ISLAMSKA ZAJEDNICA U BiH

UNIVERZITET U SARAJEVU
l'AKULTET ISLAMSKIH NAUKA
DIPLOMA U ISLAMSKIM NAUKAMA
24. Januara - 13. Aprila 2006.

ISLAMSKA KIJLTURA U BiH

Materijali

Sarajevo, 2006
 III

SLAVENSKO-MUSUMANSKE
SKUPINE NA BALKANU

Mus/lmanska. naseljs Isto~nog aatkana nastalasu dljelom

kolpnlzacljom Turaka j turkmenskJh plemena. a dlelomlcno prl-
manlem lslama od etrane 'domaceg slevenskoq- (bugarskog. srp-
skog. makedonskog)kao d albanskog stanovnlstva. Na zapad-
nom dljelu Balkans. u Bosr:J1 I Hercegovlnl sa bhlslm Novopazar-
sklmsandfakomkao i daljeu hrvatsklm I msdarsklm krajevlma.
osvojenlm ugfavnom posllje bltke na Mohacu 1526. godlne. nije
usHjedHa kofonlzaclja musllmanskog stanovnlstva turskog etnlc-
kog potljekla. U Bosnl je domace stanovntstvo .prlmllolslam.
BUo je 1 doseljavanja prlpednlkapojedlnlh Islamskih nsroda, all
nlsl! blla masovna. U hrvatske krajeve: Dalmaclju, Llku, Slave-
nllukao! dalje !J Podunavlje vrslla se. Isnna, kolonlzaclje, alt
musHmana IzBosne. Na ta] nacln u zapadnom dtjelu Balkans
musHmansko stanovnlstvo bllo le endogenog porljekla.N1je po-
znato dase u Bosnl lhrvatsklm krajevima lkada u masl govorllo
tursktm Jezikom. za razltku od ostalog Balkans, gdje je dvoje-
zlfnost, naroettou carslJama. bila redovlta pojava.
Fenomen da Je masovno prlmanje islama u BOSflI blo glavnl
faktor da nlje doslo do turske ko.onlzaclje,posebno Jeuo~io
poznatJ turstGI hlstortear ~mer Lutfl Barkan, autor vainlh stu-
diJa 0 osmanakom ststernu kolonlzaclJe (tzv. surgun). Prof. Bar·
kan svo]e zakIjucke temetjt u prvom redu na vellkom brolu 105
neobjavljenih katastarskih deftera, I<ojl' daJu mogucnost da se
prat] kretan)e stanovnlstva u pojedlnlm kralevlma Carstva lz

29
 perloda u period. S ovog aspekte Barkan je razmotrlo I stare
turske kronlke. kao I druge izvore. Na osnovu obllne htstorljske
grade ova] turskl nauc3enjak skreee peinJu ne valove Imlgracija.
prvo u Anadollju. 8 onde ITa Balkan, gdJe je od naroctte vainostl
bllo naseljavanje turkmansklh plemena. Barkan smatra da se
hlstorlja konstltulranja Osmanskog Carstva dljelom sastojl u
mlgraoljama ogromnih mass i njlhovoJ aktlvnosn da u novlm
krajevlma zasnuju domove. Jedno su prl tome spontane mlgra­
cl]e. uslljedile lnlcljativom samih migranata, a drugo su one koje
Imaju izvor u intervenelji drtave koja [e po jednom odredenom
slsternu, medu ostalim, vrsila prlsilnu deportaciju (surgun) u
krajevlma u kojima je to smatrala za potrebno Iz politickih. vo]­
nlh odnosno ekonomslolh razloga. Jedna takva prlsl/na depor­
.. .taclja sprovedena ,je na Cipru 1572. godine. uskoro poslt]e osvo­
jenja toga otoka. S druge strane, vr~ena su I preseljavanja
krscenskoc stanovnlstva, posebno raznlh zarobljenika u okollcu
pojedlnih turskih gradova. gdJe je trebalo da razvljaju prlgrad­
sku polJoprlvredu.
Re21lmlrajucl svoja Istrazlvanla u pogledu Balkana, prof: Bar­
kan doslovce navodl:
•Bez obzlra ne razloge i forme kako su tzvrsavane. ove rnl­
graclje. hila da se radi a prisllnlm III dobrovoljnlrn. dogadale
su se odmah iza osvalanla: sto]t to da su se velrke mase sta­
novntstva 'Iz turske Anadollje preselile u Rumeliju. Ovl su imi­
grantl clnlli znacajnu veclnu u vellkom ,dijelu gradova I sela
smjestenih u Istocnom dljelu Balkana, pa su tako stvorlll od,
Rumellje po vanjskom Izgledu I po nacinu ilvota jednu u Istlnu
tursko-musl.imansku zemlju. Turelziranje i islamiziranje Rumelije
pod osmanskom vlascu nije dakte bilo, kao !ito se mlsl. i cesta
tvrdi, prlmjer prelaska ns islam balkansklh naroda I promjene
njihova imena. Turclzlrani i islamiZlirani krajevi Balkana pod
osmanskom vlascu su nastanjeni i kolonizirani jakim kontlngen­
tom turskog stanovnistva, koje je doslo ~z AnadoliJe. To su bile
kolonlzirane teritorije, zadoQlvene Izlozenim metodama. koje su
zadrzale· turski i muslimanski karakter sve do vremena odcjep­
Ijenja tlh kraJeva od Osmanskog carstva. St~ se odrzala ovakva
geografska raspodjela Turaka. usprkos tolikim metezima i poli­
tlcklm poremecaJima, koje je pokrenula hlstorija ovih evropskih
krajeva u posljednja dva stoljeca do na5ih dana, to je %8 to
sto je blla vrlo solldna demografska podloga. Balkansko pak
stanovnlstvo, koje se je obratilo i ·turciziralo pod utjecajem via­
dajuce rellgije I jezika bilo je stanovnistvo nastanjeno u mje·
stima blize krajevlma. gdje je blo turskl i muslimansld eleme·
nat koncentrlsan i gdje je uhvatio korljen. tznimku cini Bosna,
kola se nalazlla u speciflcnlm uvJetlma.. . nlka. Kod musllmana ovakvi podacl ne postoje,
Barka~ova Ispitlvanja su pokazala da Bosanskl palialuk nlje
blo obuhva6en maSQvntm naselJavanJlma Turaka. 805na Je oS'tala
30
po stranl u naselJavanjlma turkrnansklh plemena I drugih orl­
jentalnlh etnH~klh skuptna, koja isu tollko: karakterlstlcna prvo
28 Anedolllu, a onda za Istoenl Balkan.
Nile nam ctl] 'de u ovo] prlllcl govorimo 0 slren]u, brolnom
stan]u I rasprostranJenostl Islama I mu~llmana na Balkanu i u
lulnoslavens~m zemlJama u toku hlstorlle. Spornenucerno samo
da le na osnovu Barkanovog proutavanja. kojl le I ovdje uzeo
za lzvor turske katastarske deftere, od 1520. do 1530. godine,
juino od Save I Ounava. ra6unajuC'i I egejske otoke, bilo 194.95!J
muallrnensklh domacinstava. 823.707 krMansklh I 4.134 [evre]­
ska. !to ukupno Iznosl 1,031.799 dornaclnstave.
Brojc8nl odnos stanovnlstva na Balkanu nlje nlkada rav­
nomlerno tekao .
AlIspomenlmo da [e prilfkom prvog opceg popisa stanov­
nl!tvau Osmanskom Carstvu, obavljenog 1831. (Bosna tada nlje
blla obuhv8cena) utvrdeno da je u elaletlrna Rumellje I SllIstre
blla 751.339 nemusllmana, 491.263 muslimana, 28.464 C;gana,
10.133 Jevreja I 2.124 Armenca. odnosno ukupno 1,289.323 mu­
Akog stanovnl§tva (upor. Fazila Akbal, Tarlhlnde osmanli lrnpe­
ratorlugunda Idarl takslmat ve nufus. Balleten XV. 1951, No 60,
str. 617-628).
U bumoj proslostl Balkans, naroclto nakon obrazovanja na­
clonalnth drzava u XIX vlleku. pa kasnlle, deslie su se vrlo
vellke promjene .u etnlckoJ i vjersko] strukturi. Zanimljivo le da
se muslimansko stanovnl§tvo odr'Zalo r najvise u ktajevima gdJe
je domacegporijekla. a to su albanski krajevf i Bosna i Herce­
gowna. .
Danas u Jugoslavlji vaze kao Islamske skupine musHmani
slavenskog poriJekla u republlkama Makedoniji, Srbolji, Crnaj
Gorl 1 Bosnl j Hercegovinl. dalje veclna prlpadnika albanske na·
rodnostl te svi pripsdnlcl turske narodnosti. Medu muslimane
se ubraJa I najve61 dlo Horns (Cigana) u MakedonlJI, Crnoj Gori
I Bosnl I Hercegovlnl. Muslimana Ima 1 u preostale dvije re·
publlke. u Hrvatskoj I Slovenlji. all su ta naselja novijeg po­
stanka, pa je za njlh u novlje vrijeme uobicajen naz,iv .musli­
manl u dlaspori..
S obzlrom da se u savremenom svljetu, pa I u Jugoslaviji,
srecemo 5 pojavom masovnog atelzma. tesko je dati precizne
podatke 0 broju pripadnika Islama (sllcno kao i 0 broju pripad­
nib druglh vjeroispovijesti). Krscanl vode matlce krstenlh. a u
katollckoj crkvl razvljena je I tzv. pastoralna 50ciologlja. kola
pratl relevantne obHke menifestovanja vjerske svijesti. pa to
pomaze de se utvrdl broj krMansklh. odnosno katollekih pripad­
Za sada ledln! pouzdan pokazatelj 0 broj'u prlpadnika Islama
jeste opca._drZ8vna statlstllka Iz 1953. godlne, alt odmah valja
nap.omenutl, da se sttuacfja u meduvremenu izmijenlla. ocltona
31
 stetu broja vjernika. Godlne 1953. fskazalo se 2.090.380 pripad­
nlka Islamske vjeroispovijes1li u Juqoslavtlt, a to Je ~lnl1o ,12,30
poste eje/okupnog stanovnlstva. Tada je mag/o bit! oko 3.15 po­
sto atelsta medu bcsansklm Musllrnanlrna, Albanclma I Turcl­
rna, no sada je tal postotak slgurno veci.
. Polazect od toga da nema pouzdanih uporlsta 0 broju pr i­
padnlka pojedlnlh vjerolspovljestl, moracerno operlsatl podacl­
ma 0 ukupnom broju Turaka. bosanskih Musllmana itd. kOJi su
po porljeklu musltmanl. bez obzlra na to da Ii su vjernlci ili
atelstl.
Posljednja opca statlstlka stanovntstva od 31. marta 1971.
utvrdlla je da je u Jugoslavlj.l bllo:
- Musllmana kojl su se Izjasnlll u nacionalnom smlslu kao
J Musliman] 1.729.932, ill 8,4 poste od' ukupnog stanovnlstva:
- Albanaca1.309.523 ill 6,4 postood ukupnog stanovnl­
stva: odnos Izmeau broja musllmana I katollka Albanaca u 1953.
godlnl lznoslo le 95.6: 4,4, pa bl 1971. godlne u Jugj)slavJJI mo­
glo bltl oko 1.25~ .904 .musUmanskih Albanaca I oko :S7.~jjl- ka­
rollckth Albanaca:
---:kao Turcl lzjasnllo se, 1971. goolne 127.920.stanovnlka,
sto cln] 0,6 posto od ukupne jugoslavenske populaelje.
Iz Izlozenog, prlllkom opceg popisa stanovnlstva na dan 31.
marta 1971, u JugoslaVljl bllo je Muslimaoa unaclonalnom smi­
slu, musllmanskth Albanaca-t Turaka, ukupno 3,109.756, a to clnl
15,15 posto cjelokupnog jugoslavenskog stancvntstva. '
Interesantno le da Musllmanl J Albancl trnaju najve61 prlrod­
ni prlrastaj uJugoslaviji. Kod Albanaca prirodnl prlrastaj iznosio
Ja (godlne 1970/71) 29.0 na 1.000 stanovnlka, a kod Mushmana
16,7 na 1.000 stanovnlka. Muslimanr srpskohrvatskog Jazika
imaju uopce najmanjl mortalltet u JugoslaV/jl (godlne 19.70/71.
na 1.00a stanovnlka 6,2 umrlih).
Albanel I Turci imaju u danasnjoj Ju~oslaviji status narod·
nosti (po ranljoJ terminologiji narodne manjlne). Uzlvajll ravno­
pravan poloiaj sa ostalim gradanlma Jugoslavije. all i pravo
slobodnog 12raz8vanja svoje narodnosti J kulture, kao st~ je upo·
treba materlnskog jezika u javnom ilvotu i sluibama, odvojeno
skolstvo i nacionalne instituclje i 51.
Musllmanl slavenskog porljekla uzlvaju u JugosJavljl ray·
nopravan tretman sa ostallm Iugosfavensklm narodfma: Srblma.
Hrvatlma, SIovenelma, Makedoncima i Crnogorelma. Musliman;
slavenskog porijekla. kojtlma okosnicu cine bosanski Muslimani.
priznati su kao jedna od sest Jugoslavensxlh naelja. To je. histo·
rijski gledano, onaj dio Juinlh Slavena, kojl je prlmio ;slam. u
otormio se u toku stoljeca u pasaluku (ejaletu HI beglerbeglukul
Bosna. Pasaluk Hosna blo je znatno prostranljl od dana§nJe ter;·
torlje Boshe I Hercegovlne.· Obuhvatao le I Novopa2arskl san·
diak (podrucJe Izmedu Srblje I erne Gore), a IzvJesno vriJeme
32
dopirao je cak do Skadarskog Jezera.pa le dakle tada uklju~lvao
I musllmaoe u ·Cmdl GorJ. Ova terltorljalna ekspanz1ja '806ne,
(Bosanskog pa§aluka) kao't emoclonalna pevezanoat, doprloljela
le da se J musUmani C~n~ Gore, a, pogotovu muslimanl s IX'
rucja Novopazarskog sand2aka kojl le sve do 1878. blo u sastavu
Bosne. smatraju bosensklm Musllmanlma. pa su se prtltkom po­
pisa stanovntstva 1971. deklarlsaH kao Musllmsnl u nl\elnnal.
nom smlslu. '
Od slavensko-Islamsklh skuplna u juinoslavensklm zemlJa­
ma tzV. Pomacl I tzv. Torbe!1 sa Goranirna oduvijek su bill terl·
torljalno odvojenl od Bo~me. Medutlm popls stanovrilAtva .od
1971. pokasac je, po tome sto su se, tzv, Torbe!l dJeloml~no iz­
lasnllt kao MusHmanf unactonalnom -smlalu de su emoclcnalno
bliskf bosansklrn Musllmanlrna. [edno 2bog Iste Yjere, a i:1;bog
hHskn~tl ]ezlK8. Zanlml]lvo je da sutzv. lorbe!1 ukohabttectll. s
mllslimsn:d·!.sn dJhstnnlrna uvljekznal! o~uvatl svoju etnl~ku 00'
.c:ebnost.. Nasucrct tome, nalazecl se U boeensko-mustlmanskot
sreernr. doata su padlozhl' a'sIrnllacl] I s bosanSklm MIJsllmanlml'l
Dosl]edno pretnodnim Izlaganjlma kao slevenako-tslamske
skuplne tiolaxe u obzlr:
a) tzv. Pomacl
b) tzv. Torbes! I
c) boaanskl Musllmanl (-Muslimania, -Muslimanl srpsko­
.hrvatskog' [ezlkae] sa svojlrn ogranclma MusHmanl Novopazar­
skogs~ndzaJc8 I crnogorskl Musliman!.
a) Tzv. Pomaci
U Pomake se ubraJaju muslrmanl slavenskog porijekla, na­
stanjenl na podru~ju Bugarske, a djelomi~noJ Grl:ke. Govore (
bugarsld. Na. podrucju JugoslaVlje dosalllo se posllje1877/1878.
ne§to Pomaka u okoflnu Kumanova. a endogenog porljekla Je
manJa grupa Pomaka u predjelu PIJaneu. Glavnu oblast Pomaka
~Ine 'Aodopl. pa su Pomacl - za razHku od bosansklh Musli­
mana -gorstacko stanovnistvo.
Ovo slavensko-musllm~nsko stanovnlstvo nlJe se nlkada
samo nezivalo Pomactma;u najranlrlrn tursklm poplslma izdva.
jaju se u po-sebnu kategorllu pod nazlvom -aharjanl •.
Nekada su blli znatno.brojnijl nego danas. Jlrecek le r~u·
nao (1876. gOOloe) da le Pomaka tads bUo 500.000. Prema op­
cern poplsu stanovnl§tva od 1926.godlne u BugarskoJ' je blo
, 3
33
 102.351 musltman' s bugarsklm materinsklm jezlkom (a ukupan
bro] musllmana, u Bugarskoj lznosio je tada 789.296 III 14.41 po­
sto od ukupnog stanovnlstva), . ' Torbdl na Gorl. Hekallle u doHnl Radlke, u Rahovecu (Ora­
ne
Prelaz 1$lam poma~kog stanovnlstva uslijedlo je - ore­
ma orljentatlstl Fehlmu Bajraktarev,~u - postepeno I u raznim
krajevlma u razno doba. Prvl prelaz! su blli vec poslije bltke na
Marlel (1371) 1 posflje pada Trnova (1393). Bajraktarevlc se pri
tome pozlva na Jlreceka, koJI je smatrao do su tada bugarska
vlastela: I bogumfIJ prlmJli Is/am. Jedna znacajnlja faza Islarnlza­
elje blla je za 5ellma I (1512-1520). a onda sredlnorn XVII
stoljeee. " pravoslavne vJere. Torbesa Ima I u okolini Gostlvars, Tetova i
U bugarskom jezlku Pornaka dosta su prisutnl jezlcnl arha­
izml, a I predlslamskl oblcajL
, Zanlmljlvo je da je bugarsko Ime u novijoj hlstoriji postalo
poznato zahvaljujucl dobrtmdljetom upravo Pornaclrna. Donekle
se neato sH~no desllo kao sa jugoslavenskom -Hasenaptnlccm-.
koja je IzdanJem Fortlsa (1774)' I Goetheovlm prJjevodom na
njemackl jezlk pronljeJa u Evropu slavu narodnorn stvaralastvu
lugos/avenskJh naroda, U slucaju Pomaka rJjec je 0 zbircl -Veda
Slavena- (I knJJga. Beograd 1874, l/ .knjiga S. Peterburg 1881).
-Veda- je predstavllena kao da je toboze nastala u Pornaka sa
Rodopa. Tu je sadriana mistiflkaclja. kako su preci Juinih Sla­
vena bill. IIIrl, Traeanl 1 Makedoncl I kako su doseljenl IZ l~dlje.
Zblrka je Izazvala najve6i Interes znanstvenlh krugova. 00510, je
do zucnfh nauenlh potemlka 0 autentl~nostl teksta u .Vedl-. Ko­
naeno se utvrdllo da je nek! makedonskJ ueltelj Imenorn lvsn
Gologanov falslflclrao te tekstove I tako Ih prezentlrao redakto­
ru Stjepanu Verkovlcu', kojl je IhaOe blo porljeklom bosanski
franjevac. No bez obzlrs ns to st~ se radilo 0 mlstJfJ.kaciji,
-Veda Slavena- I POlT)acl dall su povoda da se posllje vlsevje·
kovne zaboravl opet pro~uje za bugarskl narod (Sismanov).
b) Tzv., Torbesi
Torbesi - kojl se takoder saml nlkada ne nazJvaju tim ime·
nom - clne posebnu slavel')sko·musl1mansku skupinu. a nasta·
njeni su oblcno uzalbanska naselJa. Govore dljelom srpskim a
dljelom makedonsklm jezlkom, pa su po svoj prilicl srpskog i
makedonskog porljekla. Nlje posve 'lsklJuceno da su i slavlzl·
rani Albancl (ImaJu I nosnJu kao 1 neke oblcaje slicne Alban­
cima). Pojmu -torbe§- nek! prldaju Isto znacenje kao j pojmu
.I<uduger. 'I .fundaltc. kOJf se upotrebljavaju za bogumile (cutis
34
kao IrpowS« = torba) (upor. Maja MlIetlc, I -krstlanl« dl BosnJa
alia luce dei loro monumentJ dl pletra. Roms 1957. str. 86--87).
hovac Podrimskl) cine prelaz Makedonclrna, dok su Torbesl 11
'tlkvesu naiclscl MakedoncJ, a njihov govor makedonski. Tlkve­
ska grupa je njJhovs najmnogobrojnlja grupa; cl ne je Kavadarci
I onl u Negotlnu na Vardaru. lzrazltl Makedoncl su I Torbesl oko
Klceva I Juznog Broda. Mus/lmanl u Rahovecu I ani u Jablanlc­
ko] ~upl (zvano] obleno Sredska zupa) po govoru su mnogo blii!
srpskom jezlku nego pravoslavnJ oko Aahovca / sarnt Prlzrencf
Resna; njthova su I neka ohrldska I debarska se/a, a Ima Ih I u
'granlcama AlbanlJe (Peehkopt, '<uk~s).
. Torbesl u Tlkvesu Imaju vlsok rast, siroka pleca, plave kose
I 0151 te dugulJasto lice 1 duguljastu lubanju (dolthocetall).
Gorani (sa Vlsegradanlma) nastanjavaju opclnu Draqas Tuz
Prlzren) (koja je cinlla stare dvlje iupe, ppolje sa albanskim iiv­
ljern I Goru sa alavenako-rnuslfrnansklm zivljem). Karakterlstlka
je gorsnskih naselja da su kompaktno muslimanska. Glavno Im
je zanlmanje stocarstvo. Poznati su kao slasttcart (cesto se pc­
gresno potstovjeculu sa Albancima), a u Skoplju i dr. kao
sarafl.
Is/amlzaclja tzv. Torbesakao da se ima datlratl u kasnije
vrlJerne. Na podrucJuSar-plan/ne to se- prema Bajraktarevlcu
- moglo dogodltl za vlade 5ellma I (1512-1520). a u oblastl
oko Debra kraJem XVHstoljeca, a tek pocetkom XIX stoljeca u
Gorl. Pouzdanlje je, medutim, ono st~ prlpovljeda apostolskl vi­
zitator Petar Masarechl godlne 1624. On navodl da suo cetlrl go·
dine ran/je mnogasela oko' Prizre,na presla na Islilm I da je
sjeverno od rlJeke Drim preslo na Islam u 200 sela vise od 3.000
dusa. Nlje Ipak jssno da /1 se ovo saopcenje odnosi samo na
Torbese 1II ujedno I na Albance.
c) Muslimani srpskohrvatskog jezika
Razllkuju se po regijama:
- Musllmani u Bosni i Hercegovini;
- Muslimani u bivhm Novopazarskom sandzaku i
- Crnogorski Musllmani.
HlstoriJskJ su se kao jedna cjellna oformili Muslimani u
Bosol I Hercegovlni I na podrucju blvseg Novopazarskog san­
dzaka,a etn'l~ki su im vrlo bliskl crnogorski Muslima"i srpsko­
3­
35
 hrvatskog [ezfka. Terltorijalnl supstrat u etnlckom oformljenju
Muslimene srpskohrvatskog [aztke blo je Paseluk BOShe. odno-
sno ranlJa srednJovJekovna bosanska driava. Jo,§ pocev§1 od
kralJa Tvrtka pa sve do 1878. sastavnl dlo Bosne bio je I teri-
torlj tzv. Novopazarskog sandiaka. Zato nazlv bosansk/ Musli·
man III Bo§nJak musliman oblljeiava Juznog Slavena lslarnske
vjere kojl se etnlckl razvio na podrucju Bosne (-Kraljevstvo so-
sna-. elalet, pasaluk, beglerbegluk 805na: dodatak .• 1 Herceqo-
vlna- u zvanlcnom nazlvu prlpada novljem vrernenu: povezuje se
sa nepuna dva decenlja vladavlne Alt-pase A/zvanbegovlca Her-
cegovinom kao posebnlm pasahrkom: naziv Bosna 1 Herceqovlna
zvanleno je uveden austrougarskom okupacljorn 1878). Crnopor-
ski Muslimanl juznoslavenskog per/jakta rrlsu bili trajnrJe u sa-
stavu Bosanskog pasaluka, all suo po ku/turnlm odllkama, pori-
jeklu I oslecanjtma najblJil bosansklm Musllmanlma. Svl se ovt
mustlmani u naclona/nom pogledu /zjaSnjavaju kao Musllmani.
Prema Barkanu, u razdoblju od 1520. do 1530. Bosansk/ san-
diak· brojio je 16.935 rnuslimansklh dornaclnstava naprarna
19.619 krscanskth Ikatoltcklh I pravoslavnlh). Vremenom se u
Bosnl muslimansko stanovnlstvo 10$ vlh povecalo. Prerna boo
sanskom defteru skraja XVII stoljeca (kojl J09 nijelzdat) u boo
sanskom sandiaku moglo je blti 3/4 muslimana.
Brojn/ ratovl, kao I posasn, posebno kuqe, vrlo su se nepo-
voljne odrazavel/ na musl/mansku populac/ju. Stradalo je na]-
vise upfavo musHmansko ·stanovnistvo. jer u principu krscanl u
Bosnl nlsu bill obavezni da ratuju. a od posastl stradalo le opet
nalv/se musHmansko stanovnlstvo. Jer je kao gradsko I sa zbi·
jenim tlpom naselja na sellma bllo najizloienije epldemijskim i
pandemlJsklm haranjlma. Muslimansko stanovnlstvo u B05rrl na·
roclto je stradafo za velikog rata 1683-1699. godlne. /zgibanja
I ratne posljedlce bile su tol/ko katastrofalne. da je usprkos ve-
Ilklm doseljavenjlma U oVlm vremenlma zapravo doslo do na·
glog pade musllmanskog stanovnistva u Bosn;,
Na dalje naglo smanjenje utjeeala je narocito kuga od 1813.
do 1817, a· i ratovl u Srbljl ,tako da od dvadesetih god/na XIX
vijeke muslimansko stanovnistvo u Bosn! nije v/~e predstav·
ljalo vec/nu. Iz zvanlcnog turskog popisa od 1850/51. moze se
zaklju~ltl de je u Bosnl bllo 486.000 pravostavnlh. 424.000 musli-
mana j 171.000 katollka.
Za Austro-Ugarske muslimansko stanovnistvo u Bosni ; Her-
cegovlni relativno je brojcano nazadovalo usHjed sel/dbi u lur-
sku. Racuna se da je u austro-ugarskom razdoblju iseljeno iz
Bosne / Hercegov/ne oko 160.000 Muslimana.
Prvl 1 drugl svjetskt rat takoder se tesko odrazio na bro;-
canl razvoj. all su u oba ova rata stradali sv! dljelovl stanov-
nl!tva.
Populaclone prlllke bosansklh Muslimana stablllzirale su se
tek nakondrugog svjetskog rata.
36
NaJnoviji opcl popis stanovnlstva. obavljen 31. marta 1971.
iskazao je u Bosnl i Herbagovlnf 1,482.430 Musllmana. 1,393.143
Srbal 772.491 Hrvata. lzraieno u postoc/ma, Muslimanl su cl·
nlll 39.6 poste stanovn/it\la Bosne i Hercegovlne, Srbl 37.2 po-
.sto I Hrvat/ 22.1 posto.
sto se tlce crnogorsklh musltmana, oblcno se tu podrazu-
mlJevaJu musHman/ juznoslavensko9. albanskog I turskog por!
jeklakojlSlJ nakon ratova 1877. I Berl1nskeg kongresa 1878. te
balkanskih ratova1912. I 1913. prlsajedlnjenl knefevln! Orno]
Gorl. U decembru 1877. Crnogorcl su zauzell Bar sa slavensko-
.musllmansklm stanovnIAt\lom. God/ne 1878. Crnoj Gorl su prl-
pojenl Ule/nj (sa albansklm stanovnlstvoml, Podgorlca (danasn]1
TltogradJ, Spuz. NlkSlc I Kolasln (sa muslimansldm stanovnl-
itvom juznoslavenskog porljekla). P6sltje balkanskth raeova
CrnojGorl su prlpali Plav, Guslnje. Berane, Robj, Bljelo Polje
I PlevlJe (sa musllmanlma lu!noslavenskog' porljekla) te Pe6 I
E>akoVlca (sa albansklrn stanovnlstvom).
Inace. u pravoj Crnoj Gorl musllmanl su do poeetka XVIII
st. bll! brojnlje zastupljen/ u Cekli6lma, u Crmniel, CekHnu. ce-
tinJskom plemenu I dr, Na samom Cet/njskompolJu postojale
su trl d!amlje: u Bajlcama, na sred Polja f kraj vojne bolnlce.
Racuna se da je na podrueju prave Crne Gore b110 oko sedam
dzamHa. Blvse muallrnanske porodiee su Mustapicl. Muhldlno-
vicl I 'Ramadanovlcl Iz Ceklica. Popovlci.JabucarJ. Martlnovl61.
MHoievlcl. MustaJkadl~i sa Cetlnja. Sabani, Beckl. Kadl~l, Ka-
somi i dr.
Stenje se lzm/jenJlo tzv. lstragom poturica I kasnlje. Potlcaj
.zalstragu do§ao le zapravo Izvana: podstaknuta le proglasom
Petra Veflkog na hrlicane Balkana. a sprovedena jeu okvlru ak-
cijeruskoggenerala MiJoradovlca povodorn bltke na Prutu 1711.
godlne.
37
 Proces prihvatanja islama u Bosni
'i,
Prihvatanje islama od najveceg dijela bosanskog stanovnistva i asimili­
ranje lslamske civilizacije na tlu Bosne predstavlja najizrazitiju j najzna­
.) cajniju pojavu i crtu njene moderne povijesti. Islam, skupa sa srednjovje­
kovnom bosanskom herezom, koja mu je prethodila, cini duhovnu vertikalu
I pratio Fatiha prilikom pohoda na Bosnu, pise da se domaci avijet u pojedinim
I
Bosne i Boi§njaka i njihovu bitnu povijesnu odrednicu. Historijska nauka
,I
I nije ni do danas ovaj fenomen uspjela sustavno razjasniti. Njemu se pristupa,
, '
slieno kao fenomenu Crkve bosanske i bosanskih krstjana, sa puno emocija
i strasti, aIi i sa brojnirn predrasudarna, sve do otvorenog krivotvorenja
prirode i karaktera etnicke i vjerske strukture Bosne prije i u toku procesa
sirenja ielama.
Vrlo je danaa rdireno popularno bo~njacko misljenje i uvjerenje da
su bosanski muslimani "ogromnorn vecinorn potornci starih bogomila bosan­
skih, koji su sacinjavali vedinu ili masu naroda bosanskoga za doba narodne
ddave". Po tom shvatanju, usljed stalnih napada katolicizma i pravoslavlja
na pripadnike Crkve bosanske, prihvatise ovi islarn i tako se "ucvrstise
eomocu ove uzvisene vjere sa tvrdim bedemima od navale obiju crk a va."
Cin prihvatanja islall1a po tome se misljenju desio u jeclan mah i masovno,
odmah po padu Jajea, II junu 1463, jos dok je sultan Fatih boravio u Bosni.
Padom lajca, kao stolnog grada kraljevine, nastupio je navodno "cas isla­
mizacije". Po tom predanju, 36.000 bogomilskih porodiea pohrJilo je pod
Jajce da se pokloni suhanu Mehmedu U Fatihu.Oni su tu svi zajedno i
odjednom prihvatili islam i tako postali muslimani. Tu se odmah trideset
hiIjada za vojsku sposobnih Bosnjaka zaklelo sultanu "na njegovu zastavu
kao janjicari".
Stariji historical; i dl'Ugi pisci drie da je ova tradicija vjerodostojna.
Oni se pri tome pozivaju na tzv. Janjicarski kanun ili zakon, odnosno na
jedan njegov prepis, koji je 1724. sacinio u Istanbulu neki Mustafa Celebi.
Tu se na prvom mjestu istice da je Bosna izuzetak u odnosu na sve os tale
pokrajine Carstva, kada je u pilanju kup1jenje djece za janjicarski odiak.
Dok je U ostalim pokrajinama praksa i zakon uzimati samo kdcansku djecu
u adbmi-oglane, dotle je u Bosni "zakonom odredeno da se samo uzimaju
muslimanski sinovi i primaju odmah u carske saraje i basce". Bosnjaci su
138
stekli ovo povjerenje i povlasticu jos dok je sultan Fatih "osvajao Bosnu",
tako st~ se "vecina naroda poklonila njegovoj sili i odmah presla na islarn".
Kad jevidiodasvi "najedanput (bir ugurden) primise islarn", sultan im
rece da oni nisu "hrdav narod". Na to im je jo§ dodao da mogu od njega
tnditi§ta iele. Bosnjaci mu na to odgovore da mole da se i njihova djeea
uzimaju u adumi-oglane. Njihovoj je molbi udovoljeno i od tada je "zakonorn
zajamceno" da se "musJimans~adj~ca i~ Bosne,.b~la obrezana ili neobrezana,
bez joklame (pregleda) moraju prirnau u saraje .
U prilog Janjicarskom zakonu, odnosno tvrdnji da je islam u Bosni
odmah i odjedanput prihvaeen od velikog dijela stanovnistva, u literaturi
se cesto navode i drugi izvori koji govore kako je sultan Fatih iz Bosne
odveo mnogo roblja. Tako turski ljetopisac i historicer Dursun-beg, koji je
nahijama sklonio po teze pristupacnirn mjestirna i prirodnim utvrdarna,
odakle Osmanlije "toliko roblje povedose" da to ne bi "kadar bio pcpisati
ni najvjeltiji pisar", Dursun-beg dalje pise da je nakon zauzeca Jajca "po­
bjedonosni sultan" naredio da se iz grada izvedu svi zarobljenici, "kojih je
bilo bezbroj mnogo". Nekeod njih sultan je ispoklanjao svojim vojskovodama
iapahijama, a drugima je dopustio da "ostanu u gradu", Slicno je 1601.
pisao i Mauro Orbini u svom Kraljeustou Slaoena, tj. da je Mehmed II iz
Bosne "gotovo vecinu plemstva odveo u Aziju u ropstvo". Ni Dursun-beg,
kao neposredni svjedok i ucesnik dogadaja, niti Orbini ne znaju nisla 0
masovnom prihvatanju islama pod Jajcern 1463. godine.
Savremeni poljski hronicar Jan D1ugOS1: zabiljefio je da je sultan Fatih
prilikom osvajanja Bosne "do 100.000 osoba oba pola odveo u ropstvo, od
kojih je 30.000sl1aZnih mladicll uvrstio u janicare". Apostolski vizilator,
Albanac Petar Masarechi pisno je 1624. 0 masovnom prihvatanju islum'1
od slralle sHorn pokatolicenih bosanskih krsljana. Masarechi vjel"Uje da jc
do toga doslo zalo st~ su se mnogi "sjecali krivovjelja i usljed loga bili
slahi u vjeri, pa su prilikom dolaska Turaka u Bosnu lahko prelazili 11\1
islam dasa~uv-aju svoju slobodu".
. Teorija 0 Janjicarskom zakonu, odnosno 0 naglom i jednokratnom pri­
hv.atanju islama od strane velikog broja Bosnjaka tesko da maze i7.dri.ati
historijsku kritiku. To je mi~ljenje bez stvarnih dokaza, aosim toga i bez
osjecanja i smisla za dinamiku historijskih zbi·.·anja. Prihvatanje islnma tI
Bosni bilo je jedan proces cija se postepenost i dinamika mogu pratili prije
svega na osnovu osmanskih deftera, cijem se proucaval1ju u Bosni pristupilo
tek poslije 1945. godine.
Pored toga, mnostvo podataka 0 tom procesu pruzaju i i~vjestaji, u
pravilu dobro obavijeiltenih, papskih vizitntora. Ovi primarni izvori pokazuju
139
 da je proces prihvatanja islama u Bosni trajao 250 godina, U XV odnosno
do poeetka XVI st. taj je proces tekaoprilicno sporo i ne bez oscilacija,
zastoja i rerersija. Prihvatanje islama se intenzivira tokom XVI st., posebno
nakon Moha<!ke bitke 1526, ito se kao preoes nastavlja kroz cijelo XVII
stoljeee, Procesprihvatanja islama je praktieno trajao sve do posljednja
dva desetlje6a pred austro-ugarsku okupaciju, samo ito u xvm i XIX st.
nije imao tako dramati<!an tok kao u prvih 150-200 goclina osmanske
vladavine. Jednom rijecju, sama priroda historijskih procesa, pogotovo tako
. metropolis a, nalazio .se zapravo. veci ~roj. razm? zblJen.~ grado;va I sela,
slcsencg kao st~ je prihvatanje islama, u jednoj zemlji bumih vjerskih
previrenja, kakva je vec stoljecima prije pojave islama na njenom tlu bila
Bosna, dovodi u pitanje vjerodostojnost Janjicarskog zakona.
~ Autori koji smatraju da ovaj zakon sadrli vjerodostojan model prihvatanja
islama u Bosni, kao <!ina koji se desio u jedan mah i masovno, pozivaju
se na njegov rukopis, koji je, kako je naprijed navedeno, nastao 1724, st~
znaci 250 godina poslije dogadaja 0 kojima govori. Kroz tih 250 godina
brojna predanja i rnitovi su se prepleli sa stvarnim dogadajima. Sam teksi
Janjicarskog zakona svjedodi da je pisan iz odredenog historijskog iskustv-
i perspektive, uzoslonac na usmenu tradiciju nastalu u meduvremenu. U
posljednjim recenicama rukopisa Janjicarskog zakona se kaZe da su "musli-
manska djeca iz Bosne", odgajana u carskom saraju,kao pametna i darovita
"vecinom do~la do najvecih casti u driavi". Jasno je da se ovakva tvrdnja
nije mogla izre6i 1463. kada je Janjicarski zakon navodno proglden, nego
tek iz perspektive i iskustva od preko dva stoljeca, tokom kojih su mnogi
Bosnjaci napravili vrlo uspjesnu karijeru u osmanskoj dliavnoj i vojnoj
hijerarhiji.
Broj od preko 30.000, ili po nekim autorima preko 36.000 ljudi. oku-
pljenih pod Jajcem pocetkom juna 1463, sasvim je nestvaran i nepojmljiv.
Pitanje je kako bi se toliki broj Ijudi tu prehranio, kada se je, kako je
naprijed vec navedeno, sam sultan Fatih povukao sa vojskom u unutrasnjost
Carstva, odmah po zauzecu Jajca, upravo usljed nedostatka hrane za ljude
i stoku, Isto je i sa brojem od navodno 30.000 dobrovoljno regrutiranih
vojnika u samo jednom danu. Ako se taj broj uporedi sa cinjenicom da je
cijeli janjicarski korpus u Fatihovo doba brojao oko 8.000 Ijudi, a u doba
Sulejmana Velicanstvenog oko 12.000, onda se vidi da se tu, u najmanju
ruku, radi 0 proizvoljnom pretjerivanju.
Brojnost pokupljenog i odvedenog roblja iz zemlje nije nikakav dokaz
o ranom masovnom prihvatanju islama u Bosni. To je roblje sluZilo za
demografsku obnovu Carigrada, a ne za islamiziranje osvojene zemlje. Cari-
grad je vec u V st. imao oko milion stanovnika. Gradski atar koji su opasivale
dvostruke visoke zidine, ukupne duzine oko 45 km, bio je cak veci nego
140
~to je tolikc stanovni~tvo zahtijevalo. Od ~atinskog osvajanja ~204. stanov-
nistvo grada je stalno opadalo, tako da Je 1437. u gradu bilo svega oko
40.000 dub. Racuna se da je 1453. u Carigradu bilo svega oko 50.000
stanovnika, uklju~ujuci tu i izbjeglice iz okolnih bizantskih mjesta. Savre-
menici su zabiljezili da je grad bio toliko opustio da su se unutar zidina,
umjesto nekaddnjih stambenih zgrada i kuea, prostirali vocnjaci i veliki
vinogradi, osobito uz manastire. Unu~r zi~ina n~kad .~eli~og i jedins~venog
medusobno odijeljenlh prostranlm poljoprivrednim zemlJlitem. Sultan Me-
hmed II u~ao je 29. V 1453. na celu svojih odreda u jedan prakticno pust
grad. Medu malim brojem onih koji su u Carigradu ostali nakon njegovog
pada, bili su Jevreji u ~etvrti Balat, na kraju zaljeva Zlatni rog, Ostali
stanovnici kojisu prezivjeli osvajanje vedinorn su pobjegli iz grada, Da bi
obnovio opustjeli grad sultan Fatih je odredio da se iz svakog vec~ osvajenog
grada trecina stanovni§tya odvede u Carigrad i tarno stalno nastani,
Zahvaljuju6i takvoj demografskoj politici i obnovi grada, u Carigradu
je krajem vladavine sultana Mehmeda II Fatiha vec bilo 16.324 domaeinstva.
Ako se uzme da se, po konzervativnom proradunu, jedno dcmacinstvo u
prosjeku sutojalo od pet clanova, onda to znaci da je grad tada imao oko
100.000 stanovnika. Od toga su otprilike polovinu cinili muslimani, jednu
cetvrtinu pravoslavni Grci, a ostalo etnicki razliciti Evropljani. zatim Jevreji.
Enneni i Cigani. Sultan Mehmed II je na taj nacin u raznim dijelovima
Carigrada izmedu 1459. i 1475. naselio stanovnike iz Amasre, Stare i Nove
Fokeje. Trapezunta, Korinta i Argosa, Karamanije, Eubeje i Kafe. Prema
rijecima jednog savremenika, J. M. Angiolelloa, za "kratko vrijeme novi
stanovnici su sebi izgradili prekrasne domove i crkve".
Takva demografska politika se zadrzala izgleda i u doba Sulejmana I
Veli~anstyenog. Sultan Sulejman je nakon zauzeca Beograda, tada najjuznije
ugarske varo~i j tvrdave, 28/29. VIII 1521. jedan dio zarobljenika, uglavnom
Srba, koji su uz Ugare cinili vecinu mjdovite k..s6anske posade grada t
posleo u Carigrad. Oni su naseljeni u jednoj mahali u jugozapadnom dijelu
Carigrada, u blizini Beogradske kapije (Belgralkapi). Ovi naseljenici iz
Beogradapodigli Sll jednu ~umu 0 okolici grada koja se i danas zove
Beogradska ~uma (Belgratorman). Doseljenici iz Beograda su 5e kao i ve6ina
ostalih ratnih zarobljenika razliiSitog jezika i etniciteta koji su prije njih
naseljeni u Carigrad vremenom asimilirali i iMezli meau etnickim Turcima,
a vjerovatno dijelom i medu Grcima.
Popularno uvjerenje da su pripadniciCrkve bosanske listom pohrlili
da prihvate islam ne odgovara dru~tvenoj zbilji Bosne u prvim decenijama
osmanske vladavine. Prije osmanskog osvajanja na tlu Bosne su postojale
141
 i borile se za opstanak i prevlast tri crkve. Sve do posljednje decenije d daju djecu u adlami-oglane imali su još jedino albanski muslimani i
postojanja bosanskog kraljevstva državna politika nije ni jednu od njih ripadnici kavkaskog plemena Ahaza. Takva djeca i momci se u dokumen­
posebno podržavala, Tek 1450. kralj Stjepan Tomaš je stao na stranu ka­ ~ma često spominju kao "sunetli oglan", Za bošnjačku djecu se pored toga
toličke crkve i počeo odobravati i podriavati progon bosanskih krstjana i koristio termin "Potur oglan", Sigurno da su muslimani u Bosni i drugdje,
njihovo nasilno pokatoličavanje, Odatle se često misli da su mnogi nasilno nastojeći da se dcvšinnom obuhvate i nji~ova djee.a, očekiv~li odre~ene
pokatoličeni krstjani izdali zemlju 1463, bez otpora predali tvrde gradove godnosti iptednosti, ne samo za te mladiće nego I za sebe, mače njihov
Osmanlijama i otvoreno stali na njihovu stranu. Bilo je slučajeva predaje ~stupak ne bi imao smisla. U praksi su muslimanska djeca iz Bosne
gradova i prelaska na stranu Osmanlija, ali je bijeg iz Bosne, ne samo uzimana u adžami-oglanesamo ako to njihovi roditelji i oni sami uistinu
katolika, nego i bosanskih krstjana, bio znatno češča pojava. Među bjegun­
žele.
cimaje bilo najviše pripadnika sitne vlastele. Najčešće su bježali u Dalmaciju Osmanska dršave nije vodila nikakvu službenu politiku prevođenja
i Italiju, gdje su se kao nekadašnji heretici brzo stopili sa katolicima.
i,II BJežalo je dijelom i pravoslavno stanovništvo iz Huma u susjedne zemlje.
nemuslimana u islam. Prozelitizam i misionarstvo su strani islamu. U tom
!II smislu u osmanskoj državi nije vođena nikakva organizirana vjerska propa­
Oni pripadnici Crkve bosanske koji su ostali u zemlji i već 1463. ganda u kojoj bi učestvovali pripadnici uleme. Kao učeni i vjerski obrazovani
prihvatili islam pokazali su neka kolebanja u pogledu svojih vjerskih uvjere­ ljudi, oni su počinjali djelovati tek pošto bi se stanovništvo na određenom
nja. Tako se već iste 1463. oko 400 jačih "domaćih Turaka" odmah pridružilo području priznalo muslimanima. Tek tada se javljala potreba da se ovi novi
ugarskom kralju Matiji Korvinu prilikom njegovog pohoda i osvajanja Jajca. muslimani poduče u vjeri, što je bio zadatak uleme.
O iznevjeravanju islama i izdaji dobrog dijela bošnjačke posade u Jajcu
Ko je htio dobrovoljno je primio islam, a nad onima koji su ostali u
tom prilikom, svjedoči i Konstantin Janjičar, koji je kako je već naprijed
svojoj vjeri nije vršeno nikakvo nasilje niti utjerivanje u novu vjeru. Naprotiv.
spomenuto, predao kralju Matiji tvrđavu Zvečaj. On piše da su Bošnjaci
njima je bila zajamčena vjerska sloboda ukoliko plaćaju džizju, odnosno
koji su se "predali Turcima" i RS Turcima bili u gradu i varoši" silom zauzeli
harač. Među prvim aktima koje je sultan Fatih donio po osvajanju Carigrada
jednu gradsku kulu na koju je bio podignut osmanski bajrak, koji su odmah
bila je svečana povelja o postavljanju Genadija IT za patrijarha pravoslavne
bacili "i počeli tući Turke", Kad su to Ugari vidjeli "odmah su živo doletjeli"
crkve. Pored toga, sultan je odmah imenovao i haham-bašu (nadrabina),
i Riz te kule počeli prodirati u varoš", sve dok je nisu potpuno osvojili.
kao vjerskog poglavara cjelokupne jevrejske zajednice u Carstvu. Obojica
Mada zauzel ratom uMoreji, sultan Fatih je odmah pokušao povratiti Jajce,
su imali sjedište u Carigradu, kao prijestolnici Carstva. Nakon osvajanja
koje je sa 30.000 vojnika bezuspješno opsjedao. Videći da grad ne može
Bosne sultan je, kako je već istaknuto, posebnom poveljom (ahdnamom)
brzo osvojiti, digao je opsadu. Prilikom opsade zarobljeno je 200 branitelja
zajamčio franjevcima slobodu vjerskog rada, a time i slobodu vjeroispovijesti
grada, uglavnom Bošnjaka, koje je sultan poveo u Carigrad i ondje ih kao
katolicima u Bosni. Ovaj akt sultana Fatiha ustvari je omogućio katoličkoj
kaznu za izdajstvo pogubio.
crkvi i njenim sljedbenicima da opstanu u Bosni.
Na to izvjesno vjersko kolebanje nekadašnjih bosanskih krstjana ukazuje
Franjevci su prije dolaska Osmanlija imali u Bosni, uključujući tu i
i jedan sidžil iz 1465. godine. Tu se kaže da je sultan Fatih u selima oko
i Hercegova zemlju, ukupno 39 samostana. Mnogi se od njih ne spominje j.1
Jajca "podijelio i ostavio u vlasništvo zemlje" onim "patarenima koji su
ranim osmanskim defterima, jer su tokom čestih ratovanja srušeni i oštećeni,
prešli na islam". Kako su "isti patareni iznevjerili islam i opet prešli na
ili su ih njihovi redovnici jednostavno napustili. Neki od tih franjevačkih
kršćanstvo" kada je kralj Matija osvojio Jajce, to je sultan kada je ponovno
samostana, kao u Foči, Jajcu, Zvorniku, Srebrenici i Bihaću pretvoreni su
došao u oblast oko Jajca "te nevjerne patarene" lišio vlasništva nad zemljom
u džamije. Jedan general franjevačkog reda našao je u Bosni 1508. deset
i protjerao ih u Anadoliju.
franjevačkih samostana.
Muslimansko stanovništvo u Bosni je po vlastitom zahtjevu bilo obuhva­
S droge strane, mada se Srpska patrijaršija u Peći ugasila skoro isto­
ćeno obavezama davanja hiljadu djece za janjičarski podmladak, ali ne
vremeno sa nestankom srpske dršave na tom prostoru, nije nestalo srpske
prije XVI stoljeća. Prvi takav slučaj desio se tek 1515. godine. Tokom XVI
crkve, čiji su episkopi došli pod jurisdikciju autokefalneOhridske arhiepis­
st. to je ponovljeno više puta. Muslimanska djeca iz Bosne uzimana su
kopije, u kojoj je vodeća mjesta uglavnom držalo grčko svećenstvo. Ohridska
uglavnom u dvorsku, a rjeđe u vojnu elužbu. Pored Bošnjaka, povlasticu
arhiepiskopija je uglavnom poštivala ono što je ostalo od srpskog crkvenog
142
143
 naslijeda, kako bi tim ojačala svoje pozicije prema Carigradskoj patrijaršiji.
Srpska crkva je nastavila djelovanje među svojim pripadnicima, uz jed­
novremena nastojanja da se obnovi njena autokefalnost, odnosno nezavisnost
prema Ohridskoj arhiepiskopiji.
Autokefalnost arpske pravoslavne crkve obnovljena je 1557. uspos­
tavljanjem Pe6ke patrijariije. Toj odluci sultan Sulejmana I Veličanstvenog
doprinijela je činjenica da su Srbi, kao pripadnici pomoćnih vojnih redova,
imali značajnu ulogu prilikom osmanskih ratovanjai osvajanja u Podunavlju.
Posebnu ulogu odigrali su Srbi prilikom osvajanja Banata 1551-52. Oni
ne samo da su bili uključeni u veliku vojsku Sulejmana Veličanstvenog
nego su, kao članevi gradskih posada u ugarskim tvrđavama po Banatu,
svojom predajom ustvari omogućili Osmanlijama da brzo osvoje tu zemlju.
i I ~
Pećka patrijaIiija je imala preko 40 mitropolita i episkopa. Ona je pod
svojom crkvenom jurisdikcijom driala dio sjeverne Makedonije i istočne
Bugarske, zatim Srbiju, Crnu Goru sa Zetskim primoljem, Srijem, Banat,
Bačku i Bosnu, te. naselja Srba u Hrvatskoj, Dalmaciji i Ugarskoj. Pećka
patrijaršija, odnosno Srpska crkva je imala feudalni status i organizaciju,
sa brojnim feudalnim povlasticama. Bila je najve6i kri6anski i općenito
jedan od najkrupnijih feudalnih zemljoposjednika u balkanskim pokrajinama
Osmanskog carstva.
Još prije obnove Pećke patrijaršije Srpska crkva je slobodno djelovala,
a pojedinim manastirima dodjeljivani su zemljišni posjedi kao timari. Na
toj materijalnoj osnovi pojedine crkve i manastiri nabavljaju i štamparije
radi širenja liturgijskih knjiga. Prva štamparija nabavljena je u Veneciji
1519. i prenijeta u Goražde, u crkvu. Sv. Đorđa, koju je 1446. podigao
herceg Stjepan Kosača. Štamparija je tu radila do 1523. godine. Kasnije
su pri većem broju manastira radile manje štamparije, U Bosni je, uprkos
zakonskih smetnji, podignuto više srpsko-pravoslavnih manastira. posebno
u Zvorničkom sandžaku. Tako se u jednom defteru iz 1548. pominje manastir
Paprača u nahiji Birač. Nešto kasnije spominju se manastiri Tamna kod
Teočaka, Ozren, Lomnica kod Šekovića, Vozuća i Gostović na Krivaji i dr.
Novi manastiri su često podizani i na ruševinama nekadašnjih franjevačkih
samostana. Uz podizanje novih, obnovljeni su i ponovno oslikani freskama
,
i stari. oštećeni i padu skloni hramovi.
!
I
Pečka patrijaršija je od seobe, zapravo od povlačenja oko 30.000 Srba
II! 1690. sa austrijskom vojskom u zemlje preko Save i Dunava, pod vodstvom
patrijarha Arsenija III Čamojeviča, sve više zapadala u političke i finansijske
teškoće. Uporedo s tim, rastao je pritisak Carigradske patrijaršije na državu
da se patrijaršijska stolica u Peći povjeri nekom od grčkih crkvenih veli­
kodostojnika. Pećki patrijarsi su se sve češće nelojalno držali prema
144
osmanskim vlastima, posebno u ratu 1737-39, a 1765. se otkrilo da patri­
'mija duguje ogromnu sumu novca bogatom carigradskom Grku Đorđu
~patarisu, koji je pod optužbom za. izdaju osuđen. ~ obj~n, a imo~na mu
konfiscirana u korist ddave. Dug Je trebalo platiti dršavi, a blagajna Pa­
trijariije u Peči bila je prazna. Carigradski patrijarh Samuil Hanceris se
ponudio. da izmiri te dugove, uz uslov da se Pečka patrijariija stavi. pod
njegovu jurisdikciju. Ferman.om sultan~. Mustafe III ll •.IX 1766. ukmu:a
. je Pećka patrijaršija, a sve njene eparhije došle su pod Izravnu vlast Can­
gradskog patrijarha.
O 5irini autonomnih prava i feudalnih povlastica koje je Pečka patri­
jaršija, Qdnosno Srpska crkva, uživala u Osmanskom carstvu najbolje svjedoči
sam Arsenije m, koji je u ratu izdao državu i priključio se Austrijancima.
Po dolasku u Srijem, na austrijsku teritoriju, on je odmah tražio da se
SIpskoj crkvi i tu da autonomija "kakva je postojala pod Turcima". Carskim
privilegijem od 21. VIII 1690. on je postao poglavar Srpske crkve u Austriji.
Autonomija utvrđena ovim privilegijem teško se provodila u djelo, usljed
velikog otpora katoličke crkve i ugarskih feudalnih magnata.
Nemuslimanima su u Carstvu povjeravane i vrlo osjetljive službe. U
početku se među nemuslimanima susreću spahije, nahijske vojvode, čuvari
tvrđava i ostali vojnici, pripadnici svih vojničkih redova, osim Janjičarskog.
Kasnije su nemuslimanima, posebno Grcima i pravoslavnim Albancima,
često povjeravane vrlo osjetljive diplomatske misije. Osmansko carstvo je
upravo kao islamska država bilo vjerski trpeljivo, daleko od duhovne skuče­
nosti i isključivnosti Bizanta i Srbije, te zapadnog evropskog katolicizma i
protestantizma. Nasuprot kozmopolitizmu Osmanskog carstva, kršćanski se
svijet usko dršao principa prisilne istovjetnosti države i vjeroispovijesti, što
je najjasnije formulirano odredbama augsburškog vjerskog mira 1555. go­
dine: Cuiw regio, eius religio (Čija je zemlja, njegova je i vjera).
Bez obzira na sve to, u određenoj epskoj tradiciji i literaturi, posebno
u srpskoj i hrvatskoj historiografiji, stalno se ponavlja i održava teza da se
proces prihva~anja islama "odigrao u znaku fizičke i psihološke prinude".
Tu je tezu najdosljednije razvio i fonnu1isao Radovan Samardšlč 1991. u
studiji Prodor islama U. jugoistočnu Evropu. Na drugoj strani, tu staru tezu
hrvatske historiografije sažeo je još ranije (1967) dr. O. Dominik Mandić
u knjizi Eenilka povijest Bosne i Hercegovine. Veliki izvorni materijal koji
pisac tu donosi tako je protumačen da - osim katolika koji su, po njemu,
još od najranijeg srednjeg vijeka bili nacionalno osviješčeni Hrvati i njihovih
navodnih progona - u cijeloj Bosni nikog drugog nije bilo i ništa se drugo
u njenoj historiji nije ni dogodilo.
145
 Tvrdi se da je "svako primanje nove vere stvar prinude", čak i kada
se "preobraćeni k" u trenutku prihvatanja novih uvjerenja subjektivno tako
ne osjeća. Ljudi su, po tome, prihvatili islam u općoj duhovnoj depresiji.
Osmanska osvajanja Balkana i Panonije su trajala skoro dva stoljeća, tokom
kojih su Osmanlije više puta tako porazile i dotukle razne križarske i
kršćanske vojske da je kroz nekoliko naraštaja došlo do demoralizacije j
potpune duhovne dezorijentacije unutar razdrobijenog balkanskog i panon­
skog hriščanskog i krščanskog svijeta. Toj općoj demoralizaciji, usljed stalnih
vojnih poraza. Osmanlije su doprinosile izazivanjem "neuhvatljivih smutnji"
kojima su dalje razgrađivane uredbe i tradicije zatečenog kršćanskog sta­
novništva, U tome su Osmanlijama išli na ruku "mnogi otpadnici od hriščan­
litva", posebno umišljeno premudri Grci, za koje se sa žaljenjem konstatira
i I
I da su "zlehudi pomoćnici Turcima" uglavnom "ostali u staroj veri".
U takvoj duhovnoj situaciji tvrdi se da su islam prihvatili uglavnom
razni prikraćeni i odbačeni elementi. te kojekakve druge levente (pers.
!ill besposličar, gotovan) . Tako se navodi da su novu vjeru primali "robovi da
I
bi im skinuli sindžire", nasmrt osuđeni. prijestupnici koje je vlastita sredina
odbacila, uhode, razni pustolovi i beskućnici. Tu su i kmetovi koji su htjeli
I
da se oslobode feudalne zavisnosti, ali i imućniji ljudi, kao sitna vlastela,
seoski knezovi i gradsko stanovništvo, radi očuvanja svog društvenog statusa.
Uz sve to, kao dokaz za navodno prisilno širenje islama, često se tvrdi da
su Osmanlije pokretale iz Anadolije i naseljavale na Balkan različita musli­
manska, uglavnom turska plemena i razne manje društvene grupe.
Kao najizrazitiji primjer prisilnog -širenja islama srpska historiografija
uzima "danak u krvi". U cijelom mnoštvu onih koji su se različitim putevima
uspinjali do najviših položaja u Carstvu, ropski služeći osmanskoj državnoj
ideji, izdvajali su se dječaci i mladići pokupljeni "dankom u krvi", a zatim
II' godinama odgajani za snažne janjičare, carevu tjelesnu gardu i visoke časnike
i dostojanstvenike. Uzeta kao cjelina, ta skupina ljudi je navodno bila glavni
nosilac "potonje islamizacije". Po tome mišljenju, oni koji su u mladosti
silom regrutirani u janjičarski podmladak, a kasnije dospjeli do visokih
zvanja i pološaje u Carstvu, uticali su da u njihovom zavičaju čitava sela
i manje oblasti napuste kršćanstvo. Kao tipičan primjer za takvu tvrdnju
uzima se rod Sokolovića, sa velikim vezirom Mehmed-pašom na čelu, koji
je navodno "preobratio u muslimane mnoga sela i kasabe gornjeg Podrinja".
Tvrdnje da je širenje islama podrazumijevalo čin sile i prisile nemaju
utemeljenja u izvorima. One više govore o nacionalističkim i drugim opte­
rećenjima i predrasudama njihovih sastavljača i zastupnika, nego lito do­
prinose objašnjavanju i rasvjetljavanju jednog složenog historijskog procesa,
kao što je bilo širenje islama u Bosni i okolnim zemljama. Već sama
146
činjenica da je taj proces stoljećima trajao uvjerljivo pokazuje da islam
nikome nije silom nametan.
Besmislene su tvnlnje da su islam prihvatili ljudi u ropstvu i razni
odbalSeni elementi ili oni koji s.u ~eljeli doći do vi.šeg drulltv~nog po.lož~ja.
Isbunski propisipodstiau ~usbman.~ da os~obađaJu robove l ~a~blJe~lke.
S dru atraneprihvatanje Islama DIJe značilo da će neko sarmm tim činom
.b.ti g~boden'rajinskogstatusa,popraviti društveni polohj ili postati imu­
1 06
čan, II aisto islamskim dijel '
ovima earstva, u prvom re du u An ad o1'" .
lJl, raju
.učinili isključivomua1imani. Sve do druge polovine xvm st. u Bosni je
većinu seljaka činila muslimanska raja, od koje se, kako je već naprijed
navedeno, jedan broj nije oslobodio položaja feudalne zavisnosti sve do
kraja Prvog svjetskog rata.
S druge strane, Bosna je cijelo vrijeme osmanske uprave bila puna
mualimanske sirotinje, dok je istovremeno u Carstvu, posebno u njegovim
velikim gradovima, živjelo i uspješno poslovalo na hiljade manje ili više
imućnih trgovaca - Crka, Ermena, Srba, Vlaha, Cincara, Jevreja i drugih,
kojinika:da nisu ostavili svoju kršćansku, uglavnom pravoslavnu,odnosno
jevrejsku vjeru. Slično je bilo i sa bojarima u Vlaškoj i Moldaviji, koji su
.tWUvalisvoJe feudalne posjede i povlastice, ne žrtvujući pri tome vjeru.
UB08ni je od kraja XVIn i početka XIX st. ekonomski veoma ojačao
pravoslavni srpski trgovački sloj, koji se unutar sebe povezivao, kako po­
slovnim tako i rodbinskim vezama. Već su tada srpski trgovci imali velikog
udjela II bosanskoj spcljnoj, uglavnom izvoznoj trgovini. U isto vrijeme je
sličan slučaj bio u Beogradskom pašaluku, gdje su, posebno nakon Svi­
Itovskog mira 1791, srpski trgovci, kao veliki izvoznici stoke u Austriju,
privredno veoma ojačali. Ovaj vodeći društveni sloj, pored ekonomske moći,
stečene upravo u osmanskom poretku i sistemu odnosa, sve otvorenije traži
za sebe i političku vlast, što je rezultiralo Prvim srpskim ustankom.
Tvrdnja o navodnom planskom naseljavanju različitih muslimanskih
plezpena i grupa iz Anadolije na Balkan, kao jednom od odlučujučihčinilade
u procesulirenja islama, ne može se održati kada joj se suprotstave stvarne
Mnjenice.Prije svega, prostrana Anadolija je bila slabo naseljena, pa je i
sama u prvim stoljećima Carstva bila zemlja imigracije. Izvjesne turske
et.nSčke kolonizacije bilo je na području Trakije (Istrandža-Istranca) a I
sasvim neznatno u daljim evropskim pokrajinama Carstva. Etničkih Turaka
u Bosni zapravo nije ni bilo. One Turke koji su poslom ili službom dolazili
u Bosnu, domaci muslimanski svijet je držao strancima, nazivajući ih Turku­
šama, Rijetko koji je ostajao stalno u Bosni. Ukoliko bi ostao, brzo bi se
asimilirao i slavizirao, utapajući se u bosansko-muslimansku slavensku
masu. U nauci je na osnovi valjanih antropoloških istraživanja utvrdeno da
147
 su na cijelom ju!noslaven8kom prostoru upravo bosanski muslimani, odnosno
Bošnjaci, -najči~ći Slaveni",
Da bi na svaki način obezvrijedila islam, muslimane, Turke i Bošnjake,
srpska nacionalistička historiografija, bez ikakvih ograda, tvrdi da je pri­
hvatanje islama bio.čin "ljudske zbunjenosti i kolektivnog maloumlja". Takvo
stanje je, po tome. vladalo tamo gdje su crkvene prilike bile nesređene, a
vjerovanja pomna i prošeta sinkretizmom i heretičkim učenjima. Kaotipičan
primjer takvog stanja i odnosa uzima se Bosna, koja je -šapatom- pala
Osmanlijama u ruke. Pored nejasnih i navodno zbunjenih vjerskih osjećanja,
kao uzrok navode se također razmirice. svađe i otvoreni sukobi među krupnim
bosanskim velikašima, Nasuprot Bosni. u tom pogledu se ističe navodni
primjer Srbije, u kojoj je bilo "velikih duhovnih predvodnika", kakav je bio
Sava Nemanjič. Zahvaljujući tim duhovnim predvodnicima, narod je u Srbiji
navodno postao "duhovno sređen" i "zbližen u Hristu", te upućen na pravi
smisao i sadržaj svoje vjere.
U vezi sa navedenim tvrdnjama o dezintegraciji srednjovjekovne Bosan­
ske države usljed velikaške samovolje, mora se primijetiti da ni u jednoj
okolnoj balkanskoj i panonskoj zemlji stanje nije bilo bitno drukčije, posebno
ne u Srbiji i ugarsko-hrvatskoj državi. Krupni zemaljski gospodari su nakon
smrti cara Dušana (1355), zapravo raskomadali srpsku feudalnu državu na
više "udeinih kneževina" i oblasti. Srpska feudalna država bila je zahvaćena
:11 rasulom i velikaškom neslogom i neredom još u vrijeme kada je Bosna pod
Tvrtkom I bila u punom usponu. Kako je več istaknuto, osmanska osvajanja
bosanskog kraljevstva trajala su 77 godina (1386-1463), skoro jednako
kao i srpske feudalne države (1371-1459), pa se za Bosnu ne može reći
da je lahko i bez otpora pala. Ni tvrdnja o otpomoj duhovnoj snazi svetosavlje
ne može opstati kada se zna da je veliki dio stanovništva na prostoru između
Jeleča, odnosno Novog Pazara, Gornjeg Podrinja. Polirnlja, uključujući tu
i istočnu Hercegovinu, vrlo rano prihvatio islam. Tako se i u srpskoj his­
toriografiji sa žaljenjem često konstatira da je do masovnog prihvatanja
islama došlo u zemlji u kojoj je nekada nastalo Miroslavljevo evanđelje i
gdje su u manastiru Mileševi počivale mošti Sv. Save. Stara Raška je tako
bez ikakve prisile postala vremenom jedna pretežno muslimanska zemlja,
sa razvijenim gradovima bosansko-orijentalnog tipa, iz kojih se proces pri­
hvatanja islama postepeno širio na seoska područja. U tim nekad čisto
pravoslavnim krajevima islam su prihvatala cijela sela, a čitav proces je
počinjao obično tako što bi islam prvo primio seoski knez i trgovci stokom
koji su poslovali sa Dubrovnikom.
Početkom XVI st. pravoslavno stanovništvo u velikom broju i u drugim
krajevima prihvata islam. Tako je monah Marko Trebinjac zabilježio 1509.
148
kako .u mnogi bez prisile ostavili pravoslavlje i primili islam. Na isto
vrijeme i pojavu uk8%uje i ~p Vuk koji j~ 1516. u ~arajevu zapisao da ·u
te.dane u toj zemlji bijde v~~lko ~množenJ~ a~ar"ensklh čeda, a pravoslavne
vjere kristianske u toj zemlji veliko umanjeme.
. Plima prihvatanja islama od strane brojnih pojedinaca, ali i cijelih
la nastavila se i nakon obnove Pečke patrijaršije i učvršćenja njene
se ,
'uriadikcije nad srpsko-pravo8l a ' eparh"
vnrm Ijama u B ' Sl avornjr
osm, " ..I Dal •
. ~aciji. Isto tako, ni sloboda vje~kog djelovanje i misio~ars~a f:an!evaca
\I Bosni nije presjekla proces prihvatanja Islama. Podaci o širenju Islama
medu katolicima redovno se nilu u izvještajima papskih vizitatora iz Bosne.
Kao što postojanje manastira Milcševe, nekadašnjeg "rasadnika srpskog
svetosavija" nijedjelova1o na okolno stanovništvo da ne prihvati islam, isto
tako ni .star1 franjevački samostani, Kraljeva Sutjeska, Kreševo i Fojnica,
kao glavna uporilHa katolicizma, nisu uspjeli spriječiti da katoličko stanov­
niltvo vremenom u znatnom broju prihvati islam, i to upravo na najužem
području njihovog evangellstičkog rada, na području između Zenice, Kaknja,
Visokog i Kiseljaka. Pored toga, franjevačke starješine u Bosni su, jednako
kao pećkipatrijarsi, u svakoj pogodnoj prilici istupali kao neprijatelji osmanske
driave. Najpogodnija prilika za to bio je austro-turski rat (1683-1699), u
kojr;msu se Srbi 1690. iselili, odnosno povukli zajedno sa austrijskom
vojakom preko Save i Dunava. U kontekstu istog rata bosanski katolici su
također imali svoje seobe, kada su se povukli sa vojskom Eugena Savojskog,
prilikom njegovog upada u Bosnu i spaljivanja Sarajeva 23/24. X 1697.
godine. Sam E.ugen Savojski zapisao je tada u svoj ratni dnevnik da se
nada da6e pokupiti sve kršćane u Bosni i odvesti ih -nazad preko rijeke
Save", Prema franjevačkim podacima u cijeloj Bosni, uključujući i Herce­
govinu, ostalo je svega oko 25.000 katolika i 29 franjevačkih redovnika.
Svi ostali katolici, nešto preko 70.000, otišli su sa Eugenom Savojskim u
Slavoniju ili sa uskočkim serdarom Stojanom Jankovićem u mletačku Dal­
maciju. Nakon toga, srpsko-pravoslavno stanovništvo brojčano je nadmašild
katolike II Bosni. U samoj Bosni, neposredno pred i poslije osmanskog
uništenja bosanskog kraljevstva. u sve tri vjerske organizacije. Crkvi bosan­
skoj, te katoličkoj, ali i pravoslavnoj crkvi vladalo je rasulo. Osmanske
vlasti su, polazeći od islamskog učenja i svojih državnih interesa, poduzele
naprijed već spomenute mjere da se stanje u katoličkoj, ali i pravoslavnoj
crkvi stabilizira. Što se tiče preostalih bosanskih krstjana, oni koji nisu
odmah prihvatili islam mogli su se povuči u sferu svoje duhovne privatnosti,
slobodni od strahovitog katoličkog prozelitističkog pritiska i progona. Uprkos
~olTle, netačna je teza, koja se rano pojavila u historijskoj literaturi, da su
Islam prihvatili odmah i bez otpora skoro svi bogumili ili patareni. Već je
14-9
 .1:
Franjo Rački pisao (1869-70) da su patarene u Bosni naslijedili "sadašnjimi
hosanskimi Mus]emani". Rački se pitao kako je u Bosni nestalo patarena,
"dočim se krićan.ka vjera i u jednoj i u drugoj crkvi sačuvala", Njegov
odgovor je da su bosanski i humski velikaši, ukoliko se nisu iselili iz
"nesretne jim otačbine", onda "iz koristi i u lasti" ili "na silu" prihvatili
·vjeru svojih gospodara". Kao primjere nasilnog prihvatanja islama Rački
navodi jednog sina Hercega Stjepana i djecu posljednjeg bosanskog kralja,
Stjepana Tomaieviča. Rački je ovdje ipak zapao u protivrječnost, jer nespo­
jivo je tvrditi da su vjerske prilike i odnosi u Bosni već pripremili prostor
za islamiziranje bogumila ili patarena, a u isto vrijeme govoriti o nasilnom
prihvatanju islama.
) U novijoj je literaturi Aleksandar Solovjev neposredno vezivao islami­
ziranje Bosne za "nestanak bogumilstva", Navodno su bogumili najednom
,. prešli na islam, sa uvjerenjem da je Muhammed(a.s,) onaj Paraklet, "duh
,.
, ..
, .. utješitelj", koga je Isus najavio svojim učenicima na Tajnoj večeri,
,.,.
I. U jednoj tradicionalnoj bošnjačkoj literaturi, uglavnom amaterskog ni­
, voa, često se špekulira sa sličnostima izmedu manihejskih učenja i islama,
I te da odatle izviru neke navodne predisponiranosti bogumila da prihvate
islam. Takva teza je u nauci odavno oborena. Može se reći da nisu vjerski
nego politički razlozi bosanske krstjane približili Turcima-Osmanlijama,
kao nosiocima islama. Progon i nasilno pokatoličavanje pripadnika Crkve
il bosanske od strane dvojice posljednjih bosanskih kraljeva dovelo je do
njihovog skoro potpunog uništenja u "kraljevoj zemlji". Mnogi bosanski
krstjani su bješali u "hercegovu zemlju" pod zaštitcm hercega Stjepana, a
neki su, posebno starješine Crkve bosanske, izbjegli u Bugarsku, gdje su
I našli utočište kod svojih vjerskih srodnika, bugarskih pavlikijana. Tako su
I" , tj. Poslanikove muško potomstvo. Alija i njegovi izravni potomci su kao
u Bosni nastale prilike u kojima se moralo birati izmedu grube katoličke
prozelitističkekampanje posljednjih bosanskih kraljeva i Turaka-Osmanlija
u njihovom pobjedonosnom nastupu. Mnogi izvori iz tog vremena svjedoče
,
oproturakim raspoloženjima i osječajima među bosanskim krstjanima, ali
i među širokim slojevima seljaštva, Otvorena proturska orijentacija ili prosto
vjerska ravnodušnost u uslovima rasula Crkve bosanske, logično su mnoge
pojedince vodili prihvatanju islama.
Slično je bilo i u susjednoj' Slavoniji, koja je II srednjem vijeku bila
usko vezana za vjerska i duhovna kretanja u Bosni. Kao što se svojevremeno
po Slavoniji širilo iz Bosne patarensko učenje, tako je sa uspostavljanjem
osmanske vlasti na ovom području došlo do pravog vala prihvatanja islama.
Veliki broj slavonskih seljaka prihvatio je islam već poslije prvog dodira
sa Turcima-Osmanlijama. Zagrebački biskup Šimun Erdody je pisao 24.
Xl 1536. da ,"sigurno može potvrditi da je poslije zauzeća Broda, više od
150
40.000 ljudi napustilo kričan.stvo, pored onih koji .su uzeti kao, robo~i '.~.ve
vile i vile ljudi to čini, u nad~ ~a ~e ostatak svog ŽJv~ta provesti u mlmlJ~ m
nima: To ukazuje na čInjemeu da su Osmanlije, u odnosu na ra01JU
vredm~. 'ekovnu bosansku ili hrvatsko-ugarsku vlast, donosile daleko više
sre njoVJ k .. b' k . . . k l' F d'
mira i sigumoati. Deaet d~a ~m.Je IS. up je pisao caru Ir~ JU er tn~n .u
d
da "nala198t. ovi bijedni ljudI. p~hvataJ~ muh.amedansku Vjeru u očaJanJ~
odbacujući vjero Krista SpaSitelJa. T~ Je toliko masovno d~ su me m~~1
vlastiti vazali u području tvrđave SOPJe (kod Podravske Slatine) napustili,
pri~avajući vlast Turaka" .
Osmanlije, sudeći po savremenim i kasnijim tursko-osmanskim hroniča­
rima i dn1gim piscima, nisu razlikovale niti su se trudile da razlikuju
bosanske k11ltjane od katolika i pravoslavnih. Rasprave o zamršenim vjerskim
pitanjima,u kojima je srednjovjekovni kršćanski čovjek sa strašću i krajnjom
islUjuaivoiću učestvovao - često i oružjem, kad u žaru verbalnog obračuna
ponestane drugih dokaza i argumenata - nisu bile primjerene islamu. To
ne znači da je islam bio pošteđen unutrašnjih previranja, sinkretizma i
rukola. Do raskola na sunije i šiije došlo je već u prvom stoljeću islama,
odnosno početkom druge polovine VII stoljeća. Time su ustanovljena dva
pravca u šerijatakom pravu, odnosno općenito u islamu.
'Pri.talice prvog, sunijskog pravca su smatrale da je jedino Muhammed
a. mogao vjerodostojno tumačiti Kur'an. On je to za života radio tako što
8.
jelzričito ili prešutno odobrio ili zabranio neko činjenje ili neči njenje.
Nakon njegove smrti ni jedan pojedinac, pa ni halifa, nema pravo intervenirati
u ierijatakom pravu. Nasuprot tome, šiije su vjerovale da je Bofiji Poslanik
za 8VOgprvOg nasljednika odredio Aliju te da hilafet dalje prelazi na Alijino,
imami nepogrešivi, tako da njihove izreke i tumačenja šerijata imaju isti
znaa&jkao i Muhammedovi hadisi.
ŽelJa jednog broja muslimana da ustanova hilafeta ili irnarnata u islamu
ostane unutar Poslanikove porodice i kuće ostala je politički neostvarena.e
Kako je politički Aiizam naišao na snažan otpor u islamskom svijetu, to se
~iijskaenergija usmjerila na vjersko polje djelovanja. U uskoj vezi sa šiizmom
su razni, često mistični, derviški redovi, odnosno tarikati, Osnovno značenje
rijelSi tarik ili tarika: jeste put, zapravo način poučavanja i upućivanja II
vjersku praksu. Odatle su i šiizam i derviška bratstva ili redovi uvijek lJili
i ostali priznati iorganizirani oblici vjerskog života u islamu.
Polueći od takvog vjerskog i političkog iskustva, Osmanlije se nisu
mogle nitiželjele zanimati za doktrinarne vjerske razlike i sukobe u Bosni.
~ skladu sa svojom dugoročnom politikom, cilj osmanske države u Bosni,
Jednako kao i drugdje, sastojao se u što bržem zavođenju njenog ll(lmini·
).')]
 strativno-vojnog i agrarnog uređenja. To je uređenje bilo tako projektirano
da državi osigura dvije stvari. Prvo, ljude, odnosno vojnike koji če ratovati,
i drugo, poreze, odnosno novac kojim će se to pokrivati. Da li če neko u
svemu tome, prije ili kasnije, prihvatiti islam, državu nije posebno zanimalo
niti je novu vjero ikome nametala. U starijoj literaturi je bila prilično
raširena, ali zato nilta manje pogrešna, teorija daje islam u Bosni prihvaćen
tako što je po osvojenju Bosne cjelokupno domaće kršćansko plemstvo
prešlo na vjeru osvajača, kako bi zadršalo svoje feudalne posjede. Ova
teorija je naučno oborena već tridesetih godina ovoga stoljeća, ali kako se
još susreću njeni zagovornici, neophodno je u vezi s tim dati nekoliko
napomena.
~ Uvjerenje da je sva stara bosanska vlastela prihvatila islam kako bi
sačuvala svoje posjede, predstavlja jednu od popularnih predrasuda koje
su se javile u narodnoj epici i raznim predanjima. To rasprostranjeno i do
kraja pojednostavljeno narodno shvatanje procesa prihvatanja islama sažeto
je izrazio P. P. Njegoš 1847. u Gorskom vijencu: "Postadoše lafi ratarima I
lsturči se plahi i lakomi." Samo nekoliko godina kasnije (1851) franjevac
Ivan Franjo Jukić, pod pseudonimom Slavoljub Bošnjak, u svom glavnom
djelu Zemljopis i pouiestnica Bome, kaže za bosanske muslimane da su
"postali od zločestijeh krstjanah, koji svoje gospodstvo ne znajući drukčije
uzčuvati, poturčiše se". Jukić dalje piše da im je "novi zakon (tj. vjera,
islam) osigurao imanja i bogatstva, oslobodio od harača i svakog danka,
dopuštao svako dielo griješno, bez truda i rada mogli su gospodarstvo pro­
voditi", U biti isto stanovište iznio je 1878. i Vjekoslav Klaić. U djelu
Basna. podatci o zemljopisu i poviesti, on piše da su bosanski begovi brižiji vo
čuvali "svoje starinske povlastice i povelje od kršćanskih vladara, da ih
iznesu na vidjelo, ako Bosnom zavlada koji kršćanski vladar", Na isti način
je proces prihvatanja islama tumačio Jovan Cvijič, poznati i priznati antro­
pogeograf On je 1918. u studiji La peninsule Balkanique - Geographie
humaine, ustvrdio da je, "kako se čini", bosanska vlastela "za vrijeme turske
najezde" vrlo "lahko primila muhamedansku vjero da bi očuvala svoju nad­
moćnost j da bi se mogla osvetili Ugarima koji suje po želji papinoj naročito
gonili". Kasnije je slično pisao Milan Prelog u dvotomnoj knjizi Povijest
Basne u doba osmanske vladavine.
Takvih tradicionalnih shvatanja procesa prihvatanja islama držao se i
Ivo Andrić, koji je 1924. u svojoj disertaciji Razvoj duhovnog livom u Bosni
pod uticajem turske vladavine ustvrdio da je "bosanski vlastelin", kako bi
spasio "svoju zemlju i svoje tle", bez oklijevanja "prihvatio vjero osvajača".
Pošto je stara vjera "zatajila", bosanski vlastelin je odmah svoj zemljišni
, I
posjed, prava i povlastice nastojao čvrsto i trajno vezati "za propise i for-
I
152
I i
" e nove vjere". Ovo svoje navodno naučno uvjerenje, uz mnoge pred­
mu lac
d lj prema islamu i mus lmamma,
i' na koje
. mu Je. k ao mentor u svom
~u etu skrenuo pažnju već profesor dr. Heinrich F. Schmid, Andrić će
rel8ra. k . k "ž d' la
dosljedno provlačitiki'oz s oro sva svoja nJI evna Je .
H'loričari koji su pokušavali naučnom metodologijom utemeljiti tezu
. ~hvatanje islama II Bosni vezano u prvom redu za održanje zemljišnog
d aje p .
sjeda dokazivali su d a 'Je u pagled u agrarnog ure d enja
. osmans k a Bosna
:OsulUni ostala ono ito je bila u doba Kotrornaniča, tj. jedna feudalna,
veoma rasparčana zemlja. Osim toga, u historiografiji se vjerovalo da je
bosanska vlastela, koja je vjerski uglavnom pripadala "bogumilskoj sekti",
prva prihvatila islam jer je već iz iskustva borbe sa katoličkom crkvom
naučila da "trguje sa vjerskim uvjerenjem". Činjenica da je Bosna od droge
polovine XVIII st. pa do pred kraj osmanske vladavine, sa svojim ajanima
i kapetanima, prilično osarnostaljenim u odnosu na bosanskog vezira i cen­
tralnu vlast u Carigradu, veoma podsjećala na srednjovjekovnu Bosnu, sa
njenom osilJenom krupnom vlastelom i slabom vlašću vladara, navodila je
mnoge na. zaključak da su agrami odnosi u Bosni za "turske vlade" samo
nastavak agrarnog stanja u kojem se zemlja nalazila prije dolaska Osmanlija.
Pored intelektualne inercije i nedostatka historijskih izvora, na dugo
zadmv.a,nJe takvog mišljenja imala je svog uticaja, kako je to primijetio
Vasa Čubrilović, "i politika". U nacionalnom je interesu bilo za vrijeme
tunke i austrijske vlade u Bosni i Hercegovini prikazivati muslimansko
pl~tvo kao neposredne potomke srednjovjekovne bosanske vlastele. Sma­
tralo Be da. se tako među muslimanskim plemstvom pcdiše narodna svijest
i o~jećanie narodne solidarnosti u borbi za oslobođenje i ujedinjenje. Isto­
vremeno se time željelo istaći jugoslavensko, ustvari srpsko, navodno his­
torijsko pravo na Bosnu.
S droge strane, "sami bosanski begovi" su širili takve priče kad god
suto nalazili za shodno i korisno. U pravilu su to uvijek činili kada bi im
zatrebao politički oslonac u širokim slojevima bošnjačkog naroda proti"
Carigrada i Beča ili kada im je bilo neophodno da se pozovu na svoj
legitimitet radi očuvanja svojih zemljišnih povlastica i pogodnosti u rješa­
vanju agrarnih pitanja. U to se miješala, na jednoj strani, nacionalna ro­
mantika, a na drugoj, odredeni begovski, viteški ponos. što sve skupa nije
imalo čVf8te veze sa stvarnim stanjem, odnosno sa naučnom istinom. Sredi­
nom tridesetih godina V. Čubrilović je u studiji Poreklo muslimanskog
p~~T1I;S,va u Bosni i Hercegovini ustvrdio, što je potvrđeno kasnijim istrašiva­
OJIma, da BU agrami odnosi u Bosni XIX st, rezultat unutrašnjeg razvoja,
kako Osmanskog carstva općenito tako i nje same, kao najisturenije granične
osmanske pokrajine.
153
 Uvjerenje da je bosanska vlastela prihvatila islam kako bi "bez truda
i rada" mogla Ivaje gospodstvo provoditi, pokazuje svako odsustvo poznavanja
karaktera i prirode osmanskog vojno-administrativnog i zemljiinog uređenja.
Svaki bosanski vlastelin koji se uključio u taj sistem, kao ušivalac timara
i spahija, provodio je najveći dio godine u aktivnoj vojnoj službi kao rata
nik-konjanik. Prema tome, prihodi koje je po zakonu ubirao sa svog posjeda
l! ' nisu mu dolazili ni bez truda, ni bez rada, najčešče vrlo krvavog. Štaviše,
vlastelinu koji se odlučio da se uključi u timarski sistem nije bilo uopče
neophodno da postane musliman. Kao što je već naprijed istaknuto. u prvim
decenijama osmanske Bosne spahije krećani su bili sasvim uobičajena po-
java. Neki stariji pisci, kao Vladislav Skarič, tvrde da su se kršćani spahije
JU Bosni zadda1e sve do velikog austro-turskog rata (1683-1699). Od tada
postepeno iščezavaju, uglavnom zato što BU neki smatrani nedovoljno pouz-
danim ili zato što su njihovi spahiluci ustupani muslimanskim spahijama
koji su ostali bez posjeda nakon osmanskog povlačenja iz Ugarske, Slavonije,
Like i Dalmacije.
Čubrilović je na osnovu starih srpskih zapisa i natpisa zaključio da
stara vlastela, posebno na području istočne Bosne, istočne Hercegovine,
stare Rallke i Crne Gore, nije morala napuštati staru vjeru i prihvatati islam
da bi sačuvala zemljišne posjede. Mogla ih je sačuvati ostajući u svojoj
hriščanskoj ili krščanskoj vjeri, uz uslov da se primi vojne ili neke druge,
po državu korisne službe. U prvim decenijama osmanske vladavine često
I' se susreću krščani na visokim položajima u službi bosanskog sandžak-hega.
, I'
II
,
I
Oni se koriste za razne diplomatske misije. služe kao pisari, tumači i ljekari.
"
Tokom sedamdestih godina XV st. na dvoru bosanskog sandžak-bega nalazio
se kao dierahba!a (glavni ranar ili hirurg) neki Vlah Svinjarevič,
Pored toga, u historiji i evoluciji krupnog zemljoposjeda u Bosni za
I' vrijeme osmanske vladavine bilo je bezbroj prekida. lomova i promjena,
III tako da se uopće ne može govoriti o nekom kontinuitetu između očeva i
sinova. Krupni muslimanski zemljoposjed u Bosni nastao je kao posljedica.
njenog osobenog geopolitičkog položaja, društveno-ekonomskog i političkog
razvoja, joli od kraja XVI stoljeća. Veliki muslimanski zemljišni posjed.
koji su u XIX i početkom XX st. vidjeli Jukić, Klaić. Andrić, Prelog i
drugi, u pravilu nije imao nikakve neposredne veze sa feudalnim ustrojstvom
srednjovjekovne Bosne i njenim vlastelinskim rodovima.
Stari hrvatski historičar i političar Tadija Smičiklas tvrdi da se u Sla-
voniji. nakon što su Austrijanci u Bečkom ratu iz nje potisli Osmanlije, ni
jedan kmet me nije sjećao ni imenom niti po predanju svog predosmanskog
zemaljskog gospodara. Bošnjačke su spahije dršale posjede u Slavoniji i
154
Ugarskoj m do o8m&n8kogporaza. u velikom Bečkom ratu, kada su se
vukle na pnJStore julno od Save I Dunava.
po Padom Bosne pod osmansku vlast (1~3) istovre~~no je nes~al~ njenog
krupnog plemstva. Sultan M~hmed II Fatl~. u Boso! Je ?OstUPIO J~~nak~
ka drugim zemljama koje Je mačem OSVOJIO. Svuda gdje su mu ŽiVI pah
o :e vladari i velikui pokorenih zemalja, sultan ih je dao pogubiti. Tako
~ru 8tupio i prilikom osvajanja Carigrada, Trapezunta i Moreje. Kada je
Je~. Bc»nu, .ultan Fatih je naredio da se pogube pripadnici krupnog
OlVOJ10 ...
. lm.tva. Kov.weviiSi iPavloVlćl, zatim sam
kral' S· . T _x 'ć'
J tJepan omasevr I sva
p enjim urobijena vlast~la" J,edan d'.10 ~l sste l
ea e, " .
.p~Je s~e~a Bitne, .
ostao Je
uzcmlji, nastojeći se uklJUČIti u novi vojno-cadministrativni poredak, Nave-
deni postupakpremabosans~~m kralju i njegovoj ~pnoj vl~stel! bio j.~
u. skladu aa OlIm&nskom politikom da se u svakoj novcosvojenoj sernlj l
uniiti ltaroplemstvo. Na tu činjenicu ukazali su jo§ u XVI i XVII st.
dvojica tada najboljih evropskih poznavalaca Osmanskog carstva. Antonio
Meravino Gcnovese i Englez Paul Rycaut.
Fizička likvidacija vladara, krupne vlastele i velikodostojnika, kao način
razračuna sa nosiocima vlasti u osvojenim zemljama, nije bio osmanski
izum. Takva praksa je na Istoku postojala i održavala se joli od vremena
starih Asiraca i Babilonaca. Ideja je bila da se u narodu pokorene zemlje
u korijenu saaiječeiluzija da još postoji stara država. U tom smislu i Hasan
Kalija PrURak\l svom djelu Nizam-uL-alem. savjetuje vladara da pobijeđenom
neprijatelju "ne OlItavljaprvake, jer mržnja ne izlazi iz njihovih srca, nego
o$taje i prelazi na potomke". Tako je u praksi starih bliskoistočnih drža va,
u osvojenoj ~ji.glavama bivših nosilaca vlasti postavljana jasna i odlučna
granica izmedu starog i novog režima.
Snma i na svoje prerogative veoma osjetljiva centralna osmanska vlast
uprlncipu nije u svojoj blizini podnosila nikakvu nasljednu arietokrati]u,
Sultaa j:e bio nosilac cjelokupne vlasti i pred njim su svi podanici bili
jochulki.On je svojom voljom mogao svakog sposobnog roba podići na
K
polNj'aandlak.bega, beglerbega i velikog vezira. ali je istovremeno svakog
OCI njib mogao uvijek degradirati na status običnog roba. Tako zasnovana
upraVili driavanije mogla ni pomišljati da u ratom osvojenoj Bosni ostavi
domaću vlastelu. bez obzira na okolnost što bi prihvatila islam, makar i sa
sjenkom feudalnih povlastica i političke moći kojima je raspolagala u svom
kraljevstvu.
. Jedinu sponu aa starim bosanskim feudalnim poretkom i novim osman-
s~~ uređenjem predstavljaH su sinovi pogubljene krupne i srednje vlastele,
~OJI su zarobljeni i odvedeni u Carigrad i druge velike gradove u unutrašnjosti
arstva. Oni primaju islam. školuju se, ratuju i prave karijeru u osmanskoj
155
 \
državnoj hijerarhiji. Tom su krugu pripadali Sinan-pala Borovinić, Musta-
fa-beg Jurišić, Mustaj-beg Milivojević, Mehemed-beg Obrenović, Hasan-beg
Mihailović, Skender-beg Vranješević, Mustafa-beg Bogojević (Dautpašič),
Ali-beg Vlahović i dr. Najpoznatiji među njima bio je sin hercega Stjepana,
Ahmed Hercegović, koji je u tri maha obnašao pcložaje velikog vezira:
1500, 1502. i 1511. godine. Većina njih je, idući za službom i karijerom,
dobijala posjede u raznim pokrajinama daleko od Bosne. Jedan manji broj
je dolazio u Bosnu, ali već u zreloj dobi i sa iskustvom u upravno-vojnoj
ili sudskoj službi, sa zadatkom da kao visoki carski činovnici upravljaju
zemljom svojih predaka. Po islamsko-osmanskoj tradiciji oni su, kao uprav-
nici sandžaka i drugi visoko činovnici, svojom graditeljskom djelatnošću i
s\rojim vakufima dali značajan doprinos urbanom razvitku bosanskih gradova
i unapređenju kulturno-prosvjetnog života bosanskomuslimanske sredine.
Jednom riječju, bili su u većini dobro etablirani u novom osmanskom poli-
tičkom i društveno-ekcnomskom poretku.
Što se tiče kasnijeg bosanskomuslimanskog plemstva, ono je bilo razli-
čitog porijekla. Veliku većinu su činili potomci običnih bosanskih ljudi.
kako muslimana tako i kršćana, koji su svojom sposobnošću i vojnim za-
slugama dospjeli do visokih položaja, zvanja i posjeda. Jedan, skoro neznatan
broj, predstavljaju potomci visokih osmanskih činovnika neslavenskog pori-
jekla (Turci i Perzijanci), čiji su očevi služili u Bosni, tu dobili timare ili
zijamete i tu konačno ostali. Takvi su bili Čengići, Miralemi, Atlagići,
Ulamapašići, Skenderpašiči i vjerovatno Lakišići i Malkoči-Dugalići. Napo-
kon, treću, također malobrojnu grupu, čine potomci nekadašnje bosanske
vlastele. To je svega nekoliko porodica: Kovačevići, Sijerčići, Todorovići,
Ljubovići, Brankovići i Staničići, a možda se još u najviše dva-tri slučaja
može pretpostaviti predosmansko bosansko vlastelinsko porijeklo. Za če­
tiri-pet begovskih porodica može se osnovano pretpostaviti da su bile ne-
bosanskog, robovskog porijekla. To su vjerovatno Isabegovići, Pijalepašiči
i Vlahovići. Neke od nekad moćnih i poznatih obitelji iz prvog stoljeća
osmanske vladavine vremenom sa potpuno iščezle. To je bio slučaj sa
Minetovićima, potomcima Mehmed-bega Minetoglua, prvog bosanskog san-
džak-bega. Potpuno su također iščezli Tardiči, Boroviči, Katušiči i neki
drugi. Na drugoj strani, neke porodice gube zemljoposjede i ostaju samo
nasljedne mutevelije (upravnici) svojih vakufa (Jahjapešiči i Boljanići).
Bosna je Osmanskom carstvu dala devetericu velikih vezira. Svi su se
oni na tom položaju nalazili u razmaku od svega 67 godina, od prvog,
Rustem-paše Opukoviča (1544) do posljednjeg, Kujundži Murat-paše
(1607-1611), Dvojica najznamenitijih među njima bili su Opuković i Me-
hmed-paša Sokolović. Opukovič, a dijelom i Sokolović, službovali su za
156
vrijeme Sulejmana Veličanstvenog,kada je Osmansko carstvo bilo na vrhun-
cu svoje moći.
Kukuljević-Sakcinski tvrdi da je Rustem-paša bio sin nekog Radoja
Opukovića iz Mostara, što je kasnije nastojao potkrijepiti i Hamdija Kre-
ševljakovič pozivajući se na stare turske pisce. Na drugoj strani, S. Bašagič
je ustvrdio da je Rustem-paša bio rodom iz Skradina u Dalmaciji. Tu ga
je, navodno skupa sa starijim bratom, budućim Sinan-pašom, zarobio 1521.
neki Bektaš, vojvoda hercegovačkog sandžaka Mehmed-bega. Vjerovatno
da je najbliži istini Hustem-pašin savremenik i dobar poznavalac tadašnjih
prilika u Osmanskom carstvu, Mlečanin F. Navagero, koji kaže daje Rustem-
-paša bio rodom -iz jednog sela pokraj Sarajeva-o O vremenu njegovog
dovođenja u Istanbul i školovanja nema pouzdanih podataka. Zna se da je
kao sposoban čovjek brzo napredovao u službi. Sultan Sulejman ga je držao
"razboritim, punim vrlina i veselog duha". Nakon slušhe na dvoru, bio je
beglerbeg u Anado1iji i Dijarbekiru. U Istanbul se vratio kao četvrti vezir
Porte. Istovremeno se oženio omiljenom sultanovom kćerkom Mihrimah
(Sunčani mjesec), "poznatoj po svojoj ljepoti i bogatstvu", Sultanija Mihrimah
je bila kćerka glasovite Hurem-sultanije, na Zapadu poznatije pod imenom
Roksalena. Kao najdraža sultan Sulejmanova žena, kojoj je bio odan, "i
više nego što priliči sarnodršcu", Roksalena je bila izuzetno uticajna ličnost,
neobično vješta u svim haremskim i dvorskim političkim spletkama. Rustem-
-paša je, kao njen zet i štićenik, već u proljeće 1541. postavljen za drugog
vezira u Carskom divanu. U tom svojstvu Rustem-pab je učestvovao u
devetom velikom Sulejmanovom ratnom pohodu, čiji je cilj bio Budim.
Prema narodnoj pjesmi Car Sulejman uzimlje Budim, koju je Kosta Hčrmann
zabilježio u Sarajevu, zauzeće Budima bila je Sulejmanova zavjetna obaveza.
koju mu je na samrti ostavio otac, sultan Selim l. U pohod na Budim
Sulejman je krenuo na solsticij, 22/23. VI 1541. godine. Glavna bitka za
Budim vodila se 21. VIII 1541, pod Gerhardovim brdom u blizini grada,
u kojoj su Bošnjaci, predvođeni tadašnjim bosanskim sandžakom Ulama-
begom, porazili i rastjerali čete Ferdinanda Habsburškog, koje su opsjedale
Budim, gdje se nalazila kraljica Izabela, udovica kralja Ivana Zapolje, inače
sultanovog štićenika, sa jednogodišnjim Zapoljinim sinom. Nakon što su
bosanske spahije razbile opsadu Budima, janjičari su se u grad, kako kaže
Hammer, "neopazice i miroljubivo ušuljali" i odmah putem telala objavili
žiteljima sigurnost života i imovine, ako dobrovoljno predaju oružje i mirno
prime janjičare. Tako je Budim, glavni grad Ugarske, 29. VIII 1541, tačno
na petnaestogodišnjicu bitke na Mohaču, došao pod osmansku vlast. Sam
sultan ušao je u Budim 2. IX 1541. gdje je u crkvi "Naše drage Gospe-,
koju je namijenio da postane prva džamija Budima, obavio namaz. U svim
157
 događajima oko Budima Rustem-peše je igrao ~načajanu ~ogu,ali ne kao
ratnik, nego kao diplomata I pregovarač oko mirne predaje grada.
Na polo!aj velikog vezira Rustem-pah je dcšao marta 1544. To je bilo
duže mirno razdoblje, pošto je sultan Sulejman, svojim ratnim uspjesima i
svojom moći nametnuo istočnom Mediteranu, Balkanu i velikom dijelu
srednje i istočne Evrope "osmanski mir" (pax Ottomanica). U tim uslovima
Rustem-pua je kao veliki vezir mogao iskazati svo svoje diplomatsko umi-
jeće. Među ostalim, Dubrovčani su mu se često obraćali kao "svom zaštitniku
i srodniku i kao onome koji je njihova jezika". Nakon što je okrivljen za
smrt aultan-eade (princa) Mustafe, Rustem-paša je pao u sultanovu nemilost,
pa mu je oduzet dršavni pečat. Vješta i moona Roksalena uspjela je 1555.
.natiti svog zeta na položaj velikog vezira, na kojem se održao sve do smrti
1561. godine.
Rustem-pab je za života stekao ogroman imetak koji je kao vakif trošio
za podizanje brojnih zadužbina. Samo u Istanbulu izgradio je džamiju,
medresu, karavan-saraj, hamam i kutubhanu (biblioteku). Gradio je i po
drugim gradovima i krajevima Carstva, posebno u Bosni. Tako je u Sarajevu
podigao čuveni Brosa-bezistan, han i most preko Željeznice na Ilidši i
druge objekte. Većinu njegovih građevina projektirao je sam Mimar Sinan,
najveći osmanski arhitekt.
Najstariji Rustem-pašin brat, Sinan-paša, bio je hercegovački sandžak-
-beg, a potom kepudan-paše, odnosno admiral cijele osmanske flote, Mlađi
brat Mehmed-beg, zvani Karađoz-beg, ostao je zapamćen kao graditelj više
zadužbina u Mostaru, među kojima je najpoznatija Karađozbegova džamija.
Zna se da je Rustem-paša imao dva sina i jednu kćerku, koja je bila udata
za velikog vezira Ahmed-pašu. Stariji' sin sultan-sade Mustafa-paše bio je
1592. kliški sandžak-beg, a poginuo je skupa sa Hasan-pašom Predojevićem
pod Siskom 1593. godine.
Neophodno je dati još nekoliko napomena o devširmi, kao o navodnom
najizrazitijem vidu "nasilne islamizacije". Na prvom mjestu, nema osnove
da se odlučno zaključi da su oni pojedinci koji su putem adžami-oglana
došli do visokih položaja u Carstvu, kao takvi prevodili u islam na svom
rodnom kraju čitava sela i kasabe, kako se tvrdi za Mehmed-pašu Sokolovića
da je učinio u gornjem Podrinju. Prije svega, taj je kraj bio zahvaćen
procesom prihvatanja islama dobrih 120 godina prije pojave Mehmed-paše,
kao visokog carskog dostojanstvenika. Preko gornjeg Podrinja vodio je glavni
put koji je povezivao Skopsko krajište sa Vrhbosnom, odnosno kasnije
Rumeliju sa Bosnom. Skoro pola s tolj eĆ8 prije pada Bosne na tom se prostoru
javljaju prvi muslimani među Bošnjacima, pa se tu za njihove potrebe grade
džamije, od kojih se najstarijom smatra ona u Ustikolini, kako je već pome-
158
nuto, podignuta tridesetih godina XV stoljeća. Osim toga, kao urbano naselje
kasaba se uspostavlja upravo podizanjem džamije. U kasabi skoro u pravilu
isključivo live muslimani, pa tu Mehmed-paša nije imao potrebe bilo koga
"prevoditi na islam". Mehmed-paša je živio i djelovao cijelo jedno stolje6e
kasnije. U vrijeme sultana Sulejmana I Veličanstvenog mladi je Sokolović,
kao školovan i okretan dvorjanin koji se već istakao u ratu sa Ugarskom i
Austrijom (1526-1533), obavljao razne dužnosti u carskom saraju. Već
1543. bio je zapovjednik dvorske straže (kapidžibaša). Tri godine kasnije,
poslije smrti velikog admirala Hajrudina Barbarose, postavljen jena njegovo
mjesto kao kapudan-pua. za dalje ratne zasluge, posebno na Istoku u
perzijskoj vojni, Mehmed-pua je 1555. dobio položaj trećeg vezira. Tokom
tog rata Osmanlije su prvi put uspostavile vezu i saradnju ss svojim etničkim
i jezičkim srodnicima s one strane rijeke Amu Da.rje (antički Dxus], odnosno
sa uzbečkim hanom, gospodarom Samarkanda i Buhare. Osnova te saradnje
bila je borba protiv perzijskog šaha kao zajedničkog protivnika.
Svi ovi vojni i diplomatski uspjesi otvorili su put Mehmed-paši ka
položaju prvog činovnika Carstva. Taj je položaj Mehmed-paša dobio imeno-
vanjem za velikog vezira 28. VI 1565. godine. U toku svog posljednjeg
velikog pohoda protiv habsburške Ugarske, umro je pod opsjednutim Sigetom
6. IX 1566, sultan Sulejman Veličanstveni. Dva dana kasnije, 8. septembra,
janjičari su na juriš zauzeli Siget. Tom prilikom je poginulo svih šest stotina
posljednjih branilaca grada, koje je osobno predvodio hrvatski ban Nikola
sam
Zrinski. Zrinski, "ugarski Leonida", živ je zarobljen i odmah pogubljen.
Njegovu odrubljenu glavu Mehmed-paša je poslao svom nećaku, Gulabi-agi,
budimskom namjesniku, sa zadatkom da je proslijedi do Beča na ugarski
carski dvor. U međuvremenu, Mehmed-paša je uz pomoć carskog štitonoše
Džaf!!r-bega i tajnog pisara Feriduna, pod teškim okolnostima, uspio pune
tri sedmice sakriti od vojske i ostalih carskih dostojanstvenika sultanovu
smrt. Takva mjera, s ciljem da se izbjegnu neredi i osigura bezbolan prenos
vlasti na novog sultana, primijenjena je već prilikom smrti Mehmeda I i(
Mehmeda II Fatiha te Selima I, ali ne tako dugo i ne pod tako izuzetnim
okolnostima. Mehmed-paša je smjesta, po posebnom čaušu, poslao pismo
prestolonasljedniku, svom puncu Selimu, koji se tada nalazio u Kutahiji,
s nalogom da smjesta preko Carigrada krene za Beograd, gdje se uputio i
veliki vezir sa glavninom vojske. Novi sultan Selim stigao je iz Carigrada
u Beograd za svega 15 dana. Tek tada je Mehmed-pab objavio vojsci da
je sultan Sulejman Veličanstveni umro i da je Selim II novi sultan.
Time se Mehmed-paša Sokolović konačno učvrstio na položaju velikog
vezira. Njegova moć i uticaj dostigli su do tada neviđene razmjere za jednog
velikog vezira. Odatle je austrijski diplomata, historičar i začetnik modeme
159
:vropske osrnanistike,Josepb von Hammer,jol i83(),.primijetiodajeumj.est~
za vladavine Selima l!", bolje kazati ·za vladavine velikog vezira SokoloVl6~ •
Tu ~injenieu su zapazili već Sokolovićevi .-vremeoici, bo m1eta~ki baJl~
(ambasador) u Carigradu, Mario Cavalli, koji Je ve61561. pi$8o svojoj vladi
da je Mehmed-paia "prvi vezir", ·onajkoji caruje ~ Turskot· Caval1i je
zaključio da je Mehmed-paAa "svojom pameću i razboritošću· potpuno za:
služio toliku vlast. Takav avoj položaj Mehmed-pda je nastojao zadržati'!
po stupanju na prijestolje Selimovog nasljednika, Murata ill (1574-1595),
ali se naglo povećao broj njegovih neprijatelja. kako medu dvorjanirna tako
i medu carigradskom ulemom. Na dvoru je opoziciju Mehmed-pui predvodio
defterdar Kara Uvejs-paia, a medu ulemom se po neprijateljstvu prema
vfllikom veziru najvi'e isticao carigradski muftija ŠomsudinAhmed-ef: (efen-
dija) Kadizade. Sokolović je pao. vjerovatno kao !rtva zavjere, tako ito ga
je ll. X 1579. u njegovom saraju ubio neki derviJ, porijeklom iz. Bosne,
koji je navodno dolao da od vezira nešto moli ida trdi milostinju. Ubica
je po nekim piscima bio pristalica ilipripadnikbamzevijekog reda, Oeniva~
privrednog značaja i velike graditeljske ljepote. To su ćuprija na Drini u
ovog sinkretilSkog islamsko-bogumils kog reda i njegovog uč5enja bio je Hamza
Bali Bošnjak iz Gornje Tuzle. On je odveden u Carigrad i nakon ispitivanja,
kao heretik osuđen na smrt i pogubljen 6.. VI 1573. godine. Ubistvo Mehmed-
-paše moglo bi, prema tome, biti i čin osvete. . vačkih prometnica, koje se vrši u Carstvu tokom XVI st., u doha Sulejmana
Mehmed-paAa Sokolović je u ime Sulejmana Veli~anstvenQg, joi pod
osvojenim Sigetom, skupio i držao vojnu snagu Cantva u s:vojoj čvrstoj ruci,
ne samo za tri. sedmice poslije sultanovo smrti nego i tokom narednih 13
godina, koliko je bio na položaju velikog vezira. za to vrijeme, dr!eći se
sultan Sulejmanovih načela, Mehmed-paia je oddavao Cars.tvo na vrhuncu
vojno-političke moći i kulturne>-prosVjetnog i graditeljllkogp.rocvata, na
koje ga je uzdigao najveći osmanski vladar.
Veliki vezir Mehmed-pua nije bio prvi visoki osmanski dostojanstvenik
porijeklom iz roda Sokolovića čiJi su različiti ograncilivjeH na prostoru od
Glasinca do Drine i Lima. Prvi koji je iz. roda Sokolovića putem adše-
mi-oglana napravio karijeru u Carstvu .krajem XV i. u prvoJ polovini XVI
st. bio je Deli Husrev-pa§a. On je jo§ 1516. imenovan zanarnjesnika u
Konji, a zatim je redom bio beglerbeg Dijarbekira, šama (Damask), Ha1epa
i Rumelije. Već 153~6. susreće se na polokju egipatskog valije, kada
je imenovan za člana vezirskog vijeća. Deli Husrev-paila imao je dva sina:
Kurd-bega, koji.je umro 1572. napolob.ju sandžak-bega, u Nigdu, jugoistočno
od Ankare i Mustafa-agu, koji je izgleda živio na svom zijametu II Bosni,
pošto je ukopan u ŠCtićima kod Rogatice, gdje mu se mesar i danas nalazi.
Drugi Sokolovi6 koji je napravio visoku karijeru u Carstvu bio je Mustafa-paša
Lala, koji je doliao u carski saraj ~ pom06 Deli Husrev-pde, svog starijeg
160
brata. Mustafa-paša Lala bio je stalno protivnik svog rodaka Mehmed-paše
Sokolovića.
Poznato je da je Mehmed-paAa dovodio svoje najbliže rođake u Carigrad
i da su mu sestra i otac primili islam. Sestra Šemsa se udala za Sinan-bega
Boljaniča, hercegovačkogsandžaka. Otac Dimitrije je dobio ime Džemaludin
Sinan-beg. za njega se zna da je bio mutevelija jednog Mehmed-pdinog
vakufa, utemeljenog u Bosni. Kasnije, kako su skoro svi njegovi najbliži
rođaci postigli uspješnu vojno-upravnu karijeru, veliki vezir Mehmed-paša
nije se zanimao za dovođenje novih ljudi iz svog kraja u Carigrad, nego
se, pored državničkih poslova, posvetio podizanju svojih brojnih zadužbina
ivakufa širom Carstva. Tako je u svom rodnom selu Sokolovićima kod
Rudog izgradio džamiju, mekteb, musafirhanu i vodovod. Mehmed-pašine
zadužbine razasute su po Carigradu, Edimama, Halepu, Medini, Bečkereku
u Banatu, Beogradu te po Bosni, gdje je ostao zapamćen najviše po gradnji
mostova. Smatra se da je Sokolović podigao tri do pet mostova izuzetnog
Višegradu, Arslanagi6a most u Trebinja, Vezirov most u Podgorici, most
na ušću Žepe u Drinu i vjerovatno Kozju ćupriju u Sarajevu. Ovi i drugi
mostovi u Bosni grade se u sklopu velikog obnavljanja putne mreže i trgo-
Veličanstvenog i njegovog nasljednika Selima II. Taj zamašni poduhvat
provode u djelo uglavnom dvojica velikih vezira Bošnjaka, Rustem-paša
Opukovič i Mehmed-paša Sokolović.
Nema podataka da je Mehmed-paša Sokolović gradio kršćanske vjerske
objekte po Bosni, kao što su to činili neki drugi visoki carski dostojanstvenici
porijeklom Bošnjaci. Tako je, primjera radi, Osman-pua Bošnjak u svom
rodnom selu Kazanci, na hercegovečko-cmogorskoj granici, sagradio dža-
miju sa medresom i crkvicu. Džamiju, čije su se ruševine raspoznavale do
poslije Drugog svjetskog rata, uništio je još šezdesetih godina XVII st. Bajo
Pivljanin (Nikolić), poznati hajdučki četobaša u mletačkoj službi. ..
Ako Mehmed-paša Sokolović nije sam podizao pravoslavne crkvene
objekte, sigurno je kao visoki carski dostojanstvenik znatno uticao na odluku
osmanske države da 1557. obnovi Pećku patrijaršiju. Za prvog patrijarha
postavljen je Makarije Sokolović, po predanju iguman ili arhimandrit sve-
togorskog manastira Hilandar. Općenito se pogrešno smatra da je Makarije
bio Mehmed-pašin brat. To se tvrdi na osnovi posrednih izvora. Tako je
njemački putopisac Stephan Gerlach pisao 1575. da je obnovitelj Patrijaršije
bio brat velikog vezira. Mnogo kasnije, u XIX stoljeću, zapisao je hroničar
manastira Tronoše kod Loznice da je patrijarh Makarije bio brat tadašnjeg
velikog vezira i da je od njega dobio hatišerif da obnovi "sve manastire j
16]
crkve". Oba ova kasnija zapisa previđaju činjenicu da u vrijeme obnove
patrijariije Mehmed-pda nije jo~ bio veliki vezir, nego po rangu treći vezir.
Velikim vezirom postat će tek esem godina kasnije. Neposredni svjedok,
spomenuti mletački bajlo M. Cavalll, piše u jednom svomizvje'taju iz
augusta 1558. da mu je jedan svećenik, Dubrovčanin, vikar bo$8l1skog
nadbiskupa, rekao kako je nedavno postavljeni "srpski patrijarh grčkog
obreda" došao na taj položaj zahvaljujući podršci "svog strica, koji je pda".
Patrijarh je dobio od sultana berat da mu "svi krščani, i latinskog i grčkog
obreda, plaćaju jednake namete".
Turski hrcničari, koji 8U bili veoma obaviješteni o užoj porodici velikog
vezira, znaju da je imao dva brata i njihov životni put prate sve do sultanova
saraja. Odatle se može zaključiti da Makarijenije mogao nikako biti Mehmed-
-pašineinovac. Nije mu to mogao hiti čak ni u prvoj pobOOnoj liniji, jer je
poznato da je Mehmed-pdin rođeni stric rano primio islam, pa mu sene
zna čak ni za rođeno ime. U ,izvorima se spominje kao Rustem-beg Sokolović,
satri sina: Derviš-pašom, Ali-begom i Ferhad-pdom. Prema tome, pravi
Mehmed-pa_in sinovac bio je Ferhad-pala, kUAkii bosanskisand!ak-beg
i prvi beglerbeg Bosanskog ejaleta. Što setiče Makarlja,on je mogao biti
samo neki dalji Mehmed..:paJin rođak, s obzirom na činjenicu da je rod
Sokolovića bio veoma razgranat.
Nacional-romantičarskaje zabluda da je Mehmed-pdaradiona obnav-
ljanju Pečke patrijariije zato što se sje6ao svog porijekla i bio mu privršen.
Mehmed-pala, kao član vezirskog vijeća, sigurno nijebio bez uticaja prilikom.
donošenja odluke da se obnovi Srpska patrijadija,a1i to ne treba vezivati
niza kakva osjećanja niti sentimentalna lijetanja, nego isklju~ivo·za procjenu
osmanskih državnih interesa. Mehmed-pala Sokolović je kroz svoj odgoj u
Edirnama,gdje je stekao prvo islamsko obrazovanje, te kasnije kroz vojevanje
po Ugarskoj, učestvovanje u pohodima na Bagdad i Perziju. te slu!bovanje
na dvoru postao, kakopravovjemi musliman tako i pravi Osmanlija. On je
od početka do kraja bio i ostao iskrenoprivriensvom novom .sakonu, koji
je počeo učiti kada mu je bilo već 16-18 .godina. Mehmed,·pda je bio
temeljito islamski obrazovan i kao musliman moralno veoma postojan i
smiren u svojoj vjeri. Njegovo cjelokupno drianje i djelovanje pokazuje da
on u tom pogledu nije imao nikakvih sumnji-Za nj~ga 'su krićanstvoi
jevrejstvo bile religije Božjeg otkrovenja koje prethode islamu. U skladu
sa islamskim učenjem, on je prema jevrejstvui kričanstvU, ukljulSujući tu
i pravoslavlje, imao jasan stav trpeljivosti i prulanja dr!avnihgarancija
njihovim sljedbenicima kao zimijama, odnosno pripadniciJrta zdti&'nih ma-
njima. Izvan tog strogo islamskog slava, Mebmed-paia prema krl6anstvu
nije imao niti je mogao imati bilo kakvih drugih naklonosti i osje6anja. Sve
162
je ostalo bilo podređeno političkim interesima osmanske države, koje je on
veoma dobro shvatao i pronicljivo zastupao. Mehmed-paša Sokolović se
svim svojim ogom nim znanjem i velikom snagom borio da osmanskoj državi
sačuva njene čvrste islamske temelje. Njegovo ponašanje pokazuje da je
on smatrao da opasnost po te temelje može doći prije od muslimanskog
fonnalno-Iogičkog vjerskog misticizma, nego od nekog kršćanstva prema
kojem se vodi dosljedna islamska politika. U tom smislu, Mehmed-paša se
oštro suprotstavljao muslimanskim sinkretističkim i heretičkim učenjima i
pokretima što, među ostalim, pokazuje i činjenica da JE! kao veliki vezir
već prve godine svoje službe dao pogubiti Hamsu Bošnjaka. Nalazeći se
decenijama na visokim i isturenim položajima Carstva, sa kojih pažljiv i
oštrouman posmatrač može daleko vidjeti, Mehmed-paša je, kao pronicljiv
čovjek, sigurno mogao sagledati mnoge opasnosti koje prijete osmanskoj
državi, među kojima janjičarski red nije bio na posljednjem mjestu.
Već je istaknuto da se devširma, odnosno kupljenje djece i mladića
za popunu janjičarskog odžaka i obavljanje dužnosti na dvoru, ne može
smatrati glavnim činiocem u procesu širenja islama, pogotovo ne u Bosni.
U najstarijim osmanskim izvorima devširmom se označavalo pravo na uzi-
manje do petine zarobljenika u novoosvojenom "nevjemičkom" gradu, rjeđe
cijeloj zemlji. Tursko-osmansko predanje datira prvo regrutiranje zarob-
ljenika za posebne odrede u doba sultana Orhana, a nastanak janjičarskog
korpusa vezuje se za prve godine vladavine Murata l. To se mišljenje
ukorijenilo u nauci najviše zahvaljujući starom tursko-osmanskom histori-
čaru Idrisu Bitlisiju, koga Halil Inalcik određuje kao "sunijskog historičara",
koji je pisao krajem XV i početkom XVI st. (umro 1520). Bez obzira na
to općeprihvaćeno mišljenje, ipak se u nauci još ne zna godina kada je
osnovana ustanova devširme u njenom užem značenju, tj. kao uzimanje
kršćanske djece za janjičarski podmladak. Solunski mitropolit Isidor Clabas
žali se 1395,što znači u doba Bajezita I, zbog "uzimanja djece po naređenju!
emira". Po onome što 1430. piše Sinan-paša žiteljima Janjine, tj. da će ih
poštedjetiodvođenja u zarobljeništvo ako mu se pokore, moglo bi se zaključiti
da su posebne čete još u doba Murata Il regrutirane od ratnih zarobljenika.
S druge strane, u novijoj historiografiji se sve češće susreće mišljenje da
je upravo Murat II uspostavio devširmu, a da je dotadašnje regrutiranje
janjičara iz reda ratnih zarobljenika spadalo u ustanovu pendžika (pencik),
po kojoj je sultanu pripadalo pravo da primijednu petinu svih ratnih zaroblje-
nika. Ako je devširma u svom užem značenju postojala ranije, onda je
sultan Murat II mogao biti njen obnovitelj, nakon što je došlo do zastoja i
prekida u razvoju ove ustanove u vrijeme građanskog rata u osmanskoj
}(13
državi (140~1413). U s.vakom slučaju, zna se da je Murat II izvriio refonnu
janjičarskog korpusa.
Turako-osmanski historičari i pravnici su se sporili oko pitanja da li
je devširma u saglasnosti sa šerijatom. Idris Bitlisi je tvrdio da je dedinna
u skladu sa ~erijatom jer je većina zimija, odnosno nemuslimana, silom
pokorena. Nasuprot tome, Saddedin, drogi poznati tursko-osmanski his-
toričar iz XVI st. je smatrao da devširma predstavlja povredu prava zimija.
On je ipak dozvolio njenu mogućnost na osnovu !afiijskog učenja, po kojem
oni koji su primili krščanatvo poslije objave Kur'ana, odnosno poslije 622,
ne spadaju u "narod knjige", pa prema tome nemaju ni pravo na položaj
zimija. Po tome, na Balkanu bi samo Grci imali status zimija, dok bi
i!ltovremeno ogromna slavenska seljačka masa. koja je krajem VI i početkom
VII st. preplavila bizantske balkanske pokrajine, bila Iišena tog statusa.
Bez obzira na ove pravno-teorijske nesuglasice, u načelu je svo kršćan­
sko stanovništvo evropskih pokrajina Carstva, a nešto kasnije i azijskih,
bilo obuhvaćeno devširmom, Smatra se da je u Maloj Aziji bilo pn-o obuh-
vaćeno devširmem područje nekadašnjeg Trapezuntskog carstva dinastije
Komnina, čije je stanovništvo bilo kršćansko. Odatle se deviirma proširila
na ostale maloazijske oblasti Carstva. Posljednji slu~aj deviirme u Anadoliji
zabilježen je 1623. godine. Od devširme su bila izuzeta gradska djeca, za
koju je drialo da su već obrazovana u svojoj vjeri. a osim toga, manje su
snažna i zdrava od seoske mladeži. Ali i tu je povremeno bilo izuzetaka.
Zabilješeno je, na primjer, da je u XVlst. devll.irma u nekoliko navrata
kupljena u Atini. Cjelokupno kršćansko stanovništvo Carigrada, uklju~ujući
tu i Calatu, kao naselje raznih evropskih, uglavnom talijanskih trgovaca,
bilo je ieueetood devširme, Izuzeto je bilo stanovništvo Rodasa i Hiosa, a
također Vlaške i Moldavije. Ermeni su u početku takoder bili izuzeti od
devširme, ali ima znakova da su joj kasnije povremeno pod.vrgavani. U
Evropi i na Balkanu su se ukorijenile predrasude da je devlirma. uzimana
redovno i u pravilnim razmacima od 4-5 godina, a nekad i češće, te da je
uziman utvrđeni postotak djece, po nekima desetina, pa navodno petina ili
čak jedna trećina.
Brojni historijski izvori pokazuju, medutim, da deviinna. nije obavljana
ni u pravilnim razmacima niti u odredenompostotku. Kupljenje djece za
adžami-oglane odvijalo se zapravo prema potrebi. Tako za.vladavine. Mehme-
da Il Fatiha devširma ustvari nije ni provođena, kako usljed stalnog priHva
zarobljenika. po osnovi pendžika, tako i usljed. ograničenosti broja janjičara
na korpus od 8.000 do 10.000 ljudi. Kasnijeje devširma takoder naređivana
II neredovnim razmacima, učestalije tokom XVI st., dok se od početka
narednog stoljeća polahko gasi. Početkom xvn st. janjičarski odžak većinom
164
je popunjavan iz muslimanskih redova, uglavnom janjičarskim sinovima.
Mletački bajlo Foscarini piše u jednom izvještaju iz 1637. da u cijelom
Carstvu već punih dvanaest godina nisu kupljeni ad!ami-oglani. Godinu
dana kasnije naređena je iznenada jedna devširma, koja je prema Josephu
von Hammera bila posljednja koja je obavljena u Carstvu. Upravo je te
1638. obavljena, među ostalim, posljednja devširma i na području dijelova
današnje Srbije. Jednom riječju, ustanova devširme je u praksi primjenjivana
uz mnoge izuzetke i varijacije, kako od jednog do drugog dijela Carstva
tako i po vremenskim razmacima u kojima je provođena, pa se ne može
govoriti o nekom njenom jedinstvenom modelu. U svakom slučaju, ·godine
1637/38. ukinuta je ustanova d evširrne, Od tada, kako je to 1651. izričito
tražio janjičarski vođa Bektaš-aga, "u službu Velikog gospodara" primana
su isključivo djeca janjičara. Engleski diplomata Paul Rycaut, koji je nakon
šestogodišnjeg službovanja u Carigradu objavio 1668. svoj, danas. već "kla-
sični izvještaj" o stanju Osmanskog carstva (The Present State o/the Ottoman
Empire), izričito navodi daje već tada devširma bila "potpuno zaboravljena".
Mada rijetko, devširma je ipak kupljena i kasnije, sve do početka XVIII
st., ali ne radi popunjavanja borbenih janjičarskih redova, nego samo za
potrebe carskog saraja. Da je devširma postala sasvim rijetka ineredovna
može se zaključiti iz jedne odredbe mirovnog ugovora, kojim je 1672.
Poljska ustupila Osmanskom carstvu Volino-podoljsku visoravan u zapadnoj
Ukrajini. Na insistiranje poljske strane, članom 3. ugovora, određeno je da
su žitelji Podoljske zaštićeni i izuzeti od regrutiranja, "ako se naredi dev-
širma".
Proizvoljne procjene o broju pokupljene djece koje daju razni evropski
putopisci, a nacionalistička historiografija balkanskih kršćanskih naroda
nekritički prihvata i iskorištava, ne odgovara stvarnom stanju. Računa se
da je najmanje 200.000 djece na Balkanu prošlo kroz sistem devširrne
tokom oko dva stoljeća primjene ove ustanove. To je u prosjeku godišnje
iznosilo oko hiljadu djece. Broj djece za kupljenje bio je određivan tako
da je jedan dječak, obično u dobi od 14 do 18 godina, uziman na svakih
40 kuća.
Mada je broj mladeži koja je putem uključivanja u adžami-oglane
prihvatila islam bio ipak ograničen, ta je činjenica imala višestruk uticaj
na historiju Osmanskog carstva. Kako je znatan broj adžami-oglana nakon
završenog školovanja i obuke služio na dvoru, a bio slavenskog porijekla,
to je njihov jezik "usađen u srce osmanske države". Jedan zapadni posmatrač
zabilježio je 1595. da je "slavenski", poslije turskog i arapskog, treći jezik
Carstva. Nekoliko decenija kasnije J. H. Hottinger je zapazio da se "turski
jezik rijetko kada čuje na sultanovu dvoru", jer su "cijeli dvor i većina
165
magnata" bili "renegati" iz slavenski govorećih zemalja. ·Slavenski" se nije
govorio samo u Saraju, nego je to istovremeno bio i jezik većine janjičara.
Janjičari lU vrlo rano počeli ispoljavati samovolju i neposlulnost prema
pojedinim vezirima, tra!eći stalno veče plate i druge povlastice za svoje
porodice. U biti je, kako je pisao Stanford Shaw, trijumf "balkanskog ele-
menta" unutar "osmanske vladajuće klase kroz sistem deninne" doveo do
sloma osmanskih finansijskih i administrativnih ustanova i bio uzrokom
"kasnijeg propadanja Carstva".
Očito je da regrutiranje u adžami-oglane nije moglobiti osnovom procesa
širenja islama. To posebno nije bio slučaj u Bosni, gdje je seljaitvo činilo
osnovni demografski supstrat u procesu masovnog prihvatanja islama. Pro-
.... ođenje devširme u Bosni je imalo više svojih osobenosti. Već je poznato
da su od početka XVI st. devširmom u Bosni bili obuhvaćeni i :muslimani.
Izgleda da su muslimani u Bosni davali veči broj ad!ami-oglana nego
kršćani. Iz jednog nedatiranog spiska, poimenično nabrojanih 60 dječaka,
u dobi izmedu 13 i 19 godina, regrutiranih ukazi Novi Pazar, vidi seda
su 44 bili muslimani, a 16 krščani.
U Bosni su postojale tri kategorijestanovniltva koje su bile obuhvaćene
devširmom: muslimani, Poturi i krščani. Izvori pokazuju, da prilikom kup-
ljenja devširme nije uvijek bilo jasno ko sve potpada pod obavezu devširme.
U sve tri je grupe bilo pojedinaca koji su telje1i da oni sami ili njihova
djeca budu uzeta u adšami-oglane. Na drogoj strani, jednako- tako pojedini
pripadnici sve tri grupe nastojali su izbjeći devširmu, Svi su oni očito od
devšinne očekivali neke koristi, ne samo za svoju djecu nego i lično za
sebe. U protivnom, njihovo ponašanje ne bi imalo smisla.
U takvoj situaciji vršene su razne zloupotrebe. a često je dolazilo do
pokušaja prevare i podmićivanja, s ciljem da neko bude uzet ili izostavljen
pri kupljenju adž&mi-oglana. U carskoj zapovijesti iz 1589, o kupljenju
ažami-oglana u Bosanskom ejaletu, bosanskom se beglerbegu na kraju
poručuje: ·Čuvajte se da ne biste od koga ito uzeli," Jaja-baAe koji su
rukovodili regrutiranjem mladeši za ad!ami-oglane dali su pokupiti više
djece nego što im je carska naredba todopultala. Vilkom djece su zatim
trgovali u svoju korist, Mito [rušvet] su davali, kako kRuni tako i muslimani .
Kršćani su, naročito u početku, znali davatimitodascupravoi1jihovo
dijete pokupi, kako bi barem za jedno čeljade rijeiiiipitanjeegzistendje.
Osim toga, mnogi su mislili da će imati neke koristi ako im dijete postane
odabrani carski vojnik ili čak neki dostojanstvenik. Kako lU. muslimani u
Bosni bili obuhvaćeni devširmom, to je u tom pogledu bio manji pritisak
na kršćane. U jednoj carskoj zapovijedi (heratu) upućenoj 1565. "kadijama
Bosne, Hercegovine i Klisa" izričito se kale da je "većina mladića" koja je
166
iz njihovih kadiluka do tada uzimana u adžami-oglane "bila obrezana", što
znači da se radilo o muslimanskoj djeci. Francuski diplomat Auguste Boppe
izvještava 1624. kako se u Sarajevu sa krščanima dobro postupa. Oni su
u mogućnosti da iskupe svoju djecu od odvođenja u janjičarsku službu,
dajući sultanovim izaslanicima 30-40 talira "od glave". Kako oženjeni dječaci
ili mladići nisu uzimani u ažami-oglane, to su roditelji često vrlo rano
ženili svoje sinove. Jedinci takoder nisu kupljeni, kako se kuća i imanje
ne bi zapustili i ugasili, a država ostala bez jednog poreskog obveznika.
Na drugoj strani, kadije su u Bosni sprečavale jaja-bašu da uzima
obrezane mladiće. Kadije se zapoviješću iz 1565. upozoravaju da to ne
čine. Pri tome im se nareduje samo da paze da "obrezani mladići budu od
tamošnjih starih mještana", a ne od onih "koji su kasnije došli samo da bi
postali adžami-oglani". Takvi su često dolazili "s vana" u Bosnu obrezani
samo "da bi bili uzeti u ad!ami-oglane", što inicira da se radi o kršćanskim
mladićima koji se lažno, "s varkom i prevarom", poturaju kao Bošnjaci.
Zato se kadijamanareduje da omoguće da se "od obrezanih mladića od
tamošrtjih starih mještana Uzmu oni koji odgovaraju, kao što je to i do sada
. "
uzamano.
Nejasnoća pri provođenju devširme u Bosni bilo je i kasnije, što se
vidi iz carskih zapovijesti izdatih 1573. i 1578. kadijama bosanskog, her-
cegovačkog i kliškog sandžaka, te iz berata naslovljenog 1589. na bosanskog
beglerbega. U zapovijesti iz 1573. na prvom mjestu se ističe da je ·uobičajeno
da se u spomenuta tri sandžaka" adžami-oglani za janjičarsku dužnost
"kupe od sve raje". Kadijama se u tom smislu naređuje da ne prave nikakve
smetnje anadolskom agi Ferhad-agi, koji je upućen da iz njihovih kadiluka
kupi adžami-oglane "bili oni od kršćana ili od Potura" {Potur taifesi). Na
kraju, kadijama se naređuje da se ne protive "davanju podesnih s motivacijom
da su oni obrezani".
Kako je u tom pogledu očito bilo nekih nesporazuma, to je ova carska
zapovijest u biti ponovljena pet godina kasnije, tj. 1578. godine. Kadijama
"u sandžacima Bosanskom, Hercegovačkom i Kliškom" naređuje se da kali
dođeanadolski aga treba, "u smislu berata koji se nalazi u njegovoj ruci",
da mu omoguće da kupi adžami-oglane, ·bili oni od krićanske ili musli-
manske raje". Stoga im se na kraju naređuje da se ne suprotstavljaju imeno-
vanom zato što "oni nisu kršćanski sinovi".
U carskoj zapovijesti iz 1589. bosanski beglerbeg se podsjeća da se
·i obrezani sinovi Potura" (Potur ogullari), koji su "od davnina" i "po starom
načinu uzimani iz Bosanskog ejaleta, ali koji ne znaju turski, smatraju kao
edžami-cglani". Beglerbegu Halil-paši naređuje se da se dobro čuva da ne
bi, suprotno carskoj zapovijesti, umiješao "mladiće od drugih pod izgovorom
167
1,11
da su to sinovi Potura". Jednako kao oni ito ne znaju turski, tako se ODi
koji su se turcizirali t odnosno "usvojili turske običaje" (l'ii.rklesmes) ne smiju
1:11
l', uzimati u adžami-oglansku službu.
Navedene carske zapovijedi jasno pokazuju daje P1'OĆeS prihvatanja
islama u Bosni bio vrlo postepen, posebno kada je riječ o seljaštvu, koje
je činilo veliku većinu bosanskog stanovništva. Većina selja1tva u Bosni
je prihvatila islam u jednom procesu koji je trajao oko 150 godina. Iz
navedenih carskih zapovijesti jasno se vidi dinamika kojom je obavljana
devširrna i njeni ograničeni ciljevi, pa se odatle mo!e zaključiti da janjičarstvo
nije u Bosni bilo niti moglo hiti osnovom masovnog prihvatanja islama.
Pouzdani izvori postoje samo za pet kampanja kupljenja adšami-oglana za
~anjičarsku dužnost tokom XVI st., kada je devširma bila najživlja. U Bosni
II se pouzdano zna da je devširma obavljena 1515, 1565, 1573, 1578. i 1589.
II
godine. Između 1565. i 1589. devširma je obavljana u razmacima od osam,
lli
1,1 pet i jedanaest godina. To pokazuje da je devširma, kako je već konstatirano,
'II provođena neredovno i prema potrebi. Jol! se ne zna da li je u jednom
I razdoblju od 50 godina (1515-1565) mena devširma. Može se samo pret­
l,i
lilll postaviti da je u spomenutom rasponu obavljena bar tri do četiri puta. Sve
,"1 je to, međutim, daleko od neke masovnosti i pripremanja podloge za nasilno
1IIII
prihvatanje islama.
i"1
Na neosnovanost tvrdnji o nasilnom "širenju islama" jasno je odgovorio
Vladislav Skarič jo§ 1940. godine. On je na osnovu izvora ustanovio da je
i'
li
"krivo mišljenje da se na Balkanskom poluostrvu islam širio naglo i da je
službeno širen silom". Tu činjenicu Skarič potkrepljuje jednim logičkim
I, argumentom, koji je vrlo očit, tj. "da XIX vijek ne bi zatekao ni jednog
IIII
l hriščanina, niti bi bilo i jedne crkve i manastira da je islam širen državnom
silom". Islam su jednostavno "širile prilike i ljudske okolnosti",
Odatle je svako nastojanje da se za činjenicu masovnog prihvatanja
islama II Bosni nađe neko navodno historijsko objašnjenje usmjereno u
III' prvom redu na negiranje Bošnjaka. Cilj svih spomenutih teorija o "islami­
III,: zaciji" jeste da se nametne teza kako je "Bošnjacima njihov muslimanski
I\I,!
identitet nametnut i efemeran". Mnogi autori različitog kršćanskog opred­
1\lIi
Ilill jeljenja misle i pišu da je širenjem islama u Bosni nastupila neka "duševna
Iii praznina". Tako je pisao austrijski arheolog MorU Hoemes, jedan od is­
Iiii,
'IIII
traživača čuvenog neolitskog naselja u Butmiru, a kasnije urednik poznatih
111(, Naučnih saopćenja iz Bosne i Hercegovine (Wissenscha.ftliche Mitteilungen
"I" aus Bosnieri und der Hercegooina). Predhistorija mu nije bila dovoljna pa
IIII
se olahko, poput mnogih drugih, u svojim Dinarskim putovanjima (Dinarische
II'
Wanderungen, 1881.) upustio u antropologiju i historiju Bosne. Hoernes
će tu jezgrovito izraziti tvrdnju koju su drugi, manje Hi više opširno varirali,
168
tj. da je jedna bošnjačkageneracija, "po cijenu svojih lovišta, štala i oružnica
žrtvovala vjeru svojih predaka". To uporno nametanje laivice Bošnjacima,
usljed navodne izdaje pradjedovske vjere, te poricanje islama kao univer­
zalnog shvatanja svijeta, stalno je prisutno u balkanskom intelektualnom
svijetu. Taj privid navodne intelektualne pozicije, a kojom se Bošnjaci
ustvari lele etički diskvalificirati, najjasnije je sadržano u riječima Ive
Andrića da njegovu disertaciju "ne bi trebalo shvatiti kao kritiku islamske
kulture kao takve, već jedino kao kritiku onih posljedica do kojih je došlo
usljed njenog prenošenja najednu hriščansku,slavensku zemlju". Ta navodna
historijska objašnjenja su zapravo nehistorijska, jer polaze od postavke da
je kršćanstvo imanentno Bosni. Naprotiv, svi su barbari. uključujuči tu i
Slavene, kršćanstvo primili uz dobro prisilu, bilo papsku, bilo bizantsku.
Što se Beene tiče, ona nikad nije ni bila kršćanska zemlja u smislu pripadanja
Rimu ili Bizantu.
Poruka je u tom smislu jasna: Bošnjaci bi jednostavno morali biti sve
drugo, samo ne ono ito ustvari jesu, tj. bosanski muslimani. U krajnjoj
liniji, proces prihvatanja islama od strane Bošnjaka zapravo ne tra!i nikakvo
objašnjenje. To je jednostavno jedna historijska činjenica koja samu sebe
objašnjava. Mogu ta objašnjenja biti legendama i mitska, kao što je priča
o navodnom Janjičarskom zakonu, ali njima nisu potrebna nikakva tuma­
čenja, a još manje pravdanja. Makar se radilo i o mitu, mora se znati da
svaka legenda ili predanje samo za sebe govori i samo sebe opravdava.
Svako ko je želio napraviti karijeru u strukturi ili hijerarhiji osmanske
države u načelu je od početka XVI st. morao biti musliman. U početku je
put da se to postigne bilo svrstavanje u janjičarski korpus. To posebno važi
za balkanske narode, uključujući tu na prvom mjestu Bošnjake. Svakom
se sposobnom pojedincu ulaskom u janjičarski korpus otvarala mogućnost
da u strukturi Carstva napravi karijeru. Svi oni koji su se smatrali musli­
manima, pripadnicima jedne nadmoćne civilizacije, svjesno su se i politički
osjećali Osmanlijama. Bošnjaci su se tu posebno isticali t O čemu, na putu
kroz Bosnu, od Beča do Carigrada, 1530. svjedoči Slovenac Benedikt Kuri­
pečič (Kuripešič), tumač austrijskog izaslanstva. On piše da su svi osmanski
"janjičari i najbolji službenici, činovnici i kapetani redom Bošnjaci", Oni
se u Carstvu "smatraju najboljim, najpožrtvovenijim i najvjernijim ljudima
koji vole da se drže pravim Turcima". Od ostalih Turaka razlikuju se "ok­
retnošću i ljepotom", a "ljepše se i nose nego Turci".
Još je u doba Bizanta dolazak u Carigrad, kako je pisao poznati bizantolog
Steven Runciman, "bio prirodan cilj svakog slavoljubivog čovjeka, jer je
Carigrad bio nesumnjivo središte Carstva". U tom se pogledu položaj, značaj
i uloga Carigrada ničim nisu promijenili poslije Fatihovog ulaska u ovaj
169
 ,I'
grad 29. V 1453. godine. U Bizantskom carstvu, doduše, putovanje nije
mnogo ohrabrivano iz prostog razloga lito je "naseljene zajednice bilo lakše
oporesovati i nadzirati". Ipak su sposobni i preduzimljivi mladi ljudi, kakav
je bio obični konjušar iz Makedonije, a kasnije car Vasilije Makedonski
(867-886), uspijevali da nađu način da dodu u Carigrad. Isto je bilo u
Osmanskom carstvu. Prava rijeka avanturista, raznih rasa i jezika, nastojala
je okušati sreću u Carigradu, kao gradu svih gradova. U Osmanskom carstvu
stalno se putovalo. Svjedoče o tome mnogi hanovi, mostovi i karavan-saraji,
podizani s ciljem da se nađu na usluzi brojnim putnicima-namjernicima.
Pored trgovaca, posebno su pokretljivi bili derviši, a brojnim hodočasnicima
država je na putu uvijek izlazila u susret i podstica1a ih da ne posustanu
na putovanju do Meke i Medine. Sve je to Osmanskom carstvu davalo
j.lZUzetan kosmopolitski karakter i ugođaj.
Na postupnost procesa prihvatanja islama ukazuje srazmjerno dugo
postojanje kategorijePotura u demografskoj strukturi Bosne. Koliko je pozna­
to, Poturise prvi put slulbeno spominju 1539. u kanunnami za Bosanski,
Hercegovački iZvomički sandžak. Tu se propisuje da se odnemuslimana
ispendše napalačuje 25 akči, a od Potura koji je oženjen 22 akče. Od
punoljetnog a neo!enjenog Potura uzima se na ime ispendže20 akči. Iz
ove kanunname izlazi da oženjeni Poturi plaćaju godišnje na ime ispendže
22 akče, upravo koliko i muslimani posjednici čitluka. Istovremeno su
Poturi-momci plaćali koliko i sinovi muslimana koji su živjeli sa ocem u
istoj porodici.
Duže ili kraće postojanje Potura u pojedinim dijelovima Bosne sasvim
je logično. Historija svijeta pamti bezbrojne idejne i vjerske prevrate, te
smjene različitih vlasti i režima. Nikada se nije desilo da je jedan novi
vjerski i idejni sustav odmah izbrisao u nekom narodu sve tragove njegovog
prethodnog duhov-nog života. To nije bio slučaj ni u Bosni, pa bilo da su
islam prihvatali bosanski krstjani, katolici ili pravoslavni. Islam su bez
sumnje u Bosni svi prihvatali, mada su nekadašnji patareni ili bogumili
najčešće još dugo zadržavali neke manje ili više skrivene ostatke svojih
ranijih vjerovanja.
Tako stari pravni historičar Dubrovnika Konstantin Vojnović piše da
je jedan katoličkisvečenik izjavio pred inkvizicijom 1550. kako su mu se
':
:1 neki povjerili da posjeduju patarenske knjige. On je pri tome odbio da oda
I
I
imena tih ljudi jer je to saznao prilikom njihove ispovijedi. Nešto kasnije,
II oko 1566, o postojanju patarena izvještav-a i neimar Hajrudin, graditelj
,11
1
il':I!' Starog mosta u Mostaru. On se u vrijeme zastoja radova na mostu, usljed
li,1 nabujalosti Neretve od proljetnih kiša, zanimao za okolinu pa je zapisao
da u selima oko Milkovića ima "nešto seljaka" koji su "stare vjere" i zovu
170
se "patareni". Mauro Orbini je smatrao da se bosanska crkva održala sve
do 1502. godine. Po njemu, tada je nestalo njenih pristalica, odnosno pata­
rena, kako ih Orbini prema rimokatoličkoj tradiciji naziva. Kasniji izvori
pobijaju ovuOrbinijevu tvrdnju.
Poturi se spominju u mnogim kasnijim izvorima, osobito u zapisima
evropskih putnika i diplomata, ali i u turskim spisima. Najrazuđeniji je u
tom pogledu jedan rukopis anonimnog turskog-osmanskog pisca iz 1585,
odnosno njegov prepis iz 1640, u kojem se među ostalim govori o prihvatanju
islama u Bosni i o bosanskim Poturima. Autor na prvom mjestu ističe da
je u prošlo doba u vHajetu Bosna bila kršćanska vjera. Kad je "bilo suđeno,
da se ovaj vilajet osvoji" i da se u njemu zavede "sud i uprava" osmanske
države, onda je radi popisa stanovništva upućen u Bosnu kao sultanov
izaslanik (muhrir) neki Mesih-pa!a. On je zatekao narod u strahu od velikih
davanja, pa usljed toga zanemaruje svoja imanja, iako Bosna, vodom, zrakom
i ljepotom zemlje odskače od ostalih pokrajina. Mesih-pa§a je dostavio o
tome izvještaj Porti, sa zahtjevom da se ukine džizja, ali mu to nije dozvoljeno.
Kako zemlja ne bi dalje propadala, Mesih-paša, kao razborit čovjek, u
dogovoru sa uglednim starcima, uredi da iz svakog sela poneko od muškaraca
primi muslimansko ime. kako bi im se na taj način oprosti1adžizja. U
skladu s tim dogovorom. svako svoje ime dade prevesti na turski. Kome je
bilo ime Živko, prozove se Jahja, kome je bilo ime Vuk, uzme ime Kurt,
Gvozden postane Timur i tako redom. Umjesto džizje, koja je time ukinuta,
određeno je da se na svaku seljačku baštinu naplaćuje jedan dukat.
Navedeni rukopis je nastao 120, odnosno 180 godina poslije događaja
kojeopisuje, pa je pitanje koliko se može prihvatiti kao sasvim vjerodostojan
historijski dokument. Neka njegova posredna potvrda možda se može naći
jedino u zbirnom defteru vilajeta Hodidjed iz 1455. u kojem postoji određeno
odstupanje od uobičajene osmanske poreske prakse. Vilajet Hodidjed je
bio prva stalna osmanska upravno-vojna teritorijalna jedinica na tlu Bosne.
Njen sumarni popis izvršen je osam godina prije fetha i uspostavljanja
Bosanskog sandžaka 1463. godine. Naplaćivanje dukata po svakoj baštiđi,
umjesto džizje i drugih davanja, moglo je biti samo privremeni ustupak,
prije konačnog osvajanja Bosne i zavođenja stalnog osmanskog agrarnog i
vojnog ustrojstva.
Bez obzira na to, vjerska kategorizacija bosanskog stanovništva koju
anonimni autor daje može se za razdoblje XVI i XVII st. smatrati tačnom.
Svijet se po tome u Bosni podijelio u tri grupe. Prva grupa, "koja se povela
za svjetiljkom Bolje upute, spasila se bezvjerstva." To su bili pravi muslimani.
Druga grupa, koju su činili kršćani, držeći se kur'anskog načela "vama
vaša, a meni moja vjera", ostade tako "u propasti bezvjerstva". Najzad, treću
171
;lli\I,,1
-­
,lit·
seljačku obuću, u narodu se govorilo "poture", kako to jasno proizlazi iz
grupu, koju autor naziva "kolebaju6a", činili su Pourri, Riječ Potur autor
II! I
jedne pjesme: "Hodi, dragi, otura, I nemoj derat' potural" Isto se tako za
I II objašnjava kao "polumusliman", a za takve Kur'an kaže da su wgoveda ili
! ii seljačke čakiire kaže "poturlije". Jedna narodna pjesma kazuje: "MorčaUire
joli gori". Poturi uzimaju dvostruke zapise, i od hodše i od popa. Oni čuvaju
II: li (ljubičaste čakšire) poskidsše, I Poturlije obukoše," Mula Mustafa Bašeskija
"bezvjerske propise", ali "bojeći se poniženja paze na ehlisunitski put".
riječju Potur oznaČAva prostog čovjeka iz naroda koji je primio islam, dok
11
1 ,.

l' Većina savremenih katoličkih autora iskazivala je prema Poturima izu­
I zetnu vjersku i prozelističku revnost. V tom smislu o Poturima kao skrivenim
kršćanima pisao je Jeronim Zlatarić, navodno potomak stare bosanske vlas­
1,1'.'
tele koja je po padu bosanskog kraljevstva ndla utočište u Dubrovniku.
On je jula 1599. boravio u Bosni s ciljem da se osobno uvjeri o stanju i
raspoloženju naroda. Zlatarić je spadao među one katoličke posmatrače
Bosne koji su vjerovali da će u trenutku obračuna sa Turskom kršćanski
§jvijet imati podršku među Poturima. O tome je, po ovlaštenju bosanskog
biskupa fra Franje Baličevića, izvijestio iste godine austrijskog cara Rudolfa
II. Zlatarić je uvjeravao cara i nadvojvodu Ferdinanda da bi u slobodnom
stanju svi Poturi "dragovoljno primili sveto krštenje", Ova je procjena bila
pogrešna i to se u praksi nije desilo. Razvoj je išao drugim pravcem.
O običaju da u jednoj porodici samo njen starješina prihvati islam
pisao je 1610. barski nadbiskup Marino Bizzi. On piše da ima slavenskih
krajeva "u kojima su se isturčile starješine, a žene i čeljad su sva još bila
u kršćanstvu". To je pretežno bio slučaj među manje-više nomadskim stoča­
rima, koji su još uvijek živjeli u nekoj vrsti plemenske organizacije, koja
je svojim pripadnicima pružala zaštitu i veću nezavisnost od feudalnih veza;
nego kada su u pitanju stalno naseljeni zemljoradnici. O Poturima je krajem
XVI st. također pisao talijanski historičar Montalbano, prvo u spisu Rerum
Turcarum Comensarius (Komentar o turskim stvarima), a zatim 1630. u
djelu Turci Imperii Stasus (Položaj Turskog carstva). Monta1bano kaže da
se u "kraljevstvu Bosni" nalaze i ljudi "zvani Potur", koji nisu "ni kršćani,
ni Turci". Oni se obrezuju, ali se ipak smatraju za najgore vjernike. Prema
Montalbanu, krajem XVI st. je u bivšem bosanskom kraljevstvu bilo mnoštvo
onih koji su u nečemu bili muslimani, a u nečemu kršćani, mada ni jedno
ni drugo nisu pravo ni potpuno ispovijedali.
Zato ih ni pravi muslimani, ni kršćani, posebno katolici, nisu smatrali
nikakvim vjernicima. Najčešće su držani za grube i neotesane seljake. Već
je Zlatarić izvještavao da su Poturi "seljaci muslimani", koji su veoma brojni
a ima ih "nekoliko puta više nego katolika".
Muhamed Hevai Uskufi protumačio je 1631. u svom bosansko-turskom
rječniku (popularni Potur-Šahidija) riječ Potur kao seljak ili seljačina. On
doslovno kaže da se "selo reče kčy, aPotur koylti". V istom smislu o
Poturima govori narodna pjesma: "Otur, Potur (tj. Sjedi, seljače), ne der'
opanaka, I ovdje nema za te djevojaka." Za same opanke, kao tradicionalnu
Evlija Ćelebi tim nazivom označava sve Bošnjake,
Dr. Safvet-beg Bašagičje smatrao da su se Potu rima na turskom jeziku
ustvari nazivali patareni ili bogumili. On to izričito tvrdi u svom rukopisnom
rječniku turcizama. Riječ poturlulc Bašagič je objašnjavao kao "balinsko
neotmjeno ponašanje". U tom smislu Bašagič navodi nekog bega koji je
pred hodžama izjavio kako su mu Poturi tek "silom sljedbenici". Prema
Poturima su se često diskriminatorski ponašale i osmanske vlasti. Iz sidžila
sarajevskog kadije, posebno iz jednog zapisnika od 10. lX 1566. nedvojbeno
se kao svjedoci razdvajaju Poturi od pravih muslimana. U navedenom ano­
nimnom spisu iz 1585. tvrdi se čak da su vladari svojevremeno zabranjivali
miješanje Potura sa Turcima, Određena diskriminacija prema Poturima
ogledala se takoder u postojanju u nekim mjestima. na primjer u Travniku,
njihovih posebnih mahala i mezarja.
Nasuprot ovako raširenom mišljenju o Pcturima, kao najprimitivnijem
seljačkom sloju u Bosni, Paul Rycaut, spomenuti engleski diplomat iz šezde­
setih godina XVII st., smatrao ih je urbanim i vojničkim elementom, čija
su vjerska shvatanja prožeta melanholijom i stoicizmom. Poturi su većinom
zanatlije i trgovci na malo. Pored toga, mnogi od njih žive kao vojnici na
granicama Bosne i Ugarske. Rycaut smatra da su svi oni sljedbenici islamske
sekte Kadezadeli, koju jedno stoljeće kasnije Bašeskija spominje pod imenom
Kadiči. Ovu je sektu osnovao i širio neki Bigali-ef., koji je živio i djelovao
u vrijeme sultana Murata IV (1623-1640). Bigali-ef, je uveo u tradicionalne
islamske molitve više novih obrednih pravila i postupaka, posebno kod
ukopa umrlih. Ryeaut navodi da je ova sekta najviše raširena među musli­
manima u Rusiji i među raznim kršćanskim odmetnicima.
Bosanski Poturi su, kao pripadnici sekte Kadezadeli, veoma tačni f
gorljivi u izvršavanju vjerskih obreda i propisa. Oni su pri tome, kako tvrdi
Ryeaut, jako prijetvomi, odnosno "farisejski". Dok na jednoj strani "čitaju
Evanđelje na slavenskom jeziku, koje dobijaju iz Mcravake i susjednog
grada Dubrovnika", dotle istovremeno "radoznalo izučavaju tajne Kur'ana
i zakona na arapskcm jeziku" (šerijata), Da ih ostali muslimani ne bi smatrali
"sirovim i nepismenim oni afektiraju sa dvorskim perzijskim". Poturi se u
Bosni, dodaje Rycaut, obrezuju i istovremeno "gnušaju slika i znaka križa".
Dugo zadržavanje Potura u Bosni nikako se ne može tumačiti. kako je
to mislio A. Solovjev, "duplim moralom bogumila". Poturi se nikako ne bi

172 173
III~!~
Ililll'l
mogli ubrajati u neke "dvovjeree", skrivene patarene ili kršćane, odnosno
"brene", kako su dvovjerei još u XIX st. nazivani među Vasojevićima u
Polimlju. Dvovjerstvo je bilo posebno rašireno među Albancima. Takvi su
pojedinci nazivani "ljannani", što na albanskom upravo znači "razne boje".
,
,..
~\
svjesno više nije moglo biti nikakvog odstupanja niti -ikakvih kompromisa
sa nekim drugim saznanjem ili životnim iskustvom.
l,
!
Širenje islama u Bosni je usko povezano sa nastankom i razvojem
Oni su se, kako je pisao Leopold Ranke, sretali još i u drugoj polovini )(lX gradova. Ova su se dva procesa međusobno uslovljavali i preplitali. Asimili­
I stoljeća. ranje islama ne može se posmatrati odvojeno od razvoja gradova. Istovremeno
'I,
111'q'
Poturi su nakon prelaznog razdoblja postali emotivno najprivrženiji bi razvoj bosansko-orijentalnog grada bio nemoguć bez muslimanskog seos­
:1,1: islamu. Mada izvori od kraja XVII st. sve rjeđe spominju taj naziv, on se kog stanovništva i njegovog priliva u grad. S druge strane je opča urban izacija
~. u povremenoj upotrebi zadržao sve do druge polovine XVIII stoljeća. Glasoviti Bosne nakon dolaska Osmanlija podsticala i ubrzava1a proces prihvatanja
,I isusovac Daniel Farlati u svom djelu o crkvenoj historiji Balkana, Illyricum islama od strane okolnog seoskog stanovništva. Iz redova tog stanovništva
sacrum, objavljenom u Veneciji 1751, već više ne zna za naziv Potur, nego u najbliže kasabe doseljavaju se pretežno seoske zanatlije, uglavnom radi
lllli'
sticanja gradskih poreskih povlastica.
muslimanske gorštačke stočare naziva balijama. Upravo u to vrijeme, sredi­
~II rrom XVIII st., cijela Bosna je bila zahvaćena velikim muslimanskim seljač­
kim bunama, koje su trajale deset godina. Bosanski namjesnik Mehmed-paša
Općenito se može reći da su u Bosni, posebno u gradovima, pravljeni
neki ustupci u odnosu na vjerske propise, kada je u pitanju trošenje i

~I Kukavica. koji je poslije mnogo muka i krvi uspio konačno ugušiti ove
bune (1757), u svojim izvještajima centralnim vlastima u Carigradu, pobu­
njene muslimane seljake naziva još riječju "Poturi".
uživanje alkoholnih pića. Tu je određena tadicionalna kultura često pre­
ovladavalajer je, uprkos vjerskoj zabrani, rakija bila u neku ruku "nacionalno
piče'tBošnjaka. Vino se uglavnom izbjegavalo, ali su se trošile razne šire.

I~
111·
\
EvlijJ. Čelebi među sarajevskim pićima spominje na prvom mjestu "nevareno

~f
Što se tiče balija, koje spominje Farlati, oni su se kao poseban društveni vino", odnosno muselee, što na arapskom znači šira ili mošt. Slično piće
sloj najduže zadržali na području Podveležja i srednjeg toka Neretve, na Čelebi je nabo i u Blagaju, gdje se spravljalo od divljih šipova, Muselez
i
prostoru od Konjioa, preko Jablanice do Drežnice. Opći nivo njihovog vjer­ se u jednoj narodnoj pjesmi spominje skupa sa šerbetom: "Šta je hajrula
skog obrazovanja bio je sve do pred kraj XIX st. prilično nizak. Bez obzira
,~'
da nije Bosna potekla šerbetam, a Neretva muselezom." U Sarajevu se
na činjenicu što se u praksi Poturi , odnosno balije nisu uvijek u svemu trošila, kako piše Čelebi, i hardalija, jedna vrsta mladog vina kojem su

~~
pridržavali mnogih islamskih propisa i običaja, ipak su strogo poštivali dodavani gorušica (hardalija) i drugi začini. Hardaliju u Bosni spominje i
neke islamske ustanove. To su na prvom mjestu prihvatanje muslimanskih Paul Rycaut. Kao specijalitet Sarajeva EvlijaČelebi ističe romaeaniju, piće
imena, zatim obrezivanje i striktno odbacivanje svinjetine u ishrani. koje se "pravi odgrožđa" i "s nogu obara čovjeka". Među glasovitim pićima
Banja Luke, Evlija Čelebi spominje peloniju, vjerovatno ekstrakt pelina, te
Stvarno duhovno saživljavanje sa islamom moglo je doći i dolazilo je
nane-rakisi, ili modernim jezikom rečeno, mentol liker. U Bosni se spravljala
tek sa protokom vremena, stalnim učenjem i vršenjem propisanih vjerskih
l~i
"i
i pila i medovina, poznato piće Starih Slavena.
obreda. Taj je proces tekao sporo, jer u prvo vrijeme širenja islama u
l
najvećem dijelu Bosne nije bilo dovoljno imama. U pravilu je samo u Općenito se može reći da je u Bosni u jednom razdoblju od oko 150-200
utvrđenim gradovima postojao za potrebe vojske po jedan imam, koji je i godina došlo do sveobuhvatnog asimiliranja islamske civilizacije u svim
oblastima ljudskog života. Tu je ipak postojala razlika između grada i seli.
illl'I!11
sam bio mustahfiz, odnosno član tvrđavske posade. Stanje se u tom pogledu
Dok je u gradovima islam u pogledu vjerskih dužnosti i životnih pravila i
postepeno mijenja. nastankom seoskih muslimanskih naselja i kasaba, sa
Ili,I,II'1
običaja dosljedno poštovan i primjenjivan, dotle se u zabačenim selima
uređenim mahalama, okupljenih oko muslimanskih kulturnih ustanova, kao
cesto sretala jedna heterogena vjerska praksa.
11'11·
što su džamije, mesdšidi, tekije i irnareta. Tu su već stvoreni uslovi za
III:·
redovnu vjersku poduku i pouku. Hodže su kao imami predvodili vjernike Tako je za podveleške balije, koje su do 1629. bili katolici, zabilježeno
u molitvi, dok su mualimi i ostali vjerski službenici učili njihovu djecu krajem XIX st, da "ne vrše redovno propise Muhammedove vjere", ne kupaju
,1 1,11
svemu što treba znati svaki dobar musliman. Odrasli su, jednako kao i se i "rijetko idu u džamiju". Posebno je zabilješeno da "ne kriju žene kao
djeca, učili na jednom stranom jeziku molitve čiji su pravi i puni smisao drugi muslimani". Muslimanka tu "ide otvorena lica". Obavlja sve poljske
,i
tek počinjali postepeno shvatati i prihvatati. To se dalje pamtile za cijeli radove, čuva stoku i pri tome, uz kakav ručni rad pjeva - "da se razliježu
brda i doline". U kući slobodno stupa u razgovor sa strancem, pa makar
život i nosilo u sebi kao suština vlastitog muslimanskog bića. Od toga

175
174
I'
i
 I
I bio "i inovjerac". Savremenici su zabilježili da se u mnogim krajevima
--,
Hercegovine, zatim u okolini Cazina, dolini rijeke Rame i drugdje, musli­
manke nisu krile sve do pred kraj XIX stoljeća.
U pravilu, djevojke se u određenim društvenim slojevima nisu krile
sve do udaje. O tome svjedoči u svojim pismima Ahmed Dževdet-paša, koji
11.i,' je kao carski mufetiš (inspektor) boravio u Bosni 1864. kako bi proveo
. I'
'ii,"
I
organizaciju nove vojske. On piše kako u Bosni "djevojke od dvadeset do
11.,11
ill dvadeset i pet godina hodaju i ašikuju bez feredše", Umjesto feredše, piše
',\::1
Dževdet-paša, Bosanke "pokrivaju glavu šalom i jednom rukom dršeči oba
kraja idu vrlo uljudno". Izgleda da je običaj pokrivanja lica kod muslimanki
u Bosni prevladao tek poslije austro-ugarske okupacije. Na to ukazuje i
navod arhimandrita, kasnijeg sarajevskog mitropolita, Save Kosanovića, da
sl! do okupacije BiH "malo koja turska djevojka zaklanjala". One "od niže
klase" i danas po Sarajevu raznose i prodaju slatko mlijeko "po domovima
bez razlike" (muslimanskim ili nemuslimanskim), "zagrnute šarenim boščama
i lica otkrivena".
U :z:abačenijim krajevima, uglavnom u sjevernoj i dijelovima istočne
Hercegovine, pravi muslimanski obred učvršćen je u prvim godinama po
austro-ugarskoj okupaciji. Još u godinama neposredno pred okupaciju pros­
vjetiteljski su među muslimanskim planincima, posebno u konjičkom i
jablaničkom kraju, djelovali mostarski alirni, među kojima se svojim pros­
vjetiteljskim radom naročito isticao Omer-ef. Humo. Za konačno privođenje
tamošnjih muslimana pravim islamskim običajima posebno je zaslužan Ibra­
him-beg Bašagič, koji je prvih godina poslije okupacije službovao kao ko­
tarski predstojnik u Konjicu. On je u selima oko Jablanice i po Veležu
zatekao površno islamizirano stanovništvo, koje je narod pogrdno nazivao
balijama, Ibrahim-beg je otkrio, među ostalim, da se nisu vjenčavali pred
kadijom, nego prema svojim mjesnim običajima, pred nedoučenim seoskim
hodžom. Odmah im je doveo prave hodže i odredio da se sva dotadašnja i
buduća vjenčanja moraju obaviti pred kadijom. Time je vjerovatno u Bosni
dovršen proces širenja islama kao određenog kulturnog modela i životne
filozofije.
Taj proces u njegovom cjelokupnom povijesnom trajanju dr. Muhamed
Hadžijahić je svojevremeno predstavio jednim grafičkim modelom. Po tome
se proces prihvatanja islama može pratiti i predstaviti kroz širenje nekoliko
koncentričnih krugova. U prvom se krugu nalazi grad, odnosno kasaba ili
šeh er. sa džamijama, mektebirna, medresama, tekijama i drugim islamskim
kulturnim, prosvjetnim i dobrotvornim ustanovama. Iz takvog urbanog jezgra
islamski uticaji prodiru u neposrednu okolinu grada, koja predstavlja drugi
krug islarniziranja, Treći krug prodora islama čine župni krajevi i doline
176
,:
r rijeka, duž kojih često idu značajne prometnice koje povezuje veća i manja
urbana središta. Najzad, četvrti krug čine područja izvan glavnih puteva i
često teško pristupačni planinski krajevi, udaljeni od gradskih središta,
gdje živi uglavnom stočarsko stanovništvo.
U svakom novom muslimanskom naselju prvo zdanje je po pravilu bila
džamija. Uzroci prihvatanja islama bili su vrlo složeni. Kod mnogih su ljudi,
iz različitih razloga, s:igurno postojale određene individualne psihološke
predispozicije prema novoj vjeri i njenoj civilizaciji. Izvjesno je da su veliki
osmanski ratni uspjesi i pobjede nad smetenim i posvađanim kršćanskim
vladarima i feudalcima djelovali vrlo snažno na mnoge savremenike. Os­
manlije su donosile jednu novu kulturu i civilizaciju, utemeljenu u gradskom
načinu života kojemu hedonizam nije bio stran. Pored toga, vrlo je značajna
činjenica da su međuljudski odnosi u islamu načelno prožeti jednakošću
i društvenim dinamizmom, što je bio snažna i privlačna suprotnost u odnosu
na imobilnost balkanskih feudalnih društava.
Tu privlačnu snagu islama posredstvom Osmanlija opazio je već posljed­
nji bosanski kralj Stjepan Tomašević, koji se uoči same propasti svog kraljev­
stva bespomoćno žalio papi Piu n. Kralj je pisao sa varljivom nadom i
krajnjom neizvjesnošću da će mu u posljednji čas priteći u pomoć neki
kršćanski savez sa papom načelu. Stjepan Tomašević piše da su Turci u
njegovoj kraljevini "saeidali nekoliko tvrđava i pokazuju se ljubazni prema
seljacima, obećavajućida će svaki od njih biti slobodan koji k njima otpadne.
Prost um seljaka ne razumije prevaru, te misli da će ta sloboda uvijek
trajati. Lako je moguće da će narod, ovim varanjem zaveden, od mene
otpasti, ako ne vidi da sam tvojom vlašću ojačan. Ni vlastela neće se dugo
održavati u svojim gradovima ostavljena od seljaka."
Ovo pismo jasno ukazuje da je osnovna masa "novih muslimana" u
Bosni potekla iz seljačkog staleža, mada je stožernu tačku u procesu pri­
hvatanja islama predstavljao grad. Vjerovatno već odatle potiče pogrešna
predstava da su bosanski muslimani uglavnom gradski element. Tačno je
da su Bošnjaci sve do Drugog svjetskog rata imali apsolutnu većinu u
.ukupnom gradskom stanovništvu u BiH. Bošnjaci su stoljećima bili i ostali
najbrojnije gradsko stanovništvo u BiH, ali je od ukupnog njihovog broja
sve do Prvog svjetskog rata preko dvije trećine živjelo na selu. Tako je
1910. od ukupno 273.203 stanovnika koji su živjeli u tadašnjih 66 bosan­
sko-hercegovačkih gradskih naselja, Bošnjaka bilo 141.225. ili 50,76 %.
Ali taj broj Bošnjaka, gradskih žitelja, činili su tek 23,07 % u odnosu na
ukupno tadašnje bošnjačko stanovništvo, čiji je broj iznosio 612.137. To
znači da je seljaštvo činilo apsolutnu većinu bošnjačkog stanovništva, od­
177
 nosno q.(U.'Yl~ lli 76,93 %. Ovakva struktura bošnjačkog stanovništva po­
sljedica je cjelokupnog toka i dinamike procesa širenja islama.
Prema popisnom defteru iz 1468/69. na prostoru tadašnjeg Bosanskog
sandžaka bile su svega 332 muslimanske kuće, od kojih 264 seoskih i 68
gradskih. Krščanskih kuća bilo je 37.125, sa 8.770 neoženjenih kršćana i
147 udovica. Broj muslimana se kroz narednih petnaest godina povećao za
oko trinaest puta. Iz sumarnog deftera Bosanskog sandžaka vidi se da su
tu 1485. godine več bile 4.134 muslimanske kuće. Uz to, navode se poimenice
1.064 odrasla neoženjena muslimana. Istovremeno su popisane 30.552 krš­
'I'
II,I
U drugoj polovini XVI st. opći pokret širenja islama dobio je takvo
ubrzanje na prostoru Bosne da je 1580. osnovan Bosanski eja1et kao najviša
administrativno-vojna teritorijalna fonna u Osmanskom carstvu. Proces pri­
hvatanja islama bio je posebno intenzivan i masovan na prostoru Bosanskog
sandžaka. On se kao središnji i najveći sandžak Bosanskog ejaleta prostirao
od Kosovske Mitrovice na jugoistoku do Cazinske krajine na sjeverozapadu.
Bosanski sandžak se tako prostirao istočno od Drine, presijecajući rijeke
Lim i Ihar, na prostoru današnje Srbije. odnosno obuhvatajući cijelo područje

kasnijeg Novcpazarskog sandžaka. Tako je sandžak Bosna, sa svojih 55

II II I ćanske kuće, zatim 2.443 neoženjena krščanina i 48 udovica.

ii
;,1,1,
1\111 nahija i 14 kadiluka, zahvatao i pokrivao jednu četvrtinucjelokupnog prostora
IIII Samo četiri godine kasnije, u defteru iz 1489. popisano je u Bosanskom
IIII Bosanskog ejaleta. Pored Bosanskog sandžaka, u sastav Bosanskog ejaleta
1\1 1
11,,1
"sandžaku nešto manje kršćana, uz blagi porast muslimana, Tako je kršćanskih ulazili su sandšaci Klis u Dalmaciji sa 42 nahije, odnosno sedam kadiluka,
,III,
kuća bilo 25.068, sa 4.026 neoženjenih i 1.332 udovice. Muslimanskih
IIII

'111'1
Zvornik, uključuju6i Loznicu, Šabac i Krupanj u Srbiji, sa 31 nahijom i
'1' 11 ,' 1 domova bilo je 4.485, uz 2.348 neoženjenih muslimana. U posljednja dva ~ 10 kadiluka, Hercegovina, sa dijelovima današnje Crne Gore i ukupno 25
ff
"I'"
popisa nije obuhvaćeno područje Hercegovine, koja je 1470. izdvojena u
'11'11 1
!lllr
f nahija, Cemica (Pakrac) ili Začasne (Čazma) u Slavoniji, sa 13 nahija i tri
poseban sandžak. f
: I~ :I: kadiluka, te Krka (Lika) sa 30 nahija i dva kadiluka. Kasnije su u sastav
'lh,1
II L, I Prema daljim katastarskim defterima u razdoblju 1520-1535. bilježi Bosanskog ejaleta ušli i sandšaci Požega u Slavoniji, sa sedam kadiluka te
11\1,\
. \,\'
,\,1\\,

se ustaljen rast muslimanskog stanovništva u tadašnja tri sandžaka ili live Bihać, sa kadilucima Kamengrad i Bihać .
lill
1,111

na prostoru Bosne. U livi Bosna bilo je ukupno 16.935 muslimanskih i

Opći popis Bosanskog sandžaka iz 1604. zasniva se na privrednoj i
I.dl
"1,,1,

19.619 krščanskih domova. Hercegovački sandžak, kao prostorno manji i

vjerskoj strukturi stanovništva, kako gradskog tako i seoskog. Rezultati ovog
III'
IIII slabije naseljen, brojao je 7.070 muslimanskih i 9.588 kršćanskih domova.
popisa pokazuju izuzetno brzo širenje islama. U Bosanskom sandžaku ukupno
IIII'
i11 11 Zvornički sandžak, koji je obuhvatao sjeveroistočnu Bosnu, sa više naselja
II,I
III,'
"111
na desnoj obali Drine, brojao je istovremeno 2.654 muslimanske, prema
IIII
111\
13.112 kršćanskih kuća. Iz toga se vidi da je proces širenja islama u prve
1\\1,
tri decenije XVI st. na području zvorničkog sandžaka bio nešto sporiji nego
u bosanskom i hercegovačkom sandžaku. Podaci iz deftera za Zvornički
sandžak iz 1528, 1533. i 1548. pokazuju da se broj muslimana na tom
području kretao oko 30 do 40 posto od ukupnog stanovništva. Sređivanjem
prilika u ovoj oblasti, nakon Mohačke bitke 1526, postepeno se povećava
udio muslimana u ukupnom stanovništvu. Ova je oblast općenito bila slabije
naseljena nego Bosanski sandžak i Hercegovina. Zvornički sandžak-beg je
još i 1541. pozivao vlaške knezove i prirnićure da nasele ovo područje
"svojom rajom", uz· znatne poreske povlastice. Sredinom XVI st. proces
širenja islama u Zvorničkom sandžaku bio je usporen, prije svega usljed
izvjesne krize timarsko-spahijskog sistema, te finansijske krize i inflacije.
Računajući prema jednoj konzervativnoj procjeni da je svako domaćinstvo
brojalo prosječno pet članova, poznati turski historičar Omer Uitfi Barkan
je na osnovu navedenog broja kuća izračunao da je u trećoj deceniji XVI
st. u Bosni živjelo 344.325 stanovnika, od kojih su 38,7 posto bili muslimani.
178
je bilo 64.721 kuća, od kojih su 45.941 bila muslimanska domaćinstva,
sa 4.979 zdravih neoženjenih muškaraca, što znači potencijalnih kućnih
domaćina. Kršćanskih kuća, računajući zajedno katoličke i pravoslavne,
bilo je svega 18.891. To znači da je odnos bio 71 posto muslimana prema
29 posto kršćana. Za tadašnje prilike i privrednu strukturu veliki je broj
muslimana spadao u kategoriju gradskog stanovništva. U gradovima je bilo
ukupno 9.845 muslimanskih kuća, uključujući 2.429 punoljetnih samaca.
Muslimansko seljaštvo, odnosno raja brojala je 36.098 kuća ss 1.550 neože­
njenih. Cradsko muslimansko stanovništvo činilo je tako 21 posto, a raja,
ili seljaštvo preostalih 79 posto od ukupnog muslimanskog stanovništva.
To pokazuje daje muslimanska raja u sandžaku Bosna 1604. bila dvostruko
• brojnija od kršćanske raje. Među muslimanskom populacijom jedna petina
bila je urbano, a četiri petine poljoprivredno stanovništvo.
Sa ovim podacima iz deftera od 1604. uglavnom se slažu procjene
zapadnih, pretežno slušbenih, katoličkih putnika i posjetilaca Bosne. Naj­
izrazitiji među njima bio je šibenski kanonik Ivan Tomko Mmavić, kasniji
bosanski biskup, koji je starinom bio porijeklom iz Bosne. On je 1623.
putovao svojom starom domovinom i budućom dijecezom i o tome napisao.
u vidu izvještaja papi Urbanu VIII, knjigu Opis Bosne. Mrnavić je pisao da
179
 kršćani "radi nemara" kršćanskih vladara da oslobode Bosnu, svakim danom
slabe, kako usvojoj nadi tako "i u broju trajnim otpadima", tj. prelascima
na islam. Govoreći u "općim potezima", pisao je Mmavić papi. "sada su
rt
r
~i

Gradovi i gradski život

dvije trećine stanovništva Turci, (tj. bosanski mUilliii1ani).a jedna trećina
kršćani, od kojih veči dio grčkog obreda". Slično je 1628. pisao i Atanasije
Grgičević, izaslanik austrijskog cara Ferdinanda n. On je ustanovio da "u ~~
ovom Kraljevstvu", tj. Bosni, "šizmatika (pravoslavnih) ima veći broj nego
katolika". "Turaka", posebno onih "koji obrađuju zemlju", "mnogo je veći
broj nego katolika i šlzmatika". Jedino je apostolski vizitator, Albanac Peter
Masarechi 1624. vidio, u svojoj vjerskoj gorljivosti da u Bosni ima preko
150.000 katolika, a pravoslavnih polovina od toga broja. On je također
Osmanlije su u Bosni od početka istovremeno obnavljale, ponovno
procijenio da muslimani u Bosni čine tri četvrtine stanovništva i da općenito
naseljavale i proširivale stare, a prije svega podizale nove gradove. Gradovi
uzevši "ima vrlo mnogo sela u kojima nema ni jednog krščanina". Masarechi
se ne mogu razvijati ukoliko vlast ne pomaže i ne unapređuje one privredne
kaže da se geografski Bosna prostire od Novog Pazara do Hrvatske, 15 djelatnosti na kojima počiva i od kojih zavisi njihovo postojanje i oddavanje.
dana u duljinu, te od Save do mora, osam dana hoda u širinu, ne računajući Od svih takvih djelatnosti najvdnije su one koje služe razvoju i unapređenju
tu Hum i Popovo polje. Tako se krajem xvn st. na prostoru od Metohije, obrta i trgovine. Da bi se imalo čime trgovati neophodno je na prvom. mjestu
na istoku, do Like, na zapadu, te od Slavonije, na sjeveru, do Dalmacije, podsticati razvoj zemljoradnje i zanatstva, čemu je osmanska driava, kao
na jugu, obrazovala velika i gusta aglomeracije, muslimanskog stanovništva, ~ baštinik starih, bliskoistočnih tradicija izgradnje i odrlavanja kanala za
slavenskog porijekla i jezika. To je stanovništvo u jezičkom, etničkom i ~
1
novodnjavanje, nasipa, puteva, mostova i zanatskih središta, posvećivala
političkom smislu općenito u Osmanskom carstvu smatrano Bošnjacima,
~-'

posebnu pažnju.
odnosno bošnjačkim narodom. Osmanske vlasti su razvoju trgovine u cijelom Carstvu, pa prema tome
i u Bosni, poklanjale značajnu brigu i pažnju, Tu je na prvom mjestu
t dolazila izgradnja i održavanje puteva, sa objektima potrebnim za prihvat,

!r smještaj i sigurnost trgovaca i drugih putnika. Konstantin Jireček je u svojoj

studiji o "vojnom putu" (Heerstrasse) od Beograda do Carigrada, objavljenoj
1877, primijetio da od propasti rimske imperije u Evropi nije bilo države
l koja je toliku pažnju posvećivala sistemu svojih puteva kao što je bio slučaj

.l·,
f
u Osmanskom carstvu.

~'·
~
~"
Ishodišna tačka svih puteva u Carstvu bio je Istanbul. Tu su se stica1i
svi putevi koji su arapske zemlje, Centralnu Aziju, Iransku visoravan j
Anadoliju povezivali sa Evropom. Jedini put iz Carigrada prema Evropi
išao je do Edirna, gdje se račvao u pet različitih pravaca, prema sjeveru,
t, jugu i zapadu. Sjeverni krak vodio je preko Dobrudže do delte Dunava, a

~,
f,
zatim uz rijeku Prut do sjeverne granice Moldavije, gdje je ulazio u Poljsku.
Jedan kratak, ali strateški vrlo značajan južni put, vodio je do Galipolja,
na ulazu u Dardanele. Glavni i centralni put išao je od Edirna, preko
~ Plovdiva, Sofije, Niša, Beograda, Osijeka i Mohača do Budima. Taj magis-

~
tralni put bio je od najvećeg, kako privrednog tako i vojnog značaja za
Carstvo. Četvrta je linija išla na jug od ovog puta, prema Serezu, Solunu,
~.
1,:.\'.
•

,l·:.·;
I
Bitolju i Ohridu, dopirući do Drača na Jadranu. Glavni vojni put nije bio

1
'i'

od značaja samo zato što je povezivao Carigrad i Edirne sa Beogradom i

Budimom, nego i zato što je predstavljao prvu polovinu "jednog krajnje
180
1
~!, 181

i
 ,
~,~.-

ADEM HANDZIC
I

I
III
o FORM!R.AJNJU NE:KIH GRADSKIH NASELJA U BOSNI
U XV! STOLJECU·

Uloga države i valkuifa

Iako je ustanova vakuča odigrala manje-više podjedna:ko zna-

čajnu U!logu u razvitk:u svih gradskih naselja U Osmanskoj carevini,
ja se ovdje ogranič.alVaan samo na Bosnu, tj. na teritorij Bosanskog
eialeta. Poznato je da je uloga vakufa za wLjeme osmanske uprave,
naročito ranijeg perioda, 'bila u toj mjeri značajna da se razvitak
gradova ne može odvojeno ni razmatrati od istorije i uloge vakufa.
Vakufski objekti, razne na.m.jene, sa značajnom arhitekturom. u
kojima je bio 'Skoncentr~an cio vjersko...prosvjetni, kulturni i pri-
vredni život muslimana, činili su urbane kosture svib ~adova. U
periodu širenja granica .Qsm.anske države osnovnu: 'brigu drža ve
predstavljada je vojska i uprava, dok je 'briga o kulturno-prosvjet-
nim i sociJalnim prilikama ostavljana privatnoj inicijativi, uglav-
nom ustanovi vakuđa, Kako je osnivanje vakufskihza1klada pred-
stavljalo slobodno realizovanje po'božne volje njihOVih osnivača, i
budući da je sa poclizainjem vakufskih kultnih objekata započinjalo
urbano fonniranje gradskih naselja, kao što <su i u daljnjem razvitku
vakufskiobjekti činili bnu tog razvi<tka, vladalo je mišljenje da
su Be gradovi sa orijent&1n<HnUS1:i.manskom fi2ionomijom razvijali
stIhijski.

I
(

Ja že1im da ovdje, na osnovu izvora, pružim i%Vjesnaobavje-

štenja o tome da li [eosnlvanje gradova, koje je za.počinjw.o podi-
zanjem prve džamije, predstavljalo samo slobodno realizovanje volje
njenog osnivača (mikif) ili je i država imala Udjela u tamealktu i II
koj~jmjerl. Samo po sebi je logično da se Osmanska država, kao
islamsko-teokratska, u tome procesuaktivno anga!ovaJa, jer sugra-

• Dlo01Ve .prcbIematike bloje Hamburgu (2. lntlml4ttonale A r-

sadrian l ureteratu:Aspekte de,. beUstagung fUr 1)O'ro81J'l4'FlUche UM
Entwicklung oS1n4n.ischeT Stadu asmanl.rehe Studtenj od 6. đo 10.
Bomicm$ tn. XVI Jllh-,.htmderi. koji .s&pt~bra 1976. godine.
sam odnao na naučnom s1tu;pu u
 ~----~.::==.=-----------
134
Adem Hnndi1ć

dovi, 'kako je poznato, .predstavljali oslonac države ne samo zato

što su u njima .bili skoncentrisani svi organi državne vlaSti nego
"r·
~

,/
./

o fonnira.nju nElkJh gradskllh na.sel.ja u Bosni u XVI vijeku 135

i zato što su oni, razvijani na zanatskoj !privredi predstaN'ljali i
prave radionice za vojsku. Zbog toga je razumlljhro što je pojam
osmanskog grada (kasaba) bio neraedvojno vezan sa pojmom dž$l-
mije.
Treba istaknuti da je naziv kasaba označavao stepen u .klasi-
fikaciji naselja i IPred.st8lvlja ujedno 'pravni termin. Da bl jedno
naselje dobila status ka.sabe bilo je potrebno da budu ispunjeni iz-
vj esni uvjeti, tj. da se dostigne određeni stepen razvitka. To pitanje
objasnio sam ·ranije,1 ali je u ovome kontekstu potrebno istaknuti
osnovne činjenice. Da bi jedno naselje (selo, varoš) dobilo naziv
waba .bilo je potrebno ispunjarvanje sljedećih minima1n1:h uvjeta:
9.) stalno ns:stanjeno muslimansko stanovništvo (muslimanski dže-
mat), eiajmanje jedna veća mahala; b) najmanje jedna džamija u
kojoj se obavljalo svih :pet molitava, kao i molitve petkom i Baj-
ramom, tj. džamija u kojoj se održavala propovijed (h'Utbe), spo-
minjalo ime ,vladajućeg sultana i činila molitva u njegovo ime -
za razliku od manjih .bogomolj a (mesdžid) u kojima nisu obavljane
glavne molitve; e) tTg, tj. postojanje čaršije i odriavanje sedm.ičnog
pazarnog dana. Već samim podizanjem džamije obično je bio ispu-
njen i treći uvjet; uz džamiju najčešće su istovremeno billi podizani
vakufski dućani i ustanovljavan pazarni daan. Kada su bili ispunjeni
navedeni uvjeti, obično je inicijativa za progla!enje naselja kasa-
bom potjecala od mjesnih orsana vllasti i nadle-žnog kadije te je
izdavan carski ferman o ;priznavanju tog statusa. a :naselj~ na Porti
zavođeno u spisak kasaba. Tim aktom je -muslimansko stanovništvo,
nastanjeno u onom dijelu naselja (u onim mahalaIJ:l,Q) kojemu je
bio priznat status grada, bilo oslobađano rajinskog statusa i osnov-
nog raji nskog jioreza tzv. resm-i čifta 1QOH je r~vito pripadao nad-
ležnom spahiji. Zatim, zavisno od značaja naselja (strategijskog,
komunikacionog i drugog) i eventualn~ slu!~i koje ie vršilo za
državu, stanovništvo je bilo oslobađano l raznih državnih nameta.
O formiranju gradskih neselia sa w:ijentalno-ml;1Slimanskom
!W
~:. vladajućeg sult8lll8 i u .njegovo we, ili je na drugi mačln bMa Ispu-
\",
njena sultanova volja,
Interes i a1ktiv.no a.ngažovanje drževe 'u osnivanju pojedinih
gradskih IOsselja i&pOl1jav.ao se upravo u činjenici što su \Jj mnogim
mje5tima, kao prve bogomolje, Ibile podiza.ne carske d'žamije. Ovdje
je riječ osnivan.je upotrebljena ne samo II slučajevima kada niče
sasvim n~ takav grad, neg:o i onda Moda se muslimansko naselje
sa orijentalnom kultnom arn±tekturom naslanja na srednjOlVjekovnu
varoš. Gradska naselja u Bosni čije osnivanje !pada najr-anije jesu:
Sarajevo i Zvornik, buduća sjedišta bosanskog i zvorničkog sa:n-
džaka u kojima su, kao prve, bile podignU'te džamije sultana Meh-
meda II Osvajača (1451-1481).2 Dok je Sarajevo formiramo gotovo
sasvim nanovo, 'u Zvorniku je careva džamija pcdignute u okvdru
srednjovjekovne tvrđave oko koje se razvila i istoimena mahala.
Dalje prateći urbani razvitak gradskih naselja u turskim po-
pisima saznajemo da su za vladavine Bajezida II (1481-1512) bile
podignute carske džamije u sljedećim mjestima: Foči, Rogatici, Vi-
šegradu, Srebrenici, Travniku, Pruscu i Prozoru, a za sina mu Se-
lima I (1512-1520) još u Knežini (Rornanija) i u Doboj'U. Najveći
broj carskih džamija bilo je podignuto po naređenju i u ime sultana
Sulejmana (1520-1566) za čije vladavine eu u ovoj krajiJkoj pro-
vinciji bile najviše i proširene granice Osmanske dršave. Takve
džamije 'bile su ,podignute: u Jajcu., Banjoj Lu.ci, Dcm.joj T'UzLi, Bi-
jeljini, Gradiškoj, Kamen.gradu, Oborcirnc, GI.amoČtL, Drni$'u, Dob-
runU na Dri-ni i u Zvorniku. U Zvorn:iku je, opet, Sulejmanija diža-
mija, za razliku od spomenute džamije Mehmeda II u tvrđavi, pred-
stavljala početak izgradnje muslimanskog igradskog naselja ti' pod-
građu koje se naslanjalo na srednjovj ekovnu varoš.š I 'kasaba
DŽ'i$r-j KebIr (= Veliiki Most) na rijeci Uni, kako se prvobitno na-
ztvao današnji Kulen Vak'Uf,osnovana je podizanjeand~ami.je sul-
tana Ahmeda I (1603-1617).4 Treba naglasiti da se u svim navede-
nim slučajevima radi o najranije podignutim džamijama koje su
predstavljala početak urbanog formiranja spomenutih kasaba. Jer,
(

fizlonomijom najsadržajnije p.odatke nal~~~ U turskim popisnim J Falldički, j.oš je ra,ntje bila. po- bi'la carska, mogao samo da resta-
defte rima iz XV-XVII 'Stoljeća~ T~.oder, riJetko sačUIV8Ine %a~adne dt.gnu.ta jedna dža.ml.i-a u Bosni za urira TU·I'h3ll1. EjnE!-'beg (\Jdl. M. Mu-
povelje (va.kifnčime) o prvim džamlJa.r,na sad~e podatke o. pravom vradevlne MurMa II (1421-1451) jezlnovlk-E. DimJrtri.jevlć, Dfo.mijo.
-cilju podizanja novog gradskog. naselja. Iz uh ~tak~ proizilazi kada. su Turci drtall samo 'USki' ko-
rIdor od Skqplja oo Vrhtbosne. To
na Ustikolinl. Nate starine II, 1954,
str. 137-144).
da je nastanak gradova u BOS~1 .0c1nosno podizanJ~ prvih dža-mija, je džamija u Ustikolmi. utemeldena
~ u.p. A. Hanđžfć, ZlIorniie 'u dru-
mnogo više bilo rezultat osnllšIJ~e.drtaVl11e ~lit!'ke, uSlovljene 852. (1448) goo<Hne. Ona ISe, !:stIca, u
vojno-administrativnim, komunikaClOnlaD, ~trateglJ'Sldrn, privrednim jednom 1l1a-~ilSu (sačuvanom samo u goj polovini XV i u XVI lIl;eku.
GDI BiH, ,knj. XVIII, Sara.jevo 1970,
i drugim državnim potrebama. .n~~ što Je to abll~ pro!tQ realizo- prepisu) pri!Pi.<;u-je ':l'luorha.n Ejne-.be-
141-196.
vanje pobožne volje konkretnog vad~lfa. Iz l1·a'Vd;e~~JU~ popisa vidi se gu. Medutim, .na pronađenom nad-
grobnom oRanu TW'hllll1 Ejne-.b~a, , SačU1r3·ni, .nlll~ls na ~ami'H o
cla su \prve dža ..... ije bile obiMO po rzane po 1l1''C'I\.tnim nar"đen"Juna
z......... .. herce-govaQkog safl~lIlk-1bega·. na njenom poprav!cu sadrž~ Ime ISW~
groblju u Presjeki (l sat hoda od ta.na Ahmeda I .godLnu restauracije
fi Borni u XVI tl" It U.shi·ko[~ne) stoji· da je umro 969 1254 (1838), koju je levrilo bosa,nskI
l u.p.A. Handžić, Znača; mllJ: a ~ Jl5lto~ časQJ)~,e IlL,.,J\qOS[cwenski
jer~ u razvitku gra.dskih 'Il cue ,a. , ...
~ 1974, 60-69. (1561) god1oe. k toga, prolzlJazl da vallja Vedž.ilbl-,pa6a. N'~ls joo nije
je tu d.iaml1U, koja' de be'Z sumnje nigdj e obj SN lje-n.
 ..............-
Adem Handf.lć
136
osi!m Zvo mika, bilo je još kasaba u kojima 'Su bile podignute po
dvije carske džaroije. Tako je u Rogatici, osimspomenu~ Bajezi-
dove džamije, postojala i džamija Selima ll, po'dlgnuta 1573. go-
dine.' Isto je tako u Jajcu pored &uJ.ejmanij~ džamije, kao glavne
bogomođ.je, postojao još i rnesdžid (manja bogomolja) sultana Sulej-
mana kao centar posebne mahale. 6
Gornje podatke prtLŽaju u§lavnoan turski lpOpisni defteri u
kojima su prema navedenim carskim ~jama zabilježene prve
mahale. .AUi, treba ista:knuti da su J prve gradske džamije, zabilje-
žene u tim defterima samo kao časna džamija (cam!-iJerit) ili smre
džamija. (cami-i adk) bez imena njJ..h ovog utema1jitelja, bile talkođer
ctrske. To se moglo utvrditi na nekoliko primjera drugih izvora;
npr. itz;podataka sadržanih u Putopisu Evlija Celebije ili iz sačuva­
nih kasnijih na1lpisa o po;pravlro takvih đža,m1ja i SliČDO. Tako je
navedena džamija u Srebrenici koja je u popisima 'bilježena. samo
kao cam!-i šerif billa, prema Evliji, džamija sultana Bajezida. Na
jsti način 'Su u defterima bile za.bilježene prve d;amije u kasabama
Donjoj TuzH, Bijeljini i Oborcima, a utvrdllo 'se da' su bi.!le carske.
Prva mahala u Obordma (nahija Usko.plje) ;bilježena je u def!te-
rima XVI stoljeća kao Mahata časne džamije (MahaUe-:-i ciimi-i
šer!f), dok je s !početka XVII stoljeća za bU džamiju, odnosno 7
ka-
sabu, :z.a:bilježeno da je podignuta po carskom naree:te:nju. !me sul-
tana tu nije tstaknutc, ali .i2 kasnijeg džamijiSk<>g <natpisa
8
o poprwku
(XVII st.) sa:zmajeano da je to dilamija 5ulejmanija. Ta Q,žamija
u Oborcima, nekadašnl oj kasabi a sada ~rednjerazvijenom selu u
blizini ponjeg Vakufa, !postoji i dan85; međutim, većina. navedenih
džannčja odavno je nestal1a.
Karakteristično je to moo spomenute sulta.nske·džamije nisu
predstavljale i vakufske zaklade .na,yeden~h .sultana, nego su samo
na osnovu su1tanskih naređenja bile podignute iz državnih sred-
stava. Da su to faktički bile državne džamije postoji više dokaza.
Prvo, što do sada nije pronađena ni jedna carska. vaJcufnama koja
• II
o forml.rantu ne'lmh gra&1dh naselja, u Bosni tl XVI vijeku. 137
se odnosi Illa bilo koju .womenutu džamiju 'U Bosni, a. niti se u po-
znatim carsktm vaku.fnamama - Mehmeda II, Bajezida II, SeHma r,
Sulejmana I i drugih sultana, o .njihovim 'VakutiSkim dbjektima u
Istanbulu, Jedreni, Bursi i drugdje - spominju i carske džamije
u Bosni. Z8Itim, :ia; .nekih sačuvanih d~amijskih natpisa vidljivo je
da se u B06ni radi samo o dežavnlm džamijama. Na Plt'imjer, saču­
van je natpis sa. Bajezidove džamije u kasalbi Pruscu (Akhisar), koja
senalazila uolwiru tvrđave. Džamija odavno nelPbstoji,ali se sa-
čuvao natpis o kasnijoj restauraciji džamije, koji -ll' prevodu glasi:
Po naređenju sultana Bajezida podigao je (džamijU) pokojni Isken-
der-paša godine 893 (1488) a obnovio kadija Hasan iz Akhisa.,-a
godine 1010 (160112).8 Zatim, u natpisu Bajezidovedžamije u Foči
t stoji između ostalog: Ova je džamija sagrađena oo uzvišenom mje-
r: stu - u doba Bajeziđa Svetog, l'romica.teUa. islama. i O Dakle, iz tih
t
natpisa je vldljivo "Samo to da je prva-džamija pod~g.nutapo na-
I··
ređenju Bajezida, a druga 'll vrijeme Bajezida, Treba spomenut! i
~.'
l'<. činj~nicu u vezisBI1"ajevske Hunkar džamije, 'ij. dlŽamije Mehme-
da II, !poznate pod imenom Careva džcz;mija. SačUJVana je, naime,
tradicija da je navodno orvi bosanski krajišnik Isa-beg Ishaković
tu džamijU prvobitno podigao kao svoju zadužbinu, ali ju je kasnije
pokl:<>niosultanu Mehmedu II, kada je ovaj stigao u Bosnu 1463.
godine. Međutim, u I$a-lbegovoj vakUIfnami nema uopće jspomena
o toj džamiji,U koju je on, kolilko se zna, 'Podigao 1457. godine. Iz
navedenoa proizilazi da je Isa-beg tu džamiju ~odiga'O po carskom
naređenju kao državnu džamiju. I na kraju da istaknem još to da
su svi službenici navedenih carskih džaan.ija ·bili državni s\l.u.žbenici.
U popisnlm defterimapojedinačnoje evidentirano iz .kojih su držav-
nih sredstava bile određene njihove plate. Na primjer, službenici
navedenecarske džamije II Sarajevu (iJmam,hatilb i mujeziaU) bili
su tima.rlije, dok su izdaci oko džamijskog osvjetljenja, prostirke
i poprav-ke zgrade isplaćivani iz državnog prihoda od kršćanske
džizje (glS!Varina) 'u sarajevskoj nahiji.l~ I službenici svih ostalih

~ M. MujezInović, Turski na.tpt.si ~r ~, »'tj- ~

6.)f, , T~Zl!1ačsjnl «la\pis, umjetnič­ 1& M. Mujezinović, Turski natP~si

XVI vijeka iz nekottka mjesta Bo-
rne l HerCeg01line,POF III-IV, ss-
radevo 1953, 473.
e .AQkara, Ta,pu ve Kadastro
(TK), Tapu lCl.efter [TD) No 471 (OI!>-
šimi popis b~aMk~ sandža·k.a, sv.
I (No 477), II (No 41S) 1 III (No
479) l.z vremena. euatana Ahmeda. I,
1603-1617), sv. I, .tollo 321.-oS25.
7 Ankara~ TK, TD, No 475 (OP-
širni pQPis ikmkog sand18Jka, ta.kođe
iz vremena Ahmeda I, (1603-1617),
fo 61--62. Tu stoj·l:
• ..::..)I~ e . u 4-)~" LJ";';
ki Izrađen u kamenu, &wa se u tur- XVI vijeka u nekoliko mjesta Bo-
~~, , ~ ~re:"l.~ .~, betu dobro poznatog učenja.ka. ka- sne i Herceg01J~ne, POF III-IV, Sa-
d1je HMana, zvan>og K.Ml:, u Pruscu rajevo 1953, str. 457:
(U s,pomenl1'tl)j k.abl je po car- - .koj l je d!amijuobnovio I tekst
skom ollErređenjU podIgQ\lta dilami-
ja).
ep!4Yra.fa· .naplsao. NllI!lPw nlle do sa-
da ni1gdje objavljen, a ilasl:
rtwI ~\ d .1 ~ ..".J \l l.~ c.r:
e U . sa.l!uva.nom. krono.stlhu, na- '\1 '\1,., L . .
stilom povodom obnove diamije ~ vls, ~~ ~ LJ '..b..L.J\ ye \ 4 r p-u .. ~
A _
rs'j
, '.'
--::,J:: • r.:.r) lJ"
1240 (1824) gOdine. koju je Itzvrnio
tad1l&njl bosan.sk1 aa.nQa.It-.bee Slvri t.z\: .J ~ I ~) d '.; ~ u:. II Up. H. SSlbonović, Dvije naj-
Sellm.-pa.ta EYr.eIl\OS, eto)! da je tlo
starije vak'Ufn4me u Bosn.i, ErllozJ
dža.mija SU.lejmanl.)a. ~je, nal- \ ~ ~ A '\ T' 4..;..... rY"..,.J \ za orijentaJ-nu !Uologiju .•• (POF) II,
me, tri kro.n.o&tiha o tO\I&lUn}j.1 i Sarajevo 1952, Isa-begova vaku!.n.a-
njenoj re5ltauta<cll1 od r8lt~lti.h au-
tora, sadržani u Kodex.u Orld~ntal­ ~ lJ)~'J\ ~ .~\.;U ma iz 1462, str. 1-29.
nog InStLtuta· u SuaJeVU{Oboraćka
~ua), br. 935,. to 111.
II Ankara, TK, TD, No 477
Folio 4 (up. bUj. 6).
en,
l • l •
 ............--
138 _ Adem Hand!t~
carskih džamija- bili su timar1ije ili su dobivlili dnevnice u novcu
iz određenih državnih sredstava.
II
I dobar 'broj drugih gradskih naselja u Bosni bio je form1ran
po naređenju centra:1ne vlasti kao rezultat državnih potreba. Prve
bogomolje u tim naseljima, iako nisu bile carske (državne) nego
predstavljala vakufske Instltucije privatnih lica, bile su, ipak, ute-
meljene !po naređenju državne vlasti. To je činjenica koja do sad-a
,nije nigdje isticana iobjašnja.vam.a. Dokaze o tome nalazimo u po-
pisnlen d~erima XVI i XVII stoljeća. U stvari, prve vakufske
objekte, koji su predstavljali urbano formiranje gradova, uvij-ek su
osnivale Istaknute ličnosti: paše, sandžak...bezi i drugi državnici,
obično i sami porijeklom iz Bosne, koji 'Su imali šire političke vido-
kruge i koji, svjesni državnih potreba, svojim pobožnim zaviešta-
njem samo su udovoljavali državnim potrebama, TSlk.o su nastala
sva manja i srechnja gradska naselja na glavnim !putnim reJlacija.ma
kao karavaanske stanice. Takve uloge nisu ni padale u dio zamatli-
jama i sitnim službenicama iz čijih krugova su potjecali mnogi ka-
sniji vakifi.
Kada je U pitanju osnivanje kasaba, jedan vakif je obično
podizao .niz objeka'ta koji su zadovoljavali kultne, .prosvjetme, ·ko-
munalne, kornunikaclone i privredne :potrebe stalllovnika, čime se
jednim zahvatom od dotadašnjeg seoskog naselja rađala kasaba.
Pored džaartije obično je podizana osnovna škole (mekteb),' za
opće potrebe (žlvotne, obredne i higijenske) dovođena je voda; za
putnike je podizan jedan ili dva karavansaraja; zatim, osnivana je
ćarlija podizanjem izvjesnog broja dućana i ustanovljavan sedmični.
pazarni dan.
Navešću nekoliko podataka iz popisnih deftera iz ,kojih je
uočljiva uska veza između pobožnog zavieštanja pojedinih vakifa
i naređenja držaWle vlasti, zapravo karla je pojedincima bilo nare-
đeno da na određenom mjestu podignu svoje vakufske objekte i
formiraju kasabu. 'I'Jplčsm je prfumjer osnivanja nekadašnje ka.sabe
Glasinac, u Istočnoj Bosni, ona javnom putu preko romanijske viso-
ravni, tj. u blizini današnje varošice Sokolac. N-ešto prije 1590. go-
dine sultan M'U:Fat III je naredio lokal-nom funkcioneru HadžJi. !ibra-
him-agi da na tome mjestu podigne svoje vakučske 'Objekte li osnuje
kasabu, .pa j~ Imenovan! 'Podigao džamiju, ksravansarai, enekteb i
odre~em broj dućana, Da bi privukao što veći broj s tanovnika,
HadŽI Ebrahim-aga je još odredio da tIlj~ov vakuf preuzme i :izvje-
sne mjesne poreze umjesto naseljen-og stanovništva. U deiteru
bos~sJrog san<lžaka iz početka XVII stoljeća to mjesto je doslovno
I
zabilJeženo: Kasaba Glasinac, utemeljeM na osnovu StLltanske za-
~
II povHedi, a prva i ·tada jeđina mahala, od 62 muslimanske kuće,
"IIII
!lI liil!I!I',
I!'I"
o fOO'mira.nju ne'klh ,&r~kIh naselja u Bosni u XVI vijeku 139
---- --
zapisana je: Mahala časne Hadži Ibrahim-agine džamije u navede-
nom mjestu, podignuto na osnovu. carske zapovijedi. la
Kasaba GLa.sinac je osnovana radi obezbjeđeI1lja saobraćaja,
jer je dotle to mjelSto 'bilo vrlo opasan derbend isaobr8ĆaJ je bio
ugrožen. Interesantna je zabilj~ka u \l'lavedenom defteru o. poreskim
povlastšcama naseljenog stanov.ništva u kojoj je sadržana cijela pro-
cedura 'oko fomti.rania te kasabe. Tu stoji: Na predstavku inspektora
(mufettiš) carskih mukata, sarajevskog kadije Hasana, stigao 1e CaT'-
ski feT11U1n od 24. šabaM 997 (8. VII 1589) godine (u ikojem stoji:)
javljeno je da je prolaz preko brda zvanog Dolja-n?, što pripada
Rogatici, vrlo opasan. Zbog razbojnika niko se od putnika ne usu-
đUje da dođe u selo koje se nalazi u blizini tog brda. Zato je dobro-
tvor Hadži Ibrahim-aga u. tome naselju podigao džamiju, karavan-
rasa;, dućine i mekteb. Ako bi došao carski ferman dato mjesto
postane kasaba, te ako bi stanovnici koji tu dođu. i TJa3tane se bili
oslobođeni od poreza avariz-i div.a.niye i tekalif-i ć}rfiye, putnici bi
stalno dolazni i p1"olazili, a to bi bilo i za državnu blGgajnu. kori-
snije. Mnogi nomadi (hajmane) i stanovnici koji nisu upisani ni
kod jednog spahije već su. se naselili. A spomenuti dobrotvor Hadži
Ibrahim-a.ga, želeći da naseU i oživi to mjesto, odredio je da umje-
sto stanovnika njegov vakuf plaća gospodaru zemlje po 125 akči
godišnje na ime poreza: tržnog badža, pristojbe na povrtlarstvo i
pristojbe na pčelinje košnice. I, dokle god stanovnici te kasabe budu
čuvali spomenuti derbend, izlazili u susret putnicima i namjerni-
ci:ma, te brinu.li se o svojim ispašama, od njih se neće t'ražiti na-
vedeni porezi, a vakuf će plaćati godi5nje po 125 akči. Budući da je
došao ferman o oslobađanju. stanovnika od poreza a.variz-i divaniye
i teka Hf-i orfiye, to je na opisani način zavedeno i tl. ovom novom
defteru. 14
Budući da još nije bio službeno utvrđen pazarnl dan, predlog
je uputio .rogatički kadija. Istakao je veliku potrebu da seu tome
mjestu ~ootavi sedmi,čnipazar.ni dan, obraalažućl time što je tu
Hadži I.brahim-aga podigao džamiju i druge objekte pa se tu pet- 1
kom okUlPi .radi molitve mnogo ernislimansklh stanovnika iz okoline,
kao i time da će to hiti korisnije za državnu blagajnu. Talko je,
nepuna dva mje6eca poslije prvog, stigao novi ferman, datiran 18.
ramazana 997 (31. VIII 1589) kojim je bio uspostavljsn pazami dan
u petak. n
" Al'l!kar8, TK, TD, No 478 (II). - ,
FolIo 198 (up. blJj.. 6). Tu stoJI: 0--~ \.:... ---:'-.!r t::'" ~ 4.b....
~
-~ ~)(;. ~~ .J...~;' /j"'-~ .)..) \;. , ~~'
) • \ ........... 4.01
.J'1 ~,J l>- 0~ .: l...P. rS.:>- ~,. j"t
• '.1
(; \ .- , l b ..... t..~ l4 Isto, fo 135.
- VJ- u I.sto.
'.
 .,......-

140 Adem. Handflć

o ft7!'ml.rrmju nekdh zra.dskih nlloSelj,a. u Bosnl u XVI vijeku 141

I stnlktura stanovnišw8J te novoformirane lkasaibe bila je u
skladu sa tadanjim prilikama. P<>10vim1 staaroVD8štva navedene ma- zaibilježena je: (l) Mahala časne džamije umrlog Eertuuia. Druga,
hale čiJn.i.la je vojska., tj. 27 spahi.ja, 1 zajim i 1 ~ija.16 zaptsana kao (2) Mahala Mijonica?, sastojala se od četiri odvojena
Kako vakufnaana nije sačuvana, a niti su poznati bilo k8lwi zem[jišna posjeda (zemin), u rukama 10 muslimllll19kih posjednika,
podaci o ovom vakufu i o ovoj kasahi, dragocjeni su podaci o pri-
hodima i rashodittna vakufa koji su za.biJlje'.Žena u mašem popisu. J što 'bi malIno da je navedena mahala ianala 10 kuća. l u Drugo sta-
novništvo, osim muslimanskog, nije u samome mj es UU ni postojalo.
Sredstva za i7.drlavanje (podignutih dbjekata ssstojala su se jedi.no l: To je dokaz da je ta kasaba izrastala iz seoskog naselja koje dotle
od gotovog novca, i to: Ibrahim-aga je zavještao 100.000 a1Cći, a nje- !:.
nlije imajo varošku tradiciju.
gova žena .Ai!a-hatun takođe 100.000. Novac je da van privrednicima Iako se Hrvatee u našem popisu navodl kao selo, ono [esamim
(zanatlijama) na zajam uz proviziju (mura'behaJ. od te dobiti plaćani tim popisom bilo dobilo status kasabe. To se 'vidi li.z daljnjeg teksta
su .vakufSki shwbenici. na istom mjestu .g.dje se !kaže: Nastanjen,1 muslimanski stanovnici
U navedenim ()lbjekltima sl~ su sljedeći slUlŽlbeni.d: imam, su za:n.attije, od zanatske zarade žive, te na njih nisu st4vljeni Ta-
hatib. prvi mujezi'7l., drugi mUjezin, muaUim, kayyim. muteveLija, jinski porezi.to Zbog toga, telmtUla1alo nešto daJ.je u speoctililkaciji
džabija i poslužitelj u karasxmsaraiu: Neke su službe spaj8llle. Dmam- poreza nema stavke resm-i čifta, osnovnog moolimanskog rajiil'lskog
sku i Ihatibsku s11.Lžbu vršilo je jedno lice a obavljalo je joA i druge poreza. Osim toga, Hrvatce se u ovom istom ,popisu, na drugom mje-
S1u2lbe (vaiz, nasih, džuzhan), sve uz dnevnicu od 14 akč], Isto tako stu (fo 313), iznao spominje ka<> kasaba, što će niže biti konkretno
je prvi mujem ujedno vršio i s1.u2bu mual1liana u mektebu, kao što navedeno. Tačan naziv jednog naselja. u osmanskoj k!lasi.fitkadiji na-
sui drugi navedeni služoenio; osim osnovne s11rllbe vršili i druge selja (selo, varoš, pazar, 'kasaba, šehir) bio je važan zoog pravnog
sporedl'llije slw:be u navedenfm vakniđskim objektiana,17 položaja njegovog stanovništva, tj. radi utvrđivanja da II je ono
Da bL se zadcvoljale potrebe saobraćaja na zapadnoj- strani bilo u rajinskom statusu ili je, ikao kasebalije, bilo povlaštene, od-
Bosne (K:liL§kli saauiža:k), ma 12utu između tvrđava Sinja. i Knina, sUII- nosno oprošteno raiitnskog statusa, tenije više bilo upisano ni kod
tan je nešto prije 1580. naredio Ferhad....begu Sokoloviću, a najvjero- jednog spahije kao raja.
vatnije još prije 1574. godine, dok je Ferhad....beg bio klimti sandžak- Prema tome, ci. u Glasincu, i u Hrvatcima, radi se o vaJkufsk1m
....beg, da u selu Donje i Gornje H'I'vatce (Hrvace), 'koje je pripadalo objektima ip'Ojedk1:aca, prti.vatnih lica, a ip1l!k jeosniva.n:je tih va-kuia
nalhiji Sinj i Cetin.a, podigne svoje vakufske objekte i tako formira izvrše-no po carskom ml/ređenju (emr-i šerifle), jer je postojala
kasabu, U navedenom defteru doslovno stojl: U 8p01'l'1oe7l.utom setu državna !potreba da se na tim mjestima formiraju gradska naselja.
pokojni Ferhad-pl1Ša je prema carskom naređenju podigao svoje Kad je ri;eč o Ferhad-paši Sokoloviću treba ovdje spomenuti
zadužbine: džamiju, osnovnu školu i dućane. J6 još jedno gradsko naselje na ovim zapadnim stranama koje je on
Prva mahala u H'I'vatcima, ikoja je brojala 61 kuću ela 31 mu- osnovao. To je kasaba. Zemunik ili kako se u našem popisu spominje:
džeredom18a - između dvije tada postojeće muslimanske mahale - kasaba Zemun u nah-iji Kotari. Ferhad-paša je tk8JO kIl.i9ki sandžek-
-beg zapravo d osvojio ova ipOdru'Čja u za'leđu Zadra, što se izričito
lt I'9to. mj esta i kao k1lšlO .sa.ndiaJr.-beg i spominje u kontekstu popisa Zemunika i njegove okoline.
" Isto. kao bosa-nsk:l sand!ak-beg, odnosno Pod.irzanjem prve džamije i mekte'ba u ZemUJni'ku i zavješta-
18 TK, TD, No 475 (1.l/P. biDj. 7), beglerbeg, a· na.jzn~ad«1tj.e u sjedi- njem dobara za njihovo izdržavanje Perhad-paša je utemeljio to
fo 134. Tu stoji: štu beglerbcgluka. Ba.nj.oj LucI:. U naselje kao kasa.bu. U našem- 'Popisu stoji: Sama kasaba Zemun sa
kll.škom sand!aku Fer~ }e,
istoimenom tV'I'đavom u navedenoj nahiji Kotari. Spomenuta tV'l'·(
• ~~ J <\:J, ..t ~ ",r>' ~;:
,.
..J _.",/ r~J"
.
đ.J6J~jA Ć:!,}
~
ka!ko se zne, ostavlo .sadurlJ'bi:ne u
Zemuniku. Vran~ i Hrvate/ma. U
vrani je, prema va.kutnMnl, uteme-
dava se 1ta!azi na morskoj obali i V'I'to istuTenoj krajini. Na njene
.~tanotmike nisu stavljeni ,.aji1tSki porezi, a o,~klbo&eni .w i nd poreza
lJIo samo mekteb, dok j4 u druga av(t'l'iz-i divaniye, fizičkih rabota (kara kultuk), čerah07'luk.a i dru.-
;:-e I..::- .r. ~, u"",rt r' W t;.
dva navedena mjesta ,podl,gao dža-
mije I mektebe (tJ«). A. Muftit, Mo-
gih obaveza u vezi tv1'đ.aV4 (kiL4') i utvrda (hisa'l') ...:11 Prva mahala
,~ ~~1S'.J ~ do: ~ rJ-- , sche und SUf!u-ng Ferhad Pl1$C~
ln Ban;~ r.::J.:a, Leipzj.g, 1941, S. 22 " Isto. -fo 135.
I.:"~" \~" r"""; ~).Jj, I
l 62). .. Isto. fo 135:
'-:-',~, . e
Pokorni FeThad-pa!a je, 'OM sum-
Ita MucUered (a.r. mul1arra.d. u
turskoj lIIPotrelbi macerređ) = sam, o ,I'..~.I v"<I'- ,,-,lS,h1J- A.:!~
- :J I..9t.i ,pQPis, fo. 312:
~ c.
nje, Sokolović FfZThad-beg, bosanski
sandža,k..beg od 1574, Q od 1580. kao
LnokOS3lll. Kao Jslorij.sko-pravni ter-
min 2nl1~1 punoljetan muftarac, '-;-,,J,, I "';.r'" J.~' ).; w..... .,""'; bo uJ'"j ~ ~
Ferhad-pa!Q, pm 'bosanskl begler-
beg, koj.! je osta.vlo udu.tb!ln.e u vHlc
sposoban za rad, neoženjen, koji ii-
v! u za·jedn.ici sa roditeljima. '-:-,,, ~, Aj tS' ~.i ~}i e ;~ •J U,.. e ,.
~. ~ .)•
.J JJot";" ~
 142 Adem Handžić
--
o foxantra.nju nekJh gradskih na.selja u Bosni u XVI vIjeku 143
zaJbiO.ježena- je: (1) Mahala časne džamije umrZog Fe1'hada, biv§eg
bosanskog begleT-bega. Tada ji! brojala 81 muslimanBkukuću sa Gornja zabilj~ka je svakeko ma'Ča:jna:. ona :nam objašnja.va
8 mudžereda. Stanovnici ,te mahale bili su povlašteni, nisu bili raja, prave razloge' kako je Ferhad-beg SokoJovtić 6'telkao m.8Čajlne mul-
tj. samo se na njih odnosila navedena klauzula o povlaštenosti. kovne poSjede u ovoj zapadnoj gram:ič.ndj Oblasti Bame, 'koje je ka-
Drugo stanovndštvo, odnosno mahala, .za!b6.lj ež~: (2) Ra;a. va.roši snije mogao da za·vješta u dobrotvorne svrhe, i zatto je Ibaš u na-
tvrđave Zemuna imala je 33 kuće, od kojih 14 muslimanskih i 19 vedenim mjestima Zemuniku, Hrvatcima l Sinju osnevae spomenute
kršćanskih kuća, To stanovništvo, keko se i iz naziva vid], imalo je svoje zooužbine. Budući se moa da su TU!I'ci ZemU!Iliik i Kotare osvo-
status raje, nije ibiJ.o !povlašteno. Ono je .bilo zatečeno staro varoško, ji,li 1573. godin-e,l!C Jte da je Ferhad~beg došao ml; IpdložaJj bosanskog
tj. JtI'ŠĆan9lro stanovništvo, koie je pr~aziIlo na islam. Proces lsla- sandžak-bega (1574) sa položaja kliškog sa.tl!džal\:..,bega, onda je stvar
m1izacije je u ovo vrijeme bio vrlo vidljiv ne samo ,kod stanovnika jasna, Iako se, dakle, u citiranom defterskom tekstu ttlll"lSka osva-
ove druge mahale nego je i kod većine stanovnike u> {prvoj mahah janja u Kotardma vežu za Ferhada sa titurrom pde. jasno je da je
biUo vi.dIjitvo kršćan's'ko porijeklo (otac sa deklarisanlm kršćanslclm on ta osvajanoa {postitgao znatno ranije, lk.a,o k.lišk:i sandl!alk-~ Fer-
~imenom, ili je Ibio označavan kao Abdullah). had-beg, te osvojena pO'drUlČja pri,pojio :kli.škom s8ind!aku. Ta za-
bilješka 3aldrži i druge !podatke koje ne nalazimo u Ferhoo-lbegov<)j
Ovdje ćemo Još navesti podartke o FErhad1Psšinom vakufu, vakufnami,u legalizovanoj oko 1580. godine.
naime o zavjehani.m dobrima kako za izdržavanje Ikultnlih i pro-
svjetnrh oqjek8lta u Zemuni'ku, 1ako i onih u Hrvatciana i u tvrđavi
Silnj. U navedenoj nahi.ji Kotari, ta-čnije U blizilni Ben!kovca, Ferhad-
-;p~ je zavještao kao svoj vakui jedan veliki đfluk, zv8'Di čifl.uk III
Tinj.n Taj se čifJ.uk sastojao od ll} pojedinačnih obradi!vih posjeda
(mezra). Karalkterlsti'Čno Ije 1Jo što se dalje o tome čifJ.U!ku u našem Približno u dsto vrij eme ikada,su osnovane mavedene kasabe
poplsu navodi: Cifl.uk Ferhad-pa§e, bitl.feg bosanskog begle1'-bega ... (Glaslnac, HrvaltiCi:! i Zemu.nilk), tačnije pred ..kraj XVI stoljeća, bila
spada među zemlje koje je on lično sa carskom vojskom. osvojio. S'U u gornjem tdku Vroasa, u okviru :na!h.ije U5kQPlje, na isti način
Njegove prih.ode je uvakujW za džamiju i mekteb (muallim hane) formirana dva nova gradska naseJ~a, današnji Donji i Gom;i Vakuf.
koje je tL božije ime podigao 'u nahiji Kotari, MO i za džamiju. i Obadva ta naselja bila su prvobitno drugačije na:zJivana.
njene potrebe koju je oživio u kasabi Hrvatee, te za službenike mek-
treba u tvrđavi Vrama. Budući je taj posjed blizu mOTa i u istuTenom Prije nego što razmotrimo nastanak tih naselja fPQtreibno je
graničnom području pa ga zbog toga .",i;e moguće kako treba obre- pružiti osnovne 'Podatke o samoj nahiji iz toga vremena, Nahija
đivati, to je. tL novom defteru zavedeno da se oo:l"skom službeniku, Uskopllije ostalla je, čini se, kontinuirano u tursko] vlasti od 1463.
koji dowi da u .oblasti s one strane rijeke Kupe pokupi v1(lškie po- goddne. Ona je bila :popisana 1468/9, zatim S€ a kasnije {1480, 1488,
reze, daje svake godine za. državnu blagajnu iznos od 2000 akči kao 1489) spominju pojeđma njena mjesta u .turskoj vlasti, naročrto utvr-
globalan iznos poreza fittLrije.2~ đeni gradovi. Bud-ući je dUJg'O ~redLstav1.jala ·istureno .gramčno po-
dručje, to je u njoj razvltak ,gradskih naselja sa orijenćalnc-musli­
lo IS Isti popis, fG 313: manskom fi'ZionoonijlOm započeo r61atirvn{) kasno, te-k u drugoj po-
d J ~J J ~ 6 »o- .WaJ; lovini XV! stoljeća. UskopJfje je predstavljalo tteritorjjalno veću
u~~ l.t~ JU&.t'~.
l..:-'.,J" ''r:!'' II J X ..1.> r ,~~
• ..J \::~ ~ \::. • • 6.l.w-"f J Lv ~c\;;;.J" d,; li....J__ v 'JJ I , fl -
l..:-'~" e:-<" r::ru'.J ~,.,J,;;, \ ~ 1~ IJ"':I
<: I O...., .., I ~'JI-.\.td.; I·.:>.
. ,&.ao-" .r
U ) ; U':;6~ , LJ ..1..0,; ~ :,rib \;..::,y ~., I..S'''' ft'",,'.r--- '-:-'-:f;;
~~,; ,) ~ '-;-oJ ~ , ~"
lJ.1~~~..w ~, Jo! ~I
~ ,.6 .u,.K ~..tt~ Jy 4-lW-,.l ~.~ "J~ .i>.r '
.,)f! lo- , LJ.iiJJp<lj~ , dJ)" ~'I.J\
~ ~ \. .A...:... t..S'
:,L:-'.,J, V t.... tS J Lo.>. , t )I.; L:-',....J, \ U J)X ~, 4 1 \ ->oo
J
..
-' '.J.J
.
U '--"

<l ..u-~ \;.J by ~ ~~ JL LJ ~ \ J'..a..J, I J.t \; J4 H. SaJbanovU:, Bo~anski pa.§a-

luk, str. 75; .prema S. Baša,giću
Tin; je danas po.znato nalSelj~

11
u ~Jnl Benkovac. Kako se i~ va- ~,~, ~I..,b.'.ill ~'" r>--J , r J -Lt J. ~ (Kratka uputa tl pro!l()$t Bome i
Hercegovine, SarajtWo 1900, 1ltr. 38),
kut.name Vidi, Fe.rhad-.beg je taj .po-
sjed otkupio od driave (~. A. Muf- "...u-~' .",;'.J~' , ~~
fJ-----,; LJ 'J, I· II ..w~1l'.J, I.. međutim, to se dogodilo j'~ 1568.
tić, Isto, str. 21 I 63). godLne.
6~"" 0)(5 ~. ..:.J \i)\.! I II A. MU!ftlć, isto, str. 1~7.
 '.,;
Adem Ha.ndžić
144 o farmJ.ranju nelr.lh g.r&dsk:lh na.se1ja. u Bosni u XVI vljeku 145
n8!hiju koja ISe !prostirala u dollni gornjeg VI1ba.sa, s desne i 6 liJjeve zem1lioradnilčke raje od onog ikad vJ.a!ha, koji su zna.tno manje j, spo-
strme te rijeke, sa tri zatečena srednjovjekovna grada: S ..~ed, Ve- rije podlijegati tome utjecaju. Nevedezd podaci izraženl u procen-
sela Straža i Prusac, i sa trgom Gračanica, !koji je ~ra 'JO pred- tima su sljedeći: Godine 1516. muslanaoska domaćinstva među
stavljao podgrađe Su.sjeda. Turci su održavaliPrus&:C i Sus jed, dok zemlj oradni<:imabi'la. su zastupl] ena sa 3~0f0, CLO'k j e 'kod vlalha taj
je Vasella Straža od početka bUa Ills!puštena, !kaQ što je U!brrz;,) zamro procenat l.zn.ooio samo 15'010. Do 1540. kod vJ.aha je muslimansko
i trg Grača.nica(dan.ašnjeselo između G. Vdiku.fa i Bugojna). Kao stanovnišbvo 'biJo !pracemualno !poraslo na 34% , ali se, svakako,
granično podru'Čtje bilo je od 'Početka turske V'lasti. đobrim di(jelom znatno raz.li'kovaU.ood stanja kod zemljoradničke Taje. Kako se vi-
naseljavano vlasima-stočSlrirna koji ISU pripadađ:i carskom hasu. Oni djelo, g-odine 1550, musllimansko stanovništvo među vlasima bilo
su ovdje običnolIlas'tanjivali odvojena, tj. kompaktna vlaška sela. je zastupljeno sa 350/0, dok je istodobno !pOStotak muslimana među
Prvi podaci o naseljenostr ovog područje dati-raju iz 1516. go- zemljoradni.čkom rajom iznosio 790/0.
dine, kada je ta .nahija obuhvatala 48 sela, i 11>0 30 sela zemllorad- Po jači'lli procesa islamdzacije već ISU se 1550. godine nazirali
ni&e raje i 18 sela naselljetllih vlasi.ma-fi.lu.ridžijama. Ukupan broj pun.ktovi 'budućih gradskih naselja, gdje je enuslimamsko stanovni-
rađinskog st!la1JOViIlištva iznosio je 477 kuta sa 74 mudžereća, od če-ga štvo bilo Ibrojnije. U tome se već rano ocrtavala kornunikaciono-
je na muslimane otpadala 171 kuća sa 74 mudJžereda. Vlm~ je bi'lo -privredna ili strategijska važnost nekiJhpunktova kao što su pod-
u:ku\pno 248 kuća sa 38 rnudžereda, od kojih je '28 kuća b.l.i.-: mu- građe Prusca, sela o'ko budućeg Donjeg Valk.ufa (vlaške selo Blagaj
s1.ima:nskih.. 16 U (Popisu iz 1540. sadržani su, aneđutim, samo podaci sa selištem Krstla.n) , vlaška sela Donjl, Gornji i Srednji Oborci,
o vlaškim' naseljlma, Ikada je u toj nabij:i .bilo popisano 19 vlaških ili rajinska sela Cesta i Podgrađe. Već tada je varoš A!klhisar (Pru-
sela, !podijeljenih na sedam džem ata, sa u'kupno 392 kuče.vod kojih sac)faktićki pred.stavlljalamuslima.nsku 'kasa;bu, jer je imala 85 mu-
su 134'kuče bile muslimanske". Zatim, 1550. godine nabija je obu- slimanskih .kuća sa 12 m.udžereda i samo 6 kršćanskih ,kuća. Prusac
hvatala 22 vlaška naselja, podLjeljena na osam džemsta, sa ukupno je zbog svog ,gea-strategijskog značaja u drugoj polovini tog sWljeća,
455 kuća, od koji!h 117 muslimanskih. Raja je riaseljavala 17 sela predstavljao najveće naselje i duže vremena ostao administrativni
i varoš Pru2lBC ~edina varoš u .nahiji), sa ukupno 522 kuće, od kojih i .kulturni. centar na-bije Uskoplje.
je 108 kuća lbilo kršćanskih, a 414 muslimanskih.P Kasahu Novosel, kako je: to naselje prvi put zaoilježeno u
DoseO.javanje ovamo vlaškog fi'lurdžijSkarg stanovništva i po- popisu .iz početka xvn stoljeća, osnovao je domaći ,plemić Ibra-
slije, Ikada. je to područje prestalo 'bi'ti isturena 'krajina, vidljivo je him-lbeg od loze Malkočevlća, čija starina i potječe iz riahjje
iz nekO'JiJko činjenica. U međuvremenu turskih popisa (1540, 1650), UskOlplltie. Ibrahim-beg je bio &in čuvenog 'kraji§kog bega Malkoč­
dakle, povečavao se broj naseljenih mjesta, odnosno povećavao se -bega (hercegovačkog, pa kliškog' s andčak-bega) , a unuk poznatog
broj nastanjenog stanovništva. kao i broj vlaških džemeta kojiima Kara Os-mana (Kara Osman-bega), koji se smatra najstarijim po-
su na čelu stBijaJ1i knezovi i IPrimićuri. I kretanje broja ,baština, koje znabirn ~retkom ove ;plemićke loze i koji je u Uskoplju i !pokop8il1.
UKopčiću nedaleko od Donjeg VaJkufa još i danas se nalazi pri-
su ,premanajranij.im popisima bile sasvim' malobrojne a koje su
se ·kasnije - prelaskom pastira na zemljoradnju, te krčenjem i dalj- lično očuvano turbe Kara Osmanovo.w
njim kuativ'isanjem zemljišnih površina - stalno povećavale, go- %'> o
Kara Osmanu ne ena se go- vekH, Bašagić i Elezović) id enti:f1-
vore o tome procesu. O tome govori i podatak da je jedna četvrtina tovo ništa iP0=t!.0010. Dok nije Ho kovalo Kara Osmana kao Skender-
Sa·ba.nović objavio nadgrOlbne nart- pašića, nij e bez osnova. To njihovo
sela koje su naseljavali vlasi imala dvostruke nazive, što je i na plse njegovogsLna Ma.1koć-bega r m~jenje je, i.sLma, i pobtlano (H.
drugim stranama, kako se zna, bio rezultat imigracija i donošenja unuka mu DžaJfer..bega {Natpl.si na Saba:nović), ali sUoprotno nije ni do-
naziva raniJih naselja, uz istodobno zadržavanje stanih imena. U nadgrobnim spomcmicima Malko/!- kazano. Neće bllti tačna samo tvrd-
popisima nekih sela zemljoradničke raje opet, nalazimo zaJbHjeiene -bega t n;egovog rina D!ajeT-bega, nja tih autcra da je ·La1 Kara osmao
POF II, 11152, 249-258) postoj-a.la su bio i bosanski sandžak-beg. Da je
domove i posjede (baštine, mezre, čifluke) knezova i prlmićura, što o tlm 1ičnMt!ma različita mišljenja: Kara Osman, najvjerovatnije, bio
je takođe dokse ranijeg vlaškog statusa tih sela. Hammera., Ba~agiea, StrnO~ka, B&bin- sin Mustafa-begOV, a unUik Skender-
Proces .islamizadje početkom tog stcJljeća govori da se to po- gera, Mai:aJIĆ8 i dru,g·Jh.. Neki su -paliln (Skenderpatlc) naveAću dVĐ
dručje već dtme nala.zino u turskoj vlasti. Kako se iz navedenih Kara Osma:na' smatrali Malkočevi­ pod8ltka. Mletački ,poslanik i puto-
ćem, što ·bi znatl10da je Ma1koč­ pisac Katari.no Zano prooo.zećl kroz
izvornih podataka vidi, razJikovao se tQk procesa islamilzacije koti -beg blo ou\(: Kara' Osmanov, a ne Uskaplje (Kopčić) 1550, godine za-
njegQv sin. Poslije publikovanja tih pisao je: Na polju lera; mosta ve-
tl BBA, TD, No 56 (Su.marnL po- ti BBA, MađJ.ye, No 284 (Qpši.r.ni
natpisa lzvjesne čLnJenlce su pOoS.tale Hici je grob otca Malkoč-beoa. koj
pis bos&l19kog saadbUta .!rt 1516. go- popis kLi:§lrOg sllllldf..aAta jtz 1550). str. jasne,
dine), ,po 18-19 1 po 23-111. se zvao Osman-beg, te je Icao ko-
25-35 l stT. 322-360. 2e!lm da istal«lem da· to što je njički kapetan sve one krajeve
n :BBA, TD, No 211 (O,p!Lrni ,po- više autora (Pečevl111, Babingu, Mu- osvojio (Rad JAZU, ·knj. XLII, Za-
pis bosanskog sand!aJca Iz 1540--42),
fo 134-<138.
10 - Pri1oz.l za orijenLalnu f!:lologlju.

146 Adem
llbrahim.,beg je vršio razne slU!Žlbe u oblasti kliškog sandžaka.
Prvi put se ~ominje 1550. godine kao Ibrahim- sin,Ma1kOlČ-begav,
koji je posjedovao timar II .na.hitii Uskqplju u imasu od 6.000 a.kči
(up. bilj~ 28, str. deftera 340). Tada je vjerovatno bio .zn100. spahija.
Dalje, posjedovao .je više čiJJluka u nekožiko nahija tog sandžaka,
g,reb 1882, str. 93). TB1j Osmcm-beg,
lccm;ičlci lcapet411 biće, mlsldm, iden­
t1C:81l .sa Jednim sVJedOkom potpisa­
nJrn -Il'll: va.kufnamL Musta!fa...bl!lltll,
si.na Skeoder-,paAiona o pe>diignwtoj
deamtjl 'u Sar&Jevu (Skenderl:ja). i
zavještanim <lobrImIIl u Veseloj
Stražl u Usko,plj.u, leogal1:zova:noj u
Trl.polisu (Sl,rl,ja) L7.među 25. XII
1517. I 3.1 1518. godoLoe. Nato';' va­
kU!finami je, Wnedu 13 navedenih
svjedoka, osmi po redu zoofilježen:
KaTa Osman, Iccm;ički aga tvTđatle
AkM-taT tL Boml (H. Sabllll1ović.
Na;staTI;e vo.kufn4me II Borni, POF
III-IV, 1953, 401--413). Ista da.k.1e
identIfIkacIoJao (Kara) Osmana. kao
kod Zena. Vjerovatno je on, opet,
Identl.čan sa Ka·ra Osmanom, kc>j'i
je 1516. godi-ne zaJpLsan kao zajlm
u Jl!l'hUi Neretvi i Uslroplju (UlSkop­
Ije 2 sela. Neretva 2 sela i Rama
2 sela) u Iznosu od 20.264 akče (.aBA,
TD No 56, fo 25). Prema tome. xa­
ra Osman je bio svjedok kod vakuf­
ljenja Mustara-bege, sina Skender­
-pašlnog. Iroji je, vrlo vjerovatno,
bio sin Mustafa-begov.
Kako se zna, Skender-pah }.e bio
slo kršćaoskir; rodl'telja. Tri puta
je bio bosa'nskl sand'bk-'ol!llt (1478­
1480, 1485-.1486. I 1488-1489), 'l1 me­
đuvremenu rwnelijski begler-b~ i
kubbe ve:z.ir (1490-1496), te umro
1504. godine (H. Sa'ban ov1e, Bosan­
ski sandžak-beg SkenđeT, IGtoriski
glaooiUc (Sr:bije) l, 1955, 111-127).
Njegov sin Mustafa..beg, koji je od
1514. do 1526. U1Pra.vljao Si.rijom, bio
lJ';:'; .JJ,
je carski zet, oženjen kćerkom Se­
lima l, koja mu je rodiJa sina Osma­
na. Taj O.smaon je, po mišljen,J.u spo­
menutih a.u'tora, Identičan sa Ka'ra
Osma nom. Tako je on bio s oće­
ve strane unu,k S kender...pa§ i'I1, a­
s majći:ne unu.k su.Hana Selima I
(1512-1520). Kao aga "onjanikn
tvrđave Prusca S9.sVim Je vje.rovat­
no, kako tvrdi Zeno. da Je ·neka po­
dručJa u U.s.koplju zaista on osvojio.
---
Handžić
r
~
li
&
u prj,1og takve identlifvkaoJ.je Kara
Osmana govori jedna druga važna
C:inJenica. Sta je, n&ime, vezale
Slcender-.pa§u i njegov<lg sina Mu­
stlllfa-bega za ~~. Sta je, ta­
kođe, vezale Kara Osmaea, njegova
tri sina (MM.koć-i:leg, Hll8an.-beg i
DžaJfer-'beg) l njegove brojne unUlke
i .prawnUllte za, ov.u' Gkcpljensku do­
linu? TaJ znatadan molrl.v ni.je ob­
}ašnjen. Skender..,paAa je, zna se,
najprije stekao posjede u VeseO.oj
Straži, te je dio tih posjeda za,vje­
štao za svclu ·tekiđ>u uSaradevu.
Kao tbosanskl sand!ak..ber; često je
bor&Vio u PonJ6cu (1480). On te II
Pruscu podigao i s.ultansku džamiJu
u tvrđe.vJ. t'SU1ta1na Baje:l.ide) 1488.
godine (~. ovdje bUd, 9). Musta<fa­
-ibeg je uz očeve ustancwe .sagradio
džamiju ·1 upotpu.ni<l arhH.ektcmski
ansambl kulturnih objekata (Sken­
derl"j.a). Istodobno je 'u UskqplJu, uz
očeve vakuf.ske zemlje, za~tao
druge svoje posjede u Veseloj Ši.ra­
ž l, Zwtlm, Osman-beg je bio sa slu­
žbom u USkop:lJu. on je tu. kao svoj
vaJkwf, ,pe>digao mm! ,preko Vrbasa
(up. ovdje bHj. 34), a moguće j05
teJcioju i ikara'Vansa.r~ (ua>. ovdje bilj.
33), te Imao više .pcll9jeda u Uskop­
lju, što su na'SI.i.jed!lll, njegoViI sinovI.
MaUkoč~beg Je, takođe, asta·vlo svo­
je vakufe u Uskoplj.u.. NlWode se II
po.pLsIme. mlinovi MlII1koč-be.gova
vwlrofa na rj.e<!lk:1 PruBlllcl {up. ovdje
bilj. 30). Isto tako se u turskim po­
pisima nal~e :z.aJbUjrieni brojni po­
sJ€dl (blhŠtl·ne, mezre, zeminl, či:fI.u­
ct, vinogradi i mlinovi) Malk..oč-.be­
gc>vih sedam smova I .njihovih po­
toma.ka u nahi.h UskQP!ju.
Prema tome, .prvi .poznati predale
ove z.načajolleplemLćke lo.ze biće, po
svoj ·priJ-id, sa.mi :>ken<kr.,paša. A
_ l;
Ata je to ~to je Skender-pašu i
mno.ge njegove .potomke vezalo za
UskoptJe? I pored d.ru@ačidJ\h do.ka­
zLvanja, mi.slim da i dalje o.st.aoj.e pi ~
tanje: nije 11 i on sam bio 1Xlrij~k­
lom ~ leg kraja.
O formlra.nju nek.ih gra.dskih naselJa u Bosni u XVI vijeku
a naj-više u. Usk~ju za tkaju je ibiD najviše vezan. U toj lllahiji je
i .njegov otac, Malkoč-beg, imao .čWuke i druge posjede, a. neke je
i zavtjema<l kao svoj va.kuf.,o U svojoj, kasnijoj tkarijeri vjerovatno
147
je postao za.jim. Godine 1574.lbio je na dužnosti kapetana Obrovca."
Oko te godi:ne on je u mjestu današnjeg Donjeg Valkuia podigao
svoje vakufske c:fujekte: džamiju i mekteJb, čime je to lDaSeđje steklo
os-novne uslove da 'bude proglašeno kasa-born.. Prema kron06tihu
origi'X1allnog natjpisa na džamiji, koji je ZSJbiJj,ežio EvHj'So Celebija,
Ibrahim-beg je svoju dža.m.iju podigao 981. ;gadine (ilz;m.eđu 3. V
1573. i 22. IV 1574).32
Komuni'kacioni 2mA'Č8lj tog mjesta. porastao je bio još od ra­
mje. Već u popisu iz 1574. gOdli.M iana podataka da. je i prije te
godine bio započeo uroanl razviil1lk tog punkJta. Naime, ako se u
tome pcplsu spominju dbjekti: most, karaVa.n9aNj i tekija tl. blizini
Akhisara, vakutske ustanove predaka Omer-bega, sina Malkoč-be­
gOtJa,~ tj. brata Ibrahim-begova, sasvim je vjerovatno da su se spo­
menuti objekti na:lazili na mjestu današnjeg Danjeg V~u.fal premda
u izvoru lUJe precizirano samo mjesto nego samo rečeno da se na­
Iaz! u blizini Prusca (~khisa:r),
Staviše, iz ranijeg popisa sa.majemo da je jedan mem lbio
podignwt preko Vrbasa još prije 155<l. god:iale, Ucao i to da ga je
pođi.gao sam Kara O~g. U jednoj biJ.ješci u .tome popisu
stoji: zemin Krčevina, tl. posjedu Hanvze, sina Petrova, sabljara,
koji se (zemin) nalazi tL blizini mosta. Osman-begova. .. .'. Drugi
» BBA, TD, No 533 (~irnl po­
phs ~og s81ndžaka Iz 1574), fo 106. . u.;, d,t~.~ Ad ~u lt,; 1S'"
Tu se spominju mlinovi Malkoč­
-begova vakusfa na Tl,j.1!c:i PI1JISIllci 6 ~ ~ ?.) "..a.4- \.s;JS' ..&;e \
(rječlca ispod tvrđave Prusca),
u Isto, to 107. Tu je za,plsarn: t.S J ,~, ~ 6..v,' ,".t;JJ
Ciđ1uk u selu. zva.nom Dana HaJU,
3< BBA, TD, No 284 (t!lP. bUj. 28),
u na:hijl UlSko.plje, u PQSi«!>u Ibra­ str. 323:
him-bega, sina Ma.!lkoč--begoYa\ ka­
petana tVrđlWe Obrovca..
31 Evlfd.a Celebl, Putopis, preveo J~ JJ ~~~ ~j
H. Sabanov1ć, -Svje!llostc Saa-ajevo,
1967, .str. 130, d~ ...let J
•
J J L.:u..:i' 6.J
:lO BBA, TD No 533 (lljp. bijj. 30),
fo. 107. Tu ISto ji sljedeća ~Bibl!lje§ka: U ~ I
..;.J J'-'j-' ~..lJ~ b,.,;. " - ,/) _-'o .~...
.:.:>'l..- ~' -'
JJ
'. , t!L. U. ~ cS..I..O.-~
" ~J~'~'; ~;;
~~\. r~~ ,~~ ..;,5.l. .JJ, ~ '..H-r cl..c.; ~ ~,~~
~I,,~~~~ ~ ...L.-.J • . I.." -'
'> rr" c..r:-:;- ~
" ~.; J l.D.>J \ ,,-'~r:- ~ /) -'jr! fi 4·tSI-;~ -'~
A; "'ftt 1.S,)6.J.J u)lJ' ~, ..;.Jj~ ~~~
10'

148 Adem Handtlć

f
...........--r

. o forml.rainju ne1dh gradskih naselja u Bosni u XVI vijeku 149

most na Vl'Ibasu podignut je približno II isto vrijeme, i to od ka­ <'

mena sa pet lukova, kojim je nešto posI:l!je Katarina Zena prošao ~~; mu.ni:kaclcme važnosti i zasnovano te ubrzo preraslo u kasabu. Vl"lo

putnik PouqueviJlle idući od Prusca za TraWliJk,IS a bio je poznat je ka.rakteristilčna zabiJdeAka u našem popisu o tadanjem geapo1i­

i kao Su:lejlm841OV mast." Bio je podignut, očito, u današrdem Do­ tičkom i .komunikaclonom značaju ove kas albe i o razlozima pore­

njem VaokUJfu.. Prema tome; taj most je bio podilgnut prije 1565. skih povlaštenostl njenog stanoWl!ištva:

godi.ne, a. mogao ga je podsći Osman-beg ili njegov sin Ma'likoč...beg Ka:laba Nef} Ab4đ (= novo naselje), drugim imenom Novosel.

po sultanovom na.ređenju. Stanovnici ove kasabe imaju malo obradive zemlje. Budući si! svi

bave zanatima i trgovinom oprošrent su. od svih Tl4meta, fizičkih

Sti'Catl.jem gradskog statusa to naselje se kasnije brzo razvi­ rabota (kara kulluk). av.ariz-i divaniye i čerah.orLuka. Od - zemlje
jaJo. U navedenom ~u ono je nazvano: kasaba' Nef) Abad dru­ što je, moguće, obrađuju samo će posjedniku zemlje (spahiji) dati
gim imenom Novosel.s 7 Da su Turci na svome jeziku to mjesto ušur od prihoda, kako je to bilo zapisano i prilikom ranijeg popisa.
nazvali Nooo 7I48elje (Nev AMd) ima svoje opravdanje i svoj i5OO­ (ZaJtim) j:e 20. muha1"7"em.a 999. godine (19. XI 1590) stigao carski
rl~ki značaj. Naime, u izvorima nije se moglo utvrd!itipOIStojanje ferman sljedećeg sadržaja: Budući Novo naseLje predstavlja der­
ranijeg istoimenog seoskog naselja na tome mjestu. Na tome as
bend, a blizu je carIlke g'fanice, i kako se nalazi na javnom p-u.ttt
punktu je, da:kle, niklo zaista novo naselje, Ikoje je 1J~ svoje ko­ koji vodi prema san.džacima: Bosni, Hercegovini i Krki, te kako je
preko rijeke Vrbasa, koja protječe kroz taj derbend, potreban most,
selo Novosed, Boli su postoja.1a U1P~­ a budući je stanovn.ištvo spomenute ka.s4beoslobođeno od d"U1tmilt
'" ;.;.~ ~ .J.~<.i. Wl:..
.',.r., ."r.- •• redo kao dvarll%lič·lItana:se!ja. Na­
line, u ,popisu iz ,~e1lka· XVII st. nameta (avariz), to će - kako je ono do sada bilo oslobođene od
.) L.cu..cl ~ 'oJ 1J}.)rf J-~J' ~ na·1ll1U1mo osim te kB6abe (Nev Abiid avariza - i u buduće biti ostobođeno od avariza~i di1X1niyei ostalih
lli Novosel) popisano l selo pod na­ nameta tekalif-i orfiye pod uvjetom: kada nesretni nep"ijatelj bude
tJ~" .r';.;e dW,' o~j'. zivom: selo NOĐosel, dnlgl.m. ime­ napao, da na loc:mju oi naoružani požure i stt..protstave se, da most sa
nom Krst;an. zajedno sa Blaga.jem
l :" ~ ,-;-,,,J,)It' u ~ (TK, TD, No 475, fOo 84). Budući da
vl.astitim matlerijalomi sredstvima pociign.u,3Đ te da ga - zato što
ta naselJa postoje! dB.n8s(Novo Se­ je neophodan - prema potrebi obnavLjaju i poprcwtjaju. DoJdegod
• cs -eJ" I ~ ct...a.L...o ~ l~ i Blal,gll>j), keo sela sjeverno od svoje sLužbe budu bez prigovora obavljali oni su na opisani naćin
Donjeg V1lIku1B, juno je da je u - prema ranijem popisu i tt smisLu navedene carske zapovijedi ­
d~fteru 2.llb:Ilj~lmO selo Novosel. oslobođeni i tako je zaveden.o i u ovom novom popisu. 40
Taj Kara 0sm8lll0V most biće.
najvjerovat:nlde, onaj drveni most u dru.glm imen.om Krnja.n (lrecllstav­
Kopčiću nasu,prot Kara OsmarllWa 1jBl!odmgo naselje I da se Iz lijega
nije r~lJa kas8lba NevXbld lli :IfPrema ovom !%vornom tekstu, •-1-; n.tIll ,-:""J, I ..1-J:;
tur.'oeta,koji spoml!nje KatarIno Ze­ početkom XVII stoljeća nije !posto­
' O I . .'

no (vlddeU u .bLlJ. 29). Gleda<jutl na
veliko grobllje g<lje leži Kara Osman
i drogi njego"l potomci I znadući za
postojanje u ·tovrljeme l tvrđave
Fenarlik (= maJ.l sv;le.t1onik) koja
je domin:lTaJ.atlm mo.stom, ,postaje
Novosel. ISllco to selo Novo SelO na­
lazimo prv! .put lPo,plsa.no u navede­ jao most na Vrbasu u ,podrućju da­ LS.) I " .
,~O \., .0 .
U~-­
na!nJeg Donjeg Va4tufa, premda je
nom popisu iz ~etka XVII stolje­
ća, I to Ikaoma.lenona.selje, svega
r~ije lItwđeno da je 'Illi> tome mje­
stu bio ~ut most za vlade sul­ ili..J,' .u..::- ~.rl= J ~ ,
12 domaćinstava sa staltusom vlaha
stoča-ra, vrto Je 'VjerovlIltnO da je
taaa Sulejmana (\loP. bl1;l.33--35l.

Očsto je Vrbas odnosio mostove. Sa

s U ..iw':;.:l/ , ..J ~ ~

ono IPOStojla.lo iDd raol1e. U rB41ijim

jalSllo da je tada Donjll Kopč1ć ,pred­
stavljao u.rba:n'Onase1je. pOo,pislma (1550. i 1574) gdje ga ne
istom ~com susresti ćemo se
i u Gocrnj:em Vakuf\L Takvo pital!1je
0.;J,>.:l,;-:,- s V J~ ~ ..J...p) \~
..:;..; '..JJ "':".,J, I r-L- , W L.....
nlll1aa:Lmo :pod ot:adtvlim imenom, rnog­ po9tavlja.ju, takođe, "Cell/: i Mujez!­
16 :P. Matković, Putot!<z,nja po Ba!­
lo je da bude P«l\PIiSlUlO u okv~ nović u"vezi sa sudbinom navede­
kAnskom ~uos~rvu,iRaii, knj. XLII, nekog drugog susjednogselil. To je nog mosta na Vrbasu 'u Donjem Va­ ~-.)"fi
I
Zagreb 1882, str. &5.
\'jerovat.n.lje nuočito Zbog .njegovog kufu(UIj:l. Stari mostovi u Bosni i
J~ urK..J:...\
..
u Dž. Cellć - M. Mujezinović, dru.gog l ka1'Bl\atetlstlčnog tmena Hercegovini, str. 129).
Start mostovi u Bomi i HercegOVI­ Krst;an (KrstjMl1), lto ukarzuje na I..JI.J. t~~ fJ...DJ ' ~ l..::>
ni. • VeseLLn MasLeliac, Sa~ajevo. sla'1'o.st tog naselja. Uova.kvlm stu­
4O;rK. TD. No 475 (1603-1617),
1969. str. 129. . fo 82: .:l~?J;'; )J-I.;:'
S'I TIK, TD No 475 (\lIP. tbid.j, 7),
čaaevlma dvoiaoklh imena naselja
gdje je u ,pItanju na.so!;}enost vlaha .,. ~ .
~ I' ­
io 82: U tome nazivu sadrtana· su ~točara, <>bi'ČIno se radi o jednom ...d :~ ~ ~ •• r
.~ J~' -' '-:")-')
_ ..~
za.pravo dva imena, jedno tursko,
tj. perz\đoSka konstrukcija NevAbiid
starom imenu nas~& i drugom
imenu. ko]! doseJjavanjen donose J ,,,,~,;S .! OJ l"\.; ,!I' . je;'" . ),.;.1 wLi.b
. ~
(==novo naselje) I nu oselrv NOlJo­
",,/,
\'1351 kao ime na:seLj.a svoga ra.ni­
Jcg obitava·Jištll. U ovom sLUćaju uL;~\A' dJ~;.a ~ u.... .;e \
-.:~
cl ..J.,;,,;-(
,.., •
~f t
<:
lli Treba objasniti da je, Lpa~, u nazLv Krst;an bilo bi staro ime na­
I)l:~Hni kasabe Novosel, ,po5tojBlo j selja. t.5""'"• ., . " \ ~,"
I OJ l!1.:.6..t..
.....)".,.. ~
~...
~ JI....... r~ ~J -1.;:' J'.,:'

150 Adem Handžić

--
o formiranju nelmh gradlskih na.se1.ja u Bosni u XVI vijekui 151
. Početkom xvn
stoljeća kasaba Novosel je u dvije musliman­
ske mahale imala 161 kuću sa 33 m.udžerred81 e~ sta­ njihovo] struMuri to naselje je predstavljalo kako strategijski va­
novnika. Drugog stanOfVništVa, osim .muSlimanskog, nije tu in bL1o. žan p.wrkt(dez,bend), jer je imalo 14 nastanjenih voj:nlli liJea (10 spa­
To je razumljivo zbog toga što ta kasaba ·mje imala ~ varošku hija, 2 ćena.je, 1 su.bda i 1 vojvoda), tako i gradsko naselje sa
tradlclju, osnovana. je kao novo naseljena važnom komuni!kaclonom re'lati'Wlo raznovrsnim z841.Sltima i općenito ·brzim razvojem.'! Tu
punktu i isturenom derbem:lu. U izvoru se ne navodlipori(jeklo tog je bilo i zenata .kolji su karakterisali razvijenije zana1ske centre,
stanovništva, ali s obzirom na utvrđene činjeni-ce nzvitka drugih kao 'Što su izrađivači nakiU!. i zlatari, te trgovci uvezenom čohom
gradskih naselja u ovo vrijeme, ono je bilo doseljene d!ijelom iz (čokadžije). Spominje se oi jedan ranar (džeTroh).
susjednih sela a dijelom iz najfbliiih razvijenijih gradskih naselja
Vakufi. 1) Akti.va IJbrahim"begOlVa vakuf a iznosila je 77.000
(Mostar, Livno, Foča, Sara,jevo~. Prva mahala, zafbilježena: (1) Ma­
akči gotovog novca, što je davano na zajam u-z; interes. 1lbrahim-beg
hala džamije Ibrahi-m.a, sina Malkač-begova, obuhvatala je. 112 kuća je još podigao i za.vještao l8 dućama u istoj kasalb~, kao i 3 mlina
sa 27 muđžereda. Druga, nazva-na: (2) Mahala HMan-efendije 41 i na rijeci KMi. Godmja zakupnina od dućana dznosila je 5fr8, a od
časne džamije Mehmed-čelebije, imala je 49 kuća sa 6 mudžerreda.
mlinova 1.740 alkči. TaaJttiva trošena je uglavnom na plate slu­
Svi su ti stanovnici bHi zanatlije, Hi su vršili neku sluZbu. Prema žbenika", a to" su: imam, hatib, mu.alim, mujezin, drugi 71lIUjezin,
[erraš, drugi ferr!tŠ i muteveHja.
, ~~..J .J ~~ ~ ...u;,.;io rjJ IUr-oS.)11"'''''':;, ~~
t • •
~
oi;;' Arr~~~
...
- ,;-wo lJ ..uj\:;.. J;.. ~'..J I. .~~ \
2) MUva. Mehmed-čelebijina vakufa sastojala se dsključivo od
za vještanog gotovog novca, u iznosu od 40.400 a.lOOi, od čega su pla­
ćani slw:beni'ci, a ost8Jtalk je davan na zaj am. Slu2Jbenid su bili:
, eA-~, cl.M.v~ \0:',.1, ~. ~,..
•
j'f~"
I \ .I ..
(S.r~~ imam, hatib, mujezin, jerTtJš i muteveHja.
Li...·:rI., Osim ta dva vakufa, odnosno osim njihovih kulturno-pro­
.J~ »» .0..,Ji ~ 6jjj .r , , ~
l..;r.;--
~,.)
.r­ svjetnih objekata: 2 ~amije i jednog mekteba, sigurno je tu po­
~ '-' ~..u~j,'. J~ r;,..l:! , 4 '-- ~~j,' c,-r~ ~, stojao još najmanje jedan karavansaraj nekog raniljeg vakufa, kao
~~',..J.' wW, \ ,} j A.LW,' .s ..l.OJ, , ...1,,0-. " ..1.! J.>:-;;-:' ..J~..,J
i jedna tekija, što je i ranije spomenuto, Naime, među popisanim
stanovništvom bio je zabilježen j-edan čuvar 'karavansaraja, kao
j dvojica d-erviša (sufi)}S
v" ~~Jv ~,\ I.S}"=!" 6 ~, u Ko je taj Hasan-efendiJa? Ni­
Još ću spomenuti opći privredni značaj ovog tpodru~ja po­
~,'rj 'll ~ lJ .Jj»,' fr je JJ. to .poznatl .kadi-ja .i ućenjak
Hasan, ZVSII1i Kaf! i-z. Prusca, koj i četšccrn XVII stoljeća na .koji jasno Ukazuje održavanje nekoliko
~ e je, mo~uće, i tu utemelj.io neke svo­ godišnjih vašara II kasabi Nouose; ili u njenoj okolini, odnosno ti
~ l>. ~ IJ.)J-f)- ~'; je .građevine te se postepeno formi­ nahi]! Uskoplje. Još su, i prema ranijem popisu, kako u izvoru
rab mahala. u ·kojoJ j.e Me-tuned­ stoj», tj. lprije 1574. gcddne, u toj k a.s abi održavana dva godišnja
t..P~~ ~~,\ 0~)'S­ -čeloo1ja .pcJdLgao. svoju džamiju?
Evlija Celebl(la je, liStina, naveo da vašara. O tome je u našem defteru za:bilježeno SlIjedeće: Panađu'7'
U-~ LJ ~ 4 .~ ..J.S~.):!, je Hasan KšfI %ll svoje učenike i (vašar) zajedno sa badžom na ĐU1"đev-dan i na Mihalj-dan, kao i
~~are· prijatelje podigao nil jednom badž na sedmičnom pczaru u kasabi Nev Abad, drugim imJenom
~~ .JJ>~~ ~.J ..v-:' prostr/mom i plodnom mjestu novo
n~elje (Nev Abđa) poput kcuabe . . .
Novosel. Od onih koji povodom vašara dolaze u spomenutu kasabu
po nekoliko puta godišnje, /00.0 i od oniJi koji u sam.oj toj kasaM
o ..J6-+;y u-r,J lS::: ~ L J CĐvUja,Putopis ISabanović/, str. '133). prave pazaT i pr.odaju robu, uzima se po zakonu carina (bac), a
Međutim, zna se da je 'to mjesto

j ~j".rt u.-J,' ~ la., biJ.o uzvn;enj.e 'll Pruscu, odnosno

naselije 'koje se razvilo oko zgrade
koja je predstavlja-la med-resu i Ka­
le, .PTedstavLjao ni·kndtvo VI1astito ime
nego općt naziv II turskom jeq;~ku
ni zanati: ta-baci (22 zanatlije), mu­
ta:pi (l8), ·kovači (17), člzmedii·je (l5).
~.;---J.,..~ ..a- d!W ~ .J tt:' f1nu ·tek~ju, u okviru koji! je on i (perz. slcženlca) zasva.ko no-vo ,po­
dl.gnutonaselje. Tako je, dlllkle, .na­
tl'1llovcl (13), .majstor!' drvetom ­
neccar (8), krojači (7), sa.rsčl (6), sa­
đ.L' I::, . cT 6.J.,;.; \.o'. pokQpa-n. TQ I»ZviAenJe naeiva'oo je mardžije {5) 1 donćad· (5). POO'toja.li
.. d .
v~'.Jr!' ) zl.vana· ova ka-saba, ka<J Mo je tlllko
Srđ, Danas tu, -pored na.vedene zgra­

na.z:Lvano \:na.vedeno naselje (maha­ s~ tu i drugi zBlI1aot1: berberl, mesa­

de i KafI.na turbetao, pootoji još mek­

~J.xY· , L.:-'".~ ~~,:; tab 1 diaml,jn nad !koju se nadvj{)

la) u Pruscu gdje je Hooan KM!

pok~a.n.
ri, kla~nlčari" tpekarri, bozadž1ie. ~er­
betdžije, 'halvedžb.lil, ćurčl·je, Paa>uč­
vrlo iSta.r 'bor, .koji, je zbag ogrom­

.u.....:.."J ..Li; . .: LS.;l.H.. "L nih dimenzija ,pad zaAtltom države.

u Popisivač je ·u ovom s1U1Ćaj.u
d.žije, ja§ma.kčlje, kaaadd.žlje, savat­
džije, ~IJe, fučdžl.je i baćv8't'1 ­
Naziv Ne'!) Abiiđ (novo oa.selje).
brižljivo .popisao za.nirnatllja stanov­ TK, TD, No 475, fo 82-83.
.L.~ .JJ, \ rJ 'i ~J..1.!' ~ kako je u to vrijeme narzivana sama
nilka. Najbrojnij~ su ,bili za:st~e- Q TK, TD, No 475, fa BZ~.
ova .kasaiba (Donj.i VakU'f), nije, d-ak­
 152 Adem Hand!ić

uzima se i ihttsab i ihza.rije. Kako je u mnijem popisu bito zaue­

deno da se na spomenute dane, u trajanju po tri Mna, od:rŽ4Va;u.
,
..........--

o !om1l.raaJu nelldh gradskih na.selja u &snI u XVI vijeku 153

navedeni t>dari, to je na isti način %atledeno i tt. ovom 1'l.OOOm def­ Mehme<:hbegu 'bilo izričito naređeno da svoje zadužbina rpodiigne
teTU.." Zatim su dva puta gooi!nje, na Vldov-;;dan do na joi gedan na tome punktu, kojI je ikQlIl,u:nitkaci'Ollo /postao vdan, da ,bi na taj
dan I/praznik)45 održavani vašari kod sela Paloč.4 8 Nešto ranije ti način ,bilo osnovano gradsko :naselje. Za r8.21liku· od forrnir8ll1ja No­
vašari su održavani ll- selu Donje Skrtei 7 koje se nalazi zapadnije vesela, naselje Cesta, međutim, imalo je i svoju ramju istoriju.
od sela Palo.č i dallje od puta, pa su carskom naredbom ti vašari Naziv Cesta je naša rije'Č. Ture! su ga zatekli Ikao oznaku za
premješteni u seloPaJ.0IČ. 4 8 Još su održavana dva vašara godišnje manje seosko maselje. U !popisima iz XVI i iz ,početka XVII stoljeća
u selu Balčetlo,411 i to na Vidov-dan i Petrov-dan.š" Ovi cvašari u više puta je zabL1je.žen,pa nema ;s~e u ortografiju naziva; tre­
selima očito su naliviše predstavljaJU vašere stokom i stočarskim balo bi .ga 'Čitati: Cesta (Cista) ili Cešta (Cišta). U turskim izvorima
proizvodima. prvi put ga nalazimo 1516. godine kao selo ze:m1(jora.dničke ra:j€
0022 kuće i 3 muđžeređa, od .kojih 8 .kuoĆa sa 3 .mud'že.reda musti­
mani i 14 kuća (jedna na 'baštinsko] 2emlji) kršća:ni.u I nakon 40
••• godina. "bro-jlJro stalllje stanovnika ostalo je približno Isto, U popisu
iz 155{). selo je imaJ.oukwpno 26 <kuća sa 7 mudžereda. Razđika je
U istoj toj nahLji, takođe na Vroasu, oko dvije decenije po bila utoliko što je do tada svo njegovo I9ta.navni'Štvo bilo primilo
osnivanju kssabe Novosel, 33 km odafle uzvodno, formirano je ct oš islam, s izuzetkom jedne kršćanske !kuće, o.ne na ba:štinskoj zemlji.
jedno novo gradlSko naselje, izv. kasaba Cesta, .kalko. se prvobitno Kod 13 domaćina bilo :te vidljivo kršć9.'IllSko 'Pori.je~o(otac kršća­
nin). Novo je!biJo .i to što su 3 kuće sa 2 muđžereda, od ikajdh jedna
nazivao današnji Gornji Vakuf. Tu kasabu je osnovao zajim Meh­ kuća na baštia:lskoj zemlji, hlleJcuće domaćih mart<YZosa.5a koji su
med-beg Sto'ČaDd.n61 (početkom .posljednje decenije XVI stoljeća. U
vršili martološku službu, Već ta Molnost je indikativna, govori da .
smislu mavedenih slUIČS{jeva (G.lasinac, Hrvatce) vjerovatno je i taj :pUlllikt po.staje Utomun.ikac:iono važan. Marto1OlSi su moralU vrširti
neku služJbu čuvara) najvjerovatnije IPrevoznika (lađara) na Vrbasu,
'4 TK, TD, No 475, fa 83: 45 Ime praznika nije se moglo jer će upravo !put ·i prelaz preko Vrbasa uskoro i uslovlti osnivanje
pročitatl-.
,r-A:-'J,.J E~ t- ~\t;.' te kasabe.
4. Danas selo P8l1.oča, kod ~r­ U da:ljnjem razvitku sela Cesta zapažaju se (promjene utoliko
,)~~Č~' ~~ j,) , njeg Vakufa. što se naseljeno stanovništvo sve više učvršćuje na svojJm zemlji­
J-j.; ~ OJ rl;. OJ lt~ '" Da'nas selo Sk.rte, po4t.a Gra­ šnim posjediena koji ,postaju odreda baštinske zemlje. Ali se veće

, ~,)~~. ~~'. , -.
čanlce,

48 TD, No 475, !o 83.

promjene 2aa:>ažaju i u broju naseljenog stanovni§tva. Naime, 1574.
godine u .tome selu je bilo popisano samo 9 kuća: (muslim8.l1Skih)
sa 12 rnudžereda, U selu su još postojala 3 čifluka koji su seuglav­
b...a; 00:1.- .:J.>đ.J}of')- ~ ~./l)..J ~ u NIje se ~o ubLoJra.t1.
nom sastojaJlj od ranijih. 'baštinsbh zemalja, koje su .kasniIje kup­
njom ili na drugi način, na osnovu .kadijskog rješenja, .bile uklop­
~~\;O ~Jr;.\; ~
,. -;t
.
4 10 Isto, to 83.
ljene u čiflUike. Sva tri ta čifluka obuhvataj] su travnjake, zimska
ispasbšta stoke i Č8jire. Prvi od tih čiBuka obehvatao je još vino­
tJ ..J6,J.,---t;, .~. f ~ OJ~ II U clltl.ranom defiteru (TK, TD.
grad i bašču, a držali su ~a dvojica posjednika, Behram i Veleđhan:
V~·\; ",.J~ ~".j'~ ~~ ~ No 475, !o 52) za.plsan je samo kao
Mehmed-beg; osnlvać džamIje I ma­ drugi čilluk držao je M);ttad spahija, a treći IllJas čaut.64 C1ni se
da to ZDalČa.jmje smanjenje naseljenog stanoV'l'Uštva Između 1550.
~~\J ~, č.~ ";j,' halle. Međutim, na jednom nadgrob­
i 1574. treba objašnjava-ti upravo nastankom naved€ ' na tri čifluka,
nom spomeniku od ramUMa 1084
j,,) ~,.H ~.J L.ču.. \ j (I:zmeđu 10. XlI 1673. ie, I 1(74) u
čime su raniđe baštinske zemlje (pet baštinskih zemalja, 'koliko se
moglo utvrditi) roile obuhvaćene navede-nim čiflucim.a. Sta je billo
u,s~J' d,r oJ..,J..JJ't;
,)..J6
haremu Mehmed-begove džamije,
legator je zapisan kao Z8Ijim Meh­
Sa r3!nijih još 12 domaćinstava .nije jasno, jer u a>apisu iz 1574. nije
za te čif1uke bilo označeno da su naseljeni rajinsk1m stanovništvom.
6~ ? OJ "»j' .~p1 med-.beg, dok ga .trad1olda u Gor­
njem Vaku!u:zna IPod Imenom Meh­ To su promjene .koje se za.pažaju upravo pred preobražaj tog seo!'a
li kasabicu, što se dogodilo oko 1593. godine. .
o,r... ~,y".u~ ~ med-beg Stočani!n (Ilp. M. Had-iiJa­
hlć-M. MujezJ.nović, utoglI dZami­
~ cLJr: ~ ? . J ".JJ,' je Mehmed-bega St()č4nka4 tL for­ II BBA, TD. No 56 (up. bl1'j. 26),
s-tr. 26. u BBA, TD, N<.J 533 (\.tP. bilj. :W
mi1'a1tju Gornjeg Vakufa, Odbor fa 117.
• I.S ..u.l" I IVZ Gornji Vaku1, 1971. str. 10. 61 BBA, Ma.lJye, No 284 (u,p. bUJ.
28), str. 349-350.
 154 Adem Handžić
Stvarni motiv fonnirantia kasabe na. tome tpunk'tu ogleda se
u njegovom privredno-komwrlka.cionom Značaju. Takvu Važnost to
mjesto dobiva u devetom deceniju XVI st~ećal, nešto prlje podi-
zanja Mehmed-begove džamije. Vrijeme podizanja ~amije pred-
staVlja ujedno i datum iPreobraržaja tog naselja u kasabu. Taj d8ltum
sadržan je u natpisu na staroj Mehmed-lbegovaj džam~ji, ,k()ja je
potpuno Obnovljena 1971. godine. Iz tog natplsa saznajemo da je
dzamija podignuta 1001. hidžretskecgodine (tj. između 8. X 1592. i
26. IX 1593).55 Ta.j natpis je, prema tome, fwn.damenta1an za tačno
datiranje fo.run.ira.nja te ·kasa·be. Jer, .na osnovu samih popisnlh def-
tera, koji predstavljaju naše [edine izvore, taj datum mogli bismo
staviti jedino u' vrijeme između dva !popisa, 11j.iposlije 1574. a prije
1603. godine. SG
Kasaba Cesta, kao bivše selo koje je pripadalo nekom spahitii,
osnovana je na državnoj zemlji koja, dakl1.e, nije predstavJjala ničiji
mu·1'ko.vni posjed. Tu činjenicu objašnjava i jedna zabilješka u' po-
pssu iz početka XVII lStoJ,je<::a: Ka.saba Cesta. Stanovnici spomenute
kasabe su zanatlije, i budući da žive od zanatske priwede oni nisu
nikome upisani kao raja i na njih nisu upisani rojinski pOTezi ...
A budući su kuće i vrtovi stanovnika spomenute Ioasabe podignute
na S'Pahijskoj zemlji, to je zapisano u novom popisnom dejteru. da
vakuf daje spahiji (sahib-i erz) po 100 akči .godišnje umjesto ušu-
ra. S1 Iz; toga proizilazi da je sami Mehmed-begov vakuf podizao kuće
i formirao dvorišta i vrtove na spahijskoj zemlji, tj. forsirao raz-
vijaruje na:selja, !pa je bio dušan ida' donekle Obešteti odredenog
sp anitiu kome je ta zemlja pripadala. Daljnji tekst navedene def-
terske bilješke govori upravo o ekonomsko-komunjkacionom zna-
~~
u dt.
Te.k.st i .prevod na!lPi&a, vidjeti
rađu: M. Had~Ljahić-M. Mu-
Iezlnovlć, Vlaga dž/l.mije Mehmed-
-beg/l. Stoč/l.nintl ti form:ira1ljv. GOT-
, J..);. ~A ~.YJ' J~
'1
,t~
o fcmnl.ra.nju nekJh gradskih n9.5eLja u BosnI. u XVI vijeku 155
čaju tog mjesta: Spomenuta k4sab.a se nalazi na promemom mjestu
na javnom ptLtu ko;i vodi za Bosnu preko ooaanskih rudnika: Se-
bešića, Fojnice, Radostovall8 i rudnika željeZa Var-da (Varo!). Kako
u bHzini ka8qbe sagrađeni drveni most preoo Vrbasa ni;e bio čvrst,
spomenuta riieka kada nadode često puta most pokva.ri i poruši pa
putnici po vi§e dana ostanu tl. spomenutoj kasabi, a stanovnici spo-
menute kasabe bUi SU oslobođeni od nameta a.va.riZ-i cHvaniye. Bu-
dući su. se stanovnici te ka.sabe obavezali da će n4veđeni most prema
potrebi popravljati i održavati to su. oni za. tu suoju službu caTskim
fe7'7'flt1nofn bili oslobođeni od nameta avčlriz-i divaniye i tekčltlf-i
orfiye pa je Tl4 OS'TllOVU uzvišenog carskog fermana to njihovo oslo-
bođenje zavedeno i ou ovom novom popisu. u
Početkom XVII stoljeća kasaba Cesta imala je razv~jene dvije
mahale sa ukupno 78 kuća. poreskih obveznika. Prva, {l) Mehmed-
-begova. maheUa, u. kojoj se nallllZi1a Mehmed-begova dttamija. i mek-
teb, imala je 63 kuće sa 4 mtvdžereda. Stanovnicima te mahalle bio
je pri2na.t status građana., tj. samo se na nji'h oonooUa cltiorana. def-
terska zabilješka o oslobođenju od rajinski'h poreza. Druga mahala,
zatbHje'Žena: (2) Raja u samom mjestu Cesta, oroiala je 15 doma-
ćinstava, To su bil! zerrsljišni posjedi, i to: 11 zemina, 3 čifiu.ka
~ Selo Rl1dostovo .pDStojalo je u
samoj nahIJJ Usk~1je. Godine 1516. I.i-'; ,,!J';J~Y r;z'" U w,' ~
bilo je to značadno selo, naseljeno
zerrslioradnlčkorn radom, sa ukupno .»ot;'~"~l.; ,lS' ~~,,'
58 kuća i 12 rnudžereda, od kojih
su 24 ss 12 mudžereda bile muslf- ~ ~...co.t' V \,..A..b V Ir&-b
rnanske kuće, Tada je pl'i",o<lJdalo zl-
, tS'~ I U ~J '-;JJ-»< lS~;'
.
Jametu Kaara OsmllJIla· (TD, No 56,

fo 25; up. ov<lje bl.l,l. 29). To selo,

ili jedan n}egov dlo, ~isano je
bito 1540-42. godine (zaJedno sa još
dva maaena .naselja) kao vlrilro selo
.
đ .J#;. ~~ Jn-. t:.., ,
~ ~ ,~;,. ~, ~,.r\;
'

njeg VI1!cU1I1, str, 6 i 9-10. ~. -5~'"",' ~1S'.L?j

sa ukupno 19 domaćlnstB'Va (TD, No •
oo Već su WlIoI'I. Be.rchen I dru.gi 211, fo 136). U tka.snljlm pqp.kslma 'J~~~,...J,' v~.J~
ukazali na veliki značaj na~l.sa sa ~,. itA ~, c.S~.J ,Jj\, ga de nalazimo. Među-tlm, ni u jed-
nom "d navedena dva ~opLsa ono rj'i. c.S#;.' ~ ~Ut'

raznih lIStPelta,ta. ~I.graof:ski sporne-

.nicl, op{:enL,to, predsta'll'1jaju važne
izvore za- .tatno Ultvrđ~vail1je
."~,...." '~'r"') ~)...v, ' se ne s:poIJ1'l<n.je kao rudnik. Vjero-
vatno je iN ka.snJ,je, krBljem tog sto- ~"~",:;.J ~ ~..u,'

lJ),'~...,.v. ~ ,-
nastan-
ljeća, bio otvoren rudnik.
lS.,.he ~ JJ' ,-:,,;Jf .r..v",.Lt ........
ka po;jedlnih objekata a, prema to- J
me, L za tačno Ultvrđlvtmje drugJ,h u Na, Istom mjestu:
il'itorijsklh .čmjenlell:. SaČouvml nilt- ~ ~.)It ~ ..aJ,' u;l;\:-.,., ~ \:; ~~
•
',w'. ~ v~>-.JJ,)~ • IL~\i.e
pisi u mnogo slučajeva ,poUtZdano i
konkTet.no nađO(pUol1JuJu poda.tke ko-
je .sadrte turski po,plsnt deof.teri koli.
~?~ ~ ..u.J,'
J>'.Jtb elFJ
".,.v·

.J 'JJ .~';, d.,;~

.

JvL...· u.JY",-~~,
npet. za ran! p.~rlod .pred9tav1jaju,
obi6no, I jedl'ne illNo.re (.\lIp. ovdj-e
~"'" v~~ ~J J~ ~~v .J.:,..Al~ ~ ~'.J '» ""-"r ~, ,,:--,J,' ~J' rJ-:.
bidj. 2. 4, 5, 8, 9, lO, 32, 51, 55 I 75).
'7 TD, No 475, fo 64:
cl~'»~ J l-.t J'- u.J' "Il
ti ...u.IiJ' t ~~".b LJ ~ Jt ~~..lH't U.J.4 tS' \J,J...
« .., .. ~
lA • - .
Af-oCU~.
~.J.t~?.J • ...v" ~, \.J'
~ " '..J.:..t.} ~,J,' u" W'.J.e v~l- ~~ V\.~ ~~,.
~, .~lrb' 4,b1;" ~ • lJ ~,' .J.ij đ ..I,;..vJ'.~ r \.; v" ~)It' ~ 'J,' • LS .l.OJ" , ~ 6 4t ~ ';;;.J
 ,J
1 1 ~!l i '!1 1
156
Adem Hanđ!1ć

i 1 mezra. Svi su, ta!kođe, bili muslimani, ali su tretirani kao zemljo-
1
,
o f<mmlranju ne!k.1h &radsk1h nIlSelja. u Bosni u XVI vijeku 157

1'11 iiii, radn5.čka raja.so Međutim, II na.ll.itil se .spominje još jedan čiflwk kome SU·, štaviše,
:,i" \11 Na! popis sadrži i' osnovne podattke o Mehan~egovu va.kufu. pripadala dva sela: Donje Trijeb ovo (sa 12 domaćinstava) i Srednje
Ti podaci su wlo značajni s obzirom da nije sačuvana va.klJ,fuama Trijebovo (11), za koja stoji da su: pripadala čifl.uku umrlog Hur-

I~I I
",II
kao Dd. bflo kakvi drugi izvori iz ranijeg perioda o tome 'V8!kuiu. rem-peše. Te godine ib:l.1o je vid1jivolPridolaženjestanovništva. Na-
Ekonomski osnov i tog vakuča sastojao se u ZDNjritan<ml gotovom ime, za g se4a je bilo zabUj.e!eno da su izvan ranijeg popisa, što znači
novcu koji je dayan privrednicima na zajam uz utvrđenu godi&lju da se stanovništvo tih sela nase1iJo u vremenu između d va popisa.
zaradu, obično 10 do 12%. Zavještana novčana gotovina iznosila je U ·tome popisu se jasno nazire i sta~a zatečena ~je1a igravi'ta.cija
":l"'1 ',11' 1
1
tih naselja prema narvedenim tvrđavama, jer su pojedina naselja
50.460 ~ Drogti. si.1miji priJhodi sastojali su se iz: 10 zeinljišnih
1'\ !'1, 1111 11
1

označena kojoj tvrđa.vi pripadaju. es

~
i,:[,:"!""I,,,II,,1
parcela (zemin) za koje je vakni od godišnje zaklJG)n.ine (mukata)
1
1 imao prihod 800 akči. Zatim, od ~odiJgINtih 16 dul:ana godišnja J>r:ije 1574. nabija Zmijanje je bila podijeljena na dvije nahije.

i~l l
1:li)11
1
111
:11

zakupnina iznosila je 72 akče. U okviru svog vadtufa Meobmed..obeg
je podigao još jedan u Iprinc.ia>u korlstonosni objekat. To je bio ka ..
ravansa.raj, ali je bilo uslovljeno da bude besplatan (hasb!).
U $'pomMuta dva kulturno-prosvjetna objekta (d.iami-ja i mek-
teb) Mehmed-begov vakuf je imao sljedeće sluJJbenike: iffl4m, ha-
IIIII11
tib, mooZ1im, proi mujezin, drogi mujezin, zamjenik mu;ezina,
kayyim, 'l11IUtevetija i na.zir. Za osvjetljenje i (prostirku u džamiji
\l lllil trošeno je gocLišI1lje 480 akči. Razlika između ~rihoda· i rashoda po-
kazivala se tada u iznosu od 69 akči godišnje. lIl
1
1
Južni, nešto manji njen dio, čija su naselja, prilpadala tvrđavi Bcčac,
bio je izdvojen u ~ebnu nahiju sa centrom u selu Trljebovu', kako
je i nazvana. Obuhvatala je svega 10 malenih naselja. Samo tri sela
imala su (po više odlO domaćinstava, a ostala su bila manja. Selo
Tri';ebovo !biJ.o je i najznačajnije, ono je nominalno zahvatalo tri
sela, tj. dijelilo Be na: Gorn.je, Donje i Srednje Trijebovo. Osim tih
sela, nlllhija 'je obU!h.vataAa još sljedeća: Gornja K1oka," P~ratnica
Hi Vrh Kroka, Močijovci, Plaznica (Plavicaf) ili Ponor ili Gornje
Ponikve, Jezerce, Donje i Gornje B~lavice (Blatce?,Bjelajce?) i na-

1 seljeno selište (mezra) Dabrac. Obuhvatala je lt' cje-lini 100 doma-

,I". \~"
lJ': 1

ćinstva, od kojih su 22 bila muslimanska. GS Kroz tu nalhiju prol8lZio

11111 1

je važan javni put, i to baš kroz selo Trijebovo. Opasne prolaze

IV (derbend) II blizini toga sela čuvali su derbend:žije (jedan bwbanj)
"II""
1

"II još od 1563. go&ine. Ta okolnost je najviše utjecaJa i na formiranje

Bred kraj XVI stoljeća, sjeverno od naJh:ije Uskopije, u nahiji

'Iil .\~j
1,,1 ::1111
1
,1
u susjedstvu gradskog naselja, Novog Jajca, na tome putu. O tome
Trijebavi, bilo oje formirano još jedno novo gradsko naselje. To je postoje izričiti podaci i u izvorima, što ćemo niže spomenuti.
ka3aba Jenid!e Ja;ce ee (Novo Jajce), đta.ko je prvobitno nzva.n da- Selo Trijebovo bilo je važno i kao sjedište nahije, a i kao
ndnji Mrkonjić Grad. Osnovao ju je Hadži Mwtafa-aJga, porijeklom derbend .koji je trebalo čuvati, Ono je za nas interesantno li zbog
lillII'
illl'"IIIIII,II! iz tog kraja,podigawi 'Ila tome mjestu kao svoj vakuf prve kul-
tueno-prosvjetne i druge objekte. ea BBA, TD, No 211 (Opllimi po .. zvali), II 'koja teče 'Prema u.padu.
To područje je došlo pod tursku vlast padom jSljačke banovine pls bosanskog samdžaka ~ 154()...-42), aL, nije II se današnja Tijeka Crna
fo 184--186. nazivala rlla1!,je K!lQka, člji je izvor
(1528). Prvobitno je pripadalo nahiji Zmijanju koja se prostirala .. Naziv K10ka danas nije po- talkođe u p'odručju MrkonJića, a ko-
"I'I ',I 'I!"I',111,1
1
sjeverno od današnjeg Mrkonjića, s lijeve strane Vrbasa,a bila je znat. OdaVDo je ne9tao jer se 1z nje- ia teče ;prema sieverclatoku kao li-
naseljena samo vlasi-ma-stočarima, koji su pripadali carskom hasu.

~II,II~'I,
11 11 , :1[1111 ga razvtlo gra.dBko naselje. Odakle jeva prItoka Vrbasa.
Godine 1540-42. ta je nahija obuhvatala 21 selo, 2 stare varoši takav caeiy? Na}v.jerovllltnije je da
je bio vez4n za istalmenu r1jaku, POU1!\lla je, na.une, adekvatna si-
(Greben i B očac) , tri utvrđena grada (Greben, Bočac na Vrbasu koja se također danas drugatije na- tuacija gdje su na7Jlvt· naselja po
i Dubica - danas selo sjeveroza.padno od MrkonjiICa), 6 m ezri i ziva. Na to nas na&vlile UlPu6U';ie na- istoImenoj r~jecl nestaJ.i, a razvila se
l naseljen čiifJ.uk sa ukupno 250 vlaških dcmačinstava. Spomenuti ziv drugog sela, Vrh Klok4. Treba gradska naselja kaja su kasn.Lje do-
čifluk, naseljen sa 5 domaćinstava, predstavljao je dijelove granič­ se GjeUtI da je u srednjem v.J.jeku biJa druga Imena. Takav je bio slu-
bio običaj da se n.ase1ja u gornjem čaj sa nekadašnjim selima na rijeci
nih sela prem4 kt;učkoj tvrđavi, Demja. i Gornja. Rakova, drugim tolro r1jekanaz1'Vala- 'u obllku 810- Ukrini: Gomjll I Donja. Ukri~, tj.
imenom Stra.žilice {da.našnda tri' sela: D. i G. Ra;dkovo i Stra.žice), ženice sa vrh, a naselja pri utoku
"IIII dan~ja Dll1"Ventll I naselie Omer-

I I,~I' ,!I I
a bio je u posjedu dvojice čifluk..sahibija·: Hasana, sina Jusufova, sa usti: Vrh-Bosna. VTh-PrIl'Č3, Vrh- dgl6i (\liP. A. HHlđilć, PostcMIc i
mustahfiza U tvrđavi Udlbini i Ferhada, sina Jusufova iz Uskoplja, -Sa,pna; kao I Ueli-Ptača, Usti-Ko.. ra.ruttll/( De",entll u XVI stolje6L.
1 1
llrra, Ni-je 11 se ranJ,je Ktoka nui.. Prilozi Lnstltuta za 15toriju, sv. lO/2,
1 11 ,,1 vlll1a <ia.na!.nja rijeka Ponor (ponor- Sarajevo 1974, str. U 1-133).
1
eo TK, TD, No 475 (up. blJj. 7), IS U prvim turs.kim Izvorima ono ni<:a) čiji je početa-k (~vor) u vezi
1',",1 ','1'1 1

['I' 1
"

fa 64. se nul,va ra.7J1ičlto: Y4J/ce-i ~l!did. dana&njeg jezera Balka'ne u Mrko- .. BBA, TD, No 415 (oko 1574),
1
1,,1,'111,'1,'
1
tl Isto. Yatll:e VimfceSf l !limice Yall~e.sve nj iću (Ispravno Ba.likhlmB = rib- fo 284-285.
1:""'11
u U1ačcn~ N01JO Jajce. njak, kaJco su Turci flo ;ezerce na...
',' ,I
'ji::I'i:',
illili'illl',
,1(11
Ilil,II,I,11
 ---- '·
158 Adem Hand1ić

toga što su u selu Gornjem Trijebovu spomenuti Hadži Mustafa,

osnivač !kasabe, kao i njegov otac, Melhaned~i ~e'klli balŠtinske
r.
r
(,
,e
,1

o form1ra.nju neik.ih gra&k.lh naselja II Bosni u XVI vijeku 159

posjede. Još je Interesantnije selo Gornja Klcika i posjedi spome- muslimansku baštinu u mezrl Dabrac: bMtina Hamze, u posjedu
nutlh, iz kojih će se razviti gradsko naselje. Za<to ću dati o njima
VeHje, ka.l4jđ.žtje ~ sada u posjedu kneza Dragojla.,n
neke osnovne podatke !iz ranije prošlosti. Selo Gornje Trijebovo Evo IkBJko je popistvač jstog tog toplsa zabfĐje!!o o važnosta
je po 'brodu etancvnska 'biJo značajnije od sela Gornje Kloke. P.rema pUlta kojL je vodio kroz tu nabiju, odnosno o važnosti derbenda:
opširnom popisu bosanskog eandžaka, nastsc oko 1574..godine, Gor- Selo Gornje TTijebovo. Budući je k.obaški karUja88 uputio predstavku
nja lG.oka je 'Predsta'Vlja'la selo od 16 kuća, i to: 13 tkršća1U!kih Visokoj Porti da je neobhodno da to sdo čuva derbend .zvani Me-
đugozdje i Trijebovo, a koje se naLazi između tvrđave Ban;e Luke
(l baština) i 3 muslimanske (l b aš tin 81). Među krićanskim kućama
i Jajca, tj. između dvije postaje (menzil), to su carskim ferrnanom
je bila: bm;'tina Cvetka u posiedu Ivana, harambFše, a među mu- od S1"ednje dekade mjes..eca džemaza I 970. godine (između 6. i 15. I
slimanskim: baština Turalije vovode, u ,posjedu Ramadena sinaJ Ne- 1563) određene 33 kuće da čuvaju spomenuti derbend. Oni će, nakon
suhova, GOtmje T-rijebovo., međutim, imalo je 33 kuće, i to: H mu- što podmi-re svoje filuTije - pod uvjetom da se .!ivotima i imovini
slimanskih (-1 zemin) i 22 'kršćanrske, među koj.iana i kuća popa putnika nUta ne cWgod.i, a ako se šta dogodi da nami'Te itetu -
P14v§e, sina Rooosava. M\.lISli.manski zemin je iinteresantan zbog u naknadu za svoje službe biti oslobođeni od kara kunu-ka, čera­
njegovog driao<:a: zemin Sahina sina Murcda, u posjedu iejha Ra- horZuka, veslačke službe, avanz-i divaniye i tekaHf-i orfiye. Budući
madana. U tome popisu, kao uostalom i u kasnijern, vid1ji,va· je je na osnovu tog fermana bilo tako upisano prilikom ranijeg popisa,
orga-niza.ciO'Ila struktura vlaha. TaJko su tIli sela Trijebova (Gornje, to je tako zavedena i u ovom novom popisu. o9
Donoje i Srednje) pripadala džeT7l4tu 1Jrimićuro Radiše, sina Rado-
Za !istoriju nastanka 1- prvobitnoeg razvitka kasabe NO'/)o Jajce
va1l.ova, koji je sjedio na očevoj !baštini u selu Donjem Trijebovu. postoje dva prvorazredna savremena ~vora koji jedSlll drugog do-
Selo Gornja KJoka sa seliroa Donje i Gornje Bilavice {Bje.lajce?) punjavaju: jedno je sačuvana zakladna povelja Had!i Mustafa-aJgjna
i mezeom Dabrac pripadala su džematu primićura Alije, sina Ba-
lijilla. GG II TK, TD, No 477 (up. bll;j. 6),
Nešto lkBlSllije, 'kultivisanjem posjeda, povećavao se broj ba-
štinskih zemalja, koje su u ovom popisu (1574) nadmadno eviden-
fo 331, 332.
ea Peoz.n.a:to je da je jedno vrlle-
l' :y , J~ ~~
l,:J ':J," ei" '-:'~J..J....:,~'
me ,posl~je
pada Ja:jca (1528) cJdela
Urane. Tako su se mogle utvrditi neke prvobitne ba5tine (Evre.nosa ova obl~t
:>padaJa. u jurlsdJlkclju
i Hamze u selu Gornjem Trije-bovu) koje će kasnije doći II posjed
Mehmed-bega, odnosno njegovog sina Mustafa-age.
koba§ko.g ·kad.Lje. Među.tim, ?06lđđe
1580. osnovan je JajačJol kađlJ.uk I uW~·~, ~ u.t)~
D kasnijih 30 gocliina stanje se i'Zlllijenilo utoliko što su se
od tada je to 'PO<!·ručje prl,padal0
Jadačkom ltadllluku.
o~cl..4 \."- ~.,..t;.....I.>- ,,»,'
umnožile baštinske zemlje, tako da je većina domačinstava u svim n TK, TD, No 477, fo 331: , . U ..1iJJ,.>6.r:tJ' U.tU.l~6;;

selima imala !baštine. Isto tako se je i stanovnlšwo nešto povećalo,

kao što se bio proširio i proces Islamizaeije, tj. mnoge baštine su
d, ,lA..? Aj~ ~.; u~~.,J...PJ'n u~~

islamizacijom. biQe prešle u posjed potomaka muslimana, od sela ~ ~ J CU"" l,; tr đ.rt;; ~.:.. :'jAJ" I"'; '.Ja.oI U ~.r~ ~J

Gornjeg TriJebova Izdvoiio se bio i jedan zaselak, pod nazivom Ma-

hala Rad1'n4n, sa 16 kuća, u .kojem je kao prvo domaćinstvo bilo
J.,;.:. ~, " ..u.... lJ' .r'6-A.J.; (l,; .u~I~,1 ~ ~J..J "JJ,'
zabilježeno: baština popa PZa.vše, u posjedu njegova sina Vujice, dok đ~';;, c1.:of .Jj~ ,,~ l. lJ J 4 6J lo r..-:;' , ~'\.;..­
je samo to selo imalo i dalje 31 kuću. 001:0 je da je to kršćansko
;;Jb C.tJ ~J.J U,.r- ~..J ~ ~J\:; ~.." ~,,':/I
stanovništvo u TrijEl'bovu, kao i u cijeloj toj nahiji, bilo pravoslavno
stanovništvo. Početkom XVII stoljeća (oko 1604) konfesionalni omjer ~..J J~j~ ~ ~J ~J..J ~J' JJ" ~r
stanovništva u ovoj nahiji 'bio je takav da je jedna polovina otpa-
4,t)l,a. đ tS'J..J ~ \.; UZ ~,:; ,) -;;..J ~..J LS.J.:J" I ~
dala na muslimansko, a polovina na kršćansko stanovništvo. Vla§ka
organizaciga je i tada bila vidljiva. Ne navođe se, istina, knezovski Aj \.>. ?i' , j~,' ~'c.Jt.r ~, 0r..w,,' ~ l,,~
(iprimićurski) džemati, ali se spominju bSlŠtinske zemlje knezova
i primiću.ra. Ta.ko je knez Dragoj lo, sin Miladina bio nas:ta-njen u
đj...au...64' '..JI ~~~ đ ~ ~ ?..J "JJ,' o.J'4e
selu Gornjem Triljebovu. Knez Dragojlo je još držao i jednu drugu, '":"', ~I ~ l>.J'-('''' ~J.J • lJ .J.:J, I ~
oo Lsto, J ~j'1J\.' ~ .~,
 Adem Hand!U:
lr
,
160.'---~-----------­
vakuIllI,1O a drugo lie citirani. qpširni popmbosanskog sandžaka iz
p~etka xvn stoljeća'.
Treba spoonentl.llti. i živu tradiciju- o toj ~a­
miji i porijeklu njenog osnivača Tra.ddcija·, naime, kaže da je Mu-
sta1a-aga sin. pravoslavnih roditelja, od /POrodke Dukanovića iz su-
sjednog sela StUlpara.
O Hadži Musta.fa-aginu porLjekJ.u, o njegovoj visokoj dvorskoj
sl1.1&1; i o mottvama osnivanja vaku!a i formiranja time gradskog
naselja postoje izr1lčiti podaci u njegovoj vakumamL Ta vakUlfnama,
.napisana na. tUlrskom jezilku, 'bila je lleg~v8ll1a predsudom u
Istal!'llbu1u hidžr~ke 1003. godine (između 116. IX 1594. i li. IX 1595),
ali je, čini se, d!amija b.Ha podignuta nešto ranije, oko 1592. godine.
Tu se klde da je: Mustafa-aga., kizlaraga, sin Mehmed-bega i Aiše-
-hafun, a Mehmed-beg sin Abdu.lt>eduda, rodom iz mjesta Yayce
yenicesi(Novo Jajce) u Bosni u RumeUji. Pored drugih.kvai1iteta,
koji su pobrOjani, ističe se da je bio vrstan ~valac arapskog
jerzi'ka i §erlabkog prava... Tu se navodi k~o je Mustafa-aga uvidio
da je tome mjestu potrebna džamija, jer je na pUltu i prometno mje-
sto, te je u smislu intencije: voljeti svoju domovinu spada u stvari
islamske vje1'el1 odlučio da tu poclr1gne džamiju. Istonoono je dao
sagraditi melktelb, .karavansaraJj za ug~avanje pu,tnilka, han od
20 soba, 24 dlučana i jednu pekarsku furunu. Za funkcianisanje i
održavanje 1Ji:h oIb[jekata za'Vje'Štao je gotov novac, u' iznosU' od
674.100 atkJči. Time su plaćani službenici valkufa, a dobar dio je, po
običaju, davan. prdvredniclma (zanatld.jama) na zajam u2 interes.
Sve je to formulisano i opširno opisano u va·kufnami. Podizanjem
tih objekata, !početkom zadnje decenije XVI stoljeće i utvrđIivanjem
redovnog sedmlčnog' ipa2a'l'nog dana, to mjesto je steklo osnovne
uvjete da bude .proglašeno kasabom.
Pdlob1 kizl.arage bila je visoka funkcija u carskom dvoru u
Istarrbulu. BiJo je to zvanje trećeg age po rangu u dvoru. Ta funk-
cija seu natim izvorima spominje u ra2lUčitim varijs.ntama, ali
uvijek u istom značenju. U vakufnami se fPr~o navodi: kizlar-
aga; međutim, u navedenom popisu Mu.stafa-aga ISe označava samo
kao aga u carskom dvoru. (saray ami1'e a.gasi, babissa.ade agasi, da-
rilssa.a.deagasi).
U drugom izvoru, popisnom defteru (oko 1604), navedeni su,
opet, zemlj.išni posjedi MUlStafa-agind i njegova oca Mehmed-bega,
što UlPotij)oojuje nevode vakufnarne. Iz tih podataka saznajemo još
i to da je i otac mu, Mehmed-beg, blo na službi u carskom dvoru.
10 Sa.rajevo, Ga.zl Husrev-begeva je za štampu među drugim vakuf-
bitllolJooteka, Sidž~l vNu-tnama-. Ta va- namama 1'2. BlWle u XVI stoljeću,
kU!fnama. .predstav]da iZVor od prvo- što će biti publikovan'o u Iedanju
raeređnog značaja- .ne .samo za isto- Orljentaolnog Lnsti-tuta u Sarajevu.
riju tog vakuđa nego l za istoriju
rađanja đlldla!n,j~ Mrkonjić Gra<la 'I '11rac:lklj a (Muhamed):
U ~ .~, voa uJ:.,J,
kao gradskog ·nll5eLla. Prlipremljena
1...-:>0
o
tom1Lra.nju nekJ.h gradskih na.se!ja u Bosni u XVI vijeku 161
Tako je u selu Trijebovu Mcluned"beg posjedcvao R baštlne, a sin
mu MuStafa-aga 1 baštinu. Zatim je Mehmed..belg imao jedan po-
sjed (zemin) tl: selu Gornjoj Klok i, koji je zatim, sa [oš bri slična
i.m.anja, prešao u posjed njegovog sina Mustafa-age. Ti rpoo.1edi II
Trij~vu evidentirani su U našem popisu na sljedee način: (l) Ba-
ština Ejneh4na, sina Hasnee, tL posjedu Mehm.ed.bega carskog gu-
Lama (sluge); (2) BaJtina Vukca, u. posjedu njegcwogsina Radula,
sada u posjedu Mehmed-bega, carskog gu.lama.; (3) Baština EvrenosCr.,
u posjedu Muse, sada u posjedu age carskog dvora (a~a.-i babissaa-
d:e).n
Mnogo je sadrža.jn1lji tekst u istom ~opisu koji govori o po-
sjedu Mehmed-bega i njegovog sina Mu.stafa-8Jge u naselju Gornja
Kiloka. Taj nam tekst upravo .na plastičan način api6uje formiranje
današnjeg MrkODljić Grada kao gradskog naseljlll. Riječ je o većem
kompletnom posjedu (zemin) koji je imao Mu.stafa-aga, a .koji se
sastojao jednim dijelom od naslijeđenog očevog posjeda, kao i tri
droga posjeda koja je <m fakti'čki dI"ŽaQ (der tesa'M'Uf). Na tome
Mustafa-agtnu posjedu započela je urbana iegradnja gradskog na-
selja. Tu> 61oji: KQ$aba Gornja KLaka.. d1'u.gimim.enom Novo Jajce.
Zem.ini: Mehmeda, sina Nesu.hooo i Mehmed-bega i Hu.sejna. i Mi-
Loša u korištenju. Hadži MtLStafe, age u carskom dvoru, <ktjeodsje-
kom 300 dkči (gadišoje). (Objašnjenje pisara o t<ij za'bilje'Ški:) Spo-
menu.tiaga je na tim zeminima dao sa.graditi časnu džamiju., kara-
vansamji dućane. pa:zarni dan je ustanovio u. petak. Prilikom po-
novnog popisa bosanskog vi1.ajeta stigao je carski. ferm.a.n datiran
posljednje dekade mjeseca. safera 998. godine (između ao. XI11589.
i 8. I 1590) čiJi je sadržaj sljedeći: Uvaženi jajački kadijad.ostavio
je u svojo; predstavki da sete Gornja KLoka, dmgim imenom Novo
Jajce, koje pripada jajačkom kad iLu ku., budući je granično mjesto.
vrLo teško prolazno i opasno, to su granične age, islamski ratnici
i na1'od. tog kraja podnijeli molbu da se u. nome mjestu. podigne časna
džamija, kara1)a:nsaraj i dućani te dato mjesto postane kasaba, što
bi za ~utnike, trgcvce, goste i stanovništvo tog kraja. bilo vrlo ka-
ri.mo. Budući je zamoljena carska zapovijed 'o tome da. se niko ne
treba da miješa u pitanje onih koji OV4mo sa porodicama dolcze
i n.a.stanjuju se, to je od stTan.e carskog Divana. izdatJa zapovijed da
to mjesto postaM kasaba, a od strane carske blagaj.ne je, spomenu-
tog datuma, izdata takođe druga za]Xlvijed da sta'OOVnici - u. cilju
bž~vLjava.nja i naseljalViCtnja tog mjesta - budu. oslobođeni poreza
,~ TK, TD, No 47'7, fo 331. Ova Kako je već ranije spomenuto.
posljednja balUn&ka zemlja. za -koju loS prije 30 godina (1574) mozlo se
j~ ,pla<:cma niža fl.lurHa (od 100 a-kčl) utv:rditl .postolltnje QvijU navođenih
-za· razliku od ,prve dvije koje su b8ŠUna, b. E.lneh&allil 1 b. Evrenosa;
plaćale 'punu m~rlju (od 280 akćl) međutim, tu nem& JOO spomena o
- b1la je, dakle,.u pos,}edu klzll1r- Mehme<l-begu, a pogotovo Mustafa-
age Mu.sta!l1·age. -&gl. Ont su do~)u u POBjed 'tih ba-
~tina znllltno klllSl\t~e.
II - Prilozi ul orijentalnu fLlologiju
 ~

162 Adem Hanđ1ie fi

if
o fonn1raaju nelo1h gradskih na.se1ja. u Bosni u XVI vijeku, 163.
ava:riz~i ditla~iye i tekiillf·i Orfi.ye, kao i da oni1co;i dolaze i 00-
sta~juju se budu osl.obođe~i od svih drugih obia~%a:od pohoda sa Da S~ u:kra'tko osvrnemo na podatke prezentir'anih wora o
begte'1'begom u 'I14v41u, od čeroh.ortuka te da budu osZobo4e~i od po.rijelt'lu legatora Mustafa-age. Cinjenica je da se spomenwta. tra-
svih 714m.eta iz· "48"1004 tekđHf~i đrfiye, da im se 'ne Qte!4Vll i da se dieija o njegovom porijeklu: može samo dj.elomilčno da dovede u
ne uznemiratl<l;U. Gore zapisani zemini ponooo $u kao takvi zave- sklad sa- izvorima. Nije tačno, dakle, da je Mustafa-aga direld:no
den.i. U novi popis su uneseni s tim da oo.kuf wake godine plaća. sin kršćanskih rodl.teIlja, ali je tačno da je rođeni sm sa tog po-
iznos od 300 akči. 7 3 dručja, i kao takav svakako je kršćaMkog pcmijekla. Pitanje je
samo ko je od njegov.ih predaka prešao na islam. Ako znamo da
,. TK, TD, No 4'17, to 332:
.~,' ~, ~
..l.>-,r- j e ova oblast došla defi·rui.ti'Vllo pod tursku vlast padom' jajačke ba-
< • , novine (1528), onda je neki: predak ipOSldje te god1ne prlanioislam.
., ;".t; f>:,;;,.- d.:'--a3 ~ , ~~j li. , v,.,.J \i., 6 ;;~ Ako tu činjenicu analiziramo proizilazilo bi sljedeće: Ako se MU'-
~ L stafa-aga oko 1592. godrl.n.e isticao II poznavenju šeniatskog prava
I "'I!~."~ •.
<..J
ft r \.; ~J' ~; ~ I.::.v. ~, i arwpskog jezika, te dospio bio do položaja Id!mararge, morao je tada
irneti najmanje 45 godina. Ako dalje uamemo starosnu I'SZIUku
, . • I . ,._. .,~ ~ \;~,. ".,.I.;.,JS',..l.I.t' ~.) između oca 1 sina od ll.8Ijma.nje 20 godina, onda je pad J~ca mogao
~ o«. ~ ~.)
:; .J.~;; l;.. ~~ \ r)'-"\ ~ l. zaeeći oca Musta:fina. kao dijete. Vrlo je, dakle, vjerovatno da je
~,.t." ~ , . .~~..J.e.:- , Mustafin otac, jOlŠ kao dijete dospio u carski dvor, islamiziran., do-
'\i.I~~b. u~ .)..J
u-.b.,:; '-:-~ 4.;11 ~ J-Ct) I bivši ime Mehmed, i školovan. Ime MUlS'ta.finog djeda AJbdulved ud ,
što znači: ,božija rob, očrto je eUlfemistdčko, krije kršćansko ime.
J~, J>~ 6;;b~1
f' • ~~, J'! "ris. :..$ ~ Ta1kva pslhO'log~ja zapaža se gotovo ·kod svih tada.§njd.h k()t1vert!..ta
~)u W, I .; ~ I.P;; ~ '.""1 u~ \..0. .r I 0"~' Jo-~,' koji su bili na višim po:božajima te su navodili eufemistička imena
roditelja, !kršćana, kao u navedenom značenju. Mehmed je u sl-u2ibi
., '.J,)~r l.l- ~I ~;;
0~,) ~, --i,..r ~ ~ <l .,.1.;;;), I napredovao, dobio ·titulu bega. i na .kIraju zvanje carskd sluga (gu-
lam-I šahi).u Nažalost, nedostaju nam popisi za dug period, od 30
~, ~, ~ ~tS..J , <..s I r v~\..jb u ~ ~ ~,J" \ ~~ godina (1574-1~04), da bismo na osnovu zabilježenih posjeda nje-
.)'.;,~ ~\;\ ".OJ~ ),.)
,.1
~:t-'''.):1'
.~
. . r-.r u ..c.....;l...
4
. .
\ gove porodice 'konkretnije utvrdili njegovo porijelclo. S ob%irom na
činjenicu da se Mustafa tu rodio, kako se II vakufnami doslovno
~ 'i, o..:,..,...~ , ;; ~-,' ~;;\; ~J 0~~ ~le kaže: tulknuo t'{'lavom u Gornjoj Kloki, proizi18lZi da je -Mehmed..:beg,
prem<la gulam-i š ahi , J:ldo na slUlŽlbi u našim krajev:ima 'bar jedno
9 '\ A <l..1.;..uJ,' .;t.r-=- ' ..J ~ 'u-"" \.a..n- .r I t...a". ~, .)~:r vrijeme Ikada mu se rodio sin Mustafa. Zatim, Mustafa je takođe

i:»: ~;)bu;>~\ d;~ J ...... ,-;-" ~ I .J '.Y-' .r>- I školovan na dvoru i dostlgao je viš; ramg nego otac mu Meluned-
-beg. Mogkl bi se, međutim, pretpostaviti i obratno da je prvo Mu-
~. ,~, ..J'~\ ~r' f:.. ;.eJ,' LJ \ ..Jl.: , ,. ~ \ ;;~;.
., , ~ '-"=,,..J d';; \.y-. u,·~1 skim worima, proizilarzi da je taj
'<l.~~ ~,~..Jl-r~ 4-;..-j ' v ~"I ,;"k.- ".J ~ lo: n!lQ:w koma-etno obilježavao i odre-
, ,j~.- 0 ~r ~tS::; đeno zVBIIlje, odnosno tunkc.l(ju. Oni
r\,;,u,J.; f>:,)~ t;f b .c.- \..a; ~, \.:"~,' ..~ """";.oJ su obitno bUiO uddml i drugi funk-
cioneri. TllIko su na. va·kub:lami Mu-
~..J c.r~ ,,~~ .f..rt j J, \ ~ l.:, '-;-'"..~, ~
~,\ Jl-.t J\- u ~~ sta.ta..ibega Skend81lP8'ilća I.z 1517/18.
godine, među zaj:imjma I drugim
a1~~ ,-;-,,,JS 0 ~ ~ 6J";'" ~, .1' ~, j~ viđenim llćnostlma, po~isana dvo-
~,J, ' J.>.Y'" d..:!,} .....;';;.AJ> . lt Jj,' , jka begova s .n~vom l1IL!am-j bh;
~..J,,~~., ~ ć..J':) u~\..c ~~ ",rl;~.1 • <os ..uJ, , .J,:i cl ~ ~ p..J (1J(p, ovdje bJJj. 29), TllIkođe, II ilz.v-o-
rimllI ta zva.n,ja na1aeJmo među za-
.fti\.... , .JY-"rr , ~~lo jimima ~ drugim odoH6ctcima kada
, tJ 'ru ~.J 15'" ...J,-:!r t'" t~ ,. lako nazi'\' gulam-i §aht znači su bili u tunkci}! vidajetskIh ajana.
tl r\; '>'..J u .... ~ lS:::
" .JL.... 'S~" ~ \~ ~\S"..J
. ;

J JJ .ai j
I.>

~ l.:-'~j I
-~ oo
samo ca.rs1ct "luga (mladlt. 1p1l.lŽ, slu-
ga, rob), l:Pa.k .jz OV(),g, k8'O i Iz mno-
kao gula.m-i !ahi I ča:u§ de'" All
(LJU). A. Sućeska, Ajani, Sarajevo,
1985, str. HI). Ovaj naziv kao term-ion
d Ir!: lo" '~, U--J, \ ~; gih df'l.l«ih a;!Offiena u ranim '!.tJa"- niJe j~ .mgdje objaInjen.
•
~u, I , """",}t..... , ;;~,
, ,-;-,,.;..1,' LJ te; -"=,,.J ~;) J; I
lP
 .,.......-
164 Adem Handil.ć
rr
~;
~
,',
stala kao dijete odveden u Istanbul, dostigao visoki položaj i odveo
i roditelje, te je i otac dobio dvorsku slu6Jbu. Međutim, prva pret-
postavka je vjerov8Itnija. Jedna činjenica je Sigurna ato je da· je
MUBt8lfa-aga u vrijeme našeg popisa (1603-1617, najvjerovatnije
1604) -bio još živ i još uvijek vršio navedenu dvorsku sl'\Wbu.
Ostaje još da nešto kažemo o fi2ionomiji kompletnog naselja
Gornja KJ.oka kakvo se ono vidi II našem popisu (oko 1604). Naselje
je bilo poplseno u dva dijela: 1) Jedno je: ran'ije naselje, selo Gor-
nja Kloka, od 15 domaćinstava vlaha filurdžija, i to 12 baštinski.h
zem8ilja, među kojima 3 rnusllmanska domaćinstva, a·plaćali su
fUuriju po 200. odnosno 4 kuće po 100 akči. Isto takvo stanjfi! je
bilo registrovano i priJje 30 godina, kako je ranije navedeno. Taj
dio naselja ostao je II statusu nepovlaštenom, tj. u etatusu seoskog
vl8.Škog naselja.
2) Drugi dio naselja bilo je novo naselje koje se razvUo na
MUlStafa-aginu posjedu, a nazvano je na tUlrskom jeziku' Yayce-i
cedid. što znači Novo Jajce. Već sama pojava takvog naziva na tur-
skom jezi,ku govori da ni tog naselja niti tog 1mena ranij-e nije bilo.
Po čemu je nazvano Novo Jajce, nije !poznato. Njegov je popis za-
počeo već donesenom za,bHješkom o rađanju i formiranjU kasabe.
Zatim je1konkretno popisano to naselje po .poimeničnJian domaćin­
stvima, i to: Diemat čame džamije Hadži Mustafe, age carskog
novog saraja - u spomenutoj kasaM, ukupno 58 mUlS1imanskih kuta
sa 12 mudžereda. Taj muslima.nski dio naselja Gornje Kloke, tzv.
kasaba Novo Jajce, već je od početka 15~O. godine bio dobio status
grada, tj.njegovd stanovnici od tada nisu bili nikome Ulpisaa1i kao
raja, Prema struJk:lturi stanovndka i ovdje, kao i kod kasabe Nev
.A:bad, naselje je odavalo sliku koliko :gradskog naselja toliko i va-
inog stra.tegijskog punkta (derbend). Iako pretežno zanatlijsko, sta-
novništvo je bilo oorga'ruzovano i vojnički. Tu je bio: l aga, 1 za-
povjednik desetine, 2 spahija, 1 sermaje EnižJ zapovjednik kod mar-
tolosa) , 2 divan-e (delija), zatim gradski ćehaja i starješina mahale
(ser džemn'at). Ostalo su većlnorn bile zanatlije: dosta segradilo [er
je postojalo 5 nedžara, zaMro su zabilježena 4 taibalka, 3 kalajdZije,
2 kovača, 1 graditel] (mimar). Postojali su još zanatihje: čizrnedžije,
10TfČ ari , kasapl, pekari, ribolovci (kao zanat), a. bilo je [oš zanatlija
među IPolovinom stanovnika kod kojih zanimanje nije bilo zabilje-
ženo, Kako je već citirano, to stanovništvo je uglavnom· !bilo do-
seljeno iz okoline, o. to ono koje ni dotle nije bilo upisano nl kod
jednog spahije. zati-m nomadi (hayma.ne), kao i prldošlo stanovni-
štvo i~rarzvljenlj1h gradskih naselja. Ono je bilo većinom oslobo-
đeno od poreza, kao gradsko, samo je plećalo neke uvjetne pristojibe
bosanskom begler-begu u čiji je has to !područje spada19,7l> i to:
rs tJ;p. EvliJa Celebl, Putopig,
p.revod H. Sa.banovlć, Sa.rajeV'O 1967,
str. 209.
o formlra.nju ne!kJh gradskih naselja Li Bosni u XVI Vijeku 165
--...~. ~' . ~~
polovinu pristoj1be baddhave i polovinu mlađa.rine (pristojba. kod
vjenčanja). Zatim, ukoliko je neko od građana. obrađivao zemlju na
selu plaćao je vlasnšcu zemlje (be-gIer-begu.) fiIuriju- umjesto Ušura.
Od spomen.u'tih dbjElkata Mustafa-agina va.kufa do danas je
očuvana samo džamija i to, čini se, ug:lavnom, originalna. Nužni
zahvati u proŠ'losti predstavljali su rekonstrUJkcije koje ndsu pro-
mijenile ori.gina!ln:u arhitekturu. Podignuta je oko 1592. godine jer
su te godine, tj. 1001 (između 8. X 1592. i 26. IX 1593), bUa u Istan-
bulu izrađena dva velika šemadana (svijećnjaka) od mje-dli na ko-
jima Jeusravtran tekst u kojem se čita da ih je naručio aga cer-
skog dvora Mw;f.afa-aga i zavještao za svoju džamiju tl mjestu.
Jenidže Jajce. Tu je izražena i kletva za onoga ko ih iz džamije
otuđi. lipak do danas se očuvao samo jedan origim.alnJj šemadan,
76
dok 'drugj iPredstawlja kapijU i 'kasniju ma-du. In eče, džamija je pod
kupolom, Slk.lBXlne arhi1:.ekture,ma:sivna, te !predstav1da krasan spo-
menik islamske arll:iltekture u našim krajeVima. Posljednji put je
dbnovoljena 1290 (1844) pod rukOvodstvom ,tadanjeg mu.tevelije tog
valmfa, Mehmed-efendije Adžemovića, kako se to do:zn~e jz dana-
šnjeg natplsa iznad ulaznih vrata džamije.
.
oo
U istom pravcu dalje na sje-verozarpa<du, nasrednjell1' toku
Sane, bila j~ na sličan način osnovana kasa.ba Dičevo (Dičva?) kako
je u XVI i XVII stoljeću nazivan danaIŠnji Sanski Most. Tu je ka-
saJbu, u drugoj poloV'ini XVI stoljeća, osnovao 'bosanski sandžak--beg
Hamza...meg podigami prvu džamiju j druge Qbjekte čime je to
mjesto steklo osnovne uvjete da dobije status k~abe. Oda-kle takav
prvobitni n.a'živ tog naselja nije poznato. Zna se samo toliko da
danas postoja područje Dičevo u okviru susjednog seZa Sehovci koje
se nalazi s desne stram..e Sane, kod utoka Sasin.e 1.11 Sanu. StQTO na-
l5e]De sa Hamza-begovom džaanijom .nalaz] se, međ uitlim, s lijeve
strane $ane. Da se ovdje zaista radi o d341RŠnjem Sanskom Mostu
nema dvoj'be21bog same lokacije Hamza-begove dža-mdje. Tu dža-
miju, istina, Salih Hadžihusejnović (Muvekit) greškom stavlja u
Ka.mengrad/' ali ,pogriješio Je valjda zbog toga što je područje da-
našnjeg Sanskog Mosta bilo Uvijek u okviru nahije obližnjeg grada
Kamengrada. Uostalom, u početku ovog rada je spomenuto da je
u Kamengradu podignuta dŽamija Sulejma-nija kat> prva džamija.
Iako je u Dičevu navedena džamija !podignuto. d-osta rano,
vjerovatno početkom dr1.llge 'Polovine XVI stoljeća, ova kasaoica se
vrlo sporo razvijala mog stalnog ,grani~nog .položaja. U drugbj lite-
11 Tekst 68držan na šema.danu
takođe je V&Ža'l1 Izvor kOJI će biti n Silmjevo, OrIJentalni ilnstitut
posebno OobJaWJen (up. bilj. 70). SMih HadžihU$ednović (MuvekU!).
TCTlh-l BoS1l4 (rWtopl.s).
 166 Adem Handžlč
--r
R'
o formLra.nju nekJh gradskih nll.Se!ja u Bosni u XVI vijeku 167
raturi i izvorima zna se samo za jednog bO$anskQg sand2:ak-bega
H~ega, koji se spominje na tome polo!aj'u 1557. goome. 7ll.
jeme turske vlasti ima-la druge nazive. Prva. dva su dobila gornje
Početkom xvn stoljeća ovo mjesto je zSlbilježeno; Mjesto nazive oko 1660, ikako ih naziva Evlija Celebi.1I$ Posljednje je ne-
Dičevo u blizini rijeke Sa:ne. Imalo je jednu mahalu u kojoj je koliko puta mijenjalo ime: prvobitno selo Gornja Kloka, zatim ka-
postojaa1ana'Vedena džamija. To je: Mahala džamije pokojnog Ham- saba Yenice Yayce (= Novo Jajce) do 1660, od tada Varcar Vakuf
za-bega, bivšeg bosanskog sandžak-bega, sa 69 muslimanskih kuća sve do 1925. ~a je dobi'}o današnje ime Mrkonjić Grad. Zatim,
i 11 mudžereda. varošica Kulen Vakuf dobiJ.a je to ime poolije 1838, a dotle je na-
E:amza-beg je za svoju džamiju zavještao sljedeće prihode: zivana D.žisT-i kebir (= Veliki Most). I dva naselja u poriječju Sane:
10 dućana po 6 a,kči - 60 Slkči god.rštvje, prihod. od 13 mlinova; današnje selo Skucani Vakuf (kod Kamengrada) d današnji Sanski
zakupninu odne4toJiko zemina - 30 akči goddšnje; tržni badž tog Most dobila su nazive po vakufu. Kako j.e istaknuto. Sanski Most
mjesta od 500 akči; kao i !poreze: mlađa-rinu. i novčane kazne od je krajem XVI i početkom XVII stoljeća nazivan kasaba Dičevo,
eventusšmb manjih prestUlPa džemat1ija - goddšnje (u prosjeku) a kasnije kasaba Va.kuf, odnosno DžisT-i Sama (= Sanski Most), sve
300 SJkči. U akti.vi je zaJbi1ježen i jedan .Jtaravan.saraj, ali bez pri- do 1878. Nije nam poznato kako je ranije nazivan Skucani Vakuf
hoda, bio je Ibesplata.n. i od kada nosi taj naziv.
Od gornjih !prihoda ispJ.a"Ćivane su plate službenika: hatiba., Ova pojava je, dakle, karakteristika zapadne Bosne, isturenije
imama I mujezina.7D Međuiilm, s c;bzirom\ na visinu cjelokupne prema grandci. Razlog je vjerovatno tlaJj što je ovdje od formiranja
aktive i na visinu plata službenika, čije su dnevnice u našem po- pojedine kasabe ,vaku:fu pripadalo ne samo zemljište IPod 'VaJkufskim
pisu označene, ~ind se da ovdje nešto ma-njka. Vjerovatn'O manjka objektima. nego šire (područje na 'kome se razvilo cijelo gradsko
intabulaeija ZJa<Vje'Štanog gotovog novca, što je 'bila redovita pojava naselje. Ta.ko su, npr., u kasabi Dičeuo (Sanski Most), Iprema \popisu
.kod osnivanja.svih vakufa u ovo vrijeme. Inače bi navedeni mli- iz Ipo:Četl~ XVII stoljeća, u posjedu va'kuia bosanskog slllndžak-'bega
novi morali donositi zna'Ča.jne godišnjep1"ihode (oko 2.700 akči) Ham'Za.;bega bili zalbidježeni i porezi ,gradskog stanovništva (bac-i
da bi podmldli rashode, što je malo vjerovatno. bazar, resm-i crus, bad--i MOO) koji su drugdje redovito :pripadali
jednom polovinom spalhiji, a drugom 1P001ovinom nadležnom san-
•
•• dižak-begu.ll4
Uikra.tko, želio sam reći da je uloga vakufa u formiranju grad-
Mogu se ne.veslli i druge kasabe u Bosni ikoje su tokom XVI skih naselja u osmanskom periodu bila prima-rna jer je podizanjem
i XVII stoljeća osnovane na opisani način. Takva je kasaba Rudo vakufskih kultnih objekata započinjalo urbano formiranje gradova.
na Limu koju je osnovao bosanski sa'11džSlk"'beg Mustafa-beg So- Ali je istodobno čialjenica da je osnivanje gradova bilo faktički re-
kolović oko 1555. godine fPodi~anjem niza svojih vakufskih obje- zultat državne politike, što je država ostvarivela preko institucije
kata,eo Isto tako je utemeljena Nova Kasaba na Jadru, koju je nešto vakwfa, i u tome [procesu nije rnoglobiti nikakve stihijnosti. Stvarni
prije 1643. osnovao budimski vezir Musa-paša, porijeklom iz fočan­ subjekat ·bila Je država, a vakUJfi se pojavljuju kao objekat osmi-
skog .kraja.Bt šljene državne polinke uslovljene javnim .potrebaena, najviše ko-
munikadonim i strategijSkim.
Na kraju, .treba istaknuti da su vakufi II toj mjeri udarili
. pečat nekim gradskim naseljima- da su ona b&kvo i ime dobila. To mije. Već. po tome se vIdi da je to je nejasno 1Il8:p1s8lll0 (Ikao Jelić), i
su. četiri naselja na Vrbasu i u -poriječju Vrbasa: Garn.ji Vakuf, derviška -ka:rakterisUka. Vjerova t:no nije se moglo nina ~oh način da
Donji Vakuf, Skende'l' VakuF i Varcar Vakuf. Sva su u prvo vri- je tu prvobl-tno ·pllla neka te.klja u utvrdi. U tome naselju je oko 1604.
kojoj je. JolI pokraj. koje je. bio uko- godine neki Hasan-<b~ podjgao đža­
pan, a džamiJja. kasni~e ,podi.gnuta miJu 1·bLl1> je odmah odobreno obav-
'8 1StA:>. OTođoVQ, Narodna UZda.n.ica,· Ka.len- ()buhva.th~i i Skenderov gorob. Iona- ljanje molitava petkom 1 ba.jra.mom
" TK, TD, No 47'1, to 294. dar za 1944• .god., str. 1~161. če, arhiotektura džamije mogJ.a bi bi- (BB A, TD, No 479. to 290), ho ..nači
III Up. A. Bejtić. Rudo i rudski el Osnivmje Skender Vakufa t! iz kraja XVII ial iz XVIII stolje- da je tLme na.sel,je blao dobmo i sta-
lera; kroz tl;eKov.8, Rudo, Spomeni- pri$llsuje se nekom đervlšu Sken- ća. tus kasabe. Međutim. koje je 1.0 na-
ca ;povodom 30. god4jnJice Prve pro- deru. odnosno Skender-dedi kako selje potrebno je da se utvrdi.
Teterske brlgađe, Sarajevo 1971, ga 1118.rođ zove. Nedostaju. medutim. Budući se Skender·.ylbkuof nala-
173-241. IevorJ o vremenu njegovog osniva- tio u okVllru naMje Kotor, l budući 8# Evllja, isto, str. 129. 130. EvU-
81 A. Bejtlć, Nova. ~abl1 'u Jad- -nja. Grob Skenderov nalui se u da -je .početkom XVII stoljeća (oko ja, za.pr8IVO, spominje samoUskoplle
ru, Godl1nJIIIk DnWtva istorJčua okv:iro. stare džamije u Skender Va- 1604) postojalo u ·toj nah1jd jedno Vakf! (DonjiVa.kuf), dOJt u Gor-
Bosne l Hercqovk1e, Sarajevo 1961. kufu; lB1lflna, na grobu nema nat- muslJ.mlmsko naselje koje Je u.pravo njem Vakutu nhje bio, te ga i ne
24~249; Vid1ett, jOlI Be,ttić, Uloaa. pisa. To je jedionl· ,primjer u Bosni prerastalo U kas8lblcu. .nameće se spcnnia1j e.
'Vakufl1 u i%orađn# i razvitku na!ih, da .posto}! grob u okviru jedne dž:l- pM.anje nije al to Skender Vakuf. 84 TK, TD, No 477, to 294.
Ime samog naselja u tome popisu
 l

ADEM HANDZrC (Sarajevo)

o GRADSKOM STANOVNISTVU U BOSNI U XVI STOLJECU

o gradovima i gradskom stanovništvu u Bosni u ranom periodu

turske vlasti, 'kao i o mno:gim drugim pitanjima, slu!beIl'i turski
lill I. popisi,sadI"Žani u arhivLma Istanbula i Ankare, predstavljaju naj­
sadržajnije izvore. Na osnovu tih izvora želim da iznesem ne'ka za­
I. pažanja o procesu i načinu formiranja gradskog sta.novništva. Naj­
prije tu napomenuti neke opće činjenice o samom ra2:vdtku tih gra­
dova. Treba imati na umu da je Bosna postepeno potpada:la pod
IiiI" ·tursku vlast. Između osnivanja Bosanskog sandžaka (1463) i osni­
vanja BihaOkog sandžaka (11)92), posljednjeg izmedu 7 sandžaka
I II i I' tadašnjeg Bosanskog ejaleta, proteklo je 129 godina. Bosanski ejalet
1
se razlikovao od drugih ejaleta Rumelije po nelcirn specifičnostima.
1:1
",[II'
I.' Bio je osobit po stalnom graničnom karakteru, do bečkog rata
(1683-1699) ofanzivnom, a kasnije defanzivnom. Zatim, i pored
' ' 111111'1 svog krajiškog 'karaktera, taj ejalet se posebno isticao po relativno
1,li
brzom širenju islama i II gradskim i u seoskim naseljima, čime je
ilil I Bosna ubrzo postala čvrst oslonac osmanske vlasti. U vezi s tim oso­

·,~II[~I 'I
.benostana i razvitak ;gradova osmanskog tipa i formiranje njihovog
stanovništva bilo je specifično.
Poznato je da su Osmanlije za,tekl~ u Bosni relativno sitna

',II!I
gradska naselja, nazivana prema mađarskom tJa1'o§ima, r&2:vijena
IIII i ·uglavnom na bazi rudarske privrede i formirana redovito kao pod­
I grada srednjovjekovnih tvrđava. Njihovo stanovnUtvo bilo je do­
IIII,I II!'I maće, kršćansko, a bavilo se zanatstvom, rudarstvom, poljoprivre­
!II dom i trgovinom. Veliki udio II privredi tih varoši imali su Dubrov­
Iil tani, koji ~U u prometnijim trgovima bili i stalno nastanjeni, a bili
su obično zakupci rudnika i prometnih carina.
Razv.itak gradova orijentalno-musllmenskog tipa (kasabe) za­
počinjao je obično 2-3 decenija po osvojenju ili kasnije, zavisno
llll,.I,II! .u prvom redu od postignute slgurnosti od neprijatelja ~ od širenja
d islama, -kao i <ld drugih uslova. U drugoj polovini XV stoljeća počinje
prvo da se razvija duboko u pozadini Novi Paz&T, a zatim Sarajevo
i Foča. Međutim, brži razvitak takvih gradova započinje tek poslije
 248
A. Hanđ!l~ o grndskClm stanovnl!tvu u BosnI u XVI st.
poraza Ugarske na Mohatu (1526). RazvHa.k osmanskog grada u Bo­
.sni predstaV'1jao je ili nastavak na urbano stanje zatečenih varošt,
lli SU formirani na drugim mjestima novi gradQY:il ~wno od novih
,privrednih. kOmunikaclonih, strategijskih i drugih 'uVjeta. U slučaju
nastavljanja izgradnje kasabe na kršćansku oo'/'o§, ta varoš je po­
stajala peI'1ferni dio novog orJjentalnog grada 'kao kršćanska mahaLa
koja se POstepenim prelaskom njenih stanovnika na islam sve više
smanjivala. Ukoliko je zatečena varo§ imala jaču ekonomsku bazu
(rudnik), utolik-o je mrenje islama, odn-osno preobražaj varali u grad
,osmanskog tipa, teka-o spcrije. Ta.kvi gradovi se nl tokom cijelog
osmanskog perioda nisu razvUi u znai:ajnij-e kasa be. Međutim, gra­
dovi koje su Osmanlije nanovQpodizali, na mjestima sitnih trgova
i seoskih naselja, r8.Z'likoval.i su se od prvih svojim bržim rezvttkom
i od početka gotovo monolitnim mus1:i1nansk>lm stanovnfštv-om. Takvi
su bill gradovi koji su bili sjedišta sandž!rlt-begova: Sarajevo, Banja
Luka i Travnik u Bosanskom sandža.kuj Mostar d Taslldža(pljevlja)
u Hercegovačkom. i Livno u Kliškom sandžaku. Od takvih gradova
razlikovali su se samo Foča, prvobitno sjed.i§te hercegovačkog san­
džak-bega, i Zvornik, sje-dište zvorničkog sandžak-bega, koji su za­
teče.ni kao srednjerazvijene kršćanske varom. Taj admin.iBtrativni
momenat, sjedlite sandžak-~a, najviše je utjecao na brz urbani
i privredni raZvitaik, pa su stoga navedeni gradovi i predstavljali
najrazv.ljenije gradove u ovom eja1etu. Saraievo, kao centar ej aleta,
dostiglo je najveći stupanj razvdjenosti među WB.dovtma u Bosni,
slično donekle velikim centrima na Istoku (Jedrena, Brusa}.
·Kada je riječ o porijeklu gradskog stanovništva uopće, onda
se susrećemo sa konfesionalnom podjelom na: zatečeno kršćansko
I
!I
.i novo muslimansko stanovništvo.
Dolaskom turske vlasti bio je zaustavljen daljnji razvoj kršćan­
I skih varošl, koje postaju perifernd dijelov-i relativno brzo razvijanih
gradova osmanskog tipa, a njihovo kršćansko stanovmštvo se opće­
I
l11ito smanjivalo usljed postepenog prelaženja na islam.
Muslimansko gradsko stanovništvo, u stvari, ma-lo se poveća­
valo usljed prelaženja na islam zatečenog va~kog stanovništva, jer
su zatečene varoši bile i sitne i malobrojne u odnosu na veliki stu­
.panj razvijenosti građava orijentalno-muslimanskog tipa i na njihov
J:>roj u Bosni koji je bio postignut do početka XVII stoljeća. Naj­
razvrijenija varo! koju su OsmanI.ije zatekli bila je Fojnica, rudnik
srebra i trg u centra1noj Bosni, u kojoj je 1468. godIne bilo zapisano
svega 329 krščansklh kuća, kao i 3 franjevca u samostanu. 1 Te iste
godine je maleno naselje Utor1covi§te (= Sa.Hpazari, po pazaru u
utorak) - iz kojeg će se razviti današnje Sarajevo _ imalo svega
75 kuća, od kojih 5 musllmanskih.' Međutim, do početka XVII sto-
I Istanbul, Beledlye kUtuphanesl
(MuaU!m Cevdl!'t yazmalarl), Tapu ter bosanskog sandžaka l-z 1468/9.
godine, str. 46.
detter (TD), No 0-78, SumarnI def­ • Isto, str. 81.
.....,
249
A. Handžić o gradskom stanovništvu u Bosni u XVI st .
ljeća Sarajevo se razvilo u veliki grad od 93 mahale, od kojih su
91 muslimanska i 2 kršćanske, sa ukupno 4.220 kuća, među kojima
144 nemusllmanske.š. Na muslimansko stanovništvo otpadalo je,
dakle, 4.078 kuća.
Slično Sarajevu, i u drugim gra-dovima mu.slimansko stanov­
ništvo se form\ralo uglavnom doseljavanjem. Nešto turskog stanov­
ništva, naroOito u prvom periodu, došlo je iz i.stočnih oblasti Rwne­
lije (Makedonija, Albanija, Bugarska).' gdje se vlše od pola stoljeća
ranije bila ustalila osmanska vlast i razvila gr ado VIi., a vrlo su rijetki
bili stanovnici i'2: još daljih oblasti. T.aj doseljeni dio stanovništva
,predstavljao je vojno-adrrrinistrativnd aparat, vjerske službenike,
derviše i izučenije zana-tHje. TOkom vremena, međutim, i njega je
sve vlše zamjenjivalo domaće stanovništvo. Već u prvoj polovini.
XVI stoljeća turski popisi bilježe vrlo mali broj takvih ljudi. Tako
su, na primjer, u Novom Pazaru 1528. godine bila zabilježena samo
trojica stanovnika iz istočniJh oblasti: dva iz Anadola i jedan iz
Moreje. 5 U Sarajevu su, opet, iste godine hila zabilježena tri doma­
ćina iz Edirn-e i dva iz Soluna, kada je Sarajevo imalo ukupno 1.050
muslimanskih kuća.o
Gradsko muslimansko stanovništvo se uglavnom formdralo od
doseljenog domaćeg stanovništva. Ako na osnovu popisa iz XVI sto­
ljeća pratimo taj proces od početka, vicl:imo da stanovništvo prido­
laozi u gradove i'2: bliže okoline, ;i·z sela iste nahije i iz susjednih
nah1ja, uglavnom iz istog sandžaka, ali djelomično i iz susjednih
sandžaka. Kod tog stanoV'lllištva obično je bilo vidljivo kršćansko
;porijeklo. Obično za tri četvrtine popisanog stanovništva moglo se
utvrditi kršćansko porijeklo, i to: bilo da j-e kod upisanlh domaćina
izričito navedeno ime oca kršćanina, bilo da je kršćansko ime oca
iskazano eufemistički, kao: Abdulah, Abdulveduđ, Abdulgafur i
slično (= božiji rob), bilo da su zabilježeni mnogi do§laci i prišlaci,
ikako su domaćom terminologijom označavani razni doseljenici, bilo
da su zabilježeni brojni oslobođenš robovi, kao i mnogi sinovi svih
.tih kategorija. Tu se radilo najpnije o seoskim zanatlijama - kojih
je postojao priličan broj u vrijeme slabo razvijenih gradsklh naselja
~ kao i o drugom seoskom stanovništvu. Navešću opet primjer
Sarajeva iz 1528. godine, tj. samo one u defteru sadržane podatke
o muslimanima doseljenicima, a ne i podatke o vJdljivom kršćanskom
!porijeklu: 9 domaćina bili su iz bližih sela oko Sarajeva, 35 iz Her­
cegovine, još dva iz Hercegovine (tj. jedan iz Neretve li jedan iz
Mostara), jedan .iz nahije Olovo, dva iz Akhisara (Prusac) i jedan
iz Livna. Svakako, takve podatke o porijeklu popisivač nije dosljedno
bilježio, jer to nisu bi1iza popis važnd 'Podaci.
• Ankara, Ta-pu ve Kadastro TD. No Ul, Sumarni popis bosanskog
(TK), TD. No 477, Opširni popis bo- sandžaka iz 1485.
sanskog sandžaka, EN. I, iz vremena s Isto. BBA, TD, No 157, Opšlrn l
sultana Ahmeda I (1603-1617). popis bosanskog sandžaka iz 1528­
I Vidjeti popIs u bll]. 1, zatim 30. godine, to 56-63.
Istanbul, Basbakanlik Arslvl (BBA), e Isto, fo 113-127.
 ~,
250
A. Handžić Ogradskoon stanovništvu U Bosni u XVI st.
Doseljavanje sa sela u grad rajinskog stanovništva, i kršćan­
skog I muslimanskog, bilo je moguće na dva načina, tj. radilo se
o dvije vrste raje:
s) Jedno je bilo stanovništvo !roje je još bilo vezano za zemlju
i spahiju na selu, te je u gradu imalo privremen status. Rajinska
ovisnost prema spahiji i davanje poreza trajalo je obtčnc do nared­
.nog popisa, a:li najviše do 10 godina, za koje je vrijeme takvo sta­
•novni.štvo u gradu plaćalo minimalan porez, tzv. 1'esm-i duhan
(dimarina), po 6 a·kOi godišnje od. kuće," U svakom popisu u XVI
stoljeću evidentirano je bilo U gradovima takvogstanovništva.
b) Stanovništvo koje do sada nije đmalo stalan boravak i nije
bilo pot()injenospah.ijl, tzv. hajmane (nomadi), čije su rajinske
dažbine obično davane u zakup. Nastanjivanje takvog stanovništva
.u gradove bilo je, dakle, jednostavtrije. U drugoj polovini XVI sto­
Ijeća neki novigradovi čiji su nastanak uslovile javne potrebe, kao
IŠto je ()Ibezbjeđivanje sigurnosti sa'O'braćaja,bi1i,su formirani pre­
težno od muslimana hajmana. Ako se, pak, radilo o doseljavanju
kršćanskog stanovništva, ono je na neki način već bilo vezano za
~rad, kao ito je neka pomoćna slušba ili davanje djece na zanat
i slične, te je rl. samo kasnije obično primalo islam. Pl'imje6uje se
člnjenica da su zanatlijski naučnici (šegrti) svih zanata billi obično
djeca kršćanskih roditelja i to na zanatu većinom kod majstora
.takođe vidljivog kršćanskog porJjekla.
I Dalje, želim da ukažem na jednu činjenicu koja je imala svoj
,značaj u formiranju muslimanskog gradskog stanovništva u Bosni,
,a na čiju važnost do sada nije ukazivano. To je pitanje sudbine
zatmh zarobljeni.ka. Ta činjenica, koja je bHa reeultat stalnih ratova
ria .granicama Bosne, osvjetljava li jedan aspekt povećavanja broja
muslimanskog stanovništva u ovoj oblasti uopće.
O ratnim zarobljenicima ima malo podataka. Zna se da je ratni
,plijen u Ijudstvu raspoređivan tako da je jedan dio pripadao nepo­
srednim komandantima, a jedan dio nadležnom sandžak-begu. Da
je zarobljenik u to vrijeme i na jednoj i na drugoj strani predstavljao
robu koja se prodavala, nema sumnje. U kanun-namama za Bosan­
ski sandžakIz 1565. i za Kliški sandžak iz 1574. godine navodi se
visina pristojbe za prodatog roba od 2 akče za kupca, kao i2 akče
;za prodavca." Konkretniji odraz te situacije nalazimo u popisnim
defterdrna, U prvoj polovini XVI stoljeća u tim izvorima je zabilje­
ženo nekoliko bazara .gdje se prodavašo roblje. Još sedam godina
.prije nego će Osmanlije rl. započeti osvajanje Slavoni.je, tj. 1529.
godine, postojali su na dva mjesta na rijeci Sav.i bazari -roblja, kod
.tvrđave Rače i kod tvrđave Brčko, Te godine je, naime, u jednom
7 Kanuni i kartun-name, Orijen­ • Isto, str. 45, 67, 187.
talni institut. Sarajevo 1957, str. 78,
89.
251
A. Handžić o gradskom stanovniftvu u Bosni u XVI st.
Mukata.-d.efteru. zabilježen zakup prihoda od prodaje zarobljenika
(mukata'a-i baci usara) na tim mj€Stima.o Svakako je bio rezultat
:prethodmh akindžijskih akaija U zemljama s lijeve Strane Save.
Dalje, u opširnom popisu iz 1528. godine zabilj~ene su mukate
!prihoda od' zarobljenika u Sarajevu i Livnu, i to U Sarajevu 1.000
.akči, a u Livnu 600 akči godišnje. 10 To znači da su td iznosi pret­
postavljali godišnjU prodaju u Sarajevu od 250, a u Livnu 150 za­
robljenika, računajući, d-a:k1e, 4 Slkče po jednom zarobljeniku. I 1540.
zwbHježeni su zakupi od prodaje zarablj~ni'ka: u tim gradovima,
:3 tim što je u Sarajevu ta:kav promet bio udvostručen, jer je mukata
od prodaje zarobljenika i.z.n<>sila 2.000 akči (dakle 500), a u Livnu
je taj promet bio smanjen - mukata je iznosila 300 (75).11 Svakako,
samo je jedan dio zarobljenog stanovndštva stizao na trgove.
Dalja sudbina .zarobljenog stanovništva re2lU1tirala je, očito,
.masovnim prelaženjem na islam da bi tako olakšalo svoj položaj.
,Takav tok je raeumljivij! SJlto se zna islamsko učenje u ve'lJi s tim
lpoitanjem. Poznato je, uostalom, da je islam od početka navijestio
·likVlrdaciju ropstva uopće. Po Kur'anu je, naime,oslo'bođenje roba
(fekku rakabetin) predstavljeno kao najveće Bogu ugodno djelo. 1 2
Kod nekih ritualnih sankcija, ope-t, 'kod kršenja posta (kefaret-i sa­
(num) i kršenja zakletve (kefa.ret-i yemin) određeno je na prvom
mjestu oslobađanje roba, ili druge sankcije. Ali, ako se radilo o
dmućnorn čovjeku. bila mu je dužnost jedino da oslobodi roba; tj.
<ako ga nije imao, morao je da ga kupi i oslobodi.
Zbog takvog islamskog stava prema ropstvu svi oni koji SU
posjedovali robove smatrali su svojom moralnom dužnošću da ih
oslobode, naročito alko su robovi biii prim1'Li islam. ~ svega toga,
opet. rezultirala je uobičajena opća 'Pažnja i naklonost prema oslo­
·bođenim roboVli.ma (u Izvorlma: mu'tek ili. 'atlk). U mnog.Lrn vakuf­
.namama nalaeimo vodredbe včikifa da se uprava va1rofa (tw1iyet)
povjerava oslobođenim robovima. Ta:kve stavove nalazimo u vakuf­
nami Ga'Z:i Husrev-bega u Sarajevu, u vakufnami Karagčz-bega u
Mostaru iz druge polovine XVI stoljeća i II drugim vakufnamama.
Eklatantan je primjer Murad-bega Tardića, oslobođenog Husrev­
-begovog roba, rodom iz S~'benikll, kojd je prvo postao Husrev-begov
Ivojvoda, te pratio Husrev-bega u vojni na Mohač (1526), a zatim
je osnivanjem K1i.š1mg sandžaka 1537. .postaoprvioklmki sandžak­
,-beg. U svojoj vakufnarnl od 1531. godine Husrev-beg je Murad­
-bega odredio prvim rnutevelljom sVlQg velikog vakufa.u Pokopan
,je u turbetu pored Husrev-begova tur-beta, u dvorištu Husrev-be­
gove džamije u Sarajevu.
• Ist. Maliye, No 656, Opširni po­ 11 Kur'an, 90. sura Beled.
pis mukata za RumellJu, str. 24l. la SpomenIca Gaa-i Husrev-bego­
tO Up. bilj. 5, fa 68.
va Četlrlstogod~njice. F. Spaho,
II Ist. BBA , TD, No Zl1, Opširni
teksti prevod vakufname (str.
popis bosanskog sand!aka 1% 1540­ XXXV), Sarajevo 1932.
42, fo 67.
 252
A. H1md!1ć o gradsJco.m stanovništvu u BosnI u XVI st.
Stll.če se dojam da je cijelo zarobljeno stanovniitvo - kojeg
ponekada, prema savremenim svjedočansMma, mje bio mall broj
- prelazLJ.o na islam, a potom oslobađano. Turski popisi nam, opet,
l' pokazuju da je udio oslobođenih robova. u formiranju stanovništva
gradova imao svoj i kvalitativni d kvantitatiVIlli zna:čaj. Iako je takvo
I
staacvnšštvo bilo naseljeno i po selima, najviše ga je bilo po gra­
dovima.
Svi su oni, logično, oenačavani kao k.ršćanskd sinovt (izričito
kršćansko ne oca, ili ime oca Abdulah), a rijetko 'kao sinovi mu­
,I
slimana, kada su u ropstvo pali i otac i sin, te obadvojica prije popisa
'I' primiU islam. Inače u gradovima 'Oslobođene robove nalazimo svih
(!)r<>fesija, počevši od svih vrsta zanathja do svih vjerskih (vakuf­
skih) shdJbem'lka (imami, hatibi, mujezini, kajimi, feraši, mutevelije)
J državndh slušbenika (vojvode, spahije, sandžak-bezi).
Kvantitativni značaj oslobođemka u ukupnom broju musli­
·manslrog gradskog stanovništva bio je veći nego što se na osnovu
!popisa moglo da utvrdi. U komparaciji pojediIllih popisa vidi se,
.naime, da popdsivač! tu činjenicu nisu dosljedno pratili, tj. gube se
.ranije evidentirani oslobođeniol, a bilježe potomci oslobođenika,
Ipak u defteI'ima utvrđeni procenat oslobođenika bio je značajan.
,U Novom Pazaru je 1528. .godine bilo zahilježeno 42 kuće os10OO­
đenlka, kada je ukupan 'broj muslimanskog stanovništva iznosio 616
.kuća,u tj. oslobođenici 7%. Iste godi,ne je taj procenat u Sarajevu
Izneslo 7,6'0/0, tj. bilo je zalbilježeno 70 oslobođenika kada je Sara­
jevo imalo ukupno 919 muslimanskih kućaP Tada je q šejh Isken­
der-patine tekije u Sarajevu (Skenderija) bio oslobođenik (Džafer,
mu'tek-i Iskender-pa§a, §ejh zaviye). Kvantitativni efekat oslobođe­
.nika u ukupnom broju muslimanskog gradskog stanovništva bio je,
rneđuttm, znekajnijoi jer tu nisu uzeti u obzir oslobođenikovd potomci,
lli
a bilo ih je koji su imali po dva i p<> tri sina, koji su u defteru iska­
zani kao pose-bne kuće. Godine 154{l, opet, tl džamiji Cekre'kd.ži Mu­
1,1,'11 l!
slihuddlna imam je također bio oslobođenbk (Mevlana Bedruddin,
III
imam, mu'tek).lOIste te godine oslobođenike nalazimo zabilježene
Još u Kladnju, odnosno Cetv'l'tkovištu (= Peršembepazari, kako se
lilll Ita kasaba prvobitno nazivala), Visokom i Livnu. U popisu i2 1570.
II
.u Sarajevu je zabilježeno 130 oslobođenika.V dok je broj svih vjer­
I I!
skih službeni-ka u 63 postojeće muslimanske mahale iznosio 128.
I
II
I
Vlasnici robova bili su također ljudi svih staleža i zanimanja,
!I :izU"Limajući slromašne. T<> su u prvom redu sandžak-bezi: Isa-beg,
I'!I
Iii
I,!
Skender-paša, Davud-beg, Bali-beg, F'iruz-beg, Husrev-beg i drugi.
U defterima je, na primjer, zapisano u Sarajevu Isa-begovih 5 oslo­
l i, bođenika, S'kender-pašinih 3, Flrua-begovlh 10 (8 u Sarajevu i 2 u
, "
Novom Pazaru), Ajas-pašmth 2, Husrev-begovih 15, zajirna Kemal­
14 Up. bilj. 5. 11 BBA, TD, No 379, Op!ilrni po­
u Isto. pis bosanskog sandžaka iz 1570. go­
lO BBA, No 211, fo 187-209. dine.
"'r
v
" A. Hand!lČ o gradskom stanovništvu II Bosni II
253
XVI st.
-bega 10 i tako dalje. lB Zatim su slijedi:H drugi zapovjednici: zajimi,
mnoge vojvode -1 age, čaušl, ćehaja, spahije, gradski dizdar-i, kao
oi drugi službenlcl: kadije, imami, šejhovi, te razne zanatlije i trgovci.
Svi se oni navode kao bivši vlasnici-koji su robove oslobodili. Nad­
Iežndm sandžek-beeima je jedan broj zarobljenika pravno pripadao,
hilo da su ih oni sami zarobili, bilo da su ih zarobili drugi zapovjed­
nici, a svi ostali su zarobljenike kupovali da bi ,ih kasnije oslo-bodili.
Davanje povlastica gradskom stanovništvu najviše je doprini­
jelo da su .gradovi u Bosni do kraja XVI stoljeća postali izrazito
musllmanskš, Zakonslcim ustanovljenjem tzv. mu'afijeta, tj. osloba­
đanjem rajinskog statusa i rajinskih poreza, što se uglavnom odno­
silo na muslimansko gradsko stanovništvo, osmanska država j e
postizala cilj brzog okupljanja tog stanovništva u gradove koji tako
postaju čvrst oslonac njene vlasti. Ka-ko je poznato, mu'čifijet se
odnosio na sve gradove, a ,bio je vezan za određeni stupanj razv-itka.
Da bi jedno mjesto dobilo status kasabe, a njegovo stanovništvo bilo
oprošteno rajinskog statusa i spahijske daće, tzv. resm-i čifta, kao
i državnih nameta 'aviiriz-i divčiniye i tekalif-i orfiye, bili su po­
rt:rebni sljedeći minimalni uvjeti: a) stalno nastanjeno muslimansko
stanovništvo, b) najmanje jedna džamija u kojoj su obavljane sve
molitve i e) stalni sedmični pazarni dan. 10
Kako je, opet, mu.'čifiyet uslovljavan gradskim profesijama
(aanatstvo, trgovina), a rajinski status obradom zemlje, bez obzira
na konfesionalnu pripadnost, to stanovništvo perifernih muslimanskih
.mahala i kršćanske varoši ,koja je ubrajana u periferiju nisu dobi­
vali mu.'čifiyet; ostajali su u statusu raje. PO tome principu, i kršćan­
sko stanovništvo koje je bilo pravo gradsko, zanatlijsko i stanovalo
tl muslimanskom dJije1u grada bHo je uklopljeno u esnafske orga­
mizacije i uživalo povlastice gradskog stanovništva, isto kao i mu­
eltmansko. Kao primjer navešću opet Sa.rajevo. Ranije pomen uto
nemuslimansko stanovništvo iz početka XVII stoljeća (1.604) dijelilo
se ta-kođer na povlašteno i rajinsko. Od pomenute 144 nemusliman­
.ske kuće (prema 4.076 muslimanskih), 93 kuće uživale su mu'ajiyet
gradskog stanovništva, i to 90 kuća bile su kršćanske, a 3 židovske.
,Za to stanovništvo, koje nije bilo upisano kao raja, tj. nije plaćalo
spahiji osnovni rajinski porez ispendžu, zabilježeno je da je nasta­
njeno u samom gradu Sarajevu: cema'at-i geberan der nefs-i Saray
(cemči'at-i yehudiyan der nefs-i Saray). Za preostalo kršćansko sta­
movništvo, . tj. 51 kuću, koje je bilo u rajinskom statusu, zapisano
je da je bilo nastanjeno u varoši: cemii:'at-i geberan der mahalle-i
ua.ro§ der Saray, i to 14 kuća bil! su stalni stanovnici, a 37 kuća
:vođeni su 'kao privremeno nastanjeni, tj, imali su zemlje na selu,
18 Popisi Iz 1489, 1528-30, 1540­ tl Bosni tl XVlvi;eku, Jugosloven­
41 i 1570 (Up. bilj. 4, p, 11 1 17). ski istorijski časopis, 1-2. Beograd
l. Up. A. Ha.ndžlć, Značaj mu­
1974, str. 60-69.
afijeta u Tazvttku gradskt/l nCt$elja
 254
-rr
("
A. Handžić o gradskom stanovništvu u Bosni u XVI st.
a II gradu plaćali samo pristojbu resm-i duhan. 2 0 U isto to vrijeme
je i kršćanski džemat u Banjoj Luci, od ukupno 18 kuća, za koje
de navedeno da nemaju zemlje i da su sircmašnl, bio oslobođen
·rajdnskog statusa." Treba, ipak, naglasiti da je kršćansko stanovni-
štvo u bosanskim gradovima, prema navedenim popisima, bilo opće­
"nito u velilroj manjini. Ustanova mu'čifiyeta i druge mjere stvorile
'su izrazito muslimanske gradove u kojima je muslimansko stanov-
rilštvo početkom XVII stoljeća bilo zastupljeno sa više od 90 odsto.
Sto se tiče strukture gradskog muslimanskog stanovništva,
možemo ga podijeLiti na dvije osnovne-grupe, na službenike i pri-
vrednike.
Na službenike (vojno-administrativne, sudske, v.akui9ke, ulema,
spahije) otpadao je značajndji procenat nastanjenog stanovništva,
maročrto u sjedlštima sandžak-begova. U nekim popisima posebno
su označavan! po pojedinim mahalama samo vakufski, odnosno dša-
mijski sluZbenici (imam, hatib, mujezin).
Gradsku privredu u cjelini predstavljalo je zanatstvo i trgo-
vina, na čijem su prosperitetu gradovi i dosti'gli svoj ve1iki razvitak.
Prema analizama na osnovu tahrir-deftera za neke srednjerazvijene
kasabe u Bosni u XVI stoljeću (D. Tuzla, G. Twz;la, Zvornik, Bije-
ljina, Gračanica) na zanatlije i trgovce otpadalo je ukupno oko
polovine zapisanog stanovništva. Kao i u ostalim zemljama Carstva,
,razvijeniji i brojniji zanati bili su organizovani po esna.fiima. U Sa-
rajevu i Zvorniku postojali su esnafi nekih zanata još u prvoj po-
Iovlni XVI stoljeća,22 a tl drugoj polovina. tog stoljeća u kasabi
Livnu," sjedištu kliškog sandžak-bega i kasabi Gračanici u sjevernoj
Bosni.š" Bilo je i gradova -iooj'i su svojim zanatstvom predstavljali
prave organizovane radionice za vojsku. Takav je bio utvrđeni grad
Zvornik na Dr-ini do druge polovine XVI stoljeća, a krajem tog sto-
Jjeća ta je proizvodnja iz Zvornika bila prenesena u Gračanicu.
Ovim sam rnogao da iznesem samo kratak pregled naslovljene
terne. Da bi ~e kako treba razjasnilo pitanje doseljenika u gradove,
što je najvažnije p.itanje kada se govori o form-iranju i strukturi
gradskog stanovništva u Bosni, bilo bi potrebno izvršiti pojedinačne
analize. Ipak ovo što sam iznio bazirano je na pedantnom sagleda':
vanju svih raspoloživih turskih popisa.
tO Up. popis TK, TD, No 477 vIni XV i u XVI vijeku, GodUnjak
(bilj. 3), fo 1-33. DruAtva Lstorlčara BiH, XVIn, Sa-
rajevo, 1970, 141-196.
21 TK, TD, No 479, Opširni popis u BBA, TD, No 533, Oplimi po-.
bosa-nskog sandžaka Iz vremena Ah- pls kliškog sandžaka Iz 1574, fa
meda I (up. bll], 3), sv. III, fo 298- 152-157.
302. Z. BBA, TD, No 743, Opširni po-
II •: Popis Iz 154D--42 (up. bUj. ll); pis zvorničkog sandžaka Iz 160l)-
A. Handžić, Zbornik u drugoj polo- 1604.
255
A. Handžić o gradskom stanovništvu II Bosni u XVI st,
o GRADSKOM STANOVNISTVU U BOSNI U XVI STOL.TECU
Re z d m e
Ov-dje je - na osnovu turskih popisa kao najsadržajnijih izvora
razmatrano pitanje porijekla gradskog stanovništva, tj. načini
:njegovog formiranja i njegova socijalna struktura.
U gradovima sa orijentalno-muslimanskcrn :fizionomijom sta-
novništvo se konfesionalno dijelilo na zatečenokl'šćansko i musli-
mansko. Muslimansko, koje se rapidno povećavalo, formirano je
uglavnom doseljavanjem okolnog seoskog stanovništva. O tome pro-
cesu govore mnogi izričiti podaci u službenim turskim popisima.
Izvjestan procenat stanovništva, naročito u ranom periodu,
doselio se iz istočnih provincij a i gradova Osmanskog Carstva. To
su bili vojno-a-dministrativni službenici, vjerski službenici i razne
zant1ije. Jedan procenat gradskog stanovništva, opet, vukao je po-
rijeklo od ratnih zarobljenika. Da ·hi olakšald svoj položaj, brojni
-ratni zarobljenici prelazili su na islam, a zatim su redovito bili oslo-
bađani. Takvi stanovnlcibi1d su u izvjesnoj mjeri l favorizirani.
Obično su se nastanjivali u gradovima. Oturla bivše ratne zaroblje-
.nike nalazlmo u gradovima sa različitim funkcijama I zanimanjima:
\Zanatli] e, vj erski službenici i državni sLUŽ'benici.
Još treba istaknuti da je musLimansko gradsko stanovništvo
.koje se bavilo zanatstvom i trgovinom bilo oslobođeno rajinskog
statusa. To oslobođenje odnosilo se samo na središnji dbograda, dok
se ta povlastica nije odnosila i na 'Periferne dijelove grada.
ABOUT THE TOWNSPEOPLE IN BOSNIA IN THE XVIth CENTURY
Summary
The author - on the basis of the Turkish registers as the
most comprehensive source - considers the origin of the Bosnian
townspeople i. e. the ways of forming and inhabiting towns and
the socialstructure in the Bosnian towns. In the towns with the Ori-
ental and Muslim physiognorny the townspeople were partly native
Chrdstians and partly MU3S1i.mS. Muslims originated mainly from the
neighboring rural area and their number lncreased eapldly, This is
confirmed 'by many findings in the official Turkish registers.
Some people, especially in the early period, came from the
eastern parts of the Ottoman Empire. They were administrative and
military officials, people whose profession was connected with Mu-
slim religion and handicraftsmen.
Others were the ex-prisoners of war. In order to facilitate their
position many of them accepted Islam. Thereafter, they were always
 II

ill!I!I.i
."

li'II'11

11'1, 84
,l,'
85

saodlikama klasične osmansko-islamske arhitekture. U Sarajevu je izgrađeno 8 kupolnih

KULTURNO·PROSVJETNE USTANOVE U XVI STOLJEĆU
Gračanici, Knežini, Kladnju, žepču. Jajcu, Gradačcu, Buni kod Mostara i Brezovom
I NAIWN TOGA
Polju kod Brčkog. Među arhitektonski najvrednijedžamije ove vrste spadaju: Gazi
KrajemXV i početkom XVI stoljeća, uporedosa sve intenzivnij imširenjem islama
i formiranjem irastomkasabau Bosanskom ejaletuotvarase isve veći broj obrazovnih,
vjersko-prosvjetnih i kulturnihustanova.mesdžida,džamija, muallirnhana,mekteba i
tekija, a potom i medresa kao ustanovasrednjeg i visokog obrazovanja. Uz odredene
oblikeprivatnenastavekojaje organizirana u porodicamapojedinih krupnihfeudalaca,
spahija i begova, postepeno su obrazovanjem i odgojem obuhvaćeni svi slojevi
muslimanskogdruštva, odvisokih državnih velikodostojnika do najsiromašnijih podanika
u udaljenim dijelovima Ejaleta.
Džamije, rnesdžidi i tekije, kao i u prethodnom periodu, ostale su u funkciji
vjerskoobrazovnih ustanovau kojimsu se obavljalivjerskiobredi i održavala nastava,
kako za djecu u onim koje su u svom sastavu imale i mekteb-osnovnuškolu, tako i za
odrasle, posebno novoobraćenike koji su ovdje stjecali osnovna znanja o vjeri, te
memorirali neophodandio vjerskih tekstovaza potrebeobredoslovlja.Uporedosa tim,
u ovim ustanovama su se osobito u džamijama, petkomdržale hutbe (vjerski govori),te
redovni vazi-nasihati kojisu bilinamijenjeni općem vjerskom obrazovanju. Na taj način,
zadovoljavanesu osnovne vjerske potrebe muslimanau kasabama i selima, a u ovom
periodu građeni suoviobjekti i kaodržavni. kaocarski(hunkšrdžamjje) i kaodobrotvorni
objektiu okviruvakufa.Na taj način, uspostavljeni su mnogisrednji i manjivakufi koji
, džamijeu Foči, BijeladžamijauTuzlii Ferhadije uTešnju tenekedžamije u Hercegovini.
subiliufunkcij i podsticanja ovedjelatnosti, biloputemosiguranja materijalnih troškova
ovihobjekata, biloputempodrške imamima, mujezinima i drugomosobljuodredbamao
učenju pojedinih poglavlja, ili pak cijelog Kur'ana. To se vidi iz naprijed navedenih
popisa vakufa u Bosanskom sandžaku za 1540. i 1604. godine, te Hercegovačkom
l džamija u Tešnju (XVI st.), Sulejmanija iliŠarena džamija u Travniku(XVI st.) čijije
sandžaku za nešto duži period."!
Kao kulturni, prosvjetni i društveni centar mahale, džamije su u ovom periodu
podizane u svakoj mahali, sa kupolama i kamenim munarama, sa četverovodnim
krovovima i kamenim munarama, te sa četverovodnim krovovima idrvenim munararna,
Najintenzivnijagradnja džamija sa kupolamabilaje u XVI stoljeću kadaje izgrađeno
28 od ukupno36 kupolnih džamija i kada su nastalearhitektonskinajvrednijedžamije
III Usp. poglavlje: Uloga vakufa u podizanju vjersko-prosvjetnih objekata. gdje su
navedeni osnovni podaci o prosvjetnim objektima u okviru vakufa, te podaci o
službenicima i njihovim zadacima određenim od pojedinih vakifa (ktitora).
džamija, II Livnu 4, u Mostaru 3, u Travniku, u Foči i Banjoj Luci po 2, a po jedna u
Počitelju, Čajniču, Konjicu. Varcar-Vakufu, Blagaju kod Mostara i Duvnu, Maglaju,
Husrev-begova u Sarajevu iz 1531. iFerhadija u BanjojLuciiz 1579.kojeimajusloženu
koncepciju, zatim Aladža džamija u Foči iz 1550., Ali-pašina u Sarajevu iz 1561.,
Ferhadije u Sarajevu iz 1562.,Jusuf-pašinau Maglaju izdrugepolovine XVI stoljeća.
Karađoz-begova u Mostaru iz 1557. i Hadži Alijina u Počitelju iz 1562. godine koje.
imajustandardno rješenje.sn
Uporedo sa gradnjom kupo/nihdžamija podizanesu i džamije sa četverovodnim
krovomi kamenommunarom počev od sredineXV stoljeća. Uarhitektonskom pogledu
ove džamije po značaju dolazeodmah iza kupolnih,a mogu se svrstati u dva osnovna
tipa - tipjednoprostorne džamijekoji prevladava, i tip džamijesa stupovima.
U XV stoljeću izgrađene su tri ovakve džamije, dok su ostale izgrađene u XVI
stoljeću. Budući da su krajemovog stoljeća, prodorom EugenaSavojskog1697.godine
većina ovih džamija stradale, obnovljene su nakon toga u XVII stoljeću. Prema
istraživanjimaovih džamija kojeje obaviladr.Madžida Bećirbegović, u Sarajevu ihje
nekada bilo 34. a danas još postoji 26 j većinom su jednoprostorne, Takve su i neke
Među veće i značajnije objekte ove vrste spada džamija KebkebirHadži Ahmeta
koju narod zove Mišćina po njenom mujezinu iz XVIT stoljeća, a nalazi se preko puta
velikoggroblja nad Kovačima. u Sarajevu,džamija Sarač Alije kojase nalazi na vrhu
ulice Remzije amanović, iznadSinanovetekije u Sarajevu,džamijaSejh Magribijena
Marindvoru u Sarajevu, zatim džamija Memi-šahbega u Foči (XVI st.) Kadi Osman­
-efendijnaiz 1593.godineu Foči, AtikAli-pašina (XVI st.) u Foči, Ferhadija ili Čaršijska
današnjioblik iz 1757. godine,HadžiAli-begova džamijau Travniku (današnjiizgled iz
XIX st.) Sultan Ahmedovaili Čaršijska džamijau Zenici itd.
Kao treći tip džamijau Bosni bilesu džamije sa četverovodnim krovom i drvenom
munarom.Ovedžamije predstavljaju 70%svih izgrađenih džamijana ovim prostorima,
a bile su, po svemu sudeći, najprimjerenijeza gradnju i sa ekonomskog i klimatskogi
općedruštvenog aspekta. Građene sujoš od sredine XV stoljeća u različitim vidovima
gradnje.kakopotlocrtnomrješenju takoi po primjeni različitih materijala za gradnju, te
arhitektonskom oblikovanju džamijei rnunare.I ovedžamije,kao i prethodne, podizane
su kao zadužbineraznih osnivača, sultanai državnih velikodostojnika, ali najvišeobičnih
građana. Sagrađen je impozantan broj džamija 786, od čega 770u Bosni, a samo 16 u
':1 Usp. Madžida Bećirbegović, Džamije sa drvenom munarom II Bosni i Hercegovini.
V. Masleša, Sarajevo, 1990., str. J 7-41.
 86
"-f'

Hercegovin išto također govorio primjerenosti i funkcionalnosti ovihdžamija u Bosni. 87

Prema istraživanjima Madžide Bećirbegović, oko 50% džamija sa drvenom munarom
ove institucijenamijenjenu za siromašnu djecu.To uključuje postojanjeinternatagdjeje
i krovom izgrađeno je u bivšem sarajevskom i banjalučkom muftijstvu, a 29% u
djeciosiguravanahrana,stan i odjeća, ali i program kojije garantirao stupanjobrazovanja
tuzlanskom kraju. Istotako, u velikim i razvijenijim naseti imakojase formiraju i razvijaju muallima (učitelja). Takvajebilai prvamuaJlimhana uSarajevu,poznata kao Ajjas-begova
u XVI i XVII stoljeću gdje je izgrađeno više mesdžida i džamija, mesdžidisu građeni mualfimhana. U nedostatku medresa koje se otvaraju postepeno, počev od početka
kaojednostavnijiobjektisa drvenommunarom ilibez munare,a tek kasnijeneki od njih
XVI stoljeća ovo su bile niže srednje škole.
dobili su status džamije dodavanjem minbera i drugih promjena u arhitektonskom
oblikovanju."! U skladu sa tradicionalnom organizacijom islamskogobrazovanja u mektebima,
programi nastavei u Bosniobuhvatati sustjecanjeosnovnih znanjao vjeronauci, vjerskim
Džamije i mesdžidi sa drvenom munarom posebno su građeni u selima tako da su dužnostima, obredimaimomlu,tečitanju i pisanju arapskog pismau svrhuosposobljavanja
to počev od XVIpa do XIX,odnosno XX stoljeća bili faktičkijedini vjersko-prosvjetni, u učenje (čitanje) Kur'ana.
kulturni i društveniobjekti u bosanskim selima,a njihov status održavaoje i status sela
iseljaka u pojedinimrazdobljima. Među najpoznatij imseoskimobjektimaove vrste bili
za razlikuod prvih islamskihmektebapoznatihpod nazivom,,kuttAb" (p/. katštlb)
u kojima su pored ovih predmeta, pisanja, čitanja i računa predavane i druge vještine
su džamija u selu Karići kod Vareša, džamijau Podzvizdu, džamija u naselju Priluk kod
među kojima se u pojedinim u Bagdadu navodi i vještina plivanja,sS) u programima
Tuzle,džamija u naselju PoljicekodTuzle, džamijau Bužirnu, u Bosanskoj Kostajnici,
bosanskih mekteba., po ugledu naosmanske, glavno mjestozauzima obredoslovlje, učenje
utim džamije u selima u okolini Srebrenice, Travnika, Jajca, Banje Luke, Ključa,
Kur'ana odnosno čitanje imemoriranje određenih dova (molitvi) i sentenci potrebnih
Prijedora, Bosanskog Novog, Bihaća, Velike Kladuše itd."! .
za obavljanje namaza. Osnove pismenosti učile su se iz arapskih početnica kasnije
poznatih kao "elif-ba sufare". U okviru tog programa učilo se i pisanje, a ponekad,
posebno u XIX stoljeću i lijepo pisanje, kaligrafija. Poslije svršetka sufare učenik je
prelazio na čitanje Kur'ana, te pravila "učenja" Kur'ana (tedžvid).
Mektebi imuallimhane Metode izvođenja nastave u mektebimabile su uglavnomtradicionalne, sa mnogo
vježbi kojeje nametala priroda nastave. Budući da nastava nije izvođena.u posebnim

Opće ustanove u osnovno obrazovanje muslimana, pored džamija, mesdžida i

tekija, bilisumektebi i muallimhane koje spadaju među prve, alii najbrojnije kuJtumo.prosvjetne
t odjeljenjima ni razredima nego kolektivno, svaki učenik imaoje poseban individualni
ustanove u Bosanskom ejaletu u ovom periodu,bilo da su djelovale u sastavu džamija
i mesdžida, biloda su osnivane kao samostalneinstitucije. Idok su džamije, mesdžidi i
tekije zadovoljavale vjersko-obredne i prosvjetne potrebeodraslogstanovništa, a ponekad
i djece, različiti oblici privatne nastave, potrebeobrazovanja djece krupnih feudalaca,
spahija i begova, mektebi i muallimhane, podizani su za obrazovanje djece širom
muslimanskih masa u dobi od 6 do lOgodina,odnosno do punoljetstva.
Prema podacimakojenalazimou izvorima, posebnou sačuvanim vakufima izovog
perioda,ove ustanovenazivanesu raziičitim imenima: bejtu 1- 'i1m (kuća znanja), bejtu
t-ta'lim (kuća pouke), muallimhana (dom učitelja), te mekteb (osnovna škola) štoje u
početku bilo rjeđe. U prvom periodu najčešći nazivje bio "bejtu t-ta'lim" (kuća pouke)
i"bejtu I-'jlm" (kuća znanja)što će kasnije bitizamijenjeno nazivom .rnekteb" ili"sibjan
mekteb", dokje naziv muallimhana upotrebljavan,po svemu sudeći, za posebnu vrstu
1
program.tzv, "sabah" kojije savlađivao u skladusa svojim individualnim sposobnostima
i ulorenimtrudom.Timeje bilo omogućeno da učen icikoji su inteligentnij i i vred niji brže
savladajunastavni plan i programuz istovremeno ponavljanjeranijeggradiva slušajući
drugu djecu u toku nastave. Učitelj (muallim) pri tomeje imaoposebnu ulogu i samje
kreirao način izvođenja nastave. Tako, naprimjer u Kulen-Vakufu slova su se učila
ovako:
"EI if' je pružen kao štap, "be" je kao tekne i nokta do mene. "Te" je kao tekne i
dvije nokte.do hodže. "Se" je kao tekne i tri nokte do hodže. .Džim" je kao srp i ima
noktu u trbuhu. "Ha" je kao srp. "Hi" je kao srp i ima noktu do hodže. "Dal" je kao
teljig što se meće volu na vrat, ,,leI"je kao teljigi ima noktudo hodže..Ri"je kao kuka
što se s njom dokučuju hašlame. "Ze" je kao Zelića sablja (Amed Zelić je tada bio
pandur i imao sablju). "Ajin" je zinuo kao vuk."Gajin"je zinuo kaovuk i ima noktudo
hodže. "Lam" je kao dižva. "Mim" je kao Bajbutov topuz. "Nun" je kao ćasa što se iz
nje kusa tarhana. "Lam-elif' izgleda kao Huse Lezića makaze (Huso Lezić je bio

"'1
I':
krojač)".U) .
'1
:'11 :
I 'I
"I Usp. M. Bećirbegović. Ibid. str. 34.
1I'Ii
. II, "I Usp. M.Bećirbegović. Ibid. str. 70·14~.
1\) Usp. Islam Ansik1opedisi, str, 61, 62.

"·1 AlićHusein, S/arinski mekteb, Osvit. br. 42, 43. Sarajevo, 1942.

 ""r,:
;;
j;'
88
Obredoslovlje se u prvom periodu kao i ranije učilo premadjelu"Munyatu l-musalli
wagunyatul-rnubtadi" (želja klanjača i potrebe početnika), bilo izvornika Sadiduddina
al-Kašgarijailikomentaru Ibrahima Halebijepoznatom kao Halebikebir i Halebisagir
(Veliki i malikomentar) o čemu smo već govorili. Upojedinimmektebimaovaj udžbenik
zamjenjivan je lImihaiom, udžbenikom vjeronauke koji sadrži osnovne propise iz
dogmatike iobredoslovIja. Najpoznatiji udžbenik ovevrste biojepoznati "Mizrakli ilmihal"
na turskornjeziku nazvan tako poslicikopljana koricamaprvoglitografisanog izdanja.
Međutim, već od polovine XVI stoljeća u mektepskoj nastavi koristi se čuvena
.Bergivijinarisala" (Risale-i Bergivi)jednostavno poznata kao Bergivija. Ovaj udžbenik
napisaoje poznati teolog Muhamrned ibn Pir Ali iz Birge u Maloj Aziji na turskom
jeziku(autorje umro 1573.g.), a sadržiosnovneelementeizdogmatike iobredoslovlja.
Udžbenikje poznat također kao .Vasijjetnarne" (Testament) ilmihal tako daje postao
pojam za osnovno vjersko štivo. Po svemu sudeći, ovo djelo vrlo rano doživjelo je
preradu na različite jezike. U prilogtomegovoriviše sačuvanih primjerakaBergivijeu
rukopisnim zbirkama i privatnim kolekcijama u Bosni,naosmanskoturskomjeziku, ali i
određeni brojnabosanskomjeziku. Imepriređivača iliprevodioca ovogdjelanijepoznato,
u zbirkamase obično navodi"od nepoznatog autora" ili "anonimus".nl
Jedan od sačuvanih rukopisa ovogdjela prepisaoje poznatisarajevski prepisivač
MulaMuhamedMestvica (umro 1280.11 863.g.)još u mladosti (1225.11810.), ujednom
zbornikukoji se nalazio u posjedu porodiceSalih-ef. Bulgurdžića (umro 1942.g.). Iz
ovogrukopisa sevididaje djelokoncipirano kaoi1mihal, odnosno pedagoškovjeronaučno
djelo gdje se u formi pitanja i odgovoradaju osnovne informacijeo osnovama učenja
islama, tzv. irnanskirn šartirna (vjeri u Boga,u meleke-anđele, poslanike, objave,Sudnji
dan i Božijeodređenje-sudbinu, kao i tzv. islamskim šartirna), riječi svjedočanstva daje
samo Allah Bog i daje Muharnmed,a.s., Božiji rob i poslanik, dužnosti obavljanja
namaza, islamskih davanja-zekata,postaramazana, obavljanjahadžaidžihada (borbe).
I>
U istovrijemekaoglavnodjelo kojetretiradidaktičke-moralne propiseu nastavi, ili
tačnije za muallime korišćeno je djelo "Ta'limu l-rnuta'allirn" (Poučavanje učenika)
Burhanuddina az-Zarnudžija, te udžben ik arapskogjezika .Alet" koji je sadržavao
gramatiku i sintaksuarapskogjezika štoje korištenosamo u nekim mektebirna,
Namjene mekteba, njihova organizacija i programrada utvrđivani su u skladu sa
zahtjevimaosmansko-islamskogtradicionalnogškolstva, s jedne strane, i posebnim
zahtjevima osnivača ovih ustanova, vaki fa, s druge strane. U tom pogledu u
vakufnamarna vakiti ističu svrhu ismisaosvog vakufa insistirajući na potrebivjerskog
obrazovanja i odgoja polaznika. Tako, naprimjer, u vakufnarni Mustafa-bega, sina
lskender-bega, iz Sarajeva sačinjeno] 923.11517. godine navodi se odluka da vakif
"sagradimekteb (početnu školu) u blizini spomenutedžamijeda se u njemu poučavaju
vaspitanjui velikom Kur'anu djeca siromašnih i ubogih.'?"
Xli OIS,GHBitd.
"I Usp. Vakl!fname iz Bosne i llercegovine (XV i XVI vijek), OIS,Sarajevo. 1985.. SIr. 35.
Bosanskog sandžaka iz 1604. godine.
89
Isto se naglašava i u drugim vakufuamama. Livanjski Mustaj-beg 1642. godine
ističe slijedeće: "U rnektebu će se učiti Kur'an prema dječijim sposobnostima, jezik
(pjesma i proza) i krasnopis.To će poučavati muaUim vješt pismu".19l
Mostarski ćehaja Ćejvan u XVI stoljeću, uzsvojudžamiju gdjeje sagradiomekteb,
odnosnomualJimhanu ističe daje to lijepi uredan objekat ,,za podučavanje u Uzvišenom
Kur'anu, Časnoj Knjizi koja razlučuje istinuod neistine", a uvakufio gaje za djecu
siromaha i ubogihma ko oni bili,te izuzeo izprometa u imeGospodaraPremilostivog.
Prema tome, najvećim dijelom mektebi su bili namijenjeni djeci širokih
muslimanskih masa. U početku su to isključivo bila vakufska dobra, odnosno,
muallimhane za obrazovanje djece siromašnih, a kasnije, tijekom vremena i
promjenom društveno-historijskih uvjeta uz njih će se javiti i drugi, tzv. narodni, te
povremeni mektebi.Funkcijupouke i opismenjavanja dobit će zatimi putujući imami,
tzv. sejjar hodže koji će stizati i djelovati u manjim mjestima i krajevima gdje nije
bilo mekteba.
Izvođač nastave kao i u prethodnom periodu bio je učitelj (muallim) i njegov
pomoćnik (halifa) ili kalfa. U početku, u džamijamaovu dužnost obavljali su obično
imami rnujezindžarnije štosu u nekimvakufnamarna i izričito zahtijevali, vjerovatnoiz
ekonomskih razloga.Takoje naprimjer uvakufu Hadži Ejnebegijeve muallimhaneu
Sarajevu uvjetovanoda muallimsku dužnostu muallirnhani obavljaimamu mesdžidu
MevlanaArapa uz koji se nalazila rnuallimhana.t"
Premapodacima iz popisa Bosanskog sandžaka iz 1540. i 1604. godine, te odredbama
dodanas sačuvanih vakufnama plaće muallima uvećini mekteba iznosilesuumuallimhanarna
5 ili4 akče, a udrugim mektebima 4,3 ili dvijeakče, U istovrijeme, plaća imama iznosilaje
također najčešće 3, 4 ili S akči, a pomoćnika muallima i mujezina obično 2 akče. U nekim
skromnijim vakufima određenoje pojednuakču.
Međutim, treba reći da je plaća zavisila od veličine i značaja mekteba. Tako,
naprimjer, za muallimaKarađoz-begova mekteba u Mostaru plaćaje određena u iznosu
od 5 akči, njegova mekteba u Konjicuu iznosu od 4 akče, a mektebau selu Potocima
2 akče."!
Pored toga, u vakufnamama su određeni i uvjeti ko može biti muallim i njegov
pomoćnik. Tako, naprimjer, u vakufnami Šahdldar, suprugeGaziHusrev-bega, iz XVI
stoljeća stoji da "muallim u mektebu treba dabudepouzdan, pobožan, vedra lica,blag.
On treba da odgaja djecu i da ih podučava Kur'anu".9~)
1"1 Usp. A. Aličić, Prosvjeta II Livnuprije J stoljeća. EI-Hidaje, IV, 1940.141. str.7-11 .
.•,) Usp. Popis vakufa Bosanskog sandžaka iz 1604. godine u okviru Opširnog popisa
"'1 Usp.Vaklifnama Zaima Hadži Mehmed-bega. Vakufname... str. 165.
":1 Usp. lbid.; str.77.

90
Mostarski ćehaja Ćejvan za svoju muallimhanu uvjetovao je da"ima muallima koji
poznajemetod iku nastave i koji je pouzdan, pobožan, vedari fizički zdrav. on će odgajati
djecu muslimanau toj mual1imhani, poučavati ih učenju Kur'ana i lijepom ponašanju
(edebu)"?"
Prema tome, u prvom planu u radu mekteba bilaje odgojna komponenta, odgoj
djece, potom učenje Kur'ana i vjerskih disciplina, a tek nakon toga dolazili su drugi
sadržaj i koj i su se predaval iu ovomoblikuosnovne školskenastave. Međutim, s obzirom
na činjenicu da su mektebi biliustanovekojesu organizirane privatnominicijativom, te
da u pogledu veličine i organizacije nisu pod lijegali strogoi precizno utvrdenim propisima
vlasti, organizacija nastave i kvalitet nisu bili svugdjejednaki. U većim centrima i u
okviru većih vakufagdje su bilaosiguranaveća sredstva i kvalitetniji učitelji, uz nadzor
mutevellije inazira vakufa i nastavaje bila kvalitetnija i uspješnija. Kao i u slučaju
medresei ovdje seto određivalo visinom plaće utvrđene vakufnamom, odnosno drugih
prinadležnosti kojesu date mual1imu i halifi, učenjem džuzova, držanjempredavanjaitd.
Utomsmislu, najveći i najznačajniji mektebi bilisuu velikim centrima: Sarajevu, Mostaru,
Banjoj Luci,Travniku,Novom Pazaru, Foči, Rogatici itd. Među najpoznatijim bili su:
muallimhana Ajjas-bega u Sarajevu, GaziHusrev-begov mekteb u Sarajevu,Ejnebegijev
mekteb u Sarajevu, mekteb Ćejvan Ćehaje u Mostaru, Elči lbrahirn-pašin mekteb u
Travnikuitd.Pozavršetku mektebaučenikje u zavisnosti od društvenogpoložaja svojih
roditelja mogao da ide na zanat ili u trgovinu ili pak da nastavi školovanje u srednjoj
školi, medresi. Oni koji su se nalazili u posebnim,državnim školama, na Enderunu ili
drugim rnektebima, nastavljali su školovanje uokviru tihzavodaučenjem različitih vještina
kako bi se kvalificirali za različite položaje ili službe na dvoru. Međutim, najveći dio
svršenika mekteba zadržavao se natomstupnju, naneophodnom vjerskom obrazovanju koje
irnjekoristilo usvakodnevnom životu, za potrebe obavljanja namaza, učenje Kur'ana itd.
U XVI i XVII stoljeću, većina osnovanihrnektebaradilaje uspješno. Broj učenika
u njimabioje konstantanilije paksmanjivan ili uvećavan ovisnood smanjenja ili rasta
brojastanovnikakojima su mektebi bili namijenjeni. Naime, poznatoje da se u prvom
periodubroj učenika stalno povećava povećanjem broja muslimana (novoobraćenika).
U tom periodu,to se rješavaloizgradnjom novihobjekata i fonniranjem novih mahala
što se vidi iz porasta broja mahala u pojedinim kasabama, odnosno formiranjem niza
novih kasabaudijelovima ukojimjedošlodo širenjaislama. Podaci u popisnimdefteri ma
iz 1489.,1516.,1540., 1570., 1604., itd.o tome rječito govore. Međutim, u isto vrijeme
u pojedinim mjestima dolaziloje i do smanjenja broja stanovnika mahala, pa prema
tome i do broja učenika, različitim vrstamastradanja,požarima,epidemijama kuge itd.
Tako naprimjer, prema popisu iz 1570. godine kasabaVisoko imalaje 5muslimanskih
mahala sa 544 domaćinstva, a prema popisu iz 1604. 5 mahala sa svega 190
domaćinstava i 75 neoženjenih muškaraca.
'nl Usp. Ibid. str. 84.
~
91
To se vidi i iz popisa mahala. Mahala zavije Ajjas-paše i mahala Čekrekči
Muslihuddina kojesu 1570. godineimale128 kuta domaćinstava i 2 neoženjena muškarca
(mudžerred), 1604. godine spojene su u jednu mahalu u kojoj je bilo 40 kuća i II
neoženjenih. Stanovništvoje biJo desetkovana epidemijom kugekojaje u međuvremenu
zahvatila ovu kasabu.U istovrijeme smanjene su idrugegradskemahale, Šerefudd inova
sa 139 domaćinstava 1570. godina na 33 domaćinstva i 21 samca, mahala Alauddina
sa 198 domaćinstava 1570. na 68 domaćinstava i 28 samaca.t"
Naravno. sve ovo odražavalo se i na mektebe koji su bili locirani u gradskim
mahalama i na selima,u okvirudžamija,mesdžida i tekijailiuzdžamijeimesdžide. Kao
vakufski objekti namijenjeni narodu ovisumektebidjelovali ilikaomuallimhane, mektebi
namijenjenisiromašnojdjeci, ilipak kaojdasični osmanski mektebikojisu osiguravali
osnovnu pismenost i vjerskunaobrazbu.
Ovi mektebi bili su muški, ženski i mješoviti i radje, uglavnom, bio usklađen sa
islamskimpropisima i ekonomskim mogućnostima, U mješovitimmektebimaženska
djeca sjedila su odvojeno, obično izamuške kao i u džamiji.U mektebimasa manjom
djecom nije sepravilarazlikau spolu. Djecasu sjedilau grupama, svrstanapo lekcijama
ili pak"sabah u",
U pojedinim mektebima u kojim su postojali uvjeti i mogućnosti žensku djecu
obučavalaje mual1ima (bula), odnosno, hodžinica. Neke žene su u maha/ama imale
~
~'
svoje mektebe i živjeleod onogšto bi im učenice donosile, Takvih mektebabiloje skoro
t
~
po svim većim mjestima, a u njima se kao i u drugim mektebima stjecalo osnovno
vjersko obrazovanje i osnovnielementi pismenosti. Stogaje bulaorganiziralanastavu
tako da i pojedine bolje učenice učestvuju u njenom izvođenju kao pomoćnice. Posebna
pažnja poklanjala se odgoju učenica štoje bilo u skladu sa osnovnim porukama vjere.
Stoga se ne samo u ženskim mektebimanego i u muškim kao i svim drugim oblicima
obrazovanja iodgoja možesasvimopravdanogovoriti o pedagoškom radu i odgoju kao
svjesnom i izričitom zadatkunastave.
za teorijskupodlogutakvogradamuallimi sukoristili osnovne izvore islama,Kur'an
i hadis(tradiciju Poslanika),a potompoznatodjelo Abu-Harnida AI-Gazalija "Ayyuha
I-walad" (O, dječačel) kojeje prepisivano u različitim sredinama Bosanskog ejaleta i
korištenoširom Carstva O tome svjedoče mnogi sačuvani rukopisi ovogdjela i u našim
rukopisnirn zbirkama.
Ovako organizirani,mektebi su u prvatri stoljeća važili uistinu kao osnovni oblik
obrazovanja iodgojakojije omogućavao aktivno uključivsnjesvršet1ika udalješkolovanje
ili jednostavno, život. Međutim. kasnije, u toku krize Carstva na širem planu, pa i u
Bosanskom ejaletu došlo je i do krize školstva. U mektepskoj nastavi to se odrazilo
posebno u XVIII i početku XIX stoljeća.
'''1 Usp. navedene popisne deftere iz 1570. i 1604. godine.

92
U izvorimaizovog perioda nalazimoniz podatakakojio tomegovore. Sveje više
nezadovoljstva među imarnima, hatibirna, rnuallimima i rnuderrisirna kojisu imaterijalno
dovedeni u vrlo tešku poziciju propadanjempojedinihvakufa i ekonomskom nemoći
države da održava obrazovne institucije i plaća službenike iz Centralne blagajne tako
da u ovom periodu rnektebi postaju briga pojedinaca, često hodža koji dosta loše
materijalno stoje i nemaju mogućnosti da sami finansiraju svoj rad.Stogase oniu ovom
periodu dovijajurješavajući to dodatnim angažmanom u trgovini ilinazemlji i stavljajući
nastavuu drugi plan.Toje dovelodo krizeobrazovanjai odgojau cijelomCarstvu tako
da su reforme školstva provedene početkom XIX stoljeća bilejedino rješenje koje je
mogloosiguratibilo kakvofunkcioniranje ovih ustanova.
Utom kontekstu, trebashvatiti j položaj muallima za koje setraži pomoć od Centralne
blagajne, čekaju plaće izTravnikasazebnjomi postavljaju sergije(dobrovoljna pomoć
građana) kako bi se osiguralo funkcioniranje školstva.
Prema jednoj molbi koju su uputili građani Sarajeva 1706. godine, dakle, devet
godinanakon proboja EugenaSavojskogu ovajgrad i požarakojije uništio veliki broj
objekata navedena su 32 uništena mekteba.S obziromdaje najveći dio vakufa kojim
su ovi rnektebi izdržavani bio novčani i kao takavstradao,oni su tražili pomoć kako bi
se uništeni mektebi popravili i osnovala iznovaglavnica za isplaćivanje muallima. U
ovom spisku navedena su imena 32 mekteba koji su stradali i muallima koji trebaju
pomoć. To su:
- u mahali Haseki, muallim Muhammed Hatibzade,
- u mahali Duradžik, muallim Mustafa Požegavi,
- u mahali Kučuk Katib, muallimMuhammed Serradži,
- u mahali Hubjar-aga, mua!lim JusufDženneti,
- u mahali Sarač Alije, muallimIbrahim el-Kadiri,
- u mahali Haladž Davuda, muallim Nimetullah,
- u mahali Jakub-paše,muallim Salih Halili,
- u mahali Divan-Kariba, muallirn HasanSufi,
- u mahali Sahtijandži, muallirn Es-Seli idMensur,
- u mahali Kalin HadžiAlije, muallim Ibrahim Zergerin,
- u mahali Sagrakči, muallimHusamuddin,
- u mahali Šejh Ferruha, muallimSulejman Halvai,
- u mahaliBalizade, muallim Sulejman Serradži
- u mahali Kebkebir,muallimIbrahim ŠarihiDav'i,
- u mahali Husamuddina.muallim Ebu-Bekir,
- u mahali Čokadži HadžiSulejmana,muallimMehmedAbbasi,
~..".
r .
~;
93
- u mahali Hadži Isa, muallimAhmedVudžudi,
-ll mahali Kečedži Sinana, muallimOsmanNerdubani,
-ll mahali MunlaArap Atik, muallim Abdullah Šehrnani,
-ll mahali Kulen Hadži Bali, muallim MustafaTabhi,
-li mahaliAbdullahHalife,muallimJahja,
<Ll mahali Kadi Ahmed-efendije, muallim Ismail Koči,
-u mahaliVekil Harča, muallimIbrahim Tufenki,
- IImahaliSinan Vojvode, muallimIsmail-dede,
- II mahali Bali-bega, muallim Ali Toki,
-ll mahali Alias-paše, muallim MustafaKebei
- u mahaliDavud Čelebije, muallimSalihLozi,
-u mahali Dudi-bule,muallimMustafaMuarrif
- u mahali HodžeKemala, muallimAhmedMizraki,
- u mahali Sarač Ismaila, muallim Ibrahim Lenk,
- u mahali HadžiTimurhana.rnuallirn Osman Gračaničevi,
- u mahali Ahmed-čelebije, muallirn MustafaŠehrnani?"
l
r
:'lj
Plaće ovihmuallimaiznosilesu 8 akči dnevno, ukupno256 akči mjesečno, odnosno
ukupno za sve 1933 akče. za ulemu za koju se traže ova sredstva iz državne blagajne
u molbise ističe da su "pismenasirotinja".U ovomperiodusu i popravljani ili izosnova
obnavljani mnogi mektebi dok su neki ostali zapušteni sve do početka XIX stoljeća.
Prema Sidžilu blagajskog kadije od 12.rebiula Il 1238.11822. godine bosanskivalija
Dželaluddin-paša uputioje bujruldiju kadijama Duvna,Ljubuškog,Mostara,Blagaja,
Poćitelja, Ljubinja,Trebinja,Stoca,Cernice, Nevesinje, ostatkaNovog(Bekije-i Nova),
Konjica (Belgraddžik), Neretve, Prozora, zatim mutesellimima, kapetanima, ajanima,
zabitima, prvacima i službenicima gdjeihje obavijestio "dasu mnoge džamije, mesdžidi,
mektebii medreseostarjeli tokomvremena i da ne moguslužitipotrebama muslimana!
Naređuje im da posredstvom suda i uz sporazum sa mutevelijama pojedinih vakufa
dobro pregledaju u kakvomse stanju nalazevakuf u njihovimkadilucimai da oprave
sve dotrajaleobjekte, Džamijetrebaosposobiti da se u njimamoguobavljati petdnevn ih
namaza(molitvi)a rnektebeda ih djeca mogupohoditi. Po selima i kasabama u kojima
nema mektebatreba ih sagraditi".Istotako, u Sidžilubr.73sarajevskogsuda navodise
bujruldija Davud-paše iz 1249./1833. godine kojom se naređuje briga o dobrima
(hajratima) pod krovom,džamijama,mesdžidima, drugim bogomoljama, mektebima,
"', Usp. M. E. Kadić, Tarih-iBosna. V, str. 30. rukopis GHB; M. Handžić, Dvapopisa
sarajevskih mekteba, EI-Hidaja. VI, Sarajevo, 1942.-1943., 5tr.119-123.
94
95
medresama, ti. zaštita od rušenja i propadanjate da se utvrdida li službenici obavljaju
svoj posao. U tom smislu, naređuje se da se nadgleda i izvijesti da lise u svimdžamijama
obavlja pet obaveznih namaza,da lise u mektebima poučava i uči Kur'an, te koliko u
svakomvakufu imaimama, hatiba, mujezina, muderrisa i ostalih i na krajuda se dostave
podacio mutevelIijama (upraviteljima) vakufa.?"
Sličan sadržaj ima kasnije ijedna bujruldija Vedžihi-paše iz 1252.11856. godine.'?'
MEKTEBI I MUALLlMHANE U SARAJEVU

U periodu od 1463. do 1878. godine uBosni iHercegovini podignutjeveliki broj mekteba

i muaUimhana. Najveći brojovihustanova podignutje u gradovima (kasabama) išeherima
koj i suuovom periodu imali intenzivan razvoj. Već smovidjeli dasuse među ovimgradovima,
posebno intenzivno od početka razvijali: Sarajevo, NoviPazar, Foča, Mostar, Livno, Travnik,
Banja Luka, Zenica, Prozor, Konjic,a potomčitav nizdrugih gradova Ejaleta.Najviše sačuvanih
podataka o mektebima u pristupačnim izvorima odnosi senaSarajevo budući daje ovaj grad
od početka bioglavni administrativni vjerskoprosvjetni i kultumi centar. Podaci kojenavodi
Evlija Ćelebija o 180 džamija imesdžicla, iako izgledaju pretjerani, indikativni su budući daje
Sarajevo uovovrijeme, dakleudrugoj polovini XVII stoljeća, imalo 104mahale. Uz svaku od
džamija i mesdžida bioje ,,pojedan mekteb". Stogapretpostavka daje Sarajevo imalo u to
vrijeme najmanje 1OO mektebadjeluje sasvim realno. Ovaj impozantan broj džamija i mekteba,

I
tedrugih ustanova iobjekata pokazuju daje Sarajevo već krajem ovogstoljeća bilošehersa
razvijenom infrastrukturom, privredom, kulturom i školstvom. Naprijed navedena molba
sarajevskih građana i popis32 mekteba kojisu stradali u požaru Eugena Savojskog 1697.
godine to također potvrđuje. Iakood početka nepostoje precizni podaci osvim prosvjetnim
objektima, džamijama, mektebirna imedresama, treba kazati daje Sarajevo uprvom periodu,
dakle, počev od početka XVI stoljeća bilo, uzSkoplje i NoviPazar,jedan od najvećih kulturnih
centara Rumelije. Značajan dio podataka o mektebirna uSarajevu u prvom periodu sačuvan
je uvakufuamama idefterima, odnosno popisima vakufa. U vakufnami Mustafa-bega, sina
memumIskender-paše iz923J1517. godine posebno sespominje odlukavaki fa(ktitora)"da
sagrndi osnovnu školu (mekteb) ublizini spomenutedžmnije,dase unjoj poučavaju vaspitanju
i velikomKur'anudjecasiromašnih i bijednih''98) U tu svrhu ktitorje"uvakufio, zavještao iu
dobrotvorne svrheodredioodsvognajboljeg imetka i nanajpošteniji najlegitimnij i način
stečenog blaga(imanja) i ono štoje njegovo mulkovno vlasništvo i ono kojeon pritežava
(tesarruf), a za kojeje dobio pravo mulkiziranja (rnulkijjet) prijeizdavanja ove isprave." Tu
spadacijeli zemljišni posjed (mezra) kojise zoveseloVesela Straža (danassefoVesela na
ruševinama gradaVesela straža kojise zadnjiput kao grad spominje 1463.g.). Nalazi se
nedalekood Bugojna sazaseocima Cmič, Golobrdica i Jaklič,...te prostorom uzvodu (nehr)
kojasezove Poričjedo mjesta....GaziIetGečidLi druge~uCMXTl kraju OOAkhm(Pn.Js:a).9Jl

'K,) Usp. Sidiit sarajevskog suda, br. 73, str. 21, u GHB u Sarajevu
'Il) M. E. Kadić. Tarih-i Bosna. knj. XXI!, str. J:a . .2 ~t. "'I Usp. Vaku/name... str.35.
"" Usp. n.d, str.35.
 ~
152
MEDRESE IDERSHANE
Uz rnektebe i rnuall imhanekaoustanove osnovnogškolskogobrazovanja i odgoja
izrasle izdžamija i mesdžida uporedosa širenjem islama i uspostavljanjemosmanske
vlasti na Balkanu, početkom XVl stoljeća u Bosanskom sandžaku podižu se i prve
ustanove srednjeg ivišegobrazovanja, medrese idershane. Premaraspoloživim izvorima
i historijskoj literaturi, prvi oblici ovogobrazovanja nastalisu kao rezultat potrebe za
vjerskim obrazovanjem i odgojem novoobraćenika, muslimana domaćeg porijekla čij i
se broj u ovom periodu relativno brzo povećavao i imamsko-hatipskim i nastavnim.
(muallimskim) kadrom za radu novopodignutim mesdžidima, džamijama i mektebimau
gradskim mahalama,tekijama i musafirhanama ili seoskim naseljima u kojimsu formirani
muslimanski džemati, Medresakaobosanski oblik.nižih i višihsrednjihškolajavljase u
Bosni i Hercegovini početkom XVI stoljeća. Kaoi mektebi,mual1imhane idrugikulturno­
-prosvjetniobjekti, iove ustanovepodizanesu na inicijativupojedinaca kao vakufski
objektištoje bilo uobičajeno u cijelom Carstvu. Istina, glavnidio školstvaje u skladusa
organizacijom Carstvafinansiran izfondapoznatogpod nazivom "Sandikl8eytul-Mal
'il-Ganšim''(Fond ratnog plijena) u koji su prihodi pritjecali poosnovu ratnogplijena,iz
rudnika i petine odzarobljenika. Iztogfonda finansirani sutroškovi muftija, dijelaškolstva,
čuvanja granica, dobrotvornih ustanova, općih službi, sirotinje, siročadi, ubogih i putnika.
Međutim, po svemu sudeći, dio sredstavakojise iz ovog fonda izdvajao zaškolstvo bio
t Nastava i uloga muderrisa
je ograničen najvećim dijelom na glavne obrazovne ustanove u Istanbulu i drugim većim
centrima, posebno Enderun,Sahn-i Seman iSultan Sulejmanovoučilište.šš'Naosnovu uvida
u sačuvane popisne knjige, deftere ivakufuameizovogperioda vidi seda su prvi osnivači
ovogtipaškolau Bosni i Hercegovini bili, uglavnom, veliki državni velikodostojnici,sandžak­
-bezl, valije, njihove vojvode idrugi visoki državni funkcioneri. Kaonosioci izvršne vlasti u
provincijama, oviljudi od beglerbega dospahije, pored organizacije ivršenja vlasti imali Sll
zadatak, također, da zajedno sa predstavnicima uleme, organiziraju i školstvo kao izuzetno
značajan segment društvene organizacije. Utom smislu onisu posebno podsticaniod samih
sultanadobijajući utusvrhu ubaštinu velika imanja kojasu, potom.uvakufliavali osiguravajući
na taj način sredstva za izdržavanje objekata koje supodizali. Svaovapitanja, kao i u slučaju
mekteba regulirana su vakufuamama, vakufskim ispravama izkojih saznajemo podatke o
imanjima isredstvima izkojih suosiguravani prihodi zaoveobjekte, visineplaća profesora
~.~) Usp. doc. dr. Ahmed Akgunđuz, Osman/I kanunnameleri ve hukukitahlileri, I. Kitap,
Osman"hukukuna giris"e Fauh dewi kanunnameleri, Feyvakfi, Jstanbul, 1990.. str. 194,195.
~'J' Usp. H. Kreševljaković, Banje If Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1952., str. 78-79.
153
medresa, njihovih pomoćnika (kalfi) i poslužitelja, status učenika i podatke o njihovim
stipendijama, sredstvima za ishranu učenika, te druge troškove koji sejavljajuu određenoj
ustanovi ovevrste. Istražujući i razmatrajući svaovapitanja naosnovu vakufuama idrugih
dokumenata došli smodo zaključka daje sistem srednjeg školstva naovimprostorima, kao
što ćemo vidjeti, razvijan postepeno, uporedo sa razvojem gradova i osmansko-islamske
društvene organizacije. U tom smislu, prve medrese podignute su u prvim većim
administrativnim ikultumim središtima, u Skoplj U,a zatim uNovom Pazaru, Sarajevu, Foči,
Mostaru, Banjoj Luci, Livnu, Travniku, Pruscu, Zvorniku, čaj niču, Pljeviju (T8Šlidži) itd. prvu
poznatu i najstariju medresu naovim prostorima podigao je uSarajevu bosanski sandžak-beg
Firuz-beg između 1505. i lS12.godina.1oUlNakon toga, utoku XVIstoljeć8podignutjeveliki
broj ovih škola. Sveoneorganizirane SlJ uskladu satradicionalnom organizacijom osmanskih
medresa, najvećim dijetom kao haridž i dahil medrese u statusu od 20 do SO akči. Prema
podacima kojenalazimo u Roznamčec1efterima Rumelijskog iAnadolskog, kaziaskera, gdje
suevidentirana postavljenja muderrisa i visina njihovih plata,uovim krajevima najveći broj
medresa imao je status nižeg stupnja od20-25akči nadan.Tokom vremena,jedan broj ovih
medresadobioje status sređnjegstupnja sa plaćom od30-35, odnosno 40 akči, asamojedna,
Gazi Husrev-begova medresa imalajestatus višeškole, odnosno fakulteta sa plaćom od 50
akči dnevno. Naravno, toje bilosasvim uskladu sapozicijom Bosanskog sandžaka, odnosno
Bosanskogejaletakoji ćekaojednaodznačajnijih provincija Carstva: dobiti relativno razvijenu
mrežu srednjeg školstva što će omogućiti uspješno uključivanje ove provincije u tokove
osmansko-islamskog kultumogživota togavremena
U skladu sa ustaljenom praksom u osmanskim medresama i u medresama
Bosanskog ejaletanastavaje izvođena na tradicionaln i medresanski način uspostavljen
još u Nizamiji, a donekle modificiran u skladu sa potrebamaCarstva i sklonostima
muderrisa koji su bili nosioci obrazovnogprocesa. Učenici u ovim školama nisu bili
posebnoraspoređeni u godištaili razrede, negosu radili u halkama (kružocima) štoje u
prvom periodu, do kraja XVI stoljeća dok su ove institucije bile iznad u to vrijeme
postojećih zapadn ihškolskih institucija, bilou funkcij i napretka irazvoja Carstvakaošto
je omogućavalo brže i efikasnijeobrazovanjetalentima budući da se iz halke u haiku
prelazile neposredno po savlađivanju određenog udžbenika.š'? Prema tome, II
medresama nijebilo strogo određeno vrijeme pohađanja cjelokupne nastave negoje to,
uglavnom, kao iu mektebu, zavisilo odindividualnih sposobnosti i zalaganja samog učenika.
!'"')Radmila Tričković./s/amske škole 1/ našim zemljama, lstorijskirnuzej SRSrbije, 1974.,
Beograd, (separat iz djela "Istorija škola i obrazovanja kod Srba"), str. 252.
lS4
y

U medrcsarna II ižeg stupnja najčešće je jedan muderris (profesor) predavao
sve predmete. a njegov pomoćnik, kalfa bi držao vježbe i ponavljao sa učenicima
predeno gradivo.
Kao i u mektebima,iovdje su predavanjaodržavanau dershani, predavaonicigdje
su učenici sjedili u više halki radeći paralelno. Predmetisu bili slični u svimmedresama
istogranga,a razI ikesu bilesamo u izboru muderrisa kojije odabirao određeni udžbenik
po komeje predmet i dobijao naziv.
U toku nastave, u početku su obrađivani 4-6 godina određeni predmeti prvog
stupnja. Nakon toga učenik bi prelazio na predmete (udžbenike) srednjeg stu pnja, a
potom i višegukolikoje nastavljao školovanje. Prematome,kompletna nastavau medresi
poslije završenog mekteba trajala je 12 do 16 godina ovisno o individualnim
sposobnostima i.zalaganju učenika.
U toku školovanja u tim medresama izučavan i su slijedeći predmeti:
a) tradicionalne znanosti, viši stupanj znanosti (al-tulumu l-muqaddima)
l. morfologija(as-Sarf),
2. sintaksa (an-Nahw),
3. znanost o pojmovima (al-Wad'),
155
Toje. međutim, bio samo opći okvir koji je omogućavao muderrisuda selektivno
pristupi predavanju odgovarajućih udžbenika. Praksaje bila da po ulasku u medresu
učenik prođe prvo početni kurs gdjeje stjecao osnovna znanja iz gramatike i sintakse
arapskogjezika, zatim aritmetike i geometrije, te logike,retorike i apologetike. Istiovi
predmetibili su zastupljeni i kasnijenadrugomstupnju,ali su predavani naosnovuvećih
i opširni] ih udžbenika. Na višemstupnjunastavljalo se sa proučavanjem pojedinih grana
prava, tumačenja Kur'ana, korpusaislamsketradicije,hadisaitd.Na kraju,pozavršetku
odgovarajućeg stupnja škole svršenik je dobijao diplomu, idžazet na iršad što ga je
kvalificirala za bavljenjeoclgovarajućim poslom. Svršenici nižegisrednjeg stupnja dobijali
Sll nakon toga posao u lokalnoj administraciji, mjesta imama i mual1ima, ili su, pak,
nastavljali školovanje u višojškoli,Gazi Husrev-begovoj medresi (Husreviiji) uSarajevu
iIi na Sahni Semanu,sultanSulejmanovom učilištu j liAja SofijiuIstanbulu. Pozavršetku
nekeod ovih škola,on se opredjeljivaou tri pravca,muderisku ilikadijskuslužbu ilipak
vojnuslužbu. Ukolikobi otišaou vojnu službu,po zakonu izvremenaMehmeda Fatiha,
mogaoje dobiti zemljišni posjedod 20.000 akči godišnjegprihoda.2A6l Ukolikobi, pak,
želio službu muderrisa ili kadije, svršenik se upisivao u defter vrhovnog vojnog
zapovjednika, kaziaskera Rume1ije ili Anadolije, kakobidobio pripravništvo (rnulšzemet),
Prvamedresakojubi kandidatnakonobavljenog stažiranja dobiobilaje medresa najnižeg
stupnja, od 20 do 25 akči. Nakon određenog perioda provedenih u muderiskoj službi u
ovoj medresi, prema kanunnami MehmedaFatiha, onje mogao napredovati prelaskom

I
4. etimologija(al-lštiqšq), u drugu medresu u kojojje dobivao 5 akči dnevno veću plaću. Na taj način, sposobniji
i ambiciozniji muderrisistizalisu vremenom i do stupnja sahna, profesoravisokeškole
5. geometrija (al-Handasa),
ilifakulteta. Premakanunnami SulejmanaZakonodavcakandidarjeutoku napredovanja
6. račun (al-Hisab) i od najnižegdo najvišegzvanja, funkcije muderrisa Daru l-hadisa(Fakulteta za proučavanje
:1
7. disputacija tal-Munazara) tradicije) u okviruSulejmanovogvisokog učilišta trebao da prođe 14stepenica.Istiput
prolazioje i kandidat za kadiju kojije, također, počinjao kao pripravnik, mulazirn da bi
potomnapredovaodo najvišegstupnja, munle.U tom kontekstu, rangovimuderrisa bili
b) logika (al-Mantiq)
su ravni odgovarajućim položajimakadija takoda se iz muderiskeslužbemoglo preći u
1. isagoge(lsagugl),
kadijsku,ovisno odstupnja.
2. komentar Isagogaod Fenarija(Šarhu l-Fanšri), Broj podignutih medresa u Bosnii Hercegovini i Sandžaku u osmanskomperiodu
3. kompendij iz logike (Husšrnu l-Kati) i teško je utvrditi s obzirom da je značajan broj dokumenata izgubljen ili još uvijek
4. komentar Metalia (Šarh-i Matšli') nepristupačan. Međutim, na osnovu raspoloživog materijala, posebno vakufnama,
popisnihdefteraskižila i pojedinačnih dokumenatao postavljenjimamuderrisa možese
zaključili da je broj ovih objekata bio znatan. U popisnim defterima već se u prvoj
c) apologetika (al-Kalšm)
polovini spominju vakuf Firuz-bega, Kemal-bega i Gazi Husrev-bega u Sarajevu,
S inan-bega u Novom Pazaru."?' Krajem ovog stoljeća evidentirani su već i vakufi
I. glose na tedžrid (Hššiyštu t-tagridj'?'

:"'1 Usp. Uzunearsfl], l, H. Osmardi devletinin IImiyye teskilatl, Ankara, 1965., str.SS.
"-'I Usp. Uzuncarsll], n.d., str.586. :<71 Usp. B. Zlatar, Popis vakufa u Bosni iz prve polovine XVI vijekka; PaF, XX-XXI,
1970-71, str. 109·1 S8.
156

mostarskih, foćanskih i drugih medresa. Evl ijaČelebije sredinom slijedećeg. XVIIstoljeca

1 157
već spominje na ovim prostorima 39 medresa i 10; u Foči 6. Livnu 3, Zvorniku 3.
Ćajniču J, Konjicu 2. Nevcsinju Z, Novom Pazaru S, Prijepolju J, PIjeviju 2 i po jednu
medresu u Mostaru, Počitelju, Blagaju.Cernici, Ljubinju, Banjoj Luci,Jajcu i PrUSClI,
la Sarajevo ističe da irna mnogo muderrisa iako ne navodi broj medresa. '''I
Nakon toga, iako nemamo preciznih statističkih podatakao broju ovih medresa sve
do druge polovine XIX stoljeća, na osnovupodatakakojenalazimou različitim izvorima MEDI<ESE U SARAJEVU
možemo konstatirati da je postojao impozantan broj ovih ustanova, prema nekim
procjenama. čak više od 100. Budući da su podizane, uglavnom, u glavnim
administrativnim i kulturnimsredištima, mi ćemo ih prema tome i predstaviti.
Kao administrativni i kulturnicentar utemeljen u prvojdeceniji druge polovine XV
.:-:~,.~,.'_~;~~<.a ...~~~,:~:.1;­
stoljeća, poznat kao kasaba u kojoj je sjedio vojvoda Vrhbosanja i kadija do 1462,

~...
L...::J
. . . . ,. . . . '0

lt';!~~~~i~t~j,j~i::::':::~:;

~;4Pif5~
... ''':'''
'~~"

.':'~ . ...... ~ ..'\t.., :}h . t I" ~ "~'+I.;"-'.. \ •

r
godine, a od 1463.bosanski sandžak-beg, Sarajevoje, kao što smo vidjeli, već krajem
XV stoljeća imalo tri, odnosno pet mahala sa isto toliko džamija i mekteba, tekija i
drugih kulturno-prosvjetnih j utilitamih objekata. Budući da se nakon toga ovaj grad
dosta intenzivno razvijao, uz džamije, mesdžide, mektebe, tekije i slične objekte već
početkom XVI stoljeća izgrađenaje ovdje i prvasrednjoškolska ustanova,Firuz-begova
;.: ',oO ~~:~ ~:.:'f..~~';.: '"~,,,:'~ ':-, ";:~' .:
'-,. o -, ~,"'" .' ' ) [(~.f:l -11 l·., ~ '. - ~ . -, : medresa (1505-1512.) Premapodacima izraspoloživih izvora,nakontoga podignutesu
~.: ··:~···fl':(.'~'~-'-ij~·"':v."·4jl~~t»,, • ..t"';' 'H:l .'-. u četvrtoj dekadi XVI stoljeća još tri medrese, Gazi Husrev-begova, Kemal-begova i
,l" 'J' ;,,~ • ....., . ·.,r'.
4.......-:. D',.r,j\
."" -. ,~\
• ..
'"
.;.r;
.... lt ~i'."
.."ll·Q.·: """~~'l':~", ' ":'i", k.
.... :";:.f/:·,;·;,~';:~"··:W:a1'I'
·J:r.-';.·<..=-X" .,. 'LI'"
~'"' <I:

LI. '\. :'"

:".' . ~
et"

':
.:;'0';" : ~:.
.
Sl'"
_ -"If'!j, . '/:.. . '. '.1',01
Mehmed-begova,a potomjoš nekolikoovakvih ustanovau XVII,XVID i XIX stoljeću
tako da je u ovom gradu u toku osmanskog perioda podignuto i djelovalo oko petnaest
'. :'" --,':< t .~:":::'~~':'
oo

;1'",::.'1::';;.; ';:"'::11
.:.~.1'7 • .... l ~u~ ~
=;/.4
jY,,.,~ medresa,nižih,srednjih i viših.što pokazujezavidan stupanjobrazovanjau ovoj sredini.
Q"...
....
.. -
.. r..........
.. ~ ~ _"'
' . r. . . . _
_ ..;. '\ .. _ .
• o.
.. .. oo'
r~'" -. ·,.. i
......... .; • f" • '-.
_..
.', '. "j'
• .. •

;:.. ~:(:. ('(J" '" .:\\l~;':~::~;

' •••••
Na osnovu uvidau dosadašnjuliteraturu i izvoreu Sarajevusamo utoku osmanskog
:..::. t;,j
Merhemića medresa uz Carevu džamiju, (S.K., n.d., str. 10) t
D.
perioda konstatirali smo postojanje i djelovanje slijedećih medresa:
1. Firuz-begova, sagrađena između 1505. i 1512. godine.l'"
2. Mehmed-bega Isabegovića, sagrađena oko I520,25°J
3. Gazi Husrev-begov hanikah, sagrađen 1531. godine.v"

I 4. Gazi Husrev-begova (Kuršumlija) medresa, sagrađena 1536.137. godine.P"

5. Kemal-begova medresa, sagrađena 1538. godipe.P"

,"l Usp. M. E. Kadić. n.d, I,str. 290.; V. Skarić, Sarajevo i njegova okolina. str, 72.; H,Kreše-
vljaković, Hanikah. Spomenica. str. 57-59.; Ć. Truhelka, Gazi Husrev-beg .... , str. 176-180.
:'''1 Usp. Roznamce defteri, god. 1586, \588.; H. Šabanović, Teritorijalno širenje i
građevni razvoj Sarajeva u XVI stoljeću, Radovi XXVI, Sarajevo. 1965., str. 110.
:'1) Usp, H. Kreševliaković, Hanikah; Spomenica, n.d.,st.57-59.; Ć. Truhelka, n.d. str. 176-180.

J':I Usp. Vokufname Gazi Husrev-bega od 26. redieba 94J.l8. januara JSJ 7,. OHB;

Fadil-pašina medresa, (S.K., n.d., str. ll) Sidii! vakufnama, J. str. 26,27, prijevod F. Spaho; SpomenicaGazi Husrev-begove
četirlstogodišnjice, Sarajevo, 1932., str. XXV-XXXVI; Vaksfname iz BiH; OIS.
Sarajevo 1985. str. 61,67.
J"> Usp. Evlija Čelebi, n.d., str. 403, 139.478,398.470,411,264,391,394,467,458,454,448. :11) Usp. Vakufnama I;(emal-bega. GHB. Sidžll] sar. suda. br.I, str. 22,27,28,29,30;

415. 212, 207. 133 i 108. Vasijje/nama [Testament} Kemal-bega. GHB, Sidžil Sar. suda br.l,str. 37,(prijevod S,
Kemura): S, Kernura, Sarajevskedžamije i druge javne zgrade turske dobe. str.
258-262., Separat GZM XXIlI. 1908.-1913., Sarajevo 1913. godine.
lil,1

IIII

l' SKICA ZA PREGLED BOŠNJAČKE KNJIZEVNOSTI 181

SKICA ZA PREGLED BOŠNJAČKE

KNJIŽEVNOSTI

Munib Maglajlić ao i U primjeru drugih nacionalnih književnosti, bošnjačka

II
li
} (književnost se također odvija u dva glavna roka, koje čine
;11
1
usmena književnost, na jednoj i pisana književnost, na drugoj
",,11,11
strani. Uobičajeno je da se usmena književnost razmatra izvan
SKICA ZA PREGLED dijahronijske razdiobe, tj. žanrovski (lirska pjesma, balada, epska
BOŠNJAČKE KNJIŽEVNOSTI pjesma, usmena predaja i sl.), dok je u primjeru pisane književnosti
uobičajen pristup posredstvom dijahronijske podjele (npr.
srednjovjekovno, osmansko, ausrrougarsko, razdoblje izmedu dva
Munib MaglajJi, u ovom tekstu daje kratak pregled bošrijačke svjetska rata i sl.), a onda se u okviru svakog izdvojenog razdoblja
književnosti: počevši od usmene kn'jiževnosti i njenih rnzličinh oblika u dalje vrši žanrovska podjela različitih vrsta lirske pjesme, dramskih te
prozi i stihu, j to pojedinačno definira i u osnovnim crtama opisuje
lirsku pjesmu, baladu i romansu i epsku pjesmu s jedne strane, te daje
podatke o iunacima ovih pjesama, donosi podatke o strukturi usmene
priče, njenim podvrstama i opisuje ih.
Također, krnrko predstavlja književnost poznarih aurora, i to od
srenjevjekovne . sn dragoqeunu pisnurna, darovnicama i poveljnma
t proznih oblika (roman, pripovijest, pripovijerka, kratka priča i sl.).

USMENA KNJIŽEVNOST
bosanske vlastelc, preko književnosti osmanskog perioda. kako na
orijentalnim jezicima, tako i nlhnmijado • u prozi is stihu, sn gazelirnn,
Bošnjačka usmena književnost zabilježena je u raznolikim i
kasidnmn, tahmisima, mesnevijnrnn, epitafima, didaktičkim i mističkim
spjevovima, sa [edne, i puropisima, filozofskim i teološkim rnsprnvnmn,
historijskim kronikama i pravnim djelima sa druge srrnne.uz pregled
'I razuđenirn oblicima, u rasponu od najkraćih (poslovica, zagoncrka,
pitalica i sl.) do najduži h (epovi i od preko dvanaest hiljad n stihova).
imena autora.
Kao cjelina, bošnjačka usmena književnost se može dalje dijeliti na
Treći segment bošnjačke književnosti kojeg MaglajJić predstavlja u ovom
tekstu jeste književnosr nusrro-ugnrskog perioda, gdje uz karakteristike onu koja je oblikovana stihom, na jednoj, te onu u prozi, na drugoj
književnih ostvarenja daje i osnovna Imena aurora i uz same nazive djela, strani. Prvu skupinu djela oblikovanih stihom čine različite vrste lirske
smjc:štajući ih u prostor i vrijeme, izriče i suštinske podatke o djelima i
pravcima kojima pripada]u, kao j općim, kulturnim i društvenim pojavama
pjesme, drugu balade i romanse, a treću bošnjačka epika.. Bošnjačka
u kojim ovakvi autori i ovakva djela izrastaju. Međuratne i savremena usmena književnost LJ prozi može se podijeliti na: priče o životinjama,
hušnjnčkn književnost su takoder dijelom ove skice, gdje autor takoder bajke, novelističke, šaljive i druge priče sa izrazitim crtama fabuliranja,
porninje najznač:ljnija imena, pravce i djela Sl1Vreme:lIC bošnjačke
na jednoj, te legende, predaje i anegdote te druge kratke prozne oblike
književnosti, i jezgrovito((:lje: inforutaciju II njihovim osnovnim svojstvima.
LI kojima fabula nije razvijena (npr. poslovica i vic), na drugoj strani.
182 MUNIB MAGLAjUĆ
Lirska pjesma
Medu lirskim vrstama bošnjačke usmene književnosti posebno se
izdvaja ljubavna pjesma sevdalinka (prema rurcizrnu sevdah -Iiubav,
ljubavna čežnja, zanos), nastala u sredinama većih i manjih gradskih
sredina oblikovanih pod istočnjačkim utjecajem, nakon propasti
Bosanskog kraljevstva i pada srednjovjekovne Bosne pod osmansku
vlast. U sevdalinci je došlo do plodotvornog spoja istočnjačkih
elemenata sa zatečenom slavenskom tradicijom. U muzičkom pogledu
je to vidljivo u prožirnanju starobosanskog poravnog napjeva sa
raličitim melizrnima i tzv. prekomjernom sekundom. Najčešći oblici
stiha II sevdalinci su epski (nesimetrični) deseterac, simetrični i
nesimetrični osmerac, jedanaesterac, rrinaesrerac te lirski (simetrični)
deseterac, obično u rasponu od 5 do 15 stihova. Me1ostrofu, tj. oblik
pjevane strofe, odlikuju raznoliko izrnjenjivani pripjevi. Pjevana je u
različitim prilikama, bez muzičke pratnje ili uz pratnju saza te u novije
doba harmonike. Sevdalinke je na upečatljiv način izrazila osjećanje
ljubavne radosti, snovite čežnje ili treperavog iščekivanja susreta sa
voljenim bićem, ali i ponor beznađa i ljubavnog očajanja te osjećanje
bezizlaza, usljed neostvarene ili neuzvraćene ljubavi, vjerolomsrva i
iznevjerenog očekivanja. Posebnu odliku sevdalinke čine lokalna
obilježja: u brojnim primjerima ova je pjesma zapamtila sasvim
odredene pojedince, djevojke i mladiće koji su ljepotom, držanjem ili
učešćem u zgodama oko ašikovanje privlačili pažnju usmenih lokalnih
pjesnika. Ušavši jednom II pjesmu, ove su ličnosti započinjale svoj
"novi život", U zamršenom toku koji je najčešće teško pratiti: junaci
opjevanih zbivanja potiskivani Sll novim zgodama, kojesu imale svoje
vedre ili tužne sudionike. Najrauija vijest o sevdalinci vezana je za
drugu polovicu XVI st., <lli je ova pjesma vjerovatno nastala još ranije.
Sevdalinka je plodotvorno odjeknula i u lirici bošnjačkih pjesnika
novijeg doba (Bušagič, Ćatić, Đikić, Humo i dr.). Od ostalih lirskih
vrsta zavrjeđuju pažnju pjesme uz rad, svadbene, uspavanke i šaljive.
Pjesme uz rad pjevane su uz žetvu žita, uz rad oko kukuruza, duhana,
vinove loze, maslina. Čule su se 11:1 zajedničkim poslovima (mobama).
kada jctrebalo plodove ljeta pripremiti za jesen i zimu. Svadbene pjesme
1 F
SK1CA ZA PREGLED BOSNJAČKE KNJIŽEVNOSTI 183
pratile su različite dijelove svadbenih običaja, u skladu sa islamskim
životnim načelima i praksom (uz kretanje svatova, uz traženje nevjeste,
uz krnanje mlade, uz svođenje mladenaca i sl.). Raznovrsnu skupinu
bošnjačkih lirskih pjesama čine uspavanke. Pjevane nad djetetom u
l
bešici, izražavale su materinsku želju za sprječavanjem uroka i
posvemašnjim zaštićavanjern čeda. Na raznovrsnost uspavanki ukazuju
već i različiti oblici stiha kojima je spjevana: sedmerac, simetrični i
t nesimetrični osmerac, epski deseterac. Šaljive pjesme spadaju među
I
one lirske vrste koje su slabije bilježene i općenito manje proučavane.
Znatnu rasprostranjenost u bošnjačkoj sredini imale su pjesme II
lr
kojima smijeh izvire iz veselih zgoda koje izaziva nespretni mladić u
silnoj želji da se što prije nađe u blizini drage. Vedrim humorom
odlikuju se neke šaljive pjesme u kojima smijeh izaziva nakaradno
prikazivanje supruga. Jedan broj šaljivih pjesama zasnovan je na
"događanju nemogućeg". Zbivanje u nekim šaljivim pjesmama
slikovito je preneseno u.životinjski svijet. Šaljivim pjesmama pripadaju
također one koje su odrasli pjevali maloj djeci u cilju uveseljavanja i
zabave. Zapravo su ove pjesme dio igre i ~a njihovo potpunije
t razumijevanje neophodan je opis koji objašnjava rok igre i mjesto
pjesme u njenom toku
Balada i romansa
Balada i romansa prisutne su u bošnjačkoj usmenoj književnosti u
raznolikim i razudenim oblicima. Termin balada čuva sjećanje na vezu
ove pjesme sa plesom (prema tal. ba/are - plesati) uz koji je u
,
t
zapadnoevropskim književnostima pjevana, U bošnjačkoj baladi plesu
odgovara žensko kolo, II kojem je pjevana poravnirn napjevom,
najčešće bez pripjeva j melizarna svojstvenih sevdalinci, Bošnjačka
usmena balada oblikovana je najčešće stihom deserercern, uglavnom
epskim (nesimetričnim), rijetko lirskim (simetričnim), te osmercem
(mnogo češće simetričnim nego nesimetričnim), kao i tr inaestercem,
II rasponu od pernaestak do preko dvije stotine stihova. U ženskom
dijelu repertoara pjevana je na sijelima u kolu i mimo njega, skupno i
184 MUNIB MAGLAJLlĆ
pojedinačno (ponekad uz okretanje tepsije kao pratnju). U muškom
dijelu repertoara pjevana je obično uz pratnju saza, a u novije doba
harmonike, pa i violine. S obzirom na tematski raspon, bošnjačka balada
može se podijeliti u šest skupina, s mogućnošću daljnje podjele: o
djevojci zle sreće, o smrću rastavljenim dragim, o zlosretno] nevjesti)
o nesretnim supružnicima, o ojađenim roditeljima, o različitim
sukobima u porodici. Stradanje smrću rastavljenih dragih - u kojoj
tragično zbivanje izaziva materino nametanju sinu nevoljene nevjeste
- jedna je od najomiljenijih tema u bošnjačkoj baladi, o čemu svjedoči
višedesetina zabilježenihvarijanata, u kojima se smjenjuju imena dragih
(Omer i Mejrema, Mujo i Ajkuna, Mehmed i Fata i sl.). Brojnošću se
izdvajaju također pjesme iz treće skupine, o tzv. smrznutoj nevjesti,
koja na putu u novi dom prolazi kroz oluju i susnježicu, kao
predskazanje ledenog dočeka u mladoženjino] kući, koji za nju bude
koban. Kao i u primjeru sevdalinke, lokalna obilježja čine jednu od
glavnih odlika bošnjačke balade i predstavljaju njezinu osobenost:
znatan dio ukupnog bošnjačkog baladičnog pjevanja vezan je za
nekoliko pjesama sa lokalnim obilježjima, koje predstavljaju pjesničko
uobličenje određenih mjesnih ili pokrajinskih zbivanja koja su privukla
pažnju usmenih pjesnika, hroničara j očevidaca. Teme kao što su
pogubljenje braće Morić ili na smrt osuđenog Ibrahim-bega (Kusrure)
_u usmenoj predaji "hafiza Kusrure" - u Sarajevu, te pogibija Hifzi­
bega Đumišjća kod Bijeljine bile su toliko privlačne da su prenošene
začuđujuće dugo te daleko od zavičaja pjesme. Tu spada i jedan broj
manje rasprosrranjenih lokalnih pjesama, a ovoj skupini pripada
svakako najznarnenirija bošnjačka i južnoslavenska balada općenito ­
Hasanaginica (1774), koja pjeva o nekoj davnašnje] obiteljskoj
tragediji u bošnjačkoj aginskoj porodici, a sukob junaka u njezinoj
osnovi tragičan je nesporazum među supružnicima, koji, II skokovitoj
radnji tipičnoj za većinu balada, neodgodivo vodi raspletu.Višestruko
je zanimljiva za proučavanje bošniačke balade pjesma o pogibiji
sarajevskih janičarskih prvaka Morića, Hadži Mehmeda i Ibrahim-age,
kolovođa bune iz sredine XVIII st., koja u neprekinutom usmenom
prenošenju živi dulje od dva stoljeća, a o opjevanom događaju
sačuvane su i usmene predaje, i svjedočenja ljetcpisaca-savrernenika, i
SKICA ZA PREGLED BOSNJAČKE KNJIL:EVNOST[ 185
pjesnički zapis u obliku tariba na turskom jeziku. Romansa je pjevana
na sličan kao i balada, ali vedrijim napjevorn, a uobličena je najčešće
epskim deserercern te rrinaesrercern, sedmercem i iedanaesrercem, u
manjem rasponu stihova od balade. Tematski se može podijeliti II četiri
, skupine: o nestašnom i preduzimljivo m momku (djevojci), o
t. ljubavnom nadgovaranju, o strasnom susretu, o ljubi u nevjeri. Vedrina
1::
1.::
je temeljna crta bošnjačke romanse. Na drukčiji način od balade, koja
u žalobnom tonu pjeva o stradanju pojedinca, izazvanom tragičnom
osjetljivošću, različitim strastima i osjećanjima ili izvanjskom silom ­
romansa vedro, često i sa humorom i raspusno, pjeva o ljubavi koja
I
~
pobjeduje. Doživljaj svijeta zato je u romansi općenito vedriji nego u
baladi, za čije junake nema izlaza ni izbavljenja. Romansa pjeva o ljubavi
razdragano i poneseno, izričući na taj način i pohvalu životu. Ljubav,
tačnije ljubavna igra, u romansi je shvaćena kao vrhunaravni smisao
života.
I Epska pjesma
Najstariji poznati sloj bošnjačke epike vezan je zaprosror srednje
Bosne, na kojem izrasta njezin središnji junak, Đerzclez Alijn. U
oblikovanju epskog Đerzeleza značajno učestvuje historijski Gurz fips,
o kojem upečatljivo svjedoči njegov savremenik, turski hroničnr Ibn
KCI11::t1. Epski Đerzelez ulazi tako, još Z<1 života svoga historijskog
prednika.na "veli b vrata" II bošnjačku usmenu epiku. Epski životopis
ovog-j II naka bogati]: je od svih drugih bošnjačkih junaka. on se sum: t: L:
i nadmeće sa najvećim brojem suparnika iz suprorsravljenih tradicija,
o njemu, njegovoj snazi, njegovom konju, njegovom arul-ju, biljczin»:
koji svjedoče o njegovim epskim podvizima i slično kazuju brojne
predaje. On je jedini bošnjački epski junak - II stoljetnom snu, skriven
II pećini u planini - čiji se spasilački dolazak očekuje Ll odsudnom času
za život njegova naroda. Pjesnici bošnjačke epike su oblikovuli - bo
suprotnost klasičnom epskom junaku· samosvojni lik poznat bo
Budalina Tale (Od Orašcu 1:11c, Ibrahim Tale), čijem je izrasr.mju
doprinio historijski Tale Ličanin, buntovni Krajišnik koji [e poginuo
 ",-f'
186 i\IUNIl3 MAGLAJLIĆ
kod Banje Luke 1637. godine. Nastanak lika Budaline Tale s razlogom
je doveden u vezu sa čaušern svatovskog veselja, čiji je izgled dao
usmenom pjesniku osnovu za građenje junaka iz kojeg je progovorio
čovjek iz nareda sa obje noge na zemlji, 'koji je suprotstavljen
uobičajenom sjaju klasičnog epskog junaka:"... Nema Tale kadifli
čakšira, nego čohane otrcane; nema na njem zlatom vezenih ječerma,
nego ćurak od medvjeda, rukavi poderani; ne pokriva njegovu glavu
kapa zrdalija ili finofes, već kapa od jazavca ili bo što na jednom mjestu
vele, kapa od dva vuka. Na kapi nema junačkih čelenaka, nego trista
praporaca. Ne nosi on toke i ilike, ni pozlaćene šipke, da mu sablja ne
ckači pleća. Ne steže se mukadernorn pasom, već ličinorn, a nema ni
okovanih pala, nego nosi čavlenu batinu, u kojoj je do pet stotina i
hiljada klinaca ..." (N.Tordinac) Tale umije što drugi ne umiju; Tale
može što drugi ne mogu; Tale smije što drugi ne smiju. I ništa neće
biti neočekivano od ovog nepredvidivog junaka, "naherenog delije"
(R.Durić), jer svi - i nu "turskoj" i na "kaurskoj" strani- znadu da je
Tale jedan i jedinstven. Neponovljiv. Nepodmitljiv i nepotkupljiv.
Smiješan istrašan istovremeno. Nehajan prema sebi i svome i nesebičan
do snmozaborava. Istinski plemić milosrđa koji sve dijeli i sebi ne
ostavlja ništa. Najveći bekrija bošnjačke usmene epike. Šerer do urnebesa
i pogubno istinoljubiv II isti čas. Ali nadasve, Tale je neumorni veseljak
i šaljivdžiju - "buš naše narodne pjesme", kako je primijetio Tordinac,
,fl;
tj. pokretač i glavni junak svih urnebesnih lakrdija krajišničkog
čerovanja. Kralj smijeha, bez podsmijeha, osim na vlasriti račun. Junak
"bajnrijch bb" CR. Durić), koji može ponijeti i podnijeti što drugi ne
mogli, što ic uzro k njegovog dubokog urastanja II tlo pučkog
kaziva I1j:1. Ličko i zapadnobosansko krajište također je pjesnički zavičaj
mladog razvijenogsloju bošnjačke epike, čiji Su naizrnslijijunaci Mustaj­
beg Lički i bruća Hrnjice, prije svega Mujo i Halil. Neosporni
zapovjednik bošnjačkog krujišničkog četovanja, Mustaj-beg Lički je u
svom epskom liku objedinio osobine i sažeo ugled i vojničku slavu
nekoliko bihaćkih kapetana, od razdoblja s kraja XVI do vremena
Mustaj-bega Hasumovića iz druge polovice XVII stoljeća (D.
Bururović), U oblikovunju epskog Muje Hrnjice važan udio je po
~\''''I11L1 sudeći dao neki Mustafa Turčalović, koji se spominje II carskom
SKICA ZA PREGLED BOŠNJAČKE KNJIŽEVNOSTI 187
fermanu upućenom Mehmed-paši Vuči, povodom burnih događaja
u Krajini 1637. među šestericorn Krajišnika čije je glave sultan tražio,
povjerovavši da su oni prilikom uzimanja otkupa za jednog uglednog
sužnja prisvojili četrdeset hiljada groša. Međutim, naspram oskudnog
životopisa hisrorijskog pretka Muje Hrnjice, stoji u narodnoj tradiciji,
u usmenoj predaji, raskošna epska biografija ovog junaka, opjevanog
u velikom broju krajišničkih pjesama. Sačuvane su predaje o Hrnjičinu
porijeklu, dolasku u Krajinu, obznanjivanju junaštva, neranjivosti
olovnim metkom, pogibiji napadom iz potaje, iz busije. Kao i drugi
znameniti epski junaci, Mujo ima čudesnog, nepobjedivog konja, čiji
f
~~t se tragovi, zajedno s tragovima njegova koplja, pokazuju s koljena na
koljeno, zna se za njegovu kulu u Kladuši, njegov bunar, njegov grob
u Petrovoj gori i slično, sve to II znaku njegovih opjevanih pothvata,
u kojima je često u društvu svoje braće i drugih krajiških epskih junaka.
Legendarno je premoćno odnijelo prevagu nad historijskim, pjesma
je prekrilila zbilju, epski je junak· ponijevši sjećanje na historijsku
ličnost - u brojnim pjesmama bezbrojnih neznanih usmenih pjesnika
proživio svoj "novi život", bujna predaja, a ne štura povijest roji
asocijacije kada se spomene njegovo ime. Visok stupanj samosvojnosti
bošnjačke epike, kao važne etape II razvoju ukupne balkanske epike,
utvrdio je niz glasovitih istraživača u stoljetnom slijedu, od F. Kraussa
i L. Marjanovića, preko M. Murka, G.Gesemanna, M. Parrya, M.
Brauna, A.Schm<lusJ, do A. B. Lorda i Đ. Buturović, koja ustanovljava
da su značajke bošnjačke epike u "njenom višestoljernorn trajanju", u
njenoj sarnoniklosri, samosvojnosti, utemeljenosti na povijesnim
zbivanjima te u njenom izražavanju II više tipova i oblika, što je
uvjetovalo mogućnost njene podjele (pjesme o junacima Krajine,
krajišnicima, undurske pjesme, pjesme crnogorsko-hercegovačkog
tipa)." Isra autorica je, na tragu istraživanja koja joj prethode, iznijela
mišljenje da je dužina vrijednosna osobenost kojom se bošnjačka epika
izdvaja na balkanskor» prostoru, da je primanje islama bimo utjecalo
na oblikovne rokove ovog pjesništva, na njegovo bolje čuvanje
srar obalkanskih tradicijskih obilježja, da je učešće Bošnjakn u
d rUšf\'CI10111 životu velike Osmanske carevine njegove sadržaje učinilo
raznovrsnijim, posebno one vojničke, od značaja za epiku, što je
 ",
188 MUNIB MAGLAJUĆ
doprinijelo "ratničkorn obilježju najstarijih slojeva usmene epike
Bošnjaka" i konačnom prevladavanju "tipa krajišničke epike, tj. epike
četovanja, mejdana, okršaja". Činjenica da je najveći broj bošnjačkih
epskih pjesama zabilježen u drugoj polovici XIX st., u vrijeme kada su
se "Bošnjaci našli u bespuću i sigurno znali da nemaju zajednički put
sa Osmanlijama", utjecala je na dulji vijek bošnjačke epike i bitno
djelovala na njen daljni razvoj. Zahvaljujući činjenici o bujnom životu
bošnjačke epike u vrijeme kada je u drugim nacio na ln irn
književnostima na balkanskom prostoru i šire bila sasvim na izmaku,
bilo je moguće da istraživači potraže u radu sa pjevačima iz
Novopazarskog sandžaka, "živim Hornerima", odgovorna "homersko
pitanje". Tako je tridesetih godina ovoga stoljeća te nakon završetka
Drugog svjetskog rata na području Novopazarskog sandžaka i drugdje
zabilježenaobimna epska građa kojaje poslužila A.B.Lordu za razradu
"teorije formule" o životu epike u danas već svjetski znamenitoj knjizi
The Singer of Tales (Pjevač priču), Sažimanje rezultata obimnih i
dugotrajnih istraživanja pokazuje da bošnjačka epika na balkanskom
prostoru predsravljai'složenu i slojevitu epsku cjelinu" (Đ.Buturović).
t
~
~'
Usmena proza
Usmena proza Bošnjaka može se podvesti pođuobičujeuu
književnoteorijsku podjelu na priče o životinjama, basne, bajke, novele,
šaljive priče, predaje, poslovice... Uodnosu nj ovu vrstu umjetnosti riječi
drugih naroda na istom prostoru, bošnjačka usmena proza odlikuje sc
nekim crtama koje Sll posljedica izravnog uticaja islama,s jedne, tc II pliva
usmene književnosti islamskih naroda sa kojima su Bošnjaci dolazili II
dodir: Turaka, Arapa, Iranaca,s druge strane, Ovaj je utjecaj ostvarivan II
dva tob: izravnimdoricajirna . na putovanjima, na vojnim pohodim." u
trgovačkim poslovima, te posredstvom pisane književnosti, čiji su
prenosioci i tumači biliobrazovani pojedinci koji su učili turski.arapski i
perzijski jezik, pripremajući se za različite vjerske, upravne i vojne službe
II Bosni ilidrugdje u Osmanskom carstvu. Osim pozajrnicn nn motivske­
tematskom planu, utjecaji su vidljivi i na razini likova, gdje je posebno
SKICAZA PREGLED 1.I0ŠNJACKE KNJIZEVI"OSTI 189
upečatljiv primjer sa poznatim junakom turske šaljive priče, Nasrudin
Hodžom, koji je urastao u bošnjačku usmenu prozu, poprirnivši neka
obilježja likova šaljive priče iz usmenog naslijeđa nove domovine, iz
raznolike građe pričanja o Ćeli, Ćosi i drugimšaljivim junacima bošnjačkog
usmenogpripovijedanja. Bošnjačka usmena proza općenito je nedovoljno
istražena kao cjelina. Unitarističko shvaćanje o "nedjeljivosti korpusa" i
nemogućnosti izdvajanja pojedinih nacionalnih tokova na području
usmene književnosti najvećeg dijela južnoslavenskog prostora imalo je
posebno zahvalno do kada je riječ o usmenoj prozi. Građa bošnjačke
usmene proze nalazi se u znatnom obimu već u najstarijoj objavljenoj
zbirci (bosanske redovničke mladeži), čiji je sadržaj sakupljen u Bosni i
Hercegovini sredinom XIX sr. te kasnije u zbirkama N.Tordinc;1,
K.Blagajib, V.Vrčevića i drugih, bez obzira na njihovu nacionalnu
nominaciju, ali i II ondašnjim časopisima (Bosanski priiatel}, Bosanska
vila, Beha!"). Ukasnijem razdoblju, nakon završetkaPrvogsvjetskog rata,
u bošnjačkim i drugim časopisima (posebno Novom beharu) objavljivane
je raznolika grada bošnjačke proze, a II to vrijeme pojavljuju se i prve
zbirke sa bošnjačkom nominacijom (A.N..,metak). U razdoblju nakon
Drugog svjetskog ramsastavljaju se i novezbirke bošnjačke usmeneproze,
nastale novim bilježenjem na terenu, "li sc vrše i istraživački uvidi II gradi:
(takoder A.i':amctak), posebno kada jc riječ o usmenoj predaji, 7.;1 koju sc
može ustanoviri da predstavlja najisrraženiju vrstu bošnjačke usmene I1I"07.C.
Proučavanja koja je na gradi usmene predaje o Snrujcvu ob.ivil.i
E.SmailbegO\·jć potkrepljuje tvrdnju o samosvojnim crtama bošnjačke
usmene proze, koje izviru iz pripadnosti bošnjačkog naroda i njegove
ukupne trudicije islamskom civilizacijskom okrilju. Predajeo cvlij:1I11;1 ili
"dobrim" i vidovitim pojedincima tc čitav niz motiva II predajama o
nastanku džamija njihovih naziva i obilježja, o tekijama, grcbljima,
grobovima i rurbcrima, o vodovodima i čcsrnama - S:lI1lO pokazuju šm k
svenastalo bo samosvojna odlikabošnjačke usmene predaje pod izravnim
islamskim uplivom. Svestranija istraživanjadrugih bošnjačkih usmenih
vrsta II tom pogled Ll tek predstoje i treba zamijeniti nerijetko proizvoljne
ocjene o tzv, "orijentalnom repertoaru" bošnjačke pripovijcdnc i
novelističke proze.
 "W;:-r
MUNIB MAGLAJLJĆ
190
PISANA KNJIŽEVNOST
Srednjovjekovno razdoblje
Sačuvani spomenici pismenosti i književnosti. mada oskudni brojem,
svjedoče o raznovrsnosti pisama i oblika. Rasprostranjenost grčkog i
latiničkog pisma znamo je manja u odnosu na glagoljicu i bosančicu,
koje su bile u svakodnevnoj upotrebi. Najstariji glagoljski spomenici
srednjovjekovne Bosne i Huma su Grškovićev odlomak i Mihanovićev
odlomak iz XII te Splitskiodlomak s kraja XII ili s početka xm stoljeća.
Brojne su i glagoljske glose na spomenicima pisanim bosančicom, ŠtO
upućuje na zaključak da se glagoljica zadržala kroz cijelo bosansko
srednjovjekovlje. Spomenici pisani bosančicom brojniji su i
raznovrsniji, a obuhvaćaju crkveno-kanonske apokrifne spise, pisane
na crkvenosbvenskom jeziku bosanske recenzije, s rijetkim elementima
živog narodnog govora, zatim povelje, darovnice, kao značajan izvor
diplomatske pismenosti u kojima je njegovan narodni govor, te epitaf
i zapisi, l! kojima gotovo potpuno prevladava narodni jezik, kao i lijepa
književnost, također pisana narodnim jezikom. Crkvene knjige
ugkivnorn sadrže prijevode Novoga zavjeta (evanđelja), apostolska
djeb, novozavjetne poslanice i apokalipsu. U jeziku i pravopisu vide
sc tragovi iz kojih se može zaključiti da je riječ o prijepisirna iz starih
glagoljskih predložaka, a mjestimice u njima probija živi narodni govor.
Najsruriji SlI Hvalov zbol'llik, pisan 1404. za Hrvoja Vukčića, Mletački
zbornil: iz sredine XV sr., koji je gotovo istovjetan s Hualouim, Zbornik
lirstianina Radosava iz druge polovice XV SL, pisan za krstjanina
Cojsuka. Najstariji i najljepši spomenik ove vrste je Mil'oslavovo
cvondcl]c iz druge polovice XII SL, pisano u Huml! ili na dvoru
bosanskog ban n Kulina za humskog kneza Miroslava. Iz XIV i XV st.
sačuvani su još Mostarsko, Srećkovićevo, Ljubljansko bosansko
(Kopitarevo) i Nikoljsko evandelje, te Odlomak petrogradskog
apostola, Vrt/toški rukopis, Danićićeuo i Čajlličko evandelie.Aprakos
kneza Louanova, Eval/de/je krstjml;1ttl Tvrtka Pripkouića. Treće
SKICAZA PREGLED BO~NJAČKE KNJIZEVNOSTI 191
beogradsko evanđelje, Mostarski listovi i Početije svijeta. Bosanski
srednjovjekovni književni spomenici, bilo da su pisani glagoljicom ili
bosančicom, najčešće se nalaze na pergamentu, a od druge polovice
XIV SL i na papiru.U korpusu bosanske srednjovjekovne književnosti
od posebne su važnosti povelje, pisma, darovnice i oporuke, nastali
na kraljevskom ili banskom dvoru i državnoj kancelariji te II
kancelarijama bosanskih plemića i oblasnih gospodara. Najstariji
primjer sačuvan je u Povelji Kulina bana iz 1189. godine. Iz XIII st.
sačuvane su povelje humskih knezova i četiri povelje bosanskog kneza
Ninoslava. Uz spomenike ove vrste nastale II vrijeme Stjepana II
Korrornanića u XIV st., vrijedne su pažnje i zanimljive povelje,
darovnice i pisma pojedinih plemića, posebno Pavlovića, Kosača,
Vukčića te Hercega Stjepana i njegovih sinova: Vladislava, Vlatka i
Stjepana (kasnijeg velikog vezira Ahmeda Hercegovića), Književnom
vrijednošću se posebno odlikuje epigrafika, koja se najčešće nalazi na
stećcima, građevinama, sudačkim stolicama, kaznenim pločama,
ma uz o lejirna i sl. Mada se u ovim natpisima često susreću
rasprostranjene sentence, "bosanski pjesnik je probijao oklop obrazaca,
pa je ličnim odnosom, dubokim doživljajem, nabojem osjećanja i
jezgrovirošču misli, a izazvanih tragičnim događajem, uobličavao
izuzetnu pjesničku poruku i dostizao prepoznatljiv iskaz prvorazredne
umjetnine" (F. Rizvanbegović).
Osmansko razdoblje
Prvi, veliki rok bošnjačke književnosti ovoga razdoblja obuhvuća
književnost na turskom, arapskom i perzijskom jeziku, koja se u znamo
slabijem rukavcu produžuje i u austrougarske razdoblje. Velik broj
pisaca (pre ko 3 OO) okUŠ~1V~lO se u razi iči tim književn i III vrsrnmu,
najčešće u stihu, koji je II istočnjačkim književnostima bio razvijeniji
bo oblik izražavanja, ali i u prozi, koja je među bošnjačkim pisci111;1
bila najzastupljenija II ljetopisu i u putopisu o odlasku na hadž.
Književnost Ila orijentalnim jezicima, oblikovana uglavnom u tradiciji
istočnjačkih literarure, nastajala je najvećim dijelom na tlu Bosne i
 .........­
,

i"

192 MUNIB MAGLAJLlČ

SKICA ZA PREGLED BOŠNJAČKE KNJIŽEVNOSTI 193

tematski je za nju često veoma vezana (epigrafika, pjesme o gradovima,
ljetopisi u kojima su bilježeni značajni događaji, putopisi s opisom
bosanskih i stranih gradova kroz koje su hodočasnici prolazili). Za
rodno tlo njezinih spisatelja ovu književnost veže i vidljiv rodoljubiv
i domovinski ton te ponegdje utjecaj usmene književnosti maternjeg
iezičnog izraza. Značajniji predstavnici: Nihadi (umro oko 1587), liričar
i epigrafičar; Derviš-paša Bajezidagič (oko 1560-1603), pjesnik rodnog
Mostara i ljubavni lirik; Medžazi (u. 1610), pjesnik prigodničarske
lirike; Lamekani (u. 1624), pjesnik mistične lirike; Nerkesi (1592­
1634), ljubavni lirik i pjesnik rodnog Sarajeva; Talib (u. 1674), pjesnik
ljubavne lirike; Rešid (oko 1650 - oko 1715), epigrafičar, FevziBlagajne
(u. 1747), pjesnik Bulbulistana na perzijskom jeziku; Hurerni (XVIII
SL); Sabit Užičanin (u. 1712), divanski pjesnik; Mejli (1713-1781),
plodni epigrafičar i pjesnik Sarajeva; Mula Mustafa Bašeskija Ševki
(1731.1809), pjesnik i ljetopisac Sarajeva; Hadži Jusuf Hlivnjak (kraj
XVI- sredina XVIII st.), putopisac; Sirri (1785-1847), mistični pjesnik;
Habiba Stočević (1845-1890), pjesnikinja koja je u progonstvu u
Turskoj sastavila jedan divan pjesama; Fadil-paša Šerifović (1802/3­
1882), divanski pjesnik čiji se stihovi u najvećoj odnose na ljude,
događaje i lokalitete u Bosni; Arif Hikmet (1839-1903), samosvojna
pjesnička pojava, nepoćudna osmanskom sistemu, "posljednji turski
klasik".
Drugi, znatno slabiji tok bošnjačke književnosti II osmanskom razdoblju
predstavlja nlharnijado književnost, tj. književnost oblikovana na
maternjem jeziku Bošnjaku, " dobrim dijelom pisana na arapskom
pismu prilagođenorn bosanskom jeziku. Glavne književne vrste
alhamijado književnosti jesu: kasida (pjesma p<1negiri~kog, elegičnog
ili vjerskogsadržaja), ilahija (pjesma u S];1Vl1 Bogu), hikjajaili hičaia
(vjerska priča.Iegeuda), arzuhal (pritužbu, molba, peticija, buntovna
pjesma, poslanica), mahzar (kolektivna molba, priružba), ljubavna
pjesma, moralno-poučna pjesma. Ova književnost traje od sredine
XVl1 do kraja XIX stoljeća, a glavni su joj predstavnici Muhamed
Hevai Uskufi (oko lGOl- poslije 1651), vjerski i didaktički pjesnik,
koji je prvi sastavio rursko-bosanski rječnik, II stihovima (Magbuli arif
ili Potur-šabidiia, 1631), drugi po starini rječnik na [užnoslavenskim
prostorima općenito; u predgovoru rječniku kaže za sebe da je Bošnjak
(Bosnevi), a svoj jezik materinskog izraza dosljedno naziva bosanskim
(bosanca) i smatra ga izuzetnim medu ostalim jezicima; Hasan Kairnija
(u. 1680), pjesnik satiričnog i buntovnog izraza; Mehmed-aga
Pruščanin (XVIIIXVIII SL), moralno-poučni i satirični pjesnik; Razi
(u. 1786); Seid Vehab Ilharnija (u. 1821), buntovni i satirični pjesnik;
Abdurahrnan Sirri (u. 1847), pjesnik sufijskog usmjerenja; Umihana
Čuvidina (1795 -1870), pjesnikinja "na narodnu"; Mustafa Firaki
(1775 - poslije 1827), pjesnik i ljetopisac; Fejzo Sofra (XIX sr.), pjesnik
ljubavne lirike.
Konačno, u osmanskom razdoblju uobličena je na bosanskom jeziku
vrsta epistolarne proze koja je naporedna sa bošnjačkom usmenom
epikorn, a izrazom predstavlja produžetak govornog jezika i pisma
srednjovjekovne Bosne. Sačuvana je u obliku krajišničkih pisama, u
kojima je - kako je to ustanovio M.Rizvić • prisutno "epsko
raspoloženje, suparnička događajnost i junačka ćudore dnosr".
Bošnjački zapovjednici u osmanskoj službi pisali su ova pisma
bosančicom na bosanskome jeziku, koji će se koristiti kao diplomatski
i na osmanskom dvoru i upućivali ih preko tadašnje bosanske granice,
hrvatskim časnicima u službi Austrije i Venecije, zagrebačkim
kanonicima, mletačkim providurirna, uskočkim starješinama u
mletačkoj službi, dubrovačkim vlastima te plemenskim glavarima Ll
Crnoj Gori. Sadržinn ovih "knjiga", kako ih naziva narodna pjesma,
najčešće se odnosi na pogranične sporove, koji se nastoje izgladiti i
tada su pisma uobličena uljudno, s pozivanjem na dobrosusjedstvo,
ali ponekad-izbije iz njih i nestrpljivost, ironija pa i prijetnja. Malo jc LI
njima spomen" o bojevima, mejdanima i nasilju, a više "svjcdočansrava
o časti i zadanoj vjeri, o prijateljstvu, pobrarirnsrvu i junačkom
poštivanju" (Rizvić), bo u čuvenom pismu Musraj-begn Ličkog
uskočkom harambaši Petru Smiljaniću iz 1648. god inc. M.Rizvić, koji
je zapravo i ustanovio krajišnička pisma bo književnohisrorijsku rernu,
u zaključku o ovoj pojavi bžc:"Mada se II nekima piše i o upadima,
pljački binga i od vođenju roblja, u njiIna se ponajviše govorio razmjcni
i otkupu sužnjeva, o ženidbama preko granice, trgovanju na obje strane,
.rzirnanju pod zakup njiva, ali i o sažetim ljudskim sudbinama, Što
djeluje književno neposredno i živo."
Austrougarske razdoblje
Nakon Mehmed-bega Kapetanovića Liubušaka (1839-1902), koji
svojim zbornicima (Narodno blago, Istočno blago, l-Il) predstavlja
spoj prosvjetiteljstva i romantizma i nastavak književnih težnji iz
osmanskog razdoblja, javljaju se prvi pjesnici koji su objavili zbirke
pjesama na bosanskom jeziku. U većine je vidljiv utjecaj usmene lirike
i istočnjačke poezije, a u nekih se očituju evropska pjesnička strujanja
na prijelomu stoljeća. Glavni predstavnici: Safver-beg Bašagić - Mirza
Safver (1870-1934), koji je pjevao o ljubavi, rodoljublju, prijateljstvu
i prolaznosri svijeta, ugledajuči se na istočnjačke pjesnike, ali je pisao i
bud ničke stihove sa historijskim sjećanjima i poeziju drušrvenokritičkog
sadržaju ('Trofanda iz hercegovačke dubrave, 1896); Musu Ćazim Ćatić
(1878-1915), izrazom p ripad a pr<1VCU pjesničke Moderne tl
južnoslavenskim književnostima, od koje se odvaja vezom sa
savremenom turskom poezijom i tematsko-motivskim pozajmicarna
iz bošnjačke usmene lirike; njegovo pjesničko djelo označava
upečatljivo usvajanje i uvode nje tl bošnjačku književnost soneta bo
evropske pjesničke forme. Ostali pjesnici ovoga razdoblja: Riza-beg
Kapetanovič (1868-1931), Avdo Karabegović Hasanbegov (1878­
1900), Osman Đikič (1879-1912) i dr. Pripovijetke i roman, koji se u
ovom razdoblju prvi put javljaju u bošnjačkoj književnosti, kao
posljedicn ulaska ovog naroda u zapadnoevropski kulturni krug,
uglavnom su tematski usmjereni prema savremenim zbivnnjimn. Glavni
predstavnici: Edhem Mulabdić (1862-1954), opisao događaje vezane
za Okupaciju (1878) i život različitih slojeva bošnjačkog društva,
odnos starog i novog, pitanje školovanja bošnjačke mladeži i
prilagođavanja zahtjevima novoga doba (pripovijetke Na obali Bosne;
romani Ze/mo busenje, Nova vremena i dr.); Osman-Aziz, književni
rnndern koji su sačinjavali Osman Nuri Hadžić (1869-1937) i Ivan
...• n,.o -1 c) ~O). zahvatili su tematiku iz živom Bošnjaka nakon
austrougarske okupacije i poteškoce KVI" ~- r :
evropeizacije načina života, pri čemu su izložene kritici ZCl~lu'J~ __
društvene ustanove te iskazana prosvjetiteljsko-poučna nastojanja
(romani Bez nade, Bez svrhe, pripovijetke Na pragu novoga doba i
dr.), Šemsudin Sarajlić (1887-1960), pjesnik i pripovjedač (pripovijest
Raziia, pripovijetke Iz bosanske romantike); Nafija Sarajlić (1893­
1917), u kratkim prozama bavila se položajem bošnjačke žene u
savremenim prilikama (Teme). Bošnjačka drama se u austrougarskom
razdoblju razvija u dva toka: (1) drama s povijesnom tematikom i (2)
komedija s tematikom izsavremenog, mahom političkog života, Glavni
predstavnici: Hamid Šahinović Ekrem (1879-1936), pisao drame s
likovima iz nacionalne prošlosti j komedije s tematikom iz savremenog
života iHifzibeg, Zmaj od Bosne, Đavo pod čergom, Punica, Andeiiia,
Dva načelnika i dr.); Safver-beg Bašagić, pisao rodoljubivo intonirane
drame s povijesnom tematikom (Abdullah-paša i Boj pod Oziiom ili
Krvava nagrada); Salih Kavazović (1873-1943); Husein Dogo
Dubravić (1880-1961). U ovo razdoblje pada i pokretanje prvog
bošnjačkog književnog časopisa (Behar, 1900), <l zatim i drugih (Gajret,
Biser), koji uz "Muslimansku biblioteku" u Mostaru daju ovom
razdoblju obilježje organiziranog književnog života. Književnom
historijom u ovom razdoblju bavili suse Safvet-beg Bašagić tBošniaci
i Hercegovci u islamsko; književnosti) i Hamdija Kreševljaković
(Kratak pregled hrvatskeknjige u Herceg-Bosni od naistarijih vremena
do danas).
Razdoblje između dva svjetska fata
U lirici je zamjetljiva prisutnost folklornih motiva i vezas usmeno:
ljubavnom pjesmom, ali je uočljiv i utjecaj evropskih pjesničk
strujanja, npr. ekspresionizma, što se ogleda i u formalno
oslobađanju, u lirici nevezanog stiha. Društvena tematika okup
pažnju jednog broju pjesnika usmjerenih prema političkoj ljevici. Gla­
predstavnici: Hanna Humo (1895-1970), u početnoj fazi r
utjecajem ekspresionizma, a kasnije se vraća zavičajnim teman
 -- r
196
MUNIB MAGLAJUĆ
oglašava bo ljubavni lirik hercegovačkog podneblja nadahnut
sevdalin kom, s jasnim tragovima bogurnilsko-islamske mitologije
,
~.
f>
(Nutarnji život, Sa ploča istočnih, Grad rima i ritmova); Salih Alić
(1906-1982)) liričar impresionističke vokacije) okrenut pejzažu) sa
posebnom sklonošću za sonet (Lirski akvareli, Lirskidnevnik); Hamid
Dizdar (1907-1967), pretežno ljubavni Iir ičar, zaokupljen
hercegovačkimmotivirnn (Arabeske) Zapisi lt kamenu); I1ijas Dobardžić
(1902-1945). Pripovjedačka proza u najzrelijih predstavnika odvaja
se od folklornih usmjerenja i okreć'e savremenoj problematici i
modernije m izrazu. Glavni predstavnici: Abdurezak Hifzi Bjelevac
(1886-1972), u svojim romanima bavio se pitanjem iseljavanja
Bošnjaka u Tursku i položajem muslimanske žene u novonastalim
prilikama (Pod drugim suncem, Minka, Alla Zolotti, Melika, Rene
Logotetides, Zidanje srećnog doma i dr.). Harnza Humo, pripovjedač
lirske vokacije) a II jednom dijelu opusa hrcničar društvenog
raslojavanja bošnjačkog svijeta; pratio duševne potrese i provale strasti
kod svojih junaka u atmosferi južnjačkog hercegovačkog podneblja,
utkivajući i slavensko-bogurnilske mitove u osnove svojih proza
(pripovijetke Pod žrunjem vremena, Ljubav na periferiji, Hadžiiin
mač i dr.; romani Grozdanin kikot, Zgrada na ruševinama, Adem
Cabric)j Ahmed Muradbegović (1897-1972), u čijim sc proz;1ma,
izravnije vezanim za savremena zbivanja, osjeća uticaj ekspresionizma
(pripovijetke Haremske novele, Svijet u opancima, Nojemoua lada);
Hasan Kikić (1905 -1942») II prozarna sa socijalnom tematikom
prikazao život radnika i seljaka izloženih ugnjetavanju i atmosferu
zaostale bosanske kasabe; predstavlja ključnu tačku u razvoju bošnjačke
međuratne proze u znaku "socijalno-klasnog prcobrnžaja" (romani
Ho-Ruk i Bukve, pripovijetke Prouinciia 1/ pozadini i dr.); Alija
Nametak (1906-1987), pripovjedač II čijim je nerijetko ver istički
intoniranim prozama sačuvanu opora i dokumentarno upečatljiva slika
bošnjačkog sela i bošnjačkog društva općenito (pripovijetke Dobri
Bošnjani, za obraz); Enver Čolaković ('1913-1976), pripovjedač lirske
vokacije Ll slikanju prošlog (roman Lege/Ida o Alipašr); Zija Dizdarević
(1916-1942), koji je u svojim pripovijetkama dao proživljenu sliku
bošnjačke kasabc. U drami se u jednom toku nastavlja tematska
SKICA ZA PREGLED BOSNJAČKE KNJIŽEVNOSTI
orijentacija iz prethodnog razdoblja, s težištem na obradi povijesnih
197
likova, ali se javlja i mlađi naraštaj dramskih pisaca koji se okreću
temama iz savremenog života, čiji su glavni predstavnici Ahmed
Muradbegović (Na Božijem putu) Majka) Bijesno pseto i dr.), Husein
Dogo Dubravić (1880-1961), koji nastavlja komediografske liniju
bošnjačke književnosti iz austrougarskog razdoblja; Rasim Filipović
(1909-1983), koji u ovom razdoblju objavljuje pozorišne "komade s
pjevanjem". Uz časopise Gajret i Novi behar, koji su u
dvadesetgodišnjern toku izlaženja objavili obimnu i vrijednu književnu
građu, tematski raspon ovog razdoblja upotpunjuje časopis Putokaz,
koji predstavlja izraz ljevičarski usmjerenih bošnjačkih književnika uoči
Drugog svjetskog rata. Književnom kritikom bavili su sc- također
ljevičarski orijentirani - Rizo Rarnić (1907-1981), AkifŠeremet (l S99­
1939) i Safet Krupić (1911-1942).
Savremeno razdoblje
Liriku karakrerizira paralelizam tokova u kojima se očituju različita
pjesnička iskustva raznih-pjesničkih naraštaja. Glavni predstavnici: Salih
Alić (1906-'1982), liričar impresionističke vokacije, okrenut pejzažu,
S posebnom sklonošću za sonet; Skender Kulenović (1910-1978),
najprije pjesnik ratnih pocrnn u kojima je došla do izražaja njegova
vitalisrička vizija svijeta i svojevrstan pante istički aktivizam, ~ poslije
istančani liričar okrenut sonetu) u kojem se osjeća ton rezignacije i
stiša ne lirske konternplacijetpoerne Stojanka majka Kueiopolil:a,
Ševa) Soneti I·m; Mak Dizdar (1917 -1971), LI prvom razdoblju pjesnik
II čijoj se lirici prcpliću socijalni i ljubavni motivi) a II najzrclijcm dijelu
opusa oblikovao je atmosferu srednjovjekovne patarenske 130SI1C i
izrazio snv trngiznm njezine povijesne sudbine, jezikom koji svoje
polazište ima II srednjovjekovnim natpisima na stećcima (poema
Plivačica, zbirke Vidovopo/jska noć, Okrutnosti kruga, Kameni
spavač i dr.). Izet Sarajlić (1930») pjesnik sa naglašenom sklonošću Z~l
"kolokvijalnu liriku" nevezanog stiha, koji se razvijao pod snažnim
utjecajem ruskih pjesnika; Husein Tahmiščić ('1931-1999») pjesnik sa
 ---
198 MUNII.\ MAGLAJUĆ
usmjerenošću na moderni izrazu znaku nadrealističkih odjeka; Husein
Bašić (1938), koji je folklornu građu zavičajnih predanja preobrazio
u poetsku sliku ljudskog sukoba sa silama historije i prirode; Bisera
Alikadić (1939), koja se II prevladavajućern lirsko-ispovjednom
pjesništvu oglasila otvorenošću nespojivom sa tradicionalnim
shvaćanjem tzv. "ženskog pisma"; Abdulah Stdran (1944), koji u
bošnjačkoj lirici nastavlja liniju "komunikativne razgovjetnosti" i koji
u razuđenorn slobodnom stihu, pogodnom za govorenje, prijemčivorn
za slušaoca, najuspjelije pjesme ostvaruje u primjerima gdje se stapaju
"čulni misterij i ezorerijski odjek duše"; Mubera Pašić (1945), kao
izraziti predstavnik "antimimetičkog" postupka, nasuprot Sidranovoj
komunikativnoj razgovjetnosti, iskazujese kao pjesnik "iracionalnog
pejzaža duše i posvemašnje razdešenosri antropološke slike svijeta"
(Duraković); Džemaludin Alić (1947), liričar koji se priklonio
meditativnorn toku bošnjačkog pjesništva, oblikujući najuspjelije
pjesme stišanirn, elegično intoniranim stihovima. U srazmjerno mlađem
te tl najmlađern naraštaju bošnjačkih liričara samosvojan pjesnički glas
stekli SLI Kemal Malunurefendić (1942), Ibrahim Kajan (1944), Munib
Delalić (1950), Hamdija Demirović (1954), Hadžern Hajdarević
(1956), Džerualudin brit (1957), Ferida Duraković (1957), Zilhad
Ključanin (1960), Semezdin Mehmedinović (1960), Selim Amam
(1962), Zijad Sarajlić (1962), Damir Uzunović (1965) j Mirsad Sijarić
(1970).
Noviju bošnjačku prozu karakterizira znatna žanrovska i tematska
raznovrsnost te različite inovacije LI oblikovanju djela, a s protokom
vremena.sve je veću prevagu odnosio roman, kao najreprezentativnija
književna vrsta modernoga doba, U pripovijetki je uočljivo proširenje
raspona i s obzirom na terne i s obzirom na književni postupak: od
pripovjedaka s ratnom i poratnom tematikom II socrealističkoj maniri
do moderno oblikovanih proza S tematikom iz savremenog života.
GlaVJ1i predstavnici: Meša Selimović (1910-1982), najprije pisac proza
s ratnom i savremenom tematikom, a poslije romanopisac koji se
posredstvom vraćanja Ll prošlost bavi zapravo zapitanosrirna
savremenog čovjeka, osobito II složenom odnOSLI pobunjenog
pojedinca prema instituciji vlasti i sl. (zbirke priča Uvrijeđeni čovjek,
~
SKICA ZAPREGLED 130ŠNJA~KE KNJIŽEVNOSTI 199
Magla i mjesečina, romani Tišine, Derviš i smrt, Tvrđava i dr.); Alija
Nametak, koji je II razuđenorn pripovjedačkom opusu nastavio
predratnu liniju dokumentarnog prikaza narodnog života, posebno
zanimljivom u jezičkom sloju i živopisno] lokalnoj boji, sa osobenim,
reskim humorom (Ramazanske priče, Trava zaborauka, Tuturuza i
Šeh Meco)j Rasim Filipović, pisac romana sa savremenom tematikom,
izrazitije zaokupljen ženskim likovima (Glumica, Doviđenja smrti,
Ničija); Skender Kulenović, koji proširuje tematski raspon proze koja
književno svjedoči o drami društvenog raslojavanja u bošnjačkoj
narodnoj zajednici u austrougarskom te u razdoblju između dva
svjetska rata (zbirka priča Divanhana, roman Ponornicay; Ćamil Sijarić
(1913-1989), pripovjedač LI čijim je prozama zarnjerljivutjecaj
usmenog pripovijedanja, okrenut u jednom dijelu opusa zavičajnim
temama iz bošnjačkog sela u Sandžaku, a u drugom povijesnim temama
(zbirke priča Ram-Bu/ja, Naša snaha i mi momci i dr.; romani Bihorci,
Kuću kućom čine lastavice, Konak i dr.); Derviš Sušić (1925-1990),
čije pripovijetke odlikuje dramatska linija fabuliranja; u romanima sa
ratnom tematikom okrenut je humornom viđenju ljudi i prilika, n u
romanima s tematikom iz osmanskog razdoblja bošnjačke povijesti
zabavljen je položajem pojedinca u složenim historijskim okolnostima
(zbirke priča [abučaui, Pobune; romani ja, Dani/o, Uhode, Hodža-
Strah i dr.): Alija Isnkovič (1932-1997), prozaist zao kuplje n
ispitivanjem svijesti savremenog čovjeka LI složenom odnosu prema
duhovnom naslijeđu (zbirke priča Semafor, Taj čovjek; romani Sunce
o desno rame, Pobuna materije); Muhamed Kondžič (1932·1996),
pripovjedač koji je Ll pričama i romanima upečatljivo progovorio o
dramaričnom pOJOŽ;ljU savremenog čovjeka, vraćajući se u okruženje
osmanskog razdoblja prošlosti Bosne, slično Selimoviću i Sušiću
(romani Noć trema svjedoka, Silicijum front, Žive muke); Sead
Fetahngič ('1935), zastupnik moderne egzistencijalističke proze u
bošnjačkoj književnosti (zbirke priča Četvrtak poslije petka, Go čovjek
Ila krečl1jaktt) j Nedžad lbrišimovič (1940), pripovjedač i romanopisac
koji je postupkom "rob svijesti' uspješno. pouirao u zamršene slojeve
bošnjačkog naslijeđu u sferi pojedinačnog i porodičnog (romani
UgurS1!Z, Karabeg, Braća i veziri, zbirke priča Kuća zatvorenih vrata,
200 MUNIB MAGLAJLlĆ
-r
~ SKICA ZAPREGLED BOSNJAČKE KNJIŽEVNOSTI 201

Nakaza i vila i dr.); Bisera Alikadić (1939), prvi romanopisac medu

Bošnjakinjama, čije proze sa tematikom iz savremenog života imaju Hanifa Kapidžić-Osrnanagić (1935), Hatidža Krnjevič (1936), Kasim
nerijetko autobiografsku potku (romani Larua i Krug); Jasmina Prohić (1937-1984), Fehim Nametak (1944), Amir Ljubović (1945)
Musabegović (1941), koja u moderno intoniranim prozama književno i Enes Duraković (1947).

svjedoči o razdoblju za vrijeme i nakon završetka Drugog svjetskog

rata iz perspektive bošnjačke porodice (zbirka proze Snopis, romani
Skretnice i Most); Irfan Horozović (1947), pripovjedač i romanopisac
sa sklonošću za fantastično u lirsko intoniranim prozarna S temama iz LITERATURA~
bošnjačke prošlosti, ali i dramatične sadašnjosti (zbirke proza Talhe
ili Sedruanslei vrt, Karta vremena, Prognani grad i dr.; romani Kalfa, Munib Maglajlič, Od zbilje do pjesme. Ogledi o usmenom pjesništvu,
Slič01I čovjek, Berlinski nepoznati prolaznik i dr.}; Dževad Karahasan Bunja Luka 1983; Đenana Buturovič, Bosanskomuslimanska USmena
(195'}), zastupni k "akademske proze" u bošnjačkoj književnosti, sa epika, Sarajevo 1992j Nikola Tordinac, Tale budaline ili čauš u narodnoj
pjesmi, Pozor, 1884,20,1; 21, lj 22,1; Pjesme o BudaliniTali. Priredio
znatnim prodorom esejističke građe u pripovjedačko i romaneskno
Rašid Durić, Banja Luka 1983; Esma Srnailbegovič,Narodna predaja o
tkivo (zbirku priča Kraljevske legende, romani [stočni diioan i Sarajevu, 5nrajevo1986; Mak Dizdar, Stari bosanski tekstovi, Sarajevo
.~ahrij(/rov prsten). Ostali predstavnici: Zairn Topčić (1920-1990), 1969; Biserje. Anrologijn muslimanske književnosti. Drugo, dopunjeno
Husein Bašić (1938), Bajram Redžepagić (1939), Iso Kalač (1939), izdanje. Odabrao i priredio Alija lsaković, Opatija 1990j Safver-beg
Nijaz Alispahić (1940), Melika Salihbeg Bosnawi (1945), Safeta Bašagić, Bošnjaci i Hercegovci u islamskoj kniižeunosti, Sarajevo 1912 i
Obhcđaš (1951), Murat Baltić (1952), Zlatko Topčić (1955), Fatima Fehim Nametak, Pregled književnog stvaranja bosansko-hercegovačkih
Mnminović (1956).
muslimana Ila turskom jeziku, Sarajevo 1989; Muhsin Rizvič, Kniiževno
stvaranje muslimanskih pisaca u Bosni i Hercegovini li dobaaustrougarske
Drama tl ovom razdoblju, uz nastavak linije "drame u užem smislu" uladauine I Sarajevo 1973 j Muhsin Rizvič, Panorama bošniačkc
iz prethodnog razdoblja i komedije, dobija nove podvrste: radiodrarnu književnosti, Sarajevo 1994; Enes Duraković, Predgovor u knjizi
i televizijsku dramu. Oralnu u užem smislu najuspješnije nastavljaju An/ologija vnšnjalke poezije XX vijeka, Sarajevo 1996, str.7-32; Enes
Skender Kulenović tSvietlo 11a drugom spratu, Djelidbai i Alija Duraković, Predgovor u knjiz.i Antologija bošnjačke pripallijetke XXvijekaI
ls.iković (To, Generaliium, Hasanaginica ), dok komediografsku Sarajevo 1995, str.5-28.
liniju, jasno izraženu i u austrougarskom i tl razdoblju izmedu dva
svjcrsk.i rnrn, najuvjerljivije slijedi Fadil Hadžić (1922); pisac brojnih,
društveno angažiranih komedija (Političko vjenčanje, Državni lopov,
Ćouje): 11(1 poloiajlJ i dr.). Najreprezentativniji predstavnici putopisa
u ovom razdoblju bošnjačke književnosti su Zu ko Džurnhur (1920-
1989) i Aliin Isaković, Humorističko-satirički intoniranu prozu
najuspješnije je u savremenom razdoblju njegovao Enver Enko
Mchmedbašić (1935). Književnom historijom i književnom kritikom
najinrcnzivnije su se bavili Salko Nazcčić (1904-1970), Midhat Šarnič
(1907·1990), Midhat Begić (1911-1983), Muhsin Rizvič (1930-
(994), Lamiia Hadžiosmanović (1931), Đcnana Buturović (1934),
 ...........-­
f

244 AHjQ BoHil

II

SPOMENICI

nZAMLJE
Ideologija osmanlijske feudalne klase bio je Islam, I stoga su stare Osmanllje
, u svima osvojenim mjestima među prvim objektima' podizali upravo džamiju. A
oko te prve džamije, koja se obično prozvala Imenom sultana, za koga je mjesto
osvojeno, I koja s prvim izokolnim dućanima, kao i na Zapadu u srednjem vijeku
crkva, postaje jezgro I središte grada, poslije se i%gTai:!uju 'daljnje džamije po svim
okolnim muslimanskim mahalama. Otud su džamije relativno najbrojniji spomenici
osmanlijske arhitekture na čitavu prostoru bivše turske. carevine.
Prve džamije u Bosni nikle su negdje polovinom petnaestog stoljeća. Ne ma
se sigurno, koja je najstarija. Narodna tradicija to tvrdi za onu u Ustlkollni u
jugoistočnoj Bosni, a to nije nemoguće, jer je taj kraj daha u sastav turske države
prije ostallhnaših krajeva. Kasnije se one nl.!u po irvima mjestima s muslimanskim
žtvljern i, prema .službenim podacima Ulema Med!lla8." pred drugi svjetski rat bUo
ih je u te dvije pokrajine 1173. U samome Sarajew sagrađeno ih je 108 (danas ih

,
ima 87). :
Tip dl"Yene dtam1je - Siijh Bagc!ad!Jin.' mes~ld u Sarajevu

G1I7.1 ~lusrevbegova džamija u Saraj~VU - presjek kroz uzdu!nu 08. U

pozadln~ Gazi Husrevbegova 8Dhat~kula (Ed. Stlle)

• Arapi za lo.j prostor 1n;Iaju riječ 11v An.

" • • I •
 Spomenici osmanltjsjcc arhitekture u Boanl i Hercel!ovlni 245
~
,
~..
f
,:"

246 AlIja BeltIć

Daljnji bitan elemenat
svake džamije jest mund­
rao' koja donekle akcen­ prebogate plošne O:rnamentalne muskulature egipatskih munara, 'ali ipak djeluje na
tira čitavu, inače pretežno gledaoca .ozbiljno, ',dostOjanstveno, elegantno. Međutim, na, na1em l ,čitavom,: pro­
horizontalno razvijenu storu bivše turskecarevine ima velik broj munara i posebne konstrukcije s.'posve'
građevinu. Za razliku od drugačijim gornj~ zavrAetkom. Građene su u cijelosti od drveta, rnnogćesu niže,
crkvenih tornjeva, koji se a, u likovnom smislu donekle podsjećaju na oblike nekih 'perzijskih mimara ':(Ven­
izdlžu iz same mase ob­
jekta, mu nara je takore­

-'--, ka džamija u Teheranu). . ' , . t.:', '.".'-r;~

Obzirom na .izbor građevnog materijala i vertikalnu' razvedenost prostora

kući prislonjena uz građe­
posebno se ističu dž8mije s kamenom kupolom nad kvadratičnim prostorom. :K9Ji
vinu, i to redovito s desne

tih džamija četiri masivna kamena zida prelaze preko stalaktitima ispunjenih
strane; s lijeve je tek on­

dje, gdje je to zahtijevala

trompa u tambour, nad kojim leži kube lli kupola u: o,bliku odsječka kai~~.
bolja optička veza između
Takve džamije osobito resi kameni trijem sa sistemom stupova, koji nose tri kupe­
\. lice, A taj ures [oš više pojačavaju arhi tektonski dekor i plošna ornamentika., I
toga objekta i čaršlje (Su­
lejmanija u Travniku, biv­ jedno i drugo došlo Je 'do sna!nog izražaj a u toj vrsti džamija. Arhitektonski dekor
ša Serdarija uRogatici). ogledava se u riajrilZličitijim formama lukova, kapitela, baza' i drugih elemenata.
Cetverokutno ili poligonal­ Osoblto je čest indijski stalaktitnl ornamenat različltih varijacija. Njega" sretamo
no široko kameno podno­ ne samo kod ovih džamija, nego i 'svih ostalih kupolastih objekata. Tu čini: i ori
žje, za koje se sačuvao konstruktivni prijelaz iz kvadratičnog dijela objekta u tambour, na' koj ein' 'leŽi
kod nas izraz ćup, prelazi kupola, a u mnogim ·d1amijama još resi nišu mihraba i donji dio šerefe na 'rnunarf,
preko profillranih kame­ U plošnoj pak ornamenticl ističu se jake boje l stilizirani orijentalni' .ornament '
rJih oblika u visini dža­ arabeska i vegetabUne i geometrljske varijacije. Aladža džamija u Foči i Gazi Husrev­
mijskog krova u uži po­ begova u' Sarajevu su prilDj~, gdje' je. ta plošna kolorna ornamentika doila, do
llgonalni valjak, koji u punog i majstorskog·lzr'ažaja. Sve takve džamije doimlju se stoga ugodno i intlmIio.
svom gornjem dljelu nosi Unutrašnj}. prostor 1\8d visokom kupolomčinl se većim i .vellčanStVenljim, nego ~tO
konzolne isturenu l često uistinu jest, a taj Se dojam, bez sumnje,' ima pripisati [oš uballU'iSiranim li tokom
sta1aktitnim ornamentima ~emena sraČW1at:hn proporcijama to~a prostora. Austro-ugarska 'okupacija ~J
potklćenu kružnu galeriju i Hercegovine zatekla je' trideset i osam takvih ,džamija. .u ove dvije. p0ltraj,~~,
lli šerefu, s koje mujezin Među njima se, svojom arhitekturpm 059 bito ističe čuvena Gazi Husrev,Dil90V~
poziva na molitvu. Iznad (1530), Careva (1565) i AU"pa.fina (1561) u Sarajevu, pa A!iz4.f4 ,u Foči (1559), Xii,:iI,­
še refe je klica, nad kacom đozbegova u Mos:t!U'U (1570), Sinanbegova u Cajnlču (158Z), FeThađ·p!liina u 'B~jo]
šiljast i stošcu sličan krov Luci (1579), 'Kalau.n JUSttj.pa1iri4' u Maglaju (1584) i KizIaTagina u Mrkonjićgx:~d'u
prekriven olovom, bakrom (prije 1591). ' .' " . .
lli cin čanim 1lmom i okru­ Ostale naše džamij,e završavaju se ravnim drvenim stropom i niskim, če,tYlf
njen većim pozlaćenim rostrošnim krovom s pokrovom od ćere rnita (Sarajevo i Gornje ,Podrinje), ~imle
dlemom, na kojem je ispod (bosansko selo) ,lli kamenih "p1Dča (Hercegovina). Medu njima se osobito'ističu,.pr.l­
koplja ili mizraka naniza­ proste, ali slikovite, seoske .džamije s drvenom munarom. Takve džamije redovlto su
nonekoliko pozlaćenih ja­ gradili domaći' majstori' - ' dunderl, . ,:
buka. Posebno valja istaknuti'još nekoliko zanimljivUl konstruktivnih d~enja nall~
.Takav oblik imaju sve džamija. Strop u Magribtje"džamije u Sarajevu ima oblik bačvutll svoda, a Izveden
kamene munare naših dža- ! i t! I r je .sav iz drvenog materijala (1766). U džamiji Tabqtici u' Mosta,ru, , lianda",ijt- u
rnija.! On ne pokazuje one ' Pruscu (1617) i Gazanfenjt u Banjo~ Luci (kraj 16: stoljeća) m!esto oblčnog,r&vnJ)g
suptilne rasčlanjenostl i All-pašlna džamija u Sarajevu ~ presjek kroz uzdutnu 0$
stropa je drvena. ~upola ~. četver05trešnim krovom. Sulejl'll4nija pak, džamija, u
• Izraz m I n ll. r e t ntJe poznat u našem narodnom jezlku; on Je dolao k nama u Travniku (današnja zgrada je iz god. 1816) počiva čitavom povritnom na bezistanu,
novije vrijeme preko llterature. . . a biv~ džamija u Kulen-Yakufu ~Ua.Je situirana nad .samom Ulicom, tako' aa" še
• Iznimku čine dvije kamene munare u Hercegovini IUVIm je4nollavnoc I arhaično II ispod nje kroz prokopu sličan prolaz odvijao čitav promet,'S jedne obale. Une" ne; ,
tipa s četiri otvora u vrhu, koji nadomJc!taju terete, Je4na je bU. u Moataru uz FatIma­ drugu. ',' .. . ,
kaduninu džamiju (Iagrađena prlje 1620, aporulena 1948) I ImalA, je oblik četverokutnog tor­
nja I plramldalnlm zavrletkom, a druIln je uz cURmlju u Kotezlma kod Ljubinjal Ima kruf.nl
oblik. Daljnje odstupanje od uobičajenog tipa čini I munara Iliavne dlamlJe u Bijeljini, koja
..' .. ' ,
Izvo'rl' l Itterat:u'I"Il·:. Vakulnam,e br. I,I~, 28, 29. 06, 08,110,120,141, 145,'184;:.IMf
trna, mimo sve naAe munare, dva lereletn. No, ta lU kretela t\l Iz DOVljeg. vremena. 107, 202, 2011. 215. 236, 263, .295, ~, 200, '300, 301, 31~, 320, 332, 352, 3h,.. 452, ~34.. ,:e96,' '(oiJ;
16 708, 721, 757, 760.- Kem~':!lo,G~. X?C!I008. r: XXlrI/jOU .,... Sablll1Ovlć" ~rllOZI II1'051. ~ ''(itt~
 f
!

Sj:lomenlol esrnanlf iske arhItekture u Bosni I Hercel(ovlnl 247

,- ­

~'je osnovao sarajevsku Ferhadiju. Gl. Vrhov- , 24P. Alljn Bejtlć

iKog IsL starjeilnstva tVI1US3 (Sarajevo), str.
.. ~o. _ KrejevljakovlĆ, DžamIJa lvakutnama i hfzmečartca, kQjl nisu-mogli ne. vrijeme pohađati tu ŠKolu, nego su morali - ran
usllhudlna Cekrekčlje, OI, -Isl. vjerske zajed­
otići za zaradom l- kruhom. A to nam sve kazuje, da je osnovna pismenost, bar .
(DIce VI/I 918, str, 17-38. - Isti, TuralIbegov
vakti! u TUZli, Ibldem IXl1941, str. 10--17, 4~5, gradu, morala biti u prija!nja vremena dobro razvijena. .
..:.:.. Truhelka, Gazi Husrevbeg. - M. Mujezlno­ Iako se do _tih - po~tnUi. ikola mno go držalo, arhitektura tih objekata, kak
't1ć, Turski natpisi u Sarajevu Iz XVI vijeka,
b>rnozl 1111951, str. 95-114 - Evllja Celeblja
....
., " .. kod nas, tako, čini-se, i 'na Istoku, ne odaje nešto osobito, jo! manje monumenta!nt
Te gradev1ne nisu čak Imale lu posebnog tipa. Kod nas SU ul redovito gradi::
11
1111

"I
~v I VI - E. SlIx, Das Bauwesen ln Bosnlen .
:u.. der Herzegovina - J. Pospl~ll, Wie man ln' .. _,."' l _­ domaći majstori, i u vlU\iskof arhitekturi ničim se nisu razlikovali od obične domać
stambene kuće. obično SJ1 to- bile rnale, prizemne i neugledne zgrade, i koje su s
Bosnlen Djamllen bau te, Der Bnutechnlker ...-.. -~ ....... _-"'T'"- . . .

,
(Wien) XXXVI, br. 1 (1 t 191G) str, 1-3 -_ do danas od njih sačuvale - kako zgodno reče jedan naš pisac - vtše bl mogI
Knoll, O muslfmanskoj umjetnosti U Bosni ­ poslužiti kao tužitelji nalili predaka, gdje su zatvarali nedužnu djecu, negoli ka
,\, I ~
Zarzycl<l, Arndt, Slratlmlrovlć, A18d!a-d!amlja djela znatnije umjetničke vrijednosti. No, bilo je svakako i boljih zgrada. Kao pri
u Foči, GZM 1II/1891 - H. M. HandŽić, Osni- ­
vač najljepJe dlam1je u Bosni (Aladta d!arnUa l' ..~
. . . ." IlIJI' • •
I ,
'M....e
I mier navodim.samo sporoenutl-iegrtski mekteb u Sarajevu, u Kazandžijskoj ČariJ.!
u FočI), Jugoslavenski list (Sarajevo) od 23. (tačnije u Oprkanju). Skolske p~ostorlje su uzdignute na kat (nad tri trgovačk
VI 1939 - KreAevljakovlć, DžamIja liod!e magaze), prostrane i insol1rane'sa tri strane nizom većih prozora, koji u svako dob
Kemaludina u Sarajevu, EI-Hldoje (Sarajevo) \!Ira + fWB'iš.d 1''l''I!/_
III dana i godine upuAtaju ·unutra dovoljno svjetlosti i sunca. Spomenik je i dana
IIl/1919.-40, str. 14~152 - M. Zarzyckl, Va­ uzgor i dobro očuvan, a potje~ iz god. 1783.
roštca Uslll<ollnn. GZM III/1891 - O. Zuhrlć,
Najstarija dtamlja u Bosnj, NovI Behor IV/19 I z vor I I: ll-t e r a t ~:~~: - Vakutname l, Z8, 96, 145, 148, 184, 194, 53~, 698. - SlcWll l
_30--40 - A. Allčlć, Livanjske d!nmlje, Gl. IVZ . 193, ~; XIII 18, 18; XIV U; XXI 157; XXII 178; XXXI 154: XXXIV ll; XXXIX L85; XLI
IXl1941. str. 171-395 - Novi Behar VII/ID33 Sulejmenlja dUmlja u Travniku - Uocrt 95. \44, 145; LV 171; LXXV 24.11; LXXIX 276 - ManuscrIpta tllrClca I 803 - Jtemurr
-;)4, str. 36-41 - Gl. :Iug. prot. društva, . _.' GZM XXJ1808-XXIII11l111 - H. Mo Hand!lć. Dva' Popisa aaraJevak1h mekteba, El-Indaj
VII-VIII 1937. - Nova Evropa XXIX, br, 7-8 - Gl.' IVZ VIII1939" .Ir.
5-12, - U - « ' ­ VI/19u-43. rtr. 11"'''':'123 ~ Zv1!ja Oeleblla V l VI. - A.. BelU/:, ProtVletne prll1ke u Novoz;
Kalendar Narodna Uzdanica 1940" str. 112--130- H. -Nametak, Celvan Kethoda, moatarllkJ Seheru polOviCOIZl' xvm .tolJllĆa, El-H1daje VII, .Ir.
132-135. - Krelevljalcovl~ Huarevbqo'
dobrotvor, Novi Behar 001935-36, str. 31'1-319- lati, MOItarlke cl1am1je 1 nllhovlva1cutl. mekteb, S ~ .GUJHusrevbecove 400-a:odl!ajlce,' atr. 43--45. - S. M. TralJl~ PoJebn
Novi Behar Xl1936-37, str. 2.71-274 - Isti, Vaku!nama DervU-pa!e BalezldagiĆ8, ka1endo.r rnektebl ZD. Iqrte I J1uJ1anje tl SarIlJevu, EI-Hldaje m,
str. aa -
A. Belllć. Elč! Had!
Narodna Uzdanica 1940, str, 187-192 - M.. Ballon, ~hltektonske Osobine Gazi HUST8vbe­ Ibrahlm-pa4ln vakuf tl Travniku, E1-Rldale V/194l---U, Itr. 2'16.
govih građevina, Spomenica GazI Husrevbegove 400-gocllJnjlee, rtr. 28--30 - A. Beltl/:, će­
mlllja diamlje l njen vaku! u Travniku, GL IVZ XI194:2. 'Itr. 143-149 - Iltl, Po.Č8d11 Had11
Nesuhovs dinmijo. I mahala uSarnjevu, BI-Hldaje ~1M2A3; atr, 317-32.2 - A. Multić,
Mosche und Stlflung Ferhad-pnšn's ln Bnnla Luka, LeipZig :.lMl - Nale ato.rIne 111953, air.
91-116, ­
,,"t. ':

ME~TImI

U prvo doba islama džamija nije bila samo bogomolja, nego je usto imala
obilježje i javnoga zborlšta, upravnog središta, sudiita i 'brojnih· drugih Institucija.
Tu se u to rano doba stlcahu i prvi temelji pismenosti i, obraZovanosti, pil BU dža­
mije, prema tome, bile i prve pučke škole. Od drugog pak hallfe Omera (834-844)
počinju se osnivati prva posebna pučka učtllšta ili me1ctebi, Otada se mektebi podi­
zahu uz džamije i bijahu vrlo brojni. ­ MEDRESE
VeČ prvi csnivačt naših džamija ul .te objekte podižu i mektebe i ostavljajU
bogate zaklade za uzdržavanje tih škola, nastavnika, pa , učenika. Kasnije se te
škole i zaklade za.nifhcvc uzdržavanje sve viJe množe po svima-naseljima s masli­
manskim življem, i gotovo je svaka maha la uz diamiju ,imala .isvoj mekteb. Tako,
na -pr., samo Sarajevo imalo je krajem sed~mnaestOgstoljebltrideset 1 dvije takve
škole i sve su propale u požaru Sarajeva god. 1697;- A u ,tom ·.~tom mjestu bUa su
u 'minulim stoljećima i dva posebna mekteba: jedan'·za. šegrte;: a drugi za hizme­
Mekteb Fadil-paje Serifovlća
(Iz 1851.) u Sarajevu
To su škole, u kojim se sticala srednja i viša naobrazba, Ione su se razvil,
iz džamije. Prve BU nastale u jedanaestom stoljeću. Prijeporno je, kada je nasW:
prva i gdje, tl gradu Nejsaburu Ui u Bag datu, 'Sigurno je samo to, da Je pro
medresu \i tom .poslied1l1em mjestu osnovao god. 1065 NiUmuZ·Mu1k, Vezir' selo
d!Učkih sultana A1p Ai'flana iMellk Saha, i da je N1zamul-Mulk prvi uveo MiĆl
nu~vniclma l ati~dije. Tu njegovu me dresu, koja se po njemu prozvala - Niza·

ćar1ce (kućne pomoćnice). Prvi je radio do 19-12, 'uirug!:do'p1)četka ovoga stoljeća. mijja• . gradio je od god. 1085 do 22 IX 1067 arbitekt EbQ Seid Sifi, a za njezinI
Išlo se tu za tlm. da ne ostanu bez osnovne naobrazbe U'.-čltanju·i pisanjU- ni šegTt uzdržavanje osnivač je uvakutio dućane oko nje I druge nekretnine, koje au donosU.
godl!nji prihod oko' 60.000 onda!njlh ::1 a tnih dinara (dukata). od toga doba poči.
h 11'1''''
. - • . lG·
dili
nju te §kole cvasti i nicaU 1 po ostll1im muslimanskim zemljama.
;1':1' :,
,I,
 . __ ~v.m 1 H~reesoVInI 249
250 Alija BeJtlć
U prvo doba medresa se razlikovala od d!amije jedino. time. Ito. je !mala
prostorije za smjdtaj učenika (internat). Poslije je ona.dobtla zaaeban tip, a čini se, tvrtl MedTese. Vremenski je,"međutim, moguće, da 'je jo! i prije sagrađena koj
da su ga uveli i ustalili upravo Osmanlije. Karakterlst1kamedrese toga novog tipa u istočnoj Bosni. Ona' je "mogla 'nastati svakako samo u Foči, koja je već' pclovi
je u tome, što se ona potpuno odvojila od džamije I 'smjestila negdje u. njezinu nom šesnaestog stoljeća slovila kao izgrađen i vrlo napredan grad.
blizinu, I što joj se prostorije nižu u dva ill četiri trakta oko manjeg ill većeg dvo­ Drugupoznatu r ·dar.ias uopće najstariju medresu u Bosni i Hercegovini ssira
rtšta sa šadrvancm na sredini, koje je redovito popločeno kamenom; -opasano bar.sa dio je god, 15.37 'ondaAnji bOsanski namjesnik Gazi 'Husrevbeg, također u SarBjeV\:
dvije strane trijemom i arkadama i uvijek zatvoreno od vanjskog svijeta sa sve Kasnije objekti te vrste n,ičii: i po mnogim ostalim većlln I manjim mjestiina t1i
četiri strane. U dužem jednom ili dva trakta su sobe za po jednog 111 dvojicu slu­ dviju ppkrajina; i tok9rii turske. vladavine sagrađeno Ih je. koliko se zna, učetrdese
šača, a sučelice glavnom ulazu je zajednička predavaonica ill dllrshana, u kojoj i sedammjesta ne!to' ~e; qd sedamdeset. Takvu školu imala su čak I mala mjest;
slušač! sjede na tlima i prave hillku ill krog' oko predavača. Prema tome, da li je Počltel], Blagaj .na Buni• .Teleć kod Foče. Rača i mnoga druga, I u svim um mje
osnivač bio manje ill više imućan, i medrese su pravljene u dva ill četiri tialcta, stima' bijahu čak i fuve-takve zaklade za plaćanje predavača I potpomagan]­
od drvenog materijala' ili kamena tesanea, s običnim dvostreinim krovom ill pak s učenika.· .'
impozantnim kupolama i kupollcama. Većina tih medre~ bila je, međutim, od slabog materijala, od' ćerpiča
Prvu medresu toga samostalnog tipa kod Osmanlija osnovao je god. 1360 drveta, i trag im se u požar1ma I drugim nepcgcdams davno zameo, ali' ih je sva
sultan Orhan, a njega poslije slijede u tome 1 ostali sultani, njihoVi dostojanstve­ kako bilo I od ka,m:ena i' 'm'ajstorskl građenih. Do danas su se očuvale iz starijer
nici i drugi imućniji ljudi. U 15 i 16 stoljeću iZgrađene su u Carigradu medrese doba tek dvije .kao odlični predstavnici te vrste spomenika na ovome tlu. Jedna j,
sultana Fatiha i one sultana Sulejmana, zvane Meddri.ri-,,~7nđn (osam medreSa kao Gazi HusreVbegova u Sarajevu, a druga Si!man Ibrahim-paJina u' Po~telju .n:
u
osam viših i nižih odjeljenja), i te se i danas st'natraju najznamenitijIm I građev­ Neretvi. Gazi Husrevbegova medresa,' k<?ja ~početku ,nosa&e ime Selditutlja po omi
nom smislu najimpotantnijim na čitavu prostoru bivšeturske carevine. vačevoj majci Seldž'l11d,'.~ kaSnije' K u r š il m li j a po olovu (kurium == olovo)
Taj turski ~ip ;nedrese prešao je i ll'
kojim je prekrivena, građena je od kamena tesance I u četiri trakta. U tri je dva
naše strane. Prva medresa nn prostoru
naest posve jednakih. I kvadrat1ćnJh sobica, presveden1h kupo!icama•.a u četvrtom
Jugoslavije 'nastala je u Skoplju na
u dnu zgrade i{1IH~~ Ui.aZl,t je :prostrana d e r s h an a, također presvedena kupe
Vardaru. Osnovao ju je krajiški voj­
lom. Vrlo Intini~f·atrij. kroz' koji l.e vidi tek komadić neba, resi kdrvan na samo,
voda i sultanovnamjesnik
sredini malog p~tora. I kolonada kamenih stupova, koji nose daljnje I neito manjI
u Skopldu Gazi Ishakbeg
kupolice tr1jezqa,·. Ito teče oko atrija na svečetlrl strane. ~Razmotrimo II na plant
god. 1445 I svojom zakla d­
arh1tektori.ski r'#oređ te medrese, opažamo, da je tu problem mjesnog r,asporedl
nicom od te. godine odre­
upravo kIas1Č!1«rijeAen t stvorena arhitektonska .cjelina, koja, preinda dimen:z;ijl
dio beriva predavaču (mu­
z:grade nisu nIJ:i1aJO impozantne,u svakoga proizvađa dojam monumentalnosti. Tt
đerisu) i stipendije učeni­
ne djelUje na p~omatrača ni masa, ni tehnička tegoba, 'nego ona dugotrajna, uzem:
cima od prihOda velikog
umjetnička trad#iJa, kqja o~uje orijen talnu građevnu umjetnost, koja. uza SV1.
broja nekretnina, Ato ih je
-.• ~:'. ~.; V"::. • . .
u tu i u droge svrhe uva­

kuflo. Kada je pak i gdje

nastaja prva medresa u

Bosni, ne može se jo! u­

tvrditi. Prva poznata je

ona, što j u je sagradio bo­

sanski namjesnik Ferizbeg

između 1505 i 1512 u Sa­

rajevu. Ne zna se, od kak- '

ve je građe bila, jer je pot­

puno propala u pobru

god. 1697. BUa je povtso­

ko ubrdu, i na nju i.danas

sječa naziv tamošnječe-.

GaZi Husrevbesova (Kurlum­

\ljaj medre.. II Saraievu

l10crt (Ed. SUx)

aut Husrevbesova medresa - popre1:nl prealek' (Ed. Slix) r •

"

--
 Spomenici osrnanltjsko arhitekture u Boenl I Hercegovini 2'51
252 Alila Bcltlć

starost i dugovječnost
. 'ostaje uvijek mlada, uvi­
jek svježa. (Truhelka), TEĐJE

P6sebari akcerit daju' toj . I

'iT~~~vhil visoki, stalakti­

Islamski misticium"koji je mnogu misao crpio iz novoplatonizma i budizma
pružio je svoje žile po syima krajevima s muslimanskim !ivljem i pStavlo du1nkt
'tima Urešeni portal i niz
tragove ne samo· u knjltevnosti, nego l u privatnom životu muslimana. Plo<!no tle
'Šiljastih i vrit> precizno
nalazio je osobito među ZlUlatlljskim građenswcin, a neki esnafi priznaV!1hu poje­
fZv~,fenih kamenih. dim­
'Tijaka, što se viju iznad dine istaknutije mistike čak i' za svoje pckrovitelie. Prlstaie toga religiozno-tuo­
zofskog pravca, d e r v lli l, koji se dijele u više redova, obavljali su u početku
'portala i kupoltca; >

Svoje obrede u sporednim. dijelovima džamije, koji su se' zvali arapskim Imenom
'Lijepe je umjetničke

z a ,v l j e ili r i b .. t. Kasnije se %ll te potrebe uspostavljaju posebne ustanove ·1

vrijednosti i počiteljska

medresa, samo je ova gra­

nose naziv H kfj e.
đenau dva trakta (kutni
Odmah iza dolaska Turaka pojedini derviški redovi raširili su se i u ndim
oblik) i danas je s običnim,
stranama,' i %ll turskog doba nije bUo u B asni i Hercegovini većega mjesta bez bar
jednostrešnim krovom nad
jedne tekije. Cesto su to Qbi&1e stambene kuće, tačnije rečeno, privatni stan kojega
:trijemom, ali su ,j tu sve Odžacl (dimnJaci)' na Gszl'Hulrevb<!1I0VOj medresl (Ed. Stlx)
'sobice presvedene kupo- . , ..
.Iom. Ima pet soba za stanovanje učenika, i dershanu, Sagrađena je oko god. 1665,
.jer' je na godinu prije tuda prošao Evlija Celeb1ja i. donio, u' Počitelj osn.ivačevoj
majd pismo l vijest, da: .joj sin Ibrahim, koji je: u: ono,·doba. bio' ćehaja (tajnik)
velikog vezira Fadil Ahmed-paše Cuprili~a, .Islje majstore,' koji če tu graditi me­
dresu, kupatilo i· han. r " •
Izvori I H t er a t u r a: Vakutname br. 1, 11, 'i~,'i32, 186,23'7; 388, '1198,700,717,
749 - Shillll I 21, 27-30, 32, 37; II 102, 104, isa, 185, 169, 182,299, 355, 468; vms,' IX 7'7;
X'U8; XII 4: XV 13; XVII 61, 89, 94: XL 1; XLVI 139, xLVII ts; t.XU -120; LXXIX 16, 28,
355'; 357--358: 'LXXXII 247-8: LXXXV 38, 98 - Manuscripta turcica U' 35, 208 - Muvekit
sub god. 1179, 1188, 1274 - Kronika M. E. Kadića I 198, 281, 298: n 62, 88, 89; V 119-121:
VI" 231II i XI 174; XXIII 352: XXIV 39, 45, 47, 134, 138; .XXVI' 73--4, 118, 122,' 185---210 ­
M. E, Dizdar, Nastavni ·zavodl kod starih Arapa, Trldesetltod1Jn.ll -,lzv:leJt8.j Sertatake sudačke
,§ko1e u Sarajevu, Sarajevo 1917. str, 2-27 - Kemura, .OZM: XXl1l108, 'str. 483-5; XXII/1910:
str, 109-122 - Evllja Celebila V I VI - Kronika Mula, Mustafa BaJesklje, GZM XXX
,1918.- Truhe1ka, Gazi Husrevbell, 189-175, 220-229 - Mo Eo DIzdar, Oazi Husrevbegova
medresa, Spomenica O. H. 400-gOO., str, 46---57 - M. ,B~jl0~ 'ArtiJtektoDske osobine Gazi
Husrevbegovih građevina, Ibldem 28-30 - H, M. 1landfrć,' :l?ov~om l!etlrlsta.'gOOlJnjlce Gazi'
Husrevbegove medrese u Sarajevu, kalendar' Narodna' 'UZdIinkii -im, str. 29-48 - Novi Behar
VII/1933--34, str. 38-41 - Glasn'lk IVZ' 1/1933, br; ~: st'ro;,~; br, '3, atr. 30---:.7 - 01aanfk
tvi VII/1939, str. 44--45 - ·E. Stlx, Das Bauwesen ln' B'oĐit~' u.·, HerzeCOVlna - S. 'M,
Traljić, Medresa Had!l' limana Mlerljc, E1-H1daje lI/le31~r ~tu ,l'lJ.'-187 ''-M.' Hllll1I.­
-rnullč, -str, 274 - H.. Buljina, Iz povlestl banjalul!k1h.medresa,· G4..IVz. XII!19." m. 100:-185
-' Na§e starine 1/19&3. str. 99 _ Krelev1jaković, ~~lte1j 'Da..N~, kul•. Nlll"OdtIa U~lca
~34, str. 38 - v. Skarlć, S~rajevO InjelOVa okoliDil, .8ar.l!J~p. ~ll3'l, ..itr. '72, 111" lU, ,1"­
,l.,! ~ A. l:\ejtlć, Em Hacl!1 Ibrahim-pelin vaku.! 1l·Ti-~"~'E!~đaj~"Y/~9~l-O,.itr. '232­
240, 263-288. . i pokopan u tur1?etu' kraj' te tekije. Valja jo! napomenuti, da je tateldja vremenakl
derviMl:og starjeMne ili II e h a, all ih ima i posebnih oblika i iz kamenog materi­
jala. U takVim zasebnini tekijama bitna je s e m Ah An a. To je oveća i ć1limlma
prekrivena prostorija, u kojoj' dervl!i oba vljaju posebne obrede, 'a često i takve, .S
kojim ortodoksni i8hmi nema nfkllkve veze. U toj prostoriji je u zidu i m i h r il.b
'zs zaje:dničko bogoslu!je..U zgradJ se gotovo redovito nalazi i stan. %ll leha W
običnog čuvara ·tekije. tJ većim ~ tekij ama bila je usto i posebna prostorija
m u s Afir h-.A.n a gdje su nala%.ql besplatno konačište strani šehcvl, obični dervW.
i, drugi putnici. Sve te prostorije ~ižu se negdje samo u prizemlju, a negdje i u
dvij~ eWe. Derviši borave u tekiji tek u određene dane tjedna i godine, pa, prema
.tome, tekija nije nipošto istovjetna s kršćanskim manastirom; islam, naime, ne
poznaje 1sposničkog niU kaluđerskog života,
prvu tekiju u Bosni i Hercegovini podigao je. koliko se zna,. god. 1462
posljednji vojvoda t. zvo Zapadnih strana (1440-14.63) i drugi bosanski sandžakbeg
, (1464-1470) Gazi lsabeg u Sarajevu na današnjoj Bembašl. Prvotna zgrada, dakako,
nije.se sačuvala. Ella je od ćerpiĆl1 1 drvenog materijala (gornja etaža), pa je više
puta gorjela i obnavljana. Današnja zgrada, koja se, držim, ne razlikuje mnogo
oblikom, a joJ manje veličinom od, one p rve, potječe iz prošloga stolj~a, U -tom
istom mjestu kasnije su izgrađene I mnoge druge tekije, tako da već Evlija Ce1ebija,
koji je tuda pro!ao polovinom 17. stoljeća, ističe ;; Sarajevu četrdeset i sedam
mjesta, gdje, se derviši sastaju. No, od svih je u građevnom smislu uz Gazi Isabe­
govu no. Bembaši najvredn1ja H a d ž i S I n a n o v a, što se uzdiže na slIkovitu bre­
žuljku uvrh Sagrdtija; Gradena je gotovo sva od kamena, u dvije eta!e i u dva
tr~tn ill _kraj$C '(kutni oblik), koji opasuju malo i intimno sredUnje dvori!te,
J
pokaldrmljeno kamenom 'oblutkom i zasađeno unaokolo bUjnom niskom vegeta­
cljom."Osobito
... joj hnpozantno djeluje pročelje, izvedeno od ·neo!bukana kamena
.
tesanca. Osnovao ju je na ime oca Hadži Sinana god. 1640 vezir Silahdar Mustafa­
paša, koji je· do godinu !zatop pogubljen u Tem1Ivaru. Had!! Sinan je umro 1639
posljednji ,,",<lniji spomep1lc- oemanUjske .arhitekture tl Sar.jevu.
 Soomenlel' osmanIIjske arhltekture u Bosni I Herce20vlnl 253
254 AlIJn, BeItIć

stranama. Upravo stoga prenosim ovdje gotovo'

u cijelosti opis toga hanikaha, što ga je napisao-
dr. Cira Truhe1ka god. 1912" dok je spomenik '
bJo jo§ relativno dobro očuvan:
, • Ytata, prem: danas tali gornji dio dovrat-
GuI Isabegova (Mevlevliska)
< 'J nika, bila su slično udešena, agare stalakti-,
tektja na Bembatl II Saralevu
(dana~nil oblikl. U dvoriUlI , 'thos (koji. danas fale) urijeAena" kao i u 'me-
grobovi šehova tekile drese, a toliko zanimljivije od onoga u Kur-
, šumllj], što je dugoljutljega oblika. To predvo-
Od ostalih tekija II našim stranama poznata je bUa ona na Oglavku u ''{oj- rje bilo je sa tri strane opasano kolonadama od
ničkom kotaru (osnovana početkom pro§log stoljeća), a kao građevina vrijedne su vitkih stupova, koje ograđujU prillčno uzahan
spomena još ona na Tekiji u Foči I na vrela. Bune u BlagajU. Svetri su 1 danas trijem, a svod toga trijema je utoliko ~imljiv,
uzgor." što je jedna polovina krstoliko, druga 'bačvuto
presvođena, te time predstavlja neki mjeŠOviti
l z vor I I II t e r a t u r a: VakuCname 120, IM, - SId!U1 II 203, ua; VUI OI. 8: IX 119, tip svodovlja, koji mi inače na drugim građe­
120: XVIII 167: XXI 99, 118, IS2, 153, 155; XXIX 173; XXX 28; XXXVI 187; XXXIX 189, 170; vinama nije poznat. Posred ovih arkada bijaše
XLIV 32; LVI 86, 80: LXIl1 S; LXVIII 8S; LXXI ns; LXXV 18, 39,'U: LXXVIII ln; LXX
40 - Manuscripta turcica Il 953, 1141, 1198 - Kronlka Kadića vl 32 (m, 100; VIII otVoreni l m p l u v i u m. kroz koji :,'se v1dJ
2B (Ill; X 101: Xl 70; xv 20, 320 (Ill: XIX 22, 29, 34; XXII 89, 89, ns: XXOI 158, 366; XXIV vedro nebo, a- sred impluvija bijde sebilj (~_ ,
353; xxv 119, 341: XXVI 1B, 194, 251: XXVII 343 - Sabanovle, 9-,28 - Kemura, GZM . drvan), bez koga u Orijentu ne možemo zami-
XXII/19l0, str. 54-:i8: 58g....e18; XXIII11911, str. las-l8'1 - EvUja CelebIla V l vl - ·S. s,liti monumentalne građevine,
Sikirić, Dervlskoloatorok b .dnt slrok Boaznl'blln, Blldapelt 1918.- lati, Sara'eVlIke teklle, .Oko ovog atrija (dvora) redaju se sobe
Narodna starIna (Zail"eb) ov. 14, knj. Vl. br. 1 (l XII 192'7), str. '17-79 - lIti, Tektla nil .' derviša, kojima je, ovaj hanikah bio nllJXliJ~'
OC1avku, kaLCaJret 1941, m. 4~SI - M. Ka~bIĆ. Hadll Slnanovll teldja, QZM Il/I890 -
njen, ali i njihov raspore<;i je utoliko ~lv,
A. BeJtlĆ, Elfl Hadtl Ibrahlm-palln vakut tt TraV1l~ El-Hidaje VlIMI-l2, str. 22B-230'
..:... Isti, Skender-pallna tekl,la, Novi Behar xVIIII", Itr. U-28 - M. Had!lmulJć,' atr. 215 I što lrn vrata ne idu direktno na trijem, nego:l1
- N. Cellć, MU8atlrhena. blagejake tekile, NIUe atarIne, I1U53. 'ovaj ide između dvije 1 dvije sobe smjerom
trijema okomito poredali uski hodnik,' a u nje-
'mu se desno i' lijevo nalaze Vrata, k~ja v~e
IIANmAJI
u obje sobe, što ih, hodnik dijeli. Ovaj raspo-
. red lrna to dobro svojstvo, da je prema
To je ustanova slična tekiji, ali se od nje razlikuje u tome, što je hAniklih ne Gll%i Husrevbe80v hanikah u saralevll trijemu ostalo prostranije pr~čelje za Pt9-
samo mjesto za reUgiozno-mistične obrede, nego ujedno i ikola za iZučavanje teo- - ticat (Truhelkal, . zor, i tako je svaka soba vidnij&, negoli' bi
" rIje misticizma. Po tome se često zvaše I h a n l k a h m e' d r e s a. Koliko se dosad bila, da je valjalo na istoj strani !mješta vati i vrata. 'raldh hodnika ima s desne
zna, u našim krajevima bila su svega dva hlmikaha, oba u Sarajevu, Jedan je osno- strane četiri,'a s lijeve bilo je njih tri. So ba je bilo prvobitno četrnaest,· dočim je
vao nešto prije god. 1531 Gazl Husrevbeg uz svoju d!am1ju I medresu, a drugi u jugozapadnom ćo!ku' bila simahana,koja je zapremala prostor triju soba i, tri-
negdje polovinom sedamnaestog stoljeća S e j h I b r a h i m - e re n d i j a B i s t r i- jema pred njima, te je B1uliIa ~. obavljanje zlkra. Tako je prvobitno bUo u hani-
g i ja.. kaba. prema \1Stllnovama vakfije, svega petnaest prostorija. / .
Gazi Husrevbegov hanikah više je puta stradavao u požaru i obnav~jan. Bio • U dno peristila han1kaha smjdten e su nU2:gredne prostorije: u sredini kuhi-
nja, demo komora, a lijevo kupaonica. i n užnici.e .
je uzgor sve do god. 1931, a tada bl uslijed nerazumijevanja ondalnje sredine naj- Drugi. Bistr1gijln ,hanikah, bio je u Blstriku, uz samu' Gazi Mehmedbegovu
većim dijelom porušen, da ustupi mjesto novoj medresanskoj zgradi, dana.mjoj džamiju. Okolna mahala 1 danas nOSi, po njemu ime B i s t r i k _M e d r e 8 e, Arhi-
nakaradno] dvokatnici, koja silno remeti skladnost,;horl%ontalno razvijene arhitek- tektura prvobitne zgrade nije nam pozna ta, Danas je to obična zgrada prUemnlca
1)11
ture toga kraja,t A po svom konstruktivnom i tlocrtnom rjdenju bio je to osobito od ćerpiča i drvene građe i s dvije prostorije, u, kojima se u posljednje vrijeme
111'1, . zanimljiv objekt i odličan predstavnik orijentalnih spomenika te vrste u ndim obavljahu samo derviikl· obredi. prvi šeh i predavač u tome hanikahu bio je 5anl
III
, • Vnkufakl labor za Bosnu I Hercegovinu donJo je 12 III 19l12 mk1JuUk o prestanku osnivač .Ibrahi.m-etendiJa. Umro' je god. 1659 l pokopan kraj' Careve džamije;ti
"11
"'II'" rada lekIJa na podrll!Ju Boane I HercegovIne, a na temelji.! top za\dJ~ 40ftlA ja u tome Sarajevu~, . . , .
1
amlslu I [Jlema Medf.111a odlukll, koln le Izaila u Qlunlkll Vrhovno, lal. ~1nItVa 'Cod. m
h, vor I I II t'e r a \ u r a: Man~lpta turcica 1 lS09 ..:... Man. turcica Il 985 _ Kr0-
11'1; 1
II" br. 6-7 Za maJ-Jull 1'52, atr. 1.9.
nika M. Eo KldlćaV lOs;, XIX 330; XXIV 40: XXV 128,.154, 383; XXVIII 379' _ Trube1lul,
1

t Panas Je II nJ~1 Filozofski !altultet,

III"
Qw Husrevbec. 176-180, 2M, 218 - lWrIura, GZM XX (81.:..2: XXII 24a-50 _ Kre!evlJ~
koVić, HanJkah. Spomenica Oazi H_be~ovl) čellrlrto~odlJnJ1ce, :atr, 67-l1D, .

'1' 1'
"'I'
,III
!Ili

Spomenlc! osmanll.iske arhitekture u Bosni I Hercegovini
SAHAT-KULE I MUVEKITHANE
Sve do god. 1878 vrijeme se u Bosni općenito računalo po starom orijental-
nom običaju od zalaska sunca i brojilo dva puta po 12 sati. Aklam (zalaz sunca) bio
je uvijek tačno u 12 sati. No. kako [e astronomski zalaz sunca u razno .godi§nje
doba varirao, bilo je potrebno mjeriti visinu sunca i prema njemu ua~avati, pr&:-'
vije rečeno, pomicati sat. To mjerenje vršilo se u starije doba jednostavnom tahtom,
ill, potpunije, rub"tahtom od drveta, t. j. astrolabom u obliku kvadr8rita, a u
novije doba modernim sekstantom na zrcala.. Taj posao' obavljao je u' pojedinim
mjestima koji imam ili nastavnik medrese (muđerts), a u Sarajevu je to vršio
poseban službenik, zvan muvekkit.
Džepni satovi bijahu kod nas u prvim stoljećima turske vladavine dosta,
rijetki, jer su bili vrlo skupi, a potrebe za tačnim vremenom dosta velike. Upravo
zbog toga od druge polovine šesnaestog stoljeća naovamo grade u našim' stranama
pojedini imućnici po većim naseljima visoke tornjeve ill "ahat-kule s uređajem za
otkucavanje, a negdje i pokazivanje vremena po A la turca satu. Takvi objekti
podizali su se obično u blizini koje džamije, u gradakoj' tvrđavi ,ili na kojem dru-
gom uzdignutom mjestu. U suštini su to zapravo kopije romaničkih crkvenih zvo-
nika Srednje Evrope, odakle su ih Turci I, preuzeli. Prva sahat-kula na prostoru
bivše turske carevine nastala je na našem terenu,u Skopl;u na Vardaru. Sagra-
đena je između 1566 i 1572, a sat za nju donešen je 1% zauzetog Sigeta.•Taj poda-
tak sačuvao nam je jedan Francuz, koji je prošao kroz Skoplje 1572 i u svojim
putoplsnlm bilješkama zapisao, kako su T\U'ci doveli 1 majstora iz Sigeta, koji vodi
,brigu o tom javnom satu i prima za to veliku plaćU. Taj putopisac posebno ističe,
kako Turci vole i .cijene satove, i da je to ;edini ;avni' aat u cijeloj Turskoj. Na
prostoru pak Bosne i Hercegovine prva poznata sahat-kula nastala je u Banjoj ~
_Luci uskoro iza te skopaljske, između ~od. t579 i 158'7: Sagradio ju je ondašnji
bosanski namjesnik Ferhad-paša Sokolović uz svoju džamiju Ferhadiju. To se raza- '
'bire iz njegove zakladnlce iz te posljednje godine. Tu se, doduše, sahat-kula i%rl-
čito ne spominje, ali se određuje plaća službeniku, koji će .vodit! brigu o javnom
satu, a posve je jasno, da je' taj sat mogao onda stajati same na sah,at-kuli. Držim,
da je tobUa i uopće prva sahat-kula, koja je 'proradila na tlli Bosne i Hercegovine.
Ona je i danas uzgor, ali u svom gornjem djelu znatno. preinačena "i ne služi više
svoj oj svrsi. , valja spomenuti, jer su to jedini primjeri te ustanova u Bosni i Hercegovi
Kasnije se sahat-kule redaju i po drugim krajevima, i do kraja turske vla-
davine sagrađena je dvadeset i jedna u devetnaest mjesta, i to po dv1jeu Sarajevu.
i Travniku, a po jedna u Foči, Mostaru, Stocu, Trebinju, P~itelju" Nevesinju,
Livnu, Ostrožcu kod Bihaća, Gradačcu, Gračanici, Gprnjem i Donjem Vakufu, Pru-
seu, 'Banjoj Luci, Te!nju, Maglnju i Joj cu. Sahat-kula u tom posljednjem mjestu
zapravo i nije objekt te vrste, nego obična tvrđavska' kapi-kula, u koju su smje-
stili sat sa zvonom. Od tih sahat-kula danas više nema jedne u Sarajevu i one II
Stocu, ali ni one, koje su uzgor, nisu sve . čitave.
Sve te sahat-kule na bosansko-hercegovačkom- tlu, osim jednog jedinog Izu-
zetka, " građene su od tesane sedre lli pak od pritesana kamena vapI\enca, sve
go~ovo po istome kalupu i s manje ili više umjetničkih pretenzija. One od' sedre su
, • Tu IznimkU ćinJIa Je drvena Bahat-kula na -Vratniku u SGrajevu. SaSŽ'adena Je IDd.
1814. Nile bila duga vijeka. Porulena le do nekoliko Iodina,' Jer konstrukcIja nljebUa dobro
učvršćena, pa· su se mahaljani bojali, da je vjetar ne obori; i da se Ume Ateta lie nanese.
~~
r
255
256 AI\.ln Bejtlć
svakako mnogo dopadljiV-Ije, jer je sam građevni materijal omogućavao bolju, p,
cizniju izradu. Kod 'onih' pak od vapnenca tesani kamen stavljao se čisto iz ke
struktivnih razloga samo na uglove; u osta1lm dijelovima ugrađlvao se i obi~
kamen lomljenik, pa su se takve sahat-kule redovito žbukale i krečile.
Veličina tih spomenika prilično je različita. Stranica kvadratične osnov
kreće se od 2 m do 5,5 ln. Visine pak još su različitije. Najmanja, ona u Don].
Vakufu, iznosi oko 10 m, a najviša, Gazi HusreVbegova u Sarajevu, ~m.
Izrazitije oblikovne, varijacije kod tih objekata opa!aju se tek u gornj,
dijelu, gdje su smjeAten1 sat i zvono. Da se glas zvona može nesmetano fuiti pre:
vani, kod jednih su u svečetirl zida ostavljeni otvori u obliku prozora svedenih
luk, a kod drugih' je to opet omogućeno time, što se šatc rast! krov rlmuje1lo
horizontalnom smislu u dva dijela, međusobno l):eAto rastavljena, i u taj otvor or.
smjestilo ZVODO (Prusac, Donji Vakuf, Maglaj). Vrlo zanimljivo rješenje, Kod
prvih upad1jive su osjetne razlike i u obliku samih otvora. Jedne imaju čisti,
jentalni luk u obliku m&glll:aćeg hrbta, što upućuje na rad istočnih majstora,
druge, kakva je, na pr., stolačka, koja je porušena prije tridesetak, godina, i (
trebinjska, što ju' je osnovno. nešto prije 1'729 Osman-peša IUsulbegović, Im:
gotovo polukružan luk - očevidan rad i oblikovanje majstora dalmat1.n5ke obale
Od sv1h~tih sahat-kula svakako je najizrađenija i najimpozantn1ja G
Husrevbegova u. Saraje,vu,koja i danas služi svojoj svrsi te pokazuje l otkuca
vrijeme po starom ~a~anju kao i prije stotinu i više godina. Podataka' neIl
kad je nastala, -samo je ~stojala već u drugoj polovini sedamnaestog vijeka. Nel
liko je puta restaurirana. Nešto prije god. 1834 potrošeno je za njezin poprav
trideset tovara tesane "dre. PoSljednji veći popravak bio je god. '18'75. Tada
je gornji dio nadoz1dan (današnji oblik), a taj posao obavili su isti majstori, koji
u isto vrijeme gradi1l i mjesnu novu pravoslavnu crkvu.
Rekao sam, da je u Sarajevu vrijeme mjerio poseban službenik ffltttJekJ.
Mjerenje je obavljao u 'posebnoj zgradi mutJekithani. Dvije su takve 'ustanove b
u Sarajevu, jedna pri ulazu u Carevu džamiju, a druga u sjeverozapadnom Ul
harema Begove džamije. U građevnom smislu ne č,ine neki poseban tip, all ih iX;
Muvekithanu kraj Careve džamije osnovao je god. 1854 o svome trošku Fadil-pl
Serifović,a do .godinu izatoga uvakuflo je bosanski valija Mehmed Huriid-p:
jednu kuću u bliZini s odredbom, da trećinu stanarine uživa na ime plaće muve
te muvekithane. BUa je to zgrada na kat u stilu ondašnje stambene kuće' i
ćoškom isturentm prema dvorani, Ispočetka slobodno situirana u desnom, uf
~jskog dvor2ta, a kasnije (1872) joj prizidaše i drugo krilo (lijevo) za' ima;
1 hat1ba Careve džamije. Muvekithanu pak u haremu Begove džamije podigao
Husrevbegov vakuf god. 1859. Prizemna je to zgrada vrlo čednih dimen.zJ.ja i s j(
nom jedinom prostorijom. Postoji i danas, i u njoj sjedi službenik, koji uprav
satom na susjednoj s8hat-kull. Prvi muvekit u toj muvekithani bio je Salih-eft
dija Hadžihusejnović, po samoj toj službi bolje poznat pod imenom Muuekit. k
je iza sebe ostavio jedno astronomsko djelo i poznatu Povijest Bosne u ruko!,i,
VrMo je tu službu ravnih n-Iđeset godina, Umro je 12 nI 1688 i pokopan u grob
na Vinogradu: '

Muvekithana (desni, Islureni dio) kraj
Careve dfamlje u Sarajevu
(ne postoji vite)
I . v o rl I II t e r a t u r a: Va1<ufname br. 1, 209, 251 - Sldl1U LXllI 2l1, lili: LXXV 36
_ Kronike M. E. Kadića XVIII 339; XIX 109; XX· 29; XXVI 185->210 - Kemura, GZM
XXl190B. str. 480 - Trubeika. Gazi Husrevbet, 168-160. 183 - Kre!evll.kovIĆo Spomenica
G. H. 400-gtldIJnjlce. str. 63-e4 - S. M. Traljić, SaraJewld sr.d VratnJk, Sarajevo 19S7.
81r. 3B _ Hadl!mullĆ. M: Behar XII 936-37. sir. 27S - MIlJe starine 111953, str. 103. - M.
Dinić. Tri francuska pulopisa XVI veka o ndlm zemljama, GodlJnjica M. Cuplća XLIX, str. 102.
CESME [ SADRVANl
Cista voda bila je potrebna za piće i druge kućne potrebe, ali u-svim musli-
manskim naseljima jo! za propisano kup anje' i svakodnevno obredno umivanje.
Upravo zbog tih pOtreba nije se dalo ni zamisliti'imalo veče naselje bez 'čiste teku-
ćice vode, i [oš u 15 -I 16 stoljeću bi Izgrađena u ,Bosni, Hercegovini I ostalim
zemljama Balkanskog poluotoka sva' sila vodovoda i čeaama. Građeni su po grado-
.vima, selima pa I putevima između grado~a i sela. prvi vodovod u Bosni, koliko se
zasad dokumentarno zna, sagradio je Gazi Isabeg u .Sarajevu nešto prije god. 1462.
a izatoga se, u 16 stoljeću i kasn.lje, takvi objekti građe i po svim ostalim mjestima
Bosne i Hercegovine. Zadnjih godina turske uprave u ovim stranama sAmo je, pri-
mjerice, Sarajevo imalo 68 samostalnih vodovoda u ukupnoj du!ini do 55 km. Voda
je tekla isprva osobitim glinenim, a kasnije i drvenim cijevima, t. zv. ĆUnkooima.
Među vodovodima te prve vrste bješe ih vrlo lijepe i dobre tehničke izrade. Kao
primjer spominjem samo onaj u Prač], iz lG stoljeća, koji je opskrbljavao mjesno
'kupatilo l bar jednu česmu. Tu glinene cijevi nisu polagan.. izravno u zemlju, kao
kod većine ostalih starih vodovoda, nego u manji četvrtut prokop, koji je na ciJe-
loj dužini bio izgrađen od samih kamenih ploča. Djelomično se do danas očuvao.• -
Dui takvih vodovoda građen je jedan.ili ViAe Wjevnih objekata, već prema
jačini vodovoda. A među tim objektima svakako bijahU najbrojnije č IIs m e. One
su se podizale obično uz džamije i gotovo u svim mllhalama. .Tedne su bile u zidu
kojeg drugog, većeg objekta, a druge opet posve samostalno situirane. Te druge
bijahu monumenti naročite vrste: kameni kubus s krovom na jednu, dvije lli četiri
vode i veliko kameno korito u podnožju toga kubusa, iz kojeg teče voda na jedno
ili više izljevnih mjesta lli tuta. Korita su uvi1ek klesana iz djelca kamena. cini
se, da Ih je dobar broj nastao od srednjovjekovnih stećaka, koji se,na!alost, sve
do naših dana upotrebljavahu tu i tamo i kao običan građevni materijal za kuče I
druge objekte. Korito, na pr., u Cemaluš! mahali u Prači i nekoliko drugi},. u Sara-
jevu i okolini posve jasno kazuju, da su klesani od stećaka. Na nekim se čak zadr-
tala i stara ornamentika.
No, U svnje dobil teiesme, o~lto, nl:>..
ljude vodom, I.CgO I da ~o.,a;'b1tektonsk1 monumenti djeluju .. _. _•.
Ob~vanju tih Objekata'graditeljl su pridavali veliku pažnju, I mnogi od tih SPI)-
menika I dandanas p~tavljajU:'prava majstorska djela. A to dokazuju vrlo izba-
lansirne proporcije, pomnaJeleSarska I zidarsk.a obrada I oni vanredno klesani
vitičasti orijentalni lukovi, "kojt"res!! i nagl~uju pročelje I izlje.v mnogih česama,
kao da je graditelju ta!tvAl. čeSama;o~tO, lebdjela pred; očima z'nI.sao, date minI.-
jaturne monumente dovede u Ato veći sklad s niskim mahalsldm krovovima Idje-
voj kama, koje su u ibriclma I đugumima nosile vodu s tih. česama. U starome
Sarajevu, Travnill:u, Banjoi Luci, Foči i nekim drugim mjestima sve do danas se
očuvalo više' takvih spomemka, a mnogi od njih jednako sluie svojoj svrsi.
Pojedinci' su gradlli česme kao svoje zadužbine ne samo po 'naseljima, nego I
po usamljenim planinskim putevima. Samo su tako mogle nastati one ~ene česme'
gotovo pri vrhu planine Gnjile na starom putu između Rogatice i Goraida, koje Joo
u prvoj polovini sedamnaestog stoljeća posebno ističe jedan stran! putopisac, i koje
I danas postoje,' zatim čuvene Careve vode na Romaniji, koje se pripisuju sultanu,
Mehmedu Fatihu, osvajaču Bosne, I ~Ijl nam ostaci (neobično lijepo klesani kvaderi,
korito I žljebovi, sve od kamena, čini se, opet od stećaka) kazUjU, da je to nekad
bio vrlo lijep građevni spomenik, pa česme na vrelu Rotim u selu Rotimljl kod
Stoca i' mn</8e druge. .
. Da se iedni prolaznik 'maže vode napiti, postojahu po gradovima i česme
posebna tipa, t.zv:. ,ebiJfi. 'u kojim je bio poseban službenik, koji je punio kove i
besplatno pojio pro1azliike. ćini se; da ~ je bilo u više nWh, mjesta, ali ih je u
Sarajevu .sigurno bilo' nekoliko. Posljed,nji je bio u Sarajevu, .8,. sagradio ga je god.
1755 ondaJnjl bosanski. namjesnik Mehmed-pah Kukavica i ostavio imetak za
uzdržavanje toga objekta i plaćanje čovjeka, koji će sluiiti ljude. u njemu. Stajao
je na Balčaliij1. Kako se vidi iz jednog očuvanog fo to-sn Irnke, bjee to pala i
masivna građevina kvadrati&la oblika s jednom prostorijom, u kojoj je sjedio pese-
bsnslužbenlk'! punio kove. Ta lijepa građevina imala je otvore I slobodan pristup
sa svečetiri strane, a zavrliavala se blagim vijencem I malom kupolom. God. 1891
spomenik blponden i na istom mjestu sagrađen novi sebilj, a god. 1913 prenesen
je na današnje. mjesto. S tim spomenikom nestalo je kod nas starih ..s abilja.
Istoj svrsi, kojoj I.česme, služe, općenito uzevši, i bdrvani, samo &to se oni
grade u javnim kupatillma i dvorlAtima džamija, medresa, tekija, karavan-saraje
i nekih drugih većih i impozantnljih objekata. Prvenstvena im je, medutim, zadaća
.da daju vodu većem broju osoba u !sto vrijeme za obredno umivanje I Ioni, usto
imaju svrbu, da dicluju plastično i dekorativno u svojoj' okolini, . koja je posv
različita od mahale.. Iz tih 1-a.zloga šadrvan se po svojoj kOn:ltrukclji i arhitektu·
bitno razlikuje od česama. Osllovni elemenat tu je kameni bUen s viJe unaoko'
.poredanih izljeva lli česama. Pred svakom je česmom omanji i· nešto uzdign
kameni kvader, na kojem stoji onaj, koji uzima abdest. Okolo je niska I laga
drvena balustrada, isprekidana a vlAe prU8Ul lt bazenu, a e unutraAnje strane
ograde .poređane su drvene klupe za odmor. Iz same paksredlne bazena uzdiie
manji ili veći·kameni stup, kroz koji odozdo prema gore teče ·voda. Taj stup r
jednu, dvije ill tri vanredno oblikovane kamene čaške, koje, redajući se prr
gore, bivaju sve manje i pllće. Voda Wazi do na vrh stupa IodaUe se 'onaa I
ljeva iz jedne ća.tke u. drugu, dočaravajućI mlazovima i .um~vima romant'
 ..............
Spomenici osmnntljsk e arhitekture u Bosni l Hercegovini
sliku." 'Sva je ta naprava zaogrnuta laganom željeznom mrežom u vidu lukovice
ili kruškaste kupolice, a cio opet prostor nadvisuje krov na šest ili osam poligonalno
259
r I
I 260
postavljenih laganih drvenih stupova. Taj krov je kod boljih, šadrvana u obliku
kupole, prekrivene olovom, ili je obični strmi šatcrasti krov od kamenih ploča na
šest ili osam voda, kakav se vidi osobito u· Hercegovini.
Šadrvanu je domovina, kako i samo ime kazuje, Per:ilja. ,pdPerzfjanaca
poprimili su ga Arapi i Turci, i prvi ga raširili po' Arabiji; Siriji, 'Egiptu' i S1'>a-'
njolskoj, a drugi po Maloj Aziji i Balkanskom poluotoku. U našim stranama bješe
ih nekada gotovo po svim mjestima, ali ih je tokom 'vremena većina propala. Do
danas su se održala dva u Mostaru, u dvorištu Karađozbegove i Kosld Mehmed-
pašine džamije,' i po jedan pred glavnom džamljomu Sarajevu, Cajniču, Jajcu i
Banjoj Luci. Najviše ih je, svakako, bilo u Sarajevu, glavnom gradu, a nL, je
nastao i najljepši spomenik te vrste u ovim stranarna.: To je šadrvan ,u dvorištu
Begove džamije. Današnj! oblik potječe iz god. 1892" i ,kažu, da je vjerna kopija
šadrvana UJu-džamije u Brusi, ali je na tom istom mjestu stajao šadrvan još od
god. 1530, a podigao ga je sam Gazi Husrevbeg, Prije ovog današnjeg liadrvana
bješe tu šadrvan u biti iste koncepcije, samo nešto dnigačijih detalja, kako nam to
kazuje ,i jedna očuvana fotografija, a' rt apravljen je '·god. '1707. Bazen u' tom
starom šadrvanu bio je od bosanske miljevine i čistog kružnog oblika, visok 1,5
m, a 4 m u promjeru. ' često urešene vanrednim' klesarskim dekorom, u koje je iz zida, tekla topla i hladna
I z vor t I l i t e r a t u r a: Vakufname br. l, loi5, 19(,' 399, ~8. 717 , - SldlU LXXVI
249 - Kronika M. E. Kl1dlća II 70 - Kemura, CiZM XX-.XXm ...,. 'Nale ,atarine. I/18~,
sir. 91-118 - Ph. BaUll, Wasaerbouten ln Boanlen und der Hercesovlna, J IL Il; TheU, Wien
1891l - Kre&evljakovlć. Vodovodi I gradnje na vod!, u atarom Sarajevu, Sarajevo ,1939, I'
brojni drugI Izvori, navedeni u tom posljednj~m djelU'. ' tima, a sAmO loženje i zagrija~anje oba vijalo se 1% posebnog prostora ć tl I-
HA~,
Muslimanska vjera zahtjeva od svojih sljedbenika, osim peterokratJtog wnl-
vanja, i pranje tijela bar jednom tjedno.. A za te, potre~ -grade ,se joli od početka
islama po svim muslimanskim domovima kućne banjice, aposll.je i po gotovo svim
naseljima javna kupatila ill hamdmi. Taj običaj dci§ao je zajedno 's'osman-
lijskom vlašću i u naše strane i našao tu vrlo liir'oku primjenu. osim kućnih
banjica ili Itamamdfika, gotovo sva naselja Bosne ~ Hercegovine imađahu,'i bar po
jedno javno kupatilo. Odatle proizlazi, da Istok! diJ.elciVi 'naPe zemlje bjehu nekade
u sanitarnom smislu na daleko većem stupnju, negoli. zemlje zapadne Evrope toga
doba. Izuzimajući drevne Helene i. Rimlj ane, . kod, .k'ojih .je, smisao ' za 'hiiiienu
tfje~a bio vrlo razvijen,.osoblto kod prvih. Iju4 su ~ u ,vellkomd1jell:l Evrope
počeli redovno kupati tek prije stotinjak godina.. Najveći, crkyeni i .svje,tovni
dostojanstvenici nisu se uopće kupali, i to su smatrali svojom' osoblt;om' vrlinom.:
I.4~k takvu sliku 1JT1amo na Zapadu jošpoče*om prol1op~·.to~jeća! S8rajil\ro još
u' šesnaestom vijeku ima, 'osim brojnih kućnih I:i~"c:a;, sed$nl' Ja~ kup~~ U
tOme istomstoljeću imaju u Bosni javno kuPl!-~ci,.l~iI..1?rača.lQadant, Bligaj
~lItlc je upravo 'u perzljsltomo lnaslao' nul v' Iadt-Van '(.veae!olokčl:
Alija Bejttć
na Buni, Rudo, ,Kostajnica i Jasenovac i druga isto tako omanja mjesta, a do kraja
sedamnaestog vijeka sagrađeno je pedeset i šest takvih 'kupatila u četrdeset i dva
mj~a u samoj Bosni i Hercegovini. ' O_ '
Svakome hamatnu najvi!e je trebala voda i vatra. Upravo zbog toga pola-
gala se posebna pažnja kod projektiranj a i izvedbe tih objekata, pa su svi masivni
i, veoma solidno izvedeni od samoga kamena. Pritom se mnogo pažnje pridavalo i
likovnom izrazu takvill ,objekata, pa se u nutrašn] ost oblaže bogatim dekorom, a cio
objekt prekriva kupolom i kupolic:ama, koje tom objektu pribavljaju pose~u draž.
*- '. Prema svrsi, kojoj treba da služi, i samoj metodi kU~p..~
trnutraAnj( pro-
stor hamama dijelio se u' Vi.&e, prostorija. Posjetnik je ulazio najprije u il a d r-
v A n, najveću prostoriju u hamamu s odjeljcima za svlačenje i !adrvanom na sre-
dini. po kojem se ta ~vorana i prozvala. To je bila neka'vrSta čekaonice i sale ;w.
odmor i zabavu poslije kupanja. U manjim hamamima 1%iladrvana ulazilo se
izravno u prostorijJ,t za kupanje lli h ii l vat, a u onim večim lJilo se iz šadrvana
najprije u k ii. P a l u k' _ omanju prostoriju za svlačenje preko zime - a odatle
na m ~ j d l. n, međuprostor, na kojem se obavljala masa.ža, pa tek onda u halvate.
U tim toplim halvatima, kojih je bUo i P o vl.§e po večim hQJl1aoUma, u dva ul tri
ugla stajale su niske kamene estrade, 'n između njih mala kamena korita lli k o. r n e,
voda, a iz njih se onda grabUa posebnom posudom s II s a k o m i razljevala po
tijelu.
Na suprotnoj strani od ulaza' u hamam, a iza halvata bio je u' posebnoj pro-
storiji prostrani rezerv,ciar'ill h li zu'a ,s' obrnuto postavljenim kotlom za grijanje
. vode. Topla voda iz rezervoara odvodila se cijevima do pojedinih izljeva u halva-
h d n a, koji je uvijek bio jednu etaju niže od šadrvana ipt'9Sto rija za kupanj~
Princip zagrijavanja' samih prostorija hamama provodio se sUčno kao i kod rim- .
, skih terma: ispod čitavog hamama bio je onizak prostor nil kamenim stupovima;
kroz koji je iz lotionice u istoj etaži strujao topal zrak zajedno s dimom i zagrija-
vao pod od većih kamenih ploča i zidove prostorija, takQ da j~ temperatura, idučl
prema !%lazu, sve vlAe opadala. Dim se od vodio napolje posebnim glinenim cijevima,
koje su ,bile smjeilten~ obično u unutrašnjem zidu, glavne prostorije, šadrvana-
To su bitne prostorije u svakome harnamu. One se u raznim hamamima
osjetno razlikuju po međusobnom komponiranju i samoj veličini, i na ndem
terenu, za razliku od d1amije, medrese i nekih drugih spomenika, nisu poznata ni
dva hamama s jednakom tlOcrtnom osncvom.
Takvi hamami građeni su' samo za muškarce lli samo 'za žene, pa za jedne i
druge, all u razne dane, ill u razno doba dana (do podne za mulkarce, a poslije
podne za žene). BUo je, međutim, i dtlostrukilt ltamam4, kojim su se služila isto-
dobno oba spola. Po spoljlllnjem obliku to je jedna zgrada, all su unutra odjeli za
muške i ieti.ske potpuno odijeljeni i posve simetrično nanizani duž podužne osi, I
, t. Do sanitarna all~a tadalnje Boane bude potpunija, nllpoaW!Jezn, da lU, na pr., sara-
jevo I Banja Luka joj u lemaelItom Itoljetu imali I javne U1hode. One usarajavu \lJP08tavlo
je o svome trolku ndlo prlje lIod. 1528 Ml181lhudln Cekrekćlja, oanlvač danlllnJe CekrekeJ-
jlnlce d1amlje u vrhu, BalčarilJe, a ono u Banjoj Luci bosanski ~ll1erl;le& Ferhad-pda Soko-
lovlĆ priJe 1~7 Sodine. Obadva ta osnivača postavili &u svojim vakutnamarnll Iz navedenih
lIodlna i poaeb"!oC alu1benik~ koji će se brinuti z.ll čileenje Ub zahoda.
 ~

,~

262 Alija Bejtlć

Spomenici oSmanlijsko! arhitekture u' Bosni I ltereegovinl 263

jedan i drugi odjel imali su zasebne i potpuno jednake prostorije, a oba jedan,
DUCANI, MAGAZE I DAmE
zajednički rezervcar i prostor, 'odakle se zagrijavao hamam. Takvih kupaWa nije
bilo mnogo na ndem.tlu.' , Potrebama obrta i' trIlovine slu-
- Unutrdn.ji ~đaj tarhitektonsk! dekor nalili hamama bio je često bogat i žili su brojni dućani oriientalnog
ukusan. To se opažalo osobito u 'prvoj dvorani. šadrvanu, koji je bio i najreprezen- tipa i m)lhom od drvene građe, za-
tativnija prostorija hamama. Naokolo poredana seć1je i jastud, a u većim hama- tim robna spremišta od vatrcslzur-
110g materijala odostraga većine du-
mima i posebn~g~!!1"ije .na kol0!ladi stupova, koje su povezivali lagani lukovi, sve ćana ili magaze i posebna trgovačka

u Izrezbarenom drvetu, pružali su posjetiocu ugodan odmor i razcnedu poslije skladišta ili dalre.
kupanja uz čibuk, nargilu i crnu kavu. Taj, samo Orijentu svojstveni ugođaj jo!
je više pojačavala visoka kupola i mlazovi bistre vode, ito su pIj uš tali na šadr-
D u ć a n i su redovito zgrade nrl- .
'zemnlce, nizane u dva nasuorotna
. l~

vanu\ u sredini dvorane. Odmor poslije kupanja bloka jedna do druge. Većina Ih je , "
. u toj. dvorani, osobitq u ženskom vrlo skromnih dimenzija i u uskoj a:.-~

odjelu, znao se kadikad pretvoriti u pravi teferič i zabavu, koja je trajala od [utra
vezi s mjerilom čovjeka, koji tu po- """'~"'~j

do mraka. Sluje. Najmanji je oko, 1.5 m širine.

Prvi poznati hamam u Bosni sagradio je Gazi Isabeg u Sarajevu nešto prije Unutrašnja je razina većine dućana

god. 1462 na mjestu,dan~nje banje kod Careve džamije. Od kasnijih hamama bili 50-75 cm iznad ulice, a kod nekih Hadi1muratovlća dalra u čarlljl HalačI

su k'ao građevni ~poineiU~i osobito vrijedni dva u Mostaru i po jedan u Stocu, Poči­ obrtničkih jednaka je. uličnoj, ili je ~ u Sarajevu .~ tlocrt

telju l· nekim drug1J;n "mj~a:, ali svojom tehnikom i veli~om, bez sumnje, sve tek neznatno uzdignutija, da ne bl
natkriljuje Gazi Husrevbegov dvostruki hamam u Sarajevu,nastao nešto prije 1557
voda s ulice ulazila unutra. Svi tl du- ".!"t
ćani zatvaraju se s tri drvena kapka, "
godine. On l dan~anll1l stOji 'uzgor jedini jo! predstavlja potpuno oču";'ani tip
i koje Turci zovu k e p e n k, a po
starih orijentalnih zatvorenih kupatila u Bosni i Herc:ego~ Ostali' su ,uslijed' njima onda l ndi stari trgovci i za-
različitih, a najviše materijalnih okolnosti davno propali, a mnogima se VIŠe ne naUlje ć H e n k. ill ć Ue n a k.
zna ni za trag. Kapci se redaju u vertikalnom smi-
. slu, 'a okreću se oko horizontalne osi,
i kad se dućan otvara, dva gornja,
I z vor
I I I I t e r a t ,u r a: SabanovIć, Prllo:u 1I/19S1, Itr. 8, I9, 31, 35 - KrelevJja- koja su međusobno :vezana šarkama,
C.
kovIć,Banle u BOlni I Hereellovini '(140Z-1910), drugo popraVljena I prallreno iZdanJe, Sara· preklope se jedan po drugome i za-
jevo 1952, te braini drugi izvori l literatura, navedeni u tom zadnjem djelu. kvače za strop, a donji se dovodi II
.hortzontalan polo!aj i osloni na ne-
koliko kolčlča, i na njemu sjedi mu- Tlocrt dalre uz ltaru p;a.:cl~v;tJ ' i
iterlja. Kad se ti kapci otvore, cijela 'crkvu u S~evu

uHčna strana dućana potpuno je .

otvorena, i u dućanu se sve vidi, sva je roba I%ložena oku mU!terlje.
Ti sitni dućani, kojih strehu možeš gotovo rukom dohvatiti, redaju se s
obje strane uske i krivudave ulice. Qitavu .skuplnu dućana i' magaza u jednome
bloku prekriva jedan, zajednički krov: Prostorije koriste razni trgovci l zana-
Ulje, a krovište popravljaju i održavaju svi zajednički. Kooperacija u arhitek-
, tud Nekada tako bjde natkriven u I1eldm dijelovima stare sarajevske čar!ije
i sam prolaz, ulica između dućana. A takvo krovište. iznad ulice odriaIo se u
Banjoj Luci do dana danaAnjega.
Ti stari ,bosanski dućani orijentalnog tipa predstavljaju umjetninu u
posebnom amialu. Ta se umjetnost ne ogleda u konstrukciji i arhitekturi poje- '
. dinih objekata, nego u cijelini, li ansamblu čitave čarAije, dapače i čitava krajo-
GazI HuarevbclOv hamam u Sarajevu (Ikica) uka. Oni kao indivldualiteti ne odaju niAta osobito, ali u onom aglomeratu kriVu-
davih čariijskih ploha Ijednokatnih hanova, nešto većih kupola i kupolica te jo!
'vi!ih d!amijskih munara i zelenih. topola čine čest. te piraJnidalne' arhitekture.
J 17.
 ---
264 Aliin BeJU/:
Ispred nekih naših dućana stajahu nekada još. niži objekti, t. zvo k r e-
vet a. To su također dućani, samo maleni i vrlo niski: u njima se čovjek nije
uopće mogao ispraviti, ,nego je sjedeći obavljao svoj posao. Bili su redovito u
n~tkrivenim dijelovima čar~ije, pa su stoga uvijek imali ravan krov. U njima
poslovahu samo slromašnij! obrtnici. Takvih dućančića bilo je kod nas, koliko se
zna, samo u Sarajevu I Visokom. Nekad ih je u tome prvom mjestu bilo preko
tri stotine. U posljednje vrijeme tako bješe uređena u tome mjestu joli čarlija
Halvadžiluk. Ta čadija .izgorila je u oktobru 1908, i tada je nestalo i posljednjih
kreveta u našim krajev1mll.
Iznad nekih dućana u Sarajevu ·i nekim drugim našim mjestima bijahu
i posebne odaje, a služile su kao radionice pojedinih obrtnika. Jedna takva radi-
onica očuvala se sve do danas u Kazandžijskoj čar~iji u Sarajevu.
M a g a z e su, kao što je već istaknuto, skladišta raznovrsne trgovačke
robe. Redovito su prilično skromnih omjera I situirane odmah uz dućan, uz nje-
govu strdnju stranu i s ulazom iz dućana, Ul, rjeđe, na zasebnom prostoru u
bloku dućana, a građene su isto.tako I u prizemlju većih trgovačkih hancva lli
karavan-saraja, kako Ćemo kasnije vidjeti. Robu je -trebalo za!tititi od požara,
.koji je češće harao čarllljom, izgrađenom pretežno od drvene građe, i stoga su
sve magne građene tako, da niodakle vatra nemože doprijeti unutra. Stijene
magaze, debljine··70 do 80 crn, zidane su u tu svrhu sve od kamena ill od kamena
i ćerpiča; a 1 strop·'ie ,isto tako~osebno Izveden: nad d!zmom, t. j. 1stesanim
hrastovim stropn1m gredama, prl1jubljen1m jedna uz drugu u ravnoj povr-
šini, nalazi' se tanak iZolacioni sl~j guste kaše vapna te isušenih I izdroblje-
nlh konjskih fekalija, po tome su postavljena dva ul tri sloja ćerplća u mortu
s većim dijelom vapna, a preko' svega toga debeo naboj od ilovače, po kojem u
magazama po hanovima dolazi joli nasip, blazenice I. obični drv~ pod prostorija
na spratu. Debljina takvog stropa često seže I do 8~ cm. Stoga kod širih magaza,
gdje nosivost stropnih greda poradi svoje dužine, a i same težine stropa nije bUa
dostatna, teret stropa prenosi se preko poprečne drvene podvlake, j a s t u k a i
e
drvenog stupa III ću r s.I j na pod magaze, koji je uvijek popločan kamenom,
jer drvo nije trajno na 'zem1jLPrag, dovratnici i nadvoj nad magaznim ,vratima
izvedeni su redovito od kamena tesanea, a sama vrata s pouzdanim dubrovačkim
bravama. sva su od željeza. Od željeza su i k a p e i na prozorčlćlma,kroz koje
dopire unutra oskudna svjetlost, aod istog su materijala i jaki d e m i r i (rešet-
ke) na tlm prozorima, kako se ne bi mogao uvući Unutra lupež, kad je kapak
otvoren poradi zračenja magaze. Tako izgrađene magaze zvale su se a t ~ il t e r e-
m t n' (pravilno: a.t e At en - e m i n). t. j. vat r o s i g u r n o s k l a d i li t e, I
praksa je pokazala, da su uvijek odolijevale požaru, pa kad je plamen zahvatio,
i čitavu zgradu.
D~ danas se očuvao lijep broj magaza u Sarajevu i Mostaru; a naročito
, , u, tom prvom mjestu." U sarajevskoj čad1jl bilo je magaza I u dvije etaže (dvije
u Kazandžlluku i danas su uzgor), ali I takvih, koje su presvođene bačvastim
svodom od Bedre ill kupolom. Jedna pak magaza u Travniku, u DonjOj čaratjt,
ukopana je sva u kamenu. u onom brijegu ispod sahat-kule.
265
D a i r a je zaseban skup trgovačkih magaza poredanih jedna do druge
okolo za;edničkog dvorišta'! i prekrivenih zajedničkim l, obfčno jednostrešnim
krovom. To su bila prava robna skladišta. Dvcrište . je ,zajedničko i nedjeljivo
vlasništvo posjednika magaza, a u njemu se na konje tovarila i otovarala roba. U
taj prostor ulazilo se kroz velika I na svod građena vrata, kroz koja može nesme-
tano proći i konj pod tovarom. Same magaze građene su po istim 'načelima kao
i one uz dućane i po hanovima. "'''.
Takvih sk1acmta imalo je kod nas, koliko se zna, jedino sarajevo. Prlje
osamnaestog stoljeća nema im nigdje spomena ni u tome mjestU, i ć1ni se, da su
se počele tu graditi peradi veće sigurnosti robe tek poslije· onog katastrofalnog
požara u god. 1697. U tome mjestu bj~e nekada pet daira: jedna na Varoši 'uz
staru pravoslavnu crkvu, druga u Kundurdžiluku, zatim Hil d ž I G a z a n f e-
r o vana Novoj Teati, H a d ž I m u r a t o v i ć a u Halačhna i H a d fi B e il li-
j I n a kraj Careve ćuprije i Tabačke džamije. Od njih su danas jo. uzgor ona na
Varoši I Hadilmuratovića u Halač1ma. Jedan dio Hadži Gazanferove daire poru-
šen je god. 1865 prosijecanjem nove ulice od BaličariJ.je do Vijećnice, a ona u
, Kundurdžiluku i Hadži BešlijiDa potpuno su propale krajem prošloga stoljeća:
prva. je stradala u požaru god. 18'79, a podor joj sravnllie 1898, a druga. god .
1897 pri regulaciji korita rijeke Miljacke.
t s v e r t I literatura: Kre&evljakovlČ; E5nl1!ll obrtl,I, atr;D9---llO,~; Esnafl
I obrll n, str. M--lI8 - Isti. KazmlcWjlkJ obrt u Domi I Hereqovlnl, GZU 1951, N. lDl-185
, - IstI, SIll'1IJev.ke đa1re, Nale' .tarlne IllBU •• tr. 163-188 ,.... D. Grabri.lan, ArhltektuTa na
dobvatu čovječje ruke. Gla.nIk Jug. prof. dru!tvaXIX/1938, (I Novi'Bebar XIIIlID39-(O. ~.
, 309-318), :" ,
BEZI8TA.NI
Tosu posebni trgovački bazari po većim gradovima, kOJI su privlačili na
sebe pamju I kao impozantni građevni spomenici I 'kao veliki trgovački magazini,
gdje je mušterija mogao kupiti raznu robu, lito je tu do1az1ia i s :Istoka I sa
zapada. Redovito su to kameni i vrlo masivni objekti, kako im požar I noćne
skitalice .ne bi mogli nanijeti znatnije štete. U Bosni Ih je bilo svega šest: tri u
Sarajevu, dva u Travniku I jedan u 'Banjoj Luci.
Prvi sarajevski i uopće bosanski bezlstan sagradio. je carski namjesnik
G a z I M e h m e d b e g, sin spominjanog Gazi Isabega; negdje krajem ~tnaestog
ill prvih' decenija šesnaestog stoljeća. Bio je na Istočnoj strimi hana Kolobare. Pot-
puno je stradao u požaru god. 1842, I na njegovu prostoru kasil1jebl.§e izgrađene
čariije Velike I Male Trgovke iliPazarbule s oko !ezdeset dućima. Kakva' je
bUa arhitektura toga bezistana, nije poznato, jer se njegov opis .nije nigdje
sačuvao.
Drugi bezistan . u tome mjestu nastao je oko god, 154~, a sagradio ga je
G a z i H u s r e v b e g, pa se I zvao njegovim imenom. Protezao se dU! Kujun-
clliluka .od današnje ulice Jugoslavenske armije, do Ferha~je. (dandnje ulice
. " Dalra je arapska riječ (dAJ re) I u leksičkom amlalu mati. krul. knl!nIe:l,' II tu vrstu
.ldsđlltll označuje upravo po tome, Ilo se maJUC nl!u oko c1vorlJtt. .
 266 Allia BejUć

SDomenlcl osmanIlJske arhitekture u' Booml I Hercegovini 267

Vase Miskina) U .dužini od punih 109 m. To je vrlo masivna' kamena građevina
bazilikaInog tipa. Uz dugi hodnik, natkriven bačvastim svodom, poredano je s .........
Bl!zistan u Banjoj Lu i zadužbina je bosanskog beglerbega ~

"'U
dvije nasuprotne strane ništa manje nego pedeset i dva dućana. S vanjske strane, h
Ferhad-palle-Sokolovi6a ( 58D-1588). U svojo] vakufnan1l; da-
duž čitava Kujundžiluka,' a današnje Gazi Husrevbegove Ulice bio je i treći niz
tiranoj sredinom safera 9 j (treća dekada januara 1587), dao je
dućana s otvorima prema ulici. .U unutrašnjost vodila su četiri velika i posebno
naglašena ulaza: dva iz Kujundžiluka, a po' jedan iz Ferhadije i današnje ulice
samo ovu odredbu za nj: ,I među spomenutim dućanima neka.
se na pogodan način sa
'1 ~

....,;,
....
Jug. armije. Osvjetljenje prostora tu je provedeno, kao kod kakve bazilike,nizom objekt je podignut negdje "dl j.dm bezlstan.e P~ -.lo
,
laslije god, 1587 iz sredstava Ferhad- i.
luneta ispod samog potkrovlja. Danas je još trećina toga spomenika u prvotnom pašina vakufa. Bio je u sr cu donjošeherske čaršije, i davno je ~, . I
obliku, all ni ona više ne služi svojoj staroj svrsl, propao. Jedini poznati k .mlji spomen i opis toga bezlstan.a . I--i
! ~
Posve je drugačijeg tipa treći sarajevski bezistan, koji je sagrađen na sačuvao nam je Evli-
I . ~ [],.J i
južnoj strani hana, Kolobare i Gazi Mehmedbegova bezistana, i koji i danas stoji ja Celebija. on na • J. . .' I L.......J

cio uzgor. Podigao ga je god. 1551 uz ostale svoje zadužbine veliki' vezir I sin prolasku kroz Banju
~~ R~' ~~
II
-
Sarajeva ili najbliže okoline H r vat R u s t e m - p a š a.' CetvE!rouglasti prostor
(27 X 18 m) sa po jednim ulazom sa svečetiri strane' prekriva šest posve jedna-
kih kamenih kupola, koje se oslanjaju jednim dijelom na vanjske zidove, a dru-
Luku god. 1652 opi- '
sujući to mjesto veli:
.U čaršiji ima oko
L.J!I!!
..
u '. .•.•• 'W!:;J 1--1
I .'.;', " 'I
-...j Iti

~ .L - i
u;
-,
"""
gim na dva snažna kamena stupa u unu trsšnjosti, u dužoj osi zgrade. Oko tih
stupova i okolo do zidova nekad se nizao dućan do dućana, a u tim dućanima
tri stotine dućana,
Tvrdo zidani bezistan ; I .- .' I I
.,. ...
;.....
.....
prodavala se raznovrsna, mahom tekstilna roba, a ponajviše svila iz Bruse, pa se
z
tako po tome gradu taj bazar i prozvaq B r u s a - b e i s t a n o m.Dućani i iza
sa stotinu dućana,
gdje se i danas s obje
strane na vratima
r'
.... ", " -, I-- I~
.J..- l--
I

0...-
njih masivne magaze s bačvaStim svodovima od stare opeke poredani su tu. i sa provlači gvozden la- r- ~ i I

svečetiri vanjske strane' zgrade, i oni čine suvislu cjelinu i u konstruktivnom i nac, Ferhad-pašina je """'" OJ ro-.
,;...J
. oblikovnom smislu. s glavnim dijelom; objekta. Sami način gradnje i komponi~. . zadužbina... A taj ~ ::l. l : >--
ranja kazuju nam, da je ela taj sklop potekao u isto doba i iz ruku istih majstora..
Zbog smještaja tih vanjskih dućana i' magaza prozori na bezistanu: koji upuštaju
opis kazuje, da je to
morala biti masivna,
-:J

... ~ ... I
,
/1
I

unutra primjernu svjetlost, postavljeni su tu visoko gore, gotovo ispod. samog vrlo velika i impo-
zantna građevina. ~
:
,,:::.0.:- -
r--
..
-
vijenca. , ~ r", l

Ako je Evlljin navod . ,o:.~. I-

Od dva travnička' bezistana jedan je 'bio u današnje] Gornjoj čaršiji, i
od njeg se samo dio sačuvao. Dok je bio ela, imao je četrdeset i sedam dućana.
o broju dućana ta-
čan, onda je to bio
.I II
.- oo I I
,
Sagradio ga je uz brojne ostale svoje zadužbine u tome i drugim mjestima bosanski
namjesnik Mehmed-p~a Kukavica sredinom 1757-1758 godine. u Drugi travnički.
bezistan sagrađen je u Donjoj čarlliji i predstavlja jedinstven tip tih objekata u na-
šim stranama. Nije to uopće samostalna zgrada, nego je izgrađena u sklopu današnje
najveći bezistan na
našem tlu, gotovo
dva puta veči l. od
.J F
...
LL::~.I L
.a
~

Gazi Husrevbegovog j'U,II"'l ~ j i ,....

.džamije Sulejmanije: u prizemlju je bezistan s dva ulaza s dviju nasuprotnih strana
(sjeverne i južne), a na katu džamija. I danas je u vrlo dobrom stanju i ima ukupno
dvadeset I sedam dućana.' Deset ih je unutra, a sedamnaest s tri vanjske strane. S
južne' i zapadne strane bezistan resi impozantan trijem s kolonadom jakih kamenih
stupova. Taj beztstan i džamija nad njim građeni su nekako u isto vrijeme, kad l
Kukavičin bezlstan .u Gornjoj čaršiji. I bezlstan i džamiju podigao je ondašnji
bosanski valija Sopa Satan Camll Ahmed-paša."
.. To se razabire Iz samoga natpisa na bežistanu (reb. Rtl71 = 13. XII 1757 - 10 I 1758)
i jz KukavIčine vaku!name od 21 VII 1758 godine. U vaku!naml se, dalje, uspoatavlja I slldba
p a s van d i II e, koli će, uz dnevnu plaću od 3 akče, ćuvaU po noći taj bezlstan od proval-'
nika i požara.
.. Iz njecove se vaku!name od 13 VIII 1757, dalje, vldl, da su bnJstan I dtamlJa riad
njim podignuti na mje.tu dotrajale (han1bil Ga zi - a S I n e db-mlje. DanaAnje pak Ime dia-
mija nosI po poznatom beoiradskom I bosanskom valJJl SUleJII'\ lU1-paJl SkoplJaku, kojI ju je
nakon Jeđno&, polara obnovio cO<l, 1810.
u Sarajevu. u
GIlII Husrevbegov bezlstan (d~). I Ta1llhan Uljevo) u· Snrnjevu
lTruhelka) .
I z vor I I 11 t e r a t u r a: Vaku!name br. 209, 307, 696 ~ KreJevljakovlĆ, Esna!1 1 obrU
I. 6-8 - Isti, Veliki vezir Rustem paše, kaL Narodna UZdanlea1Đ39, 77--94.- Tru- .ir.
helka, Der Bruuabeslsten, Bosnlsclle Post od' 6 IV 1912·- Truhelkll, GazL Huarevbeg, 88-100
- Krelevllakovlć. u Spomenici G. H. 400-godIWlco, 'iltr. 85 -: Bej~, OamJlIja đ1amlja I njen
vakut u Travniku, GlasnJk IVZ X/1942, 143-148 ...:.. AsIm'MufUć, Moache und ~lttung Fer-
had PIlJa'. In Banja Luka. LeIpzig 1941, str. 34 I 47 -.NIIJe starine I119S3 98, 99. .ir.
.. Ne smije le nJpolto lđentUlcli'atr nl po mjestu: nl' po arhitekturi, onim daDIlJnjim
t. IV,Slbli:evlm b e z l s t a n c rn, koli, uzmi .troge, I nile 'beziat8n. Taj drugi objekt
čini tridesetak običnih dućana s dvije strane uličice I obični drveni đvoalrelni krov· Iznad
ulice. Dui:ane je sagradio. Sod. 1873 benjolučkl trgovac 'J u • u ! a g a S I b I i: za svoju tame-
Injl! medresu, a krov je Iznad ulice I tih dućana kaanJje .napravlo mutevelIja SI"lćeva vllku!Q
}I~I HlIltIld HusedžInović, I tada " taj sklop dUĆana nuvao bu1atanom,
 SpomenIci osmanlijske Drhltekture u Bosni I HercegovIni 269
270. Alija Bd\~~ _

KARAVAN-SARAJI" I BANOVI

To su javna svratlšta, u kojim su nalazili prenoćište za se i za svoje konje ·~T:'4:~LT.T,lI

ponajčešće kirldžije I trgovci, a onda i svi ostali putnici, posebno vojska. Građeni
'0.I f '
+- .... ~J~_k.
su na Orijentu I kod nas po svima putevima, kojim se odvijao imalo jači promet. . '

Obzirom na samu namjenu, imaju posebno prostorno rješenje i donekle ustaljen

tip. Domovina putničkih svratišta tega tipa je, kako i sami nazivi, kazuju, . Ori-
jent, upravo Perzija, gdje su bili poznati, po saopćenju Herodota, još il starom
vijeku.
U starije doba na Orijentu i kod nas ta dva naziva označavali su dvije
vrste putničkog svratišta. K a r a van - s a r a j je zapravo, kako i samo ime
kaže, veliki dvor, u kojem se mogla smjestiti čitava' karavana tovarnih konja I
trgovaca. Karakteriziraju ga, dakle, vrlo velike dimenzije. Uvijek je građen u
dvije etaže I u četiri trakta, koji zatvaraju veče i prema gore otvoreno' dvorište
u središnjem prostoru plana. Gotovo redovito ima samo jedan ulaz, osiguran sa
dva teška željezna krfla, koja se preko noći zatvaraju. Taj ulaz sele uvis do
stropa prizemnih prostorija, a širok je najmanje 'toliko, da kroza nj može nesme-
tano proći konj pod tovarom. Dvorište je obično kaldrmisano I ima negdje u kraju
redovito bunar 111' česmu. Tu se tovari I rastovara roba. Okolo dvcrlšta, s jedne
ili više strana je širok trijem. a iza trijem~, u karavan-saraju po ;gradovima,
tvrde kamene magaze, u kojim su putnici i domaći .trgovc! d~li robu. Uz neku
stranu dvortšta je i prostrana staja za konje, bitna čest svih karavan-saraja i
hanova. Negdje iz dvorišta ili do samoga glavnog izlaza smještene su jedne ili
dvoje stube, koje vode na kat, raspoređen u odaje za putnike te upravitelja ili
h a n d ž i j u i poslugu konačišta. Handžljina je soba uvijek nad samim glavnim
ulazom ili na suprotnoj strani dvorišta, sučelice ulazu, kako bl mogao imati slo-
bodan pregled putnika, koji dolaze i odlaze. Putničke, pak odaje nltu se u sve-
četiri trakta u dva reda, Između kojih vodi prostran [ kaldrmisan hodnik skroz
unaokolo. '
Tako velika konačišta gradili su samo vrlo Imućni ljudi, mahom visoki
državni službenici, kao svoje zadužbine. Glavna lm je namjena bila da pruže naj-
'nužniju pomoć putnicima I da lm osiguraju krov nad glavom po vrlo niskoj cijeni,
koja kadikad nije bila dostatna ni za samo uzdržavanje objekta.
U karavan-saraju, u pravilu, putnik nije mogao nabaviti hrane nl za se ni
za konje, nego je to obadvoje kupovao vani, u gradu u čaršiji, a na otvorenom
putu u selu, a to je daljnja karnkteristika karavan-saraja.
H a n je u leksičkom smislu analogan gostionici, to je, dakle, svratište,
gdje se, pored konaka, mogla nabavili i hrana. Već se po tome znatno razli-
kuje od karavan-saraja.. Daljnja i [oš veća razlika je u samoj arhitekturi. Mnogo
je čednijih dimenzija i, u pravilu, posve drugačijeg, jednostavnijeg tipa. U vanj-
skoj arhitekturi razlikuje se od obične stambene gradske kuće samo u tome, što
nema ćošaka ill erkera. Nema tu članjenja na traktove i razvedenosti oko cen-
tralnog dvortšta, nego se svi, najnužniji prostori nalaze u jednom objektu I pod
jednim, četverostrešnim krovom: u prizemlju staja i uz nju, do ulice, jedna veća
soba za zajedničko konačenje i kraj nje droga, u kojoj je handžija gotovio kavu
, i jelo i dvorio goste. Veći pak i bolji hanovi obično su imali i nekoliko soba na
spratu za konačenje putnika.
. RE ee Nl:i'
11 ORitA al:'
H'A'N'A
SP RAT:'
tw .....·...
\ "
Morića bll.O u Sarajevu - Uocrt kata
Međutim, dok se' u hanu mogla' nabaviti bar hrana, nl u hanu, niti u kara-.
van-saraju nije bio običaj dr!,ati posteljine za putnike. Oko pola metra uzdignuti-
podij od golih dasaka, postavljen od zida do zida i u dužini Ispru!enog, ljuchItog'
stasa, bio je sav namještaj utim konačištlma, i putnik je sve nosio sam. 'U
takvim konacIma kiridžijama i običnim putnicima uzglavlje je bio samar ill
sedlo, postelja konjsko ćebe tu serdžada, a pokrivač duga .suknena kabanica.
Imućniji pak ljudi, posebno visoki državni službenici,' noslil su
toliko posteljine'i
putničkog pribora sa sobom - kako se to vidi iz više isprava -, da su time tova- .
rili i po nekoliko konja. ." "
Dok su karavan-saraji odreda bile zadužbine, hanovi su "bill, naprotiv,
mahom privatna dobra pojedinaca, koji su sami njima upravljali; ili ih davali u
gO<llinji zakup drugome. Ima, međutim, više i takvih primjera, gdje ih podl!u
imućniji ljudi' kao zadužbine, 'ill ih pojedinci kasnije daju u vakuf.'
, U pisanim turskim spomenicima s našega terena' nazivi 'karavan-saraj i han
javljaju se podjednako po prilici do druge polovine osamnaestog stoljeća, a otada
naziv karavan-saraj sve vile iAčezava: i ustupa mjesto nazivu han za 'obje te vrste
konačiAtq.. Ima čak: isprava, doduše' iz različitih vremena, u kojim se jedrio kona-
člšte (na pr. Kolobara u Sarajevu) naziva i jednim i drugim imenom. TOpot!sld-
vanje naziva karavan-saraj došlo je, ddlm. odatle, što su n\lki karavan-saraji u
novije vrijeme doista postali i gostinjcI, u kojim se mogla dobiti I hrana, i što je
bilo mnogo više pravih banova, i po tipu I po unutrašnjim usl~gama, pa je tako
najprije u narodu, a onda t u Ispravama prevladao taj drugi naziv I postao ozna-
kom i za jednu I za 'drugu vrstu konačiAta. .
 Spcmwnlcl osmanltlske arhitekture u Bosni I Hercegovini
Morića han u Sarajevu - pogled Iz dvorl!ta. pemo u prizemlju je trijem. maga-
zama, do, stuba nađsveđen! ulaz u staju, 'a nad stubama, gore, Isturena abđesthnna
. za umivanje .'
Velik je broj i karavan-saraja i hanova postojao 1 radio po svima našim
putevima sve do prvog svjetskog rata. Najviše Ih je bilo, dakako, uz Carigradski
drum, kojim se odvijao najjači promet i putnika i trgovačke robe. Prvo poznato
putničko konačište u Bosni sagradio je i uvakufio Gazi Isabeg u Sarajevu. U nje-
govoj vakufnami, pisanoj izmedu l II i 3 III 1462, navodi se pod imenom h a n.
Iz te se vakufname, dalje, razabire, da je taj hAn stajao na istom mjestu, gdje i
kasniji han Kolobara, koji je također pripadao Gazi IsabegoVu vakufu. Da li je taj
prvi han od svoga osnutka imao u građevnom smislu' tip karavan-saraja, nile
poznato, all je izvjesno to, da je kasnija Kolobara bUa po tipu pravi karavan-
.sars], a po unutrašnjim uslugama gostinjac, u kojem se' i kava pekla, .a stare
Sarajlije držal! i političke zborove.. i stoga se s, pravom nazivaše i karavan-sara-
jem i hanom. Kolobara je bila jedan od naših' najvećih, 1 najljepših' karavan..
saraja. Mogao je primiti 400 putnika i 35 konja. Potpuno je .Izgcrio 29 XII 1937,
a posljednja mu je zgrada bila iz prošloga stoljeća. . ' Livnu, Ravnom, Dobrunu, Sogubini, Kratovu i Svinjaru. Od njegova hana u
Sarajevo je pod· turskom vladavinom bUovrlo. jak 'privredni centar Bal-
kana, i u njemu je iza toga prvog Gazi Isabegova 'konačiIta izgrađen velt.k' broj'
. karaven-eeraja l hanova, Austrougarska okupacija god. 18'7& zatekla ih je u tome
mjestu ravno pedeset, koji su bill čitavi l' [oš radili; 'l' u koje se, prema jednom
271
272 Alljo Bejtlć
službenom popisu iz te godine, moglo ukonačiti 2640 osoba i 1262 konja. Među
njima svima bjehu osobito poznati po veličini, tipi; i prometu, pored Kolobare,
[oš T a U i h a n i M o r i ć a h an. Tdlihan je zadužbina Gazi Husre-vbegova; a
sagrađen je oko 1540' uz Gazi Husrevbegov bezistan, s kojim je bio i spojen spo-
rednim vratima. Stajao j~ o~dje, gdje je danas bašča hotela ,Evrope. PO tlocrtnom
rješenju bio je pravi karavan-saraj na kat, a bješe izgrađen sa~ od kamena, pa
se po tome i zvaše' T a U i h 'a n (»Kamet1i han«), Ali dok je kod drugih karavan-
saraja unutramji trijem bio slobodan za tovarenje i rastovarenje robe' po nevre-
menu, u Tašlihanu je taj prostor bio raspoređen u čitav niz trgovačkih dućana,
i po tome taj han činjaše iznimku među svim bosanskim hanovima i karavan-
sarajima. Bio je tipični t r g o va č k i h a n, kakvih inače nije bilo na 'našem tlu.
U četverouglastom dvorištu toga hana bio je i sebilj s više česama, a nad njim,
na stupovima, zanimljivo, mala džamija, čija je zgrada morala praviti osobit
optički ugođaj u svojoj' okolini. U veliku staju toga hana moglo se, smjestiti '70
konja, a u slobodne sobe na katu 20 putnika. Tašlihan je propao u požaru 8 VTII
1879, a god. 1912 raskopaše mu i 'posljednje zidine. '
M o r i ć a h a n je također' vlasništvo Gazi HuSreVbegova vakufa, a podig-
nut 'je u srcu nekadašnje sarajevske čaršije negdje' krajem llesnaestog lli počet-o
kom sedamnaestog stoljeća.. U pisanim izvorima. zovei.se D ru g i n o v,i h a n
Gazi Husrevbegova :v.akufa, .a današnje jelme dobi~negdje u .prvoj
polovini prošloga stoljeća po zakupniku Mu s t a fa g 1 :M o r i ć u i njegovu sinu
l b r a h i m u. I danas, je taj han uzgor i predstavlja, jedini sa~vani tip starih
orijentalnih karavan-saraja u Bosni ~ Hercegovini. U svoje vrijeme mogao je
primiti,'na konak 300 putnika i '70 konja, . ,
Običnih hanova bilo je, \tako· navedoh, po svima' našim gradovima i otvo-
renim drumovima, a od dosta brojnih: pravih karavan-saraja bijaše poznat onaj na
Kiseljaku, kojeg je podigao uz svoju džamiju neki H a d ž i Uv e j s prije god.
1564, zatim H u s e j n b e g o v u Rogatici (1558), pa karavan-saraj M e h m e d-
paše Sokolovića 'u'VL§egradu 1 Hadži Alijagin u Prači, oba iz 16.
stoljeća, potom dva karavan-saraja budimskog vezira M u s a - p a e u Novoj
š
Kasabi (1643) i mnogi drugi. U podizanju takvih objekata posebno su se istakli
sandžakbezi Mustafa~paša Sokolović i Sinanbeg te- beglerbezi Ferhad-paša Soko.
lović i Mehmed-paša Kukavica. M u s t a f a - p a! a S o k o 1,0 V i ć je sagradio i
uvakufio polovinom šesnaestog stoljeća tri karavan-saraja: uRudom, Goraždu i
Mokrom kraj Sarajeva. Hercegovački pak sandžak S i n a n b e g podigao je
nešto prije 7 VI 1582, pored ostalih zadužbina u Cajniču i drugim mjestima, isto
tako tri karavan-saraja: u Cajniču, Priboju na Limu, i "U kasabi Cernlku u kadi-
luku Velika, a sandžaku Začema (Slavonija). Bosanski beglerbeg' Fer h a d-
p a li a S o k o lov i Ć, čini se, nadmašio je u tome ,sve svoje i predšasnike . i
nasljednike u ovim stranama. Osim karavan-saraja u .Banjoj .Luci, koga je podi-
gao uz svoju džamiju Ferhadiju, i za kojeg određuje u svojoj vakufnarni od 158'7,
da se u budućnosti prekrije olovom, podigao je i uvakufio .još šest hanova: u
,Dobrunu vide se i danas temelji kraj željezničke pruge i donjeg mosta na Rzavu,
i po ostacima se razabire, da je to bila velika građevina (oko 36 X 17 m). Od
kasnijih osoba posebno je zaslužan u tome pogledu M e h m e d - p a li a K u-
: k a v i e a, rodom iz okollce Foče.' l on je, poput Mustafe-paše 1 Sinan-
bega7 podigao ,tri 'karavan-saraja, jedan u Foči, a dva u PrijepoljU, i go<1,
 Spomenici osmonlijske arhitekture u Bosni I Hercegovln!
1758 uvakufio ih za uzdržavanje drugih svojih zadužbina u Foči, Travniku I
Sarajevu. Njegov karavan-saraj u Foči i danas je uzgor i ima tip većeg dvoeta-
žnog hana s širokim i na luk svedenim kamenim ulazom...
r z v o I' i i l j t e I' a t u I' a: Vakulname br. l, 17. 9S, 131, 132, 145, 152,. 166, 184. 194,
209, 237, 307, 366, 534, 690, 696, 708 - Sldžlll II 28, 64, 135, 318, 444; VIII' 5, 58; XIII 19:
XVI 40; XXI 54; XXV 42: XXVIII 83, 84; XXXI S2, 75, 91, 107; XXXII 158, 159;··XXY.VI! 50,
209; ,XXXVIII 57; XLI 89; XLV 101, 102, 104: LV 257; LVI 29: LVIII 53: LXVII ~: LXVIII
45-48, 51, 52: LXIX Sl, 62, 63; LXXV 33, 35 - Monumenta turcica I br. 33S3 - Kronika M.
E. Kadića IV 121 (II); X 34 (II); XXVI ll6lII - Sabanović, PrU()zj III19S1, str, 9, 19 - Kre-
ševliakovtć, Esna!1 I obrti I, 9-14; Esnafl I obrti II, S~g - Truhe1ka, Gazi Husrevbeg,
96-102 - KrdevIJakovJć, Han Kolobara u Sarajevu, Novi Behar XI/1938. str. ,202-208 ,_
IsU, Morića han u Sarajevu, Arhlteklura VIl9S1, br. 9-12, str. 92-94 - Sarajevaki TailIhan.
Jugoslavenski list (Sarajevo) br, 161 od 1929 - Trojanović, Nale kiridiije, Etnografski zbor-
nik SKA, knj, xnr. str. 50-56 - Novi Behar VII/1933, str. 36-41 - Nde starine 1/1953,
91-1i6.
MOSTOVI
Od spomenika, koji su služili prometu i trgovli1i, svojom smjelom kon-
st'rukcijom I arhitekturom osobito se ističu kameni' mostovi ill ćuprije, kojih i
danas ima po mnogim našim rijekama i rječlcama.Najveći 'dio tih starih turskih
mostova u našim stranama građen je veoma solidno od kamena tesanea na jakim
pilovima u riječnom koritu, i svi su prema sredini manje ili viJe uzdignuti radi
bržeg ot jecanja vode s kolovoza. U ona starija vremena nije bio razvijen kolski
promet,. pa je kod tih svih mostova kolovoz razmjerno uzak, određen samo za pri-
jelaz pješaka i konja pod tovarom i ograđen niskom 'kamenom ogradom
k II r k a l u k om. Kod boljih mostova iz' te ograde izdiže· se na srednjem djelu
objekta kameni portal,u koji je uzidana ploča s natpisom ć gradnji objekta.
Takvih portala bilo je -na nekoliko naših mostova. Otvori nad, vodom među pilo-
vima presvedeni su lukovima različitih omjera i oblika, a ima VlAe primjera, gdje
je korito rijeke prernoščeno jednim jedinim lukom. Upravo ti [ednclučn] kameni
mostovi, koji se poput duge viju u zakrivljenom luku' iznad riječnog korita, dokazi
su velike spreme i smjelosti starih gradi telj a, oni, usto, svojim masivom i ele-
gantnim oblikom, kOJI se čini, kao da je iz sira Isječen, djeluju na gledaoca. I kad
ae ima na umu, da u ondašnje doba nije bilo dana!nj!h tehnil!klhpomaga1a, bez
kojih se danas ne da ni zamisliti takav jedan rad, i da se nijesu poznavali zakoni
statike,onda se čovjek upravo divi, s koliko su vje!tine, 'osjećaja i smjelosti izvo-
đeni takvi objekti.
Neki mostovi Imaju i karakteristične t. zv, štedne otvore u upornjacima i
pilovima, a oni su nastali, jedno, radi uštede materijala i, drugo, poradi lakšeg
otjecanja nabujale rijeke i smanjenja pritiska na masiv mosta. Neki pak mostovi
na granicama i važnim prolazima imađahu na sredini i. kapi-kule,koje su se
preko noći zatvarale, Tu se carinila roba I obavljao pregled putnika, a u ratnim
danima i držala jaka straža, koja je čuvala most I branila prijelaz neprijatelja. Te
su kule bile obično izvedene od priprosto obrađene drvene' građe te su stoga
stajale u velikoj disharmoniji s pomno izvedenim kamenim maslvom mosta i
mnogo kvarile estetsku cjelinu glavnog objektR. _ • (1750) I pokopan u groblju. na Jekovcu. - Iap. op!lrnlJe o njemu članak Oamllna A. Soko-
273
274 Alija Beitl~
Graditelji tih kamenih mostova na našem Uu bili su iz raznih krajeva, iz
Carigrada, Bo:me, Hercegovine,. Dalmacije, pa, kako je' naprijed spomenuto, I iz
Italije, ali su gotovo 'svl, zanimljivo, svoj rad strogo podređivali Istočnjačkoj gra-
đevnoj koncepciji. Tek tu-I tamo -opaža se u oblicima lukova iZVjesno odstupanje
od tih tradicija. Među tim graditeljima svakako je bio najvje§tijl I naj uzoriti] I
Kodža Mimar Sinan, kojl je, uostalom, i započeo graditeljsku karijeru sličnim
poslom, izgradnjom triju' veli!dh lađa za prijevoz .vojske preko Vanskog jezera u
Istočnom Anadolu u danima vojnog pohoda na Per-Liju,U
Od brojnih kamenih mostova turskoga sloga u našim stranama, nekoliko
ih se Ističe upravo majstorskim oblikom i izradom. Takva je [ednolučna K o z; fa
Ć u p r I j a na Miljacki više Sarajeva na starom Carigradskom drumu, koja i
danas stoji uz;gor potpuno očuvana, i koje nam je prvi poznati spomen sačuvao
mletački putopisac Katarino Zeno 1550 godine. Vrijedna je I S e h e r Ć e h li-
j i n a ili S e h e r i j a' č u p r i j a u Sarajevu, koja je presvela Miljacku s pet
okana (danas ih ima četiri, a peto,' ono na lijevoj obali, zasuto je 1897), i koju je
sagradio š e h e r ć e h a i. a .(načelnik grada) H a d ž i H u s e j n 1620 godine. Njoj
je i po obliku I po umjetničkoj 'izradi slična, dalje, današnja L a t i n s k a ć u-
p r I j a s četiri okna na U;toj rijeci i u istom mjestu. Sagrađena je god. 1798
troškom sarajevskog trgovca H a d ž i A,.bd u l a h a g.e B r I g e, kOJI je u tu
svrhu pred svoju smrt oporukom QstaVio trećinu svoga imetka. Za gradnju toga'
mosta pozvan je iz 4jubinja n e i m a r R i s t o i njegovih dvadeset majstora.
Risto, međutiin, nije dcšac, I gradnju, je izveo n e i ni a r J o van za 76 dana s
k1esarima'Grgom, Trl1kom i AlUnedom i brojnim zidarima. Tehnika mosta kaz;uje,
da su ti domaći graditelji. bill 'dorasli Svome poelvu, l 'da su Izveli djelo lijepe
umjetničke vrijednosti. A kad se irqa .na umu, da je most sagi-ađen daleko izvan
epohe one veličanstvene građevne djelatnosti u turskoj carevini, onda je sposob-
nost iurn1jeće tih graditelja jai izrazitija. Dalje je vanredno ~io jednolučni
most u Zepi na' rječicl Zepl, lijevoj pritoci Drine, svakako iz 16 stoljeća. zatim
ćuprija na rijeci Bosni u Sarajevskom polju, pa Arslanagića' most na Trebišnjlcl
kod Trebinja, na kojem je, bija I kapi-kula, i nekoliko drugih s vile' okana na
rijeci Buni u Hercegovini. No, nad svima se svakako ističe nadaleko poznati 's.tari
most u MostarU. i čuvena i:uprija Mehmed-paše Sokolovića u Višegradu. Oba
spomenika resi solidna izvedba i vanredna elegancija i najmanjih detalja. I pored
velebnosti tih ob~ekata, .na promatrača tu ne djeluje uopće tetina mase, i u arhi-
t l Vrijedno je ovdje spomenuU l jednog domaćeg' gradilelja, koji se proslaviO' Uprl\v9
tom &radnjom pontolUk!b mostova. Bio je to A b d u I a h - č e l e b ~ j a M u z alt e r lj a. po-
datke o njemu sačuvao nam Je njegov savremenik Omor el. NovIjanIn u svome poznatom
djelu A h v II I I II a Z e v II t I d e r d I J II r l B o s n a o ratovanju pod Heklm-oglu All:
patom u !loG. 173'7, 1738 11739,'gdje sc! veli: .Kad Je Hl!tlmoglu All pala poIao Iz: Travnika ka
Beogradu, na putu do tamo da bl olaklall prlJelu pJe!aka preko rIjeklI; koje lm bIJahu na putu,
(koristili su &e) vjeJ~ek1m mOllom, Ito la je izumio Muzaterl-zade Atx1ulah-čeleblja Iz Sarajeva,
ćovjek s tisUću manoaU (hczar-fennll, vjett znanostlma I prirodno nadaren, mostom, kOJI se dade
rastavit], a po potrebi natoyarlo bl ae na kola I sobom u boj pente, Tako Je na ovome pulu ila
Drini u1sUnu. bio poatavllen, pa lU .,,1 pjdacl brzo prdll preko njega.« Po lome opisu z:a tola
graditelja znade I Hammer I naziva ga .TllusendkUnaUerc. Umro lo u Sarajevu god. llSS
lovića: U S a r a j e v u j e II v lop rl Je d v a , l Q II e ć a l e ci II 11 m j e r n l k l I z u-
m I t e II pr en o a Q o ll. m o a t a, Hrvatski dnevnik (Zall1'ebj od 11 Ul 1940, all'. 20,
 Spomenici osmanlijske arhitekture u Bosni I Hercegovlnt 275
tek tonskoj cjelini tih mostova došla je do snažnog izražaja istočnjačka građevna
tradicija. Valja posebno naglasiti, da su ta dva mosta svratili na se jaču pažnju i
narodnog pjevača, pa je i jedan i drugi opjevan u oduljim narodnim pjesmama.
Stari most u Mostaru premostio je .korito široke Neretve jednim jedinim
smjelim lukom, kojega raspon iznosi 29,40 metara. Most je visok nad razinom
vođe upravo 21 m, a širina mu je 4,30 m. Građen je hid.žretske godine 974, a ta
odgovara našoj 1566/67. Graditelj mu je turski neimar H a j r u cl i n Iz škole
Kodža Mimara Sinana. Dvije kamene kule, što rese ovu ćupriju, i koje su štitile
prelaz preko mosta, podignute su, vjerojatno, tek potkraj sedamnaestog' stoljeća,
u doba političke i ekonomske krize i vremenima četovanja Stojana Jankovića, a
na svu priliku godine 1676, kako to kazuje i zapis, uklesan na lijevoj nozi mosta.
Sokolovićev most u Višegradu premostio. je brzu Drinu s jedanaestšilja-
stih lukova u ukupnoj dužini od 179,43 ml Rasponi tih lukova r8%1ičite su veli-
čine i kreću se između 5,20 i 14,79 m. Kolovoz mosta, kojega širina iznosi tačno
6 m, prema sredini je lakše uzdignut i s obje strane otvičen kamenom ogradom
ili korkalukom. Visina pak mosta na najvisočijem dijelu, a to je središnji dio,
iznosi pri normalnoj visini vode 13,80 m. Taj dio građevine urešen je s dva nasu-
protna kamena izduženja, poput dva balkona. U izduženju prema izvoru rijeke
je visoki kameni' portal s natplsirna, dok je u onom drugom s o f a (5,50 X 3,50)
za odmaranje prolaznika. Povrh obadva ta izduženja do 1886 stajala je i kapi-kula
na kat od hrastova drveta.
, Most na lijevoj obali rijeke izbija okomito 'na kamenu hrid I visoko Iznad
riječnog korita, pa je na tome mjestu nadovezan 'kameni podzid, koji gotovo u
pravom katu. skreće kolovoz na desnu stranu i vođi u dužini od kojih 120 metara
nizvodno sve do preko potoka Osojnice,
Cio most, i glavni masiv i, silaz, zidan je posebnim kamenomtesancem,
sedrorn, koja s'e. lako da obrađivati, i koja. je dol;lavljana Iz dana!njeg .mjesta
Banje, 5 km nizvodno i na desnoj obali Drine, gdje se i danas vadL Tesana
sedra ugrađena je tu ne samo u vanjskoj strani, već i u čitavoj unutrašnjosti i u
cijeloj dužini objekta. Tako obrađen i ugrađen' kameh još veže, osim vapna, i
obilje-željeznih spona. Osim željeza u most je utrOšena i velika količina olova.
Njime su 'zaljevane željezne spone, a posebno je mnogo utrošeno u temelje stu-
pova, kojim se obraćala osobita pažnja, i pri čijoj su se izgradnji trebali prebro-
diti najteži podvodni' radovi.
Graditelj Sokolovićeva mosta bio je prvorazredan majstor. Već i po samome
objektu može se zaključiti, dn jeto djelo "Kodža Mimara Sinana, a za to imamo i
pisani podatak u P o P i su g r a đ e v i n a, koga je sastavio en-sam ill neki od
njegovih učenika. Vrijeme gradnje mosta pokazuju dva natpisa, uzidana u por-
talu. Jedan ima hidžretsku godinu 979 (15\1172) a drugi 985 (1577178). U oba se
natpisa veli, da je sastavljač tih natpisa vidio građevinu dogotovljenu, all će to
biti običan locus communis, koji sc sreta u' gotovo svima turskim kronogramima
na građevinama, i prva Hodinn bez dvojbe označuje početak gradnje mosta,a
druga završetak glavnih rndova, Drugačije se ne (da protumačiti postanak tih
natpisa.
Na našim rijekama I rjcčicarnn bio je, pored kamenih, velik broj i drrenlh
mostova, ali su svi, razumljivo, davno dotrajali i propall.. Među njima je bila i
jedna osobita vrsta s Iučnlrn otvorom Iznad riječnog korita..Luk je bio konstrui-
ranna majstorskI 'načln. Tesane drvene grede postavljale su se t vezale horizon-
276 Alila BelUć
talno jedna po drugoj, ali tako, da je svaki gornji sloj, počevši od lučnlh uporišta,
nadilazio donj; prema sredini korita i u obliku peraja na pUčjem krilu, dok se
grede nisu sastale gore pod,'samim kolovozom i tako' formirale tjeme luka. Poznata
su mi dva takva mosta na ndim rijekama. Jedan je bio na Drini na Brodu više
Foče, i putopisac Evlija Celebi.ja s divljenjem ga opisuje, a' drugi je stajao na
rijeci Prači,lljevoj pritoci Drine, 'niže 'današnje željezničke'stanice Mesići-Roga­
tica, na vrlo starom putu 'iz Rogatice u Goražde i Gornje Podrinje, Ostaci kon-
strukcije toga drvenog mosta vidjeli su se još krajem prošloga stoljeće,.
Neke mostove na našem tlu gradila je i popravljala država za vojne potrebe,
ali ih je, svakako, najveći broj izgrađen troškom imućnijih pojedinaca; Neki' se
opet naši ljudi posebno istakoše podizanjem mostova. Tako, na pr.;: mnogostruki
mostarski legator Mehmedbeg Karađoz sagradio je, kako se vidi iz njegove vakuf-
name od početka marta 1570, tri mosta u Hercegovini: jedan na Buni blizu Bla-
gaja, drugi na LiliUci u Blatu, a treći na Neretvi u Konjicu. Nešto kasniji herce-
govački sandžak i čajnički legator Sinanbeg gradi veliki most na rijeci' Limu' u
Priboj u i nekoliko manjih na rječicl Janjini kod Cajnlča, a Ferhad-pa!a Soko"-
lović nekako u isto vrijeme 'podiže dva mosta u Banjoj Luci, jedan, drveni,' preko
Vrbasa, a drugi, manji i kameni, preko rječice Crkvine. Drugi i kasniji pak
mostarski legator Hadži Balija,' sin Mehmedov, sagradio je početkom iedamnae-
stog stoljeća, pored drugih zadu!bina, i dva mosta na rifeci Neretvi, jadan u
Konjicu, a 'drugi ii' .nah1ji GlavaUčevo, i svojom vakufnamom od pqčetka maja
1612' ostavio lijep imetak u
novcu i dućanima za njihovo uzdr!avanje.. All. je
bosanski vezir Mehmed-pala 'Kukavica ,i u tome nadmašio sve druge' svoje zem-
ljake. On je sam svojim troikom prije; 21 VII 1758 podigao pet velikih mostova:
dva u. Foči (jedan na Drini, a ~gi na Cehotlnl) i po jedan na Limu kod Prije-,
polja, na Drini .u~Gora!du i na Bosni u IVisokom. Sve se to vid1iznjegove vakUf,;
name od spomenutog datuma, 1,\ kojoj se određuju i prihodi, kojim će se ti mostovi
uzdržavati.
I z vor I I lit e r a t u r a:· Vakutname br, l, 96. 120, 14~, 184, 19', 209, 236, '52, 696,
708 - SlcWll II 216: V 29; VIII 58l X 26: XVII 61, 62; xvrn 50; XXI 100, 113: XXII 168,
169: XXIX li1, 168: XXXI 29: XXXIII 219: XXXV 'O; XXXVI 23, 80, 188: XXXVII 82, 1'S,
18'. 207: XXXVIII 1ol6; XL 018, 168; XLI 6; XLII 132; XLIII 78, 1ol6; XLVIII 56, 118, 1&6;
Ln 42, 111, 120; Lm 76; LIV 71; LVI 98:LIX 27: LXIII 3~. ~9: LXX 20: LXXIII 103; LXXV
62, 86, 89: LXXVII 39; LXXVIII l03j LXXX 99-101; LXXX 36 ..:... Monumenta turcica I 805,
806, 807. 810. 812, 813, 1995, 2SUI - Mon. turcica n 101, 102, 122, lU, Jli2. 197, 2M. 318. '36,
1122. 906, &6S, 100, 1061, 1882 - Kronika M. Eo Kndl~a I 120. 122, 1li9, 183, ,177, 201, asso 277,
282, 311: II :n, 22, 32, 33, -a, 71, 8ll, 2111., 280, 331, 332:. Ul 183: IV 73 (II), 173, 215, 216, m;,
288; V 129. 213; VI 3' (11), 200 (I1); VII 229, 252, 255-257: VIII 328: IX li1 (I1), 28'. 307: X
3 (11). 279; XI 81, U; xv 1ol6: XVI 77" 78, 1'6: XIX 64; XXIV. 305; xxv 31' .; Boann br. U,
99, 108. 128, lU, 223. 234, u2, 24'1, 276, aM, 3115, 3311. 379, 396, 470 - &banovj~" Prilozi II/195l
- Evllja Celeblja V I VI -.Kemura GZM XXII/19l0 .tr. 122-123, 2K-261 _ Krelev1ja-
kovl~, Vodovodi-j gradnje Da vodi U .tarom Snrajovu. str. 197~12 - Kemurazado S. S,
Fehmi, Kllpr(l1ar. kalendar GaJret' II/l32li, .tr. 56-60 - Salnama (Sarajevo) :ta 12D011873 _
Stlx. Das Bauweaen ln BoSnIeft und der Hercegovina - V.. RadimIkI, BlUe-polje kod Mo-
stara, GZM IIVl8D1, rtr. 159-1D2 - Napredak (Snrajevo) 1932, br. II I 12 - Novi Bilhar
VIII1933, rtr. ~1; VIII/19U, rtr. 177; IX/ID3S. str. 319 - Nova EvroPa XXIXIl936, .tr.
282-235 - GL J~ prof. clruttva XVII/1931, .tr. 1056-1059 - GlamIk IVZ VVl938. .tr.
26 I 29; VII/1939, str. 83, 71-79; 0019'1, .tr. '5-46 - Kalendar Narodna Uzdanica 11140, .tr.
112-130 - HrvataJd dnevnik (zaareb) 'od 13 X 1940 - M. Hadttjablć, Kozija ~prtja u pro-
nesu, N. Behar IXI1935, .tr. 1'1-18 - S. DelJ~, Cuprlja na moStu (kod Trebinja), GZM
UI/189l - AralanalIĆA, most, kaleadar Narodna UZdanica 1935, str. '145-e _ H. M. Muhibić,
 Spomenici osmanlliske orhftekture u BosnI I Her(!egovlnl 277
Stara ćuprija u Mostaru, GZM 1/1889 - O, A. BalJč, StarI most, Zora (Mostar) I br. 1 (15 II
1926) - Peez, Mostar und seln Kulturk r-els; Leipzig 1B91 - R., MJchel. Mostar, Prag 1909 _
Fr. BabInger, Oje Bruck. von Mostar, Morgen blatt (Zagreb) LIII br. 115 od 15 V 193B - J.
Neidhardt-Df. Cellć, Stari most u Mostaru, Na~e starIne J/1953, str. 'lSS-O - I. ZdravkovIć,
Opravka kula na starom moslu u Mostaru, ibldem 141-143 - fl. 'Stratlmlrovlć, StarI most na
Pračl, GZM XXXVII/1925 - Z. Bogdanovtć, VI&egradska ćuprija. Bosanska Vila 1888, str,
17_175 - K. Hormann. CuprlJa u VI~egra<lu, GZM I11889 ~ Bosanska Polta (Sarajevo) od
21 XI 1896 - Kadlzode M, Envert, Veziri azom' Bo.nall Sokallll' Mehmet pila, 'kalendar'
Gajret II1l32S, str. 44-50 - D. Korkut, Obnova natplsa na Sokolovića mostu u : Vlšellradu.
GZM XLI/1929 - A. Resulbegović-DeClerdarevlć. Grad VIlegrad I okolica. SUajeva 1934.
st r, 27-33 - Bejtlć, Sokolovićev most na DrIni u VIlegradu, kalendar Narodna UzdanIca 1945
- Df. Cellć, Obnova Sokolovlć.va mosta u VUegradu, Nale starIne I11953, srr. 177-181 ..:..
M. Mujezlnovlć, Obnova natpisa no SokolOVićevu mostu u Vllerradu, Ibidem.
KULTURA STANOVANJA
Graditeljstvo bosansko-hercegovačkog'sela nalazilo se pod turskom vlada-
vinom uslijed prtrođene konzervativnosti njegovih nosUaca ..takorekući u jednom
zatvorenom krugu. Kuća se tu i po obliku, I po konstrukciji, 'I po materijalu, od
kojeg je građena, uvijek oslanjala na stare tradicije i razvijala vrlo Sporo.'" Grad
je, međutim, bIo mnogo elastičniji. Orijent preko načina žtvota utjecao je tu jače
i na oblikovanje samog stambenog prostora, I stambena arhitektura u gradu kreče
novim putevima i poprima drugačije oblike od onih, koji su vladali na tome
području u srednjem vijeku. Tako nastaje u gradovima Bosne i Hercegovine stam-
bena kuća posebnog, orijentalnog tipa, i u svom daljnjem razvoju doživljava u
oblikovnom i umjetničkom smislu visok Uspon. Turski utjecaj na nalu kuću osje-
tio se vrlo rano. Još god, 1550 mletački poslanik Katarino ZeJio na prolasku kroz
Sarajevo ističe u svojim putopisnim bilješkama, da svaka kuća u tome mjestu
!ma svoju bašču i čardak. To Ističu i kasniji strani pisci, a posebne Evlija Cele-
bija, koji takve kuće sreta po svima našim mjestima, kuda: je prolazio:' I sarajev~
ski kroničar dnlge polovine osamnaestog vijeka' Mula Mustafa Bdeskija spominje
čardake I ćoškove sarajevskih kuta. A to sve kazuje. -da su čardaci, ĆOICi i zele-
nilo, bitne česti turske stambene arhitekture, bili stalni pratioci I bosanske varolIke
kuće od prvih godina turske vladavine u ovim stranama. Razvoj i množinu te
orijentalne kuće svakako su mnogo pospješivalt stalni prilivi stanovni!tva sa sela,
ali isto tako i brojni požari, poslije kojih su se morale kadikad iz temelja obna-
vljati i čitave gradske četvrti. Sarajevo je, na pr., godine' 1697 austrijski princ
Evgenij Savojski saždio u gomilu pepela, i SVe stare kuće, koje danas viČlimo u
tome mjestu, izgrađene su poslije toga požara.
Osnovni oblik turske kuće prodro je u sve naše 'gradove, ali je u pojedi-
nim regionima poprimio nešto drugačij!! ruho, i u unutraInjosU i u vanjštini. Na
,tu promjenu utjecao je građevni materijal okoline, lokalni običaji, a ponajviše
pokrajinski graditelji dunđeri, od kojih je svaki nastojao, da u svoj objekt unese
i nešto specifično, svoje. Tako svaki kra] u Bosni I Hercegovini Ima svoj, lokalni
građevni izraz, i opažaju se znatne razlike među kućama, na pr., Sarajeva, Foče,
.
~ . .
.. Kao primjer navodim samo vrlo ra!lreno vjerovanje narodn, dil d a m l a, L' J.
kućna okllpnlcll donosI zlo onome, Jtojl na njezInu mjeatu .tojl. 'Zbol tola le 'kOd gradnje'
kuće na starim temeljima Itrogo pazilo na to, l nova kuća nije. nIpoito smjela bIti veča, dil
okapnlca stare kuće ne bl dofla na prostor nove kuće. edle le law k\lćna čeljad. ,
l'
278 Alija BelIIć
V1asenice, Jajca, Banja Luke i drugih mjesta, To variranje osobito je osjetno u
vanjskoj arhitekturi i u o~licima pojedinih konstruktivnih I dekorativnih ele-
menata. '
Orijentalna kuća je svuda u Bosni i Hercegovini jednokatnica, s prizemljem
i 'katom. Iznimku čini jedino Jajce, u kojem se ta kuća u bregovitu terenu raz-
vila i u tri etaže.' U svima um kućama u prizemlju su h a l vat i i h a l vat i ć i
- sobe, u kojim se zimuje - a ponegdje i gospodarske prcstorlje, posebno m lt t-
va k ill kuhinja, koja' nikad nema stropa, nego je otvorena prema gore iznad
čitave svoje površine. Negdje u prizemnom predsoblju lli h a j li t u , smješteno
je drveno stubište, koje vodi na d I v h a n u, otvoreni prostor na katu, na kOJI
se vežu spratne prostorije, I koji je često na vanjskoj strani ukrašen kolonadom
lakih drvenih stupova i lukova, Na katu je gotovo isti raspored stambenih pro-
storija, kao i u prizemlju, samo su tu sobe nešto, veće I s mnogo we prozora. To
su č i r d Ae i i č a r d il č i ć i, u kojima se ljetuje. Ulični dijelovi tih čardaka
i čardačića obično su prošireni i izneseni nešto prema vani, nad ulicu, I razvedeni
u čitav !1l.z pendžara I sitnih drvenih mreža - m u š e b a k a. To su opet ć I) š e I
koji kroz tri plohe otvaraju dobre vidike na ulicu i čitavu okolinu. U mnogim
kućama'na divhanu 'se vele i k a m e r l j a ili j il z l u k (Hercegovina), prema
vani nešto iznesen prostor s mu!epcima, čohom i jastucima, gdje kućna čeljad,
posebno ženskinje, izjutra doručkuje, i u predvečerje toplih dana najradije sjedi.
Građena je od laganog i :tesanog drvenog materijala I isturena prema vani kao i
ćošak. samo u vidu polukruga ili na više uglova, te sama sobom djeluje vrlo sli-
kovito. , '
Orijentalna kuća u Bosni nema, namještaja po sobama u smislu evropskog
konfora. Sav vidljivi namje!taj je nepomična fotelja ili s tl ć i j a, koja se proteže:
ispod prozora du! cijelog čeonog zida. Na njoj se čovjek odmara, a na njoj i spava.
Visoka je upravo toliko, da čovjek može ugodno sjediti na njoj podavijenih nogu
i kraj toga nasloniti se na niski parapet pendžera, kroz koji se otvara pogled u
daljinu. Sav ostali prostor je' slobodan, čist i zastrt šaranlm ćllimom, pa nam
se soba čini još lirom, još prostrllJlijom. U toj kući nema ni članjenja prostora za
blagovanje, dnevni boravak i spavaći dio. Sve se odvija u istom halvatu ,ill čar­
daku izravno na ćilimu ill na sećlji bez imal2. osjećaja prostome skučenosti, kojom,
toliko u Evropi razbijaju glavu. Pa ipak tu je i sav' potrebni pribor za objed r'
spavanje, čak i za kupanje. Trpezu tu zamjenjuje okrugla I niska s l) fra, koja
se unosi iz mutvaka, i za koju može sjesti {"petnaest osoba. Pod sofru se stere na
ćilim velJka plahta ili 8 of r a· b o I č a, da se otPatci hrane ne razasipaju po
ćilimu,' il kad se '!Ofra digne, pokupi se i sofra-bošča, i prostor opet ostaje slobo-
dan i čist. Tu su' i ormari, peć I kupaonica, samo izvan sobnog prostora I ugra-
đeni du! čitava stra!njeg sobnog zida u mII s a n d a r u ill o k o II e u. Obično u
srednjem dijelu te musandare ill okolice, koje širina iznosi' oko 1 m, ugrađena je
zemljana peć s glinenim lončićima, koji akumuliraju unutrunju toplinu I poste-
peno je prenose u prostoriju, a s desne ili lijeve strane peći je b il n j I c a ili h a-
m il m d ž i lt površine oko jednog četvornog metra. Voda se ljeva iz ibrika, a'
topla' se u ibrik toči iz velikog gllnenog vrča ul p ~ š n j a k a, koji stoji ugra-
đen u samoj peći do banjice, i koga ~grij.avaju plinovi iz peći. U nekom dijelu
okolice je i .d u I tl k l u k, u kojem se, kako i samo' ime kaže, drže dušeci. jorgani
i jastuci preko dana. Uveče, pred spavanje, nastaje tranllf~rmacija prostora. Vadi
se iz du!ekluka posteljina i stere po sečiji ili Izravno po tUma, na ćilim, i dnevna,
se soba pretvara u spavaću.
a
 Sp'omenlcl osmanlijske arhitekture II 'Bosni i r!ercegovlnl
219
280 Alija Bejtlć

stambene jedinice ugrađen poseban' okrugli i vertikalno položeni ormarić ili

č II k m e-d o l tl f,' koji se. okreće oko svoje vertikalne osi, a njime se iz harem1uka
pretura. jelo gostima U selamluku, a da žena ostaje neopažena. Tako spojene trak.
tove obično veže l mali međuprOlItor, t. ZV, m I€ b El j i n, preko koga se može preći
stambena arhitektura u iz jednoga kraja u drugi, i koji upotrebljava i muškinje i ženskinje. Tipične pri­
. FočI. Cečlna kuća u
Gor. Polju. U gornjoj mjere takvih kuća pružaju nam 'bim kuća Osman-paše Skopljaka uGladinu
eta!! na krajevima istu­ sokaku u Sarajevu, od 'koje je model izložen u Etnografskom odjelu Zemaljskog
reni ćoJkovl, a Između muzeja, i Svrzina kuća. u istome sokaku, koja i danas stoji uzgor potpuno oču­
njih otvorena kamerIJa .1 vana. Prva ima rastavljene, a druga spojene traktove.
,',
'oo To su bitni elementi nekadašnje stambene varoške arhitekture ovih dviju
pokrajina. Nema tu uopće isticanja statičkih funkcija pojedinih elemenata, niti
renesansnog članjenja objekta na podnožje, trup i završetak. Nema tu ni dosljedno
provedene simetrije. Bosanska kuća ovoga tipa podjednako voli i simetriju I asi­
metriju. Sva je razvedena u neke manje i veće nenametljive elemente,
Poseban tip starije muslim.anske kuće u Bosni i Hercegovini predstavljaju
visoke kamene kule iz naših narodnih pjesama, zapravo poluutvrđeni dvorci feu­
dalaca i, po svoj prilici, izdanak stambene kulture srednjeg vijeka. To su četvr­
taste, upravo kvadratične kamene zgrade sa dva, tri, pa I više katova. Ulu u kulu
redovito je nešto uzdignut i, radi sigurnosti, pomičan. U suterenu je zasvođen
podrum; koji je kojegdje slutio i kao tamnica, a u katovima su stambene i druge
prostorije. Posljednji .je kat gotovo redovito prekriven kupolastim ili bačvastim
svodom od sadre, kako u kulu ne bi ušla vatra, ako bi napadač uspio zapaliti
Cečlna kuća U Foči u
drveni krov. U tome 5)J katu u ':rJ.doviJJj.a puškarnice za odbranu u slučaju napada,
Oor. Polju - tlocrt kata,
a ponegdje i ~bno građeI1 'otvor, mašikula, kroz koju se sipala vrela voda. na..
neprijatelja. Neke· kule' imale su iznad toga .kata još jeclnu etažu od drvene'
,. građe; l zidovi te etaže· bijahu redovito razvedeni u ni2; prozora, a ponegdje .1
konzolno . Jstureni na svečetiri strane. To je č il t m a, elemenat; koji je prenijet
ovamo' iz orijentalne kuće. '.
Pred svakom je kućom manja ili ~eća ~ v l i j a, atrij, koji ku~ osi~rava
oo

Te kule često spominj':l i opijevaju naši. narodni pjevači u junačkim pje­

dobro provjetravanje i osvjetljenje. Sva je pokaldrm1jena kamenom oblutkom 1 smama. Evo jednog takvog zanimljivog opisa, kojim upravo počinje jedna poduga
. zasađena okolo lozom, cvijećem i drugim zelenilom, da ku~ daje hlad, ljepotu i pjesma, što sam je prlje trinaest godina zabilježio u Kukavicama kod Rogatice od
miris. Tu je, prijeko od kuće, i ljetni mutvak, a u mnogim avlijama i bunar ili narocinogpjevača starca 8malla Džafovića (umro 1941):
česma s pitkom vodom. S ulične strane aVliju opasuje visoki zid, a gdje je bUo
potrebno, po zidu se udarao još paravan od dasaka k Al k a n. da se spriječe
KUlu gradi Mahmut pala, Dedo, Oko kule- bedem ! IIv1lJa,
na Udblnl, na dUloj poljani, na avUj! od čelikll Vrat&.,
pogledi nepozvanog oka izvana. U tome je zidu ·k a p i j a na dva krila ili k An a t a kuJu gradi tri Ilodlne dana. preko vrata čell~ mandall.
s velikim mjedenim h a l k a m a ili z v e k i r i m a, koji .su služili mjesto dana­ Kad. je pala dogradto kuJu', U avliju vodu uvodio,
šnjeg električnog zvonceta, a kraj kapije obično i maU prozorčić k a p l d ž l k, pokrio ~ lučevIjem k1lsom, pa on vodi &adrvana eradl,
a po Qjemu ~tom !u~,
. kroz koji se pogleda došljak. kad' zakuca halkom, ako se 'ne će kapija odmah otvo­ u šadrvun vodu uP11Bt.lo,
namjestio četeres t1akijll,
riti, i kraj kojeg obično djevojka aMkuje. Neposredno uz avlijU je un svaku kUću
da mu bolje odllovara ku1D..
Na vrh kuJe lUjak udario, naokolo drvene police,
i bašča sa šljivikom i povrćem. a tu negdje u blizini su i posebna' jednokrilna a na IUjku od zlat&. jabUku. zasUre Ih dlbom I kadifom,
vrata k o n li i p k e, koja vode u avliju ili baAču prvoga konUije, do čijeg se pri­ Na jabuci alem kamen dragi, kad mu palo I veziri dodu,
Iz njeg biju mavl plamenovi, kad mu hodte Ihadilje dodu,
jateljstva mnogo ddi. .
Takve je kuće gradio obično srednji, zanailljski Stalež. Imućniji, međutim, &evak daje poljem udb\nsklJem, kad mu alle I begovi dođu,
pn' njemu se VJdj putovati, da posjeda Jedan Ilo dl'\lgoga,
ljudi imali su ponegdje i bogo.tije rješenje kuće. Takva se kuća sastojala iz dva u po noći kano u po dans. . dn su redom oko !adrvana,
zasebna ili međusobno spojena trakta, ili; kako se. tu veli, k r a j a, a oba ta dijela Blaerom joj strehu potldtlo, da uzimlju t~akl avdea ne so,
imaju posebne avlije i sav pctrebni prostor u unutraAnjostl, U jednome kraju stojl na bItl:rI f:oIka udar1o, I da Idu u novu dtamlju
samo mušk.inje, a tu se i primaju muške posjete, i zove se . s e U, m l u k. Drugi ~vio četlrl p~ l džamiiu palu Dačlnlo. '
je opet određen 'samo za ženskinje i sitnu l!eljad', i do toga dijela zabranjen je kaiillpall do nevolje dođe,
da pripali ~etirl l)l'lI.QIlje, Oko kuje hendek !JkOPIIO,
svaki pristup strancu, pa i daljnjem rođaku, pase' po tome taj· kraj· naalva da IllIdu brda I· doline, a u hendek vodu u]lIvlo.
e
h a r m l u k. Ako su traktovi spojeni, onda je neEdje Ui srednjem :rJ.du· takve
1.· a dil skuplja mlade UdbInjane,
da Udbinu od )caun \)tUte.
Preko vode Dil čelane ćuprije,
da ne rnoie niko prolazltl ••.
 S~omenlcl osmanlliske arhItekture u Bosni I Hercegovini 2111
282 Alila BeIti/:
................<,

. ",-.
! ' . ., :
-- .... ~f;NJJU ~

[
,
....... \
;\" :
•
Kolakoviča ku/:a u Bla- 1tlu.lM~ ~~UA
.....}OO
gaju (Hercegovina) - • '.WOll
sjeverotapadna tasada I OIWIl"IIJ(UItU'IIIC'~
(arh. Dt. Celi/:)
• MjJ" •
• 1U~1l
• IMU.uJ 1I"~4' .. "-, .. "
.t "~J
.. •t 4,·': I ~
~
• AUG,u.. .' .4 • ,,'. •

, OCTJU JUIIUI/Jj
"&lU
.. "".'4a
..:,- " ~C.,
k'i,-. -'"
.... . Q' /''''S''' ..,,1.134 .- J •
'OP4N'tllf~r/

\~-g j5 I~_~
•
" . i' i
m ....... "J'
ll:Yr H~ . ·ft . I
Svnlna kuća u Glođlnu sokaku U Sarajovu. Primjer boglllaške kuće a dva saalavljena trakta.
. _- V ~ . T1oc~ prl2:emlja •
"
~"tll'
.. ~
-~. .sedam pod krovom: kula u Bijeloj između Gradačca i Bijeljine, zatim Gradašče­
iI\.'I:: YJ II vića kula u Gradačcu, kula u Bihaću pa
ona Njuhovića i druga' Had!ime§ića u

Kolakovl/:a kuća u Bla-

gaju (Hercegovina) -
raspored prostorija na
O -u ",..
~
I
-" .........
AM.I

._-
I:d&ro
.-

L.:-~
katu (arh. DL Cellć)
~ 6 d ! a k, a tlm imenom zvaše se po toj kući obično I eljelo nll$elje. U Bosni i,
Takvih kula bilo je nekad oko stotinu u raznim mjestima Bosne. I Herce-
govine, a gradili su ih obično spahije I zaimi na svojim imanjima I .kapetani po
središtima svojih kapetanija. U samome Livnu, postojbini 'pjesmom opjevanih
Atlagića, Firdusa i' Ljubunčića, bijaše ih nekada dvanaest, a danas je uzgor jedina
još Pirijina, 'ali je i ona već u ruševnu stanju. U tome mjestu bijaše velika. I
tvrda kula bega Firdusa. Iznad prizemlja imala je jo! četiri kata u kamenu. Poru-
šena je god. 1921, a prestala je služit! svojoj svrsi JO! god. 1878. Nekako ista
tolika bijaše i kula Sulejrnanpašića u Odžaku kod Bugojna, samo Ito je ona još,
po narodnom kazivanju, imala i čatrnu iznad četvrtog kata. Do danas su joj se oču­
~
Slatini kod Foče te kula RustempdiĆB u Odžaku kod Bugojna i KulenOvića u
Starom selu kod Mrkonjićgrada. U um dvjema zadnjim i lianu se stanuje. .
Takve kule rijetko su gdje stajale same. Porodica, kojoj, je kula pripadala,
vremenom se naronožila, i prostor li kuli postao je pretijesan. Stoga se odmah do
kule gI:adila l obična kuća za stanovanje. Takvll kuća uz kamenu kulu zvala se,
Hercegovini danas ima četrnaest sela, dvije mahale I jedna varalica, koja otud
nose ime Odžak ill Od!aci. Kula u sredini takva naselja uvijek je od nežbukana
kamena, a odžak mješavina kamena, ćerpiča i drveta. Kula se di!e uvis, a odžaci
se opet oko nje lire u horizontalnom pravcu I daju u estetskom smislu protu-
tefu goloj i visokoj kamenoj masi. Vanredno lijep primjer takva balansa i mje-
šavine materijala pružali su osobito odžacl i kula Cengića u Odžaku kod Ustlko-
line. .
Ponutrica svih tih stambenih jedinica, i kuća, i kula, I odžaka, bila je od
drveta I u najvl.§e slučajeva bogato dekorirana rezbarijama različitih varijacija.
Ornament tu prekriva gotovo 'sve vidljive drvene plohe: vrata, do1afe, rafove, svu
muaanderu ill okolicu i, posebne, strop ili l i e. U tim rezbarijama opaža se
š

·bogatstvo motiva Istočnjačkog, all i domaćeg, originalnog porijekla. Istočnjački se

vale samo gole zidine. Zapalili su je god. 1831 pristaJe Husein-kapetana Grada-
javljaju mahom u geometrijskom obliku, a domaći u biljnom,. pa l likovnom. Od
ščevića, i više nikad nije obnavljana. U građevnom Smislu bijahu lijepe i dvije
kule begova Cengića, jedna na Ratajima kod Foče, a druga u Odžaku kod Usti- tih geometrijskih ukrasa dosta je čest prastari ornament u obliku svrtkaste zvi-
[ezde (Wirbelrosete), a· među domaćim, likovnim, na prvom mjestu dolazi viju-
koline, a obje su spalili četnici god. 1942. Danas ih [oš, ko1lko znam, ima svega
gava zmija. Tu 1 t4\mo mo!v se jo& vidjeti, važno je- istaknuti, 1 po Koji ornament
~ 283
...:",::!'p~o::;m~e::.n:,::lo::,l....:::os:.:.m~.:.:.n:,:,I:,=,I1=;"'::~=~~~==~~~~~~-...,....,....._ _----:~
!
I 284 AUla Bejtlć
I sa domaćih srednjovjekovnih stećaka, a u Beglerovića kući u Repovcima kod
Konjica našao sam prije četiri godine u t. 'ZV. Š a r e n o m h a l vat u i jednu
rijetku likovnu kompoziciju, koja je, očito, preuzeta s hercegovačkih sU;ćaka: MEMORIJALNA ARHITEKTURA
lovački prizor s psima, koji tjeraju zeca, I lovcem, koji [aše na konju i u ruci
drži, umjesto srednjovjekovnog koplja, nategnutu puškul Svi su likovi u živom Brojnu i vrlo vrijednu vrstu spomenika orijentalne arhitekture u Bosni i '
Hercegovini čine upravo muslimanski nadgrobni spomenici. To su najčešće sni­
pokretu i proporcionalno rađeni, i kompozicija odaje izvanrednu dinamir(:u i sklad­ ježno bijeli 'kameni n ul a n i ili b Qš l u ci, zatim kameni o k lop i, k il b u r e
nost." i rnnogovrsni mauzoleji- ili, kako, ih ovdje zovu, t u r b II t a. Ljepota tih
spomenika ogledava se u dotjeranim oblicima, klesarskoj tehnici i onoj široke] i
I z v o l' i I II t e l' o. t u l' a: P. MatkOVić, Putovo.nja po Balkanskom poluotoku 16. vteka. bujnoj kombinatorici ornamenata. Specifična vrijednost tih spomenika opaža se,
, Rad Jug. akad. 62. str. 95 - Evllja Celeblja V I VI - R. Mudarizović, Kroniku Mula Mustafe dalje, i u cjelini, u, onom osebujnom načinu plasiranja, koje ,je posve oprečne
Bašeskije, GZM XXX;19IB, str. 46 - sttx, Das Bauwesen ln B. und H. - R. Maringer, Pučka onome u' zapadno-evropskim zemljama. Muslimanska groblja situirana su i u
kuća u Bosni i Hercegovini (prijevod A. Lovrića), GZM XI/1899 - lati, Das Volksthllrnllche Haus samoj sredini naseoblne. Ta speeWčnost svih starih gradova s pretežno musliman­
in Bosnlen und Herzegovina, Wien 1900 - M. Murko, Zur Geschichte des volksthil· skim stanovništvom proizišla je, držim, iz same muslimanske religije. Islam,
mllchen Hauses bel den StIdslaven, Mltte!lungen der Anthropologlscben Gesellschaft ln naime, uči svoje sljedbenike" da se sjećaju svojih mrtvih uvodnom kur'anskom
Wien, 1906, str. 12--40, 92-129 (provjerio I proširio Merlngerovu r&spravu) - I. PuriĆ, surom Fatihom u smislu učenja islama ozagrobnom životu, Otud su muslimanska
Pučka, kuća u Bosni I Hercegovini, Vicnae (Zagreb) XXXII/1900, str. 205-206, 221­ groblja prekrila gotovo sve praznepovršine u gradu, kuda se kreću ljudi: uz dža­
-22, 235-38 - Bosanska kuća (Iz knjige: Bosna l, Her<:egovlnB na mUenljskoj Wolbl u Bu­ mije, prometn1je puteve, čak i uz same kuće - usred života čovjeka. Takva gro­
dtmpeštl), Sarajevski list XIx/IS96, bl'. 145-146 -. V. V. Vukasović, Narodna kuća I dom s blja, zasađena zelenilom i kamenim nišanima najrazličitijih veličina I oblika pre­
pokućstvom u Dalmaciji, u Hercegovini I u Bosni, Zbornik za narodnlllvot' I ob IĆllj e, knj. tvorila su se u mirne i skladne zelene površine, bašče, koje starim gradovima'
1/1896 - J. PosplJ!l, Unterwegs zur Baukunst, Monauheft der Wiener Baulndustrle-Zeltung daju osobit biljeg 'l čine bitnu čest njihove likovne fiztonomlje, »Pojedini spome­
XXXIV, br. :i (decembar 1916) - J. Vancu, Narodno gradItelfstvo, Tehnički list (Zagreb) nici - veli arhitekt Josef PosplJil u članku o muslimanskIm grobljlffia u Bosni
XtI928,str. 353-356 - M. Karanović, O tipovima kuća u BoIh1, lJZM XXXIX!1927 - S. - čine se na prvi pogled tako Slični, da čovjek pomisli, kako su jednaki,., Tek
Soldo, Tipovi kuća I zgrada u pređašnjo] Bosni l, Hercegovini, . Beograd 1932. - V. Curčlć, kad' ih izbliza promotrImp; 'otkrivamo razlike, koje su upravo tolike, da oni svi
Ugledna muslimanska kuća u Sarajevu, Narodna 'stanna, knj. ,VI w. 14, br, 1 (Zllgreb l XII zajedno ne budu dosadno [ednollčnl.e : •
'1927), str. 79--92 - Grabrijan, Neidhardt,' Dldek, ,Sarajevo I njelOVI trabantI, Tebnl~1 vje­
N i š a n i su svakako najbrojniji, a ujedno i najzanimljiviji spomenici nad­
snik LIXH942 - D. Orabrijan, Turska kuća, NoY! Behar XI/1937, Itl'. 9--12 - Isti, Orljen­ grobne umjetnosti bosansko-hercegovačkihmuslimana. To su kameni stupci razli­
·taIna hil a v Sarajevu, Arhitektura 1111949, br. 23-24, Itl', n--el - IsU, Nale onjentalne I čitih veličina I oblika. Obllje!avaju grob obično po dva, jedan više glave, a drugi
-savremena kuća, Problemi arhitekture ln urbo.nlzma L. R. i:novenlje; t. posvetovanje arh!­ niže nogu, I stoje na grobu najčešće sami, a kojegdje i sa s a n t r a č e m, četvr­
tektov FLRJ Dubrovnik 1950, Ljubljana 1950, str. 105-'-115 - M, S. Filipovič, Prozor, Gl. tastlm i dUguljas~ tesancima, koji .prave rub groba u obliku četverokuta, Prednji
oBoSI'. drultva XVIIII1932, str. 1-16 - A. Kristić, KreJevska kuĆA, kalendar Napredak 1934 je nišan lli b a š l u k Uvijek prilično veći od zadnjega. Manji su nišani usađeni
- K. Htlnnann, HRd!lbegova kula u Hutovu, GZM II/1890 - BeltIć, ođ!ak na Vrbasu, Obzor izravno u tlo, a oni veći" teži, kojegdje su poradi veće stabilnosti uglavljeni u
LXXXI br. 5 od 7 I 1941 I EL-Hidaj e V1I941 (SaraJevo), str, 82-70 - V. Curčlč. Drvorezbo.r­ posebno i ~ire kameno postolje u zemljI.
stvo u Bosni I HercegOVini, kalendar Napredak 1934, Itl'. 131-144 - M. Karanović, Dubo­
rezna soba u jednoj hercegovačkoj kuli, GZM 'XLIXI1937 -: F. Hefele, Bosanska kuća. Glalnlk
društva Zli umjetnost I umjetni obrt u Zagrebu, nI/1888, str. 43--48 •
.. Daska s tom kompo~lclJom stajala Je u gornjem dllelu okolice Ul musandare. I svo
ostalo drvenimi u tome halvatu bila Je bogato' l%rezbarena ~latlm narodnim 'mbtlvlma (unija,
vijugava loza, cvijetl, all je najveći dio toga, nažalost, otllao - . na vatru. Ta' 'bosatl dekor
I dao je Ime toj sobi šareni nalvat. Nasuprot tome halvatu stoji drugi, također 'Izrezbaren,
all su tu motivl posve drugačijeg sastava; najvećim su dIlelom, sudeći bar po onome, Ato je
Jo! ostalo, oriJentalno-Islamskog poriJekla. Te rezbarije·u oba ta halvata radUl su god 1850/51'
domaći dunđerl u I t a H u s t a f a I u I t a N I k o l a, kolt. su tih godina I aamu kuću gra­
dUi, kako se to vidi Iz dvaju natpisa vUe donjlh IgomUh vBDjlklh vrata. Sedamdesetgodl­
~nJl starac Allbeg Alibegović iz Rcpovca kano ml Je, da ,le neimar Nikola pretlvao Bor1ć j
da je bio iZ' obll!nJeg sela LIsičića. Dalje ml Je kazao I to, da au ona dvo. ha1vata rezbarUl
gotovo čitavu godinu. Okladili se rnajstort, tko če napraviti bolje lare, pa se atvonU svaki
u· svoj halvat, I kroz čitavo vrtjeme rada nijesu jedan drugome u1ulll u sobu, da JedAn od
drugoga ne bl poprimio šte od motiva I načinIl rada, ,A.1lbell kale, da le neimar Nikola Borl~
. r e1,b a r Jo onaj drugi, orIJentalni halvnt,
Ilos,anski n1IllIll 'SlU'aJevlklll kleSAra (arh. l, PoipllU)
 SoomenleI osmanlljske arhitekture u Bosni I HerceRovInI
K a m e n, od koga su se klesali naši nišani, najčeJće je vapnenac, alga ill
aragonit i andezrtnt tuf zelene boje. Vapnenac je svakako bio najviše u upotrebi,
jer je dosta otporan, podesan aa izradu natpisa i. ito je t'lajvažnije, gotovo svuda
rasprostranjen. Pored tih vrsta javlja se tu i tamo jo! glaukonltski lapor, zeleni
diab az i makedonski bijeli mramor, ali se taj zadnji nije klesao u Bosni, nego je,
kako ću kasnije pokazati, obrađen uvožen. . .....
T i p o v i ntšana na našem tlu' vrlo su različiti. Te razlike' nisu toliko
velike, koliko široke, i teško bi bilo postavit! tipove, u koje bl se svi mogI! uvr­
stiti. Može se odrediti samo približna i ona najvidljivija tipizaclja, a to je podjela
tih nišana na t. zvo muške i ženske, zatim po pojedinim razvojnim epohama, po
zanimanjima ljudi, čije grobove ti nišani obilježavaju, I po pojedinim, da tako
kažem, klesarakim škelama, kojih je bilo više na našem tlu ikoje su se osjetno
razlikovale među sobom u izboru, načinu obradeI oblikovanju materijala.
Razlika oblika muških i ženskih nišana vrlo je upadljiva. Mu!ki su u svima
epohama iklesarskim školama u pravilu građeni u obliku četverokutne ul osme­
rokutne prizme, a prednjak usto prelazi gore u tanki "vrat I završava se isklesa­
nim turbanom, kakav je pokojnik nosio. Zenski su 'ni!ani, naprotiv, gotovo redo­
vito plosnati .i većinom su oba jednako oblikovana i gore završena u vidu AUja­
stog luka. To su najuočljivije razlike između tih ni!ana, ali ih ima još više I
285
286 Allla Bejllć
Narodna predaja veli. da je osvajač Bosne sultan Mehmed Fatih vodio aa sobom
12,000 klesara, koji su radili te nišane njegovim poginulim vojnicima. Ta je pre­
daja neprihvatljiva vel! 'zbog tako visoka broja, a i zbog same činjenice, da pri
osvajanju Bosne većih borba 'nije takorekuć l nl bilo. Ona je, bez sumnje, nastala
na osnovi narodnog saznanja o 'zaista velikom broju tih arhaičnih nišana, Posve je
razumljivo, da među tim nišanima ima takvih, koji obiljeiavaju grobove' palih
boraca, i koje su radili turski klesari, ali je isto tako jasno, da ih je najveći 'dio
nastao po osvojenju Bosne, na grobovima domaćih ljudi, kOJI su prlmi1l islam. Već
same dimenzije I obUci tih nišana jasno ukazuju' na oblikovnl prijelal: izravno iz
stećaka ill, joj vidljivije. iz obeliska bosanskih k r s t j a n a, Taj prijelaz opaža se
mjestimice I zomo na nekim starim nekropolama, gdje se na jednoj stranl na­
laze s t e Ć cl bosanskih krstjana, a na drugoj opet arhaični n 1 li a n i njihovih
islamiziranih potomaka. Takva je,' poimence, nekropola u Prečanlma kod Trnova
i u Brankovifima u rogatlčkcm srezu. Među nišanima u toj drugoj nekropoli sta­
jale kao najstariji ill jedan od najstarijih onaj M a h m u t a B r a n k o v I ć a,
»kojl pogibe na boju despotovuc. l I Na nišanu je natpis u staroj bosanskoj ćiri­
lici, koji sadril to ime, a više njega I lik lava upropornju - grb kuće Branko­
vića. Tome je nUanu i po obliku i po ornamenticl posve sličan obelisk: »početnoga

drugih, koje ću kasnije navesti.
U razvoju pak oblika bosanskih nišana jasno .se opažaju tri' epohe: doba
fetha, t: j, prve godine turskog gospodstva u ovim stranama, zatim kasniji vije­
kovi (16 -18 st.), kad se turska vlast potpuno ust8li1a. a s njome I oblici nišana,
i. najposlije, prošlo stoljeće, u kojem su r,eforme dale novi oblik I niJanIma. Na tu
prvu i najstariju epohu u razvoju bcsanskth ni!ana ukazuje velik !iroj ~van1h
spomenika. Nalaze se gotovo svuda po Bosni i Hercegovini pojed1na&lo lli u
manjim skupinama, nekropolama, a narod kazuje,' daoznat!avaju grobove palih
turskih vojnika i časnika. pa ih, po tome, zove A, e h i t s k i m ill, rjeđe, g a z I j­
s k i m, a same nekropole š e h i t I u e i m a. Osnovne 'značajke ni!ana te epohe
jesu težina mase, arhaičnost oblika I dosta prlmltivna obrada. Sve to ukaZuje, da
su tl spomenici doista rađeni u burnim danima, na brzu ruku i u doba, kad tra­
dicija novih oblika nadgrobnih spomenika u Bosni n1jejoA bUa potpuno utrta,
Paljnji !ipovi sarajevskih niInoa (IIrh. J. Poapl!l1)
viteza vojvode Radivoja Opra!ića«. Staj aše u Oprašlćiina, sat hoda sjevemo od
Brankovića, pa već I to, a I ostala sličnost u obliku i ornamentlc! s n1ianom kon­
vertita Mahmuta BrankoviĆlt upućuju na to, da su oba spomenika potekla iz istoga
doba I iz ruku ,istoga majstora. ' '
Ni!ani ~jlh vjekova mnogo su čednijth dimenzija,alf se i u toj epohi'
nađe tu i tamo i pokoji 'vrlo velik, većl:! od onih iz prvoga. doba. Dapače, najveći
poznati ni!an u Bosni nastao je baš u toj drugoj epohI. To je ni!an na grobu
O m,e r a g e B a lli ća.,kod Ba!J.ća mosta na putu između,.Glamoča I Livna, iz
1798 gocUne. visok je 4,7 m, a upravo mu je .toliki I opseg. turbana I No, najveći
dio n!.šana u toj drugoj epohi pokazuje pomniju klesarsku obradu. U oblikovanju
završnog dijela muAkih nIlana, turbana, na mjesto prlmitvnosti iz one ranije
.epohe I srednjega vijeka, ,kad su se likovi prikazivali ville kao shema, kao ideo­
gram, pridolazi sve više detaljiz1ranje l, rekao bih, reallstl&o tretiranje. U toj
epohi javlja se jllBna temja, da se nlšanom Interpretira stale!, kojem je pokoj- '
nik pripadao. A to se postizalo raznim oblicima turbana, jer je svaki stalež !mao
1 svoj oblik kape. . '
Cetrdesetlh godina pro§loga vijeka u Bosni su se počele provađati vojne
reforme. Turski vojnici I svi ostal! građani, osim svećenstva, po' tim reformama,
umjesto turbana nose od god. 1832 isključiVO f e s o v e, .a oblik 'te kape počinje
se otada javljati i na nišanima I kasnije" zauzima sve večl mah,' S oblikom fesa
nastaje treća i, molemo je slobodno nazvati, dekadentna epoha u izradi ntšana,
Istina, pro!l:vode se JO! star! obllcl sa turbanom, all stereotipni oblik s fesom sve
više prevladava, radi se bez imalo Individualnosti i umjetničkih pretenzija, kakve
pokazuju oblici minulih vijekova. '.
U umjetničkom smil!lu svakako je najzanimljivija na bosanskim nišanima
pojava interpretacije pokojnikova zanimanja, koje se Izvodilo, kako sam' naveo"
raznim oblicima turbana. Takvim nišanima najviše obUlIje ona druga i najduža
epoha, i već se samo po tlm oblicima turbana može znati, čiji grob obUjeiavaju tl
lO TilJ lOG nlJan dlllUl. nalazJ u botilnlekol billčl ZcmJ1JslcOI muzejo u Sarajevu, U
okvlf\l one male nekropole 'sr04l1jovJekovQl1I .te~akll pred etn0srot.klrn pavUlonom, ,
 Seomentel osmanlijske arhitekture u Boml I Hercegovini 287
nišani: derviša, hadžije, trgovca i zanatlije lli svećenika. Plastika kod muslimana,
uslijed izričite vjerske zabrane, nije nikada razvijana, t: ako ona uopće postoji,
,onda se njeni začecl nalaze upravo u tlm oblicima nišana. Zivi likovi, po islamu,
ne smiju se ni slikati, niti modelirati, te je klesar nastojao prikazati pokojnika
posrednim putem, preko vrste kape, koju je nosio, I na tome je putu dao djela
lijepe umjetničke vrijednosti. A naš muzealac Doko 'Mazallć nedavno je, istražu­
jući okolinu Prusea, u blizini toga mjesta pronašao i. opisao čak I jedan takav
nišan, kojega gornji dio predstavlja u pravome smislu torzo ljudske glave.
K lesa I' s k e š k o l e ili. jasnije rečeno, klesar! pojedinih regiona bili su
daljnji čimbenici, koji su dovodili do raznolikosti naših nišana. Radili su dosta
,samostalno, po klesarskim i oblikovnim tradicijama, koje su se prenosile' s oca na
sina, i time proizveli osjetne raztike u formi I načinu dekoriranja nišana, SrediAta
tih regiona bijahu dobri i jeftini kamenolomi, a to su 'bili, koliko znam, Sara­
jevo, Foča, Mostar, V1asenica, Jajce i Bihać. Sarajevski, fočanski i mostarski kle­
sari lli t a š č i j e klesali su nišane od vapnenca, vlasenlčki opet od zelenog ande­
zitnog tufa, jajački od lakoobradive sige (aragonita), a bihaćki od posebne vrste
vapnenca, koja I pored duge ixloženostl suncu i kemijskim utjecajima ostaje uvi­
jek bijela i vrlo otporna'!"
Postoji, međutim, dobar broj nišana, koje nisu uopće radili naši klesari,
nego su uveženi gotovi sa strane, To su u prvome redu oni dugi i vrlo pomno
obrađeni nišani od sltnozrnatog bijelog mermera. Kamenolomi takva mermera
nalaze se u Makedoniji, pa su otud idobavljani 'i . po turskom imenu Skoplja
nazivani u li ć u p s k i m. Uvozili su se sameu šesnaestom stoljećU i prvih godina
sedamnaestog. Većina ih ima natpise, ali i onim bez natpisa vrlo je lako odrediti
porijeklo I vrijeme postanka: svi su vrlo :dug!, a tlmki i 'kvadratičnog presjeka s
osnovicom ođ svega oko 10 cm. Koliko znam, do danas se sačuvalo oko tridesetak
.takvih nišana u Bosni: u Sarajevu, Pračt; Foči, Ustlkolln1 I Banjoj LUci, a bilo lli
je sigurno I po drugim mjestima. Među njima poznata SU' mi I dva muAka takva,
koji čine znatno odstupanje od uobičajene forme: oba su građena u plosnatom
obliku, imaju, dakle, potpuno formu ženskih ntšane.
U osamnaestom i devetnaestom stoljeću sa strane su dobavljanl i ont veliki
ni!ani s gotovo baroknom ornamentalnom muskulll.turom na groboVima nekih
paša i drugih Istaknutijih, a imućnijih osoba. Ima 1hlijep broj na naJem tlu, a
svi su dopremani ovamo. čak iz Carigrada.' Na to upućuje sama forma l ornamen­
tika tih spomenika, a to i pisani dokumenti potvrđuju.
D e k o I' naših nišana dosta je bogat i vrlo raznolik, i u umjetničkom smi­
slu zaslužuje istu pažnju, koliku i sami oblicI. Upotrebljeni motivi jednim se dije­
lom oslanjaju na stare domaće tradicije, drugim opet naorijentalnuornamentiku,
ali ih ima I pretežno čisto originalne invencije. U tome smislu svakako su najza­
nimljiViji i za nas najvažniji nišani iz prvih godina turske vladavine uovimkra­
jevima. Na njima su česti motivi mladi mjesec s vrhovima prema, gore, zatim
mač, sablja krivosjeklica, koplje, luk sa strijelom, topuz, č6maga (kijača) 1 balta.
Predaje o značenjima 'tih motiva različite su, pa je telkoprotumačit1 njihov pravi
smisao. Može se samo pretpostaviti, da u naTviAe slučajeva označuju zanimanje ili
život (upravo sport~, kakav je volio provoditi pok~jnlk, Tome, omam.entu pridru­
lo Upravo 11 bihaćkI ~1š8nt s tlm osobInama pr/vukU lU pa!n,lu. naJlh mineralola, te
lU U lome kamenu otkrllJ jednu posebnu, dota da nepoUlatIl vnw vapDen~ t dali Joj, po
BlhaĆ\.l, stl'\leni nQ~lv b I h Qe ll.
2BB
AIJjs Bejtlć
roju se i čisto figuralni ukrasi, a to su najčešće ptice i čitavi prizori lova sa soko­
lom. Valja napomenuti, da je u tim prizorima čovječji lik dat simbolički, putem
ispružene šake. Na jednom jedinom nišanu, koji se nalu! ispod JahorIne u Gove-.
dovtčlma kod Sarajeva, čovječji lik u lovačkom prizoru prikazan je na konju, ali
opet samo kao gruba silueta.
Svi ti ukrasi, osim onih čISto orijentalnih, nalaze se ina bosanskim steč­
cima,. i pokazuju suvislu međusobnu vezu s njima i II oblicima I u načinu kompo­
niranja. I to je jedan od zornih dokaza, da oni veliki ni1lani iz doba fetha čine
neposredan prijelaz od stećaka ka kasnijim nišanima čednijih omjera i oblika. U
ono doba, kad su ti prvi nlšant nastajali, stara klesarska tradicija bila je još živa,
i nisu je odmah mogli potpuno potisnuti propisi islama o zabrani likovnog iživlja­
vanja. To su učinila tek. kasnija stoljeća.
Na mu!kim nišanima one druge epohe javlja se [cš kojegdje pokoji lik
oružja i oruđa, all gs. sve vi1le po~kuje čisto ornamentalni ukras mahom geome­
trijskog sastava. Među tim ukrasima nađe se još kojegdje plastl~o usukano uže,
koje zarubljuje bridove nišana, a od osamnaestog stoljeća naovamo 'torne pridolaze
i cik-cak linije, kojegdje i p~t1čne, ispod vrata nišana.
Osobito lijepi ukrasi [lI'etaju se na mnogim ženskim naanlma iz te epohe,
a mahom su u obliku stillziJ anih cvjetova, lišća I grančica. Ti SU ukrasi brojni i
lijepi posebno na djeVOjačkim nUanima. Tim posljednjim sVakako pripada i Jedan
nedatir8ni n~an u groblju kraj bivše Teldfske džamije. ~Rogatlci, na kojem:.Je
gotovo j«Unstvenom simbolikom prikazana, možda, lll1adost: u .dnu plohe. 'ibriJt
(vodalj, a Iz njega izrasta vijugav! struk cvijeta s listovima· i rascvjetalim čaJkaaui.
' Dekor mnogih ni1lana, i muAkfu i ženskih, sjajno upotpunjuju i natpisi u
arapskom pismu, koje je samo po sebi vrlo ornamentalno. Njih nema na nUanima
iz petnaestog stoljeća. .Iz šesnaestog' stoljeca sačuvalo Ih se do danlfs dvadesetak,
20
i to mahom, na nišanima skopaljske provenienc:ije. Vrlo su kratki. i rese svečet!ri
plohe muških nišana, JoA je manje nlšana s natpisima, začudo', iz sedamnaestog
stoljeca. Ti natpisi javljaju se u većoj mjeri zapravo tek od prve polovine osam­
naestog stoljeća i otada pokazUju, po pojedinim reg!onllna, različitu stilizaciju i
u prozi i u stihu. Naime, svaki je centar u svako doba imao svoje sastavljače nat­
pisa, koji su seu u tome uvijek driaU utrtih putova svoga kraja, pa SU otud i nasta­
jale te razlike. Svi, se tl natpisi završavaju godinom, a neki čak mjesecom i
danom smrti pokojnika, pa po tim i drugim podacima u tekstu predstaVljaju vrije­
dan materijal za izučavanje prošlosti pojedinih raZdoblja.
.. Iz tola doba natpise \maju samo trI takvo spomenika, obelisk Mahmuta Branko­
Vića, pravi nIJm u CadoVlnl kOd Rolatll:e na i\'obu bl'aće RadUovlĆB, Hasana I Ahmeta, koji
su, zanimljivo, ujedno pokopanl, ta nllan nekoga Skendera u FabUel kod BUeĆ8. Tl natpl.sl
,n13u u arapSkom pismu, Dego u trad1clonalnol bosančicI. .
II Među tim S\lStllvljačlma bio je U osamnaestom sioijeću osobito plodan t poznQt pje­
snik S e j h M e h m e d • II to n d I j a K u r a n I j Q II ple.nlčklm Imenom M e J 11. Njegovih
natpisa lm" po mnollirn mjestima u Bosni no raznim objektima, II nllJvlJe th je, dakako, u
sarajevu, I kad bl se svi lIlbra1J Da jedno mjesto, činili bl lIJepu I Vrijednu zbirku. On je
.sIn H a d! I I II m a Ilav, a .tanovl1l1t VekUharčove mahale u Sarajevu. BaJeaklja u svome
Nekrolol\Ju. &Ub god. 1195 bUSdl, .đ4 se tada Mej1\ja zaputio I nekakvom molbom novom .vezlru
AbdU1ah·pail.TQfterđlU'GVl~ u Travnik, I da ga je nadomak Travnlka, u Docu, Ubio grom.
Na osnovu toga podatka POmIlO sam 10<1. lm. protraUo Iroblje kraJ t\ll'beta u Docu Idolata
nnlao tu MeJUjln il'Ob. O~vall su /ul samo dIJelOVi sanira ča I prednji nlAan bez Ilavice. Na
nlJanu je natpl. u 0S8ll1 redaka, II Jz njec se Vidi, dil Je MeJ\lJa WaUl umro 1195 (1781)
godine. .
 ~~omenlci osmanlijske arhitekture u Bosni I Hercegovini
Daljnji muslimanski nadgrobni spomenici u Bosni, koji svoje porijeklo vuku
s Orijenta, jesu oklopi i turbeta. I jedan I drugi' spomenik prate uvijek
i nišanl. Oklopi su osobito česti u mjestima zapadne Bosne, To je zapravo pri-
zmatični sarkofag, čija je donja ploha nešto veća od površine groba. Sastavljen je
od kamenih i pomno obrađenih ploča, dolje Ima postolje, a s gornje je strane
obično otvoren i, na ženskim grobovima, zasađen sitnom vegetacijom (ruže I cvi-
jeće). U krajevima gornje plohe usađeni su ntšsni, a postrane su ploh~opet koje-
gdje Ispunjene ornamentima i Izrekama na arapskom jeziku." Svakako najljepši
primjeri takvih spomenika i, ujedno, starijih nišana na našem tlu nalaze se u
Banjoj Luci u maloj nekropoli glasovitog vojskovođe I kliškog sandžaka M a l k o č­
b e g a (umro 1565) i njegova sina D ž a fer b e g a (1560). Oklopi tu stoje na
kamenom podiju (6 X 12 m), koji ih još više ističe, a obadva su vrlo pomno obra-
đena i sastavljena od ovećih ploča. Dugi su 2,40, široki 1,30, a visoki tačno l m.
I ti oklopi i nišani na njima isklesani su od bijelog mermera, i po tome se vidi,
da su rađeni Izvan Bosne, vjerojatno u MakedonijI. Obadva Džaferbegova nišana
imaju onaj Iznimni oblik ploča, koji se javlja na ženskim grobovima. Taj oblik
došao je tu na svu priliku zbog dugog natpisa, koji nikako nije mogao stati na
uske površine muške forme nišana.
T ur'b e t a ili mauzolej i podizani su nad grobovima paša, šehova i nekih.
drugih istaknutijih ili imućnijih osoba. Neka su gradili pojedinci sami za sebe,
druga su opet podizali nasljednici ili štovatelji pokojnika. U Bosni i Hercegovini
danas. ima još pedesetak takvih spomenika, a prije ih. je bUo sigurno još toliko.
Pokazuju, uglavnom, tri tipa: kupolasti zatvoreni," ·kupolasti otvoreni i obični,
drveni tip. : '.
Prvi tip ima. u tlocrtnoj šemi uvijek pravUan ill približno pravilan oktogon,
a zidan je redovito iz tesana i nežbukana kamena, mahom sedre ill sige. U okol-
nim zidovima su obično tri prozora s demlrima, dva naSuprot jedan. drugome, a
naprama trećem je opet lijepim lukom nadsvođen ulaz u turbe, kOJI gotovo uvijek
ima nadstrešnicu. Masivni I razmjerno dosta visoki zidovi prelaze u kamenu t
olovom prekrivenu kupolicu obično preko trompa, ali tu l tamo i preko .pandantiva.
Na sred srijede unutrašnjeg osmerokutnog prostora je grobnica (negdje jedna, a
negdje I dvije), uvijek obilježena praznim drvenim sarkofagom ili k u b u rom.
Ta kubura na gornjem dijelu ima oštri hrbat, a sva je prevučena zelenom čohom.
Više uzglavlja je drveni ili' kameni stalak i na njemu od naravnog materijala
turban, što ga je pokojnik nosio.
Po~este su osobito Izreke E l - i: e n 6. z e t u m e r k e b u k u 111 n fl s I n r fl k l-
II
b O n. w e l - q a b r u b A b u k u 111 n 6. s l n d II h II IIn. (Mrtvački je sprovod lllđa. u kolu
. će se svatko ukrcati, a grob vrata, na koja će watko ući) l J' A' D A z I r II n bl q a b r t k II n
m u t e te k k l r e n b I e m rf. E m s l n k u n t u" m I al fl k e. I a de D te. t r u m 1.11
(Gledaoče groba moga, bud! zabavljen razmtšllaniem o mome udesu: ju~er sam ja bio kao tl,
a sutra će! biti tl kao jal. Zanimljivo Je, da se ta Ista druga !%reka sreta na .eveme tlu 1
ranlje, na bosanskim stećcima. Tako, na pr., na stećku Vlsnja 'Mllolevlća u Kočennskom polju
stOji: ne n a s t u pa r t e na me: Ja sam' bil' kako vl • te, vl ćete biti kako
e s a m J a. Slična fraza nalaZI .e l na stećku u Pr~kom po1,Ju Ispod Trakavice: b r a tlj o
I d r ll! l n o, ! a II t e m e: j a a a m' b ll' ja k o v I a v l ć e te b I tl k a o l l a. No,
u tlm sličnostima ne trebamo tratiti neku neposrednu vezu l. utjecaje, jer lie ta Iata formula
nalazi l kod drugih naroda. Tako Joj, na pr., potpuno odcoYar:a ODa 'stara tll1ljan.ka: lo f u l
COme sol tu - Tu s a r a l come son lo: - Pen.1 a questo e va con DJo!
(Ja sam bio kao tl, tl ćei biti kao ja: misli na 10 l podi • borom).
280
290
Alija Bcjlle
'Takva tur~ta gradila su se kod nas samo u šesnaestom stoljeću, i nema ih
mnogo na našem tlu. Najbolji I najstariji očuvani predStavnici toga tipa su tur-
beta Gazi Husrevbega (umro 1541) i Muratbega Tardića, po!eškog sandžaka I
prvog mutevelije G~ Husrevbegova vakufa (umro 1545). Oba su situirana jedno
do drugoga s lijevu stranu Gazi Husrevbegove džamije u Sarajevu I oba imaju
natpise. Tome. istom tipu pripadaju, dalje, dva turbeta 1,1 Cajnlču, jedno spome-
nutog čajničkog legatora i hercegovačkog sandžakbega S i n a n b e g a (umro 'Iza
1582) I njegove žene . S e m s e - k a d u n e, sestre velikog vezira Meh.n+ed-paAe
Sokolovića, a drugo nekoga šeba M u r a t - d e d e. Od takvih turbeta ima još jedno-
omanje u Prači I sedam u Banjoj Luci. Od tih banjolučkih u građevnom su smi-
slu svakako najljepše F e.r h a d - P a š I n o, koje je sagradio sam Ferhad-pda-
nešto prije 1587, { H a li l p a I n o na polovini puta . između Donjeg i Cklmjeg
o' š
Sehera i u blizini Ma1kočbegove nekropole. Tome istom tipu pripadalo je i turbe
bosanskog sandžaka K a r a O s m a n b e g a, oca· Malkočbega, kOJI je, prema .
Muvekitu. umro 1555 godine. Turbe se nalazi u Kopčlćlma kod Donjega Vakufa, .
a danas mu se vide. još samo zidine.
Drugi tip turbeta u tlocrtu ima najčešće čisti kvadrat. Takvo je turbe otvo- .
reno sa svih. strana, 11. kupol.u nost .kolonada od četiri ill osam stupova; često s
vrlo pomno obrađenhn bazama, kapitellma i lukovima.' Sve je od. tesana. kamena.
Neka turbeta toga tipa,međutlm, nemaju uopće one masivne, kamene kupole..
Njen vanjski oblik tu Samo imitira lagana žičana mreža, upeta u okolni zid. Unu-
trašnja je površina kod- nekih takv~ turbe ta u razini same okoline,'lli tek nešto
U2dignUtija, a kod drugih je opet ~ visoki podij, a na njemu još t kameni oklop.
NajstarijI poznati i "Očuvan! predstavruj, toga tipa u Bosni jest vrlo elegantno
turba s kamenom kupollcom. kraj AIadže u Foči, u kojem je pokopan I b r a h i m-
b e g (umro Između 17 i 27 VI 1550), sin osnivača A l a d ! e H a s a n _ č e I e b I j e
N a z ira. Potpuno je Istoga oblika, samo s visokim postoljem i turbe kraj poznate
Sinanove tekije u Sarajevu, u kojem počiva sam H a d ! i S t n a n a g a (umro
1639) i njegova !ena S a k I n a, kći Hadži Muhamedova (umrla 1619). Druga dva
takva turbeta .u SarajeVu na alIfakovačkom sroblju nastala su za čitav vijek
kasnije j mnogo su slabije izrade. Oba je o svome tro.§ku· podlgaosarajevsk!
kadija Ahmed-efendija Jahja-zade, porijeklom Turkuša, I to jedno na grobu sina
Me h m ed a J u su f a (umro 1780), a drugo J u s u f _ P a š i, zagonetnom bje-
guncu iz Carigrada (umro .između 1747 I 1757). Dva turbeta toga tipa sagrađena
su i u Mostaru, a oba su s osam stupova i s 11čanom kupolom. Jedno je uz case
Havadže džamiju, a u ~~u su pokopani Hadži Meh,medaga Kreho l,
vjerovatno,' njegova žena, Potječe iz god. 1760. Zlčana kupolIca propala je davno, I
vrh zida je prekr1ven 'kamentm plo~ Drugo je turbe mQStarskog muftije i
učenog pisca S e h J u j e E j u b o v i ć a (umro 1707), a podigao ga je pedesetih
godina prollog vijeka All-paša Rizvanbegović. Oba ta turbe ta imaju čiste polu- .
kružne lukove, kakvi se vide i na 'romaničkim objektima obližnje dalmatinske
obale, a to kazuje, da. su te spomenike gradili domaći majstorI. Cetiri slična tur-'
beta sagrAđena su i· u vezirskom' Travniku i SVllčetlri Imaju žičanu mrežu umjesto
kamene kupole. Jedno je u Sumeću uz kavanu .Derventac, drugo na Varoši uz
Jeni-d!amlju, o ostala dva uz glavnu ulicu u Gornjoj Carilji. Prvo je građeno na
osam stupova, a podianuto je nad 1I'0bovima S e j h a M e h m e d a (umro 1780)
 ,291
Spom~nlcl osrnanltjske ""hileklure u Bosni I Hercegovini

i njegove žene (umrla 1782). U onom 292 Alljn Bejtl6

kod Jeni-džamije, koje je također s
osam stupova, pokopan je bosanski
vezir, rodom Sarajlija, A b d u l a h-
p a š a T e f t e d a r i j a (umro izme-
đu l i 10 II 1785). Od ona pak elva
turbeta u Gornjoj Caršiji jedno,
istočno, čuva uspomenu na bosanske.
namjesnike M u h s 1 n ~ z a d e A b-
d u l a h - P a š u (umro 1749) i H o-
d ž i H a f i z A 1 i D ž e l a l u d-
d i n - p a š u (umro 1822/3), a drugo
(na uglu) je trećeg bosanskog namje-
snika P e r ill a n M u s t a f a - p a š e
. (umro kra jem.1798). :r:'0 je građeno
onome kraju velikih usluga učinio. Ta je pre<!,'j.1 posve netačna, Ajvaz-dedin mit
je svakako plod onih neSređenih prilika prve I,,;,jvlne 18. stoljeća. To jasno poka-
zuje arhitekturlI i turbeta I nišana u njemu. 'l"'.rbe je, doduie, vije puta popra-
vljano, pa se ne ma pouzdano, kakav mu je i,:v najstariji oblik, ali to nedvoj-
beno' potvrđuje kameni nišan uz prednji dio >.";lotafa. Natpisa na njem nema
nikakva, ali se jasno vidi po obliku i ornarneut icl (trokutići ispod turbana), da
pripada obilju takvil"i spamerilka iz 18. stoljcć«. Prema tome je predaja, koja
Ajvaz-dedu veže za ·ranija vremena, obična zl".duela.
Izvori.,' I literatura: Vnkufname br. liji, ~W - Manuscripta turcica I 3436 -
- Man. turcica n 393 - MuvekIt I sub god. 962; Il "\.IJ 1206 I' 12.47 .... Kronika M. E. Kl\dJĆll
X 12 (II); XIII lOS, 361: XV 197, lS8;' XVI 287, 292; .rxv 168 - Truhelka, Osvrt na sredo-
vječne kulturne spomenike Bosne, Sarajevo 1914, str. ;,.:.. ~1 - litI, Gul HUS1'evbeg. str.
162-166 - V. Skarlč, Grobni D.Iltplal braće RacIilovi,:'. 'J ĆlIdovlnt,GZM XXXIX!1927 -
Kemura, GZM XXl1908-XXllI/1911 - Mo Mujezlnovi;', "!'urskl natpisi u sm·.jevu Iz XVI
Pt' )1',' i' ,~t-=ttI vijeka. PrUozl W19S1, str. 95-114 ..:- Sabanovlć, NnijJl••; 11:1 nadlP'obnlm 8pomenlclma Malkoč­

na kvadratnoj osnOVliS osam stu- 'DetIa I nje,ovo, .!ha Df.8!erbe,a, Ibldem 248-257 - ',;u'ue SUahdar Abdulah pale Defterda-
pova, a drugo čini Iznimku među so- revtča u Travniku, kalllJldar Gajr~t IJ1324, str. 149 - nll'be Muhslnzade Abdulah pde l
Had1I Ha!l.z Ali Dielalije u Travniku, lbldem 150 - NlIao .atarlne IJ18~, Ur. 91-U6 -
čuvanim turbetima ovoga tipa: po-
KreJevljakovlć, Turbeta I mamri oko Bellove džamt i,', :';pomenlC/1 G. IL 40G-lodUnjl~e, str.
dignu to je na pravilnoj II e s t e r o- 33-:-41 - Isti, ESnatI I obrU l, str. 151 - J. Pospi.iJ. :,us moha:meda.nl8c:1um Frledh6ten ln
k u t n o j osnovi i sa šest stupova na Bosnien, Di!r Bautechlker XJ<:XIV1191' (WIen), br, 4~ \ .... uredl Hrvat.lka Ravlja XVIlI043, br.
uglovima. ' 11) - Knoll, O musllmlll18koj w:njetnosU u Bosnl - Muhnmednn1Jeh4! Grahma1k\l!lSt,Mor-
,~bllltt (ZAgreb) od 24 XII 1932 - S. M. TraljIć, I\lu~lJmanskl nadgrobni spomenici, kalen-
Bosanska turbeta trećega tipa po- dar Narodna Uzdlln1ea 1040, str. 192-210 - T. Potok•.•·, Musllmllns1d nadgrobni lPomen1k1.
sve su druga~lje konstrukcije. U Sloven,ec (Ljubljana) od 10 V 1936 - V. ce-ere, Lov ...1 sokolom u Bosni I Herc:eeovlnI. koleno
osnovici imaju kvadrat ili paralele- dar Na(>redak 193'1, str. e-oZ - D. Gra1:lrijan, Muslh,,;dISko groblje, Novi Behar XI/1937 str.
71-73 - S. SIk1rIć, Teklja na Oglavku, ko.lendor C;iljIC\ 1941, str. ~1 - Đ •. Mazalić, BIo-
grain, a građeni su od mješavine čer­ grad lU Prusac, GZM 1951 - »Srđe U1902 (Dubrovnik), _"'. 748-750.
pića, kamena 1 drveta. Kupole nema-
ju, nego su uvijek prekriveni dašča­

nim krovom na četirl vode. To su za- OBB.ANlIENA ARU1T:,:~','URA

il
pravo vrlo jednostavne kućice, upra-
vo kolibe, a podizao ih je najnuini- Rijetko u kojoj zemlji ima toliko starih utvrda i kula, koliko u Bosni i Her-
jim sredstvima narod na grobovima
derviša iz poštovanja prema takvim
ljudima. Na sredini unutrašnjeg po- _.-!-.-
... cegovini. Jedan dio tih utvrđenja nastao je :J srednjem vijeku, a drugi, manji,
pod turskom vladavinom. Te nove, turske utvrde imaju znatno drugačije I nove,
oblike, pa i stari, srednjovjekovni gradovi u tLn novim prll1kama osjetno mije-
pođenog prostora je drveni kenotaf,
njaju svoje lice, i vojna arhitektura kreće tu ncvlm. putem.
,.; ~, i ~~-,4 --:-...... Među razlozima, koji suoznačill put toj novoj vojnoj arhitekturi, bio je
kao I kodone prve vrste turbeta, a
okolo ovčije koUce, na kojlril se neu- Halll-patlno turtle u Banjoj Luci (kraj 18 vIJeka) svakako od. na1odlu~j~ važnost] izumvatrenc~; oružja, koje se prvi put javlja
ki svijet molio I tražio pomoć posred- _ tlocrt I presjek (Dt. CeU~ - M. GoloJ) u četrnaestom stoljeću, I koje su Turci mnogo \~;Jud'ebljavali u svojim vojnim akci-
stvom tih derviša, jama. Barut je iz temelja iz~jenio način dolL\lJJšnjeg ratovanja, a time onda i
, oblik fortifikacionih objekata. Visoki bcdemi i JUŠ visočije kule srednjovjekov-
Takvih turbeta ima u mnogim našim mjestima. Innedu dervl!a i drugih
nih gradova postali su ·tada izvrsna meta tome u-ivom oružju, topovima, i bedemi
ljudi, čije grobove prekrivaju takvi spomenici, sve dO"nedavno bijahu u narodu se snižavaju i podebljavaju, a preostale kule ;:u~~ otada samo kao stražarnice i
osobito poznati B e h r, a m - e f e n cli j a u Banjoj Luci (prva pola 1'7. st.), S e j h osmatračnice. Istodobno pridolazi potreba i obr.inc istim oru!jem, pa se unutar
1 b r a h i m - d e d e tl Docu kod Travnika <tur~'1ma natpise iz god. 1'191/92 I bedema, cbično na uglovima tvrđave, izgrađUju novi i najvažniji obrambeni dije- .
. 1830/31), S e j h I l h a m 1- b a b II Z e p č a k u 'rravn1ku (pogubljen 1821), S e j h lovi, a to su bastioni ili t II b I j e, na kojim su :,~ smještavell topovi za obranu.
A b d u r ah ma n. S I r r i j a na Oglavku kod Fojnica, (umro 1846" a turbe mu Te prepravke. poče.le su se provoditi na tome Uli i prije Turaka, a pod turskom
podigao Ali-paša , Rizvanbegović), A j vaz - d e d·o u pruicu .i neki drugi. Narodna upravom su još jače PQllpjekne. Lijepi primjeri tnkve prepravke starih gradova
predaja za Ajvaz~dedu veli, da je doba u Bosnu sa sultanom Fat1hom '1 da je opa!aju se u Jajcu, TeAnju, 'Vranduku I još nekim gradovima. All se to prilngođa­
vanje utvrde novom na&u ratovanja iza pada Bosne vršilo i na [edan drugi način: ,
,J stare kule I bedemi riisu se dirali, već bi se tahiju podizale na neizgrađenom terenu
 :lopUnWnlCl osm.w1uske arhl tek ture u BosnI I Hercegovini
u blizini, a onda cio prostor opasao novim bedemom. Karakteristične primjere
takve dogradnje i proširenja nalazimo u Jezerskom. Bufimu i Vranograču na
Bosanskoj Krajini.
Kamene utvrde na našem tlu bijahu u srednjem vijeku dvori feudalaea, u
kojim su oni stanovali i iz kojin su se branili. a pod turskim gospodstvom dobi-
vaju nešto drugačije značenje i postaju utvrđenim sredUtima stalnih i plaćenih
turskih vojnih posada, koje su se dijelile u više rodova i imale u svako] takvoj
tvrđavi posebnog zapovjednika, d i z d a I' a.. A za tU ·brojnu posadu trebalo je u
tvrđavi i više prostora, u kojem će živje-ti. Artiljerija je bivala sve opasnija, i kuće
se nisu smjele graditi, da im neprljateljskt top ne bi zapalio krov, pa su se u tu
svrhu ispod kula itabija pravile u zemlji dosta prostrane i na svod građene zemu-
nice. Usto u tim turskim tvrđavama izrnstaju i novi elementi, bdtina orijentalne
kulture. a to su banjice za kupanje i džamija s munarom za posadu, koja se nije
smjela udaljivati izvan bedema, a to sve bitno mijenja lice srednjovjekovnih gra-
~Q. .
Dolaskom turaka u ove strane nestalo je starih granica, a nastale nove pri-
like i potrebe. Mnoga dotadašnju utvrđenja izgubila su pomicanjem granica stra-
tešku važnost, pa su odmah II početku ill kasnije napuštena. Mnoga su opet takva
utvrđenja po važnijim prolazima i pogranll!:nim mjestima posve nanovo sagra-
đena, a to su tvrđave u Mostaru, Trebillju, Zepču, Derventi, Tuzll. Gradačcu;
Duvnu, Prijedoru, Banjoj Luci, zatim Donji grad. u Srebrenici, Novi grad u
Ključu, Donji grad u Kozarcu, Novi Novi u Bosanskom Novom, i, napokon, Novi
grad u Stijeni na Bosanskoj Krajini, kOJI je ujedno i najtvrđi turski grad u Bosnl
i Hercegovini.
Srednjovjekovni gradovi na Istoku imali su mnogo duže bedeme, negoli oni
na našem tlu u srednjem, pa i novom vijeku. Tamo su oni opasiv'ali·i Atitili i
gotovo cijelo naselje pod tvrđavom, Zanimljivo je, da Turci nisu ruirill taj tip
grada na našem tlu, Jedine takve primjere kod nas pokazuje atari grad u Jajcu
i Vratnik u Sarajevu, gdje gradski bedemi 'obuhvataju l dobar dio varoši. Ne zna
se, kad su nastali bedemi u J<ljcu, II oni oko Vratnika u Sarajevu započeli su se
graditi 1729 i s malim prekidima završeni tek 1739 godine. Nije čudo, da je grad-
nja toliko trajala, jer je površina. koju li bedemi obuhvataju, razmjerno ogromno
velika.
Bedema oko naselja bilo je, istina, i po nekim drugim našim varošicama, ali
su oni tu posve drugačije konstrukcije i t ipa. Nisu građeni od kamena, nego, uglav-
nom, od drvenog materijala, ponajčešće od hrastovine. Konstrukciju su činili
brvna ili jako kolje, opleteno šeperom, te debeo nasip zemlje izvana. Oko toga
nasipa bio je obično dubok i širok rov I zvan h e n d e k ili § a r a m p o v. Iznad
glavnog ulaza u unutrašnjost stojala je posebna visoka stražarnica, također od
drveta, a u unutrašnjosti je negdje bila kula za barut i streljiVO te jedna ill više
tabija. Takve utvrde zvale su se p a l a n k e i građene su mahom u naaeljima. koja
su se sterala na ravnici, pa se to ime često prenosile i na samo naselje. Takve su
utvrde bile, na pr., u Kupresu, Kobašu, Covki, Brčkom. Zalomultd. Nije se
nijedna očuvala. Na njih još samo sjeća više lokaliteta, koji se zovu Palanka.
U poglavljU o stambenoj arhltekturt opisao sam I .kamenu. k u l U od više
katova. u kojoj su žiVjeli turski feudalci sa svojom porodicom. Ovd1e ću napo-
menuti još samo to, da je takav isti oblik kule po mnogim nalim mjestima slutio u
druge, upravne I obrambene svrhe. Jedne su građene po ared1itima nekih kapeta-
nija, i u njima su kapetani uredovall, a druge su opet podiZane izvan·tih sjedUta,
19
293
294 Alija BelU/:
po važnim prolazima, i u njima su stajali vojnici kapetanije kao straža na putu,
gdje je prolaz bio opasan. Neke od tih obrambenih k.ula imale su i bedem oko
dvorišta, pa su bile kao kakve male tvrđave. Takva je, na pr.• bUa kula u klancu
L1peta k.od Konjica; a pripadala je mostarskoj kapetaniji.
• Po mnogim našim klancima i pograničnim mjestlma umjesto kamenih kula.
kojih je gradnja bUa skupa i dugotrajna, podizane su utvrde manjih mjera i jed-
nostavnijeg oblika. To su zgrade s jednim katom, Prizemlje je uvijek. osidano iz
kamena i imalo je niz puikarn:ica ill m a z g a l il za obranu, a kat je bio od drve-
nog materijala, gotovo redovito od hrastovine. Takve' utvrde. zvale su se č li r-
d ii e i, a bilo ih je mnogo osobito prema Slavoniji. Hrvatskoj, Dalmaciji i Crnoj
Gori. Do nas nije nijedan dopro, ali im čest spomen pa i opis i danas u narodu
čuva narodna. junačka. pjesma.
S.ve te vrste utVrda podizala je i održavala država o svome trošku, ali se
kadikad· u tu svrhu udarao i namet na narod, a ima nekoliko i takvih primjera,
gdje su sami zapovjednic:i na svoj račun popravljali svoju utvrdu. O radovima
na izgradnji ili popravku tvrđave brinuli su se u ime države b i n II ~ e m i n (gra-
đevni povjerenik) i b 11 š m i m ll. r ili s ii r m i m II r (glavni graditelj) Bosanskog
pašaluka. I jednog i drugog službenika postavljao je bosanski vezir, prvoga' za svaku
gradnju posebno, a drugoga stalno, Bina-emin je bio upravni, komercionaini slu-
žbenik, a 'bašmimar uvijek strućna osoba, koja je ustanovljavala potrebu i troškov-
nik izgradnje ill popravka te davala projekt i izvodila samu gradnju.
Na' izgradnji ili popravku tvrđave radili su č e r a h ori, z i d a I' i, l a g u m-
d ž i j e I d u n đ eri. Svi su ti majstori bivali domaći ljudi, najvećim dijelom
krštan'i. Zidari (duvardžlje), lagumdžlje, i dunđeri radili su pod plaću, a čerahort
besplatno. jer. je postojala nametnuta obaveza nekih sela; da daju besplatne čera­
hore za gradnju i popravak: utvrda, mostova i nekih drugih drf.avnih objekata, Iz
raznili se 'izvora zna, da [e, na pr., Fojnica UVijek davala lagumdlije, a Mostar,
Ljubinje, Prijedor, Zenica, Jajce i' Srebrenica čorahore, zidare i dunđere. ·Ti
domaći majstori odlazilr"su' na rad i izvan Bosanskog pašaluka, Tako je, na pr.,
god. 1685 došao u Moštar ferman, da Hercegovački sandžak opremi 300 majstora
kršćana za popravak grada čak. u Budimu. A god. 1693 Izdat je ferman, kojim ·se
traži. da Bosna poAalje 300 majstora zidara, kamenara i tesara za popravak
bedema beogradske tvrđave. Sve to upućuje, da su domaći ljudi bill majstori
svoga zanata, a to potvrđuju i brojni očuvani spomenici, koje su oni h:vod lli,
t e v e r t I literatura: Ferman. u VakuisJtoJ direkoljI u.Sarajevu br. 96 _ SldtlU
V '18. M, 91; xl 24, 28, 57, SS; X>.."VIII U3; 'XXX 172; XXXI 176; XL 180; XLI 8, 26, 65, 92.
96, 152;XLU 90. tlS; XLIII 130; XLIV H, 16; XLV 68; XLVII ns, 120; XLVIII 118: XLIX
149 - MostArski aldtU u ·Orijent. luatitutu u Sarajevu br. 965 - Manuserlpt4 turctca I 4930 -
Mar>. turcica II 136, 165,' 218-222 - Isprava u Orijentalnoj 1hlrol Jug. akademije u ZagrebU
br. 10 - Truhe1ka. Pabirci. Iz. iednog jajačkog sldtll., CZoM XXXl19111 - St. Nova)c:ovlč, Pa-
lanka - pa!al\ia - PO!\I&ll - brven1k; GodUnjlca N. CUplĆll IIII878 - Truh.e1ko., NBAI gradovl,
Sarajevo 1904 - Đ. Maz.allć, Stari grad Jajce. aZM 1952 - S. M. Traljić, &arajevski arad
Vratnu" Sarajevo 1937 ..:."Ing. Eo Stelnman. NoJ"" temelja stare turake. tvrđave u Petrinji,
Tehnički vjesoik (Zagreb) LIXll942 - Krdevljakovlć, Kapatan\Je i klIpetani u Baml l H.rco-
govini, GodltnJaIc IJtorlllco, c1ruJtva Bosne j Hercegovine II11950 - liU, Prilozi povijesti bo-
'8l1$k!hl gradova pod turskom upravom, PrIlozi !U1951 - Isti, NaJi alar! ,radovi, NaAe starine
111953, to brojni dru,l !nori I Uteratura. navedeni u toj poaIjednjoj studiji. .