Peric

PORTAL ZA PRAVNIKE I STUDENTE PRAVA U BIH
STRUKTURA PRAVA
SKRIPTA PO PERIĆU
WWW.BH-PRAVNICI.COM
INFO@BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
PRAVNA NORMA
-norma znači pravilo
-pravo - društvena norma
-društvo - organizirana zajednica ljudi upravo zbog toga što se ponašanje ljudi u
društvu i formiranje njihovih uzajamnih odnosa upravlja i usmjerava nekim
pravilima
Za pravnu normu nije bitno:

1. njezin sadrţaj
2. njezin oblik
3. koliko će dugo biti na snazi
-uz drţavnu vlast i razne organizacije i zajednice donose pravne norme, a u slučaju
povrede tih pravila, provode i sankcije
-svaka 'drţavna vlast' ujedno je i 'pravna vlast', ali svaka 'pravna vlast' nije ujedno i
'drţavna vlast' - pojam 'pravne vlasti' širi je od pojma 'drţavne vlasti'
-pojam pravne vlasti:
-'pravo na pravo', tj. pravo odreĎenih čimbenika da donose i provode pravne
norme, kao i da odreĎuju sankcije (kazne) u slučaju povrede tih normi
Za pravnu normu bitne su ove karakteristike:
1.njezina vezanost uz drţavu i druge pravno-stvaralačke čimbenike:
1. pravna norma proistječe iz državne organizacije ili drugih pravno stvaralačkih

oraganizacija, tj. da je njihovi organi stvaraju
-stvaranje pravnih normi moţemo nazvati:
-neposrednim stvaranjem - postoji kad organi propisuju pravila koja nisu egzistirala
do te mjere kao neka druga vrsta socijalnih normi u dotičnoj zajednici
-posrednim stvaranjem - kada drţavni organi i drugi pravno-stvaralački čimbenici
sadrţaj za neko pravno pravilo nalaze već u nekoj drugoj postojećoj društvenoj
normi
-oni tu društvenu normu (običaj, moral i sl) uzimaju u pravnu sferu i dodjeljuju joj
pravnu sankciju, te je tako pretvaraju u pravnu normu
2. svrha pravne norme je ostvarivanje državnih ciljeva, motiviranjem ljudskog
ponašanja u odreĎenom pravcu
-utječući na ljudsko ponašanje, pravna pravila ostvaruju pravni poredak
-imati odgovarajući pravni poredak bitan je cilj svake drţavne vlasti
3. država i ostali pravno-stvaralački čimbenici ne samo da stvaraju pravna pravila,
nego ih vežu za sebe tijekom čitave daljnje egzistencije
-oni ih mogu djelomično ili u potpunosti mijenjati, ukinuti, te ih samo oni mogu
sluţbeno objašnjavati i tumačiti
4. za prekršaj (povredu) pravne norme, sankciju (kaznu) mogu odreĎivati i provoditi
jedino drţavni organi
Zaključak : pravna je samo ona socijalna norma, koja je u svom postanku,

egzistenciji i prestanku vezana uz djelatnost drţavnih organa.
2 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
2. njezina učinkovitost, djelotvornost, efikasnost:
-pod ovime smtramo njezino svojstvo utjecaja na ljudsko ponašanje, te da se
njezinim zahtjevom formuliraju društveni odnosi
-egzistencija i prestanak društvenih normi vezeni su uz drţavu samo relativno jer
ono što drţava zahtijeva, društvo mora prihvatiti
-pravna norma je zahtjev koji donositelj norme upućuje drugima za motivaciju

njihovog ponašanja; donositelj pravne norme naziva se adresant, a oni kojima je
pravna norma upućena nazivaju se adresati
-adresati pravne norme u drţavi jesu pojedinci i udruţenja pojedinaca, nazivamo ih

pravni subjekti, što znači da su nositelji ovlaštenja i d uţnosti, koje im daje pravni
poredak
-pravni subjekti - pojedinci mogu biti:
-vlastiti drţavljani
-strani drţavljani
-udruţenja pojedinaca nazivaju se pravne osobe; u taj se pojam mogu ubrojiti i

drţavni organi, samo oni kojima je to svojstvo priznato posebnim pravnim
propisima
-pravne norme po sadrţaju, tj. prema svojim zahtjevima idu za tim da pravni
subjekti (adresati) ostvare ili ne povrijede odreĎene društvene vrijednosti
-u svakoj drţavnoj zajednici postoji sustav sluţbenih društvenih vrijednosti, a to su

one koje ističe, zaštićuje i ţeli unaprijediti vlast odreĎene zajednice
-te su vrijednosti izrazi njezinih potreba, teţnji i interesa
PRAVNA NORMA S OBZIROM NA ADRESATE

Ona moţe biti:
opća
-ona koja se upućuje svim graĎanima na drţavnom području (npr. Krivični zakon
Rebublike Hrvatske)
posebna
-ona koja se upućuje samo odreĎenoj grupi graĎana, a ne svima (npr. Zakon o
javnim sluţbenicima)
pojedinačna
-upućuje se pojedincu, ili većem broju pojedinaca, ali joj je glavna značajka da
pravno rješava neki individualni slučaj, koji je ujedno u svim svojim elementima i
neponovljiv (npr. sudska presuda)
PRAVNA NORMA S OBZIROM NA TERITORIJALNU VALJANOST
1. partkularna pravna norma

-propis koji vrijedi samo za odreĎeno područje, dio drţavnog teritorija
2. generalna pravna norma
-propis koji vrijedi na čitavnom drţavnom teritoriju
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Načelo teritorijalnosti pravnog sustava - pravna pravila jednog pozitivnog sustava u
načelu vrijede samo na odreĎenom drţavnom teritoriju, ali ima i izuzetaka;
transteritorijalno reguliranje - svaki pravni poredak teţi da što više pravno zahvati
ponašanje svoga graĎanina, koji se trenutno ne nalazi unutar drţavnih granica one
drţave čiji je drţavljanin, već se nalazi u nekoj drugoj drţavi, stranoj zemlji (izmeĎu
drţava uglavnom do transteritorijalnog reguliranja dolazi na osnovi recipročnosti)
Dva su načela mjerila pravnog reguliranja:

1. teritorijalno načelo
-bilo tko da se nalazi na jednom drţavnom teritoriju, potpada pod pravni poredak
koji vrijedi na tom teritoriju
2. personalno načelo
-na bilo kojem teritoriju se nalazila jedna osoba, potpada pod pravni poredak zemlje
čiji je ona drţavljanin
Danas postoji kombinacija u primjenjivanju teritorijalnog načela s personalnim;

teritorijalno načelo vrijedi redovito, a personalno iznimno.
Izuzeci od načela teritorijalne valjanosti pravnih pravila;
pravna pravila druge zemlje mogu se u odreĎenim okolnostima primjenjivati u našoj
zemlji, to su slučajevi s elementom inozemnosti.
Na području meĎunarodnog prava ta se pojava obično naziva:
načelo ekstritorijalnosti; to je skup odreĎenih pravnih povlastica za osobu i osoblje
diplomatskog predstavnika jedne zemlje u drugoj zemlji, a one obuhvaćaju: osobnu
nepovredivost, izuzeće od sudbenosti (imunitet)...
PRAVNA NORMA S OBZIROM NA VREMENSKU VALJANOST
Dva bitna pitanja:
1. odkad vrijedi pravno pravilo?
2. dokad vrijedi pravno pravilo?
Norma vrijedi kao pravna, ako ispuni ove uvjete:

1. ako je donenesa od nadleţnog drţavnog organa ili nekog drugog
pravnostvaralačkog čimbenika
2. ako je donesena pravno predviĎenim postupkom
3. ako je svojim sadrţajem zakonita (tj. u skladu sa sadrţajem više pravne norme)
4. naravno, ovi uvjeti vrijede pod pretpostavkom da već postoji učinkoviti pravni
sustav i da se radi jedino o donošenju niţih pravnih normi na više
Odredba da jedno pravno pravilo stupi na snagu moţe biti formulirana na dva
načina:
1. dan stupanja na snagu je odreĎen pojedinačno za to pravno pravilo
2. dan stupanja na snagu je odreĎen općenito za niz pravnih pravila
Vremenski rok izmeĎu objave zakona i njegovog stupanja na snagu (redovito nakon
osam dana) zove se vacatio legis.
Svrha je zakonskoj vakaciji da se u tom razdoblju omogući svim graĎanima

(drţavnim graĎanima i graĎanima u uţem smislu) upoznavanje sadrţaja tog
zakona. Kad proĎe rok zakonske vakacije, nitko se ne moţe izgovarati da mu taj
WWW.BH-PRAVNICI.COM
zakon nije poznat, i da on po njemu nije odgovoran.
Načelo 'nepoznavanje prava' (ignorantia iuris) ne moţe nikoga ispričavati, nego
nepoznavanje prava škodi (ignorantia iuris nocet).
Pravni poredak fingira (zamišlja) da su svi pravni propisi svakome pojedincu poznati
i da je on pravno odgovoran, bez prethodnog utvrĎivanja činjenice jesu li mu ti
propisi zaista bili poznati ili nisu.
Pravna pravila gube snagu na sljedeće načine:
1. samo pravno pravilo moţe navesti rok do kad će vrijediti
2. da budu ukinuta:
1. izričito - abrogacija
-donosi se novo pravilo koje izričito navodi: stupanjem na snagu ovog zakona,
prestaje vrijediti (gubi pravnu snagu) odreĎeni do sada vaţeći zakon
2. prešutno - derogacija
-znači da je donesen novi zakon koji drukčije nego postojeći regulira odreĎene
društvene odnose i prama pravilu 'lex posterior derogat legi priori' primjenjuje se
novi zakon, iako to u njemu nije izričito navedeno
3. kad nestane svrhe, cilja tog zakona - cessante ratione

-ako društvenih odnosa više nema i neće ih ubuduće ni biti, ustanovljuje se da ni
pravno pravilo nema više razloga za postojanje
Katkad se ističe zahtjev, kad je neki društveni odnos bio reguliran jednim pravnim
pravilom, taj odnos ne moţe biti drukčije i ponovno reguliran, ako novo pravno
pravilo u obveznoj snazi zamijeni ono prvo.
Pravni subjekti su u osnovi tog pravila dobili stečena prava, tj. odreĎena subjektivna
prava koja ne dopuštaju da se već regulirani odnosi u koje su oni ušli, reguliraju
novim pravilom, a na njihovu štetu (nepovoljno za njih).
Ako se ipak primijeni novo pravilo, to znači da je ono dobilo povratnu snagu -
retroaktivnost, i da se primjenjuje na slučajeve koji su nastali prije njegova
stupanja na snagu.
Zakoni u načelu nemaju povratnu snagu, pogotovo kad su u pitanju odreĎene grane
prava;
npr. u krivičnom pravu se zabranjuje upotreba retroaktivnosti ako bi štetila
počinitelju kaznenog djela, a odobrava se ako bi mu pogodovala.
Povratna snaga može doći do izražaja jos u ovim primjerima;
1. kod interpretativnih zakona (slučajevi kad se donosi novi zakon da bi protumačio

postojeći)
2. u primjeru ustanovljenja zakonske praznine (stvara se novo pravilo koje rješava
prazninu, ali se odnosi na činjenice nastale prije donošenja pravila)
WWW.BH-PRAVNICI.COM
PRAVNA NORMA S OBZIROM NA SVOJ SASTAV
Pravna norma je poruka koja ide od:

adresanta (pravnog ili drţavnog organa) adresatu.
Ona može biti upućena putem više oblika:

-zahtjev 1. zapovijed (naredba)
2. zabrana
-dopuštenje: 3. ovlaštenje
Osim normi koje sadrţa zahtjeve postoji i ovlašćujuća pravna norma, nju se ne
moţe striktno smatrati zahtjevom. Širim tumačenjem moglo bi se reći da i u
pravnim normama koje ovlašćuju očituje zahtjev, i to upućen drţavnim organima ,
da dopuste ili omoguće da se adresat norme moţe slobodno posluţiti ili ne posluţiti
nekim ovlaštenjima.
Pravna norma u obliku koji nareĎuje ima pozitivno nareĎenje, tj. ona od svog
adresata traţi poduzimanje neke radnje, neko izvršenje, traţi aktivnost.
Pravna norma u obliku koji zabranjuje ima negativno nareĎenje, ona od svog
adresata traţi poduzimanje neke radnje, neko izvršenje, traţi aktivnost.
Pravna norma u obliku koji nareĎuje ima pozitivno nareĎenje, ona od svog adresata
taţi suzdrţavanje od neke radnje, traţi pasivnost.
Svaka alternativna norma je na svojstven način ujedno i ovlašćujuća, ali svaka

ovlašćujuća norma nije i alternativna;
-ovlašćujuća ('mogu, ali ne moram')
-alternativna ('moram izabrati, ali varijantu koju ja hoću')
Norme definicije - pravne norme koje na izgled nemaju nikakve zahtjeve za

graĎane, a njihov jezični oblik nije ni u naredbi, ni u zabrani, ni u ovlaštenju, one
izgledaju kao neke konstatacije ili opisi
-moramo ih smatrati pravnim zahtjevima, tj. pravnim normama
Poruka koja se pravnom normom upućuje adresatima moţe biti općenita u tom
smislu što se odnosi na niz slučajeva, za koje se unaprijed pradviĎa da će se
dogoditi.
Zakonodavac, da bi stvorio takve opće pravne norme sluţi se posebnom tehnikom
izraţavanja:
1. u I. djelu svoje normativne izjave ili norme - hipoteza, mora na apstraktan način
predvidjeti i tipično opisati dogaĎaj (ponašanje), koji je pretpostavka za prim jenu te
pravne norme
2. u II. djelu svoje normativne izjave ili norme - dispozicija, mora na izričit način ili
po logičkom smislu dati adresatima na znanje da on takvo ponašanje zabranjuje,
WWW.BH-PRAVNICI.COM
zahtijeva, ili dopušta
3. u III. djelu svoje normativne izjave ili norme - sankcija, on nagoviješta koja će
sankcija (kazna) uslijediti za one koji nisu postupili u skladu s njegovom zapovijedi
ili zabranom, iznesenom u II. djelu njegove normativne izjave
Opća pravna norma konstituirana je od tri dijela, no formalno ih rijetko

posjedujesva tri..smatra se: ako za odreĎeno ponašanje drţavni organi propisuju
kazne, znači da ga i zabranjuju, bez obzira na to što to nisu izričito istaknuli.
Zapovijed ili zabrana, u općoj pravnoj normi moţe biti skrivena, ali stvarno ona
postoji i mora postojati, pa je adresati mogu vrlo lako otkriti.
Tri djela koja stvarno ima opća pravna norma nose i posebne nazive:
1. hipoteza
2. dispozicija
3. kazna
PRAVNA NORMA S OBZIROM NA SVOJ IDENTITET
Drţavna je vlast u krajnjoj liniji, izraz eko nomskih i političkih interesa vladajuće
klase.
Ali, razna područja društvenog ţivota nisu jednako vaţna za postizanje bitnih ciljeva
drţavne vlasti.
Drţavna vlast rasporeĎuje i odabire društvene odnose na one vaţne, manje vaţne ili
nevaţne za svoje postojanje.
Pravna vlast moţe različita područja društvenog ţivota:
1. regulirati
2. ne regulirati
Ali i one odnose koje drţavna vlast regulira svojim pravilima, moţemo regulirati u
različitom obliku i s različitim itenzitetom. Po karakteru svoje dispozicije čitava
norma dobiva karakter i naziv.
U tom smislu pravnoj vlasti stoje na raspolaganju ova pravila različitog itenziteta:
1. kategoričko pravo (ius cogens)

-ona, koja se neizostavno hoće primjeniti onako kako su i donesena, adresatima ne
ostavljaju nikakvu slobodu u postupanju
-imaju samo jednu mogu mogućnost i duţnost ponašanja adresatu, te je one ne
moţe mijenjati
2. disjunktivno pravo:
-ono koje daje slobodu u ponašanju adresatima
1. alternativno
-norme, kojima zakonodavac daje adresatima nekoliko mogućnosti ponašanja, od
WWW.BH-PRAVNICI.COM
kojih on bira jednu, ali je striktno vezan da ponuĎene njih i ne moţe izmisliti neku
novu mogućnost
2. dispozitivno
-norme koje se primjenjuju samo kad adresati nisu sami izvršili zakonom
dopuštenu, slobodnu raspoloţu
-mogu se nazvati 'pravilima slobodne raspoloţbe', jer tu pravna vlast upućuje
adresata da sam stvori pravilo za ponašanje, i što god on normira, pravna vlast
priznaje kao pravno pravilo i zaštićuje sankcijom, no ako se adrest ne posluţi tom
mogućnošću, onda će biti onako kako je predvidjela pravna vlast
Od kategoričkih, preko alternativnih normi, do dispozitivnih, javlja se sve veća

sloboda adresata, i obrnuto.
ODREĐENOST DIJELOVA PRAVNE NORME
Dijelovi pravne norme mogu biti formulirani s većom ili manjom preciznošću.
Ovisno o tome, adresat moţe, primjenjujući dotičnu normu, postupati više ili manje
slobodno.
Adresant norme, moţe zahtijevati da adresat pri primjeni dotične norme iskaţe
slobodu, samoopredjeljenost, vlastitu volju ili nadzor.
Postoji:
1. strogo (apsolutno) odreĎena
2. relativno odreĎena
3. neodreĎena
hipoteza, dispozicija ili sankcija.
1. apsolutno odreĎena hipoteza

- ako je zakonodavac precizno utvrdio dogaĎaje uz koje je nadovezao dispoziciju i
sankciju, takve hipoteze prijeko su potrebne grani krivičnog prava
relativno odreĎena hipoteza

-ako zakonodavac uvjete nije mogao ni htio točno utvrditi, već je upotrijebio
relativno utvrĎenu hipotezu; postojanje izuzetnih prilika
neodreĎena hipoteza
-ne postoji, jer moţe biti samo više ili manje neodreĎena
2. apsolutno odreĎena dispozicija

-redovito tvori kategoričku normu i ona je pravno pravilo čiji je zahtjev točno
odreĎen
relativno odreĎena dispozicija

-ima nekoliko vrsta:
WWW.BH-PRAVNICI.COM
1. dispozicije sa standardima
-općeniti izrazi, kojima adresant namjerno nije dao konkretan sadrţaj, već je
ostavio da to učini i odredi adresat pravne norme (drţavni organ i graĎanin)
2. dispozicije s ograničenim izborom:
a) alternativne dispozicije
-ova dispozicija daje adresatu nekoliko mogućnosti za ponašanje, što znači da je
adresat slobodan izabrati bilo koju od danih mogućnosti, ali, on je striktno vezan za
broj danih mogućnosti i ne moţe izmisliti novu
b) dispozicije s limitacijom
-one u kojima se adresatu postavlja gornja i donja granica za opseg njegova
ponašanja, unutar kojeg on moţe neovisno stvoriti odluku, ali ipak poštujući
elemente konkretnog slučaja koji se pred njim nalazi (koriste se preteţito u
području kaznenog prava)
-ovdje se zakonodavna tehnika moţe osloniti na:
- limitiranje minimuma (najniţe granice)
- limitiranje maksimuma (najviše granice)
- limitiranje minimuma i maksimuma
c) dispozicije ograničene 'javnim interesom' (diskrecijska ocjena)

-drţavna vlast mora zbog praktičnosti svojim organima dati slobodu u neposrednom
reguliranju, i dopustiti im da u okviru danih ovlaštenja postupe na najsvrsishodniji
način
-te dispozicije se upućuju drţavnim tijelima,
a ona ocjenu daju:
- na temelju, po dopuštenju i u okviru višeg propisa
- u okviru svoje nadleţnosti
- ova je diskrecijska ocjena obvezna za adresate
- ona se obavlja u javnom interesu;
što znači interes pravnog poretka, a ne jednog ili nekih pojedinaca
-ovlaštenje na alternative koje se mora provoditi u javnom interesu (kojim je
ograničen njezin nositelj)
-ona je slična alternativnoj dispoziciji, jer se kod obje daje nekoliko mogućnosti
adresatu, ali ipak postoji razlika;
- alternativna dispozicija se daje adresatu kao obveza, a diskrecijska ocjena kao
pravo i obveza
- izborom kod alternativne dispozicije stvara se obveza prema drţavnoj vlasti i sebi,
a kod diskrecijske se stvara i obveza prema trećim osobama
d) dispozicije na slobodnu raspoložbu (dispozitivne norme)

-njihovo izvršenje je ostavljeno slobodnoj raspoloţbi adresata, jer postoje odreĎeni
društveni odnosi za koje zakonodavac smatra da je najbolje da ih adresat
normativno riješi
-adresat treba zastupati kao 'mali zakonodavac' koji sam donosi normu za dotični
društveni odnos
-ako adresat ne iskoristi tu zakonodavnu dozvolu, prema kojoj bi sam trebao stvoriti
WWW.BH-PRAVNICI.COM
normu, onda će se taj odnos riješiti normativnim zahvatom samog zakonodavca,
koji upotrebljava ovakvu tehniku;
- unaprijed formulira normu za odreĎeni društveni odnos i kao da je drţi u pričuvi
- primjenu i efikasnost te norme čini ovisnom o volji adresata, i to običnom
kauzulom - ako odnosan stranka/e drukčije ne odredi/e
-stranka - adresat norme koji je njome pozvan da sam stvori normu
7. OBLICI NORMATIVNOG IZRAŢAVANJA
U početku razvoja drţavnopravne organizacije prevladavao je usmeni oblik pravnih

pravila. To je uvjetovao razvoj tadašnjeg društva, u kojem su pismenost i sredstva
publiciranja bila na vrlo niskom stupnju. U takvim je uvjetima samo malom broju
pripadnika dotičnog društva bilo moguće stvarati pravna pravila, ili sudjelovati u
njihovom stvaranju i dobro ih poznavati. Ostali dio društva ţivio je u pravnom
neznanju.
Pronalazak tiska, širenje pismenosti, a time ujedno i slobodarskih ideja, značajno je
utjecalo na stvaranje i poznavanje prava. Tako pravni propisi mogu postati poznati
svakom graĎanu. Taj se proces upoznavanja prava josš jače usavršio aktom
obaveznog publiciranja pravnih propisa, njihovim objavljivanjem u tisku ili drugim
sredstvima društvenog informiranja.
Oblici pravnih normi mogu se svesti na:
1. usmeni oblik
2. pismeni oblik:
1. rečenice
-najčešći u suvremenim pravnim porecima
2. formule
-upotrebljavaju se u oderĎenju tehničkih standarda, prema kojima jedan rad ili
pojedini proizvod mora imati odreĎene klalitete i elemente
3. grafikoni
-postaju normativni pisani oblici, ako su navedeni kao normativni cilj u materijalnoj
ili duhovnoj proizvodnji, te ako iza njih stoji pravna sankcija
4. znakovi
-redovito imaju snaţnu imperativnu narav, upućuju naredbe, zabrane i ovlaštenja
IZBOR PRAVNIH PRAVILA RADI NJIHOVE PROVEDBE

Konkurencija pravnih pravila - moţe se dogoditi da se na isti društveni odnos moţe
primijeniti više pravnih pravila,što se rješava na različite načine:
1. isključiva primjena
-ona u kojoj za odreĎeni društveni odnos postoji samo jedna pravna norma, koja će
ga regulirati
2. kumulativna primjena
-nastaje kada dva ili više pravnih pravila reguliraju jedan društveni odnos
3. primjena na temelju izabiranja:
-izabiranjem jedne norme za primjenu u isti tren nastaje eliminiranje druge ili
drugih normi od primjene
WWW.BH-PRAVNICI.COM
1. alternativna
-izmeĎu nekoliko pravnih normi izabiremo onu koja će dosljednije regulirati odnosni
slučaj
2. specijalna
-izabiremo ono pravilo koje je specijalno upućeno na dotični pravni odnos, a elimirat
ćemo ono koje regulira dotični slučaj, ali je suviše opće ili generalno (lex specialis
derogat legi generali)
Kad primjenjivač prava izabire pravnu normu namijenjenu dotičnom slučaju, kad
nedvojbeno utvrdi njezinu obveznu snagu i pravi sadrţaj, tek tada moţe pristupiti
njezinu tumačenju (interpretaciji) da bi utvrdio njezin pravi sadrţaj i smisao.
Time primjenjivač prava ţeli postići što bolju i svrsishodniju primjenu prava.
U pravnoj se znanosti pisci razizlaze u odreĎivanju pojmova: pravilo, norma,
propis...
U odnosu pravnog pravila i oblika u kojem pravno pravilo postoji ima različitih
situacija;
1. u jednom članku zakona moţe biti jedno pravno pravilo

2. u jednom članku zakona moţe postojati više pravnih pravila
3. jedno pravno pravilo moţe se nalaziti u više članaka jednog zakona
4. jedno pravno pravilo moţe imati, svoje sastavne dijelove u više zakona
5. u jednom zakonu moţe postojati samo jedno pravno pravilo
PROBLEM DJELOTVORNOSTI PRAVNIH PRAVILA
Sankcija je posljednji element pravne norme, a uz upozorenje prekršiteljima pravne

norme, ona je i uputa i zahtjev organima drţavne prisile, kada doĎe do prekršaja
dispozicije.
Klasično shvaćanje dispozicije u daljnjem razvoju dopunjeno je naziranjem da u

svakom pravnom pravilu postoje dvije dispozicije:
-jedna bi bila ona dispozicja (primarna dispozicija) koja je već navedena (izričit ili
logički zahtjev svim adresatima pravnih pravila)
-druga bi dispozicija (sekundarna dispozicija) bila sama sankcija koju navodi pravno
pravilo, jer ona nije ništa drugo nego specijalna dispozicija
Pravna norma u svom zahtjevu ističe neki idealni cilj. Da li će se taj cilj (traţeno
ponašanje) i ostvariti, to je drugo pitanje.
Krajnji cilj prava ne nalazi se samo u uspostavljanju pravila, već u postizanju
poretka odnosa. Moţe biti postavljen bilo koji sustav pravila, od bilo kojeg
adresanta, ali ipak neće biti pravo, ako ne postigne potrebnu mjeru učinkovitosti.
Odredivši tako da je pravo samo onaj sustav pravnih pravila koji postiţe potrebnu
mjeru učinkovistosti, potrebno je rješiti dva pitanja:
1. na što se odnosi učinkovitost pravnog pravila?
WWW.BH-PRAVNICI.COM
(odnosi li se efikasnost pravnog pravila na na efikasnost didpozicije ili na efikasnost
njegove sankcije)
2. koliko je ta 'potrebna mjera učinkovitosti'?
Pravna je norma u svom općenitom obliku sastavljena od

-hipoteze (predviĎanje odreĎenih dogaĎaja, koji se, sko do njih doĎe, preobraćaju u
pravne činjenice,a eventualno i sankcije, krajnji rezultat je pravni odnos)
-dispozicije (središnji dio pravne norme, zahtjev koji upućuje adresant norme
adresatima)
-sankcije (prijetnja prisilnim izvrĎavanjem prekršitelju dispozicije)
Dispozicija je središnji i bitni dio pravne norme, koja moţe biti bez bez hipoteze
(pojedinačne pravne norme), bez sankcije (lex imperfecta)...ali pravno pravilo ne
moţe biti bez dispozicije, jer je ona zahtjev, 'ono što treba biti'.
U teţnji pravnog pravila da se ostvari odgovarajućim ponašanjem adresata mogu

nastati ove situacije:
1. adresatovo ponašanje u skladu je s dispozicijom pravne norme, primarna

dispozicija je efikasna, zgog čeka je sankcija, sekundarna dispozicija neefikasna jer
ne dolazi do njezine primjene (efikasnost)
2. adresatovo ponašanje nije u skladu s dispozicijom norme, primarna dispozicija je

neefikasna, te stupa u na snagu sankcija, sekundarna dispozicija koja je efikasna
(efikasnost)
3. postoji mogućnost da dispoziciju ne posluša, a sankciji izbjegne, znači da je

neefikasna primarna i sekundarna dispozicija (neefikasnost)
Primarna i sekundarna efikasnost nisu razdvojene, već su u normi i stvarnosti

povezane. Kad se kaţe da je pravno pravilo efikasno, pod tim se razumijeva bilo
primarna bilo sekundarna efikasnost. Ali, činjenica postojanja jedino sekundarne
efikasnosti za neko pravno pravilo ili čak za sustav pravila, ima posebno političko
(socijalno obiljeţje).
PRAVNA ODGVORNOST I SVRHE KAŽNJAVANJA
Kakva je svrha kazne, što se kaţnjavanjem ţeli postići?
1. Kaţnjavanjem se ţeli postići osveta ili reakcija društva i drţave na počinjeno

protupravno djelo, ono je mehanička posljedica postojećeg uzroka, a taj je uzrok
protupravno djelo. Posljedica (kazna) mora biti jedan ekvivalent uzroka
(protupravnom djelu). Kazna je mehanička omazda.
2. Mora se omogućiti prekršitelja da čini (ili ponovo čini) protupravna djela,

izolacijom od društva ili drugim mjerama. To shvaćanje u teoriji krivičnog prava
obično se naziva socijalna prevencija. No kaţnjavanje koje provode organi mora
više upozoriti sugraĎane, nego djelovati samo na počinitelja protupravnod djela.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Kaznom se ne provodi represalija nego opća prevencija, njezina je svrha upozoriti
sve ostale graĎane da ne čine protupravna djela. To se shvaćanje običava nazvati
generalna prevencija.
3. Treća ideja o kazni: preodgoj delikventa i njegovo ponovno 'vraćanje društvu'.
U racionalnosti i humanizaciji svrhe, načina i procesa kaţnjavanja, ljudsko je

društvo stalno napredovalo.
PRAVNE NORME BEZ SANKCIJE
-'leges imperfectae'
Nije bitno za pravnu narav nekog pravila da ima sankciju i da je sankcija u pravnoj
normi predviĎena, već je bitno da postoji stvarna mogućnost da drţavni organi
sankciju i naknadno odrede. Kad se zapazi da ustavne norme nemaju predviĎenu
pravnu sankciju za njihovo kršenje zaključuje se da one ni nisu pravne norme.
Bitno je pitanje: postoji li organ koji sankciju moţe naknadno odrediti i osigurati
kazneno izvršenje zbog prekršaja ustavnih normi?
Razlikujemo dvije situacije:

1. uvjete kada ustavne norme krši pravni subjekt, koji nije najviši državni organ
-u ovoj situaciji nema nikakve pravne prepreke da organ sankciju naknadno odredi i
da je odreĎeni drţavni organ provede
2. uvjete kada ustavne norme krši najviši državni organ, onaj koji je suveren
-ovdje nema organa koji bi naknadno odredio sankciju; ali suvereni organ moţe tim
kršenjem izazvati negativne političke posljedice, tj. on moţe biti politički odgovoran,
a ta odgovornost moţe negativno utjecati na stabilnost njegove političke vladavine
Pravne norme mogu biti bez sankcije, ali ne mogu biti bez drţavnog organa koji bi
sankciju naknadno odredio i osigurao kazneno izvršenje.
Ustavni propisi su dualističke naravi;
-pravne (u odnosi na druge drţavne organe i graĎane)
-političke (u odnosu na suvereni organ)
REAGIRANJE PRAVNE VLASTI NA PROTUPRAVNA DJELA
Pravo, kao nuţni element svog bića nosi protupravnost, svoju vlastitu negaciju.
Pravo je teza, a protupravno djelo je antiteza.
Kazna je negacija protupravnog djela.
Svrha je pravne vlasti da kvalitetom i kvantitetom kazne ostvari ekvivalent prema
protupravnom djelu.
Postoje razni oblici kazne:
1. kazna u užem smislu

1. oduzimanje ţivota
2. oduzimanje imovine
3. oduzimanje slobode
WWW.BH-PRAVNICI.COM
4. oduzimanje prava
5. tjelesna kazna
2. popravljanje nanesene štete:

-šteta mora biti protupravna, tj. da su povrijeĎeni interesi drugog pravnog subjekta
1. povratom u prijašnje stanje

-povrat u prijašnje stanje moţe biti:
1. individulan (ako se vraća ista stvar koja je oduzeta)
2. generički (ako se za oduzete ili oštećene stvari daje druga stvar iste vrste,
kvalitete)
3. uz naplatu troškova (ako oštećenu stvar vlasnik popravlja, vraća u prijašnje
stanje na račun oštetitelja)
2. nadoknadom štete:
-način saniranja počinjene štete novčanim ekvivalentom, a nadoknaĎuje se ovako:
1. stvarna šteta (damnum emergens)
2. izmakla dobit (lucrum cessans)
3. udovoljenjem (satisfakcijom)
-oblik popravljanja štete koji se sastoji u davanju moralnog ekvivalenta za
počinjenu neimovinsku štetu
-problem je u tome kamo svrstati novčanu naknadu za pretrpljenu bol i strah,
pojavljuju se ova pitanja:
-moţe li se bol i strah izraziti novčanim ekvivalentom?
-ako ne moţe, je li davanje novčane naknade posebna vrsta udovoljenja
(satisfakcije)
3. poništenje pravnog posla (pravnog akta)

-poništenjem shvaćamo njegovo stavljanje izvan pravne snage i eventualno
ukidanje mogućnosti da taj pravni akt izaziva pravne posljedice
STUPANJ ODREĐENOSTI PRAVNIH SANKCIJA
OdreĎenost pravne sankcije znači:

-da je predviĎen organ koji treba provesti sankciju
-da su mu u sankciji pravne norme dani elementi (premise) za odreĎene konkretne
kazne i što se tiče njezine kvalitete (vrste) i kvantitete (opsega)
Sankcije mogu biti:
1. apsolutno određene
-one koje daju precizan nagovještaj kazne, s obzirom na organ koji to treba
odrediti, i s obzirom na kvalitetu i kvantitetu kazne
2. relativno određene:
-one u kojima nedostaju neki od ovih elemenata:
1. točno naveden organ koji kaznu treba odrediti
WWW.BH-PRAVNICI.COM
2. precizna i jedinstvena kvaliteta (vrsta) kazne
3. precizna i jednistevna kvantiteta (opseg) kazne
-relativno odreĎena sankcija izraţava se u više oblika:

1. sankcija s gornjom granicom opsega kazne
2. sankcija s donjom granicom opsega kazne
3. sankcija s gornjom i donjom granicom opsega kazne
4. alternativna sakcija (izabiranje vrste kazne)
5. kumulativna sankcija
6. sankcija koja propisuje samo kvalitetu kazne
7. diskrecijska sankcija (sastavljana tako da se iz nej vidi samo organ koji treba
odrediti konkretnu kaznu, a kvaliteta i kvantiteta nisu)
8. dispozitivna sankcija (odreĎena voljom stranaka, javlja se uglavnom kod
ugovornih odnosa; ugovorna kazna ili penal ne smije prouzrukovati bogaćenje
oštećene stranke, mora biti umjerena)
3. neodređene
-one u kojima postoji zahtjev (zapovijed) za ponašanje, ali ne postoji predviĎena
sankcija u slučaju neispunjavanja normativnog zahtjeva
-leges imperfectae
-moţemo je utvrditi ako postoje ova tri uvjeta:
1. nije predviĎen drţavni organ koji sankciju moţe predvidjeti
2. nije navedena u sankciji kvaliteta (vrsta) kazne
3. nije navedena u sankciji kvantiteta (opseg) kazne
PROTUPRAVNOST I PRAVNA ODGOVORNOST
Pravna odgovornost je odgovornost za vlastito ili tuĎe ponašanje pred organima

pravnog poretka (drţave). Da bi protupravnost nastala, potrebno je da nekim aktom
ili ponašanjem (aktivnim ili pasivnim) bude povrijeĎena neka pravna norma ili da
doĎe do povrede pravnog poretka, koji za to okrivljenje čini odgovornim neki pravni
subjekt.
Protupravnost nastaje u sukobu ljudskog ponašanja sa zahtjevima pravnih pravila.
Ta je tvrdnja stavljena po sumnju zbog stajališta prirodnog prava da postoje:
'mala in se' (zlodjela sama po sebi, koja treba pravno kaţnajvati)
'mala prohibita' (pravom predviĎena zabranjena i kaţnjiva protupravna djela)
Hans Kelsen oštro je osudio ovaj dualizam protupravnosti ističući sa se pravnog
poretka tiču samo 'mala prohibita'.
'nulla poena sine lege', 'nullum crimen sine lege' (nema krivičnog djela i nema
krivične sankcije za djelo, koje nije unaprijed i izričito u krivičnom zakonu opisano
kao krivično djelo)
Tradicionalno shvaćanje navodi da je protupravnost sastavljena od objektivnog i

subjektivnog elementa.
-objektivni element protupravnosti sastoji se u činjenici da je nekim pravnim
ponašanjem povrijeĎena pravna norma (laesio normae)
-subjektivni element protupravnosti nastaje kad se počinjeno protupravno djelo
WWW.BH-PRAVNICI.COM
pripisuje nama i čini odgovornom našu svijest, ta takvo stanje naše svijesti naziva
se krivnja
-krivnja moţe biti različita svojim itenzitetom, ovisi je li protupravno djelo nastalo
namjerom (dolus) ili propuštanjem dužne kazne (culpa).
1. protupravno djelo učinjeno s namjerom (dolus)

-teţe se ocjenjuje pravno i kazneno, postoji veća pravna odgovornost i veća kazna
za počinitelja
-protupravno djelo učinjeno s namjerom pretpostavlja postojanje:
1. svijesti o djelu
2. volje da se ono izvede
-itenzitet namjere (dolus) moţe biti različit i moţe se očitovati u različitim

stupnjevima:
- I. stupanj: postoji svijest i volja da se djelo izvede
- II. stupanj: postoji još svijest o protupravnosti djela i njegovih posljedica
- III. stupanj: postoji još zluradost zbog počinjenog djela i okrutan oblik njegova
izvoĎenja
2. protupravno djelo nastalo propuštanjem dužne pažnje (culpa)

-moţe imati različit itenzitet i različite stupnjeve:
1. culpa lata (gruba nepaţnja, krajnji nehat)
-nastaje protupravno djelo zbog toga što pojedinac nije upotrijebio paţnju pozorno,
koju ima svaki prosječan čovjek; gruba nepaţnja je bliska zloj namjeri: culpa lata
dolo proxima
2. culpa levis (lakša nepaţnja, blaţi nehat)

-kad nastaje protupravno djelo zbog toga što pojedinac nije upotrijebio paţnju koju
ima savjestan čovjek, čija je paţnja osobita, natprosječna
ISKLJUĈENJE PROTUPRAVNOSTI
1. nužna obrana
-za pravnu osnovanost nuţne obrane bitno je da je napadaj protupravan,
neposredan, i da dolazi od osobe ili osoba
-nuţna obrana je vrsta samopomoći koju pravni poredak načelno zabranjuje, ali
iznimno dopušta
2. djelo učinjeno u krajnjoj nuždi

-u pravnom poretku dolaze u sukob pravni subjekti i vrijednosti kojima ti subjekti
raspolaţu, a ti sukobi su često takvi da vrijednost pravnog subjekta moţe biti
odrţana (spašena) samo pod uvjetom da se vrijednosti nekog drugog pravnog
subjekta nanese šteta
-u krajnjoj nuţdi štetna radnja provodi se zbog toga da bi se jedan jači i vaţniji
interes (ili vrijednost) spasio na račun drugog interesa koji je slabiji i manje vaţan
-krajnja je nuţda u poduzimanju štetnih radnji usmjerena protiv raznih stanja,
ţivotinja, stvari, a ponekad i osobe (npr. napad psa na čovjeka i njegova nuţna
obrana...)
WWW.BH-PRAVNICI.COM
3. činjenje štete po dužnosti

-pravni subjekti ovlašteni su po propisima da u pojedinim prilikama učine štetu
interesima drugoga zaštićujući neki viši interes, javni interes ili interes nekog
drugog subjekta (npr. rušenje kućnih vratiju da bi se ugasio poţar...)
4. viša sila (vis maior)

-višom silom smatra se dogaĎaj ili činjenica, koji su izvan ljudske volje i na koje
ljudska volja ne moţe utjecati, pojam više sile je ralativan
5. pristanak oštećenog
-katkad pristanak oštećenog negira protupravnost radnje, a on se moţe kretati:
1. samo na području prava i interesa kojima on osobno ima pravo raspolagati
2. samo za ona djela koja nisu u protivnosti s općeusvojenim moralnim shvaćanjem
(npr. pristanak za rizik operacije, oštećenje u sportskim borbama i natjecanjima...)
2. PRAVNI ODNOS
1. PRAVNI SUBJEKT
Prvi element pravnog odnosa.

Pravni odnosi mogu postojati samo izmeĎu fizičkih osoba, fizičkih osoba i njihovih
udruţenja (organizacija) ili izmeĎu samih udruţenja (organizacija). Pravnim
odnosom se moţe u širem smislu smatrati i odnos fizičkih osoba ili njihovih
udruţenja prema stvarima.
Da bi pojedinci i njihova udruţenja mogli sudjelovati u pravnim odnosima, potrebno

je da im pravni poredak prizna neka svojstva, odreĎene kvalitete, da budu nositelji
prava i duţnosti (obveza) priznatih od pravnog poretka.
Pravni su subjekti osobe koje su nositelji prava i duţnosti u pravnom poretku.
Pojam čovjek i pojam pravni subjekt nisu sinonimi, jer se ne slaţu ni povijesno
(dinamički), ni organizacijski (statički).
Pravni subjekti mogu biti:

1. fizičke osobe
2. pravne osobe
Svojstvo društvenih jedinki da budu nositelji prava i duţnosti, priznatih od pravnog

poretka, naziva se pravnom sposobnošću.
Pravni poredak ne bi mogao postojati kad društvene jedinke, kojima je on priznao
pravnu sposobnost, ne bi nju i primjenjivale.
Uz pravnu sposobnost (pasivnost jedinki) ide i djelatna sposobnost (aktivnost
jedinki, skup ovlaštenja pravno sposobnim društvenim jedinkama da pravno djeluju,
da vlastitim ponašanjem izazivaju pravne posljedice).
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Djelatna sposobnost dijeli se na:

1. poslovnu sposobnost (sposobnost sklapanja pravnih poslova, radnji koje su u
skladu s pravom)
2. deliktnu sposobnost (sposobnost poduzimanja, obavljanja i odgovornosti za
protupravne radnje, delikte)
1. FIZIĈKE OSOBE KAO PRAVNI SUBJEKTI
U današnjim pravnim poretcima redovito svi ljudi imaju svojstvo pravnog subjekta,
odnosno imaju pravnu sposobnost, koja je nedjeljiva (ne moţe se umanjiti, za
razliku od djelatne sposobnosti). Pravna sposobnost ili postoji ili ne postoji.
Danas se pravna sposobnost fizičkih osoba stječe rođenjem, i priznaje se svim

ljudima.
Jaku afirmaciju općeg priznanja pravne sposobnosti uvela je graĎanska revolucija
principom o jednakosti pred zakonom, što je značilo formalnu jednakost, ali ne i
stvarnu (GraĎanska vlast je načelo pravne jednakosti uspostavila zbog materijalnih
interesa, da bi radnici mogli 'slobodno' prodavati svoju snagu).
Teţnja i zadatak suvremenog društva je da negira formalnu jednakost, tj. da je i
dalje zadrţi i nadmaši, poĎe dalje u ostvarivanju što veće i stvarne jednakosti meĎu
ljudima u društvu.
2. STJECANJE PRAVNE I DJELATNE SPOSOBNOSTI FITIĈKIH OSOBA
Pravna se sposobnost redovito stječe roĎenjem, ali se i zametku u majčinoj utrobi

priznaje pravni subjektivitet pod uvjetom da se rodi ţiv (još u rimskom pravu;
'nasciturus pro iam nato habetur quotiens de eius commodis quaeritur'), zato da mu
se sačuvaju odreĎene imovinske koristi.
Djelatna sposobnost stječe se u različitim ţivotnim dobima i ovisno o tome radi li se

i poslovnoj ili deliktnoj sposobnosti.
Potpunu poslovnu sposobnost u našem pravnom poretku pojedinac stječe s

navršenih 18 godina.
U pojedinim slučajevima mogu se i pravnom subjektu mlaĎem od 18 godina priznati
neki akti poslovne sposobnosti, pa čak i potpuna poslovna sposobnost (npr. ako
osoba stupi u brak).
Postoji:
1. razdoblje bez poslovne sposobnosti
2. razdoblje prvih elemenata i ograničene poslovne sposobnosti (10., 14., 16. god.)
3. razdoblje potpune poslovne sposobnosti (od navršenih 18 godina)
(pod pretpostavkom fizičkog i duševnog zdravlja)
Deliktna sposobnost zasniva se na ubrojivosti ili uračunljivosti (imputatio).

Pravna uračunljivost nastaje kao rezultat sposobnosti odreĎene osobe za
WWW.BH-PRAVNICI.COM
rasuĎivanje, čija je bit posjedovanje svijesti da naše djelovanje u odnosu na
posljedice, koje će iz njega redovito proizlaziti, stoji u uzročnoj (kauzalnoj) vezi.
To znači biti svjestan svoje odluke, svog čina i redovitih posljedica tog čina.
Kravični zakon redovito razlikuje statuse i kategorije uračunljivosti i krivične
odgovornosti.
3. OGRANIĈENJA DJELATNE SPOSOBNOSTI FIZIĈKIH OSOBA
1. ograničenja zbog spola

(postojala su zakonodavstva koja ţenama nisu priznavala odreĎena javna prava, a
ograničavala su ih i na drugim područjima pravne djelatnosti)
2. ograničenja zbog nekih nedostataka u fizičkom i psihičkom zdravlju
3. ograničenja zbog raznih teţih nedostataka u karakteru i društvenom ponašanju

pojedinca
(skupnim imenom nazivaju se socijalna zla)
4. ograničenja zbog različitih oblika diskriminacije

(politički, rasni, nacionalni, vjerski i dr. razlozi)
4. PRESTANAK PRAVNE I DJELATNE SPOSOBNOSTI FIZIĈKIH OSOBA
Pravna i djelatna sposobnost redovito prestaju smrću.

Ali takoĎer se moţe na osnovi odreĎenih činjenica od nadleţnih drţavnih organa
zatraţiti da se netko proglasi mrtvim. No smatra se da osoba koja je proglašena
umrlom ne gubi ni pravnu ni djelatnu sposobnost, pa, ukoliko se kasnije dokaţe da
je ţiva, svi pravni poslovi ostaju na snazi.
5. PRAVNE OSOBE KAO PRAVNI SUBJEKTI
Razvijeniji društveni ţivot ne bi se mogao odvijati kad u njegovim odnosima ne bi

sudjelovale i društvene jedinke posebne vrste, a to su različite društvene
organizacije, čiji je supstrat - ljudi. Oni kod tih organizacija sačinjavaju jednu
posebnu individualnost.
Zbog tih razloga im se priznaje svojstvo pravnog subjekta. No, jedna društvena
organizacija, samim time što je organizacija dobiti pravni subjektivitet i postati
pravna osoba, nego će postati pravnom osobom kada je nadleţni drţavni organ
takvom prizna.
Glavni elementi pravnih osoba jesu:
cilj, djelatnost, članstvo, organi, sredstva, statuti, jedinstvenost i identitet.
Redovito dolazi do situacije da pravna osoba nadţivljava svoje članstvo, čime

potvrĎuje svoj pravni kontinuitet i identitet. Ona je impersonalna i transpersonalna.
Da bi se još uočila razlika izmeĎu fizičkih i pravnih osoba kao pravnih subjekata;
1. -fizička osoba dobiva pravnu sposobnost roĎenjem a gubi je smrću (prirodni
WWW.BH-PRAVNICI.COM
dogaĎaj)
-pravna osoba dobiva pravnu sposobnost aktom odobrenja, a gubi je kada drţavna
vlast ukine to odobrenje (ljudska radnja)
2. -fizička osoba kao pravni subjekt moţe u društvu raditi sve ono što joj nije
pravno zabranjeno
- pravna osoba moţe u društvu djelovati samo onako, kako joj je pravno
dozvoljeno, djelatnost joj je strogo vezana uz svrhu i cilj
3. -fizička osoba kao pravni subjekt identičan je sam sebi

- pravna osoba nije identična sa subjektima svojih članova, nije suma ili zbroj svojih
članova, nego je poseban subjekt, neovisan o subjektivitetu svojih članova
4. - fizička osoba kao pravni subjekt dobiva odmah roĎenjem pravnu sposobnost, a
kasnije, i ovisno o raznim činjenicama, i djelatnu sposobnost
- pravna osoba u isti mah stjecanjem pravne sposobnosti aktom priznanja od
drţavne vlasti stječe i djelatnu sposobnost (poslovnu i deliktnu)
Vrste pravnih osoba ovise o ciljevima i biti onog pravnog poretka, unutar kojeg
djeluju.
Pravne osobe mogu prestati; administrativnom zabranom, zaključkom svojih

članova, brisanjem iz registra, ispunjenjem svrhe, propašću...
Načelo autonomije: neki teoretičari smatraju da društvena organizacija samim

aktom svog osnutka i zasnivanja općeg sporazuma svog članstva postaje pravna
osoba, a da tek 'post factum' nastupaju nadleţni drţavni organi, koji dotičnoj osobi
registriraju već postignutu pravnu osobnost.
Načelo heteronomije: drugi teoretičari smatraju da su drţavni organi oni koji svojom
diskrecijskom ocjenom (u okviru zakona i pazeći na javni interes) odlučuju kojoj će
društvenoj organizaciji priznati pravnu sposobnost, a kojo j neće.
6. IDENTIFICIRANJE PRAVNIH SUBJEKATA
Vanjske oznake:
1. ime
2. mjesto
3. drţavljanstvo
Za identificiranje:
-fizičkih osoba: osobna iskaznica
-pravnih osoba: upisi i izvodi iz javnih registara ili pravnih propisa
7. ODNOS ZASTUPSTVA
Zastupanje se moţe pojaviti u dva osnovna slučaja:
WWW.BH-PRAVNICI.COM
1. Zakonsko zastupanje
Zbog činjenice da neki pravni subjekt ima pravnu sposobnost, ali nema djelatnu (tj.
poslovnu), nastaje potreba da on (da bi mogao realizirati pravnu sposobnost) dobije
ili uzme neku drugu osobu (zastupnika) koja ima i pravnu i djelatnu sposobnost, i
koja će, u ime i za račun prve osobe (zastupanog) obavljati pravne poslove.
2. Ugovorno zastupanje
Ovo zastupanje nastaje kad neki pravnu subjekt (zastupani) ima i pravnu i djelatnu
(poslovnu) sposobnost, ali zbog različitih razloga ima potrebu i ţeli da ga u
njegovim poslovima ili drugim radnjama, relevantnim za pravo, zastupa netko
drugi.
Zastupanje se dijeli u dvije osnovne vrste:
1. posredno (ono koje se obavlja u ime zastupnika, ali za račun zastupanog)

2. neposredno (ono koje se obavlja u ime i za račun zastupanog)
Pretpostavke za ugovorno zastupanje su:
1. potrebna je volja zastupanoga da u nadleţnost svoga zastupnika preda izvršenje

jednog pravnog posla ili druge pravno relevantne radnje
2. mora postojati volja zastupnika da pristaje prihvatiti i da ţeli izvršiti jedan pravni
posao ili drugu pravno relevantnu radnju za zastupanoga
3. potrebno je postojanje prava i obveza zastupnika da za zastupanoga obavi neki
pravni posao ili neku drugu pravno relevantnu radnju
4. potrebno je postojanje ovlaštenja, kojim će se zastupnik moći legitimirati prema
trećim osobama da je on pravni zastupnik zastupanoga; a takvo ovlaštenje zove se
punomoć
Punomoć, kao iskaz zastupstva prema trećim osobama, redovito se danas daje u
pismenom obliku i raspolaže ovim oblicima:
1. specijalna punomoć (daje se kad se obavi samo jedan odreĎeni i konkretni pravni
posao)
2. generična (daje se radi izvršenja odreĎene vrste pravnih poslova)
3. generalna (daje se da se obave sve vrste pravnih poslova koje pravo dupušta)
Punomoć se razlikuje i na osnovi toga je li:
1. neograničena (kad punomoćnik djeluje relativno sam, bez posebnih smjernica od

strane opunomoćitelja)
2. ograničena (punomoćnik mora postupati po smjernicama koje mu je dao
opunomoćitelj)
Punomoć moţe prestati: smrću punomoćnika ili opunomoćitelja, opozivom

opunomoćitelja, odbijanjem punomoćnika....uglavnom, punomoć je kao pravni akt
vrlo povezana uz osobnost punomoćnika ili opunomoćitelja.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Vrste zakonskog zastupanja (ovo su zastupanja na osnovi naloga, akta drţavnog
organa):
1. zastupanje po zakonu (npr. roditeljskog prava prema djeci)

2. zastupanje po odredbi državnog organa (institut skrbništva)
3. zastupanje po ovlaštenju (na temelju ugovora o punomoćstvu, nagazimo ga u
parničnom postupku u kojom stranke mogu poduzimati neke radnje osobno ili preko
punomoćnika)
(4. spominje se i posebna vrsta: zastupanje tuđih ili društvenih interesa iz

solidarnosti)
2. PRAVNI OBJEKT
Drugi element pravnog odnosa.

Pojam pravnog objekta ne moţe se svesti pod pojam predmeta u materijalnom
smislu, on je širi.
Prama mišljenju nekih pravnika, obostrana prava i duţnosti tvore sadrţaj pravnog
odnosa..no on obuhvaća uz to subjekt prava i objekt prava.
Objekt prava je neka spona, sredstvo, razlog koji povezuje pravne subjekte u pravni
odnos.
'Ratio' pravnog odnosa jest njegov objekt...on je razlog zbog kojeg se sastaju
ljudske volje.
Poslovni proces realizira se putem pravnih poslova.

Potpuniji opis pravnog objekta obuhvaća samu vrijednost, sredstvo, ali i fizičku
radnju, kojom se ta vrijednost pokreće, i prelazi iz pravnog područja jednog
subjekta u pravno područje drugoga.
Objekti pravnog odnosa dijele se na toj osnovi na:
1. Pravni objekti I. reda: ljudska radnja u širem smislu, ili ponašanje pod kojim se
shvaća ne samo
aktivna ljuska radnja (činidba - facere), nego i
pasivna ljudska radnja (propust - non facere)
2. Pravni objekti II. reda: vrijednost koja je objektom I. reda

pretpostavljena..pravni objekt I. reda je ona ljudska radnja koja se objektom II.
reda dopunjuje, konkretizirajući objekt I. reda, objekt II. reda figurira kao 'objektov
objekt'.
Pravni objekti II. reda mogu biti:
1. stvari
2. specijalna ljudska radnja ili propust
3. nematerijalna dobra
4. subjektivna prava ili interesi
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Valja analizirati dva posebna pitanja:
1. Neki pravnici su mišljenja da su samo stvari objekti pravnih odnosa (a budući sa
im je evidentno da se u pravnom odnosu izraţavaju i druge vrijednosti) prisiljeni
zaključuju da pravni objekt nije nuţan element pravnog odnosa.
2. Moţe li ljudsko tijelo, ili dijelovi tog tijela, biti objekt pravnog odnosa?
U suvremenim porecima ljudsko tijelo, ili njegovi dijelovi načelno su izvan poslovnog
prometa.
3. SUBJEKTIVNO PRAVO
Treći element u pravnom odnosu,

Subjektivno pravo je posljedica postojećih pravnih normi na status pravnih
subjekata.
Pravo se i kao fenomen (društvena pojava) i kao pojam odavno dijeli na:
1. pravo u objektivnom smislu (skup postojećih pravnih pravila u neko j drţavnoj

zajednici - pozitivno pravo)
2. pravo u subjektivnom smislu (skup svih onih ovlasti koja za pravne subjekte
proizlaze iz objektivnih prava)
Korelativnost izmeĎu objektivnog i subjektivnog prava znači njihovu nuţnu

uvjetovanost, činjenicu da jedno bez drugog ne moţe postojati.
Pravo, ako ţeli biti pravo, mora se ostvarivati. A ono se ostvaruje u pravnim
odnosima pomoću konkretnih subjektivnih prava i pravnih obveza.
Kao što nema objektivnog prava bez subjektivnog, tako ni subjektivno ne moţe
nastati ako nema svoj izvor: ovlaštenja za pravne subjekte ne mogu nastati ako
nisu proizašla i ako nisu zasnovana na objektivnom pravu.
1, OSTVARIVANJE SUBJEKTIVNOG PRAVA
Od subjektivnog prava valja razlikovati 'zahtjev za ostvarenje', jer je moguća

situacija da subjektivno pravo ostaje, a 'zahtjev za ostvarenjem' prestane.
Subjektivno pravo bez 'zahtjeva za ostvarenje' osuĎeno je na pasivnost i najčešće je
neostvarivo.
Sam 'zahtjev za ostvarenje' došao bi u isto takve uvjete kada ga ne bi slijedilo neko
efikasno sredstvo i akuzatorni (optuţujući) instrument za njegovo realiziranje. To je
tzv. tuţbeno pravo, koje je pravno sredstvo za obraćanje nadleţnom organu, da
nam pomogne u zaštiti i ostvarenju našeg subjektivnog prava.
Mehanizam ostvarenja subjektivog prava:

nositelj subjektivnog prava je prvi čimbenik (vjerovnik), nositelj pravne obveze je
drugi čimbenik (duţnik), a oni se nalaze u stanju pravne koordinacije. Ako u povodu
njivova spora postoji treći čimbenik kojemu su prvi i drugi čimbenik pravno
subordinirani (organu pravne vlasti), onda će se prvi čimbenik utjecati pod zaštitu i
pomoć trećeg čimbenika, na taj način što će nadleţni organ prisiliti duţnika da u
WWW.BH-PRAVNICI.COM
skladu sa zaključenim ugovorom vrati dug vjerovniku.
Jedino se postojanjem pravno nadreĎenog čimbenika u društvu nad koordiniranim

pravnim subjektima moţe ostvariti poredak kao sustav normalnih i pravno
usklaĎenih društvenih odnosa.
2. SREDSTVA PROTIV OSTVARENJA SUBJEKTIVNIH PRAVA
Postoji sredstvo protiv 'zahtjeva za ostvarenjem':

1. prigovor
1. prigovor protupravnosti:
kada ţelimo ustvrditi da odreĎeni zahtjev nije u skladu s pravom, zato jer je on:
-protivan pravnim propisima i drugim aktima
-nije u skladu s našom ugovornom obvezom
-nije u skladu s načelima morala
2. prigovor zastare ili dosjelosti:

-subjektivno pravo, a pogotovo 'zahtjev za ostvarenje' ne moţe trajati
neograničeno; zbog toga im se postavlja vremensko ograničenje njihove valjanosti,
rok u kojem se moraju realizirati
-na rješenje ili presudu nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti ţalbu, koja ima svoj
rok i ako se unutar ograničenog vremena ne izjavi pravo na ţalbu prestaje
-svaki pravni akt ima uputu o pravnom lijeku, u kojoj se nezadovoljna stranka
upućuje kojem se organu i u kojem roku moţe ţaliti
-prestanak subjektivnih prava ili utrnuće njihovih zahtjeva za ostvarenje izmakom
vremena, naziva se zastara
-dosjelost znači stjecanje subjektivnih prava ako svjesno ('bona fide' u dobroj
namjeri) i neprekidno zakonom odreĎeno vrijeme obavljamo neka prava, pa ih zato
stječemo u potpunosti
-oba ova instituta imaju istu racionalnu osnovu: pravu je potrebno da neke
konkretne činjenice pravno sankcionira jer je to faktično trajalo odreĎeno vrijeme
3. prigovor nemogućnosti:
-nemogućnost objekta jednog pravnog posla moţe se odnositi na:
- snage čovjeka i njegovih tehnničkih sredstava
- vanjsku silu
2. kolizija (sukob subjektivih prava):

-pojavljuje se u slučaju kad postoje dav subjektivna prava raznih nositelja na istom
objektu, koja se ne mogu pravno ostvariti sve dok oba postoje.
-kolizija subjektivnih prava moţe se rješavati na ove načine:
1. da se oba rješenja (suprotna subjektivna prava) ukinu i da se donese novo
rješenje
2. da se osnaţi ono subjektivno pravo koje je prvo ušlo i faktično stanje po načelu:
occupantis melior est conditio
3. da odluči starost subjektivnih prava u sukobu...
3. konkurencija subjektivnih prava
WWW.BH-PRAVNICI.COM
-slučajevi kada se subjektivna prava istog nositelja mogu dopunjavati (kooperirati)
-postoji i tada kad dva subjektivna prava istog nositelja mogu ić i paralelno i ostvariti
zahtjev na jednom objektu
3. ZLOUPOTREBA SUBJEKTIVNIH PRAVA
Ostvarenje subjektivnih prava sluţi normalnom postojanju i učvršćenju pravnog

poretka. To osobito ističe R. Ihering u svom djelu 'Borba za pravo'. Ostvarenju
subjektivnih prava često se postavljaju granice koje mogu biti šire ili uţe.
Takvo shvaćanje o potrebi i prikladnosti ekstremnog ostvarivanja subjektivnih prava
moralo je doći u sukob s realnim prilikama društvenog ţivota.
Pokazalo se da netko, sluţeći se svojim subjektivnim pravom, moţe nanijeti
očiglednu štetu drugom pravnom subjektu ili čak čitavoj zajednici.
Sukon subjektivnih prava raznih nositelja: katkad se jedno pravo moţe realizirati
jedino na račun drugoga, da se jedno subjektivno pravo moţe ostvariti, ali da se
time drugo subjektivno pravo onemogući u svom ostvarenju.
To se u redovima naprednih pravnika počelo nazivati 'pravni egoizam', 'pravna
isključivost', 'pravni parazitizam'...
Društvene prilike upozorile su zakonodavce da neograničeno 'pravo privatnog

vlasništva' moţe biti upotrijebljeno i na štetu zajednice, stoga vlasništvo mora mora
za svoje nositelje donositi ne samo ovlaštenja, već i obveze prema drugim
pojedincima i prama zajednici.
UtvrĎivanje zloupotrebe prava često je sloţen i delikatan zadatak, a teoretičari se

nisu mogli sloţiti u pitanju koji su uvjeti potrebni za postojanje i nadleţno
utvrĎivanje zloupotrebe prava. Podijelili su se na:
1. subjektiviste - teorija koja kao uvjet traţi za utvrĎivanje zloupotrebe prava

postojanje zle volje ili nakane, teţnje da se aktom ostvarivanja svog subjektivnog
prava nanese šteta drugome (animus nocendi)
2. objektiviste - teorija koja kao uvjet traţi za utvrĎivanje zloupotrebe prava

objektivni učin (štetu), a ne subjektivnu (zlu) nakanu.
4. SOCIJALNE REVOLUCIJE I STANJE SUBJEKTIVNIH PRAVA
Revolucija - proces u kojem nastaje bitna promjena postojećeg društvenog pravnog

poretka.
Negiranje ili bitno mijenjanje nekog postojećeg pravnog poretka ostvaruje se
dijalektičkom negacijom, koja znači ujedno i ukinuti i sačuvati neke elemente starog
sadrţaja..
5. VRSTE SUBJEKTIVNIH PRAVA:
1. subjektivno pravo na stvar:

-ovlaštenje dodijeljeno pravnom subjektu na osnovi norme objektivnog prava da
odreĎenu stvar moţe posjedovati ili iskorištavati ili je imati u svojem vlasništvu,
WWW.BH-PRAVNICI.COM
zalogu...
2. subjektivno pravo na osobu:

-ovlaštenje da moţemo od drugog pravnog subjekta zahtijevati da nešto učini
(facere), da nešto ne učini (non facere), ili se stavi u pasivan odnos spram neke
naše radnje (pati).
Znanstveno je opravdana i daljnje podjela subjektivnih prava na:
3. prenosiva
-ona koja se mogu prenijeti s jednog pravnog subjekta na drugi (preteţno
imovinska prava)
4. neprenosiva
-subjektivna prava koja se ne mogu prenijeti od jednog pravnog subjekta na drugi
(npr. pravo glasa)
Često se u pravnoj teoriji još radi podjela subjektivnih prava na:
5. subjektivna prava privatnog karaktera

-ovlaštenja koja ima jedan graĎanin prema drugom graĎaninu, u takvoj relaciji u
kojoj obojica nastupaju kao privatnopravne osobe s načelom koordinacije,
ravnopravni pravni subjekti
6. subjektivna prava javnog karaktera

-u odnosu drţave prema pojedincima-graĎanima mnoštvo političkih teorija ističe
princip subordinacije graĎana, jer u tom odnosu drţava nastupa kao nositelj
suverenosti, kao najviša vlast
4. PRAVNA OBVEZA
Četvrti element i pravnom odnosu.

Pravna obveza je na neki način naličje subjektivnog prava, i obratno.
Pravne obveze se obično dijele na:
1. jednostrane
-nastaje kad postoji pravni odnos s dva ili više subjekta od kojih je subjekt B pravno
obvezan subjektu A
-ovdje je pravna obveza jednostrana i samo je jedna strana (duţnik B) pravno
obvezna prema drugoj strani (vjerovniku A)
2. dvostrane
-nastaju u pravnom odnosu s dva ili više subjekata, u kojem je odnosu subjekt A
pravno obvezan subjektu B, ali je i subjekt B pravno obvezan subjektu A
-obje su strane u pravnom odnosu u uzajamnim obvezama i pravima, jedna prema
drugoj
WWW.BH-PRAVNICI.COM
3. prenosive
-jedna pravna obveza je prenosiva ako se nestajanjem jednog subjekta njezino
ispunjenje moţe zahtijevati od drugoga
4. neprenosive
-pravna obveza je neprenosiva, ako je specifično vezana uz odreĎenu osobu i
njezine djelatne mogućnosti
-takve su obveze potpuno osobne, jer su vezene uz specijalne kvalitete odreĎene
osobe
5. NEKOLIKO POJMOVA POVEZANIH S UĈENJEM O PRAVNOM ODNOSU
1. pojam pravnog položaja ili statusa

-pravni poloţaj ili status je zbroj pravne i djelatne sposobnosti nekog pravnog
subjekta
1. stavka pravne sposobnosti odlučno utječe na kvalitetu statusa, jer je za pravnu
sposobnost odlučna činjenica je li netko ili nije priznat kao pravni subjekt (biti
pravni subjekt je nuţna pretpostavka pravnog statusa)
2. stavka djelatne sposobnosti konkretizira elemente pravnog statusa neke osobe
-u toj ostavci bitna je činjenica koliko je pravom priznata sposobnost nekog
subjekta (da moţe svojim ponašanjem izazivati pravne posljedice
2. pojam pravne osnove ili titulusa

-pravna osnova ili titulus je odreĎeno činjenično stanje priznato od pravnog poretka,
koje je osnova nastanka osrešenog pravnog rezultata
(npr. oporuka, ugovor o zajmu, izbori za predsjednika republike...)
3. faktično stanje, činjenice

-bez odreĎenih činjenica ne moţe nastupiti ni pravna posljedica
-u pojedinim primjerima pravo pretpostavlja neke činjenice, a u pojedinim uvjetima
pravo ide i dalje: zamišlja ili izmišlja pojedine činjenice
1. fingiranje
-izmišljanje ili zamišljanje nekih činjenica od strane prava nastaje kad je organima
prava jasno da jedna činjenica ne postoji, a oni je ipak zamišljaju i utvrĎuju kao da
postoji (npr. nasciturus, ignorantia iuris nocet)
-imaginarno stanje
2. pretpostavljanje
-pretpostavke i presumpcije nastaju kad organi prava nisu i ne mogu biti sigurni u
to da li neka činjenica postoji; pravo to radi iz praktičih potreba da bi reguliranje
bilo što brţe i učinkovitije
-naslućivanje i vjerojatnost
- metodom 'uzimanja ovog kao istinitog dok se ne dokaţe suprotno' pravo znatno
pojednostavljuse svoje procese
-subjekt koji ne ţeli prihvatiti presumpciju mora dokazati suprotno, a teret
dokazivanja (onus probandi) snosi taj subjekt
-u svezi s time, postoje dvije vrste presumpcija:
WWW.BH-PRAVNICI.COM
-oborive presumpcije (presumptiones iuris) - protiv kojih se dopušta dokaz koji ih

moţe oboriti
-neoborive presumpcije (praesumptiones iuris et de iure) - one protiv kojih se ne
dopušta protudokaz i koje se pravno ne mogu oboriti
6. PRESTANAK PRAVNIH ODNOSA
Na prestanak pravnih odnosa djeluju pravne činjenice
1. prestankom pravnog pravila

-pravna vlast moţe odlučiti da neće više svojim pravilom regulirati dotični društveni
odnos, nego da prepušta drugim društvenim pravilima na reguliranje
2. prestankom subjekata
-pravni odnos prestaje smrću jednog ili više subjekata ukoliko je taj odnos bio
osnovan na osobnim obvezama ili osobnim pravima
3. prestankom objekta
-samo ako se radi o individualnim stvarima, onima koje se ne mogu zamijeniti
4. vlastitim ukinućem subjektivnog prava (oprost duga)
5. ispunjenjem obveze
6.konfuzijom
-ako se subjektivno pravo i dotična pravna osoba sjedine u istoj osobi
7. kompenzacijom
-nastaje kad izmeĎu pravnih subjekata postoje uzajamna potraţivanja koja su
istivrsna i dospjela su za ostvarivanje, te su i utuţiva
3. PRAVNI AKT
U pojmu pravnih akata obuhvaćene su sve ljudske radnje, kojima je svrha stvarati
pravna pravila i regulirati društvene odnose s njihovom pomoći.
Pravni akt obuhvaća sve pravne norme, a pravnim aktom shvaćamo i ovako
navedene akte;
1. tuţbu
2. ţalbu
3. predstavku
4. molbu
5. prijavu
6. izjavu
7. upis
8. sudjelovanje
Slijedeći duţnost da se dade preliminarni pojam pravnog akta, moramo najprije

utvrditi:
1. da pravni akt izravno sadrţi u sebi pravnu normu
2. činjenicu, koja je osnovana na pravnoj normi, a relevantna je za pravo jer moţe
izazvati pravne posljedice
Pravni akt se matrijalizira u jednoj radnji (fizičkoj ili psihičkoj). Akti kao što su
tuţba, ţalba, predstavka itd...premda u sebi izravno ne sadrţe pravne norme,
WWW.BH-PRAVNICI.COM
rezultat su pravnih normi (jer su utemeljeni na njima) i mogu izazvati pravne
posljedice.
Stoga, opaţamo da se pravo pojavljuje u različitim oblicima, a oblici koje smo do
sad utvrdili jesu:
1. pravne norme (ili pravni akti koji sadţavaju pravne norme)

2. pravni akti koji ne sadrţavaju pravne norme
Katkad se pravo pojavljuje u obliku ustava, katkad u obliku zakona, sudske

presude, administrativnog rješenja, ili u obliku tzv. običajnog prava. U procesu
svoje materijalizacije pravo se očituje i putem pravnih odnosa ili u oblicima pravnih
akata koji nisu pravne norme.
Raznovrsnost i mnogostranost oblika prava pokazuju dvije činjenice:

1. da različiti drţavni i drugi pravni organi (društvene organizacije) stvaraju i
primjenjuju pravo
2. da se pravne norme donose na osnovi različitih postupaka
U namjeni da pojedini organi stvaraju ili donose pravna pravila postoji jedan pravni
red, pravom predviĎen i sankcioniran u ustavu. Tako drţavna vlast sama, pravilima
odreĎuje nadleţnost i podjelu rada vlastitih organa u donošenju pravnih pravila.
Samo takav red i podjela rada mogu jamčiti funkcioniranje mehanizma razvijene
drţave.
Pravna norma moţe konstituirati samo ako su prethodno obavljene neke djelatnosti,
koje traţi ili je propisala drţavna vlast. Različite su pravne norme razultat
djelatnosti različitih organa i različitih postupaka, kojima se stvaraju. Zbog toga se
spominje razlika izmeĎu ustavotvornog postupka (po kojem se donosi najviši pravni
akt u drţavi), zakonodavnog postupka (čiji su rezultat zakoni), sudskog i upravnog
postupka (iz kojih izlaze sudski, odnosno upravmi akti).
U pravnoj znanosti je duboku uvrijeţen pojam 'izvora prava' kojim tradicionalna

pravna teorija smatra sve one čimbenike, koji stvaraju pravo i sve oblike preko
kojih mi dobivamo spoznaju prava.
U analizi toj pojma smatra se da postoje:
1. materijalni izvori prava:

1.objektivni (oni društveni čimbenici i stanja koja dovode do uspostave i
funkcioniranja nekog drţavnopravnog poretka, koji stvara i čini efikasnim svoje
pravo, u prvom redu činjenice političkog i gospodarskog karaktera i odnosi izmeĎu
grupa u dotičnom društvu..kao politički instrument tih ciljeva i programa
uspostavljaju se drţava i pravo, osniva se drţavnopravni poredak)
2. subjektivni (svjesne društvene sile i čimbenici koji uspostavljaju i stvaraju pravo;
drţava je redovito u rukama najjače grupe dotičnog društva, koje formira vrhovni
polotički organ, tj. suverenu vlast ili organ suverenosti, a iz te vlasti se razvija čitav
sustav drţavnih organa; u objektivnoj situaciji nastupa subjektivni čimbenik izraţen
u svjesnim snagama društva)
WWW.BH-PRAVNICI.COM
2. formalni izvori prava
-tradicionalna teorija smatra 'sve one oblike po kojima spoznajemo pravo' (meĎutim
to nije točno)
-izraz 'izvori prava' znači uvrijeţenu, ali pogodnu alegoriju, kojom se ţeli navesti:
1. iz kojih sve činitelja izvire pravo (materijalni izvori)
2. u kojim se sve oblicima pravo očituje (formalni izvori)
-formalni izvori prava su:

1. akti koji sadrţe norme
2. akti koji ne sadrţe norme, ali su izravno relevantni za pravo
3. pravni odnosi
Učenje o oblicima u kojima se pravo javlja nazivamo još morfologijom prava, a to

učenje obuhvaća ova poglavlja:
I. pravni akti koji su pravne norme
II. pravni odnosi
III. pravni akti koji nisu pravne norme
IV. jedinstvo prava: sustav i poredak, pravni sustav i pravni poredak
1. PRAVNI AKTI KOJI SADRŽAVAJU PRAVNE NORME
Struktura pravnih akata, imaju svoj:

1. sadržaj (jedna pravna norma, poruka adresanta adresatu)
2. oblik (po svom obliki pravni akt zauzima odreĎeno mjesto na rangovnoj ljestvici
pravnih normi u jednoj drţavi)
Neke pravne norme bit će okupljene u aktu koji će dobiti oblik ustava, dok će druge
stajati niţe, u obliku zakona, uredbi i raznih vrsta pojedinačnih pravnih akata...
Rangovna ljestvica pravnih akata, koji su pravne norme, ima radovito u svim
drţavama slične karakteristike, i ona se moţe izloţiti ovako:
1. opći akti:
- ustav (najviši akt pravnog poretka)
- zakon (najznačajniji akt razrade ustava)
- uredbe
- naredbe (opći podzakonski akti političko izvršnih ili upravnih organa)
- odluke
- sudski precedenti (opći podzakonski akti sudskih organa)
- običajno pravo (opći akti nastali preuzimanjem i sankcioniranjem običaja od strane
drţavne vlasti)
- akti društvenih organizacija (opći akti koje stvaraju društvene organizacije na
osnovi ovlaštenja i naknadnom potvrdom drţavne vlasti)
2. pojedinačni akti
WWW.BH-PRAVNICI.COM
- ukaz (akt političko - izvršnih ili upravnih organa)
- rješenje i zaključak (akti upravnih organa)
- rješenje (akti sudskih organa)
- presuda
-pravni posao (akt tzv. privatnih osoba, koji je nastao na osnovi ovlaštenja i u
skladu s pravnim propisima)
Spomenut ćemo i neke druge pravne akte koji nisu gornjom listom obuhvaćeni;
u gotovo svim suvremenim drţavama donose se tzv. planovi, državni proračuni ili
opće bilance kao pravni akti koji se odnose na različita područja društvenog ili
financijskog stanja u drţavi, donose se rezolucije i deklaracije...zatim; preporuke,
smjernice, upute, poslovnici, pravilnik...
Nadalje, pojedini organi u drţavi su nadleţni za tzv. ratifikaciju međunarodnih
ugovora ili na 'davanje suglasnosti' na meĎunarodne ugovore, što pradstavlja i te
kako značajne i vaţne pravne akte.
Na kraju se mogu spomenuti i dva izuzetno značajna pravna akta, a to su akt o
mijenjanju ustava i referendum.
IzmeĎu sadrţaja i oblika pravnog akta postoji meĎuovisnost. Sadrţaj pravnog akta,
tj. norma, njezino značenje vaţnosti za pravni poredak, za reguliranje odnosa
unutar njega redovito će odrediti i oblik pravnog akta.
Pravni se akti dijele na dvije osnovne vrste: na opće i pojedinačne pravne akte.
IzmeĎu njih postoji razlika, ali postoji i povezanost, postoji integralno jednistvo.
Opći pravni akti su oni koji na općenit (apstraktan) način predviĎaju da će se

dogoditi niz odnosa meĎu ljudima. Kad ti odnosi nastanu, regulirani su onako kako
su to opći akti unaptrijed odredili.
Kod pojedinačnog pravnog akta postoji konkretna situacija koja prethodi
pojedinačnom aktu, koji dolazi poslije nje ('ex post facto') da je pravno regulira.
Pojedinačni pravni akti su oni koji reguliraju neki konkretan društveni odnos, koji
već postoji.
Istina je da pojedinačni pravni akti proizlaze iz općih, čime se ističe i potreba da
pojedinačni akt bude u skladu s općim. Ali, ima slučajeva da treba donijeti
pojedinačan akt, koji će regulirati jednu konkretnu situaciju, a da se taj pojedinačan
akt ne moţe osloniti na opći jer njega nema, nije još donesen. To se dogaĎa osobito
pri pojavi 'pravnih praznina', čija će problematika biti obraĎena na posebnom
mjestu.
Razlike izmeĎu općih i pojedinačnih akata (koje ne umanjuju činjenicu njihove

meĎuovisnosti i jedinstva)
Opći akt:
1. norma predviĎa
2. niz u osnovi ponovljivih odnosa
3. unaprijed ih regulira
Pojedinačan akt:
1. konkretan odnos se zatječe
2. odnos je neponovljiv
WWW.BH-PRAVNICI.COM
3. norma ga regulira
Pojedinačni akt proizlazi iz općeg, što je po načelu zakonitosti, koje traţi da svi akti i
radnje drţavnih organa moraju biti u skladu i utemeljene na zakonu.
Sa gledišta adresata obveznost pravnih akata ostaje uvijek ista, baz obzira je li taj
akt više ili niţe razine. Presuda, koju nam je izrekao sud je za nas isto tako
obvezna, kao i propisi ustava.
2. OPĆE KARAKTERISTIKE PRAVNIH AKATA
Jedni se akti smatraju višim, a drugi niţim pravnim aktima. Taj raspored po
značenju i pravnoj snazi pravnih akata nazivamo njihovom razinskom ljesvicom ili
hijerarhijom. Činjenica odnosa nadreĎenosti i podreĎenosti pravnih akata, koju
zovemo hijerarhija, ne smije nas navesti na misao da je neki niţi pravni akt za nas
manje obvezan nego viši pravni akt...svi pravni akti (bez obzira gdje se nalazili na
hijerarhijskoj ljestvici), 'prema van', tj. u odnosu na graĎane jednako su pravno
obvezni.
Svak pravni akt mora imati neka vanjska obiljeţja, po kojima će se moći razlikovati
od drugih akata, mora imati svoju identifikaciju.
Među elemente njegove identifikacije ubraja se:
1. naznaka organa koji ga je donio
2. datum kad je akt donesen
3. ime akta u kojem se obično navodi kojoj vrsta akata pripada i koje odnose akt
regulira
4. sadržaj akta
5. oblik akta
Pravni akti većeg značenja i vaţnosti imaju i sloţeniji postupak donošenja. Osim
formalnih zahtjeva za odreĎeni postupak još se osobito pazi i na osobni sastav tijela
ili organa koji sudjeluju u tim postupcima. Ti organi ili pojedinci, radi kvalitetnijeg
postupka osobito se izabiru.
3. ODNOSI MEĐU PRAVNIM AKTIMA I NAĈELO ZAKONITOSTI
Drţi se da 'načelo zakonitosti' dominira ili mora dominirati u odnosima prema

pravnim aktima. Načelom zakonitosti shvaća se zahtjev da sadrţaj i oblik niţeg
pravnog akta bude u sukladnosti sa zahtjevom višeg pravnog akta. U protivnom se
slučaju akt, koji po sadrţaju i obliku nije u skladu s višim pravnim aktom, smatra
nezakonitim.
Nezakonistost pravnog akta može biti dvojaka:

1. materijalna nezakonitost (nastaje ako se sadrţaj niţeg pravnog akta ne slaţe s
višim pravnim aktom)
2. formalna nezakonitost (nastaje kad viši pravni akt propisuje u kojem će se obliku
i po kojem postupku i od kojeg organa pojaviti niţi pravni akt, a niţi akt tim
zahtjevima ne udovolji, npr. presuda koja ne bi udovoljila ovim zahtjevima bila bi
formalno nezakonita)
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Sukladnost u odnosu nižeg pravnog akta prema višem pravnom aktu očituje se
dvama načelima:
1. načelom ustavnosti (koje zahtjeva sukladnost zakona i drugih akata prema
ustavu)
2. načelom zakonitosti (koje traţi sukladnost niţih pravnih akata prema višima, a
osobito zakonima)
Ustav predtavlja skup osnovnih i temeljnih propisa na kojima po čiva drţavnopravni

poredak.
Viši pravni akt nikad potpuno ne moţe odrediti sadrţaj niţeg akta. Kad bi on to
mogao, niţi akt uopće ne bi bio potreban, sav bi se sadrţaj već nalazio u višem
aktu. Viši akt je redovito neodreĎeniji, općenitiji i apstraktniji nego niţi akt,
ostavljajući niţemu pravo i duţnost da se konkretnije razradi njegov sadrţaj.
4. TEHNIĈKO USTROJSTVO NAĈELA ZAKONITOSTI I PRAVNI LIJEKOVI
Da si se utvrdila nezakonitost nekog pravnog akta, postoji u pravnom poretku

predviĎen postupak,a tu se odmah javljaju dva pitanja:
1. koji je organ nadležan za utvrđivanje nezakonistosti jednog akta?
2. kakvim postupkom dolazi do tog utvrđivanja?
A za akte kod kojih je taj postupak dopušten, postoji stupanj dvostupanjskog ili
trostupanjskog ispitivanja i utvrĎivanja nezakonitosti. Takvo ispitivanje i navedeni
stupnjevi vrijede samo za tzv. pojedinačne pravne akte. Za opće pravne akte
predviĎen je drugi postupak, od kojih je najznačajniji onaj ispitivanja ustavnosti
zakona.
Dvostupanjsko ili trostupanjsko ispitivanje zakonitosti imaju različita obiljeţja;

-dvostupnjevitost je brţa, efikasnija, i s ekonomskog stajališta jeftinija; s njom se
manje opterećuje drţavni aparat, jer angaţira samo dva organa na različitim
stupnjevima rang-ljestvice
-trostupnjevitost je sporija, takav se proces ispitivanja zakonitosti odvija duţe, ali
obećava temeljniju analizu i preciznije i pouzdanije utvrĎivanje nezakonitosti;
skuplji je, jer traţi djelatnost triju različitih organa čime nastaje veće opterećenje za
drţavni aparat.
Ispitivanje zakonitosti jednog pravnog akta moţe biti pokrenuto na dva načina;
-prvom slučaju graĎanin smatra da je neki pravni akt nezakonito povrijedio njegove
interese, pa se on obraća nadleţnom drţavnom organu - takvo ispitivanje
zakonitosti naziva se redovito ispitivanjem na osnovi zahtjeva stranke po privatnoj
inicijativi
-drugi način ispitivanja zakonitosti nastaje na osnovi zahtjeva drţavnog organa po
sluţbenoj duţnosti, a takva se inicijativa dopušta samo za ispitivanje onih pravn ih
akata čijim bi se sadrţajem i efikasnošću značajnije povrijedio pravni poredak.
Sredstva kojima se pokreću ispitivanja i čiji rezultat valja biti utvrĎivanje
zakonitosti, odnosno nezakonitosti pravnog akta, nazivaju se pravni lijekovi.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Danas je redovita praksa da pojedinačni pravni akti, koje izdaju drţavni ili drugi
pravni organi, sadrţe uputu o pravnom lijeku, tj. pouku adresatu pravnog akta
kojem organu, putem kojeg organa i u kojem vremenskom roku se stranka,
nezadovoljna aktom moţe ţaliti, zahtijevajući ispitivanje i utvrĎivanje zakonitosti
pravnog akta.
Pravni lijekovi se obično dijele na:

1. redovite
2. izvanredne
Pregledavajući ustrojstvo pravnih lijekova u navedenim postupcima moţe se opaziti

da imaju neka istovjetna i neka različita obiljeţja, a mogu se razlikovati po
raspoloţivim oblicima, po roku, po dvostupnjevitosti ili trostupnjevitosti...
Tako organiziran sustav pravnih lijekova dopušta sintetički (opći) pogled.
Pravni lijekovi su pravna sredstva kojima se ţeli pobijati odluke drţavnih i drugih
nadleţnih organa iznesene u njihovim pravnim aktima, zbog njihove pogrešnosti i
da bi se otklonila nezakonitost.
Odluka drţavnih i drugih nadleţnih organa moţe biti pogrešna:
1. ako je organ pogrešno ili nepotpuno utvrdio činjenično stanje, na koje je
primijenio pravne propise
2. ako je točno utvrdio činjenično stanje, ali je na to stanje primijenio pogrešan
pravni propis
3. ako je pofrešno utvrdio činjenično stanje i na ovo još primijenio neadekvatan
pravni propis
4. ako se organ nije drţao bitnih odredbi propisanog postupka, koji je zakonom i
propisan, da bi se postigla zakonitost, sačuvala prava stranaka, jednakost pred
zakonom i pravna sigurnost.
(prva se tri nedostatka nazivaju greškama u odlučivanju - error in iudicando, a

četvrti nedostatak greškom u postupku - error in procedendo)
Protiv tih nedostataka pokreću se pravni lijekovi, koji se obično sistematiziraju u

sljedeće grupe:
I. grupa:
- redoviti pravni lijekovi - protiv odluke koja nije pravomoćna
- izvanredni pravni lijekovi - protiv odluke koja je pravomoćna
II. grupa
- remonstrativni pravni lijekovi - ako o uloţenom pravnom lijeku rješava isti organ
koji je donio odluku
- devolutivni pravni lijekovi - ako o uloţenom lijeku rješava organ viši od onoga koji
je donio odluku
III. grupa
- suspenzivni pravni lijekovi - ako uloţeni pravni lijek spriječava (odlaţe) izvršenje
pobijane odluke
WWW.BH-PRAVNICI.COM
- nesuspenzivni pravni lijekovi - ako uloţeni pravni lijek ne spriječava (ne odlaţe)
izvršenje pobijane odluke
IV. grupa
- jednostrani pravni lijekovi - ako nadleţni organ ţalbenog postupka rješava na
osnovi jednostranog priopćenja podnositelja pravnog lijeka (ţalbe), ne dajući
mogućnost drugoj strani da se izjasni o uloţenom pravnom lijeku
- dvostrani pravni lijekovi - ako nadleţni organ pruţa i protivnoj strani mogućnost
izjašnjavanja o uloţenom pravnom lijeku, tj. davanja odgovora na uloţeni pravni
lijek (odgovor na ţalbu)
Uputa o pravnom lijeku sadrţana u odnosnom aktu ima rok u kojem valja izjaviti
ţalbu.
Pravni poredak postavlja racionalni rok za mogućnost ulaganja pravnih lijekova i
pretpostavlja: ako stranka u navedenom roku nije iskoristila pravo izjave pravnog
lijeka, ona to nije ni htjela. Pravni akt istekom pravnog roka stupit će na snagu,
dobit će pravnu obveznost i postat će pravomoćan.
Načelo pravomoćnosti; pravomoćnost je takvo stanje pravnog akta kad on, u

relativnom smislu, postaje pravno definitivan, pa nije u mogućnosti biti poništen
radovnim pravnim lijekom. Još veći stupanj pravomoćnosti nastupa kad su se protiv
jednog pravnog akta upotrijebili i izvanredni pravni lijekovi, i kad se, nakon
odnosnog ispitivanja, utvrdi njegova 'osnaţena pravomoćnost'.
Pravomoćnost moţe uslijediti na ove načine:
1. pravni akt je donese, protiv njega nije dopuštena upotreba pravnih lijekova,
postaje odmah pravomoćan
2. pravni akt je donesen, protiv njega je dopuštena upotreba pravnih lijekova,

stranka ne upotrijebi to pravo, protekom roka za pravni lijek, akt postaje
pravomoćan

stranka pravodobno upotrijebi to pravo, akt dolazi nadleţnom organu (II. ili III.
stupnja) na ispitivanje i utvrĎivanje zakonitosti, rješenjem tog organa akt postaje
pravomoćan ili se poništava, ukida ili vraća na ponovni postupak organu I. stupnja
4. pravni akt je donesen, protiv njega je dopuštena upotreba pravnih lijekova, ali
stranka se odrekne prava na ţalbu, pa pravomoćnost tada nastupa prije isteka
rokova za ulaganje ţalbe

nezadovoljna stranka uloţi ţalbu protiv tog akta u cjelini ili jednog njegovog djela,
ali odustane od već izjavljene ţalbe
6. akt je postao pravomoćan, ali utjecajem izvanrednih pravnih lijekova pokreće se

pitanje njegove zakonitosti, odnosnim ispitivanjem njegova se prvobitna
WWW.BH-PRAVNICI.COM
pravomoćnost još jače potvrĎuje ili poništava
Takav pojam 'pravomoćnosti' preteţito se odnosi na pojedinačne pravne akte

(osobito na presudu i rješenje). Što se tiče tzv. općih akata (ustava, zakona,
sporazuma, statuta), česće se upotrebljava pojam 'stupanja na snagu' ili
'pravosnaţnost'.
Najčešće i glavne posljedice pravomoćnosti:
1. da se takvom pravomoćnosti otvara daljnji proces koji se sastoji u realiziranju

one odluke nadleţnog organa, koja je donesena u pravomoćnom aktu: slijedi faza
izvršenja ili izvršnosti, te faza obnavljanja nekih materijalnih radnji
2. da takvom pravomoćnosti stupa na snagu logičan i duboko mudar princip: 'ne bis
in idem!', što znači da pravo ne dozvoljava, kad je već donijelo konačnu i neopozivu
odluku, nikakvo dvostruko ili ponovljeno raspravljanje i presuĎivanje ili rješavanje
već presuĎene stvari; nadleţni organ mora po sluţbenoj duţnosti tijekom čitavog
postupka, paziti nije li ista stvar već pravomoćno presuĎena, jer ako jest, no vi bi
postupak i pravorijek bio apsolutno nevaţeći
3. drugo veliko načelo, koje slijedi iz činjenice pravomoćnosti jest 'res iudicata', što
znači pravno definitivnu i neopozivu odluku o nekoj stvari; to se načelo nastavlja i
nadovezuje na prijašnje 'ne bis in idem', jer odreĎuje: kad je ista stvar nadleţno i
pravomoćno već presuĎena, ne moţe biti objekt drugog postupka, sa svim istim
elementima, ono što je u pravomoćnom aktu navedeno, valja uzimati kao istinito
Stanju pravomoćnosti pravnog akta redovito slijedi činjenica izvršnosti pravnog

akta, pod kojom razumijevamo pravni zahtjev, da dotični akt postaje učinkovit,
djelotvoran i da se njegov sadrţaj provede i ostvari.
U kauzalnom lancu efikasnosti, djelotornosti, učinkovitosti pravnog akta zapaţamo

dakle ove nuţno povezane etape:
1. pravomoćnost
2. izvršnost
3. materijalne radnje
Iz toga je vidljivo da pravomoćnost nastaje prije izvršnosti i materijalnih radnji, ali

dogaĎa se katkad i obratno.
Rok je razmak vremena, koji pravo odreĎuje i s kojim zahtjeva ispunjenje neke
radnje, suzdrţavanje od neke radnje ili daje ovlaštenje za poduzimanje neke radnje.
Pravo na ţalbu je ovlaštenje dano pravnim subjektima da mogu poduzeti adekvatnu
pravnu radnju. Ako navedeni rok mine, pravni subjekt gubi to pravo.
Nezakonitost pravnog akta znači njegovu protupravnost: taj akt je stvarno

protupravan, nije u skladu sa sadrţajem pravnih pravila.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
- pravomoćan akt = protupravan (nezakonit), i to proturječje moţe ostati, a moţe
se i ukinuti u povodu izvanrednog pravnog lijeka
Nezakonitost, odnosno protupravnost ili nevaljalost graduira i pojavljuje se u

različitom itenzitetu, moţe biti lakša ili teţa, a ovako se klasificira:
1. ništavnost pravnog akta:
1. apsolutna ništavnost pravnog akta sastoji se u takvom njegovom stanju koje se

izraţava ovim činjenicama:
- aktu nedostaje neki bitan element za njegovu pravovaljanost, a nedostatak se

moţe odnositi na činjenicu što ga je donio neki nadleţan organ, što nisu ispunjeni
bitni uvjeti glede njegove forme, što je izvršena bitna povreda materijalnog prava...
- takav se akt poništava, te postaje ništavan
- stanje ništavnosti znači da se smatra da dotični pravni akt nije ni postojao, ako je
to pravni posao, da nije bio ni sklopljen
- negira mu se pravovaljanost već od samog početka ('ab initio') tj. 'ex tunc', što
znači da akt poništenja seţe u prošlost sve do nastanka dotičnog akta
- uopće se ne priznaju posljedice koje je izazvao, situacija se vraća u prijašnje

stanje, takav se akt (pravni posao) apsolutno negira, smatra se nepostojećim
(negotium nullum)
- drţavni organ mora paziti i ukazivati na apsolutnu ništavnost po sluţbenoj

duţnosti, zatim, na inicijativu neposredno zainteresiranih stranaka, pa i na poticaj
trećih osoba
- tuţba za poništenje tog akta ili pravnog posla (querella nullitatis) ne zastarijeva
- odluka o ništavnosti je deklaratorne prirode, samo ova odluka jedino potvrĎuje

ništavnost, koja je i do tada intenzivno u stvarnosti postojala
2. relativna ništavnost pravnog akta sastoji se od slijedećih elemenata:
- ona je manji stupanj ništavnosti (ili 'ublaţena ništavnost)
- odnosni pravni akt ili posao smatra se valjanim sve dok se ne uloţi tuţba i uslijedi
njegovo poništenje
- postupak za tu vrstu ništavnosti ne pokreće se po sluţbenoj duţnosti, već na ovu

ništavnost moraju paziti i postupak pokrenuti zainteresirane stranke
WWW.BH-PRAVNICI.COM
- tuţbeni zahtjev za poništenjem ima rok (kod pravnih poslova 5 god), nakon čega
taj zahtjev zastarijeva i takav pravni posao dobiva mogućnost da i dalje
pravovaljano opstane
- ako se utvrdi relativna ništavnost, sve njegove posljedice, sadrţaj i zahtjevi

obezvreĎuju se od početka, 'ex tunc'
2. oborivost pravnog akta

- lakši oblik nezakonitosti, sastoji se u takvom njegovom stanju, koje se očituje u
ovim činjenicama:
- taj akt postoji i proizvodi namjeravane pravne učinke (efekte)
- on se moţe oboriti jer ima nedostataka u sebi, koji ga čine protupravnim
- obaranje se moţe postići samo zahtjevom oštećene stranke na osnovi prigovora

oborivosti (obaranje je konstitutivne prirode)
- takav se pravni akt neće poništiti, nego ukinuti
- pojam ukinuća znači da on gubi pravnu snagu 'ex tunc' od trenutka ukidanja, koje
se odnosi samo na budućnost, a ne (kao kod poništavanja) na prošlost
- oborivost ne ispituje i ne utvrĎuje drţavni organ po sluţbenoj duţnosti, nego ako

oštećena stranka uloţi prigovor
5. POLITIĈKO USTROJSTVO NAĈELA ZAKONITOSTI (NAĈELO ZAKONITOSTI

I PRAVDA)
Ideja o pravdi ţivi u svakom pravnom poretku, te u svakom pojednicu tog pravnog
poretka povezanom u njegovoj društvenoj grupi. Ideja o pravednosti obuhvaća
takoĎer čitavi drţavni organizam i postojeće drţavne organe.
Društvene ustanove ideju pravde moraju ostvarivati u društvenim odnosima; drţava
i pravo su društvene ustanove koje su najpogodnije da to izvrše.
Pravda proistječe iz biti ljudskog razuma, a rezultat toga je prirodno pravo,
neovisno o boţjoj volji.
L. Duguit je naveo ljudsku svijest kao stvaralački izvor prava, a formiranje te
svijesti odreĎuju dva bitna činitelja; osjećaj društvenosti i osjećaj pravednosti.
Na području shvaćanja prava kao pravde moguće su dvije osnovne greške:
- ako se pojam pravde donosi u ovisnost s činiteljima koje je nemoguće objektivno
odrediti
- da se načela pravde smatraju nepromijenjivim i s obzirom na povijesna razdoblja i
s obzirom na ljudske, društvene grupe.
'Čista pravne znanost' je usprkos svojim metodološkim i teoretskim nedostacima,
WWW.BH-PRAVNICI.COM
zasluţna za odbacivanje iz pravne znanosti mita o apsolutnoj pravdi i
nepromijenjivom prirodnom pravu.
Norme nisu ništa drugo nego više ili manje uopćena načela odreĎenog pozitivnog
prava.
Neispravno je pravo temeljiti na pravdi koja nuţno proizlazi iz prirode ili iz prirodnog
razuma jer tamo izmeĎu jedinki vlada borba za ostanak i pravo jačega.
Pravda je ideja koja se mijenja u ovisnosti o promjenama u društvenom biću, pa
onda i u svojoj općoj društevnoj svijesti.
Dualizam izmeĎu onog prava koje postoji i onog koje bi po nekima moralio postojati
osnovano je na razlici u shvaćanju pravednog.
U nemogućnosti da se naĎe objektivni kriterij za odreĎenje sadrţaja pojma pravde,

neki pravni teoretičari dovode u pomoć 'načelo zakonitosti'. Oni smatraju da je
pravda metafizička kategorija, a da je načelo zakonitosti realno načelo koje se moţe
objektivno utvrditi. Djelatnost drţavnih organa sastoji se u tome da vrednuje
ljudske radnje i postupke, ne po mjerilu pravde, nego po načelu zakonitosti!
Objekt pravne spoznaje ili spoznaje pravnika po ovome jest jedino pozitivno pravo.
U pozitivnom pravu mogu postojati i praznine i proturječja ili očigledne pogreške.
Postojeće pravo mora biti glavno sredstvo reguliranja, ali ne i jedino.
'Načelo zakonitosti' je jedina pravda koju je moguće objektivno utvrditi.
6. VRSTE PRAVNIH AKATA:
1. ustav
U hijerarhiji akata ustav se pokazuje kao najviši pravni akt. Svi ostali pravni akti
naleze se niţe od ustava i moraju biti njemu podreĎeni.
Bez obzira na to kako je ustrojena, svaka drţava ima ustav. UreĎenje svake drţave
počiva ne nekim temeljnim načelima, koja postavljaju one društvene snage koje u
dotičnoj drţavi drţe vlast.
U svakoj drţavi postoji faktički ustav.
Oblik ustava:
1. pisani ustav
- skup osnovnih propisa o ureĎenju neke drţave koji postoji u pisanoj formi
2. nepisani ustav
- sastoji se od načela koja nisu napismeno utvrĎena, ali su se formulirala i uvrijeţila
tijekom političkog ţivota ili parlamentarne prakse
U vezi s tim treba imati u vidu razliku izmeĎu:

1. kodificirani ustav
- onaj u kojemu su kao u jednistvenom i redovito pisanom dokumentu skupljena
osnovna načela o ureĎenju drţave
2. nekodificirani ustav
- ustav koji se nalazi u difuznom stanju i nije jedinstven i cjelovit dokument, načela
tog ustava su raštrkana u mnoštvu posebnih dokumenata (npr. engleski ustav)
Ustavi se razlikuju i po tome kako određuju način svog mijenjanja:
WWW.BH-PRAVNICI.COM
1. meki ustav
- mogu se mijenjati kao što se mijenjaju obični zakoni
2. kruti ustav
- promjena moţe biti izvedena samo po specijelnom, sloţenijem postupku, nego što
je to onaj postupak po kojem se donose obični zakoni (npr. tako da djeluju posebne
skupštine ili zahtjevom da to izglasa specijalna većina..)
Po načinu donošenja ustavi se mogu podijeliti na

1. oktroirane ustave
- jednostrani akti poglavara drţave, preteţno rezultat političkog diktata poglavara
drţave narodu, parlamentu i političkim strankama
2. ustavne paktove
- izraz odreĎenog kompromisa izmeĎu poglavara drţave i predstavničkih skupština,
a poznati su u ustavnim monarhijama
3. narodne ustave
- ustavi iza kojih stoji volja većine naroda, slobodno izraţena na općim, tajnim
izborima ili referendumu
Ustavi različitih zemalja i društvenih ureĎenja imaju različite sadrţaje. Sadrţaj

ustava ovisi o biti dotične drţave i društveno -ekonomskog poretka, tj. oblika
vladavine i oblika drţavnog ureĎenja. Neki ustavi imaju i opseţnije normirana prava
i duţnosti graĎana, njihov poloţaj prema drţavnoj vlasti.
Mnogo glavnih zakona, koji bitno normiraju dotično drţavno ureĎenje nazivaju se
organizacijskim zakonima.
Birokracija je monopolizam neke grupe u ekonomskom i političkom upravljanju
odreĎenim zajednicama.
2. zakon
Zakon je onaj pravni akt ili pravna norma koji u hijerarhijskoj ljestvici pravnih akata
dolazi odmah iza ustava.
Tu se pod pojmom 'zakon' razumijeva samo posebna vrsta pravnih normi, koja ima
svoj poseban izvor i svoja posebna obiljeţja.
Postoje:
1. zakoni u formalnom smislu
- svaki akt, koji donsese zakonodavno tijelo po odreĎenom zakonodavnom
postupku, te akt koji nosi formalan naziv zakon, bez obzira na to kakav ima sadrţaj
2. zakoni u materijalnom smislu
- svaki akt koji neovisno o organu koji ga je donio ima sadrţaj koji obično imaju
zakoni, takav sadrţaj koji se radovito i kod većine drţave rezervira za zakon
Zakon je onaj pravni akt koji donese zakonodavno tijelo po odreĎenom

zakonodavnom postupku te koji nosi i formalni naz iv zakon, bez obzira na to kakav
sadrţaj ima taj akt.
Zakon je radovito opći pravni akt jer se njime ne regulira neka konkretna situacija,
WWW.BH-PRAVNICI.COM
nego se na apstraktan način predviĎa i regulira niz situacija.
Zakon se moţe pojaviti i u obliku pojedinaćnog pravno g akta koji regulira samo
jednu konkretnu pravnu situaciju, koja je neponovljiva. Takve zakone nazivamo
'individualnim zakonima', zbog toga što se odnose i reguliraju jednu individualnu
situaciju.
Neki opći akt moţe biti ograničen time:

1. što se ne odnosi na čitav drţavni teritorij
2. što se ne odnosi na sve pripandike stanovništva
3. jer je njegova obvezna snaga i vaţanje vremenski ograničeno
Analizirajući pojedine zakone, moţe se uočiti i to da oni nisu dani u formi zapovijedi
ili imperativa (deskripcija, konstatacija, deklaracija..)
Valja obratiti pozornost na odnos ustava i zakona, odnos najviše drţavne norme
prema prvoj podreĎenoj; ustav odreĎuje:
1. organe koji donose zakone
2. postupak po kojem se donose zakoni
3. izvjesni sadrţaj zakona
Često se smatra da je posebni oblik zakona sadrţan u tzv. ratifikaciji meĎunarodnog

ugovora.
MeĎunarodni drţavni ugovori - drţava zaključuje ugovore s drugim drţavama, oni
zaključeni od jedne strane drţave s drugom drţavom ili drugim drţavama postaju
pravno obvezni aktom ratifikacije.
Ratifikacija kao proces odvija se u ovim fazama:
1. nakon potpisa ugovora mora slijediti njegova ratifikacija, radovito u

zakonodavnom domu
2. meĎunarodni ugovori koji su sklopljeni i potvrĎeni u skladu s Ustavom i

objavljeni, čine dio unutarnjeg pravnog poretka Republike, a po pravnoj su snazi
iznad zakona
3. treća faza je obično razmjena ratifikacijskih isprava meĎu drţavama kao

ugovornim stranama, o tom se aktu sastavlja i potpisuje zapisnik, i tim redom,
redovito, ugovor stupa na snagu
4. moţe slijediti i faza deponiranja ratifikacijskih isprava, pogotovo u slučaju

višestranih meĎunarodnih ugovora
5. danas je vrlo značajna faza registriranja meĎunarodnih ugovora kod Tajništva

Organizacije Ujedinjenih naroda
podzakonski akti
Podzakonski pravni akti (u širem smislu) su svi oni akti čija je snaga manja od
WWW.BH-PRAVNICI.COM
zakona, iz čega izlazi obveza donositelja tih akata da njihov sadrţaj bude u skladu s
višim pravnim aktom, tako se ispunjava načelo zakonitosti.
Podzakonske akte donose sudski, izvršni i upravni organi, te drugi organi koji se ne
mogu uvrstiti meĎu tradicionalnu trodiobu vlasti, a oni su najprije predstavnički
organi društveno-političkih zajednica te izvršno-politički organi (Predsjednik
Republike i Vlada).
3. akti predstavniĉkih organa, izvršno politiĉkih i upravnih organa
Ovdje se navode neki najznačajniji akti navedenih organa, koji su opći ili
pojedinačni.
Najvaţniji podzakonski opći akti izvršnih organa jesu uredbe (naredbe).
Podzakonski akti izvršnih organa mogu se donositi:

1. na osnovi konkretnog ovlaštenja koje im dodjeljuje zakon
2. na osnovi općeg ovlaštenja koje je dao zakon
3. na osnovi općeg ovlaštenja koje je dao ustav
Slijedeća klasifikacija moţe drugačije razlikovati uredbe, i to na ovaj način:

1. uredbe za primjenu zakona
- su one koje detaljnije reguliraju odnose u čije podrobnosti zakon nije htio ulaziti;
takva situacija nuţno zahtijeva da iza zakona slijedi jedan drugi propis kao pratitelj
koji će udovoljiti toj potrebi daljnjeg reguliranja
- tako se osigurava i primjena dotičnih zakona, njihovo pribliţavanje konktretnom
ţivotu i njihova učinkovitost
- ovlsštenje za donošenje uredaba za primjenu zakona moţe se nalaziti:
1. u ustavu
- generalno dano, na njegovoj osnovi uredbodavac dobiva pravo da svaki zakon
poprati i razradi ustavom
2. u odnosnom zakonu
- posebni poziv uredbodavcu da donese uredbu za primjenu dotičnog zakona, taj se
poziv obično naziva 'izvršna kauzula', uredbodavac je ovlašten i obvezan donijeti
dotični podzakonski akt
2. uredbe na osnovi zakonskog ovlaštenja

- mogu nastati kad zakonodavac svoju nadleţnost da regulira neke odnose prenosi
na upravnu ili izvršnu vlast, pa će ona u svojstvu uredbodavaca, te odnose regulirati
uredbom
- uredbe na osnovi zakonskog ovlaštenja nastaju kad neki zakon navede da će
reguliranje odreĎenih društvenih odnosa biti dano u nadleţnost uredbodavnom
organu, takve se uredbe odlikuju većom samostalnošću i u odnosu na zakon, što
znači da one nisu strogo vezane za sadrţaj zakona
3. uredbe po nuždi
- javljaju se redovito u izvanrednim ili opasnim okolnostima koje zahvate drţavu
(opasnost izvana ili iznutra)
- smatra se da takvim izvanrednim okolnostima i opasnostima ne moţe brzo i
efikasno odgovoriti zakonodavno tijelo, jer je legislativa (zakonodavstvo) sporija od
WWW.BH-PRAVNICI.COM
egzekutive (izvršne vlasti)
- zbog toga se ustavom predviĎaju uredbe po nuţdi koje će donijeti ustavom
ovlašteni izvršni ili upravni organ
- da organ ne bi zloupotrijebio takvo ustavno ovlaštenje, ustav i zakonodavno tijelo

osiguravaju se ovim sredstvima:
1. mogućnost izdavanja uredba po nuţdi uvjetuju činjenicom nemogućnosti da se
zakonodavno tijelo okupi ili da djeluje
2. mogućnost egzekutive da donosi uredbe po nuţdi, samo u suradnji s jednim
odborom skupštine (zakonodavnog tijela)
3. duţnost egzekutive da naknadno podnese takve akte na odobrenje
zakonodavnom tijelu, koje ih moţe poništiti, i zakonski osnaţiti retroaktivnim
djelovanjem
-ako ustav ne predviĎa uredbe po nuţdi, valja smatrati da one nisu pravno moguće
4. uredbe na osnovi posebnog ustavnog ovlaštenja

- te su odluke vaţna normativa sredstva, kojima se izraţava i razvija
samoupravnost društveno-političkih zajednica
- njihove skupštine ponekad imaju pravo da predstavničkom tijelu republike
podnesu 'prigovor za zaštitu samoupravnih prava', ako smatraju da im je propisom
ili drugim aktom višeg organa povrijeĎeno njihovo pravo utvrĎeno zakonom
- savjeti tih skupština donose rješenja, naredbe, upute...
- viši izvršni organ i organ uprave donose propise u okviru danih ovlaštenja koji
moraju biti u sukladnosti sa zakonom; pravilnik, naredba, uputa, instrukcija,
rješenje, podnesci...
4. akti sudskih organa (sudbene vlasti)
- i sudski organi donose podzakonske pravne akte u krivičnom, graĎanskom i

izvanparničnom postupku
- mogu li oni donositi i opće akte, a ne samo pojedinačne ovisi o konkretnom
pravnom poretku koji odreĎuje nadleţnost sudova u normativnom djelovanju
-pravni sudovi kontinentalne Europe redovito imaju takvu nadleţnost sudova koja se
sastoji u donošenju pojedinačnih pravnih akata, jer se odreĎuje da sudovi ne mogu
stvarati precedente i time donositi opće akte
- sudska odluka ima načelno pravni itenzitet i ima učinka samo 'inter partes',
izmeĎu dotičnih stranaka konkretnog slučaja; takva odluka ne moţe dobiti opću
normativnu snagu jer je strogo individualna
- postoje pravni poreci za čije se pravo ne moţe reći da se nalazi na razvijenom

stupnju kodifikacije, osobito sustavi anglosaksonskih zemalja (Engleska i SAD)
- u tim zemljama postoje 'sudski precedenti' koji predstavljaju izvor prava
- sudska odluka (presuda) ne odnosi se samo 'inter partes', nego moţe dobiti snagu
općenormativnog akta, koji vrijedi 'et pro futuro' kao pravno -obvezni obrazac svim
drugim sudovima kad budu u budućnosti rješavali slične slučajeve
WWW.BH-PRAVNICI.COM
- tako nastaje precedent u sudovanju, a skup takvih precedenata nazivamo
precedentnim pravom
- sudac je po precedentnom sustavu obvezan potraţiti u velikom broju precedenata
upravo onaj konkretni slučaj koji se sa svojim elementima poklapa sa slučajem koji
on mora rješiti
- pojavila se teorija o slobodnom stvaranju prava, koja je postavila zahtjev da
glavni činitelj u stvaranju prava bude sudac, a ne zakonodavac, čime bi on stvarao
pravo putem sudbenih odluka
- tako bi suci izravnim stvaranjem prava bili dominantna politička grupa, čime bi se
narušilo načelo zakonitosti, te bi se pojavila neujednačenost u sudovanju,
poremetila pravna sigurnost, razvila sudačka samovolja..
- pravni poredak nastoji izbjeći neujednačenost i ostvariti relativnu ujednačenost u

sudovanju, a da bi se to postiglo osiguravaju se različita sredstva;
- primjedbe o nedostacima u suĎenju
- pravna shvaćanja
- odluke vrhovnih sudova nemaju pravno obveznu snagu na niţe sudove, iako
kvalitetom svojih visokostručnih stavova imaju stvaran utjecaj na oblikovanje
odluka niţih sudova
- svaki će sudac znati da je vezan jedino na zakone i druge propise, ali stvarno neće
moći zaobići načelne stavove vrhovnih sudova
5. obiĉajno pravo (neki elementi evolucije pravnog reguliranja)
- pravna pravila nastaju na taj način da ih drţavni organi ili propišu ili sankcioniraju
- pravna pravila koja drţavni organi sankcioniraju imala su već prije toga
samostalnu egzistenciju kao neka vrsta drugih socijalnih normi pa su ih drţavni
organi preuzeli, usvojili kao pravo i dali im svoju pravnu zaštitu
- to znači činjenicu da je drţava preuzela neki običaj, koji je već imao samostalnu
egzistenciju u društvu, koji se već bio formirao
- drţavni su organi spoznali da taj običaj moţe dobro posluţiti reguliranju nekih
društvenih odnosa, pa su mu zbog toga dodijelili pravnu zaštitu, a tim trenutkom taj
običaj dobiva pravni karakter i postaje običajno pravo, te ulazi u pozitivno pravo
- po tradicionalnom shvaćanju, običajno pravo je moralo imati neke socijalne

pretpostavke koje su se svodile na ove činjenice:
1. opću primjenu
2. dugotrajnost običaja
3. uvjerenost u ispravnost običaja
- ove pretpostavke daju jednom običaju čvrstu socijalnu stabilnost, a ona je

najvaţniji preduvjet da se običaj transformira u običajno pravo
- dugu i neprestanu primjenu kao pretpostavku za običaj danas moţe zamijeniti

njegova racionalnost i progresivnost
- u sukobu pristaša običajnog prava i branitelja jake zakonodavne djelatnosti osjetio
WWW.BH-PRAVNICI.COM
se utjecaj škole prirodnog prava
- zakon - potreba za takvom formom u pozitivnom pravu, koja će imati jedinstven

karakter na čitavom drţavnom teritoriju i teţnja unifikaciji prava
- proces pojačane, mnogostrane zakonodavne djelatnosti odraţavao se u ovim

činjenicama;
- povećao se broj drţavnih organa
- pravno-tehnička sprema tih organa i njihovo juridičko i socijalno znanje raste
- zakoni kao instrumenti ojačanog centraliziranog drţavnog aparata reguliraju sada i
ona područja društvenog ţivota koja je do tada reguliralo običajno pravo
- više se zakona sjedinjuje i svojom regulacijskom snagom zahvaća šira područja
društvenog ţivota, tako se stvaraju zakonici ili kodeksi kao jedinstvene, organske i
neproturječne cjeline za odreĎene vrste pravnih propisa
- proces sankcioniranja običaja, postoje dva načina:

1. zakonodavni put
- dozvola zakonodavca čini da jedan običaj postane pravno priznat
2. sudsko-izvršni put
- mogućnost da sudovi i drugi izvršni organi i bez dozvole zakonodavaca prihvaćaju
običaje kao normative, stvarajući tako ad hoc običajno pravo
- sadrţajni odnos zakon - običaj, nastaje mogućnost da:

1. sadrţaj dotičnog običaja uĎe u sadrţaj zakona
2. da se zakon pozove na dotični običaj (narodna shvaćanja), bez izravnog
navoĎenja običajnog sadrţaja u svom tekstu
- do primjene običaja u pravnim procesima moţe doći u dva slučaja:

1. kad se zakon na njega poziva
2. kad nema zakona
- u ostalim slučajevima primjena moţe biti vezana uz neke druge elemente:

- da dotični običaj nije protivan drugim pravnim propisima
- da nije protivan moralnim načelima
- da nije protivan načelima pravnog poretka
- da je u skladu s biti i kretanjem razvoja dotičnog društva
- danas se običaji dosta povezuju s moralom i tvore tako jedno normativno

jedinstvo, 'dobri običaji', 'po običajnom poštenju i savjesnosti'
- ali, javlja se i sloţeni problem 'consuetudo contra legem' (običaj protiv zakona)
- moţe li običaj obesnaţiti zakon?
- običaj moţe djelovati 'secundum legem' (dopuna zakona) i 'praeter legem'
(zamjena zakonu)
- propis ili zakon drţavne vlasti moţe ostati neučinkovit iz ovih razloga, a zaslugom
drţavnog organa;
1. koji ga je donio
2. koji ga mora primjenjivati
WWW.BH-PRAVNICI.COM
- moţe se kazati da se formirao običaj organa da se dotični zakon ne primjenjuje,

premda ga zakonodavac nije zabranio; zakon se stvarno ukinuo formiranjem
suprotnog običaja ili izobičavanjem, 'desuetudo'
- nijedan zakonodavac ne moţe spriječiti mogućnost te pojave
- danas se ukazuje kao nuţno da jedna zemlja ulazi u različite odnose s drugom,
trgovinski rečeno, zbog čega su nastale norme uzanca, trgovačkih običaja kojima
dodajemo i meĎunarodne trgovačke običaje
- glavne karakteristike uzanci:
1. uzance su poslovni običaji u prometu robom, pa prema tome kao da predstavljaju

zbornike uvrijeţenih trgovačkih običaja
2. budući da se ovdje radi o običajnom formiranju ovih normi, vidljiv je u isti mah i
njihov autonomni karakter, nastale su spontano i dobrovoljno, praksom su
potvrĎene, sa strane ovlaštenog tijela prihvaćene, tehnički sreĎene, sankcionirane i
donesene kao i svako drugo pozitivno pravo
3. sve uzance imaju dispozitivni karakter, a to znači da se primjenjuju samo ukoliko

stranke ugovorom drukčije ne odrede
4. uzance mogu biti opće (kada su zajedničke za sve grane prometa robom) i
posebne (kada se primjenjuju kao specijalna pravila u prometu robe odreĎene
vrste)
5. jedinstvene su ako vrijede za cijelo područje drţave, što je kod nas u skladu s
načelom trţišta
6. potpune su zbog toga što se odnose na sav proces prometa robe
- trgovački ili poslovni običaji su pravila koja se odnose na promet robe i

predstavljaju trgovačko običajno pravo; najvaţnija karakteristika je da su se
formirali u praksi privrednih subjekata kao 'dobri običaji u poslovanju i prometu' i
smatra se da oni obvezuju stranke na osnovi pretpostavke da su stranke na njih
prešutno pristale
- meĎunarodni trgovački običaj jest norma meĎunarodno uvaţena ili priznata, a

primjenjuje se na meĎunarodne trgovačke poslove
- značenje standarda; sa tehnički m standardima ili standardima kvalitete normira

se kvaliteta odreĎene robe (artikla) za promet i trţište (unutarnje i vanjsko)
6. akti društvenih organizacija
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Neka pravila, koja ne donose drţavni organi, mogu u odreĎenim uvjetima dobiti
značenje i vaţnost pravne norme. To su pravila koja donose tzv. društveni i privatni
pravni subjekti. Drţavna vlast moţe dopustiti odreĎenim pravnim subjektima da
donose pravila za svoje vlastito ponašanje ili za ponašanje svojih članova.
Autonomno pravo - pravo koje neovisno i slobodno putem glasanja donose oni
subjekti koji će tim istim pravom biti obvezni. To je pravno samoopredjeljenje ili
samoobvezivanje; 'postajem svoj vlastiti zakonodavac', 'ja sam zakonodavac sam
sebi'.
U odnosu države prema društvenim organizacijama i njihovoj normativnoj

djelatnosti, mogu nastupiti ove faze:
1. pravno iniciranje
- drţavna vlast donese unaprijed i općenito svojim aktom ovlaštenja, da društvena
organizacija moţe donijeti svoje odnosne akte, pravna snaga im je konstituirana, tj.
naknadna potvrda drţavne vlasti nije potrebna
2. pravno sankcioniranje
- drţavna vlast moţe potvrditi neki akt takvih organizacija pošto je on donesen, a
da prethodno nije dala izričitu pravnu dozvolu za njegovo donošenje
3. pravno iniciranje i pravno sankcioniranje
- drţavna vlast općim propisom daje načelno ovlaštenje pravnoj osobi da donese
odreĎene akte, koje će drţavni organ svojim sankcioniranjem potvrditi i tako im dati
pravosnaţnost, jer ti akti bez te potvrde nisu pravosnaţni
- takav je postupak drţavne vlasti čest za one akte koji donose društvene
organizacije i ostale pravne osobe, a koji su općeg karaktera
- ti akti općeg karaktera su npr. statuti raznih društvenih organizacija i
samoupravnih zajednica
- za pojedinačne pravne akte koje donose pravne osobe, teško je svaki put traţiti
potvrdu drţavne vlasti
- opći pravni akti pravnih osoba (statuti itd.) i oni pojedinačni akti, koji su u skladu s
njima, ulaze kao pravni normativi u pravni poredak i opravdano ih je smatrati
pravom
Zakonsko pravo je vrlo snaţno potisnulo običajno pravo. Danas po stoji više izvora
prava; drţava je jedan, ali ne i jedini izvor prava. Drugi izvor prava je društvo i
njegove različite snage. Ne postoji 'pravni monizam' nego 'pravni pluralizam', ima
više izvora prava i pravo je samo djelomično drţavno.
Georges Gurvitch, 'Ideja socijalnog prava';

mišljenja je da postoje tri vrste pravnog reguliranja; pravo koordinacije, pravo
subordinacije i pravo socijalne integracije (tj socijalno pravo).
Socijalno pravo ne dolazi izvan grupe, nego u njoj nastaje, ono je u biti autonomno
pravo;
objekt reguliranja mu je unutrašnji ţivot jedne zajednice, a vanjsko manifestiranje
sastoji se u socijalnoj moći.
Socijalno pravo se ostvaruje uvjetnom prisilom
Pojavljuje se u dva različita oblika, moţe biti potpuno neovisno o drţavi i
podvrgnuto zaštiti drţave
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Učinkovitije je čisto socijalno pravo jer ograničava drţavu i suprostavlja joj se kao
juridički protuuteg.
Drţava se ne moţe shvatiti kao organizacija koja je iznad prava, niti se ona smije
identificirati s pravom.
Drţava je suţeni krug unutar prava koje se širi, jer osim drţavnog prava postoji i
nedrţavno pravo.
Mogući oblici odnosa meĎu ljudima:
- koordinacija (pravni izraz - privatno pravo)
- subordinacija (pravni izraz - javno pravo)
- integracija (pravni izraz - socijalno pravo)
U analizi socijalnih čimbenika, pristaše socijalnog prava zaključile su da osim

poznatih obraĎenih čimbenika; pojedinca i države postoji još i treći čimbenik, a to je
društvo, odnosno njegove organizacije.
Oblikovalo se novo shvaćanje o društvu; pluralizam. Shvaćanje pluralizma
uvjetovalo je da se tradicionalna dihotomija prava (na javno i privatno) preobrazi u
trihotomiju (na javno, privatno i socijalno).
Bit socijalnog prava jest autonomija volje, pa je zbog toga to pravo značajan
element i demokratizacije društva.
7. akti privatnih osoba
Pravne akte ne donose samo pravne osobe kao pravni subjekti, nego i pravni
subjekti - fizičke osobe.
Javnopravne osobe bile bi one koje su nositelji drţavne suverenosti ili organi te
suverenosti i čija se djelatnost, u granicama njihove nadleţnosti uračunava drţavi.
Privatnopravne osobe su one čije se djelovanje ne pripisuje drţavi, već one djeluju
za sebe i za svoje osobne interese.
Drţava se ne pojavljuje u društvenim odnosima samo kao nositelj suverenosti, tj

kao javnopravna osoba, već ona ulazi i u odnose s privatnopravnim osobama, ne
kao suverena vlast, nego kao obična privatnopravna osoba.
To znači da u društvenim odnosima ona moţe biti ravnopravna (kao privatnopravna
osoba) s načelom pravne koordinacije, i nadmoćna (kao javnopravna osoba) s
načelom subordinacije.
Drţava je u krajnjoj liniji nositelj suverenosti, ali ona ne moţe ulaziti u sve odnose
meĎu svojim graĎanima jer je potrebno da pojedinci sami neke odnose izmeĎu sebe
urede na osnovi vlastitog sporazumijevanja. Drţava će moţda dati inicijativu da do
tih odnosa doĎe i ograničenja u kojima se ti odnosi mogu kretati.
Tako nastaje izmeĎu pojedinaca mnogo regulativa stvorenih od njih samih, koji
postaju pravo, jer su stvoreni prethodnom dozvolom drţavne vlasti i nalaze se u
okviru zakona, ograničenja koje je postavila drţava.
Takav proces stvaranja prava razvija se osobito putem pravnih poslova meĎu
'privatnopravnim' subjektima. Pravni posao je akt kojim osobe - subjekti povodeći
se za odreĎenim ciljem, ţele postići izmeĎu sebe pravno priznate i osigurane
odnose.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Pravni posao je uvijek očitovanje volje, a dijeli se na:
1. jednostrane
- potrebna je izjava volje samo jedne strane da bi se po stigao pravni efekt
2. dvostrane:
- potrebna je izjava volje dviju strana, da bi se postigao pravni učinak, tj. to je
izjava sukladnih volja, a dijele se na:
- sporazume (dvostrani pravni posao u kojem strane idu za istovjetnim ciljem)
- ugovore (dvostrani pravni posao u kojem svaka strana ima različit cilj)
- kod dvostranih pravnih poslova postoje ovi elementi:

1. pravni subjekti, koji moraju imati djelatnu sposobnost, inače se javlja potreba
pravnog zastupanja
2. pravni subjekti idu za postizanjem cilja koji je pravno dopušten, koji je u skladu
sa pravom, a ne protupravan
3. pravni subjekti moraju očitovati svoju volju onako kako pravni poredak zahtijeva,
to su tzv. forme ugovaranja
4. pravni posao ne smije biti protivan ni općeusvojen moralnom ili etičkom
shvaćanju, nemoralni pravni poslovi su bezvrijedni
- ugovori se dijele na mnogo vrsta od kojih se u općoj teoriji prava najčešće

navode:
1. konsenzualni ugovori
- oni koji su zaključeni na osnovi očitovanja volje i sukladnosti volja i dogovora
2. realni ugovori
- oni kod kojih je osim očitovanja volje i sukladnosti potrebna još za zaključenje
ugovora i predaja neke stvari (res) jedne strane drugoj
3. jednostrano obvezni ugovori
- oni kod kojih s jedne strane (A) nalazimo samo prava, traţbine, a s druge strane
(B), postoje samo duţnosti, obveze
4. dvostrano obvezni ugovori
- oni kod kojih jedna i druga strana (A i B) imaju ujedno i traţbine i obveze jedna
nasuprot drugoj
Iz ugovirnog odnosa za stranke izlaze odreĎene obveze, koje se nazivaju 'obveze iz

ugovornog odnosa' jer postoje obveze koje ne nastaju iz ugovornog odnosa,
'izvanugovorne obveze', koje se razlikuju od ugovornih obveza po tome što u
stvaranju i nastajanju tih obveza pravni subjekt nije sudjelovao svojom voljom.
Ovisno o nekim činjenicama ovdje se pojavljuje obvezni odnos i bez obzira na volju
subjekata.
Da bi pravni posao bio pravno valjan, on mora biti:

1. objektivno moguć
2. pravno dopušten
3. moralno dopušten
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Ako pravni posao nije pravno dopušten, i ako se on zaključi, pravni po redak će na to
reagirati sankcijom, koja se ostvaruje na ove načine:
1. da se pravni posao proglasi bezvrijednim - ništavnost
2. da se pravni posao proglasi bezvrijedim i da se kazni onoga koji ga je zaključio -
ništavnost + kazna
3. da se kazni onoga koji ga je zaključio - kazna
U razvoju prava ugovor je imao ulogu vrlo značajnog izvora prava, a njegovu
vaţnost posebno je istaknula škola prirodnog prava, koja je imala ideju da postoji
prirodno pravo, koje je nadmoćno pozitivnom pravu i koja je isticala da je čovjek
slobodno biće.
Izvor te neotuĎive slobode jesu uroĎena prava čovjeka...nastala je ideja da je
drţava stvorena na osnovi ugovora izmeĎu pojedinaca - ugovorna teorija o drţavi.
Misao da je drţava stvorena ugovorom bila je istaknuta već od monarhomaha, a

takoĎer i od Huga Grotiusa, osnivača prirodnopravne škole, koja je smatrala da je
društvo u razvoju prešlo dva stadija:
- prirodno stanje (status naturae)
- stanje društvenosti (status societatis)
Prirodno stanje je ona etapa u razvoju društva u kojoj nema drţavne organizacije ni
pravnog poretka.
Značajno je da je suprotno shvaćanje odlučno utjecalo na stav prema drţavi;
1. filozofi koji su prirodno stanje drţali prvobitnom nesrećom istaknuli su drţavu kao
spasonosnog činitelja pridali su drţavi stupanj apsolutne vrijednosti,
totalitarna struja, predstavnik je Thomas Hobbes:
1. kult drţave na ideološkom području
2. njezinu apsolutističku organizaciju
3. zahtjev da se suverenost neoduĎivo od pojedinca prenese na drţavu
4. zabranu priziva odlukama drţavne vlasti, odricanje prava na otpor i na rušenje
drţavne vlasti
2. filozofi koji su prvobitno stanje razmatrali kao razdoblje snošljivih osnosa meĎu
svjesnim pojedincima pridali su drţavi stupanj relativne vrijednosti,
liberalna struja, predstavnik je Jean-Jacques Rousseau:
1. u ideološkom smislu, njezinu uvjetnu opravdanost (ako je ta vlast u skladu s
voljom svojih graĎana)
2. na političkom polju njezinu liberalnu (slobodarsku) organizaciju (ustavna drţava,
parlamentarna, demokratska, pravna i sl.)
3. zahtjev da suverenost neotuĎivo i dalje pripada pojedincima koji je ne mogu
prenijeti na drţavu, jer je to njihovo uroĎeno pravo, koje ne mogu prenijeti na
drugoga
4. pravo na priziv odlukama drţavne vlasti, pravo na otpor toj vlasti i pravo na
njezino svrgnuće
Hugo Grotius;
drţi da je čovjek društveno biće koje teţi zajedničkom, društvenom ţivotu. Temelj
WWW.BH-PRAVNICI.COM
drţavnog i pravnog poretka je osjećaj društvenosti i razumne koristi koju osjeća
pojedinac, a taj je temelj izraţen dvostrukim ugovorom:
1. pactum unions (ugovor kojim pojedinci meĎusobno osnivaju zajednicu s načelom
uzajamne solidarnosti)
2. pactum subjectionis (ugovor kojim se ustanovljuje zajednička vlast, drţava i
pravni poredak, i pojednici obvezuju na dobrovoljno potčinjavanje toj vlasti)
Thomas Hobbes
Političku stabilnost i drţavni mir drţao je najvećom vrijednošću društvenog ţivota, a
njih je moguće postići organizacijom jednog autoriteta s apsolutističkim ovlastima.
Taj autoritet bi bili drţava i pravni poredak.
Izlaz iz prirodnog stanja nasilja Hobbes vidi u stvaranju tog autoriteta koji bi
nametnuo pojednicima ograničenja u njihovim pravima i koji će ih socijalno
discplinirati...'bolje imati manje prava, ali zaštičenih i zajamčenih'...
Drţava je u tom odnosu nositelj prava, a graĎanin nositelj obveze, te odnos izmeĎu
njih nije pravni odnos, on moţe biti samo izmeĎu graĎana, istaknut je etatizam.
John Locke
Prirodno stanje je razdoblje odreĎene nesigurnosti koju pojedinci ţele ukinuti u
svoju korist. Oni ugovorom ustanovljuju drţavu, da bi ona z aštitila njihova već
postojeća i neotuĎiva prava.
Drţavna vlast je opravdana ako zaštićuje ta prava i ispunjava norme društvenog
uguvora.
Postoji granica intervencije drţave u prava pojedinaca, i samo ako drţava poštuje tu
granicu ostaje opravdanom i racionalnom.
Istaknuta je kao polazna točka uroĎena sloboda pojedinaca, te neosporna činjenica
o postojanju drţave i prava.
J. J. Rousseau
Drţi potrebnim naći jednu formu udruţivanja, koja zajedničkom snagom brani i štiti
ličnost i dobra svakog člana, i kroz koju bi se svako, ujedinjen s ostalima, ipak
pokoravao sam sebi i ostao isto toliko slobodan kao i prije.
'Što onda moţe biti slobodna volja, ako ne autonomija, tj. svojstvo volje da sama
sebi bude zakon'.
Opća volja postala bi tako izraz volje svakog pojedinca, a njegova osobnost bi i
dalje zadrţala autonomiju i nikad se ne moţe odreći svojih uroĎenih prava.
Društvenim ugovorom odriče se odreĎenog dijela svoje slobode, a drţava tako
stvorena i pravo tako postavljeno postaju ugovornog karaktera.
Društveni ugovor je racionalna formula da se moţe opravdati postojanje drţave, a
ne kao realna povijesna činjenica...teorija društvenog ugovora imala je izrazito
antifeudalno obiljeţje.
Suverenost ostaje narodna, a pojedinac ne moţe odreĎena prava otuĎiti i predati
drţavi da ona njima apsolutno raspolaţe, tako je istajnut individualizam i
demokratizam.
Bio je pristaša načela da narod neposredno izraţava svoju volju i time ostvaruje
neposrednu demokraciju.
Vidno su istaknuti elementi društvenom ugovoru srodne koncepcije; teorije o
autonomiji osobnosti.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Ugovorna se teorija logikom svojih principa i povijesnom evolucijom razvila u teoriju
o autonomiji prava.
Immanuel Kant ('Osnove metafizike ćudoreĎa')

Kant kritizira one teorije o moralu koje su moralni zakon shvaćale kao zapovijed, jer
pojedinac kad moralno djeluje pokorava se odreĎenoj normi i samom sebi. Moralna
radnja proistječe iz unutrašnjosti pojedinca, i ako se pokorava normi koju je sam
postavio on razvija autonomiju volje.
Autonomija volje - sredstvo volje, po kojem je ona sama sebi zakon
Heteronomija volje - ako se netko pokorava jednoj drugoj normi, koja dolazi
'izvana'
Kategorički imperativ, autonomija volje i moral su nuţno povezani pojmovi.
Autonomija je osnova ljudske i svake umne prirode.
Moralan čovjek je ujedno slobodan, ali slobodan nije i zločinac koji je rob svojih
strasti i svoje izopačenosti.
Moralno je pravilo autonomno, a pravno pravilo je heteronomno.
Drţava i pravo imaju funkciju zaštititi i osigurati slobodu pojedinaca.
Rudolf Laun
Pitanjem autonomije-heteronomije u pravu je htio pronaći temeljnu odrednicu
čitave spoznaje prava, a u jednom svojem djelu ispituje problem u svezi s analizom
biti demokracije.
Svi koji imaju drţavnu vlast mogu se smatrati ili nametnutim vlastodršcima (vladari,
dominateures) ili vlastodršcima koji su postavljeni povjerenjem graĎana (upravljači,
dirigeants).
Moţe se postaviti ljestvica tipova drţava od one koja ima maksimum nametnute
vlasti a minimum vlasti upravljanja, do one koja ima minimum nametnute vlasti a
maksimum vlasti upravljanja (demokracija).
Treba uvesti jasnu i strogu razliku izmeĎu realnosti i vrijednosti i 'jest' i 'treba';
Osim egoističnih pobuda imamo i osjećaj nuţnosti, koji se razlikuje od njih. Taj
osjećaj nazivamo savješću ili osjećajem pravednosti.
Ako se pravnu normu ne prihvaća, jer ju se drţi nepravednom, nastaje konflikt
izmeĎu pojedinca i norme. Taj konflikt pojedinac rješava suvereno, kao autonomni
zakonodavac. Pravna norma je više apel upoćen graĎanima, nego li zapovijed
postavljena tuĎom voljom.
Pravo tako postaje moralna duţnost samo za onoga, koji ga u konkretnom slučaju
odobrava, a za one koji drugačije misle pravo je samo uvjetna nuţnost.
Ono što se naziva pozitivnim pravom u smislu pozitivističke pravne znanosti nema
kao sadrţaj moralni zakon, nego prije svega uvjetnu nuţnost.
8. pravna znanost kao izvor prava
Javlja se posebno pitanje: moţe li pravna znanost ili tzv. pravna doktirna biti izvor
prava, oblik u kojemu se pojavljuje pravo?
To bi značilo da oni pojedinci stručnjaci koji zastupaju pravnu znanost mogu
WWW.BH-PRAVNICI.COM
donositi pravne akte i da se takvi njihovi akti 'uračunavaju' drţavi. Ne moţe se dati
jedinstven odgovor.
Danas suvremeni zakonodavci redovito ne osjećaju potrebu priznati pravnu znanost
kao izvor prava i njezine stručnjake kao stvaratelje pravnih akata.
Demokratska ideja istaknula je politički primat zakonodavnog tijela kao 'glasa
naroda', a ta je činjenica dala zakonu izvanradan politički i pravni ugled.
Bilo je i pristaša potrebe da se pravnoj znanosti prizna uloga izvora prava;

-Theodor Sternberg, 'Uvod u pravnu znanost';
- potreba da se pravna znanost (pravna doktrina) prizna glavnim izvorom prava,
društveni odnosi su postali sve razvijeniji i sloţeniji pa drţava svojom regulativnom
snagom neće moći zahvatiti svu tu sloţenost
- zbog toga je potrebno uspostaviti jedan novi, regulativni činitelj - pravnu znanost,
odnosno njezine činitelje
- ţelio je uspostaviti razdoblje slobodnog znanstvenog stvaranja prava i pravni
poredak neposredno od pravnih znanstvenika, da bi se učvrstilo 'zakonodavstvo
znanosti'
- F. Taranovski:
- moguće je da će biti u samoj stvari drţava primorana dopustiti u pravnoj
proizvodnji i privatnu konkurenciju znanstvenih pravnika
Drţava čuva svoj monopol stvaranja prava, ona uglavnom stoji kao stvaratelj
pravnog svijeta, a tu činjenicu obrazlaţu ovi razlozi:
1. još nisu sazrijeli uvjeti da se pojavi 'zakonodavstvo znanosti'
2. da se u nekim drţavama odvijaju originalni procesi 'rasterećenja drţave u
stvaranju prava'
Funkcija pravnih znanstvenika na pravnostvaralačkom području očituje se na drugi

način:
1. neka zakonodavstva izričito dozivaju u pomoć pravnu doktrinu kao supsidijarni
izvor prava
2. i u meĎunarodnom pravu snaga pravne doktrine kao izvora prava dolazi do
stvarnog izraţaja
3. za izgradnju 'internog prava' ne moţe se zanijekati značenje pravne znanosti,
moţe se negirati samo neposredno njezino pravno -stvaralačko značenje dok je
posredan utjecaj vrlo realan i vidljiv
Pravne stručnjake se običava dijeliti na teoretičare i praktičare.

Pravni stručnjaci i znanstvenici mogu u odnosu na pravni poredak obavljati
djelatnosti:
1. stvarati pravno, tj. pravne akte
2. sudjelovati u stručnim pripremama stvaranja prava
3. postupak de lege lata - tumačiti pravo postupak de lege lata, radi potrebe
njegove ispravne primjene, objašnjavati smisao i sadrţaj postojećeg pozitivnog
prava
4. postupak de lege ferenda - davati prijedloge i izraĎivati projekte promjena
postojećeg prava
5. davati ocjene postojećeg prava u cjelini ili pojedinih njegovih institucija:
WWW.BH-PRAVNICI.COM
- sa znanstvenog stajališta
- sa etičkog stajališta
- sa političkog stajališta
- sa stručno-tehničkog stajališta
- sa stajališta njegove učinkovitosti
9. tzv. priroda stvari kao izvor prava
Neki teoretočari navode da postoje izvori prava koji su 'pravni' i oni koji su
'izvanpravni', da postoje juridički i metajuridički (priroda stvari, rerum natura) izvori
prava.
MeĎutim, teoretičari se ne slaţu i ne mogu naći jedinstveno stajalište u pitanju:
1. što bi bio sadrţaj tog izvora 'prirode stvari'
2. kad se taj izvor u pravnom postupku valja primijeniti
Postoji neki značajni regulativ, koji je iznad prava. Kasnije je R. Ihering istaknuo da
nijednom društvu samo pravo nije dovoljno. Činjenica da pravo ne moţe biti
sveobuhvatno navela je pravne teoretičare i praktičare da potraţe i druge izvore
prava, a to stajalište povezivalo se i s idejom prirodnog prava. U prirodi postoji
racionalnost, univerzalni razum, i načela tog razuma moraju biti temelji pozitivnog
prava. Neki su pisci navodili da su pravna pravila opća, apstraktna zbog čega je
potrebno da organ primjene pravila uskladi općenitost i apstraktnost pravila
činjeničnom stanju i da pravda sadrţana u njegovoj odluci bude individualna i
konkretna.
Organ primjene prava trebao bi imati 'racionalnu uviĎavnost' i postupati 'po prirodi
stvari'
Prirodu stvari mogli bismo definirati kao skup etičkih, iskustvenih i praktičkih
imperativa, koji djeluju kao izvor prava, pa racionalno dopunjuje, usavršava,
nagoviješta ili ispravlja pravne propise. Tako se uz 'utvrĎenu normativnost' javlja i
'prirodna racionalnost'.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
TEHNIKA PRAVA
TUMAĈENJE (INTERPRETACIJA) PRAVNIH PRAVILA
Svako pozitivno pravo ima, na neki način, tri ţivotna stupnja:
1) stvaranje
2) primjena, djelotvornost
3) promjena ili ukidanje
Da bi pravo postiglo ta tri stupnja svog ţivota, ustanovili su se tijekom povijesti

razni postupci, odreĎene upute na koji način da se to izvede. Pod pravnom
tehnikom podrazumijevamo skup uputa i postupaka kako da se pravo stvori,
protumači, primijeni, promijeni ili ukine. Razlikujemo tehniku stvaranja, tehniku
primjene, tehniku promjene i tehniku ukidanja prava.
Što se stvaranja prava tiče, valja reći da se jedno jedinstveno pravo ne stvara na
jedan jedinstven način. S obzirom da je pravo raznovrsno u svojim oblicima,
raznovrsno je i prema tehnici svoga stvaranja.
Primjena prava moţe nastati ako prethodno postoje dvije činjenice:
1) da je dotično pravo već stvoreno,

2) da postoji osoba (drţavni organ ili sluţbena osoba) koja će tu primjenu izvršiti.
Primjena prava nije jedinstven i jednoličan proces:
1) najprije iz “mase” postojećih normi treba izabrati onu koja je upravo odreĎena
za reguliranje odreĎenog odnosa
2) ispravno izabranu normu tada treba uskladiti s drugim postojećim normama;
ispitati da li proturječi drugim normama, osobito višim
3) kad je to riješeno, pristupa se tumačenju pravne norme.
Da bi se riješio konkretan pravni slučaj, pravni organ mora pronaći opću pravnu
normu da bi je primijenio. Ako za dotični slučaj postoji pravna norma, njeno
utvrĎivanje traţi sustavno rješenje; mora se proučiti njena povezanost sa drugim
pravnim normama. Moţe nastati pojava da se na isti društveni odnos moţe ili mora
primijeniti više pravnih normi. U tom slučaju kaţemo da je nastala suradnja ili
konkurencija pravnih pravila. To se rješava u primjeni dotičnih pravila, pa tako
razlikujemo:
1) isključivu primjenu
2) kumulativnu primjenu
3) primjena na osnovi izabiranja:
a) alternativna - izabiranje one norme koja će dosljednije, u duhu pravnog
poretka regulirati dotični odnos
b) specijalna – lex specialis derogat legi generali
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Kad je izabrana “kompetentna” pravna norma, potrebno je pristupiti drugoj
operaciji: usklaĎivanju pravne norme u svrhu njene primjene. Naime, pravni
poredak ţeli postići reguliranost društvenih odnosa, vanjsku harmoniju društvenih
jedinki. Da bi se to postiglo, pravo mora dostići svoju vlastitu, unutarnju
harmoničnost.
Teţi se da sustav prava bude logička i koherentna cjelina. Ali, unutar pravnog
sustava pojavljuju se proturječne odredbe te se postavlja pitanje prema kojoj od
njih riješiti konkretan slučaj. Ta proturječja nazivamo antinomijama.
Postojanje antinomija uzrokuje redovito zbunjenost i skeptičnost graĎana, do

narušavanja koherencije pravnog sustava, dovo di se u opasnost pravna sigurnost
subjekata (adresata normi). Antinomije se pojavljuju tim više što je veća kvantiteta,
a što manja kvaliteta propisa. Pod kvalitetom podrazumijevamo racionalan sadrţaj i
logičku jasnoću pravnih propisa. Prije nego se utvrde sredstva kojima će se
antinomije rješavati, one se moraju klasificirati:
1) proturječje izmeĎu normi jednog pravnog akta

2) proturječje izmeĎu dva pravna akta
3) proturječje izmeĎu jednog pravnog akta i općih načela prava
4) proturječje izmeĎu općih načela pozitivno g prava
5) proturječje izmeĎu načela pojedinih grana pravnog sustava
Kod rješavanja antinomija, koje su strogo juridičke, načela za njihovo rješavanje

mogu biti i juridička i metajuridička. Juridička su načela uglavnom tehničke prirode:
1) Kriterij vremena, izraţen u zahtjevu lex posterior derogat legi priori

2) Kriterij hijerarhije, lex superior derogat legi inferiori
3) Kriterij specijalnosti, lex specialis derogat legi generali
Moţe doći i do konflikta meĎu kriterijima:
1) antinomija izmeĎu prijašnjeg a višeg propisa prema potonjem propisu manjeg

ranga. Prema načelu zakonitosti treba primijeniti kriterij hijerarhije
2) antinomija izmeĎu prijašnjeg a specijalnog propisa prema kasnijem a općem.

Dilema je koje načelo odabrati; lex posterior derogat legi priori ili lex posterior
generalis non derogat priori speciali. Moţda bi ovdje trebalo napustiti juridički
kriterij (legalnost) i prihvatiti metajuridički (pravičnost)
3) antinomija izmeĎu višeg a općeg propisa prema niţem a specijalnom. Ovdje će,
prema načelu zakonitosti doći u obzir kriterij hijerarhije, iako će time biti
poremećena pravičnost.
Kao što se vidi iz gornjih kolizija, ne postoji samo antinomija pravnih normi. Već i
antinomija kriterija. Trebalo bi, dakle, naći “kriterij za kriterije”. Jedan kriterij za to
jest načelo zakonitosti. Ako se to načelo pokaţe nepogodnim, organ prava se nalazi
WWW.BH-PRAVNICI.COM
u situaciji da prihvati metajuridička rješenja, tj. rješenja u smislu pravednosti,
pravičnosti, prirodnog prava, te da odredi ono što je protivno prirodnom razumu.
OSNOVNE TEHNIKE TUMAĈENJA
Pošto je pravna norma precizno utvrĎena i točno odabrana te odreĎena za primjenu,

valja joj utvrditi pravi sadrţaj i smisao, tj. treba pristupiti tumačenju pravne norme.
Tumačenju se pristupa zbog:
1) nesavršenosti stvaratelja pravne norme

2) nesavršenosti opće prirode pravne norme
Zakonodavac ne moţe računati na savršenstvo normi koje donosi. Bitno je da

zakonodavac misaono izrazi svoju normativnu teţnju, a zatim da je što preciznije i
kraće jezično izrazi. No, to nije uvijek moguće.
Razlog nesavršenosti pravnog pravila proizlazi iz činjenice apstraktnosti općeg
pravnog pravila.
Potrebno je, dakle premostiti jaz izmeĎu općenitosti norme i konkretnosti odnosa, u
čemu pomaţe djelatnost tumačenja. Ona se razvila tijekom razvoja pravnog ţivota
kao sustav uputa i pouka na koji se način moţe pronaći pravi smisao i sadrţaj
norme. Tako su se razvijali pojedini “načini” tumačenja, a svaki je od tih načina
razvio i vlastitu tehniku. Od primjenjivača prava se očekuje da poznaje sva ta
sredstva, da bi mogao pravilno primijeniti pravo. Jedna od osnovnih dilema u koju
dolazi tumač pravila jest da li će pravnu normu protumačiti subjektivno i statički, ili
objektivno i dinamički. No, da bi se taj izbor izvršio, trebaju se spoznati dvije
izuzetno vaţne pravne činjenice:
Ratio legis jest skup činjenica i društvenih vrijednosti koje su uzrok donošenja
norme.
Occasio legis su neposredne okolnosti i prilike koje su izazvale odnosni zakon.
Ratio i occasio legis nalaze se u odnosu kao uzrok prema povodu, gdje obilniju
spoznaju o karakteru i usmjerenosti zakona daje dublji uzrok, ratio, koji je bitan i
stalan pokretač svakog zakona, “duh zakona”. U primjeni prava se postavlja
značajno pitanje: je li ratio l. statičan ili dinamičan pojam, tj. da li su ciljevi pravne
norme nepomični ili promjenjivi, u razvoju. U vezi s tim pojavila su se dva načina
tumačenja normi; subjektivan i statički te objektivan i dinamički. Kada se
primjenjivač prava naĎe pred okolnostima da mora protumačiti i primijeniti pravnu
normu, javlja se pitanje koliko je on vezan za pravnu normu i da li je moţe
slobodnije protumačiti ako su se od njenog donošenja očigledno promijenile
društvene okolnosti, a norma je još ostala, po slovu, ista i na snazi. To pokreće
pitanje vezanosti pravne norme uz njenog stvaratelja. Pitanje je koliko se pravna
norma moţe odvojiti od svog stvaratelja; da li moţe ţivjeti samostalno i neovisno o
njemu. Pravna teorija je u pojedinim razdobljima zauzimala ekstremne stavove,
smatrajući, s jedne strane, da je pravna norma apsolutno vezana uz ličnost svoga
stvaratelja, ili suprotno, da se ona apsolutno odvaja i ţivi samostalno.
SUBJEKTIVNO (STATIĈNO) TUMAĈENJE PRAVNIH PRAVILA
WWW.BH-PRAVNICI.COM
(1) Prvo stajalište o apsolutnoj vezanosti p. norme uz ličnost stvaratelja izraţava

se u teţnji da se p. norma spozna, tumači i primijeni na osnovi volje i namjere
svog stvaratelja. To je u pravnoj znanosti poznatije pod nazivom “pravna
egzegeza”.
Dva osnovna načela pravne egzegeze, pomoću kojih je odrţavala kult postojećeg
prava bila su:
(a) sve je pravnim normama predviĎeno

(b) sve je p. normama riješeno.
Na osnovi ovih idejnih zasada, isticale su se slijedeće teze:
(a) nema antinomija u pravu, jer je ono neproturječna logička cjelina

(b) nema praznina u pravu jer je ono sveobuhvatno za čitav društven ţivot
Kult postojećeg prava e. metoda ostvaruje pomoću shvaćanja o samodovoljnosti i

sveobuhvatnosti postojećeg prava. Pod tim se podrazumijeva potpuna sposobnost
jednog postojećeg prava da riješi sve konkretne slučajeve u ţivotu; takvo pravo
nema potrebe da se usavršava, nadopunjuje ili čak mijenja u ovisnosti o
promijenjenim ţivotnim prilikama.
Takvo pravo se ne smije modificirati prema zahtjevima društva, već se društvo
mora mijenjati u granicama postojećeg prava. Smatra se da drţavni organ
primjenom formalne logike moţe iz postojećeg prava izvesti pravno pravilo koje će
primijeniti na konkretan slučaj. Time se ističe velika vaţnost formalne logike u
procesu tumačenja i primjene prava. Protivnici e. metode su tvrdili da primjenjivač
prava, zbog nemogućnosti da u rješenju slučaja postupi inicijativno i inventivno,
postaje “stroj za supsumiranje”. Primjere za e. metodu imamo u dvjema pravnom
školama koje su postojale u različitim povijesnim razdobljima :
(a) škola glosatora, koja je postojala tijekom XI.,XII., i p.pol. XIII. st.
(b) egzegetska škola, francuska tijekom XIX.st.
(ad a) Nakon propasti zapadnog Rimskog Carstva 476.g, i dalje su se u društvenim

odnosima primjenjivala načela rimskog prava. U istočnom Rimskom Carstvu, za
vrijeme vladavine cara Justinijana, dolazi do kodifikacije rimskog prava. Taj je
kodeks poznat pod nazivom “Corpus iuris civilis”. U Carigradu je 1045.g. osnovana
pravna škola koja je dala poticaj ponovnom obraĎivanju r. prava. U Italiji se u XI.st.
javlja škola slična ovoj, tzv. bolonjska pravna škola, a s njom su se pojavili
predstavnici ondašnje egzetske metode, tzv. glosatori.
Glosatori su bili pravnici koji su egzegetskom metodom tumačili pravna pravila i

ustanove iz Justinijanovog kodeksa. Ime su dobili po bilješkama (glosama) koje su
zapisivali na rubovima stranica ili izmeĎu redaka teksta. Oni nisu teţili unošenju
novog duha u pravne propise, ostali su podvrgnuti starom tekstu kodeksa,
razvijajući kult teksta.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
(ad b) Egzegetska je metoda bila i radno načelo tzv. egzegetske škole u
Francuskoj. GraĎanska klasa je nakon provedene revolucije nastojala učvrstiti one
ekonomske i političke tekovine koje su postignute nakon obaranja feudalizma.
Takva opća politika, koja je htjela stvoriti savršeno pravo koje bi vrijedilo za sve
narode i za sva vremena, našla je svoj zakonodavni izraz u Napoleonovom civilnom
kodeksu (Code civil, 1804.g.). Grupa stručnih pravnika koja je tumačila navedeni
kodeks omogućila je formiranje egzegetske škole.
Pravna egzegeza i kult zakonskog teksta ipak nisu mogli opravdati svoje postupke.
Ali, pronalaţenje volje zakonodavca da bi se protumačila pravna norma, nije moglo
biti potpuno odbačeno. Razlozi zbog kojih se brani subjektivno tumačenje p. pravila
mogu biti spoznajne i političke prirode.
Razlozi spoznajne naravi ostavljaju dojam načelnosti. Oni se oslanjaju na argument:
da bi se spoznalo djelo, volja njegovog stvaratelja je najbolji vodič; ako se ta volja
pogrešno spozna, normi će se dati pogrešan smisao.
Razlozi političke prirode proizlaze iz načela apsolutne vezanosti primjenjivača norme
na osobu stvaratelja norme, što dovodi do jedinstvene osnove tumačenja, volje
zakonodavca. Tumačenje koje se ne bi vodilo po toj volji izazvalo bi slabljenje
političke i pravne kohezije pravnog poretka.
Jedna od prvih teškoća jest u tome što se tumač norme redovito mora obratiti
prošlosti. Što je više pravna norma vremenski udaljena, teţe je spoznati volju
zakonodavca.
Daljnja teškoća s kojom se susreće subjektivno tumačenje moţe nastati na osnovi
nesklada izmeĎu onoga što je zakonodavac h t i o reći i onoga što je u pravnoj
normi s t v a r n o rekao.
Treća teškoća sastoji se u zadatku da se pronaĎe p r a v i sadrţaj
p r a v e volje zakonodavca. Postavlja se pitanje: KADA to što je htio?
(a) Ili: što je h t i o kad je normu donosio i donio

(b) Ili: što on h o ć e u vrijeme i u trenutku kad se norma primjenjuje.
Za što da se tumač opredijeli, za onu prvotnu volju, kojom je p. norma krenula u

ţivot, ili za aktualnu, kojom je sad praćena?
Četvrta teškoća javlja se iz pitanja koliko je tumač norme organizacijski, politički,
pravno ili socijalno udaljen (ili) blizak zakonodavcu.
Naposljetku, postavlja se pitanje: kad treba ustanoviti volju zakonodavca, koga
smatrati zakonodavcem?
(a) da li je uvijek onaj koji formulira i stavlja na snagu p. normu ujedno i njen
stvaratelj?
(b) Da li ćemo, na osnovi toga, zakonodavcem smatrati onoga tko je ustavom
obiljeţen kao takav, ili onu socijalnu silu iz koje potječe zakonodavni
mehanizam?
(c) Problemi se javljaju kad je zakonodavac grupa; postavlja se pitanje o
odnosima meĎu članovima toga tijela, ravnopravnosti, načinu glasovanja
WWW.BH-PRAVNICI.COM
(d) Postavlja se pitanje odnosa izmeĎu inicijatora donošenja norme i stručnih
osoba koje norme izraĎuju, te nadleţnih osoba koje norme stavljaju na snagu.
Udioništvo čije volje moţemo najviše utvrditi?
Sumnja u uspješnost subj. tumačenja pojavila se u onom trenu kad se počela

navoditi nemogućnost identificiranja tzv. skupne volje. Najveća zabluda ovdje leţi u
negiranju mogućnosti da se realno odredi kolektivna volja. Svi protudokazi upereni
protiv ove teorije mogu se svesti na:
(a) dokaze dijalektičke logike protiv formalne logike
(b) dokaze društvenog napredovanja, a protiv društvenog zaostajanja
Pravnu normu nije potrebno tumačiti samo ovisno o volji svoga stvaratelja, već je
valja interpretirati u skladu sa društvenim okolnostima, novim shvaćanjima,
potrebama i ciljevima. Pravnu normu treba smatrati kao odijeljenu od volje
zakonodavca, te kao organski pripadajuću društvenom ţivotu.
OBJEKTIVNA (DINAMIĈKA) TEHNIKA TUMAĈENJA PRAVNIH PRAVILA
Taj novi zahtjev tumačenja p. pravila nazvao se stoga objektivni ili dinamički.
Zakoni i drugi propisi moraju stoga biti podvrgnuti slijedećim procesima:
(a) emancipacije= psihološko prekidanje veza izmeĎu zakonodavca i propisa, te

totalno pripadanje norme stvarnosti društva.
(b) depersonalizacije= norma postaje inpersonalni fenomen, “nadţivljuje”
stvaratelja.
(c) adaptacije kretanju društva i novim društvenim potrebama i ciljevima.
Moguće posljedice ovakvog tumačenja mogu se kretati u dva smjera:
(a) u smjeru pravičnosti

(b) u smjeru neujednačenosti primjene
Objektivno tumačenje znatno je elastičnije u shvaćanju i primjeni norme na

konkretan slučaj, pa je bolje moguće ostvariti pravičnost. Tu dolazi do sukoba dvaju
načela; s jedne strane načela pravičnosti i suvremenosti, a s druge načela pravne
kohezije i sigurnosti. Da li ići “contra legem” ili samo “praeter legem” ?
Dilema što je nastala u ocjenjivanju uloge primjenjivača z akona često se navodi
putem stavova dvojice poznatih filozofa. Aristotel je isticao kako je sudac “ţiva
pravda”, dok je za Montesquiea on samo “usta koja izgovaraju riječ zakona”.
OSTALE TEHNIKE TUMAĈENJA PRAVNIH PRAVILA
Učenje o tumačenju pravnih pravila moţe se podijeliti ovako:
A) S OBZIROM NA OSOBE KOJE TO ČINE
WWW.BH-PRAVNICI.COM
B) S OBZIROM NA OBVEZNU SNAGU ODREĐENOG TUMAČENJA
C) S OBZIROM NA TEHNIKU TUMAČENJA
(A) TUMAČENJE PRAVNIH PRAVILA S OBZIROM NA OSOBE KOJE TO ČINE
Tumačenje u procesu primjene prava mogu obavljati slijedeće osobe:
(1) oni koji ţele donesti niţu opću normu u skladu s višom općom normom, npr.
Sabor
(2) oni koji hoće stvoriti pojedinačnu normu na osnovi opće. Npr., odluka o čuvanju
i odgoju zajedničke djece u brakorazvodnoj parnici
(3) svi ostali (bili oni drţavna tijela ili graĎani) koji se moraju ponašati u skladu s
nekom općom ili pojedinačnom normom
(B) TUMAČENJE PRAVNIH PRAVILA S OBZIROM NA OBVEZNU SNAGU
ima slijedeće vrste:
ZAKONSKA (LEGALNA) TUMAČENJA
(1) autentiĉno tumaĉenje. Postoji u slučaju kada isto ono tijelo koje je donijelo
dotični propis njega i tumači, kroz donošenje novog zakona koji tumači onaj
prvi, tzv. interpretativni zakon.
(2) općeobvezno tumaĉenje. Nastaje u slučaju kada za to postoji posebno

pravno ovlašteno tijelo; obično parlamentarna i zakonodavna tijela osnuju
komisije ili odbore na koje prenesu pravo svoje djelatnosti tumačenja zakona.
Autentično i općeobvezno tumačenje mogu imati i povratnu snagu.
(3) kazuistiĉko tumaĉenje. To je tumačenje nekog pravnog slučaja, a obavljaju

ga redovito sudska ili izvršna tijela. To je tumačenje obvezno samo za navedeni
slučaj, za buduće slučajeve ne veţe nikoga, pa ni tijelo koje ga je prvi put
donijelo.
ZNANSTVENO (DOKTRINARNO) TUMAČENJE
Ovo se tumačenje p. pravila razvija djelatnošću pojedinih stručnjaka- znanstvenika.

Oblici u kojima se moţe pojaviti su usmeni i pismeni. Ono se, dakle, moţe dati
usmenim izjašnjavanjem o sadrţaju i smislu p. norme ili pisanim izjašnjavanjem,
najčešće u obliku članaka, knjiga, komentara.
Pravni je poredak tijekom povijesti rijetko priznavao pravno obveznu snagu tom
tumačenju. U starom Rimu, za vrijeme carstva, pojedini su pravnici dobili ovlaštenje
da tumače pravne norme i da to tumačenje bude obvezno za sudove. Danas se,
WWW.BH-PRAVNICI.COM
uglavnom, znanstvenom tumačenju ne priznaje pravno obvezna snaga, makar ono
izrazito djeluje na formiranje interpretacijske prakse.
(C) TUMAČENJE PRAVNIH PRAVILA S OBZIROM NA TEHNIKU TUMAČENJA
Tehnika ili načina tumačenja ima više vrsta. MeĎutim, sve se te tzv. tehnike
tumačenja mogu svesti na one dvije osnovne: subjektivno-statičku i objektivno-
dinamičku. No, postoje i ostale vrste tehnika tumačenja:
(1) jezično tumačenje

(2) logičko tumačenje
(3) sustavno ili sistematsko tumačenje
(4) povijesno tumačenje
(5) teleološko tumačenje
(6) doslovno, suţeno i prošireno tumačenje
(1) Jeziĉno tumaĉenje. Pravno je pravilo riječima izraţena misao. Da bismo

saznali sadrţaj i smisao p. pravila, moramo se obratiti značenju riječi, njihove
meĎusobne veze i razmještenosti. Ovakvo tumačenje je prvo i početno koje
tumač i primjenjivač prava mora upotrijebiti. Riječ u nekom p. pravilu moţe
biti:
(a) neodreĎena (pravni standardi tipa “javni moral”,

“red i mir”
(b) moţe imati više značenja (tzv. pravni homonimi i sinonimi)
(c) moţe imati l o k a l n o značenje, ili vremensko (arhaizmi)
(d) moţe biti n e o l o g i z a m – nove riječi koje se pojavljuju u p. pravilima
(e) u pravnim pravilima moţe biti i stranih riječi, pod uvjetom da se redovito
koriste u svakodnevnom govoru
(f) stavljanje interpunkcija takoĎer je vrlo vaţno ( i/ili)
(2) Logiĉko tumaĉenje. Jezični smisao pravnih pravila treba da bude priznat i
obuhvaćen logičkim tumačenjem; rezultat tumačenja mora biti smislen sadrţaj.
Pod utjecajem zakona iz logike formirala se tzv. pravna logika, kao sredstvo da
se logičkim rezoniranjem stvori i protumači p. pravilo. Tijekom upotrebe
logičkog tumačenja formirala su se odreĎena načela pravna logike:
(a) zaključivanje iz suprotnosti (argumentum a contrario) – iz jednog

kategoričkog i preciznog suda izvodi se drugi, njemu suprotan.
(b) zaključivanje od manjeg na veće (argumentum a minori ad maius) – iz

jednog suda koji se odnosi na manju kvantitetu izvodi se drugi koji se
odnosi na veću kvantitetu.
(c) zaključivanje od većeg na manje (argumentum a maiori ad minus).
U svezi s obuhvaćanjem i reguliranjem novih ţivotnih okolnosti prema postojećim

pravnim pravilima i institutima, smatra se da i tu logičke operacije mogu pomoći.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Radi se o tome da se pod norme iz postojećeg pravnog sustava podvede novi ţivotni
slučaj. To se radi uz pomoć “pravnog konstruiranja” i izvoĎenja iz “općih načela
dotičnog pozitivnog prava”.
Iz učenja o logičkom tumačenju potrebno je izvući slijedeće zaključke: logika u
pravu, racionalno primijenjena, donosi korist. Ali, ako se smatra da je, uz jezičnu
metodu tumačenja. Jedina sposobna tehnika tumačenja, prelazi se u područje
pravnog logicizma, što je bilo radno načelo egzegetske metode tumačenja p.
pravila.
(3) Sustavno ili sistematsko uĉenje. U pravnom sustavu, kao ukupnosti normi
koje vrijede u jednoj drţavi, svako pravno pravilo ima svoje mjesto. Sustavno
tumačenje provodi se na osnovi uvjerenja da:
(a) postoji povezanost izmeĎu p. pravila i p. sustava

(b) postoji povezanost izmeĎu pojedinih p. pravila
Prema tome, pravi sadrţaj i smisao jednog p. pravila treba naći iz njegove
povezanosti s drugim p. pravilom ili pravilima i u njegovoj integralnoj pripadnosti
pravnom sustavu. Ima slučajeva da jedno p. pravilo, samo po sebi, nije jasno, dok
se ne protumači prema nekom drugom p. pravilu. To se naziva “paralelizam u
tumačenju”.
(4) Povijesno tumaĉenje. Ova tehnika tumačenja počela se u pravnoj znanosti

isticati tek pojavom tzv. povijesno-pravne škole, a osobito u vezi sa njenim
prvim teoretičarom Savignyom. Smatralo se da pravne institucije i pravila imaju
svoj razvoj i da će ispravnom shvaćanju nekog postojećeg sadrţaja znatno
pomoći znanje o njegovom razvoju. Činjenice na koje povijesno tumačenje
osobito obraća paţnju su slijedeće:
(a) Occasio legis= sve one društvene okolnosti koje su posluţile kao povod
donošenju nekog pravila
(b) Pripremni materijal pravnog pravila= projekti, zapisnici, rasprave
(c) Prijašnje pravno pravilo; tumačenjem prijašnjeg pravnog pravila i njegovo
usporeĎivanje sa novim, postojećim p. pravilom rezultira u boljem
razumijevanju novog p. pravila.
Mišljenje nekih pravnika da se povijesnim tumačenje mogu koristiti samo

povjesničari prava, pogrešno je. Postoji čitav niz situacija kada se obraĎivači prava
ne samo smiju, već moraju koristiti ovom metodom.
(5) Teleološko tumaĉenje. Ovo tumačenje jest tumačenje prema cilju, prema
svrsi pravnog pravila.
(a) U 19.st., osobito u filozofiji, počeo se isticati cilj kao onaj čimbenik koji
primarno utječe na smjer ljudskog djelovanja. U pravnoj filozofiji to je
shvaćanje osobito razvio R. Ihering, ističući da na svim područjima prirode
i društva vlada “zakon cilja”, pa tako i u pravu.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
(b) Takvo shvaćanje prodrlo je i na područje tehnike prava, osobito u tehnici
tumačenja pravnih pravila. Smatralo se da svako pravno pravilo ima svoj
cilj, svrhu, društvenu vrijednost koju ţeli zaštititi. Smatralo se da logičko
tumačenje nije u stanju dati ispravnu uputu primjenjivaču prava u slučaju
antinomija.
(c) Da se cilj p. pravila ne bi posebno pronalazio, zakonodavac ga katkad

izričito navodi u dotičnom p. pravilu.
(d) Tehnika teleološkog tumačenja, dakle, zahtijeva da p. pravilo moramo

tumačiti i primjenjivati uvijek u skladu s ciljem zakona- “ratio legis”.
Teleološko se tumačenje redovito povezuje sa objektivno -dinamičkim
tumačenjem; cilj p. pravila istraţuje se dinamički, a ne u okviru volje
zakonodavca. W. W. Cook naziva, stoga, teleološko tumačenje “pravnim
relativizmom”, čime se ţeli navesti da pravno pravilo moramo uskladiti sa
društvenim vrijednostima koje se mijenjaju.
(e) Neki pisci smatraju da je potreba za teleološkim tumačenjem utjecala i na

nastanak porote, kao unošenja “narodnog elementa” u primjenu pravnog
pravila.
Teleološko tumačenje pravnih pravila je veoma vaţno tumačenje, osobito u

uvjetima kad u pravnom sustavu ostaju poneki elementi prijašnjeg prava.
(6) Doslovno, suženo i prošireno tumaĉenje. Izrazi koje tvorac normi

upotrebljava mogu imati nedostataka, koji se mogu odnositi na
(a) pogrešnost izraza u p. pravilu, koja sa ispravlja kvalitativnom korekturom

izraza, tj. umjesto pogrešnog izraza stavlja se drugi, ispravan.
(b) Nedovoljnost izraza u p. pravilu, koja se rješava tzv. kvantitativnom

korekturom izraza. Nedovoljnost izraza moţe se riješiti na pozitivan i
negativan način.
(ba) Nedovoljnost na pozitivan način postoji kada utvrdimo da je izraz

kojeg je upotrijebio zakonodavac, u odnosu na ono što je mislio,
nedovoljan. Tada se taj nedostatan izraz mora proširiti; mora se riješiti
nesklad izmeĎu nedostatnog izraza i šireg logičkog smisla p. pravila. Taj
način tumačenja zove se prošireno (ekstenzivno) tumačenje.
(bb) Nedovoljnost na negativan način jest kada je izraz kojeg je

upotrijebio zakonodavac, u odnosu na ono što je mislio, preširok i
difuzan. Tada se taj izraz suţava; rješava se nesklad izmeĎu preširokog
izraza i uţeg smisla p. pravila. Tehnika kojom se to postiţe naziva se
suženo (restriktivno) tumačenje.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Doslovnim tumačenjem nazivamo ono tumačenje u kojem nemamo što proširivati ili
suţavati, kada zakonodavac potpuno “precizira stvar”.

Peric

Hochgeladen von

Dokumentinformationen

Originaltitel

Copyright

Verfügbare Formate

Dieses Dokument teilen

Dokument teilen oder einbetten

Freigabeoptionen

Stufen Sie dieses Dokument als nützlich ein?

Sind diese Inhalte unangemessen?

Copyright:

Verfügbare Formate

Peric

Hochgeladen von

Copyright:

Verfügbare Formate

PORTAL ZA PRAVNIKE I STUDENTE PRAVA U BIH

Za pravnu normu nije bitno:

1. pravna norma proistječe iz državne organizacije ili drugih pravno stvaralačkih

Zaključak : pravna je samo ona socijalna norma, koja je u svom postanku,

-pravna norma je zahtjev koji donositelj norme upućuje drugima za motivaciju

-adresati pravne norme u drţavi jesu pojedinci i udruţenja pojedinaca, nazivamo ih

-udruţenja pojedinaca nazivaju se pravne osobe; u taj se pojam mogu ubrojiti i

-u svakoj drţavnoj zajednici postoji sustav sluţbenih društvenih vrijednosti, a to su

PRAVNA NORMA S OBZIROM NA ADRESATE

PRAVNA NORMA S OBZIROM NA TERITORIJALNU VALJANOST

1. partkularna pravna norma

Dva su načela mjerila pravnog reguliranja:

Danas postoji kombinacija u primjenjivanju teritorijalnog načela s personalnim;

Norma vrijedi kao pravna, ako ispuni ove uvjete:

Svrha je zakonskoj vakaciji da se u tom razdoblju omogući svim graĎanima

Pravna pravila gube snagu na sljedeće načine:

1. samo pravno pravilo moţe navesti rok do kad će vrijediti

3. kad nestane svrhe, cilja tog zakona - cessante ratione

Povratna snaga može doći do izražaja jos u ovim primjerima;

1. kod interpretativnih zakona (slučajevi kad se donosi novi zakon da bi protumačio

PRAVNA NORMA S OBZIROM NA SVOJ SASTAV

Pravna norma je poruka koja ide od:

Ona može biti upućena putem više oblika:

Svaka alternativna norma je na svojstven način ujedno i ovlašćujuća, ali svaka

Norme definicije - pravne norme koje na izgled nemaju nikakve zahtjeve za

Opća pravna norma konstituirana je od tri dijela, no formalno ih rijetko

PRAVNA NORMA S OBZIROM NA SVOJ IDENTITET

Pravna vlast moţe različita područja društvenog ţivota:

1. kategoričko pravo (ius cogens)

Od kategoričkih, preko alternativnih normi, do dispozitivnih, javlja se sve veća

ODREĐENOST DIJELOVA PRAVNE NORME

1. apsolutno odreĎena hipoteza

relativno odreĎena hipoteza

2. apsolutno odreĎena dispozicija

relativno odreĎena dispozicija

2. dispozicije s ograničenim izborom:

c) dispozicije ograničene 'javnim interesom' (diskrecijska ocjena)

d) dispozicije na slobodnu raspoložbu (dispozitivne norme)

7. OBLICI NORMATIVNOG IZRAŢAVANJA

U početku razvoja drţavnopravne organizacije prevladavao je usmeni oblik pravnih

Oblici pravnih normi mogu se svesti na:

IZBOR PRAVNIH PRAVILA RADI NJIHOVE PROVEDBE

1. u jednom članku zakona moţe biti jedno pravno pravilo

PROBLEM DJELOTVORNOSTI PRAVNIH PRAVILA

Sankcija je posljednji element pravne norme, a uz upozorenje prekršiteljima pravne

Klasično shvaćanje dispozicije u daljnjem razvoju dopunjeno je naziranjem da u

Pravna je norma u svom općenitom obliku sastavljena od

U teţnji pravnog pravila da se ostvari odgovarajućim ponašanjem adresata mogu

1. adresatovo ponašanje u skladu je s dispozicijom pravne norme, primarna

2. adresatovo ponašanje nije u skladu s dispozicijom norme, primarna dispozicija je

3. postoji mogućnost da dispoziciju ne posluša, a sankciji izbjegne, znači da je

Primarna i sekundarna efikasnost nisu razdvojene, već su u normi i stvarnosti

PRAVNA ODGVORNOST I SVRHE KAŽNJAVANJA

Kakva je svrha kazne, što se kaţnjavanjem ţeli postići?

1. Kaţnjavanjem se ţeli postići osveta ili reakcija društva i drţave na počinjeno

2. Mora se omogućiti prekršitelja da čini (ili ponovo čini) protupravna djela,

3. Treća ideja o kazni: preodgoj delikventa i njegovo ponovno 'vraćanje društvu'.

U racionalnosti i humanizaciji svrhe, načina i procesa kaţnjavanja, ljudsko je

PRAVNE NORME BEZ SANKCIJE

Razlikujemo dvije situacije:

REAGIRANJE PRAVNE VLASTI NA PROTUPRAVNA DJELA

1. kazna u užem smislu

2. popravljanje nanesene štete: