You are on page 1of 139

www.BosnaHistorija.

com
Biblioteka NAUKA

Naslov knjige: BOGOMILI SANDŽAKA

Autor: Sulejman V. Aličković

Copyright © Alickovic V. Sulejman, 2008.

www.BosnaHistorija.com
Sulejman Aličković

BOGOMILI SANDŽAKA
OSVRT NA HISTORIJU BOŠNJAKA SANDŽAKA

Tutin, 2008.

www.BosnaHistorija.com
www.BosnaHistorija.com
UVOD

Dugo sam razmišljao o ovoj temi. Tematski mi je bila bliska,


ali teoretski ni malo, pa sam počeo da se ozbiljnije zanimam
za nju. Bogomili ili bogumili, kako se to uči u našim školama,
su i u lekcijama iz historije marginalna tema, jer su predmetni
nastavnici na tu oblast gledali kao na vremensku nepogodu.
Muslimanska djeca su na “Crkvu bosansku” gledala kao na temu
koja je neprijateljska njihovoj vjeri, a hrišćanska-pravoslavna
djeca su preko ove tematike prelazila, kao i mi, vrlo površno.
Bosanski bogomili su i u stvarnosti, bar kod profesora historije,
koji su bili prilično religiozni pravoslavci, bili lekcija preko koje
se mora “provući” uz jedan vrlo kritičan stav, prilično nenaučno.
Ta vjekovima “mrska jeres” bila je mrska i na školskim
časovima, i muslimanskoj i hrišćanskoj djeci. Svi smo bili srećni
što smo samo, onako, “ofrlje” izučavali ovu veoma nepoznatu i
imenom “nezanimljivu” temu. Bošnjačkim učenicima je najviše
smetalo što se uči o “Crkvi” a ne o “Džamiji” bosanskoj. Mene je
najviše brinula određena nejasnoća vezana za taj nevjerovatni
monoteizam kakav je propovjedalo učenje koje je preko popa
Bogomila preneseno iz Bugarske, preko Makedonije, do naših
prostora.
Dosta kasnije sam počeo da proučavam prošlost bogomilskog
učenja i načina kako je iz Persije stiglo na balkanske prostore
i izazvalo nevjerovatno interesovanje običnog pučanstva na
našim etničkim, bošnjačkim, prostorima. Nadu u istraživanje
su mi ulivala saznanja iz historijske literature i nezaobilazna
5

www.BosnaHistorija.com
artefakta koja postoje u Sandžaku i Bosni i Hercegovini. Tu
sam vidio svoju šansu da, u nešto poznijim godinama, napišem
knjigu koja će biti sublimat onoga što sam u svojim empiriskim
istraživanjima uspio da saznam i ponudim kao corpus
delicti naše zanimljive i turbulentne historijske prošlosti.
Najviše me obuzimala znatiželja da se izučavanjem tematike
o Sandžačkim bogomilima približe saznanja o njihovom
nevjerovatno uspješnom transferu u islamski monoteizam koji
je u kontinuitetu uslijedio dolaskom Osmanlija i prihvatanjem
osmanlijskog hanefizma i multitarikatnog sufizma-islamskog
misticizma i tasavvufa uopšte.
Nesebična podrška prijatelja, ljubitelja sandžačke prošlosti,
bila mi je umjesto mehlema. Doza znanstvene znatiželje da se
našoj javnosti djelimično približi ova nepoznata, veoma važna,
i zanimljiva historijska tematika, rezultirala je nizom veoma
interesantnih saznanja koja pokušavam da prezentiram na
stranicama ove studije. Ne bi ni pet para vrijedilo, ako ovim
putem ne pomenem podršku koju, permanentno, dobijam od
svojih prijatelja i sandžačkih znanstvenika. Koga god od njih
da pomenem, nekog bi propustio, pa ih samo na ovaj način
spominjem. Nevjerovatnu podršku sam dobio i putem internet
komunikacije, koja je izrodila potrebu da svoja zapažanja o
izuzetno zanimljivim „Sandžačkim bogomilima“ uokvirim u
knjigu sa istim naslovom. Najviše me veseli što sadržaj ove
studije neće umanjiti napore sandžačke antropogeografije,
antropologije, etnologije, etnolingvistike, etnoreligije i drugih
znanstvenih disciplina za proširivanjem saznanja, pa makar i
šetajući, kao što su to činili Aristotelovi peripatetici.
Mogućnost da ova studija ugleda svjetlost dana čini mi se
darom Svevišnjeg, ali i obavezom da izučavanje naše sandžačke
historisjke prošlosti, ne prestane, već dobije na intenzitetu.

www.BosnaHistorija.com
PRVI DIO

BOGOMILI SANDŽAKA

www.BosnaHistorija.com
www.BosnaHistorija.com
PRISTUP

Oni koji ti dekretima ukinu ime mogu da te nazivaju kako


hoće, reći će i da si nacionalo neopredijeljen. Kad tvoj jezik
moćniji proglase svojim - ostaješ bez njega. Ako velike epove
tvog naroda (Omer i Merima i Hasanaginica) proture u Evropu
kao svoje, a nose imena tvoja, šta ćeš ih upitati?
-Pa hoćete li da me zatrete, na konačan nestanak da me
osudite?
Decenijama su Bošnjake sa prostora Bosne i Sandžaka
protjerivali, raseljavali, tragove im utirali, a oni su, ipak, opstajali
i svemu tome odoljevali, i nanovo borili za povratak svega onoga
što im je silom i dekretima oduzeto. Bošnjaci Sandžaka i Bosne
su jedan etnos, stoljećima formiran. To potvrđuju zajednički
život i nacionalni tragovi u jednoj zajedničkoj državi, počevši
od Srednjeg vijeka do ekskomunikacija Sandžaka iz sastava
Bosanskog ejaleta ili vilajeta u periodu između 1872-1877,
i odluke (čl. 25) Berlinskog kongresa 1878, koja će usloviti
austro-ugarsku aneksiju Bosne i Hercegovine i pripajanje
Novopazarskog sandžaka Kosovskom vilajetu (1. 2. 1877.)
kada moćnici počinju da rade na njegovom podvajanju s
ciljem uništavanja svega što je njegova samobitnost, pa i njega
samog.
Međutim, još mnogo ranije Slaveni su u zajedništvu sa
Avarima, dolaskom na ovu teritoriju, zatekli starosjedelačke Ilire,
nad kojima su započeli procesi asimilacije i deidentifikacije, a
9

www.BosnaHistorija.com
Sulejman Aličković
mnogi „bijahu“ uglavnom sljedbenici Bosanske crkve, bogomili,
koji su tražeći spas od vjekovnog progona hrišćana nalazili
sličnosti u vjerovanju s pripadnicima islama i postepeno prešli
na islam, koji je ovamo osim preko Arapa, dospio i na masovnosti
dobio dolaskom Osmanlija na etnički prostor Bosne. Ovo ništa
nije čudno, jer su ih mnoge okolnosti navele na to.1
Javilo se nepoštovanje krsta, freski i crkve kao institucije,
koja je izbrisala osnovno načelo jednakosti - jednaki među
jednakima, jer je crkva stala na stranu svojih vladara. Kao takva
je bila omrznuta i među bogomilima. Bogomili nastali i živjeli
na prostorima Sandžaka i njihovo se učenje održalo vjekovima,
usprkos silnom odupiranju Pravoslavnoj crkvi i vladarima
Raške države. U svim srpskim izvorima, a naročito Žitiju Stefana
Nemanje, koje je napisao njegov sin Stefan Prvovjenčani, stoji
zapisano kako je Nemanja više puta vodio rat protiv bogomila.
Nemanja održava Sabor u Deževi (1282) na kome donosi
odluku o čišćenju Raške države od mrske jeresi, odnosno
bogomila. On je bio rigorozan prema njima, mnoge je pobio,
a didovima, to jest učiteljima, jezik sjekao i mnoge u tamnicu
slao.2
Tu se vidi da se odmah na početku osnivanja države sprovodi
tortura nad lokalnim stanovništvom koje nije pristajalo na
nametnuta crkvena učenja, naročito na istočno pravoslavlje.
U Jevanđelju (biografiji) Savinom, od Bogomila Teofila, piše:
Paljevinama sela gdje žive (kako on kaže), braća naša, ali na
njihovu nesreću ne po vjeri… Na samom začetku Raške države
činio bogomilima torturu i progon! Nastavlja se to i sa Zapada,
tako da papa Bonificije VIII (1294-1303.) naređuje franjevcima
da istrijebi: … kugu jeretičnu, opačinu koja je narasla u krajevima
Raške, Dalmacije, Hrvatske, Istre, Bosne i u provinciji Sklavaniji.3
1
U islamu su mnogo toga sličnog našli, naročito način vjerovanja direktnim
obraćanjem jednom Bogu više puta dnevno, bez posrednika.
2
O tome piše Jaroslav Sidak Studije o Crkvi bosanskoj i bogumilstvu, Zagreb,
1975. (str: 40, 42, 51, 216, 276, 365.
3
Vidjeti: DIGARD, FAUCON, AND THOMAS, Les registres de Boniface VIII.-
10

www.BosnaHistorija.com
Bogomili Sandžaka
Međutim, odmah poslije toga, car Dušan donosi Zakon (član 85.),
gdje objavljuje rat i progon babunima, kako on naziva bogomile
Sandžaka, očigledno potvrđujući postojanje bogomila na ovim
teritorijama.4 Naravno, i poslije smrti cara Dušana, bogomili
ostaju i žive na tim teritorijama. Dokaza za to ima dovoljno:
1358. godine kralj Ugarske, Lajoš I, obavještava papu da su
Bosna i Mizija pune paterena5, iz čega se vidi da u ta vremena
nema imena Srbije, ali to nek istražuju oni koji treba da objasne
današnjim generacijama. Ja ću se zadržati na istraživanju
teritorije današnjeg Sandžaka kao zemlje babuna, to jest mrske
jeresi, po nazivu Nemanjinom, prvoga vladara Raške države.
On, i svi vladari kasnije, vodi žestoke obračune sa bogomilima
da bi ih pokorio ili likvidirao. Stefan Prvovjenčani je osvajao
sela u kojima su živjeli bogomili i poklanjao ih određenim
manastirima. Jedno od sela koje je osvojio je i selo Dobrinja
(ponegdje i Dobrnja) koje se nalazi nedaleko od Tutina. To selo
je dato na poklon manastiru Žiči kod Kraljeva.
Nikada niko nije postavio pitanje zašto baš manastiru Žiči,
kada u blizini postoji manastir Sopoćani. Ono otvara drugo
pitanje: Da li je manastir, zaista, zadužbina kralja Uroša I (1243-
1276) i da li je u to vrijeme manastir uopće egzistirao, ili je
bio napušten od strane srpskog življa i monaha koji su otišli za
svojim vladarima?
Međutim, sandžački i bosnaski bogomili uopšte, ostavili su
neizbrisive tragove svog postojanja. To su stećci na njihovim
grobovima, koje iz nekog, nama nepoznatog, razloga historičari
neosnovano proglašavaju “grčkim grobljima”, možda da bi
zatrli tragove postojanju bogomila i Bosanske crkve na ovim
Paris, 1884, sqq.); isto tako: VILLANI, Hist. Fiorentine, in Muratori SS. Rer.
Ital., XIII, 348; DENIFLE, Das Denkschrift der Colonna gegen Bonifaz VIII.,
u. der Kardinäle gegen die Colonna, in Archiv für Litt. u. Kircheng. des M. A.
(1892), V, 493.
4
Prema: B. Marković, Dušanov zakonik, Beograd, 1986.
5
Patareni (tal. patareno, paterino), naziv za skupinu ili vjersku sektu
bogomila, babuna, koja je u XII stoljeću bila raširena u našim krajevima.
11

www.BosnaHistorija.com
Sulejman Aličković
prostorima. Dakako, poznata priča koja se i danas priča
na teritoriji Sandžaka kako je Grk zab’o ralo u površicu na
Đurđevdan i pobeg’o, neima ni malo istine, jer Grci nijesu nikada
ni živjeli na ovim prostorima, te i historijske ili statističke karte
ne bilježe život Grka na teritorijama daleko od morske obale,
naročito ne u našim dalekim brdima. Ta bi se izlizana priča
mogla u većoj mjeri odnositi na Aromuni, Cincare ili Vlahe,
termin koji je odomaćen u našoj znanstvenoj praksi.
Cilj proglašavanja bogomilskih grobalja sa velikim
stećcima-artefaktima na teritoriji Sandžaka za „grčka” je
ustvari poništavanje realnosti treće konfesije na Balkanu.
Istražujući postojanje i egzistiranje bogomila na prostoru
etničkog Sandžaka, bar do sada, dolazimo do zaključka da:
svako selo ima svoje staro selo, kako ga meštani nazivaju, a
na okolnim brdima sela, postojanje bogomilskih grobalja, a na
samom kraju grob sa nišanom sljedbenika i nasljednika koji je
kasnije prešao u islam (npr.selo Špiljani, Gornji Crniš - nekada
Sokolovo gnijezdo). Ova groblja su pokrivena stećcima koji
imaju veliku sličnost sa onima koji se nalaze u Bosni, u mjestu
Ravanjska vrata na Kupresu (stećak iz 1303. god.).6
Postojanje ovakvih grobova proteže se od doline rijeke Ibra
i Starog Kolašina, Limskom dolinom, koju se dolinom Drine
povezuje preko Romanije na Glasincu - čineći transferzalu za
koju se može reći da je tipična zelena transferzala. Međutim,
mi je sa sigurnošću možemo nazvati transferzala bosanskih
bogumila.
Postojanje Bijelih voda, kako bogomili nazivaju čiste vode
(i samo oni tako nazivaju čistu vodu) od kojih jedna postoji na
Glasincu, prema istrazivanju Ibrahima Pašića sugeriše njihovo
postojanje i na teritoriji Sandžaka. To su Bijele vode u blizini
Duge Poljane u opštini Novi Pazar, udaljene 20-tak kilometara.
Poznato je dosta izvora koji nose ovo ime, sa kojih mještani
6
Vidi: F. Šanjek, Bosansko-humski krstjani u povijesnim vrelima, Krijestnica
,X, 25 Zenica,2003, 62-66.
12

www.BosnaHistorija.com
Bogomili Sandžaka
i danas koriste vodu za piće. Pomernuto mjesto se nalazilo
na starom trgovačkom putu od Dubrovnika ka Carigradu.
Također, mnogi izvori na teritoriji Tutinske opštine nose
naziv bijele vode. Ovjde treba istaći da ni na jednom drugom
prostoru ne postoje slični toponimi, osim tamo, na mjestima
gdje su nekada živjeli vjernici Bosanske crkve. Samo su oni
svoje izvore nazivali čiste - bijelim vodama. Naziv Bijela rijeka
sve do XIX vijeka nosi i jedna prelijepa rijeka koja izvire na
nekoliko kilometara udaljenosti od Ribarića (Tutin), a koja se
uliva u rijeku Ibar, sve do trenutka kad joj nije nametnuto ime
istoimenog manastira, zbog čega danas nezasluženo, ova (pre)
Bijela rijeka nosi naziv Crna rijeka. Staro ime je, najvjerovatnije
zbog svoje prozračne čistote dobila od ondašnjih žitelja-
bogomila Bijele rijeke. Postoje razne pisane stranice koje
govore kada i kako je formiran ovaj manastir, ali konkretno još
nema dokaza.7
Vrlo rijetko historičari koji istražuju ovaj prostor pišu bilošta
o postojanju bogomila na ovim prostorima.
Nikada se nije istraživala ni Bogomilska ćelija u selu Paljevu.
Istu ćeliju je starosedjelački narod tako i zvao: Bogomilska celija.
Poznata je u narodu kao lečilište, jer kruže priče da bolesnik,
kojemu se dogodi da ga u njoj uhvati san, bude izliječen od
bolesti radi koje je zašao u nju. Međutim, iako vjekovima nije
imala vrata, u zadnjih nekoliko godina Srpska Pravoslavna crkva
je “prisvojila” ovu bogomilsku bogomolju i zatvorila njen ulaz.
Veoma je bitno naglasiti da su u njoj boravili ljudi svih konfesija,
tražeći pomoć od Boga za izlječenje njihove, i bolesti njihovih
najbližih. Odlaskom Nemanjića, posle Deževskog sabora 1282.
godine prema Prištini i dalje ka Prizrenu, bogomili su sretno
dočekali taj događaj, jer su mogli bezbedno i dalje živjeti na
ovim prostorima i sprovoditi obrede i načela svoje vjere, ali i
vjerovanje u dobroga Boga, ne tražeći posrednika u obraćanju
7
Pominje se da su Kolašinci (Ibarski Kolašin) 1848. godine slučajno našli
mošti Sv. Petra i prenijelieli ih u manastir Crna Rijeka.
13

www.BosnaHistorija.com
Sulejman Aličković
Bogu. Sve vrijeme, do dolaska Osmanlija u ovim krajevima,
Bosanska crkva je bila dominantna na širem prostoru, usprskos
poteškoćama koje nastaju uslijed velikog priliva stanovništva
koje bježi sa Kosova sklanjajući se od progona Nemanjića, koji
ih uporno tjeraju sa sopstvenih teritorija na kojima ih zatiču
svojim dolaskom. Čak i Dušanov zakonik zabranjuje svako
spominjanje imena babun: ko reče babunsku reč ako bude
vlastelin da plati 100 perpera, ako li bude sebar da plati 12
perpera i da se bije štapovima.8
Kao što vidimo, zabranjuju se čak i riječi babun - bogomil,
pateren/i (grčki naziv kuduger), kako ih 1406. godine naziva
Solunski mitropolit Simon, što u prijevodu znači krivokletnik.
Babunima ih naziva i Srpska crkva, smatrajući da su došli
iz centralne Makedonije, ispod planine Babune, međutim,
vjerovatno da ih je tu bilo najviše jer najnovija historija će puno
toga dementovati, kao što je najnovije istraživanje u blizini
Kostolca, za koje profesor Korać kaže da arheologija otkriva
ono što je dogma uništavala vjekovima. Pretpostavku da su
gnostici Podunavljem s Bliskog istoka stigli u Evropu potkrepljuje
činjenica da su bogomili, obnovitelji gnosticizma u srednjem
vijeku potekli upravo sa Balkana mnogo slični jeresu u Italiji i
Francuskoj. On zastupa mišljenje da je zahvaljujući izolovanosti
ruralnih sredina Istočne Srbije moguće, čak i danas, osjetiti
uticaj gnostičkih zajednica u ovdašnjem folkloru: “nekim
revidiranim oblicima gnosticizam se očuvao sve do danas.”
Očigledno će biti još puno ovakvih otkrića jer, iako se tvrdilo
da su babuni u Srbiji uništeni, još na početku osnivanja Raške
države, oni se javljaju do XV vijeka u Polimlju u Dabarskoj
episkopiji. Čak ih i Episkop Dabarski proklinje za nepokornost
kao zle jeretike: “ti kleti babunje naricajusteji se lž’zikstijane.
Proklinjući ih dalje ističe: Rastudije bosnskii i Radomir i Dražilo
i Tolko i Tvrdoš i vsi naricajusteri se kr’stjan i kr’stjanice a ne

8
Zakon cara Dušana, SANU, Beograd 1975, 107-182.
14

www.BosnaHistorija.com
Bogomili Sandžaka
klanjajuste se svetim ikonom i kr’stu č,stnomu”.9
Ovo, kao i ostale činjenice, svjedoče, da bogomili žive i pored
velikih progona jer, kako piše historičar Mauro Orbini, dolaskom
Turaka na ovie prostore, tj. u Sandžak, Vuk Branković dobi od
Turaka tri hiljade vojnika pod zapovjedništvom Auraneza,
dođe u staru Rašku, praćen od Đurđa Brankovića, god. 1409.
meseca marta, i punih šest meseci osta, pustošeći i paleći te
oblasti, koje mu se nijesu htjele predati.10 Kao i obično, nikada
se nije istraživalo protiv koga se to Branković borio kao vazal
turski, u zajedništvu sa Turcima, nije li se baš borio protiv tih
starosedilaca babuna - bogomila?11
Danas, na osnovu tih razaranja i paljevina bogomislkih
staništa možemo doći do zaključka da selo Paljevo (Tutin)
od tog vremena, zbog učestalih paljevina dobija ime Paljevo,
što negira vrlo destruktivnu tezu, da je dobilo po nakakvom
bratu Pavlu, koga su Kolje i Radovan stavili između sebe. Jer,
selo Kovače je poznato još iz Ilirskog doba, prema zanatlijama-
kovačima, najboljim iz doba ilirsko-rimskog vladanja na ovim
prostorima.
Međutim, i u biografiji despota Stevana Lazarevića se kaže:
Vsi jeres i bogumilskie… (Žitije Stefana Lazarevića). Može se
zaključiti iz ovoga svega, da su Nemanjići od samoga osnivanja
države na prostorima danasnjeg Sandžaka imali najviše
problema baš sa starosedilačkim narodom - bogomilima, i u
njima vidjeli svoje najveće protivnike. Rečenica koju je izgovorio
Nemanja na pomenutom Saboru u Deževi, kojom traži osudu:
… proklete mrske jeresi, a koja je na ovim prostorima davno
iskorijenjena, dovoljno govori da je bogomilstvo na našim
prostorima postojalo prije pojave katoličanstva i pravoslavlja,
kako kaže profesor Korać “otkrivajući mistične simbole
9
Vidjeti: Jaroslav Šidak: Crkva bosanska i problem bogumilstva u Bosni
10
M. Orbini: Kraljevstvo Slavena 1968., 105.
11
Prema mnogim pokazateljima i historijskim izvorima Vuk Branković
je proganjan i proklinjan jer je i sam primio islam. Njemu u čast bilo je
izgrađeno turbe koje je vandalski porušeno i spaljeno.
15

www.BosnaHistorija.com
Sulejman Aličković
gnostika”, pronalazeći ih stare i po 17 vjekova kraj Kostolca.
Osuda bogomila od strane Dabarskog episkopa Limske
doline: “ne klanjate se svetim ikonomi, krstu …”12 Naprijed
navedena imena, Radomir i Dražilo, Tolko i Tvrdko, i svi ostali,
na osnovu kojih vidimo da sa sigurnošću ne možemo određivati
kojoj konfesiji u to vrijeme pripadaju, podatke koje mnogi
historičari koriste itd. činjenica je da (defteri iz četrnaestog i
početkom petnaestog vijeka) Radoš, Pljak, itd. ne moraju biti
katolici ili pravoslavci.13 To pogrešno tvrdi i Jovan Cvijić, ističući:
“da se srpski element koji se ispred Turaka izmicao, kretao u južnu
Ugarsku i na zapad.14 Iz priloženog se jasno može vidjeti da se
pravoslavno i katoličko stanovništvo povlači, a da se bogomili,
ipak, zadržavaju na svojoj zemlji.
Može se sa sigurnošću tvrditi da je proglašenjem vjere
kao državne došlo do velikog progona ove mrske jeresi, gdje
dolazi do poništavanja čuvene Ciceronove izreke Sua cuigue
civitati religio est (“Svaki grad-ljudska zajednica, ima vjeru
najprikladniju za sebe”). Međutim, tačno je da je pravoslavni
živalj pod vođstvom svojih crkvenih vođa nekoliko puta odlazio
i vraćao se na prostore Sandžaka, između ostalog i čuvena seoba
Srba pod rukovodstvom Nemanjića, ili masovna seoba Srba pod
Arsenijem III Čarnojevicem - Pećkim patrijarhom, nikada se
nije precizno istraživalo, jer nema preciznijih podatka o tome.
Zapisano je da je Ibarski Kolašin opustio, a da ga na Pešteri nije
ni bilo.15
Popisi iz osmanliskih deftera govore da je ovaj prostor
bio naseljen, ali nema podataka o tome da li su i kojoj vjeri
pripadali. Da li su se selili i oni koji nisu pravoslavne vjere, o
tome niko nije ni riječi zapisao, osim onih koji kažu da su Pešter
12
Vidjeti: Jaroslav Šidak: Crkva bosanska...
13
Uporedi: H. Šabanović, Krajište Isa-bega Ishakovića, Sarajevo 1964.
14
Jovan Cvijić, Balkansko poluostrvo i juznoslovenske zemlje, Beograd 1966,
128.
15
M. Lutovac: Ibarski Kolašin, Enciklopedija Jugoslavije VI, Zagreb, 1965,
571. str.)
16

www.BosnaHistorija.com
Bogomili Sandžaka
nakon 1700/1710. godine naselili katolici Klimente i ostali
koji su vremenom prelazili u islam. Ne zna se šta se dogodilo
sa ostalim selima: Dobrinja (Dobrnja), Pope (Pube), Kočarnik
(Kačanik), Duljebe (Dulupe), Crniš (Sokolovo gnjezdo), Oraše
( Orašac), Mojstir (Misir), Karadže, Detane (Srpsko Detane),
tursko Špiljane (Špiljani), Draga, Vrba, Radohovci, Kovače, Ugo,
Bijele Vode i drugo. U svim ovim nabrojanim selima postoje
bogomilska groblja. Njihovi su grobovi okrenuti u istom pravcu
- u pravcu istok-zapad, koja je neko uzgred proglasio „grčkim“,
kao i bogumilsku ćeliju u selu Paljevu, koja i danas nosi to ime,
dok selo Draga ovo ime nosi, a da niko ne raspolaže podacima:
od kada? Mnoga sela koja se formiraju pored rijeke Ibra,
nizvodno od Baća prema Ribariću, prema selima Starčeviće i
Brnjak, do prostora Starog Kolašina, u svojim atarima, isto tako,
imaju bogomilska groblja, koja, opet ponavljamo, neko nazva
„grčkim“, ili „latinskim“, a ima i onih koji kažu da su vlaška, a da
za to nema relevantnih dokaza.
Historičari koji su istraživali i iskopavali ta groblja nijesu
došli do nikakvih pouzdanih dokaza kojima bi to potvrdili
naučno, već su sve to znalački prešutkivali. Vjerovatno je,
prema njihovim tendencioznim tvrdnjama, bilo bolje pomenuti
sve ostalo nego bogomile i njihovo egzistiranje na ovim
našim prostorima. U oblast Sandžaka nije zalazio izvanredni
austrougarski istraživača F. Fjal, koji je 1905. godine obilazio
Glasinac na Romaniji (BiH), na početku XX stoljeća. Tom
prilikom je ustanovio da su Glasinačke gromile sveta mjesta
glasinačkog stanovništva iz doba bogomilstva. Na njima su
pronađeni grobovi iz svih vremenskih razdoblja.
Ipak, sve ono što postoji na Glasincu ima svoje postojanje
i u Sandžaku, od ilirskih gromila, Jasice ispod Crnog vrha, do
stećaka u svim starim selima (kako ih narod i danas naziva).
Tako i Sokolovo gnjezdo danas nosi ime Crniš, a planina ukraj
sela, nekada Bijeli vrh, a od devetnestog stoljeća Crni vrh. Na
njegovom vrhu nalaze se ostaci zidina, slično kao i na vrhu brda,

17

www.BosnaHistorija.com
Sulejman Aličković
pored Tutina, koje i danas nosi ime Gradac, slično utvrđenju
kod sela Đerekare, na čijem se najvećem vrhu nalaze ostaci
zidina, najvjerovatnije njegovih starosjedilaca-Ilira.
Mnogo toga je rijetko koji historičar spominjao, pa čak ni
ako bi se u grobovima naišlo na ubjedljive dokaze-artefakte iz
perioda dominacije Sandžačkih bogomila. Samo u toku 1979.
godine istraženo je 45 grobova pored građevine na lokalitetu
Ras-Pazarište. Vojislav Jovanović piše u jednosj od svojih
studija: “Pojava keramičke posude u grobu jedino se može
objasniti održavanjem starog paganskog običaja“, ali njegov
stav upućuje na zaključak, da nema sumnje kako u grobu nije
bio ukopan hrišćanin, bez obzira što se grob nalazi u blizini
crkve. Prilikom otkrivanja grupe poremećenih i uništenih
grobova, istočno od crkve, naišlo se na dvadeset turskih akči,
kovanih od srebra za vreme sultana Mehmeda II Osvajača
(1451-1481.) Ležale su na gomili u neposrednoj blizini kostiju,
ali ni ovdje se ne govori o tome: Ćiji li bi mogli biti ti grobovi?
Međutim, na sjevernoj strani od crkve, pronađeni su grobovi
sa oba biljega, a ranije i sa tri slična, koja su pronađena na
nekropoli i veoma su podsećali na turske nišane. Sve to pobija
tvrdnju da se pored crkve, kako on kaže: “sahranjuju samo
hrišćani.”16 Ovo je, ustvari, jedan od dokaza kako se vršilo
istraživanje na teritoriji Sandžaka. Ni jedan historičar, čak ni
Ejup Mušović, nije proučavao groblja koja su nazivana grčkim,
latinskim, vlaškim, normalno nametnutim imenima bez ikakvih
konkretnih dokaza. Čak i grobove, koji su bili jedni od prvih na
muslimanskim grobljima, pokušali su u pričama okarakterisati
kao grobove prvih hrišćana čiji su potomci prešli u islam, jer
je na svakom takvom nišanu bilo iskopano udubljenje koji je
kod tih prvih bogomila koji su primili islam, služilo da bi se
jednom godišnje palila svijeća ili lojanica, a poznato je da je to
dozvolio sultan Mehmed Fatih, kome su bogomili uputili molbu
da jedanput godišnje koriste dan kako bi se podsjetili na bivšu
16
V. Jovanović, Novopazarski zbornik, Novi Pazar, 1979., str 123.).
18

www.BosnaHistorija.com
Bogomili Sandžaka
vjeru svojih predaka, sledbenika Bosanske crkve. Mnogo takvih
nišana postoje na “starim bosanskim grebljima”.
Na nagovor svojih savjetnika, sultan je to dozvolio, jer je znao
da će čvrstim prihvaćanjem vjere, vjernici u islamu odbaciti
takav pradjedovski običaj. Ovo, gore navedeno, postoji na
mnogim starim grobljima u selima Sandžaka, ali se mi posebno
osvrćemo na groblje u selu Crniš (Sokolovo gnjezdo), na kojem
ima dvanaest takvih-bogomilskih grobova, ali samo na jednom
nišanu, tj. Stećku, postoji ovakvo udubljenje,. Svi ostali su slični
njemu, ali nema udubljenja, na osnovu čega se može zaključiti
da je taj običaj vrlo brzo izbačen iz tradicije starih stanovnika
Crniša. Ovdje je, također, interesantno da još uvijek kruže priče
kako su to grobovi hrišćana, iako ne postoje nikakva hrišćanska
obeležja, premda imaju jako veliku sličnost s nišananima
(biljezima) koji su pronađeni prilikom iskopavanja na lokalitetu
Ras - Pazarište na kome su pronađene pomenute turske akče iz
1444. iz vremena sultana Murata II.
Međutim, ovi stećci su mnogo očuvani, a rađeni su od
obrađenog peščara. Stećci na grobu se i danas čuvaju, kao i oni
na groblju prema selu Jeliću i Ribariću, iako su na tom groblju
malo više oštećeni, kao i oni u selu Špiljane. O tome će više biti
riječi u knjizi koju pišem kao nastavak ove.
Sve ovo i još mnogo drugih, konkretnih dokaza o postojanju
bogumila na teritoriju Sandžaka, svjedoči da smo na svom
zavičaju od pamtivijeka i da smo na njemu opstali, a složio
bih se da su i mnogi drugi narodi dolazili i odlazili sa ovih
naših zajedničkih prostora, ali Bošnjaci su, usprkos žestokim
historijskim okolnostima, opstajali i vjekovima odoljevali, kako
teškim prirodnim iskušenjima, tako i vojskama, osvajanjima
i nacionalnim prisvajanjima, kao što je podatak University of
Belgrade publishek - Faculty of Geography, Belgrade 1995.17
Prema njihovoj statistici 1948. god bilo je u Sandžaku (tj. Raškoj
oblasti): muslimana 0,95%, Srba 52,61%, Crnogoraca 45,51%.
17
Na osnovu pisanja Vujadina Radića i Milomira Stepića
19

www.BosnaHistorija.com
Sulejman Aličković
Statistika u kojoj nema Bošnjaka! Bez ikakvog obrazloženja,
jer su se Bošnjaci morali pisati ili Srbi ili Crnogorci. Hamza je
po običaju Srbin muslimanske vjeroispovijesti, samo, da bi se
dokazala teza: svi smo mi Srbi. Jer, silom se može sve, ali niko ne
zna do kada.
Ovo je samo jedan primjer kako smo I u statistikama zatirani
na našem sandžačkom prostoru. Ovdje se otvara pitanje,
permanentnog negiranja našeg postojanja na ovim prostorima,
koje ne prestaje, bez obzira na činjenicu da stoljećima živimo na
ovoj sandžačkoj vjetrometini. Ovdje ću potkrijepiti sopstvenu
tvrdnju prema kojoj postojanje bogomila na prostorima stare
Raške države nije izmišljotina već realnost. Između ostalog,
Ivan Frano Jukić navodi podatak po kome se bosanski ban
Kulin, ranije katolik, oženio Anom, sestrom Nemanjinom: koja
bješe bogomilka, i on postade sledbenik te vjere.18
Ovdje sam naveo da nijesu baš svi mogli da odole a da
ne kažu pravu istinu o postojanju bogomila na prostorima
Sandžaka. Da je krstjana (bogumila, babuna) bilo na teritoriju
Skadarsko-Novopazarskog sandžaka u velikom broju. To
potvrđuje i Vladimir Ćorović, pri čemu upućuje na brojne
ostatke materijalne kulture, pa i na pisane izvore.19 Postoje u
dolini Lima razasuti stećci - nadgrobna znamenja koje on ne
pripisuje Grcima ili Latinima.
Isti, ovakvi, stećci nalaze se duž ibarsko-raške doline, pa preko
Pešterske visoravni, čitav prostor povezuju sa artefaktima na
Glasincu na Romaniji. Tome u prilog govori i Divoševo jevanđelje
pronađeno 1960. godine u crkvi Sv. Nikole u Podvrhu blizu
Bjelog Polja koje se pripisuje, također, bogomilima? Ako bismo
se pozvali na pomoć bogomilske toponimije, koja bi nam mogla
biti jedna od najuvjerljivijih dokaza o prisustvu Bosanske crkve
na nekim područijima Sandžaka, vidjeli bismo sličnosti između
naziva naselja, identičnih onima na Glasincu (npr. selo Gostun
18
Prema: I. F. Jukic, Zemljopis, 91.
19
Prema: Vladimir Ćorović, Bogomili (patareni, Babuni). - Narodna
enciklopedija I, Zagreb 1927.
20

www.BosnaHistorija.com
Bogomili Sandžaka
na Limu). Vjerovatno ovo ime dolazi iz bogomilske toponimije,
pri čemu prefiks gost, dolazi iz hijerarhije Bosanske crkve.
Među muslimanima Sandžaka XV vijeka možemo tražiti
imena potomke heretika, babuna, bogomila, jer postoji dosta
dokaza od vladavine Stefana Nemanje u XII vjeku, pa sve nadalje,
do dolaska Osmanlija. Registruje ih i Dušanov zakonik, i razne
povelje i spisi, sve do Žalbe kralja bosanskog iz 1456. godine,
nekoliko godina prije pada Bosne (1463) u kojoj se navodi da,
i pored velike želje, ne može više da vodi rat protiv Osmanlija,
zbog maneheja, koji više vole Turke nego hrišćane, a koji čine
skoro većinu kraljevstva. D. Korać ističe da “arheologija otkriva
ono što je dogma uništavala vjekovima” sa potkrepljenim
činjenicama da su bogomili, obnovitellji gnostocizma u
srednjem vjeku i da su potekli sa Balkana, mnogo prije sličnih
jeresi u Italiji i Francuskoj.20 Nakon ovih dokaza, naravno i
mnogo drugih, nema osnova a da se ne počne sa konkretnijim
istrazivanjima o postojanju bogomila na teritoriji stare Raške,
odbacivanjem tvrdnji katoličke i pravoslavne hijerarhije koja
tvrdi da je to sekta, jeres i slično tome, jer se sa pravom može
istaći da se to čini, samo, iz nepodnošljive mržnje prema
trećoj konfesiji na ovim teritorijama. Ova dualistička, a kasnije
monoteistička, religija se rasprostirala od Zapadne Azije do
Evrope; čak su 1167. god. održali svoj Kongres u Francuskoj, u
San Feliksu de Karaman, blizu Tuluza, vođa im je bio Nikita iz
Carigrada, sličan papi u katoličkoj crkvi.21
Ovi dokazi nameću pitanje: Da li se ijedna sekta mogla održati
sve do 1221. godine? Da li bi svaku takvu sektu, čak i minornu,
mogli, mnogo ranije, uništiti tako snažni Carigrad i Rim? Da
je bila jeres, uništili bi je Nemanjići za tih dvjesta godina, a
naročito ratovi Nemanje, Save i posebno cara Dušana.
Iz ovoga možemo zaključiti da su na područjima gdje je
20
Vidjeti opširnije: D. KORAĆ, Vjera u Humskoj Zemlji, Crkva na kamenu,
Mostar, 2008.
21
Uporedi: D. Dragojlović, Bogumilstvo na Balkanu i u Malo jAziji, Balkanološki
institut SANU, Beograd, 1982.
21

www.BosnaHistorija.com
Sulejman Aličković
djelovanje pravoslavna i katolička crkve bilo najjače (blizina
Carigrada, Rima i Zapadne Evrope) bogomili bili savladani ili
znatno oslabljeni, tek tijekom XIII i XIV stoljeća. Na području
Bosne i Hercegovine, a od Deževskog sabora iz 1282. godine
i na području današnjeg Sandžaka, pravoslavna i katolička
crkva su bile daleko slabije od bogomilske. Postoje dokazi da
se bogomilstvo zadržalo sve do 1463, a prema tvrdnji nekih
istraživačima sve do kraja XVI stoljeća. Na osnovu ovoga,
postavlja se logičko pitanje: Zašto Bošnjaka nema u ranoj
povjesti Sandžaka, a nema ih ni u popisu iz 1948. god. jer u
tom popisu su ili Srbi ili Crnogorci - a oni, ipak, Bošnjaci. Ali
“ukinuli” im nacionalno ime, “ne postoje”; oni koji stoljećima
naseljavaju ovu teritoriju.
Poznato je, da u svim nacionalnim euforijama, političkim i
teritorijalnim pretenzijama, u cilju osvajanja tuđeg i nametanja
svojeg, narodu se, na teritoriji na kojoj živi, kao temelj uzima
ime sopstvenog i nameće tuđ jezik. Tada nastupa, tradicionalno
neukusno, “silovanje” jezika; nameće se i tuđe ime, koje mu je
etnološki strano: mijenja se leksika i pravopis, a domorodački
domorodački narod zapostavlja i prepušta nepismenosti i
nemogućnosti školovanja, da bi se kasnije tvrdilo kako taj
narod nikada nije bio ni pismen ni prosvijećen, te da “nije bilo
nas ostao bi najnepismeniji narod na Balkanu ( Bošnjaci)”. 22
Sve se činilo u cilju ostvarenja velikosrpskog velikodržavlja i
plana “Svi Srbi u jednoj državi”. Međutim, veoma je poznato da
su upravo Bosanci stekli pravo koje im niko ne može osporiti,
da svoj jezik nazivaju bosanskim. Činjenica je da jedino oni
nikada nijesu imali problem između izgovorene i pisane riječi
tj. književne i narodne riječi. Sa druge strane i Srbi i Hrvati
su imali razlike: sve do polovine XIX vjeka u Srbiji se pisalo
22
Imali su bošnjaci i svoje pismo (bosančicu-zapadna verzija ćirilice, a sve
do okupacije Sandžaka 1912/1913, i njegove podjele između Kraljevina
Srbije i Crne Gore imali su i temeljito islamsko obrazovanje i svoje islamsko-
duhovne obrazovne institucije (alhamijado, turski, persijski i arapski jezik i
arapsko pismo) koje su naprečac ukinute i Bošnjacima zabranjene.
22

www.BosnaHistorija.com
Bogomili Sandžaka
slavensko-serbskim jezikom sa 44 slova (znaka), koji narod
nije razumio. U Srbiji nije bilo standardnog pravopisa sve
dok srbijanska Vlada nije priznala Vukovu reformu, koji je sve
prikupljene umotvorine kod Bošnjaka i svih ostalih nazvao
srpskim, ponovo u cilju negiranja tuđeg i njegovog prisvajanja,
a sve prema ideji velikodržavnosti. U predgovoru ljetopisa
Ispovid Krstjanska Stipana Margetića Jajčanina može se jasno
uočiti da je jezik bosanski, kako on kaže: so zovu Ilirički ni s
ednim se ne slaže, niti sa nijedan razširio po razliki kralevstvi,
kako svak zna: ali se izkvario na mnogo mista i svuda, i pomešao
s različim iezici, kako, u Bosni govorimo mnoge mnoge tirske
rieči mećemo, i miešamo: tako u Dalmacii i u Dubrovniku mnoge
rieči meću italijanski. U nas u Bosni ne ima redovnika, aliti uba
malo koi neumije tri, ali cetiri iezika, i mnoge su kcnige štampali i
iztomačili u jezik bosanski, ali slovim latinskim a veci dio od puka
ne umije u ona slova, i naša ie štampa ostavlena i zabačena……
posli Divkovića i Posilovica, a veoma su potrebite knige u Bosni u
naša slova i u naš jezik.23
Iako je Andrija Kačić Miošić pisao latinskim slovima, obični
i malo pismeni ljudi su ga rado čitali jer su ga bolje razumjeli;
bilo je vrlo teško običnom robu razumjeti pisanje na slaveno-
serbskom jeziku kojim se pisalo do polovine XIX vijeka u Srbiji.
Pisma od Cobilicha i Brankovicha ( iz djela Andrije K. Miošića
Razgovor ugodni naroda slovinskoga): Lipe ti su rumene Ruxicze
u bijelu dvoru Lazarovu...24
Bosna može da se pohvali da je još od Kulina bana, pa i prije,
imala svoje pismo po imenu zemlje i države u kojoj je ono
nastalo. Pisalo se bosančicom-zapadnom verzijom ćiriličnog
pisma. Iako je to bila jedna vrsta modificirane ćirilice, tim
pismom su se služili i bosanski franjevci, pa su bosančicom
pisali i vjerske knjige. Iz ovoga se može zaključiti da Bosna ima
23
Vidjeti: Stjepan Margitić-Jajčanin, Ljetopis fra Nikole Lašvanina, Glasnik
Zemaljskog Muzeja, 01/07/1889.
24
Prema: Kačić-Miošić, Andrija. Razgovor ugodni naroda slovinskoga. – u:
Split: Zbornik Kacic, 1983.
23

www.BosnaHistorija.com
Sulejman Aličković
svoj bosanski jezik i neovisna bogomilsku crkva, svoj novac i
sopstvene Zakoni (Povelje I slično), koji daju atribute postojanja
bosanske države nekada u manjim a nekada u većim granicama,
i ubjedljive dokaze da nikad nije pokorena ni osvojena.
Tako je bilo sve do pada Bosne pod vlast osmanlija 1463.
godine kada većina stanovništva prihvata islam u kojemu
su pronašli blizinu svog vjerovanja. Islam je njima bio bliži
od pravoslavne i katoličke vjere I njihovih crkava koje su ih
vjekovima progonile i ometale. Jedan od većih razloga prelaska
je nepostojanje ikona i kipova (kumira) u islamskom učenju,
kojih nije bilo ni kod bogomila. Primanjem islama Bošnjaci
nisu postali “Turci”, kako ih Pravoslavna, a povremeno i
katolička crkva i danas naziva. Tako su ih nazivali vladari, pisci i
državni predstavnici Srbije, samo da bi ispunili ciljeve potpune
asimilacije, progona i opravdavanja genocida koji se vršio nad
Bošnjacima
Mnogi velikosrpski ideolozi, od Karađorđa pa do danjašnjih
dana, svoja su nedjela nad Bošnjacima opravdavali izgovorom:
”Turke treba istrjebiti jer svaki onaj koji je primio islam je Turčin”,
iako nije znao ništa više turskih riječi od običnih Srba u čijem
se rječniku nalazi preko tri hiljade turskih riječi. Ipak, I oni su
svoje odive udavali za turske sultane samo da bi se, bar, turskog
vazalstva domogli.
Ako se trenutak zadržimo na problem bosanskog jezika,
gdje i oni koji su se dogovarali oko južnoslavenskog jezika i
pisma, u Beču 1850. godine kažu: “Jednoglasno smo priznali da
je najpravije i najbilje primiti južno narečje, da bude književno i
to:
a) zato što najviše naroda tako govori,
b) što je najbliže staromu slavenskom jeziku a po tome i
svjema ostalijem jezicima slavenskijem,
c) što su gotovo sve narodne pjesme u njemu spjevane,
d) što je sva stara dubrovačka književnost u njemu spisana,
e) što najviše književnika i istočnog i zapadnog vjerozakona

24

www.BosnaHistorija.com
Bogomili Sandžaka
već tako piše (samo što svi ne paze na sva pravila).25
U potpisu ovog dogovora su sledeće ličnosti toga doba:
U Beču 28. ožujak p.n. 1850. godine: Ivan Kukuljević s.r.; Dr.
Dimitrije Demetar s.r.; I. Mazuranić s.r.; Vuk Stef. Karadžić s.r.;
Vinko Pacel s. r.; Franjo Miklošić s.r.; Stjepan Pejaković s.r.; Đ.
Daničić s.r.;26
Iz ovoga se može zaključiti da je za osnovu tog “novog” jezika
uzet govor Bošnjaka (istočna Hercegovina), jer nije uzet ni sa
zapadne ni sjeverne strane gdje je Hrvatska, niti istočne gde je
Srbija, ali je zadatak svih potpisanih bio negiranje postojanja
bosanskog jezika.
Iako postoji i u povlji Kulina Bana (29.VIII 1189. ) pa preko
pisanog bosansko-turskog riječnika koji je štampan 1631.
god., kojeg je izdao Muhammed Hevai Uskufi, 27 svima koji ne
mogu da se pomire sa tradicionalnim egzistiranjem bosanskog
jezika preporučujemo da pročitaju Naravoučenije od Dositeja
Obradovića: Ko te pre? –Kadija. A ko ti sudi ?- Taj isti kadija. Ne
pitam te više - znam šta će biti - vele Bošnjaci.28
Vjerovatno, zbog toga što u svojim djelima govori o
Bošnjacima, Dositej i nije najpopularniji kod Srba. Bošnjaci su
se vjekovima služili sopstvenim jezikom, koji se zadržao do dan
danas, a što im se to uskraćuje od strane moćnijih, veliki dio
krivice snose sami Bošnjaci, jer su dozvoljavali da kroz njihovu
historijsku prošlost drugi o njima odlučuju.
Nisu se borili ni za svoje nacionalne interese, jer su među
njima vlasti uvjek pronalazile one koji bi odradili posao. I danas
pronalaze one koji će prihvatiti promjenu imena Sandžaka,
25
Milivoj Pavlović, Primjeri istoriskog razvitka srpskohrvatskog jezika.-
Narodna knjiga, Beograd 1956.
26
Isto, 184.
27
Preporučujemo onima koji negiraju postojanje bosanskog jezika, neka bar
pogledaju školsko svjedočanstvo Ive Andrića iz 1906. godine u kome stoji
predmet bosanski jezik, koji je naknadno precrtan, a dopisano srp.hrvatski.
28
Prema: Milivoj Pavlović, Primeri istorijskog razvitka srpskohrvatskog
jezika, Beograd, 1956; isto tako: Kurjak i jagnje, 170-171.
25

www.BosnaHistorija.com
Sulejman Aličković
iako postoje opravdani razlozi koji ukazuju na kontinuitet
toga imena, da termin Sandžak postoji više od šest vjekova.
Pod imenom Sandžak (tur. Zastava, bajrak) ili Novopazarski
sandžak), koji ima svoju historiju, poznat je u evropskom
diplomatskom riječniku. Ovaj naziv vjekovima prihvata i sam
narod koji egzistira na pomenutoj, većinski etničko-bošnjačkoj
teritoriji.
Zbog toga ni Bošnjaci Sandžaka ne dozvoljavaju da im
danas, poslije toliko vjekova postojanja, neko otme ime
sopstvenog vatana i nametne neko drugo, ili svoje (npr.Raška
oblast), premda se zna da je termin Raška Oblast, prostorno
i geografski uži od imena Sandžak, odnosno samo jedan od
njegovih integralnigh djelova.
Ime koje danas koriste srpski historičari, kao i političari,
ponovo se doživljava kao nametanje i otimanje Bošnjačkog
indentiteta. O ovome će sigurno raspravljati lingvisti još dugo. Kao
što sada osporavaju ime Sandžak, tako su vjekovima osporavali
i postojanje Crkve bosanske, iako je većina stanovnistva Bosne
slijedila bogomilsku vjeru, iako su je i katolička i pravoslavna
crkva proglasile krivom vjerom (herezom).
Ova vjera u dokumentima se naziva raznim imenima:
paterenskom, manehejskom, babunskom i slično. Dok su njeni
pripadnici samo sebe nazivali dobrim kršćanima Vladimir
Dvorniković (1889-1956) piše sledeće: Bogumilstvo je u Bosni
prihvaćeno uglavnom sa praktične i političke strane kao izolator
protiv tuđeg zahvatanja i tuđeg zadiranja u plemenitu baštinu. A
koliko su i ostali osim Bosanaca bili odani Rimskoj crkvi,govori
odlomak iz letopisa Smrt Kralja Zvonimira XXVII:
“I posta Kraljem Zvonimir, koji pošteni kralj sin dobroga
spomenutja, poče crikve štovati i ljubiti . I poče dobre pomagati a
progoniti zale i bi od svih dobrih poljubljen a od zalih nenavijen;
Jer nemogaše zla videti; I tako ne beše on za Hrvate zašto oni
neće biti dobrotom dobiti, da bolji su pod strahom.“29
29
Vidjeti: Vladimir Dvorniković, Karakterologija Jugoslovena, Beograd
26

www.BosnaHistorija.com
Bogomili Sandžaka
Tako piše pop Dukljanin, iz čega se može zaključiti da su
dobri samo oni koji poštuju crkvu i njene zahtjeve i samo
takvi se od strane Rima proglašavaju dobrima što u nastavku
potvrđuje ovo misljenje:
„Po ovi način i u to vrime zgodi se da cesar rimski s voljomsvetog
oca pape posla posle i listove svoje ovako k dostojnomu kralju
Zvonimiru prosce i molece kakodraga brata i meu kralji
krstjanskim kralja poštovanog: Oto te molimo i prosimo, da skupiš
k sebi svu gospodu zemlje tebi podlozne i svih od vrednosti… I
tako dobri i sveti kralj Zvonimir prijamše listove od pape i cesara,
zapovidi po sve kraljevstvo svoje da bude skupćina i sa shodomu
petih Crikvih u Kosovi.“30
Posto pod silom svojih vojnika i narodne straže okupiše
narod bude im saopšteno i pročitano ono što zahtijeva sveti
otac:
Brata našega Zvonimira molimo s vlasnici i pukom zemlje i
kraljevstva njegova, da bi hotil odlučiti i s nami biti zajedno s
pomoću ine gospode krstjanske, koji ovake listove imaju od nas,
i oni da odluče volju njih, i da nam dadu na znanje, jesu li k volji
našoj pristali, ća jest s dopušćenjem Božjim i Sina njegova koji jest
potrojen od Dive Marie, i muku (trpel) i krv prolio na drivo kriza
i na njem umoren; koja smrt bi otkupljenje svita i oslobojenje
svetih otac iz limbne tamnosti. I tako z dopušćenjem njegovim i
s pomoću u njega virujućih jesmo odlučili osloboditi mista koja
je za ljubav nasu okrvavio, i gdi je pridao duh ocu kroz muku i
trud i greb, u kom bi položeno prislavno tilo njegovo i i toj čuvše
Bogom prokleti i nevirni Hrvati, ki ne mnogo prija daše pomoć
hudobnome sinu dobroga njih gospodina kralja Radoslava iz
kraljevstva njegova izagnati i oružnom rukom s nemilostivim
1997.
30
Vidjeti: Ljetopis Popa Dukljanina, priredio Slavko Mijušković, GZ,
Podgorica, 1967; isto: Monumenta Montenegrina, knj. 10, priredio Vojislav
D. Nikčević, IICG, Podgorica, 2003; isto tako: Eduard Peričić, Sclavorum
regnum Grgura Barskog-Ljetopis Popa Dukljanina, Zagreb, 1990; Rotković
Radoslav, Kraljevina Vojislavljevića 11-12 stoljeća, Podgorica, 1999.
27

www.BosnaHistorija.com
Sulejman Aličković
siinom njegovim iz zemlje prognati; Tada čuvsi toj nevernici ne
daše ni listove dočtiti, skočiše, ne samo da bi pristali na dostojnu
molbu svetoga oca pape i cesara rimskog, da sveta mista iz ruk
poganskih izmu i oslobode, da oni Bogom prokleti počeše kricatii
i vikati na svetoga kralja, tužeći se i vapajuci jednim glasom kano
na Isu Krsta Židove: „Da on išće izvest njih iz domov njih iz žen i
dice njh, i s papom ter s cesarom otimati mista gdi je Bog propi i
gdei je greb njegov. A što je nam za to?
( Ljetopis popa Dukljanina ) - (ulomak)31

Ovo potvrđuje tezu Vladimira Dvornikovića: zašto je


prihvaćeno bogomilstvo u Bosni? Jer, i tamo gdje su vladali
kraljevi odani Rimu narod nije prihvaćao njihove odluke.
Slične probleme imali su i vladari na istoku, tako da u Žitiju
despota Stefena Lazarevića32 koji kaže za narod Srebrenice i
ostalih mjesta da su vsi jeresi bogumilskie. Dok arijeskop Danilo
I izpisuje da su babuni lažni hristijani koji se rugaju našoj
vjeri i da je Dušan porazio kako on kaze bezbozne i pogane
babune, a u Dušanovom zakonu stoji da ne smije ta riječ ni
da se spomene, svakog sljeduje kazna za tu izgoivorenu riječ.
Sve ovo govori o postojanju bogomila u Bosni i Sandžaku, kao
što se ne može osporiti činjenica da su na ovim prostorima
živjeli Iliri koji tu i danas postoje, i najmanje su asimilirani sa
Slavenima. Obračunavati se sa nekim toliko dugo, ratovati, ime
mu dekretom zabranjivati, a tvrditi da nije postojao - isto je kao
sipati vodu u testiju bez dna. Neki historičari idu čak dotle da
potpuno negiraju postojanje Bosanske crkve. Za Simu Ćirkovića
je to izmišljotina. Ne postoji ni jedan izvor, svi stećci razasuti
po ovim teritorijama nijesu bili nikakvi naučni dokazi za neke
historičare i mnogi pisani tragovi ne prestavljaju za njih istinu
Isto
31

Povest o slovima (Skazanije o pismeneh): Izvodi ; Žitije despota Stefana


32

Lazarevica (Stara srpska knjizevnost u 24 knjige), Srpska knjizevna zadruga,


1989.

28

www.BosnaHistorija.com
Bogomili Sandžaka
o postojanju tog naroda. Ali, vjerovatno, ako priznaš istinu
da postoji neko drugačiji tu, ti ga ne možeš lahko prisvojiti i
proglasiti ga nepostojećim. Kako kaže narod - cilj opravdava
sredstvo. U svemu ovome učestvuje Ruska crkva i ruska država
čija je vjekovna težnja za izlazak na Sredozemno more. Ne
birajući sredstva, pomažući i oružjem i finansiski - radi na
ostvarenju tog cilja gurajuci srpski narod na razne pobune i
ratove. O toj pomoći i podstrekivanju dosta toga nalazimo u
knjizi Korjeni zla i nasilja, koju je objavio dr Mustafa Memić.
(O jeziku bosanskome i njegovom postojanju ćemo prepustiti
ligvinstima da kažu svoju riječ).
U svom izlaganju o postojanju bosanske crkve i bogomila
na bosanskoj zemlji u čijem sastavu je vjekovima i Sandžak,
Miroslav Krleza 1955. godine kaže:
“Bogomili su optuživani da poriču Kristovo božanstvo i
da su sami satanizirani, ali su bili i jedini kontra punkt usred
našeg nadasve zbrkanog sredenjevekovnog rasula. Bogomili su
arhajsko plebejska varijanta evropske mistike povampirena na
osnovi starinskih orjentalnih pshihoza. Više od trideset hiljada
nadgrobnih mramorova govori nam o bogumilskim pokoljenjima
koji su živjeli kao organizovana moralno intelektualna sekta,
u neposrednoj blizini Rima. Kako od Rima, tako i vizantijskih
vazala biva progonjena kao bjesna zvjerad, protiv koje se Rim
i Mleci, mađarski i srpski kraljevi trajno spremaju na križarsku
vojnu. Fenomen toliko antipatičan Latinima i Grcima, Mlečanima,
Mađarima i Dubrovčanima u davnoj prošlosti u hrvatskoj i
srpskoj intelegenciji devetnestog stoljeća naročito, tako da se i
danas u novoj našoj historiji, još uvjek govori u afektu. O njima
se pisalo, mislilo kao o bosanskoj kugi, a što je onda vladika Vrh
bosanski đakovčanin odabrao za svoju spavaonicu baš onu sliku
poslednjeg bogumila kralja Stjepana Tomaševića koji moli za
milost nebeskog vladara u predvečerje katastrofe, to govori o
bogumilskoj problematici poglavlja.”33
33
Prema: Miroslav Krleža, Bosanska kuga, Panorama pogleda i pojmova 1, 355.
29

www.BosnaHistorija.com
Sulejman Aličković
Očigledno je da su bogomili za Krležu krivovjerni samo
u antiklerikalnom smislu. Ne prihvatajući grčku ni latinsku
hijerarhiju, oni u svom tvrdom vjerovanju ne prihvataju
posrednika između njih i Boga, nego mu se u svojim molitvama
i u svojim pokajanjima obraćaju direktno, ne vjerujući u to da
Bog šalje Svetog oca na zemlju, tj. papu, jer on po njima djeluje
po principu svoje volje, a ne volje Boga, što vidimo u djelu
Smrt kralja Zvonimira, predhodno citiranog. Gdje on, po njima,
djeluje na principu zla a ne dobra. Vjerujući u princip dobra,
na pripovjedanju bratstva i ljubavi jednakih među jednakima u
stvari vidi se da su bili u pravu, jer su najveći progoni inkvizicije
u srednjem vjeku pokretani baš iz Rima, i to od strane pojedinih
papa koji su bili jedni od najvećih protivnika svega naprednog i
naučnog u tim vremenima.
Ne prihvatajući takvu crkvu, koja je stala na stranu feudalaca,
kraljeva, biskupa rimskih i bizantiskih, sebe u bogumili
osudili na propast jer nisu bili ni ekonomski ni politički, a,
da ne govorimo, ni vojno sposobni da se odupru dvijema
postojećim crkvama. Na taj način su sebe osudili na nestanak,
izjednačavajući svoju da sudbinom mnogih drugih “sekti”, koje
su egzistirale u to vrijeme, u balkansko-tračkim provincijama,
pa sve do Irske.
Međutim, kada se danas povede rasprava o bogomilstvu i
odnosu prema bogomilima, nailazimo na brojna neslaganja,
strasne diskusije, političkie osude, jer ni danas ni jedna ni druga
crkva (pravoslavna i katolička) ne želi priznati istinu, jer se
vjekovima predstava o bogomilima krivotvori, naročito u zadnja
dva vjeka, i sve u cilju da se zaboravi da je između te dvije crkve
postojala i treća – Crkva bosanska. Nasuprot borbi ove dvije
vjere koje su bile dominantne u Hrvatskoj i djelimično u Srbiji,
Austro-Ugarska uprava je isticala bogomilstvo i bošnjaštvo
neovisno o srpstvu i hrvatstvu, dok su njegovu bolju stranu-
kulturu bogomila Bošnjaka, Hrvati i Srbi svojatali kao svoju.
Na taj je način, danas, Meša Selimović, postao srpski pisac,

30

www.BosnaHistorija.com
Bogomili Sandžaka
premda je svoj roman započeo, kao i kad svaki Bošnjak-
vjernik nešto započinje, sa Bismillahir-Rahmannir-Rahim.
Najvjerovatnije, sada u ovim vremenima koja su došla, moći će
Bošnjak da dokaže da je taj bogomil Bosne njegov korijen i da je
vjekovima živi tu, na svom vatanu, u svojoj viševjekovnoj državi,
i može sa konkretnim argumentima dokazati da bogomili nijesu
ni otpadnici ni jeretici, ni Bosanska kuga, već korjeni Bošnjaštva,
i da smo mi njihovi nasljednici. Njima određujemo sopstveni
kulturni, politički I vjerski indenditet, jer Bošnjaci pronalaze
svoje korjene upravo u toj srednjovjekovnoj bosanskoj državi
i, između ostalog, u bogomilima i njihovom monoteističkom
učenju.
Međutim, za mnogi osporavaju baš ovo: Zašto se Bošnjaci
vezuju za bogomile, šta to hoće, zašto tu traže svoje predislamske
korijene? Iako se mnogi historičari slažu i potvrđuju postojanje
Bosanske crkve, te postojanje Bosne kao države, ali ne mogu
da prihvate postojanje Bošnjaka bogomila-srednjovjekovnog
bosanskog naroda, iz jednog prostog razloga: da bi negirali
historijske korijene i etnogenetski razvoj Bošnjaka na ovim
prostorima, što je vremenom preinačeno u težnju za otimanje
tuđeg teritorija, da bi ga docnije proglasili svojim. Negiranje
naše veze sa bogomilima, je ustvari negiranje supstrata,
negiranje našeg indentiteta. Nameće se sasvim normalno
pitanje: Zašto se svi ti crkveni velikodostojnici, državnici,
političari, historičari, kvazinacionalistički učenjaci vjekovima,
do današnjeg dana, trude da Bošnjacima osporavaju njihove
genetske korjene, i da tvrde kako su Bošnjaci, ustvari, Srbi
islamske vjereoispovjesti, što je još jedna u nizu besmislica bez
ijednog konkretnog povjesnog dokaza.
Prikrivajući naš istinski indentitet, tj. vezu sa starosjediocima
Bosne - bogomilima, i prema zakonu Cara Dušana (1331-1355):
babunima, mrskom jeresi…34 I pored dovoljnih dokaza, povelja,
pisama, danas historičari i sa jedne i sa druge strane, s Istoka i
34
Vidjeti: B. Marković, Dušanov zakonik, Beograd, 1986.
31

www.BosnaHistorija.com
Sulejman Aličković
Zapada, govore i pišu u svojim djelima: ta oblast je neistražena
oblast.
Neispitano i, kao takvo, vrlo sumnjivo i danas čudno, ali ipak
svaki dan pronalazimo sve novije dokaze o našoj historijskoj
vezi sa bogomilima. Ali, kad nešto hoće da se sakrije onda se i
zemljom zatrpava, ruši, raznosi, u tom trenutku se ni ne pomišlja
da će se to jednog dana otkriti, a šta li je tek bilo u devetnaestom
i dvadesetom vijeku, koliko se samo tada protjeralo, pobilo i
uništilo svega onoga što je podsećalo na tradiciju Bošnjaka?
Vjerovatno su na pomolu nova otkriti koja će pokazati šta
je sve u svojoj zanimljivoj i turbulentnoj prošlosti preživio
bosanski bogomil. Nikada Bošnjaci nisu težili osporavanju
identiteta onima koji su od katolika postali pravoslavci35, jer
svako ima pravo da vjeruje po svom ubjeđenju, ali nema pravo
da to silom sprovodi nad drugim. A to su Nemanjići činili.
Njihovi sljedbenici to čine i danas.
Posljednji rat u Bosni i na Kosovu dokazuje kovanicu - pobij,
proteraj, razruši, sve što nije srpsko. Medutim, kako sa Istoka
tako i sa Zapada, žitelji Bosne su doživljavali teške trenutke
protjerivanja i pokušaja zatiranja identiteta. Kao što je dobro
poznato Ugarska je predvođena Žigmundom u križarskom
pohodu 1403. god. pobijedila kod Dobora bosansku vojsku
i napravila pokolj bogomilske vlastele.36 Hiljade ljudi je
iskasapljeno i bačeno niz strme klisure u rijeku Bosnu, a sve
u cilju uništenja i zatiranja bogomila, sljedbenika Bosanske
crkve.
Baš u tom stoljeću Evropa doživljava svoje najcrnje dane:
lomače, inkviziciju (paleći ljude i žene), koji, prema optužbama
katoličkog Vatikana: imaju ugovor sa đavolom, sotonom;
proglašavajući ih za krivovjernike, herezu i satane uz snažnu
podršku Rimske crkve.
35
Stefan Nemanja (1168-1196), osnivač dinastije Nemanjića je porijeklom
katolik i zvao se Nimon.
36
Aleksandar Solovjev, Nestanak bogomilstva i islamizacija Bosne. Godišnja
istorijskog društva, I, Sarajevo, 1949
32

www.BosnaHistorija.com
Bogomili Sandžaka
Na drugoj strain, srpska vlastela potaknuta Zakonom cara
Dušana, ima ambiciju očistiti mrsku jeres sa prostora Sandžaka,
kako srpski historičari kažu: “Raške oblasti”.
I baš na temeljima tih antagonizama treba tražiti razloge
radi kojih Bošnjaci traže spas u drugoj opciji, pa je osmanlijsko
nadiranje i zauzimanje ovih prostora, rezultiralo njihovim
prihvatanjem islama, najbližoj vjeri njihovom monoteističkom
i antipaganskom ubjeđenju kome su kao bogomili pripadali.
Osmanlijska vlast donosi nešto novo u svojim državnim i
vjerskim zakonima, uvodi porez - desetak, za razliku od odredbi
u Dušanovom zakoniku, gdje je svaki građanin morao provesti
radeći na posjedu vlastelina dva dana u nedjelji, dok onaj koji je
prihvatao islam ima posebno rasterećenje od poreza, što je bilo
jako pogodno za onoga koji je do tada bio opterećen raznim
nametima, a i život mu je bio ugrožen svakog trenutka. Kad
se sve ovo sumira, vidljivi su razlozi bogomilskog prihvatanja
Osmanlija i islama, koji su u svojim zakonima imaju odredbu
da će onaj “ko prihvati islam biti povlašćen u toj državi, čak će
imati u budućnosti imati i privilegije, da će isti ti bogomili biti
u prilici da dospiju u samom hijerarhijskom vrhu Osmanlijskog
carstva.
Jedan od uvjerljivih dokaza su dva sina herceg Vlatka, Ali
beg i Hamza beg, kako potvrđuju povelje iz prepisa sa turskog
na hartiji u Dub koje je herceg Vlatko dao Dubrovčanima po
sultanovoj zapovijesti. Arhivu, gdje se vidi da sultan daje titule
znanima, a ne Turcima.37 I Nemanjići su bili najpije sljedbenici
Zapadne crkve, da bi zatim prihvatili Pravoslavlje, tj. Istočno
hrišćanstvo. Tek 1212. godine Stefan Nemanja je prihvatio
hrišćanstvo,što znači da je bio prvo katolik, pa tek poslije
prihvatio pravoslavlje, a njegov sin Vukan je umro kao katolik.
Očigledno se vidi da pojedinci koji tvrde da su Sloveni na
Balkanu, bili su odvojeni na Istočno i Zapadno hrišćanstvo, a
poznato je da su istočni hrišćani prvo prihvatili Zapadnu crkvu
37
B. Spomen, 164, I.
33

www.BosnaHistorija.com
Sulejman Aličković
(Srbi), pa tek kasnije Stefan Nemanja 1212. godine prihvata
istočno hrišćanstvo. Mnogi među njima su bili i sledbenici
Bosanske crkve. Ovo je značajno istaći, jer Pravoslavna crkva
i srpska historijska propagan najviše negiraju i minimiziraju
ulogu babuna i krstjana bogomila i sve one koji su nakon toga
pribjegli islamu.
Međutim, najezdom Osmanlija na Balkan, mnoge vođe Srba
postaju turski vazali, kao na primjer: u bitci na Rovinama (1395)
godine učestvuje i Marko Kraljević kao turski vazal, a poznato
je da su i ranije u svojim redovima srpski vladari pozivali Turke
da im pomognu u bitkama protiv Ugara. Uroš I je imao dvadest
hiljada Osmanlija plaćenika. Međutim, Kosovskom bitkom,
1389. godine Osmanlije započinju osvajanje Donje Mizije,
Bosne, na čijoj se teritoriji tada nalazilo Kosovo. Dolaskom
Osmanlija došlo je do širenja jedne nove vjere, tj. islamskog
učenja, kod naroda koji su živjeli na tim teritorijama, kod Grka,
Bugara, Vlaha, Srba, Bosanaca, Albanaca i drugih. Postoji jedna
zabluda ili netačnost, kako je došlo do masovnog poturčavanja
na ovim prostorima, što je samo varka tadašnje crkve, da bi
stvorila što višu mržnju prema narodu koji tu vjekovima živi,
koji prihvatiše islam kao vjeru, i osim vjere ne prihvatiše ništa
tursko, što znači da nije došlo do asimilacije naroda. Nigdje
na ovim teritorijama nije prihvaćen turski jezik, osim onih tri
i po hiljade riječi koje i danas gravitiraju u bosanskom i srpskom
jeziku. Prihvaćena je religija arapa, arapska lična imena, etika
ponašanja, moral, a očuvana je autohtonost jezika, mnogi običaji
i svijest o porjeklu, što je veoma bitno, jer današnje generacije
mogu reći i ko su, što su, odakle su i koji su im korjeni.
Trudeći se da propagandom i mržnjom prema onima koji su
prihvatili islam, pravoslavnom narodu ulije uvjerenje da su Turci,
vođe srpskog naroda su ostvarivale cilj proterivanja velikog
broja Bošnjaka sa sandžačkih i obližnjih prostora, tako da je
sigurno da nije propaganda, ne bi bilo ni toliko akcija genocida
nad bošnjačkim narodom (“dobri Bošnjani”). Hiljadama ognjišta

34

www.BosnaHistorija.com
Bogomili Sandžaka
je zatrt samo zbog razlike u imenu i pripadnosti drugoj vjeri.
Bošnjaka nije čudilo jer su i njegovi njegovi predci, pa makar da
su bogomili-babuni, jer se to i ranije dešavalo.
Nekoliko hiljada preostalih stećaka, rasutih od Une u Bosni
do doline Ibra i šire, svjedoče bogomilsko bitisanje na ovoj
zemlji, tako da je danas historičarima i jedne i druge strane
lakše da dokažu tvrdnje o postojanju te mrske jeresi.
Ali, kao što to biva, svedoci se uvjek nađu. čak i 1459. god.
tadasnji kralj Bosne Tomaš navali na bogumile u Bosni ili da se
pokrste ili im sledi progon. Oni koji su ostali (a bila ih je ogromna
većina) postali su kripto-bogomili.
O tome je u svome Comentari verum memoralitum ostavio
zabelješke i Pio (Pegolomini) gdje kaže: “Kralj Bosne, da opere
ljagu što je Turcima predao Smederevo i Dadadne dokaže svoje
kršćanske vjere, ili kako mnogi drže, potaknut pohlepom za
blagom prisilio je manehejce, kojih je bilo mnogo u njegovom
kraljevstvu, da isele iz kraljevstva ostavivši svu svoju imovinu
ako neće da prime kristovo učenje. Oko dvije hiljade prekrstilo
se silom, a oko četrdeset hiljada i, malo više, koji su tvrdoglavo
držali svoju zabludu i pobjegli ka Stjepanu Kosaču, vojvodi
bosanskome, svome drugu u vjeri nijesu.38.
I ovo u mnogome doprinosi masovnom prihvatanju islama
na teritoriji na kojoj polahko nadire Osmansko carstvo, jer
se događa uz sam dolazak Osmanlija i zauzimanje Bosne.
Postojanje Bosanske crkve i njenih sljedbenika opisuje i
Dominik Mandić u svom djelu Bosanski kristijani u Turskim
izvorima.39 Muhammed Hadžijahić u svom istraživanju dolazi
do neoborivih dokaza da u defterima turskim u kojima popisuje
u katasterski posjed tretiraju kristijana, posebno od katolika
i pravoslavaca gdje su bogomili živjeli u velikim zajednicama,
tj. bili kolektivni vlasnici imovine, jer jedan dio kristijanskih
38
Vidjeti: M. Hadžijahić, O nestajanju crkve bosanske. Pregled, LXV,II-l2,
Sarajevo 1975
39
Opširnije: Dominik Mandić, Bogumilska crkva bosanskih krstjana (The
Bogumil Church of Bosnian Christians)
35

www.BosnaHistorija.com
Sulejman Aličković
baština upisan je kao baština Radić krist, Hladić krist, Radonje
gost Gosta Gojsara, Božidara krist, kristijanska zajednica
paterena Bjelosava i slično.40
Proučavajući osmanlijska dokumenta, književnik Hivzi
Bjelevac dolazi do veoma konkretnih dokaza koje je pronašao
u Bajezidovoj Kitabhani (1935) u Istanbulu u kojoj se govori
da je još 1568. god. u južnim krajevima Hercegovine (Mostaru)
bilo paterena- bogomila, nakon što je odmaklo sto godina
od osvajanja Bosne (1463) od strane Osmanlija. Aleksandar
Solovjev tvrdi da su za vrijeme prognanstva od strane Stjepana
Tomaša godine 1459., poslije pada Bosne, pod osmanlijskom
upravom, bosanski bogomili otišli u Bugarsku, gdje su
našli utočište kod pristalica svoje vjere, jer je poznato da se
bogomili u Bugarskoj javljaju mnogo ranije nego u Bosni.41 To
podrazumijeva odlazak izvjesnog broja sandžačkih bogomila.
Dolaskom Osmanljia na Balkan pristiže i nova vjera – islam,
iako to nije prvi susret balkanskih naroda sa islamom, jer su na
Balkan stoljećima unazad dolazili i propagatori jednobožačkih
religija, među kojima je bilo i arapskih, odnosno islamskih
misionara.
Poznato je da je 921. godine Ahmed Ibn Fadlan bio poslanik
na dvoru bugarskog vladara, a prije toga su prema njegovom
putopisu islam privatili povolški Bugari.42 Islam prihvataju
preko trgovaca i postaju njegovi vjerni pobornici. Islamom
su, počev od X stoljeća, bili zahvaćeni Podunavlje i Dobrudža,
gdje je djelovao Sari Saltuk43 sa grupom istaknutih misionara,
ipak se najviše širio u južnoj Ugarskoj i u XII vijeku se pominju
40
Prema: M. Hadžijahić, O jednom manje poznatom domaćem vrelu za
proučavanje crkve bosanske. - Prilozi Instituta za istoriju, X/II,lO/2, Sarajevo
1974
41
A. Solovjev,Vjersko učenje Bosanske crkve, AZU, Zagreb MCMX LVIII, 42
42
Prema: Ibn Fadlan, Voyage chez les Bulgares de la Volga, trad. Marius
Canard, Paris 1988.
43
Machiel Kiel, The Türbe of Sarı Saltuk At Babadag-Dobrudja. Brief
Historical and Architectonikal Notes”, Güney-Doğu Araştırmaları Dergisi,
Sayı: 6-7, İstanbul, 1978, s. 212;
36

www.BosnaHistorija.com
Bogomili Sandžaka
Kalesije (pleme) kao pristalice islama koje se kasnije naseljava
na teritoriji Bosne, a to pominje i Ejup Mušović.
Islam se širio i u X stoljecu uzima velikog maha između Dona
i Dunava, što svjedoči da je imao značajno mjesto i uporište
u Ugarskoj još u XIII stoljecu, gdje 1228. godina egzistiraju
Baškiri. Zapisano je da su islam među njima donjeli i širili
Bugarski misionari. Prepreka i kraj širenja islama na teritoriji
Ugarske počinje dolaskom ugarskog kralja Karla Roberta 1340.
god.44 On sprovodi pokrštavanje, a oni koji to ne prihvataju
budu proterani ili pobijeni. Pojedina plemena koja su uspjela
pobjeći, kao npr. Kalesije, pobjegli su dok mnoga plemena, kao
Hazari, doživljavaju svoj potpuni nestanak. Mnoga plemena
(Kalesije), svoj spas nalaze na teritoriji Bosne ( mjesto Kalesije
nedaleko od Tuzle nosi i danas ime po prvim doseljenicima iz
Ugarske). Možemo tvrdnjom, koja ima i svoje dokaze, da islam
ne dolazi na tlo Evrope dolaskom Osmanlija već i mnogo prije
njih. Islam nalazi svoje sledbenike na Pirenejskom poluotoku,
pa se širi čak do Pariza, a poznato je da su Arapi vladali 800
dana jednim dijelom Švajcarske.
Poznato je da je u Sarajevu arheološkim istraživanjima
pronađen novac arapskih vladara iz X stoljeća, jer osvajanjem
i vladanjem italijanskim gradom Bari, od 841-881., u kojem
su organizovali svoju vlast, širili su trgovinu i na Balkanskom
poluostrvu. Dokaz za to je pronađeni novac iz tih vremena.
Dakle, ekonomski i kulturni uticaj pružali su zbližavanje naroda
raznih konfesija, tako da su i Slaveni bili upoznati sa islamom
mnogo ranije nego što su Osmanlije došle na Balkan.
Međutim, mnogo pisanih dokumenata je uništeno, tako da
su stari osmanlijski defteri ostali kao jedni od merodavnih
pisanih dokumenata, na koje se možemo osloniti. Modruski
biskup Nikola kaže: Dok se tako zbivalo Turčin osvoji čitav Ilirik
koji se tada zove Bosna, u tome ih poduprli bogumilski raskolnici
koji su bili pokršteni protiv svoje volje i kojima je bosanski kralj
44
Vidjeti: “Charles I”. Encyclopædia Britannica. 2008-05-02.
37

www.BosnaHistorija.com
Sulejman Aličković
bio povjerio najutvrđenije gradove svog kraljevstva, ne bi li
dobročinstvom ili častima stekao njihovu vjernost. 45 Vjerovatno
je kralj zaboravio da je bogomilstvo ustavljeno snažnim
dodirnim tačkama sa islamom. Tako, H. Cisić kaže: Između
katolicizma i pravoslavlja s jedne, i islama s druge strane, zaista
postoji kolosalna razlika u poimanju samoga božanstva, no da li
je to bilo slučaj sa božanstvom takozvanih bosanskih heretika, to
je pitanje. Svi kristijani prave vjere apostolske imaju vrlo snažnih
dodirnih tačaka sa islamom, a sama okolnost da se takozvana
bosanska crkva utopila u islam dokazuje da su tih veza i te kako
još i bosanski kristijani imali, sam islam priznaje sve biblijske
svece, jer ne priznajući pejkambere prije Muhameda, zadnjeg
vjerovjesnika, ne priznaje ni njega i zato sv ma od Ibrahima do
poslednjeg pejkambera odaje dužnu poštu da bi bio musliman.
Međutim, nisu svi bogomili prelazili na islam jer dodirnih
tačaka vjerovanja ima u sve tri monoteisticke religije, poznato
je da gost Radin koji je poveo svoje sledbenike, kao pripadnike
Bosanske crkve, potražio azil kod Mlečana, a i drugi su svoj spas
tražili u Dalmaciji, Dubrovniku, pa i dalje u Italiji, dok pojedinci
prelaze i prihvataju katoličanstvo ili pravoslavlje.
Oni što prihvataju islam nalaze sebi svoj mir i duševno
zadovoljstvo, kao i mnoge privilegije u samom ekonomskom
rasterećenju, kao što je plaćanje poreza koje je u katoličkim
i pravoslavnim zemljama bio veliko opterećenje za običnog
čovjeka. I to su kršćani dobro znali. Iz raznih osmanlijskih
dokumenata vide se načini rasterećenja i ukidanja nekih
obaveza svakom onom koji prihvati islam kao vjeru i prihvati
muslimansko ime, tako da za svoje posjede plaćaju godišnje po
jedan dukat, bez obzira na prihod.46
Ovo je jedan veoma značajan dokumenat koji unosi novo
svjetlo u procesu islamizacije u Bosni. Ovdje se vidi kako, osim
45
M. Pantelić: Kulturno-povijesni značaj hrvatskih glagoljskih kodeksa, u
Crkva u svijetu, Split, 1976, 3.
46
Mehmed Handžić: Jedan prilog povjesti prvih dana širenja islama u Bosni -
Narodna uzdanica, kalendar za 1930. god., Sarajevo 1930.
38

www.BosnaHistorija.com
Bogomili Sandžaka
sličnosti vjere, i druge olakšice utiču da stanovništvo Bosne
prihvati islam koji se veoma brzo širio u njenim etničkim
granicama, a svakako i današnjem Sandžaku, jer je svaka
olakšica bila primamljiva za njeno stanovništvo. Ranije smo
vidjeli da je proces islamizacije započeo i prije osvajanja Srbije,
Bosne I drugih zemalja od strane Osmanlija, jer postoje izvori
koji to potvrđuju u bosanskom krajištu Sandžaku.47 Taib Okić
piše da je mnogo timarske gospode označeno kao muslimani
(Muslimm - i wer) npr. Mahmud Isak, Kasim Iskender, Muhamed,
Karađoz, Sulejman, Hazir Isa i drugi.. U tim popisima se dalje
govori i o onima kojima je otac ili brat nemusliman: Musa sin
Nikole, Sulejman sin Radoša, Kasim njegov brat, Ratko, Mustafa,
Ahmed i Mehmed, sinovi Radunovi, Ilijas sin Sokolov. Okić dalje
navodi i prezimena tih prvih muslimana: Ismail Durić, Mahmud
Garović, Jusuf Radosavić, Iskender Radinović, Jusuf Divković… 48
Ovo je popis kuća domaćina i sada se treba upitati da li je
za pet godina moglo doći, ovakom brzinom, do prihvatanja
islama, tj. odmah poslije dolaska Turaka, ili je bio neki raniji
uticaj na taj brzi prelazak i prihvatanje nove vjere? Taj narod
je imao nekog dodira sa ljudima islamske vjeroispovijesti?
Ako je poznato da su se Vatikan i papska kurija, Nemanjići i
ugarski kraljevi udruživali u naporima ili borbi da bi bogumile,
babune kadugere, paterene, tu kugu jeretičku utrli; i mnogo
blaga potrošili. Dubrovčani se obraćaju ugarskom kralju 19. 12.
1403. i objašnjavaju kralju Žigmundu (Sigismund) o velikom
trošku koji su imali obraćajući paterene od crkve Bosanske na
hrišćanstvo. I ovo je jedan od konkretnih dokaza da na teritoriji
Bosne u to vrijeme postoji još jedna vjera, osim hrišćanstva, i
da Bosanska crkva nije hrišćanska.49. Noel Malcolm kaže, Gost
Radin-Dubrovački prepis: “da patereni posjeduju vinograde i to
dovodi u vezu da je to zbog toga što oni piju alkohol.”50
47
T. Okić- Podaci u turskim defterima iz 1468/69, POF Sarajevo.
48
Isto
49
Jakov M., Rasprava protiv Maneheja u Bosni (1432-1439).
50
N. Malkolm, Kratka povijest Bosne, Sarajevo 1998.
39

www.BosnaHistorija.com
Sulejman Aličković
Veoma čudan zaključak - pa zar danas mnogi muslimani ne
gaje grožđe, ali ne zbog alkohola, nego iz čistih ekonomskih
razloga, tj. prodaje? Zar Maroko nije jedan od većih izvoznika
suhog grožđa - ovo je jedan mali primjer za koji su se svi hvatali
da bi dokazivali nepostojanje bogomila-paterena. Kao što je i
tvrdnja da se islam u Sandžaku širi kasnije, čak u XVI vijeku, a
poznato je da odmah po završetku bitke na Kosovu, Turci već
1396. godine imaju svoje stacionirane posjede, tj. carine. Već
u XIV vijeku Osmanlije zaposjedaju Novopazarski kadiluk sa
nahijom Jeleč, Ras, Vrace, a Pasijat ima svoju carinu na Limu.
Znajući za rudna bogastva na teritoriji Sandžaka, a naročito da
su ovamo i Rimljani imali svoje rudnike. Takav je rudnik željeza
u Gluhavici, gdje Osmanlije pokreću ponovnu eksploataciju
rudnika i tom naselju daju ime Demirdži Bazar (Željezni
Trg), a nakon toga, 1396. god., poslali pismo Dubrovačkoj
republici da su oni vladari tog djela Sandžaka i dobrog dijela
kosovske teritorije. Zbog čega i kako to pismo nije sačuvano
u Dubrovniku je samo za razmišljanje, ali je sačuvano pismo
i odgovor kneza Dubrovačke republike-pismo sačuvao Kadija
koji je tada bio na vlasti. U pismu koje je poslato Dubrovačkoj
Republici je dato obavještenje da će se carina plaćati kadiji u
Demidži Bazaru ili Gluhavici, i da karavani idu tom džadom za
Carigrad. Tako vidimo da se Demirđi Bazar spominje od tada
pa nadalje u sultanovoj zemji i popisnim defterima. U pismu
se vidi da Dubrovnik moli kadiju da čuva njihove trgovce, da će
trgovci plaćati carinu, a da oni ne mogu naređivati trgovcima
kojim putem će ići, što se vidi iz pisma:
“Postovanom prijatelju kadiji u Demirdži Bazaru – Gluhavica
od vladajućeg dubrovačkog kneza i od cijele opštine pozdrav.
Primismo tvoje pismo i razumjesmo kako jačaš i potvrđuješ
vjeru velikog cara i tvoju našim trgovcima, da idu nesmetano po
carevoj zemlji plaćajući carinu po zakonu. I kako nam po tvojoj
ljubavi obećavaš da čuvas naše trgovce, mi smo ti na svemu
svesrdno zahvalni. I mi što je u našoj mogućnosti radismo za

40

www.BosnaHistorija.com
Bogomili Sandžaka
vaše poštenje. A što pišeš da si ti u Demirđli Bazaru, da dolaze
i svraćaju naši trgovci k tebi u Demirđli Bazar, te tu da plaćaju
carinu, a da drugim putem ne idu, to je teška stvar. U vezi s tim,
dragi prijatelju, i odgovaramo ti. Careva zemlja je velika, duga
i široka i mnogo puteva po njoj ima. Po njoj trgovci idu i trguju
kako se kome svidi. Mnogo je teško trgovcima da istim putem idu
u carevoj zemlju i ako im se takav zakon postavi trgovci će biti
obameteni i neće trgovati po carevoj zemlji. Stoga će biti gore
carevoj privredi, a mi trgovcima ne možemo narediti ni zabraniti
da ne idu kuda mogu u carevoj zemlji, gdje im se svidi i gdje će im
biti korisnije. Kuda god budu išli po carevoj zemlji plaćaće carinu
po zakonu. Ako budu tuda prošli oni će svratiti k tebi u Demirđli
Bazar i platiti carinu po zakonu. Molimo te da imaš naše trgovce
u obzir i čuvaj ih i podrži dobrim zakonima kao što se nadamo da
će biti, a oni će to snishodljivo vidjeti. Molimo te, odgovori nam,
da nam se trgovci ne ustavljaju. Bog s vama! “51
Očigledan dokaz da je taj kraj već u sastavu turskog carstva
i, što je najvažnije, vidi se da u tom carstvu vladaju zakoni
kojima dubrovački knez vjeruje, a i njegovi trgovci poštuju te
zakone. U pismu se vidi da Dubrovnik zna da će njegovi trgovci
biti zaštićeni u sultanovoj zemlji ma kojim putem išli i trgovali,
jer ta zemja ima mnogo puteva tako da je trgovcima svejedno
kojim putem će putovati, jer je ya nji važna privreda, čega su
svjesni i Dubrovčani.
Dok B. Hrabak u svojim dokumentima iznosi da Dubrovčani
biljleže prve muslimane iz Gluhavice 1485. kao trgovce sa
kojima trguju, ali kao islamizirane meštane a ne Osmanlije,
dotle Ejup Mušović u svojoj knjizi Tutin i okolina govori da se tek
1559/1560. godine spominju prva dva muslimana u Gluhavici,
što znači posle sedamdeset pet godina poslije. Međutim, ovdje
treba istaći da veliki dio današnje Tutinske Opštine u to doba
ne pripada nahiji, već nahiji Trgovište u Skadarskom pašaluku.
51
Ljuba Stojanović, Stare srpske povelje i pisma, knj. II, Sremski Karlovci
1921.
41

www.BosnaHistorija.com
Sulejman Aličković
Tako za period ranijeg postojanja Sandžaka, pomenutu teritoriju
i okolna sela moramo tražiti u defterima Skadarskog pašaluka,
iz kojih deftera je i Bogumil Hrabak crpio izvore?
U toku istraživanja i pisanja o prvim muslimanima Gluhavice
i njihovoj trgovini sa dubrovačkim trgovcima autori se više
baziraju na osmanlijske (staroturske) popisne i druge deftere
o evidenciji poreskih obaveznika. T. Okić je došao do turskih
deftera u kojima stoji da onaj koji prihvati nošenje muslimanskog
imena oslobođen je bio od poreza, i drugih dažbina, a plaćao
je samo po jedan dukat godišnje, na svoju imovinu, tako da
Osmanlijama nije bilo potrebno da obavljaju popis njihove
imovine. Veoma je, da još jednom naznačimo da u selima u
kojima su postojala vojna naselja nisu popisivana domaćinstva
kao obveznici-poreznici, osim onih koji nijesu bili vojnici. Tako
se u pojedinim selima u XVI stoljeću pojavljuju samo po dvojica
hrišćana ili krstjana. Ova je pojava nerazjašnjena dovoljno, jer
u istom izlaganju se pojavljuju defterdari, to jest, osmanlijski
popisivači iz XV i XVI stoljeća sa veoma bitnim razlikama u
imenima.
Kako se navodi, u arhivima XV stoleća, imena su više
staroslovenska, a ona u XVI stoljeću su znatno hrišćanizirana.
Ovoj razlici u imenima niko nije pridavao značaj i više se bavio
istrazivanjima u vezi toga jer nije svaki Tvrdoš ili Radoš bio
sljedbenik hrišćanstva, već je bilo i sljedbenika Bosanske crkve,
to jest krstjana-bogomila, katara, babuna…
Baveći se historijom i etnologijom Sandžaka, Ejup Mušović
vjerovatno nije imao puno vremena da se osvrne na ove teme,
kao ni zašto je Crniš registrovan u defterima kao vojno naselje,
ali navodi da su tu živjela samo dva domaćinstva: i to hristijani
sa imenima Pljak i Radoš. Ako je Crniš bio vojno naselje, šta je
sa ostalim domaćinstvima. Koje su oni vjere bili? Zašto je i kada
promenjeno ime sela, rijeke i planine oko njega, i slično?
Jer i danas je poznato da je Crniš nosio ime Sokolovo
gnijezdo, a najveći vrh bio Bijeli vrh a ne Crni vrh, na kome i

42

www.BosnaHistorija.com
Bogomili Sandžaka
danas postoje ostaci kamenih građevina. Zar u selu Paljevu ne
postoji Bogomilska ćelija, kako je narod ovog kraja vjekovima
zove, u kojoj su mnogi mještani i ljudi iz svih krajeva tražili
spas za svoje bolesti. Stoljećima ih niko nije prisvajao, da bi
danas doživjela da bude zaključana i proglašena tuđom ili
hrišćanskom, a ne sandžačkom bogomilskom bogomoljom.
Iako je vjekovima stajala neobnovljena, i bila u neposrednoj
blizini manastira Sopoćani, s jedne, i manastira Crna Rijeka, s
druge strane, ostala je kao dokaz o postojanja babuna ili mrska
jeresi, kako su je nazivali Nemanjići. Ali od pada Bosanske
države 1463. godine pod osmanliskom vlašću, Novopazarski
Sandžak čini jednu cjelinu Bosanskog Pašalika, kasnije Vilajeta
(ejaleta) i oko pet stoljeća čini jednu duhovnu cjelinu, jedne
nacionalne kulture, jednog jezika i zajedničkog imena Bošnjak.
Kako piše Vojislav P. Nikčević - u Bosni do dolaska Turaka nije
bilo Srba, već je to bio narod, Bosanci, od vremena postojanja
bosanske države krajem XII vjeka.52
Osim toga i u pismu koje ban Stjepan šalje Dubrovčanima
1332. godine, utvrđuje mir i reguliše odnose sa Dubrovčanima
– (Orginal Cod Ragus fol. 52 Momenta serbica LXXXV;53
Stjepan bosanski ban Dubrovčanima 1332. god.: Gospodinj
banj Stepanj tvrdi zakonj ki je prjvo bio megju Bosnsmj i
dubrovnikomj da zna vsaki človekj, koi e zakonj prjvi bilj.ako ima
dsbrovčaniinj koju pravds na bosnanins , da ga pozove pravdi
gospodina banja...”54
I ovdje se nigdje ne spominje niko drugi nego Bošnjanin,
nema drugog naroda, nema ni ikog drugog osim Bošnjana.
Međutim, da se vratimo Novopazarskom Sandžaku, ali i
Skadarskom pašaluku, u kome su, isto tako, živjeli Bošnjaci koji
su još tada dijeljeni između vilajeta, sandžaka, kaza i nahija.
52
Vidi i:Vojislav P. Nikčević, Porijeklo i značenje imena Hrvat i Srbin,
Dubrovnik, br. 6, Dubrovnik, 1987, 17.
53
Milivoja Pavlovića, Primjeri pisma srpskohrvatskog jezika, Beograd 1956,
65
54
Isto
43

www.BosnaHistorija.com
Sulejman Aličković
Novopazarski sandžak je dugo pripadao Bosanskom pašaluku-
vilajetu, dok su mnoga mjesta od Paljevske rijeke pa uzvodno
dolinom rijeke Ibra, kao i dio Peštera do Plava i Gusinja,
pripadala Skadarskom pašaluku. Tako, dok je Novi Pazar
veoma dugo imao upravnu vlast na Donjoj Pešteri, tj. upravnu
vlast drugog stepena (kadiluk) pri Bosanskom pašaluku, koji
se djeli na sandžake i niže administrativne jedinice, dotle je
Gornja Pešter sa selima oko današnjeg grada Tutina pripadala
Skadarskom ili Prizrenskom vilajetu, a ponekad i sandžaku.
Mnoga sela se spominju još u XIV stoljeću u turskim popisnim
tefterima, ali kao naselja Skadarskog pašaluka sa sjedištem
kadiluka u Beranama ili Rožajama, jedno vrijeme i u Peći, te
Skadarskom pašaluku, kome pripadaju i Plav i Gusinje i druga
naselja u nekadašnjem Karadagu.
Zašto je veoma važno spominjati Novopazarski i Skadarski
sandžak? Jer se i tada dešavalo da jedan isti narod bude
podjeljen nekim improviziranim ili stvarnim teritorijalnim
granicama (međama), što će kasnije svi koristiti te tada
nametnute granice, a danas, konačno postaviti prave, kao što
je ona između Crne Gore i Srbije, i konačno podjeliti jedan
narod i oduzeti mu ono što mu pripada, zajednički viševjekovni
suživot. Postojeći u jednoj državi od 1377, danas se nalazi
podjeljen između više malih neovisnih, država. U zajedničkim
granicama Bosne, Novi Pazar se nalazi od 1485. god. kada je
sjedište kadiluka, a administrativno pripadao Sandžak Bosni,
dok se Bosanski pašaluk djeli tada na sandžake i kadiluke u
koje u to vrijeme ulaze: Hercegovački, Zvornički, Kliški i ostali
sandžaci, koji su zajedno činili Bosanski pašaluk, tako da Novi
Pazar pripada mnogo ranije Sandžak Bosni, a ne od Karlovačkog
mira 1699., kako to piše u svojoj knjizi Sinovi sandžaka Harun
Crnovršanin, jer poznato je da se Karlovačkim mirom utvrđuju
granice prema Austrougarskoj i Mletačkoj Republici gdje je od
Beogradskog Sandžaka oduzeta Kostajnica, od Hercegovačkog
Gabela i Herceg Novi.

44

www.BosnaHistorija.com
Bogomili Sandžaka
Dok u popisima (turskim defterima) iz 1455. god. Skadarskog
pašaluka, nahije Trgovište, pod pretpostavkom da je to Rožaje55,
nalaze se sela koja danas pripadaju Tutinskoj opštini, kao što
su tom Sandžaku, pored drugih mjesta, pripadale i nahije: Plav,
Berane (Budimlja), Zlorečica (Andrijevica), Gusinje, Bihor i
Peć, tako da većina tutinskih sela pripadaju i Pećkoj nahiji. Ali
iako razdvojeni pašalucima, kadilucima, Bošnjaci su imali sreće
jer, iako nijesu mogli obnoviti svoju bogomilsku vjeru, oni su
od 1450-1463. doživjeli takva uništavanja od strane Mlečana i
Ugara, kao i današnje Hrvatske, a sve to po naređenju rimskih
papa, gdje su na kraju doživjeli to isto od svoga-bosanskog kralja
Stjepana Tomaša, jer su u islamu i u Carstvu Osmanlija spasili
sebe od uništenja i potpunog istrebljenja sa ovih prostora.
Zbog toga bogomile, babune, kutugere, paterene (kugu
jeretičku), Osmanlije vide kao svoje spasioce, koji poslije
svih zbivanja prihvataju islam kao svoju vjeru, jer u tim svim
progonima, učeni ljudi Bosanske crkve su bivali ubijani. Jedan
je od njih prebegao u Rim, a jedan ka Grčkoj crkvi i postao njen
sljedbenik. Obični vjernici ostaju tu gdje su, i u novoj vlasti vide
svoj fizicki i duhovni spas. U novoj državi se još više učvršćuju,
povezuju, ekonomski sarađuju. Dolazi do veće simbioze na
svim poljima društvenog i pravnog života, na kome islam igra
dominirajuću ulogu u učvršćavanju jedinstva jednog naroda
koji je na ovim prostorima postojao i prije dolaska Turaka
Osmanlija. I prije dolaska Turaka je bio i ostao Bošnjak, čineći
jedan narod čitave etničke Bosne, i njenih sastavnih dijelova
današnje Hercegovine, Crne Gore i Sandžaka.
Zašto je veoma važno pisati o tome i to dokazivati? Ne zbog
toga što to Bočnjaci ne shvataju! Znaju oni to dobro, već iz jednog
potpuno drugog razloga koji dolazi sa strane velikosrpske i
velikohrvatske, pa i velikocrnogorske propaganda, koje više
od dvjesta godina (1804. god.) rade na denacionaliziranju i
sataniziranju Bošnjaka, i uništavanju svega što je autohtono
55
H. Šabanović, Krajište Isa bega Ishakovića, Sarajevo 1965, 128.
45

www.BosnaHistorija.com
Sulejman Aličković
njihovo. Tumačenje naše historije od strane njihovih historičara
je vrlo tendenciozno, kao da Bošnjaci padoše s neba, a oni su
stalno dolazili i odlazili sa ove teritorije, zavisno od toga kako je
kom historičaru odgovaralo, da su bez ikakvih svojih dubokih
korjena na ovoj teritoriji.
Zato je potrebo raditi, istraživati i otklanjati posljedice
ove dvjestogodišnje antipropagande. Iako je vidljivo da
dolaskom Osmanlijske Turske dolazi do velike seobe i kretanja
stanovništva Balkana i do njegovog povlačenja sa Juga ka
Istoku i Sjevera prema Zapadu. To se zbilo sa Srbima, jer srpski
element, koji se ispred Turaka izmicao, kretao se u Južnu Ugarsku
i na Zapad, kako navodi u svojim istraživanjima J. Radonić.56
Nasuprot tome prvi turski popisni defteri govore nešto
sasvim suprotno od ovoga ovome što se tiče današnje tutinske
oblasti, što znači da sa ovih prostora tada nije bilo pomeranja,
jer baš ti popisi pokazuju da je ta teritorija nakada bila veoma
gusto naseljena, što znači da se ne može upoređivati sa drugim
krajevima sa kojih je stanovništvo izmicalo ispred raznih
progonitelja, jer u ovom kraju su kretanja sudbinski izražena.
To dovodi do zaključka da je narod ovih naših krajeva
prihvatao osmanlijsku vlast i njihovu vjeru u kojoj su našli
sličnost s onom koju su do tada vjerovali, tj. bili su po vjeri
sljedbenici Bosanske crkve, i voljno prihvatali islam, prenoseći
s kolena na koleno prenosili riječi svojih ponosnih predaka:
“Nema boljih dana od Kulina bana”. Ovim su rječima ukazivali
na svoje djelimično porijeklo i svoju pradjedovsku vjeru.
Jedan od neospornih dokaza su razasuta groblja na teritoriji
novopazarske, tutinske, sjeničke, prijepoljske, rožajske i drugih
regija u Sandžaku sa jedinstvenim nadgrobnim spomenicima
na kojima stoji ili je polegnut stećak, u svojoj osnovi sličan
stećcima na Glasincu i širom Bosne. Iako su mnogi uništeni i
raznijeti u cilju zatiranja postojanja Bogomilstva i vjere starih,

J. Radonjić, Rimska kurija i južno slavenske zemlje od XVI-XIX veka, Beograd


56

1937, 187.
46

www.BosnaHistorija.com
Bogomili Sandžaka
dobrijeh Bošnjana na našim prostorima, oni su živa slika naše
prošlosti.
Srednjevjekovnu gusta naseljenost sandžačkog prostora i
stećcima posijanih mjesta, impozantnih bogomilskih, kamenih
naselja, moguće je približno odrediti na osnovu ostatka
srednjevjekovnih nekropola, koje se nalaze gotovo na kraju
svakog sela, jer i danas postoje, a naročito po velikom broju
bogomislkih nišana-stećaka, koji ni dan današnji nisu uništeni.
Dolaskom Turaka-Osmanlija vršeni si popisi, iz čijih
se podataka također, može vidjeti da je ova teritorija bila
permanentno naseljena, što dovodi do zaključka da se sa ovih
predjela usprkos pomjeranju naroda, veliki broj autohtonog
stanovništva održao. Sa sigurnošću se može prihvatiti teza
J. Radonjića koji kaže da je dolaskom Turske prouzrokovano
veliko kretanje stanovništva Balkana sa juga i istoka prema
severu i zapadu. Tako je bilo sa svim narodima, ali i Srbima,
jer, srpski element je izmicao ispred Turaka, kretao se u južnu
Ugarsku i ka Zapadu, ali su to činili i ostali. Podsjetimo samo
osam Krstaških pohoda, pljački i paljevina, otmica i ubojstava.
O ovome postoje i pisani dokazi, ali se ne može tvrditi da se to
isto dješavalo i sa stanovništvom današnje tutinske teritorije,
jer tu tvrdnju pobijaju svi turski defteri o popisu stanovništva
sa ovih prostora koji bilježe gustu naseljenost sela i zaselaka.
Iako su mnogi srpski historičari htjeli da dokažu kako su Srbi iz
ravničarskih djelova bježali u brdske krajeve i tu se sklanjali od
“Turaka”, ta teza nema nikakve naučne podloge, jer su ti turci
lokalni stanovnici koji su vladali i brdskim krajevima, kao i u
ravničarskim, a administraciju su postavljali prema zakonima
osmanlijskog upravnog sistema.
Zašto bi onda neko bježao na prostore gdje vlada isti sultan?
Postoji li ikakav razlog ili objašnjenje za takve teze, osim da se
narod koji tu permanentno živi prisvaja i proglašava tuđim, a
njegovo postojanje utre i proglasi da nikog osim Srba tamo nije
ni bilo. Iako se, skoro svi, historičari Srbije oslanjaju samo na

47

www.BosnaHistorija.com
Sulejman Aličković
tezu da se po imenima vidjelo da su tadašnji stanovnici u selima
koja su popisivana u defterima Srbi, drugih dokaza nemaju.
Ne uzima se u obzir činjenica da je to aromunsko ili katoličko
stanovništvo.
Međutim, vremena demantuju takvu tvrdnju jer i sljedbenici
Bosanske crkve nose ista takva imena kao što su: Pjak, Rahac,
Ras, Nihac, Mirbeljan, Golub, Soko, Beriša, i tako dalje. Ova imena
ne mogu biti dokaz o pripadnosti pravoslavnoj ili kršćanskoj, tj.
Bosanskoj crkvi, ili, pak, katoličkoj, jer su ih nosili i jedni i drugi
i ostali.
Pojedini historičari u svojim istraživanjima tvrde da: “Svi
nabrojani domaćini iz tutinskih sela u popisu iz 1455. godine,
koje smo naveli, jesu pravoslavni Srbi. Radi primjera navodimo
imena domaćina u Dobrinji: Vuksin sin Nihaca, Radosav sin
Mirbeljanov, Radać i njegov brat, Radovan i sin mu Pljak, Rahac
i brat mu Ras, Ivaniš i sin mu Rahac.57
Međutim, ako se vratimo unazad, to jest u 1409. god., vidjet
ćemo kako Vuk Branković uz pomoć tri hiljade Turaka pali i
žari, zajedo sa Đurđom Brankovićem u Raškoj i ostaje tamo
šest mjeseci, da bi natjerao napadnuto stanovnistvo da mu se
preda. To piše Marko Orbini, iako ne navodi protiv kojeg naroda
(pravoslavaca, katolika, ili babuna/bogomila je dejstvovao.
Jezik, kulturu, vjeru i pismo su dovoljan dokaz da su Bošnjaci
oduvjek ispunjavali sve kriterije koje su davoljni da jedan narod
nazivamo njegovim etničkim imenom: svoje etničke korjene,
koji srpske vladare dovodio do toga da su mu i zakonima koje
su donosili i ime zabranjivali. Samo pominjanje imena babun,
lišavalo je mnoge glave sa ramena (Zakon Cara Dušana).
Dušanov Zakonik predstavlja sintezu dotadnjeg običajnog
prava i Justinijanskog zakona. Donešen je 1349, a dopunjen 1354.
godine, tvrdi Milivoj Pavlović.58 u Primerima istorijskog razvitka
srp.hrvat. jezika, Beograd, 1956. Isti profesor proučava jezike
Mušović: Tutin i okolina, Novi Pazar 1985.
57

58
Milivoj Pavlović, Primeri istorijskog razvitka srpsko-hrvatskog jezika,
Beograd, 1956.
48

www.BosnaHistorija.com
Bogomili Sandžaka
naroda Balkana u djelu koje je izdao V. Jgic: Aleksandar Veliki
na kraju sveta i U tamnom vilajetu (Život Aleksandra Velikog,
ulomak). Ovaj čakavski tekst, pisan bosanskom cirilicom, (nije
htio profesor da spomene pravo ime pisma -bosančica), ali
se može donijeti konkretan zaključak jer ne kaže - srpskom
ćirilicom. Vjerovatno mu je cilj da ne spominje ime pisma
koje se koristi u državi Bosni vjekovima. Još jedna potvrda M.
Krleže koji kaže, između ostalog: Priznati bogumilstvo kao treću
konponentu, znači odreći se grčkoj ili latinskoj misiji značenja
historijske magistrale, a ta hipoteza ruši sve idealizirane aksiome
naše moralne supstancije na ovom svijetu … Bogomilstvo će
ostati magistralom naše prošlosti, jer tek sa njegovim slomom,
dolaskom Osmanlija svršiće se na našem području sa Srednjim
vjekom samostalan zivot narodne supstanceije.
Svijest o velikim razdobljima prošlosti, nestat će u sveopćoj
slabosti pamćenja. Međutim, da li je tada književnik, Miroslav
Krleža mogao predpostaviti da će doći vrijeme kada će Bošnjak
ponovo početi da istražuje svoje korijene i o tome ponovo početi
da razmislja i istražuje. Vjerovatno nije moga predvidjeti, jer
se Bošnjak odrekao prvobitne bogomilske vjere, a sve ostalo je
zadržao, isto kao što su i drugi narodi (Srbi, Bugari, Makedonci,
Crnogorci). Tako su Hrvate pokrstili Latini, a bogomili prihvatili
islam i kao treća nacionalna komponenta opstali na teritoriji
Balkana.
Postojanje bogomila na teritoriji Sandžaka svjedoče
materijalni dokazi-STEĆCI širom čitave teritorije, kako kako
Krleža: “Kad ih u Bosanskim šumama i drugim predjelima
čovjek posmatra, ima osećaj da stoji na ruševinama jedne davno
potonule Atlantide.” Moglo bi se, isto tako, reći za prostor
Sandžaka, jer postoje stećci, porušena i druga groblja koja
diletanti proglašavaju, čas grčkim čas vlaškim, dok se neko nije
dosjetio da su čak i latinska, ali se ni jedan historičar (srpski,
hrvatski) ne oglašava da prizna istinu o postojanju bogumilskih
stećaka i njihovom životu na ovoj teritoriji. Zar se u srednjem

49

www.BosnaHistorija.com
Sulejman Aličković
vijeku može zamisliti da je hrišćanin mogao biti sahranjen,
a da na njegovom grobu ne postoji nadgrobni spomenik sa
obeležjem krsta, naročito vlastelin feudalac, jer je to bilo bitno
obeležje njegove religije?
Može se vidjeti na postojećim stećcima od sela Ugla do
rijeke Ibra (koja smo obilazili i istraživali; sa kojih posjedujemo
fotografije postojećih bogomilskih grobalja na teritoriji
Sandžaka. Na mnogima sam pronašao temelje glavnog stećka
ispod kojeg je najvjerovatnije ukopan did, to jest vjeroučitelj
sljedbenika Bosanske crkve, o čemu nas postojanju obavještava
Sveti Sava (Rastko) u Nemanjinoj biografiji.
Mnogi stećci su odnešeni, uništeni ili sazidani kao
građevinski materijal na raznim mjestima, vjerovatno sa ciljem
prikrivanja istine o njihovom postojanju. Tako naprimjer na
groblju nedaleko od Tutina ispod sela Vrujce, na proplanku
koje nosi sada ime Gospođinica, nalazi se groblje koje ima
još uvijek dobro očuvane stećke, ali srednjeg stećka nema.
Postoji samo temelj na kojemu je stajao, jer ga je neko sklonio i
vjerovatno ugradio u temelj svoje kuće u obližnjem selu koje se
nalazi oko ovog bogomilskog groblja. Na one stećke sam mislio
dobro očuvane, jer vrijeme je učinilo svoje, tako da se siga od
koje su pravljeni polahko raspala, ali su mnogi ipak očuvani ili
se još uvjek mogu zaštititi, ako bude nekome u interesu da ih
sačuva. Pored tih stećaka, do prije par godina nije vršen ukop
nijedne konfesije, iako u neposrednoj blizini žive i pravoslavci i
muslimani. Međutim, od 1990. godine groblje postepeno počinje
da prisvaja parohija tutinske pravoslavne crkve s izgovorom da
je u pitanju “grčko groblje”, a da se pri tome ne pruži ikakav
dokaz. Odmah zatim, pop naređuje seljanima sela Vrujce da
svoje mrtve ukopavaju pored pomenutog bogomilskog groblja,
iako su se svi žitelji Vrujaca do tada ukopavali u zajedničkom
groblju sa žiteljima sela Dobrinja. Sve je urađeno na način sličan
onome sa bogomilskom ćelijom u selu Paljevu.
Međutim, stećci koji na ovom prostoru odoljevaju vjekovima

50

www.BosnaHistorija.com
Bogomili Sandžaka
i zubu vremena, sami sebi čuvaju istinu o sandžačkim
bogomilima koja se ne može sakriti? Ima opravdanosti
naša podrška tezi da Bošnjaci u Bosni, i Sandžaku, svakako,
dobrim dijelom vode porijeklo od bogumila-krstjana što se
sa sigurnošću može provjeriti iz deftera, u kojima u popisima
stoje odvojeno od kršćana pravoslavaca i katolika. Zato
početkom XV vijeka episkop Dabarske episkopije “proklinje
te zle jeretike: trikleti babunje... gdje spominje imena Rastudije,
Radomir Dražilo, Tolko, Tvrtko, Tvrdoš.59 Stoji činjenica da se
ne može određivati pripadnost vjeri po imenu iz toga droba.
I Osmanlije ih u svojim katastarskim tefterima odvajau, tj.
tretiraju kao posebnu konfesiju predstavnika Bosanske crkve
i bijleže ih u posebnoj rubric deftera. U popisima stanovništva,
Osmanlije bogomile bilježe kao krstjane što ih ne dovodi u vezu
sa katolicima i pravoslavcima, jer se pod pojmom krstjanin
u defterima podrazumijeva predstavnik Bosanske crkve, i
posebno se bilježe u defterima i posebno su bili oporezivani, za
razliku od pravoslavnih i katolika, i uvjek se javljaju kao vlasnici
određenog zemljista.60 Više historiijskih izvora o postojanju
Bosanske crkve na našim Sandžačkim prostorima upućuje
na siguran zaključak da je ovdje živio bogumilski narod, kao
posebna vjerska zajednica, koji je na prostoru Sandžaka imalo
vrlo snažnu vjersku zajednicu. Spominju se i u dokumentima u
vezi sa osnivanjem Raške države, pa sve do dolaska Osmanlija
na ove prostore 1396. Godine. Dolaskom Osmanlija, polahko
prihvataju novu vjeru koju oni sa sobom donose, jer u njoj
nalaze sličnosti sa svojim dotadašnjim vjerovanjem, dok je sama
Bosanska crkva, izložena pritiscima Istočne i Zapadne Crkve,
doživljavala procvat u tristoljetnoj historiji srednjovjekovne
Bosne. Izgleda kao da su njene pristalice jedva dočekale novu
vjeru-islam koji najvjerovatnije nailazi na pogodno tlo za
utemeljenje svog učenja na prostorima na kojima su prethodno
J. Šidak: Crkva bosanska i problemi bogumilstva u Bosni,
59

Vidjeti: Hamdija Sarkinović: Bošnjaci od Načertanija do Memoranduma,


60

Novi Pazar, 1997.


51

www.BosnaHistorija.com
Sulejman Aličković
egzistirali bogomili-sljedbenici Crkve bosanski, koja u to
vrijeme djeluje na teritoriji današnji sandžačkih opština, i danas
su dokaz svega toga, ostaci stećaka na razasutim grobljima po
svim selima koja imaju i danas nazive Staro selo. Jako oskudni
izvori o crkvi Bosanskoj ne pružaju dovojlno mogućnosti da se
sagleda koliko je bila njena cjelokupna uloga u životu Bošnjaka
Sandžaka u srednjem vijeku. Imajuci u vidu značajnu historijsku
ulogu crkve u lječenju čovjeka u fizičkom i psihičkom smislu,
može se doći do pretpostavke da je bila neizostavan faktor, ma
kako je ko nazivao, jer je ona pomagala Bošnjanima da prebrodi
određene zdrastvene nevolje. Jedna od njih je i danas prisutna,
a to je magijsko-religiski obred salijevanje strave, gašenja
ugljevlja, skupljanje želuca i slično dalje. O ovim običajima
se nije ništa govorilo niti naučno istraživalo, iako se na njih
ukazuje kao što to u svojoj knjiyi objašnjava Antun Hangi.61 Ovi
običaji se nastavljaju i kasnije, kao što je i vjerovanje naroda
koji živi na ovoj teritoriji, da po običaju, da nekog ko boluje od
teže bolesti odnesu, ili ode sam, u Bogomilsku ćeliju kod sela
Paljeva i da tu pokuša da zaspi, on bi bio izlječen. Mnogi su je
koristili u nadi da će im njena isceliteljska osobina pomoći. Svi
ovi običaji su se održali do danasnjih dana, pa se, vjerovatno,
može pretpostaviti da je u pitanju jedan od najznačajnih
zdravstveno-religijskih obreda, koji korijene vuče direktno iz
običaja Bosanske crkve. Obrede su, najverovatnije, obavljale
krstjanice, jer su ovi obredi svojstveni isključivo za područja na
kojima su živjeli predstavnici i redovnici Bosanske crkve, što je
još jedan od dokaza njihove autohtonosti u našim krajevima.
Ovaj zravstveni ritual ili obred koristili su svi žitelji, bez obzira
na vjeru, koji su tražili lijek svojoj bolesti. Ovi obredi, ustvari,
predstavljaju magisko-religiski ritual, tj. Psiho-fizičku terapiju
koja se primenjuje više puta kod ljudi koji su doživjeli neke
od jačih psihičkih stresova, slomova, a obavljaju ga Bošnjanke
koje to nasleđuju od svojih starijih, a bile su odabrane za to.
61
Antun Hangi, Život Muslimana u BiH.- Sarajevo, 1990, 110.
52

www.BosnaHistorija.com
Bogomili Sandžaka
Porijeklo ovakvog liječenja do danas nije naučno istraženo,
iako je na njega odavno ukazivano, kao što je na to upozoravao
i Anton Hangi u pomenutoj knjizi. Ovaj se običaj, uz neke male
promjene održao do današnjih dana, bez obzira sto je dolaskom
islama na ove prostore, počelo iskorjenjavanje praznovjerja
i magijskih rituala, pa zato nije direktno uticao da jedan od
onovremenskih i najpopularnijih zdravstveno-religiskih
obreda, koji su u Bosanskoj crkvi najverovatnije obavljale
krstjanice, izgubi na značaju. Jer kako kaže u svom izučavanju
Bosanske crkve A. Babić: I žene su mogle biti članovi heretickih
zajednica. Zvale su se krstjanice.62
Kao što se nije mnogo toga istraživalo, tako se ni postojeća
groblja bogumilska nijesu istraživala, i pored činjenice da su
postojali stećci (nadgrobni spomenici), koji i danas postoje.
Postojeći stećci govore da postoji razlika u njihovoj obradi i
obliku, tako da se i danas primećuje da su oni dobro obrađeni
i ukrašeni sigurno vlasništvo postojeće vlastele, a da se običan
svijet sahranjivao u grobovima koji su najčešće obilježavani
najobičnijim kamenom ili kamenim pločama. Običan
četvorougaoni kamen je pobadan oko groba, ima i takvih
da je na čitavom grobu nanesena veća gromula ili stijena.
Bez sumnje, dosadašnje istraživanje arheologa, historičara i
etnologa koji su se bavili, svako na svoj način, istraživanjima
ovih prostora, vrijeme će otkriti postojanje brojnih dokaza, koje
oni prezentiraju i temelje na legendama ili narodnim pjesmama
uz gusle, a guslari su, kako piše Bogumil Hrabak razbojnike i
lopove pjesmom opjevali kao hajduke, heroje, pa makar da se
radilo i o pljačkašima.
U prvoj polovini avgusta 1459. godine Stjepan Bogdanović,
nailazeći iz kopaoničkog rudnika Bijelo Brdo, bio je opljačkan
kod mjesta Gnijezdo, u blizini Prijepolja.63 Međutim, u
guslarskim pjesmama takvi su proglašavani herojima srpskog
62
Anto Babić, Noviji pogledi u nauci o pitanju srednjovjekovne Crkve bosanske,
Pregled, 2, Sarajevo 1954.
63
B. Hrabak: Novopazarski zbornik 3, Novi Pazar, 1979.
53

www.BosnaHistorija.com
Sulejman Aličković
naroda bez obzira koga su pljačkali. Historičari su to prihvatali
kao i što je prihvatano da su imena sela davana još prije hiljadu
godina, i da imaju te nazive i dan danas bez ikakvih historiskih
dokaza, pa jedan od istoričara piše o selima Sandžaka i kaže:
„selo Mišice je dobilo ime po tome što je Nemanja tepao svom
sinu Rastku „mišiću moj“: To se selo i danas zove Miščić ili
Miščice, a ime je dobilo još u srednjem vijeku, po tome što se
tu rodio Rastko Nemanjić Sava, bez ikakvih pisanih dokaza da
je to selo dobilo ime po tome, i kako su tada Srbi nazivali miša.
Ovo će objasniti lingvisti, vjerovatno.
Isto tako ću navesti još samo jedan primjer naziva sela. Riječ
je oselu nedaleko od Tutina koje sada nosi naziv Kočarnik
a postoje osmanlijski defteri u kojima doslovice piše da je
ime tog (Salnama 1898.) Kačanik.64 gdje se nalazi fotokopija
turskog deftera. Vjerovatno će se u buduće pojaviti mnogo
pisanih dokumenata koji će dokazivati bošnjačko postojanje
na ovim prostorima, a ne samo negiranja njihova postojanja
- čistim falsifikatima. Međutim, polazeći od one čuvene:
pobjednik piše historiju, može se zaključiti da je druga strana
samo prenosi, dostavljajući kontra argumente. Vjerovatno će
u budućim vremenima biti ova pohabana pansrpska floskula
biti prevaziđena i jer će se u svakom narodu javiti znanstvene
snage koje će omogućiti da se piše i govori istina i da će nauka
historiju tumačiti na osnovu argumenatada.
Postoji jedan veoma važan i značajan dokument koji unosi
novo svjetlo u procese islamizacije u dijelu Balkana kojim su
vladale Osmanlije. Taj dokumenat iznosi u svom istrazivanju
Mehmed Hadžić.65 Oni koji su prelazili i prihvatali islam imaju
mnogo značajnih razloga, između ostalog je tu u pitanju i način
kako lakše preživjeti, tj. koliko manje platiti poreza državi
koji je u katoličanstvu i pravoslavlju u to vrijeme bio mnogo
veći nego u islamskom svijetu, o čemu su kristijani bili jako
Olga Zirojević, Popis sela Bihorske kaze, Rožajski zbornik, 2005.
64

65
Mehmed Hadžić, Povjest prvih dana širenja islama u BiH, Kalendar ,
Narodna uzdanica, Sarajevo 1930.
54

www.BosnaHistorija.com
Bogomili Sandžaka
obavešteni, i sve pojedinosti dobro znali. Dokumenat koji
govori na koji su način Turci Osmanlije ukidali džiziju svakom
onom ko prihvati da nosi muslimansko ime, to jest, prevede
ime na osmanlijski jezik, tako da svaki onaj domaćin koji je
prihvatio, biva nagrađen, da umjesto džizije, godišnje plaća po
jedan dukat poreza, bez obzira koliko posjeda je u njegovom
vlasnistvu. Ovdje se može jasno vidjeti da su osmanlijske vlasti
primenljivale razne metode da se prhvaćanje islama ne nameće
silom, jer staro je pravilo: U islamu nema prisile (Kur’an). Tako,
osim ovih metoda bilo je i drugih, kao i odobravanje da se
jednom godišnje zapali svijeća:
Važno je istaći da kod prvobitnih bogomislkih nišana-
stećaka, postoji udubljenje u kamenu, tako da se može tvrditi:
što se kod stećaka sljedećih vjekova ne vidi, jer takva udubljena
i ne postoje, što jasno pokazuje da je taj pradedovski običaj bio
izbačen a islam tvrdo prihvaćen. Mjere koje su primenjivane
jasno pokazuju da su vladari Osmanlijskog carstva razmišljali
da pojedinim olahkšicama i pogodnostima pokažu narodu da
se razlikuju od predhodnih i da prisile u vjeri nema. Tako je
najveći broj vernika Bosanske crkve koji su živjeli na teritoriji
Sandžaka postepeno prihvatali islam kao novu vjeru, pa stoga
nije sporno da su postojali na ovoj teritoriji. O tome svjedoče, i
danas, mnoga groblja koja su očuvana, ali su potpuno zapuštena,
čak i razorena, jer su upravo preko njih prokopani putevi, a
uništeni stećci i jedna davna kultura koja kao svjedok prošlosti
govori o našim djelimičnim korijenima i porijeklu.
Njihovo postojanje je činjenica, tvrda kao kamen, a
evidentna ko jutarnje sunce, koja samo što ne progovori da
ispod stećka leži Dobri Bošnjanin – nekadašnji sljedbenik
Bosanske crkve. Torguenda, turski historičar, je godine 1461.
godine sastavio spisak vrijedan za potpunije razumjevanje
Bosanske crkve. Taj spisak ima pedeset tačaka koje sadrže,
kako on ističe, glavne zablude manihejaca u Bosni. Više liči na
politički izveštaj, ali je vrijedan da bi se Crkva Bosne razumjela.

55

www.BosnaHistorija.com
Sulejman Aličković
U njemu postoje neka obavještenja koje se na drugom mjestu
ne mogu naći. Dvorniković kaze i ovo: Nema sumnje da je na
ovim spomenicima predstavljena srednjovekovna Bosna, bilo
bogumilska, bilo hrišćanska, bilo najranija islamska. Iako
postoje povelje koje govore da Osmanlije još 1456. god. vladaju
zemljom Hercegovom, Hercega Stjepana Kosače. Takva je
povelja Mehmeda II, begu Hercegovačkom (1456. god.), u kojoj
sandžak-begu hercegovackom i kadiji u Herceg Novom 1456
piše: Zabranjuje se izvoz u Dubrovnik svile, olova, voska i krmeza
- Cod. Rag. fol. 1/8.
Ovdje u povelji se jasno vidi ko gdje vlada, jer se govori o
carini, carisnkoj upravi, sudskim parnicama, raspravama
i dogovorima, ali i ko je sve nadležan za šta. Osmanlije su je
uspostavile već 1396. godine u Gluhavici i o tome obavjestile
susjedne zemlje, prvenstveno Dubrovnik. Dakle Gluhavica je
u posjedu Osmanlija koji imaju svog kadiju kao predstavnika
vlasti. Proces islamizacije počinje već u XIV stoljeću na teritoriji
današnjeg Sandžaka; nepuna dva vijeka nakon trenutka kada
na pravoslavlje prelazi dinastija Nemanjića, jer je poznato da
je Nemanja kršten u katoličku vjeru, a tek poslije u pravoslavnu,
dok se njegov sin Vukan nije nikada odrekao katoličanstva, i
ni do dan danas nije se ispitalo koje vjere su bili Nemanjini
roditelji? Jesu li oni bili sljedbenici Bosanske crkve, kao sestra
mu Ana (Vojača), i je li baš bogomilska ćelija u selu Paljevo
služila za skriveno obraćanje Bogu predstavnika Bosanske
bogomilske crkve kojeg je pozivala u pomoć, i kojeg je poštovala.
Organiyiranjem Gluhavice tadašnji kadija počinje eksploataciju
rude gvozđa na teritoriji na kojoj su Osmanlije znale da se tu
decenijama eksploatisala ruda, jos za vrijeme Rimskog carstva,
a dokazuje se da su to eksploatisali i starosjedioci-Iliri. Kao
što smo ranije rekli Gluhavica ili Demirdži Bazar (Željezni
Trg) i carinarnicu na Limu su jedne od prvih . Ovdje je veoma
važno istaći da Dubrovčani nijesu sačuvali to pismo. Zasto? A
nije li to jedini dokumenat što se nije sačuvao a koji je stigao u

56

www.BosnaHistorija.com
Bogomili Sandžaka
Dubrovnik od strane turskih kadija, paša i sultana? Međutim,
eto sačuvan je odgovor Dubrovčana, i da nije njega ne bi se
mogla potkrjepiti tvrdnja od kada su to Osmanlije uspostavile
vlast na ovim prostorima. U pomenutom pismu gluhavički
kadija obavještava Dubrovčane da su od tog trenutka obavezni
plaćati carinu njemu, ukoliko idu preko Demirdži Bazara. Sve
ovo se odigrava davne 1396. god, na osnovu čega se može
jasno zaključiti da Osmanlije odmah poslije Kosovske bitke
uspostavljaju svoju državnu vlast na ovim teritorijama. Prve
bilješke koje su sačuvane, iz kojih možemo vidjeti da na ovim
teritorijama ima i muslimana trgovaca je iz 1485. Godina,
koja se čuva u dubrovačkom arhivu, govori o islamiziranim
mještanima, a ne Osmanlijama. Bogumil Hrabak o tome piše u
svojim istraživanjima. Ovo pokazuje da je podatak E.Mušovića u
njegovoj knjizi Tutin i okolina, u kojoj govori da se tek 1559/60.
godine spominju dva muslimana, diskutabilan, jer Hrabak
dokazuje da su islamizirani meštani Gluhavice postojali mnogo
ranije, što Dubrovčani registruju 1485. godine. Ovdje je važno
istaći da su historičari koristili razne izvore, osmanlijske ili
druge zapise, kao što su dubrovački i ostali. Oni koji su koristili
deftere poreskih obveznika nisu uzimali u obzir da u njima
nisu popisina ona domaćinstva koja su prihvatila islam. Za to
iznosimo orginalan primjer T. Okića, koji postoji u osmanlijskim
spisima: da onaj koji prihvati ime da promjeni, bude oslobođen
poreza i plaća samo jedan dukat godišnje na svoju imovinu, tako
da Osmanlijama nije bilo potreban popis njihove imovine;
nema ih u defterima poreznika, zbog čega te ne možemo otkriti
koliko je tada domaćina bilo u islamskoj vjeri. Ovdje moramo
istaći da su neka sela registrovana kao vojnička naselja, tako da
i njih nema u popisima poreznika.
Selo Crniš je jedno od njih, jer su registrovana samo dva
domaćinstva kao obveznici poreza, dok se ostali seljani ne
spominju, a zabilježeno je kao vojničko naselje. I ne može se na
osnovu samo toga, što su u defterima popisana dva hrišćanska

57

www.BosnaHistorija.com
Sulejman Aličković
ili krstjanska domaćinstva donijeti zaključak da tu ne živi niko
drugi, a registruje se kao vojnučko naselje.66 Međutim, da li se
ovdje može zaključiti da se u tim selima nalazilo stanovništvo
koje je bilo odano sultanu u njegovim vojnim pohodima u
širenju carstva. Niko se nije bavio konkretnijim istraživanjima.
Da li u takvim naseljima koja nose u defterima naziv vojnuci
živjeo još neko osim samo obveznika poreza. Teorijski, a i
praktično, ne može se tvrditi da vojno naselje čine samo dva
domaćinstva. Pokušavajući da odgonetnemo ovu veoma važnu
skrivalicu, bar što se tiče sela Crniša, kako sada nosi ime,
dolazimo do sela Paljeva, koje graniči sa selom Crniš, i u kojem
se nalazi, kako je narod od davnina zove, Bogumilska ćelija.
Dugo vremena je ostalo neobjašnjeno zašto niko nije vodio
računa o njoj, osim njenih seljaka, i onih koji su dočuli da u će
onaj ko zaspi u njoj bude izliječen od bolesti koju boluje. Iako se
nalazi blizu manastira Sopoćani ona nije nikada proglašavana
kao hrišćanski hram. Od priznavanja Bosanskog kraljevstva
pa do njegovog konačnog pada 1463., imenom Bosna nazivaju
se Bosna i Hercegovina i Novopazarski Sandžak. Ta teritorija
čini cjelinu vjekovima, sve do Berlinskog kongresa. A što se
tiče samog naziva, riječ Bosna (Bosona, Bosonia) je ilirskog
porijekla. Rimljani su ilirski naziv prilagodili svom izgovoru pa
66
Vojnuci su osmanlijska vojna služba organozovana od balkanskih hrišćana.
Vojnuci su postojala u balkanskim državama i pre Osmanlija, sa kojom se
oni susreću nakon bitke na Marici. U Osmanlijskom carstvu vojnuke su činili
sitni plemići i slobodni stočari, a imali su slobodne baštine. Najmanja vojna
formacija bila je 1 „koplje“ koje je sastavljeno od vojnuka i 2 jamaka (najčešće
njegova rodbina) pri čemu su sva trojica bili obavezni da služe po oklopom.
Najniži starešina vojnika zvao se lagator i to je hrišćanima bio najviši mogući
čin. Vojnuci su se kao vojna formacija delili na vojnuke vojnike i vojnuke
džebelije. Nema pouzdanih podataka o njihovom broju. Značajna su kategorija
kršćanskog stanovništva, koje je zbog vojne obaveze imale određene olakšice.
Vršili su vojničku službu, a zauzvrat uživali slobodne baštine i bili oslobođeni
poreskih obaveza. Mogli su da prodaju svoje baštine, ali ih nisu mogli deliti.
Nakon 1530. godine vojnuci se iseljavaju iz krajeva gde su živeli i nestaju kao
vojna formacija.
58

www.BosnaHistorija.com
Bogomili Sandžaka
je nastao pojam Bosana (Bosona) koji je vremenom prilagođen
slovenskom izgovoru, pa je tako nastao današnji naziv Bosna.
Područje danasnje Hercegovine u srednjem vijeku nazivalo
se Hum, pa su ga njeno šire područje zvali Zahumlje. Naziv
Hercegovina je u upotrebi od dolaska Osmanlija iakoje termin
herceg postojao i ranije. Što se tiče samih stanovnika oni nose
ime od srednjeg vijeku pa do danasnjeg dana: Bošnjani, Bošnjaci
ili Bosanci.
Sa punim pravom i svim istorijskim dokazima možemo
tvrditi da Bosna i Novopazarski sandžak čine preko pet vijekova
jednu cjelinu, čijim teritorijama živi narod jedne kulture, jednog
jezika i jednog imena - Bošnjaci. U Bosni do dolaska Turaka, nije
bilo Srba, već su to bili Bošnjaci kao jedan narod od vremena
postojanja bosanske države.67
Ako se vratimo selima današnje tutinske opštine, veoma je
poznato da je taj prostor, na kome živi Bošnjacki narod, najmanje
istraživan od strane historičara i etnologa. Može se postaviti
pitanje: zbog čega je baš izbegavano istraživanje ove teritorije,
na kojoj sa očiglednim dokazima možemo tvrditi da ljudi žive
milenijum, ako ne i mnogo duže. Kako u selu Paljevo postoji
neosporno bogumilska ćelija, u Crnišu postoje prvi grobovi
bogomila, a nedaleko od tog groblja i stećci prastanovnika
sela. Tako, nedaleko od sela Vrujci, postoji najveće bogomilsko
groblje sa najviše očuvanih stećaka, a u sredini tog groblja
i danas se vidi temelj velikog stećka ispod koga, verovatno,
leži jedan od prvih djedova ili didova Bosanske crkve (vjera
jednakih među jednakima). Iako, jako ruinrani, vide se još uvjek
stećci koji su rađeni od kamena-sige, dok su drugi od dugačkog,
običnog kamena. Ovo je vjerovatno zavisilo od toga kakva su
vremena bila - ratna ili mirna, jer u mirnim vremenima se mogao
dovlačiti kamen siga sa strane sa udaljenosti - oko četrdesetak
kilometara. Tako da je mnogo zavisilo kakav će se kamen naći
na grobu od toga da li je ratno ili mirnodobsko stanje.
67
Voislav P. Nikčević, Krupni promašaji...
59

www.BosnaHistorija.com
Sulejman Aličković
Međutim, jedno je sasvim sigurno: da ispod tog kamena leži
humka sljedbenika Bosanske crkve ( bogomila jeretika). Skoro
devedeset posto sela na teritoriji Sandžaka ima svoja stara sela
i pored njih stara bogomilska groblja, koja mnogi historičari
Srbije nazivaju „grčkim grobljima“, ali obavezno sa uzrečicom:
tako priča narod.
Zaboravljajući da, isto tako, narod za ćeliju u selu Paljevo kod
Tutina kaže: bogomilska ćelija, vjerovatno samo iz razloga da se
ne spominje riječ Bošnjak, koja svjedoči postojanje sledbenika
Bosanske crkve na teritoriji Sandžaka.
U Osmanlijskom carstvu pravo na svoje ime mu nije
uskraćivano, ali će se kasnije dugo boriti da bi ga ponovo
vratio.
Dolaskom Osmanske carevine na teritoriju Rumelije i
Mizije (Donje i Gornje), dolazi i nova vjera koja se vrlo brzo
širi i koju mnogi prihvataju na teritoriji Srbije i Bosne, tako
da već u XV vjeku imamo mnogo mjesta u kojima preovlađuje
islamska vjera. Govoreći o tome ko i kako prihvata islam, E.
Mušović ističe: da oni koji prihvataju islam u gradu smatraju
se došljacima, to jest došli su sa sela, što pobija mnoge druge
historičare koji kažu: islam se većinom širi po gradovima, što
znači da islam jednako prihvataju i u gradu i na selu, bez ikakve
razlike. Osmanlije svojim dolaskom donose nešto novo na ovim
prostorima, ne samo vjeru već i kulturu, osnivaju nova naselja,
gradove, u kojima kao prvu građevine grade džamije, tako da i
osnivač Jeni Bazara i Sarajeva, Isa-beg, u Novom Pazaru gradi
džamiju koje danas nema. Jedna od prvih i najstarih je Lejlek
džamija, u kojoj je, po predanju, svojevremeno klanjao i sultan
Mehmed Fatih 1459. Godine.
Poslije Kosovske bitke Osmanlije daju velike povlastice
onima koji prihvate islam kao vjeru, tako da i jedan dio feudalaca
tadašnjih prihvataju islam, da bi sačuvali svoj položaj, kao i
privilegije koje su time dobili, tako da i sama kneginja Milica
daje svoju kćer Oliveru sultanu Bajazidu, da bi nastavila da

60

www.BosnaHistorija.com
Bogomili Sandžaka
bude vlast na teritoriji Srpske Despotovine. Ovdje i sam sultan
ima velike koristi od svojih vazala, piše Thomas Arnold. Kao
što su u novom carstvu feudalci tražili lakši život, tako su
i obični ljudi vidjeli da mogu u novoj državi prihvatanjem
islama imati mnogo lakši zivot, a u samoj vjeri naći duhovno
rasterećenje jer im ona nudi vjerovanje u jednog Boga, koji od
njih traži da se samo njemu mole bez drugih posrednika. Tu
vjeru, još od početka prihvataju i bogomili Sandžaka tako da je
islamizacija nije process već nešto što se događalo spontano i
bez prisile, kao modus vivendi koji je tekao slobodnim viđenjem
objektivnog historijskog trenutka i historijksih okolnosti.
Njegova nenametljiva i potpuno prirodna ujednačenost se
odnosi i na teritoriju novostvorene Srbije, teritoriju Bosne, to
jest neko se lakše odlučuje na to, a neko se teže odlučuje na
novu religiju.
Ne bih se osvrtao na kompletnu teritoriju Srbije, ali ne mogu
a da ne spomenem bar one gradove u kojima u to vrijeme već
živi muslimansko stanovništvo. Na mnogim mjestima niču nova
naselja koja polako prerastaju u gradove u kojima se nesmetano
odvija trgovina i zanastvo. Polako postaju središta spahija i
spahiluka, u čijoj se okolini nalaze veoma važni administrativni
i strateški centri i vojni garnizoni,. Obično se čaršija nalazila
u sredini grada a okolo mahale iz kojih su nastajale kasabe i
šeheri. Postojale su i varoš mahale u kojima su većinom živjeli
hrišćani i Jevreji, bez kojih se nije mogla zamisliti trgovina.
Zidane su džamije, mesdžidi, tekije, bezistani, imareti, hanovi,
karavan saraji u kasabama i seherima živjelo je stanovništvo
islamske vjere.
Poznato je da je Niš pao u ruke sultana tri godine prije
Kosovske bitke. Kako bilježe historijki izvori postao je jedno od
veoma važnih vojnih utvrđenja Osmanlija. Tako da 1498.godine
u gradu živi 169 muslimsnskih i 95 hrišćanskih porodica.
Prema pisanju Bicke-a, niška varoš je naseljena Turcima, a po
Rimovu u gradu ima šest do sedam džamija. Postavlja se pitanje

61

www.BosnaHistorija.com
Sulejman Aličković
da li je ovaj putopisac znao da izbroji ili je to pisao samo onako
reda radi. Kruševac je grad koji Turci nazivaju Aladža Hisar –
(Šarena tvrđava ili Šarengrad) i jedno je od sjedista Sandžaka
od 1455. god. Leskovac kojem pripada i nahija Dubočica, je
oblast koja priznaje osmanlijsku vlast kad i Kruševac, a kako
defteri kažu 1584. god. u toj oblasti živi 83 posto muslimanske
populacije. Pirot (Šarkej) koji u izvorima nosi ime Šarkej, koji
je tada selo, jos od 1444. godine ima džamiju. Za vreme sultana
Mehmeda ima i sto pedeset spahija, pa se vidi da se ista oblast
u kratkom roku veoma razvila, najverovatnije zahvaljujući
Osmanlijama koji na početku svoje vladavine dovode narod na
nenaseljenu zemlju. Smederevo pada pod potpunu kontrolu
osmanlija 1459. godine i postaje jedno od većih vojnih naselja
sve do pada Beograda 1521. Godine. Vremenom Beograd
prerasta u pašaluk u kojem već u šesnestom vijeku većinsko
stanovnistvo Beograda čine muslimani. Sve do 1521. god.
većinsko stanovništvo su stanovnici Ugarskog carstva koje
vlada Beogradom. Dolaskom Osmanlija, Beograd se širi i postaje
jedan od velikih muslimanskih gradova na Balkanu. Dolaskom
Osmanlija oni donose i svoju arhikteturu tako da za jednu
od džamija koja je izgrađena u Beogradu pod imenom Batal
džamija austrijanac F. Kanic, koji je osvjedočeni prijatelj Srba,
piše da je to jedna od najljepših turskih građevina u Srpskom
vilajetu i umjesto da se pretvori u Srpski nacionalni muzej,
temelji su joj zatrti, i sam Feliks Kanic žali što su Srbi u svom
osvetničkom žaru sravnali sa zemljom mnoge lijepe grđevine,
samo zato sto su ih podsećale na turska vremena, ali neko je
stajao iza svega toga, vremena to pokazuju i dokazuju.68
Prema srpsko-turskom dogovoru iz 1865. god bilo je
dogovoreno da se ne ruše džamije i šedrvani koji su bili rasuti po
Beogradu i na kojima su stajali osmanlijski natpisi, sa tačnom
naznakom ko ih je podigao. Ali na žalost toga u Beogradu već
odavno nema, iako pojedini putopisci bilježe postojanje oko
68
Feliks Kanic, SRBIJA zemlja i stanovništvo, Beograd 1187 (I-II)
62

www.BosnaHistorija.com
Bogomili Sandžaka
30-tak džamija. Da li sve što je tursko treba da nestane, da li to
razum vlada?
I tako godinama, desetljećima. Da li su to Turci osiromašili
kulturnu baštinu Srbije, pitao se čak i Kanic. Tadašnji drugi
grad po veličini - Užice 1516. god. ima već 178 domaćinstava
muslimanskih i 150 hrišćanskih. Dolaskom Osmanlija Užice
doživljava procvat u proizvodnji voća. Kanic Feliks kaže u
svojim rukopisima: Žalim što je proterivanjem muslimana
starosedioca ovih prostora došlo do uništavanja muslimanskih
voćnjaka, basti i brižljivo negovanih cvjetnih bašti u svojim
uništeno avlijama, u čemu su prednjačili zimski jorgovani plavi
sa divnim ružama i kadifama, uništeno je sve što je podsećalo na
orijentalno bogatstvo, rezbarene tavanice, umjetnički izrađeni
šedrvani u bjelom mermeru i sve se to činilo u ime Srpstva.
Svojim dolasko u Jagodinu koja je tada bila selo, Turci prave
građevinu koja je jedna od ljepših, čija fasada svojim ukrasima
i dekoracijom nadmašuje fasadu Batal džamije.
Pitamo se: da li bi danas bilo najljepših građevina u Kordobi
u Španiji, kojima su samo promjenjena namjena, a mjesto
mjeseca na vrh stavljen krst, da je kojim slučajem ta građevina
bila na Balkanu?
Spominjući samo jedan mali dio kulture koja je stigla sa
Istoka, a kojoj su se divili i Evropljani koji su tu prolazili i
vidjeli samo to sa strane ne ulazeći u njenu suštinu i ljepotu
unutrašnjosti, nijesu mogli ipak da odole toj kulturi i životu
muslimanskog naroda, tako da Kanic u jednom trenutku kaže:
ljubazan kao i većina Osmanlija. Rekao je on to za Sokolskog
mudira Sulejman-efendiju.
Ovo je samo jedan mali osvrt na razvoj i drugih gradova koje
osvajaju Osmanlije, tako da mnoga sela dolaskom njih postaju
vrlo brzo gradska naselja: Čačak, Valjevo, Šabac... Međutim,
prodorom Osmanlija vrlo brzo dolazi do širenja islama i na
teritoriju Sandžaka, tako da već u šesnestom vjeku Novi Pazar
ima dvadeset džamija, dok Pavle Konstantini navodi da je

63

www.BosnaHistorija.com
Sulejman Aličković
vidio šest hiljada turskih i samo sto hrišćanskih kuća i to 1580.
Godine.
Sve ovo govori da je islam u Sandžaku postepeno bio
prihvaćen kao vjera. Iako se vrlo teško danas dolazi do podataka
da bi bošnjaci Sandžaka mogli istrazivati i izučavati svoju
istoriju i postojanje na ovim teritorijama svih ovih stoljeća, ipak
se moraju zabaviti i svojim svojim bogomilskim korijenima, da
bi na taj način mogli dalje u budućnost.
Jer, ne može ih neko zatirati, nametati svoje i prikrivati.
Sandžak u Osmanliskom carstvu doživljava procvat u kulturi,
arhitekturi, multikulturi jezika, pismu, trgovini, zanatstvu pa
i rudarstvu. Na svakom nenaseljenom prostoru Osmanlije
dovode novo stanovništvo tako da se, pored starosjedioca,
naseljavaju i pojedine porodoce iz drugih dijelova Osmanliskog
carstva.
Što se tiče Sandžaka tu su doseljene mnoge porodice
Klimenta, Hota, Gega i Šalja. Postavlja se pitanje dolaska
plemena Klimenta? Da li je to prije 1700. Godine, ili je to pleme
na prostore Sandžaka bilo naseljeno i ranije. Mnogi srpski
historičari se trude da bi dokazali da je Pešterska visoravan
bila pusta, bez života. Ni jedan ne prihvata mogućnost da je tu
život tekao mnogo prije nego bilo gdje na teritoriji Srbije, i da
u kontuitetu teče i danas. Samo sa razlikama u jednom: u vjeri
koju je ko prihvatio: hrišćansku ili kršćansku ili islamsku.
Veoma je poznato i važno naglasiti da su žitelji sela Crniš
polahko silazili ka rijeci Ibar, tako da su vremenom formirali
još četiri sela kao što su: Preslo, Izrok, Župa, Žuče, a neki otišli
na teritoriju sela Lukare. A ima porodica koje su u Ribariću. Sve
ovo nije se moglo desiti tako brzo. Isto kao što se dešava da se
iz velikog sela Draga, polahko, porodice sele ka prostoru sela:
Kelepolje, Mojstir, Karadže, Špiljani.
Uzimajući u obzir da je bar osamsto porodica sa ovih
prostora odselilo za Tursku i Vojvodinu, jer ovo navodimo,
samo, za bošnjačku popoulaciju, kojoj se stalno nameće da je

64

www.BosnaHistorija.com
Bogomili Sandžaka
ovamo došla od nekud, što je, naravno, besmislica. Bošnjaci su
autohtoni etnički elemenat, prisutan tu vjekovima. O tome nam
svjedoče sandžački bogomislki stećci - nišani nasih predaka, koji
se prostiru, takozvanom zelenom transverzalom, a mi kažemo:
putem kojim je nastajala Bosanska crkva. Jer babune, bogumile,
katare, jeretike, baš tim putem zatirahu, i njihovo prozvaše
svojim. Uzimali im sve samo da bi im tragove zatirali, i negirali
njihovo vjekovno postojanje na ovim prostorima. Nikada se
niko ne odluči da pravu istinu saopšti: da na ovim prostorima
još uvjek živi narod čiji su preci ilirskog porijekla.

ĆELIJA, PALJEVO

65

www.BosnaHistorija.com
www.BosnaHistorija.com
DRUGI DIO

PRILOZI

www.BosnaHistorija.com
POVELJA BANA MATEJA NINOSLAVA DUBROVČANIMA IZ 1240. GODINE

www.BosnaHistorija.com
POVELJA BANA NINOSLAVA
(1232-1235)

Na osnovu prijepisa jednog manjeg dijela posebnog dodatka


Povelji bosanskoga bana Ninoslava od tačno neutvrđenog
datuma nastanka (pretpostavlja se da je nastala između 1232
i 1235 godine, jer se u njoj spominje Dubrovački Knez Zan
Dandulo, koji je vladao do aprila 1235 godine):
“Az rab Bozji Matej, a odmjelom Ninoslav, Ban Bos’nski
Veliki, kle se Knezu Dubrov’ckomu Zan Dandolu i vsej opcine
Dubrov’ckoj. Takom s’m se kletv’ju klel, kakom se je Ban Kulin
klel: Da hode Vlasi svobodno, ih dobit’k, tako kako su u Bana
Kulina hodili, bez vse habe i zledi. A ja kuđe oblada, tuđe si hodite
prostrano i zdravo, a ja prijati kakore sam sebje, i nauk dati od
vse zledi. A se pisah, imenom Desoje, gramatig Bana Ninoslava,
velijega Bos’nskoga, tako vjerno kakore u prvih. A se jeste: ako
vjeruje Srbljin Vlaha, da se pri pred Knezem; ako vjeruje Vlah
Srbljina, da se pri pred Banom, a inomu Vlahu da ne bude izma.
Bozere ti daj zdravije.”
Srpski historičari su pokušavali da ustvrde, kako u toj
“povelji” Bosanski Ban Ninoslav narod u Bosni zove Srbljima,a
Dubrovčane Vlasima, što je odavno dokazano kao potpuno
neistinito. Ova “povelja” je vrlo malih dimenzija, a u njoj pisar,
inače iz Srbije, koji se zvao Desoje i bio zaposlen od Dubrovnika
navodi da je prije ove bila napisana glavna (prva) povelja, kada
kaze “A se pisah, imenom Desoje, gramatig Bana Ninoslava,
velijega Bos’nskoga, tako vjerno kakore u prvih.”
Ovo je bio, dakle, samo poseban dodatak povelji i napisan

69

www.BosnaHistorija.com
Sulejman Aličković
dosta nemarno kada se usporedi sa originalnim poveljama,
očigledno, pošto je napisan poslije dovršetka povelje, da se
radilo o nečemu što je sporedno u odnosu na dvije ugovarajuće
strane u povelji: Bošnjake i Dubrovčane. Nazivi “Srbljin i Vlah”
se spominju pri još dvije povelje Bana Ninoslava (iz 1240 i 1249
godine), a ne spominju se ni prije ni poslije, jer svi Bosanski
Banovi i Kraljevi narod u Bosni, kada mu se eksplicitno
obracaju zovu ga Bošnjacima (starinskim nazivom za Bošnjake
“Bošnjani”) i nikako drugačije, kao što i narod u Bosni sam sebe
zove Bošnjacima, na nadgrobnim spomenicima, u vjerskim
bogumilskim knjigama, darovnicama i sl.
Također, tvrdnje da se naziv “Vlasi” odnosi na Dubrovčane
ne stoji, jer se nigđe i nikada tako oni sami nazivaju, niti ih iko
ikada tako naziva, čak postoje i adekvatni izvori iz Srbije koji
prave jasnu razliku između Dubrovčana, Srblja i Vlaha, kao npr.
u jednom dijelu povelje Stefana Dušana Silnog, a koja datira od
26. oktobra 1345 godine: “...da ne uzima Dabiziv’ Dubrov’canom
ni carine; da nikoega dohodka ni tr’govcu Dubrov’c’komu,
ni Vlahu, ni sr’binu, da nikomu; i kto gred u Dubrovnik i (i)z
Dubrov’nika i vsaci vlasteli koi te stajati po Dabizive, da ne uzme
carine do veka veku...”
Ovdje, dakle, sami Srbi prave jasnu razliku između
Dubrovčana, Srba i Vlaha (“ni tr’govcu Dubrov’c’komu, ni
Vlahu, ni Sr’binu), te je tvrdnja da su Dubrovčani bili nazivani
“Vlasima” oborena i to upravo iz jednog srpskog izvora!!! A, ako
Dubrovčani nisu Vlasi, onda ih ni Ban Ninoslav ne može tako
zvati, pa time pada u vodu i tvrdnja da Ban Ninoslav Bošnjake
naziva “Srbljima”, jer u toj povelji jedno isključuje drugo!!
U isto vrijeme kada je nastala povelja Stefana Dušana i u kojoj
on jasno razlikuje “Srbe, Vlahe i Dubrovčane”, kao tri različite
vrste ljudi, Ban Stjepan II Kotromanić je Ban u Bosni koji u
svojim poveljama narod u Bosni zove isključivo Bošnjacima, a
Dubrovčane Dubrovčanima, nikakvog spomena ni o Srbljima ni
o Vlasima.

70

www.BosnaHistorija.com
Bogomili Sandžaka
Ali, sam Ban Ninoslav daje konačan odgovor po ovome pitanju
i to pri poveljama Dubrovčanima iz 1240. i 1249. godine, gđe se
spominju tri vrste ljudi, a to su Mi -narod u Bosni -naši ljudie,
Vi – Dubrovčani i Oni - Srblji i Vlasi. Stranke u ugovoru povelje
su “Mi” i “Vi”, odnosno Bošnjaci i Dubrovčani, a “Oni” - Srblji i
Vlasi su samo sporedni dio ugovora, a sve ove tri grupe ljudi
su različite između sebe, što se jasno vidi iz glavnih dijelova
tih povelja, gđe Ban Ninoslav, obracajuci se Dubrovcanima
zadržava sebi pravo suđenja Bošnjacima (“nasi ljudie”), u
slučaju da bi ih tužili Dubrovčani i zabranjuje “izmu”, odnosno
vansudsku odmazdu u krivicama (“i ne izma”). U posebnim, pak,
dodacima tim poveljama, govori se o “Srbljima i Vlasima”, kao o
posebnoj grupi ljudi različitoj od stranaka u ugo-voru, odnosno
od Bošnjaka i Dubrovčana. Kada bi “Srblji i Vlasi” bili istovjetni
sa Bošnjacima i Dubrovčanima, onda ovaj dodatak poveljama
ne bi imao nikakvog smisla, jer je već u glavnom dijelu povelje
Ban Ninoslav zadrzao sebi pravo suđenja Bošnjacima, koje bi
tužili Dubrovčani, i ne bi imalo nikakvog smisla ponavljati to
ponovo!
Na osnovu svih raspoloživih autentičnih historijskih
izvora, jasno se vidi da Srbi nijesu domaći ljudi ni u Bosni
ni u Dubrovniku, nego stranci iz Srbije koje su Dubrovčani
upotrebljavali najviše za prijenos teške trgovačke robe, a u
Zahumlju ih je domaća gospoda upotrebljavala kao najamnike
za čuvanje stoke, pa im je i putem međudržavnih ugovora
između Bosne i Dubrovnika bio zasebno regulisan status pred
zakonom. Tokom vremena su potpuno nestali kao pravni
subjekt u Srednjovjekovnoj Državi Bosni, o čemu nam svjedoče
i sve kasnije povelje Bosanskih vladara, koje se inače broje u
stotinama!

71

www.BosnaHistorija.com
POTOMAK STARIH ILIRA SA TERITORIJE SANDŽAKA

www.BosnaHistorija.com
POVELJA STJEPANA II KOTROMANIĆA
iz 1333. godine

15. februara 1333. godine napisana je povelja Dubrovčanima


od strane Bana Stjepana II Kotromanića. Sva četiri originala su
izgubljena, a sačuvan je jedino prijepis koji je napravio pisar iz
Srbije zaposlen u Dubrovniku. U tome Dubrovačkom prijepisu
teksta povelje Bana Stjepana II Kotromanića se može pročitati
i sljedece:
“Zato stavlju ja gospodin Ban Stefan svoju zlatu pečat, da je
vjerovano, svaki da znajet i vidi istinu...”,
A odmah potom slijede sljedeće tri rečenice:
“...A tomuj su četiri povelje jednako, dvije latinšći, i dvi srpšći -
a sve su pečaćene zlatijemi pecati. Dvije sta povelje u gospodina
Bana Stefana, a dvije povelje u Dubrovnici. A to je pisano pod
gradom, pod Srebržnikom”*
Ovim citatom iz Dubrovačkog prijepisa Banove povelje
srpski historičari su pokušavali pokazati da Bosanski Ban
Stjepan II Kotromanić svoj jezik naziva “srpskim”(?), što
je, naravno, apsolutno neutemeljen argument! Prvo, ovđe
govorimo o nazivima pisama, a ne jezika, jer se u prijepisu
povelje kaže “na latinšći” i “ na srpšći”, a ne kaže se “latinski”
i “srpski” (naziv “ćirilica” se udomaćio tek u 16. stoljeću, zato
pisar iz Srbije ćirilično pismo naziva “srpskim”, kao što to mnogi
i dan danas rade u Srbiji. Tu treba napomenuti da ćirilica nije
srpsko pismo, nego Bugarsko pismo. Ćirilicu nisu izmislili
Srbi nego Bugari. Kada je ćirilica potekla iz Bugarske razvile
su se njene brojne verzije, pa su tako nastali srpska varijanta

73

www.BosnaHistorija.com
Sulejman Aličković
ćirilice, zatim Ruska ćirilica, Bosanska ćirilica (itd.), koja se
razvila u više različitih tipova). Također, Bosanski jezik se kao
različit jezik od Bugarskog, Slovenskog, srpskog, hrvatskog i
českog jezika spominje tokom Srednjovjekovne Bosne, krajem
14. stoljeca u đelu “Skazanie iziavljeno o pismenah”, koje je
napisao Bizantijski putopisac, Konstantin Filozof. Drugo, ovaj
prijepis povelje nije pisao Ban Stjepan II Kotromanić nego pisar
iz Srbije. Naime, od 1174. godine, kada je srpski Veliki Župan
Stevan Nemanja zauzeo Zahumlje, Travuniju i Duklju, pisari u
Dubrovačkoj Republici su bili Srbi. Dubrčvcani bi upotrebljavali
ove pisare i ponekad kada bi trebalo napisati i neku povelju
za Bosanske vladare ili kada je trebalo izvršiti prijepis
originala, za potrebe Dubrovačkog arhiva. Također, ovi pisari
iz Srbije su bili zapošljavani i na dvorovima Bosanskih vladara,
prvenstveno zbog stalne prepiske Bosne sa Dubrovnikom.
Dakle kroz tu vezu sa Dubrovnikom i potrebe Bosanskih
vladara za korespodencijom sa Dubrovčanima, ovi pisari bivaju
zapošljavani i u Bosni, i nije nikakvo čudo da se je moglo desiti
da pismo ili čak i jezik kojim pišu nazovu “srpskim”. Ali samo
oni, pisari iz Srbije, ali nikako Bosanski Ban niti domicilni
Bosanski pisari, što je i više nego i jasno iz stotina Bosanskih
pove-lja koje su sačuvane u originalu. Naziv za pismo “ćirilica”,
kao sto je već rečeno, se udomaćio tek od 16. vijeka, pa zato
pisari iz Srbije ćirilicu kao pismo uopšte nazivaju “srpskim”,
onako kako ga i sami zovu, a ne Ban Stjepan II Kotromanić, čak
Banovo ime u ovom prijepisu povelje pišu kao “Stefan”, iako je
njegovo ime originalno bilo “Stjepan” i kao takvo se i pojavljuje
u svim originalima Bosanskih povelja koji su sačuvani, a u
usporedbi originali ili prijepis, uvijek je mjerodavniji original,
tako da se već ovdje može vrlo jasno vidjeti da Dubrovački pisar
pri prijepisu pravi značajne jezičke izmjene, više puta navodeći
ime Bana Stjepana kao “Stefan”.
Na kraju svake povelje svaki pisar bi dodao nekoliko
administrativnih podataka, koji bi se obično sastojali u tome

74

www.BosnaHistorija.com
Bogomili Sandžaka
da se kaže kada je povelja napisana, ime pisara, opis načina
pečaćenja, eventualno kojim pismom je pisana, jezikom itd.
Naravno da pisar iz Srbije piše “srpskim pismom”, što i sam
navodi, ali reći da to u stvari kaže Ban Stjepan II Kotromanić
jednostavno ne stoji, iz prostog razloga što se tu opisuje jedan
administrativni postupak, što je karakteristično kao radnja
za pisara, a ne za Bana, te je pripisivati te rijeci Banu potpuno
besmisleno, jer je on nije ni pisao, niti “na latinšći”, niti “na
srpšći” nego je pisanje bio posao pisara, a za sve pisare iz Srbije,
koji su bili zapošljavani u Dubrovniku, je naučno dokazano
da su uvijek pisali “srpskim načinom” i svoje pismo nazivali
“srpskim”. Pisari, a ne Ban. Nemoguće je pripisati Banu da on
na kraju povelje preuzima posao pisara i da na samom kraju
povelje navodi u detalje tehničke podatke oko izrade povelje?
To je bio nedvojbeno posao pisara, a nikako Bana. Sporna
rečenica: A tomuj su četiri povelje jednako, dvije latinšći, i dvi
srpšći - a sve su pečaćene zlatijemi pečati, je napisana na kraju
(prijepisa) povelje, gdje pisari po pravilu navode tehničke
detalje vezane za pisanje povelje, a sa tim Ban ne moze imati
nikakve veze, to može biti samo posao pisara. Ključno je
pitanje dakle, da li je autor te rečenice Ban ili pisar? Da bi se
odgovorilo na to pitanje, prvo je potrebno sagledati konkretan
tekst Dubrovačkog prijepisa Banove povelje, a on glasi:
Priziraje blagovoljenje sviditelj‘ i mnogo porabotanje o baštine
i vlastela i ljuđe Dubrovačci i našijem praroditeljem i nama vele
mnogo, i hote odsele porabotati sa Božjem hotijenjem... Zato mi,
gospodin Ban Stefan, i moji sinove i unucje i dokoli sime moje bude,
do vijeka vjekoma, dasmo i darovasmo u baštinu i u plemenito
ljudem Dubrovačkijem, a našijem drazijem prijateljem: Vaš Rat
i Ston i Prevlaku, i otoke koji su okolo Rata, i sa svijem što se
nahodi unutra... i gore i polja, dubrave, lijes, trave, vode, sela, i
vse što je od Prevlake do Lojišta; i sudcbo i globe i krvi u miru,
da budu njih‘ volju, da imaju i drže i da čine vsu svoju volju i
hotijenje kako od svoje baštine - do vijeka vjekoma...

75

www.BosnaHistorija.com
Sulejman Aličković
I da su voljni zidati zadi i tornje - gdi im je hotijenje. I prekopati
Prevlaku od mora do mora i napravljati - na svoju volju i hotijenje.
I jošte se obetuje gospodin Ban Stefan, sebe i svoje sjeme: Ako
se sluci nekoje vrijeme, ili gospodin ili vlastelin ili graždanin ili
ljuđe, koji bi pakostili Ratu ili Prevlaci - da pomože koliko može
naša jakost. A zato mi općina, i ljuđe grada Dubrovnika, vse dobro
općeno gospodinu Banu Stefanu, i njegovem sinovem i simenu
njegovu do vijeka od muške glave i do zgorenja svijeta, dajemo
za Prevlaku i za Ston petčat perpera - do zgorenja svijeta...
I jošte se obetuje opcina Dubrovačka: Ako u nekoje vrijeme
pride gospodin Ban Stefan u Dubrovnik, ili njegovi sinovi ili
njegovo sjeme muške glave, da mu damo polače zidane prebivati
dokole im je stati, bez nijednog najma - do zgorenja svijeta...
I jošte se obetuje općina Dubrovaćka: Da ne primamo, u
Prevlaku i u Ston i u Rat i u onzi otoke ke smo uzeli od gospodina
Bana Stefana, njegova vlastelina ki bude njemu nevjeran i
njegovem sinovem i njegovu sjemenovi - do zgorenja svijeta... A
ja, gospodin Ban Stefan, zaklinju se... za mene i za mojeh sinova
i za moje sjeme, po muškom koljenu do zgorenja svijeta - sve to
tvrdo imati i držati i ne potvoriti - do zgorenja svijeta...
Zato, stavlju ja, gospodin Ban Stefan, svoju zlatu pecat, da je
vjerovano - svaki da znajet istinu.
A tomuj su četiri povelje jednako: dvije latinšći i dvi srpšći - a
sve su pečaćene zlatijemi pečati. Dvije sta povelje u gospodina
Bana Stefana, a dvije povelje u Dubrovnici. A to je pisano pod
gradom, pod Srebr‘nikom. *
Kao što se i vidi iz navedenog teksta Dubrovačkog prijepisa
Banove povelje, tri zadnje receniče se odnose isključivo na
tehničke detalje vezane za originalne povelje, doslovno: opisuje
se način pečaćenja u sve četiri originalne povelje, navodi
se kojim su pismom pisane, gđe se nalaze originali i gđe su
originali pisani. Te tri zadnje rečenice u Dubrovačkom prijepisu
Banove povelje glase: „A tomuj su četiri povelje jednako: dvije
latinšći i dvi srpšći - a sve su pečačćene zlatijemi pečati. Dvije sta

76

www.BosnaHistorija.com
Bogomili Sandžaka
povelje u gospodina Bana Stefana, a dvije povelje u Dubrovnici. A
to je pisano pod gradom, pod Srebr’nikom.“ Predzadnja rečenica
govori nedvojbeno u prilog tome da je autor te rečenice pisar
a ne Ban, u toj rečenici Ban definitivno nije govornik, nego ga
opisuje neko drugi, a ta predzadnja rečenica u tekstu prijepisa
glasi: Dvije sta povelje u gospodina Bana Stefana, a dvije povelje
u Dubrovnici. Autor te rečenice nikako ne može biti Ban, a jedini
drugi koji to može biti je pisar, i to pisar iz Dubrovnika, jer da
je Ban u toj rečenici govornik ne bi sebi referirao u trećem licu
jednine, sebi se referira jedino u prvom licu! Autor te rečenice
može biti jedino Dubrovački pisar, jer se u njoj kaže da se
povelje već nalaze kod Bana i u Dubrovniku. Autor te rečenice,
pak, ne može biti pisar originalnih povelja, zbog jednostavne
hronologije događaja, jer su povelje tek trebale da stignu u
Dubrovnik, pošto ih on napiše. Pisar orginalnih povelja, dakle,
to nije mogao navesti, jer su povelje stigle u Dubrovnik tek
nakon što ih je on napisao! Jedini koji je u situaciji da kaže
da su povelje već u Dubrovniku jeste Dubrovački pisar koji ih
prepisuje upravo u Dubrovniku.
Zadnja rečenica Dubrovačkog prijepisa Banove povelje je
također vrlo indikativna, a kaže: „A to je pisano pod gradom,
pod Srebr’nikom“, jer da je Dubrovački pisar tu prepisivao
doslovno original povelje, onda bi trebalo stajati :“A, OVO je
pisano pod gradom, pod Srebr‘nikom“.... i to bi se onda moglo
pripisati pisaru originalnih povelja, ali pošto piše u prijepisu „to
je pisano“, a ne „ovo je pisano“, to otkriva ponovo Dubrovačkog
pisara kao nekoga ko je ili izmijenio rečenicu pisara originalne
povelje ili ju je jednostavno dodao sam. Znači, Dubrovački
pisar tu samo opisuje originale i dodaje to kao sporednu
referencu svome prijepisu, na svoj vlastiti način, pošto se tu
radi isključivo o tehničkim detaljima vezanih za originalne
povelje, te treba jasno razdvojiti te dvije stvari i uočiti da dvije
osobe sriču kompletan tekst, prvo tu su Banove rijeci, a onda
vezano samo za tehničke detalje povelje tu su i pisarove riječi,

77

www.BosnaHistorija.com
Sulejman Aličković
i to riječi pisara iz Dubrovnika! Međutim, ključno pitanje na
koje treba odgovoriti jeste: gđe prestaje Ban biti govornik,
ondnosno gđe pisar počinje biti govornik u ovome prijepisu?
Da bi se to sagledalo potrebno je razmotriti četiri posljednje
rečenice spornog Dubrovačkog prijepisa Banove povelje, a one
glase:
„Zato stavlju ja gospodin Ban Stefan svoju zlatu pečat, da je
vjerovano, svaki da znajet i vidi istinu. A tomuj su četiri povelje
jednako, dvije latinšći, i dvi srpšći - a sve su pečaćene zlatijemi
pecati. Dvije sta povelje u gospodina Bana Stefana, a dvije povelje
u Dubrovnici. A to je pisano pod gradom, pod Srebr‘nikom.
Jednostavnom analizom ovih rečenica, dakle samim
njihovim čitanjem, vidi se da se tri posljednje rečenice odnose
isključivo na tehničke detalje vezane uz pisanje, pečaćenje,
lokaciju i mjesto na-stanka povelja dok je u rečenici, koja je
četvrta od kraja prijepisa pisana sa Banom kao subjektom,
u prvom licu jednine, dakle Banom kao go-vornikom, gđe on
svečano kaze: „Zato stavlju ja gospodin Ban Stefan svoju zlatu
pečat, da je vjerovano, svaki da znajet i vidi istinu. Prvo što je
karakteristično za tu rečenicu jeste da je sigurno Ban govornik,
te je definitivno možemo pripisati Banu (izuzumajući jezičku
pisarevu intervenciju Stjepan>Stefan). Ali, poslije te rečenice
slijede tri rečenice koje govore samo o tehnickim detaljima o
poveljama i tu Ban nema šta da radi, one se odnose na posao
pisara, a Ban nije pisar. Te tri rečenice koje nisu Banove, ali
koje slijede odmah iza njegove zadnje rečenice glase: A tomuj
su četiri povelje jednako: dvije latinšći i dvi srpšći - a sve su
pečaćene zlatijemi pečati. Dvije sta povelje u gospodina Bana
Stefana, a dvije povelje u Dubrovnici. A to je pisano pod gradom,
pod Srebr’nikom. Ove tri rečenice, koje slijede poslije zadnje
Banove rečenice jedino se mogu pripisati pisaru, jer se u njima
govori isključivo o tehničkim detaljima vezanim za povelju, a
Ban sa time nema ništa, jer nije pisar i potpuno bi nelogično
bilo da Ban opisuje tehničke detalje vezane za povelje: način

78

www.BosnaHistorija.com
Bogomili Sandžaka
na koji su povelje pisane, da objašnjava gđe se povelje nalaze,
gđe su napisane, kojim pismom itd., to je klasični posao jednog
pisara!!! Dakle, sasvim je očigledno, da je zadnja rečenica u
kojoj je Ban govornik četvrta rečenica od kraja prijepisa Banove
povelje, a autor zadnje tri rečenice je mogao biti samo pisar i
apsolutno niko drugi. Odnosno, Ban završava biti govornik sa
rečenicom: Zato stavlju ja gospodin Ban Stefan svoju zlatu pečat,
da je vjerovano, svaki da znajet i vidi istinu, a poslije toga, kroz tri
posljednje rečenice pisar postaje govornik i to ostaje do kraja
Dubrovačkog prijepisa Banove povelje, a te pisareve vlastite
recenice glase: „A tomuj su četiri povelje jednako, dvije latinšći,
i dvi srpšći - a sve su pečaćene zlatijemi pečati. Dvije sta povelje
u gospodina Bana Stefana, a dvije povelje u Dubrovnici. A to je
pisano pod gradom, pod Srebr’nikom“. Iz ovoga slijedi da Ban
nije uopšte ništa u povelji rekao o spornim nazivima pisama
„na latinšći i na srpšći“, nego su to rijeci Dubrovačkog pisara!! U
svojoj knjizi Antologija Starih Bosanskih Tekstova (Alef, 1997),
Mehmedalija Mak Dizdar konstatuje da se termini „na latinšći“
i „na srpšći“ odnose na pisma, a ne jezik, odnosno na „latinicu
i ćirilicu“ (mada je to na kraju krajeva, kao što je već rečeno,
potpuno nevažno, jer te termine ne navodi Ban, nego pisar iz
Srbije). U nastavku, M. Dizdar kaže i sljedeće: „...Na žalost, ni
jedan od ovih ori-ginala nije sačuvan do danas, pa ni njihovi
zlatni pečati. Vjerovatno je Dubrovački pisar izmijenio znatno
i jezik povelje, što u izvjesnoj mjeri umanjuje njenu vrijednost u
tom pogledu.“

79

www.BosnaHistorija.com
AHDNAMA SULTANA MEHMEDA II EL-FATIHA
IZ 1463.GODINE

www.BosnaHistorija.com
AHDNAMA SULTANA MEHMEDA FATIHA

U skladu sa ustanovama islamskog ratnog prava i propisa


šerijata, od davnina je postojao običaj da muslimanski
zapovjednik ili sam vladar, kad jedno mjesto bez jačeg otpora i
velikih žrtava zauzme, građanima kršćanske i jevrejske zajednice,
a naročito posadama tvrđava i braniocima koji se predaju na
vjeru, izda pismenu povelju zvanu emannama, muaheda ili
ahdnama. Tako je drugi halifa Omer ibn el-Hattab, r.a., prilikom
zauzimanja Jerusalima 15/637. godine, predstavnicima
kršcanske vjere izdao emannamu u kojoj im je garantovao
sigurnost života, imetka, crkve i slobode vjeroispovjesti, pod
uslovom da daju džizju i ne skrivaju neprijatelja “Haza ma
a‘ta ‚Abdullah ‚Umer, emiru-l-mu‘minine ehle Ilja mine-l-emani,
a‘tahum emanen li enfusihim ve emvalihim ve li kena‘isihim ve
sulbanihim ve sekimiha ve beri‘iha ve sa‘iri milletiha...” (Vidi:
Mahmud Šerif, el-Vesa‘iku ed-duvelijjetu... II, Kairo, 2003).
Prilikom zauzimanja Carigrada (01. 06. 1453.), sultan
Mehmed II Fatih izdao je sličnu povelju (ahdnamu) carigradskom
patrijarhu i stanovnicima kvarta Galate u Carigradu. Njome je
sultan patrijarhu garantovao „da ga niko neće uznemiravati
ni remetiti, da je nepovrediv, neoporeziv, nepotresiv od svih
protivnika i da je sa svim sebi potcinjenim svecenicima za sva
vremena slobodan od poreza i danka.“ (Vidi: J. Hammer, Historija
turskog/ osmanskog/ carstva, I, Zagreb, 1979., str. 171).
Kada je, deset godina kasnije (1463), ovaj isti sultan Mehmed
II osvojio Bosnu i pogubio posljednjeg bosanskog kralja
81

www.BosnaHistorija.com
Sulejman Aličković
Stjepana Tomaševića, predstavnik bosanskih franjevaca fra
Anđeo Zvizdović (umro 07. 05. 1498) izašao je 28. maja 1463.
godine pred sultana Mehmeda II Fatiha na Milodraževo polje
kod Fojnice, priznao ga za novog gospodara Bosne i zamolio
da njegovim redovnicima da vjersku i imovinsku slobodu
djelovanja. Iako su pripadnici ovog reda od samog svog osnutka
(1209) djelovali kao „pucki propovjednici, papinski poslanici,
misionari na Bliskom istoku i Africi, propovjednici križarskih
ratova..., a u Bosni kao propovjednici i inkvizitori protiv bogumila“
(Vidi: Opca enciklopedija JLZ, Svez. III, Zagreb, 1977., str. 57-58),
sultan Mehmed Fatih im je, da bi sprijecio njihovo iseljavanje
iz Bosne i podstakao na povratak one koji su se vec bili iselili,
izdao ahdnamu (povelju). Ahdnama je, s povijesnopravnog
gledišta, imala veliki znacaj, jer je bosanskim franjevcima od
samog početka turske vladavine u Bosni osiguravala, ne samo
osnovna ljudska prava: slobodu ličnosti, vjere, imovine, kretanja
i udruživanja, već i slobodu vizitacije franjevackih ustanova od
strane njihovih starješina iz vana.
Tekst ahdname u prevodu Hazima Šabanovica glasi: „On (tj.
Bog) je jedini pomoćnik. (Tugra) Mehmed, sin Murad-hanov,
vazda pobjedonosan! Zapovijed časnog, uzvišenog sultanskog
nišana (znak) i svijetle carske tugre, osvajača svijeta je
slijedece:
Ja, sultan Mehmed-han, stavljam do znanja cijelom svijetu
(svom puku i odličnicima) da se prema posjednicima ovog
carskog fermana bosanskim redovnicima pojavila moja velika
milost, pa zapovijedam slijedece:
Neka niko spomenutim (kaluderima) i njihovim crkvama ne
pravi smetnje i neka ih niko ne uznemiruje. Neka oni bezbrižno
stanuju u mome carstvu. A oni koji su izbjegli (pobjegli i otišli)
neka su slobodni i sigurni. Neka dođu i neka bez straha stanuju u
zemljama moga carstva. Neka se nastane u svojim manastirima
i neka niko, ni moje visoko veličanstvo, ni iko od mojih vezira,
ni od mojih sluga, ni od mojih podanika, niti iko od stanovnika

82

www.BosnaHistorija.com
Bogomili Sandžaka
moga carstva, - ne vrijeđa i ne uznemiruje spomenute. Neka im
ne upada i neka ih ne ugrožava i ne vrijeda ni njih, ni njihove
duše (živote), ni njihov imetak, niti njihove crkve. Isto tako neka
im je dopušteno da dovedu covjeka sa strane (iz tuđine) u zemlje
moga carstva. Zbog toga spomenutim veledušno podarujem
carsku zapovijed i zaklinjem se slijedećim teškim zakletvama:
Tako mi Stvoritelja zemlje i neba, koji hrani sva stvorenja, i
tako mi sedam mushafa, i tako mi našeg velikog vjerovjesnika
(Muhameda), i tako mi sablje koju pašem, - niko se neće protiviti
onome što je napisano sve dokle god mi oni budu služili, dok se
budu pokoravali i dok budu odani mojoj zapovijedi.
Napisano 28. maja u samostanu Milodraž“

Iako su o ovoj ahdnami kod nas mnogi pisali (C. Truhelka, G.


Elezović, S. Kemura, Knežević, K. Gujić, J. Matasović, H. Šabanović
i drugi), nama se čini da je po pitanju njene originalnosti najbliže
istini mišljenje rahmetli Hazima Šabanovica koji kaže: „Original
je, kako ce se to iz objašnjenja koje dolazi iza teksta vidjeti, nestao
nešto prije 1654. godine, jer je u međuvremenu od 1654. do 1669.
nastao onaj primjerak ahdname za koji se drži da je original i koji
se kao takav cuva u muzeju Franjevackog samostana u Fojnici
uokviren pod staklom. Taj primjerak, medutim, nije ništa više
nego dosta neuspjela imitacija originala.“ Što se, pak, sadržaja
ahdname tiče, on je, po svoj prilici, autentican. Tome ide u prilog
činjenica da je Fatihov sin, sultan Bajezid II (vl. 1481-1512),
beratom iz 1483. godine upućenim sandžak-bezima i kadijama
bosanskog, hercegovackog i zvornickog sandžaka, a potom i
fermanom od 17. augusta 1498. godine upućenim kadijama
Novog Brda i Srebre-nice, prakticno obnovio ahdnamu svoga
oca Meh-meda II Fatiha i potvrdio njenu autentičnost. Original
berata iz 1483. godine nije sačuvan, ali postoji ovjeren prepis
koji se čuva u Franjevačkom samostanu u Fojnici, gok je
original fermana iz 1498. godine sačuvan i nalazi se u arhivu
Franjevackog samostana u Fojnici.

83

www.BosnaHistorija.com
Sulejman Aličković
Isto tako treba napomenuti da je i Fatihov praunuk, sultan
Ahmed I (vl. 1603-1617), fermanom iz 1607. godine obnovio
ahdnamu svoga pradjeda, za vrijeme uprave provincijala fra
Jakova Slapnice. Originalni ferman pronašao je u Sarajevu 1937.
godine sarajevski trgovac starinama Uzeiraga Hadžihasanović
i poklonio ga tadašnjem nadbiskupu Ivanu Šariću, koji ga je
u augustu iste godine dao objaviti u Hrvatskom dnevniku u
Zagrebu. Postoje i 4 ovjerena prepisa ovog fermana, od kojih se
po dva čuvaju u Makarskoj i Zaostrogu.
Šabanović navodi i deset poznatih prepisa ahdname, od
kojih se pet čuva u arhivu Franjevačkog samostana u Fojnici,
dva u Franjevačkm samostanu u Kraljevoj Sutjesci, jedan u
Franjevačkom sjemeništu u Visokom, jedan u arhivu Srpske
akademije nauka u Beogradu i jedna u Kadićevoj hronici u
Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu. Prepis ahdname
koji se čuva u Fojnici pod br. 1253 ima tri ovjere: es-Sejjida
Abdulmedžida, kadije u Bosna Brodu (Travniku), Muhameda,
kadije u Bosna Brodu (Travniku) i vojnog kadije Muhameda
ibn Balije. Prepis pod br. 2956 iz Fojnice ovjerio je Muhamed
ibn Ali, kadija u Dimitrovici, a prepis pod br. 1255 Muhamed
Emin, kadija u Sarajevu. Jedan prepis ahdname koji se čuva u
Kraljevoj Sutjesci ovjerio je Fazli ibn Ahmed, vršilac dužnosti
kadije u Banjoj Luci, a drugi Davud, vršilac dužnosti kadije u
Sarajevu. Prepis ahdname koji se nalazi u Beogradu ovjerio je
Omer ibn Emrullah, kadija u Tuzli. Ostali prepisi nisu ovjereni.
To što je ahdnama često osporavana navodima da o njoj u
zapadnim izvještajima i kronikama nema pomena može se
objasniti nastojanjem da se od javnosti zataje povlastice koje
su njom stečene, tim prije što su te izvještaje pisali ljudi kojima
iz vjersko-političkih razloga nikako nije išlo u prilog da ističu
naklonost i toleranciju sultana Mehmeda II Fatiha, koji je bio
pregazio tolike kršćanske zemlje i postao strah i trepet čitave
srednje Evrope. Sve kad bi fojnička ahdnama i bila historijska
patvorina, a što se nikako ne može dokazati, gore spomenutim

84

www.BosnaHistorija.com
Bogomili Sandžaka
Bajezidovim beratom iz 1483. i fermanom iz 1498. kao i
Ahmedovim fermanom iz 1607. godine, ona je sa najvišeg
mjesta ozakonjena, te je kao takva predstavljala veliki list
slobode za franjevce i katolike u Bosni. Prema tome, sultanu
Mehmedu II Fatihu i njegovoj ahdnami treba zahvaliti što se
u tim krajevima sve do danas održao znatan broj Bosanaca
katoličke vjeroispovjesti. Za žaljenje je to što u zadnje vrijeme
obilježavanje ovog datuma nosi uglavnom bošnjacko-tursko-
muslimanski predznak i što u njemu, ni duhom ni tijelom, ne
učestvuju i bosanski franjevci. U neku ruku za to odgovornost
snose i sami organizatori i sudionici, koji skup na milodraškom
polju sve više pretvaraju u teferič nabijen mitološkim
imaginacijama o osmanskom periodu. Naravno, u takvoj
atmosferi se ni od bosanskih franjevaca ne može očekivati da
osjećaju žal za vremenom u kome su bili sluge okupatora niti
da slušaju price o ahdnami, kao univerzalnom uzoru ljudskih
prava.

85

www.BosnaHistorija.com
KARTA BANOVINA BOSNA

GRANICE ŠIRENJA BOSNE KROZ VIJEKOVE

www.BosnaHistorija.com
PUTOPIS

Evlija čelebi, svjetski poznati, turski putopisac, u svome


čuvenom djelu Putopis, nastalom polovinom 17. stoljeca,
daje opširne opise brojnih gradova na Balkanu, ukljucujuci
tu i Bosa-nske. Smatra se da su prvi izdavači njegovog djela
vršili određena korigovanja stila i jezika originalnog teksta, po
zapažanju prevodilaca, na mnogim mjestima je Evlijin pomalo
arhaičan način izražavanja izmijenjen i modernizovan prema
ukusu izdavača, ima također i mnogo štamparskih gresaka. Tu
se nalaze oblici riječi i izrazi koji ne postoje i sl.
Evlija čelebi bio je poznat i pod imenom Evlija Efendi, ali
njegovo pravo ime je bilo Evlija ibn Derviš Mehmed Zilli.
čelebi, odnosno Efendi, su konvencionalni staleški nazivi, koji
su se u to vrijeme davali obrazovanim ljudima, a oba naziva
znače - gospodin. Rodjen je 10. muharema 1020. godine (25.
marta 1611.), bio je Hafiz - znao je cijeli Kuržan napamet, a
školovao se na dvoru Sultana Murada IV. Godine 1640. polazi
na svoje prvo pu-tovanje izvan Carigrada i do kraja svog života
odaje se gotovo stalno putovanjima širom Turske Imperije i
postaje neka vrsta svjetskog putnika, vodeći cijelo to vrijeme
svoj dnevnik i bilježeći marljivo sve za-nimljivo što bi zapazio.
Putovao je ili sam, ili u pratnji znamenitih državnika, a najviše
kao pouzdanik i pratilac svoga rodjaka Melek Ahmed-Paše,
kome treba zahvaliti za najveći dio Evlijinih putovanja po
Balkanu. Prvo takvo putovanje poduzima 1660. godine, a
87

www.BosnaHistorija.com
Sulejman Aličković
krajem avgusta iste godine prvi put dolazi u Bosnu. Njegova
putovanja po Evropi trajala su sljedećih deset godina, do 1670.
godine, a potom se vraća u Carigrad,1671. godine ide u Meku
na Hadz, a 1672. godine odlazi u Egipat, koji je pročao uzduz
i poprijeko. Godine 1673. išao u Sudan i Abisiniju. Posljednje
putovanje koje je zabilježio poduzeo je u julu 1676. godine.
Svojim putopisom, pod nazivom SEYAHATNAMESI - PUTOPIS,
stekao je svjetsku slavu. Nije isključeno da je originalno naziv
svome djelu Evlija dao TARIH-I SEJJAH - HISTORIJA PUTNIKA,
kako stoji u bečkom rukopisu i kako proizilazi iz naslova
pomenute skraćene redakcije toga putopisa. Integralni putopis
je sadržan u deset vrlo opsežnih tomova.
Nekoliko zanimljivih isječaka iz vrlo opširnog dijela njegovog
putopisa koji se odnosi na Bosnu i Bošnjake:
Kada opisuje Sarajevo kaže sljedeće: “Narod se u ovim
krajevima u pučkom govoru zove Bošnjaci (Bošnjak). Samo
draže im je kad se kaže Bosanci (Bosnevi). Kao što je čist njihov
jezik, tako su zaista, i oni bistri ljudi koji sve ispravno prosu-
đuju. Jezik im je blizak latinskom.” Ovdje je bitno napomenuti
da je naziv „Bosnevi“, u stvari Arapski naziv za Bošnjake, i da je
jedino pravilno prevesti Bosnevi kao Bošnjaci. Iz ovog putopisa
vidimo da se u Evlijino vrijeme u Sarajevu, kao metropoli, pored
domicilnog Bosanskog govore i mnogi strani jezici: “Narod
govori bosanski, turski, srpski, latinski, hrvatski i bugarski.“
-Bošnjake u Banja Luci opisuje vrlo opširno, govoreći i o
jelima koje vole, pa kaze: “Kupus, koji zovu „kopuska“ ima glavu
veliku kao kazan, a listovi su mu socni kao tanki listovi niseste.
Bošnjak za ovaj kupus kaze:“Allah mi je din (vjera), a kupus imam
(vjerovanje) - i jede ga do crkavanja. Od pica im je glasovito
kozje mlijeko, surutka, medovina... Na sedamdeset mjesta imaju
izletišta. Od svih najglasovitije je Ferhad-pašina bašča. Svega pet
hiljada vinograda i bašča plaćaju porez na vinograde (dunum
hakki). Jedan dio stanovnistva su trgovci. Oni dolaze i odlaze u
Beograd, Skoplje (Uskub) i Solun (Selanik). Drugi dio opet su

88

www.BosnaHistorija.com
Bogomili Sandžaka
gazije, borci za vjeru. Jedan stalež su službenici časnog šerijata,
jedni su bastovani, jedni su ulema, a drugi stalež su privrednici i
zanatlije... Sve im žene nose čohane feredze, a na kape stavljaju
jasmake od tankog bijelog platna i idu vrlo uljudno. Jezik im je
bosanski. Oni svoja imena skraćuju pa Hasanu kažu Haso, Musau
- Muso, Memiji - Memo.“
Govoreći o Osijeku kaže sljedeće: “Dok smo potpuno razmotrili
ovaj grad,dotle je prispjela i ona vojska naseg gospodara
Kadizade Ibrahim-paše koja je bila zaostala. Mi smo pročli
ispod satora velikog vezira Fazil Ahmed-paše Cuprilica u vrlo
svečanoj povorci. Naš paša imao je dva tuga. Naša vojska je bila
impozantnija od vojske ostalih vezira. Kada su vidjeli naše odrede,
svi su vojnici rekli: “Bog ih blagoslovio”, i divili se. Tu je bilo sto
dvadeste naoružanih i dobro obučenih kapidzibasa, dvije stotine
dostojanstvenih..., tri stotine muteferika, dvije stotine delija,
dvije stotine gonulija, dvije stotine Tatara, stotinu cesnegira,
stotinu vanjskih kilardžija, dvije stotine paževa saraca, tri stotine
saridžija pod puskom, sedam stotina i sedamdeset sejmena,
Hrvata, Bošnjaka i Arnauta, od kojih je svaki pojedini ličio na
jednog starog lava. Sve njihove putne kape bile su načinjene od
crvene soja-čohe. Oni su svoje srmom vezane kape zabacivali na
ledja. Svi su prolazili pješke, u redu dva po dva, marširajuci hitro
kao srne, noseci puške koje izbacuju olovna zrna teška cčetrdeset
do pedeset drama. Zatim su prošli konjanici na konjima čija je
oprema bila sva utonula u srebro, srmu i zlato. Poslije sviju išao je
Kadizade Ibrahim-paša, otmjeno i dostojanstveno poput velikog
vezira.”
Opisujući Beograd i njegove stanovnike kaže: “Premda su
beogradski muslimani Poturi, oni ipak znaju srpski, bugarski,
bošnjacki i latinski način govora (istilah)... Sva beogradska raja i
po-vlašćeni građani (beraya) su Srbi. Premda su blizu bošnjackog
i bugarskog vilajeta, oni imaju svoj zaseban nepravilan način
govora... Mnogi znaju takođe i hrvatski, halijski (“galiye”),
slovenski (islovos) i talijanski jezik. Imaju svoje uvažene i

89

www.BosnaHistorija.com
Sulejman Aličković
poštovane istorije. Brojevi su im, opet, kao u bošnjackom jeziku:
jedno (“yedlo”)=1, dva (divva)=2, tri=3...”
Govoreći o Zvorniku kaže: “Svi njegovi stanovnici su Bosanci.
Nošnja im je dolama i potijesne serhatske čakšire. To je trgovački
svijet koji govori bosanski. Klima je prijatna. Oko grada ima
mnogo vinograda i basca.“
Opisujući Stolac u Hercegovini, kaže: “Sve su kuće okrenute
prema zapadu. Kako se na ušću potoka Dola u Bregavu nalazi
deset vodenica ove kasabe, njih pokrece voda potoka Dola. Sve
rijeke u ovim stranama teku prema zapadu i ulivaju se u rijeku
Neretvu. Zaleđe varoši čine brda doline (rijeke) Dola. Narod nosi
kalpake i bijele turbane. Govore bosanski. To su, medjutim, pravi
ratnici, veliki prijatelji stranaca i ljudi od rijeci.“
Govoreći o Foči, kaže: „Stanovnici (Foče) su u licu lijepi i divni
ljudi, čistog vjerovanja, pobožni su i dobri muslimani. Muskarci
nose raznobojnu čohanu odjeću. Prvaci i velikaši zamotavaju
bijele čalme, a srednji stalež nosi pokratko odijelo i čaksire s
kopcama, grube papuce i kalpake od raznobojne čohe i kunovine.
Govore bosanski. Većinom su trgovci. Hadžija (hodočasanika) i
gazija (junaka) ima takodje dosta.“
Opisujući kasabu Ljubinje u Hercegovini: „Njegovi stanovnici
su porijeklom iz Novoga. Oni imaju nošnju kao Novljani: na glavi
nose crven fes i berete i idu golih cjevanica kao alzirske levente,
jer su svi ladjari i fregatnici, ali opet međusobno govore bošnjacki
i latinski; svi su junaci koji ne znaju za strah ni bojazan.“
Opisujući grad Novi (Herceg-Novi), kaže: „Većina stanovnika
su arnautski, bosanski i hrva-tski junaci, koji nose tijesnu odjeću
poput Alžiraca i šetaju golih cjevanica. Svi oni, malo i veliko, nose
pućke i barataju oružjem, za pojasom nose noževe i sablje i bijele
corde na glavu, oko crvenog fesa, stavljaju zavijače, a na ledjima
nose ogrtače od raznobojnih čoha... Sjedaju u svoje fregate i
zalijeću se na Klimente (arnautsko pleme na crnogorskoj granici)
i Crnogorce, koji se nalaze na suprotnoj strani. Isto tako plijene
obale otoka Pulje, obale španske Klore i Sicilije i grabe plijen...

90

www.BosnaHistorija.com
Bogomili Sandžaka
ovaj Novski zaliv prostire se prema jugu šest milja.“
Opisujući Gabelu, grad na Neretvi, južno od čapljine u
Hercegovini, kaze: „To je tvrdo zidan grad, četverougaonog
oblika, na obali rijeke Nere-tve, na teritoriji hercegovačkog
Sandžaka... Njegovi stanovnici, kao i ostali Krajišnici, nose bijele
prsluke i jecerme, a na glavi crveni fes, kao Alžirci i mletačke
čaksire (falare) i idu pod oruzjem. Kad ustreba oni odlaze čak
do Sicilije i pljažkaju. Govore bošnjacki.... Na obali Neretve
nalaze se tri razlicite građevine, pokrivene ćeremitom. To je bio
arsenal (tersane gözleri). Tu, po nalogu Sulejma-novom, stalno
stoje tri spremne galije (kadriga).“
Opisujuć ,grad Karlovac u Vojvodini, koji se danas zove
Sremski Karlovci kaže: „Prije svega, u ovom seheru ima vrlo
mnogo vinograda i bašča. Od njihovih specijaliteta naročito su
na glasu hljeb i šljive. Svi stanovnici su Bošnjaci. Ima osobito
mnogo hadžija i trgovaca. Iz ovoga sehera vidi se grad Kovilj,
preko Dunava, nasuprot ovom gradu, na teritoriji segedinskog
Sandžaka.“
Kada opisuje Ilok, grad na desnoj obali Dunava u vinkovačkom
kotaru, na sjevernom podnožju Fruske Gore, kaže: „Budući da
je klima dobra, mladići i djevojke su im stasiti; svi stanovnici su
Bošnjaci. Tu ima mnogo dobrih ljudi. Isto tako ima ljudi koji su
prijatelji stranaca, gostoljubivi su, karakterni, blagi i mirni“.
Opisujući Užice u Srbiji, kaže: „U gradu postoji preko stotinu
vodenica za mljevenje brašna... Zbog prijatne klime, stanovnici
su tako lijepi da im je lice rumeno kao rubin. Otmjeniji svijet nosi
ćurkove od raznobojne čohe postavljene samurom, hermelinom,
zlaticom i kunom. Oko glave zavijaju muslimanske turbane.
Svijet nižeg društvenog položaja nosi čohano odijelo, čaksire s
kopčama i kalpake. Govori bosanski. Stanovnici jako vole strance,
a svi su trgovci.“
Kada opisuje Prijepolje u Sandžaku, kaže: „Ovdje postoje tri
medrese, četiri osnovne škole i četiri tekije... Klima je dosta blaga.
Svi stanovnici nose potijesne arnautske čaksire i krajiška čohana

91

www.BosnaHistorija.com
Sulejman Aličković
odijela: na glavu stavljaju čohane kalpake razne boje, a govore
bosanski, srpski, bugarski i latinski. Većina stanovnika su jedri
momci, i svi idu golih cjevanica, pašu sablje, mačeve,duge noževe
i bodeže i idu potpuno naoružani.“
Opisujući Pljevlja u Sandžaku (TAŠLIDŽE), gdje je, inače bilo
sjediste hercegovackog Sandžaka od 1576. do 1831.godine,
kaže: „Po zakonu (kanun) Sultana Sulejmana, ovaj je grad
sjedište hercego-vackog paše u bosanskom ejaletu... Od varoskih
specijaliteta osobito su im poznate umjetnički izradjene puške,
takozvane „dalyan“ i „boyli“ (duge) puške, čakmakli pistolji
i „puške“. Na glasu su i pljevljanski konji, koji tuku kamen.
Stanovnici grada ponašaju se pristojno i skromno. Oblače čohane
dolame, krajiške tijesne čaksire s kopčama i grube papuče, a na
glavu stavljaju krajiške kalpake od raznobojne čohe, samura i
kune; nose mačeve i puške, a bave se trgovinom. Govore bosanski
i svi su gostoljubivi, plemeniti i čovječni ljudi.“
Kada opisuje čajniče, kaže: „Prema Sulejman-hanovom
katastarskom popisu (tahrir), ova kasaba je pripadala teritoriji
hercegovackog Sandžaka. Ali, kako je ona carsko krunsko
dobro (hass-i humayun), stoji pod upravom deftedar-paše.
Njom upravlja vojvoda sa dvije stotine ljudi..“. Šeher ima pet
muslimanskih i tri hrišćanske mahale... Ima deset džamija sa
mihrabom. Pet je povećih, a najimpozantnija je džamija Sinan-
paše, zeta Mehmed-paše Sokolovica... Ova varoš nalazi se na
opasnom mjestu, ali je klima u njoj vrlo prijatna. To je napredan
i naseljen kadiluk. Na sve strane su brda s gorskim pašnjacima i
voćnjaci. Sela se dodiruju jedno s drugim, te su zgusnuta i plodna
naselja. Svi stanovnici govore bosanski i nose kraji-šku odjecu.
Žene im nose feredže od crnog platna i vladaju se vrlo uljudno.
Mnogo drže do svoje časti i jako su pobožne. Stanovnici su prave
Božje sluge, a posebno moj prijatelj i dobrotvor Hadzi Sefer.
Sve su to ljudi od rza i obraza koji se bave svojim poslom i žive
moralno. Oni su veliki prijatelji stranaca, ljudi koji vole zabavu i
uzivanja, pristupačni su i susretljivi.“

92

www.BosnaHistorija.com
Bogomili Sandžaka
Opisujući Nevesinje, kaže: „U ovoj varoši zimska studen nije
pretjerana, nego umjerena, a kako je i klima prijatna, u njemu
ima ljepotica. Svi govore bošnjački, oblače turbane i kalpake...
Na sve četiri strane varoši napravili su na osam mjesta do neba
visoke kule na po cčetiri skele (gemi direkleri)“.
Govoreći o Jajcu, kaže: “To je vrlo star grad. Jajce na
bošnjackom jeziku znaci jaje... To je kadiluk u bosanskom ejaletu,
u rangu Kadiluka od stotinu i pedeset aspri. Nahije su mu jako
bogate... Grad se uzdiže do nebeskog svoda.”
Evlija pise i o Prvom Rjecniku Bosanskoga Jezika (iz 1631.
godine), i o tome kaže: “Učenjaci i pjesnici šeher-Sarajeva
napisali su jedan rječnik na bosanskom jeziku u stihovima, po
uzoru na perzijsku knjigu Šahidi, iz koga su ovdje prenesena dva
metruma.”

RAZVOJ BOSNE KROZ VIJEKOVE


93

www.BosnaHistorija.com
PISMO SULTANIJE MARE

www.BosnaHistorija.com
HISTORIJAT BIBLIOTEKE

Vrhbosna, današnje Sarajevo, sjedište je vojvode zapadnih


strana od godine 1436. U Sarajevu je kadija od definitivnog
pada Bosne pod tursku vlast 1463. godine. Muftija ima sjedište
u Sarajevu 1519. godine. Gazi Husrevbeg, drugi pravi osnivač
Sarajeva, došao je za bosanskog namjesnika 1521. godine
i ostao, s malim prekidima, do 1541. godine, kada je i umro.
U međuvremenu, od osvajanja Vrhbosne od Turaka, pa do
dolaska Gazi Husrevbegova, Vrhbosna je izrasla u kasabu i u
tom vremenu tu je nastalo sedamnaest mikroregiona (mahala)
i isto toliko džamija. Osim toga, podignuta je banja (hamam),
karavansaraj, tri tekije i medresa (Firuzbegova, 1508. godine).
Obično uz svaku džamiju, zapravo u svakoj mahali, bio je i po
jedan mekteb. Gazi Husrevbeg, drugi pravi osnivač Sarajeva,
roden je oko 1480. godine u Serezu (Grcka), gdje mu je otac
Ferhadbeg, rodom iz okoline Trebinja, bio namjesnik. Majka
mu je bila sestra sultana Bajazida II. Odrastao je i odgojen
na carskom dvoru. Prije dolaska u Bosnu bio je namjesnik
Smederevskog sandžaka, a obavio je i nekoliko diplomatskih
misija u ime sultana na dvorovima nekih evropskih vladara.
Kad je 1521. godine došao u Sarajevo, odmah su počeli njegovi
veliki gradevinski poduhvati u ovome gradu, usprkos stalnom
vojevanju koje je vodio u Dalmaciji, Hrvatskoj i Ugarskoj. Po
svojim građevinama, koje je podigao u Sarajevu i nekim drugim
mjestima Bosne, i vakufima koje je ostavio za izdržavanje
svojih zadužbina, Gazi Husrevbeg je najveći i najznača-jniji
legator u Bosni i Hercegovini. Umro je u Sarajevu 1541. godine
i sahranjen u turbetu kod svoje džamije, koje je još za života
95

www.BosnaHistorija.com
Sulejman Aličković
sagradio.
Husrevbegova džamija, najveća i jedna od najljepših u
Bosni i Hercegovini, podignuta je 1530-31. (937. po hidžri).
Godinu poslije toga sagraden je mekteb u haremu džamije,
a preko puta Hanikah. Godine 1537. napisana je vakufnama
za medresu, za čije je podizanje Husrevbeg uvakufio sedam
stotina hiljada dirhema. Svoju medresu, koja je za svo vrijeme
turske vladavine bila najznačajnija prosvjetna ustanova u
Bosni i Hercegovini Husrevbeg je namijenio na ime svoje majke
Seldžuke, po kojoj se medresa i zvala Seldžukija, a po olovnom
krovu, Kuršumlija.
Medresa je, s malim prekidima, radila od svog osnivanja do
dana današnjeg. Osim dosad spomenutih ustanova, Husrevbeg
je podigao: imaret i musafirhanu, ćifte-hamam, bezistan,
dva hana. vodovod, šadrvan u haremu džamije, javni nužnik.
Husrevbegovu vakufu pripada sahat-kula, za koju se ne zna je
li podignuta za njegova života ili kasnije, zatim muvekithana, u
dvorištu džamije, koja je podignuta 1859. godine. Iz sredstava
Husrevbegova vakufa otvorena je u Sarajevu 1866. godine
i vakufska bolnica, koja je radila sve do izgradnje Državne
bolnice u Sarajevu 1882. godine.
Za izdržavanje ovih objekata Husrevbeg je uvakufio oko
dvije stotine dućana u sarajevskoj čaršiji, velike komplekse
zemlje u okolini Jajca i šume u Tešnju. Isto tako, ostavio je
vakufe u Serezu kao i gotova novca koji se je izdavao na rebah
(priplod). I prihodi od bezistana, hamama i hanova trošili su se
za izdržavanje ovih objekata.
Vakufnamom o svojoj medresi Husrevbeg je predvidio da:
“Što preteče od troškova za gradnju, neka se za to kupi dobrih
knjiga, koje će se upotrebljavati u spomenutoj medresi, da se
njima koristi ko bude čitao i da iz njih prepisuju oni koji se bave
naukom”. Prema tome. Gazi Husrevbegova biblioteka datira
otkad i njegova medresa, tj. od 1537. godine.
Kako je to običaj u islamskim zemljama, osnivaci džamija

96

www.BosnaHistorija.com
Bogomili Sandžaka
uvakufljavali su za svoje zadužbine, odnosno džamije, po
nekoliko Mushafa ili njihovih dijelova (džuzeva). Za održavanje
javnih predavanja po džamijama zavještači su ostavljali i po
koje drugo djelo - knjigu iz koje je predavac (dersiam) držao
predavanja.
U mektebima, pored Mushafa, bilo je i drugih knjiga koje su
služile kao prirucnici za poducavanje djece. Za ovo su primjeri
i same vakufname u kojima su ponekad taksativno nabrojena
djela koja se ostavljaju za džamiju ili mekteb.
Gazi Husrevbegova biblioteka u Sarajevu prva je biblioteka
za koju pouzdano znamo kada je osnovana. Medđtim, nije
se mogla zamisliti ni jedna medresa bez svoje biblioteke, jer
ako ništa drugo, učenici su morali sebi prepisivati potrebne
udžbenike, a to su mogli raditi prvenstveno iz knjiga, koje je
škola posjedovala. Prema tome, starija biblioteka u Sarajevu
bila bi ona koja se nalazila u Firuzbegovoj medresi. Prije je
spomenuto da je i po džamijama i mektebima moralo biti knjiga
kojima su se zainteresirani služili.
Sve do godine 1863, koliko se do danas zna, Biblioteka je
ostala u sklopu Kuršumlije medrese. Te je godine, na poticaj
Topal Osman-paše, guvernera Bosne, uprava Gazi Husrevbegova
vakufa dogradila jednu veću prostoriju uz Begovu džamiju
ispod munare. Tu je Biblioteka preseljena iz Medrese i ostala do
godine 1935, kada je smještena u prizemne prostorije zgrade
sarajevskog muftijstva pred Carevom džamijom. To je uradeno,
jer su dotadašnje prostorije postale tijesne s obzirom da se
knjižni fond Biblioteke iz dana u dan množio, a i broj posjetilaca
je bivao sve veći. Nekoliko godina poslije oslobodenja,
Biblioteka se proširila i na katu same zgrade. Kasnije se ukazala
potreba ponovnog proširenja prostorija Biblioteke, pa su njene
upravne i poslovne prostorije smještene u zgradi bivšeg Ulema
medžlisa, tokoder pred Carevom džamijom, a cijela zgrada
bivšeg muftijstva je upotrijebljena za smještaj knjižnog fonda.
S obzirom na porijeklo rukopisa ove Biblioteke, odnosno

97

www.BosnaHistorija.com
Sulejman Aličković
gdje su sve oni nastali - pisani i prepisivani, možemo utvrditi da
ih ima iz raznih krajeva islamskog svijeta, a osobito iz pojedinih
velikih i značajnih centara kao iz Meke, Medine, Kaira, Bagdada,
a naročito Istanbula. Ovi rukopisi, ponekad i unikati ili rariteti,
dospijevali su u naše krajeve na razne načine: trgovinom,
odlaskom na hadž naših ljudi, a osobito su ih donosili oni koji su
u tim centrima bili na naukovanju, pa tako imamo i djela naših
ljudi pisana i prepisivana u spomenutim i drugim mjestima.
Međutim, najveći broj rukopisnog fonda potječe iz naših
krajeva, gradova kao i zabačenijih sela, jer su ljudi iz ovog
podrucja, željni znanja, mnogo pisali, a i prepisivali razna djela
iz svih tada poznatih disciplina. Tako imamo i po više primjeraka
djela naših autora, autografa a i prepisa. Prepisivački centri
su bili pojedine medrese, a postojali su u nekim mjestima i
skriptoriji za prepisivanje i širenje knjige.
Kakav je bio prvi knjižni fond ove Biblioteke teško je danas
ustanoviti, jer sve nedaće koje su kroz četiri stoljeća pratile
Sarajevo (poplave, požari, ratovi) pogadale su i Biblioteku.
Posebno pri navali Eugena Savojskog 1697. godine na Sarajevo,
poharan je Gazi Husrevbegov vakuf, pa je tom prilikom
odnesen i vecći broj knjiga iz Biblioteke, i pored toga, do danas
je sačuvano nekoliko knjiga na kojima ima zapis i pecat da ih je
uvakufio sam Gazi Husrevbeg. Do danas se sačuvalo mnogo djela
na kojima stoji da su prepisana u Gazi Husrevbegovoj medresi
ili njegovu Hanikahu. Na temelju toga može se ustvrditi da su i
Medresa i Hanikah bili i prepisivacke škole.
Knjižni fond Husrevbegove biblioteke pove-ćavao se i na taj
način što su mnogi pojedinci vakufili ili poklanjali ovoj biblioteci
svoje knjige ili cijele biblioteke. Fond Biblioteke povećavan je
i priključivanjem ostataka knjiga iz drugih javnih biblioteka i
medresa Bosne i Hercegovine. Tako su u ovu Biblioteku došle
knjige iz biblioteka: Hasana Nazira (osnovana 1550. g.), Hadži
Mehmed-bega Karadozbega iz Mostara (1570), Memi Sahbegove
u Foči (1675), Derviš-paše Bajezidagića u Mostaru (1611), Elci

98

www.BosnaHistorija.com
Bogomili Sandžaka
Ibrahim-pašine u Travniku (1704); Mustafa efendije Ejubica
- Šejh Juje (1707), Hadži Halil efendije u Gračanici (sredinom
XVII st.), Osman Šehdi efendije Bjelopoljca u Sarajevu (1759-
60), Abdulah efendija Kantamirije u Sarajevu (1774) i dr.
U novije vrijeme uprava Biblioteke i Gazi Husrevbegova
vakufa, odnosno Starješinstvo Islamske zajednice u Bosni
i Hercegovini, otkupili su nekoliko značajnih privatnih
biblioteka. Na taj način otkupljene su biblioteke prof. Hadži
Mehmeda Handžića (umro 1944), dio biblioteke vrhovnog
šeriatskog suca Hilmi ef. Hatibovića (umro 1944), Osmana
Asafa Sokolovića (umro 1971) i dr Muhameda Hadžijahića.
Handžićeva biblioteka je jedna od najkompletnijih islamskih
biblioteka kod nas; u Hatibovića biblioteci nalazilo se dosta
djela iz orijentalistike, a Sokolovića biblioteka je bila jedna od
najkompletnijih sa djelima bosansko-hercegovackih pisaca
štampanih latinicom i ćirilicom, kao i djelima o muslimanima
u Bosni i Hercegovini. Drugi dio Hatibovićeve biblioteke
poklonjen je Gazi Husrevbegovoj biblioteci.
Fond Gazi Husrevbegove biblioteke broji oko osamdeset
hiljada svezaka, knjiga, naslova časopisa i dokumenata na
orijentalnim, bosanskom i nekim evropskim jezicima. Od toga
10000 kodeksa rukopisa sa oko 20000 većih i manjih djela iz
islamistike, nauke o orijentalnim jezicima i lijepe književnosti.
Na bosanskom i nekim evropskim jezicima je oko 25000
štampanih knjiga. Periodika se sastoji od najstarijih listova
štampanih u Bosni i Hercegovini, nekih sarajevskih dnevnih
listova kao i gotovo svih naslova muslimanskih listova i časopisa
koji su izlazili ili danas izlaze u Bosni i Hercegovini. Vrijedna je
zbirka časopisa i novina i na orijentalnim jezicima koji se u ovoj
Biblioteci danas nalaze.
Zbirka dokumenata koji se odnose na prošlost Bosne
i Hercegovine broji oko 4000. Biblioteka posjeduje 1400
vakufnama iz Bosne i Hercegovine, originalnih ili u ovjerenom
prepisu. Sidžila sarajevskog senatskog suda ima 86. U arhivsku

99

www.BosnaHistorija.com
Sulejman Aličković
gradu ubrajamo Zbornik Muhameda Enveri ef. Kadica, koji ima
28 svezaka sa po oko 400 stranica. Muvekitova povijest Bosne,
u prepisu Muhameda Enveri ef. Kadica, ima četiri sveska.
Naročito je značajan autograf Ljetopisa sarajevskog hronicara
Mula Mustafe-Ševki Bašeskije, koji obuhvata vrijeme od 1747.
do 1804. godine. Značajna je i zbirka fotosa kao i zbirka plakata,
proglasa i letaka.
Najstariji rukopis u Gazi Husrevbegovoj biblioteci je djelo
Ihjau ulumuddin, od Ebu Hamid Muhameda el-Gazalije,
umro 1111. godine, teološko-mističko djelo, prepisano 1131.
godine.
Po starini, iza spomenutog, dolazi djelo „Firdevsul-ahbar
fi me-suril-hitab“, zbirka hadisa koju je sastavio Ebu Sudža
Širevejh ibn šehirdar ibn Širevejh ed-Dejlemi el-Hemedani,
umro 1115. godine. Djelo je prepisao Abduselam ibn Muhamed
el-Hava-rizmi 1151. godine u medresi Imadiji u Hemedanu.
Djelo ima 417 listova, pisano starim neshom; „Kitabul-kešfi vel-
bejan fi tefsiril-Kur‘an“, komentar Kur‘ana od Ebu Ishak Ahmeda
ibn Muhameda ibn Ibrahima et-Talebi en-Nisaburi, umro 1035.
g. Od ovog komentara nalazi se samo treći svezak koji sadrži
6. i 7. poglavlje iz Kur‘ana (EI-En‘am i EI-‘Araf). Prepisivač mu
je Berekat ibn Isa ibn ebu Ja’la Hamza. Prepisan je početkom
zilhidžeta 571. godine (1176). Svezak broji 125 listova, pisan
je starinskim neshom, mjestimično vokaliziran.
Iza ovih navodimo kao stare rukopise 6. i 7. svezak komentara
Kur’ana od Zamahšerije Ebul-Kasima Džarulaha Zamahšerije,
prepisane 1262. u Bagdadu, u medresi Mustansiriji, a prepisivač
je Ebul-Fadl Ismail ibn Musa el-Rumi. Prepis je izvršen iz
autografa. Zatim Tefsir Fatihe, od Fahrudin Ebu Abdulaha
Muhameda er-Razije (umro 1209). Ovaj komentar Fatihe je
dio njegova tefsira “Mefatihul-gajb”, poznatog pod imenom “Et-
tefsi-rul-kebir”. Prepisao ga je Omer ibn Mikail ibn Abdulah
el-Kajsa- ri u gradu Kajsariji 17. šabana 691. (1291) godine, a
potom i djelo “Muhtesaru džamiil-usul fi ehadisir-Resul”, Zbirka

100

www.BosnaHistorija.com
Bogomili Sandžaka
hadisa, koju je napisao Zijaudin Ebul-Feth Nasrulah el-Džezeri.
Prepis je završen u rebil-evelu 691. (1291) godine. Ima veliki
broj rukopisa iz XIII-XVI vijeka, a iz XVI ih je najviše.
Biblioteka posjeduje, što čini njenu posebnu vrijednost,
mnogo djela, čiji su autori Bosanci i Hercegovci. Među ovim
rukopisima ima i autografa. Prepisivači domaćih djela su naši
ljudi. Spominjemo samo njih nekoliko:
Hasan Zijai, puno mu je ime Hasan Celebi ibn Ali el-Mostari, a
književno Zijai-Celebi i Zijai el-Mostari, umro 1584. godine. Bio
je pjesnik - pjevao je na arapskom i turskom jeziku. U Biblioteci
ima njegov „Terdži-i bend“, djelo tesavufskog sadržaja. On je i
autor jednog od umjetnicki i sadržajno najljepših kronograma
Sinan-begove džamije u čajnicu.
Ali-Dede Bošnjak, Alaudin Ali-Dede ibn Mustafa el-Bosnevi
- Šejhi-turbe. Rodom je Mostarac, napisao je više djela
uglavnom tesavufskog sadržaja. Biblioteka posjeduje njegovo
djelo „Muhadaretul-evail ve musameretul-evahir“ (o prvim
dogadajima i posljednjim zbivanjima). Ovo je djelo doživjelo
dva izdanja u Kairu, prvo 1882, a drugo 1893. godine.
Muhamed ibn Musa Allamek (mali sveznalica), Allamek
Muhamed ibn Musa el-Bosnevi, roden u Sarajevu, poznat kao
vrstan učenjak po čemu je i dobio naziv Allamek. Umro 1636.
Napisao više djela iz komentara Kur‘ana, sintakse i retorike
arapskog jezika, logike i administracije. U Biblioteci se nalazi
njegov „Tefsiru Surei Feth“. Koliko se zna, ovo je jedini sačuvani
primjerak ove njegove rasprave.
Hasan Kafi Pruščak, Hasan Kafi ibn Turhan ibn Davud ibn
Jakub ez-Zibi el-Akhisari el-Bosnevi (umro 1616. g.), jedan od
najplodnijih pisaca na orijentalnim jezicima koje je dala Bosna.
Bio je uz to i vakif, jer je u rodnom mjestu, Prušću, podigao
džamiju, mekteb, medresu, tekiju i vodovod. Bio je jedan od
utjecajnih ljudi u cijelom Osmanskom Carstvu. Pisao je iz
podrucja filologije, islamskog prava, akaida, historije i politike.
Biblioteka ima 23 prepisa, odnosno autografa njegovih djela.

101

www.BosnaHistorija.com
Sulejman Aličković
Njegov „Usulul-hikem fi nizamil-alem“ (Temelji mudrosti o
uredenju svijeta), političko-moralna rasprava o uređenju države
i društva je djelo po kome je Hasan Kafija najviše poznat u svijetu.
Rukopisa ovog djela ima u svim većim orijentalnim zbirkama
na Istoku i Zapadu. Djelo je prevedeno na turski (preveo sam
autor, drugi prijevod na turski priredio je Mehmed Tevfik-beg),
francuski (preveo Garcin de Tassy), mađarski (preveo Imre v.
Karacson), njemački (L. v. Talozzi) i srpskohrvatski (preveo dr
Safvet-beg Bašagic). Svi ovi prevodi su i štampani. Komentar
ovom djelu na arapskom jeziku napisao je prof. H. Mehmed
Handžic.
Od djela Hasana Kafije na bosanskom jeziku prevedena su i
slijedeca: „Nizamul-ulema ila Hatemil-enbija“ (Niz učenjaka do
posljednjeg Božjeg Vjerovjesnika); „Revdatul-džennat fi usulil-
itikadat“ (Rajske bašče o temeljima vjerovanja): „Risala fi lafzi
Celebi“, (Rasprava o izrazu Celebi). Prva dva djela je preveo
H.M. Handžic, a treće dr Fehim Nametak.
Muniri Belgradi, Muniri Belgradi Šejh Ibrahim ibn Iskender
el-Bosnevi. Naziv Belgradi dobio je po tome što je veći dio svog
života proveo u Beogradu kao muderis i kadija. Njegovo djelo
“Subulul-huda” (Staze pravog puta), napisano na turskom
jeziku, raspravlja o obredoslovlju i nalazi se u ovoj Biblioteci.
Napisao je i jedno geografsko djelo, čiji se rukopis do danas nije
pronašao. Umro je 1635. godine.
Mustafa Ejubic - Šejh Jujo, Mustafa Juji ibn Jusuf ibn Murad
Ejubi-zade el-Mostari (umro 1707. g.), najveći i najplodniji
pisac na orijentalnim jezicima iz Bosne i Hercegovine. Pisao
je iz područja islamskog prava, stilistike i sintakse arapskog
jezika, logike, disputacije, akaida, šeriatskog nasljednog prava,
leksikografije i propovjedništva. U Biblioteci se nalazi 16
rukopisa njegovih djela, od toga 8 autografa, koji su došli u ovu
Biblioteku iz Karadozbegove biblioteke u Mostaru. Njegovo
djelo iz logike “Šerh aler-risaletil-esirije fil-mantik” izdao
je hafiz Mehmed Tevfik Okic u Carigradu 1898. godine pod

102

www.BosnaHistorija.com
Bogomili Sandžaka
naslovom “Serh Isa-gudži li Šejh Jujo el-Mostari”.
Ibrahim Opijac, Ibrahim ibn Šejh el-hadži Ismail ibn Ali
Opijac, ucenik i nasljednik Šejha Juje na položaju muderisa,
pisac biografije svoga učitelja i više djela iz podrucja arapske
filologije, tefsira i disputacije. Umro 1726. godine. U Biblioteci
se nalazi 6 rukopisa njegovih djela, od toga su 3 autografa.
Mustafa Prušcak, el-Hadž Mustafa ibn Muhamed el-
Akhisari, živio i radio u XVIII vijeku, a umro 1755. g. Koliko se
zna, napisao je pet djela iz podrucja akaida i islamskog prava,
od kojih Biblioteka posjeduje četiri. Njegovo djelo “Risala fi
hukmi kahve ved-duhan vel-ešribe el-muharem” (Rasprava o
stanovištu islama prema kahvi, duhanu i zabranjenim opojnim
pićima), prevela je na bosanski Nevenka Kostic.
Husejin Bračković, živio i radio u XIX vijeku. Autograf
njegova djela „Tarihcei vukuati Hersek“ (Kratka historija
dogadaja u Hercegovini), obuhvata historiju dogadaja u
Hercegovini od vremena Ali-paše Rizvanbegovića (1831. do
okupacije Hercegovine 1878. godine). Ovo je, koliko se zna,
jedini primjerak ovog za historiju Hercegovine vrlo znacajnog
djela.
Osim spomenutih pisaca Biblioteka posjeduje i rukopise
djela: Hasana Duvnjaka, Abdul Kerrrala Ismaila Travničanina,
Ahmeda Mujezinovica-Mostarca, Hasana Kaimije-Sarajlije,
Abdulkerima-Bošnjaka Samiije, Mahmuda, sina Halilova-
Damada, Rešida Mehmeda-Sarajlije, Hadži Mustafe Bošnjaka
- Muhlisije, Ab-dulvehaba Bošnjaka, Salih Sidki Cehajica-
Mahmudkadica, Husejina Husnije Hadžihusejnovica-Muvekita,
Sejfulaha Prohe, Hafiz Mehmeda Tevfika Azapagica i Selam
(Selamizade es--Saraji).

Od prvih deset štampanih knjiga u štampariji Ibrahima


Muteferike u Istanbulu (prva štamparija otvorena 1727.
godine) Biblioteka posjeduje tri djela: „Vankulu lugati“ od
Mehmeda, sina Mustafe el-Vanije, umro 1592. godine, zatim

103

www.BosnaHistorija.com
Sulejman Aličković
geografsko djelo „Džihannuma“ od Katib Celebije - Hadži
Kalfe, kao i djelo „Gazevati Hekimoglu Ali-paša“, poznatije pod
imenom Tarihi Bosna od Omera Novljanina (XVIII v.). Djelo je
doživjelo više izdanja, a najnovije je iz godine 1978. Biblioteka
ima dva primjerka rukopisa ovog djela.
Djela iz podrucja islamistike na orijentalnim jezicima,
štampana od polovine XVIII vijeka do danas, zastupljena
su u velikom broju u ovoj Biblioteci. Iz pojedinih disciplina
islamistike može se reći da su djela kompletna.
Za historiju Bosne i Hercegovine materijali, koje ima
Biblioteka, su od narocite važnosti.
Ljetopis (Medžmua) Mula Mustafe-Ševki Bašeskije, čiji se
autograf čuva u Biblioteci, obuhvata događaje Sarajeva i Bosne
i Hercegovine od polovine XVIII vijeka do početka XIX vijeka
(1747-1804). On bilježi sve važnije događaje iz spomenutog i
perioda, daje svoju ocjenu događaja, karakteristike pojedinih
doba i dr. Uz bilježenje događaja donosi i popis umrlih u Sarajevu
u svakoj godini. Što je osobito karakteristicno, bilježi smrt
običnih ljudi, a velikaše samo u izuzetnim slučajevima. Njegov
Ljetopis prevoden je dva puta. Prvi prevod je djelomičan, dok
je drugi kompletan i popraćen bilješkama koje objašnjavaju i
upotpunjuju tekst Ljetopisa. Taj prevod Ljetopisa uradio je i
bilješkama popratio Mehmed Mujezinović, a izdalo Izdavačko
preduzeće Veselin Masleša 1968. u ediciji Kulturno nasljeđe.
Salih-Sidki Hadžihusejnović-Muvekit, umro 1888. g., napisao
je povijest Bosne (Tarihi Bosna) u dva sveska. Autograf se nalazi
u Orijentalnom institutu u Sarajevu, a kompletan prepis u Gazi
Husrevbegovoj biblioteci. Prepis je Muhameda Enveri Kadića.
Značajno je istaknuti da je Muvekit prvi od muslimanskih
pisaca u Bosni i Hercegovini upotrebljavao i literaturu domaćih
pisaca kršćana.
Zbornik Muhameda Enveri Kadića, umro 1931. g., obuhvata
dokumente i druge materijale koji se odnose na historiju Bosne
i Hercegovine u vremenu od 1463. do 1927. godine. Ima 28

104

www.BosnaHistorija.com
Bogomili Sandžaka
svezaka, svaki oko 400 stranica. Osim dokumenata u Zborniku
ima prepisanih i kompletnih ili djelomi-čnih djela domaćih
pisaca. Zahvaljujući Kadiću mi danas znamo za izvjesna djela
i neke pisce, posebno pjesnike, koje niko drugi nije do danas
spomenuo. Kadić je i posebno prepisivao djela pojedinih pisaca
da bi ih imao u svojoj biblioteci. On je, na primjer, prepisao
kompletan Putopis na hadž, Hadži Jusufa Livnjaka, iz 1615.
godine. Ovo je do danas prvi poznati putopis jednoga Bosanca i
on ga je jedini sačuvao, jer je autografu izgubljen trag. Kadić je,
izmedu ostalog, prepisao i kompletan Divan (Zbirku) pjesama
Muhameda Fadil-paše Šerifovica iz Sarajeva. Zahvaljujuci njemu
znamo da su Husejin ef. Muzaferija, muderis Gazi Husrevbegove
biblioteke i Osman ef. Šuglija, takode Sarajlija, vodili kronike
dogadaja svoga doba. On je u svom Zborniku prepisao brojne
natpise sa sakralnih i drugih spomenika i tako nam ih sačuvao
od zaborava, jer su mnogi objekti, a s njima i natpisi, već
propali. Kadić je oporukom ostavio kompletnu svoju biblioteku
ovoj Biblioteci, u kojoj su se nalazili, izmedu ostalog: kompleti
prvih bosansko-hercegovackih novina, kolekcija fotosa kao i
dokumenata na turskom jeziku, a odnose se na historiju Bosne
i Hercegovine.
Biblioteka ima oko 1500 vakufnama iz raznih mjesta Bosne i
Hercegovine. Manji dio ih je originalnih, a drugo su ovjerovljeni
prepisi, prepisani u tri knjige (sidžili vakufnama). Za historiju
nastanka i razvoja pojedinih mjesta kao i pojedinih objekata
vakuf-name su prvorazredni izvori.
Sidžili sarajevskog šeriatskog suda, kojih u Biblioteci ima 86,
obuhvataju period od 1552. do 1852. godine. Oni su, isto tako,
značajni i važni za proučavanje političke, kulturne i privredne
prošlosti Sarajeva, a često i Bosne i Hercegovine. Na temelju
ostavinskih rasprava, koje su zabilježene u sidžilima, mogu se
proučavati sarajevske porodice, njihovo stanje kao i zanimanje
stanovnika Sarajeva, i za poznavanje kulturnog nivoa pojedinih
porodica dokumenti u ovim sidčilima daju materijal, jer su

105

www.BosnaHistorija.com
Sulejman Aličković
zabilječene, pored ostalog, i knjige koje su oni posjedovali.
Arhivalije koje ima ova Biblioteka, a ima ih oko 4000 i većina
ih je na turskom jeziku, upotpunjuju materijale koje sadrže
sidžili i vakufname. Medu njima ima: fermana, berata, hudžeta,
fetvi, seneda, arzova, murasela, bujruldija i vasijetnama.
Posebnu grupu u ovim materijalima čine idžazetname, na
temelju kojih se može ustanoviti ko je sve završavao škole, ko
su bili muderisi i gdje su sve naši ljudi bili na naukama. Posebna
vrijednost idžazetnama je u njihovoj likovnoj opremi.
Na likovnu opremu orijentalnih rukopisa uvijek se obraćala
velika pažnja. Uz kaligrafiju arapskog pisma, koja je posebno
njegovana, likovna oprema činila je sastavni dio ovih rukopisa,
i Gazi Husrevbegova biblioteka ima veoma lijepih i ukrašenih
primjeraka. Zasebnu cjelinu u tom pogledu čini zbirka
rukopisnih Mushafa i njegovih dijelova.
Mushaf, što ga je dao prepisati i uvakufiti za Gazi Husrev-
begovu džamiju Muhamed Fadil-paša Šerifović (umro 1882)
odlikuje se, pored vanredne kaligrafije, još i ukrasima i
ornamentima prvih stranica kao i oznaka za hizbove, džuzove,
sedžde i unvane svih 114 sura. Ukrasi se nalaze u tekstu i na
marginama. U njemu su oznaceni i načini učenje Kur’ana
na sedam arapskih narječja (kiraeti-seba). Ovaj Mushaf je
prepisao neki iseljeniksa Kavkaza, Dagistani, 1849. godine.
Prema bilješci vakifa, ovaj Mushaf je trebao služiti kao
primjerak za sravnjavanje drugih rukopisa sa ovim Mushafom.
Kao podloga za ovaj prepis služio je stariji primjerak rukopisa
koga je prepisao Muhamed ibn Altuntaš, ibn Abdulah el-Mukri
el-Bagdadi, dok je njemu za uzorak služio prepis Mushafa što
ga je izradio Zejd ibn Sabit, po nalogu treceg Halife Osmana (EI-
Mushaful-imam).
U Biblioteci se nalazi i 32. primjerak Mushafa kaligrafa Hafiz
Ibrahima Šehovića, iz Sarajeva. Prepis je završen 1780. godine.
Za Šehovića se zna da je prepisao Kur’an 66 puta, jer je on na
svakom primjerku naveo koji mu je to po redu prepis. U ovom

106

www.BosnaHistorija.com
Bogomili Sandžaka
primjerku je prvi, srednji i zadnji red na svakoj stranici pisan
krupnim slovima, dok su izmedu njih nešto uvučenije pisani
sitnim sulus Dismom. Šehović je umro 1811. godine.
Zanimljiv je i primjerak Mushafa Amine, kćeri Mustafe
Celebije, iz Sarajeva, iz mahale Cejirdžik. Ona je ovaj primjerak
prepisala 1746. godine.
Džuzovi Mehmed-paše Sokolovica, umro 1579. g., ističu se
vanrednom kaligrafijom, ukrasima i povezima, koji su radeni
zlatom utisnutim u kožu. Sacuvan je dvadeset i jedan džuz.
Biblioteka ima i dva džuza Ferhad-paše Sokolovica, koji
su došli ovamo iz Ferhadije džamije u Banjoj Luci. Pisani su
vrlo krupnim slovima i imaju samo po četiri reda na svakoj
stranici.
Među ukrašenim primjercima Enama i Delailul-hajrata,
koji se nalaze u ovoj Biblioteci, istice se primjerak prepisan od
strane Muhameda Šejh Kara Davud-zadeta, umro 1756. godine.
Prve dvije stranice obrubljene su sa pet crnih i dvije široke
zlatne, a ostale jednom crvenom linijom. U sredini rukopisa
nalaze se oslikani haremi Meke i Medine sa bližom okolinom,
dati u ptičijoj perspektivi.
Rukopis Divana, pjesama pod naslovom “Tuhfetul-azhar”
perzijskog klasika Nurudina Abdurahmana sa pjesnickim
imenom Džami, umro 1486. godine, spada medu najljepše
primjerke orijentalne kaligrafije koje posjeduje ova Biblioteka.
Rukopis je pisan u Meki 1575. g. čitavi tekst rukopisa poškropljen
je zlatom, ali tako ujednačeno da ostavlja snažan dojam na
onoga ko ga gleda. Rukopis je Biblioteci donio na poklon iz Meke
dugogodišnji imam i hatib Begove džamije i profesor Šeriatske
sudacke škole Hadži Hafiz Muhamed Hadžimulić (umro 1918.
godine).
Rijetkost predstavlja i rukopis Divana Hafiza Širazije
(šemsudin Muhamed eš-Sirazi). Rukopis je ilustriran. Izmedu
nekih pjevanja postoje slike u bojama koje prikazuju pojedine
prizore nekih pjevanja u Divanu.

107

www.BosnaHistorija.com
Sulejman Aličković
I povezima rukopisa posvećivana je posebna pažnja, pa
su brojni rukopisi, osobito Mushafi, ukrašavani i sa vanjske i
sa nutarnje strane. Pored Sokolovica džuzova i Fadil-pašina
Mushafa, Biblioteka ima još mnogo rukopisa ciji povezi
mogu poslužiti kao primjer za orijentalne poveze i njihovo
ukrašavanje. Biblioteka posjeduje takode i odljeve u metalu
koji su služili sarajevskim knjigovescima (mudželitima) za
utiskivanje ornamenata na kožne poveze (i danas u Sarajevu
te ulice u kojima su bili smješteni mudželiti nose naziv Mali i
Veliki mudželiti).
U Biblioteci se čuvaju najstariji naslovi bosansko-
hercegovačkih novina. Službeni list Vilajeta bosanskog
Bosna, koji je izlazio od 1866. do 1878. uporedo ćirilicom na
srpskohrvatskom jeziku i arapskim pismom na turskom jeziku,
gotovo je kompletan.
I list Sarajevski cvjetnik - Gulseni Saray (1869-1872) što
gaje izdavao prvi Musliman novinar iz Bosne i Hercegovine
Mehmed Šakir Kurtcehajić (umro 1872. u Becu) je gotovo
kompletan. Bosansko-hercegovacke novine koje je počela
izdavati austrougarska vlast poslije okupacije Bosne i
Hercegovine takođe su kompletne (1878-1882). Sarajevski
dnevnici Sarajevski list, Jugoslavenski list, Sarajevski novi list
kao i Oslo-bođenje takoder se u njoj nalaze.
Od početka izlaska prvog muslimanskog časopisa u Bosni i
Hercegovini Behara (1900-1911), skoro svi muslimanski listovi
koji su izlazili u Bosni i Hercegovini nalaze se u Biblioteci. Sva
tri časopisa, Tarik (1908-1910), Mualim (1910-1913), i Misbah
(1912-1913), koji su izlazili arapskim pismom - arebicom, a na
srpskohrvatskom jeziku, nalaze se isto tako u ovoj Biblioteci.
Kalendari muslimanskih društava, kao i onih što su ih
pojedinci izdavali (na primjer Bajraktar, što ga je Edhem
Mulabdić izdao i uredio za godinu 1894) gotovo su svi
kompletirani u Biblioteci. Salname što ih je izdavala vilajetska
uprava (1866-1878) i austrougarska uprava (1882-1893)

108

www.BosnaHistorija.com
Bogomili Sandžaka
nalaze se kompletno jedino u ovoj Biblioteci. Od prve latinicom
štampane muslimanske knjige u Bosni i Hercegovini Risalei-
ahlak, što ju je napisao Mehmed-beg Kapetanović-Ljubušak
i štampao 1883. g. u Sarajevu, pa do danas sve objavljene
knjige čiji su autori Muslimani, Biblioteka posjeduje. Isto
tako, većinu onog što je napisano o Muslimanima, kao i Bosni
i Hercegovini, kompletirano je u ovoj ustanovi. Od uvodenja
arebice, kao pisma koje se učilo u mektebi-ibtidaijama u Bosni
i Hercegovini, ovim pismom je kod nas štampano oko 25 djela,
koja su služila kao priručcnici, odnosno udžbenici u mektebima
kao i nekim medresama. Neka od njih doživjela su i po više
izdanja. Osim nekoliko izuzetaka, Biblioteka ima sve ove knjige.
Brojne novine i časopisi, koji su izlazili ili još izlaze u islamskim
centrima, Biblioteka ima, ako ne kompletno a ono bar po koje
godište. I druga literatura iz islamistike koja se danas štampa
u islamskom svijetu ovdje je zastupljena. Biblioteka ima lijepu
zbirku fotografija istaknutih ličnosti, gradevinskih objekata kao
i razglednica iz svih mjesta Bosne i Hercegovine. I zbirke letaka
i proglasa, izdavanih u Bosni i Hercegovini kroz zadnjih 70-80
godina vrijedni su primjerci za proučavanje prošlosti Bosne i
Hercegovine iz tih vremena.
Biblioteka je pocela sa izdavanjem Kataloga orijentalnih
rukopisa koje posjeduje. Do sada je objavljeno dvanaest kjniga
kataloga. Katalogizi-ranje preostalih rukopisa je u toku.
Prva Knjiga obuhvaća enciklopediju, Kuran, pravila o
pravilnom učenju Kur’ana, njegovo tumacenje (tefsir), islamsku
tradiciju (hadis), dogmatiku i apologetiku (akaid, kelam) i
molitve (dove). Druga Knjiga sadrži islamsko pravo (fikh) sa
svim njegovim ograncima.
Godine 1972. Biblioteka je pokrenula i svoj godišnjak:
Anali Gazi Husrevbegove biblioteke. U Analima se obraduju
materijali vezani za Biblioteku, Gazi Husrevbegove ustanove
kao i sve što se odnosi na kulturnu historiju Muslimana Bosne
i Hercegovine.

109

www.BosnaHistorija.com
KARTA BOSNE I OSTALIH SANDŽAKA U OTOMANSKOM
CARSTVU, XV VIJEK

www.BosnaHistorija.com
NAZIVI I SINONIMI BOŠNJANI

Nazivi i sinonimi Bošnjani, Bosanski... stariji su i od


muslimana, pravoslavaca i katolika na području Bosne. Naziv
Bosna je i Ilirskog (predslavenskog) porijekla. Slavenski
stanovnici podučja Bosne su preuzeli ovaj naziv i sinonime a
kasnije ih koristili bez obzira na vjersku pripadnost.
Petar Kočic (pisac dvadesetog vijeka) piše sljedece na pojavu
Germanizacije u Bosni:
“Germanizacija dovodi do varvarstva prema našem velikom,
silnom, sjajnom i slobodnom bosa-nskom jeziku... To nas, kao
stare i dobre Bošnjane mora boljeti, jer je naš jezik i u nastarijim
vremenima bio neobično lijep, mnogo ljepši i narodniji i od jezika
u istočnim srpskim zemljama koji se tamo razvijao pod uticajem
vizantijske kulture i grčke sintakse.”
Prvi bosanski pisac Matija Divković (1531-1631) pisao
je na bosanskom jeziku kao i mnogi njegovi savremenici iz
sedamnaestog vijeka.
Jedan od nastarijih spomen Bosanskog jezika nalazim u
u Arhivi grada Kotora iz 1436. U zapi-sniku o okupu jedne
djevojke, piše da je ona “bosanskim jezikom djevana”.
Gramatika bosanskog jezika napisana je za potrebe škole
a izdao ju je Frane Vuletic a štampala bosanska vlada 1880.
godine.
Vođa hercegovačkih pravoslavnih ustanika Pero Tunguz
imao je uzrečicu: “Razumi me čo-vjece, bosanski ti govorim.”
Mula Mustafa Bašeskija u svom Ljetopisu tvrdi da je Mula
Hasan Nikšicanin govorio “pola turski, pola bosanski”

111

www.BosnaHistorija.com
Sulejman Aličković
Nedajmo da nam se ugasi ta svijeca vodilja u našoj lijepoj
Bosni i Herzegovini!
Švajcarci uspjeli sačuvati svoj švajcarski duh uprkos velikim
razlikama. Ipak oni imaju više sreće jer imaju prijateljske
susjede a i sami Švajcarci se drže zajedo.
Ugledajmo se na Švajcarce koji njeguju različite jezike ali
švajcarsko jedinstvo je na prvom mjestu. Oni ne dopuštaju
nacionalizam s vana - imaju oni svoj Švajcarski nacionalni
ponos i razum.
Ono što pametnim Švajcarcima nisu mogli nametnuti ni
Nijemci, ni Franzuzi, ni Taliani, uprkos različitom jeziku,
nametnuto je Bosancima kao okov od njihovi susjedi - teški
NAZIONALIZAM.
Bosanci pričaju istim jezikom - samo što mu je naziv drugačiji,
a u Bosni se s glasom ezana s munare mješaju zvukovi crkvenih
zvona - to je BOSANSTVO !
To je vrijednost multikultikulturalizma.

KARTA SJEVERNE GRČKE I ILIRIKA


112

www.BosnaHistorija.com
SUDBINA ZAROBLJENIH TURAKA
POSLIJE PORAZA POD BEČOM

Od pada Bizantiskog Carstva i osvajanja Konstantinopolja


1453. godine kojeg je zauzeo Sultan Mehmed 2 (drugi) pa
sve do opsade Beča od strane Sultana Sulejmana 1 (prvog)
Osmansko Carstvo je okarakterisano kao najveća opasnost za
zapadni Okcident, jer , na vrhuncu svoje moći i u fazi expanzije
sredinom 17 stoljeća Osmanlije pokuavaju konačno zadati
udarac Harzburkoj vladavini i zauzeti strateški važan Beč , a to
im je trebalo omogućiti daljna osvajanja Evrope.
Međutim taj plan je propao porazom pred Bečom i udružena
vojna alijansa, Venecijanera, Saksena, Bajerna, i Poljske
kraljevske vojske, kao i vojske harzburke, osujetilo je namjere
Sultana Sulejmana i to vrijeme će ostati zabilježeno u Evro-pi,
kao konačna pobjeda Kršćanstva nad Islamom .
Narednih godina dolazi do oslobađanja i drugih teritorija
kada je 1685. godine palo utvrđenje Neuhäusel, a odmah zatim
1686. Budimpešta, pa onda 1687 Mohać i na kraju 1688
Beograd.
U Tursko-Kršćanskom ratu, obostrano je dominirala
brutalnost, zapisat će kasnije ( Turkolog) Grof Ludvig Wilhelm
od Badena, koji u jednom pismu svome Caru pie, o presudnoj
bitci kod Slan Kmena, za koju će reći da je plaćena velikom
krvlju.
Između ostalog rekao je i ovo: Ako je tačno da su Turci kupili

113

www.BosnaHistorija.com
Sulejman Aličković
kršćansku djecu silom, ne vidim razloga zato bi ih školovali
potom u elitnim vojnim školama, jer se zna da su kao Janjičari
bili najško-lovaniji i najhrabriji a i najodaniji svome Sultanu.
Vaša Ekselencijo to je bila čast, ako nita drugo, u odnosu na to
kako je kršćanska vojska ne ljudski postupala sa porobljenim
turskim življem. Naši pobjednici porobiše mnogu tursku djecu i
lijepe mlade Turkinje, pa ih onda kao robove prodadoše raznim
rezidencijama kao najobičniju robu diljem zemlje, a najviše u
Štuttgardu, Hajdelbergu i Minhenu.
U nekim kasnijim zapisima u kojima se Grof Ludvig od
Badema ponovo vraća ovoj temi on govori o položaju tih robova,
pa kaže:
“Odmah poslije krštenja, zaposliše ih kao lakeje konjušare, pa
se u Berlinu i Hannoveru još uvijek mogu naći njihovi tragovi.”
Pored drugog materijalnog i skupocenog plijena koga
opljačkaše poslije poraza od Turaka, doveli su i veliki broj žena
i djece. Svaki Oficir je svome Patronu ili Vrhovnom komandantu
poklonio ili prodao po jednog roba, kako bi time poboljšao svoj
socijalni status .
U krugu bogatih vlastelina smatralo se prestižom imati
orijentalnu poslugu, koja je krasila njihove dvorce i paviljone,
gdje su se stopile Kinozerija , Barok i Orijentalistika. Ali zbog
njihovog prirodnog intelekta taj početni status sluge vrlo brzo
će promijeniti oblik. Pa iako se počelo sa pokrštavanjem od
prvog dana, to se odužilo desetinama godina, tako da je jedan
tuski Oficir po imenu Husein tek bio pokršten u osamdesetoj
godini života, a koji dobi ime Fridrich Karl Wilhelm Benedickt.
Nakon nasilnog pokrštavanja Turaka, slijedilo je primanje i
upis knjige Državljana. Taj svečani čin će se po važnosti kasnije
izjednačiti sa drugim javnim svečanostima, kao to je bilo, javno
izvršavanje smrtnih kazni, kao i paljenjem vještica (magno
konfluksu) na gradskom trgu.
Na svečanoj ceremoniji krštenja, gdje je građanska prisutnost
bila obavezna, pokršteni Turci su morali javno priznati da su

114

www.BosnaHistorija.com
Bogomili Sandžaka
prokleti ljudi zavedeni od Sotone u nepostojećoj i lažnoj vjeri
Islamu, te da radi toga traže zaštitu pod krstom i u kršćanskom
imenu, kako bi bili konačno spašeni.
Novokršteni su obično dobijali imena po krštenom kumu,
ili po mjestu rođenja gdje se taj kum rodio. Poslije krštenja
mogli su dobiti posao kod bogatih vlastelina ili kneževskih
namjesnika, ali će poneki kasnije i steći visočiji poloaj, pa je
među njima kasnije bilo i utjerivača poreza, gradskih visokih
činovnika, ili nadzornika na imanjima bogataša.
Većina ih se oženilo kasnije ženama iz srednjeg staleža i
osnovali su porodice.
Johan Wolfang Goethe je smatrao da je on jedan od potomaka
tog turskog roblja i dugogodi-šnjim istraživanjem došao je do
zaključka da se njegov pradjed zaista zvao Sadik Selim Soltan,
a koji je živio u Brakenheimu .
Zbog toga je on od 1772. godine do kraja života proučavao
muslimansku Kulturu, studirajući Kur‘an, poznat po prevodu
na Njemačkom kao Turska Biblija a pored toga je proučavao
i Islamsku Povijest i Poeziju, pa je ta svoja saznanja opisao u
djelu Istočni i Zapadni Divan.
Poneki pokršteni Turci su kasnije dospjeli u najvisočije
krugove, kao to je to bila Fatima Kariman, koju je jedan poljski
plemić poklonijo knezu Augustu Jakom, a koja će status obične
konkubine poboljšati kada postaje ljubavnica kneza Augusta,
koji je svoj nadimak Jaki dobio po tome to je pred svjedocima
u nekakvoj opkladi golom rukom zgnječijo konjsku potkovicu,
a najviše po tome to je imao čitav Harem lijepih žena koje su se
otimale za njegovu naklonost, kao to je to prvobitno bio slučaj
kod turskih Sultana.
Ta ljubav između Fatime i Kneza trajala je devet godina.
Fatima je kažu bila toliko lijepa i njegovana da se je ostale
konkubine iz ljubomore zvale žena iz ogledala.
Iz te veze Fatima je rodila dvoje djece , sina i ćerku, kasnije
grofa i groficu Rutowski. A Fatima je dobila titulu grofice od

115

www.BosnaHistorija.com
Sulejman Aličković
Castella.
Nekakav Knez od Hannovera je takođe svoga slugu Mehmeda
kome je ostavio nasljedstvo, uzdigao na položaj plemića jer mu
je uz nadsle-dstvo predao i svoju plemićku titulu.
Što se tiče Kulturnog života tada je došla do posebnog
izražaja ručna umjetnost, filigranski radovi u zlatu, koja će
se kaznije nazvati (alla turka) umjetnost. I dan danas se u
njemačkim muzejima čuvaju te filigranske umjetnine, samo
pod drugim nazivom (Turkerija).
Zatim slijedi porcelanski predmeti, kao što su najfinije
figure u boji, oslikane raznoraznim rajskim pticama i cvijećem.
Svakako treba napo-menuti i jednu vrstu umjetničkog
vrtlarstva, pa se takav jedan vrt pod nazivom Turski Vrt nalazi
u Schwetzingenu, a tek kasnije i ahrhiktetura koja se nazvala
damijska arhitektura, poslije koje dolazi muzička kultura i
pezija.
Prijašnji vojni muzakanti, koi su kopirali turske orijentalne
tonove naišli su na visok prijem u kneževskim vojnim
kapelama, koje tim prisvojenim muzičkim stilom obogatie
čitavu zapadnjačku muzičku kulturu. Do posebnog izražaja
dolaze dotada ne poznati insrtumenti, kao to su def, zurla, saz
ili argija, tarabuka i trompete .
Tek dolaskom Johana Amadeusa Moccarta u tuske Opere
zadiru novi tonovi, njegovog vremena, a posebno operetom
(Entführung aus dem Serial) s kojom Mocart stiče potpunu
umjetničku zrelost.
Likovnu umjetnost je obogatila islamska ornamentika, a
importovano cvijeće; ruže, karanfil, hrisanteme, i tulipani
ukrasili su porcelansko posuđe, čajluke, i ostalo posuđe. Tu se
prepliću i motivi rajskog cvijeća i ptica, kojima su se nekada
ukrašavale kapije na ulazu u ehidska groblja.
Raznorazni zmajevi ili dinovi kao i bijeli oblaci kojima
se kasnije okitila prva kafeterija nekog pokrštenog Turčina
Nikolausa Straußa, koja je bila sagrađena 1697 u Wüzburgu.

116

www.BosnaHistorija.com
Bogomili Sandžaka
Bečki konditoraji u kojima se danas prodaju krosoni, tulumbe,
đevreci, patišpanje i raznorazna fina lisnata peciva, s ponosom
govore da su to turski specijaliteti koje je vojska donijela iz
Mađarske, a između ostalog i kafu. Mnogi Turci su tada dobili
posao u tim konditorajima i bili su dobro plaćeni.
Najpoznatije ličnosti od tih pokrštenih turaka, su bili: Vinar
Johanes Kris, koji je živio u Boden See, u Bajernu, Karteusfratar
Josephus iz Hildesheima, Fatima Kariman Grofica od Castella,
Ludvig Maximilian Mehmed von Koenigstreu (nema drugih
podataka), Sadik Selim Soltan kasnije djed Johana Wolfanga
Goethe, Nikolaus Srauss konditor ili slastičar iz Wizburga,
Fridrih Karl Wilhelm Benedickt prijanje ime Husein (nema
daljnih podataka).

117

www.BosnaHistorija.com
STEĆAK PRVOG BOGOMILA KOJI JE PRIHVATIO ISLAM

STEĆAK, SELO CRNIŠ (BELIŠ)

www.BosnaHistorija.com
UTEMELJIVAČI DANAŠNJEG GUSINJA

Utemeljivači i osnivači današnjeg Gusinja su Omeragići.


Prvi koji je primio slam dolaskom Turaka u ove krajeve 1455.
godine je Omeraga Šalja, a njegovo ime bjese Deda Šalja,
katoličke vjere, Albanac. Tadašnje turske vlasti dadoše Omer-
agi velike posjede u Gusinju i Plavu. Omer-aga imao je dva sina,
Hasan-agu i Tahir-agu. Hasan-aga napravio prvu kuću iznad
rijeke Grnčara i osnova Omeragića mahalu u Gusinju, a njegov
brat Tahir-aga osnova Omeragića mahalu u Plavu. Bili su jako
odani turskoj vlasti i kod Turaka dobiše veliki ugled kao i kod
starinskog ilirskog stano-vništva. Zbog velike odanosti turskoj
vlasti djecu Omer-age poslaše u Istambul na školovanje i tako
potomci Omer-age postaše dizdari (upraviteiji) Gusinja, Plava
i Bihora od 1461 - 1590. Omeragići su Šalje, ilirsko pleme,
nacionalno se izjasnjavaju Bošnjacima. Dali su veliki broj
visoko obrazovanih ljudi. Iz turskog perioda čuveni su Smailaga
i Adem-aga Omeragić.
Sa osnivanjem Gusinja prema turskim tefterima iz 1461. u
Gusinju su živjela turska plemena Basagi, (Basagići), Bumbari
(Bumbarevići), Kapidži (Kapidžići), Hodže (Hodžići), Koke,
Peji (Pejići), Selimi (Selimovići) preci velikog bosnjackog
knjizevnika, Mehmeda Meše Selimovića. čauši (čauševići),
Šehu (Šehovići) Bardaki (Bardakići), Banderi, Ćirik (Ćirikovići),
Biruli (Birulići), Smakoli (Smakočevići), Sadi (Sadići), Šestani
(Šestovići).
Krajem 1495. godine Gusinje naseljavaju Bekteci (Bekteševići)
iz Rijeke Crnojevica. Kao muslimani su dosli u Gusinje ilirskog
porijekla su i nacionalno se osjećaju Bošnjacima. Mulići i

119

www.BosnaHistorija.com
Sulejman Aličković
Kobilići su od Bekteševića i jedan su rod. Dali su veliki broj
učenih ljudi (sin Abdulaha Bekteševića, Ejup Bekteš rođen u
Gusinju u vrijeme Kemal paše Ataturka završio je visoke vojne
ško1e u Njemačkoj za vojnu industriju i bio je ministar u vladi
Turske u periodu od 1929 - 1933.).
Omeragiši gube vlast dolaskom Veli-bega 1590. godine
koga je skadarski vezir imenovao za glavnog dizdara Gusinja
i Plava. Veli-beg je iz provincije Horosan koja je bila u sastavu
Otomanske turske imperije, a danas ta provincija pripada Iranu.
Veli-beg je imao tri sina: Ahmed-bega, od njega su Šabanagići,
Redžep-bega, od koga su Redžepagići i Ibrahim-pasu, od koga
su danasnji Pašići. Šabanagići su izumrli smrću velikog junaka
A1i-paše Gusinjca 1885. godine.
Od Ibrahim-pase ostala je jedna porodica Pašića u Gusinju
(Mustajbega i Dželadin-bega Pašića). Redžepagića ima nekoliko
hiljada koji vode porjeklo od ove velike begovske porodice. Iz
ove ugledne begovske porodice poniklo je na stotine visoko
obrazovanih ljudi, (akademika, nekoliko doktora nauka, visokih
oficira, diplomata, advokata, knjizevnika...)
Redžepagići su turskog porijekla, nacionalno se osjecaju
Bošnjacima. Odigrall su veliku ulogu u širenju islama na ovim
prostorima. Bili su gospodari punih 400 godina od Vrmoše
do Sjenice. Iz ove porodice ponikie su tri paše: Ibrahim
paša, Mehmed paša i Ali paša. Bili su u prljateljskim vezama
sa Ćorpašićima i Hajdarpašićima u Bihoru, a takodje i sa
Mahmutbegovićima u Peći. (Danasnji Begoli u Peći su potomcl
Mahmutbegovića).
Čekići: doseljeni u Gusinje 1625. godine iz Hercegovine. Stara
vlastelinska porodica iz doba Kulina bana i Herceg Stjepana.
Ilirskog su porijekla, nacionalno se osjecaju Bošnjacima.
Primili Islam 1540. godine. Dolaskom u Gusinje beg Šabanagić
dodjeli čekićima planinu Va1ušnicu, Kostiću i Herlec i danasnji
prostor od čekica džamije do Ali pašinih izvora. Bili su veliki
junaci, imali su najbolju konjicu na prostoni Šabanagića nahije,

120

www.BosnaHistorija.com
Bogomili Sandžaka
najbolje muzičare i pjevače, trgovce i zanatlije. Učesnici su
mnoglh ratova u Osmanskom carstvu. Od Gusinja do Jemena,
od Gusinja do Budirna, od Gusinja do Kavkaza i od Gusinja do
Moreje.
Radončići i Koljenovići: doseljeni u Gusinje 1636. godine.
Pripadaju plemenu Kuči iz Orahova, ilirskog su porijekla,
nacionalno se ojsećaju Bošnjacima. Njihovi rodjaci su Lukovići,
Abdići, Rašići i Malagići. Iste godine primili su Islam i doblil od
bega Šabanagića planinu Bor i Bradu vezirovu. Najvece su pleme
u Limskoj dolini (ima ih 10.000 zajedno sa Koljenovićima).
Imaju veliki broj obrazovanih ljudi. Iz plemena Koljenovića
ponikao je Džafer paša veliki vojni strateg Osmanske imperije.
Hoti, Grude, Kastrati i Nikočevići - dose-ljeni u Gusinje
1645. godine, ilirskog su porijekla, nacionalno se osjećaju
Bošnjacima, iste godine primili su Islam. Hoti su veliko pleme
u Gusinju, a Grude, Kastrati i Nikočevići su malobrojni. Bili
su veliki ratnici u doba kraljice Teute i Osmanliskog carstva.
Šujkovići, Kurtagići, Šarkinovići, Kiko-vići, Bajrovići, Bičići,
La1ičići, Mrkuljići, Šabovići, Redžići i Redžematovići doseljeni
su u plavskogusinjski kraj 1595. godine. Pripadaju plemenu
Kučima, ilirskog su porijekla, nacionalno se osjecaju Bošnjacima.
Iste godine su primili islam. (čuveni junaci Ramo Šujković,
Omer aga i Zejnil aga Kurtagić, Murat Bajrović, Mehmed i Jusuf
Lalicić, Dino Mrkuljić, Jakup i Hasan Ferović). Bašići i, Jevrići i
Lalići doseljeni u Gusinje 1550. iz Lješa. Ilirskog su porijekia,
nacionalno se osjecaju Bošnjacima.
Balići, Musići i Canovići su Klimente, ilirskog prorijekla,
nacionalno se osjecaju Bošnjacima, doseljeni u Gusinje 1698.
godine iz Vuklje.
Vukelji - doseljeni u Gusinje 1675. godine iz Vuklje, Klimente
Ilirskog porijekla, osjećaju se Bošnjacima. čuveni junak iz
ovog plemena Ibro Vukelj, učesnik bitke na Nokšiću 1879.
i na Grebenu 1911. Beg Šabanagić dodijelio je selo Dolju
Vukljima.

121

www.BosnaHistorija.com
Sulejman Aličković
Deljani, Ljučevići, Pjetrovići, Feratovići i Dješevići - doseljeni
u Gusinje 1699. godine, pripadaju plemenu Bokeći, Ilirskog
su porijekla, nacionalno se osjecaju Bošnjacima, iste godine
primill su islam.
Nekovići, Miljevići, Hadžialjevići, Gaćevići, Damjanovići,
Djurkovići i Djukanovići doseljeni 1711. godine. Pripadaju
Kucima, ilirskog porijekla, nacionalno se osjecaju Boćnjacima.
Godine 1670. Vusanje, Hakanje, Martlnoviće naseljavaju
Klimente iz Vuklje, Nikša, Selca i Boge. Beg Šabanagić dodijeljuje
ove posjede Klimentama jer su primili islam. Svi su ilirskog
porijekla, nacionalno se osjecaju Albancima. (\onbaljaj,
Ahmetaj, Lecaj, Preljvukaj, Cosaj, Baljidemaj, Hasandekaj,
Dedusaj, Bruncaj, Pepaj, Novaj, Selimaj, Bacaj, Kuka, Celjaj, Uljaj
i Gorcaj). Iz ovog plemena veliki je broj visoko obrazovanih
ljudi. Mnogo su jada zadali Turskim vlastima, a zajedno su
ratovall sa Bošnjacima protiv Crnogoraca i Srba.
Pirovici i Sujaci doseljeni su u Gusinje 1711. godine. Piperi
su, ilirskog su porijekla, osjećaju se Bošnjacima.
Gusinje je podijeljeno po mahalama. Najstarija je Omeragića,
pa Bekteševića, Ibrahimagica, čekića, Radončića i Hotska.
Plavljani i Gusinjani najbolje su se osjećali pod upravom
Bosne, jer su došli u dodir sa narodom srodnim po vjeri, jeziku
i krvi. Zato svoj jezik nazivaju bošnjacki.
Ovi podaci i zapisi uzeti su iz knjige - Geografija kosovskog
vilajeta, objavljena u Istambulu 1852. godine iz poglavlja
Karada ve Ordu (Crna Gora i narod, str. 78, 79, 80, 81, 82, i 83.
Autori knjige Rifat Basa i Salih Akaj. Knjiga je napisana na
staroturskom jeziku.) Svi istorijski izvori govore da su Bošnjaci,
Albanci i Crnogorci ilirskog porijekla. Jedan dio Albanaca
srbiziran je, a to su: Nemanjići, Balšići, Mrnjačevići, Crnojevići,
Bjelopavlovići, Karađo-rđevici, Kastratovići i Vasojevići, itd. To
je učinjeno pod uticajem ruske i carigradake patrijarhije koja je
slavizirala i asimirala veliki dio ilirskog stanovništva.

122

www.BosnaHistorija.com
KADA JE MIT POLITICKI PROGRAM

Veliki južnoslavenski historičar i intelektualac Ivan


Lovrenović u eseju Lament nad Beogradom piše o bici kod
Nikopolja, na bugarskoj obali Dunava, godine 1396. Ta bitka,
iako za evropsku povijest kudikamo bitnija od one Kosovske,
u nas je sistematski prešutkivana. Lovrenović piše kako je boj
na Kosovu, kojim smo bombardovani iz svih izvora saznanja,
od školskih udžbenika, preko televizije do usmenog predanja,
„realno, tek jedna od etapnih bitaka u silnom nadiranju
osmanlijske vojske i ekspanziji osmanlijske države u jugoisto-
čnoj Evropi, koja je u opštoj istoriji tog vremena zabilježena
tek kao oveća fusnota“. Bitka kod Nikopolja, o kojoj nismo učili
ništa, dešava se dakle sedam godina nakon Kosovskog boja. Do
tog trenutka sultan Bajazit (ili, kako bi bilo tačnije izgovarati,
Bajazid) pokorio je Srbiju i Bugarsku, i sada ga historija zatiče
kako nadire na vrata Ugarske. Sigismund, ugarski kralj, okuplja
vojnu alijansu sastavljenu od francuskih, njemačkih i engleskih
vitezova. To je NATO tog vremena, i Sigismund pun nade maršira
pred mocnom vojskom od 120000 ljudi. Dok čitava hrišćanska
Evropa gleda u njega i moli se da njegova snaga bude dostatna da
zaustavi nadiranje Turaka, Sigismund se u Nikopolju priprema
za krvavu bitku. Naša predstava o srednjovjekovnim bitkama
uveliko je stvorena filmskim prikazima tih klanica. Objektivna
slika bila je još surovija. Stotine hiljada tijela u sudaru za sobom
su ostavljale rijeke krvi, koje su se kod Nikopolja ulile u plavi
Dunav, raskomadana ljudska tijela po poljima i smrt, dokle god
je, kroz dim spaljenih kuća i krike unesrećenih, dosezao ljudski
pogled. Na trenutak se činilo da ce hrišcani, vođeni hrabrošcu,
prije svega francuskih vitezova, ostvariti veliku pobjedu i iz

123

www.BosnaHistorija.com
Sulejman Aličković
Evrope izgnati Bajazita, zvanog Jildirim - munja. Ali sultan je bio
briljantan strateg, koji je u odsudnom trenutku potegao svoje
skriveno, a najmoćnije oružje. Na vrhuncu bitke on na hrišcane
pušta svoju „elitnu vojsku“ - pet hiljada srpskih vitezova na
čelu sa Stefanom Laza-revićem. Srpskim despotom a njegovim
vazalom“. Hronicar dalje piše: „Dio hrišćanske vojske koji uteče
pokolju, potopi se u Dunavu, a dio dopade Turskoga ropstva“.
Pozivajući se na američku istoričarku Barbaru Tuchman i njenu
knjigu Daleko ogledalo, Lovrenović ovako opisuje posljedice
trijumfa srpskog oružja kod Nikopolja: „Cijela tri vijeka od tada,
sve do Jana Sobieskoga i bitke pod Bečom 1683, neće Zapad
uspjeti sakupiti snage ni sloge da se odupre Osmanlijama“.
Bitka kod Nikopolja zabranjena je tema, jer kao trulo stablo
u samom korijenu ruši Kosovski mit. Jer njegova suština jeste
srpsko stradanje zarad odbrane Evrope. Bitka kod Nikopolja
to demantuje - srpski angažman nije bio presudan za odbranu,
nego za trovjekovni poraz Evrope. Istorijski podaci su, međutim,
nemoćni pred razornom snagom mita, koja je fundirana u
nekritičkom masovnom mišljenju - a nije li to binarna opozicija
mišljenju, nužno individualnom. Nijedno naknadno saznanje ne
dotice mit, tu mašinu koju pokreće sinergija neobaviještenosti
i zadrtosti mase. Uočavajuci to, Lovrenović citira potcijenjenog
srpskog intelektualca Miodraga Popovica, koji je još 1976.
proročki pisao: „U zrelim civilizacijama jasno se razlikuje šta je
mit a šta istorijsko mišljenje, šta poezija a šta zbilja, šta bajka
a šta živa stvarnost. U civilizacijama koje tek sazrijevaju, ovi
pojmovi se miješaju, međusobno prožimaju, što dovodi do
stalnih sudara, lomova, nesporazuma, do pseudodinamike...
Kao trajno stanje duha, vidovdanski kult može biti koban po
one koji nisu u stanju da se išcupaju iz njegovih pseudomitskih
i pseudoistorijskih mreža. U njima, savremena misao, duh
čovjekov, može doživjeti novo Kosovo: intelektualni i etički
poraz“. čak ni danas, kada su malobrojni preostali kosovski
Srbi, kao živući spomenici pogubne politike Beograda na

124

www.BosnaHistorija.com
Bogomili Sandžaka
Kosovu, izloženi teroru albanskih ekstremista, nikome ne
pada na pamet da razloge vlastitog poraza potraži u mudrim
Popovicevim rijecima. Žrtve „vidovdanskog kulta“, zapravo
nesposobnosti da se život razluči od mita, i dalje ostaju zatočnici
mitologije. Destruktivni rad mita i na mitologiji zasnovanih
stereotipa nipošto nije ekskluzivna odlika samo srpskog
društva. Crnogorci su imali tu privilegiju da vide kako se uživo,
pred njihovim očima, tokom napada na Dubrovnik, pod nogama
rezervista koji su uprtili konavske pršute, u travestitskoj zabavi
ratnika koji su oblačili donji veš Tereze Kesovije, raspada mit
o herojskoj Crnoj Gori. Nešto kasnije će oni koji su hvatali
izbjeglice utekle u Crnu Goru razoriti i mit o čojstvu. Hrvatski
stereotip o srpstvu koji je korišten tokom devedesetih bio je
vrlo sličan srpskome: Tuđman je kao mantru ponavljao frazu
o Hrvatskoj kao „predzidu kršćanstva“, zemlji i naciji čiji je
zadatak da katolički svijet sačuva od „barbara sa istoka“. Bošnjaci
danas plaćaju panislamski entuzijazam Alije Izetbegovića, a
autenticna bosanska verzija islama mukom odolijeva uvezenim
vehabijskim uticajima. No Kosovski mit je najupečatljiviji
primjer destruktivnosti mita pretvorenog u politički program.
To je evidentno, no kao da se to srpske političke i intelektualne
elite ne tiče. Cjelokupna politička djelatnost prosrpskih politi-
čkih partija zasnovana je na razornom djelovanju stereotipa.
Odbija se voditi dijalog sa neistomišljenicima - jedini dijalog
na koji se pristaje jeste onaj sa vlastitom mitologijom. U kojem
se svi o svakom pitanju u svemu slažu. Za sve ostale, one izvan
tog mitološkog obora, ma koliko uporno pozivali na dijalog i
razum, rezervisana je samo mržnja i status neprijatelja, jer
u mitu nema dijaloga i argumenata: ima samo pobjednika i
poraženih. Ali neodgovornost u djelovanju prosrpske opozicije
u Crnoj Gori beskrajna je i upravo proporcionalna odgovornosti
za mir i budućnost Crne Gore koja je na njima. Ne u mitu, nego
u realnosti.

125

www.BosnaHistorija.com
STEĆCI, SELO ŽUPA (VRUJCI)

STEĆCI NA BRDU GOS POĐINICA NEDALEKO OD TUTINA

126

www.BosnaHistorija.com
Mr. Redžep Škrijelj

Slovo o bogomilima Sandžaka

Svojom izuzetno značajnom knjigom „Sandžački bogomili“


- (Osvrt na srednjovjekovnu historiju Sandžaka) iz oblasti
prošlosti bogomila nastaloj u protekloj deceniji, koja se bavi
problemima identiteta Bošnjaka i njihove etho-historijske
posebnosti na prostoru Sandžaka, njen autor Sulejman
Aličković izaziva veliko oduševljenje i talasanje znanstvene
i šire javnosti. Izrađena studija predstavlja svojevrsno
zaokruženje istraživačkog postupka koji je, konačnim
uobličavanjem studijsko-empirijskog pristupa, poprimio
karakter pravog znanstvenog poduhvata, jer za sobom povlači
potrebu još radikalnijeg pristupa izučavanju ove zanimljive, i
znanosti vrlo nepoznate, srednjevjekovne historijske i filološke
problematike.
Jedno od najvažnijih pitanja koje autor postavlja u svojoj
studiji je održanost dugo prisutne „transferzale bosanskih
bogomila“, čiji su tragovi, sudeći po nekim rezultatima ove
i drugih studija, koji tretiraju pomenutu problematiku na
prostoru Sandžaka i njegovog okruženja, evidentni. Sve to
dovoljno dobro ilustruje i naučni postupak kojim autor teži,
sagledavanju i analizi ostataka kamene i zidne plastike u širem
regionu koji ne izmiče njegovom introspekcijskom objektivu
kojim namjerava zahvatiti vrlo kompleksan problem bošnjačke
historijske prošlosti i filologije,
Autor ne propušta mogućnost da naglasi ulogu bogomila
u regionu, ali i posljedice pravog pogroma koji je stvaranjem
Raške države vršen nad babunima i patarenima, posebno u
XII vijeku u doba vladavine Nemanjića. Sa ovim korespondira
127

www.BosnaHistorija.com
i podatak o postojanju ostataka babuna u Polimlju. I među
pronađenim posuđem, kao vrstom zanatske dekorativne
plastike, iskopanim na različitim arhelološkim lokalitetima u
Sandžaku, autor prepoznaje najbitnije elemente čiji tragovi
ukazuju na paganske običaje bogomila, za koje V. Jovanović u
Novopazarskom zborniku (1979, 123.) neargumentovano tvrdi
kako je „umrli bio hrišćanin“.
Jedan od ključnih momenata u studiji je pominjanje
postojećih toponomastičkih struktura koje su na prostoru
Poibarja, Pešteri, Polimlja i Sandžaka uopšte, vrlo vidljive.
Njih možemo prepoznati u izvornom ili nešto izmijenjenijem
leksičkom obliku, koji je stoljećima trpeo različite transformacije
kakve su nemilosrdno diktirali morfološki zakoni postojećih
ili navirućih jezičkih sistema (ilirski, latinski, sanskritski,
starogrčki, semitski, aromunski, staroturski i ostali), koji su
danas transformirani u teško prepoznatljivu onomastičku
oblast za koju je potrebna vrlo oprezna studioznost.
Takav je položaj toponomastičkih naziva i hidronima sa
područja današnje geografske izoglose Sandžaka: Bijela Rijeka
(danas Crna Rijeka) kod Ribarića, desna pritoka Ibra; „Bijele
vode“ koji postoje na mnogim mjestima u Sandžaku69; Bijeli vrh
(Crni vrh) sa lokalitetom Gradac sa kulom na vrhu u tutinskom
kraju, ali i šire, koji u postojećem semantičkom obliku pripadaju
onomastikonu sandžačkih bogomila, ali i jezičkoj strukturi
Crkve bosanske sa značenjem – „čiste, bistre vode“.
Očekivana znanstvena rješenja koja u svom diskursu autor
problematizira, mogu biti jedino odgonetnuta temeljnim
arheološkim i onomastičkim (toponomastičkim) raspravama.
U ovoj izvanrednoj studiji treba cijeniti autorovu istraživačku
budnost, perceptivnost, iskustvo i hrabrost koji pojačavaju na
njegovoj istraživačkoj znatiželji koja daje vidljive rezultate. Tako
će u rodnom Crnišu kraj Ribarića (Tutin) toponim Sokolovo
69
Takav naziv nosi selo Bijele vode u blizini Duge Poljane u Opštini Novi
Pazar.
128

www.BosnaHistorija.com
gnijezdo ubicirati kao lingvističku strukturu iz vremena dobrih
Bošnjana – bogomila – jedno od prvobitnih naziva ovog danas
naseljenog mjesta. Graditeljsko naslijeđe: stećci u selima u dolini
rijeke Ibar, sela na Pešteri, u dolini rijeke Lima, Bogumilska
ćelija u Paljevu i slično, važan su artefakt koje navodi na
zaključak da je riječ o kulturnim i kultnim tragovima bogomila.
To su kameni stećci u selima: Jeliće, Ribariće, Špiljani (Čpiljani),
Vrujce, Đerekare (Tutin), Ugo (Sjenica), Gostun (Prijepolje), koji
su kao dio monumentalne epigrafske kulture slični sa onima
na Glasincu u Bosni. U mnogima je, sudeći prema njihovom
izgledu sahranjena vlastela iz hijerarhije bogumila, primarno,
poneki Ded (Did) ili Gost, a sve na osnovu svećeničkog zvanja ili
titule karakteristične za bogomilsko učenje.
Struktura studije S. Aličkovića je koncepirana i radi pojašnjenja
činjenice da je zatečena ilirsko-romanska populacija sa ovih
prostora nakon miješanja sa pridošlim slavenskim plemenima,
osim svoje, prihvatila bizantsku, hrišćansku i pagansku kulturu,
izlažući se riziku asimilacije ili gubljenja vlastitog jezika kao
jedne od validnih identitetskih ordinanti.
Kao i drugi balkanski narodi, Bošnjaci u srednjem vijeku
koriste više pisama (glagoljicu, bosančicu – zap. ćirilicu,
latinično pismo ) od kojih su neka danas izbačena iz upotrebe,
tako da je prisutna tropismenost, u oblasti Sandžaka, poznata
pojava u kulturnom preporodu Evrope. U svom historijskom
razvitku Bošnjak je, a to tvrdi i S. Aličković, mijenjao pismo, ali
je to ostalo bez ozbiljnijeg utjecaja na njegov etnički identitet.
Studija svjedoči otvoreni antiklerikalizam ovog dijela
Balkana, koji krajem XII stoljeća prerasta u bujucu. To je
Doba vjere kada se rađaju intervali religioznog misticizma i
sentimenta koji se sve više izmicao i protivrječio svakom obliku
organiziranog svješteničkog hrišćanstva. Posebice Bogomili,
koji su nastali u Bugarskoj i naročito se raširili u etničkoj Bosni,
i kao „mrska jeres“ u razna vremena XIII stoljeća, napadani od
lokalnih hrišćana ognjem i mačem „branili se uporno, i konačno

129

www.BosnaHistorija.com
Sulejman Aličković
(1463) se predali, ali ne kršćanstvu nego islamu.“70
Sulejmanove hipoteze ukazuju na potrebu temeljnijeg
pristupa ovoj zanimljivoj problematici koja navodi na potrebu
revizije, odnosno redefiniranja nekih znanstvenih momenata
iz naše prošlosti ili je riječ o potrebi temeljnog, faktografski
validnog, modifikovanja ovakvih, prilično zastarjelih stavova.
Ovakvi naučni rezultati predstavljaju inicijativu za potvrđivanje
teze o postojanju tragova predislamskog Sandžaka, na
koju ukazuje ubicirano spomeničko naslijeđe i raznovrsna
prostorna toponimska i etnonimska faktografija u knjizi.
Posebno zbog argumentacije u studiji koja potkrepljuje tvrdnju
da svi očuvani spomenici iz predislamskog perioda na prostoru
Sandžaka ukazuju na prisustvo glagoljice, bosančice (zapadne
verzije ćirilice) i latiničnog pisma. Ne može se, također, zaobići
autorova sposobnost za parcijalnu teorijsku artikulaciju
problema i njegovo postepeno i sistematsko uokvirivanje u
kontekst zanimljive historijske prošlosti sandžačkih Bošnjaka,
ali i čitavog bogumilskog pokreta kao nezaobilaznog faktora
urađene studije.
Mnogi se slažu sa ocjenom da je Sulejman Aličković prihvatio
izučavanje oblasti koja određuje nacionalno-identitetsku
komponentu koju danas promatramo kao primarnu odrednicu
našeg etničkog identiteta Ovdje možemo sa sigurnošću govoriti
o uspostavi novih naučnih paradigmi koje iziskuju drugačiju
postavljenost znanstvenih problema i daju posebne odgovore
na naučne izazove kakvi su „Sandžački bogomili“ (Osvrt na
srednjovjekovnu historiju Sandžaka). Time autor samog sebe
stavlja u poziciju znanstvenika koji teži odgonetanju istine,
donoseći drugačije stavove o začecima bogomilskog Bošnjaštva
i historiji Bosanske crkve na prostorima današnjeg Sandžaka.
Čini nam se veoma pouzdanom i tvrdnja Aličkovića o pitanju
doseljavanja ilirskog plemena Klimente, za koje tvrdi da su
na prostor Sandžaka mogli stići mnogo prije početka XVIII
70
В. Дјурант, Доба вере, књ. 4/II, Београд 1988, 904, 907.
130

www.BosnaHistorija.com
Bogomili Sandžaka
stoljeća, čime su mogli imati utjecaja na tragove sveobuhvatne
materijalne baštine koju u svom diskursu studija posjeduje.
Zbog toga su vrlo indikativna ilirska imena među bogomilima:
Pjak, Rahac, Ras, Nihac, Mirbeljan, Golub, Soko, Beriša itd.
Jedan od ciljeva studije je težna da se identifikuje i preispita
efekat vanjskog djelovanja bogomilskog učenja koje iziskuje
provjeru i utvrđivanje raspoloživih historijskih činjenica koje
nas vezuju za ovu zanimljivu pojavu u prošlosti bošnjačkog
srednjovjekovlja. Na to nas opominju neuspješni, nepotpuni,
tradicionalno neutemeljeni i nesigurni „argumenti“ pojedinih
južnoslavenskih, primarno kršćanskih, kvaziznanstvenih
historiografija, koji se dugo javljaju u studijama koje obuhvataju
period od XII do XV vijeka. Aličkovićeva studija nam na jedan
poseban način nagovještava novu, artefaktima potpunjenu,
sliku o zajednici i običajnoj i ritualnoj simbolici društva
bosanskih bogomila na prostoru Sandžaka. „Treba naglasiti da
su historijski izvori neujednačeni, ali dovoljno validni u svakom
pogledu da odražavaju sliku i priliku političkog dešavanja u
srednjovjekovnoj Bosni, čime se jasno ukazuje i na vjersku
dimenziju djelatnosti, samim tim se mogu i trebaju potvrditi
mnogi navodi koji su se često u historijskoj literaturi tumačili
kao pretpostavke.“71
Sulejman Aličković kao jedan od najsnažnijihh argumenata
interpolira „bogomilsku“ Ćeliju u selu Paljevu (Opština Tutin),
lociranu na živopisnom terenu ispresijecanom potocima,
šumom i zelenilom. Teza autora da je na tom mjestu (Gornje
Paljevo) na uzvišenju u današnjoj mahali Štek (1.000 m) bilo
bogomilsko svetilište ima potpunu opravdanost.72 Osim toga,
71
Salih Jalimam, Studija o bosanskim bogomilima,Tuzla,l996, str.19-21.
72
Tvrdnja da je ovu pećinsku ćeliju u Paljevu „ prvi put zabeležio i opisao prof.
Đ. Bošković, sa saradnicima, prilikom rekognisciranja jugozapadne Srbije
1951. godine“(Г. Милошевић, Пећинска црква у Паљеву: у: Новопазарски
зборник бр. 8, Нови Пазар 1984, 37.) , paušalna je i nema opravdanosti,
naročito zbog činjenice da je lokalnom stanovništvu od davnina poznata
pod imenom Ćelija, tako da Aličkovićeva teza de je riječ o „Bogomilskoj
131

www.BosnaHistorija.com
Sulejman Aličković
autor je ubijeđen da je ova sonda, uklesana u krečnjaku navrh
strme kamene litice, bila sjedište bogomila i stono mjesto iz
koga je službovao Did (Djed). Velika je vjerovatnoća da su istu
ćeliju, sondu ili kamenu kapsulu mogli koristiti i predslavenski
narodi naseljeni na ovim prostorima.73 Samim tim, novija
„otkrića“ u srpskoj nauci koja se tumače na navedeni način, štete
znanosti i ne doprinose objektivnosti pristupa zajedničkom
historiografskom kaleidoskopu. Aličković pritom pominje
duževjekovno njegovanje kulta vode (obredno kupanje radi
sticanja zdravlja) koje se obavljalo i održalo na ovom „svetom“
mjestu koje su nekada obavljale pripadnice Crkve bosanske –
krstjanice. Zbog svega u knjizi naznačenog, pitanje opstanka
ovog bogomilskog svetilišta u središtu između dva jaka
pravoslavna manastira (Sopoćani i Crna rijeka), čini nam se
posebno zanimljivim.
Prema uvjerenju autora, svi arheološki nalazi za kojima vješto
traga Sandžakom, upućuju na bogomilsko-bošnjačku simbiozu,
koja je na koncu XIV i početku XV stoljeća efektuirala u korist
islama, koji je kao najsrodniji monoteistički modus vivendi
bio najbliži pristalicama ove „mrske jeresi“ - bogomilima. Sva
ova tumačenja potvrđuju tezu o utjecaju bogomila i Crkve
bosanske koja se „uspjela postaviti između vladara i vlastele“74,
čak i dominirati na našim sandžačkim prostorima. Navedeni
argumenti potvrđuju opravdanost tvrdnji najpouzdanijeg
historiografa Bosne, Nade Klaić o značaju Bosanske crkve, što
ćeliji“ povećava našu sumnju u pouzdanost navedenih tvrdnji, prema kojima
je to hriščanski lokalitet – pravoslavna crkva i istovremeno pomjera granice
našeg saznanja i nameće potrebu objektivnijeg i studioznijeg razmatranja
ovog delikatnog znanstvenog pitanja iz historijske i kulturne prošlosti
Sandžaka uopšte.
73
Zbog svega pomenutog treba odbaciti kao nepouzdanu, tvrdnju da Ćelija,
ili „Pećinska crkva u Paljevu,“ ili, kako tvrdi S. Aličković „Bogomilska ćelija“
nije bogomolja podignuta krajem XVI ili početkom XVII vijeka (Vidi: Г.
Милошевић, Пећинска црква у Паљеву... 48.), već mnogo ranije.
74
С. Ћирковић, Историја средњовековне босанске државе, СКЗ, Београд
1964, 112.
132

www.BosnaHistorija.com
Bogomili Sandžaka
se ogleda i u divljenju bosanskih vladara prema članovima
„heretičke crkve bosanske“ čija je državnička mudrost
doprinijela da se „obdržavaju njihovi obredi“.75
Sve u svemu, pred sobom imamo još jednu vrlo uspešno
efektuiranu studiju, koja snagom materijalnih i izvornih
činjenica svjedoči o jednoj zanimljivoj i neistraženoj etapi naše
historijske prošlosti. Ponuđena pitanja koja Sulejman Aličković
verificira, mogu biti solidna polazna osnova za nove znanstvene
rezultate koje bošnjačka znanstvena javnost u Sandžaku sa
razlogom očekuje.
Ova knjiga je dio bošnjačkog antropološkog ogledala koji
se kao kulturni obrazac zasniva na odgovarajućim socio-
kulturnim artefaktima postižući efekat koji je iskazan u
profiliranju bogumilstva među Bošnjacima Sandžaka, kao jedne
od prepoznatljivih vrijednosti iz njihove veoma duge kulturno-
historijske prošlosti.
Studija sugerira potrebu uvažavanja drugačijeg mišljenja
i naučnih rezultata bošnjačke nauke koji na ovako ubjedljiv
način govore o tragovima predhrišćanske kulture na našim
prostorima, za koju nudi uvjerljive i zanstveno validne
argumente koji danas postoje na prostoru Sandžaka. Na kraju
knjige, autor donosi dio teže dostupnih tekstova (Prilozi) koje
ovom kulturnom poduhvatu daju karakter istinski značajnog
znanstvenog rezultata.
Bošnjačku znanstvenu javnost u Sandžaku raduju postignuti
rezultati, jer će odbaciti dominaciju ranijih kvaziznanstvenih
i površnjih viđenja naše, primarno, nedovoljno istražene
historijske prošlosti. Samo objektivan i nepristrasan pristup,
kakav je ovaj u studiji S ulejmana Aličkovića može rezultirati
novim saznanjima o bogomilstvu kao „magistralu naše
prošlosti“ (M. Krleža).
Novi Pazar, 19. XI. 2008

75
N. Klaić, Srednjovjekovna Bosna, Eminex, Zagreb 1994, 212.
133

www.BosnaHistorija.com
KARTA RAZVOJA BOGOMILSTVA U X VIJEKU

134

www.BosnaHistorija.com
O AUTORU

Sulejman V. Aličković rođen je u Tutinu 15.1.1953. Školovao


se i živeo u Beogradu. Trenutno živi u Luksemburgu.
Bavi se istraživačkim radom iz oblasti historijske prošlosti
Bošnjaka iz Sandžaka. Takođe piše poeziju i prozu. Prve radove
objavio je u Almanahu iz Podgorice, a i u drugim publikacijama
za književnost.
Rad iz oblasti prozne književnosti objavljen mu je u zbirci
sa manifestacije drugih novosarajevskih književnih susreta
Gravitacija riječi, 2008. godine.
Ovo mu je prva objavljena knjiga iz oblasti historije.

135

www.BosnaHistorija.com
SADRŽAJ:

UVOD ……………………………...........................................................5

PRVI DIO
BOGOMILI SANDŽAKA ...

PRISTUP …........................................................................................ 9

DRUGI DIO
PRILOZI

POVELJA BANA NINOSLAVA .....................................................69


POVELJA STJEPANA II KOTROMANIĆA ................................73
AHDNAMA SULTANA MEHMEDA FATIHA ..........................81
PUTOPIS.............................................................................................87
HISTORIJA BIBLIOTEKE..............................................................95
NAZIVI I SINONIMI BOŠNJANI ..............................................111
SUDBINA ZAROBLJENIH TURAKA POSLIJE PORAZA PRED
BEČOM ………………………...........................................................113
UTEMELJIVAČI DANAŠNJEG GUSINJA ...............................119
KADA JE MIT POLITICKI PROGRAM ...................................123

SLOVO O BOGOMILIMA SANDŽAKA


(Mr. Redžep Škrijelj)........................................................127

O AUTORU ..................................................................................135

www.BosnaHistorija.com
Izdaje i štampa
LIBRO COMPANY
Kraljevo, Ive Andrića 114

Za izdavača
Dejan Čeperković

Recenzenti
Mr Redžep Škrijelj
Rizah Gruda

Lektor
Redžep Nurović

Prelom
Ifet Aličković

Likovna i grafička oprema


LIBRO COMPANY

Slika na korici:
Karta Bosne, Petrova crkva i Altun - alem džamija

Tiraž
200 primjeraka

www.BosnaHistorija.com
___________________________________

CIP-Katalogizacija u publikaciji
Narodna biblioteka Srbije, Beograd

821.163.41.09. - 1 “19”

ALIčKOVIĆ, Sulejman
Bogomili Sandžaka / Sulejman Aličković. /Kraljevo :
Libro Company ; Kraljevo, 2009. -

(Kraljevo : Libro Company). - 177 str. : 21cm. - (Biblioteka Nauka)

Tiraž 200
ISBN 978-86-86473-12-20

a)Prilozi str. 81-177


_____________________________________

www.BosnaHistorija.com
www.BosnaHistorija.com