah) med. bolestan strah od dodira vanje jedne riječi time što joj se izo-
afekcija (lat. affectio utjecaj) naklonost, stavi početak, prvo slovo, prvi slog;
nježnost, odanost, ljubav, srdačnost; med. uklanjanje suvišnog ili ones-
svako uzbuđenje i promjena u tje- posobljenog dijela ljudskog tijela
lesnom ili duševnom stanju; med. affabile (tal.) glaz. ugodno, ljubazno,
svaki utjecaj na tijelo, bolest; osje- umiljato
ćaj; aficiranje affaire d'honneur čit. afer d-oner (fr.)
afekt (lat. affectus, afficere utjecati na stvar časti, dvoboj
nekoga ili nešto) psih.-vrlo jak osje- affanato (tal.) glaz. bolno, tužno, plaš-
ćaj koji većinom nailazi najednom, ljivo
iznenadno, traje obično vrlo kratko i affettuosissamente čit. afetuozisamen-
u jednom trenutku dostiže toliku ja- te (tal.) glaz. v. affettuosissimo
činu da gotovo posve zavlada sviješ- affettuosissimo čit. afetuozisimo (tal.)
ću, duševni pokret; uzbuđenje, sta- glaz. vrlo osjećajno, veoma strasno
nje razjarenosti, razjarenost affettuoso čit. afetuozo (tal.) glaz. uz-
afektacija (lat. affectatio) neprirodnost, budljivo, ganutljivo, dirljivo, toplo,
usiljenost, pretvaranje, prenemaga- strasno; con affetto
nje afflitto (tal.) glaz. bolno, tužno; con af-
afektirati (lat. affectare) biti nepriro- flittione
dan, praviti se, pretvarati se, prene- affretando (tal.) glaz. sve brže, ubrza-
magati se; htjeti vješto prikazati ne- vajući; affretoso
što onakvim kakvo zapravo nije affretoso (tal.) glaz. v. affretando
afektivan (lat. affectivus) uzbudljiv, os- affunde (lat. affundere, affunde) farm.
jetljiv, osjećajan na receptima: nalij na to!
afektuozan (lat. affectuosus, fr. affec- afidat (lat. affidatus) podanik, vazal
tueux) usrdan, ljubazan, veoma na- afidavit (lat. affidavit) pom. iskaz pod
klonjen prisegom o teretu nekog broda
afiks 30 aformacija

afiks (lat. affigere pričvrstiti, prikovati, afirmativan (lat. affirmativus) potvr-


affixum) gram. produženje riječi do- dan; odlučan; pokazni; log. afirma-
davanjem jednog slova ili sloga, go- tivan sud potvrdan sud (S je P), npr.
vorni dodatak; dometak zlato je skupocjeno
afilantropija (grč. a-, filos prijateljski, afirmirati (lat. affirmare) tvrditi, po-
anthropos čovjek) nedostatak ljuba- tvrditi, potvrđivati, uvjeriti; afirmi-
vi prema bližnjima; mržnja prema rati se uspjeti održati se kao takav
ljudima afiš (fr. affiche) oglas, javna objava, pla-
afiličan (grč. afyllos, a-, fyllon list) bot. kat
bez listova, bez čašičnog listića afitaža (fr. affutage) voj. namještanje
afilijacija (lat. affiliatio) usvojenje; pri- topa na lafetu, puške na kundak; pri-
manje u neki red ili društvo; brat- premanje topova za pucanje; oštre-
stvo, sveza; družba, društvo, tajno nje alata
udruženje afitirati (fr. affuter) voj. namjestiti (ili:
afilirati (lat. affiliare) usvojiti nekoga namještati) top na lafetu ili pušku
za sina ili kćerku; zbratimiti; primi- na kundak; top ili pušku pripremiti
ti nekoga u neki red, bratstvo ili dru- za paljbu; biti afitiran biti u priprav-
štvo; pridružiti, združiti; afilirana nosti, imati pri ruci
loža masonska loža koja je ušla u aflikcija (lat. afflictio) utučenost, oža-
lošćenost, žalost; bol, tuga, jad, mu-
sastav neke veće lože
ka; nesreća, nedaća
afinaža (fr. affinage) profinjavanje, pro-
aflogističan (grč. a-, flogyzo zapalim,
čišćavanje, npr. plemenitih rudača;
sagorim) koji gori bez plamena, npr.
dotjerivanje, glačanje, stanjivanje aflogistična svjetiljka
afinerija (fr. affinerie) radionica za afluencija (lat. affluentia) pritjecanje,
pročišćavanje plemenitih rudača i nagomilavanje, umnožavanje, izobi-
dr.; radionica u kojoj se izrađuju ži- lje, obilje, obilnost
ce; usp. rafinerija afluks (lat. affluxus) pritjecanje, priljev,
afinirati (fr. affiner) profiniti, napraviti
navala čega, obilje; afluksija
ljepšim; očistiti, pročistiti, pročišća-
afluksija (lat. affluxio) v. afluks
vati; dotjerati, stanjiti afobija (grč. afobia ) neplašljivost, nebo-
afinis (lat. affinis) rođak po ženi, zet, jažljivost
tast afonija (grč. a-, fone glas) med. bez-
afinitet (lat. affinitas) srodstvo, srod- glasnost; gubljenje (ili: gubitak) gla-
nost (suprotno: kognacija); kem. stu- sa zbog bolesti mišića i živaca koji
panj lakoće kojom se dva različita pokreću i zatežu glasne žice; v. afo-
elementa spajaju, težnja za sjedinja- ničan
vanjem između dvaju kemijskih aforija (grč. plodan, rodan) med. ne-
elemenata ili više njih; pren. srod- plodnost, jalovost
nost, sličnost aforistično (grč. aforismos) kratko i
afion (ar., perz.-tur. afyon) mak; opijum, jezgrovito, u obliku izreke
opij aforizam (grč. aforismos) kratka i u
afirmacija (lat. afifirmatio) potvrđiva- određenom obliku iskazana izreka
nje; potvrda; tvrdnja, iskaz dan pod koja veoma jasno izražava jednu mi-
prisegom sao; mudra poučna izreka
afirmativa (lat.) potvrdno mišljenje; po- aformacija (lat. afformatio, ad formare
tvrđivanje, potvrda oblikovati, uobličiti, graditi) tvorba
aforodizijazam 31 agamogonija

novog oblika pridodavanjem; u heb- afrozinija (grč. afrosyne) bezumlje;


rejskoj gramatici: tvorba osobnih gla- med. besmislenost, buncanje u groz-
golskih oblika dodavanjem skraćenih nici
zamjenica (aformativa) afte (grč. afthai, lat. aphthae) mn. med.
aforodizijazam (grč. afrodisiazo) med. bolest na sluznici usne šupljine: bi-
v. afrodizija jeli ili žućkasti mjehurići s crvenim
afretiranje (fr. affretement) pom. za- rubom
kupljivanje lade; zakupnina after-dinner (engl.) odmaranje odmah
afrik (fr. afrique) materijal od palmi- nakon ručka
nih vlakana (služi za punjenje stru- after-shave čit. after-šeiv (engl.) kolonj-
njača) ska voda, losion koji se upotrebljava
afrikaans inačica nizozemskog jezika nakon brijanja; after-shave lotion čit.
kojom govore Buri after-šeiv loušn (engl.) usp. losion
Afrikander bijelac rođen u Južnoj Af- aftezan (grč. aftha, lat. aphthosus) mje-
rici; u užem smislu Bur hurast; med. koji ima afte na sluz-
afrikanistika znanost koja proučava nici usne špljine
afričke jezike i književnosti, znanost aftong (grč. a-, fthongos zvuk, glas, ton)
o afričkoj kulturi gram. mukli suglasnik
afrikata (lat. affricare natrljati) gram. afuzija (lat. affundere doliti) dolijeva-
složeni, sliveni suglasnik, npr. c = t nje
+s agalaktija (grč. a- bez, gala mlijeko)
Afrodita (grč. Afrodite) mit. starogrč- med. bezmliječnost dojke, oskudica
ka božica ljubavi i ljepote koja se u mlijeku kod majke
rodila iz morske pjene (kod Rimlja- agalma (grč. agalma) lik, kip, slika,
na: Venera); pren. ljubavno uživanje, ukras, osobito u hramu
spolna ljubav, obljuba; draž, ljupkost; agame (grč. a- bez, gamos brak) mn.
zool. morska gusjenica bot. biljke gimnospore čije se stanice
afroditografski (grč. Afrodite, grafo) razmnožavaju samostalno, bez utje-
koji opisuje ili prikazuje predmete caja drugih oplodnih stanica
ljubavi; astr. koji opisuje planet Ve- Agamemnon mit. sin Atrejev, unuk
neru Pelopov, praunuk Tantalov, brat Me-
afroditski (grč. Afrodite) ljubavni nelajev, kralj u Mikeni (Argu), vrhov-
afrodizija (grč. afrodisiazo sladim se ni zapovjednik helenske vojske u
ljubavlju) med. ljubavna pohota, lju- Trojanskom ratu; ubila ga je žena
bavno ludilo, pretjerano razvijen Klitemestra i njezin ljubavnik Egist;
spolni nagon; aforidizijazam osvećen od sina Oresta
afrodizijaci (grč. afrodisios ljubavni) agamija (grč. a- bez, gamein ženiti se)
mn. sredstva za izazivanje spolnog bezbračnost; bot. bespolnost cvjetova,
nagona kriptogamija; zool. partenogenetsko
afrodizijak (grč. afrodisios koji se od- razmnožavanje
nosi na ljubavni užitak) sredstvo za agamist (grč. a-gameo bez žene sam)
jačanje spolnog nagona neženja, momak, samac
afrometar (grč. afros pjena, metron) agamogonija (grč. a- bez, gamos brak,
sprava za mjerenje tlaka pjene, spra- gone rađanje) biol. rađanje bez oplo-
va za mjerenje vrenja đivanja, tj. putem diobe (način raz-
afronterija (fr. affronterie) javna po- množavanja kod praživotinja); supr.
grda; bezobrazna i drska prijevara gamogonija
agape 32 agerasija

agape (grč. agape ljubav) Božja ljubav, Agence Havas čit. ažans avas (fr.) fran-
božanska ljubav; kršćanska ljubav; cuska obavještajna agencija (ured za
mn. večere ljubavi kod prvih kršća- informacije)
na kao znak općeg bratstva i ljuba- Agence Telegraphique Suisse (fr.)
vi švicarska novinska agencija
agar-agar vrsta algi u kineskim i ja- agencija (lat. agentia) poslovnica nekog
panskim morima; pomiješana s vo- većeg poduzeća čiji je djelokrug ogra-
dom daje bezbojnu hladetinastu ma- ničen; novinarsko poduzeće za dava-
su koja se upotrebljava u kuharstvu, nje novosti dnevnim listovima
u apreturi (kao sredstvo za lijeplje- agenda (lat.) dnevnik; podsjetnik
nje) i u bakteriologiji (kao hranjiva agenezija (grč. a- bez, genesis rađanje)
podloga za uzgoj bakterija) ženska neplodnost, nesposobnost za
Agareni (hebr.) mn. naziv za Turke i rađanje; fiziol. nepotpuna embriona-
muslimane u starim spomenicima, po lna razvijenost ili nedostatak nekog
imenu arapskog plemena koje je, pre- dijela organizma; teol. naučavanje
Crkve po kojem Bog nema početka
ma Starom zavjetu, živjelo u doba
Agenor (grč. agenor) "hrabri"; u staro-
židovskih kraljeva u Arabiji i napa-
grčkoj mitologiji: sin Posejdona i Li-
dalo susjedna židovska plemena
bije, osnivač grada Tira, praotac Fe-
agastronomija (grč. a- bez, gaster tr- ničana
buh, nomos zakon) med. uzetost tr-
bušnih živaca agens (lat. agens) fil. djelotvoran, radno
agatobiotika (grč. agathos dobar, bios načelo, ono što je uzrok nečemu, sna-
ga; pokretna sila
život) fil. naučavanje o dobrom i
agent (lat. agens koji radi) poslovođa;
pravilnom življenju
posrednik; predstavnik firme, za-
agatodemon (grč. agathos dobar, dai-
stupnik; tajni policajac
monion duh) mit. dobri duh, duh za- agent provokator (lat. agens provo-
štitnik cator izazivač) plaćeni izazivač ne-
agatologija (grč. agathos dobar, logia reda, poticatelj nemira, plaćeni bu-
znanost) fil. dio etike koji uči o naj- kač; osobito: tajni policijski doušnik
višem dobru kojemu je zadatak steći povjerenje
Agaton (grč. aghatos dobar) starogrčki politički sumnjivih ili nepoželjnih
pisac tragedija, prijatelj Euripidov i osoba pa ih onda navesti na vršenje
Platonov kažnjivih djela
agava (grč. agauos vrijedan divljenja, agentura (lat.) posao; poslovno područje
lat. agave americana) bot. tropska jednog agenta; ured jednog agenta,
biljka podrijetlom iz Juž. Amerike, poslovnica
stablo joj izraste do 10 m visine; upo- ager (lat.) polje, oranica; ager publicus
trebljava se, osobito lišće, u narod- čit. ager publikus (lat.) državno zem-
noj medicini ljište koje služi za javnu uporabu;
Agemenidi mn. perzijska dinastija od osvojena zemlja koja se poklanja islu-
8. do 4. stoljeća pr. n. e.; uništio ju ženim vojnicima
je Aleksandar Makedonski porazivši ageracija (lat. aggeratio) nagomilava-
kralja Darija III. nje, gomilanje
Agena čit. edžine (engl.) vrsta američ- agerasija (grč. ageraos koji ne stari)
nestarenje, mladolik izgled, staračka
kih raketa upotrijebljenih u progra-
svježina
mu Gemini
agestija 33 aglutinacija

agestija (lat. aggestio) dovlačenje na agitator (lat.) čovjek koji se revno za-
gomilu, gomilanje, nagomilavanje uzima i radi za neku osobu, stranku
ageuzija (grč. a- bez, geusis ukus) med. ili ideju, ili protiv neke osobe, stran-
nedostatak (ili: neosjećanje) okusa ke ili ideje; buntovnik; podbadač,
Agezilaj (grč. ago vodim, laos narod) smutljivac
"voda naroda"; "predvodnik", "prvak"; agitirati (lat. agitare poticati) revno
spartanski kralj (5—4. st. pr. n. e.) raditi za neku osobu, stvar, ili protiv
Agfa kratica za Aktiengesellschaft fiir neke osobe, stvari, osobito u politič-
Anilinerzeugung čit. akcijengezelšaft kom smislu; poticati, buniti; farm.
fir anilinercojgung (njem.) "dioničko miješati, mućkati
društvo za proizvodnju anilina"; usp. Agitprop kratica za Odjel agitacije i
anilin; Agfakolor (lat. color boja) film propagande
produkcije Agfa Aglaja (grč. aglaos sjajan) "sjajna",
aggiustamente čit. adžustamente (tal.) "blistava"; jedna od triju Gracija; bo-
glaz. točno, potpuno, sasvim točno žica ljupkosti
aggratiatio publica čit. agracijacio pu- Aglaura mit. kći atenskoga kralja Ke-
blika (lat.) pomilovanje koje daje vla- kropa
dar povodom velikih državnih blag- aglobulija (grč. a- bez, lat. globulus
dana i proslava, opća amnestija kuglica) med. nedovoljnost krvnih
agijazma (grč. hagiazma) blagoslov- zrnaca
ljena voda, sveta voda aglomeracija (lat. agglomeratio) skup-
agilan (lat. agilis) brz, lak, hitar, spre- ljanje, gomilanje, nagomilavanje
tan, okretan; marljiv, vrijedan aglomerat (lat agglomeratum) tijelo
agilitet (lat. agilitas) v. agilnost nastalo nagomilavanjem više raznih
agilnost (lat. agilitas) brzina, okretnost, sastavnih dijelova; min. slijepljen ka-
hitrost, lakoća; radinost, marljivost men
aglomerirati (lat. agglomerare) gomi-
aginičan (grč. a- bez, gyne žena) neo-
lati, nagomila(va)ti, skupljati
ženjen
aglosija (grč. a- bez, glossa jezik) med.
aginija (grč. a- bez, gyne žena) neže- nijemost, mutavost; aglosostomija
njenost, život bez žene aglosostomija (grč. aglossos nijem, sto-
agirati (lat. agere) raditi, poslovati, tr- ma usta) med. v. aglosija
govati; glumiti na pozornici aglucija (lat. aglutio) med. nemoguć-
agitacija (lat. agitatio) pokret, kreta- nost gutanja; agluticija
nje, nemir; revno zauzimanje i rad u aglutinacija (lat. agglutinatio) nagomi-
užoj ili široj sredini za neku osobu, lavanje, skupljanje; fil. najniži stu-
stvar ili protiv neke osobe ili stvari; panj aperceptivnog spajanja predo-
podbadanje, bunjenje džaba pri čemu, doduše, nastaje nova
agitakl (lat. agitaculum) farm. štapić zbirna predodžba, ali njezini sastav-
ili batić za miješanje kod pripreme ni dijelovi ipak ostaju samostalne
raznih kemikalija ili lijekova predodžbe; med. svojstvo imunog
agitata res (lat.) stvar o kojoj se često krvnog seruma da skuplja bakterije
govori ili raspravlja, koja je često na u gomilice (npr. kod tifusa); sljeplji-
dnevnom redu; svršena stvar, rije- vanje rana pomoću tekućine koja po-
šena stvar novno spaja odvojene dijelove (lim-
agitato čit. adžitato (tal.) muz. uzbur- fa); gram. stapanje dviju riječi u jed-
kano, dirljivo nu
aglutinacija 34 agora

aglutinacija (lat. aglutinatio) med. v. vidi, ali ih ne raspoznaje i dr.; fil.


aglucija polazna točka Sokratove filozofije:
aglutinancije (lat. agglutinantia) mn. "Znam da ništa ne znam"
med. lijekovi za brzo zarašćivanje ra- Agnus Dei (lat.) Jaganjac Božji, jedno
na; sredstva za slijepljivanje od Kristovih imena (Iv 1,29)
aglutinativan (lat. agglutinare prili- agofilomanija (tal. ago igla, grč. filos
jepiti) koji srašćuje, koji zarašćuje, prijatelj, mania pomama, strast) iz-
koji zaliječi; koji se priljepljuje, pri- raz za strast ubadanja u venu i uta-
ljepni, s priljepcima; aglutinativni je- kanje bilo kakve neškodljive tekući-
zici lingv. jezici kod kojih se riječi ne kojom se zamjenjuje ubrizgavanje
tvore dodavanjem gradivnih eleme- neke droge
nata na korijen riječi, npr. turski i agogika (grč. ago vodim) glaz. naziv za
dr. postupne promjene tempa radi što
aglutinini (lat. agglutinare prilijepiti) življeg i plastičnijeg izvođenja glaz-
mn. med. tvari koje nastaju u krvi benog djela
pod utjecajem bakterija i krvnom se- agometar (grč. ago vodim, metron mje-
rumu daju sposobnost izazivanja ra) fiz. v. reostat
aglutinacije agon (grč. agon borba) gimnastičko, ko-
aglutinirati (lat. agglutinare) slijepiti, njičko i glazbeno natjecanje kod
prilijepiti, priljepljivati, sastaviti, starih Grka
srasti agona (grč. agonos neplodan) zem. crta
agma (grč. agma) lingv. naziv za glas n koja na zemljovidu spaja mjesta na
kad stoji ispred glasova k, g, h, (tada kojima je magnetna deklinacija jed-
ga nesvjesno izgovaramo kroz nos) naka nuli
agnacija (lat. agnatio) krvno srodstvo,
agonija (grč. agonia borba) smrtna bor-
srodstvo po ocu
ba; smrtne muke, izdisanje, stanje
agnat (lat. agnatus) rođak s očeve stra-
ne, rođak po krvi koje prethodi smrti; smrtni strah,
agnatičan (lat. agnatus) srodan po oče- očajanje
voj strani, po ocu agonist (grč. agonistes) borac, gimnas-
agnatija (grč. a- bez, gnathos čeljust) tički, konjički i glazbeni natjecatelj
med. nedostatak čeljusti kod starih Grka
agnominacija (lat. agnominatio) v. agonistarh (grč. agonistes, archos) nad-
anominacija zornik gimnastičkih, jahačkih i glaz-
agnoscirati (lat. agnoscere) priznati benih natjecanja kod starih Grka
(npr. potpis, mjenicu i si.) agonistika (grč. agon borba) borba, na-
agnosticizam (grč. agnostos nepoznat) tjecanje; borilačka, gimnastička,
izraz koji obuhvaća veoma različite hrvačka vještina
pravce (transcendentalni idealizam, agonizam (grč. agon) borba, utakmica
pozitivizam i dr.) koji zastupaju gle- agonografija (grč. agon borba, grafia
dište da je stvarnost nemoguće spo- opis) opis(ivanje) borbe
znati agonotet (grč. agonothetes) redatelj
agnozija (grč. a- bez, gnosis spoznaja) gimnastičkih, konjičkih i glazbenih
psih. nesposobnost raspoznavanja, natjecanja kod starih Grka, sudac u
razumijevanja i označavanja pojmo- borbi
vima onoga što se zamijeti pomoću agora (grč. agora trg) 1. u starogrčkim
osjetila, npr. kad bolesnik predmete gradovima: glavni trg; 2. narodna
agorafobija 35 agrestan

skupština starih Atenjana; mjesto agreaža (fr. agreage) trg. nagrada po-
gdje se ta skupština sastajala sredniku; kurtaža
agorafobija (grč. agora trg, fobeo bojim agregacija (lat. aggregatio) nagomila-
se) med. nervozni strah od prelaže- vanje, nakupljanje, zbijanje; pridru-
nja preko trgova, ulica i uopće živanje, primanje u neko društvo; iz-
praznih prostora vanredna profesura
agracijacija (lat. aggratiatio) pomilo- agregat (lat. aggregatum skupina) min.
vanje masa koja je nastala putem sjedi-
agrafa (fr. agraffe) 2. kopča, spona (kao njavanja više istovrsnih stvari, masa
nakit) koja sadrži u sebi različne sastavne
agrafa (grč. agrafos nenapisan) 1. mn. dijelove; mat. zbroj, iznos; meh. di-
teol. pojedine rečenice koje se navode namo-stroj i motor, generator i mo-
kao Isusove riječi kojih nema u ka- tor
nonskim Evanđeljima, ali ih navode agregatno stanje fiz. stanje u kojem
drugi apostoli i crkveni oci (npr. Dje- se neko tijelo javlja, način spajanja i
la apostolska 20,35) zbijanja dijelova po kojem se tijela
agrafija (grč. a- bez, grafo pišem) med. dijele na čvrsta, tekuća i plinovita
gubljenje sposobnosti pisanja, bolest agregirati (lat. ad pri, grex stado, agre-
koja se javlja zbog nekih bolesti
gare) primiti u neko društvo, pri-
mozga
družiti; gomilati, nagomilati, zbiti,
Agram (njem., navodno od am Graben spojiti u jedno tijelo
na jarku, na nasipu) staro njemačko agreman (fr. agrement pristanak) pri-
ime za Zagreb
stanak države da primi određenu
agramatist (grč. a-grammatos) onaj
osobu za diplomatskog predstavnika
koji ne zna pisati, nepismenjak
neke druge države
agrar (grč. agros, lat. ager njiva, polje)
agrergografija (grč. agros njiva, ergon
opći izraz za pojmove koji obuhvaćaju
djelo, grafia pisanje, opisivanje) opisi-
poljoprivredu, zemlju, zemljišne od-
nose, zemljišne reforme, zakone i dr.; vanje poljoprivrednih sprava
pasti pod agrar biti obuhvaćen odred- agresija (lat. aggressio) napad, napa-
bama zakona o agrarnoj reformi danje; nasrtljivost, nasilje
agrarac (lat. agrarius) zemljoradnik; agresini (lat. aggredi) mn. med. neo-
trovne tvari kojima bakterije, proiz-
pristaša zemljoradničke politike
agrarizam (grč. agros, lat. ager njiva, vodeći ih, svladavaju otpornost orga-
polje) ekonomsko-politički pokret čiji nizma
je cilj unapređenje i zaštita poljo- agresivan (lat. aggressivus) nasrtljiv,
privrede i poljoprivrednika od dru- koji je sklon napadanju, napadan,
gih grana proizvodnje (industrije i nasilan
dr.) agresor (lat. aggressor) nasrtljivac,
agrarni (lat. agrarius) koji se tiče zem- napadač, napadačka ili izazivačka
lje, zemljoradnički, poljoprivredni; strana
agrarna reforma reforma koja se od- agrest (tal. agro, agresto, lat. aseg ljut)
nosi na zemljoposjed; ponovna ras- sok iscijeđen iz nezrelog grožđa, upo-
podjela zemlje trebljava se za ocat, limunadu i dr.
agravacija (lat. aggravare otežati) ote- agrestan (lat. ager njiva, polje, agres-
žavanje, otežanje, pogoršanje; pove- tis) seljački, seoski; poljski; pren.
ćanje, pooštrenje, npr. kazne grub, neuglađen, neobrazovan
agrestija 36 agrometeorologij a

agrestija (lat. agrestis poljski, seoski) biljaka s obzirom na kakvoću zem-


seljaštvo, prostaštvo; grubost, neu- ljišta
gladenost, neobrazovanost agrobotanika (grč. agros, botane trava)
agri- (lat. ager) predmetak sa znače- dio botanike koji proučava morfološ-
njem: poljoprivreda ke i fiziološke osobine kultiviranih
agricola čit. agrikola (lat.) seljak, poljo- biljaka
privrednik agroekologija (lat. ager polje, grč. oikos
agrikultura (lat. agricultura) zemljo- kuća, logia znanost) znanost o smješ-
radnja, ratarstvo, zemljodjelstvo taju poljoprivrednih površina
agrikulturni (lat. agricultura) koji se agrofitotehnika (grč. agros, fyton bilj-
tiče zemljoradnje, poljoprivredni; ka, techne vještina) agr. vještina ob-
agrikulturni sustav v. fiziokratski su- rađivanja i uzgoja biljaka, osobito
stav; agrikulturna kemija dio primi- kultiviranih biljaka
jenjene kemije koji se bavi kemijskim agrogeologija (grč. agros, ge zemlja,
uvjetima života korisnih biljaka (ži- logia znanost) dio geologije koji skup-
tarica) i domaćih životinja; agrikul- lja i potanko obrađuje one dijelove
turna fizika fizika primijenjena na geologije koji se tiču poljoprivrede
zemljoradnju; agrikulturne države agrokemija (agros, cheo lijem) dio ke-
države u kojima su zemljoradnja i mije koji, na osnovi pokusa, ispituje
stočarstvo glavne privredne grana utjecaj zemljišta na prehranu i sa-
(suprotno: industrijske države) stav kultiviranih biljaka
agriofag (grč. agrios divlji, fagein jesti) agrokemija (lat. ager polje, grč. che-
divljak koji se hrani sirovim mesom meia) grana kemije koja se bavi pro-
životinja, osobito divljači učavanjem kemijskih procesa i ele-
agriotimija (grč. agrios divlji, thymos menata s obzirom na plodnosti zem-
duša) divljaštvo, divlja ćud; luđačka ljišta (npr. primjena umjetnih gno-
sklonost ubojstvu jiva i uporaba kemijskih sredstava,
Agripa (lat. Agrippa) 1. rimsko osobno tj. pesticida radi zaštite raslinja i
ime; 2. med. nepravilan porođaj, kad dobivanja većeg uroda
dijete dolazi na svijet najprije noga- agroklimatologija (grč.) grana klima-
ma umjesto glavom; također: agrip- tologije koja proučava klimatske ele-
ski porođaj mente i varijacije koje utječu na raz-
agripnija (grč. agrypnia) med. budnost, diobu biljnog svijeta na površini
nesanica, nespavanje Zemlje
agripnokoma (grč. agrypnia, koma ne- agromaksimum (lat. ager polje, maxi-
prirodna pospanost) med. nesanica mum) najveća količina zemljišnog
praćena velikom željom za spava- posjeda koju smije imati neki poje-
njem dinac
agro- (grč. agros, lat. ager) predmetak agromanija (grč. agros, mania poma-
u složenicama sa značenjem: polje, ma, ludilo) strasna ljubav prema
poljski, poljo- zemljoradnji
agrobaza (lat. ager polje, grč. basis te- agromelioracija njegovanje tla racio-
melj) kratica za agronomska baza nalnom obradom, gnojivima, zaštići-
(seoska poljoprivredna središnjica) vanjem od erozije i si.
agrobiologija (lat. ager polje, grč. bios agrometeorologij a (lat. ager polje, grč.
život, logia znanost) dio biologije ko- meteoron koji se nalazi u zraku, logia
ji proučava uspijevanje i iskoristivost znanost) grana meteorologije koja
Agron 37 ahreja

proučava vremenske elemente i po- aheman (grč. a-, cheo lijevam, chemeia)
jave koje utječu na razvoj usjeva pr. fiz. koji slabo ili nikako ne pro-
Agron kralj svih Ilira u 3. st. pr. n. e., pušta onaj dio svjetlosnih zraka koji
muž glasovite Teute izaziva kemijske promjene na nekom
agronom (grč. agronomos) poljoprivred- tijelu
nik, osobito: inženjer poljoprivrede, ahemanzija (grč. a-, chemeia) fiz. svoj-
školovan poljoprivrednik stvo nekog tijela da slabo ili uopće
agronomija (grč. agronomia) znanost ne propušta svjetlosne zrake koja
o obrađivanju zemlje, racionalna imaju kemijska djelovanja
zemljoradnja ahidrija (grč. a-, hydor voda) nedosta-
agropedologija (grč. agros, pedon zem- tak vode, oskudica u vodi, bezvod-
lja, tlo, logia znanost) znanost koja nost
proučava fizička, kemijska i biološka Ahil (grč. Ahilleus) mit. najveći grčki
svojstva zemljišta u vezi s racional- junak u Trojanskom ratu, sin Peleja
nim podizanjem kultiviranih biljaka i božice Tetide
agrostemin (lat. agrostemma) kem. al- ahilija (grč. a-, chylos sok) med. bolest
kaloid koji se nalazi u sjemenu ku- želuca zbog nenormalnog izlučivanja
kolja želučanog soka; sastoji se u tome što
u želučanom soku nema dovoljno sol-
agrostografija (grč. agros polje, grafo
ne kiseline i nekih fermenata
pišem, opisujem) opisivanje trava
Ahilova peta Ahil je mogao biti ranjen
agrostologija (grč. agros polje, logia samo na jednome mjestu, i to na pe-
znanost) znanost o travama ti; otuda: slabost, slaba strana, ma-
agrotehnika (grč. agros, techne vješ- na nekog čovjeka; Ahilova tetiva
tina) poljoprivredna tehnika, znanost anat. najjača nožna tetiva koja se
koja proučava načine uzgajanja bi- spušta od stražnjeg dijela lista do pe-
ljaka na različitim zemljištima radi te
dobivanja visokih, stalnih i po ka- ahimsa (sanskrt. ahimsa "ne povrije-
kvoći dobrih prinosa diti") osnovni moralni zakon budiz-
Ah znak za amper-sat ma, hinduizma i jainizma: zabrana
Ahasver (hebr. Achaschverosch) staro- ubijanja živih bića
zavjetni oblik imena perzijskog kra- ahipnija (grč. a-, hypnos san) med. ne-
lja Kserksa; kasnije je ovim imenom sanica, nedostatak sna; prid. ahipni-
nazvan i Vječni Zid, tj. čovjek kojega čan
je, prema legendi, Bog prokleo da ne ahiret (tur. ahyr posljednji) drugi svijet,
može nikad umrijeti ni smiriti se, zagrobni život
nego mora vječno lutati Ahitofel (hebr.) ime mudrog savjetni-
ahat (grč. achates) min. vrsta dragog ka kralja Davida; pren. dobar i mu-
kamena, mineral sastavljen od više dar savjetodavac
vrsta kvarca (kalcedona, karneola i ahlis (grč. achlys) tama; med. pomra-
dr.), s veoma šupljikavim kalcedon- čenje vida, magličasta mrlja na rož-
skim slojevima, tako da mogu upijati nici oka
boje zbog čega su u trgovinama naj- Ahmozis egipatski naziv za Mojsija
češće umjetno obojeni; služi za nakit aholija (grč. acholos) med. prestanak
ahatizirati (grč. achates) dati nečemu izlučivanja žuči
preljeve boja i šare kao kod ahata, ahreja (grč. a-, chros koža; boja kože)
izraditi da izgleda kao ahat med. bljedilo, slabokrvnost
Ahriman 38 ajskafe

Ahriman (perz.) mit. u zendskoj religi- ^jerkonjak (njem. Eier jaja, fr. cognac
ji i Zaratustrinom naučavanju: sim- rakija od vina) liker od jaja i konjaka
bol negativnog načela, bog i praizvor (vinjaka)
svega zla, poglavica zlih duhova, ajeršpajz (njem. Eirspeise) omlet, kaj-
vječni protivnik Ormuzda gana, pržena izmučena jaja
Ahter (njem. acht osam) osmica, npr. Ajfelov toranj v. Eiffelov toranj
iskrivljenje kotača na biciklu (kotač ajmpindekl (njem. einbinden uvezati,
nalikuje na brojku 8), igraća karta Deckel poklopac) povoj, jastuk u koji
osmica i dr. se stavlja dojenče
AICA kratica za Association Internatio- ajnakter (njem. ein jedan, lat. actus
nale des Critiques d'Art (fr.) Međuna- čin) kazališni komad u jednom činu
rodno udruženje umjetničkih kriti- ajnc (njem. eins jedan) vrsta kartaške
čara; engl. International Association igre
of Art Critics ajngemahtes (njem. Eingemachtes)
Aida glavna junakinje znamenite Ver- vrsta krepke juhe s mesom i drugim
dijeve istoimene opere (ime nema po- dodacima; ujušak
sebno značenje, izmislio ga je Verdi) ajnlag (njem. Einlage) uložak koji se
aide čit. ed (fr. aide, lat. adiutare) po- stavlja u obuću kod ravnog stopala i
moć, pomaganje; u v^stu: suigrač, si.
partner; aide-memoire <SU, ed memo- ajnleger (njem. einlegen staviti) tisk.
ar (fr.) podsjetnik radnik koji stavlja arke u tiskarski
AIDS (engl. skraćenica o^ Acquired stroj; dio tiskarskog stroja koji služi
Immunodeficiency Syn,$r9me) sin- za stavljanje papira u stroj
drom stečene imunodeficijencije, zbog ajnpren (njem. Einbrenn) zaprška, za-
izostanka imunosnog odgovora na frig; ajnpren-juha prežgana juha
virus HFV (Human Immunodeficien- ajnštajnij kemijski element otkriven
cy Virus) koji u organizam dospijeva 1952. nakon eksplozije hidrogenske
preko ozlijeđene sluznice ili krvnim bombe; kasnije proizveden u ciklo-
preparatima; bolest se očituje vrući- tronu i nuklearnim reaktorima; ta-
com, općom neotpornošću organizpia, blični mu je broj 99, znak E i Es
gubitkom tjelesne mase, otokom lim- (naziv prema A. Einsteinu)
fnih žlijezda; ugrožene su promiskui- ajntopfgeriht (njem. ein jedan, Topf
tetne osobe, homoseksualci i ovispici lonac, Gericht jelo) u nacističkoj Nje-
o drogama koji razmjenjuju intrav^n- mačkoj: propis koji utvrđuje da se
ske injekcije nekoliko dana u tjednu mora u doma-
aitiologija (grč. aitia uzrok, logia zna«- ćinstvima i restoranima kuhati samo
nost) v. etiologija jedno jelo (ili: više jela u jednom lon-
Aja Sofija (od grč. Hagia Sofia Sveta cu); postignuta ušteda davala se za
Sofija) prije: poznata kršćanska ba- ratne potrebe; ajntopfesn
zilika; danas: muzej u Carigradu ajnjeriger (njem. ein jedan, Jahr godi-
Ajant (grč. Aias) mit. sin Telamona, na) točnije: Einjahrig-Freiivilliger
kralja salaminskog, najveći i poslije "jednogodišnji dobrovoljac" (austro-
Ahila najhrabriji grčki junak pod ugarski vojni obveznik na tzv. đač-
Trojom; nakon Ahilove smrti uzalud kom roku)
je želio dobiti njegovo oružje te je ajskafe (njem. Eis led, Kaffee kava) le-
zbog toga poludio i ubio se od žalosti dena kava
Aka Larencija 39 akatalektičan stih

Aka Larencija (lat. Acca Larentia) u akairologija (grč. akairos nezgodan, u


starorimskoj mitologiji: žena pastira nezgodan trenutak, logia govor) ne-
Faustula s kojim je odgojila Romula zgodan, nepriličan, neprikladan go-
i Rema (njih je, prema legendi, od- vor I.
gojila vučica) akalkulija (grč. a ne, lat. calculare ra-
akacija (grč. akakia) bot. omanje trno- čunati) med. nesposobnost vršenja bi-
vito drvo koje pretežito raste u Africi lo kakvih računskih operacija (naj-
i Australiji; upotrebljava se u farma- češće se javlja kod organskih ošte-
ciji kao sredstvo za ublažavanje na- ćenja mozga)
draženosti sluznice; kod slobodnih akampsija (grč. akampsia) negipkost;
zidara: simbol čednosti i nevinosti (po med. "zgrčenost, ukočenost udova
tome što grč. riječ akakia znači nevi- akantestezija (grč. akantha trn, bod-
nost) ljika, čekinja, aisthanomai osjećam)
akademija (grč. akademia od osobnog med. smetnja površinskog osjeta —
imena Akademos; ovaj čovjek bio je bolesnik se osjeća kao da ga netko
vlasnik vrta o kojem je riječ pod 1.) bode iglicama
1. vrt u blizini Atene gdje je Platon akantologija (grč. akantha bodlja, logia
poučavao u svojoj filozofiji; 2. Plato- govor.) lit. zbirka satiričnih podrug-
nova škola, Platonova filozofija; 3. vi- ljivih pjesama
soka škola za znanost ili umjetnost; akantbpelvis (grč. akantha bodlja, lat.
4. udruženje znanstvenika i umjet- pelviš zdjelica) med. bodljikava zdje-
nika radi unapređivanja znanosti i lica; koštane izrasline u zdjeličnoj
umjetnosti; 5. svečana priredba u sla- šupljini koji sužavaju zdjelicu i ote-
vu nekog značajnog događaja ili ne- žavaju porođaj
ke osobe akantoza (gr. akantha bodlja) med. pro-
mjena kože zbog neprirodnosti sluz-
akademik (grč. akademikos) polaznik noga sloja pokožice, praćena hiper-
neke visoke škole za znanost ili um- trofičnim promjenama na koži, kao
jetnost; član udruženja za unapre- što su bradavice, papilomi i dr.
đenje znanosti i umjetnosti akardija (grč. a-, kardia srce) fiziol. ne-
akademizam (grč. akademia) u likov- dostatk srca; pren. malodušnost, me-
nim umjetnostima: smjer kod kojega kuštvo!
je težište u strogom pridržavanju akarijaza (grč. akari grinja) vrsta šuge
tradicionalnih (antičkih) umjetničkih kod domaćih životinja (uzročnik je
oblika i pravila, bez unošenja samo- jedna vrsta grinja)
stalnih osobnih osjećaja i shvaćanja; akarpija (grč. akarpia) neplodnost
dakle, osnovna mu je karakteristika akaša <ind.) fil. po naučavanju Upani-
oponašanje antičkih uzora šadai etar, tj. prostor predočen kao
akademski (grč. akademikos) koji pri- materijalni element, kao "prostorna
pada visokoj, velikoj školi (sveučili- supstancija"; akaša je ono iz čega sva
štu, koji se tiče ove; koji pripada aka- bića- proizlaze i u što se vraćaju
demiji 4., koji se tiče akademije 4.; akatagrafija (grč. a-, kata, grafia pisa-
obrazovan na visokoj školi, školski; nje) med. nemogućnost sređivanja
pren. usiljen, krut; akademska ras- riječi u rečenice (pri pisanju)
prava strogo znanstvena rasprava; akatalektičan stih (grč. a-katalekti-
akademski građanin polaznik, stu- kos) poet. stih klasičnih pjesnika kod
dent sveučilišta kojega je posljednja stopa potpuna
akatalepsija 40 akcesist

akatalepsija (grč. akatalepsia) nespo- akcepcija (lat. acceptio) primanje, pri-


sobnost shvaćanja biti neke stvari; hvaćanje, usvajanje; usvojeno znače-
neshvaćanje, nedostatak razumijeva- nje neke riječi
nja; med. potres mozga akcept (lat. acceptus primljen, prihva-
akataleptičan (grč. akataleptos) nedo- ćen) potpis na mjenici kojim se po-
kučiv, nepojmljiv, neshvatljiv tvrđuje da potpisnik svojim potpisom
akatapoza (grč. a-, kataposis pijenje) jamči za uplatu mjenične svote u od-
med. nemogućnost pijenja ili gutanja ređeno vrijeme; riječ kojom se izra-
akatarzija (grč. akatharsia) nečistoća; žava primanje mjenice; primljena
nenaklonost prema čistoći; med. neči- mjenica
stoća krvi akcepta (lat. accepta) mn. prihodi, do-
akatastatičan (grč. a-katastatos) nepo- hoci
stojan, nestalan; med. neuredan, ne- akceptabilan (lat. acceptabilis) prim-
pravilan (za groznicu) ljiv, prihvatljiv, usvojiv
akatolik (grč. akatholikos) kršćanin koji akceptacija (lat. acceptatio cambii) pri-
ne pripada katoličkoj vjeri, osobito manje mjenice, akcept
protestant akceptant (lat. acceptans) primatelj
akaustičan (grč. a-kaustos) nesagorljiv, (kod svakog ugovora, od dviju ugova-
nezapaljiv račkih strana, paciscenata, jedna je
akceleracija (Jat. acceleratio) fiz. ubr- promitent — ponuditelj, a druga ak-
zanje, ubrzavanje ceptant — primatelj); onaj koji pri-
akcelerativan (lat. accelerativus) ubr- hvaća mjenicu, trasat
zan, koji ubrzava, ubrzavajući akceptibilitet (lat. acceptibilitas) prim-
akcelerirati (lat. accelerare) ubrzati, ljivost, prihvatljivost
ubrzavati akceptilacija (lat. accepti latio) trg.
akcelerometar (lat. accelerare ubrza- unošenje u knjigu nekog duga kao
vati, grč. metron mjera) instrument plaćenog prije nego što je stvarno pla-
za mjerenje ubrzanja ćen
akcent (lat. accentus) gram. naglasak akceptirati (lat. acceptare) primiti, pri-
(sloga ili riječi); znak za obilježava- hvatiti, priznati, odobriti; akceptirati
nje naglaska mjenicu obvezati se na plaćanje mje-
akcentologija (lat. accentus naglasak, nice pismenom zabilješkom na samoj
grč. logia znanost) gram. disciplina mjenici
koja se bavi naglascima (akcentima); akces (lat. accessus, accedere) pristup,
v. akcent prilaz; stupanje u neku službu radi
akcentuacija (fr. accentuation) gram. stjecanja prakse u poslovima; prima-
naglašavanje, isticanje u govoru ne- nje nekog pravnika u sud radi prak-
kog glasa, sloga ili neke riječi putem tičnog vježbanja; med. napadaj groz-
naglašavanja; stavljanje znakova za nice
naglašavanje riječi (akcenata) akcesija (lat. accessio) pristup, pribli-
akcentuiranje (lat. accentus naglasak) ženje, priključak; ono što još prioa-
gram. v. akcentuacija da glavnoj stvari; stupanje na vlast
akcentuirati (lat. accentus) naglasiti, akcesist (lat. accessus pristupanje, pri-
naglašavati, istaknuti (glas, slog ili stup) početnik, pripravnik u službi
riječ); staviti, stavljat: naglaske (ak- ili zvanju; čovjek koji je primljen u
cente) na riječi službu kao pripravnik, na probu
akcesit 41 aklamirati

akcesit (lat. accedere pristupiti, acces- ničko privređivanje; društvo osno-


sit) pohvalnica (učeniku pri dodjelji- vano na podlozi uplaćenih akcija
vanju nagrada u školi), druga na- akcionator (lat. actionator) tužitelj;
grada, sporedna nagrada posrednik, senzal
akcesoran (lat. accessorius) sporedan, akcionirati (lat. actio tužba) tužiti, op-
uzgredan, pomoćni tužiti, optuživati
akcidence (lat. accidere) mn. tisk. fini, akcipirati (lat. accipere) primiti; opa-
posebni tiskarski poslovi za koje se ziti, opažati, osjetiti, osjećati, čuti;
traže stručno osposobljeni slagari; shvatiti, razumjeti, naučiti
izrada tablica, obrazaca, vrijednos- akciza (fr. accise, lat. accisa, accidere
nih papira i si. događati se) prirez; porez na potroš-
akcidencija (lat. accidere, accidentia) nju
ono što nije bitno, što je promjenjivo akcizant (fr. accise) onaj koji plaća pri-
ili slučajno u nekoj stvari, a što bi rez, porez na potrošnju
moglo biti i drukčije pa da se bit te akcizirati (fr. accise) odrediti prirez,
stvari ne promijeni; sporedan posao, potrošarinu, oporezovati
sporedna, slučajna zarada akcizor (fr. accise); poreznik
akcident (lat. accidens, accidere dogo- akedija (grč. akedeia) v. acedija
diti se) nebitna, slučajna osobina ne- akefal (grč. akefalos bezglav) sanjar;
čega (za razliku od esencije ili sup- čovjek koji ne trpi ničiju vlast
stancije); slučaj akenonoet v. acenonoet
akcidentalan (lat. accidentialis) nebi- akeridi mn. farm. v. aceridi
tan, sporedan, slučajan, koji nema akezija (grč. akesis) v. acezija
veze s biti stvari akianoblepsija (grč. a, kyanos tamno-
plav, blepo vidim) med. sljepilo za
akcija (lat. actio, fr., eng. action) radnja,
plavu boju
djelatnost, djelovanje, poduzetnost;
akinezija (grč. akinesia) nepokretlji-
trg. dionica, udio s određenim kapi-
vost; med. ukočenost jednog ili više
talom u kakvom privrednom ili trgo-
udova, uzetost živaca
vinskom poduzeću i dokument o tom
akirija (grč. akyria) uporaba riječi u
udjelu
prenesenom smislu
akcijski (lat. actio rad, djelovanje) rad- akiurgija (grč. ake liječenje, ergon dje-
ni, djelatni, koji se tiče djelovanja; lo) med. znanost o liječenju rezanjem,
akcijski radijus zrak. udaljenost koju znanost o operacijama, kirurgija
zrakoplov može prijeći (s povratkom akizam (grč. akkizomai pretvaram se)
na polaznu točku) bez spuštanja i pretvaranje; ret. kad se netko pravi
uzimanja goriva da za nešto ne mari, npr. kad med-
akcindentalije (lat. accidentalia) slu- vjed za žute kruške, do kojih ne mo-
čajnosti; slučajne osobine neke stva- že, kaže: "Nisu ni bile zrele."
ri, koje nisu bitne; sporednosti aklamacija (lat. acclamatio) burno odo-
akcionar (fr. actionnarie) trg. dioničar, bravanje, klicanje; par acclamation
vlasnik dionica nekog trgovačkog ili čit. par aklamasjon (fr.) izvršiti izbor
industrijskog poduzeća, član nekog ili usvojiti kakav prijedlog jednoglas-
akcionarskog društva no, pristankom svih, bez pojedinač-
akcionarsko društvo društvo vlasni- nog glasovanja
ka akcija (dionica) nekog poduzeća aklamirati (lat. acclamare izvikati)
kojima je cilj zajednički rad i zajed- odobravati uzvikivanjem; izabrati
aklastičan 42 akordeon

bez pojedinačnog glasovanja; po- akomodacija (lat. accommodatio) pri-


zdravljati klicanjem ." lagodba, prilagođavanje; akomodaci-
aklastičan (grč. aklestos nez«tvoren) ja oka prilagođavanje očne leće raz-
opt. koji ne prelama, ne lomi zrake ličitim udaljenostima gledanja
aklimatizacija (lat. acclimatisatio) pri- akomodirati (lat. accommodare, fr.
lagođavanje tuđem podneblju, navi- accommoder) prilagoditi, urediti; po-
kavanje na tuđu klimu; prilagodba ravnati, izravnati, izgladiti; udobno
biljki i životinja nekom dotle stra- smjestiti; podmiriti dug
nom podneblju, pren. udomaćivanje akompanjator (fr. accompagner) pra-
aklimatizirati (lat. acclim&tisare) titelj
prilagoditi se, prilagođavati se pod- akompanjirati (fr. accompagner) pra-
neblju, naviknuti se na neku tuđu titi, sprovoditi; glaz. pratiti nečije
klimu; pren. udomaćiti pjevanje (solo) instrumentom
akme (grč. akme vrhunac, vršak, šiljak) akompli (fr. accompli) završen, gotov
med. kritično, prijelomno stanje u akomplirati (fr. accomplir) zaokružiti,
razvoju bolesti; akmeizam struja u završiti, postići, upotpuniti
ruskoj književnosti koja se pridrža- akonfesionalan (grč. a ne, lat. confes-
vala načela "umjetnosti radi umjet- sio priznanje) bez vjere, bezvjeran,
nosti", javila se nakon revolucije bez religije, nereligiozan
1905. (u vrijeme Stolipinove reakci- akonitin (grč. akoniton jedić, klobučić,
je); najpoznatija predstavnica: lirska lat. Aconitum napellus) kem. alka-
pjesnikinja Ana Ahmatova (pravim loid koji se nalazi u korijenu raznih
imenom Ana Andrejevna Gtorenko, vrsta jedića; upotrebljava se kao
1889—1966) sredstvo protiv reumatizma kod ne-
akoazma (grč. akoe sluh) med. haluci- uralgičnih bolova
nacija sluha pri kojoj bolesnik čuje akontacija (tal. a conto) uzimanje na
nepostojeće zvukove račun, na ime zarade ili primanja,
akoemetar (grč. akuo čujem, metron uzimanje unaprijed, uzimanje pre-
mjera) med. sprava za mjerenje stu- dujma; svota koja se uzima na ra-
pnja jačine osjetila sluha; ak'umetar čun, predujam
akognozija (grč. akos lijek, gnosis po- akontirati (tal. a conto), uzeti (ili: uzi-
znavanje) med. poznavanje sredsta- mati) na račun, unaprijed, na ime
va za liječenje rana zarade ili primanja, predujmiti
akolada (lat. accollata, collum vrat, fr. akonto (tal. a conto) v. a konto
accolade zagrljaj) svečani udarac akord (tal. accordo, fr. accord, lat. accor-
mačem po ramenu novoproglašenog dium) glaz. ugodno suzvučje triju ili
viteza; tisk. zagrada; glaz. znak koji više tonova; slaganje, sloga, suglas-
spaja više nota koje treba istodobno ' nost; ugovor, pogodba, poravnanje;
svirati posebni način plaćanja radnika, "po
akolirati (fr. accoler) obgrliti, zagrliti; svršenom komadu", a ne nadnicom,
staviti u zagrade; trg. spojiti više otuda: dati neki posao u akord plaća-
stavki u trgovačkoj knjizi ti taj posao po komadu, ne nadnicom
akologija (grč. akos lijek, logia znanost) akordator (fr. accordeur, tal. accorda-
znanost o lijekovima, o sredstvima tore) glaz. ugađač glazbala
za liječenje rana akordeon (tal. accordo) ručna harmo-
akon ija (grč. a-, kome kosa) med. će- nika na razvlačenje, prvi put naprav-
lavost ljena 1829. g.
akordirati 43 akro-

akordirati (fr. accorder) usuglasiti, ovjeriti; akreditirati se steći ime, glas,


usuglašavati, prilagoditi (glasove, povjerenje
žice); složiti, slagati; sporazumjeti se, akreditiv (lat. accreditivum) punomoć,
poravnati se, nagoditi se sa zajmo- ovjera; otvoreno pismo kojim se pri-
davcem u slučaju nemogućnosti ured- matelj pisma umoljava da predava-
nog plaćanja duga; plaćati po svrše- ču, tj. akreditiranom, do određene
nom poslu, a ne nadnicama; odobri- visine stavi na raspolaganje novac
ti, dopustiti, priznati na račun izdavača toga pisma (akre-
akordoar (fr. accordoir) glaz. vilica za ditivno pismo); cirkularni akreditiv
usuglašavanje, prilagođavanje glaz- akreditivno, kreditno pismo koje gla-
benih instrumenata si na više osoba ili trgovačkih kuća
akorporacija (lat. accorporatio) spaja- u raznim mjestima
nje, pripajanje, združenje akrement (lat. accrementum) prirast,
akorporirati (lat. accoporare) spojiti, porast
pripojiti, pridružiti akrescenzija (lat. ad kod, uz, crescere
akostati (tal. accostare) pristati uz oba- rasti) prirast, prinova, povećanje;
lu (brod); stići brodom akrecija
akotiledone (grč. a-, kotyledon udub- akribija (grč. akribeia) točnost, brižlji-
vost, savjesnost, temeljitost
ljenje) mn. bot. biljke bescvjetnice
akribologija (grč. akribologeomai biti
ako zmija (grč. a-, kosmios uredan) ne-
točan ili temeljit u istraživanju) sa-
urednost, nečistoća; med. bljedilo,
vjesnost, točnost u govoru, pisanju,
bolestan izgled lica
istraživanju i uopće u životu
akozmizam (grč. a-, kosmos svemir) fi- akribometar (grč. akribes točan, me-
lozofsko shvaćanje po kojem postoji, tron) sprava za točno mjerenje veo-
kao jedino što doista živi, samo Bog, ma malih predmeta
dok su sve ostale stvari, pa i sam akribometrija (grč. akribes točan, me-
svijet, samo modifikacije božanstva, treo mjerim) točno mjerenje .
bez istinske stvarnosti; suprotno: ate- akridofag (grč. akris skakavac, fagos
izam onaj koji jede) skakavcojed, onaj koji
akr (engl. acre) engleska mjera za po- se hrani skakavcima
vršinu = 4840 kvadratnih jardi (4047 akrije (lat. acer ljut) farm. ljuti, trpki
m2) lijekovi
akracija (grč. a-, krateia nemoć, sla- akriminacija (lat. accriminatio) optuž-
bost) nedovoljna sposobnost vladanja ba, optuživanje, okrivljivanje
samim sobom akrimonija (lat. acrimonia) oštrina,
akranija (grč. a-, kranion lubanja) fizi- grubost, gorčina
ol. urođena nakaznost glave, kad se akritičan (grč. akritos neodlučan) koji
dijete rodi bez jednog dijela ili bez nema sposobnost prosuđivanja, ne-
cijele lubanje kritičan
akratoterme (grč. akratos jak, u punoj akrizija (grč. akrisia) nedostatak u spo-
snazi, thermos topao, vruć) tople sobnosti rasuđivanja i ocjenjivanja;
ljekovite vode koje sadrže malo otop- neodlučnost; med. neodređenost sta-
ljenih mineralnih tvari; akratopege nja bolesti
(grč. pege izvor) hladne ljekovite vode akro- (grč. akros) predmetak u složeni-
akreditirati (lat. accreditare) ovlastiti, cama sa značenjem: krajnji, gornji,
opunomoćiti; dati kredit, povjerenje; šiljast
akroama 44 akroničan

akroama (grč. akroama) nešto što se akroliti (grč. akros, lithos kamen) dr-
čulo ili što se treba čuti, razgovor veni kipovi kod kojih su krajnji dije-
koji je ugodan uhu (osobito za vrije- lovi (glava, ruke i noge) od kamena
me jela kod starih Grka); predavanje akromatičan (grč. achromatos) bezbo-
akroamatičan (grč. akroamatikos) koji jan; opt. koji propušta (prelamanjem)
je određen za slušanje; usmen, u obli- bijelu (složenu) svjetlost ne razlažu-
ku predavanja; teško razumljiv; akro- ći je u njezine sastavne boje (kompo-
amatično predavanje strogo znan- nente)
stveno predavanje (za razliku od po- akromatičnost (grč. a ne, chroma boja)
pularnoga), predavanje koje se sluša stvaranje slike bez obojenih rubova
bez prekidanja (za razliku od onoga (svojstvo optičkih sustava)
koje je u pitanjima i odgovorima) akromatizam (grč. a-, chroma boja)
akrobacija (grč. akrobateo idem na opt. otklanjanje boja, poništenje boja
prstima) vještina koju izvodi akrobat; (akromatičnim prizmama, akroma-
zrak. namjerno izvedeno okretanje u tičnim lećama), čistoća boja; bezboj-
zraku (ne spada u ona okretanja koja nost, bljedilo; akromazija
se izvode tijekom normalnog letenja) akromatopsija (grč. a ne, chroma boja,
akrobat (grč. akrobateo idem na prsti- ops, opos oko) sljepilo za boje; v. dal-
ma) plesač na užetu; znalac u skaka- tonizam
nju i prevrtanju u zraku, pelivan akromatopsija (grč. a-, chroma boja,
akrobatika (grč. akrobateo idem na orao vidim) med. potpuno sljepilo za
prstima) vještina izvođenja tjelesnih boje, nesposobnost razlikovanja boja
vježbi kojima je cilj razvijanje sna- akromazija (grč. a ne, chroma boja) po-
ge, otpornosti, gipkosti i okretnosti manjkanje normalne pigmenatacije
akrobistija (grč. akrobistia) v. akropo- kože; bezbojnost, bljedoća; med. pri-
stija vremena bljedoća uzrokovana borav-
akrodinija (grč. akros, odvne bol) med. kom na nekim zasljepljivim površi-
zarazna bolest koja se sastoji od boli nama (npr. na snijegu)
i utrnulosti udova, osobito krajnjih akromazija (grč. a-, chroma boja) opt.
akrografija (grč. akros, grafia pisanje) v. akromatizam
tisk. postupak pri radu kiselinama akromegalija (grč. akros, megas velik)
akrogrami (grč. akro-gramma slovo) med. urođena povećanost udova ko-
pjesme kod kojih stihovi počinju po- ja se sastoji u nezgrapnosti i izobli-
sljednjim slovima prethodnog stiha čenosti lica, donje čeljusti, usnica,
akroholija (grč. akrocholos jarostan, jezika, nosa, ruku i nogu; također:
razjaren) jarost, razjarenost bolesno zadebljavanje kostiju i me-
akrokarpičan (grč. akros, karpos plod) kanih dijelova tijela
bot. koji nosi plod na vrhu akromikrija (grč. akro-, mikros malen)
akrokefalija (grč. akros- krajnji, šiljat, med. sićušnost udova, osobito na nji-
kefale glava) šiljastost glave; luba- hovim vrhovima; supr. akromegalija
nja sa šiljastim tjemenom akromion (grč. akromion, akromia)
akrokolije (grč. akros, kolon ud) mn. anat. lopatica, pleće
anat. krajnji udovi tijela akromonosilabe (grč. akros, monos je-
akrolein (lat. acer oštar, oleum ulje) dini, syllabe slog) stihovi koji počinju
kem. bistra i veoma ljuta mirisna te- posljednjim slogom prethodnog stiha
kućina koja se stvara suhom desti- akroničan (grč. a-, chronos vrijeme)
lacijom glicerina i nekih masti koji ne zavisi o vremenu, koji nije u
akronim 45 akter

svoje vrijeme, nesuvremen; koji se jednosti, naučavanje o vrijednostima;


događa navečer ili kad se spušta noć, timologija
večernji aksiom (grč. axioo cijenim; zahtijevam,
akronim (grč. akros, onyma ime) kra- tražim, axioma) neposredna jasna
tica sastavljena od početnih slova ili znanstvena spoznaja, očita istina,
početnih slogova neke složene riječi spoznaja koja se ne može dokazati,
ili više riječi, npr. ZET = Zagrebački a i ne traži dokaza jer je očita (npr.:
električni tramvaj nijedna tvrdnja ne može istodobno
akropatija (grč. akros, pathos bolest) biti i točna i netočna; kad su dvije
med. opći naziv za bolesti na kraj- količine jednake trećoj, onda su i me-
njim dijelovima ruku i nogu, kao i đu sobom jednake)
ostalih perifernih dijelova tijela aksiomatika sustav aksioma; v. aksi-
akropola (grč. akro-polis) gornji grad, om
gradska tvrđava u Ateni i ostalim aksist (njem. Achse osovina) "osovinaš",
grčkim gradovima pristaša Hitler-Mussolinijeve politike
akropostija (grč. akroposthia) gornji tzv. "osovine Berlin-Rim-Tokio" koja
dio kožice na muškom udu, pri obre- je uvukla svijet u strahote Drugog
zivanju se odreže; stanje prije obre- svjetskog rata
zivanja (kod Zidova); akrobistija aksolotao (meks.) veliki slatkovodni
akrostih (grč. akrostichos) pjesma kod vodozemac u Sjev. Americi i Mek-
koje početna, a katkad i krajnja slo- siku; aksolotlo
va stihova daju neko ime ili neku aksonometrija (grč. axon os, osovina,
riječ metria) mjerenje osovine kod geomet-
akroterij (grč. akroterion) arhit. gornji rijskih tijela
dio, vrh zgrade, biljke i životinje kao aksungija (lat. axis osovina, ungere
ukrasi na vrhu, sljemenu zgrada mazati) mazivo za osovine ili kola;
akrotizam (grč. akros) fil. istraživanje farm. mast, salo
prauzroka, posljednjeg uzroka stvari; akšam (tur. akšam večer) sumrak, tj.
težnja za onim što je najviše u spo- doba od zalaska sunca do potpunog
znaji (teorijski akrotizam) i djelova- mraka; četvrta dnevna muslimanska
nju (praktični akrotizam) molitva (večernja); akšam-cvijet bilj-
akrozofija (akro-sofia) najviša mudrost ka pupoljica (lat. Oenothera biennis);
akselband (njem. Achsel rame, Band akšam-čiček (tur. čiček cvijet) biljka
vrpca, traka) voj. vrpca koja pada s noćurak (Mirabilis jalapa)
ramena na prsa, u nekim vojskama akt (lat. actus, eng. act, fr. acte) djelo,
služi kao oznaka posebne službe čin; svaki svečani javni čin, osobito
(npr. stožerni časnik) sudski čin, rasprava, pretres; kaz.
aksenija (grč. axenia) negostoljubivost, čin; u likovnoj umjetnosti: crtež, slika
negostoprimstvo; pr. akseničan ili kip golog ljudskog tijela; javni spis
aksijalni (lat. axis osovina, os) osni, Akteon (grč. Aktaion) kod starih Grka:
osovinski lovac kojega je božica lova Artemida
aksilarni (lat. axilla pazuho) pazušni pretvorila u jelena (jer ju je promat-
aksinomantija (grč. axine sjekira, rao dok se kupala) pa su ga rastrgali
manteia proricanje) proricanje po vlastiti psi
sjekirama akter (fr. acteur, lat. actor vršitelj, iz-
aksiologija (grč. axios vrijedan, koji vršitelj) glumac; sudionik u nekom
vrijedi, logia znanost) fil. teorija vri- događaju
akti 46 aktivirati

akti (lat. actum, mn. acta od agere dje- aktinometar (grč. aktis zraka, metron)
lovati, raditi) mn. djela, činovi; spisi fiz. sprava za mjerenje jačine rent-
koji se tiču nečega, osobito u sudu, genskih zraka pomoću selena
državnim ustanovama itd.; staviti ad aktinomikoza (grč. aktis zraka, mykes
acta (čit. akta) priključiti aktima, tj. gljiva) med. zarazna bolest najprije
neku stvar ili molbu smatrati svrše- primijećena kod konja, goveda i svi-
nom, odstraniti je, ne raditi po njoj nja, prenosiva i na ljude, uzročnik je
ništa; designacija akata popis akata gljivica zvjezdasta oblika; pojavljuje
koji se nalazi u jednoj bilježnici; ac- se na probavnim organima, u plu-
ta apostolorum čit. akta apostolorum ćima (zbog udisanja zarazne prašine
(lat.) mn. djela apostola; acta publica gljivica) ili na površini kože ako je
čit. akta publika (lat.) mn. javni či- na njoj bilo ozljeda
novi, oni koje se tiču države aktinomorfan (grč. aktis zraka, morfe
aktinidija (grč.-lat.) biljka srodna limu- oblik) bot. zrakast
nu od kojega je znatno bogatija vita- aktinoskopija (grč. aktis, skopeo gle-
minom C dam) med. ispitivanje, zračenje rent-
aktinij (grč. aktis zraka) kem. radioak- genom
tivan element, atomska težina 227, aktinoterapija (grč. aktis zraka, thera-
redni broj 89, znak Ac peia liječenje) med. liječenje zrakama
aktinije (grč. aktis zraka, lat. actinaria) aktinski (grč. aktis gen. aktinos zraka)
zool. moruzgve, morske životinje iz fiz. koji kemijski djeluje, koji kemij-
porodice koralja, mekanog tijela, bez ski razgrađuje; aktinske zrake zrake
kostura, obično žive pojedinačno i s kemijskim djelovanjem; ultraviolet-
često se odlikuju lijepim bojama ne, ultraljubičaste zrake, nevidljive
aktinizam (grč. aktis, aktinos sunčana zrake
zraka, zraka) fiz. svojstvo sunčanih, aktiti (grč. akte strma obala) mn. oni
ultraljubičastih zraka da izazovu ke- koji stanuju na obali, primorci
mijske promjene; kemijsko djelova- aktiv (lat. activus djelatan, radan, koji
nje sunčanih zraka radi; radni, koji označava djelatnost)
aktinoelektricitet (grč. aktis, elektron) 1. gram. radno stanje (suprotno: pa-
elektricitet što ga u kristalima izazi- siv) 2. skupina najdjelatnijih člano-
vaju svjetlosne ili toplinske zrake va neke organizacije
aktinograf (grč. aktis zraka, grafo pi- aktiva (lat. activa) trg. imovina, imanje
šem) fiz. instrument za mjerenje ja- (novac, vrijednosni papiri, nekretni-
čine kemijskog djelovanja nekog svje- ne); potraživanje (suprotno: pasiva)
tlosnog izvora (aktinometar); tako- aktivan (lat. activus djelatan) radan,
đer: instrument koji bilježi promjene vrijedan, živ, okretan; još u službi, u
(varijacije) u jačini sunčanih zraka djelovanju; trg. onaj čija su potraži-
aktinografija (grč. aktis zraka, grafia vanja veća od dugovanja; gram. radni
opis) proučavanje zraka; ispitivanje aktive (lat. activa) trg. pozitivni sastav-
pomoću rentgenskih zraka ni dijelovi nekog imanja, od kojih vla-
aktinogram (grč. aktis zraka, gramma snik ima koristi, za razliku od pasi-
slovo) rentgenska slika; rentgeno- va, tj. objekata koji vlasniku ne do-
gram nose nikakvu korist, ili su mu čak
aktinometar (grč. aktis zraka, metron) na štetu
fiz. sprava kojom se mjeri jačina aktivirati (lat. activare) staviti u djelo-
Sunčevog toplinskog zračenja vanje; uvesti u aktivnu službu; ubr-
aktivist 47 akupiktura

zati, ubrzavati, pospiješiti, pospješi- vost; teorija aktualiteta psih. Wund-


vati tovo shvaćanje da je bit duše doživljaj
aktivist (lat. activus djelatan) onaj koji svijesti, a ne nešto supstancijalno;
je djelatan, koji djeluje, radi danost; aktualnost
aktivist (lat. activus) 1. fil. pristaša ak- aktualizacija (lat. agere raditi, actu-
tivizma; 2. član aktiva (v. aktiv 2) alisatio) provođenje u djelo, ostvare-
aktivitet (lat. activitas) živost, okret- nje, ostvarivanje
nost; djelatnost, radinost, marljivost, aktualizam (lat. actualis) fil. načelo
revnost; djelovanje; aktivnost prirodne povijesti, osobito geologije i
aktivizam (lat. activus, agere djelati, biologije, po kojem su sile i zakoni
raditi) fil. shvaćanje da je za napre- koji sada djeluju one iste sile koje su
dak čovječanstva od posebne važno- djelovale i u prijašnjim razdobljima
sti razuman i stalan utjecaj ljudskog Zemljine povijesti
znanja i htijenja na kulturu i život aktualizirati (fr. actualiser) činiti ili
uopće; praktično, aktivizam je mo- učiniti aktualnim, ostvariti, ostvari-
ralni (etički) zahtjev da čovjek ne vati, provesti ili provoditi u djelo
smije mirovati sve dotle dok ljudska aktualnost (fr. actuel) v. aktualitet
priroda, njegovim stalnim nastoja- aktuar (lat. actuarius) sudski pisar, pi-
njem, ne dospije do potpune samo- sar koji vodi arhivske knjige neke
spoznaje i samostalnosti ustanove i brine se o spisima
aktivna trgovina 1. prije: izvozna trgo- akuitet (lat. acuitas) šiljatost, oštrina;
vina; 2. danas: trgovinska djelatnost osobito: oštrina tona
nekog naroda koja i uvoz i izvoz pro- akuleiforman (lat. aculeiformis) zajed-
izvoda vrši vlastitim kapitalom i vla- ljiv; bodljikast
stitom radnom snagom; suprotno: pa- akulturacija engl. (grč. a ne, lat. cul-
sivna trgovina tura odnjegovan) preuzimanje i usva-
aktivnost (lat. activus) v. aktivitet janje tuđih kulturnih elemenata, kul-
aktor (lat. actor) prav. tužitelj, izdava- turno stapanje u etnološkom i socio-
telj punomoći; advokat, zastupnik loškom smislu
aktovka (lat. actus radnja) 1. dramsko akumen (lat. acumen) oštroumnost, oš-
djelo u jednom činu, jednočinka; 2. troumlje, domišljatost, bistrina shva-
torba za spise ćanja, pronicavost
aktšlus (njem. Aktschluss) završetak akumetar (grč. akuo čujem, metron)
dramskog čina (osobito: efektna za- med. v. akoemetar
vršna scena) akumulacija (lat. accumulatio nagomi-
aktuacija (lat. actuatio) med. djelovanje lavanje) 1. ret. nagomilavanje (riječi
nekog lijeka na organizam i izraza); 2. akumulacija kapitala po-
aktualan (lat. actualis, fr. actuel) sa- većavanje kapitala time što se dio
dašnji, današnji, suvremen; stvaran, profita ili kamate dodaje kapitalu da
istinit, činjenični; koji je na dnevnom bi se poduzeće ili poslovi proširili
redu; koji se odnosi neposredno na akumulator (lat. accumulator skupljač,
današnjicu; dan, dat; aktualna ener- nagomilavač) fiz. uređaj za skuplja-
gija živa sila, kinetička energija nje električne energije; skupljač, na-
aktualitet (lat. actualitas) sadašnjost, gomilavač
stvarnost, suvremenost, današnjica; akupiktura (lat. acupictura) vezenje
sadašnja važnost, današnja zanimlji- iglom, vez
akuplirati 48 akvarij

akuplirati (fr. accoupler) sparivati, spa- akuzatorski (lat. accusatorius) prav.


riti; vezivati dva po dva; spajati, spo- tužiteljski, optužni; akuzatorski kaz-
jiti neni postupak optužni postupak koji
akupresura (lat. acupressura pritisak se vodi na osnovi neke tužbe (suprot-
iglom) med. zaustavljanje krvi pritis- no: inkvizitorski kazneni postupak)
kom krvne žile metalnom iglom akuzatus (lat. accusatus) tuženik, op-
akupunktura (lat. acus igla, punctura tuženik; suprotno: akuzator
bod) med. način liječenja nekih bo- akva (lat. aqua) voda
lesti, primljen od Kineza i Japanaca, akvabatik (lat. aqua voda, grč. bathys
sastoji se u tome da se u oboljelo dubok) elektromotorna naprava (slič-
mjesto zabadaju igle na modelu morskog psa), koja služi
akuratan (lat. accuratus) brižljiv, to- za promatranje živola. pod vodom;
čan, uredan, savjestan, ispravan napravljena od stakla pojačanog pla-
akustičan (grč. akuo čujem) koji odgo- stikom, opremljena kamerama, re-
vara zahtjevima akustike, prikladan flektorima, pričuvnim kisikom i dr.;
za primanje i prenošenje zvuka (npr.
usp. batiskop
dvorana, kazalište, crkva), sagrađen
akvafortis (lat. aqua, fortis jak) kem.
tako da se riječi i tonovi mogu svuda
snažna voda, priprema se od salitre
lijepo i jasno čuti; akustična sredstva
sredstva koja služe poboljšanju ili i razrijeđene sumporne kiseline
pojačanju slabog sluha akvagij (lat. aqua voda, agere voditi)
akustika (grč. akustikos, akuo čujem, prav. pravo odvođenja vode, pravo
slušam) fiz. dio fizike koji proučava isušivanja zemljišta;
zvuk akvalung (lat. aqua voda, engl. lung
pluća) naprava koja omogućuje di-
akušerstvo (fr. accoucher) porodiljstvo,
sanje pod vodom
primaljstvo (dio ginekologije)
akvamarin (lat. aqua voda, marinus
akut (lat. acutus accentus) gram. znak
morski) min. proziran poludragi ka-
za dugouzlazni naglasak; oštri ak-
men koji ima zelenu boju morske vo-
cent
de, vrsta berila
akutan (lat. acutus) oštar, prijek, koji
akvamarinski koji ima zelenu boju
prisiljava na brzo rješenje; akutna
bol iznenadna i veoma jaka bol; akut- morske vode
na bolest ona koja će se brzo završiti akvaplan (lat. aqua voda, planus ra-
ili ozdravljenjem ili smrću, a obično van) šport, široka daska vezana za
traje do 40 dana motorni čamac, služi za vožnju na
akutangularan (lat. acutus oštar, an- vodi
gularis kutni) geom. oštrokutni akvarel (lat. aqua voda, acquerello) sli-
akuzabilan (lat. accusare optužiti, ac- ka izrađena vodenim bojama
cusabilis) tužljiv, optužljiv; kažnjiv akvarelirati (tal. acquerellare) slikati
akuzacija (lat. accusatio) tuženje, op- vodenim bojama
tuživanje akvarelist (fr. aquarelliste) slikar koji
akuzativ (lat. accusativus) gram. če- radi vodenim bojama
tvrti padež Odgovara na pitanje: ko- akvarij (lat. aquarium) staklena posuda
ga? što?), najčešće izriče predmet gla- s vodom u kojoj se čuvaju vodene bilj-
golske radnje ke i vodene životinje (ribe i vodozem-
akuzator (lat. ac jusatcrj tužitelj, optu- ci); mjesto u ljekarni gdje se drži vo-
žitelj; suprotno: akuzatus da
akvarijus 49 alacija

akvarijus (lat. aquarius) astr. Vodenjak jima iz kojih su Arapi iseljeni nakon
(jedan od dvanaest nebeskih znako- osnutka Izraela
va) al marco čit. al marko (tal.) trg. prema
akvatel (lat. aqua voda, fr. hotel) hotel čistoj težini zlata i srebra
na vodi, turistički brod ili brodica al pari (tal.) trg. jednak, koji ima jed-
akvaterarij (lat. aqua voda, terra zem- naku vrijednost, iste vrijednosti ili
lja) posuda u kojoj se drže i uzgajaju sadržaja; jednakost nominalne i
vodozemci (amfibije) stvarne vrijednosti, osobito kod novca
akvatičan (lat. aquaticus) podvodan, al piacere čit. al pjačere (tal.) glaz. po
vlažan, močvaran,; koji živi u vodi, volji, prema dopadanju, kako se hoće
pokraj vode, vodeni; akvatične biljke al piacimento čit. al pjačimento (tal.)
one koje rastu po močvarnim mjes- glaz. v. al piacere
tima, vodene biljke al punto (tal.) u točku, savršeno točno,
akvatilije (lat. aquatilia) zool. slatko- navlas; a punto
vodne životinje al rigore di tempo (tal.) glaz. strogo u
akvatorij (lat. aqua voda, territorium taktu
zemljište) vodene površine koje imaju al segno čit. al senjo (tal.) glaz. ponav-
nekom konvencijom određene grani- ljanje jednog odjeljka od određenog
ce znaka
akvedukt (lat. aquaductus) vodovod, al- (ar. al-) arapski član, npr. alkali, al-
vodovodna cijev; kanal kohol, al-Kuran itd.; često se upotreb-
akvila (lat. aquila) zool. orao; astr. ime ljava i el i ul
jednog zviježđa; arhit. ukras u obliku al-džamija (ar. al-đami) velika islam-
orla na zabatu kuće ska bogomolja
akvizicija (lat. acquisitio) tečevina, ste- Al-koran (ar. El-kuran) v. Alkuran
čeno dobro, zarada; nabavljanje; za- Al-kuran (ar. El-kuran) knjiga, čitanka;
dobivanje, stjecanje v. Kuran
akvizit (lat. acquisitum) nešto što je za- ala milaneze (tal. alla milanese) na mi-
dobiveno, nabavljeno, stečeno lanski način, naziv poznatog talijan-
akvizitor (lat. acquisitor) čovjek koji ne- skog jela: špageti s narezanim koma-
što stječe, zarađuje, nabavlja ili za- dićima šunke preljeveni umakom od
dobiva rajčica
akvozan (lat. aquosus) pun vode, bogat ala vild (fr.-njem. wild-divlji) kuh. "kao
vodom; kišovit divljač", izraz koji označuje poseban
akvozitet (lat. aquositas) bogatstvo vo- način pripremanja mesa divljači (ali
dom; kišovitost i domaćih životinja na takav način)
A1 Capone (Alfonso) najpoznatiji ame- alabandizam umjetnička drljotina (po
rički gangster (1897—1947); sinonim karijskom gradu Alabandi gdje je
za velikog gangstera uopće vladao loš umjetnički ukus)
al corso čit. al korzo (tal.) trg. po tečaju, alabaster (grč. alabastros, lat. alabas-
po sadašnjoj vrijednosti novca trum) min. posebna, veoma tvrda vr-
Al Fatah (ar. Al Fatah "borba i pobje- sta gipsa, u vodi teško rastopljiv; ala-
da") najstarija i najveća vojnopoli- bastersko staklo mutno, poluprozir-
tička organizacija palestinskih Ara- no staklo
pa, osnovana 1965. kako bi obranila alacija (lat. alatio, lat. alatus krilat)
prava palestinskih Arapa i usposta- davanje krila; pren. ubrzanje, požuri-
vila palestinsku državu na područ- vanje
Aladin 50 albacija

Aladin glavni junak priče o čarobnoj lježnjaka (sisavaca, riba i gmazova),


svjetiljci (Aladinova svjetiljka) koja kod gmazova i ptica pomaže disanje,
onome koji je posjeduje ispunjava sve a kod sisavaca još i prehranjivanje
što poželi; priča je objavljena u po- zametka
znatoj arapskoj zbirci pripovjedaka alantotoksikon (grč. allas, allantos ko-
"Tisuću i jedna noć" basica, toxikon otrov) kem. otrov koji
Aladinova svjetiljka v. Aladin se razvija u pokvarenom mesu
aladža (tur. aladža raznobojan, šaren) Alarih (germ.) "kralj sviju", "vladar nad
pamučna tkanina s utkanim šarama; svima"
haljina od te tkanine alarm (fr. alarme, tal. airarme) voj. uz-
alafranka (tal. alla franca) na europski buna, poziv za pripremu u slučaju
način, po europski, po zapadnjački opasnosti; nemir, nespokojstvo, za-
(za razliku od turskog, orijentalnog, brinutost; strah
islamskog); supr.: alaturka alarmantan (fr. alarmant) uznemiru-
Alah (ar. a-ilah) Bog, pravi Bog, naziv jući, koji uznemiruje, koji izaziva ili
za Boga kod muslimana stvara nespokojstvo i zabrinutost
alaj (tur.) četa vojnika, bataljun, puk; alarmirati (fr. alarmer) uzbuniti, uz-
mnoštvo, gomila; parada, svečanost bunjivati, dati znak za uzbunu, po-
svečana povorka; alaj-barjak zastava zvati k oružju; uznemiriti, zastrašiti
jednog odreda (alaja) vojnika; visoka alarmist (fr. alarmiste) širitelj uznemi-
čast u feudalnoj Turskoj rujućih vijesti
alak (tur.) urnebes, vika, galama; juriš, alas (mađ. halasz) ribar
napad; gomila, mnoštvo, rulja Alaska sjeverozapadni poluotok Sje-
alakati (tur.) vikati alah (običaj Turaka verne Amerike; 1867. od Rusije su
pri jurišu); jurišati uz urnebesnu vi- ga kupile SAD; glavni grad Juneau,
ku
najveći Anchorage
alalija (grč. a-, lalein brbljati) med. ne- Alastor zloduh osvete u starogrčkim
mogućnost izgovaranja artikuliranih
glasova zbog poremećaja u govornim tragedijama
organima alat (ar. alet) pribor, sve što je potrebno
alamet (tur. alamet) znak, simptom, za rad, osobito ručni, oruđe
trag, predznak, najava; prigoda, zgo- alatracija (lat. allatratio) lajanje na;
da, pravi trenutak; oluja, mećava, ne- napad na nekoga pogrdama
vrijeme; prokletstvo alatura (lat. allatura, afferre donositi)
Alani iranski nomadski narod sarmat- prav. miraz; dodatak u novcu za iz-
skog podrijetla; za vrijeme seobe na- državanje kuće
roda došli su do Španjolske gdje su alaturka (tal. alla turca) na turski na-
ih uništili Vizigoti čin, po turski (za razliku od europ-
alanin kem. aminopropionska kiselina skog, zapadnjačkog); supr.: alafran-
alantijaza (grč. allas, allantos kobasi- ka
ca) med. teško akutno trovanje zara- alaun (njem. Alaun, lat. alumen) stipsa
ženom mesnom hranom; botulizam alavertiti (tal. avvertire) obavijestiti,
alantoidna tekućina zool. tekućina uputiti, poučiti
koja se nalazi između alantoisa i ara- albacija (lat. albatio) bijeljenje kovine
niona (metala), osobito bakra; posrebrnji-
alantois (grč. allas, eidos izgled, oblik) vanje kovine; tobožnje pretvaranje
zool. omotač zametka kod viših kra- bakra u srebro; albifikacija
albatros 51 aldrovanda

albatros (engl. albatross) zool. velika albugo (lat. albugo) med. bijela mrlja
bijela morska ptica koja nagovještava na rožnici oka
buru album (lat. album bijelo) knjiga s bije-
albedo (lat. albedo "bjelina") moć odbi- lim listovima koju treba ispuniti
janja svjetla, omjer svjetla što ga po- slikama u boji, crtežima i si.; spome-
vršina (npr. planeta) odbija prema nar, spomen-knjiga; knjiga za skup-
svjetlu koje je (npr. od Sunca) primila ljanje fotografija, razglednica, ma-
Albertina bogata i svjetski glasovita raka itd.
grafička zbirka u Beču (ime prema albumen (lat. albumen bjelanjak) kem.
utemeljitelju Albertu von Sachsen- bjelančevina
Teschenu, 1738—1822) albumin (lat. albumen) kem. bjelanče-
albertotipija tisk. izrada tipografskih vinasta tvar, bjelančevina
ploča fotografskim putem, nazvana albuminat (lat. albumen) kem. tvar
po pronalazaču, minhenskom foto- koja u sebi sadrži bjelančevine
grafu J. Albertu (1825—1886) albuminometar (lat. albumen, grč. me-
albicija (tal.) ukrasna biljka srodna tron) kem. instrument za određiva-
akaciji nje količine bjelančevina u mokraći
albifikacija (lat. albification) v. albacija albuminozan (lat. albuminosus) koji
albin (šp. albino, laat. albus bijel) med. sadrži bjelančevinu
onaj koji boluje od albinizma, bjeloš albuminski papir fotografski papir za
albinizam (lat. albus bijel) med. na- čiju se izradu upotrebljava iz jaja iz-
vađena i na toplom zraku osušena
sljedni nedostatak obojene tvari, pig-
bjelančevina
menta u koži kod ljudi i životinja,
albuminurija (lat. albumen, grč. ureo
zbog čega koža i kosa izgledaju bije-
mokrim) med. izlučivanje bjelan-
le, a oči crvenkaste
čevine mokraćom, znak šećerne bo-
Albion (kelt. "brdska zemlja") staro, da-
lesti, bolesti bubrega i dr.
nas samo pjesničko ime Velike Bri-
albumoze (lat. albus bijel) fiziol. sup-
tanije
stance između bjelančevina i pepto-
albit (lat. albus bijel) min. natrijski na koje se stvaraju u želucu i guš-
glinenac bijele boje terači za vrijeme probave
albit (lat. albus bijel) natrijski glinenac alciora (lat. altiora) v. altiora
(ruda iz skupine plagioklasa) alčak (tur. alčak neotesan, divlji) vra-
albižanac pripadnik kršćanske vjers- golan, nevaljalac, lopov, obješenjak,
ke sljedbe u Francuskoj; sljedba se prepreden čovjek, mangup, simpa-
protivila Crkvi i papi); ime po južno- tičan lukavac; čovjek s nekim nedo-
francuskom gradu Albi statakom ili manom
albo lapillo notare diem (lat.) bijelom aldehid (lat. alcohol, dehydrogenatus
pisaljkom, tj "zlatnim slovima" zabi- lišen vodika) kem. alkohol lišen jed-
lježiti dan kad se nešto sretno do- nog dijela vodika, organska kemijska
godilo tekućina ljuta mirisa
albolit (lat. albus bijel, grč. lithos ka- aldine knjige izrađene u tiskari vene-
men) vrsta odličnog bijelog cementa cijanskog tiskara Aldusa Manutiusa
albomicin (grč.) antibiotik, crveni prah (1494—1597) i njegovih nasljednika
dobiven od zemljine plijesni; djeluje aldrovanda (lat. Aldrovanda vesiculo-
protiv stafilokoka, pneumokoka i ba- sa) mesožderna vodena biljka iz po-
cila dizenterije rodice rosika
alea iacta est 52 alektriomahij a

alea iacta est čit. alea jakta est (lat.) liki i bio je u prvim stoljećima prije
posl. kocka je bačena, tj. konačno i poslije naše ere glavno sjedište grč-
sam se odlučio na neko djelo; Ce- ke znanosti i književnosti; otuda:
zarove riječi kad je prešao Rubikon aleksandrijska biblioteka, aleksan-
aleatico Čit. aleatiko (tal.) vrsta odlič- drijski gramatičari, aleksandrijski
nog slatkog toskanskog crvenog vi- filozofi (aleksandrijska škola)
na od muškatnog grožđa aleksandrina svili slična tkanina od
aleator (lat. alea kocka, aleator) igrač lana i pamuka
kockom, igrač na sreču, kockar aleksandrinac poet. dvanaesterac, še-
aleatorički poslovi (lat. alea kocka) stostopni stih s cezurom nakon še-
poslovi koji ovise o slučaju i sreći; stog sloga, nazvan po velikom sta-
kockarski poslovi; opasni poslovi rofrancuskom romanu o Aleksandru
aleatorij (lat. alea kocka, aleatorium) Velikom iz XII. st.; klasičan fran-
igračnica, kockarnica cuski stih
aleatorika (lat.) glaz. kompozicijski po- aleksandrinci ovim se imenom zove 70
stupak u suvremenoj glazbi: sam aleksandrijskih znanstvenika-tuma-
izvođač odabire redoslijed izvođenja ča i prevoditelja; usp. Septuaginta
pojedinih stavaka aleksandrinstvo znanstveno sitničar-
alef (hebr. aleph) prvo slovo hebrejske stvo, suha učenost radi učenosti, bez
abecede; usp. alfa ikakve veze sa stvarnim životom, kao
alegacija (lat. allegatio) navođenje, po- npr. u XVII. st.
zivanje na spis, djelo ili pisca; navo- aleksifarmacija (grč.) proučavanje pro-
đenje činjenice; tvrdnja tuotrova
alegat (lat. allegatum) navedeno mjesto,
aleksifarmakon (grč. alexo branim,
navod, navođenje, pozivanje na neki
farmakon lijek) med. lijek protiv tro-
zakon
vanja, protuotrov
alegati (lat. allegata) mn. mjesta nave- aleksija (grč. a-, legein govoriti) psih.
dena iz drugih djela, upute
patološka nesposobnost da se pisane
alegoričan (grč. allegorikos) iskazan
ili tiskane riječi čitaju s razumije-
slikom, slikovit, u prenesenom ruhu
vanjem (nastaje zbog povrede veli-
alegorija (grč. allegoria) poet. govor u
kojem se pojmovi i misli iskazuju kog mozga)
drukčije, a ne riječima koje ih izrav- aleksin (grč. alexo pomažem, štitim)
no izražavaju, slikovit govor, sliko- kem. svaka tvar krvnog seruma koja
vito objašnjenje pojma ili misli razgrađuje strane stanice
alegorist (grč. allegorikos) onaj koji aleksipiretik (grč. alexo branim, pyr
prikazuje nešto u slikama, slikovito vatra) med. sredstvo protiv groznice
alegorizirati (grč. allegoreo drukčije aleksit (grč. alexo branim) med. sred-
izražavam, drukčije prikazujem) sli- stvo za spašavanje i pomoć, osobito
kovito govoriti ili pisati; izražavati protuotrov; aleksiterij
misli u slikama, a ne izravno aleksiteričan (grč. alexeterios) koji dje-
aleja (fr. allee) drvored; šetalište izme- luje kao protuotrov, protuotrovni
đu dvaju redova drveća; uzak prolaz alektacija (lat. allectatio) mamljenje,
aleksandrijski koji se dogodio u Alek- primamljivanje, izazivanje draži; čist
sandriji, koji potječe iz Aleksandrije, rad (u bakrorezu)
pomorskog grada u Egiptu; grad je alektriomahij a (grč. alektryon pijetao,
osnovao 331. pr. n. e. Aleksandar Ve- mache borba) borba pijetlova (kao sli-
alektriomantij a 53 alfitomantija

ka istinske borbe kod starih je Grka aletiologija (grč. aletheia istina, logia)
bila veoma omiljena zabava) znanost (ili: naučavanje) o istini
alektriomantij a (grč. alektryon pijetao, aletofil (grč. alethes istinit, filos prija-
manteia proricanje) proricanje po telj) prijatelj istine, onaj koji voli is-
pjevanju pijetlova tinu; filalet
aleloftorija (grč. allelon međusobni, aleurant (grč. aleuron pšenično braš-
uzajamni, ftheiro uništavam, allelof- no) bot. bjelančevina u pšenici
thoria) fil. izraz kojim je Aristotel aleuromantija (grč. aleuron pšenično
nazvao nagon (u prirodi i životinj- brašno, manteia) proricanje iz brašna
skom svijetu) za nemilosrdnom me- koje se prinosi na žrtvu
đusobnom borbom i uništavanjem aleurometar (grč. aleuron brašno, me-
alelomorfan (grč. allelon naizmjeničan, tron) instrument za ispitivanje va-
morfe oblik) zamjenjiv ljanosti i čistoće brašna
aleluja (hebr.) "hvalite Boga", poklik aleuron (grč. aleuron pšenično brašno)
radosti u kršćanskom bogoslužju; bot. okruglasta i kristalizirana or-
pren. radost, zanosno veselje uopće ganska tvar (slična zrnu) u biljnim
alem (ar. alem, alin) dragi kamen; u stanicama, sastavljena od kristali-
arapskom, uz ostala značenja, ova zirane bjelančevine
riječ znači i pozlaćena jabuka na vr- alfa (grč. alfa) prvo slovo u grčkoj abe-
hu minareta cedi; pren. početak; alfa i omega prvo
Alemani (njem. Alemannen) staronje- i posljednje slovo grčke abecede, tj.
mački naziv glavnog i najvećeg dijela početak i kraj nečega
stanovništva južne Njemačke, za Alfa-Romeo talijanska marka auto-
razliku od vladajućih Franaka (otu- mobila (prvi dio naziva čine početna
da Francuzi i danas zovu Njemačku slova firme: Anonima Lombarda Fab-
TAllemagne", tj. zemlja u kojoj žive brica Automobili, a drugi je po in-
Alemani) ženjeru konstruktoru koji se zvao
alemanisti pristaše francuske Revolu- Niccolo Romeo)
cionarne socijalističke radničke alfabet (prva dva grčka slova alfa, beta)
stranke koja je odbacivala diktaturu gram. niz svih slova nekog jezika,
proletarijata i propagirala tzv. mu- slova u određenom redu (za latinicu
nicipalni socijalizam (naziv prema je uobičajen naziv abeceda, a za gla-
prezimenu vođe Jeana Allemanea, goljicu i ćirilicu azbuka; alfabetski
1843—1935, člana Pariške komune) red red slova kakav je u alfabetu, tj.
alenteza (grč. allos drugi, thesis polo- a, b, c, d...
žaj) med. prisutnost stranih tijela u alfabetar (grč. alfa a, beta b) 1. popis
ljudskom organizmu i bolest koja izrađen alfabetskim redom; 2. po-
zbog toga nastaje četnik u čitanju i pisanju; 3. pren.
aleopat (grč. alloios drukčiji, pathos), početnik u čemu (u nekom nauku,
med. b. alopat zanatu, vještini...)
aleopatija (grč. alloios drukčiji, pathos) alfenid metalna smjesa od 60 dijelova
med. v. alopatija bakra, 30 dijelova cinka i 10 dijelova
alergija (grč. allos drugi, ergon djelo) nikla, galvanskim putem posrebrnje-
med. promijenjena sposobnost reak- no novo srebro
cije organizma na neku vrstu zaraz- alfitomantija (grč. alfi ton ječmeno bra-
nih klica kojima je taj organizam već šno, manteia) gatanje u ječmeno
jednom prije bio zaražen brašno
alge 54 alijenacija

alge (lat. alge) bot. resine, kriptogamne Granadi, najslavniji spomenik ma-
vodene biljke, bescvjetnice, talofiti s urske arhitekture
biljnim zelenilom (klorofilom) alhidada (ar. al-hadat) teh. pokretno
algebra (ar. al-jebr) mat. "sastavljanje ravnalo, dio nonija, za mjerenje ku-
razdvojenih dijelova", dio matemati- tova
ke koji istražuje odnose i svojstva allas čit. alijas (lat.) drugim imenom,
brojeva pomoću općih znakova; udž- inače, drukčije
benik algebre alibi (lat.) prav. drugdje, na drugom
algebrist onaj koji se bavi algebrom, mjestu; dokazati svoj alibi dokazati
znalac algebre da u određeno vrijeme nisam bio na
algema (grč. algema) med. bol određenom mjestu
algetičan (grč. algeo osjećam bol) bolan, alicante čit. alikante (šp.) vrsta špa-
njolskog vina iz okolice grada Ali-
boležljiv, nastao zbog boli
cantea
algija (grč. algeo osjećam bol) med. bol
aliciklički spojevi (grč.) organski spo-
živaca, neuralgija jevi cikličke strukture s alifatskim
algofon (grč. algos bol, fonos ubojstvo) svojstvima (ciklopropan, cikloheksan)
med. sredstvo protiv zubobolje na- alifatski spojevi kem. masni organski
pravljeno od gorušičnog ulja i špiri- kemijski spojevi koji sadrže atome
ta (žeste) ugljika, povezane u obliku otvorenih
algolagnija (grč. algea bol, lagneia ob- lanaca (parafini, alifatski alkoholi,
ljuba) med. uživanje u bolu, požuda alifatske kiseline)
za bolom, izraz koji obuhvaća mazo- aligacija (lat. alligatio) mješavina ko-
hizam i sadizam vina (metala) nejednake vrijednosti
algologija (lat. alga, grč. logia) bot. dio u jednu masu, slitina, smjesa, legura;
botanike koji se bavi algama, resi- pren. primjesa, dodatak; alijaža
nama aligacijski račun (lat. alligatio mješa-
algoritam (ar., grč. rhythmos odnos) 1. vina) račun smjese, tj. račun kojim
vještina računanja, četiri osnovne se pronalazi odnos u kojem se trebaju
računske operacije i udžbenik o tome izmiješati dvije vrste robe različite
(izraz potječe od arapskog matema- cijene da bi se dobila srednja vrsta
tičara Muhameda ibn Muse Alhariz- po unaprijed određenoj cijeni
ma); 2. logički algoritam pokušaj da aligator (tal. alligatore, šp. el lagarto)
se logičke operacije zamijene brojka- zool. američki krokodil
ma i računskim metodama, dakle, aligirati Gat. alligare) sliti, slivati, smi-
pokušaj matematičke ili simboličke ješati; legirati
logike; u srednjem vijeku upotreb- alijansa (fr. alliance) spajanje, udruži-
ljavali se i izrazi algorizam, algari- vanje; savez; sredstvo; bračna veza;
tam belle alliance čit. bel alijans (fr.), li-
algospazam (grč. algos bol, spasmos jepi ili sveti savez između Rusije,
grč) med. grč mišića praćen bolom Pruske i Austrije 1815. godine
algrafija (grč. grafia) tisk. postupak pri alijas (lat. alias) inače, osim toga, dru-
ravnom tiskanju aluminijskim umje- gim putem, drukčije
sto kamenim pločama, odgovara li- alijaža (fr. alliage) v. aligacija
tografiji alijenacija (lat. alienatio) otuđivanje,
Alhambra (ar. Al-hamrah) (Crvena ku- otuđenje; razmjena, prodaja, zalog;
ća), maurska kraljevska palača u med. odstupanje od prirodnog stanja;
alijenirati 55 alkalescencija

duševno rastrojstvo (lat. alienatio alira (fr. allure) hod, način kretanja;
mentis) trag divljači; pren. način hoda i drža-
alijenirati (lat. alienare) prav. otuđiti, nja nekog čovjeka, ponašanje, vla-
otuđivati, ustupiti drugom (pravo ili danje
vlasništvo); odvratiti (mušterije); po- aliskaf (lat. ala krilo, grč. skafos lađa)
ludjeti pomorsko prijevozno sredstvo, brod
alijenist (fr. alićniste) zastarjeli naziv s krilima (na kojima zapravo i poči-
za liječnika koji se bavi duševnim va) i koja se rašire pod vodom te se
bolestima brod izdigne nad vodu i "leteći" po-
alijenizam (lat. alienus tuđ, fr. alićnis- stiže veliku brzinu; "hidrokrilac"
me) med. duševno rastrojstvo, ludilo aliteracija (lat. alliteratio) poet. pjes-
alijirati (fr. allier) vezati savezom, sklo- nička figura koja se sastoji u tome
piti savez, udružiti; svezati brakom; da se u nizu ponavlja isti suglasnik
obično: alijirati se ili isti slog, npr.: "pa šuti pa se smije
alikvantan (lat. aliquantum) mat. koji pa se penje"
je sadržan u većem broju, ali ovaj aliterirati (lat. ad, littera slovo) praviti
nije s njim djeljiv bez ostatka, npr. 5 aliteraciju; slučajno ili hotimce po-
i 7 su alikvantni dijelovi broja 12;
navljati ista slova, iste slogove
supr. alikvotan
alitura (lat. alere hraniti, alitura) hra-
alikvota (lat. aliquoties) mat. broj koji
njenje, prehrana, sposobnost tijela da
je sadržan u drugom broju bez os-
tatka, npr. 2, 3, 4, 6 su alikvote broja hranjivim sokovima nadoknadi ono
12 što je izgubilo
alizari (šp. alizari) bot. levantinski broć;
alikvotan (lat. aliquoties) koji je sadr-
korijen broća
• žan u većem broju bez ostatka
aliment (lat. alimenta) mn. novac za alizarin (šp. alizari) kem. lijepa crvena
uzdržavanje i školovanje izvanbrač- boja koja se danas dobiva iz antra-
ne djece cena, dok je prije dobivana iz kori-
alimentacija (lat. alimentatio hranje- jena broća; alizarinsko modrilo naj-
nje) prehrana; uzdržavanje, npr. iz- ljepša i najpostojanija alizarinska
vanbračne djece modra boja, iste vrijednosti kao i in-
alimentar (lat. alimentarius) prav. onaj digova modra boja; usp. alizari
koji po nekom zavjetu prima uzdr- alka (lat. alea torda) 2. njorka, ptica
žavanje, hranarinu sjevernih krajeva, slična galebu; lovi
alimentama intoksikacija med. tro- se zbog skupocjenih jaja i perja
vanje hranom alka (tur.) 1. v. halka; Sirijska alka vi-
alimentirati (lat alimentare) prehra- teška igra u Sinju; održava se u dru-
njivati, uzdržavati, opskrbljivati hra- goj polovici kolovoza kao spomen na
nom veliku pobjedu Sinjana nad Turcima
alimfija (grč. a-, lat lympha voda) med. 1715. g.; sastoji se u tome da alkari
nedostatak limfnih žlijezda jašući na konjima (svaki triput) ga-
alineja (lat. a od, linea red) nov redak, đaju kopljem kroz dva koncentrično
novi odlomak; odjeljak koji počinje prilagođena koluta (alke)
novim, uvučenijim retkom alkalescencija (lat. alcalescentia) kem.
aliptika (grč. aleifo mažem, trljam) prevladavanje jedne alkalije; razvi-
vještina masiranja, proučavanje lije- janje alkalije koja se brzo isparava
čenja trljanjem (amonijak)
alkali 56 alkoholičar

alkali (ar.) kem. sol koja se dobiva iz sto kojega je pošla u smrt; iz pod-
pepela morskih biljaka zemlja ju je izveo Heraklo
alkalije (ar.) mn. kem. hidroksidi alkal- Alkibijad staroatenski državnik i voj-
nih metala, imaju bljutav okus i ve- skovođa (450—404 pr. n. e.), rođak
oma su otrovni Periklov, učenik Sokratov; poznat i
alkalimetar (ar., grč. metron) kem. kao pustolov, rasipnik i prevrtljivac;
sprava kojom se određuje količina al- ubio ga frigijski satrap Farnabaz
kalija u sodi ili lužnoj soli kako bi ugodio Spartancima; Alki-
alkalimetrija (ar., grč. metron) kem. bijadovo pseto prekrasni Alkibijadov
ispitivanje sode ili lužne soli pomoću pas kojem se divila cijela Atena; da
alkalimetra bi privukao na nj još više pozornosti,
alkalizacija (lat. alcalisatio) kem. dobi- dao mu je vlasnik odrezati rep (pre-
vanje lužne soli 1 ^rae i izraz rep Alkibijadova psa
alkalizirati (lat. alcalisare) kem. dobi- općili to znači kusast rep)
vati lužnu sol Alkinoj kralj Feačana, otac Nausikajin,
alkalni metali kem. skupina kovina gostoprimac Odisejev (on ga je konač-
(metala) male težine koje voda otapa
no i otpremio na Itaku nakon mno-
i na običnoj temperaturi, npr. kalij,
gih pustolovina i nevolja)
natrij, rubidij, litij i dr.
alkion (grč. alkyon) mitološka morska
alkaloidi (ar. al-kali, grč. eidos) kem.
dušikasti organski spojevi biljnog ptica (zimorod, ledarica), smatralo se
podrijetla, otrovni i gorka okusa; naj- da proriče sreću
važniji: morfin, kinin, strihnin, ko- Alkiona u starogrčkoj mitologiji: kći Eo-
fein, nikotin i dr. lova, žena Keiksova; bogovi su je pre-
alkatifa (ar., šp. alcatifa) orijentalni te- tvorili u pticu (zajedno s mužem);
pih, s osnovom od vune i svile, a ša- usp. alkion
rom od zlatnog i srebrnog konca Alkmena žena Amfitrionova, majka He-
alkejski stih (grč. Alkaios) poet. stih raklova (otac junakov je Zeus)
od pet stopa, od kojih su prve tri i Alkmeon tebanski heroj, vođa sed-
posljednja jambi, a četvrta anapest morice epigona u osvetničkom pot-
(U — U — U — U U — U —), nazvan hvatu protiv Tebe
po slavnom grčkom liričaru Alkeju alkohol (ar. al-kohhlu) 1. najbolji, sa-
koji je živio 600. pr. n. e.; alkejska vršeno pročišćeni prah, npr. od kore
strofa strofa od četiri stiha, od kojih kininovca, željeza i dr.: 2. potpuno
su dva jedanaesterca, jedan deve- pročišćen špirit, žesta izlučena iz
terac i jedan deseterac vina, piva, rakije i dr.; opojno piće
alkemičar (ar. al-kimia) onaj koji se alkoholat (ar. al-kohhlu) čvrsti kemij-
bavi alkemijom, onaj koji pravi zlato ski spoj alkohola s nekom soli
umjetnim putem; tajanstveni sred- alkoholatura (ar. al-kohhlu) kem. mje-
njovjekovni znanstvenik šavina svježih biljnih sokova s alko-
alkemija (ar. al-kimia) naziv za naj- holom
stariju kemiju, osobito kod Arapa;
kasnije, u srednjovjekovnoj Europi: alkoholi (ar. al-kohhlu) mn. kem. or-
neznanstveno bavljenje kemijom; to- ganski kemijski spojevi ugljika, vo-
božnja vještina pravljenja zlata dika i kisika
Alkestida (grč. Alkestis) u starogrčkoj alkoholičar (ar. al-kohhlu) čovjek koji
mitologiji: žena kralja Admeta umje- je suviše odan uživanju alkoholnih
pića, pijanac
alkoholizacija 57 Almagest

alkoholizacija (ar. al-kohhlu) kem. treno; allegro con spirito, allegro con
oslobođenje špirita (žeste) od vode, fuoco
pročišćavanje alkohola; miješanje al- allegro con fuoco čit. alegro kon fuoko
kohola s nekom tekućinom (tal.) glaz. v. allegro con brio
alkoholizam (ar. al-kohhlu) opći naziv allegro con moto čit. alegro kon moto
za sve štetne utjecaje na ljudski orga- (tal.) glaz. uzburkano, hitro, brzo
nizam i društvo koji nastaju zbog allegro con spirito čit. alegro kon
prekomjerne uporabe opojnih pića, spirito (tal.) glaz. v. allegro con brio
osobito žestokih allegro di molto (tal.) glaz. v. allegris-
alkoholizirati (ar. al-kohhlu) kem. pro- simo
čistiti do stupnja najveće finoće, npr. allegro furioso čit. alegro furiozo (tal.)
neki prah; izlučiti špirit (žestu) iz glaz. strasno i brzo
neke tekućine; osloboditi od vode; po- allegro ma non troppo (tal.) glaz. ne
miješati s alkoholom odviše brzo
alkoholometar (ar. al-kohhlu, grč. me- allegro maestoso čit. alegro maestozo
tron) sprava za određivanje količine (tal.) glaz. odmjereno hitro, s dosto-
alkohola u nekom opojnom piću janstvom
alkoholometrija (ar. al-kohhlu, grč. allegro moderato (tal.) glaz. umjereno
metria) znanost o određivanju koli- veselo, umjereno brzo
čine alkohola u nekom opojnom piću allegro non tanto (tal.) glaz. ne odviše
alkoven (ar. al-kubex, šp. alcoba) pro- brzo
storija sa svodom; udubina u sobi s allemande čit. almand (fr.) ples nje-
posteljom; ložnica mačkog podrijetla u 2/4 ili 4/4 taktu
ali ingrosso (tal.) trg. na veliko allentando (tal.) glaz. popuštajući, za-
Ali is well that ends well (engl.) Sve državajući, usporavajući; allentato
allentato (tal.) glaz. v. allentando
je dobro što se dobro svrši (naziv jed-
Alles schon degewesen čit. ales šon
ne Shakespearove komedije); usp.
dagevezn (njem.) Svega je toga već
Ende gut, alles gut
bilo (njemačka poslovica koja je isto-
alla prima (tal.) slik. odmah, najednom
vjetna latinskoj Nihil novi sub sole
slikati, tj. bez prethodnog grundira-
Ništa novo pod suncem)
nja (bojenja osnovnom bojom)
allez! čit. ale (fr.) hajde, idi, naprijed!
allegramente (tal.) glaz. v. allegro
allons čit. alonz (fr.) hajdemo, napri-
allegretino (tal.) glaz. umjereno alle- jed!
greto
alma mater (lat. alma mater mati ko-
allegreto (tal.) glaz. manje živo, manje ja hrani) "časna majka", sveučilište,
veselo, manje brzo nego allegro velika škola
allegrissimo (tal.) glaz. vrlo živo, vrlo alma parens (lat.) "hraniteljica rodi-
veselo, što življe; allegro assai, alle- telj ica"; v. alma mater
gro di molto almada (ar. al ma'dijat) crnački čamac
allegro (tal. allegro) glaz. veselo, živo, od kore drveta; vrsta brze indijske
brzo; kao imenica; djelo koje treba jedrilice
izvoditi veselo, živo i brzo; allegra- Almagest (ar. al-mađisti, grč. megiste
mente syntaxis) iskrivljen naslov arapskog
allegro assai (tal.) glaz. v. allegrissimo prijevoda Ptolomejeva kapitalnog as-
allegro con brio čit. alegro kon brio tronomskog djela (Veliki znanstveni
(tal.) glaz. vrlo veselo, sa žarom, va- sustav astronomije)
almanah 58 alonž

almanah (grč. almenichiaka) kalendar; alogija (grč. alogia) nerazumnost, bes-


godišnjak, zbornik koji izlazi godiš- mislenost, besmislica, glupost
nje alogotrofija (grč. alogos suprotan svrsi,
almandin vrsta dragog kamena gra- trefo hranim) med. nerazmjerna goj-
nata, boje crvene kao krv (naziv pre- nost pojedinih dijelova tijela; neraz-
ma maloazijskom gradu Alabanda) mjernost u razvitku udova zbog ne-
almarada (šp.) bodež sa tri reza jednake i nerazmjerne prehrane po-
almaviva vrsta kratkog ogrtača na- jedinih dijelova tijela
zvanog, Vjerojatno, po grofu Almavi- alograf (grč. allos drugi, grafo pišem)
vi, junaku Beaumarchaisove kome- tuđ rukopis, tuđ potpis
dije i Mozartove opere "Figarov pir" alohton (grč. allos drugi, chthon zemlja)
almemar (ar.) propovjedaonica u sina- koji je podrijetlom iz nekog drugog
gogi mjesta ili kraja
almenda (njem. Allmende) zajedničke aloin (grč. aloe) kem. tvar koju u sebi
šume i pašnjaci koji pripadaju svim sadrži lišće biljke aloja
stanovnicima jednog sela, općinska aloj (grč. aloe) bot. istočnjačka, osobito
paša afrička, biljna vrsta iz čijeg se lišća
Almisum (lat.) antičko ime Omiša cijedi gorak sok od kojega se pripre-
almukantarat (ar.) astr. krug na nebu maju lijekovi
paralelan s vidikom, horizontom alokacija (lat. allocatio) dodavanje, do-
alo- (grč. allos) predmetak u složeni- datak; trg. odobravanje nekog raču-
cama sa značenjem: drugi, drukčiji, na ili stavke kasnije unesene u ra-
različit, npr. alogen, v. alotigen
čun
alodij (staronjem. al-ot) slobodno dobro,
tj. ono koje nije dobij eno, nego koje alokroičan (grč. allochroos) koji mijenja
je potpuno vlasništvo, naslijeđeno do- boje, koji se prelijeva
bro, imanje alokroizam (grč. allochroos promijenje-
alodijalan (lat. allodialis) slobodan od ne boje) mijenjanje (ili: prelijevanje)
plaćanja danka boja
alodijalna dobra (staronjem. al-, ot) alokucija (lat. allocutio) oslovljavanje;
imanja koja su nastala od lenskih kratak govor, osobito govor kojim pa-
(feudnih), no s tom razlikom što je pa pozdravlja kardinalski sabor; alo-
vlasnik mogao njima slobodno ras- kvij
polagati, zadužiti ih, prodati ili osta- alokvij (lat. alloquium) v. alokucija
viti nekome u nasljedstvo alokvirati (lat. alloqui) osloviti, oslov-
alodoksija (grč. allos drugi, doxa mi- ljavati
šljenje) drukčije (ili: pogrešno) miš- alolalija (grč. allos drugi, laleo brbljam,
ljenje ili naučavanje; usp. heterodok- govorim) med. pravljenje pogrešaka
sija u govoru, pogrešan govor
alogandomelin (grč. allos drugi, aner, alomorfija (grč. allos drugi, morfe ob-
andros čovjek, melos ud) zool. nakaz- lik) kem. v. alotropija
nost koja se sastoji samo u tome što aloniman (grč. allos drugi, onyma ime)
neka životinja ima udove slične ljud- pod drugim (ili: tuđim) imenom
skim alonž (fr. allonge) trg. list koji se pri-
alogičan (grč. a-, logos um, razum) koji klapa uz mjenicu i na koji se stav-
nije u skladu sa zdravim razumom, ljaju indosamenti; produžetak, nasta-
nerazuman, nelogičan vak (npr. na nekom stolu); dug kono-
alopat 59 alrauna

pac pomoću kojega se konji uče ka- ganskih spojeva, nego im je potreb-
sanju na organska hrana; supr. autotrofija
alopat (grč. allos drugi, pathos bolest) alotropan (grč. allos drugi, tropos na-
med. liječnik koji liječi pomoću alo- čin) kem. koji se pojavljuje u više
patije; prijatelj, pristaša alopatije; različitih oblika ili stanja
aleopat alotropija (grč. allos drugi, tropos na-
alopatija (grč. allos drugi, pathos bo- čin) kem. svojstvo tvari, supstancije,
lest) med. metoda liječenja kod koje elementa da se pojavljuje u posve
se bolest s jednog dijela tijela prenosi različitim oblicima, npr. ugljika da
na neki drugi dio; alopatska metoda postoji kao grafit i dijamant; alomor-
liječenja uporaba lijekova koji izazi- fija; usp. izomerija
vaju bolesti suprotnog djelovanja, alpaka (peru. aplacca) 1. zool. vrsta pe-
metoda koji se danas uopće primje- ruanske lame, veoma cijenjene zbog
njuje u znanstvenoj medicini (suprot- svoje odlične vune; 2. kordiljerska
no: homeopatija); aleopatija tkanina od alpakine vune; 3. kem.
alopecija (grč. alopekia opadanje dlaka, galvanski posrebrnjena slitina, novo
kose) med. bolest opadanja kose, će- srebro
lavljenje, ćelavost; alopecija alpinac vrsta vjetra; vojnik uvježban
aloplastika (grč. allos drugi, plassein za ratovanje u planinskim uvjetima;
uobličiti, uobličavati) med. zamjenji- Alpinac stanovnik Alpi, alpski gor-
vanje jednoga izgubljenog dijela tijela štak
drugim, uzetim od nekoga drugog; alpinci (tal.) voj. alpski lovci, talijanske
transplantacija i francuske trupe, od 1872., za čuva-
nje i zaštitu alpskih dolina
alosija (grč.) ružno velik i debeo čovjek,
alpinist proučavatelj Alpi, penjač na
grdosija
Alpe, planinar
aloteza (grč. allos drugi, thesis postav-
alpinistika (lat. Alpes) v. alpinizam
ljanje) lingv. prelaženje jednog glasa
alpinizam (lat. Alpes) poznavanje i pro-
u drugi
učavanje Alpa, osobito: penjanje na
alotigen (grč. allothi na drugom mje-
Alpe; u širem smislu: sva znanstvena
stu, gennao rađam) koji je postao
i športska bavljenja visokim plani-
drugdje nama; planinski šport, planinarstvo
alotrije (grč. allotrios tuđ) mn. sporedne alpinum (lat.) vrt zasađen alpskim bilj-
(ili: tuđe) stvari, tuđa zanimanja; ne- kama, osobito umjetni brežuljak u
red, nepristojnost vrtu zasađen alpskim biljkama
alotriodoncija (grč. allotrios tuđ, odus alporama (lat. Alpes, grč. horao gle-
zub) namještanje umjetnih zuba dam, vidim) promatranje (ili: razgle-
alotriofagija (grč. allotros tuđ, fagein danje) visokih planina, pogled na gle-
jesti) med. bolesna želja za neobič- čere, ledenjake
nim jelima, želja za jedenjem stvari alpski (lat. Alpes, alpinus) koji pripada
koje nisu za jelo Alpama, koji ima oblik Alpa; alpska
alotriologija (grč. allotrios tuđ, logos rasa ljudi niskog rasta, kratke luba-
govor) miješanje (ili: umetanje) stra- nje i smeđe boje lica, žive oko Alpa,
nih riječi u govor u istočnoj i južnoj Europi
alotrofija (grč. allos, trofe hrana) biol. alrauna (staronjem. alruna, njem. Al-
osobina ljudi, životinja i nezelenih raune) u njemačkoj mitologiji: duh
biljaka da ne mogu živjeti od anor- koji proriče, kasnije neko malo de-
alt 60 alterum tantum

monsko biće u ljudskom obliku; po alterativa (lat.) mn. med. lijekovi koji
tome nazvan korijen mandragore koji izazivaju promjenu, koji postupno po-
je sličan ljudskom liku, iz kojega su, boljšavaju sokove
po starom vjerovanju, postali ti pa- alterirati (lat. alterare) mijenjati, pro-
tuljci-proroci; gatalica, čarobnica mijeniti, izmijeniti nagore; kvariti,
alt (lat. altus visok, tal. alto) glaz. drugi pokvariti, pogoršati; uplašiti, zbuni-
glas, viši srednji glas; pjevač koji pje- ti; uzbuniti, rasrditi
va alt alterkacija (lat. altercatio) prepirka,
alta ottava (lat.) glaz. izraz kojim se svađa; raspravljanje, diskusija
označuje da treba izvoditi za oktavu alternacija (lat. alternatio) smjenjiva-
više nje, smjena; smijenjenost; ped. 1. iz-
altamirsko doba naziv za starije ka- mjeničnost u rasporedu sati između
meno doba u razvoju Zemlje (prema težih i lakših predmeta; 2. ako u jed-
špilji Altamira u Španjolskoj gdje su nom razredu ima više skupina, onda,
otkriveni različiti crteži životinjskih dok se jednoj predaje, druge imaju
likova koji predstavljaju najstarije tzv. tihi rad, npr. prepisivanje, crta-
dosad pronađene spomenike likovne nje i si.; gram. prijevoj (kvalitativni,
umjetnosti) kvantitativni, samoglasnički, suglas-
altana (lat. altus visok, tal. altana) ar- nički)
hit. zatvoreni balkon, balkon na gor- alternativa (lat.) izbor između dviju
njim katovima neke građevine mogućnosti, opredjeljivanje za jednu
altazimut (ar. as-sumut putovi) prije- od dviju odluka; log. alternativni su-
nosni instrument za mjerenje kuto- dovi su 1. oni koji se mogu jedan
va; univerzal tj. univerzalni instru- drugim zamijeniti, a da se njihov
ment) smisao ipak ne izmijeni, npr.: "Galilei
Alte Ware, gute Ware (njem.) Stara je otkrio zakone padanja", ili: "Za-
roba, dobra roba kone padanja je otkrio Galilei"; 2. oni
alteja (grč. althaia, lat. althaea) bot. disjunktivni sudovi čiji se predikat
bijeli sljez, biljka čiji se korijen upo- sastoji samo iz dvaju pojmova koji
trebljava kao lijek protiv kašlja se međusobno isključuju, npr.: "Jed-
alter ego (lat. alter ego drugi ja) 1. no električno tijelo je ili pozitivno ili
osoba koja je od neke druge osobe negativno električno."
ovlaštena da može potpuno raditi u alternativan (lat. alternativus) izmje-
njezino ime, zamjenik, zastupnik; 2. ničan
čovjek po mišljenju i osjećaju potpu- alternator (lat. alternator) fiz. stroj za
no blizak i srodan drugom nekom čo- proizvođenje izmjenične struje
vjeku, istomišljenik alternirati (lat. alternare) smjenjivati
altera pars (lat. altera pars drugi dio) se; kolebati se; med. alternirajuća
druga strana, suprotna, protivnička groznica povratna groznica
strana alterum tantum (lat.) "drugo takvo",
alteracija (lat. alteratio) mijenjanje na- tj. još jednom toliko, dvostruko; slu-
gore, promjena, izmjena, preobraće- čaj da se kamate popnu do visine
nje; pogoršanje, oštećenje; uzbuđi- glavnice
vanje, uzbuđenje, užasavanje, gnjev; alterum tantum (lat.) još jednom toli-
glaz. akord ili ton povišen ili snižen ko, dvostruko; trg. kamate koje su
kromatskim znakom se popele do visine glavnice
altesse 61 amagazinaža

altesse čit. altes (fr.) visočanstvo, visost, aluvio (lat. alluvio naplavljenje) prav.
svjetlost (titula) povećanje obalnog zemljišta zbog
altimetar (lat. altus visok, grč. metron postupnog nanosa zemlje i pijeska
mjerilo, mjera) visinomjer, sprava za plavljenjem; ovo povećanje pripada
mjerenje visina vlasniku obalnog zemljišta na osno-
altimetrija (lat. altus visok, grč. metria vi tzv. aluvijskog prava
mjerenje) mjerenje visina aluzija (lat. allusio, alludere smjerati)
alting (dan.) islandski parlament nišanjenje, ciljanje na koga ili što;
altiora (lat.) mn. više stvari, viša zna- govorna figura u kojoj se, umjesto
nja, više znanosti; ići ad altiora (al- prave stvari, kazuje njoj slična koja
tiora) idi naprijed, idi naviše, težiti lako može podsjetiti na onu pravu;
za nečim višim; alciora pr. aluzivan
altist (tal. alto) glaz. pjevač koji pjeva alvearij (lat. alvearium) košnica, pče-
linjak; jedan dio ušne šupljine u kojoj
alt
se skuplja ušna mast
altruist čovjek koji je u svom mišljenju alveolaran (lat. alveoaris) koji se tiče
i radu u skladu s ljubavlju prema zubnih ležišta; stanični; alveolarni
bližnjima, čovjekoljubac živac čeljusni živac
altruizam (Comte skovao po tal. altrui alveole (lat. alveoli) 1. anat. male šup-
drugi, lat. alteri huic ovom drugom) ljine, jamice i mjehurići u pojedinim
fil. način osjećanja, mišljenja i djelo- dijelovima tijela, npr. ležišta za zube
vanja u skladu s obzirima prema do- u čeljusti, plućni mjehurići u kojima
bru svojih bližnjih pa i cijeloga čovje- se izmjenjuju plinovi za vrijeme di-
čanstva; ljubav prema bližnjima, ne- sanja i dr.: 2. voštane stanice u pče-
sebičnost linjem saću
altum silentium čit. altum silencijum alvus (lat.) anat. trbuh; med. stolica,
(lat.) duboka tišina, duboka šutnja izmet
aludirati (lat. alludere) smjerati, niša- aljamiado čit. alhamijado (šp.) stara
niti, ciljati na koga ili što; posredno bošnjačka hrvatska i španjolska poe-
rugati se, predbacivati nekome ne- zija pisana arabicom
što, bockati amabile (tal.) glaz. ljupko, umiljato,
aluminij (lat. alumen stipsa) kem. ele- nježno; amalbilmente, amorevole,
ment atomske težine 26,97, redni amoroso
broj 13, znak Al, kovina (metal), po Amadejevo (Amadeovo) kazalište pr-
boji i sjaju nalazi se između srebra i va javna kazališna dvorana u Zagre-
platine, tvrđi od cinka, a mekši od bu koju je gradio grof Antun Pejače-
bakra, rastezljiv i kovan, u tehnici vić krajem 18. st. (ime po grofu Antu-
veoma uporabljiv zbog male specifič- nu Amadeju de Varkonyi, 1757—
ne težine 1835)
alumnat (lat. alumnari odgajati, odgo- Amadis (fr. Amadis de Gaula) lit. junak
jiti) zavod u kojem se učenici, osim jednog velikog starofrancuskog kruga
odgajanja, i hrane priča; pren. junak iz romana, ljubav-
aluvij (lat. alluvium naplavina, naplav- nik koji se ponaša kao vitez
ljeno) geol. najgornji, tj. najmlađi slo- amagazinaža (fr. emmagasinage)
jevi Zemljine kore koji su postali na- smještanje u skladište (magazin);
nosom pristojba koja se plaća za ležarinu u
aluvijalan (lat. alluvialis) nanosni magazinu
amagazinirati 62 amazonke

amagazinirati (fr. emmagasiner) smje- amarant (grč. amarantos koji ne vene)


štati u skladište (magazin), ostaviti bot. južnoamerička biljna vrsta čiji
na čuvanje cvjetovi zadržavaju svoju boju i kad
amaksofobija (grč. amaxa kola, fobos) se sasuše
med. strah od vožnje amarela (lat. amarella, amarus gorak)
amalbilmente (tal.) glaz. v. amabile bot. vrsta krupne višnje koja se od-
Amalečani staro arapsko pleme u jugo- likuje kiselkastim okusom vina
zapadnoj Palestini amarin (lat. amarinum) kem. gorka
amalgam (ar., grč. malagma olakšava- tvar
juće sredstvo,' malassein omekšati) amarinja (etiop.) jezik u Etiopiji, inače
kem. spoj, slitina, legura žive s dru- jezik vladajućeg i najkulturnijeg eti-
gim kovinama, npr. s kalijem, natri- opijskog plemena Amharaca
jem, bakrom, srebrom i dr. amarulentan (lat. amarulentus) gorak,
amalgamacija (lat. amalgamatio) kem. pun gorčine
spajanje kovine sa živom; pren. sta- amasirati (fr. amasser) gomilati, nago-
panje milati, nagomilavati, nakupiti
amalgamirati (ar., grč. malassein amater (fr. amateur, lat. amator koji
omekšati) kem. spojiti sa živom, sliti voli) onaj koji se bavi nečim, npr.
živu s drugim kovinama (v. amal- znanošću, umjetnošću, vještinom itd.
gam); pren. združiti, tijesno stopiti iz ljubavi, a ne profesionalno; dile-
(u jedno) tant, ljubitelj
Amalteja nimfa (ili koza) koja je dojila amatija (grč. amathia) neznanje, neo-
Zeusa; iz njezinog je roga tekao brazovanost
nektar i ambrozija — piće i hrana amatofobija (grč. amatos pijesak, prah,
bogova; odatle: Amaltejin rog rog obi- fobos strah) bolestan strah od pra-
lja šine
amandin (fr. amandine) bademov sa- amaurotičan (grč. a-mauros mračan,
pun taman) bolestan u očima; slijep
amandirati (fr. amender) poboljšati, po- amauroza (grč. amaurosis zamračenje)
boljšavati, popraviti; predložiti iz- med. zamračivanje vida; crna mrena
mjenu ili dopunu zakonskog prijed- u očima, sljepilo, sljepoća
loga amazezis (grč. a-, masaomai žvačem)
amandman (fr. amendement) dodatak med. nemogućnost žvakanja hrane
već gotovom zakonskom prijedlogu amazon (grč. Amazon) šport, žensko
kojim se taj prijedlog dopunjuje ili odijelo za jahanje, amazonsko odijelo
popravlja; poboljšanje, popravak amazonke (grč. a-, mazos dojka, Ama-
amanet (ar. emanet) zalog, depozit, za- zon) mit. "one koje nemaju dojki",
vjet; povjereno dobro koje se nekom legendarne hrabre stanovnice žen-
daje na čuvanje; pošiljka s označe- skih država u kojima se nisu trpjeli
nom vrijednošću, preporuka muškarci, osim ukoliko je bilo po-
amans-amens (lat.) koji je. zaljubljen, trebno radi obnavljanja ženskog sta-
budala je novništva; prema priči, njima je u
amanšman (lat. manica rukav, fr. em- djetinjstvu spaljivana desna dojka da
manchement) slik. prilagođavanje di- bi lakše mogle rukovati lukom i stri-
jelova cjelini jelom; bile su veoma ratoborne, hra-
amara (lat.) mn. farm. gorki lijekovi, bro su branile svoju državu, čak i
gorka sredstva upadale u tuđe zemlje i osvajale ih;
amazonsko odijelo 63 ambra

u ovome mitu sačuvani su tragovi ambitus (lat.) obilaženje; traženje čega,


koji ukazuju na postojanje država s osobito nedopuštenim načinom, pu-
ginekokratskim režimom, tj. s vla- tem podmićivanja i si.; pokriven hod-
davinom majke i žene; pren. juna- nik oko crkve; optjecaj, kružna pu-
kinja, ratoborna žena, junak-žena, tanja
smjela jahačica ambivalencija (lat. ambo oboje, valere
amazonsko odijelo šport. v. amazon vrijediti) dvojaka vrijednost; podvo-
ambalaža (fr. amballage) omot, sve ono jenost (npr. istodobni osjećaj ljubavi
što služi za pakiranje robe i mržnje prema istoj osobi)
ambasada (fr. ambassade, lat. ambac- ambivertiranost (lat. ambo oboje, ver-
tus sluga, podanik) veleposlanstvo, tere okrenuti) seksualna sklonost
diplomatsko predstavništvo države u prema osobama obaju spolova, bisek-
drugoj zemlji; boravište ambasadora sualitet; psih. svojstvo osobe koja ni-
ambasador (fr. ambassadeur) velepo- je ni izrazito otvorena (ekstraverti-
slanik, poslanik najvišeg ranga, opu- rana) ni zatvorena (introvertirana)
nomoćeni predstavnik države u dru- prema okolini
goj zemlji amble čit. anbl (fr.) jah. ravan hod (ko-
nja)
ambi- (lat. ambo) predmetak u složeni-
cama sa značenjem: i jedan i drugi, amblem (fr. embleme) znak, znamenje,
oba, oboje obilježje, simbol; amblem
ambicija (lat. ambitio) častoljublje, sla- amblem (grč. emblema ukrasni ume-
voljublje, težnja za nečim, stremlje- tak) umetnut ukras; simbol, znak,
nje čemu obilježje
ambiciozan (lat. ambitiosus) častolju- amblematičan (grč. emblema) znako-
vit, simboličan, alegoričan, prikazan
biv, slavoljubiv
u slici, slikovit
ambidekster (lat. ambidexter) dešnjak
amblematizirati (grč. emblema) prika-
u obje ruke, čovjek koji se podjedna-
zivati u slikama, izlagati slikovito,
ko lako služi i desnom i lijevom ru-
simbolizirati, alegorizirati
kom; pren. licemjer ambliafija (gr. amblys tup, slab, afe
ambideksteritet (lat. ambidexteritas) dodirivanje) med. neosjetljivost, sla-
dešnjaštvo u objema rukama, podjed- bost osjetila dodira
naka sposobnost u služenju desnom ambliopija (grč. amblys, ops, opos vid,
i lijevom rukom; pren. licemjerstvo
oko) med. slabovidnost
ambigvitet (lat. ambiguitas) dvosmisle-
ambloma (grč. ambloma pobačaj) med.
nost, dvosmislica
ambijent (lat. ambire obilaziti; opkolja- pobacivanje, pobačaj, abortus
amblotici (grč. amblosko pobaciti) mn.
vati) sredina, okolina, društvo u ko-
med. sredstva za izazivanje pobača-
jem netko živi i radi
ja; abortivi
ambilogija (lat. ambo oba, grč. logia)
ambo (lat. ambo oba) u tomboli: pogo-
dvosmislen izraz, dvosmislica dak dvaju brojeva od pet, u istom
ambilokvij (lat. amb, loqui govoriti) redu jedne tombolske karte
dvosmislen govor ambonoklast (grč. ambon katedra, kla-
ambirati (lat. ambire) tražiti službu, sis lomljenje) protivnik crkvene glaz-
obilaziti nekoga i moliti za mjesto; be, glazbe u crkvi
ići za čim, težiti za čim ambra (ar. anbar, sanskr. ambara) mi-
ambis (grč. abyssos) bezdan, ponor, pro- risna smola kojom na Istoku dime
valija; pren. propast sobe i koju puše s duhanom
ambroid 64 amentia simplex

ambroid (ar. anbar, sanskr. ambra mi- vima ili začepljenjem, zatvorom (op-
risna smola, grč. eidos izgled) stiješ- stipacijom)
njeni jantar koji se dobiva u krupnim ameblirati (fr. ammeubler) kuću opskr-
komadima tako što se veliki broj sit- biti pokućstvom, kuću namjestiti po-
nih komada jantara pod visokim tla- trebnim stvarima
kom i na visokoj temperaturi slije u amebni (grč. amoibe promjena) koji po-
jednu masu tječe od amebe, uzrokovan amebama
ambrotipi mn. fotografije na staklu ko- ameboidno kretanje zool. kretanje
je štiti lak i druga fina staklena plo- stanica u ljudskom tijelu pomoću
ča pseudopoda; nazvano po tome što je
ambrozija (grč. ambrosia) mit. jelo koje najprije primijećeno kod ameba
daje besmrtnost, hrana višnjih bo- amelija (grč. a ne, melos ud) prirođena
gova; pren. jelo koje okijepljuje, iz- nakaznost kod domaćih životinja (ne-
vrsno jelo; usp. nektar; biljka, korov dostatak jednog ili više udova))
čiji pelud izaziva alergiju u kolovozu amelioradja (lat. amelioratio) pobolj-
i rujnu šanje, poboljšavanje, popravljanje,
ambrozijski (grč. ambrosios) bogovski, dotjerivanje, npr. zemljišta, imanja
koji pripada bogovima, natprirodan; ameliorirati (lat. melior bolji, fr. ame-
božanski, divan liorer) poboljšati, poboljšavati, popra-
ambulant (lat. ambulare hodati, ambu- viti (zemljište)
lans) trg. osoba koja se bespravno amen (hebr. amen) "tako neka bude",
bavi trgovačkim posredovanjem riječ kojom obično završavaju moli-
ambulanta (lat. ambulantia) med. po- tve; otuda: reći amen privesti kraju,
kretna ili poljska bolnica; ustanova završiti
za liječničke preglede i pružanje prve amencija (lat. amentia) med. ludilo
i hitne pomoći amenija (grč. a-, men mjesec) med. v.
ambulantni (lat. ambulans, ambulare amenoreja
hodati, ići) putujući, pokretni; nesta- amenomanija (grč. a-, men mjesec, ma-
lan; ambulantni bolesnik bolesnik ko- nia) med. duševni poremećaj kod že-
ji ne mora ležati u postelji, nego dola- na kao posljedica izostanka menstru-
zi liječniku na liječenje; ambulantna acije
pošta putujuća, željeznička pošta amenoreja (grč. a-, men, rheo tečem,
ambulatorij (lat. ambulatoria) med. curim) med. izostanak menstruacije;
ustanova gdje se pregledavaju i liječe amenija
bolesnici koji ne moraju ležati u po- amentes mit. riječ kojom su stari Egip-
stelji, nego dolaze na liječenje po po- ćani nazivali podzemni svijet
trebi amentia activa čit. amencija aktiva
ambusta (lat. ambusta, amburere ogor-' (lat.) med. naglo ludilo
amentia occulta čit. amencija okulta
jeti, opaliti) mn. med. opekline
(lat.) med. potajno, skriveno ludilo
ameba (grč. amoibe promjena) zool. mi-
amentia partialis čit. amencija par-
kroskopom vidljiva životinjica koja
cijalis (lat.) med. djelomično ludilo
stalno mijenja svoj oblik
amentia senilis čit. amencija senilis
amebijaza (grč. ameibo mijenjam)
(lat.) med. staračka slaboumnost
amebna dizenterija čiji je uzročnik
amentia simplex čit. amencija sim-
Entamoeba histolytica, crijevna zara-
pleks (lat.) med. jednostavna, opća
za praćena bolovima u trbuhu, prolje- duševna slabost
amenovati 65 amfibrah

amenovati (hebr. amen) odobravati, na- ametrija (grč. a-metria) neravnomjer-


padno odobravati nost, nerazmjer, nejednakost, nepra-
amerikan (fr. americaine) otvorena ko- vilnost
la na četiri kotača; vrsta platna ametropija (grč. a-metron, ops vid, oko)
amerikan grubo, nebijeljeno platno; med. zajednički naziv za kratkovid-
usp. bez; vrsta kukuruza duguljasta nost i dalekovidnost oka, mana oka
zrna; u filmskom jeziku: izraz za sli- u prelamanju svjetlosti
ku u kojoj je glumac snimljen do tri amfetamini lijekovi koji djeluju na
četvrtine tijela (do koljena); usp. gro- živčani sustav i podražuiu rad miši-
plan, total ća te tako suzbijaju pospanost i osje-
amerikanijada filmska, glazbena i si. ćaj umora
izvedba nekog djela po tobožnjem amfi (grč. amfi) prijeđi, oko, okolo, una-
ukusu američke površne publike: sla- okolo; u složenicama: s obje strane,
dunjavost, jeftini trikovi sa svih strana, na oba načina
amerikanistika znanost o američkim amfibija (grč. amfi, bios život) zrak.
jezicima i književnostima, o američ- zrakoplov opskrbljen i kotačima i
koj kulturi uopće čamcima, te je tako sposoban uzlije-
amerikanizacija nastojanje da se ne- tati i spuštati se i na suho i na vodu;
što učini na način Amerike (misli se usp. amfibije
na brzinu, tehničku savršenost i si.); amfibije (grč. amfibios koji živi na su-
pretvaranje u Amerikance, poame- hom i u vodi) mn. zool. vodozemci
ričenje amfibijski (grč. amfibios) vodozemski;
amerikanizirati (fr. americaniser) poa- pren. dvojak, prevrtljiv
meričiti, poameričavati amfibioliti (grč. amfibios, lithos kamen)
amerikanizmi mn. osobitosti engleskog mn. okamenjeni vodozemci ili njiho-
jezika kojim se govori u Americi vi pojedini dijelovi
ametabolan (grč. a-, metabole promje- amfibiolog (grč. amfibios, logos) zool.
na, preobražaj) koji se ne mijenja, onaj koji se bavi proučavanjem am-
nepromjenjiv; ametobolni insekti fibija
zool. insekti koji nisu podložni meta- amfibiologija (grč. amfibios, logia) zna-
morfozi nost o amfibijama
ametaboličan (grč. a-, metabole preo- amfiblestroditis (grč. amfiblestron
bražaj, promjena) biol. koji nije pod- mreža) med. upala mrežnice oka
ložan metamorfozi, nepromjenjiv amfiblestroida (grč. amfiblestroeides
ametist (grč. a-methystos koji djeluje mrežast) anat. mrežnica oka
protiv pijanstva) dragi kamen ljubi- amfibol (grč. amfibolos dvosmislen,
časte boje (po vjerovanju starih Grka sumnjiv) min. vrsta minerala iz reda
štiti od pijanstva) složenih silikata, zelene i crvenkaste
ametodičan (grč. a-methodikos) koji boje i tvrd kao čelik
nije rađen po jednom utvrđenom re- amfiboličan (grč. amfibolos) dvosmi-
du, planu; neznanstven, koji je bez slen
reda i načela amfiboli£a (grč. amfibolia) dvosmisle-
ametodist (grč. a-methodikos) onaj koji nost, dvosmislica
radi bez reda i neznanstveno amfibrah (grč. amfibrachys) poet. met-
ametričan (grč. a-metria) neravno- rička stopa od dvaju kratkih i jed-
mjeran, nerazmjeran, nejednak, ne- nog dugog sloga: kratak—dug—kra-
pravilan tak (U — U)
amficelan 66 amfitropičan

amficelan (grč. amphikoilos) s obje amfimiksija (grč. amfi, meignymi mije-


strane udubljen, konkavan šam) biol. spajanje rasplodnih sta-
amfideum (lat. amphideum) med. otvor nica
maternice amfioks (grč. amfi, oxys oštar) zool. ri-
amfidiplopija (grč. amfi, diploos dvo- bolika morska životinja, velika neko-
struk, ops oko) med. dvostruko gle- liko centimetara, veoma važna za
danje na oba oka znanost jer je njezin jednostavni sa-
amfigeneza (grč. amfi, genesis rađanje) stav pomogao objašnjenju složenog
zool. bot. v. amfigonija tijela kralježnjaka; od pravih kra-
amfigonija (grč. amfi-gygnomai) zool. lježnjaka razlikuje se po tome što n-
bot. spolno razmnožavanje, spolno ema koštanog ni hrskavičnog kos-
sjedinjavanje u obliku stapanja dviju tura, srca ni pravog mozga
različitih stanica; amfigeneza Amfion mit. sin Zeusa i Antiope, muž
amfigurija (grč. amfi, guros krug) uza- Niobin, graditelj tebanskih zidova
ludno trošenje riječi, besmisleno brb- amfipatori (grč. amfi, pater otac) mn.
ljanje, zbrka riječi i pojmova; prid. djeca dvaju očeva, a jedne majke
amfiguričan amfipneuma (grč. amfi, pneuma dah,
amfigurist (grč. amfi, guros) onaj koji
disanje) med. teško disanje, astma
govori bez veze, smetenjak amfisciji (grč. amfi, skia sjena) mn.
Amfijaraj mit. prorok, vrač i kralj u zem. stanovnici tropskog pojasa koji
Argu, jedan od Argonauta; nerado svoju sjenu u jedno godišnje doba
sudjelovao u pothvatu "Sedmorice
bacaju prema sjeveru, a u drugo pre-
protiv Tebe", jer je kao prorok znao
ma jugu
da će svi vođe pothvata poginuti;
budući daje bio miljenik bogova, nije amfiteatar (grč. amfi-theatron) polu-
poginuo nego je bježeći sa svojim ko- kružna pozornica; uzvišeno mjesto
njima i kolima zašao u ponor koji je prema pozornici, slušaonica polu-
pred njima na obali rijeke, u koju je kružna oblika koja nalikuje na stube
dao potjerati konje i kola, gromom i na kojoj su sjedala za gledatelje;
otvorio Zeus zgrada u kojoj su se priređivale gla-
amfikarpičan (grč. amfi, karpos plod) dijatorske predstave; pren. gledate-
bot. koji rađa plodom iznad i ispod lji
zemlje amfiteatralan (grč. amfi-theatron) koji
Amfiktionije mn. vjerskopolitički savez je polukružna oblika i koji se stup-
starogrčkih država sa zajedničkim njevito penje
vjerskim svečanostima; glavna mu je amfitomičan (grč. amfitomos) dvorez,
svrha bila ublaživanje međusobnih sa dva reza (nož)
neprijateljstava Amfitrion sin Alkejev, muž *Alkemenin,
amfilogičan (grč. amfilogos) dvojben, nominalni otac Heraklov (pravi otac
sumnjiv je Zeus,), kralj u Tirintu i kasnije u
amfilogija (grč. amfilogia) spor, svađa; Tebi; Amfitrionijad (grč. Amfitryoni-
proturječnost ades) — Heraklo
amfimacer (grč. amfimakros) poet. Amfitrita u grčkoj mitologiji: božica
metrička trosložna stopa; dug — mora, žena Posejdona, boga mora,
kratak — dug (— U —); kretik majka Tritonova
amfimetori (grč. amfi, meter mati) mn. amfitropičan (grč. amfi, tropos okret)
sinovi dviju majki, a jednog oca koji se okreće na obje strane
amfora 67 amnestija

amfora (grč. amforeus) kod starih Grka amidža (tur. amidže) stric
i Rimljana: ispupčen glineni krčag s amigdalitis (grč. amygdale badem)
uskim grlićem i dva drška u kojem med. upala krajnika
su držali vino amikalan (lat. amicus prijatelj, ami-
amfoteran (grč. amfoteros) kem. dvo- calis) prijateljski
jak, i lužnat i kiseo; amfoterna tijela amiksija (grč. a-, myxa sluz) med. ne-
tijela koja su istodobno i baze i kise- dostatak sluzi
line; amfoterne tvorevine geol. stijene amil(um) (lat. amylum, grč. amylon)
koje su nastale i utjecajem vode i kem. škrob, štirka, škrobno brašno
utjecajem vatre, koje su, dakle, isto- amiloza (grč. amylon škrob) kem. or-
dobno i neptunske i plutonske ganski spoj C 6 H 10 O 5 , ili njegova poli-
amfoterodiplopija (grč. amfoteros, di- valencija; med. v. amiloidna degene-
ploos, ops) med. dvostruko gledanje, racija
ali svakim okom drukčije amimetičan (grč. a-mimetos) nepodraž-
ami-cochon čit. ami-košon (fr.) "prija- ljiv
telj svinja", tj. prijatelj s kojim se u amimija (grč. a-, mimesis oponašanje)
razgovoru mogu bez ikakva suste- med. nesposobnost pokretanja miši-
zanja upotrebljavati i prostački iz- ća lica kod moždanih bolesti
razi aminterije (grč. amyno branim, lat.
amicabili modo čit. amikabili modo amynteria) mn. med. zaštitna sred-
(lat.) na prijateljski način, na lijep stva, lijekovi koji služe za zaštitu
način amiotrofija (grč. a-, mys mišić, trofe
amicabilis compositio čit. amikabilis prehrana) med. veoma teška i neiz-
kompozicio (lat.) prav. prijateljski lječiva dječja bolest, kao posljedica
sporazum, prijateljska nagodba teških promjena u hrpteničnoj mož-
amice! (lat.) vokativ od riječi amicus dini
čit. amikus (lat. amicus prijatelj) pri- amirante (šp. amirante) vrhovni zapo-
jatelju!; katkada i superlativno: ami- vjednik kopnenih i pomorskih vojnih
cissime najveći prijatelju! snaga u Španjolskoj
amicitiae causa čit. amicicije kauza amisija (lat. amissio) gubitak, gublje-
(lat.) iz prijateljstva, iz dobrohotnosti nje
amicus certus in re incerta cernitur amitotičan (grč. amytto param, razdi-
čit. amikus certus in re incerta cerni- rem) biol. kod kojega postoji amito-
tur (lat.) pravi se prijatelj u nevolji za
poznaje amitoza (grč. amytto param, razdirem)
amicus Plato, sed magis amica veri- biol. izravna dioba jezgre u životinj-
tas čit. amikus Plato, sed magis ami- skoj ili biljnoj stanici
ka veritas (lat.) drag mi je Platon, amizantan (fr. amusant) zabavan,
ali mi je draža istina (rečenica koja zanimljiv, ugodan, razonodan
se u jednom kasnijem spisu pripisuje amizeta (fr. amusette) zabavica, razo-
Sokratu; često se koristi za izricanje noda; igračke; voj. vrsta lakog polj-
nepristranosti) skog topa
amid (lat. amida) kem. amonijak čiji je amizirati (fr. amuser) zabavljati, za-
vodik zamijenila kiselina nimati, uveseljavati, razonoditi
amidin (lat. amida) kem. unutarnji amnestija (grč. amnestia zaboravljanje)
glavni sastojak zrnca škrobnog braš- prav. pomilovanje, djelomičan ili pot-
na pun oprost kazne
amnestika 68 amortizacija

amnestika (grč. amnestike) sposobnost mirisa koji izaziva suze, otrovan i


ili vještina zaboravljanja neugodnih nagriza kožu (naziv po libijskoj po-
doživljaja i uspomena krajini Amoniji (ime prema egipat.
amnestirati (grč. amnesteo zaboraviti) bogu Amonu)
pomilovati, oprostiti kaznu, zaboravi- amoniti (hebr. Amon, grč. nast. -ites,
ti krivnju lat. cornu Ammonis Amonov rog)
amnezija (grč. a-, mnesis sjećanje) med. geol. poput ovnovih rogova svijene
kratkotrajan, dugotrajan ili stalan, okamine jedne izumrle vrste glavo-
djelomičan ili potpun gubitak sposob- nožaca; usp. Amon
nosti pamćenja Amor (lat.) mit. bog ljubavi, radosti i
amnikolist (lat. amnicola) stanovnik šale kod starih Rimljana (odgovara
pokraj rijeke grčkom Erosu); pren. ljubav
amnion (grč. amnos janje) med. poste- amor vincit omnia čit. amor vincit om-
ljica, veoma nježna i prozirna ovoj- nija (lat.) posl. ljubav sve pobjeđuje,
nica u kojoj se nalazi embrij kod sisa- ljubav je jača od svega
vaca, gmazova i ptica, tzv. amnio- amoralizam (lat. a-, mos, moriš običaj)
nova voda fil. nemoralnost (ovako je njemački
amnitis (grč. amnos) med. upala amni- filozof Nietzsche nazvao svoje etičko
ona shvaćanje koje odbacuje dotadašnji
amok (malaj.) neobična i strašna vrsta moral)
ludila kod malajskih urođenika koje amoreti (tal. amoretti) mn. slike malih
se očituje u nagonu za ubijanjem bogova ljubavi u staroj rimskoj um-
(klanjem) svakoga na koga se naiđe jetnosti i umjetnosti renesanse i no-
Amon (hebr. Amon, grč. Ammon) mit. vog doba; ljupki likovi krilate dječi-
glavno božanstvo starih Egipćana, ce zabavljene različitim poslovima;
prikazivano je s ovnovim rogovima; amoriti
simbol stvaralačke snage i rađanja amorevole (tal.) glaz. v. amabile
amonal (grč. ammoniakon) eksplozivna amorfan (grč. a-morfos) bezobličan, na-
tvar — smjesa amonijačne salitre, kazan; min. bezobličan, nekristali-
aluminijeva praška i nitrotoluola; ziran; supr. kristalan
upotrebljava se u rudarstvu i u rat- amorfija (grč. a-, morfe oblik) bezob-
noj tehnici ličnost; nakaznost
Amonićani jedno od drevnih arapskih amorfizam (grč. a-morfos) bezobličnost,
plemena; veliki neprijatelji Izraelaca nakaznost; min. bezobličnost, nekri-
koji su ih pokorili staliziranost; supr. kristaliziranost
amoniemija (grč. amoniakon amonijak, Amorićani (Semiti) narod koji je u 3.
haima krv) med. trovanje krvi amo- . i 2. st. pr. n. e. vladao u Babilonu,
nijakom Siriji i Palestini dok ga nisu pobi-
amonifikacija (grč. ammoniakon, -fi- jedili Hetiti; pobijedili su ih Izraelci
kacija od lat. glagola facio, facere či- kad su pod Jošuom osvojili Obećanu
niti, raditi) proces pretvaranja duši- zemlju (Kanaan)
ka iz različitih dušikovih spojeva amoriti (lat. amor ljubav) v. amoreti
(bjelančevina, amino-kiselina, mo- amoroso čit. amorozo (tal.) 1. glaz. v.
kraćevina i dr.) u amonijski dušik amabile; 2. im. ljubavnik, zaljubljeni
amonijak (grč. ammoniakon. lat. sala- amortizacija (lat. amortisatio) 1. po-
mmoniacus) kem. spoj dušika i vodi- stupno, po zakonom utvrđenom pla-
ka, bezbojan plin ljutog i neugodnog nu izvođeno vraćanje duga, osobito
amortizirati 69 amportirati

državnih zajmova; 2. sudski postu- nje topničkih oruđa, topnički polo-


pak kojim se izgubljeni vrijednosni žaj
papiri i dokumenti proglašavaju ne- amplektivan (lat. amplectivus) koji
valjanim (mortifikacija); 3. otuđenje obuhvaća, obuhvaćen
nepokretnog imanja iz svjetovnih amplificirati (lat. amplificare) proširi-
ruku i predavanje Crkvi ("mrtvoj ru- ti, proširivati, razviti, razvijati, raz-
ci"); amortizman granati, razgranavati, opširno izla-
amortizirati (lat. amortisare) 1. otpla- gati, izložiti; povećati, povećavati
ćivati, vraćati neki dug postupno; 2. amplifikacija (lat. amplificatio) proši-
izgubljen vrijednosni papir ili doku- rivanje, proširenje, razvijanje, raz-
ment sudskim putem proglasiti ne- granavanje, povećavanje; razrada, ši-
valjanim; 3. prodati ili ustupiti ima- ra obrada; iscrpno govorničko izla-
nje Crkvi ("mrtvoj ruci"); amortirati ganje
Ampel mitološki ljubimac Dioniza Bak- amplifikativan (lat. amplificativus)
ha, sin jednoga od satira i neke nim- proširivan, koji proširuje, koji pove-
fe; Dioniz ga je nakon smrti pretvorio ćava, povećavajući
u lozu amplijacija (lat. ampliare proširiti) ši-
ampelografija (grč. ampelos trs, vino- renje, proširivanje; prav. odgađanje
grad, grafia) znanost o vrstama vi- sudskog procesa o čijem se predmetu
nove loze i grožđa još ne može donijeti presuda; izrada
ampelurgija (grč. ampelurgia) vinogra- nekog akta u duplikatu radi bolje si-
darstvo gurnosti
amper fiz. jedinica za mjerenje jačine amplijativ (ampliativus, ampliare pove-
električne struje, nazvana po slav- ćati, proširiti) veoma visok stupanj
nom fr. matematičaru i filozofu A. nekog svojstva ili neke osobine, za
Ampereu (1775—1836); kulon za se- razliku od superlativa, najvišeg stup-
kundu ili struja koja prolaskom kroz nja
vodenu otopinu nitrata srebra za se- amplissime (lat.) veleugledni, veleslav-
kundu izdvoji 0,001118 grama sreb- ni, presvijetli (nekada titula visokih
ra državnih činovnika, peti padež su-
ampermetar (fr. Ampere, grč. metron) perlativa amplissimus)
fiz. tehnički instrument za mjerenje amplitel lat.-grč. (lat. amplificare širi-
jačine električne struje; galvanome- ti, grč. tele daleko, fone glas) uređaj
tar čija kazaljka neposredno, na jed- koji pojačava glas i omogućuje isto-
noj skali, pokazuje broj ampera koji dobni telefonski razgovor s više oso-
protječu kroz kotur žice ba
ampir (fr. emire) carstvo, osobito Fran- amplituda (lat. amplitudo obujam, ši-
cuska za vrijeme Napoleona I. i Na- rina) zem. luk na horizontu između
poleona III.; ampir-stil stil francus- izlaska i zalaska sunca; prostranost;
ke umjetnosti za vrijeme Napoleona fiz. najveća udaljenost od ravnotež-
I., oponašao je staru rimsku umjet- nog položaja; meteor, najveća razli-
nost iz doba careva ka u zračnom tlaku; ret. način izra-
ampirans (fr. empirance) trg. popušta- žavanja nadugačko i naširoko
nje ili pogoršavanje kvalitete robe; amportiranje (fr. emporter) voj. zauzi-
šteta na brodu manje, otimanje, osvajanje
amplasman (fr. emplacement zemljište, amportirati (fr. emporter) voj. oteti, za-
gradilište) voj. mjesto za postavlja- uzeti, osvojiti
ampula 70 anadiploza

ampula (lat. ampulla bočica) ispupče- kosti, do sitnica; trg. na malo (supr.:
na, trbušasta bočica za mast, ulje, an gro)
bjelilo; crkvena posuda u kojoj se drži an fas ili anfas (fr. en face) sprijeda, s
vino i voda za pričest (u kat. crkvi); lica; oči u oči, pravo u oči
anat. trbušasto proširenje na cjev- an gro (fr. en gros) trg. na veliko; uglav-
kastim organima, npr. na kraju po- nom (ispričati nešto)
lukružnih kanala uha itd.; teh. staklo an- (grč. an) u grčkim složenicama is-
električne žarulje pred samoglasnika daje riječi niječ-
amputacija (lat. amputatio rezanje) no značenje, odgovara našem ne-, la-
med. potpuno odvajanje, odrezivanje tinskom in-, njemačkom un- itd.
ranjenih, razmrskanih, oštećenih i ana (grč. ana) prijeđi, na, po, uz; kroz,
uopće neizlječivih dijelova tijela; duž; do, oko
pren. potpuno i nasilno odvajanje jed- anabaptist (grč. ana-baptizo) pristaša
nog dijela od neke cjeline ponovnog krštenja u zrelim godina-
amputirati (lat. amputare odsijecati) ma; pr. anabaptistički
med. odvojiti, odrezati; pren. otcije- anabaptizam (grč. ana-baptizo ponovno
piti, nasilno odvojiti zaronjavam) vjerski pokret koji zah-
amulet (lat. amuletum) hamajlija, pred- tijeva ponovno krštenje u zrelim go-
met koji tobože ima čarobnu moć da dinama
štiti od bolesti i svake druge nesreće, anabatičan (grč. anabaino uzlazim) koji
zbog čega ga praznovjerni ljudi nose se penje, koji napreduje, koji raste;
stalno sa sobom, obično o vratu anabatična groznica med. groznica
amundizam (grč. a-, lat. mundus svijet) koja napada svakog dana, stalna
fil. shvaćanje po kojem postoji samo groznica
Bog, a svijet ne postoji; Bog je apso- anabaza (grč. ana-basis) penjanje, uzla-
lutni duh, a svijet je samo trepere- ženje (iz nižeg predjela u viši, ili kre-
nje, igra toga duha tanje od mora prema unutrašnjosti
amuzičan (grč. amusia) koji ne uživa zemlje; osobito: Ksenofonova povijest
ljubav muza, tj. koji je bez smisla i vojnog pohoda Kira Mlađeg protiv
osjećaja za ono što je umjetničko i svoga brata); med. razvijanje i jača-
lijepo, nepjesnički; neškolovan nje bolesti
amuzija (grč. amusia) nenaklonost mu- anabioza (grč. ana, bios život) ponovno
za, oskudica u smislu i osjećaju za oživljavanje osušenih ili promrzlih
ono što je umjetničko i lijepo; neško- životinja
lovanost anadema (grč. anadema) glavni ukras
amvon (grč. ambon izbočenje na štitu) na kraljevoj glavi; v. dijadema
u pravoslavnoj crkvi: uzvišeno mje- Anadiomena (grč. anadyomai izroniti)
sto ispred oltara, na soleji, s kojega "iz morske pjene rođena" (pridjevak
se čitaju Sveto pismo, molitve, pro- božice Afrodite)
povijedi i spomeni; amvon simbolič- anadiploza (grč. ana-diploo udvostru-
no predstavlja kamen koji je anđeo čiti) udvostručavanje; ret. ponavlja-
odmaknuo s Kristovog groba nje riječi, retorička figura koja se sa-
amylacea čit. amilacea (lat.) mn. farm. stoji u tome što sljedeća rečenica
lijekovi koji sadrže u sebi škrob počinje riječima kojima je prethodna
an detaj (fr. en. detail) potanko, po- završena; med. udvostručavanje na-
drobno, opširno, iscrpno, do potan- padaja grozničnih bolesti
anadoza 71 anakamptičan

anadoza (grč. ana-dosis) fiziol. raz- anagnosti (grč. ana-gnostes) mn. ško-
mjerna podjela sokova i hrane cije- lovani robovi ili slobodnjaci kod sta-
lom tijelu, probava rih Grka i Rimljana koji su služili
anaerobi (grč. ana, aer zrak, bios život) kao čitači ili predavači po boljim ku-
mn. zool. bakterije koje mogu živjeti ćama; u starije kršćansko vrijeme:
bez kisika, klice koje se mogu razvi- oni koji su za vrijeme službe čitali
jati i razmnožavati tek kad im se pojedine dijelove iz Svetog pisma
ukloni kisik anagnostici (grč. ana-gnostes) mn.
anaerobionti (grč. an-, aer zrak, bios pjesnici tragičari koji su svoja djela
život) mn. zool. v. anaerobi pisali samo za čitanje, a ne za prika-
anafija (grč. an-, afe dodirivanje) med. zivanje
neosjetljivost (ili: smanjena osjetlji- anagnozma (grč. ana-gnosma) štivo
vost) kože, poremećaj u osjetilu do- anagoga (grč. an-ago) uzdizanje; zaklju-
dira čivanje na nešto općenito ili duhov-
anafilaksija (grč. ana, fylaxis čuvanje, no; alegorično tumačenje Biblije (usp.
zaštićivanje) med. preosjetljivost or- anagogija); med. iskašljavanje krvi,
ganizma na ponovno ubrizgavanje izbacivanje krvi
bjelančevine anagogija (grč. an-ago vodim gore) tajni
anafoneza (grč. anafonesis) med. vjež-
smisao, alegorično značenje; odušev-
banje i jačanje pluća i govornih or-
ljenje, uzdizanje duha apstraktnom
gana glasnim govorenjem i pjeva-
razmišljanju i si.
njem
anagraf (grč. ana-grafo napišem) spra-
anafora (grč. anafora) poet. figura po-
va koja, radi ponovnog otiska i umno-
navljanja istih riječi na početku sti-
žavanja, piše obratno
hova ili rečenice, npr.: Mila kano si
anagrafi (grč. ana-grafo) mn. med.
nam slavna, mila si nam ti jedina,
mila kuda si nam ravna, mila kuda liječnički propisi, recepti
si planina; (usp. epifora); med. izba- anagram (grč. anagramma) najprije:
civanje kašljanjem ili povraćanjem; obratno čitanje jedne ili više riječi,
astr. pojavljivanje znakova na nebu npr. rob je anagram od bor, mir od
anafrodit (grč. an-afroditos) med. onaj Rim; zagonetka koja se sastoji u to-
koji nije sposoban oploditi me da se slova jedne riječi napisu
anafrodizija (grč. an-, afrodisia ljubav- različitim redom; riječ napravljena
no uživanje) med. bolesni nedosta- premještanjem slova druge riječi raz-
tak ili smanjenost spolnog nagona ličitog značenja
anafrodizijaci (grč. an-, afrodisiakos anahoret (grč. anachoretes) čovjek koji
koji pripada ljubavnom uživanju) se povukao od svijeta; pustinjak, is-
mn. med. sredstva za smanjivanje i posnik, usamljenik; prid. anahoret-
sprječavanje spolnog nagona ski
anagke v. ananke anakalipterija (grč. ana-kalypto otkri-
anaglifi (grč. anaglyfa) v. anagliti vam) svečano skidanje vela s nevjes-
anaglipti (grč. anaglypta) mn: umj. te
polureljefni umjetnički radovi; ana- anakampterija (grč. ana-kampto skre-
glifi ćem) sklonište za sirotinju, obično po-
anagliptika (grč. anaglyptike) vještina kraj crkava i samostana
izrade reljefnih ili polureljefhih ukra- anakamptičan (grč. ana-kampto) od-
sa, slika i si. bojni, koji odbija (svjetlost, zvuk)
anakamptika 72 analeptici

anakamptika (grč. ana-kampto) opt. laki, prolazni užitak u ljubavi, vinu,


proučavanje odbijanja svjetlosti, ka- plesu i društvu
toptrika; akust. proučavanje odbija- anakreontičari mn. skupina njemač-
nja zvuka kih pjesnika XVIII. st. koji su, po
anakatabat (ana, kata odozdo, dolje, uzoru na Anakreonta, pjevali ljupke,
baino idem, dolazim) meteor, uspos- katkada i frivolne pjesmice
tavljanje ravnoteže medu slojevima anakreontski (grč. Anakreon) po ugle-
zraka: kad pri puhanju jakog vjetra du na grčkog lirskog pjesnika Ana-
velika količina zraka krene odozdo kreonta, tj. nježno, ljupko, lako, krat-
naviše, onda se ista tolika količina ko
spušta s visine prema zemlji anakriza (grč. anakrisis) ispitivanje,
anakatartici (grč. ana-kathairo očis- prethodna istraga
tim) mn. med. sredstva za čišćenje anakronizam (grč. anachronismos) po-
grudi od sluzi; anakatartična sred- greška u računanju vremena, datu-
stva ma, događaja, ono što je u suprot-
anakatarza (grč. ana-kathairo očistim) nosti s kronologijom, vremenska po-
med. čišćenje prsiju od sluzi, iskaš- remećenost, nesuvremenost; zane-
ljavanje marivanje onoga što odgovara duhu
anakefaleoza (grč. ana-kefalaio pono- i prilikama vremena, npr. da netko
viti u glavnim točkama; sjediniti u naslika u kakvoj antičkoj kući tele-
cjelinu) združivanje u cjelinu; krat- vizor
ko ponavljanje nečega; rekapitulaci- anakruza (grč. anakrusis) u metrici:
ja naglašavanje, udaranje glasom na
anaklastika (grč. anaklastos prelom- slog
ljen) opt. proučavanje prelamanja anakteza (grč. anaktesis) med. okrjep-
svjetlosnih zraka, dioptrika ljenje, ozdravljenje
anaklaza (grč. ana-klasis prelamanje) anakufizma (grč. anakufisma dizanje,
opt. prelamanje svjetlosnih zraka podizanje) tjelesna okretnost koja se
anakliza (grč. ana-klino nasloniti se) stječe vježbanjem
med. naslanjanje leđima, poluležeći anakuza (grč. ana, akuo čujem) med.
položaj bolesnika gluhoća zbog oboljelosti slušnog živ-
anakolema (grč. ana-kollao nalijepiti) ca
med. mast za zarašćivanje rana analav (grč. analabos) pravoslav. četvr-
anakolut (grč. anakoluthia nedostatak tasti naprsnik kod kaluđera
veze) gram. nedostatak u pravilno- analdija (grč. an-, ajdaino potpomaga-
sti rečenične konstrukcije koji nasta- ti, hraniti, jačati) med. prestanak
je poradi iznenadne promjene ili pre- rastenja i razvijanja
kida, osobito poslije dužih umetnutih anale (tal. annale, od anno godina) um-
rečenica ili poradi izostavljanja rije- jetnička priredba što se održava sva-
či, koje se onda moraju po smislu ke godine; usp. bijenale, trijenale
dopuniti analekti (grč. analekta) mn. odabrana
anakolutičan (grč. anakoluthos) nepra- štiva
vilan, bez veze analepsija (grč. analepsis, analambano
Anakreont starogrčki lirski pjesnik (6. podižem, uspostavljam) med. ozdrav-
st. pr. n.e.); motivi su mu ljubav, vi- ljenje, oporavak, jačanje
no, ples i društvo; anakreontika poe- analeptici (grč. ana-lambano) mn. med.
zija koja u malim pjesmicama slavi sredstva za jačanje i okrjepljenje
analeptičan 73 analogizam

analeptičan (grč. analeptikos) osvježa- nekog stava raščlanjivanjem na jed-


vajući, okrjepan, okrjepljujući nostavnije stavove već dokazane ili
analfabet (grč. an-, alfa, beta) onaj koji kao istinite prihvaćene; moderna
ne zna abecedu, tj. koji ne zna ni analiza rješavanje problema njiho-
čitati ni pisati; nepismenjaković, ne- vim zaključivanjem na jednadžbe;
znalica suprotno: sinteza
analgezija (grč. analgesia) med. bezbol- analizator (lat. analystor) fiz. onaj dio
nost, neosjetljivost, prestanak (ili: gu- polariskopa koji služi utvrđivanju
bitak) osjećaja bola; analgija činjenice da je svjetlost polarizirana
anali (lat. annales, annus godina) mn. (zrcalo, Nikolova prizma); usp. pola-
godišnjaci, ljetopisi rizator
analist (lat. annales) 1. ljetopisac, pisac analizirati (grč. ana-lyo) rastaviti, ras-
godišnjaka tavljati, raščlaniti, raščlanjavati, raz-
analitičar (grč. analytikos) filozof, ke- ložiti, razlagati nešto (u najmanje
mičar i dr. koji se bavi raščlanjiva- sastavne dijelove); ispitati, ispitivati
njem na sastavne dijelove (misli, ti- potanko
jela itd.) analogan (grč. analogon) sličan ili od-
analitički (grč. analytikos) raščlanju- govarajući predmet (ili: događaj), slič-
jući, koji raščlanjuje; koji je nastao no (ili: odgovarajuće) stanje; analo-
putem analize, koji se zasniva na gon rationis čit. analogon racionis
analizi; analitički sud sud koji se za- (lat.) nešto što odgovara razumu, što
sniva na tome što se subjektu prida- je u skladu s razumom
je predikat koji se u njemu već nala- analogan (grč. analogos) sličan, podo-
zi, tj. s njime je identično vezan, npr. ban, suglasan, odgovarajući, srodan,
sva su tijela rasprostrta; analitička istovrstan; koji odgovara nekom za-
definicija određivanje pojma pomo- konu, pravilu, tipu ili uzorku
ću njegovog najbližeg roda i njegove analogia juriš (lat.) pravna sličnost,
svojstvene razlike; suprotno: sinte- suglasnost s pravnim načelima
tički analogičan (grč. analogon), koji je u
analitika (grč. analytike) teorija anali- skladu s nekim pravilom, tipom,
ze; vještina i metoda raščlanjivanja uzorkom; sličan, odgovarajući, po-
misli i pojmova u njihove sastavne doban
dijelove; elementarna logika logika analogija (grč. analogia) sličnost, isto-
koja se bavi pojmovima, sudovima i vrsnost, istovjetnost ili suglasnost u
zaključcima osobinama i odnosima; zaključak po
analiza (grč. analysis) raščlanjivanje, analogiji log. zaključak iz pojedinač-
razlaganje, razlaganje cjeline na nje- nog ili posebnog o pojedinačnom ili
zine dijelove; logična analiza razla- posebnom kao sličnom; fizička ana-
ganje pojma u njegove oznake, suda logija djelomična sličnost između za-
u njegove dijelove; psihološka analiza kona jednog područja pojava sa za-
razlaganje predodžbe u njezine ele- konima nekog drugog područja po-
mente; prikaz, ocjena, ocjenjivanje; java; ta sličnost pridonosi da se ta
kvalitativna analiza kem. određiva- dva područja uzajamno objašnjavaju
nje sastojaka nekog tijela; kvantita- (Maxvell)
tivna analiza kem. određivanje sa- analogizam (grč. analogismos) fil. do-
stojaka nekog tijela po njihovoj teži- kaz (ili: zaključak) na osnovi slično-
ni; mat. stara analiza dokazivanje sti
analogizirati 74 anaprozelit

analogizirati (grč. ana-logizomai) uspo- ananim grč. pseudonim od unatrag či-


rediti, uspoređivati; dokazivati ili tanog imena (prezimena): Kramer —
zaključivati na osnovi sličnosti Remarque (njem. književnik)
anamartetičan (grč. an-amartetos) ananke (grč. anagke) usud, sudbina,
bezgrješan, nepogrješiv kob, udes; sila, potreba, nužda, pri-
anamartezija (grč. an-amartesia) bez- rodni nagon, neizbježivost
grješnost, nepogrješivost anankofagija (grč. ananke nužnost, fa-
anamnestičan (grč. ana-mimnesko sje- gein jesti) med. uzimanje hrane po
ćam se) koji se tiče sjećanja, koji pri- propisu, po dijeti
pada sjećanju, pamćenju; anamnes- anantapodoton (grč. anantapodoton
tična sredstva med. lijekovi za jača- nedovršena rečenica) ret. prešutki-
nje pamćenja vanje završne rečenice, npr.: Ne uči-
anamnestika (grč. anamnesis sjećanje) niš li, vidjet ćeš što će biti.
fil. vještina sjećanja i pamćenja; jača- anantičan (grč. an-anthes) bot. bez
nje pamćenja cvijeta, koji ne cvjeta
anamneza (grč. anamnesis sjećanje) fil. anapest (grč. anapaistos) metrička
Platonovo naučavanje po kojem je stopa od dvaju kratkih i jednog du-
duša preegzistirala, prije postojala u gog sloga: U U —, obrnut daktil, zbog
čistom stanju i tu stekla svoje ideje; čega se zove i antidaktil
med. podaci koje bolesnik daje liječ- anapetija (grč. anapetes raširen, otvo-
niku o svojem zdrastvenom stanju ren) med. proširenost krvnih žila
prije sadašnje bolesti anaplastična sredstva med. sredstva
anamorfičan (grč. ana, morfe oblik) koja se upotrebljavaju i primjenjuju
izokrenut, izopačena oblika, naopak, u anaplastici
nakazan; anamorfotičan anaplastika (grč. ana-plasso preobra-
anamorfoza (grč. ana-morfosis preo- zim) med. vještina ispravljanja slom-
bražaj, preinaka) preobražaj; fiz. po ljenih ili uganutih kostiju, isprav-
optičkim zakonima unakaženo na- ljanje i uklanjanje raznih tjelesnih
nedostataka kirurškim putem; plas-
crtana slika nekog predmeta, ali tako
tična kirurgija
da izgleda onako kakva treba biti
anaplerotici (grč. ana-pleroo ispunim)
kad se gleda s određene točke (optič-
mn. med. sredstva koja pomažu na-
ka anamorfoza) ili odbijanjem od po-
doknađivanje izgubljenih dijelova i
godnog zrcala (katoptička anamor-
stvaranje, rastenje mesa
foza) i kroz brušena stakla (dioptrič- anaplerotičan (grč. ana-pleroo ispu-
ka anamorfoza)', bot. nenormalno nim) koji pomaže naknadno rastenje;
preobražavanje poradi izopačenja ili koji dopunjuje, zamjenjuje
promjene u navici biljke anapleroza (grč. anaplerosis) dopunja-
ananas (lat. ananassa sativa) bot. juž- vanje, zamjenjivanje izgubljenih ili
noamerička biljka veoma ukusnog i oštećenih dijelova tijela i udova
mirisnog ploda anapneuzija (grč. anapneusis) med.
anandričan (grč. an-andros) koji je bez
muškonti, plašljiv; bot. koji nema duboko disanje; odušak, odmor
prašničkih niti anapnoici (grč. ana-pneo) mn. med.
anandr'j« (grč. uii-andria) nemuškost; sredstva koja pomažu disanje, anap-
noična sredstva
r emuževnost, plašljivost, kukavičluk anaprozelit (grč. ana, proselytos) onaj
.maneozij'a (grč. ana-neosis) pomlađi- koji je ponovno obraćen na vjeru, koji
vanje je ponovno pridobiven 7a nešto
anaptiza 75 anastaza

anaptiza (grč. ana-ptyo ispljujem) med. tiv sudjelovanja radnika u političkoj


ispljuvavanje, iskašljavanje, izbaci- i parlamentarnoj borbi
vanje sluzi anarmonija (grč. an, armonia) glaz. v.
anaptoza (grč. an-apto objesim) utuče- disharmonija
nost, skrušenost anartrija (grč. an-, arthron ud) 2. med.
Anapurna teško pristupačan vrh u povećana disartrija, kad bolesnik
himalajskom gorju, visok 8075 me- govori potpuno nerazumljivo; nasta-
tara; pren. teško, gotovo nemoguće je zbog uzetosti mišića za govor (jezi-
ostvariv cilj ka, grla, ždrijela, usana, lica kao po-
anareja (grč. anarroia) med. penjanje sljedica moždane kapi, progresivne i
sokova, osobito krvi, prema gornjim bulbarne paralize)
dijelovima tijela anartrija (grč. ana, arthron ud) med.
anarhija (grč. anarchia) bezvlašće, sta- 1. nedostatak udova
nje društva u kojem potpuno prestaje anartros (grč. ana, arthron ud) bezud-
vladavina zakona i svakog autorite- nik, čovjek koji je toliko debeo da
ta; pren. potpun nered mu se više ne raspoznaju zglobovi
anarhist (grč. an-archos bez poglavara, anasarka (grč. ana na, gore, sarks me-
bez vode) pristaša mišljenja daje po- so) nakupljanje tjelesne tekućine u
trebno srušiti postojeći državni i dru- potkožnom vezivu (koža postaje gnje-
štveni poredak; čovjek koji pokuša- cava, a nakon pritiska prstom ostaje
va svim mogućim sredstvima, bez u njoj udubina)
ikakvih obzira, srušiti postojeći po- anaseizam (grč. ana, seismos potres)
redak i zavesti stanje potpunog bez- geol. svojstvo potresa kod kojih se
vlašća; pr. anarhistički događaju velika vertikalna pomica-
anarhizam (grč. an-, arche vlast) po- nja tla
kret koji teži ostvariti potpunu slo- anaspazmija (grč. ana-spao) med. ste-
bodu pojedinca i uništiti svaku po- zanje želuca, grč želuca
litičku vlast; osnivači: Stirner, Proud- anastaltici (grč. ana-stello suzbijam)
hon, Bakunjin mn. med. sredstva za zaustavljanje
anarhoidan (grč. anarchia bezvlašće, krvi
eidos izgled) sličan bezvlašću (anar- anastaltičan (grč. ana-stello) koji zaus-
hiji) tavlja krv, koji suši ranu
anarhoindividualizam (grč.-lat.) teza anastatičan (grč. anastatikos) koji od-
0 otuđenju čovjeka od društva (ide- vodi ono što je nezdravo; koji pomla-
olog Max Stirner), naučavanje koje đuje, koji obnavlja; prijenosni; pomo-
svodi društvo na slobodnog pojedin- ću litografije prije tiskanog teksta
ca kome ne smije biti nametnut nika- pripremljen za novo izdanje knjige
kav red niti zakon anastaza (grč. anistemi, anastasis us-
anarhosindikalizam oportunistička tajanje) ponovno ustajanje, uskrs-
struja u radničkom pokretu čiji pri- nuće; med. ustajanje iz bolesničke
padnici smatraju da radnici mogu po- postelje, ozdravljanje, oporavak (re-
praviti svoj položaj samo štrajkovi- konvalescencija); umnožavanje, pre-
ma i organizacijom uzajamne pomoći nošenje, npr. bakroreza; tisk. spre-
1 da se pitanjima radničkog pokreta manje novog izdanja neke knjige ti-
imaju baviti samo sindikati; oni is- me što se kemijskim putem (litogra-
tupaju protiv toga da radnici stvore fijom) izravno tiska iz staroga izda-
svoju proletersku stranku, kao i pro- nja
nastigmat 76 t
anceps

anastigmat (grč. ana, stigma točka) stvenog istraživanja reže i proučava


opt. fotografski objektiv od posebno leš, odnosno biljku
kombinirane leće koji daje slike koje anatomija (grč. anatomia rezanje) zna-
sve do rubova pokazuju veliku oštri- nost koja se bavi proučavanjem sa-
nu stava i grade tijela živih organiza-
anastigmatičan (grč. ana, stigma) opt. ma; vještina rezanja leša ili biljke
koji daje punu oštrinu slike; med. radi znanstvenog ispitivanja; pato-
oštrovidan, koji je bez poremećaja u loška anatomija ona koj'a proučava
oštrini vida sve promjene koje se zbivaju na tje-
anastomizirati (grč. ana, stoma usta) lesnim organima pri raznim bole-
sastaviti otvore, ušća; ujediniti, spo- stima; topografska, kirurška ili pri-
jiti mijenjena anatomija ona koja prou-
anastomotici (grč. ana, stoma usta) čava pojedine dijelove tijela i njihov
mn. med. sredstva za otvaranje za- raspored; usporedna anatomija ona
čepljenih ušća krvnih žila i dr. koja uspoređuje gradu i sastav ljud-
anastomoza (grč. ana, stoma) med. skog tijela s tijelom životinje
spojnica dviju krvnih žila ili dvaju anatomizirati (grč. ana-temno režem,
živaca; protuprirodno otvaranje kraj- param) parati, raščlanjivati, rastav-
njih dijelova krvnih žila ljati na sastavne dijelove; pren. pro-
anastrofa (grč. anastrofe) ret. preokre- učavati u potankosti, do sitnica
tanje riječi, mijenjanje mjesta rije- anatrepsis (grč. ana-trefo) med. opo-
čima, npr. "drugi neki čovjek", umje- ravak (ili: jačanje) pomoću hrane <
sto "neki drugi čovjek"; med. preo- anatreza (grč. anatresis) med. otvara-
kretanje maternice i mokraćnog mje- nje bušenjem; usp. trepanacija
hura anatripsis (grč. ana-tribo trljam) med.
Anat feničko-kanaanska božica ljubavi, trljanje udova; češanje kože
djevica-ratnik, sestra boga Baala anatripsologija (grč. ana-tribo trljam,
anatema (grč. anathema) prokletstvo, logia) znanstvena disciplina koja se
crkveno progonstvo ili prokletstvo ne- bavi unošenjem lijekova u tijelo kroz
kog čovjeka ili stvari; isključenje iz kožu, tj. utrljavanjem
crkvene zajednice; pren. proklinjanje, anatriptici (lat. anatriptica) mn. sred-
kletva; anathema esto čit. anatema stva za trljanje, anatriptična sred-
esto (lat.) neka je proklet! stva
anatematizirati (grč. anathematizo) anatriptika (grč. ana-tribo) med. lije-
prokleti, baciti prokletstvo na koga čenje trljanjem
ili što; isključiti iz crkvene zajednice anatropa (grč. ana-trope preokret, ok-
anatimijaza (grč. ana-thimiasis) ispa- ret) ret. pobijanje nečijih navoda jed-
ravanje, dimljenje; med. podrigivanje nostavnim negiranjem; med. jako
anatocizam (grč. tokizo dajem pod ka- povraćanje
matu, zelenašim) prav. uzimanje ka- anbrasirati (fr. embrasser) zagrliti, ob-
mata na kamate, zelenašenje, lihva- grliti, poljubiti; voj. dovesti između
renje; pr. anatocistički dvije vatre
anatolijski (grč. anatole istok) istočni; anbrinirati (fr. embrunir) slik. prema-
istočnjački zati tamnom bojom, potamniti
anatom (grč. anatomikos koji reže) me- anceps (lat.) dvostruk; dvostran; ko-
dicinar ili botaničar koji radi znan- lebljiv, nesiguran; dvosmislen; metr.
ancora 77 anegdota

oznaka za kvantitetu jednog sloga vjeka; razvitak jajne stanice bez su-
koji može biti dug ili kratak djelovanja ženskog zametka
ancora čit. ankora (tal.) glaz. još jed- androgin (grč. andro-gynos) dvospolac,
nom, ponovno hermafrodit; uškopljenik; slabić
andaluzit min. aluminijev silikat (na- androginija (grč. andro, gyne žena)
zvan po Andaluziji, gdje je pronađen) dvospolnost, hermafroditizam
andamento (tal. andare ići, andamento android (grč. aner, eidos lik) umjetno
hod) glaz. dio fuge napravljen, pokretan ljudski lik
andante (tal. andante) glaz. kao u ho- androidan (grč. aner, eidos lik) sličan
du, lagano; kao imenica: djelo u laga- čovjeku, napravljen u ljudskom obli-
nom tempu ku
andantino (tal.) glaz. malo laganije, androkefaloid (grč. aner, kefale glava)
umjereno min. kamen koji ima oblik ljudske
andarini (tal.) mn. ljubičasti okrugli re- glave ili nekoga dijela ljudskog ti-
jela
zanci u obliku graška
andosirati (fr. endosser) trg. potpisati androliti (grč. aner, lithos kamen) mn.
mjenicu na poleđini i time je prenijeti geol. okamenjene ljudske kosti
andrologija (grč. aner, logia znanost)
na drugoga
med. znanost koja se bavi proučava-
andosman (fr. endossement) trg. pot-
njem bolesti svojstvenih muškarci-
pis mjenice na poleđini, prijenos mje-
ma (za razliku od ginekologije)
nice Andromaha (grč. Andromache) mit.
andragacija (grč. andragathia) mužev- žena najvećeg trojanskog junaka
nost, hrabrost; vrlina, čestitost Hektora, mati Astijanaksova; nakon
andrecej (grč. aner, andros čovjek, muž, Hektorove pogibije bila robinja Ahi-
oikion kuća, stanište) bot. skup svih lovog sina Pira i s njim imala tri
prašnika u cvijetu sina; Euripid i Račine napisali su is-
andristi (grč. aner, andros) mn. fil. Ari- toimene tragedije
stotelovi sljedbenici koji su negirali andromanija (grč. andro-mania) čežnja
besmrtnost ljudskog duha; glavni je za muškarcima, uspaljenost žena
predstavnik bio Pomponazzi (1462— prema muškarcima; nimfomanija
1524) androtomija (grč. aner, temno režem)
andro (grč. aner, andros) predmetak u anat. rezanje ljudskog leša radi znan-
složenicama sa značenjem: čovjek stvenog ispitivanja
(muškarac) anđelika (grč. angelos anđeo) bot. ljeko-
androfag (grč. andro-fagos) ljudožder; vita biljka štitarka (kravojac)
antropofag anđeo (grč. angelos vjesnik) teol. Božji
androfob (grč. aner, fobos) onaj koji za- glasnik, više biće
zire od ljudi, koji se plaši ljudi (mu- anegdota (grč. anekdotos neizdan) 1.
škaraca) spis koji, iz bilo kojeg razloga, još
androfobija (grč. aner, fobos) strah od nije objavljen ili namjerno nije tis-
ljudi (muškaraca) kan; u novije vrijeme anegdotama se
androfonomanija (grč. aner, fonos nazivaju dosad netiskani stari spisi
ubojstvo, mania) med. ludilo koje tje- ili pojedini odlomci iz njih; 2. poet.
ra ljude na ubojstva priča o kakvom zanimljivom doga-
androgeneza (grč. aner, gone rađanje) đaju; nova i kratka priča, šaljiva ili
stvaranje čovjeka, osobito prvog čo- duhovita pričica
anegertika 78 anepija

anegertika (grč. an-egeiro probudim) anemobarometar (grč. anemos, barys


vještina da se obamrli povrate u život težak, metron) sprava koja pokazu-
aneklogist (grč. an-eklogistos bez obra- je, odnosno mjeri jačinu vjetra
čuna) onaj koji je oslobođen polaga- anemobat (grč. anemos, baino idem)
nja računa plesač na užetu
aneks (lat. annexus) prilog, dodatak; anemofilan (grč. anemos, filos prijate-
nastavak; sve što je dodano ili vezano lj) bot. koji voli vjetar (za biljke koje
za nešto vjetar oprašuje, tj. oplođuje)
aneksan (lat. annexus) zavisan, vezan anemogaman (grč. • anemos, gamos
za, pridodan, sporedan; pripremni brak) bot. anemogamne biljke biljke
aneksija (lat. annexio) pripojenje, pri- koje se oplođuju pomoću vjetra, tj.
druženje kod kojih vjetar prenosi cvjetni prah
(pelud)
aneksionist (lat. annexio) prijatelj ili
pobornik širenja države pripojenjem anemograf (grč. anemos, grafo pišem)
sprava koja bilježi na papir brzinu i
tuđih pokrajina
smjer vjetra; anemometrograf
anektirati (lat. annectere) pripojiti, pri-
anemografija (grč. anemos, grafia) opi-
družiti; šaljivo: krasti, ukrasti, pri-
sivanje (ili: proučavanje) vjetrova
svojiti anemologija (grč. anemo-logia) prouča-
anekumena (grč. a-, an- alpha privati- vanje vjetrova
vum ne-, oikumene /tj. ge zemlja/ na- anemometar (grč. anemos, metron)
stanjena zemlja) predjeli na Zemlji sprava za mjerenje brzine kretanja,
na kojima se ljudi ne mogu stalno strujanja zraka, odnosno vjetra, vje-
nastanjivati (npr. pustinje, močvare trometar
itd.) anemometrija (grč. anemos, metria)
anelektričan (grč. an-, elektron jantar) mjerenje, vještina mjerenja brzine i
fiz. neelektričan (za tijela koja izgle- jačine vjetra
daju kao da nemaju elektriciteta, anemometrograf (grč. anemos, me-
npr. kovine) tron, grafo) v. anemograf
anematoza (grč. a-, haima krv) med. anemopatija (grč. anemos, pathos bol)
oskudno ili nedovoljno stvaranje kr- med. liječenje zrakom, metoda liječe-
vi u tijelu nja koja se sastoji u udisanju pročiš-
anematurgija (grč. a-, haima krv, er- ćenog zraka
gon djelo) med. dio medicine koji pro- anemoskop (grč. anemos, skopeo gle-
učava beskrvne operacije dam, vidim) vjetrokaz, sprava koja
anemičan (grč. a-, haima krv) slabokr- pokazuje pravac puhanja vjetra
van, blijed, slab; pren. nesposoban anenergija (grč. an-energeia) nerad-
za život nost, tromost, lijenost, nedostatak
anemidrija (grč. a-, haima krv, hydor snage
voda) med. nedostatak krvne vode anenkefal (grč. a-, enkefalos mozak)
ili krvnog seruma, npr. kod kolere med. nakaza rođena bez mozga
anemija (grč. a-, haima krv) med. sla- anenkefalija (grč. a-, enkefalos mozak)
bokrvnost; bolest čiji je uzrok sma- med. urođeni nedostatak mozga
njen broj eritrocita ili smanjena koli- anepigraf (grč. an-, epi na, grafo pišem)
čina hemoglobina u krvi spis koji nema naslova
anemo- (grč. anemos) predmetak u slo- anepija (grč. an-, epos riječ) med. nespo-
ženicama sa značenjem: vjetar sobnost govorenja, nijemost
anepitimija 79 Angerona

anepitimija (grč. an-, epithymia požu- anfraktuozan (lat. anfractuosus) kri-


da) psih. ugasnula sposobnost žuđe- vudav, vijugav; neravan; zaobilazan
nja za čim angarija (lat. angaria) težak posao,
aneretizija med. 1. (grč. ana, erethyzo kuluk, kulučenje
dražim) uzbuđenje, uzbuđenost, uz- angarijacija (lat. angariatio) uporaba
rujanost; 2. (grč. an-, erethyzo) nedo- privatnih stvari (automobila, brodo-
statak razdražljivosti va i dr.) protiv volje vlasnika za po-
anereza (grč. anairesis) ret. negiranje trebe države, npr. za ratne svrhe
onoga što je protivnik pokušao doka- angarirati (lat. angaria) uzeti u kuluk,
zati obvezati na besplatan rad za državu
anergija (grč. an-, ergon djelo) med. izo- angažiran (fr. engager) obvezan, zau-
stanak alergije tamo gdje bi trebala zet, koji je uzet u službu; voj. uklju-
biti (česta pojava kod teških tuber- čen u borbu
kuloznih bolesti) angažirati (fr. engager) obvezati, uzeti
aneritropsija (grč. an-, erythros crven, u službu, pogađati, pogoditi, najmi-
ops oko) med. nesposobnost očiju da ti; pobuditi, nagovoriti, navesti, sklo-
vide i raspoznaju crvenu boju niti koga ili što; obećati, obvezati obe-
aneroid (grč. a-, neros tekuć) fiz. baro- ćanjem, npr. za ples; upustiti se u
metar s elastičnim metalnim perom nešto, pustiti se, uplesti se u borbu;
(bez žive) angažirati se zauzeti se, zauzimati
anervija (lat. anervia) med. uzetost, se, založiti se, zalagati se (za koga
tromost žila; pr. anervičan ili što)
anestetici (grč. anaistheteo ne osjećam) angažman (fr. engagement) obveziva-
mn. med. sredstva koja izazivaju ne- nje, obveza, obvezatnost, npr. za ples,
osjetljivost (pri kirurškim liječenji- neko plaćanje itd.; zalaganje, dava-
ma) nje u zalog; stupanje u službu, po-
anestetičan (grč. an-aisthetos) koji čini godba, najam; služba, redovna duž-
neosjetljivim prema bolu, koji je bez nost; voj. sukob, boj
bola, bezbolan; pren. tupoglav, neos- angelizam (grč. angelos glasnik) pokret
jetljiv; • ^pažljiv, nemaran, rastresen koji je nastao u Parizu 1948. kao re-
anestezija (grč. an-aisthesia) med. neo- akcija na egzistencijalizam i slične
sjetljivost prema bolu; pren. ravno- pokrete; oslanja se na naučavanje
dušnost, tupoglavost; nesposobnost Katoličke crkve o anđelu čuvaru ko-
osjetila da prima podražaje ji svakog čovjeka prati kroz život i
anestezirati (grč. anaistheteo ne osje- upravlja njegovim djelima
ćam) med. opiti, učiniti neosjetljivim angelus (lat.) anđeo; molitva uz večer-
aneurija (grč. a-, neuron živac) med. nja i jutarnja zvona (kod rimokato-
slabost (ili: malaksalost) živaca lika; započinje riječima: Angelus Do-
aneza (grč. anesis) med. popuštanje, mini nuntiavit Mariae /latJ Anđeo
olakšavanje, slabljenje, npr. bolesti Gospodnji navijestio Mariji...); jutar-
anfilada (fr. enfilade) dugi red, npr. red nje i večernje zvonjenje kod katoli-
soba u jednom nizu; voj. bočna vatra ka; v. Ave Maria
anfilirati (lat. filum konac, fr. fil, enfi- Angerona (lat.) starorimska božica šut-
ler) udjenuti, udijevati; nizati, nani- nje (prikazivana je s prstom na stis-
zati, npr. biser; započeti razgovor; nutim usnama; slavili su je na dan
staviti nekoga u opasnost; voj. tući 21. prosinca, a ime joj se izvodi od
topovima po dužini, s boka "ab angerendo", tj. od podizanja Sun-
angiektazija 80 angostura-kora

ca, jer nakon najkraćeg dana u godi- angiotomija (grč. angeion posuda, tem-
ni Sunce opet počinje svoj uspon no režem) med. rezanje, operacija
angiektazija (grč. angeion posuda, ek- krvnih žila
tasis rastenje) med. proširenje krv- angitis (grč. angeion) med. v. angiitis
nih žila anglaise čit. anglez (fr.) živahan engles-
angiitis (grč. angeion posuda) med. ki ples u dvočetvrtinskom i tročetvr-
upala krvnih žila; angitis tinskom taktu
angina (lat. angere suziti, stijesniti, an- anglicizam (lat. anglicismus) engleska
gina) med. grlobolja, upala krajnika riječ koja je ušla u neki drugi jezik
ili ždrijela i udomaćila se u njemu; određena
angina pectoris čit. angina pektoris osobina engleskog jezika prenesena
u neki strani jezik; osobitost engles-
(lat.) med. stezanje i jaki bolovi u
kog jezika
predjelu srca; pektoralna angina
anglicizirati (fr. angliciser) poengleziti,
angiografija (grč. angeion posuda, gra-
fo pišem) fiziol. opis krvnih žila; pro- učiniti engleskim
učavanje krvnih žila ili odnosa teku- Anglikanska crkva engleska protes-
tantska državna Crkva
ćina u ljudskom tijelu
Angloamerikanac Amerikanac engles-
angiokarp (grč. angeion posuda, kar-
kog podrijetla
pos plod) bot. plod zatvoren u plodi-
anglofil (lat. Anglia, grč. filos prijatelj)
šte i biljka s takvim plodom prijatelj svega što je englesko: politi-
angiologija (grč. angeion posuda, logia ke, kulture, jezika itd.
znanost) fiziol. angiografija anglofob (lat. Anglia, grč. fobos strah,
angiom (grč. angeion posuda) med. pje- bijeg) neprijatelj svega što je engles-
ga ili izraslina na koži ili sluznici ko; onaj koji mrzi Engleze ili se boji
zbog nenormalnog množenja i šire- Engleza i njihovog kulturno-politič-
nja krvnih ili limfnih žila kog utjecaja
angioneuroza (grč. angeion posuda, anglofobija (lat. Anglia, grč. fobos)
neuron živac) med. bolest živaca krv- strah od Engleza ili mržnja prema
nih žila Englezima
angiopatija (grč. angeion posuda, pa- angloman (lat. Angila, grč. mania
thos bol) med. opći naziv za sve bole- strast) pretjeran ljubitelj svega što
sti krvožilnog sustava je englesko
angiosarkom (grč. angeion posuda, anglomanija (lat. Anglia, grč. mania
sarx meso) med. rak krvnih žila strast) pretjerano oduševljenje En-
angiospazam (grč. angeion posuda, glezima i svime što je englesko
spasmos grč) med. grč krvnih žila angora odlična vuna koja se dobiva od
angiosperme (grč. angeion posuda, angorske koze i oplemenjenog angor-
sperma sjeme) bot. kritosjemenjače, skog zeca; ima tanka i duga vlakna
biljke čije su sjemenke zatvorene u svilenkasta sjaja
plodište angosciosamente čit. angošjozamente
angiostenoza (grč. angeion posuda, ste- (tal.) glaz. v. angoscioso
nos tijesan, uzak) med. sužavanje (ili: angoscioso čit. angošjozo (tal.) glaz.
stješnjavanie) krvnih žila brižno, bolno
angiotenioar* ^gr^. angeion, teino za- ango »tura-kora gorka kora jedne juž-
težem) koji j 2 u vezi sa za f ef mtošću noameričke biljke, nazvana po gradu
krvnih žila Angosturi, upotiebljava se kao liiek
angster 81 animalizacija

protiv povratnih groznica; sada se anihilacija (lat. annihilatio) poništava-


upotrebljava i za pripremanje vrste nje, ukidanje, opovrgavanje
gorkog likera anihilirati (lat. annihilare) poništiti,
angster (tal. anguistara, lat. angus- ukinuti, opovrgnuti, opovrgavati
trum) visoka boca ili vrč za pijenje s anil (ar. an-nil, šp. anil) bot. biljka od
uskim grlićem koje se pravi anilin, raste u Indiji
angul (lat. angulus) ugao, kut anilan (lat. anilis) bapski
angularan (lat. angulus ugao, angula- anilin (ar. an-nil) kem. bezbojno aro-
ris) uglat matično ulje, služi za pripremanje
angulemka (fr. prema Angouleme, različitih lijepih, tzv. anilinskih bo-
glavni grad zapadnofrancuske po- ja; dobiva se od anila
krajine Charente) vrsta vrlo kvali- anilitet (lat. anilitas) bapska starost,
tetne jabuke bapsko ponašanje
angusta (lat.) glaz. jedan registar na anilizam (ar. an-nil) med. trovanje ani-
orguljama linom
angustacija (lat. angustatio sužavanje) anima (lat.) duša, duh; anima mundi
med. neprirodno sužavanje krvnih (lat.) fil. duša svijeta; animarum di-
žila u ljudskom tijelu es (lat.) dan sjećanja na mrtve u Ka-
anhedonija (grč. an ne, hedone radost) toličkoj crkvi, Svi sveti
med. izostanak užitka pri pojavama anima candida čit. anima kandida
koje u normalnim prilikama izazi- (lat.) bijela duša, tj. poštenjak
vaju taj osjećaj Anima tota in toto et quolibet totius
anhelacija (lat. anhelatio) kratko, teško parte čit. anima tota in toto et kvo-
udisanje zraka, dahtanje, zadiha- libet totius parte (lat.) Duša je čitava
nost u cjelini i u svakom dijelu cjeline (Gi-
anhengsl (njem. Anhangsel) privjesak ordano Bruno)
(na satu, na narukvici i si.); pren. animacija (lat. animatio) oživljavanje,
prirepina, prirepak, prišipetlja oživljenje, davanje duše; živost, ži->
anhidričan (grč. an-, hydor voda) kem. votna svježina; vatrenost, žestina,
slobodan od vode, kojem je oduzeta ljutnja; trenutak od kojega se zame-
voda, npr. soli i oksidi tak u utrobi smatra živim
anhidrid (grč. an-, hydor voda) kem. animal (lat.) ono što je živo; životinja
spoj kisika s nekim elementom, bez animalan (lat. animalis) životinjski;
vodika, ali koji izložen vodi apsor- animalna hrana meso, mlijeko, jaja
bira, upija vodik i postaje kiselinom itd.
anhidrija (grč. anhydria) bezvodnost, animalije (lat. animalia) mn. životinj-
nestašica vode, suša, anidrija ska tijela; jela od mesa; supr.: vege-
anhidrit (grč. an-, hydor voda) kem. tabilije
sumporno-kiselo vapno kojem je odu- animalist (lat. animal životinja) umj.
zeta voda umjetnik (slikar ili kipar) koji slika
anhidroza (grč. an ne, hidros znoj) ne- ili izrađuje životinje
mogućnost pravilnog izlučivanja animalitet (lat. animalitas) životinj-
znoja stvo, životinjska priroda
anidrija (grč. anydria) v. anhidrija animalizacija (lat. animalisatio) pre-
anidroza (grč. an-, hidros znoj) med. tvaranje hrane u životinjsku tvar,
potpun izostanak izlučivanja znoja građu; poživotinjenje; proces ani-
zbog nedostatka žlijezda znojnica malizacije pretvaranje anorganskih
animalizam 82 aniverzarija

tvari u tijelu; način prehranjivanja sila u prirodi; 2. metafizičko shva-


tijela ćanje duše i duhovnoga kao životnog
animalizam (lat. animalis) životinjska načela o kojem zavisi svaka tjelesna
priroda; posebno poštovanje svih ili djelatnost; 3. vjerovanje u duhove
samo nekih životinja animo (lat. animus duh, duša) prav. s
animalizirati (lat. animalisare) zool. promišljajem, s namjerom
hranjivu tvar koju u sebi sadrži hra- animoso čit. animozo (tal.) glaz. srča-
na pretvoriti, u probavnim organi- no, hrabro, živahno
ma, u tvari živog tijela; pamuk pri- animozan (lat. animosus strastan) ozlo-
lagoditi tako da se može bojiti kao jeđen, ogorčen, srdit, razdražen, ne-
vuna; pren. poživotinjiti, poživotinja- prijateljski
vati animoznost (lat. animosus) strastve-
animalkula (lat. animalculum životi- nost; ljutina, ogorčenost, mržnja,
njica) mn. zool. mikroskopske živo- srdžba; razdraženost, žestina; nepri-
tinjice, osobito tobožnje sjemene sta- jateljsko raspoloženje prema komu
nice (animacula spermatica) ili čemu
animalkulisti (lat. animalcula životi- animus (lat.) prav. namjera; uno animo
njice) mn. zool. prirodnjaci XVII. i
(lat.) jednodušno, složno
XVIII. st. koji su bili pristaše animal-
animus injurandi (lat.) prav. namjera
kulizma
nanošenja uvrede, poruge
animalkulizam (lat. animalculum)
animus nocendi (lat.) prav. namjera
zool. staro naučavanje da se životinj-
ski zametak sastoji od mikroskopski nanošenja štete
sitnih sjemenih stanica anion (grč. anienai penjati se) kod elek-
animatizam (lat. anima duša) nauča- trolize: sastojak elektrolita koji se po-
vanje i vjerovanje da je sve što postoji javljuje na anodi (Faradayev naziv
živo (kod primitivnih naroda) za elektronegativni dijelić); supr.: ka-
animato (tal.) glaz. živahno, oživljeno, tion
oduševljeno aniridija (grč. an-iris šarenica) med.
animator (lat. animare oživiti, zadah- nedostatak šarenice u oku
nuti životom) crtač ekstremnih, tj. anis (lat. anisum) bot. biljka iz porodice
početnih i završnih pokreta u crta- štitarki čiji se osušeni plodovi upo-
nom filmu; poticatelj, onaj koji poti- trebljavaju kao dodatak kruhu i opoj-
če mase za kulturne i kulturno-za- nim pićima, osobito rakiji (anisova-
bavne djelatnosti (animator kulture); ča)
usp. fazer anis (lat. pimpinella anisum) bot. biljka
animi causa čit. anima kauza (lat.) čiji se plod upotrebljava kao začin,
zbog zadovoljstva, radi duševne na- kao dodatak lijekovima i kao lijek
slade protiv kašlja
animirati (lat. animare) dati dušu ili anisokorija (grč. anisos nejednak, kora
duh, oživiti; potaknuti, ohrabriti, po- zjenica) med. nejednakost zjenica kod
buditi, oduševiti, zagrijati iste osobe
animist (lat. anima duh, duša) fil. pri- anisovača (lat. anisum) rakija u koju
staša animizma je radi mirisa dodan osušen plod ani-
animizam (lat. anima duša) fil. 1. veo- sa
ma rašireno vjerovanje primitivnih aniverzarija (lat. anniversarium) go-
naroda o djelovanju duša i duhovnih dišnjica, godišnjica proslava i dr.
anizeta 83 anoda

anizeta (fr. anisette) rakija začinjena otklanjanje straha, tjeskobe, bolesnih


anisom, liker od anisa osjećaja itd.
anizokorija (grč. a-, isos jednak, kore ankvirirati (lat. anquirere) prav. pove-
zjenica) med. nejednakost zjenica sti sudsku istragu; tražiti (ili: pred-
anizokromija (grč. a-, isos, chroma bo- lagati) kaznu
ja) med. nejednakost bojenja crvenih ankvizicija (lat. anquisitio) prav. pred-
krvnih zrnaca laganje kazne
anizometričan (grč. an-, isos jednak, anlaser (njem. anlassen puštati u rad,
metron mjera) neravnomjeran pustiti u rad, Anlasser) teh. pokre-
anizometropija (grč. a-, isos, metron, tač, uređaj za pokretanje nekog stro-
ops vid) med. nejednaka sposobnost ja; starter
očiju za prelamanje svjetlosti anlevaža (fr. enlevage) skidanje ošte-
anizotropan (grč. a-, isos, tropos okret) ćene slike s platna na kojem je bila
koji u različitim smjerovima ima radi prenošenja na novo platno
drukčija svojstva (kristali, npr. is- Anna Perenna (lat.) starorimska bo-
landski kristal) žica nove godine, tj. dugog i sretnog
anizurija (grč. an-, isos, uron mokraća) života
med. nejednako izlučivanje mokra- anni currentis čit. ani kurentis (lat.)
će tekuće, ove godine; anno currente
anker (lat. ankora brod. sidro, kotva anni futuri (lat.) iduće, sljedeće godine
ankeser (fr. encaisseur) šport, veoma anni praecedentis čit. ani preceden-
čvrst i otporan boksač, tj. onaj koji tis (lat.) prošle godine
može primiti i podnijeti mnogo uda- anni praesentis čit. ani prezentis (lat.)
raca ove godine
anketa (lat. inqusita, fr. enquete) orga- anni praeteriti čit. ani preteriti (lat.)
nizirano istraživanje pomoću ispiti- v. ani praecedentis
vanja pojedinaca; osobito: komisija anno (lat. ablativ od annus) godina; an-
(anketna komisija) koju bira parla- nus ecclesiasticus čit. anus eklezijas-
ment, vlada ili neka ustanova i koja tikus (lat.) crkvena godina; annus
prikuplja najpotrebnije i stvarne po- intercalaris čit. anus interkalaris
datke na osnovi kojih bi se mogao (lat.) prijestupna godina; annus com-
donijeti zakon, odluka i si. rnunis čit. anus komunis (lat.) obična,
ankiloblefaron (grč. ankylos iskrivljen, neprijestupna godina; annus curens
zamršen, blefaron vjeda) sraslost čit. anus kurens (lat.) tekuća godina;
vjeda annus solaris (lat.) sunčana, obična
ankiloglosa (grč. ankylos kriv, glossa julijanska godina; annus civlis (lat.)
jezik) med. djelomična ili potpuna građanska godina, od 1. siječnja do
sraslost jezika 31. prosinca
ankilometar (grč. ankylos zakrivljen, anno (lat.) godine, u godini
metron) sprava za mjerenje zakriv- anno ante Christum čit. ano ante Hri-
ljenosti stum (lat.) godine prije Krista, prije
ankiloza (grč. ankylos zakrivljen) med. Kristova rođenja
ukočenost i sraslost zglobova anoblirati (fr. anoblir, ennoblir) dati
ankoneji (grč. ankon lakat) mn. anat. plemstvo, plemićku titulu; opleme-
ručni mišići opružači niti
anksiohtici (lat. anxius tjeskoban, grč. anoda (grč. an-odos uzlaz, put naviše)
lyo oslobađam) sredstva (lijekovi) za fiz. put kojim električna struja na-
anodija 84 anorganognozij a

pušta pozitivni pol i ulazi u elektrolit anomalon (grč. anomalon) gram. ne-
na svome putu prema negativnom pravilni glagol
polu (Faraday); pozitivni pol, supr.: anomeomerija (grč. an-, omos sličan,
katoda; usp. elektroda istovrstan, meros dio) sastavljenost
anodija (grč. anodia) nevezan, nesli- od neistovrsnih dijelova
kovit način govora anomičan (grč. anomos) nezakonit, ne-
anodin(um) (grč. an-, odyne bol, lat. uredan, zločinački
anodinum) med. sredstvo za ublaža- anomija (grč. anomia) bezakonje, neza-
vanje bola i za uspavljivanje konitost, neobuzdanost
anodinija (grč. an-, odyne bol) med. anominacija (lat. annominatio) ret. na-
bezbolnost, neosjećanje porođajnih mjerno izjednačavanje riječi, stav-
bolova ljanje jedne uz drugu dviju riječi koje
anodonti (grč. an-, odus) mn. zool. si- glase jednako ili slično, a imaju raz-
savci bez zuba ličito značenje, npr.: Tišina je posta-
anofeles (grč. anofeles nekoristan, la još tiša; paronomazija
škodljiv) med. komarac malaričar anomizam (grč. a-, nomos zakon) v. an-
(jedini prijenosnik malarije kod čo- tinomizam
vjeka) anonaran (lat. annonarius žitni) koji
anoftalmija (grč. an-, ofthalmos oko) se tiče prometa i dobivanja žita, žitni,
med. nedostatak očiju, sljepilo npr. anonarni zakoni
anogen (grč. ano naviše, gignomai anoniman (grč. anonymos) bezimen,
postati) prid. geol. za stijene: stijene bez potpisa, nepotpisan; nepoznat
čiji je materijal nastao kretanjem anonimno društvo trg. bezimeno dio-
odozdo prema gore, tj. eruptivne sti- ničko društvo
jene; suprotno: katogen anonimnost (grč. anonymos) bezime-
anogranologija (grč. an-, organon, lo- nost, nepoznatost;
gia) znanost koja se bavi prouča- anonimus (lat. anonymus) nepoznati,
vanjem anorganske, tj. mrtve pri- nepotpisani, pisac koji objavljuje svo-
rode, osobito minerala ja djela bez potpisa
anoksija (grč. an ne, oksigen) potpun anonsa (fr. annonce) oglas, objava
nedostatak kisika u krvi i tkivima; anonsirti (fr. annoncer, lat. annuntiare)
usp. hipoksija oglasiti, oglašavati, objaviti, objavlji-
anomalan (grč. anomalos) neredovit, vati
nepravilan, suprotan pravilu, koji od- anopsija (grč. an ne, odnosno, ano gore,
stupa od pravila, neobičan ops oko) sljepoća; škiljavost (prema
anomalija (grč. anomalia) nepravilnost, gore)
odstupanje od pravila ili zakona, izu- anorak (eskim.) eskimska bluza s ka-
zetnost, neredovitost, neobičnost; pucom
astr. nepravilnost u kretanju planeta anorganizam (grč. an-, organon) neživa
anomalistički (grč. anomalos) nepra- ili mrtva priroda
vilan, koji se razlikuje od pravila, su- anorganogeneza (grč. an-, organon, gi-
protan pravilu gnomai) znanost o nastanku nežive
anomalologija (grč. anomalos nepra- (anorganske) prirode
vilan, logia) gram. disciplina koja se anorganognozij a (grč. an-, organon,
bavi nepravilnostima u jeziku; usp. gnosis) znanost o poznavanju neži-
anomalon voga
anorganografij a 85 antanaklaza

anorganografij a (grč. an-, organon, anšlus (njem. Anschlusz) priključenje,


grafia) poznavanje kamenja, opisiva- pripajanje, pripojenje (osobito anek-
nje kamenja sija Austrije Njemačkoj koju je 1938.
anorganski (grč. an-, organon) neživ, izvršila nacistička Njemačka)
mrtav; nesposoban za fiziološke i psi- anštendig (njem. anstandig) uljuđen,
hološke funkcije; koji nema organa pristojan
za disanje, primanje hrane itd.; koji anštrajher (njem. Anstreicher) sobosli-
je bez života; kem. koji ne ulazi u kar
sastav organskih tijela; nastao bez anštrengati se (njem. anstrengen) na-
djelovanja životnih sila; anorganska prezati se; suviše se mučiti
kemija dio kemije koji se bavi nasta- ant- (grč. anti) predmetak u složenica-
janjem anorganskih spojeva ma sa značenjem: protu- (npr. anta-
anorhija (grč. an-, orchis sjemenik, tes- gonizam); usp. anti
tis) nedostatak sjemenika, testisa antablman (fr. entablement) arhit.
anormalan (grč. a-, lat. norma pravilo)
obrub na vrhu stupa, opšivnica pod
nepravilan, koji odstupa od pravila,
krovom
zakona, običaja
anostoza (grč. an bez, osteon kost) ne- antabus (grč. anti protiv, engl. bust pi-
postojanje ili nestajanje kostiju jančevanje) sredstvo za odvikavanje
anotacija (lat. annotatio) napomena, od alkohola (naziv je dao danski li-
primjedba, bilješka; objašnjenje; po- ječnik Jacobsen)
pis zaplijenjenih stvari; adnotacija antacidi (grč. anti, lat. acidum kiseli-
anotirati (lat. annotare) v. adnotirati na) mn. med. sredstva protiv kise-
anozmija (grč. anosmia) med. djelomič- line, osobito protiv kiseline u želucu
no ili potpuno neosjećanje mirisa antafroditičan (grč. anti, Afrodite), koji
anpatman (fr. empatement) slik. sli- smanjuje spolni nagon
kanje debelim slojem boja antagonist (grč. antagonistes) protiv-
anrajser (njem. Anreisser) obilježač; nik, suparnik
radnik metalne struke koji obilježa- antagonizam (grč. antagonismos opre-
va mjere radi adjustiranja (preno- ka) oprečnost; suparništvo; suprotna
šenja crteža na materijal) težnja, djelovanje u suprotnom smi-
ansambl (fr. ensamble) cjelina, skup, slu, suprotnost; neprijateljstvo; bor-
zajednica; sklad, slaganje, sloga; an- ba
sambl-igra zajednička igra više glu- antagonizirati (grč. ant-agonizomai
maca (suprotno: solo-igra); ansambl- boriti se protiv, natjecati se) biti u
partije glaz. operne partije u kojima opreci s nekim ili nečim, raditi su-
pjeva više od četiriju glasova protno, boriti se protiv koga ili čega
ansent (fr. enceindre, enceinte) voj. na- antalgici (grč. anti, algos bol) mn. med.
sip, bedem, pojas nekog utvrđenja, sredstva za ublažavanje bola
vanjski dijelovi neke tvrđave; lov. op-
antalgičan (grč. anti, algos bol) koji
koljavanje divljači, ograđeno zem-
ublažuje, uminjuje bol
ljište
antanagoga (grč. anti, an-ago vodim
ansilaža (fr. silo, ensilage) stavljanje protiv) ret. odbijanje optužbe i vješto
žita u spremnice (silose) radi čuvanja izvedeno optuživanje onoga koji ju
anšer (fr. enchere) trg. bolja ponuda na je podigao
javnoj prodaji; podizanje cijene, po- antanaklaza (grč. anti, anaklasis uz-
skupljivanje, poskupljenje gon) ret. ponavljanje iste riječi u dru-
antanta 86 Antej

gom ili suprotnom značenju, npr. taj ante anno... (lat.) prije godine...
čovjek je nikakav čovjek ante Christum natum čit. ante Hris-
antanta (fr. entendre, entente) smisao, tum natum (lat.) prije Kristova rođe-
značaj, značenje, npr. neke riječi; slo- nja
ga, sporazum; Velika Antanta savez ante diem (lat.) prije vremena, prije
Rusije, Francuske i Engleske koji je suđenog dana
1914. ušao u rat protiv Njemačke i ante festum (lat.) prije svečanosti, tj.
Austro-Ugarske; Mala Antanta savez prerano; usp. post festum
između Jugoslavije, Cehoslovačke i anteakt (lat. anteactum) prijašnje dje-
Rumunjske, sklopljen nakon Prvog lo, prijašnji čin
svjetskog rata radi čuvanja i održa- antecedencija (lat. antecedentia) ono
vanja stanja stvorenog ugovorima o što prethodi, prethodnost; fil. ante-
miru, osobito u srednjoj Europi i na cedencija — konzekvencija = uzrok
Balkanu; entente cordiale čit. anatant — posljedica, subjekt— predikat, itd.
kordijal (fr.) srdačan sporazum, ugo- antecedencije (lat. antecedentia) mn.
vor o prijateljstvu, osobito u politici prijašnje činjenice, prijašnji događa-
antapodoza (grč. anti, apo-didomi pre- ji ili odnosi; prijašnji život
dati; iznijeti, izložiti) poet. dodava- antecedens (lat. antecedens) prethod-
nje pouke priči; med. ponovni napa- nik, preteča; prijašnji događaj; gram.
daj groznice prethodni slog
antapoplektici (grč. anti, apo, plesso antecedirati (lat. antecedere) pretho-
udaram) mn. med. sredstva protiv diti, ići naprijed; preteći, pretjecati,
moždane kapi nadmašiti, nadmašivati
antapoplektičan (grč. anti, apo, plesso antecesor (lat. ante-cessor) prethodnik,
udaram) koji služi kao lijek protiv putovođa; učitelj, prethodnik u ne-
moždane kapi kom poslu ili zvanju
antarktičan (grč. antarktikos) zem. koji anteci (grč. ant-, oikos kuća) mn. zem.
leži nasuprot Sjevernom polu, tj. juž- stanovnici pod istim podnevnikom i
ni, koji leži na Južnom polu na istoj udaljenosti od polutnika, a
Antarktika (grč. anti, arktos sjever, na suprotnim Zemljinim polutkama
antarktikos južni) zem. područje antedatirati (lat. ante, datum) umjesto
Zemlje oko Južnog pola današnjeg datuma staviti na pismo
antartes (grč. antarkein biti komu pre- ili spis raniji datum; antidatirati
mac) grčki partizan, borac u EAM-u antediluvijci (lat. ante, diluvium po-
antartritici (grč. anti, arthron zglob) top) mn. pretpotopni ljudi
mn. med. sredstva protiv zglobobo- antediluvijski (lat. ante, diluvium po-
lje top) pretpotopni; supr.: postdiluvij-
ski
antartritičan (grč. anti, arthron zglob)
koji služi kao lijek protiv zglobobo- antefiks (lat.) ukras na rubu krovnog
lje, koji liječi zglobobolju vijenca kod antičkih građevina
antastmatičan (grč. anti, asthma) med. antefleksija (lat. anteflexio) med. sa-
koji služi kao lijek protiv astme vijenost naprijed, npr. maternice
antatrofičan (grč. ant-, atrofos neuhra- Antej junak u starogrčkoj mitologiji, sin
njen) med. koji pomaže kao lijek pro- Posejdona i Geje; nepobjediv u borbi
tiv slabljenja zbog oskudne hrane dok se doticao zemlje, svoje majke
ante (lat.) prijeđi, prije; pred, ispred, (Geja = božica zemlje); udavio ga je
naprijed Heraklo podigavši ga uvis
,1
antej ustinijansko pravo 87 anthipofora

antejustinijansko pravo rimsko pra- antepileptičan (grč. anti, epileptikos)


vo prije cara Justinijana med. koji pomaže protiv padavice
antelogij (lat. ante, grč. logos govor) anteponirati (lat. ante-ponere) staviti
predgovor ispred, pretpostavljati, pretpostaviti,
antelokvij (lat. ante, loquor govorim) dati (ili: davati) prednost
predgovor; pravo nekoga da prvi go- antepozicija (lat. antepositio) stavlja-
vori nje ispred, davanje prednosti, pretpo-
anteludij (lat. ante-ludium) predigra stavljanje
antemeridijanski (lat. antemeridia- antera (grč. anthera) bot. prašnica
nus) prijepodnevni antere (grč. antheros) mn. bot. prašnici,
antemion (grč. anthemion) cvijet; arhit. muški spolni dijelovi cvijeta
pužast zavijutak na jonskim stupo- anteridija (grč. antheros) bot. muški
vima spolni organ kod bescvjetnica
antemurale christianitatis čit. ante- anteriora (lat.) mn. prijašnji događaji,
murale kristijanitatis (lat.) "predziđe prijašnji život, prošlost
kršćanstva", naziv za Hrvatsku, Ma- anteriores (lat.) mn. prethodnici; pre-
đarsku i Poljsku u doba turskih osva- ci; suprotno: posteriores
janja u 16. st. anterioritet (lat. anterioritas) prethod-
antena (lat. antenna) metalna napra- nost, prethođenje, prednost u vreme-
va za odašiljanje i primanje elektro- nu; prioritet
magnetskih valova; zool. ticalo u ku- anterotici (grč. ant-erotikos) mn. med.
kaca sredstva za smanjivanje spolnog na-
antenagij (lat. antenagium) prav. pr- gona
venstveno pravo prvorođenog djete- anterotična sredstva med. v. antero-
ta tici
antenat (lat. ante, natus rođen) prvo- antestacija (lat. antestatio) prav. po-
rođeni; predak, pradjed zivanje za svjedoka
anteniforman (lat. antenniformis) u Antesterije (grč.) mn. svetkovine u čast
obliku ticala, kao ticala bogu Dionizu starih Atenjana; slavi-
Antenor jedan od uglednijih Trojanaca le se u mjesecu antesterionu (velja-
koji je predlagao da se Grcima vrati ča—ožujak); Leneje
Helena kako bi se izbjegao rat; kas- antestirati (lat. antestari, ante-testari)
nije: trojanski izdajnik (pomagao Gr- prav. pozivati koga za svjedoka prije
cima izaći iz drvenog konja za što su podnošenja tužbe sudu
mu oni poklonili slobodu); osnovao anteza (grč. anthe cvijet) bot. cvjetanje,
grad Patavium (današnja Padova) doba cvjetanja
antenupcijalni (lat. antenuptialis) anthelik (grč. ant, helix, helikos zavi-
predsvadbeni, predbračni nut) vijuga, zavoj ušne školjke
anteokupacija (lat. anteoccupatio) ret. anthelmintici (grč. anti, helmins, hel-
opovrgavanje prigovora koje je govor- minthos glista) mn. med. sredstva
nik sam sebi učinio protiv glista; pr. anhelmintičan
antependij (lat. ante pred, ispred, pen- anthiperidrotik (grč. anti, hyper nad,
dere visjeti) u Katoličkoj crkvi: pre- iznad, preko, hidros znoj) med. sred-
krivač prednje strane oltara, predol- stvo protiv prekomjernog znojenja
tarnik nogu
antepenultima (lat.) gram. treći slog anthipofora (grč. anti, hypo-fero sno-
od kraja riječi ulijevo siti) ret. navođenje i nabrajanje pri-
Anti 88 antički

govora da bi se kasnije jedan po je- u jezičnom pogledu; protivnik upora-


dan opovrgavali be stranih riječi
Anti plemenski savez istočno od rijeke antibiotični (grč. anti, bios život) koji
Dnjestra; u 6. st. zajedno sa Slave- je protiv života, koji uništava život,
nima upali su u Bizant; sredinom 6. koji ubija
st. potučeni od Avara antibiotik (grč. anti, bios život) sup-
anti- (grč. anti) predmetak u slože- stanca biološkog podrijetla koja
nicama sa značenjem: protiv, prema, sprječava razvijanje nekih klica i ubi-
iza, mjesto, umjesto ja ih; u antibiotike spadaju, pored
antiabolicionist (grč. anti, lat. abolitio ostalih, i lijekovi koji se dobivaju od
ukidanje) protivnik ukidanja nečega, nekih vrsta gljivica, osobito: aureo-
osobito ropstva, prostitucije itd. micin, penicilin, streptomicin, kloro-
antiadijaforist (grč. anti, a-, diaforos micetin i dr.
različit) protivnik moralne ravnoduš- antiborejski (grč. anti, boreios sjever-
nosti.; usp. adijaforist ni) okrenut prema sjeveru
anticiklona (grč. anti, kyklos krug,
antiaditis (grč. antias krajnik) med.
kružno kretanje) meteor, područje vi-
upala krajnika
sokog atmosferskog tlaka; naziv po
antialkoholičar (grč. anti, ar. al-koh- tome što se u području visokog tlaka
hlu) protivnik pijenja alkoholnih pi- javljaju meteorološke pojave suprot-
ća, trezvenjak ne onima u području niskog tlaka (ci-
antianafilaksija (grč. anti, ana, filaggo klona)
čuvam, branim) med. neosjetljivost
anticipacija (lat. anticipatio primanje
prema anafilaksiji
unaprijed) uzimanje unaprijed, pre-
antianeks (lat. anti, apex) astr. točka
dujam na robu; stvaranje suda ili do-
na nebu od koje se vrši kretanje; su- bivanje predodžbe o nečemu unapri-
protno: apeks jed; fil. po Kantu: anticipacija zamje-
antianeksionist (grč. anti, lat. annexio) ćivanja je osnovni stav čistoga ra-
protivnik aneksije zuma; ret. pravodobno onemoguća-
antiaristokrat (grč. anti, aristokrati- vanje protivnikovog prigovora
kos) protivnik plemstva, neprijatelj anticipando (lat.) unaprijed, u obliku
aristokracije predujma; prije vremena
antiartritičan (grč. anti, arthron zglob) anticipirati (lat. anticipare) unaprijed
med. koji služi protiv upale zglobova uzeti (ili: uzimati), unaprijed primiti
antiasteničan (grč. anti, a-, sthenos ja- (ili: primati); predujmiti, predujmlji-
čina, snaga) med. koji povećeva ži- vati; dobiti predodžbu ili stvoriti sud
votnu snagu, koji služi protiv slabo- o nečemu unaprijed
sti anticirkumpolarne zvijezde (grč. anti
antibaby čit. antibeibi (engl.) kemijska protu, lat. circum naokolo, grč. polos
sredstva koja sprječavaju začeće, os) zvijezde koje kruže blizu južnog
trudnoću (antibaby-pilule) nebeskog pola, te ih stanovnici sje-
antibakhej (grč. anti, Bakhios) poet. v. verne Zemljine polukugle ne mogu
palimbakhej vidjeti
antibarbarus (grč. anti, barbaros ne- antički (lat. anticus, antiquus) stari,
grčki, tuđinski) knjiga koja naučava starinski, starovremeni, drevni, sta-
kako treba izbjegavti grube jezične rog kova; po starinskom ukusu; koji
pogreške, tzv. barbarizme; čistunac potječe iz starog vijeka, osobito iz
antidaktil 89 antifraza

vremena starih Grka i Rimljana; antiestetičan (grč. anti protu, aistha-


pren. rijedak nomai osjećam, zamjećujem) supro-
antidaktil (grč. anti, daktylos prst) tan pravilima estetike, koji se protivi
metr. v. anapest pravilima estetike
antidatirati (grč. anti, lat. datum) v. antieutanazist (grč. anti, eu dobro,
antedatirati thanatos smrt) protivnik eutanazi-
antidemokratski (grč. anti, demokra- sta
tikos) koji je protiv vladavine naro- antifebrilan (grč. anti, lat. febris groz-
da, protiv demokracije nica) med. protugroznični
antidetonator (grč.-lat.) sredstvo koje antifebrilije (grč. anti, lat. febris groz-
se dodaje pogonskim gorivima kako nica) med. lijekovi protiv groznice
bi se spriječile prerane eksplozije u antifebrin (grč. anti, lat. febris groz-
motorima s unutarnjim izgaranjem nica) farm. sredstvo protiv groznice,
antidigeza (grč. anti, diexeimi prika- antipirin
zati, iznijeti) ret. prikazivanje nekog antifermenti (grč. anti, lat. fermentum)
dogadaja ili stvari od strane protiv- med. fermenti koji svojim utjecajem
nika, događaj ili stvar promatrana s poništavaju djelovanje drugih ferme-
protivničke strane; usp. diegeza nata
antidijabetik (grč. anti, diabetes šećer- antiflebotomist (grč. anti, fleps žila,
na bolest, diabaino prolazim) med.
temno režem) med. protivnik liječe-
lijek protiv šećerne bolesti
nja puštanjem krvi
antidinastičan (grč. anti, dynastes vla-
antiflogistici (grč. anti, flox plamen)
dar, vlastodržac) neprijateljski ras-
položen prema vladajućem domu 2. mn. med. lijekovi protiv upale
antidinici (grč. anti, dyne vrtlog, okre- antiflogističan kem. v. antiflogistici 1.;
tanje) mn. med. sredstva protiv ne- med. koji ublažava upalu ili grozni-
svjestice; antidinična sredstva cu; v. antiflogistika 2
antidizenterici (grč. anti, dysenterikos antiflogističari (grč. anti, flox) mn.
proljev, griža) mn. med. lijekovi koji kem. pristaše antiflogistike; med. li-
služe protiv proljeva (griže) ječnici koji u liječenju svih bolesti
antidot (grč. antidoton) med. sredstvo, upotrebljavaju antiflogistična sred-
lijek protiv čega, protuotrov; pren. stva
protusredstvo antiflogistika (grč. anti, flox, flogos
antidotarij (grč. antidoton protusred- plamen) 1. kem. teorija fr. kemičara
stvo) knjiga o lijekovima; farmako- Lavoisiera kojom je opovrgnuo tzv.
peja flogističku teoriju o postojanju neke
hipotetične tvari koja pri sagorije-
antidramatski (grč. anti, drama) koji
vanju tijela ne sagorijeva; usp. flogi-
je u suprotnosti s dramskim zakoni-
ma i pravilima ston
antiemetici (grč. anti, emeo povraćam) antifon (grč. anti, fone) otpjev; spravica
mn. med. sredstva protiv povraća- od gume koja se stavlja u uši da bi
nja; antemetici se onemogućilo dopiranje suviše ja-
antiemetičan (grč. anti, emeo povra- kih šumova i buke
ćam) koji suzbija nagon za povraća- antifonija (grč. anti, fone glas) logička
njem proturječnost, besmislica; također:
antiepileptici (grč. anti, epilepsia) mn. otpjev
med. sredstva protiv padavice, epi- antifraza (grč. anti, frasis govorenje)
lepsije. pr. antiepileptičan retorička figura koja se sastoji u to-
antifriz 90 antiklinala

me da se jedna riječ upotrebljava u nju zemljopisne širine, samo na su-


smislu koji je potpuno suprotan nje- protnim stranama polutnika
zinom osnovnom značenju, npr.: "To antiinkrustator (grč. anti, lat. incrus-
bi bilo vrlo pametno" u smislu "vrlo stare dobiti koru) naprava koja čuva
ludo" parni kotao od stvaranja kamenca
antifriz (grč. anti protu, engl. freeze antiinokulist (grč. anti, lat. inoculare
zamrzavati) teh. sredstva za sprje- cijepiti) protivnik cijepljenja (kalem-
čavanje zaleđivanja mehanizama pri ljenja)
niskim temperaturama antika (lat. antiquus stari) kultura i
antiftizici (grč. anti, fthisis sušica) mn. filozofija klasične starine; umjetnost
med. sredstva protiv sušice, tuber- i vlastiti ideal starih klasičnih na-
kuloze; pr. antiftizičan roda, Grka i Rimljana; predmet stare
antigal (grč. anti, lat. Gallus) protivnik, umjetnosti; pren. umjetnička rijet-
neprijatelj Francuza (jezika, kultu- kost
re, politike itd.) antikahektičan (grč. anti, kakos loš,
Antigona (grč.) jedna od junakinja sta- exis svojstvo, stanje) med. koji služi
rogrčke tragedije, kći kralja Edipa i kao sredstvo za popravljanje loših
Jokaste, utjelovljenje bezgranične se- tjelesnih sokova koji izazivaju slab-
strinske ljubavi; zajedno sa svojim ljenje
zaručnikom Hemonom završila tra- antikankroza (grč. anti, lat. cancer
gično rak) mn. med. sredstva protiv bolesti
antihektici (grč. anti, hektikos sušičav) raka
mn. med. sredstva protiv sušice, tu- antikariozan (grč. anti, lat. cariosus
berkuloze; pr. antihektičan pokvaren, truo) med. koji služi kao
antihelmitici (grč. anti, helmins, hel- lijek protiv razjedanja kostiju
minthos glista) mn. med. v. antihel- antikataralije (grč. anti, katarroos )
mitici mn. med. sredstva protiv kašlja
antihemoragičan (grč. anti, haima antikategorija (grč. anti-katerogeo)
krv, regnymi probijam) med. koji slu- prav. protutužba
ži kao lijek protiv šikljanja krvi antikatoda (grč. anti, kathodos put na-
antihemoroidalan (grč. anti, haima, niže) fiz. elektroda u rentgenskom
rheo curim) med. koji služi kao lijek uređaju, namještena je u cijevi i na
protiv šuljeva, hemeroida nju padaju katodne zrake te se time
antihipnotici (grč. anti, hypnos san) dobivaju snažnija djelovanja
mn. med. sredstva protiv bolesnog antikatolički (grč. anti, katholikos) koji
nagona za spavanjem; pr. antihip- je protiv katoličke vjere
notičan Antikleja (grč.) Odisejeva majka; umrla
antihistaminici mn. sredstva (lijekovi) je od žalosti za sinom misleći da je
za sprječavanje djelovanje histami- poginuo
na kod alergijskih bolesti (nefener- antiklimaks (grč. anti, klimax stube;
gan, antistin) postupnost u izrazu) ret. prelaženje
antihreza (grč. anti, chresis uporaba) od jače predodžbe na slabiju tako da
prav. ugovor o zalogu na osnovi koje- se prava postupnost i ne vidi, npr.:
ga vjerovnik ima pravo upotreblja- "Ako smo veliki, veliki smo svuda,
vati predmet primljen u zalog na prijestolju, u palači, u kolibi"
antihtoni (grč. anti, chthon zemlja, tlo) antiklinala (grč. anti, klino naginjem
mn. zem. oni koji žive na istom stup- se, spuštam se) geol. položaj slojeva
I
antikoagulans 91 antiliber aliz am

koji su naslonjeni jedni na druge ta- antikritika (grč. anti, krino sudim) od-
ko da čine hrbat ili sljeme, a padaju govor na kritiku, protukritika; odgo-
u suprotnim smjerovim; supr. sinkli- vor na napade; obrana
nala antikronizam (grč. anti, chronos vrije-
antikoagulans (grč. anti protu, lat. coa- me) pogreška u računanju vremena;
gere sjediniti) sredstvo koje sprječa- uporaba jednog vremena umjesto
va zgrušavanja krvi, služi za liječe- drugog
nje embolije, tromboze i dr. antikva (lat. antiqua) staro pismo, la-
antikolerici (grč. anti, cholera bolest s tinica; tisk. uspravna latinična slo-
povraćanjem i žitkom stolicom, cho- va, (suprotno: kurziv)
las utroba) mn. med. sredstva protiv antikvar (lat. antiquarius) istraživač i
kolere proučavatelj starina, poznavatelj sta-
antikolici (grč. anti, kolike trbuhobolja) rina i starih spomenika; kupac i pro-
mn. med. sredstva, lijekovi protiv tr- davač starina, starinar; kupac i pro-
buhobolje davač starih knjiga
antikolvunzivan (grč. anti, lat. convul- antikvaran (lat. antiquarius) stari,
sivus grčevit) med. koji služi protiv starinski; polovan, upotrebljavan
grčeva antikvarijat (lat. antiquus stari) trgo-
antikonstitucionalan (grč. anti, lat. vina starim knjigama
constitutio ustav) protustavan antikvirati (lat. antiquare) zastarjeti;
antikonstitucionist (grč. anti, lat. con- proglasiti za zastarjelo; odbaciti, npr.
stitutio) protivnik ustava zakon
antikontagioza (grč. anti, lat. contagio- antikvitet (lat. antiquitas) starina, sta-
sus zarazan) mn. med. sredstva za ri svijet, stari vijek; stare, odnosno
zaštitu od zaraznih bolesti zastarjele stvari ili ustanove i si.
antikontagiozan (grč. anti, lat. conta-
antikvizirati (lat. antiquus) ugledati se
giosus zarazan) koji služi kao zaštita
na stare, oponašati ukus starih, ra-
od zaraze
diti prema antičkim uzorima; progla-
antikorodal (grč. anti protu, lat. corro- siti nešto zastarjelim
dere glodati, izjedati) nehrđajuća sli- antikvus (lat. antiquus) stari, starinski
tina aluminija, magnezija i silicija
antikozmetičan (grč. anti, kosmeo (usp. antički)
ukrašujem) koji uništava (ili: naru- antilegomena (grč. antilego suprot-
šava) ljepotu stavljam se, opovrgavam) mn. teol.
antikreza (grč. anti, kresis miješanje) dijelovi Svetog pisma čiju izvornost
prav. dopunski ugovor o zalogu po neki teolozi osporavaju ili u koju se
kojem založni vjerovnik, umjesto in- sumnja; supr. homologumena
teresa na dug, ima pravo služiti se i antilemičan (grč. anti, loimos kuga)
koristiti založenim predmetom med. koji služi protiv kuge, protu-
antikrist (grč. anti, Christos) protivnik kužni
(ili: neprijatelj) Krista ili kršćanstva; antiletargičan (grč. anti, lethargia bo-
pren. bezbožan čovjek; vrag, sotona lest spavanja) med. koji služi protiv
antikritičan (grč. anti, krino sudim) obuzetosti dubokim snom, protiv
koji odgovara na kritiku, napad itd.; obamrlosti
med. koji sprječava nastup krize antiliberalizam (grč. anti, lat. libera-
antikritičar (grč. anti, krino) pisac od- lismus) suprotnost slobodnjaštvu,
govora na kritiku; pisac obrane od slobodoumlju, slobodnjačkim nače-
napada lima
antilisa 92 antinomizam

antilisa (grč. anti, lyssa pseće bjesnilo) antimonarhijski (grč. anti, monarchia)
med. sredstvo protiv psećeg bjesnila koji je protiv monarhijskog oblika
antilogičan (grč. antilogikos) nedoslje- vladavine
dan, protuslovan; koji je u suprot- antimoralan (grč. anti, lat. moralis)
nosti sa zakonima mišljenja, tj. s lo- koji je u suprotnosti s moralom, su-
gikom protan moralu
antilogija (grč. antilogia) proturječnost, antimoralizam (grč. anti, lat. mos, mo-
prigovor, pobijanje; obrana pred su- riš običaj) fil. naučavanje koje ne pri-
dom znaje nikakvu razliku između dobra
antilopa (grč. antholops) zool. "cvjetno i zla i koje sve ljudske postupke jed-
oko" (zbog lijepih očiju te životinje), nako procjenjuje
antinacionalan (grč. anti, lat. natio-
veoma raširena vrsta rogatih sisa-
vaca, živi u toplijim krajevima u sta- nalis) nenarodni, protunarodni
dima; u Europi od ove vrste postoji antinarkotici (grč. anti, narke ukoče-
samo gazela nost, ukočenje) mn. med. lijekovi pro-
antimelankoličan (grč. anti, melan- tiv narkotičkih trovanja
cholikos) koji razbija tugu, koji po- antinefritici (grč. anti, nefros bubreg)
pravlja raspoloženje mn. med. sredstva i lijekovi protiv
antimerija (grč. anti, meros dio) ret. bubrežnih bolesti
zamjenjivanje jednog dijela govora Antinoj (grč.) jedan od prosaca Odise-
drugim jeve žene Penelope; pratitelj i ljubi-
mac rimskog cara Hadrijana, simbol
antimetabola (grč. anti-metabole) re- ljepote i mladosti
torička figura koja se sastoji u tome antinomazija (grč. anti, onoma ime) za-
što se izrazi koji su bili u prvom di- mjenjivanje imena, uporaba osobnog
jelu rečenice pojavljuju i u drugom, imena umjesto vrste, npr. "Demo-
ali drugim redom, npr.: "Jedemo da sten" umjesto "govornik"
živimo, a ne živimo da jedemo"; anti- antinomija (grč. antinomia proturječ-
metalepsija nost zakona sa samim sobom tako
antimetalepsija (grč. anti, metalepsis da ga obje strane mogu tumačiti u
zamjenjivanje, razmjena) ret. v. anti- svoju korist) log. proturječnost, su-
metabola protnost dvaju sudova ili zakona —
antimetateza (grč. anti, metatithemi teze i antiteze — koji se uzajamno
premjestiti) retorička figura koja se isključuju, npr.: a) "Svijet ima svoj
sastoji u tome da se iste riječi ponav- početak u vremenu, a i s obzirom na
ljaju i u drugom dijelu rečenice, ali prostor on je ograničen" (teza); b)
u suprotnom smislu, npr. "Jedi da bi "Svijet nema ni početka u vremenu
živio, a ne živi da bi jeo" niti granica s obzirom na prostor,
antimilitarizam (grč. anti, fr. milita- nego je u jednom i drugom pogledu
risme) suprotnost militarizmu; po- bezgraničan" (antiteza); fil. kod Ka-
kret protiv rata i priprema za rat nta: proturječnost koja se javlja pri
antimon (lat. antimonium) kem. ele- primjeni zakona čistog razuma na
ment, atomska težina 121,76, redni osjetilni svijet
broj 51, znak Sb (stibium), metaloid antinomizam (grč. anti, nomos zakon)
srebrnobijele boje, kristalni i veoma 1. teol. tobožnja proturječnost izme-
lomljiv tako da se može smrviti u đu starozavjetnog zakona i kršćan-
prah skog naučavanja; 2. načelno nepriz-
antioksidans 93 antisciji

navanje bilo kakvih utvrđenih za- antipleuritici (grč. anti, pleuron bok,
kona; anomizam rebro) mn. med. sredstva protiv upa-
antioksidans kemijska tvar koja se le plućne opne; pr. antipleuritičan
dodaje lakopokvarljivim proizvodima antipneumoničan (grč. anti, pneumon
radi sprječavanja kvarenja zbog ok- pluća) med. koji služi protiv upale
sidacije pluća
antipapizam (grč. anti, lat. papa) ne- antipod (grč. antipus) čovjek koji u od-
prijateljstvo i borba protiv pape nosu prema nekom drugom pred-
antiparagraf (grč. anti-paragrafos) stavlja pravu suprotnost; protivnik,
odgovor na kritiku; replika suparnik; zem. onaj koji živi na di-
antiparalelan (grč. anti, parallelos) koji jametralno suprotnoj točki Zemlje
nije paralelan, usporedan antipodni (grč. antipus) sasvim supro-
antiparalelogram (grč. anti, paralle- tan, oprečan; koji se nalazi na dija-
los, gramma) geom. istokračni trapez metralno suprotnoj točki Zemlje
antiparalitici (grč. anti, para-lyo) mn. antiprotaza (grč. antiprotasis protu-
med. sredstva protiv uzetosti (para- prijedlog) ret. nagovještaj opovrga-
lize) van] a nekog tvrđenja, obično se iz-
antiparazitici (grč. anti, parasitos na- ražava jednim pitanjem
metnik) mn. sredstva protiv biljnih i antipsihologizam (grč. anti, psyche
životinjskih nametnika koji se nala- duša) fil. stav nekih logičara i gnose-
ze na ljudima i životinjama ologa protiv primjene psihologije u
antipatičan (grč. antipathikos) koji po- logičkim i spoznajno-teorijskim raz-
mišljanjima
buđuje neraspoloženje ili odvratnost,
antirabičan (grč. anti protu, rabies
neugodan, nemio, nesimpatičan
bjesnoća) koji služi protiv bjesnoće
antipatija (grč. antipatheia) neraspo-
antiracionalizam (grč. anti, lat. ratio
loženje prema nekome, osjećaj od-
razum) fil. shvaćanje da razum, od-
vratnosti ili nenaklonosti; suprotno:
nosno ljudsko mišljenje, nije apso-
simpatija
lutni izvor spoznaje
antipatriot (grč. anti, patriotes) nepri- antirepublikanac (grč. anti, lat. res
jatelj domovine, nedomoljub publica) protivnik republikanskog
antiperistaza (grč. anti, peristasis oblika vladavine; pr. antirepublikan-
vanjske okolnosti) opreka ili suprot- ski
nost okolnosti (ili: prilika), djelovanje antireumatičan (grč. anti, rheuma)
dviju suprotnih sila u prirodi med. koji služi protiv reumatizma
antipiretici (grč. anti, pyr vatra) mn. antirevolucionar (grč. anti, lat. revolu-
med. lijekovi protiv groznice tionarius) pristaša i pobornik antire-
antipiretičan (grč. anti, pyr vatra) volucije, protivnik revolucije
med. koji suzbija groznicu, npr. as- antirojalizam (grč. anti, fr. royalisme)
pirin, antipirin i dr. nenaklonost monarhijskom obliku
antipirin (grč. anti, pyr vatra) med. vladavine i kraljevskoj vlasti uopće
sredstvo protiv groznice, glavobolje antisciji (grč. anti, skia sjena) mn. zem.
antiplatonska ljubav osjetilna, spol- ljudi sa suprotnim sjenama, tj. sta-
na ljubav novnici na istom podnevniku, ali na
antiplenisti (grč. anti, lat. plenus pun) suprotnim stranama polutnika tako
fil. pristaše teorije o praznom pro- da njihove sjene u podne padaju na
storu (za razliku od plenista) suprotne strane
4
antisemit 94 antiunionist

antisemit neprijatelj Židova i njihovog duhovne prirode uopće, = materijali-


načina rada (usp. Semiti) zam
antisemitizam pokret kojem je cilj bor- antistrateg (grč. anti-strategos) za-
ba protiv sudjelovanja Židova u pri- mjenik vojskovođe; zapovjednik ne-
vrednom, političkom i duhovnom ži- prijateljske vojske
votu, antisemitski, protužidovski po- antistrofa (grč. antistrofe) u drami sta-
kret rih Grka: ples zbora, u potpunosti je
antisepsa (grč. anti, sepsis trulež) med. odgovarao prijašnjoj strofi; otpjev
uništavanje truležnih klica kemij- koji je odgovor prije toga pjevanoj
strofi
skim i fizičkim sredstvima
antiseptičan (grč. anti, septikos) med. antiteatar (grč. anti protu, theatron
gledanje) zajednički naziv za suvre-
koji sprječava truljenje
mena kazališna djela čija je karakte-
antiseptik (grč. anti, sepsis trulež) ristika samo iznošenje činjenica bez
kem. sredstvo za uništavanje klica fabule, tj. bez izrazite dramske rad-
koje izazivaju truljenje; mn. antisep- nje; predstavnici E. Ionesco, S. Bec-
tici kett
antisifilitici (grč. anti, sys, filos) mn. antitermici (grč. anti, thermos topao)
med. sredstva protiv sifilisa mn. med. sredstva i lijekovi koji sni-
antiskabioza (grč. anti, lat. scabies šu- žavaju temperturu, a istodobno sma-
ga) mn. med. sredstva protiv šuge njuju ili otklanjaju bolove
antiskepticizam (grč. anti, skepsis antitetičan (grč. antithetikos) supro-
dvojba) fil. neslaganje s onim gno- tan, koji je u suprotnostima
seološkim stajalištem koje sumnja u antiteza (grč. antithesis suprotnost,
mogućnost bilo kakve spoznaje uop- suprotno) 1. suprotnost između zna-
će i koje smatra da se ne može doći čenja dvaju pojmova ili dvaju sudova
ni do kakvih općih istina (može biti kontradiktorna, proturječ-
antisocijalan (grč. anti, lat. socialis na, ili kontrarna, suprotna); 2. su-
društven) suprotan društvenom po- protnost dvaju karaktera, dviju tež-
retku; koji svojim radom i ponaša- nji i si.; 3. u transcendentalnoj Kan-
njem šteti ljudskom društvu i ne- tovoj filozofiji i Hegelovoj dijalektici:
zgodno strši u njemu suprotnost prema tezi; 4. ret. iska-
antispast (grč. antispastos) metr. če- zivanje jedne misli pomoću dvaju su-
protnih pojmova, npr.: "Ide ludo, pro-
tverosložna stopa čiji je prvi i četvrti
govara mudro"; usp. teza, sinteza
slog kratak, a drugi i treći dug: U — antitip (grč. anti, typos) otisak, prijepis;
—U
pr. antitipski
antispastici (grč. anti, spastikos koji
antitireoidin (grč. anti, thyreos štit,
vuče, grčevit) mn. med. sredstva ko- eidos izgled) farm. lijek koji sadrži
ja ublažavaju grčeve; antispazmodici sekret štitnjače; služi za liječenje Ba-
antispazmodici (grč. anti, spasmos) zedovljeve bolesti
mn. med. v. antispastici anti toksin (grč. anti, toxikon) med. tvar
antispektrologija (grč. anti, logia, lat, koja se stvara u organizmu zbog po-
spectrum sablast) znanstveno opovr- dražaja toksina i koja suzbija njihov
gavanje vjerovanja u duhove i sabla- štetni utjecaj
sti antiunionist (grč. anti, lat. unio sjedi-
antispiritualizam (grč. anti, lat. spiri- njenje) protivnik jedinstva, protivnik
tus duh) fil. negiranje duhovnosti i ujedinjenja, zajednice
antivenerea 95 anirkolon

antivenerea (grč. anti, lat. Venus bo- sten ili Ciceron umjesto "veliki go-
žica ljubavi; spolna ljubav) mn. med. vornik"
sredstva protiv spolnih, veneričnih antorgastična sredstva med. sredstva
bolesti protiv navale krvi; usp. orgazam
antizimotik (gr. anti, zyme kiselo tijes- antos (grč. anthos) cvijet, cvat; govorni
to, kvasac) kem. sredstvo koje sprje- ukras; med. osip, krasta, osobito na
čava vrenje; usp. antiseptik licu
antoalaža (fr. toile, entoilage) fina tka- antotipoliti (grč. anthos, typos otisak,
nina s čipkama lithos kamen) mn. geol. v. antoliti
antocijan (grč. anthos, kyaneos zaga- antozoe (grč. anthos cvijet, zoon živo-
sitoplav) kem. cvjetno plavetnilo, pla- tinja, živo biće) mn. zool. koralji
va tvar u cvijeću antracit (grč. anthrax ugljen, nastavak
antodontalgici (grč. anti, odus zub, al- -ites) min. najstariji fosilni ugljen,
gos bol) mn. med. sredstva protiv najbolja vrsta ugljena
zubobolje antrakolit (grč. anthrax ugljen, lithos
antoftalmici (grč. anti, ofthalmos oko) kamen) min. vapnenac obojen uglje-
mn. med. sredstva protiv očnih bo- nom
lesti antrakometar (grč. anthrax ugljen,
antografija (grč. anthos cvijet, grafo pi- metron) kem. sprava za određivanje
šem) pisanje pomoću cvijeća količine ugljika
antoksantin (grč. anthos, xanthos žut) antrakonit (gr. anthrax ugljen, lithos
kem. cvjetno žutilo, žuta tvar koja kamen) min. v. antrakolit
se nalazi u cvijeću antrakoza (grč. anthrakoo pretvarati
antoliti (grč. anthos, lithos kamen) mn. u ugljen) pretvaranje u ugljen; med.
geol. okamenjeni cvjetovi ili otisci slaganje ugljenog praha ili čađe u
cvjetova u kamenu; antotipoliti tkiva što dovodi do njihove crne obo-
antologija (grč. anthologia) branje cvi- jenosti
jeća, cvjetnjak; zbirka odabranih, antraks (grč. anthrax ugljen) med. crni
osobito lirskih pjesama; uopće: zbir- prišt, bedrenica, opasna zarazna
ka svakog štiva odabranog prema po- bolest pretežito biljoždera; antraksne
sebnim mjerilima i svrhama; zbirka bolesti one koje se prenose na čovjeka
najljepšega putem posrednog ili neposrednog
antonimi (grč. anti, onyma ime) mn. dodira sa životinjama, npr. bjesnilo
lingv. riječi suprotne po značenju, . itd.
npr. ljeto—zima, laž—istina, dobar— antrecen (grč. anthrax ugljen) kem.
loš, tvrd—mek i dr.; usp. sinonimi, složeni ugljični vodik, C 14 H 10 , dobiva
paronimi, homonimi se iz smole kamenog ugljena, upo-
antonimija (grč. anti, onyma ime) lin- trebljava se za pripremanje alizari-
gv. svojstvo suprotnoga značenja ne- na i drugih obojenih tvari
koj drugoj riječi; usp. antonimi antrešelj (lat. intersellare sjediti izme-
antonoar (fr. entonner, entonnoir) lije- đu) mjesto na hrptu konja u sredini
vak; ljevkasta rupa od eksplodirane između bisaga; nered (npr. u sobi);
mine; geol. kotlina, vrtača pren. tegoba, nevolja
antonomazija (grč. antonomasia drugi antrkolon (fr. entrecolonne) arhit. raz-
naziv) ret. opisivanje kod kojega se mak, udaljenost između stupova,
umjesto zajedničkog imena u govoru prostor između dvaju stupova, antr-
upotrijebi vlastito ime, npr. Demo- pilastir
antropareskij a 96 antropolog

antropareskija (grč. anthropareskeia) antropogenija (grč. anthropos, genesis)


želja ili slabost nekoga da se dopada znariost o postanku i razvitku čo-
ljudima; suprotno: teosebija vjeka i ljudskih vrsta
antropijatrika (grč. anthropos, hiatros antropogeografija (grč. anthropos, ge-
liječnik) znanost o liječenju ljudi ografia) dio zemljopisa koji ispituje
antropinski (grč. anthropinos) čovječji, koliko prirodni položaj zemljišta na
koji se tiče ljudi; zemaljski kojem ljudi žive utječe na oblikovanje
antropizam (grč. anthropos) fil. očovje- ljudskih zajednica i koliko je čovjek
čavanje, opći naziv za sve one pre- uopće sposoban preoblikovati odre-
dodžbe koje stavljaju ljudski orga- đeni prostor tako da bi mu mogao
nizam u suprotnost s cijelom ostalom biti od koristi; podvrste su: povijes-
prirodom i koje ga shvaćaju kao na, kulturna, prometna, privredna,
smišljen krajnji cilj organskog stva- trgovačka i politička geografija
ranja i kao biće načelno različito od antropoglif (grč. anthropos čovjek,
ostalog organskog svijeta, stvoreno glyfo dubem, urezujem u kamen, kle-
na Božju sliku i priliku; također: šem) prirodni kamen koji ima oblik
pogled na svijet i život koji u pitanju čovjeka
o položaju čovjeka u prirodi vidi antropoglot (grč. anthropos čovjek,
"pitanje nad pitanjima" ili koji pola- glotta jezik) životinja s jezikom slič-
zi od stajališta da je "čovjek mjera nim jeziku čovjeka, npr. papiga
svih stvari" antropognost (grč. anthropos, gnostes
antropo- (grč. anthropos) predmetak u poznavatelj) poznavatelj ljudi
složenicama sa značenjem: čovjek antropognozija (grč. anthropos, gno-
antropobiologija (grč. anthropos, bios sis poznavanje) znanost o poznavanju
život, logia) dio antropologije koji se čovjeka, poznavanje čovjeka
bavi životom čovječanstva i njegovim antropogonija (grč. anthropos, gone
zakonima proučavajući pitanje nasli- rađanje) postojanje čovjekom (očovje-
jeđa, utjecaja okoline, nataliteta, čenje)
mortaliteta itd. antropografija (grč. anthropos, grafia)
antropocentrizam (grč. anthropos, lat. opis (ili: opisivanje) čovjeka; dio an-
centrum središte) filozofski pogled na tropologije koji proučava ljudsko ti-
svijet koji smatra da je čovjek sre- jelo
dište svijeta i krajnja svrha njegova antropohistorija (grč. anthropos, his-
razvitka toria) znanost o razvitku ljudskog
antropofag (grč. anthropos, fagein je- roda, povijest čovječanstva
sti) onaj koji jede ljudsko meso, lju- antropoidan (grč. anthropos, eidos ob-
dožder; kanibal lik) čovjekolik, sličan čovjeku (za
antropofagija (grč. anthropofagia) lju- majmune)
dožderstvo; kanibalizam antropokemija (grč. anthropos, che-
antropofiteja (grč. anthropos, fyteia sa- meia) znanost o tvarima koje sači-
đenje; rađanje) biol. rađanje čovje- njavaju ljudsko tijelo
ka, znanost o spolnom životu čovje- antropolatrija (grč. anthropos, latreia
ka služba) obožavanje čovjeka; shva-
antropofobija (grč. anthropos, fobos ćanje da je čovjek biće slično Bogu
strah) strah (ili: zaziranje) od ljudi antropolog (grč. anthropos, logos)
antropofonika (grč. anthropos, fone znanstvenik koji proučava čovjeka s
glas) znanost o ljudskim glasovima anatomskog, fiziološkog, psihološkog,
antropologija 97 antropotomij a

filozofskog, povijesnog, sociološkog, antropomorfozirati (grč. anthropos,


arheološkog i dr. stajališta morfoo uobličavam) počovječiti, počo-
antropologija (grč. anthropos, logia) vječavati, tj. zamišljati i prikazivati
znanost koja proučava čovjeka na Boga kao čovjeka, s ljudskim osobi-
osnovi anatomije, fiziologije, psiho- nama, vrlinama, slabostima i dr.
logije, povijesti, sociologije, fiziologi- antroponomija (grč. anthropos, nomos
je, arheologije i znanosti o jeziku zakon) fil. proučavanje zakona koji
antropologizam (grč. anthropos, logis- vladaju u ljudskom životu; po Kantu:
mos) fil. 1. shvaćanje po kojem je re- zakonodavni razum čovjeka
ligija rezultat ljudskih nazora, želja, antropopatija (grč. anthropopatheia)
težnji i ideala; 2. shvaćanje daje spo- fil. v. antropopatizam
znaja (i oblici u kojima se ona javlja) antropopatizam (grč. anthropopathe-
uvjetovana ljudskom prirodom ia) fil. shvaćanje da je Bog biće koje
antropomantija (grč. anthropos, man- ima sve ljudske osobine, biće koje
teia proricanje) proricanje (ili: gata- osjeća i želi isto kao čovjek; antro-
nje) po čovječjoj utrobi popatija
antropometar (grč. anthropos, metron) antropopeja (grč. anthropo-poiia) stva-
ranje čovjeka
sprava za mjerenje visine čovjeka antropopitekus (grč. anthropos čovjek,
antropometrija (grč. anthropos, me- pithekos majmun) čovjekoliki maj-
tron) mjerenje ljudskog tijela; meto- mun; naziv koji je upotrijebio Hae-
da mjerenja čovjeka, tj. proučavanje ckel za preteču "majmunskog čovje-
odnosa između čovječjih udova, nji- ka" (pitekantropa) "iz kojega se raz-
hovoj razvijenosti i drugim osobina- vio čovjek"
ma antropoplastika (grč. anthropos, plas-
antropomorf (grč. anthropos, morfe tike) slikanje (ili: klesanje) čovjeka
oblik) kamen sličan čovjeku ili ne- antroposkopija (grč. anthropos, skopeo
kom dijelu njegovog tijela; majmun promatram) vještina da se po crtama
sličan čovjeku lica zaključi o umnim i karakternim
antropomorfan (gr. anthropos-morfos) osobinama čovjeka; fiziognomika
sličan čovjeku, koji ima ljudski oblik antroposomatologija (grč. anthropos,
antropomorfizam (grč. anthropos, soma tijelo, logia) znanost o sastavu
morfe oblik) fil. shvaćanje i tuma- i osobinama ljudskog tijela
čenje stvari i prirode prema ljudskim antropoteizam (grč. anthropos, Theos
odnosima, tj. svako rasuđivanje ili Bog) obogočovječenje, obožavanje čo-
svako naučavanje koje radi objašnje- vjeka, smatranje onoga što je ljud-
nja onoga što nije čovjek (npr. Bog, sko božanskim
fizičke pojave, biološki život, ponaš- antropoteka (grč. anthropos, theke
anje životinja itd.) upotrebljava poj- sanduk) dvorana zaslužnih ljudi
move posuđene od prirode ili pona- antropoterapija (grč. anthropos, the-
šanja čovjeka; religiozni antropomor- rapeo liječim) znanost o liječenju čo-
fizam smatra da je Bog sličan čovje- vjeka i o njegovanju ljudskog zdrav-
ku, tj. da misli, osjeća i radi kao čo- lja
vjek, počovječenje Boga antropotizija (grč. anthropos, thysia
antropomorfologija (grč. anthropos, žrtva) prinošenje ljudi na žrtvu
morfe, logia) znanost o oblicima ljud^ antropotomija (grč. anthropos, tome
skog tijela rezanje) med. seciranje, rezanje ljud-
antropozofija 98 aorist

skog tijela radi znanstvenog ispiti- sv. Petar u ribarskom čamcu, ribar-
vanja ski prsten
antropozofija (grč. anthropos, sofia anumeracija (lat. annumeratio) pribra-
mudrost) fil. naučavanje čiji je začet- janje, uračunavanje
nik Rudolf Steiner, a koje želi "du- anumerirati (lat. annumerare) pri-
hovnim očima gledati" te neposredno brojiti, pribrojavati; uračunavati, ub-
opažati i općiti s "višim svjetovima"; rajati
put prema tim višim svjetovima ima anuncijacija (lat. annunciatio) nago-
tri stupnja: "pripremu", "prosvijet- vještavanje, objavljivanje, osobito
ljenje" i "posvećenje"; tijelo je pod- Djevici Mariji da će roditi Sina, Bla-
ložno zakonu naslijeđa, duša sudbini govijest
koju sama stvara, a duh zakonu rein- anuri (grč. an bez, ura rep) zool. bez-
karnacije repci, žabe
antropozoik (grč. anthropos, zoon ži- anurija (grč. an-, uron mokraća) med.
votinja) geol. antropozojsko razdob- potpun prestanak izlučivanja mo-
Ije kraće
antropozojski period geol. razdoblje anus (lat.) zool. čmar, završetak debe-
u povijesti Zemlje u čijem se početku log crijeva; per anum (lat.) med. kroz
javlja čovjek, počinje s dijuvijalnim čmar
razdobljem, dobom kad se ljudski anvarija (grč. an-, lat. ovarium jajnik)
govor počinje razvijati, a traje još i
med. urođeni nedostatak jajnika
sad, otprilike milijun godina
anvelopa (fr. enveloppe) omotnica; mat.
antrpa (entrepas) hod konja, polukas
nepomična krivulja koja u svakoj
anualni (lat. annualis) godišnji, koji se
događa svake godine; koji traje go- svojoj točki dodiruje jednu krivulju
dinu dana u ravnini
anuarij (lat. annuarium) ljetopis, godiš- anver (fr. envers, lat. inversus) naličje;
njak, kalendar a Venvers čit. a lanver (fr.) naopako,
anuitet (lat. annuitas, annuus godišnji) natraške, na naličje
godišnja otplata duga; godišnji pri- anzihtskarta (njem. Ansicht pogled)
hod, godišnji dohodak, godišnja ren- razglednica
ta ANZUS-pakt (od početnih slova imena
anulacija (lat. annullatio) poništenje, Australija, New Zeland i USA) pakt
poništavanje, ukinuće, opovrgnuće, koji je sklopljen 1. rujna 1951. u San
opovrgavanje; proglašavanje neva- Franciscu između Australije, Novog
žećim Zelanda i SAD; Pacifički pakt; v.
anulirati (lat. annullare) poništiti, poni- SEATO
štavati, ukinuti, ukidati, opovrgnuti, anžanbman (fr. enjambement) poet. op-
opovrgavati; uništiti, uništavati; pro- koračenje, tj. prelaženje nedovršene
glasiti nevažećim rečenice u sljedeći stih
anulus (lat. annulus) prsten; annulus Anžu francuska plemićka obitelj (ime
magicus čit. anulus magikus (lat.) ča- po istoimenoj grofoviji na donjoj Loa-
robni prsten; annulus palatii čit. ri); u hrvatskoj povijesti poznati su
anulus palacii (lat.) kraljevski prsten pod imenom Anžuvinci (vladali su u
pečatnjak; annulus piscatorius čit. Hrvatskoj i Ugarskoj u 14. i 15. st.)
anulus piskatorijus (lat.) papin prs- aorist (grč. a-oristos neograničen, neod-
ten pečatnjak na kojem je prikazan ređen) gram. prošlo svršeno vrijeme
aorta 99 apcigbild

aorta (grč. aorte) anat. glavna srčana hanička postrojenja (npr. neke radi-
žila, najvažnija žila iz koje izlaze sve onice, kinematografa, kazališta i dr.)
arterije u ljudskom tijelu, žila kuca- aparencija (lat. apperentia) privid, pri-
vica vidnost, izgled, vanjština; vjerojat-
aortitis (grč. aorte) med. upala aorte nost; trg. vanjski izgled neke robe
aozmičan (grč. a, osme miris) bezmiri- aparentan (lat. apparens) vidljiv, vi-
san dan; očit, očigledan, očevidan, jasan;
apa (mad.) otac prividan (npr. razmak, veličina i si.)
apa (rum. vapa) para, sapa, isparivanje, apartan (fr. apart poseban, jedinstven)
dah, zadah, ono što izbija iz nečega poseban, neobičan, nesvakidašnji;
(kao plin); smrad pun draži, dražestan
apage! (grč. ap-ago odvesti; otići, lat. apartheid čit. aparthajd (engl.) zaseb-
apage) odlazi, idi! nost, odijeljenošt, odvojenost; izraz
apagoga (grč. apagoge) log. posredan kojim se označuje politika rasne dis-
dokaz; apagogičan dokaz indirektan, kriminacije
posredan dokaz, tj. onaj koji doka- apartman (fr. appartement) stan, so-
zuje točnost neke tvrdnje pokaziva- ba, odjel, stan s više odjela
njem nemogućnosti ili pogrešnosti apaš (fr. apache) velegradski razbojnik,
tvrdnje koja ga negira
lopov, zločinac, otimač (naziv prema
apakromatičan (grč. apo, chroma bo-
sjevernoameričkom plemenu Apaši)
ja) opt. koji se odnosi na sustav leća
apatetičan (grč. apatao, apatetikos laž-
kod kojeg su tri boje sjedinjene u
jednoj točki ljiv) lažljiv, lažan, zapleten, zamršen,
apanaža (fr. apanage, lat. apanagium) npr. zaključak
imanje dano na doživotno uživanje; apatičan (grč. apathes) neosjetljiv, rav-
godišnja plaća bližih vladarevih ro- nodušan, nemaran, utrnulih osjećaja
đaka (djece, braće), godišnji prihod, apatija (grč. apatheia) neosjetljivost,
osiguran prihod utrnulost osjećaja, ravnodušnost, ne-
apanažirati (fr. apanager) dati kome marnost; stanje u kojem kod čovjeka
imanje na doživotno uživanje; odre- ništa ne može izazvati ni radost ni
diti stalan godišnji prihod žalost (u normalnim prilikama obič-
apanteza (grč. apantesis) odgovor, od- no nastupa zbog premorenosti moz-
vraćanje, opovrgavanje ga); mlitavost pokreta
apantropija (grč. apanthropia zazi- apatit (grč. apatao zavodim) min. kal-
ranje od ljudi) nečovječnost, surovost; cijev fosfat s fluorom, veoma raši-
zaziranje (ili: strah) od ljudi; odvrat- ren, sive, ljubičaste ili zelenkaste bo-
nost među ljudima; antropofobija je
aparat (lat. apparatus sprema; oruđe) apcigati (njem. abzihen) 1. oduzimati,
sprava, naprava, stroj; cijeli pribor, odbijati (npr. od plaće na ime otplate
sva oruđa, pomoćna sredstva i dr. duga); 2. otakati, pretakati (vino); 3.
koja su potrebna za neki posao ili tisk. uzimati pravi otisak (radi obav-
neku službu ljanja korekture); 4. pren. povraćati,
aparatorij (lat. apparatorium) odjeljak biju vat i
(ili: ormar) za smještaj oruđa, sprava apcigbild (njem. abziehen svući, Bild
i si. slika) posebno pripremljena sličica
aparatura (lat. apparatus) svi aparati koja se malo navlaži i naljepljuje na
nekog tehničkog poduzeća; sva me- papir i tako preslikava; preslikač
apcug 100 apercepcija

apcug (njem. Abzug) demonstrativni us- apelant (lat. appellare, appellans) prav.
klik uobičajen nekada i u našim kra- onaj koji se u pravnim ili sudskim
jevima (osobito na račun vlasti za poslovima obraća, nakon nižih, višim
vrijeme Austrougarske Monarhije), sudovima, i traži njihovu pomoć
znači otprilike: dolje!; snimak, otisak; apelat (lat. appellatus) prav. osoba ili
usp. birstnapcug presuda nižeg suda protiv koje ape-
apedeutičan (grč. a-, paideutikos od- lant podnosi priziv višem sudu
gojni) nenaobražen, neodgojen, ne- apelativ (lat. nomen appellativum)
školovan gram. zajedničko ime, riječ koja ozna-
apedeutizam (grč. a-, paideo odgajam) čava rod ili vrstu, npr.: drvo, čovjek,
v. apedeuzija životinja
apedeuzija (grč. apaideusia) nenaobra- apelativan (lat. appellativus) gram.
ženost, neznanje poradi slabog ško- koji označava zajedničko ime, rod,
lovanja; apedeutizam vrstu
apehema (grč. ap-echema) odjek; med. apelirati (lat. appellare) moliti koga za
suprotna pukotina na povrijeđenoj pomoć; pozivati se na nešto; obraća-
kosti (kontrafisura); suprotno dje- ti se (ili: obratiti se) prizivom višem
sudu, uložiti (ili: ulagati) priziv; ulo-
lovanje pada; tj. kad se bol prouzro-
žiti (ili: ulagati) protest
kovana tim padom osjeti na suprot-
Apelles starogrčki slikar za koga se
noj strani
pričalo da je tako vjerno naslikao
apeirokalija (grč. apeiros neiskusan, grožđe da su ga ptice došle zobati;
kalon lijepo) nepoznavanje ljepote, usp. nulla dies sine linea; Apelles
neupućenost u ono što je lijepo; nedo- post tabulam (lat.) Apeles iza slike
statak ukusa; ret. usiljena težnja za (da bi čuo mišljenje gledalaca; kaže
lijepim i kićenim izražavanjem se kad se osjeti da netko prisluškuje
apeiron (grč. apeiros neograničen, bes- iza zida ili iza vrata)
krajan) fil. početak, prauzrok iz apendicit (lat. appendix) med. upala
kojega su sve stvari izašle i u koji se crvolikog produžetka na donjem di-
ponovno vraćaju (ovaj pojam uveo jelu slijepog crijeva, crvuljka (pogreš-
Anaksimander) no se kaže: upala slijepog crijeva)
apeks (lat. arex vrh, šiljak) kapa sta- apendiks (lat. appendix) dodatak, do-
rorimskih svećenika (u obliku stoš- puna, prilog knjizi ili djelu; anat. iz-
ca); geom. vrh stošca; astr. točka na dužen produžetak s površine nekog
nebu u čijem se smjeru vrši gibanje organa, osobito: crvoliki produžetak
Zemlje ili Sunca; suprotno: antia- na donjem dijelu slijepog crijeva,
peks; gram. znak za dužinu ili na- crvuljak
glašavanje nad samoglasnikom apepsija (grč. a, pepsis probava) med.
apel (fr. appel) poziv, pozivanje, doziv, neprobavljivost, slaba probava
znak; prav. žalba višoj vlasti, pozi- apeptičan (grč. a-peptos neprobavljen)
vanje na viši sud; voj. zbor; u mače- neprobavljiv; koji pati od slabe pro-
vanju: kratak i oštar udarac napri- bave
jed ispruženom nogom aperantologija (grč. aperantologia)
apelacija (lat. appellatio) viši sud (iz- pretjerana brbljavost, bujica praznih
među prvostupanjskog i kasacijskog riječi
suda); priziv višem sudu; pozivanje; apercepcija (lat. ad-perceptio) fil. za-
nazivanje, imenovanje pažanje, shvaćanje, jasno shvaćanje
apercipirati 101 aplanirati

predmeta pomoću zapažanja, odnos- apices juriš (lat. arex, apices juriš) mn.
no mišljenja; oni činovi zapažanja, pravničke dosjetljivosti
odnosno mišljenja, pomoću kojih se apicitis (lat. apex, gen. apicis vrh) upa-
jedan predmet shvaća, spoznaje i tu- la plućnih vršaka ("lungnšpickatar")
mači apidiktor (lat. apis pčela, dicere govo-
apercipirati (lat. ad-percipere = zapa- riti) električna naprava koja mjeri
ziti, zapažati, uvidjeti, jasno shvati- zvučne frekvencije što ih odašilju pče-
ti; jasno shvatiti sadržaj neke pre- le u košnicama i tako pokazuje kad
dodžbe i time je staviti na pravo mje- će početi rojenje pčela (frekvencija
sto u svijesti od 260 do 300 titraja označuje poče-
aperijencije (lat. aperientia) mn. med. tak rojenja)
v. aperijens apijarij (lat. apiarium) pčelinjak
aperijens (lat. aperire otvoriti) med. apikalan (lat. apex, gen. apicis vrh, rt)
sredstvo za čišćenje; mn. aperijencije koji se tiče vrha, rta, vršni, rtni; api-
aperijentan (lat. apereins) koji potiče kalni glasovi glasovi koji se proizvo-
volju za jelom; aperitivan de vrhom jezika (d, t, n)
aperiodičan (grč. a-, periodos) fiz. slo- apikultura (lat. apis pčela, cultura uz-
goj) pčelarstvo
bodan od njihanja, koji se ne klati
apireksija (grč. a-, pyr vatra) med. sta-
oko svoga ravnotežnog položaja
nje bez groznice, bolesnikovo stanje
aperitiv (lat. aperitivum) sredstvo koje
između napadaja povratnih groznica
potiče volju za jelom, rakija ili drugo
apireničan (grč. a-, pyren koštica) bot.
piće kao sredstvo za otvaranje ape-
tita koji nema koštice
aperitivan (aperire otvoriti, lat. aperi- apiretičan (grč. a, pyr) med. bez viso-
ke temperture, bez groznice
tivus) v. aperijentan
apiričan (grč. a-pyros, a-, pyr vatra) 1.
aperkat (engl. upper gornji, cut udarac)
šport, u boksu: udarac šakom odoz- nezapaljiv, siguran od vatre
do prema gore apirija (grč. apeiria) neiskustvo
apirman (fr. apurement) trg. zaključak,
apertizacija (prema fr. industrijalcu
Nicolasu Frangoisu Appertu, 1750— ovjeravanje, provjeravanje računa
apis (lat.) zool. pčela
1541) postupak konzerviranja namir-
Apis mit. sveti bik, crn, s bijelom pje-
nica grijanjem do vrenja
gom na čelu, stari su ga Egipćani
apertura (lat.) anat. otvor, rupa. npr.
štovali kao božanstvo; simbol zem-
na dijafragmi za prolaz jednjaka; opt.
ljoradnje
otvor, npr. zaslona na optičkim ure-
đajima apistija (grč. apistia) nevjerovanje,
sumnja
apetalan (grč. a-petalos) bot. bez lišća, aplanat (grč. a-planao lutam) fotograf-
bez latica ski objektiv koji nema sferne abe-
apetencija (lat. appetentia) čežnja, po- racije, konstruiran 1866.; linkejo-
žuda, nagon, sklonost, težnja za čim skop
apeticija (lat. appetitio) težnja za čim, aplanatičan (grč. a-, planao) opt. bez
težnja, žudnja, naklonost (sferne) aberacije, kao složena leća;
apetit (lat. appetitus) prohtjev za je- aplanazija: nepostojanje sferne abe-
lom, volja za jelom, osjećaj gladi; pro- racije
htjev, želja, žudnja za nečim aplanirati (fr. aplanir) poravnati; do-
apetitivan (lat. appetitivus) željan, po- vesti u red; otkloniti smetnje, zagla-
žudan, pohotan diti
aplaudirati 102 apofiza

aplaudirati (lat. applaudere) tapšati, nju zbog poremećaja centra za di-


pljeskati u znak odobravanja; primiti sanje
nešto s bučnim odobravanjem, živo apo- (grč. apo) predmetak u složenicama
odobravati sa značenjem: od, raz-, opet, natrag
aplauz (lat. applausus) pljeskanje u apodan (grč. a-, pus noga) koji nema
znak odobravanja, tapšanje, pljesak, nogu, beznožan
glasno odobravanje, pohvala apodemialgija (grč. apodemia boravak
aplazija (grč. a, plasis oblikovanje, uob- u tuđini, algos bol) bol (ili: tuga) za
ličenje) anat. nedostatak ili nedovolj- zavičajem
na razvijenost organa ili više njih apodi (grč. a-, pus, podos noga) mn.
aplicirati (1. applicare) namjestiti, sta- zool. beznožni vodozemci, beznošci
viti, metnuti; primijeniti, upotrijebi- apodija (grč. a-, pus noga) med. rađanje
ti; dati, npr. lijek; brižljivo izučava- bez nogu, nedostatak nogu od samog
ti, obraćati veliku pozornost na ne- rođenja, beznožnost
što, brinuti se, prionuti na neki po- apodiksis (grč. apodeixis) prikazivanje,
sao; prišiti, prilijepiti, npr. ukras na izlaganje; probni govor; log. doka-
zivanje, neoboriv dokaz
haljinu; mat. unijeti, ucrtati
apodiktičan (grč. apodeiktikos) koji
aplikabilan (lat. applicabilis) primje-
dokazuje, nepobitan, neoboriv, nemi-
njiv, prikladan; koji se može lako na-
novan, bezuvjetan; apodiktičan sud
mjestiti; aplikativan log. sud koji izražava logičku nuž-
aplikacija (lat. applicatio) način izvo- nost, npr.: "U istostraničnom troku-
đenja, primjenjivanje, primjena; tu moraju sva tri kuta biti jednaka";
stavljanje, utiskivanje, priljepljiva- usp. asertoran, problematičan moda-
nje, npr. jednog materijala na drugi litet
(čipke na tkaninu); med. uporaba
apodoza (grč. apodosis) ret. drugi,
vanjskih sredstava, zavoj, oblog: posljednji dio složene rečenice, za
marljivost razliku od prvog dijela (protaze);
aplikant (lat. applicans) v. kandidat gram. završnica
aplikata (lat. applicata) treći pravac u apoen (fr. appoint) bank. mjenica koja
koordinatnom sustavu izmiruje neki dug ili duguje određe-
aplikativan (lat. applicativus) v. apli- nu svotu; svaka, osobito inozemna^
kabilan mjenica; sitan novac za izravnavanje
aplikatorika (lat. applicare) objašnja- računa, papirnata novčanica kao
vanje teorijskog pitanja pomoću sredstvo plaćanja u platnom prome-
praktičnih primjera, osobito u vojnim tu; apunto
znanostima apoentirati (fr. appointer) odrediti pla-
aplikatura (lat. applicatura) glaz. pra- ću, plaćati; poravnati se u nečemu;
vilan položaj prstiju pri sviranju odrediti ročište; sravniti račun s trgo-
aplomb (fr.) težina, važnost, osobit raz- vačkim knjigama
log za neki hrabri postupak; oko- apofaza (grč. apofasis) davanje savje-
mitost, uspravno držanje; pren. sa- ta, ali tako da ne izgleda da se to
mopouzdanje, samouvjerenost, povje- želi; poricanje; popis imetka, inven-
renje u vlastite snage, drskost, smje- tar
lost. hrabrost apofiza (grč. apofysis izraslina, mladica,
apneja (grč. a-, pneo dahćem) med. izdanak) med. koštana izraslina, oso-
nedisanje, kraći ili duži zastoj u disa- bito na završetku zgloba cjevastih
apoftegma 103 apokatastaza

kostiju, s kosti spojena koštanom ma- apokaliptičan (grč. apo-kalypto otkri-


som (usp. epifiza); min. prisutnost vam) u duhu ili stilu Apokalipse, tj.
jedne rude u nekoj drugoj u obliku tajanstven, mračan, zagonetan; apo-
grane ili korijena (ramifikacija); apo- kaliptični broj mistični broj = 666 u
fize mn. geol. žice koje održavaju ve- Apokalipsi, to jest Otkrivenju (13,18);
zu između intruzivnih masa iz kojih apokaliptični konjanici četiri simbo-
izbijaju lična lika iz Apokalipse (6,1-8): kuga,
apoftegma (grč. apofthegma) kratka i rat, glad i smrt
duhovita izreka, misao, poslovica; apokaliptičari (grč. apo-kalypto otkri-
sentencija vam) oni koji vjeruju da Apokalipsa
apoftegmatičan (grč. apofthegmatikos) ili Otkrivenje sadrži proročanstvo o
u obliku duhovite izreke, kratak, a budućem ispunjenju i ostvarenju
misaon, duhovit, sentenciozan Božjega kraljevstva; istraživači Ot-
apogamija (grč. apo, gameo ženim se) krivenja; vjerski zanesenjaci
zool. razmnožavanje bez oplođivanja apokaliptika (grč. apo-kalypto otkri-
kod kojega se razvoj vrši samo po- vam) grana kasnije hebrejske knji-
moću jedne vegetativne stanice; po- ževnosti koja hoće prikazati, u obli-
java primijećena kod najnižih jedno- ku simboličkih slika i čudesnih vizi-
staničnih životinja ja, budućnost Božjeg carstva i dola-
apogej (grč. apo-gaion) astr. točka na zak obećanog Mesije
putanji Mjeseca u kojoj je on naju- apokapizam (grč. apo, kapnos dim)
daljeniji od Zemlje: također: najveća med. dimljenje kao zaštita od zaraz-
udaljenost Sunca od Zemlje u afeliju; nih bolesti; sufumigacija
suprotno: perigej; oba izraza su iz apokarpija (grč. apo-karpos plod) bot.
Ptolemejeve astronomije, kad se još plod iz jednog cvijeta s više slobodnih
smatralo da je Zemlja središte, a ne tučkova od kojih se svaki razvija u
Sunce (usp. afelij); danas se upotreb- po jedan plodić (npr. kod žabnjaka)
ljavaju samo u odnosu na Mjesec apokartereza (grč. apo-kartereo ubi-
apograf (grč. apo-grafo) prijepis, isto- jam se glađu) svojevoljno suzdrža-
pis izvornog dokumenta vanje od jela; svojevoljna smrt od
apohometrija (grč. apoche udaljenost, gladi
metria) mjerenje udaljenosti, razma- apokatarza (grč. apokatharsis čišćenje)
ka med. čišćenje probavnih kanala
apojovij (lat. apojovium, grč. apo od, apokatastaza (grč. apo-katastasis vra-
Jov- od Jupiter gen. Jovis) astr. točka ćanje u prijašnje stanje) vraćanje u
na putanji jednoga od Jupiterovih prijašnje stanje; u dogmatskom smi-
satelita u kojoj je on najudaljeniji od slu: obraćanje svih ljudi u Kristovu
Jupitera vjeru i njihov ulazak u vječno bla-
Apokalipsa (grč. Apokalypsis) 1. po- ženstvo; naučavanje o vraćanju svih
sljednja knjiga Novog zavjeta, Otkri- stvari i o konačnom ulasku u carstvo
venje, koja se pripisuje apostolu Iva- nebesko čak i grješnika (palingene-
nu, jedan od najdragocjenijih doku- zija); astr. povratak u isti prividni
menata i izvora za povijest prvih da- položaj; med. potpun prestanak neke
na kršćanstva u kojem se govori o bolesti, vraćanje zdravlja, ozdrav-
dolasku Antikrista i dr.; 2. religijski ljenje; fil. naučavanje o vječitom po-
pravac koji sve pojave tumači kao navljanju stvari (Heraklit, stoici, pi-
neko proroštvo o svršetku svijeta tagorejci)
apoklazma 104 apomiksija

apoklazma (grč. apo-klao slomim) med. apolid (grč. apolis, apolidos koji je bez
prijelom kosti zavičaja ili bez domovine) prav. osoba
apokopa (grč. apokope odrezivanje) koja je izgubila svoje državljanstvo,
gram. izostavljanje posljednjeg slo- a nije dobila državljanstvo neke dru-
va ili sloga neke riječi ge države
apokopirati (grč. apo-kopto odrežem) apolitoza (grč. apolitho skameniti) geol.
skratiti riječ na kraju izostavljanjem okamenjivanje, pretvaranje u kamen
jednog glasa ili više glasova; skra- apoliza (grč. apo-lysis odvajanje) med.
titi, skraćivati odvajanje
apokrifan (grč. apo-krypto skrivam) ne- Apolo v. Apolon; plan američke usta-
siguran, sumnjiv, nepravi, lažan, nove za svemirska istraživanja; v.
podmetnut, mračan s obzirom na svo- NASA
je podrijetlo; apokrifni spisi spisi ili apolog (grč. apologos priča) poet. pouč-
knjige koje Crkva ne priznaje kao na pričica, usporedba u priči, izmiš-
prave (za razliku od kanonskih); ta- ljena priča kojoj je cilj predočavanje
kođer: djela nepoznatih pisaca neke moralne istine ili pouke
apokrifi (grč. apo-krypto skrivam) mn. apologema (grč. apologema) obrana,
spisi ili knjige čije je pravo podrijet- obranjena točka
lo tajanstveno, koje nisu prave, otkri- apologet (grč. apologetikos) onaj koji
vene, kanonske govori ili piše obranu, branitelj; oso-
apokritičan (grč. apo-krino izlučujem) bito: branitelj kršćanstva od nevjer-
med. koji izlučuje, koji pomaže iz- ničkih i židovskih napada
lučivanje i izbacivanje suvišne te- apologetičan (grč. apologeomai) koji
kućine ima karakter obrane, npr. spis ili go-
apokriza (grč. apo-krinomai obavijes- vor
tim, odgovorim) 2. odgovor, odluka, apologetika (grč. apologeomai branim)
rješenje teol. znanost o tome kako treba bra-
apokriza (grč. apokrino izlučujem, iz- niti vjeru, osobito kršćanski nauk
dvajam) 1. med. izbacivanje (ili: izlu- apologija (grč. apologia) obrana, obram-
čivanje) suvišne tekućine iz tijela beni govor ili spis u korist nekog čo-
apokrizijar (grč. apo-krinomai) "onaj vjeka ili naučavanja
koji treba govoriti i odgovarati, od apologizirati (grč. apologeomai) bra-
IV. st. titula biskupskog, osobito rim- niti, zauzimati se za, držati obram-
skog izaslanika na carskom dvoru u beni govor
Carigradu; na franačkom dvoru: ti- Apolon (grč. Apollon) mit. sin Zeusa i
tula najvišeg svećenika koji je isto- Latone, bog sunca, poezije, glazbe,
dobno bio i vrhovni starješina dvor- liječništva, rječitosti itd.
ske kancelarije apolonikon (grč. Apollon) glazbeni in-
apokromat (apo, chroma boja) opt. ob- strument, sličan orguljama, naprav-
jektiv za mikroskope koji otklanja ljen 1828. u Engleskoj
kromatsku i sfernu aberaciju jer zra- apolonion (grč. Apollon) glaz. vrsta for-
ke triju boja skuplja u jednoj točki tepijana napravljena u Darmstadtu
apolepsa (grč. apolepsis zadržavanje, apolonski koji je na Apolonov način,
apolambano zadržavam, sprječavam) tj. skladan, harmoničan; lijep; umjet-
med. prekid (ili: smetnja, poremećaj, nički, glazbeni
prestanak, izostanak) neke organske apomiksija (grč. apo, mixis miješanje,
funkcije, npr. disanja, govora, pulsa sparivanje) zool. razmnožavanja bez
aponeuroza 105 aposterioran

oplođivanja putem partenogeneze ili aporetika (grč. aporeo biti u dvojbi, ko-
apogamije lebati se, aporos neprohodan) fil.
aponeuroza (grč. apo, neuron žila; ži- "vještina" raspravljanja o problemi-
vac) anat. bjeličasta čvrsta i jako ot- ma, a da se pritom ne želi pod svaku
porna opna koja obavija, poput na- cijenu doći do njihovog rješenja; me-
vlake, mišiće, skupine mišića i cijele toda da se problemi prije njihovog
udove; sastavljena je od vezivnog ži- teorijskog obrađivanja i nezavisno od
ličastog' tkiva mogućih rješenja sami u sebi ispi-
aponija (grč. aponia) bezbolnost, zdrav- tuju, da se nepojmovno od pojmovnog
lje, snošljivo stanje, spokojstvo odvoji, da se teškoće i proturječnosti
apopleksija (grč. apoplexia) med. iz- danih fenomena radi njih samih is-
nenadan prekid funkcioniranja ne- tiču
kog organa (pluća, srca ili mozga), aporija (grč. aporia) zbunjenost, bespo-
redovito praćen onesvješćivanjem moćnost, nejasnoća: logična teškoća;
apoplektičan (grč. apoplesso udarcem sumnjiva (ili: dvojbena) stvar
oduzmem) med. sličan moždanoj ka-
aporizma (grč. aporeo) v. aporema
pi; sklon moždanoj kapi; apoplektič-
aport! (fr. apporte) daj ovamo, donesi!
na sredstva sredstva protiv moždane
(kod dresiranih pasa)
kapi; apoplektični habitus tjelesna
građa sklona moždanoj kapi aportirati (lat. apportare, fr. apporter)
apoplektičar (grč. apoplesso udarcem donijeti, donositi, prinositi, osobito
oduzmem) med. onaj koji je sklon kod dresiranih pasa
moždanoj kapi aposfragizma (grč. apo, sfragis pečat)
apopsihija (grč. apopsycho izdahnem) lik urezan u prsten kao pečat
izdisanje, ispuštanje duše; med. du- aposiopeza (grč. apo-siopesis zanijem-
boka nesvjestica, obamrlost ljenje) ret. prešutkivanje, zatajivanje
apor (fr. apport prinos, ulog) trg. dopri- misli; prekidanje govora npr. "Ja ću
nos jedne osobe nekom poduzeću u tebi !"
stručnoj spremi, nepokretnoj ili po- apostat (grč. apostates, lat. apostata)
kretnoj imovini, ali ne u gotovom otpadnik, odmetnik od pravog nau-
novcu; prav. imanje doneseno u brak čavanja ili prave vjere, osobito krš-
aporema (grč. aporema, aporeo u za- ćanske
buni sam) sumnja, teškoća, težak za- apostazija (grč. apostasia) odvajanje,
datak; logička teškoća, dvojbeno pi- odmetanje, otpadništvo, osobito od
tanje: dopuštanje dvaju suprotnih kršćanske vjere ili Crkve
sudova u dvojbenom pitanju; aporiz- apostazirati (grč. apostateo otpadam)
ma otpasti, odmetnuti se, odvojiti se od
aporematičan (grč. aporeo u zabuni pravog naučavanja ili vjere, odreći
sam) zagonetan, težak za razumije- se vjere, načela
vanje, nejasan apostemacija (lat. apostematio) med.
aporeta (grč. a-poreutos neprohodan, gnojenje, zagnojavanje
neprolazan) mn. stvari zabranjene za apostematozan (grč. apo-stema čir, lat.
izvoz, roba zabranjena za izvoz apostematosus) koji ima oblik čira,
aporetičan (grč. a-poreutos) zabranjen, koji se gnoji, gnojan
nedopušten aposterioran (lat. a posteriori) fil. zavi-
aporetičar (grč. aporetikos) onaj koji san od iskustva, stvoren na osnovi
sumnja, skeptik iskustva; usp. a posteriori
apostil 106 apotoma

apostil (lat. apostilus) oproštajno ili ot- zbijanje protoplazme i klorofilnih zr-
pusno pismo; dodatak nekom pismu naca na staničnim zidovima susjed-
ili povelji; preporuka priložena uz nim s drugim stanicama; 4. pren.
pismo ili molbu; bilješka (ili: primjed- ukor, grdnja
ba) sa strane ili ispod teksta apostrofirati (grč. apo-strefo odvratiti,
apostilator (lat. apostillator) pisac bi- okrenuti) gram. označiti apostrofom
lježaka sa strane ili ispod teksta da je u nekoj riječi ispušten samo-
apostilirati (lat. apostillus) pisati (ili: glasnik ili suglasnik; osloviti nekoga
praviti) bilješke sa strane ili ispod življim, oštrijim tonom; u govoru
teksta odjednom se obratiti kome ili čemu;
apostol (grč. apostolos poslan) poslanik, pren. ukoriti, grditi
onaj koji širi neko naučavanje; Kri- apotanazija (grč. apo, thanatos smrt)
stov učenik; propovjednik kršćan- potpun prestanak života, nesumnji-
stva; bogoslužna knjiga koja sadrži va smrt
djela apostolska; pren. oduševljen po- apoteka (grč. apotheke, apotithemi
bornik i borac za pobjedu neke zna- ostaviti na stranu, skloniti, sačuva-
nosti, naučavanja, ideje i si. ti) ljekarna, trgovina lijekovima; ku-
apostolat (lat. apostolatus) propovije- tija u kojoj se drže lijekovi, npr. kuć-
danje (ili: širenje) vjere; zvanje propo- na, putnička apoteka
vjednika vjere; apostolsko dostojan- apotekar (grč. apotheke) ljekarnik
stvo; papinska vlast stručna osoba koja priprema lijeko-
apostolicitet (lat. apostolicitas) teol. ve po liječničkim receptima; trgovac
suglasnost prave Kristove Crkve s lijekovima
čistim naučavanjem apostola apotema (apo-tithemi) geom. linija oko-
apostolicizam (grč. apostolos) sustav mito povučena iz središta pravilnog
neograničene crkvene vlasti višekutnika na jednu njegovu stra-
apostolik (lat. apostolicum) zajednički nu; kem. neotopiv talog koji se stvara
naziv za apostolske spise Novog za- u biljnim ekstraktima izloženim zra-
vjeta, tj. Djela apostolska, Poslanice ku
i Otkrivenja apoteoza (grč. apotheosis) uzdizanje
apostolski (grč. apostolos) koji potječe umrlog junaka ili velikog čovjeka do
od apostola, koji odgovara naučava- božanstva; obožavanje, veličanje
nju apostola; papinski; apostolska apoteozirati (grč. apo, Theos Bog) uzdi-
stolica (lat. sedes apostolica) papin- zati do božanstva, obožavati, veliča-
ska stolica u Rimu, osnovao ju je apo- ti
stol Petar apoterapija (gr. apo, therapeia) med.
apostrof (grč. apostrofos) gram. znak potpuno izliječenje, produženje lije-
kojim se obilježava daje jedan samo- čenja i nakon bolesti
glasnik ispušten (') apoteza (grč. apothesis odvajanje, ski-
apostrofa (grč. apostrofe odvraćanje, danje, ukidanje, apotithemi odvojim,
otklanjanje) ret. 1. figura u kojoj go- skinem, ukinem) lingv. gubljenje gla-
vornik ili pisac iznenadno zastane u sa
svom izlaganju i obrati se nekoj oso- apotoma (grč. apotemno odsijecam)
bi, bilo nazočnoj ili nenazočnoj, ili mat. razlika između dviju veličina
nekoj stvari; 2. figura kojom se netko mjerljivih samo tako da se kvadri-
obraća nenazočnim osobama ili stva- raju; glaz. razlika između cijelog i
rima koje zamišlja kao žive 3. bot. sljedećeg polutona
apozicija 107 aprobacija

apozicija (lat. appositio) gram. imenica cjena, procjenjivanje; ocjena, ocjenji-


koja pobliže označuje drugu imenicu vanje
i slaže se s njom u padežu, npr. dje- aprehenzija (lat. apprehensio) fil. po-
vojčica Antonija, grad Split imanje sadržaja neke predodžbe, ra-
apozitiv (lat. apponere priložiti, appo- zumijevanje, pojam, predodžba; prav.
sitivum) gram. pridjev koji stoji uz uzimanje u posjed; hapšenje, zatvor;
imenicu kao atribut, tj. naknadno do- strah, strahovanje, zabrinutost
dana pridjevska oznaka, npr.: Dijete aprekacija (lat. apprecari, apprecatio)
bolesno mora ležati preklinjanje, usrdna molba
apozitivan (lat. appositivus) gram. koji apres nous le deluge čit. apre nu 1'
stoji kao dodatak deliž (fr.) nakon nas potop, tj. nakon
appassionato (tal.) glaz. strasno, s naše smrti može doći što hoće, nas
mnogo osjećaja se to ne tiče, glavno daje nama sada
appellatio admissibilis čit. apelacio dobro (uzrečica iz doba pred fran-
adminisibilis (lat.) prav. dopustiv i cusku buržoasku revoluciju, a prva
prihvatljiv priziv, priziv koji se može ju je navodno izrekla markiza Pom-
dopustiti ili prihvatiti padour)
appellatio deserta čit. apelacio dezer- apres-souper čit. apre supe (fr.) "poslije
ta (lat.) prav. propušten, zakasnjeli večere"; večernje sijelo, sastanak ugo-
priziv voren kasno navečer
appellatio frivola čit. apelacio frivola apretirati (fr. appreter) dotjerati (ili:
(lat.) prav. beznačajan i ništavan pri- dotjerivati) razne tekstilne materi-
ziv jale tako da dobiju izgled i svojstva
appellatio inadmissibilis čit. apelacio boljih, tj. dati im glatkoću, sjajnost
inadmissibilis (lat.) prav. nedopustiv itd.
priziv, neprihvatljiv priziv apre tura (fr. appreter) rad oko dotje-
appellatio temeraria čit. apelacio te- rivanja i popravljanja kojim neki
merarija (lat.) prav. neosnovan pri- industrijski proizvodi (tkanine, papir,
ziv, nepromišljen priziv koža, krzno) dobivaju izgled i svoj-
appoggiando čit. apodando (tal.) glaz. stvo bolje robe (glatkoću, sjajnost),
suzdržano; nošeno, vučeno (u svira- ili svojstva koja im daju veću vrijed-
nju); appoggiato nost koju ti proizvodi dobivaju ovak-
appoggiato čit. apođato (tal.) glaz. ve- vim dotjerivanjem; glaz. pravilan
zano, sliveno omjer u građi nekog glazbenog in-
appoggiaura čit. apođatura (tal.) glaz. strumenta
predudar; vezivanje, slivanje tonova aprioran (lat. a priori) fil. v. a priori
apraksija (grč. apraxia besposlenost) apriorizam (lat. a priori) filozofijski
psih. nesposobnost izvođenja nekih pravac koji prima nešto a priori, bilo
običnih pokreta i točnog shvaćanja u teoriji spoznaje bilo u etici
značenja nekih stvari bez postojanja aprobacija (lat. approbatio) odobra-
oduzetosti (paralize) vanje, odobrenje, pristanak; povoljan
apre (fr. apres) poslije, zatim; kao ime- sud o nečemu, pohvala; dopuštenje,
nica; igrač koji u igri dolazi poslije npr. da se tiska knjiga; priznavanje
drugog igrača, npr. moj apre nekome sposobnosti za nešto; bisku-
aprecijacija (lat. appretiatio) određi- povo dopuštenje da svećenik ispovi-
vanje cijene, vrijednosti nečemu, pro- jeda i propovijeda
aprobativan 108 apsida

aprobativan (lat. approbativus) odo- Davida; prema biblijskoj priči pobu-


bravan, koji izražava odobravanje; nio se protiv oca i bio ubijen (bježeći
aprobatoran na mazgi pred progoniteljima zapeo
aprobator (lat. approbator odobrava- je dugačkom kosom za hrastovo gra-
telj) osoba koja vrši stručan pregled nje, a mazga je ispod njega pobjeg-
i odobrava puštanje u promet proiz- la); simbol lošeg sinovskog ponaša-
voda u znanstveno-istraživačkim za- nja
vodima, poljoprivrednim dobrima, apscedirati (lat. abs-cedere) odlaziti,
tvornicama itd. (žita, brašna, vina, otići, udaljiti se, udaljavati se; med.
mliječnih prerađevina i dr.) prelaziti u gnoj, zagnojavati se
aprobatoran (lat. approbatorius) v. apsces (lat. abscessus) odlazak, odva-
aprobativan janje; med. gnojna upala tkiva, gnoj-
aprobirati (lat. approbare) odobriti na ni čir; metastatični apsces zagnoje-
osnovi prethodnog ispitivanja, povolj- nost koja se pojavi daleko od mjesta
no ocijeniti, pohvaliti; dopustiti; pri- prvobitne oboljelosti; fiksacijski ap-
znati nekome sposobnost za nešto sces zagnojenost izazvana namjernim
aproksimacija (lat. approximatio) pri- kemijskim podražajima, npr. ubriz-
bližnost; mat. približno pronalaženje gavanjem mlijeka radi liječenja sep-
korijena; približno izračunavanje; se, gonoreje, progresivne paralize itd.
približna ocjena, ocjenjivanje otpri- apscisa (lat. abscissa, tj. linea, abscin-
like dere otrgnuti, odvojiti, odsjeći) geom.
aproksimativa (lat. approximativa) u (Descartesovom) koordinatnom su-
točka zbližavanja, dodirna točka stavu: mjerni broj (+ ili —) udalje-
aproksimativan (lat. approximativus) nosti bilo koje točke u ravnini do or-
približan dinatne osi; apscisni pravac pravac
aproksimirati (lat. approximare pribli- koji je uzet radi određivanja položa-
žavati se) približiti, približavati ja neke točke ili osobina jedne kri-
aproksimitet (lat. approximitas) pri- vulje; apscisna osovina pravac koji
bližnost obično zauzima horizontalan položaj
apropinkvacija (lat. appropinquatio) apscisija (lat. abscissio) odsijecanje, ot-
približavanje, osobito nekog trenut- kidanje, odvajanje; ret. prekidanje
ka ili događaja apsentan (lat. absens) odsutan, udaljen
apropinkvirati (lat. appropinquare) apsenteri (engl. absenters) mn. v. pod
približiti, približavati apsentizam
aproprijacija (lat. appropriatio) prisva- apsentizam (lat. absens, engl. absen-
janje, prisvojenje; prilagođavanje; ke- tism) odsutnost iz mjesta kome netko
mijsko spajanje dvaju tijela pomoću stvarno pripada, osobito boravak ir-
trećega skih posjednika izvan Irske (apsen-
aproprirati (lat. appropriare) prisvojiti, teri)
prisvajati; prilagoditi prema čemu, apsida (grč. apsis, apsidos svod) 1. astr.
uskladiti jedna od dviju točaka na eliptičnoj
aprovizacija (lat. a-providere) opskrb- putanji nebeskog tijela u kojoj se ono
ljivanje životnim namirnicama nalazi na najvećoj odnosno na naj-
aprovizionirati (fr. approvisionner) op- manjoj udaljenosti od tijela oko kojeg
skrbiti životnim namirnicama optječe, dakle afel i perihel za planet
Apsalom (hebr. Absalom otac mira) je- ili neki komet te apogej i perigej za
dan od sinova hebrejskoga kralja Mjesec; 2. u srednjovjekovnoj crkve-
apsidiola 109 apsorbirati

noj arhitekturi: stražnji, polukružni apsolutiv (lat. absolvere razriješiti)


dijelovi crkava, osobito onih koje su gram. v. indikativ; suprotno; relativ
građene u romanskom stilu apsolutizam (lat. absolvere) neograni-
apsidiola (lat. apsidiola, grč. apsis) ar- čenost; samovolja; oblik vladavine
hit. mala zborna kapela, osobito u kod koje vladareva vlast nije ograni-
crkvama romanskog stila čena ustavom, samovlašće, neogra-
apsidna linija astr. velika os eliptične nčena vladavina jednog čovjeka
putanje, tj. dužina koja spaja obje apsolutizirati (lat. absolvere završiti,
apside absolutum) činiti, učiniti nešto ap-
apsihija (grč. apsyhia) nesvjestica; ne- solutnim; fil. razumijevati, shvaćati
prisustnost duha, neprisebnost; usp. ili prikazivati nešto kao apsolutno,
apopsihija u aposolutnom smislu
apsint (grč. apsinthion) bot. rakija od apsolutno (lat. absolutum) 1. im. fil.
pelina, gorka rakija prvi, osnovni uzrok svim pojavama,
apsintizam (grč. apsinthion) med. bo- vječno i nepromjenjivo (idealistički:
lest živaca kao posljedica prekomjer- Bog, duh; materijalistički: tvar);
nog pijenja apsinta stvar po sebi; 2. pril. bezuvjetno,
apso.lucija (lat. absolutio) oproštenje neuvjetovano; neograničeno; savrše-
grijeha ili krivnje; oslobođenje; pomi- no; jednostavno; suprotno: relativno
lovanje apsolutnost (lat. absolutus) bezuvjet-
apsolut v. apsolutno 1. nost, neuvjetovanost; neograničenost;
apsolutan (lat. ab-solutus) slobodan od savršenost; supr.: relativnost, relati-
svih odnosa (ili: obveza, uvjeta, ogra- vitet
ničenja) nezavisan, bezuvjetan, neo- apsolutoran (lat. absolutorius) koji
graničen, neuvjetan; čist, potpun, sa- oslobađa, koji razrješava, razrješni,
vršen; apsolutni alkohol kem. čisti otpusni
alkohol; apsolutni broj, apsolutna vri- apsolutorij (lat. absolutorium) razrje-
jednost mat. broj, vrijednost bez ob- šenje, oslobođenje; svjedodžba da je
zira na znak + ili —; fiz. apsolutne netko stekao pravo na polaganje
mjere koje imaju za osnovne jedinice završnog, diplomskog ispita; razrje-
centimetar, gram i sekundu; apso- šno pismo, razrješnica
lutni sustav mjera sustav u kojem aps6lvent (lat. absolvere završiti) osoba
su osnovne jedinice: za dužinu centi- koja je provela na sveučilištu ili nekoj
metar, za masu gram, za vrijeme drugoj visokoj školi propisano vri-
sekunda; apsolutna težina težina jeme i time stekla pravo na polaga-
tijela koja se dobiva običnim mjere- nje završnog (diplomskog) ispita
njem, bez obzira na njegov obujam; apsolvirati (lat. ab-solvere odriješiti)
> u filozofiji religije: apsolutno biće, razriješiti, osloboditi od (grijeha ili
Bog; agr. apsolutno tlo ono koje se ni krivnje); završiti, npr. školu
za koju drugu kulturu ne može apsorbencije (lat. absorbentia) mn.
racionalno upotrijebiti, nego samo za kem. sredstva koja upijaju vlažnost
jednu, npr. za vinograd i si.; fiz. ap- iz drugih tijela
solutna temperatura ona čija se nul- apsorbirati (lat. ab-sorbere) usisati,
ta točka nalazi na —273°C usisavati, upiti, upijati, progutati,
apsolutist (lat. absolvere) pristaša ili uvlačiti u se; trošiti, potrošiti; obu-
< vršitelj neograničene vladavine zeti, obuzimati, ovladati; sasvim za-
apsorpcija 110 apsurdan

uzeti poslom nekoga, potpuno zapo- se na ono što je u tome sporedno,


sliti posebno, slučajno ili nebitno; od ne-
apsorpcija (lat. absorptio) fiz. usisava- čega apstrahirati ne voditi o tome
nje, upijanje, primanje u sebe (supr. računa, ne obazirati se na to, okani-
emisija); fiziol. prolazak probavljene ti se toga
hrane kroz crijevnu sluznicu u kr- apstrakcija (lat. abstractio) log. odva-
votok, čin kojim se u želucu završa- janje, stvaranje pojmova; čista misao,
va probava; pren. potpuna zauzetost čist čin mišljenja, mudrovanje; udub-
(poslom, mislima i si.) ljenost u misli, zamišljenost; rastre-
apsorpciometar (lat. absorptio, grč. senost; negledanje, neosvrtanje
metron) fiz. sprava pomoću koje se apstrakt (lat. abstractum) log. ono što
određuje sposobnost tekućine za upi- je u mislima, pojmovno odvojeno, čist
janje plinova pojam, čista misao; gram. mislena
apsorptivan (lat. absorptivus) sposo- imenica; abstractum pro concreto čit.
ban upiti ili usisati, usisan apstraktum pro konkreto (lat.) opći
apstencija (lat. abstentio uzdržavanje)
pojam umjesto stvarnog predmeta
prav. odustajanje od nasljedstva apstraktan (lat. abstractus) log. zamiš-
apstergencije (lat. abstergentia) mn. ljen, koji postoji ili je zamišljen da
med. sredstva za vanjsko čišćenje, postoji odvojen od materijalnih pred-
sredstva za ispiranje rana meta, misaoni, mislen, koji postoji
apstergentan (lat. abstergens) med. v.
samo kao pojam (supr.: konkretan);
apsterzivan teorijski, čist; težak za razumije-
apstergirati (lat. abstergere brisati) vanje, viši, dubok, dubokouman; ras-
prati, ispirati, čistiti (ranu)
tresen; apstraktan broj mat. nei-
apsterzija (lat. abstersio) med. pranje,
menovani broj; apstraktna, znanost
ispiranje, čišćenje (rana)
čista znanost (za razliku od primi-
apsterzivan (lat. abstersivus) med. koji
jenjene); in abstracto čit. in apstrakto
služi za ispiranje, koji čisti (ranu)
(lat.) u općem, samo u mislima, mi-
apstinencija (lat. abstinentia uzdrža-
vanje) trezvenost, suzdržanost, su- sleno (suprotno: in concreto)
zdržavanje od alkoholnih pića, duha- apstraktiv (lat. abstractivum) kem.
na, mesa, spolnih odnošaja itd. ekstrakt nekog soka ili alkohola
apstinent (lat. abstinens) pristaša aps- apstruzan (lat. abstrusus) skriven, za-
tinencije, trezvenjak tvoren, teško razumljiv, taman, ne-
apstinentan (lat. abstinens) koji se jasan, zamršen
suzdržava od uživanja u alkoholu, apsud (lat. ab od, sudare cijediti) pro-
mesu, duhanu, spolnim odnošajima, kuhana tekućina, uvarak
trezven apsumpcija (lat. absumptio) trošenje;
apstinirati (lat. abstinere) suzdržavati istrošenost, izmučenost
se od alkohola, duhana, mesa, spol- apsurd (lat. absurditas) logička nemo-
ne ljubavi, živjeti trezveno gućnost, besmislenost, besmislica,
apstrahirati (lat. abs-trahere) odvojiti, nerazumljivost, glupost
odvajati u mislima, stvarati misao- apsurdan (lat. absurdus) logički nemo-
ne predodžbe; radi što boljeg uoča- guć, besmislen, nerazumljiv; nepodo-
vanja i poimanja onoga što je u ne- ban, nepriličan, smiješan; ad absur-
čemu glavno, opće, nužno i bitno na- dum čit. ad apsurdum (lat.) dovesti
mjerno zanemarivati i ne obazirati do besmisla
apsurdnost 111 arahnolog

apsurdnost (lat. absurdum nemoguće) arabicitet (lat. arabicitas) bit, osobitost


v. apsurd i poznavanje arapskog jezika, arap-
apšmalcati (njem. abschmalzen) za- ske književnosti i dr.
mastiti, začiniti, zapržiti arabinoza vrsta šećera; dobiva se od
apterologija (grč. a-pteros beskrilan) arapske gume i nekih drugih biljnih
zool. znanost o beskrilnim kukcima sluzi
(paucima, bubama i dr.) arabist znalac arapskog jezika, arap-
aptrajbati (njem. abstreiben otjerati) ske književnosti i umjetnosti; osobi-
kuh. izraz kojim se označuje npr. ja- to: poznati medicinari srednjeg vije-
ko i svestrano olupavanje tijesta ka koji su bili pod utjecajem arapskih
liječnika
apunto (tal. appunto) trg. mjenica za
arabizam osobina arapskog jezika; ri-
izmirenje nekog duga ječ uzeta iz arapskog jezika
apus (grč. apus- bez noge, hrom) vrsta arabizirati napraviti na arapski način;
raka listonošca govoriti arapski; upotrebljavati u go-
aqua Binelli čit. akva Bineli (lat.) farm. voru arapske riječi; ugledati se na
voda za umirivanje krvi (nazvana po Arape, npr. u umjetnosti
otkrivaču Binelliju) arabotedesko (tal. arabotedesco arap-
aqua destillata čit. akva destilata (lat.) sko-njemački) mješavina maurskog,
kem. destilacijom pročišćena voda rimskog i gotičkog stila u slikarstvu
aqua tofjfana čit. akva tofana (tal.) to- i kiparstvu
fanska voda, otrovna tekućina koju aragonit min. bezbojan ili žućkast min-
je navodno oko god. 1700. izumila eral, karbonat vapna, kristalizira po
neka vračara Toffana (trovala je po- rompskom sustavu
lako i neprimjetno, pa su je rado pri- arahiodaktilija (grč. arachne, daktylos
mjenjivali za "nedužno" usmrćivanje prst) med. prekomjerna dužina prs-
političkih protivnika) tiju na ruci i nozi
Aquincum čit. Akvinikum (lat.) u rim- Arahna mit. osobito vješta tkalja iz
sko doba naziv za grad na desnoj Lidije; natjecala se je u tkanju s bo-
žicom Atenom; pobijeđena Atena pre-
obali Dunava kraj starog Budima u
tvorila ju je u pauka
Mađarskoj; vrijedne iskopine, npr.
arahniti (grč. arachne pauk) mn. geol.
amfiteatar, javna i privatna kupa-
lišta i dr. v. arahnoliti
ar (lat. area površina) jedinica za mje- arahnitis (grč. arachne) med. v. arah-
renje površina = 100 m2 noditis
arahnoditis (grč. arachne) med. upala
ara (lat.) oltar, žrtvenik
paučinaste moždane opne; arahnitis
arabatan (tur. harabi) trošan, sklon
arahnoida (grč. arachne pauk, eidos
propasti, dotrajao, ruševan, pokva- oblik) zool. paučinasta moždana opna
ren, upropašten, otrcan, pohaban; arahnoidi (grč. arachne, lat. aranea pa-
usp. rabatan uk, eidos oblik) mn. zool. paucima
arabeska (tal. arabesco) 1. slik. ukras slične životinje, pauci
u arapskom stilu, zapravo slike iz arahnoliti (grč. arachne, lithos kamen)
biljnog svijeta budući daje Arapima geol. kamenje s otiscima morskih zvi-
vjera zabranjivala slikanje ljudi i jezda; arahniti
životinja; fantastične linije u slikar- arahnolog (grč. arachne pauk, logos)
stvu; 2. u baletu: figura kad plesač poznavatelj (ili: proučavatelj) zna-
stoji na jednoj nozi nosti o paucima
arahnologija 112 arbitraža

arahnologija (grč. arachne, logia) zool. zum, poravnanje, izmirenje; glaz. ob-
znanost o paucima; umijeće da se po rada, preradba, orkestracija
paučini predvidi kakvo će biti vrije- aratura (lat.) rad na njivi, tlaka (u sred-
me njem vijeku)
arajdati (grč. raizo odmaram se, opo- Araukanci (Arawak) nekada moćno
ravljam se) veseliti se, radovati se, indijansko pleme, no nemilosrdno is-
uživati gledajući nešto, naslađivati trijebljeno od španjolskih osvajača;
se danas ih ima na području Brazila i
arak (ar.) 2. vrsta jake rakije od riže, Venezuele
šećera ili od soka kokosovog oraha araukarija vrsta crnogorice.
arak (lat. arcus luk) 1. jedinica za mjeru Arba (lat.) antičko ime za otok i grad
papira Rab
arakača (lat. Arracacia xanthorhiza) arbajtsbiro (njem. Arbeit rad, fr. bu-
bot. meksička biljka iz porodice šti- reau ured) ured za posredovanje ra-
tarki da, za zapošljavanje nezaposlenih
araluk (tur. aralvk) dogradnja uz kuću; radnika
mali hodnik; međuprostor, razmak, arbajtsdinst (njem. Arbeit rad, Dienst
razdaljina; vremenski razmak, rok, služba) "radna služba", institucija
njemačke nacističke vladavine koja
poček
je propisivala da svatko mora pro-
Arameja stara oznaka za Siriju i Mezo-
vesti određeno vrijeme na fizičkim
potamiju aramejski jezik najrašire-
radovima u službi zajednice
niji jezik u srednjoj Aziji od 300. pr. arbitar (lat. arbiter) izabrani sudac, su-
n. e. do 650. n. e., važan za izučava- dac u nekom sporu; prisutni svjedok,
nje židovskih i starokršćanskih spisa, promatrač; neograničeni gospodar,
spada u skupinu semitskih jezika; despot; glavna, najutjecajnija, naj-
aramejsko pismo semitsko pismo iz mjerodavnija osoba u spornim pita-
kojega se razvilo hebrejsko pismo njima (umjetnosti, ukusa, mode i dr.)
aramon (fr.) vrsta vinove loze, otporna arbitracija (lat. arbitratio) procjenji-
prema biljnim bolestima (osobito se vanje po vlastitom nahođenju; samo-
uzgaja na jugu Francuske) voljna procjena
arancini (tal.) mn. male, osušene i poše- arbitralan (lat. arbitralis) koji se tiče
ćerene naranče izabranog suda
araneografija (lat. aranea pauk, grč. arbitraran (lat. arbitrarius) koji pre-
grafo pišem; opisujem) opisivanje pa- suđuje po osobnom uvjerenju; svo-
uka jevoljan, samovoljan, neutemeljen,
araneologija (lat. aranea, grč. logia) približan
zool. v. arahiologija arbitrator (lat. arbitrator) sudac kojega
aranžer (fr. arrangeur) obrađivač, pri- biraju zavađene strane radi rješa-
ređivač vanja nekog spora, izabrani sudac
aranžirati (fr. arranger) urediti, uređi- arbitraža (fr. arbitrage, lat. arbitrari
vati, srediti, sređivati; spremiti, pri- presuđivati kao izabrani sudac) iza-
rediti, priređivati; izravnati, nagoditi brani sud; suđenje izabranim sudom;
se s vjerovnicima; složiti, napraviti presuda izabranog suda; trg. poslo-
sporazum vanje pri kojem se iskorištava cijena
aranžman (rr. arrangemen ^ uređi- jednakih burzovnih objekatf na raz
tnje, uređenje, r^d. raspored; spora- ličitim tržištima; pol. rješavanje me-
arbitražni posao 113 arendar

đudržavnih sporova pomoću komisi- arborni (lat. arbor drvo) tekućina za


je u kojoj su, osim predstavnika zava- prskanje raslinja i drveća radi zaštite
đenih strana, i neutralni delegati od zaraznih bolesti
arbitražni posao (lat. arbitrari) bank. arcato čit. arkato (tal.) glaz. prevlačeći
posao kojim se traži način kako bi gudalom
se najbolje izmirio dug u inozemstvu archiiatrus Sancti Palatini (lat.) nad-
ili kako bi se najpovoljnije naplatilo liječnik svetog, tj. carskog dvora u
neko potraživanje starom Rimu; usp. arhijatar
arbitrij (lat. arbitrium) presuda, sud arctior citatio čit. arkcior citacio (lat.)
izabranog suca; ocjena, mišljenje, prav. oštriji (ili: pooštren) poziv pred
shvaćanje; volja, samovolja; slobodan sud
izbor, sloboda opredjeljivanja arctius jus čit. arkcijus jus (lat.) prav.
arbitrirati (lat. arbitrari) procjenjivati, bliže (ili: preče) pravo, pravo pred-
rješavati po svom mišljenju i naho- nosti
đenju; suditi, presuđivati kao iza- arctius mandatum čit. arkcijus man-
brani sudac; trg. mijenjati (ili: raz- datum (lat.) prav. pooštrena zapovi-
mjenjivati) domaću valutu za drugu jed
valutu po utvrđenom tečaju ardasa (fr. ardasse) trg. vrsta grube
arbitrium liberum (lat.) slobodna vo- svile iz Smirne
lja, slobodno opredjeljivanje ardasina (fr. ardassine) trg. vrsta fine
arbor genealogica čit. arbor genealo- perzijske svile
gika (lat.) rodoslovno stablo, obitelj- ardentan (lat. ardens) gorući, vreli, usi-
sko stablo, rodoslovlje jan, zažaren, žarki; vatren, silan,
Arbor Ruminalis ili Ruminalis ficus plah, žustar, revan
(lat.) prema legendi: smokva pod ko- ardit (tal. ardito) voj. u tal. vojsci; vojnik
jom je vučica dojila Romula i Rema jurišnih odreda naoružan ručnom
arbor vitae čit. arbor vite (lat.) anat. bombom i nožem
"životno drvo", moždana masa malog ardito (tal.) glaz. smjelo, žestoko, srčano
mozga koja je u presjeku slična dr- arduitet (lat. arduus strm) strmost;
vetu pren. velika teškoća, tegoba, muka
arborescencija (lat. arborescentia) ras- area (lat.) površina; gradilište; trkalište
tenje (ili: razvijanje) u obliku drveta u cirkusu; gumno
(kod kristala); odrvenjenje areal (lat. areale) područje na kojem je
arborescirati (lat. arborescere) pre- raširena neka biljna ili životinjska
tvarati se u drvo, odrvenjavati vrsta
arboretum (lat. arboretum) škola u ko- arena (lat.) borilište posuto pijeskom,
joj se uči poznavanje bilja; nasad raz- poprište borbe i igara u cirkusu (am-
novrsnog bilja; botanički vrt fiteatru) kod Rimljana; pren. popri-
arboriforman (lat. arboriformis) koji šte, polje borbe, rada i si.
je u obliku drveta, kao drvo arenacija (lat. arenatio) med. pješčana
arborikultura (lat. arbor drvo, cultura) kupelj
uzgajanje drveća i ostalog bilja arenant (lat. arena) borac u areni; hr-
arborist (lat. arbor drvo) onaj koji se vač
bavi uzgajanjem drveća i ostalog bilja arenda (lat. arrenda) zakup zemljišta,
arborizacija (lat. arborisatio) prirodno ugovor o davanju zemljišta u zakup
stvaranje oblika drveta na kamenju; arendar (lat. arrendarius) onaj koji daje
biljni otisak zemljište u zakup
arendator 114 argo

arendator (lat. arrendator) zakupac datum) prav. naredba o uhićenju;


zemljišta javno prozivanje vjerovnika (kod ste-
arendirati (lat. arrendare) dati ili uzeti čaja)
zemljište u zakup, zakupiti arestirati (lat. arrestare) v. aretirati.
areola (lat. area, areola) malo, slobodno aretirati (fr. arreter) zaustaviti, zaus-
mjesto; anat. prsten oko prsne bra- tavljati, zadržati, zadržavati; obus-
davice; mala šupljina između tkiv- taviti, obustavljati; uhititi, zatvoriti;
nih snopića: med. crven krug oko staviti zabranu
upaljenog mjesta; astr. krug oko Mje- aretologija (grč. arete vrlina, logia) fil.
seca nauk (ili: naučavanje) o vrlini, dio
areometar (grč. araios rijedak, metron) etike
fiz. sprava za mjerenje gustoće i spe- argental (lat. argentum) v. pakvon,
cifične težine tekućine; gravimetar, argentan
hidrometar argentan (lat. argentum srebro) 1. sli-
areometrija (grč. araios rijedak, me- tina bakra, cinka i nikla; argental,
tria) fiz. određivanje gustoće i spe- pakvon, pakfong; usp. pakvon
cifične težine tekućine
argentometar (lat. argentum srebro,
Areopag (grč. Areios pagos) 1. brežu-
grč. metron) sprava za ispitivanje
ljak posvećen bogu rata Aresu, za-
srebra
padno od Akropole u Ateni; 2. naj-
stariji i najugledniji sud u Ateni čije argentum (lat. argentum) srebro; no-
je sjedište bilo na tom brežuljku; 3. vac
pren. zbor uglednih i nepristranih argentum foliatum (lat.) lisnato srebro
sudaca argentum vivum (lat.) živo srebro, živa
argirija (grč. argyrion) med. v. argiri-
areotektonika (grč. Areios Aresov, koji
jaza
pripada bogu rata Aresu, tektoniki)
voj. vještina napadanja i obrane utvr- argirijaza (grč. argyrion srebro) med.
đenih mjesta modrosiva ili crnkasta boja koja se
areraže (fr. arrerages) mn. zaostala pla- ponekad javlja na koži nakon duže
ćanja, dugovi; neplaćena zakupnina; unutarnje uporabe srebrnih prepa-
neplaćena kamata rata
areražirati (fr. arrerager) biti u zaos- argirizam (grč. argyrion srebro) med.
tatku s primanjem, ne biti isplaćen pojave kroničnog trovanja srebrom:
Ares (grč. Ares) mit. sin Zeusa i Here, argirijaza i degeneracije pluća, bub-
bog rata; simbol surove hrabrosti, ra- rega i jetara
ta i ratnih užasa argiroida (grč. argyrion srebro, eidos
arest (tal. arresto, lat. arrestum) zatvor, oblik) umjetno srebro, metalna smje-
uze; usp. rešt sa slična srebru
arestacija (lat. arrestatio) uhićenje, za- argiromanija (grč. argyrion, mania po-
tvaranje; uze, zatvor mama, ludilo) želja (ili: strast) za
arestant (lat. arrestans) uhićenik, kaž- novcem, bogatstvom
njenik, zatočenik; prav. osoba koja argiroza (grč. argyrion) med. v. argi-
sudskim putem traži stavljanje za- rijaza
brane argo (fr. argot) jezik pariških ulica i
arestat (lat. arrestatus) prav. osoba pro- polusvijeta; lopovski, mangupski, ša-
tiv koje se traži stavljanje zabrane trovački govor; govor određene soci-
arestatorij (lat. arrestatorium sc. man- jalne skupine
argon 115 arheget

argon (grč. argos nedjelatan, neradan, razumljiv, popularan dokaz; 2. dokaz


lijen) kem. element, atomska težina koji se ne zasniva na samoj stvari,
39,944, redni broj 18, znak Ar, ple- već na osobinama ili položaju onih
meniti (inertni) plin bez boje, mirisa koji je iznose, npr.: 'Taj prijedlog nije
i ukusa, otkriven 1894.; upotrebljava dobar jer je predlagač loš čovjek"
se za punjenje žarulja i daje sivka- argumentum ad veritatem (lat.) do-
stu svjetlost; usp. neon, kripton, kse- kaz koji proizlazi iz općepriznatih i
non znanstveno utvrđenih istina
argonaut (grč. Argo, nautes brodar) argumentum baculinum čit. argu-
zool. vrsta glavonožaca mentum bakulinum (lat.) dokaz ba-
Argonauti (grč. nautes brodar) mit. tinom, tj. kad netko, nemajući drugih
starogrčki junaci koji su na svojoj la- dokaza, dokazuje nešto silom
đi Argo pod Jazonovim vodstvom ot- argumentum e consensu gentium
plovili do Kolhide kako bi donijeli čit. argumentum e konsenzu genci-
zlatno runo jum (lat.) log. dokazivanje neke tvrd-
argonautika (grč. Argo, nautes) povi- nje na osnovi toga što su svi oduvijek
jest pohoda Argonauta u Kolhidu; tu tvrdnju smatrali istinitom
dugotrajan i opasan pothvat Argus (grč. Argos, lat. Argus) mit. sin
argotirati (fr. argoter) govoriti šatro- Zeusov i Niobin, stooki div, čuvar
vačkim jezikom, govoriti jezikom koji Zeusove ljubavnice Ije koju je Hera
ne razumije svatko pretvorila u kravu; po Zeusovoj za-
argotizam (fr. argot) izraz ili osobitost povijedi ubio gaje Hermes; pren. ve-
šatrovačkog govora oma oprezan i savjestan čuvar; uho-
argument (lat. argumentum) dokazno da, špijun; Argusove oči vrlo budne,
sredstvo, dokaz, razlog; onaj dio do- pažljive, uvijek otvorene oči kojima
kaza na kojem se taj dokaz zasniva, ništa ne može promaknuti
obrazloženje; sadržaj ili izvadak iz arhaičan (grč. archaios star) gram. koji
nekog djela ne potječe iz starog vremena, nego
argumentacija (lat. argumentatio) do- je samo napravljen, napisan ili prila-
kazivanje, zaključivanje, obrazlaga- gođen ukusu ili duhu starog vreme-
nje; vještina dokazivanja, zaključiva-
na, starinski
nja; način dokazivanja, zaključivanja
arhaizam (grč. archaismos) gram. za-
argumentativan (lat. argumentum
starjela riječ ili zraz koji se danas, u
dokaz) koji daje (ili služi kao) dokaz
običnom pisanju i govoru, više ne
(razlog, obrazloženje), dokazni
upotrebljava, npr. korablja (lađa),
argumentator (lat. argumentator) onaj
koji navodi dokaze, koji obrazlaže, starinski način izražavanja
koji zaključuje; raspravljač arhaizirati (grč. archaios star, starin-
argumentiran (lat. argumentosus) bo- ski) 1. baviti se proučavanjem sta-
gat razlozima, potkrijepljen dokazi- rog vremena i kulture; 2. upotreb-
ma ljavati u govoru i pisanju arhaizme
arhajski (grč. archa kos) starinski, tj.
argumentirati (lat. argumentari) na-
koji zaista potječe iz starog vreme-
voditi kao dokaz, dokazivati, zaklju-
na; usp. arhaističan
čivati, obrazlagati
arhajski period v. azojski period
argumentum ad hominem (lat.) 1.
arheget (grč. arch-egetes) vođa, pogla-
dokaz koji nije strogo logičan nego
više prilagođen sposobnosti razumi- var; titula spartanskog kralja u Li-
jevanja ili interesu slušatelja, lako kurgovom zakonu
arhegonije 116 arhitektonika

arhegonije (grč. arche početak, gonos) arhiepiskopija (grč. archos, episkopeo)


mn. bot. ženski spolni organi kod pravosl. područje pod duhovnom
nekih bescvjetnica i mahovina upravom arhiepiskopa
arhelogija (grč. arche početak, logia) arhigonija (grč. arche početak, gigno-
početna znanost; osnove znanosti o mai stvaram) biol. spontano nasta-
čovjeku janje života, postanak života u njego-
arheografija (grč. archaios, grafo) opi- vim najjednostavnijim počecima iz
sivanje starina; prid. arheografski tzv. anorganske tvari, prapočetak,
arheolog (grč. archailogos) onaj koji se prastvaranje; abiogeneza
bavi starinama i poznaje starine, oso- arhihijerarh (grč. archi-hierarches)
bito antičku umjetnost i znanost pravosl. prvosvećenik, episkop
arheologija (grč. archaiologia) znanost arhihijerarhija (grč. archi-hierarchia)
koja proučava ostatke i spomenike dostojanstvo prvosvećenika; visoko
materijalne kulture starih naroda svećenstvo
(osobito se bavi antikom); povijest arhijerej (grč. arch-hiereus) pravosl.
stare umjetnosti; prid. arheološki
vladika, starješina svećenika
arheopteriks (grč. archaiopteryx) zool.
fosilni kralježnjak veličine goluba, po arhilohijski (grč. Archiloxos) poet. tako
nekim dijelovima sličan reptilima, a se zove više vrsta stihova koje je prvi
po drugim opet ptici; potječe iz pret- pisao najstariji grčki liričar i jampski
povijesnog doba pjesnik Arhiloh (između 680. i 640.
arheozoik (grč. arhce- pra-, staro-, zoon pr. n. e.); pren. zajedljiv, žučan, pod-
živ stvor) razdoblje u razvoju Zemlje rugljiv u govoru ili pisanju
(između arhaika i paleozoika) arhimagija (grč. archi-mageia) vrhovno
arhesporij (grč. arche, spora) stanica čarobnjaštvo, tobožnja vještina prav-
od koje nastaje tkivo koje stvara trus- ljenja zlata i srebra
ke kod paprati arhimandrit (grč. archimandrites) pra-
arhetip (grč. archetypon prauzorak) vosl. poglavar većeg samostana ili
praslika, prauzor; prapismo; osobito: više samostana
prvi otisak; original; arhetipi otisci Arhimed (grč. archo- nad-, medomai
(ili: primjerci) prvog izdanja brinem se, dakle "oprezni", "koji zna
arhi- (grč. archo prednjačim, počinjem) predviđati", "obzirni") najveći mate-
arh- predmetak koji u složenicama matičar i fizičar staroga svijeta
znači: glavni, prvi, nad, pra- (287—212 pr. n. e.); Arhimedov za-
arhibiskup (grč. archo vladam, episko- kon fiz. od Arhimeda pronađeno pra-
pos nadzornik) nadbiskup, arhiepi- vilo da svako tijelo, uronjeno u teku-
skop ćinu, gubi na svojoj težini onoliko
arhiblast (grč. archo, blastos klica, za- koliko teži istisnuta tekućina
metak) zool. prazametak arhipelag (grč. archi-pelagos) otočje;
arhidijeceza (grč. arche, dioikesis up- prvobitno: otoci u Egejskom moru,
rava) duhovno područje nadbiskupa, između Grčke i Male Azije
nadbiskupija arhitekt (grč. architekton) onaj koji se
arhidakon (grč. archos, diakonos sluga) bavi građevinarstvom, tj. projektant
pravosl. najstariji đakon, počasno građevina, inženjer arhitekture, gra-
zvanje za đakona ditelj
arhiepiskop (grč. archos, episkopos) arhitektonika (grč. architekton) zna-
pravosl. glavni episkop nost o građevnoj umjetnosti, gradi-
arhitektonski 117 arijeta

teljstvo; umijeće izrađivanja znan- aridura (lat. aridura) med. sušenje, mr-
stvenog sustava, znanost o sustavu šavljanje; mršavost, slabost
arhitektonski (grč. architektonikos) aries (lat.) ovan, u starom vijeku ratna
građevni, koji odgovara pravilima sprava (s ovnujskom glavom) za raz-
građevne umjetnosti; koji se tiče ne- bijanje zidina; Aries Ovan (zviježđe
kog znanstvenog sustava u Zodijaku na sjevernoj nebeskoj po-
arhitektura (grč. architekton, lat. ar- lutki)
chitectura) građevna umjetnost, gra- arija (tal. aria, fr. air) skladba za jedan
đevinarstvo, graditeljstvo; načini glas uz instrumentalnu pratnju; na-
zidanja, raspored građenja; građev- čin pjevanja, napjev, melodija
ni stil Arijadna (grč. Ariadne) mit. kći kret-
arhitrav (grč. archo, lat. trabs greda) skog kralja Minosa i Pasifaje, pomog-
arhit. glavna greda koja povezuje dva la Tezeju, nakon što je ubio Mino-
ili više stupova i leži na njima taura, da pomoću klupka konca iziđe
arhiv (lat. archivum, grč. archeion vla- iz labirinta te pobjegla s njim, ali ju
dina ustanova) mjesto gdje se drže i je on ostavio na otoku Naksu; otuda:
čuvaju spisi; pismohrana Arijadnina nit sredstvo da se čovjek
arhivalije (lat. archivalia) spisi koji se izvuče iz neke teške situacije
nalaze u arhivu, povelje, dokumenti arijanci mn. pristaše i pobornici arija-
arhivist (lat. archivarius) upravitelj (ili: nizma; arijevci
nadzornik) arhiva arijanizam naučavanje aleksandrijskog
arhivolt (tal. archivolto glavni luk) ar- svećenika Arija (4. st.) koji je tvrdio
hit. polukružni luk koji spaja dva da Krist nije Bog, nego običan čovjek
stupa (u helenističkoj, rimskoj, rene- Arijci (sanskr. arya, perz. arija) mn.
sansnoj i baroknoj arhitekturi); u go- ime kojim su indoeuropski (arijski,
tičkoj i romaničkoj arhitekturi: niz indogermanski) stanovnici Indije,
. lukova glavnog crkvenog portala, koji Perzije i Irana sami sebe nazivali; u
su često ukrašeni kipovima novije doba ovim se imenom naziva-
arhivski (lat. archivum) koji se tiče ar- ju svi Indoeuropljani (Indogermani);
hiva, koji pripada arhivu, koji se na- Indogermani, Indoeuropljani; Ari-
lazi u arhivu, koji radi u arhivu jevci; arijski jezici svi indoeuropski
arhocela (grč. archos, kele kila, bruh) (indogermanski) jezici
med. kila, bruh debelog crijeva Arijel (hebr. "božji lav") simboličko ime
arhont (grč. archon) vladar, poglavar; za junaka uopće, za žrtveni oltar, za
najviši državni činovnik u Ateni na- grad Jeruzalem; u književnosti: vo-
kon propasti starog kraljevstva deni ili zračni duh s dobrim svojstvi-
arhoptoza (grč. archos čmar, ptosis ma, osobito istaknut kao dobročini-
pad) med. spadnutost debelog crije- telj u Shakespearovoj drami Oluja
va arijer-ban (fr. arriere-ban) voj. posljed-
arhoragija (grč. archos čmar, regnymi nja obrana
prsnem) krvarenje iz debelog crijeva arijer-garda (fr. arriere-garde) voj. za-
aridan (lat. aridus) suh, isušen, spr- štitna četa, zaštitnica, odstupnica
žen; jalov, neplodan, mršav; pren. su- arijergarda (fr. arriere straga, garde
hoparan tjelesna straža) četa koja brani uz-
ariditet (lat. ariditas) suhoća, sušnost, micanje; zaštitnica
suša; mršavost; neplodnost, jalovost; arijeta (tal. arietta) glaz. mala arija,
pren. suhoparnost pjesmica
Arijevci 118 aritmomanija

Arijevci (sanskr. agua) mn. v, Arijci aristokraciji i aristokratskim nače-


Arion slavan pjesnik i svirač s grčkog lima
otoka Lezba (oko 600. pr. n.e.); prema aristolohici (grč. aristos, locheia pora-
priči, skočio je s broda u more ne bi đanje) mn. med. sredstva koja poma-
li se spasio od razbojnika: u vodi ga žu porađanje, osobito čišćenje poro-
je dočekao i iznio na obalu delfin ko- dilje
jega je zanio svojom pjesmom aristotelizam (grč. Aristoteles) fil. nau-
arioso čit. ariozo (tal.) glaz. pjevajući, čavanje grčkog filozofa Aristotela
u obliku arije; im. kratko melodično (384—322 pr. n. e.), Platonovog uče-
djelo koje se umeće u recitativ nika, učitelja Aleksandra Velikog i
Ariosto (Ludovico, 1474—1533) pisac osnivača peripatetičke škole
prvih komedija na talijanskom jezi- ariš (lat. Larix europaea) bot. vrsta bora
ku (pisao i latinska djela; svjetski je (listopadna biljka)
glasovit po svome epu Orlando furi- aritmetičar (grč. arithmetikos) onaj
oso (Bijesni Orlando) koji se bavi aritmetikom ili zna arit-
Ariovist vladar germanskog plemena metiku; onaj koji je vješt u računa-
Sveva, jedna od najznačajnijih osoba nju
opisanih u Cezarovu djelu De bello aritmetički (grč. arithmetikos) koji
Gallicio; 58. pr. n. e. pobijedio ga Ce- spada u računanje, koji se može pre-
zar dočiti ili riješiti brojevima, računski;
Aristarh (grč. Aristarchos) najveći alek- aritmetička sredina nekih brojeva je
sandrijski gramatičar, poznat kao zbroj tih brojeva podijeljen brojem
kritičar Homerovih i Pindarovih pje- od onoliko jedinica koliko je tih bro-
sama; pren. strog i pravedan sudac jeva; usp. geometrijska sredina; v.
u pitanjima umjetnosti; pr. aristarh- progresija
ski aritmetika (grč. arithmos broj, e arith-
Aristej mit. starogrčki zaštitnik lova i metike tj. techne) mat. umijeće ra-
stada, sin Apolona i nimfe Kirene čunanja, znanost o brojevima; poli-
Aristid (grč. aristos najbolji) staroaten- tička aritmetika primjena aritmeti-
ski državnik s nadimkom "Praved- ke na društvene i državne ustanove
ni" (umro oko 467. pr. n. e.); simbol (npr. osiguranje života, lutrije i dr.)
pravednosti i nesebičnosti aritmija (grč. arhythmia) nedostatak
aristodemokracija (grč. aristos najbo- ravnomjernosti, nepravilno kretanje;
lji, demos narod, kratos moć, vlast) neskladnost; med. nepravilnost u rit-
vladavina plemstva i naroda mu srčanih otkucaja
Aristofan starogrčki komediograf, je- aritmogrif (grč. arithmos broj, grifos
dan od najvećih komediografa uopće zagonetka) zagonetka izražena bro-
(452—388 pr. n. e.) jevima
aristokracija (grč. aristokratia) vlada- aritmologija (grč. arithmos broj, logia)
vina plemstva; plemićki stalež, plem- znanost o brojevima, osobito o tajan-
stvo stvenim i čudnim svojstvima broje-
aristokrat (grč. aristokrates) plemić po va
rođenju ili položaju; prijatelj i član aritmomanija (grč. arithmos broj, ma-
aristokracije, vladavine plemića nia bijes, ludilo) nagon za stalnim
aristokratizam (grč. aristokrateomai brojenjem svega i svačega (bolesnik
imam aristokratski ustav) aristokrat- broji korake, stube, prozore na ku-
ski sustav vladavine; ljubav prema ćama kraj kojih prolazi itd.)
aritmomantija 119 armater

aritmomantija (grč. arithmos broj, arko (tal. arco, lat. arcus luk) glaz.
manteia proricanje) proricanje iz bro- gudalo, potez gudalom; coll arco čit. .
jeva kol arko (tal.)'gudalom
aritmometar (grč. arithmos broj, me- arkosolij (lat. arcus luk, solium mrt-
tron) sprava za računanje vački sanduk od kamena) umjetnički
arivaža (fr. arrivage) pristajanje, do- izrađen starokršćanski grob u kata-
lazak brodova u luku; dolazak; do- kombama sa svodom u obliku luka
voz robe; dovezena roba arkoza (grč. arkeo izdržavam) geol.
arivist (fr. arriver postići, arriviste) bez- pješčanik od granitnih gnajskih sti-
obziran lovac na zvanja i položaje, jena
karijerist, laktaš arktacija (lat. arcatito) med. sužavanje,
arivizam (fr. arriver postići) osobina
suženost utrobe i zatvorenost kao
onih koji bezobzirno žele doći na ne-
ki položaj ili postići neko zvanje, lak- posljedica toga; stezanje nekog dije-
taštvo la tijela zavojem
arktički (grč. arktikos sjeverni) koji se
arizacija (sanskr. arua) pretvaranje u
Arijce nalazi oko Sjevernog pola, tj. onaj
arka (lat. arca kovčeg, sanduk) 1. mit. koji je u vezi sa zviježđima Velikog
lada (u obliku kovčega) u kojoj se i Malog medvjeda
starozavjetni Noa spasio od potopa Arktik (grč. arktikos sjeverni) područje
te se ploveći zaustavio na vrhu pla- oko Sjevernog pola
nine Ararat; 2. u starokršćanskoj cr- arktos (grč. e arktos Veliki medvjed,
kvi: posuda u kojoj su čuvane euha- Velika kola) astr. Veliki i Mali med-
ristija, relikvije i dr. dragocjenosti vjed (skupine zvijezda); sjever
arkada (fr. arcade, arcata) arhit. nad- arktura (lat. arctura) med. uraslost
svoden hodnik, polukružni otvor nokata u meso
arkadijski (grč. Arkadia, arkadikos) arkuacija (lat. arcuatio) med. krivljenje
koji je iz Arkadije, tj. pastirski, seos- kostiju u obliku luka
ki, naivan; idiličan arma (lat.) oružje; od srednjeg vijeka:
Arkađani (grč. Arkadoi) mn. stanovnici obiteljski grb
Arkadije, pastirskog predjela u sre- armada (šp.) oprema; u Španjolskoj:
dini Peloponeza; pren. pjesnici pas- oružana sila; osobito ratna flota (ova-
tirske poezije ko se u XVI. st. zvala "nepobjediva"
arkanist (lat. arcanus tajanstven, ta- flota Filipa II. koju je 1588. poslao
jan) poznavatelj tajni u pojedinim
protiv Engleske)
strukama, npr. kako se prave sred-
armadilja (šp. armadilla) pom. mala
stva za uljepšavanje, pomlađivanje
itd. ratna flota; mali naoružani brod, oso-
bito carinski
arkanum (lat. arcanum tajna) tajni li-
jek, tajno sredstvo armalisti (mađ. armalis, lat. arma
arkatura (fr. arcature) niz malih sli- oružje) mn. mađarski plemići koji
jepih dekorativnih arkada, umjetne nisu imali svog imanja, nego su ži-
arkade; svodna oplata vjeli samo od službe u vqjsci
arkbutan (fr. arc-boutant) arhit. pot- armater (fr. armateur) pom. naoružan
porni poluiuk, stup podupirač trgovački brod; gusarski brod; zakup-
arkebuza (fr. arquebuse) stara puška nik broda koji priprema svoj brod na
s kokotom i dugom cijevi, preteča daleki put; vlasnik gusarskog broda,
današnje puške gusar, pomorski razbojnik
armatura 120 arpeggio

armatura (lat.) voj. naoružanje, ratna aromatičan (grč. aroma) mirisan, koji
sprema; pom. naoružanje i posada ugodno miriše, sa začinom
nekog broda; oklopljavanje broda; fiz. aromatizacija (grč. aroma) stavljanje
^pojačavanje snage magneta sumeta- mirisa (ili: začina) u lijekove, jela i
njem željeza; metalni dijelovi u gra- dr.
đevinarstvu aromatizirati (grč. aroma) namirisati,
Armida lit. ime lijepe i moćne čarobnice staviti miris u nešto; začiniti, začinja-
u Tassovom spjevu "Oslobođeni Jeru- vati
zalem"; pren. žena sposobna zavesti Aromun pripadnik jednog ogranka Ru-
armija (lat. arma oružje, fr. armee) 1. munja; Cincari, Vlasi
oružana sila, vojska; 2. strategijsko- Aron (hebr. Aharon, Aaron) stariji brat
operativna jedinica kopnene vojske i Mojsijev, pomagao mu pri izlasku iz
zrakoplovstva; 3. pren. mnoštvo, npr. Egipta; prvi veliki svećenik u Izra-
"armija nezaposlenih", "armija bes- elu
kućnika" arostema (grč. arrostema slabost) med.
armilaran (lat. armilla grivna, naruk- slaboumnost, ludilo; arostija
vica) okrugao, u obliku koluta; ar- arostija (grč. arrostia) med. v. aroste-
milarna sfera stari astronomski in- ma
strument (u obliku koluta ili kugle) arozaža (fr. arrosage) zalijevanje, na-
za određivanje položaja zvijezda na vodnjavanje njiva; polijevanje ulica;
nebu voj. metodično bombardiranje
armirati (lat. armare) 1. voj. naoružati, arozija (lat. arrodere, arrosio) med. na-
opskrbiti ratnom spremom, opremi- grizanje kostiju
ti; 2. fiz. pojačati snagu magneta arozirati (fr. arroser) zalijevati, polije-
pomoću željeza; 3. grad. povećati no- vati, navodnjavati; voj. metodično
sivost zida željezom i cementom; 4. bombardirati, zasuti vatrom, grana-
glaz. staviti (ili: stavljati) oznake na tama, bombama; trg. doplatiti, na-
početku glazbenog komada; 5. pren. knadno platiti
jačati, snažiti arozman (fr. arrosement) zalijevanje,
armorijal (fr. armorial, lat. armorale) polijevanje; ovlažavanje, osvježava-
knjiga s grbovima nje; trg. doplaćivanje, naknadno pla-
armorist (lat. armorale) poznavatelj gr- ćanje
bova, onaj koji se razumije u grbove Arpad vođa Mađara prilikom njihova
arogancija (lat. arrogantia) napuha- dolaska u današnju Mađarsku; prvi
nost, oholost, drskost, bezobzirnost mađarski knez (890—907), osnivač
arogantan (lat. arrogans) napuhan, dinastije (Arpadovići) koja je do 1301.
gord, ohol, razmetljiv, uobražen, be- vladala i Hrvatskom
zobrazan, drzak arpaneta (tal. arpanetta) glaz. mala
arogirati (lat. arrogare) usuditi se, drz- harfa, harfica
nuti se; prisvojiti, prisvajati; prav. arpeggiato čit. arpedžato (tal.) glaz.
uzeti pod svoje kao na harfi, tj. u razlomljenim akor-
aroma (grč. aroma) miris, ugodan mi- dima
ris eteričnih ulja; sočna tvar kod arpeggiatura čit. arpedžatura (tal.)
biljaka glaz. niz razlomljenih akorda
aromatici (grč. aroma, lat. aromatica) arpeggio čit. arpedžo (tal.) glaz. lom-
mn. mirisne tvari, začini ljenje tona kao na harfi
arpikord 121 arteški zdenac

arpikord (tal. arpicordo) glazbeni in- ljeno, rukotvorina (za razliku od pri-
strument po zvuku sličan harfi, spi- rodnog proizvoda)
net arteriektazis (grč. arteria žila, ektasis
ars (lat.) umjetnost, umijeće; zanat, po- pomicanje) med. proširenje arterija
sao; teorija (ili: osnova) umjetnosti arterija (grč. arteria žila) anat. krvna
ili znanosti žila, žila kucavica (opći naziv za krv-
ars longa, vita brevis (lat.) umjetnost ne žile koje vode krv iz srca u pluća
je duga, a život kratak ili iz srca u ostale dijelove tijela;
ars mnemonica čit. ars mnemonika pren. glavna prometna ulica u gra-
(lat.) vještina pamćenja du i si.
arsen (grč. arsenikon) kem. element arterijalitet (lat. arterialitas) fiziol. bo-
atomske težine 74,93, redni broj 33, gatstvo u arterijama; nadmoć su-
znak As, jedan od najjačih otrova stava arterija i njihovog utjecaja u
arsenal (fr. arsenal, lat. arsena, tal. ar- nekom tijelu; arteriozitet
senale) skladište za čuvanje ratne op- arterijalizacija (lat. arterialisatio) fi-
reme; pren. velika zaliha ziol. obnavljanje (ili: oksidacija) krvi
arterijski (grč. arteria žila) koji se tiče
arsenijati (grč. arsenikon) mn. kem. so-
arterija; arterijska krv svijetlocrve-
li arsenove kiseline
na, oksidirana krv, krv koja je prošla
arseniti (grč. arsenikon) mn. kem. spo-
kroz pluća i primila kisik
jevi arsenove kiseline s bazama arteriografija (grč. arteria, grafia)
arsenofagizam (grč. arsenikon, fagein
jesti) med. navika uzimanja inače ot- anat. opis (ili: opisivanje) arterija
arteriole (lat. arteriolae) mn. fiziol. naj-
rovnih količina arsenovih spojeva ra-
sitnije arterije, nakon njih dolaze ka-
di jačanja tjelesne snage ili spolne
pilare
sposobnosti '
arteriologija (grč. arteria, logia) anat.
arsenogonija (grč. arsen muški, gone
proučavanje arterija
rađanje) rađanje muške djece arterioreksis (grč. arteria, rexis puca-
arslan (tur. arslan, aslan) lav; pren. ju- nje) med. pucanje arterije
nak; prijek, ljutit čovjek, nasilnik; arterioskleroza (grč. arteria, skleros
bot. biljka zijevalica tvrd) med. zadebljanje i ovapnjenje
arsonvalizacija (lat. arsonvalisatio) v. stijenki arterija
darsonvalizacija arteriostenoza (grč. arteria, stenos ti-
arš (tur.) Božje prijestolje na vrhu ne- jesan) med. sužavanje (ili: suženost)
ba arterija
aršin (tur. aršyn) lakat, rif; mjera za arteriotomija (grč. arteria, tome reza-
dužinu (između 65 i 75 cm; dijelio se nje) med. operativno otvaranje arte-
na osam urupa, a svaki urup na če- rija
tiri greha); prijašnja ruska mjera — arteriozitet (lat. arteriositas) fiziol. v.
0,7112 m; 1500 aršina — 1 vrsta arterijalitet
(1066,781 m) arteritis (grč. arteria) med. upala arte-
art nouveau čit. ar nuvo (fr.) nova um- rija
jetnost na prijelazu iz 19. u 20. st., artes liberales (lat.) mn. slobodne um-
kod nas poznatija pod imenom Sece- jetnosti, lijepe vještine
sija arteški zdenac zdenac kod kojega se
artefakt (lat. artefactum) umjetni pro- voda dobiva dubokim bušenjem (po
izvod, ono što je umjetno naprav- francuskoj pokrajini Artois gdje su
apropos 122 atropodi

kopali prve takve zdence već u 12. kompozicijom i dr.); pretjerana sklo-
stoljeću) nost vanjskom obliku umjetničkog
Arti musices Umjetnosti glazbe (nami- djela, "igra riječi"
jenjena kuća), čest natpis na zgra- artizan (fr. artisan) zanatlija; glumac;
dama glazbenih zavoda pren. osnivač, pokretač
artičoka (tal. articiocco, fr. artichaut) artofag (grč. artos, fagos) onaj koji jede
bot. cijenjeno povrće s mesnatim kruh
cvjetnim glavicama artokarpi (grč. artos kruh, karpos plod)
artidaktili (grč. artios usko spojen, da- mn. bot. krušne biljke
ktylos prst) zool dvopapkar, takopr- artolatrija (grč. artos kruh, latreia po-
staši, takoprsti dvopapkari štovanje) poštovanje (ili: obožavanje)
artifeks (lat. ars, gen. artis umjetnost, kruha (hostije)
facere činiti) tvorac, začetnik, autor, artralgija (grč. arthron zglob, algos bol)
stvaralac, umjetnik, majstor med. bol zgloba, probadanje u zglo-
artificijalan (lat. artificialis) umjetnič- bovima
ki; neprirodan, izvještačen artremboleza (grč. arthron, emballo
artikl (lat. articulus zglob, članak) ubaciti, umetnuti) med. namještanje
članak, napis; točka ugovora; anat. iščašenih zglobova
zglob; trg. predmet, stvar, roba u tr- artritičan (grč. arthron) koji je u vezi
govini; gram. član; sastavni dio ne- s upalom zglobova; koji je protiv upa-
kog spisa, poglavlje, paragraf le zglobova (sredstvo, lijek)
artikulacija (lat. articulatio) gram. artritis (grč. arthron) med. upala zglo-
tvorba glasova; jasno i razgovijetno bova, probadanje u zglobovima; giht
izgovaranje riječi i slogova artritizam (grč. arthron zlob) med. gra-
artikulirati (lat. articulare) gram. tvo- da tijela koje je sklono debljini, še-
riti glasove; riječi i slogove jasno i ćernoj bolesti, kostobolji, kamencu u
razgovijetno izgovarati, razumljivo žuči i mokraćnom mjehuru, prije-
govoriti vremenoj arteriosklerozi, neuralgiji,
artiljerac (fr. artilleur) vojnik koji ru- astmi i dr.
kuje topom, topnik artro- (grč. arthron) predmetak u slože-
artiljerija (fr. artillerie) prvobitno: nicama sa značenjem: zglob, zglobni
svaka ratna sprava uopće; kasnije: artrodeza (grč. arthron) operativno uč-
topovi, topništvo, rod vojske naoru- vršćivanje zgloba
žan topovima artrodinija (grč. arthron, odyne bol)
artist (tal. artista, fr. artiste) umjetnik, med. bol (ili: probadanje) u zglobu
poznavatelj umjetnosti; glumac, oso- artrofioza (grč. arthron, fyo stvaram)
bito u varijeteu i kabareu; majstor u med. gnojenje zglobnih kostiju, za-
jahanju, plesač na konopcu (u cirku- gnojavanje zglobova
su) artrokarcinom (grč. arthron, karkinos
artistički (fr. artistique) umjetnički, rak) med. rak u zglobu
majstorski artropatija (grč. arthron, pathos bol)
artizam (lat. ars, artis umjetnost) na- med. bol zgloba, zglobobolja
čin umjetničkog, osobito književnog artropioza (grč. arthron, pyon gnoj)
izražavanja koje je više posljedica med. gnojenje (ili: zagnojavanje) zglo-
vještine i znanja nego čistog talenta ba
i osjećaja, te se stoga više koristi artropodi (grč. arthron, pus, podos no-
vanjskim sredstvima (riječju, stilom, ga) mn. zool. člankonošci
artrotomija 123 aseitet

artrotomija (grč. arthron, tome reza- stveno stanje u nekom mjestu, kraju
nje) med. operativno otvaranje zgloba ili državi uvođenjem niza higijens-
artroza (grč. arthron) anat. grada zglo- kih mjera: čistoće, isušivanja močvar-
ba, zglob nih mjesta itd.
artrozoa (grč. arthron zglob, zoon živo- ascendencija (lat. ascendentia) prava,
tinja) zool. sa zglobovima, opće ime uzlazna linija srodstva; astr. penja-
za kukce (insekte), pauke, rakove i nje, uzlazak; nadmoć, pretežnost;
crve mat. rast
arundinozan (lat. arundinosus) trsko- ascendenti (lat. ascendentes) mn. prav.
vit, bogat trskom, obrastao trskom rođaci po uzlaznoj Uniji, preci kao
Arverni mn. keltsko pleme u srednjoj roditelji, djedovi, pradjedovi; suprot-
Galiji (danas Auvergne) no: descendenti
arvikultura (lat. arvus njiva, cultura ascenzija (lat. ascensio) penjanje, uzla-
uzgajanje) poljoprivreda, zemljorad- ženje, uzdizanje; Uzašašće Kristovo,
nja Spasovo; napredovanje, polet; astr.
arza (grč. arsis) metr. glaz. dizanje gla- penjanje, uzlaženje nebeskog tijela
sa; naglašeni slog stope; suprotno: ascidije (lat. asciscere primati, pri-
teza hvaćati); mn. plaštenjaci, prirasli na
arzan (tal. arso zapaljen, goruć) debela kamenu i drugim predmetima u
crkvena svijeća moru, mješčićnice
as (lat. as, assis) 1. starorimski sitan asciji (grč. a-, skia sjena) mn. zem. sta-
novac i jedinica za težinu; 2. najjača novnici žarkog pojasa koji dvaput go-
karta; 3. prvak, najbolji u nekoj dišnje ostaju u podne bez sjene, na-
struci, osobito u športu ime u dane kad Sunce kod njih pro-
Asa kralj u staroj Judeji (944—904 pr. lazi kroz zenit
n. e.), pobjednik u mnogim bitkama ascites (grč. askites, tj. nosos, askos ko-
asacija (lat. assatio) kuhanje jela i lije- ža) med. trbušna vodena bolest
kova u njihovom vlastitom soku ASDIC krat. za engl. Allied Submarine
asamar (lat. assus pečen, amarus go- Detection Inuestigation Committee
rak) kem. proizvodi raspadanja koji (Saveznički istražni odbor za otkri-
se stvaraju pri zagrijavanju živo- vanje podmornica) uređaj za otkri-
tinjskih ili biljnih tvari i daju im za- vanje i lociranje podmornica uz po-
činski okus, npr. kora od kruha, moć ultrazvuka (nakon Drugoga
površina pečenja i dr. svjetskog rata služi za pronalaženje
asambleja (fr. assemblee) skupština, potonulih brodova i podmornica, za
zbor, sabor, skup, parlament; u rus- ustanovljivanje gdje se nalaze velike
kom (starijem) jeziku zabavna večer plove riba i si.); usp. SONAR
u dvoru Petra Velikoga ASEAN savez zemalja jugoistočne Azi-
asanacija (lat. sanus zdrav, fr. assainir) je (Indonezija, Malezija, Singapur,
smišljen rad na podizanju zdravlja Tajland, Filipini)
pojedinaca u nekom gradu, kraju ili asebija (grč. asebeia) bezboštvo, bez-
državi, popravljanje i poboljšavanje vjerstvo, ateizam
općih zdravstvenih prilika, čišćenje aseitet (lat. aseitas, a se esse biti, tj.
od zaraze, isušenje močvarnih mje- postojati sam sobom) samostalnost,
sta itd. osobina ljudi koji rade samo po svom
asanirati (lat. sanus, fr. assainir) po- vlastitom, unutarnjem nagonu, bez
praviti (ili: popravljati) opće zdrav- ikakvog vanjskoog poticaja; po sko-
aseksualan 124 asibilacija

lastičkoj teologiji: svojstvo Boga koji u kojem se odnos između subjekta i


uzrok svog bića ima u samom sebi, predikata iskazuje kao činjenica
dakle, postoji sam sobom ili kroz sebe (usp. problematičan, apodiktičan);
sama (a se est); u novije doba: jači asertorna. prisega prav. prisega koja
izraz za slobodnu volju se polaže nakon danog iskaza (za raz-
aseksualan (grč. a-, lat. sexus spol) bes- liku od promisorne prisege, tj. one
polan, koji nema spola, kojem je odu- koja se polaže prije davanja iskaza)
zeta mogućnost oplođivanja aservacija (lat. asservare) čuvanje, po-
aseksualizacija (grč. a-, lat. sexuali- hrana; ostavljanje u pohranu
satio) uništenje, oduzimanje sposob- aservat (lat. asservatum) ono što je
nosti oplođivanja; kastracija ostavljeno na čuvanje, u pohranu
aselenski (grč. a-selenos) bez Mjeseca, aservirati (lat. asservare) čuvati, saču-
npr. aselenska noć (za planete Mer- vati, pohraniti; ostaviti u pohranu
kur i Veneru kaže se da su "aselen- asesor (lat. assessor pomoćnik u službi)
ske", bez pratitelja, bez satelita sučev pomoćnik; porotnik
aselgija (grč. aselgeia) razvratnost, asesorat (lat. assessoratum) zvanje po-
razvrat, pohotljivost moćng suca; sudsko pomoćništvo
asemičan (grč. asemos) koji nema zna- asesura (lat. assessura) v. asesorat
ka, koji je bez oznake, bez obilježja aseveracija (lat. asseveratio) ozbiljno
asentacija (lat. assenatio) laskanje, uvjeravanje ili tvrđenje nečega, doka-
udvaranje; ulagivačko odobravanje zivanje, prisizanje u nešto
asenzija (lat. assensio) odobravanje, aseverativan (lat. asseverare dokazi-
pristajanje uz koga; fil. primanje vati) potvrdan, dokazni
nečega kao istinitog asfalt (grč. asfaltos) kem. zemna smola,
asepsa (grč. a-, sepsis trulež) med. na- paklina, smjesa raznih ugljikovodi-
stojanje da rane ne dođu u dodir sa ka u kojoj ima i kisika, dušika i sum-
zaraznim klicama (osobito kod ope- pora; pomiješan s vapnencom upo-
racija) trebljava se za pravljenje pločnika i
aseptičan (grč. a-, septikos) koji nije za izolaciju zidova od vlage
sklon truljenju; koji nema zaraznih asfaltirati (grč. asfaltos) prevući asfal-
klica; v. antiseptičan tom
aseptin (grč. a-, sepsis) kem. sredstvo asfiksija (grč. a-, sfyxis bilo) med. pre-
koje čuva mlijeko i jela od kvarenja; stanak ili usporenost kucanja srca
sastoji se od stipse pomiješane s bor- zbog neke mehaničke prepreke, oba-
nom kiselinom mrlost, najviši stupanj nesvjestice
aseptol (grč. a-, sepsis trulež, lat. oleum asfiktičan (grč. a-, sfyxis) med. koji je
ulje) kem. otopina kiseline kao sred- u dubokoj nesvjestici, polumrtav,
stvo za sprječavanje truljenja, dobiva obamro
se mješavinom sirove karbolne kise- asfodel (grč. asfodelos) kod Homera:
line ili krezola s koncetriranom sum- biljka na poljima donjeg svijeta, "cvi-
pornom kiselinom jet smrti"; naši izrazi: primorski
asercija (lat. assertio) potvrda; prav. brden, čapljan, čepljez, kraljevo kop-
službena potvrda da je netko slobo- lje (rod biljaka iz porodice ljiljana)
dan asibilacija (lat. assibilatio) gram. pre-
asertivan (lat. assertivus) v. asertoran tvaranje stražnjonepčanih i zubnih
asertoran (lat. assertorius) kojim se suglasnika u afrikate, tj. njihovo iz-
tvrdi, potvrdan; fil. asertoran sud sud govaranje zajedno sa sibilantima
asibilirati 125 asinus ad lyram

asibilirati (lat. assibilare) gram. pre- ziol. zbivanje kojim stanice pretva-
tvarati stražnjonepčane i zubne su- raju hranu u tvari od kojih se same
glasnike u afrikate sastoje (proces asimilacije)
asiduitet (lat. assiduitas) točnost; po- asimilirati (lat. assimilare) izjednačiti,
stojanost, ustrajnost izjednačavati, prilagoditi, prilagođa-
asiento čit. asjento (šp.) ugovor špa- • vati; gram. jednačiti; fiziol. primiti u
njolskih vladara (u 16.—18. st.) s tr- se, primati u se, pretvoriti hranu u
govačkim partnerima i podjela ovi- organsku tvar
ma prava da monopolistički uvoze asimpatija (grč. a-, sympatheia) nena-
odreden broj robova iz crnačkih ze- klonost; nedovoljno suosjećanje, ne-
malja u američke (španjolske) kolo- dostatak sućuti
nije asimptota (grč. a-, symptotos koji se
asignacija (lat. assignatio) doznaka, ne poklapa) mat. linija kojoj se pri-
uputnica, nalog za isplatu bližava neka krivulja, ali je nikad
asignant (lat. asignans) onaj koji šalje ne siječe, npr. hiperbola ima dvije
uputnicom novac, pošiljatelj asimptote; simbol beskrajne ljudske
asignat (lat. assignatus) osoba na koju težnje koja nikad ne postiže svoj cilj;
glasi uputnica, doznaka, nalog; uput- Leibniz je nazvao čovjeka "asimp-
nica na primanje godišnjeg dohotka totom božanstva"
od nekretnina; papirni novac iz vre- asimptotičan (grč. a-, symptotos koji
mena Francuske revolucije (19. IV.
se ne poklapa) koji se ne poklapa,
1790.), tiskan radi likvidiranja držav-
nepoklopljiv
nih dugova
asimulacija (lat. assimulatio) pretva-
asignatar (lat. assignatarius) osoba na
koju glasi uputnica ili doznaka, pri- ranje, prijetvornost, licemjerje
matelj novca po uputnici ili nalogu asindeton (grč. a-, syndeton) poet. pjes-
asignatura (lat. assignatura) v. asig- nička figura u kojoj se izostavljaju
nacija veze između dviju ili više rečenica,
ili između članova jedne rečenice,
asignirati (lat. assignare) uputnicom
npr.: //O žene, dajte da pjevam je-
doznačiti (ili: doznačavati), izdati (ili:
dan razdrti psalam//užasan, očajan,
izdavati) nalog za isplatu neke svote
asilogističan (grč. a-, syllogismos po- grozan, bolestan, krvav, nervozan...
sredni zaključak) log. iz kojega se ne asindetski (grč. a-, syndetos nevezan)
može izvesti zaključak koji je bez veze, bez sveza, bez sve-
asimetričan koji nema simetrije, ne- zica
razmjeran, neskladan, nejednak asindezija (grč. asyndesia nevezanost,
asimetrija (grč. asymmetria nesimet- nespojenost) ret. nedostatak veze u
ričnost) nerazmjernost, neskladnost, rečenicama, nevezanost; usp. asin-
nejednakost, neravnomjernost deton
asimfonija (grč. a-, symfonia) nesklad, asinkroničan (grč. a-, syn s, chronos
neskladnost; pr. asimfoničan vrijeme) neistovremen, nejednako-
asimilacija (lat. assimilatio) izjedna- vremen, neistodoban
čenje, izjednačavanje; gram. jed- asinus ad lyram čit. azinus ad liram
načenje (po zvučnosti, po mjestu tvor- (lat.-grč.) magarac u liru (uzrečica
be glasova); psih. primanje u svijest koja odgovara našem: razumije se
novog sadržaja (doživljaja) i njegovo kao magare u kantar, tj. nesposoban
prilagođavanje sadržaju svijesti; fi- je, glup je)
Asinus Buridani.., 126 asomatičan

Asinus Buridani inter duo prata asklepijadski stih metr. vrsta klasič-
(lat.) Buridanov magarac između dvi- nog stiha, nazvanog po grčkom pjes-
je livade; v. Buridanov magarac niku Asklepijadu, sastoji se od dvaju
asiriologija znanost koja proučava (mali asklepijadski stih) ili triju ho-
književnost, jezik, povijest i starine rijamba (veliki asklepijadski stih), u
Asirije i Babilona početku s trohejom ili spondejom, i s
asistencija (lat. assistentia) pomaga- jambom na završetku
nje, pomoć, potpora; prisutnost Asklepije starogrčki bog liječništva; kod
asistent (lat. assistens) pomoćnik, po- Rimljana: Eskulap; Asklepijadi po-
magač, zamjenik; mlađi činovnik tomci Asklepijevi, liječnici i učitelji
asistirati (lat. assistere) pomagati ne- liječništva
kome u poslu; pratiti nekoga; biti askus (grč.) organ za razmnažanje glji-
nazočan čemu va mješinarki; askomiceti razred glji-
asistolija (grč. a-, systole skupljanje, va koje stvaraju truske u mješini-
stezanje) med. opći naziv za sve teške cama
poremećaje u organizmu zbog nedo- asocijacija (lat. associatio) udruživanje,
voljnog rada srčanog mišića, neste- spajanje, vezivanje; društvo, udruže-
zanje srca nje; fil. asocijacija ideja vezivanje
asitija (grč. asitia nejedenje, gladova- predodžaba na taj način što jedna
nje) post; nedostatak volje za jelom;
predodžba izazove u svijesti neku
nedostatak hrane
drugu; asocijacionistička psihologija
askaride (grč. askaris) mn. zool. dječje
smjer u psihologiji koji sve duševne
gliste
pojave objašnjava iz predodžaba i nji-
asket (grč. asketes) pustinjak, pokajnik, hovih mehaničkih veza te svu du-
onaj koji svojevoljnim gladovanjem i hovnu djelatnost svodi na asocijaci-
mučenjem tijela svladava u sebi stra- ju ideja
sti i prohtjeve asocijalan (grč. a-, lat. socialis) nedru-
asketičar (grč. askeo) pisac pobožnih ževan, nedruštven; koji ne voli dru-
djela, bogougodnih spisa štvo i ne želi biti njegov koristan
asketika (grč. askeo) naučavanje o as- član; koji je ravnodušan prema op-
kezi ćim potrebama i interesima zajed-
asketizam (grč. askeo skrbiti se) način nice
mišljenja i življenja asketa, pustinja- asocijativan (lat. associare združiti,
štvo, pokajništvo u mučenju tijela associativus) koji združuje ili sjedi-
odricanjem
njuje, koji nadovezuje na nešto
asketski (grč. asketos) pokajnički, bo-
asocirati (lat. associare) pridružiti,
gougodan; odgojni
udružiti, spojiti, vezati; primiti za su-
askeza (grč. askesis) pustinjaštvo, po-
kajništvo, ugađanje Bogu do krajnjeg radnika, člana; asocirati se združiti
samoodricanja; mučenje tijela radi se, udružiti se
što uspješnijeg svladavanja tjelesnih asodičan (grč. as-odes koji osjeća ga-
strasti i prohtjeva kako bi duša bila đenje, koji izaziva gađenje, odis pre-
što neovisnija o tijelu i time se mogla zasićenost) med. asodična. groznica
posvetiti svome pravom opredjeljenju groznica praćena povraćanjem
asklepijadska strofa metr. veza as- asolirati (fr. assoler) zasijavati zemlju
klepijadskog stiha s drugim vrstama naizmjenično različitim usjevima
stihova asomatičan (grč. a-somatos) netjelesan
asomnija 127 aspirirati

asomnija (grč. a-, lat. somnus san) med. fumigatus u organizmu ljudi i živo-
nesanica tinja, osobito kod osoba koje imaju
asonanca (lat. assonantia) poet. samo- posla sa žitom i brašnom; kod ljudi
glasničko podudaranje, stih u kojem se pojavljuje u obliku plućne tuber-
se rimuju samo samoglasnici, nepot- kuloze (pseudo-tuberkuloza)
puna rima; glaz. jednakost tonskih asperifolija (lat. asperifolia) mn. bot.
figura u jednoj glazbenoj misli biljka s hrapavim lišćem
asonancija (lat. assonantia) v. aso- asperitet (lat. asperitas) hrapavost, ne-
nanca ravnina; surovost, grubost, neotesa-
asonirati (lat. assonare) biti sličan po nost; tvrdoća, krutost
zvuku ili glasu, slično zvučiti aspermatičan (grč. a-, sperma) v. as-
asortiman (fr. assortiment) potpuno i permičan
sređeno skladište robe; zbirka razne aspermatizam (grč. a-, sperma sjeme)
robe iste vrste (npr. knjiga); biranje, med. v. aspermizam
odabiranje aspermičan (grč. aspermos) med. koji
asortirati (fr. assortir) srediti (ili: sre- nema sjemena, koji ne može izlu-
đivati) po vrstama, odabrati stvari čivati sjeme
jedne prema drugima; opskrbiti skla- aspermija (grč. a-, sperma) med. v. as-
dište robom; opremiti permizam
asortisaža (fr. assortissage) trg. iz- aspermizam (grč. a-, sperma sjeme)
dvajanje (ili: sređivanje) robe po vr- med. urođena ili stečena nemoguć-
stama nost izlučivanja sjemena iz spolnih
asotija (grč. asotia) razvratnost, raz- žlijezda
vrat, raskalašnost aspida (grč. aspis, aspidos) zool. zmija
Aspalathos ilirsko, a kasnije grčko na- otrovnica, egipatska naočarka; pren.
selje na području današnjeg Splita zla i opaka žena
asparagus (grč. asparagos) šparoga; rod aspik (fr. aspic) kub. hladetina
bilja iz porodice ljiljana; asparagin aspiracija (lat. aspiratio) gram. izgo-
organski spoj koji se nalazi u šparogi varanje s hukom, s dahom; sisanje,
Aspazija ugledna atenska hetera iz V. usisavanje, udisanje, uvlačenje u se-
st. pr. n. e., prijateljica i kasnije žena be; težnja, želja za nečim; čežnja
Periklova aspirant (lat. aspirans) kandidat, onaj
aspekt (lat. aspectus) izgled, pojava, lik; koji teži za nečim (položajem, zva-
stajalište, gledište; astr. položaj pla- njem)
neta promatran sa Zemlje; pren. do- aspirata (lat. aspirata sc. littera) gram.
bar znak suglasnik s aspiracijom
aspera nec terrent čit. aspera nek te- aspirator (lat. aspirator) sprava za usi-
rent (lat.) poteškoće ne zastrašuju savanje prašine, plina ili tekućine,
asperacijski sustav (lat. asper ljut, usisavač; ventilator
oštar) izricanje jedinstvene kazne za aspirin farm. tvorničko ime za aceti-
više povreda kaznenog zakona što ih losalicilnu kiselinu (77%), prašak koji
je počinio isti počinitelj, tako da mu otklanja povišenu temperaturu i iza-
se za sva djela izriče kazna koja se ziva znojenje, upotrebljava se kao li-
sastoji u povišenju kazne utvrđene jek protiv glavobolje, reumatizma,
za najteže kazneno djelo prehlade i si.
aspergioloza (lat. aspergillus) med. bo- aspirirati (lat. aspirare) tražiti nešto,
lest izazvana gljivicom aspergillus težiti za nečim; udisati, uvlačiti u
aspra 128 asteroidi

sebe, usisavati; gram. izgovarati iz asteničan (grč. asthenes) nemoćan,


grla, s dahom, s hukom; glaz. u pje- slab; oronuo; koji potječe od slabosti;
vanju: udahnuti zrak tako da se ču- astenična groznica živčana groznica;
je psih. asteničan afekt duševno uzbu-
aspra (grč. aspros bijel) najmanja nov- đenje kojim se slabe tjelesne radnje,
čana jedinica u Turskoj npr. tuga; supr. steničan afekt
assai (tal. assai) glaz. vrlo, dosta astenija (grč. astheneia slabost) med.
Assunta (lat. assumere primiti, uzeti k nemoć, slabost, neotpornost prema
sebi) slik. motiv Bogorodična uzašaš- naporu (kao posljedica preležane bo-
ca na nebo lesti ili kao predznak opasnih bole-
astakolit (grč. astakos rak, lithos ka- sti)
men) geol. okamenjeni rak astenologija (grč. astheneia nemoć,
Astarta (Astarot, Istar) feničko-sirij- oronulost, logia) med. dio medicine
ska božica ljepote, slično kao kod Gr- koji se bavi uzrocima i liječenjem sla-
ka Afrodita a kod Rimljana Venera; bosti, proučavanje asteničnih bolesti
u semitskoj mitologiji najpoštovanija astenomakrobiotika (grč. asthenes,
božica, pramajka svega živoga, go- makros dug, bios život) umijeće da
spodarica neba i zemlje, rata i mira,
se slab organizam održi dugo u živo-
ljubavi i rađanja
tu
astatičan (grč. astatos nestalan, nepo-
stojan) koji nema smjera, koji se u astenopija (grč. asthenes, orao vidim,
svakom položaju nalazi u ravnoteži, gledam) med. slabost vida, slab vid,
bez određene orijentacije; astatične lako zamaranje očiju
igle fiz. dvije podjednake magnetne aster (grč. aster zvijezda) bot. biljka
igle postavljene tako jedna nad dru- glavočika, lijepa kata; tisk. vrsta slo-
gom da su im polovi suprotno okre- va, tzv. prijelazna antikva
nuti čime su zaštićene od utjecaja asteričan (grč. asteroeis) zvjezdast;
Zemljinog magnetizma, te su tako zvjezdan, pun zvijezda; zvjezdani, ko-
slobodno izložene svakom vanjskom ji potječe od zvijezda, npr. utjecaji
djelovanju asterisk (grč. asteriskos) zvjezdica u
astazija (grč. astateo) nemir, neposto- knjigama (*), kao znak kojim se či-
janost; med. bunilo, bacakanje teš- tatelj upućuje na primjedbu ispod
kog bolesnika, teksta
asteizam (grč. asteismos istančan, sup- asterizam (lat. asterismus, grč. aster
tilan, dosjetljiv govor, asti grad) zvijezda) fiz. svjetlosna pojava kod
gradsko ponašanje, profinjen ton u koje od neke svijetleće točke izbijaju
ophođenju; duhovit govor; ret. kad svjetlosne zrake, npr. osobina nekih
netko tobože hoće nešto prešutjeti pa vrsta tinjca koji, zbog interferencije
ipak kaže; zadirkivanje svjetlosti, pokazuju zvjezdaste zrake
Astek pripadnik starog indijanskog na- kad se kroz njih gleda
roda u Meksiku koji je imao visoku
asterizma (grč. aster) zviježđe, skupi-
kulturu i čvrstu državnu organiza-
na zvijezda
ciju; astečki jezik v. nahuatl-jezici; as-
asteroidan (grč. asteroides) zvjezdolik,
tečko pismo meksičko pismo, derivat
maja-pisma, slikovnog (piktograma), u obliku zvijezde; sjajan
znakovnog (ideograma) i početaka asteroidi (grč. aster, eidos oblik) mn.
zvukovnog (fonograma) pisma astr. zvjezdice, mali, golim okom ne-
vidljivi planeti između Marsa i Ju-
asteronim 129 astrodiktik

pitera, npr. Ceres, Juno, Astrea, Ve- astragalizam (grč. astragalos) igra
sta i dr.; planetoidi kockom, kockanje
asteronim (grč. aster zvijezda, onoma astragalomantija (grč. astragalos koc-
ime) književno djelo ili novinski čla- ka, manteia proricanje) proricanje iz
nak koji umjesto piščeva potpisa ima kocaka na kojima stoje slova iz kojih
tri zvjezdice (***); usp. pseudonim se, nakon svakog bacanja, sastavlja
asti (tal.) vrsta talijanskog vina (po gra- odgovor na postavljeno pitanje
du Astiju); asti spumante (tal. spuma astrahan skupocjeno janjeće krzno s
pjena) pjenušavo vino, pjenušac, tali- crnosjajnom i kovrčastom vunom (na-
janski šampanjac ziv po rus. gradu Astrahanu)
astigmatičan (grč. a-, stigma) koji ima astralit (lat. astrum zvijezda, grč. li-
svojstva astigmatizma thos) tamnocrveno staklo s iverjem
astigmatizam (grč. a-, stigma točka) plavkasta sjaja, služi za izradu raz-
fiz. nesposobnost nekog optičkog su- nih ukrasa
stava za oštro odslikavanje zbog raz- astralni (lat. astralis) koji se tiče zvi-
ličite zakrivljenosti površina koje jezda, koji potječe od zvijezda, zvjez-
lome svjetlost u različitim ravnina- dani, zvjezdast, u obliku zvijezde;
ma; med. mana oka kojoj je uzrok astralna svjetlost zvjezdana svjetlost,
nepravilnost rožnice i leće te zato na- osobito između zvijezda Kumove sla-
staje nejasna slika
me, slabija nego na ostalom nebu,
astigmometar (grč. a-, stigma, metron)
izgleda da potječe od bezbrojnih, ve-
opt. sprava za određivanje jačine
oma udaljenih i pojedinačno nevid-
astigmatizma
astigrafija (grč. asti grad, grafo) opisi- ljivih zvijezda; astralni duhovi u sta-
vanje gradova rom istočnjačkom vjerovanju u zvi-
Astijanaks (grč. "vladar grada") sin jezde: duhovi zvijezda zamišljenih
Hektora i Andromahe; nakon ulaska kao živa bića; u srednjem vijeku: pali
u Troju Grci su ga strmoglavili sa anđeli, duše umrlih, duhovi postali
zidina od vatre koji lebde između neba,
zemlje i pakla; astralno tijelo tijelo
astilon (grč. a-, stylos stup) arhit. gra-
bez zemaljskih, tjelesnih osobina,
đevina bez stupova
astinomija (grč. asti grad, nomos za- uzimaju ga na sebe duhovi kad se
kon) upravljanje gradom, uprava pojavljuju; drugo, eterično tijelo čo-
grada; nadzor nad kućama vjeka, po naučavanju okultizma; as-
astma (grč. asthma) med. sipnja, teško tralni svijet zvjezdani svijet, svijet
i kratko disanje u napadajima; pr. zvijezda, zvjezdano nebo
astmatičan astro- (grč. astron) predmetak u slože-
astmatičar (grč. asthma) sipljivac, onaj nicama sa značenjem: zvijezda
koji boluje od sipnje ili astme (živ- astrobolizam (grč. astrobolismos, as-
čane, srčane, želučane) tron, balio bacam) med. udar sunča-
astrafobija (grč. astron zviježđe, zvijez- nice, sunčanica; smrt ili obamrlost
da, fobos strah) med. pretjerano velik od udara munje
strah od groma ili grmljavine astrodiktik (grč. astrodeiktikon) poka-
astragal (grč. astragalos) kocka; anat. zivač zvijezda, sprava pomoću koje
skočna kost, gležnjača; arhit. obruč, se svaka zvijezda pokazana na ne-
vijenac na gornjem dijelu stupa, beskoj kugli može lako pronaći i na
odvaja kapitel od donjeg dijela nebu
atalsko blago 132 Atena

pije, ima umrijeti); to je uspjelo Hi- ataumazija (grč. a-, thaumaso čudim
pomenu, Posejdonovom praunuku; se, divim se) nečuđenje, ravnoduš-
njemu je Artemida dala tri zlatne nost
jabuke koje je on u utrci odbacivao; atavistički (lat. atavus) naslijeđen od
radoznala Atalanta zaustavljala se predaka (tjelesne i duševne osobine)
kod svake odbačene jabuke, dizala atavizam (lat. atavus predak) sličnost
ih i tako zaostajala, što je koristilo s precima; slučaj kad se kod poto-
Hipomenu i on je stigao na cilj; imali maka pojave neke duševne i tjelesne
su sina Partenopeja (grč. "dječak s osobine njihovih predaka, naslijede
djevojačkim licem"), koji je kasnije osobina predaka
našao smrt pod Tebom u pothvatu atehničan (grč. atechnikos) neiskusan,
"Sedmorice protiv Tebe" nevješt, nespretan
atalsko blago golemo, neizmjerno bo- atehnija (grč. atechnia) nespretnost,
gatstvo koje je 133. pr. n. e ostavio nevještost (npr. nekog liječnika); ne-
pergamski kralj Atalos (Attalos) razumijevanje neke umjetnosti ili
Rimljanima u nasljedstvo vještine
ataman (rus., njem. Hauptmann) vođa ateist (grč. atheos bezbožan) bezbož-
kozačkog odreda, obično s činom pu- nik, onaj koji ne vjeruje u postojanje
kovnika; kozački harambaša; het- Boga
man ateizam (grč. atheos bezbožan) bezbož-
atambija (grč. athambia) hrabrost, ne- nost, bezbožništvo; negiranje da po-
ustrašivost stoji Bog ili božanski poredak u svi-
atanatizam (grč. a-thanatos besmrtan) jetu
vjerovanje u besmrtnost duše; atani- ateknija (grč. ateknia bezdjetnost) ne-
zam plodnost, brak bez djece
atanatologija (grč. a-thanatos besmr- atelana (lat.) vrsta dramske improvi-
tan, logia) naučavanje o besmrtnosti zacije; v. fabula Atellana
duše atelaža (fr. attelage) zaprega; zaprežni
atanazija (grč. athanasia) besmrtnost, pribor; voj. topovski pribor
neumrlost atelija (grč. ateleia) nesvrhovitost, bes-
atanizam (grč. athanasia besmrtnost) ciljnost; oslobođenje od poreza i dr-
v. atanatizam žavnih nameta
ataraksija (grč. ataraxia) fil. duševni atelijer (fr. atelier) umjetnikova soba
mir, duševno spokojstvo, stanje bez za rad; radionica slikara, kipara dr.
strasti atemperirati (lat. attemperare) ubla-
ataše (fr. attache) službena osoba do- žiti, ublažavati, utišati, utišavati
dijeljena diplomatskom predstav- atemporirati se (lat. a tempore) pona-
ništvu u kojem ima ulogu savjetnika; šati se prema vremenu, prema pri-
pren. odan čovjek, privrženik likama, prilagođavati se duhu vre-
ataširati (fr. attacher) dodijeliti na rad; mena
primamiti; naviknuti se na nešto, za- Atena (grč. Athena) mit. kći Zeusova,
voljeti nešto po legendi niknula iz njegove glave,
atašman (fr. attachement) odjel, odsjek božica zaštitnica umjetnosti i vješ-
Ataturk ("Otac Turaka") pridjevak tur- tina, osobito ženskih, zaštitnica ju-
skog generala Mustafe Kemala naka i gradova, posebice grada Ate-
(1881—1939), najvećeg reformatora ne, božica rata; (kod Rimljana: Mi-
i modernizatora života u Turskoj nerva)
atenej 133 Atlant

atenej (lat. Athenaeum) viši odgojni za- atestirati (lat. attestari) potvrditi, ovje-
vod u Rimu, osnovao ga je car Had- riti, posvjedočiti; izdati svjedodžbu,
rijan radi njegovanja znanosti i um- uvjerenje, potvrdu; pozivati (ili: po-
jetnosti i nazvao ga po gradu Ateni, zvati) za svjedoka
kao središtu cjelokupne naobrazbe ateteza (grč. athetesis) odbacivanje, po-
onoga vremena; otuda: učeno dru- ništavanje, ukidanje, proglašenje ne-
štvo, viša škola; u novije doba i kao važećim
naslov književnih časopisa aticizam (grč. attikismos) atički način
atentat (lat. attentatum od attentare, govora; atička suptilnost u načinu
atemptare napasti, pokušati) protu- mišljenja i izražavanja; atička duho-
pravan napad na nečiji život, imanje vitost i dosjetljivost
ili čast; zločin, zločinački napad; po- atički (lat. atticus) svojstven atičkom
kušaj ubojstva; attentata crimina čit. duhu, tj. suptilan, uglađen, duhovit,
atentata krimina (lat.) mn. prav. dosjetljiv; atička sol duhovit i suptilni
pokušani ili neizvršeni zločini način izražavanja
atentator (lat. attentator) onaj koji vrši Atik Tit Pomponije ugledan Rimlja-
atentat nin, prijatelj Ciceronov, pomagač
atentirati (lat. attentare) pokušati ne- književnika i umjetnika (109—32 pr.
što protiv koga ili čega, izvršiti zlo- n. e.)
činački pokušaj, nasrnuti na tuđe atika (lat. attica, fr. attique) arhit. ka-
pravo, napasti, napadati rakteristične odlike starog atičkog
atenuator (lat. attenuare umanjivati, građevnog stila; osobito: ukrašava-
ublaživati) prigušivač, naprava za nje građevina stupovima
smanjivanje neke fizikalne veličine Atila (got. "tatica") kralj Huna (5. st. n.
ateoretičan (grč. a-theoretos) koji ne e.), kršćanski povjesničari prozvali ga
zna, neupućen, nevičan čemu "Bič Božji"
ateramija (grč. a-teramnos tvrd) med. atila kratak konjički kaput s gajtani-
teška probava, loša probava ma, nazvan po imenu hunskog kralja
aterenizacija (lat. ad k, fr. terrain tlo, Atile
zemljište) prilagođavanje biljaka atimija (grč. atimia) lišavanje časti (vr-
novom tlu sta kazne kod starih Atenjana koja
aterirati (fr. atterrir) zrak. spustiti se se sastojala u lišavanju svih građan-
zrakoplovom na zemlju; pom. pri- skih prava)
stati, doći k obali atimirati (grč. atimazo) lišiti (ili: liša-
aterman (grč a-, thermaino) fiz. v. adi- vati) časti, ne poštovati, prezirati; li-
jaterma šiti koga građanskih prava
aterom (grč. ather kaša, prekrupa) cis- atipičan (grč. a-, typos oblik; uzor) ne-
tično proširenje žlijezde lojnice, u uredan, nepravilan koji odstupa od
obliku čvora (najčešće na glavi) utvrđenog uzorka; atipične bolesti
atest (lat. attestari posvjedočiti) pis- bolesti koje se ne razvijaju pravilno
mena potvrda, svjedodžba, uvjerenje; atipija (grč. a-, typos oblik; uzor) med.
atestat nepravilnost u razvoju neke bolesti
atestacija (lat. attestatio) ovjeravanje, atitida (fr. attitude, tal. attitudine), po-
potvrđivanje; svjedodžba, uvjerenje, ložaj, držanje tijela, stav; ponašanje;
pismena potvrda u baletu: stajanje na jednoj nozi
atestat (lat. attestatum) v. atest Atlant (grč. Atlas) mit. v. Atlas
atlanti 134 atmosferski

atlanti (grč. Atlas) arhit. stupovi u ob- ili stvari uopće, duša svijeta, načelo
liku čovjeka koji drže opšivnicu svijeta
Atlantida (grč. Atlantis) legendarni atmidijatrija (grč. atmis, atmidos para,
otok koji se, prema Platonu, nalazio iatreia liječenje) med. v. atmijatrija
u Atlantskom oceanu, oko 9000 go- atmidijatrika (grč. atmis para, iatreia)
dina prije njega, i bio "vec'i nego Azija med. v. atmidijatrija
i Lidija zajedno", kasnije potonuo u atmidometar (grč. atmis para, metron)
more sprava za mjerenje količine ispara-
Atlantik (engl. Atlantic) Atlantski oce- vanja vode; atmidoskop, atmoskop,
an, nazvan po divu Atlasu koji, po atmometar
grčkoj mitologiji, drži na svojim le- atmidoskop (grč. atmis, skopeo) v.
đima kuglu zemaljsku atmidometar
atlantski (lat. atlanticus) gorostasan, atmijatrija (grč. atmis para, iatreia li-
divovski, velik i snažan; koji pripada ječenje) med. liječenje pomoću pare,
planini Atlasu; otuda: koji pripada parnih kupelji; liječenje inhalacijom;
zap. Africi, zapadnoafrički
atmidijatrija, atmijatrika
Atlas (grč. Atlas) mit. div koji, po vje-
atmologija (grč. atmos para, logia) zna-
rovanju starih Grka, drži na svojim
nost o isparavanju, o pretvaranju vo-
leđima nebeski svod (Atlant); zem.
planina u sjeverozapadnoj Africi de u paru
atlas (grč. Atlas) zem. knjiga sa zemljo- atmometar (grč. atmos, metron) v. at-
vidima svih dijelova svijeta; anat. midometar
prvi vratni pršljen; trg. sjajna svilena atmosfera (grč. atmos, sfaira kugla)
tkanina zračni omotač, plašt plinova koji oba-
vijaju Zemlju; fiz. fizička atmosfera
atlet (grč. athletis) natjecatelj na javnim
tlak koji vrši živin stup visine 76 cm
gimnastičkim natjecanjima kod sta-
na 0°C na morskoj razini zem. širine
rih Grka i Rimljana; čovjek koji se
bavi atletikom, borac, hrvač; pren. 45° na 1 cm2, što iznosi oko 1,093 kg
veoma jak i lijepo razvijen čovjek na 1 cm2; atmosferski tlak dolazi od
atletika (grč. athletike) skup viteških težine zraka; tehnička atmosfera
narodnih igara koje su njegovali još označuje tlak jednog kilograma na 1
i stari Grci, osobito na olimpijskim i cm2, a u praksi te dvije atmosfere
drugim igrama, a koje se i danas u znače isto; pren. sredina u kojoj čo-
cijelom svijetu njeguju po utvrđenim vjek živi i razvija se, ozračje; usp.
međunarodnim pravilima; športska troposfera, stratosfera
grana, dijeli se na laku i tešku atle- atmosferilije (lat. atmosfaerillia) mn.
tiku tvari iz atmosfere; zračna tijela
atletski (grč. athletikos) koji se tiče at- atmosferografija (grč. atmos, sfaira,
leta ili koji pripada atletu, koji ima grafia) opisivanje (ili: opis) atmosfe-
osobine atleta, lijepo i pravilno razvi- re
jen, veoma snažan; koji pripada at- atmosferologija (grč. atmos, sfaira, lo-
letici gia) znanost o atmosferskim poja-
atlija (tur. atli) konjanik; usp. at vama
atlotet (grč. athlo-thetes) sudac u borbi atmosferski (grč. atmos, sfaira) koji se
i dodjeljivač nagrada tiče zračnog omotača Zemlje ili pri-
atman (ind.) dah, životni dah, duša; u pada zračnom omotaču Zemlje; atmo-
indijskoj fil.: duša, pravo ja, bit osobe sferski zrak obični zrak koji udiše-
ato 135 Atos

mo; atmosferski elektricitet v. elektri- iz kojih su tijela sastavljena; atomo-


citet logija
ato (tal. atto) kaz. čin, pojava; atto di Atomium građevina u belgijskom gradu
cadenza čit. ato di kadenca (tal.) glaz. Bruxellesu u obliku modela atoma
završetak glazbenog djela kadencom, atomizacija (grč. atomos nedjeljiv)
osobito djela za pjevanje pren. razdvajanje na sitne dijelove;
atocija (grč. atokos) med. nesposobnost usp. atom
rađanja, neplodnost atomizam (grč. atomos) fil. naučavanje
atocije (lat. atocia) mn. med. sredstva po kojem su sve stvari sastavljene
koja čine nesposobnim za rađanje od izoliranih elemenata (atoma) i po
atofan kem. fenil-kinolin-karbonska kojem se sve što postoji zasniva na
kiselina, žućkasti kristali gorka oku- spajanju i razdvajanju tih elemenata
sa; upotrebljava se kod bolesti zglo- atomizirati (grč. atomos nedjeljiv)
bova, reumatizma i dr. pren. razdvajati na sitne dijelove;
atoksičan (grč. a-, toxikos otrovan) koji usp. atom
ne sadrži otrov, neotrovan atomologija (grč. atomos) fiz. v. ato-
atoli (malaj.) geol. niski otoci prstenas- mistika
tog oblika koji su nastali zbog raslo- atomska bomba bomba čije se
javanja koralja; u njihovoj se sredini strahovito razorno djelovanje zasniva
nalazi plitka laguna, a strane im se na jezgrinoj energiji, energiji čestica
strmo spuštaju prema morskom dnu koje čine sam atom
atolmija (grč. atolmia) strašljivost, bo- atomska težina fiz. broj koji pokazuje
jažljivost, kukavičluk koliko je puta atom nekog elementa
atom (grč. atomos nedjeljiv) 1. fil. naj- teži od atoma vodika
manji djelić kem. elemenata za koji atomski (grč. atomos) koji se tiče
se sve do početka XX. st. mislilo da atoma; pren. veoma sitan, nedjeljiv
je nedjeljiv; suvremena fizika utvr- atomvolum (grč. atomos, lat. volumen
dila je da je atom djeljiv i da pred- obujam) fiz. odnos atomske težine
stavlja složen sustav koji se sastoji prema gustoći
iz pozitivno napunjene jezgre i elek- Aton staroegipatsko božanstvo sunca
trona koji se, s negativnim nabojem atoničan (grč. atonos) bezglasan; klo-
električnog elementarnog kvantuma, nuo, malaksao, slab, umoran, mlitav;
kreću oko njega; jezgra ima isto tako gram. nenaglašen
složen sustav: ona se sastoji iz pro- atonifikacija (grč. atonos olabavljen,
tona i neutrona; pri sudaru vrlo brzih lat. facere činiti) med. omlitavljenje,
djelića (protona, neutrona, alfa-čes- uspavljivanje
tica i dr.) dolazi do cijepanja (dezin- atonija (grč. atonia) bezglasnost; med.
tegracije) atomskih jezgra i pretva- mlitavost, klonulost, malaksalost,
ranja atoma u druge oblike; u takvim slabost tijela; gram. nenaglašenost
zbivanjima to cijepanje dovodi do atonon (grč. atonon) gram. nenaglašena
izdvajanja goleme količine energije riječ
(atomska energija); 2. pren. najsitniji atopičan (grč. atopos) koji nije na pra-
djelić nečega, veoma sićušna stvar vom mjestu, nepriličan, neobičan
atomističar (grč. atomos) filozof prista- atopija (grč. atopia) nepristojnost, ne-
ša atomizma priličnost, proturječnost
atomistika (grč. atomos) fiz. znanost o Atos (grč. Athos) gora na poluotoku Hal-
atomima, tj. o najsitnijim djelićima kidici; kasnije: sjedište mnogih mo-
Atos a 136 atropin

naških redova pravoslavne crkve znak, oblježje, oznaka; gram. pridjev,


(Sveta gora) zamjenica ili broj koji pobliže ozna-
Atosa (grč. Atossa) majka perzijskoga čuje imenicu; fil. bitna, trajna osobi-
kralja Kserksa, pobijeđenog u bitki na nečega, glavna osobina (od bes-
kod Salamine (480. pr. n. e.) krajnog broja atributa beskrajne sup-
atrabilitet (lat. atra tamna, crna, bilis stancije ljudskoj spoznaji pristupač-
žuč, atrabilitas) med. žutica na su samo dva: prostornost i mi-
atrahencije (lat. attrahentia) med. šljenje, po Spinozi)
sredstva za izvlačenje, melemi (npr. atributivan (lat. attributivus) pridje-
koji izvlače gnoj) van, dodan
atrahirati (lat. attrahere) privlačiti; atricija (lat. attritio) med. trenje, oje-
primamljivati danje, ojedenost kože; prividno ka-
atrakcija (lat. attractio privlačenje) pri- janje, vanjska poniznost samo zbog
vlačnost, privlačna sila; stvar koja straha od kazne (suprotno: kontri-
privlači, privlačan predmet, zabava, cija)
zanimljivost; znamenitost; uzajamno Atrid jedan od sinova legendarnog
privlačenje; suprotno: repulzija kralja Atreja: Agamemnon ili Mene-
atraktibilan (lat. attractibilis) primam- laj (grčki junaci pod Trojom)
ljiv atrihičan (grč. a-, thrix) koji nema kose
atraktibilitet (lat. attractibilitas) pri- ili dlaka
vlačnost, primamljivost atrihija (grč. a-, thrix dlaka, kosa) med.
atraktivan (lat. attractivus) privlačan, nedostatak kose ili dlaka
primamljiv; supr.: repulzivan atrij (lat. attrium) predsoblje u staro-
atraktoran (lat. attractorius) privlačan
rimskoj kući; dvorana za primanje
Atrej (grč. Atreus) mikenski kralj, unuk
posjetitelja; prednji dio hrama; med.
Tantalov, sin Pelopov, brat Tijestov,
srčana pretkomora, pretklijetka
otac Agamemnonov i Menelajev
atremičan (grč. atremes koji ne dršće, atrium mortis (lat. atrium mortis)
nepokretan, miran) miran, tih, nepo- predsoblje smrti, predznaci (ili: vjes-
mičan, koji se ne koleba nici) smrti
atremija (grč. atremia nepokretnost, atrocitet (lat. atrocitas) grozota, stra-
mir; neustrašivost) mirnoća, mir; hota, užas; strogost, surovost, nemi-
pouzdanost, čvrstina, odlučnost lost
atremograf (grč. atremeo ne dršćem, atrofičan (grč. a-, trofe hrana) zakrž-
ne uzrujavam se, grafo) sprava za ljao, slab, mršav; suh, osušen
sprječavanje grča pri pisanju atrofija (grč. atrofia) zakržljalost (ili:
atrepsija (grč. a-, trefo hranim) med. slabost, mršavost) zbog slabe pre-
atrofija kod dojenčadi; usp. atrofija hrane; med. slabljenje, kopnjenje, su-
atrezija (grč. a-, tresis bušenje) med. šenje, sasušivanje
nedostatak prirodnog otrova; sraslost atropa (grč. atropos neotklonljiv, neiz-
pojedinih otvora u tijelu bježan) bot. velebilje (veoma otrovna
atribucija (lat. attributio) davanje (ili: biljka); usp. beladona
ustupanje) povlastica; pripisivanje, atropin (grč. atropos) kem. otrovan
pridavanje, mjerodavnost, djelokrug, biljni alkaloid koji sadrži biljka atro-
pravo pa (upotrebljava se u medicini kod
atribut (lat. attributum, attribuere pri- nekih želučanih, astmatičnih, očnih
davati, pripisivati) svojstvo, kakvoća, i spazmodičnih bolesti)
au comptant 137 aufalend

au comptant čit. o kontan (fr.) trg. uz vjek normalno čuje, a ne može go-
plaćanje gotovinom voriti
au pair čit. o per (fr.) izraz za osobe, audio-kaseta (lat. audire čuti, cassette
posebice djevojke, koje idu služiti u kutijica) plastična kutijica u kojoj je
tuđe kuće samo za stan i hranu (obič- magnetofonska vrpca
no se tako uzdržavaju studentice koje audiometar (lat. audire čuti, grč. me-
u stranoj zemlji žele naučiti neki je- tron) med. sprava za određivanje
zik) stupnja gluhoće neke osobe; sonome-
au revoir čit. o revoar (fr.) doviđenja! tar
auctionis lege čit. aukcionis lege (lat.) audiometrija (lat. audire slušati, čuti,
putem javne prodaje, licitiranjem grč. metron) med. metoda za ispiti-
auctor delicti čit. auktor delikti (lat.) vanje sluha i gluhoće pomoću poseb-
prav. počinitelj kaznenog djela, pri- no konstruiranog radio-uređaja (au-
jestupa diometra)
Auctorem repetunt crimina quae- audiomikser (lat. audio čujem, mixer
que suum čit. auktorem repetunt mješač) tehničar koji radi oko čujnog
krimina kvekve suum (lat.) Zločinac dijela televizijskog programa (audio-
se vraća na mjesto zločina sektora)
auctoritate curatoris čit. auktoritate audion (lat. audire slušati) elektronska
kuratoris (lat.) prav. po odobrenju cijev koja služi za pojačavanje glasa
(ili: s pristankom) skrbnika i zvuka u prijamnom radio-uredaju
audace čit. audače (tal.) glaz. srčano, audiovizuelan (lat. audire čuti, videre
smjelo, hrabro vidjeti) koji se odnosi na slušanje i
audacem fortuna juvat (lat.) posl. gledanje zajedno, npr. audiovizuelna
hrabrome pomaže sreća metoda u nastavi poučavanje preda-
audacitet (lat. audacitas) srčanost, vanjem i pokazivanjem primjera,
smjelost, hrabrost auditivan (lat. audire čuti, slušati, au-
audiatur et altera pars (lat.) neka se ditivus) koji se tiče čujnosti i sluha,
čuje i druga, tj. suparnička strana; slušni, čujni; auditivni tip psih. onaj
smisao: nitko ne može i ne smije biti koji lakše pamti stvari koje je čuo
osuđen prije nego što bude saslušan nego one koje je pročitao ili vidio
(osnovno sudsko načelo) auditor (lat. auditor slušatelj, sudac ko-
audicija (lat. auditio) slušanje; glaz. ji saslušava) vojni istražitelj, vojni
probno pjevanje, probno sviranje, sudac; slušatelj
proba glumca, opernog pevača, svi- auditorij (lat. auditorium) slušaonica,
rača i dr. prije nego što će biti anga- učionica; sudnica; slušatelji
žirani (vrsta prijamnog ispita pred auditus (lat. auditus sluh) osjetilo slu-
članovime uprave i stručnjacima) ha; de auditu (lat.) po onome što se
audifon (lat. audire čuti, grč. fone glas) čulo, po rekla-kazala
med. naprava pomoću koje gluhi mo- auerka plinska ili električna svjetiljka
gu slušati, slušalica za gluhe (naziv prema imenu austrijskog fi-
audijencija (lat. audientia) službeni zičara Karla von Welsbacha Auera,
prijam; prav. saslušanje, saslušava- 1858—1929)
nje, sudska sjednica, zasjedanje, ro- auf (njem.) prijeđi, na; gore! ustaj! diži
čište se! dižite se! na noge! diži! dižite!
audimutizam (lat. audire čuti, mutus aufalend (njem. auffallen upasti) upad-
nijem) med. vrsta nijemosti kad čo- ljiv, koji upada u oči, napadan, kričav
aufdekati 138 aukcionator

aufdekati (njem. aufdecken otkriti) pro- pojačati, pojačavati, povećati, pove-


strijeti, postaviti stol za ručak, ve- ćavati, povisivati, npr. cijenu; augi-
čeru i si. rati
aufhenger (njem. aufhangen objesiti) augnmas (njem. Auge oko, Mass mjera)
klinčanica, vješalica; naprava za vje- mjera odoka, otprilike, poprečna pro-
šanje odijela; uzao ispod ovratnika cjena (pogledom)
na koji se odjeća vješa o klinčanicu augur (lat. augur, avi-gur) rimski sve-
aufleger (njem. auflegen položiti, sta- ćenik koji je po letu i glasanju ptica
viti) talionički radnik koji rudaču ba- tumačio i proricao što će se dogoditi;
ca u peć prorok, gatalac, pretkazivač, tumač
aufsac (njem. Aufsatz) posebno izrađen znakova
tanjur ili posuda za posluživanje jela auguralan (lat. auguralis, fr. augural),
aufšnit (njem. Aufschnitt) narezak, su- proročki, pretkazivački; auguriozan
ho meso ili kobasice narezane na augurij (lat. augurium) proricanje bu-
ploške dućnosti po letu ptica; pren. predvi-
Augije (grč. Augeias) mit. kralj u Elidi đanje, znak, predznak
čiju je staju, u kojoj je bilo 3000 grla auguriozan (lat. auguriosus) v. augu-
stoke i koja nije čišćena 30 godina, ralan
Heraklo očistio za jedan dan; otuda: augurirati (lat. augurare) gatati (ili:
Augijeva staja mučan i neugodan po- proricati) po letu, broju i glasanju
sao oko dovođenja u red nečega što ptica; slutiti, naslućivati, pretkazi-
je bilo dugo vremena zapušteno i vati
zanemarivano august (lat. augustus uzvišen) 1. po-
augirati (lat. augere) v. augmentirati časno ime rimskih careva; 2. kolo-
augit (grč. auge sjaj, zraka) min. blije- voz, osmi mjesec u godini, mjesec že-
dozelen dragi kamen, sastoji se od tve, ima 31 dan (nazvan po rimskom
silicija, magnezija, željeza i vapna, imperatoru Cezaru Oktavijanu Au-
ponajviše kao sastojak vulkanskih gustu, 31. pr. n. e. do 14. n. e.
stijena; zove se i tirkiz august(us) (lat.) svet, posvećen, uz-
augment (lat. augmentum) povećanje, višen, veličanstven (pridjev rimskih
porast, dodavanje, dodatak, umnoža- cezara); carski
vanje; gram. predmetak pomoću ko- augustinijanizam teol. naučavanje o
jega se, kod grčkih i staroindijskih milosti sljedbenika sv. Augustina po
glagola, tvore prošla vremena; med. kojem čovjek može dobiti milosti tek
pogoršanje bolesti onda kad u njemu ljubav prema car-
augmentacija (lat. augmentatio) um- stvu nebeskom nadjača ljubav pre-
noženje, umnožavanje, uvećanje, uve- ma carstvu zemaljskom
ćavanje, pojačavanje, pojačanje; po- augustinizam srednjovjekovna kršćan-
višica, dodatak, povećanje ska filozofija i teologija koje su se
augmentativ (lat. augmentativum) razvile iz naučavanja sv. Augustina
gram. riječ koja uvećava ili pojačava augustovsko doba doba cvjetanja knji-
prvobitno značenje neke riječi, npr. ževnosti i umjetnosti (kao za vrije-
ribetina (za razliku od deminutiva me rimskog cara Augusta)
koji umanjuje i slabi osnovno znače-
aukcija (lat. auctio) trg. javna prodaja,
nje, npr. ribica)
licitiranje
augmentirati (lat augmentare) umno-
aukcionator (lat. auctionator) licitant
žiti, umnožavati, dodati, dodavati,
pri javnim kupnjama i prodajama
aukcionirati 139 Aurora

aukcionirati (lat. auctionari) trg. držati Aulularia (lat. aula odn. olla) komedi-
licitaciju, javno prodavati, prodavati je starorimskog pisca Tita Makcija
najpovoljnijem ponuđaču, prodavati Plauta (250—184 pr. n.e.)
licitiranjem aura (grč. aura) ugodan zrak, mirisan,
auksanometar (grč. auxano umnoža- ugodan povjetarac
vam, metron) sprava koja bilježi na- aura popularis (lat.) naklonost svjeti-
predovanje u rastenju, posebno bi- ne (nestalna)
ljaka aura vitalis (lat.) životna snaga, životni
aukseza (grč. auxesis) ret. govorničko dah
preuveličavanje i pretjerivanje; med. auraran (lat. aurum zlato, aurarius) ko-
napredovanje bolesti ji se tiče zlata, zlatni
auksilijaran (lat. auxiliaris) pomoćni; auratura (lat. auratura) pozlata, pozla-
auksilijarne knjige pomoćne trgovač- ćivanje
ke knjige; auksilijarne trupe pomoćne aurea mediocritas čit. aurea medio-
trupe; auksilijarni strojevi pomoćni kritas (lat.) zlatna sredina
strojevi (na brodu) aureatan (lat. aureatus) zlatan, odli-
auksologija (grč. aukso, auksano ra- čan
stem, logos govor) znanost o dušev- aureola (lat.) svijetli vijenac, krug oko
nom i tjelesnom rastu, znanost koja glave svetaca; pren. sjaj, slava, velik
proučava razvoj ljudskog organizma ugled
auksometar (grč. auxano povećavam, auri sacra fames čit. auri sakra fames
metron) opt. sprava za određivanje (lat.) prokleta žeđ za novcem, odvrat-
sposobnosti dalekozora za poveća- na žudnja za zlatom
vanje auriforman (lat. auriformis) uhast, u
auksopatija (grč. aukso, auksano ra- obliku uha, kao uho
stem, pathos nesreća, zlo, nevolja, auriga (lat.) kočijaš; astr. "Kočijaš" (zvi-
trpljenje) nepravilan rast (razvoj) čo- ježđe)
vjeka aurikula (lat. auricula) uška, dio uha
auktor (lat. auctor) v. autor na koji se stavljaju naušnice; anat.
auktoritativan (lat. auctoritativus) v. vanjsko uho, ušna školjka
autoritativan aurikularan (od lat. auricularis) koji
aula (grč. aule, lat. aula) dvorište, pred- se tiče uha ili je u vezi s uhom, ušni
vorje; zborno mjesto, prostrana dvo- aurin (lat. aurum zlato) kem. žuta boja
rana; svečana dvorana sveučilišta, koja se dobiva zagrijavanjem fenola
velika slušaonica s oksalnom kiselinom i koncetri-
Aulida luka u Beotiji, zborno mjesto ranom sumpornom kiselinom
helenske mornarice pri polasku na auripigment (lat. aurum, pigmentum)
Troju min. žut ili crven mineral arsenov
aulizam (lat. aula dvorana) dvorjan- sulfid
stvo, dvorski život i običaji; laska- auriskalpij (lat. auriscalpium) med. žli-
nje, ulagivanje čica za uho
aulodija (grč. aulos frula, ode pjesma, auriskop (lat. auris uho, grč. skopeo)
pjevanje) glaz. pjevanje uz pratnju med. sprava (ili: ogledalo) za pregled
frule uha
aulodika (grč. aulos, ode pjesma) glaz. aurist (lat. auris) liječnik za uši
proučavanje pjevanja uz pratnju fru- Aurora (lat. Aurora) mit. božica zore i
le jutarnjeg rumenila kod Rimljana
aurora 140 autarkija

aurora (lat.) zora, jutarnje rumenilo; ptica kod Rimljana, predznak, znak;
istok vrhovna uprava i zapovjedništvo;
aurora musis amica čit. aurora mu- moć, vlast; okrilje, zaštita; sreća, sre-
zis amika (lat.) zora je prijateljica tan početak; sub auspiciis (lat.) pod
muza, tj. jutarnji sati vrijede zlata okriljem, pod zaštitom, pod pokrovi-
za umni rad, "tko rano rani, dvije teljstvom
sreće grabi" auspiciozan (lat. auspiciosus) koji na-
aurozan (lat. aurum) koji u sebi sadrži govještava i pretkazuje sreću
zlato, zlatan auspicirati (lat. auspicari) tumačiti bu-
aurum (lat.) zlato dućnost po letu ptica, proricati
aus (njem. aus iz) žarg. gotovo, svršeno, auster (lat.) jug
prošlo je i si. australan (lat. australis) južni; austral-
ausbord (njem. aussen vani, Bord pa- na svjetlost južna svjetlost
luba) kraće umjesto Aussenbordmo- Australazija Indijski arhipelag
tor motor na vanjskoj strani brodice, austrijacizam osobitost njemačkog je-
izvanbrodski motor zika i govora kojim se govori u Aus-
ausbruh (njem. Ausbruch) vino koje se triji
samo cijedi iz osušena grožđa, samo- austrofil (Austrija, filos) prijatelj, pri-
tok, suškovina staša Austrije
Auschwitz čit. Aušvic (njem.) njemačko austrofobija (lat. Austria, grč. fobos)
ime za poljski grad Oswiecim u ko- mržnja prema Austriji
jem je za vrijeme Drugoga svjetskog austromantija (lat. auster južni vje-
rata bio jedan od najjezovitijih logo- tar, grč. manteia) proricanje (ili: ga-
ra smrti tanje) po puhanju vjetra
aushelfer (njem. aushelfe'n pomagati) austroslavizam politički smjer medu
radnik koji nije u stalnom radnom Česima u 19. st. koji je težio za pre-
odnosu nego povremeno dolazi na is- tvaranjem Habsburške monarhije u
pomoć; pomoćni radnik državu u kojoj bi dominirali Slaveni
auskultacija (lat. auscultatio) med. os- aušus (njem. Ausschuss) bezvrijedne
luškivanje šumova unutarnjih orga- stvari, ono što treba odbaciti, otpad
na kod bolesnika, bilo samim uhom aut (engl. out) šport, trenutak kad lopta
ili pomoću posebne slušalice, steto- padne izvan igrališta
skopa aut Caesar, aut nihil čit. aut Cezar,
auskultant (lat. auscultans) slušatelj; aut nihil (lat.) ili biti Cezar, tj. nešto
početnik, sudski pripravnik, pomoć- veliko, ili ne biti ništa
ni sudac bez prava glasa; auskultator aut-aut (lat.) ili-ili
auskultator (lat. auscultator) v. aus- autadija (grč. authadeia) samodopada-
kultant nje, uživanje u samom sebi, zado-
auskultirati (lat. auscultare) slušati, voljstvo samim sobom
prisluškivati; med. ispitivati šum autarh (grč. autos, archo vladam) sa-
pluća slušanjem pomoću stetoskopa movladar, samodržac, despot; apso-
auspeks (lat. auspex) prorok po letu lutist
ptica kod starih Rimljana, augur; autarhija (grč. autos, archo vladam) sa-
pren. zaštitnik, pokrovitelj movlada, samodrštvo; apsolutizam
auspicij (lat. auspicium, avispicium. autarkija (grč. autarkeia) dovoljnost
promatranje ptica proročica) pretka- samom sebi, zadovoljstvo samim so-
zivanje po letu i glasanju određenih bom, samostalnost, neovisnost o
autemeran 141 autodigestija

vanjskim stvarima; trg. sposobnost auto-mehaničar radnik koji popravlja


neke zemlje da se uzdržava samo automobilske motore i uređaje
svojim sredstvima, bez uvoza sa stra- auto-promet promet motornim vozi-
ne; fil. ideal starih kinika i stoika po lima, automobilizam
kojem je stoički mudrac "dovoljan auto-stop zaustavljanje automobila na
sam sebi" cestama i molba vozaču da pješaka
autemeran (grč. autos, emera dan) (obično turista) besplatno poveze
med. istodnevni, koji prolazi još istog auto-transport kraće umjesto automo-
dana bilski transport promet automobili-
autemoron (grč. autos, emera) med. li- ma, autobusima, kamionima
jek koji djeluje već onoga dana kad autoanaliza (grč. autos sam, analyo
se upotrijebi razrješujem) poniranje u samoga se-
autentičan (grč. authentikos) zakonit, be, ispitivanje vlastite savjesti
pravovaljan, istinit, izvorni, pravi, autobiograf (grč. autos, bios život, gra-
vjerodostojan fo pišem) pisac vlastitog životopisa,
autentičnost (grč. authentikos) istini- pisac autobiografije
tost, izvornost, pravovaljanost, vje- autobiografija (grč. autos, bios, grafo)
rodostojnost vlastiti životopis, vlastita biografija,
autentificirati (grč. authentikos pouz- književni rod u kojem pisac opisuje
dan, lat. facere) potvrditi, ovjeriti svoj život, bilo da priča samo svoje
autentik (lat. authenticum) izvorno dj- doživljaje ili da radi što boljeg pri-
elo, original; prav. prvobitni, origi- kazivanja svoje osobe, opisuje uvjete
nalni spis ili dokument pod kojima je živio i radio
autentike (lat. authentica) mn. prav. autobus (grč. autos, lat. omnibus svi-
ma) automobil-omnibus; v. omnibus
kasnije dopune i dodaci nekom sta-
autodafe (port. auto-da-fe, lat. actus fi-
rijem zakoniku; usp. autentik
dei) heretički sud, svečano spalji-
autizam (grč. autos) psih. pretjerano
vanje heretika, bezbožnika, Židova i
razvijen fantastično-sanjalački unu-
vještica u srednjem vijeku (osobito u
tarnji život, bolesno misaono uda-
Španjolskoj), izvršenje inkvizicijske
ljavanje od vanjskog svijeta
presude; autodefe
auto (grč. autos) 2. uobičajena kratica
autodefe (šp. auto-de-fe) v. autodafe
za automobil autodeterminizam (grč. autos, lat. de-
auto- (grč. autos) 1. predmetak u slože- terminare opredijeliti, odrediti) fil.
nicama sa značenjem: sam, samo- naučavanje o samodeterminaciji, tj.
auto-dres (grč. autos eng. dress) odije- o samoodređivanju djelovanja i hti-
lo za automobiliste jenja putem zakonitosti koja je u na-
auto-električar specijalist za elektri- šoj svijesti, putem razumne volje,
čarske poslove na automobilima osobnosti i ideje
auto-garaža (grč. autos, fr. garage) autodidakt (grč. auto-didaktos) samo-
spremište za automobile uk
auto-gol (grč. autos engl. goal) šport. autodidaktika (grč. autos, didasko
gol vlastitoj momčadi učim, poučavam) samoučenje
auto-kolona dugi niz automobila u po- autodigestija (grč. autos, lat. digestio
kretu probava) fiziol. samoprobava, raz-
auto-limar radnik koji izrađuje limene mekšavanje organskog tkiva nakon
dijelove za automobile ili zrakoplove smrti pod utjecajem želučanog soka
autodikija 142 autointoksikacija

autodikija (grč. auto-dikos koji samom vim najjednostavnijim počecima iz


sebi sudi) pravo nekog da sam sebi tzv. anorganske tvari; proizvođenje
sudi živih bića umjetnim putem
autodinamičan (grč. autos, dynamikos autograf (grč. autografon) riječ ili spis
moćan, jak) koji djeluje sam od sebe, koji je neka osoba svojeručno napi-
koji radi sam od sebe, sam sobom sala, svojeručan potpis; naprava za
autodrom (grč. autos, dromos put) au- umnožavanje rukopisa; autogram
tomobilsko trkalište, vježbalište (ili: autografija (grč. autos, grafia) umijeće
put) za automobile umnožavanja rukopisa, umnožavanje
autoerotizam (grč. autos, eros ljubav) rukopisa (s kamena ili metalne plo-
psih. zadovoljenje erotskih nagona če)
pomoću vlastitog tijela, pri čemu ti- autografirati (grč. autos, grafein pisati)
jelo služi samo kao zamjena za drugi izraditi pomoću kopiranja, umnožiti,
seksualni objekt na koji onaj koji se umnožavati
zadovoljava pritom misli (za razliku autografomanija (grč. autos, grafo,
od narcisizma kod kojeg je vlastito mania) strast za prikupljanjem svoje-
tijelo krajnji seksualni cilj) ručnih potpisa i rukopisa velikih i
autofagija (grč. autos, fagein jesti) med. poznatih ljudi
jedenje samog sebe, tj. mršavljenje autografski (grč. autos, grafikos) svoje-
zbog šećerne bolesti ručan, svojeručno napisan; izrađen
autofilija (grč. autos, filia naklonost, putem kopiranja, pomoću tzv. auto-
ljubav) samoljublje, ljubav prema sa- grafskog crnila
mom sebi, zaljubljenost u samog se- autogram (grč. autogramma) v. auto-
be graf
autofizioterapija (grč. autos, fysis pri- autohipnoza (grč. autos, hypnoo uspa-
roda, therapeia) med. liječenje samo- vam) dovođenje (ili: uspavljivanje)
ga sebe prirodnim sredstvima, samo- samoga sebe u hipnotično stanje;
liječenje usp. hipnoza
autofonija (grč. autos, fone glas) 2. autohirija (grč. autohiria) dizanje ruke
med. kod začepljenosti ušne trube na sama sebe, samoubojstvo
(Eustahijeve) ili vanjskog ušnog ka- autohton (grč. auto-chthon) prastanov-
nala: osjećaj kao da nam naš vlastiti nik, starosjedilac, urođenik
glas odjekuje glasnije i zvonkije baš autohtoni (grč. auto-chthonos) urođen,
u začepljenom uhu urođenički, starosjedilački; samoni-
autofonija (grč. autos, fonos ubojstvo) kao, samobitan
1. v. autohirija autohtonija (grč. auto-chthon) prasta-
autogamija (grč. autos, gamia) bot. sa- novništvo, urođeništvo, starosjedila-
mooplođivanje kod biljaka, samoop- štvo; samoniklost, samobitnost
rašivanje autoinfekcija (grč. autos, lat. infectio
autogen (grč. autos, gennao rađam) fi- zaraza) med. bolest čiji su uzrok za-
ziol. koji se sam porađa; min. koji je razne klice koje su se već nalazile u
nastao tamo gdje je i nađen (kamen, čovjekovu organizmu i izazvale bolest
stijena); supr. alogen autointoksikacija (grč. autos, toxikon
autognozija (grč. autos, gnosis) samo- lat. in) med. trovanje zbog nagomi-
ispitivanje, poznavanje samoga sebe lavanja otrovne tvari koja se prirod-
autogonija (grč. autos, gignomai ra- no stvara u organizmu i izdvaja iz
đam) biol. nastanak života u njego- njega
autokar 143 automobil

autokar (grč. autos engl. sag, tal. carro autolitotom (grč. autos, lithos kamen,
kola) otvoreni autobus za 40 i više temno režem) med. sprava koja, tako
osoba reći, sama sobom razbija kamen u
autokataliza (grč. autos, kata-lyo odri- mokraćnom mjehuru
ješim) kem. pojava da neki proizvod autoliza (grč. autos, lyo razgrađujem)
koji se stvara pri nekoj reakciji ubr- samorazgrađivanje; kem. otapanje i
zava sam proces te reakcije fermentativno razgradivanje mrtvih
autokefalan (grč. autos, kefale glava) životinjskih tkiva pri čemu ne dolazi
samostalan, nezavisan, sam svoj do truljenja
autokefalnost (grč. autos, kefale) sa- autologija (grč. autos, logia) ret. stvarni
mostalnost, nezavisnost od drugih, govor, za razliku od slikovitog; odnos
osobito u crkvenom smislu prema samom sebi, vladanje sobom,
autokemoterapija (grč. autos, haima samostalnost
krv, therapeia) med. liječenje ubriz- automahija (grč. autos, machomai pro-
gavanjem bolesnikove krvi nepo- turječiti) proturječnost sa samim so-
sredno nakon vađenja iz vene bom (u govoru, mišljenju i pisanju)
autoklav (grč. autos, lat. clavis) fiz. za- automat (grč. automatos koji se kreće
tvorena posuda čiji se sadržaj za- sam od sebe, autos sam, maomai tra-
grijava pod tlakom većim od atmo- žiti, žuditi) fiz. samokret, stroj koji
sferskog; med. naprava za sterili- sam djeluje pod određenim uvjetima,
zaciju lijekova, kirurških instrume- npr. vaga, kišobran, nož, puška; za
nata i dr.; Papinov lonac čovjeka; onaj koji liči na stvar, glu-
autoknips (grč. autos sam, njem. knip- pan; fil. biće koje nema duše, tj. živo-
sen pucketati) fot. automatski otpo- tinja (kod Descartesa)
nac na fotografskom aparatu (omo- automatika znanstveno-tehnička dis-
gućuje fotografu da snimi sam sebe) ciplina koja se bavi teorijom i kon-
autokontrola kontrola nad samim so- strukcijom sustava za reguliranje i
bom, "samonadzor" upravljanje tehnološkim procesima
autokracija (grč. autos, kratos) v. au- automatizam (grč. automatos) ono što
tokratizam se radi bez sudjelovanja volje, nesvje-
autokrat (grč. autos, kratos vlast, moć) sna radnja
samodržac, samovladar, neograniče- automatizirati (grč., fr. automatiser)
ni vladar ili gospodar pretvoriti u stroj, učiniti da netko
autokratizam (grč. autos, kratos neo- radi kao automat, lišiti samoradnje
graničena vladavina, samodrštvo, su- automatograf (grč. autos, maomai, gra-
stav apsolutističke vladavine; pren. fo) psih. naprava koja automatski
vladanje samim sobom, gospodare- bilježi nehotične pokrete
nje razuma nad osjetilima automatski (grč. automatos) samopo-
autokratski (grč. autos, kratos) ne- kretan, makinalan, mehanički, koji
ograničen u vladanju, samodržački sam od sebe radi, koji radi bez su-
autokritika (grč. autos, kritike) samo- djelovanja svoje volje i razuma; auto-
kritika, ocjenjivanje samoga sebe, matski pokreti psih. nehotični i ne-
ocjenjivanje vlastitih spisa, djela, po- svjesni pokreti koji nastaju zbog ne-
stupaka posrednog podražaja iednog živčanog
autolezija (autos sam, laesio povreda) centra
samoosakaćenje, samoozljeda, tj. osa- automobil (grč. autos, lat. mobilis po-
kaćenje, ozljeda samoga sebe kretan, pokretljiv) vozilo koje se sa-
automobilist 144 autorizirati

mo kreće, tj. vozilo se kreće pomoću autopt (grč. autoptes) očevidac


motora kojeg pokreće benzin, nafta autoptički (grč. autoptes) pril. vlasti-
ili elektricitet; motorni čamac; auto tim očima, na osnovi viđenja svojim
automobilist (grč. autos, lat. mobilis) očima; na osnovi osobnog proma-
onaj koji vozi automobil, koji izrađu- tranja; med. putem otvaranja i pre-
je automobile, koji se bavi automo- gleda leša (usp. autopsija)
bilizmom kao športom autor (lat, augere, auctor tvorac, začet-
automobilizam (grč. autos, lat. mobi- nik, fr. auteur) pisac, tvorac nekog
lis) šport, disciplina koja obuhvaća književnog, znanstvenog ili umjet-
različite vrste automobilskih natje- ničkog djela; pronalazač; autorsko
canja pravo isključivo pravo književnika,
automorfoza (grč. autos, morfe oblik) umjetnika, znanstvenika, pronala-
biol. jedan od načina postojanja bilj- zača da mogu moralno i ekonomski
nog i životinjskog oblika; usp. mor- iskorištavati svoje duhovne tvorevine
fogeneza (s obzirom na objavljivanje, prevo-
autoniktobatija (grč. autos, nyx, nyk- đenje i umnožavanje njihovih djela);
tos noć, baino idem) med. v. autosom- usp. auktor
nambulizam autoritativan (lat. auctor tvorac, za-
autonoman (grč. autonomos) samoup- četnik) koji se zasniva na autorite-
ravni, samostalan, slobodan, koji ži- tu, koji hoće i može nametnuti svoju
vi po vlastitim zakonima
volju ili mišljenje; mjerodavan, ugle-
autonomija (grč. autonomia, antos, no-
dan; autoritativna država nedemo-
mos zakon) samozakonodavstvo, sa-
kratsko državno uređenje kod kojeg
mouprava, politička nezavisnost, sa-
mostalnost; fil. pokoravanje svojim se vlada po načelu vojne discipline,
vlastitim zakonima (supr.: hetero- s autoritetom odozgo i s poslušnošću
nomija) odozdo; naređenjima vodstva mora
se bezuvjetno pokoravati, čak i kad
autonomist (grč. autos, nomos) pristaša
su pogrešna, jer je održavanje reda
samouprave, pristaša samozakono-
važnije od suzbijanja pogrešnosti;
davstva
takve su npr. bile države: Mussoli-
autopatija (grč. autos, pascho iskusim,
nijeva fašistička Italija i Hitlerova
autopatheia) vlastiti osjećaj, osobno
iskustvo nacistička Njemačka
autoplastika (grč. autos sam, plasso autoritet (lat. auctoritas ugled, fr. au-
oblikujem) med. operacijski zahvat torite) 1. ugled, utjecaj; nadmoćnost
kojim se nadoknađuje nedostatak (duhovna, moralna, pravna), zako-
kojeg dijela tijela ili tjelesne sup- nita vlast, zakon koji je na snazi; 2.
stance živim tkivom s tijela samog priznata veličina (u nekoj struci), pri-
bolesnika znat stručnjak
autoportret (grč. autos, fr. portrait sli- autorizacija (lat. auctor, fr. autorisa-
ka osobe) umj. slika, skulptura ili tion) ovlaštenje, ovlaštivanje; odob-
crtež vlastitog lika renje, odobravanje
autopsija (grč. auto, opsis gledanje, autorizirati (lat. auctor, tvorac, fr. au-
viđenje) 1. samogledanje, gledanje (ili toriser) ovlastiti, odobriti, opunomo-
viđenje) svojim očima, osobno pro- ćiti; autoriziran prijevod prijevod ne-
matranje; 2. med. pregled, otvaranje kog književnog ili znanstveng djela
leša da bi se utvrdio uzrok smrti s dopuštenjem njegovog pisca
autorotacija 145 autožir

autorotacija (grč. autos, lat. rotatio autotelija (grč. auto-teles nezavisan)


okretanje) samookretanje; autorota- samostalnost, neograničenost, neuv-
cija krila zrak. okretanje krila oko jetovanost
vertikalne osi, npr. kod akrobatskog autoterapija (grč. autos, therapeia li-
leta "kovit" ječenje) med. liječenje samoga sebe
autos efa (grč. autos efa) "on, tj. Pita- prirodnim sredstvima
gora, je to rekao", formula kojom su autotip (grč. autos, typos otisak) au-
pitagorejci rješavali svaki spor koji totipijom dobiven otisak; novija fak-
bi se medu njima pojavio zbog razli- similna izdanja; prvi otisak
ke u mišljenjima o nekom pitanju autotipija (grč. autos, typos otisak)
pozivajući se na autoritet učitelja jedan od najvažnijih pronalazaka u
autoseroteracija (grč. autos, therapeia području grafike: prenošenje slika
lat. serum) med. liječenje ubrizgava- urezivanjem u cink ili drvo i njihovo
njem seruma uzetog od samog bo- umnožavanje
lesnika, npr. kod upale plućne opne autotomija (grč. autos, tome) pojava
itd. koja se često može vidjeti kod nekih
autoshedijastički (grč. autoschediazo životinja: osakaćivanje samoga sebe
bez pripreme učinim) bez pripreme, u slučaju opasnosti po život, npr. kad
na brzu ruku, improvizirano gušter žrtvuje svoj rep
autoskopija (grč. autos, skopeo gledam) autotransfuzija (grč. autos lat. traus-
v. autopsija fusio pretok) med. kod velikog gu-
autosomnambulizam (grč. autos lat. bitka krvi: potiskivanje krvi iz pe-
somnus san, ambulare hodam) med. rifernih dijelova tijela (ruku, nogu)
sama od sebe nastala magnetična bu- u srce i mozak u slučaju kad u srce
dnost za vrijeme spavanja; auto- i mozak ne dolazi krvi koliko je po-
niktobatija trebno; vrši se na taj način što se
autostabilnost (grč. autos, lat. stabilis ruke i noge dignu uspravno pa se od
čvrst, nepomičan) fiz. automatsko vrha prstiju omotaju elastičnim vrp-
održavanje stabilnosti cama
autostrada (grč. autos tal. strada cesta) autotrofan (grč. autos, trofe hrana) koji
suvremeno izrađena cesta za auto- sam sebe hrani; autotrofne biljke bot.
mobile v. pod heterotrofan
autosugestija (grč. autos sam, lat. sug- autotrofija (grč. autos, trofe hrana)
gerere savjetovati) sugestivno utje- biol. svojstvo svih klorofilnih (ze-
canje na samog sebe lenih) biljaka i malog broja bakterija
autosugestija (grč. autos, lat. sugge- da se mogu prehranjivati i izgra-
rere savjetovati, nadahnuti koga čim) đivati isključivo iz anorganskih
samouvjeravanje, utjecanje na samo- spojeva sredine u kojoj žive; supr.:
ga sebe; stjecanje pogrešnog, namet- alomorfija, heterotrofija
nutog suda na osnovi vlastitih po- autovakcina (grč. autos, lat. vaccina)
grešnih predodžaba; psih. sadržaji med. cjepivo pripremljeno od klica
svijesti koji se pojavljuju putem au- koje su uzete od samog bolesnika
tohipnoze autožir (grč. autos, gyros krug, fr.
autoteizam (grč. autos, theos bog) obo- autogyre) zrak. zrakoplov namijenjen
žavanje samoga sebe, smatranje se- uspravnom penjanju i spuštanju, nje-
be samoga bogom gov glavni dio je poseban vodoravni
autsajder 146 Ave, Maria

vijak (elisa) koji se okreće djelova- ispust, izbočenje; prednost; prvi ko-
njem vjetra rak, pokušaj; izlaženje u susret
autsajder (engl. outsider) onaj koji je avant midi čit. avan midi (fr.) prije po-
izvan čega, koji je po strani, neupu- dne; usp. ante meridiem
ćen čovjek, onaj koji je daleko od če- avantaža (fr. avantage) dobitak, korist;
ga; u športu: onaj koji se natječe, ali nadmoć, prevaga, prednost
nitko ne misli da će pobijediti; pren. avantažer (fr. avantegeur) onaj koji
mlakonja ima prednost, prevagu: voj. onaj koji
Auzonija (lat. Ausonia) pjesnički naziv čeka unapređenje za časnika
za Italiju (po priči, prema Auzonu, avantura (fr. aventure, lat. adventura)
sinu Odiseja i nimfe Kalipse)
pustolovina; smion trgovački pokušaj
auzrikati (njem. ausriicken) izići, kre-
avanturin (fr. aventure slučaj) vrsta
nuti, poći (obično u skupinama), oso-
bito izići u stroju iz vojarne, izmar- kremena (nađen slučajno pri proiz-
širati u skupini, bučno, paradno i si. vodnji stakla)
aval (fr. aval) trg. mjenično jamstvo, avanturist (fr. aventurier) pustolov, lo-
potpis jamca na mjenici vac na sreću
avalanš (fr. avalanche) snježna lavina: avanturistički (fr. aventureux) pusto-
odron zemlje; bujica; sva sila lovan, koji stavlja sve na kocku, os-
avalirati (fr. avaler) potpisati mjenicu tavljen sreći ili slučaju, smion, drzak,
kao jamac odvažan; avanturistički roman vrsta
avalist (fr. avaliste) trg. potpisnik, ja- romana u kojem je glavna tema opi-
mac na mjenici sivanje neobičnih doživljaja i podvi-
Avalokitešvara (sanskrt.) najomiljeniji ga glavnog junaka
i najpoštovaniji bodhistava u maha- avanturizam (lat. adventura, fr. aven-
yana-budizmu, zaštitnik Tibeta, spa- ture) sklonost avanturi, ljubav pre-
šava ljude kroz patnje u reinkarna- ma pustolovinama
cijama avanzirati (fr. avancer) napredovati, ići
avangarda (fr. avant-garde, avant na- naprijed; biti unaprijeđen; unaprije-
prijed, garde straža) voj. prethodni- diti, unaprjeđivati; dati (ili: uzeti)
ca, izvidnica; prvi borbeni red neke predujam, predujmiti, predujmljiva-
vojske ti
avangardija (tal. avanguardia prethod-
avanzman (fr. avancement) unapređe-
nica) u Italiji, u vrijeme Mussolini-
nje, napredovanje u službi, promak-
jeve dikatature: fašistička organi-
zacija mladeži od 14 do 18 godina nuće; napredak, napredovanje; ispla-
(avangardisti) ta unaprijed, plaćanje unaprijed
avanija (fr. avanie, tal. avania) uvreda, Avari mn. mongolski nomadi koji su u
poniženje, sramota; iznuđivanje nov- 6. st. izazvali seobu Huna, Alana i
ca, osobito globljenje kršćanskih tr- Slavena; Obri
govaca u bivšoj Turskoj; trg. smanji- avatar mit. utjelovljenje božanstva u
vanje dobitka, zarade u nekom poslu hinduskoj mitologiji bilo u čovjeka,
avankor (fr. avant-corps) voj. prethod- bilo u životinju
nica, predstraža; arhit. istaknuti dio ave (lat.) zdravo!
građevine Ave, Maria (lat. Ave, Maria "zdravo,
avans (fr. avance) predujam, isplata Marijo!") riječi kojima je anđeo po-
unaprijed; arhit. istaknuti dio kuće, zdravio Djevicu Mariju nagovještava-
avenija 147 avivirati

jući joj da će roditi Isusa; stara krš- avikultura (lat. avis ptica, cultura uz-
ćanska molitva; večernje zvonjenje u goj) gajenje ptica, uzgoj životinja
Kat. crkvi avilirati (fr. avilir, lat. vilis jeftin) trg.
avenija (fr. avenue) pristup, prilaz; dr- pobiti vrijednost (robi) pojeftiniti,
vored; staza, put obrubljen drvećem pojeftinjavati
i cvijećem avinjonsko sužanjstvo razdoblje od
averoizam med., fil. pravac koji je os- 1305. (papa Klement V.) do 1376.
novao arapski mislilac Averoes Ibn- (papa Grgur IX.) u kojem su pape
Rošd u 12. st.; njegovo naučavanje stolovale u fr. gradu Avignonu, kamo
naginje materijalizmu i panteizmu, su bili dovedeni da bi bili pod utje-
i odriče besmrtnost duše, zbog čega cajem politike francuskih kraljeva;
ga je osudila Rimska kurija u crkvenoj se povijesti to razdoblje
avers (lat. adversus okrenut prema, naziva i "babilonskim" (prema robo-
vanju starih Izraelaca u Babilonu)
sprijeda, tal. avverso) num. glava,
aviobiologija (lat. avis ptica, grč. bios
lik, lice (kovanog novca); suprotno:
život, logia znanost) grana biologije
revers
koja proučava uvjete pod kojima se
averzija (lat. aversio) odvratnost, gnu- živo biće može održati na životu u
šanje, mržnja; ret. figura koja se sa- velikim visinama ili na drugim ne-
stoji u tome da govornik polako od- beskim tijelima
vrati onoga kome govori od glavne aviofon (fr. avion, grč. fone glas) zrak.
teme, ali tako da ovaj to ne primijeti telefon od gumenih cijevi u ratnom
averziona trgovina (lat. emtio per zrakoplovu
aversionem) kupnja ili prodaja popri- aviomehaničar zrakoplovni mehaničar
jeko, odoka avion (fr. avion, lat. avis ptica) zrako-
averzionalna suma (lat. aversus licem plov, naprava za letenje teža od zra-
okrenut od, summa svota) trg. v. ka; aeroplan
averzionalni kvantum avional (fr. avion) laka kovina od koje
averzionalni kvantum (lat. quantum
se prave neki dijelovi zrakoplova
količina, iznos) trg. suma novca ko-
aviostrada (lat. avis ptica, tal. strada
jom se plaća poprijeko, a ne po poje- cesta) zračna linija kojom stalno pro-
dinačnoj procjeni svake stvari koja metuju zrakoplovi
se prodaje avisatio de perjurio vitando čit. avi-
avet (tur. afet) strašilo, utvara, sablast; zacio de peijurio vitando (lat.) prav.
vrsta majmuna sučeva opomena kojom se nekome
aviceptologija (lat. avis ptica, capio savjetuje da se kloni polaganja lažne
hvatam, grč. logos znanost) vještina prisege
hvatanja ptica avitaminoze (grč, a- bez, lat. vita život,
avidan (lat. avidus) lakom, gramzljiv; amine od am (monia) + -ine, grč. no-
žudan, željan; pohlepan; proždrljiv sos bolest) mn. med. bolesti koje
avijacija (fr. aviation, lat. avis ptica) nastaju zbog nedostatka vitamina u
plovidba zrakom, zrakoplovstvo; hrani; skorbut, pelagra, beriberi, en-
zračna flota gleska bolest i dr.
avijarij (lat. aviarium) ptičnjak, kavez avitum bonum (lat.) prav. djedovsko,
za ptice, krletka tj. obiteljsko imanje
avijatičar (lat. aviaticus, fr. aviateur) avivirati (fr. aviver) oživiti, oživljavati,
zrakoplovac, letač, pilot osvježiti boje
aviza 148 azoogenija

aviza (tal. avviso, lat. ad za, visus gle- (na čelu im je vrhovno božanstvo
danje, pogled) trg. izvještaj o posla- Odin, a sjedište im je Asgard); supar-
noj robi ili novcu; avizni brod poštan- nici su im bili vani, koje su pobjedili
ski brod za brzo prenošenje važnih azigija (grč. a-, zygon jaram) neoženje-
vijesti nost, neudanost; sloboda, nezauze-
avizirati (lat. avisare, tal. avvisare, fr. tost
aviser) izvijestiti, izvještavati, obavi- azijanizam ret. antički govornički stil,
jestiti, obavještavati, javiti, javljati stvoren u maloazijskoj Joniji, imao
avizo (tal. avviso) brodica (ili: čamac) je dvije karakteristike: 1. tzv. "stil
za izvještavanje, izvidnički brod, isjeckanih rečenica" s jakim ritmič-
avizna lađa; v. aviza kim naglašavanjem, i 2. kićenost,
avoar (fr. avoir, tal. avere, lat. habere bombastičnost, patetičnost
imati) kao imenica, u francuskim trg. Azijat (lat. Asia, Asianus) stanovnik
knjigama: potraživanje, aktiva
Azije, ali najčešće ima pejorativno
avocentur acta čit. avocentur akta
značenje; divljak, neobuzdan čovjek
(lat.) prav. neka se traže spisi, akti
azil (grč. a-sylos neopljačkan, nedodir-
avocirati (lat. avocere) odazvati, odazi-
vati, opozvati, opozivati; tražiti da ljiv, a- syle) sigurno sklonište, uto-
se nešto pošalje, npr. spisi čište, pribježište; nedodirljivo mjesto
avokacija (lat. avocatio) opozivanje, na kojem progonjeni nalaze utočište;
odazivanje; prav. zahtjev da se spisi dom za smještaj i izdržavanje siro-
vrate od nižeg suda višem tinje; pravo azila u međunarodnom
avokatorij (lat. avocatorium) naredba pravu: pravo političkih ili vojnih bje-
kojom se pozivaju podanici neke dr- gunaca i si. na utočište u nekoj stra-
žave da napuste službu strane dr- noj državi
žave azima (grč. a-, zyme kvasac, kiselo tije-
sto) židovski pashalni beskvasni
avulzija (lat. avulsio) med. vađenje zu-
kruh; mn. blagdan beskvasnog kru-
ba; prav. komad zemljišta koji rije-
ka otrgne i odnese na drugu obalu ha
azab (tur. azab, azap) muka, patnja, azimut (ar. samatha ići k, ići prema)
Božja kazna astr. kutna udaljenost nekog nebes-
azbest (grč. a-sbestos neugasiv) min. kog tijela ili predmeta na Zemlji od
vrsta nesagorljivog minerala, mag- sjeverne ili južne točke podnevnika
nezijev silikat vlaknastog sastava; od azobenzen narančasta kristalna tvar,
njegovih vlakana izrađuju se tkani- važan međuproizvod u proizvodnji
ne za odijela vatrogasaca, zastora u azo-boja
kazalištima i dr.; inače služi, kao loš azojski period (grč. a-, zoon živo biće,
vodič topline, i za izolaciju periodos) geol. najstarije razdoblje
azeotropija grč. pojava da smjese ne- Zemljine kore, slojevi bez organskih
kih tekućina u određenom omiem ostataka
vriju pri stalnoj temperaturi i daju azoodinamika (grč. a-zoon, dynamis
pare istog sastava kao i tekućina snaga, sila) med. nedostatak snage
Azerbajdžan država u istočnom dijelu za život, slabljenje
Zakavkazja; ime dviju pokrajina u azoogenija (grč. a-zoon, gignomai na-
sjeverozapadnom Iranu stajem, rađam se) znanost o stvara-
azi mn. mit. skandinavski bogovi ne- nju anorganskog ili organskoga iz
besnici; predstavljaju prirodne sile anorganskog
azoospermija 149 ažurirati

azoospermija (grč. a-zoon, sperma sje- moru (graniči s Italijom), glasovit po


me) med. potpuni nedostatak muš- svojim pješčanim plažama i izvan-
kih sjemenih stanica (spermija, sper- redno lijepom plavetnilu morske vo-
matozoida) u izbačenom sjemenu, de (značajni gradovi; Nica, Cannes,
jedan od glavnih uzroka nesposob- St. Tropez, Marseille)
nosti oplođivanja aždaja (tur. aždaha) zmaj; neman u
Azori skupina otoka zapadno od Por- obliku krilatog guštera, može imati i
tugala (u Atlantskom oceanu) više glava
azot (grč. azotos, a-, zoo živim; Lavoi- ažio (fr. agio) trg. doplata, višak, veća
sierov naziv za nitrogen koji nije u vrijednost neke vrste novca, vrijed-
stanju održavati život) kem. dušik, nosnica i si. od nominalne vrijed-
element atomske težine 14,008, red- nosti; razlika između nominalne i
nog broja 7, znak N, jedan od glav- tečajne vrijednosti, npr. neke dioni-
nih sastojaka zraka (4/5) ce, akcije
azotemija (grč. azotos, haima krv) med. ažio-konto (fr. agio-conto) trg. račun o
umnožavanje azotnih spojeva u krvi dobitku odnosno gubitku pri pro-
azotometar (grč. azotos, metron) spra- mjeni neke vrste novca, vrijednosni-
va pomoću koje se utvrđuje koliko ca i si.
neka zemlja oranica sadrži u sebi
ažiotaža (fr. agiotage) špekulacija, trgo-
amonijaka
vanje novcem, vrijednosnicama, dio-
azoturija (grč. azotos, urein mokriti)
med. prisustnost velike količine du- nicama i si.
šika u mokraći ažioter (fr. agioteur) osoba koja se pro-
Azrail (hebr.) po talmudu anđeo smrti, fesionalno bavi špekulacijom vri-
tj. anđeo koji prihvaća i prati duše jednosnica
umrlih ažiotirati (fr. agioter) špekulirati vri-
azur (fr. azur, tal. azzurro, pers. lazh- jednosnicama, baviti se ažiotažom
ward, lapis lazuli) plavetnilo, plava ažistaža (fr. ajustage) određivanje (ili:
boja neba, nebesko plavetnilo prilagođavanje) propisane težine nov-
azuri mn. popularan naziv za talijan- ca; pomicanje, prilagođavanje mjere;
sku državnu sportsku reprezentaci- namještanje, dotjerivanje
ju (zbog modre boje njihovih majica) ažur (fr. ajour) otvor (na ručnom radu)
azurin (ar. lazvardi) vrsta plave boje ažuran (fr. a jour) točan i brz u poslu,
azurit (fr. azur, grč. nastavak -ites) onaj koji završava povjereni mu po-
min. plav mineral, karbonat bakra sao na vrijeme
Ažurna obala (fr. Cote d'Azur) istočni ažurirati (fr. ajour) praviti otvore, iz-
dio francuske obale na Sredozemnom rađivati šupljikavi vez
B
B, b drugo slovo hrvatske latinice babyboom čit. beibibum (engl.) velik
B glaz. kratica basso broj porođaja, nagao porast natali-
B kem. kratica za element bor teta (primjerice u godinama poslije
B log. kratica za predikat (dok A ozna- Drugog svjetskog rata)
čava subjekt) baby-sitter čit. beibisiter (engl.) dadi-
Ba kem. kratica za barij lja, čuvarica djece
baba (tur.) otac, piše se iza imena (npr. bacili (lat. bacillus prutić, štapić) med.
Ali-baba); tast, punac; očuh; očinstvo, bakterije koje imaju oblik štapića,
očevina; ženina obitelj izazivači tifusa, tetanusa, dizenterije,
babel (hebr.) nered, zbrka, zabuna; bez- vrenja maslačne kiseline i dr.
božnost, izopačenost, razvrat bacilofobija (lat. bacillum štapić, grč.
Babilon stari grad u Aziji; Babilonija fobos strah) med. pretjeran strah od
stara država u Aziji (simbol bogat- zaraznih klica (bacila), osobina onih
stva i okrutnosti); Kaldeja; babilon- koji su u stalnom strahu da će se
ski toranj prema Bibliji, toranj gra- zaraziti klicama bolesti (pri rukova-
đen u Babilonu, trebao je doprijeti nju, dodiru nekog predmeta, vožnji
do neba, ali je to spriječio Bog uči- javnim prijevozom i dr.)
nivši da graditelji počnu govoriti background čit. bekgraund (engl. back-
različitim jezicima; pren. zbrka, ne- ground pozadina, podloga) glaz. an-
red, metež, kaos; babilonsko sužanj- sambl duhača i udaraljki koji prati
stvo sedamdeset godina ropstva koje svirku solista (u džezu); zvučna kuli-
su stari Izraelci u 7. i 6. st. pr. n. e. sa, ozvučenje događaja na pozornici
trpjeli u Babilonu kamo ih je odveo (npr. u radio-dramama)
kralj Nebukadnezar badecimer (njem. baden kupati, Zim-
baborak (češ.) omiljeni češki narodni mer soba) kupaonica
ples, češka brza mazurka badem (sanskr.) bot. drvo i plod iz po-
babu (ind.) indijska titula; gospodar, rodice ruža, jezgra je jestiva, upotreb-
knez ljava se i u medicini; med. mandule,
babuvizam socijalno-politička doktrina tonzile
koju je utemeljio fr. utopist Babeuf badinaža (fr. badinage) šala, lakrdija;
(1760—1797): svaki čovjek ima jed- šaljiv, otmjen, ali prazan razgovor
nako pravo zadovoljiti svoje potrebe badižon (fr. badigeon) vrsta fine oboje-
i uživati sva dobra prirode; društvu ne žbuke, sastavljena od boje, vapna
je cilj održavanje te jednakosti i bizmutova klorida; kit što ga upo-
baby čit. beibi (engl.) malo dijete, dje- trebljavaju kipari; četka
tešce, novorođenče, beba, dojenče; badminton čit. bedminton (engl.) vr-
pren. draga djevojka sta tenisa malom lopticom s krilcima;
baft 151 bajliti

za igru nije potrebno posebno igra- bahur (hebr. bachur) židovski student
lište, a može se igrati na svakom te- koji se bavi proučavanjem Talmuda,
renu; od davnina je poznat u Indiji i poznavatelj židovskih zakona
Francuskoj Bahutu (Hutu) narod iz skupine Ban-
baft (perz. baft) trg. vrsta istočnoin- tu (žive u Ruandi, Burundiju, Ugan-
dijskih, obično bijelih katunskih di, Tanzaniji)
tkanina bain-marie čit. ben-mari (fr.) kuh. po-
baga (tur.) kornjačin oklop; kvrgasta suda vruće vode u koju se stavljaju
izraslina na konjskim zglobovima; posude s jelom da bi se održala to-
žulj na nozi; kukac, insekt plina
bagana (tur. bagana janje) janjeća ko- baitilije (grč. baithylia, sem. bethel)
žica s krznom; baganac mn. nebesko kamenje, meteori koje
bagasa (fr. bagasse) trop šećerne trs- su stari posvećivali bogovima ili ih
ke; otpaci koji ostanu pri proizvodnji samo obožavali (nazvano po kamenu
šećera; trop od grožđa, šljiva, masli- na kojem je Jakov spavao i sanjao
na i dr. anđela — Post 28,19); betilije
bagat (tal. bagata) v. pagat bajaco (tal. bajaccio) lakrdijaš, šaljivac,
bagatela (fr. bagatelle, tal. bagatella) harlekin, klaun u napuljskoj narod-
sitnica, malenkost, tričarija; niska noj komediji, pajac
cijena; kratko i lagano glazbeno dje- bajadere (port. bailadeira) mn. javne
lo plesačice i pjevačice u Indiji, ponekad
bagatelizirati (fr. bagatelle) ne mariti su i javne žene; plesačice na službi u
za nekoga ili nešto, omalovažavati, ind. hramovima (ind. dewadasis =
potcjenjivati, uzimati koga ili što pre- sluškinje bogova) koje se odmalena
više olako posvećuju službi bogovima i u sva-
bagaža (fr. bagage) prtljaga; ološ, svje- kom hramu ih ima 8 do 12; vrsta
tina malih rubaca
bagdalin vrsta šarene pamučne tkani- bajbok (njem. bei Wache pod stražom)
ne, slične bagdadskim šalovima, po zatvor, tamnica, buhara; bajbokana
čemu je i nazvana bajbot (njem. bei kod, Boot čamac) po-
bager (niz. bagger) jaružalo, samohodna moćni čamac, čamac za spašavanje
sprava za vađenje pijeska s riječnog bajdaki (rus. baidaki) mn. lađe s neo-
dna, za čišćenje riječnog korita i ko- bično velikim krmama na Dnjepru,
panje prokopa, kanala i si. radi isu- Dnjestru i Bugu
šivanja zemljišta bajdara (rus. baidara) mali sibirski ča-
bagerovati (niz. bagger) jaružati, vaditi mac od riblje kosti ili lakog drveta,
pijesak iz rijeke; čistiti riječno kori- presvučen kožama
to od pijeska, mulja bajla (tal. balia) dojilja, dadilja, njegova-
bagra (rus. bagrjanyj) crvena boja do- teljica male djece
bivena od borove kore, grimiz; pero- bajlbrif (niz. Bylbrief) pisani ugovor o
nospora, plamenjača; vrsta morske gradnji broda; uvjerenje graditelja
ribe; v. bigar broda ili mjerodavnih vlasti da je
bahija (šp. bahio) zaljev; vrsta fmog du- brod propisno izrađen; priznanica o
hana iz brazilske pokrajine Bahija novcu primljenom za gradnju broda
bahs (tur. bahys) govor, rasprava, pole- bajliti (tal. balia) dadiljati, njegovati
mika, diskusija dijete, pjestovati
bajok 152 bakter

bajok (tal. baiocco) nekadašnji papin- svečanosti u čast boga Bakha; pren.
ski bakreni novac (pet talijanskih pijanke, terevenke, burno veselje
čentezima) bakanalije (lat. Bacchanalia) mn. više-
Bajram (perz. bejram) dva velika musli- dnevne svetkovine i orgije starih
manska blagdana u godini; prvi se Rimljana u čast Bakha, boga vina;
slavi odmah nakon posnoga mjeseca pren. raskalašena, divlja, razvratna
ramazana; drugi, Kurban-bajram pijanka, bučno veselje
(Blagdan žrtve) zove se zbog toga što bakandža (mađ. bakancs, bokkancs)
se tada kolju ovnovi koje dijele siro- vrsta teške, najčešće vojničke obuće
tinji, a slavi se 70 dana nakon prvog bakant (grč. Bakchos, lat. bacchans)
Bajrama Bakhov svećenik kod starih Rimljana
bajronizam shvaćanje života i umjet- bakanti (grč. Bakchos, lat. bacchans)
nosti koje odgovara shvaćanju ve- mn. kod Rimljana: sudionici u Bak-
likog engl. pjesnika G. G. Byrona husovim svečanostima; u sr. vijeku:
(1788—1824), osobito njegovom pe- putujući daći (vaganti)
simističkom shvaćanju "svijeta i bakara (fr. baccara) francuska kartaš-
života" ka hazardna igra
bajta (tal. baita)Jpotleušica, koliba bakbord (engl. backboard) pom. lijeva
bajuneta (fr. baionnette) voj. dug nož s strana broda (kad je čovjek okrenut
oštricom na obje strane koji se stav- licem pramcu)
lja na pušku (ime po gradu Bayonne bakciferan (lat. bacciformis) u obliku
gdje je napravljen 1640. g.) bobice, bobičast, jagodičast
bajvagn (njem. bei pri, kod, "VVagen ko- bakenbart (njem. Bačke obraz, Bart
la) prikolica (osobito uz motocikl) brada) brada samo na licu (podbra-
baka (lat. bacca) bot. bobica, jagoda dak je izbrijan); zalisci, zulufi
baka (njem. Bake) znak (obično komad bakfiš (njem. Backfisch pržena riba);
pren. mlada djevojka, šiparica
drveta, fenjer ili bačva) koji pliva na
bakhej (grč. Bakcheios) metrička stopa
vodi i označava lađi put po opasnim
od jednog kratkog i dvaju dugih slo-
mjestima; boja
gova (bakhejski stih upotrebljavanje
bakalar (tal. baccala) zool. vrsta ribe
osobito u himnama bogu Bakhu)
koštunjače iz porodice tovara, živi u
Bakho (lat. Bacchus, grč. Bakchos) mit.
iz sjevernim morima; treska, tovar
bog vina, sin Zeusa i Semele (Grci
bakalaureat (lat. baccalaureatum) do-
su ga zvali i Dioniz); pren. vino; vino-
stojanstvo bakalareusa pija, pijanac, lola
bakalaureirati (lat. baccalaureatum) baklaža (fr. baclage) pom. pristojba
polagati (ili: položiti) bakalaureus koju plaćaju brodovi za pristajanje u
bakalaureus (lat. baccalaureus, bacca luku
laureus lovorova bobica) na njem., bakler (fr. bacleur) zatvarač luke
fr. i engl. sveučilištima: najniži aka- baklja (njem. Facket, tal. fiaccola) luč,
demski stupanj, ispit koji prethodi zublja, kolac premazan smolom; bak-
licencijatu, magisteriju i doktoratu; Ijada svečanost s bakljama
ispit zrelosti bakpulfer (njem. backen peći, Pulver
bakana (tal. Bacco Bahus, baccana) prah) prašak za dizanje tijesta (umje-
obična krčma sto kvasca)
bakanalije (lat. Bacchanalia) mn. kod bakter (njem. Wachter) stražar, čuvar
starih Rimljana: orgijske i mistične (nekada: noćni čuvar po selima)
bakter iemij a 153 baladine

bakteriemija (grč. bakteria palica, hai- bakulit (grč.) fosilni glavonožac s rav-
ma krv) med. prodiranje bakterija nom ljušturom, iz doba krede
kroz krvne i limfne žile u krvotok bakulometrija (lat. baculum štap, grč.
bakterije (grč. bakteria) bot.-med. naj- metriaballo) mjerenje pomoću štapa,
manja, jednostanična živa bića, go- motke
lim okom nevidljiva, slična štapiću, bakulus (lat. baculus) štap, prut, palica,
žive kao nametnici i izazivaju raz- batina
gradnju i često teške bolesti; pripa- bakvuds (engl. backvvoods) mn. pra-
daju biljnom carstvu, a ima ih po- šume, divlji i neobrađeni krajevi na
kretljivih i nepokretljivih zapadu Sjedinjenih Američkih Drža-
bakteriocidi (grč. bakteria, lat. caede- va
re ubiti) biol. klicomori, uništavači bakvudsmeni (engl. backwoodsmen)
zaraznih klica; usp. bakteriocidnost mn. gorštaci, bijelci naseljeni po div-
bakteriocidnost (grč. bakteria, lat. ca- ljim i neobrađenim krajevima Sje-
edere) biol. osobina nekih živih bića, dinjenih Američkih Država; usp.
tvari i sokova u tijelu da uništavaju bakvuds
zarazne klice; pr. bakteriocidi bal (fr. bal, tal. bailo, lat. ballare plesati)
bakteriofagi (grč. bakteria, fagos) mn. zabava s plesom; bal en masque čit.
biol. klicožderi, veoma sitna, mikro- bal an mask (fr.) ples pod maskama;
skopski nevidljiva bića koja žive u krabuljni ples, ples pod obrazinama;
tijelu i uništavaju zarazne klice bal pare (fr.) otmjeni ples, bal u sve-
bakterioliza (grč. bakteria, lysis rasta- čanom ruhu; bal champetre čit. bal
panje) kem. rastapanje bakterija šanpetr (fr.) ples u polju
imunim serumom Bal (hebr. Baal gospodin) mit. kod Fe-
bakteriolizini (grč. bakteria, lysis) mn. ničana, Filistejaca i drugih semitskih
kem. sastojci imunog seruma koji naroda bog — pokrovitelj plodonos-
imaju moć da rastapanjem ubijaju nih sila prirode; služenje Balu pro-
bakterije vodilo se katkada prinošenjem ljud-
bakteriolog (grč. bakteria, logos) znan- skih žrtava
stvenik koji proučava osobine i život bal pare (fr.) svečani, sjajni ples
bakterija bala (fr. balle) smotak, svežanj
bakteriologija (grč. bakteria, logia) balada (fr. ballade, tal. ballata pjesma
znanost koja se bavi proučavanjem za ples) poet. prvobitno: pjesma koja
osobina i života bakterija (osnivači: se uz plesanje pjevala (balar = ple-
L. Pasteur i R. Koch) sati); kasnije se razvila u pjesmu
bakterioterapija (grč. bakteria, thera- lirsko-epskog sadržaja koja, služeći
peia) liječenje pomoću bakterija se i dijaloškim oblikom, priča o ne-
bakterioze (grč. bakterion štapić, dem. kom događaju i istodobno pobuđuje
od bakteria batina) mn. opći naziv lirsko raspoloženje; pjesnička pripo-
za biljne bolesti koje uzrokuju bakte- vijetka
rije baladen (fr. baladin) šaljivac, lakrdijaš;
bakteriurija (grč. bakteria, uron mo- glumac; baletni plesač
kraća) med. prisutnost bakterija u baladine (grč. balio, lat. ballare) mn.
mokraći, mokrenje zaraznim klica- sluškinje u azijskim hramovima, vr-
ma sta hijerodula koje se posjetiteljima
bakulacija (lat. baculatio) batinanje, hramova nude za novac; usp. baja-
kažnjavanje batinom, štapom dere
balagan 154 baletan

balagan (rus., perz. balahane) daščara, na; pren. svaki nepotreban i suvišan
baraka, šator, osobito cirkuski teret, stvar za odbacivanje
balalajka (rus.) glaz. ruski narodni in- balata (lat.) 1. tvar vrlo slična kauču-
strument, sličan gitari, tambura tro- ku i gutaperki, ali elastičnija od njih,
kutasta oblika s tri žice upotrebljava se za električne izola-
balanca (tal. bilancia) vaga, tezulja tore, strojne remene, potplate i u zu-
balander (niz. Balander) plitka tegle- barstvu (dobiva se od osušenog mli-
nica s jednom katarkom (u Nizozem- ječnog soka drva mimusops balata)
skoj) balata (tal. ballata) 2. glaz. pjesma uz
balanitis (grč. balanos žir) med. upala ples
glavića i unutrašnje pokožice muš- balatura (tal. ballatoio) trijem, veža,
kog spolnog organa podstrešje; balkon oko zgrade, ga-
balanoblenoreja (grč. balanos, blenna lerija
sluz, rheo curim) zagnojavanje gla- balazor trg. vrsta istočnoindijske pa-
vića mučne tkanine
balanofag (grč. balanos, fagos) zool. balbucijes (lat. balbuties) med. muca-
onaj koji se hrani žirom, žirojed nje, zamuckivanje, zaplitanje jezi-
balanofori (grč.) paraziti tropskih i kom
sub tropskih krajeva; napadaju kori- balbutirati (lat. balbutire) med. tepati,
jenje drveća mucati, zamuckivati, nejasno izgova-
balanoidan (grč. balanos, eidos) koji rati, zaplitati jezikom
ima oblik žira, žirolik baldahin (tal. Baldacco, baldacchino)
balanopostitis (grč. balanos, posthion pokrivač od skupocjenog materijala
kapica) med. upala glavića i kapice nad prijestoljem ili krevetom; "nebo"
balans (fr. balance, lat. bilanx) ravno- koje stoji pred oltarom i nosi se na
teža; dvojba, kolebanje, neodlučnost; procesijama (naziv po materijalu ko-
Balfourova deklaracija 155 balkon

Balfourova (Balfurova) deklaracija vanjem gibanja zrna od trenutka kad


izjava engl. političara Arthura Bal- ono, pod tlakom barutnih plinova,
foura (1848—1930) iz 1917. g. u kojoj napusti svoje ležište i krene kroz ci-
su sintetizirani zahtjevi za stvara- jev pa sve do pogotka u cilj
nje nacionalnog zavičaja Zidova u balistogram (grč. balio bacam, gramma
Palestini; na temelju te deklaracije slovo) u sudskoj medicini: snimka na-
stvorena je 1948. izraelska država pravljena pomoću balistoskopa, služi
balhornizirati (njem. ballhornisieren) kao identifikacija između oružja
htjeti nešto popraviti, pa napraviti (puške, revolera) i ispaljenog zrna
gorim nego što je bilo (po tiskaru J. balistoskop (grč. balio bacam, skopeo
Balhornu, 1581—1599) gledam) u sudskoj medicini: naprava
balija (tur.) nekad: prostak; kasnije: pomoću koje se utvrđuje iz kojeg je
svojeglav čovjek, nasrtljivac, lijenči- vatrenog oružja ispaljen metak (u
na, neradnik, rasipnik, protuha, neo- slučajevima gdje je u pitanju više
tesanac itd., bez obzira radi li se o oružja istog modela i istog kalibra)
muslimanima ili o pripadnicima dru- balizam (grč. ballyzo, ballismos "ple-
gih vjera; ponašati se kao balija po- sanje") bolesna, histerična želja za
našati se prostački, obijesno, samo- plesanjem kod pojedinaca ili masa
voljno (u revolucionarnim vremenima);
Balila (tal.) fašistička omladinska or- med. trzanje, drhtanje, grčenje, baca-
ganizacija za dječake od 8 do 14 go- kanje
dina, nazvana po dječaku Balili koji balkanistika v. balkanologija
je 1746. u Genovi prvi poveo odluč- balkanizam 1. izraz koji označava na-
nu borbu talijanskog naroda protiv čin i sustav koji vlada u javnom ži-
Austrijanaca votu balkanskih država i naroda;
balina (fr. balle, baline) vuneni mate- beznačelnost, borba nedopuštenim
ball-boy 156 balzam

do pozornice; pom. stražnji dio veli- se može popeti samo do određene vi-
kog broda sine i spustiti na mjesto polaska
ball-boy čit. bal-boj (engl.) šport, dečko balota (fr. ballotte) kuglica za glaso-
koji, kod tenisa, kupi lopte i donosi vanje, glasačka kuglica
igračima balotada (fr. ballotade) skok konja is-
Ballhausplatz njem. (čit. balhausplac) pruženim nogama
bečki trg na kojem se nekad nalazilo balotaža (fr. ballottage) drugi krug gla-
sjedište austrijskog državnog kance- sovanja (biranje između dvojice koji
lara, a kasnije ministarstvo vanjskih su dobili najviše glasova u prethod-
poslova; pren. austrijska vanjska po- nom glasovanju)
litika balsamum anodynum čit. balzamum
balneografija (lat. balneum kupalište, anodinum (lat.) farm. balzam za umi-
grč. grafo) opisivanje kupališta njavanje, ublažavanje bolova
balneologija (lat. balneum, grč. logia) balsamum cordiale čit. balzamum
proučavanje kupališta, znanost o mi- kordijale (lat.) farm. balzam za jača-
neralnim izvorima koji služe za lije- nje srca
čenje balsamum ophthalmicum čit. balza-
balneotehnika (lat. balneum, grč. tech- mum oftalmikum (lat.) farm. balzam
nike) vještina podizanja i cjelovitog za oči
uređenja kupališta (toplica) Balti zajedničko ime za Estonce, Leton-
balneoterapija (lat. balneum, grč. the- ce, Litavce i negdašnje "Stare Pruse"
rapeia) primjenjivanje mineralnih baltički jezici skupina indoeuropskih
izvora u liječenju bolesnika, topličko jezika (litavski, letonski, staroprus-
liječenje ki), dosta su bliski slavenskim jezi-
balneum (lat. balneum) kupalište, top- cima
lice baltoslavenski onaj koji je zajednički
balneum arenae čit. balneum arene Baltima i Slavenima
(lat.) kupanje u pijesku baltoslavistika znanost koja proučava
balneum cineris (lat.) kupanje u top- veze i odnose između nekadašnjih
lom pepelu Balta i Slavena
balneum laconicum čit. balneum lako- balun dijal. balon (obično u značenju:
nikum (lat.) znojna kupelj lopta); dijal. kila, bruh; istarski na-
balneum vaporis (lat.) kupanje u pari rodni ples u obliku kola (pleše se uz
balnot čit. balno (fr.) vrsta burgundskog pratnju sopele ili gajdi, a katkada i
vina uz pjevanje plesača)
balograf (tal. grč.) vječno pero, pisalj- balustrada (grč. balaustion, fr. balus-
ka trade) arhit. naslon, priručje, ograda
balon (fr. ballon) šuplje, okruglo tijelo, kojom su ograđeni balkoni, stubiš-
osobito zračni balon napunjen plinom ta...
lakšim od zraka (aerostat); okrugla, balustrirati (fr. balustrer) ograditi stu-
kuglasta boca za tekućine; ballon pićima, postaviti balustradu
d'essai čit. balon d'ese (fr.) mala zrač- balzam (grč. balsamon) kem. prirodna
na kugla za ispitivanje smjera vjetra; smjesa biljnih smola s eteričnim ulji-
pren. novinski članak koji se objav- ma, a dijelom i aromatičnim kiseli-
ljuje da bi se opipalo raspoloženje i nama, jaka i većinom ugodna miri-
mišljenje javnosti; ballon captif čit. sa; također: umjetna smjesa za ubla-
balon kaptif (fr.) vezani balon kojim žavanje bolova i liječenje rana
balzamici 157 bandijera

balzamici (lat. balsamica) mn. farm. banalizirati (fr. banaliser) načiniti otr-
balzamska sredstva, balzamski lije- canim, svakidašnjim
kovi banalnost (fr. banalite) otrcanost, sva-
balzaminka (lat. Impaticus balsamina) kidašnjost
bot. jednogodišnja ukrasna biljka ne- banana (šp.) bot. malajsko ime poznate
tik, "lijepi čovjek", "lijepi dečko" istočnoazijske zeljaste biljke čiji je
balzaminke (lat. balsaminaceae) mn. plod po obliku sličan krastavcu, a po
bot. biljna vrsta u kojoj je posebno okusu dinji
poznat tzv. "lijepi čovjek", "lijepi deč- banarij (lat. bannarium) pravo prisile
ko" (nazvana po tome što su se neke (različito od jus cogens)
od njih nekada upotrebljavale kao band čit. bend (engl.) manji instrumen-
lijek za rane) talni sastav
balzamirati (grč. balsamon biljka roda banda (tal. banda) četa, odred; gomila,
Balsamodendron i njezina mirisna družina (lopovska); putujuće društvo
smola) namazati mirisnim mastima svirača, glumaca; vojna glazba
i uljima; osobito, po običaju starih bandaža (fr. bandage) med. zavoj; zavi-
Egipćana, Asiraca i Perzijanaca: uči- janje, previjanje; uteg (kod mačeva-
niti da tijela umrlih budu sačuvana laca i boksača); čelični okov na kota-
od truljenja (danas se ubrizgava u ču; veza, spojnica
arterije sublimatova otopina i dr., bandažirati (fr. bandager) med. zaviti,
utroba se ispere karbolnom kiseli- previti, previjati; šport, staviti utege
nom, a tjelesna šupljina napuni svje- (u mačevanju u boksu); metnuti okov
žim drvenim ugljenom) na kotač
Bambi ime laneta u djelima austrijskog bandažist (fr. bandagiste) proizvođač,
pisca Felixa Saltena i u crtanim fil- prodavač kirurškog pribora, osobito
zavoja, utega i si.
movima Walta Disneya
bandera (tal. bandiera) zastava; stijeg;
bambino (tal.) djetešce, malo dijete, lut-
stup o koji se vješa zastava; stup
ka; prikazivanje Krista kao djeteta
(npr. telefonski stup)
(u tal. umjetnosti)
banderilja (šp. banderilla) koplje sa za-
bambocciate čit. bambočate (tal.) mn.
stavicom koje se upotrebljava u bor-
šaljive ili vulgarne slike nizozemskih
bi s bikovima
slikara koje prikazuju seoske krčme,
banderiljero (šp. banderillero) borac s
sajmove, seljačke zabave i si. bikovima naoružan banderiljom
bambus (malaj. bambu, mambu, engl. banderola (fr. banderole) vrpca na tru-
bamboo) vrsta trske, često visoka do bi; konjička zastavica; zastava na ka-
20 m i 60—70 cm debela, raste u tarci; vjetrokaz; čovjek koji se okre-
Indiji će prema vjetru; opasač na kojem
banak (tal. banco, njem. Bank) najdonji stoji naboj nj ača; omotač na cigaret-
dio visoke peći za taljenje željeza gdje nom papiru i na kutiji s cigaretama;
se skuplja rastaljeno željezo; klupa, povez na poštanskim pošiljkama; trg.
tezga; nabiti banak zasjesti u nečijoj tablica s cijenom neke robe
kući i ne odlaziti do kasne noći; od- bandijera dijal. v. bandera; sette ban-
morište na stubištu, platforma diere čit. sete bandijere (tal.) sedam
banalan (fr. banale) običan, otrcan, sva- zastava — podrugljiv naziv za poli-
kodnevan, opći; banalna fraza otrca- tičke prevrtljivce koji su spremni sta-
na, suviše ponavljana rečenica ti pod bilo čiju zastavu, tj. prilago-
bandist 158 bankrot

davati se svim političkim promjena- laze prostorije nekog novčanog za-


ma voda; usp. bank
bandist (tal. banda) član (svirač) u voj- bankar (fr. banquier) osoba koje se bavi
noj glazbi; usp. banda novčanim, kreditnim i efektivnim po-
bandit (tal. bandito) razbojnik, cestov- slovima, vlasnik banke; igrač koji dr-
ni razbojnik, plaćeni ubojica; neva- ži bank
ljalac, propalica, skitnica bankata (tal. banco) velika klupa u cr-
banditizam (fr. banditisme) razboj ni- kvi
štvo, hajdučija banket (fr. banquet, tal. banchetto) sve-
bandiža (tal. bandizar) izgon, progon; čani obred nekomu i nečemu u čast,
skitnja; bježanje iz škole, "markira- gozba; oproštajna gozba
nje" banketa (fr. banquette) voj. stupnjevi-
bandleta (fr. bandeletette) uzak zavoj, ta uzvišica iza prsobrana za strijelce;
zavojić; mala vrpca; pruga u boji; unutarnji naslon na prozoru
grad. plosnata mala šipka bankijeri (tal. banchieri) mn. v. laza-
bandola (tal. bandola, šp. el bandola) roni
glaz. gitari sličan instrumenat sa 4 bankiza (fr. banquise) ledena santa, le-
do 10 metalnih žica, upotrebljava se denjačka gomila (na moru), ledeni
posebno u Sjev. Americi i Meksiku; bedem (u polarnim krajevima)
mandora, mandola banknota (tal. banco, nota) mjenica ko-
bandolin mast za kosu (da bi bila ju izdaje banka umjesto gotova nov-
glatka i sjajna) ca; papirna novčanica
bandoneon glaz. harmonika rastezača banko-konto (tal. banco-conto) trg.
knjiga u koju trgovac bilježi svoje po-
s velikim brojem glasova (130 tono-
slove s bankom radi obračunavanja
va), nazvana po pronalazaču H. Ban-
bankokracija (tal. banco, grč. krateo
du
vladam, gospodarim) gospodarenje
bandura (rus.) glaz ukrajinski instru- banaka državnim poslovima, vlada-
ment sličan gitari i balalajci, samo s vina velikih novčanih zavoda i nji-
više žica (8—24) hovih predstavnika
bandžo (engl. banjo) glaz. v. bendžo bankokrat (tal. banco, grč. kratos sna-
bang (engl.) jak udarac, pucanj, osobito ga) pristaša vladavine i utjecaja nov-
prasak koji nastaje zbog probijanja čara na javni život, pristaša banko-
zvučnog zida kracije
bangalo (engl. bungalow) prizemni ljet- bankokrat (tal. banco, grč. kratos sna-
nikovac od jednostavne grade u trop- ga) zastupnik shvaćanja da banke,
skim krajevima; turistička kućica od odnosno njihovi predstavnici, treba-
lake grade ju imati odlučujući utjecaj u državi i
bank (tal. banco) uplaćeni novac svih određivati njezinu politiku; sprovodi-
igrača u hazardnoj igri karata; banka telj vladavine banaka i novčanih us-
banka (tal. banco, fr. banque, njem. tanova
Bank) novčani zavod, ustanova koja bankrot (tal. bancarotta, lat. bancus
radi s novcem; posreduje u kreditnim klupa, rumpere slomiti) slom banke,
poslovima, prima novac na štednju, obustava plaćanja, nesposobnost pla-
daje zajmove uz kamatu, kupuje i ćanja i odgovaranja svojim novčanim
prodaje vrijednosnice, strani novac obvezama; pren. potpuna propast,
itd., štedionica; zgrada u kojoj se na- propast
banksija 159 barakuda

banksija bot. rod grmova i drveta iz nje male djece, zahtijevaju da se kr-
porodice prostolatičnica ste samo odrasli, tj. oni koji su svjes-
bankšpere (tal. banca, sperren zatvo- ni čina koji se nad njima vrši; osno-
riti) bank. zatvaranje isplatnih šal- vom vjere smatraju Evanđelje
tera zbog teške novčane situacije u baptizam (grč. baptisma) crkvena tajna
kojoj se našla banka; obustava pla- krštenja; krštenje
ćanja baptizirati (grč. baptizo, fr. baptiser)
bankvaluta (tal. banco, valuta) bankov- krstiti; nadjenuti ime
ni novac kao fingirana novčana je- bar (engl.) 2. gostionica, pivnica, kavana
dinica s alkoholnim i drugim pićima; ame-
bansek, banseg (njem. Bandsage) rican-bar gostionica bez stolova i sto-
strojna tračna pila laca u kojoj gosti piju i jedu stojeći
bantam (engl. bantam pijetlić) šport. bar (grč. baros težina, tlak, teret) jedi-
bantam kategorija boksač, hrvač i di- nica za mjerenje atmosferskog tlaka
zač utega težak između 50,75 i 53,5 bara (fr. barr) poluga; motka, šipka;
kg (naziv po bantam-kokošima, patu- pregrada, brana u sudnici; gomila pi-
ljastoj vrsti kokoši, možda podrijet- jeska ili stijenja na ušću rijeke ili na
lom s Jave) ulazu u luku, sprud naslaga; pregra-
Bantu afrički narodi koji žive južno od da između konja u konjušnici
Gvinejskog zaljeva i velikih jezera; baraba (hebr., po imenu biblijskog raz-
karakteristike: negroidnost, totemi- bojnika Barabe) razbojnik, lopov, nit-
zam, patrijarhat i matrijarhat, po- kov, skitnica, uličnjak, mangup
ligamija, plesovi s maskama, magi- baraban lupnjava koju katolici izvode
ja u crkvi na Veliki petak kad se spome-
bantu-jezici jedna od vrsta tzv. agluti- ne ime razbojnika Barabe; šiba ko-
nativnih jezika (još nije napravljena jom se izvodi ovakva lupnjava; pren.
njihova točna podjela i potpuna ka- lupnjava, rusvaj, tučnjava
rakterizacija) barabans vrsta najfinijeg ulja (najprije
banzati (lat. bannisare) skitati se; pro- se proizvodilo u belgijskoj pokrajini
nositi glasove Brabantu)
banj (tal. bagno) drvena kućica za ku- baraber v. baraba
panje; kupanje uopće baraka (fr. baraque) daščara, trošna
banja (tal. bagno) kada za kupanje; ku- kućica, straćara; dućan od dasaka,
panje u kadi; kupaonica; toplice, ku- obično u blizini vojničkih logora i
palište mjesta gdje radi veći broj terenskih
baobab (arap.) bot. vrsta tropskog dr- radnika
veta, divovski visoko (do 20 m) i de- barakan (ar. barakan, tal. barracano,
belo (do 9 m), drvo s osvježavajućim fr. bouracan) tkanina od kostrijeti i
plodovima, raste u tropskim kraje- vune ili devine dlake, veoma gusta i
vima Afrike; plod, lišće i kora služe teška, slična platnu; široka arapska
i kao lijek, osobito protiv groznice haljina od te tkanine; berkan
(lat. Adansonia digitata) barakirati (fr. baraque) smjestiti u ba-
baptisterij (grč. baptisterion) krstio- rake; stanovati u logorskim koliba-
nica, kapela pokraj crkve ili dio crkve ma, daščarama
u kojem se obavlja krštenje barakuda (lat. Sphyraena barracuda)
baptisti (grč. baptizo) mn. članovi krš- zool. vrsta grabežljive ribe koštunja-
ćanske sljedbe koji odbacuju kršte- če iz porodice morskih štuka
bara 160 bar

baranda (šp. barranda) ograda u areni čenja za koja imamo hrvatsku riječ,
gdje se izvode borbe s bikovima npr.: šnajder, šuster (krojač, posto-
baraonda (tal. baraonda) metež, vreva, lar), bez da sam znao, imate li što za
buka, kaos, zbrka jesti (bez mog znanja, imate li što za
baratati (tal. barattare) vješto poslova- jelo); gruba jezična pogreška na šte-
ti; razumjeti se u nešto; vješto ruko- tu jasnoće i čistoće jezika; kovanica,
vati, spretno postupati pogrešno upotrijebljena riječ
baraterija (tal. baratteria) pom. svaka barbarizirati (grč. barbarizo) učiniti
nepoštena ili protuzakonita radnja nešto barbarskim, pobarbariti; ogri-
kapetana ili mornara kojom se na- ješiti se o pravila i čistoću jezika,
nosi šteta vlasniku broda i ostalim govoriti u kovanicama, iskvareno, ne-
zakonitim interesentima; podvala, pravilno
prijevara, potkradanje, krijumčare- barbarski (grč. barbarikos) prvotno:
nje strani, tuđinski; nečovječan, grub,
baratirati (tal. barattare) trgovati da- surov, divlji; suprotan duhu i pravi-
vanjem robe za robu, trgovati razmje- lima jezika; barbarski ornament go-
nom tički, keltski i ovima slični oblici or-
barato-trgovina (tal. baratto) razmje- namenata
na, trgovina kod koje se daje roba za barbarstvo (grč. barbaros) nenaobraže-
robu, osobito uobičajena u knjižar- nost, neuljuđenost; grubost, surovost,
stvu divljaštvo
baraža (fr. barrage) brana; pregrada, Barbe-bleu čit. Barb-ble (fr.) vitez iz
greda kojom se preprečuje put, ram- starofrancuske priče koji je poznat
pa; pristojba za prelazak preko mo- po tome što je ubio svojih šest žena;
sta, mostarina; voj. baražna vatra za - Modrobrad
prečna vatra, zaporna vatra barbir (tal. (barbiere) brijač; ranar, vi-
baražist (fr. barragiste) čuvar brane, dar; pučki liječnik (pušta bolesnici-
rampe ma krv)
barba (lat. barba, tal. barba brada) barbirati (fr. barbe, barbifier) brijati,
stric, ujak; naziv za starijeg čovjeka šišati; kuh. skidati ljuske s ribe
(u Dalmaciji); in barbam (lat.) u bra- barbiton (grč. barbiton) starogrčki glaz-
du, tj. u brk, u lice beni instrument s mnogo žica, sličan
barbakan (fr. tal. barbacane, lat. šp. liri; polikord
barbacana) voj. vanjski zid bedema barbiturat (lat. po imenu lišaja Usnea
s puškarnicama; stražarska kula; barbata, uricum acidum, mokraćna
propust za vodu ili za svjetlost kiselina) derivat barbiturne kiseline,
barbar (grč. barbaros) v. barbarin upotrebljava se kao sredstvo za lije-
barbarin (grč. barbaros) kod starih Gr- čenje nesanice
ka: svaki onaj koji nije znao govoriti barbon (tal. barbone) zool. riba koštu-
grčki, dakle tudinac, stranac; kod njača'iz porodice trlja; trlja, trilja,
Rimljana: narodi koji nisu imali ni batoglavac
grčke ni rimske naobrazbe; danas: barbula (lat. barba brada) bradica; bar-
nenaobražen, grub, surov čovjek, div- bula hirsi čit. barbula hirzi (lat.) dla-
ljak; barbar ke koje kod muškaraca i staraca na-
barbarizam (grč. barbarismos) gram. $ rastu u ušima
uporaba stranih riječi i izraza u go- bard (engl. bard, kelt. bardd) pjesnik i
voru i pisanju, osobito za ona zna- pjevač starih Gala i ostalih keltskih
barij 161 bari

naroda koji je pjevao, uz pratnju har- bariglosija (grč. barys težak, glossa
fe, u slavu junaka i bogova; pjesnik jezik) med. v. barilalija
bardiljo (tal. bardiglio) vrsta tvrdog bi- barij (lat. baryum, grč. barys težak)
jelog fiorentinskog mramora kem. element, atomska težina
bardit (lat. barditus) bardova ratnička 137,36, redni broj 56, znak Ba
pjesma, guslarska pjesma barijera (fr. barriere) pregrada, brana,
bardo (fr. bardot, tal. šp. barda, ar. al- branik; pregrada od rešetaka; gra-
barda) tegleća životinja, mlada maz- nica, meda; pogranično utvrđenje; za-
ga; pren. čovjek koji nosi sve na svo- klon, obrana; gradska vrata, ulaz na
jim leđima kojem se plaća trošarina; pren. smet-
barel (engl. barrel) bačva, bačvica, en- nja, prepreka
gleska mjera za tekućine od 36 ga- barikada (fr. barricade) brana, pregra-
lona = 136,6 1 da uskih mjesta (ulica, mostova) radi
bareljef (fr. bas-relief) plići, slabije is- obrane; pren. građanski rat, ulična
pupčen kiparski rad na ravnoj po- borba; smetnja, prepreka
vršini; usp. reljef barikadirati (fr. barricader) pregradi-
bares geld (njem. bar gotov, čist, Geld ti, prepriječiti, zatvoriti uske prolaze
novac) gotovina, gotov novac (ulice, mostove) radi obrane; dizati
bareta (fr. barrette, tal. berretta, lat. (ili: praviti) barikade; zabarikadi-
barretum) kapa uopće; uglata ili rati se ograditi se, zatvoriti se dobro;
okrugla kapa bez štita kakvu nose pren. izdvojiti se, osamiti se
na službi suci, svećenici itd. barilalija (grč. barys težak, laleo go-
bareter (fr. barretter) otpornik od tanke vorim) med. teško, otežano govorenje,
žice u balonu napunjenom vodikom,
teško izgovaranje riječi
stabilizator toka
barilja (šp. barilla) kem. nečista špa-
barež (fr. barege) prvobitno: laka vune-
njolska soda koja se dobiva sagorije-
na tkanina, nazvana po mjestu Ba-
rege u Pirinejima; sada: svi slično vanjem morskih biljaka
tkani materijali od vune, svile i pa- barimetrija (grč. barys težak, metria)
muka barometrija
bariolaža (fr. bariolage) šarenilo, naša-
Bargello čit. bardelo (tal.) prije: guver-
nerova palača (podestata) u Firenci; ranost; neukusno, previše šareno sli-
zatim: sjedište kapetana policije i za- karstvo
tvor; danas: narodni muzej za tali- bariolirati (fr. barioler) šarati, našara-
jansku umjetnost i kulturnu povi- ti, prošarati, protkati šarenilom
jest barisfera (grč. barys, sfaira kugla) geol.
bari- (grč. barys) predmetak u složeni- Zemljina jezgra, sastoji se, vjerojat-
cama sa značenjem: težak no, od teških elemenata (nikla, želje-
baribal zool. vrsta malih, crnih med- za i dr.)
vjeda u Sjev. Americi, Japanu i dr. barisomatija (grč. barys težak, soma
baricentar (grč. barys, kentron) fiz. tijelo) med. tromost, ugojenost, goj-
težište nost
barifon (grč. barys, fone glas) glaz. pje- barister (engl. barrister) titula engles-
vač koji pjeva dubok glas, tj. bas kih odvjetnika koji vode sporove pred
barifonija (grč. barys, fone) glaz. dubok visokim sudovima
glas, bas; med. teškoća govorenja kao barit (grč. barys težak) kem. mineral
bolesno stanje barij a (težac)
baritimija 162 barometarski

baritimija (grč. barythymia) zlovolja, barogram (grč. baros, gramma slovo,


sjeta, tuga, neraspoloženje pismo) papir na kojem je bariograf
bariton (grč. barys jak, dubok, tonos ispisao liniju zračnog tlaka
ton) glaz. duboki tenor ili visoki bas, barok (port. barrocco) arhit. v. barokni
muški glas između basa i tenora, stil
kreće se otprilike između "A" do "a"; barokan (port. barrocco) nepravilan,
pjevač koji pjeva bariton; glazbeni in- nastran, čudan, smiješan; baroknim
strument sa žicama, eufonij (u vojnoj se nazivaju one pojave u životu i um-
glazbi) jetnosti koje — svojim pretjeranosti-
baritonirati (grč. barytoneo naglasim ma, iskrivljenostima i proturječ-
gravisom) gram. jedan slog ostaviti nostima između sredstva i cilja, sa-
nenaglašen, osobito posljednji slog držaja i forme — izazivaju dojam ne-
riječi; glaz. pjevati bariton čega nastranog i ludog; barokna po-
baritonon (grč. barytonon) gram. riječ ezija učena, dvorska, teško razum-
kod koje je posljednji slog nenagla- ljiva poezija koja je cvjetala za vri-
šen jeme trajanja baroknog stila u ar-
barjak (tur. barjak) zastava, stijeg hitekturi i umjetnosti
barka (tal. barca, fr. barque) mali ča- barokni stil (port. barrocco, grč. stylos)
mac, lađica; velika trgovačka lađa sa razdoblje u povijesti umjetnosti koje
tri katarke obuhvaća kraj XVI. st., XVII. st. i
barkarola (tal. barcaruola) vesela pjes- prvu polovicu XVIII. st., dobilo ime
ma venecijanskih gondolijera po nazivu koji su Portugalci dali bi-
barkasa (šp. barcaza) pom. najveći ča- seru nepravilna oblika (barrocco);
mac na ratnim brodovima, s katar- ovaj stil je potisnuo renesansu i pred-
kama, jedrima i malim topovima stavlja njezinu degeneraciju, pribli-
barkerola (tal. barcherolla) čamac bez ži vši se gotičkoj umjetnosti XV. st.;
katarke, gondola; usp. barkarola barok
barketa (tal. barchetta) mali čamac, la- barokomora (grč. baros težina, metron
dica, brodić
mjera, kamara soba) posebno izgra-
barman (engl. bar) vlasnik ili poslovo-
đena hermetički zatvorena prostorija
đa bara; konobar
u kojoj se tlak zraka može umjetno
barn jedinica površine za mjerenje u
mijenjati, a služi za ispitivanje spo-
nuklearnoj fizici
sobnosti pilota ili ronilaca da izdrža-
Barnaba hebr. "sin utjehe"
vaju različite promjene u tlaku zraka
barne (njem. Barren, fr. barres) gim-
nastička sprava: dvije okrugle, para- baromakrometar (grč. baros težina,
lelne (i vodoravne) motke, svaka uč- makros visok, metron) vaga za djecu,
vršćena na dva stupa, razboj istodobno mjeri i visinu i težinu
baro- (grč. baros) predmetak u složeni- barometar (grč. baros težina, metron)
cama sa značenjem: težina, pritisak fiz. sprava za mjerenje zračnog tlaka
barofon (grč. baros, fone glas) čovjek (težine zraka)
koji ima dubok ili grub glas barometarski (grč. baros, metron) koji
barograf (grč. baros težina, grafo) me- se tiče barometrije; barometarski
teor. naprava koja bilježi promjene maksimum najviši zračni tlak, naj-
u zračnom tlaku, barometar koji sam više stanje barometra; barometarski
sebe registrira praveći tzv. barograf- minimum najniži zračni tlak, najni-
sku krivulju; usp. barogram že stanje barometra
barometrija 163 bassa ottava

barometrija (grč. baros, metria) mje- bas (tal. basso, grč. basson dorski kom-
renje zračnog tlaka; vještina ruko- parativ od bathys dubok) glaz. naj-
vanja barometrima; barimetrija dublji muški glas; najdublji glas u
barometrograf (grč. baros, metron, višeglasnim vokalima i instrumen-
grafo) barometar koji sam bilježi pro- talnim djelima, osnova harmonije; in-
mjene u zračnom tlaku; barograf strument koji proizvodi bas-tonove
baronesa (tal. baronessa) barunova kći bas bleu čit. ba ble (fr.) plava čarapa;
baronet (eng. baronet) titula engleskog pren. žena koja se pravi učenom, "ta-
nasljednog plemstva; član nižeg kozvana" spisateljica
plemstva, između baruna i viteza bas breton čit. ba breton (fr.) keltski
baroskop (grč. baros, skopeo) stariji dijalekt kojim se govori u Bretanji
naziv barometra; danas: posebna vr- basa vrsta ličkog sira, "škripavac"
sta barometra (s kamforom, amoni- basamak (tur.) stuba; prečaga (na lje-
jakovim kloridom i salitrom koji su stvama)
preliveni alkoholom) kod kojega se baset (tal. bassetto) glaz. mali kontra-
po talogu poznaje hoće li vrijeme bi- bas sa tri žice
ti vedro ili oblačno; dazimetar baseto (tal. bassetto) glaz. duboki tenor,
barotermometar (grč. baros, thermos bariton
topao, metron) termometar za mje- Basic English čit. beisik ingliš (engl.
renje točke vrenja vode, ta je točka kratica od British, American, Scien-
niža što je visina na kojoj se ona od- tific, International, Commercial, tj.
ređuje veća; hipsotermometar britanski, američki, znanstveni, me-
barotropizam (grč. baros, tropos okret, đunarodni, trgovački) suvremeni um-
pravac) bot. v. geotropizam jetni engleski jezik s ograničenim
baršun (mađ. barsony) vrsta tkanine; brojem riječi
kadifa, samt, velur, pliš basileus (grč. basileus) kralj; titula dru-
bartolinitis med. upala Bartholinovih gog arhonta u staroj Ateni
žlijezda, usminskih žlijezda basist (fr. bassiste) pjevač koji pjeva
Bartolomejska noć pokolj koji je u bas; svirač koji svira bas
katoličkoj Francuskoj u noći na 24. baskervil tisk. vrsta slova (naziv prema
kolovoza 1572. (uoči dana sv. Barto- glasovitom engleskom tiskaru Bas-
lomeja) izvršen u Parizu nad huge- kervilleu)
notima Baski narod na Pirinejskom poluotoku
bartviš (njem. Bart brada, wischen bri- baskijska kapa (basketka) tamnomo-
sati, oprašivati) četka na dugačkom dra kapa bez štitnika i oboda; fran-
štapu, pahalica cuska kapa
barun (lat. baro, fr. baron, tal. barone) baskijski jezik jezik Baska, jedini ne-
plemićka titula, stupanj plemstva iz- indoeuropski jezik u zapadnoj Eu-
među grofa i plemića; pren. jak, hra- ropi, rodoslovno usamljen
bar čovjek, junak, vitez baslis (fr. basse-lisse) vrsta vunenih ili
barunat (lat. baro) posjed za koji je ve- svilenih zidnih tepiha s dubokom os-
zana barunska titula; barunija novom
barunija (fr. baronnie) v. barunat bason (fr. basson) glaz. v. fagot
barut (tur.) puščani prah; smjesa ka- bassa ottava (tal.) mn. glaz. mjesta ko-
lijeva nitrata, sumpora i drvenog (li- ja treba izvoditi za jednu oktavu
po vog ili vrbovog) ugljena dublje
basso obbligato 164 batelaža

basso obbligato (tal.) glaz. glas basa baš-čauš (tur.) narednik u turskoj vojsci
koji vodi melodiju bašama (tal. basso mare duboko more)
basso ostinato (tal.) glaz. stalno ponav- jato riba
ljanje jedne teme u basu bašiti se (tur. baša) ponašati se kao
basso profondo (tal.) glaz. dubok bas baša (paša), tj. praviti se važan
basso ripieno (tal. basso ripieno) glaz. baška (tur.) posebice, osobito, na stra-
prateći bas nu, po strani
basta! (tal.) dosta! dosta o tome! bašlija (tur. bašli što ima glavu) pri-
bastah (grč. bastagma breme, teret) slu- badača, špenadl
ga, nosač; ranac, telećak; bastak bašmalik (tur. bašmaklik) "novac za
bastaj (fr. bassetaille) glaz. glas između papuče", dio prihoda sultanija koji
baritona i basa, dubok bariton; tako- se sastojao od novčanih kazni za
đer: bareljef šumske prekršaje
bašunsagolsun! (tur.) neka je tvoja gla-
bastard (ta. šp. bastardo) izvanbračno
va zdrava! (česta muslimanska izre-
dijete, kopile; zool. križanac, mješa-
ka; izraz sućuti u povodu smrtnog
nac (npr. konja i magarca, vuka i
slučaja; odgovara se sa: dostum-sa-
psa); bot. biljka koja je postala spol- golsun! zdrav mi bio ti, prijatelju!
nim križanjem dviju različitih bilj- bat-metal bijeložuta mješavina od 55%
nih vrsta; trg. vrsta fine i guste pa- bakra i 45% cinka (upotrebljava se
mučne tkanine; bastardna mjenica za svijećnjake i druge predmete); bri-
lažna mjenica, s potpisom osobe koja stolski mesing
ne postoji; bastardni prozor prozor s bataliti (tur. batal) pokvariti, poreme-
jednakom ili manjom visinom nego titi; zapustiti, napustiti; okaniti se
širinom čega, ostaviti, zanemariti, odbaciti
bastardirati (tal. bastardo) bot. raz- batalja (tal. bataglia) bitka, boj, borba
množavati (se) križanjem različitih bataljun (lat. battuere tući se, fr. ba-
vrsta taillon) voj. odred vojske koji pred-
bastati (tal. bastare) dostajati, biti do- stavlja, prema formaciji, trećinu ili
voljno; smjeti, usuđivati se, biti hra- četvrtinu pješačkog puka, obično s
bar, sposoban; polaziti za rukom, us- 800 do 1000 vojnika, podijeljenih u
pijevati 4 čete
bastilja (fr. bastille) tvrđava, kula, utvr- batar (fr. batarde) pokrivena laka bečka
đen zamak s kulama koji služi kao kočija na oprugama; voj. vrsta starih
tamnica; Bastille poznata pariška topova; borbeni mač koji se u borbi
tamnica koju je u XIV. st. sagradio držao u jednoj ruci; tisk. poluležeća
Karlo V. i koja je razorena 14. srp- fr. slova između ronda i angleza
nja 1789. za vrijeme Luja XVI. batardo (fr. batardeau) voj. privremen
bastion (fr.) fort. utvrđenje, prsobran zaklon, nasip od kamena
bastionirati (fr. bastion) voj. utvrditi, batarizam (grč. battarizo mucam) med.
napraviti utvrđenje (ili prsobran) mucanje, zamuckivanje, brzoplet go-
bastonada (fr. bastonnade) batinanje; vor
batinanje po tabanima u Turskoj batavija (lat. batavia) polusvilena tka-
bastonirati (tal. bastonare) batinati, nina koja se izrađuje na Javi
osobito po tabanima batelaža (fr. batelage) opsjenarstvo,
baš-čauš (tur. baščavuš) dočasnički čin mađioničarstvo, prijevara; pom. uto-
u turskoj vojsci varivanje i istovarivanje broda čam-
baterflaj 165 batrokefalija

cima; brodski promet; brodarina, pre- batist (fr. batiste) vrsta veoma finog i
voznina, vozarina gustog platna
baterflaj (engl. butterfly leptir) plivački batler (engl. butler) peharnik, pipničar;
stil, tzv. leptirov stil glavni sluga
baterija (fr. batterie) voj. bitnica, više batman (fr. battement) udaranje ruku
istovrsnih topova (4 do 8) s potpunom i nogu pri plesanju; lupanje srca; u
opremom i priborom koji čine jednu mačevanju: udarac po protivnikovom
borbenu jedinicu; kremen, ognjilo na maču; glaz. dvostruki udar; zama-
starim puškama; električna baterija šajni udarac njihala na satu
više lajdenskih boca koje se, radi ve- batofobija (grč. bathos visina, dubina,
ćeg električnog punjenja, spoje tako fobos strah) med. strah od dubine ili
da su svi vanjski oblozi sjedne strane visine, obično praćen vrtoglavicom
batoliti (grč. bathos dubina, lithos ka-
i svi unutrašnji oblozi s druge strane
men) mn. geol. potpuno kristalizi-
međusobno povezani; galvanska ba-
rane najdublje gromade plutonskih
terija spoj više galvanskih elemenata
stijena, ponajviše granitoidnih
u istom vodiču radi dobivanja jače batologija (grč. battologia) nepotreban
struje ili višeg napona (paralelno ili
uzastopno spajanje) govor, lupetanje, naklapanje
batometar (grč. bathos dubina, metria)
batibijus (grč. bathys dubok, bios ži-
sprava za mjerenje morske dubine
vot) biol. onaj koji živi u dubini, izraz
batometrija (grč. bathos, metria) v. ba-
koji je stvorio engl. prirodnjak Tho-
timetrija
mas Huxley (1825—1895) i njime
baton (fr. baton, lat. basto) štap, prut,
nazvao organsku prasluz koje ima u
palica; glaz. dirigentski štapić; znak
morskim dubinama i koja ne spada
za mirovanje
ni u životinje ni u biljke, nego pred- batonda (tal. battere) u cirkusu: salto-
stavlja neko neutralno meducarstvo
mortale preko konja; usp. batuta
prabića ili protista, jednostanično batos (grč. bathos dubina) niskost, pro-
organsko biće u morskoj dubini staštvo u govoru i pisanju
batidur (tal. battitura udarac) kolut na batrahij (grč. batrachos žaba) med. v.
vratima, alka batrahus
batifon (grč. bathys, fone) glaz. puhački Batrahomiomahija (grč. batrachos ža-
instrument s dubokim tonovima ba, mys miš, machia borba) "Boj žaba
batimetrija (grč. bathys dubok, metron) i miševa", glasoviti starogrčki spjev
mjerenje dubine; batometrija nepoznatog autora, parodija Ilijade
batirati (fr. battre, tal. battere, lat. ba- batrahus (grč. batrachos žaba) med.
tuere udariti, lupiti) u mačevanju: prišt ispod jezika; batrahij
izbiti protivniku mač iz ruke batrica (grč. bathron) terasa ispred
batiskaf (grč. bathys dubok, skafos la- kuće; kameni prag
đa) ronilačko zvono, čvrsta naprava batrij (grč. bathron postolje; sjedalo)
za ronjenje koja ne ovisi o matičnom med. kirurška postelja, klupa; sprava
brodu (izumitelj švicarski fizičar Au- za namještanje iščašenih udova
gust Piccard, 1884—1962); rekordna batriti (mađ. bator hrabar) hrabriti, bo-
dubina ronjenja: 11521 m driti, sokoliti
batiskop (grč. skopeo gledam) čamac batrokefalija (grč. bathron stuba, ke-
sa staklenim dnom kroz koje se može fale glava) lubanja koja ima oblik
gledati pod vodu stube
batuta 166 bazen

batuta (tal. battuta) glaz. udarac za pozitivna) koja se spaja s kiselinom


takt; u mačevanju: jak udarac duž i neutralizira je stvarajući sol; usp.
protivnikovog mača s ciljem da se baze; voj. mjesto ili zemljište s kojeg
protivnikov mač izvede iz napadne jedinice neke vojske napreduju, oda-
linije ili da se napravi mjesta za iz- kle dobivaju pojačanja i ostalu po-
vođenje udara na protivnika; skok moć, i odakle svi putevi vode k raz-
pri kojem konj samo malo dodiruje nim jedinicama kako one napreduju;
zemlju kopitima; saltomortale na- određen put na zemlji (npr. dužine
pravljen preko konja 3000 m) koji služi za mjerenje brzine
bauer (njem. Bauer seljak) u šahu: pje- leta zrakoplova, brzine automobila ili
šak, pijun drugog motornog vozila
bauhcvikn (njem. Bauch trbuh, zwi- bazalt (lat. basaltes, prema Pliniju riječ
cken štipati) štipanje, zavijanje, gr- afričkog podrijetla) vulkanska stije-
čevi u trbuhu; trema pred javni na- na sastavljena od plagioglasa, augita
stup i magnetita, odličan materijal za gra-
Baukida mit. žena koja je sa svojim đevine
mužem Filemonom ugostila Zeusa bazan (tur.) nekad, katkad, ponekad
kad on nigdje drugdje nije mogao bazana (fr. basane) obojena janjeća, ov-
nadi skloništa; za nagradu Zeus jo čja ili teleća koža za ukoričenje knji-
njihovu kolibu pretvorio u prekrasan ga; koža na konjičkim hlačama
hram; nakon smrti Baukidu je pre- bazanirati (fr. basaner) obojiti kožu (ja-
tvorio u lipu, a Filemona u hrast njeću, ovčju, teleću) za ukoričenje
baušig (njem. Bausch nabor) naboran, knjiga; obojiti crno
nabran bazanit (grč. basanos probni kamen)
Bav (lat. Bavius) v. Bavijus tvrd crni kamen od kojega su stari
bavarin (tal. bavaglino od bava slina, Egipćani izrađivali kipove
pjena) opršnjak, siperak bazar (perz.) sajam; u Europi: prodava-
bavela (tal. bavella, bava) trg. otpaci onica s jeftinom robom
od svile baze (grč. basis) mn. kem. spojevi koji
Bavijus (lat. Bavius) ime dvojice loših s kiselinama oblikuju soli (njihove
pjesnika i drskih kritičara koji su otopine u vodi pokazuju većinom al-
pretenciozno kritizirali Horacijeve kalnu reakciju); usp. baza
pjesme; otuda: loš pjesnik i pakostan Bazedovljeva bolest med. kronična
kritičar; Bav bolest koja nastaje kao posljedica bo-
Bayer svjetski poznata njemačka tvor- lesti štitnjače, znaci: povećana štit-
nica lijekova njača, krupne buljave oči, ubrzan rad
baza (grč. basis) osnova, temelj, podloga srca, drhtanje prstiju, znojenje, pro-
neke stvari; arhit. podnožje stupa, ljev, pojačana probava tvari, mršav-
kipa ili svoda; mat. osnova stupnja, ljenje i dr. (nazvana po njem. liječ-
potencije ili logaritma; geom. strana niku K. Basedowu, 1799 —1854, koji
ili površina na kojoj zamišljamo da ju je prvi utvrdio i opisao)
leži poligon ili poliedar; geod. osnov- bazeitet (grč. basis) kem. svojstvo ki-
na linija duga više kilometara koja selina da se s određenim količinama
se, pomoću motki za mjerenje, točno baznih oksida pretvaraju u soli; pri-
izmjeri i koja onda služi kao osnova sutnost neke kemijske baze
triangulacije; metr. uvodna stihovna bazen (fr. basin) umjetno izdubljen pro-
stopa; kem. tvar (supstanca, elektro- stor napunjen vodom
bazeologija 167 beach-la-mar

bazeologija (grč. basis, logia) znanost bazirati (grč. basis) osnovati, osnivati,
0 osobinama tijela; osnovno nauča- zasnovati, utemeljiti; osloniti se, osla-
vanje njati se na koga ili što, pouzdati se,
bazicitet (grč. basis) kem. v. bazeitet pouzdavati se u, počivati
bazilijanac pripadnik katoličkog reda bazitet (grč. basis) kem. v. bazeitet
(koji se služi istočnim obredima); ime baziti (grč. basis) mn. geol. eruptivno
po crkv. učitelju Baziliju Velikom (4. kamenje s nešto malo bazalta, dole-
st. n. e.) rita itd.; bazno kamenje
bazilika (grč. basilike tj. oikia kraljev- bazlamača (tur. bazlamač) slijevka,
ska, divna kuća) prvobitno kod sta- uljevuša, razvaruša; vrsta pite s
rih Grka: dvorana sa sjedištem ar- mnogo vrhnja
honta basileusa u Ateni; zatim, kod bazni (grč. basis) prid. v. bazalni
Grka i Rimljana: zgrada za trgovanje bazuka voj. ručni reaktivni bacač
1 pravne poslove koja se sastojala od BBC čit. Bibisi (engl. kratica za British
dviju dvorana na stupovima, jedne broadcasting Corporation čit. Britiš
za publiku, a druge za suce (tribu- brodkasting korporejšn) Britansko
nal); tip prvih kršćanskih crkava; radij sko društvo
saborna, glavna crkva BCG v. besežiranje
bazilikalan (grč. basilike) u obliku ba- bdelometar (grč. bdella pijavica, me-
zilike, sličan bazilici tron) med. staklena sprava za isisa-
Bazilike (grč. Basileus) mn. zakonik vanje krvi, zamjenjuje liječničku pi-
cara Basilijusa Velikog, objavljen javicu
887. bdelotomija (grč. bdella, temno režem)
bazilisk (grč. basilike) zool. kraljevski zarezivanje liječničke pijavice (nakon
zmaj, vrsta bezopasnog guštera u što se nasisala krvi) ispred završetka
Južnoj Americi i Aziji; mit. legen- repa s trbušne strane radi ispraž-
darni kraljevski zmaj koji je, tobože, njavanja i održanja životinje
ubijao svojim pogledom Be kem. kratica za beril
baziotrib (grč. basis, tribe trljanje) be-bop čit. bibop (engl.) vrsta džeza ka-
med. liječnički instrument za lom- rakteristična po čestim disonancama
ljenje dječje glave u maternici i za u harmonizaciji; suvremeni društve-
izvlačenje djeteta (upotrebljava se ni ples, improvizacija u paru i sku-
kod teških porođaja kad je to jedini pini, 4/4 takt, tempo umjeren .
izlaz); baziotriptor, kefalotrib, kefalo- Be-dur (tal.) glaz. tvrdo zvučanje s os-
triptor novnim tonom b; suprotno: Be-mol
baziotripsija (grč. basis, tripsis trlja- Be-kvadrat glaz. četverouglato "V",
nje) med. u slučajevima osobito teš- razrješavajući znak kojim se jedna
kog porođaja: lomljenje dječje glave povišena ili snižena nota vraća na
u maternici i vađenje djeteta bazio- prvobitni stupanj
tribom Be-mol (tal. Be-moll) glaz. zvučanje s
baziotriptor (grč. basis, tribo trljam) osnovnim tonom b; supr. Be-dur
med. v. baziotrib beach-la-mar čit. bič la mar (engl., šp.
bazipetalan (grč. basis, petalon list) beach-la-mar morska obala) naziv za
bot. naziv za razvoj pri kojem se naj- tzv. "kreolski" jezik (engleski temelj),
mlađi novi organ pojavljuje pri dnu sredstvo sporazumijevanja u zapad-
stabljike; supr. akropetalan nom području Tihog oceana
beanizam 168 beging

beanizam (lat. beanus) glupo i neote- beč (tal. bezzo) sitan mletački novac;
sano držanje (ili: ponašanje) novac uopće
beata (lat. beata) blažena, sretna; umj. beča (tal. biscia) smuk (vrsta neotrovne
bogomoljka zmije)
beata virgo (lat) blažena Djevica, tj. bedel (tur. bedel odgovarajući, razmje-
Majka Božja, Bogorodica, Gospa ran) zamjenik; čovjek koji umjesto
beatae memoriae čit. beate memorije nekog drugog ide na hodočašće ili u
(lat.) blažene, svete uspomene (pokoj- vojsku
nik) bedem (tur. beden) vanjski zid oko tvr-
beati possidentes (lat. beati possiden- đave; pren. zaštita, obrana
tes) sretni su oni koji imaju, blago bediner (njem. bedienen poslužiti) slu-
onima koji imaju ga, poslužitelj; bedinter
beatificirati (lat. beatificare) posvetiti, bedlam (engl.) luđak, onaj koji živi u
proglasiti svecem, uvrstiti u red sve- ludnici (po velikoj londonskoj bolnici
taca Sv. Marije od Betlehema koja služi
beatifikacija (lat. beatificatio) posve- kao ludnica)
ćivanje, proglašenje za sveca, uvrš- beduina (ar. bedavi) mod. ženski ogr-
tenje u red blaženih od strane pape, tač sličan arapskoj nošnji
nakon čega dolazi čin kanonizacije; beduini (ar. bedavi) mn. stanovnici pu-
fiz. električna beatifikacija električ- stinje, nomadska arapska plemena
ni eksperiment koji se sastoji u stva- u arabijskim, sirijskim i sjevernoaf-
ranju svijetlog svetačkog vijenca (au- ričkim pustinjama, žive od stočarstva
reole) i pljačke, pod vlašću svojih šeika i
beatikum (lat. beaticum) posljednja po- kadi
mast, pričest umirućeg kod katoli- befel (njem. Befehl) zapovijed, nalog;
ka zum Befehl čit. cum befel (njem.) na
beatitudo vestra (lat. beatitudo vestra) zapovijed, u nekadašnjoj austrijskog
Vaša Svetosti (oslovljavanje pape) vojsci odgovor podređenoga nadređe-
beatizam (lat. beatus blažen) pravljenje nome kao izjava da će nalog biti iz-
svecem, tobožnja svetost, licemjerje vršen
beatus ille, qui procul negotiis... čit. beg-lokum (tur.) kolač s medom, mede-
beatus ile kvi prokul negocijis (lat.) njak
"sretan onaj koji je daleko od poslo- begenisati (tur. begenmek činiti dobro,
va..." (Horacijev stih) ugađati) svidjeti se; poželjeti, zavo-
beaufort v. boufort; Beaufort Francis ljeti; voljeti koga; odobriti, pristajati
(1774—1857), engleski admiral, sa- na nešto; izabrati po svome ukusu;
stavljač meteorološke skale za mje- diviti se
renje brzine vjetra begine (lat. bagan, engl. begger) mn.
becirk (lat. cirkus, njem. Bezirk) okrug, pripadnice opatičkog reda koji je oso-
okružje, kvart bito bio raširen u XI. i XIII. st.
Becquerelove zrake čit. Bekrelove ... (najstariji red posvećen boguugod-
(po imenu francuskog izumitelja nom radu, njegovanju bolesnih itd.);
Henrija Becquerela) zajednički naziv pren. bogomoljke, one koje se prave
za zrake koje izbijaju iz radioaktiv- sveticama; beguine, begute
nih elemenata (alfa-zrake, beta-zra- beging (engl. bagging) platno za paki-
ke, gama-zrake) ranje
beglajter 169 belfrid

beglajter (njem. begleiten pratiti) glaz. beladona (tal. bella donna "lijepa žena")
svirač u tamburaškom orkestru na bot. (Atropa Belladonna) šumska
instrumentu dubljega glasa kojemu biljka iz por. pomoćnica, velebilje,
je zadatak praćenje glavne melodije bun, bunika; beladona-ekstrakt sok
(obično u tercama ili kvintama) koji se priprema od svježeg soka liš-
begonija ukrasna biljka velikih miris- ća ove biljke, glavni sastojak atro-
nih cvjetova (naziv po imenu Fran- pina
cuza Michaela Begona) beladonin (tal. bella donna) kem. or-
beguine (engl. beggar) mn. v. begine ganska baza koja se dobiva od kori-
begute (eng. beggar) mn. v. begine jena i lišća velebilja; upotrebljava se
behanizam smjer u babizmu, ima pri- kao sredstvo za uljepšavanje radi
staša i u Europi i Americi povećanja zjenica
behar (tur. bahar miris; proljeće) cvijet belaj (tur. bela) nevolja, nesreća, jad,
(na voćkama) zlo, bijeda, patnja, muka, napast;
behemot (hebr). divovska životinja, ne- gužva, metež; nepogoda, ružno vrije-
man; u Bibliji: naziv za vodenog me; vrag
konja belanda (tal. belanda, fr. belandre)
behici (grč. bex, bechos kašalj) mn. pom. vrsta nordijskih plitkih jedri-
med. sredstva, lijekovi protiv kašlja lica
bejzbol (engl. base-ball) šport, sjever- belčite (šp. belchite) vrsta španjolske
noamerička igra loptom, igraju dvije vune, nazvana po istoimenom gradu
momčadi sa po devet igrača na igra- beleca (tal. bellezza) ljepota; lijepa
lištu u obliku romboida čije su stra- žena, ljepotica
ne duge 27 m beledin trg. vrsta levantskog pamuka
bek (engl. back) šport, igrač iz uže ob- slabe kakvoće
rane u nekim športskim igrama (sva- belelaks trg. vrsta istočnoindijske svi-
ka momčad ima dva beka, lijevog i lene tkanine, slične taftu
desnog) belemniti (grč. belemnon oružje koje
bekasina (fr. becassine) zool. močvarna se baca, strijela) geol. fosilni ostaci
šljuka izumrlih glavonožaca iz razdooblja
bekhend (engl. backhand) šport, udarac jure i krede
okrenutom rukom, tj. hrptom ruke Belerofont mit. sin Glaukov, unuk Sizi-
(u tenisu) fov; uz pomoć konja Pegaza ubio ne-
bekon (engl. bacon) slanina sa slojevi- man Himeru
ma mesa beletrist (fr. belles lettres, belletriste)
bekovski (prema engl. back); šport, be- onaj koji piše beletristiku, zabavni
kovski prostor dio nogometnog igra- pisac
lišta (šesnaesterac) koji je prvobitno beletristika (fr. belles-lettres književ-
pripadao samo bekovima (braniči- nost) lijepa književnost; ona grana
ma); zove se i kazneni prostor budu- literature koja ne služi ni vjerskim,
ći da se prekršaji u njemu kažnjava- ni znanstvenim, ni praktičnim cilje-
ju izuzetno strogo; bekovski udarac vima, dakle pjesništvo u stihu i prozi,
u nogometu: snažan udarac sa svr- zabavna književnost svake vrste, felj-
hom da lopta ode što dalje od vlas- ton, estetska i književna kritika
titog gola; neprecizan udarac belfrid (engl. belfry zvonik) gradski zvo-
bel-esprit čit. bel-espri (fr.) lijep duh, nik spojen s vijećnicom (u srednjem
tj. pametan i duhovit čovjek vijeku i renesansi)
belikozan 170 benefakcija

belikozan (lat. bellicosus) ratoboran, belvi (fr. bellevue) v. belvedere


ratnički Belzebub (hebr. Baal-Sebub) mit. bo-
belkanto (tal. bei canto) glaz. lijepo pje- žanstvo starih Filistejaca; kod Zido-
vanje; glazbeni pravac koji teži za va i u Novom zavjetu: sotona, neča-
što suvremenijom reprodukcijom to- stivi, vrag
na i za virtuoznošću u izvođenju bema (grč. bema uzvišenje) starogrčka
belle epoque čit. bei epok (fr.) lijepo govornička tribina
razdoblje, doba ljepote, razdoblje po- bematin-svijeće mn. svijeće izrađene
četkom 20. stoljeća kad se u umjet- od mješavine parafina i stearina
nosti razvilo načelo "ljepote radi lje- ben (hebr. ben sin) kod semitskih osob-
pote"; usp. larpurlartizam nih imena stavlja se uz očevo ime,
belle humeur čit. bei imer (fr.) dobro npr. Salomon ben David = Salomon,
raspoloženje, dobra volja Davidov sin
bellum civile (lat.) građanski rat benares (ind. Benares) istočnoindijska
bellum internecinum (lat.) rat do is- srebrena tkanina, brokat, nazvana
trebljenja, uništenja po gradu Benaresu
bellum omnium contra omnes čit. be- bendi (engl. bandy) šport, vrsta tenisa
lum omnijum kontra omnes (lat.) rat i hokeja na ledu; štap za hokej
sviju protiv svih, sveopći rat; fil. pr- Bendis tračka božica Mjeseca
votno, prirodno stanje čovječanstva, bendžo (engl. banjo) gitari sličan sjever-
prije oblikovanja društva (Hobbesova noamerički crnački glaz. instrument
pretpostavka) sa 5 do 7 žica; osobitu ulogu danas
belmontin kem. čist parafin koji se do- ima u džez glazbi
biva od petroleja; upotrebljava se oso- bene (lat. bene) dobro, lijepo
bito za pravljenje svijeća bene valete! (lat.) živjeli!
belomantija (grč. belos strijela, man- benedicirati (lat. benedicere) blagoslo-
teia) gatanje (ili: proricanje) iz stri- viti, blagoslivljati
jela (na Istoku) benedicite (lat. benedicite) molitva pri-
Belona (lat. Bellona) mit. božica rata je obreda u kat. samostanima; blago-
kod Rimljana, žena Marsova slivljanje, blagoslov
Belona (lat. bellum rat) rimska božica benedictio apostolica čit. benedikcija
rata, sestra i pratiteljica boga Mar- apostolika (lat.) apostolski blagoslov
sa koji papa, praveći znak križa, daje
belot (fr. belotte) vrsta kartaške igre triput godišnje cijelom katoličkom
belt (skand. Belt) tjesnac svijetu
beluga (rus.) zool. riba jesetra, moruna; benedikcija (lat. benedictio) u Kat. cr-
kao kamen tvrda masa koja se u ve- kvi: blagoslov blagoslivljanje
ličini kokošjeg jajeta ponekad nalazi benediktinac (fr. benedictin, njem. Be-
u bubrezima velikih jesetri-moruna; nediktinca) vrsta finog likera (nazva-
beluga kavijar najukusnija vrsta ka- na po tome što su ga najprije počeli
vijara pripremati redovnici jednog bene-
belvedere (tal. belvedere lijep vidik) vi- diktinskog samostana u Francuskoj)
dikovac, tornjić na kući, ljetnikovcu benediktinci mn. katolički red sv. Be-
ili kakvom uzvišenom mjestu odakle nedikta (480—543), osnovan u VI. st.
je lijep pogled (belvi); dio Vatikana u Monte Casinu
u kojem se nalazi glasoviti Apolonov benefakcija (lat. benefactio) dobročin-
kip sL o, dobrotvorstvo, beneficencija
benefaktor 171 berberin

benefaktor (lat. benefactor) dobrotvor, gano crvenim, žutim, zelenim ili bi-
dobročinitelj jelim plamenom
beneficij (a) (lat. beneficium) dobit, za- benignitet (lat. benignitas) dobrota, do-
rada, korist; prihod; prednost, po- brodušnost, darežljivost; med. bezo-
vlastica; dobrotvorna predstava pasnost, prolaznost bolesti
beneficijalni (lat. beneficialis) koji pri- bent (tur. bend) brana, nasip; propis,
pada crkvenim prihodima ili se tiče paragraf, pravilo; uzvisina
crkvenih prihoda bentonit vrsta svijetle i sitnozrnate
beneficijant (lat. benefia«.is) dobro- gline koja u vodi snažno bubri i pri
činitelj, dobrotvor tom povećava svoj volumen; upotreb-
beneficijar (lat. beneficiarius) onaj koji ljava se kao emulgator i stabilizator
prima prihod od nekog beneficija, u emulzijama
npr. od neke dobrotvorne predstave; bentos (grč. benthos dubina) biol. živo-
primatelj crkvenog prihoda; benefi- tinje i biljke koje žive na morskom
cij at dnu
beneficijat (lat. beneficiatus) v. bene- Benvenuto (tal.) "dobrodošli"
ficijar; također: đak koji prima nov- benzin (šp. benjui, fr. benjoin) kem. la-
čanu potporu, stipendist ko zapaljiva smjesa tekućih ugljiko-
Beneluks gospodarstveni i politički sa- vodika, dobiva se iz petroleja, otapa
se u alkoholu, služi kao pogonsko
vez Belgije, Nizozemske i Luksem-
gorivo
burga
benemerit (lat. bene meritus) vrlo za- benzol (šp. benjui) kem. žitka bezbojna
tekućina, ugodna mirisa, vrije na 80
služan čovjek
°C, gori sjajnim plamenom, otapa se
benevole lector čit. benevole lektor
u alkoholu, važan za proizvodnju ani-
(lat.) blagonakloni čitatelju!
lina
benevolencija (lat. benevolentia) bla-
benjoar (fr. baignoire) kupalište; kada
gonaklonost, naklonjenost, sklonost
za kupanje
benevolentan (lat. benevolens) blago-
Beoćani (grč. Boiotos) stanovnici staro-
naklon, naklonjen, odan; benevolan grčke pokrajine Beotije koji su sma-
Bengal (engl. Bengal) područje u južnoj trani tromim i glupim ljudima; otu-
Aziji oko delte rijeke Gangesa i Brah- da: nespretnjakovići, glupani
maputre te uz Bengalski zaljev beotski (grč. Boiotos) pril. iz Beotije,
bengal (engl. bengal) polusvilena tka- tj. glupo, nespretno, tromo
nina, muslin s višebojnim prugama beraha (hebr. beracha) židovska mo-
bengal stripe čit. bengal strajp (engl.) litva zahvalnica
trg. muslin s višebojnim prugama berak (mađ.) lug, gaj, pašnjak, neplod-
bengali (engl. Bengal) mn. engleske no zemljište; močvarno tlo
trupe u Indiji sastavljene od uro- berat (ar.) carsko pismo ili povelja ko-
đenika jom se nekom daju posebne povla-
bengalo (beng. bangla, engl. bungalow) stice; carsko pismo kojim se netko
indijska kuća jednokatnica od lakog postavlja na neki položaj; pismo ko-
materijala (bambusove trske ili da- jim se davala egzekvatura europskim
saka), s krovom od slame ili crijepa; diplomatskim predstavnicima u Tur-
služi za turiste, lovce itd. skoj
bengalska vatra poznata vatrometna berberin (lat. berberis) žuta boja koja
smjesa salitre i sumpora, gori pola- se dobiva iz korijena biljke žutike
berberis 172 berlingoca

berberis (lat. berberis vulgaris, ar. ber- je; plemeniti beril je ili divne tamno-
beris) bot. žutika zelene boje (smaragd), ili zelenka-
berdanka (engl. Berdan) puška ostra- stoplave (akvamarin)
guša, nazvana po pronalazaču, Ame- berilij (grč. beryllos, lat. beryllium)
rikancu Berdanu (11893.) kem. element, atomske težine 9,02,
berdivan (tur. bardevam) moćan, po- redni broj 4, znak Be, bijela kovina
stojan, snažan koja ulazi u sastav berila
bere (fr. beret) plitka i okrugla fran- berilistika (grč. beryllos) gatanje, pro-
cuska kapa ricanje budućnosti iz čarobnog zrca-
berekin (tal. birichino) mangup, fakin, la (napravljenog od berila)
vragolan, obješenjak berit mila (hebr. berit, mila, mal) ži-
Berenika (grč. ferein nositi, nike pobje- dovski crkveno-vjerski obred: uvođe-
da) "koja donosi pobjedu"; Berenikina nje u zavjet praoca Abrahama, za-
kosa ime zviježđa (po ženi egipatskog vjet obrezivanja, obrezivanje (berit,
kralja Ptolomeja III. iz III. stoljeća savez, zavjet; mila od glagola mal =
pr. n.e. koja je svoju kosu žrtvovala obrezati pokožicu penisa)
kako bi zahvalila bogovima što joj se berkan (tal. baracane) tkanina od kozje
muž vratio iz rata) dlake
bergami (tal. bergamo) mn. zidni tepisi
berkan (tal. barracano) gusta i teška
izrađeni u talijanskoj pokrajini Ber-
tkanina od vune, kostrijeti ili devine
gamo
dlake, služi za presvlačenje pokuć-
bergamota (tal. bergamotto, tur. be- stva
garmudi) carska kruška, vrsta ple-
berkeleizam fil. subjektivno-idealis-
menitih krušaka koje su iz Turske
tički smjer, vezan uz ime engleskog
prenesene u Italiju
biskupa Berkeleya (1685—1753); ka-
Bergen-Belsen nacistički koncentracij-
ski logor, poznat i po tome što je ta- rakteristika mu je suprotstavljanje
mo umrla i Ana Frank — Nizozem- materijalizmu i tvrdnja da su stvari
ka koja je ostavila svoj potresni i pojave samo skup osjeta i da postoje
Dnevnik samo u apercepciji subjekta; izvor
bergonizacija med. v. elektrogimna- filozofije Macha i Avenariusa
stika berkovec (rus.) pom. ruska pomorska
bergsonizam idealistička filozofija mjera od 10 puda = 400 ruskih funti
francuskog filozofa Henrija Bergsona = 163,805 kg
(1859—1941) berkšir (engl. berkshire) po engl. gradu
beriberi (ind. beri) med. vrlo raširena Berkshireu nazvana rasa crnih svi-
krvna bolest u sjev. Africi, Australiji nja, nastala križanjem sijamske,
i Indiji, javlja se kao posljedica pre- kitajske i napolitanske rase
hranjivanja samo kuhanom rižom ko- berlengo (fr. berlingot) polu-berlina, la-
ja u sebi nema B vitamina; glavni ka kočija sa dva sjedala, bez prednjeg
joj je znak: potpuno rasulo u funkci- sjedala; brelengo
oniranju živčanog sustava koje se berlina (fr. berline) vrsta lake kočije s
javlja u kočenju donjih dijelova tijela četiri sjedala, berlinska kočija
i slabljenju srca; = beri skorbut, berlinerblau (njem.) berlinsko modrilo,
beavitaminoza tamnomodra boja (pariško plavo)
beril (grč. beryllos) min. heksagonalni berlingoca (tal. berlingare, berlingozza)
mineral, neproziran, mutnozelene bo- talijanski narodni ples
berma 173 bestseler

berma (fr. berme) 2. puteljak, stazica; odlikovali divljim bijesom; pren. bi-
naslon za ruke kod gađanja (u stre- jesni, plahoviti ljudi i ratnici
ljačkom rovu) beržerak (fr. Bergerac) vrsta finog fran-
berma 1. v. firma cuskog vina, nazvana po istoimenom
berna (fr. berne) pom. zastava kojom departmanu na Dordogni
se mornari pozivaju da se vrate s Bes staroegipatsko božanstvo glazbe,
kopna na brod; zategnuta deka ko- radosti i bračne sloge
jom se netko baca uvis (stara fran- besa (arap.) 2. kod Albanaca: čvrsto obe-
cuska igra) ćanje, časna riječ; nekome dati besu
bernardinac (njem. Bernhardiner) rasa dati nekome čvrsto obećanje da mu
pasa između doge i ovčarskog psa, se neće dogoditi nikakvo zlo od ono-
duge dlake, crvene i bijele; izvježban ga koji je dao besu
za nošenje tereta i spašavanje put- besa (fr. baisse) 1. trg. padanje cijena i
nika nastradalih u snježnim vijavi- tečajeva državnim dionicama i dru-
cama gim vrijednosnim papirima, kao i ro-
bernardinci mn. bijela braća, pripad- bi koja kotira na burzi
nici kat. reda sv. Bernarda (red je besežiranje cijepljenje preparatom
osnovan 1098. u Francuskoj) BCG (čit. be-se-že) kao zaštita protiv
berneskan (tal. bernesco) v. bernije- tuberkuloze (BCG je kratica od bacil
skan Calmette-Guerin)
bernijeskan (tal. Berni, bernesco) ćud- besprizorni (rus. besprizornyi) zapuš-
ljiv, nastran (po načinu pisanja tal. teno i nenadzirano dijete
pjesnika Bernija koji je preradio Boi- Bessemerov aparat naprava za pro-
ardov ep "Zaljubljeni Rolando") izvodnju čelika i bakra
bersaljeri (tal. bersaglieri) mn. strijelci Bessemerov čelik čelik koji se dobiva
(vrsta pješaštva u tal. vojsci, osno- oksidacijom sirovog željeza, nazvan
vano 1836.) po švedskom kemičaru Henryju Bes-
berseza (fr. berceuse) glaz. uspavanka semeru (1813—1898)
bert-brodovi (niz. beurt) mn. nizozem- Bessemerova metoda postupak pri
ski poštansko-trgovački brodovi koji pročišćavanju sirovog željeza pomo-
redovito prometuju na određenim li- ću toplog zraka; v. Bessemerov čelik
nijama i imaju povlasticu za prije- bestijalan (lat. bestialis) zvjerski, živo-
voz putnika i robe tinjski; grub, divlji, surov, nečovječan
bertijonaža (fr. bertillonage) u krimi- bestijalnost (lat. bestia) životinjstvo,
nalistici: utvrđivanje istovjetnosti zvjerstvo, zvjerska priroda, nečovječ-
(identifikacija) neke osobe putem nost
antropometrijske metode (naziv po bestijarij (lat. bestiarium) knjiga sa sli-
fr. antropologu Alfonzu Bertillonu, kama životinja, knjiga s pričama iz
1853—1914) životinjskog svijeta
berzerkeri (nord. ber-serkr) mit. "oni bestijarijus (lat. bestiarius) borac sa
koji se pojavljuju u koži medvjeda", zvijerima u areni (kod starih Rim-
polumitski likovi u Norveškoj i na ljana)
Islandu, ljudi koji, kad pobjesne, do- bestseler (engl. best najbolji, seli pro-
biju snagu dvanaestorice ljudi; stra- davati, trgovati, nalaziti prođu) dobro
hoviti junak i njegovih dvanaest si- prodavana roba, osobito knjiga koja
nova koji su išli u boj bez oklopa, se najviše traži; najbolje književno
samo u medvjeđoj koži i u borbi se djelo
bešamel 174 bi-

bešamel (fr. bechamelle) gust umak od bezac (njem. Besatz) porub, opšav
mlijeka ili vrhnja s jajima i brašnom bezacung (njem. Besatzung) osoblje;
te mesom, ribom i si. kao dodacima posada
beščatal (tur. beš pet, ćatal rašlje) pete- beze (fr. baiser) poljubac; kuh. vrsta ko-
rostruko; beščatalm raketa koja se lača punjenih pjenom od jaja i šećera
rasprskava u pet smjerova bezemšon (niz. bezemschoon) trg. od-
beškot kruh, osobito dvopek bitak na ime onoga što ostaje u san-
bešlag (njem. Beschlag) kovne stvari ducima ili bačvama pri ispražnja-
(brave, kvake i si.); željezni dijelovi vanju, osobito kod nepreradenog še-
kotača, kola i si ćera
beštek (njem. Besteck) pribor za jelo: bezeta (fr. bezette) crvena šminka, fino
nož, vilica, žlica, tanjuri i ubrus tanko platno, jako obojeno kotenilom,
beštija, beštija (lat. bestia) zvijer, ži- upotrebljavaju ga slastičari za boje-
votinja; nečovjek, čovjek-zvijer nje kolača
beštima (tal. bestemmia) psovka, kle- bezistan (perz. bedesten, basistan) u
tva; grdnja Turskoj: trg, tržnica, dio trga pod
beta (grč. beta) ime drugog slova grčkog krovom, pokrivena tržnica, osobito u
alfabeta (B = naše "b"); beta-zrake Carigradu; bezisten
fiz. materijalne zrake koje nose ne- bezisten (perz. basistan) v. bezistan
gativne električne naboje i skreću bezmen (fr. baisemain) cjelivanje ruke,
pod utjecajem magneta; kreću se rukoljub; vazalsko, podaničko cjeli-
velikom brzinom (oko 298000 km/s); vanje ruke gospodaru u znak poniz-
usp. alfa-zrake, gama-zrake) nosti ili kao dvorski ceremonijal
beteg (mađ. beteg bolestan) bolest bezoan (fr. besoin, tal. bisogno) potreba,
beth-din (hebr.) židovska sudnica, tri- potrebitost, nužda, oskudica, siroma-
bunal koji sačinjavaju rabini radi štvo; au besoin čit. o bezoan (fr.) u
vjerskih i obrednih pitanja slučaju potrebe, kad bude nužno; ad-
Betlehem (hebr. Betlehem "Kuća kru- resse au besoin čit. adres o bezoan
hova") izraelski gradić, rodno mjesto (fr.) trg. na mjenicama: adresa po po-
Isusa Krista; betlehem štalica od pa- trebi, tj. upućivanje mjenice na tre-
pira, kao uspomena na onu u kojoj ću osobu (ako bi trasant odbio pri-
se rodio Krist manje)
beton (lat. bitumen asfalt, fr. beton) bezoar (fr. bezoard, perz. badzahr)
smjesa od šljunka i cementa koja se, farm. vrsta protuotrova sastavljena
nakon što se ovlaži, stvrdne kao ka- od konkrecija iz želuca raznih sisa-
men; armirani beton beton u koji se vaca
dodaje željezo (radi pojačavanja) bezoardici (lat. bezoardica) mn. farm.
bettola v. betula protuotrovi
betula (tal. bettola) gostionica, krčma, bež (fr. beige) pr. neobojen, prirodne bo-
birtija je; žućkastosmeda boja; im. tkanina
betveš (njem. Bett krevet, Wasche rub- za odijelo prirodne boje
lje) posteljina, krevetnina bhagavata (ind.) v. pančaratra
bevanda (tal.) vino, osobito crno, pomi- Bi kem. kratica za bizmut
ješano s vodom (u Dalmaciji) bi- (lat. bis) predmetak u složenicama
bevut (tur. bihud) zanos; opojnost; ne- koji kazuje da se značenje drugog di-
svijest, nesvjestica; potpuna smire- jela složenice dvaput javlja, npr. bi-
nost andrija, bilupa itd.
biandrija 175 bibliolatrija

biandrija (lat. bi-, bis, grč. aner, andros knjige koje čine Stari (na hebrej-
muž) zakonom zabranjeni brak jedne skom) i Novi zavjet (na grčkom); bib-
žene sa dva muža u isto vrijeme lijska arheologija znanost koja ispi-
biangularan (lat. angularis kutni) dvo- tuje način uređenja i života, običaje,
kutni umjetnost i si. onih naroda koji se
bianualan (lat. bi-, annus godina, fr. spominju u Bibliji
biannuel) koji izlazi dvaput godišnje, biblio- (od grč. biblion) kao prefiks oz-
npr. časopis načava vezu s knjigom
biarda stroj za tkanje, razboj (naziv po bibliobus (grč. biblion knjiga, autos
pronalazaču) sam, lat. omnibus svima) putujući
biarhija (lat, bis, grč. arche vlada) dvo- autobus s knjigama za posudbu
vlašće, istodobno vladanje dvojice bibliofil (grč. bibliofilos ljubitelj knji-
vladara u jednoj zemlji; diarhija ga) onaj koji strasno skuplja knjige
biartikuliran (lat. bi-, articulus zglob) radi njihove stvarne, bitne vrijedno-
koji ima dva zgloba, dvozgloban sti za znanost ili temu koja skuplja-
biatlon (lat. bi, grč. athlon borba) šport, ča interesira; suprotno: biblioman
skijaška disciplina s dvostrukom um- bibliofilija (grč. biblion, filia ljubav)
ješnošću: skijaško trčanje na 20 km ljubav prema knjigama radi njihove
i gađanje puškom u četiri mete stvarne vrijednosti
bibaeitet (lat. bibacitas) željaza pićem, bibliognost (grč. biblion, gnostes po-
strast za pićem, sklonost piću znavatelj) poznavatelj knjiga, onaj
bibere (lat.) piti; bibere graeco more čit. koji se razumije u knjige
bibere greko more (lat.) piti po grč-
bibliognozija (grč. biblion, gnosis po-
kom običaju (tj. kad se u čije zdrav-
znavanje) poznavanje knjiga, razu-
lje pije onoliko čaša koliko njegovo
mijevanje u knjige
ime sadrži slova ili koliko mu se još
želi godina života); bibere ad nume- bibliograf (grč. biblion, grafo pišem) po-
rum (lat.) ispiti uz zdravicu određen znavatelj knjiga; pisac (ili: sastavljač)
broj čaša popisa knjiga jedne struke
bibliografija (grč. biblion knjižica, knji-
bibi (fr.) ženski šešir s malim štitom;
ga, grafo pišem) poznavanje knjiga,
muški šešir s uskim obodom
Biblia pauperum (lat.) Biblija siromaš- pomoćna znanost koja se bavi što pot-
nih, srednjovjekovno izdanje Biblije punijim skupljanjem i opisivanjem
sa slikama i crtežima za vjersku po- tiskanih djela ili nekog znanstvenog
uku nepismenih područja, ili cjelokupne književnosti
biblicist (lat. biblista) poznavatelj Bib- nekog naroda; ona može biti abeced-
lije, objašnjavač Biblije; onaj koji se na, kronološka ili sistematska; obič-
drži samo Biblije, bez obzira na pre- no se sastoji u jednostavnom ispisi-
daju vanju naslova djela, a rjeđe donosi i
biblicitet (grč. biblion) neodstupanje od kritičke napomene
Sv. pisma (u propovijedima) bibliolater (grč. biblion, latreio služim)
biblicizam (grč. biblion) smjer u evan- čovjek koji voli i cijeni knjige; čovjek
geličkoj teologiji koji Bibliju shvaća koji pretjerano poštuie Sv. pismo
kao po sebi iedinstven otkriveni su- bibliolatrija (grč. biblior „reia služ-
stav mnli ili života ba) pretjerano i zanesei.jačko -ošto-
Biblija (grč. biblion knjižica, knjiga, bi- vanje Svetog pisma; slijepo vjerova-
blia knjižice, knjige) Sveto pismo, nje u sve što je napisano ili tiskano
biblioliti 176 bife

biblioliti (grč. biblion, lithos kamen) popravci uveza, popravljanje ošteće-


mn. geol. okamine lišća; otisci lišća nih listova, dezinfekcija i si.
na kamenu; rukopisi koje je Vezuv biblistika (grč. biblion) stručno pozna-
(vulkan) zatrpao u Herkulaneju i vanje Svetog pisma; znanost o Sve-
Pompejima te su zato dobili minera- tom pismu
lan izgled biblizam (grč. biblion) biblijska riječ,
bibliologija (grč. bibliologia) znanost o biblijski izraz
knjizi i knjižarstvu uopće, poznav- bicefalan (lat. bi-, grč. kefale glava) v.
anje Svetog pisma (Biblije); znanost bikefalan
o Svetom pismu; rasprava o raznim biceps (lat. biceps) koji ima dvije glave,
izdanjima Biblije dva lica (nadimak rimskog boga Ja-
biblioman (grč. biblion, mainesthai nusa); anat. dvoglavi mišić nadlak-
oduševljavati se) onaj koji strasno tice
skuplja knjige iz nekih sasvim oso- bicikl (engl.-fr. bicycle, lat. bis, cyclus
bitih razloga, npr. radi originalnosti krug) vozilo sa dva kotača koje se
tiska, starosti, rijetkosti, tehničke pokreće nogama
opreme, njihove sudbine itd. biciklist (eng. bicyclist) vozač bicikla
bibliomanija (grč. biblion, mania odu- bicinij (lat. bicinium, bis, canere pje-
ševljenje, ushićenje) bolesna strast za vati) glaz. kompozicija za dva glasa
skupljanjem knjiga iz sasvim osobi- bićerin (tal. bicchiere) čaša
tih razloga, knjigoljublje bide (fr. bidet, tal. bidetto) posuda za
bibliomantija (grč. biblion, manteia pranje intimnih dijelova tijela; kada
proricanje) proricanje iz mjesta na u kojoj se kupa sjedeći
koja najprije padne pogled kad se bidens (lat. bi-dens) dvozubac, dvozube
knjiga, osobito Sveto pismo, nasum- vile
ce otvori bidermajer (njem. Biedermeier pošte-
bibliopeja (grč. biblion, poieo činim) njačina, prostodušni naivac) umj. na-
vještina sastavljanja (ili: pisanja) ziv za malograđanski jednostavni stil
knjiga, spisateljstvo; pravljenje (ili: (posebice za pokućstvo) koji je nastao
izrada) knjiga u Srednjoj Europi početkom 19. st.;
bibliopol (grč. bibliopoles) knjižar, pro- karakteristike: jednostavnost, mirni
davač knjiga oblici, prilagodba svrsi
bibliotaf (grč. biblion, tafos grob) "sa- bidon (fr. bidon mijeh) kanta, limenka,
hranjivač knjiga", tj. onaj koji svoje ploška; posuda od pet litara
knjige nerado posuđuje biduum (lat.) vrijeme od dva dana; rok
biblioteka (grč. bibliotheke zbirka knji- od dva dana; intra biduum (lat.) u
ga) knjižnica, zbirka knjiga roku od dva dana
bibliotekar (grč. bibliotheke) knjižni- bienalan (lat. biennis) dvogodišnji
čar bienalije (lat. biennis) mn. bot. dvogo-
bibliotekografija (grč. bibliotheke, dišnje biljke
grafo opisujem) opisivanje biblioteka; bienij (lat. biennium) razdoblje od dvije
znanost o uređenju biblioteka godine
bibliotekonomija (grč. bibliotheke, no- bife (fr. buffet, tal. buffetto) prodavao-
mia) znanost o uređenju biblioteka i nica jela i točionica pića, zalogajni-
upravljanju bibliotekama ca; ormar u kojem se drži piće; stol
biblioterapija (grč. biblion knjiga, the- s hladnim jelima i pićima (npr. na
rapeia liječenje) "liječenje knjiga", tj. nekoj zabavi)
bifedžija 177 Bikfordova vrpca

bifedžija (fr. buffet) vlasnik bifea bigoterija (fr. bigoterie) vjerska zatu-
biferan (lat. bifer) bot. dvorodan, koji canost, pretjerana pobožnost, bogo-
dvaput godišnje nosi plod ili cvjeta moljstvo; licemjerje
bifilaran (lat. bis, filum nit, konac) dvo- bigotirati (fr. bigot) praviti se svecem,
nitan, koji visi o dvjema nitima (u pretvarati se
elektrotehnici) bigotizam (fr. bigotisme) tobožnja sve-
bifloran (lat. bis, flos, floris cvijet) bot. tost, licemjerje; bogomoljstvo
sa dva cvijeta, koji ima dva cvijeta biheršrank (njem. Biicherschrank) or-
bifluencija (lat. bifluere) račvanje ri- mar za knjige
jeke biheviorizam (engl. behaviour ponaša-
bifoličan (lat. bis, folium list) bot. dvo- nje, vladanje) psih. smjer u američkoj
lisni psihologiji koji zanemaruje neka
biforman (lat. biformis) s dva oblika, unutrašnja (psihička) stanja ili pro-
dvoobličan cese, nego promatra samo ponaša-
biformitet (lat. biformitas) dvoobličnost nje životinja i ljudi; po tom nauča-
biftek (engl. beefsteak) kuh. goveđi vanju ponašanje živih bića ne može
odrezak debljine 4 cm napola pečen se objašnjavati duševnim činjeni-
na jakoj vatri cama, nego se zasniva na određenoj
bifti (engl. beef-tea) vrlo jaka juha od zakonskoj vezi situacije i reakcije
usitnjene govedine bihude (tur. iz perz.) uzalud, bezraz-
bifurkacija (lat. bifurcatio) račvanje, ložno
grananje ili cijepanje na dvoje, dije- bijon (fr. billon) slitina od srebra i bakra
ljenje na dva kraka, npr. rijeke (sa znatno više bakra) od koje je prije
Big Ben (engl.) veliko zvono na zgradi pravljen sitan novac; bakreni novac
Parlamenta u Londonu s nešto srebra; srebrni novac bez pro-
bigamija (lat. bis, grč. gamos brak) dvo- pisne količine srebra
bračnost, stupanje u nov brak prije bijonaža (fr. billonnage) nedopuštena
nego što je stari poništen, dvožen- trgovina novcem male vrijednosti;
stvo krivotvorenje novca; podmetanje laž-
bigamist (lat. bi-, grč. gamos brak) nog novca
čovjek koji ima dvije žene, dvoženac bijoner (fr. billonneur) podmetač nepro-
bigamistica (lat. bi-, grč. gamos brak) pisnog ili lažnog novca
žena koja ima dva muža bijonirati (fr. billonner) podmetati ne-
bigarirati (fr. bigarrer, lat. bivariare) propisan ili lažan novac
šarati, išarati, ukrasiti šarama bikamerizam (lat. bi-, camera) dvo-
bigeneričan (lat. bis, genus rod, bige- domni sustav u uređenju države
ner) dvospolan, koji ima dva spola; bikarbonat (lat. bicarbonas) kem. kar-
hermafroditski bonat sa dva ekvivalenta ugljične
biglisati (grč. biglao, biglizo) slavuj evo kiseline prema jednom baznom, npr.
pjevanje (pjevati izvijajući melodiju) bikarbonat sode
bigot (fr.) onaj koji slijepo vjeruje; bo- bikefalan (lat. bis, grč. kefale glava)
gomoljac; onaj koji se pravi daje stro- dvoglav; bicefalan
go religiozan, licemjer Bikfordova vrpca stijenj, fitilj; vrpca
bigotan (fr. bigot) koji pretjeruje u po- koja polako gori, a upotrebljava se
božnosti, vjerski zatucan; licemje- za izazivanje eksplozije dinamitnih i
ran piroksilinovih naboja
bikoloran 178 bilijun

bikoloran (lat. bicolor) bot. dvobojan, bilateralan (lat. bis, latus strana, bila-
u dvije boje teralis) dvostran, obostran, usmjeren
bikonkavan (ni. bi-concavus) opt. na suprotne strane; bilateralni kon-
udubljen s obiju strana npr. bikon- trakt ugovor koji obvezuje obje ugo-
kavna leca vorne strane
bikonveksan (lat. bi-convexus) opt. is- bilboquet čit. bilboke (fr. bilboquet)
pupčen s obiju strana, npr. bikon- igra u kojoj se lopta hvata na štap;
veksna leća tisk. sitni tiskarski poslovi (karte,
bikojajugiran (lat. bi-conjugatus) dvo- posjetnice i si.); drveni prutić kojim
struko sparen se stavlja zlato pri pozlaćivanju
bikornan (lat. bi-cornis) zool. dvorog, s bild (njem. Bild slika, lat. apparatus
dva roga oprema) uređaj za prijenos slika (cr-
bikromatičan (lat. bis, grč. chroma bo- teža, fotografija, autografa i si.) pre-
ja) dvobojan, od dviju boja; bikroma- ko telegrafa
tični harmonij sprava za postizanje bildati (njem. bilden) šatr. vježbati,
četvrtine tonova kod glasovirskog gimnasticirati, razvijati mišiće
rasporeda tipki bilder (njem. bilden) čovjek koji poseb-
biksin (lat. bixa) kem. v. pod orlean nim vježbama razvija svoje mišiće;
biku (sanskr. bhikku) budistički redov- fizički razvijen, snažan čovjek; pren.
nik prosjak umišljeni gizdavac, snob
bikvadrat (lat. bi-quadratus) mat. če-
bildž (engl. bilge) pom. ravno dno u sr-
tvrti stupanj (četvrta potencija) neke
edini lađe, donji dio lađe
veličine; bikvadratne jednadžbe jed-
bilet (fr. billet) trg. billet a ordre čit.
nadžbe četvrtog stupnja; bikvadrat-
ni korijen četvrti korijen neke veli- bije a ordr (fr.) vlastita mjenica, mje-
čine nica koja se isplaćuje samo izdava-
telju; billet au porteur čit. bije a por-
bilabijal (lat. bi-, labium usna) gram. ter (fr.) priznanica ili mjenica koja
suglasnik koji se izgovara s obje us-
se isplaćuje donositelju; billet de bati-
ne, dvousneni suglasnik (b, p, m)
que čit. bije a bank (fr.) banknota,
bilanca (fr. bilan, tal. bilancio, lat. bi-
novčanica
lanx s dvije zdjelice) trg. usporedba
prihoda i rashoda na kraju jednog biletirati (fr. billeter) stavljati na robu
računa, završni račun o prihodima i ceduljice s cijenom; prodavati ulaz-
gubicima koji se izvodi s vremena nice, željezničke karte i dr.
na vrijeme, obično krajem svakog biletura (fr. billet) prodavanje ulaznica,
mjeseca i svake godine; pren. krajnji željezničkih karata; prodavaonica
ishod nečega; saldiranje, saldo ulaznica, željezničkih karata itd.
bilancirati (lat. bilanx) trg. izvesti za- bilieran (lat. bilis, fr. billiaire) koji se
vršni račun, izvršiti usporedbu pri- tiče žuči, žučni
hoda i rashoda u trg. knjigama; za- bilifulvin (lat. bilis, ulvus smeđežut)
ključiti neki posao, izvesti zaključak kem. žučno žutilo, crvenožuta sup-
o završenom poslu stancija u žuči
bilardirati (fr. billarder) u biljaru: jed- bilijarda (fr. billiarde) tisuću bilijuna
nim udarcem takom loptu dvaput do- bilijun (fr. billion) u Njemačkoj: milijun
dirnuti; jednim udarcem udariti dvi- milijuna (1.000.000.000.000); u Fran-
je lopte; za konja: izbacivati prednje cuskoj: tisuću milijuna, milijarda
noge (1.000.000.000)
bilin 179 binaran

bilin (lat. bilis) kem. glavni sastojak žu- bilupa (lat. bis, fr. loupe) opt. povećalo
či (lupa) s dvije leće
bilingvičan (lat. bilinguis, lingua jezik) biljar (fr. billard) društvena igra štapom
dvojezičan; koji govori dva jezika; i kuglama od bjelokosti na četvero-
pren. prijetvoran, dvoličan, prepre- uglatom stolu presvučenom zelenim
den suknom
bilingvitet (lat. bis, lingua jezik) dvoje- biljariti (fr. billard) igrati biljar
zičnost; uporaba dvaju jezika u go- biljetar (fr. billetier) kaz. prodavač
voru; pren. prijetvornost, preprede- ulaznica za predstave; prodavač ka-
nost, dvoličnost rata (željezničkih itd.)
biliozan (lat. biliosus, bilis) žučan, pun biljetarnica (fr. billet) blagajna, mje-
žuči; žutozelen; pren. žustar, prijek, sto gdje se prodaju karte, ulaznice
naprasit, razdražljiv, mrzovoljan biljur (ar. ballur kristal, lat. beryllus,
bilirubin (lat. bilis, rubinus) kem. žuč- grč. berillos beril) gorski kristal; kri-
no crvenilo, crvena supstancija u žuči stalno staklo
bilis (lat.) med. žuč, pren. ljutnja, srdž- biman (lat. bis, manus, bimanus) dvo-
ba, bijes ruk
biliskopija (lat. bilis žuč, grč. skopein bimembričan (lat. bimembris) koji ima
gledati) pregled žuči dva uda; sa dva člana, dvočlan
biliverdin (lat. bilis žuč, fr. vert zelen) bimenzan (lat. bimensis) dvomjesečni
kem. žučno zelenilo, zelena tvar žuči
bimenzis (lat. bimensis) razdoblje od
bili (engl. bili, fr. bille, lat. billa, bulla)
dva mjeseca, dvomjesečje; bimestar
prijedlog, zakonski prijedlog (u En-
bimestar (lat. bimestre, sc. tempus) v.
gleskoj), koji se, tek pošto bude triput
pročitan i primljen u oba doma, pod- bimenzis
nosi kralju; također: pisamce, cedu- bimestran (lat. bimestris) dvomjesečni
lja, priznanica, mjenica bimetalizam (lat. bis dvaput, metal-
bilogija (grč. bi, logos riječ, govor) dva lum) dvojni novčani sustav neke
književna djela istoga pisca koja zemlje po kojem zlato i srebro imaju
predstavljaju jednu cjelinu stalnu i određenu vrijednost u među-
bilon (fr. billon) manje vrijedno zlato i sobnom odnosu i oboje služe kao pod-
srebro, slitine s više primjesa nego loga papirnom novcu; nepotpuni bi-
čiste kovine; u Francuskoj: sitan ba- metalizam onaj kod kojega i zlatni i
kreni novac srebrni novac vrijedi kao kupovno i
bilonga (šp.) vrsta argentinskog puč- platežno sredstvo, s tim što zlato vri-
kog tanga jedi kao osnova i što se može neogra-
bilten (fr. bulletin, tal. bullettino) dnev- ničeno kovati, dok je kovanje srebr-
no priopćenje; kratak, služben dnev- nog novca zakonom ograničeno; supr.
ni izvještaj (npr. o zdravstvenom monometalizam
stanju, o stanju na bojišnici, o sjed- bimilenij (lat. bis- dvaput, lat. millen-
nici ministarskog vijeća, o aktualnim nium) jubilej od dvije tisuće godina;
političkim pregovorima i si.); izborni dvotisućljeće
listić; listak, cedulja; potvrda, prizna- bina (njem. Buhne) pozornica; kazalište
nica binaran (lat. bini po dva, binarius koji
biluks (lat. bi, lux svjetlo) svjetlosna sadrži dva, od dva) dvojni, od dva
reklama proizvedene fluorescentnim dijela, koji se sastoji od dvije jedini-
cijevima, dobro se vidi i danju i noću ce, dvojedinični
binda 180 biogen

binda (njem. Binde) veza, vrpca, povoj, vjeka (pjesnika, filozofa, vladara i
zavoj; petlja; ovratnik; pojas dr.)
binen-regulator (njem. Biihne, lat. re- bioblasti (grč. bios, blaste klica) mn.
gulator) kaz. naprava za prilagođa- biol. životne jedinice manje od sta-
vanje svjetlosti na pozornici i u ka- nica živih bića, najmanja jedinica
zalištu svih životnih pojava (stanica je, pre-
binenšprahe (njem. Biihne pozornica, ma Altmanu, kolonija bioblasta); bio-
Sprache jezik) kazališni govor, scen- fori
sko izražavanje; uglađen i istančan biocenologija (grč. bios, koinos zajed-
govor, govor kojim se trebaju služiti nički, logia znanost) v. biocenotika
glumci na pozornici biocenotika (grč. bios, koinos) znanost
binica (tal. binario udvojen) kruščic od koja se bavi proučavanjem bioceno-
dva dijela, zemička za, dio ekologije
binokl (fr. binocle) naočale; dalekozor biocenoza (grč. bios, koinos zajednički)
za oba oka; med. zavoj za oba oka životna zajednica, skup živih bića ko-
binokularan (lat. bini, oculus oko) s ja žive u nekom određenom dijelu
oba oka, koji je prilagođen za oba "životnog prostora" (biotopa)
oka istodobno biocentrično promatranje (grč. bios,
binom (lat. bi-, grč. nomos) mat. veli- lat, centrum središte) fil. jednostrano
čina koja se sastoji od dva dijela, npr. promatranje prirode i njezinog ra-
a ± b; polinom od dva člana, dvočla- zvoja, promatranje prirode samo sa
ni izraz stajališta ljudskog života i njegovih
binomizam (lat. bi-, nomos zakon) fil. vrijednosti
shvaćanje da postoje dvije vrste za- biodinamika (grč. bios, dynamis sila)
konskih odnosa: kauzalni (uzročni) znanost o životnim silama i životnoj
odnosi, na kojima se temelje prirodne djelatnosti; prid. biodinamički
pojave, i njima odgovarajući zakoni bioenergetika (grč. bios, energeia) fil.
na kojima se temelje duševne (psi- energetika cjelokupnog života, svih
hičke) pojave životnih procesa, zbivanja
binomni (lat. bi-, grč. nomos) mat. sa biofenomenologija (grč. bios, ta fai-
dva člana, dvočlani; koji se tiče bi- nomena pojave, logia) znanost o ži-
noma votnim pojavama
biofizika (grč. bios, fysis) dio biologije
binub (lat. binubus) čovjek koji se
koji se bavi stvarnim međusobnim
dvaput ženi
odnosima živih bića; dio fiziologije
binjektaš (tur. binsk taši) veliki kamen
koji se služi fizičkim metodama u is-
s kojega se uzjahuje na konja
pitivanju životnih pojava
binjiš (tur. binyš) čohani ogrtač (s krz-
biofon (grč. bios, fone glas) uređaj za
nom)
prikazivanje fotografskih slika koje
bio- (grč. bios) predmetak u složenica- istodobno i govore ili pjevaju
ma sa značenjem: život, životni biofori (grč. bios, foros koji nosi) mn.
bioaritmetika (grč. bios život, arith-
metike) znanost koja se bavi izraču- biol. nositelji života, = bioblasti
navanjem prosječnog trajanja ljud- biogen (grč. bios, genos podrijetlo) biol.
skog života veoma složena bjelančevinasta tijela
biobiliografija (grč. bios, biblion, knji- koja su pravi i glavni nositelji živo-
ga, grafia) popis djela i knjiga koje ta; život se sastoji u neprestanom
se odnose na život i rad nekog čo- raspadanju i obnavljanju tih biogen a
biogenetski 181 bionegativan

biogenetski (grč. bios, genos) koji se tijela i pojava koje su za njih vezane
tiče razvoja života; biogenetski zakon (zoologija i botanika); elektro-biolo-
zakon po kojem je "ontogeneza ili ra- gija znanost o električnim uvjetima
zvoj bića kratko i brzo, zakonima na- života biljaka i životinja
sljeđa i prilagođavanja uvjetovano, biologist (grč. bios, logos) fil. pristaša
ponavljanje filogeneze ili razvoja svih biologizma
predaka koji čine razvojni lanac do- biologizam (grč. bios, logos) fil. pravac
tične jedinke" (Haeckel) u teoriji spoznaje koji spoznavanje
biogeneza (grč. bios, genesis postanak, smatra činom održanja i unapređenja
podrijetlo, rađanje) razvoj života života, sredstvom u borbi za opsta-
biogeneza (grč. bios, genos) povijest ra- nak; ona filozofija koja na pojmu "ži-
zvoja života vota" izgrađuje cjelokupni pogled na
biogeografija (grč. bios, ge zemlja, gra- život i svijet; grana sociologije koja
fia) znanost o rasprostranjenosti ži- postupa po biološkim analogijama
vih bića; dijeli se na fitogeografiju biolominiscencija (grč.-lat.) svijetlje-
(geografiju bilja), zoogeografiju (geo- nja živih organizama (npr. krijesnice,
grafiju životinja) i antropogeografiju neke ribe)
(geografiju čovjeka) biomagnetizam (grč. bios, magnes)
biograf (grč. bios život, grafo pišem)
magnetna sila koja se nalazi u or-
onaj koji opisuje život, životopisac,
ganskim bićima; prid. biomagnetni
pisac biografije; prid. biografski
biomantija (grč. bios, manteia pro-
biografija (grč. biografia) opisivanje (ili:
ricanje) 1. sudsko-liječničko utvrđi-
opis) života, životopis
vanje, prema određenim znacima na
biografika (grč. bios, grafo) umijeće
tijelu, je li se novorođenče rodilo živo
opisivanja života, umijeće pisanja
ili mrtvo; 2. šarlatansko pretkazi-
biografija
vanje trajanja života na osnovi kuc-
biokemija (grč. bios, chemeia) dio fizi-
anja bila, crta na dlanu i drugih tje-
ologije, znanost o kemijskom sasta-
vu živih bića i o kemijskim procesi- lesnih karakteristika
ma u zdravom i bolesnom organiz- biomehanika (grč. bios, mechanike)
mu znanost o mehaničkim procesima na
bioklimatika (grč. bios, to klima nagib; živim bićima i u njima
predjel u pogledu zemljopisnog po- biometrija (grč. bios, metria) grana bio-
ložaja) znanost koja proučava utje- logije kojoj je cilj matematičko
caje atmosferskih promjena, raznih izračunavanje i određivanje raznih
zraka na ljudski organizam i uopće životnih pojava, osobito pojave na-
na sve što živi sljeđa; u širem smislu: proučavanje
bioliti (grč. bios, lithos kamen) geol. ka- i mjerenje životnih sposobnosti
menje koje je uglavnom nastalo od čovjeka, tj. njegovih fizičkih i psi-
okamenjenih ostataka životinja i bi- hičkih osobina
ljaka bionegativan (grč. bios, lat. negare ni-
biolog (grč. biologos) znanstvenik koji jekati) koji je nepravilan i nepovoljan
se bavi proučavanjem podrijetla i za život i životne funkcije ili za po-
uvjeta života tomstvo (nakaze, poremećaji u ra-
biologija (grč. biologia) znanost o ži- zvoju, nepovoljne varijacije duhovnih
votu, osobito znanost koja se bavi sposobnosti i sve što je izrazito bo-
proučavanjem organskih prirodnih lesno ili boležljivo)
bionika 182 biotit

bionika (kratica od biologija — elek- bioskopija (grč. bios, skopein gledati)


tronika — tehnika) znanstvena gra- ispitivanje ima li neko tijelo sposob-
na koja traži polazne točke za rje- nosti za život; ispitivanje je li u ne-
šenje tehničkih problema u uzorima kom tijelu bilo života; električna bio-
što ih čovjeku pruža sama priroda skopija utvrđivanje smrti pomoću
bionomija (grč. bios, nomos zakon) zna- električne struje
nost o zakonima koji vladaju živo- biosociologija (grč. bios, lat. socius
tom drug) dio sociologije koji proučava
bionti (grč. bios, to on, tou ontos posto- društveni značaj ljudskog životnog
jeće, biće) mn. biol. ovako je njem. vijeka, razmnožavanja itd., a čovje-
prirodnjak Ernest Haeckel (1866.) ka, člana društvene zajednice, kao
nazvao fiziološke jedinice koje su animalno biće
većinom sastavljene od morfoloških biostatika (grč. bios, statike) znanost
jedinica i koje predstavljaju jedin- o zdravstvenom stanju i prosječnom
stveno živo biće trajanju života ljudi koji žive pod od-
bioontologija (grč. bios, on, ontos, lo- ređenim okolnostima, npr. stanov-
gia) znanost o živim bićima nika nekog grada, nekog područja,
biopsihizam (grč. bios, psyche duša) države itd.
fil. pretpostavka da sve životne poj- biotehnika (grč. bios, technike) dio teh-
ave imaju svoje psihičke procese; usp. nike koji se tiče živih bića i života
panpsihizam uopće: nasljeđa, prilagođavanja, me-
biopsihologija (grč. bios, psyche, logia) hanike razvoja, praktične eugenike i
fil. v. psihobiologija medicine
biopsija (grč. bios, orao vidim) med. biotehnologija (grč. bios, techne, logia)
način kliničkog ispitivanja uzima- proučavanje i primjena životne dje-
njem (operativnim putem) djelića ne-
latnosti najmanjih životinjskih i bilj-
kog organa sa živog čovjeka kad se
nih bića (mikroorganizama) na pri-
sumnja na kakav tumor (rak, sar-
vrednu djelatnost, npr. organizama
kom)
koji izazivaju vrenje itd.
biorizacija (grč. bios) 1912. g. prona- biotičan (grč. bios) koji se tiče života,
đena metoda sterilizacije mlijeka životni
tako da zadrži karatker sirovog mli-
jeka; veoma brzo zagrijavanje mli- biotika (grč. bios) znanost o životu
jeka do 75 °C i naglo rashlađivanje biotip (grč. bios, typos) čist tip, čista
pomoću posebnog uređaja — biori- rasa, životinje i biljke koje potječu
zatora od jedne jedinke i pokazuju ujedna-
biorizator (grč. bios) v. pod biorizacija čene i postojane odlike
biosfera (grč. bios, sfaira kugla) cje- biotipologija (grč. bios život, typos oti-
lokupan prostor na Zemlji stalno na- sak, logia znanost) znanost koja se
stanjen živim bićima, životni prostor bavi proučavanjem različitih tipova
(obuhvaća: atmosferu, litosfcru i hi- ljudi u istoj etničkoj skupini tako da
drosferu budući da živih bića ima i ispituje biološke, psihičke, funkcio-
u zraku, i u zemlji, i u vodi) nalne, endokrine, seksualne i druge
bioskop (grč. bios, skopein gledati) ure- karakteristike
đaj koji prikazuje žive slike, tj. slike biotit min. heksagonalni ili magnezij-
stvari i bića koje se kreću kao da su ski tinjac (nazvan po fr. znanstveni-
žive ku Biotu)
biotomija 183 bis

biotomija (grč. bios, temno režem) zna- birka (mađ.) ovca kratkog kudravog
nost o raščlanjivanju živih tijela; runa
znanost o stanju u kojem se tijelo birling (engl.) šport u šumskim pre-
nalazi u raznim životnim dobima djelima na sjeveru SAD-a: protivnici
biotop (grč. bios, topos mjesto) mjesto stoje svaki na jednom kraju balvana
življenja neke životne zajednice (bio- koji je spušten u brzu rijeku i na-
cenoze) stoje, okrećući balvan nogama, pro-
biozofija (grč. bios, sofia) životna mu- tivnika izbaciti iz ravnoteže i tako
drost, naučavanje o praktičnoj mu- svaliti u vodu
drosti u životu birmati (njem. werben) nagovarati ne-
biparticija (lat. bipartitio) dijeljenje na koga da stupi u plaćeničku vojsku
dva dijela, raspolovljavanje biro (fr. bureau, tal. burato) pisaći stol;
biped (lat. bis, pes noga, bi-pes) dvo- kancelarija; pisarnica; ured; odjel;
nožna životinja, dvonožac kancelarijsko osoblje
bipedalan (lat. bipedalis) dug ili širok birokracija (fr. bureau, grč. krateo) us-
dvije stope, dvostopni kogrudna vladavina činovništva koja
bipedan (lat. bi-pes, bipedis) koji ima ispravnost forme pretpostavlja stvar-
dvije noge, dvonog noj svrsi svojeg posla; ukočenost, sit-
biplan (lat. bis, planum ravan, ravna ničavost i uskogrudnost u službenoj
površina) zrak. zrakopolov s dvostru- dužnosti; sustav upravljanja u kojem
kim krilima vlast drži činovništvo ne vodeći ra-
bipolaran (lat. bis, polus stožer) dvo- čuna o stvarnim interesima ljudi; bi-
polan, s dva suprotna pola rokratizam
bira (fr. burat) trg. vrsta polusvilene, birokrat (fr. bureaucrate) službenik ko-
poluvunene tkanine ji je u obavljanju dužnosti strog, krut
birago voj. vrsta lakih poljskih mosto- i ohol; službenik koji misli da se sve
va, nazvana po pronalazaču, austrij- rješava samo za uredskim stolom
skom inženjerijskom časniku K. Bi- birokratizam (fr. bureau, grč. krateo
ragu (1792—1845) jak sam) v. birokracija
biraj (fr. burail) trg. glatka ili keplana birokratski koji se tiče birokracije
polusvilena tkanina s pamukom, vu- biromanija (fr. bureau, grč. mania) že-
nom ili kostrijeti lja (ili: težnja, navika) da se svi up-
birarija (tal.) točionica piva, pivnica ravni poslovi urede u kancelarijskom,
biratina (fr. buratine) trg. vrsta pope- tj. pretežno formalističkom duhu
lina od fine svile i vune biroutenzilije (fr. bureau, lat. utensi-
birema (lat. biremis) čamac s dva vesla; lia) mn. kancelarijske potrepštine,
antička ratna lada sa dva reda vesala kancelarijski pribor
koji su stajali jedan nad drugim birov (mađ. biro sudac); općinski star-
biren (fr. burin, tal. burino) dlijeto; ba- ješina; općinski sluga; čuvar polja,
krorezac; bakrorez poljar
bireta (fr. burette) kem. staklena cijev birtija (njem. Wirtshaus) krčma, gosti-
s ljestvicom, skalom (upotrebljava se onica
za mjerenje malih količina ttku *u.i birza (lat. birsa koža) prevlaka iznad
osobito u analitičkoj kemiji) (pokvarenog) vina, vinska plijesan;
birgermajster (njem. Burger-meister) sol vinske kiseline, tartarat
gradonačelnik, predsjednik općine, bis (lat.) dvaput; glaz. po drugi put, još
predsjednik mjesnog odbora jedanput, ponovno
bisage 184 bitevija

bisage (fr. bissac) mn. dvostruka torba biskroma (tal. biscroma) glaz. trideset
(u Lici); torba na sedlu drugi dio neke note
bisegment (lat. bis, segmentum odsje- biskup (grč. episkopos nadzornik, ču-
čak) mat. polovica, kao odsječak jed- var) visoki dostojanstvenik u Kat.
ne linije ili površine crkvi; po rimokat. naučavanju bis-
bisegmentabilan (lat. bis, segmentum) kup je nasljednik apostola
mat. koji se može podijeliti na dva biskupija (grč. episkopia) područje
dijela jednog biskupa
bisegmentacija (lat. bis, segmentum) biskvit (fr. biscuit, tal. biscotto, lat. bis
mat. dijeljenje na polovice ili na dva coctus dvaput pečen, dvaput kuhan)
(obično jednaka) odsječka, polovlje- dvopek; šećerni dvopek; dvaput pe-
nje čen porculan bez cakline (glazure)
bisekcija (lat. bis, sectio) dijeljenje na bisogno čit. bizonjo (tal.) nužda, potre-
dva (obično jednaka) dijela, polov- ba; al bisogno čit. al bizonjo (tal.)
ljenje trg. u slučaju potrebe (na mjenicama)
biseksan (lat. bis, sexus spol) v. bige- bisolit (grč. byssos pamuk, lithos ka-
neričan men) min. mineral svilenkasta sja-
bisekstilan (lat. bisextilis) prijestupni, ja, srodan s azbestom
s jednim prijestupnim danom; bi- bista (fr. buste, tal. busto, n. Brust) po-
sekstilna godina prijestupna godina prsje, osobito kip koji prikazuje gla-
(s 366 dana); usp. bisekstus vu i gornji dio prsiju
bisekstus (lat. bisextus) prijestupni bistoke (fr. bistoquet) biljarski štap
dan, tj. onaj dan koji se svake četvrte bistrirati (fr. bistrer) slikati (ili: bojiti,
godine dodaje nakon 28. veljače obojiti) čađavom akvarelnom bojom
biseksualan (lat. bis, sexus spol) koji bistro (fr. bistro) nekada: vinotočje, da-
ima oba spola, dvospolan, hermafro- nas: ekspresni restoran
ditski bisturi (fr. bistouri, tal. bistori) kir. nož
biser (tur. biisre) kuglasta tvorevina s pokretnom oštricom koja se može
oko zrnca pijeska ili oko kojeg dru- zatvoriti, obično dug 7 do 8 cm
gog stranog tijela koje je ušlo u lju- bisus (grč. byssos pamuk) veoma fina i
šturu nekih školjki; stvara se od skupocjena pamučna ili lanena tka-
sedefa i ima lijep bjelkast sjaj s pre- nina starih naroda, osobito Egipća-
ljevima te se smatra dragocjenošću i na
upotrebljava za nakit bišof (njem. Bischof biskup) piće od cr-
biserijalan (lat. bi-, series red, niz) koji nog vina, narančine kore i soka, ci-
ima dva reda, u dva niza, dvoredan meta, klinčića i šećera
bisernica (tur. biisre) školjka koja pro- bit (engl.) sitan novac od 12,5 centa
izvodi biser; vrsta najmanje tambu- (SAD) ili 3 penija (Velika Britanija)
re, prim biteizam (lat. bis, grč. theos bog) vje-
bisig (njem. bissig) zajedljiv, pakostan rovanje u dva boga, dvoboštvo
bisilabičan (lat. bis, grč. syllabe slog) biter (njem. bitter gorak) vrsta gorke
gram. dvosložan, od dva sloga rakije
bisirati (lat. bis dvaput) ponovno pje- bitevi (tur. bitevi čitav) jak, snažan,
vati ili svirati nešto već izvedeno i čvrst, masivan; temeljan, temeljit
tako udovoljiti publici bitevija (tur. bitevi) plosnato koplje; lju-
biskoten (fr. biscotin, tal. biscottino) dina, čovjek "kao od brijega odva-
mali, okrugli kolačić, okrugli dvopek ljen", ljudeskara
bitometrija 185 bizon

bitometrija (grč. bythos dubina, me- bizantinci (grč. Bizantion) 1. mn. grčki
tron) mjerenje dubine (pomoću viska pisci koji su pisali od vremena Kon-
ili proračunavanjem) stantina Velikog (325. god.) pa do pa-
bitumen (lat. bitumen zemljana smola) da Carigrada (1453. god.), tj. do pro-
smjese organskih zapaljivih tvari ko- pasti Bizantskog Carstva, i radili na
je se javljaju u zemlji, osobito uglji- povijesti, analitici, geografiji, arhe-
kovodične tvari smolasta mirisa, npr. ologiji, filozofiji, teologiji, retorici i
petrolej, nafta, asflat i si. poeziji; 2. zlatnici grčkih careva
bituminirati (lat. bitumen) prevući (ili: bizantinizam (grč. Bizantion) 1. bizant-
pokriti, premazati) zemljanom smo- ska umjetnost; 2. sustav vladavine
lom, asfaltirati sličan onome u Istočnorimskom Car-
bituminizacija (lat. bitumen) pretva- stvu gdje je neograničeni vladar bio
ranje u zemljanu smolu, u asfalt istodobno glava države i Crkve te do-
bituminozan (lat. bituminosus) sličan puštao svojim dvorjanima i ljubim-
zemljanoj smoli, koji sadrži u sebi cima da utječu na najvažnije držav-
zemljanu smolu ne poslove; 3. pren. pokorno služenje
biva glaz. japanski narodni instrument, i podilaženje vladarima i njihovim
sličan lutnji; ima 4 žice po kojima se prohtjevima, puzanje pred višima, a
udara drvenim štapićima; prati pje- umišljenost prema nižim od sebe
vanje starih ljubavnih i ratničkih pje- bizantolog (grč. Bizantion) znanstvenik
sama koji se bavi proučavanjem duhovne i
bivak (fr. bivouac) voj. poljski logor; materijalne kulture u starom Bizan-
stanovanje vojske pod malim šato- tu
rima bizantologija (grč. Bizantion, logia)
bivalentan (lat. bi-, valens koji vrijedi, znanost koja se bavi proučavanjem
valere vrijediti) kem. dvovrijedan, od cjelokupnog života (duhovne i mate-
dvije vrijednosti, koji ima dvije vri- rijalne kulture) starog Bizanta
jednosti, naziv za sve one elemente bizantski (grč. Bizantion) koji se tiče
kod kojih se jedan atom spaja sa dva
Grčkog ili Istočnorimskog Carstva;
atoma vodika, odnosno sa dva ato-
pren. koji se dvolično ophodi
ma drugog nekog jednovalentnog ele-
bizar (fr. bizarre) čudak, osobenjak, na-
menta, ili se zamjenjuje dvama ato-
mima vodika, kao npr. kisik, sum- stran čovjek
por, bakar, cink, olovo, željezo i dr. bizaran (fr. bizarre) čudan, nastran;
biver (eng. beaver) trg. engleska pa- čudnovat, čudesan, neobičan
mučna tkanina (upotrebljava se za bizarnost (fr. bizzare) čudnost, neobič-
zimske hlače) nost, osebujnost
bivertin (engl. beaverteen) trg. grub bizmut (lat. bismutum) kem. element
vunen porhet atomske težine 209,0, redni broj 83,
bivij (lat. bivium) mjesto gdje se sastaju znak Bi (upotrebljava se i kao anti-
dva puta, raskrižje septičko sredstvo, pri liječenju sifili-
bizam (lat. bisamum, hebr. besem) gust sa i dr.)
sok jakog i ugodnog mirisa, nalazi biznis (engl. business) posao, trgovački
se kod nekih životinja, osobito kod posao
moškavca (upotrebljava se kao mi- bizon (grč. bison) zool. divlji bivol, zubar
ris i kao lijek za jačanje živaca); mo- (u Europi); buffalo, američki divlji bi-
šus vol
bizonalan 186 blastomikoza

bizonalan (lat. bi-, grč. zone pojas, pod- čist formular, uzorak priznanice ili
ručje) podijeljen na dvije zone, koji ovlaštenja (prije nego što se ispuni)
se sastoji od dvije zone blankizam struja u francuskom revo-
bizzarria bicarija (tal.) glaz. brz skok lucionarnom pokretu kojoj je začet-
iz jedne vrste tona u drugu nik francuski socijalist L. A. Blan-
biž (lat. pisum, tal. pisello) grašak (usp. qui (1805—1881)
rizi-bizi) blanko (tal. bianco) v. bjanko; blanko-
bižu (fr. bijou) nakit, ukras, dragocje- kredit otvoren kredit, onaj koji se te-
nost, dragulj, dragi kamen melji na osobnom povjerenju, kredit
bižuterija (fr. bijouterie) trgovina dra- bez pokrića; blanko-akcept primanje
gocjenostima; nakit, dragocjenosti, mjenice na kojoj još nisu ispisani
dragulji; tvornička rukotvorna izra- svota i rok plaćanja; blanko-oulašte-
da nakita nje neograničeno ovlaštenje; blanko-
bjanko (tal. bianco bijelo, bjelina) trg. trgovanje prividno, tobožnje trgova-
prazno, tj. nepopunjeno mjesto na nje radi špekulacije razlikom u cije-
mjenici ili punomoći; bjanko mjenica nama; blanko-mjenica čista (ili: ne-
čista, nepopunjena mjenica (samo s popunjena) mjenica
potpisom) blanš (fr. blanche) bijel, čist, neispisan;
bjelogardijac (rus. belogvardeec) "bijeli carte blanche čit. kart blanš (fr.) čisti
gardist", neslužben i podrugljiv naziv bijeli, neispisani papir, tj. neograni-
za vojnika Denjikinove, Vrangelove čena punomoć, potpuna sloboda dje-
i dr. vojske koja se za vrijeme gra- lovanja, potpuno odriješene ruke; vr-
đanskog rata u Rusiji borila protiv sta pjenušca
boljševika blanše (fr. blanchet) ljekarničko cjedilo
black-bottom čit. blek-botom (engl.) od bijelog sukna, sukno za filtriranje
vrsta američkog plesa u 4/4 taktu, blasfeman (grč. blasfemos) bogohulan,
nastao nakon Prvog svjetskog rata pogrdan
(kreatori američki Crnci)
blasfemija (grč. blasfemia) pogrda, hu-
blackout čit. blekaut (engl.) šutnja, za-
borav; prešućivanje, osobito skriva- ljenje, psovka, grdnja; bogohuljenje,
nje nekih činjenica od strane služ- huljenje na Boga, obeščašćivanje
benih vlasti u političke svrhe blasfemist (grč, blasfemos) bogohulnik,
blackwood čit. blekvud (engl.) crno oskvrnitelj
blastem (grč. blastema) bot. klica, mla-
ebanovo drvo na Madagaskaru
dica; fiziol. tekućina iz koje nastaju
blajhati (njem. bleichen) blijediti, čini-
ti blijedim, oksidirati (osobito: bojiti čvršći sastojci u organizmu
kosu u svjetliju boju) blastocistis (grč. blastos klica, kystis
blamaža (fr. blamage) sramota, bruka, mjehur) fiziol. zametni mjehurić
loš glas; ukor, prijekor; kuđenje blastoderm (grč. blastos klica, izdanak,
blamirati (fr. blamer) osramotiti, obru- đerma koža) fiziol. kožica zametnog
kati, iznijeti na loš glas; koriti; ku- mjehura (blastule)
diti, pokuditi, grditi blastomera (grč. blaste klica, merizo-
blank (fr. blanc, blanche) pr. bijel, čist, mai razdvajam) stanica nastala braz-
neispisan; im. bjelina; bijela boja, bje- danjem jajeta u početku embrional-
lilo nog razvoja
blanket (fr. blanc bijel) neispisano ovla- blastomikoza (grč. blastos klica, mykes
štenje, punomoć samo s potpisom; gljiva) med. akutna i kronična bolest
blastula 187 blickrig

kože izazvana posebnim gljivicama tvarati se. praviti se, hvaliti se; zbu-
(blastomycetes) njivati razmetljivom reklamom, ba-
blastula (grč. blastos klica, lat. blas- cati nekom prašinu u oči u cilju ob-
tula) fiziol. zametni mjehur manjivanja
blaufuks (njem. blau plav, Fuchs lisica) blena (grč. blenna) med. sluz; izluči-
sjeverna (arktička) lisica s plavkas- vanje sluzave tekućine
tim krznom, tzv. plava lisica; usp. blenadenitis (grč. blenna, aden žlijez-
silberfuks da) med. upala sluzničkih žlijezda
blaugas (njem. blau plav, Gas plin) vr- blend (engl.) mješavina, smjesa, spoj
sta plinovitog pogonskog goriva za blenda (njem. Blende) arhit. dio dodan
zrakoplove zidu s vanjske strane; udubljenje sa
blavor (rum. balaur zmaj) zool. vrsta svodom u zidu; slijepi prozor; slijepa
guštera bez nogu, nalik na zmiju; vr- vrata; španjolski zid; opt. mali otvor
sta morske ribe na fotografskom aparatu pomoću ko-
blaziran (fr. blaser, blase) otupjelih jeg se otvor objektiva može smanjiti
osjećaja, zasićen, živčano izmoren, i povećati, prema potrebi, radi ukla-
neosjetljiv njanja svjetlosti sa strane; min. sul-
blaziranost (fr. blaser) otupjelost, za- fid cinka
sićenost, neosjetljivost, živčana izmo- blenemeza (grč. blenna, emeo povra-
renost ćam) med. povraćanje sluzi
blazon (fr. blason) grb; znanost o grb- blenenterija (grč. blenna, enteron utro-
ovima, heraldika ba) med. sluzni proljev, sluzna di-
blef (eng. bluff) zavaravanje, obmanji- zenterija
vanje; plašenje protivnika drskošću blenoftalmija (grč. blenna, ofthalmos
i hvalisanjem u pogledu snage i sred- oko) med. upala veznice očnih kapa-
stava kojih zapravo nema ka
blefaradenitis (grč. blefaron očni ka- blenometritis (grč. blenna, metra ma-
pak, aden žlijezda) med. upala žli- ternica) med. upala maternice s iz-
jezda očnih kapaka lučivanjem sluzi
blefaritis (grč. blefaron) med. upala blenoragija (grč. blenna, regnymi iz-
očnih kapaka bijam, procurim) med. kapavac
blefarizam (grč. blefaron očni kapak) blenoreja (grč. blenna, rheo tečem)
med. žmirkanje, treptanje med. izlučivanje sluzavo-gnojne te-
blefarofimoza (grč. blefaron, fimosis kućine iz nekog organa (npr. očiju,
suženje) med. suženost očnih otvora spolnih organa i dr.)
blefaroftalmija (grč. blefaron, ofthal- blenotoreja (grč. blenna, us gen. otos
mos oko) med. upala rubova i vezni- uho, rheo curim) med. curenje iz uš-
ca očnih kapaka iju
blefaroptoza (grč. blefaron, ptosis pad) blenurija (grč. blenna, uron mokraća)
med. spadnutost očnih kapaka med. sluzavo mokrenje
blefarospazam (grč. blefaron, spasmos blestrizam (grč. blestrizo bacakam,
grč) med. grč očnih kapaka bacam tamo-amo) med. nemir kod
blefarotomija (grč. blefaron, tome re- teških bolesnika, prevrtanje, bacaka-
zanje) med. zasijecanje vanjskog nje
kuta očnog kapka blickrig (njem. Blitzkreig) voj. munje-
blefirati (engl. bluff) plašiti, zaplašiti, viti rat, tj. rat koji se vodi munje-
varati, zavaravati, obmanjivati; pre- vitom brzinom i silinom i zbog toga
blindaža 188 blue peter

se treba vrlo brzo završiti potpunim le obale pomoću ratnih brodova radi
porazom neprijatelja sprječavanja svakog uvoza i izvoza;
blindaža (fr. blindage) fort. zaštićivanje opsada, zatvaranje sa svih strana
od zrna (projektila); pojačavanje rova grada, tvrđave; zatvaranje željez-
gredama; oklop (na ratnoj ladi, čam- ničke skretnice; blokiranje
cu, automobilu, zrakoplovu); oklop- blokaža (fr. blocage) komadi kamenja
ljivanje, oblaganje čeličnim pločama ili opeka za popunjavanje praznina
blinderica (njem. blind) tramvaj bez u zidovima; tisk. stavljanje kovnih
oznake određenog smjera umetaka radi popunjavanja redova
blindirati (fr. blinder) fort. osigurati od ili radi kasnije zamjene pravim slo-
zrna, pojačati rov gredama; čelikom vima
ili željezom oklopiti (ratni brod, ča- blokiranje (fr. bloquer) v. blokada
mac, automobil, zrakoplov); prid. blokirati (fr. bloquer) voj. zatvoriti ne-
blindiran ku luku ili obalu ratnim brodovima
blineta (fr. bluette) iskra; pren. iskrica i na taj način spriječiti svaki uvoz i
duha, duhovita sitnica; malo kazali- izvoz (živežnih namirnica, vojske,
šno djelo puno dosjetaka, poza; usp. streljiva i si.); vojnim postrojbama
farsa zatvoriti pristup nekom gradu; zatvo-
blinker (njem. blink sjajan, svjetlucav) riti skretnicu; grad. ispuniti šuplji-
varalica, imitacija ribice (s udicom) nu kamenčićima i komadima cigle;
kao mamac za veće ribe; konjski tisk. stavljati kovne umetke radi kas-
naočnjaci nije zamjene pravim slovima
blinji (rus. blin) mn. ruski kolači, slični blond (fr. blond, tal. biondo) plav, svi-
palačinkama, od finog pšeničnog bra- jetle boje, žućkast
šna, prženi na maslacu i premazani blonda (fr. blonde) čipka od sirove svi-
kavijarom i dr. le, nazvana zbog žućkastog sjaja
blok (fr. bloc) veliki komad (npr. mra- blondin (fr. blondin) mladić plave kose;
mora); gomila (knjiga); velika količi- pren. kicoš, udvarač ženama
na (robe); mnoštvo, gomila; cjelina; blondina (fr. blondine) djevojka ili žena
panj, klada, trupac; zajednica, udru- plave kose, plavuša
ženje više različitih stranaka iz tak- blondinka (fr. blondine) v. blondina
tičkih razloga, osobito za vrijeme iz- blooming condition čit. bluming kon-
bora i radi sprovođenja određenih dišn (engl.) šport, dobro, povoljno sta-
zahtjeva; naslaga listova papira koji nje u kojem konj stigne na cilj
se mogu otkidati; bilježnica za pisa- Blue Bird čit. blu berd. (engl) modra
nje ili crtanje; geol. veliki komad sti- ptica, jedan od američkih umjetnih
jene; en bloc čit. an blok (fr.) naveli- Zemljinih satelita iz programa Intel-
ko, poprijeko sat II.
blok-haus (lat. Blockhaus) voj. kulica, Blue book čit. Blu buk (eng.) "Plava
karaula, tvrdavica (obično na planin- knjiga", knjiga koju izdaje britansko
skim prijevojima i granicama); za- Ministarstvo vanjskih poslova, a ko-
tvor ja sadrži diplomatsku korespon-
blok-pismo oznaka za slova (blok-slova) denciju britanske vlade s drugim dr-
kod kojih svi potezi imaju istu deb- žavama o kakvom važnom pitanju
ljinu međunarodne politike
blokada (fr. blocus, tal. bloccata) voj. blue peter čit. blu piter (engl.) pom.
opsada, zatvaranje jedne luke ili cije- signalna zastava koja znači slovo P
blue-jean 189 boćanje

u međunarodnom signalnom kodu; Africi); žensko krzno u obliku zmije


plavo polje s bijelom četvorinom u koje se ovija oko vrata
sredini; označuje da brod napušta lu- board of trade čit. bord ov tred (engl.)
ku trgovačka komora
blue-jean čit. bludžin (engl., prema bob (engl. to bob) v. bobslej
starofr. obliku Janne za tal. grad Ge- bobadiljizam nepravedno, lažno optu-
novu, gdje se prvobitno tkala) vrsta živanje — po šp. plemiću Franciscu
čvrste pamučne tkanine, najčešće de Bobadilli (f 1502.) koji je lažno
plave boje, od koje se proizvode hlače optužio Kolumba kod kralja Fer-
karakterističnoga "traperskoga" kro- dinanda i kraljice Izabele da na-
ja, ali i drugi odjevni predmeti; blue- mjerava odcijepiti od Španjolske dio
jeans čit. blu džins (engl.) hlače od Amerike koji je otkrio (zbog toga je
takve tkanine, "traperice" Kolumbo bio uhićen, ali se potpuno
blue-stocking čit, blu-stoking (engl.) opravdao i dobio punu zadovoljštinu)
"plava čarapa", podrugljivo ime za bobi (engl. bob) nadimak londonskih
žene koje za ljubav svojih duhovnih policajaca koji su dobili po imenu or-
sklonosti zanemaruju svoje kućne po- ganizatora londonske policije, sir Ro-
slove i obveze, ili koje se vole raz- bertu Peelu, (ime Bob je kod an-
metati svojim znanjem (izraz nastao glosaksonskih naroda hipokoristik
u XVIII. st. u Engleskoj po plavim imena Robert)
čarapama koje su nosili članovi jed- bobina (fr. bobine) svitak (za konac);
nog uglednog društva intelektuala-
fiz. svitak od namotaja bakrene žice
ca)
bobinet (eng. bobbinet, fr. bobine) pro-
blues čit. bluz (engl.) glazbeni stil na-
zirno pletivo od pamuka, engleski til,
stao u Americi među Crncima prije
150 godina s osobitim ritmom uz in- pamučni til
strument od 12 žica, popularan u bobslej (eng. bob-sleigh) saonice s više
različitim inačicama (pjevanje, solo- sjedala i dva para klizaljki od kojih
gitara, bas-gitara, bubnjevi, harmo- je prednji par pokretan i služi za
nika) sve do danas; ples u paru uz upravljanje; skraćeno: bob
takvu glazbu Boccaccio čit. Bokačo (tal.) ime tali-
blumenštender (njem. Blume cvijet, janskog pisca iz 14. stoljeća; glavno
Stander stalak) stalak za uzgajanje djelo Dekameron
cvijeća u kući bocman (niz. boot lađa, man čovjek)
blumirati (njem. Blume cvijet, blumi- pom. brodarski; niži zapovjednik čija
eren) ukrasiti neku tkaninu cvjetnim je dužnost održavanje čistoće na bro-
šarama, cvjetnim uzorcima du, nadzor nad brodskim poslovima
blumistika (njem. Blume) poznavanje i izobrazba posade u pomorstvu
cvijeća; uzgoj cvijeća, cvjećarstvo bocun (tal. bozzone) velika boca, de-
bluza (fr. blouse) laka gornja ženska mižon
haljina (do pasa); vojnički kaput koji boćanje (tal. boccia) igra raširena u me-
se kopča po sredini diteranskom području u kojoj sudje-
BMW (be-em-ve) kratica za Bayerische luju dvije partije s raznobojnim dr-
Motorenvverke (Bavarska tvornica venim kuglama: jedna se crvena ku-
motora) gla izbaci i služi kao cilj, a ostali
boa (lat. boa constrictor) zool. zmijski igrači se trude baciti svoje kugle što
car, udav (najveća zmija u Indiji i bliže onoj crvenoj; balota
bodega 190 bojkot

bodega (šp. bodega) podrum, vinara, žive svojim osobitim, nekonvecio-


krčma; iznos berbe grožđa; pom. nalnim životom, po pravilu neuredno,
skladište robe u luci; na brodu: dio od danas do sutra
koji se nalazi ispod palube Bohemija latinsko ime za Češku (po
boden (njem. Bodden) zem. plitak zaljev keltskom plemenu Boji koje je nekad
koji duboko zalazi u kopno živjelo na današnjem češkom tlu)
Bodhisatva u budizmu: biće koje je po- bohemist znanstvenik koji se bavi
stiglo toliko duhovno savršenstvo da bohemistikom, stručnjak u toj grani
bi moglo prijeći u nirvanu, ali se toga znanosti
odriče za spas drugih bohemistika znanost koja se bavi izu-
bodi-ček (engl. body tijelo, tchek zaus- čavanjem češkog jezika i književno-
tavljanje, zapreka) šport, zadrža- sti
vanje protivničkog igrača tijelom bohemizam češki izraz u nekom dru-
(dopušteno u hokeju)
gom jeziku
bodmeraj (njem. bodmerei, engl. bot-
boit-tout čit. boatu (fr.) čaša bez posto-
tomry) trg. uzimanje zajma na brod
lja koja se ne može ostaviti dok se
ili na njegov teret, ili na oboje isto-
dobno tekućina iz nje ne popije; pren. is-
pičutura, pijanac
boedromion (grč. boe vika, dromeo tr-
boja (niz. boei) v. baka; također: sprava
čim, boedromeo pritječem u pomoć)
za namotavanje brodskih konopaca,
treći mjesec u staroatičkoj godini; naš
rujan—listopad; Boedromija staro- kablova
grčka svečanost u čast Apolona kao Bojanusov organ mokraćni organ u
pomagača u ratu; slavila se svečanim školjaka
ophodom i gozbom bojar (rus.) plemić koji je i ratnik; sa-
boetetika (grč. boetheo priskočim u po- vjetnik velikih kneževa i careva u
moć) poznavanje pomoćnih znanosti staroj Rusiji; u Rumunjskoj: plemić,
bofl (tal. bavella, njem. Bafel) trg. ot- osobito plemić veleposjednik
paci; loša, pokvarena roba, roba za bojer (niz.) mala nizozemska lađa s ja-
odbacivanje kom katarkom, upotrebljava se naj-
bogatiri (tur.-perz. bahader) mn. junaci češće za postavljanje boja (baka)
iz ruskog narodnog epa bojkot (engl. boycott) jedna od prisil-
bogdo-lama (mong. bogdo-lama) vrhov- nih mjera na tržištu rada kojoj je
ni svećenik, duhovni poglavar u Ti- cilj da se poslodavac prisili na pri-
betu koji, zajedno s dalaj-lamom, hvaćanje određenih uvjeta: sastoji se
upravlja zemljom u tome što radnici ne kupuju pro-
bogumili mn. dualističko-manihejska izvode nekog tvorničara ili trgovca,
vjerska sekta u XII. i XIII. st. u Tra- ili što ne stupaju kod njih u posao
kiji, Makedoniji, Bugarskoj, Bosni, (ovakav način borbe primjenjuje se
Dalmaciji; patareni često i u ostalim situacijama, npr.
bogus (ir.) irsko narodno piće od vode, kod bojkota strane robe u nekoj dr-
rakije, šećera i drugih dodataka žavi); pren. prekid svakog odnosa s
bohema, boema (fr. boheme) način živ- nekim; izraz potječe od imena upra-
ljenja boema, neuredan život, život vitelja jednog velikog posjeda u Ir-
od danas do sutra skoj, J. Boycotta, protiv kojeg je irska
bohemi, boemi (fr. bohemes) mn. knji- Zemaljska liga 1880. organizirala
ževnici, umjetnici, studenti i dr. koji ovakav način borbe i upropastila ga
bojkotirati 191 bolidi

bojkotirati (engl. boycott) proglasiti (do 48 kg) do superteške kategorije


protiv nekoga bojkot; pren. prekinuti (više od 91 kg)
s nekim svaku vezu i suradnju boksanje (engl. box) šport. v. boks
bojler (engl. boiler kotao) kotao za to- boksati se (engl. box) šakati se, tući se
plu vodu zagrijan el. strujom, plinom šakama u rukavicama
i si. bokser (njem. Boxer) 2. buldogu slična
boka (tal. bocca, fr. bouche, lat. bucca) rasa njemačkih pasa, živa i okretna,
usta; ulaz, otvor; ušće, tjesnac, zaljev srednje veličine
bokal (fr. šp. bocal, tal. boccale, grč. Bokseri (kin. Ta-chuan) "udruženje sa-
bokalion posuda s uskim grlićem) veznih prijatelja domovine", kineska
pehar, vrč, veća čaša s poklopcem tajna organizacija (osnovana oko
1890.) koja je 1900. digla ustanak
bokasin (tal. bocassino, fr. boucassin)
protiv kršćana i Europljana u Kini i
vrsta pamučnog sukna s perzijskim
time izazvala intervenciju stranih
uzorcima
sila
bokaža (fr. bocage, tal. bosco, lat. bas-
boksit min. hidrat čiste gline, jedan od
cagium) šumarak, šumica, lug
glavnih izvora aluminija; naziv po
bokerica dvocijevka, vrsta lovačke mjestu Les Baux u Francuskoj
puške koja ima jednu cijev iznad dru- bokskaf (engl. boxcalf) štavljena i
ge obojena teleća koža za obuću i dr.;
bokmal čit. bukmol (norv.) norveški boks
književni jezik na čiji je razvoj utje- bokun (tal. boccone) komad; zalogaj
cao danski jezik (prije su ga zvali bola (engl. bowle) staklena ili porcu-
riksmal, tj. državni jezik) lanska zdjela s pićem od rashlađe-
boks (engl. box) 1. šport, šakanje u ru- nog vina, šećera, nekog aromatičnog
kavicama, po ugledu na antičke bor- voćnog soka i dr.
be šakama kod Grka i Rimljana; u bolanča (tal.) vrsta mletačkog sitnog
ovoj borbi zabranjeno je udaranje is- novca
pod pasa i iza leđa, guranje i uda- bolandža (tal. mlet. balanza) vaga, te-
ranje nogama, glavom i leđima; bok- zulja
sanje bolas (šp.) zamka za bacanje, optere-
boks (engl. box) 3. kutija; loža u kaza- ćena olovnim i dr. kuglicama (kod
lištu; pregrada u konjušnici za pot- južnoameričkih urođenika i gauča)
kivanje nemirnih konja; pregrada u bolero (šp.) španjolski narodni ples u
konjušnici samo za jednog konja 3/4 taktu, praćen pjesmom, kasta-
boks (engl. boxcalf) 2. v. bokskaf njetima, gitarom ili tamburinom;
boks-meč (engl. box-match) javno na- mod. kratak, do struka, ženski pro-
tjecanje u šakanju amatera ili pro- ljetni ogrtač s rukavima ili bez ru-
fesionalnih boksača (traje od 3 do 15 kava
rundi, svaka runda po 3 minute, s 1 boleta (tal. bollo, bolletta, bulletta) ce-
minutom odmora između svake run- dulja, priznanica
de) boletit (lat. boletus gljiva, grč. bolites
boksač (engl. boxer) 1. šport, šakač, jestiva gljiva) geol. okamenjena gljiva
onaj koji je stručno izvježban u ša- bolidi (grč. bolis, bolidos oružje za ba-
kanju, tzv. "plemenitoj vještini"; canje, strijela) mn. astr. meteori kbji
boksači se dijele s obzirom na težinu sjajem nadmašuju najljepše i najve-
u 12 kategorija: od kategorije "papir" će zvijezde te se mogu vidjeti i danju
boliviano 192 bombaža

boliviano (šp. peso boliviano) novčana jalektički materijalizam; usp. bolj-


jedinica u Boliviji = 100 centavosa ševici, lenjinizam, marksizam
bolometar (grč. bole zrak, metron) fiz. bomba (fr. bombe, tal. bomba, grč.
zračni termometar, sprava za mje- bombos potmuo, dubok ton) voj. že-
renje veoma malih razlika u tem- ljezna ili čelična kugla ili kutija is-
peraturi (do 0,000001 °C), temelji se punjena eksplozivom; ručna grana-
na činjenici da električni otpor kovi- ta; atomska bomba; vodikova bomba
ne raste što je temperatura viša ispunjena eksplozivom čije je razor-
bolonjska škola slikarska škola koju no djelovanje jače od atomske bom-
je potkraj XVI. st. osnovao u Bologni be; velika trbušasta boca, balon
L. Carracci (1556—1619) i koja je te- bombarda (tal.) nekadašnja ratna spra-
žila da u sebi sjedini odlike starih va za bacanje kamena; veliki top;
majstora prangija, lubarda; kugla koja se iz-
bolonjske bočice fiz. staklene bočice bacuje iz bombarde
kruškasta oblika, brzo hlađene na bombarder (fr. bombardeur) voj. onaj
zraku i s veoma debelim dnom (vrlo koji bombardira, osobito: vrsta teških
otporne na vanjsku silu, ali se ras- zrakoplova za nošenje velikih količi-
padaju u sitne dijelove kad se u njih na bombi i bombardiranje
baci komadić kremena koji zapara bombardir topnik, vojnik koji upravlja
površinu i time otklanja otpor kojim bombardom
se površina u nedirnutom stanju pro- bombardirati (fr. bombarder, lat. bom-
tivi unutarnjem naponu mase) bardare) voj. tući (ili: gađati) iz to-
bolta (tal. volta) luk, svod; prodava- pova neprijateljske položaje ili utvr-
onica; šator na sajmovima, cirkuski đenja; bacati avionske bombe; pren.
šator gađati (ili: obasipati) nekoga (cvije-
ćem, konfetima); hrabriti koga, do-
bolus (lat. bolus, grč. bolos) kem. lem- sađivati komu (molbama, ljubavnim
noska zemlja, smeđ ili crven mastan izjavama, svojim pjesmama i si.)
glineni silikat koji se upotrebljava bombast (engl. bombast, grč. bombyx)
za boje, kit i obloge radi zaustav- 1. pamuk, vata za ispunjavanje ha-
ljanja krvi ljina i si.; 2. lit. bujica riječi, riječ
boljševici (boljšinstvo većina) "članovi koja kvari jezik i stil svojom pre-
većine", pristaše boljševizma, nazva- tjeranošću i neumjesnošću
ni po tome što su, na II. kongresu bombastičan (engl. bombast) lit. pre-
Socijal-demokratske radničke parti- tjeran, pretjerano kićen, izvještačen
je u Londonu 1903. bili u većini i (način pisanja, izražavanja)
otcijepili se od umjerenih manjinaša bombaš (fr. bombe) voj. topnik; bacač
(menjševika); Oktobarska revolucija bombi
(1917.) dovela je u Rusiji boljševike bombazen (fr. bombasin, lat. bomby-
na vlast cinus, grč. bombyx dudov svilac; svi-
boljševizam (od riječi boljšinstvo ve- la) pamučna svila; vrsta keplane svi-
ćina) oblik marksizma kako ga je lene tkanine; vrsta pamučne tkanine
shvatio i uspostavio Lenjin, s ciljem za podstavu
da se u svijetu uvede komunistički bombaža (fr. bombage ispupčenost) na-
društveni i privredni poredak, bes- puhnutost limenke s konzerviranom
klasno društvo bez državne vlasti; hranom izazvana razvijanjem pli-
filozofska osnova boljševizma je di- nova iz hrane koja se kvari i raspada
bombikometar 193 bonitet

bombikometar (grč. bombyx pamuk, ca) nije smio biti nazočan nijedan
metron) u pamučarstvu: tablica za muškarac
određivanje finoće (numere) konca bona fide (lat.) dobronamjerno, u dobroj
prema težini njegove određene du- namjeri (učiniti, kazati)
žine bona hereditaria (lat.) mn. prav. nasli-
bombiks (grč. bombyx, lat. bombyx pa- jeđena dobra, nasljedna dobra, ima-
muk) zool. dudov svilac; svila, svile- nja
na tkanina bona mente (lat.) u dobroj namjeri, do-
bombo (engl.) vrsta rakije od ruma, mu- bronamjerno
škata i šećera u Sjev. Americi bona minorum (lat.) mn. prav. dobra
bombola (tal.) posuda za tekućine; tu- (ili: imanje) maloljetnika
ba za sprej bonaca (tal. bonazza) potpuno tiho i
bombon (fr. bonbon) poslastica od otop- mirno more, bezvjetrica
ljenog, aromatiziranog i obojenog še- bonapartisti mn. pristaše dinastije Bo-
ćera, često s dodatkom želatine, braš- naparte u Francuskoj
na, voća i dr. bonapartizam odanost dinastiji Bona-
bombonijera (fr. bonbonniere) kutija parte; odobravanje načina vladavine
za bombone, obično ukusno i luksuz- dinastije Bonaparte; politika kojoj je
no izrađena; pren. vrsta ženske ka- cilj dovesti dinastiju Bonaparte na
pe; ukusno namještena soba, ukusno prijestolje u Francuskoj
namješten stan i si. bond (engl. bond) pisano jamstvo, obve-
bon (fr.) trg. nalog za plaćanje; nalog za; priznanica; mjenica
za izdavanje neke robe; priznanica, bondirati (fr. bondir) skakati, propeti
potvrda primitka; bons a vue čit. se, propinjati se, podskakivati (na
bonz a vi (fr.) mn. nalozi koji se is- konju)
plaćuju odmah, po viđenju bondizam djelovanje i postupci u stilu
bon enfant čit. bon anfan (fr. bon en- tajnog agenta 007 Jamesa Bonda (lik
fant dobro dijete) dobroćudan čovjek, detektivskih romana I. Flemminga,
dobričina te brojnih filmova i stripova)
bon mot (fr. bon dobar, mot riječ) do- bongos dva međusobno spojena manja
sjetka, duhovita izreka bubnja, po kojima izvođač udara pr-
bon pour čit. bon pur (fr.) dobar za ..., stima; potječe iz Afrike, raširen je
vrijedi za ... među južnoameričkim Crncima, a
bon-sens čit. bon-sans (fr.) zdrav (ljud- pojavljuje se i u sastavima suvreme-
ski) razum, prirodna nadarenost nih plesnih orkestara
bona (lat. bonum dobro, bona dobra) bonificirati (lat. bonum, facere, fr. bo-
mn. dobra, imanje, imetak; ostav- nifier) nadoknaditi, odštetiti; pobolj-
ština šati, popraviti, popravljati
bona adventitia čit. bona adventicia bonifikacija (lat. bonificatio) naknada,
(lat.) mn. prav. naknadno pridošla odšteta; poboljšanje, poboljšavanje,
dobra, dijelovi imanja koji nisu osta- popravljanje; popust u cijeni
li od oca, nego potječu od neke druge bonis nocet quisque pepercit malis
strane čit. bonis nocet kviskve pepercit ma-
Bona Dea (lat.) "Dobra božica", staro- lis (lat.) tko zlima oprašta, dobrima
rimska božica plodnosti i djevičan- škodi
ske čistoće; proslavama njezina kulta bonitet (lat. bonitas) dobrota, valjanost,
(prvoga svibnja ili početkom prosin- unutarnja vrijednost; izvrsnost (u
bono modo 194 brdo-vino

smislu izrade); trg. platna sposob- bor (lat. borax) kem. element atomske
nost; sigurnost nekog potraživanja težine 10,82, redni broj 5, znak B,
(suprotno: veritet) nemetalno čvrsto tijelo, ne tali se na
bono modo (lat.) dobrim načinom, na poznatim temperaturama; borna ki-
lijep način, mirnim putem selina spoj bora s kisikom (upotreb-
bonom (fr. bonhomme) dobričina, pro- ljava se kod očnih bolesti za obloge)
stodušan čovjekj naivac boraks (lat. borac, ar. burakx) kem. spoj
bonomija (fr. bonhommie) prostoduš- bora, natrija i kisika (Na 2 B 4 0 7 ),
nost, dobrodušnost; pretjerana jed- nalazi se otopljen u vodi nekih pla-
nostavnost, naivnost ninskih jezera u Tibetu, sred. Aziji i
bons offices čit. bonzofis (fr.) "dobre Kaliforniji, važan za industriju, koz-
usluge", u diplomaciji: naziv za pos- metiku i medicinu
redovanje treće države u nekom me- borati (lat. borax) mn. kem. soli borne
đunarodnom sporu između dviju za- kiseline
vađenih država, odnosno treće stran- bord (engl. board) 1. stol, daska; pren.
ke u zategnutim međustranačkim kolegij koji se okuplja oko jednog
odnosima stola, odbor; hrana, kost, novac za
bonsai (jap.) minijaturno, "patuljasto" hranu; stol za kojim se drže sjedni-
ukrasno drvo uzgajano u loncu ili ce, savjetovanje; sud, sudnica, ured
sanduku za cvijeće bord (njem. Bord, fr. bord) 2. okrajak,
bonton (fr. bon ton) lijepo ponašanje i rub; pom. rub lađe
lijep način izražavanja dobro odgo- borda (ar.) 2. vrsta sive vunene tkanine
jenih ljudi, otmjeno držanje; upute o koja se izrađuje u Egiptu; Muhame-
lijepom ponašanju dov ogrtač; bordat
bonum (lat.) dobro, sreća, dar, vrlina, borda (fr. borde) 1. vrpca, traka za opši-
korist; mn. bona vanje
bonum publicum čit. bonum publikum bordaža (fr. bordage) oblaganje lađe
(lat.) dobro države, državna korist, daskama; materijal za oblaganje
opće dobro lađe; opšivanje, porubljivanje
bonus (lat.) šport, određen broj prekr- bordel (fr. bordel, tal. bordello) javna
šaja do kojega je kriterij kažnjava- kuća, kupleraj
nja blaži, a preko kojega se svaki bording (dan.) pom. manji brod koji pri-
prekršaj kažnjava izravnim slobod- ma dio tereta s velikih brodova i time
nim bacanjem; bank. jednokratna ih olakšava kako bi mogli preploviti
isplata dioničarima iznad dividende plića mjesta
zbog dobrog godišnjeg poslovanja; bording-haus (engl. boarding-house)
devizni bonus premija koja se u ne- pansion sa stanom i hranom, gostio-
kim zemljama daje radi stimulacije nica, javna kuhinja
izvoza bordirati (fr. border) opšiti, opšivati,
bonvivan (fr. bonvivant) veseljak, onaj porubiti, porubljivati; obložiti brod
koji voli dobar život i tjelesne užitke daskama; u slikarstvu: premazati
bonzo (jap-) budistički svećenik u Ja- platno osnovnom bojom, grundirati
panu i Kini; pren. podrugljiv naziv bordo-boja (fr. bordeaux) boja crnog vi-
za stranačkog funkcionara, glaveši- na, tj. tamnocrvena boja
na bordo-vino (fr. Bordeaux) opći naziv
bookmobile čit. bukmobil (engl.) u SAD za sva francuska vina koja se šalju
naziv za bibliobus u trgovinu preko Bordeauxa
bordro 195 botanofil

bordro (fr. bordereau) trg. knjiga u ko- gure koje stoje same (za razliku od
joj su računi; izvadak, lista, popis ra- onih koje stoje na reljefu, u skupini)
čuna, mjenica, novčanih vrijednosti bosaža (fr. bossage) gruba kiparska
bordura (fr. bordure) rub; porub; okvir, obrada kamena koja služi kao pripre-
vijenac ma za konačnu izradu modela
borealan (grč. boreios, lat. borealis) boselaža (fr. bosselage) izrada u ispup-
sjeverni čenim, brežuljkastim, valovitim ob-
boreas (grč. boreas) sjeverac, sjeverni licima, šarama
vjetar; sjever boselirati (fr. bosseler) raditi ispup-
Borej mit. starogrčki bog sjevernog čene, valovite oblike, šare; pr. bose-
vjetra; borej sjeverni vjetar liran
borer (njem. bohren bušiti) svrdlo, bur- bosirati (lat. bossare) praviti plastične
gija; usp. bormašina predmete od ilovače, voska, gipsa
Borgia čit. Borda (tal.) talijanska veli- bosoni mn. (po J. C. Boseu, indijskom
kaška porodica španjolskog podrijet- fizičaru i biljnom fiziologu, 1858—
la iz koje potječu papa Aleksandar 1938) subatomske čestice s cijelim
VI. i njegova djeca Cesare i Lukre- kvantnim brojevima spina
cija boston (engl.) 1. kartaška igra s četiri
borgis (po fr. bourgeois građanin) tisk. igrača slična vistu, ili s manjim bro-
slova od 9 tiskarskih točaka (po jem karata i tri igrača (tri-boston),
veličini između garmonda i petita) nazvana po gradu Bostonu u Sjev.
bormašina (njem. Bohrmaschine) stroj- Americi; 2. vrsta plesa (američka, ne-
no svrdlo, bušilica; usp. borer što jednostavnija vrsta valcera)
borniran (fr. borne) ograničen, mali; boš (fr. boche) ime kojim Francuzi pod-
pren. ograničen, skučen, glup rugljivo i prijezirno nazivaju Nijemce
bornirati (fr. borner) ograničiti, ome- bot (tal. botto) mah, zamah, udarac;
điti, postaviti granične znakove, ka- otkucaj sata, pa odatle i sat, ura-, je-
mene međaše; pren. ublažavati, ubla- dan bot jedanput, jednom
žiti želje, ograničavati, ograničiti se botana (tal. bottana) obično, grubo tka-
borsalino (tal., po imenu proizvođača) no pamučno platno
vrsta talijanskih muških šešira botaničar (grč. botanikos travni, bilj-
boršč (rus.) omiljeno rusko narodno je- ni) poznavatelj bilja i raslinja, onaj
lo: juha od prosenog brašna i raznog koji se bavi proučavanjem bilja i ras-
zelenja linja
bortna (njem. Borte) v. borda botanika (grč. botanike) znanost o bilj-
borusofobija (lat. Borussia Pruska, nom svijetu, o biljkama i raslinju
grč. fobos strah) strah od Prusa, mrž- botanizirati (grč. bosko napasam, bo-
nja prema Prusima i svemu što je tane trava) skupljati biljke; baviti se
prusko biljkama
borusomanija (lat. Borussia Pruska, botano- (grč. botane krmna trava) pred-
grč. mania) pretjerana ljubav prema metak u složenicama sa značenjem;
Prusima i svemu što je prusko biljka, trava
bos (engl. boss) šef, gazda, gospodar, botanofag (grč. botane, fagos) zool.
poslodavac, majstor biljojed, biljožder
bosa (fr. bosse, tal. bozza) grba, čvrga, botanofil (grč. botane, filos) ljubitelj
kvrga; ispupčeno kiparsko djelo izli- bilja, onaj koji se voli baviti botani-
veno od gipsa; okrugle kiparske fi- kom t
botanograf 196 br

botanograf (grč. botane, grafo) opisivač botuše (mad. botos) mn. pustene ("fil-
bilja i raslinja cane") papuče
botanoliti (grč. botane, lithos kamen) bouche-trou čit. buš-tru (fr.) beznača-
mn. geol. okamenjene biljke jan, sporedan lik ili sporedna uloga
botanolog (grč. botane, logos) poznava- u kazališnim djelima
telj i proučavatelj bilja i raslinja boufort čit. bofor (prema vlastitom
botanologija (grč. botane, logia) pozna- imenu Beaufort) ljestvica od 12 stup-
vanje i proučavanje biljaka, znanost njeva po kojoj se mjeri jačina vjetra:
o biljkama; botanika; prid. botanički 0 = tišina, 2 = lagan, 4 = umjeren, 6
botanomantija (grč. botane, manteia) = jak, 8 = vrlo jak, 10 = jaka oluja,
gatanje (ili: proricanje) sudbine iz bi- 12 = orkan
ljaka boule čit. bul (fr. boule) rezbarija u drvu
botar (lat. compater) kum s metalnim umecima, nazvan po
botarga (šp. bota larga, botarga, tal. francuskom rezbaru A. Ch. Bouleu
bottarga) jelo slično kavijaru, od uso- (1642—1732)
ljene ikre morskog lipljena, tunjevi- Bourbon čit. Burbon (fr.) ime poznate
vladarske porodice; Burbonska pa-
ne i dr., u južnoj Europi i na Istoku
lača pren. francuski parlament
botega (tal. bottega, fr. boutique, lat.
Bourdonova cijev čit. Burdonova ...
apotheca) dućančić, mala trgovina;
zrakoprazna ili tekućinom ispunje-
krčma, vinara; sluga, konobar na (najčešće metalna) cijev prstena-
botelar (lat. botella, botellarius) šef ku- stog oblika, koja se pruža ili savija
hinje, čuvar živežnih namirnica na pod utjecajem vanjskog tlaka ili tem-
brodovima perature; služi kao osjetilo u mano-
botra (lat.) kuma metrima i termometrima (naziv po
botrinitičan (grč. botrys) grozdast, u izumitelju, francuskom inženjeru E.
obliku grozda; bortiotičan Bourdonu, 1808—1884)
botrinti (grč. botrys grozd, -ites) mn. bouts-rimes čit. bu-rime (fr.) mn. una-
geol. okamine grozdasta oblika prijed napisani srokovi za koje se tek
botriokefal(us) (grč. botrion jamica, trebaju naći stihovi; pjesme kod ko-
kefale glava) zool. širokočlana traka- jih su najprije napisani srokovi, a tek
vica, sa 3 do 4 tisuće članaka, živi u nakon toga stihovi
tankom crijevu čovjeka, psa i dr. bowie-knife čit. boi-najf (engl.) veliki
botriomikoza (grč. botrys grozd, mykes lovački nož oštar s obje strane, pro-
gljiva) med. crvena izraslina na ruci nalazak američkog pukovnika J.
ili nozi, veličine zrna graška do sit- Bowiea
nijeg lješnjaka, pričvršćena na kožu bowling-green čit. boling-grin (engl.)
jednom peteljkom igralište za kuglanje u zelenilu
botriotičan v. botritičan boy (engl.) dečko, dječak; sluga; trčka-
botroilit (grč. botrys grozd, lithos ka- ralo, teklić
men) min. kamen grozdasta oblika božole (fr. beaujolais) vrsta francuskog
botulizam (lat. botulus kobasica) med. vina (po gorskim predjelima sjever-
trovanje pokvarenom hranom, naro- no od Lyona)
čito pokvarenim mesom (u koba- božur (ar. busur) bot. biljka s velikim
sicama) i ribom 1 lijepim cvjetovima iz porodice žab-
botunada (tal. bottonata) zadirkivanje, njača, peonija
peckanje, bockanje, Br kem. kratica za brom
brabansona 197 brahikatalektičan

Brabansona (fr. Brabangonne) belgij- bradisurija (grč. bradys spor, uron mo-
ska nacionalna pjesma, "Marseljeza" kraća) med. v. strangurija
belgijske revolucije bragadur (tal. braccatore lovački pas)
brabansoni (fr. brabangons) mn. bra- snalažljiv, domišljat čovjek; njuškalo
bantski vojnici koji su, osobito u XII. braganja (tal. bragagna) vrsta ribar-
st., bili u engleskoj ili francuskoj ske mreže
službi, poznati zbog svojih pljačkaš- bragerdizam (engl. braggard) razmet-
kih izgreda po Francuskoj ljivost, hvalisavost
brabanta (fr.) trg. vrsta nizozemskog bragoc (tal. bragozzo) ribarski jedre-
platna njak sa dva jarbola i dva jedra
bracera (tal. brazzera = brački brod) bragura (staronord. bragr) pjesnička
drveni obalni jedrenjak od 18 do 40 umjetnost, pjesništvo
t s jednim latinskim jedrom i preč- brahi- (grč. brachys) predmetak u slo-
kom ženicama sa značenjem: kratak, ma-
brač (tal. viola di braccio) glaz. viola, len, sitan
nešto veća violina; vrsta tambure za brahibiotičan (grč. brachys, bios život)
pratnju kratkovječan, koji živi kratko
bradiekoja (grč. bradys spor, akuein brahibiotika (grč. brachys, bios život)
slušati) med. gluhoća, teško sluša- težnja ili vještina skraćivanja živo-
nje ta; suprotno: makrobiotika
bradifazija (grč. bradys, femi govorim) brahicefal (grč. brachys, kefale) glava
med. težak, usporen govor zbog ne- antropol. čovjek koji ima kratku lu-
banju, kod koje je najveći poprečan
potpunog svladavanja nekih smetnji
presjek gotovo jednak uzdužnom pre-
(npr. pri mucanju)
sjeku
bradifrazija (grč. bradys, frasis govo-
brahidaktilija (grč. brachys, daktylos .
renje) med. težak govor, sporost u
prst) antropol. urođena kratkoća pr-
govoru
stiju
bradifrenija (grč. bradys spor, fren sr-
brahidromičan (grč. brachys, dromikos
ce, razum) sporost duševnog života
sposoban za trčanje) koji ne može du-
(osobito: sporost u mišljenju) go trčati
bradikardija (grč. bradys, kardia srce) brahigraf (grč. brachys, grafo pišem)
med. bolesni usporeni rad srca onaj koji umije brzo pisati služeći se
bradikineza (grč. bradys spor, kineo kraticama; stenograf
krećem se) sporost u pokretima brahigrafija (grč. brachys, grafla pisa-
bradilalija (grč. bradys, lalia govor) nje) vještina pisanja pomoću skraći-
med. spor i težak govor zbog mane u vanja uopće; u užem smislu isto što
govornom organu; bradilogija i stenografija i tahigrafija
bradilogija med. v. bradilalija brahij (lat. brachium, grč. brachion) mi-
bradimaseza (grč. bradys spor, masa- šica, ruka, osobito donji dio ruke, od
omai žvakati) med. teško žvakanje prstiju do lakta; moć, sila
bradipepsija (grč. bradys, pepsis pro- brahijalan (grč. brachion ruka, mišica,
bava) med. teško, sporo probavljanje lat. brachialis ručni, mišićni) ručni;
hrane, loša probava pren. nasilan, nasilnički
bradispermatizam (grč. bradys, sper- brahikatalektičan (grč. brachy-kata-
ma sjeme) med. teško, sporo izlaže- lektikos) metr. nepotpun, tj. stih koji
nje sjemena (pri spolnom odnošaju) na kraju nema jedne ili dviju stopa
brahikroničan 198 Brailleovo pismo

brahikroničan (grč. brachys, chronos padaju na tjeme gotovo vertikalno,


vremenski) kratkotrajan, kratkovre- uspravno)
men brahisilab (grč. brachys, syllabe slog)
brahilog (grč. brachys, logos) koji umije metrička stopa koja se sastoji samo
biti sažet u govoru i pisanju od kratkih slogova
brahilogija (grč. brachys, logia) vje- brahistohrona (grč. brachys, brachi-
ština sažetog izražavanja u govoru i stos najkraći, chronos vrijeme) mat.
pisanju; pren. figura pri kojoj je linija najbržeg pada; cikloida
prividno i formalno izostavljen kakav brahit opt. skraćeni naziv za brahite-
element važan za izlaganje misli, ali leskop
se krije u samom smislu rečenice brahiteleskop (grč. brachys, tele dale-
brahimetropija (grč. brachys, metron, ko, na udaljenosti, skopeo gledam)
orao vidim) med. kratkovidnost opt. vrsta kratkih dalekozora sa zrca-
brahiodonti (grč. brachys, odontos zub) lima koja se odlikuju svojom praktič-
zool. zubi s niskom krunom i dobro nošću
razvijenim korijenom, npr. u sisa- Brahma (sanskr. Brahma) u indijskoj
vaca filozofiji Veda ovako se zove vrhovno
brahiometar (grč. brachion, metron) indijsko božanstvo
med. sprava za mjerenje mišice, ruke brahmaizam (sanskr. Brahma) starije
brahiotomija (grč. brachion ruka, tem- naučavanje o Brahmi, onako kako je
no režem) kir. rezanje ruke izloženo u Upanišadama (za razliku
brahipetalan (grč. brachys, petalon od naučavanja izloženog u Vedanti)
list) bot. koji ima kratke cvjetne Brahman (sanskr. Brahman) ind. fil.
listiće, kratke latice, kratkih latica apsolutno Biće i nebiće u isto vrije-
brahipneja (grč. brachys, pneo dišem) me
med. uskoća prsiju, tjesnoća prsiju i Brahmana (sanskr. Brahma) zbirka
sporo disanje kao posljedica toga djela koja predstavljaju dogmatsko-
brahipneuma (grč. brachy-pneuma) spekulativne rasprave indijske knji-
med. kratak dah, astma ževnosti, neku vrstu komentara Ve-
brahipodan (grč. brachys, pus, podos dama
noga) kratkonog, kratkih nogu brahmani (sanskr. brahmana) članovi
brahipodi (grč. brachion, pus, podos no- najviše i najuglednije kaste u Indiji
ga) zool. veoma rasprostranjene mor- koji su, dajući oduvijek svećenike,
ske životinje, imaju dva kapka, i po pjesnike, znanstvenike i političare,
tome nalikuju na školjke, ali se po stalno zauzimali najistaknutiji polo-
gradi tijela od njih znatno razlikuju žaj i uživali velik vjerski ugled
brahipteran (grč. brachys, pteron krilo) brahmanizam (sanskr. brahma) in-
kratkokrilan, kratkih krila; metr. dijska religija utemeljena, otprilike,
koji ima kratke metričke stope u 8. st. pr. n. e., a od svojih pristaša
brahipteri (grč. brachys, pteron krilo) tražila je visoko moralan život; brah-
mn. zool. životinje kratkih krila; in- manizmom se i danas naziva religi-
sekti koji imaju kratka krila ja koja vlada u Indiji, ali točnije ju
brahiscijan (grč. brachys, skia sjena) je zvati neobrahmanizam i hindu-
zem. koji ima kratku sjenu (kaže se izam
za stanovnike najtoplijih dijelova Brailleovo pismo međunarodna abe-
svijeta, tj. za ljude koji bacaju kratku ceda za slijepe koja se sastoji od sve-
sjenu zbog toga što im sunčane zrake ga šest, jagodicama prstiju opipljiv-
brain draining 199 bravo

ih točaka (pronalazak slijepog fran- brand (njem. Brand) med. lokalno izu-
cuskog učitelja slijepih Louisa Brai- miranje jednog dijela tijela; gan-
llea) grena, nekroza
brain draining čit. brein dreining branda (tal. branda) viseći (mornarski)
(engl.) "isušivanje mozgova", naziv za krevet; preklopna postelja
pojavu odlaženja školovanih struč- brander (njem. Brand požar) požar-
njaka iz manje razvijenih zemlja u njak; malen jedrenjak napunjen smo-
zemlje višeg standarda lom, uljem i kučinom; nekad se pu-
brain-storming čit. brein-storming štao zapaljen protiv ratnih jedre-
(engl.) sastanak na kojem bez reda njaka kako bi izazvao požar
svaki sudionik iznosi sve što mu tre- brandy čit. brendi (eng.) alkoholno piće
nutačno pada na pamet u vezi s po- dobiveno destilacijom vina, vinjak
stavljenim problemom koji valja ri- branhijati sve životinje koje dišu na
ješiti škrge, škrgaši
brain-trust čit. brein-trast (engl.) savje- branhije (grč. branchion) mn. zool. škr-
todavna ekipa stručnjaka oko nekog ge
političkog ili gospodarstvenog ru- branhus (grč. branchos) med. promu-
kovoditelja klost; upala krajnika
brajda (lat, braida od njem. breit širok) branša (fr. branche, ta. branca) grana;
stupovi s letvama ili žicama po ko- dio, odsjek, ogranak (neke znanosti,
jima se penje vinova loza; pergola nekog posla), struka; poziv, posebno,
brakadabra (bracadabra) v. abraka- uže područje zanimanja
dabra bratvuršt (njem. braten peći, Wurst
brakonijer (fr. braconnier) zvjerokra- kobasica) vrsta kobasice za pečenje
dica, krivolovac; čovjek koji se bavi brauning (engl. bravvning) v. brawning
nedopuštenim lovom na tuđoj zemlji; brauning naziv za različite vrste pi-
lovokradica, prekršitelj zakona o lo- štolja, puške i mitraljeze (po engles-
vu kom konstruktoru Johnu Mosesu
brakteja (lat. bractea list) bot. zaštit- Browningu, 1855 —1926)
ni, pokrovni list na biljci braunizam med. naučavanje engleskog
Bramahova brava sigurnosna brava s liječnika Johna Browna (1735—1788)
više ušica nejednake veličine (obično po kojem se živa bića razlikuju od
6 do 7) koje moraju biti jednako uda- neživih stvari po tome što imaju spo-
ljene da bi se brava mogla otvoriti sobnost podraživanja, tj. sposobnost
(nazvana po svom pronalazaču, en- da vanjskim utjecajima, "podraža-
gleskom mehaničaru Bramahu, jima", bivaju pokretana na djelat-
1749—1814) nost; podrijetlo bolesti je, prema to-
Bramahova preša fiz. hidraulični ti- me, nedostatak ili postojanje preve-
jesak koji radi pod vodenim tlakom; like podražljivosti organizma
v. Bramahova brava braunovci mn. med. pristaše nauča-
Bramarbas (šp. bramar rikati) ime vanja Johna Brovvna; v. braunizam
glavnog lika nekih Holbergovih ko- bravissimo (tal.) usklik u znak odobra-
medija; pren. hvalisavac, junak na vanja: vrlo dobro, vrlo lijepo, sjajno,
riječima odlično!
brancin (tal. branzino) lubin (morska bravo (tal.) 1. usklik u znak odobrava-
riba) nja, odlično, tako je!
bravo 200 bričesi

bravo (tal.) 2. junak; valjan i vrijedan bretanja (fr. bretagne) stari francuski
čovjek; plaćeni ubojica, podmukli ples udvoje; vrsta odličnog francus-
ubojica kog platna (naziv po Bretanji, pokra-
bravur-arija (fr. bravour, tal. aria) jini u sjevernoj Francuskoj)
glaz. glazbeno djelo (za sviranje ili bretela (fr. bretelle) uprta, remen za
pjevanje) s osobito velikim tehničkim nošenje tereta; voj. kosi položaj koji
teškoćama povezuje dva uzastopna položaja; mn.
bravura (fr. bravoure, tal. bravura) va- bretele naramenice, hlačnjaci
ljanost; hrabrost, junaštvo, neustra-. bretona (fr. bretonne) vrsta ženskog
šivost; junačko djelo; nešto izrađeno kišnog ogrtača, nazvanog po fr. po-
ili izvedeno s velikom vještinom i krajini Bretanji
stručnošću; tehnička vještina i okret- brev(e)te (fr. brevete) pr. s diplomom,
nost izvođenja, osobito u glazbi s poveljom; s patentom, patentiran
brazilin crvena boja koja se pravi od brev(e)tirati (f.. breveter) dati, izdati
brazilskog drveta dekret, diplomu, patent, povelju
brazleta (fr. bracelet, lat. brachiale) na- breve (tal. breve) svaki službeni pisani
rukvica, grivna akt, osobito Papino pismo državama,
bredizam med. = hipnotizam, nazvan vladarima i dr. koje nema strogo for-
po engleskom liječniku Jamesu Brai- malni oblik (za razliku od bule); (fr.
deu (1795—1860) koji ga je prvi ot-
brevet) diploma, povelja, dekret; pi-
krio i ukazao na vezu između hip-
smo, povlastica, patent; brevet d'in-
noze i sugestije
vention čit. breve d'envansjon (fr.)
brefotrof (grč. brefos novorođenče, tro-
feus hranilac) nadstojnik, upravitelj pronalazačka povelja, patent
brefotrofija brevi manu (lat.) otvoreno, bez uvija-
brefotrofij (grč. brefos, trofeus) zavod nja, odmah, kratkim putem
za nahočad, zavod za prehranu i po- brevijacija (lat. breviatio) skraćivanje,
dizanje djece kraćenje; brevijatura
bregma (grč. bregma) anat. srednji dio brevijar (lat. breviarium) kratak pre-
lubanje, tjeme gled, kratak izvadak, kratak popis,
brek (engl. break) otvorena kola na 4 kratak izvještaj; molitvenik katolič-
kotača, lovačka kola s 3 do 6 sjedala, kih svećenika za svakodnevna bo-
s dvije klupe namještene po dužini goslužja
ili poprijeko i s visokim bokom brevijatura (lat. breviatura) v. brevi-
bremsberg (njem. Bremse kočnica, jacija
Berg brdo) uređaj za spuštanje tereta brevilokvij (lat, brevis, loqui govoriti)
niz kosinu; upotrebljava se kod ru- kratak, sažet i jezgrovit govor
darskih i šumskih poslova, gradnje i breviotipija (lat. brevis kratak, grč.
dr. typos otisak) glaz. tiskanje nota
bremza (njem. Bremse) kočnica brevipedan (lat. brevis, pes noga) krat-
brenšer (njem. brennen paliti, Schere konog, kratkih nogu
škare) željezna naprava u obliku ška- brevis (lat. brevis kratak) glaz. nota
ra koja se zagrije i takva služi za : koja vrijedi za dva cijela takta
kovrčanje kose; kovrčalo bričesi (engl. breeches) mn. kratke ili
breša (fr. breche, tal. breccia) voj. pro- polukratke časničke hlače, športske
boj, prodor (u zidu, bedemu, utvrđe- ili za jahanje, gore široke a dolje ti-
nju); pren. šteta, uštrb jesno priljubljene uz noge
bridž 201 briljantnost

bridž (engl. bridge) kartaška igra, slič- ren materijal zbijati (prešati) u obli-
na vistu, jedna od najzanimljivijih ku cigle
igara s vrlo mnogo kombinacija brikfastn (njem. Brief pismo, list, Ka-
brig (engl. brig, brigg) pom. laka je- sten ormar) poštanski sandučić, or-
drilica s dvije katarke i s veslima, marić, škrinjica za pisma, listovna
za sto naoružanih ljudi; prije: vrsta uložnica (obično na javnim mjestima)
ratnih brodova s 10 do 20 topova brikola (lat. bricola, fr. bricole) sred-
brigada (fr. brigade, tal. brigata) 1. voj. njovjekovna ratna sprava za bacanje
jedinica sastavljena obično od dva kamenja; kod biljara: odskok, odboj
puka istog roda vojske; 2. skupina lopte od ograde; udariti par bricole
radnika koji rade na izvršenju odre- čit. par brikol (fr.) udariti loptu sa
đenog zadatka strane odbijenom loptom od ograde,
brigadir (fr. brigadier) 1. voj. zapovjed- otuda: pren. par bricole čit. par brikol
nik brigade; 2. konjički dočasnik u (fr.) posredno, zaobilazno, sa strane,
francuskoj vojsci; 3. rukovoditelj rad- lukavo
ne brigade brikolirati (fr. bricoler) odbiti, odsko-
brigant (tal. brigante) cestovni razboj- čiti; učiniti da se nešto odbije, od-
nik, pljačkaš; hajduk, buntovnik skoči; pomoću odbijanja pogoditi sa
brigantina (engl. brigg, fr. brigantine, strane; pren. ne raditi časno, raditi
njem. Brigantine) pom. mala jedrili- zaobilazno
ca s dvije katarke briksizam (grč. brycho škrgućem) škri-
Brightova bolest (lat. morbus Brightii) panje zubima u snu, škrgut
med. akutna i kronična upala bubre- brillante (tal.) glaz. veoma vatreno, ži-
ga s izlučivanjem bjelančevine u mo- vahno, plahovito
kraći (nefritis), nazvana po engles- briljant (fr. brillant) dijamant uglačan
kom liječniku R. Brightu (1788— dijamantnim prahom tako da ima
1858) koji ju je prvi opisao oblik dvostrukog (osnovama spoje-
brigma (grč. brycho škrgućem, brignos nog) stošca, odozgo jače, a odozdo sla-
škrgut) med. škrgutanje zubima bije zatupljenog, te sa strane podi-
Brijarej mit. sin Urana i Geje, div s 50 jeljenog u mnogobrojne trokute i če-
glava i 100 ruku; Egeon tvorokute (fasete)
briljantan (fr. brillant, briller sjati, bli-
brikabrak (fr. bric-a-brac) starudija;
stati) sjajan, svijetao, blistav; pren.
razne umjetničke stvarčice, osobito
odličan, divan, krasan, veličanstven
starinske; staretinarnica
briljantin (fr. brillantine) kozm. vrsta
briket (fr. briquette) nešto u obliku ci-
mirisne masti za kosu, bradu i br-
gle, kugle ili jajeta; osobito sitan
kove
ugljen verlo upotrebljiv kao gorivo,
zbijen u obliku opeke, cigle, kugle, briljantina (fr. brillantine) gusto tkana
jajeta i si. pamučna tkanina s uzorcima
briketaža (fr. briquetage) bojenje zida briljantirati (fr. brillanter) od dijama-
tako da izgleda kao zid od cigle; iz- nata glačanjem praviti briljante;
rada pročelja građevine (fasade) tako ukrasiti (ili: optočiti) dragim kame-
da se vide cigle, fugiranje njem, osobito briljantima
briketirati (fr. briqueter) popločiti ci- briljantnost (fr. brillant) sjaj, blista-
glama; obojiti zid tako da izgleda kao vost, raskoš; pren. divota, veličan-
zid od cigala; sitan, u prah pretvo- stvenost, odličnost
briljirati 202 broajon

briljirati (fr. briller, tal. brillare) sjati, briškula (tal. briscola) vrsta kartaške
sijati, blistati, svijetliti se, prelijevati igre, osobito raširena u primorskim
se u svjetlosti; pren. značajno se is- krajevima Hrvatske
ticati, odskakati od ostalih britanija-metal u Britaniji (Engleskoj)
brimada (fr. brimade) kod francuskih pronađena metalna smjesa cinka, an-
studenata: zbijanje šala s novim stu- timona i nešto bakra (ponekad i nikla
dentima, "krštenje" brucoša na taj i bizmuta), bijele, srebrnaste boje;
način što ih stariji zgrabe za noge i upotrebljava se, umjesto srebra, za
ruke i bacaju uvis izradu stolnog pribora
brimborium (lat.) govorenje nebitnih Briti naziv za keltska plemena nase-
stvari; okolišanje, izmotavanje ljena u Britaniji u doba rimskih osva-
brimer (fr. brumaire, lat. bruma naj- janja
kraći dan) u republikanskom fran- British Museum čit. Britiš muzeum
cuskom kalendaru: drugi mjesec u (engl.) veliki narodni muzej u Lon-
godini, od 23. listopada do 24. stude- donu (osnovan 1753.) s veoma boga-
nog, magleni mjesec; 18. brimera (9. tim znanstvenim i umjetničkim zbir-
studenog 1799.) uzeo je Bonaparte, kama
kao prvi konzul, vladu u svoje ruke brizantan (fr. briser, brisant) koji lomi,
brinet (fr. brunet) crnomanjast ili sme- rasprskava, koji razmrskava, razo-
dokos muškarac ran, uništavajući
brineta (fr. brunette) crnomanjasta ili brizantnost (fr. briser) sposobnost ras-
smeđokosa žena prskavanja, razornost, razorna sna-
brinirati (fr. brunir) metalne predmete ga
smeđe uglačati, usjajiti i na taj ih brizer (fr. briseur) lomitelj, razbijač;
način sačuvati od hrđanja; bojiti (ili prednji valjak na spravi za predenje
obojiti) smeđe, pocrniti brizolete (njem. Brisoleten) mn. peče-
briofiti (grč. bryon mahovina, fyton bilj- ni valjušci od mesa
ka) mn. bot. skupni naziv za ma- brizomant (grč. brizo spavam, mantis
hovine prorok) stručnjak u tumačenju snova
brioidan (grč. bryon, eidos oblik) bot. brizomantija (grč. brizo, manteia pro-
sličan mahovini, mahovinast ricanje) vještina tumačenja snova
briologija (grč. bryon, logia) bot. dio brnistra (tal. ginestra) primorski grm
botanike koji proučava mahovine s lijepim žutim cvjetovima, žuka
brion (fr.) vrsta kvalitetnog francuskog broad-casting čit. brodkasting (engl.)
vina odašiljanje radio emisija, radio emi-
brioso čit. briozo (tal.) glaz. živahno, tiranje
šumno, bučno, plameno; con brio broad-side čit. brod-sajd (engl.) pom.
brioš (fr. brioche) vrsta peciva, čajni strana broda; svi topovi na jednoj
kruščić, pletenica; sendvič strani ratnog broda; paljba iz topova
briozoe (grč. bryon mahovina, zoon ži- s jedne strane broda
votinja) zool. morske, rjeđe slatko- Broadway čit. Brodvej (engl. Broadway
vodne, životinje nalik na mahovine, široki put) glavna poslovna ulica u
žive u kolonijama i mahovinasto su New Yorku, dugačka 25 km, sred-
razgranate njim dijelom centar američkog kaza-
briskirati (fr. brusquer) obrecnuti se lišnog života
na nekoga; htjeti nešto brzo spro- broajon (fr. broyon) tučak za mrvlje-
vesti, prenagliti čime nje, trljanje boja
brockhaus 203 bronhije

Brockhaus čit. Brokhaus (njem.) veliki brom (grč. bromos smrad, lat. bromium)
njemački konverzacijski leksikon s kem. element, nemetal atomske te-
mnogo izdanja; nazvan po velikom žine 79,916, redni broj 35, znak Br,
njem. izdavačkom poduzeću u Leip- crvenkastosmeđa teška tekućina,
zigu, osnovanom 1805. oštrog mirisa
broderija (fr. broderie) vez, vezivo; ve- bromatika (grč. broma jelo) znanost o
zenje; trgovina vezivom; pren. kiće- pripremanju jela po znanstvenim i
nje, uljepšavanje ekonomskim načelima
brodet (tal. brodetto) kuh. vrsta jela bromatografija (grč. broma jelo, gra-
od ribe s gustim umakom od rajčica, fein opisivati) opisivanje jela i sred-
luka i maslinova ulja, obično se jede stava za prehranu
s palentom bromatologija (grč. broma jelo, logia)
brodirati (fr. broder) vesti, izvesti zla- znanost o jelima, znanost o sredstvi-
tom, srebrom, svilom; pren. krasiti, ma za prehranu
uljepšavati izmišljenim dodacima bromatometar (grč. broma jelo, me-
brojler (engl. to broil peći na otvorenoj tron) sprava za odmjeravanje dnev-
vatri, na roštilju) pile za pečenje, ne količine hrane
"pohanac" bromizam (grč. bromos) med. trovanje
brokanter (fr. brocanteur) trgovac sta- bromom
rim umjetničkim predmetima, oso- bromoform (lat. bromoformium) farm.
bito slikama; staretinar tekućina veoma slična kloroformu,
brokantirati (fr. brocanter) trgovati upotrebljava se kao sredstvo protiv
umjetničkim stvarima, osobito slika- jakog kašlja
ma; kupovati i prodavati stare stvari bromural (grč. bromos) farm. bromov
brokat (tal. broccato) skupocjena i te- pripravak, poznati lijek za živce
ška, zlatnim i srebrnim koncima pro- bronca (fr. bronze, tal. bronzo, lat. bron-
tkana svilena tkanina; grub metalni zium) legura (slitina) bakra, cinka i
prašak od slitine bakra i cinka; fini željeza
obojeni tinjac u prašku (obje vrste bronce (tal. bronzo) zvonce, mjedeni-
ovog praška upotrebljavaju se za čica, klepčica, poklepčica
brončane boje); brokatni papir papir brončana bolest med. tuberkulozna
u boji s uzorcima, oblicima i si., utis- bolest nadbubrežnih žlijezda praće-
nutim u zlatu ili srebru na velikom slabokrvnošću i smeđom
brokatel (tal. broccatello) brokatu slič- bojom kože
na polusvilena tkanina, od svile i pa- brončano doba geol. pretpovijesno raz-
muka, ili samo od pamuka, s utka- doblje (između kamenog i ledenog
nim velikim cvjetovima; vrsta žutog, doba) u kojem su se ljudi služili bron-
crvenkastog ili ljubičastog talijan- com za izradu oružja, posuđa i dr.
skog mramora brončati (fr. bronser) obojiti bronča-
broker (engl. broker) trgovački posred- nom, tj. smeđom, crnom, bakrenom
nik bojom (drvo, gips, kožu i dr.); obojiti
brokeraža (engl. broker) trg. nagrada modrikastim preljevima na vatri
koju trgovački posrednik dobiva za bronhijalni (grč. bronchos dušnik) duš-
posredovanje nički, koji se tiče dušnika ili dušni-
brokula (tal. broccoli) vrsta cvjetače s ca, npr. bronhijalni katar = brrnnitis
mesnatim i sočnim cvjetovima i stab- bronhije (grč. bronchia) mn. an-i». dva
ljikama kanala, lijevi i desni, koji nastaju
bronhitis 204 bruderšaft

račvanjem dušnika od trećeg leđnog bronteum (grč. bronte grmljavina)


pršljena sprava za izvođenje umjetne grm-
bronhitis (grč. bronchia) med. upala ljavine na pozornicama
bronhija, bronhijalni katar brontofobija (grč. bronte, fobeo plašim
bronho- (grč. bronchos) predmetak u se) strah od grmljavine i nepogoda
složenicama sa značenjem: dušnik brontologija (grč. bronte grmljavina,
bronhoblenoreja (grč. bronchos, blem- logia) znanost o grmljavini, o nepo-
ma sluz, rheo tečem) med. gnojna godama uopće
upala dišnih kanala brontometar (grč. bronte grom, grm-
bronhocela (grč. bronchos, kele kila, ljavina) uređaj za mjerenje jakosti
bruh) med. kila dušnika, guša gromova i grmljavine
bronhofonija (grč. bronchos, fone glas) brontosaur (lat. brontosaurus) geol.
med. piskutavost glasa (kod promu- golemi kralježnjak iz razdoblja kre-
klosti) de, dug preko 18 metara
bronholitija (grč. bronchos, lithos ka- brontoterij (lat. brontotherium) geol.
men) med. stvaranje kamena u diš- divovska, nosorozima slična vrsta si-
nim kanalima savaca iz srednjeg tercijara Sjever-
bronhomikoza (grč. bronchos, mykes ne Amerike
gljiva) med. upala dušnika izazvana brontulati (tal. brontolare) gunđati,
zaraznim gljivicama mrmljati; prigovarati
bronhoplegija (grč. bronchos, plesso bronzin (tal. bronzo) lonac, bakreni kot-
udarim) med. uzetost (ili: paraliza) lić
dišnih kanala broš (fr. broche) ženski nakit s kopčom
bronhopneumonija (grč. bronchos, (obično na prsima ili pod vratom)
pneuma dah) med. upala bronhija broširati (fr. brocher) prošiti, prošivati
koja prelazi na plućno tkivo i izaziva (knjigu), uvezati knjigu u mekan
upalu pluća, tuberkuloza pluća uvez; protkati, protkivati tkaninu
bronhoragija (grč. bronchos, regnymi (zlatom, srebrom, svilom); pren. uči-
skršim, slomim) med. krvarenje diš- niti nešto na brzinu
nih kanala brošura (fr. brochure) mekano uvezana
bronhoreja (grč. bronchos, rheo tečem) knjižica; knjižica o aktualnim dnev-
med. pretjerano izlučivanje sluzi kod nim pitanjima
kronične upale dišnih kanala brošurist (fr. brochurier) pisac brošura
bronhoskopija (grč. bronchos, skopeo browning čit. brauning (engl.) auto-
gledam) med. pregled dušnika i diš- matski revolver belgijskog sustava sa
nih kanala pomoću posebnog zrcala 7 i više metaka u šaržeru koji je
bronhospazam (grč. bronchos, spasmos smješten u kundaku, različitog kali-
grč) med. grč u dišnim kanalima bra (nazvan po pronalazaču, Ameri-
bronhostenoza (grč. bronchos, stenos kancu J. N. Brovvningu)
tijesan) sužavanje (ili suženost) diš- bruceloze zarazne bolesti uzrokovane
nih kanala bakterijama roda Brucella; kod čo-
bronhotomija (grč. bronchos, temno re- vjeka izazivaju dugotrajne vrućice
žem) med. operativno otvaranje diš- (Bangova bolest, malteška groznica),
nih kanala; bronhotom instrument za a kod goveda, ovaca i svinja zarazne
umjetno otvaranje dišnih kanala pobačaje
bronhus (grč. bronchos) anat. dušnik, bruderšaft (njem. Bruderschaft) brat-
grkljan; usp. bronhije stvo, bratimstvc
bruh 205 Budha

bruh (njem. Bruch lomljenje) med. v. hod cjelokupan prihod, bez odbitka
hernija troškova; suprotno: netto
bruh-gold (njem. Bruchgold) izlom- bružeta (tal. brogiotto) vrsta crne smo-
ljeno, neprerađeno zlato kve, brunjača
brum (engl. brougham) zatvorena laka btto kratica za brutto
kočija s dva sjedala i jednim konjem, bubalis (grč. bubalis) zool. afrički je-
nazvana po imenu poznatog engles- len, antilopa
kog državnika Brooma (1778—1868) bubikopf (njem. Bubikopf) "dječačka
bruma (lat.) najkraći dan u godini, zim- glava", kratka ženska frizura kao u
ski solsticij; zima, studen uopće dječka
brumaire čit. brimer (fr.) mjesec fran- bubonadenitis (grč. bubon preponske
cuskog republikanskog kalendara, od žlijezde, aden žlijezda) med. upala
22. X. do 22. XI; 18. brumaire da- preponskih žlijezda
tum (9. XI. 1799.) kad je general Bo- bubonalgija (grč. bubon, algos bol)
naparte srušio Francusku republiku med. bolest prepona
brumalan (lat. brumalis) zimski buboni (grč. bubon) mn. med. upala
brustbild (njem. Brust-bild) poprsje, limfnih žlijezda u preponama (obično
slika ili kip koji prikazuju glavu i u vezi s mekim čankirom), venerične
gornji dio prsiju, bista otekline
brusthalter (njem. Brust-halter) ženski bubonocela (grč. bubon, kele) med.
prslučić za pridržavanje grudi bruh prepona, kila
bruštulati (tal. brustolare) paliti, prži- bubonulus (grč. bubon, lat. bubonulus)
ti med. limfni triper (kapavac)
brut (fr. brut sirov) oznaka za pjenušac Buchenwald čit. Buhnvvald (njem.) ime
(suhi) kojem, prilikom dobivanja, nije jednoga nacističkog koncentracijskog
dodano nimalo šećera logora (u njemačkoj pokrajini Tirin-
Brut (Marko Junije 85—42. pr. n. e.) giji, Thiiringen), osobito poznatog po
najistaknutiji sudionik urote protiv okrutnostima koje su u njemu vrše-
Cezara; ubio se nakon poraza Kasije- ne nad zatočenicima tijekom Dru-
ve vojske kod Filipija; pren. neza- goga svjetskog rata i prije njega
hvalni urotnik (1937—1945); usp. Dachau, Ausch-
brutalan (lat. brutalis, fr. brutal) živo- witz
tinjski; grub, surov, neotesan, div- bucina (lat.) truba, trublja
ljački, zvjerski buckinghamska palača čit. bakingem-
brutalitet (lat. brutalitas) surovost, ska (engl.) kraljevski dvor u Londo-
grubost, divljaštvo; životinjsko pona- nu
šanje prema kome, životinjska požu- Buda (sanskr. Buddha) v. Budha
da budak (tur. budak) trnokop, kramp,
brutalizirati (fr. brutaliser) zlostav- oruđe s drškom kojemu je na vrhu s
ljati, zvjerski (ili: grubo) postupati s jedne strane željezni šiljak a s druge
nekim; poživotinjiti uska motičica; pren. glupan, velika
brutalnost v. brutalitet budala
brutificirati (lat. brutificere) napraviti Budha (sanskr. Buddha) "Probuđeni,
nekoga životinjom, učiniti da podiv- Prosvijećeni", osnivač po njemu na-
lja, potpuno zanemariti zvane religije (budhizma), rođen u
brutto (tal. brutto) trg. težina robe za- Indiji polovicom VI. st. pr. n. e. u
jedno s težinom ambalaže; bruto-pri- staroj plemićkoj obitelji, štovan kao
budhisti 206 bujnim

bog, "sveti mudrac", i kao deveto utje- po svojoj okretnosti; osnovao glaso-
lovljenje boga Višnua; usp. budhizam viti cirkus Wild West
budhisti (sanskr. Buddha) mn. prista- buffalo čit. bafelou (engl.) zool. bi vol,
še religije i filozofije budhizma bik
budhizam (sanskr. Buddha) nauča- buffo (tal. buffo) komični pjevač u ta-
vanje Gautama Budhe (557—447 pr. lijanskoj operi; buffo caricato čit. bufo
n. e.); ind. religija koju je osnovao karikato (tal.) pretjeranost u lakr-
Budha, čija se filozofija temelji na dijašenju tal. komične opere; usp.
dvama pojmovima: patnji i spasenju; bufon
život je patnja, uzroci patnje su stra- bufon (tal. buffone) šaljivčina, lakrdi-
sti (tj. žeđ za životom, volja za živo- jaš, komičar; dvorska luda
tom), osloboditi se tih strasti znači bufonerija (fr. bouffonnerie) šala, lakr-
osloboditi se patnje, put prema oslo- dija, laka komedija; lakrdijašenje
bođenju vodi nirvani, tj. stanju bla- buftalmičan (grč. bus vol, ofthalmos
ženog mira, bez strasti i patnje; bu- oko) med. s volovskim očima, volook,
dizam buljook
budisti (sanskr. Buddha) mn. v. bud- bugačica (tal. bucare probijati; venet,
histi bugazar upijati) sušilo, posušilo, po-
budizam (sanskr. Buddha) v. budhizam sebno pripremljen papir za upijanje
budo (jap.) zajednički naziv za sve bor- tinte izrađen od pamuka i sulfatne
bene vještine kao što su džudo, ka- celuloze
rate i si. bugenvilija bot. južnoamerička ukras-
budoar (fr. boudoir) mali, lijepo uređen na biljka penjačica
ženski salon (obično u blizini spava- bugi-vugi (engl. boogie loša improviza-
će sobe) cija na glasoviru, loš ples, woogie na-
budžet (engl., fr. budget, tal. bolgia, lat. čin plesanja crnaca iz Arizone) po-
bulga novčanik) jednogodišnji zakon seban oblik glasovirske interpretaci-
kojim se predviđaju, prethodno odo- je bluza nastao početkom 20. st.; kao
bravaju i prethodno raspoređuju svi ples sadrži elemente bluza, blek-bo-
državni (kao i gradski i dr.) prihodi toma, čarlstona, ali je mnogo brži i s
i rashodi u jednoj budžetskoj godini; mnogo improvizacija
proračun prihoda i rashoda uopće; bugzirati (niz. bugsiren) pom. vući lađu
budžetska godina godina trajanja pomoću broda ili pomoću čamca na
primljenog budžeta, proračunska go- vesla za koji je lađa vezana konop-
dina cima
Buergerova (Birgerova) bolest bak- buj (fr. bouille) carinski žig koji se uda-
terijska ili alergijska upala krvnih ra na vunenu robu; vrsta tkanine
žila, obično u nogama bujatrika (grč. bus govedo, iatrike liječ-
bufer (engl. buffer; odbojnik (na va- ništvo) stočno liječništvo, liječenje
gonu) goveda
buffa (tal. buffa) šala, lakrdija; opera bujirati (fr. bouille, bouiller) staviti na
buffa komična opera robu carinski žig, buj
Buffalo Bili čit. Bafelo Bil (engl.) pra- bujon (fr. bouillon) kuh. juha od povrća
vim imenom William Frederick Cody i mesa u kojoj se obično razmuti jaje
(1846—1917), američki pustolov, le- bujon (fr. bouillon) kuh. v. buljon
gendaran u poštanskoj službi i u bujrum (tur. bujurmak zapovijedati)
američkom građanskom ratu, slavan zapovijedajte, izvolite; bujrumte
bujruntija 207 bularij

bujruntija (tur. bujurultu, isp. bujrum) bukmejking (eng. book-making) sa-


pašina ili valijina pisana zapovijed; stavljanje knjiga, tj. običan način kla-
potvrda, uvjerenje, dokument (uop- đenja na konjskim trkama, za raz-
će); ukaz, povelja, pismo liku od totalizatora
bukanir (fr. boucanier) lovac na bivole; bukoličar (grč. bukolikos) poet. pisac
zvjerokradica u Sjev. Americi; mor- pastirskih pjesama
ski razbojnik, gusar bukolički (grč. bukolikos) poet. pas-
bukanirati (ind.) sušiti komade mesa tirski, seoski, u duhu ili u obliku pas-
na suncu ili nad vatrom tirskog pjesništva; bukolička cezura
bukardija (grč. bus vol, kardia srce) metr. uobičajena cezura na kraju če-
med. povećanje, hipertrofija srca, kao tvrte stope u heksametru grčkih
posljedica jačanja srčane muskula- bukoličara
ture bukolika (grč. bukolike) poet. pastir-
bukasen (fr. boucassin) vrsta krutog ska pjesma, idila (osobito kod rim-
francuskog platna; pamučna tkanina skog pjesnika Vergilija)
za podstavu bukranij (grč. bus vol, kranion lubanja)
bukcinator (lat. buccinator) trubač; arhit. ukrasi, osobito na dorskom fri-
anat. obrazni mišić, mišić puhač zu, u obliku golih lubanja na žrtve-
buke (fr. bouquet) miris (npr. vina); v. nim volovima
buket buks (engl. books) prozirna i laka tka-
Bukefal (grč. bus govedo, kefale glava, nina od finog pamuka
volovska glava) najmiliji konj Alek- buksa (šatr.) zatvor, tamnica
sandra Velikog (Aleksandra Make-
buksirati (niz. bugsieren) vući lađu u
donskog), poznat iz priča (bojao se
luku
svoje sjene i teško gaje bilo uzjahati)
buket (fr. bouquet) lijepo uređen stru- bukskin (engl. buckskin) "jelenja, ja-
čak cvijeća; pren. hrpa, skup njeća koža", vrsta čvrste vunene tka-
bukiner (fr. bouquineur, bouquin) lju- nine za hlače i športsku odjeću
bitelj i skupljač starih knjiga bukvalan (starosl. bukva slovo) doslo-
buking (engl. booking) predbilježen van, točan
dolazak gosta u neki hotel, najava bula (lat. bulla) 1. prvobitno: mala zlat-
dolaska, rezervacija (u hotelu, na že- na kutija u kojoj su se nosile ha-
ljezinici, pri kupnji zrakoplovnih ka- majlije; pečat od voska ili kovine na
rata i si.); v. bukirati povelji; povelja s takvim pečatom;
bukinist (fr. bouquiniste) prodavač sta- službena Papina povelja ili spis o
rih knjiga, antikvar važnim pitanjima na kojem je veliki
bukirati (engl. booking) rezervirati, crkveni pečat (za razliku od breve
obaviti upis, najaviti dolazak, pred- koja ima samo otisak pečata s prs-
bilježiti se tena na kojem je riba); Zlatna bula
bukle (fr. boucle kopča, čvor) hrapava vladarska isprava Bele IV. (1242. g.)
vunena tkanina od kovrčavog pre- bula (lat. bulla) 3. med. okruglo i ja-
diva; bukle-sag sag, tepih, tkan na joliko izdignuće pokožice ispod kojeg
čvoriće se skuplja čista serozna, mutna, kr-
bukmejker (engl. book-maker) onaj koji vava ili gnojna tekućina, plik
na konjskim trkama priređuje kla- bula (tur.) 2. turska žena, Turkinja
đenja ili se sam kladi, posrednik pri bularij (lat. bullarium) zbirka papin-
klađenju skih bula ili odredaba
bulbiferan 208 bund

bulbiferan (lat. bulbus lukovica, fero bull-finch čit. bul-finč (engl.) šport,
donosim) bot. koji rađa lukovičastim gusta trnovita živica kroz koju konj,
podzemnim stablom na utrkama s preponama, mora pro-
bulbiforman (lat. bulbus, forma) koji juriti
ima oblik lukovice, glavičast bullion čit. buljen (engl.) neprerađeno
bulbozan (lat. bulbosus) lukovičast, gla- zlato ili srebro u šipkama, pločama
vičast, krumpirast ili grudama; tuđi, stran novac, onaj
bulbus (lat.) lukovica, glavica; luk; bul- koji nije u optjecaju
bus oculi čit. bulbus okuli (lat.) anat. bulterijer (engl. bullterier) vrsta en-
očna jabučica gleskih pasa, nastala križanjem bul-
buldog (engl. bulldog) 1. veliki engles- doga i terijera, odličan lovac na mi-
ki pas širokih prsiju, kratke i dubo- ševe i štakore
ko usječene njuške, tako da mu se bulumenta (tal. foltamente gusto, mno-
vide prednji zubi; 2. vrsta džepnog go) mnoštvo ljudi ili stvari; gomila,
revolvera sa 6 i više metaka rulja, hrpa, metež, vreva, urnebes;
buldožer (engl. bulldozer) "kopnenoja- pren. nepočešljana, kudrava i prlja-
ružalo"; gusjenično vozilo za iskopa- va glava
vanje i prekopavanje zemlje
bum (engl. boom) buka, senzacija, neo-
buleuterij (grč. buleuterion) vijećnica,
čekivan razvoj; spekulativan pothvat,
sabornica, skupštinska zgrada nenadana aktivnost; skok dionica na
bulevar (fr. boulevard) šetalište, široka
burzi; u televiziji: posebna kolica ko-
i lijepa ulica zasađena drvećem, glav-
ja mogu hvatati sve vodoravne i oko-
na ulica; voj. tvrđava, bedem
mite pokrete
buli (engl. bully gužva, nalet) šport, za-
počinjanje igre nakon prekida (u ho- bum (niz.) velika splav (služi npr. za
keju na ledu) zatvaranje ulaza u zaljev); pregrada
bulicija (lat. bullire, bullitio) vrenje, iz- od brvana, lanaca i bačava na sid-
bacivanje mjehurića rima koja se stavlja u vodu za obra-
bulimija (grč. bulimia) med. velika, ne- nu od podmornica
odoljiva, životinjska glad bumbača (mađ. gomb puce, dugme)
bulinirati (fr. bouliner) pom. ploviti pribadača, čioda (igla s glavicom)
ukoso (po vjetru sa strane); pren. ne- bumerang (austral. woomera) srpoliko
pošteno trgovati, pljačkati, krasti oružje australskih domorodaca (us-
buliran (lat. bulla, bullatus) zapečaćen, ka i oko 60 cm dugačka daščica od
potvrđen pečatom, opskrbljen bulom tvrdog drveta, na krajevima plos-
bulist (lat. bulla) pisac papinskih bula nata, a u sredini koljenasto savije-
buli (engl. buli bik) pren. neotesanost, na), posebno se odlikuje time što se,
glupost; napomena ili kratka priča ako ne pogodi u cilj, vraća bacaču
kod koje je šaljiva poanta u tome što bumler (njem. Bummler tumaralo) na-
joj nedostaje dosljednost glavne mi- ziv za polagani poluteretni vlak koji
sli; John Buli oličenje engleskog na- se jako trese i u kojem je neugodno
roda kao cjeline, tj. njegovih karak- putovati; isto i buml
ternih osobina: pretjerane ukoče- bunar (tur.) zdenac, studenac
nosti, hladnokrvnosti i dr. bunčela (tal.) kosa spletena i savijena
bulletin (fr.) izvješće o nekom važnom uokrug
događaju, naziv za periodička i nepe-
riodička izdanja, bilten bund 1. (njem. Bund) savez, društvo,
liga; 2. (njem. das Bund) svežanj,
Bundesliga 209 Buridanov magarac

smotak, zavežljaj, mjera za staklo, bural (tal. borale) ormar s ladicama,


mjera za konac komoda
Bundesliga (njem.) Savezna liga (vr- buran (rus.) žestok vihor sa snježnom
hunsko natjecanje u nogometu u vijavicom u ruskim i sibirskim ste-
Njemačkoj) pama
Bundestag (njem.) savezna skupština, buraska (tal. burrasca, fr. bourrasque)
savezni parlament, jedan od pred- bura, iznenadna nepogoda, iznena-
stavničkih domova Njemačke dan vihor; pren. izljev zlovolje, lju-
bunker (engl.) 1. voj. mali betonski for- tine
tifikacijski objekt stalne fortifikacije buratino (tal. burattino) pokretljiva lut-
s dubokim podzemnim zaklonima za ka, marioneta
posadu; 2. betonsko sklonište (kućno, burda (ar.) Muhamedov ogrtač; kasni-
ulično) od zračnih napada; 3. pom. je: osobiti znak abasidijskih kalifa;
prostor, spremište na brodu za ug- također: naziv jedne arapske vjerske
ljen, cement, pijesak i dr.; 4. dio kom- pjesme
bajna: sanduk u koji pada zrnje burdalu (fr. bourdalou) vrpca na šeši-
Bunsenov plamenik naprava koja se ru s kopčom; vrsta šarenog fran-
upotrebljava za zagrijavanje razli- cuskog platna
čitih supstanci i kemikalija; sastoji burdon (fr. bourdon) glaz. duboki bas
se od metalne cijevi koja pri dnu ima na orguljama; tisk. izostavljanje
dva otvora, a spojena je s rezervo- riječi pri slaganju
arom plina; u njemu se u određenim buret (fr. bourrette) tkanina od otpa-
omjerima miješa zrak i plin i kad se daka svile
tome prinese zapaljena šibica, na- burg (njem. Burg) zamak, dvorac; mala
staje veoma vruć plamen s neznat- tvrđava
nim postotkom plina (po njem. fiziča- Burgenland austrijska pokrajina u ko-
joj živi mnogo Hrvata, Gradišće
ru i kemičaru Robertu Bunsenu,
burgija (tur. burgu) svrdlo, bušilica;
1811—1899)
usp. borer; pren. nesmisao, besmi-
buntdruk (njem. Buntdruck) tiskanje
slica, budalaština, izmišljotina, pod-
u više boja, višebojni tisak vala; podmetanje, zadirkivanje; za-
bunting (engl.) engleska laka vunena badalo, zadirkivalo, lakrdijaš, ko-
tkanina za izradu zastava medijant; vječni buntovnik, smut-
Buonarroti glasoviti talijanski umjet- ljivac, poticatelj nereda, bukač, vikač,
nik (imenom Michelangelo) iz 15. i podvaljivač; čovjek koji svuda "za-
16. st. bada nos", koji želi sve znati i u sve-
Bur (niz. Boer seljak) pripadnik nizo- mu biti pametniji od drugih, splet-
zemskih doseljenika koji su se u 17. kar, intrigant
st. iskrcali na Rtu dobre nade u juž- burgundska smola pročišćena žuta
noj Africi; Burski rat rat između omorikova smola
Bura i Engleza početkom 20. st. u burgundska vina poznata crna i bijela
kojem su Buri izgubili samostalnost, francuska vina iz pokrajine Bur-
ali je njihov jezik u javnim služba- gundije
ma izjednačen s engleskim Buri (niz. boer) "seljaci", stanovnici juž.
bura (tal. bora) žestok i hladan sjeverni Afrike nizozemskog podrijetla
vjetar na istočnojadranskom primo- Buridanov magarac fil. poznati pri-
rju, puše s kopna na more mjer za nemogućnost slobodne volje
burin 210 buržoazija

koji se pripisuje francuskom sko- Burovljeva voda farm. bezbojna te-


lastičkom filozofu Jeanu Buridanu kućina, octenog mirisa, sladunjavog
(1300—1358): gladan magarac koji i trpkog okusa, otopina baznog alu-
stoji između dvaju potpuno jednakih minijevog silikata; upotrebljava se za
i podjednako od sebe udaljenih ku- obloge kod rana, čireva, oteklina i
pova sijena mora skapati od gladi dr.; nazvana po njem. kirurgu Bu-
budući da se, zbog potpune jednako- rovu (1809—1874)
sti i ravnoteže pobuda, ne može od- bursa (lat.) vrećica od vrlo finog mate-
lučiti prići nijednom od ovih dvaju rijala u kojoj katolički svećenik nosi
kupova posljednju pomast i pričest umiru-
burin (tal.) slaba bura, lagan istočnjak ćem
burka (rus. burka, perz. barak) čupav bursae muscosae čit. burze muskoze
krzneni kaput bez rukava, s dlakom (lat.) mn. med. sluzne kesice
okrenutom prema van i valjanom ta- bursitis (lat. bursa vrećica, kesica)
ko da se voda ne može zadržavati akutna ili kronična upala sluznih
(nose ga svi kavkaski narodi) vrećica
burla (tal. burla) šala burš (lat. bursa, njem. Bursch) u Nje-
burlak (rus.) seljak koji traži posao mačkoj: član njemačkog studentskog
izvan svoga mjesta, osobito kao lađ- društva; neobuzdan, veseo, pun živo-
ta student ili mladić uopće; momak;
arski radnik na Volgi
sluga; kurir
burlati (tal. burla šala) izvoditi šale,
burza (fr. bourse, tal. borsa, lat. bursa,
komedijati, lakrdijati; blebetati, lupe-
grč. byrsa koža, krzno) mjesto gdje
tati, glupariti se redovito sastaje poslovni i trgo-
burleska (lat. burra, tal. burla, burles- vački svijet radi zaključivanja po-
co, fr. burlesque) poet. šaljivo prika- slova, osobito s mjenicama i vrijed-
zivanje velikih i ozbiljnih stvari, šala, nosnim papirima (efektna burza), za-
lakrdija; glazbeno djelo humoristič- tim s robom: žitom, ugljenom i si.
nog karaktera; veselo i nestašno (produktna burza); tržište novca; bur-
glazbeno djelo za ples zijanci ljudi koji se bave burzovnim
burleskan (fr. burlesque) smiješan, ša- poslovima, koji trguju na burzi; bur-
ljiv, nakaradan, lakrdijaški za rada ustanova koja utječe na tr-
burleta (tal. burletta) mala vesela igra, žište radne snage time što posreduje
mala burleska između ponude i potražnje i na taj
burma (tur. burmak uvijati, usukati) način utječe na suzbijanje nezapo-
zavoj, vitica; gladak prsten (obično slenosti
zaručnički); vjenčani prsten burzijanci (fr. bourse, njem. Bersianer)
burmut (tur. burun, buri) sitan duhan mn. v. pod burza
za ušmrkavanje burzovni uzansi trg. mjesni običaji
burnetirati v. burnetizirati koje je utvrdila uprava neke burze,
burnetizirati (engl. burner) natopiti dr- a koji vrijede za poslove obavljene
vo u otopini klor-cinka i time ga uči- na toj burzi
niti otpornim prema truljenju buržoazija (fr. bourgeoisie, bourg; usp.
burnus (ar. burnus, fr. bournous) ogrtač buržuj) 1. prvobitno: naziv za gra-
bez rukava, s kapom, obično od bije- đanstvo nasuprot višim staležima
le vunene tkanine, Arapi (beduini) feudalnog društva (plemstvu i sve-
ga nose preko odjeće ćenstvu); ekonomskim jačanjem bur-
buržuj 211 butirometar

žoazije jača i njezin politički položaj: nost, blagost prema slabima, praved-
ona ukida feudalno društvo i sama nost, bračna vjernost, a u slučaju po-
uzima vlast; 2. danas: stalež koji ima vrijeđene časti obvezno samouboj-
sredstva za proizvodnju, građanski stvo, tzv. harakiri
stalež buširati (njem. Busch grm) lov. izraz
buržuj (fr. bourgeois, od bourg grad ili kojim se označuje lovčevo lutanje po-
selo pod okriljem grada, tvrđave, ljima i šumama ne bi li slučajno na-
njemački Burg; v. burg) 1. prvotno: išao na divljač (za razliku od lova s
(francuski) građanin ili stanovnik hajkačima)
grada, za razliku od kmeta, seljaka, Bušmani (njem. Busch grm) "ljudi iz
i plemića; 2. pripadnik buržoaskog grmlja", danas malobrojna skupina
staleža (v. buržoazija 2); 3. malogra- nomada po pustinjama jugozapadne
đanin, filistar Afrike (nizak rast, najviše 1,50 m)
buržujka pripadnica buržoaskog sta- bušon (fr. bouchon) zatvarač, čep; ne-
leža; bogatašica; malogradanka ravnina (na svili)
bus (engl. bus, lat. omnibus svima) = butada (fr. boutade) duhovita šala, do-
omnibus sjetka; nagao i neobičan nastup ću-
bus (tal. bussa udarac) nalet vjetra di; brzi solo-ples bez pripreme; glaz.
bus (tal. boso) šimšir = capriccio; par boutades čit. par
busija (tur. pusu) zasjeda, potaja, napad butad (fr.) prema hiru, na mahove
iz busije butaforija (tal. buttafuori kazališni
business (engl. biznis) posao, trgovina, inspicijent) umjetnički predmeti koji
koriš; poslovna struka daju iluziju pravih, a upotrebljavaju
busola (tal. bussola kutijica, lat. ruxis se u kazališnoj inscenaciji; pren. laž-
kutija, grč. pyxis kutija od šimširo- ni predmeti koji služe za pokaziva-
vine) fiz. mornarički kompas, osobi- nje ili reklamu; usp. atrapa
to prilagođena magnetna igla za butan (grč. butomon močvarna biljka,
određivanje pravca lisičji šaš) vrsta plina, zasićeni uglji-
bustrofedon (grč. bus govedo, strofe kovodik, u smjesi s propanom služi
okretaj) u davnini: način pisanja (Gr- kao gorivo
ci, Etruščani i dr.) pri kojemu se na- butelja (fr. bouteille, tal. bottiglia) boca
kon završetka jednog retka prelazilo od 7 dl
u sljedeći odmah ispod posljednjeg buter (njem. Butter maslac) putar, ma-
slova prethodnog retka i tako pisalo slac
natraške; budući da je takvo pisanje butiga (tal. bottega) trgovina, dućan,
nalikovalo okretanju volova kod ora- prodavaonica, radionica, lokal
nja, nazvano je gornjim imenom butik (fr. boutique) prodavaonica, trgo-
bušel (eng. bushel) engleska mjera za vina na malo; prodavaonica izabra-
žito, mjerica = 36,349 1 nim skupim stvarima
bušerizirati (fr. Bucherie) telegrafske butiraža (fr. bouturage) razmnožava-
stupove natopiti u bakrenom vitri- nje biljaka izravnom sadnjom izda-
olu (postupak nazvan po pronala- naka u vlažnu zemlju
začu) butirin (lat. butyrum) kem. maslačna
bušido 'jap ) kodeks časti, najviši cilj kiselina,
moralnih težnja kod Japanaca: kult butirometar (grč. butyron, metron)
predaka, odanost poglavarima, hra- sprava za određivanje masnoće mli-
brost, preziranje smrti, samozataj- jeka
buton 212 bužija

buton (fr. bouton, tal. bottone) gumb, buzdovan (tur. bozdogan) vrsta hlad-
puce; stvarčica slična gumbu; pupo- nog oružja: teški bat sa željeznim šilj-
ljak; bubuljica, bradavica (krupan) cima na debljem kraju, topuz; pren.
briljant naušnici glupan, budala
butonomantija (fr. bouton, grč. man- buznhalter (njem. Busen dojke, Halter
teia proricanje) gatanje u gumbe; držač) dio ženske odjeće koji služi za
prebrojavanje gumba na kaputu ("ho- podržavanje grudiju, grudnjak
će-neće") da bi se vidjelo hoće li ne- buzurant (tal. buzzurro prostak, div-
što biti ili neće ljak) prostački izraz za: homoseksu-
butrast (tur. bodur) punašan, debeljuš- alac, pederast, pigist, uranist
kast; bucmast; zadebljao; proširen bužija (fr. bougie, šp., tal. bugia svijeća)
butsel (fr. bouteselle) voj. sviranje tru- med. valjkasta šipka od voska, gu-
be za sedlanje (kod konjice) me, kaučuka i si. za proširivanje su-
buzalak (tur. bozulmak biti napušten) ženih kanala, osobito mokraćnih, za-
imanje bez vlasnika, napušteno zem- tim debelog crijeva i jednjaka; fiz.
ljište, ničija zemlja električna svjećica
c
C, c treće slovo hrvatske latinice ziku uobičajen naziv za nedostatak
C fiz. kratica za kulon vremena preostalog za razmišljanje
C kem. kratica za karbon o sljedećim potezima budući da je
C kratica za Celzij (u mjerenju topline) igrač veći dio propisanog vremena za
c kratica za cent (novac) igru potrošio na prethodne poteze;
C kratica za centum (100) pren. vremenski tjesnac, škripac
C kratica za osnovni ton tonskog susta- cajzić (njem. Zeisig) zool. češljugar (pti-
va ca pjevica iz porodice zeba)
Ca kem. kratica za cezij cakna (njem. Zacke zubac, šiljak, raš-
Ca kem. kratica za kalcij lje; parožak) uvojak, vitica, kovrča
ca kratica za cirka (lat. circa oko, po calando čit. kalando (tal.) glaz. popuš-
prilici) tajući u jačini tona i u tempu, tj. is-
cabinet separe čit. kabine separe (fr.) todobno i slabije i sporije
posebna soba, zasebna soba calentura amarilla čit. kalentura ama-
cafe čit. kafe (fr.) kavana; cafe-restau- rilja (šp.) žuta groznica u tropskim
rant čit. kafe-restoran (fr.) kavana i predjelima
gostionica Caliban čit, Kaliban u Shakespeareo-
Cagliostro Alessandro čit. Kaljostro voj Oluji: čudovište koje samo upola
Alesandro (tal., pravim imenom Giu- nalikuje na čovjeka (suprotnost Arije-
seppe Balsamo, 1743—1795) talijan- lu); pren. grubo i neotesano stvore-
ski i europski pustolov i varalica, nje
tobožnji liječnik, čudotvorac i vidov- calkelner (njem. zahlen platiti, Kellner
njak (hvalio se da može načiniti "ka- konobar) glavni konobar (kome se
men mudraca", da može općiti s po- plaća), natkonobar, "ober"
kojnicima, da posjeduje moć prorica- call-girl čit. kolgerl (engl.) prostitutka
nja itd. koja dolazi svojoj mušteriji na tele-
cajg (njem. Zeug) vrsta pamučne tkani- fonski poziv
ne calmato čit. kalmato (tal.) glaz. blago,
cajger (njem. Zeiger) kazaljka na satu tiho, mirno
cajgnis (njem. Zeugniss) svjedodžba, Calmetteovo cijepljenje čit. Kalme-
potvrda tovo; med. cijepljenje koje služi kao
cajtlupa (njem. Zeit vrijeme, fr. loupe) zaštita od tuberkuloze
fot. leća za rastavljanje brzog kreta- calo di peso čit. kalo di pezo (tal.) trg.
nja predmeta koji se snima (primje- manjak, nedostatak u potrebnoj te-
njuje se osobito u filmskoj tehnici) žini
cajtnot (njem. Zeit vrijeme, Not nužda, calo di prezzo čit. kalo di prečo (tal.)
oskudica) u ruskom (šahovskom) je- trg. padanje cijene (nekoj robi)
cambio conto 214 capriccetto

cambio conto čit. kambio konto (tal.) ke koristi; otuda: ići u Canossu poni-
trg. mjenični račun ziti se pred pred nekim kome si se
cambio di polizza čit. kambio di polica dotle suprotstavljao
(tal.) trg. mjenično pismo canpulfer (njem. Zahn zub, Pulver
cambio di ritorno čit. kambio di ritor- prah) prašak za čišćenje i raskuži-
no (tal.) trg. povratna mjenica vanje zubi
cambio secco čit. kambio seko (tal.) canštajn (njem. Zahn zub, Stein ka-
trg. "suha", tj. vlastita mjenica men) zubni kamenac, sriješ
camera clara čit. kamera klara (lat.) canšteher (njem. Zahnstocher) čačka-
fiz. "jasna komora", instrument za lica; pren. (obično u mn.: canšteheri)
precrtavanje i neosvijetljenih pred- tanke (ženske) noge
meta cantabile čit. kantabile (tal.) glaz. za
camera dei commercio kamera dei pjevanje, što se može pjevati; pjeva-
komerćo (tal.) trgovačka komora jući
camera lucida čit. kamera lucida (lat.) cantando čit. kantando (tal.) glaz. pje-
fiz. "svijetla komora", instrument u vajući, tj. izvodeći tako kao da se
kojem se svjetlosne zrake od pred- pjeva
meta odbijaju pomoću prizme i ob- cantante čit. kantante (tal.) glaz. pje-
likuju lik na papiru koji se nalazi vajući
dolje u instrumentu, te se taj lik mo- cantante čit. kantante (tal.) glaz. pjeva-
že nacrtati olovkom jući, tj. izvodeći tako kao da se pjeva
Camerata fiorentina čit. kamerata fio- cantehniker (njem. Zahn zub, Techni-
rentina (tal.) družina firentinskih ker tehničar) zubni tehničar, zubo-
znanstvenika i umjetnika u 16. st., tehničar, zubarski suradnik koji pre-
koji su u svojim nastojanjima da oži- ma uputama liječnika zubara vrši
ve starogrčku tragediju stvorili novi sve tehničke poslove oko nadomješta-
glazbeno-scenski oblik — operu ni a zubi
campo santo čit. kampo santo (tal.) Canticum canticorum čit. Kantikum
"sveto polje"; groblje, kosturnica, oso- kantikorum (lat.) Pjesma nad pjes-
bito: groblje okruženo otvorenim ar- mama židovskog kralja Salomona,
kadama 970—930 pr. n. e.)
campus čit. kampus (lat.) američki tip canjak (srednjonjem. Zanke) krpa, ri-
sveučilišta ili koledža, gdje se sve ta, cunja, dronjak, tralja, trulja
zgrade, predavaonice, knjižnice, re- capin (tal. zappa motika) trnokop, bu-
kreacijski tereni i si. nalaze na jed- dak; planinarski štap sa sjekiricom
nom prostoru capiner tovarač; radnik šumarske stru-
Campus Martius čit. Kampus Marci- ke koji vrši tovarenje tehničkih sorti-
jus (lat.) Martovo polje (tj. polje boga menata, privlačenje i smještanje bal-
rata Marsa), vojno vježbalište u sta- vana na pogodno mjesto za utovar,
rih Rimljana; danas: ratište, bojište, pri čemu se služi capinom; isto i ca-
bojno polje pinaš
candy-store čit. kandi-stor (engl.) en- capitis deminutio čit. kapitis deminu-
gleska slastičarnica cio (lat.) prav. smanjivanje ili gub-
Canossa čit. Kanosa (tal.) dvorac u sjev. ljenje prava, osobito građanskih pra-
Italiji u kojem se 1077. njemački car va, građanska smrt
Henrik IV. pokorio papi Grguru VII., capriccetto čit. kaprićeto (tal.) glaz.
izvukavši od toga poniženja politič- mala, kratka fantazija
capriccio 215 causa criminalis

capriccio čit. kaprićo (tal.) ćudljivo, carpe diem čit. karpe diem (lat.) "is-
neobično umjetničko, poglavito kra- koristi dan, ugrabi dan", tj. koristi
će šaljivo glazbeno djelo, u obliku so- se vremenom!
nate; a capriccio čit. a kaprićo (tal.) carta bianca čit. karta bjanka (tal. car-
glaz. po volji ta bianca "bijeli papir") pren. neo-
capriccioso čit. kaprićozo (tal.) glaz. graničeno povjerenje, neograničena
ćudljivo, prema volji punomoć, potpuno slobodne ruke,
caprum expiatorum čit. kaprum eks- potpuna sloboda
pijatorum (lat.) pomirbeno janje, "ja- carte blanche čit. kart blanš (fr.) "čisti,
ganjac Božji koji oduzima grijehe bijeli papir"; v. carta bianca
svijeta", žrtva za tuđe grijehe; usp. Cartesius čit. Kartezijus (lat.) latini-
priglbok zirano ime francuskog filozofa Des
captatio benevolentiae čit. kaptacio Cartesa (Descartesa)
benevolencije (lat.) retorička fraza čast steel čit. kast stil (engl.) lijevani
kojom govornik, u početku govora, čelik
moli slušatelje za blagonaklonost; castitas violata čit. kastitis violata
vješto zadobivanje naklonosti, lov na (lat.) prav. povrijeđena nevinost, po-
milost
vrijeđeno dj e vičan stvo
CARE čit. ker (engl.) kratica Coopera- casus belli čit. kazus beli (lat.) povod
tive form American Remittances to
ratu, uzrok ratu, razlog zbog kojega
Everywhere (ili: to Europe) — udru-
se objavljuje ili vodi rat
ženje od 25 američkih dobrotvornih
casus foederis čit. kazus federis (lat.)
organizacija koje je nakon Drugoga
svjetskog rata pomagalo obnovu ra- prav. slučaj kad jedan savez stupa
tom opustošene Europe i drugih kra- na snagu, tj. kad treba ispuniti ob-
jeva veze savezništva
casus mixtus čit. kazus mikstus (lat.)
carezzando čit. karecando (tal.) glaz.
laskajući, ulagujući se prav. mješovit slučaj, tj. slučaj u ko-
carezzevole čit. karecevole (tal.) glaz. jem postoji krivnja i oštećene osobe
laskavo casus obliquus čit. kazus oblikvus
carizam carski apsolutizam, neograni- (lat.) gram. kosi, zavisni padež u lat.
čena vlast careva jeziku (genitiv, dativ, akuzativ i ab-
Carmina Burana čit. Karmina Burana lativ); per casum obliquum čit. per
(lat.), naziv za poeziju srednjovje- kazum oblikvum (lat.) pren. kosim
kovnih putujućih klerika (vaganata); putem, zaobilazno
predstavljaju izvor za poznavanje casus rectus čit. kazus rektus (lat.)
srednjovjekovnog života i načina miš- gram. nezavisni padež (nominativ i
ljenja; neke je od njih uglazbio njem. vokativ)
kompozitor Carl Orff početkom na- catch-as-catch-can čit. keč-es-keč-ken
šeg stoljeća (engl.) "uhvati kako možeš" — hrva-
Carolina Urbarialis Regulatio čit. nje slobodnim stilom; v. keč
Karolina urbarijalis regulacio (lat.) causa civilis čit. kauza civilis (lat.)
uredbe o agrarnim odnosima u Sla- prav. građanski spor; predmet gra-
voniji koje je izdao car Karlo III. đanske parnice
1737. g. causa criminalis čit. kauza kriminalis
carpalia čit. karpalija (lat.) mn. med. (lat.) prav. kazneni predmet, pred-
kosti zapešća; usp. karpalistika met kaznene parnice
causa efficiens 216 celebritet V

causa efficiens čit. kauza eficijens cedar (grč. kedros) ukrasno drvo iz po-
(lat.) uzrok koji prethodi djelu, stvar- rodice četinjača
ni uzrok (supr. cauza finalis) cedent (lat. cedens) prav. ustupitelj,
causa finalis čit. kauza finalis (lat.) onaj koji nešto ustupa nekom
krajnji cilj cedirati (lat. cedere) prav. ustupiti,
causa sine qua non čit. kauza sine ustupati, odustati od čega, priznati
kva non (lat.) uzrok bez kojega se kome prednost
nešto ne bi uopće ni dogodilo, tj. glav- cedrat (tal. cedrato) vrsta krupnih i soč-
ni, osnovni uzrok nih limuna čija se kora ukuhava sa
causa sui čit. kauza sui (lat.) fil. sam šećerom (kao poslastica)
sebi uzrok, bezuzročan, apsolutan cedulja (lat. scheda vrpca, list papira,
cave! čit. kave (lat.) čuvaj se! čit, kaveat dem. schedula listić papira) 1. listić,
(lat. cavere, caveat) "neka se čuva, komadić papira; 2. trg. privremena
neka se pripazi"; prav. opomena; sud- priznanica, nota
ski prigovor cefal- (grč. kefale) v. pod kefal-
Cb znak za kem. element kolumbij (co- Cefej (latinizirano od grč. Kefeus) zvi-
lumbium; isto što i niobij) ježđe na sjevernom nebu; cefeide zvi-
c/c krat. za lat. centum per centum (lat.) jezde promjenjiva sjaja po kojima se
sto posto, a po nekima i za curae određuju udaljenosti u svemiru
causa čit. kure kauza (lat.), tj. radi ceh (njem. Zeche) 1. trošak, račun za
njegovanja; bilješka koja se stavlja
jelo i piće u kavani; 2. staleška (pro-
na bolesničke liste radnika i ozna-
fesionalna) organizacija obrtnika jed-
čuje stopostotnu nesposobnost za rad,
ne struke
tj. daje pravo na poštedu od rada za
određeno vrijeme ceker (njem. ziehen vući) košara s ruč-
Ce kem. kratica za cerij kom
ce-ce muha zool. rod muha iz tropske ceker (njem. Zoger od ziehen vući) torba
Afrike, siše krv domaćih životinja i s ručkom (za nošenje živežnih na-
čovjeka; na čovjeka prenosi opasnu mirnica); usp. zembilj
bolest spavanja cekin (tal. zecchino prema Zecca — kov-
cecidije (lat. caedo, cecidi ubijam, raz- nica u Veneciji) dukat, zlatnik
bijam) mn. bot. abnormalne tvore- cekum (lat. caecus slep, caecum) anat.
vine na biljkama koje izazivaju biljni slijepo crijevo
(fitocedicije) ili životinjski (zoo-ceci- celator (lat. caelator) umjetnik koji radi
dije) nametnici dlijetom, izrađivač reljefa
Cecilija (prema Caecilius — ime jed- celatura (lat. caelatura) vještina izra-
noga starorimskog plemena) žensko đivanja polureljefa; polureljef, osobi-
ime; tako se zvala i jedna mlada rim- to u kovini
ska patricij ka iz 3. st., koja je primi- celebracija (lat. celebratio) proslavlja-
la kršćanstvo i postala mučenica; Ka- nje, proslava, svetkovina
tolička je crkva smatra zaštitnicom celebrant (lat. celebrans) kat. svećenik
glazbe; po njoj je nazvan i cecilijan- koji obavlja bogoslužje
ski pokret, tj. struja u posljednjoj tre- celebrirati (lat. celebrare) svetkovati,
ćini 19. st. koja je začeta u svrhu proslavljati, proslaviti, svečano obav-
obnove katoličke crkvene glazbe u ljati
duhu gregorijanskog pjevanja i kla-
celebritet (lat. celebritas) slava, glaso-
sične vokalne polifonije
vitost; slavno ime, znamenita osoba
celenterati 217 cenakul

celenterati (lat. Coelenterata) mn. zool. celularan (lat. cellularis) koji se sastoji
mješinci, dupljaši od celula (stanica), stanični
celer (fr. celeri, lat. selinum, grč. seli- celularna patologija med. smjer opće
non) bot. poznata vrtna biljka čiji se patologije prema kojem cjelokupna
korijen upotrebljava kao začin životna djelatnost i zdravog i boles-
celeritet (lat. celeritas) brzina nog tijela proizlazi iz stanica
celestin (lat. coelestis nebeski) min. celuloid (lat. cellula stanica, grč. eidos
raznobojan, najčešće modar mineral oblik) umjetna plastična masa koja
staklastosedefasta sjaja; upotreblja- se trljanjem i prešanjem dobiva od
va se osobito u proizvodnji šećera kamfora i piroksilina, rožnata, teško
celialgija (grč. koilia trbuh, algos bol) prozirna, vrlo elastična i lako zapa-
med. trbušna bol ljiva; služi za izradu češljeva, biljar-
celibat (lat. coelibatus) bezbračnost ri- skih kugli, fotografskog pribora itd.
mokat. svećenstva (ozakonio papa celuloza (lat. cellula stanica) kem. bez-
Grgur VII. 1074. g.) oblična amorfna bijela masa, bez mi-
celirati (lat. caelare) raditi (ili: izvodi- risa i okusa, koja tvori čvrste sastoj-
ti) u reljefu, osobito metalnom ke biljaka; važna sirovina u proiz-
celit (lat. cella ćelija) 1. prozirna, gipka vodnji papira
i teško zapaljiva acetilna celuloza celulozan (lat. cellulosus) v. celularan
(služi, umjesto lako