Sie sind auf Seite 1von 362

HISTORIA SALONITANA Thomae Archidiaconi HISTORIA SALONITANORUM

ATQUE SPALATINORUM PONTIFICUM Praefationem conscripsit, textum Latinum digessit, apparatu critico instruxit et Croatice

expressit

OLGA PERIĆ Commentarium composuit

MIRJANA MATIJEVIĆ SOKOL Disputationem Toma ArhiĊakon i njegovo djelo conscripsit

RADOSLAV KATIĈIĆ

Toma ArhiĊakon i njegovo djelo conscripsit RADOSLAV KATIĈIĆ Cenaculum litterarum Spalatense Spalati MMIII

Cenaculum

litterarum

Spalatense

Spalati

MMIII

HISTORIA SALONITANA Toma ArhiĊakon POVIJEST SALONITANSKIH I SPLITSKIH PRVOSVEĆENIKA Predgovor, latinski tekst, kritiĉki aparat i prijevod na hrvatski jezik OLGA PERIĆ Povijesni komentar MIRJANA MATIJEVIĆ SOKOL Studija Toma ArhiĊakon i njegovo djelo RADOSLAV KATIĈIĆ Knjiţevni krug Split 2003

PREDGOVOR Rukopisna je predaja Tomina djela Historia Salonitana najbogatija i najbrojnija upravo u gradu u kojem je Toma ţivio i stvarao. Od ĉetrnaest danas dostupnih i, za ovo izdanje prouĉenih, rukopisa,(1) ĉetiri se nalaze u Splitu: tri u Arhivu splitskoga kaptola, a jedan u Arheološkom muzeju grada Splita. U Splitskom je kaptolu stoljećima bio i trogirski rukopis, tzv. Papalićev kolektanej,(2) kao prvi u nizu zbirki koje sadrţe i druge sastavke vezane za povijest Splita i Dalmacije. U tom pravcu ide tekstualna predaja Tomina teksta ovdje nastaje Cindrov prijepis (1599), takoĊer kolektanej, kojim se koristio Ivan Luĉić. Zbirke su i rukopisi iz knjiţnice obitelji Draganić-Vranĉić (danas u Nacionalnoj sveuĉilišnoj knjiţnici u Zagrebu), rukopis u Veneciji, kao i najstariji vatikanski kojemu je Luĉić dodao svoj predgovor (loannes Lucius lectori). U splitskoj je, dakle, kulturnoj sredini odavna postojala svijest o vaţnosti historiografskih radova vezanih za nacionalnu povijest. Ostali rukopisi dijelom nastaju prepisivanjem Tomina djela iz tih zbirki, a dijelom nastaju samostalno. Ivanu Luĉiću su za prvo tiskano izdanje Tomina djela(3) posluţili najstariji vatikanski rukopis i Cindrov prijepis, a Raĉki se u svom kritiĉkom izdanju koristio vatikanskim rukopisima, trogirskim i starijim zagrebaĉkim iz Nacionalne i sveuĉilišne knjiţnice. Za ovo kritiĉko izdanje pregledani su i usporeĊeni svi dostupni rukopisi ali su u kritiĉkom aparatu zabiljeţene lekcije samo osam najvaţnijih rukopisa(4) jer ostali nastaju njihovim prepisivanjem i ne daju bitne tekstološke informacije. I. 0 rukopisima 1. Osnova ovom kritiĉkom izdanju najstariji je splitski rukopis (u kritiĉkom aparatu oznaĉen kraticom S) koji se ĉuva u Arhivu Splitskoga kaptola (sign. KAS 623), iz druge polovice XIII. st. Pisan je beneventanom, a paleografska analiza(5) i oprema kodeksa pokazuje da

rukopis nosi opće regionalne osobitosti splitskog i trogirskog podruĉja i da je stariji od

Trogirskog evanĊelistara i Epistolarija. Poĉetna slova poglavlja jednostavni su cvjetni ukrasi u crvenoj, plavoj, ţutoj boji. Od 122 folija danas nedostaju 1,19,24,33,34,35,40,72,99,100,101,102. Na poĉetku (IIIr-Vr) nalazi se detaljan opis kodeksa iz pera L. Jelića napisan 1889. godine. On naziva Tomin tekst "Cronaca" di Tommaso Arcidiacono, smatra ga arhetipom i istiće da se dosad vatikanski rukopis smatrao najstarijim. Uoĉava vaţnost ispravaka i dodataka u tekstu koji su uneseni u kasnije rukopise, pa tako i u

vatikanski.(6)

Tekst Tomin završava na foliju 120v. Iza teksta slijede dodaci, pisani u razliĉita vremena, razliĉitom rukom i razliĉitim pismom. Na istom foliju iza osnovnog teksta slijede zapisi:

memoriale bone memorie domini Thome archidiaconi Spalatensis

qui floruit circa annum Domini MCCLXVI et sepultus est in ecclesia sancti Francisci Fratrum conuentualium (mlaĊi zapis). Na fol. 121r zapoĉinju fragmenti: Ciuitas Salonarum destructa fuit a Gothis anno Domini

CCCCXXXVIIII

archiepiscopus fecit monasterium st. Benedicti (XVI poglavlje), a dijelom drugi zapisi.

, kraljem Kolomanom,(7) pisan humanistikom koja je veoma sliĉna rukopisu zapisa na f. 122v, a koji je prema L. Jeliću iz 1606. godine. Na gornjem dijelu f. 122r najprije je velikim grĉkim (i malim latinskim) slovima napisana intitulacija Manuela Komnena. Budući da je dio folija oštećen, nepotpuna je bilješka koja slijedi:

Na fol. 121v tekst je tzv. trogirske apendikule: Colomannus

zabilješke o pogodbi Hrvata s

Laurentius

Slijedi 11 redaka, dijelom citata iz Tomina teksta,

HIC EST LIBER L Domnii apelatus coron .

. Di tibi dent nullosque

Salonitanam(?)

et longas hiemes perpetuamque [sitim](8) ulterius a fulmine caelestil

Finis die 1490 a die 10 decembris. Ispod toga je (drugom, kasnijom rukom napisan) tekst Tomina nadgrobnog natpisa(9) sa zanimljivom uvodnom bilješkom: Thomas archidiaconus, qui hanc Spalatinam Cronicam

(slijedi

tekst nadgrobnog natpisa) Iz tih dvaju zapisa vidi se kako se u XV. stoljeću popularno nazivalo Tomino djelo:

ystoria seu

i time se moţe potvrditi da je i u splitskom rukopisu bila ista rijeĉ.(10)

Folij 122v dosta je oštećen i toliko taman da ga je danas veoma teško ĉitati. L. Jelić navodi da je zapis iz 1606. godine.(11) Rukopis se nakon 113 folija neznatno razlikuje, jer su slova pojaĉana samo crvenom bojom, ali su inicijali iscrtani tako da su ostavljene praznine za druge boje. Postoje mišljenja da je taj dio pisao netko drugi. MeĊutim, paleografska analiza pokazuje da pisar ne uvodi nove elemente(12) u taj dio kodeksa, vjerojatno ga nije do kraja slikovno opremio, što bi bila logiĉna posljedica nezavršenosti same Tomine Povijesti. Po tipu slova i po opremi kodeksa L. Jelić (1889) i V. Brown (2001), struĉnjaci koji su in situ prouĉavali splitski kodeks, smatraju da je napisan u XIII. st. i navode moguĉnost da nastaje upravo u Tomino doba, pod njegovom paskom ili ĉak da ga je pisao sam Toma. 0 moguĉnosti da je splitski kodeks Tomin autograf postoje danas razliĉita mišljenja, no filološka analiza ispravaka u rukopisu, o kojoj ce poslije biti rijeĉi, moţe pridonijeti diskusiji o autorstvu splitskoga kodeksa. 2. Trogirski kodeks (Codices Latini medii aevi 440, danas u Nacionalnoj biblioteci Széchény u Budimpešti), pisan goticom, nastao je krajem XIV. st. (u kritiĉkom aparatu oznaĉen T) Nazvan je taj kodeks trogirskim zbog toga što se u vrijeme kada ga je F. Raĉki prouĉavao,

pripremajući svoje kritiĉko izdanje, nalazio u arhivu Garagnin-Fanfogna

composuit, apud Spaletum in ecclesia Diui Francisci sepultus est cum hoc epitaphio:

Coron[ica] i Cronica. Oblik Coronica nalazi se na poĉetku trogirskog rukopisa (

coronica

)

u Trogiru. Farlati takoĊer potvrĊuje (Illiricum sacrum III, 283) da se nalazio u splitskom

nadbiskupskom arhivu. Nakon smrti nadbiskupa Ivana Luke Garagnina prodan je i od tada se nalazi u Budimpešti.(13) Budući da u glavi rukopisa, prema Raĉkom, zlatnim slovima piše da

je

pripadao Jeronimu Papaliću, prijateiju i suvremeniku Marka Marulića, Gunjaĉa predlaţe da

se

taj rukopis nazove Papalićevim kolektanejem.

Kodeks je svakako podrijetlom vezan za Split, jer je prvi u nizu zbirki sa sastavcima iz splitske povijesti i jer je stoljećima bio u splitskom krugu poznatiji od svog skromnijeg pretka

(S). Po likovnoj je opremi najljepši i najbogatiji od svih postojećih rukopisa. Tomino djelo zapoĉinje: Incipit ystoria seu coronica Salonitanorum atque Spalatinorum pontificum, a završava Explicit memoriale bone memorie domini Thome quondam archidiaconi ecclesie maioris ac metropolitane Spalatensis, cuius anima requiescat in ede summi Louis. Amen. Finis hic summe laudes tibi Christe ressume. Slijedi zabilješka o dogovoru s Kolomanom, ali je iznad teksta naslov: Qualiter et quo pacto dederunt se Chroates regi Hungarie. Taj je naslov iznad zabilješke prepisao Cindro u svom kolektaneju i to je jedan od dokaza da je Cindro imao u rukama i ovaj kodeks, a ne samo vatikanski. Rukopis je nastao za ţivota ugarskoga kralja Ţigmunda jer je na kraju dodataka, u popisu ugarskih kraljeva, bilo zabiljeţeno: Sigismundus Dei gratia Rex Ungarorum regnat (kasnija je ruka ispravila regnat u regnauit annis quinquaginta unum. Humanistikom su dodana imena kralja Alberta i kralja Vladislava. Iz ove bilješke i podataka o vladavini Ţigmundovoj Barada odreĊuje godine nastanka kodeksa 1387/1388.(14) Ovaj je rukopis najstariji prijepis splitskoga, uz neke neznatne promjene i dodatke. Petar Cindro ga je prepisivao u svojem kolektaneju, tako da se i u prijepisima Cindrova rukopisa (npr. u rukopisu iz biblioteke Vranĉić-Draganić) mogu uoĉiti tragovi trogirskog rukopisa. Marginalnih biljeţaka nema mnogo. 3. U Nacionalnoj i sveuĉilišnoj knjiţnici ĉuva se zagrebaĉki rukopis (R 3311), pisan dvjema rukama, humanistiĉkom kurzivom XIV/XV st. (1115) i kurzivom XVII. (115-143) u kritiĉkom aparatu oznaĉen Z. Marginalne su bilješke poslije pisane drugom rukom. To je direktan prijepis splitskoga kodeksa, ali s najviše proizvoljnih promjena u samoj strukturi reĉenice. Prepisivaĉ ĉesto izbacuje i unosi nove rijeĉi ili im zamjenjuje poredak, mijenja reĉenice. Već na samom poĉetku oĉita je ta

samovolja, naslov, naime, glasi: Incipit historia Salonitanorum principum atque Spalatensium. U drugom dijelu rukopisa, koji je pisala druga ruka, takvih je zahvata manje. Na naslovnoj je stranici 8. veljaĉe 1856. zabiljeţeno: Ovaj rukopis CHRONICON THOMAE

ARCHIDIACONI SPALATENSIS nadje u starinarnici Schrottovoj u Beĉu Andrija Torkvato Berne, i da ga za narodni Muzeum u Zagrebu kupi, sabra prineske od domorodacah u Beĉu. (Slijedi popis osoba koje su dale svoje priloge.) Skupio je 30 forinti i uspio kupiti rukopis. Na prvoj i posljednjoj stranici utisnut je ţig: Jankovich Miklos 1830. Rukopis je prijepis splitskoga kodeksa, najvjerojatnije neposredan prijepis, pripada grupi rukopisa: venecijanskom (M), vatikanskom (V) i Luĉićevom vatikanskom (VL).

4. U Nacionalnoj i sveuĉilišnoj knjiţnici nalazi se i drugi zagrebaĉki rukopis (R 5720)

koji je 5. lipnja 1948. kupljen od obitelji DraganićVranĉić u Prvić-Šepurini. Pisan je latinskom kurzivom XVI. st., u kritiĉkom aparatu oznaĉen ZVer. Na naslovnoj je stranici naslov Chronica Salonitanorum atque Spalatinorum pontificum Auctore Thoma Archidiacono ecclesiae Spalatensis, qui floruit circa annum Domini MCCLXVI. Drugom je rukom dodano: et uidit D. Franciscum Bononiae concionantem. Tekst poĉinje drugom varijantom naslova: Incipit Historia Salonitanorum Pontificum atque Spalatinorum. Explicit je jednak kao u trogirskom rukopisu, tako da se sa sigurnošću moţe tvrditi da je podrijetlo ovog zagrebaĉkog rukopisa — trogirski rukopis, toĉnije Cindrov prijepis trogirskoga rukopisa. Oĉito je to iz naslova djela, to naslova i broja poglavlja (identiĉni su kao u Luĉićevu prijepisu Cindrova rukopisa). Zanimljivo je da nema dodatka o Kolomanovu dogovoru s Hrvatima. Nakon Tomina teksta zapisana je Povijest Mihe Madijeva, prema tome, ovaj je rukopis takoĊer kolektanej. Za odreĊivanje starosti rukopisa koristan je popis splitskih nadbiskupa koji zavšava s imenom Aloysius Michael (1566-1575). Vrijeme nastanka mogla bi biti druga polovica XVI. st., ili

ĉak poĉetak XVII. st. (Cindro je završio svoj prijepis 1599.) Marin Zaninović, svećenik hvarske biskupije, ţupnik u Rogoznici, saĉinio je 1747. prijepis koji se danas nalazi u knjiţnici Arheološkog muzeja u Splitu.

5. U venecijanskoj Biblioteci Svetoga Marka pod signaturom Cl. IX, cod. LXXV, MSS

latini 3290, ĉuva se kodeks, u kritiĉkom aparatu oznaĉen M. Pismo je humanist iĉka kurziva XV. st. Dosad nije bio obraĊivan a

Tomin je tekst i ovdje dio kolektaneja s djelima vezanim za povijest Dalmacije.(15) Poglavlja nisu oznaĉena nego je sa strane dodan naslov. Prepisan je najvjerojatnije direktno iz splitskog kodeksa. Marginalne su bilješke pisane istom rukom. Naslov iznad teksta glasi: Historia Salonitanorum pontificum atque Spalatensium. 6. Od tri rukopisa u Vatikanskoj knjiţnici najstariji je rukopis sa signaturom: Vat.lat. 7019 (inter Slavicos), koji se citira i pod starijim brojem 6525 (a na prvoj stranici je upisan broj 6526!), u kritiĉkom aparatu oznaĉen je V. Pisan je humanistiĉkom kurzivom XIV/XV st. Luĉić ga je smatrao najstarijom potvrdom Tomine Povijesti (istiće to i 1889. i Jelić u opisu splitskoga kodeksa) i stavlja ga na prvo mjesto popisa spina iz dalmatinske povijesti (fol.3r). U obraĉanju ĉitatelju na fol. 4r (Ioannes Lucius Lectori) Luĉić izrijekom kaţe da je to najstariji primjerak (antiquissimum exemplum Historiae Tomae Arhidiaconi), da je taj stari izvornik predao Vatikanskoj knjiţnici kako bi svima bio na uvid (Hoc autem antiquum originale in Bibliotheca Vaticana deposui, ut conferre uolentibus pateret).(16) Za rekonstrukciju recepcije Tomina teksta veoma je vaţna sljedeća Luĉićeva reĉenica: Addidi huic antiquo codici Historias Michae Madii et Tabulae a Cutheis cum Memoria Archiepiscoporum Salonitanae ecclesiae, ex exemplari praedicti Petri Cindri mea manu exscriptas et Historiam Marci Maruli eiusdem Cindri manu maiori ex parte scriptam, una cum suo originali Slauo, ut sicut simul edita fuerunt, ita ethic prostarent. Quibus adici schedas aliquot antiquas Salonitanorum Inscriptionum, quas cum aliis Dalmaticis edidi. Oĉito je da je Luĉić cijenio Cindrov kolektanej jer sadrţi sve sastavke iz trogirskog rukopisa, tzv. Papalićeva kolektaneja (a moţda i više, jer nastaje tek 1599). MeĊutim, Kršnjavi(17) smatra da se Luĉić u svome izdanju ipak nije slijepo pridrţavao Cindrova prijepisa nego se sluţio i vatikanskim rukopisom. Naslov djela dan je u tri varijante: Luĉićevom rukom na poĉetku kodeksa napisan je sadrţaj:

In hoc uolumine continentur Thomae

Archidiaconi Spalatensis Historia Salonitanorum Pontificum atque Spalatensium (slijedi popis ostalih navedenih sastavaka) U kazalu poglavlja Tomine Povijesti Luĉić navodi: Index capitum Historiae Thomae Archidiaconi Spalatensis Salonitanorum Pontificum atque

Spalatinorum. Rukopis pak zapoĉinje: Incipit istoria Salonitanorum pontificum atque Spalatensium. Sve do kraja XIX. stoljeća, kada je povijesna znanost otkrila splitski i trogirski kodeks, ovaj se rukopis smatrao najstarijim. Prepisan je od splitskoga ali je pisar prilikom prepisivanja primijenio svoje pravopisne osobite norme venecijanskoga tipa. Pripada grupi rukopisa koji su direktno prepisani od splitskoga: venecijanskom i zagrebaĉkom (Z), a on sam posluţio je uz druge rukopise za druga dva vatikanska rukopisa (VL) i (VUrb).

7. Vatikanski je i rukopis Vat.lat. 6958 iz XVI/XVII st. ex dono Lucii prijepis koji

ima elemente Cindrova kolektaneja i vatikanskoga rukopisa (V), u kritiĉkom je aparatu oznaĉen VL. Tekst nosi naslov: Thomae archidiaconi/ Spalatlensis/ Istoria Salonitanorum

pontificum atque Spalatensium. Na poĉetku je kazalo poglavlja Index capitum Historiae Thomae archidiaconi, Index capitum Historiae Michae Madii, Index capitum Tabulae a Cutheis. Naslovi poglavlja Tomine Povijesti identiĉni su kao u vatikanskom (V) koji je najbliţi Luĉićevu tekstu.

8. U Vatikanskoj se knjiţnici ĉuva tzv. urbinatski rukopis sa signaturom Urb. lat. 910

pisan kurzivom XVII/XVIII. st.(?), u kritiĉkom aparatu oznaĉen VUrb. Ima dosta nepaţljivog i proizvoljnog zadiranja u tekst ali je zanimljiv radi kasnije recepcije. Nastaje slobodnim prijepisom vatikanskih rukopisa. Karakteristiĉan mu je naslov: Chronica Dalmatiae et Salonae. Osim ovih osam rukopisa postoje drugi rukopisi u Arhivu Splitskoga kaptola, u Arheološkom muzeju, u Zagrebu u Arhivu HAZU u Zagrebu i u Povijesnom arhivu u Dubrovniku. To su

prijepisi navedenih rukopisa i nisu bitni za tekstološku obradu ali su dragocjeni za prouĉavanje rukopisne predaje Tomina djela. 9. U Arhivu Splitskoga kaptola (KAS 534) postoji Luĉićev prijepis Cindrova rukopisa. Luĉić doslovce prepisuje svoje pismo(18) (loannes

Lucius lectori) koje je priloţio vatikanskom kodeksu. Prepisuje i Cindrovu bilješku: Spalati

ex vetustissmo codice in membranis descripto Petrus Cindrus exaravit ann. D. 1599. Luĉić svoj rad takoĊer biljeţi: Ex manuscripto egregii viri D. Petri Cindri nobilis Spalatensis per me loannem Lucium q. Petri Traguriensem exscriptum ann. D. 1630 die octava Ianuarii completum. Rukopis je dragocjen za posredno upoznavanje s Cindrovim kolektanejem, naslov je identiĉan s naslovom u rukopisu iz knjiţnice Draganić-Vranĉić: Cronica Salonitanorum atque Spalatinorum pontificum auctore Thoma archidiacono ecclesie Spalatensis, qui floruit circa annos MCCLXVI.

10. U Arhivu splitskoga kaptola (KAS 672), nalazi se i prijepis Luĉićeva rukopisa, tj.

rukopisa sa signaturom KAS 534 iz XVIII. st.(?) Moţda se na ovom primjeru moţe najbolje ilustrirati raznolikost naslova Tomina djela. Rukopis ima naslov: Chronica Salonitanorum atque Spalatinorum pontificum auctore Thoma archidiacono ecclesie Spalatensis qui floruit circa annum Domini M CCLXVI. Prvo poglavlje nosi naslov: Incipit Historia Salonitanorum pontificum atque Spalatinorum

(f.2). A na kraju: Finis Historiae Salonitanorum et Spalatinorum pontificum auctore Thoma archidiacono ecclesie Spalatensis. Prepisivaĉ je sastavio detaljnije kazalo sa sadrţajem pojedinih poglavlja.

11. Splitski rukopis u Arheologkom muzeju (50 b 21) sadrţi tekst koji je 1747. god.

prepisao Marin Zaninović, svećenik hvarske biskupije, ţupnik u Rogoznici prema rukopisu iz

in Bibliotheca perillustris ac nobilis viri Domini

Vranĉić-Draganićeve knjiţnice (

Comitis Francisci Draganich Verantio ex Sibenico) tj. rukopisu iz NSK koji se ovdje navodi i prikazuje u kritiĉkom aparatu kao ZVer. Dr. Dujam Rendić darovao ga je 1899. godine biblioteci Arheo loškoga muzeja u Splitu.

12. U Arhivu HAZU u Zagrebu ĉuva se rukopis (I d 22), pisan humanistikom XVI st. s

dosta pogrešaka koje pokazuju neznanje prepisivaĉa. Prema naslovima poglavlja moţe se zakljuĉiti da pripada grupi rukopisa trogirskom (T), zagrebaĉkom (ZVer) i Cindrovu rukopisu. Prepisivaĉ uvodi novo poglavlje 18: Qualiter et quo pacto dederunt se Croates Regi Hungarie. Ovaj rukopis spominju Kršnjavi i Gunjaĉa.

13. U Arhivu HAZU (II b 155) nalazi se još jedan mlaĊi rukopis iz XVII/XVIH st., koji

je prepisan iz splitskoga kodeksa, jer nedostaje tekst

existenti

kojega nema u splitskom kodeksu (fol. 99-102). Moţda već i tada nije bilo prvoga lista jer se ime djela ne uklapa u dosad zabiljeţene naslove i glasi: Series cronicarum nobilissimae et antiquissimae civitatis Salonae De praesulibus ecclesiae Salonarum nunc Spalatinae auctore Thoma Archidiacono Spalatensi. Rukopis je bio dar Simeona da'Grisogono Bortolassi koji ga je u Splitu nabavio i poklonio u Zadru 1865. piscu popratne bilješke koja se nalazi na njemu. Autor te bilješke smatra vjerojatnim (salvo errore) da je rukopis prepisao Marko Dumaneo izmedu XVII. i XIII. st. (Vedi sua 1 ettera auto grafa ad Tauzlinger) Premda rukopis za tekstološka istraţivanja nema posebne vrijednosti, dragocjen je kao konkretna potvrda postojanja splitskoga kodeksa u to doba u Splitu.

14. U Povijesnom arhivu Dubrovnika ĉuva se rukopis (I — 10,402), koji pripada arhivu

porodice Amen u Korĉuli. Prema Antoljaku, nastao je u XVIII. st., ali bi prema pismu mogao biti i stariji. Blizak je zagrebaĉkome (ZVer) s obzirom na broj poglavlja i naslove poglavlja, ali mu je glavni naslov jednak trogirskome: Incipit Historia seu Chronica Salonitanorum atque Spalatinorum pontificum Ima elemenata trogirskog rukopisa i Cindrova prijepisa.

15. Od rukopisa koji su danas nedostupni treba ukazati na već spomenuti Cindrov

prijepis, koji je odigrao vaţnu ulogu u Luĉićevoj pripremi Tomina teksta za tisak. Krajem XIX. st. bio je u posjedu obitelji Pezzoli u Splitu, da bi zatim završio u Trstu.(19)

Kršnjavi je imao u rukama Cindrov prijepis, opisuje ga ovim rijeĉima:

Chronica Salonitanorum Pontificum, auctore Thoma Archidiacono Ecclesiae Spalatensis, qui floruit circa annum Dm 1266. Spalati ex vetustissimo codice in membranis descripto Petrus (nad retkom napisana je rijeĉ Cindrus) exarabat.(20) Usporedbom s rukopisom iz Arhiva Splitskoga kaptola (KAS 534) — Luĉićevim prijepisom, Cindrova kolektaneja — potvrduje se da je rijeĉ upravo o Cindrovu prijepisu i to ne samo Tomine Povijesti nego i drugih sastavaka iz trogirskog rukopisa (Papalićeva kolektaneja). Naime, dodatak o dogovoru izmeĊu Kolomana i Hrvata, koji Kršnjavi naziva »trogirska appendicula« javlja se na tom mjestu prvi put u trogirskom rukopisu s naslovom: Qualiter et quo pacto i zatim samo u Cindrovu prijepisu.

mu je

naslov

Budući da je Luĉić naveo da je Cindro ispravio u tekstu staroga kodeksa pravopisne pogreške, najvjerojatnije je mislio na vatikanski koji ima venecijansku grafiju za neke glasove. Po sadrţaju cijeloga kolektaneja oĉito je da je Cindro poznavao trogirski rukopis, a moţda i još neke druge. Rukopis je vaţna karika u filijaciji rukopisa i šteta što je nedostupan. II. 0 filijaciji rukopisa 1. Za odreĊivanje filijacije u prvom redu su bile vaţne razliĉite lekcije u pojedinim rukopisima. One su navedene u kritiĉkom aparatu. No, kako one nastaju i kako slikovito ukazuju na tijek prepisivanja, pokazat ću na primjeru imena Tatari/Tartari. U splitskom se kodeksu (S) ime tog osvajaĉkog naroda u poglavljima XXXVI XXXIX. javlja u dva oblika: Tartari i Tatari. U XXXVI. poglavlju samo je oblik Tartari, u sljedećem poglavlju XXXVII. već je u naslovu De natura Tatarorum, u tekstu je Tartari (242,13) a na istoj stranici kraći oblik Tataros (242, 22) i Tatarorum (242, 31). U XXXIX u naslovu je opet kraći oblik De sevitia Tatarorum, i dosljedno dalje Tatari (250,12; 250, 20; 252, 4,7). Toma se moţda pri pisanju ovih dijelova svoje Povijesti sluţio razliĉitim izvorima i zbog toga dolazi do neujednaĉenosti. No, da nije tako, ne bi se na ovim mjestima moglo utvrditi da trogirski (T), venecijanski (M) i vatikanski prijepisi nastaju od splitskoga (S). Prepisivaĉ prepisuje krate oblike da bi ih na pojedinim mjestima ispravio i ujednaĉio:

Tatari S, Tatari T, Tartan V, Tatari M (str. 250,12); u trogirskom je rukopisu u naslovu XXXIX. poglavlja najprije bilo De sevitia Tatarorum (kao u S) da bi poslije bilo ispravljeno u Tatarorum;

Tatari S, Tatari T, Tartan V (str. 252, 4);

Tatarorum exercitus S, T i M, a u V je ispravljeno (str. 252, 7). Budući da ostali rukopisi nemaju ove varijante, moţe se pouzdano zakljuĉiti da su trogirski (T), venecijanski (M) i vatikanski (V) prepisani iz najstarijeg splitskog kodeksa. Trogirski će rukopis poslije biti prepisivan i preko Cindrova prijepisa nastaje cijela jedna grana rukopisa. Venecijanski (M) ostaje izoliran, do sada nisu naĊeni njegovi prijepisi. Isto tako je i zagrebaĉki (Z) prepisan od splitskoga, dokaz je tomu u poglavlju XLV,6 oznaĉena razura u splitskome, koja je na istome mjestu oznaĉena u ovom rukopisu. Bliski su meĊusobno rukopisi zagrebaĉki (Z), vatikanski(V) i Luĉićev vatikanski (VL), npr.:

nedostaje u ta tri rukopisa izraz natione Spalatensis (XIV, 2, 3 i 4);

— u tekst je inkorporirana bilješka koja se nalazi na margini u splitskom (S) i trogirskom (T):

Namque Veneti destruxerunt Belgradum prope ladram ciuitatem. (XV, 3)

de Policia umjesto Politianus kako je u ostalim rukopisima (XXXIII, 6).

Da su zagrebaĉki (Z) i vatikanski (V) prepisani iz istog rukopisa, vidi se u reĉenici: Eum uero, quem Natalis intruserat, ab archidiaconatu deiecit. (XXIV,22-23). U zagrebaĉkom deiecit nedostaje, a u vatikanskom je dodano Luĉićevom rukom. 2. Ukupan broj poglavlja bio je takoĊer pouzdan i jednostavan kriterij za odreĊivanje filijacije. Luĉić je u svome izdanju imao 51 poglavlje, Raĉki pak identiĉan tekst dijeli na 49 poglavlja. Prvo odstupanje nastaje u poglavlju De episcopatu Farensi (XX,7) kad je Luĉić u vatikanskom rukopisu u tekstu koji teĉe kontinuirano, razdvojio reĉenice i vlastoruĉno upisao novi broj i naslov 21. De conflictu Ducis Reles cum Spalatensibus. Istu podjelu i numeraciju imaju rukopisi: vatikanski Luĉićev (VL) i zagrebaĉki iz knjiţnice Vranĉić-Draganić (ZVer). U toj su drugoj grupi oba rukopisa iz Arhiva HAZU, svi ostali splitski i dubrovaĉki rukopis. Naravno, pitanje je da li je on to sam uĉinio u vatikanskom rukopisu ili je to redakcija prema Cindrovu rukopisu. Vjerojatnija je ova druga moguĉnost, jer svi rukopisi »trogirsko- Cindrove« porodice imaju 51 poglavlje. Splitski (S), trogirski (T), zagrebaĉki (Z) i venecijanski (M) ne dijele to poglavlje nego tekst teĉe kontinuirano. Drugo se povećanje broja odnosi na poglavlje De bello quod preparauerunt Spalatenses contra Tragurienses (XLV). U svim rukopisima, osim u splitskom, iza 7. odlomka slijedi novo poglavlje pod nešto duţim naslovom (iz trogirskog rukopisa): Qualiter Spalatenses cum bano Ninoslauo Bosnensi deuastarunt omnia culta et sata in campo Traguriensium. Premda u splitskom kodeksu nema naslova, inicijali su iscrtani tako kao da poĉinje novo poglavlje. Raĉki je zadrţao nepodijeljeno poglavlje i zbog toga je u njegovu izdanju 49 poglavlja, a zapravo ih je bilo 50. Da je splitski rukopis bio završen, sigurno bi na tome mjestu stajao naslov, i to moţda malo kraći. Nakon tog poglavlja nastala je konaĉna razlika u broju: 49 u splitskom (premda s naznakom podjele XLV. poglavlja), 50 poglavlja u trogirskom, zagrebaĉkom i venecijanskom (jer ne dijele XX. poglavlje). Ostali rukopisi imaju 51 poglavlje. U ovom je izdanju zadrţana podjela na 49 poglavlja kao ustupak povijesnoj struĉnoj litereraturi jer se XLV. poglavlje oduvijek citira i smatra jedinstvenom sadrţajnom cjelinom koja opisuje sukob Splićana i Trogirana.

3. Naslovi poglavlja dosta su ujednaĉeni, ali ima razlika u pojedinim rijeĉima koje pomaţu za odreĊivanje filijacije. U splitskom kodeksu ubacivani su naknadno crvenom bojom, ponekad nije ni bilo dosta mjesta, a neki su naknadno uneseni istom rukom. Trogirski (T) i zagrebaĉki (ZVer) imaju gotovo uvijek iste naslove koji se podudaraju s naslovima u ostalim splitskim rukopisima i u dubrovaĉkom, a izvor je trogirski rukopis. MeĊutim, ni u toj grupi naslovi nisu uvijek potpuni jednaki, dijelom su to samostalni zahvati prepisivaĉa, a moţda su postojali i neki drugi rukopisi u tijeku predaje. Prema naslovima poglavlja blizu su vatikanski (V) i

zagrebaĉki (Z), npr. u poglavlju De bello quod gestum est pro uilla de Ostrogo (XXIX) to dva rukopisa imaju naslov De bello quod emersit pro uilla Ostrog. Karakteristiĉan je naslov De bello quod preparauerunt Spalatenses contra Tragurienses (XLV). Taj je oblik naslova u trogirskom (T), zagrebaĉkom (ZVer) i splitskom (S) gdje je napisan kasnijom rukom oĉito prema trogirskom. Ostali rukopisi iz to porodice takoĊer nose taj naslov. Druga grupa rukopisa zagrebaĉki (Z), venecijanski (M), vatikanski (V) imaju habuerunt umjesto preparauerunt. III. Naslov Tomina djela Glavni naslov djela samo je djelomice mogao biti razmatran pri odreĊivanju filijacije, jer gotovo svaki rukopis ima drugi naslov, a u nekim su kodeksima i dva razliĉita imena — na naslovnoj stranici jedno, a iznad prvoga poglavlja drugo. Tradicionalan naslov Historia Salonitana nastaje kod Luĉića.(21) Premda je neprecizan, uvrijeţio se i u hrvatskom obliku Salonitanska povijest. Budući da Toma nije dovršio svoje djelo, nije mu vjerojatno ni dao definitivan naslov i poradi toga nastaje tolika raznolikost i neujednaĉenost. Iz kritiĉkog aparata vidi se da svaki od osam kolacioniranih rukopisa poĉinje drugaĉije. Od ostalih rukopisa splitski rukopis Luĉićeva prijepisa Cindrova kolektaneja sa spomenute tri varijante imena teksta (na naslovnoj stranici, na poĉetku teksta i na kraju teksta): Chronica

Salonitanorum atque Spalatinorum pontificum

Spalatensis, Incipit Historia Salonitanorum pontificum atque Spalatinorum, Historia

Salonitanorum et Spalatinorum pontificum

urbinatskom vatikanskom rukopisu naslov je jednostavno izmijenjen: Chronica Dalmatiae et

najbolje odraţava postojeće šarenilo. U

auctore Thoma archidiacono ecclesie

Salonae.

Srednjovjekovni pisari vjerojatno nisu u tolikoj mjeri bili opterećeni autentiĉnošću naslova, a djelo poput Tomina, koje je istovremeno i povijest i kronika, i povijest Crkve i kronika Splita, pruţalo je mogućnost raznovrsne recepcije. Premda splitskom kodeksu nedostaje prvi list, iz spomenutih se biljeţaka na zadnjim folijima moţe pretpostaviti da je meĊu ostalim rijeĉima u naslovu bila i coronica, dakle upravo onako kako je prepisano u trogirskom rukopisu. U Cindrovu kolektaneju glavni je naslov bio Chronica Salonitanorum atque Spalatinorum pontificum (Luĉić, Kršnjavi), ali je na poĉetku

samog teksta: Incipit historia Salonitanorum pontificum atque Spalatinorum, kao da je varirajući rijeĉi cronica i historia ţelio udovoljiti predlošku iz trogirskog rukopisa. Rukopis Dumaneov nastaje u trenutku kad splitskom kodeksu već nedostaje prvi list, jer prireĊujući kolektanej (Series cronicarum nobilissimae et antiquissimae civitatis Salonae) Dumaneo daje naslov svome prijepisu De praesulibus ecclesiae Salonarum nunc Spalatinae auctore Thoma Archidiacono Spalatensi. Chronica je, dakle, ĉešći naziv od historia, moţda pod utjecajem Cindrova kolektaneja ili zbog toga što je Tomino djelo u kolektanejima o splitskoj i dalmatinskoj povijesti bilo redom s manjim sastavcima kojima je više odgovarao naziv kronika. Drugo je pitanje izbora pridjeva Spalatensis iii Spalatinus, kao i poredak (ispred ili iza pontificum). Jeziĉnim i stilskim kriterijima moglo bi se braniti svaku od potvrĊenih varijanti i zbog toga je i u naslovu djela primijenjen princip ovog kritiĉkog izdanja, tj. princip najstarije potvrde teksta. Na svim mjestima koja su nedostajala u splitskom kodeksu, preuzet je tekst iz trogirskog kodeksa. Ako je pravopisno odstupao od uzusa u izdanju, usklaĊen je s ostalim tekstom. Zbog toga je u ovom izdanju odabran naslov Historia Salonitanorum atque Spalatinorum pontificum. Ustupak je tradiciji izbor rijeĉi historia umjesto cronica i njezino izbacivanje iz naslova, jer će Tomino djelo i nadalje biti najpoznatije u stranim i širim krugovima pod imenom Historia Salonitana. Rismondova varijanta naslova Tomina djela Kronika bila je najbliţa po autentiĉnosti, veoma upotrebljiva zbog kratkoće, ali nije zaţivjela jer je tradicija zvuĉnog latinskog imena bila suviše snaţna. IV. Splitski kodeks arhetip i/ili autograf?

U splitskom je kodeksu, osim glosa na marginama koje su iz kasnijeg perioda, cijeli niz

ispravaka unutar redaka (iznad pojedinih rijeĉi) ili na marginama tamo gdje se tekst proširivao

pa nisu rijeĉi mogle stati. Takvih

je korektura oko 120, pisane su istom beneventanom, ali na nekim mjestima slova nisu izvedena tako pravilno i napisana su drugaĉijom tintom. Dio ispravaka odnosi se na dodavanje pojedinih rijeĉi, najĉešće priloga ili zamjenica: tamen

122, 7; 296, 14, enim 128, 20; 158, 27, uero 140, 14; 150, 2; 294, 22, autem 210, 38; 148, 3, denique 52, 14 i dr. Ove su rijeĉi inaĉe karakteristiĉne za Tominu strukturu reĉenice.(22) MeĊutim, brojniji su vedć zahvati dodavanjem i brisanjem rijeĉi ili cijelih izraza. Evo primjera:

odia, rapine,

usure, periuria et alia facinora totam inuaserant urbem (30,8).

— Sljedeću reĉenicu mijenja proširujući je: Et quia pars magna eorum per orbem erat dispersa

et ipsi pauci et inopes remanserant

Brige i popravlja querere te dodaje satagebat:

lucrum spirituale querere satagebat (48,10-11).

U reĉenici: Qui licet corporalibus oculis cecutiret (130, 2) ubaĉena je rijeĉ corporalibus.

Dodatkom sed paulo post daje dublju dimenziju radnji reĉenice: Sed deficientis iam alimoniis, frustra miseri, uiribus corporeis destituti, repugnare posse confidunt, sed paulo post ad deditionem faciendam intendunt. (164, 24- 27)

longa inedia pressuraque seua torquendo

plurimam ab eis extorsit pecunie quantitatem (170, 8).

briše i prepravlja reĉenicu:

diei spatio et breui loci termino deglutiret? (234, 7)

Na nekim mjestima izbacuje pojedine rijeĉi, npr. Spalatensium: fortiori annisu

28). Prethodna je, naime,

reĉenica glasila: At uero Spalatenses preter opinionem suam uidentes eos in mare exisse, gauisi sunt ualde (282, 26-27). Time je izbjegnuto ponavljanje. Takvi i sliĉni brojni zahvati u srţ jeziĉnoga iskaza ne mogu biti djelo obiĉnoga pisara ili prepisivaĉa, to je, filološki gledano, originalan autorski ĉin. Tekst je, dakle, kao i sam kodeks, bio in statu nascendi. Zahvati nisu bili puki ispravci, o njima je autor razmišljao, traţio je ljepši i sadrţajniji, te stilski uvjerljiviji iskaz. Osim filoloških argumenata u prilog autografa govori i oprema kodeksa, koja nije do kraja izvedena inicijali, kao i druga slova, nisu do kraja iscrtani bojom. Da ga je prepisivao ili pisao pisar, barem bi nakon Tomine smrti do kraja razliĉitim bojama ispunio inicijale.

incubuere remis et totis uiribus remigantes conabantur

plus quam centum milia hominum seua mors unius

U sljedećoj reĉenici dodaje pridjeve:

caritatis studio de animarum salute

U nabrajanju zala koja su zahvatila Salonu pisac dodaje et alia facinora:

.(42, 9-10)

sed

quos

cum

(282,

0 mogućnosti da je splitski kodeks Tomin autograf mnogo se raspravljalo,(23) a glavni je argument protiv Tomina autorstva bila isprava koju je on vlastoruĉno potpisao.(24) No ta isprava pisana je goticom, a ne beneventanom, tako da V. Brown (2001) ne iskljuĉuje mogućnost da je Toma mogao pisati drugim pismom beneventanom svoje djelo.(25) V. Stemma codicum Za prireĊivanje ovog kritiĉkog izdanja osnova je bio splitski rukopis. Zadrţala sam sve pravopisne karakteristike i ostavila nedosljednosti u pisanju udvojenih i aspiriranih konsonanata, oscilacije i y, nedosljednosti u pisanju h, ci ti pred vokalom. Osuvremenila sam interpunkciju i pisanje velikih slova. Dijelovi teksta koji su bili na danas nepostojećim folijima splitskoga kodeksa preuzeti su iz trogirskoga rukopisa, kao sljedećega po starosti, ali sam ih uskladila s pravopisom splitskoga kodeksa, premda razlike izmeĊu ta dva rukopisa nisu velike (u oba su rukopisa diftonzi ae i oe monoftongizirani). Sva su kraćenja u svim rukopisima razriješena kako u osnovnom tekstu, tako i u kritiĉkom aparatu. Najvaţnije pravopisne karakteristike ostalih sedam rukopisa navedene su u kritiĉkom aparatu. Posebno se brojnim pravopisnim osobitostima istiĉe vatikanski (V): za glas /k/ ima grafem ch:

chastra, nech, achcessit, och (hoc), ecchce (ecce); umjesto qu- piše c-: cos (quos), cosdam (quosdam); ingungeret (ingungeret); Gayus (Gaius); hamoris (amoris), gardinales i ghardinales (cardinales), choortati (cohortati) — toĉno reproducira izgovor. Po tome se moţe pretpostaviti da je prepisivaĉ bio venecijanskog podrijetla. Zagrebaĉki (Z) dosta nedosljedno piše aele , veznik cum piše quum, glas /k/ takoĊer ponekad piše grafemom ch: Aschlepii, schandalo; neujednaĉeno pisanje ci/ti pred vokalom. Venecijanski koristi g za diftong ae, a karakteristiĉna mu je i veoma ĉesta kratica na 3.1. pl. —erunt: ere' Ostali su rukopisi mlaĊi i pravopisno dotjeraniji.

Tekst je, što je već obrazloţeno, podijeljen na 49 poglavlja, kako je bilo u izdanju Raĉkoga, a i unutar poglavlja oznaĉeni su odlomci uglavnom na mjestima kako je sadrţajne cjeline odreĊivao prvi priredivaĉ kritiĉkog izdanja Tomine Povijesti.

Stemma codicum pokazuje da je arhetip splitski rukopis (S). Svi kasniji prijepisi dijele se u tri grane (u zagradama su kratice svih rukopisa):

I. grana (trogirski s njegovim prijepisima i meĊusobnim grananjem)

1. trogirski — Papalićev kolektanej (T)

2. Cindrov (C) prijepis trogirskoga s elementim vatikanskoga

3. zagrebaĉki (ZVer) — prijepis Cindrova kolektaneja

4. splitski (S4) — Zaninovićev prijepis ZVer rukopisa

5. Luĉićev prijepis Cindrova rukopisa u Arhivu Splitskoga kaptola (S2)

6. prijepis Luĉićeva prijepisa Cindrova rukopisa (S3)

7. dubrovaĉki rukopis (R) iz biblioteke Arneri — x? trogirski, Cindrov

8. zagrebaĉki rukopis u Arhivu HAZU — Cindrov (Z4)

II. grana (prijepisi splitskoga bez daljnjeg grananja)

1. zagrebaĉki (Z)

2. venecijanski (M)

3. vatikanski (V)

4. zagrebaĉki u Arhivu HAZU — Dumaneov prijepis (Z3)

III. grana (vatikanska)

1. vatikanski (VL) prijepis vatikanskoga s elementima Cindrova rukopisa

2. vatikanski (VUrb) slobodniji prijepis V i VL

U zakljuĉku trebalo bi se vratiti na pitanje Tomina autorstva. Nedvojbena je starost kodeksa, pripadnost regionalnom splitskom i trogirskom skriptoriju, jasno je kako je teklo njegovo nastajanje u krugu Splitskoga kaptola, gdje je stoljećima bio skriven od oĉiju javnosti. Moţda zbog toga što je bio skromnije opremljen, što nije bio dovršen i što se nije isticao zlatnim inicijalima, kodeks je ostao saĉuvan do današnjega dana upravo tamo gdje ga je njegov autor osmislio, stvarao i pisao. Zašto odbaciti pretpostavku da je pred nama Tomin autograf ako je prema paleografskoj analizi i materijalnim karakteristikama kodeksa mogao nastati za Tomina ţivota. Filološka analiza ispravaka u tekstu odaje autorski ĉin, koji nije mogao biti kazivan u pero nekom drugom pisaru. Zašto ne priznati starom kodeksu njegovu istinsku vrijednost i autentiĉnost autorove ruke, koja je poznavala i beneventanu i goticu. Kad je Toma na ispravi napisao goticom svoj notarski znak, nije mogao pretpostaviti da će time otvoriti pitanja o kojima će biti rijeĉi i poĉetkom XXI. stoljeća. Moţda će ovo izdanje pomoći u rješavanju Tomine tajne.

Luka Bobovišće na Braĉu, 1. rujna 2003. godine Olga Perić

SIGLA

S codex Spalatensis KAS-623, saec. XIII.

T codex Traguriensis Cod.lat.med.aevi 440 (M.O. D. L. 38822), saec. XIV. Z codex

Zagrabiensis R 3311, saec. XV/XVI. et XVII. ZVer codex Zagrabiensis ex bibliotheca Verantiorum (Vranĉić-Draganić) R 5720, saec. XVI/XVII.

M codex Marcianus Cl. IX, cod. LXXV, MSS latini 3290, saec. XV. V codex Vaticanus Vat.

Lat. 7019 (ohm 6526), saec. XIV/XV. VL codex Vaticanus (ex dono Lucii) Vat. Lat. 6958, saec. XVI/XVII? VUrb codex Vaticanus Urbinas Vat. Lat. 910, saec. XVII/XVIII?

HISTORIA SALONITANA

0 Dalmaciji

I,1-2

POVIJEST ILI KRONIKA SALONITANSKIH I SPLITSKIH PRVOSVEĆENIKA I. 0 Dalmaciji Dalmacija je prema Izidoru(1) prvi dio Grĉke, a nazvana je po starome gradu Delmisu(2) koji se tamo nalazio. Ali ne zna se toĉno u kojem je kraju Dalmacije bio taj grad. Nekoć je ime Dalmacija imalo šire znaĉenje: smatralo se da je to jedna provincija zajedno s Hrvatskom. Postoji, naime, pokrajina u gornjim krajevima koja se zove Delmina, gdje se još više stare zidine, spominje se da je tamo bio grad Delmis. Sada je Dalmacija priobalna pokrajina koja poĉinje od Epira, gdje je Draĉ, i proteţe se sve do Kvarnerskoga zaljeva, u ĉijoj je unutrašnjosti grad Stridon,(3) koji je bio na granici izmeĊu Dalmacije i Panonije. To je bila domovina blaţenoga Jeronima,(4) izvrsnoga nauĉitelja. Drugo je ime za Dalmaciju Liburnija,(5) prema nekoj vrsti gusarskoga broda koji je kod njih bio u upotrebi. Stoga Lukan(6) kaţe: i Liburne koji se s grĉkim brodovljem po moru bore.(7) Bavili su se gusarstvom zbog pogodnog poloţaja jer to more s brojnim otocima pruţa mnoga skrovišta i pristaništa. Nazvana je ova provincija i Ilirida po nekoj amazonskoj(8) kraljici koja je tamo vladala i od koje su ovi narodi, prema priĉi, vukli podrijetlo.

0 Dalmaciji

I, 3-4

Trojanac Antenor(1) prošao je morem ove provincije. On je, izbjegnuvši propast svoga grada, poveo mnoge bitke s dalmatskim narodom i naposlijetku došao u venetsku pokrajinu. Došavši do obala rijeke Pada, sagradio je grad Patavij,(2) koji se sada zove Padova, kako se moţe proĉitati kod Vergilija.(3) Iz rimske je povijesti poznato da je car August, kada je vodio vojsku u ilirskim krajevima, a sam se drugamo ţurio, poslao zapovjednika, po imenu Venija, protiv Panonaca koji su ţivjeli izmeĊu dviju brzih rijeka Drave i Save. Protiv stanovnika Dalmacije poslao je zapovjednika Vibija s velikom vojskom. Ti su Dalmati boravili u šumama, pustošili i pljaĉkali okolne provincije. Sukobivši se s njima, Vibije je pobijedio taj narod. Premda je to bio divlji rod ljudi, prisilio ih je ostaviti oruţje, kopati zemlju i iz zemlje vaditi zlato. Pjesnici u priĉama kaţu da je Kadmo,(4) pretvorivši se u zmiju, došao u to provinciju. Njegov je grad bio Epidaur koji je smješten pored Dubrovnika. Tamo je velika špilja i sve do danas zadrţalo se mišljenje da tamo ţivi zmaj. Stoga će pjesnik: Zašto drugova grijehe tako strogo ti sudiš kao da si zmija epidaurska.(5) Zbog toga se govorilo da su ti narodi od zmije roĊeni. 0 blaţenom se Hilarione takoĊer moţe proĉitati da je

0 Dalmaciji

I, 5

tamo svladao velikoga zmaja. Povijest kaţe da je Kadmo bio kralj u Grĉkoj, da je protjeran, da je došao u Dalmaciju i postao ljuti gusar. Poĉeo je juriti po moru poput ljigave zmije, postavljati zasjede onima koji su plovili i napadati nemoĉne koje je god mogao. Ta se provincija isto tako zove i Adrija(6) prema Adrijani, kćeri kralja Minosa, koju je ugrabio Tezej. Plovio je po moru, a kad ju je zamrzio, ostavio ju je samu na nekom otoku i pobjegao s njezinom sestrom Fedrom. Pronašao ju je Bakho, koji se naziva i otac Liber, i uzeo je za ţenu.(7) Neki kaţu da se Adrija naziva po nekom Adriju, Italovu bratu koji je tamo vladao, ili, prema nekima, Adrija se naziva prema rijeĉi adra, što znaĉi kamen jer je to provincija kamenita i brdovita.(8) Stoga Ovidije kaţe: ispod planina Dalmacije zaljeva niz.(9)

0 Saloni

II, 1-2

II. 0 Saloni Salona je bila metropolitanski grad Dalmacije, grad velik i drevan, o kojem govori Lukan:

Tamo gdje Jadranskog mora val u dušu bije Salonu.(1) Salona je pak nazvana po salum,(2) to jest po moru, jer je smještena na morskoj obali. Dugaĉkom je zovu zbog toga što se ne proteţe u širinu nego

u dulinu gotovo šest milja prema zapadu.

Ovaj grad u vrijeme graĊanskih ratova(3) nije priznavao Cezarovu vlast jer je ĉuvao nepovredivu odanost rimskoj republici. Stoga Cezar pošalje svoga roĊaka Antonija s velikom pomorskom vojskom da je pokori, a sam se slijedeći Pompeja prebaci iz Brundizija u Epir. Tada je Antonije poslao

naprijed nekog zapovjednika, po imenu Vulteja, da na otocima salonitanske obale ujedini vojsku. No u Saloni bijahu dva zapovjednika: Bazil i Oktavije, sljedbenici Pompejevi. Oni su

u oĉekivanju Cezarovih pristaša prikupili velike ĉete okolnih naroda, toĉnije Kureta, Dalmata

i Histra, da se s njima sukobe. No Vultej, pritisnut nestašicom hrane i vode, nije više mogao boraviti na otocima. Premda je sa svih strana bio opkoljen neprijateljskim zasjedama, ipak se ukrcao na laĊu sa ĉetom snaţnijih drugova u ţelji da se potajno prebaci na kopno. Budući da su neprijateljske zasjede bile svuda uokolo, laĊa je uhvaćena usred plovidbe. LaĊa je bila nepomiĉna i kad je Vultej vidio da nema kuda skrenuti, ohrabrio je svoje da budu spremni odvaţno se boriti za ĉast Cezarovu prije nego što padnu u neprijateljske ruke. Tako se i dogodilo: kad su Vultej i njegovi vidjeli da pompejevci napadaju kopljima, kamenjem i strijelama i da su već spremni rukom dohvatiti brod i uskoĉiti, a oni su već

umorni jer su se duţe vremena hrabro odupirali, jedan su drugom zadali rave da ne bi ţivi pali

u ruke neprijateljima. I tako su poginuli. Kad je Antonije ĉuo za pogibiju Vulteja i njegovih suboraca, odustao je od dolaska u Salonu i vratio se Cezaru. Ovaj je grad do to mjere ĉuvao nepovredivu odanost republici da je Cezarova vlast nad gradom Salonom bila neznatna, iako je uspio pobijediti ĉitav svijet i sam postao jedini vladar svijeta.(4)

O Saloni

II, 3

Stoga je poslije Cezarova ubojstva Oktavijan August poslao ĉovjeka, koji se isticao među konzulima, po imenu Azinija Poliona,(5) i dao mu veliku vojsku da podvrgne Salonu pod rimsku vlast. Tada Polion dođe u Dalmaciju i bez prestanka stade napadati Salonu. Opkoljeni je grad,

izmuĉen dugotrajnim napadima brodovlja i konjice, napokon pao u ruke Rimljana. Tijekom to opsade rodio se Polionu sin, kojemu je dao ime Salonin. Tada je doista velik dio grada bio razoren, veća su utvrđenja srušena, kako se više nikada ne bi mogao odupirati rimskoj državi. Izvojevavši pobjedu, vratio se Polion sa svojom vojskom u Rim, gdje ga je senat i rimski narod doĉekao iskazujući mu hvalu i slavu trijumfom. 0 tome u odama

pjeva Horacije: jer lovor vjeĉno trajne ĉasti dalmatskim njemu rodi trijumfom.(6) Taj je

Polion bio ne samo jak na oružju nego se isticao i pjesniĉkim darom, napisao je nekoliko knjiga u lirskim metrima.(7)

0 svetome Dujmu i svetome Domnionu III, 1-2 III. 0 svetome Dujmu(1) i svetome Domnionu Blaženi Pavao apostol(2) bio je prvi koji je širio evanđelje Kristovo od Jeruzalema sve do Ilirika. On sam ipak nije osobno došao u Ilirik propovije- dati nego je poslao svoga uĉenika Tita, kako kaţe Timoteju: Krescent ode u Galaciju, Tit u Dalmaciju.(3) Blaţeni je Tit(4) došao do krajeva Dalmacije propovijedajući narodima rijeĉ spasa, no nije tamo dugo ostao. Kad je ĉuo da je upravitelj Festo zapovjedio blaţenome Pavlu da produţi u Rim, odmah je sve ostavio i ĉekao ga je u gradu jer je došao prije njega. Kada je blaţeni apostol tamo došao, propovijedao je duţe vremena rijeĉ Boţju. Kad je pak po Duhu Svetome saznao da u istome gradu treba podnijeti muĉeništvo, pobrinuo se da uredi crkve u Grĉkoj. Stoga nije vratio Tita u Dalmaciju nego u Grĉku, gdje je bio poznatiji, i postavio ga za glavnog svećenika na otoku Kreti. Na njegovo mjesto blaženi Petar, prvi među apostolima, pošalje nekog svoga uĉenika, po imenu Dujma, po narodnosti Sirijca iz Antiohije, da narodima Dalmacije propovijeda rijeĉ života što je Tit bio zapoĉeo. Blaženi je Petar odredio da se svećeniĉke sluţbe kršćanske vjere tako rasporede po pojedinim gradovima ĉitavoga svijeta, kako su to od davnine ustanovili pogani. U onim gradovima, u kojima bijahu poganski prvosvećenici, koji su se nazivali protoflamini, odredio je da se postave biskupi, a u metropolije provincija, gdje bijahu arhiflamini, odredi da se postave nadbiskupi.(5) Stoga je na obale Jadranskoga mora uputio trojicu svećenika: Apolinara(6) u Ravenu, koja je metropolija ĉitave provincije Emilije, Marka evandelista(7) u Akvileju, koja je na ĉelu Venecije i Istre, Dujma(8) pak pošalje u Salonu, glavni grad

0 svetome Dujmu i svetome Domnionu III, 3 Dalmacije i Hrvatske. Duţe je vremena zatim propovijedao u tome gradu, mnoge je po ĉitavoj provinciji odvratio od zablude poganstva i okupio nemalu crkvu Kristu. Tamo je okonĉao muku svoga muĉeništva sretno prolivenom krvlju. Zbog njegova presjajnoga apostolskog ugleda, Apostolska stolica svim

njegovim nasljednicima dodjeljuje prema ždrijebu nadbiskupska obilježja. On je pak podnosio muĉenje s mnogim drugima, koji su slavu muĉeništva postigli mjesec dana prije njega.

U doba Dioklecijanovih i Maksimijanovih(9) progona ţivio je drugi muĉenik sliĉna imena, ĉije se ime Domnion neznatno razlikuje od imena

nadbiskupa Dujma. On je bio jedan od komornika tiranina Maksimijana. Budući da je Domnionm uživao veliku naklonost cara, ĉuvao je carsku krunu i stavljao ju je na carevu glavu kada je to bilo potrebno. Potajno je pak bio kršćanin. Videći da je Maksimijan tako bjesomuĉno okrutan prema kršćanima, da je mnoge odvratio od svete namjere, a jer je sam bio odan i velik kršćanin, stao je hrabriti muĉenike da do kraja istraju u svetoj vjeri. Dao im je tada priliku da izbjegnu tiraninov bijes i da krenu u Rim. Kad je to Maksimijan doznao, okrenuo se divlje i još bjesomuĉnije protiv njega: trebao je biti na licu mjesta kažnjen smrću, osim ako se ne bi, lišen svih kraljevskih oznaka, kod prvog priznanja da je kršćanin, poklonio poganskim idolima uz prinošenje žrtve. Ali blaženi Domnion pobjegne od tiraninova bijesa i pohita u Rim. Dok je išao Klaudijevom cestom,(10) blizu nekoga grada koji se zvao Iulia Chrysopolis,u napali su ga carevi ljudi, koji su ga u trku slijedili. Opkolili su ga, trgli bodeže i odsjekli mu glavu. Priĉa se da je sam muĉenik božanskom sposobnošću vlastitim rukama digao sa zemlje svoju glavu i ĉvrstim koracima pregazio neku tamošnju rijeku po imenu Satirion. Ondje je neko vrijeme poĉivao pokopan u grobu. Budući da je Gospodin preko njega uĉinio mnoga ĉuda, iz mnogih su se provincija slijevali da bi našli ozdravljenje. Tada su salonitanski građani, jer je bio imenjak nadbiskupu blaženom Dujmu, otišli i oteli tijelo blaženoga Domniona i uz veliko štovanje smjestili ga u Salonu. Stoga se zbog sliĉnosti imena veoma ĉesto pogrešno piše rijeĉ Domnion umjesto imena Dujma i obrnuto. U isto je vrijeme kod Salone blaženi Staš iz Akvileje podnio svoje muĉeništvo za ime Kristovo.

0 gradnji graĎevine koja se zove Split IV, 1-2 IV. 0 gradnji graĎevine koja se zove Split

U

isto je vrijeme senat i rimski narod Dioklecijana, oca Maksimijanova,(1) koji je bio roĊen

u

krajevima Dalmacije, imenovao carem zbog njegovih junaĉkih djela za drţavu. Od svih

svojih prethodnika on je bio najţešći progonitelj kršćana. Progonio je bez prestanka vjerne Kristu zvjerskom okrutnošću po ĉitavom svijetu i poput razjarenoga lava nije mogao krvlju kršćana zadovoljiti ţeĊu svoje pokvarenosti. Zbog njegovih pogubnih edikata(2) svakodnevno su bile ubijane tisuće kršćana, tako da se ĉinilo da ĉitavom ljudskom rodu prijeti propast. Stoga su dvorjani savjetovali tiraninu povući tako okrutnu uredbu, kojom se svakodnevno ubija toliko ljudi, jer se treba bojati da neće imati nad kim vladati ako istrijebi ĉitav svijet. Tada je Dioklecijan pristao svladati svoju okrutnost i izdao je zakon po kojem se ne kaţnjava odmah smrtnom kaznom svatko tko se ne ţeli odreći kršćanske vjere, nego će mu biti oduzeta sva imovina, bit će prognan iz domovine i osuĊen da kopa u rudnicima i u pustinji. I tako je car zapovjedio da se u razliĉitim dijelovima svijeta sagrade mnoge graĊevine radi sjećanja na vladara i naloţio je da se na teške radove pri njihovoj izgradnji pošalju osuĊenici, najviše kršćani. U Rimu je, osim mnogih drugih graĊevina, dao sagraditi terme, u dijelovima Panonije na granici Rutenije(3) sagradio je neku veoma zapaţenu graĊevinu iz kamenja grimizne boje koja još i danas, premda je srušena, izaziva veliko divljenje kod prolaznika, kako se moţe proĉitati u povijesti ĉetvorice okrunjenih.(4) U zemlji Geta, koja se sada zove Srbija ili Ragka,(5) dao je pored neke vode sagraditi grad koji je po svojemu imenu nazvao Diokleja.(6) Budući da je bio podrijetlom iz Dalmacije, zapovjedio je da se pored Salone sagradi još odliĉnija graĊevina u obliku utvrĊenoga grada poput 0 gradnji gradevine koja se zove Split IV, 1-2 carske palaĉe.(7) U njoj su podignuti hramovi bogovima Jupiteru, Asklepiju, Marsu, što se još i danas vidi. U to je graĊevinu Dioklecijan doveo svoju majku da u njoj ţivi, i predao joj je Salonu s cijelom provincijom. Nazvana je to graĊevima Spalatum prema pallantheum kako su stari nazivali prostranu palaĉu.(8) U njegovo je doba Gaj,(9) takoder podrijetlom iz Dalmacije, imenovan prvosvećenikom Apostolske stolice. Ţivio je Gaj u doba muĉenika Sebastijana, koji je s gradskim prefektom Hromacijem, Marcelijanom i Markom pomagao muĉenicima. Premda je rodom bio blizak caru Dioklecijanu, nije mogao postići mir za kršćane, dapaĉe vihor progona zahvatio ga je s ostalim muĉenicima. Nakon što je gotovo 12 godina predsjedao Apostolskom crkvom, sa slavom muĉeništva ode ka Gospodinu.

0 salonitanskim biskupima Gliceriju i Natalu

V, 1-3

V. 0 salonitanskim biskupima Gliceriju i Natalu U to je vrijeme Salona bio bogat grad, napuĉen brojnim domaćim stanovnicima i strancima. Oluja progona već je jenjavala i crkva je pomalo dobivala na snazi. Mnogobrojni je tamošnji kler dobio crkvenu naobrazbu i poslije svetoga Dujma redom su dolazili mnogi biskupi. 0

nekima ćemo, onoliko koliko smo uspjeli doznati, izloţiti za sjećanje potomstvu. U doba cara Lava(1) tiranin Antonin,(2) odreĊen za cara, bio je uhvaćen zbog izdaje u palaĉi. Isti je Lav Lava mlaĊega,(3) sina Nepocijanova, odredio u Raveni za cara umjesto Antemija, jer se oženio s nekom njegovom nećakom. Kad se ovaj Lav zakonito domogao kraljevstva, želio je nekog Glicerija(4) oprezno svrgnuti s vlasti, jer je bio prijeke naravi i jer si je prije toga na tiranski naĉin prigrabio vlast. Želeći da on ostane izvan kraljevskih poslova i da postane gotovo privatna osoba, uĉini ga biskupom Dalmacije u Saloni.

U doba rimskih papa Pelagija(5) i Grgura,(6) nauĉitelja, nadbiskupom Salone bijaše

neki Natal,(7) roĊen u tom gradu. Budući da se oslanjao na moć svojih mnobrojnih roĊaka, od biskupske je ĉestitosti otišao stranputicom veoma daleko. Bio je neznalica, nije se predavao ĉitanju nego je gubio vrijeme na gozbama i svakodnevnim ĉašćenjima s roĊacima i prijateljima. Što je bilo još gore, opljaĉkao je crkvenu riznicu bogohulno dijeleći svojim suuĉesnicima i drugovima u pijanstvu posude koje su sluţile za sluţbu Boţju. A bio je u to doba neki arhiĊakon, po imenu Honorat, kojemu je Bog bio pred oĉima i koji je iz silne odanosti ţalio zbog lakomislenosti svojega biskupa. Kušao je u granicama dopuštenoga suprotstaviti se nadbiskupu Natalu, ponajviše zbog toga što je vidio da se crkveno blago tako nedoliĉno razvlaĉi. Nadbiskup ga je stoga veoma

0 salonitanskim biskupima Gliceriju i Natalu V, 4-5 zamrzio. Poĉeo je izmišljati mnoge spletke i podmetao je arhiĊakonu da bi ga mogao izbaciti iz sluţbe arhiĊakonata. Budući da nije mogao naći nikakav prikladan uzrok, stade hiniti veću naklonost prema njemu, kao da ga ţeli uzdići na višu ĉast. Stade ga tako nagovarati da uĊe u svećeniĉki red. Ali Honorat, sumnjajući da je posrijedi prijevara, nije na to pristao. Kad je Natal vidio da mu se ne ostvaruje njegovo lukavstvo, sazvao je kler i u svojem govoru, istiĉući da je to nuţno, nasilno je tjerao arhiĊakona da preuzme svećeniĉku sluţbu. Budući da se arhiĊakon ustrajno protivio, nadbiskup ga je udaljio sa sluţbe i oduzeo mu povlastice. Tada Honorat pošalje papi Pelagiju(8) molbu neka naloţi nadbiskupu da ga prestane zbog toga bez potrebe muĉiti. K tome je javio papi o nadbiskupovu pokvarenu ponašanju. Zato je gospodin papa, iz odanosti prema Bogu, odluĉno zapovjedio Natalu da prestane uznemiravati arhiĊakona takvim promaknućem i da odreĊenoga dana doĊe pred njega kako bi odgovarao za svoje postupke. Natal je papin nalog zanemario i ustrajao u svojoj zloći. U meĊuvremenu je prvosvećenik Pelagije preminuo(9) i naslijedio ga je nauĉitelj blaženi Grgur.(10) Ponovno je, dakle, Honorat molio blaženoga Grgura da ga zaštiti od muĉnih zahtjeva njegova prelata o preuzimanju svećeniĉke službe. Papa je, prema naredbi svoga prethodnika, opomenuo pismom Natala i naloţio da prestane muĉiti svoga arhiĊakona. No Natal nije htio zauzdati svoju pokvarenost i Honorat, izmuĉen tolikim poteškoćama i naporima, pristane na zahtjev svojega nadbiskupa. Ĉim je bio zareĊen za prezbitera, odmah je Natal izbljuvao zloću zaĉetu u svome srcu i Honoratu oduzeo arhiĊakonat rijeĉima: »Ne moţe svećenik vršiti sluţbu arhiĊakonata.(11) Uskoro je na to mjesto izabrao drugoga koji mu je bio sliĉan po naravi i naĉinu ţivota. Honorat, videći da će biti tako podlo izigran, ode do pape i izloţi sve što je nadbiskup varajući uĉinio protiv njega. Tada blaženi Grgur ponovno napiše Natalu(12) da vrati Honoratu prijašnju ĉast i da pristupi pred Apostolsku stolicu kako bi odgovarao na pritužbe o svojem sramotnom ponašanju. No Natal je prezreo papinske naloge i kao ĉovjek bez savjesti

0 salonitanskim biskupima Gliceriju i Natalu V, 5 ustrajao u iskvarenosti svoje duše. Blaţeni je Grgur ţalio zbog tolike tvrdokornosti i suosjećao je s tolikim arhiĊakonovim patnjama. Stoga je nekog podĊakona, po imenu Antonija,(12) uputio u Salonu. Kad je on tamo došao potpomognut apostolskim pokroviteljstvom, najprije je blagim rijeĉima opominjao biskupa da Honorata vrati na njegovo ĉasno mjesto i da ga prestane tako zlo muĉiti. No Natal je mnogo toga protiv arhiĊakona izmišljao i traţio sve moguće puteve da to izbjegne. Antonije tada Natalu oduzme pravo na palij, odreĊujući da će donijeti odluku o njegovu izopćenju, ako se ne smiri. Na to Natal pošalje pismo papi protiv Honorata. A Honorat isto tako pošalje svoje pismo s optuţbom protiv nadbiskupa. Blaţeni Grgur odgovori Natalu optuţujući ga za mnoge prijestupe, a osobito za prijevaru u vezi s Honoratovim promaknućem, govoreći da je bilo veoma nepravedno promicati jednu osobu protiv njezine volje u svećeniĉki red i istovremeno joj, kao nesposobnoj, oduzimati sluţbu

arhiđakona, jer nije pravedno nekoga protiv njegove volje tjerati da napreduje: »Stoga smatram da se nitko bez krivnje ne smije nepravedno izbaciti iz službe.« Honoratu je otpisao rijeĉima: »Želimo i nalažemo da vršiš službu arhiđakona na osnovi prijašnjega prava, tebi prema tvojoj službi pripada ĉuvanje riznice. Ako što nestane zbog tvoje nemarnosti ili neĉije prevare, ti si to dužan nadoknaditi Bogu i nama.« Onoga pak, kojega je Natal ubacio, izbacio je iz arhiđakonata. Budući da je to stvar narasla u toliki skandal, papa je Honoratu naredio da osobno pristupi k Apostolskoj stolici, a nadbiskupu da ne dođe osobno nego da njegovi zakoniti zastupnici dođu u papinsku kuriju. Tako je i bilo, apostolskom je odlukom

stvar za obojicu bila završena.

0 shizmatiku Maksimu

VI, 1-3

VI. 0 shizmatiku Maksimu Tih dana pošalje blaţeni Grgur nekog svog izaslanika(1) da obavi vizitaciju crkava u Dalmaciji. U to je vrijeme nadbiskup Natal već bio naaustio ovaj svijet.(2) Maksim je iz ţarke taštine nestrpljivo teţio) za pontifikatom i priĉa se da je bio napokon izabran jer je to uspio postići potkupljivanjem. On nije stupio pred Apostolsku stolicu, kako je bio obiĉaj, da bude posvećen, nego je najprije poslao izaslanstvo i dobio zaštitu od careva u Carigradu.(3) Oni

ipak nalože da ode pred lice gospodina pape. No, svjestan nezakonitoga izbora, nije otišao do pape i nije zatražio suglasnost njegova izaslanika nego se nepromišljeno i drsko dao na licu mjesta posvetiti za

nadbiskupa. Kada je to papa doznao, bio je bolno potresen i odmah mu je odrješito naredio da ne obavlja sveĉani misni obred. Maksim pak ogrezao u odmetniĉko zlodjelo tvrdoglavo je prezreo papinu naredbu i uzdajući se moć svojih bližnjih i ostalih svjetovnjaka, kojima je široke ruke dijelio darove ogoljevši vlastitu crkvu, služio je mise i preuzeo sve biskupske uloge. Tada je blaženi Grgur napisao kleru(4) i naložio salonitanskome narodu da nitko ne dolazi u dodir s tim Maksimom koji je prigrabio svećeniĉku ĉast. No svi su se toliko bojali njega i njegovih suuĉesnika, da

nitko nije usuđivao izbjegavati ga javno. Arhiđakon pak Honorat i biskup Paulin,(5) jer su bili razboriti i staloženi ljudi, pridržavali su se naredbe vrhovnog svećenika i izbjegavali toga Maksima kao odmetnika i izopćenika. Napokon su i sami carevi optužili Maksima da se tako drsko i buntovniĉki odnosi prema Bogu i papinoj naredbi. Tada se

urazumio i poslao je svoje glasnike u Rim s obećanjem da će se opravdati zlodjela za koja je bio optuţen. Blaţeni Grgur, smiren tim obećanjem, Maksimu poruku da osobno doĊe u Ravenu. Maksim tada opremi brod i doĊe u Ravenu oĉekujući tamo papinu naredbu. Poslao je tako blaţeni Grgur nekog svoga notara po imenu Kastorija(6) s nalogom

0 shizmatiku Maksimu

VI, 3

Marijanu,(7) nadbiskupu u Raveni, da zajedno moraju okonĉati Maksimov sluĉaj na taj naĉin da on bude oslobođen optužbe za potkupljivanje na osnovi njegova zaklinjanja. 0 ostalim pak nedjelima neka jednostavnim rijeĉima potvrdi da je nevin pred tijelom blaženoga Apolinara.(8) Za to pak što je, premda izopćen, obavljao službu Božju, neka mu nametnu odgovarajuću pokoru. Tako je stišan sluĉaj toga Maksima.(9)

Kako je osvojena Salona

VII, 1-3

VII. Kako je osvojena Salona U meĊuvremenu je salonitanski grad svaki dan neumitno sve više propadao jer su barbari bili u neposrednoj blizini i neprestano ga napadali. Vladala je u njemu gradanska nesloga, a javnim se poslovima nije dovoljno razborito upravljalo. Nije postojao mudar upravitelj da zauzda oholost, da kazni zloću, svatko je svoju vlastitu volju smatrao pravdom. Štovao se moćniji, a nemoćni su bili izloţeni pljaĉki. Pravda je bila daleko, pokvarenost je svime ovladala. Boga se nisu bojali, svete nisu štovali, izumrlo je milosrĊe i poboţnost; mrţnja, grabeţ, lihva; krivokletstvo i druga nedjela zahvatili su ĉitav grad. Vjeru su ismijavali, kler prezirali, a poniznost je poklekla pred ohološću. Crkvi se nije davalo ono što je odreĊeno davati, a traţilo se od nje ono što nije trebala davati. U traţenju gradskoga upravitelja nisu bili sloţni nego podijeljeni, nisu birali nekoga tko bi mogao koristiti svima, nego tko bi u svoje ime mogao osigurati dobitak prijateljima ili gubitak neprijateljima. Tako je u gradu bilo mnogo gospodara a malo podanika, mnogo nalogodavaca a malo poslušnih. Nisu se ponašali kao da vole domovinu nego kao da nastoje grabeţljivo pljaĉkati neprijateljsku zemlju. Sredstva za javne troškove grabili su moćnici i cijeli je teret javnih sluţbi pao na jadnu sirotinju. Osim toga, pokvarena je Venera bez ikakva vela stida kaljala sve staleţe, sve spolove i dobi. Od raspuštene su poţude mladići omlitavjeli, od tvrdokorne škrtosti starci su se kodili, ţene su se bavile vraĉanjem, svi su bili prepuni iskvarenosti. Nepravde nanesene sugraĊanima smatrali su slavnim djelima. U samome gradu ĉinili su se drskima i odvaţnima, ali u susretu s neprijateljima postajali bi plasljivi i za rat nesposobni. Salona, iskvarena takvim i sliĉnim porocima, što je mogla drugo nego krenuti prema dnu? Što je drugo preostalo nego juriti u propast? Kako je pak došlo do konaĉne propasti,(1) nije sasvim jasno. Mi ćemo, kao i u dosadašnjem izlaganju, pokušati izloţiti dijelom ono što je napisa- no , dijelom ono što je došlo predajom a dijelom slijedeći mišljenja drugih. Priĉa se da je Salona bila razorena u vrijeme Gota(2) koji su pod vodstvom Totile(3) krenuli iz krajeva Teutonije i Poljske. Sam je, naime,

Kako je osvojena Salona VII, 4-5 voĊa, prije nego što je navijestio rat Italiji, prošao razarajući kroz krajeve Dalmacije. Razorio je tada dijelom grad Salonu. Sam je ušao u spomenuto zdanje cara Dioklecijana, srušio i uništio tamo carske isklesane natpise i dao razoriti jedan dio to graĊevine. Iz krajeva Poljske došlo je s Totilom sedam ili osam uglednih plemena po imenu Lingoni.(4) Kad su oni vidjeli da im je zemlja Hrvatska prikladna za boravak, jer su u njoj ostali rijetki koloni, traţili su je i dobili od svojega voĊe. Ostavši tamo poĉeli su tlaĉiti domaće stanovništvo i surovo ga pokoravati pod svoju vlast. Hrvatska je brdovita pokrajina, koja se nalazi

na sjevernoj granici Dalmacije. Od davnine se taj kraj zove Kurecija, a narodi koji se sada nazivaju Hrvatima, nekada su imali ime Kureti ili Koribanti;(5) stoga Lukan kaže: Tamo

se uzda u ratniĉki narod Kureta koje hrani zemlja okružena Jadranskim morem.(6) Zvali

su ih Kuretima jer su ne zaustavljajući se trĉali od mjesta do mjesta i lutajući po šumama

i

gorama živjeli u divljini. Ćud su poprimili od surovosti prirode u domovini i zbog toga su se poput zvijeri veselili surovom ratovanju, napadima i pljaĉkama. Veoma ratoborni i ne libeći se izložiti se smrti najĉešće su se izlagali neprijateljskome oružju. Mnogi ih pjesnici spominju po nekom smiješnome vjerovanju. Kada dođe do pomrĉine mjeseca,

misle

da ga duhovi grizu i uništavaju, stoga udaraju o sve mjedene predmete u kući, kao da vjeruju da će mjesecu u nevolji pomoći ako bukom tjeraju zle duhove. Stoga će Vergilije:

Kureti koji o mjed udaraju.(7) Izmiješali su se ti narodi i postali jedan narod koji je imao sliĉan naĉin života, obiĉaje i jedan jezik. Imali su i vlastite vođe. Iako su bili pokvareni i divlji, ipak su bili kršćani ali veoma sirovi. Zarazila ih je također i arijanska kuga. Mnogi su ih nazivali Gotima i isto tako Slavenima prema posebnom imenu onih koji su došli iz Poljske ili Ĉeške.

Kako je već spomenuto, oni su napadali latinske stanovnike koji su nastavali primorske krajeve a najviše Salonu, glavni grad ĉitave pokrajine.

Taj je grad već izgubio svoju nekadašnju moć i veoma je osiromašio. Grad nije imao dostojnoga upravitelja i zbog toga su ga neprijatelji mogli lako osvojiti i opustošiti.

Kako je osvojena Salona

VII, 6-7

I tako je voĊa Got, koji je bio na ĉelu ĉitave Sklavonije, skupio veliku vojsku sastavljenu od pješaka i konjanika i spustio se s planina. Utaborio se s istoĉne strane grada, a drugom odjelu svoje vojske zapovjedio podići logor sa zapadne strane iznad mora. Poĉeo je sa svih strana napadati

Salonu napadajući ĉas strijelama, ĉas kopljima. Jedni su s obronaka brda, koje se tamo uzdiže, vitlali prema zidinama iz praćaka kamenje sa strašnom bukom, drugi su se polako približavali zidinama zbijeni u jedan red i pokušavali probiti vrata. A Salonitanci su se hrabro odupirali rasuti po zidinama, braneći se od neprijateljskih kopalja zaklonima i štitovima. Oni su isto tako na neprijatelje valjali golemo kamenje; jedni su na one koji su se izdaleka borili bacali kamenje iz bojnih naprava, a drugi su odašiljali strijele metaljkama i lukovima. I tako je više dana na razne naĉine tekla borba s neodluĉnim ishodom. Ali što vrijedi ljudski trud kad nedostaje milost zaštite Božje! Zbog mnogih će grijeha, zajedniĉkih i pojedinaĉno poĉinjenih, prema presudi višnje osvete griješni grad biti razoren maĉem. Građani su bili izgubili razum i moć odluĉivanja, biskup bijaše nikakav, upravitelj beskoristan, narod razuzdan, nisu znali što bi bilo pametno uĉiniti. Jedni bijahu odviše plašljivi, drugi više od dopuštenoga samouvjereni. Tako je izvor propadanja u poĉetku bio u samome gradu. A zatim neprijateljske ĉete nisu prestajale svakodnevno napadati jadan grad. Salonitancima su već oslabile snage i svladavao ih je umor. Jedva su odbijali napad mnoštva i gubeći nadu da će se moći oduprijeti, nisu više svim srcem branili zidine. Toliki ih strah bio obuzeo da su pali duhom i svaki pojedini mislio je samo o bijegu.

Dogodilo se pak da su jednoga dana bogatiji graĊani potajno prenijeli svoje stvari do mora i poţurili ukrcati ih na brodove. Kad je to vidio ĉitav gradski puk, svi su - ţene i nejaka djeca — u gomili pojurili do Luke i nastojali ukrcati se na laĊe i razbjeţati na sve strane. Grabili su iz kuća štogod su mogli, a vika matrona i djevojaka u snaţnoj se buci dizala do

neba. Sirotinja se također s malim zamotuljcima žurila u luku i pokušavala se ubaciti na brodice. Jedni su gotovo goli i bez iĉega jedva mogli uskakati u ĉamce, drugi plivati do brodova. Neke su u neuspješnom pokušaju u buĉnoj gomili potopili valovi.

Kako je osvojena Salona

VII, 8-9

Neprijatelji

su

odmah

provalili

u

grad

i

nisu

prestajali

 

s

leĊa

ubijati

bjegunce,

pljaĉkati,

ne

štedjeti

nikoga

na

svome

 

putu

i

paliti

kuće.

Kad

se

ubrzo

jadan

grad,

napušten

i

bez

zaštite

vlastitih

sinova,

 

ispunio

neprija-

teljskom

svjetinom,

nije

bilo

nikoga

da

poštedi

 

crkve,

da

se

smiluje

drev-

nim

zidinama

i

vrijednim

palaĉama,

nego

su

u

navali

bijesa

zapalili

ĉitav

grad

i

u

kratko

ga

vrijeme

pretvorili

u

prah

i

pepeo.

Od

tolika

bogatstva

odnijeli

su

malo

plijena.

Najvećom

su

nagradom

za

 

pobjedu

smatrali

to

što su tako sjajan grad mogli uništiti uz neznatan gubitak vlastite vojske.

Tko bi mogao nabrojiti koliko su bijednih gradana, koliko nesretnih

djevojaka, koliko djeĉaka odveli u zarobljeništvo? Tko bi se mogao sjetiti broja onih koje je požderao maĉ, koje je progutala vatra, koje je u bijegu usisalo more? A jadni građani, gledajući lomaću mile domovine, nisu mogli žaliti, nije im bilo dopušteno za njom plakati nego je svatko za sebe u strahu za vlastiti život žurio otploviti brodom. Niti je bilo vremena da se sazove vijeće, niti su mogli odluĉiti što treba uĉiniti za opći spas, nego je svatko u brizi za svoju obitelj razmišljao kuda da krene sa stvarima koje je uspio izvući iz pokopane domovine. Niti su to mogli sabrano uĉiniti jer su se u tolikom metežu i bez reda penjali na lade bježeći glavom bez obzira da otac nije nalazio sina, niti sin oca, žena nije mogla vidjeti muža, ni muž ženu. Jedina bila im nada napustiti zemlju otaca. Oni koji su prije pobjegli nisu ĉekali posljednje: oni koji su bili posljednji nisu mogli zadržati one koji su se žurili. Kao da su bili pijani ili ludi, tražeći spas jedino u bijegu, nisu znali kojim sigurnijim putem krenuti. Kako je žalostan bio prizor jadnih žena koje su ĉupale kosu, koje su se udarale po grudima i obrazima!

Kako su jaukali i stenjali jer nisu znali od ĉega bjeţati — od ognja ili maĉa?

Kako su Salonitanci pobjegli na otoke VIII, 1-3 VIII. Kako su Salonitanci pobjegli na otoke Pošto su brodovima otplovili daleko od obale, raspršili su se: jedni su žurili prema raznim otocima, a drugi su još dalje veslali smatrajući da niti na otocima neće biti posve sigurni. Napokon je jedan dio pristao na otok koji se zove Šolta, drugi na Braĉ, treći na Hvar, a ostali su doplovili u luke Visa i Korĉule. Kad su se iskrcali s lada, svatko je poĉeo tražiti svoju obitelj, slati poruke po jednim i drugim otocima i povezivati se po rodovima. Oni koji su se meĊusobno našli, veselili su se što su izbjegli takvu opasnost, a oni koji se nisu pronalazili oplakivali su svoje kao mrtve. Kad se tuga i ţalost zbog tolike nevolje malo smirila, stali su se meĊusobno tješiti. Tada svi poĉeše plesti kolibe od lisnatih grana i pruĉa i smještati se po prikladnim mjestima. Poĉeli su se baviti razliĉitim poslovima. Jedni su obraĊivali zemlju, drugi su plovili morem i trgovali. Jao, koje li patnje! Koliko ih je bogatih i uglednih bilo u Saloni koji su sada na tuĊim vratima bijedno prosili kruh. Tada su odabrani mladići poĉeli ploviti uz obalu Dalmacije na liburnama(1) pod oruţjem i neprijateljima postavljati zasjede. Toliko su ih svakodnevno ubijali i pljackali da se nitko od Slavena nije usuĊivao spustiti se do mora. Tako su Salonitanci dugo vremena ostali na otocima provodeći ţivot pun jada i bijede. U isto se vrijeme Ivan,(2) vrhovni svećenik Apostolske stolice, budući da je bio rodom Dalmatinac, veoma ražalostio slušajući o nesretnom udesu svoga naroda. Poslao je nekog opata po imenu Martina s velikom svotom novca za otkup zarobljenika. Kad je ovaj došao u krajeve Dalmacije, mnoge je zarobljenike otkupio od Slavena i otposlao ih je njihovim roditeljima. Taj je Martin prema apostolskoj zapovijedi relikvije mnogih svetaca preuzeo u krajevima Dalmacije i Istre i prenio ih u Rim k spomenutom papi Ivanu. Veleštovani ih je papa s poštovanjem preuzeo i pohranio u crkvi blaženog Ivana Lateranskoga; gdje je izvor krstionice. Tamo je dao naslikati u zlatnom mozaiku lik svetoga Dujma s palijem i ostalom biskupskom odjećom. Isto je tako dao naĉiniti sliku blaţenoga Staša meĊu ostalim svecima.

Kako su Salonitanci pobjegli na otoke VIII,

4

U to isto su vrijeme neki došljaci koji su, kako priĉaju, bili istjerani iz Rima, pristali brodovima blizu Epidaura. Bijaše Epidaur biskupski grad, podložan salonitanskoj crkvi, što se može zakljuĉiti iz pisma svetoga pape Grgura, koje je poslao nadbiskupu salonitanskom Natalu, u kojemu ga

prekorava što je bez privole sinode uklonio nekog Florencija,(3) biskupa crkve u Epidauru, zbog nekih pripisanih mu ali nedokazanih prijestupa. Ovaj je sluĉaj spomenuti papa povjerio svome podđakonu Antoniju kojega je bio poslao u Salonu, kako smo prije spomenuli. Došljaci, koje sam gore spomenuo, svoje su sjedište smjestili u tim krajevima, a grad Epidaur su ĉestim napadima veoma izmuĉili, izmuĉenoga su osvojili i osvojenoga pretvorili u pustoš. Ljudi su se s njima izmiješali i postali jedan narod. Sagradili su Dubrovnik i živjeli u njemu.(4) Od tog su vremena nastojali dobiti palij za svoga biskupa.

Kako su se Salonitanci raspršili po raznim mjestima IX, 1-2 IX. Kako su se Salonitanci raspršili po raznim mjestima U međuvremenu su Salonitanci, boraveći na otocima, trpjeli zbog jalove zemlje i nestašice vode. Gorjeli su od snažne želje vratiti se u domovinu. Ali iako je Salona ležala napuštena, neprijatelji se nisu usuđivali u njoj boraviti. I Salonitancima se ĉinilo da tamo boravak ne

može biti siguran, neprijateljski je oganj sve uništio, kule i zidovi ležali su srušeni, samo je kazališno(1) zdanje, koje je bilo sagrađeno na zapadnom dijelu, još uvijek ostalo netaknuto. Tako je nesretne građane odanle tjerala nestašica, a ovdje su se još uvijek bojali neprijatelja. Budući da su se u velikom broju rasuli po svijetu, ostalo ih je malo i bili su bez sredstava te

nisu mogli ni pomišljati na obnovu grada. Stoga se dogodilo da su neki, koji su otišli s otoka, tražili sebi prikladna mjesta za stanovanje po raznim dijelovima dalmatinske obale. Neki su ploveći prema zapadnoj strani pristali u luci nekog drevnog, ali porušenoga grada. Kad su vidjeli da je mjesto pogodno za boravak, sagrade

tamo neku utvrdu i stanu u njoj stanovati. Budući da im se položaj mjesta svidio zbog okolnih otoka i pogodnosti pristaništa, nisu držali potrebnim vratiti se u Salonu. Ĉinilo im se da ništa ne nedostaje osim rijeke Jadra koja je veselo tekla s istoĉne strane salonitanskoga grada. 0 njoj ĉitamo kod Lukana: Tamo gdje Jadranskog mora val udara

dugu Salonu a Jadro trepereć ususret blagim se vjetrima pruža.(2) Spomenutom je gradu dakle dano ime

Jadrija ili kako se nekima više sviđa: Jadrija je dobila ime po osnivaĉu Jadriju.(3)

Kako su se vratili s otoka i ušli u Split X, 1-4 X. Kako su se vratili s otoka i ušli u Split MeĊu Salonitancima, koji su se bili povukli na obliţnje otoke, bijaše neki ĉovjek po imenu Sever ĉija je kuća bila pored stupova palaĉe iznad mora. Budući da se svojim većim znaĉajem isticao meĊu drugima, zvali su ga Velikim Severom.(1) On stade sokoliti svoje sugraĊane da se vrate

u domovinu. Ali nije bilo sigurno podizati nastambe u ruševinama drevnoga grada te im je savjetovao da se privremeno povuku u Dioklecijanovo zdanje gdje će moći sigurnije boraviti i obrađivati barem neki djelić svoje zemlje bez velikoga straha sve dok ne bude moguće, ako se prilike poprave, obnoviti Salonu. I svidio se taj savjet plemićima i svim puĉanima te su se međusobno dogovorili da bogati sagrade kuće na vlastiti trošak, drugi koji nisu imali dosta imutka za gradnju kuća uzet će okolne kule za stanovanje, a ostali puk neka stanuje pod svodovima i u kriptama.

Tada, odnijevši i ukrcavši na brodove sve što su imali na otocima, preplove sa ţenama i djecom, ali bez ţivotinja. Došli su i ušli u spomenutu

građevinu koja nije bila sagrađena za grad nego za kraljevsku palaĉu. Budući da je palaĉa bila prostrana, poĉeli su je nazivati Spalatum.(2) Smjestivši se tamo, podigli su skromne nastambe prema potrebama toga vremena.

I tako je onaj napaĉeni grad Salona, ugledan i drevan, zbog mnogih

grijeha, koje je prema Bogu poĉinio, spao na takvu bijedu da od brojnog njegova stanovništva nije ostalo ni toliko da bi moglo ispuniti unutrašnjost toga maloga grada. Smjestili su se u onom dijelu koji gleda na more, a ostali dio gradića ostavili su praznim.

Tada poĉeše polako izlaziti i obraĊivati zemlju u blizini. Kada su voĊe

Gota ĉuli da su se salonitanski građani vratili s otoka, odmah su krenuli vojskom na njih, poĉeli pustošiti njihove nasade i ne dopuštati im izlazak iz grada. Tada građani, međusobno se posavjetovavši, pošalju izaslanstvo carigradskim carevima(3) moleći i tražeći da im bude dopušteno stanovati u Splitu i posjedovati teritorij grada Salone na osnovi nekadašnjega prava.

Tako je i bilo. Postigavši sve što su ţeljeli, izaslanici su se vratili k svojim

Kako su se vratili s otoka i ušli u Split

X, 5

sugraĎanima noseći sveti reskript gospodara vladara. Zapovijed je takoĎer poslana voĎama Gota i Slavena uz strogu naredbu da ničim ne ometaju salonitanske graĎane koji žive u Splitu.

Kad su primili naredbu vladara, nisu se više usuĊivali mašiti se oruţja protiv Splićana. Tada je meĊu njima zavladao mir i Splićani su se poĉeli pomalo druţiti sa Slavenima, baviti se trgovinom, sklapati s njima ţenidbene veze i ĉiniti ih sebi bliskima i mirnima.

0 prvome splitskome nadbiskupu Ivanu XI, 1-3 XI. 0 prvome splitskome nadbiskupu Ivanu Vrhovni je svećenik u međuvremenu poslao nekog izaslanika po imenu Ivana Ravenjanina(1) da prođe krajevima Dalmacije i Hrvatske i uputi kršćane u spasonosne rijeĉi Božje. U salonitanskoj crkvi od vremena pada nije bio određen biskup. Veleĉasni Ivan stade poticati kler i puĉanstvo da

u svojoj sredini obnove nadbiskupiju drevnoga grada, što su sa zadovoljstvom prihvatili.

Tada se prema obiĉaju sastao kler i svi su se suglasili da se izabere spomenuti Ivan. Kad

je primio posvećenje od gospodina pape, kao dobar je pastir došao k svojim ovcama ne

želeći zgrtati novac, jer je crkva tada bila veoma siromašna, već se trudio tražiti

duhovni dobitak u brizi za spas duša. Apostolska mu je stolica odobrila da splitska crkva dobije povlastice koje je Salona od davnine imala. Tada je on poĉeo sređivati crkvu i kler, baviti se nauĉavanjem, posvećivati se propovijedanju i veoma zdušno i brižno vršiti pastirsku službu. Obnavljao je crkve kružeći po krajevima Dalmacije i Sklavonije, zareĊivao biskupe, rasporeĊivao parohije i pomalo privlaĉio sirove i neuke narode ka katoliĉkom nauku. Tada je spomenuti Sever svoje prebivalište, koje je u Splitu bio odabrao kad su se vratili s otoka, darovao crkvi s ugaonom kulom i palaĉom, odredivši da tamo bude biskupija. Tu je veleštovani biskup Ivan

najprije stanovao. Kad je vidio da u narodu raste ljubav k služenju Bogu, zapoĉne hvalevrijedan posao. Jupiterov hram,(2) koji je bio podignut u samom carskom zdanju na povišenim zidovima, oĉistio je od likova poganskih bogova i postavio vrata i zasune. Tada se na objavljenu svećanost posvećenja odasvud skupio mnogobrojan narod. Stvorio je on, dakle, od onoga hrama crkvu, posvetivši je u slavu Božju i slavne Djevice Marije uz veliku pobožnost i radost svih koji su bili došli. Odredio je da tamo bude kler koji će svakoga dana smjerno obavljati bogoslužje.

O prijenosu svetih Dujma i Staša

XII, 1

XII. O prijenosu svetih Dujma i Staša U isto je vrijeme veleštovani biskup poĉeo zajedno s graĊanima raditi na tome da se tijelo biskupa blaţenoga Dujma, koje je bilo ostalo u Saloni, uzme, prenese i smjesti u upravo posvećenu crkvu.(1) Svima se to veoma svidjelo. Izabravši vrijeme kada bi to mogli kako valja uĉiniti, otišli su u

Salonu. Kad su ušli u biskupsku baziliku,(2) našli su sve u neredu i razbacano. Mjesto je bilo ispunjeno srušenim dijelovima krova, a na gomilama pepela od požara već je bilo izraslo grmlje i šiblje. Premda je bilo još ljudi koji su preživjeli i poznavali mjesto, ipak se nije lako moglo razabrati odakle bi se izvadilo tijelo blaženoga Dujma jer je njegov grob bio sakriven pod podzemnim svodovima. Otkopali su zemlju i razotkrili mjesto, podigli lijes , na koji su najprije naišli i u velikoj ga brzini prenijeli u Split u strahu da ih sluĉajno ne napadnu Slaveni. Kad su otvorili lijes, nisu našli tijelo blaženoga Dujma nego tijelo blaženoga Staša muĉenika. Odmah su se sljedećega dana vratili u Salonu, na istome mjestu otkopali sarkofag blaženoga Dujma i u velikoj ga žurbi prenijeli u Split. S najvećom pobožnošću smjestili su dragocjene relikvije obaju muĉenika u gorespomenutu Bogorodiĉinu crkvu, gdje milošću Božjom poĉivaju sve do danas.

Popis nadbiskupa o kojima postoji spomen XIII, 1-3 XIII. Popis nadbiskupa o kojima postoji spomen Slavenski su voĊe poĉeli silno štovati crkvu blaţenoga Dujma darujući joj imanja i mnoge posjede, radosna srca prinoseći desetine i davanja.(1) Bilo je u splitskoj crkvi mnogo nadbiskupa, kojima su na osnovi povlastice salonitanskoj crkvi iskazivali poslušnost mnogi biskupi Gornje i Donje Dalmacije, kao sufragani od davnine. Sami se nadbiskupi nisu nazivali splitskima nego salonitanskima.(2) Pošto su, zahvaljujući propovijedanju spomenutoga Ivana i ostalih salonitanskih nadbiskupa, voĊe Gota i Hrvata bili oĉišćeni od zaraznoga arijanskog krivovjerstva,(3) te u Sklavoniji(4) su, osim biskupa u Dalmaciji, bile ustanovljene druge biskupske crkve: na istoku je bio delmitanski biskup,(5) po ĉemu je Dalmacija nazvana, na zapadu je bio biskup siscijski,(6) gdje je blaţeni Kvirin muĉenik(7) bio nekada biskupom. Poslije propasti Salone u Splitu nalazimo ove starije nadbiskupe:

Justin je postao nadbiskupom godine utjelovljenja osamsto ĉetrdesete, Marin(8) je bio nadbiskup u doba kralja Karla i slavonskoga kneza Branimira,(9) Ivan(10) je bio nadbiskup godine Gospodnje devetsto ĉetrneste.

Popis nadbiskupa o kojima postoji spomen XIII, 4 u doba kneza(11) Tomislava, Martin je bio nadbiskup godine Gospodnje devetsto sedamdesete u doba cara Teodozija i kralja Drzislava.(12) Taj je Martin bio rodom Splićanin. On je za crkvu uĉinio veliki kaleţ s pliticom od ĉistoga zlata. Iza Drţislava ostali su njegovi sljedbenici imali naslov

kraljeva Dalmacije i Hrvatske. Primali su oznake kraljevskoga dostojanstva od careva carigradskih i nazivali su se njihovim eparsima ili patricijima.(13) Vlast nad kraljevstvom Dalmacije i Hrvatske pripadala im je po podrijetlu nasljedstvom od otaca i pradjedova.

A granice kraljevstva bile su ove: na istoku Delmina, gdje je bio grad

Delmis s nekom crkvom u kojoj je pronađen zapis da ju je posvetio kapuanski biskup blaženi German,(14) na zapadu Karintija(15) prema more sve do grada Stridona, gdje je i danas granica između Dalmacije i Istre, sa sjevera od obale Dunava do Dalmatinskoga mora s ĉitavom Maronijom(16) i Humskom kneževinom.

XIV. 0 dolasku Ugara

U to je vrijeme jedan dio plemena Masageta(1) izašao iz svoje pokrajine, koja se zvala Magerija, i u velikome je mnoštvu došao uništavajući sve pred sobom. Zauzeli su ĉitavu Panoniju s obje strane Dunava.(2) Pobili su stanovnike toga kraja, druge odveli u ropstvo. Smjestili su se u toj ravnici jer je bila nenastanjena i zbog toga prikladna za pašu stoci koja je velikim dijelom sluţila kao hrana tome mnoštvu. Priĉalo se da je od davnine taj kraj bio pašnjak Rimljanima.(3) Poĉeli su, dakle, okolne krajeve napadati i uznemirivati, rušiti crkve i obarati se na kršćane. Bili su ţestoki pogani, prvo su se zvali Huni,(4) a zatim Ugri. Priĉa se da je prije toga vremena otišao iz toga kraja voĊa Atila,(5) najsuroviji progonitelj kršćana. Nadbiskup Petar, rodom Splićanin, bio je godine Gospodnje devetsto devedesete u doba kraljeva Trpimira i njegova sina Muncimira.(6) Pavao nadbiskup, takoder Splićanin, bio je godine Gospodnje tisuću petnaeste u doba careva Bazilija i Konstantina(7) i Krešimira,(8) njihova patricija i kralja Hrvata. Otac istoga nadbiskupa zvao se Prestancije,(9) koji je u isto vrijeme bio primarij, odnosno upravitelj grada Splita. U tom je razdoblju Gejza,(10) ĉetvrti ugarski knez, postao kršćaninom. Pomalo je stao svoj narod uvoditi u obrede kršćanskoga ispovijedanja,

dajući kršćanima na volju da grade crkve i da javno propovijedaju Kristovo ime. Kad je umro nadbiskup Pavao,(11) na njegovo je mjesto postavljen Dabral,(12)rodom Splićanin, godine Gospodnje tisuću tridesete u doba spomenutih vladara.

XV. 0 izuzeću biskupa Gornje Dalmacije

Dogodilo se da su tih dana svi sufragani Dalmacije bili sazvani na provincijsku sinodu(1) koja se trebala odrţati u splitskoj crkvi. Biskupi Gornje Dalmacije mislili su da će im biti ugodnije putovati ako svi zaplove istim brodom. Opremiše brod, prema dogovoru stignu u luku i gotovo svi biskupi, tj. kotorski, barski, ulcinjski(2) i svaĉki,(3) utovare sve što im je za plovidbu bilo potrebno i ukrcaju se na isti brod. Plovili su medu otocima pod sasvim povoljnim vjetrovima, kad se odjednom usred valova sruši pijavica s golemim praskom. Prestravljeni mornari izbezumljeno viĉući potrĉe rukama hvatati opremu jedara nastojeći spustiti jedra, baciti sidra, da brod ne bude baĉen na hridi koje su bile sve bliţe i bliţe. Ali prije nego što je tko mogao nešto razumno uĉiniti, brod je bio svom silinom zahvaćen i baĉen na stijenu, da bi zatim u sve jaĉoj oluji u jednome trenu bio slomljen i razbijen u dijelove. Tako su Boţjom presudom poginuli jadni biskupi i svi koji su bili s njima. GraĊani spomenutih gradova poslali su tada izaslanstvo vrhovnom svećeniku i javili su mu o brodolomu svojih biskupa ponizno moleći da ih se izuzme iz podloţnosti splitskoj crkvi. Navodili su sasvim uvjerljivi razlog da im je opasno posjećivati tako udaljenu crkvu. Zbog toga je rimski papa odobrio njihov zahtjev i sve je biskupe od Dubrovnika nadalje razriješio spone kojom su vezani za drevnu salonitansku metropoliju.(4) Ustanovio je novu metropoliju u gradu Baru(5) i sve je spomenute biskupije njoj podloţio.

Biskupije Donje Dalmacije, tj. od osorske do trogirske biskupije, bile su prema drevnom obiĉaju podloţne svojoj metropoliji — salonitanskoj crkvi. Krĉla, osorska i rapska(6) biskupija imale su na svojim otocima parohije,(7) ali je krĉka biskupija(8) imala veći broj parohija koje sada pripadaju senjskoj crkvi,(9) jer ona tada još nije bila biskupsko sjedište. Svi su spomenuti gradovi pripadali hrvatskom kraljevstvu. Zadarska biskupije imala je malenu parohiju zbog blizine ninske(11) i biogradske(12) biskupije. A kada su Mleĉani razorili grad Biograd, sjedište je bilo prebaĉeno u Skradin. Trogirskoj je biskupiji,(13) jer je bila blize svojoj metropoliji, ţdrijebom pripala veća dijeceza: šibenska tvrĊava s cijelom parohijom a pruţala se sve do rijeke Cetine. Biskupsko je sjedište bilo kod Mukra,(14) a parohija mu

je bila od granice Krajine sve do Stona. U Stone je takoder bila biskupija, njezina je parohija bila u humskoj kneţevini. Hrvatski su kraljevi ţeljeli imati svoga posebnog biskupa i zatraţili su to od splitskoga nadbiskupa. Postavljen je biskup, koji se zvao hrvatski,(16) sa sjedištem na polju kod crkve svete Marije pored kninske utvrde.(1'7) On je dobio mnoge parohije, imao je imanja i posjede gotovo po cijelom hrvatskom kraljevstvu jer je bio kraljevski biskup. Bio je u kraljevoj pratnji kao jedna od glavnih osoba na dvoru, a jurisdikcija mu se protezala sve do rijeke Drave. Metropolitanska je crkva ipak ţeljela za sebe zadrţati ove parohije: parohiju cetinsku, livanjsku, klišku, mosorsku, omišku i krbavsku,(18) to preko Ţeljeznih planina sve do granice sa Zagrebom i ĉitavu Maroniju. Vratimo se sada biskupu Dabralu. Budući da je bio moćan i ugledan, nitko se nije usuĊivao prekoriti ga za njegova djela. Smatrao je da mu je dopušteno sve što mu se sviĊa. Imao je ţenu i djecu, kao da je laik, i drţao ih je u nadbiskupskome dvoru. Ĉitava je biskupija doista odzvanjala djeĉjim krikovima i prepirkama sluţavki. Ogrezao u svjetovne poslove malo se brinuo za duhovne stvari. Kada je vrhovnome svećeniku bilo javljeno o tako nedoliĉnom nadbiskupovu ţivotu, odmah je poslao nekog izaslanika, po imenu Ivana, ĉovjeka veoma razborita i oprezna. Došavši u taj kraj, sazvao je sinodu(19) i zapoĉeo istragu o »zaĉetniku i uĉesnicima«. I premda je Dabralovo zlodjelo bilo oĉito, ipak se poĉeo izvlaciti besmislenim opravdanjima. Govorio je da mu je spomenuta ţena zakonita, da ju je prema obiĉaju istoĉne crkve mogao slobodno zadrţati. No izaslanik(20)

je isprike Dabralove smatrao bezvrijednima i na osnovi apostolske ovlasti presudio je i zauvijek mu oduzeo upravljanje splitskom crkvom. Rimski je papa(21) u to vrijeme za kralja okrunio Stjepana, Gejzina sina, koji je tako postao prvim ugarskim kraljem. Bio je ĉovjek ĉvrst, veoma spreman širiti kult kršćanske vjere. U svojem je kraljevstvu tako plemenito ustanovio biskupije, samostane i crkve i tako ih obilno obdario da se ĉinilo da nigdje u svijetu crkva nema bolji i ugledniji poloţaj. Poslije Dabrala bio je splitski nadbiskup neki Ivan,(22) podrijetlom iz samoga grada. Sagradio je crkvu svetoga Feliksa(23) nad potokom. A kad je zbog starosti postao beskoristan, povukao se s pastirske duţnosti,ţivio neko vrijeme u istoj crkvi da bi ubrzo preminuo.

XVI. 0 promaknuću nadbiskupa Lovre

U to je doba neki izaslanik Apostolske stolice došao u splitsku crkvu

i sazvao provincijsku sinodu.(1) Kad su se skupili svi biskupi splitske metropolije, prije nego

što je sinoda bila raspuštena, raspravljalo se o izboru metropolita jer je splitska crkva tada bila

upraţnjena. Dogodilo se da su misli i glasovi svih, jer ih je nadahnula milost Boţja, bili jedinstveni u tome da to bude veleĉasni Lovro, osorski biskup, koji je s ostalim sufraganima došao na sinodu. Jednodušno su ga proglasili ocem i nadbiskupom.(2) 0 tome su poslali izvještaj rimskoj kuriji i iznijeli gospodinu papi svoju molbu kojom su njega predloţili. Budući da su mu svi o njemu dobro posvjedoĉili, njihova je molba lako odobrena: dao mu je vrhovni svećenik odobrenje za prijelaz i poslao mu palij koji odgovara njegovu dostojanstvu s potvrdom povlastica metropolitske ovlasti. Bio je Lovro podrijetlom Dalmatinac, malena stasa ali velike mudrosti. Poĉeo je budnom revnošću u svjetovnom i duhovnom pogledu uzdizati Crkvu prolazeći cijelom provincijom i propovijedajući, te poput dobra pastira velikim marom bdjeti nad svojim stadom. I budući da je bio takav ĉovjek, silno su ga poštovali kraljevi i prvaci Sklavonije i darivali crkvi svetoga Dujma naselja i mnoga imanja dajući isprave o potvrĊivanju

i o povlasticama za nova i stara darovanja.(3) Ĉasni Lovro sam nije imao

namjeru okoristiti se za sebe iii za svoje roĊake, nego je sve pripisivao u vlasništvo crkve. Bio

je tako revan u povećavanju i ukrašavanju crkvenoga blaga da je jednog svog slugu poslao u

Antiohiju da izući zanat obrade zlata i srebra. Kada je to ovaj dobro izućio i vratio se, dao mu

je veleĉasni nadbiskup iskovati velike svijećnjake od srebra i druge priruĉne

svijećnjake. Uĉinio je takoder jedan veliki i drugi mali vrĉ, zdjelicu s ruĉkom, kaleţ i malu

škrinju, pastirski zavinuti štap, kriţ i druge predmete. Sve je to izveo likovnim umijećem u stilu antiohijske umjetnosti.

U to je vrijeme došao u Split neki istanĉani umjetnik Adam Pariţanin,(4)

koji je putovao u Atenu da bi prouĉavao grĉku umjetnost. Nadbiskup ga

je Lovro primio, iskazao mu poĉast i zamolio ga da pasije blaţenih muĉenika Dujma i Staša,

koje su u davnini bile napisane neuglednim jezikom, dotjera tako da zablistaju izvrsno

sastavljene. Adam je to sa zahvalnošću prihvatio i, uzevši graĊu iz starih povijesti, obnovio je legende o obojici muĉenika dotjeranim iskazom. Sastavio je takoder i himne i u stihu napisao sve što se o blaţenome Dujmu uz glazbu pjeva.

U isto je vrijeme neki Ivan,(5) rodom s italskog tla, izabran na

ispraţnjenu trogirsku stolicu i predstavljen nadbiskupu Lovri koji je obavio nad njime ĉin posvećenja. Budući da je bio knjiţevno naobraţen i

dobar ĉovjek, bio je Lovri draţi i bliţi od drugih biskupa. Iz ljubavi prema nebeskoj domovini prezirao je sva tjelesna zadovoljstva i ţivio veoma strogo. Navode ĉak da su ga njegove vrline uzdigle do tolike milosti da su na njemu zasjali znaci svetosti. Zbog toga su ga za ţivota i poslije smrti njegovi gradani veoma poštovali.

U doba gospodina nadbiskupa Lovre došlo je u kraljevstvu Dalmacije

i Hrvatske do neke rasprave o proklinjanju shizme.

U doba gospodina pape Aleksandra i nadbiskupa Ivana, prethodnika

spomenutoga Lovre, gospodin Majnard, nekoć opat u Pomposi a poslije biskup kardinal, odrţao je veoma sveĉanu sinodu svih prelata Dalmacije i Hrvatske, na kojem su sastavljena mnoga poglavlja kapitulara. MeĊu ostalim utvrĊeno je i odluĉeno da nitko ne uznastoji sluţbu Boţju obavljati na slavenskom jeziku, nego samo na latinskom i grĉkom i da se nitko, tko pripada tom jeziku, ne moţe promaknuti u svete redove.(6) Govorili su da je gotsko pismo izumio neki heretik Metodije, koji je mnogo

lazi napisao protiv normi katoliĉke vjere na istom slavenskom jeziku.(7) Priĉa se da je zbog toga bio na osnovi boţanske presude kaţnjen prijekom smrću.

Kada je ova odluka bila objavljena i potvrĊena apostolskom ovlašću, sve je svećenike Slavene obuzeo velik jad. Sve su njihove crkve bile zatvorene, a oni sami zašutjeli i nisu obavljali uobiĉajenu sluţbu. Dogodilo se pak da je neki svećenik došljak, po imenu Ulfo, stigao u krajeve Hrvatske na licu noseći izraz poboţnosti a u srcu skrivajući otrov svoje laţljivosti. Odlazio je meĊu narod i krišom šaputao, hineći da ga je poslao vrhovni svedenik(8) i suosjećajući s njihovom nemoći obećavao da de im dati koristan savjet rijeĉima: »Znajte da je moj gospodar vrhovni svećenik bio veoma oţalošćen kada je ĉuo da su vaše crkve zatvorene i da je vašim svećenicima zabranjeno bogosluţje. Upravite mojem gospodaru izaslanstvo svjesni da ćete moći postići što god budete ţeljeli.« Sastali su se starješine i odrţali vijećanje i toga istoga svećenika Ulfa sa svojim darovima poslali u Rim. Svećenik, brzo prevalivši put, doĊe u Rim; pred noge gospodina pape donese darove Hrvata s njihovim zahtjevima i ponizno zatraţi da stanje crkava i klerika u kraljevstvu Slavena opozivom vrati u prijašnje stanje. Tada mu vrhovni svećenik odgovori: »Nije u skladu s pravom da se protiv zakljuĉaka izaslanika Apostolske stolice donosi napreĉac neka odluka. Ti pak, kad dobiješ naše pismo, prenesi nadbiskupu i kralju i ostalim prelatima ove provincije da dva biskupa doĊu pred nas zbog ovih poslova, jer tebe, kao nepoznatoga, ne moţemo s tim u vezi saslušati." Zao svećenik ne odnese papino pismo onima kojima je bilo namijenjeno nego se poţurio Gotima koji su ga bili poslali. Na njihova pitanja što se kod Apostolske stolice dogaĊalo s njihovom molbom, odgovorio je: »Boţjom sam milošću postigao sve što ste od gospodina pape traţili, vaše su crkve otvorene, vašim svećenicima vraćeno bogosluţje. K tome sam vam izradio i to da izaberete biskupa od vašega roda i vaše pismenosti i da ga po meni s darovima istome papi pošaljete da ga posveti." Kad su to Goti ĉuli, bili su veoma radosni i na licu mjesta su nekoga neukog starca, po imenu Cededu, izabrali za biskupa i brzo poslali u Rim

u pratnji nekog opata Potepe i svećenika Ulfa, koji je bio zaĉetnik ĉitavoga nedjela. Kad su

pristupili pred lice pape, on ih je zapitao: »Koji ste vi?« Nevaljali svedenik odgovori: »Iz krajeva Dalmacije smo, vaše se oĉinstvo moţe prisjetiti da sam nedavno stupio pred vašu dobrohotnost. A ovi su ţeljeli doći pred noge vaše svetosti da im, kao svojem narodu, ukaţete milost. Ovaj je najugledniji ĉovjek medu Gotima došao zbog toga da moţe slobodnije propovijedati kad ga vi uputite u pravila istine.« Zatim će gospodin papa: »Koju ĉast obnaša?« Odgovoreno je da je do nedavno bio svećenik koji obavlja sluţbu na svom vlastitom jeziku. Na to će papa: »A zašto je odbio ostrići bradu prema obiĉaju Katoliĉke crkve?« Zao svećenik odgovori: »Upravo

je zato došao pred vas da vam iskaţe poslušnost.« Veleštovani mu je papa tada tamo vlastitom

rukom iz brade išćupao nekoliko dlaka i odmah je zapovjedio prisutnima da ga obriju prema crkvenom obiĉaju. A svećeniku je rekao: »Zapovjedio sam ti da pozoveš k meni biskupe a ne ove ljude.« Na te rijeĉi svećenik odgovori: »Gospodine, htjeli su doći ali nisu mogli.« Stoga mu gospodin papa nakon odrţanoga vijećanja ovim rijeĉima odgovori:

»Znajte, sinovi, da se sjećam kako sam ĉesto slušao o tome što Goti sada nastoje od mene traţiti ali zbog krivovjeraca arijanaca, koji su izumili ovakvu pismenost, ne usuĊujem se,

kao ni moji prethodnici, dati im dozvolu za bogosluţje na njihovom jeziku. Sada idite i uĉinite da se taj narod pridrţava svega što je ĉasni brat naš Majnard, biskup kardinal svete Rufine, na sinodi zakljuĉio, i to sve dok naši izaslanici tamo ne doĊu.« Na te rijeĉi brzo su se povukli od pogleda gospodina pape i poţurili vratiti se u svoju provinciju. Tada Cededa upita svećenika Ulfa: »Reci mi, kakvu nam je korist donio odlazak pred lice pape?« Ulfo mu odgovori: »Ono što si ţarko ţelio, to si uz moj trud postigao.« Na to će Cededa: »Što to?« Ulfo reĉe: »Da te je papa postavio za biskupa.« Cededa reće: »Na koji naĉin?« Ulfo odgovori:

»Toliku moć ima gospodin papa da kome god vlastitom rukom išćupa iz brade nekoliko dlaka, postaje zauvijek biskupom.« Kad je to ĉuo, budalasti se starac ispuni veseljem. I odmah je nabavio pastirski štap i prsten. Kad su ušli u krajeve Hrvatske, sunarodnjaci su na vijest o njihovu dolasku veselo išli u susret svome biskupu i s velikim su ga oduševljenjem

doĉekali. Ali, budući da nije bio pravi pastir, nego se kao grabeţljivi vuk skrivao pod ovĉjom koţom, prepoznati ga se moglo po plodovima njegove djelatnosti. U prvom je naletu najvećom brzinom otjerao krĉkog biskupa iz njegova sjedišta i to je stolicu prigrabio kao da mu je dana apostolskom ovlašću. Tada, kakve li sramote, prividni je biskup počeo oskvrnjivati bogoslužje posvećujući crkve, zarećujudi klerike i obavljajući druge biskupske poslove. Ali krepost Svemogućega nije dugo podnosila da vraţja zaluĊenost vara nesretne duše. Ĉim je glas o tim bezboţnim djelima došao do ušiju vrhovnoga svećenika, obuzela ga je velika tuga i bez oklijevanja je žurno poslao nekog svog izaslanika kardinala Ivana da iskorijeni žar zločinačke shizme iz krajeva Sklavonije. I tako, kad je kardinal došao u to krajeve, zapovjedio je da se sakupi mnoštvo naroda i klera, oštro je izgrdio lažnoga biskupa pred njegovim Gotima zbog tako neodgovorna nedjela i objavio svima da mu vrhovni svećenik nije odobrio obavljanje nikakve svete službe. Zbog toga je Cededu i Potepu i njihove sljedbenike nožem vječnog prokletstva odsjekao iz zajednice vjernika. Zapovjedio je zatim da se Ulfo, koji je smislio i začeo takvo zlodjelo, odvede sve do Splita. Tamo je sazvao sinodu(9) i tog je pokvarenog svećenika lišio svakoga crkvenog reda i dao da ga se išiba, da mu se obrije glava, na čelo stavi užareni žig, i da ga se, prema papinoj zapovijedi, baci u doživotnu tamnicu. No, budući da se suludi Cededa nije opametio od počinjenoga prijestupa i zbog njega su se po cijelom kraljevstvu pojavili povodi za sablazan, vrhovni je svećenik naložio da se na njega svečano baci prokletstvo u rimskoj crkvi, u splitskoj i po čitavoj provinciji. To je u Rimu učinjeno dvaput, na splitskoj sinodi tri puta. Iznenada ga je dostigla jasna Božja kazna: nije osjećao nikakvu slabost niti tjelesnu bol i pošao je da obavi uobičajenu prirodnu potrebu. Tamo ga je odjednom prožela bol, crijeva su mu se iz tijela iščupala i sva se utroba prosula u nužnik. Tako je čovjeka bezbožnika, koji je oponašao arijansko krivovjerje, Boţji sud pravde kaznio sramotnom Arijevom smrću.

Dok se to dogaĊalo, gospodin papa Aleksandar otišao je s ovoga svijeta.(10)Na njegovo je mjesto došao gospodin Grgur Sedmi.(11) On pošalje izaslanika sipontinskoga nadbiskupa i ĉasnoga ĉovjeka gospodina Girarda. Kad je došao u Split, nadbiskup Lovro doĉekao ga je s velikom radošću i poĉastima. Poslao je pismo i pozvao sve sufragane splitske metropolije. Kada su se sastali, odrţao je kod Salone s njima provincijsku sinodu(12)uz nuţnu zrelost i ozbiljnost. Nazoĉni su bili ovi sufragani splitske crkve: najprije nadbiskup Lovro, drugi poslije njega zadarski biskup

Stjepan, trogirski Ivan, ninski Formin, rapski Grgur, biogradski Teodozije,(13)

hrvatski Grgur, osorski Bazilije i još neki. Na toj je sinodi obnovljena ninska biskupija, ĉiji je biskup Grgur nekoć nanio mnogo teškoća splitskom nadbiskupu Ivanu uskraćujući mu duţnu poslušnost i neopravdano prisvajajući pravo metropolita.(14) Ĉasni je izaslanik Girard tijekom boravka u Splitu našao gore spomenutoga svećenika Ulfa, kojemu je nadimak bio Golfank. Taj je već dvanaest godina bio

u teškim okovima prema papinoj zapovijedi zbog zloĉinaĉkog nedjela shizme što je s

Cededom poĉinio u krajevima Dalmacije i Hrvatske. Dade, dakle, da ga se oslobodi(15) i reĉe

da je gospodin Aleksandar, sretne uspomene, na samrti naloţio da se oslobode svi koji

su bili u tamnici na osnovi njegove presude. No prvo mu je dao da se nad evanĊeljem i nad tijelom blaţenoga Dujma istinski zakune da neće nikada ponovno upasti u krivovjerje, kojega

se odrekao, i da se više nikada, kad ode, neće vratiti u ove krajeve nego da će s njime otići u Rim i tamo dopustiti da ga dovedu pred papino lice. To se tako dogaĊalo, a mi se vratimo nadbiskupu Lovri. Postavljen

je na stolicu salonitanske crkve godine od utjelovljenja tisuću šezdesete

u doba cara Mihajla(16) i kraljeva Stjepana, Krešimira i Zvonimira(17)koji je bio posljednji kralj Hrvata. Taj je Lovro, osim mnogih drugih poboţnih djela, osnovao samostan redovnica svetoga Benedikta,(18) koji je bio obilno obdaren za zemaljske potrebe. Odredio je pravila

redovniĉkog

ţivota, doveo tamo ţene vjernice koje su, ţiveći ĉestito i neporoĉno svetim samostanskim ţivotom, trebale ugoditi Bogu i ljudima.

U to je vrijeme odrţana sinoda u gradu Ninu(19) pod vodstvom kardinala Ivana, izaslanika

Apostolske stolice. Na izreĉeno traţenje nadbiskupa Lovre presjajni muz Dmitar, nazvan Zvonimir, kralj Hrvata, vratio je crkvi svetoga Dujma crkve svetoga Stjepana i svete Marije(20) u Solinu sa svim njihovim dobrima. Crkve je sagradila i obdarila kraljica Jelena(21) darujući ih splitskoj stolici u trajan posjed. Te su crkve zbog štovanja kraljevskih grobova bile predane na odreĊeno vrijeme nekim redovnicima koji su u njima revno obavljali obrede. Tamo je pokopan uzvišeni muţ kralj Krešimir,(22) zajedno s mnogim drugim kraljevima i kraljicama, u atriju bazilike svetoga Stjepana.

Lovro je bio na ĉelu salonitanske metropolije oko ĉetrdeset godina.(23) Kada je preminuo, nisu se mogli sloţiti o izboru njegova nasljednika. Zbog toga su se svi sloţili da se gospodinu papi pošalje izaslanstvo s poniznom molbom da dade splitskoj crkvi dostojnoga pastira. Vrhovni je svećenik napokon uslišao njihove molbe i dao im nadbiskupa Krescencija,(24) roĊenoga u Rimu, izvrsnoga ĉovjeka i obdarenog svakom dobrotom.

XVII. Kako su Ugri zavladali Dalmacijom i Hrvatskom

U to je doba preminuo kralj Zvonimir(1) ne ostavivši svoga potomka kao nasljednika. Budući da se ugasio sav rod kraljevske krvi, u hrvatskom kraljevstvu nije više bilo nikoga tko bi po nasljednom pravu trebao preuzeti prijestolje. Nastao je velik razdor medu velikašima u kraljevstvu. Bili su podijeljeni, ĉas je jedan, ĉas drugi sebi prisvajao vlast nad zemljom u ţelji za kraljevanjem. Zbog toga su isplivale na površinu bezbrojne pljaĉke, grabeţi, ubojstva i posijana su

svakojaka nedjela. Nisu prestajali jedan drugoga svakodnevno uhoditi, napadati i ubijati. A u to je vrijeme ţivio jedan od velikaša Skiavonije, kojemu su njegovi sunarodnjaci nanijeli mnoge nepravde i u mnogome ga oštetili. Budući da više nije gajio nadu da će se moći oduprijeti tolikim zlima, krenuo je u Ugarsku. Došavši pred kralja Ladislava,(2) obrati mu se i stane ga nagovarati da krene u osvajanje hrvatskog kraljevstva kako bi ga podvrgao pod svoju vlast. Uvjeravao ga je da će to lako izvršiti jer je kraljevsko prijestolje ispraţnjeno i kraljevstvo je ostalo bez zaštite kraljevske providnosti. Kralj Ladislav, potaknut tim savjetima, bez oklijevanja sakupi veliku vojsku, doĊe i bez ikakva otpora zauzme ĉitavu zemlju od rijeke Drave do planina koje se zovu Ţeljezne.(3) Nakon toga prijeĊe planine i stane napadati utvrde i tvrĊave i zapoĉinjati mnoge bitke s narodima Hrvatske. Budući da se oni nisu meĊusobno pomagali, jer su bili podijeljeni, kralj je lako mogao postići pobjedu. Ali ipak nije došao do

primorskih krajeva, jer je ĉuo da je neki narod prešao granice njegova kraljevstva i vratio se u Ugarsku.(4) Bijaše, meĊutim, taj kralj ne samo hrabar na oruţju nego se isticao poboţnošću i svetošću.

U njegovo je doba mnogobrojno skitsko pleme provalilo u krajeve

Ugarske i poubijalo mnogo ljudi. Kralj Ladislav, ujedinivši vojsku svojega

'

kraljevstva, hrabro je napao neprijateljske ĉete i uz Boţju zaštitu veći je dio barbarskoga naroda posvuda po poljima poubijao, a druge natjerao u bijeg preko granica kraljevstva. Zatim, kad se Ladislav preselio ka Gospodu,(5) naslijedio ga je na prijestolju Koloman. On je bio ĉovjek ratoborna, ţestoka duha i imao je namjeru podvrgnuti pod svoju vlast cijelu zemlju sve do Dalmatinskoga mora. Došao je s velikom ratnom

opremom i zauzeo ostali dio Slavonije koji je Ladislav bio ostavio. I tako je došao sve do mora da zauzme primorske gradove. Prvo se pribliţio gradu Splitu(6) mirno zahtijevajući da se svojevoljno podvrgnu pod njegovu vlast prije nego što dopuste da budu uništeni oni i sve njihovo. Ali su se Splićani, dobro uĉvrstivši vrata, rasporedili s oruţjem po zidinama i nisu se htjeli predati kralju, jer su se bojali vladavine nepoznata

i strana roda. Osim toga nisu znali što kralj namjerava s gradom i graĊanima. Kralj i njegovi velikaši smatrali su sramotom što su ih Splićani gotovo prezreli, i poĉeli su im na mnoge

naĉine prijetiti. Vojni su logor podigli u blizini grada, pustošili su polja i pljaĉkali sve do ĉega su stigli. Splićani su to više uporno ustrajali i odluĉili da će radije podnijeti sve opasnosti i gubitke nego prihvatiti ugarski jaram. Nakon nekoga vremena ipak su napokon preko glasnika posrednika shvatili da su to ljudi kršćani

i da kralj ţeli s njima dobrostivo postupati ako se u miru podvrgnu pod njegovu vlast. Splićani tada odrţe vijeće i pošalju kralju Kolomanu nadbiskupa Krescencija traţeći od njega mir. On

ga je dobrostivo primio

i pristao na sve zahtjeve koje su Splićani postavili da bi se dogovorio mir. Sastavljen je popis

svega što je bilo utvrĊeno dogovorom i kralj je sa svojim velikašima poloţio zakletvu da će se svega dosljedno pridrţavati. Sljedećeg su se dana zakleli Splićani, najprije stariji, zatim mlaĊi,

a naposljetku sve puĉanstvo, da će zauvijek ostati podloţni i vjerni kralju Kolomanu,

njegovim nasljednicima i Ugarskom Kraljevstvu. Kada je tada kralj ušao u grad, kler i narod

ga je primio s velikim poĉastima. I toga dana, obilato opskrbljen od komune, sastavio je i predao isprave o imunitetu i otišao(7) Odatle na proputovanju doĊe u Trogir, zatim u Zadar, ĉiji su ga gradani primili na sliĉan naĉin i dade im ispravu o gradskim slobodama. I tako se godine Gospodnje 1103.(8) vratio u Ugarsku.

XVIII. Kako je Manas htio izdati grad

Kad je preminuo nadbiskup dobra sjećanja Krescencije,(1) izabran je

na pritisak laika neki klerik s Kolomanova dvora, koji je uživao njegovu milost, po imenu Manas.(2) Kad ga je vrhovni svećenik posvetio, boravio

je u gradu te često putovao u Ugarsku u posjet kraljevu dvoru.

Splićani su kralju Kolomanu dali istoĉnu ugaonu kulu. Tamo je kralj postavio nekog zapovjednika s ovećom ĉetom vojnika koji je po Hrvatskoj ubirao kraljevski namet. Dogodilo se tada da se tom istom zapovjedniku prohtjelo osvojiti grad

i potpuno ga opljačkati. Dogovorio se sa svojim suučesnicima i odlučili

su da će to najlakše ostvariti ako privole nadbiskupa na svoju nakanu. Nadbiskup bi pozvan, doĊe i dade pristanak. On odredi dan kada će se sve puĉanstvo okupiti na posvećenju nekoga svetišta. Ugri, koji su bili u kuli, trebali su se rasporediti po gradskim zidinama, a ostali koji su bili izvan, dotrĉali bi na dani znak i tako bi grad mogao biti lako osvojen jer je bio bez zaštite vlastitih graĊana. Plan se svidio zapovjedniku i svim njegovim ortacima. I sve se pripremalo prema volji nadbiskupovoj. U to je vrijeme gradski knez i veoma odan upravitelj bio Adrijan,(3)

rodom Latin iz Trevisa, veoma odvažan čovjek. Budući da se brinuo više

za spas i slobodu svojih graĎana nego za vlastiti ugled, otkrio je gradanima

zlonamjernu prijevaru i pobjegao je natrag u domovinu. Splićani pak, udruţivši se s Trogiranima i ostalim Dalmatincima, postavili su posvuda straţe i u tajnosti su se ĉuvali. Kada je najavljen obred posvećenja nekog svetišta, koje je bilo u

stijenama brda zvanog Kyrie eleyson,(4) svi su se samo pretvarali da izlaze

iz grada u ţelji da otkriju je li istinito ono što im je u tajnosti otkrio spomenuti knez Adrijan.

Najprije su se oko trećega sata(5) vojnici u kuli poĉeli glasati trubama, podizati bojne zastave

i rasporeĊivati se po gradskim zidinama. Na to Splićani, izagavši iz skrovišta, brzim korakom potrĉe do kule, podmetnu vatru i zbace one koji su prešli na zidine. Koliko

god ih je bilo na kuli, dijelom su se ugušili u dimu, dijelom su se u smrtonosnom skoku bacili

na

zemlju. Oni koji su bili u gradu pali su od maĉa, a ako je tko hitao njima u pomo ć, potresen

je

i prestravljen bjeţao u meteţu. Kad je nadbiskup vidio da je razotkrivena njegova prijevara

i zlodjelo, zbunjen i postiden ode iz grada da se više nikada ne vrati.

Priĉa se da je nakon njegova bijega crkva bila ispraţnjena više godina.

U meĊuvremenu je arhiĊakon Dobre, sin Dicijev, bio na ĉelu kaptola,(6) a knez Ĉerneha(7)

upravljao gradom. Priĉaju da su obojica sporazumno trošili crkvene prihode za svoje potrebe i zbog toga onemogućivali sitnim odugovlaĉenjima izbor

nadbiskupa.

XIX. 0 izuzeću zadarske crkve

U to je vrijeme biskup Miha,(1) sin Kaloprestancijev, bio na ĉelu zadarske crkve. Njemu je arhiĊakon Dobre obećavao nadbiskupsku ĉast splitske crkve. Zbog toga je od njega dobivao darove i priloge. No nije svoja obećanja o biskupskoj ĉasti u Splitu htio provesti u djelo. Na uporno traţenje biskupovo obeća arhiĊakon i ovime ga lukaystvom prevari: odredio mu je dan kad će doći u Split otpjevati misu i upozoriti graĊane

da ne smiju dopustiti da im crkva bude tako dugo bez pastira. I arhiĊakon je obećao da će kod

tih rijeĉi prvi dati svoj glas za osobu koju treba izabrati za biskupa. Što je više trebalo? Biskup doĊe, otpjeva misu, izreĉe rijeĉi upozorenja, ali onaj koji je bio obećao da će se javno izjasniti u korist njegova izbora, ne reĉe ništa. Kad je biskup vidio da ga je arhiĊakon tako izigrao, u velikoj ljutnji otiĊe i odluĉi uskratiti duţnu podloţnost splitskoj metropoliji te se potpuno

izuzeti iz njezine jurisdikcije. Kad je biskup Miha preminuo, naslijedio ga je u zadarskoj crkvi drugi koji je slijedeći stope svoga prethodnika ustrajao u neposlušnosti prema splitskoj crkvi.(2) Tada su Splićani izabrali nekog zadarskog klerika Grgura.(3) On je dao sagraditi crkvu svetoga Ivana koja je bila kapela kurije. No smrt ga je pretekla prije nego što

je obavio posvećenje. U to je vrijeme ţivio klerik Gaudije, rodom Splićanin, pleban crkve svete Stošije,(4) koji se lijepim stasom i uĉenošću isticao meĊu klericima. Bio je sin Kotinov, unuk Karokulin, ĉovjek moćan i okruţen mnogobrojnom rodbinom i svojtom. On je, dakle, postao nadbiskupom splitske crkve. Plebanat pak crkve svete Stošije prenese na svoga nećaka Madija, primicerija, brata Ivana Mezagaline, jer mu je po patronatskom pravu pripadao.

Taj je Gaudije(5) bio u velikoj milosti(6) ugarskih kraljeva jer je kao istaknuti ĉovjek ĉesto prebivao na njihovu dvoru. Bio je zareĊen godine tisuću trideset šeste u doba kneza Ĉernehe.(7) Nadbiskupsku je sluţbu obavljao gotovo 40 godina. Dogodilo se tada da je trebalo Desu, sina Makarelijeva,(8) posvetiti za trogirskoga biskupa. Nadbiskup pozove hrvatskoga biskupa da zajedno obave obred posvećenja. Kad je ovaj došao i vidio da će postupak nadbiskupov biti protiv kanonskih uredbi, pokušao ga je sprijeĉiti rijeĉima: »Ne smije nadbiskup obavljati ĉin posvećenja sa samo jednim izabranim biskupom." Gaudije je bio toliko naivan, dapaĉe nepromigšjen, da je rekao: "Dopušteno je jer imamo palij umjesto drugoga biskupa." Tada hrvatski biskup, kao razborit i oprezan ĉovjek, ne ţeleći dovesti u opasnost svoju ĉast, popne se u ambon i pred cijelim narodom izrazi svoje neslaganje i izjavi da se u tome pokorio svojemu metropolitu ne svojevoljno, nego protiv svoje volje i pod prisilom. Konaĉno je posvećenje na taj naĉin obavljeno, a o ĉinu nadbiskupa Gaudija došao je glas do Apostolske stolice. Vrhovni svećenik(9) pošalje svoga izaslanika s naredbom da se i nadbiskup, koji je obavljao obred zareĊenja, i biskup koji je bio zareĊen, zauvijek uklone iz upravljanja svojih redova. Odredio je takoĊer da se oslobodi krivnje biskup koji je izrazio neslaganje. Tako je i bilo. Poslije toga isti je nadbiskup dugo vremena leţao u samostanu svetoga Benedikta shrvan dugogodišnjom oduzetošću. No, još za njegova ţivota, umjesto njega postavljen je drugi nadbiskup po imenu Absalon,(10) podrijetlom iz Ugarske. Po njegovoj smrti izabran je treći nadbiskup Petar(11) iz Lombardije koji je, kad je posjetio Gaudija,

opazio da taj još uvijek nosi na prstu biskupski prsten. Oštro ga zbog toga prekorivši, skine s njegova prsta prsten i ode. Bio je taj Petar najprije biskup u Narniju,(12) ĉovjek velikoga znanja i poznat po ćudorednim djelima. Osobito je dobro znao vještinu lijeĉenja, tako da je promatrajući lice zdravoga ĉovjeka mogao unaprijed znati od koje će se tko bolesti i kada razboljeti i kojim bi protuotrovom mogao izbjeći opasnost bolesti. I tako, nakon što je tijekom nekoliko godina sretno vodio salonitansku crkvu, otišao je u Ugarsku i tamo preminuo. Pokopan je u crkvi svete Marije u Stolnom Biogradu.(13) Njegov su grob stanovnici toga kraja veoma štovali zbog njegova hvalevrijednoga ţivota.

0 hvarskoj biskupiji

XX, 1-3

XX. 0 hvarskoj biskupiji U meĊuvremenu su se za upraţnjenu zadarsku crkvu medusobno natjecala tri klerika iz iste crkve, i to Lampredije Marihnin, Petar Kamasijev(1) i Martin Manzavinov. U to je vrijeme gradski knez bio Petrana.(2) On je bio sklon Lampredijevoj strani nadajući se da će s njim ugodnije ţivjeti jer sam po sebi nije bio bahat i nije bio potomak ohole obiteiji. Napokon je taj Lampredije postao zadarskim biskupom.(3) On je prvi od pape Anastazija(4) dobio palij pod gradaĉkim patrijarhom godine Gospodnje tisuću sto ĉetrdeset pete. U to je vrijeme arhiĊakonom splitske crkve bio neki Lukar, sin Dujma Ĉikle. On, ţaleći što su Zadrani nastojali izuzeti se iz salonitanske metropolije, zatraţi od klera i puĉanstva da donesu odluku i pokriju troškove i obeća da će osobno poći pred Apostolsku stolicu i osujetiti pokušaje Zadrana, pozivajući se na prava salonitanske crkve. Ali graĊani su bili obuzeti takvom mrţnjom prema arhiĊakonu da se nisu s njime sloţili, dapaće su mu bez ikakva stida u lice odgovorili: »Ne ţelimo da ti bilo što dobroga uĉiniš za splitsku crkvu.« Potresen takvim odgovorom, arhiĊakon je zašutio i nije se više u to miješao. Budući da je tada splitska crkva bila bez nadbiskupa, Zadrani su mogli lako, bez iĉijeg suprotstavljanja, postići izuzeće svoje crkve. U to su vrijeme, kako je bilo od davnine, otoci Hvar i Braĉ bili dijeceze splitske crkve. Sluţbu arhiprezbitera u njima obavljao je neki svećenik Ĉrnota,(5) kapelan iz Splita. Prije spomenuti klerici, koji su za biskupskom ĉašću, poĉeli su se neprijateljski ponašati prema knezu zbog njegove naklonosti prema Lamprediju. U ţelji da ih smiri, jednome je odobrio osorsku biskupiju,(6) koju su zajedno s drugim dvjema, krĉkom i rapskom, izdvojili iz podloţnosti splitskoj crkvi. I dao je da

0 hvarskoj biskupiji

XX, 4

Martina(7) izaberu otoĉani, pošto je otjerao arhiprezbitera splitske crkve.(8) Spomenuti je naime knez s Mleĉanima prisvojio vlast nad istim otocima. I premda je Martin bio izabran na osnovi ovlasti zadarskoga kneza, nije htio biti posvećen u Zadru nego je otputovao u Dubrovnik da bi ga posvetio Andrija,(9) dubrovaĉki nadbiskup, zajedno s ulcinjskim i svaĉkim biskupima. Ni u ĉemu nije bio podloţan zadarskoj crkvi nego je kadikad iskazivao duţno poštovanje splitskoj

crkvi.(10)

Splitska je crkva tada bila ispraţnjena i neki kardinal, ĉovjek velika ugleda i izuzetne ĉestitosti, po cijelom je Ugarskom Kraljevstvu obavljao legatske poslove.(11) Budući da se dugo vremena zadrţao u Splitu, postao je svima blizak prijatelj, a pojedinima je svim srcem bio sklon jer su odanošću zasluţili poštovanje. I upravo se tada skupio kler splitske crkve da bi izabrao nadbiskupa. Najprije su, prema obiĉaju, raspravljali o tome koga bi mogli izabrati za nadbiskupa i na kraju su se svi jednoglasno odluĉili da je kardinal to osoba. Kad je sveĉani postupak izbora obavljen, iznenada knez Ivan(12) skupi gomilu puka i, kao što ponekad obiĉava neuka svjetina odbacivati poznate, a nepoznate traţiti, te odbijati pouzdano, a nepouzdano cijeniti, tako oni doĊu k tome izaslaniku viĉući dršćućih usana od bijesa. I tada okupivši se stanu govoriti da ga inaĉe cijene i da ga ţele u svemu poštovati, ali da ne pristaju da im on bude nadbiskup. Kardinal ih tada osmijehom i milostivim rijeĉima smiri: "Ljudi Splićani, ne dolikuje mudrima bez ikakva uzroka dizati tako lako bunu kao da je neko veliko nedjelo poĉinjeno. Što se tiće izbora zbog kojega ste mi uznemirenih duša došli, budite mirni jer se moja volja slaţe više s vama koji ste protiv, nego s glasovima klerika koji me ţele promaknuti u svojega prvosvećenika. Ipak, ne odbijam ovaj izbor zbog vaših glasova nego iz uvjerenja da Bog u veću zaslugu upisuje poslove sveopće Crkve koje obavljam." Obrativši

0 hvarskoj biskupiji XX, 5-7

se kleru reĉe: »Zahvaljujem vam što me iskrenim osjećajima volite ali izaberite drugu osobu.« Nakon toga kardinal se vratio u rimsku kuriju i poslije nekoliko godina postao je vrhovni svećenik pod imenom Grgur VIII.(13)

U vrijeme gospodina pape Aleksandra VII.(14) pošalju mu splitski klerici

glasnike s poniznom molbom da se udostoji dodijeliti im pastira. Milostivo udovoljivši njihovu traţenju, pošalje im Girarda(15) iz Verone i kapelana kurije. Vrhovni ga je svećenik posvetio te on ĉestito i pristojno pristupi upravljanju splitskom crkvom. U to su se vrijeme Splićani i gotovo cijela Dalmacija stavili pod vlast Carigrada.(16) Stoga su splitski graĊani poĉeli traţiti od nadbiskupa Girarda da otputuje u kraljevski grad i da u svoje ime i u ime graĊana zakletvom potvrdi vjernost carskome veliĉanstvu. Budući da na to nije htio pristati zbog papinske odredbe, a graĊani su gotovo silom ustrajali, veleĉasni Girard ode papi Aleksandru traţiti od njega savjet što mu je ĉiniti u takvoj situaciji. Gospodin papa, suosjećajući s njim zbog nezasluţenih teškoća, postavi ga na ĉelo sipontinske crkve, ne oduzevši mu upravu nad splitskom crkvom. Gotovo u isto vrijeme ţivio je neki voĊa Hrvata, po imenu Relja,(17) ĉovjek moćan i veoma naprasit. Budući da je silno ţelio biti na ĉelu grada Splita, na sve se naĉine trudio da ga prihvate za upravitelja, ĉas ih mameći obećanjima, ĉas plašeći prijetnjama. No Splićani se nisu dali skloniti jer im je bila mrska pomisao da njima vlada ĉovjek slavenskoga podrijetla. Tada sam vojvoda poĉne otvoreno napadati grad i veoma bezobzirno ratovati. Pribliţio se sve do zidina, a naoruţane su ĉete konjanika odvodile kao plijen mnogo ljudi i ţivotinja. Splićani se pak nisu usuĊivali izaći protiv tolikog naoruţanog mnoštva, zaklanjali su se unutar zidina i ponekad kradom izlazili i nanosili neprijateljima gubitke koliko su mogli. Zatim se dogodilo da je u jednom trenutku vojvoda Relja, sakupivši veliku vojsku, podigao logor izvan gradskoga podruĉja i poĉeo sjeći vinograde i

0 hvarskoj biskupiji

XX, 7

obarati voćke. Tada Splićani, u tuzi i jadu gledajući izdaleka nanesene im štete, pošalju vojvodi glasnike zahtijevajući mirnim rijeĉima da prekine takvo zlostavljanje Splićana i da s njima prijateljski raspravlja o sklapanju mira. Ali on, kako je bio ĉovjek izopaĉena uma i bahate oholosti, ovako odgovori glasnicima: »Neću prestati sve dok vaše vinograde ne sravnim sa zemljom da se ni toliko vina neće unijeti u grad koliko se moţe uliti u kaleţ za sluţenje jedne mise.« Glasnici su se vratili i donijeli graĊanima vojvodine rijeĉi. A oni gledajući prema nebu rekoše:

»Svemogući Boţe, koji prezireš oholost, satri njihovu drskost i milostivo se osvrni na tu našu patnju koju od njih bez krivnje trpimo.« Prošlo je nekoliko dana i evo sam vojvoda, kako je obiĉavao, doĊe zveckajući oruţjem. Pribliţio se sve do gradskih zidina dobacujući poruge i prijeteći oruţjem pozivao u bitku zabrinute i uplašene graĊane. Ubrzo zatim u srca Latina uĊe neki duh odvaţnosti i oni iznenada zgrabe oruţje, zbijeni provale kroz vrata zazivajući boţansku pomoć, poredaju se u dva bojna reda. Dvojici boljih dadoše stjegove i naloţe svim ratnicima da slijede svaki svoj stijeg. Hrabreći se meĊusobno, odjednom se pokaţu neprijateljima. Slaveni, vidjevši da su Latini mimo svojega obiĉaja izašli iz skrovišta, obraduju se i odmah na njih uprave svoje redove. Naši pak, kako su bili upozoreni, jednim svojim dijelom s lica postupno su se pribliţavali neprijateljima, a drugi je dio, zaobišavši ih s leĊa, vrebao iz zasjede. Tada su se ĉete sukobile i zapoĉela je hrabra borba. Ubrzo su se pak pojavili i oni koji su bili u zasjedi i pojurili u pomoć svojima. A starci su hodali amo tamo po trgu u molitvi diţući ruke k nebu, dok su ţene, djeĉaci i djevojke promatrali sa zidina obuzeti velikim strahom. Svećenici i redovnici, niĉice leţeći u crkvama, zazivali su Boţju pomoć. I evo, na Boţji mig sam oholi vojvoda prvi pade pogoĊen kopljem. Odmah su se njihove ĉete raspale i razbjeţale pred maĉevima naših vojnika. Posvuda su po poljima leţali i mnogo ih je poginulo. Tada Splićani, izvojevavši pobjedu nad svojim neprijateljima, veseli se vrate, odsijeku glavu nevaljaloga vojvode i objese je na Pisturi.(18) I tako se to pošast smirila.

0 nadbiskupu Arniru

XXI, 1-4

XXI. 0 nadbiskupu Arniru(1) Kad je umro nadbiskup dobre uspomene Girard,(2) ostalo se na odluci cijele splitske crkve da nikoga ne izaberu nego da od Apostolske stolice zatraţe prikladna pastira. Pošalju tada svoje izaslanike u rimsku kuriju, nekog svećenika sakristana Jonija i još jednog drugog. Došavši pred noge pape gospodina Aleksandra, ponizno izloţe molbu splitske crkve. U to se vrijeme vodio veliki spor izmedu klerika tuscijskoga grada i njihova biskupa zbog nekih prava tamošnje crkve. Obje su strane dugo prebivale u kuriji i nepomirljivo se prepirale. Budući da se njihovi krajnje opreĉni stavovi nisu mogli pribliţiti, gospodin papa ţelio je pronaći drugi naĉin i korisno ugasiti plamen tolike mrţnje. Stoga je oslobodio Arnira od obveze upravljanja, kojom je bio vezan za crkvu u Calliju znajući ga kao ĉovjeka veoma okretnoga u pastirskoj sluţbi, pozvao je glasnike splitske crkve i predao ga je njima da ga vode svojoj crkvi kao oca i pastira. A klerici Callija, premda su ga progonili mrţnjom i vrije- Ċanjima, vratili su se kući veoma raţalošćeni što su izgubili pastira. Arnir,(4) preuzevši palij kao znak dostojanstva, radosno i veselo krene na put s našim glasnicima. Došli su tako do Ravene. Imao je Arnir mnogo srebrnih posuda, novac i skupu biskupsku odjeću. Budući da su se bojali gusarskog razbojništva na moru, nisu htjeli spomenuto blago nositi sa sobom na brod, nego ga je nadbiskup spremio u neki sanduk i povjerio na ĉuvanje u samostanu svete Marije u ravenskoj luci. Naloţio je da se nikome taj polog ne preda osim u ruke jednoga njegovog sluţbenika, koji je bio prisutan i kojeg im je pokazao. Tada su se ukrcali na brod i krenuli. Kad su došli u grad, kler i puĉanstvo doĉekali su ih s velikom radošću. Crkvu je poĉeo voditi veoma razborito, ispravljati ponašanje klerika, narod pouĉavati primjerima koji donose spasenje i budnom brigom povećavati imutak crkve.

0 nadbiskupu Arniru

XXI, 5-8

Ali sada se treba vratiti na otoĉnoga biskupa Martina.(5) Bio je već star i obuzela ga je neka bolest te se ponašao kao da je bez razuma. Otoĉani, ne podnoseći više njegovu bezumnost, otjeraju ga i doĊu u splitsku crkvu da bi izabrali

Lukara,(6) sina Dujma Ĉikle, arhiĊakona iste crkve. Bio je predstavljen nadbiskupu Arniru i ovaj ga posveti. Gotovo u isto to vrijeme gospodin papa Aleksandar u doba shizme

plovio je iz Apulije i došao do Visa.(7) Budući da je to Arnir doznao unaprijed, odmah je opremio mnogo laĊa i s velikom pratnjom, u kojoj

bio kler i ugledni graĊani, došao pred njega s hranom i mnogim

darovima. Pokušao ga je pozvati da se udostoji skrenuti prema gradu Splitu koji je bio u blizini , ali papa nije

pristao. Ţurio je, naime, ići u Mletke da bi se dogovorio s carem Fridrikom. Otplovio je, dakle, otamo i stigao u Zadar u pratnji nadbiskupa Arnira. Tada otoĉni biskup Martin ozdravi, doĊe k pameti i podnese tuţbu gospodinu papi o tome da su ga izbacili i uveli na njegovo mjesto Lukara. Vrhovni svećenik,

saslušavši i shvativši bit stvari, Lukara ukloni a Martina vrati na njegovu biskupsku sluţbu.

U to je vrijeme u Carigradu vladao Emanuel(8) ĉija se slava pamti.

Cijela je Dalmacija i gotovo ĉitava Hrvatska bila podloţna njegovoj vlasti. Bio je veoma milostiv prema svim svojim podanicima, nije nametao poreze nego je široke ruke dijelio svoje bogatstvo. Svima koji su k njemu dolazili iskazivao je ĉast, svima je podmirivao troškove iz kraljevske blagajne. Budući da je primio popis stanovništva Splita, slao je plaće svima, dao je ĉak da se novoroĊenĉadi u kolijevci dade po jedan zlatnik.

Slao je svoje zapovjednike(9) s velikom ratnom opremom i s obilnom

je

0 nadbiskupu Arniru

XXI, 9-11

koliĉinom novca za troškove. Oni su dolazili i drţali su primorske gradove i velik dio Hrvatske. I tako su Splićani zamolili nadbiskupa Arnira da se uputi u Carigrad i posjeti carski dvor.(10) On drage volje pristane i u društvu nekoliko gradskih velikaša krene u Carigrad. Kad je došao pred cara Emanuela, s osobitim ga je poštovanjem pozdravio u ime svojih graĊana a car ga je uz poĉasti primio. Za sve vrijeme njegova boravka dvor je dostojno i obilno podmirivao troškove. A kad je od vladara zatraţio odobrenje za odlazak, dobio je od dvora mnogo najdragocjenijih darova. Tako se u svoju crkvu vratio radostan i bogat. Bio je Arnir ĉovjek veoma postojan i neustrašiv, nije dopuštao da se narušavaju prava i oduzima crkvena imovina. Dogodilo se da je jednom otišao na brdo Mosor traziti neka crkvena imanja koja su Slaveni oteli i dok je bio u ophodnji s ljudima, koji su poznavali te zemlje, obilazeći i postavljajući meĊe na njihovim krajnjim toĉkama, neki Nikola(11) sa svojom bradom i rodbinom iz plemena Kaĉića nikako nije mogao podnijeti što je nadbiskup ĉinio. Okupi se mnoštvo naroda i opkole Arnira bijesno ga napadajući povicima: »Što to ti, najgori i najnepravedniji biskupe, pokušavaš protiv nas uĉiniti? Zar smatraš da nas moţeš izbaciti iz posjeda zemlje koja je pripadala našim oĉevima i precima? Ako se istoga trena ne povuĉeš, ovaj će dan biti posljednji dan tvoga ţivota.« Arnir pak, budući da je bio veoma ustrajan, nije se preplašio njihovih rijeĉi, nespu- tanim i snaţnim glasom odgovori: »Nije to vaša zemlja, kako tvrdite, nego je to posjed crkve blaţenoga Dujma, kojom ste se vi sve do sada protuzakonito koristili.« Na te rijeĉi ĉitavo mnoštvo Slavena zgrabi kamenje i poĉne ga kamenovati. Tako su dugo desnicama bjesnili i divljali, dok se nisu razišli ostavljajući mrtvo tijelo pod golemom gomilom kamenja. Ljudi, koji su bili u biskupovoj pratnji i koji su gledali kako su ga Slaveni u ţaru bijesa usmrtili,(15) potrĉali su u grad i javili veliko zlo graĊanima. GraĊani, preplašeni iznenadnom viješću, odmah se naoruţaju

0 nadbiskupu Arniru XXI, 12-14 te jedni morem, a drugi kopnom, brzo pohitaju na Mutogras gdje je zloĉin poĉinjen. Kad su došli do mjesta na kojem je bijedni nadbiskup leţao pod onom gomilom kamenja, kao da je u grob pokopan, svi se neprijatelji povuku. Tada su ga otkopali, ukrcali beţivotno tijelo na brod i uz veliku tugu i ţalost dovezli ga u grad. Kler je, prema obiĉaju, pripremio sveĉani sprovod, zajedno s narodom iznijeli su nadbiskupovo tijelo i pokopali ga u crkvi svetoga Benedikta.(16) Bijaše u to doba neki svećenik po imenu Miha. Budući da ga je spomenuti nadbiskup prekoravao zbog njegovih ispada, izgarao je od mrţnje prema njemu. Nije, naime, bio ĉovjek kojega bi opominjanje popravilo, nego je postajao gori. Zato se razveselio kad je vidio da je umro progonitelj njegovih pogrešaka. I kao da se izruguje njegovoj smrti, reĉe svojim istomišljenicima: »Dajte mi da popijem vode, da mogu reći da sam nadţivio onog pakosnog biskupa koji mi nije davao mira.« A kad je popio vodu, koju su mu prema njegovoj ţelji dali, dogodilo se ĉudo, kao da je umjesto te vode popio otrov; odmah je pao u krevet iz kojega više nikada nije ustao nego je nedugo zatim preminuo. Splićani su proveli istragu o ubojicama nadbiskupa, neke su pronašli i odmah ih objesili na vješalima. Ali svemogući Bog nije dugo pustio da takvo zloĉinaĉko nedjelo ostane bez kazne; koliko god ih je pruţilo bezboţne ruke da proliju nevinu krv, poslije nekoga vremena jedne je svladala glad, druge posjekao maĉ, a ostale je zajedno s njihovim potomstvom pokosila kuga. Otišao je ĉasni Arnir drugoga dana prije nona u kolovozu,(17) godine Gospodnje tisuću sto osamdesete, nakon petogodišnjeg upravljanja crkvom. Poslije njegove smrti Splićani su traţili od njegova sluţbenika da otputuje u Ravenu i da nadbiskupov polog prenese u splitsku crkvu. On sam, jer je bio odan i dobar, pristane na traţenje graĊana, opremi brod i otplovi u Ravenu. Poslali su s njim nekog klerika po imenu RaĊa Marulina.(18) Tada pokaţu ĉuvarima pologa neke nadbiskupove dogovorene znakove i jer je on bio upravo isti onaj u ĉije je ruke nadbiskup bio zapovjedio predati ostavljeno na ĉuvanje, povratili su mu ĉitav sanduk u kojemu je bilo zatvoreno blago. Sve su to preuzeli i vratili se. Tim su stvarima obdarene neke crkve, a s drugima je zajednica uĉinila što je htjela.

0 nadbiskupima Petru i drugome Petru XXII, 1-3 XXII. 0 nadbiskupima Petru i drugome Petru Poslije smrti cara Emanuela,(1) kad su Splićani ponovno bili pod vlašću Ugara, bio je izabran neki Petar Ugrin, sin Hitilenov, podrijetlom iz plemićke porodice. Nakon obavljena posvećenja u prvoj godini obnašanja svoje nadbiskupske ĉasti, sazvao je sve biskupe svoje sufragane,(2) takoĊer opate i sve koji su imali crkvene poloţaje, s cjelokupnim klerom. I odrţao je provincijalnu sinodu u bazilici svetoga Andrije(3) koja se zove "oslikanom". Na toj su sinodi donešene mnoge dobre odluke. OdreĊene su tada granice dijeceza svake biskupije. Nadbiskup je ţelio odvojiti Krbavu,(4) jer je bila parohija splitske crkve, i uĉiniti od nje biskupiju podloţnu splitskoj metropoliji pa je tako i uĉinjeno. Prema ţelji klera te provincije, koji je došao na sinodu, odreĊen je za prvoga biskupa krbavskoga Matej Maurutin, kanonik crkve svetoga Dujma, po godinama još mladić ali ĉestita ponašanja i trijezna ţivota. Kad je sinodski skup završio, dojavljeno je papi sve što je bilo zakljuĉeno. Gospodin papa(5) je sve odobrio i osnaţio teţinom ugleda rimske crkve. MeĊutim, nadbiskup Petar, djelomice prekoraĉivši mjeru biskupske strogosti, uĊe u prepirke s kanonicima svoje crkve jer im je htio okrnjiti neka njihova prava. Zbog toga su obje strane u velikoj ljutnji pošle u rimsku kuriju. Kad su pred Apostolskim licem izloţili svoju stvar, jedan od kardinala odreĊen je stranama kao sudac auditor. Ţalbe jednih i drugih bile su preispitane i meĊu njima je došlo do pomirenja i obnovljenoga mira.(6) Nedugo zatim, nadbiskup Petar krene u Ugarsku i bude prebaĉen na duţnost kaloĉkoga nadbiskupa iz nepoznatoga mi razloga. Na ĉelu splitske crkve bio je dvije godine.(7) Njega je naslijedio drugi Petar,(8) opat

0 nadbiskupima Petru i drugome Petru XXII, 4-6 svetoga Martina iz Panonije, koji je kao nadbiskup splitske stolice proţivio pet godina. U vrijeme kad je umro otoĉni biskup Martin, njegov je nećak Nikola Manzavinov,(9) plamteći od ĉastohleplja, izvršio toliki pritisak na otoĉane da su ga izabrali za biskupa. Predstavivši se splitskom nadbiskupu, traţio je od njega da ga svojom rukom posveti. Nadbiskup pak, izbjegavajući njegove smicalice i znajući ga kao lukava i varljiva, nije pristajao. Napokon svladan navaljivanjem graĊana obeća da će udovoljiti njihovoj ţelji sljedećega dana, u nedjelju. Nikola, ljutito ne prihvaćajući nadbiskupovo odgaĊanje, iste noći krene na put i stigne u Veronu. Tamo gospodina papu Lucija(10) prevari svakojakim smicalicama te zatraţi i primi od njega posvećenje. Budući da je i zadarska crkva bila upraţnjena, taj Nikola bude izabran za nadbiskupa.(11) Lakoumno je prihvatio izbor i bez odobrenja Apostolske 15 stolice bestidno se upustio u upravljanje zadarskom crkvom. Zbog toga ga je papa Inocent lišio jedne i druge ĉasti.(12) Otoĉani tada doĊu u Split i izaberu za svoga biskupa kanonika splitske crkve Mihu,(13) nećaka Picijeva. On u splitskoj crkvi primi posvećenje, otiĊe do vrhovnog svećenika Apostolske stolice i primi reskript o potvrdi s naredbom da hvarska biskupija od tada za vjeĉna vremena pripadne splitskoj metropoliji kao svojoj majci.(14)

0 nadbiskupu Bernardu

XXIII, 1-2

XXIII. 0 nadbiskupu Bernardu U to doba ugarski kralj Bela,(1) izvrstan junak, pošalje poklisare do Apostolske stolice i zamoli gospodina papu Inocenta(2) neka zapovjedi da se relikvije blaţenoga kralja Ladislava izvade i poloţe na dostojnije mjesto i da se donese odluka o njegovu uvrštenju u katalog svetaca.(3) Papa udovolji njegovu traţenju i pošalje nekog veleštovanoga kardinala Gregorija de Crescentio(4) da na doliĉan naĉin ispuni kraljevu volju. Tada kardinal preuzme apostolsko poslanstvo, preplovi preko mora, doĊe u krajeve Dalmacije i pristane u Trogiru. Budući da je još prijetila oštra zima, ţelio je ondje provesti ĉitavu korizmu. U njegovoj je pratnji bio neki klerik, njegov kapelan, po imenu Bernard, iz Perugie u Tusciji, ĉovjek knjiţevno izobraţen, rjeĉit i

visok stasom. Ĉesto je bio slan u Ugarsku i zbog toga je bio poznat kralju Beli, dapaĉe, bio je

u milosti njegovoj i mnogih ugarskih velikaša i prelata, tako da mu je sam kralj povjerio odgoj i naobrazbu svoga sina Emerika.(5) Kad je kao izaslanik otputovao u Ugarsku, obavio je svoj izaslaniĉki posao i vratio se natrag.

I tako, budući da je splitska crkva bila upraţnjena, izaberu za svoga nadbiskupa Bernarda. Kako je kralju bio drag, nadali su se da će zbog njega i crkva imati velike koristi. Zatraţe toga

i lako dobiju kraljevu privolu, pošalju izaslanstvo u Rim gospodinu Inocentu Trećem s

molbom da se udostoji prihvatiti izbor Bernardov i da obavi obred njegova posvećenja te da ga mudro uvede u upravljanje splitskom crkvom. Glasnici Splićana bili su: Ċakon Vukas(6) i laik Dujam, nećak Gumajev. Ali vrhovni svećenik nije bio sklon toj njihovoj molbi, ĉak se ĉinilo prema sasvim oĉitim naznakama da ih odgovara od njegovih ţelja. No, u svojim su molbama bili tako uporni da je naposljetku pristao. Naloţio je ipak istome Bernardu da traţi dozvolu od opata samostana svete Marije de Farneto iz dijeceze Chiusi, kojemu se zavjetovao kao redovnik, i da ponovo stavi

0 nadbiskupu Bernardu

XXIII, 3-5

redovniĉku odjeću koju je bio odbacio. Kad je tako uĉinio, Inocent mu je dao posvetu. Godine Gospodnje tisuću dvijestote(7) doĊe u Split i veoma je revno obavljao pastirsku duţnost prema svojim podreĊenima. Budno je, naime, progonio heretike.(8) Ţivjeli su u to doba dva brata, sinovi Zorobabelovi, od kojih se jedan zvao Matej,(9) drugi Aristodije. Premda im je otac bio iz Apulije, ipak su već u djetinjstvu postali stanovnici Zadra. Kretali su se uglavnom po Bosni jer su bili izvrsni slikari i veoma vješti u zlatarskome umijeéu. Osim toga, poznavali su dobro latinsku i slavensku pismenost. Ali, od Ċavla zavedeni, tako su bili ogrezli u bezdan heretiĉke zaraze da su ne samo zaslijepljena srca vjerovali u bezboţnu herezu nego su je opakim ustima i propovijedali. Bernard otkrije da oni borave u Splitu i da su već mnoge zarazili trulim i pogubnim nauĉavanjem. Poĉne ih, dakle, pomalo blagim rijeĉima privlaĉiti ka katoliĉko me nauku, ĉesto ih pozivajući i ĉesto bodreći. No oni su se heretiĉkom lukavošću ĉinili nevješti, ne ţeleći se obratiti. Zbog toga nadbiskup dade da se odmah sav njihov imutak oduzme, a da se oni sputani lancem prokletstva istjeraju iz grada. Tada su se spomenuta braća, vidjevši da će ih zadesiti najveće kazne i štete, vratila pod zapovijed Crkve. Nadbiskup zapovjedi da se oni zakletvom odreknu svoje hereze dotaknuvši presveta evanĊelja. Razriješio ih je izopćenja obveznim sveĉanim obredom i dao da im se povrate njihova dobra. Tako su i svi drugi, koje su oni zaveli, bili oĉišćeni od heretiĉke zaraze. U to je vrijeme, nakon smrti kralja Bele, na kraljevsko prijestolje došao njegov sin Emerik.(10) Zbog toga je nadbiskup Bernard ĉešće putovao u Ugarsku, gdje ga je kralj obasipao poĉastima i mnogim darovima. Kralj ga je, naime, poštovao kao oca i što god je od njega nadbiskup mogao je bez teškoća postići. Na njegovo je traţenje kralj darovao crkvi svetoga Dujma šest dijelova od davanja mlinova na salonitanskoj rijeci, što je tjedno pripadalo banu.(11) Budući da je kralj imao maloljetnoga sina i ţelio da on bude nasljednik kraljevstva, htio je da za njegova ţivota bude pomazan. Na poziv kralja

0 nadbiskupu Bernardu

XXIII, 6-7

Bernard je krenuo u Ugarsku i tamo je s ostalim prelatima crkava Ugarskog Kraljevstva, koji su se slili na sveĉanost kraljevskoga veselja, okrunio kraljeva sina i vratio se u svoju crkvu nagraĊen od kralja mnogim darovima.(12) U to je doba došlo do nesuglasica izmeĊu kralja Emerika i njegova brata hercega Andrije.(13) Andrija je dva puta bio protjeran u primorske krajeve,(14) a Bernardov je odnos prema njemu bio veoma dobar i pun poštovanja. Kad se on poslije toga vratio u Ugarsku, meĊu braćom se rodio još veći sukob.(15) Svi velikaši u kraljevstvu i gotovo cijela brojna ugarska

o vojska napustila je kralja, i pristala protuzakonito uz hercega Andriju. Malo ih je ostalo uz kralja i od straha pred tolikom pobunom nisu se usuĊivali ohrabrivati kralja u nadi nego su mu radije savjetovali bijeg. Dogodilo se pak da su se jednoga dana obje strane pribliţile jedna drugoj i u uzbuĊenju su se pripremale za poĉetak bitke. Budući da je kraljeva strana u usporedbi s drugom bila gotovo nikakva, bio je do krajnosti zabrinut i svom snagom svoga uma traţio je spasonosne odluke u takvom odluĉnom trenutku. Napokon ga je nebo nadahnulo i domišljato je pronašao pogodan naĉin da povrati pravo na kraljevstvo i ne bude kriv za prolijevanje krvi. Tada reĉe svojima: »Nemojte me slijediti, nego malo

o zastanite!« Odmah zatim, odloţivši oruţje, uzme samo granĉicu u ruku i uĊe mirno u neprijateljske redove. Išao je po sredini naoruţanoga mnoštva viĉući snaţnim glasom: »Sada ću vidjeti tko će se usuditi dići ruku da prolije kraljevsku krv!« Svi su se uklanjali gledajući ga i ne usudujući se ni pisnuti, stvarali su mu s jedne i druge strane široki prolaz. Kad je došao do brata, zgrabio ga je, odveo s bojnoga polja i poslao u tamnicu u nekoj tvrĊavi. I tada su svi odloţili oruţje te prestrašeni i postiĊeni molili za oprost, bacivši se niĉice pred kraljeva koljena. A kralj sve pomiluje jer je bio premilostiv. Nepunu godinu dana nakon toga kralja shrva neizljećiva bolest. Kad je, dakle, predosjetio da mu je došao kraj, pošalje svom brzinom glasnike i dade izvesti brata iz tamnice i dovesti ga k sebi. Kad je došao preda nj,

0 nadbiskupu Bernardu

XXIII, 8

kralj pred njim sastavi oporuku i povjeri mu skrbništvo nad svojim sinom i upravu nad čitavim kraljevstvom, dok siroče ne doĎe do zakonom propisanih godina. I tako je kralj Emerik preminuo,(16) a malo dana poslije ugasio se život i njegova jedinog djeteta.(17)

Tada Andrija, vidjevši da će na njega jedinog biti prenesena prava ĉitava kraljevstva, dade neka ga okrune zajedno svi ugarski prelati.(18) Pošalje glasnike i pozove splitskoga nadbiskupa Bernarda da pristupi sveĉanosti kraljeva pomazanja. No Bernard, smatrajući da je djeĉak, sin kralja Emerika, još ţiv, nije se ţelio odazvati kraljevu pozivu.(19) Zbog toga je kralj nadbiskupovo odbijanje smatrao uvredom.

0 prvom zauzeću Zadra

XXIV , 1-5

XXIV . 0 prvom zauzeću Zadra

U to je vrijeme došla naredba od gospodina Inocenta,(1) vrhovnoga svećenika, da se svi kršćani valjano pripreme da bi pritekli u pomoć Svetoj zemlji. On dade oprost za sve grijehe svakome tko tamo pogine s nadom u vjeĉni ţivot. Tada se gotovo ĉitav svijet pokrenuo i ponajviše iz zapadnih krajeva veliko je mnoštvo sa znakom kriţa došlo u Mletke.(2) Traţili su da im se osigura prijevoz iznajmljenim mletaĉkim brodovijem. Dogovorivši se o svoti novca koju je trebalo platiti za mornare i brodove, Mlećani im opreme pedeset galija, isto toliko velikih laĊa i toliko drugih za prijevoz konja, hrane i oruţja. Osim toga bilo je i drugih brodova koje su osobno iznajmljivali za pohod, tako da se stvorila oveća povorka pomorske vojske. Mlećani su Francuzima nastojali nametnuti uvjet da mogu pristati sa ĉitavom vojskom gdje god budu ţeljeli, ali će prema dogovoru pomagati Mlećanima protiv svih ljudi.(3) A u to su se vrijeme Zadrani odnosili prema Mlećanima veoma neprijateljski. Napadali su Mlećane gdje god su mogli, grabili njihova dobra, nanosili im

nepravdu, ubijali ih i svim su im silama nastojali ĉiniti svako zlo. Plivajući u bogatstvu bili su obuzeti obijesnom razuzdanošću; nadimali su se od oholosti, uznosili zbog moći, hvalili su se nepravdama i likovali zbog pakosti; ismijavali su niţe od sebe, prezirali više, vjerovali su da im nitko nije ravan. Budući da su već bili iskvareni mnogim porocima, na hrpu svoje zloće

dodali su i to što su prezreli uĉenje katoliĉke vjere i dopustili da ih zarazi kuţna hereza.

Naime, gotovo su svi, koji su se u Zadru smatrali plemenitijima i uglednijima, rado primali heretike i bili su im skloni. I tako je cijelo brojno brodovlje u Mlecima diglo sidro u mjesecu listopadu godine Gospodnje tisuću dvjesto treće. Došavši do obala Istre, uplovili su u Dalmaciju i pristali u blizini grada

Zadra.(4)

Istaknutiji su zapovjednici vojske bili: na strani Francuza neki Simon, grof od Montforta,(5) na mletaĉkoj strani Henrik Dandolo,(6) ĉoviek veoma

0 prvom zauzeću Zadra

XXIV, 6-8

odluĉan i razborit koji, premda tjelesnim oĉima nije vidio, ipak je umom znao vrlo jasno razabirati. Kad su, dakle, Zadrani vidjeli da ih je vojska opkolila, veoma su se uplašili ne znajući što im je ĉiniti. I iz tih je stopa uslijedio poraz uz mnogobrojne poginule tako da u gradu nije ostalo ni toliko ţivih i zdravih da mogu pokopati mrtve. Mrtva su trupla jadnika leţala nepokopana po kućama i crkvama, a bijedni graĊani nisu znali što da prije obave — pogrebe ili javne duţnosti. Tako se dogodilo da su neprijatelji brzo i lako osvojili nesretni grad, jer nije bio branjen. Na dan svetoga Krševana,(7) koji se kod njih najviše slavi, dostigla ih je kazna Boţja.(8) Tada su, naime, Mleĉani, iskrcavši se s brodova u gomili provalili u grad i u trenutku ga osvojili. Proboravili su tamo neko vrijeme i na odlasku ga cijelog pretvorili u pustoš. Razrušili su sve njegove zidine i kule unaokolo i unutrašnjost svih kuća ne ostavljajuéi ništa osim crkava. Zatim cijelo to brojno brodovlje krene odatle,(9) nastavi ploviti u Carigrad i zauzme ga.(10) Tada Zadrani, protjerani iz domovine, stanu lutati morem i ubijati Mleĉane, gdje god su ih mogli napasti. A Mleĉani pošalju galije i brodove i sagrade neko utvrĊenje na otoku ispred Zadra.(11) Tamo je boravila brojna naoruţana eta koja je branila Zadranima da uĊu u grad i tjerala ih posvuda po moru. Tih je dana došlo deset galija Gaećana(12) u krajeve Dalmacije. Tada nadbiskup Bernard doĊe do njih, i porazgovara s njima da pomognu Zadranima protiv Mleĉana koji su boravili u utvrĊenju. Kad su Gaeĉani pristali na nadbiskupov zahtjev i kad je postignut dogovor o plaći, ode nadbiskup u Vrane i preuzme stanovitu koliĉinu srebra koju je kralj ostavio kod templara. Kad su bili isplaćeni, ujedine se Zadrani s Gaećanima, otiĊu i poĉnu se hrabro boriti protiv Mleĉana koji su bili u utvrdi. Na kraju Mleĉani odustanu od otpora jer su bili slabiji, izmoreni i desnice su im bile onemoćale. Tada Zadrani i Gaećani, domogavši se pobjede, posijeku maĉevima sve Mleĉane koje su pronašli u utvrdi, razore

0 prvom zauzeću Zadra

XXIV, 9-10

cijelu to obrambenu graĎevinu i udu u Zadar.(13) Obnavljali su, koliko su mogli, ruševine svojih kuća i stanovali u njima. Poslali su izaslanstvo u Mletke i sklopili s njima mir sa zakletvom da će čuvati trajnu podložnost i pouzdanu vjernost.(14)

Istovremeno Mleĉani, u ţelji da se osvete nadbiskupu Bernardu, uplove s galijama i razore kulu s palaĉom koju je isti nadbiskup sagradio na otoku Vranjicu(15) ispred Solina. Nakon tih dogadaja doĊe do nesuglasice izmeĊu nadbiskupa Bernarda i njegovih kanonika.(16) No nadbiskup bijaše oprezan i lukav, a njegovi kanonici prostodušni i neoprezni. Poĉeo ih je umiljatim rijeĉima oblijetati i nagovarati ih da odbace povlastice svojih prava, koje su nekoć dogovorene u rimskoj kuriji za vrijeme nadbiskupa Petra,(17) govoreći im da su krivotvorene i bezvrijedne.(18) Gotovo su svi pristali povući svoja prava jer je ih je on široke ruke za stolom ĉastio, lako darivao i veoma se prijateljski prema njima odnosio. Ali primicerij Andrija, Katald i još dvojica drugih nikako se nisu htjeli sloţiti s tim dokidanjem prava. Kad je pak nadbiskup postao malo manje dareţljive ruke od uobiĉajenoga, ubrzo su pristaše dokinuća došli k pameti, poĉeli su se kajati i priklone se spomenutoj dvojici, koji su bili protiv toga. Tada poĊu do nadbiskupa i veoma uporno zatraţe da im se vrate njihova prava. Ali, kad je to nadbiskup odbio, bura nesuglasica se tako razjaĉala, da su se i nadbiskup i kanonici, gotovo svi, obratili rimskoj kuriji. Stigli su tamo istovremeno i spremni su bili uzajamno se obasipati optuţbama. MeĊutim, prije nego što su takve njihove optuţbe bile iznesene pred sud vrhovnog svećenika,

0 prvom zauzeéu Zadra

XXIV , 11-13

njihovi su se duhovi smirili jer su poslušali savjete prijatelja koji su ih nagovarali na pomirenje. Nadbiskup im je, naime, sve vratio i tako su se vratili kući radosni zbog mira. Bio je pak Bernard školovan čovjek, trideset je i više godina proboravio u Bologni baveći se znanošću. Imao je mnogo dobrih i dragocjenih knjiga koje je poklanjao svojim nećacima. Kupio im je prostranu kuću za boravak i kulu pored istočnih vrata u gradu Perugii i mnogo ih obdario u svojem životu. Sastavio je jednu zbirku protiv heretika (19) i napisao knjigu propovijedi.(20) On je izvadio tijelo blaţenoga Staša iz staroga oltara i smjestio ga na istome mjestu u novom oltaru godine Gospodnje tisuću dvjesto devete.(22) Istoga je dana zaredio Ivana, nećaka Kucilina, za ninskog biskupa(23) i Bartula, nećaka Ticionova, za skradinskog biskupa.(24) Obojica bijahu Zadrani, a postupak njihova promaknuća nije bio u svemu zakonit, jer nisu odgovarali s obzirom na dob i naobrazbu. Stoga ga je, jer nije nužnim oprezom ispitao sve o njima i prebrzo ih svojom rukom zaredio, stigla kazna. Bio je kažnjen kanoničkim ukorom prema prijavi vrhovnom svećeniku. Postavio je nadalje Grupcija, Prodanova sina, za arhiĎakona splitske crkve, a za arhiprezbitera imenuje nećaka Firminova koji se takoĎer zvao Grupcije.(25) Oni su mu obojica bili poslušni i slijedili ga kuda god je išao. Ali se u onom sporu oko povlastica arhiĊakon od njega udaljio i stao uz kaptol. Zbog toga ga nadbiskup nije gledao ravnodušnim oĉima nego su jedan drugoga mrţnjom progonili. Arhiprezbiter je pak ustrajnom postojanošć bio uz njega. U to je vrijeme za ispražnjenu crkvu u Trogiru bio izabran Treguan,(26) Toskanac, iz grada Firenze. Budući da je bio sunarodnjak nadbiskupa Bernarda, ovaj ga dovede sa sobom iz ugarskih krajeva, da bi ostao s njime

0 prvom zauzeću Zadra

XXIV, 14-15

neko vrijeme i pouĉavao splitske klerike gramatici. GraĊani Trogira zatraţe od nadbiskupa Bernarda da za njihove potrebe proboravi neko vrijeme kod njih, jer je bio mlad i jer se ĉinio veoma prikladnim za sve što se odnosi na knjiţevnu naobrazbu. Bernard njihovom traţenju udovolji i Treguan ode u Trogir, stane se druţiti s graĊanima i rodila se uzajamna ljubav. Naprije je postao njihov biljeţnik, zatim arhiĊakon i napokon je izabran za biskupa. Bio je predstavljen nadbiskupu Bernardu koji obavi ĉin posvećenja. Tada pomalo poĉne trogirsku crkvu izvoditi iz njezine zastarjelosti, uvoditi u nove norme spoznavanja i obrazovati je u crkvenim disciplinama. Bio je on ĉovjek knjiţevno naobraţen i rjeĉit(27) i svojom je revnom marljivošću postigao da se u kratkom vremenu popravilo stanje i naroda i klera. U isto vrijeme za ispraţinjenu je ninsku crkvu izabran neki kanonik splitske crkve, po imenu Nikola, kojega nadbiskup Bernard nije htio prihvatiti, nego je uĉinio da Ninjani izaberu gore spomenutoga arhiprezbitera Grupcija. No splitski su kanonici bili neprijateljski raspoloţeni prema njemu, jer su bili na Nikolinoj strani.(28) Zbog toga nije ţelio obaviti ĉin posvećenja u metropolitanskoj crkvi, kako je bio obiĉaj, nego je otišao u Vranu i tamo ga je u templarskoj crkvi posvetio zajedno s drugim, izabranim za kninskoga biskupa, po imenu Mikuz.(29) Zbog toga je nastao veliki sukob izmeĊu izabranoga biskupa Nikole i ninskoga biskupa Grupcija. Potrošili su svu svoju oĉevinu za troškove koje su imali u tjeranju parnica i zbog toga su obje strane zapale u veliku bijedu. Budući da je nadbiskup Bernard već bio ostario, razboli se i bude oduzet tako da nije mogao govoriti i udovi su mu se tresli. Rijeĉi je mogao izgovarati samo uz velike poteškoće i zbog toga je gorko plakao kad su neki dolazili k njemu. No, nije još bio sasvim oduzet te je otišao u Rim i sudjelovao na koncilu gospodina Inocenta, koji je bio odrţan u Lateranu.(30) Vrativši se i postavši u svemu beskoristan, jedva je pred klerom i narodom mogao izloţiti nekoliko rijeĉi. Ali je trogirski biskup Treguan u dva dana za redom proĉitao i izloĉio nekoliko poglavlja tog koncila.

0 prolazu kralja Andrije

XXV, 1-2

XXV. 0 prolazu kralja Andrije U isto vrijeme kralj Andrija, u ţelji da izvrši oĉev zavjet,(1) uzme znak kriţa i poĊe na put s namjerom da krene u pomoć Svetoj zemlji.(2) Pošalje, dakle, glasnike i povede velike brodove iz Mletaka, iz Ancone i Zadra i iz ostalih gradova Jadranskoga zaljeva. Pristao je sa svima u luci grada Splita. Poslao je unaprijed svu ratnu opremu i hranu na mnogo kola sa zapreţnom stokom. Kad su stigli, ispunili su svu okolicu grada. Prethodilo je kralju i Ugrima veliko mnoštvo miroljubivih i dobroćudnih Saksonaca koji su odano i ţeljno oĉekivali plovidbu s kraljem, svi su nosili znak kriţa. Splićani su na traţenje gospodina kralja dali cijelo predgrade za boravak hodoĉasnika, izašavši iz kuća ostave ih na slobodnu uporabu gostima. Uskoro su bile tako ispunjene ljudima i stokom da se nije moglo prolaziti. Iako su bili stisnuti i zbijeni, nisu se mogli svi smjestiti u kućama u predgraĊu te je najveći dio ĉitave svite kraljevskoga dvora boravio vani rasut u šatorima po polju. Jedni su se graĊani pribojavali, a drugi se promatrajući neuobiĉajeno brojno mnoštvo. I tako dvadeset trećega kolovoza godine Otkupljenja našega tisuću dvije stotine sedamnaeste doĊe kralj Andrija u grad Split. U povorci su u susret gospodinu kralju izašli svi graĊani i svi stranci, kao i ĉitava gomila njegove vojske pjevajući mu visokim glasovima hvalospjeve. Zatim je cjelokupan kler u svilenim haljinama povrh kota s kriţevima i kadionicama u povorci do Pisture pjevao, kako se pristoji za kraljevsko veliĉanstvo. A sam prejasni kralj, kad je vidio sveĉanu povorku, odmah siĊe s konja i okruţen velikom gomilom svojih prvaka i s obje strane podrţavan od biskupa, koji su se okupili, pješke doĊe sve do crkve svetoga Dujma. Nakon odsluţene mise i poloţenoga dara na oltar povukao se u hospicij. Toga je dana gradska zajednica priredila kralju prebogati prijam u kući koja se zove Mata, izvan zidina sjevernih vrata. Priĉalo se da je u kraljevoj pratnji tada bilo više od deset tisuća konjanika, ne raĉunajući mnoštvo prostoga naroda kojeg je bilo nemoguće prebrojiti. Tada je kralj

0 prolazu kralja Andrije

XXV, 3-6

poĉeo iskazivati prema Splićanima veliku blagonaklonost time što ih je sam pozvao da od njega traţe što da im odobri za javnu korist. Kraljeva je ţelja bila da za zaštitu svoga grada uzmu tvrdavu Klis, ţelio im je takoĊer prepustiti kneţevsku vlast nad otocima. Ali Splićani, po svome obiĉaju, za javno su dobro bili odveć spori i brinuli su se, kao pojedinci, samo za vlastitu korist. Zanemarivši dakle kraljevska dobroĉinstva koja im je kralj odobravao milostivo i dareţljivo, potaknut svojom vlastitom razboritošću nije htio povjeriti tu tvrĊavu nekome od velikaša. Znao je, naime, da mnogo neprijateljstava Splićanima dolazi iz te utvrde. Pozvao je stoga nekoga Poncija, koji je bio glavni meštar templara u Ugarskom Kraljevstvu, predao mu je u ruke tvrĊavu da je ĉuva i štiti nalaţući da ondje naizmjence borave braća

njegova reda.(3) Dok se kralj Andrija nešto duţe zadrţao opremajući brod, nadbiskupa Bernarda zadesila je neumitna smrt.(4) Pokopan je tako uz crkvu svetoga Dujma. Najprije je kralj poslao poruku splitskim kanonicima traţeći i savjetujući im da izbor uĉine meĊu klericima koji su bili oko njega. Najviše je pak bio sklon nekom lijeĉniku Aleksandru(5) koji je bio uĉen i pošten i koji je mogao mnogo koristiti crkvi. Ali nisu prihvatili zahtjev kralja jer su starješine imali druge namjere.

meĊuvremenu se kralj ukrcao na brodove i krenuo na namjeravani

put. Splićani su mu dali kao pratnju dvije galije sve do Draĉa. Kralj nije mogao imati toliko brodovlje koje bi dostajalo za prijevoz svih kriţara. Zbog toga su neki bili prisiljeni vratiti se kući, a drugi su ĉekali do sljedeće godine.(6)

isto vrijeme gospodar Srbije ili Raške Stevan, koji se nazivao velikim

ţupanom, pošalje izaslanike do Rimske stolice i isposluje od vrhovnoga svećenika Honorija kraljevsku krunu.(7) On je bio poslao izaslanika iz svoje najuţe pratnje, koji doĊe i okruni ga kao prvoga kralja njegove zemlje. Kralj Andrija, otplovivši u krajeve Sirije, zadade veliki strah Saracenima. Rasporedivši svoje vojne ĉete, udaljio se dosta daleko od

U

U

0 prolazu kralja Andrije XXV, 6

primorja osvajajući utvrde i naselja i uništavajući sve prepreke. Ali je slijed sudbine iz zavisti zaustavio sjajne pothvate vladara i nije dopustio da se i nadalje nastavljaju njegovi uspjesi.(8) I eto, zloĉinaĉka drskost, ne znam da li njegovih ljudi ili tudih, snuje o kraljevoj smrti, a bezboţna ruka naoruţana Ċavolskim varkama napaja ga otrovnim gutljajima. Zbog tog se zlodjela jedva izvukao iz smrtne opasnosti.(9) Ne povrativši još potpuno zdravlje, poĉne razmišljati o povratku bojeći se da sebe i svoje kraljevstvo ne izloţi prevelikoj opasnosti. Vjerovao je da je u svemu ispunio zavjet Gospodu i krenuo je sa svom svojom pratnjom prema granicama domovine. Nije se više ţelio prepustiti morskim udesima nego je putovao kopnom. Došao je tako u Antiohiju, zatim prešao u Grĉku, gdje se povezao rodbinskom vezom s Laskarisom, grĉkim kraljem, i krenuo dalje. Njegovu je. naime, kćer ţenio za svoga provoroĊenoga sina Belu. Odatle, prošavši krajeve Grĉke, ušao je u Bugarsku, gdje ga je zadrţao bugarski kralj Oksan. On ga nije pustio otići prije nego što mu ne dade potpuno sigurna uvjeravanja da će mu svoju kćer(10) dati za ţenu. Tako se kralj Andrija, završivši hodoašće, vratio u svoje kraljevstvo. Nakon ovog kratkog pregleda vratimo se na na glavnu temu.

0 promaknuću Guncela

XXVI, 1-3

XXVI. 0 promaknuću Guncela U to su vrijeme u splitskom kaptolu bili starješine: arhiĊakon Grupcije, sin Prodanov,(1) Katald,(2) sin Forminov, i još nekolicina drugih. Budući da su oni bili ugledniji i iskusniji, ostali su ih kanonici slijedili. No to dvojica nisu dobro pripremali izbor novog biskupa jer su ih sputavali okovi suparništva. Ĉesto su meĊusobno govorili: »Mirnje bi se i korisnije odvijali naši poslovi kad bi crkva i dalje ostala bez pastira. To je bolje nego da bude izabran netko tko će nam ometati naš ţivot i vladati nad nama.« I tako kad bi se spominjalo da treba provesti izbor, oni su lukavim mudrovanjima stišavali glasove negodovanja. Pretvarali su se da ţele izabrati i predlagali su imena djeĉaka, sinova ugarskih plemića, koji se zbog nejake dobi nisu mogli uzdići do pastirske ĉasti; prijetvorno su isticali razloge govoreći: »Bit će korisno za crkvu i drţavu ako budemo imali takve istaknute prvake kao zaštitnike na kraljevu dvoru.« Tako se pakosnim odugovlaĉenjem crkvi splitskoj podmetala noga. Neki Ċakon Petar(3) bijaše veoma gorljiv i nestrpljiv. Budući da je bio niskoga podrijetla, nije se usuĊivao suprotstaviti se javno strani arhiĊakona i njegovih ortaka, niti iznijeti na vidjelo njihove varke. Boljelo ga je i muĉilo ne samo to što je

crkva bila bez pastira nego što su njezine plodove, kako se govorilo, spomenuti starješine brali sebi u korist. Rogoborio je ĉesto i šutio. Bio je pak neki klerik Ugrin, po imenu Guncel, sin Kornelijev, plemenita roda, ali sam nije vrijedio mnogo. Budući da je bio već u poodmakloj dobi, nije mogao vršiti nikakvu visoku sluţbu u Ugarskoj, nego je, odjenuvši halju kriţara, postao rektor neke crkve svetoga kralja Stjepana. Splitska je crkva već dugo vremena bila bez pastira(4) i taj se Guncel poĉeo uporno nametati da bude izabran za biskupa. Dogodilo se pak da je neki Jula ban,(5) koji je bio njegov roĊak, poslao kleru i splitskom narodu veoma rjeĉito pismo u kojem preporuĉuje Guncela i savjetuje da ga izaberu obećavajući svoje usluge i naklonost. Tada spomenuti Ċakon

0 promaknuéu Guncela

XXVI, 4-5

Petar, kako je bio govorljiv, iskoristi priliku, poĊe gapĉući meĊu klerike i laike i stade hvaliti Guncelovu sposobnost, ĉestitost i naobrazbu, o ĉemu sam zapravo nije ništa znao. No u ţelji da onemogući namjere starješina, na sve je naĉine nastojao da bude izabran Guncel. Tada je knez grada Splita bio Domald,(6) ĉovjek veoma oprezan i promišjen. Budući da je dobro poznavao Guncela, širio je o njemu istinu prema kojoj on zbog svoje lakomislenosti nije sposoban vršiti takvu svećeniĉku sluţbu. Mnogi su drugi takoĊer tako o njemu svjedoĉlli. No Petar je svojim nepromišljenim rijeĉima sve pridobivao. I premda u splitskoj crkvi ili drugdje nisu nedostajale osobe koje su mogle biti uzdignute do to ĉasti sigurnijim putem i pravednijim redom, ipak je puk u svome neznanju bio tako obuzet ispraznom taštinom da je poznate prezreo a za nepoznate je mislio da mogu stvarati ĉuda. Jedne je tako zarazila pogubna zavist da ono što ne zasluţuju sami postići ne dopuštaju to doseći zasluţnima, a napredak drugih smatraju svojom slabošću.

Kad su se dakle na pritisak laika svi klerici bili priklonili izboru, još uvijek arhiĊakon sa svojima nikako nije htio pristati. No, kako se ĉinilo da će doći do pobune u puku, ipak su napokon protiv volje pristali. Dva ili tri dana prije nego što se trebao odrţati sveĉani obred izbora, netko od onih koji su s Petrom podrţavali izbor imao je priviĊenje da je crkvena propovjedaonica razbijena i da je nadbiskupska stolica leţala izvrnuta. Govorio je Petru: Što bi to moglo znaĉiti? On mu je odgovarao: »Sada to ne znaš, znat ćeš poslije.« I premda to viĊenje nije pretkazivalo dobar ishod, ipak se nastavilo zaĉetom dok nije izbor, takav kakav jest. obavljen i završen. Tada su k njemu poslali Ċakona Vukaša javljajući mu da je jednodušno izabran i zahtijevali su da bez oklijevanja doĊe u splitsku crkvu.

0 promaknuću Guncela

XXVI, 6-8

Primivši izaslanstvo, Guncel se veoma obradovao i ubrzo je poslao glasnika vrhovnom svećeniku(7) da potvrdi njegov izbor. Sam je pak krenuo na put u Split. Budući da je bio slaboga znanja, to više ga je ĉastohleplje razdiralo: još tijekom putovanja, kod templara u Vrani dade da ga ninski biskup Grupcije,(8) koji je s njim dolazio iz Ugarske, uoĉi Duhova zaredi za Ċakona. Kad je ušao u grad, svi su ga veoma ljubazno primili. A kad je neko vrijeme tamo proboravio, u tolikoj je mjeri izašla na vidjelo lakoumnost njegovih rijeĉi i ponašanja, da se svima zgadio. Potaknuti zakašnjelim kajanjem razmišljali su kako da se od njega izbave. Tako se dogodilo da je onaj koji je nepoznat bio drag, poznat postao mrzak. Ţeljno su ga, dakle, dovukli a da ga prije nisu vidjeli, a kad su ga vidjeli, su ga izbaciti. Ali Guncel, primivši papinu potvrdu, uspio je postići da se obred posvećenja obavi u Ugarskoj. Vrhovni svećenik gospodin Honorije pošalje ovlast vesprimskom biskupu Robertu i naloţi mu da briţno ispita kakva je osoba izabranik, kako je protekao izbor i ako nema prepreke prema kanonskim odredbama, neka obavi nad njim ĉin posvećenja. Robert je primio apostolski nalog(9) i premda je bio ĉovjek razborit i poboţan, ipak se nije iskazao i pomno istraţio okolnosti koje treba ispitati u takvim postupcima. Olako mu je podijelio posvećenje naloţivši mu da po palij doĊe pred papino lice. DoĊe, dakle, Guncel u svoju crkvu posvećen, ali prebrzo je i prerevno poĉeo obnašati biskupske duţnosti. Palij još nije bio dobio, a već je posvećivao crkve, obavljao crkvene obrede i svugdje sebe nazivao nadbiskupom. U to vrijeme pošalje vrhovni svećenik nekog svoga poklisara, po imenu Akoncija iz Viterba, kapelana kurije, ĉovjeka veoma razborita i dobra, pošalje ga, kaţem, da obavi neke teške poslove po cijelom Ugarskom Kraljevstvu. Naloţio mu je da se spusti do krajeva Dalmacije i da odvrati omiške gusare od razbojništava.(10) No, kako nije imao potpunu ovlast, a gorio je od silne ţelje da ispravi mnoge nepravilnosti kod klera i

puka, zaustavio se u Splitu i poslao svoje glasnike u kuriju gospodina pape sa zahtjevom da mu se dadu sve ovlasti izaslanika. Glasnici su otputovali

0 promaknuću Guncela XXVI, 9-10

a Akoncije je ostao u gradu Splitu i ĉekao na njihov povratak. Gledajući nadbiskupovu

lakoumnost i nesposobnost, suosjećao je sa splitskom crkvom što je izabrala tako nevještoga

pastira. I ĉesto ga je korio ali je on, poput divljeg magarca naviknutoga na pustinju, prezirao i samoga Akoncija i njegove opomene. U meĊuvremenu su se glasnici vratili iz kurije i donijeli Akonciju potpune izaslaniĉke ovlasti. Tada Akoncije, oslonivši se na punomoć Apostolske stolice, stade mnogo toga ispravljati kod klera i naroda, obnavljati crkvu na novim naĉelima. Zapovjedio je da kler otjera sve prileţnice, jer nadbiskup nije vodio brigu da to ispravi. Pozvao je ĉitavu Dalmaciju i Hrvatsku da mu pomognu protiv heretika(11) i gusara, dajući oprost svima koji su se iz ljubavi prema Bogu trudili da ih unište sudjelujući osobno ili u troškovima. Tada je okupio veliku ratnu mornaricu i konjicu i poĉeo ih sa svih strana napadati. Do to

je mjere satro Omišane, goneći ih po kopnu i moru, da su im pale snage i nisu se više nadali

da će se moći dalje odupirati. Došli su, dakle, i bacili se pred noge izaslanika i ponizno molili

da im se smiluje obećavajući da će se popraviti i da će se pokoriti njegovoj volji i naredbama. Izaslanik je to prihvatio i naredio im da spale sve gusarske lade. Svoje su obećanje potkrijepili zakletvom da će prestati napadati kršćane. U to je vrijeme nadbiskup Guncel poslao glasnika(12) k Rimskoj stolici da traţi palij. Slijedom toga legat Akoncije pošalje pismo i glasnike izvještavajući vrhovnog svećenika o ispadima nadbiskupovim. Stoga gospodin papa pošalje palij u ruke izaslanika, povjeravajući mu da u pitanju nadbiskupa postupi prema svome nahoĊenju i u skladu sa zakonom. Pošto je primio papin nalog, izaslanik preda palij na ĉuvanje nekom opatu u Rogovu, a nadbiskupu oduzme pravo vršenja svih biskupskih duţnosti i naredi mu da poĊe pred lice pape kako bi se ispriĉao zbog svojih ispada. Tada nadbiskup u muci i brizi krene u kuriju. U njegovoj su pratnji bili:

Ċakon Vita, koji je poslije postao primicerij,(13) i Ċakon Petar, nećak Murgijev. Protiv njega poslan je Vukaš. Malo je kanonika bilo sklono nadbiskupu, većina i stariji bili su protiv njega. I tako

O promaknuću Guncela XXVI, 11-13 nadbiskup doĊe u Rim, baci se pred noge gospodina pape Honorija tuţeći se na napade izaslanikove koji su bili vrijedni plaĉa. No gospodin je papa o svim nadbiskupovim ispadima bio dobro obaviješten te mu je poĉeo oštro predbacivati njegovu obijest i nepromišljenost. Nadbiskup je nastojao opravdati se, prebacujući krivnju na Roberta koji ga je posvetio, jer se po njegovu nalogu usudio bez palija vršiti biskupsku sluţbu. Ali papa mu nije povjerovao. Gotovo su svi kardinali bili protiv njega tako da se jedva usudio pojavljivati u njihovoj prisutnosti. Kanonici pak koji su ga pratili, vidjevši da će nadbiskupova stvar loše završiti, jer je nacrt odluke o njegovu uklanjanju već bio napisan, ostavili su ga sama u kuriji i vratili se kući. Guncel je ostao i vršio snaţan pritisak moleći da se prema njegovim prijestupima odnose milostivo. Tolika je bila upornost njegovih molbi, toliko ustrajno nastojanje da se povuće prvotna odluka i sastavi druga blaţa, kojom bi mu ovlasti bile oduzete samo na dvije godine, a da mu se nakon toga milostivošću Apostolske stolice vrate sva prava, da je tako i uĉinjeno.

isto je vrijeme legat Akoncije krenuo u Bosnu protiv heretika i tamo

U

je

to se doba dogodio veliki i strašni potres(15) na sam Boţić oko tri

rata u Liguriji, Emiliji i Mletaĉkoj marki tako da su bile srušene mnoge zgrade, a grad Brescia velikim dijelom sravnjen sa zemljom. Veliko je mnoštvo ljudi, ponajviše heretika, stradalo i preminulo. Iste godine na dan Bogorodiĉina uznesenja,(16) kad sam bio u Bologni na studiju, vidio sam svetoga Franju(17) kako drţi propovijed na trgu pred gradskom palaĉom gdje se okupio gotovo ĉitav grad. A tema njegova govora bili su: anĊeli, ljudi i zli dusi. On je tako dobro i jasno

izlagao o ta tri duha koji imaju razum, da su se mnogi uĉeni ljudi, koji

su bili prisutni,

U

duţe vremena djelovao da popravi poloţaj katoliĉke vjere.(14)

0 promaknuću Guncela

XXVI, 14-15

uvelike divili govoru jednostavna ĉovjeka. On nije, naime, nastupao kao propovjednik nego kao govornik u skupštini. Cijeli je sadrţaj njegovih rijeĉi bio usmjeren na to da ugasi neprijateljstva i da uĉvrsti dogovore o miru. Odjeća je njegova bila prljava, pojava je izazivala prezir a lice mu je bilo ruţno. Ali Bog je njegovim rijeĉima udijelio toliku djelotvomost da su mnoge plemiĉke obitelji, meĊu kojima je bjesnila mrţnja davnih neprijateljstava i prolijevalo se mnogo krvi, bile dovedene do primirja. Ljudi su prema njemu osjećali toliko poštovanje i odanost da su muškarci i ţene hrpimice hrlili k njemu nastojeći barem dotaći resu na njegovoj haljini ili odnijeti komadić s

njegovih dronjaka. No vratimo se na glavnu temu. Kad je proteklo dvogodišnje razdoblje njegove kazne, došao je Guncel u svoju crkvu i poslao izaslanika u papinsku kuriju to mu je odobren palij(18) koji mu je Akoncije bio zabranio. I tada nadbiskup nije ravnodušnim okom gledao sve kanonike koji su se bili okrenuli protiv njega.

U to je vrijeme umro arhiĊakon Grupcije, na njegovo su mjesto izabrali Katalda i ustoliĉili ga u nadbiskupovoj odsutnosti. Kad se pak nadbiskup vratio, s negodovanjem je primio Kataldovo promaknuće. I zaista ovaj nikad nije mogao postići od njega potvrdu svoga arhiĊakonata. Bio je Katald već u poodmakloj dobi, nije prošo ni dvije godine i on premine.

XXVII. 0 pobjedi nad Cetinjanima

Gotovo istovremeno Splićani su s poloţaja kneza izbacili Domalda i postavili sebi za kneza nekog uglednog ĉovjeka iz Luke,(1) po imenu Višena.(2) Ţivjeli su tada neki Cetinjani,(3) Budimir sa svojom braćom, ljudi ţestoki koji nisu nikada dopuštali Splićanima da ţive u miru. Neprestano su im poput grabeţljivih vukova ovcama postavljali zasjede u teţnji da ţive samo od krvi. Ni jedan dan nije mogao proći a da oni

ne izjure na naše polje, da ne napadnu ljude, da ne zaplijene stoku. Najveće je pak zlo bilo

u tome što su sva nedjela poduzimali savjetovani i podrţavani od nekih štetnih graĊana

koji su od tih razbojstava oĉekivali korist. Njihove su ţivotinje bile oznaĉene, zbog ĉega su ih neprijatelji zaobilazili i letjeli grabiti druge. Ono što najviše pridonosi zajedniĉkoj propasti, to je kad se u jednom gradu ţivi na razliĉite naĉine i kada se javni neprijatelj privatno smatra prijateljem, kad se ni rat ne vodi zajedniĉki, niti se jednodušno radi na oĉuvanju mira. Onome se gradu sprema bliska propast gdje vladaju izdajice domovine, gdje istaknuto mjesto zauzimaju pljaĉkaši graĊana. I onda kada njih treba što oštrije kazniti, oni naprotiv sami skreću kaznu na nevine graĊane. Poloţaj Splićana bio je tada tako bijedan jer meĊu sobom nisu izabrali prikladno vodstvo.

Zatim je Budimira odnijela smrt, kakvu je zasluţio, a Hranislav, nasljednik bratovih zlodjela, stane jednakom grabeţljivošću divljati i muĉiti nas. Knez Višen bio je ostavio oko dvadeset konjanika za pomoć Splićanima protiv neprijatelja. On se sam vratio i ostao kod kuće. Dogodilo se tako da je jednoga dana Hranislavova naoruţana ĉeta provalila u polje grabeći i pljaĉkajući sve što joj je bilo na putu. Tada izaĊu naoruţani Splidani sa spomenutim konjanicima kneza Višena. Razbojnici pak videći da se mnoštvo sjurilo iz grada,

stanu se jedan za drugim povlaĉiti prema brdima tjerajući pred sobom plijen koji su bili oteli. Pošto su prešli brda i nestali iz vida, neki su ih od naših htjeli slijediti, a neki nisu. No konjanici kneza i splitski konjanici, kojih je bilo isto toliko, popnu se za njima bodreći jedan drugoga. Slijedilo ih je i dosta pješaka koji su bili odvaţniji i spremniji za okršaj. Kad su se popeli i prošli klišku tvršavu, prodirući dalje našli su neprijatelje u nekoj dolini koja je odasvud bila okruţena breţuljcima i nije bilo slobodnoga puta da se skrene na bilo koju stranu. Bili su se spustili već sigurni i mirno su se odmarali na livadama. Ĉim su vidjeli da neprijatelji slijede njihove tragove, uzjahali su na konje i poĉeli se rasporeĊivati za bitku. Naši su pak, kad su vidjeli da se oni spremaju za napad, malo zastali. Najprije su u strahu da se prepuste neizvjesnoj sudbini razmišljali je li bolje povući se ili boriti se. Neki su od njih govorili: »Ne ĉinimo razborito ako zbog ovog neznatnog plijena sami sebe dovodimo u opasnost.« S druge pak strane, uza sav strah od

neprijatelja, ĉinilo se da će se teţe moći spustiti s mjesta na koje su se popeli, jer je mjesto bilo tako zatvoreno da nije bilo sigurna puta za one koji su odstupali. No ĉovjek, pod ĉijim su se vodstvom borili kneţevi konjanici, bio je jednook, ali veoma odvaţan i s velikim ratniĉkim iskustvom. Kad je, dakle, on vidio da njegova ĉeta nešto mrmljajući oklijeva, stane u sredinu okruţen njima i reĉe: »Zašto oklijevate, mudri ljudi? Evo, pobjeda nam je

u rukama ako se ţelimo boriti, a ako se namjeravamo povući, nema nam nade u spas.

Odluĉite sada što je razumnije, sramotno umrijeti iii slavno pobijediti? Mi imamo više oruţja, bolja nam je ĉeta boraca. Sami neprijatelji to dobro znaju i zbog toga namjeravaju boriti se s nama lukavošću a ne hrabrošću. Kane nas napasti zastrašivanjem kao da smo nenavikli na rat; misle da ćemo se okrenuti u bijeg. Ali ako budu vidjeli da smo spremni hrabro ustrajati u borbi, vjerujte mi da će brzo oni nama okrenuti leĊa. Stojte, dakle, postojano i borite se muţevno, ne bojte se smrti i budite sigurni u trijumf.« Tim je rijeĉima ohrabrio svoje, zatim je poredao pješake u ĉetu, a konjanike rasporedio u bojni red dajući naredbe onima koji su trebali ići naprijed iii pratiti, tako da svi gledaju stijeg

zapovjednika. Sve, dakle, prikladno rasporedivši, okrenu bojne znakove protiv neprijatelja i poĉnu polako nastupati. A neprijatelji, vidjevši odvaţnost naših, odmah u velikom naletu podbadajući konje pojure snaţno protiv njih. Naši su zbili redove i najprije je ĉeta pješaka stala podiţući koplja, drugi zabijajući lovaĉka koplja u zemlju bili su spremni doĉekati napadaĉe; treći su se pripremali odaslati strijele s napetih lukova, a ĉetvrti boriti se maĉevima. Konjanici su stajali s obje

strane i uperili izdaleka koplja te tako bili poput utvrĊene kule i ĉvrste zaštite cijeloj vojsci. Kada su vidjeli neprijatelji da bojni redovi naših nepomiĉno stoje na svome mjestu, nisu se usudili napasti i na udaljenosti zastanu. Tada zapovjednik naše vojske kliĉući reĉe: "Hrabri ljudi, kucnuo je ĉas osvete nad neprijateljima !" Sam krene naprijed i ĉitava vojska za njim. Bez zastajkivanja navali na neprijateljske redove, odmah se izmiješaju, trgnu bodeţe i stanu boriti se prsa o prsa. Neko je vrijeme pobjeda bila ĉas na jednoj ĉas na drugoj strani. Tada sam zapovjednik stane napadati Hranislava zadajući mu udarac za udarcem sad buzdovanom, sad maĉem. A on je jednako, kao ratnik, odbijao udarce štitom i svim silama udarao po neprijatelju. Ali naš voĊa, unijevĊi svu svoju snagu u maĉ, silovito udari Hranislava udarcem izmedu kacige i ovratnika i odbaci njegovu glavu veoma daleko od tijela. Zatim se truplo skotrlja s konja i ostane leţati nauznak na zemlji. Bitka se više nije odvijala nego su se svi Cetinjani dali u bijeg i prepustili bojno poije Splićanima koji su ih s leĊa progonili i ubijali dok su po poljima amo tamo bjeţali. Gonili su ih sve do uspona na brdo. Pobijedili su i vraĉajući se uzeli su Hranislavovu glavu, naboli je na koplje i donijeli sve do Solina. I tako su se u velikom oduševljenju vratili kući. A ona nas je pošast prestala muĉiti.

XXVIII. 0 knezu Petru

Poslije toga nastao je veliki rat izmeĊu bribirskog kneza Grgura(1) i split - skog kneza Višena. Boravio je, naime, Višen u Zvonigradu(2) i premda je bio plemenita roda, bogat i moćan, ipak je bio sklon hereticima. Budući da je oluja nesuglasica izmeĊu njega i Grgura bjesnila dugo vremena i zaraĊene su se strane zbog neprestanih sukoba laćale sve gorih sredstava, ipak se ĉinilo da je Višenova strana nadmoĉnija. Obojica su, naime, bili istoga podrijetla. Višen je jednom bio sa svojom vojskom rasut oko Bribira, a Grgur je bio unutar svoje utvrde i odasvud pritisnut tako da nitko nije mogao ni izaći niti ući. Grgur, lukav i promućuran, postavi zasjede u osvit zore. Budući da je noćnim straţarima oslabila paţnja, on iznenada provali u Višenov logor. Prije nego što su mogli zgrabiti oruţje, mnogi su bili posjećeni a sam Višen uhvaĉen ţiv. Kad je bio doveden pred Grgura, stade moliti da mu se smiluju i poštede ţivot. No Grgur je bio ĉovjek neumoljiv i surov te ga molitve zarobljenikove nisu dimule nego reĉe prisutnima: »Skinite s njega oklop.« Kad se on sam svukao, Grgur zgrabi maĉ i probode mu utrobu govoreći: »Ovo je milosrĊe za Višena koji me je toliko puta izazivao neprijateljskim oruţjem.« Tada Splićani postave sebi za kneza nekoga Petra,(3) gospodara Huma. Taj je Petar bio ĉovjek imam i ratoboran, ali okaljan heretiĉkom sramotom. Zbog toga ga kler nije prihvaćao. Laici pak, jer su skloni brzopletosti, odluĉe napasti i doĊu uz veliku buku do crkve, otmu kljuĉeve od ĉuvara, nasilno Petra uvedu u crkvu. Kad je to došlo do ušiju Akoncijevih, pošalje izaslanika i ĉitav grad kazni zabranom. Sluţba Boţja nije se gotovo godinu dana obavljala. Nadbiskup Guncel je u to doba otputovao u Ugarsku. Vrativši se u svoju crkvu, dosta je nesmotreno ukinuo izaslanikovu zabranu. U meĊuvremenu je izaslanik krenuo u Bosnu i dugo vremena tamo uporno radio na iskorjenjivanju heretika. Bio je slabašna tijela, ali gorljivi borac za katoliĉku vjeru. Kad ga je zatim obuzela potpuna nemoć, pred kraj ţivota sasvim se prepustio Bogu. Tamo je sretno završio svoj ţivot godine tisuću dvjesto dvadeset druge.(4)

XXIX. 0 ratu koji se vodio za naselje Ostrog

U isto su vrijeme neki Hrvati, Toljen i Vuĉeta, sinovi Butka, sa svojim roĊacima napali selo

svetoga Dujma koje se zove Ostrog(1) i poĉeli su, usprkos zabrani graĊana, podizati utvrdu. Ţeljeli su se tamo skrasiti i boraviti sa svojim obiteljima da bi mogli nekaţnjivo vršiti uobiĉajena razbojstva. Govorili su, naime, da su oni nasljednici toga mjesta. Nadbiskup im, kao svojim kolonima i pomoćnicima, naivna srca dade suglasnost. Tada Splićani poĉnu pripremati rat protiv njih. Pošalju izaslanika i pozovu svoga kneza Petra.(2) On doĊe u pratnji velikog broja konjanika i dovede morem i kopnom cjelokupnu vojsku do utvrde. Gradska je vojska bila prebrojana i utvrĊeno je više od tri tisuće naoruţanih vojnika. Tada su hrabro zapoĉeli bitku oko utvrde. A Hrvati rasuti po hridima snaţno su odgovarali kamenjem, kopljima i strijelama. Splićani, videći da su zaštićeni prirodnim poloţajem, okrenuli su se drugome naĉinu ratovanja. Nagamilavši brzo na hrpu mnogo drva i

lišća, potpale vatru pod stijenama. Plamen i dim, koji se iz toga uzdigao, zaslijepi neprijatelje, a pleteri i daske koje su bili pripremili za svoju zaštitu, izgore. Tada naši odvaţniji mladići, videći da su onima pale snage i ponestalo oruţje, pokušaju se do njih kroz vatru uspeti i napasti ih maĉevima. Ali oni su s visoke hridine koturali golemo kamenje i neke su od naših tako nesretno pogodili da su pali u vatru to slomljenih udova i spaljeni izdahnuli. Tako se nekoliko dana na obje strane vodila borba. Ali zalihe su im bile ponestale i uzalud su

se jadnici, lišeni tjelesne snage, nadali da će moći pruţiti otpor. Namjeravali su se uskoro

predati. Prije nego što su donijeli konaĉnu odluku, iznenada jedna ĉeta najhrabrijih mladića, dijelom uspinjući se rukama, a dijelom skrovitim puteljcima, napadne utvrdu. Tada knez Petar i svi vojnici pogledaju uvis i ugledaju svoje kako već stoje na stijenama i bore se prsa o prsa s neprijateljem. I odmah knez uzvikne: "Trĉite sada, junaci, jer nam je Bog dao pobjedu nad našim neprijateljima." Na taj glas svi pojure i silom osvoje utvrdu. Ubrzo su

zarobili sve neprijatelje sa ţenama i djecom, i vezavši im ruke na leĊima, dovukli ih k svojima. Donijeli su tada odluku i razgrabili sve što je bilo njihovo. Srušili su im do temelja crkvu, premda su se oni hvalili da su njezini osnivaĉi. Otkrili su grobove, iskopali kosti njihovih predaka i razbacali ih po poljima, da ne bi nikada više zahtijevali svoje pravo na to isto naselje. Trogirani su našima pruzili pomoć ali neznatnu i slabu. Tada su zarobljenike, svezanih ruku iza leĊa, doveli u grad i ĉuvali ih u najstroţem zatvoru. Kad su tamo tri dana bez ikakve skrbi odleţali, mnogi su od njih tamo i izdahnuli kako shrvani glaĊu i ţeću, tako i zagušeni u zatvorskoj prljavštini.

XXX.

0 ratu koji je voĊen s Domaldom

Dok se to dogaĊalo, knez Petar vratio se kući i boravio je u Humu. Grad Split nije mogao biti u dobrom stanju, jer je ostao bez upravitelja. Templari su prema kraljevu nareĊenju drţali tvrĊavu Klis.(1) Splićanima pak, kojima se najĉešće ne sviĊa korisno, a nekorisno obiĉno sviĊa, dodijale su blagodati mira i mirovanja. Šireći tada mnoge spletke i prigovore protiv templara stali su na sve naĉine smišljati kako da ovi napuste tvrĊavu. Time bi se riješili njihova smjernoga i razboritoga susjedstva. Tako se i dogodilo. Ĉim su oni izašli, odmah je Domald uz pomoć i podršku Splićana zauzeo tu tvrĊavu.(2) Tko je tako bezuman i pommĉena uma da prezire nenaoruţane redovnike i ţarko ţeli na svoju glavu navući naoruţanoga neprijatelja? Kad je, dakle, Domald već sigurno zasjeo u toj

tvrĊavi, poĉeo je isprva, kako je bio prepreden i oprezan, hiniti da ţeli ţivjeti u dobrim odnosima sa Splićanima. I lukavo skrivajući bol, koja ga je obuzela kad su ga svrgnuli, ĉekao je priliku da se moţe osvetiti zbog nanesene nepravde. Budući da su Splićani zajedniĉki poĉinili više nedjela prema Bogu, koja su morala biti kaţnjena zajedniĉkom kaznom, Domaldova su lukavstva mogla uspjeti. Nisu, naime, mogli Domaldu oduzeti ĉast kneza a da ne budu optuţeni za prekršenu zakletvu, niti su mogli bez svetogrĊa uvesti Petra kao kneza protiv crkvene zabrane. Naposlijetku su javno poĉinili i sljedeći prijestup. Ţivio je jedan siromašan i jednostavan svećenik. Od njega je neki stranac Slaven potraţivao dugove i na laiĉkom je sudu uloţio tuţbu. Na poziv svećenik doĊe i pozove se na povlasticu. No neki plemić, po imenu Kaceta,(3) digne se sa sjednice suda, dade pljusku svećeniku i svezavši ga pred oĉima sviju, preda ga u ruke njegovom tuţitelju. I evo, trećega dana na blagdan Svih svetih(4) doĊe glas u grad da su neki pljaĉkaši ušli u

polje. Odmah ĉitav grad potrĉi k oruţju. I doĊu do mjesta preko solinskoga mosta, a već se

nekoliko konjanika Domaldovih iz Klisa bilo tamo spustilo. Odmah se mnoštvo u bijegu raspršilo na sve strane. Tada su zarobljeni mnogi ugledni i bogati graĊani: Kaceta, Dujam Forminov,(5) Leonard Kaval, Jakob Dušica, Grizogon i više od šezdeset drugih. Svi su oni sramotno bili odvedeni u tvrĊavu k Domaldu. Istu noć pošalje Domald svoje ljude u obore Splićana i otjera gotovo trideset tisuća ovaca, ljude

pak sapete okovima zatvori u tamnicu. Izgladnjivanjem i okrutnim muĉenjima izvukao je od njih veliku svotu novaca. Tako su se Splićani, nakon gotovo jedne godine tamnovanja, jedva uspjeli izbaviti uz veliki gubitak svoga imutka.

Poslije toga se Koloman, sin kralja Andrije, herceg Slavonije, spustio do mora s velikom svitom velikaša.(6) Splićani su ga doĉekali uz velike poĉasti. Bio je on tada još mladić i ništa nije uĉinio što bi bilo vrijedno spomena.

XXXI. 0 svaĊi izmeĊu nadbiskupa i arhiĊakona(1)

Poslije toga, kada je godine tisuću dvjesto tridesete mjesto arhiĊakona bilo upraţnjeno,(2) kaptol i sav kler u najvećoj slozi izaberu kanonika Tomu za svoga arhiĊakona u tridesetoj godini njegova ţivota. Nadbiskup Guncel je tada bio odsutan. Kad se vratio, najprije nije htio primiti arhiĊakona da se predstavi i da traţi potvrdu, jer mu se gotovo nikad nisu sviĊali postupci kanonika, pa makar bili ĉestiti. Poslije je vidio da se u promaknuću arhiĊakona u svemu postupilo valjano i zakonito. Budući da nije bilo ni najmanje iskre nesloge meĊu kanonicima, iz koje bi na kraju mogao pronaći izgovor za odbijanje, dao je svoju privolu i uz blagoslov mu je potvrdio sluţbu arhiĊakona i vlastitom ga rukom ustoliĉio. ArhiĊakon je bio obdaren doliĉnim znanjem, veoma revan i savjestan, koliko mu je bilo moguće, u vršenju svoje sluţbe. Volio je pravdu, mrzio zloću, izgarao od ţelje da se ĉuvaju odredbe svetih i da u crkvenim poslovima vrijedi Boţji zakon potpune pravednosti. Budući da je nadbiskup u ispravljanju prijestupa podanika bio nemaran, arhiĊakon se trudio, koliko je mogao, ispraviti nepravilnosti. No, arhiĊakon nije uvijek uspijevao zaustaviti svojeglave graĊane i ĉesto je biskupu predbacivao nemar, poticao ga i opominjao da, kao dobar pastir, budnije bdije nad svojim stadom. No njega je već bila obuzela staraĉka tromost i teškim mu se ĉinilo pokušati nešto novo i neuobiĉajeno za njegovu narav. Tako je, dakle, zabrinutost arhiĊakonova biskupa opterećivala, a ne olakšavala pastirsku sluţbu. Stoga nije rado s njime raspravljao o crkvenim pitanjima, nego je radije u svoju blizinu puštao one koji su se zbog taštine s njime u tome slagali. Tako se dogodilo da su neki od klerika, a ponajviše oni koji su bili ogrezli u svojoj prljavštini, smatrani veoma neprijateljski raspoloţenima prema arhiĊakonu. Mrţnja je tako narasla da je nadbiskup one koje je arhiĊakon kaţnjavao za prijestupe u skladu sa svojim sluţbenim obvezama oslobaĊao ne ispitavši uopće sluĉaj, nego samo da bi osramotio

arhiĊakona. ArhiĊakona je obuzimala tuga i bol i to ne zbog toga što je biskup nastojao njegov ugled dovesti u pitanje, nego jer se ĉinilo da se zbog smanjenja arhiĊakonovih sluţbenih duţnosti remeti i kvari cijeli tok crkvenoga reda. Opasnost je dušama pouzdano prijetila, a crkvi Boţjoj oĉita sramota, kad su oni, koji su trebali biti kaţnjeni za prijestupe u svome bez ikakva stida kaţnjavali nevine i sami još drskije nastavljali raditi sebi na ruglo. Dogodilo se, naime, da je jednom okupljenim kanonicima nadbiskup rekao: »Ţelim da svaka sluţba u crkvi bude popunjena.« I tada je bio postavljen za arhiprezbitera neki Petar, nećak Murgijin.(3) Ovaj, pak, kako

je bio ĉovjek spletkar i nepostojan, stane otvoreno ugroţavati ugled arhiĊakonov i pridobivati

uvjeravanjima manje uĉene i nerazumnije ljude. Nastojao je poput njihova voĊe uskratiti duţnu poslušnost arhiĊakonu. Traţio je od njih da ga poštuju kao starješinu. I tako je u kaptolu nastao veoma sramotan razdor. A nadbiskup, premda se morao postaviti poput zida

nasuprot mrţnjama koje su se razgarale i obnoviti bratsku ljubav meĊu sinovima, poĉeo je iskazivati naklonost grupi spletkara arhiprezbitera, a stranu arhiĊakonovu poniţavao je, koliko

je

mogao, snagom svoga poloţaja. Ĉinilo se da mu više odgovara ako su kanonici meĊusobno

u

sukobu, nego ako bi bili sloţni i ujedinjeni. Arhiprezbiter, vidjevši da će Guncel pristupiti

njegovoj strani, jer se u svojim namjerama potpuno razlikovao od arhiĊakona, poĉne u sebi sve više i više raspaljivati plamen mrţnje prema arhiĊakonu. On je doista, kako je bio lakovjeran i jer se iskra prezira već razgorjela u njegovu srcu, rado slušao govorkanja. I tako su se radeći na propast arhiĊakonovu s arhiprezbiterom sloţili za promjenu oni koji prije nikada nisu mogli biti sloţni. Tada poĉnu javno napadati arhiĊakona, a kada je on uloţio ţalbu, stanu prema njemu vitlati strijele zabrane i izopţenja. Urotivši se nisu ništa drugo radili nego nastojali da ga zauvijek izbace. Kako bi izazvali protiv njega pobunu puĉanstva, dali su da se sve crkve zatvore i prestanu sve sluţbe

Boţje. Ovaj se sukob razmahao do tolikoga zla, da su ne samo u crkvi i izvan crkve povišenim glasovima raspravljali nego su i nepromišljeno dizali ruke jedni na druge. Bezumnost bijesnoga naroda, koji se priklanjao ĉas jednoj, ĉas drugoj strani, izazvala je u cijelome gradu najţešći nemir. Kanonici su gotovo redom bili protiv arhiĊakona, od gradske vlastele najviĊe su mu bili skloni bolji i razumniji, kao i veći dio klera. Kad se ĉinilo da je ĉitav grad zbog ovog sukoba zahvatila pobuna, arhiĊakon u strahu da sluĉajno meĊu graĊanima ne doĊe do nekog zloĉina i smatrajući da treba odluku prepustiti vremenu, krene pred Apostolsku stolicu. Slijedila su ga ĉetiri kanonika, njegovi pristaše. Nadbiskup, vidjevši da je arhišakon krenuo do rimske kurije, odmah prema nagovoru svojih istomišljenika krene poslije njega na put. Slijedila ga je gomila kanonika koji su mu u zlobi odgovarali. Toma je bio osam dana ispred njih i nije vjerovao da će se plamen mrţnje u njihovih srcima tako razgorjeti da će slijedeći ga podnijeti toliki napor. Premda su se prema Guncelovu savjetu meĊusobno dogovorili da ga nitko neće nazivati arhiĊakonom, nadao se da će, kad dobije od Apostolske stolice pismo, moći smiriti sukob po povratku kući. Ali kad je preplašen vidio da nadolazi toliko mnoštvo, raspaljeno silnom zlobom protiv njega, poĉeo se bojati. Što je u tome ĉudno? Ta on je bio gotovo sam, a neprijateljska je vojska bila toliko brojna, bila su to sve ugledna imena o kojima ovisi dostojanstvo splitske metropolije. Bili su nadbiskup, arhiprezbiter, sakristan, primicerij i mnogi drugi opskrbljeni pismima, naoruţani svjedoĉanstvima, spremni da samo u jednom hipu progutaju arhiĊakona. A on — imao je vjeru jedino u Boga koji presuĊuje svima koji trpe nepravdu, i uzdajući se samo u svoju nevinost, mirna je duha oĉekivao ishod stvari. U to je doba gospodin papa Grgur IX. bio u Perugii.(4) I tako je Toma po savjetu i naklonošću nekih, koje nije nikada upoznao, uveden k papi, kad je bio sam u sobi samo s vicekancelarom. Kleknuvši pred njega, briţno izloţi tijek svoje stvari. Premilostivi otac dobrostivo ga je saslušao i tako reći uvjeren u sve, suosjećao je s njim zbog tolikih teškoda. I upita ga ţeli li da se o svemu tome s nadbiskupom raspravi u kuriji. ArhiĊakon odgovori:

"Dakako, Sveti Oĉe." Tada papa reĉe vicekancelaru koji je stajao pokraj: »Naloţi kardinalu Otonu da paţljivo sasluša argumente obiju strana.« Tada arhiĊakon, iskazujući zahvalnost, poljubi njegove noge i radostan izaĊe. Kad je nadbiskup sa svojom gomilom vidio da je arhiĊakonu tako lako odobrena audijencija i da je u postupku protiv njih odreĊen sudac auditor, veoma se raţalostio. I ušavši kod pape pokušavali su da se sucem auditorom imenuje kardinal Rajnerije u kojega su se veoma uzdali. Ali gospodin papa nikako na to nije pristao. Pozvan, dakle, nadbiskup sa svojim mnoštvom pristupi pred kardinala Otona i već je bio postao mekši jer je htio da se bez sudske buke odvija parnica i da se postupak vodi u obliku izmirenja ĉitave svaĊe. Ali kardinal to u poĉetku nije htio prihvatiti iz opreza da se stranke nisu prijevarno dogovorile zbog nekog zloĉina. Napokon, kad je nadbiskup vidio da se njegove namjere neće ostvariti u skladu s njegovim ţeljama, poĉeo se silno kajati zbog onoga što je uĉinio. Tada napose sam doĊe do arhiĊakona, potajno od drugova, laskavim ga je rijeĉima pokušao smekšati da ne pokrene u vezi s njime neku kaznenu tuţbu. Ali je arhiĊakon malo vjerovao slatkim rijeĉima nadbiskupovim, znajući da on s vremenom obiĉno mijenja rijeĉi i obraz, te je svoju stvar uporno kod kardinala zastupao. Svi su mu drugovi otišli osim jednoga. I tako su utvrĊenoga dana obje strane pristupile na sud. Tada arhi- Ċakon prema napisanoj optuţnici poĉne napadati nadbiskupa optuţujući ga za neka nedjela. Nasuprot je nadbiskup sa svojom svitom izmišljao protiv arhiĊakona neke neprikladne postupke bez pravne podloge, govoreći da je on u vršenju svoje sluţbe prešao granice koje su oci odredili. I ovakvo se prepiranje odvijalo više dana. Kad je kardinal, kao veoma razborit ĉovjek, vidio da su protiv arhiĊakona ustali samo zbog svaĊalĉke zlobe i plamteće mrţnje, stade oštro grditi nadbiskupa što je dopustio da splitska crkva postane rasadnik takve

razmahane zloće i što se nije poput dobra pastira, koji svoju dušu izlaţe za svoje ovce, suprotstavio vuku u zasjedi, nego je radije kao zaĉetnik dopustio da mešu braćom uzmu maha toliki sukobi. Tada zapita stranke ţele li prije donošenja presude doći do

suglasnosti o pomirenju i ljubavi. Guncel je pristao bez ikakva oklijevanja, ništa drugo nije ţivo ţelio osim da svoju nogu oslobodi iz stupice u koju je sam upao, dok ju je drugima pripremao. Njegovi pak istomišljenici, kako su bili ogrezli u pokvarenom naumu, poĉeli su se buniti protiv nadbiskupa odbijajući mu dati pristanak. Kardinal je jedva smirio njihov bunt izgrdivši ih veoma oštrim rijeĉima. Napokon su obećali jedni drugima da u svemu prihvaćaju naloge kardinala, koji ih je saslušavao, te se nadbiskup i njegova ĉeta, tuţnih duša i izduţenih lica, povuku u hospicij. I ne oĉekujući kardinalovu presudu, jedan po jedan, kao nakon brodoloma, krenu na put kući. Tada veleĉasni Oton najprije iz opreza oslobodi arhiĊakona i potpuno ga vrati u njegovu sluţbu, zatim naloţi nadbiskupu da se prema njemu oĉinskom ljubavlju odnosi kao prema drugu i sinu i da nikad ne dopusti da ojaĉaju tako niske spletke ljudi neznalica. Guncel je pogleda spuštena prema zemlji odgovorio da će sve to izvršavati odano i uspješno. Tada se pojavi glasnik s pismima ĉasnih biskupa Treguana trogirskog, Nikole hvarskog(5) i druge dvojice, koja su bili poslali gospodinu papi da bi optuţili nadbiskupa i oslobodili od optuţba arhiĊakona. Kad je to Guncel ĉuo, nije se više zadrţao, nego je otišao a da ga nisu otpustili. Budući da su kardinali vidjeli to pisma, bili bi nadbiskupa ponovno pozvali pred sud, da je arhiĊakon ţelio protiv njega obnoviti parnicu. Ali gospodin Oton, sastavivši dokument o pomirenju, jasno je sve istaknuo što se zna da prema kanonskim odredbama pripada pojedinim sluţbama. Završivši tako sve poslove, ĉasni je kardinal predao presude, jednu opunomo- ćenicima nadbiskupa, a drugu arhiĊakonu. Njega je otpustio u domovinu s blagoslovom i svojom milošću, potvrdivši mu ĉast arhiĊakona papinskim reskriptom. DogaĊalo se to godine tisuću dvjesto trideset ĉetvrte za vrijeme Otona, kardinala svetoga Nikole in Carcere (Tulliano). (6)

XXXII. 0 knezu Grguru(1) U to je vrijeme umro knez Petar(2) i Splićani su sebi postavili za kneza uglednoga ĉovjeka Grgura bribirskog.(3) On je bio moćan i bogat, a u upravljanju veoma razborit i ĉvrst, osmjehnula mu se sudbina u obilju potomstva

i u posvemaš§njoj sreći. U cijeloj pokrajini Hrvatskoj nije bilo nikoga koji se toliko isticao svojom moći, sve je neprijatelje svladao i nije bilo nikoga tko bi se usudio pruţiti ruku za imutkom njegovim iii njegove braće.

Kad je postao knezom, Splićani su veoma mirno pod njegovom upravom obraĊivali zemlju i napasali stada. Ali kako je to bio ĉovjek upleten u mnoge poslove, nije mogao boraviti u Splitu, nego je tamo ostavio svoga zamjenika koji je imao prava kneza, a sam je boravio na mjestima koja su mu bila prikladna. Ako je kad dolazio, što je bilo veoma rijetko, nije se brinuo o stanju u gradu nego ponajviše o svojim prihodima. Zbog toga je grad poput udovice ostajao bez vodstva upravitelja te nuţno nazadovao umjesto da napreduje. Zarazna je oholost u njemu bila snaţna tako da su se oni koji su se ĉinili moĉnijima, bilo upravitelji bilo visoki gradski ĉinovnici, malo brinuli o zajedniĉkoj koristi, dapaĉe, da bi za sebe postigli neznatnu dobit prodavali su najveći probitak zajednice. Osim toga, nekaţnjeno su se mogle poĉiniti kraĊe, ubojstva, grabeţ i sva zlodjela. Nije, naime, bilo jednog jedinog ĉovjeka koji bi drţao kormilo upravljanja nad svima, nego je puk ĉitavoga grada prema svome nahoĊenju svaki za sebe birao gospodare meĊu moĉnijima pod ĉijom su se nepriliĉnom zaštitom mogli odvaţiti na mnoga zlodjela. I zbog toga je izmeĊu samih moĉnika dolazilo do razloga za mnogo mrţnje tako da su se poĉinjenim nedjelima nadmetali. Smatrao se većim i boljim onaj tko se mogao pohvaliti većom zloćom, koji je bio moĉniji u nanošenju nepravde. Grad je bio tako rascjepkan i raskomadan da se sud nije mogao pridrţavati pravedne strogosti osim prema onima koji su bili prezreni zbog krajnjeg siromaštva i nemoći. Tada su graĊani, postavši neukrotivi u razuzdanoj zloci, poĉeli mijenjati vlast na opću propast, ĉas je jedna strana postavljala ovog kneza,

a ĉas druga onog drugoga. Nisu se bojali poĉiniti krivokletstvo, nisu se plašili oskvrnuti prava domovine pogubnim stranĉarenjem. Tada su Grguru

oduzeli kneţevsku east i postavili za kneza Domalda(4) koji im je bio smrtni neprijatelj. Ponovno zbacivš Domalda izaberu za kneza Marka,(5) Grgurova sina. I sve su to poduzimali pojedinaĉno, a ne zajedniĉki, jer ih je gonila uzajamna mrţnja. Zbog toga su na domovinu navukli mnoga neprijateljstva, štete i opasnosti. Priĉaju da su u to vrijeme neki opasni graĊani iz mrţnje prema onima

koje je Grgur volio otišli i nagovorili nekog Toljena, koji je bio nedak kneza Petra iz Huma, da izaĊe i krene u pljaĉku splitske i trogirske stoke. On je potajno, praĉen većom ĉetom konjanika, dojahao do mjesta koje se naziva Bosiljina,(6) gdje je paslo mnoštvo ovaca i oteo Splićanima gotovo osamdeset tisuća ovaca te

ih odagnao u svoju zemlju. Splićani nisu mogli ništa vratiti, ali su više puta naoruţali brodove

i opustošili velik dio njegove zemlje.

U to je doba ţivio neki starac Dujam. Premda je po godinama bio star, ćud mu je bila sirova i

neobuzdana. Budući da je smatrao da su mu sinovi Vitalovi nanijeli nepravdu zbog toga što su bacili ruku na neku njegovu sluţavku, nije se udostojao doći na sud i ĉekati presudu sudaca, nego je razljuĉen došao s dvojicom sinova i najprije rijeĉima napao spomenute mlaĊe, sinove Vitalove. Oni pak, veoma skloni obijesti i brzopletosti, nisu htjeli smiriti svaĊu, nego su bezobrazno i bahato odgovorili. Tako nakon rijeĉi prijeĊu na batine, zatim, potaknuti Ċavlom, trgnu bodeţe i stanu se ponašati ne kao graĊani nego kao neprijatelji. Tada se ĉitav grad pobuni, jedni su divljali kamenjem a drugi maĉevima. Tako su toga dana leţali na trgu, prezreni poput svinja, Dujam Draţin sa svoja dva sina. Jednako je tako jedan od Vitalovih sinova, po imenu Domicije, bio ranjen, kao i mnogi drugi ozlijeĊeni bilo kamenom bilo maĉem. Poslije mnogo dana ipak preţive mlaĊi sin Dujmov i sin Vitalov. Tada se zajednica okupila i presudila da se

iz grada istjeraju i ubojice i da se njihove kuće sravne sa zemljom.

Iz grada, dakle, odu sinovi Vitalovi i sinovi Galonovi sa svojim pristašama i doĊu u Zadar. Pošto su tamo malo vremena proboravili, traţili su naĉin kako da im se omogući povratak kući, pa makar i silom. Doveli su sebi u pomoć neku druţinu iz Pise, u kojoj su bili dobri borci ali su se veoma brzo upuštali u zlo. Opremili su oruţjem dvije laĊe, usred noći pristali u luku i prema savjetu svojih prijatelja i roĊaka potajno ušli u jednu

kulu koja je iznad sjevernih vrata. Budući da nisu imali nikakvih sredstava, poĉeli su izmišljati veoma loša rješenja. Tako su se spremali oruţjem napasti kuće bogatijih i silom oteti njihova dobra. A dopuštali su takvu drskost zbog toga što su vidjeli da graĊanima nitko ne vlada i ne upravlja. Kad se u gradu proĉulo da su došli sinovi Vitalovi s druţinom stranaca i da su bez ustruĉavanja spremni upustiti se u svako nedjelo, njihovi se protivnici preplaše i podjare protiv njih ĉitav grad. Cjelokupna se gradska zajednica okupila i pošalje im poruku da se odmah povuku odakle su došli, inaĉe će sav narod silovito i bez oklijevanja navaliti na njih da ih ubije. Tada su prema savjetu svojih pristaša izašli i povukli se sve do samostana svetoga Stjepana.(7) Zatim su nekim povodom zatraţili dvodnevno primirje i postigli ga. Tijekom tog vremena pnbliţavali su se gradu i mirno jeli i pili po vrtovima sa svojim prijateljima i bliţnjima. A njihovi su protivnici ostali zatvoreni u Kalendinoj kuli. Dogodilo se pak da su toga dana u sumrak vidjeli da neki od njih, kao da ih izazivaju, dolaze blizu grada. Misleći da će im biti na veliku sramotu ako ĉitav dan ostanu zatvoreni pred oĉima neprijatelja, izaĊu iz kule Ivan Cegaida,(8) Lampridije, sin Dujmov s ostalim svojim sukrivcima i poĊu prema brdu ne namjeravajući se boriti nego samo prošetati. A njihovi su protivnici sjedili bez straha iza crkve svetoga Feliksa.(9) Ugledavši svoje protivnike kako im se pribliţavaju, smjesta ustanu. Premda ih je bilo malo, bili su odvaţni i poĉeli su ih napadati kamenjem ne dopuštajući im da idu dalje. Suprotna je strana poĉela odgovarati kamenjem na kamenje i nastojala otjerati protivnike s toga mjesta. Pošto su se neko vrijeme borili, strana sinova Vitalovih bila je toliko snaţnija da je prisilila protivnike na uzmak sve do njihove utvrde. U gradu su se tada zaĉuli ratni povici i sav je narod pojurio protiv sinova Vitalovih viĉući im u jedan glas da se povuku ili će poginuti. Kad su pristaše Dujma Draţina vidjeli da su im iz grada pritekli u pomoć, povratila im se snaga i okrenuli su se protiv neprijatelja. U jurišu nisu više bacali kamenje nego su napadali strijelama

i maĉevima. Onima se pak ĉinilo sramotnim u trku bjeţati k svojima, jer su bili gotovo bez oruţja i polaganim su se koracima povlaĉili. Iznenada njihovi neprijatelji navale na njih, prvo napadnu Grgura, sina Galonina, i cijeloga ga izbodu kopljima i bodeţima, zatim na sliĉan naĉin ubiju Domicija, koji mu se ţurio u pomoć. I tako osvetivši prolivenu krv klicali su vraĉajući se pod zaštitu svoje kule i štiteći se odasvud da ih neprijatelj ne bi s neke strane mogao napasti. A kad je Ivan, najstariji Vitalov sin,(10) koji je bio smješten sa svojom druţinom kod samostanskoga pristaništa, ĉuo za jadan udes svoje braće, tuţan i zabrinut krene u grad. Okupljena gradska zajednica tada pristane uz drugu stranu, a stranku Dujmovu istjera u Trogir, sruši njihove kuće i sav njihov imutak dosudi Ivanu i njegovim pristašama. Budući da su obje strane neprestano bile pod oruţjem, u blizini gradova su se ĉesto javno i tajno meĊusobno napadale tako da su od ubojstava, grabeţi i ranjavanja stradali i oni koji nisu prista- jali ni uz jednu stranu. Stanje u gradu bilo je veoma loše jer je vladao takav razdor da se obiĉno dogaĊalo da više nije bilo baš nikoga tko bi se borio za jednu ili drugu stranu. Tada su se roditelji poĉeli bojati za djecu, za imutak, pa i za svoj ţivot. Svi su bili tako skloni zloĉinu da se ĉinilo kako sveopća propast prijeti gradanima. Taj je strah dao povoda našima da razmišljaju o latinskoj upravi. Tada su redovnici reda male braće u svojim propovijedima poĉeli savjetovati graĊanima da pozovu naĉelnika latinskoga roda. Toma arhiĊakon okupljao je kler i ĉesto opominjao narod iznoseći mnoge dokaze da će se samo latinskom upravom moći popraviti stanje u gradu. I napokon su svi pristali da se izabere naĉelnik latinskoga roda. Na općem je vijeću postavljeno pitanje: iz kojega italskoga grada treba pozvati naĉelnika? I tada su se svi sloţili da se po naĉelnika pošalje izaslanstvo u grad Anconu. Tada su bila izabrana dvojica koji bi obavili zadatak izaslanstva: Toma arhiĊakon i Miha sin Madijev.(11) Dobili su javni dokument s punom ovlašću da odu u Anconu i da po svome nahoĊenju što bolje provedu odluku u djelo. Bili su se obvezali zakletvom da će u svemu postupati po zakonu. Tako su arhiĊakon i njegov drug preuzeli nalog o izaslanstvu i, premda su bili svjesni da su se neki od graĊana već pokajali, krenuli su na put i otplovili

poslije praznika Bogojavljenja.(12) Nakon mnogih i dugotrajnih neprilika tek pred Uskršnje(13) blagdane pristanu u Anconi. I budući da je već unaprijed bio došao glas da će doći glasnici Splićani radi izbora naĉelnika, gradski su ih uglednici primili sa svim poĉastima, srdaĉno im pruţili gostoprimstvo i ljubazno nudili usluge. Tada su izaslanici najprije pošli k naĉelniku Ancone, koji je bio rodom iz Lombardije, iz grada Bergama. Uruĉivši mu pozdravno pismo Splićana, izloţili su povod svoga poslanstva s molbom da se udostoji dati im potreban savjet. Kako je on bio pošten i dobar ĉovjek, povede ih na razgovor iza zatvorenih vrata i poĉne ih dugo uvjeravati da u tom tako odgovornom poslu ne uĉine ništa neoprezno, ništa na brzinu, nego da se u provedbi toga posla posluţe savjetima redovnika i odanih ljudi. Poimence im je nabrojao nekoliko osoba, ĉijega se savjeta trebaju pridtţavati govoreći: »Jer je ovdje toliko jaka ljudska zloća da veĉina njih iz osobne ljubavi hvali što se ne smije hvaliti, a drugi iz osobne mrţnje kude ono što ne treba kuditi. Savjetujući vas nemaju iskreno na umu vašu korist i uspjeh nego svoje niske strasti.«

XXXIII. 0 naĉelniku Garganu

Tako se i dogodilo. Posjetili su nekog redovnika iz reda male braće, koji je dobro poznavao pouzdanost i ponašanje svakoga. Nakon duţe rasprave donijeli su odluku da njihovu izboru najviše odgovara ugledan ĉovjek Gargan de Arscindis. 0 njemu su svi samo dobro mogli posvjedoĉiti. Tada poslanici odu do Gargana, stanu s njime razgovarati izlaţući mu što su s njime naumili i pitajući ga ţeli li na jednu godinu doći upravljati njihovim gradom. On im blagonaklono odgovorio da će prvo raspraviti sa svojim bliţnjima i prijateljima i da će im tada dati odreĊen odgovor. Pošto je nekoliko dana razmišljao, došao je k njima i pristao udovoljiti njihovoj ţelji. Ugovorili su s njime jednogodišnju plaću od 500 libara ankonitanskoga novca, javno pred mnogima potvrde ugovor a on sam dade zakletvu nad nekim ĉlancima dogovora. I tako je preuzeo sluţbu naĉelnika. Pripremivši javne dokumente, poĉne se spremati na put. Kad je Garganov izbor bio dojavljen naĉelniku i vijeću Ancone, odobrili su postupak Splićana i sazvali narod zvonjavom zvona i vikom glasonoše. Okupilo se mnoštvo a glasnici su s Garganom pošli u gradsku palaću i ušli u kuriju. Tada arhišakon razjasni što su kao izaslanici uĉinili i kako su izabrali Gargana traţedi od njegovih graĊana da ga milostivo i dobrohotno pošalju upravljati gradom Splitom. Na to je ankonitanski gradonaĉelnik ustao i odrţao opširan govor, iskazujući mnogostruku hvalu Splićanima što su im ukazali toliku ĉast. I dohvativši Gargana za ruku predade ga glasnicima višestruko ga preporućujući. A Gargan skupi najnuţniju pratnju i ukrca se na brod. Imao je jednoga vojnika i jednoga notara,(1) dobre sluţitelje, dva snaţna konja i ne malu oruţanu opremu. Pratili su ga mnogi njegovi ugledni roĊaci, a druge je gradska zajednica poslala kao poslanike u ĉast njegove osobe. Nakon duge

plovidbe napokon su petnaestoga dana mjeseca svibnja veselo pristali u splitsku luku. Kad se po gradu proširio glas da je došao naĉelnik, odmah je ĉitav grad pojurio u luku i strĉalo se mnoštvo obaju spolova i svih dobi koje je ţeljelo vidjeti onoga kojega su dugo vremena s nestrpljenjem Sišavši s broda, od cjelokupnoga je mnoštva klera i naroda bio doĉekan s radošću i poštovanjem. Drugoga dana pošalje da se pregledaju mnoga prebivališta, gdje seĉinilo da bi mogao prikladnije vršiti svoju sluţbu. I napokon je odabrao kuću kneza Grubeše za javnu palaĉu i svoje prebivalište. Treĉega dana(2) dade okupiti cjelokupno puĉanstvo grada i na sastanku kurije prvo su poslanici izvijestili o tijeku i ishodu poslanstva. Zatim su izaslanici Ancone Matej Girardov i Albert pred narodom mnogim pohvalama istakli Garganov znaĉaj , kako su im njihovi graĊani ovim poslanstvom bili naloţili. Poslije toga ustane Gargan i kao ĉovjek obdaren rjeditošću odriţi sjajan govor. I poloţivši zakletvu za svoje upravljanje, obvezao je prisegom cijelo mnoštvo, kako vlastelu tako i puk, da će se u svemu pokoravati i slijediti njegove naredbe. Zatim je zapovjedio da se popišu svi koji su prisegli i utvršen je broj od gotovo dvije tisuće ljudi. Tada je i sredio kuriju postavivši suce, rizniĉare i glasnike . Cijelu je upravu ustanovio prema italskim gradovima kojima upravlja naĉelnik.(3) Budući da u javnoj blagajni nije našao nikakav novce, odmah ju je svojom revnom okretnošću napunio a da nikoga nije opteretio.A Bog mu je udijelio toliku milost da su ga svi slušali i pribojavali ga se kao da je sveti ĉovjek od Boga poslan. Štovali su ga ne samo graĊani nego su iz ĉitave provincije dolazili poslušati njegove misli kao da su boţanske. Nastojao je, naime, svim silama sa svima sklapati mir,(4) postignutog se mira pridrţavati, suprotstavljati se obijesnima i bdjeti nad mirnima kao da su mu sinovi. I tako je u kratkom vremenu cijeli grad izašao na svjetlo iz prljavih mraĉnih dubina. Tada se smirila ona krvava i strašna nesloga koju smo prije opisali, jer su se sinovi Vitalovi povezali ţenidbenim vezama s Dujmovom rodbinom i zauvijek uspostavili mir. I s neumoljivim i divljim Slavenima, koji su neprestanim pljaĉkama nanosili gradu štetu, došlo se do sloţnoga

mira.(5) Tolika je tada bila sigurnost unutra i vani, da se nije pamtilo da je ikada bila veća. To se dogodilo zbog toga što je strah od naĉelnika ujedinio sve graĊane i svi su ĉuvali nepovredivu snagu grada kao da zajedno jednim konopom vuku teret. Nitko se od graĊana nije usuĊivao sklapati sa strancima vlastita prijateljstva iii neprijateljstva, nego je općeg prijatelja volio svaki pojedinac, a ako je nekoga grad smatrao neprijateljem, svi su ga progonili kao zajedniĉkoga neprijatelja. I kao nekim ĉudom tada su dva neumoljiva neprijatelja Splićana doţivjela kraj svoga ţivota,

to su bili Toljen humski(6) i drugi Toljen poljiĉki,(7) koji nisu nikada mogli ţivjeti u miru sa

Splićanima.

U isto je vrijeme, godine Gospodnje tisuću dvjesto trideset devete trećega dana poĉetkom

mjeseca lipnja,(8) došlo do neobiĉne i zastrašujuće pomrĉine Sunca: cijelo se Sunce zamraĉilo, umjesto prozraĉne vedrine nastala je tama i pojavile su se zvijezde na nebu kao da

je noć, a neka je veća zvijezda svijetlila pored Sunca sa zapadne strane. Toliki je strah sve

ljude obuzeo da su viĉući trĉali amo tamo, kao da ih je napustio razum. Mislili su da je nastupio smak svijeta. Bio je to petak u vrijeme tridesetoga mjeseca. I premda je to pomrĉina bila vidljiva u ĉitavoj Europi, nisu govorili da su je vidjeti u Aziji i Africi. Iste se godine mogla vidjeti zvijezda repatica, zapravo komet, koja se pojavila na sjeveru iznad Ugarskoga Kraljevstva i zadrţala se mnogo dana kao predznak neĉega veoma velikoga.(9) Tih je već, naime, dana poĉeo dolaziti do ljudskih ušiju tuţan glas da je pleme Tatara, koje sije propast, već provalilo u krajeve Rutenije.(10) A mnogi su to još uzimali kao šalu.

XXXIV. 0 Garganovu upravljanju

U meĊuvremenu je Gargan, jer je bio oprezan i odmjeren u upravljanju poslovima, pokazivao

mnogo razboritosti kad je trebalo donositi odluke, sreĊivati poslove i presuditi u sudskim parnicama. Bio je ljubitelj poštenja, prijateljima i bliskima smatrao je one ĉiji je dobar glas i ponašanje poznavao, a onima koje je upoznao kao obijesne, bahate i ozloglašene, nikada nije pokazivao milo lice. Mlade je poput njeţnoga oca zvao k sebi i pouĉavao ih, jednoga kako povećati imutak poštenom trgovinom, drugoga kako ratovati, treĉega kako pošteno obavljati graĊanske poslove. I što bih još mogao reći? Nikad nije mirovao, neprestano je ţarko nastojao poboljšati poloţaj pojedinaca i svih zajedno. Svojom je oštroumnošću posvuda dopirao u nastojanju da se ugled i probitak grada što više povećaju. Davao je sve od sebe briţno se trudeći saĉuvati postojeće, obogatiti ono što je trebalo zadrţati, trošiti što je bilo potrebno potrošiti, a zadrţati što je razloţno bilo saĉuvati. S vlastitim je imutkom postupao dareţjivo i široke ruke, ali zato je u pitanjima zajedniĉke imovine bio nepopustljiv i štedljiv. Provedeno je tada skupljanje novca meĊu graĊanima, procijenjena je sva pokretna i nepokretna imovina i svatko je platio tri od stotine; skupljena je suma od gotovo cetiri tisuće iperpera.(1) Iz to su svote novca plaćeni dugovi zajednice i otkupljeno zlatno i srebrno posuĊe koje je bilo uzeto iz crkvene riznice i dugo vremena zaloţeno. Naravno, kao ĉovjek katolik, veoma je štovao crkvu i crkvene sluţbenike. Ako su mu kad obijesni i zlobni graĊani punili uši objedama protiv klerika da bi im smanjio povlastice i nametnuo im neku javnu

obvezu ili da traţi od njih porez, nikada nije htio poslušati. Dapaće, kao zaštitnik crkve i branitelj klera, suprotstavljao se svima koji su prigovarali. I tolikom se ljubavlju zanimao za ivot i obiĉaje pojedinih gradana da je, i prije nego što je prošla godina, znao što rade i kako se zovu starci, mladići pa i djeca, kao da se rodio i othranio u ovome gradu. Osim toga, tolikom

je ljubaznošću iskazivao ĉast gostima da su mnogi, koji su prije bili neprijateljski raspoloţeni

prema gradu, sada postali najveći prijatelji zbog

njegova prijaznoga ophoĊenja. Istinoljubive je volio, laţljivce izbjegavao, upravljao je hodajući neokaljanim putem. U ratu je bio srĉan i odvaţan, u miru krotak i blag. Nitko nije mogao biti tako siromašan i prezren da ne bi lako došao do njega i u kratkom vremenu ostvario svoje pravo. Kad je dosuĊivao kazne za prijestupe, nije bio blag nego strog, da ne bi bilo mjesta zloĉinima. Nosio je maĉ sudaĉke vlasti da bi kaţnjavao zloĉince i hvalio dobre. Tada je, naime, svaki dobar ĉovjek vidio da mu dobrota koristi, jer je bio svjestan da zloća zlima škodi. Mnogi bi, naime, po svojoj prirodi bili sposobni za dobro, ali postaju zli jer se zloĉini ne kaţnjavaju. I obratno, drugi bi iz neke obijesti mogli postati zli ali ih strah od kazne uĉi da budu dobri. Ţelio je Gargan da grad Split ima doliĉnu upravu ne samo u njegovo doba nego i poslije. Sastavio je zbornik propisa koji je nazvao kapitularijem:(2) zapovjedio je da se u njemu popišu svi dobri obiĉaji koje je grad saĉuvao od starine i dodao mnoga druga prava koja su mu se ĉinila neophodnima u javnom i privatnom djelovanju, odnosno u donošenju parniĉnih presuda i u kaţnjavanju prijestupa to u primjeni jednakog mjerila za svakoga u provoĊenju pravde. Tu je knjţicu sud uvijek imao pri ruci i bez nje ni suci ni branitelji nisu pristupali raspravi o parniĉnim pred- metima. Taj su kapitularij prepisali Trogirani i drugi, jer ih je suparništvo s našom upravom poticalo da teţe k dobrome. Kad je prošao veći dio godine, došao je izbor za sljedeću godinu. 0 tome su pitanju raspravljali na općem vijeću i nitko nije proturjeĉio, nego su svi izjavili da treba istoga Gargana izabrati da upravija i druge godine. Bilo ih je ipak nekoliko obijesnih, koji za naĉelnika nisu htjeli ni njega ni nekoga drugoga, da bi se mogli prepustiti uobiĉajenom nevaljalstvu bez straha pred vlašću. No nisu se usuĊivali javno se suprotstaviti bojeći se da će izazvati pobunu puka. Odluĉeno je i osnaţeno svetom zakletvom da se nitko neće uzeti za kneza, nego da će ubuduće naĉelnici upravljati gradom i da naĉelnik neće otići prije nego što drugi doĊe. Gargan prihvati izbor, povećana mu je plaća tolikom svotom novca da je došla do iznosa od tisuću libara u našem novcu. Na isti naĉin izabran, i treće je godine prihvatio upravljanje ali nekako protiv volje, imao je plaću tisuću tristo libara uz veći broj sluţbenika.

I tako je Gargan, jednako marljiv u prvoj godini kao i u dvije sljedeće, veoma usrdno bdio nad napretkom grada. Dao je da se podigne utvrda na mjestu koje se zove »kod Kamena«(3) da pruža zaštitu protiv razbojnika koji su se obično spuštali s planine Mosora i odvodili plijen u brda. Ali spriječen mnogim drugim poslovima koji su na njega navaljivali, bio je prisiljen prekinuti započetu gradnju.

XXXV. 0 ratu koji je vodio s gusarima

Druge godine svojega upravljanja(1) zapoĉeo je djelo vrijedno svake hvale. Budući da je

prezirao nevaljalstvo, poĉeo je neumorno smišljati na koji bi naĉin mogao zauzdati to tako divlje mahnitanje gusara. Sazvao je nekoliko graĊana i s njima se poĉeo potajno dogovarati i nagovarati ih da

se protiv Omišana krene u rat koji bi bio drag Bogu i ljudima. Premda je razabirao da se neki

dvoume po pitanju toga pothvata i da ne pristaju punim srcem, ipak je njegova duša gorjela od ţelje da u svoje vrijeme Bogu iskaţe poslušnost time što bi pokušao uznemiriti i goniti protivnike. Njegova ţelja da ih uništi bila je toliko jaka da je, kako se to mnogima

to ĉinilo, nepromišljeno ušao u rat, premda je u svemu bio oprezan. Naime, Splićani se još

nisu bili dostatno opremili laĊama i oruţjem kada je, uzdajući se u pomoć Boţju, pronašao razlog za borbu. Našavši zgodan povod protiv njih u tome što je neki Toljen,(2) nećak Malduĉev,(3) pljaĉkao po splitskome polju, odredi da se provede javno naoruţavanje. I kad su se bili dogovorili o iznosu novca za tu pljaĉku, a ovi su odbili platiti, tada su Splićani imali opravdani povod da sloţno ustanu protiv njih. Tada je naĉelnik, kao

oštrouman ĉovjek, neko vrijeme djelovao potajno, traţeći mogućnost iz zasjede napasti utvrdu. Ali je pokušaj iz zasjede bio uzaludan, jer su ih straţari na utvrdi preduhitrili. Stoga su otvoreno zapoĉeli rat protiv njih. I tako su zaplovili naoruţanim brodovima, ne sasvim prikladnima za bitku, i doplovili do otoka Braĉa. Izvršeno je prebrojavanje mornarice i utvrĊeno da je gotovo tisuću dvjesto Splićana pod oruţjem. Trogirani su dali pomoć, no dosta tromu i slabašnu.(4)

U to su vrijeme otoke Hvar i Braĉ drţali Pribislav(5) i Osor,(6) sinovi Malduĉevi iz Omiša.

Tada naĉelnik pošalje poruku otoĉanima s naredbom da odmah stanu uz njih i da, prezrevši vlast Omišana, prihvate vladavinu Splićana. Oni su im zahvalne duše pristupili i, zaklevši se na svaku podloţnost, predali su prema naĉelnikovu nalogu sva dobra Omišana koja

su bila na otoku: stada, krupno blago, usjeve i sve što im je pripadalo. Sve su to Splićani preuzeli i prebacili na kopno, jedan su dio poslali da se proda u Apuliji a drugi dali da se ĉuva na istom otoku. Osor, koji je bio knez toga otoka, bio je tada odsutan. Omišani potajno opreme oruţjem laĊe i krijući se doplove do otoka. Napadnu ĉetiri barkuzija(7) Splićana, koje je vojska poslala na drugo vaţno mjesto na otoku. Ipak nisu mogli zarobiti ni jednoga ĉovjeka. Tada naĉelnik povjeri dvojici uglednih ljudi, Lamprediju i Stjepanu, ĉuvanje otoka ostavivši im druţinu od pedeset dobrih momaka iz redova gradskih puĉana. Sam se sa cijelom vojskom vrati u grad, poveća broj vojnika, ode do protivniĉkih vinograda i stade ih posvuda pustošiti, sjeći stabla i uništavati sve što je bilo obraĊeno. Ali jednoga dana u sumrak pojavio se Osor koji je, ne znajući za rat, plovio brodom pod oruţjem od otoka prema Omišu. Splićani su ga ugledali, prepoznali i brzo se pripremili da ga opkole i zarobe. A dogodilo se tako da su Splićani, dok se Osor pribliţavao, svojim brojnim laĊama iznenada isplovili iz luke i veslajući raspršili se da bi neprijatelja opkolili na moru i zaprijeĉili mu put da se spasi. Osor je vidio da je opkoljen gomilama protivnika i nije mogao skrenuti, nego se, ohrabrivši svoje, zabio meĊu sve laĊe Splićana i veslao dalje. I kad su već mislili da su ga uhvatili i da ga drţe, on je, poput sluzave jegulje, izmakao iz ruku onih koji su ga već bili dohvatili i pobjegao. Splićane je veoma raţalostilo što im je umakao to su se vratili kući. Tada se Osor, koji je bio drskiji od ostale braće, stane svom snagom pripremati za obranu i otpor protiv pohoda Splićana. Po obiĉaju je pozvao sve svoje roĊake i zajedno sa svojom braćom dao im plaće. Budući da su se gusarenjem dosta obogatili, opreme oruţjem sve liburne koje su imali, tako da su im bile brojnije i bolje od splitskih. I isplovivši iz Omiša poĉeli su ĉas skrivajući se, ĉas otvoreno i na sve moguće naĉine udarati na Splićane. Kad su Splićani postali svjesni da njihovi protivnici ne samo nisu pokleknuli u tvrdokornosti svoga nevaljalstva nego su se svim silama pripremili da im nanesu štetu, poĉeli su se kajati zbog zapoĉetoga sukoba.

Najviše su predbacivali naĉelniku da je nepromišljeno i neoprezno htio ući u rat ne osiguravši unaprijed dosta brodova i oruţja. Tada je Gargan, optereĉen i uznemiren brigama, stao

smišljati sve moguće naĉine kako da nadvlada drske protivnike. Dade sagraditi jednu laĊu troveslarku poput galije, koja bi bila brţa i bolja od drugih. U samo dvadeset dana ta je laĊa nanovo sagraĊena i opremljena. Ali najviše je naĉelnika ogorĉilo to što je vidio da se graĊani ne laćaju oruţja od srca. Jedva ih je, naime, i veoma teško mogao prisiliti da se ukrcaju na laĊe.

I tako je knez Osor sa svojim brodovljem uoĉi dana Apostola(8) doplovio do otoka Šolte. Neprijateljski su kroĉili po otoku i uništavali sve što im je bilo na putu. Ĉuvari otoka s kolonima zauzeli su poloţaj za borbu

i odupirali su se koliko su god dugo mogli. Ali, budući da je njihov broj u odnosu na

neprijatelja bio neznatan, u ţelji da sami odluĉuju o svome ţivotu, prepustili su polje

neprijateljima i povukli se na sigurnija mjesta. Kad su Omišani vidjeli da mogu neometano napredovati, poĉeli su posvuda bjesomuĉno

pljaĉkati, napadati seljake, zlostavljati ţene, paliti usjeve i ĉiniti svako zlo. Došavši do crkve blaţenoga Stjepana,(9) raznesu sve što je bilo u kući i zapale je. Na kraju uĊu u crkvu, poput bezboţnika slome oltare, razbacaju relikvije i neopisivom drskošću dotiĉući zloĉinaĉkim rukama euharistiju presvetoga tijela, koja je visjela iznad oltara, bace je na zemlju.(10) Zatim, kao da su postigli radosnu pobjedu, kliĉući vrate se kući. Ali blagoslovljen je Bog koji nije dopustio da dugo spava kazna za takvo nedjelo. Treĉega dana povećaju opremu svojih ĉeta, krenu iz Omiša

i zaplove da zauzmu otoke. I najprije usred noći doplove do Braĉa, iskrcaju se i dobro se

naoruţaju. Postrojivši se u cik zore krenu uzbrdo, to s istoĉne strane, dok su ljudi još spavali, iznenada provale u naselja hvatajući ljude, grabeći plijen i paleći ognjem kuće.

I evo, glas o toj pošasti brzo je preletio ĉitavim otokom i studena drhtavica proĊe svakome kroz udove. Tada se onih pedesetero, koji su bili

postavljeni da štite otok, hrabro pripreme za ratovanje i pošalju poziv svim otoĉanima da priskoĉe u pomoć. I sami su polako krenuli prema njima. I evo, pojavi se neka ĉeta daleko u udolini, koju je slijedilo ostalo mnoštvo. Naši pak gledajući s visine zastanu i poĉnu se meĊusobno dogovarati što im je ĉiniti. Od otoĉana je, naime, samo nekolicina bila pristigla. Neprijatelji, opazivši da je naša ĉetica nekako preplašena, nisu vjerovali da će se oni usuditi stupiti u borbu. Zbog toga su mislili da će se oni na prvi juriš okrenuti u bijeg i, okupivši se svi u gomilu, krenuli su protiv naših glasno viĉući. Premda su naši drţali nepromišljenim boriti se protiv mnoštva, jer ih je bilo malo, ipak im se ĉinilo veoma sramotnim i nedoliĉnim ako donesu odluku da se moraju povući bez bojnog juriša, preplašeni samo onim što su vidjeli. I dok su

oni oklijevali i donosili razliĉite odluke, neprijatelji su se sve više pribliţavali. No ubrzo im je nutrinu stao grijati neki duh prkosne upornosti. Tako iznenada voĊa t pedesetorice, po imenu Stjepan, ohrabrivši se reĉe: »Hej, ljudi, zar ne znate da imamo opravdani povod za rat? Zar se ne sjeĉate da su ovi, koji idu protiv nas, Bogu i ljudima mrski gusari? Zar ih nije cjelokupno kršćanstvo proklelo i izopĉilo?(11) Nas će štititi Bog i pravda, a njih će njihova nepravednost uništiti. Ne moţe, dakle, biti strahovanja, budite muţevni i

ne gubite nadu, jer će Bog dati da budu pobijeĊeni njegovi neprijatelji.«

Tim rijeĉima osokoljeni prepustili su se Bogu i blaţenome Dujmu, postrojili se i odvaţno krenuli protiv neprijatelja. I dogodilo se da je Stjepan, kad su obje postrojbe bile veoma blizu jedna drugoj, povikao: "Osveti, Gospodine, krv slugu svojih, koju su ovi psi prolili" Tada s druge strane krenu u napad strijelama i kopljima uz veliku viku. Kad su se već poĉeli boriti prsa o prsa i napadati jedni druge maĉevima i bodeţima, obje su protivniĉke strane na trenutak zastale. I evo, dio Omišana, kao da je pogoĊen gromom, odjednom bude razbijen. I premda ih

nije bilo mnogo ranjenih niti ubijenih, iznenada su krenuli u bijeg pred našima i bjeţali amo tamo prestrašeni i ošamuĉeni.

A naša pobjedniĉka druţina, zahvaljujući Bogu, koji udara po nevjernicima i spašava one

koji se u njega uzdaju, nije prestajala s leĊa udarati po njima dok su bjeţali, vezivati

zarobljene i oduzimati oruţje. Ali naših je bilo malo i nisu ih mogli posvuda slijediti i progoniti. Gonili

su ih sve do krme njihovih dvoveslarki. I odjednom naiĊu na kneza Osora,

kojemu su obje ruke bile ranjene, kako se guši pod oruţjem i nastoji spasiti se morem. Budući da su ga prepoznali, smjesta ga opkole. I kad je već jedan od njih zavitlao maĉ nad njegovom

glavom, Lampredije, zakrilivši ga ĉitavim tijelom, ne dopusti da ga ubiju, nego ga zarobljena i vezana povedu do spusta i stave pod straţu. Zarobili su mnoge uglednije, sputali ih okovima i ĉuvali ih do odluke naĉelnika. A ostali, koji su se uspjeli izbaviti i doći do mora, u ţurbi su se otisnuli od obale to su se puni straha i strepnje jedva, uz tek nekolicinu veslaĉa, dovukli do kuće. Sljedećeg su dana naši izašli da potraţe i uhvate one koji su se posakrivali. I pronašli su mnoge meĊu uglednijima kako bez rana, ali u besvijesti, leţe meĊu trnjem. Nekim se ĉudom dogodilo da su zbog svoje podlosti leţali ubijeni a da ih ljudska ruka nije probola. I od onih koji su bili pobjegli na laĊe, neki su izdahnuli prije nego što su pristali na kopno. Od naših nije poginuo ni jedan. Kad su pak poslali glasnike u grad da jave o trijumfalnoj pobjedi, Gargan od veselja nije mogao vjerovati, ĉudeći se kako se moglo dogoditi da je mala ĉeta ljudi, bez velikog iskustva u ratovanju, mogla pobijediti mnoštvo koje se, opijeno ĉestim pokoljima, veoma lako izlagalo smrtnoj opasnosti u oruţanom sukobu. Kad su se napokon uvjerili u uspješan ishod bitke, ţureći se i radosno viĉući, opreme oruţjem liburne i otplove na otok. Pošalju poruku i dadu sve zarobljenike dovesti k moru. Kad je knez Osor s ostalim starješinama bio priveden pred naĉelnika, Gargan mu podrugljivo reĉe:

»Kneţe Osore, gdje je sad tako naduta oholost, gdje je tako premoĉna vlast? Evo kamo si dospio ti koji si vjerovao da ni carevi

ni kraljevi nisu dorasli tvojoj moci. Nauĉi sad da više moţe Boţja pravda

od ljudske obijesti.« Nakon tih rijeĉi zapovjedi da se svim zarobljenicima sveţu ruke iza leĊa

i ukrca ih se na brodove. I tako su došli u grad. Kada su pak ušli u grad, dao ih je sve odvesti

u tamnicu i naredio da im se kladama sputaju noge. Postavio je oko njih straţare, a kneza i

starješine ţeljezom okovane bacio je u najstroţi zatvor ispod vlastite palaĉe. U poĉetku je s njima postupao blaţe, oĉekujući da će se moţda njihova srca smekšati i da će se prikloniti njegovim naredbama. Ali kad je vidio da su tvrdokorni u svojoj nevaljalštini i da ih se nikakvim dogovorom ne moţe privoljeti na dobre mirne odnose, poĉeo ih je moriti zatvorskom prljavštinom, iscrpljivati izgladnjivanjem, a neke i šibanjima muĉiti. Tako je od njih izvukao ne malu svotu novaca.

Tada je došlo meĊu njima do razgovora o miru.(12) Knez je obećavao da će naĉelniku predati sve gusarske brodove i da neće više nikada sagraditi druge da bi opet gusarili. I premda se takav dogovor Splićanima svidao, odmah su se Omišani povlaĉili, jer im se ĉinilo preteškim sasvim odustati od uobiĉajena nevaljalstva. Ali je Gargan htio pristati na njihovo oslobaĊanje samo u sluĉaju ako iz njihovih ruku uspije izbiti maĉ kojim su obiĉavali napadati i pljaĉkati neduţne. Pokušavao je naĉelnik svim snagama iskorijeniti pošast gusarskoga divljanja. Mislio je da će iskazati veliku poslušnost Bogu ako uspije uĉiniti kraj tom bezboţništvu. Uĉio ih je kako treba pravilno ţivjeti, ĉas ih opominjući blagim rijeĉima, ĉas im utjerujući strah u kosti. A oni, kao ljudi pokvarena duha, lukavo su i prijetvorno odbijali savjete naĉelnikove, jer su više voljeli sluţiti Ċavlu nego u skladu s Bogom voditi pošten i miran zivot. Koristeći se takvim prijetvornim obeĉanjima, deset su mjeseci proleţali u tamnici. Napokon su kneţeva braća i ostali vidjeli da će se zarobljenici moći osloboditi iz naĉelnikovih ruku samo ako predaju brodove Splićanima i potpuno se odreknu gusarenja. Pristavši, dakle, na sve, pošalju u Split šest većih brodova, koje su imali i neke manje, koje su bili oteli. Dogovorili su se da nikada više neće krenuti u pljaĉku , obvezali se zakletvom i javnim obeĉanjem da će biti duţni platiti Splićanima dvije tisuće iperpera, ako kad uĉine nešto suprotno tome, da će se suzdrţavati i da ih neće napadati, toĉnije Splićane, Mleĉane i Ankonitance. Caru(13) su bili dali taoce, da neće povrijediti nikoga u cijelom kraljevstvu Apulije. Zakleli su se takoĊer da će se u odnosu na sve prijatelje i saveznike Splićana pridrţavati istoga sporazuma o miru. I tako su pušteni svi njihovi zarobljenici.(14)

XXXVI. 0 tatarskoj pošasti(1)

Kad je Bela, sin ugarskog kralja Andrije, vladao petu godinu, a Gargan drugu,(2) opasno se pleme Tatara pribliţilo granicama Ugarske. Već je više godina glas i strah pred tim narodom obilazio cijeli svijet. Dolazili su s istoka pustošeći pokrajine kroz koje su prolazili sve do granice s Rutenima.(3) Budući da su im se Ruteni snaţno suprotstavili, nisu mogli dalje napredovati; mnogo su se puta, naime, sukobili s rutenskim plemenima i mnogo se posvuda krvi prolilo.(4) Napokon su ih ipak Ruteni otjerali u bijeg daleko od sebe. Stoga, skrenuvši od njih, zaokruţili su ratujući sva podruĉja na sjeveru i tamo proboravili više od dvadeset godina. Poslije, mnogostruko poveĉavši legije svoje vojske, osobito iz plemena Kumana(5) i mnogih drugih pobijeĊenih naroda, vratili su se do Rutena. Najprije su veliki kršćanski grad Suzdalj(6) opkolili i drţali pod opsadom. Opsjednuta su ga ne toliko silom koliko varkom osvojili i razorili, a kralja Jurija(7) i veliko mnoštvo njegova naroda poubijali. Otamo su krenuli prema Ugarskoj i pretvarali u pustoš sve što im je bilo na putu. U to doba, odnosno godine tisuću dvjesto ĉetrdesete, dana šestoga, u nedjelju poĉetkom listopada, opet je došlo do pomrĉine Sunca, sva se atmosfera smraĉila i sve je obuzeo velik uţas kao u vrijeme one pomrĉine koja se bila dogodila prije tri godine, kako smo ukratko bili opisali.(8) Kad su glasovi o dolasku tatarskog naroda koji sije smrt došli do ušiju Ugara, njima se to uĉinilo poput igre ili nekoga ispraznoga sna zato što su takve glasine ĉesto uzalud slušali i jer su se uzdali u brojnu vojsku svoga kraljevstva. Raspustili su se, naime, zbog dugotrajnoga mira i oduĉili od surovoga oruţja pa su ih, obamrle od lijenosti i tromosti, privlaĉila samo tjelesna zadovoljstva. Doista je ugarska zemlja, bogata svakojakim dobrima i plodna, pruţala svojim sinovima moguĉnost da se zbog

blagostanja prepuste neumjerenim zadovoljstvima. Mladi nisu imali druge brige nego ĉešljati dugu kosu, odrţavati ĉistom svoju koţu i pretvarati muško ponašanje u ţensku gizdavost. Cijele su dane trošili na birane gozbe ili ugodne igre, a spavali su danju sve do treĉega sata.(9) Provodeći svaki trenutak svoga ţivota u sjenovitim šumama i na ugodnim livadama sa ţenama, nisu mogli razmišljati o zveketu oruţja jer su se neprestano bavili zabavom a ne ozbiljnom stvarnošću. A oni, koji su bili zdravijega razuma, uznemireni strašnim vijestima, bojali su se osvajaĉkoga prodora pogubnog naroda. Stoga su neprestano opominjali i nagovarali kralja i ostale prvake da preduhitre toliko zlo, da kojim sluĉajem bezboţni narod ne navali iznenada i neopreznima ne donese još veću propast. I napokon su kralja, uznemirujući ga ovim glasinama, jedva uspjeli nagovoriti i on otiĊe u krajnje krajeve svoga kraljevstva i doĊe do planina(10) koje se nalaze izmeĊu Rutenije i Ugarske, sve do granice s Poljacima. Tamo obišavši i pregledavši sve slabo zaštićene ulaze u zemlju, posijeĉe velike šume, dade sagraditi dugaĉke ograde i zagraditi oborenim stablima sva mjesta koja su se ĉinila lakima za prijelaz. I tada, vrativši se, pošalje poruke te zapovjedi da se skupe svi prvaci, svi baruni i velikaši njegova kraljevstva i poveţe u jedno svu najjaĉu snagu svoje vojske. Došao je takoĊer njegov brat kralj Koloman(11) sa svom svojom moĉnom silom. Došli su i ugarski biskupi koji se nisu mogli zadovoljiti malenom ĉetom u skladu s crkvenom umjerenošću, nego su prema veliĉini svoga bogatstva dovodili i brojne ĉete vojnika. Bili su to i nadbiskupi Matija ostrogonski i Hugrin kaloĉki, obojica sa svojim sufraganima.(12) Njih je pratilo mnoštvo prelata redovnika koji su se svi okupili kod kraljevog logora kao ovce na ţrtvovanje. Tada se poĉelo odvijati opće vijeĊanje i višednevno raspravljanje o tome na koji bi naĉin trebalo najpromišljenije pruţiti otpor Tatarima koji nadolaze. Budući da su stavovi bili opreĉni, nisu htjeli sloţno donijeti nikakvu odluku. Jedni su, obuzeti prevelikim strahom, govorili da se treba na vrijeme povući, da se ne smije ići u otvorenu borbu s njima, kao s ljudima okrutnima od kojih nema nade u spas, jer oni ratujući jure po svijetu iz pohlepe za pljaĉkom, a ne iz ţelje za vladanjem. Drugi su pak glupo i bezrazloţno sigurni govorili da će se dati u bijeg ĉim ugledaju

kako smo brojni. Tako se spremala nenadana propast onima koji ne mogu sloţno donijeti zajedniĉku odluku. Dok su oni tako odluĉivali, oklijevali i uzalud gubili na vremenu, neoĉekivano do kralja dotrĉi glasnik s pouzdano m viješću da je beskrajno mnoštvo Tatara ušlo u kraljevstvo i da je već blizu. Tada, prekinuvši vijećanje, kralj i prvaci kraljevstva stanu pripremati oruţje i postavljati zapovjednike legijama i okupljati još veći broj ratnika. Izišavši iz okolice Ostrogona,(13) prešli su Dunav i pošli prema Pešti(14) koja je bila najveći grad. Kada su već bili prošli dani korizme, oko Uskrsa,(15) ĉitava mnogobrojna tatarska vojska provali u Ugarsko Kraljevstvo. Imali su ĉetrdeset tisuća sjekironoga, koji su išli ispred vojske i sjekli šume, ravnali putove i uklanjali sve prepreke s mjesta na kojima su ulazili. Zbog toga su ograde, koje je kralj dao pripremiti, prešli tako lako kao da nisu bile podignute od nagomilanih golemih jela i hrastova, nego od lagane trstike. U veoma kratkom su vremenu sravnjene sa zemljom i spaljene da više ništa nije ometalo prolaz. Kad su došli do prvih kolona na zemlji, nisu pokazali svu svoju bijesnu surovost nego su jureći po naseljima pljaĉkali bez velikoga pokolja Ijudi. Ova je vojska imala dvojicu zapovjednika, od kojih se stariji zvao Batu, a mladi Kadan.(16) Poslali su ispred sebe neku ĉetu konjanika da se pribliţi ugarskom logoru i da se što ĉešće pokazuje izazivajući ih na boj u ţelji da iskušaju namjeravaju li se Ugri boriti s njima. I doista, ugarski kralj zapovjedi odabranim vojnicima da krenu na njih. Oni naoruţanim i dobro rasporeĊenim klinastim ĉetama krenu protiv njih. Ali ĉeta Tatara nije oĉekivala bitku prsa o prsa nego je odapinjala po svojem obiĉaju na neprijatelja strijele i bjeţala glavom bez obzira. Tada kralj i njegova cjelokupna vojska, kao da progone neprijatelja na bijegu, doĊu do rijeke Tise, prijeĊu je i već radosni, kao da tjeraju neprijateljske ĉete izvan svojih granica, doĊu do neke vode koja se zove Šajo.(17) Sve se mnoštvo Tatara utaborilo na suprotnoj strani te vode na skrovitim mjestima u gustim šumama, gdje su ih Ugri mogli samo djelomice vidjeti. Kad su vidjeli da

su neprijateljske horde prešle rijeku, utaborili su se s te strane. Tada kralj naredi da postave šatore ne raštrkano nego što zbijenije. Smjestili su se, dakle, svi kao u nekom uskom toru, okruţivši se sa svih strana kolima i štitovima kao da time štite logor. Šatori su bili tako zbijeni, a konopi izmeĊu njih do te mjere zapleteno i zamršeno nategnuti, da je put bio tako isprepleten da je bilo nemoguće brzo se kretati po logoru. Ĉinilo se da su svi sapeti nekom mreţom. Ugri su to smatrali zaštitom ali im je upravo to bilo uzrokom propasti. Tada Batu, stariji zapovjednik tatarske vojske, s neke uzvisine pozorno promotri sav raspored vojske i vrativši se svojima reĉe: »Drugovi, budimo hrabra duha! Premda je ovaj narod veoma mnogobrojan, ipak neće moći pobjeći od naših ruku jer im zapovijeda nesmotreno zapovjedništvo. Vidio sam da su oni zatvoreni u pretijesnom toru poput stada bez pastira.« I iste noći, rasporedivši legije po svome obiĉaju, zapovjedi navaliti na most koji je povezivao obje rijeĉne obale nedaleko od ugarskoga logora. Neki prebjeg Ruten dotrĉi do kralja i javi govoreći: »Ove noći Tatari kane prijeći i krenuti na vas. Budite oprezni da vas moţda iznenada i neoĉekivano ne napadnu.« Tada je kralj Koloman sa svojim naoruţanim ĉetama izašao iz logora, slijedio ga je sa svojom ĉetom nadbiskup Hugrin koji je bio ĉovjek hrabar, veoma spreman za rat i odvaţan. DoĊu, dakle, usred noći do spomenutoga mosta. I evo, već je jedan dio neprijateljske vojske bio prešao na drugu stranu. Vidjevši ih, Ugri su odmah navalili na njih i, veoma se hrabro boreći s njima mnoge poubijali, a druge su gonili do mosta i bacili u rijeku da se utope. Rasporedili su straţe na kraju mosta i glasno kliĉući vrate se k svojima. Ugri su se veoma obradovali sretnom ishodu i, kao da su već sasvim pobijedili, odbacili su oruţje i mirno spavali cijelu noć. A Tatari su na kraju mosta podigli sedam ratnih sprava i daleko otjerali ugarsku straţu vitlajući prema njima golemim kamenjem i obasipajući ih strijelama. Kad su natjerali straţu u bijeg, jedni su prešli slobodno i mirno preko mosta, a drugi na plitkim mjestima rijeĉnoga korita. I evo, u praskozorje se pojavilo, rasuto po polju, cjelokupno tatarsko mnoštvo.

Straţari pak, bjeieći u logor, vikali su svom snagom ali su svoje jedva uspjeli probuditi iz mirnoga sna. Razbudivši se od tuţne vijesti, nisu odmah, kako je trebalo uĉiniti u krajnjoj opasnosti, zgrabili oruţje, na konje i pošli na neprijatelja, nego su se polako dizali s leţajeva i umjesto da razmišljaju o borbi radije su po obiĉaju ĉešljali kosu, prišivali rukave i prali lice. Ipak, kralj Koloman i nadbiskup Hugrin i meštar templara,(18) kao što i dolikuje odvaţnim muţevima, nisu se poput drugih predali snu, nego su cijelu noć probdjeli pod oruţjem i, ĉim su ĉuli viku, odmah su pojurili iz logora. Opasani ratnieĉim oruţjem i zbijeni u postrojbu u obliku klina hrabro su napali neprijateljske redove i neko su se vrijeme veoma srĉano borili. No, budući da su bili malobrojni u odnosu na beskonaĉno mnoštvo Tatara, koji su poput skakavaca pomalo izvirali iz zemlje, vratili su se u logor uz veliki gubitak svojih suboraca. Hugrin tada, kao ĉovjek uvijek slobodouman i odvaţan, podigne glas i stane optuţivati kralja zbog nemarnosti i grditi sve ugarske barune zbog mlitave tromosti, jer se u takvoj opasnosti ne brinu za svoj ţivot niti su spremni biti od pomoći ĉitavome kraljevstvu. Tada su oni, koji su bili spremni, krenuli s njima, a drugi, ošamućeni neoĉekivanim strahom, kao da su izgubili razum i nisu znali šzo uzeti u ruke i kamo se na sigurnije skloniti. I tako tri spomenuta zapovjednika bez oklijevanja ponovno izaĊu i zametnu bitku s neprijateljima. Hugrin je tolikom hrabrošću ulijetao u najgušće neprijateljske redove, da su uz veliku viku uzmicali od njega kao od udarca aroma. Koloman i templar sliĉno su sa svojim latinskim(19) suborcima posjekli mnogo neprijatelja. No, teško ranjeni Koloman i nadbiskup nisu više mogli odolijevati napadu mnoštva i jedva su pobjegli do svojih. Meštar templar je poginuo sa cijelom svojom druţinom Latina, a i mnogi su Ugri u toj bitki poginuli. I već je bio skoro drugi sat(20) u danu i evo, cjelokupna mnogobrojna tatarska vojska, kao da pleše kolo, opkoli sav ugarski logor, stade napinjati lukove i sa svih strana odapinjati strijele. Drugi su pak ţurno okolo logora podmetali vatru. Kad su Ugri vidjeli da su sa svih strana opkoljeni neprijateljskim postrojbama, izgubili su prisebnost i moć rasuĊivanja. Nisu više mogli razmišljati o tome kako rasporediti ĉete niti kako zapoĉeti sveopću bitku,

nego su se prestrašeni tolikom nedaćom, kretali tamo-amo poput ovaca, koje u staji nastoje izbjeći ugrize vukova. Neprijatelji, posvuda rasuti, nisu prestajali napadati kopljima i strijelama. A nesretno ugarsko mnoštvo, lišeno svake pomisli o spasu, nije znalo što uciniti, niti su jedan s drugim razgovarali jer je svatko mislio samo na sebe i zbog toga nitko se nije mogao pobrinuti za opći spas. Kišu kopalja i strjelica nisu doĉekivali oruţjem nego su okretali leĊa posvuda padali pod udarcima tako gusto kao što se obiĉno prosipaju ţirevi s cera koji tresu. I kad im je bila oduzeta svaka nada da će spasiti goli ţivot i kad se ĉinilo da smrt razjapljenih usta juri po logoru naoĉigled sviju, kralj i prvaci ostave bojne znakove i u bijegu potraţe spas. Tada je ostalo mnoštvo, ovdje prestrašeno brojnim mrtvima, tamo obuzeto strahom od vatre, koja sve u krugu proţdire, svim srcem gorjelo od ţelje da pobjegne. I kad su već doista namjeravali bijegom izbaviti se od tolikih zala, zadesilo ih je drugo njihovo vlastito domaće zlo. Budući da su prilazi putovima bili veoma opasno zaprijeĉeni isprepletenim konopcima i zbijenim šatorima, oni su srljali jedan na drugoga, dok su u urbi trĉali i traţili izlaz. Propast, koju si je vojska sama tom guţvom zadala, nije bila manja od one koju su joj neprijatelji nanosili probadajući ih strijelama. Tatari pak, vidjevši da je ugarska vojska krenula u bijeg, otvorili su im prolaz i puštali ih da odlaze ali ne naglo nego korak po korak. Pratili su ih s obje strane ne dopuštajući im bilo kuda skrenuti. A leţalo je po putovima bogatstvo nesretnika, zlatne i srebrne posude, haljine grimizne boje i skupocjeno oruţje. No neĉuveno surovi Tatari nisu se osvrtali na ratni plijen, malo su cijenili vrijednost dragocjenih opljaĉkanih stvari, zadovoljavali su se jedino ubijanjem ljudi. Kad su, naime, vidjeli da su neprijatelji već izmoreni napornim putovanjem, da ne mogu pruţiti ruke za oruţjem i da ih noge više ne mogu ponijeti u bijeg, tada su ih poĉeli s obje strane bosti kopijima, sjeći maĉevima, ne štedjeti nikoga nego sve zvjerski ubijati. Padali su zdesna i slijeva poput zimskoga lišća, po cijelome su putu leţali izvaljeni nauznak leševi jadnika, krv je tekla poput rijeĉne bujice. Nesretna se domovina, natopljena krvlju svojih sinova, na daleko i naširoko crvenila. Tada je jadno mnoštvo, koje još nije bio poţderao tatarski maĉ, bilo dotjerano do neke moĉvare. Nisu im dopustili da krenu drugim putem, nego su Tatari natjerali veći dio Ugara da uĊu u moĉvaru i tamo ih je blato i voda gotovo sve progutala to su tako izdahnuli.

Tamo je poginuo ĉuveni muz Ugrin, tamo Matija ostrogonski,(21) tamo Grgur gjurski biskup,(22) tamo je palo mnogo prelata i klerika. 0 Gospodine Boţe, zašto si kaznio tako gorkim krajem i osudio na tako ruţan grob one koji su bili obdareni crkvenim dostojanstvom i izabrani da sluţe Tebi. Doista su Tvoji sudovi kao bezdan nedokuĉivi! Nesretni i bijedni bijahu oni koji su mnogo bolje svetim zavjetima i usrdnim molitvama mogli pomoći sebi i svojem narodu moleći se u svetim hramovima, nego provodeći noći u svjetovnim logorima opasani stvarnim oruţjem. Jednako se, dakle, dogodilo i puku i svećeniku jer je svima, koje je jedna te ista vojska povela u bitku, kazna bila jedna te ista propast. Ako se tko uspio izbaviti iz tog vrtloga, nije imao nikakve nade da će izbjeći prijeteći maĉ, jer su ĉitavu zemlju poput skakavaca pokrile neprijateljske ĉete, koje nisu imale milosrda da poštede ranjene, da se smiluju zarobljenicima, da propuste iznemogle, nego su kao divlje zvijeri leţale samo za ljudskom krvlju. Tada si mogao vidjeti sve putove, sve staze gusto prekrivene leševima. Prošao je već bio prvi dan opće pogibije, a slijedili su drugi pod još muĉnijim znakovima. Kad je, naime, nastupila veĉer, Tatari su već bili umorni i zaustavili su se, ali za one koji su ţeljeli bjeţati nije bilo slobodnoga prolaza. Kuda god bi usred mraka krenuli, udarali su o tijela jadnika koji su još disali ili u ranama stenjali. Veĉina je leţala nepomiĉna i u smrtnome snu napuhana poput mješina. Straviĉno je bilo prve noći gledati brojne ljudske leševe kako poput drvlja i kamenja leţe posvuda. No, sljedećih su se dana privikli na zlo pa se strah pretvorio u zaštitu. Neki, naime, ne usudujući se preko dana bjeţati, premazivali su se krvlju ubijenih i skrivali meĊu leševima i tako su mrtvi pruţali ţivima utoĉište i zaštitu. Što reći o groznoj surovosti koju su iz dana u dan Tatari pokazivali u gradovima i selima? Kada su nemoĉnu gomilu ţena, staraca i nejake djece, kruţeći okolo, tjerali da sjednu u jedan red i skidali im najprije svima odjeću da se ne bi haljine zamrljale krvlju i da se krvnici ne bi umorili! Tada su slali krvnike koji su, podiţući ruke svakome pojedinome, polako zabijali oruţje u srce i ubijali ih. Osim toga tatarske su ţene, po

muškom obiĉaju opasane oruţjem, jurile hrabro u bitku kao muškarci, i prema zarobljenim ţenama još su strašnije divljale. Ako su vidjele da su neke ljupkije u licu i da bi mogle potaknuti ljubomoru, odmah su ih trgnutim maĉem ubijale. Ako su pak vidjele da su neke dobre za sluţenje, odrezale bi im cijeli nos i nagrdivši im tako lice, odreĊivale im da budu ropkinje. Zarobljenim djeĉacima su zapovijedali da doĊu k njima i ovakvu su igru s njima najprije su zapovijedali da sjednu u nizu, zatim su zvali svoju djecu i davali im svakome po jednu motku od zelenoga drva i tada nareĊivali da udaraju po glavama nesretnih mališana. Sami su pak sjedili i promatrali surovim oĉima, smijali se i meĊusobno hvalili onoga koji je najbolje zamahnuo i koji je jednim udarcem mogao rasuti mozak i usmrtiti djeĉje tijelo. Što bi više trebalo? Nije bilo poštovanja prema ţenskom spolu, nije bilo milosti prema djeĉjoj dobi, nije bilo milosrĊa prema starosti, sve su ubijali istom vrstom bezboţnosti to se ĉinilo da nisu ljudi nego zli dusi. Kad su dolazili do nastamba redovnika, izlazio im je ususret zbor klerika u posvećenim sveĉanim haljinama pjevajući himne i pjesme da bi iskazali nuţno poštovanje pobjednicima. Spremali su im darove i gostinjce da bi izazvali njihovo milosrĊe. Ali oni uopće ne znajući što je poboţnost i ĉovjeĉnost, prezirući religioznu pokornost i izrugujući se njihovoj naivnosti, isukanim su im maĉevima bez ikakve milosti odsijecali glave. Zatim provaljujući u unutrašnjost samostana, grabili su sve, palili nastambe, oskvrnjivali crkve, rušili oltare, bacali relikvije i od posvećenih haljina rezali vrpce za prileţnice i ţene. Kralj je Bela pod Boţjom zaštitom izbjegao toliko zlo i s nekolicinom se povukao u Austriju.(23) Kralj Koloman, njegov brat, doĊe do velikoga grada Pešte koji se nalazi s druge strane Dunava iznad obale. Na to je mjesto došao zbjeg mnogobrojnih Ugara i drugih naroda koji su na obje obale Dunava, kad su ĉuli za nesretni ishod rata i propast ĉitave vojske. Uzdali su se, naime, u velik broj puĉanstva koje se bilo skupilo odasvud od doseljenika i domaćeg ţivlja. Oni su smišljali poduzimati nepromišljene pothvate i smatrali su da se mogu oduprijeti nebeskome maĉu ali ih je kralj Koloman odvraĉao od toga. Savjetovao im je da se povuku na druga mjesta i da tamo potraţe zaštitu i spas. Budući da nisu prihvaĉali njegov spasonosni savjet, Koloman ih napusti i prijeĊe rijeku Dravu, gdje je bilo njegovo boravište.

Spomenuto mnoštvo puka, kako se od takvoga i oĉekuje, poĉelo je utvrĊivati mjesto, kopati jarak, podizati nasip, plesti brane od pruća i sve uzalud pripremati. Ali prije nego što su došli do polovine zapoĉeta posla, pojave se iznenada Tatari te ugarsko mnoštvo padne duhom od straha i otupi. Tada krvoţedni zapovjednici, kao što grabeţljivi vukovi, koje razapinje proţdrljiva i neutaţiva glad, obiĉavaju gledati obore ovaca razjapivši njuške u oĉekivanju plijena, tako su i oni, zvjerskom bjesnoćom obuzeti, divljim pogledima prelazili po ĉitavom gradu da bi u svojoj nesmiljenoj duši odluĉili da li će Ugre istjerati na brisani prostor iii će ih silinom maĉa moći svladati. Bojni redovi Tatara, dakle, utvrdivši svoj logor oko ĉitavoga grada, poĉeli su ga odasvud oštro napadati najprije strijelama a zatim kišom kopalja. Na suprotnoj strani nesretni su Ugri pruţali otpor i nastojali obraniti se svim silama, napinjući baliste i lukove odašiljali su po neprijateljskim redovima bezbroj kopalja i vitlali iz strojeva mnogobrojno kamenje. No, smrtonosne tatarske strjelice nepogrešivo su pogaĊale i donosile više nego sigurnu smrt. Nije bilo oklopa, ni štita, ni koţne zaštite koju ne bi mogao probosti udarac zavitlan tatarskom rukom. Napokon, kada je borba već trajala dva ili tri dana i kad je već bio izvršen velik pokolj nad jadnim pukom, nesretnicima su smalaksale desnice i nisu se više odupirali. Budući da mjesto nije bilo dovoljno zaštićeno, u samo jednom naletu Tatari krenu u juriš i ne naiĊu ni na kakvu borbu niti ikakav otpor. Tada su prema bijednicima stali postupati tako bijesno i opako da se to ne moţe iskazati. Doista se sva to pošast razlila Peštom.(24) I upravo je tamo maĉ Boţje osvete najviše ogreznuo u krvi kršćana. Kad su Tatari ušli, što je drugo jadnom puku preostalo nego da sklopi ruke, savije koljena i pogne šiju pred oštricom noţa? A okrutni se barbari nisu mogli zadovoljiti krvlju koja je obilno plavila nego su bez umora i bez prestanka ubijali. Sjekli su ih uz toliki prasak kao da pod udarcima mnogobrojnih sjekira padaju posjeĉene na zemlju goleme hrastove šume. Do neba su se uzdizali krikovi i jauci ţena koje su naricale, djece koja su vrištala jer su bez prestanka gledala kako im pred oĉima bjesni smrt. Nije bilo pogrebnih

povorka, ni oplakivanja dragih pokojnika, niti sveĉanih sprovoda. Opća se propast nadvila nad sve i tjerala svakoga da plaĉe nad svojom a ne nad tuĊom smrću. Muškarce i ţene, starce i djecu proţdirao je smrtonosni maĉ. Tko bi mogao opisati kako je nesretna svjetlost sjala toga dana? Tko bi mogao prebrojati koliko je nesretnoga naroda poklano, kad je okrutna smrt u jednom danu i na ograniĉenom mjestu progutala više od sto tisuća ljudi? Jao, kako su surova srca poganskoga naroda koji je bez ikakva osjećaja strahopoštovanja gledao kako se sva voda Dunava crveni od ljudske krvi!