SVEUČILIŠTE U RIJECI

TEHNIČKI FAKULTET

TEHNIKA HLAĐENJA

Nositelj kolegija: Izv. prof. dr. sc. Branimir Pavković, dipl. ing.
Suradnik: Aleksandar Božunović, dipl. ing.
SADRŽAJ

1. UVOD

1.1. PODRUČJE PRIMJENE TEHNIKE HLAĐENJA

1.2. TOPLINSKO OPTEREĆENJE HLADIONICE

1.3. TEMPERATURE U TEHNICI HLAĐENJA

1.4. FIZIKALNE POJAVE I OSNOVNI PROCESI U TEHNICI HLAĐENJA

1.4.1. Kompresijski rashladni uređaji (procesi s mehaničkom kompresijom pare)

1.4.2. Sorpcijski rashladni uređaji
1.4.3. Rashladni uređaji s mlaznim duhaljkama (ejektorski rashladni uređaji)
1.4.4. Hlađenje ishlapljivanjem
1.4.5. Vrtložna cijev
1.4.6. Termoelektrično hlađenje
1.4.7. Ekspanzija plinova uz dobivanje rada
1.4.8. Termomagnetsko hlađenje
1.4.9. Desorpcija plinova

2. PRORAČUN RASHLADNOG UČINKA ZA HLADIONICU

2.1. TOPLINSKO OPTEREĆENJE USLIJED DOVOĐENJA TOPLINE KROZ

STJENKE

2.2. TOPLINSKO OPTEREĆENJE USLIJED HLAĐENJA I SMRZAVANJA

PROIZVODA

2.3. TOPLINSKO OPTEREĆENJE USLIJED HLAĐENJA VANJSKOG ZRAKA

2.4. TOPLINSKO OPTEREĆENJE USLIJED ODVIJANJA BIOLOŠKIH

PROCESA U USKLADIŠTENIM PROIZVODIMA (TOPLINA DISANJA)

2.5. TOPLINSKO OPTEREĆENJE USLIJED RADA LJUDI

2.6. TOPLINSKO OPTEREĆENJE USLIJED RASVJETE

2.7. TOPLINSKO OPTEREĆENJE USLIJED STVARANJA INJA NA

ISPARIVAČU

2.8. TOPLINSKO OPTEREĆENJE USLIJED RADA VENTILATORA

2.9. EFEKTIVNO VRIJEME RADA I RASHLADNI UČINAK UREĐAJA

ii
3. KOMPRESIJSKI RASHLADNI PROCESI

3.1. PRIRODNO I PROCESNO HLAĐENJE

3.1.1. Prirodno hlađenje

3.1.2. Procesno hlađenje

3.2. RASHLADNI, OGRJEVNI I OGRJEVNO-RASHLADNI PROCESI

3.3. PLINSKI RASHLADNI PROCESI

3.3.1. Zračni rashladni proces (Jouleov rashladni proces)

3.3.2. Zračni rashladni uređaj s dvostepenom kompresijom i dvostepenom
ekspanzijom
3.3.3. Približenje Carnotovu procesu

3.4. PARNI RASHLADNI PROCESI

3.4.1. Parni rashladni proces s jednostupanjskom kompresijom

3.4.1.1. Prigušivanje kondenzata

3.4.1.2. Suho usisavanje
3.4.1.3. Utjecaj pothlađivanja radne tvari u kondenzatoru
3.4.1.4. Pothlađivanje kondenzata hladnom parom radne tvari

3.4.2. Parni rashladni proces s jednostupanjskom kompresijom i isparivanjem na

dvije temperature (2 prigušna ventila)

3.4.3. Parni rashladni procesi s višestupanjskom kompresijom

3.4.3.1. Dvostupanjska kompresija s hladnjakom pare

3.4.3.2. Dvostupanjska kompresija s međuhladnjakom - odjeljivačem
3.4.3.3. Dvostupanjska kompresija s međuhladnjakom – odjeljivačem: prigušivanje
duboko pothlađenog kondenzata u PVI i prigušivanje umjereno pothlađenog
kondenzata u PVII
3.4.3.4. Dvostupanjska kompresija s međuhladnjakom – odjeljivačem: prigušivanje
duboko pothlađenog kondenzata u PVI i prigušivanje duboko pothlađenog
kondenzata u PVII
3.4.3.5. Dvostupanjska kompresija s prigušivanjem u dva prigušna ventila i
međuhladnjakom - odjeljivačem
3.4.3.6. Dvostupanjska kompresija s prigušivanjem u dva prigušna ventila i
međuhladnjakom – odjeljivačem, s isparivanjem na dvije temperature
3.4.3.7. Trostupanjska kompresija s međuhladnjacima – odjeljivačima s isparivanjem na
jednoj, dvije ili tri temperature

3.4.4. Kaskadni rashladni procesi

iii
4. RADNE TVARI ZA KOMPRESIJSKE PARNE PROCESE

4.1. POŽELJNA SVOJSTVA RADNIH TVARI

4.2. OZNAČAVANJE RADNIH TVARI (MEĐUNARODNO)

4.3. UTJECAJ RADNIH TVARI NA OKOLIŠ

4.4. OSNOVNE TERMODINAMIČKE OSOBINE RADNIH TVARI

4.5. FIZIOLOŠKO DJELOVANJE RADNIH TVARI

4.6. ODABIR RADNIH TVARI OVISNO O PRIMJENI

4.7. ODABIR KONSTRUKCIJSKIH MATERIJALA OBZIROM NA

KORIŠTENE RADNE TVARI

4.8. POPIS I SVOJSTVA RADNIH TVARI

5. PRIJENOS TOPLINE IZMEĐU RASHLADNOG UREĐAJA I HLADIONICE

5.1. HLAĐENJE S NEPOSREDNIM ISPARIVANJEM

5.2. HLAĐENJE PUTEM MEDIJA ZA PRIJENOS TOPLINE

5.3. USPOREDBA HLAĐENJA S NEPOSREDNIM ISPARIVANJEM I

HLAĐENJA PUTEM MEDIJA ZA PRIJENOS TOPLINE

5.4. TVARI ZA PRIJENOS TOPLINE

5.4.1. Rasoline
5.4.2. Glikolne smjese
5.4.3. Halogenirani ugljikovodici
5.4.4. Ugljični dioksid CO2
5.4.5. Binarni led

6. KOMPRESORI

6.1. STAPNI KOMPRESORI (KOMPRESORI S OSCILIRAJUĆIM

STAPOVIMA)

6.1.1. Proces kompresije

6.1.2. Stupanj dobave kompresora

6.1.2.1. Utjecaj štetnog prostora – uzima se u obzir kroz λ1

6.1.2.2. Utjecaj pada tlaka Δp1 kod usisavanja - λ2

iv
6.1.2.3. Utjecaj zagrijavanja kod usisa - λ3
6.1.2.4. Utjecaj propusnosti - λ4
6.1.2.5. Utjecaj broja okretaja kompresora na stupanj dobave λ

6.1.3. Izmjena topline između plina i stijenke cilindra

6.1.4. Stupnjevi djelovanja

6.1.5. Odstupanje stvarnog rashladnog procesa od teoretskog

6.1.6. Kapacitet hlađenja kompresora – rashladni učinak Q0

6.1.7. Višestupanjska kompresija

6.1.8. Razvodni sustavi stapnih kompresora

6.1.8.1. Automatski ventili

6.1.8.2. Razvod s rasporima

6.1.9. Regulacija dobave stapnih kompresora

6.1.9.1. Povremeni prekid pune dobave

6.1.9.2. Gruba promjena dobave
6.1.9.3 Kontinuirana regulacija dobave

6.2. ROTORNI KOMPRESORI (KOMPRESORI S ROTIRAJUĆIM

STAPOVIMA)

6.2.1. Kompresori s jednim rotorom

6.2.1.1. Lamelni kompresori

6.2.1.2. Kompresori s ekscentričnim rotorom
6.2.1.3. Vijčani kompresori s jednim vijkom
6.2.1.4. Kompresori sa spiralama (scroll)

6.2.2. Kompresori s dva rotora

6.2.2.1. Vijčani kompresori s dva vijka

6.2.2.2. Regulacija dobave rashladnih vijčanih kompresora

6.2.3. Indikatorski dijagram i promjenjivi protutlak

6.3. TURBOKOMPRESORI

6.3.1. Osnovne jednadžbe kod proračuna turbokompresora

6.3.2. Glavne jednadžbe strojeva na strujanje

v
6.3.3. Višestepena kompresija

6.3.4. Radne karakteristike kompresora

6.3.5. Regulacija dobave turbokompresora

7. IZMJENJIVAČI TOPLINE RASHLADNIH UREĐAJA

7.1. ISPARIVAČI

7.1.1. Prijelaz topline kod isparivanja

7.1.2. Tipovi i konstrukcije isparivača

7.1.2.1. Podjela prema načinu isparivanja

7.1.2.1.1. Suhi isparivači

7.1.2.1.2. Potopljeni isparivači

7.1.2.2. Oblikovanje površine za prijenos topline

7.1.2.3. Podjela prema namjeni i izvedbi

7.1.3. Utjecaj temperature isparivanja na kaliranje proizvoda

7.1.4. Otapanje inja s površine zračnih hladnjaka

7.2. KONDENZATORI

7.2.1. Tipovi i konstrukcije kondenzatora

7.2.1.1. Podjela prema načinu hlađenja

7.2.2. Optočno hlađenje ishlapljivanjem – rashladni toranj

8. PRIGUŠNI VENTILI I ORGANI

8.1. RUČNI PRIGUŠNI VENTIL

8.2. REGULATORI RAZINE

8.2.1. Prigušni ventil s plovkom na strani niskog tlaka VPNT

8.2.2. Prigušni ventil s plovkom na strani visokog tlaka VPVT

8.3. REGULATOR STALNOG TLAKA

8.4. REGULATORI TEMPERATURE PREGRIJANJA

vi
8.4.1. Termoekspanzijski ventil TEV
8.4.2. Termoekspanzijski ventil s vanjskom egalizacijom tlaka
8.4.3. Elektronički ekspanzijski ventil

8.5. KAPILARE

9. CJEVOVODI ZA RADNU TVAR

9.1. PREPORUČENE BRZINE I PADOVI TLAKA

9.2. IZRAZI ZA IZRAČUNAVANJE PADA TLAKA U CJEVOVODIMA

9.2.1. Jednofazno strujanje - strujanje pare ili kapljevine

9.2.1.1. Pad tlaka uslijed trenja

9.2.1.2. Pad tlaka uslijed lokalnih otpora

9.2.2. Dvofazno strujanje - strujanje smjese pare i kapljevine

10. RADNE KARAKTERISTIKE KOMPRESIJSKIH RASHLADNIH UREĐAJA

10.1. KARAKTERISTIKA KOMPRESORA

10.2. KOMPRESOR I ISPARIVAČ
10.3. NESTACIONARNE PROMJENE NA POČETKU HLAĐENJA
10.4. REGULACIJA RADA RASHLADNOG UREĐAJA

11. APSORPCIJSKI RASHLADNI UREĐAJI

11.1. DVOJNE SMJESE

11.1.1. Toplinske pojave kod miješanja (sa i bez odvođenja topline)

11.1.2. Merkelov h - ξ dijagram
11.1.3. Miješanje

11.1.3.1. Pravilo miješanja i temperatura miješanja

11.1.3.2. Miješanje uz dovođenje topline

11.1.4. Isparivanje
11.1.5. Ukapljivanje
11.1.6. Toplinske pojave kod isparivanja
11.1.7. Azeotropske smjese
11.1.8. Neprekidno isparivanje
11.1.9. Pravilo projekcija toplina
11.1.10. Apsorpcija
11.1.11. Prigušivanje

11.2. JEDNOSTUPANJSKI APSORPCIJSKI RASHLADNI UREĐAJI

vii
11.2.1. JEDNOSTAVNI JEDNOSTUPANJSKI UREĐAJ

11.2.2. JEDNOSTUPANJSKI UREĐAJ S IZMJENJIVAČIMA TOPLINE

11.3. DVOSTUPANJSKI APSORPCIJSKI RASHLADNI UREĐAJI

11.4. RESORPCIJSKI RASHLADNI UREĐAJI

11.4.1. SLUČAJ S VELIKOM KOLIČINOM RASHLADNE VODE

11.4.2. SLUČAJ S OGRANIČENOM KOLIČINOM RASHLADNE VODE

11.5. TEORETSKA ZAGONSKA TOPLINA APSORPCIJSKOG RASHLADNOG

UREĐAJA, TOPLINSKI OMJER HLAĐENJA – RASHLADNI ODNOS

11.6. APSORPCIJSKE DIZALICE TOPLINE

11.7. APSORPCIJSKI TOPLINSKI TRANSFORMATORI

12. RASHLADNE SMJESE

13. SUHI LED

14. TERMOELEKTRIČNO HLAĐENJE

15. RASHLADNI UREĐAJI S MLAZNIM DUHALJKAMA (EJEKTORSKI

RASHLADNI UREĐAJI)

16. UKAPLJIVANJE PLINOVA

16.1. UKAPLJIVANJE PLINOVA KASKADNIM HLAĐENJEM

16.2. UKAPLJIVANJE PREMA LINDEU

16.2.1. JEDNOSTAVNI UREĐAJ ZA UKAPLJIVANJE PLINOVA PO LINDEU

16.2.2. LINDEOV UREĐAJ S JEDNOSTAVNIM OPTOKOM I
PREDOHLAĐIVANJEM POMOĆU RASHLADNOG UREĐAJA
16.2.3. LINDEOV UREĐAJ S DVOSTRUKIM OPTOKOM

viii
POPIS LITERATURE

F. Bošnjaković: Nauka o toplini I , II, III, Tehnička knjiga Zagreb, 1970.

V. Brlek: Kompresor, Tehnička enciklopedija, Sv. 7, pp. 221-255.

V. Brlek: Rashladna tehnika, Tehnička enciklopedija, Sv. 11, pp. 430-468

S. Vujić i. dr.: Rashladni uređaji, Mašinski fakultet Beograd, 1988.

R. Budin, A. Mihelić-Bogdanić: Osnove tehničke termodinamike, Školska knjiga Zagreb, 1990.

H. L. von Cube, F. Steimle, H. Lotz, J. Kunis: Lehrbuch der Kältetechnik, Bd. 1, 2, C. F. Müller
Verlag, Heidelberg, 1997.

R. Planck: Handbuch der Kältetechnik, Bd. 1-12, Springer Verlag, Berlin, 1954 -66.

H. Drees: Kühlanlagen, VEB Verlag Technik, Berlin, 1965.

ASHRAE: 2006. ASHRAE Handbook – Refrigeration, ASHRAE Atlanta GA, 2006.

Althouse, Turnquist, Bracciano: Modern Refrigeration and Air Conditioning, The Goodheart –
Willcox Company, Tinley Park, 2000.

Breidenbach: Der Kälteanlagenbauer, Bd. 1 und 2, Vlg. C. F. Müller, Karlsruhe 1990.

Breidert: Projektierung von Kälteanlagen, C. F. Müller, Karlsruhe 1995.

Ciconkov: Refrigeration – Solved Examples, University of Skopje, 2001.

Dozenten der Kältetechnik an Fachhochschulen (Hrsg.): Aufgabensammlung Kältetechnik, C. F.

Müller, Karlsruhe 1995.

IIR: Recomendations for the processing and handling of frozen foods, IIR Paris 1986.

Planck, Schmidt: Kälteanlagentechnik in Fragen und Antworten, Bd. 1 und 2, C.F. Müller Verlag,
Heidelberg 1996.

Dossat, Horan: Principles of Refrigeration, Prentice Hall, Columbus Ohio, 2001

ix
TEHNIKA HLAĐENJA

1. UVOD

Tehnika hlađenja je grana tehnike koja se bavi postupcima i pojavama hlađenja tijela.
Zadatak tehnike hlađenja je postizanje temperatura nižih od okoline i njihovo održavanje.
Ona obuhvaća sve procese i postupke, kao i uređaje, postrojenja i komponente koji služe
postizanju, održavanju i korištenju temperatura nižih od okolišne temperature.

1.1. PODRUČJE PRIMJENE TEHNIKE HLAĐENJA

Tehnika hlađenja ima široku primjenu u raznim granama ljudske djelatnosti:

- u prehrambenoj industriji: Pored konzerviranja hrane djelovanjem topline, sušenjem ili

fizikalno-kemijskom modifikacijom, hlađenje je još jedan, često korišten način
konzerviranja.
- Konzerviranje hlađenjem dijelimo na hlađenje (do oko 0oC) i smrzavanje (ispod 0oC).
Dok hlađenje ne utječe na promjenu okusa ili kvalitete namirnica, pri smrzavanju i
ponovnom otapanju se oni mijenjaju. Brzina smrzavanja utječe na kvalitetu robe
organskog porijekla. Brzim smrzavanjem u robi se stvara veći broj manjih kristala, pa se
stijenke stanica pri smrzavanju manje oštećuju. Polaganim hlađenjem na temperaturama
do –15oC u robi se stvara manji broj velikih kristala koji uzrokuju trganje staničnih
stijenki, što nepovoljno utječe na kvalitetu robe. Osim veličine kristala na kvalitetu
namirnica nakon odleđivanja utječe dehidracija proteina prilikom smrzavanja. Promjena
kvalitete proteina uslijed dehidracije ovisi također o brzini smrzavanja i manja je kod
brzog smrzavanja.
- Hlađenje i smrzavanje se koriste u mnogim fazama pripreme, prerade i distribucije
životnih namirnica. Mesna industrija, mliječna industrija, proizvodnja i distribucija voća i
povrća, proizvodnja piva i vina, brodovi – tvornice za preradu ribe...
- Primjeri: U voćarstvu je potrebno u najkraćem mogućem vremenu ohladiti voće nakon
berbe. Cilj je sačuvati kvalitetu, izbjeći gubitak uslijed kvarenja, produžiti vijek trajanja.
U proizvodnji vina mošt se hladi radi postizanja što bolje kvalitete vina. Na brodovima –
tvornicama za preradu ribe, kao i u mesnoj industriji cilj je u skladu s tehnološkim
zahtjevima ohladiti i smrznuti proizvod.

- Uređaji za smrzavanje mogu se podijeliti na:

- uređaji za smrzavanje u struji zraka

- pločasti uređaji za smrzavanje
- uređaji za smrzavanje špricanjem proizvoda hladnom tekućinom ili uranjanjem u
hladnu tekućinu (npr. solna otopina)
- uređaji za smrzavanje špricanjem proizvoda tekućinom koja isparuje ili
umakanjem u takvu tekućinu (npr. tekući N2 koji kod tlaka 1 bar isparuje kod
temperature –196oC, pa se površina proizvoda praktički trenutno smrzne)

Za smrzavanje u struji zraka, pri temperaturama oko –35oC, koriste se tuneli s prisilnom
cirkulacijom zraka u kojima se proizvodi ne kreću (šaržni tuneli, uobičajenih kapaciteta 5- 30
tona na dan), kao i tuneli u kojima se proizvodi kreću na transporteru ili u fluidiziranom sloju
(kontinualni tuneli, kapaciteta 2 – 6 tona na sat).

1
TEHNIKA HLAĐENJA

Nakon smrzavanja roba se skladišti u skladištima za smrznute namirnice. Ovisno o uvjetima

temperature, vlažnosti i brzine strujanja zraka biti će i kvaliteta, odnosno vrijeme trajanja
takvih namirnica.

- u domaćinstvu: hlađenje i smrzavanje namirnica – kućanski hladnjaci i zamrzivači (riječ

frižider dolazi od imena tvornice Frigidaire)
- u trgovini: dio hladnog lanca, tu su rashladne komore i vitrine u prodajnim prostorima.
- u procesnoj i kemijskoj industriji: kontrola brzine odvijanja procesa, postizanje
odgovarajućih otopivosti kod smjesa, ukapljivanje plinova i njihovo skladištenje, hlađenje
u naftnoj industriji u cilju uklanjanja voska, proizvodnja sintetičke gume, petrokemija,
farmaceutska industrija.
- proizvodnja i obrada metala: razvlaživanje zraka za visoke peći, toplinska obrada,
sklapanje dijelova s dosjedima da bi se izbjeglo grijanje
- laboratoriji: za ispitne stanice strojeva, vozila i uređaja koji rade pri niskim
temperaturama, umjetna atmosfera
- u klimatizaciji: u cilju održavanja temperature i vlažnosti zraka, hlađenjem ili grijanjem
(toplinske crpke) zraka ili medija za prijenos topline u klimatizacijskim postrojenjima.
- u medicini i biologiji : za lokalnu anesteziju, olakšavanje stanja bolesnika, usporavanje
metabolizma, konzerviranje krvi ili dijelova tijela namijenjenih transplantaciji,
kriokirurgija
- u transportu: Dio hladnog lanca kojeg čine proizvodnja, transport, distribucija i
potrošnja. U cilju očuvanja kvalitete tijekom transporta namirnice se moraju održavati na
željenoj temperaturi. Brodski rashladni uređaji služe za hlađenje skladišta robe, provijanta,
kontejnera ili spremnika za transport ukapljenih plinova.
- u sportu: klizališta, bob staze, proizvodnja umjetnog snijega
- i dr.

1.2. TOPLINSKO OPTEREĆENJE HLADIONICE

8
Q& o = ∑ Q& i [kW]
i =1

1. Toplinsko opterećenje uslijed dovođenja topline kroz stijenke

2. Toplinsko opterećenje uslijed hlađenja i smrzavanja proizvoda
3. Toplinsko opterećenje uslijed hlađenja vanjskog zraka (namjerno i nenamjerno
provjetravanje)
4. Toplinsko opterećenje uslijed odvijanja bioloških procesa u uskladištenim proizvodima
(toplina disanja)
5. Toplinsko opterećenje uslijed rada ljudi
6. Toplinsko opterećenje uslijed rasvjete
7. Toplinsko opterećenje uslijed stvaranja inja na isparivaču
8. Toplinsko opterećenje uslijed rada ventilatora

2
TEHNIKA HLAĐENJA

1.3. TEMPERATURE U TEHNICI HLAĐENJA

Temperature korištenja K Područje primjene

400 ... 355 (123 ... 80 oC)
353 ... 323 (80 ... 50 oC)
323 ... 293 (50 ... 20 oC)
293 ... 283 (20 ... 10 oC)
283 ... 273 (10 ... 0 oC)
273 ... 263 (0 ... -10 oC)
263 ... 240 (-10 ... -33 oC)
240 ... 223 (-33 ... -50 oC)
223 ... 200 (-50 ... -73 oC)
200 ... 150 (-73 ... -123 oC)
150...100 (-123 ... -173 oC)
100...50 (-173 ... -223 oC)
50...20 (-223 ... -253 oC)
20...4 (-253 ... -269 oC)
4-10-6 (-269 ...-273oC)
Dizalice topline (toplinske crpke) – visoke temperature
Dizalice topline (toplinske crpke) – srednje temperature
Dizalice topline (toplinske crpke) – niske temperature
Hlađenje u postrojenjima klimatizacije
Hlađenje namirnica u tzv. hladnom lancu
Proizvodnja leda za potrebe transporta, klizališta,
kristalizacija u industriji kalija
Smrzavanje namirnica, sušenje smrzavanjem, ukapljivanje
propana, butana i amonijaka
Specijalni postupci smrzavanja
Simulacijske i ispitne komore, kruti ugljični dioksid
Ukapljivanje etana i etilena, kriomedicina
Ukapljivanje zemnog plina
Ukapljivanje zraka, razdvajanje zraka, plemeniti plinovi
visokotemperaturna supravodljivost
Ukapljivanje neona i vodika, izdvajanje deuterija
niskotemperaturna supravodljivost, ukapljivanje helija
mjerna tehnika, fizikalna istraživanja

1.4. FIZIKALNE POJAVE I OSNOVNI PROCESI U TEHNICI HLAĐENJA

Za ostvarivanje hlađenja mogu se iskoristiti razne fizikalne pojave:

1. Promjena agregatnog stanja (kopnjenje krute tvari, isparivanje kapljevine, sublimacija)

2. Ishlapljivanje kapljevine
3. Desorpcija plinova
4. Strujanje velikim brzinama u vrtložnoj cijevi
5. Termoelektrični efekt
6. Ekspanzija komprimiranih plinova uz dobivanje mehaničkog rada
7. Prigušni efekt (Joule – Thomsonov efekt)
8. Termomagnetski efekt
9. Elektrokalorički efekt

Hlađenje odvojenim procesima (kopnjenje leda, isparivanje kapljevine, sublimacija suhog

leda – krutog CO2) može trajati dok na raspolaganju stoji određena tvar. Nakon toga zalihu te
tvari treba obnoviti. To su odvojeni procesi (diskontinuirani).
Neprekidno hlađenje može se postići tako da se radna tvar pogodnim kružnim procesom
nakon ostvarivanja efekta hlađenja ponovno vrati u prvobitno stanje uz utrošak energije.
Tako npr., koristeći efekt hlađenja koji nastaje uslijed isparivanja, rade kompresijski rashladni
uređaji, apsorpcijski rashladni uređaji i rashladni uređaji s mlaznim duhaljkama (ejektorski).

3
TEHNIKA HLAĐENJA

1.4.1. Kompresijski rashladni uređaji (procesi s mehaničkom kompresijom pare)

Ovi uređaji rade s parom radne tvari, tj. proces pada u zasićeno područje. Dovođenje topline
Q0 odvija se kod T0 = konst i p0 = konst a odvođenje topline Q je kod p = konst i u većem
dijelu kod T = konst . Za rad uređaja troši se mehanički rad L . Faktor hlađenja ili rashladni
Q0
množilac je ε 0 = .
L
kompresor
L

kondenzator isparivač

Q Q0

prigušni ventil

Sl. 1.1. Jednostupanjski kompresijski rashladni uređaj

Radne tvari:, halogenirani derivati zasićenih ugljikovodika (CFC, HCFC, HFC, trgovački
naziv koji je vrlo čest je freoni), anorganske tvari (voda, CO2, amonijak), ugljikovodici
(propan, izobutan), smjese radnih tvari.

CFC – clorofluorocarbons, potpuno halogenirani derivati zasićenih ugljikovodika, uglavnom

metana i etana (npr. R12)
HCFC – hydrochlorofluorocarbons, djelomično halogenirani derivati zasićenih ugljikovodika
koji sadrže vodik i klor (npr. R22)
HFC – hydrofluorocarbons, djelomično halogenirani derivati zasićenih ugljikovodika koji
sadrže vodik i ne sadrže klor (R407C je smjesa triju HFC-a)

1.4.2. Sorpcijski rashladni uređaji

Razlikuju se uređaji s kontinuiranim (tu se najčešće koriste apsorpcijski uređaji) i

diskontinuiranim pogonom (najčešće adsorpcijski uređaji).

Adsorpcijski rashladni uređaji

Kod uređaja s diskontinuiranim pogonom često se koristi kruti adsorbent. Kod ovih uređaja se
koriste procesi adsorpcije para ili plinova u krutim adsorbentima. Izvedba prikazana na slici
sastoji se od isparivača, kondenzatora, sorbera (adsorber-desorber) u kojem je adsorbent i tri
ventila.Obzirom da je adsorbent kruta tvar mora se proces odvijati naizmjence s krutom ili
plinovitom radnom tvari. Tijekom jednog kompletnog procesa adsorpcije adsorbent veže na
sebe adsorbat pri čenu odaje toplinu QA. Adsorbat koji isparuje oduzima od okoline toplinu
Q0, pa se ostvaruje hlađenje. Udio adsorbata u adsorbensu mijenja se od početne vrijednosti
xR do konačne xA

4
TEHNIKA HLAĐENJA

Tijekom procesa desorpcije dovođenjem topline QD (npr. grijanje plinom) adsorbat se

“istjeruje” iz adsorbenta. Odavanjem topline QC okolini ili grijanom mediju adsorbat se
ukapljuje u kondenzatoru. Ventili služe za određivanje vremena pogona u određenom režimu.

1. Adsorpcija 2. Desorpcija

Isparivač Kondenzator Isparivač Kondenzator

Sl. 1.2. Sorpcijski sustav za hlađenje, diskontinuirani pogon

Među takve uređaje spadaju i otvoreni sorpcijski rashladni uređaji koji kombiniraju sorpciju i
hlađenje ishlapljivanjem. Za pogon koristimo toplinu, može i sunčevu energiju.

h10 = const
h
9
Otpadni Ventilator Grijač Ovlaživač
Odvodni h1 = const
zrak 10 9 8 7 6 zrak 2
10
Sorpcijsko 8
razvlaživanje Regenerator
Dovodni
zrak 1
6
1 2 3 4 5 Ventilator 3=4
Filter Grijač
Ovlaživa 7
5

0
x

Sl. 1.3. Otvoreni sorpcijski sustav za hlađenje, shema i h,x-dijagram

5
TEHNIKA HLAĐENJA

Apsorpcijski rashladni uređaji

Radne tvari za apsorpcijske rashladne uređaje su smjese, najčešće dvojne.

Umjesto kompresora tu imamo tzv. termokompresor, koji se sastoji iz generatora, apsorbera,

prigušnog ventila i crpke). Za pogon uređaja se troši toplina, a ne mehanički rad kao kod
kompresijskih uređaja.
Jednostavni apsorpcijski rashladni uređaj

Generator Kondenzator
Qk

RV 1
Qh
Isparivač
Q0

RV2 Crpka

Qa
Apsorber

Sl. 1.4. Jednostavni jednostupanjski apsorpcijski rashladni uređaj

Uobičajene radne smjese su:

voda – amonijak (H2O – NH3)
litijev bromid - voda (LiBr - H2O)
Q0
Umjesto faktora hlađenja (rashladnog množioca) definira se toplinski omjer hlađenja ζ =
Qh
Svaki bolji uređaj opremljen je izmjenjivačima topline.

1.4.3. Rashladni uređaji s mlaznim duhaljkama (ejektorski rashladni uređaji)

Najčešća radna tvar za ove uređaje je voda. U tom su slučaju ovi rashladni uređaji primjenjivi
za temperature iznad 0oC. (klimatizacija, prehrambena industrija, kemijska industrija,
mljekare, pivovare), posebno tamo gdje je na raspolaganju vodena para. Moguća je primjena
drugih radnih tvari s pogodnim položajem kritične točke i omjerom tlakova, pa se uređaji
mogu koristiti za iskorištavanje otpadnih toplina ili sunčeve energije u svrhu hlađenja i na
nižim temperaturama. Kod ovih se uređaja za pogon troši toplina, nema pokretnih dijelova i
jednostavno je održavanje. Nedostatak je niska korisnost u usporedbi s kompresijskim parnim
procesima, a kod korištenja vode kao radne tvari i nemogućnost postizanja nižih temperatura.

6
TEHNIKA HLAĐENJA

Mlaznica

Q0
Parni kotao
Difuzor

Qh
Kondenzator Isparivač

Qk
Crpka RV

Sl. 1.5. Rashladni uređaj s mlaznim duhaljkama (ejektorski rashladni uređaj)

1.4.4. Hlađenje ishlapljivanjem

Kod ishlapljivanja prelaze molekule kapljevine preko granične površine između kapljevine i
plina u nezasićeni plin koji struji iznad kapljevine. Pri ishlapljivanju se, ovisno o stanju
granične površine i plina iznad kapljevine može pojaviti ugrijavanje ili ohlađivanje plina.
Ishlapljivanjem se može postići relativno mali rashladni učinak ako je stanje zraka blisko
zasićenju. Primjer primjene je hlađenje ishlapljivanjem u rashladnim tornjevima.

L2

Ventilator

Odvajač kapljica
Mlaznice

Ispuna

Q
L1 L1

Crpka
Svježa voda

Sl. 1.6. Optočno hlađenje ishlapljivanjem u rashladnom tornju

7
TEHNIKA HLAĐENJA

1.4.5. Vrtložna cijev

Ako se u cijev kakva je prikazana na slici 1.7. tangencijalno upuhuje komprimirani zrak s
temperaturom okoline, doći će uslijed pojava povezanih sa strujanjem veliki brzinama i
djelovanjem centrifugalne sile do razdvajanja struje zraka na topliju i hladniju od okoline.
Izlaz hladnog
Izlaz toplog zraka zraka
Ulaz zraka Ulaz zraka

Ventil

Sl. 1.7. Ranque – Hilschova vrtložna cijev

To je uočio Georges Ranque (1933.), dok Hilsch (1946.) opisuje konstrukcijske detalje. Često
se naziva Ranque – Hilschova vrtložna cijev. Ovo hlađenje nije ekonomično. Primjenjuje se
za male rashladne učinke, u rudnicima, vojnim vozilima, na alatnim strojevima.

1.4.6. Termoelektrično hlađenje

Koristi se za manje rashladne učinke, za hlađenje elektroničkih sklopova, u svemirskoj tehnici

i za vojne namjene. Nema pokretnih dijelova i vibracija, a uređaji nisu osjetljivi na utjecaj
gravitacije.Termoelektričnom pojavom naziva se međusobna ovisnost strujanja topline i
električne struje.

Q0
T0
T0

A B
L

T
Q0 / 2 Q0 / 2
+

Sl. 1.8. Termoelektrični modul

1.4.7. Ekspanzija plinova uz dobivanje rada

Jedna od primjena je Stirlingov rashladni stroj. Koristio se ponajviše za postizanje vrlo niskih
temperatura (30-77 K) tamo gdje konvencionalni rashladni uređaji s parnim procesom nisu
bili pogodni zbog ograničenja vezanih na radnu tvar i podmazivanje.

8
TEHNIKA HLAĐENJA

Pojačan interes je u zadnje vrijeme, jer je uobičajena radna tvar helij koji ne šteti okolišu, a
ima visok faktor hlađenja (kao i Carnotov).
Nedostaci su vezani na složen konstrukciju, cijenu, pouzdanost i vijek trajanja.
Trenutno još u fazi istraživanja.

1.4.8. Termomagnetsko hlađenje

U tehnici niskih temperatura, za postizanje temperatura reda veličine 1 10-3 do 1 10-5 K.

Koristi se ciklus adijabatske demagnetizacije paramagnetskih soli. Koristi se promjena
entropije pri promjeni magnetskog polja. Primjenom Carnotova, Ericson ili Stirling procesa,
može se uspostaviti razlika temperature.

1.4.8. Joulle Thomsonov efekt

Kod realnih plinova moguće je prigušivanjem ostvariti rashladni efekt – promjenu

temperature. O tome će biti riječi kod ukapljivanja plinova.

1.4.9. Desorpcija plinova

U laboratorijima, za postizanje niskih temperatura (20-4 K). Periodični rad: I faza adsorpcija
plina (helija) u aktivnom uglju, pri čemu se toplina adsorpcije odvodi hlađenjem pomoću
isparivanja tekućeg vodika pod vakuumom. II faza: helij se uslijed odsisavanja desorbira iz
aktivnog uglja, toplina desorpcije namiruje se toplinom akumuliranom u aktivnom uglju, zbog
čega temperatura uglja opada. Ova metoda je niske energetske učinkovitosti, ali je
jednostavna, pa se u laboratorijima koristi za niske temperature (20-4 K).

9
TEHNIKA HLAĐENJA

2. PRORAČUN RASHLADNOG UČINKA ZA HLADIONICU

Toplinsko opterećenje hladnjače računa se kao suma

8
Q& o = ∑ Q& i [kW]
i =1

1. Toplinsko opterećenje uslijed dovođenja topline kroz stijenke

2. Toplinsko opterećenje uslijed hlađenja i smrzavanja proizvoda
3. Toplinsko opterećenje uslijed hlađenja vanjskog zraka (namjerno i nenamjerno
provjetravanje)
4. Toplinsko opterećenje uslijed odvijanja bioloških procesa u uskladištenim
proizvodima (toplina disanja)
5. Toplinsko opterećenje uslijed rada ljudi
6. Toplinsko opterećenje uslijed rasvjete
7. Toplinsko opterećenje uslijed stvaranja inja na isparivaču
8. Toplinsko opterećenje uslijed rada ventilatora

2.1. Toplinsko opterećenje uslijed dovođenja topline kroz stjenke

Q& = ∑ Ai q& i = ∑ Ai k i (Tu − Tv ,i )

n n
[W]
i =1 i =1

Indeks i odnosi se na pojedini građevinski element (zid, vrata, pod, strop i sl.), s
različitim toplinskim tokom q& i
Ai [m2] površina kroz koju se odvija prijelaz topline
k i [W/m2K] koeficijent prolaza topline
Tu [oC] temperatura u hlađenom prostoru
Tv ,i [oC] temperatura susjednog prostora ili vanjska temperatura

Koeficijent prolaza topline za višeslojni element građevinske konstrukcije računa se

iz:
1
k= [W/m2K]
1 δ 1
+∑ +
αu λ αv
gdje je
αu [W/m2K] koeficijent prijelaza topline na unutarnjoj stijenci
α v [W/m2K] koeficijent prijelaza topline na vanjskoj stijenci
δ [m] debljina pojedinog sloja u višeslojnoj građevinskoj konstrukciji
λ [W/mK] toplinska vodljivost materijala iz kojeg je sloj izrađen

Vrijednosti αu i α v ovise o uvjetima strujanja zraka oko površine na kojoj se

odvija prijelaz topline. U proračunu se upotrebljavaju prosječne vrijednosti.

10
TEHNIKA HLAĐENJA

Tab. 1.1. Koeficijenti prijelaza topline

Element građevinske konstrukcije α [W/m2K] Napomena
Unutrašnji zid 8
Strop,toplinski tok prema gore 8 Prirodna
Strop, toplinski tok prema dolje 6 cirkulacija zraka
Pod, toplinski tok prema dolje 6
Pod, toplinski tok prema gore 7
Vanjski zid i krov izloženi vjetru 30 Prisilna
Unutarnje površine zidova 20 cirkulacija zraka
Vanjski zid u zavjetrini 20

Kod prisilne cirkulacije zraka koeficijenti prijelaza topline mogu se izračunati i

pomoću brojčanih izraza kao što su npr. α u = 5,8+ 4wu [W/m2K], gdje je wu brzina
strujanja zraka u prostoru skladišta u m/s i α v = 7,15w 0 , 78 [W/m2K] pri čemu je w
brzina vjetra u m/s.

Temperatura s vanjske strane zida T može se razlikovati od projektne temperature

zraka Tvp zbog različitih utjecaja, npr. zračenja sunca na vanjske zidove i krov,
utjecaja toplinskih mostova, promjena temperature u susjednim prostorijama.
Svi ovi utjecaji mogu se više ili manje točno proračunati, a za praktične proračune
mogu se uzeti u obzir pogodnim izborom temperature Tv .
Jedan od izraza za određivanje projektne temperature vanjskog zraka ϑvp [oC] je
ϑvp = 0,4ϑvm +0,6ϑmm [oC]
ϑvm [oC] srednja mjesečna temperatura najtoplijeg mjeseca u posljednjih 10 godina
ϑmm [oC] srednja vrijednost maksimalnih temperatura najtoplijeg mjeseca u
posljednjih 10 godina.
Za zidove okrenute jugu ili zapadu vrijedi zbog izraženijeg utjecaja sunca
Tv = Tvp + 6 [oC].

Tab. 1.2. Temperature susjednih prostorija

Strop ispod ravnog krova ϑv = ϑvp + 15 [oC]
Strop ispod tavana ϑv = ϑvp + 10 [oC]
Pod na tlu ϑv = 10 − 15 [oC]
Nehlađene prostorije ϑv = 0,9ϑvp [oC] s vanjskim otvorima
ϑv = 0,75ϑvp [oC] bez vanjskih otvora
Strojarnice ϑv =ϑvp [oC]

Utjecaj sunčevog zračenja uzet je povećanjem temperature za južne i zapadne zidove,

kao i za stropove. Prema potrebi, može se ovaj utjecaj i posebno računati.

11
TEHNIKA HLAĐENJA

Tab. 1.3. Temperature u skladištima

Vrsta proizvoda Temperatura rel. vl. zraka vrijeme
oC % skladištenja
Govedina svježa 0 do +1 88 do 92 1 do 4 tj
Govedina smrznuta -23 do -18 90 do 95 9 do 12 mj
Svinjetina svježa 0 do +1 85 do 90 3 do 7 d
Svinjetina smrznuta -23 do -18 90 do 95 4 do 8 mj
Riba svježa 0 do +4.5 90 do 95 5 do 20 d
Riba smrznuta -23 do -12 90 do 95 8 do 10 mj
Perad svježa 0 85 do 90 1 tj
Perad smrznuta -30 do -10 85 do 90 3 do 12 mj
Banane nezrele +11.5 85 3 tj
Banane zrele +14 85 7 do 10 d
Rajčice zrele +4 do +10 85 do 90 7 do 10 d
Salata zelena 0 90 do 95 2 do 3 tj
Jabuke -1 do +3 90 do 95 3 do 10 mj
Smrznuto voće -23 do -18 85 do 90 6 do 12 mj
Smrznuto povrće -23 do -18 90 do 95 6 do 12mj
..... ..... ..... .....

2.2. Toplinsko opterećenje uslijed hlađenja i smrzavanja proizvoda

Toplina za ohlađivanje, smrzavanje i hlađenje do temperature niže od temperature

smrzavanja ovisi o vrsti, količini i načinu ohlađivanja i smrzavanja proizvoda.
Ova obrada može se provoditi u specijalnim uređajima za brzo smrzavanje
(kontinuirani tuneli ili uređaji za smrzavanje u kontaktu sa hladnim tekućinama), ali i
u skladišnim komorama, u kojima roba nakon smrzavanja ostaje uskladištena.

Q2 = Qh + Q sm + Q p [kJ]

Toplina za ohlađivanje robe

Qh = M c p1 (T p1 − T p 2 ) [kJ]

M [kg] masa robe koja se hladi

c p1 [kJ/kgK] specifični toplinski kapacitet robe
T p1 [oC] temperatura robe koja se unosi
T p 2 [oC] temperatura na koju se roba hladi

Ako se roba smrzava i hladi na temperaturu nižu od temperature smrzavanja, onda je

Q h toplina za hlađenje robe do temperature smrzavanja, a T p 2 je tada temperatura
smrzavanja.

Toplina koju treba odvesti da se roba smrzne kod konstantne temperature smrzavanja

Q sm = Mr [kJ]

12
TEHNIKA HLAĐENJA

r [kJ/kg] toplina smrzavanja

Toplina za hlađenje već smrznute robe od temperature smrzavanja do konačne

temperature

Q p = M c p 2 (T p 2 − T p 3 ) [kJ]

T p 3 [oC] temperatura ispod temperature smrzavanja do koje se roba hladi

c p 2 [kJ/kgK] specifični toplinski kapacitet smrznute robe

Potreban toplinski učinak

Q
Q& 2 = 2 [kW]
t
t vrijeme potrebno za hlađenje ili hlađenje i smrzavanje robe

Vrijeme potrebno za hlađenje i smrzavanje robe t ovisi o

• Vrsti robe
• Veličini komada
• Temperaturi
• Brzini strujanja zraka

Orjentacijski podaci daju se u sljedećoj tablici za rashlađivanje do temperature oko

0oC i i smrzavanje do –18oC. Vrijednosti za rashlađivanje vrijede kod temperature
zraka u komori 0oC i brzine zraka 0,5 – 2,0 m/s, dok se podaci za smrzavanje odnose
na temperaturu zraka –35oC i brzinu 2-3 m/s.

Tab. 1.4. Vrijeme potrebno za hlađenje i smrzavanje robe

Vrsta proizvoda Vrijeme za rashlađivanje Vrijeme za smrzavanje
do 0oC (sati) do –18oC (sati)
Goveđe polovice 24 do 30 16do 20
Svinjske polovice 24 do 30 12 do13
Riba u kalupima 50-70 mm 6do 8 3 do 4
Krupna riba 8 do 12 4 do 4,5
Voće i povrće u tavama 5 do10 3 do 4
...... ..... .....

13
TEHNIKA HLAĐENJA

Tab. 1.5. Temperature smrzavanja, specifični toplinski kapaciteti i topline smrzavanja

nekih namirnica
Vrsta proizvoda Srednja Specifična toplina Toplina
temperatura [kJ/kgK] smrzava
smrzavanja Prije poslije nja
o
[ C] smrzavanja [kJ/kg]

Govedina masna -1,7 do –2,2 2,51 1,47 172

Govedina nemasna -1,7 do –2,2 3,22 1,72 243
Svinjetina masna -1,7 do –2,2 2,14 1,34 131
Svinjetina nemasna -1,7 do –2,2 2,51 1,55 155
Teletina -1,7 do –2,2 2,97 1,63 209
Perad -1,7 3,35 1,80 247
Riba svježa -1,2 3,43 1,80 243
Riba masna -1,2 2,85 1,59 201
Banane nezrele -1 3,35 1,76 251
Banane zrele -3,3 3,35 1,76 251
Jabuke -2 3,85 1,76 281
Grašak -1,1 3,35 1,76 251
Grah - 1,26 1,00 42
Mahune -1,3 3,85 1,97 297
Rajčice -0,9 3,98 2,01 310
Pečurke -1 3.89 1.97 301
..... ..... ..... ..... .....

Opterećenje hlađenih prostorija

Ovisi o načinu rukovanja robom. Ako je to npr. skladište mesa kod kojeg se meso
skladišti obješeno na kolosjeke, može se opterećenje m L dati u kg/m kolosijeka.
Kolosjeci se postavljaju obično na razmaku 0,7 – 0,9 m.

Podaci mogu biti dani i kao m A u kg/m2 ukupne površine poda skladišta Ag ili m Ak u
kg/m2 korisne površine poda skladišta Ak . Korisnom se smatra površina na kojoj se
može skladištiti roba.

Kod određivanja korisne površine skladišta treba uzeti u obzir:

• udaljenost od zidova 0,3 m

• udaljenost od rashladnih tijela i kanala za zrak 0,4 m
• širinu prolaza za mehanizaciju 2,2 m
• širinu prolaza za skladište bez mehanizacije 1,2 m
• širinu prolaza za kontrolu uskladištenih proizvoda 0,5 – 0,6 m

Približno se Ak može odrediti pomoću

Ak = Ag β A [m2]

14
TEHNIKA HLAĐENJA

Tab. 1.6. Vrijednosti faktora β A

Građevinska površina Ag [m2] Faktor β A
do 20 0,60
20-30 0,60-0,65
30-50 0,65-0,75
50-300 0,75-0,85
više od 300 0,85

Podaci o gustoći skladištenja ( m L po metru duljine kolosjeka, m A po 1 m2

građevinske površine Ag i m Ak po 1 m2 korisne površine Ak ) dani su u slijedećoj
tablici.

Tab. 1.7. Gustoća skladištenja

Vrsta proizvoda mL mA mAk
(kg/m) (kg/m2) (kg/m2)
goveđe polovice do 280 do 250 do 350
svinjske polovice 220 200 250
ovčetina i janjetina 180 200 250
meso i iznutrice u blokovima - 300 50-60*
uvjetno opterećenje za meso 250 230 300
perad - do 200 20-35*
riba sitna i sred. u kalup., δ do 90 mm - - 30-60*
srednja riba razmještena na police - - 30-40
vrlo krupna riba 180 200 250
voće i povrće - - do 300**
..... ..... ..... ....
2
* opterećenja se odnose na m površine police; po visini oko 10 polica
** u tavama i stalažama

Masa proizvoda u sladištu računa se kao :

M = Lm L [kg]
ili M = m A Ag [kg]
ili M = m Ak Ak [kg]

Podaci o gustoći skladištenja mogu se odnositi i na korisni volumen prostorije Vk , pa

se tada masa proizvoda u skladištu računa kao:

M = Vk mVk [kg]

Korisni volume prostorije je Vk = Vg β v [m3]

Vg [m3] građevinski volumen prostorije

βV = (0,75 − 0,9 ) β A za skladišta visine 3 – 6 m

βV = (0,85 − 0,95) β A za skladišta visine veće od 6 m

15
TEHNIKA HLAĐENJA

Kad se proračunava korisni volumen tunela za brzo ohlađivanje ili smrzavanje, u

kojima isparivači i ventilatori zauzimaju veliki prostor računa se

Vk = 0,6 Vg β v [m3]

Podaci o mVk daju se u slijedećoj tabeli, odvojeno za skladištenje smrznutih

proizvoda, a odvojeno za skladištenje ohlađenih proizvoda

Tab. 1.8. Specifično opterećenje po 1 m3 korisnog prostora skladišta - smrznuti

proizvodi
Vrsta proizvoda mVk [kg/m3] Napomena
Meso 350
Perad 350 u sanducima
Riba 350 u sanducima
450 na hrpi
330 u bačvama
Teletina 300
Svinjetina 450
..... ..... .....

Tab. 1.9. Specifično opterećenje po 1 m3 korisnog prostora skladišta - ohlađeni

proizvodi
Vrsta proizvoda mVk [kg/m3] Napomena
Jagode, smokve, šljive 270
Jabuke, breskve, marelice 300
Banane 140
Mahune 150
Kupus, cvjetača 140
Grah, riža, krastavci 290
Krumpir 180
Maslac 440 u paketima
540 u bačvama
Vino 290
Pivo 200 u bocama 0,5 l
sir 460 u kolutima
..... ..... .....
Kod komora za brzo smrzavanje, ove vrijednosti treba smanjiti za 20 – 30 %.

PRIMJER: Ako se u tunelu za brzo smrzavanje građevinskog volumena 100 m3 ,

visine 3-6 m, smrzava meso, dobiva se iz ranijih izraza:

mVk = 350 ⋅ 0,7 = 245 kg/m3

M = 0,6 β vVg mVk = 0,6 ⋅ (0,8 ⋅ 0,8) ⋅ 100 ⋅ 245 = 9408 kg

16
TEHNIKA HLAĐENJA

Napomena: treba paziti, jer kod komora za brzo smrzavanje obično tlocrtna površina
određuje koliko robe možemo unesti. Vrijednosti dobivene s mVk treba provjeriti s
onima dobivenim pomoću m Ak ili m L .

2.3. Toplinsko opterećenje uslijed hlađenja vanjskog zraka

Zrak se može namjerno dovoditi u skladište kako bi se smanjila koncentracija plinova,

uklonili mirisi uskladištene robe i omogućio rad ljudi u skladištu. Tada govorimo o
namjernoj ventilaciji.
Nenamjerno zrak dospijeva u prostoriju infiltracijom i prilikom otvaranja vrata radi
manipulacije ili pregleda robe, radova u skladištu i sl.
Toplina se računa kao

Q& 3 = Vv ρ u (hv − hu ) [kW]

Vv [m3/s] količina vanjskog zraka koja dospijeva u prostoriju

hu [kJ/kgK]specifična entalpija zraka u prostoriji
hv [kJ/kgK] specifična entalpija vanjskog zraka
ρ u [kg/m3] specifična gustoća zraka pri temperaturi prostorije
Ako nemamo podataka iz tablica o gustoći zraka, može se ona izračunati iz jednadžbe
stanja
p
ρ=
RT

gdje je R = 287 J/kgK, plinska konstanta za zrak, a T [K] temperatura zraka u

skladištu. Tlak p se može usvojiti 100000 [Pa] .

Nenamjerno doveden zrak (uslijed infiltracije i otvaranja vrata). Količina zraka

tijekom 24 sata računa se na slijedeći način:

Vv = niVg [m3 za 24 sata]

n i je broj izmjena zraka u 24 sata, i dan je u tablici u nastavku koja vrijedi za

skladišta u kojima je temperatura oko 0oC (ne za skladišta sa smrznutim proizvodima)

Tab. 1.10. Broj izmjena zraka u 24 sata u hlađenim skladištima

Građevinski volumen Broj izmjena Građevinski volumen V g Broj izmjena
3
V g (m ) za 24 sata n i (m3) za 24 sata n i
5,66 44,0 226,0 5,5
14,5 26,0 566,0 3,5
56,6 12,0 1130,0 2,3
113,0 8,2 2830,0 1,4

75
Za komore volumena većeg od 2830 m3, računa se po izrazu ni =
Vg

17
TEHNIKA HLAĐENJA

Broj izmjena zraka za skladišta sa smrznutim proizvodima (s temperaturama u

skladištu od –18 do –35oC) dobiva se množenjem vrijednosti iz gornje tablice s
vrijednošću 0,6. To je zbog rjeđeg otvaranja vrata u ovakvim skladištima.

Broj izmjena zraka u tunelima i prostorima za hlađenje ili brzo smrzavanje jednak je
broju otvaranja tunela (prostorije) tijekom 24 sata.

Toplinski učinak za hlađenje zraka koji nenamjerno dospijeva u prostor je

Vg ρ u (hv − hu ) [kW]
ni
Q& 3 =
24 ⋅ 3600

Namjerna ventilacija

Najčešće se provodi radi održavanja koncentracije CO2 u dozvoljenim granicama

Količina zraka potrebna za ventilaciju je

V&CO2
V&v = [m3 /h]
rCO2 ,DOZV − rCO2 ,V

Volumenski udio CO2 u vanjskom zraku iznosi rCO20 ,V = 0,0003 − 0,00034 što je
odgovarajuće MDK vrijednosti 300 do 340 PPM. Udio CO2 varira ovisno o tome da li
je atmosfera čista ili npr. industrijska.
rCO2 , DOZV = 0,005 dozvoljena koncentracija CO2 u prostoriji (5000 PPM).
Kako je volumenski udio CO2 u vanjskom zraku mali u usporedbi s dozvoljenim
volumenskim udjelom, može se količina zraka odrediti približnim izrazom

VCO2
Vv ≅ [m3 /h]
rCO2 ,DOZV

Volumen CO2 koji tijekom dana dospijeva u zrak može se izračunati iz jednadžbe
stanja

RCO2 T
VCO2 = M CO2
p
gdje je RCO2 = 189 J/kgK, p = 100000 Pa i T = Tu [K]

Dnevnu masu CO2 koja nastaje od robe (voće i povrće) i uslijed boravka ljudi može se
izračunati pomoću izraza
M CO2 = ∑ M i t i eCO
′ 2 + nteCO
′′ 2 [kg dnevno]
i
′ 2 je masa CO2 koju odaje 1 kg proizvoda tijekom jednog sata na svojoj srednjoj
eCO
temperaturi Tm , a ovisi i o koncentraciji CO2 u zraku prostorije.
t i [h] vrijeme za koje je i-ti proizvod izložen temperaturi Tm

18
TEHNIKA HLAĐENJA

′′ 2 [kg/h] masa CO2 koju odaje jedan radnik tijekom jednog sata rada u komori
eCO
nt produkt broja radnika i radnih sati u hlađenom prostoru

Tab. 1.11. Odavanje CO2 voća i povrća

Vrsta proizvoda ′ 2 [g/th]
eCO Temperatura ϑm oC
Jabuke 3 do 4 0
5 do 8 4
20 do 30 16
Limuni i naranče 3 do5 2
8 do10 16
Banane nezrele 15 do20 12
Banane zrele 35 do 40 20
Krumpir 3 do 5 0
4 do 8 10
.... ..... ....

Tab. 1.12. Odavanje CO2 ljudi

Vrsta rada ′′ 2 [g/h]
eCO
Mirovanje 30
Laki i srednje težak fizički rad 30 do 40
Težak fizički rad 40 do 70

Za proračun potrebne količine zraka za održavanje dozvoljene koncentracije CO2

mogu se koristiti i tablični podaci s unaprijed izračunatim količinama zraka za
pojedine proizvode, uz rCO2 = 0,005 :

Tab. 1.13. Potrebne količine zraka za ventilaciju uz dozvoljenu koncentraciju

rCO2 = 0,005
Proizvod Potrebna količina zraka (kg/th) na temperaturi oC
0 4 8 12 16 20 24 28
Banane nezrele - - 1,4 2,8 5,0 7,4 10,3
Breskve 1,2 2,8 4,6 6,4 8,3 10,2 12,3
Naranče 0,35 0,55 0,8 1,25 1,75 2,25 2,75 3,35
..... ..... ..... ..... ..... ..... ..... ..... .....

Poznavajući količinu zraka [m3 /h] potrebnog za održavanje dozvoljene koncentracije

CO2 ispod dozvoljene granice, može se odrediti potreban toplinski učinak

1
Q& 3 = Vv ρ u (hv − hu ) [kW]
3600

U proračunu će se odrediti veličina Q& 3 po prvom i drugom načinu i odabrati veća.

Treba voditi računa da se vanjski zrak najčešće hladi u isparivaču klima komore
kojom se on i dobavlja u prostor. Tada se toplina Q 3 ne uključuje u učinak isparivača
u rashladnom skladištu.

19
TEHNIKA HLAĐENJA

2.4. Toplinsko opterećenje uslijed odvijanja bioloških procesa u uskladištenim

proizvodima (toplina disanja)

Odnosi se samo na voće i povrće iznad temperature smrzavanja.

Q& 4 = ∑ M i qdi [kW]

i

vrijednosti za qdi dane su u tablicama (treba ih preračunati na W/kg).

Tab. 1.14. Toplina disanja voća

VOĆE q d [kJ/th]
ϑ [ C]
o
0 2 5 10 15 20
Banane zelene - - 80-185 145-350 215-470 305-560
Banane zrele - - 145-210 235-420 315-595 340-870
Limun 21-35 26-47 38-70 60-115 85-115 110-215
Jabuke 20-40 40-50 50-75 75-110 100-210 155-260
..... ..... ..... ..... ..... ..... .....

Tab. 1.15. Toplina disanja povrća

POVRĆE q d [kJ/th]
ϑ [ C]
o
0 2 5 10 15 20
Grašak 315-375 420-515 560-680 715-960 1310-1660 2060-2320
Mrkva 35-100 80-120 100-140 115-155 260-350 325-490
Rajčica zrela 50-65 60-70 70-95 115-150 190-315 290-365
Gljive 410-435 445-470 530-575 870-910 1690-1750 2160-2290
..... ..... ..... ..... ..... ..... .....
2.5. Toplinsko opterećenje uslijed rada ljudi

Q5 = nqr t [kJ]

n broj ljudi u prostoru

t vrijeme boravka ljudi u prostoru [h], [s]

Odavanje topline čovjeka ovisi o stupnju fizičke aktivnosti i uvjeta u prostoru

(temperatura, brzina strujanja zraka). Vrijednosti za q& r u W dane su u tablici za slučaj
srednje teškog fizičkog rada i različite temperature u prostoru

Tab. 1.16. Odavanje topline ljudi

q& r [kW] ϑu [oC] q& r [kW] ϑu [oC]
0,212 10 0,351 -12,2
0,247 4,5 0,381 -17,8
0,278 -1,2 0,410 -23,3

Q
Q& 5 = 5 [kW]
td

20
TEHNIKA HLAĐENJA

2.6. Toplinsko opterećenje uslijed rasvjete

Odana toplina tijekom rada rasvjete

Q6 = Pras t [kJ]

t [s] vrijeme uključenosti rasvjete

Pras [kW] priključna snaga rasvjetnih tijela

Q
Q& 6 = 6 [kW]
td

Na gore opisani način računa se toplinsko opterećenje od drugih električnih uređaja.

To su npr. viljuškari, transportne trake, uređaji za sortiranje i sl.

Toplina rasvjete može se računati i na slijedeći način

Q& 6 = η ras Ag nras = η ras N ras [kW]

η ras stupanj uključenosti (npr za slučaj τ = 8 h, vrijedi η ras = 8 = 0,33 )

24
A [m2] površina poda izoliranog skladišta
n ras = 0,01 kW/m2 uobičajena vrijednost za instaliranu snagu rasvjete za jedinicu
površine

2.7. Toplinsko opterećenje uslijed stvaranja inja na isparivaču

Na površinama isparivača kondenzira i smrzava vodena para koja se nalazi u zraku

prostorije. Para dolazi u zrak iz robe (kaliranje robe) i iz infiltriranog zraka. Vlaga iz
zraka koji uslijed difuzije prodire u prostoriju kroz zidove i vlaga od ljudi može
zanemariti.

Q7 = ∑ [w j (h j − ho ) + Vv ρ u ( x s − xu )(hu − ho )] [kJ]
j

w j = C M - vlaga proizvoda (kaliranje) kg tijekom 24 sata

Količina vlage koju oslobađa roba zavisi o vrsti robe, načinu pakovanja, temperaturi i
vlažnosti zraka u skladištu, kao i o brzini strujanja zraka oko robe.

h j = − (rsw − c s t p 3 ) [kJ/kg] - entalpija vlage u obliku leda na temperaturi na koju se

ohlađuje proizvod
ho = −(rsw − c s t o ) [kJ/kg] - entalpija vlage u obliku leda na temperaturi isparivanja
c s = 2,09 [kJ/kgK] specifični toplinski kapacitet leda
rsw = 334 [kJ/kg] toplina smrzavanja leda
Vv [m3] dnevno dovedena količina svježeg zraka
x s [kg/kg ]- sadržaj vlage u zraku koji uđe u komoru

21
TEHNIKA HLAĐENJA

hu [kJ/kg] entalpija vlage u zraku koji dospijeva u komoru (ako se radi o vani
pripremljenom zraku) ili entalpija vlage u zraku u komori (tada se usvaja hu = 0 jer se
smatra da je toplina potrebna za ukapljivanje vlage kod 0oC već obuhvaćena u Q 3 )
x u [kg/kg] - sadržaj vlage u zraku u komori

Q
Q& 7 = 7 [kW]
td

Tab. 1.17. Podaci o kaliranju proizvoda, a time i vlazi koju oni odaju
Vrsta proizvoda % kaliranja Napomena
Ohlađivanje mesa 1 do 3% za rashlađivanje do +4oC
uz w = 3 m/s i ϑu = −30 oC

Skladištenje ohlađenog mesa 1% za vrijeme od 5 dana

uz ϑu = −1 do 1 oC
i ϕ u = 85 do 95 %
Smrzavanje mesa u kalupima 0,3 do 0,34% za vrijeme smrzavanja mesa
Smrzavanje obješenog mesa za vrijeme smrzavanja
svinjske polovice 1,5% uz w = 3 m/s i ϑu = −35 oC
goveđe četvrtine 1,7 do 2%
Skladištenje smrznutog mesa za vrijeme od 3-6 mjeseci
svinjske polovice 1,1 do 3% uz ϑu = −18 do - 38 oC
goveđe četvrtine 2,3 do 3,3% i w = 0,1 m/s
Ohlađivanje ribe 0,5 do 1% Za vrijeme ohlađivanja
Smrzavanje ribe 1,2 do 3% za vrijeme smrzavanja
uz w = 3 m/s i ϑu = −35 oC
Skladištenje smrznute ribe 0,2 do 4 % za vrijeme od 1 mjeseca
uz ϑu = −20 oC
i mirujući zrak
..... ..... .....

2.8. Toplinsko opterećenje uslijed rada ventilatora

Ne može se točno odrediti dok nije poznat pad tlaka i protok zraka kroz isparivač. Da
bi se ta toplina procijenila, koristi se faktor a
7
Q& 8 = a ∑ Q& i [kW]
i =1
Tab. 1.18. Udio toplinskog opterećenja od rada ventilatora
a
0 za skladišta bez prisilne cirkulacije zraka
0,1 za skladišta s prisilnom cirkulacijom zraka
0,15 – 0,2 za komore za brzo rashlađivanje
0,20 – 0,25 za tunele za brzo smrzavanje

22
TEHNIKA HLAĐENJA

2.9. Efektivno vrijeme rada i rashladni učinak uređaja

Rashladni učinak uređaja za hlađenje i njegovih komponenti određuje se tako da

tijekom dana pokriju potrebe za hlađenjem u vrijeme t ef koje je kraće od 24 sata, da
bi ostalo vrijeme za poslove oko redovnog održavanja rashladne instalacije, otapanje
inja s isparivača, održavanje i sl. , kao i zbog rezerve kapaciteta u slučaju kvara ili
neočekivano velikog toplinskog opterećenja.

Q
QoR = t d [kW]
t ef

Za t ef se u praksi usvajaju slijedeće vrijednosti

12 – 14 sati za hladnjake u domaćinstvima

14 – 16 sati za komercijalne rashladne uređaje
16 – 20 sati za industrijske rashladne uređaje

23
TEHNIKA HLAĐENJA

3. KOMPRESIJSKI RASHLADNI PROCESI

3.1. PRIRODNO I PROCESNO HLAĐENJE

Hlađenje može biti prirodno, pri čemu hlađeno tijelo predaje toplinu okolišu čija je
temperatura niža od temperature tijela, ili procesno, pri čemu se hlađenom tijelu oduzima
toplina i predaje okolišu čija je temperatura viša od temperature hlađenog tijela.

3.1.1. Prirodno hlađenje

Sl. 3.1. Prirodno hlađenje

Prirodno se hlađenje odvija samo od sebe, jer pri T > Tok , hlađeno tijelo temperature
T nepovrativo teži toplinskoj ravnoteži s okolišem temperature Tok . Uz pretpostavku da su za
vrijeme izmjene topline Q (površina 21ba = 34ca) temperature T i Tok konstantne, entropija
Q
hlađenog tijela promijeniti će se za ΔST = − a entropija okoline će se povećati za
T
Q ⎛ 1 1⎞
ΔS ok = . Sveukupna promjena entropije je ∑ ΔS = ΔS ok + ΔST = Q ⎜⎜ − ⎟⎟ > 0 jer je
Tok ⎝ Tok T ⎠
T > Tok .
Ovaj je proces nepovrativ i događa se sam od sebe kao prirodan proces.

3.1.2. Procesno hlađenje

Potrebno je kad se hlađeno tijelo mora hladiti na temperaturu T0 < Tok . Toplinu Q0 odvodimo
hlađenom tijelu kod konstantne temperature T0 , a predajemo je okolini kod temperature Tok .

24
TEHNIKA HLAĐENJA

Q0
Entropija hlađenog tijela se smanji za ΔS T 0 = − a entropija okoline se poveća za
T0
Q0 ⎛ 1 1⎞
ΔS ok = . Sveukupna promjena entropije bila bi ∑ ΔS = ΔSok + ΔST 0 = Q0 ⎜⎜ − ⎟⎟ < 0 a
Tok ⎝ Tok To ⎠
to se protivi drugom glavnom zakonu termodinamike i ne može se dogoditi samo od sebe.
Međutim, upravo hlađenjem na temperaturu To nižu od temperature okoliša Tok bavi se
rashladna tehnika.

Sl. 3.2. Procesno hlađenje

Da bi se omogućio prijenos topline Q0 s niže To na višu temperaturu Tok mora se dodatnim

procesom, okolini pored Q0 dovesti i neka toplina ΔQ (4ecb) nastala pretvaranjem nekog
drugog oblika energije i tako se dobije dodatni pozitivni prirast entropije ΔS k prikazan na slici
3.2. dužinom b-c. Ukupni je prirast entropije treba biti barem ∑ ΔS = 0 , pa se dobiva
⎛Q ΔQ Q0 ⎞ Q + ΔQ Q0
∑ ΔS = ΔS + ΔS k + ΔS T 0 = ⎜⎜ 0 +
ok − ⎟⎟ = 0 , iz čega slijedi 0 = .
⎝ Tok Tok T0 ⎠ Tok T0
Minimalni iznos energije za kompenzaciju negativnog prirasta sumarne entropije iznosi
T − T0
odatle ΔQ = Qo ok . Da bi se proces mogao praktički provesti, trebati će dovoditi više
T0
energije nego što je to ΔQ , pa će sveukupna promjena entropije biti ∑ ΔS > 0 .
Kod kompresijskih je rashladnih procesa mehanički rad potrebna kompenzacijska energija,
T − T0
pa vrijedi L = Qo ok .
T0
Odatle slijedi faktor hlađenja (rashladni množilac), pomoću kojeg se može ocijeniti dobrota
rashladnog procesa. faktor hlađenja predstavlja toplinu Q0 koja se može podići od
temperature T0 na temperaturu okoline Tok utroškom jedinice mehaničkog rada L .

25
TEHNIKA HLAĐENJA

Q0 T0
ε 0C = = .
L Tok − T0

T
T
3 2
l

T0
4 1

q0

Δs s

Sl. 3.3. Prikaz Carnotovog procesa hlađenja u T,s- dijagramu

Faktor hlađenja (rashladni množilac) je to povoljniji (viši) što je manja razlika temperatura
T − T0 . Za konstantnu temperaturu T0 faktor je hlađenja viši što je niža temperatura T . Za
konstantnu temperaturu T , faktor je hlađenja viši što je viša temperatura T0 .

30

25
T =290 K
ε0C 20

15
T =300 K
10 T =310 K

5 T =340 K

0
250 255 260 265 270 275 280
T0

Sl. 3.4. Utjecaj temperatura T i T0 na faktor hlađenja

Iz naprijed prikazanog razmatranja slijedi i glavno načelo rashladne tehnike: ne hladiti niže
nego je to neophodno.

Carnotov proces je najpovoljniji ako se radi o hlađenju između stalnih temperatura. Često
treba hladiti tijela konačnog toplinskog kapaciteta, čija se temperatura mijenja tijekom
hlađenja. Tada je najpovoljniji onaj kružni proces koji se najbolje prilagođava promjenama
temperatura hlađenog tijela i okoliša (u širem smislu). Dakle, postoje i drugi teoretski
ravnopravni kružni procesi Carnotovu kružnom procesu (Sl. 3.5). S nekima od ovih procesa
pozabavit ćemo se kasnije.

26
TEHNIKA HLAĐENJA

Proces Carnot Lorenz Ackeret–Keller Stirling Joule

Ericson
Promjena 2 izentrope 2 izentrope 2 izobare 2 izohore 2 izentrope
stanja 2 izoterme 2 politrope 2 izoterme 2 izoterme 2 izobare
Tijek procesa
u
T,s- dijagramu

Faktor
hlađenja T4,1 T1 − T4 T4,1 T4,1 T1 − T4
T2 − T1 (T2 − T3 ) − (T1 − T4 ) T2 − T1 T2 − T1 (T2 − T3 ) − (T1 − T4 )

Slika 3.5. Rashladni procesi i njihovi faktori hlađenja

3.2. RASHLADNI, OGRJEVNI I OGRJEVNO-RASHLADNI PROCESI

Upravo zbog sposobnosti ljevokretnih rashladnih procesa da utroškom energije podižu toplinu
s niže na višu temperaturnu razinu, nazivaju se i dizalicama topline. Iako se svakim
ljevokretnim kružnim procesom prenosi toplina s niže temperature na neku višu temperaturu,
razlikuju se tri vrste takvih procesa.

1. Kad se takvim kružnim procesom prenosi toplina od niske temperature na višu

okolišnu temperaturu, proces se naziva rashladnim procesom.
2. Ako se takvim kružnim procesom prenosi toplina s okolišne temperature na neku višu
temperaturu, npr. radi grijanja, takav se proces naziva ogrjevnim procesom, a uređaj se
uobičajeno naziva dizalicom topline (toplinskom crpkom)
3. Treći su ogrjevno-rashladni procesi kod kojih se toplina prenosi s temperature niže od
okolišne na temperaturu višu od okolišne.

T
TG TG
l

Tok l Tok
l
TH q0 TH
q0 q0

s
A B C

Sl. 3.6. Rashladni proces (A), ogrjevni proces (B) i ogrjevno-rashladni proces (C) u T,s-
dijagramu

27
TEHNIKA HLAĐENJA

3.3. PLINSKI RASHLADNI PROCESI

Radna tvar je tijekom cijelog procesa u plinovitom agregatnom stanju. Plinski rashladni
procesi mogu se podijeliti u dvije grupe, ovisno o promjeni temperature tijekom dovođenja ili
odvođenja topline. U prvoj su grupi procesi s približno konstantnom temperaturom radne tvari
pri dovođenju topline, kao što je Ackeret – Keller (Ericson) proces ili Stirling proces. U drugu
grupu spadaju procesi s promjenjivom temperaturom radne tvari pri dovođenju ili odvođenju
topline kao što je Jouleov proces.

3.3.1. Zračni rashladni proces (Jouleov rashladni proces)

Teorijski Jouleov ciklus sastoji se iz dvije izentropske i dvije izobarne promjene stanja.

Tok Q
p p

3 Hladnjak 2
zraka

Ekspander Kompresor

Le
Lk
1
4
TH p0
p0

Q0 Rashladni
prostor

Sl. 3.7. Zatvoreni zračni rashladni proces

p
3 2 p
a

is is
p0
b
4 1

Sl. 3.8. p,v- dijagram za zatvoreni zračni rashladni proces

Rad kompresije je jednak površini b-1-2-a-b u p,v-dijagramu.

Rad ekspanzije je jednak površini b-4-3-a-b u p,v-dijagramu.
Ukupni je rad l = l k − l e

28
TEHNIKA HLAĐENJA

p
T 2

p0
3
Tok
l
TH
1

4 q0

Sl. 3.9. T,s- dijagram za zatvoreni zračni rashladni proces

U rashladnom se prostoru po jednom kilogramu zraka dovodi toplina

q0 = h1 − h4 = c p (T1 − T4 ) [J/kg] ,

cp je specifični toplinski kapacitet pri konstantnom tlaku [J/kg K]

Da bi zrak kao radna tvar mogao preuzeti toplinu Q0 iz prostora, mora biti T4 < TH i T1 < TH .
Tek za izmjenjivač beskonačno velike površine moglo bi u krajnjem slučaju biti T1 = TH .

Zrak stanja 1 komprimira se izentropski od tlaka p 0 na tlak p . Temperatura na kraju

kompresije je T2 > Tok .
Nakon kompresije zrak stanja 2 vodi se u hladnjak gdje se odvodi toplina Q , pri čemu se zrak
pri konstantnom tlaku hladi na temperaturu T3 .
Za izmjenjivač konačne površine treba biti T2 > Tok i T3 > Tok , a tek za izmjenjivač beskonačno
velike površine bilo bi T3 = Tok .
Toplina odvedena u hladnjaku zraka po jednom kilogramu zraka

q = h2 − h3 = c p (T2 − T3 ) [J/kg]

Specifični rad potreban za 1 kg zraka

l = l k − l e = h2 − h1 − (h3 − h4 ) = c p (T2 − T1 ) − c p (T3 − T4 ) [J/kg]

(ovdje pretpostavljamo da je specifična toplina konstantna).

29
TEHNIKA HLAĐENJA

Budući da se radi o izentropskoj kompresiji, vrijedi:

κ −1
T2 T3 ⎛ p ⎞ κ
= =⎜ ⎟
T1 T4 ⎜⎝ p0 ⎟⎠

pa se dobiva izraz
κ −1
⎡ ⎤
⎛ T2 ⎞ ⎛ T3 ⎞ ⎛ ⎞ κ
l = l k − l e = c p T1 ⎜⎜ − 1⎟⎟ − c p T4 ⎜⎜ − 1⎟⎟ = c p (T1 − T4 ) ⎜⎜ ⎟⎟ − 1⎥ [J/kg]
⎢ p
⎝ T1 ⎠ ⎝ T4 ⎠ ⎢⎝ p 0 ⎠ ⎥
⎢⎣ ⎥⎦

Faktor hlađenja (rashladni množilac) za ovaj proces je

ε0 =
q0
=
q0
=
(T1 − T4 ) =
1
κ −1 κ −1
l l k − le ⎡ ⎤
⎛ ⎞κ ⎛ p⎞ κ
(T1 − T4 ) ⎢⎢⎜⎜ p ⎟⎟ − 1⎥⎥ ⎜⎜ ⎟⎟ −1
⎢⎣⎝ 0 ⎠
p
⎥⎦ ⎝ p0 ⎠

i smanjuje se s povećanjem omjera p/p0.

8.0

6.0
ε0
4.0

2.0

0.0
1.5 2.0 2.5 3.0 3.5 4.0 4.5 5.0 5.5 6.0

p/p0

Sl. 3.10. Ovisnost ε 0 o omjeru p/p0 za zrak (κ = 1,4)

Poželjno je dakle da omjer tlakova bude čim manji, ali tu je ograničenje, jer mora biti
κ −1 κ −1
⎛ p⎞ κ T ⎛ p⎞ κ T3
⎜⎜ ⎟⎟ > 3 , a kod ⎜⎜ ⎟⎟ = rashladni učinak iščezava.
⎝ p0 ⎠ T1 ⎝ p0 ⎠ T1

30
TEHNIKA HLAĐENJA

Ako se uzme u obzir da kompresija i ekspazija nisu izentropske, već politropske, rashladni je
učinak manji.

2 p
T

p0
3
Tok
l
TH
1

4
q0

Sl. 3.11. T,s- dijagram za zatvoreni jednostupanjski zračni rashladni proces s gubicima

Sa sl. 3.11 vidi se da je rashladni učinak manji a rad veći. Stupnjevi korisnog djelovanja
kompresora kreću se oko η k = 0,7...0,85 , a ekspandera η e = 0,7...0,8 . Tada se pri kompresiji
l
troši više rada , tj. vrijedi k > l k , a pri ekspanziji dobiva manje rada, tj vrijedi leηe < le .
ηk
Uzevši u obzir izraze od ranije za ε 0 , q0 i l dobiva se:

q0 q0 (T1 − T4 ) (T1 − T4 )
ε 0S = = = =
l lk − le ⎡ κ −1
⎤ ⎡ κ −1
⎤ ⎡ κ −1
⎤
T1 ⎢⎛ p ⎞ κ ⎥ ⎢ ⎛ p ⎞κ ⎥ ⎢⎛ p ⎞κ ⎛T ⎞
⎜⎜ ⎟⎟ − 1 − T4η e ⎜⎜ ⎟⎟ − 1 ⎜⎜ ⎟⎟ − 1⎥⎜⎜ 1 − T4η e ⎟⎟
⎢
η k ⎝ p0 ⎠ ⎥ ⎢ ⎝ p0 ⎠ ⎥ ⎢ ⎝ p0 ⎠ ⎥ ⎝ ηk ⎠
⎢⎣ ⎦⎥ ⎣⎢ ⎦⎥ ⎣⎢ ⎦⎥
⎛T ⎞
Budući je ⎜⎜ 1 − T4η e ⎟⎟ > (T1 − T4 ) , mora biti i faktor hlađenja manji, tj ε 0 S < ε 0 .
⎝ ηk ⎠
&
Protok mase M radne tvari koja mora cirkulirati uređajem za postizanje rashladnog učinka Q& 0
je:
Q& Q& 0
M& = 0 =
q0 c p (T1 − T4 )
Potrebna je snaga P& = M& l .

Prikazani je proces zatvoren, tj. radna tvar kruži u zatvorenom sustavu. U takvom je procesu
moguće i korištenje drugih radnih tvari (npr. He, CO2) umjesto zraka. Kod zatvorenih procesa
tlak p 0 može biti viši od atmosferskog, čime gabariti uređaja mogu biti manji, ali njegovi
dijelovi moraju imati veću čvrstoću.

31
TEHNIKA HLAĐENJA

Zračni rashladni procesi mogu biti otvoreni na “hladnoj” strani. Time se izbjegava ugradnja
izmjenjivača topline na strani hladionice, čime se poboljšava faktor hlađenja. Tlak p0 je tada
jednak atmosferskom tlaku. U ovom slučaju vlaga iz hladionice ulazi u rashladni uređaj i
skuplja se u ekspanderu u obliku leda.
Zračni rashladni procesi mogu također biti otvoreni i na “toploj” strani, čime izbjegavamo
ugradnju izmjenjivača za prijenos topline na okolinu.
Primjenom višekratne kompresije moguće je ostvariti uštedu na radu i smanjiti temperature na
kraju kompresije.
Moguće je predvidjeti izmjenu topline unutar procesa, a moguće je međuhlađenje između
pojedinih stupnjeva kompresije, pri čemu se ta toplina prenosi na okoliš.
Različiti zračni ciklusi otvoreni na “hladnoj” strani prikazani su na slici 3.12.

A B C

Sl. 3.12. Zračni ciklusi otvoreni na hladnoj strani: Red 1 – jednostupanjska kompresija; Red
2: dvostupanjska kompresija, Red 3: Dvostupanjska kompresija s međuhlađenjem; Kolona A:
Bez unutarnje izmjene topline; Kolona B: S unutarnjom izmjenom topline; Kolona C:
otvoreni na obje strane

Svi procesi sa slike 3.12 mogu biti također i zatvoreni na hladnoj strani.
Moguće je primijeniti i višekratnu ekspanziju, kako je to prikazano u nastavku.

32
TEHNIKA HLAĐENJA

3.3.2. Zračni rashladni uređaj s dvostupanjskom kompresijom i dvostupanjskom

ekspanzijom

Tok
q2
p p
4
5

3
6 pm0
q1
pm0 7 pm
q01 2

TH

q02
8 1
p0 p0

Sl. 3.13. Shema zatvorenog zračnog rashladnog uređaja s dvostupanjskom kompresijom i

dvostupanjskom ekspanzijom.

Toplina odvedena u međuhladnjaku

q1 = h2 − h3 = c p (T2 − T3 )

Toplina odvedena u hladnjaku zraka

q2 = h4 − h5 = c p (T4 − T5 )

Rashladni učinak je q 0 = q 01 + q 02

q 01 = h7 − h6 = c p (T7 − T6 ) q 02 = h1 − h8 = c p (T1 − T8 )

33
TEHNIKA HLAĐENJA

Za sliku 3.15: crtamo p i p0, Tok i Th i temperature Tok+ΔT i Th-ΔTh. Izotermu podijelimo na
dva dijela tako da Δs bude jednak.

p
T c
pm
pm0
4 Δq
2
p0
5
Tok 3

TH 7
1
6 Δq0
8
d

q0

a b s

Sl. 3.14. Zatvoreni zračni rashladni proces s dvostupanjskom kompresijom i dvostupanjskom

ekspanzijom. T,s-dijagram

q 0 II je predočen površinom a-b-1-8-7-6-a. U odnosu na jednostupanjsku ekspanziju dobili

smo veći rashladni učinak za Δq 0 .

q 0 II = q 0 I + Δq 0

Onoliko koliko se povećao q 0 , tj za Δq 0 , smanjio se i potrebni rad s jedne strane, ali on se

smanjuje i za Δq . Kod jednostupanjskog procesa ukupni rad l I bi bio jednak površini 1-c-5-d
a za dvosupanjski je proces rad l II jednak površini 1-2-3-4-5-6-7-8-1, dakle manji je za Δq 0 i
za Δq

l II = l I − Δq0 − Δq

Faktor hlađenja (rashladni množilac) je

q0 II q0 I + Δq0 q
ε 0 II = = > 0I
lII lI − Δq0 − Δq lI

Faktor hlađenja povećao se u odnosu na jednostupanjsku kompresiju i ekspanziju.

34
TEHNIKA HLAĐENJA

3.3.3. Približenje Carnotovu procesu

Korištenjem višestupanjske kompresije i ekspanzije mogli bismo se približiti Carnotovu

procesu. U praksi bi to poskupilo izradu uređaja.

T
ušteda na radu

povećanje
rashladnog učinka
s

Sl. 3.15. Približavanje Jouleovog procesa Carnotovom kroz višekratnu kompresiju i

ekspanziju

Nedostaci plinskih rashladnih uređaja

1. Udaljavanje od temperatura T i T0 kod zatvorenih i otvorenih procesa. U otvorenom

procesu to je udaljavanje nešto manje, ali tada radna tvar može biti samo zrak
2. Toplinski je kapacitet zraka mali, pa su potrebne velike količine zraka u optoku.
Rashladni uređaji su zbog toga veliki i skupi. Za zatvorene procese može se kao radna
tvar odabrati neki plin koji ima veći toplinski kapacitet od zraka. Npr. za He je
c p = 5,2 kJ/kgK i κ = 1,67 a za H2 je c p = 14,2 kJ/kgK i κ = 1,4 .
3. Potreban rad je razlika rada kompresije i ekspanzije. Povećanje rada kompresije i
smanjenje rada ekspanzije uslijed gubitaka, faktor hlađenja postaje daleko manji od
teoretskog.

Danas se zračnim procesima posvećuje više pažnje. Kad je temperatura hlađenja iznad 0oC,
radi se s otvorenim procesima (klimatizacija, podzemni hodnici u rudnicima, radne prostorije
za proizvodnju eksploziva i osjetljivih proizvoda, hlađenje kabina zrakoplova).

35
TEHNIKA HLAĐENJA

3.4. PARNI RASHLADNI PROCESI

Korištenjem višestepene kompresije i ekspanzije mogli smo približiti Jouleov proces

Carnotovu procesu. Međutim, kod zraka kao radne tvari, proces se odvija daleko u
pregrijanom području.

T
p
2
To 3
T0 p0
1
4

1 bar (-197°C)
h` h``

Sl. 3.16. Područja primjene plinskog i parnog rashladnog procesa

3.4.1. Parni rashladni proces s jednostupanjskom kompresijom

Parni rashladni uređaji rade s radnom tvari kod koje proces pada u zasićeno područje, pa je
dovođenje topline kod konstantne temperature T0 i tlaka p0 , dok je odvođenje topline kod
konstantne temperature T i tlaka p . To je moguće jer su u zasićenom području izoterme
ujedno i izobare. Unutar zasićenog područja može se i praktički provesti Carnotov proces
kao najbolji između temperatura T i T0 .

Q
p p

3
Kondenzator 2
Lk

Ekspander
Kompresor
is
is
Le
Isparivač 1
4 p0 p0

Q0 T0

Sl. 3.17. Shematski prikaz jednostupanjskog parnog rashladnog uređaja koji radi po
Carnotovom procesu

36
TEHNIKA HLAĐENJA

Radna tvar u isparivaču isparuje kod konstantne temperature T0 i tlaka p0 , a kondenzira u

kondenzatoru kod konstantne temperature T i tlaka p .

Za T,s-dijagram ucrtavamo T i T0 , p i p0 . Stanje 2 leži na x=1, ispod je 1 na T0 . Stanje 3 leži

na x=0, ispod je 4 na T0 .

1-2 izentropska kompresija

2-3 odvođenje topline Q, radna tvar kondenzira pri konstantnoj temperaturi T i tlaku p
3-4 izentropska ekspanzija
4-1 dovođenje topline Q0, radna tvar isparuje pri konstantnoj temperaturi T0 i tlaku p0
Promjene stanja u kružnom procesu idu po dvije izentrope i dvije izobare, koje su ujedno i
izoterme.
T

p0

3 p T 2
Tok
l
TH p0 T0
4 1
q0

Sl. 3.18. T,s- dijagram Carnotovog ljevokretnog procesa u području zasićene pare

q 0 - specifični rashladni učinak – odnosi se na 1 kg

l - specifični rad
p

3 p,T 2 p
b
le lk
is l
is
p0,T0 p0
a 1
4
x=0 x=1

Sl. 3.19. p,v- dijagram Carnotovog ljevokretnog procesa u području zasićene pare

37
TEHNIKA HLAĐENJA

Specifični rashladni učinak q 0 = h1 − h4 [kJ/kg]

Potreban rad za izentropsku kompresiju 1 kg radne tvari l k = h2 − h1 [kJ/kg]
Rad dobiven izentropskom ekspanzijom 1 kg radne tvari l e = h3 − h4 [kJ/kg]
Potreban rad l = l k − l e = ( h2 − h1 ) − ( h3 − h4 ) = q − q 0 [kJ/kg]

Toplina koja se odaje od radne tvari na okolinu (npr. rashladnu vodu) q = h2 − h3 [kJ/kg]

U p,v-dijagramu rad kompresije l k je predočen površinom a-1-2-b-a, a rad dobiven

izentropskom ekspanzijom l e predočen je površinom a-4-3-b-a. Ukupni je potreban rad
l = l k − l e predočen površinom 1-2-3-4-1 .

Q&
Protok mase radne tvari potreban da bi se ostvario rashladni učinak Q& 0 je M& = 0 [kg/s],
q0
gdje je Q& izražen u W ili u kW a q u kJ/kg ili J/kg, i on je puno manji nego je to kod plinskih
0

procesa. Kako nema prekoračenja potrebne temperature ni iznad T , ni ispod T0 , za provedbu

opisanog procesa troši se minimalni potreban rad.

Opisani parni proces identičan je s Carnotovim, pa mu je i faktor hlađenja jedak Carnotovom

q T0
ε 0C = 0 = . – vidi se da faktor hlađenja ovisi samo o temperaturi a ne o radnoj tvari.
l T − T0

3.4.1.1. Prigušivanje kondenzata

Upotrebom jednostavnog prigušnog ventila sniženje tlaka vrele kapljevine stanja 3 se postiže
uz konstantnu entalpiju radne tvari. To znači da se odustaje od iskorištavanja rada ekspanzije,
ali on je ionako mali, pa i trenje u mehanizmu ekspandera može biti dovoljno da ga poništi.

Q T
3 2
p p
Kondenzator
3 2
Prigušni
ventil Kompresor
5

1 L
p0 Isparivač
p0

5 1
Q0 T0

Sl. 3.20. Shematski prikaz jednostpanjskog parnog rashladnog uređaja s prigušnim ventilom

38
TEHNIKA HLAĐENJA

Rad koji treba utrošiti je veći, dok je rashladni učinak manji. Površinom a-b-5-4-a predočeno
je smanjenje rashladnog učinka i povećanje rada. prigušivanje je nepovrativ proces, dakle
povlači za sobom gubitak na radu.

p
p0

3 2
l
6 4 5
h=konst 1
Δq0 q0

a b c s

Sl. 3.21. T,s- dijagram ljevokretnog rashladnog procesa s prigušnim ventilom

Površina 4-5-b-a-4 jednaka je površini 4-3-6-4 (to slijedi iz uvjeta h3=h5), pa se potreban rad
može prikazati i površinom 6-1-2-3-6.
Rashladni učinak q0 jednak je razlici entalpija na izlazu i ulazu isparivača
q0 = h1 − h5 = h1 − h3 [kJ/kg] jer je h1 = h3 .
Što je veća razlika temperatura T i T0 , to su gubici uslijed prigušivanja veći.

p
p0
p0 ’
3 T,p 2

T0,p0
5 q0 T0’,p0’ 1
5’ 1’
q0’

s
Sl. 3.22. Promjena rashladnog učinka sa smanjenjem temperature isparivanja u T,s- dijagramu

Rashladni učinak q 0 je manji a rad je veći kod T0′ nego kod T0 .U oba slučaja okolišu se
predaje ista toplina q . Zato se faktor hlađenja smanjuje.

39
TEHNIKA HLAĐENJA

Za veličinu gubitaka prigušivanja mjerodavna je i blizina kritične točke. Npr. kod CO2,
kritična točka leži kod temperature ϑ k = 31 oC, što je blizu temperature rashladne vode. Kod
neznatnog povišenja temperature rashladne vode, moglo bi se dogoditi da rashladni učinak
potpuno iščezne.

p’’
T
p’
p

3’’ 2’’
2’ p0
3’
3 2
h=konst
h=konst
h=konst

5 5’ 5’’ 1’ 1

q0
q0’’

Sl. 3.23. Promjena rashladnog učinka s povećanjem temperature kondenzacije u T,s-

dijagramu

3.4.1.2. Suho usisavanje

To je usisavanje suhozasićene pare. Provodi se da bi se spriječilo skupljanje kapljevite radne

tvari u kompresoru i tako zaštitio kompresor od hidrauličkog udara.

p p
Kondenzator
2
3
Prigušni
ventil Kompresor
5 is
1 L
p0 p0

Odjeljivač
Isparivač

Q0

Sl. 3.24. Shematski prikaz jednostupanjskog parnog rashladnog uređaja s prigušnim ventilom
i suhim usisavanjem

40
TEHNIKA HLAĐENJA

Vlažna para iz isparivača i prigušnog ventila struje u prošireni prostor odjeljivača, pa se

brzina strujanja znatno smanjuje i para više ne može sa sobom nositi kapljice, nego se one
talože na dno odjeljivača i vraćaju u isparivač kao kapljevina. Ostala para, oslobođena
kapljica, postaje suhozasićena ( x = 1 ). Nju usisava kompresor i komprimira do tlaka p (stanje
2). U kondenzatoru se hladi i kondenzira do stanja 3. Nakon prigušnog ventila stanje radne
tvari je 5. Kada bi se usisavala vlažna para, kompresija bi tekla od stanja 1’.

p
p0

3 T, p 2` 2
h=konst l
5 T 0 , p0 1’ 1
6

q0

a b cd s
Sl. 3.25. T,s- dijagram jednostupanjskog parnog rashladnog procesa s prigušnim ventilom i
suhim usisavanjem

Takvim se postupkom povećava specifični rashladni učinak, ali se također povećava i utrošeni
mehanički rad. Površina c-1'-1-d-c predstavlja povećanje rashladnog učinka u odnosu na
slučaj kada se usisava vlažna para 1'.
Prednost je što se ovakav proces sa sigurnošću može primijeniti u realnim rashladnim
uređajima.
Ako se promatra T,s - dijagram, vidi se da je ostalo malo sličnosti s termodinamički najboljim
Carnotovim procesom. Ipak, ostala je velika termodinamička prednost parnog procesa, a to je
da se čitav rashladni učinak predaje radnoj tvari pri konstantnoj temperaturi isparivanja, a
može se reći da se najveći dio topline predaje okolišu također pri konstantnoj temperaturi
kondenzacije.
p
3 p, T 2
is
p0, T0
5 1

x=0 x=1

Sl. 3.26. p,h- dijagram jednostupanjskog parnog rashladnog procesa s prigušnim ventilom i
suhim usisavanjem

41
TEHNIKA HLAĐENJA

Specifični rad l = h2 − h1 [kJ/kg]

Specifični rashladni učinak q0 = h1 − h5 = h1 − h3 [kJ/kg]

(govorimo učinak, iako se ustvari radi o razlici specifičnih entalpija)

Toplina odvedena u kondenzatoru po 1 kg radne tvari q = h2 − h3 [kJ/kg]

q0 h1 − h3
Faktor hlađenja ε0 = =
l h2 − h1
Q&
Protok radne tvari M& = 0 [kg/s]
q0

Suhim se usisavanjem može provesti proces i kada je temperatura okoliša T viša od kritične
temperature Tkr. To je često slučaj kod korištenja CO2 , čija je kritična temperatura ϑkr = 31oC
( Tkr = 304 K), a kad je rashladna voda kondenzatora više temperature.

U ovom slučaju, kada je T > Tkr , povećanjem tlaka na kraju kompresije ( p → p ′ ) može se
povećati rashladni učinak, ali se i potrebni rad povećava. Do koje se granice isplati povećanje
∂ε 0
tlaka koje za rezultat ima povećanje faktora hlađenja može se odrediti iz uvjeta = 0 , uz
∂p
T = konst i h1 = konst .
p’
p
T 2 pkr
2`
3’ 3 K

p0
5’ 5
1
q0

Sl. 3.27. T,s- dijagram nadkritičnog jednostepenog rashladnog procesa s prigušnim ventilom i
suhim usisavanjem

42
TEHNIKA HLAĐENJA

3.4.1.3. Utjecaj pothlađivanja radne tvari u kondenzatoru

TW2 izlaz vode

izlaz kapljevine ulaz pare

(kondenzata) radne tvari

ulaz vode TW1

T
T kondenzacije radne tvari
ΔT’’
ΔT’ TW2
ΔTW

TW1

Sl. 3.28. Skica kondenzatora i dijagram promjene temperatura radne tvari i rashladnog
sredstva u kondenzatoru

Slikom je prikazan shematski prikaz kondenzatora. Strujanje vode i radne tvari je

protusmjerno. U kondenzatoru se toplina predaje od radne tvari rashladnoj vodi ili nekoj
drugoj tvari (npr. zrak) koja služi za hlađenje. Radna tvar kondenzira, a rashladna voda se
ugrijava, i to tim više što je njen protok manji. Temperatura kondenzacije mora biti viša od
temperature rashladne vode, jer se toplina od radne tvari predaje rashladnoj vodi.
Pretpostavka da odmah na početku imamo temperaturu kondenzacije je u redu, jer u cijevi
struji para, ali se čestice na stjenci odmah kondenziraju.
ΔTw = TW 2 − TW 1 je promjena temperature vode i kreće se uobičajeno oko 4 – 6 K, ali ovisi o
raspoloživoj količini vode. Ako je na raspolaganju manji protok vode, ova će razlika
temperatura biti veća.

ΔT ′′ = T − TW 2 - razlika temperature kondenzacije i temperature vode na izlazu. Kreće se

uobičajeno od 5 do 7 K.

što je manji protok vode, to je viša temperatura kondenzacije T , a time je rashladni učinak q0
manji.

Ako je površina kondenzatora dovoljno velika, kondenzat će se pothladiti za nekoliko

stupnjeva. Pothlađivanje može biti u kondenzatoru ili u izmjenjivaču topline u koji radna tvar
ide nakon kondenzatora.

43
TEHNIKA HLAĐENJA

Pothlađivanje utječe na povećanje rashladnog učinka.

3 Kondenzator 2
Izmjenjivač
(pothlađivač)
Kompresor
Qiz
3’
Prigušni 1 L
ventil
5’
Odjeljivač
Isparivač
Q0

Sl. 3.29. Shematski prikaz jednostupanjskog parnog rashladnog uređaja s prigušnim ventilom,
suhim usisavanjem i pothlađivanjem radne tvari u izmjenjivaču topline - pothlađivaču

Usisavanje je suho (stanje 1 leži na liniji x=1). Stanje 3' je pothlađena kapljevina na ulazu u
prigušni ventil. Pothladila se pri konstantnom tlaku p = konst . Linija konstantnog tlaka
p = konst je jako blizu linije x = 0 . rad ostaje isti, što se ne vidi tako dobro u T,s - dijagramu,
kao u p,h - dijagramu.

3’ 3 p,T 2

is
p0 ,T0
5’ 1

x=0 x=1

Sl. 3.30. p,h- dijagram jednostupanjskog parnog rashladnog procesa s prigušnim ventilom,
suhim usisavanjem i pothlađivanjem radne tvari u izmjenjivaču topline - pothlađivaču

44
TEHNIKA HLAĐENJA

p0

2
3 T, p
3’
l
5’ 5 T0, p0
1

q0

Sl. 3.31. T,s- dijagram jednostepenog parnog rashladnog procesa s prigušnim ventilom, suhim
usisavanjem i pothlađivanjem radne tvari u izmjenjivaču topline - pothlađivaču

Specifični rad l = h2 − h1 [kJ/kg]

Specifični rashladni učinak q 0 = h1 − h5' [kJ/kg]
(govorimo učinak, iako se ustvari radi o razlici specifičnih entalpija)
Toplina odvedena u kondenzatoru po 1 kg radne tvari qk = h2 − h3 [kJ/kg]
Toplina odvedena u izmjenjivaču po 1 kg radne tvari q iz = h3 − h3' [kJ/kg]
Ako se pothlađivanje zbiva u kondenzatoru, onda je toplina
odvedena u kondenzatoru q k = h2 − h3' [kJ/kg]
Q&
Protok radne tvari M& = 0 [kg/s]
q0
Odvedena toplina u kondenzatoru Q& = M& q [kW]
k k

Snaga za pogon kompresora (izentropska kompresija) P& = M& l [kW]

Q& q
Faktor hlađenja (rashladni množilac) ε 0 = &0 = 0
P l

45
TEHNIKA HLAĐENJA

3.4.1.4. Pothlađivanje kondenzata hladnom parom radne tvari

Pothlađivanje tekuće radne tvari prije ulaska u prigušni ventil može se provesti pomoću
hladne pare radne tvari koja izlazi iz isparivača.

Q
2’
p p

Kondenzator
Kompresor
3
1’ p0
Pothlađivač
(izmjenjivač)
1 p0

3’
p
Prigušni
ventil Isparivač
p0 5’ 1 p0

Q0

Sl. 3.32. Shematski prikaz jednostupanjskog parnog rashladnog uređaja s prigušnim ventilom,
suhim usisavanjem i pothlađivanjem radne tvari u internom izmjenjivaču za prijenos topline
od hladne pare na izlazu isparivača na kapljevinu koja izlazi iz kondenzatora

T
p
2’t
2 p0

T 3 T,p 1’t
3
l Δl
1
5 5 T0 , p0
1
q0
Δ

Sl. 3.33. T,s- dijagram jednostupanjskog parnog rashladnog procesa s prigušnim ventilom,
suhim usisavanjem i pothlađivanjem radne tvari u internom izmjenjivaču za prijenos topline
od hladne pare na izlazu isparivača na kapljevinu koja izlazi iz kondenzatora

Kondenzatu se odvodi toplina pri tlaku p , a pari se dovodi toplina pri tlaku p0 . Stanje 1’ je
određeno predanom toplinom i vrijedi h1′ − h1 = h3 − h3′ .

46
TEHNIKA HLAĐENJA

Rashladni se učinak povećao za Δq0 , ali na račun većeg potroška rada. Za povećanje Δq0
potreban je dodatni rad Δl . Za ovakav tip pothlađivača, u teoretskom se slučaju pari može
povećati temperatura do T .

Rashladni je učinak q0 = h1 − h5′ = h1 − h3′ [kJ/kg].

Potreban je rad l = h2′ − h1′ [kJ/kg]

Toplina odvedena u kondenzatoru q = h2′ − h3 [kJ/kg]

Izmijenjena toplina u izmjenjivaču qiz = h3 − h3′ = h1′ − h1 [kJ/kg]

q0 h1 − h3′
Faktor hlađenja ε 0 = =
l h2′ − h1′
Povećan je rashladni učinak za Δq0 , ali je povećan i potreban rad za Δl .
Za svaki promatrani slučaj (različite temperature T i T0 i različite radne tvari) treba odrediti
da li je termodinamski povoljniji ovakav proces ili proces s usisom suhozasićene pare.

p 3’ 3 2 2’

p0
5’ 5 1 1’

x=0 x=1

h
Sl. 3.34. p,h- dijagram jednostupanjskog parnog rashladnog procesa s prigušnim ventilom,
suhim usisavanjem i pothlađivanjem radne tvari u internom izmjenjivaču za prijenos topline
od hladne pare na izlazu isparivača na kapljevinu koja izlazi iz kondenzatora

Teoretski se može para zagrijati do T , a pritom se kondenzat ohladi do neke temperature

TP koja je viša od T0 . To je stoga što je specifični toplinski kapacitet kondenzata viši od
specifičnog toplinskog kapaciteta pare.

47
TEHNIKA HLAĐENJA

3.4.2. Parni rashladni proces s jednostupanjskom kompresijom i isparivanjem na dvije

temperature (2 prigušna ventila)

Kod manjih komercijalnih uređaja može se pojaviti potreba za hlađenjem na više temperatura.
Ako je jednostepena kompresija opravdana, primjenjuju se uređaji s dva ili više prigušnih
ventila. Kod uređaja s dva prigušna ventila, jedan dio radne tvari se prigušuje od tlaka p na
tlak pm u prigušnom ventilu PVI, a drugi od tlaka p na tlak p0 u prigušnom ventilu PVII.
Radna tvar iz PVI ulazi u isparivač II, gdje preuzima toplinu Qm . Iz isparivača II izlazi para
stanja 5. Ova se para prigušuje u ventilu za održavanje konstantnog tlaka VKT na tlak p0
(stanje 6) i miješa sa parom 8 tlaka p0 koja izlazi iz isparivača III u kojem je preuzela toplinu
Q0 . Kompresor siše pregrijanu paru 1 tlaka p0 nastalu miješanjem pare 6 i 8 i komprimira ju
u jednom stupnju do tlaka p (stanje 2). U kondenzatoru se radna tvar ohladi i kondenzira do
stanja 3, s kojim ulazi u prigušne ventile.
Q
p3 2 p

K PV – prigušni ventil
NV – nepovratni ventil
VKT- ventil za održavanje
KP
konstantnog tlaka
KP - kompresor
K - kondenzator
1 I - isparivač
VKT L
PVI 4 II p0
5 6
p pm p0
Qm

III NV 8
PVII
7 8 p0
p
p0
Q0

Sl. 3.35. Shematski prikaz rashladnog uređaja s jednostepenom kompresijom i isparivanjem

na dvije temperature

Specifični rashladni učinci

q 0 m = h5 − h4 = h5 − h3 [kJ/kg]
q 0 = h8 − h7 = h8 − h3 [kJ/kg]
Q& Q&
Protok radne tvari kroz PVI M& I = m [kg/s], protok radne tvari kroz PVII M& II = 0 [kg/s]
q0 m q0
Ukupni je protok radne tvari kroz kompresor M& = M& + M& [kg/s] I II

Entalpija pare koju siše kompresor slijedi iz toplinske bilance mješališta:

48
TEHNIKA HLAĐENJA

M& h + M& II h8
M& h1 = M& I h6 + M& II h8 , pa je h1 = I 6 [kJ/kg]
M& I + M& II
Snaga za pogon kompresora P& = M& (h2 − h1 ) [kW]
Učinak odveden u kondezatoru Q& = M& (h − h ) [kW] 2 3

Q& + Q& m
Faktor hlađenja ε 0 = 0 - ne može se izračunati sa specifičnim rashladnim učincima i
P&
radom kompresora.

T
p
2 pm
p0
3 p,T

4 pm , Tm 5
p0 , T0 6
8 1 h=konst
7
h=konst

Sl. 3.36. T,s- dijagram rashladnog procesa s jednostupanjskom kompresijom i isparivanjem na

dvije temperature

3 p,T
p 2

pm 4
pm , Tm 5

p0 , T0
p0
7 8 1 6

Sl. 3.37. p,h- dijagram rashladnog procesa s jednostupanjskom kompresijom i isparivanjem na

dvije temperature

Ovakav proces se koristi kod manjih uređaja, i za po mogućnosti manji Q& m , jer bi kod većih
Q& gubici prigušivanja (od 5 do 6) bili preveliki.
m

49
TEHNIKA HLAĐENJA

3.4.3. Parni rashladni procesi s višestupanjskom kompresijom

Temperatura isparivanja mijenja se kao posljedica promjenjive temperature hlađenja, dok se

temperatura kondenzacije mijenja kao posljedica promjenjive temperature rashladne vode.
Povećanjem razlike temperatura isparivanja T0 i kondenzacije T raste razlika tlakova, što ima
za posljedicu povećanje rada kompresije. Pri povećanju razlike tlakova p i p0 rastu i gubici
prigušivanja što dodatno smanjuje specifični rashladni učinak q0 . Dakle, povećanjem razlike
temperatura isparivanja i kondenzacije faktor hlađenja se naglo smanjuje. Veći kompresijski
omjer x = p p0 razlog je i smanjenju volumetrijskog stupnja dobave kompresora λ . Kako je
dobava kompresora V = λVt , gdje je Vt teoretska dobava kompresora, kompresor će usisavati
sve manji volumen pare, odnosno sve manju masu radne tvari. U tom slučaju za isti rashladni
učinak, kompresor treba biti veći, a udio gubitaka u odnosu na q0 raste.
Veći kompresijski omjer ima također za posljedicu višu temperaturu pare na izlazu iz
kompresora, što može prouzročiti probleme s podmazivanjem.

Uobičajeno se dvostupanjska kompresija primjenjuje kad je:

• kompresijski omjer x = p p0 > 8 − 10 (Prijelaz na dvostupanjsku kompresiju ovisi i o
primijenjenoj radnoj tvari, pa se treba razmotriti i drugi kriterij, a to je:)
• temperatura na kraju kompresije ϑ2 > 135 − 140 oC
Dvostupanjskom se kompresijom ostvaruje i ušteda na radu, ali to nije glavni razlog za njenu
primjenu.

3.4.3.1. Dvostupanjska kompresija s hladnjakom pare

Q
5 4
p p K – kondenzator
Qp K KPII KPI – kompresor I st.
KPII–kompresor II st
P pm 3 I - isparivač
OD – odjeljivač
H
6 p PV – prigušni ventil
Qr H – hladnjak pare
PV pm 2 P – pothlađivač
7 KPI
p0 p0 1

OD Q0
I
p0

Sl. 3.38. Shematski prikaz rashladnog uređaja s dvostupanjskom kompresijom i hladnjakom

pare između stupnjeva

50
TEHNIKA HLAĐENJA

T
p

pm

4 Δl
p0
5 p,T
6
2
pm , Tm
3
h=konst
p0 , T0
7 1

q0

Sl. 3.39. T,s- dijagram rashladnog procesa s dvostupanjskom kompresijom i hlađenjem pare
između stupnjeva

Temperatura radne tvari stanja 3 ovisi o temperaturi rashladne vode koja protječe kroz
hladnjak pare. Tlak pm može se odabrati u skladu s temperaturom raspoložive rashladne
vode, ili u skladu sa zahtjevom da ušteda na radu bude maksimalna. Ako se poštuje zahtjev
p
Δl = Δl max , vrijedi pm = p0 x = p0 = p0 p . U tom slučaju treba i hladilo kojim
p0
hladimo radnu tvar od stanja 2 do stanja 3 biti pogodne temperature.

6 5 p,T 4
p

pm pm , Tm 3 2

p0 , T0
p0 1
7

Sl. 3.40. p,h- dijagram rashladnog procesa s dvostupanjskom kompresijom i hlađenjem pare
između stupnjeva

Rad kompresije l = l I + l II = (h2 − h1 ) + (h4 − h3 ) [kJ/kg]

51
TEHNIKA HLAĐENJA

Toplina odvedena u kondenzatoru q = h4 − h5 [kJ/kg]

Toplina odvedena u pothlađivaču q p = h5 − h6 [kJ/kg]

Toplina odvedena u hladnjaku pare qr = h2 − h3 [kJ/kg]

Specifični rashladni učinak q0 = h1 − h7 [kJ/kg] h7 = h6

Q&
Protok radne tvari za ostvarivanje rashladnog učinka Q& 0 je M& = 0 [kg/s]
q0
& &
Snaga za izentropsku kompresiju P = Ml [kW]
P&
Stvarno potrebna snaga : P&e = [kW]
ηis
Toplina odvedena u kondenzatoru Q& = M& q [kW]
Toplina odvedena u međuhladnjaku Q& r = M& qr [kW]
Toplina odvedena u pothlađivaču Q& p = M& q p [kW]

Q& 0 q0
Faktor hlađenja ε 0 = = - kroz cijeli uređaj je isti protok radne tvari.
P l

3.4.3.2. Dvostupanjska kompresija s međuhladnjakom - odjeljivačem

Para radne tvari koja dolazi iz isparivača komprimira se u niskotlačnom kompresoru od tlaka
p0 na tlak pm (od stanja 1 na stanje 2). M& 1 kg/s pare 2 koja izlazi iz kompresora prvog
stupnja hladi se u međuhladnjaku (odjeljivaču) pri tlaku p m na temperaturu zasićenja Tm . To
se događa na račun isparivanja tekuće faze radne tvari stanja 7. U kompresor drugog stupnja
ulazi M& 2 kg/s suhozasićene pare 3. M& 2 je veće od M& 1 za M& ′ , tj. za količinu radne tvari koja
je isparila da bi se ohladila para iz prvog stupnja od stanja 2 do stanja 3. Na izlazu iz
kompresora drugog stupnja para 4 je tlaka p i temperature T4 . Nakon kondenzacije i
pothlađivanja stanje kapljevine je 6. Jedan mali dio kapljevine ( M& ′ ) prigušuje se u PVII na
tlak pm i odlazi u međuhladnjak (odjeljivač), dok se glavnina kapljevine M& 1 prigušuje u PVI
na tlak p0 i odlazi sa stanjem 8 u odjeljivač (isparivač).
Tlak pm se određuje tako da se osigura najveća ušteda na radu, pa je pm = p0 p .
Rad niskotlačnog kompresora (kompresora prvog stupnja) l I = l NT = h2 − h1 [kJ/kg]
Rad visokotlačnog kompresora (kompresora drugog stupnja) l II = lVT = h4 − h3 [kJ/kg]
Specifični rashladni učinak q 0 = h1 − h8 = h1 − h6 [kJ/kg]
Toplina odvedena u kondenzatoru q = h4 − h5 [kJ/kg]
Toplina odvedena u pothlađivaču q p = h5 − h6 [kJ/kg]

52
TEHNIKA HLAĐENJA

LVT LNT
p 4 3 pm pm 2 1
M& 2
KPII KPI
K
Q 7 pm
MHO
5 6 PVII p0
P &
M′
1
Qp & p
M 6 8 p0
6 1

p PVI OD
I
Q0

Sl. 3.41. Shematski prikaz rashladnog uređaja s dvostupanjskom kompresijom i

međuhladnjakom - odjeljivačem
T
p

pm

4 p0
5 p,T
6 2
pm , Tm
7 3
p0 , T0
8 1

q0

Sl. 3.42. T,s- dijagram rashladnog procesa s dvostupanjskom kompresijom i međuhladnjakom

- odjeljivačem

6 5 p,T 4

7 pm , Tm 3 2

8 p0 , T0
1

h
Sl. 3.43. p,h- dijagram rashladnog procesa s dvostupanjskom kompresijom i međuhladnjakom
- odjeljivačem

53
TEHNIKA HLAĐENJA

Za ostvarivanje rashladnog učinka Q& 0 treba protok M& 1 kroz prigušni ventil PVI biti

Q& Q& 0
M& 1 = 0 = [kg/s]
q0 h1 − h8

Bilanca mase za međuhladnjak (odjeljivač) glasi M& 2 = M& 1 + M& '

Iz bilance topline u međuhladnjaku (odjeljivaču) M& 2 h3 = M& 1 h2 + M& ′h7 i bilance mase slijedi
protok M& ′

h −h
M& ′ = M& 1 2 3 [kg/s]
h3 − h7

⎛ h − h3 ⎞ & ⎛ h2 − h7 ⎞
M& 2 = M& 1 + M& ′ = M& 1 ⎜⎜1 + 2 ⎟ = M 1 ⎜⎜ ⎟⎟ [kg/s]
⎝ h3 − h7 ⎟⎠ ⎝ h3 − h7 ⎠

Potrebna snaga za izentropsku kompresiju:

P& = P&I + P&II = P&NT + P&VT = M& 1 (h2 − h1 ) + M& 2 (h4 − h3 ) [kW]

Toplina odvedena u kondenzatoru

Q& = M& 2 (h4 − h5 ) ]kW]

Toplina odvedena u pothlađivaču

Q& iz = M& 2 (h5 − h6 ) ]kW]

Q& 0 M& 1 (h1 − h8 ) (h1 − h8 )

Faktor hlađenja ε 0 = = =
& ⎡ h −h ⎤ h2 − h7
M& 1 ⎢(h2 − h1 ) + 2 7 (h4 − h3 )⎥ (h2 − h1 ) + (h4 − h3 )
P
⎣ h3 − h7 ⎦ h3 − h7

54
TEHNIKA HLAĐENJA

3.4.3.3. Dvostupanjska kompresija s međuhladnjakom – odjeljivačem: prigušivanje

duboko pothlađenog kondenzata u PVI i prigušivanje umjereno pothlađenog kondenzata
u PVII

LVT LNT
p 4 3 pm pm 2 1 p0
&
M 2
KPII
KPI
K
Q 7
p pm
MHO
5 6 PVII
P &′
M
1
Qp p & 6
M 8 9 p0 p0
6 1

PVI OD
I
Q0

Sl. 3.44. Shematski prikaz rashladnog uređaja s dvostupanjskom kompresijom i

međuhladnjakom – odjeljivačem, prigušivanjem duboko pothlađenog kondenzata u PVI i
prigušivanjem umjereno pothlađenog kondenzata u PVII

T
p

pm

4 p0
5 p,T
6
2
8
pm , Tm
7 3
p0 , T0
9 1

q0
s
Sl. 3.45. T,s- dijagram rashladnog procesa s dvostupanjskom kompresijom i međuhladnjakom
– odjeljivačem, prigušivanjem duboko pothlađenog kondenzata u PVI i prigušivanjem
umjereno pothlađenog kondenzata u PVII

55
TEHNIKA HLAĐENJA

8 6 5 p,T 4

pm , Tm 3 2
7

p0 , T0
9 1

Sl. 3.46. p,h - dijagram rashladnog procesa s dvostupanjskom kompresijom i

međuhladnjakom – odjeljivačem, prigušivanjem duboko pothlađenog kondenzata u PVI i
prigušivanjem umjereno pothlađenog kondenzata u PVII

Rad niskotlačnog kompresora (kompresora prvog stupnja) l I = l NT = h2 − h1 [kJ/kg]

Rad visokotlačnog kompresora (kompresora drugog stupnja) l II = lVT = h4 − h3 [kJ/kg]
Specifični rashladni učinak q0 = h1 − h9 [kJ/kg]
Toplina odvedena u kondenzatoru qk = h4 − h5 [kJ/kg]
Toplina odvedena u izmjenjivaču – pothlađivaču q p = h5 − h6 [kJ/kg]
Toplina odvedena kapljevini M& 1 u međuhladnjaku (odvajaču) qm = h6 − h8 [kJ/kg]
Za ostvarivanje rashladnog učinka Q& treba protok M& kroz prigušni ventil biti
0 1

Q& Q& 0
M& 1 = 0 = [kg/s]
q0 h1 − h9

Bilanca mase za međuhladnjak (odjeljivač) glasi M& 2 = M& 1 + M& '

Iz bilance topline u međuhladnjaku (odjeljivaču) M& 2 h3 = M& 1h6 − M& 1h8 + M& 1h2 + M& ′h7 i
bilance mase slijedi protok M& ′

⎛h −h h −h ⎞
M& ′ = M& 1 ⎜⎜ 6 8 + 2 3 ⎟⎟ [kg/s]
⎝ h3 − h7 h3 − h7 ⎠

potrebno je u međuhladnjak dovoditi više radne tvari stanja 7 nego za prethodni slučaj, a
njenim isparivanjem se hladi para iz kompresora prvog stupnja od stanja 2 do stanja 3, i
kapljevina od stanja 6 do stanja 8.

56
TEHNIKA HLAĐENJA

Protok mase radne tvari kroz drugi stupanj kompresora

⎛ h − h8 h2 − h3 ⎞ & ⎛ h6 − h8 + h2 − h7 ⎞
M& 2 = M& 1 + M& ′ = M& 1 ⎜⎜1 + 6 + ⎟⎟ = M 1 ⎜⎜ ⎟⎟ [kg/s]
⎝ h3 − h7 h3 − h7 ⎠ ⎝ h3 − h7 ⎠

Potrebna snaga za izentropsku kompresiju:

P& = P&I + P&II = P&NT + P&VT = M& 1 (h2 − h1 ) + M& 2 (h4 − h3 ) [kW]

Toplina odvedena u kondenzatoru

Q& = M& 2 (h4 − h5 ) [kW]

Toplina odvedena u pothlađivaču

Q& p = M& 2 (h5 − h6 ) [kW]

Faktor hlađenja
Q M 1 (h1 − h9 ) (h1 − h9 )
ε0 = 0 = =
⎡ h −h +h −h ⎤ h6 − h8 + h2 − h7
M 1 ⎢(h2 − h1 ) + 6 8 2 7 (h4 − h3 )⎥ (h2 − h1 ) + (h4 − h3 )
P
⎣ h3 − h7 ⎦ h3 − h7

Vidi se da je faktor hlađenja veći nego je to bilo za slučaj dvostepene kompresije s

jednostepenim prigušivanjem i međuhladnjakom, bez dubokog pothlađivanja kondenzata
(slučaj 2).

57
TEHNIKA HLAĐENJA

3.4.3.4. Dvostupanjska kompresija s međuhladnjakom – odjeljivačem: prigušivanje

duboko pothlađenog kondenzata u PVI i prigušivanje duboko pothlađenog kondenzata u
PVII

LVT LNT
p 4 3 pm 2 1
pm
&
KPII M 2 KPI
K
Q pm 8 PVI
MHO &′
M
5 PV 7 p0
P 1
6 7 pp 9 p0
Qp
6 p PVII M& 1 OD I

Q0

Sl. 3.47. Shematski prikaz rashladnog uređaja s dvostupanjskom kompresijom i

međuhladnjakom – odjeljivačem, prigušivanjem duboko pothlađenog kondenzata u PVI i
prigušivanjem duboko pothlađenog kondenzata u PVII

pm

p0
p,T 4
5
6
7 2
pm , Tm 3
8
p0 , T0
9 1

q0

Sl. 3.48. T,s- dijagram rashladnog procesa s dvostupanjskom kompresijom i međuhladnjakom

– odjeljivačem, prigušivanjem duboko pothlađenog kondenzata u PVI i prigušivanjem duboko
pothlađenog kondenzata u PVII

58
TEHNIKA HLAĐENJA

p,T
7 65 4

8 pm , Tm 3 2

p0 , T0
9 1

h
Sl. 3.49. p,h- dijagram rashladnog procesa s dvostupanjskom kompresijom i međuhladnjakom
– odjeljivačem, prigušivanjem duboko pothlađenog kondenzata u PVI i prigušivanjem duboko
pothlađenog kondenzata u PVII

Rad niskotlačnog kompresora (kompresora prvog stupnja) l I = l NT = h2 − h1 [kJ/kg]

Rad visokotlačnog kompresora (kompresora drugog stupnja) l II = lVT = h4 − h3 [kJ/kg]
Specifični rashladni učinak q0 = h1 − h9 [kJ/kg]
Toplina odvedena u kondenzatoru qk = h4 − h5 [kJ/kg]
Toplina odvedena u pothlađivaču qiz = h5 − h6 [kJ/kg]
Toplina odvedena kapljevini M& 1 u međuhladnjaku (odvajaču) qm = h6 − h7 [kJ/kg]
Za ostvarivanje rashladnog učinka Q& treba protok M& kroz prigušni ventil biti
0 1

Q& Q& 0
M& 1 = 0 = [kg/s]
q0 h1 − h9

Bilanca mase za međuhladnjak (odjeljivač) glasi M& 2 = M& 1 + M& '

Iz bilance topline u međuhladnjaku (odjeljivaču) M& 2 h3 = M& 2 h6 − M& 2 h7 + M& 1h2 + M& ′h8

Iz bilance mase slijedi protok M& ′

⎛h −h h −h ⎞
M& ′ = M 1 ⎜⎜ 6 7 + 2 3 ⎟⎟ [kg/s]
⎝ h3 − h6 h3 − h6 ⎠

potrebno je u međuhladnjak dovoditi više radne tvari stanja 8 nego za prethodni slučaj, a
njenim isparivanjem se hladi para iz kompresora prvog stupnja od stanja 2 do stanja 3, i
kapljevina od stanja 6 do stanja 7.

59
TEHNIKA HLAĐENJA

Protok mase radne tvari kroz drugi stupanj kompresora, uz h7 = h8

⎛ h −h h −h ⎞ ⎛ h − h + h − h + h2 − h3 ⎞ & ⎛ h2 − h7 ⎞
M& 2 = M& 1 + M& ′ = M& 1 ⎜⎜1 + 6 7 + 2 3 ⎟⎟ = M& 1 ⎜⎜ 3 6 6 7 ⎟⎟ = M 1 ⎜⎜ ⎟⎟
⎝ h3 − h6 h3 − h6 ⎠ ⎝ h3 − h6 ⎠ ⎝ h3 − h6 ⎠

Potrebna snaga za izentropsku kompresiju:

P& = P&I + P&II = P&NT + P&VT = M& 1 (h2 − h1 ) + M& 2 (h4 − h3 ) [kW]

Toplina odvedena u kondenzatoru

Q& = M& 2 (h4 − h5 ) kW]

Toplina odvedena u izmjenjivaču – pothlađivaču

Q& p = M& 2 (h5 − h6 ) ]kW]

Faktor hlađenja

Q& M 1 (h1 − h9 ) (h1 − h9 )

ε 0 = &0 = =
P ⎡ h − h + h2 − h7
M 1 ⎢(h2 − h1 ) + 6 7
⎤
(h4 − h3 )⎥ (h2 − h1 ) + h6 − h7 + h2 − h7 (h4 − h3 )
⎣ h3 − h6 ⎦ h3 − h6

60
TEHNIKA HLAĐENJA

3.4.3.5. Dvostupanjska kompresija s prigušivanjem u dva prigušna ventila i

međuhladnjakom - odjeljivačem

LVT LNT
p 4 3 pm pm 2 1

KPII KPI
K
Q &
M 2 6 7 pm
5 PVI p0
MHO
P 1

Qp 6 p 8 & 9 p0
M 1
p0
PVII I
OD

Q0

Sl. 3.50. Shematski prikaz rashladnog uređaja s dvostupanjskom kompresijom, prigušivanjem

u dva prigušna ventila i međuhladnjakom – odjeljivačem
T

pm

4 p0
5 p,T
6
2
8 7 pm , Tm 3
xm 1-xm
9 p0 , T0 1

q0

s
Sl. 3.51. T , s - dijagram rashladnog procesa s dvostupanjskom kompresijom, prigušivanjem u
dva prigušna ventila i međuhladnjakom – odjeljivačem
p

6 5 p,T
4

8 7 pm , Tm 3 2

p0 , T0
9 1

h
Sl. 3.52. p, h - dijagram rashladnog procesa s dvostupanjskom kompresijom, prigušivanjem u
dva prigušna ventila i međuhladnjakom – odjeljivačem

61
TEHNIKA HLAĐENJA

Rad niskotlačnog kompresora (kompresora prvog stupnja) l I = l NT = h2 − h1 [kJ/kg]

Rad visokotlačnog kompresora (kompresora drugog stupnja) l II = lVT = h4 − h3 [kJ/kg]
Specifični rashladni učinak q0 = h1 − h9 [kJ/kg]
Toplina odvedena u kondenzatoru q = h4 − h5 [kJ/kg]
Toplina odvedena u izmjenjivaču – pothlađivaču q p = h5 − h6 [kJ/kg]
Za ostvarivanje rashladnog učinka Q& treba protok M& kroz prigušni ventil PV II biti
0 1

Q& Q& 0
M& 1 = 0 = [kg/s]
q0 h1 − h9

Iz bilance topline u međuhladnjaku (odjeljivaču) slijedi protok mase radne tvari kroz drugi
stupanj kompresora

⎛h −h ⎞
M& 2 = M& 1 ⎜⎜ 2 8 ⎟⎟ [kg/s]
⎝ h3 − h7 ⎠

Potrebna snaga za izentropsku kompresiju:

P& = P&I + P&II = P&NT + P&VT = M& 1 (h2 − h1 ) + M& 2 (h4 − h3 ) [kW]

Toplina odvedena u kondenzatoru

Q& = M& 2 (h4 − h5 ) [kW]

Toplina odvedena u pothlađivaču Q& p = M& 2 (h5 − h6 ) [kW]

Q& 0 M& 1 (h1 − h9 ) (h1 − h9 )

Faktor hlađenja ε 0 = = =
& ⎡ h −h ⎤ h7 − h8
M& 1 ⎢(h2 − h1 ) + 2 8 (h4 − h3 )⎥ (h2 − h1 ) + (h4 − h3 )
P
⎣ h3 − h 7 ⎦ h3 − h 7

62
TEHNIKA HLAĐENJA

3.4.3.6. Dvostupanjska kompresija s prigušivanjem u dva prigušna ventila i

međuhladnjakom – odjeljivačem, s isparivanjem na dvije temperature
LVT LNT
p 4 3 pm pm 2 1

KPII KPI
K
Q &
M 26 7 pm 3 pm
M&
5 PVI m
p0
Q0m
P 1
III
Qp 6 p MHO 8 p0
8 9 p0
& O II
PVII M 1

Q0

Sl. 3.53. Shematski prikaz rashladnog uređaja s dvostupanjskom kompresijom, prigušivanjem

u dva prigušna ventila i međuhladnjakom – odjeljivačem, s isparivanjem na dvije temperature

U isparivaču II isparivanje se odvija pri tlaku p0 i temperaturi T0 , a u isparivaču III

isparivanje se odvija pri tlaku pm i temperaturi Tm . Tlak pm se sada ne odabire po kriteriju
najmanjeg utroška rada, već po potrebnoj temperaturi isparivanja Tm .

pm

4 p0
5 p,T
6 2
8 7 pm , Tm 3
q0m
9 p0 , T0 1

q0

s
Sl. 3.54. T , s - dijagram rashladnog procesa s dvostupanjskom kompresijom, prigušivanjem u
dva prigušna ventila i međuhladnjakom – odjeljivačem, s isparivanjem na dvije temperature

63
TEHNIKA HLAĐENJA

6 5 p,T 4

8 7 pm , Tm 3 2

p0 , T0
9 1

Sl. 3.55. p, h - dijagram rashladnog procesa s dvostupanjskom kompresijom, prigušivanjem u

dva prigušna ventila i međuhladnjakom – odjeljivačem, s isparivanjem na dvije temperature

Rad niskotlačnog kompresora (kompresora prvog stupnja) l I = l NT = h2 − h1 [kJ/kg]

Rad visokotlačnog kompresora (kompresora drugog stupnja) l II = lVT = h4 − h3 [kJ/kg]
Specifični rashladni učinak po 1 kg radne tvari koja dolazi u isparivač II q0 = h1 − h9 [kJ/kg]
Specifični rashladni učinak po 1 kg radne tvari koja dolazi u isparivač III q0 m = h3 − h7 [kJ/kg]
Toplina odvedena u kondenzatoru q = h4 − h5 [kJ/kg]
Toplina odvedena u izmjenjivaču – pothlađivaču q p = h5 − h6 [kJ/kg]
Za ostvarivanje rashladnog učinka Q& treba protok M& kroz prigušni ventil PVII (isparivač II)
0 1

biti

Q& Q& 0
M& 1 = 0 = [kg/s]
q0 h1 − h9

Iz bilance topline i mase u međuhladnjaku (odjeljivaču) slijedi protok mase radne tvari kroz
drugi stupanj kompresora

⎛h −h ⎞
M& 2 = M& 1 ⎜⎜ 2 8 ⎟⎟ + M& m′ [kg/s]
⎝ h3 − h7 ⎠

Za ostvarivanje rashladnog učinka Q& 0 m treba u MHO doteći kroz PVI

Q& 0 m
M& m′ = [kg/s] .
h3 − h7
M& m
To je više od masenog protoka kapljevite radne tvari kroz isparivač III ( M& m′ = [kg/s] )
1 − x7

64
TEHNIKA HLAĐENJA

Potrebna snaga za izentropsku kompresiju:

P& = P&I + P&II = P&NT + P&VT = M& 1 (h2 − h1 ) + M& 2 (h4 − h3 ) [kW]

Toplina odvedena u kondenzatoru

Q& = M& 2 (h4 − h5 ) [kW]

Toplina odvedena u pothlađivaču Q& p = M& 2 (h5 − h6 ) [kW]

Kod određivanja faktora hlađenja treba voditi računa da je za ostvarivanje Q& 0 i Q& m potrebno
utrošiti različitu kompenzacijsku energiju (mehanički rad), pa bi faktor hlađenja trebalo
odrediti za svaki od tih učinaka posebno. Kada se u donji izraz uvrsti M& 1 = 0 dobije se faktor
Q&
hlađenja ε 0 II = m za slučaj da se samo isparivaču III dovodi toplina, a uvrštenjem
P&
Q&
M& m = 0 dobije se faktor hlađenja ε 0 II = 0 za slučaj da se samo isparivaču II dovodi toplina.
P&
Bez obzira na spomenuti nedostatak, donji izraz može dobro poslužiti za međusobnu
usporedbu sličnih procesa, kao omjer koji pokazuje koliko se ukupno troši energije za rad
procesa.

Q& 0 + Q& m M& 1 (h1 − h9 ) + M& m (h3 − h7 )

Faktor hlađenja ε 0 = & =
P ⎡ h −h ⎤
M& 1 (h2 − h1 ) + ⎢ M& 1 2 8 + M& m′ ⎥ (h4 − h3 )
⎣ h3 − h7 ⎦

Ovako izračunat faktor hlađenja ne može se koristiti za usporedbu procesa i radnih tvari, jer
ovisi o konkretnim vrijednostima Q& 0 i Q& 0 m , ali može poslužiti za uspoređivanje raznih
mogućnosti rješenja za neki konkretan slučaj s isparivanjem kod dvije temperature.

65
TEHNIKA HLAĐENJA

3.4.3.7. Trostupanjska kompresija s međuhladnjacima – odjeljivačima s isparivanjem

na jednoj, dvije ili tri temperature

LVT LST LNT

p 6 5 pm1 pm1 4 3 pm 2 pm 1

KPIII KPII KPI

M& 3 M& m1 M& 2
K
Q 57 MHO1 pm
MHO2 pm1 3 M& m 2
Q0m1 p0
7 M& m 2 Q0m
P IIII III
Qp 1
10 12 p0
8 p 11 pm 13 p0
9 pm1 10 12
PVI M& 3 M& &
M 1 PV II
PVII 2 III
OD
14 Q0

Sl. 3.56. Shematski prikaz rashladnog uređaja s trostupanjskom kompresijom i

međuhladnjacima – odjeljivačima, s isparivanjem na tri temperature

Ovaj način rada koristi se uglavnom kod amonijačnih uređaja, za temperature isparivanja oko
–60oC. Moguće je hlađenje na tri temperature T0 , Tm i Tm1 (temperature zasićenja za tlakove
p0 , pm i pm1 ), ali ne moraju se sve mogućnosti iskoristiti. Ako je cilj jedino hlađenje na
temperaturi T0 , treba razmotriti i druga rješenja, kao što su kaskadni rashladni uređaji.

T p
pm1

6
pm
7 p,T
8
p0
4
10 9 pm1 , Tm1 5
2
12 11 pm , Tm 3
q0m
14 13 p0 , T0 1

q0

s
Sl. 3.57. T , s - dijagram rashladnog procesa s trostupanjskom kompresijom i međuhladnjacima
– odjeljivačima, isparivanje na tri temperature

66
TEHNIKA HLAĐENJA

8 7 p,T 6

10 9 pm1 , Tm1 5 4
12 11 pm , Tm 3 2
13 p0 , T0
14
1

Sl. 3.58. p, h - dijagram rashladnog procesa s trostepenom kompresijom, trostepenim

prigušivanjem i međuhladnjakom – odjeljivačem, isparivanje na tri temperature

3.4.4. Kaskadni rashladni procesi

Za niske temperature hlađenja (npr. –70 do –100oC) već je jako sužen izbor uobičajenih
radnih tvari. Neke su radne tvari pri tim temperaturama već blizu ledišta (NH3 na –80oC,
R134a na –101oC). Specifični volumen pare radne tvari je vrlo velik, pa su potrebni veliki
kompresori.
LII LI

KPII KPI
III KI II
QII

KII QI = Q0II Q0

PVII PVI
R22 ili R717 R23 ili R13

Sl. 3.59. Shematski prikaz kaskadnog rashladnog uređaja s jednostepenim procesima u

pojedinoj kaskadi

Rješenje za ovakve slučajeve hlađenja su dva rashladna kruga s dvije različite radne tvari od
kojih je jedna pogodna za primjenu u području viših, a druga u području nižih temperatura.
Kondenzator rashladnog kruga niže temperature (donje kaskade) je ujedno isparivač
rashladnog kruga više temperature (gornje kaskade). Toplina Q& I odvedena u kondenzatoru

67
TEHNIKA HLAĐENJA

donje kaskade dovodi se isparivaču gornje kaskade i predstavlja toplinu isparivanja Q& 0 II za
gornju kaskadu. Vrijedi dakle Q& I = Q& 0′ II . Kondenzator i isparivač izvedeni su kao jedan
izmjenjivač topline.

Pojedini stupnjevi kaskadnog rashladnog uređaja mogu biti i rashladni procesi s dvostepenom
kompresijom i dvostepenim prigušivanjem. Za primjer prikazan na slici, kao radna tvar gornje
kaskade, za temperature do –55oC odabran je amonijak R717 (to može biti i R22 za
temperature isparivanja koje se kreću oko –65oC), a kao radna tvar donje kaskade, za
postizanje temperatura koje se kreću oko –90oC etan R170 (mogu se koristiti još i etilen
R150 do temperatura isparivanja –100oC, kisik R732 do –195oC, dušik R724 do temperatura
isparivanja oko -180oC). Temperatura kondenzacije donje kaskade mora biti nešto viša (za
ΔTIK ) od temperature isparivanja gornje kaskade, da bi se u izmjenjivaču topline ostvario
prijelaz topline.

4II 3II 1II 4I 3I 2I 1I

KII KVT1I KNT1I KVT1 KNT1

QII III KI II
MHOII MHOI
5II Q0I
QizII Q0II=QI

IZII 6II 7II 8II 9II 6I 8I 9I

PV1II PV2II PV1I PV2I

R 717 R 170

Sl. 3.60. Shematski prikaz kaskadnog rashladnog uređaja s dvostepenim procesima u

pojedinom stupnju

T T

4II pI
ΔT
5II pII, TII 2II
Tok 6II
8II 7II pmII, TmII 3II 4I
ΔTIK 5I pI,
p0II, T0II 6I 2I
9II 1II
8I 7 3I
ΔT0 I
Th p0I, T0I
9I 1I

R 717
R 170
s s

Sl. 3.61. T , s - dijagram kaskadnog rashladnog procesa s dvostepenim procesima u pojedinom

stupnju

Tu vrijedi M& R170 (h4 I − h6 I ) = M& R 717 (h1II − h9 II ) .

68
TEHNIKA HLAĐENJA

4. RADNE TVARI ZA KOMPRESIJSKE PARNE PROCESE

Na radnu tvar postavlja se niz zahtjeva. To su zahtjevi vezani na očuvanje okoliša, zahtjevi za
određena termodinamička, fizikalna i kemijska svojstva. Također je važan i utjecaj na čovjeka
i na robu.

4.1. POŽELJNA SVOJSTVA RADNIH TVARI

Idealna radna tvar trebala bi imati sljedeća svojstva:

Svojstva vezana na zaštitu okoliša:

ne smije utjecati na razgradnju ozonskog sloja (prisutnost klora u molekuli radne tvari nije
prihvatljiva)
utjecaj na efekt staklenika mora biti čim manji
produkti razgradnje radne tvari ne smiju ugroziti okoliš

Termodinamička svojstva

povoljan faktor hlađenja

velika toplina isparivanja
nizak specifični toplinski kapacitet
mali specifični volumen kod uobičajenih temperatura isparivanja

Fizikalna svojstva

kritična točka mora ležati iznad uobičajene temperature rashladne vode

točka smrzavanja mora ležati niže od temperature hlađenja
mora biti lakši ili teži od ulja tako da se ulje u odjeljivaču može izdvojiti
mora imati nisku dinamičku viskoznost
mora imati visoku toplinsku vodljivost

Kemijska i sigurnosna svojstva

ne smije biti zapaljiv

ne smije biti eksplozivan
ne smije kemijski reagirati s uljem za podmazivanje, naročito u prisustvu vlage
ne smije reagirati s metalima u rashladnom uređaju pri radnim uvjetima koji tu vladaju

po mogućnosti treba biti niske otrovnosti

po mogućnosti treba biti bez mirisa
poželjno je lagano otkrivanje prisutnosti u zraku

treba imati nisku cijenu

69
TEHNIKA HLAĐENJA

Radne tvari ne posjeduju sva ova svojstva i ispunjavaju ih samo djelomično. tako je npr. NH3
toksičan i ima jak miris. Prije freona koristio se CO2 koji ima kritičnu temperaturu 31oC i
kritični tlak 73,8 bar. (U novije vrijeme ponovno raste interes za njegovim korištenjem).

4.2. OZNAČAVANJE RADNIH TVARI (MEĐUNARODNO)

Neka se tvar može opisati svojom kemijskom formulom ili nazvati stručnim odnosno
komercijalnim nazivom.
Nastojeći da se označivanje radnih tvari u rashladnoj tehnici svede na kratke i jasne oznake,
međunarodno je prihvaćen jedinstveni način njihova označivanja.
Za svaku radnu tvar u rashladnim uređajima oznaka započinje velikim slovom R i iza njega
slijede dvije ili tri brojke.

Radne tvari anorganskog porijekla karakterizira prva brojka koja je uvijek 7 a preostale
dvije brojke predstavljaju zaokruženu vrijednost molekularne mase tvari.

npr.: amonijak NH3 R717

voda H2O R718
ugljični dioksid CO2 R744
zrak - R 729
sumporni dioksid SO2 R 764

Radne tvari organskog porijekla u rashladnoj tehnici su neki ugljikovodici, posebno

derivati metana (CH4) i etana (C2H6). Derivati su dobiveni tako da je nekoliko ili svi atomi
vodika kod metana odnosno etana zamijenjeno odgovarajućim brojem atoma fluora (F), klora
(Cl) ili broma.

Za tu grupu radnih tvari međunarodna oznaka počinje također slovom R, a zatim slijede dvije
ili tri brojke.

Posljednja brojka označava broj fluorovih atoma u molekuli.

Pretposljednja brojka označava broj vodikovih atoma uvećan za jedinicu, a brojka ispred toga
broj ugljikovih atoma umanjen za jedinicu.
U spojevima sa samo jednim atomom ugljika ta bi brojka bila 0 i ne piše se, pa takvi spojevi
imaju u oznaci samo dvije brojke npr. metan CH4 je R50, ali je za etan C2H6 oznaka R170.

U molekuli mogu biti još i atomi klora ali oni ne ulaze u oznaku.

Ukoliko ima i atoma broma onda se to označuje dodavanjem slova B i brojem koji označuje
broj njegovih atoma, npr. R13B1 je oznaka za trifluormonobrommetan CF3Br.

Da bi se iz oznake za radnu tvar jednostavno odredio broj atoma koji je čine, treba brojčanoj
oznaci radne tvari pribrojiti broj 90 (“pravilo 90”). U takvom zbroju, prva znamenka označava
broj atoma ugljika, druga broj atoma vodika, a treća broj atoma fluora. Broj atoma klora
određuje se onda po izrazu Cl=2(C+1)-H-F.

70
TEHNIKA HLAĐENJA

Azeotropske smjese. To su dvojne smjese koje pri isparivanju ponašaju kao jednostavne
tvari, tj. ne mijenja im se temperatura i sastav. Označavaju se brojevima koji počinju s 5 ili 6.
Označavanje nije prema međunarodnom dogovoru, već su oznake komercijalne.

R500 je azeotropska smjesa R12/R152a u masenom omjeru 73,8/26,2%.

R502 je azeotropska smjesa R22/R115 u masenom omjeru 48,8/51,2%.
R504 je azeotropska smjesa R32/R115 u masenom omjeru 48,2/51,8%.
R505 je azeotropska smjesa R12/R31 u masenom omjeru 78/22%.
R507 je azeotropska smjesa R134a/R125 u masenom omjeru 50/50%.

Zeotropske smjese. To su smjese dviju ili više radnih tvari, za koje je karakteristična
promjena temperature i sastava ravnotežne pare i kapljevine pri isparivanju. Imaju oznake
koje počinju brojem 4. Označavanje također nije prema međunarodnom dogovoru, već su
oznake komercijalne.

R404A je zeotropska smjesa R125, R143 i R134a u masenom omjeru 44/52/4%

R407C smjesa R125, R32 i R134a u masenom omjeru 25/23/52%

Halogeni derivati metana i etana (freoni)

Ovdje se navode neke od češće primjenjivanih radnih tvari. Na slikama desno prikazana su
neka nepoželjna svojstva odgovarajućih radnih tvari. Za upotrebu su pogodne radne tvari koje
se nalaze u području koje nije iscrtkano.

Derivati metana

oznaka
formula
temp.ispar.
za p=1 bar

Sl. 4.1. Derivati metana i njihova svojstva

Nazivi kemijskih spojeva nekih derivata metana

R 11 CFCl3 monofluortriklormetan
R12 CCl2F2 difluordiklormetan
R13 CF3Cl trifluormonoklormetan

71
TEHNIKA HLAĐENJA

R22 CHF2Cl difluormonoklormetan

R23 CHF3 trifluormetan
R40 CH3Cl metilklorid

Derivati etana

oznaka
formula
temp.ispar.
za p=1 bar

Sl. 4.2. Derivati etana i njihova svojstva

72
TEHNIKA HLAĐENJA

Nazivi kemijskih spojeva nekih derivata etana

R123 CHCl2 CF3 trifluordikloretan

R152a CHF2CH3 difluoretan
R134a CH2FCF3 tetrafluoretan

4.3. UTJECAJ RADNIH TVARI NA OKOLIŠ

Neke radne tvari sustava tehničkog hlađenja utječu na oštećenje ozonskog sloja.
Montrealskim protokolom ograničena je proizvodnja i potrošnja takvih radnih tvari.

Ozon O3 nastaje u atmosferi prirodnim putem i apsorbira štetno sunčevo zračenje u

ultraljubičastom spektru. Oko 90% ozona nalazi se u stratosferi koja se proteže od visine 10-
15 km, pa do 50 km iznad zemlje. Veće koncentracije ozona u nižim slojevima troposfere (10
do 15 km visine) su štetne i opasne po život.

Emisija u atmosferu tvari koje oštećuju ozonski sloj posljedica je proizvodnje izolacijskih
materijala, proizvodnje i potrošnje aerosola, korištenja otapala za čišćenje masnoća, gašenja
požara halonima, propuštanja iz rashladnih uređaja ili njihovog nekontroliranog ispuštanja pri
popravku ili uništenju rashladnih uređaja.

Klor, brom i fluor, koji su također sadržani i u halogenim derivatima metana i etana
narušavaju prirodnu ravnotežu ozona u atmosferi i utječu na smanjenje njegove koncentracije.

Globalna ukupna promjena ozona.

Prosječne promjene od 1964 do 1980.
Promjena ozona %

Prosječna promjena
Područje nesigurnosti

Godina
Promjene od 1980 do 2000.
Promjena ozona %

Prosječna promjena
Područje nesigurnosti

Jug Geografska širina

Geografska širina Sjever

Sl. 4.3. Promjena globalne koncentracije ozona

73
TEHNIKA HLAĐENJA

Globalne totalne koncentracije ozona smanjile su se prosječno za nekoliko postotaka tijekom

protekla dva desetljeća. Na gornjem dijagramu na slici 4.3. dana je usporedba s promjenama u
periodu 1964 do 1980. Između 1980 i 2000, najveće je smanjenje zbog erupcije vulkana Mt.
Pinatubo 1991. Od 1997 do 2001 ukupno smanjenje je oko 3% od prosjeka 1964-1980. Na
donjem dijelu slike 4.3. su promjene ozona od 1980 do 2000 na različitim gografskim
širinama.

Smanjenje koncentracije ozona ima za posljedicu porast raka kože u životinja i ljudi,
slabljenje imuniteta a time porast zaraznih bolesti, remećenje ravnoteže flore i faune,
odumiranje planktona što utječe na remećenje prehrambenog lanca u oceanima i smanjenje
broja vrsta koje žive u njima. Cilj Montrealskog protokola je smanjiti prisustvo klora i broma
u stratosferi. Predviđanja koncentracije dana su na gornjem dijelu slike 4.4.. Bez mjera
propisanih Protokolom predvidivo je povećanje koncentracije halogenih plinova. Linija “zero
emissions” odnosi se na slučaj da su sve emisije svedene na nulu s početkom 2003. Donji dio
slike 4.3. pokazuje predviđanja povećanja broja slučajeva raka kože bez odredbi Protokola i
predviđanja kako će se taj broj reducirati poštujući odredbe Protokola.

Učinci Montrealskog protokola

Predviđena zastupljenost (parts per trilion)

Efektivni klor u
atmosferi
Slučajevi raka na milion stanovnika godišnje

Povećanje broja
slučajeva raka
kože

Sl. 4.4. Predviđanja koncentracije klora u atmosferi i procjene promjene broja novih slučajeva
raka kože kod ljudi

Bečka konvencija o zaštiti ozonskog omotača (1985.) i iz nje proizašao Montrealski protokol
(1987.) sa amandmanima iz Londona (1990.), Kopenhagena (1992.), Beča (1995.) i Pekinga
(1999) ograničuju proizvodnju i uporabu halogeniranih ugljikovodika. U Hrvatskoj je na snazi
Uredba o tvarioma koje oštećuju ozonski sloj, a njene odredbe u potpunosti su sukladne s
međunarodnom regulativom.

74
TEHNIKA HLAĐENJA

Druga je posljedica emisije štetnih tvari u atmosferu globalno zagrijavanje, koje nastaje kao
posljedica efekta staklenika. Plinovi kao CO2, CH4, NO2, HFC-i, PFC-i, SF6 – staklenički
plinovi uglavnom propuštaju kratkovalno sunčevo zračenje, ali su slabo propusni za
dugovalno zračenje Zemljine površine. Zato dio energije koji dospijeva na Zemlju kroz
atmosferu ostaje zarobljen kao u stakleniku i uzrokuje porast temperature. Time se narušava
ukupna energetska bilanca Zemlje.

Naprijed navedeni utjecaji vrednuju se pomoću slijedećih kriterija:

Potencijal razgradnje ozona ODP (Ozone Depletion Potential)

ODP je funkcija sposobnosti razgradnje klora i broma, kao i vremena postojanosti u
atmosferi. Za R11 je usvojena referentna vrijednost ODP=1.
Za ostale radne tvari izražava se ODP relativno prema R11.

Potencijal globalnog zagrijavanja GWP (Global Warming Potential)

Potencijal globalnog zagrijavanja GWP neke tvari oslobođene u atmosferu je broj koji govori
koliki je relativni utjecaj te tvari na stvaranje efekta staklenika u odnosu na utjecaj 1 kg CO2.
CO2 trajno ostaje u atmosferi, te je stoga uvijek potrebno navesti za koji je vremenski period
GWP izražen (20, 100 ili 500 godina).

Totalni ekvivalentni utjecaj na globalno zagrijavanje TEWI (Total Equivalent Warming

Impact)
Računskim izrazom dobiva se vrijednost relativnog (u odnosu na CO2) utjecaja jednog
rashladnog sustava na globalno zagrijavanje.

TEWI = (GWP⋅ L ⋅ n ) + [GWP⋅ M (1 − αrec )] + (n ⋅ E god ⋅ β )

Prvi pribrojnik na desnoj strani odnosi se na propuštanje radne tvari iz postrojenja, gdje je L
[kg/god] godišnje propuštanje radne tvari iz postrojenja a n [god] vrijeme ukupnog rada
postrojenja. Drugi se pribrojnik odnosi na gubitke radne tvari u okoliš tijekom reciklaže, gdje
je M [kg] količina radne tvari u postrojenju, a α rec faktor recikliranja koji prikazuje udio radne
tvari koji se izgubi u atmosferu tijekom njenog vađenja, pročišćavanja i ponovnog povratka u
postrojenje. Prva dva pribrojnika uzimaju u obzir neposredni utjecaj postrojenja na
zagrijavanje, a treći se pribrojnik odnosi na posredni utjecaj istog postrojenja. Naime, za svoj
rad postrojenje troši energiju, obično električnu, za čiju se proizvodnju u nekoj elektrani može
odvijati izgaranje koje za rezultat ima emisiju CO2. Faktor β [kg/kWh] predstavlja emisiju
CO2 za proizvedenu energiju, a E god [kWh] godišnji utrošak energije u postrojenju.

Na slici 4.5. su prikazani ODP I GWP za neke radne tvari.

75
TEHNIKA HLAĐENJA

GWP
(CO2)
100 g

ODP

Sl. 4.5. ODP i GWP za neke radne tvari

Često se susrećemo sa nazivima CFC, HCFC i HFC. Njihovo je značenje slijedeće:

CFC – clorofluorocarbons, potpuno halogenirani derivati zasićenih ugljikovodika, uglavnom

metana i etana (npr. R12)
HCFC – hydrochlorofluorocarbons, djelomično halogenirani derivati zasićenih ugljikovodika
koji sadrže vodik i klor (npr. R22)
HFC – hydrofluorocarbons, djelomično halogenirani derivati zasićenih ugljikovodika koji
sadrže vodik i ne sadrže klor (R407C je smjesa triju HFC-a)

Proizvodnja i potrošnja CFC (među kojima su R11 i R12 i R502) trebala je biti potpuno
obustavljena do 1996. godine. U Hrvatskoj je ova potpuna zabrana stupila na snagu 2006.
godine. Zamjena za R11 zasada mogu biti R134a (koji je razvijen kao zamjena za R12) i
R123.
R12 treba zamijeniti sa drugim radnim tvarima. Zamjenske tvari su za sada R134a i R152a, a
izgledno je da to bude i R290.

Montrealski je protokol predviđao u početku prekid korištenja HCFC (među kojima je i R22)
u novoj opremi i novoizgrađenim instalacijama do 2020. godine. Kako je u Europskoj uniji za
sada važeći propis koji predviđa prekid korištenja HCFC u novoj opremi i novoizgrađenim

76
TEHNIKA HLAĐENJA

instalacijama do 2014. godine, a neke su zemlje uvele i kraće rokove, npr u Švedskoj do 1998.
Austriji do 2002., Švicarskoj do 2005., Italiji do 2008. Ukidanje distribucije R22 u Hrvatskoj
predviđeno je bilo do 2030. godine ("Uredba o tvarima koje oštećuju ozonski omotač" iz
1999. godine), a sadašnji propisi ("Uredba o tvarima koje oštećuju ozonski sloj" iz 2005.
godine) predviđaju zabranu potrošnje do kraja 2015. godine, a od početka 2006. godine
dozvoljena je uporaba samo za održavanje ili popravak rashladnih uređaja.

Napomena: Kad se govori o zamjeni radne tvari, treba znati da niti jedna zamjenska radna
tvar nema ista svojstva kao i radne tvar koju treba mijenjati. Treba voditi računa o promjeni
učina, djelovanju na materijal iz kojeg je izrađen rashladni uređaj, utjecaju na ulje za
podmazivanje i nizu drugih utjecaja.

Azeotropske smjese kao zamjenske radne tvari

Tu dolazi u obzir R507 azeotropska smjesa 50%R143a i 50% R125 kao zamjena za R502

Zeotropske smjese kao zamjenske radne tvari

R404A smjesa 44% R125, 52% R143 i 4% R134a (zamjena za R12 i R502)
R407C smjesa 25% R125, 23% R32 i 52% R134a
R407A smjesa 40% R125, 20% R32 i 40% R134a

Ugljikovodici kao zamjenske radne tvari

R290 propan C3H8

R600a izobutan C4H10

Tab. 4.2. Ekološki prihvatljive radne tvari

Radna Sastav Zamjena za GWP100 Primjena Napomena

tvar
R134a R12, R22 1300 Kućanski aparati i mali Prikladna za
komercijalni rashladni uređaji retrofiting
R152a R12 140 Automobilski rashladni uređaji Umjereno
(u istraživanju) zapaljiva
R600a R12,R134a 20 Kućanski aparati Zapaljiva,
eksplozivna
R404a 143a/125/134a R502 ,R22 3260 Pokretne hladnjače za smrznutu Pseudo
52/44/4 % robu azeotropska RT
R407C 32/125/134a R22 1526 Klimatizacija Klizanje
23/25/52 % temperature
R417a 600/134a/l 25 R22 2138 Rashladnici vode, rashladne Klizanje
3,5/50/46,5 % vitrine temperature
R410A 32/125 - 1725 Split sustavi za hlađenje Visok tlak
50/50 %
R23 R13 11700 Kaskadni rashladni uređaji Visok GWP
R744 1 Kaskadni rashladni uređaji Previsok tlak,
Tkr - niska
R717 R22 0 Industrijsko hlađenje Otrovna

77
TEHNIKA HLAĐENJA

4.4. OSNOVNE TERMODINAMIČKE OSOBINE RADNIH TVARI

Sl. 4.6. Zasićena područja nekih radnih tvari u T,s-dijagramu

Iz dijagrama Sl. 4.6. razvidan je položaj kritične točke u odnosu na područje rada uređaja.
Također se može odrediti toplina isparivanja pri određenim temperaturama.

Krivulje zasićenja radnih tvari

Ove krivulje prikazuju vezu tlaka i temperature zasićenja radnih tvari. Poželjno je da tlakovi
pri temperaturi isparivanja budu nešto viši od okolišnog, kako ne bi došlo do mogućnosti
usisavanja zraka u sustav. Također je poželjno da tlakovi pri uobičajenim temperaturama
kondenzacije ne budu previsoki. Iz krivulja zasićenja mogu se odrediti kompresijski omjeri za
zadane temperature isparivanja i kondenzacije.

Npr, za R22, ϑo = −20 oC → p 0 = 2,455 bar

ϑ = +30 oC → p = 11,880 bar
p 11,880
= = 4,839
p 0 2,455

78
 TEHNIKA HLAĐENJA

7
R22
6 R23
R717
R744
p 5
R404a l
R404a v
MPa 4 R600a
R290
R11
3
R134a
R12
2 R113
R152a
1

0
-100 -90 -80 -70 -60 -50 -40 -30 -20 -10 0 10 20 30 40 50 60 70 80 90 100
ϑ o
C

Sl. 4.7. Krivulje zasićenja nekih radnih tvari

Tab. 4.3. Kompresijski omjeri za neke radne tvari

Temperatura isparivanja -60 -30 -15 0

Temperatura kondenzacije +30 +30 +30 +60
CO2 - 5,05 3,15 -
Amonijak 53,28 9,77 4,94 4,85
R22 31,6 7,24 4,0 6,08
Metil – klorid 41,87 8,5 4,48 5,43
SO2 78 12,14 5,63 7,35
R11 - 13,8 6,28 7,88
R12 33,03 7,43 4,01 4,96
R113 - - 7,92 10,15
R134a - 9,53 4,69 5,99
R152a 38,69 8,5 4,63 5,67
Propan (R290) 25,33 6,46 3,74 4,47
Izobutan (R600a) 45,1 8,82 4,55 5,56

Npr. za ϑo = −30 oC i ϑ = +30 oC za NH3 bi trebalo razmotriti potrebu korištenja

dvostepenog rashladnog stroja, dok bi kod R22 to bio jednostepeni.

79
TEHNIKA HLAĐENJA

4.5. FIZIOLOŠKO DJELOVANJE RADNIH TVARI

Tab. 4.4. Fiziološko djelovanje radnih tvari

Stupanj Volumni Djelovanje

štetnosti udio
1 0,5 – 1,0 % uzrokuje smrt unutar 5 minuta
2 0,5 – 1,0 % uzrokuje smrt unutar 1 sata
3 2,0 – 2,5 % uzrokuje smrt unutar 1 sata ili ostavlja trajne štetne posljedice
4 2,0 – 2,5 % uzrokuje tek nakon 2 sata primjetno škodljive posljedice
5 do 20 % ne uzrokuje ni nakon 2 sata nikakvih trajnih oštećenja
6 više od 20% ne uzrokuje ni nakon 2 sata nikakvih posljedica
Underwriters Laboratories USA [1]

U grupu 1 spada R764 (SO2), u grupu 2 spada R717 (NH3), u grupu 3 – 4 spada metilklorid
R40 (CH3Cl), u grupu 4-5 spada R113, u grupu 5 spadaju R744, R11, R22, R500, u grupu 5-6
spadaju ugljikovodici metan R50, etan R170, i propan R290,. te R134a, R123, R501, R502 i
R507. U grupu 6 spadaju voda R718, R12, R13, R114 i zeotropske smjese R404A, R407A i
R407C.

4.6. ODABIR RADNIH TVARI OVISNO O PRIMJENI

Tab. 4.5. Preporuka za odabir radnih tvari

Područje Temperatura hlađenja [oC]

primjene +20/0 0/-15 -15/-45 <-45
Industrija R717, (R22) R717, (R22)
R227, R407C R407B, R407C
Industrijska R404A, R407C
klimatizacija, (R22), R717
dizalice topline R227, R124
Komercijalna R134a, (R22)
klimatizacija, R404A, R407C
dizalice topline
Ugostiteljstvo, R134a, R404A R404A, R134a
kućanstvo, (R22) R407C, R407A
transport (R22)
Znanost R134a (R22), R717 R717, R407A R290, R170
R134a

Treba voditi računa da su ovo samo danas važeće preporuke, posebno glede zaštite okoliša, da
izbor radne tvari ovisi i o drugim ranije spomenutim kriterijima i da se mogu očekivati
intenzivna istraživanja na razvoju novih radnih tvari.
R717 (amonijak) ne miješa se s mazivim uljem, pa se ulje lagano izdvaja iz pojedinih dijelova
postrojenja. Amonijak se lako otapa u vodi.

80
TEHNIKA HLAĐENJA

Freon i njihove smjese čine homogene smjese s mazivim uljima (oni su otapala za ulja, npr.
R11 se koristi za odmašćivanje). Zbog toga ulje kruži rashladnim ređajem. freoni se ne
otapaju u vodi.

4.7. ODABIR KONSTRUKCIJSKIH MATERIJALA OBZIROM NA KORIŠTENE

RADNE TVARI

Tab. 4.6. Preporuka za odabir materijala metalnih dijelova konstrukcije

Radna tvar ugljični nehrđajući bakar mjed morska aluminij

čelik čelik bronca
amonijak PP PP N N N N
freoni P PP PP PP PP PP

PP – preporučljivo P- prihvatljivo N-nedopušteno

Tab. 4.7. Preporuka za odabir brtvenih materijala

Radna tvar klingerit PVC,elasto bakar guma perbunan

meri neopren
amonijak PP PP N P N
freoni PP P PP N P

81
 TEHNIKA HLAĐENJA

4.8. POPIS I SVOJSTVA RADNIH TVARI

Tab. 4.8. Svojstva radnih tvari
Sastav ili Δt gl
R Ime M tf
[°C]
tb
[°C]
tkr
[°C]
pkr
[MPa]
γ
formula [kg/kmol] (1MPa)
[°C]
RADNE TVARI ANORGANSKOG PORIJEKLA
R717 Amonijak NH3 17,03 -77,66 -33,33 135,25 11,33 1,314 0
R718 Voda H2O 18,02 0,01 100,00 374,20 22,10 0
R744 Ugljični dioksid CO2 44,01 -56,57 -78,40 31,06 7,38 1,292 0
RADNE TVARI ORGANSKOG PORIJEKLA
Ugljikovodici
R170 etan CH3CH3 30,07 -182,80 -88,60 32,18 4,87 1,191 0
R290 propan CH3CH2CH3 44,10 -187,28 -42,09 96,70 4,25 1,133 0
R600 butan CH3CH2CH2CH3 58,12 -138,29 -0,54 152,01 3,80 1,103 0
R600a izobutan CH(CH3)2CH3 58,12 -159,60 -11,61 134,70 3,64 1,103 0
R1270 propilen CH3CH=CH2 42,08 -185,20 -47,69 92,42 4,66 1,154 0
Klorofluorougljikovodici
Klorofluorougljici (CFC) i Bromofluorougljici (BFC)
R11 triklorofluorometan CCl3F 137,37 -110,47 23,71 197,96 4,41 1,136 0
R12 diklorodifluorometan CCl2F2 120,91 -157,05 -29,75 111,97 4,14 1,133 0
R13 klorotrifluorometan CClF3 104,46 -183,15 -81,30 29,20 3,92 1,146 0
R13B1 bromtrifluorometan CBrF3 148,91 -168,0 -57,70 67,10 3,96 0
R113 1,1,2-trikloro-1,2,2-trifluoroetan CCl2FCClF2 187,38 -36,22 47,59 216,06 3,39 0
R114 1,2-dikloro-1,1,2,2-tetrafluoretan CClF2CClF2 170,92 -94,15 3,59 145,68 3,26 0
R115 kloropentafluoroetan CClF2CF3 154,47 -99,39 -38,94 79,95 3,12 0
Hidroklorofluorougljici (HCFC)
R22 klorodifluorometan CHClF2 86,47 -157,42 -40,81 96,15 4,99 1,182 0
R123 2,2-dikloro-1,1,1-trifluoroetan CHCl2CF3 152,93 -107,15 27,82 183,68 3,66 1,107 0
R124 2-kloro-1,1,1,2-tetrafluoroetan CHClFCF3 136,48 -199,15 -11,96 122,28 3,62 1,102 0
R141b 1,1-dikloro-1-fluoroetan CH3CCl2F 116,95 -103,30 32,05 204,20 4,25 1,122 0
R142b 1-kloro-1,1-difluoroetan CH3CClF2 100,50 -131,15 -9,00 137,10 4,12 1,123 0
Hidrofluorougljici (HFC)
R14 tetrafluorometan CF4 88,00 -183,51 -128,1 -45,64 3,75 0
R23 trifluorometan CHF3 70,01 -155,18 -82,10 25,92 4,84 1,198 0
R32 difluorometan CH2F2 52,02 -136,81 -51,65 78,11 5,78 1,249 0
R125 pentafluoroetan CHF2CF3 120,02 -100,63 -48,14 66,18 3,63 1,102 0
R134a 1,1,1,2-tetrafluoroetan CH2FCF3 102,03 -103,30 -26,07 101,06 4,06 1,118 0
R143a 1,1,1-trifluoroetan CH3CF3 84,04 -111,81 -47,22 72,89 3,78 1,127 0
R152a 1,1-difluoroetan CH3CHF2 66,05 -118,59 -24,02 113,26 4,52 1,152 0
R236fa 1,1,1,3,3,3-heksafluoropropan CF3CH2CF3 152,04 -93,63 -1,44 124,92 3,20 1,082 0
Azeotropske smjese
R500 R12/R152a 99,30 -33,60 102,10 4,17 1,142 0
(73,8/26,2)
R502 R22/R115 111,60 -45,30 80,73 4,02 1,129 0
(48,8/51,2)
R503 R23/R13 87,25 -87,50 18,43 4,27 1,168 0
(40,1/59,9)
R507 R125/R143a 98,86 -47,10 70,75 3,72 1,115 0
(50/50)
R508A R23/R116 100,10 -87,40 11,01 3,70 1,127 0
(39/61)
R508B R23/R116 95,39 -87,40 12,06 3,83 1,134 0
(46/54)
R509A R22/R218 123,96 -40,40 87,20 4,03 0
(44/56)

82
 TEHNIKA HLAĐENJA

Tab. 4.8. nastavak

Δt gl
R Ime Sastav ili formula M
[kg/kmol]
tf
[°C]
tb
[°C]
tkr
[°C]
pkr
[MPa]
γ (1MPa)
[°C]
Zeotropske smjese
R401A R22/R152a/R124 94,44 -34,40 105,30 4,61 1,148 4,23
(53/13/34)
R401B R22/R152a/R124 92,84 -35,70 103,50 4,68 1,153 3,75
(61/11/28)
R401C R22/R152a/R124 101,00 -30,50 109,90 4,40 1,134 5,07
(33/15/52)
R402A R125/R290/R22 101,60 -49,20 76,03 4,23 1,128 1,23
(60/2/38)
R402B R125/R290/R22 94,71 -47,20 83,03 4,53 1,145 1,49
(38/2/60)
R403A R290/R22/R218 91,99 -44,00 91,20 4,69
(5/75/20)
R403B R290/R22/R218 103,26 -43,80 88,70 4,40
(5/56/39)
R404A R125/R143a/R134a 97,60 -46,60 72,14 3,74 1,116 0,46
(44/52/4)
R405A R22/R152a/R142b/RC318 111,90 -32,90 106,00 4,29 1,120 6,48
(45/7/5,5/42,5)
R406A R22/R600a/R142b 89,86 -32,70 116,50 4,88 1,15 7,90
(55/4/41)
R407A R32/R125/R134a 90,11 -45,20 81,91 4,49 1,135 5,07
(20/40/40)
R407B R32/R125/R134a 102,90 -46,80 74,38 4,08 1,119 3,23
(10/70/20)
R407C R32/R125/R134a 86,20 -43,80 86,05 4,63 1,141 5,59
(23/25/52)
R407D R32/R125/R134a 90,96 -39,40 91,56 4,48 1,133 5,23
(15/15/70)
R407E R32/R125/R134a 83,78 -42,80 88,76 4,73 1,145 5,77
(25/15/60)
R408A R125/R143a/R22 87,01 -45,50 83,34 4,42 1,146 0,29
(7/46/47)
R409A R22/R124/R142b 97,43 -35,40 106,90 4,69 1,149 6,46
(60/25/15)
R409B R22/R124/R142b 96,67 -36,50 104,40 4,71 1,152 5,49
(65/25/10)
R410A R32/R125 72,59 -51,60 70,17 4,77 1,173 0,1
(50/50)
R410B R32/R125 75,57 -51,50 69,46 4,67 1,166 0,14
(45/55)
R411A R1270/R22/R152a 82,36 -39,70 99,06 4,95 1,176 1,61
(1,5/87,5/11)
R411B R1270/R22/R152a 83,07 -41,60 95,95 4,95 1,179 0,74
(3/94/3)
R412A R22/R218/R142b 92,17 -36,40 107,50 4,88
(70/5/25)
R413A R218/R134a/R600a 103,95 -29,30 101,40 4,24
(9/88/3)

83
TEHNIKA HLAĐENJA

5. PRIJENOS TOPLINE IZMEĐU RASHLADNOG UREĐAJA I HLADIONICE

5.1. HLAĐENJE S NEPOSREDNIM ISPARIVANJEM

Kod neposrednog je hlađenja hladnjak zraka izveden kao isparivač rashladnog uređaja.
Isparivač je smješten u hladionici (ili u odvojenom prostoru kroz koji cirkulira zrak iz jedne ili
više hladionica) i toplina se predaje od zraka na radnu tvar koja pritom isparuje. Cirkulacija
zraka preko površine isparivača može biti prirodna ili prisilna (pomoću ventilatora). Razlika
temperature zraka i temperature isparivanja koja mora biti niža od temperature zraka, kreće
se obično od 8 do 12 K.

Kompresor
Th PV Tok
T0

Isparivač

Hladionica T

Kondenzator
Sl. 5.1. Shematski prikaz rashladnog uređaja s neposrednim isparivanjem u zračnom
hladnjaku

5.2. HLAĐENJE PUTEM MEDIJA ZA PRIJENOS TOPLINE

U nekim je slučajevima potrebno ili ekonomski opravdano koristiti medij za prijenos topline
iz hladionice do isparivača - sekundarni nosilac topline, koji se hladi u isparivaču. Potrebno je
predvidjeti dva odvojena cjevovoda: sustav primarne radne tvari (primarni krug) i sustav
sekundarnog nosioca topline za prijenos topline (sekundarni krug).

Hladnjak
zraka T2
T1 Kompresor
Crpka
Kondenzator

Hladionica T0 T
Isparivač - PV
hladnjak kapljevine

Sl. 5.2. Shematski prikaz rashladnog uređaja s posrednim hlađenjem hladionice putem medija
za prijenos topline

84
TEHNIKA HLAĐENJA

Ako se u sekundarnom krugu ugradi toplinski spremnik, to je sustav s prijenosnikom topline i

akumulacijom energije. Hladi se akumulacijski bazen u kojeg je uronjen isparivač radne tvari.
Sustav je sigurniji u pogonu u slučaju nestanka pogonske energije nego što su to sustavi
neposrednog hlađenja i sustavi posrednog hlađenja bez akumulacije. Pogodan je za slučaj
neujednačenog rashladnog učinka tijekom dana. Rashladni uređaj može tada biti manjeg
rashladnog učinka od maksimalno potrebnog učinka hladionice.

Akumulacijski
Hladnjak
bazen
zraka
Kompresor

Hladionica
Crpka
PV Kondenzator
Isparivač

Sl. 5.3. Shematski prikaz rashladnog uređaja s prijenosnikom topline i akumulacijom

5.3. USPOREDBA HLAĐENJA S NEPOSREDNIM ISPARIVANJEM I HLAĐENJA

PUTEM MEDIJA ZA PRIJENOS TOPLINE

Prednosti sustava za hlađenje s medijem za prijenos topline su u tome što radna tvar ne može
doći u dodir s hlađenom robom u slučaju propuštanja (ne može doći do oštećenja robe, npr.
osjetljivog voća kod korištenja amonijaka), temperature u hladionici mogu se jednostavnije
regulirati proporcionalnim umjesto dvopoložajnim regulatorima. Za veće razgranate sustave
hlađenja općenito je potrebno manje primarne radne tvari nego kod sustava s neposrednim
hlađenjem.
Nedostaci su sustava s medijem za prijenos topline veći investicijski i pogonski troškovi
skopčani sa manjim faktorom hlađenja.

Uz pretpostavku da se koristi ista radna tvar i da su temperature hladionice i okoline jednake

za oba promatrana slučaja, temperatura isparivanja biti će kod posrednog sustava niža, a
temperatura kondenzacije viša (Sl. 5.4). Time će faktor hlađenja biti niži i rashladni uređaj
veći.

Za veće razgranate sustave potrebno je dobro razmotriti sa svih gledišta (investicijskog,

pogonskog, ekološkog, održavanje, sigurnost) da li je povoljnije koristiti sustav posrednog ili
neposrednog hlađenja.

85
TEHNIKA HLAĐENJA

T Th T Th
zrak zrak
ΔT
T1 sekundarni nosilac T2 ΔT’
primarna radna tvar
T0
primarna radna tvar T0

F F
T T
p p
p0
p’0
T,p T,p
Tok
Th T 0 , p0 ΔT
T’0 , p’0 ΔT’

q0 q’0

s s

Sl. 5.4. Usporedba procesa s neposrednim isparivanjem i procesa s medijem za prijenos

topline u T , s - dijagramu

5.4. TVARI ZA PRIJENOS TOPLINE

Ove tvari trebaju pri temperaturama koje se javljaju u hladionici i isparivaču ostati u tekućem
agregatnom stanju.

Kao tvari za prijenos topline koriste se:

5.4.1. Rasoline

Rasuline su otopine soli u kapljevini, najčešće vodi.

NaCl + H2O – otopina natrijevog klorida (kuhinjske soli) u vodi

CaCl2 + H2O – otopina kalcijevog klorida u vodi

5.4.2. Glikolne smjese

To su smjese raznih alkohola s vodom.

C2H4(OH)2 + H2O – smjesa etilen glikola i vode

C3H6(OH)2 + H2O – smjesa propilen glikola i vode

86
 TEHNIKA HLAĐENJA

Na slici 5.5. dane su temperature smrzavanja nekih smjesa soli i vode odnosno glikola i vode
MA
kao funkcija sastava smjese. Sastav smjese definiran je izrazom ξ = , gdje je
M A + MW
indeksom W označena voda, a indeksom A sol ili glikol.

0
NaCl+H2O
-5
-10
ϑ
[°C] -15
C3H6(OH)2+H2O
-20
-25
-30
-35 C2H4(OH)2+H2O
-40
-45 CaCl2+H2O

-50
-55
-60
0 5 10 15 20 25 30 35 40 45 50
ξ [kgsoli/kgsmjese]

Sl. 5.5. Temperature smrzavanja smjesa soli i vode i smjesa glikola i vode kao funkcija
sastava smjese

5.4.3. Halogenirani ugljikovodici

R123 CHCl2 CF3 trifluordikloretan

R152a CHF2CH3 difluoretan
R134a CH2FCF3 tetrafluoretan

5.4.4. Ugljik dioksid CO2

Konfiguracija sustava slična je onoj prikazanoj na slici 5.2. Za cirkulaciju ukapljenog CO2 iz
isparivača primarnog kruga koristi se crpka. Hladnjak zraka u hladionici izveden je kao
isparivač za CO2. U isparivaču - hladnjaku zraka CO2 djelomično isparava (prijelaz topline
ovdje je poboljšan zbog isparivanja). Ispareni se CO2 potom ukapljuje u isparivaču primarnog
kruga. U usporedbi s nekim inače korištenim sekundarnim radnim tvarima, koje koriste

87
TEHNIKA HLAĐENJA

latentnu toplinu otapanja (npr. binarni led), energija za cirkulaciju fluida kroz cjevovod je
manja. Na slici 5.6 prikazan je faktor iskoristivosti prijenosa topline, za CO2 i smjese
različitih tvari s vodom, koji je dobiven kao omjer koeficijenta prijelaza topline (k) i potrebne
snage crpke za svladavanje otpora strujanja, a u funkciji je temperature medija. Pri tome je
referentna vrijednost od 100% tog faktora prihvaćena za vodu temperature 10°C. Prednost
CO2 iskazuje se kroz ujednačeno visoku vrijednost navedenog faktora u cijelom rasponu
temperatura od -40°C do 20°C.
Faktor iskoristivosti prijenosa topline [%]

120 H2O
100 CO2
R717 17,7 %
80

60 Etilen glikol 40,2%

40 Propilen glikol 43,2%

20

0
-40 -35 -30 -25 -20 -15 -10 -5 0 5 10 15 20 ϑ [°C]

Slika 5.6. Faktor iskoristivosti prijenosa topline

5.4.5. Binarni led

Binarni je led smjesa vode, leda i aditiva koju je moguće transportirati kroz cjevovode
crpkom. Radi se o suspenziji najfinijih kristala leda koji plivaju u kapljevini. Dodatkom
raznih aditiva vodi, može se temperatura smrzavanja ovakve suspenzije mijenjati od –1oC do
–40oC. Ova suspenzija se proizvodi u posebnim za to konstruiranim isparivačima. U
kapljevini se kristali leda formiraju pri temperaturi koju uvjetuje koncentracija aditiva.
Veličina kristala ovisi o vrsti i količini aditiva, a kreće se od 0,01 do 0,1 mm. Kao aditivi, tj.
tvari za snižavanje temperature smrzavanja dolaze u obzir soli NaCl, MgCl2, CaCl2, K2CO3,
etanol C2H5OH, metanol CH3OH, etilenglikol C2H4(OH)2 propilenglikol C3H6(OH)2. Pri
dovođenju topline mijenja se agregatno stanje i led iz suspenzije prelazi u kapljeviti oblik (sav
ili djelomično).
Pritom se entalpija smjese mijenja za:

Δh = c p ΔT + rSW Δξ L [kJ/kg]

gdje je c p specifični toplinski kapacitet kapljevine (za vodu je specifični toplinski kapacitet
cW = 4,187 [kJ/kgK] ), ΔT razlika temperatura smjese na ulazu i izlazu iz hladnjaka,

88
TEHNIKA HLAĐENJA

rSW = 334 [kJ/kg] toplina smrzavanja vode, i Δξ L razlika masenih udjela leda prije i nakon
otapanja. Maseni udio leda u smjesi leda i vode s aditivima definiran je izrazom
ML
ξL = .
M L + M A+W

Za sekundarne nosioce topline koji ne mijenjaju agregatno stanje pri dovođenju topline vrijedi
Δh = cΔT [kJ/kg].

Volumenski protok sekundarnog nosioca topline za neki učinak Q& 0 je

Q&
V& = 0 [m3/s]
ρΔh
Taj će protok biti manji za slučaj da se koristi binarni led kod kojega dolazi do fazne
promjene.

Tab. 5.1. vrijednosti za Δh za različite ΔT i ξ L , kod korištenja vode bez aditiva.

ξL ΔT [K]
0 2 4 6 8 10 14
0 0 kJ/kg 8 kJ/kg 17 kJ/kg 25 kJ/kg 34 kJ/kg 42 kJ/kg 59 kJ/kg
10 33 kJ/kg 42 kJ/kg 50 kJ/kg 59 kJ/kg 67 kJ/kg 75 kJ/kg 92 kJ/kg
20 67 kJ/kg 75 kJ/kg 83 kJ/kg 92 kJ/kg 100 kJ/kg 109 kJ/kg 125 kJ/kg
30 100 kJ/kg 108 kJ/kg 117 kJ/kg 125 kJ/kg 134 kJ/kg 142 kJ/kg 159 kJ/kg
40 133 kJ/kg 142 kJ/kg 150 kJ/kg 158 kJ/kg 167 kJ/kg 175 kJ/kg 192 kJ/kg

Primjer: Za sustav s hladnom vodom, npr. polazne/povratne temperature 6/12oC vrijedi

Δh = cW ΔT = 4,187 ⋅ 6 = 25,122 [kJ/kg].
Za sustav s binarnim ledom polazne temperature –2oC i ΔT = 6 oC, te s udjelom leda
ξ L = 0,2 dobiva se Δh = cW ΔT + rSW ξ L = 4,187 ⋅ 6 + 0,2 ⋅ 334 = 91,9 [kJ/kg].

Ovo znači da će za transport binarnog leda trebati znatno manji cjevovodi nego što je to
potrebno za druge sekundarne nosioce topline. U usporedbi s hladnom vodom, protok je 3-8
puta manji, dok je pad tlaka pri strujanju kroz cjevovode 1,5 do 3 puta veći (suspenzija se ne
ponaša kao Newtonski fluid, već po drugim zakonitostima). Općenito će potrošnja energije za
pogon crpki biti manja.
Kod primjene akumulacije, akumulator energije može biti znatno manji u nego kod korištenja
sekundarnih nosioca topline koji ne mijenjaju agregatno stanje.

89
TEHNIKA HLAĐENJA

6. KOMPRESORI

Kompresori su radni strojevi koji komprimiraju neki plin ili paru na viši tlak.

Po načinu rada razlikujemo volumetrijske i kompresore građene na strujnom (dinamičkom)

principu rada.

Volumetrijski se princip rada sastoji u tome da se pomoću konstrukcijskih elemenata ostvari u

kompresoru takav prostor koji osigurava smanjenje volumena plina ili pare na putu od ulaza
do izlaza iz kompresora. Na volumetrijskom principu rada grade se stapni (kompresori s
oscilirajućim stapom) i rotorni (nazivaju se još i kompresori s rotirajućim stapovima, a tu
spadiju lamelni, s ekscentričnim rotorom, vijčani i scroll kompresori sa zavojnicom).

Na strujnom (dinamičkom) principu rada grade se turbokompresori i ejektori. Plin se

komprimira na dinamičkom strujnom principu, pri čemu se koristimo silama i pojavama koje
se javljaju kod ubrzavanja i usporavanja plinske struje.

Prema načinu vođenja plinske struje turbokompresori se izvode kao radijalni i aksijalni.

Ejektori - mlazni kompresori također spadaju u kompresore koji rade na strujnom principu
rada. O njima će biti govora u poglavlju koje se odnosi na rashladne uređaje s mlaznim
duhaljkama (ejektorske rashladne uređaje).

Vrlo česta podjela kompresora koji se koriste u tehnici hlađenja je na tzv. otvorene,
poluhermetičke i hermetičke izvedbe, ovisno o načinu ugradnje pogonskog motora. Kod
otvorenog kompresora pogonski je motor odvojen od kompresora, hlađen zrakom, a
kompresor treba imati brtvenicu vratila, kako bi se spriječio izlaz radne tvari iz kompresora.
Kod hermetičkih i poluhermetičkih kompresora elektromotor i kompresor ugrađuju se u isto
zabrtvljeno kućište, a namotaji elektromotora hlađeni su strujom radne tvari koja ulazi u
kompresor. Zbog dobrog hlađenja elektromotori su manji nego li je to slučaj s motorima
otvorenih kompresora. Kod poluhermetičkog kompresora kućište je zatvoreno prirubnicom
koja se može rastaviti za potrebe servisa, dok je kod hermetičkih kompresora kućište
zavareno.

a)
b) c)

Sl. 6.1. Otvorena (a), poluhermetička (b) i hermetička (c) izvedba rashladnog kompresora

90
TEHNIKA HLAĐENJA

6.1. STAPNI KOMPRESORI (KOMPRESORI S OSCILIRAJUĆIM STAPOVIMA)

Po dobavi se stapni kompresori mogu podijeliti na male (do 10 m3/min), srednje (10 do 100
m3/min) i velike (iznad 100 m3/min). Dobava se, ukoliko to nije drukčije rečeno, odnosi na
stanje plina na usisnom priključku.

6.1.1. Proces kompresije

Teoretski se proces stapnog kompresora može prikazati u p,v-dijagramu kao proces koji se
odvija između dva tlaka p1 i p2 . Kretanjem stapa unutar cilindra od GMT ka DMT usisava
se plin iz prostora u kojem vlada stalni tlak p1 (promjena a-1), zatim se kretanjem stapa od
DMT ka GMT plin komprimira (promjena 1-2) i istiskuje (promjena 2-b) u prostor u kojem
vlada stalni tlak p2 . U slijedećem okretaju vratila ove se pojave ponavljaju, pa ih se naziva
teoretskim ciklusom kompresora. To nije kružni proces u termodinamičkom smislu, već se
ovim nazivom želi istaknuti cikličnost pojava.
p
b 2 p2

a 1 p1

p1

p2

Sl. 6.2. p,V-dijagram procesa i shematski prikaz cilindra jednostepenog stapnog kompresora

Ovako predočen proces je idealan proces. Pretpostavlja se da kompresor radi s idealnim

plinom. Zanemaren je štetni prostor i njegov utjecaj, nije uzeta u obzir tromost ventila i
stvarna brzina njihova otvaranja, te je zanemarena izmjena topline između plina i stijenke
cilindra.
Površina a-1-2-b-a u p,V-dijagramu predstavlja rad procesa između dva stalna tlaka (tehnički
rad).

Promjena stanja između 1 i 2 može biti:

a) izotermna (prilikom kompresije radnoj se tvari odvodi toplina tako da je T = konst )

κ −1
T ⎛p ⎞ κ
b) izentropska s = konst ; q = 0 ; 2 = ⎜⎜ 2 ⎟⎟
T1 ⎝ p1 ⎠
n −1
T ⎛p ⎞ n n −κ
c) politropska s ≠ konst ; q = cn ΔT ; 2 = ⎜⎜ 2 ⎟⎟ ; c n = cv
T1 ⎝ p1 ⎠ n −1

91
TEHNIKA HLAĐENJA

2iz 2pol 2is

p2

pol
1<n<κ is
iz
n=1

1
p1

Sl. 6.3. Izotermna, izentropska i politropska kompresija s 1<n<κ u p,v-dijagramu

Tehnički rad i odvedena toplina pri izotermnoj kompresiji :

⎛p ⎞ ⎛p ⎞
Liz = p1V1 ln⎜⎜ 2 ⎟⎟ = RT1 ln⎜⎜ 2 ⎟⎟ ; Q = Liz ; T = konst
⎝ p1 ⎠ ⎝ p1 ⎠

Tehnički rad i odvedena toplina pri izentropskoj kompresiji:

κ −1 κ −1
⎡ ⎤ ⎡ ⎤
κ ⎢ ⎛ p ⎞ κ
⎥ κ ⎛ p ⎞ κ
Lis = p1V1 ⎜⎜ ⎟⎟ − 1 =
2 ⎢
RT ⎜ ⎟ − 1⎥ ;
2
Q = 0 ; T ≠ konst
κ −1 ⎢⎝ p1 ⎠ ⎥ κ − 1 1 ⎢⎜⎝ p1 ⎟⎠ ⎥
⎢⎣ ⎦⎥ ⎣⎢ ⎦⎥

Tehnički rad i odvedena toplina pri politropskoj kompresiji:

⎡ n −1
⎤ ⎡ n −1
⎤
n ⎢ ⎛ p ⎞ n
⎥ n ⎛ p ⎞ n n −κ
L pol = p1V1 ⎜⎜ ⎟⎟ − 1 =
2 ⎢
RT1 ⎜⎜ ⎟⎟ − 1⎥ ; Q = Mc n ΔT ; cn = cv
2
;
n −1 ⎢⎝ p1 ⎠ ⎥ n −1 ⎢⎝ p1 ⎠ ⎥ n −1
⎢⎣ ⎥⎦ ⎢⎣ ⎥⎦
T ≠ konst

92
TEHNIKA HLAĐENJA

6.1.2. Stupanj dobave kompresora

Dobava kompresora je ona količina plina ili pare koju dobavlja kompresor, i ukoliko nije
drukčije spomenuto, ta se količina odnosi na stanje koje vlada na usisnom priključku
kompresora.
d 2π
Teoretska je dobava V&t = Vs zn = s z n [m3/s]
4
d π
2
gdje je Vs = s stapajni volumen, d promjer cilindra, s stapaj, z broj cilindara i n [s-1]
4
brzina vrtnje.

Stvarna je dobava manja i jednaka je V&e = λ V&t .

V&e
Stupanj dobave λ = računa se kao λ = λ1 λ2 λ3 λ4 i manji je od 1.
V&t

6.1.2.1. Utjecaj štetnog prostora – uzima se u obzir kroz λ1

Iz konstrukcijskih razloga i razloga pogonske sigurnosti ne može se izbjeći mali prostor

između stapa u GMT i glave cilindra. To je tzv. štetni prostor. On prvenstveno utječe na
smanjenje dobave kompresora, dok na rad praktički ne utječe.
S c0 označavamo omjer volumena štetnog prostora i stapajnog volumena.

V0 As0 s0
c0 = = = (često se označava s ε 0 , što smo izbjegli radi oznake faktora hlađenja)
VS As s

Za kompresore uobičajene izvedbe c0 = 0,03 − 0,08 . Kod viših tlakova i malog promjera
cilindra ne mogu se ventili pogodno smjestiti, pa je c0 = 0,05 − 0,15 (0,2) .
Indikatorski dijagram kompresora dan je na slijedećoj slici. Usisni i tlačni ventil rade
automatski i otvaraju se uslijed razlike tlakova. Usisni se ventil otvara kod d, tj nešto malo
ispod tlaka p1 . Uslijed toga što još nije do kraja otvoren, tlak i dalje pada do M1. U M1 ventil
je potpuno otvoren. U 1' usisni se ventil zatvara. Kompresija teče od 1'. Kad stap prijeđe put
koji odgovara volumenu Vb postiže se tlak p1 u cilindru. Tlačni se ventil počinje otvarati u O,
a maksimalno je otvoren u M2. Kad stap dođe u GMT, ostaje u cilindru V0 plina i tlačni se
ventil zatvara. Kad se tlačni ventil zatvori, na putu stapa od GMT do d nema usisavanja, jer
tu ekspandira plin iz štetnog prostora. Usisavanje se ne vrši na cijelom putu stapa s, već na
putu s-a. Tlakovi pri usisu i istiskivanju nisu konstantni jer su i brzine strujanja različite zbog
promjenjive brzine stapa, a na tlakove utječe i položaj pločice ventila (površina presjeka
otvora ventila).

93
TEHNIKA HLAĐENJA

p M2

O
p2 p2

Δp1
p1 p1
d
p'1 1'
M1

V
Va Vs1 Vb

V0 Vs

GMT DMT

Sl. 6.4. Indikatorski dijagram jednostepenog procesa stvarnog kompresora

Za λ1 vrijedi izraz

Vs − Va
λ1 =
Vs
Kako je
1
⎡ 1
⎤
⎛ p2 ⎞ n ⎛ p ⎞ n V
⎢
Va + V0 = V0 ⎜⎜ ⎟⎟ iz čega slijedi V A = V0 ⎜⎜ ⎟⎟ − 1⎥ , dobiva se sa λ1 = 1 − A izraz za λ1 :
2

⎝ p1 ⎠ ⎢⎝ p1 ⎠ ⎥ VS
⎢⎣ ⎥⎦

⎡ 1
⎤
⎛ p ⎞ n V
⎢
λ1 = 1 − c0 ⎜⎜ ⎟⎟ − 1⎥ , gdje je c0 = 0
2
⎢⎝ p1 ⎠ ⎥ VS
⎢⎣ ⎥⎦

Iz gornjeg se izraza vidi da λ1 ovisi o volumenu Va , koji je ovisan o štetnom prostoru V0 i

toku linije ekspanzije iz štetnog prostora. Što je veći Va , dobava je manja. Negativni, štetni
utjecaj štetnog prostora biti će to veći što je veći volumen štetnog prostora V0 , što je
p
kompresijski omjer 2 veći, odnosno eksponent politropske ekspanzije plina iz štetnog
p1
prostora n bliže jedinici (politropa bliže izotermi).

94
TEHNIKA HLAĐENJA

6.1.2.2. Utjecaj pada tlaka Δp1 kod usisavanja - λ2

VS1
λ2 =
V S − Va
Pad tlaka na usisnom ventilu je Δp1 = p1 − p1′ .
p1′ p1 − Δp1 Δp
Može se sa zadovoljavajućom točnošću izračunati λ2 kao λ 2 = = =1− 1
p1 p1 p1

6.1.2.3. Utjecaj zagrijavanja kod usisa - λ3

Usisani se plin zagrijava od toplog usisnog ventila i stijenki cilindra, što uzrokuje povišenje
temperature od T1 na usisnom priključku na T1′ . T1′ je temperatura na kraju usisa, odnosno na
početku kompresije. Ovo povišenje temperature uzrokuje smanjenje dobave.
T
λ3 = 1
T1′
Temperaturu T1′ je teško odrediti računskim putem. Ova temperatura ovisi o načinu hlađenja
kompresora, omjeru tlakova (kompresijskom omjeru p 2 / p1 ), broju okretaja, veličini i izvedbi
kompresora i ventila.
Ovisnost λ3 o kompresijskom omjeru p2 / p1 i eksponentu politrope n prikazana je na
n −1
T ⎛p ⎞n
sljedećoj slici. Kako je 2 = ⎜⎜ 2 ⎟⎟ , slijedi da veći kompresijski omjer rezultira manjim λ3 ,
T1 ⎝ p1 ⎠
te da veći eksponent politrope n također rezultira manjim λ3 .
Za procjenu vrijednosti λ3 kod stapnih kompresora srednje veličine vrijedi empirijski izraz
⎛ p2 ⎞
λ3 = 1 − 0,025⎜⎜ − 1⎟⎟
⎝ p1 ⎠

6.1.2.4. Utjecaj propusnosti - λ4

U stvarnom kompresoru postoji mogućnost propuštanja dijela mase plina za vrijeme

komprimiranja mimo nedovoljno brtvljenog stapa i stijenke cilindra, kroz eventualno
propusne usisne ventile, a također i uslijed protjecanja već komprimirane pare kroz tlačni
ventil za vrijeme usisavanja (Vujić). Ovaj se gubitak uzima u obzir stupnjem propusnosti λ4 ,
koji se prema podacima u literaturi za kompresore u dobrom stanju kreće u granicama
p
λ 4 = 0,95 − 0,98 . Povećanjem opada vrijednost λ4 , a povećanjem broja okretaja
p0
kompresora λ4 raste.
Stupanj dobave λ = λ1 λ2 λ3 λ4 kreće se prema podacima u literaturi od 0,7 do 0,85, a ponekad
je samo λ = 0,6 . To ovisi o tipu kompresora. Podaci se mogu naći i za λ 2 = 0,93 − 0,97 pri
temperaturi isparivanja –30oC, za λ 3 = 0,95 − 0,85 za kompresijske omjere u granicama
x = 3 − 5 i za λ 4 = 0,95 − 0,98 .

95
TEHNIKA HLAĐENJA

6.1.2.5. Utjecaj broja okretaja kompresora na stupanj dobave λ

Kompresor može raditi s promjenjivim brojem okretaja (npr. zbog regulacije njegove
dobave). Ako isti kompresor radi s većim brojem okretaja od nominalnog, kraće vrijeme koje
stoji na raspolaganju za dotok plina u cilindar, te veći otpori strujanja kroz ventile imaju za
posljedicu smanjenje usisane količine plina, a time i stupnja dobave. Također se pri porastu
broja okretaja iznad nominalnog za koji je kompresor projektiran, ventili zbog tromosti
kasnije otvaraju i kasnije zatvaraju. Kasnije zatvaranje tlačnog ventila (iza GMT, na putu
prema DMT) može uzrokovati povrat plina iz tlačnog kolektora u kome vlada tlak p 2 u
cilindar u kome je tlak već niži od p 2 , a time i dodatno smanjenje stupnja dobave. Za svaki
kompresor postoji optimalna brzina vrtnje n , za koju se dobiva najveća vrijednost stupnja
dobave λ . Na slici 6.5. su prikazani indikatorski dijagrami dobiveni računalnom simulacijom
za kompresor projektiran za nominalnu brzinu vrtnje n1 = 24,17 s-1 pri nominalnoj brzini
vrtnje (tanja crta) i pri dvostruko većoj brzini vrtnje n2 = 48,33 s-1 (deblja crta).

p
n2
n2> n1
p2
n1

p1

V
Sl. 6.5. Indikatorski dijagram za različite brzine vrtnje kompresora (n2> n1)

6.1.3. Izmjena topline između plina i stijenke cilindra

Usisani plin miješa se u cilindru s plinom koji je zaostao u štetnom prostoru i grije se uslijed
izmjene topline sa stijenkom cilindra koja je ugrijana za vrijeme kompresije. Pri gibanju stapa
od GMT ka DMT dolazi do ekspanzije plina iz štetnog prostora, a nakon otvaranja usisnog
ventila do usisa. Na putu od DMT ka GMT dolazi do kompresije, odnosno nakon otvaranja
tlačnog ventila do istiskivanja plina.
Kompresijom raste temperatura plina. Gibanjem stapa od DMT ka GMT, do točke II je
temperatura plina u cilindru niža od temperature stijenke i toplina prelazi od stijenke cilindra
na plin. Temperatura stijenke pada uslijed gubitka topline, a temperatura plina raste uslijed
dovođenja topline i kao posljedica kompresije. Nakon točke II temperatura plina je viša od
temperature cilindra, pa toplina počne prelaziti s plina na stijenku cilindra. Odvođenje topline
od plina na stijenku cilindra traje tijekom istiskivanja, te na jednom dijelu puta stapa tijekom
ekspanzije plina iz štetnog prostora. U točki I temperature stijenke i plina su jednake. Vidimo
da je uslijed ove izmjene topline kod stvarnog kompresora kompresija politropska, s

96
TEHNIKA HLAĐENJA

promjenjivim eksponentom politrope n . Od 1 do II kompresija je s n > κ (dovođenje topline),

dok je od II nadalje kompresija s n < κ (odvođenje topline).

n <κ

n >κ
II

Sl. 6.6. Indikatorski dijagram s prikazom smjera toka topline pri promjenama stanja

T p2

2
3
I
II
p1
e
f 4
1
4'

bc a d s

Sl. 6.7. Promjene stanja plina u T,s- dijagramu za kompresiju i ekspanziju prema sl. 6.6.

Od 1-2 je kompresija usisanog plina od p1 do p 2 . Na početku kompresije, od 1 do II toplina

se plinu dovodi. To ima za posljedicu porast entropije. Pri ovoj je promjeni n > κ . Od II do 2
toplina se plinu odvodi. Entropija se smanjuje, n < κ . Zbog kompresije, temperatura plina i
dalje raste.
Rad potreban za kompresiju 1 kg plina od stanja 1 do stanja 2 predočen je površinom a-1-2-f-
b-a u T,s- dijagramu.
Od 3 do 4 je ekspanzija plina koji je zaostao u štetnom prostoru od p2 do p1 . Na početku
ekspanzije temperatura ovog plina je T3 i vrijedi T3 < T2 , jer je tijekom istiskivanja plinu
odveden dio topline. Na početku ekspanzije, od 3 do I, toplina se plinu odvodi i entropija se
smanjuje. Od I do 4 toplina se plinu dovodi, entropija mu raste, ali temperatura i dalje pada
zbog ekspanzije.
Rad potreban za ekspanziju 1 kg plina od stanja 3 do stanja 4 predočen je površinom d-4-3-e-
c-d u T,s- dijagramu.

97
TEHNIKA HLAĐENJA

Ekspanzija se može odvijati i od stanja 3 do stanja 4'. To je slučaj za velike štetne prostore i
male kompresijske omjere.
Ekspanzija od stanja 3 do stanja 4. odnosi se na slučaj malih štetnih prostora i većih
kompresijskih omjera.
Rad kompresije odnosi se na 1 kg usisanog plina, a rad ekspanzije na 1 kg plina zaostalog u
štetnom prostoru. (to znači da se rad kompresora ne može izračunati kao razlika ova dva
rada).

6.1.4. Stupnjevi djelovanja

Za vrijeme jednog stvarnog ciklusa izvrši se rad L koji se računa kao L = − ∫ p d V .

Rad ili snaga koju troši neki stapni kompresor određuje se pomoću indikatorskog dijagrama.
Indikatorski dijagram je u suštini p,V- dijagram pa će površina koja na njemu obuhvati lik
ciklusa biti u nekom mjerilu stvarni rad stvarnog kompresora kod kojeg su obuhvaćeni svi
dosad spomenuti utjecaji, odnosno odgovarati će vrijednosti integrala iz gornjeg izraza.
Indikatorski se dijagram može dobiti mjerenjem tlaka i pomaka stapa na kompresoru.

Omjer indiciranog rada i stapajnog volumena naziva se specifični indicirani (unutrašnji) rad
[J/m3] ili srednji indicirani (unutrašnji) tlak [Pa].

L 1 ⎛V ⎞
pi =
Vs
=−
Vs ∫ p d V = − ∫ p d⎜⎜⎝ V⎟⎟
s ⎠

Srednji indicirani tlak je onaj zamišljeni nepromjenjivi tlak koji bi, kad bi djelovao uzduž
cijelog stapaja, trošio jednaki rad koji troši i stvarni kompresor promjera cilindra D i stapaja
s . Na slici je prikazan indikatorski dijagram površine A i odgovarajuća jednaka površina čija
širina u nekom mjerilu odgovara stapajnom volumenu, a visina srednjem indiciranom tlaku
p i . Iscrtkane površine na slici su jednake.
d 2π
Indicirana se snaga (od stapa predana plinu) može računati po izrazu P&i = p i s n za
4
jedan cilindar kompresora.
p

pi

VS V

Sl. 6.8. Indikatorski dijagram i srednji indicirani tlak

98
TEHNIKA HLAĐENJA

P&is
Indicirani izentropski stupanj djelovanja: η is −i =
P&i
P&is je snaga potrebna za izentropsku kompresiju.
η is −i pokazuje koliko je stvarni proces lošiji od idealnog (zbog viška rada za politropsku
kompresiju, zbog otpora u usisnim i tlačnim ventilima, zbog zagrijavanja, propusnosti,
nedovoljnog hlađenja kod višestepenih kompresora).

P&i
Mehanički stupanj djelovanja definiran je izrazom: η m =
P&e
gdje je P&e snaga na pogonskom vratilu kompresora.
η m obuhvaća gubitke trenja i ovisi o izvedbi, podmazivanju i održavanju.Kod višestepenih
kompresora η m je to veći što je niži omjer tlakova u pojedinom stupnju.

Dobre izvedbe η m = 0,9 − 0,96

Višestepeni kompresori η m = 0,88 − 0,93
Mali jednoradni kompresori η m = 0,85

P&is
Izentropski stupanj djelovanja: η is =
P&e

P&
Slijedi P&e = is , tj. stvarna (efektivna) je snaga veća od teoretske.
η is

Izentropski stupanj djelovanja ηis sadrži u sebi i mehanički stupanj djelovanja

P&is P&i P&is

η is = η is −i η m = =
P&i P&e P&e

99
TEHNIKA HLAĐENJA

6.1.5. Odstupanje stvarnog rashladnog procesa od teoretskog

Kod teoretskog smo procesa sve pojedinačne procese koji se odvijaju u rashladnom uređaju
smatrali povrativima, dok oni to ustvari nisu. Pretpostavljena je bila izentropska kompresija
s = konst , tj. pretpostavili smo da nema izmjene topline između stijenki cilindra i pare.
Nadalje, pretpostavili smo da u isparivaču i kondenzatoru, kao i u spojnim cjevovodima nema
pada tlaka. Kod stvarnih se procesa isparivanje odvija u isparivaču uz promjenjivi tlak (uslijed
pada tlaka pri strujanju), što uzrokuje i promjenjivu, sve nižu temperaturu isparivanja. Zbog
toga kompresor u stvarnom rashladnom procesu siše paru radne tvari s nižeg tlaka nego što je
to u teoretskom procesu. Komprimirana para utiskuje se u stvarni kondenzator pri većem
tlaku nego u teoretskom procesu. Zbog pada tlaka pri strujanju kroz kondenzator, na izlazu iz
kondenzatora biti će tlak niži od tlaka na ulazu.
T

p
5'
6'
5 7' p0
6
7
p+Δpc+ ΔpTV f M'
p+Δpc
8
9 T, p g
M

T0, p0 e 2 4
10 p0-Δpe
p0-Δpe- ΔpUV 1 3

a b c d s

Sl. 6.9. Odstupanje stvarnog rashladnog jednostepenog procesa od teoretskog

Usisni i tlačni ventil otvaraju se automatski i to pri usisavanju zbog utjecaja podtlaka ΔpUV i
pri istiskivanju pod utjecajem nadtlaka ΔpTV . Para izlazi iz isparivača kao suhozasićena, sa
stanjem 1. Na putu od isparivača do kompresora pari se zbog dovođenja topline mijenja stanje
od 1 do 2.
Promjena stanja 2-3-4-M-5-6-7 odvija se pri prolazu pare kroz kompresor, od usisnog do
tlačnog priključka.
Promjena od stanja 2 do 3 je prigušivanje pri prolazu kroz usisni ventil, dok je promjena od 6
do 7 prigušivanje pare pri prolazu kroz tlačni ventil. Tu se u oba slučaja javlja porast entropije
i mali pad temperature.
Promjena od stanja 3 do 4 predstavlja dovođenje topline prilikom usisa. Stanje 4 je na kraju
usisa i na početku kompresije.
Od 4 do 5 odvija se kompresija uz izmjenu topline. Dok se proces kompresije 4-M-5 odvija uz
pojačano odvođenje topline (npr. u kompresoru hlađenom vodom), proces 4-M'-5' odvijao bi
se u slabije hlađenom kompresoru (npr. hlađenom zrakom).

100
TEHNIKA HLAĐENJA

Dok su stijenke cilindra toplije, odvija se prijelaz topline od stijenke na plin, entropija raste i
temperatura plina raste. U M raste temperatura plina, ali nema izmjene između stijenke i pare.
Od M do 5 toplina se od pare odvodi na stijenku, entropija se smanjuje,ali temperatura pare i
dalje raste zbog kompresije.
Promjena od 5 do 6 je hlađenje pare prije izlaska iz cilindra. Sa stanjem 7 para ulazi u
kondenzator, a izlazi sa stanjem 8, pri tlaku nižem za Δpc . Promjena od 8 do 9 je
pothlađivanje kapljevine, pri čemu je pad tlaka zanemariv. Promjena od 9 do10 je
prigušivanje u prigušnom ventilu od tlaka p na tlak p0 . Od 10 do 1 je promjena stanja pare
prilikom isparivanja. Pritom tlak padne za Δpe .
Iz dijagrama je vidljivo da se u usporedbi s teorijskim procesom specifični rashladni učinak
smanjio (teoretski je specifični rashladni učinak predočen površinom b-c-e-10-b, dok je
specifični rashladni učinak stvarnog procesa predočen površinom b-d-1-10-b). Potreban se
rad povećao (rad teoretskog procesa predočen je površinom a-b-10-e-f-g-8-9-a, dok je rad
stvarnog procesa predočen površinom a-b-10-1-2-3-4-5-6-7-8-9-a)

6.1.6. Kapacitet hlađenja kompresora – rashladni učinak Q0

T
p

p0
2
T T, p
Tp 3'

T0, p0
T0 1
5'
q0

Sl. 6.10. T,s-dijagram jednostepenog parnog rashladnog procesa

Specifični rashladni učinak q 0 = h1 − h5′ [kJ/kg]

Rashladni učinak Q& 0 = M& q 0 [kW]

V&
Protok radne tvari M& = V&e ρ1 = e [kg/s]
v1

Stvarni volumenski protok radne tvari Ve = λ Vt [m3/s]

d 2π
Teoretska je dobava Vt = Vs zn = s z n [m3/s]
4

101
TEHNIKA HLAĐENJA

d 2π
gdje je Vs = s stapajni volumen, d promjer cilindra, s stapaj, z broj cilindara i n [s-1]
4
brzina vrtnje.

d 2π d 2π q d 2π
Tako je Q& 0 = λ s z nρ1 q 0 = λ szn 0 = λ s z nq 0 v [kW]
4 4 v1 4

q 0v je volumetrijski rashladni učinak [kJ/m3]

Stupanj dobave λ ovisi o konstrukciji kompresora, omjeru tlakova (koji je funkcija
temperatura isparivanja i kondenzacije), eksponentima politropske ekspanzije i kompresije,
vrsti radne tvari

⎛ p ⎞
λ = λ ⎜⎜ c0 , , m, n ⎟⎟ = λ (c0 , T , T0 , R )
⎝ p0 ⎠

Specifični rashladni učinak je funkcija temperature isparivanja, temperature kondenzacije i

temperature pothlađenog kondenzata, kao i vrste radne tvari

q0 = q0 (T , T p , T0 , R )

Gustoća ρ1 je funkcija tlaka isparivanja određene radne tvari ρ1 = ρ ( p 0 , R ) .

q0
Volumetrički rashladni učinak q 0v = = q 0 ρ1 [kJ/m3] mjerodavan je za radni volumen
v1
kompresora.

Ovisno o namjeni rashladnog uređaja mogu se definirati različiti normirani (etalonski)

procesi, po kojima se mogu uspoređivati rashladni uređaji slične namjene. Jedan takav proces
definiran je kod slijedećih temperatura:

ϑ = 30 oC
ϑ p = 25 oC
ϑ0 = −15 oC
Rashladni učinak koji postiže rashladni uređaj sa određenim kompresorom kod tih
temperatura naziva se nominalnim rashladnim učinkom kompresora

d 2π
Q& 0 n = λ n s z nq 0 vn [kW]
4
d 2π
Kod nekih je drugih temperatura T , T p , T0 , rashladni učinak Q& 0 = λ s z nq 0v [kW]
4

Dijeljenjem prethodnih dviju jednadžbi dobiva se

102
TEHNIKA HLAĐENJA

d 2π
Q& 0
λ s z nq 0 v λ q0v
= 4 =
Q& 0 n d 2π λ n q 0 vn
λn s z nq 0 vn
4

Poznavanjem vrijednosti za Q& 0 n koja se često daje u podacima za pojedini kompresor, može
se odrediti njegov rashladni učinak kod nekih drugih temperatura

λ q0v
Q& 0 = Q& 0 n [kW]
λ n q0 vn

Kad se izračuna q0 v za različite radne tvari pri temperaturama ϑ = 30 oC, ϑ p = 25 oC

i ϑ0 = −15 oC, dobivaju se slijedeće vrijednosti:

Tab. 6.1. Volumetrijski rashladni učinci nekih radnih tvari

Radna tvar h−′′15 [kJ/kg] h25
′ [kJ/kg] q0 [kJ/kg] ρ −′′15 [kg/m3] q0 v [kJ/m3]
R 717 (NH3) 1444,0 317,7 1126,3 1,966 2214,31
R 744 (CO2) 436,6 274,9 161,7 60,64 9805,49
R 290 (C3H8) 557,6 265,6 292,0 6,506 1899,75
R 22 (CHF2Cl) 399,2 230,3 168,6 12,9 2178,81
R 134a (CH2FCF3) 389,6 234,5 155,1 8,287 1285,31

q0 vCO2 9805,49
Odnos = = 4,428 . Iz ovoga se vidi da je za postizavanje istog rashladnog
q0 vNH 3 2214,31
učinka, radni volumen kompresora koji radi s amonijakom 4,428 puta veći od radnog
volumena kompresora koji radi s ugljičnim dioksidom.
Za neke druge temperature, ovi se odnosi mijenjaju.

6.1.7. Višestupanjska kompresija

Djelovanje stapnog kompresora prilagođuje se samo po sebi nametnutim vanjskim uvjetima

rada. To znači da je kompresijski omjer x = p 2 / p1 u istom kompresoru promjenjiv i ovisan
isključivo o tome kakav je tlak p1 u usisnom vodu ispred usisnog ventila, a kakav p2 iza
tlačnog ventila. Kompresijski omjer je dakle veličina koja nije uvjetovana konstrukcijom ili
veličinom stapnog kompresora, odnosno brzinom njegove vrtnje n .

Porastom kompresijskog omjera x = p2 / p1 , raste pri izentropskoj i politropskoj kompresiji

konačna temperatura komprimiranog plina T2 . Ukoliko ova temperatura prekorači dozvoljenu
temperaturu (ograničenje temperature je zbog opasnosti od promjene svojstava ulja za
podmazivanje), treba primijeniti višestupanjsku kompresiju. Višestupanjski kompresori imaju
hladnjak pare ili plina nakon svakog stupnja kompresije. Kod višestupanjske je kompresije
konačna temperatura T2 znatno niža nego je to kod jednostepene.

103
TEHNIKA HLAĐENJA

Višestupanjska kompresija daje uštedu na radu, i što kompresor ima više stupnjeva, to je
približenje izotermnoj kompresiji veće (pod uvjetom da se plin ili para ohlade na početnu
temperaturu iza svakog stupnja).

Povećanje kompresijskog omjera utječe na smanjenje stupnja dobave (utjecaj na λ1 i λ3 ). Kod

višestupanjskih je kompresora stupanj dobave λ viši nego kod jednostupanjskih koji bi radili
između istih tlakova.

Za kompresiju plina od p1 do p3 primijenjena je dvostepena kompresija. Za odabir tlakova u

pojedinim stupnjevima postavlja se kriterij maksimalne uštede na radu.

⎡ n −1
⎤ ⎡ n −1
⎤
n ⎛ p ⎞ n n ⎛ p n⎞
Ako je L = LI + LII , odnosno L = P1V1 ⎢⎜⎜ 2 ⎟⎟ − 1⎥ + P2V2 ⎢⎜⎜ 3 ⎟⎟ − 1⎥ ,
n −1 ⎢⎝ p1 ⎠ ⎥ n −1 ⎢⎝ p 2 ⎠ ⎥
⎢⎣ ⎥⎦ ⎣⎢ ⎦⎥
uz p1V1 = p 2V2 = RT1
⎡ n −1 n −1
⎤
n ⎛ p ⎞ n ⎛ p ⎞ n
dolazi se do izraza za rad L = ⎢
RT1 ⎜⎜ ⎟⎟ + ⎜⎜ ⎟⎟ − 2⎥
2 3

n −1 ⎢⎝ p1 ⎠ ⎝ p2 ⎠ ⎥
⎢⎣ ⎥⎦
iz kojeg se vidi da za konstantne p1 i p3 vrijedi L = L( p2 ) .

Derivacijom ovog izraza po varijabli p2 i izjednačenjem s nulom dolazi se do zaključka da će

p p
minimalni rad biti utrošen kad je 2 = 3 .
p1 p 2

U ovom će slučaju, usvoji li se da se eksponent politrope ne mijenja ( n = konst ), biti i rad u

svakom stupnju jednak, a također će i povišenje temperature u svakom stupnju biti jednako.

Minimalni je broj stupnjeva ograničen dozvoljenom temperaturom koja se ne smije

prekoračiti. kako je već ranije rečeno, ta se temperatura kreće oko ϑ2 > 135 − 140 oC.
p
Obično kada je x = > 8 − 10 , trebamo upotrijebiti dvostepenu kompresiju.
p0

Višestupanjska kompresija utječe na povećanje stupnja dobave λ iz sljedećih razloga:

p
1. Uslijed manjih kompresijskih omjera 2 manji je Va u odnosu na slučaj jednostepene
p1
V − Va
kompresije, a time je veći λ1 = s
Vs
2. Kod višestepene kompresije, uslijed manjih kompresijskih omjera cilindri su hladniji, pa
je i zagrijavanje plina od toplog cilindra manje. Time je λ3 veći.

104
TEHNIKA HLAĐENJA

6.1.8. Razvodni sustavi stapnih kompresora

1. Slobodni razvod (ventili koji rade automatski)

2. Razvod s rasporima

6.1.8.1. Automatski ventili

To su ventili koji se otvaraju automatski, već kod malih razlika tlakova. Postoje različite
izvedbe ovakvih ventila. Izvedba ventila s koncentričnim rasporima sastoji se iz sjedišta
ventila, pločice, opruga i odbojnika (graničnika).

dm1
dm2

odbojnik
opruge
pločica

hmax
h sjedište usp

b1 b2 sjedište

Sl. 6.11. Presjek kroz ventil stapnog kompresora

Sjedište ventila mora biti izrađeno iz kvalitetnog lijevanog željeza. Opterećeno je udarcima
pločice, a kroz otvore na sjedištu ventila struje plinovi velikom brzinom. Kod viših tlakova
sjedište se izrađuje i iz čelika.
Ventilska pločica može biti izvedena iz jednog komada s odgovarajućim rasporima, ili iz više
prstena. Često su izvedene kao opruge. Pločice moraju imati veliku otpornost na udar i čim je
moguće manju masu. Debljina pločice ovisi o veličini ventila i tlaku, a kreće se od 0,8 do 4
mm. Pločice se izrađuju iz legiranih čelika.
Opruge su potrebne za brzo i sigurno zatvaranje ventila. Ne smiju prouzročiti veliki otpor kod
otvaranja. One također kod otvaranja sprečavaju udarac pločice na odbojnik. Rade se iz
kvalitetnog čelika za opruge.
Odbojnik služi za ograničenje podizaja pločice i za pridržavanje opruga. Često se koristi i za
vođenje pločica. Izrađuje se iz lijevanog željeza ili čelika.

Zahtjevi koji se postavljaju pred ventile:

• Masa pločice treba biti što manja, tako da sile uslijed ubrzanja kod otvaranja i
zatvaranja ventila budu što manje i da udarac pločice na sjedište i odbojnik bude što
manji.
• Presjeci za strujanje trebaju biti što veći, kako bi pad tlaka bio čim manji.

105
TEHNIKA HLAĐENJA

• Mala ugradbena mjera.

• Velika pogonska sigurnost i trajnost.

Treba paziti i na izbor maziva, da ne bi došlo do zauljivanja ventila (sljepljivanje).

Ventili se mogu smjestiti u glavi cilindra ili u samom cilindru. Ukoliko presjek jednog ventila
nije dovoljan, može se uzeti više njih. Usisni i tlačni ventili obično su jednaki, kako bi broj
rezervnih dijelova bio manji. Kod tlačnih je ventila vrijeme otvorenosti kraće, jer je i manji
volumen plina koji kroz njih mora proteći. Ima izvedbi kod kojih su usisni i tlačni ventili
ujedinjeni u jedno kućište radi boljeg iskorištenja prostora.

Geometrijske karakteristike ventila

Jednadžba kontinuiteta glasi

Au m = Asi u si

d 2π
A= - površina stapa
4
um - srednja stapna brzina
Asi - površina otvora u sjedištu ventila - stvarni prolazni presjek za strujanje
u si - srednja brzina plina kroz sjedište ventila

Odatle je:
Au m
Asi =
u si
Za primjer prikazan na slici 6.10. vrijedi:

Asi′ = d m1π b1 + d m 2π b2 = π ∑ d m b

Obično je b1 = b2 = b , pa vrijedi

Asi′ = π b∑ d m

Stvarni prolazni presjek za strujanje plina Asi manji je od A'si

Asi′ = ϕ Asi (faktor ϕ > 1 )

Asi′
Asi = - stvarni prolazni presjek za strujanje plina
ϕ

U ovisnosti o tlaku i izvedbi ventila ϕ se kreće u granicama od 1,2 do 1,35 što znači da je za
20 do 35% umanjena površina zbog veza prstenastih otvora.

106
TEHNIKA HLAĐENJA

Za kružne prstenaste otvore bez učvršćenja Asi′ = Asi , a inače je Asi′ > Asi .

Površina raspora Ar za podignutu pločicu je:

Ar = [(d m1 − b )π + (d m1 + b )π + (d m 2 − b )π + (d m 2 + b )π ]h = 2π h ∑ d m

pri čemu je b1 = b2 = b

Ar 2π h ∑ d m 2hϕ
Odnos površina x v = = ϕ=
Asi π b∑ d m b
Odatle slijedi podizaj pločice
bx
h= v
2ϕ
x v ovisi o tome da li je kompresor brzohodni ili sporohodni. Orijentacijske vrijednosti su
slijedeće:

x v = 0,3 za brzohodne kompresore

x v = 0,7 za sporohodne kompresore

x vbrzohodnog < x vsporohodnog , pa je podizaj kod brzohodnih kompresora manji.

6
5
4
p = 1bar
3
2
5
2
h [mm] 10
50
100

1 200
500
0.8
0,6
100 200 300 400500 1000 2000
n min-1

Sl. 6.12. Podizaj pločice h u ovisnosti o broju okretaja i tlaku.

u sp - brzina strujanja kroz raspore. Brzine u sp ne smiju biti prevelike. Na slijedećem su

dijagramu prikazane maksimalne brzine u sp , u ovisnosti o vrsti plina i tlaku.

107
TEHNIKA HLAĐENJA

120
110
100
90
usp
-1 80
ms
70
zrak vodik
60
50
40 amonijak
30 freon (tlačni v.)
20
freon (usisni v.)
10
0
1 2 4 6 10 20 40 60 100 200400 6001000
p bar

Sl 6.13. Maksimalne brzine u sp , u ovisnosti o vrsti plina i tlaku

6.1.8.2. Razvod s rasporima

Na tlačnoj je strani ventil, a umjesto usisnih ventila su raspori u cilindru. Ovakav se razvod
primjenjuje uglavnom kod kompresora malih rashladnih uređaja, jer su gubici u odnosu na
slobodan razvod veći.

p 1

2' p1
3
2 V
GMT DMT

TV

raspor

Sl. 6.14. Razvod s rasporima

108
TEHNIKA HLAĐENJA

Kod kretanja stapa iz GMT prema DMTplin zaostao u štetnom prostoru ekspandira (promjena
1 –2). Tlak u cilindru padne dosta niže od tlaka na usisnom priključku. Dok se raspori ne
oslobode, nema usisavanja.
Nakon otvaranja raspora napuni se cilindar na tlak p1 (promjena 2 – 2’). Od 2 do 3 stap se
kreće ka DMT, a od 3 do 2 stap se kreće od DMT ka GMT, ali usis još uvijek traje.
U 2’ raspori se zatvore i kompresija može početi.
Potreban je rad veći nego kod razvoda s automatskim ventilima.

6.1.9. Regulacija dobave stapnih kompresora

Potrebna dobava kompresora nije uvijek jednaka dobavi za koju je kompresor odabran. Kod
rashladnih kompresora je rashladno opterećenje promjenjivo i nije jednako rashladnom
kapacitetu za koji je instalacija projektirana. Zbog toga je potrebna regulacija dobave
kompresora. Kako je količina plina koju kompresor dobavlja u nekom vremenu t jednaka
V = λ Vs nzt , dobavu možemo mijenjati promjenom vremena rada kompresora t , promjenom
brzine vrtnje n , promjenom broja radni cilindara z ako se radi o kompresoru s više cilindara i
promjenom stupnja dobave λ .

6.1.9.1. Povremeni prekid pune dobave

Povremeno uključivanje i isključivanje kompresora – Djeluje se na pogonski motor

kompresora. Tlak u spremniku plina ili temperatura u hlađenoj prostoriji mijenjati će se
tijekom vremena unutar zadanih granica. Učestalost promjena između gornje i donje
dozvoljene vrijednosti tlaka ili temperature ovisi o potrošnji plina ili rashladnom učinku i o
razlici gornje i donje granice temperature ili tlaka.

Povremeno potpuno zatvaranje usisnog voda kompresora – Djeluje se na ventil koji

zatvara usisni vod, dok kompresor nastavlja raditi u praznom hodu. Kod višestepenih je
kompresora ovo potrebno napraviti samo na niskotlačnom stupnju. Zbog većeg podtlaka u
cilindru može doći do usisavanja ulja. Indikatorski je dijagram prikazan na slijedećoj slici.
p

puna dobava

prazni hod

Sl. 6.15. p,V- dijagram za slučaj regulacije dobave zatvaranjem usisnog voda

109
TEHNIKA HLAĐENJA

Povremeno držanje usisnih ventila sa stalno podignutim pločicama – Djeluje se na usisni

ventil, tako da se pločica drži podignutom pomoću hvatača ili podizača. Držanje usisnih
ventila sa dignutim pločicama potrebno je provesti u svim stupnjevima i na svim cilindrima
kompresora ako se želi ostvariti prekid pune dobave. Usisani se plin vraća u usisni vod, a p,V-
dijagram izgleda kao na slici 6.13.

puna dobava

podignuta pločica

Sl. 6.16. p,V- dijagram za slučaj regulacije dobave podizanjem pločice usisnog ventila

Kod prijelaza od praznog hoda na puno opterećenje, hvatač oslobodi pločicu i ventil se počne
automatski zatvarati i otvarati.

6.1.9.2. Gruba promjena dobave

Regulacija dobave promjenom broja okretaja promjenom broja polova elektromotora –

Ova je regulacija moguća jer je dobava kompresora prema naprijed spomenutom izrazu
proporcionalna broju okretaja n . Ta proporcionalnost nije direktna, jer se sa smanjenjem
broja okretaja povećava stupanj dobave λ , odnosno stupanj dobave se smanjuje s
povećanjem n . Danas se za pogon kompresora koriste najčešće asinhroni motori. Njihova je
f
brzina vrtnje određena izrazom n = [s-1], gdje je f frekvencija izmjenične struje, a p broj
p
pari magnetskih polova. Kad se govori o gruboj promjeni dobave, misli se na mogućnost
promjene broja magnetnih polova asinhronog motora prekopčavanjem broja pari polova
motora s više pari polova. Time je moguća samo gruba regulacija dobave u skokovima
mogućih brzina vrtnje. U novije vrijeme učestalo se koriste regulatori frekvencije napajanja,
koji mogu osigurati kontinuiranu promjenu broja okretaja kompresora.

Regulacija promjenom veličine štetnog prostora – ovom se regulacijom utječe na stupanj

dobave λ . Kod višestepenih se kompresora mora sprovesti u svim stupnjevima, kako bi
kompresijski omjer u svim stupnjevima ostao isti. Kod grube regulacije dobave otvaranjem
ventila štetnom se prostoru dodaje jedan ili više nepromjenjivih prostora ΔV0 . Dodavanjem
štetnog prostora pomiče se ordinata u indikatorskom dijagramu lijevo, mijenjajući tako tok
linija ekspanzije i kompresije. Na p,V- dijagramu prikazan je slučaj kad su kompresoru
dodana dva štetna prostora, ΔV0b i ΔV0 c . Potrebna veličina ukupnog štetnog prostora koja bi

110
TEHNIKA HLAĐENJA

osigurala da kompresor bude potpuno rasterećen dobiva se izjednačavanjem izraza za λ1 s

⎡ 1
⎤
V ⎢⎛⎜ p2 ⎞⎟ − 1⎥ = 0 iz čega slijedi V = Vs
n
nulom, tj. 1 − 0
Vs ⎢⎜⎝ p1 ⎟⎠ ⎥ 0 1

⎢⎣ ⎦⎥ ⎛ p2 ⎞ n
⎜⎜ ⎟⎟ − 1
⎝ p1 ⎠

V0

c
b a
V1
ΔV0b c
a b
V2
ΔV0c

c ba V
Vs

Sl. 6.17. Skica izvedbe i p,V- dijagram za slučaj regulacije dobave promjenom veličine
štetnog prostora a – štetni prostor V0 ; b– štetni prostor V0 + dodatni štetni prostor ΔV0b ; c–
štetni prostor V0 + dodatni štetni prostor ΔV0b + dodatni štetni prostor ΔV0 c

Danas se zbog složene i skupe izvedbe ova regulacija rijetko koristi, osobito za višecilindrične
kompresore.

Regulacija isključivanjem pojedinih cilindara – ako kompresor ima više paralelno

povezanih cilindara, može se dobava smanjiti djelomičnim isključivanjem. Kod višestepenih
kompresora potrebno je ovu regulaciju provesti u svim stupnjevima. Ako je npr. dvostepeni
kompresor s 3 cilindra u prvom i 1 cilindrom u drugom stupnju, tada regulaciju drugog
stupnja treba provesti na drugi način. Ako je npr. 8 cilindrični, 6 cilindara u prvom i dva u
drugom stupnju, pri smanjenju dobave na pola isključili bi tri cilindra u prvom i jedan u
drugom stupnju.

6.1.9.3 Kontinuirana regulacija dobave

Ova je regulacija najbolja, ali je obično najskuplja.

Regulacija dobave promjenom broja okretaja promjenom frekvencije napajanja –

mijenja se frekvencija napajanja pomoću posebnih regulatora. Treba paziti na osiguranje
potrebnog zakretnog momenta elektromotora za pogon kompresora kod različitih brojeva
okretaja i na pomazivanje kod nižih brojeva okretaja.

111
TEHNIKA HLAĐENJA

Regulacija s usisnim ventilom upravljanim izvana – usisni se ventil drži otvoren na

jednom dijelu puta stapa prilikom kompresije, tako da se jedan dio usisanog plina odmah
istiskuje natrag u usisni vod. Ova se regulacija mora kod višestepenih kompresora provesti u
svim stupnjevima. Ostvaruje se pomoću mehaničkog polužja, upravljanog hidraulički,
pneumatski ili elektromagnetski.

c b
a

Sl. 6.18. p,V- dijagram za slučaj regulacije dobave izvana upravljanim usisnim ventilom

a – puno opterećenje; od a do b – istiskivanje plina (ventil podignut), u b počinje kompresija

Još manja dobava je kad je od a do c istiskivanje plina i tek u c počne kompresija.

Vremenski promjenjiv dodatni štetni prostor – Ako se predvidi dodatni štetni prostor koji
ima podesivi stap (djelovanjem sila opruga i tlakova, ili upravljano izvana servomotorom)
može se omogućiti kontinuirana promjena veličine dodatnog štetnog prostora. Jedan primjer
dan je na slici 6.16.

Kod pune dobave ventil b je zatvoren (dodatni je prostor isključen). Sila u opruzi je F = 0 .
Proces u dijagramu predočen je površinom 1-2-3-4. Promjene su slijedeće: 1-2 ekspanzija
plina iz štetnog prostora; 2-3 usis; 3-4 kompresija; 4-1 istiskivanje.

Što je podešena sila u opruzi veća, to će dobava biti manja. Sila u opruzi je u ravnoteži sa
silom kojom mali stap d djeluje na oprugu. F = As p z gdje je Ap površina stapa d, a p z tlak u
cilindru. Ventil b se zatvara kad je tlak u cilindru veći od p z i otvara kad je tlak u cilindru
manji od p z .
U točki 6 se otvara ventil b, pa se ekspanzija nastavlja po liniji 6-2'. Kompresija teče od 3 do
5, a u točki 5 se ventil b zatvara, štetni prostor je manji i kompresija teče po strmijoj liniji od
5 do 4'. Novi je proces 1-6-2'-3-5-4'-1. Promjene su slijedeće: 1-6 ventil b je zatvoren; 6-2'
ventil b je otvoren; Za vrijeme usisa od 2' do 3 ventil b je otvoren, kao i za vrijeme kompresije
od 3 do 5; od 5 do 4' ventil b je zatvoren. Vidi se da je od 3 do 5 linija kompresije položitija
nego što bi bila da je ventil b zatvoren. Od 5 do 4' linija kompresije je strmija jer je štetni
prostor isključen.

112
TEHNIKA HLAĐENJA

Ako je dodatni štetni prostor a dovoljno velik, može se provesti kontinuirana regulacija od 0
do 100% opterećenja. Promjena sile opruge e može se izvršiti ručnim kolom ili pomoću
servomotora.

e c
d b

1 4' 4
p2

y x
pz1

6 5
pz
d c
pz2
p1 3
2 2'

Vmin
Vz
Vs – Va
V0d V0 Vs

Sl. 6.19. Regulacija dobave s vremenski promjenjivim dodatnim štetnim prostorom

113
TEHNIKA HLAĐENJA

6.2. ROTORNI KOMPRESORI (KOMPRESORI S ROTIRAJUĆIM STAPOVIMA)

Rotorni kompresori (koristi se i izraz kompresori s rotirajućim stapovima) spadaju u

kompresore koji rade na volumetrijskom principu rada, dakle svojim aktivnim potisnim
elementima prisiljavaju plin da zauzme manji prostor. Dok se u stapnim kompresorima
promjena volumena plina ostvaruje pomakom stapa u cilindru, kod rotornih se kompresora to
ostvaruje promjenom relativnog zakretanja stapa u odnosu na cilindar. Može se dakle reći da
«stap» rotira s obzirom na os cilindra. Rotorni se kompresori izgrađuju s jednim ili dva rotora.
Svim je rotornim kompresorima zajedničko to da sadrže samo rotirajuće pokretne mase, pa se
mogu statički i dinamički izvanredno dobro uravnotežiti. Zbog toga se mogu odabrati visoke
brzine vrtnje n = 25 − 500 s-1. Time rotorni kompresori mogu biti malih dimenzija i velikih
dobava, uz mogućnost postizanja niskih (puhaljke) i srednjih (lamelni i vijčani kompresori)
kompresijskih omjera.

6.2.1. Kompresori s jednim rotorom

grade se kao lamelni kompresori i kompresori s ekscentričnim rotorom. Rotor ili lamele kod
ovih kompresora kližu po unutrašnjem obodu cilindra, pa treba biti osigurano dobro
podmazivanje. Zbog toga komprimirani plin sadrži određene količine mazivog ulja.

6.2.1.1. Lamelni kompresori

Lamelni kompresori svladavaju kompresijske omjere x = 2,5 − 4 , a uz dvostepenu kompresiju

i x = 7 − 8 . Najviše se primjenjuju kao «booster» kompresori u rashladnim uređajima
industrijskog tipa, većih rashladnih učinaka, za rad u stupnju niskog tlaka, gdje kompresijski
omjeri nisu veliki i gdje nema velikih zahtjeva za regulaciju rashladnog učinka.

a b
β/2 β/2
fmax ϕ
a b f max
c
ϕk
p1 β/2
1 β/2
2
R
e
fϕ
r
d
p1,T1
f e p2,T2

Sl. 6.20. Lamelni kompresor - geometrija

Lamelni kompresori imaju valjkasti rotor okruglog presjeka s utorima po obodu u koje su
uložene slobodne lamele. Broj lamela se odabire od m = 2 − 6 (manji kompresori), pa do
m > 16 (za velike rashladne učinke). Okretanjem rotora centrifugalna sila djeluje na slobodne

114
TEHNIKA HLAĐENJA

lamele koje se izvlače iz rotora i svojim slobodnim izvodnicama naliježu na unutrašnju

površinu cilindra po kojem kližu. Plin se komprimira promjenom veličine prostora između
dvije lamele. Kada lamela 1 prijeđe preko ruba a na cilindru, plin usisnog tlaka p1 i
temperature T1 zatvoren je između dvije lamele i cilindra. Prostor Vmax = f max l ( l je duljina
rotora) je geometrijski najveći mogući prostor, pa se on smatra usisanim volumenom. Kada
lamela 2 prijeđe preko ruba d na cilindru otvara se spoj s tlačnim vodom, a lamela 1 potiskuje
pred sobom komprimirani plin u tlačni vod.
U lamelnim je kompresorima kompresijski omjer x = p 2 p1 ovisan o geometrijskim
odnosima konstrukcije (ekscentričnosti rotora e , promjerima rotora 2r i cilindra 2 R ) i ne
mijenja se bez obzira na uvjete koji vladaju u usisnom i tlačnom vodu kompresora.
Kod rashladnih uređaja tlak p2 može biti veći, manji ili jednak tlaku p koji vlada u tlačnom
priključku cjevovodu prema kondenzatoru (a koji ovisi o uvjetima hlađenja kondenzatora
njegovom toplinskom opterećenju). za slučaj da je p2 ≠ p javljaju se energetski gubici uslijed
viška rada kompresije.
Usisni i tlačni ventili nisu potrebni, ali se na tlačni priključak treba ugraditi nepovratni ventil,
da ne bi došlo povratnog strujanja pare kroz kompresor kada on nije u radu.

Površina presjeka komore između dvije lamele, rotora i kućišta može se izračunati iz
geometrijskih odnosa konstrukcije i iznosi (uz približenje sin β ≅ β koje vrijedi za dovoljno
mali kut β odnosno dovoljno velik broj lamela m ):
2 Rπ e
f kϕ =
m
[ ] e
1 + cosϕ − ε sin 2 ϕ , gdje je ε = ,dok maksimalna površina za ϕ = 0 iznosi
R
4 Rπ e
f max = .
m
Za vrijeme zakretanja rotora za kut ϕ izvrši se u komorici između dviju lamela politropsko
n n
pϕ ⎛V ⎞ ⎛ f max ⎞
komprimiranje, pa vrijedi p V n
= pϕ Vϕ = p V , ili
n n
= ⎜ max ⎟ =⎜ ⎟ .
p1 ⎜⎝ Vϕ ⎟ ⎜ f ⎟
1 max 2 2
⎠ ⎝ ϕ ⎠
Uvrštenjem izraza za f max i f kϕ u gornji izraz dobiva se
n
pϕ ⎛ 2 ⎞
= ⎜⎜ ⎟ . Iz ovog se izraza može odrediti položaj brida d za postizavanje
p1 ⎝ 1 + cos ϕ − ε sin ϕ ⎟⎠
2

odgovarajućeg kompresijskog omjera x .

Dobava lamelnih kompresora iznosi V&s = mf max l n [m3/s], gdje je m broj lamela, l duljina
4 Rπ e
rotora, n brzina vrtnje u [s-1], a f max = . Uvrštenjem izraza za f max u izraz za Vs
m
dobiva se V&s = 4πR el n [m3/s].

Volumetrijski gubici u stvarnom lamelnom kompresoru uzrokovani su prestrujavanjem plina

iz tlačnog u usisni prostor kroz radijalnu zračnost između rotora i cilindra na putu e-f-g,
zagrijavanjem plina u usisnom prostoru na zagrijanom rotoru i lamelama, prigušivanjem plina
pri usisavanju, što nastaje približavanjem lamele 1 bridu a, te općenito propuštanjem plina iz
prostora višeg u prostor nižeg tlaka, npr. kroz bočne zračnosti između stapa, lamela i cilindra.

115
TEHNIKA HLAĐENJA

Stvarna je dobava
V&e = λV&s = λ 4π R e l n [m3/s].
Podaci o stupnju dobave ne mogu se lako izračunati analitički i obično se dobivaju iz
rezultata mjerenja. Tako dobivena ovisnost stupnja dobave o veličini stroja i kompresijskom
omjeru prikazana je na sljedećoj slici.
1,0

Veliki strojevi
0,8

Mali strojevi
0,6
λ

0,4

0,2

1 2 3 4 5
x
Sl. 6.21. Ovisnost stupnja dobave o veličini lamelnog kompresora i kompresijskom omjeru

6.2.1.2. Kompresori s ekscentričnim rotorom

Kompresori s ekscentričnim rotorom postižu manje kompresijske omjere x = 1,5 − 2 . Koriste

se u maloj mjeri kao mali kompresori za hladnjake u domaćinstvima (u hermetičkoj varijanti)
i vrlo rijetko za industrijske rashladne uređaje kao «booster» kompresori.

Rotor je uklinjen na osovini ekscentrično za udaljenost e od centralne osi cilindra (koja se

e
naziva ekscentričnost) i ona je razlika radijusa cilindra i rotora, tj. e = R − r . Odnos ε = je
R
važna karakteristična veličina kompresora s ekscentričnim rotorom.

Kompresor s ekscentričnim rotorom sadrži osim rotora i cilindra i jednu lamelu koja kliže u
utoru kućišta (sl. 6.22 a), a svojom je jednom izvodnicom uvijek pritisnuta na obod rotora
djelovanjem opruge na suprotnoj izvodnici. Lamela dijeli usisni prostor Vϕ = Fϕ l od
kompresijskog prostora Vkϕ = Fkϕ l ( l je duljina rotora). Izvodnica rotora B kliže po obodu
cilindra (ili se rotor odvaljuje po obodu cilindra tako da je kretanje izvodnice B koja tada nije
uvijek na istom mjestu rotora jednako kao i u slučaju da rotor kliže po obodu cilindra).
Izvodnica B tvori drugo mjesto razdvajanja usisnog i tlačnog prostora Vϕ i Vkϕ . Zakretanjem
rotora, tj. povećanjem kuta ϕ raste usisni volumen Vϕ , a istodobno smanjenjem kuta 2π − ϕ
smanjuje se prostor Vkϕ i u njemu se komprimira plin usisan tijekom prethodnog okretaja.
Kada tlak pϕ u prostoru Vkϕ naraste do tlaka p2 koji vlada u tlačnom vodu, otvara se
automatski ventil C i plin se daljnjim zakretanjem rotora istiskuje u tlačni vod. Za površine

116
TEHNIKA HLAĐENJA

Fϕ i Fkϕ vrijedi Fϕ + Fkϕ = konst , a ovisne su pojedinačno o kutu zakreta rotora ϕ . Stoga je
e
kompresijski omjer x funkcija kuta ϕ i geometrijskog odnosa ε = .
R

a) b) ϕi ϕ0
ϕ

C
a
Fϕ 0 B
A Fϕ
β
B
r
e r
e
R
R

Fkϕ
Fkϕ 0

Sl. 6.22. Kompresor s ekscentričnim rotorom

Mogu se izvesti izrazi za Fϕ i Fkϕ koji glase:

⎡1 − ε
Fϕ = e 2 ⎢ (ϕ − sin ϕ ) + 1 (2ϕ − sin 2ϕ )⎤⎥
⎣ ε 4 ⎦

⎡1 − ε
Fkϕ = e 2 ⎢ (2π − ϕ + sin ϕ ) + 1 (4π − 2ϕ + sin 2ϕ )⎤⎥
⎣ ε 4 ⎦

Usisani volumen plina (usisavanje traje tijekom punog okretaja rotora ϕ = 2π )

proporcionalan je površini F2π koja se računa kao:

F2π = (
1 2
) ⎛2 ⎞
R − r 2 2π = e 2 ⎜ − 1⎟π
2 ⎝ε ⎠

Da bi izvodnica rotora B pokrila rub usisnog kanala a potrebno je da se rotor zakrene još za
kut ϕ 0 i time se usisani plin konačno zatvori u kompresijski prostor Vkϕ 0 = Fkϕ 0 l . Na putu
rotora od ϕ = 0 do ϕ = ϕ 0 već usisani plin dijelom se vraća u usisni vod, a njegov je volumen
Vϕ 0 = Fϕ 0 l , pa je stvarno usisani volumen na početku komprimiranja Vkϕ 0 = V2π − Vϕ 0 ,
odnosno Fkϕ 0 = F2π − Fϕ 0 .

117
TEHNIKA HLAĐENJA

⎡1 − ε
Fkϕ 0 = e 2 ⎢ (2π − ϕ 0 + sin ϕ 0 ) + 1 (4π − 2ϕ 0 + sin 2ϕ 0 )⎤⎥
⎣ ε 4 ⎦

n n
pϕ pϕ ⎛ Vkϕ ⎞ ⎛ Fkϕ ⎞
Kompresijski je omjer = =⎜ ⎟ =⎜ ⎟ .
pϕ 0 p1 ⎜⎝ Vkϕ 0 ⎟⎠ ⎜⎝ Fkϕ 0 ⎟⎠

Dobava kompresora s ekscentričnim rotorom računa se uz brzinu vrtnje n kao

V&kϕ 0 = Fkϕ 0 l n [m3/s]

Stupanj dobave je po veličini jednak stupnju dobave malih lamelnih kompresora s prethodne
slike ili nešto manji.

V&e = λV&kϕ 0 = λ Fkϕ 0 l n [m3/s].

6.2.1.3. Vijčani kompresori s jednim vijkom

Ovaj se kompresor sastoji od jednog cilindričnog glavnog rotora koji radi spregnut s dva
zaporna rotora koji su oblika diska. Glavni i zaporni rotori mogu biti konstruirani s različitim
oblicima i geometrijom zahvata. Na slici 6.23 prikazan je oblik najčešće upotrebljavan u
tehnici hlađenja.
glavni rotor

brtva na tlačnoj
strani ležaj

zaporni rotor

ležaj

Slika 6.23. Vijčani kompresor s jednim rotorom

118
TEHNIKA HLAĐENJA

Glavni rotor ima zavojne utore a na obodu je cilindričnog oblika. Dva identična zaporna
rotora oblika diska sa zubima postavljena su na suprotni stranama glavnog rotora. Koćište
glavnog rotora ima dva utora, tako da je omogućen prolaz za zube zapornih rotora. Pogon
kompresora je preko vratila glavnog rotora koji pokreće zaporne rotore. Geometrija ovog
kompresora je takva da se energija prenosi direktno s glavnog rotora na plin. Osim manjih
gubitaka trenja snaga se ne prenosi na zaporne rotore (odatle naziv jednorotorni).

Proces kompresije može se promatrati kroz tri odvojene faze (slika 6.24).

zaporni
rotor
glavni tlačni
kućište
rotor priključak

usisani
plin
zaporni
rotor
usisavanje kompresija istiskivanje

Slika 6.24. Faze procesa kompresije u vijčanom kompresoru s jednim rotorom

Usisavanje – tijekom rotacije glavnog rotora utor koji je otvoren prema usisnoj komori
postepeno se puni plinom. Zub zapornog rotora u zahvatu s utorom na glavnom rotoru djeluje
kao stap pri usisu.

Kompresija – Okretanjem glavnog rotora utor zahvaća zub zapornog rotora A (označen
zvjezdicom) i istovremeno biva pokriven cilindričnim kućištem glavnog rotora. Plin je
zatvoren u prostoru kojeg formiraju tri strane utora na glavnom rotoru, kućište i zub zapornog
rotora. Nastavkom rotacije, volumen unutar utora se smanjuje i plin se komprimira.

Istiskivanje – na mjestu određenom geometrijskim oblikom kompresora, gdje završava rub

utora i počinje tlačni otvor završava se kompresija i plin se istiskuje u tlačni vod, dok se
volumen utora smanjuje do minimuma.

119
TEHNIKA HLAĐENJA

6.2.1.4. Kompresori sa spiralama (scroll)

Izvedba je iz dvije identične spirale umetnute jedna u drugu, jedne stacionarne i druge koja
rotira i ekscentrično je postavljena na vratilu u odnosu na stacionarnu i koja rotira.
izlazni otvor

rotirajuća
stacionarna zavojnica
zavojnica

ležaj
izlaz pare
zavojnice

ekscentricitet

ulaz ulaz
pare pare

pogonsko
vratilo
rotirajuća
zavojnica

Sl. 6.25. Kompresor sa spiralama - dijelovi

Tijekom rotacije odvija se proces usisavanja, kompresije i istiskivanja, a skoro se može

zanemariti utjecaj ekspanzije iz štetnog prostora koji je mali. Sva se tri procesa: usis,
kompresija i istiskivanje odvijaju istovremeno u jednom okretaju vratila sa spiralom.

tlačni priključak
usis

fiksna zavojnica
usis
orbitalna zavojnica

Sl. 6.26. Kompresor sa spiralama - presjek s prikazanim položajem zavojnica za različite

kutove vratila

Konstrukcija kompresora je jednostavna, a na sljedećoj je slici prikazan presjek kroz jedan

takav kompresor.

120
TEHNIKA HLAĐENJA

nepovratni ventil

tlačni priključak

stacionarna spirala

rotirajuća spirala

odrivni ležaj
ležaj vratila

vratilo

motor

usisni priključak

kućište uljna pumpa

Sl. 6.27. Kompresor sa spiralama - sklop

6.2.2. Kompresori s dva rotora

6.2.2.1. Vijčani kompresori s dva vijka

Rotori vijčanog kompresora s dva rotora imaju različite (komplementarne) profile presjeka.
Dok je na slici 6.28. rotor s 2 zuba i 2 žlijeba, uobičajene su izvedbe s 4 zuba i 6 žlijebova
prikazane na slici 6.29. (postoje i izvedbe s 3 zuba i 4 žlijeba, kao i sa 6 zuba i 8 žlijebova).

Sl. 6.28. Rotori vijčanog kompresora s2 zuba i 2 žlijeba - pogled

121
TEHNIKA HLAĐENJA

Sl. 6.29. Rotori vijčanog kompresora s 4 zuba i 6 žlijebova - poprečni presjek

n2 6
Za primjer na slici 6.29. brzine vrtnje rotora A i B moraju se odnositi kao = , što se
n1 4
postiže zupčanim prijenosom.

Vijčani kompresori mogu u jednom stupnju raditi do kompresijskog omjera x = 3 , a uz

dvokratno komprimiranje i do x = 9 . Moguće su izvedbe sa zupčanicima na vratilima rotora
kod kojih se rotori međusobno ne dodiruju, ali i izvedbe kod kojih se rotori odvaljuju jedan od
drugog, pa je potrebno unutrašnje podmazivanje kliznih površina. Kako kod takve izvedbe
treba u izdašnim količinama uštrcavati ulje između rotora radi hlađenja stroja i plina, to ulje
ispunjava raspore između rotora i kućišta, pa je u jednom stupnju komprimiranja moguće
postići kompresijske omjere do x = 8 − 9 . Dobava ovih kompresora kreće se od oko 0,1 do 4
m3/s, a brzina vrtnje od 25 [s-1] pa do 500 [s-1]. Za visoke brzine vrtnje potrebni su zupčani
prijenosi. S asinhronim motorom postižu se brzine vrtnje do 50 [s-1] (dvopolni asinhroni
motori).

Odlike vijčanih kompresora su:

• nemaju ventile i njima uzrokovane volumetričke i energetske gubitke,

• nema potrebe za podmazivanjem
• male dimenzije obzirom na postignutu dobavu,
• rotirajuće simetrične pokretne mase pa je jednostavno uravnoteženje,
• neprekinuta dobava neovisna o kompresijskom omjeru koji je neovisan o brzini vrtnje
i gustoći plina
• nisu osjetljivi na hidraulički udar kao stapni kompresori.

Nedostaci:

• Skupa obrada rotora složenog oblika

• ograničen i nepromjenjiv kompresijski omjer
• trošenje sinhronizacijskih zupčanika
• teškoće oko hlađenja stroja bez unutrašnjeg podmazivanja

122
TEHNIKA HLAĐENJA

Rashladni vijčani kompresori rade s ubrizgavanjem ulja u radni prostor. Ubrizgavanje se vrši
obično kroz otvore u zasunu za regulaciju dobave. Cirkulacija i tlačenje ulja vrši se radom
uljne pumpe, koja također tlači ulje u ležajeve i brtvenice kompresora. U tlačni cjevovod
radne tvari treba biti ugrađen odvajač ulja.

Slika 6.30. Pogled na djelomično otvoreni vijčani kompresor u poluhermetičkoj izvedbi

6.2.2.2. Regulacija dobave rashladnih vijčanih kompresora

Dobava se može regulirati bezstepeno u širokim granicama od 10 do 100% pune dobave.

Jedan od načina da se to ostvari je pomoću zasuna koji je ugrađen između dva rotora na strani
usisnog prostora kućišta. Aksijalnim pomicanjem zasuna otvara se veza između usisnog
prostora i kanala koji su zasunom dotad bili zatvoreni. Tako je omogućeno da se dio
komprimirane pare vraća natrag u usisni vod, sve dok zahvat rotora ne prijeđe rub zasuna.
Pomicanjem zasuna utječe se na konstrukcijski predviđen kompresijski omjer, što ima za
posljedicu povećanje energetskih gubitaka pri smanjenoj dobavi.

usisni usisni
priključak priključak
rotori

tlačni priključak tlačni priključak

zasun za regulaciju
dobave

Slika 6.31. Usisni i tlačni otvori vijčanog kompresora

123
TEHNIKA HLAĐENJA

kompresija

radni rotor usis

razvodni rotor

uređaj za
pomicanje zasuna

zasun za regulaciju dobave istiskivanje

POLOŽAJ ZASUNA PRI PUNOJ DOBAVI

kompresija
kompresija
usis usis

povrat
pare povrat
na usis pare
na usis

istiskivanje
pomak istiskivanje
pomak zasuna zasuna

POLOŽAJ ZASUNA PRI POLOŽAJ ZASUNA PRI

PARCIJALNOJ DOBAVI MINIMALNOJ DOBAVI

Slika 6.32. Regulacija dobave vijčanog kompresora

6.2.3. Indikatorski dijagram i promjenjivi protutlak

Svim je rotornim kompresorima s unutrašnjim komprimiranjem plina koji nemaju automatski

ventil na ulazu u tlačni vod (lamelni, vijčani, scroll) zajednička osobina (koja je već ranije
spomenuta) ta da rade s nepromjenjivim kompresijskim omjerom. Kako je već rečeno, tlak p
koji vlada u tlačnom priključku i u cjevovodu prema kondenzatoru ovisi o uvjetima hlađenja
kondenzatora i njegovom toplinskom opterećenju. Konačni tlak kompresije mijenja se ovisno
o početnom tlaku p1 , jer je p2 = xp1 . Tlak p 2 može biti veći, manji ili jednak tlaku p .Za
slučaj da je protutlak u tlačnom vodu niži od tlaka p2 , tj. p 2 > pa komprimiranje će se
odvijati od p1 do p2 a zatim će uslijediti prigušivanje i istiskivanje pare u tlačni vod u kojem
vlada niži tlak pa . Ukoliko je protutlak u tlačnom vodu viši od p2 , tj. p 2 < pb komprimiranje
će se odvijati do tlaka p2 za koji je kompresor građen, kada će, otvaranjem izlaznog kanala
para višeg tlaka pb iz tlačnog voda ulazeći natrag u kompresijski prostor dovršiti
komprimiranje na «vanjski» način od 2b do 4. U oba slučaja javljaju se energetski gubici
uslijed viška rada kompresije koji je prikazan površinom 2-2a-3-2 za slučaj p 2 > pa i 2-2b-4-
2 za slučaj p 2 < pb . Višak rada je to veći što je veća razlika konačnog tlaka kompresije i
protutlaka u tlačnom vodu. Navedene pojave uzrokuju i pulzacije tlaka na izlazu iz
kompresora koje treba izbjegavati. (Napomena: zanemaren je štetni prostor – vidljivo iz
dijagrama)

124
TEHNIKA HLAĐENJA

2b 4
pb

p2 2

2a
pa
3

p1 1

Sl. 6.33. Indikatorski dijagram i promjenjivi protutlak

125
TEHNIKA HLAĐENJA

6.3. TURBOKOMPRESORI

Turbokompresori spadaju u strojeve na strujanje. Osnovni sklop turbokompresora čini kolo

rotora koje se razmjerno velikom brzinom vrti na vratilu na koje je nasađen i pripadni stator
koji miruje. Energetsko stanje pare radne tvari mijenja se tako što se pri strujanju pare u
kanalima između lopatica rotora povećava njena kinetička energija uslijed djelovanja
centrifugalne sile i potencijalna energija (energija tlaka). Ulaskom pare iz rotora u difuzor koji
čine lopatice statora, kinetička se energija pare pretvara u potencijalnu, te tlak poraste na
konačnu vrijednost p2 .
Plin ili para struje u kolo rotora paralelno s osi stroja nekom brzinom c0 . Skrene li kolo struju
plina ili pare tako da na izlazu ima okomit smjer obzirom na vratilo rotora govori se o
radijalnom turbokompresoru. Ukoliko nakon napuštanja kola rotora struja zadržava smjer
paralelno s osi stroja onda se govori o aksijalnom turbokompresoru.

Slika 6.34. Stupanj radijalnog turbokompresora

Slika 6.35. Stupanj aksijalnog turbokompresora

126
TEHNIKA HLAĐENJA

6.3.1. Osnovne jednadžbe kod proračuna turbokompresora

Za razumijevanje načela djelovanja strojeva na strujanje kao osnova služe tri osnovna stavka
hidromehanike: Bernoullijeva jednadžba, jednadžba kontinuiteta i impulsni stavak.

Bernoullijeva jednadžba za kompresibilno strujanje bez gubitaka glasi

p
c2 2
2 ∫p1
+ v d P + gh = konst

gdje je c postignuta brzina struje, p1 totalni tlak na početku a p2 statički tlak na kraju
promatranja, g ubrzanje sile teže i h geodetska razlika u visini. Pri promatranju strujanja kroz
turbokompresor član gh se može zanemariti.

Jednadžba kontinuiteta glasi

M& = V&ρ = Acρ = konst

Impulsni stavak kazuje da je potrebni zakretni moment za održavanje rotacije kola

turbokompresora jednak razlici momenta impulsa (veličine gibanja). Pri računanju impulsa
treba uzeti samo obodne komponente ulazne i izlazne brzine c1u i c2u , jer se samo one
odupiru zakretanju kola.

Slika 6.36. Trokuti brzina za radijalni (lijevo) i aksijalni desno) turbokompresor

Moment impulsa protočne mase M& na ulazu u kolo rotora i na izlazu iz njega iznosi

I M 1 = M& c1u r1 i I M 2 = M& c 2u r2 , pa je potrebni zakretni moment kola

I M = I M 2 − I M 1 = M& (c 2u r2 − c1u r1 ) . Uvrštenjem izraza za kutnu brzinu ω = 1 = 2 u

u u
r1 r2
prethodnu jednadžbu dobiva se nakon sređivanja izraz za snagu potrebnu za pogon
turbokompresora:
P = I M ω = M& (u 2 c2u − u1c1u )
127
TEHNIKA HLAĐENJA

6.3.2. Glavne jednadžbe strojeva na strujanje

Idealno kolo

Da bi se savladala gravitacijska sila za podizanje mase od M& [kg/s] na visinu H potrebno je

utrošiti snagu P = I M ω , pa vrijedi I M ω = M& gH

iz čega slijedi

IMω
H= .
M& g

Ako se gornji izraz primijeni na kolo turbokompresora, onda se uz korištenje

izraza I M ω = M& (u 2 c2u − u1c1u ) može pisati

1
H teor∞ = (u 2 c2u − u1c1u ) (a1)
g

ili uz c1u = 0 , tj. za α1 = 90 o za radijalni ulaz u kolo

1
H teor∞ = u 2 c2u (a2)
g

Za aksijalno prostrujavana kola, gdje za jednu strujnicu vrijedi u = u1 = u 2 a

c2u − c1u = w1u − w2u , proizlazi

1
H teor∞ = u (w1u − w2u ) (b)
g

Jednadžbe (a1), (a2) i (b) čine tzv. I glavnu jednadžbu strojeva na strujanje.

Iz trokuta brzina na slici 6.36. lijevo (radijalni turbokompresor) pomoću kosinusovog poučka
proizlazi
u1c1u = u1c1 cosα1 = (c12 + u12 − w12 ) i u 2 c 2u = u 2 c 2 cos α 2 = (c 22 + u 22 − w22 )
1 1
2 2

kad se to uvrsti u jednadžbe (a) i (b) dobiva se tzv. II glavna jednadžba strojeva na
strujanje

H teor∞ = [(
1 2
2g
) ( ) ( )]
c2 − c12 + u 22 − u12 + w12 − w22 ,

Za aksijalni kompresor (slika 6.36. desno), uz u = u1 = u 2 vrijedi

H teor∞ =
1 2
2g
[( ) (
c2 − c12 + w12 − w22 )]
128
TEHNIKA HLAĐENJA

Stvarno kolo

Za idealno kolo turbokompresora pretpostavljeno je strujanje bez trenja s paralelnim

strujnicama, te da se sva privedena energija kolu iskoristi za komprimiranje plina. Stvarno
kolo ima konačni broj lopatica i strujnice u njegovim kanalima nisu paralelne. Strujanje plina
kroz kanale rotora i statora odvija se uz pojavu unutrašnjeg trenja pa je raspoloživa energija za
komprimiranje plina time umanjena. Konačno, plinska struja napušta stvarni stator s nekom
izlaznom brzinom c3 , što uzrokuje izlazni gubitak.
Utjecaji konačnog broja lopatica, unutrašnjeg trenja i izlaznog gubitka prikazani su u p,V& -
dijagramu na slici 6.36. Za neku projektiranu dobavu V& prikazana je visina dizanja H teor∞

točkom 1. Uzevši u obzir otklon mlaza, rotoru se može predati samo energija određena sa
H teor , točka 2. Ako se od toga odbije i energija koja se troši na savladavanje gubitaka trenja u
kolu, gubitaka trenja i vrtloženja u rasporu i trenja u statoru, te u eventualno pridodanom
prekretnom kanalu, dobiva se točka 3 koja određuje efektivnu visinu dizanja H e , dakle ona
energija koja je preostala raspoloživa za komprimiranje plina.

He
Stupanj iskoristivosti energije je tada η =
H teor

Slika 6.37. Visine dizanja i gubici

Na osovinu turbokompresora treba privoditi energiju H tot koja mora biti dovoljna da namiri
onaj iznos energije koji se može predati kolu rotora H teor , a zatim i iznos za pokrivanje
vanjskih gubitaka stroja (gubici trenja na vanjskim površinama diska kola, u labirintnim
brtvenicama i u glavnim ležajevima). nanesu li se iznosi ovih gubitaka iznad H teor dobiva se
točka 5, H tot .

129
TEHNIKA HLAĐENJA

Efektivni je stupanj djelovanja turbokompresora odnos one energije koja služi za isključivo
komprimiranje plina H e i energije koja se mora utrošiti na spojci turbokompresora H tot ,
H
dakle ηe = e .
H tot
Snaga potrebna za komprimiranje je P = M& gH = M& μ u 2 . e 2

Iz ovog se izraza vidi da je uz konstantnu brzinu vrtnje kompresijski omjer to veći što je veća
molekularna masa plina i što je veći faktor visine tlaka μ koji uzima u obzir sve okolnosti
strujanja u stvarnom kompresoru. Također se vidi da kompresijski omjer raste proporcionalno
kvadratu brzine vrtnje kola.

6.3.3. Višekratna kompresija

Povećanjem obodne brzine raste i kompresijski omjer s njenim kvadratom. Ograničenja koja
se postavljaju na povećanje obodne brzine su povezana s čvrstoćom materijala kola i
w
potrebom da na kritičnim mjestima strujanja Machova značajka strujanja Ma = (gdje je
wz
w z = κ gRT1 brzina zvuka) ne premaši vrijednost Ma = 0,8 − 0,85 .
Ukoliko Machova značajka strujanja ili obodna brzina u 2 za traženi kompresijski omjer
prijeđu dozvoljene vrijednost (za u 2 to je 200 – 300 ms-1) mora se prijeći na višestepenu
kompresiju, pri čemu se kompresijski omjer u pojedinom stupnju izračunava iz izraza
n
⎛ p2 ⎞ ⎛ n − 1 m ⎞ n −1
⎜⎜ ⎟⎟ = ⎜⎜1 + μ u22 N ⎟⎟ , gdje je N broj stupnjeva kompresije.
⎝ p1 ⎠ e ⎝ n ℜT1 ⎠

6.3.4. Radne karakteristike kompresora

Za radijalni kompresor je teoretska visina dizanja

1 u ⎛ w2 ⎞ u 2 ⎛ V& ⎞ u 22 ⎛ V& ⎞
H teor∞ = u 2 c2′ u = 2 ⎜⎜ u 2 − ⎟= ⎜⎜ u 2 − ⎟= ⎜⎜1 − ⎟⎟ .
g g ⎝ tan β 2 ⎟⎠ g ⎝ D2πb2 tan β 2 ⎟⎠ g ⎝ u 2π D2 b2 tan β 2 ⎠

Ovdje je D2 vanjski promjer kola a b2 širina kanala na izlazu (obodu kola). Temeljem gornjeg
izraza može se iscrtati pravce za H teor∞ u H , V& - dijagramima.
Vidi se da H teor∞ ovisi o izlaznom kutu lopatice β 2 . Taj kut može biti manji, jednak ili veći
od 90o, pa govorimo o unatrag zakrivljenim lopaticama, radijalnim lopaticama i unaprijed
zakrivljenim lopaticama.

Slika 6.38. Karakteristični oblici lopatica radijalnih kompresora i pripadni trokuti brzina

130
TEHNIKA HLAĐENJA

Za projektirani nominalni protok Vn nalazi se na ranije opisani način H teor , pri čemu je uzet u
obzir gubitak zbog otklona mlaza. Odbiju li se još unutrašnji gubici i izlazni gubitak, dobiva
se točka 3, koja za Vn određuje H e . Točka 3 je nominalna radna točka kompresora za brzinu
vrtnje n . Za svaki drugi protok V& ≠ V& javljaju se još i dodatni gubici sudara (jer su smjerovi
n
brzina takvi da struja ne ulazi tangencijalno na lopatice rotora i statora) pa je umanjena
preostala raspoloživa energija za komprimiranje plina. Odbiju li se ovi gubici (3'-4' i 3''-4'')
( )
dobivaju se i za protoke V& ≠ V&n točke stvarne radne karakteristike H e = f V& . Dobivene
karakteristike imaju maksimume (točke K). Desna strana karakteristike V& > V& predstavlja n

njen radni ili stabilni dio, dok je lijeva strana V& < V&n praktički neostvarivi, nestabilni dio.

Slika 6.39. Radne karakteristike radijalnih turbokompresora različitih izlaznih kutova lopatica
rotora β 2

Kolo a β 2 < 90 o odabire se kada se tijekom rada kompresora očekuju i veće promjene
protoka, a da se pritom konačni tlak p 2 samo malo mijenja, uz dobar stupanj iskoristivosti
energije. Rashladni se kompresori izgrađuju s ovakvim kolima. Odabire se kut β 2 = 40 − 60 o.
Kolo b β 2 = 90 o odabire se kada je u određenom području promjene protoka potreban
praktički nepromjenjiv kompresijski omjer x .
Kolo c β 2 > 90 o odabire se kada želimo postići što veći kompresijski omjer x , bez obzira na
nagle promjene kompresijskog omjera pri promjenjivom protoku.

Slično kao i za radijalne kompresore može se dobiti radna karakteristika aksijalnih

kompresora. Karakteristika je puno strmija, što znači da mala promjena protoka uzrokuje
znatnu promjenu kompresijskog omjera.

131
TEHNIKA HLAĐENJA

Slika 6.40. Radna karakteristika aksijalnih turbokompresora

6.3.5. Regulacija dobave turbokompresora

Regulacija dobave turbokompresora može se provesti promjenom brzine vrtnje. Želi li se

održati konstantan dobavni tlak uz promjenu protoka, prilagođava se brzina vrtnje tako da
nova radna karakteristika bude takva da zadovoljava željeni protok pri konstantnom tlaku
p 2 = konst .

Slika 6.41. Regulacija dobave turbokompresora promjenom brzine vrtnje

Regulaciju dobave turbokompresora moguće je provesti i prigušivanjem pare na usisu

kompresora, ali to je neekonomičan način, pa se rjeđe primjenjuje.

132
TEHNIKA HLAĐENJA

7. IZMJENJIVAČI TOPLINE RASHLADNIH UREĐAJA

Da bi se toplina u rashladnom procesu prenijela s niže na višu temperaturu, potrebna su

najmanje dva toplinska izmjenjivača. Jedan od njih omogućuje da se toplina s hlađenog tijela
prenese na radnu tvar procesa, a drugi da se toplina od radne tvari preda okolišu. Kod parnih
procesa radna tvar mijenja agregatno stanje pri prolasku kroz ove izmjenjivače, pa govorimo
o isparivaču kondenzatoru.

T T
T2′ = T2′′ = T
ΔT ′′ T1′
T1′′
ΔT ′ ΔT ′
T2′ = T2′′ = T0 T1′′
T1′ ΔT ′′

A A
KONDENZATOR ISPARIVAČ

Sl. 7.1 Tijek promjene temperatura u kondenzatoru i isparivaču

Izmijenjena je toplina

Q& = kAΔTm [W]

gdje je k [W/m2 K] koeficijent prolaza topline, A [m2] površina izmjenjivača i ΔTm srednja
ΔT '−ΔT ' '
temperaturna razlika koja se računa kao ΔTm = .
ΔT '
ln
ΔT ' '
Temperatura T1′ predstavlja kod kondenzatora ulaznu temperaturu medija koji hladi radnu tvar
(npr. zrak iz okoline), a kod isparivača ulaznu temperaturu hlađenog medija (npr. zrak u
hladionici). Na te temperature obično nije moguće utjecati. Da bi se postigao čim povoljniji
faktor hlađenja treba temperatura kondenzacije biti čim niža, a temperatura isparivanja čim
viša, dakle treba ΔT ′ biti čim manji. Povećanje faktora hlađenja može se postići na više
načina: povećanjem površine izmjenjivača, povećanjem protoka tvari za prijenos topline koja
u kondenzatoru hladi radnu tvar, odnosno povećanjem protoka hlađene tvari u isparivaču ili
pak povećanjem koeficijenta prijelaza topline. Uređaj s većim faktorom hlađenja trošiti će
manje snage za postizavanje istog rashladnog učinka, pa će troškovi pogona biti niži. S druge
strane, površina izmjenjivača, a time i troškovi njihove dobave biti će manji ako su srednje
razlike temperatura ΔTm veće. Ova dva utjecaja na troškove treba uskladiti na način da se
toplinski izmjenjivači odaberu na temelju zahtjeva za optimalnim troškovima, a pritom je od
velikog značaja da se postignu čim viši koeficijenti prolaza topline.

133
TEHNIKA HLAĐENJA

7.1. ISPARIVAČI

7.1.1. Prijelaz topline kod isparivanja

U isparivaču isparuje radna tvar koja kroz stijenke isparivača prima toplinu od hlađenog tijela
ili okoline koja se na taj način hladi. Ovisno o konstrukciji isparivača, isparivanje se može
odvijati na ogrjevnoj površini u velikom volumenu (isparivanje u posudi) ili u cijevima. U oba
slučaja isparivanje se može odvijati u uvjetima slobodnog (prirodnog) ili prisilnog kretanja
radne tvari.
Mehanizam izmjene topline pri isparivanju je složen. Kod isparivanja u posudi velikog
volumena iznad grijane površine, koeficijent prijelaza topline s unutrašnje stijenke isparivača
na radnu tvar ovisi o toplinskim svojstvima radne tvari (gustoća, specifična toplina, površinski
napon i dr.), o hrapavosti površine isparivača koja je u dodiru s radnom tvari, o tlaku odnosno
temperaturi zasićenja, o toplinskom toku, odnosno razlici temperature ogrjevne stijenke
stijenke i radne tvari, o geometrijskom obliku površine isparivača i o nizu drugih, obično
manje važnih činilaca.
Na slijedećoj je slici prikazan principijelni tok koeficijenta prijelaza topline radne tvari koja
isparuje, kao funkcija toplinskog toka q [W/m2] (odnosno razlike temperatura stijenke
isparivača i temperature zasićene radne tvari koja isparuje).

α tehnika hlađenja
1 2 3
2' 2''
C

qA qB qC q

Sl. 7.2. Ovisnost koeficijenta prijelaza topline radne tvari kao funkcija toplinskog toka kod
isparivanja

U području označenom s 1, pri malim toplinskim opterećenjima toplina se prenosi prirodnom

konvekcijom kapljevine od ogrjevne površine do površine razdvajanja između pare
kapljevine gdje dolazi do isparivanja. Pri većim toplinskim opterećenjima (dio krivulje od A
do B) na dijelovima ogrjevne površine stvaraju se mjehurići, ali je još uvijek znatan utjecaj
konvekcije (2' – nerazvijeno mjehuričasto vrenje). Pri daljnjem porastu toplinskog opterećenja
broj mjehura raste, prijelaz topline je sve intenzivniji (2''- razvijeno mjehuričasto vrenje). Pri
q = qC dolazi do prijelaza u filmsko isparivanje. U isparivačima koji se koriste u tehnici

134
TEHNIKA HLAĐENJA

hlađenja, toplinska opterećenja su znatno manja od qC . U isparivačima sa cijevnim snopom,

samo na donjim redovima cijevi promjena koeficijenta prijelaza topline pri isparivanju ima
prikazanu karakteristiku, dok je na gornjim redovima cijevi koeficijent prijelaza topline veći
zbog intenzivnijeg strujanja dvofaznog toka radne tvari u gornjim redovima. Povećanje
ukupnog koeficijenta prijelaza topline ovisi o broju redova cijevi po visini, njihovom
rasporedu i dimenzijama, vrsti radne tvari, temperaturi isparivanja i toplinskom toku.

Isparivanje pri strujanju radne tvari kroz cijevi isparivača povezano je s nekoliko različitih
mehanizama prijelaza topline, u ovisnosti o promjeni sadržaja pare i odgovarajućem režimu
strujanja, gustoći masenog protoka radne tvari kroz poprečni presjek cijevi m& [kg/m2 s] i o
gustoći toplinskog toka na unutrašnjoj stijenci cijevi.

smjer strujanja →
strujanje mjehurića

strujanje velikih
mjehura

strujanje u sloju

strujanje s valovima

bujičasto strujanje

strujanje u prstenu

strujanje magle

Sl. 7.3. Režimi strujanja u horizontalnoj cijevi

strujanje strujanje uzburkano strujanje strujanje strujanje

mjehurića velikih strujanje u prstenu u prstenu s magle
mjehura pramenovima
magle
Sl. 7.4. Režimi strujanja u vertikalnoj cijevi

135
TEHNIKA HLAĐENJA

Kako se s gornjih slika može vidjeti, kapljevita faza radne tvari nekad je u dodiru sa samo
jednim dijelom unutarnje površine cijevi a u nekim slučajevima oplakuje cijelu unutarnju
površinu cijevi. Kako je koeficijent prijelaza topline između stijenke i kapljevine veći nego je
to koeficijent prijelaza topline između stijenke i pare, poželjno je da cijela unutrašnja stijenka
bude u dodiru s kapljevinom. Neke konstrukcije cijevi isparivača omogućuju poboljšani
prijelaz topline upravo zahvaljujući povećanom oplakivanju cijevi kapljevinom radne tvari.

Na sljedećoj je slici prikazana ovisnost srednjeg koeficijenta prijelaza topline α pri potpunom
isparivanju radne tvari, o gustoći toplinskog toka q& s gustoćom protoka mase m& kao
parametrom. U području q& < q& kr dominantan utjecaj na prijelaz topline ima protok mase m& ,
pa se govori o konvektivnom vrenju. U području q& > q& kr , slično kao kod vrenja u posudi,
primarni utjecaj ima gustoća toplinskog toka q& pa se tu govori o mjehuričastom vrenju.

ln α m& 1 < m& 2 < m& 3

T0 = konst
d i = konst

m& 3

m& 2

m& 1

qkr

ln q

Sl. 7.5. Ovisnost koeficijenta prijelaza topline pri potpunom isparivanju radne tvari, o gustoći
toplinskog toka i gustoći protoka mase

136
TEHNIKA HLAĐENJA

Prijelaz topline na strani hlađene tvari u isparivačima predstavlja složen problem za

razmatranje. Tako se u isparivačima za hlađenje zraka formira na cijevima i lamelama sloj
inja, čim je temperatura tih površina niža od 0oC. To je nestacionaran proces koji se periodički
ponavlja između dvaju prekida rada rashladnog uređaja koji se provode radi odleđivanja.
Promjena debljine sloja leda δ, njegove toplinske vodljivosti λ i gustoće leda ρ, kao i
promjena koeficijenta prijelaza topline α na strani zraka prikazani su na slijedećoj slici.
Utjecaj inja izražen je kod promjene otpora provođenju topline, ali i kod pada tlaka pri
strujanju zraka kroz isparivač.

α
λ
δ
α

ρ
ρ

Sl. 7.6. Nestacionarne pojave kod stvaranja inja na isparivaču i utjecaj na prijelaz topline

Također je složen i slučaj prijelaza topline na strani hlađene kapljevine u isparivačima za

hlađenje kapljevine, zbog različitih mogućnosti prolaska kapljevine kroz zazore mimo cijevi,
promjene smjera toka kapljevine u odnosu na cijevi i sl.

SL SH

SB SH – glavna struja

SL – propuštanja

SB – obilazna struja

Sl. 7.7. Strujanje hlađene kapljevine u isparivaču

Koeficijent prolaza topline u jednadžbi Q& = kAv ΔTm može se izračunati iz izraza

137
TEHNIKA HLAĐENJA

1
k=
1 ⎛ 1 δc ⎞
+ Rk + β ⎜⎜ + ⎟⎟
α Mη ⎝ α R λc ⎠

gdje je α M [W/m2 K] ekvivalentni koeficijent prijelaza topline na strani hlađenog medija. Ako
se radi o zraku, treba uzeti uobzir utjecaj rošenja ili stvaranja inja. η je termička efikasnost
orebrene površine (ako nema rebara η = 1 ), Rk [m2 K/W] kontaktni otpor provođenju topline
između rebara i cijevi sveden na 1 m2 vanjske površine (ako nema rebara, Rk = 0 ). Faktor
A δ
orebrenja β = v predstavlja odnos vanjske i unutarnje površine, c je toplinski otpor
Au λc
stijenke cijevi, a α R [W/m K] je koeficijent prijelaza topline na strani radne tvari.
2

Poznavajući Q& , k i ΔTm može se odrediti vanjska površina isparivača Av , pri čemu je
potreban iteracijski ostupak, budući je koreficijent prijelaza topline na strani radne tvari
ovisan o toplinskom toku, tj može se obično predstaviti u obliku α R = Nq& n .

7.1.2. Tipovi i konstrukcije isparivača

Podjela isparivača može se provesti na više različitih načina.

Prema namjeni isparivači se mogu podijeliti u slijedeće grupe:

• isparivači za hlađenje kapljevina,

• isparivači za hlađenje zraka (i plinova),
• isparivači za hlađenje i smrzavanje proizvoda kontaktnim prijenosom topline,
• specijalni isparivači, npr. isparivači – kondenzatori u kaskadnim rashladnim uređajima
i sl.)

Prema načinu isparivanja i regulaciji napajanja radnom tvari razlikuju se

• suhi isparivači
• potopljeni isparivači

7.1.2.1. Podjela prema načinu isparivanja

7.1.2.1.1. Suhi isparivači

Suhi se isparivači koriste za hlađenje zraka, kao i za hlađenje kapljevina. U njima radna tvar
potpuno isparuje, a para se pregrijava u izlaznoj zoni isparivača. Odgovarajućim načinom
regulacije osigurava se da na izlazu iz isparivača para bude pregrijana. Prave se od glatkih ili
orebrenih cijevi, kao isparivači s cijevima u plaštu, kao pločasti ili kao koaksijalni isparivači.

138
TEHNIKA HLAĐENJA

u kompresor

iz kondenzatora

Q& 0
Sl. 7.8. Suhi isparivač

7.1.2.1.2. Potopljeni isparivači

Potopljeni su isparivači skoro potpuno ispunjeni kapljevinom radne tvari. Izrađuju se se u

obliku cijevnih snopova od glatkih ili orebrenih cijevi, ili kao isparivači s cijevnim snopom u
plaštu. Prijelaz topline na strani radne tvari je intenzivniji nego kod suhih isparivača, jer je
cijela površina unutrašnjih stijenki u dodiru s kapljevinom. Cirkulacija radne tvari u
potopljenim isparivačima može biti prirodna ili prisilna, kada kroz njih cirkulira nekoliko puta
više kapljevine nego što ispari. Koriste se uglavnom u većim rashladnim instalacijama.

u kompresor

iz

Q& 0
Sl. 7.9. Potopljeni isparivač

7.1.2.2. Oblikovanje površine za prijenos topline

Prema obliku površine za prijenos topline isparivači mogu biti

• glatkocijevni,
• pločasti,
• orebreni

139
 TEHNIKA HLAĐENJA

a e

b f

c g

d h

Sl. 7.10 Oblikovanje površina za prijelaz topline: a) glatka cijev; b), c) limovi oblikovani i
zatim uprešani kao cijevi, d) cijevi obložene limom s prostorom za akumulacijsku
masu, e) limene lamele navučene na cijevi; f) spiralno orebrenje namotano na cijevi;
g) orebrenje utisnuto na glatke cijevi; h) ulošci za povećanje turbulencije umetnuti u
cijevi

7.1.2.3. Podjela prema namjeni

Isparivači za hlađenje kapljevina obično se grade kao glatkocijevni potopljeni isparivači,

kao isparivači s cijevima u plaštu (suhi i potopljeni) , pločasti ili koaksijalni isparivači.

Glatkocijevni potopljeni isparivači

Sl. 7.11. Isparivači za hlađenje kapljevina a) Lindeov tip; b), c) tipovi s oblikovanim
cijevima

140
TEHNIKA HLAĐENJA

Namijenjeni su za sustave s medijem za prijenos topline i akumulacijom. Ugrađuju se u

akumulacijske bazene, cirkulacija hlađenog medija oko cijevnog snopa može biti i prisilna,
pomoću propelerne crpke.

k = 400 − 800 [W/m2K]

uW = 0,15 − 0,3 [m/s]
ΔTm = 5 − 10 K

Moguće su različite izvedbe ovakvih isparivača. Jedna je prikazana na slijedećoj slici.

Sl. 7.12. Izvedba glatkocijevnog potopljenog isparivača

Potopljeni isparivači s cijevima u plaštu

izlaz radne tvari izlaz radne tvari

ulaz radne tvari

hlađena
kapljevina

Sl. 7.13. Izvedba potopljenog isparivača s cijevima u plaštu

Radna tvar isparuje u prostoru plašta, hlađena kapljevina protječe kroz snop cijevi.
k = 500 − 1000 [W/m2K], uW = 0,5 − 1,5 [m/s], ΔTm = 5 − 15 K. Prigušivanje radne tvari je u
ventilu s plovkom na niskom tlaku.

141
TEHNIKA HLAĐENJA

hlađena
eliminator kapljica izlaz radne tvari
kapljevina

ulaz radne tvari

Sl. 7.14.- Potopljeni isparivač s cijevima u plaštu i eliminatorom kapljica radne tvari

izlaz pare radne tvari

izlaz hlađene kapljevine

ulaz hlađene kapljevine

Sl. 7.15. Potopljeni isparivač s cijevima u plaštu s vodoravnim odvajačem parne faze radne
tvari

Suhi isparivači s cijevima u plaštu

izlaz hlađene kapljevine

izlaz pare radne tvari

ulaz radne tvari

ulaz hlađene kapljevine

Sl. 7.16. Suhi isparivač s cijevima u plaštu

Radna tvar isparuje u cijevima, hlađena kapljevina protječe oko snopa cijevi u plaštu.
k = 800 − 1500 [W/m2K], uW = 0,15 − 0,3 [m/s], ΔTm = 5 − 15 K. Prigušivanje radne tvari je u
termoekspanzijskom ventilu. Potrebno je osigurati pravilnu distribuciju radne tvari u cijevima.

142
TEHNIKA HLAĐENJA

izlaz hlađene kapljevine

izlaz pare radne tvari

ulaz radne tvari

ulaz hlađene kapljevine

Sl. 7.17. Isparivač za hlađenje kapljevine sa suhim isparivanjem i cijevnim snopom u plaštu s
dva prolaza radne tvari

ulaz hlađene kapljevine izlaz hlađene kapljevine

izlaz
radne
tvari

ulaz
radne
tvari

Sl. 7.18. Isparivač za hlađenje kapljevine sa suhim isparivanjem i cijevnim snopom u plaštu sa
šest prolaza radne tvari

Pločasti isparivači za hlađenje kapljevina

Isparivanje radne tvari se odvija u kanalima koje čine profilirane ploče. S jedne strane ploče
protječe radna tvar koja isparuje, a s druge strane hlađena radna tvar. Krajnje ploče zatvaraju
izmjenjivač. Ploče su obično izrađene iz nerđajućeg čelika i zalemljene bakrom ili niklom
(nema brtvi).

izlaz pare radne tvari

ulaz hlađene kapljevine

ulaz radne tvari

izlaz hlađene kapljevine

Sl. 7.19. Pločasti isparivač

143
TEHNIKA HLAĐENJA

Koaksijalni isparivači za hlađenje kapljevina

Jedna ili više cijevi manjeg promjera ugrađene su u vanjsku cijev koja čini plašt i koja je
savijena u obliku zavojnice. Hlađena kapljevina struji u vanjskoj cijevi, a u suprotnom smjeru,
kroz manje cijevi struji radna tvar.

Presjek A-A
izlaz
hlađene
ulaz kapljevine
hlađene
kapljevine

izlaz radne tvari ulaz radne tvari

Sl. 7.20. Koaksijalni isparivači za hlađenje kapljevina

Isparivači za hlađenje zraka

Mogu biti s prirodnom ili prisilnom konvekcijom. Radna tvar isparuje u cijevima, a oko cijevi
ili cijevi s rebrima struji zrak.

Isparivači s prirodnom konvekcijom za temperature isparivanja niže od –20oC, rjeđe se

rade od glatkih cijevi, a češće od orebrenih s većim razmakom (korakom) rebara (20-30 mm).
Za temperature isparivanja više od –20oC isparivači s prirodnom i prisilnom konvekcijom
prave se od orebrenih cijevi s korakom rebara od oko 8 do 15 mm, dok je za temperature
isparivanja više od 0oC korak rebara 2 do 4 m.
Pločasti se isparivači također mogu koristiti kao isparivači s prirodnom konvekcijom (npr.
kod malih kućanskih hladnjaka).

Isparivač s glatkim cijevima za hlađenje zraka. Izrađuje se iz glatke bakrene cijevi koja se
oblikuje tako da zatvori prostor željenog oblika. Koriste se uglavnom kao suhi isparivači, s
dovođenje radne tvari s gornje strane, preko termoekspanzijskog ventila.

144
TEHNIKA HLAĐENJA

Sl. 7.21. Isparivač s glatkim cijevima za hlađenje zraka

Pločasti isparivač za hlađenje zraka. Često se ugrađuju u male kućanske hladnjake,

oblikovani po potrebi u prostoru.

Sl. 7.22. Pločasti isparivač za hlađenje zraka

Isparivači s rebrima mogu se izrađivati na razne načine, a često korištene izvedbe su sa

spiralnim rebrima ili s lamelama.

sR δ R
hR

a)
dS
du

sR δ R sc ds
dS
du

hR
SC

SC

c)
b) SC

Sl. 7.23. Izvedbe površina za prijelaz topline s lamelama i spiralnim rebrima

145
TEHNIKA HLAĐENJA

Kod konstrukcije ili odabira isparivača s prirodnom konvekcijom usvaja se veća razlika
temperature zraka u hladionici i temperature isparivanja radne tvari (10 do 15oC) radi
osiguranja potrebne cirkulacije zraka. To uzrokuje smanjenje relativne vlažnosti zraka u
hladionici, i time povećano kaliranje. Pri njihovu se postavljanju treba osigurati dobra
cirkulacija zraka kroz isparivač i u hladionici.

Isparivači za hlađenje zraka s prisilnom konvekcijom

Radi povećanja koeficijenta prijelaza topline na strani zraka, ugrađuje se ventilator koji
ostvaruje prisilnu cirkulaciju zraka kroz isparivač i hladionicu. U kućište hladnjaka zraka
ugrađeni su isparivač i ventilatori. U nekim se slučajevima ugrađuju i električni grijači za
otapanje inja. Dno kućišta izrađeno je u obliku posude za sakupljanje vode nastale otapanjem
inja. Oblik zračnih hladnjaka ovisi o namjeni i mogućnosti postavljanja. Ohlađivanje zraka u
isparivaču uobičajeno se kreće od 3 do 4 oC. Pri proračunu treba voditi računa o toplini koja
se oslobađa uslijed rada ventilatora.

Sl. 7.24. Izvedbe hladnjaka zraka s prisilnom konvekcijom

146
TEHNIKA HLAĐENJA

7.1.3. Utjecaj temperature isparivanja na kaliranje proizvoda

Što je veća razlika temperature isparivanja i zraka u hladionici to će biti veće kaliranje
proizvoda u slučaju da nisu pakovani u ambalažu nepropusnu za vodenu paru.

h=konst
1' 1 h ϑ1 1' 1
2 h ϑ1

m' m ϕ =1 ϕ =1

ϑ2 2' ϑ2 2' 2
2
1 ϑa

ϑa′
dAp

x'm xm x'v xv x'2 x2 x'1 x1 x

x
Sl. 7.25. Utjecaj temperature isparivanja na stanje zraka u hladionici

Prolaskom kroz hladionicu zrak stanja 2 ugrijava se od temperature ϑ2 na temperaturu ϑ1 i

ovlažuje od vlažnosti x2 do x1 . Na ovaj način proizvodi gube vlagu, a time težinu, pa se kaže
da oni kaliraju. U isparivaču se zrak hladi od ϑ1 na ϑ2 i iz njega se izdvaja vlaga, tako da mu
se apsolutna vlažnost mijenja od x1 na x2 .
Sa beskonačno malog elementa površine robe d Ap ishlapljuje (ili sublimira) količina vlage
d W = σ β d Ap (x g − x )
gdje je σ koeficijent ishlapljivanja, β faktor koji daje odnos vlažnog dijela površine i
površine d Ap (ishlapljivanje preko pora na površini), x v apsolutna vlažnost zasićenog zraka
temperature površine proizvoda i x apsolutna vlažnost zraka koji struji nad površinom d Ap .
Ako se pretpostavi da je temperatura površine jednaka temperaturi vlažnog termometra
okolnog zraka, da nema utjecaja unutrašnjih izvora topline i toplinskog zračenja, da proizvodi
sadrže čistu vodu i da se promjena stanja zraka može prikazati pravcem u h,x-dijagramu,
može se pisati
W& = σ β Ap ( xv − xm ) ,
gdje je σ [kg/m2s] srednja vrijednost koeficijenta ishlapljivanja, β srednja vrijednost odnosa
vlažnog dijela površine prema ukupnoj površini Ap [m2] xv [kg/kg] apsolutna vlažnost
zasićenog zraka na temperaturi vlažnog termometra i xm [kg/kg] srednja apsolutna vlažnost
zraka u hladionici.
Ukupna količina topline Q& 0 koja se odvodi u isparivaču sastoji se iz osjetne topline
Q& = V&ρ c(ϑ − ϑ ) i latentne topline Q& = V&ρrΔx , gdje je V& protok zraka kroz isparivač,
os 1 2 l

ρ gustoća zraka a r [J/kg] toplina isparivanja vode na temperaturi površine isparivača. Ako se
pretpostavi da je temperatura površine isparivača ϑa jednolika po cijeloj površini isparivača,
promjena stanja zraka u isparivaču ići će po pravcu čiji je nagib u h,x-dijagramu određen

147
TEHNIKA HLAĐENJA

d h h2 − h1 M& (h2 − h1 ) Q& os + Q& l Q& 0

izrazom = = = = , a koji u dijagramu siječe presjecište
d x x2 − x1 M& ( x2 − x1 ) W& W&
izoterme ϑa s linijom zasićenja ϕ = 1 .

Ako se snizi temperatura isparivanja, sniziti će se i temperatura vanjske površine isparivača,

npr. na ϑa′ , pa će se promjena stanja zraka pomaknuti u područje manjih relativnih vlažnosti
zraka, a time će se povećati razlika vlažnosti od ( xm − xv ) na ( xm′ − xv′ ) u odnosu na slučaj kad
je temperatura granične površine bila ϑa .
Dakle, zbog ( xm′ − xv′ ) > (xm − xv ) biti će intenzivnije ishlapljivanje vlage s površine
proizvoda, a time i veće kaliranje.
Snižavanjem temperature isparivanja u odnosu na temperaturu hladionice smanjuje se
relativna vlažnost zraka u hladionici, a time se povećava kaliranje proizvoda.
Intenzitet kaliranja ovisi i brzini zraka jer je koeficijent ishlapljivanja σ ovisan o brzini
strujanja zraka, koja opet ovisi o protoku zraka V& . protok se bira na temelju prihvatljive
razlike temperatura (ϑ1 − ϑ2 ) koja prema danas prihvatljivoj praksi iznosi oko 3 do 4 oC.
Porast osjetne topline u odnosu na latentnu utječe na povećanje nagiba pravca promjene stanja
u h,x-dijagramu, pa se za istu temperaturu ϑa stanja 1 i 2 pomiču u područje manjih relativnih
vlažnosti. To znači da će u lošije izoliranoj hladionici kaliranje vlažnih proizvoda biti veće.

Vlažnost u hladionici potrebno je održavati u granicama koje se zahtijevaju za određenu vrstu

robe. Nije poželjna niti previsoka niti preniska vlaga. Hlađenjem u isparivaču zrak se suši.
Vlaga koja se u isparivaču nataloži u obliku inja odvodi se povremenim odleđivanjem
isparivača. Ukoliko treba smanjivati vlagu u hladionici, to se može postići kombinacijom
grijanja zraka pomoću odgovarajućih grijalica i hlađenja u hladnjaku zraka.

7.1.4. Otapanje inja s površine zračnih hladnjaka

Otapanje inja, odnosno odleđivanje hladnjaka zraka može se provesti na slijedeće načine:

• korištenjem zraka iz hlađenog prostora (samoodleđivanje)

• odleđivanje pomoću dopunskih toplinskih izvora (vodom, glikolnom smjesom u
otvorenom i zatvorenom krugu, električnim grijačima)
• odleđivanje vrućom parom radne tvari

Odleđivanje korištenjem zraka iz hlađenog prostora može se provesti samo za hladnjake

zraka u hladionicama s temperaturom iznad 0oC (ako je temperatura isparivanja niža od 0oC) i
to za manje hladnjake zraka. Pritom se zaustavlja rad kompresora (ili se, ukoliko se radi o
sustavu s više hladnjaka, hladnjak zraka odgovarajućim ventilima izdvoji iz sustava hlađenja),
dok ventilatori i dalje recirkuliraju zrak iz hladionice preko isparivača i tako se otapa inje.

Odleđivanje pomoću dopunskih toplinskih izvora. Konstrukcija hladnjaka zraka treba biti
takva da se u što je moguće većoj mjeri spriječi prijelaz dovedene topline u hladionicu. Kod
ovog se odleđivanja prekida rad hladnjaka (protok radne tvari i zraka kroz hladnjak), a nakon
otapanja hlađenje ne počinje dok se kapljice vode nastale odleđivanjem ne ocijede s površine
hladnjaka. Može se provesti tako da se hladnjak zraka polijeva vodom preko mlaznica
postavljenih tu svrhu (a). Najčešće se koristi čista voda iz vodovoda. Da bi se izbjegli
problemi sa smrzavanjem mlaznica kod temperatura hladionice nižih od 0oC, može se

148
TEHNIKA HLAĐENJA

hladnjak polijevati glikolnom smjesom koja se grije u posebnom grijaču (b). Tu je problem
što se sastav smjese mijenja tijekom rada jer joj se dodaje voda nastala otapanjem leda. To se
može izbjeći tako da glikolna smjesa cirkulira kroz zatvoreni cjevovod koji je sastavni dio
hladnjaka zraka (c). Najjednostavniji je način odleđivanje električnim grijačima ugrađenim u
hladnjak zraka (d).
3 3
4 4

1 1

2 6
2 7
voda

8
a b

3 3

1 1 9

2 2
7

5 5
c d
8

Sl. 7.26. Načini otapanja inja s površina zračnih hladnjaka: 1 – orebrena sekcija isparivača; 2-
okapnica, sabirnik vode; 3- oplata kućišta; 4-mlaznice za vodu; 5-sifonsko koljeno, izljev u
kanalizaciju; 6-troputni ventil; 7-crpka; 8-spremnik s grijalicom; 9- električni grijači

Odleđivanje vrućom parom radne tvari. Kod ovog se načina prekida rad hladnjaka zraka
isključivanjem ventilatora i zatvaranjem ventila na priključcima za dovod i odvod radne tvari,
a u isparivač se dovodi topla para iz tlačnog cjevovoda kompresora. Ponekad se ovaj način
odleđivanja kombinira s polijevanjem isparivača vodom.
Na sljedećoj je slici prikazan slučaj kad je u instalaciji jedan isparivač. Iza isparivača
postavlja se električni grijač, da bi se spriječilo usisavanje kapljevine u kompresor.

O Z

Z O
TC TC

HLAĐENJE ODLEĐIVANJE

Sl. 7.27. Odleđivanje vrućom parom radne tvari u instalaciji s jednim isparivačem

149
TEHNIKA HLAĐENJA

Kad je uređaj u izvedbi kao dizalica topline, smjer toka radne tvari može se promijeniti
prekretanjem četveroputnog ventila. U procesu odleđivanja isparivač iz procesa hlađenja
postaje kondenzator (grijač), a kondenzator iz procesa hlađenja postaje isparivač u procesu
odleđivanja.

TC TC

TC TC

HLAĐENJE GRIJANJE I ODLEĐIVANJE

Sl. 7.28. Odleđivanje vrućom parom radne tvari kod dizalica topline

Kad je u instalaciji ugrađeno više isparivača, otapanje toplom parom je kao na slici a). Za
otapanje npr. isparivača I1 zatvori se ventil 2 a kroz ventil 1 se uvodi topla para radne tvari u
isparivač. Nastala kapljevina radne tvari kroz nepovratni ventil 3 dolazi u cjevovod između
sabirnika kapljevite radne tvari (receivera) i odatle ide u druge isparivače.
Otapanje se može provesti i neovisno o radu ostalih isparivača ako se u instalaciji ugradi
posuda za otapanje (ovaj se način primjenjuje u velikim instalacijama). Zatvaranjem ventila 2
i odsisavanjem pare radne tvari preko ventila 7 zaostala kapljevina radne tvari se slijeva u
posudu za otapanje otvaranjem ventila 3 i 6. Otvaranjem ventila 1 dovodi se topla para u
isparivač, a kondenzat radne tvari se skuplja u posudi za otapanje. Nakon dovršenog otapanja
otvaraju se ventili 4 i 5 i radna tvar ponovno kruži u normalnom rashladnom procesu. Ako je
isparivač ispod nivoa posude za otapanje, pa nije moguće slijevanje kapljevine iz isparivača u
posudu, onda je moguće sniziti tlak u posudi djelomičnim ili potpunim otvaranjem ventila 7,
čime će doći do usisavanja.

1 2 1 2 1 2 1 2
I1 I2 I3 I4
K

3 3 3 3

KD u kompresor
4 5 6 7
RC P
a b

Sl. 7.29. Odleđivanje vrućom parom radne tvari u instalacijama s više isparivača

150
TEHNIKA HLAĐENJA

7.2. KONDENZATORI

7.2.1. Tipovi i konstrukcije kondenzatora

7.2.1.1. Podjela prema načinu hlađenja

Prema načinu hlađenja kondenzatori se mogu podijeliti na:

• protočni kondenzatori hlađeni zrakom

• protočni kondenzatori hlađeni vodom
• optočni kondenzatori hlađeni zrakom i vodom koja ishlapljuje

Površine za prijenos topline mogu biti glatke cijevi, orebrene cijevi ili profilirane ploče.

Protočni kondenzatori hlađeni zrakom

Primjena je sve šira zbog sve većih problema s opskrbom vodom. Primjenjuju se za sve
veličine rashladnih uređaja. Kondenzator se sastoji od više redova (2 do 6) orebrenih cijevi s
lamelama. kao i kod isparivača, na kućište se ugrađuju ventilatori radi ostvarivanja prisilne
cirkulacije, a time i povećanja koeficijenta prijelaza topline.

6
2 3

5 1
4

a 7

5
2

6 3

b 7 4
7

Sl. 7.30. Shematski prikaz kondenzatora a) s horizontalnim b) s vertikalnim strujanjem zraka.

1- ulaz zraka kroz zaštitnu rešetku; 2-izlaz zraka; 3- ulaz pare radne tvari; 4- izlaz
kondenzata radne tvari; 5- ventilator s elektromotorom; 6- oplata kondenzatora; 7-
orebrena cijevna sekcija

Radna tvar, uglavnom freoni (rijetko amonijak) protječe kroz cijevi promjera 6 do 20 mm.
Koeficijenti prolaza topline svedeni na vanjsku površinu kreću se oko k = 15 − 30 [W/m2K].
Ugrijavanje zraka ΔT1 = 3 − 10 K, dok je temperatura kondenzacije za ΔT1 = 12 − 18 K viša od
ulazne temperature zraka.

151
TEHNIKA HLAĐENJA

Ventilatori mogu biti aksijalni i radijalni.

a b

Sl. 7.31. Kondenzatori s aksijalnim ventilatorima i horizontalnim strujanjem zraka. a) za

vanjsku ugradnju na otvoren prostor b) za vanjsku ugradnju pod nadstrešnicu

aksijalni
ventilator

priključak na sabirnik
kapljevine RT
priključak na tlačni vod

Sl. 7.32. Kondenzator s aksijalnim ventilatorima i vertikalnim strujanjem zraka.

radijalni
ventilator

izlaz
zraka

ulaz
izlaz ulaz
radne zraka
tvari

Sl. 7.33. Kondenzator s radijalnim ventilatorima

152
TEHNIKA HLAĐENJA

Za male kućanske hladnjake grade se zrakom hlađeni kondenzatori s prirodnom cirkulacijom

zraka. Orebrenje se izrađuje od lima, žice ili s lamelama.

Vodom hlađeni protočni kondenzatori

Predstavljaju najekonomičnije rješenje ako na raspolaganju stoji dovoljna količina rashladne

vode odgovarajuće kvalitete i ako dovođenje vode do kondenzatora nije skupo.

Kondenzatori s cijevnom zavojnicom u bubnju (shell and coil)

Rade se za male toplinske učinke (1 do 5 kW) i najjednostavnije rashladne uređaje. Moguće je

korištenje topline vode ugrijane u bubnju (npr. potrošna voda). Nedostatak je relativno velik
pad tlaka radne tvari koja struji kroz cijevnu zavojnicu i mali koeficijent prijelaza topline sa
strane vode. Ovaj se koeficijent može povećati dodavanjem miješalice. Postoji i varijanta kod
koje voda struji kroz cijevnu zavojnicu a radna tvar se kondenzira na unutarnjoj površini
plašta (zrak) i na cijevnoj zavojnici (voda). U tom se slučaju bubanj koristi i kao sabirnik
kapljevite radne tvari, ali je otežano čišćenje unutrašnje stijenke cijevi od kamenca.

ulaz pare RT

izlaz vode

ulaz vode

izlaz kapljevine RT

Sl. 7.34. Kondenzator s cijevnom zavojnicom u bubnju (shell and coil)

Protustrujni kondenzatori tipa cijev u cijev

Jedna ili više cijevi manjeg promjera u vanjskoj cijevi većeg promjera. Kroz unutrašnju cijev
ili cijevi struji voda, a oko njih u unutrašnjosti vanjske cijevi kondenzira radna tvar. Kod
višecijevnih kondenzatora poklopci na strani vode trebaju biti demontažni radi čišćenja od
vodenog kamenca.
Ako se vanjska cijev savije u zavojnicu dobiva se koaksijalni kondenzator sa spiralno
svijenom cijevi u cijevi (sličnog vanjskog izgleda kao ranije spomenuti koaksijalni isparivač).
U unutrašnjoj cijevi protiče voda, a oko nje, u plaštu vanjske cijevi kondenzira radna tvar.
Oko unutrašnje cijevi obično je u obliku zavojnice namotana i spiralna traka radi poboljšanja

153
TEHNIKA HLAĐENJA

prijelaza topline. Kod takve izvedbe nije moguće mehaničko čišćenje cijevi od vodenog
kamenca.

3
2
1

3 4

1 2

3
4

1 2

Sl. 7.35. Protustrujni kondenzatori. 1- ulaz vode; 2-izlaz vode; 3-ulaz pare RT; 4-izlaz
kapljevine RT

Više se elemenata protustrujnih kondenzatora može međusobno povezati

3

1 5

4
6
Sl. 7.36. Protustrujni kondenzator s više elemenata: 1- ulaz vode; 2-izlaz vode; 3- ulaz pare
RT; 4- izlaz pothlađene kapljevine RT; 5- sabirnik kapljevite RT (receiver); 6- ispust ulja

Kondenzator s cijevima u plaštu (shell and tube)

Grade se u svim veličinama. Radna tvar kondenzira na snopu cijevi, a voda protječe kroz
cijevi u jednom ili više prolaza. Uobičajene su izvedbe s ravnim cijevima. Izvedbe su
uglavnom horizontalne. Tamo gdje je na raspolaganju mali tlocrtni prostor za smještaj cijevi
mogu biti vertikalne, ali to smanjuje koeficijent prijelaza topline na strani radne tvari. Cijevi,

154
TEHNIKA HLAĐENJA

promjera 19 do 25 mm, mogu biti glatke, ali su češće orebrene rebrima niskog profila (0,9 –
1,5 mm visine) i razmaka 0,64 – 1,3 mm. Često se poduzimaju mjere za povećanje prijelaza
na unutrašnjoj strani cijevi (zavojnica, rebra i sl.).

3
6 7 8 9
11 11
2

10
4

Sl. 7.37. Kondenzator s cijevima u plaštu: 1- ulaz vode; 2-izlaz vode; 3- ulaz pare RT; 4- izlaz
kapljevite RT; 5- ispust ulja; 6- priključak za sigurnosne ventile; 7- priključak za
izjednačenje tlaka; 8-priključak za manometar, termometar; 9- odvod
nekondenzirajućih plinova; 10-ispust vode; 11-odzračivanje
priključak za
sigurnosni ventil
brtva
priključak za ulaz pare RT
poklopac sa
cijevna ploča odzračivanje
pregradama
zavarena za plašt
priključak za
odzračivanje
izlaz vode

ulaz vode

ulaz pare RT
izlaz
kapljevine RT izlaz vode
ulaz vode
izlaz
kapljevine RT

Sl. 7.38. Vodom hlađeni kondenzator tipa cijevi u plaštu a) konstrukcija b) shema tokova
vode i radne tvari

Kondenzatori hlađeni zrakom i vodom koja ishlapljuje

Ovaj se način hlađenja koristi u slučaju da na raspolaganju ne stoji dovoljna količina

rashladne vode. Toplina prelazi s radne tvari koja kondenzira u cijevima kondenzatora na
vodu za hlađenje koja se raspršuje po cijevima ili se slijeva preko njih. Voda predaje toplinu
zraku tako da dio vode ishlapljuje oduzimajući toplinu preostaloj vodi. Voda koja se slijeva
niz cijevi skuplja se u okapnici odakle se crpkom vraća natrag do sapnica za raspršivanje. s

155
TEHNIKA HLAĐENJA

Cirkulacija zraka može biti prirodna (atmosferski kondenzatori; škropni kondenzatori) ili
prisilna (evaporativni kondenzatori).

Škropni kondenzator (atmosferski kondenzator)

5
1 5

4
2
3
6
7

Sl. 7.39. Škropni kondenzator: 1- ulaz pare RT; 2- izlaz kapljevine RT; 3-dodavanje svježe
nepripremljene vode; 4-recirkulacija vode crpkom; 5- razdjelnik za vodu; 6- sabirnik
(okapnica) za vodu; 7- preljev vode

Zbog boljeg hlađenja ovakvi se kondenzatori postavljaju na nezaštićenim mjestima da bi se

osiguralo dobro strujanje zraka. Postavljaju se uglavnom na krovovima objekata. Izrađuju se
od glatkih cijevi, glomazni su i teški. Danas se rjeđe koriste, uglavnom u industrijskim
postrojenjima koja koriste nepripremljenu optočnu vodu. Potrebno je često čišćenje cijevi radi
rasta algi i taloženja mulja. Radi pristupa u svrhu čišćenja potrebno je osigurati dovoljan
razmak između cijevnih sekcija. Postoje izvedbe s istosmjernim i suprotnosmjernim tokom
radne tvari i rashladne vode.

Evaporativni kondenzator – škropni kondenzator s prisilnom cirkulacijom zraka

9
7

1 10

2
4
6
3
5

Sl. 7.40. Evaporativni kondenzator: 1- ulaz pare RT; 2- izlaz kapljevine RT; 3-dodavanje
pripremljene vode; 4-recirkulacija vode crpkom i raspršivanje preko sapnica; 5-
preljev vode; 6- ulaz zraka; 7- izlaz zraka; 8- odvajač kapljica; 9- ventilator; 10-
cijevne sekcije (orebrene ili od glatkih cijevi)

156
TEHNIKA HLAĐENJA

U sabirnik za vodu (okapnicu) dodaje se omekšana voda, kako bi nadoknadila vodu koja je
ishlapila. Količina ove vode je otprilike 5 – 15 % od optočne količine vode. Količina optočne
vode je 50 – 100 l/m2 oplakivane površine kondenzatora. Protok zraka kreće se od 100 – 200
m3/h za 1 kW odvedene topline. Zbog relativno velikih brzina zraka (3-5 m/s) na izlazu se
ugrađuje eliminator kapljica. Protok zraka može se ostvariti aksijalnim ventilatorima koji
usisavaju zrak, ili radijalnim koji tlače zrak u evaporativni kondenzator. Ovi se kondenzatori
koriste uglavnom u industrijskim postrojenjima s amonijakom (R 717). Kod njih ustvari voda
povećava koeficijent prijelaza topline na strani zraka, pa mogu biti manje površine od zrakom
hlađenih kondenzatora.

7.2.2. Optočno hlađenje ishlapljivanjem – rashladni toranj

Ovo se hlađenje također koristi kada na raspolaganju ne stoji dovoljna količina svježe vode.
tada se kondenzator (obično s cijevnim snopom u plaštu) povezuje s rashladnim tornjem. U
rashladnom se tornju voda hladi na račun ishlapljivanja dijela vode. Kondenzator je smješten
u strojarnici, dok je rashladni toranj u slobodnoj okolini. Kao i kod evaporativnog
kondenzatora potrebno je nadoknađivati vodu koja ishlapi (obično 2 – 4 % ukupnog protoka
kroz toranj). Ispuna tornja služi za stvaranje velike površine za izmjenu topline i tvari.
Z& ( ϑ0 , x0 , h0 ) 8

TW0 11

6
1 10

5 7 Z& ( ϑ1 , x1 , h1 )
9
2 4 TW1
3
Sl. 7.41. Optočno hlađenje ishlapljivanjem: 1- ulaz pare RT; 2-izlaz kapljevine RT; 3- ispust
ulja; 4- ulaz hladne vode; 5- izlaz tople vode; 6- sapnice za raspršivanje vode; 7- ulaz
okolišnjeg zraka; 8- izlaz zasićenog zraka; 9- dodavanje svježe vode; 10-ispuna
tornja; 11- odvajač kapljica

Smjer promjene stanja zraka (Z) i vode (G) dobiven metodom poluvrijednosti prikazan je u
h,x-dijagramu na slijedećoj slici. Okolišni zrak je više temperature nego što je to temperatura
vode na ulazu i izlazu iz tornja. Imajući u vidu uobičajene vrijednosti razlika temperatura
kondenzacije i zraka na ulazu u zrakom hlađen kondenzator ( ΔT1 = 12 − 18 K) i vodom hlađen
kondenzator ( ΔT1 = 6 − 13 K), vidi se da će temperatura kondenzacije biti niža u slučaju
korištenja rashladnog tornja nego što bi bila u slučaju da se upotrijebi zrakom hlađen
kondenzator. Voda se u rashladnom tornju ne može ohladiti niže od temperature vlažnog
termometra okolišnjeg zraka. Dakle, što je zrak manje relativne vlažnosti, moći će se dostići
niža temperatura vode na izlazu iz rashladnog tornja.

157
TEHNIKA HLAĐENJA

h
ϑ1

ϑg 2
ϑ g1 ϑWg 5
ϑWg 4
ϑWg 3
ϑWg 2
ϑWg1

Sl. 7.42. Tijek hlađenja vode i zraka u škropilu rashladnog tornja po metodi poluvrijednosti

Sl. 7.43. Rashladni tornjevi s aksijalnim ventilatorima

Rashladni tornjevi sa zatvorenom cirkulacijom vode

Tamo gdje nije pogodno dovoditi cjevovod radne tvari do udaljenog tornja, a želi se ugraditi
izmjenjivač topline manjih gabarita, može se ugraditi aparat iste konstrukcije kao što je
evaporativni kondenzator, samo što u cijevnom snopu na kondenzira radna tvar, nego se hladi
voda. Time je znatno umanjena i mogućnost zaprljanja i korozije u kondenzatoru, a u
postrojenju hlađenja (npr. za potrebe klimatizacije) održava se tlak vode u sustavu pri
promjeni smjera strujanja.

3
1. Crpka
4
2. Sapnice za raspršivanje
3. Ventilator
4. Eliminator kapljica
2
5. Bazen za sakupljanje vode
7 9 6. Ulaz zraka
8 7. Ulaz - izlaz hlađene vode
6
8. Kućište
9. Hladnjak vode
1

Sl. 7.44. Rashladni toranj sa zatvorenom cirkulacijom vode

158
TEHNIKA HLAĐENJA

8. PRIGUŠNI VENTILI I ORGANI

Zadatak je prigušnih ventila i organa regulacija protoka radne tvari koja dospijeva u isparivač
i prigušivanje radne tvari od tlaka kondenzacije na tlak isparivanja.

Kod potopljenih isparivača prigušni ventili održavaju razinu radne tvari u isparivaču, dok kod
suhih isparivača održavaju tlak isparivanja i temperaturu pregrijanja.

Izvode se kao:

• ručni prigušni ventili

• regulatori razine
• regulatori tlaka
• regulatori temperature pregrijanja
• kapilare

8.1. RUČNI PRIGUŠNI VENTIL

Ne služi za zatvaranje protoka, već se njegovim pritvaranjem osigurava odgovarajuća

protočna površina, a time i željeni pad tlaka kod odgovarajućeg protoka. Za zatvaranje služe
zaporni ventili. Ne upotrebljavaju se za prigušivanje u rashladnim uređajima koji trebaju raditi
bez nadzora (mogu se koristiti npr. u laboratorijima).

p p0

Sl. 8.1. Ručni prigušni ventil

8.2. REGULATORI RAZINE

• Prigušni ventil s plovkom na strani niskog tlaka VPNT

• Prigušni ventil s plovkom na strani visokog tlaka VPVT

8.2.1. Prigušni ventil s plovkom na strani niskog tlaka VPNT

Ovaj ventil regulira razinu radne tvari u isparivaču, skupljaču kapljevine odnosno separatoru
instalacije s poplavljenim isparivačima ili u međuhladnjaku. Kućište ventila 1 zatvoreno je
poklopcem 2 s priključcima za dovod i odvod radne tvari, koji se može skidati radi
održavanja. Priključak 5 spaja se na prostor s parom a priključak 6 na prostor s kapljevinom
radne tvari u isparivaču ili posudi u kojoj treba regulirati nivo, s njom čini spojene posude.
Ulaz kapljevine je kroz priključak 3 a izlaz kroz priključak 4. Ovisno o razini kapljevine,
plovak 7 preko poluge 8 i igle 9 otvara ili zatvara protok kapljevine kroz sjedište ventila 10.
Vijkom 11 može se u malom opsegu mijenjati željena razina.

159
TEHNIKA HLAĐENJA

2 9 8
5
10 7
3

1
p0
p

p0

11
6

Sl. 8.2. Prigušni ventil s plovkom na strani niskog tlaka VPNT

Primjer ugradnje VPNT prikazan je na slijedećoj slici. Filter se postavlja radi osiguranja
ispravnog rada ventila. Zaporni ventili ispred priključaka postavljaju se radi lakšeg
održavanja. Predviđen je i ručni prigušni ventil RPV u slučaju da je VPNT izvan pogona.
Visina ugradnje VPNT treba biti takva da isparivači budu ispunjeni kapljevinom približno do
2/3 svoje visine. Uz previsoko postavljen VPNT postoji opasnost da se isparivač prepuni
kapljevinom radne tvari i da dođe do hidrauličkog udara. Ako je pak prenisko postavljen,
površina isparivača se samo djelomično iskorištava, pa se smanjuje rashladni učinak.

u kompresor

RPV

filtar 5
3

4
6
VPNT

u isparivač

Sl. 8.3. Primjer ugradnje VPNT

Ovaj način regulacije razine može se modificirati, tako da se razdvoji funkcija prigušivanja od
funkcije doziranja. Jedan je primjer prikazan na sljedećoj slici:

160
TEHNIKA HLAĐENJA

220 V
EMV

sakupljač

Q0

Sl 8.4. Razdvojena funkcija prigušivanja od funkcije doziranja kod VPNT

Ovdje plovak preko releja uključuje elektromagnetni ventil koji dozira radnu tvar u odvajač,
dok se prigušivanje odvija u odvojenom ventilu. Time su izbjegnuti problemi s mogućim
oštećenjem sjedišta ventila uslijed čestih promjena razine u isparivaču. Ovdje pri burnom
isparivanju može doći do iskrenja na kontaktima i njihovog izgaranja. To se može izbjeći
tako da plovak magnetoinduktivnim putem daje naponski signal pojačalu, koje onda otvara ili
zatvara elektromagnetni ventil.

8.2.2. Prigušni ventil s plovkom na strani visokog tlaka VPVT

VPVT je slične konstrukcije kao i VPNT. Kućište 1 zatvoreno je poklopcem 2 na kojem su

plovak 4 s polugom 3 i iglom ventila 5 koja otvara ili zatvara otvor na sjedištu ventila 6 u
ovisnosti o razini radne tvari u kućištu. Kapljevina radne tvari ulazi u kućište kroz priključak
7, a prigušena radna tvar odlazi u isparivač kroz priključak 8.

9
10 3 4

5
6 1
p

8 p0 p 7

Sl. 8.5. Prigušni ventil s plovkom na strani visokog tlaka VPVT

Kapilarna cjevčica 10 služi za propuštanje plinova koji se ne kondenziraju na niskotlačnu

stranu uređaja, odakle ih odsisava kompresor. Bez takvog bi spoja nakupljeni plinovi u
kućištu mogli spriječiti dotok radne tvari i tako onemogućiti napajanje isparivača.

161
TEHNIKA HLAĐENJA

Regulacijska je karakteristika VPVT da propušta u isparivač svu radnu tvar koja je u

kondenzatoru kondenzirala, bez obzira da li je ona u isparivaču potrebna. Ukapljena radna
tvar nalazi se u isparivaču. Nije potreban sakupljač kapljevine radne tvari. Jedino kad
rashladni uređaj ima jedan isparivač, protok kapljevine radne tvari iz kondenzatora jednaka je
onoj količini koja ispari u isparivaču. Zato se VPVT upotrebljava samo ako rashladni uređaj
ima jedan isparivač ili isparivače povezane serijski.

8.3. REGULATOR STALNOG TLAKA

7
9
8
pa
6
4
A F
5 1

A`
3
10

p0 2

Sl. 8.6. Regulator stalnog tlaka

To je prigušna naprava koja otvaranjem ili zatvaranjem prigušnog otvora A’ propušta u

isparivač upravo toliko radne tvari koliko u njemu može ispariti i koliko se kompresorom
može odsisati, a da tlak isparivanja ostane konstantan.
Kapljevina radne tvari ulazi kroz priključak 2, prolazi kroz filtar 3 i prigušuje se iglom 4 u
sjedištu ventila. Položaj igle 4 koja je preko jarma 5 povezana s mijehom 6 (to može biti i
membrana) ovisi o sili opruge F koja se može regulirati vijkom 9 i o sili uslijed razlike
tlakova F p = A( p 0 − p a ) , gdje je s p a označen atmosferski tlak koji vlada iznad mijeha
zahvaljujući malom otvoru 7 koji povezuje taj prostor s okolinom. Mala sila nastala uslijed
razlike tlakova kondenzacije isparivanja F p′ = A′( p − p0 ) može se zanemariti.

Iz ravnoteže sila F = A( p 0 − p a ) slijedi p 0 =

F
+ p a , što znači da će za postavljenu silu u
A
opruzi i konstantan atmosferski tlak biti i tlak u isparivaču konstantan. Time će ovakav
regulator održavati i konstantnu temperaturu isparivanja.
Primjena ventila za održavanje konstantnog tlaka moguća je samo u rashladnim instalacijama
koje imaju jedan suhi isparivač. Kad bi instalacija imala dva ili više isparivača, svaki sa
svojim automatskim prigušnim ventilom, došlo bi do hidrauličkog udara u kompresoru, jer je
nemoguće da svi isparivači budu uvijek na odgovarajući način toplinski opterećeni. U onim
isparivačima kod kojih je toplinsko opterećenje nedovoljno, ne bi isparila dovoljna količina
kapljevine, pa bi ona prodrla u usisni cjevovod i kompresor.

162
TEHNIKA HLAĐENJA

8.4. REGULATORI TEMPERATURE PREGRIJANJA

8.4.1. Termoekspanzijski ventil TEV

Termoekspanzijski ventil je automatska naprava koja prigušivanjem propušta u isparivač

upravo toliko radne tvari da se ona u njemu potpuno ispari pri tlaku isparivanja, a zatim još i
pregrije na temperaturu Tos > T0 . Razlika temperatura ΔT = Tos − T0 zove se pregrijanje i
TEV ga održava stalnim. Tako se površina isparivača potpuno iskorištava za isparivanje u
svim uvjetima rada rashladnog uređaja, a kompresor je zaštićen od hidrauličkog udara, jer se
kapljevita radna tvar ne može pojaviti na izlazu iz isparivača.

10 pd 6
-3 °C 5
A
B
p0 4
-10 °C
A`
R
7
F
-10 °C
3

8
1
p 2
11

Sl. 8.7. Termoekspanzijski ventil TEV

Kapljevina radne tvari ulazi u kućište 1 kroz priključak 2, prolazi kroz filtar 3 i dolazi u
sjedište ventila gdje se prigušuje. Protočna površina A’ ovisi o položaju igle ventila 4,
povezane s mijehom (membranom) 6 preko jarma 5. S donje strane na iglu ventila djeluje sila
F opruge 7 koja ovisi o položaju vijka za regulaciju 11. Prigušena radna tvar izlazi u isparivač
u kojem vlada tlak p 0 . Dio kućišta ventila iznad membrane spojen je kapilarnom cijevi 9 s
osjetnikom temperature 10, koji se postavlja na izlazu pare iz isparivača. Osjetnik temperature
izrađen je u obliku malog metalnog cilindra, ispunjen je nekom lakoisparljivom kapljevinom
(to može biti i radna tvar koja se koristi u rashladnom uređaju), pa se ovisno o temperaturi na
kojoj se nalazi osjetnik uspostavlja odgovarajući tlak u prostoru iznad mijeha (membrane).
Postoje i termoekspanzijski ventili kod kojih je osjetnik temperature ispunjen nekim
adsorbentom (npr. aktivni ugalj), dok kapilaru i gornji dio kućišta ventila ispunjava neki plin.
Pri višim temperaturama osjetnika smanjuje se mogućnost adsorpcije, pa tlak plina raste, dok
se na nižim snižava.
Na iglu ventila djeluju sljedeće sile:

1. Sila uslijed razlike tlakova koji djeluju na poprečni presjek A mijeha sa gornje i donje
strane A( pd − p0 )
2. Sila opruge F
3. Sila uslijed razlike tlaka kondenzacije i isparivanja na površini igle Ai - može se
zanemariti

163
TEHNIKA HLAĐENJA

Igla zauzima položaj koji je određen ravnotežom spomenutih sila. Ako se promijeni razlika
tlakova ( p d − p 0 ) igla se pomiče, pa se mijenja i sila opruge F dok se ne izjednači sa silom
A( pd − p0 ) . Tada se igla opet zaustavi. Pomicanjem igle mijenja se i veličina protočnog
presjeka, a time i protok radnog medija kroz ventil.
Sila opruge namješta se ručno, vijkom 11, tako da kroz ventil protiče određena količina
radnog medija kad iz isparivača izlazi pregrijana para. Temperatura pregrijane pare obično se
namjesti za 5- 10 K više od temperature isparivanja.
U stacionarnom su stanju sve sile koje djeluju na iglu ventila u ravnoteži i površina presjeka
strujanja je takva da protok radne tvari odgovara toplinskom opterećenju isparivača. Ako se
toplinsko opterećenje smanji, usporava se isparivanje radne tvari u isparivaču, pa se smanjuje
i pregrijanje pare. To smanjuje temperaturu davača, a time i tlak p d , pa se igla pomiče prema
gore i smanjuje dotok radne tvari u isparivač. Porastom toplinskog opterećenja pregrijanje
raste i ventil povećava protok radne tvari.
Na slici 199 a prikazana je radna ili statička karakteristika termoekspanzijskog ventila. Dok
nema pregrijanja, ventil je zatvoren. Porastom pregrijanja, rezultanta sila koje djeluju na iglu
se smanjuje, i kad ono dostigne tzv. statičko pregrijanje ΔTst počinje otvaranje ventila.
Ovisnost postizivog rashladnog učinka Q& o pregrijanju ΔT je obično proporcionalna.
0

Nominalni presjek strujanja kojem odgovara nominalni rashladni učinak Q& 0 n pri određenim
tlakovima p i p 0 postiže se kad pregrijanje dosegne nominalnu vrijednost ΔTrad . Pri daljnjem
porastu pregrijanja dolazi do maksimalnog otvaranja ventila i rashladni učinak dostiže
vrijednost Q& 0 max . Razlika temperatura ΔT p je proporcionalno područje kojem je rashladni
učinak proporcionalan pregrijanju. Radna se karakteristika termoekspanzijskog ventila može
mijenjati promjenom sile u opruzi (promjena statičkog pregrijanja ΔTst ) čime se
karakteristika pomiče lijevo ili desno bez promjene nagiba (slika 199 b) ili promjenom
prigušnice, odnosno sjedišta ventila čime se utječe na nagib linije karakteristike (slika 199 c).

Q& 0 Q& 0 Q& 0 veća

prigušnica
Q&0 max
rasterećena
Q& 0 n opruga
Q& 0 n
p = konst
p0 = konst pritegnuta manja
opruga prigušnica

ΔTst ΔT p ΔTst ΔTst ΔT p

ΔTrad ΔTrad

a b c
Sl. 8.8. Karakteristike TEV

Radna karakteristika termoekspanzijskog ventila za neku zadanu radnu tvar, a pri različitim
temperaturama odnosno tlakovima isparivanja ovisi o tvari koja se nalazi u osjetniku
temperature. Ako je u osjetniku temperature ista radna tvar koja se nalazi i u rashladnom
uređaju, onda su za postizanje iste razlike tlaka u osjetniku temperature potrebne različite
temperature pregrijanja, a to je posljedica karaktera ovisnosti tlaka o temperaturi zasićenja za
pojedinu radnu tvar (linija napetosti). Pri višim temperaturama isparivanja, za postizanje iste

164
TEHNIKA HLAĐENJA

promjene tlaka, odnosno isto otvaranje ventila (sila opruge i prigušnica su nepromijenjeni)
potrebno je manje pregrijanje nego je to slučaj pri nižim temperaturama isparivanja. Zato će
na nižim temperaturama isparivanja toplinsko iskorištenje isparivača biti lošije nego na višim.
Pogodnim odabirom radne tvari u osjetniku temperature čiji je tok u odnosu na istu takvu
krivulju radne tvari u rashladnom uređaju takav da se za iste vrijednosti pregrijanja
ΔT postignu približno iste razlike tlaka Δp u osjetniku temperature u širem rasponu
temperatura isparivanja.

radna tvar u
p isparivaču i
osjetniku p
temperature radna tvar u
isparivaču
B MOP
pd2
Δp2
p02 A radna tvar u
pd2 osjetniku
Δp2 temperature
p02

pd1 ΔT2 pd1

Δp1 Δp1
p01 p01 ΔT2
ΔT1
ΔT1

T01 Td1 T02 Td2 T01 Td1 T02 Td2

Sl. 8.9. Ovisnost tlaka i temperature za različita punjenja davača

Postoje i termoekspanzijski ventili koji ograničuju maksimalni tlak isparivanja, da bi se na taj

način kompresor i njegov pogonski motor zaštitili od preopterećenja. To su tzv. MOP
termoekspanzijski ventili (Maximum Operating Pressure). Masa kapljevine koja se nalazi u
osjetniku temperature tolika je, da kod neke određene temperature sva kapljevina ispari.
Porastom temperature u osjetniku, mijenja se tlak zasićenja po krivulji zasićenja, (dio krivulje
A). Kad sva kapljevina ispari, preostala para se ponaša u skladu s jednadžbom stanja za realne
plinove (dio krivulje B), tada je porast tlaka s temperaturom sporiji. Zbog toga će TEV biti
zatvoren, u isparivač neće dotjecati kapljevina i tlak isparivanja neće moći više porasti.

Ako je pad tlaka u isparivaču velik, onda će se upotrebom TEV kakav je dosada prikazan
postići veće pregrijanje od onog za koje je ventil namješten. To je zato što će u kućištu ispod
membrane (ili mijeha) djelovati tlak p0u koji je viši od tlaka p0i na izlazu iz isparivača. kako
će stvarno pregrijanje zbog toga biti veće od namještenog, biti će i isparivač lošije iskorišten.
radna tvar u
isparivaču i
p osjetniku
temperature

pd
Δp

ΔpR
pd1 ΔTnamješteno
p01

ΔTstvarno

T01 T0u Td T

Sl. 8.10. Tlakovi i temperature u isparivaču s povećanim padom tlaka

165
TEHNIKA HLAĐENJA

8.4.2. Termoekspanzijski ventil s vanjskim izjednačenjem tlaka

Da bi se ovaj nedostatak otklonio, koristi se za isparivače kod kojih se javlja relativno velik
pad tlaka termoekspanzijski ventil s vanjskim izjednačenjem tlaka (TEVV). Konstrukcija je
slična TEV, samo se posebnom cjevčicom prostor ispod membrane (mijeha) poveže s izlazom
iz isparivača, tako da ispod membrane vlada tlak p0i . Prolaz kroz pregradu 12 je zabrtvljen.
Na taj se način osigurava da stvarno pregrijanje odgovara namještenom.

14

pd

p0i p0i

12
13

p0u

Sl. 8.11. Termoekspanzijski ventil s vanjskim izjednačenjem tlaka

8.4.3. Elektronički ekspanzijski ventil

Dok termoekspanzijski ventili rade bez pomoćne energije, elektronički ekspanzijski ventil je
motorni igličasti ventil koji djeluje kao dio regulatora prikazanog na slici 8.12. i za svoj rad
treba električnu energiju. U elektronički krug uključen je mikroprocesorski regulator koji
temeljem signala s davača temperatura i tlakova mijenja izlazni signal, a time i položaj igle,
odnosno protočnu površinu ventila. Osnovni davači su davač temperature S2 i tlaka Po, a
sustav je moguće opremiti i dodatnim davačima, ovisno o zahtijevanoj funkciji regulacije.
Budući da se ulazni signali obrađuju u regulatoru, može se osigurati proizvoljno pregrijanje,
odnosno proizvoljna regulacijska karakteristika.

Regulator

Elektronički
ekspanzijski
ventil
Isparivač Davač temperature na izlazu
Davač tlaka na izlazu

Sl. 8.12. Regulacija s elektroničkim ekspanzijskim ventilom

166
TEHNIKA HLAĐENJA

8.5. KAPILARE

Kondenzator

Kapilara Kompresor

p0

Isparivač

Sl. 8.13. Rashladni uređaj s kapilarnom cijevi kao prigušnim organom

Prigušenje se ostvaruje hidrauličkim otporima strujanja radne tvari u kapilari. Kapilara nije
regulator, ali zahvaljujući svojim svojstvima pojednostavljuje automatizaciju malih rashladnih
uređaja. To je cijev malog promjera 0,5 – 2 mm, duljine oko 0,8 – 3 m koja povezuje
kondenzator i isparivač. Protok kroz kapilarnu cijev mijenja se tijekom rada kompresora
ovisno o razlici tlakova isparivanja i kondenzacije. Zbog toga se mijenja i udio kapljevine u
isparivaču i kondenzatoru, što mijenja i njigov stupanj iskorištenja. Pri isključivanju
kompresora iz rada, izjednačava se tlak u isparivaču i kondenzatoru. Volumen isparivača
treba biti takav da može primiti svu kapljevinu, bez da se ona prelije u usisni vod. Smanjenje
razlike tlakova omogućuje start kompresora u rasterećeno stanju, a to opet omogućuje
primjenu jeftinijih elektromotora.

167
TEHNIKA HLAĐENJA 2007

9. CJEVOVODI ZA RADNU TVAR

9.1. PREPORUČENE BRZINE I PADOVI TLAKA

Da bi rashladni sustav mogao funkcionirati, pojedine komponente moraju se povezati

cjevovodima. Dimenzije tih cjevovoda utječu u velikoj mjeri na rad sustava.
S gledišta cijene uređaja poželjno je da su cjevovodi za radnu tvar čim manjeg promjera. S
druge strane, čim su promjeri cjevovoda manji tim je veći pad tlaka, pa se smanjuje i faktor
hlađenja (sl. 6.8.), a time se povećavaju troškovi rada sustava, pa su s gledišta pogonskih
troškova poželjni veći promjeri cjevovoda.
Iz navedenog je jasno da se kod odabira dimenzija cjevovoda radi o određivanju optimalne
vrijednosti promjera cjevovoda, koji osiguravaju minimalne ukupne troškove sustava, a ti
troškovi uključuju troškove gradnje i troškove pogona.

Tipične brzine strujanja (orijentacijske vrijednosti) prikazane su u tablici 9.1. To su optimalne

brzine strujanja kod kojih pad tlaka nije toliko velik da bi njegov utjecaj na troškove rada bio
od većeg značaja.

Tab. 9.1. Orijentacijske vrijednosti preporučenih brzina strujanja radnih tvar u cjevovodima

Usisni vod Tlačni vod Kapljevinski vod

Radna tvar
m/s m/s m/s
R 717 10÷20 (30) (10) 15 ÷ 25 0,5 ÷ 1,25
R 22 5(7) ÷ 25(18) (8) 10 ÷ 20 0,5÷1 (1,25)
manji uređaji 4÷9 8 ÷ 11
R 134a 0,4 ÷ 0,8
veći uređaji 7 ÷ 12 10 ÷ 15
R 4.. (zeotropske smjese) 8 ÷ 20 10 ÷ 20 0,5 ÷ 1

S navedenim brzinama osigurani su umjereni padovi tlaka po dužnom metru cjevovoda. Na

ukupni pad tlaka utječe i duljina cjevovoda, pa se obično ograničuje i ukupni pad tlaka u
cjevovodu.

Tab. 9.2. Orijentacijske vrijednosti preporučenih ukupnih padova tlaka u cjevovodima

Usisni vod Usisni vod Tlačni vod Kapljevinski

Radna tvar 0 ÷ -30oC < -30oC vod od receivera
bar bar bar do prig. ventila
R 717 0,05 ÷ 0,2 0,05 0,14 ÷ 0,28 ne dozvoliti
R 22 0,07 ÷ 0,2 0,07 0,14 ÷ 0,28 isparivanje u
R 134a 0,07 ÷ 0,2 0,06 0,17 ÷ 0,35 cjevovovodu do
prigušnog ventila
R 4.. 0,07 ÷ 0,15 0,05 0,15 ÷ 0,35

Pad tlaka fluida u zasićenom stanju povezan je s promjenom temperature, Često se u

tablicama prikazuju ostvarivi rashladni učinci kod protoka radne tvari kroz cjevovod
odgovarajućeg promjera, koji osiguravaju da promjena temperature zasićenja uslijed pada
tlaka ne prijeđe neku unaprijed zadanu graničnu vrijednost. Vrijednosti se obično odnose na
dužni metar cjevovoda. Primjer za amonijak dan je u tablicama 9.3 i 9.4 (Izvor: ASHRAE
Handbook - Refrigeration 2006). Slični podaci dani su i za ostale radne tvari.

168
TEHNIKA HLAĐENJA 2007

Tab. 9.3. Raspoloživi učinci (kW) pri protoku amonijaka kroz čelične cjevovode, s padovima
tlaka koji odgovaraju ekvivalentnoj promjeni temperature 0,005 K/m i 0,01 K/m.
Temperatura zasićenja usis oC

Nominalni promjer
čeličnog cjevovoda mm

Temperatura zasićenja usis oC

Nominalni promjer
čeličnog cjevovoda mm

Tab. 9.4. Raspoloživi učinci (kW) pri protoku amonijaka kroz čelične cjevovode, za usisne,
tlačne i kapljevinske cjevovode

Usisni cjevovodi ΔT=0,02 K/m Tlačni cjevovodi nom. Cjevovodi

nominalni
ΔT=0,02 K/m Δp=684 Pa/m promjer kapljevine
promjer
čeličnog Temperatura zasićenja za usis oC Temp. zasićenja za usis oC čeličnog
Brzina =
cjevovoda cjevov.
mm mm

169
TEHNIKA HLAĐENJA 2007

Brzine strujanja ne smiju biti niti preniske, jer to može prouzročiti probleme s povratom ulja u
kompresor kod radnih tvari koje otapaju ulja (npr. HCFC-i). To je posebno važno kad se
strujanje odvija prema gore u vertikalnim cijevima. Približna vrijednost mimimalne brzine
koja osigurava povrat ulja je
126
w≥
ρ

gdje je w brzina u m/s, a ρ gustoća u kg/m3.

9.2. IZRAZI ZA IZRAČUNAVANJE PADA TLAKA U CJEVOVODIMA

9.2.1. Jednofazno strujanje -strujanje pare ili kapljevine

9.2.1.1. Pad tlaka uslijed trenja

Za određivanje Δp koristi se izraz za pad tlaka kod jednofaznog strujanja:

L ρw2
Δpr = λr
di 2
Ovisno od visine hrapavosti cijevi Ra i Reynoldsove značajke koja se izračunava prema
wd wρd (m& A)d 4m&
izrazu Re = = = = koriste se različiti izrazi za faktor trenja.
ν μ μ πdμ

2
m& [kg/m s] predstavlja gustoću masenog protoka radne tvari
0,158
Za 3000 < Re < 100000 koristi se često korelacija Blasiusa λr = .
Re 0, 25

Druga, često korištena korelacija Colburna je

0,092
Za 5000 < Re < 200000 λr = .
Re 0, 2

Još jedna, često korištena korelacija za glatke cijevi i široko područje vrijednosti Reynoldsove
značajke je korelacija koju je dao Gnielinski

0,5
Za 2300 < Re < 5 ⋅106 vrijedi λr = .
(0,79 ln Re− 1,64)2

9.2.1.2. Pad tlaka uslijed lokalnih otpora

L ρw2
Δplok = λlok
di 2

Faktori lokalnih otpora fazonskih komada (lukovi, račve, suženja, proširenja), armature i sl.
daju se u tablicama hidrauličkih otpora.

170
TEHNIKA HLAĐENJA 2007

Lokalni otpori mogu se uzeti u obzir na način da se otpor fazonskih komada, armature i sl.
uzmu kroz ekvivalentnu duljinu cjevovoda, što znači da se lokalni otpor strujanju iskaže kao
otpor strujanja uslijed trenja kroz dio cjevovoda istog nazivnog otvora i duljine L.

Tab. 9.5. Gubici fazonskih komada izraženi u ekvivalentnim metrima duljine cjevovoda

Koljena T - komadi
Protok Protok uzduž T - komada
Nazivni
kroz
promjer
ogranak
cijevi

mm

Tab. 9.6. Gubici suženja i proširenja izraženi u ekvivalentnim metrima duljine cjevovoda

Naglo proširenje d/D Naglo suženje d/D Oštar rub Ubod cijevi
Nominalni Ulaz Izlaz Ulaz Izlaz
promjer
cijevi

mm

171
TEHNIKA HLAĐENJA 2007

9.2.2. Dvofazno strujanje -strujanje smjese pare i kapljevine

Za određivanje ukupnog pada tlaka Δp u cijevima u kojima se odvija isparivanje potrebno je

odrediti pad tlaka zbog trenja Δp r , promjena tlaka zbog ubrzanja ili usporenja fluida u cijevi
Δp u i statički pad tlaka Δp sk uzrokovan razlikom visine.

Δp = Δpr ± Δpu + Δps

Pad tlaka uslijed ubrzavanja između presjeka 1 i 2 računa se pomoću impulsnog stavka:

ρ m 2 w22 ρ m1w12
Δpu = − .
2 2

gdje su w2 i w1 izlazna i ulazna brzina radne tvari na dijelu cjevovoda. Tu se podrazumijeva

da radna tvar isparuje, dakle dovodi joj se toplina.

statički pad tlaka Δp sk računa se kao:

∫
Δps = ρ m dz
0

Ovdje je problem odrediti gustoću smjese kapljevine i pare ρ m . Ako se priomijeni tzv.
homogeni model, gdje je usvojeno da su brzine dviju faza jednake, može se pisati:

1
= vm = (1 − x )vl + xvv
ρm

gdje je vl specifični volumen kapljevine, vv specifični volumen pare i x udio pare.

Pad tlaka uslijed trenja kod dvofaznog strujanja može se odrediti korištenjem Chisholmovog
modela kao:
Δpr = Δpl Φ l2 ,
pri čemu je:
Φ l2 = 1 − (Γ 2 − 1) ⎢ x& 0.9 (1 − x& ) + x& 1,8 ⎥
⎡ 21 0. 9 ⎤
⎣Γ ⎦
i
0,5 0,1
⎛ρ ⎞ ⎛ μg ⎞
Γ=⎜ l ⎟ ⎜⎜ ⎟⎟
⎜ ρg ⎟
⎝ ⎠ ⎝ μl ⎠

Množilac za dvofazno strujanje Φ l ovdje se odnosi na kapljevitu fazu.

Za određivanje Δp l usvaja se da kroz cijev teče samo kapljeviti dio struje i da potpuno
ispunjava presjek cijevi. Ukupni pad tlaka dobiva se integracijom po dužini cijevi.

172
TEHNIKA HLAĐENJA

10. RADNE KARAKTERISTIKE KOMPRESIJSKIH RASHLADNIH UREĐAJA

Rad pojedine komponente rashladnog uređaja (kompresora, prigušnog ventila, kondenzatora i

isparivača) nije neovisan o radu ostalih komponenti. usklađivanjem radnih karakteristika
pojedinih komponenti dobiva se radna karakteristika cijelog rashladnog uređaja.

10.1. KARAKTERISTIKA KOMPRESORA

Kako je već ranije bilo rečeno, rashladni učinak koji kompresor može ostvariti pri nekim
zadanim uvjetima rada je
d 2π d 2π q d 2π
Q& 0 = λ s z nρ1 q 0 = λ szn 0 = λ s z nq 0 v [kW]
4 4 v1 4

Rashladni učinak koji kompresor može ostvariti pri konstantnoj temperaturi kondenzacije T i
pothlađene radne tvari T p može se prikazati kao funkcija promjenjive teperature isparivanja T0
i smanjuje se sa smanjenjem temperature isparivanja T0 . Sa zadanim T , T p i T0 može se
izračunati i faktor hlađenja, kao i potrebna efektivna snaga za pogon kompresora P& . Krivulja
e

potrebne snage ima maksimum kod neke temperature koja je viša od uobičajene radne
temperature. Ovakav tok krivulje snage slijedi iz promjene stupnja dobave λ i izentropskog
stupnja djelovanja η is−i s promjenom temperature T0. Kako su temperature radne tvari u
rashladnom uređaju prije početka rada obično ujednačene, treba voditi računa o tome da će
kompresor trošiti više snage pri višim temperaturama isparivanja nego pri uobičajenim radnim
temperaturama. Na kojoj će se temperaturi pojaviti maksimalna snaga kompresora, ovisi o
radnoj tvari koja se koristi. Za R12 to je između –5oC i 0oC, dok je npr. za R 134a taj
maksimum dobiven proračunom na oko 10oC. Uobičajeno je odabrati elektromotor
kompresora cca. 15 % veće snage od maksimalne snage Pe max .

P&e P&e

Q& 0

ε0

Q& 0

ε0

T , T p = konst

T0

Sl. 10.1 Karakteristika kompresora (različita mjerila za Q& 0 i P&e )

Dijagram se odnosi samo na konstantne temperature kondenzacije i pothlađene kapljevine

radne tvari. Što je viša temperatura kondenzacije, rashladni će učinak biti manji, a potrebna
snaga veća.

173
TEHNIKA HLAĐENJA

10.2. KOMPRESOR I ISPARIVAČ

O međusobnom odnosu karakteristika kompresora i isparivača rashladnog uređaja ovisi i

postignuta temperatura isparivanja. Kompresor će ostvariti rashladni učinak Q& 0 pri
temperaturi isparivanja T0 samo onda ako se u isparivaču taj isti rashladni učinak može
prenesti radnoj tvari. Kako za isparivač vrijedi Q& = −kAΔT gdje je ΔT = (T − T ) razlika
0 0 h

temperature radne tvari i hlađenog tijela, to će karakteristika isparivača biti predstavljena

pravcem u koordinarnom sustavu Q& 0 , T0 , čiji je nagib tan α = −kA (uz pretpostavku da se
koeficijent prijelaza topline ne mijenja s temperaturom). Točka B u kojoj se siječe
karakteristika kompresora s karakteristikom isparivača je ravnotežna radna točka kojom je
određena temperatura u isparivaču T0 n i rashladni učinak Q& 0 n koji će ostvariti kompresor i
isparivač.

T , T p = konst
Q& 0
K

Q& 0 n B

T0 n Th T0

Sl. 10.2. Karakteristike kompresora i isparivača i zajednička radna točka

Veći koeficijent prijelaza topline ili veća površina isparivača rezultirati će manjim nagibom
pravca koji predstavlja karakteristiku isparivača. To znači da će se s većim isparivačem ili
isparivačem koji ima bolji koeficijent prolaza topline ostvariti viša temperatura isparivanja.

Q& 0

B`

′
α α
T0 T’0
ΔT’ T0
ΔT

Sl. 10.3. Utjecaj svojstava isparivača na položaj radne točke

174
TEHNIKA HLAĐENJA

U stvarnosti radna karakteristika isparivača nije pravac. Kod nižih temperatura mijenjaju se
uvjeti prijelaza topline, pa karakteristika isparivača odstupa od pretpostavljene linearne
karakteristike. Što su temperature u hladionici niže, to je odstupanje veće, jer je izraženiji
utjecaj naslaga inja i leda na isparivaču. Što je deblji sloj inja, to je koeficijent prolaza topline
manji, kut α je veći i temperatura isparivanja je niža, a rashladni učinak manji.

Ako se smanji dobava kompresora (kao posljedica regulacije), porasti će se i temperatura

isparivanja, a smanjit će se rashladni učinak. U stvarnom će se rashladnom uređaju smanjiti i
temperatura kondenzacije, jer će manji protok radne tvari kroz kondenzator (čija se površina
ne mijenja) imati za posljedicu manju izmijenjenu toplinu, pa će rezultirati i manjom razlikom
temperature, a time i nižom temperaturom kondenzacije.

Q& 0 T , T p = konst

K1
I
K2

Q& 01 B1

Q& 02 B2

T01 T02 Th
T0

Sl. 10.4. Utjecaj promjene dobave kompresora na položaj radne točke

10.3. NESTACIONARNE PROMJENE NA POČETKU HLAĐENJA

Prije početka rada rashladnog uređaja temperature su u cijelom rashladnom postrojenju i

hladionici jednake. Početkom rada uspostavlja se početno stanje u rashladnom uređaju gdje je
rashladni učinak najveći (radna točka B1). Snižavanjem temperature hladionice snižava se i
temperatura isparivanja, raste potrebna snaga za pogon kompresora (ovisno o upotrijebljenoj
radnoj tvari) i ona je maksimalna kod neke temperature hladionice Th 2 i odgovarajuće
temperature isparivanja T02 . Daljnjim snižavanjem temperature u hladionici do željene
temperature Th 3 , a time i temperature isparivanja do T03 postignuto je željeno radno stanje
rashladnog uređaja. Dalje se temperatura hladionice može regulirati npr. termostatom koji će
uključivati i isključivati kompresor, pri čemu će se temperatura hladionice mijenjati u
granicama od Th 3 do Th′3 . To će imati za posljedicu nešto veći rashladni učinak pri startu
kompresora, odnosno niži učinak prije njegova isključivanja.

175
TEHNIKA HLAĐENJA

Q0 I
II
P
Q0k
III B1
B2

B3
P2 P1

Pe

T03 Th3 T'h3 T02 T

01 Th2 Th1=T Th

Sl. 10.5. Karakteristike rashladnog uređaja u nestacionarnim promjenama pri početku

hlađenja

Promjena temperature u hladionici s vremenom prikazana je na slijedećoj slici. S 0 je

označeno vrijeme kad kompresor ne radi, a s 1 vrijeme kad kompresor radi.

TT
TThh

Thmax Thmax= T'h3

Thmin= Th3
TT00
T0max
T0max
T0min= T03
T0min
11 02 11 02 11
t

Sl. 10.6. Nestacionarne promjene temperature pri početku hlađenja i ustaljenom pogonu

10.4. REGULACIJA RADA RASHLADNOG UREĐAJA

Jedan vrlo čest način regulacije prikazan je na slici 10.7. Svi su kontakti presostata i
termostata nacrtani u položaju kada je uređaj u pogonu, tj. kada je temperatura hladionice
iznad tražene temperature.

176
TEHNIKA HLAĐENJA

A
C
PVT

EM
K

MV TEV I

PNT
MS
T
OS ϑh
GP
0
R
S
T

Sl. 10.7. Shema regulacijskog uređaja rashladnog postrojenja

Regulacijski uređaj opremljen je termostatom u hladionici i presostatom niskog tlaka.

Hlađenjem se temperatura u hladionici snizuje i kad dosegne minimalnu vrijednost, termostat
prekida strujni krug magnetnog ventila, on se zatvori i napajanje isparivača radnom tvari
prestane. Kompresor i dalje radi, dok se tlak na njegovom usisnom priključku ne snizi do
minimalne dozvoljene vrijednosti kada presostat niskog tlaka prekida strujni krug svitka
elektromagnetne sklopke kompresora. Hlađenje prestaje, a u isparivaču vlada minimalni tlak.
Kod porasta temperature u hladionici na maksimalnu dozvoljenu vrijednost, termostat
uključuje strujni krug elektromagnetnog ventila, on se otvara, tlak u isparivaču raste jer
dotječe radna tvar iz kondenzatora ili sakupljača kapljevite radne tvari, presostat niskog tlaka
uključuje sklopnik elektromotora kompresora i hlađenje se nastavlja.
Uređaj je osiguran presostatom visokog tlaka, koji otvara svoj prekidač kada tlak u
kondenzatoru premaši najviši dopušteni tlak. Tada se prekida napajanje strujnih krugova
automatike i uređaj se automatski zaustavlja, a uključuje se alarmna sirena.

177
TEHNIKA HLAĐENJA

11. APSORPCIJSKI RASHLADNI UREĐAJI

Teorija apsorpcijskih rashladnih uređaja temelji se na termodinamici smjesa, jer rade sa smjesama
dviju ili više tvari.

Razlikuju se dvije grupe:

rashladni uređaji s kontinuiranim pogonom (češće se primjenjuju)

rashladni uređaji s diskontinuiranim pogonom (ovdje se neće razmatrati). Diskontinirani pogon se
najčešće koristi zbog toga što je adsorbent kruta tvar.

Većina apsorpcijskih uređaja s kontinuiranim pogonom radi s dvojnim smjesama, kao što su voda –
amonijak (H2O – NH3), ili litijev bromid – voda (LiBr – H2O).

Da bi se razumio rad apsorpcijskih rashladnih uređaja, potrebno je poznavati osnove termodinamike

smjesa. Kratak prikaz dan je u nastavku.

11.1. DVOJNE SMJESE

Smjese dobivamo miješanjem jednostavnih tvari. Smjese mogu biti homogene i heterogene.
Homogene smjese imaju svugdje isti tlak p, temperaturu T ( ϑ ), gustoću ρ , i sastav ξ (u svim, ma
kako malim volumenima ).
Tipične homogene smjese sastavljene su iz dva plina, ali ima i homogenih smjesa i kod kapljevina
(npr alkohol i voda) i krutih tvari.
Heterogene smjese nemaju ova svojstva. Primjer heterogene smjese je npr. smjesa vode i ulja.
Homogene smjese se ne mogu bez potroška rada rastaviti na sastavne dijelove.
Heterogene smjese možemo samim mehaničkim sredstvima, teoretski bez potroška rada, razdvojiti
na homogene faze iz kojih su sastavljene.

Smjese mogu biti sastavljene iz dvije ili više tvari. Smjese koje se sastoje iz dvije tvari nazivaju se
dvojne ili binarne smjese. Što se smjesa sastoji iz više tvari razmatranja su zamršenija.

Stanje smjese se može jednoznačno odrediti ako je poznat tlak p, temperatura T, i sastav.

Tvar 1 Tvar 2 Svojstva tvari 1 označavamo sa ′.

h′ h′′ Svojstva tvari 2 označavamo sa ′′.
s′ s′′ Svojstva smjese označavamo bez crtice.
v′ v′′

Smjesa mase M kg sadrži M′ kg tvari 1 i M′′ tvari 2.

Maseni udio tvari 2 u 1 kg smjese označavamo sa ξ.

M ′′ M ′′
ξ= = M = M ′ + M ′′
M ′ + M ′′ M

Ako u 1 kg smjese ima ξ kg tvari 2 onda ima 1-ξ kg tvari 1.

178
TEHNIKA HLAĐENJA
za čistu tvar 1 vijedi ξ=0
za čistu tvar 2vrijedi ξ=1

⇒ sastav smjese kreće se od ξ=0 do ξ=1

11.1.1. Toplinske pojave kod miješanja (sa i bez odvođenja topline)

ϑ
ξ
ϑ

p=konst

Sl. 11.1. Ustaljeno miješanje (miješanje se odvija kod p=const.)

Kod miješanja idealnih plinova jednake temperature temperatura se prilikom miješanja ne mijenja
ukoliko se izvana ne dovodi niti odvodi toplina. To dosta točno važi i za realne plinove ukoliko ne
nastaju kemijske reakcije.
Kod miješanja kapljevina više nije tako. Kod nekih smjesa prilikom mješanja temperatura raste, dok
se kod drugih javlja sniženje temperature tj. općenito govoreći temperatura se mijenja.
Želimo li da miješanje bude izvedeno tako da temperatura smjese bude jednaka početnoj
temperaturi moramo mješalištu dovesti ili odvesti toplinu.
Tu toplinu nazivamo izotermna toplina miješanja i označujemo je sa qt, ona ovisi o vrsti smjese i
sastavu, a kod nekih smjesa i o temperaturi.
Ta toplina može biti qt > 0 ako toplinu treba dovoditi i qt < 0 ako toplinu treba odvoditi, ili qt = 0
ako ne treba odvoditi ni dovoditi. qt se izražava u kJ/kg smjese.

Za ξ = 0 i ξ = 1 ⇒ qt = 0 ξ=0 tvar 1 ( H2O )

(qt)ξ=0= 0 (qt)ξ=1= 0 ξ=1 tvar 2 ( NH3 )

qt ne ovisi o temperaturi qt ovisi o temperaturi

Sl. 11.2. Toplina miješanja vode i amonijaka Sl. 11.3. Toplina miješanja vode i etanola

Tvari 1 i 2 na slikama 11.2. i 11.3. su prije miješanja imale temperaturu 0°C.

179
TEHNIKA HLAĐENJA
Ako je qt > 0, trebamo dovoditi toplinu da održimo istu temperaturu, pa je tada moguće miješanjem
dviju tvari ostvariti hlađenje.

Toplina miješanja je u uskoj vezi s entalpijom smjese. Prema prvom glavnom stavku vrijedi.

dq = dh - vdp
2
q = h2 − h1 − ∫ v d p
1
Ako se miješanje odvija kod p = const., slijedi dp=0 i

qp = h2 - h1 = qt kJ/kg smjese

h2 - entalpija smjese nakon miješanja

h1 - entalpija tvari (sudionika) prije miješanja

h1 = (1 − ξ )h′ + ξ ⋅ h ′′

h′ - specifična entalpija tvari 1 kod temperature ϑ

h′′- specifična entalpija tvari 2 kod temperature ϑ

ako se za entalpiju smjese nakon miješanja piše: h2 = h , onda je

qt = h – h1
qt = h - {( 1 - ξ )h′ + ξ h′′ }
h = qt + {( 1 - ξ )h′ + ξ h′′ }

11.1.2. Merkelov h - ξ dijagram

ξ h′′ + (1 − ξ ) h′
ϑ = konst
h' qt qt>0

h''
h qt<0
h1

ξ h′′ (1 − ξ ) h′

0 1
ξ
tvar 1 tvar 2
Sl. 11.4. Toplina miješanja i izoterme u h - ξ dijagramu

qt – dobiveno mjerenjima i uneseno u dijagram.

Za q t = 0 entalpija smjese jednaka je entalpiji tvari prije miješanja.

180
TEHNIKA HLAĐENJA
Izoterma za više temperature ide prema gore, a za niže prema dolje.

Izotermna toplina miješanja - izotermna integralna toplina miješanja može se odrediti tako da
posudi u kojoj se nalazi (1-ξ0) kg tvari 1 dovedemo ξ0 kg tvari 2 i izmjerimo toplinu qt koju treba
dovesti da temp. ostane nepromjenjena, ili da se posudi u kojoj se nalazi (1-ξ0) kg tvari 1 postepeno
dodaju male količine tvari 2 i svaki put se izmjeri potrebna toplina miješanja. U oba slučaja topline
qt moraju biti jednake.

11.1.3. Miješanje

U posudi su dvije tvari odijeljene pregradom koja se može pomicati.

Sl. 11.5. Promjena volumena pri miješanju

v0 - volumen prije miješanja v0 = (1 − ξ )v ′ + ξ ⋅ v ′′

Ako podignemo pregradu nivo će se povisiti ili sniziti i u posudi će smjesa zauzeti volumen v ≠ v0 .
Kod nekih kapljevina volumen se povećava, kod drugih smanjuje, a kod nekih smanjuje do nekog
sastava a zatim se povećava (ovo svojstvo može se koristiti kod mjerenja sastava smjese).

na jednom dijelu smanjenje, a na jednom

povećanje volumena

volumen se smanjuje

Sl. 11.6. Dijagram promjene volumena pri miješanju

181
TEHNIKA HLAĐENJA
11.1.3.1. Pravilo miješanja i temperatura miješanja

Mješalištu se dovode dvije struje od kojih je svaka smjesa dviju tvari (1 i 2).

μ1 kg
h1 ,ξ1 , p1 , v1 ,ϑ1 1 kg
Mješalište
μ 2 kg hm , ξ , p, v, ϑ

h2 ,ξ 2 , p2 , v2 ,ϑ2

Sl. 11.7. Uz bilance tvari i topline pri miješanju

Bilanca ukupne količine tvari daje μ1 + μ 2 = 1

μ1 je udio smjese sastava ξ1 u 1 kg smjese sastava ξ
μ 2 je udio smjese sastava ξ2 u 1 kg smjese sastava ξ

p1 = p2 = p - usvajamo da su tlakovi jednaki

Postavljaju se 3 bilance :

1. Ukupna bilanca tvari μ1 + μ 2 = 1

2. Bilanca tvari 2 μ1 ξ 1 + μ 2 ξ 2 = ξ
3. Bilanca topline μ1h1 + μ 2 h2 = hm

ξ2 −ξ ξ − ξ1
iz 1. i 2. ⇒ μ1 = , μ2 =
ξ 2 − ξ1 ξ 2 − ξ1
ξ − ξ1
ako to uvrstimo u 3. bilancu ⇒ hm = h1 + (h − h )
ξ 2 − ξ1 2 1
taj izraz možemo predočiti u dijagramu

Sl. 11.8. Pravac miješanja u h,ξ - dijagramu

- uz poznate h1 , ξ1 , μ1 i poznate h2 , ξ2 , μ 2 iz dijagrama se može odrediti hm i ξ

182
TEHNIKA HLAĐENJA

hm = MN + h1
MN ξ − ξ1 ξ − ξ1
= ⇒ MN = (h − h )
h2 − h1 ξ 2 − ξ1 ξ 2 − ξ1 2 1
ξ − ξ1
hm = MN + h1 = (h − h ) + h1
ξ 2 − ξ1 2 1

Za miješanje važi pravilo :

U h,ξ - dijagramu leži stanje smjese kod toplinski nepropusnog miješanja uvijek na pravcu
miješanja. Ovo pravilo nije vezano na to u kakvom se agregatnom stanju nalaze struje miješanja.
Ako su poznate izoterme u h,ξ - dijagramu možemo očitati i temperaturu smjese nakon miješanja
ϑm

ϑ = konst
ϑ2
h μ1 2

ϑm
μ2 M
ϑ1
1

0 1
1
ξ 2

Sl. 11.9. Pravac miješanja i temperatura smjese u h ,ξ - dijagramu

11.1.3.2. Miješanje uz dovođenje topline

Ako se miješanje ne vrši toplinski nepropusno tada će entalpija proizvedene smjese biti veća ili
manja od podataka koje daje pravac miješanja, ovisno o tome da li se toplina dovodi ili odvodi tj. da
li je q > 0 ili je q < 0.

Uzmimo da se mješalištu dovodi toplina q. Tada je stanje nakon miješanja i grijanja H , a entalpija
nakon miješanja h :

ϑ = konst
ϑh
H ϑ2
μ1 2
q
ϑm
h μ2 M
ϑ1
1

0 1
1
ξ 2

Sl. 11.10. Miješanje uz dovođenje topline u h,ξ - dijagramu

183
TEHNIKA HLAĐENJA

Točka H koja predstavlja stanje smjese u h,ξ - dijagramu nakon miješanja i dovođenja topline ne
leži više na pravcu miješanja već je za dužinu q iznad pravca miješanja.
Ukoliko se toplina q odvodi tada se točka H dobije tako da se q nanosi od točke M prema dolje.

11.1.4. Isparivanje

Ako se nekoj jednostavnoj tvari dovodi toplina kod konstantnog tlaka, temperatura raste do
temperature vrenja kod koje tvar počinje kipjeti stvarajući mjehuriće pare. Uz daljnje dovođenje
topline pare ima sve više, a temperatura se prilikom isparivanja ne mijenja. Tek kad ispari cijela
kapljevina, ako se i dalje dovodi toplina temperatura počinje rasti.

Ako se nekoj homogenoj smjesi npr. smjesi H2O-NH3 polaznog sastava ξ1 i temperature ϑ1 dovodi
toplina kod konstantnog tlaka p, temperatura raste do temperature vrenja ϑ2 kod koje smjesa počinje
kipjeti stvarajući pri tome mjehuriće pare. Analizom se može ustanoviti da je temperatura nastale
pare jednaka temperaturi kapljevine ϑ2 = ϑ3 , ali se sastav pare ξ3 razlikuje od sastava kapljevine
ξ1 = ξ2.

Sl. 11.11. Isparivanje smjese u ϑ , ξ - dijagramu

Tvar 1 vrije kod tlaka p=const. i kod konstantne temperature ϑ ′ ( ϑ ′ predstavlja temperaturu vrele
kapljevine i suhozasićene pare tvari 1)
Tvar 2 vrije kod tlaka p=const. i kod konstantne temperature ϑ ′′
Kapljevina stanja 1 ugrijava se do stanja 2, odnosno do temperature vrenja kada se počnu stvarati
prvi mjehurići pare. Ta je para bogatija na tvari 2, tako da je ξ3 > ξ1 = ξ2
ξ3 – ravnotežni sastav pare za sastav kapljevine ξ kod tlaka p i kod temperature ϑ2 .
Kapljevina stanja 2 u ravnoteži je s parom stanja 3.
Kako je ξ3 > ξ1 = ξ2, daljnjim isparivanjem preostala kapljevina osiromašuje na tvari 2. Osim toga
daljnjim isparivanjem temperatura raste iako se tlak nije promjenio. Preostala kapljevina sve je
siromašnija sa tvari 2. Zadnje kapljice kapljevine biti će sastava ξ 7 .
Ako dovođenjem topline dolazimo u stanje 4 u posudi se nalazi smjesa kapljevine stanja 5 i pare
stanja 6 iste temperature ϑ4 = ϑ5 = ϑ6 . Sastav ξ5 ≠ ξ6. (ξ5 – sastav kapljevine, ξ6 – sastav pare).
Kod temperature ϑ4 u ravnoteži je kapljevina stanja 5 i para stanja 6.

184
TEHNIKA HLAĐENJA
Proizvedena para (8) ima isti sastav kao i početna kapljevina. Nakon što sva kapljevina ispari, para
će se pregrijati i ponašati kao svaka plinska smjesa.

Mogu se odrediti ravnotežna stanja pare i kapljevine za različite sastave ξ . Linija rošenja dobije se
ako spojimo stanja ravnotežne pare. Linija vrenja dobije se ako spojimo stanja vrele kapljevine. Za
viši tlak p , te linije će ležati više jer je temperatura vrenja viša.

U 1 kg smjese stanja 4 ima ϕ kg kapljevine stanja 5 i δ kg pare stanja 6, pa vrijedi δ + ϕ = 1

Količina tvari 2 mora za vrijeme isparivanja ostati ista, pa je ξ1 = ξ 4 = δ ξ 6 + ϕ ξ 5 . Slijedi
ξ −ξ ξ −ξ
ϕ= 6 4 δ= 4 5
ξ6 − ξ5 ξ6 − ξ5
Kod zadanog tlaka nemaju dvojne smjese za razliku od jednostavnih tvari jednu jedinu temperaturu
vrenja već se ona mijenja sa sastavom.

Za vrijeme isparivanja kod konstantnog tlaka mijenja se sastav kapljevine i sastav pare, prosječni
sastav ostaje isti. Za vrijeme isparivanja temperatura raste.

U ϑ ,ξ - dijagramu linije vrenja i rošenja se sastaju u 1 točki za čistu tvar 1 i za čistu tvar 2 jer za
čiste tvari nema razlike u sastavu kapljevine i pare, isparivanje je kod konstantne temperature.

ϑ2′

ϑ1′ ϑ2′′

ϑ0′
ϑ1′′

ϑ0′′

Sl. 11.12. ϑ , ξ - dijagram za vrenja pri različitim tlakovima

Kod viših tlakova područje između linije rošenja i vrenja je uže nego kod nižih.

Tvar 1 kod tlaka p1 vrije kod temperature ϑ1′ , a tvar 2 kod temperature ϑ1′′ .
Iz dijagrama se može vidjeti da je sastav pare koja nastaje iz kapljevine sastava ξ1 ovisan o tlaku p.

185
TEHNIKA HLAĐENJA
Kod tlaka p2 iz kapljevine ξ1 razvija se ravnotežna para sastava manjeg od sastava ravnotežne pare
za p1. Za p1 < p2 < p3 sastav pare ξd1 > ξd2 > ξd3 .

11.1.5. Ukapljivanje

Sl. 11.13. Ukapljivanje parovite smjese u ϑ , ξ - dijagramu

Pregrijana paru stanja 1 sastava ξ1 hladi se dok se ne postigne temperatura ϑ2 (točka 2). Tu se
pojavljuju prve kapljice kondenzata sastava ξ3. Daljnjim hlađenjem para postaje bogatija na tvari 2
jer kondenzat koji nastaje ima niži sastav od ξ1. Kod temperature ϑ4 kapljevina ima sastav ξ6 , a
para sastav ξ5. Posljednji tragovi pare koji kondenziraju imati će sastav ξ 8 , a ako se kapljevina
miješa, poprimit će nakon potpune kondenzacije pare sastav ξ 7 = ξ1 .
Na liniji vrenja leže stanja vrele kapljevine, a na liniji rošenja stanja suhozasićene pare.

11.1.6. Toplinske pojave kod isparivanja

Ove pojave se ne mogu pratiti u ϑ ,ξ - dijagramu, već u h,ξ - dijagramu.

Izoterme kapljevine crtaju se na ranije prikazan način, a isto tako i izoterme pare za koje uzimamo
da su pravci budući se toplina miješanja kod para i plinova obično može zanemariti, tj. qt = 0 .

Za isparivanje tvari 1 treba dovesti toplinu r′ = hd′ - hf′.

Za isparivanje tvari 2 treba dovesti toplinu r′′ = hd′′ - hf′′.

Primjer:
- za vodu p = 1 bar, tvrenja= 100°C, a r = hd - hf = 2256,685 kJ/kg
- za NH3 p = 1 bar, tispariv.= -33,5°C, a r = hd - hf = 1368,745 kJ/kg

Za neku temperaturu ϑ sastav kapljevine nanosimo na izotermu kapljevine, a sastav pare nanosimo
na izotermu pare.
Izoterme u zasićenom području crtaju se spajanjem ravnotežnih sastava na linijama rošenja i vrenja.
Izoterme u području mokre pare su to strmije što su bliže ξ = 0 , ξ = 1.
Za čiste tvari izoterme padaju u ordinatne osi.

186
TEHNIKA HLAĐENJA

Sl. 11.14. h, ξ - dijagram područja isparivanja Sl. 11.15. Toplinske pojave pri isparivanju

Da bi se promjenilo stanje od 1 do 2 potrebno je dovesti toplinu q12 = h2 – h1 (sl. 11.15). Također je

q24 = h4 – h2
q48 = h8 – h4
q89 = h9 – h8

Za isparivanje smjese sastava ξ1 potrebno je dovesti toplinu q28 = h8 – h2

Izoterme u zasićenom području moramo crtati za svaki tlak posebno. U kapljevitom području istu
mrežu izotermi možemo primjeniti za različite tlakove. Za pojedine smjese to možemo primijeniti
na pregrijano područje.
p1< p2< p3< p4

Sl. 11.16. Područje zasićenosti za različite tlakove

187
TEHNIKA HLAĐENJA
11.1.7. Azeotropske smjese

Azeotropske se smjese ne vladaju kod vrenja kao što je dosad opisano i prikazano u dijagramu, tj.
linije vrenja i rošenja nemaju ovakav tok.
Ima smjesa s temperaturnim minimumom i smjesa s temperaturnim maksimumom.

ϑ3′′
ϑ3′

ϑ2′ ϑ2′′
ϑ
ϑ1′ ϑmin ( pmax )
ϑ1′′

Sl. 11.17. ϑ , ξ - dijagram azeotropske smjese s temperaturnim minimumom vrenja (različiti tlakovi)

U točki A (azeotropska točka) dodiruju se linije vrenja i rošenja pa para i kapljevina imaju isti
sastav.
Smjesa sastava ξa vrije kao jednostavna tvar. Iz kapljevine sastava ξa razvija se kod temperature ϑa
para sastava ξa. Temperatura se ne mijenja dok cijela smjesa ne ispari. Dakle, smjesa isparuje kao
jednostavna tvar. Temperatura vrenja niža je od temperatura vrenja za bilo koji sastav ili bilo koji
od sudionika.
Sastav ξa za neku smjesu ovisi o tlaku (točka A pomiče se s porastom tlaka isparivanja).
Kod nekih smjesa pomicanje točke A je tako veliko da točka A može nestati u jednoj od ordinatnih
osi.
Kod smjesa s temperaturnim maksimumom, temperaturni je maksimum viši nego temperatura
vrenja prvog ili drugog sudionika.

ϑmax ( p min )

Sl. 11.18. ϑ , ξ - dijagram azeotropske smjese s temperaturnim maksimumom vrenja

188
TEHNIKA HLAĐENJA
11.1.8. Neprekidno isparivanje

Sl. 11.19. Neprekidno isparivanje – bilanca tvari i topline

Generatoru pare (kotlu, kuhalu) se u ustaljenom pogonu dovodi F&r [kg/s] bogate otopine. Stvara se
para D& [kg/s] koja je bogatija na tvari 2 od bogate otopine, tj. ξ D > ξ R . Iz generatora pare izlazi
siromašna otopina F&a [kg/s] sastava ξ a .
Generatoru se dovodi toplina Q& [ kJ/s ]. Za D kg pare dovodi se toplina Q, a qd je dovedena
toplina po jednom kilogramu proizvedene pare.

Postavljaju se 3 bilance :

1. Bilanca ukupne mase F&r = F&a + D& , iz čega slijedi F&a = F&r − D&
2. Bilanca tvari 2: Bogatom otopinom dovodi se toliko tvari 2 koliko se odvodi u pari i
slaboj otopini.

( )
F&rξ r = D& ξ d + F&r − D& ξ a , odakle slijedi

F&r ξ d − ξ a
fr - specifični optok jake otopine f r = = i
D& ξ r − ξ a
F& ξ − ξ r
fa - specifični optok slabe otopine f a = a = d
D& ξ − ξ r a

3. bilanca topline

( )
Q& + F&r hr = D& hd + F&r − D& ha
Q& = D& (hd − ha ) + F&r (ha − hr )
Q&
qd = [ kJ/kgproizvedene pare ]
D&
ξ −ξa
qd = hd − ha + d (ha − hr ) [ kJ/kg ]
ξr −ξa

Toplinu qd možemo odrediti iz h,ξ -dijagrama. Za određivanje qd treba znati stanja pare na izlazu iz
generatora.

189
TEHNIKA HLAĐENJA
Razlikuju se dva granična slučaja stanja pare, ovisno o načinu vođenja procesa :

Sl. 11.20. Granični slučajevi odvajanja pare iz generatoa

a) para je na izlazu u dodiru sa slabom otopinom, te je u graničnom slučaju u ravnoteži s

njom ( kod dosta velike površine )
b) para je na izlazu u dodiru s jakom otopinom, a u graničnom slučaju nastala para je u
ravnoteži s jakom otopinom

Para koja se razvija u generatoru može biti u svim ravnotežnim stanjima između ova dva granična
slučaja.

Sl. 11.21.Toplinske pojave pri neprekidnom isparivanju

1 - stanje jake otopine zadano temperaturom ϑr i sastavom ξr

2 - slaba otopina ima temperaturu ϑa i sastav ξa

Stanje pare može biti između 8 i 9. Para može biti zasićena ili pregrijana, ali radi jednostavnosti
uvijek je crtamo na liniji rošenja.
Za određivanje qd spojimo 1 i 2 i produžimo do ξd, pa na sjecištu dobijemo točku 4 za sastav ξd.
qd u dijagramu predstavlja razliku entalpija h3 - h4.

qd = h3 − h4 = (h3 − h6 ) + (h6 − h4 )

190
TEHNIKA HLAĐENJA

h3 = hd
h6 = ha
h6 − h4 ξ d − ξ a
=
h5 − h1 ξ r − ξ a
ξ −ξa ξ −ξ
h6 − h4 = d (h5 − h1 ) = d a (ha − hr ) h5 = ha , h1 = hr
ξr −ξa ξr −ξa
ξ −ξa
q d = hd − ha + d (ha − hr )
ξr −ξa

11.1.9. Pravilo projekcija toplina

Kod neprekidnog isparivanja ukupna je dovedena toplina Q& = q d D& , a toplina dovedena po 1 kg
Q& ξ − ξa
pare je q d =
&
ili qd = hd − ha + d (h − h )
D ξ −ξ a r r a

Ako toplinu Q& želimo računati po 1 kg jake otopine mora biti zadovoljen sljedeći izraz:
Q& = q F& = q D&
r r d

qr - toplina koju treba dovesti po 1 kg jake otopine

ξ −ξa
qr = r (hd − ha ) − (ha − hr )
ξd − ξa
Slično se može toplinu Q& računati po 1 kg slabe otopine
a a (
Q& = q F& = q F& − D& = q D&
a r ) d

D 1 ξ −ξ
qa = qd = qd = r a qd
Fr − D fa ξd − ξr
ξ −ξa
qa = r (hd − ha ) + ξ d − ξ a (ha − hr )
ξd −ξr ξd −ξr

Povezanost toplina qa , q r i q d može se vidjeti u sljedećem dijagramu:

Sl. 11.22. Pravilo projekcija toplina

qr ξ r − ξ a ξ − ξa
Iz slike slijedi = , odnosno qr = r qd .
qd ξ d − ξ a ξd − ξa

191
TEHNIKA HLAĐENJA
11.1.10. Apsorpcija

Kod kondenzacije jednokomponentnih tvari rashladni medij (voda, zrak...) mora biti niže
temperature od pare koja kondenzira. Kod smjesa je moguće da kapljevina apsorbira svu paru, ali
niti kapljevina niti rashladni medij ne moraju imati nižu temperaturu od pare koju kapljevina
apsorbira. Hladnija kapljevina može apsorbirati topliju paru i bez odvođenja topline, ali je tada
potreban velik protok kapljevine. Apsorber je jedan od osnovnih dijelova apsorpcijskih rashladnih
uređaja. Ako se u kapljevinu F&1 uvodi para (sl. 11.23) do presjeka M - M, neće se apsorbirati cijela
para, ali ako odvodimo toplinu na izlazu ćemo imati kapljevinu F&2 .

Sl.11.23. Apsorpcija – bilanca tvari i topline

Kapljevina će apsorbirati paru ako temperaturu držimo dovoljno nisko.

Općenito uzevši do presjeka M - M sva para nije apsorbirana pa M leži u zasićenom području.
Želimo li da se sva para apsorbira, treba odvoditi toplinu.
Q&
Po 1 kg apsorbirane pare odvodi se toplina. a = qd
D&
Q
Toplina odvedena po jednom kilogramu smjese F2 je
F2

Sl. 11.24. Apsorpcija u h, ξ - dijagramu

ϑd < ϑ2 < ϑ1 ϑ2 - temperatura rashladne vode

192
TEHNIKA HLAĐENJA
Temperatura ϑ2 je viša od ϑd - to je svojstvo smjesa (nije moguće kod jednostavnih tvari )
ϕM - udio kapljevine, δM - udio pare

Što je točka M bliže liniji vrenja udio kapljevine je veći, a udio pare manji. Odvođenjem topline
mijenja se samo temperatura, dolazimo do stanja označenog točkom F2 u području kapljevine.
Kapljevina stanja F1 može apsorbirati malu količinu pare bez hlađenja. Točka M bi tada ležala u
točki N.
Imali bi toplinski nepropusno miješanje pare D& i kapljevine F&1 . Točka N ne smije preći liniju
vrenja. Za apsorbciju iste količine pare D& kao u predhodnom slučaju moramo upotrijebiti veliku
količinu kapljevine F&1 , ali ne treba rashladna voda.
Krajnja točka je ona koja leži iznad 2′ - to je sjecište izoterme i linije vrenja za tlak p = const.
Kad bi se prešlo 2′, jedan dio pare ostao bi neapsorbiran.

ξM ′ = ξ2 ′ - granična točka

U ovom slučaju potrebno je odvesti manje topline nego u prethodnom slučaju.

11.1.11. Prigušivanje

Kod prigušivanja treba uočiti dvije karakteristike :

1 - sastav smjese prije prigušivanja jednak je sastavu nakon prigušivanja, tj. vrijedi ξ1 = ξ2
2 - kod prigušivanja se ne mijenja entalpija ako prigušilištu niti dovodimo niti odvodimo toplinu, tj.
vrijedi h1 = h2

Sl. 11.25. Prigušivanje u h, ξ - dijagramu

Stanje 1 je kapljevina, dok je stanje 2 mješavina pare i kapljevine tj. točka 2 leži u zasićenom
području.
ϑ2 < ϑ1 - temperatura nakon prigušenog ventila je niža od temperature ispred prigušnog ventila.

193
TEHNIKA HLAĐENJA

11.2. JEDNOSTUPANJSKI APSORPCIJSKI RASHLADNI UREĐAJI

11.2.1. JEDNOSTAVNI JEDNOSTUPANJSKI UREĐAJ

Shema najjednostavnijeg jednostepenog apsorpcijskog rashladnog uređaja s kontinuiranim

pogonom dana je na slici 11.26.

D& [kg/s] ξd
5
KONDENZATOR

GENERATOR
Q& k
2 ξa 1 ξr 6 p
F&a [kg/s] F&r [kg/s]
7
p ϑ h Q& p
ISPARIVAČ
h

P&c CRPKA
Q& 0
p0 ξd 8 p0

p0 D& [kg/s]
F&a [kg/s]
3
APSORBER F&r [kg/s]
ξa 4 ξr
Q& a
ϑa

Sl. 11.26. Jednostavni apsorpcijski rashladni uređaj

Uređaj se sastoji iz generatora, apsorbera, kondenzatora, isparivača, dva prigušna ventila i

crpke.
Generator se grije ogrjevnim medijem (npr. vodenom parom, vrelom vodom ili plinovima
izgaranja) temperature ϑ h i dovodi mu se toplina Q& h .
Apsorber se hladi rashladnim medijem (npr. vodom) temperature ϑ a i odvodi mu se toplina
Q& . U kondenzatoru se rashladnoj vodi predaje toplina Q& , dok se u isparivaču dovodi
a k

toplina Q& 0 . U generatoru i kondenzatoru je tlak p , dok je u isparivaču i apsorberu tlak p 0 .

Potrebna je temperatura hlađenja ϑ 0 .
Ako uređaj radi sa smjesom H2O – NH3, tada je čista tvar 1 voda (H2O) ξ = 0 , a čista tvar 2
amonijak (NH3) ξ = 1 .
U generator ulazi jaka otopina sastava ξ r i uz dovođenje topline Q& h razvija se para sastava
ξ d . Ta je para bogatija amonijakom od bogate otopine ( ξ d > ξ r ). Iz generatora izlazi slaba
(osiromašena) otopina sastava ξ a . Para koja se razvija u generatoru vodi se u kondenzator
gdje se ukapljuje. Toplina Q& predaje se rashladnom mediju (npr. rashladnoj vodi). Kapljevina
k

194
TEHNIKA HLAĐENJA

se vodi na prigušni ventil gdje se prigušuje od tlaka p na tlak p0 , a zatim ide u isparivač gdje
na sebe preuzima rashladnu toplinu Q& 0 i uslijed toga isparuje. Slaba otopina sastava ξ a koja
izlazi iz generatora prigušuje se u prigušnom ventilu od tlaka p na tlak p0 i vodi se u
apsorber, gdje uz odvođenje topline Q& apsorbira paru koja dolazi iz isparivača. Obogaćena
a

kapljevina tlaka p0 i sastava ξ r vraća se preko crpke (gdje joj se podiže tlak od p0 na tlak
p ) natrag u generator i taj se proces kontinuirano nastavlja.
Temperatura slabe otopine na izlazu iz generatora ϑ2 ≤ ϑh (u najpovoljnijem slučaju može
biti ϑ2 = ϑh ). Temperatura bogate otopine na izlazu iz apsorbera je ϑ4 ≥ ϑ jer se toplina
predaje rashladnoj vodi.

Bilanca ukupne tvari

U ustaljenom pogonu moraju generatoru dovedene i odvedene količine ukupne tvari biti
jednake, tj. vrijdi F&r = D& + F&a ili F&a = F&r − D&

Bilanca tvari 2

F&rξ r = D& ξ d + (F&r − D& )ξ a

Za svaki kilogram proizvedene pare crpkom se crpi u generator f r kg bogate otopine

F& ξ − ξ a
fr = r = d specifični optok jake otopine [kg/kg]
D& ξ − ξ r a

Za svaki kilogram proizvedene pare u apsorber odlazi f r − 1 kg slabe otopine

F& F& − D& ξ d − ξ r
fr −1 = a = r = specifični optok slabe otopine [kg/kg]
D& D& ξ −ξ r a

Razliku sastava (ξ r − ξ a ) nazivamo područje uparivanja ili pojas uparivanja.

Bilanca topline cijelog sustava

Suma uređaju dovedenih toplina jednaka je sumi odvedenih toplina.

Q& h + Q& 0 + P&c = Q& k + Q& a

Pogonska snaga crpke je zanemarivo mala u usporedbi s ostalim toplinama (zato što je
volumenski protok kapljevine mali).

Topline se mogu preračunati na 1 kg proizvedene pare

Q& h Q& Q& Q&

qh = , qa = a , q0 = 0 , qk = k [kJ/kgpare]
D& D& D& D&

zanemari li se rad crpke, slijedi qh + q0 = qa + qk

195
TEHNIKA HLAĐENJA

Bilance topline pojedinih dijelova uređaja

a) bilanca topline generatora pare

1 kg
ξ d ,h5
5

GENERATOR
2 1
ϑ2 ≤ ϑ h
f r ξ r ,h1
ϑh
fr −1 qh CRPKA
ξ a ,h2

Sl. 11.27. Bilanca generatora

qh + f r h1 = h5 + ( f r − 1)h2
ξd − ξa
qh = h5 − h2 + f r (h2 − h1 ) = h5 − h2 + (h2 − h1 ) [kJ/kg]
ξr − ξa

P&c
Rad crpke za 1 kg jake otopine je = h1 − h4 [kJ/kg]
F&r
P&c lc
=
F&r f r

b) bilanca topline apsorbera

ξ2 = ξa
2 8
4 fr
h2 1 kg ξr = ξ4
h4

3
ϑ4 ≥ ϑ
f r −1 APSORBER
h3 = h2
4
ξ3 = ξa

qa ϑ

Sl. 11.28. Bilanca apsorbera

( f r − 1)h3 + h8 = f r h4 + qa

196
TEHNIKA HLAĐENJA

ξd − ξa
qa = h8 − h3 + f r (h3 − h4 ) = h8 − h3 + (h − h )
ξr − ξa 3 4
h2 = h3
Zbog l p ≅ 0 slijedi h4 ≅ h1
ξd − ξa
qa = h8 − h2 + (h2 − h1 ) [kJ/kg]
ξr − ξa
(ako se ne uvrsti h4 ≅ h1 , onda prikaz na dijagramu sl. 11.29. odgovara).

c) bilanca topline kondenzatora

U kondenzatoru se za svaki kg pare predaje rashladnoj vodi toplina

qk = h5 − h6 [kJ/kg]

d) bilanca topline isparivača

U isparivaču se za svaki kg pare dovodi toplina

q0 = h8 − h7 [kJ/kg]

Prikaz procesa u h,ξ – dijagramu

Proces se može prikazati u h,ξ – dijagramu za smjesu s kojom uređaj radi.

Ucrtavaju se linije vrenja i rošenja za tlakove p i p0 .
Ucrtavaju se izoterme ϑh , ϑ i ϑ0 .
Temperatura ogrjevnog medija viša je ili u najpovoljnijem slučaju jednaka temperaturi slabe
otopine na izlazu iz generatora pare, tj. ϑh ≥ ϑ2 . Usvajamo ϑh = ϑ2 . Točka 2 je na presjecištu
izoterme ϑh = ϑ2 i linije vrenja za odabrani tlak p .
Temperatura bogate otopine na izlazu iz apsorbera viša je ili u najpovoljnijem slučaju jednaka
temperaturi rashladne vode tj. ϑ4 ≥ ϑ . Usvajamo ϑ4 = ϑ , pa je točka 4 na presjecištu
izoterme ϑ4 = ϑ i linije vrenja za odabrani tlak p0 .
l
Rad crpke za 1 kg bogate otopine 4 je c = h1 − h4 .
fr
Para 5 je u ravnoteži s vrelom jakom otopinom 1’ u generatoru (usvojeno).
U kondenzatoru se para ukapljuje. Temperatura kondenzata na izlazu iz kondenzatora viša je
ili u najpovoljnijem slučaju jednaka temperaturi rashladne vode tj. ϑ6 ≥ ϑ . Usvajamo ϑ6 = ϑ .
Prigušivanjem kapljevine 6 od tlaka p dobiva se zasićena para 7 tlaka p0 . Točke kojima su
prikazana ova stanja se podudaraju u h,ξ - dijagramu. Temperatura pare 7 je niža nego
temperatura kapljevine 6, tj. ϑ7 < ϑ6 .
Isparivanjem u isparivaču raste temperatura do ϑ8 a ta temperatura mora biti niža ili jednaka
temperaturi hlađenog tijela ϑ0 . Usvajamo ϑ8 = ϑ0 .

197
TEHNIKA HLAĐENJA

l.r.
l.r. p0
3
5

7d

8
qk
ϑ1 ′
h
l.v. M4 ϑ8 ≤ ϑ 0 q0

ϑh 2 qh
l.v. p0 3
7 6
1
ϑ 3f 7f qa
1
ϑ0
ϑ8 ≤ ϑ 0 4

f r −1 A
1
fr
ξa ξr ξd

0 ξ 1
H2 O NH3

Sl. 11.29. h,ξ – dijagram za proces jednostavnog ARU

U apsorberu se para 8 dodaje slaboj otopini 3 da bi je ona apsorbirala. Stanje 3 slabe otopine
nastalo je prigušenjem vrele kapljevine 2, zbog čega se točke 2 i 3 u dijagramu podudaraju.
Već pri prigušivanju ove kapljevine dolazi do isparivanja dijela kapljevine pri nižem tlaku,
tako da smjesa stanja 3 sadržava malo pare 3d i puno kapljevine 3f. Kad bi u apsorberu bilo
samo miješanje pare 8 i struje 3 nastala bi po pravilu miješanja zasićena para stanja M4. U
ustaljenom stanju mora biti sastav ove pare jednak sastavu bogate otopine jer se s tim stanjem
bogata otopina crpi u generator pare. Da bi se podizanje tlaka moglo provesti korištenjem

198
TEHNIKA HLAĐENJA

crpke, mora se para M4 ukapljiti, tako da se jednom kilogramu smjese odvede toplina
Q& a qa
= = hM 4 − h4 . Stanje 4 mora ležati na liniji vrenja za tlak p0 ili ispod nje, a također
F&r fr
mora biti, kako je već rečeno ϑ4 ≥ ϑ , da bi rashladna voda mogla hladiti tu smjesu.

Rashladni se učinak može povećati pomicanjem točke 5 udesno. Dobri se rezultati postižu
opremanjem generatora rektifikacijskom kolonom, koja ima vodom hlađeni deflegmator (ako
rashladni uređaj radi sa smjesom LiBr-H2O, onda isparava čista voda, tako da dodavanjem
kolone nije moguće ostvariti poboljšanje, ali ako se radi o smjesi H2O-NH3, tada se svaki bolji
apsorpcijski uređaj oprema rektifikacijskom kolonom).
U generatoru isparuje para uz dovođenje topline Q& h . Para se diže kroz kolonu prema gore, a
na vrhu se u deflegmatoru hladi odvođenje topline Q& i razdvaja na bogatu paru 5 i
r
kapljevinu. Para se na putu prema gore obogaćuje na tvari 2, dok kapljevina na njoj
osiromašuje.

D, ξ d ,h5

5
Qr
deflegmator

ξ r F, h1
kolona 1

generator p
2

ξ a ,F – D, h2
iz apsorbera
u apsorber Qh

Sl. 11.30. Obogaćivanje pare iz generatora u rektifikacijskoj koloni

199
TEHNIKA HLAĐENJA

11.2.2. JEDNOSTUPANJSKI UREĐAJ S IZMJENJIVAČIMA TOPLINE

1 kg ξd

KONDENZATOR
GENERATOR
2 1d f kg Q& k
ϑ2 ≤ ϑh r

f r − 1 kg ξr 6 p
ϑh qh 8d ϑ6 ≥ ϑ
p p
2 1d
ξa qiz 2
qiz1 IZMJENJIVAČ
p0 TOPLINE IZ 2
IZMJENJIVAČ
TOPLINE IZ 1
8 6d ϑ6 d ≥ ϑ8
2d 1
1 kg 8d ξd
7 p0
ISPARIVAČ
CRPKA
3
APSORBER P&c p0
f r − 1 kg Q& 0
p0 4 ϑ4 ≥ ϑ
f r kg 8 ϑ8 ≤ ϑ0
ϑ ξr p0
qa

Sl. 11.31. Jednostavni apsorpcijski rashladni uređaj s izmjenjivačima topline

U izmjenjivaču topline IZ1 toplina se predaje od slabe jakoj otopini. U izmjenjivaču topline
IZ2 toplina se predaje od kondenzata hladnoj pari koja dolazi iz isparivača. Ugradnjom
izmjenjivača topline IZ1 može se smanjiti potrošak topline Q& h i potrošak vode za hlađenje
apsorbera (smanjuje se Q& ). a

U izmjenjivaču topline IZ1 jaka otopina stanja 1 grije se do stanja 1d u protustruji sa slabom
otopinom koja se od stanja 2 hladi do stanja 2d. Količina jake otopine f r veća je od količine
slabe otopine f r − 1 , pa će prirast temperature jake otopine biti manji od pada temperature
slabe otopine, tj. (ϑ2 − ϑ2 d ) > (ϑ1d − ϑ1 ) . Izmijenjena je toplina jednaka, pa vrijedi

( f r − 1)(h2 − h2 d ) = fr (h1d − h1 ) i odatle ( f r − 1) = (h1d − h1 )

fr (h2 − h2d )

200
TEHNIKA HLAĐENJA

l.r.
9
l.r. p0

qk
8
8 qh
ϑ1 ′
h
l.v. ϑ8 ≤ ϑ 0 q0
qa
ϑh 2 M4
l.v. p0 6
1 6
1 7
ϑ
1
ϑ 02 3 4
H
ϑ8 ≤ ϑ 0

qiz1

f r −1 G
1
fr
ξa ξr ξd

0 ξ 1
H2 O NH3

Sl. 11.32. h,ξ – dijagram za proces jednostavnog ARU s izmjenjivačima topline

U h,ξ - dijagramu se stanje jake otopine 1d na izlazu iz izmjenjivača topline 1 nalazi tako da
se spojnica 2 d 1 produži do sastava ξ d , gdje se nalazi točka Hd a zatim točka Hd spoji s
točkom 2. Tamo gdje spojnica 2 Hd siječe sastav ξ r , leži točka 1d. Ova konstrukcija
zadovoljava izraz r
( f − 1) = (h1d − h1 ) .
fr (h2 − h2d )
Stanje na izlazu iz generatora pare može biti između 5 i 9. Za proces prikazan slikom,
usvojeno je da je para u ravnoteži s jakom otopinom 1'. Kako je zanemaren rad pumpe, točke
4 i 1 se podudaraju.
U graničnom slučaju temperatura siromašne otopine 2d na izlazu iz izmjenjivača topline IZ1
može se izjednačiti s temperaturom bogate otopine 1 koja ulazi u izmjenjivač IZ1, a kako je
ϑ1 ≥ ϑ i usvojeno je ϑ1 = ϑ , onda za granični slučaj vrijedi i ϑ2 = ϑ .

201
TEHNIKA HLAĐENJA

U prigušnom se ventilu siromašna otopina 2d prigušuje od tlaka p na tlak p0 , stanje 3. U

h,ξ - dijagramu podudaraju se točke 2d i 3.
Izoterma ϑ0 predstavlja zahtijevanu temperaturu hlađenja. U graničnom slučaju temperatura
kondenzata 6d na izlazu iz izmjenjivača topline IZ2 može se izjednačiti s temperaturom pare
8 koja iz isparivača dolazi u izmjenjivač, a kako je ϑ8 ≤ ϑ0 i usvojeno je ϑ8 = ϑ0 , onda za
granični slučaj vrijedi i ϑ6 d = ϑ0 . Usvojeno je dakle ϑ6 d = ϑ8 = ϑ0 .
U prigušnom se ventilu kondenzat 6d prigušuje od tlaka p na tlak p0 , stanje 7. U h,ξ -
dijagramu podudaraju se točke 6d i 7.
Točkom 8d predstavljeno je stanje pare na izlazu iz izmjenjivača topline IZ2. Kako kroz
izmjenjivač topline IZ2 protiče u oba smjera ista količina radne tvari, vrijedi
h8 d − h8 = h6 − h6 d , pa su udaljenosti točaka u h,ξ - dijagramu jednake, tj. 6 6 d = 8 8 d .
U apsorberu se miješaju struje 8d i 3. Da bi se smjesa ukapljila i ohladila na temperaturu
bogate otopine 4 koja izlazi iz apsorbera, mora se po jednom kilogramu te otopine rashladnom
vodom odvesti količina topline (hM 4 − h4 ) . Ako se ta toplina svede na 1 kg pare, dobiva se
q a = h8 d − hHd .
Toplina dovedena u generatoru pare za 1 kg pare je q h = h5 − hHd . Kad ne bi bilo izmjenjivača
topline IZ1, tada bi u generatoru pare trebalo dovoditi toplinu q h = h5 − hG . Razlika
qiz1 = hHd − hG predstavlja uštedu zbog ugradnje izmjenjivača topline IZ1, svedenu na 1 kg
pare.
Primjenom izmjenjivača topline IZ2 dobiva se povećanje rashladnog učinka q0 . Za
izmjenjivač IZ2 vrijedi, kako je već ranije rečeno, h8 d − h8 = h6 − h6 d , a rashladni se učinak
povećava za qiz 2 = h6 − h6 d .
Izjenjivač topline IZ2 donosi manju korist od izmjenjivača topline IZ1, ali se apsorpcijski
rashladni uređaji obično grade s oba ova izmjenjivača topline.
Q&
Ako se zanemari rad crpke, toplinski je omjer hlađenja ζ = 0
Q& h

Izmjenjivač topline IZ1

fr −1 ϑ2 ϑ1d fr

ξa 2 1d

qiz1 IZ1

ξa 2d 1 ξr

f r −1 ϑ1 fr
ϑ

Sl. 11.33. Bilanca izmjenjivača IZ1

Bilanca glasi: ( f r − 1)(h2 − h2 d ) = fr (h1d − h1 )

202
TEHNIKA HLAĐENJA

qiz1 = ( f r − 1)ca (ϑ2 − ϑ2 d ) = f r cr (ϑ1d − ϑ1 )

ϑ1d = ϑ1 +
( f r − 1) ca (ϑ − ϑ )
2 2d
f r cr
Ukoliko se usvoji da je ca ≅ cr (specifične topline jake i slabe otopine ne razlikuju se

značajno), vrijedi ϑ1d = ϑ1 + r

( f − 1) (ϑ − ϑ )
2 2d
fr
Stanje 1d ne mora uvijek biti ispod linije vrenja za tlak p , već može biti i na liniji vrenja, ali i
iznad nje (to bi značilo da iz IZ1 izlazi zasićena para 1d prosječnog sastava ξ r ).

Izmjenjivač topline IZ2

8d 6
1 kg 1 kg

qiz 2 IZ2

1 kg 1 kg
8 6d

Sl. 11.34. Bilanca izmjenjivača IZ2

Temperatura kondenzata na izlazu iz kondenzatora može biti veća ili u najpovoljnijem

slučaju jednaka temperaturi rashladne vode ϑ6 ≥ ϑ (u graničnom slučaju ϑ 6 = ϑ ). Toplina
koja se od kondenzata prenosi na hladnu paru je qiz 2 = c pare (ϑ8 d − ϑ8 ) = ck (ϑ6 − ϑ6 d ) , tako da je
c pare
ϑ6 d = ϑ6 − (ϑ8d − ϑ8 )
ck
Specifična toplina pare je manja od specifične topline kapljevine (za NH3 je to c pare ck ≅ 0,5 ),
pa će zagrijavanje pare biti veće od ohlađivanja kondenzata.

203
TEHNIKA HLAĐENJA

11.3. DVOSTUPANJSKI APSORPCIJSKI RASHLADNI UREĐAJI

Kad je temperatura rashladne vode ϑ visoka ili je temperatura ogrjevnog medija ϑh niska,
pojas uparivanja (ξ r − ξ a ) postaje uzak. U tom slučaju, a i onda kada je ϑ0 niska, potreban je
F& ξ − ξ a
veliki specifični optok jake otopine f r = r = d .
D& ξ − ξ r a
Tada je pogodno primijeniti uređaj prikazan na sljedećoj slici.

D& v kg/s
5v

VT generator
pv
2v 1v

Q& hv
pv

F&vn Q& k
qiz1v
IZ1v VISOKOTLAČNI
STUPANJ kondenzator

6
D& n kg/s PRV
5n
NT generator

pn pn
2vn 3v 4v 8d
6
2n 1n
Q& hn
Q& av VT apsorber qiz 2

qiz1n 8 6d pv
IZ1n

7 p0
8d
8
isparivač
3n p0 4n
Q& 0
NT apsorber 7
Q& an

Sl. 11.35. Dvostupanjski apsorpcijski rashladni uređaj s izmjenjivačima topline

204
TEHNIKA HLAĐENJA

Dvostupanjski se uređaj sastoji iz dva međusobno povezana termokompresora, kondenzatora i

isparivača. Para dolazi iz isparivača, sa stanjem 8d u apsorber niskotlačnog stupnja. U
generatoru niskotlačnog stupnja proizvodi se para 5n, tlaka pn . Isti ili nešto niži tlak vlada u
apsorberu visokotlačnog stupnja, gdje se para 5n apsorbira. U visokotlačnom stupnju
proizvodi se para 5v, tlaka pv , koja se vodi u kondenzator i dalje u izmjenjivač topline IZ2,
prigušni ventil i isparivač. Tlakovi u procesu su pv > pn > p0 . Tlak u kondenzatoru određen
je temperaturom rashladne vode ϑ , tlak u isparivaču temperaturom isparivanja ϑ0 a tlak
pn odabran je tako da područje uparivanja kod oba optoka zadrži isti red veličine.
Temperatura ogrjevnog medija može za oba generatora biti jednaka ϑh , kao što može biti
jednaka i temperatura rashladne vode ϑ za oba apsorbera i kondenzator. Zbog različitih
tlakova sastavi pare 5v i 5n se razlikuju, pa je za održavanje trajnog pogona potrebno iz
generatora visokotlačnog stupnja otpuštati preko prigušnog ventila manju količinu kapljevine
Fvn u generator niskotlačnog stupnja. Ova je količina tako mala da ne utječe značajno na
bilancu topline. Optok pare D& n može se regulirati pomoću ventila PRV.

Bilanca ukupne tvari za visokotlačni stupanj: D& v + F&vn = D& n

Bilanca tvari 2 za visokotlačni stupanj: D& ξ + F& ξ = D& ξ
v 5v vn 2 v n 5n

ξ − ξ 2v ξ − ξ5n
Iz gornje dvije bilance slijedi D& n = D& v 5v i F&vn = D& v 5v .
ξ5n − ξ 2v ξ5n − ξ 2v
Q& hv Q& hn
Toplinske su pojave prikazane na slijedećoj slici. Pojedinačne se topline i za oba
D& v D& n
generatora nalaze kao i kod jednostupanjskog uređaja, a isto vrijedi i za toplinu odvedenu u
Q& Q& Q& Q&
apsorberu av , an , učinak kondenzatora k i rashladni učinak 0 .
D& v D& n D& n D& v
Ukupni je potrošak topline Q& = Q& + Q& , a toplina odvedena u oba apsorbera
h hv hn

Q& a = Q& av + Q& an .

Q&
Toplinski je omjer hlađenja ζ = & 0 & .
Qhn + Qhv
Konstrukcija dijagrama: ucrtavaju se linije vrenja i rošenja za odabrane pv , pn i p0 .
Izoterma ϑh siječe liniju vrenja za tlak pv u 2v, a za tlak pn u 2n (2v je slaba otopina na izlazu
iz VT generatora, a 2n slaba otopina na izlazu iz NT generatora). Stanje 3n leži ispod 2n na
izotermi ϑ , a stanje 3v ispod 2v , također na izotermi ϑ (to je slučaj kada bi toplinski
izmjenjivači IZ1n i IZ1v, te VT apsorber i NT apsorber bili beskonačno velike površine pa bi
vrijedilo ϑ3n = ϑ 4 n i ϑ3v = ϑ4v ). Izoterma rashladne vode ϑ siječe liniju vrenja za tlak p0 u
točki 4n, a za tlak pn u točki 4v. S točkama 2n, 2v, 4n i 4v određeni su sastavi ξ an , ξ av , ξ rn i
ξ rv . Para koja se razvija u VT generatoru nalazi se na liniji rošenja za tlak pv i ima sastav ξ dv .
Para koja se razvija u NT generatoru nalazi se na liniji rošenja za tlak pn i ima sastav ξ dn .
Stanje 6 na izlazu iz kondenzatora nalazi se na presjecištu izoterme rashladne vode ϑ i linije
konstantnog sastava ξ dv . Ispod 6 je 6d, tlak je pv a za temperaturu kapljevine prikazane
točkom 6d na dijagramu usvojeno je da je nešto viša od temperature pare 8 ( ϑ0 ) koja ulazi u

205
TEHNIKA HLAĐENJA

izmjenjivač topline IZ2. Prigušivanjem kapljevine 6d dobiva se zasićena para 7, tlaka p0 .

Položaj točke 7 u h,ξ - dijagramu je isti kao i položaj točke 6d. Na izlazu iz isparivača je
stanje 8, pri čemu je ϑ8 = ϑ0 i ξ 8 = ξ dv . Izmijenjena toplina u IZ2 je
qiz 2 = (h8 d − h8 ) = (h6 − h6 d ) , pa je 6 6 d = 8 8 d . Para se sa stanjem 8d vodi u NT apsorber gdje
se miješa sa siromašnom otopinom 3n. Iznad točke 4n, na presjecištu pravca miješanja i linije
konstantnog sastava ξ rn je Mn. U VT apsorberu miješaju se siromašna otopina 3v i para 5n.
Q&
Točka Mv leži na pravcu miješanja i na sastavu ξ rv . Toplina 0 = h8 − h7 .
D& v

pv
pn
p0

5n
5v
miješanje u
VT apsorberu 8d

8
h miješanje u
NT apsorberu
Q& 0 Q& K Q& av Q&
ϑ8 d
an
D& v D& v D& n D&
pv v

Mv ϑ8
ϑh 2n 2v
ϑh
6
Mn ϑ 6d 7
pn
ϑ ϑ0
3n 4n 3v 4v
p0
ϑ0

ξ an ξ rn ξ av ξ rv ξ dn ξ dv

0 1
ξ
H2 O NH3

Sl. 11.36. h,ξ – dijagram za proces dvostepenog ARU s izmjenjivačima topline

206
TEHNIKA HLAĐENJA

11.4. RESORPCIJSKI RASHLADNI UREĐAJI

5 ξd 1 kg

p ϑ10 ≤ ϑ6
generator resorber p
2 1 10 6 ϑ6 ≥ ϑ
p p
p
fr − 1 fr ′
fr − 1 f r′
ϑh qh qr ϑ
ξa ξr ξ a′ ξ r′

p p p p

8 ξ d 1 kg

3 ξ a′ ξ r′
ξa
apsorber p0 4 ξr uparivač p0
p0 9 7
p0
p0 p0
qa ϑ ϑ0 q0

Sl.11.37. Resorpcijski rashladni uređaj

Kad je ograničena količina rashladne vode, pa se njena temperatura znatno mijenja i kad je
zahtjev da se rashladni učinak Q& 0 ostvaruje pri nejednolikoj temperaturi ϑ0 rad ARU može se
bolje prilagoditi takvim uvjetima ako se umjesto kondenzatora i isparivača postave resorber i
uparivač povezani kao na gornjoj shemi. Lijevi dio predstavlja već poznati termokompresor,
dok je u desnom dijelu optok otopine obrnut.

11.4.1. SLUČAJ S VELIKOM KOLIČINOM RASHLADNE VODE

U generatoru i resorberu vlada tlak p , a u apsorberu i uparivaču tlak p0 . Apsorber i resorber

su hlađeni rashladnom vodom temperature ϑ . U resorberu slaba otopina 10 apsorbira paru 5.
U resorberu se odvodi toplina q r i nastaje vrela jaka otopina stanja 6, sastava ξ r′ . U
izmjenjivaču topline se slaba otopina grije u najboljem slučaju na temperaturu ϑ6 , pa je
ϑ10 ≤ ϑ6 . Kao granični slučaj usvaja se ϑ10 = ϑ6 , što će biti prikazano u h,ξ - dijagramu.
U uparivaču se uz dovođenje topline kod niskog tlaka p0 razvija para 8, a iz njega izlazi slaba
otopina 9. Dovodi se toplina q0 (rashladni učinak). Temperatura slabe otopine 9 manja je ili u
graničnom slučaju jednaka temperaturi ϑ0 (npr. temperaturi hlađene rasoline), tj. ϑ9 ≤ ϑ0 ili

207
TEHNIKA HLAĐENJA

ϑ9 = ϑ0 , što je prikazano u h,ξ - dijagramu. U resorberu se apsorbira para kod tlaka p , a u

uparivaču otopina isparuje kod tlaka p0 .
Izoterma ϑh siječe liniju vrenja za tlak p u 2, Stanje 3 leži ispod 2 na izotermi ϑ . Izoterma
rashladne vode ϑ siječe liniju vrenja za tlak p0 u točki 4. S točkama 2 i 4 određeni su sastavi
ξ a i ξ r u h,ξ - dijagramu. Iz vrele kapljevine tlaka p i sastava ξ r razvija se ravnotežna para
5, tlaka p i sastava ξ d . Stanje 1 dobiva se tako da se spojnica 3 − 4 produži do presjecišta Ad
sa linijom konstantnog sastava ξ d , te da se točka Ad poveže pravcem sa 2. Na presjecištu
linije Ad 2 i linije konstantnog sastava ξ r nalazi se stanje 1.
Izoterma ϑ0 siječe liniju vrenja za tlak p0 u 9, Stanje 10 leži iznad 9 na izotermi ϑ . Vrela
otopina 6 je na presjecištu linije vrenja za tlak p i izoterme ϑ . Stanje 7 dobiva se tako da se
spojnica 10 − 6 produži do presjecišta A'd sa linijom konstantnog sastava ξ d , te da se točka
A'd poveže pravcem sa 9. Na presjecištu linije A'd-9 i linije konstantnog sastava ξ r′ nalazi se
stanje 7.

p Rošenje

p0
5

11

8 ϕ

h
q0 qr

δ qa qh

p A`
2 A`d q`iz
ϑh

6
p0 1
7
10
ϑ
3
4 ϑ0
9 Ad

ξa ξr ξ a′ ξ r′ ξd

0 1
ξ

Sl. 11.38. h,ξ – dijagram za proces resorpcijskog rashladnog uređaja

208
TEHNIKA HLAĐENJA

Spojnica 11-9 predstavlja izotermu ϑ8 = ϑ0 za tlak p0 . Para 11 je u ravnoteži sa slabom

otopinom 9.
Za odvijanje ustaljenog pogona mora biti para 5 po protoku i sastavu jednaka pari 8. U tu se
svrhu mora para 11 ovlažiti točno odmjerenom količinom kapljica 9 – para 8 je u zasićenom
području tlaka p0 . Sa stanjem 8 para ulazi u apsorber. U apsorberu se miješaju para 8 i
otopina 3 sastava ξ a . U resorberu se miješaju para 5 i otopina 10 sastava ξ a′ .
Rashladni učinak za 1 kg pare 5 je q0 = h8 − h A′d , ogrjevna toplina q h = h5 − hAd , toplina
odvedena u apsorberu q a = h8 − hAd i toplina dovedena u resorberu q r = h5 − h A′d . Specifični
ξ −ξa
optok jake otopine za apsorpcijsku stranu je f r = d , a za resorpcijsku stranu je
ξr −ξa
ξ − ξ a′ f ′ ξ r − ξ a′ ξ d − ξ a′
f r′ = d , pa je njihov omjer = ⋅ . To znači da bi se u slučaju
ξ r′ − ξ a′ f r ξ r′ − ξ a′ ξ d − ξ a
podjednakih pojasa uparivanja (ξ r − ξ a ) ≅ (ξ r′ − ξ a′ ) dobave obiju optočnih crpki odnosile kao
razmaci (ξ d − ξ a′ ) : (ξ d − ξ a ) . Širina pojaseva uparivanja mora se odrediti za svaki pojedini
slučaj posebno.

11.4.2. SLUČAJ S OGRANIČENOM KOLIČINOM RASHLADNE VODE

Topla voda uvodi se najprije u resorber u kojem preuzima toplinu q r i zagrije se od ϑv do ϑm .

S temperaturom ϑm ulazi u apsorber gdje preuzima toplinu q a i zagrijava se do ϑv 3 .

ξd 8 5 ξ d′

3 apsorber p0 4 resorber p
ξa ξr
ξ a′ ξ r′
qa 10 ϑm qr ϑv 6
ϑv 3 ϑm

Sl.11.39. Bilanca apsorbera i resorbera

Voda temperature ϑv uvodi se protustrujno u resorber, gdje se otopina 6 može u krajnjem

slučaju ohladiti na ulaznu temperaturu vode ϑv . Voda se u resorberu smije ugrijati najviše do
temperature ϑm određene najtoplijom otopinom M u resorberu. Točka M u h,ξ - dijagramu
dobiva se kad se para 5 bez hlađenja resorbira u otopini 10 koja je prije toga bila dogrijana u
izmjenjivaču topline. Točka M leži u h,ξ - dijagramu na pravcu miješanja 10-5 i na liniji
vrenja za tlak p . U apsorberu se voda zagrije do ϑv 3 . točka 3 u h,ξ - dijagramu je na sjecištu
linije vrenja za tlak p0 i linije konstantnog sastava ξ a . Temperatura ϑv 3 određena je
izotermom koja prolazi kroz točku 3. Ako bi temperatura ϑv 3 bila viša, točka 3 bi ležala u
zasićenom području.

209
TEHNIKA HLAĐENJA

U resorberu treba odvesti toplinu q r i minimalni potrošak hladne vode je

qr qr
M& Wr = = [kg vode/ kg pare], jer je ϑ6 ≥ ϑv . Minimalni protok vode za
c w (ϑm − ϑv ) cw (ϑm − ϑ6 )
qa qa
hlađenje apsorbera je M& Wa = = . Za dobavu crpke za vodu odabire se
c w (ϑv 3 − ϑm ) cw (ϑv 3 − ϑ4 )
veća količina od M& ili M& . Temperatura vode na izlazu ϑ je mnogo viša od ulazne
Wr Wa v3

temperature vode ϑv . Troši se više topline q h , ali je potrebna manja količina rashladne vode.
Kako je ϑv 3 visoka, ova se zagrijana voda može koristiti za svrhe grijanja.

p
p0

qr

h qo
2 ϑh
qh
1
p A`d
p0
M
3 ϑv 3 6
qa
4 10
ϑM 7
ϑv
ϑ0
9

Ad

0 1
H2O ξ NH3

Sl. 11.40. h,ξ – dijagram za proces resorpcijskog rashladnog uređaja s ograničenom

količinom rashladne vode

210
TEHNIKA HLAĐENJA

11.5. TEORETSKA ZAGONSKA TOPLINA APSORPCIJSKOG RASHLADNOG

UREĐAJA, TOPLINSKI OMJER HLAĐENJA – RASHLADNI ODNOS

Da bi se ocijenio proces nekog ARU potrebno je znati koliko je najmanji potrošak ogrjevne
topline koju treba dovesti generatoru da bi se uz zadane temperaturne uvjete postigao
zahtijevani rashladni učinak. Za razmatranja u nastavku pretpostavka je da su temperature
Th , Tok i T0 konstantne. Kad to ne bi bilo tako, kod proračuna promjene entropije bilo bi
dQ
potrebno određivanje integrala ΔS = ∫ .
T

OS

Qh
Lc

ARU OKOLINA
Qok

Q0
RS

Sl. 11.41. Toplinska bilanca ARU

Za pogon uređaja dovodi se toplina Qh pri temperaturi Th , pa se entropija ogrjevnog sredstva

Q
mijenja za iznos ΔS h = − h . Hlađenom se tijelu (npr. rasolini) odvodi toplina Q0 pri
Th
Q
temperaturi T0 , a to uzrokuje promjenu njegove entropije za ΔS 0 = − 0 . Okolini (npr.
T0
rashladnoj vodi) predaje se suma toplina odvedenih apsorberu i kondenzatoru Qok = Qa + Qk
pri temperaturi Tok .
Ukupna bilanca energije ARU je Qh + Lc + Q0 = Qk + Qa , ili Qok = Qh + Lc + Q0 .
Q Q + Lc + Q0
Prirast entropije okoline je ΔS ok = ok ili ΔS ok = h
Tok Tok
U ustaljenom je pogonu sveukupni prirast entropije ΔS = ΔS ok + ΔS 0 + ΔS h i on je uvijek veći
od nule, zbog neizbježnih nepovrativosti. Uvrste li se izrazi za pojedinačne promjene
entropije u gornji izraz, dobiva se

Qh + Lc + Q0 Q0 Qh ⎛T −T ⎞ ⎛ T − T0 ⎞
ΔS = − − ≥ 0 ili Qh ⎜⎜ h ok ⎟⎟ + Lc ≥ Q0 ⎜⎜ ok ⎟⎟ (a)
Tok T0 Th ⎝ Th ⎠ ⎝ T0 ⎠

Q0
Omjer ζ 0 = obično se označava kao rashladni odnos ARU ili toplinski omjer
Qh + Lc
hlađenja ARU.

211
TEHNIKA HLAĐENJA

Ovome izrazu termodinamički ima prigovora, jer je mehanički rad skupocjeniji nego li je to
jednaki iznos topline. Bilo bi ispravnije nadomjestiti rad onom toplinom Qc koja bi prema II
glavnom stavku bila potrebna za proizvodnju rada Lc između temperatura Th i Tok .
Th T −T
Qc = Lc . Tada je Lc = Qc h ok i uvrštenjem u (a) slijedi
Th − Tok Th
⎛T −T ⎞ ⎛T −T ⎞ ⎛ T − T0 ⎞
Qh ⎜⎜ h ok ⎟⎟ + Qc ⎜⎜ h ok ⎟⎟ ≥ Q0 ⎜⎜ ok ⎟⎟ (b)
⎝ Th ⎠ ⎝ Th ⎠ ⎝ T0 ⎠

Q0 Q0
Može se napisati ζ 0 = = , pa s ovako definiranim ζ 0 i sa (b) slijedi
Qh + Qc Q + L Th
Th − Tok
h c

T0 Th − Tok
ζ0 ≤
Tok − T0 Th

T0
Ovdje je ε 0 c = faktor hlađenja kompresijskog rashladnog uređaja koji radi između
Tok − T0
T −T
temperatura Tok i T0 , a ηc = h ok termička korisnost Carnotovog procesa između
Th
temperatura Th i Tok za vršenje rada utroškom topline Qh + Qc .
T0 Th − Tok
Kod povrativih procesa vrijedilo bi ζ 0 c = ε 0 c ηc ili ζ 0 c = .
Tok − T0 Th
Kod stvarnih je procesa ζ 0 < ζ 0 c zbog neizbježnih nepovrativosti.
ζ0
Termodinamička valjanost je ϕ = i vrijedi 0 < ϕ < 1 .
ζ 0c
Stupanj nepovrativosti (termodinamička nevaljanost) je ν = 1 − ϕ .

Usporedba ε 0 kompresijskih i ζ 0 apsorpcijskih rashladnih uređaja

Toplinski omjer apsorpcijskog rashladnog uređaja ne može se neposredno uspoređivati s

faktorom hlađenja (rashladnim množiocem) kompresijskih rashladnih uređaja. Apsorpcijski
rashladni uređaj troši za svoj rad toplinu Qh , a kompresijski rashladni uređaj troši rad L .
Mehanički rad nema istu cijenu kao i toplina. Za proizvodnju mehaničkog rada L potrebno je
u toplinskom postrojenju (toplinskoj centrali, turbini, motoru SUI) utrošiti toplinu QL , pri
L
čemu vrijedi QL = . Ovdje je ηt termička iskoristivost toplinskog postrojenja s izračunatim
ηt
gubicima snage sve do osovine kompresora rashladnog stroja. Kod kompresijskog se
Q
rashladnog uređaja pomoću rada L dobiva toplina hlađenja Q0 , pri čemu je ε 0 = 0 i vrijedi
L
ε 0 < ε 0c .

212
TEHNIKA HLAĐENJA

Rashladni omjer koji može poslužiti za usporedbu ARU i KRU definiran je izrazom
Q Q L
ζ 0 L = 0 , tj. ζ 0 L = 0 = ε 0ηt .
QL L QL
Usvoji se vrijednost za ηt = 0,3 (pretvorba toplinske energije u elektrani, gubici prijenosa,
gubici elektromotora) i faktor hlađenja ε 0 ≅ 3 (kod temperatura ϑ = 30 oC, ϑ p = 25 oC i
ϑ0 = −15 oC ), dobiva se ζ 0 L = 3 ⋅ 0,3 = 0,9 . Tek ovaj se ζ L može usporediti s ζ 0 kod ARU,
ali za odabir rashladnog uređaja ovo nije odlučujuće, već treba voditi računa o tome da li ima
na raspolaganju topline (tada za korištenje dolazi u obzir ARU), da li je na raspolaganju
dovoljna količina rashladne vode, treba uzeti u obzir jednostavnost posluživanja, buku, ali i
cijenu uređaja odnosno cijelog rashladnog postrojenja.

11.6. APSORPCIJSKE DIZALICE TOPLINE

Za pogon apsorpcijske dizalice topline (ADT) potrebno je trošiti toplinu. Jedino za rad crpke
potreban je mehanički rad, ali on je mali u usporedbi s pogonskom toplinom.

p
5
ξd
KONDENZATOR GENERATOR PARE
p
Q& k p ξr p Q& h

6 1d 2
ξa
6d

8d
1 2d
ISPARIVAČ APSORBER

p0 Q& 0 p0 Q& a p0 3
4
7 3

T0 Tk=Ta=Tg Th T

Sl. 11.42. Apsorpcijska dizalica topline - shematski prikaz s indikacijom stanja u p,T -
dijagramu

Potreban toplinski učinak za rad generatora pare je Q& h . U isparivaču se dovodi toplina Q& 0 . U
sustav grijanja odvodi se toplina odvedena u apsprberu Q& i toplina odvedena u kondenzatoru
a

Q& k na temperaturi Tk = Ta = Tg . Temperatura kod koje se dovodi pogonska toplina viša je od

temperature grijanja, tj. Th > Tk = Ta = Tg
Toplinska bilanca apsorpcijske dizalice topline ADT ista je kao i za ARU i glasi
Qh + Lc + Q0 = Qk + Qa
Qg = Qa + Qk je toplina koja se odvodi od ADT i koristi za grijanje, pa je Qh + Lc + Q0 = Qg .

213
TEHNIKA HLAĐENJA

Zanemari li se rad crpke Lc bilanca glasi Qh + Q0 = Qg . Toplinski je omjer dizalice topline

Qg
ζ= tj. omjer topline koja se odvodi u sustav grijanja (suma odvedenih toplina u
Qh
apsorberu i kondenzatoru) i topline dovedene generatoru pare.
Toplinski omjer ζ ovisi o temperaturama u procesu i vrsti radne smjese i veći je od 1: ζ > 1
⎛ Qg ⎞
Toplinski omjer teoretskog usporedbenog procesa (bez gubitaka) je ζ id = ⎜⎜ ⎟⎟ (index r
⎝ Qh ⎠ r
odnosi se na reverzibilan – povrativ proces) i može se izračunati kao:

Th − T0 Tg
ζ id =
Th Tg − T0

ζ id pokazuje koliko se u najpovoljnijem slučaju može dobiti toplinske energije za grijanje Qg

utroškom Qh toplinske energije pri zadanim temperaturama. ζ id ne ovisi o vrsti radne smjese
već samo o temperaturama. U stvarnom je pogonu, zbog neizbježnih nepovrativosti ζ < ζ id .
ζ
Stupanj korisnosti (stupanj dobrote) ADT η = kreće se priližno u granicama η = 0,5 − 0,7 .
ζ id
Za ocjenu uređaja važni su i specifični protoci, jer o njima ovisi veličina izmjenjivača.

11.7. APSORPCIJSKI TOPLINSKI TRANSFORMATORI

Kao pogonska energija koristi se toplina na nižem temperaturnom nivou od one topline koja
se od apsorpcijskog toplinskog transformatora (ATT) odvodi u sistem za grijanje kao korisna
toplina. Th < Ta = Tg . Kao pogonska energija može se koristiti otpadna toplina, pa ATT
pretvara otpadnu toplinu srednje temperature Th u korisnu toplinu temperature Tg , pri čemu
je Tg > Th . Razlika temperature otpadne topline Th i temperature na kojoj se u proces dovodi
toplina T0 mora biti dovoljno velika ( T0 je obično temperatura okoline).
Generator i kondenzator rade kod tlaka p0 , a isparivač i apsorber kod tlaka p , pri čemu je
p > p . Potreban toplinski učinak za rad generatora pare je Q& , a temperatura kod koje se
0 h

dovodi pogonska toplina je Th . U isparivaču se dovodi toplina Q& 0 , također pri temperaturi Th .
U sustav grijanja odvodi se toplina odvedena u apsorberu Q& , pri temperaturi T > T . U
a g h

kondenzatoru se odvodi Q& k na temperaturi T0 .

Toplinska bilanca apsorpcijskog toplinskog transformatora glasi Qh + Lc + Q0 = Qk + Qa

Q p = Q0 + Qh je toplina koja se dovodi generatoru i isparivaču kod temperature Th . Za
grijanje, kao korisna toplina je Q& kod temperature T = T i kako je ranije rečeno, vrijedi
a a g

Th < Ta = Tg .

214
TEHNIKA HLAĐENJA

p APSORBER
6
ISPARIVAČ
p Q& 0 p 2 p Q& a
3
10

8
7
KONDENZATOR GENERATOR 4
PARE
p0 Q& k p0 Q& h p0 3
1
9 5

T0 Th Ta=Tg T

Sl. 11.43. Apsorpcijski toplinski transformator - shematski prikaz s indikacijom stanja u p,T -
dijagramu

Ovakvi uređaji mogu biti jednostupanjski i dvostupanjski.

Q Qa
Toplinski omjer je ζ = a = < 1 , ali se za pogon koristi manje vrijedna toplina (na
Q p Qh + Q0
nižem nivou temperature).
Ta Th − T0
Za idealni, usporedbeni proces vrijedi ζ id = , tj. on ovisi samo o
Ta − T0 Th
temperaturama.
Temperatura kod koje se dovodi toplina u generatoru i isparivaču ne mora biti ista (to vrijedi i
za ADT).

215
TEHNIKA HLAĐENJA

12. RASHLADNE SMJESE

Sličan efekt kao i sa vodenim ledom može se postići s rashladnim smjesama. Rashladnim
smjesama mogu se postići temperature niže od 0oC, što nije moguće običnim vodenim ledom.
Koriste se obično tamo gdje su potrebni manji rashladni učinci (npr. u laboratorijima).
Rashladni efekt postiže se miješanjem neke soli s vodom ili usitnjenim ledom.

MS M M
Udio soli u 1 kg smjese je ξ = = S a udio vode je 1 − ξ = W . Za čistu vodu
M S + MW M M
ξ = 0 , a za čistu sol ξ = 1 .

ϑ
B
rasolina
(kapljevina)

A
1
rasolina +
3 rasolina + 2 kristali soli
kristali vode 4
5 6
λ σ
8 7 9
E

kruto

0 ξ1 ξ 1
voda sol

Sl. 12.1. ϑ ,ξ - dijagram za smjesu s potpunom neotopivošću u krutoj fazi

Stanje označeno s A na slici 12.1. označava led i ledenu vodu temperature 0oC, dok je s B
označena tekuća i kruta sol na temperaturi smrzavanja soli.
Linija taljenja A-8-9-B prikazana je crtkano i podudara se dijelom s izotermom ϑ E . Linija
skrućivanja prikazana je punom crtom A-E-B. Rasolina je mješavina soli i vode. Iznad
temperature ϑ E , a ispod linije skrućivanja, od ξ = 0 do ξ = ξ E je rasolina s kristalima vode,
dok su od ξ = ξ E do ξ = 1 rasolina i kristali soli.

Hladimo li rasolinu sastava ξ1 i temperature ϑ1 , kod temperature ϑ2 (temperatura skrućivanja

za taj sastav) početi će se iz rasoline izlučivati prvi kristali vodenog leda ξ 3 = 0 . Ako se
temperatura i dalje snizuje do ϑ4 u posudi će biti dvije faze kapljevita rasolina sastava ξ 6 i
kristali čistog leda stanja 5. Ova heterogena mješavina leda i kapljevine ima sastav ξ 4 = ξ1 , tj.

216
TEHNIKA HLAĐENJA

prosječni se sastav nije promijenio. U 1 kg heterogene mješavine 4 ima λ kg rasoline stanja 6

i σ kg leda stanja 5 ( ϑ5 = ϑ6 = ϑ 4 ).

λ +σ =1
ξ 1 = ξ 4 = λξ 6 + σξ 5
ξ − ξ4 ξ − ξ5
σ= 6 iλ= 4
ξ6 − ξ5 ξ6 − ξ5

Kod daljnjeg ohlađivanja do ϑ7 i dalje se stvaraju kristali leda. Povećava se koncentracija

preostale kapljevine sve do ξ E , dok su kristali leda stanja 8 (kristalima leda se tijekom
smrzavanja snižavala temperatura).

Kod nepromjenjive temperature ϑ8 = ϑ9 = ϑ E (to je eutektička temperatura) istodobno se uz

kristale vodenog leda razvijaju i kristali čiste soli ( ξ = 1 ) i temperatura se ne mijenja dok se
sve ne skruti.
Za sastav rasoline ξ > ξ E razmatranja su ista, ali se hlađenjem iz rasoline najprije izlučuju
kristali čiste soli. Rasolina se hlađenjem po sastavu približava eutektičkom (postaje
siromašnija, jer se izdvajaju kristali čiste soli). Na temperaturi ϑ8 = ϑ9 = ϑ E imamo rasolinu
sastava ξ E i kristale čiste soli. Daljnjim odvođenjem topline razvijaju se i kristali vodenog
leda, dok se sve ne skruti. Na slici 12.2. prikazan je h,ξ - dijagram za smjesu s potpunom
neotopivošću u krutoj fazi.

B
1'

Sl. 12.2. h,ξ - dijagram za smjesu s potpunom neotopivošću u krutoj fazi

217
TEHNIKA HLAĐENJA

Točkom 1 označeno je stanje leda temperature 0oC, a točkom 1' stanje vode temperature 0oC.
Točkom A označeno je stanje krute soli temperature taljenja soli, a točkom B stanje tekuće
soli iste temperature.
Pomiješamo li led od 0oC sa soli od 0oC, stanje dobivene smjese leži na spojnici 12 . Točan
položaj ovisi o tome koliko je soli dodano. Postignuta temperatura ϑ3 niža je od temperature
jedne i druge tvari. Toplina Q je ona toplina koju mješavina može primiti dok ne postigne
temperaturu ϑ0 . Rashladni učinak (rashladna moć) za 1 kg smjese pri njenom ugrijavanju od
ϑ3 do ϑ0 jednak je q03 = h3' − h3 [kJ/kg].
Temperatura ϑ3 može se postići i sa više soli (stanje 4) pri čemu je q04 = h4' − h4 [kJ/kg]. U
prikazanom primjeru, za slučaj s više soli rashladna moć je manja od rashladne moći s malo
soli, tj. q04 < q03 , pa je povoljnije uzeti siromašniju smjesu.
Na sljedećem su dijagramu prikazane postizive temperature sa smjesom voda – klorkalcij
heksahidrat.

1 – led od 0oC i kristali soli od 0oC

2 – 50 % vode + 50% leda od 0oC i kristali soli od 0oC
3 – voda od 0oC i kristali soli od 0oC
4 – voda od 20oC i kristali soli od 20oC
5 – led od 0oC i 50 % kristala soli + 50% tekuće soli od 30oC
(temperatura smrzavanja CaCl2 x 6 H2O je 30oC)
6 – led od 0oC i tekuća sol od 30oC

Sl. 12.3. Postizive temperature sa smjesom voda – klorkalcij heksahidrat

218
TEHNIKA HLAĐENJA

13. SUHI LED

Suhi led je kruti ugljični dioksid. Suhim se ledom mogu održavati puno niže temperature nego
li je to moguće s vodenim ledom.
Ugljični dioksid CO2 ispod trojne točke ptr ≅ 5,18 bar i ϑtr = −56,6 oC ne može postojati u
kapljevitom obliku, tj. pri okolnom tlaku se ne topi već sublimira.
S termodinamičkog gledišta hlađenje s CO2 koji kod tlaka 1 bar sublimira na ϑ = −78,5 oC je
pogrešno ako nisu potrebne niske temperature hlađenja. U pojedinim su slučajevima praktične
prednosti velike, naročito ako je zahtijevan mali rashladni učinak (primjena kod transporta pri
niskim temperaturama hlađenja, u prehrambenoj industriji za brzo smrzavanje).
Suhi led se proizvodi iz plina CO2 kojim se raspolaže pri okolišnoj temperaturi ϑ i tlaku
p0 = 1 bar (stanje 1 = M0)

Sl. 13.1. T , s - dijagram za ugljični dioksid CO2

CO2 se komprimira izentropski na tlak p koji vlada u kondenzatoru. U kondenzator ulazi sa

stanjem 2, gdje se hladi i ukapljuje. Na izlazu iz kondenzatora je stanje 3. Kapljevina 3 se
prigušuje na okolišni tlak do stanja 5. Prigušivanje je kod konstantne entalpije h = konst , tj.
h5 = h3 .
Iz 1 kg komprimiranog CO2 dobije se samo (1 − x5 ) kg suhog leda, dok količina od x5 kg
izmiče kao para tlaka p0 i temperature –78,5 oC.

Za proizvodnju 1 kg suhog leda trebalo bi potrošiti barem rad u veličini negativne eksergije.
Kroz točku 1 u h, s - dijagramu na slici 13.2. povuče se pravac okoline, paralelan s izotermom
zasićenja T = T1 . Na pravcu okoline, ispod točke 6 je točka 6'. Udaljenost 66' predočuje
eksergiju e .

219
TEHNIKA HLAĐENJA

Za količinu od (1 − x5 ) kg suhog leda trebalo bi trošiti barem rad (1 − x5 )e , što je na h, s -

dijagramu predočeno dužinom 55' . Točka 5' dobiva se tako da se 6' spoji sa 4 i na toj spojnici
ispod 5 leži 5'.

Sl. 13.2. h, s - dijagram za ugljični dioksid CO2

Za prikazani proces i izentropsku kompresiju potreban je rad l12 = h2 − h1 , dok je najmanji rad
predočen dužinom 55' . Iz dijagrama se vidi da je opisani postupak neekonomičan (teoretski
rad je velik i on se uslijed nepovrativosti procesa udvostručuje).

Nepovrativosti se mogu smanjiti različitim mjerama, kao što su:

• višestupanjska kompresija
• višestupanjsko prigušivanje

Ne dolazi u obzir ekspanzijski stroj umjesto prigušnog ventila, jer je CO2 u krutom obliku.

220
TEHNIKA HLAĐENJA

Trostupanjski rashladni uređaj za proizvodnju suhog leda

KVT KST KNT

H1 H2
6 5 4' 4 3 2' 2

KOND

Q
1
S1 S2
7 1b
1a CO2 – plin
8 9 10 11 12
PV1 PV2 PV3
CO2 –
kristali

Sl. 13.3. Trostupanjski rashladni uređaj za proizvodnju suhog leda – shematski prikaz

p
7 T,p
6
p2
9 4`
4
8 5
p1
11 2
10
3 2`

T0,p0
13 12 1a 1 1b
h

Sl. 13.4. p, h - dijagram procesa trostupanjskog rashladnog uređaja za proizvodnju suhog leda

221
TEHNIKA HLAĐENJA

14. TERMOELEKTRIČNO HLAĐENJE

Termoelektrično hlađenje koristi se za manje rashladne učinke, za hlađenje elektroničkih

sklopova, u svemirskoj tehnici i za vojne namjene. Kod termoelektričnih rashladnih uređaja
nema pokretnih dijelova i vibracija, a uređaji nisu osjetljivi na utjecaj gravitacije.

Termoelektričnom pojavom naziva se međusobna ovisnost strujanja topline i električne struje.

Ona se može opisati trima efektima:

1. Seebeckov efekt (1822. g.). Ako je strujni krug izrađen iz dva različita materijala i ako se
spojevi održavaju na različitim temperaturama, pojavit će se električni napon.
Razlika napona je:

ΔU = (α 1 − α 2 )ΔT = α 12 ΔT

α - Seebeckov koeficijent, VK-1

ΔT - razlika temperatura, K
ΔU - razlika napona, V

Primjer: za željezo (Fe) je α1 = 12,5 μVK-1, dok je za konstantan (Ko) α 2 = −39 μVK-1.

α12 = [12,5 − (− 39 )] = 51,5 μVK-1

Poluvodiči imaju veće koeficijente, pa je npr. α Se = 1000 μVK-1, a α MoS = −770 μVK-1

2. Peltierov efekt (1834. g.). Kad kroz spojeve međusobno spojenih različitih vodiča poteče
električna struja, oni će iz okoline preuzimati ili odavati toplinu.

Q& = π 12 I

π - Peltierov koeficijent, WA-1

I - struja, A
Q& - toplina, W

3. Thomsonov efekt (William Thomson – lord Kelvin, 1857. g.). Kad vodičem teče struja i
temperatura uzduž njega opada ili raste, on će preuzimati ili odavati toplinu od okoline,
ovisno o smjeru struje. Vodič će preuzimati toplinu ako struja teče prema području viših
temperatura, a predavat će je okolini kad je smjer struje prema području nižih temperatura.

Ako je između dva susjedna presjeka nekog vodiča razlika temperature d T , toplinski učinak
koji vodič izmjenjuje može se prikazati izrazom

d Q& = τ I d T
T2

Q& = I ∫ τ d T , gdje su T1 i T2 temperature na početku i kraju vodiča.

T1

222
TEHNIKA HLAĐENJA

τ - Thomsonov koeficijent, VK-1

I - struja, A
Q& - toplinski učinak, W

Nasuprot Seebeckovu efektu koji je posljedica različitih svojstava materijala, Thomsonov se

efekt pojavljuje u homogenim vodičima.

Međusobni odnosi Seebeckovih, Peltierovih i Thomsonovih koeficijenata.

Veza Peltierova i Seebeckova koeficijenta

π BA
α AB = α A − α B =
T
Veza Peltierova i Thomsonova koeficijenta
d π AB
τ A −τ B = T
dT

Energetski odnosi kod termoelektričnog hladnjaka

Q0
T0
T0

A B
L

T
Q/2 Q/2 _
+

Sl. 14.1. Termoelektrični modul

Uzevši u obzir navedene efekte, kao i Jouleovu toplinu I 2 R koja se pojavljuje u vodiču kroz
koji teče struja, dobiva se za stacionarno stanje:

1
Q& 0 = αT0 I − I 2 R − k (T − T0 ) W
2
gdje je
L L
R = R A + RB = ρ A A + ρ B B ukupni unutrašnji električni otpor dvaju krakova
AA AB

AA A
k = k A + k B = λA + λB B koeficijent provođenja topline kroz oba kraka
LA LB
AA i AB - površine poprečnih presjeka vodiča A i B, m2

223
TEHNIKA HLAĐENJA

L A i LB - duljine vodiča A i B, m
α = α A − α B - Seebeckov koeficijent, VK-1
I - struja, A
λ - koeficijent toplinske vodljivosti, Wm-1K-1

Potrošnja električne energije je

P& = IU = I (IR + αΔT ) W

Da bi se postigao maksimalan rashladni učinak Q& 0 , treba geometrijski oblik elemenata u paru
zadovoljiti izraz:

AA LA λA ρ A
=
AB LB λB ρ B

Parametar Z opisuje termoelektrična svojstva nekog para. Što je taj broj viši, to
termoelektrični par ima bolja svojstva obzirom na hlađenje.

α2
Z= K-1
( λ A ρ A + λB ρ B )
AA LA λA ρ A
Za optimalnu geometriju, koja odgovara izrazu = može se pokazati da
AB LB λB ρ B
vrijedi:

ZT02 ⎡ ZT02 ⎤ T0 M − (T T0 )
(T − T0 )max = Q0,max = k⎢ − (T − T0 )⎥ i ε 0,max = ε 0,Cη c =
2 ⎣ 2 ⎦ T − T0 M +1

Z (T + T0 )
gdje je M = 1 +
2
Primjer: za par pBi2Te3-nBi2Te3 , α = 415 μVK-1, Z = 1,914 ⋅ 10 −3 K-1, kod T0 = 283 K i
T = 325 K, vrijedi
1,914 ⋅ 10 −3 (283 + 325)
M = 1+ = 1,257718 ,
2
283
pa je ε 0,C = = 6,738 ,
325 − 283
1,257718 − (325 283)
ηC = = 0,048
1,257718 + 1
i ε 0,max = 0,323 .

S novijim poluvodičkim parovima dosiže ηC vrijednost 0,13 do 0,2.

224
TEHNIKA HLAĐENJA

Trajnost termoelektričnog hladnjaka nije neograničena. Problem je trajnost spoja vodiča i

površina za izmjenu topline.

Sl. 14.2. Tipični termoelektrični modul

TOPLINSKI IZMJENJIVAČ NA HLADNOJ STRANI

ELEKTRIČNA
IZOLACIJA

TOPLINSKA
IZOLACIJA

PARNA
BRANA

TOPLINSKI IZMJENJIVAČ NA TOPLOJ STRANI

Sl. 14.3. Presjek termoelektričnog modula

225
TEHNIKA HLAĐENJA

15. RASHLADNI UREĐAJI S MLAZNIM DUHALJKAMA (EJEKTORSKI

RASHLADNI UREĐAJI)

Mlazne duhaljke

U mlaznoj duhaljci prenosi se energija pogonske struje u neposrednom dodiru na struju radne
tvari kroz procese prijenosa impulsa i mase tijekom miješanja. Mlazna duhaljka radi bez
mehanički pokretanih dijelova. Početkom 20. stoljeća dolazi do razvoja rashladnih uređaja s
parnim mlaznim duhaljkama (ejektorskih rashladnih uređaja). Njihova je primjena u tehnici
klimatizacije, rashladnoj tehnici na kopnu i brodovima, kemijskoj i prehrambenoj industriji.
Kad je voda radna tvar, temperatura hlađenog tijela je viša od 0oC. Za korištenje sunčeve
energije, obzirom na temperature izvora i ponora topline mogu doći u obzir radne tvari kao
što je amonijak, propan, R134a, izobutan, n-butan, metanol i sl. Tada je moguće hlađenje i na
temperature niže od 0oC.

Izvedba i način rada rashladnih uređaja s mlaznim duhaljkama

Pogonska para M& 1 koja je proizvedena u parnom kotlu, ekspandira u mlaznici, pri čemu se
stvara velika brzina strujanja. Proširenje mlaznice odabrano je tako da se na izlazu mlaznice
stvara tlak p0 koji je nešto niži od tlaka u isparivaču, pa se iz isparivača usisava struja radne
tvari M& . U mješalištu se odvijaju procesi izmjene impulsa i tvari između obje struje.
0

Kinetička energija struje pogonske tvari (plina ili kapljevine) prenosi se na struju radne tvari
izmjenom impulsa. Nakon miješanja, pretvara se kinetička energija obje struje u difuzoru u
energiju tlaka, tj. brzina se smanjuje, a tlak raste do tlaka u kondenzatoru p koji ovisi o
temperaturi rashladne vode ϑ .

1 M& 1 , p1 , h1

M& 1

M& 0 , p 0 , h0
PARNI 0
Q& h 2
KOTAO
MLAZNA
DUHALJKA 3
0
Q& 0
7
NAPOJNA CRPKA 4
M& 1 + M& 0 , p, h
KONDENZATOR
Q& ISPARIVAČ

M& 1 M& 1 + M& 0 5 &

5 M0 5 6

Sl. 15.1. Principijelna shema spajanja rashladnog uređaja s mlaznom duhaljkom.

226
TEHNIKA HLAĐENJA

A B C D

mlaznica difuzor
mješalište
M& 1 + M& 0
M& 1

M& 0
p
p1
ekspanzija miješanje kompresija

pD

p0 = pC

u
u1B
pogonska struja

radna struja
uC
u1 A
uD
u0 B
A B C D

Sl. 15.2. Promjene tlaka i brzine pogonske i radne pare u mlaznoj duhaljci

U presjeku označenom s A ulazi pogonska struja s tlakom p1 u mlaznicu. Brzina je u 0 .

Između presjeka A i B povećava se brzina do u B , dok se tlak smanjuje na p 0 koji je nešto
niži od tlaka u isparivaču, tako da se iz isparivača siše M& pare. 0

Između B i C miješaju se struje M& 0 i M& 1 . Tu se odvija izmjena impulsa. Pogonska struja
predaje kroz procese miješanja i trenja impuls radnoj struji, koja se ubrzava. U teoretskom
slučaju imaju na kraju mješališta pogonska i radna struja brzinu u C .

227
TEHNIKA HLAĐENJA

U difuzoru (C-D) se energija brzine obje struje pretvara u energiju tlaka. Izlazni tlak
p odgovara tlaku kondenzacije rashladnog uređaja.

T
p1

p0
p 1 , T1 1
b
7 p, T
5 a4
h=kon
p 0 , T0
6 23 0

Sl. 15.3. Promjene stanja u rashladnom uređaju s mlaznom duhaljkom u T , s - dijagramu

Ekspanzija pare M& 1 u mlaznici teče od stanja 1 do 2. Zanemareno je trenje, s = konst .

Mješanje struja M& 1 stanja 2 i M& 0 stanja 0 daje na izlazu iz mješališta stanje struje 3, a protok
M& + M& . Nakon difuzora stanje ove pare je 4. Zanemareno je trenje u difuzoru, pa je
1 0

promjena od 3 do 4 pri s = konst . Ako bi u difuzor ulazila samo para 2 stanje na izlazu bi bilo
a, a ako bi ulazila samo para 0, stanje na izlazu iz difuzora bilo bi b. Stanje 4 mora biti između
a i b. U kondenzatoru se odvodi toplina Q& k i na izlazu iz kondenzatora je vrela kapljevina
stanja 5. Njen je protok M& + M& . Jedan dio ( M& ) kondenzata ide na prigušni ventil gdje mu
1 0 0

se mijenja stanje do 6, s kojim ulazi u isparivač. U isparivaču se dovodi toplina Q& 0 i iz

isparivača izlazi suhozasićena para tlaka p 0 , stanja 0. Drugi dio kondenzata ( M& 1 ) iz
kondenzatora ide na napojnu crpku gdje mu se mijenja stanje do 7. Promjena stanja od 5 do 7
ide po izentropi s = konst . Sa stanjem 7 kapljevina tlaka p1 ulazi u parni kotao (generator
pare). slijedi zagrijavanje i isparivanje uz dovođenje topline Q& h .

Iz toplinske bilance rashladnog uređaja s mlaznom duhaljkom slijedi

Q& K = Q& 0 + Q& H

228
TEHNIKA HLAĐENJA

Q& 0
Protok M& 0 može se odrediti iz Q& 0 = M& 0 (h0 − h6 ) , pa je onda M& 0 = .
(h0 − h6 )
Toplina dovedena u kotlu je Q& H = M& 1 (h1 − h7 )
Toplina odvedena u kondenzatoru je Q& k = (M& 1 + M& 0 )(h4 − h5 )

Odvedena toplina je kod rashladnih uređaja s mlaznim duhaljkama veća nego kod rashladnih
uređaja s mehaničkom kompresijom.
Za određivanje toplinske bilance potrebno je odrediti protok pogonske pare M& 1 .

Proračun mlazne duhaljke

Da bi se izbjegli problemi teoretskog proračuna mlazne duhaljke primjenjuju se

pojednostavljene metode proračuna. Za inženjere je od interesa određivanje potrošnje
pogonske pare i stupnja djelovanja povezanih procesa proizvodnje pare i hlađenja. I kod
natkritičnog strujanja, gdje treba uzeti u obzir promjenu gustoće duž puta strujanja, ostaje
očuvan impuls struje. Pođe li se od konstantnog tlaka u mješalištu, impulsni stavak za ulazni
presjek B i izlazni presjek C mješališta daje izraz

u1B M& 1 + u0 B M& 0 = uC (M& 1 + M& 0 )

Ekspanzijom pogonske pare od stanja 1 do 2 postiže se brzina strujanja u1B . Kako je

u1B >> u0 B , može se pisati
u1B M& 1 + M& 0
=
u M& C 1

Na slici 15.4. prikazane su promjene stanja u h, s - dijagramu za rashladni uređaj s mlaznom

duhaljkom bez trenja. Ekspanzija pare od stanja 1 do 2 odvija se bez prirasta entropije.
Položaj točke 3 određuje se pomoću pravila miješanja na pravcu koji spaja točku 2 i 0.
Jednadžba očuvanja energije za strujanje u ustaljenom stanju daje ovisnost entalpije i brzine
u2
+ h = konst . Brzina radne pare na izlazu iz mlaznice, kod strujanja bez trenja je
2
u12B
= h1 − h2 = Δhexp , dok brzina ukupne struje na ulazu u difuzor mora biti tako velika da se
2
u priključenom difuzoru može postići tlak kondenzatora, dakle mora biti
u C2
= h4 − h3 = Δhkomp . Uzme li se u obzir prethodna jednadžba može se izračunati omjer
2
protoka pogonske i radne pare za proces bez gubitaka

⎛ M& 1 ⎞ 1
⎜⎜ ⎟ =
& ⎟ Δhexp
⎝ M 0 ⎠ id
−1
Δhkomp

229
TEHNIKA HLAĐENJA

p1

1 p
m& 0 4'
4 p0
m& 1
Δhexp
Δhkomp
0
3 x=1

Sl. 15.4. Promjene stanja u mlaznoj duhaljci bez gubitaka

U ekspanzijskoj mlaznici i difuzoru pojavljuju se gubici zbog trenja, sudara i izmjene topline.
Oni vode do odstupanja u smjeru promjene stanja. Sva stanja u u h, s - dijagramu leže tada
desno od idelanog stanja. Ovi se gubici uzimaju u obzir kroz stupnjeve djelovanja ekspanzije
ηexp i kompresije η komp .

p1

1 4∞ p
m& 0
M 4'
4* p0
4 &
m1

0
x=1
3 3'
2 2'

s
Sl. 15.5. Promjene stanja u mlaznoj duhaljci s gubicima

230
TEHNIKA HLAĐENJA

h1 − h2 ' h −h
Uz oznake sa slika 15.4 i 15.5. vrijedi ηexp = i η komp = 4* 3' .
h1 − h2 h4' − h3'
Za specifičnu potrošnju pogonske pare vrijedi tada:

M& 1 1
=
M& 0 Δhexp
η expη komp − 1
Δhkomp

Produkt λ = η exp η komp naziva se stupnjem valjanosti mlazne duhaljke.

Što su veći gubici, tj. što je manji stupanj valjanosti, to će se točka 4’ pomicati više prema
gore na liniji konstantnog tlaka p , odnosno točka M na pravcu miješanja će ići više prema
M&
točki 1. To znači da će omjer 1 biti sve veći, tj. za isti rashladni učinak (protok radne pare
M& 0

M& 0 ) biti će potreban veći protok pogonske pare M& 1 . Za neko stanje 4∞ pogon bi postao
M& 1
nemoguć, jer bi bilo = ∞ . Zbog toga postoji neki najniži položaj točke stanja pogonske
M& 0
pare 1 s kojim se još može podržavati pogon mlazne duhaljke. Drugim riječima, tlak suhe
pogonske pare 1 mora ležati iznad nekog najmanjeg tlaka da bi pogon mlazne duhaljke bio
moguć.
Najracionalniji tlakovi radne pare su 8 – 10 bar.
S poznatim vrijednostima za λ može se odrediti potrošnja pogonske pare rashladnog uređaja s
mlaznom duhaljkom u ovisnosti o stanju pogonske pare, uvjetima kondenzacije i isparivanja.
Vrijednosti za λ kreću se u granicama λ = 0,66 − 0,7 .

1,60

λ =1 λ = 0,8
1,40

1,20
M& 0 λ = 0,6
1,00
M& 1
0,80
λ = 0, 4
0,60

0,40

0,20

0,00
0 1 2 3 4 5 6 7 8
Δhexp
Δhkomp

Sl. 15.6. Specifična potrošnja pogonske pare kao funkcija razlike entalpija, sa stupnjem
valjanosti λ kao parametrom

231
TEHNIKA HLAĐENJA

16. UKAPLJIVANJE PLINOVA

Ukapljivanje plinova čije je vrelište daleko niže od temperature okoline, njihovo uskladištenje
na niskim temperaturama, kao i razdvajanje plinskih smjesa od velikog je znanstvenog i
tehničkog značenja. Ukapljivanje plinova i smjesa, može se smatrati jednom od najvažnijih
grana tehnike niskih temperatura.

Da bi se plin mogao ukapljiti, treba mu sniziti tlak i temperaturu ispod kritičnih vrijednosti,
jer tek tu plinovita i kapljevita faza mogu usporedno postojati.

Za zrak je kritična temperatura TK = 132,6 K (-140,6oC), dok je kritični tlak p K ≅ 38 bar.

Za vodik je kritična temperatura TK = 33,18 K (-239,97oC), za etilen TK = 282,7 K (9,55oC),
za helij TK = 5,19 K (-267,96oC).

16.1. UKAPLJIVANJE PLINOVA KASKADNIM HLAĐENJEM

Ukapljivanje je moguće provesti pomoću kaskadnih rashladnih uređaja, pri čemu za radne
tvari dolaze u obzir one s povoljnim kritičnim temperaturama.

L1 L2 L3
Predohla-
đeni zrak
Rashladna
voda

Amonijak Etilen Kisik

Q0+L3+L2+L1 Q0+L3 Q0
Q0+L3+L2

Ukapljeni
zrak

Sl. 16.1. Ukapljivanje plinova kaskadnim hlađenjem

16.2. UKAPLJIVANJE PREMA LINDEU

Lindeov postupak ukapljivanja temelji se na Joule - Thomsonovom prigušnom efektu. Ako

idealni plin prigušujemo od nekog višeg tlaka p na tlak p0 , njegova se temperatura ne
mijenja. Realni plinovi se tako vladaju samo pri nižim tlakovima, dok se pri višim tlakovima
njihova temperatura više ili manje mijenja.
⎛ ΔT ⎞ T − T0
Kao prigušni efekt označujemo omjer ⎜⎜ ⎟⎟ = . Kod nekih je plinova on negativan, tj.
⎝ Δp ⎠ h p − p0
prigušivanjem se plinu smanjuje temperatura (npr. zrak, CO2), dok je kod drugih pozitivan, pa
prigušivanjem plinu temperatura raste (vodik). Kod svakog plina postoji temperatura inverzije

232
TEHNIKA HLAĐENJA

kod koje prigušni efekt mijenja predznak. Što je niža kritična temperatura neke tvari, to je
niža i njena temperatura inverzije.

Tab. 16.1. Kritične temperature i temperature inverzije za neke tvari

Tvar TK Tinv0 Tinv0 / TK
Zrak 132,6 ≈ 760 ≈ 5,7
H2 33,18 ≈ 200 ≈6
He 5,19 ≈ 40 ≈ 7,5

Želimo li prigušivanjem postići ohlađivanje, trebalo bi vodik najprije nekako ohladiti ispod
200 K, dok je kod zraka već temperatura okoline daleko ispod temperature inverzije.
Prigušivanjem pri temperaturi okoline vodik i helij će se ugrijati, dok će se zrak ohladiti.
Ovu je pojavu spretno iskoristio Linde kod svojeg uređaja za ukapljivanje zraka.

16.2.1. JEDNOSTAVNI UREĐAJ ZA UKAPLJIVANJE PLINOVA PO LINDEU

5
2 P2
Rekuperator
L
p1=1 bar 1
izotermni p2 2
5 kompresor 3

PV
4 Kompresor
4``
p1
p1 1
izolirani rekuperator

p2
Izolirana
posuda 4`
p1

4`` 3
T
h2 = konst
prigušni T 2 1
ventil 2` 5
4 2`` a
pipac za h = konst a`
z [kg/kg]
otakanje 4` p2 a``
3
K

ukapljeni h3 = h4
p1 = 1 bar
zrak
4` 4 4``

Sl. 16.2. Jednostavni uređaj za ukapljivanje plinova po Lindeu (skica uređaja, shematski
prikaz i T , s - dijagram procesa)

Kompresor siše zrak vanjskog stanja i komprimira ga izotermno (kompresor je hlađen

vodom). tlak p 2 se kreće od 50 do 200 bar. U ustaljenom se stanju tlačni zrak stanja 2 odvodi
u rekuperator gdje se u protustruji hladi prigušenim zrakom koji izlazi iz rekuperatora. Ispred

233
TEHNIKA HLAĐENJA

prigušnog ventila stanje tlačnog zraka je 3, dok je iza prigušnog ventila stanje zraka 4. Točka
4 pada u zasićeno područje, pa se može razdvojiti na paru 4'' i vrelu kapljevinu 4' koju je
moguće otpustiti pomoću pipca za otakanje. Cijeli uređaj mora biti dobro izoliran. Nastoji se
da izlazni zrak 5 ima temperaturu čim bližu temperaturi okoline, tj. temperaturi ulaznog zraka
2. Izjednačenje ovih dviju temperatura može se postići samo kod beskonačno velike površine
rekuperatora. U svim drugim slučajevima biti će položaj točke 5 u T , s - dijagramu niže od
točke 2.
1-2: izotermna kompresija. Kompresor siše zrak okolnog stanja p1 i T1 i komprimira ga na
p 2 = 50 − 200 bar izotermno (uz hlađenje kompresora rashladnom vodom). sa stanjem 2 zrak
ulazi u protustrujni izmjenjivač topline.
2-3: hlađenje zraka pri p 2 = konst . Prolaskom kroz izmjenjivač, temperatura zraka se snizuje.
U ustaljenom pogonu ispred prigušnog ventila je stanje 3. Promjena stanja 3-4: je
prigušivanje od p 2 na p1 pri h = konst . Pri p1 = 1 bar zrak se dijeli na vrelu kapljevinu 4' i
paru 4''. Preko pipca se može otočiti vreli kapljeviti zrak stanja 4'. Suhozasićena para stanja 4''
vraća se rekuperator i služi za pothlađivanje zraka koji dolazi i kompresora. Iz rekuperatora
se taj zrak odvodi sa stanjem 5.
Na početku rada nema ukapljivanja. Pri puštanju uređaja u pogon prigušit će se zrak stanja 2 u
prigušnom ventilu kod konstantne entalpije na stanje a (ispred prigušnog ventila je stanje
zraka 2, jer ga nema što ohladiti do stanja 3). Sa stanjem a sav se zrak vraća kroz rekuperator
u kojem se zagrijava jer preuzima na sebe toplinu od zraka stlačenog na tlak p 2 , koji se
pritom ohladi na stanje 2’. Sada se taj zrak 2' prigušuje do a'. Prigušeni zrak stanja a’ vraća se
kroz rekuperator gdje se novonadošli zrak hladi do 2''. To se nastavlja dok god se ne postigne
stanje 3.
U ustaljenom se stanju ispred prigušnog ventila uspostavlja stanje 3 a iza 4, dok se iz uređaja
neprekidno otače z kg kapljevitog zraka za svaki kilogram komprimiranog zraka stanja 2.

(1-z) kg h5≈h1
5 1 kg h2
2

rekuperator

4’
z kg h’4 vrela kapljevina kod tlaka 1 bar

Sl. 16.3. Toplinska bilanca rekuperatora za jednostavni uređaj

Predhlađivanje tlačnog zraka to je bolje što se bolje iskoristi niska temperatura prigušenog
zraka. Zato se nastoji da se do gornjeg kraja rekuperatora temperatura T5 što više izjednači s
T2 , tj. da se postigne T5 ≅ T2 = T1 . Za to je potrebna vrlo velika površina izmjenjivača. U tom,
najpovoljnijem slučaju, odlazit će prigušeni zrak iz izmjenjivača sa stanjem okoline, pa je
h5 = h1 . U svakom drugom slučaju biti će stanje 5 ispod točke 1 na izobari p1 = 1 bar i
h5 < h1 .

234
TEHNIKA HLAĐENJA

Kad je aparat tako dobro izoliran da se izmjena topline s okolinom može zanemariti, vrijedi
bilanca

h2 = (1 − z )h5 + zh4'

Odatle slijedi iscrpak kapljevitog zraka za savršeno dobro izoliran aparat

h5 − h2 h1 − h2
z= ≤ (znak jednakosti vrijedi kad je h5 = h1 , a < kad je h5 < h1 .
′
h5 − h41 h1 − h4 '

Nazivnik u gornjem izrazu je prilično velik broj. Konačni se iscrpak zraka može dobiti samo
onda ako je brojnik (h1 − h2 ) > 0 . pritom se h1 i h2 odnose na tlakove p1 i p 2 , ali na
temperaturi okoline T = T2 = T1 .
Iscrpak zraka ne ovisi o stanjima 3 i 4, već ovisi o entalpiji h4' vrelog kapljevitog zraka tlaka 1
bar.

Slučaj nesavršene izolacije

(1-zq) kg h5≈h1
5 1 kg h2
2

rekuperator

q
4’
zq kg h4'

Sl. 280 Toplinska bilanca rekuperatora za jednostavni uređaj i slučaj nesavršene izolacije

U rekuperator prodire toplina q [kJ/kg] tlačnog zraka, pa je bilanca

( )
h2 + q = 1 − z q h5 + z q h4'
h5 − h2 q
zq = −
h5 − h4' h5 − h4'
h5 − h2 ⎛ q ⎞
zq = ⎜⎜1 − ⎟
h5 − h4 ' ⎝ h5 − h2 ⎟⎠

Iscrpak tekućeg zraka nesavršeno izoliranog aparata je tada

⎛ q ⎞ ⎛ q ⎞
z q = z ⎜⎜1 − ⎟⎟ ≤ z ⎜⎜1 − ⎟
⎝ h5 − h 2 ⎠ ⎝ h1 − h2 ⎟⎠

Ako je dotok topline podjednako velik kao razlika entalpija (h1 − h2 ) pri temperaturi okoline,
mora naprava zatajiti. Zato je potrebno obratiti veliku pažnju na toplinsku izolaciju.

235
TEHNIKA HLAĐENJA

Na sljedećoj je slici prikazan proces u T , h -dijagramu. Entalpija h1 određena je okolnim

stanjem, dok h2 može varirati, ovisno u konačnom tlaku p 2 . Kod viših tlakova p 2 pada točka
2 više ulijevo pa je veća razlika entalpija (h1 − h2 ) , čime se povećava iscrpak zraka. Međutim
povećanje tlaka p 2 ima granice, jer se dostizanjem inverzijskog tlaka razlika entalpija
(h1 − h2 ) počinje smanjivati.

Sl. 16.4. Proces ukapljivanja zraka Lindeovim postupkom u h, T -dijagramu

l
Specifični potrošak rada po 1 kg odtočenog ukapljenog zraka je l z =
z
Iako zrak pri visokim tlakovima nije više idealni plin, rad za izotermnu kompresiju od tlaka
p1 na tlak p 2 ipak se može proračunati prema
p
l = RT1 ln 2 , pa je
p1
p p
RT1 ln 2 RT1 ln 2
p1 p1
l
lz = = (h5 − h4′ ) ≥ (h1 − h4′ )
z h5 − h2 h1 − h2
l
Efektivni je rad l ef = z , pri čemu dobro izvedeni kompresori imaju korisnost η ≅ 0,6 .
η
U tablici 16.2. dani su računski podaci za nekoliko tlakova p 2 , pri čemu je rad određen
grafički iz h, s - dijagrama.

Tab. 16.2. Specifični utrošak rada za različite konačne tlakove nakon kompresije
p1 = 1 bar ϑ1 = 15 oC
p 2 [bar] 50 100 200
(h1 − h2 ) [kJ/kg] 10,9 21,4 38,5
z [kg/kg] 0,027 0,053 0,095
l z 11800 7030 4500

236
TEHNIKA HLAĐENJA

16.2.2. LINDEOV UREĐAJ S JEDNOSTAVNIM OPTOKOM I

PREDOHLAĐIVANJEM POMOĆU RASHLADNOG UREĐAJA
2 1 kg p2
5
l
1-zh
5 p1 1 Gornji dio
R2
rekuperatora
1 kg 1b=1a
p2
2
p1 2a
2a 1a Kompresor
a a Rashladni
ISP 2b
qh 1 - zh [kg] uređaj 1
qh
p2 p1
b b
2b 1b
1b=1a 2b
R1
Donji dio
1 - zh [kg] p1
3 rekuperatora
p2
p1 4
4´´
3
4``
RV
4
4` Izolirana
4`
OP posuda
4`
zh [kg]

Sl. 16.5. Lindeov uređaj s jednostavnim optokom i predohlađivanjem pomoću rashladnog

stroja (skica uređaja i shematski prikaz)

Rekuperator je podijeljen na dva dijela. U gornjem se dijelu stanje zraka mijenja od 2 do 2a, a
u donjem dijelu od 2b do 3. Stanja 1a i 1b se podudaraju ( 1a ≡ 1b ) jer se stanje zraka koji se
vraća iz rekuperatora ne mijenja. Od staja 1a do 1 odvodi se toplina q R u gornjem dijelu
rekuperatora.

Sl. 16.6. Proces ukapljivanja zraka Lindeovim postupkom s jednostavnim optokom i

predohlađivanjem pomoću rashladnog uređaja u h, T -dijagramu

237
TEHNIKA HLAĐENJA

Za gornji dio rekuperatora postavlja se bilanca topline: h2 − h2 a = (1 − z h )(h1 − h1b ) = (1 − z h ) q R

1 kg
h2

(1 − z h ) kg (1 − z h ) kg
h1b h1

1 kg
h2a

Sl. 16.7. Toplinska bilanca gornjeg dijela rekuperatora

U presjeku b-b mora biti temperatura niskotlačnog zraka niža od temperature ohlađenog
visokotlačnog zraka, tj. T1b ≤ T2b (na T , h - dijagramu prikazan je krajnji slučaj T1b = T2b ).

Hlađenje rashladnim uređajem uzrokuje promjenu stanja tlačnog zraka od 2a do 2b. U

isparivaču rashladnog uređaja se od zraka predaje radnoj tvari rashladnog uređaja toplina
q h = h2 a − h2b , zrak se hladi od T2 a na T2b , a radna tvar isparuje.
Temperatura u isparivaču odabire se do oko –50oC. Niža temperatura nije opravdana jer se
faktor hlađenja (rashladni množilac) ε 0 pogoršava.
Iscrpak tekućeg zraka z h može se odrediti na temelju toplinske bilance uređaja

h5 − h2 qh h − h2 ⎛ qh ⎞ ⎛ qh ⎞
zh = + ≤ 1 ⎜⎜ 1 + ⎟⎟ = z ⎜⎜ 1 + ⎟⎟
h5 − h4′ h5 − h4′ h1 − h4′ ⎝ h1 − h2 ⎠ ⎝ h1 − h2 ⎠

gdje je z iscrpak zraka jednostavnog Lindeovog uređaja. Bilanca donjeg dijela rekuperatora,
ispod presjeka b-b daje
h − h2 b
h2 b = (1 − z h )h1b + z h h4′ i odatle z h = 1b
h1b − h4′

1 kg
h2 (1-zh) kg
h1b

zh kg
h 4′

Sl. 16.8. Toplinska bilanca donjeg dijela rekuperatora

238
TEHNIKA HLAĐENJA

Što je veći q h , veći će biti i iscrpak zraka. Iscrpak će biti to veći što je niža odabrana
temperatura Tb , jer se time povećava (h1b − h2b ) a smanjuje (h1b − h4′ ) .

Potrošak rada za 1 kg tlačnog zraka je ovdje l sv , pri čemu se uzima u obzir rad potreban za
izotermnu kompresiju i rad potreban za pogon rashladnog uređaja.
p q l
l sv = l + lq = RT ln 2 + h . Za 1 kg ukapljenog zraka, potrošak rada je lh = sv .
p1 ε 0 zh
o
U praksi se obično primjenjuje dvostruki optok s predohlađivanjem do –50 C.

16.2.3. LINDEOV UREĐAJ S DVOSTRUKIM OPTOKOM

2 z2 kg, p2 2
2
5m (z2 – 1)kg, pm CV p2
5 z2
1m
5
1kg, pm
1 − z0 Kompresor VT
(1 – z0)kg
2m 1m
5m pm
1kg CN
p1
1 z2 − 1 2m
5 2
Kompresor NT
p1 Rekuperator p2
pm
p1
4`` 3
p2 1
3m = 4m
PV I
3m pm 1 kg / s
3
4`` p1 4
PV II
3m = 4 m
1 − z0 p1
(z2 – 1) kg
PV I
4m
3m z0
(1 – z0) kg, 4`` PV II
4 Izolirana
4`
posuda

OP

4`

z0 kg

Sl. 16.9. Lindeov uređaj za ukapljivanje zraka s dvostrukim optokom (skica uređaja,
shematski prikaz i T , s - dijagram procesa)

Cilindar visokog tlaka dobavlja z 2 kg visokotlačnog zraka 2 s temperaturom okoline. U

izmjenjivaču se taj zrak hladi do stanja 3. U regulacijskom ventilu RVI prigušuje se sav

239
TEHNIKA HLAĐENJA

visokotlačni zrak na srednji tlak pm , točka 4m u T , h - dijagramu. Dio tog zraka, i to 1 kg

prigušuje se u RVII dalje, dok preostali dio ( z 2 − 1) kg pri tlaku pm struji natrag u
rekuperator, odakle ga sa stanjem 5m visokotlačni cilindar ponovno usisava. Pri tome optječe
uređajem količina ( z 2 − 1) kg zraka u kružnom toku između tlakova pm i p2 . U prigušnom
ventilu RVII se na okolni tlak prigušuje 1 kg zraka od stanja 3m ≡ 4m na stanje 4. Pri tome se
ukapljuje z 0 kg, a ostatak od (1 − z 0 ) kg vraća se niskotlačnim vodom rekuperatora okolini.

Toplinska bilanca rekuperatora za dvostruki optok

h5 − h5 m h − h2
z 2 h2 = ( z 2 − 1)h5 m + (1 − z 0 )h5 + z 0 h4′ odakle slijedi z0 = + z2 5m
h5 − h4′ h5 − h4′

Za velike površine izmjenjivača može se uzeti

T5 m ≅ T5 ≅ T2 pa je h5m = h2 m , odnosno h5 = h1

z2 kg
h2
( z2 –1)kg
h5m

rekuperator

( 1- z0) kg
h5

z0 kg
h 4′

Sl. 16.10. Toplinska bilanca rekuperatora za dvostruki optok

h1 − h2 h − h2
Prema tome je z0 ≤ + z2 5m
h1 − h4′ h1 − h4′

h1 − h2 h − h2
Izraženo pomoću iscrpka jednostrepenog uređaja to je z 0 ≤ + (z 2 − 1) 2 m
h1 − h4′ h1 − h4′

h2 m − h2
ili z 0 ≤ z + (z 2 − 1)
h1 − h4′

Može se vidjeti da se dvostrukim optokom iscrpak može povisiti. Iscrpak z 0 je to veći što je
veći optočni tok ( z 2 − 1) i što je veća razlika (h2 m − h2 ) . Budući se ( z 2 − 1) i (h2 m − h2 ) ne
mogu po volji i neovisno mijenjati, potrebna su opsežna istraživanja da se nađu najpovoljnije
pogonske granice.

240
 TEHNIKA HLAĐENJA

Pri ocjenjivaju najpovoljnijeg pogona od bitnog je značenja i rad potreban za kompresiju.

Sveukupni specifični rad kompresora za 1 kg ukapljenog plina je

p2
ln
pm
1 + ( z 2 − 1)
pm p p
RT ln + z 2 RT ln 2 ln 2
l sv p1 pm p1
l z0 = = , šo se može preurediti u l z0 = lz
h2 m − h2 h2 m − h2
z + ( z 2 − 1) 1 + ( z 2 − 1)
z0
h1 − h4′ h1 − h4′

Računska ispitivanja pokazala su da je optimalan pogon uređaja za ukapljivanje zraka kod

pm = 100 bar i z 2 ≅ 8 ako su zadani polazni uvjeti p1 = 1 bar, p 2 = 200 bar i ϑ = 15 oC.

Tab. 16.3. Iscrpak z 0 [kg/kg] i specifični rad l z 0 [kJ/kg] po 1 kg ukapljenog zraka pri
Lindeovu dvostrukom optoku.
p1 = 1 bar p 2 = 200 bar ϑ = 15 oC
pm [bar] 40 60 80 100 120 140
z 2 [kg/kg] 6,45 6,93 7,55 8,17 8,99 10,6
z 0 [kg/kg] 0,562 0,475 0,441 0,399 0,360 0,323
l z 0 [kJ/kg] 2205 2090 2050 2040 2050 2130

specifični rad l z 0 [kJ/kg] je teoretski rad. Praktički potreban rad je veći.

Tab. 16.4. Vrijednosti za dvostruki optok s predohlađivanjem do –50oC

p1 = 1 bar p2 = 200 bar ϑ = 15 oC
pm [bar] 40 60 80 100 120 140
(z 2 )opt [kg/kg] 3,39 3,70 4,15 4,75 5,88 7,70
l [kJ/kg] 1277 1235 1226 1235 1256 1290
zh
(z 2 )opt je optimalni optok.

Vrijednosti za rad u prikazanim tablicama vrijede za čisti izotermni rad kompresora bez
gubitaka, te za potpuno izjednačenje temperatura u rekuperatoru ( T5 = T1 ). Praktički je
specifični rad prema mjerenjima gotovo tri puta veći od navedenih vrijednosti, čemu su uzrok
izotermni stupanj djelovanja kompresora ( η = 0,6 ), konačne razlike temperatura u
rekuperatoru, te priliv topline uslijed nesavršene izolacije rekuperatora. Tako je kao stvarni
potrošak rada dvostepenog Lindeovog uređaja s pomoćnim predohlađivanjem mjerenjima
nađeno oko 3400 kJ/kg ukapljenog zraka.

241