Tehnička škola

Ratarnička 1 34000 Požega

KLASA: 602-03/09-01/
URBROJ: 2177-12-01-10-

ZAVRŠNI RAD

PROJEKT ELEKTRIČNE INSTALACIJE OBITELJSKE

STAMBENE KUĆE

Ime i Prezime : Mentor:

Razred: Predano:

Usmjerenje: Ocjena:

U Požegi, svibanj 2010.

1
SADRŽAJ:

1. Uvod....................................................................................................3

2. Električne instalacije............................................................................3
2.1. Čemu sve služe električne instalacije……………………………..3
2.2. Elementi električnih instalacija……………………………………..3
2.3 Elektroenergetska instalacija……………………………………....4

3. Izvedba uzemljivača……………………………………………………....5

4. Kućni priključni ormarić…………………………………………………...6

5. Izvedba elektroenergetske instalacije kuće………………………….…7

6. Rasvjeta…………………………………………………………………....8

7. Trošila opće namjene(priključnice)……………………………………...8

7.1. Priključak fiksnih trošila…………………………………………....9
7.2. Priključak termičkih naprava……………………………………...11

8. Električne instalacije u kupaonici……………………………………….12

9. TK instalacije……………………………………………………………...16
9.1. Brzina prijenosa informacija…………………………………….....17
9.2. TK vodovi…………………………………………………………….17

10. Zaključak…………………………………………………………………..19

11.Glavna pravila električara………………………………………………...19

12. Popis literature………………………………………………………….....20

2
1.Uvod
Potrebno je izraditi projekt elektroenergetske instalacije rasvjete i pogona za
stan.Instalacijom rasvjete treba obuhvati opću rasvjetu građevine.Instalacijom
pogona obuhvatiti napajanje priključnica i ostalih trošila.
Napajanje građevine izvedeno je od NN mreže preko priključno mjernog ormarića na
fasadi zgrade od kojeg do razdjelnice RO treba izvesti priključak kabelom PP00-Y
5*10 mm,a u skladu sa zahtijevima distrubutera.Projekt mora biti u skladu s važećim
tehničkim normativima i standardima.

2.Električne instalacije- Su skup stalno ugrađenih električnih vodova i pripadajućih

instalacijskih naprava koji se postavljaju u građevinske objekte,na vozila i dr..,a služe
za priključenje stalno montiranih i prijenosnih električnih trošila kao i za priključak na
zaštitno ili gromobransko uzemljenje.Električne instalacije se izvode u stambenim
objektima,poslovnim prostorima,industriji,gradilištima…Izvode se kako bi se osiguralo
napajanje potrošača električnom energijom. Postoje sljedeće vrste instalacija:
elektroenergetske, gromobranske, telekomunikacijske i signalne.

2.1Čemu sve služe električne instalacije?

· Za priključenje stalno montiranih i prijenosnih trošila električne energije na
električnu mrežu.
· Za spajanje telekomunikacijskih i drugih aparata međusobno i na izvor energije
· Za zaštitno uzemljenje nekih dijelova električnih naprava i njihovih kućišta
· Za priključak gromobranskih naprava na pripadne uzemljivače

2.2.Elementi električnih instalacija

Razlikujemo: - instalacije jake struje – rasvjeta, motori
- instalacije slabe struje – telefon, antenske instalacije

Prema veličini pogonskog napona instalacije jake struje dijele se na:

- instalacije niskog napona – imaju napon prema zemlji do 250 V
- instalacije visokog napona – imaju napon prema zemlji iznad 250

3
2.3Elektroenergetska instalacija
Projektom elektroinstalacija dana su tehnička riješenja za izvođenje
elektroinstalacijskih radova građevine.Priključak na NN mrežu izveden je preko
priključno-mjernog ormarića na fasadi građevine,a priključni kabel od NN mreže do
ormarica treba izvesti prema uvjetima distributera.Priključni ormarić treba biti
opremljen bravom lokalnog distributivnog poduzeća.Razdjelnica građevine Ro
izvedena je kao limeni ormaric ugrađen podžbukno,a na priključno mjerni ormarić
spojena vodom PP000-Y 5*10mm,u PVC cijevi.U ormarić je ugrađen limitator,strujna
zaštitna sklopka (FID), te ostala oprema potrebna za napajanje i zaštitu
trošila.Detaljnije o opremi ormarića razdjelnice vidi u jednopolnoj shemi razdjelnice
dane u prilogu.Unutar razdjelnice smještena je i nul-sabirnica.S obzirom na
primijenjenu vrstu zaštite od previsokog dodirnog napona,ove dvije sabirnice moraju
biti odvojene-TT sustav razdiobe.Svi instalacijski prekidači i osigurači trebaju imati
označene oznake trošila koja napajaju. Kućište limene razdjelnice je spojeno sa
zaštitnom sabirnicom.Kućište i vrata RO su spojeni savitljivim bakrenim vodičem
presjeka 6mm,(ako je vodič sa izolacijom onda mora biti žuto zelene boje).Kućište i
vrata imaju navareni vijak M 6*10mm. Vodić na oba kraja ima kabelske stopice
odgovarajuče veličine.Za pritezanje je koristena matica i dva podloška-obični i
perni.Na vratašcima razdjelnice je postavljena je oznaka sa naljepnicom opasnosti
od električne struje,a na unutarnju stranu naljepnica s primijenom zaštitom od
neizravnog dodira.Vodići su položeni prema uputama proizvođača i Pravilniku o
tehničkim normativima za električne instalacije niskog napona.Vodići svojim
karakteristikama odgovaraju zahtjevima standarda N.C4.200,N.c3.202 i N.C3.320,a
instalacijski pribor N.EO.310 za sklopke,odnosno N.E3.500 za priključnice.Instalacija
u građevini izvodi se vodovima tipa P ili PP položenim podžbukno ili u PVC cijevima
unutar pregradnih zidova i stropne konstrukcije.Glavni razvod izvedite tipa PP000-Y
5*10mm položen u PVC cijevi.Sva međusobna spajanja vodiča treba izvesti
stezaljkama,vijačanim spojevima ili orginalnim tvorničkim priborom koji ima
odgovarajući atest.Za rasvjetu su predviđeni izvodi s grlom E-27 i žaruljom 75W, a
svjetiljke odabire korisnik u skladu sa namjenom pojedinog prostora.Raspored
svjetiljki i sklopki mora biti u skladu s unutarnjim uređenjem prostorija.Sklopke treba
ugraditi u podžbuknu kutiju na visinu 1.2m od poda,a priključnice na 0.5m od poda,
osim priključnica s poklopcem koje ugraditi na 1.2m od poda(kuhinja), odnosno na

4
0.5m od poda na terasi. Priključnice i sklopke u kupaonicama nisu
predviđene.Detaljnije o izvođenju instalacija vidi na priloženim nacrtima.Kad se vodiči
polažu po zidu paralelno sa cijevima drugih instalacija(za plin, paru, toplu i hladnu
vodu), razmak između vodiča i cijevi treba biti najmanje 5 cm,a na mjestu krizanja 3
cm.Vodoravno polaganje vodiča treba biti (u pravilu) 0.3 m ispod stropa, odnosno
najmanje 2 m od poda.Ako je razmak do poda manji ,na toj dionici vodič treba
dodatno zaštititi od mehaničkog oštećenja.U sanitarnom čvoru je ugrađena kutija sa
stezaljkam za dodatno izjednačavanje potencijala.Na stezaljkama u kutiji spojena su
dva izljevna mjesta(slavine,slivnici,umivaonik i sl.)Vodiči P/F-4 mm² Cu se na izljevna
mjesta spaja bakrenim obujnicama.Zaštitna sabirnica kutije vezana je trakom P 25*3
N.B4.901 Č,odnosno P vodičem minimalnog presjeka 6mm2 na uzemljivač,odnosno
na sabirnicu za izjednačavnje potencijala u RO.Također je potrebno izvesti
izjednačavanje potecijala metalnih masa unutar cijele građevine.Zastitni uzemljivač
izveden je trakom Fe/Zn 25*4 mm na položenom u temelje građevine.Kao zaštitna od
neizravnog dodira primjenit će se automatsko isključenje napajanja zaštitni uređajem
difercijalne struje (ZUIDS-FID) u TT sustavu. Svi uređaji u električnoj instalaciji
obuhvatit će se navedenom zaštitnom vezivanjem svojih metalnih masa sa zaštitnim
vodičem koji je spojen sa uzemljivačem.Zaštitni vodiči su zuto zelene boje izolacije,a
u razdjelnici su svi spojevi ovih vodiča izvedeni pristupačno i s mogučnosti
pojedinačnog odvajanja.Neutralni vodič iza strujne zaštitne sklopke mora biti izoliran i
ne smije biti uzemljen,niti u kakvom dodiru s uzemljenim djelovima.Detaljnije o
izvođenju instalacija vidi na priloženim nacrtima.Kod izvođenja instalacija potrebno je
u potpunosti pridržavati se tehnički propisa.

3.Izvedba uzemljivača
Temeljni uzemljivač je izveden od trake 25*4 P N.B4.901 Č,a polaže se u armirano-
betonske, odnosno u temelje od nasutog betona prilikom izvedbi istih .Traka se
polaže na prethodno mjesto nasutih 5 cm debeli sloj betona. U slučaju armirano-
betonskih temelja traku treba na svaka 2 m galvanski povezati sa armaturom.Zatim
se postave svi potrebni spojevi na temeljni uzemljivač praktički nepristupačan.
Spojeve traka treba izvesti varom od 10 cm duljine.Nakon ponovne provjere
potrebnog broja priključaka i pošto se utvrdi broj i položaj izvedenih priključaka
odgovara broju i položaju projektiranih priključaka,može se završiti sa betoniranjem
temelja.Betoniranjem treba izvesti pažljivo (posebno kod nasutih temelja) tako da ne

5
đođe do pomicanja uzemljivača.Sloj betona između uzemljivača i zemlje treba da je
na svim mjestima minimalno 5 cm.Da ne bi došlo do korodiranja priključaka
pričvršćeni na uzemljivač, priključak treba do 30 cm od izlaska iz temeja premazati
dvostrukim slojem vrućeg bitumena.Kako se sve metalne mase,vodovodne cijevi i
toplovodi rade ekvipotencijalizacije vezani preko ekvipotencijalnih traka i priključaka
na temeljni uzemljivač,potrebno je izraditi i antikorozivnoj zaštiti uzemljivača,
priključaka i traka posvetiti posebnu pažnju,jer u principu svi elementi
ekvipotencijalazacije trebaju imati vijek trajanja najmanje jednak vijeku trajanja
objekta.Povezivanjem temeljnog uzemljivača i svih cjevovoda položenih u pod ili
zemlju, te pologanjem ekvipotencijalnih traka postiže se veoma povoljan otpor
rasprostiranja i u područjima s relativno visokim specifičnim otporom tla, što
opradava dodatne troškove vezane uz izvedbu temeljnog uzemljivača.

4.Kućni priključni ormarić

Prvi element na uvodu električne energije u zgradu je kućni priključni ormarić (KPO,
KPMO, SPMO -samostojeći). Njegova izvedba ovisi o vrsti i načinu priključka objekta
na električnu mrežu. Uglavnom se primjenjuju tipski priključni ormarići koje uvjetuje
isporučitelj električne energije.

Priključni ormarić može biti završni i prolazni s odvojkom za sljedeći objekt. Kabelski
KPO najčešće se ugrađuje u zid na visinu 0,6-1,1 m od tla (donji rub). Izgrađeni su
od kvalitetne samougasive plastične mase koja pruža dobru električnu zaštitu.

Izvedeni su u razredu II, tj. zaštita od dodira dijelova pod naponom izvedena je
sustavom dvostruke izolacije. Vrata se zatvaraju tipskom bravom
elektrodistribucijskog poduzeća tako da je pristup moguć samo ovlaštenim stručnim
osobama. U priključni ormarić prvenstveno se smještaju tzv. glavni osigurači, a
ovisno o tipu i druga oprema.

Priključni mjerni ormarići tipa KPMO, osim za priključak objekta na mrežu, predviđeni
su za mjerenje utroška električne energije, tj. smještaja brojila i uklopnog sata (MTU)
tamo gdje je poželjno da se omogući očitanje bez prisutnosti vlasnika objekta.

6
Priključne snage manjih potrošača su obično 3,6 - 8 kW po fazi što odgovara
strujnom opterećenju (osiguraču) od 16 - 35 A. Na slici 1.1 prikazana je principijelna
spojna shema KPMO-a manjega poslovnog objekta.
.

Slika 1. Principijelna spojna

shema KPMO manjega
poslovnog objekta (s osnovnim
podacima)

- TT instalacijski sustav

Kod većih stambenih objekata postavljaju se, u pravilu, priključni ormarići bez
ugrađenih mjernih uređaja. Brojila su najčešće u stanovima, ili u etažnim ormarima
na pojedinim etažama, odnosno kod glavnoga razvodnog ormara.

Vrlo veliki stambeni i drugi veći objekti priključuju se na VN mrežu 10 (20) kV preko
distribucijske TS locirane unutar (ili blizu) objekta.

5.Izvedba elektroenergetske instalacije kuće

Elektroenergetske instalacije treba treba izvesti uz poštivanje svih propisa i normi. U
stanovima se instalacija izvodi P i PP-Y vodovima uvučenim u podžbukno
postavljene plastične cijevi. U prostorima spremišta ( i slično) oprema mora biti u
odgovarajućoj IP zaštiti.

7
6.Rasvjeta
U stanu se preporučuje najmanje dva strujna za napajanje rasvjete s minimalnim
presjekom vodiča 1,5 mm²-Cu. Proračun potrebnog presjek vodiča i zahtijevane
rasvijetljenosti objašnjeni su u drugim poglavljima. U kuhinjama se , pored opće
rasvjete , redovito predviđa i dodatna rasvjeta radnih ploha.
Rasvjetom u stanovima upravlja se pomoću instalacijskih sklopki ugrađenih kod
ulaza u svaku prostoriju. Sklopke tipkala postavljaju se na visinu cca 110 (70-150)
cm od gotovog poda. U javnim prostorijama (učionice, čekaonice i sl. ) obavezno se
rasvjeta napaja iz dva ili više strujnih krugova.
Sve svjetiljke moraju imati posebni vijak za spajanje sa zaštitnim vodičem ( osim
razreda II ).
Trošila manjih snaga ( npr. ventilator) smiju se priključivati na strujni krug rasvjete.
Veća trošila ( ili priključnica ) dozvoljena su ako ne opterećuju vodiče, odnosno uz
kontrolu opterećenja i pada napona u vodičima.

7.Trošila opće namjene ( priključnice )

Trošila opće namjene se na instalaciju priključuje preko priključnica ( i utikača ). U
pravilu se ovi strujni krugovi izvode vodičima presjeka 2,5 mm² štićeni osiguračem 16
A. U stanovima su predviđene priključnice opće namjene u svim prostorima. Visina
postavljana ovisi o vrsti prostora i kreće se 30-150 cm od gotovog poda.
Primjer :
● kuhinje i radni prostori ; cca 110 cm
● ostali prostori ; cca 30-45 cm

Priključnice s poklopcem ( IP43) za trošila u kuhinju treba u svakom slučaju motriti

iznad kuhinjskih elemenata.
U hodniku se preporučuje ugradnja minimalno jedne dodatne elektroenergetske
priključnice za priključak napojnog dijela telefonske sekretarice.
U tablici 1.navedeni su podaci o minimalnom broju priključnica i svjetiljki prema vrsti
prostora kako se preporučuje u razvijenim europskim državama.

Vrsta prostora Priključnice Svjetiljke

8
 Dnevna soba 4 1
Blagovaonica 4 1
Kuhinja 6 2
Radni prostor 7 1
Spavaća soba 4 1
Kupaonica 3 2
WC 1 1
Hodnik 1 1
Balkon 1 1

Sve energetske priključnice moraju imati zaštitni kontakt koji se spaja sa sabirnicom
zaštitnog vodiča.

7.1.Priključak fiksnih trošila

Fiksna (čvrsta) trošila npr. električni štednjak, el. bojler, klima , kuhinjska napa i
drugo, na instalaciju se priključuju izravno preko posebnih priključnih kutija. Za
priključne vodove rabe se instalacijski kablovi. Pri tome je važno napomenuti da
trošila snage > 2 kW moraju imati posebni strujni krug.

Slika 2.

9
U kuhinji je obično predviđen priključak električnog štednjaka i perilice suđa na visini
cca 0,3 m od gotovog poda. Prostorni razmještaj instalacije u stambenom prostoru
(stana) prikazan je na slici 2.

10
7.2.Priključak termičkih naprava
Termičke naprave su aparati koji za svoj rad koriste toplinu dobivenu iz električne
energije. Osnovni element svih termičkih naprava je električni grijač koji se većinom
sastoji od grijaće spirale smještene u metalnoj cijevi ili ploči.
U električnim instalacijama najbrojnije termičke naprave su :
● električni bojleri
● električni štednjaci
● infra grijalice
● termoakumulacijske peći

Njih u pravilu direktno priključujemo na el. instalaciju. Druge manje termičke naprave
priključujemo na instalaciju preko utično-spojnih naprava . Termičke naprave većih
snaga (termoakumulacijske peći, bojleri) često se spajaju u posebne strujne krugove
za koje postoji mogućnost MTK upravljanja . To znači da ih lokalni distributer
uključuje u vrijeme niže tarife. U takvom primjeru termoakumulacijska peć mora imati
poseban priključak za pogon ventilatora.
Za primjer navodimo okvirne vrijednosti snaga koju treba predvidjeti za strujne
krugove električnih grijala vode :
- kupaonski visokotlačni bojler od 80 l 2000-3000 W
- kuhinjski niskotlačni bojler od 15 l 1500 W
- protočno bojler od 5 l/min , dogrijavanje za 25 ºC 18 000 W
- protočno bojler od 12 l/min , dogrijavanje za 25ºC 21 000 W

Termička trošila imaju u pravilu , osim odgovarajućih sklopki , i posebne zaštitne i

regulacijske uređaje.

Na slici 3. prikazana je shema spajanje el. bojlera s odgovarajućim sklopnim,

zaštitnim i regulacijskim uređajima.

11
8.Električne instalacije u kupaonici
Zbog povećane opasnosti od električnog udara uslijed smanjenja otpora tijela i dodira
tijela s potencijalom zemlje, za kupaonice važe posebni zahtjevi u pogledu izvedbe
el. instalacija i izbora električne opreme. Ovi zahtjevi odnose se na prostore s kadom,
tuš kadom i okolne zone, a ne primjenjuju se na zatvorene tvornički izrađene tuš
kabine s vlastitom tuš kadom i odvodnim sustavom (jedino se primjenjuje odredba da
se 60 cm od otvorenih vrata ne smiju postavljati sklopke i utičnice).
Prostori s kadom i tuš kadom razvrstavaju se u 4 zone :
● zona 0 – je unutrašnjost kade ili tuš kade
● zona 1 – je s jedne strne ograničena s uspravnom plohom, koja slijedi rubove
kade ili tuš kade ili, kada nema tuš kade , uspravnom plohom 60 cm od (odložene)
mlaznica tuša te s druge strane podom i vodoravnom plohom 2,25 m iznad poda
● zona 2 – je ograničena s jedne strane vanjskom uspravnom plohom zone 1 i
usporednom uspravnom plohom na razmaku 0,6 m od zone 1 te s druge strane
podom i vodoravnom plohom 2,25 m iznad poda
● zona 3 – je ograničena sjedne strane vanjskom uspravnom plohom zone 2 i
usporednom plohom na razmaku 2,4 m od zone 2 te s druge strane podom i
vodoravnom plohom na razmaku 2,25 m iznad poda

Zone su prikazane na slici 4.

12
Za sigurnosnu zaštitu tih prostora, glede zaštite od el. udara, vrijedi :

● kada se uporablja mali sigurnosni napon (SELV), neovisno o visini nazivnog

napona,zaštita od izravnog dodira (osnovna zaštita) postiže se pokrovima
(barijerama) ili kućištima stupnja zaštite od najmanje IP 2X ili izolacijom koja izdrži
ispitni napon od 500 V kroz 1 min

● pomoću dodatnog izjednačavanja potencijala moraju se međusobno spojiti svi

strani vodljivi dijelovi u zonama 1 , 2 i 3 sa zaštitnim vodičem svih dostupnih vodljivi
dijelova (masa) u tim zonama

● u zonu 0 dopuštena je samo zaštita sigurnosnim malim naponom (SELV), koji

ne prelazi 12 V, a izvor sigurnosnog napona mora biti izvan zone 0

● mjere zaštite zaprekama i stavljanjem izvan dohvata rukom nisu dopuštene

● također nisu dopuštene mjere zaštite stavljanjem u nevodljivi prostor i dodatnim

izjednačavanjem potencijala bez spajanja sa zemljom.

Stezaljka kutije za dodatno izjednačavanje potencijala je povezana na PE sabirnicu

RO vodičem P/F (npr. 6 mm²). Povezivanje metalnih instalacija sa stezaljkom kutije
za dodatno izjednačavanje potencijala se u pravilu izvodi P/F vodičem ( 4 mm²-Cu).

13
Ako je vodovodna i kanalizacijska instalacija izrađena u cijelosti od plastičnog
materijala, onda dodatno izjednačenje potencijala nije potrebno.
Za odabir i ugradnju električne opreme , s obzirom na IP zaštitu , vrijedi:
● zona 0 – IP X7 (zaštita od učinka pri povremenom uronjavanju u vodu)
● zona 1 – IP X5 (zaštita od mlaza vode)
● zona 2 – IP X4 (zaštita od štrcanja vode)
● zona 3 – IP X1 (zaštita od kapljica vode koje padaju okomito)

Za javna kupatila u zonama 2 i 3 oprema mora biti najmanje IP X5.

Slika 5.

DIP – sabirnica dodatno izjednačavanja potencijala

1 - vodič za dodatno izjednačavanje potencijala

14
 2 – vodič za spajanje na sabirnicu glavnog izjednačavanje potencijala (6-16 mm²
Cu)
a – priključak na cijev centralnog grijanja
b – priključak na kanalizacijsku cijev (ako je metalna)
c – priključak za odvodnu cijev umivaonika (ako je metalna)
d – priključak za vodovodne cijevi
e - priključak na kadu
f – priključak na odvod iz kade
g – priključak na preljevnu cijev kade

Za električne vodove i pripadni pribor važi sljedeće :

● kabeli i vodovi, koji se polažu nadžbukno (na površini zida) i podžbukno (u zidu)
do dubine od 5 cm moraju imati izolaciju, koja zadovoljava zahtjeve zaštite uporabom
opreme razreda II ili jednakovrijedne izolacije, npr. jednožilni kabeli (izolirani vodiči )
bez plašta u izolacijskim cijevima ili višežilni kabeli s izolacijskim plaštem

● u zonama 0 ,1 i 2 smiju se polagati sustavi razvođenja (kabeli i vodovi ) samo za

potrebe opskrbe opreme u tim prostorima , dok razvodne kutije nije dopušteno
postavljati u zonama 0,1 i2

Za sklopke i priključni pribor vrijedi sljedeće:

● u zonama 0,1 i 2 nije dopušteno ugrađivati sklopke i priključni pribor ( u zoni 1

i2 dopuštene su sklopke upravljane poteznom izolacijskom uzicom, ali uz uvjet da
sklopka izvan dohvata ruke)

● u zoni 3 dopuštene su priključnice ako su :

- pojedinačno napajane iz transformatora za električno odvajanje, ili
- opskrbljivanje sigurnosnim malim naponom (SELV), ili
- zaštićene strujnom zaštitnom sklopkom sa IΔ n < 30 mA
- priključnice su s poklopcem te na visini min. 150 cm od poda

15
 ● sklopke i utičnice moraju se ugradit najmanje na razmak 0,6 m od vrata
tvorničkih izrađenih tuš kabina

Za ugradnju ostale opreme važi :

● u zoni 0 dopušteni su samo električni uređaji posebno predviđeni za uporabu u
kadi, u zoni 1 smiju se postaviti samo grijači vode , u zoni 2 smiju se postaviti
samo grijači vode i svjetiljke razreda II.(ne odnosi se na uređaje opskrbljivane iz
SELV kako je ranije navedeno)

● grijaće jedinice u podu , koje su predviđene za grijanje prostora, smiju se ugradit

u zonama 1,2 i 3 , uz uvjet da su pokrivene metalnom mrežom ili oblogom
povezanom na dodatno izjednačavanje potencijala u tom prostoru.
Trošilima u kupaonici se u pravilu upravlja pomoću posebnog kompleta sklopki za
kupaonicu. Najčešće su to tri sklopke kojima uključujemo rasvjetu , bojler , grijalicu ili
perilicu rublja. Postavlja se ispred ulaznih vrata u kupaonicu te ima odgovarajuću
signalizaciju.

9.TK instalacije
Današnje TK mreže i instalacije omogućuju nam uporabu raznih uređaja i aparata
kao što su telefoni , telefaksi, radio i TV, računala i dr. . U tome smislu možemo
govoriti o slijedećim vrstama TK instalacija ili mreža :
- telefonska instalacija
- DTK (distribucijska telekomunikacijska kanalizacija)
- strukturno kabliranje (LAN)
- domofoni (kombinirani sa zvoncem i el. bravom)
- videonadzor
- razglas (ozvučenje)
- centralni nadzorni sustav
- protuprovala (alarmni sustavi)
- dojava požara (vatrodojava)
- detekcija plinova
- atenski sustav

9.1.Brzina prijenosa informacija

16
Najstariji tip telekomunikacijskog sustava je javna telefonska mreža koja se rabi
analogne signale za prijenos informacija . Većina modernih TK sustava temelji se na
digitalnim signalima zbog čega se sve više uvodi digitalizacija analognih signala.
Digitalni signali omogućuju prijenos uz manje smetnje i gušenje signala, a naročito
veće brzine prijenosa. Brzina prijenosa se mjeri u bit/s (kbit/s) . Kod telefonskih
mreža je oko 14 kbit/s , a u međunarodnom prometu je i veća od 622 Mbit/s. Kod
optičkih vodova su brzine prijenosa do 2,6 Gbit/s.

9.2.TK vodovi
Telekomunikacijski vodovi mogu se podijelit prema konstrukciji, simetriji , vrsti
signala, itd.
Tako se prema simetriji dijele na simetrične i asimetrične vodove.
Osnovu simetričnog voda čini tzv. telefonska parica ( sa ili bez oklopa – zbog
smetnji). To su
Zapravo dva izolirana i upredena vodiča (Cu) najčešće 0,6 ili 0,8 mm promjera. Više
upredenih parica čini TK kabel. Kabel kao cjelina može imati zaslon, ali i upredene
parice u kabelu mogu imati zasebne zaslone. Međusobni utjecaj upredenih parica
možemo još smanjiti tako da upredemo po dvije upredene parice zajedno pa nastaju
tzv. «četvorke». Takva se vrsta voda upotrebljava najčešće , npr. vod YCYM ili J-Y
(St)Y 2*2*0,8 mm.

U praksi se simetrični kabeli najčešće dijele u 3 grupe :

● UTP (Unshielded Twisted Pair)
● FTP (Foiled Twisted Pair)
● STP (Shielded Twisted Pair)

17
Slika 6.

Tlocrt kuće-raspored telefonskih i antenskih priključnica

18
10.Zaključak
Možemo zaključiti da porast broja trošila i njihove snage stalna je pojava.Još ni u
jednoj zemlji nije primijećen zastoj u tom pogledu,osim u doba kriznih situacija i
ratova.Takvi zastoji su bili relativno kratki.Pri izgradnji električne instalacije i mreže
neophodno je tu činjenicu neprekidno imati pred očima.Nije ispravno izraditi mrežu i
instalaciju za potražnju koja nastupa neposredno nakon izgradnje,već ju je potrebno
na određeni način predimenzionirati,da bi zadovoljavala i u budućnosti.
Prema statičkim podacima,duljina električnih mreža povećava se 2 do 3 %
godišnje.Primjerice u Njemačkoj udvostručena je duljina nadzemnih,a
učetverostručena duljina kabelskih električnih vodova u razdoblju od oko 20
godina.Duljina vodova koje valja upotrebljavati u zgradi udvostručava se svakih 10
do 15 godina.Ne postoji provjerena metoda kako treba postupiti da bi električna
mreža ili instalacija bila dobra i u budućnosti.To ovisi o mnogo faktora.
Najčešći postupci mogu se ovako odrediti:
-poželjno je mrežu napraviti tako da u budućnosti bude vrlo pogodna i primjerena
promjenama na lak način
-kod instalacija treba ostaviti npr.slobodne razvodne kutije.Ispravan odgovor
možemo dobiti samo proračunavanjem konkretnih prilika u kojima će raditi pojedina
mreža ili instalacija.

11.Glavna pravila električara

Stavljajući posebno naglasak na sigurnost,navest ću ovdje praktičan savjet kao 4
glavna pravila električara nivoa naobrazbe.
Prije rada(odnosno intervencije)na pogonskom sredstvu uradite ovo:
1.isključite ga
2.provjerite da li je isključeno
3.ispitajte ima li napona
4.uzemljite

Nakon što obavite ove 4 radnje pristupite radu,imajući u vidu da radite u struci gdje je
dovoljno samo jednom pogriješiti.

19
12.Literatura
 Vladimir Rodeš; Električne instalacije I i II dio; Elektrostrojarska škola Varaždin
2008. god.
 Končarev tehnički priručnik; Končar 1991 god.
 Tomić; Električne instalacije, šk. Knjiga Zg. 1991 god.
 Materijali sa predavanja iz predmeta „Električne instalacije“
 Internet ,stranice www.google.hr

20
TEHNIČKA ŠKOLA
POŽEGA

EVIDENCIJSKI LIST IZRADE ZAVRŠNOG RADA

Ime i prezime učenika :

Razred : 3g

Zanimanje : Elektroinstalater

Mentor : Tomislav Šulc, dipl.inž.

Datum predaje: _____________________________

DATUM KONZULTACIJA SADRŽAJ RADA

21