Skripta za 1. i 2. semestar – Uvod u pedagogiju (2006.

1. Pedagogija: znanstveno određenje, grane, discipline

Pedagogija je znanost o odgoju kao specifičnoj društveno uvjetovanoj pojavi i djelatnosti. Dijelimo ju:

A. prema dobi B. s obzirom na mjesto C. poteškoćama u razvoju D. kriterij vremena

odgajanika odgojnog rada odgajanika - Povijest
- Predškolska - Obiteljska pedagogija - Specijalna pedagogija pedagogije
pedagogija - Domske ili internatske - Edukacijsko-rehabilitacijska - Opća pedagogija
- Didaktika pedagogije pedagogija - Futurologijska
- Metodika - Industrijske - Surdopedagogija pedagogija
- Školska pedagogija - Vojna pedagogija - Tiflopedagogija - Komparativna
- Visokoškolska - Teologijska pedagogija - Oligofrenopedagogija pedagogija
pedagogija - Pedagogija slobodnog - Logopedagogija - Metodologija
- Andragogija vremena - Ortopedagogija pedagogijskih
- Gerontogogija - Pedagogija za poremećaje u istraživanja
ponašanju

2. Metode u odgoju i obrazovanju

 Metoda poučavanja – objašnjavanje pojmova, mišljenja, normi, kategorija, načela, itd Etički razgovor je vrlo
prikladan oblik metode poučavanja.
 Metoda uvjeravanja – smisao je da racionalno shvaćene spoznaje prerastu u osobna uvjerenja, stavove, poglede.
Time racionalna komponenta traži pomoć emocionalne.
 Metoda navikavanja – zapošljavanje, aktivno djelovanje i vježbanje odgajanika u poželjnim, individualno i
društveno vrijednim i korisnim postupcima. Navikavanje u procesu rada - dobro smišljena radna djelatnost može
snažno utjecati na oblikovanje profila mladog čovjeka.
 Metoda sprečavanja – zadatak je da se preventivno izbjegnu ili potisnu loši primjeri, poticaji ili negativni utjecaji.
Druga zadaća je korigirajuća ili terapeutska, da se uklone nepoželjni stavovi, uvjerenja i navike.

3.Sredstva u odgoju i obrazovanju: obitelj roditelja, vlastita obitelj, vrtić, grupe vršnjaka, škola, masovni mediji,
obrazovanje odraslih, odnošajne grupe, pogon, sustav slobodnog vremena.

4. Čimbenici odgoja i obrazovanja

Obitelj, vrtić, grupe vršnjaka, škola, masovni mediji, odnošajne grupe, pogon, sustav slobodnog vremena.

5. Tko određuje ciljeve odgoja i obrazovanja,zašto

Cilj odgoja i obrazovanja proizlazi iz konkretnih društvenih, ekonomskih, političkih, socijalnih, filozofskih i
općekulturnih prilika i odnosa. Jer , usporedo s društvenim promjenama mijenjaju se i ideali i ciljevi. Ciljevi odgoja je na
razini društvenih vrijednosti određene zajednice. U našim prilikama on izražava pozitivna odgojna nastojanja
suvremenog hrvatskog demokratskog društva.

6. Što čini sustav odgoja i obrazovanja RH

Odgojno-obrazovni sustav RH na prvom mjestu čini predškolski odgoj koji se odvija u dječjim vrtićima, dječjim
jaslicama i dječjim domovima. Zatim slijedi osnovna škola koja traje osam godina, zatim srednja, pa viša i visoka, zatim
fakultet (ide se na jedno od ta tri). Na to se naslanja postdiplomski studij. To su dijelovi formalnog obrazovanja.

7. Stupnjevi odgoja i obrazovanja (klasifikacijska ljestvica)

Formalnim obrazovanjem u RH mogu se steći određeni stupnjevi.Stupnjeve dokazuju certifikati. Postoji 8 stupnjeva
vertikalnog obrazovanja. Na prvom je stupnju osnovna škola, koja traje 8 godina. Srednja škola nosi drugi stupanj.Srednja
škola može biti trogodišnja ili četverogodišnja. Zatim slijede tri stupnja visokoškolske nastave. Prvi stupanj traje dvije
godine i osposobljava stručnjake sa višom stručnom spremom (6. stupanj). Drugi stupanj traje četiri godine i osposobljava
stručnjake sa visokom stručnom spremom. Treći stupanj je sveučilišni studij. Znanstvenim usavršavanjem u
postdiplomskim studijima na sveučilištu postižu se znanstveni stupnjevi–magistar znanosti i doktorat znanosti.
Specijalizacijom nakon visoke škole dobije se stupanj 7-1. Magisterij je stupanj 7-2.8. i zadnji stupanj je doktorat. Da bi
se stekao znanstveni stupanj mora se u programu imati predmet istraživanja.

8. Odgoj i obrazovanje
Pojam odgoja u širem smislu obuhvaća sveukupnost pedagoškog djelovanja na sve djelokrug čovjekova bića. Njegovi
sastavni dijelovi su: tjelesni, intelektualni, moralni, estetski i radni odgoj.
1
Odgoj u širem smislu obuhvaća tri procesa:
1. proces usvajanja znanja, umijeća i navika
2. Proces razvijanja tjelesnih i intelektualnih snaga i sposobnosti
3. proces izgrađivanja i oblikovanja osobnosti i karaktera, pogleda na svijet,
osjećajnog i voljenog života
Na temelju tih procesa postoje tri zadatka odgoja: materijalni, funkcionalni i odgojni zadatak.
U užem smislu odgoj je usmjeren na izgrađivanje i oblikovanje osobnosti i karaktera a rezultati, a rezultati su uvjerenja i
stavovi.
Obrazovanje je proces usvajanja znanja,umijeća i navika, što je osnova za izgradnju znanstvenog pogleda na svijet,
razvijanje spoznajnih snaga… Obrazovanje obuhvaća racionalno područje: znanje-shvaćanje.Jedna od najvažnijih uloga
obrazovanja je osposobiti mlade ljude za samoobrazovanjem.

9. Izobrazba i naobrazba
-Izobrazba je stjecanje praktičnih znanja vještina i navika, ne obraća pozornost samo na upoznavanje određenih tehnika
manualne i intelektualne naravi, nego vodi k osobnom prosuđivanju i donošenju odluka, dakle do savladavanja određenog
zanimanja. Strukovna izobrazba može se stjecati u srednjim strukovnim školama i u visokim učilištima.
-Naobrazba: krajnji rezultat procesa obrazovanja

10. Edukacija (različita određenja navedenog termina)

Edukacija je anglosaksonski termin koji se kod nas koristi u značenju i odgoja i obrazovanja. Taj je termin danas
internacionaliziran, a označava i instituciju i djelatnost koju odrasli provode; to je sadržaj, a može biti i rezultat.

11. Formalno i neformalno obrazovanje

Pod pojmom obrazovanje podrazumijevamo stjecanje znanja i sposobnosti, do kojih dolazimo služeći se
obrazovnim sustavom. Pri tome to obrazovanje može biti formalno, neformalno i informalno.
Formalno obrazovanje je ono koje se odvija unutar školskog sustava (počevši od osnovne škole, pa sve do
sveučilišta), na kraju kojega obrazovana osoba dobiva svjedodžbu ili diplomu koja svjedoči o završenom stupnju i vrsti
obrazovanja. Povremeno velike organizacije kao što su vojska, velika poduzeća ili vjerske zajednice, mogu organizirati
obrazovanje odraslih, najčešće za svoje potrebe. I takvu vrstu obrazovanja smatramo formalnom, jer se svjedodžbe takvih
škola mogu koristiti i van tih ustanova.
Neformalno obrazovanje se odvija izvan redovitog školskog sustava. To su razni organizirani seminari ili
tečajevi, koji mogu i ne moraju rezultirati potvrdama o uspješno savladanom programu. Takve potvrde nemaju status
javne isprave, poput svjedodžbe ili diplome.
Informalno obrazovanje je ono koje nije ni formalno ni neformalno. To je samoobrazovanje koje organizira osoba
sama za sebe, prema svojim željama i mogućnostima. Sama odabire sadržaje i metode rada, sama je svoj učitelj.
Samoosposobljavanje i usavršavanje na radu je najmasovniji oblik informalnog obrazovanja odraslih.

12.Vertikalno i horizontalno obrazovanje

Obrazovni stupnjevi govore o vertikalnom obrazovanju, a na cijeni su svakog društva. Stjecajem obrazovnog stupnja
dobivamo titulu:prof, dipl, mr, sc, dr. Horizontalno obrazovanje je 3. vid obrazovanja kad čovjek ulaže u sebe , ali ostaje
na istom stupnju obrazovanja, a danas je cijenjeno isto kao i vertikalno npr: razni tečajevi i seminari.

13. Funkcionalno obrazovanje

Bez namjere , neplanski: ima učinak učenja , ali se za njih ne organiziraju. Na njega utječu obitelj, vršnjaci i mediji
(tisak, radio, TV, Internet). Namjerno obrazovanje, plansko (kroz školski sustav) se naziva intencionalno.

14. Oblici povratnog obrazovanja

Povratno ili rekurentno obrazovanje je potreba za sustavno cjeloživotno učenje s ciljem stjecanja novih znanja i
sposobnosti. Povratno obrazovanje povezuje rad i obrazovanje. To je put, pristup, ostvarenje ideje permanentnog (trajnog)
obrazovanja. Vidovi permanentnog obrazovanja:
- obrazovanje uz rad
- obrazovanje iz rada
- obrazovanje na radu
Povratno obrazovanje provodi se kroz izvanškolske ustanove: narodna učilišta, dopisne studije, razne tečajeve u
organizaciji udruga, ustanova, unutar poduzeća i sl.

15. Kompetencije odgajatelja (društvene uloge, usavršavanja)

Učitelj nije samo predavač svog predmeta nego i odgajatelj. neposredni utjecaj učitelja na učenike izvanredno je vrijedno
odgojno sredstvo. On mora biti moralna, cjelovita i stabilna osoba, obrazovan i kulturan čovjek, te mora imati i opću
kulturu, mora biti i dobar stručnjak (imati potrebno predmetno stručno obrazovanje). Mora posjedovati pedagošku
2
kulturu, pozitivan odnos, optimizam, ljubav, oduševljenje za svoj posao, mora voljeti mlade. Tada posjeduje ugled i
autoritet. Neophodno je da se stalno usavršava, prati novosti iz svog stručnog područja i pedagogije.

16. Društveni ciljevi odgoja i obrazovanja

Između obrazovanja/odgoja i društva postoji međuodnos: društvo  edukacija
Također, postoji uzajamno djelovanje društva (kultura-ideologija), politike i gospodarstva. (to možemo nacrtati kao
trokut, gdje u sredini piše obrazovno-odgojni sustav, a ova tri pojma na vrhovima trokuta izvana.)
Odgoj je društveno uvjetovan. Cilj društva je i cilj odgoja.

17. Humanistički ciljevi odgoja i obrazovanja

Obrazovni i odgojni ideal se sastoji u višestranom razvoju ličnosti čovjeka. Humanistički cilj mogli bismo nazvati
unutrašnjim ciljem obrazovne djelatnosti. No, unutrašnji cilj ima i uže značenje koje se odnosi na znanja, vještine,
stavove, navike, vrijednosti, tj. sve ono što je predmet učenja.

18. Ekonomski ciljevi odgoja i obrazovanja

Obrazovanje treba doprinijeti ekonomskom napretku društva (gospodarskom rastu, konkurentnosti nacionalnog
gospodarstva). Ciljevi obrazovanja su poticanje privrednog rasta i unaprjeđenje ekonomskog položaja pojedinca.
Ekonomski se ciljevi u suvremenom svijetu temelje na:
- kvaliteti ostvarenih ciljeva
- kreativnosti
- fleksibilnosti i djelotvornosti školstva
- inovativnosti
Važno je ulaganje u školstvo jer obrazovanje ima ključnu ulogu u napretku u gospodarstvu, širenju znanosti i tehnologije.
Gospodarstvo traži visoko obrazovane sposobne ljude s adekvatnim znanjem. Nužno je razvijati vezu između obrazovanja
i svijeta rada. Proces učenja i poučavanja nužno je usmjeravati prema cjeloživotnom učenju. Nužno je uskladiti ciljeve
odgojno obrazovnih ustanova sa gospodarskim ciljevima kako bi ljudi bili pripremljeni za tržište rada kada završe školu
(npr. današnji zahtjev – tehnološka pismenost).

19. Moralni odgoj (određenja i ciljevi)

Smisao moralnog odgoja je u formiranju moralnog shvaćanja , uvjerenja i navika , da čovjek misli, osjeća i postupa u
skladu s ljudskim dužnostima…
Proces moralnog formiranja dijeli se u tri etape: formiranje moralne spoznaje,formiranje moralnih uvjerenja, formiranje
moralnog ponašanja i djelovanja (moral, navike,volja i karakter-čestitost, poštenje, točnost, principijelnost,energičnost,
odlučnost, rodoljublje, dosljednost,nepokolebljivost, sustavnost… sklad misli, riječi i djela-ratio, oratio, operatio.
Temeljna svrha je usmjerenje na formiranje slobode, humane i moralne osobnosti, ljudskog bića koji će cijeniti i poštovati
dostojanstvo slobodu, bratstvo, jednakost svih članova ljudske zajednice.

20. Intelektualni odgoj (određenja i ciljevi)

On označava proces formiranja čovjeka kao razumnog ljudskog bića predstavlja jačanje i usavršavanje čovjeka,
buđenje njegovih intelektualnih mogućnosti… Njegove bitne komponente su: znanje, umijeća, navike, intelektualnih
sposobnosti, kultura intelektualnog rafa, ljubav prema istini i djelovanje u skladu s istinom. Temeljna vrijednost
intelektualnog odgoja je istina. Cilj: obogaćenje intelektualnih snaga i sposobnosti, stvaranje kritičkog mišljenja.

21. Tjelesni odgoj (određenja i ciljevi)

Vrijednost kojoj teži je zdravlje. Svrha i cilj tjelesnog odgoja: sastoji se u tome da u koordinaciji s odgojno-obrazovnim
aktivnostima na drugim odgojnim područjima, primjenom prirodnih faktora i tjelesnih aktivnosti , omogućiti optimalni i
svestrani razvitak osobnosti pojedinaca, a očituje se u pravilnom rastu i razvitku, očuvanju zdravlja, podizanja opće
tjelesne i radne sposobnosti. To je ujedno i cilj tjelesnog odgoja

22. Radni odgoj (određenja i ciljevi)

Temeljni smisao i svrha radnog odgoja je da svakom čovjeku omogući da ovlada kulturom rada, radno-tehničkom
kulturom,da se čovjek razvija kao praktično i produktivno biće.
Zadatci su materijalni, funkcionalni i odgojni (racionalni, emocionalni, voljno-djelatni), obrazovni, rekreativni, radno-
profesionalni. Cilj radnog odgoja je razvoj stvaralaštva. On počinje u obitelji, nadograđuje se u vrtiću, školi itd. radni
odgoj je temeljno odgojno područje jer razvija vrijednost stvaralaštva od najranije dobi.

23. Estetski odgoj (određenja i ciljevi)

Svrha estetskog odgoja je očuvanje, doživljavanje, ostvarivanje i vrednovanje ljepote.
Zadatci estetskog odgoja; uočavanje, doživljavanje, izgrađivanje, njegovanje. Razvijanje sposobnosti uočavanja lijepog,
izgrađivanje stvaralačkih sposobnosti, formiranje sposobnosti estetskog doživljaja, njegovanje sposobnosti estetskog
3
vrednovanja.. Najvažniji činitelji estetskog odgoja su obitelj, vrtić, škola, učenički domovi, sredstva priopćavanja,
kulturne institucije. Metodski postupci: promatranje, slobodno izražavanje, estetska analiza.

24. Interdisciplinarnost u odgoju i obrazovanju

Interdisciplinarnost označuje prožimanje spoznaja iz jedne znanosti u drugu radi rješavanja složenijih, istraživačkih,
tehnoloških, obrazovnih ili odgojnih problema i zadataka. U odgoju i obrazovanju neophodan je interdisciplinaran
pristup. Postoje snažne veze pedagogije sa psihologijom, sociologijom i filozofijom.

25. Multidiscipliniranost u odgoju i obrazovanju

Multidisciplinarnost – pojam kad se određenim problemom bave dvije različite znanosti, ali ne sa istog stajališta, već sa
dva različita tj. svaka istražuje za sebe.

26. Čovjekova otvorenost za svijet

Čovjek, kao vrsta, ima urođenu otvorenost za svijet, što mu omogućuje da učenjem odraste u kompliciranim uvjetima. Ne
treba zaboraviti da je čovjek jedino biće koje se mora odgajati. Iz tog razloga, odgoj u svim kulturama igra značajnu
ulogu. Iz čovjekove otvorenosti za svijet mogu se izvesti dva zaključka:
1. čovjek je sposoban da oblikuje svoju okolinu i da se razvije u njoj (isticanje ove značajke naziva se pedagoški
optimizam)
2. čovjek nikada nije zadovoljan, nedostaje mu osjećaj sigurnosti, u odnosu na životinje, čovjek djeluje biološki
nedovršen, ovisi o urođenim biološkim sposobnostima (pedagoški pesimizam)
Kroz povijest, razni pedagozi su se pitali trebaju li se čovječje sposobnosti učenja promatrati pesimistično ili optimistično.
Reformi pravci uvijek su se zalagali za optimističnu varijantu.
Također se postavlja pitanje koliko je čovjek određen svojim prirodnim sklonostima i stoga, koliko je uopće ostvarivo
putem odgoja. To otvara pitanje obdarenosti: u kolikoj mjeri je obdarenost presudna u procesu odgoja i obrazovanja.
Trima vrstama škola (gimnazija, realka i pučka škola) načelo odgovara i struktura obdarenosti naroda. važno je naglasiti
da je obdarenost jednako raspoređena u svim socijalnim slojevima, te da obrazovanje stoga treba biti dostupno svima bez
obzira na socijalne uvjete. Današnja psihologija nam govori da je bez obzira na obdarenost, čovjek kompleksna sveza tri
činitelja: naslijeđene strukture, uvjeta i učinaka socio-kulturne okoline, te onoga što je pojedinac djelovanjem i učenjem
napravio od oba ta "materijala".

27. Postati čovjekom znači…

Individualni ljudski razvoj teče na dvije povezane razine:
- na razini tjelesnih procesa sazrijevanja (biološki)
- na razini kognitivnog, emocionalnog i socijalnog učenja.
Ova dva procesa, učenje i sazrijevanje, međusobno povezuje aktivnost djeteta. Dobar odgajatelj treba naći mjeru između
poticanja djeteta na aktivnost i učenje i podupiranja samostalnosti djeteta i usmjeravanja u određenom pravcu, a sve to u
skladu sa stupnjem razvoja djeteta. Čovjekov individualni razvoj (ontogeneza), može se ispuniti i oblikovati postignućima
u učenju. Odgoj nije samo pomoć u onome što je biološki usađeno u dijete.

28. Učenje i poučavanje (odgoj i obrazovanje kao proces i kao djelatnost)

Učenje je relativno trajno mijenjanje ponašanja subjekta koji uči, pod djelovanjem njegova iskustva. Učimo vježbom,
praksom, treningom, asocijacijom. Učenje podrazumijeva korištenje osjeta (gledati, slušati…), motoričko reagiranje
(rukovanje…) i korištenje emocija (strah, radost – uče nas što je dobro, korisno ili opasno…).
Poučavanje je neposredna pedagoška pomoć učenicima u odgojno-obrazovnom procesu (u usvajanju znanja, usvajanju
odgojnih vrijednosti i razvijanju psiho-fizičkih sposobnosti). Rad u suvremenoj školi ne može se reducirati samo na
poučavanje. Naprotiv, direktno poučavanje treba nadopunjavati sa samostalnim radom učenika radi njihova postupnog
osposobljavanja za samoobrazovanje nakon školovanja.

29. Filozofijsko-antropologijska refleksija o odgoju

Filozofija je povezana sa pedagogijom jer određuje odgojni cilj i svrhu odgajanja. Njene discipline etika i estetika
značajne su za moralni i estetski odgoj, a gnoseologija i logika u vezi sa didaktikom. Filozofija je teorija vrijednosti, a
pedagogija njena praksa. Filozofija odgoja proučava odnos onoga što je prošlo s onim što dolazi. Potrebno je odrediti što
od beskonačnog mnoštva onog što se u prošlosti zbilo, treba prenijeti u budućnost, te zašto baš to, a ne nešto drugo.
Filozofska antropologija traži odgovor na pitanje: Tko sam ja? (Tko je čovjek?), dakle odgovara na pitanje spoznaje
čovjeka što je neophodno za postavljanje ispravnih ciljeva i metoda u pedagogiji.

30. Odgoj i socijalizacija

Socijalizacija je složeni proces izgrađivanja djetetove ličnosti. Socijalizacija obuhvaća sve planirane pedagoške mjere i
neplanirane utjecaje kojima se djeca i mladi uklapaju u društvo i preuzimaju svoje područje odgovornosti. Odgoj je dio
socijalizacije, onaj dio koji se planski organizira (škola, vrtić, zatvor, domovi) i to neovisno o obitelji, u institucijama. Za
4
razliku od pojma učenja koji obuhvaća sve stupnjeve starosti, pojam odgoja odnosi se na djetinjstvo i mladost. Odgoj
uvijek podrazumijeva ono što se svjesno i planski događa radi optimalnog dječjeg razvoja. Sve drugo je funkcionalno.

31. Odgoj i moral

Moral je jedna od primarnih životnih potreba, a očituje se u aktivnom oblikovanju, usmjeravanju i vrednovanju ljudskih
postupaka kao dobrih ili loših. Moral je jedan od oblika čovjekove društvene svijesti u kojoj se odražava njegovo
društveno biće, možemo ga definirati kao skup pojmova o dobru i zlu, kao sustav društvenih normi, običaja, pravila,
načela, smjernica, ideala i kategorija. Etika je filozofska disciplina koja objašnjava narav i karakter morala, upozorava na
njegov smisao i značenje za društveni život. Moralni odgoj je proces moralnog formiranja i oblikovanja čovjeka, njegove
moralne svijesti, pogleda i stavova, osjećaja, volje i karaktera, formiranje umijeća i navika u suglasju s prihvaćenim
moralno-etičkim shvaćanjima društva.

32. Fenomen drop-outa

Dropping out ili odustajanje od školovanja je jako aktualna tema danas i to poglavito u razvijenim zemljama što je
zabrinjavajući čimbenik kvalitete obrazovanja.. Društvo se sve češće susreće s problemima odustajanja od školovanja
zbog okoline, vršnjaka ili nekih drugih socijalnih razloga. Da se zaustavi porast tog fenomena potrebno je poboljšati
školstvo, povećati razinu školske kulture, povećati organiziranost rada u školi, uvesti individualni rad, grupno učenje i
slično. Potrebno je omogućiti tim ljudima da nastave školovanje kroz večernje škole, tečajeve ili slično.

33. Odgoj i obrazovanje za poduzetništvo

Stalne promjene na gospodarskom tržištu traže i visoku sklonost poduzetništvu te uvjetuju u poduzećima nastanak
strategije unutrašnjeg poduzetništva, koja dovodi do potrebe za povećanim znanjima iz tog područja. Neke se odrasle
zaposlene osobe odlučuju stoga za (najčešće izvanredni) studij iz područja poduzetništva, a oni koji nemaju uvjete za to,
dolaze do znanja kroz razne seminare i tečajeve. Na takvu vrstu neformalnog obrazovanja sve češće se odlučuju i
nezaposleni, koji u poduzetništvu traže rješenje za svoju egzistenciju.
Uspješnog poduzetnika čini interakcija njegovih urođenih sklonosti, odgoja kojeg je dobio u obitelji, tradicije
njegove obitelji, kvalitete obrazovanja, povijesnih, kulturnih i civilizacijskih okolnosti društva u kojem je odrastao i u
kojem živi i radi, tržišnosti gospodarstva, demokratičnosti države itd. Mnoge osobine, koje se pripisuju poduzetnicima,
vidljive su kod djece već u ranoj životnoj dobi, ali o okolinskim faktorima ovisi kako će se one razviti i hoće li se osoba
baviti poduzetništvom kad odraste.
Zavod za zapošljavanje, Hrvatska gospodarska komora, Centar za poduzetništvo, razne udruge i privatne tvrtke
organiziraju brojne seminare, tečajeve i treninge iz područja poduzetništva, te daju stručnu savjetodavnu pomoć s ciljem
razvijanja i unaprjeđenja obrtništva i poduzetništva.