Ukidanje otpada

brošuraa.indd 1 26.12.2004 17:54:05

 2
brošuraa.indd 2 26.12.2004 17:54:08
 U
modernoj civilizaciji većina nas živi na takav način da ovisimo o
neizmjernoj upotrebi prirodnih resursa, ali današnji nivo potrošnje
utječe na naše zdravlje i zdravlje planeta na kojem živimo. Iako
živimo u Hrvatskoj, mi koristimo materijale, goriva i hranu iz cijelog svije-
ta. U tom procesu mi ne samo da koristimo ove dragocjene resurse, mi ih
rasipamo, pretvarajući ih u otpad. Jednom sam pročitao da je korov samo
biljka na krivom mjestu; na isti način kontejner pun otpada u stvari je
kontejner krivo upotrebljenih resursa. Najveći udio otpada koji bacamo u
kontejnere u stvari su dragocjeni i na neki način korisni materijali - čini
se suludim da malo po malo bacamo naš svijet u smeće.
Otpad ne nastaje prirodnim procesima. Priroda je uređena tako da materija
kruži. Ona konstantno stvara i potom iskorištava nusproizvode različitih
procesa. Ljudi uglavnom ne koriste nusproizvode. Otpad je potpuno ljudski
izum jer samo mi porizvodimo stvari koje ne bivaju pojedene ili se ne ra-
spadaju ili ne budu iskorištene u neku drugu svrhu. Ljudi imaju tendenciju
da umjesto kružnih procesa stvaraju linearne, a proces završava velikom
hrpom smeća.
Uzmimo, na primjer, televizor. Ova tehnologija je znatno uznapredovaja u
posljednjih pedeset godina. Dizajn se je promjenio, kvaliteta je porasla,
a cijene su toliko pale da si ga gotovo svatko može priuštiti. Ali što sa
svim TV uređajima koji su zastarjeli ili više ne rade. Neki od njih budu
popravljeni, ali naposlijetku apsolutno svi televizori završe na nekom od
milijuna deponija širom svijeta. Postoji mogućnost da svi ovi uređaji budu
rastavljeni, a materijali ponovno stavljeni u postupak proizvodnje, ali ni-
smo stvorili sustav koji bi to ostvario.
U teoriji, otpad su stvari koje su istrošene, više nisu korisne ili su jedno-
stavno suvišne. Ponekad od korisnih stvari stvaramo otpad, jednostavno
stavljajući ih u kontejner - ne prepoznajemo nikakvu vrijednost u njima.
Razmislite o količini smeća koju proizvodi vaše kućanstvo. Koliko crnih
vreća ili kontejnera otpada tjedno odveze kamion? Možete li zamisliti ko-
liko mjesta to zazuzima? I što bi se dogodilo da služba za odvoz smeća
zakaže, koliko bi vremena prošlo prije nego što bismo se našli potpuno
zatrpani otpadom?
U ovom letku pokušat ćemo dati pregled nekoliko koncepata koji se
pokušavaju uhvatiti u koštac s ovim problemima. Neki od njih su pri-
mjenjivi u vrlo kratkom roku, na osobnoj razini, dok drugi zahtijevaju

3
brošuraa.indd 3 26.12.2004 17:54:12
 temeljitiji dugotrajan rad koji bi obuhvaćao znanstvena istraživanja i pri-
tisak na donosioce odluka kako bi došlo do promjene na bolje.

Organski otpad
Od svih tipova otpada organski otpad je najmanje prikladno nazivati otpa-
dom. Kuhinjski otpad i otpaci iz vrta sadrže vrlo vrijedne hranjive tvari
koje bi trebalo vratiti natrag zemlji. Apsurdan je podatak da oko 30% vo-
lumena prosječne kante za smeće zauzima upravo organski otpad, unatoč
činjenici da se ovog tipa otpada vrlo jednostavno možemo riješiti - kom-
postiranjem. Razlog tome je što ne postoji organizirana separacija organ-
skog otpada od ostalog, te ne postoji infrastruktura koja bi omogućila
organizirano kompostiranje. Dio otpada, uglavnom zeleni otpaci sa jav-
nih površina, ipak završe kao kompost, no i tada se to obavlja u velikim
centraliziranim kompostanama, protiv kojih se građani bune jer ovakva
postrojenja šire neugodne mirise, osobito za vrijeme ljetnih mjeseci. Još
jedna mana ovakvog sustava je to što je organski otpad, dok je još vlažan
i pun vode, potrebno transportirati do postrojenja, čime nastaje dodatno
zagađenje zbog transporta.
Jedno od mogućih rješenja bila bi manja, decentralizirana kompostišta
u koja bi građani mogli odnositi svoj organski otpad. Tako bi se postu-
pak kompostiranja izvršio na licu mjesta, gdje otpad i nastaje. Procesom
kompostiranja volumen otpada se
smanjuje čak desetorostruko, a
masa još i više. Na taj način
bi se uštedjela velika količina
energije potrebne za tran-
sport. U Danskoj, na pri-
mjer, postoji inicijati-
va da svaka zgrada ili
blok zgrada posjeduje
svoje malo rotirajuće
kompostište, te
se na taj način
građani sami Rotirajuće kompostište
brinu za svoj

4
brošuraa.indd 4 26.12.2004 17:54:13
 otpad. Kompostišta se sastoje od drvenog rotirajućeg
bubnja, a rotacija poces kompostiranja čini vrlo brzim i
efikasnim. Količina proizvedenog komposta je toliko mala
da se odmah koristi na javnim površinama, dakle nije ga
potrebno transportirati.
Druga mogućnost je da svako kućanstvo ima svoje mini
kompostište. Iako nekima vjerojatno neprivlačno, vrlo
efikasno rješenje je mini kompostište s glistama. Gliste,
ako se s njima pravilo postupa, vrlo brzo razgrađuju or-
ganski otpad i pretvaraju ga u humus.

Recikliranje
Često se kao odgovor na pitanje otpada navodi reciklaža.
Ona već sada osigurava velik udio potreba za materijalima.
Ipak, ne treba zaboraviti da i reciklaža podliježe drugom
zakonu termodinamike. Svaki put kad se određena količina
nekog materijala reciklira, jedan njezin dio je neizbježno i
nepovratno izgubljen. Danas se efikasnost reciklaže za većinu iskorištenih
metala kreće oko 30%. Osim toga reciklaža stvara dodatno zagađenje i
zahtijeva ulaganje velike količine energije da bi se otpadni materijal saku-
pio, transportirao i preradio. Štednja energije i reciklaža svakako su važne,
no one ipak predstavljaju samo djelomično rješenje problema otpada i
energetskih problema.
Iako ima svoje mane, reciklaža je trenutačno najrealniji način da se velike
količine otpadnog materijala ponovno vrate u proizvodni proces. Na taj
način ne samo da se smanjuje ukupna količina otpada, već se i pojef-
tinjuje proizvodnja, pogotovo kod materijala koji se lako recikliraju.
Međutim, provodi li se reciklaža? Iako kod nas već duže vrijeme postoji
praksa sakupljanja starog papira, u prosječnoj kanti za smeće može se naći
čak 30% papira. Razlog tome vjerojatno leži u više čimbenika. Jedan od
njih je činjenica da je sustav za odvoz starog papira nepraktičan i nee-
fikasan - nerijetko možemo vidjeti prenatrpane kontejnere koji danima
čekaju da budu odvezeni. Slične stvari možemo primijetiti i s kontej-
nerima za staklo i plastičnu ambalažu. Osim toga, motivacija građana
da u svoje ruke preuzmu odgovornost za otpad koji stvaraju, još
uvijek je vrlo niska.

5
brošuraa.indd 5 26.12.2004 17:54:15
 Korak dalje od reciklaže - ukidanje otpada
Već više od desetljeća svi naši napori vezani za smanjenje krutog otpada
usko su fokusirani na recikliranje. Zadovoljavamo se stopom reciklaže od
nekih 35-50%. No bismo li se zadovoljili s 50%-tnom stopom nezaposle-
nosti ili siromaštva ili na primjer 50%-tnim smanjenjem gladi i bolesti?
Svi bismo voljeli težiti tome da stopa nezaposlenosti, siromaštva, gladi i
bolesti padne na nulu. Kako se onda možemo, kad pitanje otpada uzmemo
u obzir, zadovoljiti polovičnim rješenjima? I količina otpada bi trebala
pasti na nulu.
Ono što nam je u ovom trenutku potrebno je promjena načina na koji
postupamo s otpadom. Umjesto da se bavimo zbrinjavanjem otpada, tre-
bali bismo svoje resurse usmjeriti eliminiranju otpada. Prirodne resurse
koristimo kao da je Majka priroda objavila generalnu rasprodaju. Okoliš
bismo trebali tretirati kao knjižnicu - posuđujući resurse i odgovorno ih
koristeći.

Koncept “Nula otpada” (Zero Waste)

Zagađenje podzemnih voda uzrokovano odlaganjem otpada na deponije i
toksično zagađenje zraka koje nastaje spaljivanjem krutog otpada tjeraju
nas na pronalaženje alternativa načinu kako gospodarimo otpadom.
Dodatni faktor je što su ograničenja reciklaže kao mogućeg rješenja pi-
tanja otpada postala vidljiva. Unatoč činjenici da su milijuni ljudi širom
svijeta prihvatili koncept recikliranja, godišnja količina otpada koji završi
u spalionicama ili na deponijima svake godine sve je veća. Jednostavna
istina o recikliranju je da ono samo pokušava riješiti simptome pojave
otpada, umjesto da ukloni njen uzrok. A uzrok leži na stolovima dizajnera.
Uvijek smo podrazumjevali da je otpad neizbježan, što nije točno - otpad
je rezultat lošeg dizajna i donošenja pogrešnih odluka. Ideja da se na-
stajanje otpada izbjegne pažljivijim dizajniranjem je dramatična promjena
načina na koji rješavamo pitanje otpada, ali i načina kako gledamo na
prirodne resurse. Ovaj relativno nov koncept postao je ubzo nakon poja-
vljivanja poznat pod nazivom “Nula otpada” (Zero Waste).
Princip “Nula otpada” je nova vizija za novi milenij. On je cilj, proces,
način razmišljanja koji korjenito mijenja naš pristup resursima i proizvo-
dnji. Ovdje ne samo da se radi o reciklaži i zaobilaženju deponija i spa-

6
brošuraa.indd 6 26.12.2004 17:54:16
 lionica, ovdje se radi o restrukturiranju sustava proizvodnje i distribucije
kako bi se spriječilo da otpad uopće bude proizveden.
Strategija “Nula otpada”:
• nastoji sprječiti nastajanje otpada umjesto da se bavi gospodarenjem
otpadom,
• pretvara odbačene materijale u radna mjesta umjesto u smeće,
• podržava ekonomiju koja ne potkrada budućnost,
• simulira kružne prirodne sustave u kojima sva materija kruži, a ne biva
potrošena

Otpad je materijalni dokaz neefikasnosti nekog proizvodnog procesa.

Ekonomija kaže da što manje otpada proizvodimo, to smo efikasniji.
Povećanjem efikasnosti štedimo novac, materijale i energiju i, naravno,
otvaramo radna mjesta. Otpad nije high-tech problem, on je low-tech
problem. Sva tehnologija potrebna za ostvarenje koncepta Nula otpada
već je poznata i uobičajena. Ne radi se o čarobnim strojevima, već o
boljoj organizaciji, dizajnu i boljoj informiranosti na nivou javnosti i na
industrijskom nivou. Ukratko, ako nešto ne možemo reciklirati, ponovno
iskoristiti ili kompostirati, proizvođači to ne bi trebali niti proizvoditi.
Trebamo bolji industrijski dizajn, kompatibilan s 21. stoljećem.

Strategija “Nula otpada” sastoji se od pet bazičnih postavki:

1. Redizajn proizvoda i pakiranja.
Planiranje proizvodnje nek-
og proizvoda tako da se unapri-
jed ograniči potrošnja prirod
nih resursa, smanji toksičnost i
otpad koji će proizvod
stvoriti nakon korištenja
te da se omogući što
lakša reciklaža, ponovno
korištenje ili kompostiranje
proizvoda - dakle proizvod se di-
zajnira za okoliš, a ne za
smetlište.
Dobar dizajn znači veću trajnost Logotip koncepcije “Nula otpada”

7
brošuraa.indd 7 26.12.2004 17:54:17
 proizvoda, omogućava lake popravke, obuhvaća modularne komponen-
te, tako da se može lako nadograditi. Dobar dizajn također osigurava
da se proizvod lako može rastaviti, a pojedini materijali lako reciklira-
ti ili ponovo iskoristiti u proizvodnji.
2. Odgovornost proizvođača.
Umjesto da svoju odgovornost prebacuju na potrošača, proizvođači bi
trebali preuzeti odgovornost za otpad i štetu koju njihov proizvod uz
rokuje. Proizvođači su ti koji bi trebali ulagati u bolji dizajn i
povećanje efikasnosti proizvodnog procesa.
3. Investiranje u infrastrukturu umjesto u deponije i spalionice smeća.
Porezni novac se koristi za izgradnju novih deponija i spalionica ot-
pada. Umjesto toga ovaj novac bi se mogao iskoristiti za izgradnju
infrastrukture koja bi omogućila efikasnije provođenje reciklaže, sorti-
ranje otpada, sakupljanje zelenog otpada iz kućanstava i i sl.
4. Uskraćivanje subvencija industrijskim postrojenjima koja puno
zagađuju ili stvaraju otpad.
Zagađenje, potrošnja energije i destrukcija okoliša započinju na sa
mom početku procesa proizvodnje - u trenutku iskorištenja sirovih
prirodnih resursa. Zahvaljujći subvencijama koje primaju,
proizvođačima se često više isplati sirovine crpiti iz prirode, umjes-
to da potrebe namire iz reciklaže. Dodatan porezni novac troši se za
odlaganje i spaljivanje otpada.
5. Stvaranje radnih mjesta.
Rasipanje materijala kroz deponije i spalionice otpada dovodi i do ra-
sipanja radnih mjesta. Postrojenja za sortiranje i reciklažu ot-
pada mogu omogućiti i do deset puta više radnih mjesta nego
spalionice i deponiji. Neki izvještaji upućuju na to da proizvođači re-
cikliranog papira i recikliranih plastičnih proizvoda zapošljavaju 60
puta više radnika nego spalionice i deponiji.

Ako vam sve oko skupa zvuči pretjerano utopijski i neostvarivo, budite
svjesni da se ova inicijativa već provodi na različitim lokacijama širom
svijeta. Ovaj termin se prvi put pojavio u Australiji u Canberri. Canberra
je usvojila strategiju “Nula otpada” već 1996. Cilj im je do 2010. godine
potpuno prestati puniti deponije otpadom. Ako pogledate dizajn njihovog
deponija, već sada više nalikuje na aerodrom nego na deponij. Novi Ze-

8
brošuraa.indd 8 26.12.2004 17:54:18
 land ima cilj postati prvom državom bez otpada na svijetu. Dva okruga u
Kaliforniji također su usvojila ova načela. Ova činjenica poprima još veću
važnost ako uzmemo u obzir da to obuhvaća i neke velike kompanije,
koje su spremne raditi na ovom problemu. Osim u navedenim primjerima
pomaci se primjećuju u Londonu, Kanadi, Irskoj.

Otpadne vode
Kada bismo pokušali obaviti nuždu u jedinu kantu pitke vode koju imamo,
i kasnije tom istom vodom pokušali utažiti žeđ, najvjerojatnije bi nas
smatrali luđacima. A kad bismo još izumili skupu tehnologiju koja će naše
izlučevine dovesti do te vode, pa zatim izumili još skuplju tenologiju koja
će odvojiti pitku vodu od fekalija, smatrali bi nas još luđima. Nije neshv-
atljivo da bi nas neki psihijatar upitao zašto smo uopće morali upropastiti
jedinu kantu pitke vodu koju imamo.
“Razumno” rješenje bi dakako bilo obaviti nuždu u zahod, iz kojeg bi će se
otpad kanalizacijom odvesti u postrojenje koje bi navodno trebalo otpad-
ne vode pročistiti, nakon čega se voda ispušta u najbližu rijeku. Iz te iste
rijeke voda se crpi, pročišćava i vodovodom dovodi u domove.
Nešto što na privatnoj razni smatramo apsurdom, ulaganjem goleme
količine novca i inženjeskog posla, postaje javno prihvaćeno kao jedini
mogući način. Naša navika da se ne obaziremo na posljedice svojih djela
omogućava nam da ovaj sustav i dalje podržavamo.
Sve ovo zvuči vrlo zdravorazumski, ali sanitarnim inženjerima, ekspertima
i službenicima javnog zdravstva i proizvođačima koji crpe zaradu iz “pro-
blema kanalizacije”, te koji nemaju interesa u tome da se ovaj problem
riješi vjerojatno to zvuči neobično i revolucionarno.
Međutim, iz tehnološke perspektive, rješenje je vrlo jednostavno. Zašto
uopće dozvoliti da se ova dva vrlo vrijedna resursa (pitka voda i bioma-
sa) uopće pomiješaju, tvoreći tvar koju nazivamo otpadnom vodom. U
trenutku kada, zbog zagađenja podzemnih voda, pitka voda postaje sve
dragocjeniji resurs, stvarno je obijesno ispirati zahodsku školjku pitkom
vodom. Prema nekim statistikama u tu svrhu potroši se čak do 40% ukupne
ptrošnje vode u kućanstvima.
Idealno bi bilo pitku vodu zadržati pitkom, a fekalije kompostirati, kao i
bilo koju drugu biomasu.

9
brošuraa.indd 9 26.12.2004 17:54:19
 Kompostni wc
Sve veću popularnost u svijetu eko tehnologija
zauzimaju kompostni wc-i. Ovaj sustav je dizaj-
niran tako da biomasu koju proizvode ljudi vraća
tamo gdje joj je i mjesto - na zemlju. Međutim,
ljudski otpad sadrži velike količine patogenih
mikroorganizama koji, kad bi se otpad bacio
direktno na zemlju, mogu prouzročiti zarazne
bolesti. Proces koji ubija ove mikroorganizme
je aerobno kompostiranje. U ovom procesu tem- Kompostni wc
peratura kompostne biomase se diže dovoljno
visoko da patogeni mikroorganizmi ne mogu preživjeti. Osim toga, uslijed
kompostiranja biomasa gubi na volumenu čak desetorostruko i pretvara se
u suhu tvar zvanu humus.
Kompostni wc je vrlo jednostavan sustav, koji se sastoji od školjke, kom-
postne komore i sustava za ventilaciju. U kompostnoj komori biomasa se
prozračuje uslijed čega se dovodi kisik nužan za proces kompostiranja,
a odvodi se neugodan miris. Dakle jedan mit koji odmah treba razbiti je
da kompostni wc, ako je dobro dizajniran i proizveden, NE širi neugodne
mirise. Svakih godinu-dvije kompostna komora se prazni. Ono što nastaje
kao proizvod kompostnog wc-a vrijedan je humus. Humus se može koristiti
u poljoprivredi, a posebno je pogodan za voćarstvo. U nekim zemljama po-
stoje proizvođači kompostnih wc-a, pa je već moguće kupiti gotov sustav
i ugraditi ga u kuću. Za hrvatski standard ovi su sustavi još uvijek vrlo
skupi, pa će se entuzijasti upustiti u gradnju vlastitog kompostnog wc-a.
Mogućnost samogradnje kompostnog wc-a samo dokazuje jednostavnost
ovog sustava. Na internetu se mogu naći jednostavni nacrti i primjeri
samogradnje kompostnog wc-a.

Sada kada smo riješili najveći problem otpadnih voda u kućanstvu, možemo
se posvetiti pitanju ostalih otpadnih voda. Tuširanjem, pranjem posuđa i
rublja nastaju otpadne vode koje sadrže uglavnom organske tvari i ostatke
sredstava za pranje (deterdžente i sapune). Toksičnost deterdženata može
se izbjeći korištenjem biorazgradivih sapuna i deterdženata, ali čak i ako
koristimo ovakva sredstva za pranje, sive vode ne smijemo pustiti direktno
u prirodu jer bi to moglo dovesti do neravnoteže u ekosustavu. Zato ih je
potrebno pročistiti. Idealan način za to su biljni pročišćavači.

10
brošuraa.indd 10 26.12.2004 17:54:20
 Biljni pročišćavači
Sustavi u kojima se koristi svojstvo biljaka močvarica da apsorbiraju
neželjene tvari iz vode nazivamo biljnim pročišćavačima. Biljni pročišćavač
je u osnovi “bazen” dubine do 60 cm ispunjen šljunkom iz kojeg rastu
biljke močvarice (trska, šaš...). Kako biljke rastu, korjenčići biljaka se
isprepliću oko šljunka. Otpadna voda se upušta s jedne strane bazena, a
s druge strane izlazi potpuno čista voda. Cilj je vodu što duže zadržati u
zoni korjenja jer ona apsorbira organske tvari i ostatke sredstava za pranje
i koristi za vegetativni rast. Prema veličini i kapacitetu mogu varirati od
vrlo malenih (nekoliko m2) za manja kućanstva, pa i do nekoliko tisuća m2
za tretiranje velikih količina otpadnih voda.
Biljnim pročišćavačima je moguće tretirati i preljev septičkih jama. Upravo
na taj način bi biljni pročišćavači mogli steći veću popularnost u Hrva-
tskoj, jer je u ruralnim krajevima, gdje kućanstva nisu spojena na kanali-
zaciju, čest slučaj da se preljev septičke jame ispušta direktno u prirodu,
što je naravno protupropisno.

Zeleno graditeljstvo
Izgradnjom kuće od 120 m2 proizvest ćemo više od 3 tone otpada. Pre-
ma nekim statistikama čak 20% odlagališta otpada sačinjava građevinski
otpad. Osim toga, kada se objekt prestane koristiti, njegovim rušenjem
nastaje golema količina materijala, od kojeg se tek mali dio ponovno isko-
risti u procesu gradnje.
Zeleno graditeljstvo temelji se na korištenju materijala koji štite ljude i
okoliš. Ovakve građevine dizajniraju se u skladu s lokalnim klimatskim
prilikama te tako da se pri gradnji mudro iskoriste lokalni resursi.
Iako još uvijek iznimka, danas se pri gradnji, pogotovo stambenih objeka-
ta, sve češće koriste ekološki materijali. Tako se npr. kao toplinska izo-
lacija u modernim domovima sve češće koristi balirana slama, celuloza
od recikliranog papira, proizvodi od ovčje vune, ekspandirana glina i sl.
Strukturalni elementi su od drveta, a umjesto betona prednost se daje
cigli i kamenu. Neki principi tradicionalnog graditeljstva, prilagođeni mo-
dernim potrebama, također su primjenjivi kao npr. različiti oblici gradnje
glinom, slamnati krovovi i sl.
Posebno mjesto u ovakvom obliku graditeljstva zauzima ponovno korištenje

11
brošuraa.indd 11 26.12.2004 17:54:21
 Stambeni objekti građeni od prirodnih materijala, s energetskim sustavom
koji koristi obnovljive izvore energije, kompostnim wc-om i pročišćavanjem
sivih voda

otpadnih materijala. Masivni zidovi od iskorištenih automobilskih guma

punjenih zemljom predstavljaju izvrsno izolirane nosive zidove, a za iz-
gradnju pregradnih zidova mogu se upotrijebiti stare limenke ili staklene
boce. Kad se ožbukaju, ovakvi zidovi potpuno zadovoljavaju funkcionalne
i estetske potrebe korisnika.
Korištenje svih ovih materijala uvelike smanjuje ukupnu količinu otpada
u samom procesu gradnje, a kada građevina prestane biti u funkciji, ma-
terijali se s lakoćom mogu ponovno iskoristiti ili su biorazgradivi, pa ne
povećavaju količinu otpada.
Posebna pažnja se pridaje štednji energije i vode, tako da ovakav tip
građevina često ima pasivna solarna svojstva (velike staklene povrišine
sa sunčane strane kuće, deblja izolacija, termalna masa), sustave za saku-
pljanje kišnice i pročišćavanje otpadnih voda te energetski sustav koji
koristi obnovljive izvore energije (solarna energija, energija vjetra, ener-
gija biomase).

12
brošuraa.indd 12 26.12.2004 17:54:22
 Izgradnja zidova od iskorištenih automobilskih guma u svrhu terasiranja
zemljišta

Stare automobilske gume punjene zemljom stvaraju masivne zidove od kojih

je moguće izgraditi čak i stambene objekte

13
brošuraa.indd 13 26.12.2004 17:54:24
 Alat koji je potreban za kompostiranje vrlo je jednostavan i jeftin

Unutrašnjost kupaone s ugrađenim kompostnim wc-om

14
brošuraa.indd 14 26.12.2004 17:54:26
 Z.M.A.G. - Zelena mreža aktivističkih grupa
Livadićeva 36, 10 000 Zagreb
www. zmag.hr
zmag@zmag.hr
bruno.motik@hi.htnet.hr

brošuraa.indd 15 26.12.2004 17:54:28

brošuraa.indd 16 26.12.2004 17:54:29