^ASOPIS ZA KULTURU I DRU[TVENA PITANJA GODINA XIX 2010.

BROJ 96 CIJENA 20KN

BEHAR
z z z z

RIZNICA
BO[NJA^KE KULTURE
Iz arhiva Bo{nja~kog instituta fondacije Adil-beg Zulfikarpa{i}
BEHAR

BEHAR, dvomjese~ni bo{nja~ki ~asopis za SADR@AJ

kulturu i dru{tvena pitanja
RIZNICA BO[NJA^KE KULTURE
Nakladnik:
Iz arhiva Bo{nja~kog instituta fondacije Adil-b
beg Zulfikarpa{i}
Kulturno dru{tvo Bo{njaka Hrvatske
PREPOROD
Sead Begovi}
Glavni i odgovorni urednik: Nestanak "kulture zaborava"
Sead BEGOVI] Rije~ urednika 3
Izvr{ni urednik: Bo{nja~ki institut - Fondacija Adil Zulfikarpa{i} 4
Filip Mursel BEGOVI]

Uredni{tvo:
Adil-b
beg Zulfikarpa{i} (1921. - 2008.) 7
Ibrahim KAJAN, Senad NANI], Ervin JAHI],
Sena KULENOVI], Azra ABAD@I] NAVAEY INTERVJU: Amina Rizvanbegovi} D`uvi}, direktorica Bo{nja~kog instituta
Bo{nja~ki institut nije nacionalisti~ka
Rukopisi i fotografije se ne vra}aju niti bilo kakva ’politikantska’ institucija
Razgovarao: Filip Mursel Begovi} 11
Adresa:
BEHAR
Narcisa Puljek-Bubri}
KDBH “Preporod”
Ilica 35, 10000 Zagreb, Hrvatska Izbor iz zbirke periodi~nih publikacija biblioteke Bo{nja~kog instituta 15
Telefon i fax: 00385 (0)1 483-3635
e-mail: kdbhpreporod@kdbhpreporod.hr Narcisa Puljek-Bubri}
seadbegovic@yahoo.com Stara i rijetka knjiga (Izbor iz specijalnih zbirki) 23
web: www.kdbhpreporod.hr

Cijena po primjerku 20 kn, dvobroj 40 kn, Kartografska zbirka 28

godi{nja pretplata 100 kn
Cijena u BiH: 5 KM, dvobroj 10 KM, Arhiv Bo{nja~kog instituta 30
godi{nja pretplata 20 KM.

Kunski `iro-ra~un: ORIJENTALNI RUKOPISI – Blago iz riznice

ZABA 2360000-1 1101441490 Bo{nja~kog instituta fondacije Adil-b
beg Zulfikarpa{i} 31
Pripremili: Amina Rizvanbegovi} D`uvi} i Edin Urjan Kukavica
Devizni `iro-ra~un: SWIFT ZABA HR 2X:
703000-2280-33755185 Rije~ o rukopisima iz zbirke Bo{nja~kog instituta 32
(S naznakom: Preporod, za Behar)
Rukopis Kur’ana u zlatu 35
Grafi~ki dizajn i prijelom: Selma Kukavica Tefsiru’l-Kur’an – Tuma~enje Kur’ana 37
Grafi~ki dizajn i prijelom: Ad`za’u’l Kur’an – Kur’an u d`uzovima 39
SelmaHitra
Tisak: KUKAVICA
produkcija knjiga d.o.o., An-Nasabu ‘{-[arif – Plemenita loza Muhammeda a.s. 43
Sveta Nedjelja D`elaluddin Rumi Belhi – Mesnevi Ma’nevi 45
Tisak:
Divan-i Kaimi 47
Tiskano uz financijsku potporu iz dr`avnog
prora~una Republike Hrvatske putem Savjeta [arhu ‘l-Awamili ‘l-Mi’ah 51
za nacionalne manjine Republike Hrvatske. Alaudin Sabit – Mi’raggiyah (Mirad`ija) 53
Berati - Rukopisni administrativni dokumenti 55
ISSN 1330-5182
Med`mue 58
Mi{ljenja i stavovi koje zastupaju autori, nisu
nu`no i stavovi uredni{tva.
Naslovna strana: Detalj rukopisa Kur'ana u zlatu

2 BEHAR 96

NESTANAK "KULTURE ZABORAVA"
Ovaj broj "Behara" jo{ jednom ob-
navlja koncepciju tematskog broja
ne bi li se na taj na~in jo{ jednom,
za sve nas, zadobio cjelovit pristup
u neke od goru}ih i aktualnih tema
preva`nih za kulturni i znanstveni
identitet Bo{njaka. Ovaj put, zahva-
ljuju}i vakufu gospodina Adil-bega
Zulfikarpa{i}a (koji je kao osniva~ i
utemeljiva~ godine 1988. realizirao
otvorenje Bo{nja~kog instituta u
Zürichu), donosimo samo jedan
zna~ajni djeli} ove velebne zbirke
koja je godine 2001. prenesena u
novu zgradu Bo{nja~kog instituta u
Sarajevu, gdje se sada u stalnom
postavu nalaze glavni fondovi insti-
tuta iz Züricha, s naglaskom da je
rije~ o najve}em sarajevskom i
bosanskohercegova~kom vakufu
nakon Gazi Husrevbegovog.
Budu}i da samo bibliote~ni fond Instituta sadr`i 150 000
naslova, a {to ponajvi{e uklju~uje fondove Bosnica i
Islamica, pa zatim i Croatica, Serbica, Turcica, Judai-
ca, Jugoslavica i Balcanica, "Behar" ne mo`e prenijeti,
za sada, ba{ svo bogatstvo ove "d`amije" bo{nja~kog
duha, a i duhovnosti ostalih suputni~kih naroda i na-
rodnosti u BiH i {ire. Smatra se da ovaj vakuf, ova fon-
dacija, ima za cilj istra`ivati politi~ku, vojnu, ekonom-
sku i kulturnu povijest naroda Bosne i Hercegovine, a
na prvom mjestu Bo{njaka, odnosno, prou~avanje ar-
hivske, knji`evne, rukopisne, folklorne i umjetni~ke te-
kovine koje se odnose na Bosnu i Bo{njake. U svakom
slu~aju, uvid u ovu gra|u neprocjenjive vrijednosti za
Bo{njake i zahvaljuju}i Adil-begu Zulfikarpa{i}u, koji je
godinama skupljao, sistematizirao i ure|ivao arhivske,
rukopisne, knji`evne i novinsko publicisti~ke materija-
le, omogu}ila nam je prije svega dobrohotnost i sus-
retljivost direktorice Instituta gospo|e Amine Rizvan-
begovi} D`uvi}, zatim bibliotekarke Narcise Puljek-
Bubri}, arhivara Ahmeta Zulfikarpa{i}a i IT adminis-
tratora Emira Kalendera koji su fotografirali gra|u
prezentiranu u ovom tematskom broju.
Nadamo se da }e nam i ovi "Beharovi" prilozi pokaza-
ti gdje bo{nja~ka stvarala~ka djelotvornost nastaje,
njenu strastvenu `elju za komunikacijom, nadalje, po-
BEHAR 96
RIJE^ UREDNIKA
kazati sve ono {to se ne mo`e
pre{utjeti, a to se prije svega od-
nosi na dostojanstven govor s
onima koji vi{e nisu `ivi, a njihov
je svekoliki doprinos ba{tini nep-
rocjenjiv. U svakom slu~aju, bo{-
nja~ka kreativna kolijevka ne}e
postati zapu{teno mezarje upravo
zahvaljuju}i ovakvim i budu}im
zadu`binama za koje pro{lost nije
potro{ena, a budu}nost nam s
novim djelima sve vi{e govori ka-
ko se to u po{tovanu starost ulije-
va mladost. Misli se pritom na
nove vakife i donacije onih koje
intrigira bo{nja~ki profil vreme-
na, i za koje je trijumf umjetni~-
kog stvarala{tva, religije, filozofi-
je i znanosti temeljno preispitiva-
nje stavova prema `ivotu.
Bogati sadr`aji koje pohranjuje Bo{nja~ki institut u
Bo{njaka nedvojbeno bri{u neodre|ena ~uvstva da je
poni`en u svim dru{tvenim mijenama i ratovima, {to-
vi{e, u~i ga interpersonalnom govoru s drugima te ono
{to zovemo "kulturom zaborava" neminovno odlazi u
zape}ak. Mo`emo zaklju~iti da Institut odista nije
ugro`en kratkim trajanjem i da svakim danom posta-
je dijelom op}e kulturne, dru{tvene i tradicijske me-
morije Bo{njaka. Kulturni artefakt Instituta nastaje u
realnosti jer se mo`e percipirati i u mre`noj komuni-
kaciji, odnosno, uz pomo} informati~kih tehnologija,
kada je rije~ o: Biblioteci, Arhivu dokumenata, Centru
za prou~avanje bogumila, Kartografskoj zbirci, Doku-
mentacijskom centru o ratu 1992.-1995., Grafi~ko do-
kumentacijskom centru, Umjetni~koj galeriji, izdava~-
koj djelatnosti, Gazi Husrev-begovu hamamu i tako
dalje.
Institut, dakle, dokazuje da se povijest jednog naroda
ne mo`e brisati u ime trenutka. Ahistorija za Bo{njake
naprosto ne postoji ve} historijski kontinuitet. Raduje
i to {to je agilni asker svekolike ba{tine u Bo{njaka,
Adil-beg Zulfikarpa{i}, koji je prvotno djelovao kao
"one man institution" zadobio svoje nastavlja~e, {irom
Bosne i svijeta, a napose u djelatnicima sarajevskog
Bo{nja~kog instituta.
Sead Begovi}
3
RIZNICA BO[NJA^KE KULTURE

Fondacija Adila Zulfikarpa{i}a

Jo{ od vremena Isa-bega Ishakovi}a, pa novim objektom izgra|enim u duhu arhi-
sve do danas, dobrostoje}i i u~eni ljudi Bo{nja~ki institut je smje{- tektonskih trendova Evrope na samom
nalazili su na~ina da svojoj zemlji i narodu kraju XX. vijeka, te tako formirali jedin-
daruju ne{to {to }e im biti od op}e koristi i
ten u samom srcu Sarajeva,
stveno oblikovnu, prostornu i funkcional-
dobra. Poput d`amija, biblioteka, ~esmi, u ulici Mula Mustafe Ba{es- nu cjelinu.” Posredstvom zdanja Hama-
hamama, hanova, mostova… Gazi Husrev- kije 21. Kompleks Instituta ma (izgra|en 1535.godine) ostvario se
beg, Behram-beg i Kara|oz-beg samo su historijski susret dva vakufa. Jedan, Gazi
neki od najpoznatijih vakifa ~ija su imena,
sa~injavaju zgrada bibliote- Husrev-begov, nastao u vrijeme kada su
zajedno sa njihovim vakufima, sastavni dio ke, u kojoj su smje{tene islamska kultura, obrazovanje i u~enost
kulturne povijesti Bosne i Hercegovine. I knjige, arhiv dokumenata, do`ivljavali svoj osvit u Bosni i Hercego-
kada se u~inilo da je vrijeme vakifa tek dio vini. Drugi vakuf, Adil-begov Institut, ins-
historije, Adil-beg Zulfikarpa{i}, politi~ar, video i audio arhiv, zbirka li- titucija koja }e biti centar razvoja gra-
publicista i kulturni mecena ispisao je no- kovnih djela, kabineti za na- |anske kulture i ostalih vrijednosti kod
vu stranicu u povijesti bosansko-hercego- u~no-istra`iva~ki rad, ~itao- Bo{njaka. Mjesto prijem~ivo za drugo i
va~kih vakifa utemeljiv{i 1988. godine Bo{- druga~ije, institucija koja istra`uje pro{-
nja~ki institut u Zürichu sa `eljom da ga nice, sala za konferencije, te lost ali i usmjerava budu}nost.
jednoga dana izmjesti u Bosnu i Hercego- drugi popratni sadr`aji, i Ga-
vinu. Ideja za formiranje Bo{nja~kog insti- zi Husrev-begov hamam, u Bo{nja~ki institut nastao je kao rezultat
tuta javila se jo{ u godinama ranog emig- 50-to godi{njeg rada Adil-bega i njegove
rantskog i disidentskog `ivota Adila Zulfi- kojem su smje{teni ekspo- supruge Tatjane na sakupljanju, klasi-
karpa{i}a. On je tada posjedovao dvije bib- nati i koji je u funkciji kultur- ficiranju i sistematiziranju razli~ite gra|e
lioteke. Jednu je rasformirao, jer se bavio nog centra. o Bosni i Hercegovini, ta~nije historijs-
mi{lju da odseli u Ameriku ili u Australiju, kog, knji`evnog, novinsko-publicisti~kog,
dok je drugu ostavio u Be~u kada se odse- rukopisnog, arhivsko-dokumentacijskog
lio u [vicarsku. U [vicarskoj je formirao biblioteku, po tre}i i folklornog blaga. Temeljni zadaci su mu promoviranje kul-
put u emigraciji, koja je poslu`ila kao temelj Bo{nja~kog turne ba{tine, povijesne istine i kulture Bo{njaka, kao i
instituta. Po~etkom 2001.godine, nakon {to je zavr{ena iz- drugih naroda sa kojima Bo{njaci stolje}ima `ive.
gradnja nove i savremeno opremljene zgrade, te preneseni
glavni fondovi iz Instituta u Zürichu (biblioteka, arhiv, zbirka Aktivnosti Instituta sastoje se u:
umjetni~kih djela), u Sarajevu je po~eo sa radom Bo{nja~ki
z Vr{enju nau~nih istra`ivanja u saradnji sa srodnim usta-
institut.
novama u zemlji i inozemstvu
Bo{nja~ki institut je smje{ten u samom srcu Sarajeva, u uli-
ci Mula Mustafe Ba{eskije 21. Kompleks Instituta sa~inja- z Odr`avanju i kompletiranju nau~no vo|ene biblioteke i arhiva.
vaju zgrada biblioteke, u kojoj su smje{tene knjige, arhiv
dokumenata, video i audio arhiv, zbirka likovnih djela, kabi- z Organiziranju kulturnih manifestacija, nau~nih seminara,
neti za nau~no-istra`iva~ki rad, ~itaonice, sala za konferen- susreta, izlo`bi, promocija i sli~nih priredbi.
cije, te drugi popratni sadr`aji, i Gazi Husrev-begov hamam,
u kojem su smje{teni eksponati i koji je u funkciji kulturnog z Izdava~koj djelatnosti - objavljivanju knjiga, bro{ura i pe-
centra. Za arhitektonsko rje{enje Bo{nja~kog instituta, zgra- riodike.
du biblioteke i uspje{nu restauraciju Gazi Husrev-begovog
Hamama, koje predstavlja rijetko uspio spoj moderne i ori- Bo{nja~ki institut je otvoren za sve koji se bave nau~nim ra-
jentalne arhitekture, zaslu`ni su arhitekti Hasan ]emalovi} i dom na temu kulturne i politi~ke historije Bosne i Hercego-
Ahmet Kapid`i} koji su za ovaj objekat dobili [estoaprilsku vine i Bo{njaka, kao i geopoliti~kog i kulturnog konteksta ove
nagradu Grada Sarajeva za 2001. godinu u kategoriji Grupne zemlje i naroda. Najve}e blago Bo{nja~kog instituta pred-
nagrade. stavlja biblioteka, koja broji vi{e od 90 000 bibliote~kih jedi-
nica, i ~ije knji{ko bogatstvo pru`a jedinstvenu mogu}nost za
U izjavi se, izme|u ostalog, navodi: "U svoj zapa`eni gradi- daljnja istra`ivanja o Bosni i Hercegovini i njenoj pro{losti. Tu
teljski opus, arhitekti Kapid`i} i ]emalovi} pridodat }e i obje- se nalazi i zbirka novina i ~asopisa, te kompletna godi{ta raz-
kat Bo{nja~kog instituta u Sarajevu. Unutar veoma nepovolj- li~ite informativne i stru~ne periodike sa prostora Bosne i
ne lokacije - {to je ~est slu~aj prilikom gradnje u u`oj grad- Hercegovine. Katalog biblioteke se vodi uporedo na dva sis-
skoj jezgri Sarajeva - arhitekti Kapid`i} i ]emalovi} znala~ki tema, kao klasi~na kartoteka i online katalog EOS Web. Bib-
su povezali Hamam - dragulj naslije|enog graditeljstva sa liote~ka gra|a razvrstana je u vi{e odjela: Bosnika, Islamika,

4 BEHAR 96
 FONDACIJA ADILA ZULFIKARPA[I]A

BO[NJA^KI INSTITUT
U SARAJEVU

BEHAR 96 5
RIZNICA BO[NJA^KE KULTURE

Kroatika, Serbika, Jugoslavika, Balkanika, ja knjiga, knji`evnih ve~eri, koncerata,

Emigrantika, Turkika i Judaika. Institut Bo{nja~ki institut je otvoren izlo`bi, ali i mjesto za dru`enje i susrete.
posjeduje bogatu zbirku orijentalnih ruko- za sve koji se bave nau~nim Klub Bo{nja~kog instituta je jo{ jedan
pisa, koja sadr`i 743 kodeksa sa 1125 dje- prostor za dru`enje i susrete, mjesto oku-
la, me|u kojima je i svjetski unikat, ruko- radom na temu kulturne i po- pljanja istaknutih bosansko-hercegova~-
pis An- Nasabu S-[arif, koji spada u najl- liti~ke historije Bosne i Herce- kih intelektualaca, uglednih li~nosti iz
jep{e arapske rukopise napisane u Bosni i govine i Bo{njaka, kao i geo- kulturnog, javnog i politi~kog `ivota. Rad i
Hercegovini. Rukopis je 1621. godine sas- cjelokupna djelatnost Bo{nja~kog institu-
tavio (ili prepisao) dervi{ Mahmud. Tu je i politi~kog i kulturnog kontek- ta odvija se po najvi{im svjetskim stan-
bogata zbirka faksimila rukopisa unikata i sta ove zemlje i naroda. Naj- dardima. Tako, izme|u ostalog, u Institu-
rariteta klasi~nih orijentalnih djela, u ve}e blago Bo{nja~kog insti- tu postoje i multimedijalni prostori koji se
izdanju Goethe Univerziteta iz Frankfurta. koriste za izlo`be, promocije, koncerte,
tuta predstavlja biblioteka, simpozije, okrugle stolove, predavanja is-
Bo{nja~ki institut posjeduje i veliku Zbirku koja broji vi{e od 90 000 biblio- taknutih profesora, nau~nika itd.
umjetni~kih djela. Ona sadr`i zbirku likov- te~kih jedinica, i ~ije knji{ko Adil-beg Zulfikarpa{i} osnovao je Senat
nih djela Bo{njaka u kojoj je zastupljeno Bo{nja~kog instituta 2005. godine. Ciljevi
preko 200 autora sa preko 1500 djela. U toj bogatstvo pru`a jedinstvenu Senata su afirmiranje i promoviranje kul-
zbirci posebno mjesto zauzima stalna mogu}nost za daljnja istra- turnih vrijednosti Bo{nja~kog instituta i
izlo`bena postavka Mersada Berbera sa `ivanja o Bosni i Hercegovini i BiH, razvijanje povijesne istine o BiH, te
preko 70 umjetni~kih djela i Ismeta Rizvi}a promicanje pozitivnih ideja i dijaloga sa
sa 50 akvarela. Tu je jo{ i zbirka djela njenoj pro{losti. drugim kulturnim institucijama u BiH i
umjetnika sa prostora biv{e Jugoslavije, inozemstvu. ^lanovi Senata birani su po
kao i zbirka stranih umjetnika sa dvije ko- posebnim osobinama, po svome ugledu,
lekcije akvarela austrougarskih slikara-oficira Eduarda Loi- sposobnosti i `elji da aktivno sudjeluju u napretku i promi-
dolta i Edmunda Misere, ~iji su radovi inspirisani bosansko- canju interesa BiH i ciljeva Bo{nja~kog instituta. ^lanstvo u
hercegova~kim motivima. Senatu ogleda se u ja~anju i popularizaciji Instituta, te na
Izdava~ka djelatnost, kojom se Institut bavi od svog osnutka ostvarivanju kontakata i suradnje sa drugim kulturnim insti-
u Zürichu, je od posebne va`nosti za Institut. Do sada je In- tucijama u BiH i inozemstvu. Organe Senata ~ine predsjed-
stitut bio izdava~ ili suizdava~ vi{e od trideset naslova. Po- nik, Odbor i sekretarijat. Nema sumnje da je Bo{nja~ki insti-
sebno mjesto, u kompleksu zdanja Bo{nja~kog instituta, za- tut institucija koja je ostvarenje sna, ne samo njegovog vaki-
uzima Gazi Husrev-begov Hamam. To je prostor u kojem se, fa Adl-bega Zulfikarpa{i}a, ve} i svih onih koji `ele istinski
na jedinstven na~in, dopunjavaju orijentalna arhitektura sa pomo}i afirmaciji kulturnih vrijednosti i povijesnih istina o
modernim ure|enjem, stvaraju}i prelijep i ugodan prostor Bosni i Hercegovini, Bo{njacima i narodima sa kojima su
gdje se njeguje i odvija `iva kulturna aktivnost. Hamam je stolje}ima `ivjeli zajedno.
mjesto doga|anja brojnih kulturnih sadr`aja poput promoci-

UPRAVA KONTAKT Direktorica

Direktorica Bo{nja~kog instituta Tel.: +387 33 279 760
Mr. Amina Rizvanbegovi} D`uvi} Bo{nja~ki institut u Sarajevu E-mail: aminar@bosnjackiinstitut.ba
Mula Mustafe Ba{eskije 21
Upravni odbor Bo{nja~kog instituta 71000 Sarajevo Biblioteka
Bosna i Hercegovina Tel.: +387 33 279 805
Prof. dr. Zlatko Lagumd`ija, predsjednik E-mail: biblioteka@bosnjackiinstitut.ba
Prof. dr. Faris Gavrankapetanovi}, potpredsjednik Tel.: +387 33 279 800
Mr. Mirsad Kurtovi}, sekretar Fax.: + 387 33 279 763 Web redakcija
Jasmina Be{lagi}, ~lan E-mail: info@bosnjackiinstitut.ba E-mail: webmaster@bosnjackiinstitut.ba
Muhamed Had`iomerovi}, ~lan
Husein Hasibovi}, ~lan
Hasan Taner Hatipoglu, ~lan
Dr. Hilmo Neimarlija, ~lan
Bakir Pa{i}, ~lan
Prof. dr Fahrudin Rizvanbegovi}, ~lan
Fehim [kalji}, ~lan

6 BEHAR 96

Adil-beg Zulfikarpa{i} (1921. - 2008.)
Adil Zulfikarpa{i} je potomak stare bosanske plemi}ke po-
rodice - bega ^engi}a. Rodio se u Fo~i 23. decembra, 1921.g.,
od oca Husein-bega i majke Zahida-hanume ^engi}. Otac mu
je bio veleposjednik, dvadeset i pet godina gradona~elnik Fo~e
i ~lan Vakufskog sabora u Sarajevu. Adil Zulfikarpa{i} je
odgojen u intelektualnoj i patrijahalno-vjerskoj sredini, u
okru`enju koje je uvjetovalo njegov veoma rani interes za iz-
gradnju pravednijeg dru{tvenog poretka. Kao gimnazijalac, sa
{esnaest godina, pristupa komunisti~koj omladini, da bi ubrzo
bio primljen i u Komunisti~ku partiju Jugoslavije. Godine
1937. isklju~en je iz Fo~anske gimnazije, zbog sudjelovanja u
organizaciji {trajka u lokalnoj drvnoj industriji. Godine 1939.
dolazi u sukob sa Partijom, po{to se opredjelio za gledi{ta
knji`evnika-komuniste Miroslava Krle`e, kojeg je partijsko
vodstvo isklju~ilo zbog "idejnih skretanja”. Zbog toga Adila
Zulfikarpa{i}a isklju~uju iz Partije.
Pred Drugi svjetski rat vra}en je u partiju i postaje njen
istaknuti aktivista. Djeluje ilegalno u Fo~i i Sarajevu. Godine
1941. upisuje se na Visoku ekonomsku {kolu u Beogradu.
Po~etak rata zati~e ga u Fo~i. Tu po~inje raditi na formira-
nju partizanskog odreda. Nakon izvjesnog vremena upu}en
je u Sarajevo na antifa{isti~ki rad. Ujesen 1941. prelazi u
Kalinova~ki partizanski odred radi politi~kog rada sa
omladinom. Ubrzo nakon toga on prelazi u novostvoreni
BEHAR 96
ADIL-BEG ZULFIKARPA[I]
odred "Zvijezda” kod Vare{a. U februaru 1942. godine u Sa-
rajevu su ga uhapsile usta{e i nakon te{kog mu~enja osu-
dile na smrt. Zbog ~injenica da je potomak ugledne po-
rodice i da su mu brata zaklali ~etnici, pomilovan je i osu-
|en na dvadeset godina robije. Kaznu je izdr`avao u Zenici,
pa u Sremskoj Mitrovici. Zatim ga transportuju u Lepoglavu.
Putem uspijeva pobje}i. Dolazi u Cazinsku krajinu, zatim u
Jajce, gdje formira Vi{u partijsku {kolu.
Kada je uspostavljena narodna vlast postavljen je za {efa
personalnog odjeljenja. Jedno vrijeme djeluje u Oblasnom
komitetu u Mostaru. Pred kraj rata premje{ten je u oslo-
bo|eno Sarajevo, da do dolaska vlade pradstavlja civilnu
vlast. U prvoj vladi Republike Bosne i Hercegovine postav-
ljen je za pomo}nika ministra trgovine. Doskora uvi|a da
kod vode}eg komunisti~kog sloja umjesto idealizma ranih
godina borbe dolazi jagma za materijalnim dobrima i ugod-
nim `ivotom. Gubi vjeru u mogu}nost zavo|enja socijalne
pravde, pa dolazi u dilemu: pomiriti se sa stvarno{}u i `ivjeti
u "sigurnosti” dr`avne elite, ili sve napustiti i po~eti `ivot
iznova, izvan zemlje za koju se borio. Odlu~uje sve raskinu-
ti i oti}i u emigraciju. Po~etkom februara 1946. bje`i u
Italiju, u Trst, gdje dobiva politi~ki azil. Odatle odlazi u Rim.
Izdr`avala ga je neko vrijeme rodbina iz Turske. U oktobru
1946. prelazi u Austriju. U Innsbrucku i Grazu studira poli-
7
RIZNICA BO[NJA^KE KULTURE
ti~ke nauke. Za jednu ameri~ku novinsku agenciju pi{e
~lanke o marksizmu.
Godine 1954. prelazi u [vicarsku. Tu po~inje svoju politi~ku
borbu za bo{nja{tvo, afirmira se kao istaknuti predstavnik
bo{nja~ke dijaspore. Pristupa Liberalnoj internacionali.
Jedno je vrijeme bio kontinentalni sekretar i ~lan Izvr{nog
komiteta Liberalne internacionale. U tom svojstvu ulazi u
elitne politi~ke i ekonomske krugove Evrope. Okuplja najug-
lednije Bo{njake muslimane u emigraciji i radi ne projektu
stvaranja Bo{nja~ke demokratske organizacije. Iz [vicarske
Adil Zulfikarpa{i} odr`ava tijesnu vezu sa Be~om, gdje je ve}
djelovala novostvorena jezgra bo{nja~ke demokratske emig-
racije. U novinama hrvatskih iseljenika u Americi objavljuje
brojne ~lanke o Bosni. U Be~u po~inje 1960.g. izdavati poli-
ti~ko-kulturni mjese~ni ~asopis Bosanski pogledi. Prve
suradnike nalazi u nizu uglednih bo{nja~kih intelektualaca i
li~nosti iz javnog i politi~kog `ivota predratne Jugoslavije.
Bosanski pogledi izlaze do 1967. godine, okupljaju}i musli-
manske iseljenike {irom svijeta, koji su pod utjecajem
razli~itih nacionalnih i politi~kih struja u emigraciji bili sve
vi{e u opasnosti da izgube svoj kulturni i nacionalni identitet.
Godine 1963., s grupom srpskih, hrvatskih, slovenskih i
bo{nja~kih demokratskih intelektualaca i politi~ara, osniva
u Stanstedu (Engleska), pokret nazvan Demokratska alter-
nativa, koja izlazi sa programom reforme Jugoslavije kao
decentralizirane i demokratski ure|ene zajednice, s pot-
punom ravnopravno{}u svih nacija. Godine 1964., sa de-
mokratski orjentiranim Bo{njacima oko Bosanskih pogleda
pokre}e osnivanje Liberalnog saveza Bo{njaka. Na kongre-
su u Münchenu, kojemu Zulfikarpa{i} predsjedava, sud-
jeluje osamdesetak predstavnika iz dvadeset zemalja.
Organizacija je najvi{e nastojala uspostaviti suradnju sa
ljudima iz zemlje, ne ulaze}i u strukture emigrantske poli-
tike.U periodu od 1965. do 1976. razvija uspje{nu aktivnost
na poslovnom polju, ustanoviv{i vlastitu uvozno-izvoznu i
financijsku firmu. Mnogo putuje, kako u svojstvu poslovnog
~ovjeka tako i politi~ara, te ima prilike susresti se sa brojn-
im znanstvenicima, umjetnicima i politi~arima iz inozem-
stva, zemlje i emigracije.
Po~etkom osamdesetih likvidira preduze}e, da bi se sasvim
posvetio politi~kom i kulturnom radu za Bosnu. Postaviv{i
U Be~u po~inje 1960.g. izdavati politi~ko-kulturni
mjese~ni ~asopis Bosanski pogledi. Prve suradnike
nalazi u nizu uglednih bo{nja~kih intelektualaca i
li~nosti iz javnog i politi~kog `ivota predratne Jugo-
slavije. Bosanski pogledi izlaze do 1967. godine,
okupljaju}i muslimanske iseljenike {irom svijeta,
koji su pod utjecajem razli~itih nacionalnih i
politi~kih struja u emigraciji bili sve vi{e u opasnosti
da izgube svoj kulturni i nacionalni identitet.
8 BEHAR 96
U junu 1988. Adil Zulfikarpa{i} osniva Bosniaken
Institut u Zürichu, sa statusom zaklade (vakufa).
Kupuje veliku zgradu u okviru kompleksa Uni-
verziteta, preure|uje je za moderni institut, use-
ljava u nju svoju biblioteku i zbirku umjetnina. In-
stitut je nastao kao plod njegovog dugogodi{njeg
sakupljanja, klasificiranja i sistematiziranja his-
torijske, knji`evne, novinsko-publicisti~ke, ruko-
pisne, arhivsko-dokumentacijske i folklorne gra-
|e o Bosni i Hercegovini, kao i o susjednim zem-
ljama i njihovim narodima.
sebi za cilj ustanoviti u slobodnom svijetu jednu kulturnu
instituciju za prou~avanje pro{losti Bosne i promoviranje
njezine kulture, svoju ionako ve} bogatu biblioteku po~inje
oboga}ivati prikupljanjem knjiga i dokumentacije iz do-
movine i svijeta. Svoj povratak u intenzivno aktivan politi~ki
`ivot Zulfikarpa{i} obilje`ava intervijuom "Bosanski Mus-
limani-~imbenik mira izme|u Srba i Hrvata”, objavljen kra-
jem 1983. g. u londonskom ~asopisu Poruka slobodne
Hrvatske. To je jedna vrsta politi~kog manifesta Bo{njaka,
koji }e kasnije, po raspadu komunisti~kog re`ima u Jugo-
slaviji, predstavljati idejnu osnovu najprije Muslimanske-
bo{nja~ke organizacije i potom Liberalne bo{nja~ke stran-
ke. Intervju-manifest pobudio je veliko zanimanje me|u
Bo{njacima i uop}e demokratskim svijetom u Jugoslaviji;
prevo|en je i izdavan na vi{e stranih jezika.
U junu 1988. Adil Zulfikarpa{i} osniva Bosniaken Institut u
Zürichu, sa statusom zaklade (vakufa). Kupuje veliku zgra-
du u okviru kompleksa Univerziteta, preure|uje je za mo-
derni institut, useljava u nju svoju biblioteku i zbirku umjet-
nina. Institut je nastao kao plod njegovog dugogodi{njeg
sakupljanja, klasificiranja i sistematiziranja historijske,
knji`evne, novinsko-publicisti~ke, rukopisne, arhivsko-do-
kumentacijske i folklorne gra|e o Bosni i Hercegovini, kao i
o susjednim zemljama i njihovim narodima. Ve} na po~etku
institut izdaje nekoliko knjiga, politi~kih i literarnih, koje se
nisu mogle tada javiti u Bosni, i po~inje izdavati kulturno-
povijesni znanstveni ~asopis Islam und der Westen, na
njema~kom i dijelom na bosanskom jeziku. Povratak Adila
Zulfikarpa{i}a u domovinu Bosnu poklapa se sa padom
komunisti~kog re`ima i po~etkom demokratskih procesa u
biv{oj Jugoslaviji. Zajedno sa Alijom Izetbegovi}em inicirao
je stvaranje Stranke demokratske akcije. Me|utim, ubrzo
su se Zulfikarpa{i}evi liberalni i demokratski pogledi na
aktuelne procese i budu}nost Bosne na{li u opreci
strana~ke desne struje, zbog ~ega je on odlu~io formirati
Muslimansku bo{nja~ku organizaciju. U martu 1991. u Sa-
rajevu po~inje izdavati nedjeljne novine Bosanski pogledi,
koje ure|uje grupa mladih novinara. Osnovna linija pisanja
Bosanskih pogleda bila je odre|ena nastojanjima za
o~uvanje jedinstvene Bosne.

Krajem juna 1990. Bo{nja~ki institut i
nedjeljnik Na{i dani organiziraju u
Sarajevu simpozij na temu "Bosna i
bo{nja{tvo”, u kojem sudjeluje veliki
broj znanstvenika, povjesni~ara i pi-
saca. Istovremeno je u Sarajevu objav-
ljena knjiga "Povratak u Bosnu”, koja
sadr`i niz priloga za biografiju Adila
Zulfikarpa{i}a. Od 1992. do 1994. go-
dine Zulfikarpa{i} prete`no boravi u
Zürichu, putuju}i povremeno u Bosnu
kao predsjednik Muslimanske bo{-
nja~ke organizacije. ^esto poduzima
putovanja u razli~ite zemlje radi susre-
ta sa politi~arima i drugim utjecajnim
li~nostima, u potrazi za rje{enjem pita-
nja Bosne. Poma`e Bo{njake u izbjeg-
li{tvu, promovira njihovo okupljanje
oko Matice Bo{njaka, kojoj je dao na
upotrebu prostorije i svu infrastrukturu
u Bo{nja~kom institutu u Zürichu.
Institut postaje mjesto intelektualnih
susreta izme|u Bosne i inozemstva.
Dominantna ideja-vodilja svih njegovih
aktivnosti jeste o~uvanje Bosne kao
jedinstvene, cjelovite zemlje.
1991. godine otvorena je podru`nica
Bo{nja~kog instituta u Sarajevu koja
djeluje i tokom agresije na Bosnu i
Hercegovinu, od 1992. do 1995. Godine
1998. Zulfikarpa{i} odlu~uje da preseli
Bo{nja~ki institut iz Züricha u Sara-
jevo. 24. maja 2001. godine sve~ano je
otvoren moderno i suvremeno oprem-
ljen Bo{nja~ki institut - Fondacija Adil
Zulfikarpa{i} u Sarajevu, ~ime je ispu-
njena `elja Adil-bega da svojoj zemlji i
narodu daruje vakuf u kojem }e bu-
du}e generacije istra`ivati historiju i
njegovati kulturu Bo{njaka i ostalih
naroda Bosne i Hercegovine. U Bo{-
nja~ki institut u Sarajevu su prene{eni
svi glavni fondovi Instituta iz Züricha.
Adil-beg se anga`irao na razvijanju
aktivnosti i rada Bo{nja~kog instituta u
Sarajevu, ostvaruju}i brojne kontakte,
susrete, i doprinose}i utemeljenju Ins-
tituta kao jednog od najuglednijih i naj-
zna~ajnijih institucija u Bosni i Her-
cegovini u podru~ju nauke i kulture.
Istaknuti nau~ni, kulturni i javni djelat-
nici i humanisti; Adil Zulfikarpa{i},
Bogdan Bogdanovi} i Ivan Supek, 21. 4.
2003. godine, u Sarajevu su zvani~no
progla{eni po~asnim ~lanovima Aka-
demije nauka i umjetnosti BiH. Refe-
rate o po~asnim ~lanovima podnijeli
BEHAR 96
IZJAVE ADIL-BEGA ZULFIKARPA[I]A
O SEBI I SVOME KORIJENU
"Budu}i da sam ja imao osje}aj pri-
padnosti bo{nja{tvu i muslimanima,
nikad se nisam stidio {to sam musli-
man, {to sam Bo{njak, {to sam
plemi}. Ja sam to shva}ao kao ne{to
{to obavezuje: sve {to sam nau~io,
nau~io sam u tim sredinama. ”
Politika u emigraciji, 1990.
"Sad mi izgleda - a to moram tvrditi s
rezervom subjektivnog osje}anja - da
su moj put, moj liberalizam, bili stvarni,
jer sam u svojoj podsvijesti, a kasnije i
punim anga`manom bio bogumil, Bo{-
njak i musliman, i to je sve zajedno for-
miralo moju li~nost. Imate one koji pri-
laze vjeri, jer u njoj tra`e izvjesne toler-
antne crte. Islam sam do`ivio u mla-
dosti, i tada je on u mom osje}anju pro-
budio sve ono {to je tolerantno i pozi-
tivno. Ja sam islam do`ivio kao tolera-
ntnu vjeru, i sama ta ~injenica bila je
dovoljna da ga kasnije iskreno prih-
vatim. Prema tome, tolerancija sva-
kako dolazi kroz takvo gledanje na vjeru
i ja sam je tako gledao.”
Bo{njak Adil Zulfikarpa{i}, 1994.
O ISLAMU U BOSNI
‘’U ovim bosanskim prostorima islam
dobija nove dimenzije. To nije vjera
ostataka turske okupacije, to vi{e nije
‘bara ni rukavac koji }e usahnuti’, to
postaje vjera suverenog naroda, koji
je starosjedilac u Bosni...’’
Bosna i bo{nja{tvo, 1990.
O BO[NJA[TVU
‘’Gre{ka je kad se govor o bo{nja{tvu
shvata kao da neko, eto, ho}e da
naturi narodu Bosne ne{to novo; da je
Kalaj zakasnio sa svojom idejom...
Bo{nja{tvo je staro koliko i prve
dr`avne i politi~ke zajednice na pros-
toru Bosne. U osmom stolje}u prvi
put se spominje Bosna i Bo{njaci.’’
Bo{njak Adil Zulfikarpa{i}, 1994.
‘’Bo{njaci Muslimani su otporni i
imuni na nacionalisti~ke krajnosti u
svojoj sredini i nadam se da }e takav
bo{nja~ki nacionalizam i dalje imati
najpogodniji utjecaj i ja~ati atmosferu
ADIL-BEG ZULFIKARPA[I]
zajedni~koga `ivota, nacionalne sno{-
ljivosti i vjerske tolerancije u Bosni.’’
Klju~nih pet, 1990.
‘’Bo{nja{tvo je uvijek u sebi uklju~iva-
lo stanovnike Bosne, a kroz ~itavu
historiju u Bosni je `ivjelo izmije{ano
stanovni{tvo: bogumili, katolici i pra-
voslavci. Zato bo{nja{tvo muslimana
u svojoj naravi ne mo`e biti nep-
rijateljsko prema drugima, poimenice
Srbima i Hrvatima, sli~no kao {to i
islam vjeruje i propovijeda da su
Mojsije i Isus Bo`iji poslanici kao i
Muhammed i da su kr{}ani i @idovi
sljedbenici Knjige i njihova bra}a.’’
Iz jednog intervjua datog 1986.
‘’Ja sam (...) rekao da i oni Muslimani
koji se nacionalno opredijele kao
Hrvati ili Srbi u du{i ostaju Bo{njaci i
da je praksa pokazala da se oni uvijek
vra}aju bo{nja{tvu. Tada sam rekao
da je kod Muslimana njihovo hrvatst-
vo ili srpstvo politi~ko, a bo{nja{tvo
njihovo nacionalno opredjeljenje, {to
se odnosilo i na moje aktivnosti u
mladosti.’’
Jugoslavija:
suo~avanje sa sudbinom, 1990.
O MUSLIMANIMA
‘’^etiri milijuna muslimana u Jugo-
slaviji nikada ne}e biti uni{teni. Og-
romna ve}ina muslimana jesu vjerni-
ci. Istina, neki ne prakticiraju svoju
vjeru, ali ne namjeravaju se vjere
odre}i.’’
Iz intervjua londonskom
~asopisu Arabia 1984.
O IZU^AVANJU
BOSANSKE HISTORIJE
‘’Po onome koliko se u na{im {kola-
ma u~i bosanska historija, o onome
kako je nedavno proslavljena osam-
stota godi{njica Povelje Kulina bana,
vidi se da se bosanska historija hoti-
mi~no zapu{ta. Ali, mi, ljudi iz Bosne,
imamo sigurno najjasnije i naj~istije
argumente da govorimo o svojoj
pro{losti.’’
Povratak u Bosnu, 1990.
9
RIZNICA BO[NJA^KE KULTURE
O BOSANSKOJ HISTORIJI
‘’Kad uzmete srednjovjekovnu his-
toriju Njema~ke, Francuske ili En-
gleske, vidje}ete da ona tone u legen-
de, u pri~e, u mitove... U jednom
momentu historija prestaje biti his-
torija i postaje legenda. Me|utim, mi
imamo svoje va`ne historijske doku-
mente iz tog vremena, prije svega
zahvaljuju}i dubrova~koj arhivi. Osim
toga mi imamo Povelju Kulina bana i
cijelu korespondenciju na bosan~ici.
Povelju Kulina bana danas mo`e
razumjeti i ~itati svaki ~ovjek koji je
zavr{io osnovnu {kolu.’’
Povratak u Bosnu, 1990.
O BOSANSKOJ POSEBNOSTI
‘’Bosna, dakle, ima stvarne i karak-
teristi~ne uvjete koji je legitimiraju
kao dr`avu i sna`nu posebnost. Ona
je jedna od rijetkih zemalja koja u
procesu svoga stvaranja u Srednjem
vijeku ima svoju teritoriju, svoju vjeru
– bogumilsku, koja potje~e iz mani-
hejsko-dualisti~kog korijena kao {to
kr{}ansko potje~e iz `idovskoga, i na
tom teritoriju stvara dr`avu.’’
Okovana Bosna, 1994.
‘’Nacionalizam je vezan za zemlju na
kojoj se to (nacionalizam) doga|a.
Srpski za Srbiju, hrvatski za Hrvatsku,
gr~ki za Gr~ku, prema tome, bosan-
ski nacionalizam mora biti vezan za
Bosnu.’’
Bo{njak Adil Zulfikarpa{i}, 1994.
‘’Za nas je Bosna centar i cilj, na{
ideal i na{a nada – na{a nedjeljiva do-
movina.’’
Bosanski pogledi, 1962.
‘’Mislim da u Bosni postoji jedan fe-
nomen, taj sentiment muslimana
Bo{njaka prema predislamskoj his-
toriji Bosne. (...) Vidite, kako god se ja
osje}am muslimanom, imam i jednu
intimnu, jaku simpatiju za pataren-
sku, bogumilsku Bosnu i za njenu
historiju. U tra`enju svog identiteta
velik sam dio vremena proveo izu-
~avaju}i staru bosansku predislam-
sku historiju.’’
Bo{njak Adil Zulfikarpa{i}, 1994.
10
O HISTORI^ARIMA NA BALKANU su akademik Muhamed Filipovi} o Adi-
‘’Na`alost, kod nas postoji izokrenuta lu Zulfikarpa{i}u, Akademik Ivan [tra-
srpska i hrvatska historija, pa i na{a us o Bogdanu Bogdanovi}u i akademik
bo{nja~ka historija. Svaki histori~ar Arif Tanovi} o Ivanu Supeku. Na sve~a-
na Balkanu ne polazi sa stanovi{ta da noj sjednici nastavno-nau~nog vije}a
ispita istinu, nego da doka`e svoju te- Univerziteta u Biha}u, 2007. godine,
zu o srpskoj Bosni, o hrvatskoj Bosni povodom deset godina rada ove viso-
ili o nekoj tre}oj Bosni, i onda tra`i ko{kolske ustanove, akademiku Adil-
argumente koji mu odgovaraju. Tu begu Zulfikarpa{i}u dodijeljeno je zva-
ima nevjerovatnih apsurda.’’ nje po~asnog doktora pravnih nauka, u
prisustvu rektora Univerziteta iz Biha-
Bo{njak Adil Zulfikarpa{i}, 1994.
}a, Sarajeva, Banje Luke, Mostara,
O BOGUMILSTVU Tuzle, Zenice, Ni{a, Zagreba, uglednih
‘’Ste}ci su se {irili pod uticajem bogu- profesora sa mnogih univerziteta, ~la-
mila. Svaka se kultura {iri i ima svoj nova Vlade Unsko-sanskog kantona,
gostiju iz Bosne i Hercegovine i inos-
uticaj. Francuska nauka bogumilstvo
smatra jednom demokratskom, auto- transtva, te velikog broja drugih zvani-
htonom, samoniklom vjerom. Ona nije ca.
sekta katoli~anstva, niti sekta pravo- Adil-beg je `ivio sa suprugom Tatja-
slavlja (...) Bogumilstvo je imalo pose- nom u Zürichu, ~esto borave}i u Sara-
ban odnos prema `eni, prema jevu, gdje je i umro nakon kratke i te{-
zbli`avanju ljudi, prema trgovini.’’ ke bolesti 21. jula 2008. godine. Povo-
Bo{njak Adil Zulfikarpa{i}, 1994. dom smrti Adil-bega Zulfikafpa{i}a,
odr`ana je komemorativna sjednica u
‘’^injenica je da je autohtono bosan- velikoj sali Parlamentarne Skup{tine
sko stanovni{tvo, biv{i bogumili, sta- Bosne i Hercegovine u Sarajevu, u sri-
rosjedioci koji su se u jednom periodu jedu 23. jula. D`enaza je klanjana istog
mo`da i identificirali s turskom vlasti, dana u haremu Gazi Husrev-begove
da su u njeno vrijeme do`ivjeli veliku d`amije u Sarajevu. Na komemorativnoj
kulturnu renesansu, dobili politi~ki sjednici govorili su prof. dr. Faris Gav-
zna~aj, a da se nisu odrekli vlastite rankapetanovi}, gospodin Sulejman Ti-
domovine Bosne.’’ hi}, prof. dr. Zlatko Lagumd`ija i aka-
Bo{njak Adil Zulfikarpa{i}, 1994. demik Abdulah Sidran.
O PERIODU KOMUNIZMA
‘’(...) u politici komunista ima niz gru-
bosti, niz propusta, {to su protivnici, a
i narodi, osjetili kao balast. Ali je ne-
pobitna ~injenica da su komunisti u
toku rata odigrali za Bo{njake jednu
historijski pozitivnu ulogu, tim samim
{to su vrlo energi~no i nedvosmisleno
pobijali ~etni~ki pokret, masakre nad
Bo{njacima i {to su se borili protiv
usta{a.’’
Bo{njak Adil Zulfikarpa{i}, 1994.
O CJELOVITOSTI BOSNE
‘’Nama Bo{njacima – muslimanima
je neshvatljivo, da Srbi – pravoslavni
ili Hrvati – katolici, `ele pripajanje
Bosne Srbiji ili Hrvatskoj, i to kao ne-
ke provincije, a jo{ nam je manje ra-
zumljiv pristanak, da se na{a domov-
ina raskomada.’’
Bosanski pogledi, 1962.
BEHAR 96
 INTERVJU: Direktorica Bo{nja~kog instituta mr. Amina Rizvanbegovi} D`uvi}

INTERVJU: Direktorica Bo{nja~kog instituta mr. Amina Rizvanbegovi} D`uvi}

Razgovarao: Filip Mursel Begovi}

Bo{nja~ki institut
nije nacionalisti~ka
niti bilo kakva
’politikantska’
institucija
Bo{nja~ki institut je i bosanski institut. Smat-
ram da krug djelovanja mo`e biti su`en samo
onima koji smatraju da su bo{nja{tvo i bosan-
stvo u suprotnosti jedno sa drugim, a ne kom-
plementarni jedno sa drugim.

Orijentalistica ste po struci. Studirali ste u inozemstvu i vjero-
jatno su vam poznate razli~ite percepcije Bo{njaka i Bosne u
raznim stranim orijentalisti~kim studijama. Koliko su one vjero-
dostojne i objektivne?
O Bosni i Bo{njacima se na Zapadu pi{e i istra`uje sa ve}im inte-
resom nakon agresije na na{u zemlju, i nakon 11. septembra.
Specifi~nost Bosne i Hercegovine, kao evropske zemlje sa musli-
manskom populacijom je predmet brojnih historijskih, etnolo{kih,
i drugih dru{tvenih studija. Kada je rije~ o orijentalnim studijama,
onda mogu biti objektivni ili neobjektivni pojedina~ni pristupi poje-
dinih istra`iva~a. Generalno gledano, u posljednjih nekoliko deset-
lje}a tendencije su da se islamsko naslje|e Bo{njaka prika`e u
objektivnijem svjetlu, sa po{tovanjem spram islamske misli,
vjerovanja i tradicije.
Jo{ uvijek smo nacija u procesu sazrijevanja. S obzirom da vi{e
nema jugoslavenskog re`ima koji nije poticao prou~avanje bo{-
nja~ke ba{tine, koji su ciljevi istra`ivanja danas? Jesmo li mo`da
pretjerali u dokazivanjima nacionalne jedinstvenosti, jesu li neki
orijentalisti zaglibili u podru~je mitomanije kojoj su ju`noslaven-
ski narodi bez sumnje skloni?
Da, nacija smo u procesu sazrijevanja, pa je tako i na podru~ju pro-
u~avanja i istra`ivanja nacionalne ba{tine. Jedna i po decenija, ako
ra~unamo od okon~anja agresije na BiH, je jako kratak period u
kojem u na{em {kolstvu, fakultetskom obrazovanju, nau~noistra-
`iva~kim institucijama i op}enito prou~avamo i upoznajemo se na
novi na~in sa bo{nja~kom knji`evnom i historijskom tradicijom. Pri
tome treba imati na umu da to nije slu~aj ne teritoriji cjele Bosne
i Hercegovine. U odnosu na pro{li re`im, jednostavno nam je omo-
gu}eno da slobodno istra`ujemo, u~imo |ake i studente o svome
bogatom naslje|u, i uop}e ne mislim da su orijentalisti, a tako ni
Amina Rizvanbegovi} D`uvi} ro|ena je u Sarajevu 1969.
godine. Osnovno i srednje obrazovanje zavr{ila u Sara-
jevu. Studirala orijentalnu filologiju na Filozofskom fa-
kultetu Univerziteta u Sarajevu, arapski i perzijski jezik.
Dodiplomski i postdiplomski studij zavr{ila u Kanadi na
University of Toronto na odsjeku za bliskoisto~ne i
islamske studije, islamska umjetnost i historija. Po za-
vr{etku studija vra}a se u Sarajevo. Profesionalno se
ve`e za Bo{nja~ki institut – Fondaciju Adila Zulfikarpa-
{i}a od njegovog osnivanja u Sarajevu. Koordinirala je i
sudjelovala u osposobljavanju rada biblioteke, organizi-
rala brojne kulturne manifestacije i doga|aje, kao i
predstavljala Institut u inozemstvu, organiziraju}i izlo`-
be, na me|unarodnim konferencijama i susretima.
Aktivno se bavi uspostavljanju veza sa kulturno-historij-
skim institucijama u zemlji i svijetu, u cilju ostvarenja
kulturnog i stru~nog dijaloga.
Bila je ~lan Upravnog odbora Bo{nja~kog instituta do
postavljanja na poziciju direktorice Instituta 2007.
godine. Predsjednica je Upravnog odbora neprofitne
organizacije “Bosanske rukotvorine”.

BEHAR 96 11
RIZNICA BO[NJA^KE KULTURE
histori~ari ili lingvisti, za{li kako ka`ete u
podru~je mitomanije.
Sedamdesetih godina iza{lo je revolu-
cionarno djelo "Knji`evnost Muslimana
BiH na orijentalnim jezicima“ Hazima [a-
banovi}a. To djelo je po mnogima zna~aj-
no jer je me|u prvima pokazalo da su
Bo{njaci ba{tinici bogate tradicije, da nisu
samo rudari i pru`ni radnici personifici-
rani u liku Alije Sirotanovi}a. Ono je imalo
zna~aj u osvje{~ivanju na{eg naroda te
nas je povezalo s na{im orijentalnim kori-
jenima. [to se promijenilo od [abanovi}e-
vih nalaza do danas na polju prou~avanja
orijentalne filologije BiH?
Prvi koji se bavio izu~avanjem knji`evnosti
bh. naroda na orijentalnim jezicima je bio
Safvet-beg Ba{agi} na prijelazu izme|u 19.
i 20. stolje}a. Kako dr. Lejla Gazi} u svojoj
nedavno objavljenoj knjizi Nau~no i stru~no
djelo dr. Safvet-bega Ba{agi}a navodi,
Bo{njaci i Hercegovci u islamskoj knji`ev-
nosti je djelo koje je bilo osnova svim kas-
nijim istra`ivanjima. [abanovi}eva Knji`ev-
nost Muslimana BiH na orijentalnim jezici-
ma, tako|er biobibliografsko djelo, je kao
temeljno {tivo otvorilo mogu}nosti za dalj-
nji rad na autorima Bo{njacima koji su
stvarali na orijentalnim jezicima. Mora se
imati u vidu da je za sveobuhvatno prou~a-
vanje ovog dijela na{eg naslje|a potrebno
poznavati sva tri tzv. orijentalna jezika,
arapski, turski i perzijski. U posljednjih ne-
koliko decenija, mnoga istra`ivanja su
usmjerena na bo{nja~ku kulturnu, histori-
jsku i knji`evnu tradiciju nastalu na orijen-
talnim jezicima, i to ne samo na biobibli-
ografska, nego i nova prevodila~ka i anali-
ti~ka djela. To se jasno vidi u brojnim
objavljenim knjigama i studijama, analiti~-
kim esejima i prilozima u stru~nim ~aso-
pisima autora poput (iako je nezahvalno
U posljednjih 9 godina od kako
je Institut u Sarajevu, veoma in-
tenzivno nabavljamo knji`nu
gra|u, godi{nje izme|u 3 i 4 hi-
ljade publikacija, i to na razli~ite
na~ine. Nekih 31% kupovinom,
23% dobivamo kao poklon, 46%
razmjenom. Moram naglasiti da
smo u veoma kratkom periodu
ostvarili saradnju sa brojnim
institucijama u zemlji i svijetu
sa kojima redovno razmjenju-
jemo publikacije.
12
pominjati imena), Lamije Had`iosmanovi},
Amira Ljubovi}a, spomenula sam Lejlu
Gazi}, zatim Kerime Filan, Behije Zlatar,
Fehima Nametka, Jasne [ami}, Adnan
Kadri}a, i mnogih drugih. Ovakvi radovi
zna~e nova otkri}a za javnost, oni Bosnu
iznova povezuju sa vremenom kada je bila
riznica stvarala~kog i duhovnog prosvje-
titeljstva u sklopu Osmanskog carstva.
Po Va{oj ocjeni, nakon {to je neprocijenji-
vo arhivsko blago Orijentalnog instituta
uni{teno, da li je Sarajevo jo{ uvijek cen-
tar (uz Beograd, Skopje, Zagreb, Bratis-
lavu...) orijentalisti~kih prou~avanja u
ovom dijelu Europe?
Sarajevo jo{ uvijek dr`i primat {to se ti~e
tzv. orijentalne {kole u ovom dijelu Evrope.
Biblioteka i arhiv Orijentalnog instituta u
Sarajevu jesu uni{teni, i to je apsolutno
nenadoknadiva {teta za cijelo ~ovje~anst-
vo. Me|utim, i na sre}u, ljudi nisu! Filozof-
ski fakultet, sa odsjekom za orijentalnu
filologiju i historiju, Zemaljski muzej i Ori-
jentalni institut su bili centri u kojima su
radile, u~ile i istra`ivale generacije orijen-
talista, poput Nedima Filipovi}a, Besima
Korkuta, Hazima [abanovi}a, Mehmeda
Hand`i}a, Teufika Mufti}a, Avde Su}eske, i
drugih. To su bili u~itelji i profesori sred-
njoj generaciji dana{njih orijentalista, pro-
fesora na Odsjeku za orijentalnu filologiju,
istra`iva~a u Orijentalnom institutu i drug-
dje, koji danas obrazuju generacije mladih
nau~nika u BiH ali i van njenih granica.
Da li je gra|a Bo{nja~kog instituta dos-
tupna svima, jer, ~uju se pritu`be da je
proceduralno te{ko zaviriti u najvrednije
{to imate u arhivi?
Ba{ mi je jako ~udno da ka`ete da ima
"pritu`bi“ na dostupnost tj. nedostupnost
na{e gra|e. U biti, Bo{nja~ki institut je u
odnosu na ostale specijalne biblioteke u
Sarajevu, najdostupnija biblioteka. Na{e
jedino pravilo je da korisnici budu punoljet-
ni gra|ani i da se literatura koristi u na{im
~itaonicama. I na na{oj web strani se jasno
vidi kako je procedura jednostavna. Ne
pla}a se ~lanarina, uvjeti su zaista veoma
povoljni, imamo du`e radno vrijeme nego
ijedna specijalna biblioteka u gradu, ima-
mo on-line katalog bibliote~kog fonda, {to
su sve pogodnosti koje smo vremenom pri-
lago|avali korisnicima. Samo {to su na{i
ljudi, uklju~uju}i i akademske gra|ane i
studente, pasivni i skloni zaklju~ivanju bez
provjere. Oko godinu dana nakon otvaranja
Instituta 2001. godine smo bili u fazi sre-
|ivanja biblioteke. Naime, to je bila situa-
cija kada je u kutijama stiglo oko 100.000,
ili ne{to vi{e, knjiga koje je trebalo u {to
skorijem vremenu rasporediti, slo`iti i na-
~initi dostupnim za korisnike. U tom perio-
du, prirodno, kori{tenje biblioteke nije bilo
kao u bibliotekama koje decenijama poslu-
ju, rade, sre|uju svoje fondove. Mo`da je iz
tog perioda ostala ‘fama’ da je procedural-
no te{ko dobiti gra|u na kori{tenje, {to ve}
godinama nije slu~aj. Recimo mi godi{nje
imamo u prosjeku oko 600 korisnika, a to
je veoma veliki broj za jednu specijalu bib-
lioteku pri fondaciji, koja nije univerzitet-
ska biblioteka i koja je relativno mlada in-
stitucija u Sarajevu.
U me|uvremenu smo postavili na{ katalog
sa oko 150.000 bibliote~kih jedinica na na{
web portal, tako da je informacija o tome
{ta posjedujemo sada dostupna svima {i-
rom svijeta. Trenutno smo u procesu digi-
talizacije na{ih orijentalnih rukopisa, tako
da }e i rukopisi biti dostupni istra`iva~ima
{irom svijeta u digitalnoj formi. Proces di-
gitalizacije je bio neophodan i u pogledu
kori{tenja, ali i o~uvanja i pra}enja svjet-
skih tokova kada je u pitanju za{tita ruko-
pisne gra|e.
Poznato je da je najve}i dio fundusa
Bo{nja~kog instituta sakupio Adil Zul-
fikarpa{i}. Na koji na~in i od kuda sakup-
ljate gra|u nakon njegove smrti? Budu}i
da je u korist Instituta okon~an mu~ni
spor s Adil begovom rodbinom oko njego-
ve oporuke, kojom on i supruga svu pok-
retnu i nepokretnu imovinu ostavljaju In-
stitutu, da li je Institut materijalno osigu-
ran na neodre|eno vrijeme?
Kada je rije~ o knji`nom fondu, naravno
najve}i dio dana{njeg fonda je prene{en iz
Züricha, dakle ono {to su Adil-beg i njego-
va supruga Tatjana sakupili. To je bilo oko
100.000 publikacija (knjige, periodika, ref-
erentna literatura ...). U Sarajevu je posto-
jao fond od nekoliko hiljada knjiga u odjelu
BEHAR 96

Sarajevo jo{ uvijek dr`i primat {to
se ti~e tzv. orijentalne {kole u ovom
dijelu Evrope. Biblioteka i arhiv Ori-
jentalnog instituta u Sarajevu jesu
uni{teni, i to je apsolutno nena-
doknadiva {teta za cijelo ~ovje~an-
stvo. Me|utim, i na sre}u, ljudi nisu!
Bo{nja~kog instituta otvorenom 1991. go-
dine, koji se pripojio glavnom fondu. U pos-
ljednjih 9 godina od kako je Institut u Sara-
jevu, veoma intenzivno nabavljamo knji`nu
gra|u, godi{nje izme|u 3 i 4 hiljade publi-
kacija, i to na razli~ite na~ine. Nekih 31%
kupovinom, 23% dobivamo kao poklon,
46% razmjenom. Moram naglasiti da smo
u veoma kratkom periodu ostvarili sarad-
nju sa brojnim institucijama u zemlji i svi-
jetu sa kojima redovno razmjenjujemo
publikacije.
U fondu likovnih djela imamo oko 1600 dj-
ela bosanskohercegova~kih autora. Rije~
je o posebnoj zbirci jer je nastala iz pri-
vatne kolekcije, koja je oboga}ena vrijed-
nom donacijom profesora Mersada Ber-
bera od 70 djela, i 50 akvarela Ismeta Riz-
vi}a. Adil-beg je za `ivota savjetovao da se
umjetni~ka zbirka vi{e ne {iri, tj. da se ne
ula`u velika sredstva u pro{irenje umjet-
ni~ke zbirke, jer je smatrao da to nije jedna
od primarnih zada}a Bo{nja~kog instituta.
Nagla{avam da to ni u kojem slu~aju ne
zna~i da na razli~ite na~ine ne podr`avamo
bosanskohercegova~ku umjetnost. Povre-
meno organiziramo izlo`be mimo na{e
stalne postavke, sara|ujemo sa galerijama
u Sarajevu, i sli~no.
Mu~ni spor, upravo ste dobro rekli, zaista
je mu~an, oko testamenta Adil-bega i
gospo|e Tatjane na`alost jo{ nije okon~an.
Naime, ostavinski postupak je zaustavljen
dok se ne okon~a slu~aj tu`be protiv
Bo{nja~kog instituta od jednog broja Adil-
begovih ro|aka. Tu tu`bu je sud u Sarajevu
odbio, i nadamo se da }e se ostavinski pos-
tupak nastaviti u {to skorijem periodu kako
bi Bo{nja~ki institut dobio ono {to mu je
njegov osniva~ namijenio. Adil-beg i gos-
po|a Tatjana su imali jasnu viziju i cilj, i ve-
BEHAR 96
INTERVJU: Direktorica Bo{nja~kog instituta mr. Amina Rizvanbegovi} D`uvi}
oma dobro su znali {ta `ele. Pa, sam Bo{-
nja~ki institut to najbolje pokazuje. Ospo-
ravati ne~iju posljednju volju koja je na
dobrobit ne samo Bosne i Hercegovine,
nego slobodno mogu re}i i civiliziranog
~ovje~anstva, je zaista ravno zlo~inu. Kada,
ako Bog da, dobijemo ono {to nam je tes-
tamentom namijenjeno, Institut }e biti
obezbije|en s tim {to }e jednim dijelom,
kao {to to i sada ~ini, morati sam da ostva-
ruje dio prihoda.
Iako su o tome napisane knjige, po va{oj
ocjeni koji je su{tinski doprinos Bo{nja~-
kog instituta i djelovanja vakifa Adil bega
Zulfikarpa{i}a u konstituiranju bo{nja~ke
nacije i o~uvanju nacionalnog blaga?
Adil-beg je jo{ 60-tih godina pro{log sto-
lje}a, u emigraciji, o`ivio ideju bo{nja{tva
kroz ~asopis Bosanski pogledi, analize i
priloge, okupljanjem progresivne bo{nja~-
ke intelektualne emigracije. Njegova uloga
je bila neprocjenjiva, jer je jedan od prvih
koji je otvoreno pisao i analizirao pitanje
nacionalnosti muslimana. Iako je njegov
glas rezonirao u emigraciji, po~etkom 90-
tih godina je po povratku u Bosnu bio jedan
od klju~nih aktera u konstituiranju bo{-
nja~ke nacije, tj. u vra}anju bo{nja{tvu kao
stvarnoj i jedinoj bosanskomuslimanskoj
nacionalnoj identifikaciji. Kroz Bo{nja~ki
institut i Bosanske poglede se ~uo glas
Bo{njaka iz emigracije, 90-tih je pru`io
brojne mogu}nosti za javne nastupe,
objavljivanje publikacija, organiziranje trib-
ina i komunikaciju sa maticom. Preseljenje
Instituta u Sarajevu je za Bo{njake imalo
dodatno zna~enje, pored neprocjenjivog
opipljivog nacionalnog blaga, a to je vjera u
svoj narod i u budu}nost svoje zemlje.
Kakva je Va{a suradnja sa Nacionalnom
knji`nicom, Orijentalnim institutom i
knji`nicom Gazi Husrevbegove medrese?
Ima li kakvih prijepora, osje}a li se
konkurentski naboj?
Mogu re}i sa na{e strane, a sigurna sam
da bi isto rekle i kolege iz institucija koje
ste pobrojali, da je saradnja veoma dobra,
uspje{na, i da su odnosi prijateljski. Na{e
sve institucije rade u svom domenu, i iako
se u mnogo~emu prepli}u, opet svaka ima
svoje specifi~ne zadatke i svoj profil, ali za-
jedni~ki cilj nam je isti: nauka, obrazova-
nje, o~uvanje kulturnog blaga Bosne i Her-
cegovine i njegovo promoviranje. Kako ja to
vidim, mi se upotpunjujemo, a ako pone-
kad postoji izvjesna doza konkurentnosti,
to mo`e biti i pozitivno i stimulativno, sve
dok njegujemo prijateljske i fer odnose.
Saradnja sa ovim, ali i mnogim drugim
institucijama u BiH, je otpo~ela jo{ iz Züri-
cha. Npr. sa Orijentalnim institutom smo
zajedni~ki izdali Op{irni popis Bosanskog
sand`aka 1604. godine, {to je bio veliki i
obiman projekat, sa Gazi Husrev-begovom
bibliotekom imamo saradnju kada je u pi-
tanju digitalizacija rukopisne gra|e, itd.
Dakle, op}enito veoma intenzivno sara|u-
jemo u raznim domenima, zajedni~kim
programima organiziranjem kulturnih do-
ga|anja, seminara, konferencije, okruglih
stolova, i u upotpunjavanju knji`nog fonda.
Sura|ujete li sa srodnim institucijama u
svijetu?
Svakako, nastojimo da {to vi{e razvijemo
me|unarodnu saradnju. Evo da prvo spo-
menem Bo{nja~ku nacionalnu zajednicu
Hrvatske, potom sara|ujemo sa instituti-
ma (npr. Hrvatski institut za povijest, Juma
al-Majid centar za kulturno naslje|e, Isto-
rijski institut u Beogradu, Centar za istra-
`ivanje islamskog kulturnog naslje|a Kralj
Faisal, itd.), akademijama (HAZU, SANU,
CANU, itd.); bibliotekama (Harvard Univer-
sity, Library of Congress, nacionalnim i uni-
verzitetkim bibliotekama u Srbiji, Hrvat-
skoj, ^e{koj, Sloveniji, Velikoj Britaniji itd.),
arhivima (npr. sa Turskim dr`avnim arhi-
vom smo organizirali simpozijum i izlo`bu),
muzejima, te sa mnogim drugim nau~no-
istra`iva~kim institucijama koje rade uglav-
nom na projektima tematski vezanim za
Bosnu. Tu su i brojni kulturni centri sa ko-
jima organiziramo zajedni~ke nastupe i
programe u Sarajevu.
Kakva je recepcija Instituta u Republici
Srpskoj i hrvatskom dijelu Federacije?
Neki tvrde da je Senat Instituta ustvari
elitisti~ko mjesto u kojem se definiraju
politi~ki ciljevi Bo{njaka. Jesu li Vam pri-
{ivali politikanstvo i nacionalisti~ke ten-
dencije?
Ko `eli da se istinski upozna sa
onim {to mi radimo, i tome pristu-
pa bez predrasuda, veoma brzo }e
se uvjeriti da nismo nacionalisti~-
ka niti bilo kakva ‘politikantska’
institucija. Tu i tamo su se u poje-
dinim medijima u RS pojavljivali
maliciozni komentari koji nisu bili
utemeljeni na stvarnim argumen-
tima i ~injenicama, nego na posti-
zanju dnevnopoliti~kih ciljeva, za-
visno kako je kome u tom trenut-
ku odgovaralo.
13
RIZNICA BO[NJA^KE KULTURE
Ko `eli da se istinski upozna sa onim {to
mi radimo, i tome pristupa bez predrasu-
da, veoma brzo }e se uvjeriti da nismo
nacionalisti~ka niti bilo kakva ‘politikant-
ska’ institucija. Tu i tamo su se u pojedinim
medijima u RS pojavljivali maliciozni ko-
mentari koji nisu bili utemeljeni na stvar-
nim argumentima i ~injenicama, nego na
postizanju dnevnopoliti~kih ciljeva, zavisno
kako je kome u tom trenutku odgovaralo.
[to se ti~e Senata Bo{nja~kog instituta, to
je tijelo koje je osnovao Adil-beg, sa ciljem
afirmiranja i promoviranja kulturnih vrijed-
nosti Bo{nja~kog instituta i BiH, promicanje
pozitivnih ideja i dijaloga sa drugim kultur-
nim institucijama u BiH i inostranstvu, kao i
da okupi ljude razli~itih politi~kih opredje-
ljenja, da se razviju konstruktivni dijalozi
oko bitnih i aktuelnih dru{tvenih pitanja.
Mora se re}i da se Senat sa ovim ciljevima
samo donekle aktivirao, tj. aktivirao se
samo jedan dio njegovih ~lanova. A konstat-
acija da se u Senatu definiraju nekakvi poli-
ti~ki ciljevi Bo{njaka uop}e ne stoji.
S obzirom da je predsjednik Uprave
Zlatko Lagumd`ija ujedno i predsjednik
parlamentarne stranke, je li Institut stra-
na~ki neopredijeljen?
Institut je u potpunosti strana~ki neopredi-
jeljen. To je uvijek bio Adil-begov princip,
pa je tako i precizirano u na{em statutu i
pravilniku, ~ega se svakako pridr`avamo.
Prof. dr. Zlatko Lagumd`ija je bio Adil-be-
gov veliki prijatelj i ~ovjek od povjerenja, i
kada ga je Adil-beg izabrao za predsjedni-
ka Upravnog odbora i tada je bio lider par-
lamentarne stranke. Znate, Adil-beg je bio
~ovjek liberal, njegovi su prijatelji i sarad-
nici tokom cijelog `ivota pripadali razli-
~itim strankama, i u tome naravno nije bilo
nikakvih kontradikcija. Recimo, u na{em
Upravnom odboru imamo ljude koji su
aktuelni ili biv{i ~lanovi Parlamenta iz ~e-
tiri razli~ite stranke, a poznato Vam je da je
i Adil-beg imao svoju stranku i bio njen
predsjednik. Sva~ije politi~ko opredjeljenje
je njegova li~na stvar, koja nema nikakvu
vezu sa radom Bo{nja~kog instituta.
Da li vam je naziv bo{nja~ki, budu}i da je
sve vi{e onih koji se kunu u svoje bosanst-
vo , su`avao krug djelovanja? Za{to bi
uop}e te dvije odrednice bile u sukobu?
Kao direktorica Bo{nja~kog instituta kako
bi definirali na{ identitet, kada govorimo o
njemu, mo`emo li govoriti u pluralu?
Bo{nja~ki institut je i bosanski institut.
Smatram da krug djelovanja mo`e biti su-
`en samo onima koji smatraju da su bo{-
nja{tvo i bosanstvo u suprotnosti jedno sa
drugim, a ne komplementarni jedno sa dru-
gim. Po nacionalnosti Bo{njaci, dr`avljani
14
Adil-beg je jo{ 60-tih godina pro{log
stolje}a, u emigraciji, o`ivio ideju
bo{nja{tva kroz ~asopis Bosanski
pogledi, analize i priloge, okuplja-
njem progresivne bo{nja~ke intelek-
tualne emigracije. Njegova uloga je
bila neprocjenjiva, jer je jedan od pr-
vih koji je otvoreno pisao i analizirao
pitanje nacionalnosti muslimana. Ia-
ko je njegov glas rezonirao u emigra-
ciji, po~etkom 90-tih godina je po
povratku u Bosnu bio jedan od klju~-
nih aktera u konstituiranju bo{nja~ke
nacije, tj. u vra}anju bo{nja{tvu kao
stvarnoj i jedinoj bosanskomusli-
manskoj nacionalnoj identifikaciji.
Bosne i Hercegovine ergo Bosanci, naravno
da mo`emo i trebamo govoriti u pluralu.
Kakvi su Va{i programski ciljevi u budu-
}nosti, na koji na~in mislite dodatno
pobolj{ati rad Instituta?
Bo{nja~ki institut je specifi~an i jedinstven po
mnogo ~emu. Na{ cilj je da Institut nastavi da
bude mjesto susreta, razmjene misli, mjesto
koje nudi bogatu literaturu za istra`ivanja,
mjesto va`nih kulturnih doga|aja, mjesto sa
kojeg }e se slati va`ne poruke za napredak i
razvoj bh. dru{tva, i u tom pravcu }emo i nas-
tavit na{e napore. U budu}nosti namjerava-
mo pro{iriti na{u djelatnost na izdava~ku
(iako se Institut ve} bavio izdava{tvom ali je
privremeno zaustavljeno), kao i stvoriti uvjete
za nau~noistra`iva~ke projekte sa ciljem
doprinosa bosanskohercegova~koj historiji,
umjetnosti i kulturi.
Koje bi projekte Instituta istaknuli kao
najuspje{nije?
Op}enito, prepoznavanje Instituta u bh.
javnosti kao institucije koja ba{tini ne sa-
mo bo{nja~ko, nego cjelokupno bosansko-
hercegova~ko kulturno blago. Veoma va-
`an projekat je pokretanje Foruma Bo{-
nja~kog instituta u 2009. godini. Kroz
aktuelne teme Foruma, kao {to su "Evro-
atlanski put BiH“, "Javnost u BiH“, "Zajed-
ni~ka dru{tva: liderstvo u razli~itostima“,
"Memorijalni centar Poto~ari: kako dalje“,
itd., uspjeli smo javnosti omogu}iti da se
direktno uklju~i u diskusije sa uglednim
gostima poput predsjednika i premijera
dr`ava, npr. predsjednik Mesi}, premijer
Erdogan, gospodin Ku~an, i dr., nau~nika iz
razli~itih oblasti, knji`evnika, itd. Bo{-
nja~ki istitut sa drugim institucijama
aktivno sudjeluje u promicanju bh. kulture,
nauke i umjetnosti, promoviranjem najno-
vijih izdanja bh. izdava{tva, obilje`avanjem
obljetnica velikana bh. historije, organizi-
ranjem konferencija i okruglih stolova iz
oblasti kulturnog naslje|a, itd.
Odr`ali ste zamje}eno predstavljanje
Insituta u Turskoj. Koji su bili odjeci? Ko-
liko su Turci zainteresirani za osmansko
naslje|e u BiH?
Predstavljanje u Turskoj je zaista imalo ve-
likog odjeka. To je ujedno bilo prvo predstav-
ljanje bh. kulture u Turskoj, na instituci-
onalnom nivou, gostovalo je i Narodno po-
zori{te i ULUBiH, i pokazalo se da je interes
op}enito za BiH i bh. kulturu i umjetnost
veliki. Na{e gostovanje je najve}im dijelom
bilo predstavljanje umjetni~ke zbirke, ali i
arhivske gra|e. Posebnu pa`nju turske pub-
like i javnosti su privukli orijentalni rukopisi.
Stru~na javnost je naravno upoznata sa
na{im osmanskim naslje|em, me|utim {ira
javnost nije niti je svjesna da u Bosni postoji
veliki broj vrijednih dokumenata iz osman-
skog perioda. U turskim arhivima se osman-
sko historijsko i kulturno naslje|e u BiH sve
vi{e istra`uje, i interes turskih osmanista i
histori~ara raste. Tako|er, za BiH op}enito
vlada interes i me|u Turcima u Evropi, izvan
Turske, koji ujedno `ele da u ovom dijelu svi-
jeta predstave svoje, tursko osmansko nas-
lje|e, da u dijalogu sa drugima i u interakci-
ji kultura osvijetle nove puteve razumije-
vanja i koegzistencije.
Va{ Institut je potekao iz dijaspore, ~ini se
da je ona i dalje, vi{e nego ikada, va`an dio
bo{nja~kog bi}a. Kao direktorica jedne od
najbogatijih bibiloteka na ovim prostori-
ma, s uvidom u recentni ali i povijesni
doprinos na{ih institucija, kako bi ocijenili
kulturni i znanstveni udio hrvatskih Bo{-
njaka na cjelokupni bo{nja~ki etni~ki ko-
lektivitet?
Hrvatski Bo{njaci su ve} dugo prije agresije
na BiH, gradili i izgradili svoju nacionalnu
zajednicu, priznatu i prepoznatu unutar
hrvatskog dru{tva. Kada uzmemo u obzir
veoma ugledne knji`evnike, nau~nike, javne
radnike, hrvatske Bo{njake, vidimo da su
ostavili veliki pe~at u hrvatskoj kulturnoj
sceni, ali su u isto vrijeme veoma artikulira-
no i jasno doprinijeli izgradnji bo{nja~kog
nacionalnog bi}a.
Gdje se ~uva bo{nja{tvo? Mo`e li se ono
~uvati samo u nekom Institutu, bez obzira
na njegov nesumnjivi zna~aj za Bo{njake?
Bo{nja{tvo se ~uva u svakoj bo{nja~koj
ku}i, u {kolama, u institucijama, u BiH i van
njenih granica. Svaki segment je bitan i
svaki pojedinac ili institucija moraju da ga
njeguju i ~uvaju.
BEHAR 96
 PERIODI^NE PUBLIKACIJE

Izbor iz zbirke periodi~nih publikacija

biblioteke Bo{nja~kog instituta
Pi{e: Narcisa Puljek-Bubri}

U biblioteci Bo{nja~kog instituta nalazi se bogata kolekcija

periodi~nih izdanja, ~asopisa, novina, kalendara i godi{njaka
od perioda Osmanskog carstva do danas. U zbirci se mogu
na}i najstariji primjerci BiH {tampe, Bosanski prijatelj, Salna-
me-i Vilayet-i Bosna (Godi{njak bosanskog vilajeta) i Prvi
bosansko-srpski kalendar, kao i drugi zna~ajni naslovi kasni-
jih perioda, Bo{njak, Bosnischer Bote, Behar, Bosanska Vila,
Gajret, Nada, Literarna {tampa, Izraz, Historijska traganja,
Znakovi vremena i dr.

Ovom prilikom predstavit }emo manji izbor bh {tampe, ~a-

sopise i kalendare, te izbor iz emigrantske {tampe.

IZBOR BIH [TAMPE S KRAJA 19. i PO^ETKA 20. ST.

Bosansk ki priijattelj: ~asopiis sadr`avaju}ii pottriieb

bite koriisttne
i zab
bavne stvarii.

Bosanski prijatelj je "prvi ~asopis jednog bosanskohercego-

va~kog autora"1 Ivana Franje Juki}a, franjevca (Banja Luka
1818. – Be~ 1875.). Iza{le su ukupno ~etiri sveske Bosan-
skog prijatelja u periodu od 1850.-1870. g. Prve dvije sveske
uredio je Ivan Franjo Juki}, koji je ujedno bio i izdava~ i vlas-
nik ~asopisa, i {tampane su u Narodnoj tiskari dr. Ljudevita
Gaja u Zagrebu. U prvom svesku, na naslovnoj strani, naz-
na~eno je da je ~asopis iza{ao tro{kom dra. Ljudevita Gaja.2
Tre}i svezak, koji je Juki} ranije pripremio i nije ga bio u
mogu}nosti urediti i izdati zbog svoje bolesti, izdala je Ma-
tica ilirska a uredio tajnik Matice J. Jurkovi}, te je {tampan
u Tiskari Antuna Jaki}a u Zagrebu.3 ^etvrti svezak uredio je dine politi~ne novine "Bugarski Viestnik" u glavnom gradu
i izdao fra Antun Kne`evi} i {tampan je u Tiskari Ivana Carigrada izdaju, a sad cerkvu bugarsku grade u Carigradu.
Jaki}a u Zagrebu. Vlada turska, ne samo da ova narodna poduzetja neprie~i,
ve} svakom prigodom podpoma`e i brani od nasilja niekih
Da je ve} bilo vrijeme da se pokrene i izda bosanski ~asopis pokrajinskih ba{ah, koji su jo{ predsudama zasliepljeni. Sve
Ivan Franjo Juki} to spominje u predgovoru prvog sveska gotovo der`ave prostranog turskog carstva u Europi pre-
govore}i o kulturnoj afirmaciji drugih zemalja Osmanskog nule su se iz dubokog sna neznanja i nemarnosti, sama
carstva i isti~u~i uspavanost Bosne. "Da druge narode mi- Bosna jo{ sladko spava!"4
moidjem, dosta je napomenuti bratju na{u Bugare, koji
ovim carskim milostima znali su se slu`iti, te u malo vrie- O koncepciji ~asopisa se mo`e re}i da su prva tri sveska
mena preko 50 u~ionicah pu~kih utemelji{e, knjige i Bosanskog prijatelja sadr`avali ~lanak o pregledu Osman-
naklonost k {tivenju razprostrani{e, dapa~e ve} od dvie go- skog carstva u Evropi pod nazivom Zemljo-dr`avopisni pre-
gled turskog carstva u Europi kao i ~lanak o dr`avnim i ze-
maljskim naredbama pod naslovom Dr`avne uredbe u tur-
1 Memija, Minka. Bosanski vjescnici : po~eci {tampe bosanskih musli-
skom carstvu. Bili su zastupljeni ~lanci o biskupima u Bosni
mana. Sarajevo : El Kalem, 1996. Str. 25.
koje je Juki} u tre}em svesku ~asopisa imenovao @ivotopisi
2 Bosanski prijatelj. Sv. 1, 1850.
3 Pejanovi}, \or|e. Bibliografija {tampe Bosne i Hercegovine od 1850-
1941. Sarajevo: Veselin Masle{a, 1961. Str. 13. 4 Juki}, I. F. Predgovor // Bosanski prijatelj. Sv. 1,(1850.).

BEHAR 96 15
RIZNICA BO[NJA^KE KULTURE
slavnih Bo{njakah. Za knji`evne tekstove Juki} daje pose-
ban naslov, Knji`evnost bosanska, u kojoj su sadr`ane nar-
odne pjesme, pripovijetke, poslovice i zagonetke. Poseban
segment ~asopisa bio je posve}en narodnom zdravlju pod
nazivom Doma}i liekar u kojem su se nalazili razni savjeti i
preporuke za ujed zmije, zubobolju, crni pri{t i sl. Na kraju
prvog sveska nalazi se Juki}eva molba Bo{njacima da ne
prodaju "starinske stvari: novce, kamenje, pe~ate pohlepn-
im inostrancima"5 nego da ih prodaju Juki}u koji }e "ovakve
stvari sabirati i sakupljati"6. Bosanski prijatelj, kao "vrlo
rje~it iskaz o Juki~evim idejama i aktivnostima"7, prestao je
izlaziti poslije Juki}eve smrti. Bio je uzor za nastanak
jednog drugog ~asopisa pod nazivom Novi prijatelj Bosne
koji je iza{ao u ~etiri godi{ta od 1887.-1896. g.
Nada: poucii, zab
bavii i umjettnostti
U predgovoru prvog broja Nade 1895. g. pod naslovom Na-
{im ~itaocima uredni{tvo pi{e o Nadi kao o zabavno pou~-
nom listu koji bi "vodio ra~una o duhovnom `ivotu naroda"8.
Uredni{tvo dalje isti~e ideju ujedinjenja ju`nih Slavena u
znanju i kulturi kako bi se se stranom svijetu predstavili
"kao jedinstveni, sna`ni kulturni element"9. "Ovakva raz-
matranja stvori{e zamisao, da se u Sarajevu osnuje list, ko-
ji bi se pred svijetom prikazao kao ogledalo ukupne du{ev-
ne kulture ju`noslovjenskih naroda, koji bi redovno bilje`io
kulturne prilike slovjenskog svijeta uop}e i drugih prosvjet-
ljenih naroda, i koji bi nas pomo}u knji`evnosti i umjetnosti
bolje i bli`e upoznao izemgju sebe"10. ^asopis se sastojao
16
od tekstova posve}enih knji`evnosti, kulturi, likovnoj umjet-
nosti, muzici, historiji, higijeni i zdravstvu, te o aktuelnim
doga|anjima kako u svijetu tako i u BiH {to se mo`e vidjeti
kroz ~lanke Sastanak arheologa i antropologa u Sarajevu,
Velike konjske trke u Butmiru 1895. i sl.
Nada je bila posebna po tome {to je u svakom svom broju
sadr`avala umjetni~ke slike, crte`e i fotografije tada{njih
umjetnika J. Garnela, E. A. ^epelin, W. Leo Arndt, L. Lavi},
Anke Lynker, L. Kuba i dr. Da je takvu koncepciju ~asopisa
zamislilo i uredni{tvo vidi se u predgovoru prvog broja Nade.
"Umjetnost je onaj najmo}niji ~inilac, koji uzdi`e du{u ljud-
sku, i mi }emo je za to prigrliti i na{im ~itaocima prikazivati
u svakom vidu, - i u slikama na{ih i stranih slikara umjetni-
ka, i u kajdama pripoznatih kompozitora uz lijepe pjesmi-
ce"11. Zahvaljuju}i toj ideji, danas je u Nadi mogu}e prona}i
vrijedne i rijetke fotografije BiH gradova, poznatih li~nosti i
va`nih doga|aja u BiH i Austro-ugarskoj monarhiji s kraja
19. i po~etka 20. st., te upoznati se sa imenima mnogih
umjetnika toga vremena. Nada je izlazila dva puta mjese~no
od 1895.-1903. g., izdavala ju je Zemaljska vlada za BiH a
{tampana je u Zemaljskoj {tampariji. Urednik od prvog do
zadnjeg broja Nade bio je Kosta Horman. Za Nadu su pisali
Safvet-beg Ba{agi}, Mehmed-beg Kapetanovi}, Ljudevit
Kuba, Jovan A. Du~i}, Fra Grga Marti}, Edhem Mulabdi},
Osman-Aziz, Karlo Patsch, ]iro Truhelka, Ivo Pilar, Mehmed
H. Sejdovi} i mnogi drugi. Za dana{nje istra`iva~e Nada pred-
stavlja neiscrpan izvor za prou~avanje bh kulture i umjetnosti
s kraja 19. i po~etka 20. st. Taj izvor je zamislilo i uredni{tvo
pi{u}e da "Nada nit ho}e da prihva}a, nit ho}e da {iri u nar-
odu drugo, nego ono {to je istinito, dobro i lijepo; samo
zdravu i krepku du{evnu hranu pru`a}e ona narodu."12
Beh
har: listt za pouk
ku i zab
bavu
U predgovoru prvog broja Behara, 1. maj 1900, uredni{tvo
pi{e o nauci i o tome koliko je nauka potrebna ~ovjeku. "Na-
uka je dakle farz (obavezna du`nost za svakog muslimana i
muslimanku a ta nauka obuhva}a sve {to je ~ovjeku potreb-
no da zna"13 Uredni{tvo nagla{ava ~injenicu kako se vreme-
na mijenjaju, kako se od ~ovjeka vi{e tra`i, te kako ~ovjek
treba vi{e znanja i naobrazbe. U `elji da obrazuje ~ovjeka
uredni{tvo predla`e: "Neka dakle "Behar" bude za nas ovo
sredi{te, gdje }emo se sastajati, t.j. gdje }emo mo}i svaki
svoje znanje iznijeti, svaki svoje iskustvo pru`iti svjema
drugim, da se po potrebi okoriste njime"14 Behar, list za po-
5 Isto.
6 Isto.
7 Memija, Minka. Bosanski vjescnici : po~eci {tampe bosanskih musli-
mana. Sarajevo : El Kalem, 1996. Str. 35.
8 Na{im ~itaocima // Nada : pouci, zabavi i umjetnosti. Br. 1,(1895.). Str. 1.
9 Isto.
10 Isto.
11 Isto.
12 Isto.
13 Na{im ~itateljima i suradnicima // Behar : list za pouku i zabavu. Br. 1,
(1900). Str. 1.
14 Isto. Str. 1-2.
BEHAR 96
 PERIODI^NE PUBLIKACIJE

uku i zabavu, izlazio je svakih 15. dana od 1900.-1911. Sas-

tojao se od nekoliko segmenata, Pou~ni ~lanci, dio koji je
obuhva}ao historijske i vjerske teme; Zabavni dio, u kojem
su se nalazile pjesme, pripovijetke i drame, Narodne umo-
tvorine, u kojoj su bile predstavljene mnoge narodne pjes-
me i pri~e; te Kulturne bilje{ke i Sva{tice koje su sadr`avale
vijesti iz svijeta.

Svoj doprinos Beharu dali su H. M. D`emaludin ^au{evi},

Musa ]azim ]ati}, Fehim Spaho, Safvet-beg Ba{agi}
Osman Nuri Had`i}, Edhem Mulabdi}, Osman Aziz, H. Kre-
{evljakovi}, A. Kadi}, [emsi-beg Salihbegovi}, Ljudevit
Dvronikovi} i mnogi drugi. Iza{lo je ukupno 11 godi{ta Be-
hara. Pokreta~i ~asopisa bili su Safvet-beg Ba{agi}, Edhem
Mulabdi} i Osman Nuri Had`i}. Izdava~ i vlasnik bio je
Adem-aga Me{i} a glavni urednici od 1900.-1911. bili su
Safvet-beg Ba{agi}, Edhem Mulabdi}, H. N. D`emaludin
^au{evi}, [emsi-beg Salihbegovi} i Ljudevit Dvornikovi}. Sa
posljednjim godi{tem Behar postaje islamski knji`evni i
kulturni list ~iji je vlasnik i odgovorni urednik dr. Hamid [a-
hinovi} – Ekrem.

U uvodom dijelu devetog godi{ta pod nazivom Na po~etku

IX. Godi{ta uredni{tvo ne{to malo govori i o suradnicima
Behara. "Bio je to mali broj pregaoca ali su svi bili odu{ev-
ljeni za plemenitu stvar"15 Tu se spominju Adem-aga Me{i}
"kao vlasnik lista, kao otad`benik, koji je preuzeo na se du`-
nost, da za slu~aj potrebe za stvar doprinese `rtve iz svog
d`epa"16, te Safvet-beg Ba{agi} za kojeg uredni{tvo ka`e:
"S odu{evljenjem se latio posla. Radio je marljivo i savjesno
za list, te je kao dobar poznavaoc istoka i islama dr`ao list
na lijepoj visini."17 Sa devetim godi{tem, Behar postaje
hrvatski-pou~ni list. Mnoge poznate li~nosti toga vremena
su se odazvali pozivu Behara da sudjeluju u njegovom ure-
|enju, Safvet-beg Ba{agi}, Fehim ef. Spaho, dr. Tugomir
Alaupovi}, Silvije S. Kranj~evi}, dr. Milan Prelog, Osman
Nuri Had`i} i Ivan A. Mili~evi}, Josip Milakovi} i mnogi dru-
gi. "U sveukupnosti svoga djelovanja "Behar" se pokazuje i
kao svjedok strujanja jednog doba i kao sudionik u njihovom
usmjeravanju i oblikovanju; ovaj list je bio ne samo izraz
savremenog knji`evnog `ivota Bo{njaka nego inicijator i
stvaralac njegovog bi}a18"

Gajrett: Glasiilo "Gajretta"", dru{ttva za pottpomaganje

|ak
ka musliimana na srednjiim {kolama

Muslimansko kulturno dru{tvo "Gajret" u Sarajevu je osno-

valo i svoj ~asopis Gajret koji je izlazio u periodu od 1907.-
1941. g. Urednici ~asopisa su bili Edhem Mulabdi}, Mustaj-
beg Halilba{i}, Osman \iki}, dr. Murad Sari}, Avdo Sumbul,
[ukrija Kurtovi}, Abdurezak Bjelavac, Hamid Kuki} i Hamza
Humo. Gajret je sadr`avao ~lanke iz oblasti knji`evnosti,

15 Behar : hrvatski pou~ni list. Br. 1,1908/1909. Str. 1.

16 Isto.
17 Isto.
18 Rizvi}, Muhsin. Behar: knji`evnohistorijska monografija. Sarajevo:
Svjetlost, 2000. Str. 462.

BEHAR 96 17
RIZNICA BO[NJA^KE KULTURE

historije, islama i privrede. Imao je i posebne segmenate,

Narodne umotvorine, u kojem su bile zastupljene narodne
pjesme i pri~e iz narodne knji`evnosti, te Gajretov glasnik
koji je bio posve}en "Gajretu", prosvjetnom i kulturnom
dru{tvu muslimana u BiH. Gajretov glasnik je sadr`avo
informacije o glavnoj skup{tini, imenovanju odbora i pod-
odbora, izvje{taju o radu Glavnog odbora, upravi Gajretovog
konvikta i mnoge druge aktivnosti ovog dru{tva.

Jedan dio Gajreta je nosio naziv i @ivotopisi sa fotografijama

u kojem su se nalazile biografije i fotografije saradnika Gaj-
reta kao i drugih poznatih Bo{njaka toga vremena, Ali-beg
Firdus, Selim-beg [ahinpa{i}, Bekir-beg Tuzli} i dr. Za da-
na{nje istra`iva~e i nau~nike ovaj segment je od posebne
va`nosti i veoma ~esto je u upotrebi. Za Gajret su pisali Mu-
sa ]azim ]ati}, Edhem Mulabdi}, Safvet-beg Ba{agi},
Osman \iki}, A. Hifzi Bjelavac, Osman Nuri Had`i}, Muha-
med Tajib Oki}, Ahmed Muradbegovi} i dr. ^asopis Gajret je
odigrao zna~ajnu ulogu u okupljanju i podsticanju bo{-
nja~kih pisaca. Njegova ure|iva~ka politika je doprinosila
podizanju svijesti o vlastitim knji`evnicima i posebnom knji-
`evnom stvarala{tvu, {to je do{lo do izra`aja u zahtjevima
iznesenim pred Drugi svjetski rat, za uvo|enjem u nastavni
program bo{nja~kih pisaca ravnopravno sa srpskim i
hrvatskim19".

KALENDARI

Kalendari kao godi{nje publikacije, uz podatke o teku}oj ka-

lendarskoj godini, sadr`e i tekstove informativnog, pou~nog
i zabavnog karaktera namijenjeni pripadnicima razli~itih
zvanja i zanimanja. "Kalendari su, po recepciji najnarodnija
knjiga. Oni su to prije svega po svojoj prakti~noj vrijednosti –
bili su mogu}nost za orijentaciju o vremenu i praznicima, a
isto tako i {tivo za pouku i zabavu ~itaocu nesviklom knjizi.
Po{to su izlazili jednom godi{nje, svako je mogao sebi
priskrbiti to zadovoljstvo i tro{ak"20 U biblioteci Bo{nja~kog
instituta nalazi se veoma vrijedna kolekcija kalendara {tam-
panih od po~etka 19. st. do sredine 20. st. Ovom prilikom,
{iroj javnost, predstavit }emo nekoliko zna~ajnih kalendara.
Prvii bosansk
ko-ssrpsk
ki kalendar
Iza{lo je samo jedno godi{te Prvog bosansko-srpskog ka-
lendara 1869. g. sa 58 stranica. Raritetna vrijednost ovog
kalendara ogleda se u tome da je ovo jedan od kalendara iz
perioda Osmanskog carstva u BiH i da je {tampan u Bosan-
skoj-vilajetskoj {tampariji u Sarajevu koja je bila nastavak
Pe~atnije I. K. Soprona. Urednik kalendara bio je Jovan R.
D`ini}. Kalenadr sadr`i kalendarski dio u kojem su pri-
19 Zahirovi}, Mirna. Doprinos kulturno-prosvjetnog muslimanskog dru{tva
"Gajret" u razvoju {kolstva, nauke i kulture u Bosni i Hercegovini od 1903.
do 1949. godine. Mostar : IC {tamparija, 2008. Str. 111.
20 Memija, Memija: Bosanski vjesnici: po~eci {tampe kod bosanskih musli-
mana. Sarajevo: El-Kalem, 1996. Str. 93.
kazane godine zna~ajnih doga|anja, po~eci godi{njih doba,
pokretne svetkovine. Kalendarski dio je podijeljen na novi i
stari, po novom i starom ra~unanju vremena i namijenjen je
pravoslavcima i katolicima. Pored kalendarskog dijela mogu
se na}i i informacije o tome kada su se odr`avali va{ari i
pazari po gradovima u BiH. Zatim, infomacije o tome da su
po{iljke pisama i amaneta i{le iz Sarajeva svakog utorka u
podne za Carigrad, Rumeliju, Sjenicu, Novi Pazar i Vi{egrad
i svakog ~etvrtka za Banja Luku, Biha}, Travnik i druge gra-
dove u BiH. U kalendaru se mogu na}i i informacije kolike su
po{tanske takse za pisma. Pored informacija o po{ti pri-
kazane su i takse za telegraf i da telegrafije ima u Sarajevu,
Mostaru, Zvorniku i Bijeljini. Na kraju kalendara mo`e se
pro~itati i ~lanak Du{evno ljekarstvo sa uputstvima i savjeti-
ma o zdravlju. Taj segment }e biti veoma ~esto zastupljen i
u drugim kalendarima kasnijih godina.
Bo{njak
k
Kalendar Bo{njak po~inje sa izla`enjem 1883. g. sve do
1918. g., {to je ukupno 36 godi{ta. Izdavala ga je Zemaljska
vlada u Sarajevu. Prvi dio Bo{njaka je kalendarski dio koji
se sastoji od godi{njeg kalendara za rimo-katolike, isto~no-
pravoslavne, muslimane i Jevreje. Za svaki mjesec se daju
upute kako se pona{ati i odijevati: ”Ko ho}e u aprilu da bude

18 BEHAR 96

zdrav, valja da veoma pazi na to, kako se odijeva. Od reume
i nazime ~uva donja vunena ili pamu~na ko{uljica. Ko pogje
u slobodu, neka ne sjeda u travu ili na studen kamen. Ko
brzo hoda, neka snimi gornji kaput prije, nego {to se zagri-
jao”21. Kalendarski dio se sastoji i od op}ih informacije o
teku}oj godini: koliko ima dana, koja je planeta vladaju}a,
koji su pomi~ni praznici i sveci po pashaliji, kada su postovi
za rimokatolike i pravoslavne, kada su po~eci godi{njih do-
ba, pomra~enja u godini i kakav je op}enito karakter godi-
ne. Prikazano je i rodoslovlje kraljevske ku}e cara Franje
Josipa I.
Drugi dio kalendara je Zabava i pouka u kojem se mogu na}i
~lanci o historiji BiH, obi~ajima, savjetima za zdravlje i za
doma}u privredu. Mogu se na}i tako|er i prakti~ne infor-
macije kolike su vrijednost kupona na te~ajnoj listini ubilje-
`enih dr`avnih i privatnih zajmovnih papira. Ili koliki je tarif
za telegrafske korespondence u BiH. Jedan od najva`nijih
segmenata Bo{njaka, po ~emu je ovaj kalendar i danas ve-
oma aktuelan i nezaobilazan izvor, jeste dio koji nosi naslov
[ematizam svijeh oblasti u Bosni i Hercegovini. [ematizam
je podijeljen na odsjeke a svaki odsjek na politi~ke i porez-
ne oblasti. Pa je tako prvi odsjek Bosanskohercegova~ka
zemaljska uprava; drugi: Sabor BiH; tre}i: Vjerozakonske
21 Bo{njak. 1895. Str. 13.
BEHAR 96
PERIODI^NE PUBLIKACIJE
oblasti i zavodi podijljene na rimo-katolike, muslimanske,
pravoslavne; ~etvrti: Vojna zapovjedni{tva i oblasti; peti:
Gradske op}ine u BiH; {esti: Trgova~ka i obrtni~ka komora
za BiH u Sarajevu; sedmi: Iskaz postoje}ih dru{tava u BiH i
osmi: Iskaz novina i ~asopisa {to izlaze u BiH. [ematizam je
donosio statisti~ke podatke iz svih odsjeka po upravama i
gradovima {to je danas od velike koristi za nau~ne istra-
`iva~e.
Bosniisch
her Botte – Bosansk
ki glasniik:
Uniiversal-H
Hand und Adressb buchh fur Bosniien-H
Hercegoviina
Bo{njak i Bosanski glasnik izdavala je Zemaljska vlada za
BiH. Oba kalendara imaju vrlo sli~an ako ne i isti sadr`aj.
Ipak, mora se re}i da se oni razlikuju u svojoj namjeni.
Bo{njak je bio vi{e narodni kalendar, namjenjen za sve gra-
|ane, kao zabavni kalendar, posebno u prvim godinama
svoga izla`enja. Mada je u kasnijim godinama Bo{njak sve
manje sadr`avao tekstove zabavnog karaktera, te [emati-
zam svih oblasti u BiH i drugi statisti~ki podaci postaju nje-
govi jedini i najva`niji elementi. Sa druge strane, Bosanski
glasnik je od po~etka adresar sa administrativnim i drugim
statisti~kim podacima o BiH namjenjen za trgovce i dr`avne
slu`benike. Izlazio je od 1900. g. Do 1918. g. Bio je podije-
19
RIZNICA BO[NJA^KE KULTURE
ljen na dva odjela {to je jasno nazna~eno do detalja u sa-
mom sadr`aju, te se mo`e re}i da je bio jedan od najbolje
organiziranih i ure|enih kalendara.
U prvom odjelu se nalaze: kalendarski dio koji se sastoji od
informacija kakva }e biti godina koja slijedi, najva`nijim da-
tumima u godini, datumima godi{njih doba, i godi{njeg ka-
lendara za katolike, protestante, pravoslavne, muslimane i
Jevreje.
Na kraju kalendarskog dijela nalaze se najva`niji datumi za
sve konfesije i koliko dana traju praznici. U prvom odjelu ta-
ko|e se mogu prona}i i informacije o iznosu po{tanskih i te-
legrafskih taksi unutar BiH i sa inostranstvom, cijene voznih
karata po osobi i klasama u vozovima izra`ene u helerima i
godi{nji sajmovi u gradovima BiH. U drugom odjelu nalazi se
Adresni priru~nik za BiH. Prikazuje se karta BiH, njena
povr{ina i daje se broj koliko je muslimana (muhameda-
naca), rimo-katolika, isto~no-pravoslavnih, Jevreja, evan|e-
lista i dr. nastanjeno u BiH uz podatke o nastanjenim ku}a-
ma, broju bosanskih mjesta i povr{ini obra|ene zemlje.
20
Drugi odjel, pored uvoda, se sastoji od sedam Odsjeka. Prvi
odsjek je Bosansko-hercegova~ka zemaljska uprava koja
se sastoji od Centralne uprave, Odjeljenja zemaljske vlade,
Vrhovnog suda i Okru`ne oblasti. Drugi odsjek je [emati-
zam u BiH porazmje{tanih trupa i vojenih zavoda. Tre}i ods-
jek su Vjerozakonske oblasti i Konzulat. ^etvrti odsjek su
Banke, {tedionice i zavodi za osiguranja. Peti odsjek je
[ematizam bosansko-hercegova~kih proizvoda (industrija).
Peti odsjek su Mjesta i sedmi odsjek je Alfabetski imenik za
svih 6 Odsjeka. U drugom dijelu se mo`e na}i i Alfabetski
popis firmi u BiH i u Be~u koje se posebno preporu~uju za
svaku nabavku.
Narodna uzdaniica
Narodna uzdanica je izlazila neprekidno od 1933. do 1945.
g., a izdavao je Glavni odbor Muslimanskog kulturnog dru{-
tva "Narodna uzdanica" u Sarajevu.
U kalendarskom dijelu Narodne uzdanice nalazi se kalendar
sa vaktijom sa ra~unanjem vremena na ala turka i ala franka.
Tu su tako|er prikazani i znameniti dani u godini i va`niji datu-
mi kr{}anskih i islamskih blagdana kao i po~eci godi{njih
doba. U Narodnoj uzdanici mogu se na}i ~lanci o historiji BiH,
kulturnoj historiji, gradovima, znamenitim Bo{njacima, isla-
mu, medicini, bolestima i lijekovima, pedago{ki ~lanci,
knji`evni tekstovi (pri~e, drame) tada{njih aktuelnih pisaca, o
zemljoradnji, sto~arstvu, peradarstvu, p~elarstvu. I u ovom
kalendaru mogu se na}i slike poznatih Bo{njaka, gradova i
znamenitih gra|evina u BiH i inostranstvu koje su tekstualno
obja{njene na kraju kalendara. Mo`e se re}i da je Narodna
uzdanica posebna i po tome {to sadr`i raznovrsne teme i nije
usko vezana samo za kalendarski dio, te se mo`e istaknuti da
je svojim ~lancima postepeno izlazila iz okvira kalendara.
Svako godi{te Narodne uzdanice je donosilo najnovije vijesti
o dru{tvu ”Narodna uzdanica”, godi{njoj skup{tini, izvje{-
tajima, prihodima i rashodima i stipendistima dru{tva. Na
kraju Narodne uzdanice {tampane su razne reklame kao i u
drugim kalendarima. Na kraju tekstova ~esto se nalazila
kratka reklamna poruka Poma`ite ”Narodnu uzdanicu”.
IZBOR IZ EMIGRANTSKE [TAMPE
U posebnoj zbirci Emigrantika biblioteke Bo{nja~kog insti-
tuta nalazi se emigrantska {tampa koja je nastajala u emi-
graciji od Prvog svjetskog rata do agresije na BiH, te nas-
tavila sa izla`enjem i do danas. Rije~ je o raritetenim prim-
jercima koji sadr`e aktuelne doga|aje iz domovine emig-
ranata, te promjene i pojave u samoj emigraciji, {to dovodi
do sve ve}e zainteresiranosti dana{njih istra`iva~a da pi{u
o tome. Kroz emigrantsku {tampu istra`iva~i se mogu
upoznati sa razli~itim politi~kim strujama koje su djelovale
u emigracij i va`nim doga|ajima iz Jugoslavije vi|ene o~ima
emigranata. Ovom prilikom predstavljamo dva emigrantska
~asopisa iz zbirke Emigrantika.
BEHAR 96

Bosansk
ki pogledii
U predgovoru prvog broja Bosanskih pogleda, 1955. g., pod
naslovom Uz prvi broj ovog ~asopisa, uredni{tvo pi{e o razloz-
ima osnivanja Bosanskih pogleda. "Na bosanskoj vjetrome-
tini, ~ini se, mogli bi se – ako u tome pravcu bude potrebnih
nastojanja – najprije razvedriti zamagljeni vidici, koji tako
uporno onemogu}uju, da se u na{em `ivotnom prostoru pro-
na|e i ustoli~i ^ovjek kao jedino dostojna okosnica nacional-
nih nastojanja i pregnu}a. Zato }e misao-vodilja ovog ~asopi-
sa biti slu`ba ^ovjeku bez obzira na njegovo porijeklo i njego-
vo vjersko osvjedo~enje22". Osniva~i i urednici Bosanskih pog-
leda, ~asopisa za kulturno-socijalne probleme bili su Adil Zul-
fikarpa{i} i Smail Bali}. Prilog prvom broju dali su Muhamed
Pilav, Mons. Pavao Jesih, Du{an Kr{i}, Husref Ba{agi}, Tat-
jana Zulfikarpa{i} i Adil Zulfikarpa{i}.
Sadr`aj ~asopisa sastojao se od ~etiri segmenta, ^lanci,
Kritike i osvrti, Bilje{ke i Dokumentarnio dio. U ^lancima se
mogu izdvojiti tri teksta, Bosna i Hercegovina u svjetlu stati-
sti~kih podataka autora Adila Zulfikarpa{i}a, Sudbina mus-
limanskog tiska i prosvjete u Bosni i Hercegovini autora
Smaila Bali}a, te ~lanak o Polo`aju `ene u Bosni i Herce-
govini koji je napisala Tatjana Zulfikarpa{i}. U 1955. g. iza-
BEHAR 96
PERIODI^NE PUBLIKACIJE
{ao je prvi i jedini broj Bosanskih pogleda. Nekoliko godina
kasnije, 1960. g., osniva~i i urednici Adil Zulfikarpa{i} i
Smail Bali} ponovo pokre}u Bosanske poglede, nezavisni
list muslimana Bosne i Hercegovine u iseljeni{tvu.
^asopis je izlazio u skromnom izdanju i ru~no je umno`avan
sve do 1967. g. Bio je politi~ko-kulturnog karaktera i u svom
sadr`aju imao je rubrike Vijesti iz domovine, Kroz koministi~ki
{tampu, Kritike i prikazi, Pitanja i odgovori, te rubriku Mali
leksikon. Svaki broj se sastojao od politi~kih osvrta iz SFRJ,
prikaza izdatih knjiga, te biografija poznatih Bo{njaka, opisa
va`nih doga|aja iz historije BiH i opisa spomenika kulturnog
naslje|a. U rubrici Kritike i prikazi predstavljeni su zna~ajni
osvrti o knjigama {tampanim u emigraciji koji danas imaju ve-
liku va`nost u prou~avanju pisane rije~i u emigraciji. Odgo-
vornost oko ~asopisa, ispisivanje teksta na pisa}oj ma{ini,
umno`avanja tekstova, redakcije ~asopisa, korespondencije,
pakovanja i slanja ~asopisa, u potpunosti se odvijala preko
urednika. Pored urednika, za Bosanske poglede su pisali
22 Zulfikarpa{i}, Adil; Bali}, Smail. Uz prvi broj ovog ~asopisa // Bosanski
pogledi : ~asopis za kulturno socijalne probleme. Br. 1,(1955). Str. 3.
21
RIZNICA BO[NJA^KE KULTURE
Teufik Velagi}, Husein Metiljevi}, Omer Zuhri}, Haris Korkut,
[ukrija Kurtovi}, Ishak Imamovi}, D`emal Ibrahimovi}, Hu-
sein Vite{ki}, Izet Serdarevi}, Be}ir Tanovi}, Besim Veli},
Selma Teskered`i}, Hasan Karachi i mnogi drugi.
"Pod pseudonimom Sulejman Dautbegovi} pisao je Omer
Kajmakovi}, biv{i narodni poslanik. Safet Hori} koji je radio u
Hagu i Kopenhagenu kao trgova~ki ata{e pisao je pod pseu-
donimom dr. H. Filipovi}. Bilo je jo{ autora koji su se javljali
pod razli~itim pseudonima, kao {to su M.H. Stupac {to je bio
pseudonim knji`evnika, Alije Nametka, zatim dr. Du{an Kr{i}
kao pseudonim jednog novinara u Sarajevu, i drugi"23. Bo-
sanski pogledi su sadr`avali tekstove o aktuelnim pitanjima
iz politi~kog i kulturnog `ivota u BiH i Jugoslaviji. "Bo{nja~ka
emigracija je putem "Bosanskih pogleda" izbjegla najve}u
opasnost svake emigracije, a to je gubitak kontakata sa raz-
vojem i stvarno{}u u zemlji iz koje je potekla24".
Pregled listtova
Pregled listova poznat jo{ i kao Bilten informacija, predstavlja
bilten vi{ednevnih i informacija o jugoslovenskim pitanjima u
Austro-Ugarskoj monarhiji. Izlazio je u periodu od 1915. –
23 Imamovi}, Mustafa. Bo{njaci u emigraciji : monografija bosanskih pogle-
da 1955-1967. Sarajevo : Bo{nja~ki institut Zurich - Odjel Sarajevo, 1996.
Str. 159-160.
24 Isto. Str. 346.
22
1918. u @enevi i izdavao ga je Jugoslovenski novinarski ured.
Njegovim informacijama se koristilio uredni{tvo Jugosloven-
skog glasnika koji su ga koristili kao bilten informacija o jugo-
slovenskim de{avanjima u Austro-Ugarskoj monarhiji prika-
zanih u srpskim i hrvatskim novinama. Iz pisma Jugosloven-
skog novinarskog ureda u @enevi upu}enog Jugoslovenskom
glasniku, koji je {tampan kao uvod samog lista, mo`e se vidjeti
da Jugoslovenski novinarski ured daje upute Jugoslovenskom
glasniku kako da koriste informacije. "Danas Vam {aljemo
ve}u zalihu vesti, koje Vi izvolite upotrebiti postepeno i u vi{e
dana." Pregled listova je izlazio neredovito, dan za danom,
svaki drugi dan, za sedam ili vi{e dana, u zavisnosti od toga
koliko je informacija bili prikupljeno.
LITERATURA
Monografske publikacije
Imamovi}, Mustafa. Bo{njaci u emigraciji: monografija
Bosanskih pogleda 1955. -1967. Sarajevo: Bo{nja~ki
institut Zürich – Odjel Sarajevo, 1996.
Memija, Minka. Bosanski vjescnici: po~eci {tampe bosan-
skih muslimana. Sarajevo: El Kalem, 1996.
Pejanovi}, \or|e. Bibliografija {tampe Bosne i Hercegovine
1850.-1941. Sarajevo: Veselin Masel{a, 1961.
Rizvi}, Muhsin. Behar: knji`evnohistorijska monografija.
Sarajevo: Svjetlost, 2000.
Zahirovi}, Mirna. Doprinos kulturno-prosvjetnog musli-
manskog dru{tva "Gajret" u razvoju {kolstva, nauke i
kulture u Bosni i Hercegovini od 1903. do 1949. godine.
Periodi~ne publikacije
Behar: list za pouku i zabavu
Bosanski pogledi: ~asopis za kulturno-socijalne probleme
Bosanski pogledi: nezavisni list muslimana Bosne i Herce-
govine
Bosanski prijatelj: ~asopis sader`avaj}i potriebite koristne
i zabavne stvari.
Bosnischer Bote – Bosanski glasnik: Universal-Hand und
Adressbuch fur Bosnien-Hercegovina
Bo{njak: kalendar
Gajret: glasilo "Gajreta", dru{tva za potpomaganje |aka
muslimana na srednjim {kolama
Nada: pouci, zabavi i umjetnosti
Narodna uzdanica: kalendar
Pregled listova: bilten informacija
Prvi bosansko-srpski kalendar
BEHAR 96

Stara i rijetka knjiga
(Izbor iz specijalnih zbirki)
Pi{e: Narcisa Puljek-Bubri}
U okviru specijalnih zbirki biblioteke
Bo{nja~kog instituta – Fondacije Adila
Zulfikarpa{i}a nalazi se posebna ko-
lekcija stare i rijetke knjige {tampane
od 16. st. do po~etka 19. st. Rije~ je o
publikacijama koje spadaju u raritetne
kolekcije zbog svog zanimljivog sadr-
`aja, prijevoda, posebnog izdanja, rijet-
kosti i starosti. Radi se o kolekciji me-
|unarodnog karaktera u kojoj se na-
laze djela stranih autora pisana na la-
tinskom, arapskom, njema~kom, fran-
cuskom i ma|arskom jeziku. Zanim-
ljivo je spomenuti da kolekcija sadr`i
najstarije {tampane knjige poslije in-
kunabula, cinquecentine, {tampane u
16. st. Zahvaljuju}i bri`ljivom i dugogo-
di{njem prikupljanju knji`ne gra|e
gosp. Adila Zulfikarpa{i}a i supruge Tat-
jane, kolekcija stare i rijetke knjige da-
nas sadr`i zanimljiva i rijetka djela his-
torijske, putopisne, religijske i prane li-
terature koja broji oko 5000 biblio-
te~kih jedinica. Ovom prilikom {iroj
javnosti }emo predstaviti nekoliko za-
nimljivih izdanja.
16. stolje}e
1590.
Szentt Bibliia az az (prvi dio, Stari zavjet)
i Az szentt Bibliianac masodiic resze
(drugi dio, Novi zavjet).
Predstavljaju prvi prijevod Biblije na
ma|arski jezik u prijevodu Karolyi
Ga{para, ma|arskog teologa, (1529.-
1591.). 1586. g. Karoly Ga{par je po~eo
sa prijevodom cijele Biblije uklju~uju}i
i apokrife na ma|arski jezik. Zavr{io je
prijevod uz pomo} drugih biblijskih fi-
lologa. Biblija je {tampana 1590. g. u
gradu Vizsoly (Ma|arska) u 800 prim-
jeraka i prva je cjelovita ma|arska ver-
zija Biblije poznata i kao Vizsoly Biblija
BEHAR 96
i Karoli Biblija. Biblija ima 2412 strani-
ca i sastoji se od tri svezka. Prvi svezak
obuhva}a prvih 28 knjiga Starog zavje-
ta i obiman Ga{parov predgovor pos-
ve}en eminentnim li~nostima i plemi-
}ima. Drugi svezak sadr`i preostale
knjige Starog zavjeta dok je tre}i sve-
zak Novi zavjet uklju~uju}i i veliku pre-
savijenu stranicu rodoslovlja Isusa (Ise
a. s.).
1595.
Ogier Ghislen de Busbecq: Legattions
Turciica. Frankfurt, 1595.
Djelo poznato kao Turska pisma, ob-
javljeno je u Frankfurtu 1595. g. Autor
djela je Ogier Ghislen de Busbecq,
(1522.-1592.), flamanski diplomata,
STARA I RIJETKA KNJIGA
pisac i poznavalac ljekovitog bilja.
Ogier Ghislen de Busbecq je bio amba-
sador svetog Rimskog carstva na
Visokoj porti Sulejmana Veli~anstve-
nog u periodu od 1555.-1556. g. Tokom
svog boravka u Istanbulu napisao je
svoje najbolje djelo pod nazivom Tur-
ska pisma u kojima je pisao o svojim
iskustvima na dvoru Sulejmana Veli-
~anstvenog, o osmanskoj vje{tini rato-
vanja, isti~u}i njihovu strpljivost, sa-
moodricanje, {tedljivost i spremnost
kao prednosti u odnosu na vojsku nje-
gove zemlje koja ima luksuzne navike,
neposlu{ne vojnike i iscrpljene resur-
se. Pisma predstavljaju sa`et pregled
njegove li~ne korespondencije sa pri-
jateljem i kolegom, ma|arskim diplo-
matom Nicholasom Michaultom, te
detaljan opis biljnog i `ivotinjskog svi-
jeta koji je Busbecq imao prliku pro-
u~avati tokom svog boravka u Istan-
bulu. Prvi put su objavljena 1588. g. u
Parizu, a do 1700. g. do`ivjela su dva-
deset izdanja na sedam jezika.
17. stolje}e
1625.
Al-Makin: Hiisttoriia Saraceniica.
Leiden, 1625.
Al-Makin (George Elmacin (Girgis Al-Ma-
kin) - Ibn Al ‘Amid ),
(1223.-1273.), je egipatski koptski kr{-
}anski histori~ar koji je napisao hro-
nologija svijeta u dva dijela pod nazivom
Blagoslovljena zbirka. U prvom dijelu,
hronologija svijeta je prikazana od Ada-
ma (Adema a.s.) do vizantijskog cara
Heraklija I, 610. g. Drugi dio je izdat pod
nazivom Historia Saracenica od vreme-
na Muhammeda a.s. do 1260. g. Histo-
ria Saracenica je djelo izvedeno od per-
zijskog pisca Al-Tabarija i koristili su ga
23
RIZNICA BO[NJA^KE KULTURE
kasniji muslimanski i kr{}anski pisci.
Djelo je objavljeno na arapskom i latin-
skom jeziku u Leidenu 1625. g. i pred-
stavlja prvi prijevod arapskog teksta
toga vremena. Latinska verziju je pre-
veo Thomas Erpenius (Thomas van Er-
pe), holandski orijentalista (1584.-
1624.). Ibn Khaldun, u svojoj historiji na-
24
vodi Al-Makinovo djelo kao opse`no
djelo u prikazivanju biblijskih figura. Ne
postoji potpuno {tampano izdanje oba
dijela. Postoji rukopis kompletnog teks-
ta kao i rukopisi svakog dijela pojedina-
~no. Jedan primjerak najstarijeg, pot-
punog i kompletnog rukopisa, nalazi se
u British Library.
1664.
Maurer Caspar: Turk
kisch
he Chroniica,
Nürnberg, 1664.
M. Casparum je njema~ki histori~ar i
autor 7 historijskih djela koja su objav-
ljena u periodu od 1655.-1687. g. Pored
njegovog djela Turkische Chronica (Nü-
rnberg, 1664.) mogu se spomenuti i dru-
ga djela: Chronica Viennense, (1664.);
Ungarische Chronica (Nürnberg, 1662.);
Kleine Cosmographia itd.
1677.
Benedictus Carpzovius: Practticae
novae Imperiialiis Saxoniicae rerum
criimiinaliium. Wittenberg, 1677.
Benedict Carpzovius, (1595.-1666.), ve-
oma poznat i utjecajan njema~ki advo-
kat, ~lan Vrhovnog suda i profesor Uni-
verziteta u Leipzigu, objavio je knjigu
Practicae novae Imperialis Saxonicae
rerum criminalium u Wittenbergu 1677.
g. Knjiga predstavlja najva`nije djelo Be-
nedicta Carpzoviusa o carskom saxon-
skom kaznenom pravu.
[tampana je u 18. izdanja u periodu od
1646.-1758. g. na latinskom jeziku. Na-
lazi se u 13 biblioteka {irom svijeta.
1677.
Marcii-ZZuerii boxh
hornii chronologiia
praeciipuorum uniiversii orb bis
imperiiorum, regnorum,
priinciipattuum, rerumque pub bliicarum
orttus, muttattiones, azque occasus
desiignas ediita atque Pluriimiis
Addiitioniibus & Conttinuattione ufque in
praeffenttem annum auctta. Bautzen, 1677.
Marcus Zeurius van Boxhorni je autor
Hronologije cijelog svijeta koja je objav-
ljena u Bautzenu, 1677. g. Djelo nije ob-
javljeno za Boxhornijevog `ivota nego je
izdato naknadno, kada ga je priredio i
izdao Daniele Hartnack, njema~ki eva-
ngelisti~ki sve}enik. Marcus Zuerius
van Boxhornii, (1612.-1653.), je bio dan-
ski u~enjak i profesor na Univerzitetu u
Leidenu. Poznat po tome {to je otkrio
sli~nosti izme|u indo-evropskih jezika i
pretpostavio postojanje primitivnog je-
zika koji je nazvao Scythian. U svoju hi-
potezu je uklju~io danski, gr~ki, latins-
ki, perzijski, njema~ki, slavenski, kelts-
ki i balti~ke jezike.
BEHAR 96
 STARA I RIJETKA KNJIGA

1696.
Stephano de Werbocz: Corpus juriis
Hungariicii: seu Decrettum generale,
inclytti regnii Hungariiae. Trnava, 1696.

Kompilacija propisa i naredbi ma|ars-

kog zakona na latinskom jeziku od 11.
st. Dva volumena Corpus Juris Hunga-
rici predstavljaju kolekciju ma|arskog
obi~ajnog prava koji je objavljen u {tam-
panoj verziji 1517. g. Corpus Juris Hun-
garici je ostao popularan i utjecajan pra-
vni izvor u Ma|arskoj sve do Drugog
svjetskog rata. Autor, Stephano de Wer-
bocz, (1458.-1542.), bio je dr`avnik i pra-
vnik ~ija se kodifikacija ma|arskog za-
kona koristila vi{e od 400. g.

18. stolje}e

1731.
Ambrogio Calepino: Septtem
liinguarum Calepiinus hoc estt lexiicon
lattinum, Variiarum linguarum
intterprettattione adjectta in usum
semiinariii Pattaviinii. Padova, 1731.

Sedmojezi~ni rje~nik latinskog jezika

koji je imao 12. izdanja u periodu od
1726.-1758. g. na latinskom i talijan-
skom jeziku, a nalazi se u 42 biblioteke
u svijetu. Autor rje~nika je Ambrogio
Calepino, (1450.-1510.) talijanski leksi-
kograf, poznat po tome {to je napisao
prvi moderni latinski rje~nik. Njegova
izdanja rje~nika objavljivana su do kraja
18. st. Ambrogio Calepino je bio uzor
mnogim drugim leksikografima {to je
vidljivo u tome da je naziv Calepinus bio
sinonim za rje~nik ili leksikon.

1750.
Abbe Francois Augier de Marigny:
Hiisttoiire des Arab
bes sous le
gouvernementt des caliifes. Pariz.
1750. g.

Knjiga o historiji halifa od vremena Mu-

hammeda a.s., 629. g. do tatarskog os-
vajanja Bagdada 1258. g. [tampana je u
Parizu 1750. g. Autor je Abbe Francosi
Augier de Marigny, (1670.-1762.), fran-
cuski orijentalista i histori~ar. Knjiga je
objavljena prvi put u Parizu 1750. g. u
~etiri toma i sadr`i dug uvod o ranijim
radovima Herbelota, Rollina and Rena-
udota, genealo{ke i hronolo{ke tabele i
obja{njenja. Ovim djelom je bio inspriran
i Napoleon Bonaparte koji je ujedno bio
fasciniran Bliskim istokom.
1757.
Carl Anton Martini: Ordo histtoriiae
iuriis civiiliis praelecttioniibus Insttituttio-
num praemiissus atque in usum
audiitoriii vulgattus. Be~ i Prag, 1757.
Djelo o gra|anskom zakonu koje je na-
piso Karl Anton von Martini, (1726.-

BEHAR 96 25
RIZNICA BO[NJA^KE KULTURE
1800.), predsjednik Vrhovnog suda u dva
mandata i univerzitetski profesor pri-
rodnog prava u Be~u. Martini je pred-
stavio temeljne doktrine prirodnog pra-
va koje je sproveo austrijski car Josip II.
Zajedno sa Franzom von Zeillerom bio je
glavni sastavlja~ gra|anskog zakona
Austrije koji se koristio i u drugim zem-
ljama Austro-ugarske monarhije. Zakon
je moderniziran tokom Prvog svjetskog
rata, te se smatra osnovom gra|anskog
zakona u Austriji danas.
1772.
Diie türk
kisch
he Bibel, oder der Koran.
Frankfurt, 1772.
Prijevod Kur’ana sa arapskog na nje-
ma~ki jezik koji je izradio M. David Frie-
derich Megerlin, (1698.-1750.), evange-
listi~ki sve}enik. Megerlinov prijevod
Kur’ana se ogleda u gre{kama u prije-
vodu, neki ajeti su vrlo slobodno preve-
deni, te podijeljeni na pogre{an na~in.
Za Kur’an Megerlin daje naziv Turska
Biblija ostavljaju}i dojam da je to poseb-
na sveta knjiga samo za Osmanlije i imi-
tacija Biblije. Razlog tome je namjera
prevoditelja da prika`e opasnost kojom
prijeti Osmansko carstvo. Va`nost ovog
prijevoda ogleda se u tome da je to prvi
26
prijevod Kur’ana sa arapskog na njema-
~ki jezik.
1775.
Ioannes Augustus Bach: Hiisttoriia
iuriisprudenttiae Romanae. Leipzig,
1775.
Tre}e izdanje o historiji Rimskog pra-
va. Autor je Ioannes Augustus Bach,
(1721.-1758.), njema~ki histori~ar pra-
va, profesor historije prava na Univer-
zitetu u Leipzigu.
1776.
Filip Lastri}: Epiitome vettusttattum
bosnensiis proviinciiae. Ankona, 1776.
Drugo dopunjeno izdanje.
Pregled starina Bosanske provincije je
djelo o Bosanskoj provinciji, njenom na- menata i pre{ao na znanstvenu povi-
stanku, sastavu, povlasticama i pokloni- jest"3.
ma koje je primala, poru{enim samo-
stanima, popisima vikara, provincijala i
biskupa, te o Bosni i bosanskim kraljevi- 1781.
ma. Autor djela je O. Filip iz O~evije, Filip Luka Vladimirovi}: De regno Bosniiae
Lastri}, (1700.-1783.), bosanski franje- ejusque intteriitu narrattio histtoriica.
vac koji je do svoje "duboke starosti Accediit De Naronensii urb be ac civiitatte
aktivno sudjelovao u politi~kom, crkven- pars alttera. Item De laudiibus inclyttae
om i kulturnom `ivotu Bosne"1. Za `ivota ac periillusttriis famiiliiae comiitum
Filipa Lastri}a djelo je {tampano u tri iz- attque equiitum Vladiimiiroviich h pars
danja. Prvo izdanje u Veneciji terttia, aucttore Prudenttio Narenttino
1762. g., drugo dopunjeno izdanje [i.e. Lukka Vladiimiirovii} ]. Venecija.
u Veneciji 1765. g., te tre}e pro{i- 1781. g.
reno izdanje u Ankoni 1776. g.
Ovom prilikom va`no je spomenu- De regno Bosniae ejusque interitu na-
ti i posebno poglavlje knjige pod rratio historica je djelo o bosanskom
nazivom Popis pisaca Bosanske kraljevstvu, popisu plemstva kao i po-
provincije koji se sastoji od osam- rijeklu roda Vladimirovi}a autoraa Lu-
naest imena, pisaca iz Bosne, te ke Vladimirovi}a, (1718.-1788.), franje-
predstavalja "jedan od prvih bibli- vca, koji spada me|u prve pisce bosa-
ografskih zapisa o literarnoj djela- nskog kraljevstva. ^esto se nazivao
tnosti bosansko-hercegova~kih Neretvaninom i imao je razli~ite pseu-
ljudi"2. U Popisu je mogu}e na}i i donime, jedan od pseudonima je Pru-
sva djela koje je Filip Lastri} na- dentio Narentino.
pisao do 1776. g. Svojim djelom
Pregled starina Bosanske provin- Za Luku Vladimirovi}a pi{e se i da je
cije Filip Lastri} postao je za~etnik "Pisac djela skromne literarne vrijed-
moderne bosanske historiografi- nosti, povjesni~ar ~ije podatke valja
je. On se prvi uspio uzdi}i iznad lje- uzeti s rezervom, poznavalac ljekovitih
topisa, memoara, redanja doku- trava ili tek sakuplja~ recepata “Pu~ke
1 Lastri}, Filip. Pregled starina bosanske provincije. Sarajevo: Veselin Masle{a, 1977.
Str. 7.
2 ^uli}, Branko. Catalogus scriptorum Bosnensis provinciae Filipa Lastri}a iz 1765. g. //
Vjesnik bibliotekara Hrvatske. 14, 1-2, (1968.). Str. 41.
3 Lastri}, Filip. Str. 38.
BEHAR 96

medicine”, koji je svojim razmi{ljanjima bio ispred vremena u
kojem je `ivio..."4 Pisao je na latinskom, italijanskom i hrvat-
skom jeziku.
Autor je knjige Likarie priproste (Venecija, 1775. g.) u kojoj
su sadr`ane upute za pravljenje narodnih lijekova i ~ajeva
na hrvatskom jeziku koje "i danas ponajvi{e privla~e svojim
sadr`ajem"5
LITERATURA
1. Almodovar, Antonio. Cardoso, Jose Luis. A History of Portuguese
Economic Thought. London: Routledge, 1998. Str. 125.
2. The Baheyeldin Dynasty. Biography: Georgius Elmacinus – Ibn
Al’Amid http://baheyeldin.com/biography/elmacin.html
28.10.2010.
3. Bar, Carl Ludwig von. A History of continental criminal Law.
Str. 307. http://books.google.ba/books?id=YoEBa-
ear_sC&pg=PA227&lpg=PA227&dq=practicae+novae+imperi-
alis+saxonicae+rerumcriminalium&source=bl&ots=x6VnzWIV
MA&sig=FmhoGk89Wex2f_Onf-
u1QR7QZcs&hl=hr&ei=oPW_TIegHemR4gbu8sSCDQ&sa=X&o
i=book_result&ct=result&resnum=1&ved=0CBYQ6AEwAA#v=
onepage&q&f=false 28.10.2010.
4. Biographisch-Bibliographisches Kirchenlexikon.
http://www.kirchenlexikon.de/k/karolyi_g.shtml 28.10.2010.
5. Bulletin 2008. National Szechenyi Library.
http://epa.oszk.hu/00800/00886/00008/pdf/bulletin_2008.pdf
28.10.2010.
6. ^uli}, Branko. Catalogus scriptorum Bosnensis provinciae
Filipa Lastri}a iz 1765. g. Str. 41. Vjesnik bibliotekara
Hrvatske. God. 14, 1968. Br. 1-2.
7. Encyclopaedia Britannica. Vol. 4. Botha-Carthage. Chicago:
Encyclopaedia Britannica, 1967. Str. 466.
8. Forster, C. T. Daniel, F. H. B. The Life nad Letters of Ogier
Ghislen de Busbecq. Vol. 1. // Moder History Sourcebook:
Ogier Ghiselin de Busbecq: The Turkish Letters, 1555-1562.
http://www.fordham.edu/halsall/mod/1555busbecq.html
26.10.2010.
9. Goowin, Jason. Ottoman Impressions. // Cornucopia: The
magazin for connoisseurs of Turkey.
http://www.cornucopia.net/abouttl.html 24.10.2010.
10. Lastri}, Filip. Pregled starina bosanske provincije. Sarajevo:
Veselin Masle{a, 1977.
11. Law two dozen books Pickering & Chatto. http://www.picker-
ing-chatto.com/PandC/Catalogues_files/Law510.pdf
27.10.2010.
12. De Marigny Abbe Francois Augier.
http://www.marelibri.com/search/current?maximumPrice=0&
keywords=&firstResult=0&ISBN=&selectedDatasources=1023
&quicksearch=marigny&matchTypeList=ALL&author=&title=
&description=&minimumPrice=0&sorting=RELEVANCE&book
4 Vlasteli}, Anastazija. Zbornik o Luki Vladimirovi}u.
http://hrcak.srce.hr/file/27000
5 Isto.
BEHAR 96
STARA I RIJETKA KNJIGA
sellerName=&keycodes=&cid=2245282 28.10.2010.
13. Munto, John. M. The French Description. // Saudi Aramco
World. (1976), 2.
http://books.google.ba/books?id=k5Vsjg508EYC&pg=PA129&l
pg=PA129&dq=carl+anton+martini+in+english&source=bl&ot
s=WATOTfpfjU&sig=tkcfiWoSo24mOnlr4HLIuvVMP0&hl=hr&ei
=ilDBTMD8IY3rOZuowdQL&sa=X&oi=book_result&ct=result&r
esnum=8&ved=0CDkQ6AEwBw#v=onepage&q=carl%20anton
%20martini%20in%20english&f=false 28.10.2010.
14. Osler, Douglas J. Images of legal humanism.
http://www.pum.umontreal.ca/revues/surfaces/vol9/osler.ht
ml 28.10.2010.
15. Posavski vremeplov. Kratki osvrt na stariju hrvatsku
knji`evnost u BiH. Zapisi iz prve ruke / fra Mirko [esti}. Str.
234-250. Tekstove sabrao: fra Anto Zraki}.
http://www.posavski-vremeplov.com/zapisi-o-zemlji/kratki-
osvrt-na-stariju-hrvatsku-knji%C5%BEevnost-u-bih/
25.10.2010.
16. Stephano Werbocz (Istvan Werboczi) 1458.-1542.: Corpus
Juris Hungarici seu Decretum Generale et Tripartitum Opus
Juris Consuetudinarii Regni Hungariae. http://www.biblio-
phile.net/books/steph_werbocz_1458-
1542_corpus_juris_hungarici_seu_decretum_generale_et_tri-
partitum_opus_juris_consu.htm 24.10.2010.
17. Szent Biblia (Hungarian Karoli Bible).
http://www.logos.com/ebooks/details/HU-BIBLE 25.10.2010.
18. [etka, Milan. Fra Lukine “Likarije razli~ite”.
http://www.metkovic.hr/iskra/default.asp?izb=7102.asp
28.10.2010.
19. Trencsenyi, Balazs. Kope~ek, Michal (priredili). Discourses of
Collective Identity in Central and Southeast Europe (1770-
1945). Str. 129.
20. Untersuchung der Ubersetzungen des Qurans in die deutsch
Sprache bis zum Ende des 18. Jahrhunderts.
http://www.eslam.de/begriffe/q/pdf/altedeutschequrane.pdf
28.10.2010.
21. Wikipedia. The Free Encyclopedia. Ambrogio Calepino.
http://en.wikipedia.org/wiki/Ambrogio_Calepino 28.10.2010.
22. Wikipedia: L’encyclopedie libre. Johann August Bach.
http://fr.wikipedia.org/wiki/Johann_August_Bach 28.10.2010.
23. Wikipedia. The Free Encyclopedia. George Elmacin.
http://www.logos.com/ebooks/details/HU-BIBLE 28.10.2010.
24. Wikipedia. The Free Encyclopedia. Ogier Ghislen de Busbecq.
http://en.wikipedia.org/wiki/Ogier_Ghiselin_de_Busbecq
18.10.2010.
25. Wikipedia. The Free Encyclopedia. Ogier Ghislen de Busbecq.
http://en.wikipedia.org/wiki/Ogier_Ghiselin_de_Busbecq
28.10.2010.
26. Wikipedia: The Free Encyclopedia. Vizsoly Bible.
http://en.wikipedia.org/wiki/Vizsoly_Bible 28.10.2010.
27. WorkdCat Identities. Carpzov, Benedict 1595.-1666. Most
widely held works by Benedict Carpzov. Practicae novae
Imperialis Saxonicae rerum criminalium pars I-III.
http://www.worldcat.org/identities/lccn-n91-63884
28.10.2010.
28. Vizsoly, the Cradle of the World-famous Bible of Carol.
http://www.vizsoly.hu/english.php 28.10.2010.
27
RIZNICA BO[NJA^KE KULTURE
Kartografska zbirka
Pored pisane gra|e Bo{nja~ki institut posjeduje i zavidnu kolekciju historijskih i geografskih karata.
Osim vrijednosti dokumenta, zbirka se odlikuje i izuzetnom ljepotom.
Djelatnost
U Zbirci se sakupljaju, ~uvaju, obra|uju
i daju na kori{tenje sve vrste geograf-
skih karata. Posebna pa`nja se poklanja
nacionalnom fondu i informiranju iz
podru~ja kartografije i geografije. Zbir-
ka pru`a pomo} znanstvenicima, stude-
ntima i ostalim istra`iva~ima u izradi
njihovih radova. U toku rata (1992-
1995.) prilikom pregovora o Bosni i Her-
cegovini Bo{nja~ki institut je pru`ao po-
dr{ku razli~itim komisijama stavljaju}i
im na raspolaganje karte Bosne i Her-
cegovine.
28
Fond zbirke
U fondu Kartografske zbirke nalaze se
sve vrste karata: pregledne, tematske
(istorijske, geolo{ke, klimatske, saob-
ra}ajne, turisti~ke i dr.), specijalne
karte, topografske karte svih mjerila,
planovi gradova, stare geografske kar-
te, rukopisne karte i dr. Karte su u Zbi-
rku dospjele kupovinom, poklonima
pojedinaca i institucija i razmjenom.
Zbirka broji oko 2000 karata. Od toga
najvi{e je karata Bosne i Hercegovine,
zatim karata i planova Jugoslavije, te
karata Evrope i svijeta.
Najvrjednija gra|a
Najvrjednije od svih karata su stare
karte Bosne i Hercegovine i karte sus-
jednih zemalja (17-20. st.). Sve do 17.
st. Bosna i Hercegovina nije prikazi-
vana samostalno ve} u okviru ve}ih
cjelina (Jugoisto~ne Evrope ili Balkan-
skog poluotoka), a karte Bosne i Her-
cegovine su radili kartografi raznih ze-
malja kako onih pod ~ijom je vla{}u bi-
la, tako i onih koji su imali poseban in-
teres za nju. Najta~nije karte Bosne i
Hercegovine radili su austrijski karto-
grafi. Me|u najstarije karte spadaju: Ill
Regno della Bosnia diuso nelle sue
Ptouinciae principali, izdata u Rimu
1689. godine (prva regionalna karta
BiH), talijanskog kartografa Giacoma
Cantellia da Vignole, zatim La Ro-
yaume de Hongrie et les Estats qui en
on sujets ; et quisont presetement la
partie Septentrionale de la Empire des
Turqs en Europe, francuskog karto-
grafa G. Sansona, izdata u Parizu
1692., Karte von Bosnien, der Herze-
Pregledna karta Bosne i
Hercegovine - 1 : 1.000.000
Kor. naslov: Pregledna karta Bo-
sne i Hercegovine. Kartu je izra-
dio Alois Studni~ka. Ovo je jedna
od prvih karata koje su nastale i
izdate u Sarajevu. Na njoj su
prikazane granice Bosne i Her-
cegovine u doba Austro-Ugarske
monarhije. Dobro je prikazan re-
ljef, rije~na mre`a, glavna mjes-
ta, saobra~ajnice, rudnici i dr. Sa
strane se nalazi manja karta
Austro-Ugarske na kojoj su oz-
na~ene granice BiH. Na pole|ini
se nalazi popis gradova i sela.
BEHAR 96
 KARTOGRAFSKA ZBIRKA

govina und des Paschaliks von Novi Regnum Hungariae, Dalmatiae, Croatiae, Sclavoniae, Bosniae,
Bazar, Johanna Roskiewicza, izdata u
Serviae et Principatus Transilvaniae: novissima exhibitio.
Be~u 1865. godine, i mnoge druge.
Radi oboga}ivanja ovog fonda stalno
se istra`uje i nabavljaju stare karte. Karta Ma|arske, Dalmacije, Hrvatske, Slavonije, Bosne, Srbije i
Karte se obra|uju u elektronskom ka- Transilvanije, njema~kog kartografa Johanna Bapt. Homanna.
talogu GLAS (Graphic Library Automa-
Izadata je 1716. god. u Nürnbergu u Atlas novusu. Potpuno je iden-
tion System), a istovremeno se radi
abecedni - topografski katalog. Za{titi ti~na karti Theatre de la guerre N. Sansona iz 1693. god. Prema R.
starih karata poklanja se posebna pa`- Ga{parevi}u rije~ je o plagijatu. Na karti su date granice navedenih
nja. O{te}ene karte se nakon obrade dr`ava sa rijekama, mjestima i dr. Reljef nije unesen. Mjerilo je da-
daju na popravku u radionicu, gdje se
istovremeno za njih rade posebne fas- to u ma|arskim, njema~kim i talijanskim miljama. Sa strane karte
cikle. Smje{taj karata je horizontalan je lijepo ura|en kartus. Karta je ka{irana i va`na je kao dokument
u metalnim ormarima sa ladicama. na{e historije.
Gra|a Kartografske zbirke se koristi u
~itaonici.

BEHAR 96 29
RIZNICA BO[NJA^KE KULTURE
Arhiv Bo{nja~kog instituta
Nakon dugogodi{njeg bri`ljivog i temeljitog saku-
pljanja i obra|ivanja arhivske gra|e vakifa Adil-
bega Zulfikarp{i}a, arhiv Bo{nja~kog instituta da-
nas predstavlja nezaobilaznu referencu primar-
nih izvora za mnoge nau~nike i istra`iva~e histori-
je Bosne i Hercegovine i prostora biv{e Jugosla-
vije. Arhiv ~uva, za{ti}uje, obra|uje te daje na ko-
ri{tenje arhivsku gra|u o va`nim politi~kim, soci-
jalnim, ekonomskim, kulturnim i obrazovnim pi-
tanjima u Bosni i Hercegovini od 15. st. do danas.
Jedan od najstarijih dokumenata arhive Instituta
jeste Bula pape Eugena IV. iz 1439. g. upu}ena
papskom poslaniku Tomi Tomaziniju, biskupu
Hrvatske, kojom mu se daje puna sloboda i ovlast
inkvizitora, a kojeg je papa poslao da preobra}a
bosanske patarene i da od patarenstva odvrati
njihovog glavnog za{titnika, vojvodu Stjepana
Vuk~i}a Kosa~u.
U arhivskoj kolekciji iz perioda Osmanskog carst-
va mogu se spomenuti npr. berati familije ^engi}
o dodjeli zemlji{nih posjeda koje su izdali sultani
Mahmud I - vladao 1730.-1754. g., i Ahmeda III –
vladao 1703.-1730. Iz perioda austro-ugarske vla-
30
davine u Bosni i Hercegovini, od zna~ajnijih doku-
menata je Men{ura, akt o imenovanju prvog reis-
ul-uleme za BiH, Mustafe Hilimi-efendije Had`io-
merovi}a, sa potpisom i saglasno{}u austrijskog
cara Franje Josipa I 1882. g.
Kroz djelovanje vakifa Adil-bega Zulfikarpa{i}e
mnogi pojedinci su prepoznali zna~aj i va`nost
Bo{nja~kog instituta te su se odlu~ili da svoje pri-
vatne arhivske kolekcije poklone upravo Institutu.
Jedna od zna~ajnih poklonjenih kolekcija je arhiv
Mehmeda Spahe, poklon g|e Jasmine Spaho, koji
se sastoji od novinskih ~lanaka M. Spahe, li~nih
dokumenata, fotografija, pisama, te arhivske gra-
|e o Jugoslovenskoj muslimanskoj organizaciji i
Muslimanskim rezolucijama, vrijednim dokume-
ntima donesenim u svim ve}im gradovima Bosne
i Hercegovine kao otpor na nepravedne zakone o
agrarnoj reformi koje je donosila i provodila Kra-
ljevina Jugoslavija. Arhiv Bo{nja~kog instituta
spada u red privatnih arhiva u BiH, te svojom bo-
gatom kolekcijom dokumenata ima posebnu ulo-
gu i va`nost u razvoju bh dru{tva danas i u budu}-
nosti.
Men{ura, dokument o imenovanju
prvog reis-ul-uleme za BiH,
Mustafe Hilmi-efendije Had`iome-
rovi}a, sa potpisom i suglasno{}u
austrijskog cara Franje Josipa I
(1882. g.). Sve~ano ustoli~enje
prvog reis-ul-uleme obavljeno je
15. decembra u Konaku u Sarajevu.
BEHAR 96
Orijentalni rukopisi -
Blago iz riznice
Bo{nja~kog instituta
fondacije Adil-beg Zulfikarpa{i}
u
z lat
au
n
i : u r ’a n
K
ov is ur ’a an
kst op ’
Te R uk ru’l-K -Kur evi
- efsi ’u’l a’n asr lity ost, a
- T d`za vi M in N ritua uhov poru
n k
A n e e p i d a a
- es oss d S st i ovn a vic
M H a n o h k
- ed t jetn , Du Ku
yy Ar jan
Se amic ka um sveto je) U r
Isl lams ost i grafi Edin
s
(I jet n a l i a
e k rad
Um msk i ob
isla jevod
Pri

f i
- [ ari aim h nti
: bu ’{ an-i Mi’a K
v i u me `uvi}
o a iv li ’l- k D
kst as do
Te n-N ue D ami i v ni ovi}
- A ed` ’l-Aw
m rat eg
M i n ist vanb
- arhu `ija dm Riz
- [ irad isni a mina
- M ukop la: A
- R pisa
a
N
a
o va: i - bab
h
{ej idk
s k ih a, r i fS
b
kat -ba ,A
t ari ejli -baba
fije d M irri
i o gra mme an S
B uha hm adio ica
v
M durra i obr uka
Ab redio jan K
r
pri in U
E d
RIZNICA BO[NJA^KE KULTURE
Rije~ o rukopisima iz zbirke Bo{nja~kog instituta,
fondacije Adil-beg Zulfikarpa{i}
Pi{e: Amina Rizvanbegovi} D`uvi}
Nakon brutalnog razaranja
Orijentalnog instituta u Sa-
rajevu 1992. godine, kao pos-
ljedica planskog i ciljanog
granatiranja, spaljen je cjeloku-
pan rukopisni, arhivski i bibliote~ki fond
(oko 5300 kodeksa rukopisa i preko
200,000 osmanskih dokumenata), koji je
nakon Gazi Husrev-begove biblioteke
imao najbogatiji rukopisni i arhivski fond
za prou~avanje historije, jezika, dru{t-
venih prilika osmanske carevine na Bal-
kanu. Brojne privatne kolekcije rukopisa
~iji su vlasnici ili pobijeni ili protjerani u
protekloj agresiji na Bosnu, je uni{ten ili
netragom nestao, a njihov broj i vrijed-
nost vjerovatno nikada ne}emo uspjeti
ustanoviti. Posebno u ovakvim prilika-
ma, kada je i ranije u historiji a posebno
u posljednjoj agresiji na Bosnu i Herce-
govinu vr{eno sistematsko uni{tenje
pokretnog kulturnog naslje|a, svi napori
bilo pojedina~ni ili institucionalni, za
o~uvanje kulturno-historijskog blaga
Bosne i Hercegovine kao dijela svjetske
ba{tine, su od vrhunskog zna~aja. Neop-
hodno je ulo`iti sve napore da se rukopisi
nastali na tzv. orijentalnim jezicima, a
posebno koji su na neki na~in vezani za
na{e podneblje, prikupe, sa~uvaju i reg-
istriraju. Bo{nja~ki institut tome pridaje
veliki zna~aj i, kao i ve}ina institucija u
BiH koje posjeduju ovakvu gra|u, inten-
zivno radi na tome.
Adil-beg Zulfikarpa{i} je zapo~eo sakup-
ljanje rukopisa jo{ za svog `ivota u emigra-
ciji. Njegov interes u ovom pogledu se pri-
je svega vezao za rukopise koji su imali ve-
ze sa Bosnom i Hercegovinom, ali je saku-
pljao i rukopise koji nisu isklju~ivo bili ve-
zani na na{e podneblje. Rukopisna gra|a
se oboga}ivala zajedno sa ostalim fondo-
vima Bo{nja~kog instituta, i za kratko vri-
jeme postala jedna od najzna~ajnijih zbirki
orijentalnih rukopisa u zemlji. Mora se re}i
da Institut nije stao sa nabavkom rukopisa,
otkupima ili poklonima, {to je u svakom
slu~aju dugotrajan i kontinuiran proces.
Rukopisna zbirka Bo{nja~kog instituta
32
formirala se postepeno ponajprije otku-
pom iz privatnih zbirki ali i zahvaljuju}i
poklonima pojedinaca Adil-begu i Bo{-
nja~kom institutu. Najzna~ajniji doprinosi
zbirci su otkupi zbirki rukopisa familije
Sikiri} s Oglavka kod Fojnice, kolekcije
had`i hafiza Sulejmana Hafiza iz Prizrena,
zatim zbirke sarajevskog muftije i pjesni-
ka iz prve polovice XIX stolje}a Muhameda
[akira Muidovi}a, reisu-l-uleme Bosne i
Hercegovine Hafiza Sulejmana [arca, ko-
lekcije Hazim ef. Kuskunovi}a iz Travnika,
Sabita Had`i}a iz Mostara. Gospodin Alija
[irbegovi} je napravio najve}u donaciju
rukopisa, koji su bili dio biblioteke prof.
Envera Mulahaliovi}a iz Tuzle. Mora se
re}i da su veoma ~esti slu~ajevi donacija
manjih kolekcija rukopisa i pojedina~nih
rukopisnih kodeksa od pojedinaca, koji
`ele da uvakufe svoje porodi~no naslje|e
a istovremenu znaju da }e se oni ~uvati i
prezentirati na najbolji mogu}i na~in.
Me|u zbirkama Bo{nja~kog instiuta po-
sebno mjesto zauzima neprocjenjivo vri-
jedna zbirka orijentalnih rukopisa pisanih
na arapskom, turskom i perzijskom je-
ziku, te manji broj rukopisa na bosans-
kom jeziku pisan arapskim pismom tzv.
alhamijado. Zbirka posjeduje 743 kodeksa
sa 1125 djela iz oblasti teologije, prava,
morala, mistike, filozofije, logike, leksiko-
grafije, gramatike, retorike, lijepe knji`ev-
nosti, medicine, kalendarografije, astro-
nomije, astrologije, historije. Svi rukopisi
su sistematizirani i nau~no obra|eni u dva
sveska Kataloga arapskih, perzijskih, tur-
skih i bosanskih rukopisa iz zbirke Bo{-
nja~kog instituta (Zürich, 1997. i Sarajevo-
Zürich, 2003.), autora prof. dr. Fehima
Nametka i prof. Saliha Trake.
Te{ko je odrediti pojavu prvih islamskih
rukopisa kod nas, ali se ona svakako ve`e
uz dolazak Osmanlija u na{e krajeve. U
na{em fondu, ali i drugim bibliotekama,
imamo rukopisa koji datiraju iz perioda
prije osmanskog osvajanja Bosne. Razvoj
gradova, trgovina, uspostavljanje veza sa
ostatkom osmanskog carstva otvaraju i
kulturne veze. Naime islamska kultura i
civilizacija se {ire, knjige iz islamskih cen-
tara se donose u Bosnu i bivaju tra`en
proizvod. U 16. stolje}u islamska civiliza-
cija do`ivljava procvat, pa se tako i u Bosni
razvija nauka i umjetnost koja se u islam-
skom svijetu najjasnije reflektira kroz
arhitekturu i graditeljstvo, i umjetnost
knjige. Mnogi Bo{njaci pi{u i prepisuju
knjige, razvija se umjetnost iluminacije
rukopisa, mud`ellitski (knjigoveza~ki) za-
nat. Knjige su prepisivane pojedina~no ali
i organizirano. Prepisiva~ke poslove je fi-
nansirao jedan broj vakifa. Pored profesi-
onalnih prepisiva~a, knjige su prepisivali i
u~eni ljudi, zanatlije (npr. Mula Mustafa
Ba{eskija bilje`i smrt jednog kova~a koji
je bio prepisiva~ Kur’ana), knjigovesci, ~ak
i seljaci. U mnogim rukopisima zabilje`eni
podaci to potvr|uju.
Iako su za o~uvanje svjetske kulturne
ba{tine podjednako va`ni svi rukopisni ko-
deksi, za prou~avanje bosanske i bo{nja~-
ke kulture i tradicije su od posebnog zna-
~aja oni koji su nastali u Bosni. Neki su
napisani u Bosni, drugi samo prepisani, a
zna~ajni su nam i oni u kojima postoje po-
daci o vlasni{tvu. Da se knjiga u Bosni
cijenila, najbolje pokazuje ~injenica da je
skoro svaka ku}a imala svoju biblioteku;
obavezan je bio Kur’an, ali i druga vjerska
literatura, a ~esto su se mogle na}i i knji-
ge iz prava, logike, gramatike, lijepe knji-
`evnosti. Ulema i obrazovani ljudi su poz-
navali osmanski, turski, arapski i perzijski
jezik, tako da su knjige, tj. rukopisi koji su
se ~itali u na{im ku}ama, bili na sva ova
tri jezika. Kako nagla{avaju prof. Trako i
prof.dr. Nametak u predgovoru Kataloga,
o ovoj pojavi najbolje svjedo~e zapisnici
sudskih protokola tj. sid`ili, gdje su se
unosili podaci o imovini umrlog ili umrle
koju neko naslje|uje, gdje su se navodile i
knjige po naslovima, ~esto po stotinjak
djela. Rukopisna zbirka Instituta sadr`i
klasi~na knji`evna, pravna, teolo{ka, filo-
zofska djela, djela koja su ~esta i uobi-
~ajena i drugim kolekcijama, ali isto tako
posjeduje i neka veoma rijetka i vrijedna,
~ak i unikatna djela.
BEHAR 96

Najstariji kodeks u zbirci Instituta je
Tefsiru ‘l-Kur’an (Ms 669), tuma~enje
Kur’ana na arapskom jeziku, iz 742/1342.
godine, dakle oko 120 godina nakon
hid`re. Na`alost prvih nekoliko listova
rukopisa je o{te}eno tako da ga nije
mogu}e precizno identificirati, ali se po
rukopisu mo`e zaklju~iti da ga je prepisi-
valo vi{e prepisiva~a. Ovaj rukopis je do-
nacija gospodina Alije [irbegovi}a, pret-
hodno je bio u vlasni{tvu Envera Mula-
halilovi}a iz Tuzle, a prije toga je pripadao
{ejhu Osmanu [ehovi}u. Od starijih ko-
deksa spomenut }emo i djelo el-Muhtar li
‘l-fatava (Ms 419), izbor fetvi ({erijatsko-
pravno mi{ljenje, decizija) ~iji je autor
Abdullah b. Muhammad b. Mevlud b.
Mahmud el-Mevsili el-Hanefi Med`duddin
Ebu Fadil b. Buldad`i, izvorno nastalo u
13. stolje}u, dok je primjerak u posjedu
instituta prijepis iz 15. stolje}a (821/1418.),
koji potpisuje Resul b. Muhammad. Od
rijetkih djela, vrijedno je spomenuti i djelo
iz oblasti islamskog prava Kunjetu’l-
Fatava (Ms 723). Ovo je djelo iz oblasti
islamskog prava koje je slu`ilo kao podlo-
ga za izradu fetvi na arapskom jeziku ~iji je
autor Nad`muddin Ebu’r-Rad`a’ Muhtar
b. Mahmud b. Muhammad ez-Zahidi’l-
Gazmini iz Harezma. Ono je iz 13. stolje}a,
a na{ prijepis je okon~an 765.h./1558.
godine. Prof. Trako i dr. Nametak navode
(po Brocklemann-u) da je do sada pozna-
to da postoji samo jo{ jedan primjerak
ovog djela i to u kolekciji Yeni d`amije u
Istanbulu. Rukopis je iz biblioteke Sabita
Hod`i}a iz Mostara, a po zabilje{ci na
samom rukopisu ~itamo da je ranije bio u
posjedu mostarskog muftije Ahmeda i izv-
jesnog Ibrahima muderisa za fetve u
Kairu. Jo{ jedan interesantan kodeks, ne
samo po starini i zna~aju, nego i po svojoj
sudbini je Muhtasaru gunjeti’l-mutemalli
(Ms 590). Trako i Nametak su identificirali
da je ovu knjigu kupio Abdulah sin Dervi{a
Huseina Luli}a iz Prusca kod Donjeg Va-
kufa u Malom bezistanu 1800. godine.
Zatim je rukopis bio u posjedu Sarajlije
Muhameda sina Hasibovog (Hasibovi}a)
1816. godine, a potom 1825. godine u pos-
jedu Mula Ibrahima sina Had`i Ahmeda
Harbe, imama danas nepostoje}e d`amije
Mufti Sulejmana i mujezina u Carevoj d`a-
miji u Sarajevu. U zbirku Instituta je do{la
putem donacije Alije [irbegovi}a iz zaos-
tav{tine Envera Mulahalilovi}a.
Od rijetkih djela valja jo{ spomenuti his-
torijsko djelo na perzijskom jeziku Beh-
d`etu’t-tevarih (Ms 739). Djelo je napisao
[ukrullah b. [ihabuddin Ahmad b. Zejnu-
BEHAR 96
ddin u 15. stolje}u, i predstavlja sa`etu
historiju islamskog svijeta od stravarnja
svijeta do stupanja na prijesto sultana
Mehmeda Fatiha. Prema Nametku i Traki,
postoje jo{ samo dva primjerka ovog
djela, u Istanbulu i Be~u.
Autograf djela iz oblasti obredoslovlja
Hiljetu’l-ihvan ve hulletu’l-hullan (Ms 550)
na arapskom jeziku koje je napisao Ibn
‘Adevi godine 1731-2. je, po svoj prilici uni-
kat, jer u dostupnim katalozima svjetskih
zbirki ovo djelo nije prona|eno. Radi se o
glosi na Halabijev (Ibrahim b. Muhammad
b. Ibrahim al-Halabi) komentar djela
Munyatu ‘l-musalli wa gunyatu ‘l-mubtadi
autora Sadiduddina Muhammada b. Mu-
hammada el-Ka{garija (p. 1305. godine).
Nedvojbeno jedan od najvrjednijih ruko-
pisa iz na{eg rukopisnog fonda je djelo
En-Nesabu’{-[erif (Plemenita loza Mu-
hammeda (a.s.), Ms 209). Naime, radi se o
raritetu ili o unikatnom rukopisu, po
stru~nom mi{ljenju Nametka i Trake. Ru-
kopis je prepisao ili sastavio dervi{ Mah-
fuz ibn Muhamed el-Gul{eni 8. muha-
rema 1031/23. novembar 1621. godine. Sa
za{titnog lista saznajemo da je rukopis bio
u posjedu Ahmed efendije, muftije Mos-
tara, kasnije izvjesnog dervi{a Nuri ^en-
gi}a iz Od`aka kod Fo~e, a on je opet pok-
lonio svom {ejhu Behauddinu Sikiri}u.
Otkupom od jednog nasljednika porodice
Sikiri}, Bo{nja~ki institut ponovo je vratio
rukopis u posjed potomaka ^engi}a, Adil-
bega Zulfikarpa{i}a koji je porijeklom i sa
o~eve i sa maj~ine strane ^engi}.
Rukopisna zbirka Instituta u posjedu je
vi{e od 60 prijepisa Kur’ana, koji se ljepo-
tom kaligrafije mogu porediti sa naj-
zna~ajnijim primjercima svjetskih zbirki,
ali }emo za ovu priliku izdvojiti prijepis iz
1215/1800. naslovljen sa Ad`za’u’l-Kur’an
(Kur’an u d`uzovima, Ms 40/1-30). Svi
d`uzevi (dijelovi) ovog prijepisa Kur’ana su
kompletni i veoma dobro o~uvani, bogato
opremljeni originalnim ko`nim povezom,
sa utisnutom rozetom klasi~ne biljne
ornamentike u boji ko`e u centralnom di-
jelu korice. Posebnu vrijednost ovog pri-
jepisa predstavlja ~injenica da ga je pre-
pisao poznati osmanski kaligraf Muha-
mmad Hilmi. Vrijedi ista}i i rukopis u zlatu
(Ms 745), primjer veoma vrijednog i fan-
tasti~no iluminiranog Kur’ana. Njegov
prepisiva~ je bio {ejh kadirijskog tarikata
rodom iz Burse Sulejman Vehbi Efendi
(oko 1250. godine), cijenjeni u~enik Ibra-
him [evki Efendije.
Jasno je da u zbirci instituta posebno dra-
gocjene rukopise predstavljaju oni nastali
ORIJENTALNI RUKOPISI
na podru~ju Bosne jer su ili originalna
djela autora sa na{ih prostora ili su im
pak prepisiva~i na{i ljudi. To su rukopisi i
na arapskom, i turskom i perzijskom je-
ziku, ali imamo i jedan broj djela pisanih
na bosanskom jeziku arapskim pismom
(alhamijado), poput tursko-bosanskog
rje~nika iz 18. stolje}a, jednog ud`benika
s kraja 19. stolje}a, zatim djela ~uvenih
pisaca Hasan Kafije Pru{~aka, Hasana
Kaimije, Abdulvehaba Ilhamije, Ahmeda
Sudija Bo{njaka, Muhammeda Nerkesija,
pjesnika Abdulvehaba Ilhamija, Abdurrah-
mana Sirrija, Arif Hikmet-bega Rizvanbe-
govi}a i mnogih drugih, a me|u prepisi-
va~ima su imena Ibrahima Opija~a, Beha-
uddina Sikiri}a, i drugih.
Po kaligrafskoj ljepoti i vrijednosti u ko-
lekciji Instituta posebno mjesti zauzima
prijepis jednog od najve}ih i najva`nijih
islamskih tesavvufsko-filozofskih djela
Mesnevije (Mesnevi-i Ma’nevi, Ms 16)
D`elaludina Rumija (p. 1273.). Zna~aj
Mesnevije u Bosni je naro~it; dovoljno je,
radi primjera navesti da je Dervi{-pa{a
Bajezidagi} u vakufnami o formiranju nje-
gove medrese 1601. godine ugradio
odredbu kojom se nala`e da muderris
predaje Mesneviju. Rukopisi Mesne-
vije ~esto su bili neizostavni dio priva-
tnih zbirki, a u bibliotekama medresa
i tekija nezaobilazno {tivo. Rukopis iz
fonda Instituta je prepisan na Bend-
ba{i u Sarajevu 1646. godine za
potrebe mevlevijske tekije, o ~e-
mu svjedo~i podatak iz rukopisa
koji glasi: Prepisao za dervi{e
mevlevijske tekije, u Bogom za{-
ti}enom Sarajevu, koja je nakon
stradanja u po`aru, obnovljena za
kori{tenje sarajevskim dervi{ima.
[to se ti~e bo{nja~kih pisaca na
prvom mjestu treba spomenuti
Mustafe Ejubovi}a, {ejh Juje,
jednog od najistaknutijih
bo{nja~kih pisaca na ara-
pskom jeziku. Njegovo
puno ime je Mustafa b.
Jusuf b. Murad Ajjubi-za-
de al-Mostari al-Bosnavi.
Ro|en je 1651. godine u
Mostaru, gdje je i preselio 16.
jula 1707. Bio je postavljen za
mostarskog muftiju, a uz to je
bio i muderris, u~itelj, u Kara-
|ozbegovoj medresi u Mostaru.
[ejh Jujo je pisao samostalna
djela, komentare, glose i super-
glose na djela druguh autora iz
raznih oblasti znanja, iz islamskog
33
RIZNICA BO[NJA^KE KULTURE
prava, logike, islamske dogmatike, leksikografije, stilis-
tike i sintakse arapskog jezika. Njegova djela se nalaze u
mnogim svjetskim biblioteka, a najve}i broj njegovih
rukopisa kod nas se nalazi u Gazi Husrev-begovoj biblio-
teci u Sarajevu. O `ivotu i djelima {ejh Juje su neposred-
no nakon njegove smrti pisali njegovi u~enici, prije svega
Ibrahim Opija~ i Mustafa Huremi.
Drugi zna~ajan bo{nja~ki autor je Hasan Kaimija (Hasan
Efendi Kaimi), ro|en oko 1630. godine u Sarajevu, glaso-
viti pjesnik koji je pisao pjesme na osmanskom i na bo-
sanskom jeziku, kojega objektivna kritika smatra najpoz-
natijim pjesnikom Balkana toga doba. Jedan dio mladosti
proveo je u Sofiji, najvjerovatnije kod {ejha Sofijali Bali-
efendije, a potom i kod {ejha Muslihudina U`i~anina. Po
povratku u Sarajevo postavljen je za prvog {ejha Had`i
Sinanove tekije, a i vlastitu je ku}u pretvorio u tekiju. O
njegovoj popularnosti ne samo u svome vremenu, nego i
znatno kasnije – pa i danas – svjedo~i i izuzetno veliki broj
prijepisa njegovih djela. Njegove pjesme su prepisivane i
kao samostalne zbirke, kao {to je to slu~aj sa rukopisom
iz fundusa Bo{nja~kog instituta Divan-i Ka’imi (Ms 210),
ili kao kao dio raznih med`mua tj. zbornika, kao {to je
slu~aj sa drugim rukopisom iz na{eg fundusa, jednos-
tavno nazvanim Magmu’ah - Med`mua (Ms 193) - Zbirka.
Rukopis nema podataka o prijepisu, a iz zabilje{ki na
za{titnom listu se vidi da su biv{i vlasnici ovog rukopisa
bili {ejh Muhammed Behauddin Sirri-zade iz sela
Oglavak i Sejfuddin Fehmi b. Ali Kemura (1890.-91.).
Med`mue ili zbirke koje su ispunjene razli~itim knji-
`evnim sadr`ajima i pjesmama bo{nja~kih pjesnika, ali i
drugih pjesnika sa Istoka iz reda rukopisa koji su iznimno
zanimljivi za prou~avanje bh. kulturnog stvarala{tva i
pisane rije~i kod nas su. Dvije med`mue koje }emo ovdje
spomenuti pisane su na turskom, bosanskom i perzi-
jskom jeziku (Ms 382 i Ms 371). Obje potje~u iz poznate
familije Sikiri} sa Oglavka kod Fojnice, poznate po svojoj
u~enosti i pripadnosti dervi{kom tarikatu Nak{ibendija,
~iji je najpoznatiji predstavnik dakako Abdurrahman Sirri
(1775. ili 1785 – 1847), osniva~ i prvi {ejh tekije u Oglavku.
U ovim zbirkama su zastupljeni uglavnom bo{nja~ki
pjesnici Baha’i Sikiri}, {ejh Muhammed Mejli-baba (ro-
dona~elnik porodice Had`imejli}), Ilhami-baba @ep~ak,
Sirri-babin djed Fadil Bosnevi, Behauddin ‘Izzi Bosnevi,
unuk {ejha Sirri-babe... U Med`mui (Ms 382) nailazimo
na Sirri-babine pjesme na turskom jeziku, i tri njegove
alhamijado pjesme. U ovom rukopisu se nalazi i podatak
da je med`mua ispisivana u familiji {ejha Sirrija Sikiri}a,
te da je prepisiva~ bio Muhammed Behauddin Sikiri}. [to
se ti~e Med`mue (Ms 371) zanimljivo je da se radi o auto-
grafu pjesnika Behauddina [ehovi}a (Sikiri}) Izzija, {to se
vidi iz pjesama koje je on sam sastavio, ispravljaju}i neke
rije~i i mijenjaju}i cijele stihove.
U popisu va`nijih rukopisa za bo{nja~ku knji`evnu
ba{tinu, posebno mjesto zauzima rukopis Mi’raggiyah
(Mirad`ija, poema o mi’rad`u, uznesenju Muhammeda
(a.s.) na nebo) Alauddina Sabita U`i~anina (p. 1712.),
zasigurno na{eg najzna~ajnijeg pjesnik osmanskog peri-
oda, dok se Mirad`ija, koja se naj~e{}e nalazi u sklopu
34
Sabitova Divana, smatra njegovim remek-djelom. Ovu
Mirad`iju je prepisao Muhamed Muteveli Sulejman-aga-
zade 1154/1741-2. godine, lijepim nesh pismom, poema
je pisana dvostupa~no, a tekst je uokviren crvenom
bojom.
Bo{nja~ki institut posjeduje manju ali veoma vrijedu
kolekciju osmanskih berata ili carskih dekreta pisanih na
osmanskom-turskom jeziku; za ovaj dio rukopisne
zbirke Instituta znakovito je to {to su svi berati iz familije
^engi}a tj. Zulfikarpa{i}a i da se radi o, za na{e prilike,
iznimno rijetkim i vrijednim primjercima. Jedan od car-
skih berata je veoma lijepo ukra{en i o~uvani berat sa
po~etka 18. stolje}a, ta~nije pisan je 1719. godine, sa tug-
rom sultana Ahmeda III (vladao od 1703. do 1730. go-
dine). Pored historijske ovaj berat ima i iznimnu umjet-
ni~ku vrijednost jer je, prije svega kaligrafski majstorski
ispisan, vi{ebojan je, tugra je jako dobro o~uvana i jarke
je crvene boje, a ukras oko tugre je ukra{en izvanredno
lijepom zlatnom bojom i floralnom ornamentikom. Njime
se odre|uju imovinsko pravni i posjedni~ki odnosi nas-
ljednika Kurd Saliha sina Rustema.
U fondu arhivske gra|e se nalaze i veoma vrijedni histo-
rijski dokumenti sid`ili, odnosno sudsko-notarske knjige
tj. protokoli u kojima se bilje`ili svi sudski dokumenti na
kojima su radili kadije ({erijatske sudije) i njihovi zamje-
nici (naibi). U sid`ilima se ne nalaze originalni dokumen-
ti ve} kadijski prijepis tj. skra}ena verzija ili bilje{ka o
pojedinom slu~aju, ali su tako|er zabilje`ena akta koja je
slala centralna i provincijska vlast ili koja su raznim
dr`avnim institucijama upu}ivali pojednici. Sid`ili su
prvorazredni historijski izvori za prou~avanje dru{tva,
privrednih i ekonomskih prilika kadiluka, ali i dr`ave u
cjelini.
Maglajski sid`ili iz rukopisne zbirke Bo{nja~kog instituta
su iz prve polovine 19. stolje}a. Ovu vrijednu arhivsku
gra|u je Adil-begu Zulfikarpa{i}u i Bo{nja~kom institutu
poklonio njegov prijatelj gospodin Alija [irbegovi}. Do-
kumente su prevele i priredile pok. dr. Du{anka Bojani}-
Luka~ i mr Tatjana Kati}. Prijevod sa faksimilima origi-
nala i transkripcijom dokumenata objavljen je u izdanju
Bo{nja~kog instituta. U njima se nalaze akti koji se od-
nose na fermane (sultanske zapovijesti), bujruldije (na-
redbe bosanskog valije), prijepise teskera (akta koja su u
ovom slu~aju pisali slu`benici bosanskog Divana u koji-
ma su slali naredbe o hvatanju izgrednika, sakupljanju
nameta od veleposjednika, zabrani prolaska ba{ibozuk
askera, itd.), murasele (dokumenta koja je kadija pisao
sebi ravnim ili ni`im rangovima) i arzuhale (predstavke,
`albe i peticije), popisi poreskih optere}enja stanovnika
kadiluka, i sl.
U cilju za{tite kulturno-historijskog blaga od neprocje-
njive vrijednosti i zna~aja, te u cilju njene prezentacije i
pru`anja adekvatnih usluga korisnicima i istra`iva~ima,
Bo{nja~ki institut je ove godine, uz podr{ku Centra za
kulturu i naslje|e D`uma el-Med`ida iz Dubaija, zapo~eo
projekat digitalizacije svoje rukopisne zbirke. Svi rukopisi
}e u toku idu}e godine biti digitalizirani, pohranjeni i dos-
tupni na digitalnim medijima.
BEHAR 96
Rukopis Kur'ana u zlatu, Ms 745, BI
Detalj strane rukopisa Kur'ana u zlatu, Ms 745, BI
 ORIJENTALNI RUKOPISI

Ms 745
Rukopis Kur’ana u zlatu

Veoma vrijedan i fantasti~no iluminiran primjerak rukopisnog Kur’ana (Mushafa).

Njegov prepisiva~ je cijenjeni u~enik Ibrahim [evki Efendije, Sulejman Vehbi
Efendija, {ejh kadirijskog tarikata rodom iz Burse. @ivio je oko 1250. godine.

Lijepo pisanje jezik je ruke i elegancija misli.

(‘Ali ibn Ebi Talib)
Rukopis je nakit na~injen rukom od ~istog zlata intelekta.
(Ebu Hajjan el-Tevhidi)

Primordijalni kreativni ~in bio je u isto vrijeme i Primordijalna
Rije~ koja je po~elo svih zvukova i Kur’ana ^asnog kao zvu~nog
univerzuma, a prvobitna Ta~ka po~elo je svete kaligrafije,
naime vizuelnog utjelovljenja Svete Rije~i. Primordijalna Rije~
nije bila samo jednostavno kun ili Budi! ~iji je odjek stvorio cijeli
Univerzum i koji je sadr`an u Kur’anu ^asnom kao zvuk; isto
tako kristaliziran je mastilom kojim je Bo`ansko Pero (el-Ka-
lem) zapisalo stvarnost, istinitost, svih stvari (el-haka’ik) na
Plo~i ^uvanoj (el-Levh el-Mahfuz), na stranicama te arhetipske
knjige koja jest, nijedna druga nego Kur’an ^asni kao Majka
Knjiga (Umm el-kitab), Knjiga koja sadr`i neiscrpne mogu}-
nosti Bo`anskog Stvarala{tva. Sveta Knjiga napose potvr|uje i
svjedo~i ovo mastilo svojim ajetom: A da su zbilja sva stabla na
Zemlji pera, a i da se more, kad presahne, produlji potom jo{
za sedam mora, ne bi presahle Allahove rije~i. (31:27)
Na isti na~in na koji je lijepo u~enje Kur’ana ^asnog kao
zvu~na sveta umjetnost islama par exellence, po~elo tradi-
cionalnih zvu~nih umjetnosti, tako je i umjetnost kaligrafije,
koja na ovosvjetovnoj, zemaljskoj razini odra`ava ispisivanje
Njegove Rije~i na Plo~i ^uvanoj, po~elo je plasti~nih umjet-
nosti. Kur’anska kaligrafija istovremeno potje~e iz islamske
objave i predstavlja odgovor du{e islamskog naroda na
Bo`ansku Poruku. Ta~ke iscrtane Bo`anskim Perom stvorile
su odjednom nebeski arhetip kur’anske kaligrafije, kao {to i
linije i zapremine koji ustanovljuju kozmi~ki red iz kojega ne
ishodi samo prirodni kosmos, nego i kosmos islamske arhi-
tekture. U tajni Ta~ke, predstavljenoj dijakriti~kom ta~kom
pod prvim slovom kojim po~inje Kur’an ^asni, naime slova
(harfa) ba,1 nalaze se na~ela islamske kaligrafije i islamske
arhitekture, na~ela zvu~nih i plasti~nih umjetnosti, ~iji se
korijen nalazi i mo`e prona}i u Svetoj Knjizi. Ta~ke i linije isla-
mske kaligrafije sa neiscrpnim raznolikostima formi i ritmo-
va u vezi su sa Vrhovnim Bo`anskim Oblastima u ~ijem sre-
di{tu prebiva prvobitna Ta~ka koja je, ni{ta drugo do Njegova
Uzvi{ena Rije~. Prvi U~itelj {kole prosvjetljenja, [ehabuddin
Suhraverdi, jednu od svojih molitvi po~inje slijede}im rije-
~ima: O Gospodaru Uzvi{enog Kruga iz kojeg ishode svi kru-
govi, sa kojim se zavr{avaju sve linije, i iz kojeg je izvedena
Prva Ta~ka koja je Tvoja Uzvi{ena Rije~ izlivena na Tvoju
Univerzalnu Formu.
Kaligrafija obezbje|uje spolja{nju odje}u za Bo`iju Rije~ u
vidljivom svijetu, ali ta umjetnost ostaje neraskidivo vezana za
duhovni svijet, prema tradicionalnoj islamskoj izreci, kali-
grafija je geometrija Duha. Slova, rije~i i ajeti Kur’ana nisu
samo elementi pisanog jezika nego i bi}a ili li~nosti kojima je
kaligrafska forma fizi~ka ili vizuelna posuda. Ispisivanjem i
i{~itavanjem ovih slova, rije~i i re~enica, ~ovjek dolazi u kon-
takt sa tim bi}ima i hamajlijama pristiglim kona~no sa daleke
‘druge’ obale univerzalnog postojanja da povedu ~ovjeka
natrag u prebivali{te Jedinog. Za onoga ko razumije zna~aj
Kur’ana u njegovoj govornoj i pisanoj formi, lahko je razum-
jeti kapitalnu ulogu koju, u `ivotu muslimana, igraju ove uzvi-
1 Kur'anska poglavlja (sure) po~inju zaglavljem 'U Ime Boga, Milostivog Svemilosnog',
na arapskom Bismillahir-rahmanir-rahim, b ili arapsko ba, pisano arapskim har-
fovima. Ta~ka ispod b simbolizira Primordijalnu Ta~ku, prvu kap Bo`anskog pera na
Plo~i ^uvanoj. Isto tako, ona je simbol Bo`anske Su{tine napose koja stoji ne samo
iza kosmosa simboliziraju}i razli~ita slova i rije~i, nego i iza Stvarala~kog ^ina.

BEHAR 96 35
RIZNICA BO[NJA^KE KULTURE
{ene rije~i – ajeti Kur’ana ^asnog; oni nisu samo
puke rije~i koje prenose misli, nego su na odre|eni
na~in, bi}a, sile i hamajlije.
Koliko god u Kur’anskom tekstu prebiva Bo`ansko Pri-
sustvo, kaligrafija kao vizuelno utjelovljenje Bo`ije
Rije~i, poma`e muslimanima u pronicanju, te da budu
proniknuti tim Prisustvom, u skladu sa duhovnim spo-
sobnostima i mogu}nostima svake pojedine osobe. Sve-
ta umjetnost kaligrafije poma`e ~ovjeku u probijanju
kroz veo materijalne egzistencije kako bi osigurao pris-
tup tome bereketu koji prebiva me|u i u Bo`ijim Rije-
~ima i da ‘okusi’ istinitost duhovnog svijeta. Kaligrafija i
iluminacija su, uz pomo}na sredstva kakva su mastilo i
papir, pove}alo koje ~ini mogu}im, u bljesku ~u|enja,
pribli`enje i udubljivanje u Bo`ansku su{tinu Kur’an-
skog teksta, te tako svaka du{a prema svojim mo-
gu}nostima, mo`e okusiti ‘ukus’ Beskrajnog i Vje~nog.
Kroz kalem postojanje poprima Bo`anski poredak,
od Njega svjetiljka kalema sjaji svojim svjetlom.
Kalem je ~empres u ba{~i spoznaje,
sjena toga reda rasprostire se pra{inom.
Pero ili Kalem je Djelatni Pol Bo`anskog Stvaranja;
ono nije ni{ta drugo do Logos koji manifestira sve mo-
gu}nosti ili Bo`anske Arhetipe skrivene u Riznici Ne-
vidljivog, Plo~om ^uvanom utiskuju}i slova i rije~i koje
su paradigma svih zemaljskih, ovosvjetovnih formi.
Pero kojim pi{e ljudska ruka najneposredniji je simbol
tog Bo`anskog Kalema, a kaligrafija koju ostavlja po
papiru ili pergamentu slika je Bo`anske Kaligrafije
kojom je, stranicama kozmi~ke knjige, ispisana sama
istinitost svih stvari, ostavljaju}i otisak na svim
stvorenjima zahvaljuju}i kojem ona odra`avaju nebes-
ko porijeklo svoga postojanja. Kako je pjesnik iz {es-
tog/dvanaestog stolje}a Mir Mu’izzi ustvrdio,
Ispisana stranicama zemlje i neba
linija: ‘Stoga uzmite pouku, vi koji o~i imate.
Ljudsko pero obi~no je trska koja tako ne pobu|uje i
ne izaziva samo prelijepe linije i forme tradicionalne
kaligrafije nego i melodiju svete muzike zaljubljenika
Bo`ijih koja ne dâ mira pozivaju}i ih natrag njihovom
Po~elu u Bo`ijoj Blizini.
Pjesma trske zvu~ni je blizanac slova i rije~i kaligrafa.
Oboje su proizvod trske i vra}aju slu{atelja natrag nje-
govom duhovnom zavi~aju podsje}anjem na arhetipe
koje tradicionalna muzika i kaligrafija odra`avaju svo-
jom zvu~nom i vizuelnom formom. Sa druge ta~ke
gledi{ta, mo`e se re}i da trska upotrijebljena kao ka-
ligrafski instrument, predstavlja vi{e kozmogeni~ki
akt, luk spu{tanja (el-kavs el-nuzuli) tradicionalne
kozmologije a trska kao naj, ~in je povratka Po~elu,
luk uzdizanja (el-kavs al-su’udi). Dalje, trska kao pero
ili naj, tom analogijom koja povezuje tradicionalnu
umjetnost sa istinito{}u stvari, stvara forme koje su u
36
vezi sa sâmim postojanjem stvari zahvaljuju}i toj
korespondenciji izme|u umjetnosti i kozmologije koja
je osnova i temelj svih tradicionalnih umjetnosti.
Sveti ~ovjek je i sâm postao trska kojom Bo`anski
Muzi~ar proizvodi medolije kozmi~ke egzistencije,
dok je u isto vrijeme i pero kojima Bog manifestira
Svoja djela Svoga stvaranja. Savr{eno se pokoravaju}i
i povinuju}i Bo`anskoj Volji, sveti ~ovjek i sâm posta-
je pero u ruci Bo`anskog Umjetnika, stvarno reali-
ziraju}i kur’anski ajet: Allahova je Ruka iznad ruka
njihovih! (48:10) On je sâm kao pero kojim ‘on’ ispisu-
je stranice svoga `ivota kao remek-djela po formi i
sadr`ini; sveti ~ovjek je i sâm djelo svete umjetnosti.
[tavi{e, kada u takvom stanju ispisuje kaligrafiju,
pero u njegovoj ruci postaje dijelom njegovog bi}a kao
instrument u Ruci Bo`ijoj. Svojom savr{enom preda-
jom, pokoravanjem i povinovanjem, koncentracijom i
unutarnjom anihilacijom, utrnu}em, umjetnost koju
proizvodi postaje sveta umjetnost. On postaje instru-
ment kojim se nebeske forme manifestiraju na pros-
torno-vremensku matricu, omogu}avaju}i nastajanje
normi na koje se potom ugledaju u~enici i studenti
koji u sebi nisu u potpunosti shvatili i realizirali istinu
ajeta: Allahova ruka je iznad ruka njihovih! Svetu
umjetnost kaligrafije u islamu stvorili su oni koji su
sâmi postali pero u ruci Bo`anskog Umjetnika. Oni su
ti koji su uspostavili tradicionalne norme koje su kas-
nije drugi opona{ali i slijedili. Nije slu~ajno da se za
kufski stil, najstariji i najzna~ajniji stil kur’anske
kaligrafije, ka`e da ga je kreirao ‘Ali koji je i rekao:
Cjelina Kur’ana sadr`ana je u Po~etnom Poglavlju
(el-Fatiha), Po~etno Poglavlje u bismillah, a bismillah
u ba’, ba’ u ta~ki; a ja sam ta~ka’. Samo onaj ko pos-
jeduje unutarnje jedinstvo sa Izvornom Ta~kom svih
linija i Sredi{tem svih krugova egzistencije mo`e i
sâm djelovati kao pero u Bo`anskoj Ruci i instrument
za stvaranje svete umjetnosti islamske kaligrafije,
koja, kao sve istinske, stvarne svete umjetnosti ima
nadindividulano porijeklo.
Sâm Kur’an pominje kalem u prvim ajetima objavlje-
nim Poslaniku (s.a.v.a.), kojima se u suri el-‘Alek (Ug-
ru{ak) Poslaniku nare|uje: ^itaj, plemenit je Gospodar
tvoj, Koji peru podu~ava... (96:3-4), dok poglavlje
naslovljeno kao Pero (el-Kalem) po~inje slovom nun,
za kojima slijedi ajet: Tako Mi pera, i onog {to pi{u
oni... (68:1) Slovo nun u arapskom jeziku podsje}a na
ta~ku mastila koja ‘sadr`i’ mastilo kojim su po Plo~i
^uvanoj ispisani arhetipi svih bi}a. Ovo slovo tako|er
podsje}a i na brodicu koja nosi mogu}nosti odre|enih
ciklusa manifestacija okeanom nepostojanja.
Seyyed Hossein Nasr
Prijevod i obrada Edin Urjan Kukavica
BEHAR 96
 ORIJENTALNI RUKOPISI

Ms 669
Tefsiru’l-Kur’an
Tuma~enje Kur’ana

Najstariji kodeks u zbirci Instituta je Tefsiru’l-Kur’an (Tuma~enje Kur’ana) na

arapskom jeziku iz 742.h./1342. godine, dakle oko 120 godina nakon hid`re.
Po~etak rukopisa je o{te}en, tako da ga nije mogu}e detaljnije identificirati. Tekst
je pisan nesh arapskim pismom, a po rukopisu se vidi da ga je prepisivalo vi{e
prepisiva~a. Ovaj rukopis je dospio u Institut putem donacije gospodina Alije
[irbegovi}a; prethodno je bio u vlasni{tvu Envera Mulahalilovi}a iz Tuzle, a prije
toga je pripadao [ejh Osmanu [ehovi}u.

Perzijski sufijski u~enjak iz devetog/petnaestog stolje}a
Kemaluddin Husejn Ka{ifi, u svome komentaru Kur’ana
naslovljenom Mavahib-i ‘alijjah, govori o slovu nun, kao o
prvom slovu svjetla (el-nur) koje je bilo prva stvarnost koju
je Bog stvorio, prema hadisu: Prva stvar koju je Bog stvorio
bila je svjetlo, i posljednjem slovu rije~i el-Rahman, Bo-
`anska Milost, zbog koje su sva stvorenja stvorena. Sâma
su{tina Bo`anskog stvaranja je koagulacija Daha Milostivog
(nefes el-rahman) kojim je, ‘izdahnutim’ na arhetipe (el-
e’jan el-sabite), nastao svijet. Ka{ifi dodaje da je Bog najpri-
je stvorio Kalem, potom Ta~ku ili nun, tako da sura Pero
po~inje nunom i Perom. Prema drugom hadisu Kalem sim-
bolizira jezik, a nun usta. Vrhunaravno Pero, prema Ka{ifiju,
svjetlost je koja se prote`e od neba do zemlje. Ka{ifi tako-
|er tvrdi da je slovo nun aluzija na op}e Bo`ansko Znanje
sadr`ano u Sveobuhatnom Su{tinskom Jedinstvu (ehadi-
jjet-i zatijje-ji d`em’ijje), a da se Pero odnosi na podrobno
Bo`ansko Znanje sadr`ano u Nebeskoj Jedinstvenosti
(vahidijjet-i sema’ijje). Sve {to je Pero napisalo (mastilom) iz
vje~ne mastionice jesu uzvi{ena, jednostavna, Bo`anska
Slova, kao i ni`e, slo`enije, gospodarske rije~i. Ka{ifi tako
rezimira fizi~ko utemeljenje kaligrafije zasnovano na
kur’anskim simbolima Pera i Mastionice, nuna i Kalema,
nude}i klju~ razumijevanja metafizi~kog na~ela i duhovnog
zna~aja islamske kaligrafije kao i uloge koju kaligrafija igra
u vjerskom i umjetni~kom `ivotu tradicionalnog islama.
Ovosvjetovne, zemaljske manifestacije Bo`anskog Proto-
tipa islamske kaligrafije, u Kur’anu spomenute slike Pera i
Mastionice, jo{ uvijek posjeduju sredi{nji, osovinski, te-
meljni duhovni zna~aj. On je, prije svega, otkriven onome
kojemu se tradicionalno pripisuje porijeklo kaligrafije,
‘Aliju, (s.a.), predstavniku islamskog ezoterizma par exel-
lence, nakon Poslanika, (s.a.v.a.), kao i nekim ranim stubo-
vima islamske duhovnosti koji se smatraju sufijskim polovi-
ma u sunnitskom islamu i Imamima u {i’izmu. Drugo, ka-
ligrafija pisana ljudskom rukom i dalje se svjesno praktici-
ra kao ljudsko opona{anje Bo`anskog ^ina, iako daleko
odmakla od svoje arhetipske perfekcije, jer najve}a ple-
menitost povjerena umjetnosti pisanja je ~injenica da je ona
kao daleka sjena Bo`anskog ^ina. Tre}e, tradicionalna
kaligrafija zasnovana je na preciznoj znanosti i poznavanju
geometrijskih formi i ritmova, svako slovo ~ini odre|eni broj
ta~aka u matemati~kom maniru, koji je razli~it u svakom od
osnovnih i najve}ih stilova pisama, ali sve utemeljeno na
scientii koja posjeduje svoje ta~ne i precizne zakonitosti.
Ako se ka`e za ukupnu islamsku umjetnost da je to zna-
nost, kao i da je islamska znanost umjetnost, to je osobito
ta~no u slu~aju kaligrafije za koju se zaista kategori~no
mo`e re}i ars sine scientia nihil. U stvari, razmjeri ka-
ligrafije klju~ su za razumijevanje razmjera islamske
arhitekture. Ova znanost ishodi iz Hakikata, iz samog srca
kur’anske objave; zahvaljuju}i ovoj znanosti koja le`i u
osnovi pravila razli~itih stilova tradicionalne kaligrafije, ova
umjetnost razotkriva odre|enu kozmi~ku korespondenciju,
~ak, svojim simbolizmom otkriva stvarnosti, istinitosti,
metakozmi~ke prirode. Ovaj aspekt kaligrafske umjetnosti,

BEHAR 96 37
RIZNICA BO[NJA^KE KULTURE
koji potrebuje poseban tretman zarad potpunog obja{nje-
nja, ipak je samo jedna ravan dubokog duhovnog i svetog
karaktera islamske kaligrafije jer je predmetna znanost
ovdje, u stvari sveta znanost a ne jednostavno znanje pro-
fane naravi.
Postoji, me|utim, vremenska odvojenost izme|u zemaljske
kristalizacije kur’anske kaligrafije i spu{tanja kur’anske
objave. Mo`e se re}i da, dok je Kur’an kao zvu~ni univerzum
zvuk Bo`anske Rije~i utisnut u srce Poslanika i, kasnije,
preko njegovih Drugova i kasnijih nara{taja, kaligrafija je
bila odjek i odgovor, reakcija i odziv, Bo`anskom Zvuku koji
nije mogao druk~ije, nego sti}i sa zaka{njenjem. Bila je to
reakcija du{e muslimana – najprije Arapa, potom Per-
zijanaca i Turaka, me|u kojima su izrasli najve}i kaligrafi
kasnijih stolje}a – na Kur’an kao izgovorenu i saslu{anu
Rije~ Bo`iju. Utemeljena na izvornoj inspiraciji velikih rani-
jih svetih ljudi kakav je ‘Ali, savr{ena kristalizacija ovog
odgovora u najve}im i najzna~ajnijim stilovima islamske
kaligrafije nije mogla druk~ije nego do}i tek kasnije.
[tavi{e, ovaj odgovor, ova reakcija, bila je izrazito islamskog
karaktera budu}i su predislamski Arapi bili usmjereni i
Tefsiru’l-Kur’an, Ms 669_0167, BI
38
osjetljivi na jezik i poeziju kao i rani Arapi muslimani, koji,
za razliku od muslimana, nisu pokazivali sklonost i interes
prema kaligrafiji. Gotovo isto mo`e se re}i za predislamske
Perzijance koji su posjedovali pisana djela, dakle kaligrafi-
ju, ali kojima kaligrafija nije bila umjetnost od sredi{njeg
zna~aja kao {to je to postala nakon {to su prihvatili islam.
Iznenadni uspon arapskog jezika i uskoro potom perzijske
kaligrafije, ~isto je islamska pojava u neposrednoj vezi sa
reakcijama ljudi i naroda kojima je su|eno da ustanove
islamski ummah na neodoljivom prisustvu Bo`ije Rije~i
objavljene u Kur’anu. Kur’anska objava bila je zvu~na, ipak
njeno zemaljsko, ovosvjetovno, utjelovljenje nije moglo biti
druk~ije nego stvaranjem jedne od najzna~ajnijih i najis-
taknutijih tradicija kaligrafske umjetnosti, islamske.
Seyyed Hossein Nasr
Prijevod i obrada Edin Urjan Kukavica
Tefsiru’l-Kur’an, Ms 669_0155, BI
BEHAR 96
Kur’an u d`uzovima, Ms 40_0001, BI
Detalj korice Kur’ana u zlatu, BI
 ORIJENTALNI RUKOPISI

Ms 40/1-30
Ad`za’u’l-Kur’an
Kur’an u d`uzovima

Rukopisna zbirka Instituta posjeduje vi{e od 60 prijepisa Kur’ana. Po ljepoti

kaligrafije isti~u se mnogi, ali ovdje je vrijedno spomenuti prijepis iz 1215./1800.
Ad`za’u ‘l-Kur’an (Kur’an u d`uzovima). Ovaj Kur’an napisan je u 30 d`uzova
(dijelova), svi su kompletni i veoma dobro o~uvani. Njegova posebnost je u tome
{to je djelo poznatog osmanskiog kaligrafa Muhammeda Hilmija. Svi d`uzevi su
bogato opremljeni originalnim ko`nim povezom, sa utisnutom rozetom klasi~ne
biljne ornamentike, u boji ko`e, u centralnom dijelu korice.
Tekst je ispisan nesh stilom arapskog pisma, veoma je ~itak i kaligrafski
izvanredan. Kaligraf Hilmi je koristio crnu tintu, a samo nagla{ene rije~i
(sed`da, ‘a{ere i sl.) u marginama i kustode pisane su crvenom tintom. Kod
ukra{avanja Kur’ana se u pravilu posebna pa`nja posve}ivala po~etku. Tako je
u ovom Kur’anu u umjetni~kom smislu najinteresantniji prvi svezak u kojem su
na po~etne dvije strane sura el-Fatiha i po~etak sure el-Bekara. Ove dvije strane
su bogato iluminirane a tekst je ispisan u vidu diptiha. S gornje strane teksta su
vanredno lijepa dva unvana (ar. naslov, zaglavlje; u rukopisima zna~i i
ukra{eni dio na po~etku teksta) u zlatnoj boji ukra{ena floralnim i geometrij-
skim vi{ebojnim motivima. Boje – kobaltno plava, tirkiz, roza, crvena,
narand`asta i zlatna – izrazito su svje`e i o~uvane. Tekst je uokviren
raznovrsnim okvirima, sa ~etiri vrste rubova, koji nagla{avaju tekst, daju mu
zna~aj, a u isto vrijeme daju osje}aj prefinjenog sklada boja i oblika.

Iako se prototipi svih tradicionalnih stilova islamske ka-
ligrafije nalaze kona~no u Skrivenoj Riznici u Bo`anskoj
Zapovjesti, bez koje ova kaligrafija ne bi bila vizuelni
sakrament, zemaljska kristalizacija razli~itih stilova do-
ga|ala se u jednom vremenskom razmaku u skladu sa
zakonitostima manifestiranja i kristalizacije pomo}u kojih
se ustanovljavala tradicija u svijetu vremena i prostora. U
stvari, razli~iti kaligrafski stilovi ~ine provi|enjski razvu-
~enu demonstraciju Bo`anskih kvaliteta poruke. Ti stilovi
posjeduju odre|ene regionalne varijacije u vezi sa etni~-
kim genijem odre|enog segmenta islamskoga svijeta, ali
oni tako|er izla`u univerzalitet koji gotovo svaki od stilova
nosi iza granica odre|ene kulturne zone unutar tog svije-
ta. Od samog po~etka razvili su se kufsko ili kur’ansko
pismo i nesh, koje je bilo ne{to manje vezano za kur’ans-
ki tekst iako su kasnijih stolje}a neki od najfinijih Kur’ana
ispisani upravo ovim pismom. Kurzivni stilovi razvili su se
uskoro potom, tako da Ibn Nedim, koji je `ivio u ~etvr-
tom/desetom stolje}u, ve} pominje dvanaest pisama i
dvanaest njihovih varijacija. ^uveni kaligraf, Ibn Muqle,
koji je `ivio u isto vrijeme, uspostavio je pravila pisanja –
koja vrijede i danas – za {est osnovnih stilova, sulus, nesh,
rejhan, muhakkik, tevki i rika. Ovi stilovi poprimili su svoju
kona~nu elaboraciju iz ruke proslavljenog Jaquta al-
Muste’samija u sedmom/trinaestom stolje}u. Svojim
vi{estoljetnim trajanjem, ovi stilovi ozna~avaju i istrajnost
nepromjenjivosti stila sredi{nje tradicionalne umjetnosti
islama u suglasju sa sâmom prirodom islama, koji je,

BEHAR 96 39
RIZNICA BO[NJA^KE KULTURE
nakon prirodnog procesa razrade i detaljnog izlaganja
kreirao civilizaciju obilje`enu stalno{}u, nepromjenji-
vo{}u na~ela i svetih formi kojima stolje}ima plovi bujica
`ivota.
Islamska kaligrafija simbolizmom sâmih svojih formi
odra`ava izvjesno preplitanje izme|u stalnosti i promjene
koja karakterizira sâmo stvaranje. Svijet se sastoji od
neprekidnog toka ili postajanja, iako postajanje nije ni{ta
drugo do refleksija Bi}a i nepromjenjivih arhetipa sadr`a-
nih u Bo`anskoj Rije~i ili Intelektu. Islamska kaligrafija
ponovo stvara ovu metafizi~ku stvarnost po{to, utjelovlja-
vanjem kur’anskog teksta, ponavlja konture sâme kreaci-
je. Odatle, kao u tkanju, horizontalni pokret slova, odgo-
vara promjeni i postanju, dok vertikalni pokret predstavlja
dimenziju Su{tine ili nepromjenjivosti su{tina. Ili, posmat-
rano sa druge ta~ke gledi{ta, mo`e se re}i da vertikalnost
pisma simbolizira Jedinstvo Na~ela, a njegova horizontal-
nost mno{tvo manifestacija.
Svi tradicionalni stilovi kombiniraju ove dvije dimenzije,
vertikalitet i horizontalitet, ali svaki na razli~it na~in. Neki
stilovi su gotovo potpuno stati~ni, a drugi gotovo potpuno
teku}i i graciozni. Ali, u svakom slu~aju, neki elementi
svakog na~ela moraju postojati bez obzira koliko ostali bili
posebno nagla{eni.
Univerzum se tako|er mo`e simboli~ki predstaviti drve-
tom koje je prema Kur’anu ‘~vrsto ukorijenjeno, sa grana-
40
Ad`za’u’l-Kur’ana, Ms 40_0007, BI
ma usmjerenim prema nebu’. Drvo Svijeta jedan je od
najuniverzalnijih simbola kozmi~ke manifestacije. Budu}i
je Kur’an prototip stvaranja i napose svijet raznovrsnosti i
vi{estrukosti koji ishodi iz i vra}a Jedinstvu, islamska
umjetnost je obavezna spajati ova dva na~ela, na~elo Ri-
je~i i Drvo Svijeta, kombiniraju}i kaligrafiju sa stiliziranim
biljnim formama. Mnoge d`amije i druga arhitektonska
djela i gra|evine islamskog svijeta od d`amije u Kordobi
do Minareli {kole u Anadoliji, od D`evher [ad d`amije u
Me{hhedu do mauzoleja i d`amija Agre, pokazuju ovo
preplitanje kaligrafije i arabesknih formi, meditiranje nad
kojima podsje}a na korespondenciju izme|u Kur’ana i
svijeta prirode, te primordijalnost kur’anske objave kroz
koju se tema stvaranje-svjesnost neprestano ponavlja.
Islamski obrasci tako|er ~esto kombiniraju kaligrafiju,
kako sa stiliziranim biljnim formama ili arabeskama, tako
i sa geometrijskim uzorcima. Za kaligrafiju se ovdje, bu-
du}i je neposredno vezana za Bo`ansku Rije~, mo`e re}i
da simbolizira Na~elo stvaranja, geometrijski element
simbolizira nepromjenjivost uzorka ili mu{ki aspekt, dok
arabeske, povezive sa `ivotom i rastom, predstavljaju `i-
vu}i, promjenjivi i materinski aspekt stvaranja. Vi|ena u
ovom svjetlu, kaligrafija se mo`e kontemplirati kao na~elo
iz kojeg ishode druga dva elementa islamskih uzoraka,
geometrijski i arabeskni, i u kojoj se oni integriraju kao
{to se svi kozmi~ki dualiteti integriraju u jedinstvu Na~ela.
Kur’anska kaligrafija tako|er je u vezi sa iluminacijom,
koja postaje sve prisutniji element kako se tradicija priv-
remeno odmakla od svog Bo`anskog Po~ela. Izvanredna
kur’anska iluminacija kasnijih stolje}a Nebeska je kom-
penzacija sâme te odvojenosti, ~ine}i vidljivom tu duhovnu
energiju koja je uvijek bila prisutna, ali ne obavezno o~ig-
ledno se manifestiraju}i u svijetu vidljivih formi, tokom ra-
nijeg perioda bliskosti historijskom po~elu Objave.
Kur’anska iluminacija ‘kristalizira’ tok i utjecanje du{e
prema Bogu i kao takva, pomo} je pri reintegraciji du{e
koja je rezultat prisustva svete Rije~i Bo`ije. Iluminacija
omogu}ava vizuelizaciju duhovne energije koja istje~e iz
~itanja svetog Teksta; ona, dakle, zauzima marginu stra-
nice, dok kaligrafija obuhvata sâm tekst. Iluminacija je
kao oreol koji okru`uje Svetu Rije~, a svjetlost koju gene-
rira ~udesno Bo`ansko prisustvo rije~i, je Rije~ Svjetla.
Budu}i su kur’anski ajeti mo}i ili hamajlije, slova i rije~i
koja omogu}avaju vizuelizaciju kur’anskih ajeta tako|er
imaju zna~aj hamajlije i ispoljavaju svoje vlastite snage.
Ostavljaju}i po strani numeri~ki simbolizam i ezoterijski
zna~aj slova i foneme arapskog alfabeta i jezika koji pod-
razumijevaju vlastitu op{irnu znanost, mo`emo se
okrenuti vidljivim formama kaligrafije kako same pred-
stavljaju ‘bi}a’ kao i neposredne simbole duhovnih stvar-
nosti za muslimanski um. Svako slovo ima svoju vlastitu
BEHAR 96
 ORIJENTALNI RUKOPISI

‘osobnost’ i simbolizira u svojoj vidljivoj formi poseban
Bo`anski Atribut, budu}i da slova svetog alfabeta kores-
pondiraju crtama, karakteristikama i atributima Boga kao
Bo`anskog Pisara.
Zaljubljenik u Boga prazni svoje srce od svega osim
Njega: Allahov elif probada njegovo srce ne ostavljaju}i
prostora za bilo {ta drugo. Zbog toga Hafiz pjeva u svome
~uvenom stihu,
Ne postoje drugi tragovi na plo~i moga srca osim
elifa stasa Prijatelja.
[ta da radim, u~itelj me nije podu~io nijednom drugom
slovu.
Nekome je potrebno da ‘zna’ samo ovo jedno slovo kako
bi znao sve {to treba znati, jer Bo`ije Ime klju~ je za
Riznicu Bo`anskih Tajni i staza prema Istini. To jeste ta
Stvarnost zahvaljuju}i su{tinskom identitetu Boga i Nje-
govih posve}enih Imena. Zbog toga se u sufizmu, medita-
cija nad kaligrafskom formom Imena koristi kao jedan od
duhovnih metoda za realizaciju Imenovanog.
[to se ti~e slova ba, drugog slova alfabeta, njegova hori-
zontalnost simbolizira prijem~ivost, receptivitet materin-
skog i pasivnog na~ela, kao {to je i dimenzija ljepote koja
dopunjava i upotpunjava dimenziju veli~anstvenosti. Pres-
jekom ova dva slova nastaje ta~ka koja stoji ispod slova ba
i koja simbolizira Vrhunaravno Sredi{te iz kojeg sve isho-
di i kojemu se sve vra}a. U stvari, nijedna manifestacija
nije ni{ta drugo do li ta ta~ka, jer kako bi Jedan mogao
ishoditi bilo kakve drugosti koje }e kompromitirati tu jed-
notu? Eto, zbog toga elif i ba napose, sa svim ostalim
slovima arapskog alfabeta koja slijede za njima, u stvari
jesu konstituitet upravo te ta~ke koja se, iako je jedna po
sebi, vidi kao mno{tvo u ogledalu multipliciteta.
Prema D`iliju budu}i da bismillah sve stvari uvodi u pos-
tojanje, ona je poput Bo`anske Zapovjesti, Budi! (kun).
Sam ~in simboliziran je, dakle, elifom, dok je ba recipijent,
primalac tog ~ina. Superiornost elifa nad ba pokazana je i
~injenicom da, dok je ta~ka, koja je uzvi{ena, dio elifa i
njegova unutra{njost, {to i pisana forma elifa otkriva, ona
je izvan ba i dio njegove spolja{njosti. Elif, stoga, kores-
pondira muhammedanskoj stvarnosti, istinitosti (el-haki-
kat al-muhammedijjah), dok ba odgovara stvaranju i stvo-
renjima. Bog je najprije stvorio Muhammedansku Stvar-
nost ili Muhammedansku Istinitost, a potom iz nje ostatak
Svoga stvaranja, sva ostala stvorenja. Kontempliraju}i
prva dva slova arapskog alfabeta, uz sposobnost prodira-
nja u njihovo unutarnje zna~enje, kontempliraju se i sim-
boli koje ona sobom nose, na~elne stvarnosti, istinitosti i
manifestirani poredak.
Sufi i filozof Sa’inuddin ibn Turkah, dvije generacije posli-
je D`ilija, pi{e da su slova i rije~i spu{teni iz duhovnog u
fizi~ki svijet te da posjeduju unutarnju duhovnu supstan-
cu, iako nose odje}u ovoga svijeta stvaranja i rastvaranja.
U svome komentaru izre~enog o ta~ki ispod slova ba Ibn
Turkah spominje da svako kur’ansko slovo ima tri forme:
izgovorenu formu koja se spu{ta u uho, pisanu formu koja

U svome al-Kahf va’l-radim fi bismillah al-rahman al-

rahim, proslavljeni sufi osmog/~etrnaestog stolje}a,
‘Abdu’l-Kerim el-D`ili, pi{e da je ta~ka nedjeljiva tvar (el-
d`evher el-basit) dok su sva slova, u stvari, jedinjenja (el-
d`ism el-murekkeb). Ta~ka simbolizira, upu}uje i odnosi
se na Bo`ansku Su{tinu. Otuda, pridodata bilo kojem slo-
vu ta~ka nema svoj vlastiti zvuk na isti na~in kao {to se
teofanije Su{tine pojavljuju u svakom stvorenju sukladno
mogu}nostima savr{enstva toga stvorenja.

Ta~ka ‘stvara’ elif, a elif sva ostala slova, jer kako god ta~-
ka simbolizira Bo`ansko Onstvo, elif simbolizira polo`aj
Jednote. D`ili prepri~ava dijalog izme|u ta~ke (el-nukta) i
slova ba u kojemu ta~ka, obra}aju}i se slovu ba govori: O
slovo, Ja sam tvoje Na~elo..., na{to ba odgovara: O
Gospodaru, uvjerio sam se sa sigurno{}u da si Ti moje
Na~elo. Ba dalje pita odakle potje~e istinitost koja po~iva
u ta~ki. Ta~ka odgovara da su sva slova i rije~i u stvarnos-
ti pojedina~ne forme koje ishode iz ta~ke. Simbolizmom
zami{ljenog dijalogom izme|u ta~ke i ba D`ili opisuje
ukupno tajanstvo Bo`anskog Jedinstva.

BEHAR 96 41
RIZNICA BO[NJA^KE KULTURE
se manifestira oku, i su{tinsku i duhovnu for-
mu ~ije je mjesto pojavljivanja srce. Kaligrafs-
ka forma je, stoga, duplikat zvu~ne forme Bo-
`anske Rije~i i klju~, zajedno sa zvu~nom for-
mom, za unutarnje zna~enje koje prebiva u
srcu. U jo{ jednom komentaru koji se ti~e ta~ke
ispod slova ba, veliki sufijski u~itelj iz dvadese-
tog stolje}a {ejh el-‘Alevi pi{e,
Slova su znaci mastila; ne postoji ni{ta,
osim onoga {to je mastilo pomazalo; njihova
vlastita boja ~ista je iluzija.
Samo boja mastila je to {to je stiglo u manife-
stirano postojanje.
Ipak ne mo`e se re}i da se mastilo udaljilo od
onoga {to je bilo.
Unutra{njost slova le`i u tajanstvu mastila.
A njihov spolja{nji izgled njihovo je samo-
odre|enje.
Ona su svoja odre|enja, svoje aktivnosti,
i ni{ta osim toga ne postoji. Shvati ovo!
Ona nisu to; ne reci, ne reci da su ona to!
Tako re}i pogre{no je, a re}i ‘to je ono’ je bun-
caju}e ludilo.
Jer to je bilo i prije slova, kada slova nisu ni
postojala;
i ostat }e, kada slova uop}e ne}e biti.
Dobro se zagledaj u svako slovo: vidjet }e{
samo ono {to je ve} nestalo
osim lica masila, to jest, osim Lica Njegove
Su{tine,
Kojemu pripada sva Slava i Veli~anstvo i
Uzvi{enost!
^ak i tako slova su, osim njihovog izvanjskog
izgleda, skrivena,
bi}a preplavljenog mastilom, njihov izgled
ni~iji je
do njihov.
Slova ni{ta ne daju mastilu, niti i{ta od njega
uzimaju,
samo razotkrivaju svoju obuhvatnost u
razli~itim obrascima,
bez mijenjanja mastila. Da li mastilo i slovo
zajedno ~ine dvojstvo?
Shvati stoga, istinitost mojih rije~i: nema tu
postojanja
osim mastilovog, njemu ~ije rezonovanje je
ispravno;
I gdje god je slovo, s njim tu je uvijek njegovo
mastilo.
Otvori svoj razum ovim parabolama i povedi
ra~una o njima!
Ezoteri~ka doktrina koja se ti~e prirode kalig-
rafije, kombinirana sa ljepotom njenog nepos-
rednog prisustva koja dira sve koji su osjetljivi
na ~uvaju}u i osloba|aju}u milost ljepote, obe-
42
zbje|uje i pru`a klju~ za razumijevanje sredi{-
njeg mjesta ove umjetnosti u hijerarhiji islam-
ske umjetnosti kao i njene zna~ajne uloge u
islamskoj duhovnosti kao takvoj. Stolje}ima
muslimani prakticiraju kaligrafiju ne samo radi
kultiviranja i o~uvanja lijepog rukopisa koji je
pokazatelj tradicionalne kulture (adab), nego i
radi discipliniranja du{e. Mnogi kaligrafi svjes-
ni su da se ispisivanjem linije s desna na lijevo,
{to je smjer arapske kaligrafije, ~ovjek pomjera
sa periferije ka srcu koje je tako|er smje{teno
na lijevoj strani tijela, te da usredsre|ivanjem
na ispisivanje rije~i u lijepim formama ~ovjek
tako|er vodi razasute elemente svoje du{e nji-
hovome sredi{tu. Muslimani, mu{karci i `ene,
tako|er su meditirali nad ljepotom kaligrafskih
formi kao pratilja Bo`ije Rije~i, koje su preli-
jepe upravo jer ishode iz vrela sve ljepote. Srca
i du{e svih muslimana osvje`avaju se veli~a-
nstvom, harmonijom i uskla|eno{}u, ritmom i
tokom kaligrafskih formi koje okru`uju musli-
manski `ivot u tradicionalnom islamskom dru-
{tvu, koje se razotkrivaju skidaju}i veo sa svoje
ljepote na stranicama Kur’ana, na zidovima
d`amija i drugim arhitektonskim formama, na
tepisima i zastorima, pa ~ak i na objektima sva-
kodnevne upotrebne vrijednosti od odje}e do
tanjira i su|a u koje se servira hrana. Tradi-
cionalna kaligrafija, kao sredi{nja sveta umjet-
nost islama, dar je Hakikata iz srca islamske
objave iz kojeg je potekla ova sveta umjetnost.
To je tako bez obzira da li su sâmi muslimani
svjesni Hakikata ili se zadovoljavaju spolja{-
njim formama. [to se ti~e onih koji slijede Put
Hakikata, ova sredi{nja umjetnost osnovni je
nosilac kontemplacije Jedinoga, jer nijedan elif
ne mo`e a da nas ne podsjeti da u na{im srci-
ma i umovima ne smije biti mjesta ni za {ta
drugo osima za Allahov elif, dok svaka ta~ka
podsje}a na istinitost hadisa da je: Bog je pos-
tojao i ni{ta nije postojalo osim Njega, i dalje:
On i sada postoji onakav Kakav je bio.
Seyyed Hossein Nasr
Islamic Art and Spirituality
(Islamska umjetnost i duhovnost,
Umjetnost i sveto,
Duhovna poruka islamske kaligrafije)
Prijevod i obrada Edin Urjan Kukavica
BEHAR 96
An-Nasabu ‘{-[arif, Ms 209, BI
Detalj An-Nasabu ‘{-[arifa, Ms 209, BI
 ORIJENTALNI RUKOPISI

Ms 209
An-Nasabu ‘{-[arif
Plemenita loza Muhammeda a.s.

Ovo je jedan od najvrjednijih rukopisa iz rukopisnog fonda Instituta. Naime, po

stru~nom mi{ljenju Nametka i Trake radi se o raritetu, odnosno, unikatnom
rukopisu. Rukopis je prepisao ili sastavio (nije jasno nazna~eno) dervi{ Mahfuz
ibn Muhamed el-Gul{ani, 8. muharema 1031.h./23. - novembar 1621. godine. Sa
za{titnog lista saznajemo da je rukopis bio u posjedu Ahmed efendije, muftije
Mostara, kasnije izvjesnog dervi{a Nuri ^engi}a iz Od`aka kod Fo~e, a on je opet
poklonio svom {ejhu Behauddinu Sikiri}u, {to ukazuje na to da je rukopis bio u
tekiji na Oglavku. Otkupom od jednog nasljednika porodice Sikiri}, Bo{nja~ki
institut ponovo je vratio rukopis u posjed potomaka ^engi}a, Adil-bega
Zulfikarpa{i}a koji je porijeklom, i sa o~eve i sa maj~ine strane, ^engi}. Na
po~etku rukopisa ~itamo posvetu:
“Ovu ~asnu knjigu poklonio sam na{em mur{idu (vodi~u u tesavvufu)
u~enom [ehovi}u (Sikiri}u) Behauddin efendiji, na{em bratu i pri-
jatelju. (u potpisu) Siroti dervi{ Nuri ^engi} iz Od`aka.”
Ovakve knjige su pouzdano svjedo~anstvo o bogatstvu na{eg kulturno-historij-
skog blaga kao i ~injenice kako se kroz historiju ~uvala i po{tivala pisana rije~.
S obzirom na izuzetnu vrijednost i ~injenicu da se radi o raritetu ili unikatu,
Institut je ovo djelo objavio u fototipskom izdanju sa prijevodom na bosanski
jezik akademika prof. dr. Enesa Kari}a. Za ovo izdanje zanimljivo je to da ispis
prijevoda na bosanski jezik – u grafi~kom smislu – u potpunosti odgovara
originalu, za {ta je zaslu`na istan~ana kaligrafska ruka gospodina Amira Reke.

Knjiga po~inje biografijom Poslanika Muhammeda a.s., oca
i majke po mlijeku, potom slijede biografije Poslanikovih
amid`a, njegovih {est tetaka, biografije Poslanikovih supru-
ga, njegove djece i unuka, amid`i}a, biografije bra}e i ses-
tara; slijede spomeni 22 vojna pohoda Muhammeda a.s., o
robovima, slugama i ~uvarima u borbi, o 11 Poslanikovih
izaslanika, o tajnicima i prijateljima. Opisano je tako|er i
njegovo oru`je, odje}a, i najzad njegovo preseljenje.
U predgovoru dr. Enes Kari} ka`e da su izvori ovog rukopisa
rane biografije Muhammeda a.s., tzv. sire, i to posebno one
klasni~ne iz perioda Ibn Ishaka (p. 150.h/767.) i Ibn Hi{ama
(p. 218. h./833.). Dr. Kari} tako|er smatra da autor ovog
rukopisa izvanredno poznaje i djela Al-Maghari od Al-Wa-
qidija i Al-Bidaya wa’n-Nihaya od Ibn Kathira, koja se isto
tako detaljno bave `ivotom Muhammeda a.s. U spomenutim
djelima biografija Poslanika je opisana op{irno, sa brojnim
lancima predanja i njihovih prenosilaca, dok autor ovog
rukopisa ne navodi lance predaje, a biografske podatke
iznosi veoma sa`eto ali i precizno. Autor je svakako i dobar
poznavalac Kur’ana, tefsira i hadisa. Imaju}i sve to u vidu,

BEHAR 96 43
RIZNICA BO[NJA^KE KULTURE
dr. Kari} smatra da bi se moglo pretpostaviti da je autor bio
u~enjak ili muderris u nekom od velikih centara islamskog
svijeta. Odgovor na to pitanje }e, me|utim, za sada ostati
nerazrije{eno.
Citati prijevoda:
Muhammad ibn Abdullah ibn Abdul-Muttalib
ibn Ha{im ibn Abdi Menaf ibn Kusajj ibn Kilab
ibn Murre ibn Ka’b ibn Luejj ibn Galib.
Bo`iji Poslanik, Bog ga blagoslovio i podario
mu mir (s.a.v.a.), ro|en je u godini Slona, u
ponedjeljak, dvanaestu no} mjeseca Rebi’ul-
evvela. Otac Poslanikov umro je kad je njemu
bilo dva mjeseca. Neki vele pak, da mu je otac
umro kad je bio dojen~e. Dojila ga je Halima,
k}erka Ebu Zuvejba iz plemena Sa’d. Poslanik
je ostao kod dojilje Halime u plemenu Sa’d
~etiri godine. Halima ga je vratila majci kad su
mu (od strane meleka) rasporene grudi, te je
majka (Amina) sa njim oti{la u Medinu, gdje je
posjetila njegove daid`e, i potom umrla u
mjestu Ebva, vra~aju}i se u Mekku. Poslaniku
je tada bilo {est godina, tri mjeseca i deset
dana. Njezin je grob tamo (u mjestu Ebva’)
poznat i znamenit. Kada je Amina pokopana,
do Mekke je Muhammeda dovela `ena (po
imenu) Umm Ejmen i to pet dana nakon smrti
njegove majke. Abdumuttalib (Poslanikov djed)
umro je kad je Poslaniku bilo osam godina.
Djed Ebumuttalib je oporu~io brigu o u
Muhammedu svome sinu Ebu Talibu...
Bo`iji Poslanik s.a.v.s. poslan je poslani~kom
porukom dvjema vrstama bi}a, ljudima i d`i-
nima, i tada je imao ~etrdeset godina. Amid`a
mu Ebu Talib, umro je kad se Poslanik prib-
li`avao svojoj pedesetoj godini, a Hatid`a je
umrla tri dana nakon Ebu Taliba. Stoga je tu
godinu Poslanik s.a.v.s. nazvao godinom `a-
losti, zato {to ga je Ebu Talib {titio od onih koji
bi ga uznemiravali kad je izlazio na put, a sama
Hatid`a povjerovala je u njegovo poslanstvo
kad je potra`io uto~i{te u svome domu, {to mu
je bila uto~i{tem i svjedokom za sve {to mu se
doga|alo, te bi govorila: Ti si, uistinu, Bo`iji
poslanik! Bog blagoslovio i njega i njegovu po-
rodicu, i njegove drugove, i podario im mir!...
Supruge Bo`ijeg poslanika
Hatid`a k}erka Huvejlidova
Ona je prva koja je povjerovala u Allaha i Nje-
gova poslanika. U d`ahilijjetu (dobu neznanja)
zvali su je El-Tahira (^ista). Prije nego se uda-
la za Bo`ijeg poslanika bila je udata za Ebu
Haleta Hinda ibn Nebba{a, pa mu je rodila
Hinda ibn al-Haleta koji je bio daid`a el-
44
Hasanu i el-Husejnu (sinovima Fatiminim koja
je k}erka Bo`ijeg poslanika i Hatid`e), i koji je
(u predajama) dobro opisao Bo`ijeg poslanika.
... Hatid`a se zatim udala za Bo`ijeg poslanika
(s.a.v.s.) prije poslanstva i Poslanik je tada
imao dvadeset i pet godina... Bo`iji poslanik,
Bog ga blagoslovio i podario mu mir, je kazao:
Najodli~nija `ena me|u stanovnicima d`e-
nneta je Merjema, zatim Fatima, zatim Hati-
d`a, zatim Asja (`ena jednog od faraona). U
jednom drugom hadisu Poslanik je kazao:
Najbolja `ena me|u stanovnicima d`enneta je
Hatid`a k}erka Huvelidova i Fatima k}erka
Muhammedova i Mejrema k}erka Imranova, i
Asja k}erka Muzahimova...
O Poslanikovoj (s.a.v.a.) odje}i
Bo`iji Poslanik (s.a.v.a.) je na dan kad je prese-
lio ostavio dva {arena pla{ta, tako|er je
ostavio i jedan ammanijski pla{t... Imao je le-
`aj i dlakav pokriva~, imao je prsten od srebra
na kojem je bilo ugravirano: Muhammed, Bo-
`iji poslanik, Bog ga blagoslovio i podario mu
mir! Imao je narukvicu od `eljeza, prepletenu
sa srebrom. En-Ned`a{i mu je poklonio pa-
pu~e jednostavne izrade, pa ih je obla~io...
Imao je jedan turba koji bi obla~io, zvao se es-
Sehab (oblaci). Davao ga je Aliji ibn Abi Talibu
da ga obla~i, i Alija ga je ~esto obla~io, a on
(Poslanik) bi rekao: Do{ao nam je Alija u obla-
cima. Poslanik je ima i dva ruha za obla~enje
petkom, mimo druge odje}e koju je obla~io
drugih dana...
O Poslanikovim s.a.v.s. {ti}enicima (oslobo|enim robovima)
kojih je bilo trideset i jedan
Zejd ibn Hariseh ibn [urahbil el-Kelbi, pripa-
dao je Hatid`i, pa ga je od nje dobio Poslanik
s.a.v.a. nakon {to se njome o`enio i potom ga
je oslobodio. Usama ibn Zejd, bio je posinak
Bo`ijeg poslanika, nazivali su ga: Hubbu Resu-
lillah (onaj koga Poslanik s.a.v.a. voli).
O Poslanikovim s.a.v.a. vojnim pohodima kojih je ukupno
poznato dvadeset i dva
...Bitka za Hajber zbila se nakon {to su pro{la
tri mjeseca i jedanaest dana od sedme godine
po Hid`ri. [est mjeseci i deset dana nakon ove
bitke u~injena je umra (u Mekku) iz mjesta el-
Kussah. Oslobo|enje Mekke zbilo se sedam
godina, osam mjeseci i jedanaest dana nakon
Hid`re. Bitka na Hunejnu dogodila se nakon
jednog dana; tada je Bog poslao meleke u
pomo} Svojemu Vjerovjesniku (s.a.v.a.)...
BEHAR 96
 ORIJENTALNI RUKOPISI

Ms 16
D`elaluddin Rumi Belhi
Mesnevi Ma’nevi

Po kaligrafskoj ljepoti i vrijednosti u kolekciji Instituta posebno mjesto zauzima

prijepis Mesnevije (Mesnevi Ma’nevi) D`elaludina Rumija.

Pi}e je u vrenju, a mi tra`imo da ljubav vrije.

Svijet je u pokretu, a mi tra`imo pamet.
Pi}e je od nas pijano, a ne mi od njega.
Tijelo (lik) od nas postade, a ne mi od njega.
(Mesnevi I, 1811, prijevod {ejh Fejzulah Had`ibajri})

Rumi je uistinu vrhunac jedne grane sufijske tradicije, ali
kao i svaki vrh koji je povezan sa planinskim lancem ~iji je
dio, Rumi je neodvojivo vezan za ukupnost tradicije koja je,
zbog svetih u~enja i milosti (bereketa) unutar njenog
duhovnog zna~enja, bila u stanju proizvesti svetog ~ovjeka i
poetu takvih razmjera. On se pojavio u trenutku u kojem je
{est stolje}a islamske duhovnosti ve} uobli~ilo tradiciju
neizmjernog bogatstva. @ivio je u stolje}u koje je bilo kao
povratak duhovnom intenzitetu trenutka nastanka islama;
stolje}u koje je iznjedrilo izvanredne svete ljude i mudrace
{irom islamskoga svijeta, od Ibn ‘Arabija, iz Andaluzije, do
Ned`muddin Kubraa iz Semerkanda. Rumi je stigao na
kraju tog perioda ogromne duhovne aktivnosti i podmla|i-
vanja koji je uobli~io duhovnu historiju islamskih naroda.
Nakon dugog perioda u~enja, formalnog i inicijacijskog, Rumi
je bio u potpunosti upoznat sa dugom tradicijom koja mu je
prethodila, kako u sufizmu tako i u ostalim islamskim znanos-
tima. Bio je duboko uronjen u kur’anske znanosti i brojne ku-
r’anske komentare koji su objavljeni prije njega. Pa`ljivo pro-
u~avanje njegovih djela otkriva ne samo istinu njegovih vlastitih
tvrdnji da je njegova Mesnevija komentar Kur’ana, nego i da
njegov Divan plovi kao ogromna rijeka potekla iz planinskog
izvora kur’anske objave. On je ve} iskusio i `ivio u odre|enom
smislu on je i sebi ve} sa`eo ranu sufijsku tradiciju budu}i je
pro`ivio i iskusio razli~ite duhovne mogu}nosti sufijskog nasli-
je|a – po{tuju}i strah Da’ud el-Entakija, Bo`ansku ljubav Ra-
bi’je el-‘Adevijje i gnozu Ibn ‘Arabija – u samome sebi:
Mi smo ni{ta, a ovo na{e postojanje, to je Tvoje postojanje
koje se ne vidi.
Onaj {to je nevidljiv (Bog) neka On vazda postoji!
Na{ vjetar i na{e postojanje to je Tvoj dar,
Bo`e! Na{e postojanje Ti si dao, Bo`e!
Ti si, Bo`e, slatko}u postojanja pokazao ne-postojanju i
ni{tavilu).
Ti si u~inio, pa da se ovo nepostojanje zaljubi samo u sebe.
Slast svojih nimeta (blagodati), nemoj nam uskratiti!
Meze, pi}e i ~a{u svoju, nemoj nam uskratiti!
Ako Ti nama ove nimete uskrati{, ko bi nam ih onda mogao
tra`iti i na}i?
Zar se mo`e boriti slika sa slikarom?
Nemoj gledati na nas kakvi smo mi. Svoju dobrotu gledaj i
Ti nam dobro ~ini.
Nas nije bilo, niti je bilo na{ih molbi.
Tvoja dobrota ~ula je na{u jo{ neizgovorenu molbu.
Nema tog pjesnika koji bi mogao dirljivijim rije~ima oslikati
potpunu ni{tavnost svih postoje}ih bi}a pred Jedinim Koji
jedino jeste. Ovdje je doktrina Jedinstva Bitka (vahdet el-
vud`ud) zaogrnuta teofanijom svoje vlastite ljepote. Na isti
na~in Rumi slijedi Ibn ‘Arabija u vjerovanju da je sveukupna
egzistencija identi~na sa odnosnom i vezom tog odre|enog
bi}a sa Bi}em napose, da egzistenti nisu ni{ta nego veza i
odnos koji posjeduju sa Apsolutom, sa`imaju}i ukupno u~e-
nje u zavaravaju}e jednostavni distih, koji govori o vezi
izme|u bi}a i Bi}a:

BEHAR 96 45
RIZNICA BO[NJA^KE KULTURE

Postoji veza iza svih opisa i pore|enja; koji poput ptice mo`e pjevati samo melodijama koje pok-
izme|u Gospodara stvorenja i njihovog unutarnjeg bi}a. re}u duh. Rumijeva knji`evna djela i njegova uvijek prisutna
duhovna snaga stoje kao sna`an svjetionik usmjeravaju}i i
[to se ti~e komplementarne doktrine Univerzalnog ^ovjeka vode}i ~ovjeka ljepotom prema Istini, koja ga jedino oslo-
(el-insan el-kamil), koju je, kao i doktrinu Jedinstva Bitka ba|a od privida zatvora siroma{tva i ru`no}e koju je stvorio
prvi put formulirao Ibn ‘Arabi, njeno zna~enje reflektira se oko sebe, a ~ije granice se ne mogu pobrisati osim pomo}u
kroz cijelo Rumijevo djelo, ali on ne koristi pojam insan el- poruke ~ovjeka kakav je Rumi. U njemu je vizija Istine i nje-
kamil; radije, govore}i o ideji, koristi izraz makrokosmos na ekspresija u najpotpunijoj ljudskoj formi, iskustvo du-
(alem-i ekber) pod kojim podrazumijeva duhovnog ~ovjeka hovnosti i njegova formulacija kombinirane u umjetnosti.
nasuprot ‘profanom ~ovjeku’, koji je mikrokosmos. Uistinu, o Rumijevom djelu mora se re}i da je,
Dakle, izvanjskom formom ti si mikrokosmos, Te rije~i stepenice prema potpunom uvjerenju su.
Dok u unutarnjem zna~enju ti si makrokosmos. Ko god se njima penje ti~e se vrhunca –
Ne vrh sfere {to je boje azura.
Rumijeva poezija je slavljenje ne samo `ivota u njegovom Nego vrh nadilaze}i povrh svih vidljivih nebesa.
duhovnom aspektu nego isto tako i smrti koja omogu}ava
realizaciju duhovne dimenzije `ivota. Rumi u smrti vidi uzvi- Seyyed Hossein Nasr
{eni ekstati~ki trenutak `ivota, jer on je svakako ve} umro Prijevod i obrada Edin Urjan Kukavica
prije smrti, sukladno ~uvenoj Poslanikovoj izreci: Umri prije
smrti. Za njega smrt mo`e biti samo prolaz u svijet svjet-
losti, kako i sam kazuje u svojoj poznatoj pjesmi:
Idi umri, gospodine, prije nego umre{,
Tako ne}e{ trpjeti boli umiranja.
Umri smr}u koja je kapija svjetlosti, Rukopis iz fonda Instituta, Ms 16 BI, prepisan je na Bendba{i
a ne smr}u kojom samo grobu }e{ dopasti. u Sarajevu 1646. godine za potrebe mevlevijske tekije, o ~emu
svjedo~i podatak iz rukopisa koji glasi:
Rumi je ve} boravio u svijetu svjetlosti prije susreta sa fizi~- Prepisao za dervi{e mevlevijske tekije,
kom smr}u, te stoga fizi~ka smrt mo`e biti samo trenutak u Bogom za{ti}enom Sarajevu, koja je nakon stradanja
proslave prelaska i posljednje prepreke i omogu}avanja u po`aru, obnovljena za kori{tenje sarajevskim dervi{ima.
potpunog povratka okeanu svjetlosti od kojega je bio privre-
meno odvojen. Rumi je odavno shvatio i znao da amor est
mors; ljubavlju prema Bogu on je okusio smrt iako fizi~ki `iv
i bio uskrsnut zaogrnut svjetlo{}u Bo`anskoga Znanja, jo{
uvijek raspravljaju}i i hodaju}i sa ljudima. To {to je Rumiju
omogu}ilo da na susret sa smr}u gleda kao na trenutak
uzvi{ene ekstaze, bio je, naravno, vrsta `ivota koju je vodio
na ovome svijetu, `ivot koji ga je doveo do statusa svetosti i
prije prolaska kroz kapiju smrti. Taj `ivot bio je svjedokom
izvanrednom susretu sa [emsom i simpatijama izme|u njih
koje su uzrokovale nastanak Divana, podstakle Rumija da
napusti svijet ti{ine i pribjegne poeziji kako bi izrekao ono
{to ne mo`e a da ne dolazi samo iz svete ti{ine. u izvjesnom
smislu Husamuddin ]elebi, odigao je za Rumija istu ulogu
vis-a-vis Mesnevije. Na isti na~in, ako ne postoji poseban
u~enik, inicijacijska funkcija u~itelja povla~i se unutar bi}a
majstora, a nedostatak duhovnog drugarstva i razgovora
mo`e nagnati i umjetni~ki najkreativnije sufije u ti{inu.
Navest }emo poznati Sa’dijev stih,
Da nije ru`e, slavuj nikada ne bi zapjevao u gaju.

U modernom svijetu, osiroma{enom duhovno{}u koji se

gu{i u okru`enju u kojem je ru`no}a postala norma, a lje-
pota luksuz, Rumija su mnogi prepoznali kao antidot za
bolesti od kojih moderni svijet umire. I zaista, on je najja~i
protuotrov ako se slijede njegova u~enja, bez obzira kako je
gorak lijek koji on propisuje. U cilju nalaska pomo}i u Ru-
miju, u akutnoj duhovnoj borbi, mora ga se ~itati ne samo
kao pukog pjesnika nego kao porte-parole Bo`anskih Tajni,

46 BEHAR 96
Rukopis Mesnevi Ma’nevi, Ms 16, BI
Detalj rukopisa Mesnevi Ma’nevi, Ms 16, BI
 ORIJENTALNI RUKOPISI

Ms 210
Divan-i Kaimi

Hasan Kaimija (Hasan Efendi Kaimi), ro|en oko 1630. godine u Sarajevu,
bio je glasoviti sarajevski pjesnik koji je pisao pjesme na osmanskom i na
bosanskom jeziku, tzv. alhamijado pjesme. Smatra se najpoznatijim pjes-
nikom Balkana toga doba. Da je bio neosporno veoma popularan i cijenjen
u svoje doba, svjedo~i i izuzetno veliki broj prijepisa njegovih djela. Njegove
pjesme su prepisivane i kao samostalne zbirke, kao {to je to slu~aj sa
rukopisom iz fundusa Bo{nja~kog instituta Divan-i Ka’imi (Ms 210), ili kao
dio raznih med`mua (zbornika), kao {to je slu~aj sa drugim rukopisom iz
na{eg fundusa, nazvanim jednostavno Med`mua (Magmu’ah, Ms 193).
Rukopisi Kaimijinih pjesama su brojni i, kako navodi Jasna [ami}, nalaze se
u mnogim svjetskim bibliotekama, u Sarajevu, Zagrebu, Beogradu, Kairu,
Istanbulu, Parizu, Londonu, Bratislavi, itd. U Sarajevu Kaimijine rukopise
posjeduju Gazi Husrev-begova biblioteka i NUBBiH, biblioteka ANUBiH i
Istorijski arhiv Sarajeva. Biblioteka Orijentalnog instituta posjedovala je ~ak
14 prijepisa Kaimijinih rukopisa, koji su na`alost uni{teni u granatiranju
Instituta 1992. godine.
Za ovaj rukopis Kaimi-babinog Divana na`alost nema podataka o prijepisu,
a iz zabilje{ki na za{titnom listu se vidi da su biv{i vlasnici ovog rukopisa
bili [ejh Sirri-zade Muhammed Behauddin iz sela Oglavak i Sejfuddin Fehmi
b. Ali Kemura (1890.-91.).
U Med`mui, zborniku razli~ite sadr`ine pisanom na osmanskom turskom
jeziku, kojem se ne zna autor, zabilje`eno je i jedno tuma~enje Kur’ana pjes-
nika Hasana Kaimije, koja ukazuje na neka budu}a doga|anja. Naime,
Kaimija se bavio ‘ilm-i d`efrom, tuma~enjem numeri~kih vrijednosti harfo-
va, tako da je njegovo poznato djelo Varidat, u stvari, zbirka svojevrsnih
istihrad`ata o budu}im doga|ajima.
Dva Kaimijina djela tj. njegov Divan i pjesma u Med`mui u fundusu
Bo{nja~kog instituta zasigurno su vrijedan doprinos ne samo boga}enju
na{eg kulturno-historijskog naslje|a nego su i od neprocjenjivog zna~aja za
prou~avanje kulturne historije na{eg podneblja.

BEHAR 96 47
RIZNICA BO[NJA^KE KULTURE
Hasan Kaimi-baba
Hasan Kaimi-baba Zerrin Oglu (Zerinovi} ili Zrni}), jedan od
najznamenitijih bosanskih {ejhova o kojemu se vi{e ‘zna’ iz
predaja i legendi nego iz dokumentiranih biografskih
podataka, iako je `ivio ne tako davno, u 17. stolje}u stolje}u
(p. 1691-92. godine). Prema ve}ini izvora ro|en je u Saraje-
vu gdje je i zavr{io po~etno obrazovanje. Nakon toga odlazi
u Sofiju i tu provodi dosta vremena uz halvetijskog {ejha
Muslihuddina U`i~anina, nakon ~ega dobija id`azet za ir{ad
tarikat-i halvetijje. ^injenica da je do 1682. godine bio {ejh
Silahdar Mustafa-pa{ine tekije u Sarajevu, koja od svoga
osnutka do danas slovi kao isklju~ivo kadirijska, ali i zbog
toga {to u svojim pjesmama, osobito u Divanu, ~esto koristi
izraz Na{ pir Abdul Kadir, svojevrsna su potvrda da je pored
havetijskoga, {ejh Hasan Kaimi-baba bio i {ejh kadirijskoga
tarikata. Nije poznato od koga je dobio id`azet za ir{ad po
usulu ovog tarikata. Osim posta Silahdar Mustafa-pa{ine
tekije, poznatije kao Had`i Sinanova, Kaimi-baba je i svoju
ku}u u Ajs-pa{inoj mahali, u neposrednoj blizini mosta
]umurija, koristio kao tekiju. Za ovaj objekat – koji vi{e ne
postoji – zanimljivo je da je nakon Kaimi-babinog odlaska iz
Sarajeva, nastavio funkcionirati kao tekija, i to `ensak, pod
rukovodstvom njegove supruge.
Za njegov odlazak iz Sarajeva vezan je veliki broj predaja.
Tako se prenosi da ga je na odlasku jedna `ena ~ula da u~i
48
dovu u kojoj moli Boga da u~ini da Sarajlijama nikada vi{e
vjerski poglavar ne bude iz Sarajeva. Tako|er, kivan na
pasivan odnos svojih sugra|ana, {ejh Kaimi-baba zamoli
Boga da mu nikada niti jedan Sarajlija ne do|e na mezar.
Prenosi se da od tada nijedan Sarajlija, a koji bi imao neku
ru`nu namjeru, nije uspio posjetiti [ejhov mezar. Vjerovatno
naj(ne)popularnija predaja je ona o dovama koje je za Sara-
jevo ~inio Kaimi-baba, a prema kojoj su mu primljene
(kabul) za zrak; pa }e Sarajevo uvijek imati lijep zrak, za
vodu; te }e Sarajevo uvijek imati dobru vodu i Sarajlije }e
u`ivati na dobroj zemlji. Nije mu primljena dova za vatru, te
je tim povodom navodno izgovorio: Gorjet }e{ o Sarajevo
(kad mene vi{e ne bude u tebi)! Slu~ajno ili ne, prvi od bro-
jnih velikih po`ara, u kojima je Sarajevo u svojoj historiji od
toga vremena naovamo stradavalo, dogodio se samo pet
godina poslije preseljenja Hasana Kaimi-babe, 1697. go-
dine, povodom provale princa Eugena od Savoje.
U svakom slu~aju, nakon dolaska u Zvornik, Kaimi-baba
djeluje kao imam Namaz-gjah d`amije u Zvorniku. Prema
pisanju Hifzije Suljki}a stanovao je u ^ukuri (mahala Fetija),
Divan-i Kaimi, Ms 210_0003, BI
Divan-i Kaimi, Ms 210_0002, BI
BEHAR 96
 ORIJENTALNI RUKOPISI

BEHAR 96 49
RIZNICA BO[NJA^KE KULTURE
predratnoj Bolni~koj, ~esto posje}uju}i i provode}i dosta
vremena na Kula-gradu na mjestu gdje }e biti ukopan i na
kojem }e mu biti podignuto turbe. Prenosi se da je na dan
pred svoje preseljenje obavijestio prijatelje da }e umrijeti;
Ujutro su ga na{li prekrivrenog njegovom hrkom (der-
vi{kim ogrta~em).
Kaimi-baba je bio plodan {ejh, kako u prakticiraju}em
domenu, u ir{adu, tako i u oblasti teorijskog rada u oblasti
tesavvufa, ali i na socijalnom i sociolo{kom polju. Prema
nepotvr|enim podacima, upravo njegov socijalni anga`man
u kona~nici }e rezultirati njegovim izgonom iz Sarajeva. Na-
ime, u vremenu koje je prethodilo dugogodi{njemu ratu
Turske protiv Austrije i Mletaka (1683.-1699.) do{lo je do ve-
like nesta{ice hrane u Sarajevu. Osjetiv{i priliku za izne-
nadno boga}enje, sarajevski trgovci su uz potporu pred-
stavnika vlasti i dijela uleme povukli hranu sa tr`i{ta o~e-
kuju}i zna~ajan porast cijena. Znaju}i za to, svjestan da se
to kosi i sa strogo vjerskim, a osobito sa moralnim pravili-
ma, Hasan Kaimi-baba, prema predaji povede, a prema
drugim podacima samo verbalno podr`i pobunu siromaha
protiv ove o~igledne nepravde. U mete`u, koji je nastao, ne-
kolicina gladnih provalila je u prostorije kadiluka gdje su
zatekli kadiju i njegovog naiba, te ih obojicu ubi{e. Tim po-
vodom iz Istanbula bi poslat poseban inspektor koji je na-
kon uvi|aja pogubio 12 ljudi, a zatvorio jo{ 56. Vjeruje se da
je Kaimi-baba iz Sarajeva protjeran 1682. godine, iako Jas-
na [ami} u radu Rukopisi poezije Hasana Kaimi Babe sma-
tra da za takvu tvrdnju nije prona|eno dovoljno dokaza. Ka-
ko je bilo zapisano u jednom rukopisu iz Orijentalnog insti-
tuta, Kaimija je preselio u Zvorniku 1691. ili 1692. godine, a
u drugom rukopisu, koji se nalazi u Kairskoj nacionalnoj
biblioteci, pi{e da je ukopan u Zvorniku u Gornjem gradu.
Hasan Kaimi-baba ostavio je iza sebe dvije alhamijado pjes-
me i dvije zbirke poezije na osmanskom jeziku od kojih jed-
na slovi kao Divan, a druga kao Varidat, odnosno Poema na
–ari. Divan je znakovito obimniji od Varidata, homogenijeg je
karaktera, najve}i broj pjesama posve}en je osniva~u kadi-
rijskog tarikata Abdulkadiru Gejlaniju, kojem je pripadao i
sam pjesnik. Varidat, koji se ponegdje naziva i Kasaid-i Kai-
mi, predstavlja mje{avinu poezije pisane iz duhovnog na-
dahnu}a i stihova koji su podlo`ni tuma~enju u drugom do-
menu. Kao pjesnik Hasan Kaimi-baba ostaje u okvirima
klasi~ne sufijske poezije, pokazuje znanje u razli~itim do-
menima od Kur’ana i hadisa do pravila i sadr`ine orijental-
ne poetike, a sa doktrinarnog aspekta nedvojbeno je jasno
da je zagovornik u~enja o Egzistencijalnom Monizmu, odno-
sno vahdet-i vud`udu.
50
Jesi li shvatio za{to te Istina na ovaj svijet donijela?
Sebi do|i, sebe spoznaj i pravo na sebe
kroz sebe pogledaj!
Tajna: "bio sam skriveno blago“ sam }e{ postati, ako si
sebe poznao,
otvori stranice Knjige postojanja, u njoj si od Boga pouk
uzeo.
Tri slova i dvije ta~ke znanost su ~itavog svijeta.
U srce kako si u{ao, dokaz svepostojanja si spoznao.
Ta~ka u "B“ i "Bismillah-a“ srce je svakog vjernika.
^ovjek, i cijeli svijet, njega je Bogom nazvao.
Do|i do Adema, svijet je on, jedan je on, i Ahmed.
Niko mu nije ravan, jedna je Istina, Bog je Istina (postao)
Ko do sebe nije do{ao, Drugi jedan postoji,
povjerovao je.
Sve {to postoji od Njega je, sve {to se kre}e i nepomi~no
{to je.
Vjerovanje u raznolikost njeg }e u haps baciti.
Ko Jednoga spozna, u jedinstvu ko je,
u kaljuzi ne}e boraviti.
Svaki oblik od njegovog postojanja lik je preuzeo.
On sam sebi veo je postao, ~ovjek mu je:
"Drug si“, rekao.
Nema Boga osim Njega i kako bi neko drugi to mogao
biti?
I prije neg’ {to Vijesnik (smrti) od njega stigne,
to, jadni~e, treba{ shvatiti.
Stvaranje si rekao, svijet si rekao, Bog si rekao, Njemu,
Jednome.
Nema vi{e strana osim jedne, okreni uho Njemu
(Jednome)!
Ina~e }e{ izgoriti vje~no u vatri mno{tva i rasko{ja.
A zna{ li za{to si ovdje do{ao poput svjetlosti plamena
jedinstva?
Nije se jo{ ni{ta zbilo, o Kaimi, barem rije~ kad bi prozbo-
rio,
iz Muhammedovog ru`i~njaka jedan cvijet ti je stigao.
Prijevod jedne Kaimijine pjesme preuzet iz:
Azra Verla{evi}, Vedad Spahi}
A{ik istine: orijentalisti i knji`evni histori~ari o Hasanu Kaimiji
Tuzla, Bosnia Ars, 2006. str.7-29.
BEHAR 96
 ORIJENTALNI RUKOPISI

Ms 264
[arhu ‘l-Avamili ‘l-Mi’ah

Djelo [arhu’l-Avamili’l-Mi’ah (Ms 264/1) na arapskom jeziku je komentar na

djelo iz arapske sintakse Avamilu’l-Mi’ah koje se nalazi u rukopisnoj zbirci
Bo{nja~kog instituta. Ono se mo`e smatrati pravim otkri}em, {to su Nametak i
Trako i ustanovili. Naime, ovo djelo nisu me|u [ejh Jujinim djelima naveli ni
Ibrahim Opija~ ni sam [ejh Jujo, niti drugi znanstveni izvori. Me|utim,
Muhamed @dralovi} ga je pripisao [ejh Juji (jedan primjerak se nalazi u
Orijentalnoj zbirci HAZU), {to je uradio i Mustafa Jahi} za primjerak koji se
nalazi u Gazi Husrev-begovoj biblioteci (Rukopisi djela [ejh Juje u Gazi Husrev-
begovoj biblioteci - Anali GHB biblioteke, knjiga XI-XII, 1985.). Otkri}e u
rukopisu Bo{nja~kog instituta je da se sada sa sigurno{}u mo`e tvrditi da je
ovo njegovo djelo, jer je autor Mustafa ibn Jusuf ibn Murad jasno nazna~en
na listu 1b. Osnovno djelo al-’Avamil napisao je Abdulkahir b. Abdurrahman
al-D`urd`ani (p. 1078.-79.).

Radi se o izuzetno lijepom rukopisu i u kaligrafskom smislu. Papir je `u}kast i

veoma dobro o~uvan, a tekst je pisan crnom tintom, istaknute rije~i crvenom,
nesh i nestalik stilom arapskog pisma. Autor na samom kraju rukopisa
skromno preporu~uje da se njegovo djelo ne podcjenjuje zbog ugleda autora i
usput spominje da je djelo napisao za 15 dana.

U ovom rukopisu nemamo podataka o prepisiva~u, ali se jasno vidi da ih je

bilo najmanje dva. Pored podataka o autoru, djelu, eventualno prepisiva~u,
rukopisi sadr`e ~esto i veoma va`ne i interesantne podatke za prou~avanje
kulturno-historijskog konteksta u kojem su nastali. Tako u ovom rukopisu
nailazimo na zabilje{ku na za{titnom listu iz koje se vidi da su biv{i vlasnici
ovog rukopisa bili Had`i Abdullah Zuhdi i Salih Ragib Sun’ullah
1166./1752-3. godine.

BEHAR 96 51
RIZNICA BO[NJA^KE KULTURE

Mustafa Jujo bin Jusuf bin Murad Ejjubi-zade Mostari Bosnevi

Mustafa Ejubovi} - [ejh Jujo

Mustafa Ejubovi} jedan je od najistaknutijih bo{nja~kih pisaca na arapskom jeziku. je i 27 kra}ih i du`ih rasprava, me-
Ro|en je 1651. godine u Mostaru. Godine 1677. odlazi na {kolovanje u Istanbul, na |u kojima su najbrojniji nau~ni ra-
~uveni univerzitet Sahn-i Seman i nakon ~etiri godine ga zavr{ava. Dr. Amir Ljubovi} dovi iz logike i disputacije (13 dje-
navodi da Ejubovi}evi biografi bilje`e kako je [ejh Jujo dobro uvi|ao slabost, u~ma- la), prava (6 djela). Dodatno je na-
lost i te`inu stare skolasti~ke metode nastave u medresama, pa je svojim metodom pisao rad iz perzijske leksikografi-
predavanja i svojim ud`benicima poku{ao da kr~i nove putove u metodici nastave. U je i metrike, dva djela iz dogmatike,
Istanbulu je napisao desetak djela, te ve}i broj spisa iz gotovo svih oblasti. Napisao te sastavio zbirku vazova. Pretpos-
tavlja se, prema broju sa~uvanih
spisa, da je napisao preko 60 na-
u~nih djela.
Godine 1692. imenovan je za mos-
tarskog muftiju. Vrijeme provedeno
u Mostaru koristi za anga`iranje u
prosvjeti, predavanje, pisanje ud`-
benika i drugih aktivnosti. U pre-
dgovoru svome posljednjem djelu
Komentar obuke iz logike i apo-
logetike bilje`i da se dugo bavio
ovim dvjema disciplinama i iz tih
podru~ja napisao izvjestan broj ko-
risnih, manjih i ve}ih, radova. Dr.
Amir Ljubovi} navodi da je [ejh Ju-
jo bio zaokupljen pitanjima iz logike
koja su se nu`no vezivala za di-
jalektiku, tzv. nauku o pojmovima,
zatim za sintaksu, stilistiku i re-
toriku.
Njegovo prvo djelo Komentar Esiri-
jevog Traktata iz Logike tj. Ko-
mentar ‘Isagoge’ nastalo je 1682.
godine i nosi naziv Korisna glosa uz
Al-Fenarijeve napomene za Esi-
rudinov traktat iz logike; drugo
djelo iz oblasti logike, Novi komen-
tar ‘Suncanog Traktata’ zavr{eno je
1690. godine. Ve} 1692., Mustafa
Ejubovi} se ponovo osvr}e na Isa-
gogu Esirudina al-Ebherija, jer mi-
sli da }e time razjasniti niz pitanja
iz logike. Dr. Amir Ljubovi} navodi
da je Mustafa Ejubovi} nastojao da
pove`e marginalije i da na diskre-
tan na~in skrene pa`nju ~itaocu
gdje po~inje i gdje zavr{ava proble-
matika iz pojedinih poglavlja osnov-
nog teksta. Njegovo posljednje dje-
lo iz oblasti logike Komentar obuke
iz logike i apologetike nastaje 1706.
godine. Mustafa Ejubovi} preselio je
u Mostaru 16. jula 1707. u 57. godi-
ni `ivota.

[arhu’l-Avamili’l-Mi’ah, Ms 264/1, BI

52 BEHAR 96
 ORIJENTALNI RUKOPISI

Ms 665
Alaudin Sabit
Mi’raggiyah (Mirad`ija)

U popisu va`nijih rukopisa za bo{nja~ku knji`evnu ba{tinu posebno mjesto zau-

zima rukopis Mi’raggiyah (Mirad`ija, poema o mirad`u, uspe}u Muhammeda
a.s. na nebo) Alaudina Sabita U`i~anina (p. 1712.), zasigurno najzna~ajnijeg
pjesnika Bo{njaka osmanskog perioda, dok se Mirad`ija napose smatra njegovim
remek-djelom. Ona se naj~e{}e nalazi u sklopu Sabitova Divana, a interesantno
u rukopisu u posjedu Bo{nja~kog instituta je {to je ona prepisana samostalno.
Ovu Mirad`iju je prepisao Muhamed Muteveli Sulejman-aga-zade 1154./1741.-2.
godine. Prijepis je lijep, ispisan nesh stilom, poema je pisana dvostupa~no i tekst
je uokviren crvenom bojom.

Alaudin Sabit U`i~anin

(1650.-1712.)

U`i~anin (U`ice, 1650. – Istanbul,
1712.), svakako je jedan od na{ih naj-
zna~ajnijih ako ne i najzna~ajniji od
svih na{ih divanskih pjesnika, ali je
va`an i kao osobit tesavvufski pjesnik
jer se njegov poetski izraz duhom
umnogome razlikuje. Ono {to Sabito-
vom djelu daje specifi~no obilje`je
jeste originalan stih i jezik, rastere-
}en mno{tva simbola – osnovne oso-
benosti tesavvufske poezije. On je us-
pio izgraditi osobeni stil, pro{iriti
stroge okvire divanske poezije i svoju
misao iskazati jezikom koji je `iv, koji
istovremeno sadr`i elemente Sabito-
vog materinjeg i odlike turskog go-
vornog jezika. Ovako revolucionaran
pristup u~inio je da su ga mnogi os-
poravali ~ak i nakon njegovog prese-
ljenja. Me|utim, dosta je autoriteta
koji su uspjeli doku~iti Sabitovu pravu
vrijednost. Bilo kako bilo, Alaudin Sa-
bit U`i~anin ostao je zabilje`en u his-
toriji literature osmanskog sultanata
kao jedna od najizrazitijih, najorigi-
nalnijih i najve}ih pjesni~kih pojava, o
~emu svjedo~i i ~injenica da je Sabit
jedini pjesnik golemog sultanata koji
je dva puta svoje stihove recitirao kraj
Bejtullaha.
Sabit se najprije {kolovao u rodnom
mjestu, koje je tada pripadalo bosan-
skom ejaletu, a zatim u Istanbulu,
gdje je – poslije toga – dugo slu`bo-
vao na razli~itim poslovima. Slu`ba
ga je i dovela u Sarajevo gdje se oko
Mi’raggiyah, Ms 665_0001, BI

BEHAR 96 53
RIZNICA BO[NJA^KE KULTURE
njega po~eo okupljati i formirati osobit kulturni i intelektualni
krug. Svojim }e djelom i pojavom utjecati na brojne savre-
menike, me|u kojima posebno na Mehmeda Re{ida.
Sabit je napisao Divan sa preko {est stotina pjesama, Zafer-
namu (Knjiga o pobjedi), epsku pjesmu od 426 stihova, ne-
dovr{eni ljubavni spjev Edhem i Huma, te spomenutu Mira-
d`iju. Sabitov `ivotni put, u kome je ~esto morao da se bori
za egzistenciju, ogleda se u njegovoj poeziji, u kojoj nerijet-
54
ko govori o socijalnim prilikama i `ivotnoj stvarnosti. Njego-
va originalnost i sna`an pjesni~ki izraz bili su uzor i mnogim
pjesnicima kasnijeg perioda. Svi histori~ari knji`evnosti na
turskom jeziku daju mu vrlo visoko mjesto, a po mnogima,
njegova Zafernama je najzna~ajnije djelo te vrste cijele epo-
he.
Kad ajete...
Kad ajete iz Kur’ana o boju razjasni ondare
}e vojnicima ovaj govor krasni:
“Vitezovi, po~ujte me, da vam ka`em jasno –
Na crnu ste zemlju do{li, da pomrete ~asno.
Nit’ je ovaj svijet vje~an ni naklonost neba,
Il’ gazija ili {ehit svakom biti treba.
Kad }emo jo{ do~ekati ‘vaki Bajram jedan?
Ko pogine, bit }e {ehit, ko ostane sretan.
^ujte, bra}o, znamenit’ je dan dana{nji za nas,
Juna~ki je ovo Bajram, slavni pir je danas.
Gazije }e ~asno ime u narodu ste}i,
A {ehiti u rajske }e |ulistane pre}i.”
Kad u vojsci vriska nasta, trese se od zora
Na povr{ju zemaljskome devet slavnih gora.
Ta krvava suza kamen u rubin pretvara.
I crvene sekajike po poljima stvara.”
Mi’raggiyah, Ms 665_0005, BI
BEHAR 96
Berat, BI
Detalj berata, BI
 ORIJENTALNI RUKOPISI

Berati
Rukopisni administrativni
dokumenti

Bo{nja~ki institut posjeduje manju, ali veoma vrijednu kolekciju osmanskih

berata ili sultanskih dekreta pisanih na osmanskom-turskom jeziku. Svi
berati, koji se nalaze u arhivi Instituta, su iz familije ^engi}a tj.
Zulfikarpa{i}a i radi se o, za na{e prilike, iznimno rijetkim i vrijednim prim-
jercima. Jedan od sultanskih berata je veoma lijepo ukra{en i o~uvani berat
pisan 1719. godine, sa tugrom sultana Ahmeda III. (vladao od 1703. do 1730.
godine). Pored svoje historijske vrijednosti, ovaj berat ima i umjetni~ku vrijed-
nost, jer je kaligrafski majstorski ispisan, vi{ebojan je, tugra je jako dobro
o~uvana i jarke je crvene boje, a ukras oko tugre je ukra{en izvanredno lije-
pom zlatnom bojom i floralnom ornamentikom.
Predmetnim beratom odre|uju se imovinsko-pravni i posjedni~ki status
nasljednika Kurd Saliha sina Rustemovog. Nakon {to je Kurd Salih umro, nje-
gov zeamet je ostao upra`njen, pa je prvi sin Dervi{ tra`io sultanski berat na
to. Ovim beratom mu se dodjeljuje zeamet od 36.923 ak~e, koji se sastojao od
prihoda sela Crna Rika (danas Crna Rijeka oko 30 km sjeverozapadno od
Sarajeva) i drugih sela u Sarajevskoj nahiji, koja su u specifikaciji u doku-
mentu poimence nazna~ena. S druge strane, Dervi{ ima obavezu stalno borav-
iti u svom sand`aku i i}i na vojne pohode pod bajrakom bosanskoga alajbega.

Dio prijevoda:

“Nare|ujem da od ovog dana zeamet u`iva on (Dervi{), pod uvjetom da u pot-

punosti izvr{ava brojne du`nosti u pobjedonosnoj vojsci, a prema carskom
deftru. Stanovnici tog zeameta du`ni su priznavati ga suba{om i u poslovima
iz nadle`nosti suba{e, njemu se obra}ati. U tom pogledu neka se niko se
suprotstavlja i ne mije{a. To neka znaju i nek se pouzdaju i oslanjaju na moj
~asni znak (pe~at).

U stalnom boravi{tu
Konstantinijji Bogom{ti}enoj“

BEHAR 96 55
RIZNICA BO[NJA^KE KULTURE
Usporedno s razvojem osmanskog dr`avnog i dru{tvenog
ure|enja razvijala se i dr`avna administracija, tako da se
neko} osnovni i najstariji dokument vrlo jednostavnog
oblika i forme biti – koji je ujedno i berat i ferman – usko-
ro pojavljuje u dva oblika koje je objedinjavao. Izraz be-
ra’a (berat) preuzet je iz arapskog jezika u zna~enju
povelja, dekret, diploma, a zanimljivo je da se u zemlja-
ma ovog govornog podru~ja u istom zna~enju zadr`ao
do danas. U osmanskom historijskom i pravnom kon-
tekstu pojam je kori{ten u zna~enju sultanske
odluke o postavljenju na du`nost i odobrenju za
vr{enje te du`nosti, a propra}eno dodjelom zemlje
odnosno prihoda sa zemlje, te u skladu sa dodije-
ljenim regulirale obaveze posjednika prema sul-
tanatu. Berat se pokazuje iznimno zna~ajnim
materijalom u smislu utvr|ivanja historijske is-
tine u vezi reguliranja posjedovnih i hijerarhij-
skih odnosa unutar osmanskog sultanata i to
ne samo u vidu odnosa izme|u posjednika i
raje, nego i izme|u posjedni~ke klase napo-
se.
Ferman je sultanska zapovijest odnosno
upravni dokument; njegov sadr`aj je strog
i zvani~an: po~inje tugrom vladaju}eg su-
ltana sa njegovim imenom, imenom nje-
govog oca, titulom i odgovaraju}im epi-
tetom, naj~e{}e “uvijek pobjedono-
san”. Za razliku od fermana berat po-
staje sultanska diploma, dokument
koji svojim izgledom odaje svoju na-
mjenu i funkciju. Berat je s vreme-
56
nom izrastao u vjerovatno najzna~ajniji zvani~ni dokument
osmanske dr`ave. Njime su se regulirala sva postavljenja
unutar dr`avnog, administrativnog, vojnog, vjerskog apara-
ta sultanata sa znakovito slo`enim dru{tvenim ure|enjem,
do reguliranja diplomatskih odnosa osmanske sa drugim
dr`avama, odnosno potvr|ivanja onoga {to je prethodno
ozakonjeno ahdnamom ili nekim drugim sultanskim
~inom.
Svaki berat je unikat! Pisan je na papiru ~iji je kvalitet
izrade ovisio o va`nosti osobe za koju se berat pisao,
papir se posebno pripremao, strana na koju se pisalo
presvla~ena je posebnom smjesom zvanom ahar,
koja je papiru davala glatko}u i gipkost. Nije rijedak
slu~aj da su zna~ajniji berati pisani na nekoliko
komada papira od kojih je jedan bio rezerviran is-
klju~ivo za tugru. Tradicionalnoj i obaveznoj tugri
na beratu se daje sve~an izgled, njenom ispisi-
vanju se posve}uje ogromna pa`nja, prazna polja
unutar ispisa slova iluminiraju se ili oslikavaju
zlatnom dok se rubovi iscrtavaju drugom bo-
jom. Sam tekst tugre ugra|en je u rasko{no i
iluminirano polje. Vanjska strana papira –
osobito kod va`nih berata – presvla~ena je
svilom ili platnom. Berati su se ‘pakovali’ u
obliku svitka. Pisani su arapskim pismom i
turskim jezikom, posebnim perom koje se
opet posebno {iljilo i pripremalo, u tri pis-
ma. Obi~no se izdavao u futroli koja je bila
izra|ivana od debljeg papira, metala ili
svilene tkanine.
BEHAR 96
 ORIJENTALNI RUKOPISI

Maglajski sid`ili

U fondu arhivske gra|e se nalaze i veoma vrijedni historijski

dokumenti Maglajskih sid`ila iz prve polovine 19. stolje}a. Ovu
vrijednu arhivsku gra|u Adil-begu Zulfikarpa{i}u i Bo{nja~-
kom institutu poklonio je njegov prijatelj gospodin Alija [ir-
begovi}. Dokumente su prevele i priredile pok. dr. Du{anka
Bojani}-Luka~ i mr. Tatjana Kati}. Prijevod sa faksimilima
originala i transkripcijom dokumenata je objavljen u izdanju
Bo{nja~kog instituta.
Sid`ili su sudsko-notarske knjige odnosno protokoli u kojima
su bilje`eni svi sudski dokumenti na kojima su radili kadije
({erijatske sudije) i njihovi naibi (zamjenici). U sid`ilima su ta-
ko|er zabilje`ena akta koja je slala centralna i provincijska
vlast ili koja su raznim dr`avnim institucijama upu}ivali pojed-
nici. Sid`ili su prvorazredni historijski izvori za prou~avanje
dru{tva, privrednih i ekonomskih prilika pojedinih kadiluka ali
i dr`ave u cjelini.
U sid`ilima se ne nalaze originalni dokumenti ve} kadijski pri-
jepis odnosno skra}ena verzija ili bilje{ka o pojedinom slu-
~aju. U Maglajskim sid`ilima nalaze se akti koji se odnose na
fermane (sultanske zapovijesti), bujruldije (naredbe bosan-
skog valije), prijepise teskera (akta koja su u ovom slu~aju
pisali slu`benici bosanskog Divana u kojima su slali naredbe
o hvatanju izgrednika, sakupljanju nameta od veleposjednika,
zabrani prolaska ba{ibozuk askera, itd.), murasele (doku-
menta koja je kadija pisao sebi ravnim ili ni`e rangiranim
slu`benicima) te arzuhale (predstavke, `albe i peticije), popisi
poreskih optere}enja stanovnika kadiluka, i sl.

BEHAR 96 57
RIZNICA BO[NJA^KE KULTURE

Med`mue
Ms 371 i Ms 382

Mo`da me|u najzna~ajnijim dokumentima za prou~avanje bosanskohercegova~kog

kulturnog naslije|a i pisane rije~i jesu med`mue, u doslovnom prijevodu sa arap-
skog jezika u zna~enju zbirka, zbornik, kolekcija, dok u prakti~nom smislu
podrazumijeva osobnu bilje`nicu najraznovrsnijeg sadr`aja. Svaku med`mu pisao
je njen autor osobno, biraju}i njenu sadr`inu po samo sebi poznatim kriterijima,
tako da svaka doslovno predstavlja unikat, jedinstveno djelo rukopisne dokumen-
tarne gra|e, svjedo~anstvo zanimanja, profesionalne i duhovne orijentacije,
tako|er i mnogih drugih zanimljivih pojedinosti iz privatnog i intimnog `ivota
svoga autora. One su napose neuporediv dokument vremena u kojem su nastale.
Med`mue su se nerijetko naslije|ivale, prvi vlasnik bi je ostavljao u naslije|e svo-
jim potomcima, koji su nerijetko istu med`mu’u dopisivali vlastitom gra|om,
daju}i joj jo{ osobniji pe~at. Stoga ne ~udi {to su med`mue zbirke materijala koji
se drugdje ne mogu prona}i. Med`mua se obi~no nosila uza se te je ve}ina
d`epnog formata, a da bi se za{titile od o{te}enja uvezivane su u mehki ko`ni
povez, te su – poput ve}ine stvari stranog porijekla u Bosni i Hercegovini – dobile
i doma}e ime, d`on~i}.

Dvije med`mue o kojima je ovdje rije~ (Ms 382 i Ms 371) pisane su na turskom,
bosanskom i perzijskom jeziku. Obje su neko} pripadale znamenitim {ejhovima iz
familije Sikiri} sa Oglavka kod Fojnice, poznate po svojoj u~enosti i pripadnosti
dervi{kom tarikatu Nak{ibendija, ~iji je najpoznatiji predak Abdurrahman Sirri,
osniva~ i prvi {ejh nak{ibendijske tekije u Oglavku (`ivio krajem 18. i po~etkom 19.
stolje}a). U obje zbirke zastupljeni su uglavnom bo{nja~ki pjesnici Baha’i Sikiri},
[ejh Muhammed Mejli-baba (rodona~elnik porodice Had`imejli}), Ilhami-baba
@ep~ak (na bosanskom jeziku), Fadil Bosnevi (djed Sirri-babe), Behauddin ‘Izzi
Bosnevi (unuk [ejha Sirri-babe), tarih o gradnji d`amije u Rakovici, {ejh Sirri-
baba (gazel na turskom), {ejh Arif Sidki (gazel; murid Mejli-babe).

58 BEHAR 96
 ORIJENTALNI RUKOPISI

Ms 371
Med`mua

Za ovu med`mu’u zanimljivo je to {to je rije~ o autografu pjesnika

Behauddina [ehovi}a (Sikiri}) Izzija, {to se vidi iz pjesama koje je on
sam sastavio, ispravljaju}i neke rije~i i mijenjaju}i cijele stihove.

[ejh Arif Sidki-baba

[ejh Arif Sidki-baba, halifa {ejha Muhammeda Mejli-babe (p.

1853.-54.), prema ve}ini pouzdanih izvora posljednji je {ejh
znamenite Skender-pa{ine tekije podignute oko 1500. godine
u Sarajevu kojom su od njenog osnutka do kraja rukovodili
{ejhovi tarikat-i nak{ibendijje, te se pretpostavlja da je njen
osniva~ i graditelj, bosanski namjesnik Skender-pa{a Juri{i}
(p. 912./1506.-7.) i sam pripadao nak{ibendijama. I o ovom
{ejhu, kao i o ve}ini znamenitih Bo{njaka postoji iznimno
malo dokumentarnih i pouzdanih podataka. Osim dva nave-
dena, te tvrdnje da su {ejh Hasan-baba, pro~elnik tekije u
Vukelji}ima, te Ne{atija Huzba{i} i Mustafa Vare{lija, primili
svoje id`azetname od {ejha Skender-pa{ine tekije u Sarajevu
Arifa Sidkija, gotovo da se ni{ta vi{e o njemu ne zna.
Skender-pa{ina tekija nalazila se na lijevoj obali Miljacke na
mjestu na kojem se od 1969. godine nalazi zabavno-kulturni i
privredni centar Skenderija. Skender-pa{a je uz tekiju – uz
koju je bila i ba{}a, travnjak i {uma – sagradio imaret, musa-
firhanu i doveo je vodu sa Souk-bunara sa vrela Studeni bunar,
te dvije tabhane (radionice za {tavljenje ko`e). Na desnoj obali
Miljacke Skender-pa{a sagradio je sebi dvor i uz njega kara-
van-saraj, 11 du}ana, a obale Miljacke povezao mostom.
Ovom izgradnjom, te mahalom koja se uskoro formirala oko
ovog kompleksa (kulija) Skender-pa{a je uveliko pro{irio Sa-
rajevo i ostao zapam}en kao jedan od velikih sarajevskih vaki-
fa. Skender-pa{ina tekija je, kao i Isa-begova zavija, osim vjer-
ske funkcije, zadovoljavala i druge, prije svih humanitarne,
socijalne i kulturne potrebe; humanitarna funkcija tekije ogle-
da se, me|u ostalim, i u tome {to je Skender-pa{a svojom
vakufnamom odredio da se u imaretu svaki dan kuha fudulija
(jelo s jufkama), a petkom i za oba bajrama pilav i zerde, te da
se jelo dijeli dervi{ima, slu`benicima njegovog vakufa, putnici-
ma, sirotinji i namjernicima. Za potrebe zadovoljenja svih tek-
ijskih funkcija Skender-pa{a je zavje{tao bogat vakuf – me|u
ostalim 27 mlinova na Miljacki – {to je omogu}io aktivno djelo- [ejh Arif Sidki-babina med`mua

BEHAR 96 59
RIZNICA BO[NJA^KE KULTURE
vanje ove tekije, koja je imala velikog udjela u {irenju nak{i-
bendijskog u~enja u Sarajevu sa kojim je dijelila sudbinu. Gor-
jela je u po`aru izazvanom prodorom princa Eugena Sa-
vojskog. Tekija je nakon po`ara obnovljena, ali poslovni efekti
Skender-pa{inog vakufa su slabili te su imaret i musafirhana
zbog nedostatka finansija krajem 19. stolje}a zatvoreni. Tekija
je ostala aktivna sve do II svjetskog rata. Danas skoro da ni{ta
nije ostalo od svih onih zadu`bina Skender-pa{e. Ostala je sa-
mo toponomastika koja nas podsje}a na Skender-pa{u i sve
ono {to je dao ovom gradu. U Sarajevu danas postoje ulice ko-
je svojim nazivima prizivaju sje}anje na Skender-pa{u i njego-
vu tekiju: Podtekija, Tekija, Skenderija i Skender-pa{ina ~ik-
ma.
[ejh had`i Muhamed Mejli-baba
O `ivotnom putu {ejha Muhammeda Mejli-babe (Naklo-
njeni) se uglavnom zna iz usmenih predaja. Prema nekima
{ejh had`i Muhamed Mejli-baba ro|en je u Konji (zapadna
Anadolija u Turskoj), dok porodi~na tradicija prenosi da je
do{ao iz Kasri Arifana, malog mjesta na granici izme|u
Turske i Sirije ili istoimenog mjesta u Uzbekistanu rodnog
mjesta hazreti pira [ah-i Muhammeda Behauddina Nak-
{ibenda. Prenosi se da je Muhammed Mejli-baba duhovno
bio vezan za jednog {ejha u Konji, da je imao veliko imanje i
porodicu, koju je, Allahovim davanjem, izgubio, pa mu je
njegov {ejh dao do znanja da svoj put treba nastaviti
drugdje, tamo gdje prona|e svoga mur{id-i kamila. Zato
mu je stavio jednu halku na nogu i rekao: Ko ti skine halku,
to je tvoj mur{id.
Tako je Had`i Mejli baba krenuo na put, daleko od svog
vatana. Dobio je haber da se jedan takav {ejh kakvog on
tra`i, nalazi na Balkanu pa se tamo i uputio. Stigav{i u
Beograd, predlo`ili su mu da ide u centralnu Bosnu i da
}e tamo in{allah na}i svoga {ejha. Kada je poslije dugog
putovanja do{ao nadomak Fojnice, ve} je po~eo gubiti
nadu da }e ikada na}i svoga {ejha. Sjeo je pored puta,
pa pomislio: Da mi je sad malo sira, hljeba i jaje, jer je
bio gladan. Istovremeno, {ejhovica Valida hanuma,
supruga {ejh Sirri-babe, je rekla dervi{ Hasanu koji je
poslu`ivao u tekiji: Eno musafira dole pored puta sjedi,
sigurno je gladan pa mu odnesi malo sira, jaje i hljeba.
Kad je do{ao dervi{ i donio mu hranu, Had`i Mejli baba
je uzviknuo: Kad je {ehovica ovakva, kakav li je tek {ejh.
Pohitao je do tekije u nadi da se susretne sa {ejhom, ali
njega nije bilo tu. Morao je da ~eka dok se {ejh ne vrati
sa puta. Kada ga je {ejh Sirri-baba ugledao, upitao ga
je: [to }e ti ta halka na nozi?, skinuv{i mu halku sa
desne noge pogledom. U tom trenutku je Mejli-baba,
izrekao poznatu kasidu Allah, Allah, derdi}un dermana
geldim Sirrije koju donosimo u prijevodu:
Allah, Allah, tra`e}i dermana u mom dertu sam
do{ao do Sirrije.
Ja Resulallah, budi dare`ljiv, ja sam do{ao gore}i do
Sirrije.
Uzvi{eni Hakk je pokazao svoju blagost prema meni,
60
dao mi je dozvolu u ljubavi.
Do{ao sam do izvori{ta, do Sirrije.
Kroz Sirriju upoznao me sa Njegovim sirrom
(tajnom).
Gologlav kao Med`nun ludo sam do{ao do Sirrije.
Danju i no}u sam se `alio na mom halu.
Allah mi je pokazao svoju pomo}.
Do{ao sam krvav do Sirrije.
Hem u {erijatu, hem u tarikatu podu~io me je.
Slu{aju}i njegovu zapovijed do{ao sam u vjeri sa
Sirrijom.
Voljeni ti je dao autoritet nad mojom du{om, o Sirrija!
Moja du{a se naklonula Sirriji i u biti je ostala tajni
sva naklonjena (mejl).
Ovim sebebom bacio sam svoju du{u i vrtim se oko
Sirrije.
Moju du{u naklonjenu zlu (nefs-i emmare) me bacila
u dubine.
I moj {ejh je raspr{io i u tom spoju sam do{ao Sirriji.
Ja Ilahi, Ti zna{ tajna (sirr) je Tvoja i Sirri je Tvoj.
Rob je tvoj kurban, tebi pripada, ja sam do{ao kao
kurban Sirriji.
Ja Resulallah, budi dare`ljiv za ljubav tvog ummeta.
Do{ao sam do vrata Tvoje dobrote i na njih se naslo-
nio tra`e}i Sirriju.
Za velikog grije{nika ~initi {efaat je znak Tvoje ve-
li~ine.
Ti zna{ da sam postao kao krilo i kao no}ni leptir sam
do{ao do Sirrije.
@edno srce ima potrebu za okeanom, nemoj ga mah-
rum ~initi tako Ti Tvoje milosti.
Ja sam potrebiti prosjak i do{ao sam do okeana, do
Sirrije.
Tako Ti najve}eg imena (Ism-i Azam) za ljubavi Svjet-
losti Biti.
Bolestan u srcu i bolestan u tijelu do{ao sam Luk-
manu (Ljekaru) do Sirrije.
^uo je grije{ni Mejlija da si ti d`ometli Sultan u lju-
bavi prema Svemogu}em Allahu, do{ao sam do sul-
tana Sirrije.
Prije nego je postavljen za postni{ina u tekiji u Vukelji}ima
Mejli-baba je proveo 17 godina u hizmetu kod {ejh Sirri-ba-
be u tekiji na Oglavku, tako da se mo`e pretpostaviti da je u
Bosnu do{ao oko 1820. godine. Kako je poslije preseljenja
Husejin-babe Zuki}a tekija u Vukelji}ima bila bez {ejha, a da
je sve obaveze vekaleten obavljao Husejin-babin sin dervi{
Lutfullah, Sirri-baba je svoga odanog murida po~astio ~a{}u
posta i mjesta postni{ina tekije svoga {ejha ({ejh Husejin-
babe) u Vukelji}ima, godine 1837.-38. Had`i Mejli-baba je
o`enio k}erku dervi{ Lutfullaha ({ejh Husejin-babinu unuku),
Hanifu hanumu, koja mu je rodila dva sina: i dvije k}erke.
[ejh had`i Muhamed Mejli-babina med`mua
BEHAR 96
 ORIJENTALNI RUKOPISI

BEHAR 96 61
RIZNICA BO[NJA^KE KULTURE
[ejh Mejli-baba je slovio kao pobo`an i u~en {ejh, kome bo-
sanski valija Ved`ihi Mehmed-pa{a, smatraju}i ga zaslu`-
nim za o`ivljavanje tekije {ejh Husejin-babe Zuki}a u Vuke-
lji}ima, svojom bujuruldijom od 5. d`umade’l-ula 1255./17.
jula 1839. godine ukazuje po{tovanje odre|uju}i mu platu iz
taksita u iznosu od 300 gro{a godi{nje. Istu pomo} potvrdio
je i sljede}i valija Bosne, Mehmed Husrev-pa{a, bujuruldi-
jom od 23. ramazana 1256./1840. godine.
Ono {to se pouzdano zna o `ivotu ovog velikana tarikata jeste
da je {ejh Muhammed Mejli-baba preselio u dubokoj sta-
rosti, a ukopan je u posebnom turbetu u Vukelji}ima ne-
daleko od tekije, neposredno pored turbeta {ejh Husejin-
babe, 1854. godine, {to potvr|uje i tarih na njegovom ni{anu:
On, Allah, je vje~no `iv!
Oh `alosti, {to preseli vo|a zaljubljenih (dervi{a),
Bio je izvor dobrote i ~ovjek vjere {ejh Muhammed.
Oti{ao je u carstvo du{a, a ostavio jetime.
Taj slavuj Bo`ijeg jedinstva nastani se u d`ennetu.
Odbaciv{i (tekst o{te}en), napisa{e
Mejliji kronogram seobe:
(tekst nejasan) i sastao se sa Voljenim
10. d`umadel-ahira 1270. (10.03.1854.)
62
[ejh Mejli-baba bavio se i knji`evnim radom, koji je proisti-
cao iz njegovog hala i ir{ada. Vidjeli smo iz prethodne ilahi-
je koliko je bio vezan za svoga {ejha Sirri babu, a ovdje }emo
navesti jo{ dvije {ejh Mejli babine ilahije:
Ako robu bude pomo} od Allaha,
trudit }e se na}i mur{ida.
Jedan a{ik kad bude drug Kjamilu,
u svom poslu obra}a se mur{idu.
Njemu on predaje glavu i du{u,
zar cijeni svijet ko daje glavu.
Njemu brzo sti`u darovi Bo`iji,
tra`i, pitaj, druguj sa a{icima.
Eliksir `ivota da}e se njemu,
pusti uho, slu{aj govor Pirova.
Od Allaha bljesak stignu}e tebi,
glava nema bolova, srce blista.
Mejlina dova ovo je,
od mur{ida kjamila ne odvoji me.
Ne budi gafil dertu, derman tra`i kod Sirrije.
Biser i dragulj, rubin i mer|an, tra`i kod Sirrije.
Srcem i du{om ako si zaljubljen u ovaj put,
danas na ovom svijetu spoznaju tra`i kod Sirrije.
Gdje su oni koji ka`u da imaju dert, nek’ ovamo do|u,
istinsku dobrotu koji tra`i, nek’ do|e kod Sirrije.
I koji su kao more prije dolaska njemu, bijahu kao mala djeca,
u spoznaji jedinstva danas Lukmana tra`i kod Sirrije.
I grije{nik koji je nemo}an da uzme za ruku,
i da mu uka`e pomo}, to tra`i kod Sirrije.
Kao Mejlija koji su kapljica nek’ mu znaju vrijednost,
okean darova Bo`ijih tra`i kod Sirrije.
Had`i Mejli-baba svoje tarikatsko djelovanje nije ograni~io
samo na tekiju u Vukelji}ima. Prema nekim izvorima neko
vrijeme je proveo u Blagaju u tekiji, dok tamo nije bilo {ejha,
gdje se za njega vezao Ali-pa{a Rizvanbegovi}, koji je, na-
kon {to je Had`i Mejli babinim sebebom krenuo Pravim pu-
tem, po~eo da ~ini hajrate i gradi d`amije, tekije, mostove,
da uspostavlja vakufe.
Prema porodi~noj predaji, Ali-pa{a je u znak svoje zahval-
nosti Had`i Mejli-babi dao renovirati ku}u u Vukelji}ima, u
koju Mejli-baba dugo nije htio da u|e, boje}i se uzdaha i
sirotinjske suze, po{to je takvu ku}u u odnosu na svoje
mje{tane smatrao luksuzom jer je to bio prvi objekat u tim
krajevima gra|en na sprat od tvrdog materijala, potpuno
opremljena namje{tajem i posu|em. Kako se pripovijeda,
svaki dan je i{ao iza ku}e i plakao. Jednog dana na mjestu
gdje je obi~avao plakati, pote~e voda. Tek tada {ejh Mejli-
baba odlu~i da koristi ku}u {to mu je Ali-pa{a napravio.
Izvor se nalazi petnaestak metara lijevo od ulaska u ku}u
koju narod prozva ‘pa{ina’ ku}a.
Med`mua, Ms 16_0022, BI
BEHAR 96
 ORIJENTALNI RUKOPISI

Ms 382
Med`mua

U ovoj med`mui, u kojoj se nalazi i podatak da je ispisivana u familiji

[ejha Sirrije Sikiri}a sa Oglavka, kojoj je i pripadala, te da je njen prepisi-
va~ bio Muhammed Behauddin Sikiri}, nalaze se, me|u ostalim, pjesme
{ejh Sirri-babe Sikiri}a na turskom jeziku i tri njegove alhamijado pjesme,
te jedna pjesma Ilhami-babe @ep~aka.

Rukopis MS 382 Bo{nja~kog instituta, naslovljen na prepisi-
va~a kao Divan Abdurrahman Sirrije Bo{njaka (Hada diwanu
qutb-i al-aqtab mawlana ‘Abdurrahman Sirri al-Bosnawi al-
madfun fi turbah ka’inah fi qaryati Oglavak fi qada’i Fojnica),
sadr`i uglavnom poznate Sirrijine pjesme na turskom i bo-
sanskom jeziku, zatim pjesme drugih, uglavnom tesavvufu
orijentiranih bo{nja~kih i osmanskih pjesnika…
Predstavljanje porodice Sikiri}a po~et }emo silsilom nak{i-
bendijskog reda, onako kako su je zabilje`ili ovi oglava~ki
{ejhovi. I ta silsila je zabilje`ena u spomenutom rukopisu. Iz
ove silsile saznajemo da je {ejh Abdurrahman Sirri prvi u
svojoj obitelji pristupio nak{ibendijskom tarikatu, a i iz osta-
lih dokumenata }emo vidjeti kojim su dervi{kim redovima
pripadali njegovi preci. Da je Abdurrahman Sirri bio ute-
meljiva~ tekije na Oglavku, nakon {to se ve} afirmirao kao
{ejh, poznato je od ranije. Naime, nakon {to je {ejh Abdu-
rrahman Sirri bio utemeljio dervi{ki red nak{ibendija na
Oglavku, Ali-pa{a Rizvanbegovi} mu je sagradio tekiju koja
}e ostati u svojoj funkciji do posljednjeg rata, kada je
sru{ena od hrvatskih ekstremista 1993. godine. U silsili ko-
ju ovdje donosimo prati se kretanje ovog reda od njegova
osnutka do Sirrijevih nasljednika u oglava~koj tekiji sa po-
~etka 20. stolje}a. Kao {to je to uobi~ajeno i u predstavlja-
nju drugih redova i ovdje se ide od samog Poslanika Muha-
mmeda (s.a.v.a.), jer svaki red svoje utemeljenje ve`e za
Vjerovjesnika... Iz ove silsile proizilazi da je oglava~ki {ejh
Abdurrahman Sirri, koji je `ivio u 19. stolje}u (1785.-1847.),
dvanaesti u slijedu nak{ibendijskih {ejhova iza osniva~a
ovoga reda [ah Muhammeda Behauddina Nak{ibenda, po
kome je red i dobio ime, a koji je `ivio u 14. stolje}u (1318.-
1389.). Ovaj red je nastao u Centralnoj Aziji, u gradu Buhari,
odakle je i njegov osniva~ [ah Muhammed Behauddin Nak-
{ibend… Kod nas je bio priznat i prije {ejha Sirrija, ali je on
najpoznatiji predstavnik toga reda u Bosni i Hercegovini.
Tako|er se iz ove silsile mo`e zaklju~iti da su trojica pret-
hodnika {ejha Muhammeda Behauddina Sikiri}a i to njegov
otac Abdullatif-efendi i dva njegova brata {ejh Abdulmed`id
Hilmi i Abdulfettah Hamdi ovlastili Behauddina da vodi nak-
{ibendijsku tekiju na Oglavku, a Abdullfetah Hamdi je ovlas-
tio i drugog brata, {ejha Muhammeda Halida. Poslije ovoga
mjesto {ejha je pripalo prof. dr. [a}iru Sikiri}u (p. 1966., sin
Muhammed-ef., a unuk {ejh [akira, sina i drugog nasljed-
nika Sirri-babina), a onda njegovom bratu Hilmi Sikiri}u
(posljednji voditelj tekije na Oglavku smatrao je sebe vek-
ilom, a ne {ejhom). Posljednja dvojica nisu spomenuta u sil-
sili koju je sastavio Behauddin Sikiri} koji je i prepisiva~
ovog rukopisa.
Isti rukopis nudi i podatak da je kod {ejh Sirrije Bo{njaka
Fojni~anina u tarikat stupio Anadolac Mejli-baba. Na vi{e
mjesta u ovoj med`mui zabilje`eno je da joj je sastavlja~ i
prepisiva~ {ejh Behauddin Sikiri} koji koristi mahlas Bahai.
U istoj med`mui, u izboru pjesama koje je donio ovaj sas-
tavlja~, u drugoj polovici rukopisa nalazi se jedna ilahija
koja je naslovljena Ilahi li-Hadrat-i Fadil Bosnavi d`edd-i
Hadrat-i [ejh Sirri (Ilahija ~asnog Fadila Bo{njaka, djeda
~asnog {ejha Sirrije). Ilahija je posve}ena Muhammedu Be-
hauddinu Nak{ibendu. Na istoj strani je i ilahija {ejha Ha-
mdi-babe, brata sastavlja~a med`mue {ejha Behauddina
Sikiri}a. Dakle, u ovoj med`mui od Sikiri}a su zastupljeni
Fadil Bosnevi, {ejh Sirri, {ejh Behauddin i {ejh Hamdi. Ina~e
se ovaj Fadlullah (Fadil) Bosnevi, pojavljuje kao autor ko-
mentara Ar-risallah fi ajati‘l-Kursijji, koju je napisao
Muhammed-ef. Guzel Hisari.
Ova med`mua sadr`i i tarih smrti {ejha Abdullatif-ef. Siki-
ri}a, sina Sirrijinog, koji je spjevao u osam distiha {ejh Hafiz
Omer Palo{ s pjesni~kim mahlasom Uftade. Tarih smrti
izra`en i stihom i napisan na kraju brojem je 1300 (1882.)
godina.
Na jednom slobodnom listu, uz rukopis MS 364 nalazi se
pismo u mesnevi-stihovima koje je spjevao Muhammed-ef.

BEHAR 96 63
RIZNICA BO[NJA^KE KULTURE

(ili Mehmed-ef.) Balta-oglu (Sikiri}). Iz

stihova ne mo`emo zaklju~iti radi li se o
kadiji Muhammedu sinu Fadlullaha, foj-
ni~kom kadiji a ocu Sirrijinom. Ako je o
njemu rije~, onda u istoj porodici imamo
slijed autora stihova, da ne ka`emo pre-
tenciozno pjesnika, od Fadlullaha, djeda
Sirrijinog do Behauddina unuka Sirriji-
nog. Ova mesnevija ima 25 bejtova i ne-
ma tesavvufski karakter kao {to je ve}ina
drugih tvorevina nastalih u krugu ove po-
rodice. Muhammed se potpisuje kao Bal-
ta i u rukopisu 2069 u Orijentalnoj zbirci
HAZU u Zagrebu i tu stoji da je sin Fa-
dullaha, muftije iz Amasije. Iz ovoga pro-
isti~e da je obitelj Sikiri}a porijeklom iz
Amasije u Turskoj. Rukopis predstavlja
pjesmu o Ibrahimu, sinu Muhammeda
(s.a.v.a.), a napisao ju je na bosanskom
jeziku Sulejman Tabakovi} 1278./1861.
godine.
Muhammed-efendi sin Fadlullaha je
ina~e potpisa i kao vlasnik rukopisa koji
se ovdje vodi kao MS 267, a na kome
stoji Al-faqir al-muhtad` ila rahmeti ra-
bbihi’l-kadir Kadi Muhammad ibn Fad-
lullah al-Mawlawi (Siromah, potrebit
milosti Gospodara Svemo}nog, kadija
Muhammed sin Fadlullaha Mevlevije).
Rukopis Ms 267 zanimljiv nam je ovdje
samo zbog ~injenice da je bio u vlasni{-
tvu kadije Muhammeda sina Fadlullaho-
vog i {to ostavlja trag o ovoj dvojici pre-
daka Sirrije Sikiri}a. Kako je i ovaj ko-
deks u Bo{nja~kom institutu dospio iz
kolekcije Sikiri}a, nema sumnje da se
radi o dvojici predaka {ejha Sirrije. Ta
zabilje{ka glasi: Al-muhtad` ila rahmati
rabbihi’l-kadir kadi Muhammad b.
Fadlullah al-Mawlawi ‘afa ‘anhumma
Allah (Potrebiti milosti Gospodara Sve-
mo}nog, kadija Muhammed sin Fad-
lullaha Mevlevije, neka im obojici oprosti
Allah).
Iz ovog se zaklju~uje da je Fadlullah, ili
kako se u ovim rukopisima spominje jo{
kao Fadil Bosnevi, bio mevlevija.
Bilje{ka o vlasni{tvu na rukopisu, koji se
u Bo{nja~kom institutu vodi pod brojem
Ms 364, pro{iruje saznanja o ovoj obitelji
pa tako saznajemo ~ak i ime Fadlullaho-
vog oca. Ta bilje{ka glasi: Summa istash-
abahu al-fakir Abu Muhammad Baha’u-

Med`mua Abdurrahmana Sirri-babe Sikiri}a

64 BEHAR 96

ddin b. a{-[ajh ‘Abdullatif-efendi baba b. a{-[ajh ‘Abdurrah-
man Sirri baba a{-{ahiran bi karamati‘l-kasirati al-fahirati b.
a{-[ajh Muhammad al-kadi b. [ajh Fadlullah b. {ajh Abdu-
llah Razi kaddasa asrarahum, al-ma’mur bi markazi vilajati
Bosna va‘l-mu’allim bi-maktabi nuvvab va maktabi ‘askari.
‘Afa ‘anhu. 1329. (Prijevod glasi: Zatim je bila u posjedu siro-
maha Abu Muhammeda Behauddina, sin [ejha Abdullatifa-
ef. babe, sina [ejha Abdurrahmana Sirri babe koji su poznati
po svojim brojnim vidljivim kerametima. /Ovaj je Sirri baba/
sin [ejha Muhammeda, kadije koji je sin Fadlullaha, sina
Abdullaha Razije – neka im Allah svim posveti njihove tajne!
/Behauddin/ je slu`benik u Bosanskom vilajetu, nastavnik u
Mekteb-i nuvabu ([erijatskoj {koli) i vojnoj {koli. Neka mu
Allah oprosti! Godine 1329./1911.).
Abdurrahman Sirri-baba Sikiri}
Abdurrahman Sirri sin Mehmeda sina Fadlullaha Balta-
oglu (kasnije Sikiri}), ro|en je u Fojnici oko 1775. (prema
nekim izvorima 1785.) godine. Njegov otac Mehmed-efendi-
ja Balta-zade i djed Fadlullah (Fadil) efendija Balta bili su
visoko obrazovani ljudi, zvanjem kadije ({eri’atske sudije),
dok u nekim izvorima njegov djed, uz svoje i ime svoga oca,
ima i odrednicu Mevlevi, {to zna~i da je bio i mevlevijski
{ejh, te se spominje i kao muftija grada Amasije u Turskoj.
Osnovno obrazovanje (mekteb) i srednje (medresu) Abdu-
rrahman Sirri (kod nas uobi~ajenije Sirrija) zavr{io je u Foj-
nici, u kojoj je, opet prema usmenim izvorima u to vrijeme
kao muderis radio i ~uveni {ejh Husejin-baba Bo{njak. Na-
poredo sa anga`manom u medresi, {ejh Husejin je bio i
pro~elnik mjesne tekije gdje je mladi Abdurrahman stekao
prva znanja o sufizmu i tarikatu, da bi ih kasnije produbio u
tekiji u Vukelji}ima-@iv~i}ima (Hukelji}ima), dva sata hoda
isto~no od Fojnice, gdje se povukao ovaj ~uveni {ejh. [ejh
Husejin je svoga posinka i svoga jedinog dervi{a uveo u nak-
{ibendijski tarikat i dao mu nadimak Sirri (Tajnoviti), odnos-
no onaj koji zna tajne `ivota i svemira, usmjeriv{i njegovo
obrazovanje, posljedi~no i `ivotni poziv ka tesavvufu i ta-
rikatu. Narodna predaja, koja kao i svaka legenda sadr`i
zrnce istine, glasi:
…u Fojnici je `ivio kadija Mehmed Balta-zade sa svo-
jom `enom. Jednog jutra, kad su ustali kadinica re~e
svome mu`u da je usnila jedan lijep san. "Do|e mi
visok {ejh, pa mi re~e: ‘Rodit }e{ mu{ko dijete i nadij
mu ime Abdurrahman’.“ Kadija pogleda u svoju `enu
pa re~e: "Pa i ja sam to isto usnio.“ Bilo je to iznena|-
enje u ku}i. Kadinica je bila pri poro|aju, pa je vrlo
brzo iza tog sna rodila sina i dala mu ime Abdu-
rrahman. Kad je djetetu bilo oko {est godina, do{ao
je {ejh Husejin-baba u Fojnicu. Jednog jutra zakucao
je na vrata kadijine ku}e. Kadija re~e malom Abdu-
rrahmanu da vidi ko kuca na vratima, a mali Abdu-
rrahman je odmah oti{ao i otvorio ih. Kad je ugledao
visoka {ejha, brzo se vratio i rekao: Eno onog {ejha
{to je meni ime nadio.
Primili su ga sa velikim po{tovanjem, a on im je
rekao da }e mali Abdurrahman kad odraste, njemu
na nauke u @iv~i}e. Kadija i supruga mu su bili ~vrsta
BEHAR 96
ORIJENTALNI RUKOPISI
uvjerenja da treba izvr{avati sva {ejhova uputstva i
nare|enja i da trebaju poslati svoga sina njemu u
@iv~i}e. Poslije zavr{ene fojni~ke medrese odlazi u
@iv~i}e na nauke kod {ejh Husejin-babe. Jedne ve-
~eri, kad je {ejh po{ao spavati, rekao je Sirriji da mu
donese mlijeka da se napije. Kad je donio mlijeko
{ejh je spavao. ^ekao je da se probudi. Tako je ~ekaj-
u}i, do~ekao zoru. Kad je vidio {ejh Husejin-baba da
Abdurrahman jo{ stoji sa mlijekom rekao mu je: "Sve
ispite si polo`io.“
Temeljito osposobljen u tesavvufskoj znanosti, Abdurrah-
man Sirri krajem 18. stolje}a se, po nalogu svoga {ejha,
o`enio i na svom posjedu Oglavak, dva sata hoda jugoisto~-
no od Fojnice, osnovao tekiju: Tu, kao autoritativni Sirri-
baba, osobnim ugledom i umje{no{}u, formira popularno
tesavvufsko i tarikatsko sredi{te koje zaslugom svoga {ejha
postaje jedna od najglasovitijih tekija u ovim krajevima, ali
i u cijeloj Bosni i Hercegovini.
…{ejh Abdurrahman Sirija je o`enio bogatu udovicu i
na njenom posjedu u Oglavku, izme|u Fojnice i
Kiseljaka, osnovao tekiju. Sirri-baba i njegova `ena su
na ruji vidjeli gdje }e praviti tekiju, a kad su ustali i iza{li
napolje ugledali su pobodene direke u zemlji. Ova tek-
ija je postala jedan od naglasovitijih tekija na Balkanu.
Po nalogu svoga {ejha, Sirrija se o`enio Lejlom,
k}erkom Mula Ahmeda, imama iz Ostru`nice, ~iji su
roditelji imali imanje na Oglavku. Sirri-babina prva
`ena Lejla ra|ala je samo `ensku djecu, a i ta su djeca
rano umirala. Sama je predlo`ila da se Sirri-baba
ponovo `eni. Sama je na{la i djevojku Latifu, k}erku
imama iz Plo~ara, koja je rodila Sirri-babi dva sina
(Abdullatifa i [akira) i tri k}eri (Vasviju, [a}iru i Ai{u).
Vremenom {ejh Abdurahman Sirija se razvio u ozbiljnog i
znamenitog duhovnog pregaoca i prosvjetitelja koji je svo-
jim moralnim `ivotom i principijelno{}u izaziva simpatije i
po{tovanje muslimana {irom Bosne i Hercegovine. Sirri-
babina tekija postaje ubrzo zna~ajan centar koji posje}uju
svi znamenitiji Bo{njaci. [ejh Sirri-babin ugled i utjecaj bili
su toliki da je svaki novi namjesnik Bosne smatrao svojom
du`no{}u posjetiti velikog svetitelja. Poznato je da su u te-
kiju na Oglavku, da izraze svoje po{tovanje {ejhu Siriji i nje-
govim nasljednicima, dolazili me|u ostalim bosanske valije
Mehmed Ved`ihi-pa{a, Morali Namik-pa{a, Mehmed
Kamil-pa{a, upravitelj Hercegovine Galib Ali-pa{a Sto~evi},
i drugi prvaci onog vremena, poput vo|e pokreta za
samostalnost i samoupravu Bosne i Hercegovine i prvi od
naroda izabrani bosanski vezir Husejin-kapetan Gra-
da{~evi}, na ~ijoj je strani bio i koga je, kao narodnog borca,
podr`avao {ejh Sirija. Nadalje, i brojni drugi u~eni ljudi toga
doba poput sarajevskog muftije Muhameda [akir-efendije
Muidovi}a (p. 1859.), mostarskog muftije Mustafe-efendije
Sarajli}a (p. 1847.). Posjete tekiji i turbetima na Oglavku
nisu prestale ni poslije Siri-babinog preseljenja, a historija
posebno bilje`i posjetu ~uvenog Omer-pa{e Latasa. Po{to
njegovi prihodi nisu bili dovoljni za odr`avanje tekije, obra-
tio se tada{njem namjesniku Selim-pa{i za pomo}, koji mu
65
RIZNICA BO[NJA^KE KULTURE

bujuruldijom iz 1239./1824., zbog njegove naro~ite pobo`- Abdulvehab Ilhami-baba @ep~ak

nosti i pjesni~ke umjetnosti, iz prihoda (taksita) fojni~ke na-
hije odobrava pomo} od 100 gro{a godi{nje za odr`avanje O `ivotu Abdulvehhab Ilahmije (Abdulvehhab Ibn Abdulve-
tekije i njene musafirhane. Godine 1251./1835. {ejh Sirri, hhab @epcevi Ilhami), jednog od najplodnijih bo{nja~kih pjes-
Pobo`ni je, na osnovu sultanskog fermana, sultana Mah- nika druge polovine 18. i prve polovine 19. stolje}a – kao i o
muda II. (1808.-1839.), oslobo|en od svih vrsta poreza i ve}ini bo{nja~kih duhovnih velikana – vi{e doznajemo teme-
davanja. Poslije toga, 1838. godine travni~ki vezir Mehmed ljem njegovog djela nego iz oskudnih biografskih podataka.
Ved`ihi-pa{a (bosanski namjesnik, 1835.-1840.), na Oglavku Temeljem vlastitog navoda u proznom djelu na turskom
gradi svoj konak, koji je postojao sve do 1914. godine, kada
jeziku Tuhfetu-l-musalin ve zubdetu-l-ha{iin (Dar i poslas-
je iz temelja obnovljen, a drugi je mnogo ve}i i ljep{i, 1845.
tica onima koji se klanjaju Bogu), gdje ka`e: ...viladetim bin
ili 1846. godine sagradio bosanski namjesnik Morali Kamil
juz seksan jedi (datum mog ro|enja je 1187.) saznajemo da
Mehmed-pa{a, za koje se pretpostavlja da su bili Siri-babi-
je Abdulvehab Ilhami-baba ro|en 1187./1873. godine, i to u
ni muridi. Kasnije su oba konaka slu`ila za musafirhane.
@ep~u, te da mu je puno ime Abdulvehhab bin Abdulvehhab;
Iz kronograma povodom njegovog
na tarihu na njegovom ni{anu stoji
preseljenja koji je anonimni autor
Sejjid el-had` Vehhab, a na prepisu nje-
spjevao na perzijskom jeziku, doz-
gova divana stoji: [ejh el-had` es-sejjid
najemo potpuni datum smrti [ejh
Abdulvehhab Ilhami-baba Bosnevi. Jo{
Sirrije Sikiri}a. Taj datum pada 23.
u ranom djetinjstvu ostao je bez roditel-
marta 1847. godine po miladi Isa’a
ja, {to opet doznajemo iz njegovog
(a.s.). Napominjemo da se u ovoj
stiha: Majke nemam a oca ne pamtim.
med`mui nalaze zapisana jo{ dva
Podaci o Ilhamijinom {kolovanju su
kronograma iz pera pjesnika [a-
dosta {turi. Muhamed @dralovi} otkrio
kira. Prvi je vezan za smrt nak{i-
bendijskog {ejha Ne{ati Ali-efendi- je njegovu {ejhovsku id`azetnamu iz
je iz 1282./1865.-66. godine, a drugi koje se saznaje da se {kolovao u @ep~u,
se odnosi na smrt nekog u~enog Te{nju i Fojnici, a profesor Kasim Dob-
Hamid-efendije, koji je umro od ra~a je spomenuto prozno djelo, svoje-
kuge u kasabi Visoko 1283./1866.- vrsni priru~nik, na ~ijem po~etku navo-
67. godine. Oba kronograma su na- di da mu je profesor bio El-had` Kerimi
pisana poslije smrti muftije Muido- (Had`i}erimovi} ili Had`i}erimi}), o
vi}a, {to zna~i da im je autor neki kojemu nemamo nikakvih podataka.
drugi pjesnik [akir. Postoji velika Poznato je da su u @ep~u, u 18. stolje}u,
vjerovatno}a da se radi o [ejh Si- uz Ferhadiju d`amiju, djelovali mekteb i
rrijinu mla|em sinu [akiru, koji je medresa, koji su radili sve do pred Dru-
dobro poznavao turski i perzijski gi svjetski rat. Na medresi je bio profe-
jezik i koji je starijeg brata Abdu- sor Had`i Abdullah-ef. Karahod`a (p.
llatifa naslijedio na {ejhovskom po- 1766.), koji je 1740./41. na narodnom je-
lo`aju oglava~ke tekije. Ovaj [akir ziku spjevao pjesmu Bo{njaku{a. Nas-
nam je ostavio i kronogram o grad- lijedio ga je sin Had`i Ahmed-ef. Ka-
nji [ejh-Sirrijina turbeta (mauzole- rahod`a, koji je i njegovu pjesmu pro-
ja) koje je na Oglavku podigao Ali- {irio sa jo{ 17 strofa. Kako je Ahmed-ef.
pa{a Rizvanbegovi} Sto~evi}. Na- Karahod`a bio jedini poznati teolog, u
ime, nakon Sirri-babinog preselje- vrijeme kad je Ilhamija dorastao za
nja (1263./1847.), nad njegovim me- {kolovanje, sasvim je mogu}e da mu je
zarom na Oglavku izgra|eno je tur- on bio profesor.
be, a po `elji i zapovijesti njegovog U te{anjskoj medresi profesor mu je
Iz Ilhami-babine med`mue
po{tivaoca, a po svemu sude}i i bio Abdullah Cankari el-Ensari, kod
dervi{a, hercegova~kog vezira Ali- kojega je Ilhami-baba slu{ao fikh, ha-
pa{e Rizvanbegovi}a. O gradnji dis i tefsir, {to se vidi iz diplome koju
turbeta nalaze se tu na posebnoj tabli spomen stihovi na tur- mu je potpisao ovaj profesor. [to se ti~e njegovog obrazova-
skom jeziku, koje je spjevao Sirrijin mla|i sin [akir-efendija. nja u tesavvufu, dugo je bilo sporno da li mu je {ejh bio
Turbe ima oblik ~etverougla sa bijelim okre~enim zidovima, Abdurahman Sirri-baba. Postoji pretpostavka da je to mo-
dekorisanim velikim Hu (On) i kupastim drvenim krovom. gao biti i {ejh Husejin-baba Zuki} osobno, ali budu}i je Hu-
sejin-baba preselio 1800, vjerovatnije je da je Ilhamiju u te-
savvuf uvodio Sirri-baba.
Ilhamijino djelo govori mnogo i o vremenu u kome je `ivio,
vremenu duboke krize osmanskog sultanata, zna~ajnih
politi~kih, kulturnih i prosvjetnih promjena u Europi, koje

66 BEHAR 96
 ORIJENTALNI RUKOPISI

osmanska Turska poku{ava ‘sti}i’ uvo|enjem administra- smrti primljena je i s revoltom i s tugom. Otud je ovako
tivnih i vojnih reformi, koje se uglavnom negativno odra- tragi~an kraj popularnog narodnog prosvjetitelja, narodnog
`avaju na Bosnu, zna~ajnu krajinu Sultanata prema Za- tribuna, porodio mnoge legende u kojima je lik Ilhamije
padu. Bosna toga vremena ekonomski je iscrpljena ~estim ostao da svijetli do dana dana{njeg.
ratovima, ali i epidemijama bolesti sa velikim `rtvama, {to U kronici Muhameda Enveri Kadi}a navodi se tekst pjesme
se odra`ava i na politi~ku ravan. Plemstvo i jani~ari opiru se koja je u vidu levhe stajala u Ilhami-babinom turbetu. To su
reformama jer njima gube privilegije, dolazi do otpora i stihovi koje je ispisao pjesnik Arif 1277./1860.-1. godine, a
uskra}ivanja poslu{nosti centralnoj vlasti, ~ak i pobunama, koja se s obzirom na vrijeme nastanka i spomenu imena u
{to dodatno slabi poziciju centralne vlasti i uzorkuje izvjes- tekstu pripisuje {ejh Arifu Sidki Kurtu, nak{ibendijskom
no bezvla{}e, brojne zloupotrebe zakona, korupciju. No, i u {ejhu iz Travnika:
takvim vremenima javljaju se hrabri i pametni koji svojom Kakvu sam vje~nu blagodat na{ao,
rije~ju poku{avaju promijeniti moralno stanje svoje okoline. pomozi care Ilhamija!
Jedan od takvih je i Ilhami-baba koji svojim stihovima na U tekiji postadoh si}u{an,
narodnom jeziku razotkriva svu bijedu moje stanje se ustali.
svoga vremena, iznosi nepravde i poziva Zadivio sam se stanjem svijeta,
na suprostavljanje nasilju, o{tro kriti- pomozi care Ilhamija!
kuje vjerske i svjetovne dostojastvenike Posmatraju}i ove no}i, isku{enja
kojima spo~itava neznanje, fanatizam i
nasilja odbacio sam ustranu.
Vidio sam ~istinu kretanja,
konzervativizam. U to vrijeme osmanski
pomozi care Ilhamija!
namjesnik bio je D`elaludin-pa{a, koji
Onaj koji napaja,
se pjesniku u po~etku svoga stolovanja
postavio je sto u hakikatu.
u~inio pravednim i dobrim, pa ga je u
Napio sam se pi}a ljubavi,
jednoj pjesmi i opjevao. Me|utim, ubrzo
pomozi care Ilhamija!
je nestalo iluzija o pravi~nosti ovog na-
Do{av{i u njegovu tekiju Arif
mjesnika i Ilhamija o{tro i otvoreno posta sluga sa potpunom
ustaje protiv njegovog na~ina vladanja. iskreno{}u.
Kona~no, prema predaji nakon njegove Vra}aju}i se ostvario sam sve
posljednje pjesme na narodnom jeziku `elje i nade,
pomozi care Ilhamija.
^udan zeman nastade:
^udan zeman nastade Prvi Ilhami-babin mezar bio je u
Sve zlikovac postade turbetu nedaleko od biv{e `eljez-
ni~ke stanice i biv{e bolnice u Tra-
u kojoj ne {tedi ni onovremenu ulemu: vniku, koje je postojalo do 1959. ka-
Nasta ~udna ulema da je poru{eno radi regulacije tog
\oja rade i u~e, kraja. Njegovi posmrtni ostaci sa
Ali sami sebe mu~e ni{anima preneseni su u turbe u
Ne i|u pravo ni ho}e. Potur-mahali. Na uzglavnom ni{a-
nu, koji ima dervi{ki turban, ukle-
ali ni vezire i pa{e: sani su stihovi na turskom jeziku:
Svi veziri pravo sude On (Bog) je vje~no `iv!
Pa i pa{e dobro bude U ~asu kad je u vje~nost preselio
Al murtati krivo sude. ostado{e u tuzi njegovi prijatelji.
I kod pa{a ima ljudi Sebi je otvorio vrata Bo`ije milosti
Ko je dobar vrlo hudi Iz Ilhami-babine med`mue
i perivoja rajskog.
Kad je vi{e zlijeh ljudi. A primjer mu se nije mogao na}i
u njegovo vrijeme.
namjesnik poziva pjesnika u svoj konak u Travnik. Ilhamija Zlonamjerno su ga obijedili
se, znaju}i za ishod susreta, na odlasku oprostio od uku- mnogi la{ci.
}ana i prijatelja te iz @ep~a u Travnik uputio pje{ice i pos- Kada je njegovom nje`nom `ivotu
te}i. Niko ne zna {ta se zbivalo u Travniku, da li je D`elal- prispjela jesen
pa{a osobno primio Ilhamiju, da li je razlog ovog poziva, i ispio je smrtnu ~a{u Kevsera
kasnijeg stradanja, bila njegova o{tra osuda vladaju}eg sis- i umro je mu~eni~kom smr}u
tema, ili ne{to drugo, ali predaja ka`e da je Ilhami-babi bilo Sejjid had`i {ejh Vehhab.
ponu|eno da se odrekne svojih pjesama a kad je ovaj to
odbio, da je udavljen u travni~koj tvr|avi. Vijest o Ilhamijinoj Godine 1237./1821./2.

BEHAR 96 67
BERI]ET RIJE^I

Razg
govori

Ja upitah svoje du{e:

Ka`i mi se ko si ti?
Ona veli: De pogledaj
moj saltanet u sebi.

Dva su {aha i dva tahta.

Ja sve sudim po sebi,
dva }ehaje i dva svita,
vas je hu}um na meni.

Kausi ala, kausi esvel,

ulvi, sutli, nije li?
Be{er, melek, enfus, felek.
Niko drugog ne moli.

Kesif, latif, fer{u, ar{i.

Niko drugog ne broji.
E{rar, ebrar, veli, nebi.
Niko drugog ne `eli.

Zahir, batin i dan i no},

svak se meni veseli,
ojonul s’araj, nek je pomo},
nek je a{ik teseli.

Ilhamija lipo ka`e:

Nek ti nagje{ tegjeli,
ke{ iu {uhut, kad sve ka`e,
onda }e{ ti rit: Beli.

Ilahija Ilhami-babe