Sie sind auf Seite 1von 74

Gradsko poglavarstvo

Grada Zagreba

PRVA GIMNAZIJA
Zagreb
Avenija Dubrovnik 36

INSTRUKTIVNI SEMINAR
ZA MATURANTE

FILOZOFSKI FAKULTET
UČITELJSKI FAKULTET
FAKULTET POLITIČKIH ZNANOSTI
EDUKACIJSKO-REHABILITACIJSKI
FAKULTET – LOGOPEDIJA

HRVATSKI JEZIK

Zagreb, lipanj 2006. Autorice

Antonija Sikavica Kršić


Dragica Dujmović-Markusi
GDJE JE ŠTO

HRVATSKI JEZIK

Fonetika i fonologija .........................................................................

Morfologija ........................................................................................

Sintaksa ..............................................................................................

Leksikologija .....................................................................................

Povijest jezika....................................................................................

KNJIŽEVNOST

Pristup književnosti .........................................................................

Povijest književnosti ........................................................................

Uz ovu skriptu autorice su pripremile pisane provjere znanja za


maturante.

2
FONETIKA I FONOLOGIJA
1. SPORAZUMIJEVANJE (KOMUNIKACIJA)

Sporazumijevanje ili komunikacija - proces prenošenja poruke od govornika


slušatelju.
govornik slušatelj
poruka
komunikacijski kanal

Dođe li do buke u komunikacijskom kanalu, doći će do nesporazuma. Nesporazum


otklanja zalihost ili redundancija (višak obavijesti zahvaljujući kontekstu).

2. PODJELA GLASOVA

GLASOVI

OTVORNICI ZATVORNICI

ZVONAČNICI ŠUMNICI
(SONANTI) (KONSONANTI)

zvonačnici (sonanti) m, n, nj, j, l, lj, r, v

šumnici (konsonanti) b, c, č, ć, d, dž, đ, f, g, h, k, p,s, š, t, z, ž

Podjela glasova prema načinu tvorbe

zvonačnici (sonanti) m, n, nj (nosnici, nazalni), j, l, lj, v, r

zatvorni (praskavi, eksplozivi) b p, d, t, g, k

poluzatvorni (sliveni, afrikate) c, ć, č, đ, dž

tjesnačni (frikativi) s, š, z, ž, f, h

Podjela glasova prema mjestu tvorbe

dvousneni (bilabijali): b, p, m
usneni (labijali)
usnenozubni (labiodentali): v, f

prednjojezični (zubni, dentali): d, t, n, c, z, s, l

jezični srednjojezični (prednjonepčani, palatali):


č, ć, đ, dž, š, ž, j, lj, nj

stražnjojezični (zadnjonepčani, velari): k, g, h

desnici (alveolari): r, l

3
Podjela glasova prema zvučnosti

zvučni: b d g z ž dž đ -, -, -

bezvučni p t k s š č ć f c h

zvonačnici, sonanti (neutralni): m, n, nj, j, l, lj, r, v.

3. FONEM

Znanstvena disciplina koja proučava artikulacijska (mjesto i način tvorbe) i akustička


(zvučnost) svojstva glasova naziva se fonetika.

Fonem je glas u funkciji / najmanja jezična jedinica, manja od riječi, koja sama nema
značenje, ali ima razlikovnu (distinktivnu) ulogu. Određujemo ih suprotstavljanjem
riječi: reći – peći snimati – snivati pad – par.

Suprotstavljeni glasovi nalaze se u fonološkoj opreci, a moraju se nalaziti u istoj


fonološkoj okolini (čine ju svi glasovi koji se nalaze oko suprotstavljenih fonema).

Znanstvena disciplina koja proučava funkcionalna svojstva glasova naziva se


fonologija.

Alofon – izgovorna varijanta fonema; razlika je uvjetovana mjestom fonema u riječi


(tanak - tanka)

4. PISMO/GRAFIJA I PRAVOPIS/ORTOGRAFIJA

Grafem – pisani znak za fonem.

Grafemski sustav – sustav pisanih znakova za foneme (sustav slova).

Grafematika – znanstvena disciplina koja proučava prijenos fonema u grafeme.

Pravopis (ortografija) – propisuje pravila o pisanju grafema, riječi i skupova.

Pravogovor (ortoepija) – propisuje pravila o izgovoru riječi.

Pisanje glasova č, ć, đ, dž
Glas č

pravilo neke znimke i rjeđi sufiksi


u riječima kojima postanak nije vidljiv:
Brač, čekati, čovjek, hlače, ključ, točka,
ALI!
u oblicima i izvedenicama prema osnovnom k lijeska – liješće, pritiskati – pritišćem,
buka – bučan, jak – jači, jačina, mrak – mračan stiskati – stišćem

4
u riječima prema osnovnom c:
djeca – dječji, dječurlija, micati – mičem,
pomičući, mjesec – mjesečina

imenički sufiksi Rjeđi imenički sufiksi:


- ač: igrač, krojač, - ača: cvjetača, jabukovača,
- jača: kremenjača, savijača, - ičar: alkoholičar, -ečak: grmečak, plamečak
-ičak: krajičak, kremičak
elegičar, - čić: balončić, kamenčić, - čica:
-ič: ribič, vodič, branič, gonič (uvijek
cjevčica, grančica, -čina: cjevčina, lažovčina,
označuje vršitelja radnje)
-če: kumče, majmunče -čaga: rupčaga
-ičina: dobričina
Riječi poput fizičar, matematičar, metodičar imaju sufiks -jar -ična: sestrična
(k+j=č).

pridjevski sufiksi Rjeđi pridjevski sufiksi:


- ačak: dugačak, punačak -ačan: ubitačan, -ački: đakovački,
- ičan: ironičan, simpatičan zagrebački, -čiv: prijemčiv, -ičast:
- ički: humanistički, pacifistički modričast, plavičast

kajkavsko č u imenima (vlastita imena,


zemljopisni pojmovi i sl.): Čakovec, Začretje

slavenska prezimena (bugarska, češka,


slovačka, slovenska, ruska): Jurčič, Župančič
(slovenska), Lav Nikolajevič Tolstoj, Ivan
Sergejevič Turgenjev (ruska)

Glas ć

pravilo

u riječima kojima postanak nije vidljiv:


ćuk, kći, kuća, noć, već

u riječima i izvedenicama prema


osnovnom t: brat – braća, cvijet – cvijeće

prema osnovnom đ u riječi: smeđ - ALI! Pravopisna norma dopušta i


smećkast, žeđ – žećca oblike sa slovom đ: smeđkast, žeđca.

imenički sufiksi Rjeđi imenički sufiksi:


- ić: komadić, konjić, pužić -ać: golać
- oća: čistoća, sljepoća, hladnoća -dać: srndać
-bać: zelembać
-aća: mokraća

5
pridjevski sufiks - aći: crtaći, domaći Rjeđi pridjevski sufiks: -eći: srneći

glagolski završetak -ći:


a) glagolski prilog sadašnji: pekući, slaveći
b) infinitiv glagola: peći, teći, doći, ići

kajkavsko ć u imenima: Šćitarjevo,


Trakošćan

Glasovi dž, đ

GLAS DŽ GLAS Đ

u riječima kojima postanak nije vidljiv: u riječima kojima postanak nije vidljiv:
budžet, džem, džepar, džez, patlidžan, Đakovo, đavao, đon, đurđica

prema osnovnom č prema osnovnom d


naručiti – narudžba, mlad – mlađi,
svjedočiti – svjedodžba, grozd – grožđe,
predočiti – predodžba prilagoditi – prilagođavati se

sufiksi podrijetlom iz turskoga jezika:


-džija: šeširdžija, buregdžija
-džinica: buregdžinica, ćevabdžinica

5. MORFONOLOGIJA

MORFEM. ALOMORF

Morfem - najmanja jezična jedinica koja ima značenje. Dijeljenje riječi na morfeme
naziva se morfemskom analizom: boci = boc-i , podstanarski = pod- stan-ar-sk- i.

Alomorf je varijanta morfema izrazom djelomično različita, a sadržajem jednaka:


cvijet – cvjetovi, odsjediti – otpasti, nizak– niska, prah – prašina, vuk – vuci.

Morfonologija (morfo(fo)nologija dio je gramatike koji proučava fonemski sastav


morfema i veze između sastava morfema i njihova funkcioniranja.

Alternacije (zamjene) jednoga morfema drugim provode se na granicama morfema.

ALTERNACIJE FONEMA I FONEMSKIH SKUPINA – GLASOVNE PROMJENE

Nepostojano a je ono a koje se gubi i ponovno javlja u različitim oblicima iste riječi
(uvijek u zadnjem slogu): kobac - kopca, gladak - glatka, hrabar - hrabriji.
U kajkavskim govorima javlja se nepostojano e: Čakovec – Čakovca, Gubec – Gupca

Zamjena l sa o (vokalizacija) - suglasnik l na kraju nekih riječi ili na kraju sloga


zamjenjuje se samoglasnikom o: anđeo-anđela, kotao-kotla, posao-posla.

6
Jedan od slučajeva kada se vokalizacija ne provodi jest nominativ jednine i genitiv množine imenica
koje završavaju na –lac: (ronilac, donosilac- ronilaca, donosilaca).

Palatalizacija
K prelazi u Č vuče, veličina
G ispred e, i prelazi u Ž pluže, množina
H prelazi u Š duše, prašina

C ispred e, i prelazi u Č mjeseče, mjesečina


Z ispred e prelazi u Ž vitez-viteže

Sibilarizacija
K prelazi u C ruci

G ispred i prelazi u Z knjizi


H prelazi u S dusi

Neke iznimke:
• osobna imena i prezimena: Dubravki, Bosiljki, Ladiki
• imenice odmila (hipokoristici): baki, seki
• imenice na -cka: kocki, -ćka: praćki, -čka: kvočki, -tka: tvrtki, -zga: mazgi

Jotacija - stapanje nepalatalnog suglasnika s glasom j u nov palatalni suglasnik.


t j= ć (žući)
Postoji još jedan oblik jotacije: kada se usneni suglasnici b, p, m i v nađu
d j= đ (mlađi)h j=
ispred glasa j, umeće se l. To se l naziva umetnuto ili epentetsko l,
š (suši)
a ta se glasovna promjena naziva epenteza.
s j= š (viši)
z j= ž (brži)
g j= ž (draži)
grub-ji= grublji snop-je= snoplje c j= č (zečji)
grm-je= grmlje mrav-ji= mravlji k j= č (jači)
l j = lj (posoljen)
n j nj (punjen)

Prijeglas - zamjenjivanje samoglasnika o samoglasnikom e iza palatalnih suglasnika,


suglasnika c i suglasničkih skupova št, žd. Ne provodi se u jednosložnim i dvosložnim
imenicama koje ispred nastavka imaju e: keljom, Bečom, padežom.

Prijevoj - promjena samoglasnika u korijenu riječi: plivati-ploviti-plaviti.

Jednačenje suglasnika prema zvučnosti

Suglasnik zvučni ispred suglasnika bezvučnog rob + stvo = ropstvo


prelazi u svoj bezvučni par. uz + put = usput

Suglasnik bezvučni ispred suglasnika zvučnog svat+ba= svadba


prelazi u svoj zvučni par. naruč + ba= narudžba

7
Iznimke (u pismu):
- suglasničke skupine dc, dč, dć, ds, dš: predstava, podšišati, podcijeniti, odčitati
- složenice s prijedlozima ispod i iznad: ispodprosječan, iznadprosječan
- druge složenice kada je to potrebno radi poddijalekt, nadtrčati, odzdraviti
jasnoće:

Jednačenje suglasnika prema mjestu tvorbe

s ispred č, ć, lj, nj prelazi u š s + čepati= ščepati


nos + nja = nošnja
z ispred dž, đ, lj, nj prelazi u ž kaz + njiv= kažnjiv
paz + ljiv = pažljiv
h ispred č i ć prelazi u š orah + čić= oraščić
trbuh + čić = trbuščić
drh + ćem = dršćem

n ispred b i p prelazi u m stan + beni = stambeni


N ne prelaze u m kada je na kraju prvog dijela složenice: obran + beni = obrambeni
jedanput, stranputica.

Gubljenje (ispadanje) suglasnika

d i t ispred c i č u nekim riječima sudac – sudca = suca, otac – otca = oca

d i t ispred sufiksa -ština slobod + ština = sloboština


Buzet + ština = Buzeština

Kad se suglasnički skupovi st, št, zd, žd nađu korist +na= korisna
ispred nekog drugog suglasnika (osim r, v). kazališt +ni= kazališni
obrast + la = obrasla,
ALI! U pismu se suglasnik t ne gubi u nekim riječima godišt(e) + nji = godišnji
stranoga podrijetla. Azbestni, protestni. nužd (a) + na = nužna

Kada se sufiks -ski nađe iza suglasnika č i ć, ribič + ski = ribički


suglasnik s iz tog sufiksa ispada (gubi se). Gospić + ski = gospićki

Alternacije ije/je/e/i

Imenice

korijenski se slog krati ( -ije prelazi u -je) ne dolazi do kraćenja

imenice muškoga roda koje dobivaju slog više Neke imenice muškoga roda ne
(duga množina): cvijet-cvjetovi, snijeg-snjegovi, svijet- krate korijenski slog u dugoj
množini:
svjetovi lijek- lijekovi, tijek- tijekovi.
U kratkoj množini svih imenica ostaje ije: snijeg- snijezi, korijen-
korijeni.

U genitivu množine imenica ženskoga roda s Dopušteni su i oblici bez kraćenja


nepostojanim a (to su oblici s tri uzastopna duga sloga sloga: popijevki, pripovijedaka

8
nepostojanim a (to su oblici s tri uzastopna duga sloga
pa se prvi dugi slog krati):popijevka - -popjevaka,
pripovijetka-pripovjedaka

Imenice ženskoga roda na -ota , -oća , -ina:


-ota: lijep-ljepota, -oća :slijep-sljepoća, -ina: bijel –
bjelina

Imenice srednjega roda koje u nominativu imaju ije, u


nekim padežima (genitiv, dativ, lokativ, instrumental)
dobivaju slog više te ije prelazi u je: N, A, V dijete, G
djeteta, D djetetu…

zbirne imenice na –ad: zvijer - zvjerad, ždrijebe – zbirne imenice na –je:


ždrjebad /ždrebad cvijet - cvijeće,
lijeska - liješće
deminutivi deminutivi

-ić (mijeh - mješić), -čić (korijen - korjenčić) -ce (odijelo – odijelce)


-ica (zvijezda - zvjezdica), -čica (cijev - cjevčica) -ak (korijen-korijenak)
-ka (cijev – cijevka)

glagolske imenice nastale od svršenih glagola glagolske imenice


navijestiti – navještenje, prosvijetliti – prosvjetljenje nastale od nesvršenih
glagola
svijetliti – svijetljenje
cijepiti – cijepljenje
augmentativi: svijet - svjetina, mijeh - mješina

u prvom dijelu složenice: zvijer- zvjerokradica, cijev-


cjevovod

Pridjevi

korijenski se slog krati (-ije prelazi u -je) ne dolazi do kraćenja

komparativ i superlativ pridjeva


blijed – bljeđi, najbljeđi

opisni pridjevi Posvojni pridjevi

-ast (cijev – cjevast), -kast (bijel – bjelkast) -ov (pijetao – pijetlov), -ev (slijepac –
-cat (cijel – cjelcat), -it: (riječ – rječit) slijepčev), -in (zvijezda – zvijezdin).
Iznimka: Kada se izvode od imena biljke,
korijenski slog se krati: lijeska – ljeskov

pridjevi na -ovit: pijesak-pjeskovit

složeni pridjev (prednaglasni položaj):


cijela, večer- cjelovečernji

9
Glagoli

Kada ije prelazi u je?

Kada od svršenoga glagola koji ima u osnovi ije tvorimo nesvršeni glagol sufiksima –
iva (ti), -ava(ti): dodijeliti- dodjeljivati, ocijeniti- ocjenjivati

Kada ije prelazi u i?

glagol glagolski pridjev glagolski pridjev glagolski pridjev


radni – muški rod radni – ženski rod radni – srednji rod
voljeti volio voljela voljelo
živjeti živio živjela živjelo
vidjeti vidio vidjela vidjelo
Kada se -ije ili -je nađe ispred o, tada prelazi u - i. Ovo pravilo ne vrijedi samo za
glagole. Isto se događa u riječima dio-dijela, cio-cijela itd.

6. NAGLASNI SUSTAV HRVATSKOGA STANDARDNOG JEZIKA

Vrste naglasaka

kratkosilazni ( ) – lav, san


dugosilazni ( ) – plav, dan
kratkouzlazni ( ) – kišovit, izmaknuti
dugouzlazni ( ) – mekušac, razjapiti

Jednosložne riječi mogu imati samo silazne blag, konj, most, mrav, nož, sit, šum
naglaske.

Dvosložne i višesložne riječi mogu imati sva 4 bajka, kupac, ljeto, magla, nebo, ptica,
naglaska na prvomu slogu. riba, rijedak, zemlja

Trosložne i višesložne riječi na srednjem slogu humanizam, kategorija, meditirati,


mogu imati samo uzlazne naglaske. primjećivati, početak, spomenuti

Na posljednjem slogu u hrvatskim standardnim


riječima ne stoji naglasak.

Nenaglašene riječi

RIJEČI

naglašene riječi, naglasnice nenaglašene riječi, nenaglasnice


(toničke riječi) (atoničke riječi)
klitike enklitike, proklitike

10
Naglasnu (izgovornu) cjelinu čini jedna naglašena i jedna ili više nenaglašenih riječi
koje se izgovaraju zajedno s naglašenim riječima ispred ili iza sebe.

proklitike primjer
prijedlozi: svi jednosložni, neki dvosložni prijedlozi te trosložni Tko je uz tebe bio na
prijedlozi s prefiksom iz: od, do, u, za, s(a), mimo izložbi?

veznici: a, i, ni, da Nema ni nje ni njega.

negacija: ne Ne očekuj previše!

enklitike primjer
glagolske:

nenaglašeni oblici prezenta pomoćnog glagola biti:


sam, si, je, smo, ste, su On mi je to obećao.
nenaglašeni oblici aorista pomoćnog glagola biti:
bih, bi, bi, bismo, biste, bi Zar bi i oni to učinili?
nenaglašeni oblici prezenta pomoćnoga glagola htjeti:
ću, ćeš, će, ćemo, ćete, će Danas će se sve to riješiti.

zamjeničke

nenaglašeni oblici ličnih zamjenica u genitivu (me, te, ga, je, nas, Nema ih u sobi.
vas, ih)
Čini mi se da si blizu.
dativu (mi, ti, mu, joj, nam, vam, im)
Želim te pitati o putovanju.
akuzativu (me, te, ga (nj), je (ju), nas, vas, ih)
To se dobro vidi..
nenaglašeni oblici povratne zamjenice (se, si)
čestica (riječca) li Želiš li to ponoviti?

8. VREDNOTE GOVORENOGA JEZIKA

Razlikovna sredstva na razini riječi

 odsječna (segmentna) razlikovna sredstva – nalaze se u samim riječima


(dio su riječi): fonem

 iznadodsječna (suprasegmentna) razlikovna sredstva – nisu dio riječi nego


pokazuju neke njezine akustičke osobine – (prozodijske jedinice):
naglasak, dužina, intonacija

Razlikovna sredstva na razini rečenice

Obavijesni subjekt – ono što je u rečenici staro, već poznato.

Obavijesni predikat – ono što je u rečenici novo (nova informacija)

11
 Rečenični naglasak (logički naglasak) – pojačani izgovor nekog dijela
rečenice koji je najvažniji za razumijevanje poruke.

 Logička stanka (pauza) – ovisno o mjestu stanke u rečenici mijenja se


značenje rečenice.

 Rečenična intonacija (melodija) – kretanje rečeničnoga tona (melodijska


linija rečenice).

Vrednote govorenoga jezika

Vrednote govorenoga jezika – prozodijske jedinice pomoću kojih našim riječima


dajemo dodatno značenje:

 intenzitet – pojačanje napetosti govora

 stanka

 intonacija

 tempo (govorna brzina) – vrijeme u kojem se govor odvija (broj izgovorenih


slogova u jedinici vremena)

 ritam – ravnomjerna izmjena ubrzavanja i usporavanja

 modulacija, timbar, boja glasa – usklađivanje glasa s emocijom ili smislom

 mimika – pokreti lica kojima govornik prati govor

 gesta – pokreti tijela (glave, ruke i sl.) kojima govornik prati govor

Stil i stilistika

Stil – izbor između različitih mogućnosti za izricanje istoga sadržaja.

 Grafostilistika – dio stilistike koji proučava stilistiku pisma.

 Fonostilistika – dio stilistike koji proučava izgovorne varijante glasova.

12
POJMOVI (fonetika i fonologija)

Jezik je apstraktan sustav znakova i pravila po kojima se ti znakovi kombiniraju.

Govor je konkretna realizacija jezika, tj. obavljanje jezične djelatnosti.

Lingvistika je znanost koja proučava jezik i govor, svaki za sebe i u uzajamnom odnosu.

Idiom je pojavni oblik nekoga jezika (govor).

Žargon je jezik karakterističan za neku dobnu ili stručnu skupinu, na primjer za tinejdžere..

Norma je sustav propisa kojima se određuje što je u standardnome jeziku pravilno, a što nije.

Grafemski sustav jest sustav pisanih znakova za foneme (sustav slova kojima se bilježe fonemi
hrvatskoga jezika).

Grafematika .je znanstvena disciplina koja proučava prijenos fonema u grafeme (prijenos fonemske
strane jezika u grafemsku).

Grafem je pisani znak za fonem.

Pravopis ili ortografija propisuje pravila o pisanju grafema, riječi i skupova riječi.

Pravogovor ili ortoepija propisuje pravila o izgovoru riječi.

Fonetika je znanstvena disciplina koja proučava artikulacijska (mjesto i način tvorbe) i akustička
(zvučnost) svojstva glasova.

Fon je glas sam po sebi.

Fonologija je znanstvena disciplina koja proučava funkcionalna svojstva glasova, tj. foneme (funkciju
glasa u jeziku).

Alofon – izgovorna varijanta fonema; razlika je uvjetovana mjestom (triješće- prašuma)

Morfem – najmanja jezična jedinica koja ima značenje.

Morfemska analiza- rastavljanje riječi na morfeme

Alomorf – varijanta morfema izrazom djelomično različita, a sadržajem ista.

Naglasak(akcent) – isticanje sloga visinom i jačinom glasa.

Prozodija – znanstvena disciplina unutar fonologije koja se bavi proučavanjem prozodijskih jedinica.

Naglasna cjelina – cjelina koju čini naglašena riječ i nenaglašena riječ ispred ili iza nje koja se uz
naglašenu riječ veže u izgovoru.

Nenaglašena dužina – dužina koja se nalazi iza naglašenoga sloga (veže se uz


naglasak ispred sebe i označuje se crtom iznad samoglasnika na kojem se
nalazi)

Proklitike (prednaglasnice ili prislonjenice) – riječi koje se nalaze ispred naglašene riječi s kojom
čine naglasnu cjelinu
Enklitike (naslonjenice ili zanaglasnice) – riječi koje se nalaze iza naglašene riječi i zajedno s njom
čine naglasnu cjelinu

13
1. UVOD U MORFOLOGIJU

PODJELA MORFEMA

Podjela morfema prema položaju

- korijenski morfemi (morfemi koji sadrže temeljno značenje riječi)


- afiksalni morfemi (prefiksi, sufiksi, infiksi i nastavci – morfemi koji se
nalaze s lijeve ili desne strane korijenskoga morfema)

Podjela morfema prema funkciji

- rječotvorni (derivacijski, leksički) morfemi (morfemi koji služe za


tvorbu novih riječi)
- oblikotvorni (relacijski) morfemi (morfemi koji riječi stavljaju u
međusobne odnose, tj. padeže i glagolska lica (nastavci)

OSNOVA RIJEČI

Osnova riječi – dio riječi koji nosi njezino leksičko značenje (zajednički niz glasova
upućuje na ono što je riječima zajedničko u značenju)

Vrste osnove:

• Rječotvorna (tvorbena) osnova jest ona osnova na koju dodajemo sufiks ili
prefiks i tako tvorimo novu riječ.

prefiks rječotvorna (tvorbena) osnova sufiks novonastala riječ


sklon -ost sklonost
puž -ić pužić

• Oblikotvorna osnova - mijenjajući riječ kroz različite oblike (padeže, lica), ne


mijenja se značenje riječi. Stoga se osnova na koju se dodaje nastavak za
različite oblike iste riječi zove oblikotvorna osnova.

N zidarski (alat), G zidarskog(a), D zidarskom(u, e) - Oblikotvorna osnova riječi


zidarski glasi zidarsk.

2.PROMJENLJIVE VRSTE RIJEČI


VRSTE RIJEČI

IMENICE imenuju bića, stvari i pojave


zamjenjuju (najčešće) imenice ili upućuju na nešto označeno
ZAMJENICE imenicama

PRIDJEVI dodaju se imenicama da bi ih pobliže označili

14
BROJEVI (broje) označuju količinu ili poredak.
prilažu se (najčešće) glagolima i označuju uvjete vršenja
PRILOZI glagolske radnje
pokazuju različite odnose između onoga što imenuju
PRIJEDLOZI imenice ili na što upućuju zamjenice
povezuju dvije riječi, skupine riječi ili
VEZNICI rečenice.
same nemaju značenja, ali služe za oblikovanje ili
ČESTICE (RIJEČCE, preoblikovanje rečenice.
PARTIKULE)
riječi kojima izražavamo neki osjećaj, oponašamo zvuk u
USKLICI prirodi, dozivamo nekog i sl.

OBLICI RIJEČI (morfološke kategorije)

• Imenske riječi (imenice, zamjenice, pridjevi, brojevi)

kategorija roda (muški, ženski i srednji rod)


kategorija broja (jednina i množina)
kategorija padeža (sedam padeža hrvatskoga jezika)
kategorija lica (govornik, sugovornik i negovorna osoba)

• Glagoli

morfološke kategorije glagola glagoli

• kategorija lica (govornik, Glagoli se konjugiraju (sprežu) po licima


sugovornik i negovorna osoba) pa se ta promjena zove konjugacija
• kategorija broja (jednina i (sprezanje).
množina)
• kategorija vremena (sadašnjost, Glagoli imaju dvije osnove:
prošlost, budućnost)
• *kategorija vida (trajanje • infinitivnu osnovu koju dobivamo
glagolske radnje: svršenost, micanjem nastavka -ti (radi-ti)
nesvršenost) • prezentsku osnovu koju
• kategorija načina (način vršenja dobivamo kada u 3. licu množine
glagolske radnje: izjavni, maknemo nastavak za prezent
zapovjedni, pogodbeni i željni (rad-e).
način)
Glagoli na –ći imaju istu prezentsku i
infinitivnu osnovu (pek-u, id-u).

15
IMENICE

Podjela imenica prema značenju

Vlastite imenice imenuju samo određeno biće, stvar ili pojavu.

Opće imenice – ime zajedničko svim bićima, stvarima i pojavama iste vrste.

Zbirna (kolektivna) imenica imenuje skup primjeraka iste vrste shvaćenih kao
cjelina (granje, lišće, momčad). Gramatički je u jednini (jer imenuje jedan skup) iako
znači množinu.

Gradivna imenica imenuje tvar (građu, materijal) u bilo kojoj količini (sol, voda).

Gramatičke osobine imenica

Rod se određuje prema nastavku imenice:

o imenice koje završavaju na suglasnik najčešće su muškoga roda: stol,


pogled, raspored, dlan, sat

• imenice koje završavaju na -a ženskoga su roda (osim onih koje znače muško
biće): stolica, poruka, vožnja, karta, ljepota

• imenice na -o i -e srednjeg su roda (osim vlastitih imena i hipokoristika): nebo,


olovo, računalo, nepce.

Kategorija broja

Neke imenice imaju samo jedninu: zovu se singularia tantum. To su vlastita imena,
zbirne imenice te neke gradivne imenice (npr. Ivo, momčad, sol).

Pluralia tantum – za razliku od prethodno navedenih, to su imenice koje se


upotrebljavaju samo u množini (npr. grablje, ljestve, Vinkovci).

Kategorija padeža
Nominativ i vokativ nazivaju se nezavisnim (samostalnim) padežima, a genitiv, dativ,
akuzativ, lokativ i instrumental zavisnim (kosim, nesamostalnim) padežima.

Dijete se igra u parku.


NOMINATIV tko? što? U ruci mu je lopta.
Pokraj djeteta zaustavio se pas.
GENITIV koga? čega? Dječak je ostao bez lopte.
DATIV komu? čemu? Majka prilazi djetetu.
Obično ne dolazi s prijedlozima, ali kada dolazi, to su Pas se približava lopti.
k(a), nasuprot, unatoč, usprkos.
Majka promatra dijete.
AKUZATIV koga? što? Pas promatra loptu.

VOKATIV (padež dozivanja) Mama, pas se želi igrati!

16
LOKATIV (o) komu, (o) čemu? Majka razmišlja o djetetu.
Uvijek dolazi s prijedlozima (na, o, po, prema, pri, u). Pas grebe po lopti.

INSTRUMENTAL (s) kim? (s) čim? Majka se igra s djetetom.


Instrumental sredstva ne dolazi s prijedlogom (Stižem Pas se igra *loptom .
vlakom.)

DEKLINACIJA IMENICA (specifičnosti nekih padeža)

padež specifičnost primjer

vokativ nastavak -u obično dobivaju imenice na palatal te mladiću, pužu, konju


jednine imena naroda i mjesta na -ez Englezu, Holandezu
muškog
roda dvojne oblike vokativa (-e, -u) ima većina imenica pekaru/pekare,
na -ar, -er, -ir leptiru/leptire

instrume nastavak -om dobivaju imenice na nepalatal i stolom, glasom,


ntal jednosložne i dvosložne imenice (kada je ispred crtežom, lavežom
jednine palatala e)
muškog
a roda nastavak -em obično dobivaju imenice na palatal mačem, nožem,
te na -št, -žd, -(a)c i trosložne imenice na -telj ognjištem, ocem,
starcem, gledateljem
dvojne oblike instrumentala (-om, -em) ima većina
imenica na -ar novinarom/novinarem

genitiv nekoliko imenica ima nastavak –i sati, mjeseci, prsti,


množine gosti, mravi
muškog samo nekoliko imenica ima nastavak -iju prstiju, gostiju, noktiju
a roda

vokativ  nastavak -e dobivaju trosložne i višesložne studentice profesorice


jednine imenice na -ica koje znače žensku osobu, mrkvice, ptičice, lisice
ženskog umanjenicu, životinju ili biljku
roda
 nastavak -a dobivaju neke imenice koje mama, ujna
imenuju rodbinske ili hijerarhijske odnose
Marija, Marijo
 ženska imena na -a mogu imati oba
nastavka (-a, -o)

instrume  nastavak -i dobivaju imenice imenice na -0 zbog laži, ludom laži


ntal sufiks kada dolaze s prijedlogom ili
jednine atributom krvlju, milošću
ženskog
a roda  nastavak -(j)u najčešće dolazi uz imenicu
bez atributa ili bez prijedloga

17
genitiv Imenice kojima osnova završava na dva zemlja/zemalja,
množine suglasnika često dobivaju nepostojano a. pjesma/pjesama
ženskog
a roda Nastavak -i čest je kod imenica koje nemaju sekundi, himni, pravdi
nepostojano a.

PISANJE IMENICA (VELIKO I MALO SLOVO)

Nekoliko osnovnih pravila


Velikim slovom pišu se SVI članovi višečlanih Velikim početnim slovom piše
imena (osim veznika i prijedloga): se SAMO PRVA RIJEČ, a od
• osobna imena, nadimci: Aleksandar Veliki ostalih riječi samo one koje su i
same vlastita imena:
• imena sela, gradova, država, kontinenata: zemljopisni pojmovi:
Babin Potok, Hrvatska Kostajnica, Sveti Petar u
Šumi, Republika Hrvatska Atlantski ocean, Kraljičin zdenac

imena stanovnika i naroda: Zagrepčani, Hrvati, naslovi knjiga, časopisa, novina:


Dalmatinci Sveto pismo, Vremenski stroj

imena božanstava i mitoloških bića: Isus Krist, imena različitih objekata: Dom
Atena, Neptun sportova, Kineski zid

poosobljeni misleni pojmovi (pojam koji je dobio jasno određen povijesni događaj:
značenje osobe): Riječ, Svjetlo, Ljubav Bitka kod Siska, Prvi svjetski rat,
Domovinski rat

posvojni pridjevi izvedeni iz vlastitih imena sufiksima imena organizacija, društava,


-ov, -ev, -in: Marinov, Držićev, Laurin ustanova, poduzeća, tvornica i
javnih skupova: Crveni križ,
Društvo hrvatskih književnika,
Matica hrvatska
blagdani: Badnjak, Nova godina

Malim početnim slovom pišu se:

zanimanja, titule: ban, aga, grof opće imenice nastale od osobnih


imena: žilet, mercedes

nazivi pokreta i povijesnih događaja: ilirizam, nazivi pripadnika pokreta:ilirac,


petrarkizam, verizam petrarkist

posvojni pridjevi izvedeni iz vlastitih imena sufiksima - pridjevi izvedeni od imena blagdana:
ški,-čki, -ćki, -ski: makedonski, paški, zagrebački. božićni, prvosvibanjski, novogodišnji

18
ZAMJENICE
Vrste zamjenica
lične (osobne) zamjenice ja, ti, on, ona, ono, mi, vi, one, ona

povratna sebe (se)


posvojne moj, tvoj, njegov, njezin/njen, naš, vaš, njihov
povratno-posvojna svoj
pokazne ovaj, taj, onaj
upitne i odnosne tko, što, koji, čiji, kakav, kolik
neodređene netko, nitko, svatko, ma tko, što god …

1. Lične (osobne) zamjenice


Naglašeni se oblik upotrebljava:
- kod isticanja (Njemu ću dati knjigu, a ne tebi.)
- suprotstavljanja (Došao si ti, a očekivali smo njega.)
- iza prijedloga (Znaš da sam uvijek uz tebe.)

2. Povratna zamjenica zamjenjuje sve lične zamjenice i označuje da radnja ne


prelazi na drugoga nego subjekt vrši radnju na samom sebi.

3. Posvojne zamjenice označuju kojem licu što pripada, dakle one zamjenjuju
pridjeve.

4. Povratno-posvojna zamjenica (svoj) označuje da nešto pripada subjektu.

• Tako su sa sobom nosili sve svoje stvari. (Stvari koje su nosili bile su njihove.)
• Ja držim svoju torbu, a ti svoju. (Prva torba je moja, a druga tvoja.)

5. Pokazne zamjenice upućuju na nešto što se nalazi u blizini govornika ili na nešto
što je govorniku blisko.
koji?
1. lice (nalazi se u neposrednoj blizini govornika) ovaj
2. lice (bliže je sugovorniku nego govorniku) taj
3. lice (nije u blizini ni govornika ni sugovornika) onaj

6. Upitne i odnosne zamjenice


Upitne i odnosne zamjenice imaju isti oblik ,ali različitu funkciju. Upitne se zamjenice
upotrebljavaju u pitanjima, a odnosne uvode zavisnu rečenicu u složenoj rečenici.
Deklinacija upitnih i odnosnih zamjenica
N tko što koji čiji kakav kolik
G kog(a) čeg(a) kojeg(a) čijeg(a) kakvog(a) kolikog(a)
D kom(e, u) čem kojem(u) čijem(u) kakvom(u) kolikom(u,)
A kog(a) što *kojeg(a) čijeg(a) kakvog(a) kolikog(a)
V--- ----- -------- ---------- ----------- -----------
L (o) kom(e, u) (o) čem(u) (o) kojem(u) (o) čijem(u) (o) kakvom(u)(o) kolikom(e)
I (s) kim(e) (s) čim(e) (s) kojim (s) čijim (s) kakvim (s) kolikim

19
7. Neodređene zamjenice upućuju na nešto neodređeno, nešto općenito i na
nešto niječno. Tvore se od upitnih i odnosnih zamjenica na dva načina:

- mogu im se dodati prefiksi: ne-, ni-, i-, sva-, po-, što- ili riječ god
- mogu im se dodati čestice ma, makar, bilo ili se iza upitne ili odnosne
zamjenice može staviti čestica god.

PRIDJEVI

Pridjevi su promjenljive riječi koje se dodaju (pridijevaju) imenicama da bi ih pobliže


označili. Dijele se na opisne, posvojne i gradivne pridjeve.

Gramatička svojstva pridjeva


Neodređeni i određeni oblik pridjeva
• Neodređeni oblik pridjeva upotrebljava se uz nešto neodređeno, prvi put
spomenuto. Odgovara na pitanje: kakav?
• Deklinacija: N običan (dan), G obična (dana), D običnu (danu), A običan
(dan) V običan (dane)L (o) običnu (danu), I (s) običnim (danom)
• Pridjev se samo u neodređenom obliku upotrebljava kao dio imenskog
predikata (Dan je običan) i kao dio genitiva svojstva (kvalitativni genitiv):
čovjek dobra sluha.

• Određeni oblik upotrebljava se kada imenica uz koju stoji označuje nešto već
poznato. Odgovara na pitanje: koji?
• Deklinacija N obični (dan), G običnog(a) (dana), D običnom(e), običnom(u)
(danu) , A obični (dan) V obični (dane), L (o) običnom(e), običnom(u) (danu), I
(s) običnim (danom)
• Pridjev se samo u određenom obliku upotrebljava kao dio vlastitog imena
(Ivan Grozni), uz pokazne zamjenice (taj obični dan) te u terminima
(jednojezični rječnik

Komparacija ili stupnjevanje jest uspoređivanje najmanje dvije imenice na temelju


neke zajedničke osobine. Prvi stupanj zove se pozitiv (star), drugi komparativ
(stariji), a treći superlativ (najstariji).

Tvorba komparativa
1. Samo ovi pridjevi imaju nepravilnu komparaciju: dobar – bolji, zao – gori,
malen – manjj, velik – veći, *dug– dulji . *Pridjev dug može imati dva oblika: dulji i duži.

2. Samo ova 3 pridjeva tvore komparativ nastavkom –ši: lak – lakši, mek –
mekši, lijep – ljepši (Ostali pridjevi imaju -š koje je nastalo jotacijom: suh-suši itd.)
3. Nastavkom -(j)i komparativ tvori:

20
• većina jednosložnih pridjevi s dugim naglaskom: jak – jači, lud – luđi, gust
– gušći, bijel – bjelji, crn – crnji
• Dvosložni pridjevi na -ak, -ek, -ok, -eo (-el) - gube ove nastavke: blizak – bliz
+ -ji = bliži, dalek – dal + -ji = dalji, dubok – dub + -ji = dublji, visok– viši

4. Nastavkom –iji komparativ tvori:


• većina jednosložnih pridjeva s kratkim (kratkosilaznim) naglaskom: star
– stariji, vješt – vještiji, strm – strmiji, zdrav – zdraviji
• dvosložni, trosložni i višesložni pridjevi: bistar – bistriji, bijesan –
bjesniji/bješnji

Tvorba superlativa
Superlativ se tvori dodavanjem prefiksa naj komparativu: najmlađi, najslabiji,
najuspješniji, najhladniji, najzdraviji, najjasniji.

Ako komparativ započinje glasom j, pri pisanju dolazi do udvajanja suglasnika(oba se


j pišu): najjednostavniji, najjadniji, najjači.

BROJEVI

Podjela brojeva

- glavni brojevi (koliko čega ima) : jedan, dva, (…), deset,…


- redni brojevi (koje je što po redu): prvi, drugi, (…), deseti

N jedan *dva dvije tri četiri


G jednog/a dvaju dviju triju četiriju
D jednom/e/u dvama dvjema trima četirima
A jedan /jednog/a dva dvije tri četiri
V jedan dva dvije tri četiri
L (o) jednom/e/u dvama dvjema trima četirima
I (s) jednim dvama dvjema trima četirima

Brojevne imenice

Neke su riječi po obliku imenice, a zapravo označuju brojeve: na primjer, dvoje, troje,
četvero imenuju bića, ali istovremeno označuje njihovu «količinu». Takve se riječi
zovu brojevne imenice . One imenuju:
a) pripadnike muškog spola: dvojica, obojica, trojica, četvorica,…
b) pripadnike različitog spola: dvoje, oboje, obadvoje, troje,…

Brojevni prilozi - izriču približnu količinu nečeg: petnaestak, desetak, stotinjak.


Tvorba: neki broj + -ak (desetak). Sufiks -ak znači oko, otprilike.

Pleonazam je izricanje jednog istog sadržaja istodobno dvama izrazima (oko


desetak). (Često čujemo izraze no međutim, silaziti dolje, padati dolje – sve su pleonazmi.

21
GLAGOLI

. Glagoli se po značenju dijele na glagole radnje, glagole zbivanja i glagole stanja.


Glagoli radnje označuju hotimično, svjesno djelovanje. krenuti, poći, okrenuti se

Glagoli zbivanja označuju nenamjerno djelovanje zadrhtati, ostarjeti, grmjeti,


kojem su uzrok prirodni zakoni. cvjetati, rasti, nastajati
Glagoli stanja označuju nedjelovanje, dakle stanje u stajati, čekati, zarumenjeti
kojem se ništa ne radi niti se što zbiva. se, pozelenjeti, biti, živjeti

Gramatičke kategorije
kategorija lica kategorija broja

prvo lice (govornik) jednina (singular)


drugo lice (sugovornik)
množina (plural)
treće lice (negovorno lice)

Kategorija vremena - daje podatak o sadašnjosti, prošlosti ili


budućnosti (vremenu odvijanja) glagolske radnje).
Kategorija vida (aspekta) daje podatak o trajanju glagolske radnje: je li radnja svršena
(svršeni glagoli) ili traje u trenutku kada o njoj govorimo (nesvršeni glagoli).

Podjela glagola po vidu (aspektu)

svršeni U trenutku kada o njoj govorimo završen je početak


(perfektivni) glagoli radnje (potrčati), kraj radnje (istrčati) ili radnja u cjelini
(pretrčati).
Dijele se u dvije skupine:
• trajni (durativni) glagoli označuju da radnja traje
dulje vrijeme bez prijekida: trčati, skakati, plivati
nesvršeni
(imperfektivni) • učestali (iterativni) glagoli označuju da radnja traje
glagoli s povremenim prijekidima: pretrčavati,
preskakivati, isplivavati
Ovisno o kontekstu, mogu biti i svršeni i nesvršeni.
Najčešći dvovidni glagoli: glagol biti, glagoli vezani uz jelo
dvovidni glagoli (objedovati, ručati, večerati,…), glagoli vidjeti, čuti te većina
glagola stranoga podrijetla nastalih sufiksom -irati: telefonirati,
organizirati,…

Kategorija načina obavješćuje o načinu vršenja radnje: indikativ je izjavni način, imperativ
zapovjedni načinu, kondicional pogodbeni načinu, a optativ željni način.

22
Glagolska stanja - glagolskim stanjem izriče se odnos između subjekta u rečenici i glagolske
radnje. Rečenica može biti izrečena aktivom (radnim stanjem – subjekt vrši radnju)
ili pasivom (trpnim stanjem – subjekt trpi radnju pa subjekt zapravo postaje objekt).

Prijelaznost glagola (podjela glagola prema predmetu radnje)

Po predmetu radnje (objektu) glagoli se dijele u tri skupine:

- prijelazni glagoli upućuju na izravni objekt (gledati film).


- neprijelazni glagoli upućuju na neizravni objekt (sjediti na stolici);
- povratni glagoli imaju uza se povratnu zamjenicu (kretati se); oni upućuju na to da subjekt
vrši radnju na samom sebi, tj. subjekt i objekt su isti. Dijele se u tri skupine:
1. pravi povratni (subjekt je ujedno i objekt: Upravo smo se umili.)
2. nepravi povratni (imaju samo povratni oblik, bez povratnoga značenja: Smijem se.
U tih se glagola povratna zamjenica se ne može zamijeniti oblikom sebe.
3. uzajamno (recipročno) povratni (radnju vrše dva ili više subjekata jedan na
drugome: Vidjeli su se Ivan i Marko.)

23
GLAGOLSKI OBLICI

Jednostavni glagolski oblici Složeni glagolski oblicI

- infinitiv: glagolska vremena:


pisati, opisati, željeti, izvući
- perfekt: sam pisao, sam opisao, sam
- glagolski pridjevi: želio, sam izvukao

o glagolski pridjev radni: pisao, - pluskvamperfekt:


opisao, želio, izvukao bijah pisao, bjeh pisao, bio sam pisao;
o glagolski pridjev trpni: bijah želio, bjeh želio, bio sam želio
pisan, opisan, željen, izvučen
- futur prvi
- glagolska vremena: ću pisati (pisat ću),
ću željeti (željet ću)
o prezent: pišem, opišem, želim,
izvučem - futur drugi (futur egzaktni)::
budem pisao, budem opisao, budem
o aorist: opisah, izvukoh želio, budem izvukao

o imperfekt: pisah, željah glagolski načini

- glagolski načini: - pogodbeni način:

o izjavni način: indikativ o kondicional prvi (kondicional


(neutralan; sva glagolska sadašnji):
vremena) bih pisao, bih opisao, bih želio,
o zapovjedni način – bih izvukao
imperativ: piši, opiši, želi,
izvuci o kondicional drugi
o željni način: optativ: pisao, (kondicional prošli)
opisao, želio, izvukao bio bih pisao, bio bih opisao,
bio bih želio, bio bih izvukao
- glagolski prilozi:

o glagolski prilog sadašnji:


pišući, želeći

o glagolski prilog prošli: Složeni glagolski oblici sastoje se od


opisavši, izvukav/izvukavši nekog oblika pomoćnog glagola (biti ili
htjeti) i infinitiva ili glagolskog pridjeva
Jednostavni glagolski oblici, kao što je vidljivo radnog.
iz pregleda, sastoje se od jedne riječi.

24
JEDNOSTAVNI GLAGOLSKI OBLICI

Infinitiv je neodređeni glagolski oblik – nema oznaku lica, broja, vremena ni načina
radnje. Završava ili na -ti (gledati, živjeti) ili na -ći ( ići, peći).

Prezentom najčešće izražavamo sadašnjost. Glagoli imaju 4 vrste nastavaka za


prezent:
- perem, pereš, pere, peremo, perete, peru (-em, -eš, -e, -emo, -ete, -u)
- pišem, pišeš, piše, pišemo, pišete, pišu ((-jem, -ješ, -je, -jemo, -jete, -ju)
- trčim, trčiš, trči, trčimo, trčite, trče(-im, -iš, -i, -imo, -ite, -e)
- pjevam, pjevaš, pjeva, pjevamo, pjevate, pjevaju (-am, -aš, -a, -amo, -ate, -aju).

Aorist je prošlo svršeno vrijeme. Njime se izriče ona radnja koja se zbila neposredno
prije trenutka kada se o njoj govori. Tvori se uglavnom od svršenih glagola tako da se
na infinitivnu osnovu dodaju nastavci.

Kada osnova završava na otvornik, aorist se tvori ovim nastavcima:


1. pročitah 1. pročitasmo
1. pročita0 2. pročitaste
2. pročita0 3. pročitaše

Kada osnova završava na zatvornik, aorist se tvori ovim nastavcima:


1. padoh 1. padosmo
2. pade 2. padoste
3. pade 3. padoše

Imperfekt je prošlo nesvršeno vrijeme. Njime se izriče ona radnja koja je trajala u
prošlosti. Može se tvoriti samo od nesvršenih glagola tako da se na prezentsku ili
infinitivnu osnovu dodaju nastavaci:

1. padah 1. padasmo
2. padaše 2. padaste
3. padaše 3. padahu

1. nošah (nos-jah) 1. nošasmo (nos-jasmo)


2.nošaše (nos-jaše) 2. nošaste (nos-jaste)
3. nošaše (nos-jaše) 3. nošahu (nos-jahu)

1. pecijah 1. pecijasmo
2. pecijaše 2. pecijaste
3. pecijaše 3. pecijahu

Imperativ je glagolski način kojim se izriče zapovijed, zabrana, opomena, savjet,


molba i sl. Ima posebne (jednostavne) oblike samo za 2. lice jednine i za 1. i 2. lice
množine.
1. - 1. pjevajmo
2. pjevaj 2. pjevajte
3. - 3. -

25
Glagolski pridjev radni ima osobine i glagola i pridjeva.Tvori se od infinitivne
osnove i nastavaka: o/ao, la, lo, li, le, la.

1. radio, plovio, mislio, čuo, živio, 1. radili, plovili, mislili, čuli, živjeli
2. radila, plovila, mislila, čula, živjela 2. radile, plovile, mislile, čule, živjele
3. radilo plovilo, mislilo, čulo, živjelo, 3. radila, plovila, mislila, čula, živjela

Glagolski pridjev trpni ima osobine i glagola i pridjeva. Tvori se od infinitivne


osnove (katkad i od prezentske) i nastavaka –n, -en, -jen, -t (pozvan, izvezen, vođen,
skinut).

Glagolskim prilogom sadašnjim izriče se radnja koja prati radnju izrečenu glavnim
glagolom: Prolazio je ulicom gledajući ravno ispred sebe.)
Tvori se pretežno od nesvršenih glagola (čitati – čitajući, misliti – misleći) tako da se
3.l. množine prezenta doda nastavak -ći (trčeći).

Glagolskim prilogom prošlim izriče se radnja koja je prethodila radnji glavnoga


glagola: Pretrčavši ulicu, ušao je u prvo otvoreno dvorište.
Tvori se pretežno od svršenih glagola (pročitati – pročitavši, razmisliti – razmislivši)
tako da se infinitivnoj osnova dodaju nastavci –vši ili –avši.

SLOŽENI GLAGOLSKI OBLICI

Perfekt se tvori od prezenta pomoćnoga glagola biti i glagolskog pridjeva radnog.

1. sam vidio 1. smo vidjeli


2. si vidio 2. ste vidjeli
3. je vidio 3. su vidjeli

Pluskvamperfektom se izriče radnja koja se dogodila prije neke druge radnje u


prošlosti. Tvori se od perfekta ili imperfekta pomoćnog glagola biti i glagolskog
pridjeva radnog.

1. bio sam/bijah radio 1. bili smo/bijasmo radili


2. bio si/bijaše radio 2. bili ste/bijaste radili
3. bio je/bijaše radio 3. bili su/bijahu radili

Futur prvi buduće je vrijeme koje se tvori od nenaglašenoga (nesvršenog) prezenta


pomoćnoga glagola htjeti i infinitiva (ću pjevati).

1. pjevat ću/ću pjevati 1. pjevat ćemo/ćemo pjevati


2. pjevat ćeš/ćeš pjevati 2. pjevat ćete/ćete pjevati
3. pjevat će/će pjevati 3. pjevat će/će pjevati

1. doći ću/ću doći 1. doći ćemo/ćemo doći


2. doći ćeš/ćeš doći 2. doći ćete/ćete doći
3. doći će/će doći 3. doći će/će doći

26
Futur drugi (futur egzaktni) predbuduće je vrijeme koje se tvori
od svršenoga prezenta pomoćnog glagola biti i glagolskog pridjeva radnog:
1. budem pjevao 1. budemo pjevali
2. budeš pjevao 2. budete pjevali
3. bude pjevao 3. budu pjevali

Kondicional prvi (sadašnji)

Kondicionalom prvim najčešće se izriče radnja koja bi se mogla izvršiti, želja,


pogodba i sl. Tvori se od nenaglašenog aorista pomoćnoga glagola biti i glagolskoga
pridjeva radnog.

1. bih pjevao 1. bismo pjevali


2. bi pjevao 2. biste pjevali
3. bi pjevao 3. bi pjevali

Kondicional drugi (prošli)

Kondicionalom drugim najčešće se izriče radnja koja se mogla izvršiti u prošlosti.


Tvori se od kondicionala prvoga pomoćnog glagola biti i glagolskoga pridjeva radnog.

1. bio bih pjevao 1. bili bismo pjevali


2. bio bi pjevao 2. bili biste pjevali
3. bio bi pjevao 3. bili bi pjevali

3. NEPROMJENLJIVE VRSTE RIJEČI


PRILOZI

Prilozi su riječi koje se prilažu uglavnom glagolima i označuju uvjete vršenja


glagolske radnje.

mjesni gdje? kamo? kuda? odakle? tu, ovdje, gore, ovuda, tamo
dokle?

vremenski kada? otkad? dokad? koliko jučer, sutra, danas, odmah


dugo?
uzročni zašto?
zato, stoga
s kojim ciljem? radi čega?
namjerni usprkos
kako? na koji način?
načinski teško, tromo, brzo, jedva

količinski koliko puta? ovoliko, toliko, malo, potpuno

27
PRIJEDLOZI

Prijedlozi su riječi koje pokazuju različite odnose između onoga što znače imenice ili
između onoga na što upućuju zamjenice.

Prijedlozi uz padeže

s genitivom bez, blizu, do, iz, iza,…


s dativom k(a), nasuprot, unatoč, usprkos
s akuzativom na, o, po, u, kroz(a), među, mi o, nad(a), pod(a), pred,
uz(a),niz(a), za
na ,o, po, pri, prema, u
s lokativom
s instrumentalom među, nad, pod, pred, s(a), za

VEZNICI

Veznici su riječi koje povezuju dvije riječi, skupine riječi ili rečenice.

sastavni i, pa, te, ni, niti Čekali smo pa smo onda otišli.
rastavni ili, ili-ili
Ili dođi ili nemoj doći.

suprotni a, ali, no, nego, već Čekali smo, ali nije te bilo.
isključni samo, samo što, tek, tek što, jedino, Svi su došli, samo tebe nije bilo.
jedino što
zaključni dakle, zato, stoga Želim te vidjeti, dakle dolazim.

veznici odnosne zamjenice (tko, što i dr.) Zanima me tko je došao.


zavisnih prilozi (kamo, kada i dr.) Idi kamo si naumio.
rečenica veznik da i dr. Poslali su me da te pozovem.

ČESTICE

Čestice, riječce ili partikule same nemaju značenja, ali mogu promijeniti značenje
rečenice. To su riječi koje služe za oblikovanje rečeničnog ustrojstva.
upitne: li, zar Želiš li što? Zar si opet tu?
potvrdne, niječne: da, ne Da, imaš pravo. Ne želim to.
zapovjedne: neka Neka svi krenu!
ostale: evo, eto, eno, čak, Čak si i ti tu. Koliko ti puta moram to
god, put, puta i dr. ponoviti?

USKLICI
Usklicima izražavamo neki osjećaj i raspoloženje, dozivamo ili potičemo nekoga,
oponašamo zvuk u prirodi.

28
SINTAKSA
1. UVOD U SINTAKSU

Sintaksa proučava pravila po kojima se riječi slažu u sintagme i rečenice. Sintaktičke


jedinice jesu riječ, sintagma i rečenica.

Sintaksa proučava dvije vrste odnosa:

• Odnosi među jedinicama zasnovani na odabiru ili selekciji zovu se


paradigmatski odnosi. Možemo ih opisati kao odnose između odabrane
jedinice i druge jedinice koja se mogla umjesto nje naći na tom mjestu.

• Odnosi među jedinicama utemeljeni na razmještaju ili kombinaciji oblika riječi


zovu se sintagmatski odnosi. Možemo ih opisati kao odnose između jedinica u
nizu – jedna jedinica drugoj otvara mjesto.

2. SINTAGMA

Sintagma je spoj riječi sastavljen od najmanje dviju punoznačnih riječi. One su


međusobno povezane i imaju cjelovito značenje: dobar čovjek, gledati film, mirno
promatrati. Jedna od tih riječi uvijek je njezina glavna sastavnica, a ostale su riječi
zavisne sastavnice: dobar čovjek, gledati film, mirno promatrati.

Gramatički odnos između sastavnica sintagme

1. sročnost (kongruencija) – slaganje sastavnica sintagme u rodu, broju, licu i


padežu: moja sestra Ana, Ana jede.

2. upravljanje (rekcija) – glavna sastavnica «upravlja» gramatičkim osobinama


zavisne sastavnice: jede čokoladu

3. pridruživanje – sastavnice unutar sintagme samo su pridružene jedna drugoj, a


veza među njima vrlo je slaba: jede stalno.

Vrste sintagmi prema ulozi zavisne sastavnice

1. odredbena (atributna) sintagma:


• zavisna sastavnica pobliže određuje imenicu (odnos između imenice i
njezina dodatka)
• rezultat sročnosti i upravljanja
Vrste atributnih sintagmi
pridjevni imenski
• rezultat sročnosti • rezultat sročnosti (apozicija): sestra Ana
(pridjevni atribut): moja • nesročni atribut (imenski atribut): čokoladu
Ana od lješnjaka

2. dopunska (objektna) sintagma:

29
• zavisna sastavnica dopunjuje značenje glavne, a glavna sastavnica
zavisnoj određuje padež (odnos između glagola i objekta): jede
čokoladu
• rezultat upravljanja

3. okolnosna (adverbijalna) sintagma:


• glavna je sastavnica predikat, a zavisna sastavnica pokazuje okolnost vršenja
glagolske radnje (odnos između predikata i priložne (adverbijalne) oznake)
• rezultat pridruživanja i upravljanja: jede stalno.

3. GRAMATIČKO USTROJSTVO REČENICE


(rečenični dijelovi)
PREDIKAT

Predikat je temelj rečeničnog ustrojstva. Sam sebi otvara mjesto u rečenici, a otvara
mjesto ostalim članovima rečeničnog ustrojstva.

Vrste predikata (glagolski i imenski predikat)

1. Glagolski predikat – može biti izrečen:


• jednim glagolskim oblikom (jednostavnim ili složenim): Čitam novine? Sve smo se
dogovorili.
• pomoću dva ili više različitih glagola: To bi se baš moglo reći.

2. Imenski predikat sastoji se od nekog oblika pomoćnog glagola biti (to je njegov
glagolski dio i zove se spona ili kopula) i neke imenske riječi: imenice, pridjeva,
zamjenice ili broja i priloga (predikatno ime): Tolkien je pisac. On je bio omiljen. Djelo
je njegovo. Prstenova družina bit će prva. Takvih je malo.

Predikatni proširak je zraz koji upotpunjuje značenje glagola kao predikata: Pravio
se junakom.

Neoglagoljena rečenica takva je rečenica u kojoj predikat nije izrečen: Vatra! U


pomoć!

SUBJEKT

Subjektom obično imenujemo ono o čemu se u rečenici govori. Uvijek je izrečen


nominativom (odgovara na pitanje tko? što?) i u rečenicu se uvrštava prema
sročnosti s predikatom.

Izricanje subjekta – subjekt može biti bilo koja imenska riječ:


• imenica (Čokolada je u Švicarsku stigla 1697.)
• zamjenica ( I neka netko kaže da se nije dobro dosjetio.)
• pridjev (Takav proizvod mudar ponudi, a pametan prihvati.)
• broj (Drugi je ustvrdio da to nikada nije dokazano.)

Neizrečeni (skriveni) subjekt

30
Subjekt se često ispušta (jer je već poznat iz predikata.. Takav se subjekt zove
neizrečeni ili skriveni subjekt: Danas je najomiljenija svjetska poslastica.(ona)

Besubjektna rečenica

Ako predikat ne otvara mjesto subjektu, tj. ako uz njega ne možemo postaviti pitanje
u nominativu, onda je rečenica bez subjekta. Takva se rečenica zove besubjektna
rečenica: Po svijetu se priča o tome.

OBJEKT

Mjesto u rečenici otvara mu glagol: Posudi mi film. (komu? meni (mi), što? film).
Izriče se imenskom riječi (imenica, zamjenica, poimeničeni pridjev ili broj): Mariji ćeš
sutra ispričaj sadržaj. Hoćeš li ga i nama ispričati?
U rečenici ga prepoznajemo po značenju (predmet radnje) i po pitanju za kosi padež.

Vrste objekta

• izravni (direktni) objekt • neizravni (indirektni) objekt

U rečenicu ga uvode prijelazni glagoli. U rečenicu ga uvode neprijelazni glagoli.


Radnja ne zahvaća čitav objekt. Može biti
Radnja zahvaća čitav objekt. Gotovo u genitivu, dativu, akuzativu s
uvijek je u akuzativu. prijedlogom, lokativu ili instrumentalu:

Uvijek je bez prijedloga: Dobili smo Sjetili smo se početka. Ani se to neće
novine. Pročitaj program. svidjeti. Pitaju za tebe. Dobro smo
razmislili o svemu.
Izravni objekt može se izreći i genitivom,
ali se taj genitiv može zamijeniti
akuzativom: Neizravni objekt može biti:
- dijelni (partitivni) genitiv: Kupio - besprijedložni: Pročitaj nam
sam jabuka. Imaš li pameti? ulomak.
- slavenski genitiv: Ne vidim kraja. - prijedložni (prijedlog + imenska
Ne zna ni riječi. riječ): Pričaju o tebi. Znamo za
izlet.

31
PRILOŽNA (ADVERBNA) OZNAKA

Priložna oznaka je riječ ili sintagma kojom se izriču okolnosti vršenja glagolske
radnje.

priložna oznaka gdje? kamo? kuda? Dolazim iz kina.


mjesta odakle? dokle?
priložna oznaka kad? otkad? dokad? Sinoć su stigli prvi gosti.
vremena koliko dugo?
priložna oznaka kako? na koji način? Brzo smo trčali.
načina
priložna oznaka zašto? zbog čega? što je Odmorit ću se zbog iscrpljenosti.
uzroka razlog?
priložna oznaka radi čega? s kojom Idem na Rab radi odmora.
namjere namjerom?
priložna oznaka koliko? koliko puta? Previše ste neodlučni.
količine
priložna oznaka čime? Olovkom možete pisati domaću
sredstva zadaću

priložna oznaka s kim? Pekar je sa susjedom pričao o


društva vremenu
priložna oznaka s kojom posljedicom? Smijmo se do suza!
posljedice
priložna oznaka pod kojim uvjetom? Bez truda nema uspjeha
pogodbe (uvjeta)
priložna oznaka unatoč čemu? Bili su dobri slušatelji unatoč
dopuštanja umoru.

priložna oznaka osim čega? izuzimajući Svi su pljeskali osim nekolicine.


izuzimanja što?

Razlika između objekta i priložne oznake

Već smo nekoliko puta spomenuli odnos između objekta i priložne oznake. Na
kraju ćemo na jednom mjestu pokazati razliku između ova dva samostalna
rečenična dijela.

objekt priložna oznaka

Objekt je rečenični dio u kosom padežu Priložna oznaka izriče popratne okolnosti
kojem mjesto u rečenici otvara glagol (u glagolske radnje. Mjesto joj otvara predikat
predikatu) svojom rekcijom. (pridruživanje).

Uvrštava se prema rekciji glagola u Uvrštava se prema sadržaju predikata (pod


predikatu. Ne može se prepričati. kojim okolnostima se zbiva glagolska
radnja). Može se prepričati.

32
Izgubio je čitav dan. Spavao je čitav dan.

NESAMOSTALNI REČENIČNI DIJELOVI – ATRIBUT I APOZICIJA

Atribut je dodatak imenici ili imeničkoj zamjenici koji pobliže određuju njezino
značenje. Odgovara na pitanja koji? čiji? kakav? kolik?

Vrste atributa

o Pridjevni atribut najčešće se izriče pridjevom, a može se izreći i


zamjenicom i brojem. S imenicom koju dopunjuje sleže se u rodu, broju
i padežu: slamnati snopić, čisto more, taj brod.

o Imenski atribut najčešće se izriče imenicom, a može se izreći i


padežnim izrazom i prilogom. Nikada nije u istom rodu, broju i padežu
kao imenica koju dopunjuje. Zato se zove i nesročni (nekongruentni)
atribut: čaša mlijeka, komad kruha.

Apozicija je imenica koja se dodaje drugoj imenici ili osobnoj zamjenici i slaže se s
njom u padežu: književnik August Šenae, grad Zagreb, biskup J.J.Strossmajer.

Budući da se izriče imenicom, apozicija može imati svoje atribute (npr. poznati
književnik A. šenoa). Takav skup riječi zove se apozicijski skup.

Imenski dodaci (sinteza)

U tablici je usporedba imenskih dodataka.

pridjevni atribut imenski atribut apozicija

funkcija? dopuna imenici dopuna imenici dopuna imenici

vrsta riječi? pridjev, zamjenica, broj imenica imenica

sročnost? da ne da

4. SLOŽENA REČENICA
PODJELA REČENICA PO SASTAVU

1. jednostavna rečenica (jedan predikat):

• neproširena: samo predikat (Stojim.) ili predikat i subjekt (Netko stoji.).


• proširena: predikat, subjekt, objekt, priložna oznaka : Netko stoji na cesti.
Netko drugi mu prilazi.)

2. složena rečenica (dva ili više predikata):

33
• nezavisno složena (Stojim i čekam.)
• zavisno složena (Dok čekam, stojim.)
• rečenični niz (Stojim, čekam, vrijeme prolazi.)

NEZAVISNO SLOŽENA REČENICA

vrsta, veznici primjer, značenje

sastavne (kopulativne) Otok Susak je jedinstven otok na Jadranu i na njemu


nema nijednog kamenčića.
i, pa, te, ni, niti
Sadržaji rečenica sastavljaju se ili nadovezuju.

rastavne Na Susku nema zemlje ili nam se to samo čini.


(disjunktivne)
Sadržaji rečenica predstavljaju izbor: može se ostvariti
ili samo jedna od njih.

suprotne (adverzativne) Na Jadranu ima mnogo otoka, ali jedino je Susak


napravljen od pijeska.
a, ali, no, nego, već
Sadržaji dviju rečenica međusobno se suprotstavljaju.

izuzetne ili isključne Svi su jadranski otoci kameni, samo je Susak od pijeska.
(ekskluzivne)
samo, samo što, jedino, Iz sadržaja jedne rečenice izuzima se dio sadržaja druge
jedino što, tek, tek što rečenice.

zaključne (konkluzivne) Otok Susak je sav od pijeska, stoga je jedinstven


jadranski otok.
dakle, zato, stoga, pa
Na temelju sadržaja jedne rečenice logički se izvodi
(zaključuje) sadržaj druge rečenice.

Pisanje zareza

• Sastavne i rastavne rečenice najčešće se ne odvajaju zarezom.


Iznimka: Zarez se može pisati kada su dvije rečenice povezane sastavnim ili rastavnim
veznikom, ali onda se drugi dio ističe: More je bilo nemirno, i naše su lađe tonule.

• Suprotne, isključne i zaključne rečenice uvijek se odvajaju zarezom.


Iznimka: komparativni izraz: Bolje je biti tu nego (biti) tamo. Ako je u jednoj rečenici
komparativ, a druga započinje veznikom nego, nema zareza.

34
ZAVISNO SLOŽENA REČENICA

vrsta primjer najčešći način vezanja


Ljudi su bili da ih nema normalnijih. veznik da,
predikatna odnosne zamjenice
Tko nema veliku tajnu, sigurno ovamo ne veznik da,
subjektna ulazi. odnosne zamjenice,
odnosni prilozi
veznik da,
objektna Starac je odgovorio da on prodaje tajne. odnosne zamjenice,
prilozi
odnosne zamjenice,
atributna Posjetit ću prodavaonicu u kojoj se prodaju veznik da,
tajne. odnosni prilozi
priložna priložna priložna

• mjesna Nedavno smo susreli prijatelje gdje ih nismo mjesni prilozi (gdje, kamo i sl.)
očekivali.
vremenski prilozi,
• vremenska Prijatelje smo susreli kada je pao mrak. veznički izrazi (tek što, prije
nego što i sl.)
• načinska
Druge ljude procjenjujem kako najbolje načinski prilozi
znam.
• uzročna Neke ljude volim više od ostalih jer se dobro uzročni veznici, izraz budući
razumijemo. da

• namjerna Najčešće izlazim da se odmorim od namjerni veznici (da, kako i sl)


obveza.
• posljedična Sunce je toliko jako da se svi skrivamo u veznik da
kućama.
• dopusna Premda se nije dobro snašla, odlučila je
ostati. iako, makar, premda

• pogodbena • stvarna (realna)


Ukoliko kasnite, javite se. ukoliko, ako, li

• moguća (potencijalna)
ako, kad(a)
Kada bi se svatko od nas nečeg odrekao,
svima bi bilo lakše.

• nestvarna (irealna)
Da smo na vrijeme krenuli, možda bismo i da, kada
stigli.

35
REČENICA (podsjetnik)
Rečenica je dio diskurza koji i sam može biti diskurz. Donja granica sintakse je riječ,
a gornja granica diskurz. (Svatko od nas griješi.)

Diskurz je jezična jedinica najviše razine u kojoj postoje odnosi međusobne


zavisnosti. To je potpuni jezični izraz koji sadrži sve što je trebalo i što se htjelo reći.
Primjer diskursa: Svatko od nas griješi. Ljudi smo, a ne bogovi.

Rečenica kao jezična jedinica

• Rečenica se može rastaviti na manje dijelove od kojih svaki ima službu u


rečenici i u nekom je odnosu s drugim članovima rečeničnog ustrojstva. Ta
rečenična osobina zove se članjivost rečenice
• Gramatičko rečenično ustrojstvo čine glavni rečenični dijelovi (predikat,
subjekt, objekt i priložna oznaka) i sporedni rečenični dijelovi (imenski dodaci –
atribut i apozicija).
građani (tko?) su tražili (što?) mir
bogati rimski svoj
ljeti (kada?) (gdje?) izvan grada

Svaki samostalni rečenični dio ima određenu službu u rečenici:


• su tražili – predikat, temeljni rečenični dio koji nosi obavijest
• bogati rimski građani – subjekt, vršitelj radnje
• svoj mir – objekt (izravni), predmet radnje
• ljeti – priložna oznaka vremena, okolnost u kojoj se odvija radnja
• izvan grada – priložna oznaka mjesta, okolnost u kojoj se odvija radnja.

• Obavijest o vremenu i načinu radnje u rečenici izriče se:


 glagolskim oblicima (Doći će Ana. Uskoro nam stižu gosti.)
 ostalim sintaktičkim sredstvima: prilozima (Ne valja raditi
sporo.), imenicama (Mir!), prijedložnim izrazima (Čekam ih do
posljednje sunčeve zrake.), intonacijom (Mir!) i dr.

Rečenica kao obavijesna jedinica

Svaka rečenica promatrana s priopćajnog gledišta sastoji se od dva dijela:


• onog koji nam je već poznat, dakle manje je obavijestan (tema)
• novog, koji nosi nove informacije o već poznatom (rema).
Iskaz je rečenica promatrana s gledišta njezina obavijesnoga ustrojstva, tj. rečenica
kao priopćajna jedinica.

Podjela rečenica po ciljnoj usmjerenosti (priopćajnoj svrsi)

o Izjavne rečenice kazuju da nešto jest ili nije: Došli su nam gosti.
o Upitnim rečenicama nešto pitamo: Jesu li stigli gosti?
o Usklične rečenice izražavaju želju, zabranu i sl.: Uđite!

36
IV. LEKSIKOLOGIJA

sporazumijevanje ili komunikacija - proces prenošenja poruke (jezič. sustav)


jezični znak: a) OZNAČITELJ (izraz)
b) OZNAČENIK (sadržaj)
c) IMENOVANI PREDMET (izvanjezična zbilja)
leksem oblik punoznačne riječi koji predstavlja ukupnost
gramatičkih oblika i leksičkih značenja (izraz + sadržaj)
LEKSIKOLOGIJA - grana jezikoslovlja koja proučava i opisuje leksik (rječ. sustav)
SEMANTIKA - proučava sadržajnu stranu znakova
leksemi: 1. jednoznačnice - isti opseg sadržaja i jednog značenja
2. višeznačnice - sadržaj se sastoji od dva ili više značenja
preneseno značenje:
a) metafora - prijenos dijela značenja obilježavajuća (lav),
imenujuće (loza), okamenjene (jagodica)
b) metonimija - asocijativna povezanost
(Markov trg - Sabor)
značenje: - osnovno (lav - afrička zvijer)
- izvedeno (lav - hrabar čovjek)
- denotativno - neutralno
- konotativno - asocijativno: I. podruštvljeno i II. individualno

SINONIMIJA

= značenjski odnos dva ili više leksema koji pripadaju istoj vrsti riječi
sinonimi - različit izraz, a sličan sadržaj (naraštaj, pokoljenje, generacija)
a) bliskoznačnice - djelomični sinonimi (muž - suprug)
- standardnojezični (luk) i nestandardnojezični (kapula) sinonimi
- stilski neobilježeni (izvor) i obilježeni (vrutak) sinonimi
b) istoznačnice - potpuni sininimi (sustav - sistem)
- općejezični i kontekstualni sinonimi

ANTONIMIJA

= pojava značenjske opreke u jeziku - oksimoron, antiteza (zimsko ljetovanje)


antonimi - parovi riječi suprotnih značenja (noć - dan)
a) po podrijetlu - 1. PRAVI ili raznokorijenski (istina - laž)
2. TVORBENI ili istokorijenski (čovjek - nečovjek)
b) po naravi značenjske opreke: 1. BINARNI (dječak - djevojčica)
2. STUPNJEVITI (visok - nizak)
3. OBRATNI (pradjed - praunuk)
c) po funkcionalnoj vrijednosti: 1. OPĆEJEZIČNI (skup - jeftin)
2. INDIVIDUALNI (vino -žuć)

37
HOMONIMIJA
= izjednačenje izraza dvaju leksema različitih značenja
homonimi - leksemi jednakih izraza:
a) OBLIČNI ili morfološki (unuka) i b) LEKSIČKI (kosa)
1. homografi ili istopisnice (grad - grad)
2. homofoni ili istozvučnice (višnja - Višnja)
- načini nastanka homonima: a) posuđivanje (bor)
b) tvorba riječi (istupiti)
c) glasovne promjene u prošlosti (zreti)
d) udaljavanjem značenja leksema (list)

VREMENSKA RASLOJENOST LEKSIKA


slojevi općeuporabnog leksika: a) aktivni leksik (sunce) i b) pasivni leksik
(pristav)
- vrste pasivnih leksema: 1. HISTORIZMI - krinolina
2. ARHAIZMI: a) izrazni - čislo (broj)
b) sadržajni - vrač (liječnik)
c) tvorbeni - ljepost (ljepota)
d) fonološki - sarce (srce)
e) grafički - oudi (ovdi, ovdje)
3. NEKROTIZMI - množba, Šulek
4. KNJIŠKI LEKSEMI - mirisnica (parfumerija)
c) leksik na prijelazu: a) zastarjelice - ferije
b) pomodnice - tajice
c) novotvorenice ili NEOLOGIZMI – vikendica

PODRUČNA RASLOJENOST LEKSIKA


1. LOKALIZMI - svojstveni mjesnom govoru (gospar - dubrovački)
2. REGIONALIZMI - ista skupina govora (manistra - primorski)
3. DIJALEKTALIZMI - narječje: čakavizmi, kajkavizmi i štokavizmi
vrste: a) leksički -hiža (kuća)
b) značenjski (semantički) - tovar (magarac)
c) tvorbeni - slonek (slonić)
d) fonološki - pes (pas)
e) etnografski - picigin (nema zamjene u standardu)

FUNKCIONALNA RASLOJENOST LEKSIKA


funkcionalni stilovi hrvatskoga standardnog jezika:
1. KNJIŽEVNO-UMJETNIČKI STIL - poetizmi (cjelov)
knjiški leksik (pisani jezik)
2. ZNANSTVENO-STRUČNI STIL
3. ADMINISTRATIVNO-POSLOVNI STIL

38
4. NOVINSKO-PUBLICISTIČKI STIL
hibridni stilovi - esejistički, feljtonistički
5. RAZGOVORNI STIL - svakodnevni leksik:
a) kolokvijalizmi, b) žargonizmi c) vulgarizmi (zezati)

LEKSIČKO POSUĐIVANJE
a) unutarnjojezični (politika) izvanjezični razlozi - sociolingvistika
1. IZRAVNO POSUĐIVANJE - lector, lat.
2. POSREDNO POSUĐIVANJE - ikebana, jap.
3. KRUŽNO POSUĐIVANJE - cravatte, fran. - kravata
vrste posuđenica: 1. internacionalizmi - demokracija
2. prevedenice - neboder (skyscreper, engl.)
3. značenjske posuđenice - miš (računalni naziv)
4. egzotizmi - pončo, iglu, rupija, avokado
5. eponimi - sendvič
6. tuđice – šou

PRILAGODBA POSUĐENICA
1. GRAFIJSKA I PRAVOPISNA prilagodba - transkripcija i transliteracija
2. FONOLOŠKA prilagodba - kauboj, engl. cowboy
3. MORFOLOŠKA prilagodba - štrajkati, engl. to strike, njem. streiken
4. ZNAČENJSKA prilagodba - bluz, engl. blues - melankolija/vrsta glazbe

PURIZAM I JEZIČNA KULTURA


opća standardnojezična norma: a) pravopisna b) pravogovorna
c) gramatička d) leksička
* Standardni jezik moraju učiti svi govornici hrvatskoga jezika! - jezični savjetnici
JEZIČNI PURIZAM (čistunstvo) - osnovna pravila:
1. egzotizmi, eponimi i internacionalizmi ostaju u jeziku
2. posuđenice bez zamjene ili zastarjele ostaju u standardu (esej)
3. podudarnost (odora) ili nepodudarnost (autor>pisac)opsegom sadržaja
4. veći stupanj prilagođenosti (akcijski)
5. posuđenice ne možemo ponovno posuditi (aktualan, lat.)

IMENA
a) opće imenice (grad) i b) imena (Ivan)
ONOMASTIKA ili imenoslovlje - objašnjava podrijetlo i značenje imena
vrste imena: 1. antroponimi
- osobna imena, nadimci, prezimena, etnonimi (Nijemac)
- podrijetlo hrvatskih osobnih imena: slavensko, kršćansko…
- najčešći izvori hrvatskih prezimena: osobna imena,
(PATRONIMI i MATRONIMI), zanimanja, nadimci…
2. toponimi: ojkonimi - imena naseljenih mjesta (Zagreb)

39
oronimi - imena gora (Medvednica)
hidronimi - imena voda (Sava)
egzonimi (Beč), ktetici (splitski) i etnici (Dubrovkinja)

TVORBA RIJEČI
= oblikovanje novih izraza: a) tvorbeno motivirani leksemi (hrvatski)
b) tvorbeno nemotivirani leksemi (Hrvat)
TVORBENA VEZA - istovremeno postojanje izrazne i sadržajne veze
između osnovnog leksema (Hrvat) i tvorenice (hrvatski)
a) izravna ili bliža (učiti - učitelj)
b) posredna ili daljnja (učiti - učiteljica)
TVORBENI ŠAV - granica između tvorbenih sastavnica:
a) tvorbena osnova (hrvat+ski)
b) tvorbeni predmetak - prefiks (pra+star)
c) tvorbeni nastavak - sufiks (hrvat+ski)
d) spojnik - interfiks (roman-o-pisac)
tvorbeni načini: 1. sufiksalna tvorba (hrvat+stvo)
2. prefiksalna tvorba (ne+pismen)
3. prefiksalno-sufiksalna tvorba (pod+vod+an)
4. slaganje - jedan naglasak (rov-o-kopač)
5. složeno-sufiksalna tvorba (srednj-o-škol-ac)
6. srastanje (dan+gubiti)
PREOBRAZBA (konverzija) - prelazak riječi iz jedne vrste u drugu
hrvatska, pridjev ž. r. - Hrvatska, im. ž. r.

I. Tvorba imenica - tvorbeno i leksičko značenje


a) imenice koje znače osobu (rukomet+aš)
b) imenice za životinje, biljke i stvari (otrovn+ica)
c) mjesne i mislene imenice (igral+ište)
d) umanjenice i uvećanice (kesten+čić)
e) glagolske imenice (goz+ba)
f) tvorba etnika (Afrik+anac)
prefiksi: do+predsjednik, nad+šumar, pra+djed; složenice: tjel-o-vježba
II. Tvorba pridjeva - najčešći način je sufiksalna tvorba:
- tvorba opisnih (zvjezd+an) i odnosnih (djed+ov) pridjeva
- prefiksalna tvorba pridjeva:
- umanjenice i uvećanice (pre+velik)
- pridjevi sa zanijekanim svojstvom (ne+veseo)
III. Tvorba priloga - izvedenice (danomice, udesno)
IV. Tvorba glagola - sufiksalna tvorba - tvorbeni nastavak nalazi se između
tvorbene osnove i infinitivnog nastavka (zapis+iva+ti)
imperfektivizacija (pasti - pad+a+ti) i perfektivizacija (klecati - klec+nu+ti)
- prefiksalna tvorba najčešća je kod glagola (na+pisati)

40
FRAZEOLOGIJA
= lingvistička disciplina - proučava ukupnost frazema jednog jezika
FRAZEM - višečlana jezična jedinica koja se u komunikaciji uvijek
reproducira kao cjelina (trn u oku) - četiri uvjeta postanka frazema:
1. postojanost veze leksema
2. najmanje dva punoznačna leksema
3. barem kod jednog leksema dolazi do značenjske pretvorbe
4. frazemi mogu biti u svim sintaktičkim funkcijama
a) frazemi inačice (varijante) - hladan kao kamen / hladan kao led
b) frazemi višeznačnice - tvrd orah
Frazeološka sinonimija - kost i koža / suh kao bakalar
Frazeološka antonimija - živjeti na kruhu i vodi / kao bubreg u loju
- jezični purizam ne zahvaća frazeme (gutati knedle)
- vrste frazema: 1. imenički (bič božji), 2. glagolski (kupiti prnje)
3. pridjevski (mrtav pijan), 4. priložni (mirne duše)
frazemske sraslice - barem jedna sastavnica nema svog leksičkog značenja
a) FRAZEMI SINTAGME - najbrojnija skupina (ni za živu glavu)
b) FRAZEMI REČENICE - poslovice i krilatice (Sit gladnu ne vjeruje.)
Podrijetlo hrvatskih frazema:
a) nacionalni frazemi - ispraviti krivu Drinu
b) posuđeni frazemi - Sturm und Drang / Veni, vidi, vici.

LEKSIKOGRAFIJA
= umijeće sastavljanja i pisanja rječnika: GLOSARI i ANEKSNI RJEČNICI
rječnik - samostalni popis leksema nekog jezika s objašnjenjem njihova
značenja (u obliku knjige) - vrste rječnika:
1. enciklopedijski: a) enciklopedija i leksikon (priručnik)
b) opći i posebni (specijalni)
2. jezični (lingvistički ili filološki): a) mali (džepni), srednji i veliki
b) općejezični i posebni (specijalni)
c) jednojezični, dvojezični, višejezični
LEKSIKOGRAFSKA JEDINICA:
1. natuknica ili lema - kanonski oblik (N jd. i infinitiv) - barjak
2. odrednica - kratice: a) gramatička - im. m. r.
b) etimološka - tur.
c) stilistička - stil. obilj.
d) normativna - arh.
3. leksikografska definicija
Vrste leksikografskih poredaka natuknica: 1. abecedni poredak
2. odostražni rječnik
3. čestotni rječnik
4. slikovni rječnik

41
HRVATSKA LEKSIKOGRAFIJA
a) Najstariji hrvatski rječnici: glosari i aneksni rječnici
Faust Vrančić: "Rječnik pet najuglednijih europskih jezika", Mleci, 1595.
b) Važniji hrvatski rječnici od XVII. do XIX. st.:
Jakov Mikalja: "Blago jezika slovinskoga", 1650. (štokavica)
Juraj Habdelić: "Dikcionar", Graz, 1670. (kajkavski čestotnik)
Ivan Belostenec: "Gazophylacium", Zagreb, 1740. (hibridni jezik)
Sušnik i Jambrešić: "Lexicon latinum", Zagreb, 1742.
Joakim Stulli: "Trojezični rječnik" (štokavica)
Bogoslav Šulek - dvojezični i trojezični rječnici, Zagreb, 1860., 1875.
Dragutin Parčić - dvojezični rječnici (purizam)

POVIJEST JEZIKA
HRVATSKI JEZIK DO KRAJA 15. STOLJEĆA
Staroslavenski jezik jezik je prvih pisanih slavenskih spomenika. Ovaj su jezik u 9. st.
Konstantin i Metod zabilježili u svojim prijevodima Biblije koji su načinjeni za misionarske
pohode među Slavenima.
Kasnije je staroslavenski jezik doživio mnoge redakcija u slavenskim zemljama i utjecao na
formiranje nacionalnih književnih jezika. Tako su i Hrvati naslijedili staroslavensku književnu
baštinu i onda su je dalje razvijali.
Jezik prvih hrvatskih glagoljskih spomenika u osnovi je staroslavenski, ali već od početka
gube se neke tipične osobine staroslavenskog jezika. Tako se, primjerice, nazalni glasovi e,
o i y zamjenjuju glasovima e, u i i. Osim toga, sve se više zamjenjuju i neki drugi stari
glasovi, oblici i riječi osobinama narodnoga (hrvatskog) jezika te se tako stvara norma
hrvatske redakcije staroslavenskog jezika.

Kratki pregled

VII. st. – latinski jezik i latinica


IX. st. - staroslavenski jezik i glagoljica – hrvatska redakcija
XII. st. - bosanica ili bosančica – jug Hrvatske, Bosna i Hercegovina:
Povaljska listina, Poljički statut, Libro od mnozijeh razloga
XV. st. – latinica kao nacionalno pismo

BAŠĆANSKA PLOČA, oko 1100. – prijelazni tip glagoljice (s oble na uglatu)


VINODOLSKI ZAKON, 1288. - najstariji hrvatski zakonski spomenik
LJETOPIS POPA DUKLJANINA – latinski jezik - preveden u XIV. st.
POLJIČKI STATUT, 1444. - hrvatska ćirilica – čakavsko podrijetlo
LUCIDAR - tip srednjovjekovne enciklopedije
ZAPIS POPA MARTINCA, 1493. – bilješka u brevijaru

HRVATSKI JEZIK OD 16. DO KRAJA 18. STOLJEĆA

Šesnaesto stoljeće
Za Hrvatsku su to izrazito nepovoljne političke prilike jer je «razbijena» na nekoliko dijelova
kojima vladaju različiti gospodari: veliki dio hrvatske obale u rukama je Mlečana, Turci su

42
zauzeli neka područja (Slavonija), a banska Hrvatska nalazi se u sastavu Habsburške
Monarhije. Jedino je Dubrovnik slobodan.

Ovo je zlatno razdoblje dalmatinske književnosti (renesansa). Dominiraju djela na


čakavskom narječju, a najpoznatiji su autori Marko Marulić (Judita), Hanibal Lucić (Robinja),
Petar Hektorović (Ribanje i ribarsko prigovaranje), Brne Karnarutić (Vazetje Sigeta grada),
Petar Zoranić (Planine) i dr.

U ovom razdoblju i dubrovačka književnost doživljava procvat – razvija se bogata književnost


na štokavskom narječju, a pisci u svoja djela unose i čakavske elemente. Vidljivo je to
posebice u djelima hrvatskih petrarkista (Zbornik Nikše Ranjine, 1507., u kojem su zapisane
pjesme Džore Držića i Šiška Menčetića i dr.) te u djelima najvećega hrvatskog renesansnog
komediografa Marina Držića (Novela od Stanca, Skup, Dundo Maroje).

Književnost na kajkavskom narječju postojala je i ranije (središta su Varaždin i Zagreb), a


najznačajniji je prijevod latinskoga djela Ivana Pergošića Decretum tripartitum (1574.) te
Antun Vramec s djelima Kronika kratka (1578.) i Postila (1586.)

Krajem 16. stoljeća nastaje prvi hrvatski rječnik. To je rječnik koji je sastavio Faust Vrančić:
Dictionarium quinque nobilissimarum Europae linguarum Latinae, Italicae, Germanicae,
Dalmaticae et Ungaricae. Objavljen je u Veneciji 1595.g.

Sedamnaesto stoljeće
Odmah na početku stoljeća objavljena je prva hrvatska gramatika. Bartol Kašić pisac je
prve hrvatske gramatike Institutionem linguae illyricae libri duo (Dvije knjige temelja *ilirskoga
jezika). Gramatika je objavljena u Rimu 1604.g.

Zbog teških političkih prilika zamire bogata književna djelatnost prethodnog razdoblja na
čakavskome narječju, a cvate barokna dubrovačka književnost u djelima Ivana Gundulića,
Ivana Bunića Vučića, Junija Palmotića i drugih autora.

Kajkavski pisci nastavljaju tradiciju pisaca 16. stoljeća. Najznačajniji je Juraj Habdelić koji je
sastavio prvi kajkavski rječnik, Dikcionar (Graz, 1670.) te Zrcalo Marijansko (1662.), priručnik
namijenjen vjerskome odgoju.

Na posjedima Zrinskih i Frankopana (od Vinodola do Pokuplja s Ozljem kao kulturnim


središtem) još u 15. i 16.st. razvila se bogata kulturna djelatnost koju su poticali i sami
vladari. U 17. stoljeću ovo područje postaje centar ozaljskoga književno-jezičnog kruga, a
najvažniji su predstavnici Petar Zrinski, Fran Krsto Frankopan, Ana Katarina Zrinska i Ivan
Belostenec. Osnova je trodijalektalna.

Osamnaesto stoljeće
Pod europskim utjecajem razvijaju se prosvjetiteljske ideje. Nakon povoljnijih političkih prilika
(odlazak Turaka i sl.) dolazi do obnove kulturnog života, a djela su uglavnom poučnog
karaktera. Ističe se racionalizam i ukazuje na praznovjerje, neukost i sl. Kako bi se približili
neukom čitatelju, autori se sve više služe oblicima narodne književnosti.

Dalmatinski pisci Filip Grabovac i Andrija Kačić-Miošić svojim prosvjetiteljskim djelima


afirmiraju štokavsku ikavicu. Slavonski pisci od samih početaka biraju štokavsku (posavsku)
ikavicu jer im se čini najsličnijom dalmatinskoj i bosanskoj štokavici. Najistaknutiji su
slavonski pisci 18. stoljeća Matija Petar Katančić, Matija Antun Reljković Antun Kanižlić i dr.
Kajkavski pisci nastavljaju tradiciju bogate kajkavske književnosti. Tituš Brezovački,
najpoznatiji kajkavski komediograf, piše prosvjetiteljske komedije na kajkavskom narječju, ali
su sačuvane i njegove pjesme na štokavskom narječju. Ovakva djelatnost kajkavskih pisaca
priprema klimu za djelovanje Ljudevita Gaja u 19. stoljeću.

43
HRVATSKI JEZIK U 19. STOLJEĆU
1830. Ljudevit Gaj (Krapina,1809.- Zagreb, 1872.) objavljuje
Kratku osnovu horvatsko-slavenskog pravopisanja.

Gajeva reforma
Gaj je u Kratkoj osnovi predložio kajkavcima reformu latiničnog pisma. Uzor mu je bio
Pavao Riter Vitezović koji je još početkom 18. stoljeća predlagao slična rješenja za
palatale (sa znacima iznad slova). Njegovo načelo bilo je jedno slovo = jedan
fonem.
Predlaže drukčije pisanje palatala – iznad svakog slova postavlja dijakritički znak za
palatalnost – tildu: c, z, s, d, g, l, n

g = đ u tuđicama i vlastitim imenima : Guro, angel (Đuro, anđel)


U Kratkoj osnovi nije bilo znaka:
• za ć jer ga u kajkavskom narječju nema
• za dž jer ga u kajkavskom narječju nema
• za ije/je jer kajkavsko narječje nema dvoglasnika.

1835. Ljudevit Gaj pokreće Novine horvatske s književnim prilogom Danica


horvatzka, slavonszka y dalmatinzka (u početku je to stari pravopis i kajkavština)

• Gaj piše članak Pravopisz u kojem donekle odstupa od rješenja u Kratkoj


osnovi. Ukratko ćemo prikazati Gajevu reformu.

Palatalima c, z, s mijenja tildu u kvačicu. č, ž, š


Umjesto jednoslova l, n, d, g predlaže lj, nj, dj, gj

dvoslove lj, nj, dj, gj (zarez na j umjesto


točke)
Od 1838. j se mijenja u j.
uvodi iz poljskoga jezika ć ć

Uvodi rogato e (e) na mjestu nekadašnjeg e


jata – žele ujediniti jekavce, ikavce i ekavce

samoglasno r Piše se i izgovaraju s popratnim


glasom: perst/parst.

1847. – zaključeno da se u hrvatski javni život kao službeni jezik uvede hrvatski jezik.

Filološke škole

Zagrebačka filološka škola

Zagrebačka filološka škola nastavlja ilirsku koncepciju književnoga jezika i cilj joj je dovršiti
proces standardizacije. Najveći procvat doživljava kada joj na čelo dolaze Adolf Veber
Tkalčević (gramatike) i Bogoslav Šulek (rječnici).

44
1859. Antun Mažuranić: Slovnica Hervatska
1859. Adolfo Veber Tkalčević: Skladnja ilirskoga jezika
1871. Adolfo Veber Tkalčević: Slovnica hervatska

1860. B. Šulek: Nemačko-hrvatski rečnik


1874./1875. B. Šulek: Hrvatsko-njemačko-talijanski rječnik znanstvenoga nazivlja

• Oslanjaju se na (i)jekavsku štokavštinu, ali vode računa i o kajkavcima i čakavcima –


ne želi se odreći jezične povijesti na tri dijalekta.
• Oni su protiv fonološkog pravopisa – pišu etimološkim pravopisom (morfonološkim).
• Umjesto rogatoga e za refleks jata pišu je ili ie: rječnik, diete.
• Zalažu se za *stare padežne nastavke:

Zbog pisanja -ah u genitivu množine njihovi ih protivnici pogrdno zovu ahavcima.

• Opirući se uporabi njemačkih termina, Bogoslav Šulek nastoji utemeljiti hrvatsko


znanstveno nazivlje. On traži domaće riječi, a ako ih nema, preuzima ih iz slavenskih
jezika (češki, ruski) i prilagođava hrvatskome jeziku.

Zadarska filološka škola

Glavni je predstavnik Ante Kuzmanić. Kasnije se okupljaju oko lista Zora


dalmatinska (prvi broj izlazi 1844.) u Zadru.

 Sporno je pitanje pisma i pitanje štokavskoga govora (ilirci su skloniji ijekavici


nego ikavici). Kuzmanić traži da se u budućem jedinstvenom jeziku sačuva
ikavski izgovor u štokavskom narječju te prihvaćanje onakvog pisma kakvo
ima tradiciju u ovim hrvatskim krajevima (Dalmacija, Slavonija).
 Nakon revolucionarne 1848. Ante Kuzmanić ipak prihvaća Gajevu reformu
pisma, ali se i dalje zalaže za štokavsku ikavicu. Svoj stav argumentira velikim
djelima: Razgovorom ugodnim naroda slovinskoga Andrije Kačića Miošića te
prvim cjelovitim prijevodom Biblije (M. P. Katančić).

Riječka filološka škola

Glavni je predstavnik i utemeljitelj Fran Kurelac. Kao profesor utjecao je na svoje


učenike koji odlaze na studij u Beč i šire ideje Riječke filološke škole.

Zagovornik je starijih oblika u zajedničkom jeziku, onih oblika koji su


zajednički većini slavenskih jezika.

1862. Ivan Mažuranić propisuje Gajev slovopis u hrvatskoj nastavi. To je važna


pobjeda Zagrebačke filološke škole.

Škola hrvatskih vukovaca

Glavni su predstavnici Tomo Maretić, Ivan Broz i Franjo Iveković.


Oni se zalažu za fonološko načelo u pravopisu – piši kao što govoriš. Primjerice,

45
umjesto dvoslova dj, gj, lj, nj uvode znakove đ, g, l, n da bi se znalo što se čita
kao jedan glas (rođen), a što kao nesliven glas (djevojka).

Zagreb, 1882. – Ivan Broz: Hrvatski pravopis


Taj je pravopis nastao po nalogu vlasti u vrijeme vladavine bana Khuena Hedervaryja
i obvezan je u školstvu. Izrađen je prema fonološkom načelu.

Zagreb, 1899. – Tomo Maretić: Gramatika i stilistika hrvatskoga ili srpskoga


književnoga jezika

1901. – I. Broz, F. Iveković: Rječnik hrvatskoga jezika (1-2) – građu je prikupio


Ivan Broz. Preuzeo ju je iz djela koja je priredio Vuk Karadžića, Đuro Daničić te iz
narodne književnosti. U njemu nema djela hrvatskih književnika druge polovice 19.
toljeća. Poslije njegove smrti građu je obradio i rječnik izdao Franjo Iveković.

HRVATSKI JEZIK U XX. STOLJEĆU

a) 1901. - 1918.
- hrvatski vukovci - fonološki pravopis, gramatika i rječnik
(BROZ, MARETIĆ, IVEKOVIĆ, BORANIĆ)
- hrvatski puristi - jezični savjetnici(V. ROŽIĆ i N. ANDRIĆ)
b) 1918. - 1941.
- srpski jezični unitarizam - jedan jezik (srpskohrvatskoslovenački)
- prvi razlikovni rječnik hrvatskog i srpskog - GUBERINA i KRSTIĆ
- prvi slikovni rječnik - ANDRIĆ i VELIKANOVIĆ, 1940.
- prvi svezak Hrvatske enciklopedije - Mate UJEVIĆ, 1941.
c) 10. travnja 1941. - 1945.
Državni ured za jezik u NDH - purizam
(krugoval=radio, munjovoz=tramvaj, hrvatka=kravata)
- morfološki pravopis "KORIENSKO PISANJE", 1942.
- gramatika "HRVATSKA SLOVNICA", 1943. (Blaž JURIŠIĆ)
d) 1945. 1990.
1954. NOVOSADSKI DOGOVOR - ideja jezičnog ujedinjenja
17. ožujka 1967. "DEKLARACIJA O NAZIVU I POLOŽAJU
HRVATSKOG JEZIKA" (proglašeno hrvat. nacionalizmom)
1971. "hrvatsko proljeće" - fonološki pravopis ("londonac")
BABIĆ - FINKA - MOGUŠ : "HRVATSKI PRAVOPIS" (zabrana tiska)
Hrvatsko filološko društvo - časopis "Jezik", 1952.
- povjesničari jezika - Ljudevit JONKE i Zlatko VINCE
Enciklopedija Leksikografskog zavoda "Miroslav Krleža"
e) 1990. - danas
Vladimir BRODNJAK: "RAZLIKOVNI RJEČNIK SRPSKOG I
HRVATSKOG JEZIKA"
Vladimir ANIĆ: "RJEČNIK HRVATSKOG JEZIKA", 1991.
- prvi priručni jednojezični rječnik hrvatskoga jezika

46
PREGLED RJEČNIKA OD 16. DO 20. STOLJEĆA

Do 15. stoljeća nastaju nesamostalni popisi leksema:


- glosari- nastaju od 9. stoljeća i
- aneksni rječnici- popisi riječi koje su autori dodavali djelima.

16. stoljeće- prvi hrvatski rječnik

Faust Vrančić: Dictionar - dalmatski jezik – čakavska


Dictionarium quinque nobilissimarum Europae linguarum: ikavica s malo štokavskih
latinae, italicae, germanicae, dalmaticae et ungaricae (Rječnik elemenata
pet najuglednijih europskih jezika, latinskoga, talijanskoga,
njemačkoga, dalmatskoga i mađarskoga),
Mleci, 1595.

17. stoljeće
- latinski rječnik; isusovac
Jakov Mikalja: Blago jezika slovinskoga Mikalja piše dubrovačkom
(trojezični hrvatsko-talijansko-latinski rječnik), štokavštinom
Loreto-Ancona, 1649.-1651.

Juraj Habdelić: Dikcionar - prvo djelo kajkavske


(Dikcionar ili reči slovenske z vekšega vkup zebrane u leksikografije; hrvatsko-
red postavljene i diačkemi zlahkotene), latinski rječnik namijenjen
Graz, 1670. učenicima isusovačke
gimnazije

18. stoljeće

- prvi koji uz natuknice donosi


Ardellio Della Bella: Talijansko-latinsko-ilirski rječnik primjere iz književnosti
( Dizionario italiano, latino, illyrico),
- jezik ozaljskog kruga -
Mleci, 1728. čakavski, kajkavski i
štokavski leksemi
Ivan Belostenec: Gazophylacium seu latino-illyricum
onomatum aerarium (Gazofilacij ili blago latinsko-ilirskih
imena) (nastao u 2. pol. 17. st.; objavljen u Zagrebu 1740.)
- namjera je nadomjestiti
Habdelićev rječnik; pretežito
kajkavski leksik

Franjo Sušnik, Andrija Jambrešić: Latinski rječnik ,


Zagreb, 1742.

19. stoljeće
Prije preporoda
- najopsežnije djelo starije
hrvatske leksikografije;
Joakim Stulli: Hrvatsko-talijansko-latinski rječnik, - jezik: štokavska jekavica;
Budimpešta, Dubrovnik, poč. 19. st utječe na preporodnu
književnost

47
- prvi hrvatski rječnik izrađen
Preporod
po suvremenim kriterijima

Ivan Mažuranić, Jakov Užarević: Njemačko-ilirski slovar,


Zagreb 1842. - obogaćivanje jezika
novotvorenicama i
posuđenicama;
- naš prvi terminološki rječnik

Bogoslav Šulek: Njemačko-hrvatski rječnik,


Zagreb, 1860. - djeluje u južnoj Hrvatskoj
na način sličan Šulekovom
Hrvatsko-njemačko-talijanski rječnik
znanstvenog nazivlja,
Zagreb, 1874./1875. - prvi hrvatski jednojezični
rječnik (dovršen je tek 1976.)
- po opsegu najveće djelo
Dragutin Parčić: Hrvatsko-talijanski i talijansko-hrvatski hrvatske leksikografije
rječnik

Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika (Akademijin rječnik)


Izdavač: JAZU (danas HAZU)
Zagreb, 1880.
(u početku su uzimani samo štokavski leksemi, a kasnije
postupno ulaze i čakavski i kajkavski)

20. stoljeće
- prvi dovršeni jednojezični
rječnik (nedostatak mu je što
Ivan Broz, Franjo Iveković: Rječnik hrvatskoga jezika je gotovo sva građa na
(1901.) primjerima iz usmene
književnosti)

- prvi suvremeni slikovni


Nikola Andrić, Iso Velikanović: Šta je šta (1938.) rječnik

- prvi razlikovni rječnik:


Petar Guberina, Kruno Krstić: Razlike između hrvatskoga i
srpskoga književnog jezika (1940.)

Vladimir Anić: Rječnik hrvatskoga jezika (1991.)

Vladimir Brodnjak: Razlikovni rječnik srpskog i hrvatskog


jezika (1991.)

48
PRISTUP KNJIŽEVNOSTI

a) ZNANOST O KNJIŽEVNOSTI:

1. TEORIJA KNJIŽEVNOSTI ili poetika: a) stilistika


(Aristotel, Horacije) b) versifikacija
c) klasifikacija književnosti

2. POVIJEST KNJIŽEVNOSTI: a) povijest nacionalne književnosti


b) poredbena povijest književnosti
c) opća povijest književnosti (svjetska)
epohe i razdoblja svjetske književnosti:
1. antika, 2. srednjovjekovna književnost, 3. predrenesansa i humanizam,
4. renesansa, 5. barok, 6. klasicizam i prosvjetiteljstvo, 7. predromantizam i
romantizam, 8. realizam, 9. naturalizam, 10. modernizam, 11. avangarda i
modernistički pokreti, 12. suvremena književnost, 13. postmoderna
3. KNJIŽEVNA KRITIKA ili "književnost o književnosti"

b) RAZDIOBA KNJIŽEVNOSTI
- usmena i pisana književnost
- po stilskim epohama
- književni rodovi i vrste

I. LIRIKA

Značajke lirske pjesme: sažetost, osjećajnost, ritam, subjektivnost


Analiza sastavnih elemenata lirske pjesme: 1. TEMA
2. KOMPOZICIJA - motivi
3. JEZIK I RITAM
TRADICIONALNI LIRSKI OBLICI
himna, oda, epitaf, epigram, elegija, ditiramb, idila; sonet
TEMATSKA PODJELA LIRIKE:
ljubavna, domoljubna, duhovno-religiozna, pejsažna, socijalna, refleksivna

PJESNIČKE FIGURE:
I. FIGURE DIKCIJE (glasovne ili zvučne figure):
1. asonanca /"Olovne i teške snove snivaju"/
2. aliteracija /I cvrči, cvrči cvrčak na čvoru crne smrče”/
3. onomatopeja /"Šuštanjem lišća i šapatom kiše"/
4. lirski paralelizmi: a) anafora / "I nema sestre ni brata
I nema oca ni majke"/
b) epifora / "Čujem u snu
Sanjam u snu"/

49
c) simploka /"Donijet ću ti cvijeće naše krvi
Donijet ću ti nebo naše krvi"/
d) anadiploza /"Vrati mi moje krpice
Moje krpice od čistoga sna"/
II. FIGURE KONSTRUKCIJE (sintaktičke figure):
1. inverzija /"Niz zapadno nebo i iz rasprsnutih šipaka u vrtu krv se cijedi"/
2. retoričko pitanje /"Tko me ponizio k rijeci, mene, koja sam voda?"/
3. elipsa /" Gori! Gori!"/
4. asindeton /"Plemići lažni - carski svodnici, Mračnjaci tusti..."/
5. polisindeton /I nema ga sutra, ni prekosutra ne"/
III. FIGURE RIJEČI (tropi):
1. simbol (emblem)
2. metafora /"Suton je danas crveni akvarel"/
3. metonimija /"Sto pušaka, sijeda kosa"/
4. personifikacija /"Livade su me voljele"/
5. sinegdoha /"Došlo je nekoliko glava"/
6. eufemizam
7. epitet /"Oni imaju visoka čela, vijorne kose, široke grudi"/
8. alegorija
IV. FIGURE MISLI:
1. poredba /"A tada je plamen liznuo, Ko da stenje, ko da gine"/
2. antiteza (slavenska a.) /"Tijesan mi bijaše vijek, a velebna bješe duša"/
3. hiperbola /"Imao je glas kao vjetar, ruke kao hridine"/
4. litota /"Biti će redovno sutra, kao juče što nije bilo sveto"/
5. gradacija /"Nađite me, vežite me, spalite moje sjećanje"/
6. ironija /"Sad si sretan..."/
7. paradoks /"Znam da ništa ne znam"/
8. oksimoron /"Zimsko ljetovanje"/

VERSIFIKACIJA = znanost o stihu (metrika) - stih ili verz


Versifikacijski sustavi:
1. KVANTITATIVNA (antička ili klasična) versifikacija
2. SILABIČKA versifikacija
3. AKCENATSKA (tonska) versifikacija

KVANTITATIVNA VERSIFIKACIJA
- mjerna jedinica je MORA: a) ARZA (dvije more) - dugi slog
b) TEZA (jedna mora) - kratki slog
- osnovna ritmičko-melodijska jedinica je STOPA:
a) dvosložne stope (pirihij, spondej, trohej, jamb)
b) trosložne stope (daktil, anapest, tribrah…)
- vrste stihova: trimetar, tetrametar, pentametar, heksametar
HEKSAMETAR je stih od šest stopa po četiri more.

50
SILABIČKO-AKCENATSKA VERSIFIKACIJA
- vrste stihova: šesterac, osmerac, deseterac, jedanaesterac,
dvostruko rimovani dvanaesterac
- RIMA (slik ili srok) - raspored rima:
1. PARNA RIMA (aa bb)
2. UNAKRSNA RIMA (abab)
3. OBGRLJENA RIMA (abba)
4. NAGOMILANA RIMA (aaaa)
5. ISPREKIDANA RIMA (abcb)
- vrste strofa (kitica):
distih, tercet (tercina), katren, sestina, septima, oktava, stanca; sonet

II. EPIKA

Elementi strukture epskog djela: a) PRIPOVIJEDAČ


b) FABULA, SIŽE
c) LIKOVI
d) TEMATIKA
Epske vrste: 1. epska poezija: EPSKA PJESMA
EP – EPOPEJA I EPILIJ
2. prozne epske vrste:
a) JEDNOSTAVNI OBLICI
(mit, legenda, bajka, basna, saga, vic, zagonetka, poslovica)
b) SLOŽENI OBLICI (novela, pripovijetka, roman)

NOVELA - kompozicija novele: 1. nagli početak


2. neočekivani obrat u radnji
3. sažet i zatvoren kraj – poanta

VRSTE I TIPOVI ROMANA


I. Tematska klasifikacija romana: društveni, obiteljski, psihološki,
povijesni, pustolovni, ljubavni, viteški, pikarski, kriminalistički, filozofski
II. Podjela prema stavu autora i tonu:
sentimentalni, humoristički, satirični, didaktični, tendenciozni
III. Podjela romana prema načinu izgradnje sižea:
1. lančani ili stepenasti, 2. prstenasti, 3. paralelni roman
IV. Povijesna klasifikacija romana: 1. realistički roman
2. moderni roman
Lirsko-epske vrste: 1. POEMA
2. ROMANCA
3. BALADA

51
III. DRAMA
- književni rod i književna vrsta
Dramske vrste: 1. TRAGEDIJA
2. KOMEDIJA
3. DRAMA U UŽEM SMISLU RIJEČI
Kompozicija drame: 1. uvod ili ekspozicija
2. zaplet
3. vrhunac ili kulminacija
4. preokret ili peripetija
5. rasplet

TRAGEDIJA - tragos (grč. jarac) i oda - obredi posvećeni bogu Dionizu


Glavni dijelovi starogrčke tragedije:
1. PROLOG, 2. PAROD, 3. EPIZODIJ, 4. STASIM, 5. EKSOD
Opće značajke tragedije:
I. TRAGIČNI JUNAK, II. TRAGIČNA KRIVNJA
III. TRAGIČNI ZAVRŠETAK, IV. UZVIŠENI STIL – katarza

KOMEDIJA - komos (grč. veseli ophod) i oda - razvila se iz pučkih obreda


Elementi kompozicije starogrčke komedije: 1. PARABAZA i 2. AGON
Podvrste komedije: I. komedija karaktera, II. komedija intrige
III. komedija situacije, IV. komedija konverzacije

IV. KNJIŽEVNO-ZNANSTVENE VRSTE I PUBLICISTIKA


(diskurzivni oblici)
I. književno-znanstvene vrste: esej, rasprava, putopis
II. publicistika: feljton, reportaža, polemika

POVIJEST KNJIŽEVNOSTI

I. TEMELJNA CIVILIZACIJSKA KNJIŽEVNA DJELA

GILGAMEŠ - babilonska književnost, 17. st. pr. Kr., 12 glinenih ploča


MAHABHARATA - staroindijski ep, od 4. st. pr. Kr. do 4. st. n. e.
- 100 tisuća strofa (šloka) – Pjesma o kralju Nali
RAMAJANA, VEDE
BIBLIJA - Sveto pismo - Stari i Novi zavjet
- 73 knjige nastale između 1300. god. pr. Kr. i 100. god. n. e.
STARI ZAVJET: Petoknjižje (Tora) – Kain i Abel
Povijesne knjige - Judita
Psalmi - David
Mudrosne knjige - "Pjesma nad pjesmama"
Proročke knjige

52
NOVI ZAVJET: Evanđelja (Matej, Marko, Ivan i Luka)
Djela apostolska
Poslanice apostola Pavla
Katoličke poslanice
Otkrivenje ili Apokalipsa
- najstariji prijevodi : a) SEPTUAGINTA - grč., 3.-2. st. pr. Kr.
b) VULGATA - lat., 4. st. n. e.

TALMUD , KURAN

II. GRČKA KNJIŽEVNOST

Razdoblja grčke književnosti: 1. HELENSKO DOBA


a) pretklasično razdoblje /od 8. st. do 6. st. pr. Kr./
b) klasično razdoblje / 5. i 4. st. pr. Kr./
2. HELENISTIČKO DOBA
a) aleksandrijsko razdoblje /od 3. st. do 30. god. pr. Kr./
b) rimsko razdoblje /od 30. god. pr. Kr. do 526. god. n. e./

HOMER - VIII. st. pr. Kr. - tzv. homersko pitanje, «ILIJADA», «ODISEJA»
ALKEJ - Lezbos, VI. st. pr. Kr. - monodijska lirika, "LAĐI"
SAPFA - Lezbos, VI. st. pr. Kr. - monodijska lirika - epitalamij
"MOLITVA AFRODITI" i "LJUBAVNA STRAST"
ANAKREONT – VI. st. pr. Kr. – «PIJUCKAJMO», «ISKREN SAM»
PINDAR - V./IV. st. pr. Kr. - epinikiji - “PJESNIK O RATU”

DRAMA KLASIČNOG RAZDOBLJA GRČKE KNJIŽEVNOSTI, V. st. pr. Kr.


ESHIL - "OKOVANI PROMETEJ" i trilogija "ORESTIJA" (drugi glumac)
SOFOKLO - trilogija: 1."KRALJ EDIP" (treći glumac)
2. "EDIP NA KOLONU"
3. "ANTIGONA"
EURIPID - "MEDEJA", "ELEKTRA", "IFIGENIJA", “ANDROMAHA”,
“HEKUBA”, “HIPOLIT”, “HERAKLO” ("deus ex machina")

III. KLASIFIKACIJA RIMSKE KNJIŽEVNOSTI

1. UVODNO RAZDOBLJE
2. ARHAJSKO RAZDOBLJE - Nevije i Enije (epovi)
3. ZLATNI VIJEK: a) Ciceronovo doba - od 80. do 30. god. pr. Kr.
b) Augustovo doba - od 30. do 14. god. pr. Kr.
4. SREBRNI VIJEK - do 117. god. n. e.
5. STOLJEĆA PROPADANJA - do 476. / do 524.

53
PLAUT, III./II. st. pr. Kr. - "ŠKRTAC" i "HVALISAVI VOJNIK"
komedije intrige - nastavak novogrčke komedije (Menandar)
KATUL, I. st. pr. Kr. – neoterik - lirski uzor Sapfo - "LEZBIJIN CIKLUS"
("Jadni Katule!")
VERGILIJE, 1. st. pr. Kr. "ENEIDA" - ep u 12 knjiga - uzor: Ilijada i Odiseja
“BUKOLIKE” –utemeljitelj ekloge
OVIDIJE, I. st. pr. Kr. - "METAMORFOZE", “EX PONTO”
HORACIJE, I. st. pr. Kr. - "POSLANICE" ili "EPISTULE"
("Poslanica Pizonima" ili "ARS POETICA"), “Lidiji”
TIBUL, I. st. pr. Kr. – «DELIJI»
MARCIJAL, I. st. n. e. – «EPIGRAMI»

IV. SREDNJOVJEKOVNA KNJIŽEVNOST

Srednjovjekovni epovi
BEOWULF - staroengleski ep, VIII. st.
PJESAN O ROLANDU - starofrancuska epopeja, XII. st.
PJESAN O CIDU - španjolski ep, XII. st.
KALEVALA - zbornik finskih narodnih pjesama, XII. st.
SLOVO O PUKU IGOREVU - staroruski ep, XII. st.
PJESAN O NIBELUNZIMA - njemački ep, XIII. st. (tzv. nibelunška strofa)
Viteški romani
ROMAN O TRISTANU I IZOLDI - ljubavni roman, XII. st.
ROMAN O ALEKSANDRU, ROMAN O TROJI
Srednjovjekovna poezija od XI. do XIII. st.
1. TRUBADURI - GUILHEM, XI. st. i VENTADORN, XII. st.
2. MINNESANG – njem. dvorska ljubavna lirika - VOGELWEIDE, XIII. st.

HRVATSKA SREDNJOVJEKOVNA KNJIŽEVNOST

ĆIRILOMETODSKA TRADICIJA
- Slavenska misija u Moravsku, 863. g.
- traktat Črnorisca Hrabra: "O PISMENIMA", 9./10. st.
Najstariji hrvatski pisani spomenici: ROČKI ABECEDARIJ, IX. st.
PLOMINSKI NATPIS, VALUNSKA PLOČA, XI. st., Cres

"BAŠČANSKA PLOČA"
prvi hrvatski književni spomenik - između 1077. i 1100. god.
crkva sv. Lucije u Jurandvoru kraj Baške, Krk - darovnica kralja Zvonimira
a) POVIJESNI I PRAVNI TEKSTOVI
"VINODOLSKI ZAKON", 1288., "ISTARSKI RAZVOD", 1325. i
"POLJIČKI STATUT", 1444., "LUCIDAR", "ZAPIS POPA
MARTINCA", 1493., "LJETOPIS POPA DUKLJANINA", XII./XIV. st.

54
b) BIBLIJSKI I LITURGIJSKI TEKSTOVI
“MISAL KNEZA NOVAKA”, 1368., "HRVOJEV MISAL", 1404.
"MISAL PO ZAKONU RIMSKOGA DVORA", 22. II. 1483.
c) PROZA
moralnodidaktična i legendarna proza (apokrifi, pasije, mirakuli, vizije)
romani - prijevodi: "ALEKSANDRIDA" I "RUMANAC TROJSKI"
d) POEZIJA - začinjavci
"VA SE VRIME GODIŠĆA", "SVIT SE KONČA"
"ŠIBENSKA MOLITVA" - najstarija hrvatska pjesma na latinici, 14. st.
e) DRAMA
dijaloške pjesme - “RAZGOVOR BOGORODICE S KRIŽEM”
crkvena prikazanja - "MUKA SV. MARGARITE"

V. HUMANIZAM I PREDRENESANSA

DANTE ALIGHIERI (1265.-1321.)


“VITA NOVA”, “GOZBA”, “MONARHIJA”, “O NARODNOM JEZIKU”
"BOŽANSTVENA KOMEDIJA" - savršena kompozicija (100 pjevanja):
1. Pakao - 9 krugova, 2. Čistilište, 3. Raj

FRANCESCO PETRARCA (1304.-1374.)


- petrarkizam - subjektivnost (europska moda XV. i XVI. st.)
"KANCONIJER" - intiman lirski dnevnik, 366 soneta, kancona...

GIOVANNI BOCCACCIO (1313.-1375.)


"DEKAMERON" - zbirka 100 novela

HUMANIZAM I LATINIZAM

hrvatska književnost latinskog izraza - XV. i XVI. st.


književni krugovi hrvatskog latinizma: Zadar, Šibenik, Trogir, Split, Dubrovnik

IVAN ČESMIČKI (Janus Pannonius)


- elegije i epigrami - "U smrt majke Barbare"

MARKO MARULIĆ (Marcus Marulus) - Split


"Pouke za čestit život", 1506., "Evangelistarium", 1516.
"Davidijada" - ep u 14 knjiga

JURAJ ŠIŽGORIĆ (Georgius Sisgoreus) - Šibenik


"Elegija o pustošenju Šibenskog polja", 1477.

55
ANTUN VRANČIĆ (Antonius Verantius) - Šibenik
"Epistolae" - 400 pisama - dva nedovršena putopisa iz Turske:
1. "Razgovor s bratom Mihovilom o Carigradu"
2. "Putovanje iz Budima u Drinopolje"

ILIJA CRIJEVIĆ (Aelius Lampridius Cervinus) – Dubrovnik


- poeta laureatus - «Elegije Flaviji», «Oda Dubrovniku»

VI. RENESANSA

LODOVICO ARIOSTO (1474.-1533.)


viteški ep "BIJESNI ORLANDO", 1516.

FRANCOIS RABELAIS (1494.-1553.)


"GARGANTUA I PANTAGRUEL", 1532.-64., tzv. pantagruelizam

MIGUEL CERVANTES (1547.-1616.)


“LA GALATEA”, “UZORITE NOVELE”
"DON QUIJOTE", 1605., 1615. - satirični roman na viteštvo - donkihotizam

WILLIAM SHAKESPEARE (1564.-1616.)


- 1616. god. umiru Shakespeare i Cervantes - kraj renesanse

1. rane tragedije (lirske tragedije) - "ROMEO I JULIJA", “TIT ANDRONIK”


2. tragedije - "ANTONIJE I KLEOPATRA", “TIMON ATENJANIN”,
“KORIOLAN”, "JULIJE CEZAR", "HAMLET", "KRALJ LEAR",
“OTHELLO”, “MACBETH”
3. komedije - "UKROĆENA GOROPADNICA", “NA TRI KRALJA”,
“MNOGO VIKE NI ZA ŠTO”, “KOMEDIJA ZABLUDA”,
“IZGUBLJENI LJUBAVNI TRUD”, “DVA VERONSKA
PLEMIĆA”, “MLETAČKI TRGOVAC”, "SAN IVANJSKE
NOĆI"
4. povijesne drame – “HENRIK IV.”, “HENRIK V.”, “HENRIK VI.”,
“HENRIK VIII.”, RICHARD II.”, “RICHARD III.”,
“KRALJ JOHN”
5. romantične igre - "CIMBELIN", "OLUJA", “PERIKLO”, “ZIMSKA PRIČA”

HRVATSKA RENESANSNA KNJIŽEVNOST

- petrarkistička poezija i - ZAČINKE - gradske pučke popijevke


Središta hrvatske renesanse:
1. Dubrovački krug - DŽORE DRŽIĆ, MENČETIĆ, CRIJEVIĆ,
VETRANOVIĆ, MARIN DRŽIĆ

56
2. Splitski i šibenski krug - MARULIĆ, ŠIŽGORIĆ, VRANČIĆ 2.
3. Hvarski krug - Hvarsko kazalište, 1612. (javno) - LUCIĆ,
HEKTOROVIĆ, PELEGRINOVIĆ, BENETOVIĆ
4. Zadarski krug - ZORANIĆ, KARNARUTIĆ, BARAKOVIĆ
5. Sjeverna Hrvatska - latinizam - ČESMIČKI
6. Istra - protestantizam - VLAČIĆ-ILIRIK

MARKO MARULIĆ - MARUL


"JUDITA", 1501. - biblijski ep - stih: dvostruko rimovani dvanaesterac
"MOLITVA SUPROTIVA TURKOM"

"ZBORNIK NIKŠE RANJINE", 1507.


820 pjesama (LEUTE MOJ MILI, ODILJAM SE, DJEVOJKA HODI)

DŽORE DRŽIĆ
utjecaji začinjavaca - "DRAŽA JE OD ZLATA", “GREM SI GREM”
“RADMIO I LJUBMIR”

ŠIŠKO MENČETIĆ
"PRVI POGLED", "BLAŽENI ČAS I HIP..." – petrarkistički i narodni motivi

HANIBAL LUCIĆ
kanconijer "SKLADANJA IZVARSNIH PISAN RAZLICIH" (Venecija, 1556.)
("JUR NIJEDNA NA SVIT VILA")
"ROBINJA" - prva hrvatska drama

MAVRO VETRANOVIĆ
1. poezija ("Pjesanca Marinu Držiću u pomoć", «Pjesanca šturku»)
2. drama "POSVETILIŠTE ABRAMOVO", “ORFEO”
3. epika ("Piligrin")

BRNE KARNARUTIĆ
- povijesni ep "VAZETJE SIGETA GRADA", 1568.-72.

PETAR ZORANIĆ
"PLANINE", 1536. - prvi izvorni hrvatski roman («Perivoj od slave»)

PETAR HEKTOROVIĆ
"RIBANJE I RIBARSKO PRIGOVARANJE", 1568.
prvi zapisivač hrvatskih narodnih pjesama: «Naš gospodin poljem jizdi»
"Marko kraljević i brat mu Andrijaš", "I kliče djevojka" – balada

57
MIKŠA PELEGRINOVIĆ
"JEĐUPKA", 1525. - izvorna maskerata - vesela pokladna igra (cingareska)

MARIN DRŽIĆ - VIDRA (1508.-1567.)


pučanin (svećenik) - studij u Italiji - umro u Veneciji
demokrat - urotnička pisma protiv dubrovačkoga Senata
1. sačuvano u cijelosti: "PJESNI LJUVENE", "NOVELA OD STANCA",
“VENERA I ADON”, “TIRENA”, “ARKULIN”,
“GRIŽULA”, “HEKUBA”
2. oštećeno: "SKUP", "DUNDO MAROJE", "TRIPČE DE UTOLČE"
3. fragmenti: "PJERIN", "ĐUHO KRPETA"
4. izgubljeno: "POMET", "NOVELA OD STANCA", 1550. - pokladna šala
"DUNDO MAROJE", 1551. - prolog Dugog Nosa - Pomet (inteligentan sluga)

VII. BAROK

LUIS DE GONGORA (1561.-1627.)


gongorizam - kulteranizam – «SAT NA ZVONIKU», «PJEŠČANI SAT»

GIAMBATTISTA MARINO (1569.-1625.)


marinizam - zvučni efekti – «PJEVAČ», «LJUDSKI ŽIVOT»

CALDERON DE LA BARCA (1600.-1681.)


"zlatni vijek" španjolske književnosti
svjetovne drame (psihoanaliza) – «ŽIVOT JE SAN» i autosacramentalesi

TORQUATO TASSO (1544.-1595.)


talijanska kasna renesansa - "OSLOBOĐENI JERUZALEM", 1575.
- ep u 20 pjevanja - inkvizicija (prerada), strofa - stanca

BAROK U HRVATSKOJ KNJIŽEVNOSTI

"zlatni vijek dubrovačke poezije", XVII. st. - nastavak visoke renesanse


MANIRIZAM - gomilanje figura, igra riječi, concetto - čuđenje
protureformacija (isusovci) - pesimizam, tematika smrti (prolaznost)

IVAN GUNDULIĆ (1589.-1638.)


tri stvaralačka razdoblja:
1. 1606.-1616. - deset drama - "Porod od tmine"
2. 1616.-1621. - "Pjesni pokorne kralja Davida", 1620.
"Suze sina razmetnoga", 1622.
3. 1622.-1638. - "Dubravka", 1628. i "Osman"

58
"SUZE SINA RAZMETNOGA" - poema u tri plača:
1. sagrješenje, 2. spoznanje, 3. skrušenje
strofa: sestina - stih: osmerac
"DUBRAVKA" – alegorija - "Himna slobodi"
"OSMAN" - ep u 20 pjevanja - uzor: Tasso
izgubljeno je 14. i 15. pjevanje - dopunio Ivan Mažuranić
solilokvij - "kolo od sreće"

DŽIVO BUNIĆ VUČIĆ (1592.-1658.)


"MANDALJENA POKORNICA" – barokni plač
"PLANDOVANJA" - marinizam – «Vrhu smrti», "Slatka dušo mom životu",
"Tvrđa je vil moja tvrdoga kamena", «Nemoj, nemoj, ma Ljubice»

JUNIJE PALMOTIĆ (1607.-1657.)


"PAVLIMIR", 1632. - nacionalna drama

IGNJAT ĐURĐEVIĆ (1657.-1737.)


novost: ironija i cinizam - končetozni paradoksi "SUZE MARUNKOVE"

"Ozaljski književni krug"


Petar Zrinski, Fran Krsto Frankopan i Ivan Belostenec
mješoviti tip jezika - Ivan Belostenec: "GAZOPHILACIUM", 1740.

FRAN KRSTO FRANKOPAN (1643.-1671.)


1671. pogubljen s Petrom Zrinskim u Bečkom Novom Mjestu
pjesme otkrivene tek u XIX. st. u Beču - "GARTLIC" ("Vrtić")
- subjektivitet, anakreontska lirika - tip napojnica pri stolu
sestra Ana Katarina Zrinska od Frankopana (1625.-1673.) - hrvatska pjesnikinja

Kajkavski barok - JURAJ HABDELIĆ (1609.-1678.)


"DICTIONAR", 1670. - kajkavsko-latinski rječnik za škole
religiozna djela: "ZRCALO MARIJANSKO"
"PERVI OCA NAŠEGA ADAMA GREH"

Slavonski barok - ANTUN KANIŽLIĆ (1699.-1777.)


"KAMEN PRAVI SMUTNJE VELIKE", 1780. i "SVETA ROŽALIJA", 1780.

VIII. KLASICIZAM

u Engleskoj i Francuskoj XVII. i XVIII. st. - uzori u antici


racionalistička filozofija - Kant i Descartes
teoretičar BOILEAU: "Pjesnička umjetnost"

59
PIERRE CORNEILLE (1606.-1684.)
Aristotelova poetika - načela klasicističke tragedije: mjesto, vrijeme, radnja
"CYD", 1636. - tragikomedija - sukob ljubavi i časti
aristokratsko-herojski moral

JEAN RACINE (1639.-1699.)


"zlatni vijek francuske drame" - XVII. st. - stih - aleksandrinac
"FEDRA", 1677. - antički uzori, gl. junak – žena

MOLIERE (1622.-1673.)
Jean Baptiste Poquelin - najveći francuski komediograf (tri tipa komedija)
33 komedije: "TARTUFFE", "DON JUAN", "MIZANTROP", "ŠKRTAC"
- uvodi jedinstvo vremena - etika mjere

PROSVJETITELJSTVO

druga pol. XIII. st. - rad na enciklopediji - vođa DENIS DIDEROT

VOLTAIRE (1694.-1778.)
Francois-Marie Arouet - "Voltaireov vijek" - XVIII. st.
"CANDIDE" ili Optimizam - filozofski roman (zabranjen)

CARLO GOLDONI (1707.-1793.)


reformator talijanskoga kazališta
"GOSTIONIČARKA MIRANDOLINA", "RIBARSKE SVAĐE"

HRVATSKA KNJIŽEVNOST XVIII. STOLJEĆA

kulturni i politički zastoj u Hrvatskoj XVIII. st. - latinski - službeni jezik


regionalizam hrvatske književnosti prosvjetiteljstva:
a) Slavonija - Reljković i Došen
b) Dalmacija - Kačić Miošić i Grabovac
c) bosanski franjevci
d) Dubrovnik - latinisti
e) kajkavska književnost – Brezovački

MATIJA PETAR KATANČIĆ (1750.-1825.)


"JESENJI PLODOVI" ("Autumnales fructus"), 1791. - bukolički dijelovi

MATIJA ANTUN RELJKOVIĆ (1732.-1798.)


"SATIR ILITI DIVJI ČOVIK", 1762., 1779.
stih: narodni deseterac - jezik: štokavska ikavica

60
ANDRIJA KAČIĆ MIOŠIĆ (1704.-1760.)
"RAZGOVOR UGODNI NARODA SLOVINSKOGA", 1756., 1759.
stih: narodni deseterac - prozni dijelovi

TITUŠ BREZOVAČKI (1757.-1805.)


Zagrepčanin - utjecaj školskih i pučkih komedija
komedije: "SVETI ALEKSEJ", "MATIJAŠ GRABANCIJAŠ DIJAK" i
"DIOGENEŠ ili Sluga dveh zgubljenih bratov"

Latinizam u XVIII. stoljeću


ĐURO FERIĆ, RAJMUNDO KUNIĆ, BRNO ZAMANJA

IX. PREDROMANTIZAM I ROMANTIZAM

općekulturni pokret s kraja XVIII. i početkom XIX. st.


uporište u emocijama - jaki individualizam (sloboda mašte)
začetnici romantizma: JEAN-JACQUES ROUSSEAU i
FRANCOIS-RENE DE CHATEAUBRIAND
subjektivnost i "svjetski bol" (Weltschmerz)- sinestezija- otkriće romantizma
teme: 1. intima - WORDSWORTH, COLERIDGE, SOUTHEY
engleski "jezerski pjesnici"
2. nacionalna povijest - HUGO, SCOTT
3. pejzaž i egzotika - LAMARTINE, BYRON
4. okultizam i misticizam - HOFFMANN, POE
lirika prodire u prozne i dramske vrste - poema (Byron, Puškin, Ljermontov)
roman u obliku pisama, dnevnika i memoara (Rousseau, Goethe, Puškin, Ljermontov)

JOHANN WOLFGANG GOETHE (1749.-1832.)


"Sturm und Drang" - tzv. mladi geniji (povratak prirodi i sloboda stvaralaštva)
"PATNJE MLADOG WERTHERA", 1774. - epistolarni roman
verterizam - životni stav (slijediti svog idola)
"FAUST", 1808.-1832. - životno djelo

FRIEDRICH SCHILLER (1759.-1805.)


"RAZBOJNICI", 1782. - tema Sturm und Dranga (osamljeni pojedinci)

GEORGE GORDON BYRON (1788.-1824.)


"HODOČAŠĆE CHILDEA HAROLDA", 1812.-18.
romantična poema u četiri dijela - bajronizam - literarna moda
"Laku noć domovini" (ironični oproštaj) - strofa: Spencerova stanca

61
WILLIAM WORDSWORTH (1770.-1850.)
tzv. "jezerska škola" engleskih pjesnika
"LIRSKE BALADE", 1798. s pjesnikom Coleridgeom - poč. engl. Romantizma

WALTER SCOTT (1771.-1832.)


otac povijesnog romana - točna povijesna pozadina, ali imaginarna radnja
"ROB ROY", "IVANHOE", "WOODSTOCK"

EDGAR ALLAN POE (1809.-1849.)


američki književnik (boem)- prethodnik simbolizma i larpurlatizma
"GAVRAN", 1845. - morbidni motivi (intima) - psihološki efekt ljepote
"CRNI MAČAK" - atmosfera smrti (bogata, ali bolesna mašta)
začetnik kratke detektivske i znanstveno-fantastične priče

ALPHONSE DE LAMARTINE (1790.-1869.)


pejzažna poezija - "JEZERO" - sjedinjenje srca i krajolika

ALEKSANDAR S. PUŠKIN (1799.-1837.)


razmeđa triju stilskih epoha- klasicizam, romantizam i realizam
bajronistička varijanta europskog romantizma
"EVGENIJ ONJEGIN" - roman u stihu (osam poglavlja)
- tip "suvišnog čovjeka", tzv. onjeginska strofa

MIHAIL J. LJERMONTOV (1814.-1841.)


slavan postaje pjesmom "Pjesnikova smrt" (posvećena Puškinu)
ruski predstavnik "svjetske boli" - pod utjecajem Byrona
"JUNAK NAŠEG DOBA" - prvi ruski psihološki roman - roman u prozi
pet priča povezanih gl. likom - različiti pripovjedači
gl. junak Pečorin - tip "suvišnog čovjeka" (samouništenje)

FRANCE PREŠEREN (1800.-1849.)


"SONETNI VIJENAC", 1833. - inspiracija ljubavlju prema Juliji Primicovoj
glavni sonet "Magistrale" – akrostih

X. HRVATSKI NARODNI I KNJIŽEVNI PREPOROD (1830. - 1860.)

- tri faze hrvatskoga narodnog preporoda:


1. predpreporodna faza (1813.-1835.)
2. faza ilirskoga pokreta (1835.-1842.)
3. neoapsolutistička faza (1842.-1860.)
1815. Antun Mihanović: "Reč domovini o hasnovitosti pisanja..."
1832. Janko Drašković: "Dizertacija", Ivan Derkos: «Genius patriae»
1834. Ljudevit Gaj: "Oglas" - poziv na suradnju u novinama

62
ILIRSKI POKRET - idejni nositelj je Ljudevit GAJ- program "Iliria Magna"
dva paralelna programa: a) politički (hrvatski)
b) kulturni (južnoslavenski)
1835. NOVINE HORVATSKE (kajkavski)
"Danica horvatska, slavonska i dalmatinska"
1836. ILIRSKE NARODNE NOVINE (štokavski)
"Danica ilirska"
1842. KOLO (Vraz, Rakovac, Vukotinović) - prve hrvatske književne novine
1843. NARODNE NOVINE
"Danica horvatska, slavonska i dalmatinska"
BUDNICE I DAVORIJE - buđenje nacionalne svijesti (rodoljublje)
Gaj: "Horvatov sloga in zjedinjenje" ("Još Hrvatska nij' propala")
Preradović: "Zora puca, bit će dana"
Mihanović: "Horvatska domovina" (hrvatska himna "Lijepa naša")
Demeter: «Pjesma Hrvata» ("Prosto zrakom ptica leti")
Livadić - Gaj: "Nek se hrusti šaka mala"

LJUDEVIT GAJ (1809-1872.)


"Kratka osnova horvatsko-slavenskoga pravopisanja", Budim, 1830.

PAVAO ŠTOOS (1806.-1862.)


"KIP DOMOVINE LETA 1831." - slika zapuštene Hrvatske (lik žene)

DIMITRIJA DEMETER (1811.-1872.)


"TEUTA", 1844. - najbolja ilirska drama, "GROBNIČKO POLJE" – ep

STANKO VRAZ (1810.-1851.)


Jakob Frass - "Ilir iz Štajera" - najromantičniji ilirac
"ĐULABIJE", 1840. - petrarkistički kanconijer, stih - krakovjak

PETAR PRERADOVIĆ (1818.-1872.)


tri tematska kruga poezije:
1. rodoljubna poezija - "PUTNIK", "RODU O JEZIKU",
"ZORA PUCA, BIT ĆE DANA"
2. ljubavna poezija - "MRTVA LJUBAV", "LJUDSKO SRCE"
3. refleksivna poezija - "PRVI LJUDI", "MUJEZIN"
romantičarski elementi: pejzaž, atmosfera, ljubav, egzotika...

IVAN MAŽURANIĆ (1814.-1890.)


"SMRT SMAIL-AGE ČENGIĆA", 1845. - romantični ep (poema)
1. Agovanje, 2. Noćnik, 3. Četa, 4. Harač, 5. Kob
narod kao kolektivni junak - aforistička forma – sentencije

63
MATIJA MAŽURANIĆ (1817.-1881.)
putopis "POGLED U BOSNU", 1844.

XI. PROTOREALIZAM - ŠENOINO DOBA (1860. - 1881.)

predrealizam - hrvatski romantizam- Šenoina smrt 1881.


središnji časopis generacije "Vijenac" (1869.-1903.) - Šenoa urednik (1874.-1881.)

1. Šenoino stvaralaštvo:
"NAŠA KNJIŽEVNOST", 1865. - rani manifest realizma
"ZAGREBULJE", 1866.-80. - feljtoni
"DOPISI IZ PRAGA", 1860.-63. - novinarski članci
POVJESTICE: "Propast Venecije", "Kugina kuća", "Smrt Petra Svačića"
pripovijetke: "ČUVAJ SE SENJSKE RUKE", "PRIJAN LOVRO",
"PROSJAK LUKA", "KARANFIL S PJESNIKOVA GROBA"
povijesni romani: "ZLATAROVO ZLATO", 1871., "DIOGENEŠ"
"SELJAČKA BUNA", "KLETVA" (nedovršena)

2. hrvatski roman XIX. st.:


a) tipovi likova: 1. likovi dobra, 2. likovi zla,
3. Femme fatale i 4. tajanstveni dobročinitelj
b) kompozicija: kompleksno-paralelna
c) forma naracije: autorsko pripovijedanje - digresije
d) stil: patetika, poučnost i sentimentalnost

3. hrvatska drama XIX. st.:


žanrovi: a) povijesna tragedija (Kukuljević, Bogović)
b) komedija (Marković, Tomić)
c) pučka igra s pjevanjem (Freudenreich, Starčević)

XII. EUROPSKI REALIZAM (1830. - 1870.)

interes za svakodnevnu stvarnost - društveni roman - opis svih slojeva društva i


psihe - značajke: a) kontinuitet fabule (cijeli život) i b) kritičnost

HONORE DE BALZAC (1799.-1850.)


prijelaz romantizma u realizam - utemeljitelj tzv. kritičnog realizma
prikaz cjelokupnog francuskog društva ("prirodopis društva")
"LJUDSKA KOMEDIJA" (92 romana od 100) - "OTAC GORIOT", 1834.

GUSTAVE FLAUBERT (1821.-1880.)


"GOSPOĐA BOVARY" - tema: nesretan brak i život u provinciji
- tzv. izazovni realizam, "bovarizam"
- trodijelna kompozicija (triptih) – kontrapunkt

64
NIKOLAJ V. GOGOLJ (1809.-1852.)
djela: a) pripovijetke - "TARAS BULJBA", "KABANICA"
b) komedije - "REVIZOR", "ŽENIDBA"
c) roman "MRTVE DUŠE" - kritički realizam
"KABANICA", 1835. - anegdotalna novela - načelo tipičnosti

IVAN S. TURGENJEV (1818.-1883.)


"LOVČEVI ZAPISI", 1852. ("Šuma i stepa")
pejzaž - element kompozicije - lirski pejzaži
"OČEVI I DJECA" - tema: sukob generacija - lik Bazarova (nihilist)

FJODOR M. DOSTOJEVSKI (1821.-1881.)


romani: "BIJEDNI LJUDI", "ZAPISI IZ MRTVOG DOMA", "IDIOT",
"BRAĆA KARAMAZOVI", "ZLOČIN I KAZNA", 1866. - moderni roman:
a) psihološka analiza likova, b) unutrašnji monolog, c) esejističko tkivo
kriminalistička fabula - emocionalna pozadina zločina (geneza ideje)
moderna tehnika sužavanja vremena i prostora

LAV N. TOLSTOJ (1828.-1910.)


"tolstojevština" - filozofsko-moralističko učenje (evanđeoska ljubav)
romani: "RAT I MIR", "USKRSNUĆE", "ANA KARENJINA", 1873.-77.
dvostruka kompozicija - dvije suprotstavljene fabularne linije:
1. Levin i Kiti - patrijarhalni život / 2. Ana i Vronski - gradska kultura
Tolstojev psihološki realizam - "skidanje maski" (depoetizacija)

XIII. NATURALIZAM

EMILE ZOLA (1840.-1902.)


tzv. sirovi realizam - "eksperimentalni roman" - zakon hereditarnosti (nasljeđe)
«THERESE RAQUIN», "TRBUH PARIZA", "JAZBINA", "NANA", "GERMINAL"
pozitivizam - čovjek je determiniran rasom, sredinom i trenutkom (H. Taine)

GUY DE MAUPASSANT (1850.-1893.)


Zolin naturalistički krug - novelist ("NA VODI", "DUNDA")
romani: "JEDAN ŽIVOT", "LJUBIMAC", "PIERRE I JEAN"

XIV. HRVATSKI REALIZAM

hrvatski fenomen tzv. zakašnjelog realizma - miješanje romantizma i realizma


ispreplitanje političkog i literarnog koncepta:
a) pravaški model (Kovačić) - kritičnost
b) narodnjački model (Šenoa) - idealiziranje

65
problemski krugovi: 1. nacionalna problematika
2. odnos selo - grad
3. propadanje plemstva
dvije faze hrvatskog realizma: 1. kritički realizam 2. psihološki realizam
regionalizam u hrvatskoj književnosti
Zagorje - Đalski, Kovačić i Leskovar
Slavonija - Kozarac
Primorje i Istra - Kumičić, Novak i Kranjčević

Hrvatski naturalizam
Eugen Kumičić: "O ROMANU", 1883. kopija Zolina "Eksperimentalnog
romana" - kritičarska napetost - za i protiv naturalizma

EUGEN KUMIČIĆ (1850.-1904.)


povijesni romani: "UROTA ZRINSKO-FRANKOPANSKA"
suvremeni roman: "ZAČUĐENI SVATOVI"
naturalistički romani: "OLGA I LINA", "GOSPOĐA SABINA"

KSAVER ŠANDOR ĐALSKI (1854.-1935.)


intimna povezanost sa zavičajem - teme: zagorski plemenitaški život (propast)
"POD STARIM KROVOVIMA", 1886. - novelistički ciklus
tip tzv. uokvirene novele "Illustrissimus Battorych"
defabularizacija radnje - novele karaktera (portreti)
ispreplitanje dviju stilskih koncepcija: 1. realizam (objektivni pripovjedač)
2. impresionizam (pejzaž)

ANTE KOVAČIĆ (1854.-1889.)


"U REGISTRATURI", 1888. - poluautobiografski roman
lirski odnos prema selu, a kritični prema gradu - satira
gl. lik - tip poluintelektualca - autentičnost sredine, tragični završetak (fatalnost)
razbijanje kronologije radnje - tzv. okvirna pripovijest
moderna tehnika retrospekcije i introspekcije
pripovijedanje u 1. licu (lik) i 3. licu (sveznajući pripovjedač)

JOSIP KOZARAC (1858.-1906.)


a) socijalna problematika - "MRTVI KAPITALI", "TENA"
b) psihološke pripovijesti - "OPRAVA", "DONNA INES"

VJENCESLAV NOVAK (1859.-1905.)


"hrvatski Balzac" - "POSLJEDNJI STIPANČIĆI", 1899.
"IZ VELEGRADSKOG PODZEMLJA", 1905.

66
SILVIJE STRAHIMIR KRANJČEVIĆ (1865.-1908.)
motivi: a) nacionalni (domoljubni) - "MOJ DOM"
b) intimni - "IZA SPUŠTENIJEH TREPAVICA"
c) socijalni - "RADNIKU", "GOSPODSKOM KASTORU"
d) univerzalni - "MOJSIJE", "ELI! ELI! LAMA AZAVTANI"

XV. EUROPSKI MODERNIZAM

PARNASOVSTVO - LECONTE DE LISLE: "Slonovi"


1866. "Suvremeni Parnas" - zajednički zbornik stihova
LARPURLARTIZAM - THEOPHILE GAUTIER: "Pastel"
SIMBOLIZAM - CHARLES BAUDELAIRE (1821.-1867.)
"CVJETOVI ZLA", 1857. i "SPLEEN PARIZA", 1869.
simboli - sinestezija : "Suglasja", "Albatros"- tzv. tamno pjesništvo
PAUL VERLAINE: "Jesenja pjesma"
1874. "Pjesnička umjetnost" - simbolistički manifest
ARTHUR RIMBAUD: "Pijani brod", "Samoglasnici"

HENRYK IBSEN
ibsenizam - reforma drame: sužen prostor i broj protagonista, lajtmotiv
- obiteljske tragedije: "NORA ILI LUTKINA KUĆA", 1879.

ANTON P. ČEHOV
"GALEB", "UJAK VANJA", "VIŠNJIK" i "TRI SESTRE", 1901.
značajke tzv. lirskih drama: nema gl. junaka, radnje i dramskog sukoba
lirski ugođaji - krajolik - čeznutljivo raspoloženje

XVI. HRVATSKA MODERNA

utjecaj bečke moderne (secesija, dekadencija, impresionizam)


1. pokret hrvatske moderne (1897.-1903.)
1895. protumađarske demonstracije studenata - Vl. Vidrić
1897. časopis "Hrvatska misao" u Pragu
2. moderna kao stilski pravac (1903.-1914.)
1909. najplodnija godina (Domjanić, Matoš, Šimunović, Nehajev, Vojnović)

JANKO LESKOVAR (1861.-1944.)


"MISAO NA VJEČNOST", 1891. - junak Đuro Martić (leskovarac)

VLADIMIR VIDRIĆ (1875.-1909.)


secesionistički pjesnik - epska forma poezije (kontrast)
motivi: pejzaž, klasični motivi, slavenska mitologija
"DVA PEJZAŽA", "DVA LEVITA", "ADIEU"

67
ANTUN GUSTAV MATOŠ (1873.-1914.)
kritike i putopisi: "OGLEDI", "VIDICI I PUTOVI", «NAŠI LJUDI I KRAJEVI»
pripovijetke: "IVERJE", "NOVO IVERJE", "UMORNE PRIČE"
a) anegdota: "Pereci, friški pereci", b) intima: "Balkon", "Cvijet sa raskršća"
c) kozmopolitizam (simbolizam i impresionizam): "Miš","Camao"
poezija: 1. faza (1906.-08.) "Notturno", "Srodnost", "Utjeha kose", "Jesenje veče"
2. faza (1908.-1914.) - rodoljublje - "1909.", "Stara pjesma"

DINKO ŠIMUNOVIĆ (1873.-1933.)


pejzaž Dalmatinske zagore - analiza psihe - ženski likovi (tragika)
"MRKODOL", "MULJIKA", "DUGA", "ALKAR", "RUDICA"

MILUTIN CIHLAR NEHAJEV (1880.-1931.)


"BIJEG", 1909. - najbolji roman hrvatske moderne (tip leskovarca)

IVAN KOZARAC (1885.-1910.)


"ĐUKA BEGOVIĆ", 1911. - tema ograničena na Slavoniju

FRAN GALOVIĆ (1887.-1914.)


"Z MOJIH BREGOV" - pejzažni motivi "Jesenski veter", "Crn - bel"

DRAGUTIN DOMJANIĆ (1875.-1933.)


"KIPCI I POPEVKE", "PO DRAGOMU KRAJU", "V SUNCU I SENCI"
impresionizam pejzaža (rafinirani dekor) - motiv prolaznosti "Bele rože"

VLADIMIR NAZOR (1876.-1949.)


kastavsko čakavsko narječje "SEH DUŠ DAN", "GALEOTOVA PESAN"

IVO VOJNOVIĆ (1857.-1929.)


trajna inspiracija motivom rodnog Dubrovnika: "EKVINOCIJ", 1895.
"DUBROVAČKA TRILOGIJA", 1903.:
1. "Allons enfants", 2. "Suton", 3. "Na taraci"
(prozni odlomci didaskalija i lirizam psiholoških dijaloga) - simbolika
disharmonična struktura - soneti "Prelude" i "Na Mihajlu"

MILAN BEGOVIĆ (1876.-1948.)


drame: "PUSTOLOV PRED VRATIMA", 1926., "BEZ TREĆEGA", 1931.

JANKO POLIĆ KAMOV (1886.-1910.)


najcjelovitiji avangardist moderne - "PSOVKA" - šok; poezija pobune
"Pjesma nad pjesmama" - antipoezija - krik, negacija, digresivnost, simultanost...

68
XVII. AVANGARDA I MODERNISTIČKI POKRETI (I. razdoblje)

stilski pluralizam - otpor tradiciji - nihilistička raspoloženja

1. EKSPRESIONIZAM - 20-ih god. u Njemačkoj


teme: vječnost, rat, mistika - motivi: strah, krik, očaj, jeza, kaos
GEORG TRAKL i FRANZ WERFEL

2. DADAIZAM - 1916. u Zurichu


TRISTAN TZARA - manifest 1918. - destrukcija

3. NADREALIZAM - 20-ih god. u Francuskoj (automatizam misli)


ANDRE BRETON - manifesti 1924. i 1930., P. ELUARD i L. ARAGON

4. IMAŽINIZAM - aluzivno pjesništvo, slobodan stih, bez verbalizma

5. KUBIZAM - priroda doživljena kroz geometrijske oblike

6. FUTURIZAM - poč. st. u Italiji i Rusiji (motivi industrijske civilizacije)


FILIPO TOMASO MARINETTI - manifest 1909.
VLADIMIR MAJAKOVSKI - antiesteticizam - urbane teme

SERGEJ A. JESENJIN (1895.-1925.)


vođa ruskih imažinista 20-ih god. - seoski pejzaži
"ISPOVIJED MANGUPA" - "jesenjinština" - tragičan boemski život

FEDERICO GARCIA LORCA (1898.-1936.)


španjolski pjesnik - vezan uz Andaluziju i folklor (nadrealizam) - tema: smrt
lirika: "CIGANSKI ROMANCERO", "PJESNIK U NEW YORKU"
drame: "KRVAVA SVADBA", "DOM BERNARDE ALBE"

PABLO NERUDA (1904.-1973.)


hispanoamerički pjesnik (Čile), nobelovac - "ŠPANJOLSKA U SRCU"

THOMAS STEARNS ELIOT (1888.-1965.)


Amerikanac - engleski književnik; nobelovac - imažizam i neoklasicizam
"PUSTA ZEMLJA", 1922. – poema

MARCEL PROUST (1871.-1922.)


ciklus od 13 romana "U TRAGANJU ZA IZGUBLJENIM VREMENOM"
"Combray" – dekadencija - susret prošlosti i sadašnjosti (simultanost vremena)
pejzaži, metafore (mirisne i jestive slike) - afektivna memorija

69
FRANZ KAFKA (1883.-1924.)
njemački Židov iz Praga - prvak moderne književnosti
tzv. magijski realizam - efekt odbojnosti (sablasna kafkijanska atmosfera)
stil: ekspresionizam, nadrealizam, alegorija, groteska, društvena kritika
"PREOBRAŽAJ", 1912. i "PROCES" - nema radnje; vremenski vakuum

WILLIAM FAULKNER (1897.-1962.)


teme američkog Juga - "KRIK I BIJES", 1929., "SVJETLOST U KOLOVOZU"
moderni romani - tehnika struje svijesti (unutrašnji monolog)

LUIGI PIRANDELLO (1867.-1936.)


"ŠEST OSOBA TRAŽI AUTORA", 1921. - moderna drama (misaono kazalište)
isprekidana priča - "efekt umnožavanja slika" (dva zrcala)

XVIII. HRVATSKA KNJIŽEVNOST OD 1914.-1929


(EKSPRESIONIZAM)

ekspresionistički časopis "KOKOT", 1916. Ulderika Donadinija

ANTUN BRANKO ŠIMIĆ (1898.-1925.)


urednik ekspresionističkih časopisa: "Vijavica", 1917., "Juriš", i "Književnik"
"PREOBRAŽENJA", 1920. - novost: slobodan stih
egzistencijalne teme - ljubav i smrt (sukob duha i tijela) - "Ciklus o siromasima"

XIX. HRVATSKA KNJIŽEVNOST OD 1929.-1952.


(II. razdoblje)

MIROSLAV KRLEŽA (1893.-1981.)


pjesnik, prozaist, dramatičar, esejist i leksikograf
urednik časopisa "Plamen", 1919. - članak "HRVATSKA KNJIŽEVNA LAŽ"
socijalni realizam - kulminacija 30-ih god. - tzv. "sukob na književnoj ljevici"
esej "PREDGOVOR PODRAVSKIM MOTIVIMA", 1933.
urednik časopisa "Književna republika", 1924. i "Danas", 1932.
urednik časopisa "Pečat", 1939. - članak "DIJALEKTIČKI ANTIBARBARUS"
1. drame: 1. ciklus - "LEGENDE", 1914. (ekspresionizam)
2. ciklus - "GALICIJA" (U LOGORU), "GOLGOTA" I "VUČJAK"
3. ciklus - "GLEMBAJEVI", 1928.-31. (trilogija)
I. "Gospoda Glembajevi", II. "U agoniji" i III. "Leda"
"ARETEJ" ili Legenda o sv. Ancilli, 1963.

2. poezija: "PAN", "TRI SIMFONIJE", 1917.


"PJESME I., II., III." i "LIRIKA", 1918.-19. - ratna lirika

70
"KNJIGA PJESAMA", 1931. - "PJESME U TMINI", 1938.
"BALADE PETRICE KEREMPUHA", 1936. (kajkavština)
/"Ni med cvetjem ni pravice", "Na mukah", "Khevenhiller"/
3. proza: a) novele: "HRVATSKI BOG MARS", 1922. (antiratna tema)
/"Baraka 5B", "Bitka kod Bistrice Lesne"/
"NOVELE", 1924. (malograđanska tematika)
b) romani: "POVRATAK FILIPA LATINOVICZA", 1932.
"NA RUBU PAMETI", 1932.
"BANKET U BLITVI", 1938., 39., 63.
"ZASTAVE", 1967. (roman-rijeka)

4. eseji: "MOJ OBRAČUN S NJIMA", 1932. (polemike)


"DESET KRVAVIH GODINA", 1937. (političke teme)
"EUROPA DANAS", "EPPUR SI MUOVE", 1937. (studije)
"DAVNI DANI", "DJETINJSTVO U AGRAMU" (dnevnik)

IVO ANDRIĆ (1892.-1975.)


"Hrvatska mlada lirika", 1914. - knjiga lirike "EX PONTO", Zagreb, 1918.
proza: "PROKLETA AVLIJA", "TRAVNIČKA KRONIKA" – nobelovac

AUGUSTIN (TIN) UJEVIĆ (1891.-1955.)


"Hrvatska mlada lirika", 1914. - uzori: Kranjčević, Matoš, Baudelaire
"LELEK SEBRA", 1920. - "Svakidašnja jadikovka" (usamljenost, lamentacija)
"KOLAJNA", 1926. - "Notturno" (neopetrarkizam)
"AUTO NA KORZU", 1932. - "Visoki jablani" (motiv prirode - optimizam)
"OJAĐENO ZVONO", 1933. - "Pobratimstvo lica u svemiru"
"ŽEDAN KAMEN NA STUDENCU", 1955. (rezignacija)
kritike i eseji: "SKALPEL KAOSA", "LJUDI ZA VRATIMA GOSTIONICE"

DOBRIŠA CESARIĆ (1902.-1980.)


"SPASENA SVJETLA", 1938. - "Oblak", "Povratak"
socijalna lirika - "Balada iz predgrađa", "Mrtvačnica najbjednijih"

DRAGUTIN TADIJANOVIĆ (1905.)


autobiografski motivi (Rastušje) - "Dugo u noć, u zimsku bijelu noć"
"PRSTEN", 1965. - sukob sela i grada (nostalgija) - "Večer nad gradom"

MATE BALOTA (1898.-1973.)


pravim imenom Mijo Mirković - čakavska poezija "DVI DASKE", "KOZA"

71
IVAN GORAN KOVAČIĆ (1913.-1943.)
"OGNJI I ROŽE" - poezija gorskokotarske kajkavštine
"DANI GNJEVA" - socijalna tematika (defabularizacija proze)
"JAMA" - poema u 10 pjevanja (monološki oblik, stih: jedanaesterac)

HERMAN HESSE (1877.-1962.)


elementi psihoanalize i meditacije – autobiografska proza (esejističke digresije)
»SIDDHARTA», «STEPSKI VUK», «IGRA STAKLENIM PERLAMA»

BERTOLT BRECHT (1898.-1956.)


tzv. pučki komadi:"MAJKA COURAGE", "KAVKASKI KRUG KREDOM"
EPSKO KAZALIŠTE - pripovjedački elementi u predstavi "efekt začudnosti"

JEAN PAUL SARTRE (1905.-1980.)


EGZISTENCIJALIZAM - osjećaj strave i tjeskobe, besmisao
filozofski romani: "MUČNINA", "RIJEČI" (nobelovac)

ALBERT CAMUS (1913.-1960.)


1. faza apsurda - bliskost egzistencijalizmu - "STRANAC", 1942.
2. faza - raskid s egzistencijalizmom - "KUGA", 1947. pozitivan moral

EUGENE IONESCO (1912.-1994.)


"ĆELAVA PJEVAČICA", "STOLICE", "INSTRUKCIJA", "NOSOROG"
antidrame - raspad dijaloga, govorni klišei - tzv. kazalište nasilja

SAMUEL BECKETT (1906.-1989.)


apsurdnost života - pesimizam i besmisao - "U OČEKIVANJU GODOTA"
KAZALIŠTE APSURDA - tzv. kazalište šutnje (antiestetika)

ERNEST HEMINGWAY (1898.-1961.)


američki pripovjedač, nobelovac - pripadnik "izgubljene generacije"
novinarski stil - "ZBOGOM ORUŽJE", "I SUNCE SE RAĐA",
"KOMU ZVONO ZVONI", "STARAC I MORE", 1952.

MEŠA SELIMOVIĆ (1910.-1982.)


"DERVIŠ I SMRT" - gl. junak je pripovjedač - sentencioznost

XX. DRUGA MODERNA U HRVATSKOJ KNJIŽEVNOSTI


(1952.-1969.)

doktrina tzv. socijalističkog realizma (1945.-1952.) - kritika Šegedina i Krleže


1. "krugovaši" (1952.-1960.) - urednik časopisa "Krugovi" Vlatko PAVLETIĆ
kozmopolitizam - zapadni uzori, pjesnički ludizam

72
PUPAČIĆ, SLAMNIG, MIHALIĆ, KRMPOTIĆ, VRKLJAN
2. "razlogovci" (1961.-1969.) - časopis "Razlog" (DRAGOJEVIĆ, STAMAĆ)
tzv. pojmovno pjesništvo
afirmacija Zagrebačke stilističke škole - časopis "Umjetnost riječi", 1957.

PETAR ŠEGEDIN (1909.-1998.)


intelektualni pisac (hermetičnost i misaonost) - egzistencijalne teme monološko-
asocijativni romani: "DJECA BOŽJA", 1946. i "OSAMLJENICI" (personalizam)

VLADAN DESNICA (1905.-1967.)


asocijativno-intelektualistička proza - tehnika struje svijesti (defabularizacija)
"PROLJEĆA IVANA GALEBA", 1957. - roman-esej, roman "spužva"
irealni dnevnik - lirske meditacije (tijek podsvijesti)

RANKO MARINKOVIĆ (1913.-2001.)


"KIKLOP", 1966. - kritika društva, ironija - egzistencijalna problematika (strah)
modernost teme i stila - unutarnji monolog, mozaična kompozicija
igra riječi - književne asocijacije i simbolika

SLOBODAN NOVAK (1924.)


"MIRISI, ZLATO I TAMJAN", 1967. - dvoplanska radnja (realna i alegorijska)
moralizatorski roman (monodrama) - ironija i sarkazam

JURE KAŠTELAN (1919.-1991.)


"CRVENI KONJ", 1940., "PIJETAO NA KROVU", 1950., "DIVLJE OKO",55.
nadrealizam (simboli zavičaja) - "Jadikovka kamena"

VESNA PARUN (1922.)


"ZORE I VIHORI", 1947., "CRNA MASLINA", 1955., "ROPSTVO"
emocionalnost - motivi prirode i djetinjstva
"Mati čovjekova" ,"Ti koja imaš nevinije ruke"

JOSIP PUPAČIĆ (1928.-1971.)


subjektivni svijet intime - ideal tzv. čiste umjetnosti
"MLADIĆI", 1955., "MOJ KRIŽ SVEJEDNO GORI", 1971. - hermetičnost
zavičajni motivi i intima, abešimićevska grafička struktura ("More")

SLAVKO MIHALIĆ (1928.)


pjesništvo egzistencijalizma - "KOMORNA MUZIKA"
poezija frustriranosti - kolokvijalan govor, hermetizam

IVAN SLAMNIG (1930.-2001.)


neobično primorstvo ("Barbara") - urbani govor (ironija, dosjetka)

73
ANTUN ŠOLJAN (1932.-1993.)
refleksivnost - egzistencijalna pitanja: "IZDAJICE", "LUKA",
"KRATKI IZLET" - parabola - arkadijski ugođaji (uloga klape)

VITOMIR LUKIĆ (1929.-1991.)


Iz Bosne i Hercegovine – «kult istine» i fantastične teme
»SOBA ZA PROLAZNIKE», «ALBUM», «ZAUSTAVLJENI KALENDAR»

XXI. SUVREMENA HRVATSKA KNJIŽEVNOST (1970.-1990.)


POSTMODERNIZAM
pluralizam stilova - intertekstualnost,
intermedijalnost - tzv. patchwork (estetički infantilizam)
"proza u trapericama" (tzv. jeans-proza) - uzor amer. knjiž.(Salinger)
"fantastičari" - tzv. paralelni svjetovi (iracionalno, bizarno)
časopisi: "Republika" (izlazi neprekidno od 1945.), "Off" i "Quorum"
trivijalni žanrovi - kriminalistički, bulevarski, avanturistički ili horror romani
"novi historizam" - povijesni i obiteljsko-genealoški romani

hrvatska književnost u egzilu (dijaspora)


časopis "Hrvatska revija", 1951.-1990., Buenos Aires (Nikolić i Bonifačić)
poezija - Vinko Nikolić, Viktor Vida, Lucijan Kordić, Boris Maruna

IVO BREŠAN (1936.)


"PREDSTAVA HAMLETA U SELU MRDUŠA DONJA"
tzv. groteskne tragedije (predstava u predstavi) - uporaba literarnog arhetipa

IVAN ARALICA (1930.)


povijesna tetralogija: "PSI U TRGOVIŠTU", 1979., "PUT BEZ SNA", 1982.,
"DUŠE ROBOVA", 1984., "GRADITELJ SVRATIŠTA", 1986.
teme - sukob interesa u Hrvatskoj (Turska, Venecija, Austrija)
tzv. roman-šipak (završeci nisu konačni)

NEDJELJKO FABRIO (1937.)


romaneskna duologija: "VJEŽBANJE ŽIVOTA", 85. i "BERENIKINA KOSA"
hrvatsko-talijanski odnosi (egzistencijalne drame)

PAVAO PAVLIČIĆ (1946.)


najpopularniji suvremeni hrvatski prozaist (tehnike tzv. zabavne književnosti)
miješanje fantastike i kriminalističkih elemenata - "VEČERNJI AKT",
"SLOBODNI PAD", "KORALJNA VRATA", "RUPA NA NEBU"

74