Page 1 of 11

UNIVERZITET U TRAVNIKU

EDUKACIJSKI FAKULTET
DODIPLOMSKI STUDIJ
ODSJEK
RAZREDNA NASTAVA

SAVJETODAVNI RAD

- SEMINARSKI RAD -

''SAVJETODAVNI ODGOJNI RAD''

MENTOR: STUDENT:

doc.dr. Hazim Selimović Selma Mehanović

Travnik, novembar 2010.

 Page 2 of 11

Sadržaj str.

-Uvod--------------------------------------------------------------------------------3
Veza i odnos između pedagoškog vođenja i savjetovanja----------------4
Određenje pojma pedagoškog savjetovanja--------------------------------5
Vidovi savjetodavnog odgojnog rada-----------------------------------------7
Mogućnosti i ograničenja savjetodavnog rada-----------------------------8
ZAKLJUČAK--------------------------------------------------------------------10
LITERATURA-------------------------------------------------------------------11
 Page 3 of 11

Uvod
Savjetodavni odgojni rad ima za cilj obogatiti odgojni rad i proširiti pedagošku funkciju
škole kao organiziranu djelatnost koji se javlja na višem stepenu razvoja pedagoške
djelatnosti i na višem nivou razvoja pedagogije i psihologije.
Razvoj svakog odgojnog sistema ima svoje kvantitativne i kvalitativne pokazatelje. Naš
odgojni sistem se u periodu poslije drugog svjetskog rata razvijao izrazito ekstenzivno.
Životno iskustvo iskusnih nastavnika pokazalo je da je savjetodavni rad kompleksna i
odgovorna pedagoška djelatnost, da se teško može obavljati amaterski i da bi se on obavljao
uspješno neophodno je pripremiti specijalizirane stručnjake.
Prve laboratorije za eksperimentalnu pedagogiju i psihologiju su pokazale da je neophodno
rezultate pedagogije i psihologije više primjenjivati u pedagoškom radu.
One su se bavile proučavanjem problema škole i odgoja, razvoja i ponašanja mladih, zatim
uticajem na učenje i ponašanje mladih raznih faktora kao što su: naslijeđe, porodica, škola i
društvena sredina.
To je bio jedan od razloga za stvaranje savjetovališta za djecu i omladinu i za pripremanje
specijaliziranih stručnjaka za savjetodavni rad u školi, za otvaranje radnih mjesta školskih
savjetnika u odgojno-obrazovnim institucijama i za proširivanje odgojne funkcije škole. Na
početku dvadesetog vijeka savjetodavni rad pretežno je bio usmjeren na profesionalnu
orijentaciju i na rješavanje individualnih problema u razvoju i ponašanju mladih.
Savjetodavni rad se postepeno obogaćuje raznim formama (individualno i grupno
savjetovanje), novim sadržajima, tehnikama i postupcima, a samim time poštaje integralnim
dijelom odgojno obrazovne djelatnosti.
"Već krajem šezdesetih godina pedagozi i psiholozi su se složili da je savjetodavni rad odgoj i
da je odgoj savjetodavni rad". (P. Mandić, 1986).
Savjetodavni rad predstavlja jako odgovornu i suptilnu pedagošku djelatnost putem koje se
postiže svestraniji i potpuniji razvoj ličnosti.
Pomoću savjetodavnog rada dublje se sagledava i objektivnije se procjenjuje proces odgoja.
Da bi mogao uspješno savjetovati pojedinc i grupu školski pedagog mora poznavati suštinu
odgoja kojim su odgojanici obuhvaćeni, mora pratiti proces realizacije sadržaja obrazovanja i
odgoja, komunikaciju između učenika i nastavnika, i učenika međusobno i dr.
Na osnovu praćenja organizacije i sadržaja odgoja i njihovog djelovanja na pojedinca i grupu,
zatim djelovanja nastavnika i roditelja, društva vršnjaka i društvene sredine na njih, pedagog
dolazi do značajnih činjenica o kvaliteti pedagoške djelatnosti, položaju učenika u procesu
odgoja i o kvaliteti uticaja koji se vrše na učenike u školi, porodica i i društvenoj sredini.
Na osnovu tih saznanja on kreira program svoga rada, vrši izbor sredstava i postupaka
savjetodavnog rada i praktično realizira savjetodavni rad bilo sa grupom, bilo sa pojedincem.
Uloga savjetodavnog rada je u objektivnom praćenju procesa odgoja, u procjeni njegovih
dometa i ograničenja, praćenja uticaja procesa odgoja na odgajanika. Na osnovu toga
preduzimaju se mjere savjetodavnog rada koje pedagošku djelatnost organizacijski i
kvalitetno podižu na viši nivo, a samim time kreiraju se adekvatniji uvjeti za svestrani i
potpuni razvoj ličnosti. Savjetodavni rad se ne smije svesti same na rješavanje ekscesnih
situacija ili problema koji se javljaju u ponašanju pojedinaca i grupa, niti na bavljenje
pedagoškom dijagnostikom i terapijom jer bi se time funkcija rada pedagoga i savjetodavni
rad sveli na nekoliko tehnika individualne i kolektivne terapije.
U pedagoškoj literaturi govori se o savjetodavnom radu sa pojedincem i o savjetodavnom
radu sa grupom. Jedinstveni ciljevi savjetodavnog rada ostvaruju se na dva načina, tako da se
uvijek primjenjuje onaj način kojim će se najuspješnije riješiti određeni pedagoški problem.
"Savjetodavni rad je proces vaspitnog djelovanja u kome se, s jasno postavljenim ciljem i
organizovano, raspravlja o vrijednosnom sistemu društva i društvenih odnosa, nego se stvara
atmosfera u kojoj se vrijednosni sistem pojedinca sučeljava sa opšte prihvaćenim sistemom
 Page 4 of 11

vrijednosti, kreira pedagoška situacija u kojoj se preispituje individualni vrijednosni sistem,

čine opredjeljenja i stiče uvjerenje da su opredjeljenja bila nužna. ''Ovdje savjetodavni rad ima
cilj da kod mladih ljudi formira uvjerenja, stavove i poglede na društvene međuljudske
odnose, a to je bitan činilac svestranog društvenog i moralnog razvoja ličnosti". (P. Mandić,
1986).
Prema Hobsu savjetodavni rad je vazan faktor socijalizacije pri čemu su jako važne socijalne
karakteristike ličnosti pedagoga.
Jako je bitno koliko pedagog shvata i razumije potrebe i probleme učenika, koliko je iskren u
međusobnoj komunikaciji i kakvu komunikaciju gradi s njima, koliko je sposoban da s njima
gradi dijalog u komuniciranju itd.
Znacaj ličnosti pedagoga u savjetodavnom radu naglasava i Strang. Prema Arbaklu, a prema
P. Mandić, 1986. "savjetodavni rad obuhvata sve aspekte razvoja mladih: intelektualni razvoj,
emocionalni razvoj, fizički razvoj, moralni razvoj i moralne vrijednosti, sposobnosti i
sklonosti, socijalni razvoj prilagođavanje i slično".
Savjetodavni rad je sastavni dio cjelokupnog odgoja i značajan zadatak školskih pedagoga
psihologa, nastavnika i roditelja.

Veza i odnos između pedagoškog vođenja i savjetovanja

Klasični pedagozi i psiholozi su pojam pedagoškog vođenja vezivali za profesionalnu
orijentaciju mladih bez šireg odgojnog djelovanja,a pedagoško savjetovanje vezivali su za
dijagnostički i terapeutski rad sa djecom i mladima u školi.
Podsticaj za pedagoško vođenje i savjetovanje dala su Frojdova istraživanja. Razvoj školskih
sistema podštakao je potrebu da se škola bavi učenicima i da im pomaže u rješavanju
problema na koje nailaze bilo u procesu obrazovanja, bilo ličnih problema.
U prvoj polovici dvadesetog stoljeća počinju se pripremati specijalizirani stručnjaci za
pedagoško vođenje i savjetodavni rad. Da bi se pomoglo učenicima u izboru profesije
osnivaju se biroi za profesionalnu orijentaciju. Prvi takav biro osnovao je 1909.god. Frank
Parsons, a 1909. godine napisao je prvu knjigu o profesionalnoj orijentaciji.
Prvo Udruženje za profesionalnu orijentaciju osnovano je 1913.god., a od 1933.god. počeo je
izlaziti prvi časopis ("Zanimanja") a bavio se pitanjima savjetovanja za izbor zanimanja.
Još jedan bitan faktor koji je uticao na razvoj pedagoškog vođenja i savjetovanja bilo je
kreiranje instrumenata (1910-1930) kojima su se mjerile sposobnosti i postignuća mladih na
osnovu čega je kreirano pruženje pomoći mladima.
Franc Pediček piše da je početak školske psihološke službe u Francuskoj 1905.god. i da
počinje s radom Binea i Sajmona, osnivanjem prve laboratorije školske psihologije u svijetu.
Prema istom autoru u svijetu postoje dva koncepta školske psihologije i to:

1. Evropska zamisao koja se najbolje razvila u Francuskoj (R. Zazzoja, H. Wallona, M.

Richauda i dr.). u Francuskoj su održana dva kongresa školske psihologije (Severs 1949. i
Grenoble 1950).
2. Američki koncept, koji ima svoje naučne začetke u bostonskom savjetodavnom djelu i
raznim drugim publikacijama.
Školska služba profesionalne orijentacije i školska služba savjetovanja brže se razvijala u
Americi, nego u Evropi.
U našem okruženju prema pisanju dr. Gojka Babića prvi stručnjaci savjetodavnog rada
uvedeni su u Hrvatskoj, Sloveniji i Srbiji. Otvaranjem odsjeka za pedagogiju-psihologiju
1963/64. sk.god. u Sarajevu, u Bosni i Hercegovini su stvorene osnovne kadrovske
pretpoštavke za zapošljavanje pedagoga i psihologa.
 Page 5 of 11

Prvi pedagog u Bosni i Hercegovini zaposlenje 1959/60.sk.god. u Oglednoj osnovnoj školi

"Ivo Lola Ribar" u Bihaću.
Zakonom o osnovnoj školi 1978.god. u Bosni i Hercegovini je uveden školski pedagog kao
obavezan specijalizirani stručnjak koji radi u školi. U našim školama nije bilo granica između
pedagoškog vođenja i pedagoškog savjetovanja, već se više vodilo računa o tome da se što
uspješnije organizira savjetodavni rad i da daje što bolje efekte.
Kroz razvoj pedagoškog vođenja i pedagoškog savjetovanja vidljivo je da je pedagoško
vođenje više vezivano za profesionalnu orijentaciju, dok je pedagoško savjetovanje više
vezivano za rješavanje problema ličnosti u odgojnom radu, u procesu njenog razvoja.
Boj i Paj, a prema P. Mandiću, 1986. ističu: "da je vođenje više kognitivna, a savjetovanje
više emocionalna veza, da je vođenje manje personalna i intimna veza, a savjetovanje privatna
i povjerljiva veza, da je vođenje više didaktizirana, a savjetovanje manje didaktizirana veza,
da u procesu vođenja za kontakt inicijative daju školski pedagog ili psiholog, dok kod
savjetovanja inicijativa za kontakt dolazi od učenika, da u procesu vođenja manje dolazi do
izražaja interakcija između učenika i pedagoga, a kod savjetovanja interakcija je puno veća,
zbog toga što su oba subjekta više emocionalno uključena".
Pa ipak i pedagoško vođenje može biti bliska emocionalna veza, može uključivati povjerljiv
odnos između učenika i pedagoga, može predštavljati intimnu vezu u kojoj se ličnost ponaša
slobodno i potpuno ispoljava. . .
I pedagoško savjetovanje u određenim okolnostima može biti otvoreno, inicirano od pedagoga
i donekle didaktizirano.
Iz tih razloga stručnjaci na pedagoško vođenje i savjetovanje gledaju kao na dvije mogućnosti
pedagoškog rada kojima se efikasno rješavaju odgojni problemi, obrazuje i odgaja ličnost i
bogati pedagoška djelatnost.

Određenje pojma pedagoškog savjetovanja

"Savjetovanje se najčešće primjenjuje za pružanje pomoći u rješavanju različitih teškoca na
poslu, problema u školi, pri izboru zanimanja, nesuglasica u braku, poteškoca u razvoju i
vaspitanju djece itd.
Savjetovanjem se može pružiti pomoć i u rješavanju zdravstvenih i socijalno-emocionalnih
problema (nedoštatak samopouzdanja, odnosi sa drugim Ijudima, razumjevanje i prihvatanje
sebe, i sl.). (Pedagoška enciklopedija, II, 1989).
Ulogu savjetovanja psihološke teorije i teorije odgoja ocjenjuju različito. Psihoanalitičari
ističu da se savjetovanje zasniva na mehanizmima identifikacije djece sa roditeljima,
odgajateljima i drugim osobama.
Prema drugim pristupima smisao savjetovanja ogleda se u tome što omogućava pojedincu da
bolje shvati sebe i svoju okolinu. Ističe se da mlada djeca usvajaju češće savjete na principima
identifikacije sa savjetodavcem, a štarija na bazi logičke opravdanosti savjeta.
Pedagoško savjetovanje je faza program a savjetovanja koja se striktno bavi učenikovim
uspjehom i njegovom dobrobiti u procesu školovanja i uvedena je da mu pomogne u izboru i
prilagođavanju školama, programima i kursevima.

Godine, 1964. Ministarstvo prosvjete SAD organiziralo je seminar čija je tema bila:
"Istraživanja u vezi sa grupnim savjetovanjem".
Tom prilikom data je slijedeća definicija grupnog savjetovanja:"Grupno savjetovanje je
dinamičan interpersonalni proces koji uključuje potrebu tehnika savjetovanja sa normalnim
individuima. Članovi grupe zajednički istražuju sa savjetnikom, pedagogom, svoje stavove i
vrijednosti da bi se bolje mogli suočiti sa razvojnim i pedagoškim problemima. Grupa za
savjetovanje kojom rukovodi profesionalno osposobljen strucnjak, saštavljena je od šest do
 Page 6 of 11

deset učenika, a savjetovanje se ne obavlja na način kako se to radi u medicinskim

uštanovama". (P. Mandić, 1986).

Suština pedagoškog savjetovanja sastoji se u tome da se osposobe učenici da sebe analiziraju

kao i svoje postupke i da realnije procjenjuju sebe i svoje sposobnosti. "Sve će to doprinositi
lakšem i boljem pronalaženju "kriznih" trenutaka razvoja i traženju izlaza iz "teških situacija".
(Pedagoška enciklopedija, II, 1989).

Širok je spektar problema koji se tretiraju savjetodavnim radom u školi.

R. Ćatić, O. Ramić, 1998. svrštavaju sve te probleme u šest kategorija:
1. odgojni problemi,
2. socijalni problemi,
3. afektivni i kognitivni problemi,
4. zdravstveni problemi,
5. profesionalno usmjeravanje i
6. humanizacija odnosa među polovima".

Savjetodavni rad ima za cilj pomoći učeniku da ostvari samorazumijevanje i da se normalno

razvija u skladu sa svojim mogućnostima. Realizira se putem manjih kontakata pomoću kojih
se rješavaju neposredni svakodnevni problemi koji muče ličnosti, ili studioznim
savjetodavnim radom kojima se rješavaju kompleksni problemi ličnosti, pitanja njenog odgoja
i prilagođavanja.

Prema mišljenju velikog broja autora rad školske službe savjetovanja sastoji se u sljedećem:

-u stvaranju pedagoške klime u kojoj se priznaje i postuje ličnost učenika,

-u osposobljavanju mladih da razviju i realiziraju svoje potencijale, da postignu
samoaktualizaciju i samopotvrdivanje svoje ličnosti, osposobljavanje mladih za razvoj u
normalnim uvjetima, da što bolje upoznaju sebe i formiraju adekvatne predštave o sebi i
drugima (roditeljima, naštavnicima, vršnjacima),
-u praćenju razvojnih problema mladih i pružanju podrške u prevazilaženju negativnih vidova
ponašanja,
-u pružanju pomoći učenicima da ovladaju efikasnim tehnikama učenja i podsticanje razvoja
trajnih motiva za učenje,
-u bavljenju ;savjetodavnim radom s ciljem profesionalne orijentacije i pružanje pomoći
mladima da se na vrijeme uključe u rad i društveni život,
-u osposobljavanju mladih da poštavljaju dugoročne ciljeve i da ih ostvaruju,
-u pružanju pomoći mladima u rješavanju razvojnih problema u doba puberteta i
adolescencije,
-u pružanju pomoći da prevladaju teškoce u prelaznim fazama školovanja,
-pomoć djeci s teškoćama u razvoju i darovitoj djeci,
-pomoć djeci s problemima u porodicama itd.

Namjene savjetovanja mogu biti različite. U pedagoškoj literaturi najčešće se pominju

sljedeće namjere savjetovanja:
-savjetovanje u svrhu odgojnog djelovanja,
-savjetovanje u svrhu rješavanja problema ličnosti, savjetovanje kome je cilj pomoć ličnosti u
odabiru profesije i s1.
Petar Mandić navodi da se savjetodavni rad može obavljati u manjim grupama (3-9 ljudi), sa
većim grupama (po 12-15 ljudi) i sa velikim grupama (preko 25 ljudi).
 Page 7 of 11

Pored grupnog savjetodavnog rada postoji i savjetodavni rad sa pojedincem.

Vidovi savjetodavnog odgojnog rada

"Pod savjetodavno-pedagoškim radom ili djelovanjem najčešće se podrazumijeva jedan ili
više (čak i niz) savjetodavnih razgovora , intervjua sa sagovomikom, pojedincem-učenikom
(eventualno njegovim roditeljem) ili sa grupom učenika". (D.Branković, M.llić, 2003).
Isti autori prema cilju, sadržaju i načinu realizacije razlikuju sljedeće vrste intervjua:
,,1.savjetodavno-pedagoški razgovor (pedagoga, nastavnika, odjeljenskog starješine) kojim se
pokazuje sugovorniku (u ovom slučaju učeniku ili roditelju) da potpunije upozna svoje
teškoće i probleme, da identificira njihove objektivne i subjektivne uzroke, da što
samoštalnije donese (i uz podršku savjetodavca) realizira odgovarajuće odluke i zaključke,
2. nastavni razgovor kao jedan od metoda poučavanja (u naštavi bilo kog predmeta), gdje
poučavani (npr.učenik) uči tj. stiče nova znanja kroz razgovor sa poučavaocem (instruktorom,
nastavnikom),
3. istrazivački intervju- jedna od istraživačkih tehnika kojom se prikupljaju podaci od
ispitanika o određenom stanju, pojavi, odnosno o njihovim zapažanjima, iskustvima i
mišljenjima o proučavanim pitanjima pedagoške stvarnosti,
4. informativni intervju-kao jedna od tehnika ispitivanja javnog pedagoškog mnjenja, odnosno
prikupljanja indikativnih pokazatelja koji će prezentirati putem sredštava masovnog
komuniciranja,
5. klinički intervju- psihoterapijska tehnika kojom profesionalno osposobljen stručnjak
(specijališta psihoterapeut) utiče na eliminaciju ili ublažavanje (liječenje) psihičkih oboljenja
(psihoza). (D. Branković, M. Ilić, 2003).

Dr. R. Ćatic, O. Ramić, 1998. razlikuju savjetovanje kvalificiranih stručnjaka od savjetovanja

u običnom životu.
Pedagoško i psihološko savjetovanje zasniva se na provjerenim znanstvenim teorijama i
verificiranim empirijskim iskustvima. Tokom savjetodavnog rada koriste se znanja iz
pedagogije i psihologije, kao i iskustva pedagoškog vođenja.
U školskom savjetodavnom radu koriste se sljedeće metode:
a. metoda direktivnog savjetovanja,
b. metoda nedirektivnog savjetovanja,
c. eklektički način savjetovanja.

Najštariji i najrašireniji oblik savjetovanja je direktivno savjetovanje. Savjetovanje je

«usmjereno na savjetodavce», on kontrolira šta ispitanik govori, kako se ponaša, on određuje
kako treba postupati, direktan je u nastupu. Savjetodavac preuzima na sebe i odgovornost za
uspjeh ili neuspjeh u rješavanju problema, pa na taj način indirektno uređuje daljnje odnose
između sebe i onoga kome pomaže.
U indirektnom savjetovanju učenik je u centru pažnje.Savjetodavac ga nastoji usmjeriti kako
da sam spozna problem i na strategiju rješavanja problema. Savjetodavac mora poznavati
genezu problema, kako se učenik prema njemu odnosi i kako ga doživljava.
Atmosfera u kojoj se vodi ovaj razgovor je permisivna i fleksibilna. Ovaj vid savjetovanja
zahtijeva visoku stručnost i umješnost, pa ga mogu voditi samo stručna lica.
Karl Rodžers, američki autor, u knjizi "Savjetovanje i psihoterapija" indirektno savjetovanje
je tumačio kao oblik površinske psihoterapije. On pristupa ovom savjetovanju s ciljem da
pomogne pacijentu da "sazri" ili da "psihološki poraste", kako bi sam sam ubuduće lakše
 Page 8 of 11

izlazio sa problemima na koje naiđe ili će se tek desiti.

Ovo se savjetovanje usmjerava na stručnu pomoć da klijent učini sam za sebe one što je
potrebno. Savjetnik ne preuzima na sebe odgovornost i obaveze da uklanja prepreke i da
rješava probleme, a ne da je ni instrukcije kako to treba uraditi, već klijentu pomaže da bude
samopouzdaniji u donosenju vlastite odluke i rješavanju problema.
lndirektno savjetovanje obraća pažnju na emocionalnu stranu učenika. Prema Rodžersu oni
koji imaju probleme ne muče se zato što ne znaju šta bi trebalo da urade ili što nemaju koga
pitati za rješenje svoga problema,već zato što nisu u stanju da rade onako kako znaju da bi
trebalo. "Uspješnog rješavanja problema nema zato što između shvaćanja situacije i akcije da
se ona izmijeni stoji emcionalni naboj koji blokira adekvatnu akciju". (R. Ćatić, O. Ramić,
1998).
U indirektnom savjetovanju veća pažnja se posvećuje trenutnoj situaciji onoga ko savjetuje i
kako se on trenutno osjeća, a ne bavimo se prošlošću.
Rodžersov koncept usredsređuje pažnju na samog pacijenta, odsutna je presija i persuazija,
pacijent se obučava da dalje shvaća i osjeća sebe i druge.

Etape koje razrađuje Rodžers u ovoj metodi savjetovanja su:

1. individua je riješila zatražiti pomoć,
2. terapijska situacija je definirana,
3. stvaranje atmosfere slobodnog izražavanja,
4. terapeut prihvata, konstatira na osnovu čega čini jasnim klijentove negativne osjećaje,
5. pojava pozitivnih osjećaja,
6. terapeut konstatira i realizira pozitivne osjećaje,
7. javlja se uvid i sve jasnije odluke i promjene kursa aktivnosti,
8. javljaju se pozitivne akcije,
9. podupiranje emocionalnog sazrijevanja,
10. kontinuirano se javljaju pozitivne akcije,
11. završna faza terapijskog procesa.

U eklektičkom pristupu u savjetodavnom radu odabiraju se i koriste različite tehnike: postupci

iz direktivnog ili nedirektivnog seta s ciljem pružanja kvalitetne pomoći uceniku sa
poteškocama. Eklektičkom pristupu pogoduje timski rad koji se u svijetu sve više afirmira.
Eklektički postupak je efikasniji ukoliko se odmjere primarni metodski postupak i tehnika
koja će se koristiti kao primarni i šta će se iz ostalih metoda i tehnika uzeti u savjetodavnom
radu.

Mogućnosti i ograničenja savjetodavnog rada

Savjetodavni rad doprinosi normalnom razvoju učenika i doprinosi korigiranju ponašanja koje
nije u skladu sa normama društva. On je jako važan u rješavanju problema sa kojima se
susreću djeca u školi. Prosvjetni radnici su cešto u prilici da savjetodavno-pedagoški djeluju
na pojedince i grupe učenika, a često savjetuju i učeničke roditelje.
"Tokom savjetodavno-pedagoških razgovora pedagoški kompetentan savjetodavac neće
isleđivati, osuđivati, naređivati, prijetiti, "moralizirati", teoretizirati, odnosno autokratski i
hladno reagirati. No, on neće činiti ni suprotno, tj. neće sažalijevati, sve odobravati, u
potpunosti se poistovjećivati, rješavanje problema preuzeti na sebe, sam davati zaključke i
odluke, minimizirati teškoce itd". (D. Branković, M. Ilić, 2003).
Savjetodavac će primjenom pedagoških postupaka, procesura i tehnika pomoći da učenici
potpunije shvate svoje probleme, da se postepeno osposobe da što samostalnije donesu i
realiziraju adekvatne odluke o pozitivnom mjenjanju svojih uvjerenja i djelovanja.
 Page 9 of 11

Savjetodavno-pedagoško djelovanje savjetnika nije nemoćno. U određenim situacijama ono je

djelotvoma podrška učenicima kako da prevaziđu određene subjektivne teškoće, nepovoljne
interakcije, probleme u porodici, školi, društvu i sl.
Prva stepenica u savjetodavnom radu je identificiranje učenika koji imaju probleme.
Dijagnosticiranje podrazumijeva dobru opservaciju djeteta, analizu dokumentacije, odabiranje
i primjenu odgovarajućih mjernih instrumenata i analizu i detekciju devijacije.
S obzirom na nepouzdanost dijagnostike treba donesenu ocjenu preispitati, ili da je urade
drugi stručnjaci, ili da se primijene drugi instrumenti za validaciju. Dijagnostika predstavlja i
ograničenje savjetodavnog rada.
Savjetodavni rad u školi često se svodi na ubjedivanje da učenik bolje uči i da se bolje ponaša.
Pogreška je i što savjetodavci ne odmjere tempo, već u savjetodavnom radu žure.
Za savjetodavni rad potrebno je strpljenje i češće seanse.
Češto odgajatelji daju učenicima previše informacija, preporuka, ubjedivanja, objašnjenja, a
ponekad i indirektnih prijetnji. Sve to rade sa svojih pozicija, nisu svjesni da učenici ne
doživljavaju problem kao oni i da je potrebno mnogo više vremena da učenici uvide svoju
situaciju. Prije nego što daju savjete učenicima odgajatelji moraju poznavati situaciju u kojoj
se učenik nalazi.
Motivi zašto pojedinci traže savjete su različiti. Ponekad savjet traže od više osoba, kako bi
našli onaj odgovor koji ustvari znaju unaprijed, samo žele da im ga ponudi neko drugi.
Ponekad se savjet traži da se podijeli s nekim odgovornost ili da se udovolji autoritetu.
Navedene činjenice mogu biti ograničenja savjetodavnog rada.
 Page 10 of 11

ZAKLJUČAK:
Na višem stepenu znanja pedagoške djelatnosti pojavio se savjetodavni rad čiji je cilj
proširivanje pedagoške funkcije škole. Probleme na koje nailaze djeca i mladi nije mogao
rješavati sam nastavnik sa oskudnim pedagoškim obrazovanjem.
Savjetodavni rad predstavlja jako odgovornu i suptilnu pedagošku djelatnost putem koje se
postiže svestraniji i potpuniji razvoj ličnosti. Krajem šezdesetih godina pedagozi i psiholozi su
se složili da je savjetodavni rad odgoj i da je odgoj savjetodavni rad.
Savjetodavni rad je sastavni dio cjelokupnog odgoja i značajan zadatak školskih pedagoga i
psihologa, nastavnika i roditelja.
U prošlosti je vođena rasprava o pojmovima pedagoško vođenje i pedagoško savjetovanje.
Podsticaj za pedagoško vođenje i savjetovanje dala su Frojdova istraživanja .
Prvi biro za profesionalnu orijentaciju osnovan je 1909.god. kako bi se pomoglo učenicima u
izboru profesije, a 1909.god. Parsons je napisao prvu knjigu o profesionalnoj orijentaciji.
Prvo Udruženje za profesionalnu orijentaciju osnovano je 1913.god., a od 1933.god. počeo je
izlaziti prvi časopis "Zanimanja".
Početak školske psihološke službe vezan je za Binea i Sajmona u Francuskoj, 1905.god.
U nasem,okruženju prvi stručnjaci savjetodavnog rada uvedeni su u Hrvatskoj, Sloveniji i
Srbiji. 1963/64.god. otvara se katedra za pedagogiju-psihologiju na Filozofskom fakultetu u
Sarajevu, a prvi pedagog u BiH zaposlen je 1950/60.sk.god u Bihaću.
Zakonom o osnovnoj školi 1978.god. u Bosni i Hercegovini je uveden školski pedagog kao
obavezan specijalizirani stručnjak koji radi u školi. U našim školama nije bilo granica između
pedagoškog vođenja i pedagoškog savjetovanja, već se više vodilo računa o tome da se
savjetodavni rad organizira što uspješnije.
Savjetovanje se najčešće primjenjuje za pružanje pomoći u rješavanju različitih teškoća na
poslu, problema u školi, pri izboru zanimanja, nesuglasica u braku, poteškoca u razvoju i
odgoju djece. Savjetovanje je pedagoški proces kojim osposobljen i iskusan stručnjak pomaže
drugoj osobi: da razumije sebe i da sagleda svoje mogućnosti, da primi odgovornost za vlastiti
izbor koji čini i da se ponaša u skladu sa učinjenim izborom".
Savjetodavnim radom tretiraju se brojni problemi u školi :
-odgojni problemi,
-socijalni problemi,
-afektivni i kognitivni problemi, zdravstveni problemi,
-profesionalno usmjeravanje i humanizacija odnosa među spolovima.
Savjetodavni rad može obavljati u manjim grupama (3-9 ljudi), sa većim grupama (po 12-15
ljudi) i sa velikim grupama (preko 25 ljudi). Pored grupnog savjetodavnog rada postoji i
savjetodavni rad sa pojedincem.
Postoje sljedeći vidovi savjetodavnog rada koje daje D. Branković, M. Ilić, 2003.:
savjetodavno-pedagoški razgovor, nastavni razgovor, istraživački intervju, informativni
intervju i klinički intervju.
U školskom savjetodavnom radu koriste se sljedeće metode:
1. metoda direktivnog savjetovanja,
2. metoda nedirektivnog savjetovanja,
3. elektički način savjetovanja.
U direktivnom savjetovanju savjetovanje je usmjereno na savjetodavca, u indirektivnom
savjetovanju učenik je u centru pažnje, a u eklektičkom savjetodavnom radu odabiraju se i
koriste različite tehnike i postupci iz direktivnog i nedirektivnog seta. Eklektičkom postupku
pogoduje timski rad.
Ograničenja savjetodavnog rada su:dijagnosticiranje, nepouzdanost dijalektike svođenje na
ubjeđivanje, odvijanje ponekad prebrzim tempom, davanje učenicima previše informacija,
objašnjenja, a ponekad i indirektnih prijetnji, motivi za traženje savjeta i dr.
 Page 11 of 11

LITERATURA:
1. Branković, D., Ilić, M.: Pedagogija, Banja Luka, 2003.
2. Ćatić, R., Ramić, O.: Osnovnoškolska pedagogija, Zenica, 1998.
3. Mandić, P.: Savjetodavni vaspitni rad, Sarajevo, 1986.
4. Pedagoška enciklopedija, II, 1989.
5. Pediček, F.: Savjetodavni rad u školi, Ljubljana, 1967.
6. Rogers, B.: Kako postati ličnost, Nolit, Beograd, 1985.
7. Tomić, R.: Savjetodavni odgojni rad, ''OFF-SET''Tuzla, 2006.