Sie sind auf Seite 1von 34
Maréanska Eparhija. Res gestae Maréensis episcopatus et ecclesiasticae unionis in Jugoslavia Viadika Gabre Mijakié Pise: Dr Janko Simrak. (Nastavak.) Daljnia sudbina Sime Kordiéa. Kad je Petretié vidio, da se martansko viaditanstvo ne moze nikako ukinuti, preporutio ie Joakima Dakoviéa kao tre- sega kandidata. U tom je smislu pisao Matiji Slovendiéu 9. jula 1662. Kancelar ugarski Selepéenji, kojemu je pokazao Petreti¢ev list, piSe pocetkom augusta u Zagreb, da se Mijaki¢é ne moze imeno- vati radi toga, »quia schismaticus est et publice confitetur se in schismate perseueraturum«. Iz istoga razloga nije sposoban za to mjesto niti Joakim Dakovié, »quia licet non dicat se perseueraturum in schismate, attamen de facto schismaticus est et non aliter se pro- mittit ecclesiae uniendum, nisi eppatum acquisiuerit, quem si adep- tus non fuerit, idem perseuerabit, qui antea schismaticus. Unde clare deducitur, quod non spontanea uoluntate aut amore unionis, sed eppalis ambitio ad unionem cum eadem sancta Romana ecclesia eum trahere uideatur.< Kancelar radi toga preporuta Simu Kor- diéa, koji, iako je neznalica, ipak svuda propovijeda, da je siedinjen s rimskom crkvom i to ne od najnovijega vremena, nego je vec prije pristaiao uz katolicku crkvu, kad se nastojao osloboditi juris- dikcije vladike Save Stanislavica kraljevskim dekretom. Medutim jer i ovaj u nekim Clancima katolitke viere Sepesa, i jer se vidi, da u svemu ne misli jednako s katolitkom crkvom, radi toga nije ni on za sada sposoban, da bude postavlien vladikom. Ali ier se po- kazao sposobnijim od druge dvojice kandidata, to ga Salje zagre- batkom biskupu, da ga ispita i gdje vidi, da se nalazj u zabludi, da ga pouti, katehizira i uputi, Sto je to unija s Rimskom erkvom. Kad bude tako dobro izuéen, moze vr8iti sluzbu vikara zagreba® koga biskupa medu Uskocima i rezidirati uy Marti, gdje ée prema svojoj spretnosti po uputama zagrebatkoga biskupa kaludere i Uskoke vezama ljubavi privoditi na uniju sa rimskom crkvom; Skole podizati, kao Sto je to veé prije obedao, i 2 8 ‘___Dr, Janko Simrak: u svemu, Sto se na ovo proteze, bitiovisanodzagrebaékog biskupa. Da sve to moze uspjeSno izvrsiti, neka ga zagrebacki biskup pomogne Zitom, vinom i novcem, koliko bude moguée. Kad Se tako kroz dvije ili tri godine, koliko se to bude svidjelo zagre- ‘batkom biskupu, pokaZe istinskim sinom rimske crkve i marliivim radenikom u vinogradu Gospodnjem, neka ga zagrebatki biskup ‘predloZi za maréanskoga biskupa. Tomu prijedlogu moraiu se ‘dodati reverzali, da ¢e se dati posvetiti samo u Rimu, ako bude imenovan biskupom; da ne ¢e nikada biti ovisan ni od jednoga pa- trijarhe; da Ge raditi oko unije i da ¢e u svemu biti pokoran zagre- batkom. biskupu.™ S ovim je pismom u vezi pismo Matije Sloventiéa Petreti¢u od 2. augusta 1662, iz Pozuna. On javlia, da je samo jedna vias falila i Kordié bi bio postavlien za viadiku. Ugarski kancelar, koji je nalozio Sloventiéu, da izradi reverzale za Kordiéa, u po- sliednji ih je Cas dao izraditi Cuvaru drZavnoga petata, potpisati po Kordiéu i odnijeti caru. Slovenéié se hvali, da je to na jedan upravo Sudesan natin namirisao pomocéu isusovca Millera-i sve razruSio. Na dan sv. Ignacija Lojole poSao je Sloventi¢é do kancelara i iako ga nije rado videvao, silom se uvukao u njegovu sobu, pa je poteo ovako govoriti: Zagrebatki prelat, koji je slaba zdravlja, mucio se najmanje jedan miesec dana, da izradi po nalogu cara informaciiu 0 pitanju »vlaskoga« vladitanstva. Osim toga poslao je Sloven- Giéa caru na svoje tro8kove ne o€ekivajuci koristi od toga. Ipak se sve to zaboravlja. Niegova se informacija niti ne Cita nego se postavlja za viadiku nesposobna osoba i tako ode u dim trud za- greba¢koga biskupa. Kad je Sloven¢iéu kancelar rekao: Sto imate protiv njega? odgovorio je: To se sve jasno nalazi sadrZano wu in- formaciji i ja sam 09 tome mnogo toga govorio vaSoj uzviSenosti. Cudim se, da se viSe vieruie Kordi¢u, nego li biskupu i meni. — Na to ée on: Vidi se, da govorite iz strasti vi i biskup. — Ja sam uzvratio: Iz koje strasti? Kakvu imam ja od toga korist, a kakvu biskup? Mi imamo u ovome pitaniu pred otima samo opée dobro i spasenje duSa, a ne vremeniti dobitak i zato nam se krivo Cini, kad nam se predbacuje, da iz strasti govorimo. : Kod ovoga razgovora, u kojem se rijeSila sudbina Sime Kor- diéa, bili su prisutni biskup petujski i vikar biskupa u Niitri. Obo- jica su pristaiala uz kancelara. Kad je kancelar napokon vidio, da Slovencié ne ¢e potpisati u ime zagrebatkoga biskupa reverzala. nacinjen je sporazum, da se Kordié poSalie u Zagreb. Sloventi veli, da nije htio dalie u ovoj stvari intervenirati, jer ie kancelar izjavio, da je to njegova litna stvar i da s tim nema nikakva posla Sidanié, tainik Stajerske ili unutarnje Austrije.®* * Ibid. epistolae missiles C, 25. °8 fbid, epistolae ad eppos v. XCVIII, 19. Marcanska Eparhija. 19 Kordi¢é ie odmah uvidio, da se stvar po niega zlo svySila i da tikada ne ée do¢i na taj na¢in do vladiéanstva. On je opazio, da je predan na milost i nemilost zagrebatkom biskupu i da mu nikakva uvieravania, ispovijest viere, poutavanje u katolicizmu ne ¢e ko- ristiti, jer mu se ne vjeruje. Radi toga je on odlucio, da uopée ne pode u Zagreb Petreti¢u, nego je na drugoj strani pokuSao sre¢u. Dakako, da je Petretié bio vrlo zadovoljan s rije3enjem, kako se vidi iz niegova pisma Selepéenjiiu od 11. augusta 1662., u koiem javlia, da Kordié nije joS stigao u Zagreb, On moZe s vremenom biti biskupom, ako se ne nade drugi sposobniji, koji je veé posvecen i koji je siedinjen. Zivo moli kancelara, da se dobro uva pismo, Sto mu ga je o Kordiéu nedavno posiao.™* Kordié se nije dao tako lako udaljiti iz dvora u PoZunu. On upravlia na Leopolda u mjesecu augustu molbu, u kojoj spominie, kako mu je otac Leopoldov Ferdinand III. povierio »ordinis divi Basilii Magni in regno Sclavoniae et Croatiae provincialis seu archi- mandritae officium, quo magis ad divinum cultum et fidem catho- Jicam augendam scholas litterarum artium latinas pro erudiendis rudibus et pene sylvestribus Vallachorum pueris errigere et fundare possim.« Budu¢i da je pokojni vladika Sava Stanislavi¢ s kalude- rima u Maré bio protivan ne samo Kordiéevom provincijalatu nego j podizanju Skola i budu¢i da nije dopuStao niti laicima, niti kalu- derima, da mu iskazuju ast i posluSnost, to mu neka car izda pisma, po kojima ¢e dobiti medu laicima i kaluderima svoju prvaSniu viast i osim toga mo¢i podizati Skole, koje bi mogla uzdrZavati gra- datka komora. Dakako da se Kordié u tom pismu preporuéa i za viadiku. Sidanié, tajnik Stajerske, poslao je Kordi¢evu molbu na izvjeStaj gradatkoj komori.™ I doista Kordié si je na dvoru isposlovao dekret potpisan u PoZunu po Leopoldu 16. augusta iste godine, u kojem car izvjeScuie sve zapoviednike na krajini, da ie Kordiéa arhimandritu uzeo pod svoju zaStitu, »ut tanto securius utiliusque munus ecclesiasticum sibique per nos clementer iniunctum obire possit eiusdemaue ritus sacerdotes vulgo calugeri dicti una cum gente Valachica in anno- tatis regnis nostris Croatiae et Sclavoniae commorantes et degen- tes ipsi eatenus parere et obtemperare debeant.« Leopold mu dakle podieljuje vlast nad svim monasima u manastirima Marti i Lepa- ° Arch. eccles. zagrab. epist. epporum vy. I. fol. 95. Commentarius. I Matija Slovenéié ie bio u PoZunu vrlo obradovan radi svoga veli- koga nspieha, kako ie on mislio, Zato je 0 tom pitanin zaredom napisao Petreti¢u u Zagreb tri pisma. Selepenii je poslao original pisma preko Kordi¢a, za koiega ie bio uvieren, da ée odmah oti¢i u Zagreb. Medutim je Kordié otvorio pismo i vidio, kakva mu se sudbina kroji. Petretié je dobio samo prepis pisma. 8 Arkiv Jug. Akademije u Zagrebu coll. Lopasi¢ 20 __Dr. Janko Simrak: vini. Zapoviednici na krajini moraju Kordi¢éa protiv svih protiv- nika braniti“* General Leslie dobio je informaciju Petretiéevu i niegova vaznija pisma na izvjeStaj, pa je radi toga iz VaraZdina 28. augusta iste godine pisao ratnom vije¢u u Gradac, da Uskoci pod ni jedan naéin ne Ge Kordi¢a za viadiku. Ako bi ih on htio ujedi- niti s Rimom, da ée ga ubiti. On je litno govorio sa za- grebatkim biskupom o uniji Uskoka, ali je uvieren, da se to nikako ne da u praksi provesti. »Es wird sich nicht practicieren lassen, dass die gesammten Wallachen sich mit der R6- mischen catholischen Kirchen vereinigen sok ten. Bin also in kainerlay weiss der mainung, dass man ihnen solches von hie aus intimiren solle, zumalen es leucht ainen neuen aufstands verursachen derfte, den dies leuth fundiren sich starkh auf ihre priuilegien, so ihr May. ihnen neulich confirmirt haben.« Na temelju toga izvieStaja ratno viiecée daie svoje miSljenje Leo- poldu o djelovanju novoga vladike. On se mora obvezati, da ¢e nastojati Uskoke ne sa strogo8éu nego s dobrim ujediniti s rimskom erkvom. Prije svega treba ujediniti kaludere, kojima vladika treba da bude izgledom. Novi vladika ne smije biti pokoran carigradskom patrijari, ne smije s njime stajati u vezi, a joS manije smije slati svoje kaludere preko granice ili tudince primati u ovim krajevima. Viadika mora obeéati, da ¢e mlade sveéenstvo poutavati u jedin- stvu s katolitkom erkvom.” Gradatko vijeée nije prihvatilo niti prijedloga zagrebatkoga biskupa, niti prijedloga generala Leslie, kojemu, kako se vidi, nije bilo uopée poznato, da je na Krajini sklopliena unija 1611. godine. Leslie je bio veliki protivnik unije iz vojnitkih i polititkih razloga, da tako Uskoke Sto uZe sveZe s Austrijom i da natini izmedu njih i hrvatskih staleZa Sto veti jaz, koji se po njegovu mi8lieniu vise nikada ne ¢e dati zatrpati. Tako ¢e vojnitka austrijska vlast imati trainu i neomedenu viast na Krajini, koja se moZe profiriti i na dalnje teritorije. Kordié medutim nikako nije htio po¢i iz PoZuna u Zagreb, jer mu je sijevao joS tracak nade, da ¢ée postati vladikom.. Matiia Slovenéié javlia Petreti¢éz, da Kordié s preporuéenim pismoin Leo- polda obilazi okolo i moli milostinju za osnivanje Skola, a kad tamo on tu milostinju upotrebljava za svoje grlo, jer je grozna pijanica. %® Arch. ece. zagrab. epist. ad Petretié IV, 76. OdStampano kod dra. A. Iviéa op. c. 57—59. — Prepis Leopoldova dekreta nalazi se frag- mentarno sa¢uvan u pismu isusovca Gijure Gailera zagrebatkom biskupu Petretiéu. Na Gailerovom petatu napisano je: »Praepositus dom. prof. So- cietatis lesu Vienna IHS«. °7 Vindica 1662. janer fasc, 7. coll. Lopagié. arkiv Jugosl. akademije u Zagrebu Marcanska Eparhija. _ 21 Nikako mu se ne ¢e i¢i u Zagreb na nauke, jer bi prije puta htio znati, 8to ¢e biti s imenovanjem vladike. I doista — tako nastavlia Sloventié — nikada ne ¢e biti iz njega Sto dobra, jer je pun laZi i prevare. On se Sloventiéu neprestano grozi, jer ga smatra glavnim razlogom, Sto nije imenovan za vladiku. Radi toga ga je Sloventié u PoZunu pozvao pred sebe i izgrdio, Sto nije otputovao u Zagreb i Sto se naokolo skiée. U istom pismu javlja Slovencié, da je Mijaki¢ prestao molja- kati vladitanstvo preko Sidani¢a i da sada radi za svoju stvar s preporukom bana Nikole Zriniskoga kod ugarskoga kan- celara, koji mu je iziavio, da ¢e biti vladikom, ako utini sve ono, na Sto se obvezao Kordié u reverzalima, jer i zagrebatki biskup niega vise cijeni od Kordiéa. Mijakié da je na sve pristao, ali nije se htio odre¢i patrijare. Kad ie Sloventié Guo za to, poSao je odmah kancelaru i pitao ga, Sto je na stvari. Kancelar mu Je odgovorio, da je Mijaki¢u samo to kazao, da pode odmah zagre- batkom biskupu. Ako od njega dobiie preporuku, da ¢e biti po- stavlien vladikom. . Sloven&ié nadalie javlia, da Mijakié s njime ne ée ni govoriti. Ban Nikola Zrinjski ve¢ je otputovao iz PoZuna u Cakovac. Sabor je zavrSio svoj posao. Hrvatskim nuncijima poslani su pred tiedan dana konji, na kojima ¢e naskoro krenuti ku¢i. Sloventié polazi u Bet, da nastavi ondje pomo¢u isusovea Millera zapoéeti posao, kojemu se ne vidi kraja ni konca.** Nakon svrSetka sabora u PoZunu preSao ie Kordi¢ u Bet i ondije je u mjesecu decembru obilazio »tam Germanos quam exte- ros«, da se domogne vladi¢anstva.” Potetkom godine 1663. nestalo je naiednom Kordiéa s dvora u Betu. Kao da ie u zemlju propao! SvaSta se nagadalo o nie- govom putovaniu. Mijakié je tuo od kancelara Selepteniija, da je posao u Tursku peéskom patrijari, Sto je pripovijedao Petreti¢u, kad se kod njega nalazio u Zagrebu potéetkom 1663. Arch. eccles. zagrab. epist. ad. Petretié IV, 67. — Sloventi¢ se interesirao kod Sidaniéa, sto ie s odlukom o medagima manastira u Marti, pa mu ie odgovoreno, da ée se to pitanie rjeSavati nakon imeno- vania vladike. Isto tako je obustaviien dekret o stipendiji, koia se daie manastiru do imenovania. Sloventiéa ie novi obrat u ovom pitanju posve smeo. On se tuZi: »Ego vero iam non scio, quid in hoc negotio incipere debeam, quia adhuc video me in principio illius versaris. Govoreéi o svom odlasku iz Pozuna u Bet, kaze: »Porte et ibi sollicitabo (quod ipsum Rmus Pater Miller mihi suasit) aliquam solidam resolutionem circa miserum hunc episcopatum va- lachicum, cuius negotium, proh Deum immortalem! valde obiter Dominus Cancellarius apprehendit«. °° Arch. ecc. zagrab. epistolaec ad Petreti¢ IV, 71. * Arch, eccles. zagrab. epist. epporum v. VII, 32. Stiepan, mitropolita viaSki, posvecuie Kordi¢éa za episkopa. Dana 15. marta pojavio se Kordi¢ nenadano u manastiru Le- pavini. O tom izvjeS¢uje 16. marta zagrebatkoga biskupa Petre- tiéa koprivnitki Zupnik Nikola Poderkovié, na ovaj naéin: Sime Kordié vrativSi se iz Turske proSle je no¢i do8ao u manastir Lepavina. Ne slute¢i niSta zla dan iza toga posjetio je,s trojicom kaludera vicegenerala slavonske krajine i koprivnitkoga kapetana Josipa Herbersteina,” pred kojim je izjavio, da je posve- éeni biskup po nadbiskupu ugrovla’kom.” Pokazao je i njegovu di- plomu napisanu Cirilicom na narodnom jeziku. Poderkovié ju je duze vremena gledao, ali je nije mogao dobro protitati. Kordié je u rukama drZao neki drveni »pastorale« naSaran Ijubitastom bojom i malo pozla¢en. Herberstein ga ie prije svega pitao, ko mu je dao dozvolu, da ide u Tursku. Odgovorio je, da mu nije niko dao doz- vole. U ostalom da i drugi kaluderi ulaze u Tursku i dolaze odande, samo s dozvolom svojih starjeSina. Kad je ovo izjavio, vicegeneral ga ie htio odmah dati uapsiti i predati tamnitaru. alt se bojao to uciniti, jer je bio posveceni biskup i to bi bilo ne samo nedostojno, nego i bezbozno. Ipak ga je obvezao vierom i éasti, da ée doéi u Koprivnicu, kadgod to zaiSte vicegeneral. Kordié ie tom prilikom molio vicegenerala slijedece: da njegova protivnika Gabru Mijakiéa obuzda, da ga toliko ne progoni; da vla8ke vojvode i neke druge, koji pristaju uz Gabru Mijaki¢a i prepornéaiu ga za vladiku, a njega progone, mrze i kad bi im bilo moguée, smaknult bi ga, zastraSi, da toga ne Cine. Herberstein je obe¢ao, da ée to izvr8iti uz uviet, ako biskupske funkcije ne ce na ni jednom miestu izvan lepavinskog manastira vrSiti, dok ne dobije prezentacije i ime- novania od cara i dok ga papa ne potvrdi. Ako bude protivno radio, poslat ¢e ga vezana u Bet. Herberstein je javio na dvor, da je Kordi¢é kod njega bio ne 16. marta, kako izvieSéuie Poderkovi¢, nego 15. Kad mu je naloZio, da se ne smije prikazivati biskupom, dok ne dobije potvrde od cara, stao se Kordié od Cuda krstiti, jer da mu je kancelar tri puta epi- * Porodica Herbersteina potiete iz Stajerske. Grof Ivan Josip Herberstein bio je sin upravitelia Stajerske Maksimilijana. Za rana stupi u red malteskih vitezova i odlikova se u raznim ratovima. U varaZdinskoj kraiini bio je oko godine 1655. kapetan u Giurgievcu, kasnije je premies ten u Ivanié. Godine 1663, bude imenovan namiesnikom vrhovnoga zapo- viednika varaZdinske krajine generala Leslie kao vicegeneral i kapetan u Koprivnici. Dana 9. juna postavlien ie Herberstein karlovatkim generalom, na koiem je miestu ostao do smrti 1689, (Lopasié, Karlovac 195—206; 1. A. Kumar: Geschichte der Burg und Familie Herberstein 3 Theile Gratz). ® Nikola Poderkovié krivo navodi, da ie Kordié posveéen »ab archieppo Ungvariensi«, dok mora biti »ab archieppo et metropolita Ugro- Valachiae«. 23, Marcanska_Eparhij skopat obeéao i da osim toga ima diplomu od samoga cara, na te- melju koje je i rukopolozen. Herberstein dodaje, da narod ne ¢e Kordiéa priznati biskupom i da ga ne puSta niti u svoje kuée (Arch. ecc. zagrab. epist. ad Petreti¢ IV, 76). Kad je Sime Kordié poslije ovoga razgovora s Herbersteinom doSao na Zupni dvor, upitao ga je Poderkovié, da li je bio kod pe¢- skog patrijare. Kordié da je odgovorio, da tamo nikako nije i8ao nego je sam bio u ugrovla&koga mitropolita. Ako mu uspije Citava ova stvar, da ¢e poci zagrebackom biskupu i da Ge onako raditi, kako mu bude on savjetovao.* Kordié je uvidio, da ¢e zlo svrSiti s Herbersteinom, pa je zato odimah iz Lepavine pohitag u Bet. Ugarskom kancelaru je pokazao diplomu o posveti za biskupa i na osnovu toga je trazio, da bude izabran za to miesto. Seleptenji veé nije znao, Sto da uradi s tim covjekom, pa ga je poslao carskom ispoviedniku, da on ovu stvar rijeSi. Kad je ispoviednik razabrao, da ie posvecéen prije nego ie dobio carevo obeéanje, silno mu je to zamjerio i naloZio, da odmah ide zagrebackom biskupu, koji neka mu naredi, da ode u lepavinski samostan i da ondje mirno Geka odluku, koja ¢e mu se preko za- grebatkoga biskupa poslati. Kordié je na to poSao do isusovca Gjure Gailera i molio u njega preporuéna pisma. Sve to javlia Gailer Petreti¢u u pismu od 9. aprila 1663. i do- daie, da velmoZe ne mogu vidjeti Ziva Kordiéa radi toga, Sto je fal- zificirao neka pisma i zloupotrijebio petate vojvoda. Kordié se ispritava, da su to samo klevete protivnika. On kaZe, da vidi, da su mu sada glavni protivnici Isusovei. Gailer je dao Kordi¢u pre- porucna pisma i o njihovoj vrijednosti veli: Koliko mogu, neka mu valiaju! Prema njiegovom mi&ljenju po vieri i moralu bolji je Kordié od Mijaki¢a. Radi toga neka ga biskup posve ne odbije, nego neka ga imenuje arhiprezbiterom. U Beé neka viSe ne dolazi, jer ga niko rado ne vidi i jer je postao svima dosadan (Arch. eccles. zagrab. epist. ad Petretié IV, 77, listina Stampana kod Iviéa op. c. 59. 60). Prije Cetvrte nedjelje poslije Uskrsa iste godine osvanuo Je Kordié u Varazdinskim Toplicama kod Petra Petreti¢a i donio mu pismo Stjepana, ortodoksnog mitropolite ugro- vlaSkog, kojim sviedoti, da ga je rukopolozio za episkopa vlaSkoga Svidnitkoga u Hrvatskoj i Slavoniji po nalogu kneza Giure Ghike™ “* Arch, eccles. zagrab. epist. ad Petretié 1V, 74. *. Knezovi Ghike potiéu iz Velesa. Albanskog su roda. Od se- damnaestoga viieka bili su esto gospodari Moldavije i VlaSke. ProSirili su svoju Viast i imanja svojim okretnim pristajanjem sad uz Tursku, sad uz Austriju, sad uz Polisku, Osim toga su tiskivali svoje podanike. Prvi ie bio knez Gregoriie, koii je dobio knezevsku vlast od svoga 24 Dr. Janko Simrak: Prije svega Cujmo, Sto o diplomi i posveti kaZe Petar Petreti¢é u pismu, Sto ga je upravio na isusovea Giuru Gailera éetvrte nedjelje po Uskrsu 1663. Petretié veli, da je Kordi¢é k njemu doSao u VaraZdinske Toplice i da mu je predao ne samo Gailerovo pismo nego i diplomu Stiepana, nadbiskupa i mitropolite Citave ugrovlaSke zemlje, kojom sviedoti, da ga ie zaredio za biskupa. To rukopo- loZenje je lazno, prevarno i maliciozno. U toj diplomi da se narocito isti¢e, da su Kordiéa poslali u UgrovlaSku pravoslavni krS¢ani i pravoslavni kler, koji su mu dali sviedodZbu, da Zivi u pravoslavnot istoénoji crkvi. Na osnovu toga sviedotanstva da je mitropolita Stefan sazvao po obitaju episkope i da jie Kordiéa rukopolozio za episkopa po nalogu kneza Grigorija Ghike. Kordi¢ je po prevari dobio preporuéna pisma od nekih kaludera u manastiru Lepavini i od nekih Uskoka, pa se uputio viaSkom knezu, koji je naloZio mi- tropoliti Stjepanu, da ga zaredi za biskupa na novi titul eparhije Lepavinske.* Ako se za vremena ne stane ovome na put, siro- maSni ovi kr8éanski krajevi morat ¢e preko novoga vladitansiva plaéati daée za vlaskoga kneza i mitropolitu, koji ¢e ih u ime danka davati sultanu. Tako ¢e se u istom kraju osnovati tri dieceze. Prvu lepavinskuw osnovao je knez i mitropolita vlaSki. Na Celu bi joj imao biti kao vladika Sime Kordié, Coviek pun lukavStine, prijevare i laZi, bez obraza, bezboZna skitalica, kako tvrdi Mijaki¢, pun drugih zlotina, kako kaZu drugi Uskoci. Druga bi dieceza bila Vratanjska, koju je osnovao peéski patrijara, Taj su titul nosile vladike Maksim i Gabre Predojevié i Sava Stanislavi¢, a tai bi titul rado imati sada i Gabre Mijaki¢. Tre¢a dieceza bi bila Gomirska uw hrvatskoj ili karlovatkoj krajini. Na €elu bi te biskupije bio kaluder Joakim Dakovié, koji je otputovao u Vene- eiju, da ga tamo&nji gréki biskup rukopoloZi za vladiku.* Taj ie zemliaka turskoga vezira Mehmeda KGpriili-a (£. Golubinski: Kratkij oterk istorii pravoslavnych cerkvei: bolgarskoi, serbskoj i rumunjsk Moskva 1871, 331—345). — Gregorii Ghika vladao ie od 1660—1664. °° Kako je doSao Petretié do lepavinske eparhiie, nisam mogao dokuditi. U singieliji mitropolita Stefana govori se o Svid- niékom episkopatu, a nema ni traga o kakvoj lepavinskoj biskupiji. °° Prvi filadelfiiski gréki nadbiskup, koiega je mleta¢ka vlada ime- novala za sve viernike grékoga obreda na svom drZavnom teritoriju, dakle i u mletatkoj Dalmaciji, bio je Gabrijel Severo. Niega ie posvetio carigradski patrijara Jeremiia II, Giii su poznati dobri odnosi s papom Grgurom XIII, (Markovié, Cezarizam i bizantinstvo, Zagreb 1891., IL, 544. 545), radi Gega malo da ne izgubi glavu. Gabrijel Severo vratio se iz Carigrada 1578. u Veneciju, gdie je stalno rezidirao on i njegovi nasliednici, Gabrijel je bio siedinien. Umro je 1616. na Hvaru u Dalmaciii. Pokopan jie u erkvi reda Sv, Vasiliia (Markovic, Slaveni i Pape Il, 390. 391), Nakon Melentija Tipaldiia, koji ie rukopolozio za dalma- Marcanska Eparhija. biskup ujedinjen s rimskom, pa ga zato nije htio posvetiti za biskupa bez dozvole akvilejskoga patrijare. Zato je Joakim bio u Karloveu kod Petra Zrinjskoga,” karlovatkog vicegenerala, i molio od njega preporutna pisma za patrijaru akvileiskoga. Dakovié ie bio vrio nasilan, kako je Petretiéa izvijestio Petar Zrinjski. Tako je jednom prilikom dao jednomu dakonu za vrijeme sluzbe u crkvi skinuti odeZde i degradirati ga radi toga, Sto prije kadenja crkve nije molio blagoslova u njega nego u jednoga drugoga prezbitera, koji je bio »sosluZaS¢i«, jer je Dakovi¢ sebe veé tada smatrao epi- skopom. Kaluderi su se zato na Dakovi¢a silno razljutili, navalili na nj i bacili ga iz manastira Gomirje i crkve napolje ion se sada skice po primorskim krajevima.* Radi ovoga tina Kordié se mora kazniti naiteZom kaznom ili tamnicom ili trajnim izgonom. Ako ne bude strogo kaZnjen, povesti ée se i drugi za njegovim primjerom. Tako je Mijaki¢ u Zagrebu pitao Petretiéa, Sto ée biti s Kordiéem, koji je bez dozvole otiSao u Tursku i vratio se. Petretié mu je odgovorio, da ne ée biti dobra. Kapetan u Koprivnici da ima dobro paziti na nieov dolazak. Kordié se nadalje mora kazniti radi toga, Sto je maliciozno i prevarno prenio jurisdikciju od cara i pape na vlaSkoga kneza i mitropolitu; Sto podize bune medu siromaSnim uskotkim narodom na pogibao tinskoga biskupa za viernike gréko-slavenskoga obreda Nikodema Busoviéa, ostala je stolica filadelfiiskih nadbiskupa prazna od 1713-1762. (O Nikodemu Busoviéu i nadbiskupu Tipaldiju vidi moju raspravu u »Novoj Reviii« 1930. god.) — Posliednii filadelfiiski_ nadbiskup ie bio Sofronije Cutovali do pada republike (1797.). °7 Za vrijeme karlovatkoga generala grofa Herbarda Auer- sperga (1652—1669.) bio ie 1658. godine osnovano posebno miesto namiesnika generala (Generalamtsverwalter) i prvim takvim vicegeneralom postao je grof Juraj Frankopan TrZaéki. Poslije niegove smrti bio je namjesnikom grof Petar Zriniski, koji je bio Zumberatkim kapetanom veé od 1648. god. Auersperg ie rijetko dolazio na Krajinu, a kad ie dolazio, nije to bilo radi boja s Turcima nego zato, da pobere liiepe dohotke zapoviednika. Lako je niemu bilo s dobrim Juriem Frankopanom, ali ie imao vra’koga okapania s Petrom Zriniskim, koii ie bio poznati junak od megdana u Citavoi tadanjoj Evropi. To ie Auerspega najvise bolielo, pa je nastojao Zriniskoga intrigama na dvoru potkopati, kao da je on kriv ratovima s Turcima na granici, Kad ie Zrinjski 1663. kod Jurjevih Stijena kod Otoéca do nogu potukao bosan- skoga pasu Cengi¢a i brata mu Ziva uvatio, izmamio je Auersperg od Zrinjskoga zaroblienika i prodao ga u Veneciju. To mu Zrinjski nikada nije zaboravio. Ovaj drski Nijemac sa sv bahatosti zabo ie u duSu Petra Zriniskoga prve Zalce velike boli i osvete... (Fr. Vanidek, Specialgeschichte der Militargrenze I, 104110; Lopasié, Karlovac, 194. 195; Lopasi¢é, Zumberak [Zagreb 1881.], 30). *8 Arch. eccles, zagrab, epist. epporum, v. VII, 36 Exemplar. 26 Dr. Janko Simrak krajine i kraljevstva; Sto je difamiran radi Carolija i radi odurnoga zlocina (bestijalnost), radi Cega Ce se morati potanje sasluSati; Sto falzificira pisma i sluZi se ajima; Sto upotrebliava careva pro‘ek- cionalna pisma u druge svrhe, da ga ljudi priznaju biskupom.” Tako govori Petar Petretié 0 posveti Stevana, mitropolita «gro- vlaSkoga, a sada da vidimo samu diplomu! Medu »Acta archivi almae ecclesiae episcopatus Zagrabiensis« (Fpistolae ad diversos Z. a. V.1) nalazi_ se dokumenat pod naslovom: »Copia litterarum donationalium pro episcopatu Ziniensi (Svidni- censi) in latinum transcriptae. 1663. 19. Januarii. Stephani metro- politae Valachorum litterae super consecratione Simeonis Kordich, episcopi Valachorum«, Dokumenat glasi od rijeti do rijeti ovako: Stephanus Dei gratia archieppus et metropolita pro- uinciae Agriae siue Wgrolaskii. Magna et inexplicabilia opera illa, quae sunt pro salute nostra, Dominus et Saluator noster Jesus Christus adimpleuit indubitata conceptione sua, ut apostolis suis reuelasset nobisque subsequentibus indicasset hoc opus et doctrinam bonis et ueris ouibus Christi, quae in sancto euangelio dicuntur, bonis pastoribus et mercenariis, qui hoc opus in se assumunt digni et idonei doctrinae spiritualis, quae in Domirio nostro Jesu Christo in figura declarabatur, postea sanctis apostolis et discipulis eius reuelatum. Tandem sic ad nos peruenit eadem auctoritas, ut dignis doctrinae conferatur super bonis ouibus, qui non propter opus solum, sed propter animas, ut id fiat, lucran- das intendant, quo tempore peccatum tolli possit et uerae fidei finis esse. Factus itaque est in partibus Sclauoniae et Croatiae episcopatus Suidnicensis, qui olim fuisset Christianorum, sub imperio et collatione Caesareae Mattis, et quia i ae oues propius non inuenerunt, sic ad nos uenerunt, ut episcopatum, con- secrationem et benedictionem accipiant secundum ritum sanctae matris ecclesiae nostrae catholicae. Et sic Sclauonico in alienis partibus idiomate nati et progeniti uerae christianae fidei opera selecta faciunt Christiani ueri homines, quae sancta mater ecclesia iniungit, sic et nos secundum ueritatem scripturae eius dignum eum cognouimus non affectando auaritiam et gullam aperiet eum nobis °° Ibid. — Kordié se mora kazniti, otum quia turbas excitat in misera ista.et rudi Valachorum plebe cum periculo horum confiniorum ac totius istius regni, tum quia de maleficio et nefando crimine incusatur ac diffamatur — super hoc tatten puncto exactior fieri debet inquisitio —~ tum quia laborat manifesto crimine falsi, vel litteras falsas, ut Vestra Paternitas (Miller) insinuat, ut mihi etiam Valachi dixerunt, fabricando eisque utendo, vel veris litteris, praesertim Suae Mattis et Hungarica cancellaria sibi pro pacifica in monasterio et officio archimandritae per- mansione datis in alium finem pro eppatu nimirum nequiter abutendo«. Marcanska Eparhija. _ Christianis gratia et misericordia in sinceris fratribus. Ac iussu serenissimi principis Domini, Domini Gregorii Gijchka eum ad episcopatum inspiratione Spiritus Sancti consecrauimus, Praeterea tenebitur Dei amore ,episcopus metropolitt, ut dignus et sufficiens pastor custodire uniuersos in sancta christiana catholica ecclesia, fidem ueram et indubitatam ut teneat et conseruet inuiolabiliter, prouti scriptum est secundum ritum fidelium Christianorum. Ac proinde oportet huic sancto episcopo Simeoni in Christo fratri ex gratia nostra, ut uadat in sanctum episcopatum supra specificatum absque omni suspicione et uniuersa administret, quae episcopo metropolitt sunt admini- stranda, et ut ueniat ad lumen et authoritatem episcopalem eun- demque acceptari uolumus et iubemus ex tota anima et toto corde et tota mente cum laetitia, desiderio et gaudio magno, et ut oboedia-~ mini ipsi, uti fideli patri suo. Aures vestras ferte ad ipsum et. quae docuit, audite et tenete. Ac Dominus Deus omnipotens pacem in Trinitate dabit, quam exopto, et in indiuidua Trinitate benedicet, quae diuisa, componit, et perdita ad se trahit et custodit oues uestras et quaecunque bene- dixerit, sint benedicta, quaeque multiplicauerit, sint miultiplicata. Pascimini simul cum pastore uestro, ut manducetis de doctrina Dei Chriastianis concessa et data ad salutem animarum. Amen. Datum in benedicta arce Bukorestt die 19. mensis Januari, annorum a condito saeculo septem millia centum septuaginta primo, annorum uero salutis 1663. Stephanus archiepiskopus et metropolitt Wegrolaskij M(anu) propria« L. Ss. Za razumijevanje dokumenta potrebito je ovo ista¢i: Od XV. do polovine XVII. vijeka imala je VlaSka ili Ugro- vlaska dvije prijestolnice: Tirgoviste i Bucuresti, od kojih ie ‘bila glavnom prva. Od godine 1659. sijelom je i voivoda i mitropolita Bucuresti. Godine 1656. spominje se mitropolita Stefan. Go- lubinski (Kratkij Oéerk istoriji pravoslavnyh cerkvej 359.360) ne zna, da li je to isti Stefan mitropolita, koji se spominje god. 1650., ili je drugi mitropolita istoga imena. U dielu: »Istorija raznih sla- venskih narodov naipate Bolgar, Horvatov i Serbov iz tmi zabve- nija i vo svijet istoriéeskij proizvedennaja Ioannom Raigem, arhimandritom vo svjato-arhaggelskom monastirje Kovilje«. (V Vien- nje pri G. Stefanje Novakovié v Slaveno-Serbskoj, Valahijskoj i vostotnih jazikov privileg. typografiji, Cetiri sveska, [—II] izaSao 1794, IV 1795.) iznosi se prema rijecima savremenika, da je Stefan, mitropolit »Vlahozaplaninski« ili UgrovlaSki rukopoloZio Simeona Brankovi¢a u septembru 1656. u gradu Tirgo- viste za mitropolita sedmogradskoga (IV. 78—80; cf. Golubinski, Kratkij oterk, 403). I knez Ghika i mitropolit Stefan, koji se spo- 28 _ Dr. Janko imrak: minju u diplomi, historijske su dakle litnosti i prema tomu s te strane ne moZe se kazati, da je Kordié diplomu sam sastavio. Mitropolita Stefan spominje u diplomi Svidnitko vladi- Canstvo u krajevima Hrvatske i Slavonije, koje je nekad pripadalo krS¢anima. Buduéi da viernici toga episkopata nisu mogli na¢i u blizini episkopa, poslali su Simu Kordiéa u Bucuresti, da bude ruko- poloZen po obredu Svete majke crkve naSe »katoliékes«. Koji je izraz Cirilovskom originalu stajao na mijesto latin- skoga »catholica«, teSko bi bilo oznatiti. MoZe biti da je stajalo »sobornas, ali bi teSko bilo i misliti na to, da bi prevodilac taj iz- raz mogao prevesti u »catholicas«. Ako je u originalu Stefan nazvao svoju crkvu« sveta majka crkva katolitka«, iz toga niposto ne slijedi, da je on bio ujedinjen sa Svetom Stolicom, jer crkvu ne samo po vijeri nego i po ra8irenosti zove katolitkom i sam Focije (Ep. 8. ad Mich. Bulg. n. 16, Migne 101, 645 apud Theoph. Spacil: Conceptus et doctrina de ecclesia iuxta theologiam Orientis separati u »Orientalia Cbristiana« 1923. num. 2, 36). Isto tako u »Ortodoksnom ispovijedanju vjere Petra Mogile« naziva se crkva »katoliékom« i zabranjuje se, da se tim imenom naziva bilo koja partikularna crkva (ibid. 62). U »Dositeovom ispoviiedaniu« zove se crkva »katolitkome« radi toga, Sto ujedinjuje sve raStrkane partikularne crkve (ibid. 66, 67). Prema enciklici Antima Vil, koja sadrZi odgovor na encikliku Lava XUI. »Novitates Ro- manorumg, definira se crkva kao jedna, sveta, katoliéka i apo- stolska (ibid. 68; cir. Spatil: Doctrina theologorum orientalium in »Orientalia Christiana« 1924, num. 8). Kako je Stefan doSao do toga, da Kordiéa zove na dva mjesta »episkop metropolitt«, nikako nisam mogao dokutiti, MoZda je Kordi¢u palo na pamet, da se dade postaviti ne samo episkopom nego i mitropolitom usko¢kim! Isusovatko IzvieSée kaze o ovoj posveti Sime Kor- diéa: »Simeon Kordich collectis... aliquod wayvodarum sigillis tanquam commendatitiis litteris curit in Moldaviam aemulum suum praevertere gestiens, inde affert Viennam diploma sibi collatum a Stephano archiepiscopo et metropolita provinciae Agrariae seu Vugrolaski declarante Simeonem Kordich iussu serenissimj prin- cipis Gregorii Gychka consecratum esse in episcopum Svidnicen- sem et metropolitam Valachorum in Croatia et Slavonia. Hoc diploma exhibetur patri Gailer, ait se consecratum esse in vla- dicam iamque ad sedandas varias turbas in populo nascituras et plenam pacem in Vallachis stabiliendam aliud requiri nihil, nisi ut ipse commendatur a reverendo patre Miller et a Caesare confir- emetur in ea dignitate. At pater, ut se et alios ab insulto homine li- beraret, exaggeravit ei gravitatem criminis lae- sae Mattis, quod potestatem conferendi episcopatum regi Hun- gariae proprium transferre praesumpserit in principem Moldaviae. Suasit deinde, ut celeri fuga subtraheret se a poenis, priusquam Marcanska Eparhiia, 29 fama criminis ad aliorum aures dimanaret. Proripuit se ergo teme- rarius homo...« Maréanski kaluderi, Zestoki protivnici Sime Kodiéa, sumniaju o autnti¢nosti ove diplome i tvrde, da ju je po svoj prilici sam Kordié izradio (cfr. pismo Nikole Poderkoviéa, koprivnitkoga Zup- nika, Petru Petreti¢u od 9. maja 1663., Acta arch. ecc. zagrab. epist. ad Petreti¢ IV, 81). Proti autentiénosti diplome ne moZe se navesti kao razlog, Sto je napisana u starom slovenskom jeziku, jer se u bogosluzenju i u sluzbenim aktima upotrebliavao slovenski jezik sve do potetka osamnaestoga vijeka u Moldaviji i VlaSkoj. U svjetskoj literaturi poteo se upotrebljavati narodni rumunjski jezik zajedno sa slo-~ venskim istom u polovini 17. vijeka. Moldavski vojvoda Va si- lije Lupul (1634—1656) osnovao je u Jasiiu prvu rumunjsku tiskaru i dao u njoj Stampati 1646. god. gradanski zakonik za mol- davsku kneZevinu. Vla8ki voivoda Matej Basaraba (1633. do 1654.) dao je Stampati 1652. kniigu crkvenih zakona tako zvanu »Korméajax. Rumunij u Transilvaniji preStampavali su i srpske knjige. Tu je bio mitropolitom spomenuti Sava iz porod sranmonce od 1654—1680 (Golubinski, Kratkij Oterk 371—394: 403). —~ Kordié u tamnici u Mardi, Zagreby i Varazdinu. — Bijeg u Tursku. Kordié je iza toga poSao u Lepavinu, ali ga je tamo zla sudbina Cekala. To on opisuje u svom pismu na zagreba¢koga biskupa po~ €etkom maja ovako: »Umilimo (mente commota, potresena srca) i plagevno piSem Gospodinu, Gospodinu biskupu zagrebatkom Petru Petretiéu. Posluah, kako mi zapovijeste i prepovijeste njega sve- tlosti (cara) mo¢om, da ne idem iz manastira nikud. Tako u¢inih ne na dobro po sebe po vaSoj zapovedi i prepovedi, te dobih okove na noge od kaludera. Ne znam, hoée li Vam biti za duSu i za zdravlie i pri niega svetlosti dobar glas i pri drugoj gospodi. Ne znam, koji je to ljuti davol, te vaSem gospodstvu tako omrzoh, pri njega svetlosti imajuci lepu abdenciju (audienciju kod cara) i gra- ciju. 1 njega svetlost na abdenciji istinom obeSéala i rekal: ho¢u zapovidieti, koliko brZe bude moguée. U tom mene nesre¢ca prispe. Izide na nem8ku kanceju (niematku kancelariiu) moja hformacija (informacija) ot generala (Valtera Leslie) i ot krisrota (ratnog vijeCa u Gracu). U tom generala prevariSe prokleti Maréani (ka- luderi u manastiru Mari, koji su bili uz Gabru Mijaki¢éa) s lazom i huljenjem na mene, kako to i vaSemu gospodtsvu, da sam cu- prnik. Ida sam! Ta bih vas (maréanske kaludere) nautrije (ju- trom rano) ocuprio, te bih miran bio! Onako oni uzreli (vidjeli) lice Boga kako istinu povidaju! Vase gospodtsvo! Séo pozabiste boziju zapoved? Ne reée li Bog Avsau sinu Orivovu: prokiet vasaki (svaki), ki drZi veéma 380 _Dr. Janko. Simrak po rodu neg po Bogu? Neste | vi meni otac po Bogu? Ne zabudite (zaboravite) Boga radi Sina svoiego po Bogu, da me ne penju i ne veiu kaluderi, jako (kao) Diokletijan (Dioklecijan). I sade i ni s koga mene penju ni veZu nego s VaSe nemiloSte, kako razumeSe ot Vas naprasni i moj nesreéni otlutak. U tom se prepadoSe ot sile maréanske te mnom Spot Cine. Ni suZnjem tako, koji je o tri o éetiri ezera. Na noge dvoja Zeljeza, na ruke lisice i tako prete, da me umore ljutim bojem i mukom, ako im ne dam cesarske liste, da ih stope i na oganj metnu.« Kako se vidi, lepavinski su kaluderi na svaki natin htjeli do¢i do dekreta, kojim je Ferdinand Il. postavio Kordi¢a arhimandritom svih kaludera u Hrvatskoj i Slavoniji, i do preporutnoga pisma cara Leopolda, kojim ga u tom utvrduie. Kordié se dalje u listu tuZi, kako se nalazi u velikoj sramoti i potiStenosti, a to sve zato, Sto je u carskoj milosti i Sto od niega ima listove. Preporuéa se Petreti¢u, kojemu je bio vazda pokoran i bit Ce mu _u buduée, pa onda zavrSuie: »Ako me ostavite i zabite (zaboravite), hoéu tuzZiti JeZuSu i KristuSu i Divici Mariji i vasem svetim na nebu, da bude moja muka i moj trud i moja krv na vaSoj dusi. I ako preporudite Gavrila (Mijaki¢a) ili Ja¢ima (Da- koviéa) njega svetlosti, tak poSljite mojim mutiteliem, nek me umore svrhu vase duSe, neka svagda sam poginuo pored pravice i zapovedi njega svetlosti, a pored suprotivnosti i jalnostij mojego po Bogu oca. J ako tako utiniste i mene pozabiste, moja muka i krv na vaSoj duSi va veki amen.« Na strani ovoga pisma dodaje Kordi¢, da ako je pogrieSio i bio u svoje vriieme kod peéskog patrijare, da ga je za to Petretic ukorio. Isto tako ga je karao, Sto je iSao u UgrovlaSku, Moldaviju i Kijev.”° O utamnigenju Sime Kordiéa daje nam pobliZe podatke Nikola Poderkovié u pismu od 9, maja 1663. na zagrebatkoga biskupa. On pripovijeda, da su dvojica monaha Janiti¢ i Spiridion iz mana- stira Lepavine do8la k njemu u Koprivnicu 9. maja. Buduéi da nisu nikako mogli podnositi zloée Sime Kordiéa, to su naumili odrZati zajednitku skupStinu kaluderi mar¢anskoga i lepavinskoga % Arkiv Jug. Akad, zagreb. coll. Lopasié. Original. Ovo je Kordi- €evo pismo poslao u Zagreb koprivnicki Zupnik Nikola Poderkovié 6. maja 1663. Poderkovié veli: »Quo in statu sit Simeon Kordich, ex inclusis hic propriis illus litteris Dtio Vra Ilma ac Rma intelliget. los duos monachos ex Lepa Vina hactenus absentes per dies aliquot hodie primo ad me Capronczam expecto uberius hic cum illis quam in mona- sterio Lepavinensi locuturus...< — Iz toga pisma saznaiemo, da ie u manastiru Marti odrZana zaiednitka skupStina martanskih i lepavinskih kaludera i svietovnih popova 5. maja (Arch. eccles. zagrab. epistolae ad Petretié IV, 80, Stampana listina kod Iviéa 61. 62). manastira s prezbiterima,* da odluce, Sto ce s Kordi¢em. Ovaj fe neSto natuo o toj skupStini i htio je ute¢i u Tursku. Radi toga ga je tri dana prije sastanka iguman manastira Lepavine dao vezati i kolima odvesti u Martu. Prema odluci zbora ima tako dugo ostati u tamnici, dok se iz Beta ne vrati general Leslie i dok ne do- zvoli Uskocima svih triju krajina, da se sastanu na veliki za- jednitki narodni zbor i da sude Kordiéu. Kao razloge, zaSto su Kordiéa zatvorili, naveli su pred Pederkoviéem ove: Sto se prika- zivao biskupom i vrsio biskupske Cine, a to mu je zagrebactki bi- skup zabranio;” Sto je neprestano pisao u Beé pisma Mar jano- vi¢u protiv kaludera maréanskog manastira; Sto se okolo hvalio, da ie vladika i da od nikoga drugoga ne ovisi nego od cara i grékog patrijare; Sto se grozio monasima u Marti i Lepavini, da ¢e ih bacit# u tamnicu ina njih udariti druge teSke kazne, ako mu se u svemu ne pokore: Sto je veliku svotu novaca isprosjacio u trim krajinama iu kraljevstvu za popravak manastira u Lepavini, a sav taj novac ~~ oko 1000 forinti — potroSio za sebe i za episkopat. Iguman Ja- nici¢ pronaSao je od toga novca samo 30 dukata kod nekoga Ve- li¢a. Osim toga je on bez znanja kaludera u Marti i Lepavini, bez ganja prezbitera stvaraju¢i prejudic za cara otiSao Stefanu mitropoliti,* da ga posveti i tako silom htio biti vladika. Nadalje se ne moZe vierovati, da ie uopée rukopolozen i o svojoj konsekra- ciji ima falzificiran dekret, Sto se najbolie vidi iz toga, Sto je Sest dana hoda pred BukareStom ostavio svoga druga i sam poSao na- prijed i boravio oko 20 dana na nepoznatom miestu i kroz to vri- jeme je po svoj prilici falzificirao diplomu Stefana mitropolite.™ Poderkovié je kazao kaluderima, da podu u Zagreb do Pe- tretica na duhovski ponedjeljak i da mu sve to kazZu, Sto oni i obecaSe. Dakle u varaZdinskoi kraiini bio je u ovo doba vedi broj i mirskoga klera, a nisu bili samo kaluderi, Ti su svietovni svecenici doSli iz Turske. 72 Kaluderi bi htieli prikriti razlog, zaSto su Kordiéa bacili u negve, pa navode kao razlog odredbu zagrebatkoga biskupa, da ne smije vrSiti biskupske Cine. Herberstein je u ostalom dozvolio Kordiéu, da smije nositi insignija vladike i vr3iti ie samo unutar zidina Lepavine. 78 Kaluderi manastira’ Marée i Lepavine drZe, da imaju pravo odlu- Civati, ko ¢e biti vladikom. 74 Kaluderi su o tom izjavili pred Poderkoviéem: »Quod nec cre- deretur esse consecratus in eppum literasve, quas super consecratione sua haberet, esse fictitias et falsas, quod colligitur, inde, nam socium suum sex dierum itinere a loco Bukkorest procul reliquit ac solus absque quolibet comite, nemo scit ubi per dies circiter 20 moratus est, intra quod tempus literas illas confixisse putatur et scripsisse« (Arch. eccles. zagrab. epist. ad Petretié IV, 81, — Listinu ie 8tampao Ivié 62—64). 32 Dr. Janko Simrak: Poderkovié istiée za Janiti¢a, da je tvrdovrat u herezi, a Spi- ridion se ne bi morao osuditi, kad bi imao neSto vi8e znanja. Poderkovié na koncu upozorava biskupa na onu zasnovanu skupStinu svih triju krajina. Na njima ée oni raspravljati ne samo o Kordiéu, nego i o drugim stvarima, pa im se zato ne smije do- zvoliti. Njemu se Gini, da je Mijaki¢é dao zatvoriti Kordi¢a i da se po njegovom nacrtu sprema zbor, da ga narod proglasi vladikom.” U martu 1666. godine tuZila su Simu Kordiéa trojica kraji8kih sudaca i to: Stiepan Osmokrug u KriZevcima, Ilijia Romanovié u Koprivnici i Nikola Vukovié u Ivaniéu ratnom ministarstvu u Betu radi toga, Sto se svuda prikazuie kao vladika i Sto Cini medu kalu- derima nemire. Kordié da je bio nekoliko godina u tammici, ali je iz nie pobiegao. Suci mole, da se ponovno baci u tamnicu (Lopa~ 8i¢, Spomenici Krajine II, 315). Od toga vremena sve do maja 1666. nema u arhivima o Kor- diéu ni traga ni glasa. Pod tim datumom upravlja on molbu caru, u kojoj najprije istite, da ga je Ferdinand postavio lepavinskim arhimandritom i da je nastojao osnovati Skole za mladezZ, ali su se tomu usprotivili kaluderi, koji su pobunili i svietovniake. Oni su se bojali, da mladost preko Skola malo po malo ne postane ka t o- liékom. Pred tri godine da mu je dao car darovnicu za mar- tansku biskupiju i uiedno zapoviedio, da mu se ima svako pokora- vati. Kad je to Guo neki Gabre Mijaki¢, »plus scandalosus quam religiosus«, koji ie bio obitni paroh i nikada nije bio u kakvoj drugos duhovnoj sluzbi, kriomice je pobunio protiv niega kaludere i prez- bitere. Ne znajuci, o emu se radi, doSao je Kordié u Maréu. Tu su na njega navalili kaluderi kao razbojnici, oduzeli mu tri konja i sve stvari, Sto ih je imao sa sobom i carska pisma. Bacili su ga donje tamnice, koje su bile smradne i mratne. Na noge su mu po- stavili teske okove, koje joS danas éuva u sebe. Osim toga su ga vezali lancima posred tiiela i oko vrata. Ruke su mu rafirili i ve- zali tako, da se nikuda nije mogao okrenuti. Na prsa su mu na- valili tesko kamenie, koje se baca s ramena tako, da je jedva mo- gao disati. Noéu su ga Sibali tako Zestoko, da je jedva dua u niemu ostala. Kod toga su govorili: Ti zlotinte bez viere, Ti ¢e8 nas obrnuti na krivovjernu katoliéku svrabliivu vieru. Neka ti sad pomognu cari ieZuvite ilinjihovi biskupi ili kogod od njih! Ne ée8 Ziv umaci iz nadih ruku, ti zlotinée i za- vodniée naSega naroda. 7 Poderkovié ie siguran, da vicegeneral Herberstein ne ¢e dozvo- liti ovoga zbora, a Petretié mora nastojati kod Leslie-a, da ga ni on ne dozvoli, »nam tali congregatione et plura priora tractari per illos possent, maxime pro Gabriele Miakich sine dubio essent tumultus« (Arch. eccles. zagrab ibid.). Marcanska Eparhija. _ 383 U Mardi je bio u zatvoru od Velikoga Petka sve do svetkovine sv. Martina. Iz teSke tamnice su ga izbavila dva katolika. U istoj molbi Kordié tuZi Mijaki¢a, da nije ispunio uvieta, Sto ih je pismeno obe¢ao pred carem, a osobito da nije izvr3io obeéa- nje, da Ge poé u Rim. Mijakié se veé viSe od dvije godine ski¢e ovamo i onamo i niti na pameti nema da pode u Rim radi potvrde { radi unije, nego neprestano dr2i s grékim patrijarom, koji je izluéen od vjere i katolitke crkve. Kao najve¢u tajnu javija, da Mijaki¢ obilazi krajinu i neka, car bude na oprezu, da Mijakié moZda ne radi tajno o podizanju bune. Na koncu moli cara, da mu dade ispraZnjeno vladitanstvo Gomirsko” ili Zumberaéko” pokraj Jadranskoga mora. U 7° 0 Gomirju i Gomirskim Vlasima cfr. Lopagi¢: Spome- nici: g. 1601, marta 26, Jurai Zriniski moli Ferdinanda, da mu po- dioZ%i Viahe, Sto su ih Draskovié i Lenkovié prije dviie godine naselili u Gomirju (1, 293); 1601. maja 8. Lenkovié moli Ferdinanda, da zabrani Frankopanu smetati gomirske Vlahe u posjedu zemalia (I, 294); 1601. maja 24. Ferdinand opominje Frankopana, da ne uznemiruie gomirskih Vlaha, ier bi se mogli vratiti u Tursku (I, 295); 1601. oktobra 4. Ferdinand po- ruéuje Zriniskome, da mu ne moze dati vlast nad gomirskim Viasima (1, 296); nadalie vidi ibid. I, 306, 308, 309, 310, 312, 313, 326, 330, 333, 336, 344, 345, 346, 355-357, 358, 368, 378, 380, 385; II, 24, 28, 39, 50, 52, 101—105, 115, 154, 157, 158—161, 229, 285, 294~-296, 301, 400, 403, 410; IH, 11, 192, 209, 309; Lopasié, Karlovac 139s; Man. Grbi¢, Karlovatko vla- diganstvo I, 28—48. Sto je Grbié pisao prema Lopagi¢evim Spomenicima, dobro je, a Sto je pisao na svoju ruku, slabo je. Jo vidi Dr. A. Iviéy Seoba Srba u Hrvatsku i Slavoniju (Sremski Karlovci 1909.) 29s. 7? U arhivu Kongregacije de Propaganda fide Eesto se spominje episcopatus Montis Feletrii«. Kako su u Rimu doSli do toga imena, te&ko bi bilo pogoditi, Premrou u svojoj raspravi: »Serie dei vescovi Romano-catholici di Belgrado (Quaracchi 1925) p. 19. tvrdi, da ie ovo ime postalo izmjenom slova od imena Pleterie u Kranjskoj. Iz dokumenata, koji se Cuvaju u arhivu spomenute Kongregaciie, vidi se, da se pod ime- nom »Gli Uskoki dei Monti Pletriaci« razumiju Uskoci, koji su naselili Uskotke Gore. Ali se pod tim imenom razumiiu i svi krajevi u varaZdin- skom i karlovatékom generalatu, koje su naselili krS¢ani iz Turske. Ime biskupije »Montis Feletriic ne nalazi se u breveu Pavia V., kojim 1611. osniva sjedinjeni episkopat u Hrvatskoij, Ugarskoj i krainjim granicama Kranjske. Uopée tu nije dat naslov novom vladitanstvu, nego se govori o osnutku manastira Marte, Prvi naslov iz Rima dan je Pavlu Zoréiéu " sepiscopus Plataeensis« u breveu od 1671, dok se svi biskupi do niega u Propagandi nazivaiju »Zumbera€kim« biskupima. Od Vratanie do Zoréiéa maréanski su biskupi sami sebi dali naslov »Vrataniski«. Ferdinand Ill. dao jie izabranom biskupu Basiliju 1644, novi naslov »Svidnicensise, ali tai nikada nije u Rimu bio priznat, jer da »epi- scopus graecus non est capax tituli latini« (Simrak: De relationibus 17s). 3 34 ____ Dr. Janko Simrak: Gomiriju da su se nekada naselili Uskoci s vladikom Gabrom, koji je u Gomirju sagradio erkvu."* Na Veliki tiedan 1671. poslao je karlovacki general Josip Her- berstein pod straZom Simu Kordiéa u Zagreb biskupu Borkovi¢u. Borkovié istiée, da bi bilo bolie, da Kordiéa zatvori sam general, jer da kaluderi nisu njemu podloZni, ali kad mu ga ie iz najbolie revnosti prema katolitkoj vieri poslao, on ne ¢e dirati u pitanie kompetencije. Kordiéa je dao baciti u biskupsku tamnicu i sad ¢e pitati ili dvorsku kancelariju u Beéu ili ratno vijece u Gracu, kako ima soe dalie postupati. (Arch. eccles. zagrab. epist. epporum TI, 84.). Isusovaéko IzvieSée veli: »Postmodum Zagrabiae multo tempore incoluit episcopalem carcerem«. Za vriieme biskupa Pavla Zorti¢a poloZio je Kordié ispoviiest viere u zagrebatkoj katedralnoj crkvi Sv. Stjepana. Kod toga Gina bili su prisutni: zagrebatki biskup Martin Borkovi¢, Brezaric, zagrebatki kanonici i Zortié. Kordié je obe¢éao, da Ge se popraviti pod obvezom smrine kazni ili robije na galijama. Medutim kad je Zortié u augustu 1672. god. bio u Zagrebu, utekao je Kordié iz Marée. Kordié je govorio, da ide u Rusiju s kaluderom Petrom, a Zorti¢u se Cini, da se skita po selima Lu- kovo i Rakovica, koja pripadaju podbanu.” Malo iza toga 13. septembra piSe Pavao Zorci¢ iz Marte Bor- koviéu, da veé sam ne zna, Sto ée raditi s Kordi¢em, jer neprestano ide naokolo po selima, buni narod i sije sjeme raskola. Ako se nije popravio, kad je bio vezan i u tamnici, Sto Ce onda sve poduzeti na slobodi? Radi toga ga treba na svaki natin ukloniti, da ne bude drugima na propast.®® Iste godine 15. decembra javlia opet Zortié iz Marte, da se vratio s teSke kanonske vizitacije iz karlovatke krajine i iz pri- Gomirski episkopat izmislio ie Kordi¢, ier o njemu nema spo- mena u dokumentima, Jedino Petretié spominje, da ie to vladiéanstvo Kordiéa htio osnovati Joakim Dakovié, da se tako dokopa jedne bi- skupiie. (Acta arch, eccles. zagrab. epist. ad Petretié VII, 36). 7 Arhiv Jug. Akad. coll. Lopasié. — Kako je Kordié doSao do toga, da su Uskoci u Gomirje doSli s viadikom Gabrom i da ie on sagradio gomirsku crkvu, ne znam. Prema Grbi¢u manastir Gomirie podignut ie 1602. god. zaiedno s crkvom Ivana Krstitelia. Kao osnivaci se spominiu kaluderi: Aksentije Brankovié, Visarion Vutkovié i Mardarije Orlovié (Karlovatko Vladiganstvo I, 180—186). Ako Kordié ima pred otima mar- éanskoga viadiku Gabru Predojevi¢a (1642—1644.), onda ne mogu nikako dokuéiti, kako ga je doveo u vezu s osnivaniem gomirskoga manastira (Simrak: De relationibus op. c. 114-128). 7 Arch. eccles. zagrab. epist. miss. v. XCVUI. 35 archetypunt. 8 Arch. ece, zagrab. epist, ad Borkovié Archetypum VI, 68. Stampao Tvié 79, prij Marcanska Eparhija. 35 morskih krajeva. U tim miestima sav je narod pobunio Sime Kordi¢, kojemu je isusovac Levatié na laku ruku povierovao. Kordié je naime u tim krajevima pripovijedao, da ée karlovatki general Josip Herberstein i Zorcié natjerati Gitavi narod na latin- ski obred; starce, koji se budu tomu opirali, da ée posjeci ma- éem; mlade poslati na galije i drugim raznim mukama udariti. U pograniénim krajevima primorske i karlovatke krajine liudi su bili toliko pobunjeni ovim laZima, da su odlucili prije¢i u Tursku.* U istom pismu javlja Zortié, da je general dao Kordiéa uapsiti, ali je utekao podmitivsi strazare. Sredinom 1675. opet je Kordié obilazio sela i na krajinii bunio narod protiv Zoréi¢a.” Prije toga je bio Kordi¢ u Turskoj i kumio je turskoga zapoviednika u Bihaéu, da provali u karlovatki generalat. Medutim i Kordiéu su doSli na koncu crni dani. Kad se na- lazio u selima oko KriZevaca, dao ga je uvatiti kriZevatki kapetan i vezanoga odvesti u Varazdin generalu, da ondie odgovara za svoja djela. Uskoci su ga pred sudom u VaraZdinu optuiZili radi bestijalnosti, ali je on sve to tvrdovrato nijekao. Isto ie tako nijekao, da je huSkao turskog zapoviednika BiS¢a, da provali na krSéansku stranu. On da je vieran caru, katolitkoj crkvi i papi, da je naginio ispovijest katoli¢ke vjere i da se ispoviedio pred jed- nim isusovcem. Zor&ié moli 10. novembra 1675. Borkovi¢a, da po- radi kod varaZdinskoga i karlovatkoga generala, da Kordi¢ ne dode vise do slobode, jer bi mogao lako pobuniti narod.™* Isusovatko izvieS¢e kaze, da je Kordi¢ bio okovan u tamnici u VaraZdinu oko dvije godine. Osuden je bio na loma€u po svoj prilici kao »ceoprnjak«. Medutim jedne je no¢i opio vinom ¢éu- vare i pobjegao u Tursku. Tako je svrsio kaluder Sime Kordié, koji je svojom lukavostt znao zavarati ne samo peéskoga patrijaru Maksima, carski dvor, ugarskoga kancelara, ugrovla8koga mitropolita Stefana, kneza Ghiku i narodne vojvode nego i zagrebatkoga biskupa Petra Petre- ti¢a i isusovee. Kao vietiti kandidat za vladitanstvo neprestano je bunio na- rod protiv trojice maréanskih biskupa: Save Stanislavi¢a, Gabre Mijakiéa i Pavia Zorti¢a. Za vrijeme prve dvojice borio se za »katolitku vieru«, a za vrijeme posliedniega za odrZanje pravo- slavlja. 81 Ibid. VI, 82 Archetypum. *2 Ibid. epistolae ad episcopos VIII, 58. »Kordich ille nequissimus istis diebus venit ad confinia, qui more suo nunquam quiescit deambulando inter Vallachos«. *9 Ibid. epist. ad Borkovié IX, 18. 36 __Dr. Janko Simrak: Imenovanje Gabre Mijaki¢a, U miesecu martu 1663. predao je sultan Muhamed velikom veziru Ahmed-pasi Képrili u Drinopolju prorokovu zastavu, opasao ga sabljom posutom dragim kameniem i proglasio po starom obi- éaiu velikom sveéanosti vojvodom. Na zidinama drinopoliske utvrde vijahu se repovi, koji su pokazivali prema Ugarskoj. Caru je bio navijeSten rat i turska vojska krene preko Beograda u ugar- sku ravnicu. Leopold je pred Turke u Beograd poslao poslanike, da mole mir, ali su Turcj stavili tako teSke uvjete, da ih car nije mogao prihvatiti. U borbama s Turcima osobito su se istakla bra¢a Nikola i Petar Zrinjski. Prvi je hametice potukao tursku vojsku kod Novoga Zrina i razbio jedan turski tabor kod Novih Zamaka u Ugarskoj, a drugi je uniStio voisku bosanskoga paSe, koji je pro- valio u Hrvatsku, kod Jurievih Stijena kod Ototca i zarobio brata bosanskog pase. U takvim prilikama nisu u Betu uz najbolju voliu mogli pri- stati na prijedloge Petra Petreti¢ca o maréarskom vladitanstvu. Uskoci, koji su satinjavali glavni dio obrambene vojske protiv Tu- raka, nijesu se mogli u srce ugrizati, a to bi se dogodilo, kad bi im se ukinulo vladiéanstvo ili kad bi njihov vladika bio samo vikar zagrebackoga biskupa, ili kad bi im se dao viadika, koji im nije u volji. Kandidatura Gabre Mijaki¢a bila je dakle uza sva protivna naprezanja posve osigurana. Tu su kandidaturu na dvoru od po- Setka 1662. god. podupirali Nikola i Petar Zrinjski. Niih su dvo- jica ostali vierni Gabri Mijakiéu do konca, pa ie Gabre Mijaki¢ ostao i njima vjeran do konca. Betki dvor bio je iz nuzZde uz Gabru Mijaki¢a, iako bi radije bio vidio na maréanskoj stolici i samoga Simu Kordi¢éa. On se bojao gnieva Uskoka, jer ih je trebao ne samo u ratu protiv Tu- raka, nego joS viSe ili barem jednako tako u borbama protiv prava i privilegija hrvatskih i ugarskih staleZa. Leopoldova vlada radila Je veé sada u potaji i pripravijala sve za odluénu i konatnu bitku s hrvatskim i ugarskim velikaSima, koje je trebalo jednom za uviiek skrSiti. Nikola Zrinjski i njegov brat Petar svojim bistrim umom prozreli su ovu igru dvorske politike, pa su se zato i oni za vre- mena nastojali pribliziti Uskocima, a u prvom redu njihovom vodi Gabri Mijaki¢u. To ie bila pozadina saveza Mijaki¢a sa Zrini- skima. U ovaj ¢as Zrinjski nisu nj mislili na urotu, ali.su se kao oprezni ljudi spremali za buduéu borbu, koja ¢e prije ili kasnije buknuti i biti ¢e se na Zivot i smrt. Sada da vidimo, kako je do8lo do imenovanja Gabre Mijaki¢a! Koncem mieseca augusta 1662. doSao je na imanje biskupa zagrebatkih Gradec kod KriZevaca Petru Petreti¢u jedan od odlit- nih sve¢enika marfanske biskupije, u ime svijx molio, da Mijaki¢a preporugi caru za vladiku. Oni se svi u ime njegovo zaklinju, da Marcanska Eparhija. 37 Mijakié ne €e i¢i patrijari u Peé; da éetrazitiu Rimu konsekracijui konfirmaciju; da ée biti po- koran zagrebatkom biskupu i da ée sve raditi prema njegovomsavijetu. Taj isti delegat Uskoka je pri- povijedao, da se kaluderi, a ne drugi Uskoci, groze, da ¢e ubiti sva- koga onoga vladiku, koji im se ne bude svidao. Uskoci da Ge rado svakoga dotekati, koga im poSalje car. Jo& je mnogo toga pripo- vijedao -o obijesti egzarha pe¢skoga patrijare Mlaksima.** Dva mieseca iza toga sastali su se predstavnici svih triju Kra~ jina: kriZevatke, koprivnitke aniéke u Svetom Ivanu Zabno kod KriZevaca kod vojvode Mede i poslali su pismo zagrebatkom * Ibid. Epistolae epporum v. I, 97 Exemplar. Petar Petretié pise svome pouzdaniku Matiji Slovenci¢u u PoZun 3. septembra 1662. 0 tome ovo: »... adfuit hic in Gradecz quidam ex popinis Valachorum, qui me nomine omnium rogavit, ut Gabrielem Myakics Suae Matti commendarem et quod illi omnes pro illo fide iubere velint, quod nolit ire ad pa- triarcham, quod Romae consecrationem et confirmatio- nem petet, quod eppo Zagrabiensi oboediet, ipsius consilio dirigeture U istom pismu Petretié spominje, kako je Sloventié preko isusovca Millera i po njegovom savietu uovi sv. Bartola predao Leopoldu memo- randum; koncem augusta iste godine, u kojem se trazi, da nitko »amplius in numerum calugerorum admittatur futuris temporibus, quem non eppus Za- grabiensis iudicaverit esse idoneum et hic et nunc monasterio illorum ne- cessarius«. Petretié drZi »negotium hoc difficilis et laboriosae esse impetra- tionis et multo difficilioris executionis«, pa radi toga savietuje, da Sloventié stavi samo onaj prijedlog, Sto ga je on stavio u svojoj informaciji i to usmeno, »ne deinceps ulli calugeri vel sacerdotes ex Turcia huc uenire et mansionem hic ad tempus uel perpetuo figere sine expressa non solum D. capitaneorum et generalium, sed etiam Suae quoque Mattis praehabito prius eppi, in cuius dioecesim ueniret, circa fidem examine, licentia in scripto obtenta permitterentur«. Petretié kaze, da ie 0 ovom pitanju ne- davno govorio u Varazdinu s generalom Lesliem, koji je izjavio, da o tom vodi brigu, ali da ie velika pote3koéa u tome, Sto Uskoci bez znanjia ka- petana primaju kaludere i zaSti¢uju ih, Neka i Slovendgié o tom govori s Lesliem, ako dode u Po%un. Petretié istite, da se jedino na taj natin mozZe doéi do unije, ako se zabrani kaluderima ulaziti u Tursku i izlaziti iz nje. To bi se osobito onda dogodilo, kad bi se posve dokinulo maréansko viadicanstvo. U ovo vrijeme je bilo Zivo dopisivanie izmedu Sloventiéa i Petre- ti¢a, Slovenci¢ je! pisao zaredom 12., 18. i 29, jula, pa onda opet 21., 19.126. augusta. Prva tri pisma primio je Petretié u Zagreb 10, augusta, etvrto i peto 25. augusta, a Sesto 2. septembra. Matija Slovenéié je prema uputama iz Zagreba raspravliao o mar- éanskom vladiganstvu ponovno s Sidaniéem, tainikom Stajerske ili unu- tarnie Austrije (Ibid. epistolae epporum zagrab. v. I, 95). 38 Dr. Janko Simrak: : biskupu, u kojem se Cude, da je Petretié protiv imenovanja Gabre Mijaki¢a, pa se ufaju, »da nam hoéete biti dobar i ufan prijatelj pri njega Svetlosti (caru) zaradi naSega Gospodina biskupa«. Na- dalje vele: »To Cujemo’ da Vase Milostivo Gospodstvo krati na- Semu biskupu pojtik naSemupatrijarke,akakobionbil vnaSemzakonu biskup, ako bitamo ne poSelpoleg naSega obitajia i zakona. I ovo prosimo sve tri krajine Vasega Gospodstva, da ne bi Cinilo i ne metalo nikakvoga zla nitl scintella (iskre pobune) med sve iri krajine... »Na koncu opominju Petreti¢a, neka ima skrb »sverhu svojeh ovec«, a za druge se neka ne brine, jer one imaju »svojega navadnoga pastira duhovnoga«. Miesto, gde je ova predstavka pisana, nije oznaéeno, nego se samo veli: »Datum in Confiniis die 5. novembris 1662«. Isto tako nije nitko potpisan, nego se samo opéenito kaze: »Idem qui supra. Omnia tria confinia«. Na kraju prvoga lista napisano je »sequitur«, a onda na drugoj strani slijedi ovaj dodatak: »Tri krajine laSkeh sinov V. G. mora veruvati, da ne hoéemo imati drugoga biskupa za laske sinove nego Gabrijela Mijaki¢a«."* Pismo su pisale prista’e Gabre Mijaki¢a, Dali je on liéno dao povoda za ovaj korak predstavnika triju Krajina, teSko bi bilo kazati, Kod stilizacije predstavke nije mogao sudjelovati radi toga, Sto je veé nekoliko puta sam u Betu obeéao, da se odrite peéskoga pa- trijare ida ne Ge i¢i kniemu na potvrdu i posvetu, pa bi bilo s nje- gove strane vrlo nesmotreno, da stavlja na ovaj na¢in u pogibao svoju sigurnu kandidaturu za maréanskog biskupa, Iako su na pismo udarile petate samo Cetiri voivode, ipak ono odaje raspo- lozZenjeu jednom dijelu Uskoka prema uniji. Nekako u isto vrijeme piSu iz RoviSta predstavnici istih triju Krajina: prve voivode,. zastavnici, suci, knezovi i »vsi Christiani«, koji su se tamo sastali na narodnom zboru radi izbora viadike Gabre Mijaki¢a, lepavinskom igumanu pismo, u kojem vele, da su Lepavinci bili pozvani na zbor, ali da nisu do’li: »Sto vam piemo, ono se zebrasmo u RoviStu i pisasmo po vas, da pridete, da se do- govorimo i piSemo list cesarovoj svitlosti zaradi naSega viadike naretenoga, a vi ne hteste doj¢i...« Istitu, da nikada ne ¢e pri- znati lepavinskoga vladiku Simu Kordi¢a. Radije ce glave izgubitt nego to uciniti. Oni da su predloZili caru Gabru Mijaki¢a kao svoga vladiku, a Lepavinci da rade na svoju ruku i Zele im nametnuti Kordiéa, koji ih hoée istieratiiz njihove pravoslavne viere. (Acta archivi episcopatus almae ecclesiae zagrab. Epist. ad diversos I, 75). % Arch. eccles. zagrab. Epistolae ad Petretié IV, 70. Archetypunt cum sigillis quatuor voivodarum. — Dokumenat Stampan kod Iviéa op. c. 47. 48. Marcanska Eparhiia. 89 Matija Sloventié ostavio je Bet koncem septembra i stigao u Zagreb 7. oktobra (Acta arch. eccles. zagrab. epist. epporum VI, 162). Prilikom svoga odlaska zamolio ie Baltazara Milovca, isusovca, da ga zamijeni i podupre na dvoru Petreti¢éa u pitanju martanskoga viadike. Milovec doista javlia Petreti¢u veé 14, de- cembra 1662. god., da je iz PoZuna do8ao u Bet i za vrijeme odr- Zavania tainoga vije¢a kod cara na jednoj veteri da je imao prilike razgovarati s Millerom, koji da mu je izjavio, da je na tajnom vi- je¢u i u ugarskoj kancelariji bilo zakljuceno i da je car odredio, da se Uskocima ili uopée ne dade vladika, ili ako im se dade, da bude siedinjen i ovisan 0 zagrebatkom biskupu. Na to je pristao i ugarski kancelar. Ta je odluka bila drZana sve do dolaska gene~ rala varaZdinske krajine Lesliea u Bet, koji da se sastao s isusov- cem Millerom i izjavio, da se Uskocima mora udovoljiti, jer se inacée moZe poroditi velika buna ne samo Uskoka, koji se nalaze pod njegovom zapovijedi, nego se moZe na oruzZje di¢i i sva »Sizmatitéka liga sve do Moskve«, koia bi mogla narasti na 60 milijuna 1judi, Pogibao ie, da zajedno s Turcima ne zapotnu veliki rat, ako im se ne da biskup, kakvog oni sami Zele. Uskoci da ¢e naskoro do¢i caru i da ée predloZitt bez svake sumnje onoga, koga su izabrali t. j. Gabru Mijaki¢a. General da je dodao jos i to, da su Uskoci veé Sesto radi manjih uzroka dizali ustanke. On je sam na svojoj koZi iskusio kako su pomamni u svom barbarstvu, kad je bio u pogibelji Zivota za posljednie bune u KriZevcima. Radi toga predlaZe Milovec, da u Beé Sto prije poSaliu izvie- Staje kapetani u smislu stanoviSta zagrebatkoga biskupa. Dakako da oni ne smiju znati, kako je general veé izvijestio. Ti ¢e iz- vieStaji biti najiace oruZje protiv stanoviSta Lesliea. Milovec na koncu spominje, da bit moZda jo8 najbolji bio pri- jedlog, da se Uskocima niSta ne govori 0 tome, da li Ce im se dati ili ne dati vladika. Tako ¢e im Gitava stvar dodijati, pa ée odustati od svakoga daljinjega inzistirania.” Potetkom godine 1663, Salje Petreticu izvie3taj isusovac Gjuro Gailer. Informaciju Petretiéevu je primio od Millera i proucio ju je od potetka do kraja. Kad je na dan obraéenja Sv. Pavia doSao k Milleru jedan od odlitnih magnata, koji uzima u za- Stitu Mijaki¢a, izjavio je carski ispovjednik, da car ne moze dobiti apsolucije u ispovijedi, ako se Uskocima dade onaj vladika, koga oni traZe. Dana 26. januara bio je Gailer kod spomenutoga magnatai u njegovoj je palagi naiSao na jednoga mrSavog kaludera iz Marée, pouzdanika Gabre Mija- kiéa. On je predao molbu, da se dalie ne oteZe s imenovanjem Mijakiéa, jer njega traze za viadiku sve tri Krajine. Preporuku za 86 Ibid. IV, 71 vide apud Ivié op. c. 48—50. 40 Dr. Janko Simrak: niega je dao i drugi jedan magnat iz Slavoniie, a to da ie volia i za~ grebatkoga biskupa. Radi toga Gailer pita Petreti¢a, da li je to istina.” Koncem godine 1662. iza Kordiéa ostavio je Bet i Gabrijel ‘Mijakié s preporutnim pismom ugarskoga kancelara Gjure Selep- éenjija na Petreti¢a, koji je kroz stalno vrijeme, a najdulie kroz dvije godine, imao ispitati, da li je Mijaki¢ sposoban za vladiku i 87 Tbid. IV, 72 vide apud Ivi¢ 50-54. — Duro Gailer ie bio vojni svecenik iz isusovatkog kolegija u Betu. Istite, da je o Petretiéu govorio s isusovcima Millerom i ispoviednikom carice Kalovijem, koji ie iziavio za Petreti¢a: »Est vir sanctus«, Gailer je drZao, da je Petretié umro, pa kad je Guo, da je joS Ziv, a da ie Sava Stanislavi¢ umro, onda se vrio obra- dovao. »Ego vero non parvam secutae noctis partem insomnem duxi prae gaudio, quod et illum schismatum et rebellionum titionem extinctum et Rmum Dnum religionis et pietatis columnam meumque totiusque Societatis nostrae eximium fautorem etiamnum superstitem vivere ac florere intelle- xerim«, — Gailer dokazuje, kako je »Serviana natio« vrlo opasna, jer ona mora Giniti ono, Sto joj viadika pod kaznom ekskomunikacije nalaze, a vladika mora Giniti ono, Sto mu patrijara nalaZe, a patrijara ono, Sto mu nalaze sultan, Tako se lako moZe dogoditi, da ¢e Srbi ratovati zajedno s Turcima protiv krS¢ana. Gailer tvrdi za Mijakiéa, da je »probabiliter consecratus a pseudo- patriarcha«. Gailer ujedno predlaze, da car izda na srpski narod manifest, u kojem ¢e mu razloziti, kako ga peéski patrijarsi pliatkaju trazZeci od njega milostinju. U manifestu ¢e se naglasiti, da patrijara nema nikakve viasti u kraiini, a najmanje vlast postavliati vladike. Radi toga se povie- rava zagrebatkom biskupu, da se on pobrine za poboZna muZa izmedu srpskoga naroda, koji €e moéi pouciti ne samo narod nego i svecenike, da Bogu slu%e u grékom obredu. U manifestu bi morale stajati i ove rijeti: »Neque enim pro nostro, immo ne pro vestro quidem honore erat, quando habebatis vladicas, rudiores, quam alibi reperiantur pueri de- cennes, sicut patuit in illo vestro ultimo adeo imperito, ut nullam aliam noverit linguam, quam vulgarem, qua vestri opiliones et babulci utuntur et vix ipsam vestram scripturam bene legere potuerit«. Oni, koji bi Ze- lieli biti i dalie pod patriiarom, neka se za 14 dana isele preko granica, a na njihova imanja neka dodu Hrvati voinici. Oni kaluderi, koji pristaiu uz patrijaru, neka se isto tako isele i vi8e ne vra¢aju. —- Gailer moli Pe- treti¢a, da ovaj list odmah spali. O Gaileru veli Isusovatko izvje3¢e: »Dum Pater Miller ob aliarum occupationum molem ad tot epistolas Zagrabiam scribendas et inde missas informationes legendas magnatibusque exponendas non sufficeret, in alia causa praeter expectationem ex Bohemia Viennam venit missionarius ca- strensis Pater Georgius Gailer optima confiniorum et rerum vallachicarum notitia pridem instructus. Eius adventu laetatus Zagrabiensis antistes coepit 1663. mense februario litteras suas omnes et informationes ad eum dirigere communicandas, quibus congruebate. Marcanska Eparhija. 41 da li ée ustrajati u vieri i jedinstvu s katolitkom crkvom. Mijaki¢ nije naSao Petreti¢a u Zagrebu ier se on tih dana nalazio na dvoru bana Nikole Zrinskoga u Novom Zrinju, kamo je Mijakié stigao na sam dan sy. Nikole. Petreti¢u je bilo teSko raspravljati o tom pitanju u prisutnosti Nikole Zrinjskoga, koji je odluéno zagovarao kandidaturu iMijaki¢evu. Radi toga mu je kazao, da dode k njemu u Zagreb poslije BoZiéa. | doista Mijaki¢ je stigao u Zagreb na sam dan nevine djece u pratnji trojice vojvoda iz krizevatke krajine, dvojice zastavnika: jednoga iz kriZevatke, a drugoga iz ivanicke krajine i dvojice kaludera. Na dan nevine djece nije mogao Pe- treti¢é razgovarati s Mijaki¢em, jer je toga dana sluzio sluzbu u ka- tedrali. Drugoga i tre¢ega dana iza toga razgovarao je s njime i razlozio mu, Sto se nalazi u preporuénim pismima ugarskoga kan- celara. Mijakié’ za sve to nije htio Cuti nego je trazZio, da mu Pe- tretié izda preporutno pismo za cara, ier da Ge inate potido patrijara radi vladiéanstva. Nadalje je izjavio, da ko ¢e mu vratiti one novéane darove, Sto ih je podijelio sekretarima u dvorskoj kancelariji u Betu. Petreti¢ je na to izjavio, da se mora drzati naloga svoga metropolite i kancelara i da Ge mu radi toga poslati ispoviiest viere, Grgura XIII. za Grke, koju je dao iz latin- skoga prevesti na »ilirsko-srpski« jezik. Ujedno ga ie opomenuo, da se ni jednom prilikom ne pokazuje kao biskup. Nevjerojatnim mi se Gini, da bi Mijaki¢ pred Petreti¢em izia- vio, da ée se dati od patrijare imenovati za viadiku, nakon svih onth uvjeravania u Betu, da ¢e biti pokoran rimskom papi; da ¢e od njega zatraziti posvetu i potvrdu i da Ge i¢i u Rim. U tom me potvrduju i dogadaji, koji su se iza toga dogodili, jer Mijakié bez svakoga dalinjega pitanja potpisuje i svetanim natinom ispovijeda katolitku vieroispovijest; ne polazi patrijari na posvetu i konatno odlazi u Rim. Petretié je i to Guo, da Mijakié po krajini sakuplia milostinju, da moze oti¢i patrijari i da mu dade taksu za vladitanstvo. Kasnije se pokazalo, da i to ne odgovara istini.® 88 Arch, eccles. zagrab. epist. epporum v. VII, 32. — Petretié ie pitao Mijaki¢a, zaSto je sa sobom doveo toliko ljudi. On je odgovorio, da su oni svoje volie doSli. Kad je vojvodama Petretié predbacio, da se govori, kako ce se Uskoci pobuniti, ako im car ne da za viadiku Mijakiéa, odgovorili su: »Absit! Sed si ita Suae Matti placeret, libenter hunc habe- rent pro eppo, rebellionem autem propterea nullo modo se excitare velle... Episcopum autem istum quidem cuperent, sed quemcunque Sua Maiestas dederit, libenter essent habituri... Populus vero Valachicus per eiusmodi Voyvodas regitur et ex proprio quodam devotionis instinctu frenquentior subinde ad nostras quam ad illorum ecclesias propter audienda divina venire solet, licet per calugeros minis anthematum nonumquam arceatur. Unde non videtur esse metuendum, quod a Voyvodis et populo Valachico 42 Dr. Janko Simrak: Kad se Mijakié vratio u Maréu, napisao je iza BoZiéa po Ju- lijevom kalendaru 11. januara 1663. pismo Petreti¢éu u narodnom jeziku Girilskim slovima. Original toga pisma na Zalost nisam mo- gao naci, jer se ne nalazi u »Actis archivi episcopatus almae eccle- siae zagrabiensis«, veé ga je neko ili ugrabio ili zabacio, Sto se dogodilo gotovo sa svima ¢irilovskim dokumentima, koji su se Cu- vali u tom arkivu. Na%ao sam latinski prijevod pisma (Epistolae missiles v. CI, 21) pod naslovom: »Litterae Gabrielis Myakich, mo- nachi Basiliani, episcopatum Valachorum sollicitantis ad episcopum Zagrabiensem datae et per eundem ex cyrillico sermone et chara- ctere in latinum de verbo in verbum translatae.« Nakon ki¢enoga uvoda, kakvi se redovito nalazi u singielijama episkopa i mitropo- lita, moli Mijakié Petretiéa, da ako do sada nije poslao za njega preporuéna pisma u Bet, neka ih Sto prije poSalje ili neka ih pre- dade kaluderu Stjepanu, koji je donio niegovo pismo u Zagreb. Mijakié nadalje moli Petretiéa, da tako uredi Citavu stvar, da ga narod ne bi kamenjem zasuo. On da mu to ne moze u pismu opSirno opisati, jer ¢ée mu kaluder Stjepan kazati, Sto Ijudi govore. Mijakié se po svoj prilici bojao, da mu zagrebacki biskup ne nametne zapadni obred i latinski jezik u crkvi, pa kad bi on na to pristao, Uskoci bi ga kamenovali. Radi toga odmah dalje kaze: »Pro mea fide licet mihi sanguinem profunde- rint, ritus meos non possum deserere, Domine, ipse videtis, qualis est (sic!) populus. Multa sustinui verba ab homini- bus. Faciat Vestra Dominatio, ut sit bene et pacificec«. — Mijaki¢ bi mozda htio reéi, da liudi veé i onako svaSta pripovijedaju, da je primio latinski jezik i obred. Radi toga neka Petretié ne traZi to od njega, nego neka se sve uredi tako, da budu Ijudi zadovoljni 1 da bude mir. Sto se tite niegova puta u Peé, Mijaki¢ i ovdie kaze, da bez naloga zagrebatkoga biskupa ne ée i¢i, Mijakié jo8 javlja Petreti¢u, da mu ie poslao crkvenu knjigu (litugikon — missale), koju je traZio. On da ovih dana polazi u Krajinu, da se ljudima pokaZe i da sakupi neSto milostinie. Citavo ie pismo tako toplo i tako iskreno napisano, da ne moZe biti nikakve sumnje o drZanju Gabre Mijaki¢éa. On se boji za obred i jezik. U to se ne smije nikako dirati. Na sve je drugo spreman pristati. Poéetkom februara javlja Petreti¢ sadrzaj Mijaki¢eva pisma carskom ispoviedniku. Radilo se dakle ovdie o otuvanju obreda i staroga slovenskoga jezika u crkvi, 0 kom prezirno govori isusovac Gailer, da njime tumultus aliquis, nisi schismaticus illis detur eppus, excitaretur, sed cittius forte excitabitur per eppum, si schismaticus fuerit...«. Marcanska Eparhija. 43, govore samo ovéari i »babulci«, a ne o vieri. Mijakiéevu izjavu tumati Petretié ovako: »Ex quibus liquet per illa verba: quod eti- amsi sanguinem ipsi profuderint pro fide sua, non posset suos mores deserere, quo ille omnino cogitet in suo schismate et haeresi per- severare. Et hoc magis patebit, si quid de punctis ad suas litteras per me scriptas et de ipsa fidei professione sibi transmissa, sentiat aut nihil aut contrarium responderit.« Mijakié je imao pravo, da ustane ovako odluéno na obranu obreda i jezika, jer ie jedno i drugo bilo u ozbilinoj pogibli, kao Sto smo toliko puta Culi. Da se ovdie o vieri nije radilo, najboliim ie svjedocanstvom Cinjenica, da je Mijaki¢é kratko vrijeme nakon toga polozio katolitku vjeroispoviiest.” Carski ispoviednik Miller odgovara 17. februara, da car ni na jedan nacin ne ¢e imenovati Mijaki¢a, jer ne ¢e da ispuni uviete, koje mu je predlozio zagrebatki biskup.” Mijaki¢ ie iz Zagreba poSao u Maréu i obilazio po krajini na~ todne vode, da ih posve predobije za sebe. Sredinom februara na- lazio se u selima oko Koprivnice. Kad je to éuo koprivniéki kapetan i vicegeneral Herberstein, poslao je po njega u obliznje miesto dvo- Jicu vojvoda, da ga pozovu u Koprivnicu. Tu je Herberstein Mija- kiéu u prisutnosti koprivnitkog zupnika Nikole Poderkoviéa nalo- Zio, da se u roku od osam dana imade postaviti u Zagrebu biskupu, inaée neka u roku od osam dana ide preko granica, Isto tako ne smije vriti biskupskih Gina, niti si prisvajati titul biskupa, niti pre- dobivati narod za sebe. Tom je prilikom Poderkovié prigovorio, Sto Kao biskup blagosilje ulje po ku¢ama i kupi novac. Mijakié je izjavio, da to nije istina. Isti Poderkovi¢ javlia Petreti¢u, da Mija~ kié svuda pred narodom govori: »Zato ovako z manom ovi Ijudi tine, Sto ti jaz ne ¢u vlaSkih sinov narimskwu virn obracéati, nego nje vstaroj njihovoj vire braniti i derZati« To je kazao u prisutnosti Poderkovi¢a pred jednim katoli¢kim zastavnikom. °° Ibid. epist. epporum VII, 33. Exemplar. Petretié se cudi generalu Leslieu, Sto ie u Beéu pristao uz kaludere i slozio se s time, da se ime- nuje vladika bez obzira na uniju, dok je u VaraZdinu govorio, da bi naj- bolie bilo, da ne dobiju viadike, a ako ga dobiju, mora biti ujedinien. Valida je svoju odluku promijenio iz bojazni pred bunom Uskoka. Ta je bojazan neopravdana, jer ¢e se Uskoci prije pobuniti, ako im se dade vla- dika prema njihovoj Zelii. Osim toga oni bi mogli do¢i na misao, da si sami biraju i svietovnoga poglavara, koji bi bio ovisan od peéskoga patrijare. °° Ibid. epistolae ad Petreti¢ IV, 73. 44 Dr. Janko Simrak: (Mijakié se zadovoljio s nalogom Herbersteina, samo je molio, da mu se dopusti 12 dana boraviti u kriZevatkoj krajini, da posieti voivode, Sto mu nije dozvoljeno.* Mijaki¢ je prema nalogu ponovno otputovao u Zagreb Petre- ti¢u i tamo boravio duze vremena. Prema jednom pismu Petra Pe- treti¢a (arch. eccles. zagrab. epist. epporum VI, 131) doSao je Mi- jakié u Zagreb na samu Cvietnu Nedjeliu, ali da o svojem obra¢enju na katolitku vjeru u grékom obredu nije ni rijeti progovorio, nego je samo urgirao, da mu se za vladiéanstvo dadu preporuéna pisma na kancelara. Petretié istiée, da su dosadanje vladike barem prema vani fingirali katolicizam, »sed iste ne promittit quidem se aliquid horum prestiturum, ac tandem post aliquot dierum laborem finaliter se resolvit, quod ille non possit se ab orientali ecclesia separare, neque obedientiam illius Bulgarorum et Servianorum haeretici et schismatici patriarchae (qui alioquin semiturca est) eiurare.« Pe- tretié dalje kaze, da Mijakié govori sad ovo, sad ono. Sad govori, da bi ga Uskoci kamenovali, kad bi postao katolikom i pokorio se rimskom papi, makar u grékom obredu; sad opet, da imade sve Uskoke u svojoj Saci i da ée oni sve udiniti, Sto on Zeli, sad opet da ée za deset dana poéi do patrijare, a sad da ne ée i¢i bez do- zvole zagrebackoga biskupa, sad govori, da vieruje, da je rimska crkva glava svih crkvi, a sad opet da je jerusalemska crkva glava i kao razlog navodi rijet Isaije: Sa Siona Ge izaéi zakon i rijet Gospodnja iz Jerusalena.« Za vrijeme rasprave s Petretiéem iz- rekao je — tako Petreti¢ u spomenutom pismu — mnoge blasfemije o izlasku Duha Svetoga, o Gistili$tu, o jasnom gledanju Boga svetih dua, o opéim koncilimai o drugim grtékim herezama i zabludama, o pri- matu rimskoga biskupa. Tokom rasprave je izjavio, da Petar nije bio rimski biskup, jer bi ga Rimliani ubili, da je k niima doSao. Medutim nakon ustrajnog nautanja mogao bi se nekako izvuci iz svih tih zabluda, ali je najopasnije to, Sto se uporno drZi pecskog patrijare.* % Ibid. epistolae missiles v. Cl, 18. Archetypum. — Poderkovié io& i to izvieSéuje, da mu je Mijakié pokazivao pismo Petretiéevo hvaleéi se, da je »in proba ad episcopatum consequendum iam substiterit honorificen- tissime coram Illma ac Rma Dne Vra nec aliud requiri in ordine ad hoc, quam litteras Vrae Dnis Illmae ad cancellariume. * Ibid. epistolae epporun VI, 131. Commentarius. — Petretié pike iednom isusoveu u Beé, dakle ili Milleru ili Baltazaru Miloveu ili Gaileru. — Sidanié ie u dvorskoj kancelariji imao izraditi nalog za zapoviednike na krajini, da Mijakicu naloze, da se ne zove viadikom i da ne kupi u to ime milostinje. Petretié se nalazi na putu na pogreb »dominae Malakocinae« u Vi- nici, — Javlia, da su mu kaluderi morali poslati osam apografa ¢irilovskih a Marcanska Eparhija. 45 Kaluderima u Mardi nije bilo drago, Sto Mijakié tako dugo boravi u Zagrebu, pa mu radi toga upravijaju pismo i pozivaju ga, da dode kuéi. Kad bi ga htjeli vladikom uGiniti, to bi oni mogli provesti u jednom danu, ali ovako ga samo muée. »A mi se na- Sega zakonainaSe vere ne otrekosmo, ako bi ne bilo migda toga vladitanstva.I8tite onako, kako dokumenata, koji se kod njin nalaze. Medutim oni su poslali samo Sest, jer ostala dva protivy njih govore. Prva Zetiri apografa titu se Sime Vra- tanje, a peti i Sesti Sime Kordiéa. »Prima itaque littera Simeonem Vrat- tania, primum episcopum Valachorum concernens non est ex Turcia allata, sed est hic in Hungaria Jaurini expedita a quoddam Kozma archi- episcopo Corinthi catholico et nuncio in ritu graeco apostolico, qui eundem Simeonem Vrattanya authoritate sedis apostolicae sub pa- trocinio piae memoriae Rudolfi Secundi, imperatoris et regis Hungariae, instituit episcopum ad titulum episcopi Hungariae ritus graeci salvo tamen judicio sedis apostolicae et salvis privilegiis et iuribus omnium interessa- torum. Et hae litterae sunt latine scriptae, quas calugeri nec legere nec intelligere potuerunt, alioquin mihi vix portassent«. —- Osim onoga, Sto sam napisao 0 tom Kozmi u »Bogoslovska Smotra« (1924, 181s) i »De Re- lationibus« (op. c. 23. 24), neka se isporede »Orientalia Christiana« (num. 33, 1927.). Iz dokumenata, koja je tu objelodanio profesor na Istoénom institutu Duro Hofmann, vidimo, da je papa Pavao V. usmeno izjavio u junu 1610. pred kardinalom Bellarminom, da odobrava, da Kozma »arciverscovo di Corintho« moze ujediniti s rimskom erkvom Grke svoie provincije (Pelo- poneza), koji Ce ispoviediti vieru na onaj natin, na koji iu ie ispoviedio i sam Kozma. Pavao V. ujedno odobrava, da Kozma opraSta od cenzura i da nalaZe sposonosne pokore (pg. 283). Da li je Kozma poloZio ispovijest katolitke viere, 0 kojoj je ovdie govor, prije 30. septembra 1607., kad je posviedotio, da ie rukopolozio za vladiku Simu Vrataniu, ili kasniie, ne moze se razabrati. Iz zapisa u isusovatkom arkivu u Rimu vidi se, da ie taj Kozma trazio od Pavia V., da mu ispostavi bulu ili breve, kojim mu podjeljuje nadbiskupski palij, utvrduje ga u nadbiskupskom titulu, koji je dobio od carigradskog patrijare i kojim ga postavlja svojim legatom za titavi Peloponez (ibid. 284). Ujedno Kozma moli milostiniu, da moze do¢i u Rim. Kozma je doista i doSao u Rim koncem 1611., pa ie kao varalica odmah baten u tamnicu Sv. Oficija (ibid. 291). Sad ie istom izaSlo na javu, da se uop¢ée ne zna, da li je Kozma dobio ikada biskupski red ili nije i prema tomu ie doSlo u pitanie i samo rukopolozenje Sime Vratanje (ibid. 291). Niti u maju godine 1614. nije bilo rijeSeno pitanie toga Kozme Morfi (ibid. 293), Kardinal Bellarmin javlia Simi Vratanii u Maréu 16, iuna 1614., da ponovno sub conditione redi one sveéenike, koje ie zaredio prije svoje ordinacije u Rimu 1611. »Nondum enim plane constitit, an Cosmus Morphi sit verus archiepiscopus Corinthi, ut ipse se esse dicebat, quamvis fere certum sit eum non esse nec umquam fuisse episcopum vel arciepiscopume (ibid. 298). 46 Dr. Janko Simrak: je i dosad bilo, ako de dati. Ako Ji me €e a vi hodite doma Ne obricite se onijem, Sto se ne moZe uéiniti« Maréanski kaluderi dalie piSu: »U Benotkije (Veneciji) zna8 sam, kako je, a u Kijevu ne bi sad preSao prieko Poliske zemlje, da bi za glavu Gloveku bilo.«® Iz ovoga se vidi, da i maréanski kaluderi na prvo miesto stavljaju borbu za obred i crkveni jezik i da traZe, da sve to ostane pri starom. U tom ne smije Mijakié u Zagrebu pod Zivu glavu po- pustiti. Mijakié je Zelio znati, kamo bi poSao na posvetu, pa mu kaluderi vele, da bi mogao i¢i u Veneciju, gdje se nalazi filadel- fijski metropolita, ali on sam zna, kako je tamo. Sto pod tim misle kaluderi, ne bi mogao odgonenuti. U Kijevo takoder ne moZe po¢i radi posvete, jer ne bi mogao Zivu glavu pronijeti kroz Polisku. Poéetkom marta javio se opet poznati nam isusovac Gjuro Gailer, koji istiSe, da prema njegovom miSlienju treba imati dviie stvari pred otima, prvo da se vazda radi »auctoritate bra- chii saecularis, ne quis spirituali contemptus irrogetur«, a drugo, da se predodi Uskocima da se sve radi radi njihove vreme- nite koristi Ne moZe im se dati dakle viadika sliéan Stanislavitu, jer ée od njih traZiti konje, volove, novce i ostale darove. Gailer javlia, da je u Beé u kolegij doXao jedan od lepavinskih kaludera po imenu Sava, kojemu se otvorio jezik, nakon Sto su mu dali piti malo viSe vina. On je iziavio, da bi rado otvorio Skolu u RoviStu za Uskoke. Gailer je vrlo razdragan radi ovoga prijedloga i nudi se za misionara u onim krajevima. On bi nadgledao Skolu u RoviStu i propovijedao po selima. Jer je dobro poznat sa vecim starjeSinama Uskoka, uvieren je, da bi ih obratio na pravu vieru.™* Dana 16. marta 1663. doSao ie nalog iz dvorske kancelarije za sve zapoviednike na Krajini, da Uskoci ne smiju Mijaki¢a zvati viadikom niti ga takvim priznavati. Isto tako ne smije pod tim naslovom kupiti milostinju.® Herberstein je posve usvojio prijedlog Petreti¢a, da se Usko- cima ne postavi niko za biskupa, Sto on istite u svom pismu Petre- ti¢u od 23. marta iz KriZevaca.”* Potetkom mieseca aprila iste godine nalazimo Gabru Mija- kiéa po drugi put u Betu. On se prije svega prestavio ugarskom kancelaru Gjuri Selepéenjiju. Sa sobom je donio preporutna pisma bana Nikole Zrinjskoga i generala Valtera Leslie-a. Osim toga °° Arkiv Jugoslay. Akademiie Zagreb coll. Lopasié. Pismo ie original. °* Arch. eccles. zagrab. epistolae missiles v. XCVIII, 22 Archetypum. ° To iavlia Petreticu iz Koprivnice Nikola Poderkovié. Takav ie nalog doSao vicegeneralu Herbersteinu (Arch. ecles. zagrab. epistolae ad Petreti¢ IV, 74). °° Ibid. 76, _. _Marcanska Eparhija imao je preporuku svih vojvoda na krajini. Selepéenji sve to javlia Petretiéu 18, aprila i kaZe, da Mijakié trazi Svidnitko vladiganstvo, Mijakié se obvezuje caru, pod kaznom smrti, da ée poci u Rim; da Ge biti pokoran zagrebatkom biskupu, koga ée u svemu sluSati; da ¢e podizati Skole i da ée 0 svem ovom izdatireverzale, Radi toga Selpéenji traZi od Petretiéa, da dade svoje miSlienje 0 Mijaki¢u ida natini nacrt za reverzale, koje ima potpisati.” Tz pisma, Sto ga ie Petretié pisao isusoveu Gaileru iz Varaz- dinskih Toplica eivrte nedielje posliie Uskrsa 1663. god., vidi se, da je on uporno ostao kod svoga stanovi8ta, da se Uskocima ne da vladika i da se Mijakié nikako ne imenuje. Kao nove razloge za to navodi, Sto je Mijakié iziavio, da ima sve Uskoke u svojoj Saci; Sto Je pocinio simoniju time, da ie podmitio neke Cinovnike u dvorskoj kancelariji.”" O Mijakicevom boravku u Betu izviiestio je general Leslie i vicegenerala Josipa Herbersteina. Mijakié da je obe¢ao, da ¢e Uskoke pouéavati »secundum ritum Romanum i da ¢e usvemu onako raditi, kako mu predlozZi ziagre- baéki biskup.” Pouzdanik zagrebatkog biskupa u Betu isusovac Miller uvidio je, da treba uCiniti posliednje napore, da se zaprijeti imenovanje Gabre Mijaki¢éa za vladiku. Radi toga je u ptvoj polovici aprila pisao Petretiéu tri pisma, u kojima traZi, da mu poSalje razloge protiv imenovanja, Petreti¢é je naveo trinaest razloga. Kao novi spominju se: »Iste non salutem sed perditionem animarum gen- tis... conatur cum reliquis calugeris et illo patriarcha... haeresi illaqueat circa sacramenta matrimonii secundas, tertiasetultra nuptias non admittentes nisi grandi pecuniae summa, quam vix habere possunt, deposita, dimitten- tibus autem uxores alias super inducere more Turcico permittunt.” Et poenitentiam, in qua nullam for- °7 Ibid. epistolae ad Petretié IV, 78. »Gabriel Miakicz ordinis divi Basilii sacerdos cum recommanditiis Excellentissimorum Dnorum Comitum bani et generalis Leszly ac vayvodarum fere omnium pro episcopatus Szwitni- ezensis obtentione rursus ad S, Mattem reccurrit offerendo se eidem Matti sacratissimae sub poena capitis Romam profecturum, immediatam a Dne V. Rma dependentiam habiturum eidemque in omnibus debitum oboedientiae cultum et obsequendi studium exhibiturum mandatisque pariturum ac insuper scholas errecturum, denique super his omnibus praemissis litteras suas reversales pro libitu conficiendas daturum eaque omnia realiter executurume. *8 Ibid. epist. epporum v. VH, 36. % Ibid. epistolae missiles v. XCVIII, 24 Archetypum. 100 bid. Epistolae epporum, VII, 34. Dokumenat je poderan i ne moze se na nekim mjestima Citati. — Prema pravu istoéne crkve medu potpune 48 Dr. Janko Simrak: mam absolutionis adhibent, sed solum orationem parvam dep re- catoriam.., Poenitentias autem gravissimas... pro fictis pec- catis... grandi pretio redimendo«.'* Neki Stanko Ljubié piSe iz Beéa videnijim Uskocima 22. aprila, neka se marljivo staraju oko Gabre Mijakiéa, jer njemu slitna nikada ne Ge dobiti. Ljubié se nada, da ée Mijakié naskoro biti imenovan. Za Kordiéa piSe: »Si venit Kordich, detis ili bonum adventale pro benedictione, quam Constatinopoli sine albo regali tulit sine scitu Suae Mattis. Sciat autem ille, qui ipsum infra misit, quod quando infra veniet generalis, non libenter essem in illius pelle« (Acta arch. eccles. zagrab. epist. ad diversos I, 8). Tai Stanko Ljubié potpisao se na listu: »V. m. sin, sluga do smerti ve- ran i ponizan«. Na dvoru je bilo sve spremlieno za imenovanie Gabre Mija- kiéa. Petretié je ucinio posliednji korak poéetkom lipnia, da omete imenovanije. U pismu, Sto ga je 3, juna poslao isusovcu Gaileru u Beg, tuzi se, Sto se ne vjeruje njemu kao zakletom savietniku, nego se vjeruje Nikoli Zriniskom i drugim savjetnicima dvora, da ¢e Uskoci podiéi bunu, ako Mijakié ne bude vladika. Petretié se po- ziva na svjedotanstvo kapetana kriZevatkoga i vicegenerala i kapetana koprivnitkoga Josipa Herbersteina, koji kaZu, da nema nikakove opasnosti bune. Kao nove razloge protiv imenovanja Mijakiéa iznosi, Sto je titul ovoga vladitanstva postao nejasan i nestalan;' Sto je Mijakié odobrio korak Kordi¢ev, da je poSao smetnie braka navodi se i udovstvo poslije trecega braka, dok je udovstvo poslijé drugoga braka samo uslovna smetnja braku (Dr. Nikodim Mila’, Pravoslavno crkveno pravo, Zadar 1890., str. 552, 553). Zanimivo je, da Petreti¢ i ovu kanonsku odredbu stavlia medu »hereze«, — Pitanje, da li se Zenidbeni vez moze razrijesiti, je ne samo kanonsko nego i dogmatsko (cfr. Simrak, De indissolubilitatis principio et divortiis in ecclesia Graeco- Orientali, Pragae 1908; MilaS op. c. 589 s. 31 De sacramento poenitentiae confer: A. Spald4k, Slavorum Lit- terae Theologicae, Pragae 1906. 61, 195; 1907. 72, 332; 1908, 49, 125; 1909. 31, 89, 203; 1910. 161, 203. De forma deprecativa sacramenti poenitentiae confer: Chr. Pesch, Praelectiones dogmaticae VII, 143, 150. — Do desetoga vijeka bile su na istoku i na zapadu samo deprekativne forme, a prije XI. viieka niti na zapadu nije bila indikativna forma u opéoj upotrebi. (Morinus, De sacramento poenitentiae, Binterim, Denkviirdigkeiten II 3, 231, 244 s.). Prema tomu Petretié ima krivo, kad oznatuje deprekativnu formu »herezom«, 402 Petreti¢ o tituli martanskih vladika na ovom miesta opSirno raspravlia. Rudolf je dao Simi Vratanji titul biskupa Ugarske gré- koga obreda, kako se vidi iz dekreta, kojim je Sime imenovan. Godine 1611. dobio je Vratanja u Rimu od Pavla V. titul biskupa »Rasciano- rum et ecclesiae Sancti Michaelise. Patrijarha Jovan po- Marcanska Eparhija. 49 radi posvecenja u Tursku, kad je izjavio: »Da ja tako Ginih, kako Simeon Kordié, davno bi ur biskupom bil«. Radi toga neka se po- Salje Mijakié kuéi u svoj manastir i neka Ceka daljnje odredbe. On se prije svega mora poutiti u temeljnim istinama katolitke vjere; mora mu se prikazati bit jedinstva s rimskom crkvom; treba da poloZi ispovijest viere, kako mu je propisao Petretié i osim toga mora na dijelu pokazati, da se odrite pe¢skoga patrijare. ‘Matija Slovendié u pismu na ugarskoga kancelara i kalotkoga nadbiskupa Gjuru Selepéenjija 24. juna 1663. istite, da vise nisu potrebni nikakvi razgovori niti pisanje informacija, »quia Mia- kitio calugero, ut audio, donatio episcopatus de- creta et Romam iter ostensum«** Dan imenovanja oznatuje poblize Mijakié u svom pismu Petreti¢u od 10. januara 1664., kad veli: »...ante discessum Ratisbonam versus Suae Cae- sareae Mattis obtinui nonationem a Sacra C. Matte et per recom- mednationem nonnullorum patronorum«.** Matija Sloventié gorko se tuZi kancelaru radi imenovanja Gabre Mijaki¢a. Napokon su doSla vremena — tako on kaZe — u kojima se radi groZnja davaju najve¢a dostojanstva, a radi kojih bili su nekada najstroZije kaZnjavani oni, koji su ih imali samo na pameti. Dobri Boze! Kamo je oti8ao Petreti¢ev trud od prilike go- dinu ipo dana! Kamo je posao, Sto ga jeupotrijebio za sastavljanje tolikih informacija, izvjeStaja, pisama, u kojima se iznosila istina! Kakav svr8etak ima tako duga i teSka borba protiv prevare, luka~ vosti i bezboZnosti raskolnitkih kaludera! Bolie bi bilo, da se ime- novao biskup odmah u potetku radi groZnja s bunom, a ne da se to dogodilo nakon tolikih muka i nakon tolikih troSkova. Sam ie Selepéenji — tako nastavlia Sloventié — izjavio u Beéu pred njim i njegovim drugom, da car, kad bi i htio, ne moZe dati raskolniku episkopata, jer to brane kanoni, Pa id ipak dat i to onomu, koii stavio ga je viadikom Vrataniskim (Petretié krivo navodi, da ie imenovanie patrijare Jovana bilo iza imenovania Pavia V., ier je Jovan izdao singieliju za Simu u Pegi 8. jula 1609., a Sime ie u Rimu bio dviie godine iza toga (cir. Simrak, De relationibus 25 s.). Ferdinand Il. dao je Maksimu titul Vrataniski, Buduci da je Vinkovié ustao protiv toga naslova, postavljen je Gabre Predojevié pod naslovom Svidnitkoga hiskupa. Isti je titul dobio i Basilije Predojevi¢, ali u Rimu toga naslova nisu htjeli priznati. Sava Stanislavi¢ je dobio naslov Svidnitkoga vladike, dok mu je patrijara dao naslov Vrataniski (Arch, eccles. Zagrab. epist. epporum v. |, 99 Exmplar), 498 Acta arch. eccles. zagrab. epistolae ad diversos (CXXXIX) I, 9 Exemplar. 404 Ibid. v. 1, 10 Archetypum. 50 Dr. Janko Simrak: je obeéao, da ée sebe i Uskoke ujediniti s rimskom erkvom. Ako se istom kani ujediniti, to znati, da jo8 nije uje- dinjen. Medutim, koliko vrijede Mijaki¢eva obeéanija, dade se za~ kljugiti iz onoga, Sto je iednom prilikom izjavio pred kancelarom, Slovenci¢em i njegovim drugom i pred glavnim Cuvarom drZavnoga pegata u Betu. Miijaki¢ se obvezao — tako dalje govori Sloven- ci¢ — glavom svojom, da ¢e izvrSiti obeéanje ali ko ¢e mu skinuti glavu, ako ne izvr8i obe¢ania? Zar se ne ée on braniti istim oruz- iem, kojim je i zadobio viaditanstvo: ako éete me kazniti, Viasi ée se pobuniti! Ako im se odgovori, da se Mijakiéi na to obvezao, onda ée oni kazati, da se Mijakié nije mogao zakleti na nft- hovu Stetu. ‘Mijakié je obe¢ao — tako nastavlia Sloventié da ée poti u Rim, ali je sigurno, da ne ¢e idi u Rim nego patrijari, pa ako i bude iSao u Rim, to ¢e i¢i samo pro forma kao njegovi predSasnici. Ako ée ga litjeti radi toga kazniti, opet ée se pozvati na bunu Uskoka, iako o toj buni niko niti ne sania. Osim toga Mijaki¢ Ge patrijari sve kazati, Sto se dogada u Hrvatskoj i u Betu2* mora priznati, da je obeGao nakon imenovanja poéi papiu Rimibitiujedinstvuskatoliékomcrkvom. FS 28 Ibid. I, 9.