You are on page 1of 5

(The Simple Present Tense) – sadašnje vrijeme

odrični oblik
Potvrdni oblik:
I do not call I don't call
I call
you do not call
you call
he, she, it does not call (he doesn't call)
he, she, it calls
itd.
wo call
we do not call
you call
you do not call
they call
they do not call

Upitni oblik: Upitno-odrični oblik:


do I call? do I not call? (da li ne zovem, itd.)
do you call? do you not call?
does he, she, it call does he, she, it not call?
do we call? do we not call?
do you call? do you not call?
do they call? do they not call?

- Prezent svih glagola obrazuje se tako da se uz glagolska vremena uvek stavljaju lične zamenice. Jedino se
treće lice jednine sadašnjeg vremena razlikuje od ostalih lica, jer dobija nastavak s ili es, osim glagola: to be —
biti, to have — imati, can, may moći, must — morati, ought — trebati,
- Nastavak s za sadašnje vreme izgovara se kao »s« ako dolazi iza bezvučnog suglasnika, ili »z« ako dolazi iza
zvučnog suglasnika ili samoglasnika: he speaks (hi spi:ks), he reads (hi ri:dz).
- Glagoli koji se završavaju na s, x, z, sh i eh, obrazuju treće lice jednine nastavkom es: he dresses, he teaches.
- Glagoli koji se u neodređeniom načinu svršavaju na y, kad pred tim y stoji suglasnik, menjaju y u i u trećem
licu jednine: to cry (he cries), to try (he tries).
- Odrični oblik (sadašnjeg vremena pravi se tako što se uzme sadašnje vrane pomoćnog glagola to do, pa se
zatim doda negacija not i neodređeni način glagola koji se menja, bez predloga to.
- Upitni oblik sadašnjeg vremena pravi se talko što se uzme sadiašnje vreime pomoćnog glagola to do u
inverziji i neodređeni način glagola koji se menja-, bez predloga to.
- Prosto sadašnje vreme upotrebljava se:
a) da označi radnju čije trajanje nije određeno: I write. (Ja pišem.); I work. (Ja radim.);
b) da potvrdi jednu poznatu istinu: Fish live in water. (Ribe žive u vodi.); The sun rises in the morning, and
sets in the evening. (Sunce izlazi ujutru, a zalazi uveče.);
c) da označi radnju koja se po navici vrši: I always rise early. (Uvek ustajem rano.);
d) da označi radnju koja se ponavlja: I have an English lesson three times a week. (Imam čas engleskog triput
nedeljno.).
The present Continious tense – Sadašnje vrijeme

potvrdno:
Odrično:
I am calling (ja zovem, itd.)
I am not calling
you are calling
you are not calling
he, she, it is calling
he, she, it is not calling
we are calling
we are not calling
you are calling
you are not calling
they are calling
they are not calling

Upitni oblik: Upitno - odrično:


am I calling? am I not calling?
are you calling? are you not calling?
is he, she, it calling? itd. is he, she it not calling? itd.

- Nesvršeni prezent gradi se od prezenta pomoćnog glagola to be i participa prezenta glagola koji se menja.
Particip prezenta gradi se tako što se infinitivu doda nastavak -ing.
Ako se glagol u infinitivu završava na - e koje se ne izgovara to - e pred nastavkom -ing ispada: write - pisati
writing - pišući;
Ako se glagol završava na jedan suglasnik ispred koga stoji kratak naglašen samoglasnik, krajnji suglasnik se
ispred - ing udvostručava:
hit - udariti hitting - udarajući

- Nesvršeni prezent (trajno sadašnje vreme) upotrebljava se:


a) da označi nesvršenu »trajnu radnju koja se vrši u vreme kada se govori: I am learning English now. Sad
učim engleski.); What are you doing (now)? (Šta radite — sad?); I am writing letters. (Pišem pisma. — tj. u
trenutku kad se govori);
b) da označi nesvršenu radnju čije je trajanje neprekidno: I am always working. (Ja radim — sad u ovom
trenutku i radim uvek, neprestano);
c) trajno sadašnje vreme glagola to go sa neodređenim načinom nekog glagola označava blisku budućnost
koja se namerava da izvrši: tomorrow I am going to lecture about Andric. (Sutra ću predavati o Andriću.).
(Future Simple Tense) Prosto buduće vreme

Skraćeni oblik:
Potvrdni oblik:
I'll call Upitni oblik:
I shall call
you'll call shall I call?
you will call
he'll call, will you call?
he will call, she will
she'll call, will he, she, it call?
call, it will call
it'll call shall we call?
we shall call
we'll call will you call?
you will call
you'll call will they call?
they will call
they'll call

Odrični oblik: Odrično-upitni oblik:


I shall (will) not call I shan't call
you will not call you won't call shall (will) I not call?
he, she, it will, not call he, she, it won't, call will you not call?
we shall (will) not call we shan't call will he, will she, will it not call?
you will not call you won't call shall we not call?
they will not call they won't call will you not call?
will they not call?

- Prosto buduće vreme obrazuje se pomoćnim glagolom »shall« za prvo lice jednine i množine, pomoćnim
glagolom »will«
za drugo i treće lice jednine i množine i neodređenim načinom gagola koji se menja.
- Upitni oblik se obrazuje inverzijom.
- Odrični oblik se obrazuje doda vanjem rečce »not«.
- Prosto buduće vreme upotrebljava se da bi se označila radnja koja će se dogoditi u budućnosti. Englezi
češće upotrebljavaju prosto buduće vreme nego sadašnje vreme, kao u nekim drugim jezicima.
Prosto buduće vreme naročito se često upotrebljava posle glagola koji označavaju očekivanje, nadu itd. I hope
we shall have better luck next time (nadam se da ćemo sledeći put imati više sreče) I expect that he will come
tomorrow (očekujem da će on sutra doći) what will you gain by it? (šta ćeš time postići?).
Napomena: U govoru se i za prvo lice jednine i množine koristi oblik will.
(Past Tense ili Preterite) (Prošlo svršeno vreme)

Odrični oblik:
Potvrdni oblik:
I did not call I didn't call
I called
you did not call
you called
he, she, it did not call
he, she, it called
we did not call
we called
you did not call
you called
they did not call
they called

Upitno-odrični oblik:
Upitni oblik:
did I not call? didn't I call?
did I call? you didn't call
did you not call?
did you call?
did he, she, itnot call?
did he, she, it call?
did we not call?
did we call?
did you not call?
did you call?
did they not call?
did they call?

- Pravilni glagoli obrazuju prošlo svršeno vreme dodavanjem nastavka ed na infinitiv : to answer (odgovoriti),
I answered. (Odgovorio sam.).Nepravilni glagoli obrazuju prošlo svršemo vreme menjanjem samoglasnika u
infinitivu : to know (znati), I knew. (Znao sam.);
- Svi oblici prošlog svršenog vremena jednaki su;
- kod prošlog svršenog vremena kod pravilnih glagola izgovara se kao d kad je krajnji glas samoglasnik ili
zvučan suglasnik, a kao t kad je krajnji glas mukli suglasnik: I returned ;
- Prošlo svršeno vreme upotrebljava se:
a) da se izrazi radnja koja se dogodila u prošlosti i potpuno završila pa nema nikakve veze sa sadašnjošću: I
was in Paris last year. (Bio sam u Parizu prošle godine.); He went to London a week ago. (Otišao je u London
pre nedelju dana.); I heard it yesterday. (Čuo sam to juče.);
b) da se izrazi radnja koja je trajala neko vreme u prošlosti bez ikakve veze sa sadašnjošću: We went to school
when we were children. (Išli smo u školu kad smo bili deca.);
c) prošlo svršeno vreme used to sa neodređenim načinom označava radnju koja je trajala i ponavljala se u
prošlosti: I used to read a great deal. (Imao sam običaj da mnogo čitam.); He used to come to see us every day.
(Imao je običaj da nas posećuje svakog dana.);
d) prošlo svršeno vreme upotrebljava se kad se govori o stvarima za koje želimo da se dogode ili bi trebalo da
se dogode: It's time they were back. (Vreme je da se vrate.).
Napomena: Ovo vreme prevodi se na srpski više prošlim vremenom nego predašnjim svršenim
Padež objekta (Objective Case) glasi:
me meni, mene, mi, me
you tebi, tebe, ti, te
him njemu, njega,mu, ga
her noj, nju, joj, je
it za stvari sva tri roda
us nama, nas
you vama, vas
them njima, njih, im, ih