ESEJ: Marin Držić, Dundo Maroje (Pometov monolog)

Marin Držić (1508.-1567.) hrvatski je pjesnik i komediograf, jedno od

najvažnijih imena hrvatske renesansne književnosti. Rođen je u
Dubrovniku te također pripadao dubrovačkom renesansnom krugu, u
pučanskoj obitelji koja je za njegova života doživjela financijski slom.
Godine 1538. izabran je za orguljaša u dubrovačkoj katedrali te dobiva
potporu za daljnje školovanje koje nastavlja u toskanskom gradu Sieni.
Boravak u Sieni bitno je utjecao na oblikovanje njegova kazališta i
književnog ukusa. Razdoblje njegova plodnog stvaralaštva isprepliće se
razdobljem oskudice, dugova te neslaganja s književnim protivnicima. Iako
se okušao u poeziji, nastavljajući se na rani hrvatski petrarkizam, glavna
dostignuća postigao je u dramama. Najpoznatije su njegove komedije
Dundo Maroje i Skup, no nezaobilazna su mu djela i farsa Novela od Stanca,
komedija Pomet (danas izgubljena), pastorala Tirena i Venera i Adon te
njegova jedina tragedija Hekuba.
Dundo Maroje je komedija čija je radnja smještena u Rimu, šaroliku
masu ljudi i jezika, našijenaca i tuđijenaca, a glavni pokretač radnje su
sukobi: Dunda Maroja i sina mu
Mare oko novaca, te Mare i Uge Tudeška zbog kurtizane Laure. Zasigurno
najveću ulogu u tim sukobima imaju sluge koji svojom lukavošću i
spretnošću čine sve kako bi osigurali dobrobit svojih gospodara, a time i
dobrobit svog praznog želuca.
Glavnu ulogu u zapletu Držić je povjerio Pometu, slugi Nijemca Uga
Tudešaka – samouvjerenom, inteligentnom, lukavom renesansnom čovjeku
koji shvaća da sukob oca i sina može iskoristiti za vlastitu sreću. Pomet
zapleće radnju, vodi likove, upravlja njihovim postupcima – drži sve konce
u rukama upravljajući sudbinama i životima onih kojima služi. Pomet je
gospodar smijeha u komediji, no za razliku od ostalih likova u komediji,
Pomet nikada nije izvrgnut ismijavanju, nikada se gledatelj ne smije
Pometu, nego se uvijek smije zajedno s njim. Na svoj vješt i šaljiv način
Pomet, taj intrigant usmjerava ostale likove i vraća sklad u njihove živote.
Pometov svjetonazor treba se temeljiti na njegovim najvažnijim mislima:
Ma se je trijeba s brjemenom akomodavat; trijeba je bit vjertuozu tko hoće
renjat na svijetu.
Kralj je čovjek od ljudi kad se umije vladat.
Trijeba je bit pacijenat i ugodit zlu brjemenu da se pak dobro brijeme uživa.
U tom kontekstu izvlačimo životnu filozofiju Pometovu kako u životu
treba biti strpljiv, mudar i podnijeti poteškoće da bi se kasnije u životu
uživalo u svom uspjehu. Treba se znati ponašati u različitim situacijama.
Treba znati obrnuti sreću u svoju korist. Ni obrazovanje ni snaga ni talent
nisu presudni za uspjeh u životu. Voli novac jer mu je ono sredstvo koje mu
omogućuje životne užitke. Pomet je tipičan renesansni junak, čije su
karakteristike snalažljivost, želja za uživanjem, životni optimizam i
akomodacija okolnostima kako bi došao do cilja. On, naime, smatra
sudbinu, Fortunu ženom kojoj treba prići, udvarati i uzeti sve što ona nudi,
pa makar i prijevarom, jer je život kratak. Pometov lik očarava čitatelje
svakog vremena, pa tako i našeg, upravo svojim karakterom spretnog
šaljivdžije i istinskog «čovjeka nazbilj». Bez obzira, na sve one krivo
izrečene latinske izraze, on jest intelektualno superiorniji svojim
gospodarima, zahvaljujući školi života, gdje je naučio da čovjek može biti
sretan ukoliko to sam sebi dozvoli. Pomet je «homo novus», tj. idealan
renesansni čovjek: inteligentan, razuman, darovit, mudar, strpljiv,
samosvjestan pojedinac koji svojom sposobnošću uspijeva okrenuti sreću u
svoju korist.
Djelo «Dundo Maroje» počiva na antitezi, tj. suprostavljenosti
«inferiornog mnoštva nasuprot mudroga i vještog pojedinca, čovjeka
obdarenog vrlinama, sposobnoga da svlada prevrtljivu sreću i trijumfira nad
nesposobnima i nerazboritima» (I. Vavra).

Nadia Boulahia, 2.c