You are on page 1of 213

Hamdija Sarkinovic

Hamdija Sarkinovic

BOSNJACI
OD NACERTANIJA
DO MEMORANDUMS
BOSNJACI
OD NACERTANIJA
DO MEMORANDUMS
hdavac
Muslimansko nacionalno
vijece Sandzaka

Za izdavaca
dr Sulejman Ugljanin

Urednik
mr Ramiz Crnisanin

Lektor
Safet Sijaric

Priprema
"Studio MOUSE" - Podgorica MNVS
J

Stampa
"SLOG" - Podgorica

Tiraz 600

Podgorica 1997.

http://www.plbih.org
PREDGOVOR

"Kad se Bosna IHercegovina izstoljetna sna prenula na zivot,


politicise Srbi i rekose bosnjacima "Amo k noma, vi ste Srbi!" kad to
opazise Hrvati, pohitase i oni rekose Bosnjacima: "Nek Srbima vec
k noma, vi ste Hrvati!".
Al Bosnjaci... kad vidjese "o cemu se radi" tad jednostavno,
logicno sasma logicno dodose do zakljucka: "ni amo hi tamo vec
svak za se".
Ild Bogdanov, Bosnjastvo, 1895

U ovoj knjizi se u najkracim crtama obraduju velikosrpski nacionalni i drzavni


prograrai i projekti, od "Nacertanija" Ilije Garasanina do "Memoranduma" Srpske
akademije nauka i umjetnosti. Kroz programe se "odslikava" istorija bosnjackog
naroda, koja je bila stravicna, uzasna i krvava, jer je jedino njemu u Evropi ospo-
ravano sve sto je drugim narodima bilo dozvoljeno - od prava na sopstvenu drzavu.
prava na ime, kulturu i drugih prava - pocev - od Osmanlija pa do danasnjih dana.
Nad Bosnom ibosnjackim narodom su stalno drugi polagali "istorijska prava".
Tako Srbi govore da je "Bosna vjekovima srpska zemlja", a Hrvati da je Bosna
"oduvijek njihova". Austrija i Madarska su bile zivotno zainteresovane da Bosnu i
Hercegovinu, kao i Sandzak zadrze u svom posjedu, a iste pretenzije je na teritor-
ijama izvan Bosne pokazivala i Albanija polazuci na njima kao i ostali "istorijska
prava".
Svi navedeni "pretendenti" zaboravili su da su Bosnjaci autohton narod na
prostorima gdje oduvijek postoje sa svojom etnogenezom, svijescu o pripadnosti,
sa svojim pismom, kulturom, umjetnoscu. obicajima i idr. Iako jos nemaju "ni jedno
sinteticko djelo o svojoj etnogenezi, nemaju uradenu politicku historiju, nemaju
historiju knjizevnosti, historiju novinarstva. historiju drustvene misli, historiju
umjetnosti, historiju slikarstva, nije jos obradenjezik, mitologija, folklor. arhitek-
tura..."»)
U jugoslovenskoj literaturi se zastupa teza da su Bosnjaci u Bosni i Hercegovi-
1. Alija Isakovic, "O nacionaliziranju Mustimana", Globus, Zagreb, 1990., St. 12
5

http://www.plbih.org
ni i na drugim podrucjima Jugoslavije islamizirani Srbi, i da je proces islamizacije sa ranijim vjerskim ili kucnim paganskim obicajima. pa hriscanstvo... nije moglo da
izvrsen krajera XVII vijeka. Ove teze polaze od toga da nastanak Bosnjaka uglavn- uhvati korjene. U ovome treba traziti pojave vjere bosanske, kojoj su od njihovih
om svode na pojavu izbjeglickog stanovnistva iz okolnih zemalja krajem XVII i u suparnika hriscana davata razlicita imena: patareni, bogumili, katari, bugari, babu-
XVIII vijeku, sto ne odgovara istini, jer je medu tim doseljenicima bilo dosta onih 4)
ni i slicno. U XII vijeku se u Bosni formirala autokefalna Vjera bosanska kako bi
ciji su se preci iselili iz Bosne pocetkom tridesetih godina XVI vijeka. se narod rijesio stalnog uplitanja Rima i madarskih vlada u unutrasnje stvari Bosne
Ovakve teze su lansirane na osnovu radova koje je iznio prota Milan Kara- i to u periodu poslije sto godina od kako se hriscanstvo podijelilo na istocnu i
novic, koji je za svoje argumente uzeo predanje da su svi Bosnjaci porijeklom iz zapadnu crkvu. Na ovaj nacin se Kulin Ban nasao izmedu Vukana Nemanjica,
Anadolije.ato potkrepljuje"cinjenicomdajeprateciihumasikadaizlazeizdzamije Kneza Duklje (Crne Gore) i ugarskog kralja Emerika, jer se bosanska vjera sirila
da svi imaju mongolijanski izgled: "... velikih jabucica... preplanula lica i nesto uprkos svemu. Vjernici Vjere bosanske "krstjani" su se nazivali "dobri krscani",
razrokih ociju. Ponajvise ih je cosavih, cekinjave i retke brade, krupnih konjastih "dobri ljudi", smatrajuci svoju vjeru jedinom pravom vjerom. Drugi su ih nazivali
:)
zuba..." Ovi teoreticari koji pokusavaju da ospore bilo kakvuvezu Bosne sabogu- Patareni (kao u Italiji gdje su bili Patareni ili Pathariste, u Francuskoj Cathari ili
5)
milstvom imaju za cilj da Bosnjacima ospore slovensko porijeklo da bi ih i dalje Albigenezi, ili u Bugarskoj Bogumili..." Vjera bosanska je bila stalno proganjana,
svojatali i kao "svoj" narod brze istrijebili i asimilirali. Isti je slucaj i sa bosnjackim ali bez veceg uspjeha jer ju je narod prozvao svojom vjerom koja je bila snazno
n a r o d o m u S a n d z a k u i n a drugim prostorima Jugoslavije gdjepreovladujenenaucno uporiste bosanske vlastele kako u obezbjedivanju njihovih feudalnih interesa, tako
misljenje da svi Bosnjaci "u Crnoj Gori osim nekolikekuce porijeklom iz Azije, vode i u odbrani zemlje od pokusaja ugarskih kraljeva da porobe Bosnu. No, koliko god
3)
porijeklo od pravoslavnih Srba, odnosno Crnogoraca" , te da ih je narod nazivao je vrsen pritisak, Vjera bosanska je sve vise dobijala pristalica pa su u XIV vijeku
opstim imenom Turci. neki "heretici" sjeverne Italije dolazili u Bosnu "da savrseno i potpuno nauce vjersko
6)

Bosnjaci u Bosni i Hercegovini i u zapadnoj Crnoj Gori vode porijeklo od ucenje od ljudi koji tamo borave".
bogumila-krstjana sto se sa sigurnoscu moze provjeriti iz deftera, u kojima se tre- Do sukoba pravoslavne crkve sa Vjerom bosanskom dolazi 1326.godine osva-
tiraju odvojeno od krscana, pravoslavnih i katolika. Krstjani se nigde ne janjem Huma, jer su za srpsku crkvu bosanski jeretici bili neprijatelji krsta. Pravo-
poistovjecuju sa katolickim i s pravoslavnim stanovnistvom izuzev u nekim slavna crkva nije imala nikakav uticaj na bosanskom dvoru, a ni pravoslavna ni
slucajevima sa "gebrima" i "kafirima" i to iskljucivo kada se daje zbir nemusliman- katolicka crkva nijesu imale svoje predstavnike prilikom krunisanja bosanskih vla-
skih poreskih obveznika. Termin "krstjanin" u defterima nije isto sto i katolik i dara zbog velikog uticaja Vjere bosanske. Kada je izumrla dinastija Nemanjica
pravoslavac, jer se pod pojmom krstjanin u defterima podrazumijeva predstavnik 1371. godine kralj Tvrtko je zauzeo dio srpske teritorije i 1377. godine se krunisao
7)
bosanske crkve i posebno su se biljezili u turskim katastarskim defterima i posebno za kralja "Srbljen i Bosnom", a 1390. godine i kraljem "Dalmacije i Hrvatske".
su oporezivani za razliku od pravoslavnih i katolika i uvijek se javljaju kao vlasnici Primanje islama se smatralo izdajom narodnih ideja, zbog toga sto je napustana
odredenog zemljista. starareligija-hriscanstvoi da to predstavljahuljenje"pradjedovske vjere". Medutim,
Prema defterima moze se zakljuciti da su bogumili presli na islam u XIV i XV sto se tice Bosnj aka Bosne i Hercegovine oni su na islam presli od bogumila, progon-
vijeku, u vrijeme dok je bosanska crkva pokrivala skoro citavo podrucje Bosne i jenih i od zapadne i od istocne crkve.
Hercegovine sve do 1463. godine. Masovna islamizacija bogumila je izvrsena u XV Ali, jos niko nije okvalifikovao "izdajstvom" napustanje stare slovenske religije
i dijelom u XVI vijeku i djelimicno u XVII vijeku, kada su na islam prelazili pored i primanje hriscanstva, jer je i primanje hriscanstva bilo po ovoj istoj logici izdaja
bogumila i pravoslavni i katolici sve do kraja XVII vijeka. Proces hriscanizacije "narodnihideala",postojeprimanjehriscanstvapodrazumijevalodrzavno-politicko
Slovena u Bosni pod uticajem slovenskih ucitelja Cirila i Metohija je u Bosni je podjarmljivanje od strane nosioca hriscanstva. Povezanost izmedu primanja
izvrsen u IX i X vijeku.
"Medutim,... bilo je to jako povrsno i nedovoljno jer je stanovnistvo nastavilo 4. Fadil Ekmecic, Bosna, Kratka popidama povijest .sa prilozima, Libraire Ecmecic, Pariz,
1993. str. 18.
2. Pounje u Bosanskoj Krajini. Naselja 20, str. 331-332. 5. Isto, st. 25.
3. Dr. Jovan Bojovic, 0porijeklu Muslimana u Crnoj Gori, Mostovihr. 138. Podgorica, 1996, 6. Isto, st. 25.
str. 76. 7. Isto, st. 28.
6 7

http://www.plbih.org
hriscanstva i priznavanje vizantijske vlasti dovoljno je poznata iz najranije istorije pradedovsku", otisao 1485. godine u Tursku gdje je primio islam i dobio ime Skend-
Juznih Slovena o kojoj Konstantm Porfirogenet pise "priznavanje vizantijske vlasti er-beg i vlast nad sandzackim sandzakatom. Kasnije je Sultan dao Crnu Goru Sk-
od strane juznoslovenskih plemena je bilo praceno kristijanizacijom." On prop- ender-begu n a u p r a v u , k o j o m j e vladao do 1528. godine, kada j e u m r o . Sjediste mu
ovijeda da se za vladanje Mihajla II (880-829), osnivaca amorijske dinastije, drzavni je bilo u staroj ocevoj prijestonici Zabljaku i potpisivao se "Sandzak crnogorski i
poslovi isli vrlo lose, tako da je diiava bila dovedena do ruba propasti." 8) primorski i svoj dioklicijanskoj zemlji gospodin". Njegov stariji sin Durad zavrsio je
Po ovoj teoriji proizilazilo bi da su 1 Srbi, Crnogorci, i drugi narodi izdali kao spahija u Anadoliji a ostavio je poruku zeni Venecijanki da srednjeg sina
"pradjedovsku vjeru". Naime, lozu Nemanjica zapoceo je raski zupan, izbjeglica iz Konstantina preda francuskom kralju, a mladeg "Solomona posalje svom stricu
15

Zahumlja Bijela l.'ros'. koji je imao dva sina Cedomila i Tjehomira. Tjehomir je Skender-begu na Portu" ' Najistaknutije bosnjacke porodice, Busatlije i Mahmu-
imao cetiri sina: Zavida, Stracimira, Pravoslava i Nemanju. Nemanja je preuzeo tbegovici potomci su Crnojevica i iz ovih porodica su imenovani skadarske pase i
10)
vlat od oca T j e h o m i r a i vladao od 1168-1195. i "novoroden je krsten u veziri, a "Petrovici koji su sebe smatrali nasljednicima Crnojevica, pocetkom XV
rimokatolickoj vjeri". u) vijeka, svojatali su se sa begovima iz Peci i Plava, koji su po tradiciji bili potomci
16)
Crnojevica presli na islam." O prelasku na islam Vuk Karadzic je zapisao:"... ele
Prema tome, nema sustinske razlike izmedu primanja hriscanstva povezanog
se vidi da se jedan sin Ivanov sa podosta Crnogoraca poturcio, a jos je istinitije, da
sa priznanjem vizantijske vlasti sa primanjem islama i turske drzavne ideje. Zanim-
ljivo je da su prilikom definitivne hriscanizacije kao i islamizacije trazene i dobijane su oni poturceni Crnogorci dosli u Crnu Goru i svaki na svojoj bastini ostali da zive
17

odredene koncesije politicise prirode: kod hriscanizacije da car postavlja arhonte iz u turskoj vjeri." '
sredina pokorenih plemena, a prilikom islamizacije da se putem skolovanja o No, prelazak na islam nije bio specifican po tome sto je na njega prelazila samo
drzavnom trosku Bosnjaci osposobljavaju u upravljanju drzavom i uopce njihovu vlastela jer je uporedo prelazio sirok krug i srednjeg staleza, na sta ukazuju i popisi
afirmaciju u javnom zivotu turske drzave". 12) iz XV i XVI vijeka gdje se u pljevaljskoj regiji, tada nahija Kukolj, u naseljima
Babici i Bahova pominju Bosnjaci, a kasnije u 110 naselja ovog kraja prema popisu
Na podrucju Sandzaka su se od srednjeg vijeka odvijale dvije etnogeneze, i to
iz 1585 godine zivjelo je 8 2 % , a u Priboju (tada Poblace) 8 4 % bosnjackog
na srpskom dijelu etnogeneza Rascana, a na crnogorskom dijelu Dukljana (Zecana) 18
stanovnistva. ) Stanovnistvo ove dvije regije vodi porijeklo od krstjana (bogumila)
Crnogoraca. Raska je naziv za srednjovjekovnu Srbiju koji oznacava Rasku kao
kao i bosansko-hercegovacko stanovnistvo i nemaju nikakve veze sa drugim islam-
podloznicku zemlju pod vrhovnom vlascu Bugara, Makedonaca, Dukljana i Vizan-
iziranim Crnogorcima. Prema popisu iz 1571. godine u nahiji Bihor zivjelo je 1.106
tinaca, te ce se u skladu sa njom formirati ime S(e)erbi "zavisni ljudi, podloznici" na
13 Bosnjaka, sto je cinilo, ukupno 9% stanovnistva, au Rozajama (Trgoviste) do X V I I
granici izmedu robova i kmetova >, a Konstantin Porforigent tvrdi da "Srbi na 19
14 vijeka su zivjeli samo Srbi. ) U Podgorici je 1522. godine bio neznatan broj
jeziku Romeja (Vizantinaca) znace robovi" ) Crnogorci su od 1042. pa do kraja XV
bosnjackog stanovnistva da bi ovaj grad pocetkom XVII vijeka brojao blizu 6000
vijeka bili formirani kao narod. Srbija je 1459. godme, a Crna Gora 1499. potpala 20)
zitelja od kojih je vecina bilo bosnjacko.
pod tursku vlast, kada dolazi do postepene islamizacije Ilira, Srba i Crngoraca, koji
sebe nijesu nikada nazivali Turcima vec Bosnjacima. Bosnjacko stanovnistvo Plavsko-gusinjske oblasti, Bihora, Rozaja, Sjenice,
Prvi islamizirani Crnogorci su bill iz plemickih porodica i ovaj proces se vezuje Tutina i novopazarske oblasti vodi porijeklo od plemena Klimenti i Kuca koji su
za sina Ivana Crnojevica, Stanisu, koji je "obraz ocrnio" i "pohulio vjeru islamizirani zajedno sa drugim maliroskim plemenima Hota, Gruda, Salje i Skrijel-
ja pocetkom XVIII vijeka. Malisorsko pleme Klimenti je bilo jedno od najbrojnijih
8. Muhamed Hadzijahic, Porijeklo bosanskih Muslimana, Bosna, Sarajevo, 1970. st. 113. plemena u Skadarskofn pasaluku koje je stalno vodilo borbu sa Turcima pa su 1700
9. Vladimir Corovic, Istorija Jugoslavije, Prosvjeta. Beograd, 1989. st. 40-92.
10. Is to, st. 96. 15. Vladimir Corovic, Istorija Jugoslavije, Prosveta, Beograd, str. 262.
11. Vladimir Corovic, Velika Srbija, KIZ Kultura, Beograd, 1990. st.3. 16. Istorija Cine Gore I, Titograd 1967. st. 34
12. hto. 114. 17. VukS. Karadzic, O Crnoj Gori, raznizapisi, Beograd, 1972.140-141.
13. Vpjislav Nikcevic, Porijeklo iznacaj iinena Hrvati Srbin. Dubrovnik, br.6 Dubrovnik 18. EnesPeledija iBehija Zlatar, Pljevlja iokolina u prvim stoljecima tursko-osmanske vlksti,
1987. Pljevlja, 1988. str. 36-46
14. BozidarFerjancoc, Vizantijskiizvoriza istoriju naroda Jugoslavije, Tom II, Srpska aka- 19. HadziKalfa, OBalkanskompoluostrvu, SpomenikWill, SKA 1892.52
demija nauka, Beograd 1995, slr.30 20. Istorijskizapisi. 3-4, 1973. str, 255-270. \
8 9

http://www.plbih.org
svestenstvo, kada j e buna prerasla u klasni rat nizih slojeva bosnj ackog stanovnistva
godine 274 klimentske porodice napustile za uvijek svoj zavicaj-Epaju i naselili
protiv vladajucih slojeva,na celu sa bosanskim vezirom. Ova buna je po svemu bila
oblasti od Gusinja do Pestera, "pa su danasnji stanovnici ovog kraja u velikom broju 27)
21 slicna bunama u nekim Evropskim zemlj ama u srednjem vjeku. O ozbiljnosti ove
njihovi potomci". ' Sa izvrsenom islamizacijom ova plemena su postepeno izgubila
b u n e govori cinjenica sto u jednom pismu sultana bosanskom veziru Mehmed-pasi
svoj jezik, obicaje, pa se sada najveci njihovbroj osjecaju Bosnjacima. 28
Kukavici, koji je ugusio ovu bunu, stoji da je Bosna ponovo oslobodena. > Inicija-
Pleme Kuci su u XVIII vijeku naseljavali iste predjele zajedno sa Kelmendima
toribune su radili na stvaranju domace vojne organizacije koja bi preuzela odbranu
i vecina njih je primila islam, dok je neznatan broj ostao u pravoslavnoj vjeri. U
zemlj eu svoj e rukekroz formiranje seljacko-gardijske vojske po ugledu na tadasnju
strukturi plavsko-gusinjske oblasti je znatan broj plemena koji vode porijeklo od
janicarsku organizaciju gdje bi bili obuhvaceni svi vojni rodovi u Bosni, ukljucujuci
plemena Kuca, kao i u rozajskom kraju, a Ejup Musovic tvrdi "da je u strukturi
22) i posade u kapetanijama i njihove komandante-kapetane. Ovom bunom bosnjacki
muslimanskog stanovnistva Gusinja i Plava oko 7 5 % potomaka Kuca."
narod u Bosni je pokazao odredenu svijest o mogucnosti vlastite samoodbrane
Kada se postavlja pitanje porijekla jednog naroda znacajni udio imaju i mi-
stanovnistva.
gracije stanovnistva, posebno u X V I I I vijeku kada su u pitanju Bosnjaci. Tako je
No, na sasvim drukcijoj osnovi je bila buna Husein-kapetana Gradascevica
broj bosnjackog stanovnistva u ovom periodu bio skoncentrisan posebno prema
gdje su se bosanski ajani p o c e t k o m cetvrte decenije X I X vijeka digli protiv
granicama oko Kanjize, Sigeta, Bobece, Pecuha, Vesprima, Visegrada, Ostrogena,
zavodenja reformi u vojsci i administraciji koje su bile uperene protiv njihovih
Stolnoga, Biograda, u cijelom Podunavlju i Potisju i Banatu. Za ove stanovnike 29
privilegija ' kada su "vrseci ajansku funkciju postali neosporni gospodari u kadilu-
Evlija Celebija "govori da su bijele boje i da su Bosnjaci. Za stanovnike Kanjize isto
cima i prakticno silno organicavali vlast sultanovog predstavnika u Bosni, bosan-
tako navodi da su Bosnjaci i da znaju nekoliko jezika, izmedu kojih je na prvom w)
23 skog vezia.- Bosanski ajani su zahtijevali da im sultan garantuje ranije stecena
mjestu bosanski" ) Bosnjaci koji su se doseljavali u Bosni iz Srbije 1862. godine
prava, na nasljedno vrse vlast u kadilucima i da im konstituise novo pravo da na celu
kolonizirani su u Kozluk, Brezovo polje, Brcko Orasje, Bosanski Samac, Orahovo
24 Bosne kao bosanskog vezira postavlja jednog od njihovih staleskih drugova iz
na Savi i u Kostajnicu., a izbjeglice su naseljavane prema austrijskoj granici. ' 31)
Bosne. Na ovaj nacin bosanski plemicki krugovi su zeljeli da se Bosni prizna
Brojna su bosnjacka naselja u Bokokotorskom zalivu iz kojih se poslije 1687.
autonomni status u okviru Osmanskog carstva. Medutim zbog nesloge medu ajan-
godine,nakon zauzimanja ovog dijela od strane Mletaka, bosnjacko stanovnistvo
ima, posebno zbog razdora sa hercegovackim ajanima na celu sa Ali-agom
iselilo u Trebinje i Niksic, a od Berlinskog kongresa u Bosnu. U Staroj Crnoj Gori
Rizvanbegovicem-Stocevicem pokret je bio u krvi ugusen. Iako je Stocevic zbog
Bosnjaka je bilo i u Cetinju, jer na samom cetinjskom polju su postojale tri dzamije,
25) pomoci sultanu nagraden vezirskim dostojanstvom i bio postavljen za gospodara
a ukupno sedam dzamija.
Hercegovine on je bio samo obicni vazal sultana iako je dobio titulu pase i njega je
Budenje nacionalne svijesti bosnjackog naroda pocelo je uporedo sa ostalim
cekala likvidacija kao i Husein-kapetana Gradascevica sto se desilo u odlucnom
juznoslovenskim narodima i to, u pocetku bunama protiv lokalne vlasti i sudstva 32)
26 pohodu Omer-pase Latasa nabosansko-hercegovacke ajane 1851. godine. O m e r
(kadija, muteselima, vojvoda) zbog opterecenja raznim dazbinama ', kada je 33
pasa Latas je u ovoj akciji koja je trajala godinu dana ' skrsio moc muslimanskog
pocetkom XVIII vijeka posebnim sultanovim naredbama obavezano svo bosansko
seljastvo da u vidu tzv. mirnodopske pomoci (imdad-i hazarije) izdrzava bosanskog 27. Avdo Suceska, Elementi koji su uticali na posebnost Bosne u doba osmanlisko-turske
vezira, njegovu pratnju i lokalne vojno-upravne funkcionere. Otpor bosnjackih vladavine, Godisnjakpravnog fakulteta Sarajevo, XXIV, 1976. str.310.
seljaka prerasta u bunu sirokih razmjera pedesetih godina XVIII vijeka, kada u 28. Isto.
buni ucestvuju i spahije, neki slojevi gradskog stanovnistva i nize muslimansko 29. Hamdija Kresevljakovic, Husejin kapetan Gradasevic Zmaj od Bosne, Sarajevo 1931.
21. IdentitetBosnjaka-Muslimana, Centarza kulturuPlav, 1985. str.70. 30. Avdo Suceska, Ajani, str. 183-222.
22. Isto, str. 71 31. Avdo Suceska, Polozaj bosanskih Muslimana u Osmanskoj drzavi, Pregled, Sarajevo,
23. Muhamed Hadzijahic, citiranirad, str. 119. 1974. str. 483-509.
24. Isto, str. 123. 32. Hajnidin Curie, Ali-pasaRizvanbegovic-Stocevic, GodisnjicaN.Cupica, knj. XLVI, Beo-
25. Isto, str. 134. gradl937.
26.AvdoSuceska, SeljackebuneuBosniuXVIIiXVIIIstoljecu, Godisnjakdnislva istoricara 33. Safvet-beg Basagic, (Mirza Safvet) Kratka uputa u proslost Bosne i Hercegovine, od g.
I u BiH, XVII, Sarajevo 1969. str. 166-172. 1463-1850, Matica Bosnjaka Cirih, YildizlarA.S. Istambul, str. 166-174.
10 11

http://www.plbih.org
3
politickog zivota u Bosni i Hercegovini. ^
bosanskog plemstva i zadao odlucujuci udarac drzavotvornim snagama u Bosni i
U prvoj jugoslovenskoj dr/.avi terrain Bosnjak je izbrisan, pa su se jedino
Hercegovini koje su bile predvodnice u borbi za svojevrsnu autonomiju Bosne i
Bosnjaci morali osjecati Srbima, Hrvatima ili Jugoslovenima, a u ovom vremenu
Osmanskom carstvu. "Taj zakleti dusmanin musliraana s velikom radosti prihvati
najtragicniji je bio za njih dogovor izmedu Srba i Hrvata - Sporazum Cvetkovic -
ponudu i ode u Carigrad, da primi nuzne upute kako da Bosnu uredi... kako Bosnu
34 Macek gdje su Bosnjaci teritorijalno podijeljeni izmedu ova dva naroda.
treba upropastiti". '
Stav Komunisticke partije Jugoslavije je u pogledu Bosnjaka bio isti, kao u
Za vrijeme Habsburske Monarhije od 1878. godine kada je okupirana Bosna
Kraljevini Jugoslaviji, jer su isti smatrali da Bosnjaci mogu biti Srbi ili Hrvati uz
i Hercegovina i njene aneksije 1908. godine Bosna je imala specifican polozaj.
mogucnost da budu neopredijeljeni. U torn cilju su komunisti izmislili novu naciju
Austo-Ugarska je ulagala napore da se kod svih stanovnika Bosne i Hercegovine,
sa velikim "M". Z b o g n a c i o n a l n o g i m e n a M u s l i m a n desavale su se takve
bez obzira na vjeroispovijest, razvije osjecaj zajednicke bosanske domovinske pri-
protivrjecnosti da ih niko u svijetu nije mogao razumjeti. Tako, na primjer bilo je
padnosti, kroz bosnjastvo kao nacionalni vid te politike kao jedan interkonfesion-
slucajeva da prilikom popunjavanja formulara u rubrici nacionalnost napisete da
alni, etnicki i jezicki pojam. Zastupnik ove politike je bio Benjamin Kally - ministar
ste Musliman, a u rubrici za vjeroispovijest da ste ateista. Milovan Dilas to
finansija i vrhovni administrator Bosne i Hercegovine, koji je na ovaj nacin zelio da
objasnjava ovako: "Naziv Musliman bez sumnje je apsurdan: stvorio je konfuziju
iz Bosne odstrani srpsku i hrvatsku nacionalnu ideju o podjeli Bosne. Insistiranje
koju niko nije mogao razmotati, a iskoristili su ga nacionalisti za negiranje nacio-
na bosnjastvu znacilo je pokusaj da se insistira na cjelovitosti i nedjeljivosti Bosne
nalnosti muslimana, pa je i sada vazno, kljucno, prihvatanje naziva Bosnjak. Ne
i Hercegovine kao istorijske pokrajine i zemlje. U torn cilju je uvedena bosanska
slucajno, nacionalisti - cak i oni umereniji, ako takvih ima izbegavaju i usmeravaju
zastava i bosanski grb radi uspostavljanja bosanske nacije, pri cemu su Bosnjaci
taj naziv. No uprkos toj konfuziji u kojoj jedno veliko slovo odreduje narodnost -
trebali da budu glavni nosioci bosanske nacionalne ideje. Nosilac propagande
ipak je takav stav - to komunisticko M, bilo korak u prizivanju etnicke posebnosti
bosnjacke ideologije je bio list "Bosnjak", pokrenut od strane bosnjacke inteligen- 36
muslimana". ) Isti autor dalje nastavlja: "Meni je naziv Bosnjaci blizak, jer znam
cije, ciji je urednikbio Mehmed -beg Kapetanovic Ljubusak. Ovaj list je bio na liniji
dajetradicionalanvecodSrednjegveka: muslimanikojesamjapoznavaouBijelom
Kallyjeve bosanske politike i svojim bosnjastvom na specifican nacin je izrazavao
Polju i druzio se s njima, uvek su govorili da su Bosnjaci. U mojoj porodici je bio
posebnost Bosnjaka i izdvajao ih iz tokova srpske i hrvatske nacionalne ideologije.
sluga musliman, Becir Zulevic iz okoline Rozaj a. Bio je nepismen - ja sam ga naucio
Znacajnu ulogu u cilju uspostavljanja autonomije za Bosnu i Hercegovinu je odi-
pismenosti, sto nije bilo tesko, jer je on bio vrlo bistar. On prost da prostije ne moze
gralo i kulturno-prosvjetno drustvo Bosnjaka "Gajret", osnovano u Sarajevu 1903.
biti, uvek je govorio da je Bosnjak... N o , razume se, muslimanima, odnosno
godine koje je imalo zadatak da pomaze skolovanje i propagiranje novih ideja medu
Bosnjacima, ne moze niko pametan i cestit osporavati da se zovu kako oni zele i
Bosnjacima. 37)
kako oni smatraju da je njihovo pravo ime". Zbog ovakvog stava Komunisticke
Poslije Kallyjeve smrti 1903. godine politika nacionalnog bosnjastva je
partije Jugoslavije jedino su Bosnjaci u Jugoslaviji ostali bez svoje akademije nau-
odbacena od vecine stanovnistva Bosne i Hercegovine, koja postepeno i zvanicno
ka, kulture, pisane istorije i dr., sto je imalo za cilj asimiliranje cjelokupnog
biva napustena, ali se od koncepta cjelovitosti i nedjeljivosti Bosne i Hercegovine
bosnjackog naroda.
nikad nije odstupilo. Koncept nedjeljivosti Bosne i Hercegovine se zadrzao
Tek nakon 112. godina marginalizovanja i vise od pola vijeka bez prava na
donosenjem prvog "Zemaljskog statuta" za Bosnu i Hercegovinu" 1910. godine
sopstveno ime, Bosnjacki sabor je 28. septembra 1993. godine odlucio, a dan kasnije
kroz posebno drzavljanstvo stanovnika Bosne i Hercegovine, izrazeno u formuli
i Skupstina Bosne i Hercegovine potvrdila tradicionalno i nacionalno ime Bosnjaci.
"zemaljskog pripadnistva". Zemaljskim statutom iz 1910. godine princip proporcio-
Prema tome, Bosnjake nije niko izmislio niti ih stvorio, a jedino je njima bilo
nalne zastupljenosti je dobio snagu ustavnog nacela gdje su od 72. izborna
uskraceno osnovno pravo da kazu svoje ime, da kazu da su Bosnjaci, kako su se u
zastupnicka mjesta u Bosanskom saboru pravoslavnima pripadali 31. mandat, mus-
limanima 24, katolicima 16. i Jevrejima 1 mandat, a slicno je bilo i u ostalim insti- 35. Mustafa Imamovii, Pravnipolozaji unutrasnjipoliticki razvitakBosne iHercegovine od
tucijama gdje je primijenjen kljuc "devet, 4 pravoslavca, 2 muslimana, 2 katolika". 1878. do 1914. Svjetlost, Sarajevo, 1976, str. 69-80.
Na ovaj nacin Austo-Ugarska je dala osnovni institucionalni okvir autonomnog 36. Bosnjak, Add Zufirkapasic, Bosnjacki institut Cirih, 1993. str.113.
37. Isto, str. 113.
34. Isto, str. 166.
12

http://www.plbih.org
istoriji nazivali stanovnici Bosne, Sandzaka i u djelovima Crne Gore i Srbije, na sta je slucaj i sa Crnogorcima, koji kao i Bosnjaci nijesu bili u mogucnosti da svoj jezik
ukazuje bezbroj dokumenata. imenuju nacionalnim imenom.
Medutim, pojedini "naucnici" iz redova bosnjackog naroda pokusavaju na sve Teorije o istorijskim i neistorijskim narodima, drzavotvornim i nedrza-
nacine da negiraju nacionalno ime Bosnjak i u stilu ideologije Komunisticke partije votvornim, revolucionarnim i nerevolucionarnim, autohtonim i neautothonim,
Jugoslavije smatraju da treba da se ime Musliman i dalje zadrzi. U tome prednjaci velikim i malim, ustavotvornim i neustavotvornim narodima su takode neodrzive.
Dr. Avdul Kurpejovic, koj i svoje "naucne" i "strucne" argumente zasniva na cinjenici Naime, nema ni jednog naroda van istorije, u kojoj je on, objekt ili subjekt, jer je
da je termin Bosnjak geopoliticki pojam i da van republike Bosne i Hercegovine prirodno pravo svakog naroda na samoopredjeljenje, pa samim tim i istoriju. Pod-
nema Bosnjaka vec Muslimana. Ovakvo misljenje zastupaju i mnogi Srbi i Crnogor- jela naroda na drzavotvorne i nedrzavotvorne podrazumjeva poistovjecivanje nar-
ci. U tekstu "Montaza za Aliju" koje su objavile "Vecernje novosti" autora Duska oda sa drzavom, gdje se nacija pojavljuje "kao narod jedne drzave", sto je slucaj u
38
Jolica kritikuje se pojam Bosnjak i isti se zalaze za vracanje termina musliman. ) ustavu Republike srbije gdje je poistovjecena nacionalna i drzavna pripadnost iako
Reagujuci na navedeni tekst Alija Isakovic izmedu ostalog kaze: "Cetnici su lukavi nacije postoje bez drzave. Ovo misljenje propovijedala je i crkva, po kojem bi "svaka
i pokusavaju nas svijet u Srbiji i Crnoj Gori ponovo prevesti zedne preko vode: Niste nacija morala imati zaebnu drzavu, a ako ne bi imala svoje zasebne drzave da ne
vi Bosnjaci - vi ste muslimani. Dakle muslimani, a ne Muslimani! Sitna, mala "pra- 40
zasluzuje naziv nacije" ). Ovo se odnosi i na podjelu na revolucionarne i nerevolu-
vopisna" podvala, svojstvena duhu i oruzju onih koji su planirali i povjeravali da ce cionarne narode, jer narodi nastaju i nestaju revolucijom i evolucijom u datim
nas nestati, sad ili nikad! Znaju oni da Muslimani nisu "preinaceni u Bosnjake po istorijskim prilikama, koje su za svaki narod specificne. Zastupnici teze o au-
receptu Alije Izetbegovica". Znaju oni da je Musliman bilo podvala. Ti primitivci tohtonim i neautohtonim narodima vrse predimenzioniranje istorije jednog naro-
su toliko zaslijepljeni mrznom prema nama da i rijec Bosnjak pisu malim slovom." da, suprostavljajuci je danasnosti i buducnosti drugog naroda, negirajuci mu pravo
Dalje nastavlja: "Njima je rijec Bosnjak" "odrednica koja ima geopoliticki znacaj". na opstanak. Oni ne polaze od cinjenice da je svaki narod na svome, da nema
I to im je bauk! A odrednica Hrvat u Janjevu na Kosovu "...znaju oni dobro da nase suvisnih i prekobrojnih naroda. Na kraju, teorije o velikim i malim narodima vrse
tradicionalno nacionalno ime Bosnjak ima jacu tradiciju u Sandzaku nego u Bosni, predimenzionalizaciju brojeanosti jednog naroda u nacionalnim odnosima, pri
jacu u Plavu nego u Sarajevu... Nacionalno se moze biti Crnogorac u Sarajevu, ali cemu poseban akcenat daju na odgovornost velikih naroda u odnosu na male.
ne moze Bosnjak u Plavu; moze se biti "geopoliticki Srbin" u Benkovcu i Drnisu, a Savremena nacija je prvenstveno subjektivna kategorija a "pripadnost naciji
ne moze Bosnjak u Novom Pazaru. Gluposti! Stari srpsko-crnogorski sovinisticki
ukljucuje subjektivno osjecanje pripadnosti toj naciji tj. ukljucuje element vec
folovi: ono sto je meni dozvoljeno, tebi nije dozvoljeno. Mi odredujemo vas zivot
uobicajene nacionalne svijesti, cime se vrsi nacionalna identifikacija, tj. subjektivno
i vasu smrt i odredujemo ime pod kojim ce te zivotariti".
poistovj ecianj a poj edinaca i uzih grupa kojima pripada sa sirom nacionalnom zajed-
Izjednacavanje nacije i jezika, specificno za prostor bivse Jugoslavije je prese- nicom. Preko nacije se ostvaruje proces subjektivnog poistovjecivanja pojedinaca
dan u svijetu, pri cemu se jedan jezik proglasava za "nacionalni", poistovjecuju se sa pojedinom globalnom zajednicom, pri cemu je nacionalna identifikacija zadobi-
nacija i jezik. Jednim ezikom moze govoriti vise nacija, sto predstavlja samo dio la odlucujuci uticaj. To subjektivno poistovjecivanje pojedinaca sa sirom zajedni-
kulture jednog naroda, pri cemu ni jedna narod ne gubi od svojeg nacionaliteta, a com, tj. nacijom kao dominantnim objektom preko koga se odvija proces socijalne
i jezik nije nicija privatna ni nacionalna svojina. Skender Kulenovic objasnjava da: identifikacije koja je svjesna i spontana, racionalno emotivna, vrsi se preko nacio-
"Mi nikad necemo nikoga zapitati: Cijim jezikom govorite?... nego: koje jezike nalne ideologije. Oblikovanje nacionalne svijesti, formiranje predstava pripadnika
govorite? U nasem poimanju jezici su postali samostalne egzistencije, mi svaki jezik nacije o sopstvenom nacionalnom identitetu je vrlo slozen ideoloski proces, pri
percipiramo u prvom redu kao taj i taj, a ne kao toga i toga naroda jezik, nacionalna cemu posebnu ulogu imaju licnosti, kao sto je to bilo u ovom zadnjem ratu prilikom
39)
pripadnost jezika otisla je pri tome u zasjenak..." agresije Srbije na Bosnu i Hercegovinu gdje je od citavog bosnjackog naroda sa
Teorija o postojanju nacionalnog jezika je posluzila Srbima u sirenju etnickih prostora bivse SFRJ prihvacen nacionalni interes kao najvisi, sa apsolutnim prior-
granica, a Bosnjacima je bilo onemoguceno da izvrse institucionalizaciju jezika, sto itetom i gradenje nacionalnog jedinstva oko tog interesa, koji se pokazao kao vrlo
efikasan, cime su zanemareni parcijalni interesi, izbjegnute nacionalne podjele u
38. Vecernje novosti od22. i 23. V. 1995. str. 5.
39. Skender Kulenovic, "Ime jezika", IzabraniesejilV, "VeselinMaslesa", Sarajevo 1971, str. 303. 40. Radosav Stojanovic, Delo, br2, Beograd 1971, str. 173.
14

http://www.plbih.org
I
okviru bosnjackog naroda. Bosnjastvo je prihvaceno kao nacionalna identifikacija
svih Bosnjaka sa prostora bivse Jugoslavije, kao okvir u kojem se mogu postupno
identifikovati nacionalni, politicki i kulturni ciljevi. U torn cilju "Mi trazimo da se
konacno digne zavjesa iznad nase proslosti, da nasa djeca uce bosnjacku povijest,
knjizevnost i da se odgajaju u nasoj kulturnoj tradiciji, da imamo konacno svoje
naucne institucije,gdje ce novi narastaji izucavati vlastitu proslost, da kao i drugi
imamo izvjesne nezavisne vjerske institucije i da se prekine sa brutalnim tutorstvom
41
nad vjerskom zajednicom". '
Jedino tada Bosnjaci nece dozivjeti sudbinu Emina trgovca iz romana "Gusin-
jska godina": "Dodem u Stambol i pitaju me: ko sam? Recem da sam Turcin, a oni
zanjisu glavom: E, nijesi, ti si Arnaut. Dodem u Skadar kao Arnautin, a oni ce: Jok
more, ti si Bosnjak. Dodem u Sarajevo, a pitaju me ljudi oklen sam i ko sam. Kazem:
Bosnjak. A Bosnjaci ce: Hajd, bolan, otkud? Ti si Crnogorac, samo ti je vjera nasa.
A jedan iz Podgorice ne priznaje ni to, no veli: "Turcin si sta drugo. E hajd se ti sad
42)
snadi, nadi u tome. Ko sam i sto s a m ? "

Dusanovo carstvo iz XIV vijeka. "Nasljednici" zahtijevaju ne samo njegovo


obnavljanje vece i dalje prosirenje i nova osvajanja.

41. Adil Zulfikarpasic, Bosnjastvo nasa nacionalna identifikacija, Bosna, Librair Ekmecic
Paris, 1993, str. 161.
42. Zuvdija Hodzic, Gusinjska godina, NIP, "Pobjeda", Tiiograd, 1975. str. J66. 17
16

http://www.plbih.org
ILIJA GARASANIN

NACERTANIJE

Ilija Garasanin (1812 -1874), politicar - ministar unutra-


snjih i spoljnihposlova, znacajna licnost upolitickom zivo-
tu Srbije u vrijeme Ustavobranitelja. Veza sa srpskom vla-
dom pocinje 1837. godine imenovanjem za komandanta
srpske vojske. Ucestvuje u smjenjivanju kneza Mihaila
Obrenovica i dovodenja na prijesto Aleksandra Kara-
dordevica. Od 1843. -1852. je ministar unutrasnjih dela i
predsjednik srpske vlade.

I.

Raspadom turske imperije u Evropi, u zemljama zapadne Evrope, posebno


u Francuskoj,preovladalo je stanoviste da je najbolji nacin rjesavanja Istocnog pi-
tanja stvaranjem uslova svim balkanskim narodima da na rusevinama turskog carst-
va u Evropi formiraju svoje nacionalne drzave.
Dobijanjem polozaj a autonomne knezevine 1830. godine Srbija pocinje poste-
peno da se oslobada protektorata Rusije i da spoljnu politiku usmjeri ka zemljama
zapadne Evrope, oslanjajci se prvenstveno na Francusku i Englesku i u sklopu ovih
okolnosti stvorice se prvi nacionalni program drzavne Srbije "Nacertanije" u cilju
rjesavanja nacionalnog pitanja srpskog naroda.
Ilija Garasanin je Nacertanije - osnovni dokument srpske istorije XIX vijeka,
pisao pod velikim uticajem poljske emigracije, a posebno A d a m a J.Cartorijskog
(1770 -1861), poljskog politicara i knjizevnika koji je u evropskim krugovima uzivao
glas vodeceg eksperta za istocno pitanje. Politicku karijeru zapoceo je kao mladi
poljski knez, stupajuci u rusku sluzbu, gde je za vrijeme cara Aleksandra bio i
ministar spoljnih poslova od 1803 - 1806. godine. Za potrebe ruskog cara je 1804.
godine sacinio Memorandum u kojem je iznio plan buduceg uredenja Balkana. U
Memorandumu je predlozio da se na rusevinama turskog carstva formira Federaci-
19

http://www.plbih.org
ja balkanskih drzava koja ce biti pod pokroviteljstvom Rusije." jne politike prema Turskoj, a to iz prostog razloga sto je Srbija bila pod teritori-
Posto je dosao u susret sa Pruskom strujom povlaci se iz politike i za vrijeme jalnim suverenitetom Turske, pa se u Savjetima posebno naglasava da prema Tur-
Poljskogustanka 1830.-1831. godinebiojepredsjednikprovizornevladeuVarsavi. skoj "kao gospodujucoj vlasti" Srbija treba pokazati "prizrenije, blagovolenije i
5)
Napusta Poljsku poslije neuspjelog ustanka i odlazi u Francusku sa mnogim pol- odanost"
jskim emingrantima i u Parizu postaje voda poljske emigracione vlade gde vrsi 2. U odnosu prema Rusiji, Srbiji se savjetuje obazriva politika. Srbija treba da
propagandu protiv Rusije, Austrije i Pruske koje su podijelile Poljsku. se dalje drzi od carske Rusije uz njeno postovanje kao zastitnice, ali bez trazenja
Uocivsi kraj turske imperije na Balkanu, osniva svoju agenciju u Carigradu, zastite od nje, posto se zastitnik u medunarodnoj politici Iako pretvara u gospodara.
gde salje Cajkovskog, svog najpoznatijeg agenta koji je uspostavio vezu izmedu U torn cilju Srbija treba da izbjegava otvoreni sukob, "nikako ne vrijedati Ruse koji
Poljaka i Srba. Svoju politicku aktivnost je zapoceo u Beogradu 1842. preko agen- su braca po rasi, koji jednog dana mogu postati saveznici svih Slovena protiv svog
f,)

ture Leonara Cverkovskog, a godinu dana kasnije i u Zagrebu, preko Franje Zaha vlastitog despotizma".
koji je zamenio Cverkovskog u agenturi u Beogradu. Srbija treba da prema Austriji bude oprezna, nepovjerljiva i savjetuje "Njen
interes je taj, da protivu dejstvuje narodnosti slavijanskoj; jer ako taj narod u skupi
dodc udvizenije i o njemu se bude radilo, onda je zdanje monarhije Austrougarske u
7

II. opasnosti" ', jer Austrija ima zelju da pripoji pored Srbije i ostale balkanske zemlje i
/.eljela bi da "Srbija padne ponovo pod Turski jaram: njene darove i ulagivanja valja
Cartorijski je "Savjete" Srbiji napisao pocetkom 1843. godine i poslao ih Le- prim il i kao od loseg i pretvorenog neprijatelja, s kojim ce se nekad boriti morati" 8)

onardu Cverkvskom u Beograd i sa sadrzajem istih upoznao Ustavobranitelja i 4. Zbog zategnutosti odnosa sa Rusijom i Austrijom, kojei su planirale da
licno Iliju Garasanina, a zatim su predati Aleksandru Karadordevicu. proSire svoje drzave na rusevinama turskog carstva Cartorijski savjetuje Srbiji da
Sustina politike koju je zastupao Cartorijski je da jugoslovenski narodi traze 11 eba svoju buducu spoljnu politiku osloniti na Francusku i Englesku jer je Fran-
oslonac za formiranje nacionalnih drzava kod zapadnih zemalja, prvenstveno kod euska spremna raditi za interese Srbije dajuci joj svoje "savjete i upotrebljavajuci
9

Francuske i da se oslobode protektorata Rusije. Da bi se ostvario ovaj cilj Cartor- svoje agente" ', s tim da spoljna politika Srbije bude usmjerena protiv Rusije. Radi
ijski predlaze Srbiji da se pridrzava sljedecih principal OStvarivanja saradnje sa Francuskom Cartorijski savjetuje uspostavljanje trgovin-
1. Da "Srbija ne moze stajati duze u svom sadasnjem stanju, ona se mora truditi skih veza Srbije i Francuske kao i skolovanje srpske omladine u Parizu, jer je interes
da svoje polozenije poboljsa ili mora iscekivati skoru propast i konac svoga savre- I ia ncuske da se na rusevinama turskog carstva formira drzava koja ce biti saveznica
menog bitija" '2 Francuske, a isto se odnosi sa Engleskom, jer je cilj ovih drzava bio vodenje anti-
U torn cilju Srbija mora da radi na svom uvecanju, propascu turskog carstva, s tim turskc politike.
sto nece izazivati sukob, vec ostajuci i dalje "pod sjenkom Porte" koja joj je neophodna 5. Cartorijski savjetuje Srbiji da m o r a da ima dobre odnose sa susjednim
protiv sila koje su u mogucnosti ugroziti njenu nezavisnost, kad bi "sebe ostavljena bila". zemljama, pod turskom vlascu, ukljucujuci i Bugare na nacin sto ce u ovim krajevi-
Ovakvom politikom Srbija se mora zauzeti, "da pridobije opet sto je izgubila, i tako ma siriti prosvjetu, a one sto su pod Habzburskom Monarhijom "cerez budenja
10)
postepeno vecii veci dobitak da trazi, napredujuci polagano, a nikad neustupajuci". ) Od3
cuvstva (...) bratskog interesa".
Porte traziti da se mirnim putem obezbijedi pravo nasleda za svog kneza, uklanjanjem 6. Savjete Cartorijski zavrsava zakljuckom da se njegovi savjeti mogu ostvariti
Turaka iz gradova, prosirenje zemlje, a potom ujedinjenje sa Crnom Gorom. ' 4
bez "ikakvog naklenja" i da ce za sve trebati puno posla i vremena.
U s a m o m u v o d u Savjeta Catorijskog utvrdena su osnovna nacelabuduce spol- 5. Isto, st. 105.
1.1. H. Batovski, Jedan poljski preteca Balkanske unije, KnezA. Cartorijski, Knjiga o Bal- 6. Isto, st. 104. -115.
kanu, II, Beograd 1937, Balkanski institut. 7. Isto, st. 107.
2. D. Stranjakovic, Kako je postalo Garasaninovo "Nacertanije", Spomenik SANXCI, Beo- 8. Isto, st. 107. -108.
grad, 1939., st. 105. 9. D.Stranjakovic, Kakojepostalo Garasinovo "Nacertanije", SpomenikSAN,XCI, Beograd,
3. Isto, si. 104. 1939. st. 108.
4. Isto, st. 104 - 105. 10. Isto, st. 111.
20 21

http://www.plbih.org
prema Turskoj i Austriji, etnicki su mijesane srpsko-hrvatske oblasti, povezanih
III.
preko pravoslavnih sa Srbijom, preko katolika sa Hrvatskom, pa bi morali biti
13
"hrvatski i srpski upliv jedan pored drugih uvijek u harmoniji i zadrzati" '
Franjo Zah (1807. -1872.) porijeklom Ceh, bio je agent Cartorijskog u Beo-
gradu. U Srbiji je potom bio duze vrijeme upravnik Artiljerijske skole, zatim vojne
akademije, bio clan tajnog odbora za vodenje propagande i sef Generalstaba srpske
IV.
vojske. U Beogradu je 1843. godine osnovao panslavisticko drustvo s ciljem da
Srbija bude srediste svih Juznih Slovena od turskih i austrijskih pokrajina. Glavni
Savjeti Cartorijskog su bili od velikog znacaja za sastavljanje Nacertanija, ali
cilj mu je bio da srpsku politiku oslobodi svetosavskih naslaga i usmjeri je na
je Plan F. Zaha posluzio Iliji Garasaninu kao osnova za izradu Programa spoljne
zajednicki rad sa svim Juznim Slovenima u cilju stvaranja jedinstvene drzave svih
i nacionalne politike Srbije na kraju 1844. godine.
juznoslovenskih naroda
11
Da bi se bolje uocile razlike izmedu ova dva dokurnenta u ovom dijelu teksta
Franjo Zah je uradio svoj "plan" u Beogradu po porudzbi Ilije Garasanina ),
i vi no ih uporedno analizirati, jer smo u prethodnom tekstu iznijeli samo nacela iz
a posto je neko vrijeme radio u Zagrebu dobro je poznavao i srpsko - hrvatske
plana F. Zaha. Ovo cinimo iskljucivo iz razloga da bi se sto bolje shvatio programski
odnose, te ce njegovi prijedlozi srpskoj vladi biti korisniji od preporuka - Sayjeta
sadi/.aj Nacertanija, obzirom dajospreovladava misljenje kodvecinc pisacadaje
Cartorijskog. 1
(rarasmovo Nacertanije program Jugoslovenske, a ne veliksrpske koncepcije."'
Osnovna nacela Plana F.Zaha su sljedeca:
Sustinske razlike izmedu Plana F. Zaha i Nacertanija I.Garasanina se uocavaju
1. Srbija mora imati "Plan za svoju buducnost".
ii i/boru konacog cilja, jer Garasanin odbacuje zajednicku Jugoslovensku drzavoi i
2. Da ce u Evropi biti velika previranja raspadom Turske imperije i da postoji zalaze se za obnovu srpskog carstva na osnovu drzavnog i istorijskog prava stare
snazan pokret slovenskih naroda i na njih se Srbija mora oslanjati i zbog toga i si cdnjovjekovne srpske drzave, do uskrsnuca Dusanova carstva.
12)
osnovna "certa i temelj srpske politike da ona mora biti Juznoslavenska" .
U uvodu Plana i Nacertanija polazi se od istih nacela (da je Srbija mala, da
3. Zapadne sile ne zele da se na rusevinama Turskog carstva prosire Rusija i mora isplanirati svoju buducnost, da mora upoznati" dvizenje i talasanje medu
Austrija ali "moze biti" da se nebi prosirile "da se Tursko carstvo u nezavisnu i Slovenima", da mora biti svjesna okruzenja naroda da bi dosla do konacnog cilja,
samostalnu Slovensku drzavu promijeni". U torn cilju Srbija bi trebalo da bude koji su potpuno razliciti:
srediste oko koga bi se izradila slovenska drzava, jer "kad nebi u ovom knjazevstvu
F. Zah: "Iz ovoga poznanja proistice kao osnovna certa i temelj srpske politike,
klica buduceg Jugoslavenskog carstva lezala", svijet se nebi mogao baviti Srbijom,
da ona mora biti juzno slavenska".
a da bi se ovo ostvarilo i rijesilo pitanje jugoslovenskih naroda potrebno je "samo
13)
I. Garasanin:" Iz ovog poznanija proistice certa i temelj srpske politike, da se
crez oruzje i rat rijesiti i okoncati moci".
ona ne ogranicava na sadasnje njene granice, no da tezi sebi priljubiti sve narode
4. Srbija treba da suzbije uticaj Rusije na Bugarsku, a glavni pravac sirenja srpske koji ju okruzuju". 17)

Srbije treba da budu Bosna i Hercegovina, Crna Gora i Sjeverna Albanija i da se


Garasanin u cjelosti odbacuje Juzne Slovene kao etnicke zajednice za razliku
izvrsi postepeno njihovo ujedinjenje pod dinastijom Karadordevica, jer "bez ovoga
od Zaha i za njega postoji jedinstvo srpskog naroda, odbacujuci istorijske, kulturne
nacela jedinstva u najvisem drzavnom dostojanstvu nemoze se stalni i postojani
14
i tradicionalne razlike i u torn cilju je prvi srpski politicar - tvorac ideologije tzv.
drzavni sojuz medu Srbijom i ostalim Juznim Slovenima ni pomisliti". '
srbocentralizma, jer vecu naslovu prvogpoglavlja Nacertanija Garasanin odbacuje
5. Bosna i Hercegovina treba da budu postepeno podijeljene kroz prelazne odrednicu "Slavenske".
oblasti izmedu Srbije i Hrvatske, jer ove zemlje sluze Srbiji i Hrvatskoj kao oslonac
F. Zah: "Slavenska politika Srbije" I. Garasanin: "Politika Srbije"
U.Isto,si. 75-104.
15. Most. 105.
12. Is to,
16. Vasilije Krestic, Srpsko-hrvatski odnosi i Jugoslovensku ideja u drugojpolovini XIX veka
13. /.sto,
Beograd 1988, st. 291.
14. D. Stranjakovic, Kako jepostalo Garasinovo Nacertanije, Spomenik SANXCI, Beograd,
17. D. Strunjakovic,Citirano djelo, st. 104 - 105.
st. 104.
23
22

http://www.plbih.org
Garasanin je u Nacertaniju izostavio citav podnaslov iz Zahovog teksta "kako il< ivelo do cijepanja Juznih Slovena na knjezevstva, dok Garasanin smatra da bi u
bi se od turskog carstva Slavensko sazidati moglo" a umjesto rijeci "slavenska drzava" torn slucaju doslo do "raskomadavanja" Srba.
on upotrebljava "hristijanska", sto se moze utvrditi iz sljedeceg primjera: F. Zah " (...) Da knjazesko dostojinstvo b u d e nasljedstveno u familiji
F. Z a h " (...) Da se tursko carstvo u nezavisnu i samostalnu slavensku drzavu Karadorda. Bez ovoga nacelajedinstvau najvisem drzavnom dostojinstvu, nemoze
promeni" it Stalni i postojani drzavni sojuz medu Serbijom i ostalim juznim Slavenima ni
I. G a r a s a n i n " (...) Da se tursko carstvo u jednu novu nezavisnu hristijansku pomisliti.
i8)
drzavu promeni (...)." A ko Bosnj aci nebi ga primili, to bi od tuda sigurno raskomadanj e juzni Slavena
O buducim odnosima Srbije i Turske t a k o d e postoje razlike u Planu i 1 1 ; i provincijalna mala knjazevstva pod osobitim vladajucim familijama sljedovalo."
Nacertaniju. I. Garasanin " (...) Da knjazevsko dostojinstvo mora biti nasledstveno. Bez
F. Z a h : " Serbija naprotiv toga mora zeleti, da od zdanija turske drzave samo I IVI iga nacela, koje sacinjava jedinstvo u najvisem drzavnom dostojanstvu nemoze
kamen za kamenom odcepi i uzme, kako bi od ovog dobrog materijala na stalnom 86 Stalan i postojani drzavni sojuz medu Srbijom i ostalim susjedima Srbima ni
i tvrdom temelju starog carstva srpskog, opet veliku novu slavensku drzavu sagra- pomisliti.
diti i podignuti mogla." Ako Bosnjaci nebi ovo primili, to bi otuda kao sigurno sledovalo raskomadanje
I. Garasanin: "U kratko da reknem: Srbija mora nastojavati da od zdanija Si ha na provincijalnamalaknjazevstva pod osobitim vladajucim familijama (...) ," 23)

turske drzave samo kamen po k a m e n odcepljuje i prima kako bi od ovog dobrog Garasanin predlaze asimilaciju Bosnjaka u Bosni i Hercegovini kako bi se
materijala na starom i dobrom temelju starog carstva srpskog, opet veliku novu prikljucili Srbiji, te u torn cilju zahtijeva otvaranje granica na Drini i uspostavljanja
19)
srpsku drzavu sagraditi i podignuti mogla ". vise granicnih prelaza, jer se Srbija "kod ovih svojih sunarodnika u Turskoj kao
OdnosimaSrbijeiBugarskeNacertanijeposvecujeposebnupaznju. Garasanin nekim kineskim zidom odelila". 241

prihvata misljenje Zaha oko interesa Srbije i Rusije na pretenzije prema Bugarskoj. Da bi pridobio Bosnjake u Bosni preko povjerenika zahtijeva se i stampanje
Z b o g straha od formiranja nove Bugarske drzave svoj uticaj Srbija p r e m a crkvenih i drugih knjiga, kao za Bugarsku, s tim sto se za Bosnu planira i pisanje
Garasaninu, treba da ima na Bugarsku prijemom mladih Bugara u skolae u Srbiji "narodne istorije" koja bi bila "u duhu narodnog jedinstva Srba i Bosnjaka", te je
i davanja stipendija; prijemom mladih Bugara u srpske bogoslovije; stampanjem polrebno izvrsiti "crez coveka vrlo sposobnog i duboko pronicavajuceg".
brosura i crkvenih knjiga radi zaustavljanja ruskog uticaja na Bugarsku i preko Radi otvaranja Srbije i njenog prosirivanja na susjedne drzave neophodno je,
tajnih propagatora govoriti da ce Srbija Bugarima priteci u pomoc i "za njihovu
20)
po Garasaninu, srpsku trgovinu orjentisati na luku Ulcinj, a koji put bi vodio preko
srecu starati se".
Skadra. U torn cilju u Crnoj Gori treba suzbiti svaki uticaj Rusije i dati joj finan-
Medutim, "Kad su Bugari 1885. godine proglasili sjedinjenje Istocne Rumelije sijsku pomoc, jer bi Srbija "za malu cenu imati prijateljstvo zemlje koja najmanje
s knezevinom Bugarskom, Srbija im navijesti rat, koji je svrsio sramotnim porazom lo.ooo vojnika postrojiti moze". 25)

po Srbe. Propale su nade u ostvarenju Dusanovog carstva i stvorio se jos veci jaz
21
Za razliku od Zahovog Plana u Garasaninovom Nacertaniju su izostavljena
izmedu Srba i Bugara.". '
dva dijela "o savezu sa ceskim Slovenima" i cetvrto poglavlje "O odnosima Srbije
Za Srbiju su Bosna i Hercegovina predstavljale glavne oblasti interesovanja, prema Hrvatskoj". ' 26

pa je u Nacertaniju istaknuto da su ove dvije pokrajine sa Crnom Gorom i Albani-


22
jom "Ona cast carstvo Turskog na koju Srbija najveci upliv imati moze" '
Garasaninje u Nacertaniju izvrsio najvece izmjene iz plana Zaha oko Bosnjaka
koji pretpostavlja mogucnost da oni ne prihvate dinastiju Karadordevica, sto bi
22. D. Stranjakovic, Citirano djelo, st. 86..
18. Dragan Stranjakovic, Citirano delo, st. 77. 23. Isto, st. 87.
19. Isto, st. 84. 24. Dragan Stranjakovic, Citirano djelo, st. 86.
20. Isto, st. 85. - 86. 25. Isto, st. 92.
ll.PetarSimunic, "Nacertanije". Tajnispis srpske nacionalne ivanjskepolitike, Zagreb 1944. 26. Isto, st. 77
24 25

http://www.plbih.org
V piimao uz penziju mjesecno po 25 dukata, sve do 1872. godine kada je definitivno
odstranjen sa ovih poslova. ' 29

Realizacija ideje m e m o r a n d u m a se odvijala u dva pravca. Prvo, kroz Po nalogu Garasanina sacinio je program oslobadanja Bosne i u torn cilju
oslobadanje Bosne i Hercegovine, koja je predstavljala centralnu oblast intereso- Iiii-illn/.io obrazovanje Odbora (komiteta), radi relizacije ovog projekta. Po odo-
vanja za Srbiju sve de Berlinskog kongresa i u knjazevini Srbiji gde je cilj srpske bi iiiju Kneza, u odbor su usli drzavni savjetnik Lazar Arsenijevic, koji je ujedno i
vlade bio protjerivanje svih Bosnjaka - Muslimana sa teritorije Srbije, pa su i sarnim I HI i i predsjednik, Franjo Zah i Atanasije Nikolic, a citavim radom Odbora rukovo-
tim i metodi ostvarivanja ovih ciljeva bili razliciti. dio jc Garasanin.
1. Rad Srbije na oslobadanju Bosne i Hercegovine. Rad je bio tako organizovan da se sa manjim agentima nije nikada opstilo
Organizovani rad u Bosni i Hercegovini se odvijao kroz politicku propagandu ni'pi isredno pa isti nisu znali ko su im vode, a Nikolic je slao instrukcije povjerenici-
27)
i zapoceo je 1844. godine i sa prekidima se nastavio sve do 1 8 5 8 . Propagandom ma, prikupljao izvjestaje, sifrovao i desifrovao pismai dostavljao ih licno Garasaninu
je direktno rukovodio Ilija Garasanin, sve dok nije bid smijenjen sa polozaja pred- ili Knczu. Znao je prava imena agenata i njihove pseudonime, lozinke za vezu,
sjednika vlade i ministra spoljnih poslova - 1867. godine. isplacivao povjerenike, imao mnogo licnih poznanstava i dr. Nikolic je budno pra-
Glavni propagator za Bosnu i Hercegovinu je bio Atanasije Nikolic ciji se rad I K i, poistovjecujuci se sa Garasaninom, da nijedna akcija ne izade iz okvira vladinih
mozepodijelitinasluzbenujavnu delatnost, politicku delatnost, aposebno tajnirad 30)
i ui m j era i planova, jer je sve trebalo da se odvij a u okviru sluzbene kontrole. Licno
na politickoj propagandi i spremanju ustanka radi oslobadanja srpskog naroda. On je sastavljao planove priprema ustanka u redovnim i vanrednim prilikama, pisao
se ogledao na mnogim delatnostima, tako da je osnivanjem Liceja u Kragujevcu je mcmoare i izvjestaje , kako za Garasanina tako i za Kneza Mihaila. Nikolic je
1838. godine predavao pored matematike i Nacertanije i bio u prvoj godini i rektor, i adio sve do udaljivanja Garasanina od drzavnih poslova novembra 1867. godine,
kada je i napisao knjigu "Skola Nacertanija " tj. do pogibije Kneza Mihaila, maja sljedece godine.
Zatim je bio clan Drustva srpske slovesnoti, ciji je bio i tvorac Ustava. Takode, U svojoj biografiji on rezimira postignute rezultate: " Ovaj komitet imao je
bio je pokretac osnivanja vise skole za narodno i strucno obrazovanje. - svoje agenteu Bosni, Hercegovini, Dalmaciji, u Hrvatskoj, u Slavoniji, u Bugarskoj,
Za vrijeme Krimskog rata bio je vrlo aktivan, jer je Srbiji prijetila opasnost od u Macedoniji i u Bukurestu. Oni su opet imali svoje podkomitete sa posebnim
upada austrijskih trupa, sve dok se one nijesu povuklel804. godine prema Erdelju. agentima, i tako je vec iduce godine razgranata bila savrsena mreza opstega spora-
Pored redovnog posla, uz prosvjetnu, drustvenu i politicku delatnost Nikolic je svo 31
zumljenja. ' Nikolic je koristio svaku priliku na pridobijanju novih ljudi za srpske
vrijeme radio na politickoj propagandi medu balkanskim narodima, koji su bili pod povjerenike u cilju zbacivanja turske vlasti.
vlascu Turske, pa je jos od "Nacertanija" bio ukljucen u Garasaninove tajne orga- Kao i Garasanin i Nikolic je bio nezadovoljan stalnim odlaganjem dizanja
nizacije koje su spremale ustanak pravoslavaca u borbi protiv turske vlasti i nacio- ustanka balkanskih naroda, a za glavnog krivca je smatrao Milivoja Blaznavca,
nalno oslobodenje Srba. ministra vojnih poslova.
Na poslovima politicke propagande Garasanin je najduze i najvise radio sa Nakon izvrsenog drzavnog udara pomocu vojske, na celu Srbije se nasao
Atanasijem Nikolicem, koji je bio nacelnik Odeljenja u njegovom ministarstvu, a tadasnji vojni ministar Milivoje Blaznavac, koji je na srpski prijesto doveo malol-
zatim Garasaninov zamjenik. Povratkom Garasanina na vlast, prije nego sto se jetnog Kneza Milana, i u zajednici sa Jovanom Risticem i Jovanom Gavrilovicem
prihvatio polozaja ministra inostranih poslova, u razgovoru sa Knezom Mihailom se uzvisio na polozaj namjesnika, te su na taj nacin Blaznavac i Ristic postali stvarni
pokazao mu je "Nacertanije" i izjavio da bi se primio ako bi se drzali politike nje- rukovodioci unutrasnje i spoljne politike Srbije za vise od cetiri godine.
28)
govog "Nacertanija", a koji je plan, Knez i usvojio. Risticev glavni savjetodavac i propagator za Bosnu i Hercegovinu postao je
Od 1861. godine Garasanin je Atanasiju Nikolicu povjerio operativno i
tehnicko rukovodenje mrezom agenata iako je bio penzionisan te je za svoj rad 29. Vaso Vojvodic, Rad Srbije.na politickoj propagandi u Bosni i Hercegovini (1868-1873.),
lstorijski glasnik, 3-4, Beograd l96o, st. 21.
27. Dragan Stranjakovic, Citirano djelo, "Politicka propaganda Srbije uJugoslovenskimpro- 30. Andrij Radenjic, Dokumentacija tajnog nacionalnog i oslobodilackog komiteta u Be
pagandama 1804 - 1858. godine, Beograd 1936. gradu, Godisnjak grada Beograda XIV, 1967.
28. M. D. Milicevic, Pomenik, 96. 31. Nikolic, Opisradnje, III.AIISAN, Ostavstina M.Bana, XVI/] br. 2.
26 2 7

http://www.plbih.org
arhimandrit Nićifor Dučić, koji je i ujedno bio predsjednik Odbora za učitelje i Bosni, na liniji od Kupresa do Jahorine radi davanja podrške ustanicima na ovom
škole u staroj Srbiji, Makedoniji i Bosni. On je za svo vrijeme namjesništva uživao području.
veliko povjerenje i imao velikog uticaja u donošenju odluka koje su se odnosile na Pd projektu Jovana Ristića, ustanak u Bosni bi trebao da počne osam dana
pomenute oblasti. Kao ogorčeni protivnik crnogorskog kneza Nikole koristio je kasnije no u Hercegovini, i to u sljedećim nahijama: Livanjska, Bihaćka, Prijedor-
svaku mogućnost da istisne crnogorski uticaj na hercegovačka plemena. U t o m e mu ska, Kozaračka, Dubička, Derventska, Tešanjska, Modrička, Maglajska, Gračani-
je pomagao i Mića Ljubibratić, sekretar LukeVukajlovića . On je još za vrijeme ika. Bijeljinska, Zvornička, Srebrenička, Vlasenička, Višegradska, Glasinačka, Pl-
Kneza Mihaila radio na pripremi ustanka u Hercegovini sa nekim tamošnjim gla­ jevaljska i Novovaroška, gđe prema Okanovom proračunu ima 32.500 pravoslavna
varima. Pored navedenih lica isticali su se i Luka Petković, Spaso Asanović i Dam- doma, 13.150 bošnjačkih i 8.000 katoličkih.
jan Parijez, potom P o p Bogdan Zimonjić, Aleksa Jakšić i dr., koji su održavali veze Po Okanu, Livanjska nahija bi se pobunila upadom j e d n e čete od 5o - loo
sa srpskom vladom, koja im je redovno davala platu 3 2 ) . dalmatinskih Srba - dobrovoljaca, pod vodstvom Cica Miovića iz Drniša, Spira
Ristić je takođe zadržao i pojedine agente iz doba Garašanina u pograničnim Sabljića iz Knina i Krste Kulisa iz Vrljike u zajednici sa vladinim povjerenikom.
mjestima Srbije i Bosne, a posebno se istakao Ilija Marković u Uzicu , koji je bio i Bihaćka i Prijedorska nahijabi se mogle podići organizovanjem manjih četa na
izvjestitelj za Bosnu i Hercegovinu. nekoliko mjesta p o m o ć u 5 - 6krajišnika i to Milete Damjanića, Jovana Samardžije,
Ipak, glavni propagator i povjerenik za Bosnu u doba Namjesništva bio je Nika Mirka Babica, Goluba Babica, Jevta Todića i Rista Tešića, 3 6 ' a u svim ostalim
Jovanović - Okan, trgovac koji je prebjegao u Srbiju 1859. godine, nakon sloma nahijama ustanak bi se izveo slanjem jakih četa formiranih u Srbiji od dobrovoljaca
seljačkog ustanka u Bosni, gđe su ostali da mu žive roditelji i brat, održavajući sa pod komandom srpskih oficira, a zašta je potrebno sakupiti 3.500 četnika, 3 7 ) pri
njima stalne veze i aktivno učestvujući u organizovanju ustanka u Bosni 1860. - Čemu treba pridobiti nekadašnje izbjegle bosanske četnike i četovođe koji žive u
1862. godine. 3 3 ' N a k o n što se nastanio u Grodskoj je bio upotrebljavan od strane Srbiji: Marka Arsića, Jovana Panića, Novaka Kormanoša, Nika Mandića, Jefta
Mihailove vlade za "bosanske stvari", pa će 1867. godine po želji Nikole Hristića, Todića, Krsta Nestorovića i dr, koje treba dobro naoružati i opremiti i iskrcati duž
ministra unutrašnjih đela, čiji je bio povjerenik sačiniti i predati mu projekt orga­ desne s t r a n e o b a l e Save. Čitavo ovo prikupljanje dobrovoljaca, te njihovo
nizacije ustanka u Bosni". 3 4 ) odašiljanje treba izvršiti u što većoj mogućnoj tajnosti, da bi dejstvo ubačenih četa
Po ovom projektu oslobađanje Bosne se ne može izvršiti sopstvenim snagama moglo istovremeno početi. Oficirima koji komanduju treba pridobiti putovođe koji
tamošnjeg naroda zbog nedostatka vođa i oružja i konfesionalne pocijepanosti imaju uticaja na narod i koji poznaju predeo u kome će čete operisati. 3 S )
35
Bosanaca koji se nemogu složiti zbog nerazvijene nacionalne svijesti , ' već jedino U Dubičku i Kozaračku nahiju iskrcalo bi se 300 vojnika, koji bi preko Kozare
uz punu podršku Srbije, koja bi pritekla u pomoć. osvojili Kozarac i Dubicu i na taj način onemogućili saobraćaj između Gradiške i
Predviđa se oslobađanje u dvije faze. U prvoj bi se izazvao ustanak na više Banja Luke. Za Derventsku i Tešanjsku nahiju predviđa se 600 vojnika koji bi
tačaka širom Bosne i Hercegovine čiji bi bio cilj da se rasture turske snage, gđe bi < isvojili Doboj a zatim jedna četa Tešanjsku nahiju, koji bi p o t o m zaposjeli Vranduk
poslije toga Srbija i Crna Gora sa svojom redovnom vojskom zauzele ove pokrajine. i dalje se probili p r e m a Sarajevu ili preko Prnjavora ka Bosanskoj krajini. Bijeljin­
Ustanak bi trebao da počne u Hercegovini, na đurđevdan, u p a d o m jakih četa obra­ ska nahija bi se osvojila u p a d o m na dva mjesta sa 200 b o r a c a a Zvornička,
zovanih od crnogorsko-hercegovskih plemena, koj e bi osvojile sela i varošice i dizali Srebrenička i Vlasenička nahija bi se podigle upadom j e d n e čete od 200 ljudi od
narod na ustanak, te bi se Hercegovina pobunila za mjesec dana, da bi se za 2-3 Loznice, čime bi se presjekao put p r e m a Zvorniku. Kod Bajine Bašte bi se prebacila
mjeseca končno oslobodila. U daljim operacijama bi se pridružili Vasojevići sa oko četa od 200, a kod M o k r e od 600 ljudi gde bi polovina prešla Drinu ispod Višegrada
20.000 boraca, kako bi bili osvojeni Klek i Sutorina isturavanjem jakih snaga p r e m a i prodrla preko Rogatice do Sarajeva, a druga polovina prešla Lim i uzbunila Pl-
jevaljsku i Čajničku nahiju da bi se osvojilo Goražde, zatim sjedinili sa Hercegovci­
32. AIISAN, XVIIIl, br, 303. ma i preko Prače uputili ka Sarajevu.
33. Ekmečić, Pokušaj organizovanja ustanka u Bosni 1860. -1862. godine. Godišnjak IX,
157., Sarajevo, 1958, 73/106. 36. AIISAN, XIII3, br. 28.
34. AIISAN, XIII5, br. 565. 37. AIISAN, XIII5, br. 583.
35. AIISAN, XIII3, br. 28, 38. Isto,
28 29

http://www.plbih.org
l) tom cilju su sprovedene planske akcije etničkog čišćenja kako bi se iselili svi
U Novovaroškoj nahiji planirano je prebaciti 200 m o m a k a preko Javora da
I lošnjaci sa teritorije Srbije, a koji se proces okončao odstranjivanjem svih "nenar­
krstari i napada komoru na drumu od Novog Pazara ka Sjenici.
odnih" elemenata krajem XIX vijeka. Ovaj proces je tekao postepeno od 1739.
Centralna tačka napada po Okanovom planu je Sarajevo, koji bi se mogao
gbditie, kada je sklopljen Beogradski mir i utvrđene nove granice između Turske i
osvojiti za lo -15 dana sa 25.000 ljudi: od toga bi bilo 12.000 redovne vojske, 8.000
Austrije, kada su se Bošnjaci povukli južno od Save i Dunava, gđe je bila utvrđena
bosanskih i 5.000 hercegovačkih ustanika. Padom Sarajeva manje snage se šalju na
granica između navedene dvije države i naseljavali se u Srbiji na svojim imanjima,
Travnik, a svi ostali borci ka Sjenici i Novom Pazaru, na kojem području od ranije
ii svojim domovima, dok su se Turci vraćali u Tursku.
dejstvuje vojska od 10.000 ljudi prebačenih preko Javora i Raške, što bi činilo završne
Broj Turaka u odnosu na Bošnjake je bio vrlo mali, a što se vidi iz ruskih izvora
operacije i čime bi se otvorio put za oslobađanje Bugarske.
Iz sredine XIX vijeka, na primjeru Bosne, gđe se Bošnjaci odvajaju kao autohton
Po Okanovom planu treba poseban stav zauzeti prema muslimanima u Bosni.
narod, i navodi se da je u Bosni pred bosansko-hercegovački ustanak bilo oko 5.000
Osmanlije treba razoružavati i kao zarobljenike slati u Srbiju, a "s domaćim Turci­
Turaka, a 486.400 Bošnjaka, dok ih je u Srbiji bilo znatno manje.
ma i rimokatolicima da se uljudno ko s rođenom braćom postupa". Pored dobro­
Međutim, sadašnji istoričari koji se bave pitanjem etnogeneze Bošnjaka u
voljnosti u stupanju u ustaške čete postavljati muslimane za opštinske i nahijske
Srbiji i dalje zastupaju mišljenja Jovana Cvijića da "najveći broj Muslimana Srbije
starješine gđe ih ima koliko i hrišćana, ne razoružavati ih ako ne pružaju otpor i sve
su potomci islamiziranih Srba" 4 1 ', što je pogrešna tvrdnja jer su Bošnjaci koji su
im plaćati u gotovu pri uzimanju hrane i vojske. Treba im garantovati poštovanje
živjeli u Srbiji uglavnom porijeklom iz Bosne, koji su kao bogoumili primili islam
vjere, običaje i imanja a posebnu pažnju pokloniti begovima - srpskim prijateljima.
i islamizirani Albanci. Ovo se potvrđuje nizom akata a kao ilustrativni primjer
Ovo je u najkraćim crtama sadržaj projekta i predloga Okana koji je podnio
navodimo Sporazum koji je postignut između Miloša sa Marašli Ali Pašom u k o m e
Ristiću 1868/9 godine, a koji je Ristić prihvatio kao zvanični dokument 3 9 '. Na osno­
je bilo definisano "da se obustavi doseljavanje Bošnjaka i A r n a u t a u gradove Sr­
vu ovog dokumenta je trebalo izvršiti navodno oslobađanje poslije, a ovaj plan je
bije". 42 '
poslužio u zadnjem ratu 1991. godine kao osnova za uništenje bošnjačkog naroda
Bošnjački n a r o d u Srbiji je uglavnom živio u gradovima dok je srpsko
uBiH.
stanovništvo živjelo po selima, a što je opisao i Vuk Karadžić "Narod Srpski n e m a
Međutim, Bošnjaci nijesu pristali na propagandne ideje što najbolje ilustruje
drugih ljudi osim seljaka", a Matija Nenadović opisuje cjelokupno muslimansko
pismo Ristića upućeno Okanu "ako ćemo mi Bošnjake potkupljivati dukatima za
stanovništvo: "Od njih zakona Turskog (mislim na Bošnjake i T u r k e - HS) vrlo malo
njihov patriotizam i njihovo oslobođenje - onda na čast V a m ta Bosna 4 0 '. Posebno
ima seljaka, nego su najviše varošani među kojima ima i težaka. Uz ovijeh uz njih
je Ilija Garašanin shvatio potrebu rada na izmirenju Bošnjaka i hrišćana, pa je
idu zanatlije i trgovci, po tome age i begovi; tako među njima ima "viša klasa"
preporučio Ljubibratiću takođe da radi na njihovom međusobnom zbližavanju.
naroda, ali jedno za to što se njihova viša klasa ne razlikuje nikakvom naukom ili
Međutim, srpska vlada nije uspjela pridobiti Bošnjake jer se ona obraćala begovi­
osobitim znanjem, nego samo bogastvom i gospodarstvom". 4 3 '
ma, koji su bili nosioci nazadnog feudalnog poretka a ni obični građani nijesu imali
U ukupnoj zastupljenosti stanovništva u Srbiji Bošnjaci su bili u većini, tako
povjerenja u begove, niti u Srbe, pa iz tih razloga nijesu htjeli da se bore protiv
da su u Beogradskom pašaluku činili 58%, u Pomoravlju 65%, a slično stanje je bilo
Turaka.
i u ostalim gradovima Srbije, "koji početkom X I X vijeka nijesu ulazili u Beogradski
pašaluk, naprimjer jugoistočna Srbija ili novopazarski Sandžak".45
Tako je u Beogradu početkom X I X vijeka bilo ukupno 25.000 stanovnika od
VI
kojih 20.000 Bošnjaka i dosta sakralnih objekata, od kojih su posebno značajni

U skladu sa jednim od osnovnih načela iz Načertanija da Srbiju treba "očistiti" 41. Ejup Mušović, Muslimansko stanovništvo Srbije od pada Despotovine (1459) i njegova
od svih nehristijanskih naroda srpska vlada je počela sa realizacijom ove ideje sudbina, Slovo, Kraljevo 1992. st. 124.
početkom XIX vijeka. 42. Vladimir Stojančević, Politički uzroci promjena stanovništva Beograda i okoline u vreme
Prvog srpskog ustanka, Godišnjak grada Beograda, XX/1973. st. 101.
39. AIISAN, XXVIII10, br. 367.
43. P.N.Nenadović, Memoari, Beograd 1951, st. 35.
40. AIISAN, XII 13, br.28.
31
30

http://www.plbih.org
džamije: Hadži Mebmedova, Jahjina pašina, Rejsulkutubova, Bajram - begova,
Darus - Seda - agina, sultan Mustafina, sultan Mehmeda, Ali - pašina, Velikog
vezira, Hadži Mehmedova, Hasan pašina, Atih Zadeova , Kamil Ahmet - pašina,
44)
Husein Ćehaina i d r .
Bošnjaci su kao većinsko stanovništvo bili u svim gradovima Srbije, ali ih je NACERTANIJE
najveći procenat bio u Uzicu, gđe su činili 96,7% od ukupnog broja stanovništva.
Za sve vrijeme vladavine Knez Miloš Obrenović je pregovarao sa Turcima oko
iseljavanja bošnjačkog stanovništva. Tako je u Hatišerifu od 183o. godine bilo pred­ (PROGRAM SPOLJAŠNJEI NA CIONALNE
viđeno da "Svi Turci (pod ovim pojmom se podrazumijevaju svi pripadnici islama - POLITIKE SRBIJE
H.S.) ostavši izvan gradova imali su se iseliti, a oni iz varoši Beograda za godinu dana".
Pošto ovaj rok nije ispoštovan, Hatišerifom iz 1803 godine rokza iseljenje je produžen
NA KONCU 1844. GODINE)
za još pet godina kada je Knez Miloš zabranio Bošnjacima da ne smiju više raditi svoja
45
imanja, "a da zemlju mogu prodavati ili na neki drugi način ustupati Srbima". '
Srbija se mora i u tom smotreniju u red ostalih evropejskih država postaviti,
Isplaniranu politiku iseljavanja Bošnjaka iz Srbije nastavio je poslije Kneza i
stvorivši jedn plan za svoju budućnost, ili tako reći da se sastavi sebi jednu domaću
Mihailo, što se vidi i iz izvještaja Vasa Popovića, kneza Požečke nahije, iz 1831.
politiku po kojim glavnim načelima treba Srbija kroz više vremena stalno da se svlada
godine o iseljavanju iz Čačka: "Ovdašnji Turci su se iselili u Uzice" a u izvještaju iz
i sve svoje poslove po njima postojano da upravlja.
1842. stoji da u Valjevu nema više Bošnjaka. Broj Bošnjaka se smanjio u Beogradu
gdje ih je "1834. godine bilo osam hiljada, dok je Srba bilo deset hiljada, da bi 1857. Dviženije i talasanje među Slavenima počelo je već, i zaista nikad prestati neće.
Srba bilo ukupno 17.097",.46' a ukupni broj Bošnjaka u Srbiji je bilo 40%. Srbija mora ovo dviženije a i rolu ili zadatak, koji će ona u tom dviženiju za izvršenje
imali, vrlo dobro upoznati.
Prelomni događaji oko konačnog iseljavanja Bošnjaka iz Srbije su se desili
Ako Srbija dobroprojesapi šta je ona sad? u kakvom sepoloženiju nalazi? i kakvi
1862. godine, kada se iz Beograda iselilo oko 8.000 potpisivanjem konvencije
nju narodi okružavaju? to se ona mora uveriti o tome, da je ona mala, da ona u ovom
između Amir - paše i Milutina Garašanina, zatim iz Uzica koje je bilo posljednje
stjecište Bošnjaka, koji su migrirali prema Bosni i Sandžaku. stanju ostati ne srne, i da ona samo u sojuzu sa ostalim okružavajućim je narodima
za postići svoju budućnost svoj zadatak imati mora.
Srpska vlada je 1872. godine "očistila sve Bošnjake iz Srbije, a 1867. godine su
uklonjeni i turski garnizoni" kada je izbrisan i poslednji trag turskog gospodarstva Iz ovogpoznanja proističe čerta i temelj srpske politike, da se ona neograničava
u Srbiji", 47 'da bi ih 1874. godine bilo 140 porodica koje su živjele u Malom Zvorniku na sadašnje njene granice no da teži sebi priljubiti sve narode srpske koji ju okružavaju.
i Sakaru. 4 S ) Ako Srbija ovu politiku krjepko ne bude sledovala, i što je gore, ako je odbaci te
ne sočini ovom zadatku dobro razmišljen plan, to će ona od inostranih bura kao mala
Za nestanakbošnjačkog naroda iz Srbije najviše "zasluga" imao je Miloš Obren­
lađa ovamo i onamo bacana biti, dok najposle na kakav golem kamen ne nameti, na
ović, koji nije birao sredstva za ostvarivanje ovog cilja. Sa nestankom jednog naroda
porušeno je sve što je činilo njegovu kulturu i posebna obilježja, te su u Srbiji kome će se sva razdrobiti.
porušene sve džamije i poravnata groblja.

POLITIKA SRBIJE
44. BogumilHrabak, Uzice između sepskih ustanika i bosanskih osmanlija, Užički zbornik 14
1985. st. 37-38, 50,56. Tursko carstvo mora se raspadati, i to raspadanje može se samo na dva načina
45. Turski izvori o srpskoj revoluciji knjiga I, Beograd 1956., 93 -94. dogoditi.
46. Gojko Skoro, Iseljavanje Muslimana izzapadne Srbije, Užički zbornik 11/1982. st. 116. 1, Ili će carstvo to bili razdeljeno; ili
47. Državni arhiv Srbije, Grada knj. III Beograd 1953, st. 291. 2. Biće ono na novo sazidano od svojih hristijanskih žitelja.
48. V . Cubririlović, Politički uzroci seobe n a Balkanu o d 1860. -1867 Beograd 1983 s t 5 ? 6 33
32

http://www.plbih.org
PRIMJECANIJA O RA Z DIJELJENJU CARSTVA Ovaj temelj i ove osnove zidanja carstva sipskog valja dakle sad od razvalina i
nasutina sve većma čistiti i osloboditi, na vidit izneti i tako na ovako tverdom i stalnom
isloričejskom fundamentu novo zidanje opet predmeti i nastaviti. Crez to će ovo pred-
0 slučaju ovom nećemo opširno govorti, no samo to primetiti moramo da bi pri
prijatije u očima sviju naroda a i samih kabineta, neiskazanu važnost i visoku vrednost
ovom događaju Rusija i Austrija glavne rok igrati morale, jer su one susedne igraničeće
\adobitijjer ćemo onda mi Srbi pred svet izići kao pravi naslednici velikih naših otaca
sile.
koji ništa novo ne čine no svoju dedovinuponavljaju. Naša dakle sadašnjost neće biti
Ove dve sile lako bi se mogle pogoditi i složiti, koje će zemlje ipređeli kojoj pripasti.
ht'. sojuza sa prošlošću, nego će ova činiti jedno zaviseće, sustavno i ustrojeno ceh, i
Austrija samo za pritjažavanjem zapadnih, a Rusija za osvojenjem istočnih zemalja
zato srpstvo, njegova narodnost i njegov državni život stoji pod zaštitom svetog prava
težiti može i po tome može biti da bi prava linija od Vidina do Salonika povučena,
i siDričeškog. Našem teženju nemože se prebaciti, da je ono nešto novo, neosnovano,
mogla ovo pitanje na zadovoljstvo obadveju strana tješiti.
da je ono revolucija i prevrat, nego svaki mora priznati daje ono politički potrebno, da
Tako dakle u slučaju razdeljenja, svi Srbi samo Austriji pali bi u djel.
te u prastarom vremenu osnovano i da koren svoj upređašnjem državnom i narodnom
Austrija i Rusija znadu to odveć dobro da tursko carstvo kao takvo, dugu
•notu Srba ima, koji koren samo nove grane tera i na novoprocvetatipočinje.
budućnost neće imati. Obe dižave ovu priliku upotrebljavljuju da učine svoje granice
Ako se novopreporođenje srpskog carstva s ove tačke smatra, onda čedu i ostali
što skorije raširiti. Oba dve one na tome rade svakojako, da preduprede iprepreče da
hi ni Sloveni ideju ovu vrlo lako razumeti a i s radostiju primiti, jer valjda ni u jednoj
se na mesto turskog drugo hristijansko carstvo izrodi; jer bi onda za Rusiju izčezla lepa
evropejslcoj zemlji ne živi tako spomen istončejske prošlosti kod naroda, kao kod
nadežda i prijatan izgled, da će Carigrad uzeti i držati, koje je njen najmiliji plan od
Slavenu turskih, kod kojih je živo i vjerno opominjanje sviju skoro slavnih muževa i
Petra Velikoga; a za Austriju porodila bi se otuda grozeća opasnost da će Južne Slovene
,l< )Sađaja istorije njihove još i danas. I zato se može sigurno računati da će posao ovaj
svoje izgubiti.
u narodu dragovoljno primljen biti i nisu potrebna desetoljetna dejstvovanja u narodu
Austrija dakle mora pod svima opstojateljstvima biti neprestano neprijatelj srpske
da bi oni samo korist ipolzu ovog smostalnog vladanja razumeti mogao.
države; sporazumjenije dakle i sloga sa Austrijom jeste za Srbiju politička nemogućnost;
Srbi su se među svima Slavenima u Turskoj prvi sopstvenim sredstvima i snagom
jer bi ona sama sebi uže na vrat bacila.
.u svoju slobodu borili; sljedovatelno oni imaju prvi i puno pravo k tome da ovaj posao
Samo Austrija i Rusija mogu raditi o propasti i razdeljenju turskog carstva. One
i Julie upravljaju. Već sada na mnogim mestima i u nekim kabinetima predvide islute
se o tome brinu. Rusija ovo stanje već odmnogo godina prepravlja ipriugotovljava. Sad
to: da Srbima velika budućnost predstoji i to je ono što je pozornost cele Evrope na
već i Austrija nemože inače, nego mora i ona pomagati i za sebe gledati kao stoje i pri
Srbiju navuklo. Kad mi nebi dalje mislili nego samo na knjaževstvo kao što je sad, i kad
razdeljenju Poljske činila.
nebi u ovom knjaževstvu klica budućeg srpskog carsfra ležala, onda nebi se svet više
Prirodno je da se sve ostale sile podpredvoditeljstvom Francuske i Engleske ovom
i duže sa Srbijom zanimao nego što je sa Moldavskim i Vlaškim knjaževstvima činio,
raširavanju i povećanju Rusije i Austrije protive. One će može biti smatratiza najbolje
u kojima nema samostalno načelo života i koji se dakle samo kao privjesci Rusije
sredstvo, kojim bi se ovo razdeljenje preduprediti moglo, da se tursko carstvo u jednu
smatraju.
novu nezavisnu hristijansku državu promeni, jer ovako bi se prazno mesto posle pro­
Nova srpska država na jugu podavala bi Evropi sve garancije da će ona biti vrsna
pasti Turske ispunilo i tako bi se samo moglo ravnovjesje evropejsko u celosti zadržati.
i k rijepka država i koja će se moći među Austrijom i Rusijom održati. Geografičeskoje
Osim toga druge pomoći nema.
položenije zemlje, površina zemaljska, bogastvo na prirodne proizvode i vojeni duh
Srpska država koja je već srećno počela, no koja se rasprostirati i ojačati mora, ima
Ulelja, dalje uzvišeno i vatreno čuvstvo narodnosti, jednako poreklo, jedan jezik - sve
svoj osnov i temelj tvrdi u carstvu srpskom 13-ga i 14-ga stoljetija i u bogatoj i slavnoj srpskoj
to pokazuje na njenu stalnost i veliku budućnost.
istoriji. Po istoriji ovoj zna se da su srpski carevi počeli bili grčkom- carstvu mah otimati
i skoro bi mu konac učinili te bi tako na mestopropadšeg istočno-rimskog carstva srpsko­
slavenska carstvo postavili i ovo naknadili. Car Dušan silni primio je već grb carstva
fi'čkog. Dolazak Turaka prekinuo je ovu promenu ipreprečio je ovaj posao za dugo vreme,
no sad, pošto je sila turska slomljena i uništena takoreći, treba da počne isti onaj duh
dejstvovati, prava svoja na novo tražiti, i prekinuti posao na novo nastaviti.
34 35

http://www.plbih.org
O SREDSTVIMA, KOJIMA BI SE CJELI NAJPRE DA OZNAČIMO NAŠA OTNOŠENIJA
SRBSKA POSTIĆI MOGLA SPREMA BUGARSKE

Kad se sa opređelenošću zna šta se hoće i kad se stalno i krijepko hoće, onda čedu Bugarska je između sviju slovenski zemalja najbliža slavnom gradu carstva tur-
se sredstva za postiženje naznačene cjeli potrebna kod jednog sposobnog praviteljstva IA, n;, najveća čast ove zemlje lako je pristupna; ovde se nalaze najvažnije vojne pozicije
i lako i skoro naći, jer narod je srpski tako dobar, da se s njim sve, no samo razumno I tu o k a i veća polovina njiove vojske. Ni u kojoj drugoj evropskoj zemlji ne drži se
postići može. l i m in da je tako siguran i još sad gospodar kao u ovoj; osim toga su Bugari skoro svi
, ' i u /u lišeni, i naučili su već slušati i raditi, pokornost i posao ušli su kod njih u običaj.
1. Uvodna sredstva No ova primječanija ne treba da nas poremete da pravu vrednostBugara ne pripozna-
ni, i, ili što je još gore da ih prezremo. Istina je to po nesreći, da Bugari prem da su
Da bi se opređeliti moglo šta se učiniti može i kako se u poslu postupiti ima, mora najveća grana slavenskog naroda u Turskoj, skoro nikako nemaju poverenja u svoju
li )pstvenu snagu i samo na spoljašna i stranih zemalja (Rusija) dolazećapodstrekanija
praviteljstvo znati u kakvom se položeniju svagdar nalaze narodi raznih provincija
Srbiju okružavajućih. Ovo je glavno uslovije tačnog opredelenija sredstva. Za ovu cijel usuđuju se oni upuštati se upokušenija osloboditi se. Rusiju oni smatraju svagdar kao
treba pre svega oštroumne, od predponjatija ne zauzete i praviteljstvu veme ljude kao silu koja najviše za njihovo izbavljenje i oslobođenje učiniti može i hoće, osim što bi
ispitatelje stanja ovih naroda i zemalja poslati i ovi bi morali posle svogpovratka tačno Rusija sama za sebe radila i Bugarima u mesto turskog svoj jaram mnogo rapaviji
pismeno izvestije o stvari dati. Naročito se treba izvestiti o Bosni i Hercegovini, Crnoj •UIIHH ila, no ona se ni inače, kao što se je pokazalo, ne srne usuditi neposredstveno sa

Gori i Sevemoj Albaniji. U isto vreme nužno je da se tačno poznaje i stanje Slavonije, fVOJom vojskom Bugarima u pomoć priteći, jer je Evropa već upoznala pravu narav
Hrvatske i Dalmacije a razume se da u ovo spadaju i narodi Srema, Banata i Bačke. , >mli tobož blagorodnih namjera ruskih u smotreniju Turske, i zaista bi se osobito
Ovim agentima nužno je dati nastavlenije kojim će načinom ove zemlje obići i rnopejski rat izrodio kako bi Rusija još jedanput preko Dunava preći htjela. Iz tog
proputovati. Izmeđupročeg treba im naznačiti koja mesta i koja lica treba naročito da Uzroka Rusija se stara da posredstvom drugih dejstvuje i to proizvede što sama nep-
upoznadu i da izvide. Pored materijalnih instrukcija treba im dati ijednu obštu, glavnu OSm I st veno nemože. Tako je bio knjaz Mihailo u ovom poslu njihovo bezvoljno orudije,
II >im i c zaista želeti da se povrati onom planu, koji je sredstvom knjaza Mihaila u đelo
:
instrukciju, u kojoj ćedu biti sledujuće tačke. Opredjeljene koje će ti ispitatelji ispuniti
morati. pHvoditi počela bila.
1-vo. Rasuždavaćedu političesko stanje zemlje, osobitopartaje u njoj nalazeće se; No, budući da praviteljstvo knjaza Aleksandra ne pritjažava povjerenje Rusije, jer
kupićedu beleške po kojima bi se narod bolje upoznati i čuvstva srca njegovog, dakle se ono ne da ko slepo orudije njeno upotrebiti, to se dakle Rusija vidi primorana da na
tajne želje njegove saznati mogle; no pre svega naznačićedu ono što se kao pripoznata prevratu sadanjeg praviteljstva radi, kako bi posle njegovogpadenija jedno praviteljstvo
i već javno izrečena narodna potreba smatrati mora . u svoje planove ustanoviti mogla.
2-go. Naročito treba paziti na vojeno stanje naroda i zemlje: kao na ratni duh, Sva pokušenija za prevariti Rusiju i nju o tom uveriti da će sadanje praviteljstvo
naoružanost naroda, posle čislo i raspoloženje pravilne vojske; gde se nalaze ratni stolovati njenim planovima bila bi posve bezuspješna. Kad sama Rusija primeti da se
magazini i arsenali; gde se u zemlji proizvode ratne potrebe kao džebana i oružje; ili u Srbiji samostalni narodni duh probuđuje, ondaj neće verovati nikakvim
otkud se dobij uju i u zemlju unose i.t.d. piedloženijama koja bi joj se činila, jer Rusija je mnogo lukavija nego da bi se dala u
3-će. Sočmićedu opisanije ili karakteristiku i spisak od najvažniji i najveći upliv jednu zamku uplesti, koja je protivna njenim namerenijama. Sta više i to se još daje
imajući muževa, ne izuzimajući iz toga ni one koji bi protivnici Srbije bili. misliti da bi Rusija sve težnje Srbije za stupiti u tešnji sojuz i sporazumlenje sa ostalim
4-to. Sta se u kojoj provinciji o Srbiji misli, šta narod od Srbije očekuje, i šta li ljudi turskim Slavenima, ako bi ih samo saznala, samo na to upotrebila, da one ljude, koji
od nje žele i čega se od nje boje. bi ovaj posao upravljali u Turskoj, Austriji i ostalim vlađenijama izdade, kako bi črez
Naravno se još ovom nastavleniju i to dodati mora šta svaki izaslanik o srpskoj to Evropu uverila da to nije Rusija nego buntovna knjojprotiveća se Srbija koja ovakva
politiki za sad kazati i saopštiti srne i može; koje i kakve nadeždeprobuditi srne i našto prevratna teženja podpomaže. No pored svega toga Rusija će se rado o ovim spora-
pozornost i vnimanije osobito ondašnji prijatelja Srbije obratiti mu valja. umjenijama izvestiti dati, da bi tako trag i tečaj njihov poznati i ove malo po malo za
3 7
3 6

http://www.plbih.org
sebe uzeti i upotrebiti mogla. Mi smo ovde mnogo o tom govorili i dokazivali iz kog uzroka srbska politika ne
I koliko god se Srbija samostalnije upravljala bude, to će sve manje povjerenje kod HI, i e se soglasiti sa onom ruskom; no mi u isto vreme i to kažemo, da Srbija ni s kim
Rusije imati, i ako Rusiji nikako za rukom ne ispadne da stanje u Srbijipromeni i takvu Lik sr ne bi mogla svoju cjel postići no u soglasiju s Rusijom, ali to samo onda kad bi
samostalnu politiku Srbije uničtoži, ona će se tada jamačno truditi da sve turske Rusija savršeno i potpuno primila i uslovija Srbije, koja bi prednavedenu numeru tj.
Slavene od Srbije odvrati, da njih sve između sebe razdvoji i u neslogi zadrži, a sama I mdm uost njenu u prostranom smislu osiguravala. Jedan sojuz između Srbije i Rusije
će sa svakom pojedinom granom po osob u otnošenje i sporazumljenje stupiti. Ako se hn i bi -dista najprirodniji, no da se taj učini od same Rusije zavisi, i Srbija treba da ga
dakle Srbija pri ovom uticanju ne pokaže đejatelnija i revnosnija nego Rusija, to će prima s raširenim rukama, ali svagdar pošto se uvjeri da Rusija svesrdno i iskreno
nju ova pobjediti i preteći. pm Hale, koje će samo onda moći biti, ako ona od dosadanje svoje sisteme odstupi tj.
ukotl, drži da je za prirodniji sojuz sa Srbijom, makar malo, nego sa Austrijom, za koju
Pri ovom delu treba se obmana čuvati. Rusija se nikad pred Srbijom poniziti neće,
a ako ona vidi da Srbija neće njoj sa svim odano i bez uslovija služiti, to će ona sva • ' / M upadne Slavene i čuva. Premda se ja ne nadam da će se Rusija ikada hteti Srbiji
uslovija gordo i sa prezrenjem odbaciti. Ta ona je zaista i mudre sovjete sobstvenih Iskreno prikloniti, ipak nužno je to ovde spomenuti od kak\:e bitopolzeza Srbiju bilo
svojih diplomata, kao jednog Livena, žestoko odbacila, upravo zato što su ovi sami i da takovo pojavlenije trebalo bi odma upotrebiti, jer i ako je tako mnogo govoreno
privremeno popuštanje predlagali; može li se dakle misliti da će se ona prema stranim protiv Rusije nije to iz mrzosti činjeno koliko iz nužde na koju nas je sama Rusija
povodljivija pokazati nego prema svojim sobstvenim i vernim služiteljem ? No najposle i. 'lik im svojim postupcima nagnala.
kad se u Srbiji ne bi niko nalazio, koji bi se Rusiji bezuslovno predati hteo, i kad bi li >s nekoliko reći o Bugarskoj pa ćemo dalje preći. Ako smo mi raspoloženje duha
Rusija primorana bila sa onima raditi, koji joj samo pod uslovijama služiti žele, onda I umdnog u Bugarskoj dobro poznali, i ako nismo ona rodoljubiva sredstva koja ona
se ona ne bi zatezala i sa ovim sojuziti se i raditi, jer ona najpposle ne bi mogla nikad pritja ara oiveć malo uvažavali, onda moramo kazati da ovde veća usiljavanja za
Srbiju sa svim ostaviti, no dokle god ona nalazi ljudi u Srbiji koji se njoj bezuslovno . \llohodenje otačestva od turskog jarma još su daleko. I opet Rusija glavna svoja
povinjju i nju slušaju; to će ona svagdar takve Srbe predpostavljati onim pravim patr- •i IH ovamo upravlja, jerbo je ova zemlja uprav pred vratima Carigrada ina njenom
ijotima. l 'i u u k ovom položena; no i otnošeniju k Srbiji, Bugarska isto to položenije i značenje
ima koje i za Rusiju. Ako Rusija samo još nekoliko godina ovako u Bugarskoj dejstvuje,
Rusija ne da sebi od tako male države, kao stoje Srbija uslovija propisivati; ona
l uf \to /c do sad radila i ako za ovo vreme Srbija ostavi da Rusija radi tamo bez da i
zahteva da se njeni sovjeti kao zapovesti bezuslovno slušaju, i oni koji njoj služiti žele
Srbija sto čini, zaista će međutim Rusija toliko uspjeti, da neće ni malo više trebati
moraju se njoj sa svim i predati. Istina ona se podekada čini da prima sve da joj služe,
irj)skog upliva u Bugarskoj. Neka ovo za Srbiju bude znak i opomena i neka ona ne
ali ona ih ni ušto ne upotrebljava, jer jedni ne pritjažavaju njeno povjerenje, i tako, črez
ni 'i »uvi da samo ondaj političesko prijateljstvo očekivati može, ako smo ljubav našli
ovakav njen način postupanja, svaka prilika izčezava za moći nju prevariti.
prema prijatelju već od pre posvedočili i dokazali. Srbija mora za Bugarsku nešto
Ako Srbija želi iz sadašnjeg podčinjenog stanja izvući se i cela, prava država
IH mili, pošto ljubav i pomoć mora biti vzajmna .
postati, mora će se truditi da malo po malo političesku moć Turske uničtožavajući, sebi
je prisvoji; jer upravo ovo je ona tačka, u kojoj se srbska i ruska politika sukobljavaju, Pošto smo dakle položenje za današnju Bugarsku i njenu veliku znamenitost za
pošto i Rusija na oslabljenje političeske sile carstva turskog radi. No iz ovog soglasiju Srbiju ukratko označili i pošto smo ruski upliv koji tamo vlada nešto spomenuli, prela-
ipak nikako ne sleduje da su cjel i nameta obadveju ona ista, i da po tome njihova in 10 k tome da načertamo nekoliko uvodnih sredstava za to kako valja srpski upliv u
politika u harmoniji i soglasiju biti mora. Ukratko da reknem: Srbija mora nastojavati Bllgai skoj 11 temeljiti.
da od zdanija turske države samo kamen po kamen ocepljuje i prima kako bi od ovog 1. Bugari nemaju vaspitajuća i učevna zavedenija, za to bi trebalo da Srbija
dobrog materijala na starom i dobrom temelju starog carstva srpskog, opet veliku novu svoje škole Bugarima otvori, i osobito da nekoliko blagođejanija za Bugare
srpsku državu sagraditi i podignuti mogla. - Još sad dok je Srbija pod turskom vladom, mlade, u Srbiji učeće se naredi.
daje se ovo sazidanje priugotoviti i pripraviti, jer se ovakvi poslovi ne mogu u posled-
njem magnoveniju preduzimati i svršiti. 2. Bugarsko sveštenstvo ponajviše je grčko, a ne narodno bugarsko; za to bi
Govoreno je ovde o naravi ruske i srbske politike obšimije, a to upravo za to što vrlo poželatelno, ipolezno bilo da bi neko čislo mladi Bugara bogosloviju u
je Bugarska ona zemlja, u kojoj se ruski i sipski upliv najpre i najviše susresti mora. Srbiji svršilo, pa kao sveštenici u njihovo otečestvo medu svoj rod se vratili.
39

http://www.plbih.org
3. Valjalo bi štampati bugarske molitvene i druge crkvene knjige i bugarska diplomatičeskih priznati ipo mnogogodišnjem iskushm činiti je dužna. Jedna od glavnih
đela osnova naznačava se: načelo pune vjerozakonske slobode. Ovo načelo moraće svima
u Srbiji; Ovo važno sredstvo Rusija već odavno upotrebljava, i Srbija mora liristijanima, a ko zna da po vremenu i nekim muhamedancima dopasti se i zadovoljiće
gledati da Rusiju u tome preteče. ih. No kao najglavniji i osnovni zakon državni mora se predstaviti i utvrditi u tome, da
knjaževsko dostojinstvo mora biti nasledstveno. Bez ovoga načela, koje sačinjava je­
4. Potrebno je da pouzdani i sposobni ljudi putuju po Bugarskoj, koji bi dinstvo u najvišem državnom dostojinstm ne može se stalan i postojani državni sojuz
pozornost bugarskog naroda na Srbiju obratili i u njemu prijateljska čuvstva medu Srbijom i ostalim susjedima Srbima ni pomisliti.
prema Srbiji i srpskompraviteljstvu probudili, i zajedno i nadeždu oživljavali Ako Bošnjaci ne bi ovo primili, to bi otuda kao sigurno sledovao raskomadanje
da će Srbija zaista Bugarima za njihovo izbavljenje u pomoć priteći i za Srba na provincijalna mala knjaževstva pod osobitim vladajućim familijama koje bi
njihovu sreću starati se. se. nepremjeno tuđem i stranom uplivu predale; jer bi one međusobom sarevnovale i
jedna drugoj zavidile. Ove familije nikad se ne bi dale više do toga dovesti da interes
svoje koristi kakvoj drugoj familiji na žertvu prinesu, pa baš ni onda kad bi od takvog
O POLITIKI SRBIJE U SMOTRENIJU BOSNE, pt'žrtvovanja napredak sviju ovi naroda zavisio.
Iz ovih osnovopoloženija sleduje, da, ako bi se pre ovog opšteg sojedinjenja Srp-
ERCEGOVINE,CRNE GORE ttva što osobito u Bosni preobražavati počelo, da se to preobraženje tako čini kako bi
I SJEVERNE ALBA NIJE , mo samo služilo kao priugotovlenije za ono opšte sojedinjenje sviju Srba i provincija
Ujedno, kojim jedinim načinom može se računati na postiženje one velike cijeli i onog
Kad mi površinu i geografsko položenije ovi zemalja, ratni duh njihovi žitelja, i interesa koji je svima ovim Srbima jednak. Jer ovde Srbiju samo zato napred stavljam
ono mnenije i način mišljenja njihov u bliže rasmotrenije uzmemo, mi ćemo lako na s/(' ona jedina može tu stvar priugotovljavati i dužna je neprestavno negovati do
tu misao doći da je ovo ona čast turskog carstva, na koju Srbija najveći upliv imati 171 imena koje će doneti izvršenje ovog plana ikoje vreme da bi sazrela Srbija će na tome
može. Stalno opredjeljenje i uređenje ovoga upliva čini nam se daje sad (1844) glavni iiulili.
zadatak srbske politike u Turskoj. Ko god dakle ovom narodu dobro želi ona ne srne Bošnjacima nasledstveno
1. Kad dva susedna naroda među sobom uži i tešnji sojuz zaključiti žele to sepre I uju i'vsko dostojinstvo preporučivati. U takvom slučaju neka bi se međutim izbirali
svega granica koliko je bolje moguće otvoriti mora, da bi se neprestano saobraćanje što najvažniji ljudi iz celog naroda i to ne za celi život, no na izvjestno vreme, koji bi kao
je više možno olakšalo i živim učinilo. No Srbija se od ovih svojih sunarodnika u i uli sovjet obrazovali. Sa ovakvom makar provincijalnom i odeljenom vlastju, ostao
Turskoj kao nekim kineskim zidom odelila, i saobraštenije je na toliko samo malo bi otvoren put za napredak; lako bi se onda Srbija u svoje vreme sa Bosnom tješnje
mesta dozvolila, da ima kuća u većim varošima, koje više vrata imaju za ulazak i fOJUZiti i skopčati mogla, jer onda ostaće ovaj sojuz mogućan i vjerojatan.
izlazak neželi knjaževstvo srbsko. Zato neka straže na granicama istina ne umale, no 7 'reče osnovno načelo ove politike jest: jedinstvo narodnosti, kojeg diplomatičeski
da se mesta sastanaka, izlaska i ulaska na srpskoj granici umnoži sprama Bosne. A Zastupnik treba daje pravlenije knjaževstva Srbije. K ovome treba dakle učiniti da se
zašto ne i Bugarske? li, 'Mlinci i ostali Slaveni obrate i kod ovog treba zaštitu i svaku pomoć da nađu kadgod
Uvedeni sastav ođeljenja mogao je u svoje vreme povezan biti; no tu sistemu i sad se oloin radilo bude ovog načela vrednost pokazati. Srbija u ovom smotreniju mora
još zadržati značilo bi toliko koliko Srbiju usamljivati i zatvarati, a to je njenoj se oloin uvjeriti daje ona prirodna pokroviteljica sviju turskih Slavena i da čedu samo
budućnosti i njenom napretku sa svim protivno. onda kad ona dužnost ovu na sebe uzme, ostali Slaveni njoj pravo to ustupiti da ona
2. Treba na to ići da se dva naroda, istočno pravoslavni i rimokatoličeski među- u imenu njihovom nešto kaže i čini. Ako bi Srbija svojim- sosjedima taj nesrećni i zli
sobom u svojoj narodnoj politiki razumedu i slože, jer samo tako može se sa dobrim I >iiin jer davala da ona samo na sebe misli, a za nevolju i napredak ostali ne bi marila,
uspjehom ova politika sledovati. nego bi io ravnodušno smatrala, to bi onda jamačno i ovi samo njenom primjeru
Srbije je dužnost da glavne osnove ove politike oba dvema častima naroda sledovali, ne bije slušali, i tako bi umesto sloge i jedinstva nastupilo nepovjerenije,
ondašnjih predloži, jer ona u ovom đelu može sa važnošću postupati, koje ona po pravu avist i nesreća.

40 41

http://www.plbih.org
3. Ujedno nužno je i to, da se ne samo svi osnovni zakoni, Ustav i sva ustrojenija Pri ovom poslu jMiviteljstvo bi moralo prvi korak u tome učiniti s tim da izradi i
glavna knjaževstva Srbije u Bosnu i Hercegovinu medu narodom rasprostranjavaju, netmenuje jednog trgovačkog agenta u Dulcinju, koji će odande srbskom trgovcu kao
nego još i to da se za vremena nekoliko mladih Bošnjaka u srpsku službu državnu I •/1 \$h >DI pokazati kud treba da ide. Chmj agent stupivši u saopštenja s našim zemaljskim
prima da bi se ovi praktično u političeskoj i financijalnoj struci pravlenija, u pravosudi- u vt M < ima, imao bi zdravo proštudirati način kako bi se onamo spolzom naša trgovina
:
ju i javnom nastavleniju obučavali i za takove činovnike pripravljali koji bi ono što su l •/'/11 ni i imala i kad se praviteljst\ o osigura o polzama ovim onda može črez novina dati
u Srbiji naučili posle u svom otečestvu u đelo privesti mogli. Ovde je naročito nužno to Obja\ ijivuiije polze, koje bi s te strane dolazile našoj trgovini, a to bi značilo upućivati naše
primijetiti: da ove mlade ljude pored ostalih treba osobito nadzirivati i vaspitavati tako //i;< TI r ovom jvobitačnom mestu. Ako bi samo nekim trgovcima ispalo za nikom te bi
da njihovim radom sa svim ovlada ona spasitelna ideja opšteg sojedinjenja i velikog i, mio dobro i probitačno poslove svršili, to bi drugi brzo njihovom primjeni sledovao i
napretka. Ova dužnost ne može se dovoljno preporučiti. mulo po malo otvorio bi se taj put trgovine bez da bi praviteljstvo neprestavno o tom
4. Da bi se narod Katoličeskog ispovedanija od Austrije i njenog upliva odvraćah hum ilo; jer trgovci bi sami sebi posle put otvorili, a praviteljstveni agent pazio bi samo da
i Srbiji većina priljubili nužno je na to osibito vnimanje obraćati. Ovo bi se najbolje iiuM trgovci ne. trpe tamo nikakva ugnjetanija. - Iz ovog naređenja bi sledovalo da bi cena

postići moglo posredstvom fratera ovdašnjih, između kojih najglavnije trebalo bi za proi iv»Iti srbskih na Jugu iznošenihpodizala se na Seveni, a cena espapa donosećih se
ideju sojedinjenja Bosne sa Srbijom zadobiti. U ovoj celji nužno bi bilo narediti da se u vhijiisti Severa padala bi konkurencijom unosećih se espapa sa Juga. Jednimslovom
pogdi koja knjiga molitvena ipesme duhovne u beogradskoj tipografiji štampaju;posle Ukratko rečeno Srbin bi ovim načinom skuplje prodavao ajevtinije kujiovao.
toga i molitvene knjige za pravoslavne Hristijane, zbirku narodnih pesama koja bi na 11 političeskom obzini imalo bi ovo sredstx-o ne manju važnost, jerbo će se nov
jednoj strani sa latinskim a na drugoj sa kirilskim pismenima štampana bila; osim toga flgent srbski nalaziti među žiteljstvom srbskim i ova prilika prinela bi jače upliv Srbije
mogla bi se kao treći stepen štampati kratka i obšta narodna istorija Bosne u kojoj ne ii.i \\everne Arbaneze ina Crnu Goru, a ovo su upravo oni narodi koji imadu ključeve
bi se smela izostaviti slava i imena nekih muhamedanskoj veri prešavši Bošnjaka. Po . i| / 1 1 u ta Bosne i Hercegovine i od samoga moraAdrijatičeskog. Postavljanje ove agen-
sebi sepredpostavlja da bi ova istorija morala biti spisana u duhu slavenske narodnosti i •//!' srbske i utemeljene njeno onamo mi smo uvereni kaopolitičeskipostupak Srbije
i sa svim u duhu narodnog jedinstva Srba i Bošnjaka. Cerez štampanja ovih i ovim smulriiii bi bio od neobične važnosti među onim narodima i tešnji sojuz ovi žitelja sa
podobnihpatriotičeskih djela, kao i črez ostala nužna djejstva, koja bi trebala razumno Srbijom postigao bi se vrlo lako.
opredjeliti i nabljudavati oslobodila bi se Bosna od upliva austrijskog i obratila bi se ova Francuska i Engleska ne samo što se ne bi tome protivile, nego bi to još podpomagale,
zemlja više k Srbiji. Na ovaj način bi ujedno Dalmacija i Hrvatska dobile u ruke đela, u l\ trta lakođe ne bi protivna bila, jers time bi njeno jedno pristanište na novo procvetalo.
kojih štampanje je u Austriji nemoguće, i tim bi sledovalo tešnje skopčanije ovih zem­ (>. Na istočno veroispovedanija Bošnjake veći upliv imati neće biti za Srbiju težak
alja sa Srbijom i Bosnom. Na ovo đelo treba osobito vnimanije obratiti i istoriju o kojoj ihluliik. Više predostrožnosti i vnimanija na protiv toga iziskuje to, da se katolički
je gore reč dati napisati črez čoveka vrlo sposobnog i duboko pronicavajućeg. Bošnjaci zadobijedu. Na čelu ovih stoje franjevački fratri.
S.Cjela sj)oljašnja trgovina Srbije nalazi se u rukama Austrije (Ovo je jedno zlo I'oredgore pomenutog štampanja knjiga ne bi li dobro i sovjetno bilo da se jedan
protiv kog točnija opređeljenija ostavljam ljudima izfinansije da razčlene, a ja ću samo od ovih bosanskih fratera pri beogradskom liceumu kao profesor latinskog jezika i još
nešto o tom navesti koliko to mora u ovaj plan ući te da njegovu važnost dopuni). Preko kakve nauke postavi. Ovaj profesr morao bi služiti kao posredstvenik između Srbije i
Zemuna sa stranim državama u neppsredstveni trgovački sojuz stupiti, ostaće svagdar I u loli ka u Bosni, jer s tim bi mi prvi poveritelan korak učinili i s tim dali bi na doka-
stvar vrlo mučna. Zbog toga se Srbija pobrinuti mora za nov trgovački put, koji bi Srbiju Ittteljstvo tolerancije. Zar ne bi mogao ovaj istifrater ustanoviti ovde jednu katoličesku
na more doveo i za nju tamo pristanište stvorio. Ovakav put samo je onaj za sada kapelu za ovde živeće katolike, s čime bi se izbeglo podizanje jedne kapele pod uplivom
mogućan koji preko Skadra u Dulcinj vodi. Ovde bi našao srbski trgovac sa svojim iiiislriskim koje će ranije ili docnije sledovati morati. Ovu kapelu mogli bi staviti pod
prirodnim proizvodima u dalmatinskim prirodnim brodarima i trgovcima svoje jedno­ pokroviteljstvo ovde stanujućeg konzula francuskog. Ovo bi dalo povoda i priliku
plemenike a pri tom vrlo veste i sposobne ljude koji bi ih pri kupovanju stranih espapa francuskom praviteljstvu da se u toj stvari živo zauzme i s tim bi se Srbija oslobodila
dobro i pošteno poslužili i na ruci bili. Onde bi dakle nužno bilo srbsku trgovačku opasnosti od jedne katoličeske crkve, koja bi pod uplivom Austrije u Beogradu bila.
agenciju podići i pod odbranu i zaštitu ove prodaju srpskih proizvoda i kupnju fran­ 7. Karađorđe je bio vojeni predvoditelj od prirode bogato obdaren i vrlo iskusan;
cuskih i engleskih espapa staviti. ou nije mogao predvideti onu preveliku vojnu važnost koju Crna Gora za Srbiju ima

42 43

http://www.plbih.org
i koju će svagdar imati kad god se o tome stane raditi da se Bosna i Hercegovina od
Turske odijele i Srbiji prisajedine. Pohod ovog vojvode na Sjenicu i Novi Pazar još svi
Srbi dobro pamte i nije potrebno da mi sledujući predlog novim dovodima podkrepl-
jujemo. Neka Srbija i u Crnoj Gori primjer Rusije sleduje i neka dade vladiki pravilnu
svakogodišnju podporu u novcu. - Srbija će na ovaj način za malu cenu imati prijatel­
jstvo zemlje, koja najmanje 10.000 brdnih vojnika postaviti može.
Ovde moramo još to primetiti, da odlaganje ove potpore na poslednje magno-
venje neće imati poželani uspjeh i sledstvo: budući da će Rusija pravedno moći na
svoju mlogogodišnju i stalnu podporu pozivati se, a srpski novi predlog moći će kao
samo iz nužde učinjeni ocrniti i u podozrenije dovesti; i Crnogorci bi onda rekli: Srbi
nisu nama pomagali kad smo u nuždi bili, što je dokazateljstvo da nam nisu prijatelji,
nego nas samo za sad upotrebiti žele.

SREM, BAČKA I BANAT


Na pivi pogled moralo bi se misliti da Srbija sa ovim pređelima u najprijatel-
jskijem sojuzu stoji; budući da su njina porekla, jezik, vjera, prava i običaji jedni i isti
sa srpskima u Srbiji. Ako to nije tako ondaj pričina toga bar od časti samo na Srbiju
spada; jer se ova nije dovoljno trudila o tom da prijateljstvo ovih Srba zadobije. No
nadati se treba da će pokraj sveg neprijateljskog upliva Austrije ovo pogrešno otnošenje
s vremenom prestati i popravljeno biti i to u onoj meti u kojoj knjaževstvo Srbije sve više
i više kao dobro uređena i izobražena država pokaže se.
Za sada ako ništa više trebalo bi bar upoznati se s važnijim ljudima ovi provincija,
i jedne srbske važne novine onamo ustanoviti koje bi pod konstitucijom Mađarske
mogle polezno dejstvovati u interesu srbskom i koje bi imale biti uređivane črez vrlo
iskrenog čoveka kao naprimerg. Hadžića ili njemu podobnog.

O SOJUZU SA ČEŠKIM SLAVJANIMA


0 ovim Slavenima nećemo ovom prilikom mnogo govoriti ne samo što oni ne bi
spadali u ovaj plan, nego zato što bi se to mnogima u početku kao jedna nepraktičnost
učinila. Zato mi prelazeći to ukratko, i ostavljajući da se interesi koji bi se od ovog
sojuza imali, upoznadu u izvršeniju samog ovog plana, mi za sad samo toliko
preponičujemo, da je nužno početi upoznavati Srbiju sa Slovenima Ceske, Moravije
i Slovačke i to na jedan vrlo predostrožan i odveć mudar način kako to ne bi moglo
Austriji u oči pasti.
44 45

http://www.plbih.org
VUK STEFAN0V1Ć KARADŽIĆI BOŠNJACI

Mada je još Dositej Obradović (1739-1811) pokušavao da u srpsku književnost


uvede narodni jezik, taj posao je uspješno završio tek Vuk Karadžić (1787-1864).
lako je crkvenoslavenski, odnosno slavenosrpski bio nerazumljiv ogromnoj većini
stanovništva, a uz to pisao komplikovanom azbukom, Vuku Karadžiću je predsto­
ji I a duga i u p o r n a borba za sprovođenj e reforme j ezika. O t p o r da se "prostački jezik
govedara i svinjara pretvori u književni" pružali su mnogi, naročito vladajući crkve­
ni, klasni i književni slojevi, smatrajući da kultura nije za prost svijet već za "odab-
i ane". Vukovu reformu - uvođenje narodnog jezika u književnost, pojednostavljen­
je pravipisa, uvođenje za svaki glas po jedno slovo i pravila "piši kao što govoriš, i
Čitaj kao što piše", odlučno su podržali Branko Radičević, Đ u r a Daničić i drugi
napredni književnici, kulturni radnici i filozofi. Njegova pobjeda je pored književno-
filološke imala i dublje, socijalno i demokratsko značenje - da se srpski narod,
poslije oslobođenja od feudalne turske vlasti, dovede i do pobjede na području
kulture, da književnost i po duhu i sadržini i po jeziku, postane narodna i da služi
narodu. Da bi u t o m e uspio, Vuk je p r e t h o d n o morao dokazati daje narodni jezik
I po leksičkom blagu i po drugim osobinama bolji do starocrkvenog. Putovao je po
mnogim krajevima - Dalmaciji, Sremu, Slavoniji, Crnoj Gori, Srbiji, Bosnii Herce-
govini, Hrvatskoj, skupljajući n a r o d n e pjesme i pripovijetke, poslovice i druge
umotvorine, objavljujući ih na našem narodnom jeziku ali i na stranim jezicima,
Upoznajući sa njima Evropu, izazivajući divljenje njenih najvećih umova.
Osim rada na reformi srpskog jezika i književnosti (u Hrvatskoj, Crnoj Gori i
Bosni je vjekovima ranije narodni jezik bio i književni). Vuk je značajan i kao
[storičar. No, mada izuzetno zaslužan za afirmaciju kulture naših naroda, ni on se,
naročito u početku, nije mogao osloboditi nekih "istorijskih" zabluda. Tako je u
S\ i mi spisu "Kovčežić za istoriju, jezik i običaje Srba sva tri zakona", u tekstu "Srbi
svi i svuda" (koji d o n o s i m o u cjelini) tvrdio da je stanovništvo na čitavom
|UŽnoslovenskom podružju srpsko, izuzev kajkavaca i čakavaca. Isto tako, pod
srpskim imenom objavio je sve što je bilo umjetnički vrijedno, bez obzira gdje je
nastalo. Tako objavljuje "Srpske narodne pjesme", "Srpski rječnik" itd. Zanimljivo
|e da se leritorija koju Vuk označava srpskom, gotovo u svemu poklapa sa kartama
47

http://www.plbih.org
današnje Velike Srbije, naročito sa "njenim" zapadnim granicama. Po Vuku, Srbi,
Hrvati, Makedonci, Crnogorci i Muslimani čine jedan narod - srpski, samo od "tri
zakona - vjere". "Zaista se zna - počinje Vuk Karadžić svoj tekst - da Srbi sad žive
u današnjoj Srbiji... u Metohiji... u Bosni i Hercegovini, u Zeti, u Crnoj Gori, u
Banatu, u Bačkoj, u Srijemu, u desnom Podunavlju od više Osijeka do Sentandrije, SRBI SVI I SVUDA
u Slavoniji, u Hrvatskoj (i Turskoj i Austrijskoj krajini), u Dalmaciji, i u svemu
Adrijatičkom primorju gotovo od Trsta do Bojane"... a zatim i: "U pomenutijem
ovdje mjestima biće najmanje oko pet miliona duša naroda koji govori jednijem Ovo je pisano još 1836. godine da se štampa pred Crnom Gorom i
jezikom, ali se po zakonu (religiji) dijeli natroje: može se otprilike uzeti da ih oko Bokom Kotorskom, kao što će se viđeti na mnogo mjesta, pa kad se
tri miliona ima zakona grčkoga, i to: jedan milion u cijeloj Srbiji (s Metohijom), dosad onako ne naštampa, evo ga sad samo ovako.
jedan milion u austrijskijem državama... a jedan milion u Bosni, Hercegovini, Zeti
i Crnoj Gori; od ostala dva miliona može biti da bi se moglo uzeti da su dvije trećine Zaista se zna da Srbi sad žive u današnjoj Srbiji (između Drine i Timoka, i
zakona turskoga... a jedna trećina rimskoga... Samo prva tri miliona zovu se Srbi ili Između Dunava i Stare planine), u Metohiji (od Kosova preko Stare planine, gđe
Srbiji a ostali ovoga imena neće da prime, nego oni zakona turskoga misle da su
je I )ušanova stolica Prizren, srpska patrijaršija Peć, i manastir Dečani), u Bosni, u
pravi Turci, i tako se zovu... a oni zakona rimskoga sami sebe ili zovu po mjestima
I Icicegovini, u Zeti, u Crnoj Gori, u Banatu, u Bačkoj, u Srijemu, u desnom Po­
u kojima žive npr. Slavonci, Bosanci, Dalmatinci, Dobrovčani... ili... bog zna čijim
dunavlju od više Osijeka do Sentandrije, u Slavoniji, u Hrvatskoj (i Turskoj i Aus-
imenom." Dalje, u tekstu, Vuk se čudi: "kako se... ovi Srbi... neće Srbi da zovu" i si.
II i jskoj krajini), u Dalmaciji, i u svemu Adrijatičkom primorju gotovo od Trsta do
Mada je neke svoje stavove kasnije "ublažio", pa i "ispustio", njegov tekst, "Srbi I!(>ja ne. Z a t o u početku rekohzaista se zna, jer se upravo još ne zna dokle Srba ima
svi i svuda" predstavlja kariku u lancu velikosrpskih pretenzija i aspiracija na druge u Arnautskoj i u Maćedoniji. Ja sam se na Cetinju (u Crnoj Gori) razgovarao s
teritorije i narode, te ga kao takvog treba i shvatiti. Na njega su se, uostalom, dvojicom ljudi iz Dibre, koji su mi kazivali da onamo ima mnogo "srpskijeh" sela, po
pozivali i mnogi zagovornici i akteri velikosrpske ekspanzionističke i hegemo- kojima se govori srpski onako kao i oni što su govorili, tj. između srpskoga i bugar-
nističke politike. ikoga, ali opet bliže k srpskom nego k pravome bugarskome. 1 '
I) pomenutijem ovđe mjetima biće najmanje oko pet miliona duša naroda koji
govori jednijem jezikom, ali se po zakonu (religiji) dijeli natroje: može se otprilike
uzeli da ih oko tri miliona ima zakona grčkoga, i to: jedan milion u cijeloj Srbiji (s
Metohijom), jedan milion u austrijskijem državama (u Banatu, u Bačkoj, u Srijemu,
u desnom Podunavlju, u Slavoniji, Hrvatskoj, Dalmaciji i Boci), a jedan milion u
Bosni, Hercegovini, Zeti i Crnoj Gori; od ostala dva miliona može biti da bi se
moglo uzeti da su dvije trećine zakona turskoga (u Bosni, Hercegovini i nahiji
barskoj). Samo prva tri miliona zovu se Srbi ili Srbiji, a ostali ovoga imena neće da
prime, nego oni zakona turskoga misle da su pravi Turci, i tako se zovu, premda ni
0(3 stotine jedan ne zna turski; a oni zakona rimskogasamj sebe ili zovu po mjestima
u kojima žive npr. Slavonci, Bosanci (ili Bošnjaci), Dalmatinci, Dubrovčani itd., ili,
kao što osobito čine književnici, starinskijem ali bog zna čijim imenom .Iliri ilillirci;
oni pak prvi zovu ih u Bačkoj Bunjevcima, u Srijemu, u Slavoniji i u Hrvatskoj

/. Otkako sam počeo kupiti naše narodnosti, jednako sam željeo da obiđem ove jugoistočne
krajeve naroda našega, i Bosnu i Hercegovinu, ali se do danas nikako ne dade, i po svoj
prilici ću ovu zelju odnijeti sa sobom na oni svijet.
49
48

http://www.plbih.org
Šokcima, a oko Dubrovnika i po Boci Latinima. Bunjevci može biti da se zovu od i lirigrada. Glavni dio naroda, koji je bliže ili naručnije Carigradu, ostane s Grcima,
Hercegovačke rijeke Bune, od koje su se, kao'što se pripovijeda, negda amo doselili; •i primorci se prilijepe Rimljanima. Gotovo se drukčije nije ni moglo činiti nego
a Šokci može biti da su prozvani podsmijeha radi (od Italijanske riječi sciocco), ali Svako; a još kad uzmemo da su primorci ne samo na jaču i silniju braću svoju preko
danas i oni sami reku npr.: "ja sam Šokac", "ja sam Šokica", kao i Bunjevac, Bunjev­ brda mrzili nego i da su, kao primorci i susjedi talijanski, mogli imati uzroka i
ka. Kako god što oni zakona grčkoga ove zakona rimskoga zovu Bunjevcima i p O m isiti se od nje (osobito Dubrovčani), i da onda ljudi, ostavivši naskoro svoj stari
Šokcima, tako isto i ovi zakona rimskoga i oni zakona turskoga njih zovu vlasima, I l k o n , u hrišćanskome još ovako nijesu bili utvrđeni kao danas, može se reći da su
a osim toga još oni zakona rimskoga u Dalmaciji oko Spljeta i Sinja i rkaćima (ili i u n ovo vrijeme jedva dočekali da se od njih sasvijem odvoje, i tako da bi to stoje
hrkaćima). A u prijateljskome razgovoru oni zakona grčkoga zovu ove zakona moguće više učinili, ne samo malo-pomalo prime i latinska slova nego i samo nar-
rimskoga/crećanz'ma, a oni ri]\hhrišćanima. Kad čovjek pomisli npr. da Madžara ima iidno ime ostave njima. Kod onijeh turskoga zakona još je lakše naći uzrok. Ar­
i rimskoga i kalvinskoga zakona, pa se svi zovu Madžari; ili: da Nijemaca ima i nautski je narod i prema srpskome'mali, a kao brdski narod mogao je svagda biti
rimskoga i lutoranskoga i kalvinskoga zakona, pa se opet svi zovu Nijemci; mora se u većoj slobodi ijednakosti između sebe, a uz tojoš ne imajući svoga pisma ni knjiga
čuditi kako se barem ovi Srbi zakona rimskoga mćeSrbi da zovu. Arnauti su u ovoj [ia svome jeziku, ni hrišćanski se zakon nikad među njima nije bio ukorijenio; tako
stvari za nas još bliži ipriličniji primjer nego i Madžari i Nijemci: njih (Arnauta) ima je lasno moglo biti da njihovi poturčenici ostanu bez ikakve razlike od ostale braće
i rimskoga (a može biti gđešto i grčkoga) zakona, pa se svi zovu Arnauti, i da rečemo Hvoje, i da svi više gledaju na svoj jezik i na običaje, nego na zakon, za koji i današnji
da se između sebe malo mrze, ali prema drugijem narodima žive kao i braća, kao dan slabo mari ijedan od njih. U Bosni je moralo biti sve drukčije. Srbi su s pomoću
knjiga, popova i kaluđera, crkava i manastira bili i onda mnogo pobožniji od Arnau-
da su svi jednoga zakona, i jedan bi od njih turskoga zakona ubio deset pravijeh
la, a po svoj prilici imali su i više gospode koja se dosta razlikovala od prostoga
Turaka za j ednoga Arnautina makar koga hrišćanskog zakona, kao što bi i Arnautin
naroda. Iz istorije znamo i vidimo da su se u Bosni iznajprije isturčila najviše gos­
rumskoga zakona ubio deset Talijanaca za jednoga Arnautina turskoga zakona.2)
poda, od koje su gđekoji i do danas stara prezimena svoja sačuvali, kao npr. Kultni,
Ja ću ogledati eda li bi se mogli naći uzroci, zašto je kod nas mimo ostale narode
I Majici, Ljubovići, Brankovići, Todorovići, Filipovići itd. Kad su se gospoda prije
(a osobito mimo Arnaute) mogla u ovome događaju postati ovaka mrzost, da narod
razlikovala od svoga prostoga naroda, s kojim su u jednu crkvu išla i iz jedne se čaše
i na ime svoje omrzne.
pričešćivala, šta je prirodnije nego da se sad, primivši i zakon ne samo sasvijem
Dubrovčani, a može biti i druge gđekoje primorske srpske opštine koje su se
drukčiji od njihovoga nego i na drugome jeziku i s drugijem pismom, postaraju još
same upravljale, još od starine bojali su se srpskijeh kraljeva iz Hercegovine, da ih
VBĆma razlikovati se. Tako oni dojakošnje svoje ime Srbi, koje je sa zakonom
ne bi pokorili i slobodu im oduzeli: zato su im često i danak plaćali, a i obranu protiv
hrišćanskijem i s pređašnjijem životom njihovijem vrlo skopčano bilo, ne samo
njih u drugijeh vladalaca tražili. Ko se koga boji, on na njega i mrzi. U narodu se
i >< Ibace nego im žao budne i raja njihova da se njime diči, i nazovu je vlasima. Kao
našemu još misli da se svi ratovi vode samo oko zakona; ali u istoriji ima dosta
Što su ovi poturčenici prije u hrišćanskome zakonu bili pobožni, tako isto postanu
primjera da su u ovakijem događajima države jednoga naroda i zakona bivale najveći
i u t urskome, i danas može biti da u cijelome zakonu Muhamedovu nema pobožnijih
neprijatelji između sebe (npr. Sparta i Atina). Kad se crkve razdijele i postane ljudi od Bošnjaka: to pokazuje i današnja njihova nepokornost Sultan-Mahmutu i
glavna briga i posao ko će s kime ostati, Srbi se nađu u srijedi između Rima i mrzost na nj i na njegove nove uredbe i premjene.
2. Godine 1813. skrive nešto u Srbiji na Karavlaškojgranici dva čovjeka, pa uteku u Karavlašku
Ovako ja, otprilike, mislim da su rimski i turski Srbi izgubili svoje narodno ime.
i otidu u Kraljevo. Obojica ovi bili su Srbi, ali rodom jedan iz užičke nahije, a drugi čak od
Ali bilo to kako mu drago, sad je mrzost ova popustila. Svi pametni ljudi i od
Peći, i ovaj je znao arnautski, kao i srpski. Srpska vlast piše u Kraljevo kajmakanu da se ovi
grčkijeh i od rimskijeh Srba priznaju da su jedan narod i trude se da bi mrzost zbog
ljudi pohvataju i pošalju u Srbiju. Kajmakan pošalje pandure, te ih nadu i pohvataju, ali
kad ih povedu k dvoru kajmakanovu udare pored nekoliko Turaka Anrauta, koji su ondje zakona ili sasvijem iskorijenili ili barem umalili što se više može, samo je onima
bili bešlije (turski vojnici koji su po ugovorima između Rusa i Turaka sjedili u Vlaškoj te rimskoga zakona još teško Srbima nazvati se, ali će se po svoj prilici i tome malo-
pazili da Turci u Vlaškoj ne bi kakovo zlo učinili), onda onaj Srbin odPećipoviće arnautski ppmalo naviknuti; jer ako neće da su Srbi, oni nemaju nikakvoga narodnoga ime­
da ga ne dadu, na to Arnauti skoče i otmu ga od pandura govoreći da on nije Srbin, nego na.1' Da reku da su jedni Slavonci, drugi Dalmatinci, treći Dubrovčani, to su sve
Arnautin, njihov brat, i da nema posla u Srbiji kad sam neće da ide, a ako je onamo kome imena od mjesta u kojima žive i ne pokazuju nikakvoga naroda. Da reku da su
što kriv ili dužan neka dođe ondje da ga traži.
50 51

http://www.plbih.org
Slaveni, to su i Rusi i Poljaci i Česi i svi ostali slavenski narodi. Da reku da su Hrvati, I tore itd.; ali koji štogod od slavenske istorije upravo poznaje onaj mora znati da
ja bih rekao da ovo ime po pravdi pripada najprije samo čakavcima, koji su po svoj \n Srbi s tijem imenom u naše zemlje došli, i zemlja se od njih tako prozvala. Gđe
prilici ostaci Porfirogenitovijeh Hrvata i kojijeh sejezikmalo razlikuje od srpskoga, (e današnje Srbije južni&ra/ (Kosovo i Metohija) onđe je stare bihsrijeda, a krajevi
ali je opet bliži srpskome nego i jednome slavenskom narječju; ' a po tom
4 |U joj dopirali od Dunava do Arhipelaga, i od Adrijatičkoga mora do u Maćedoniju.
današnjijemi/raztima u zagrepskoj, varaždinskoj i križevačkoj varmeđi, kojijeh se I |.i mislim da je ovo ime Srbija postalo u novija vremena, pošto je srpsko carstvo
domovina prozvala Hrvatskom poslije muhačkoga boja, koji je bio godine 1526. (a propalo; jer ne znam bi li se gđe moglo naći da se koji od našijeh kraljeva ili careva
donde se zvalagom/a Slavonija), i kojijeh je jezik kao prijelaz iz kranjskoga u srpski; gVBO kralj ilicarodSr&i/e, nego5rW/em.Dobrovski i Šafarik dokazali su dasu se Srbi
ali ne znam kako bi se tijem imenom mogla nazvati ona braća naša zakona rimskoga negda zvali svi slavenski narodi, i da je ime Srbi starije nego i Slaveni ili Sloveni.
koja žive npr. u Banatu, ili u Bačkoj, ili u Srijemu i Slavoniji, ili u Bosni i Hercegovi­ Srbi su po stanju političkome još različniji nego po zakonu. U Crnoj Gori
ni, ili u Dubrovniku, i govore onakijem istijem jezikom kao i Srbi.5) Ako bi ko rekao ..H'iivali su svoju slobodu do današnjega dana, kao što ćemo poslije viđeti; u Carstvu
da se od njih gđe koji mogu nazvati Hrvati po tome što na onijem mjestima gđe je A i isl rijskome jedni su graničari i vojnici bez prestanka, te čuvaju granicu od Carstva
u slavenskome jeziku ( t ) govori i, npr. dite, vira, sime itd.; ali kako će Dubrovčani, Turskoga; jedni uživaju sasvijem prava madžarska, a jedni se (kao u Dalmaciji)
Konavljani, Peraštani, Dobroćani i ostali koji ni te razlike nemaju? A osim toga, kad Upravljaju po načinu austrijskome. U Carstvu Turskome žive opet na različne
bi ova razlika u govoru mogla biti dovoljan uzrok da se oni koji govorene, vira, sime Ilafiine: u dvije trećine današnje Srbije (od Drine do Timoka, i od Dunava do blizu
ne mogu zvati Srbi, kako bi se onda čakavci (koji govore dite, vira, sime) i kekavci Novoga Pazara) u naše vrijeme oteli su se s pomoću Rusa od Turaka, te između sebe
• . . M i n sude i upravljaju, a Sultanu plaćaju osjekom (oko pedeset hiljada dukata na
(koji govore dete, vera iseme) i malo prije spomenuti štokavci (koji govore dijete,
vjera, sjeme) i svi zajedno mogli zvati/frraft? Da reku da sulliri, Ilirci, tol/je mrtvo jOdinu); u ostaloj Srbiji, u Bosni, Hercegovini i Zeti, svi su raja turska, samo što oni
i tamno ime, koje danas ne znači ništa; jer sad svi znatniji istorici dokazuju da stari I il n ('i ne Gore žive malo slobodnije nego drugi, kao što će se poslije viđeti, a oni
Iliri nijesu bili Slaveni, i tako bi se oni tijem imenom samo zato nazivali što žive u UB( >sni gore nego igđe, jer ih najviše nemaju ni kuća svojijeh, već žive po turskijem
zemlji koj a se negda zvalallirik, po čemu bi se i ostali svi narodi koji u starome Iliriku i IM ama kao zakupnici.
danas žive (npr.Bugari, Arnauti, Cincari itd.) isto tako zvati mogli. Ja ne znam kako ()vo sam ja sve napomenuo najviše zato da bi i meni i čitateljima lakše bilo kad
je u austrijske kancelarije prije sto i nekoliko godina ušlo ovo imeIllyrier, illyrisch, |G '.lane govoriti o Crnoj Gori; toga radi ću se opet povratiti da rečem još nekoliko
ali se vidi da ono pokazuje samo Srbe zakona grčkoga, koji žive u Madžarskoj. Osobiti riječi o zakonu s druge strane.
spomen i pohvalu ovđe zaslužuju Madžari: oni zovui^crc (odRascianus odRaške iz Srpska je crkva još od starine bila pod patrijarom carigradskijem. U prvoj
Rusije) svakoga onoga koji srpskijem jezikom govori, a ako doznadu da je takovi polovini XIV vijeka srpski car Stefan Silni (Dušan) postavi svoga mitropolitapatr-
rimskoga zakona, i ako bi htjeli to da pokažu, onda vele da je papišta Rac. ijarom srpskijem. Grci se na to vrlo rasrde, ali poslije duge srdnje i (po običaju
Od onijeh pak turskoga zakona ne može se još ni iskati da misle što o ovome Ondašnjega vremena) anatema priznadu srpskoga patrijara, kojega stolica ostane
srodstvu; ali kako se među njima škole podignu, makar i na turskome jeziku, i oni II i 'ni, a vlada nad Grčkom crkvom u svemu starome Iliriku. Kad Turci ovladaju
će odmah doznati i priznati da nijesu Turci nego Srbi. Kpskijem carstvom i narodom, patrijarai oni ostave u pređašnjoj vlasti, tako da se
Ko posla ovoga na rezumije, mogao bi reći da je i ime Srbi od današnje Srbije, i p o d njima zvao i potpisivao:
kao npr. Slavonac od Slavonije, Hercegovac od Hercegovine, Crnogorac od Crne
„KoX(|le MHAacTIlO fltMKOr.tOKHklii 4|l)[lftlHCK0ll& IIiKCKlil li
K c k . n s Gp&Kitirt.ii* il l i . i k f j p c / > m . l i o . « o ( i l i o , JL,tAA\iT'wt t i o n i i i ,
3. Da nije ove razlike bilo u imenu, nego da su se Srbi zvali i oni rimskoga zakona, onda bi wr.onhila.tl li li'l.uro l.in,<hKJ iMTvljpgl",
narod naš u Carstvu Austrijskome bio mnogo jači, jer bi imao svojijeh barona, grofova i
knezova, a ovako kako je koji primio rimskizakon, ne imajući nikakvoga narodnog imena,
i sve je ove zemlje obilazio i po njima vladike i mitropolite postavljao, a njega
idmah je gledao što prije da se pomiješa među Nijemce ili medu Madžare; ali bi za zakon
i! ni što se pripovijeda) postavljali su mitropoliti, koji su u patrijaršijikao sinod
naš bila to velika šteta, jer bi onda lakše bilo naše ljude obraćati u rimski zakon.
4. Gledaj na kraju ovoga članka pod brojem 1.
r.uvijali. Godine 1690. patrijar Čaraojević, Arsenije III na pozivanje ćesara Le-
5. Gledaj na kraju ovoga članka pod brojem 2. Opolda I pobuni narod srpski protiv Turaka i prevede u Madžarsku 37.000 familija;
52 53

http://www.plbih.org
U Crnoj Gori niti ima grada ni varoši, i zato se ne može ni misliti da ima kakijeh
a godine 1737. patrijar Arsenije IV na pozivanje ćesara Karla VI podigne opet
narod da bježi pod austrijsku vladu, ali Turci nekako opaze zarana, i bog zna koliko drugijeh ljudi osim seljaka i težaka. Među prvijem starješinama npr. serdarima,
hiljada naroda pogube, a on samo s malinom jedva uteče. Turci se po pravdi na to vojvodama,knezovima, kojima starješinstva ova ostaju od oca sinu, kao i među
vrlo rasrde, a Grci u Carigradu to jedva dočekaju i godine 1765. zakupe sprsku OStalijem glavarima i kučićima mnogo ih više ima koji ne znadu čitati nego koji
patrijaršiju (kao što svjedoči Rajić u knj. XI. gl. XIV, §17, za 40 kesa karagroša. '
6 /nadu, i nijedan se odnjih ni odijelom ni življenjem nitiikakijem osobitijem pravom
U tom je mjesto Arsenija IV za patrijara u Peći bio postavljenVasilije Brkić, koji kad ne razlikuje od ostalijeh Crnogoraca, a njihova braća i sinovi čuvaju ovce kao što se
čuje daje njegova patrijaršij a zakupljena, i daje njemu određeno negđe zatočenije, pjeva i pripovijeda da ih je čuvao trojanskoga kralja sin Pariš i Dušanov nećak Miloš
on pobjegne u Crnu Goru, a odande 15 oktomvrija 1779. godine sa ruskijem kne­ Vojinović. I sami sveštenici njihovi ne razlikuju se od ostaloga naroda nikakom
7)
zom J.B. Dolgorukijem naveze se u Grblju na more i otide put Rusije . I tako Srbi drugom naukom niti znanjem (kao ni odijelom ni življenjem) osim što znadu kojeka-
izgube i ovo svešteničko gospodstvo, koje je poslije carske krune najvažnije bilo; i ko čitati i što zapisati. Zapadni susjedi crnogorski po selima su kao i Crnogorci, a
od toga vremena stanu se iz Carigrada slati vladike i mitropoliti po svoj turskoj i varošani njihovi slabo se čim drugim od njih razlikuju osim odijela, kuća i boljega
Evropi. i ljepšeg življenja, i od njih se nimalo ne ponose. Ovaki su otprilike Srbi i u Dal­
maciji.
Jezgra ovoga naroda gotovo su sve sami seljaci i težaci.
U Hercegovini i u Bosni otprilike je tako kao i u Crnoj Gori. Ono malo varošana
Od onijeh zakona turskoga vrlo malo ima seljaka, nego su najviše varošani,
među kojima ima i težaka. Iza ovijeh u njih idu zanatlije i trgovci, potom age i i građana sjede među Turcima, drukčije se od naroda nose i žive, i s njim se ne
spahije, pa onda begovi; tako među njima ima "viša klasa" naroda, ali jedno zato što i n i ješaju ni u kakijem narodnijem poslovima; zato se među narod gotovo i ne broje.
se njihova viša klasa od prostote ne razlikuje nikakvom naukom ili osobitijem U Srbiji je do našega vremena bilo kao što rekoh daje u Bosni i u Hercegovim.
znanjem, nego samo bogatstvom i gospostvom, a drugo što njihov i najprostiji seljak Sad se tek varoši počinju naseljavati i varošani kao narod umnožavati; ali su seljaci,
i težak, samo ako ima otkuda, može nositi haljine i oružje, jahati konja, načiniti sebi jedno zato što su oni najviše današnju slobodu zemlji pridobili, a drugo što ih je
kuću i življeti kao i najveći aga ili beg, i s pomoću junaštva i razuma, osobito rječitosti, najviše i što najviše plaćaju i u svakom događaju najviše učiniti mogu, u zemlji
postati najveći gospodin; zato njihova viša klasa gotovo nigđe nije sasvijem odvoje­ najpretežniji.
na od prostote. Samo u Carstvu Austrijskome, osobito u Madžarskoj, Srbi imaju višu klasu ili
U Dubrovniku za vremena Republike prva gospoda koja su upravljala zeml­ svoju gospodu, koja se razlikuje ne samo od seljaka i od težaka nego i između sebe.
jom i narodom bila su vlastela; ne samo što su se oni i pravima i gospostvom vrlo Najveća su im gospoda vladike, koje su se dosad po zakonima madžarskima slabo
razlikovali od svega njima područnoga naroda, nego su i među varošanima bili bojale i cara. Poslije vladika su spahije i plemići, koji su po zakonima madžarskima
pučani (kao die Biirger), koji su se razlikovali od manjijeh varošana i od seljaka i od ostaloga naroda daleko, štono se u nas rekne, kao nebo od zemlje. Među
težaka. Nalik na dubrovačku vlastelu bilo je u stara vremena gospode naše zakona građanima i varošanima imaju "purgri" (die Biirger), koji se ne samo od seljaka i
rimskoga i u Kotoru, a i u drugijem gđekojijem primorskijem gradovima; ali je težaka nego i od ostalijeh građana i varošana razlikuju kao što su se razlikovali
malo-pomalo to sve iščiljelo još prije nego u Dubrovniku, i sad su mjesto njih samo dubrovački pučani. Između plemića su i ovijeh građana doktori, advokati, sveštenici,
carski činovnici i gđekoji potalijanjenik. učitelji i seoskijeh opština pisari (nataroši).
I današnji Hrvati (u varmeđi zagrepskoj, varaždinskoj i križevačkoj) imaju Viša klasa u narodu valjalo bi svoj jezik ljepše i čistije da govori, da je od naroda
svoju gospodu, koja se od naroda prostoga, a i od varošana koji nijesu plemići, vrlo učenija, mudrija, uljudnija, skladnija i rodoljubivija (jer ona plemenita i čista ili
razlikuje. prava ljubav k narodu, po kojoj čovjek voli narod i njegovu korist i slavu nego sebe
Ali u onijeh koji su grčkoga zakona, i koji se upravo Srbi zovu, jezgra je samo i svoj život, i od koje su Grci i Rimljani ostavili primjere, ne rađa se s čovjekom, nego
seljak i težak. se dobiva kroz nauku i odgojenje); ali u naše je više klase to sve naopako.Istina da
su mnogi od gospode naše učili i znadu neke nauke kojijeh narod prosti ne zna; ali
6. Ako karagroš ovdje znači turski groš, onda ovo iznosi 20.000forinti u srebru; ako li znači su to oni ponajviše učili kao kake zanate, koji su mnogima razumu i srcu učinili više
španjolski talijer, onda dvaput toliko. štete nego koristi; u ostalome pak oni su se pored Nijemaca i Madžara ponijeli i kao
7. Vrijedno bi bilo doznati da lije došao do Rusije ili je umro gdje u putu, i gdje mu je grob.
55
54

http://www.plbih.org
potuđili od svoga naroda i od njegovijeh običaja; pored tuđijeh jezika na kojima rečeno (i istinito). Prosta klasa naroda našega (tj. ona klasa koja u današnje vrijeme
nauke slušaju, kojima poslove službene rade i u društvima se razgovaraju, zabo­ ii.ii od sastavlja) ne ustupa nijednome od 5 ili 6 sebi obližnjijeh naroda ni u razum«
ravili su srpski i misliti, i njihov narodni jezik, kojega silu i sladost i bogastvo oni već ni u poštenju, niti i u kakvoj drugoj dobrodjetelji; a Bbimma KJiacca onakova je kao
i ne poznaju, čini im se prost i siromašan, zato su ga iskvarili i jednako ga kvare. Što StO se othranjuje i u kakvom stanju živi. Ako prostoj ne čini sramote, časti suviše ne
su pak oni koji velikijeh škola i nauka nijesu učili s gospodom zajedno pali u ovake
i mi ftigđe".
grijehe protiv naroda svojega, uzrok će biti što su se poveli po gospodi, i razum svoj
Da je narod naš barem od pedeset godina amo unapredak imao prema sebi
kao davši gospodi pod zakup više gledaju ko što radi i govori nego i kako radi i
ljudi za upravu po današnjemu vremenu, on bi već davno bio sam svoj, i taj mu je
govori.
nedostatak i danas najveća smetnja i nesreća, koja je za nas s tijem veća što je u
Našijem oficirima po granici lakše se može oprostiti što su za narod svoj slabo Uređenoj i gotovoj kući lakše upravljati nego je iznova načiniti i urediti.
marili, jer su oni carske sluge, koji su danas ovde a sjutra bog zna gđe, a uz to još
opažali su da im kasto smeta napretku što su Srbi; zato su gđekoji vičući na svoju
područnu braću gledali da se udvore Nijemcima, te je toga radi bivalo da su ljudi
1.
naši u mjestu svome voljeli oficira makar od koga drugog naroda nego Srbina.
Ja ne velim da su svi od naše gospode i varošana ovaki, nego priznajem da ih Po svjedočanstu grčkoga cara i spisatelja K. Porfirogenita (koji je umro 959.
ima i onakijeh koji misle kao što treba, ali tako malo da se prema onima drugima g| »dine u 54. godini svojega zivotajHrvati su se u naše krajeve doselili odnekuda iza
slabo smiju i pokazati. Ovo se slobodno može reći: što je koji bogatiji i od naroda 1. .i 11 mtskijeh gora u prvoj polovini sedmoga vijeka (kad i Srbi u Maćedoniju i Ilirik).
po gospostvu svome različniji, onaj je i u ostalome svemu od naroda dalje; tako su ! loiavši amo oni su se razdijelili nadvoje, pa se jedni namjestili u današnjoj Hr­
od sviju ovijeh majstori i trgovci (osobito manji) najbliže k narodu i najviše mare za vatskoj granici i u turskoj Hrvatskoj i u Dalmaciji, a drugi ostali u Panoniji između
njega i za njegovu korist i slavu. Začudo je što i oni od gospode naše koji su narod I )rave i Save. Granice ovijeh prvijeh (dalmatinskijeh) Hrvata naznačuju se: pored
ljubili i željeli mu dobro činiti ponajviše nijesu znali kako će, nego su radili protiv mora k jugu rijeka Cetina, k Hercegovini Imoski, a k Bosni Lijevno, rijeka Vrbas
svoje želje i namjerenja! Ja mislim da ovome nije drugi uzrok nego što im nauka nije i grad Jajce, a stolice njihovijeh vladalaca bile su Biograd kod Zadra i Bihać više
pricijepljena na zdravi narodni razum, nego su ovaj naukom zabunili i ostavili ga, 1 1 1 igira; za Panonske pak zna se da im je stolica bila u Sisku, ali granice oblasti
a prave nauke nijesu prisvojili. Zato se umotvorinama naroda našega sva učena njihove teže je naznačiti nego onijeh prvijeh.
Evropa čudi i divi, i njih radi narod naš slavi i hvali, a umotvorine su našijeh učenijeh
11 Dalmaciji na suhoj zemlji (osim samoga primorja i ostrva), gđe je bilo srce
ljudi ponajviše takove da im se svak ko ih pozna mora smij ati i žaliti narod što prema
111 vala, danas nema nikakoga naroda koji bi se po jeziku razlikovao od Srba, ali na
sebi nema učenijeh ljudi. Pa još pored svega ovoga naša viša klasa misli i govori da
I il i vima i u primorskijem mjestima, iz kojijeh su se ljudi slabo miješali s onima sa
je ona prema evropskijem narodima upravo kao što treba, a narod prosti da je
lUhe zemlje (kao npr. u Trogiru i u Omišu), govori se jezikom malo drukčijim od
zaostao i da ne valja i da ga je ona bogzna kakom mudrošću nadvisila! Tako npr.
11 iskoga, i ja mislim da su ovi primorci i ostrvlj ani ostaci ili potomci starijeh Hrvata.
Lukijan Mušicki u 'Tjiacy Hapo/fOJiioĆifa" godine 1819 kaže:
i.I ČU se ovde potruditi ukratko da naznačim glavne sadašnje razlike njihovoga
|l , i k ; i od srpskoga.
OA-ria x»a.AM »MIMSIJJ KASCCV itaraer" poAa, 1) M jestošfo ilišta oni govoreča, prema slovačkomeeo (po čemu ih naši onuda
AA n a npocTf &mm cpaMi> /uvu rukavcima), a po varošima ca (prema češkome i poljskome co).
2) Na kraju riječi izgovaraju / mjesto o, npr.: kotal, pekal, molil itd.
Na ovo sam mu ja još onda pisao8': "Ovo je po našoj misli upravo naopako \) Mjesto đ i /)' govore j, npr.:preja, meja, posteja, zernja, skupje itd.

8. U recenziji o "FjiacyHapo/foinođi(a" koja još nije štampana, nego sam je njemu poslao u već recenzije da ne štampam. Dr. Đorđije Mušicki, sinovac Lukijana Mušickoga, kazivao
rukopisu i pisao sam mu, ako misli on da ima pravo, ja ću recenziju na svoju sramotu i u mi je tla mu je stric govorio da će stihove one po mojoj recenziji popraviti i da je nešto
svoj odgovor štampati, ako li misli da ja imam pravo i da bi se on osramotio, neću je popra vljao, ali koliko ih je i kako popravio ja upravo ne znam, jernijesam imao kadporediti
štampati, ali on valja da otpjeva, tj. da poreče ono. Na to mije on otpisao da će otpjevati, ili s onima što su poslije štampam.
56 57

http://www.plbih.org
4) Na mnogo mjesta gđe je u nas ć (od t) oni govore tj. npr.: bratja, prutje itd. I 7) ()sim ovijeh razlika imaju oni mnogo i riječi kojijeh mi nemamo: takova je
Po tome se i u Bosni može čutibratja, kao što ima i u prvoj knjizi narodnijeh pjesama u |. i [kruh, koja je i u nas poznata; takojei&n'ž, otkuda i mi kažemo kriška i križati;
u pjesmi 510, a po svoj prilici ovamo ide i ono što sam ja u Hrvatskoj slušao od 11 mislim da je njihova riječ i žudim, poludim i požuda, od čega sam ja i u Tršiću
našijeh ljudi netjak mjesto nećak, a po nekijem mjestima i tja umjesto ća. I h . . M I kidan [gladan.

5) Gdje god miš izgovaramo.št, oni govore.«:, npr.:prišć, ognišće, šćap itd. (ali Svak može vidjeti da su ove razlike, kad se govori o dva različna jezika i naroda,
pošten, gdje je š postalo od č, i oni tako govore). i |o malene; a još kad se uzme da ih je najviše moglo i moralo postati u našijem

6) Svuda izgovaraju h upravo kao Nijemci eh. i i bJI \ i n i a (pošto su se Srbi i Hrvati amo doselili) za hiljadu i dvjesta godina: tako
7) U rod. mn. kažu npr.gradov, žen; a u skaz.gradovih, ženah itd. otkuda se po vilo lasno može biti da su Srbi i Hrvati, kad su se amo doselili, bili jedan narod pod
svoj prilici i u Srijemu govori: po kuća, po livada, po seli, na koli itd. < i i i .i/ličita imena, kao npr. sad gđekoji što govore i pišu: Srbi i Bošnjaci, ili: Srbi
8) Koje se riječi muškoga roda u slavenskome jeziku svršuju n a t , u onijeh oni i • i nngorci, ili: Srbi i Dalmatinci, ili: Serbien undRaizen itd.
u rod. mn. imaju na kraju ih, npr.-.golubih, prstenih, putih itd. Može biti da je i u nas I »a bi se još lakše viđeti moglo da jezik ovijeh Hrvata nije bliži nikakome
otuda: crvi, mravi, i - u Srijemu i u Bačkoj - puti. irugome Slavenskom od srpskoga, dodaću ovđe što iz knjige njihovoga spisatelja
9) Kao što u nas glagoli mogu i hoću, a i velju i vidu, imaju nakraju u mjesto em II U L I [vaniševića, koja se zovefite cvitja razlikova (Kita cvitya razlikova), i koja je
i im, tako se u njih u svima glagolima govori i jedno i drugo (kao i u nas velju i velim, ii i Itampana u Mlecima 1 6 4 2 .
vidu i vidim) ali opet više na u.
10) Nakl. neopr. kod sviju glagola govore bez i na kraju,npr.:pisat, molit, vuć
itd. a)
11) Kod glagola koji se u nas u sad, vr. svršuju naem iim, u trećem licu, mn.br. "GOSP. PETRU DUJMU." (Kao posveta)
(toga istog vremena) imaju nakraju du, npr.:pišedu, govoridu, hoćedu, molidu itd.
I ovo je po svoj prilici iskvareno u novija vremena, kao što su i naši gđekoji ili od njih "()na želja9) velika, kojom (virni i stanoviti prijatelju moj) vazda goraše, i goriš
primili ili sami iskvarili. |1 ploditi u kriposti, ponuka tebe većekrat da me upitaš: kako sam se nauči10) peti
III
12) Mjesto koji govore i ki, mjesto koje ke, mjesto moja ma itd. Spominjem se da sam tebi odgovoridjubeći; jere umiti peti kripost je, akripost
13) Na kraju slogamjestom svagda izgovaraju« (kao što jakazano zaPaštroviće 11 .i od ljubavi ishodi; i kako govore mudraci stari drugo kripost nije u životu
u predgovoru k Srpskijem poslovicama, 1836. na strani XXXI) npr. Vidilsanga sto i ivomu, negoli ljubiti ča se ima ljubiti. Bog se ima ljubiti, dakle ljubiti Boga kripost

putih. |l iskrnji se ima ljubiti, dakle ljubiti iskrnjega kripost je; neprijatelj se ima ljubiti,
14) Mjestojez/fconi govore ijazik(od čega je po svoj prilici i oko Rijeke postalo dlkle ljubiti neprijatelja kripost je; dobro svako ima se ljubiti, dakle ljubiti dobro
zaik); tako govore i:jat,prijat, ujat,jamat,jamanje,jamatva, koje bi riječi po južnome kuposl je. Meu ostalimi dobri uminje aliti mudrost dobro je veliko, dakle ljubiti
slavenskom narječiju morale imatie mjestoa, kao što se dalje k jugu i govori/emarf 11 osi kripost je; a tko ljubi mudrost trudi se svakojako za dostignuti ju, kakono
(brati npr. vinograd), jemanje i jematva. ,i\.u koju išće, koju želi, koju ljubi, i koju za to išće, za to želi, jer ljubi; jer ono ča
12
15) Mjesto grob govore greb, mjesto rastem restem, mjesto vrabac vrebac. Sve 11 ne ljubi niti se želi, niti se išće; i tako ne gubeći ' se upušća ča se ljubeći dotiče.
tri ove riječi ja sam ovamo slušao i u Dubrovniku. Može biti da je po njihovome 0
/ ' i I današnjemu čakavačkom govom valjalo bi da je ieja, i ja upravo ne znam ili su njihovi
govoru i lastovica mjesto lastavica, koje se govori ne samo u svemu primorju (i kod spisatelji ovako pisali po Dubrovčanima, ili su onda i čakavci svi ovako govorili, pa poslije, Ijna
štokavaca) nejgo i u samoj Crnoj Gori. j promijenili. Tako valja misliti iza ploditi m.plodit itd.
16) Gđe je god u slavenskome jeziku "b, oni govore i (kao i Rusini a gđešto i 10. Nauči mjesto naučil, i poslije odgovori mjesto odgovorit itd. ja ne znam da U se je kad
Česi i Slovaci) npr.: vira, dite, did, nisam itd. Po ovome sad možemo znati kako je govorilo i da li se i sad govori. Ivaniševič ima u ovakijem događajima io mjesto l, u čemu
se on po svoj prilici poveo po srpskome, osobito po dubrovačkijem knjigama; a ima il, kao
došlo te se u nas gdješto (po sjeverozapadnijem krajevima) govori: nisam (mjesto
upi: u jednoj strofi stvorio i htil.
nijesam, ili nesam), gdi, ovdi, ondi, gnjizdo (mjesto gnijezdo ili gnezdo),prid kućom,
11. Peti mjesto piti i poslije petje m. pitje (i na drugome mjestu petnik m. pitnik) jamačno će
priko Dunava, niki ljudi itd.
bili po dubrovačkijem knjigama.
58 59

http://www.plbih.org
Ne znam jeli ovi moj odgovor bio zadovoljan razboru tvojemu, za to želeći zgoditi A ti mi ga iskoreni,
tebi darijem kriposti tvojoj i prikazujem cvit ovi, koji mise 13 ' naukom kako sam se Nesrićnici oboj meni!
nauči peti. Primi ga veselo za zlamen i svidočastvo vikovito moje s tobom stanovite
ljubavi, držeći ga prid očima bez pristanka, za doći (ljubeći nauk) na kripost od Cvit mladosti i isto cvitje
petja, po putu od bdinja, truda i znoja, u kojoj želim da učiniš oni plod kako si učini Od lipote u njem biše,
u zakon s poštenjem velikim ne samo tvojim, da i mojim i sve tvoje kuće poštene i Dićaše se premalitje,
grada istoga. Bog s tobom. I usrid zime njime cvatiše,
Ivan Ivanišević." A ti mi ga iskoreni
Nesrićnici oboj meni!

b) Ča mi iz srca srce iskide,


"PLAC GOSPOJE KATE ZENE GOSP. NIKULE VUSIĆA Ča mi iz duše dušu izmače?
U SMRT SINA SVOGA JAČINTA." Svi uzdišu ki me vide,
Lebut cvili, slavlju plače,
"Može Ubiti da zeleni Jer mi sinka iskoreni!
I mlad javor cvatuć vene? Nesrićnici oboj meni!"
Može biti, oboj meni!
Jer mahnu sada u mene, Od velike bi koristi i potrebe bilo kad bi se skupilo u čakavačkom jeziku sve ono
I sad mi se iskoreni, Ito danas nije srpsko. Onda bi se moglo suditi koje se od ovijeh razlika slažu s
Nesrićnici oboj meni! lezikom njihovijeh zapadnijeh susjeda Kranjaca, koje li su same njihove, i ove s
knjijem se od slavenskijeh narječija slažu. A uz ovo bismo mi dobili silu čistijeh
Smrti otrovna i nemila, llavenskijeh riječi koje se danas u nas ne govore.
Radi griha na svit dana, Ja rekoh malo prije da sela ni opština ljudi koji ovijem jezikom govore nema
Cal4> s'mi sinka umorila, danas u Dalmaciji na suhoj zemlji, a po svoj prilici neće ih biti ni u Bosni; ali ih ima
Prem u istok lipih dana? u I li vatskoj vojničkoj krajini kako se prijeđe Velebit, i u zapadnoj Madžarskoj i u
Izae mi ga iskoreni? Austriji gotovo do samoga Beča! Kako ih je nestalo u Dalmaciji? Ja mislim da su
Nesrićnici oboj meni! se od Srba i od Turaka razbjegli, a koji su onđe ostali oni se posrbili zadržavši samo
/ na onijem mjestima gđe je u starome slavenskom (1i) l 5 ) . Oni pak koji sad žive u
Njega nebo, zemlja i more, zapadnoj Madžarskoj i po susjednoj Austriji, i koje Nijemci zovu Vaser-Kroboten,
Sva gospoda, ljudi i vile, |amaČno će biti potomci panonskijeh Hrvata, ali otkud ovako daleko k sjeveru: ili
Njega polja, njega gore MM Porfirogenit mjesta vlade nije dobro naznačio, ili su i oni u novija vremena
Ljubile su i grlile, pobjegli od Turaka.
Iz svega ovoga što je ovde kazano vidi se da se Južni Slaveni svi osim Bugara
12. Gubechi da nije štamparska pogrješka mjesto gliubechi. / " i . (Itljekoji naši ljudi misle i govore da su braću našu zakona rimskoga na ovo izgovaranje
13. Miše da nije štamparska pogrješka mjesto miriše? i nagovorili i natjerali njihovi sveštenici, da bi ih od nas bolje odvojili. Ovo će slabo ko za
14. U ovoj knjizi koju ja imam na mnogo je mjesta izmiješanoc (if) i ($), osobito mjesto velikoga istinu primiti; ali svatko mora priznati da su potomci mnogijeh našijeh ljudi koji su zakon
C najviše je C. Ja sam kazao da varošani govore ica mjesto ča, a slušao sam u Senju gdje se ninski primilinavalice ostavili pređašnji svojgovoriprimili ovaj da bi se odpređašnje braće
govori iseničamjestošenica; alištosu ova slova ovdje izmiješana, ja mislim da će najviše biti svoje još više razlikovali a medu novu još lakše umiješali. O tom bi se moglo pokazati
štamparske pogrješke. primjera i iz našega vremena.
60 61

http://www.plbih.org
po jeziku dijele natroje: prvi su Srbi, koji govore što ili šta (i po čemu se prema
čakavcima i kekavcima mogu nazvati štokavci) i na kraju slogova imaju o mjesto /;
drugi suHrvati, koji mjestošfo Hišta govoreča (po čemu se zovu ičakavci) i na kraju ovo je preštampao ovako:
slogova ne promjenjuju / na o, a u ostalome se vrlo malo razlikuju od Srba; treći su
Slovenci, ili kao što ih mi zovemoKranjci, koji mjestošrogovore/«y'(po čemu ih naši
i kekavcima zovu), koji se i od Srba i od Hrvata po jeziku mnogo više razlikuju nego
Srbi i Hrvati između sebe, ali su opet njima bliži nego ijednome drugome slaven­ ()vo je upravo kao što neki današnji naši književnici (još i u Srbiji!) pišu Uzica
skom narodu. Među Slovence idu i današnji Hrvati u varmeđi zagrepskoj, Bljesto Užice\ I opet se naši književnici srde kad im se reče da kvare jezik!
varaždinskoj i križevačkoj, kojijeh je jezik kao prijalez iz kranjskoga u srpski; ali je Osim ova dva pomenuta dva spisatelja dodaću ovđe još nekoliko stihova iz
začudo otkud oni onđe gđe su sad? Ako je istina što Porfirogenit kaže da su Pan­ Ri mlie Antuna Konislicha, koja je štampana u Beču 1780. godine (dakle opet tri
onski Hrvati bili između Drave i Save, i da im je stolica bila u Sisku, onda bi valjalo godine prije prve knjige Dositejeva). Evo:
da su onđe čakavci a ne kekavci! "
Sto se tiče broja ovijeh Južnijeh Slavena između sebe, ja bih rekao da će štoka- Za tim ja zazivah zoru,kako rekoh,
vaca biti najmanje triputa onoliko koliko i kekavaca i čakavaca zajedno, a kekavaca Jer još ne prosiva budući daleko.
opet biće mnogo više od čakavaca. Sini zoro, sini; kad me biži sanak,
Ti mi mrak izmini vodeć bili danak.
Tako ti sunašca i danka, o zoro!
2. Nemoj mi srdašca kinit, sini skoro.
Jeda te san tavni, da na nižaV) spava,
On moj zlotvor glavni, jošter zadržava?
Mnogi stariji spisatelji ove braće naše zakona rimskoga pisali su srpski čistije
Tako ti sunašca i danka, o zoro!
od našijeh ne samo svojega vremena nego od mnogijeh i današnjega. Evo na to
Nemoj mi srdašca kinit, sini skoro.
nekoliko pnm.)&m\SatirReljkovića, koji je prvi put naštampan (latinskijem slovima)
Jeda se odivaš i kitiš za gorom,
u Drezdenu 1761, a ovaj što ga ja imam u Osijeku 1779 (oboje prije prve knjige
Ili se umivaš rumenime morom?
našega Dositeja), i Došenova aždaja sedmoglava preštampane su i slovenskijem
Sto mi se umivaš? lipa si i čista,
slovima, prva 1793. godine, a druga 1803. ali po običaju našijeh spisatelja obje su
Sto mi ne prosivaš? o lipoto ista!
iskvarene i nagrđene, npr. u Satiru prvi i drugi stih u originalu ovako stoji:
Tako ti sunašca i danka, o zoro!
Nemoj mi srdašca kinit, sini skoro.
Slavonijo zemljo plemenita,
Ah! ustani gori, i za svitlost tanku
Vele ti si1® lipo uzorita
Jutrnja otvori vraća malom danku.
a našijem je slovima preštampano ovako:
Tako ti sunašca,otvori, o zoro!
Nemoj mi srdašca kinit, sini skoro.
O.U80HU SMlA* <MIAItl'l|T<]|

Ova su sva tri spomenuta spisatelja Slavonci; evo ću još dodati posljednju
pjesmu (ikoni majke božije u Sinju) dalmatinskoga fratra Petra Kneževića iz nje-
Takovijeh i još gorijeh pogrješaka pune su ove obje knjige, ali ću ja samo
gove knjige: "Pisme duhovne razlike", koja je naštampana u Mlecima 1765 (dakle
napomenuti još što Reljković u početku drugoga dijelakaže "Baron Ljubibratich od
Opel prije prve knjige našega Dositeja). Evo te pjesme:
Tribinja" a Stefan Rajić, kojijem je, kao što on veli, Satir
16. U ovoj knjizi stoje u mene mjesto si stoji se, koje će jamačno biti štamparska pogrješka. 17, Ovako upravo bez h.

62 63

http://www.plbih.org
"Uresu Sinjski, i majko čudesa,
Kraljice zemlje i sviju nebesa,
Primi trud ovi, koga dug moj novi
Poklanja tebi.

Svu pomnju moju stavio sam bio,


NIKOLA IPETROVICI BOŠNJACI
Potpuno da bi tebe pofalio,
I da sva tvoja kaže slabost moja
Izvrsna čuda. i

A tko će čuda sva skazati tvoja, ('ma Gora je do početka XIX vijeka bila plemenska država nad kojima su
Kad su tolika da im nije broja? \ kidali mitropoliti s Cetinja, koji su pripadali lozi Petrovića iz bratstva Herakovića,
Svak dan se čuju, i svud proglasuju i | ilemenaNjeguša. To područje se sastojalo od četiri nahije-Katunske.Lješanjske,
Milosti nove. Riječke i Crmničke.
11 Crnoj Gori su Petrovići oblikovali ideologiju crnogorske zasluge koja je
Neka ji kažu koji bolje znaju veličala elemente crnogorske samouprave i isticali vezu Crne Gore sa crkvom i
I nek ti dužne pofalnosti daju, narodom. Tako je mitropolit Danilo koji je obavljao ovu funkciju od 1700 -1735.
Jer moje znanje i slabo slaganje
godine, preuzeo sve mjere za istrebljenje Bošnjaka, koje je prema tradiciji počelo
Zadosta nije.
118 I(adnjevečel709. godine, da bi je 1847. godine sa još većom žestinom zastupao
n " ( I n i s k o m vijencu" vladika Petar II Petrović Njegoš. Ideologija "Gorskog vijenca"
A i ja paka,kad bi mdost krio,
Koju mi dade, neharan bi bio, prodrla je u svijest svakog Crnogorca koje je crkva neprekidno podsticala da ne
Jer slip budući, a tebe zovući, (aborave slavu države Nemanjića, a crnogorski vladari smatrali su da oni treba da
Evo sad vidim. budu predvodnici obnove srednjovekovnog srpskog carstva. U tom cilju mitropolit
ivi.u I (1782 - 1830.) je pokušao da nagovori ministra spoljnih poslova Rusije
Zadosti vidim, i jalu ti dajem, I ' . I H II HI ga da stvori novo Slavensko srpsko carstvo koje bi pored Crne Gore obu-
I kolik mogu, falit ne pristajem, 11\. 11; i li i i Boku Kotorsku, Dubrovnik, Dalmaciju i Hercegovinu. Njegoš se posebno
A ti mi prosti, aktebe dosti divio kaiađorđu, više nego bilo kojem heroju s početka XIX vijeka zato stoje "heroj
Rekao nisam. topolski" vratio život narodu koji nije navikao na junaštvo, a knjaz Nikola
ni uvijajući Njegoševo djelo pripremao se da ponovo osvoji Kosovo, pjevajući o
Molim te da trud ovi blagosoviš, i .u '.kim zamcima koji leže u razvalinama iza crnogorskih brda:
I svrhu mene blagoslov ponoviš,
Da sina tvoga spasitelja moga
Iz srca ljubim. "Onamo, onamo... za brda ona,
Gdje nebo plavi savija svod;
Da ga povoljno nigda ne vridim, Na srpska polja, na polja bojna.
A posli smrti da g' u raju vidim, Onamo, braćo, spremajmo hod!
Gdi šnjim pribivaš, i sideć uživaš
Raskošja vičnja Onamo, onamo... za brda ona,
Milošev, kažu prebiva grob ! ...

65

http://www.plbih.org
Onamo! - pokoj dobiću duši. .l.i će ustupiti Crnoj Gori pored drugih teritorija Podgoricu, Spuž, Kolašin, Plav i
Kad Srbin više ne bude rob" 1 ' (nisinjc. Berlinskim ugovorom Crnoj Gori je priznata nezavisnost, uz određena
I igi mučenja suvereniteta. Tako je članom 29. bilo predviđeno da Crna Gora neće
Za razliku od drugih Petrovića, Nikola je bio prvi crnogorski vladar sa for­ m o ć i da ima ratne brodove a "luka Bar i sve vode Crne Gore biće zatvorene za ratne
malnim obrazovanjem, školujući se u Trstu i Parizu. Želio je da bude prihvaćen na 1111 u love svih država". Odredbama člana 27. Crna Gora je imala obavezu da obezbije-
evropskim dvorovima preko udaje većine svojih kćeri, od kojih su dvije bile udate .li ravnopravnost različitih vjeroispovijesti uz garanciju da će "sloboda i javno
za dva kneza iz dinastije Romanovih. Kćerka Ana je bila udata za jednog Batten- i,, snje svih crkvenih obreda" biti "osigurani ... i strancima", ali "to nijepredstav-
berga,a.IclenazaVittoriaEmmanuelalll. kralja Ita lije, a najstarija, ZorkazaPetra l|.ilo uslov da ona ne dobije nezavisnost".

Karađordevića. Na ovaj načinje Nikola Petrović htio sebi da pribavi ugled Pijemon- Članom 30. Berlinskog ugovora je propisano: "Muslimani i drugi posjednici
ta u svesrpstvu, stoje izbijalo iz srpske tradicije u Crnoj Gori. Petrova deca - princ nekretnina u oblastima pripojenim Crnoj Gori, koji odluče da žive izvan granica
dorde i budući kralj Aleksandar rođeni su na Cetinju, ali ih Petrovići nijesu smatrali Kneževine, moći se da zadrže svoje posjede tako što će ih dati u zakup ili će njima
Crnogorcima. Tako je poslije jedne prepirke o tome, knjaz Nikola objasnio mladom upravljati preko trećih lica. Nijednom licu neće biti oduzeta imanja, izuzev sudskim
unuku đorđu "Dođi - rekao je. -Pričaću ti o Srbima i Srbiji. Bićeš radostan što si putem u državnom interesu i sa plaćanjem prethodnog obeštećenja. Tursko - crnogor-
Srbin, baš kao da si pravi Crnogorac. 2 ' Poslije 1903. godine nakon odlaska Petra i Ska komisija biće zadužena da za račun Visoke Porte, u roku od 3 godine, rješi sva
njegove đece sa Cetinja, poslije smrti princeze Zorke, oni su postali kraljevska pitanja u vezi sa otuđenjem, korišćenjem i upotrebom državnih imanja i vjerskih
porodica koja se posvetila otvorenim ekspanzionističkim ciljevima i bili protiv Crne .idu/bina (vakufa) kao i druga pitanja koja se odnose na interese pojedinca ".6)
Gore i dinastije Petrovića. I ako je Crna Gorabila ograničena u rješavanju agrarnog pitanja shodno odred-
Uporedo sa objavljivanjem Ustava Rusije od strane ruskog cara Nikole I, bamačlana30.Berlinskogugovora, onaje upotrijebila sva sredstva za neizvršavanje
Kralj Nikola Petrović je 1905. godine objavio Ustav Crne Gore 3 ', kojem je učvrstio ove obaveze.
svoj položaj. On je postao "poglavar države" i "kao takav ima sva prava državne vlasti Nakon oslobađanja Nikšića najveći dio bošnjačkog stanovništva je emigrirao
"a njegova je ličnost neprikosnovena". iz Crne Gore u Tursku, a njihovu zemlju su razdijelili knjaz i crnogorska vlada
Nikola I Petrović je pokušao sve da proširi Crnu Goru na susjedne zemlje, između ranijih stanovnika ovih krajeva i crnogorskih novodoseljenika. Crna Gora
posebno na cijelu Hercegovinu, jugoistočnu Bosnu, Jadransko primorje ođ ušća ge formalno obavezala na poštovanje prava emigrantima na njihovu nepokretnu
Neretve i ušća Drima (s Dubrovnikom i Bokom kotorskom), i na veći dio sjeverne imovinu ali nikad nije izvršila svoju obavezu. Tako se, ugovorom u Virpazaru od 29.
Albanije sa Skadrom. |.umara 1879. godine, Crna Gora obavezala da da olakšice stanovnicima
novooslobođenih oblasti koji bi htjeli da se isele iz Crne Gore u roku od 3 godine,
kako u pogledu otuđenja njihovih dobara, tako i u pogledu njihovog iseljavanja.7'
II [Ste godine je u Kunji zaključena Konvencija između Crne Gore i Turske, kojom je
fSgulisano pitanje imovine turskih emigranata koja im je ostala u Crnoj Gori kao
Odlukama Berlinskog kongresa 4 ' Crna Gora se teritorijalno proširila sa 4.400 II ilaćanje dohotka sa te imovine. Obzirom daje imovina čiji suvlasnici bili Bošnjaci
kvadratnih kilometara na 9.475 km. 5 ' Članom 26. Ugovora, zaključenog u Berlinu bila konfiskovana to su odredbe pomenutih konvencija ostali samo na papiru. No,
13. jula 1878. godine bilo jepredviđeno da "Crnoj Gori pored Visoke Porte priznaju da bi se opravdao pred Velikim silama, knjaz Nikola je 18. XI 1980. godine izdao
nezavisnost i sve ugovorne strane koje to dosad nijesu učinile". Porta se obavezala proglas svim Bošnjacima koji su emigrirali iz Crne Gore, kojima je dao "punu i
Cjelokupnu amnestiju svijema onijem među njima, koji su bili kompromitovani ili
1. Nikola I. Petrović Njegoš, Pjesme, Cetinje, 1969. str. 45-46
2. Karađordević, istina, str. 50.
su bi I i okrivljeni zarad zločina političkijeh: veleizdajstva i dosluha s neprijateljem".8'
3. DragošJevtić i Mirko Mirković, Državno pravna istorija Jugoslavije, Suvremena adminis­
tracija,Beograd, 1986. godine. u. Isto,
4. Srbija 1878. Dokumenti. Beograd, 1978, 565-569. ' Zapisi, knj. XIX, 5o.
| Zbornik sudskih zakona, knj. II. Cetinje 1912, 95.
5. Zapisi, knj. XVIII, 76.
67
66

http://www.plbih.org
Međutim, u pitanju jebio samo politički potez knjaza Nikolejer se stanje u pogledu |e 1893. godine 133. muslimanske porodice koje su emigrirale iz Zete i Podgorice.14'
svojine Bošnjaka nije uopšte izmijenilo. 1/ Spuža su emigrirale uglavnom sve bošnjačke porodice većinom u Skadar.1-1' Iz
U ponovnoj knjaževoj proklamaciji "Iseljenijem muslimanima crnogorskijem" svili navedenih mjesta je emigriralo mnogo više Bošnjaka nego što ih je ostalo u
od 13. jula 1881. godine knjaz je pozvao Bošnjake "sve bez izuzetka da se povrate ( i noj Gori. Ovo se može utvrditi iz podataka o broju Bošnjaka 1911. godine. Tako
svojim kućama u roku od 6 mjeseci od dana izdavanja proklamacije i obećao im |e u Podgorici, u gradu bilo 1.736 bošnjačkih porodica, u podgoričkoj kapetaniji 20,
garantovanje svih prava koje im "daje ugovor Berlinski i Zakoni Knjaževine". Ni ova i i zetskoj kapetaniji 123, u donjokučkoj kapetaniji 83. u spuškoj kapetaniji 10 i

proklamacija nije imala dejstva jer se niko od emigranata nije vratio, a iseljavali su đonjoceklinskoj 2. što je ukupno 1.974.16' Na osnovu ovih podataka u Podgorici,
se i oni koji su se bili zadržali do tada u Crnoj Gori.. Zeti, Spužu i Žabljaku ostalo je najviše 200 bošnjačkih porodica koje su živjele u
Poslije oslobođenja Nikšića gotovo svi Bošnjaci su se iselili u Bosnu i Albaniju. Hadu.
Do 14. aprila 1878. godine iselilo se samo u Albaniju 283 porodice9' Krajem 1881. Poslije zauzimanja Bara, Ulcinja i Krajine od strane crnogorske vojske u ovim
godine bilo je ukupno iseljenih bošnjačkih porodica iz Nikšića oko 60010', a ostalo krajevima nije došlo do masovne emigracije bošnjačkog stanovništva. Emigrirale
ih je ukupno svega 30 domova, od kojih se docnije postepeno većina iselila, tako MI uglavnom porodice iz varoši Ulcinja i Bara koje su se bavile pomorstvom i
daje krajem 1910. godinebilo u Nikšićkoj oblasti svega 162. muslimanska stanovni­ nekoliko porodica koje su živjele na selu. Iz Bara su se iseljavali uglavnom u Skadar,
ka (u Nikšiću 85, Trebješkoj 5, Planino-pivskoj 71 i Jezersko-šaranskoj kapetaniji koje su se ponovo vratile, što se može utvrditi iz jednog protokola barskih emigra­
l ) . l l ) Bošnjaci koji se ovđe pominju nijesu bili starosjedioci već doseljenici iz raznih nata od 26. V 1879. godine iz kojeg se vidi da se povratilo 198 porodica barskih
krajeva Crne Gore. Emigriranjem Bošnjaka njihova zemlja i kuće ostale su muslimana, dok je onih koji se još do tada nijesu bili povratili bilo svega 83 porod-
napuštene i na njima su došli pravoslavci, što je od samog početka osnov agrarne uv."»
politike koju su vodili Knjaz Nikola i Vlada Crne Gore. Tako je, formalno priznato Nakon što je uvedeno obavezno školovanje i vojna obaveza za Bošnjake 1880
pravo Bošnjacima da mogu slobodno raspolagati svojom zemljom, bilo izigrano, a I S S I . godine ponovo je otpočelo masovno iseljavanje barskih i ulcinjskih Bošnjaka,
Bošnjaci lišeni svih prava svojine na nepokretnostima. lom prilikom se odselilo "oko 200 domova", čije je zanimanje bilo pomorstvo.
Oslobađanjem Kolašina 1886. godine sve bošnjačke porodice emigrirale su u Iseljavanje bošnjaka iz Ulcinja je ponovo počelo 19o6. godine nakon popisa vojnih
Tursku a njihovu zemlju je Knjaz darovao ustanicima iz ovih i dragih susjednih I ibveznika od strane vojne komisije kada je iseljeno oko stotinu bošnjačkih porod-
krajeva, koji su sve do ove godine bili sklonjeni zajedno sa stokom u planinu Sin- ii .i, "većinom pomoraca".18)
jajevinu.12' Vlada je preuzela sve mjere kako bi prisilila Bošnjake da emigriraju iz Crne
U Vasojevićima je zemlja bila uglavnom u svojini plavsko -gusinjskih begova < tore i u tom cilju ih prinuđavala da rasprodadnu sva svoja dobra i potpišu izjavu
i većinu stanovništva činili su pravoslavci. Age i begovi su živjeli samo u Plavu i d.i lo pravo ostavljaju lokalnim vlastima. No, i pored velike emigracije ulcinjsku i
Gusinju, te u ovim krajevima nije bilo emigracije. Agrarna politika crnogorske barsku oblast su naseljavali Bošnjaci iz drugih krajeva, tako da je početkom 1911.
vlade se nije razlikovala od one koju je sprovela u nikšićkoj oblasti. godine u pomorskoj oblasti bilo 8.432 muslimanska i 3.306 rimokatolička stanovni-
Poslije oslobađanja Podgorice, Zete, Spuža, Žabljaka nastala je kao i u ostalim ka, šio je predstavljalo najveći dio cjelokupnog stanovništva.191
pripojenim krajevima, masovna emigracija bošnjačkog stanovništva. Iseljavanje je
naročito uzelo maha sa uvođenjem obaveznog vršenja vojne dužnosti svih musli­
manskih vojnih obveznika i obaveznog školovanja muslimanske djece.13' Većina
bošnjačkog stanovništva je odselila u Tursku. Samo u selima: Vranju, Vladnima i / / DAC, MIDJ. IV, 1893, br. 1952.
Matagužima, koja su se nalazila u najneposrednijoj blizini crnogorske granice, bilo 15. Petar Subajić, Bjelopavliči i Pješivci, Srpski etnografski zbornik, knj. XXVII, Beograd,
1923,174.
9. DAC, MUD, f. III, april 1879.
10. P. Šobajić, Nikšić, 121. 16. DAC, MUDJ. januar 1911., br. 339.
11. DAC, MUD, f. decembar 1910, br. 11536. 17. DAC, MUDJ.pov, 5, januar 1879, br. 130.
12. Sreten Vukosavljević, Istorija seljačkogdruštva, I, SAN, Beograd 1953. 247-250. IS DAC, MUDJ. jul 1906. br. 4100.
13. DAC, MIDf. 1879. br. 93. I'). DAC, MUD, f. 19U.br. 235.
68 69

http://www.plbih.org
11 .me crnogorske vojske prilikom zauzimanja Nikšića, Podgorice, Spuža i drgih kra-
Ili
|tVH, kada je gotovo čitavo bošnjačko stanovništvo moralo da napusti vjekovna ognjišta
i pored raznih proklamacija i drugih obećanja od strane Knjaza Nikole Petrovića.
Crna Gora je očekivala od dobijanja Plava i Gusinja da će naseliti crnogorske
Komitet je sve do 10. juna 1878. godine imao samostalnu organizaciju, kada je pris-
porodice, jer su suša i nerodica 1879. godine tjerale mnogu crnogorsku sirotinju da
iii|>iu l'iizrenskoj ligi. Prema podacima Jovana Cvijića iz 1908. godine, o etničkoj
traže preseljenje u Srbiju. Vlada Crne Gore je odbijala davanje pasoša i
Itrukturi stanovništva Plava i Gusinja, a koji se bitno nijesu izmijenili u odnosu na one
preporučivala Crnogorcima da pričekaju dok se -" otvori preseljenje u bogatiji Plav
' 18 78. godine ukupan broj domaćinstava u Plavu i Gusinju je bio 1.785, od čega
i G u sinje i uz Polimlje, u slobodnu knjaževu zemlju". 2f,) Međutim, većina
Bošnjaka 1.174, Albanaca 401 i pravoslavaca 210.
stanovništva Plava i Gusinja nije prihvatila odluke Berlinskog kongresa o pripajan­
ju Plava i Gusinja Crnoj Gori pa je u Gusinju 1879. godine formiran Gusinjski Po nalogu Visoke Porte 19. avgusta 1878. godine, a pod pritiskom Velikih sila,
Komitet Nacionalnog Spasa.21' potpisnica Berlinskog ugovora, krenuo je prema Gusinju Mehmed Ali-paša da
preda Plav i Gusinje Knjaževini Crnoj Gori. Na sastanku 26.avgusta Glavni odbor
Komitet Nacionalnog Spasa je formiran u Gusinju u jesen 1879. godine. Na
I i I / I cnske lige nije prihvatio predlog Mehmed - Ali-paše a i stanovnici đakovice su
čelu Komiteta je bio Ali-beg Sabanagić, a članovi Ahmet Zenjeli, Eme Hadžalin,
10 protivili njegovim planovima. O namjerama Mehmed Ali-paše se saznalo u
Halil Kolin, Ferat Nikočaj, Smail Bajraktari, Adem Kočinaj, Adem Omeragaj,
I I i v u i Gusinju, čiji su stanovnici odlučili đa mu onemoguće dolazak i da ga spriječe
Gano Smajlmujaj, Mehmed Ćori, Huso Hadžijaljaj, Sadri Murselji i dr. U Plavu je
pi i j e nego krene iz đakovice. Zajedno sa dobrovoljcima iz Đakovačke Malesije i
bio pododbor na čelu sa Jakup Ferijem, a članovi Mula Jaho, Rustem Isa, Husen
Okoli ne koje su predvodili Sulejman Vokši i bajraktar Bajram Curi odlučili su da mu
Redžepagaj, Ajdin Kurti, Alji Mulimusa, Frec Sadiku, Malić Redžepagaj, Sali Ja-
I |l i d u u susret u Đakovicu. Zajedno sa Plavljanima pošli su i Ali - Paša Sabanagić
haj i dr.
i Jakup Ferović, koji su sa Mic Sokoljom iz Gaša, komandantom vojske Prizrenske
Komitet je formirao Vojni štab na čijem je čelu bio Ali-beg Sabanagić .Članovi
lige "upali u konak Abdulj - Paše u Dakovici gđe je bio smješten Mehmed Ali-Paša
Vojnog štaba su bili Jakup Feri, Mula Jaho, Ali Ibra, Sali Jaha, Man Avdija, Ahmet
, ubili ga, izbacili ga kroz prozor u Bistricu".23'
Zejnjeli, Hadži Zeka, Bećir Bajraktari, Mustafa Bajraktari, Jusuf Sokolji, Seliman
Zbog straha da će Mehmed Ali - paša ipak stići u Gusinje sa 6 četa turske
Vokši i Bajraktar Podgore. 22 '
vojske i jednom četom Albanaca, Ali - paša Sabanagić je naredio da se kopaju
Nakon konstituisanja Komiteta i Vojnog štaba plavski prvaci su stupili u kon­
11 ivovi za odbranu Plava i Gusinja kod njegovog dvorca "Kršle", prema vodopadu
takt sa plemenskim prvacima i bajraktarima od Gaša i Krasnica do Drenice i Rug­
na G rij i, prema Grnčaru, Vjeterniku i Vrmoši jer se predpostavljalo da će Crnogor­
ove i postigli dogovor sa Man Avdijom, Is Krasnićem, sa Ali Ibrom iz Gaša, Mus-
ci napasti sa vojskom Gusinje iz Velipolja preko Vrmoše, jer je postojalo saznanje
tafom Bajraktarom iz Dukađina, Hadži Zekom iz Peći, Bećir Bajraktarom iz
da su Klementi ponudili Kucima svoju teritoriju.24'
Drenice, Rizahom Saidbegovićem iz đakovice, Salih-agom, Kadri Bajramom i Čelj
Pitanje predaje Plava i Gusinja je bilo aktuelno i maja 1879. godine kada su
Šabanom iz Rugove, kako Plav i Gusinje nebi predali Crnoj Gori, pa su doveli na
('rnogorci zahtijevali od Međunarodne komisije za razgraničenja između Crne
teren Plava i Gusinja od 8.000 -12.000 plemenske vojske okupljene u 12 bataljona.
Vojska je bila raspoređena u kućama stanovnika Plava i Gusinja koji su im
Gore i Turske, da im se bezuslovno predadnu Plav i Gusinje, ali je i to ostalo
I H/uspješno. Predstavnici turske vlasti su izjavili daje njihova vlada povukla vojsku
obezbeđivali smještaj i ishranu.
i sav materijal iz Plava i Gusinja te da Crnogorci mogu slobodno da zauzmu ova dva
Zadatak Komiteta je bio odbrana "vatana" zbog straha da će dolaskom crnogor­
mjesta. Međunarodnoj komisiji za razgraničenje je i Gusinjski Komitet Nacional­
ske vojske biti fizički likvidirani, da im se neće dozvoliti vršenje vjerskih obreda, da će
nog spasa poslao pismo kojim je upozorio Međunarodnu komisiju da narod Plava
im biti oduzeta zemlja i da će biti u situaciji da moraju da napuste svoje domove. Na
i (iusinja nikada neće izvršiti odredbe Berlinskog ugovora o pripajanju Plava i
ove činjenice stanovništvo Plava i Gusinja su upućivali događaji koji su se desili od
(iusinja Crnoj Gori, te da nijesu saglasni da Komisija prilikom razgraničenja Plav
i (iusinje pripoji Crnoj Gori.
20. Arhiv Crne Gore Cetinje, Fond Ministarstva vojnog, vojvoda Ilija Plamenac - vojvodi
Marku Mdjanovu, f. 2,24.1X16. X1879, dok 536.
23. Cedo Culafić, Prokletijski meterizi - neobjavljeni rukopis, st. 55.
21. Daul Deda,Kosova, br. 1, Tirana, 1995, str. 3-7
24. Isto,
22. Isto,
71
70

http://www.plbih.org
Knjaz Nikola je septembra 1879. godine donio odluku da Plav i Gusinjezauzme Za to vrijeme Marko Miljanov, potcjenivši neprijateljsku snagu, naredio je
1
silom. U pismu koje je uputio Iliji Plamencu kaže:"... Turci nam ga moraju predati 1 bačko - šekularskom, veličkom i kraljskom bataljonu da napuste prvobitne
i mi nećemo zato poharčiti nijednog čojka ni fišeka... trebaće nam s oružjem to položaje. Starješine su se suprostavljale takvoj naredbi, a kada je i po treći put
pitanje svršiti pa pošto - potom bilo, no počem ta krajna nužda skopčana je s velikim 11 11 |ei lila pismena naredba kraljevskom bataljonu, njegov komandant Božina đolev
žrtvama i m u k a m a ali i u isto sa čašću našeg oružja, treba je dobro i vješto ukriti. Evo i l I u, stavivši sablju u korice, uzviknuo je: "Ja sad vidim koliko je sati. Bitka je
kako ja mislim, a Jovo će ti podrobnije o t o m e govoriti ..." 25) Izgubljena". Tada je njegov bataljon napustio položaj na Kodri. Snaha -domaćica u
Marko Miljanov je krajem oktobra 1979. godine zauzeo karaulu iznad sela I ! | n | se kući nalazi Marko Miljanov, obrati se vojvodi riječima: "Stari obuj čizmu,
Pepića, a početkom novembra drugu karaulu kod sela Ržanice. U novembru prema pošto računam da nećeš poslije imati vremena"...
Plavu je stiglo još 6 bataljona kombinovanih od po 250 vojnika iz svakog bataljona Bio je petak - svetac i pazarni dan u Plavu. Čuvši o u p a d u Marka Miljanova -
tako daje odred pod komandom Marka Miljanova brojao 6.000 vojnika. 2 6 'Vojvoda I luli (Kunjaši), njih oko 50, koji su se zatekli u džamiji na molitvi, razviše bajrak
Božo Petrović je 29. novembra 1979. godine poslat sa Cetinja u Andrijevicu da i krenuše. Jakup F e r o (Ferović)im reče: "Čekajte, ljudi, još ni Gusinje o ovome ne
preuzme vrhovnu k o m a n d u nad crnogorskom vojskom po nalogu Knjaza Nikole i /na ništa. I m a ć e m o v r e m e n a d a s e b i j e m o i d a g i n e m o " . "Ne vjerujemo mi više vama
potom da preuzme vlast u Plavu i Gusinju. I dalje stanovnici Plava i Gusinja nijesu pi v.iiima nego odosmo", odgovorišc Kunjaši i zapjevaše: "Puška e H o t i t - nima e
bili voljni da sprovedu odluku Berlinskog kongresa. /ulil" (Ilotska puška - božja pomoć)...
Da bi se predaja Plava i Gusinja izvršila mirnim putem, ministar spoljnih Nevrijeme je postalo najopasniji neprijatelj Crnogorcima, rijeke su oko Gus­
poslova Turske, Safet-paša je preuzimao niz mjera preko tadašnjeg valije Kos­ inja nadošle i poplavile skoro sve puteve. Poplava je otežavala koncentraciju i
ovskog vilajeta Nasuf - paše pa je 3. septembra 1879. godine Vojvoda Radonjić, na pokrete "bijele vojske", tako da je jedan njen dio došao do blizu Plava a oko 50-toro
osnovu dogovora sa Safet - pašom javio prizrenskom paši d a j e naređeno da se Plav ili iv od po 15 godina bi upućeno kao izvidnica na obale jezera da prati situaciju i
i Gusinje predaju Crnoj Gori, jer "to je volja sultanova", 2 7 ' azbogpodržavanja plavo- blagovremeno izvještava o pokretima crnogorskih trupa. I tako Gusinjani nijesu
gusinjskog n a r o d a smijenjen je Husein paša, - skadarski begler-beg. Krajem istog Uzeli učešća u bici na Nokšiću, jer je glavnina stigla tek poslije završene bitke.
mjeseca u Gusinje je Visoka Porta poslala komandanta Rumelije Muktar - pašu sa Počeo je frontalni napad u pravcu Nokšića i Turci ubijaju prvo crnogorske
11 bataljona regularne vojske. U Prizrenu je objavio Proklamaciju kojom poziva itražare i izvidnice. Stiže i Jakup F e r o sa njegovima. Čelj Saban je n a đ a h a o
stanovništvo na pokornost ali se plašio sudbine M e h m e d Ali-paše. Proklamacija je I i nogorce od Čakora s Rugovcima. D o k se brane prilazi Plavu, borba uzima sve
upućena Ali - paši Sabanagiću, pa je 3. decembra 1879. godine u Gusinju održana \ I M ' razmjere, Ogolićen je lijevi bok Kucima, što će i odlučiti ishod ove bitke. Sa
skupština prvaka Plava i Gusinja na kojoj je p o n o v o donijeta odluka da se drugog kraja, od Brezojevičkog polja začu se poklič Todorove trube, sina Miljana
stanovništvo Plava i Gusinja suprostavi primjeni odlukama Berlinskog ugovora i Vukova, komandanta Ljevorečkog bataljona. Njegovi pokušaše prelaz preko Lima
odbijen poziv Visoke Porte za polaganje oružja. kako bi se sastali sa vojvodom Markom Miljanovim... Od M e t e h a udaraju u bok
Kako nijesu pomogli ni apeli, ni proklamacije, ni fermani, ni intervencije, ni Kucima, koji su nalijetali vodeći borbu prsa u prsa i povačili se. Rugovce predvodi
protesti evropskih sila, 4. decembra 1879. godine dogodio se poznati boj na Nokšiću. barjaktar Čelj Saban, koji takođe gine. Pod frontalnom i bočnom vatrom Kuči se i
Početak bitke opisuje Čedo Culafić: "Borbu na sektoru Nokšića tursko - albanske ikiljc povlače pred brojnim neprijateljem sa velikim gubicima.
vojskovođe nijesu očekivali, nego na izvjesno drugim sektorima, pa se u tom pravcu Nevrijeme je bjesnilo u svoj svojoj pomami... A jedna tek dovdena mlada iz
i nije preduzelo ništa. ...Marko Miljanov, upao je s vojskom u Nokšiće i z a b o bajrak Kuća, gledajući bitku i Lim koji nosi Crnogorce, sva izgrebana cvili i nariče: "Kuku
u selo ... U š a o je u neku arnautsku kulu, izuo jednu čizmu i počeo da pije kafu. U mene, izgibe mi pleme"...
kuli su bile samo snaha i svekrva. Svekrva je neprimjetno napustila kulu i uputila "Lim se muti, vojvoda se ljuti, što mu nosi mrke Crnogorce" - a glave i dalje
se u pravcu Plava da izvijesti o napadu vojske u Nokšiće. padaju.Rugovci navaljuju od Čakora i dalje i na Cikušama rješavaju bitku.
Todor Miljanov i Savo Perov, videvši poraz Kuča i Bratonožića, naređuju
25. Nikola I, pisma, knj. VI, str. 241 - pismo Iliji Plamencu. napad na Turke. Gazeći nadošli Lim, pucali su u izmiješane vojske. U borbi i u
26. DMCAO, Memoari G.Vuković,
lalasima Lima izgubilo je živote oko četiristotine Kuča i Bratonožića, a ostatak je
27. ADSIPPO, c/4,f.4, Radonjić - Vrbici, 26. novembar 1879. godine.
73
72

http://www.plbih.org
bio konačno spašen". 2 S ) dosezale do Prizrena,čak i dalje. Na tajnim pregovorima sa Srbijom, u Lucernu
Dr. R. Vešović u doktorskoj disertaciji "Pleme Vasojevića" opisuje ovako ovu bitku: leptembra 1912.godine, pripremljena je i karta za razgraničenje Crne G o r e i
"Crna Gora je imala tada da sama okupira Plav i Gusinje. Pored Vasojevića, Srbije,na kojoj su Metohija i Prizren prikazani kao crnogorski,a Kralj Nikola je
koji su tu čekali, ona je poslala za taj posao svega šest bataljona. Knjaz je odredio .i 111 jcvao i sjevernu Albaniju do rijeke Mati. 3 3 '
vojvodu Boža Petrovića i vojvodu Vrbicu da vode stvari, i oni su došli u Andrijevicu.
Crna Gora je u prvom balkanskom ratu zauzela beransku, bjelopoljsku, pl-
K o m a n d a je bila data vojvodi Marku Miljanovu, a vojvoda Miljan Vukov b u d e
(evaljsku, rožajsku, plavo-gusinjsku, pećku i đakovačku oblast i posjela Bojansku i
uklonjen. Vojvoda Kuča svratio je bio na prolazu kod vojvode Miljana Vukova.
Skadarsku krajinu 3 4 ', i proširila se za oko 7.000 km2 novih teritorija sa oko 240.000
Zapaženo je iz razgovora dvojice vojvoda da se Marko Miljanov jako oduševljavao
Itanovnika, od kojih Muslimana i Albanaca - muslimana oko 160.000, Albanaca -
svojom vojskom od dva najjača plemena Crne G o r e i Brda i krenuo s punim uvjer­
I atolika 20-25 hiljada i pravoslavnog življa oko 50-60 hiljada. 3 5 '
enjem da će kazniti Ali - bega Gusinjskog i Plavljane. Na to mu je vojvoda Miljan,
Kralj Nikola je 8. novembra 1913. godine izdao Proklamaciju o aneksiji 3 6 '
predviđajući neuspjeh, primijetio: "Idi Marko, ali pazi da Ali - beg ovoga p u t a ne
i ojorn je proklamovao priključenje novih krajeva Crnoj Gori. Aktom o aneksiji
postane paša": I to se na posljetku i dogodilo. 2 9 1
Oilobođene teritorije su i formalno ušle u sastav crnogorske države, a tamošnji
Albanski istoričari tvrde da su "Crnogorci ostavili na bojište oko 3.000 mrtvih liteljisu postali crnogorski državljani, kojima je proklamovana sloboda vjere i lična
i ranjenih, dok Knjaz Nikola u M e m o a r i m a piše da je na suprotnoj (plavskoj strani) i imovinska bezbjednost..
poginulo "više od 1.000 a najviše Plavljana, Rugovaca i Pecana", te da je "veliku
Zauzimanjem p o m e n u t i h oblasti uspostavljena je i nova crnogorska vlast: ko­
radost izazvala ova pobjeda u Crnoj Gori". 3 0 '
mandant vojnog okruga, oblasna uprava, upravno-policijski organi, oblasni, kapet-
U m e m o a r i m a Gavra Vukova stoji d a j e cijeloj Crnoj Gori teško palo pitanje iii,ki i opštinski sudovi kojeje postavio komandant Istočnog odreda. Organizovane
Plava i Gusinja, jer se očekivalo "da od Crne G o r e treba stvoriti jednu snažnu u tei itorijalno-upravne jedinice ovim redom: bjelopoljska - 28. septembra, beran-
državu na Balkanu". I .i i. oktobra, plavsko-gusinjska 9. oktobra, rožajska - 14. oktobra, pecka - 21.
Crnogorska vlada je poslije boja na Nokšiću shvatila da Plav i Gusinje ne mogu Oktobra i đakovačka - 25. oktobra 1912. godine. 3 7 ' Pošto su teritorije pljevaljske i
zauzeti silom, pa je Mašo Vrbica obavijestio o tome crnogorsko poslanstvo u Istan­ đaki ivačke oblasti privremenim sporazumom vojnih komandi, podijeljene između
bulu, a 26. decembra 1879. godine Vlada Crne G o r e je uputila M e m o r a n d u m Srbije i C r n e G o r e (ove varoši su definitivno pripale Crnoj G o r i novembra 1913.
evropskim silama optužujući osmanlijsku vlast. Pošto ni vojna ni diplomatska akcija godine), to se u njima nije formirala crnogorska vlast. Tuzi sa bližom okolinom su
u vezi predaje Plava i Gusinja nije uspjela, "Glas Crnogorca " je objavio članak u poi i ikom oktobra 1912. godine organizovane kao posebno područje, a teritorija
kojem je istaknuto "da trenutni neuspjeh nikako ne znači odstupanje od cilja... da |U! no od Skadarskog jezera i prema rijeci Bojani nijesu imale organizovanu vlast.
31
se pitanje m o r a rješavati krvavim načinom. ' S,i i isvajanjem novih oblasti i formiranjem ove uprave obrazovani su vojni sudovi,
i u Pljevljima odredni sud. 3 8 ' U okviru oblasnih uprava formirane su kapetanije, i
Imenovani kapetani, kao policijsko-sudski organi.
IV IJ beranskoj oblasti je formirano 6 kapetanija, u rožajskoj oblasti 7 kapetanija,
1 1 1 nrkoj oblasti 5 kapetanija, uplavo-gusinjskoj 5 kapetanija iubjelopoljskoj oblas-
Kralj Nikola je 1896.godine italijanskom predstavniku u Crnoj Gori saopštio II I kapetanije. 3 9 ' U novooslobođenim varošima su ustanovljene varoške opštine, s
pretenzije Crne G o r e na Novopazarski sandžak, sjevernu Albaniju, basen Skadar­ predsjednikom na čelu i formirane su k o m a n d e mjesta sa žandamerijom, kao or-
skog jezera i dio kosovskog vilajeta uključujući i Metohiju 3 2 ', a njegove aspiracije su
11 Mitar Đurišić,Prvi balkanski rat 1912 - 1913, Beograd, 1960, 55

28. Čedo Culafić, citirano djelo, st. 70 - 72.


14, ASRCG, 1912,f. 67.87,91,93.

W:R.V.Vešović, Pleme Vasojevići, str. 313, 314.


15, ASRCG, MUD, UO, statistički odsjek 1912-1914, f.174.
16, "< tlas Crnogorca", 1913, 52.
30. Nikola L. Petrović Njegoš, Autobiografija, Memoari -putopisi, Cetinje 1969. str. 563.
31. "Glas Crnogorca", br. 47. od 2o. decembar 1879.
I ASR( G, MUD, UO, 1913, f. 132, 31, 43, i 92.
32. DrDimo Vujović,Crna Gora i Francuska 1860 1914, Titograd, 1971,300.
ASRCG, MUD, UO, 1913, f. 132. 31, 43, 94.
19 ASRCG. MUD, UO, 1913, f. 132, 205.
74 75

http://www.plbih.org
gani vojno upravne oblasti u oblastima, kapetanijama i varošima. Ovakva teritor­ i islratović, u Peći Jovan Plamenac i u đakovici Jevrem Bakić.
451
U Tuzima je
ijalno upravna organizacija je ostala do kraja 1912 i početkom 1913.godine. I iblusna upravna vlast bila povjerena D u š a n u Đuraškoviću, a u Pljevljima je obra-
Početkom 1913.godine je izvršena nova teritorijalna organizacija vlasti u Crnoj 1 1 \ ana privremena uprava na čelu sa Sekulom Karadžićem, a vojno-upravnu vlast
Gori.Bjelopoljsku oblast su sačinjavale 3 kapetanije: bjelopoljska sa 5 opština i 87 I
I Pljevljima je imao komandir Nikola Pejović, odnosno komandir Periša To-
sela, brodarevska sa 4 opštine i 35 sela i šahovićka sa 5 opština i 39 sela; svega 14 liianović.
4f>)

opština, 161 selo, 1416 pravoslavnih i 5.275 muslimanskih domova, s t o j e ukupno Međutim, Ustav i Z a k o n Crne Gore nisu se primjenjivali na novoosvojene
iznosilo 6.691 doma. 4 0 ) U beranskoj oblasti su formirane: beranska kapetanija sa 4 1.1 RJeve.47)
opštine i 20 sela i polička sa 4 opštine i 3o sela, a u rožajskoj oblasti rožajska I iporedo sa formiranjem upravnih organa u novoosvojenim oblastima formi-
kapetanija sa 4 opštine i 52. sela. Dakle, svega 12 opština sa 102 sela i 798 pravo­ IIIII MI Oblasni sudovi u Bijelom Polju, Beranama, Gusinju, Rožajama, Peći i
slavnih, kao i 2.568 muslimanskih domova. Ukupno 5.366 domova. 4 0 Pljevaljsku il.ikoviii. Predsjednici ovih sudova su bili: u Bijelom Polju kapetan Sava Anđelić,
oblast činila je samo pljevaljska kapetanija sa 4 opštine, 61 selom, sa 124 pravo­ u Beranama pop Josif Bojović, u Gusinju učitelj Aleksa Cukić, u Rožajama
slavnih i loo3 muslimanskih kuća, svega 2.127 domova. Plavsko-gusinjska oblast je pi i ilosinđel Prokopije Veković, u Peći Sefedin - beg Mahmudbegović, u Đakovici
obrazovana kao jedna kapetanija sa 3 seoske i dvije varoške opštine, sa 30 sela i 11 imandir Bogdan Popović, a u Pljevljimaje imenovan Odredni sud čiju je funkciju
2.202 kuća. 4 2 ' i lio brigadir M. Božović.
U pećkoj oblasti formirana je pecka kapetanija sa 5 seoskih opština od 101 sela ()rganizacija državne uprave u Crnoj Gori je zaokružena donošenjem "Ure­
i varoška opština - 5.545 domova, a u đakovačkoj oblasti obrazovana je đakovačka dbe 0 nputstvima,sudskim i finansijskim vlastima u novooslobođenim oblastima", 4 8 1
kapetanija sa 4 seoske opštine od 37 sela i varoškom opštinom, sa ukupno 4.341 ! ejom je izvršena nova upravna organizacija, gđe su novi krajevi podijeljeni na
kuća. 4 3 ' Oblasti, a ove na kapetanije, a kapetanija na opštine. Ustanovljene su četiri oblasti:
Krajem 1913. godine izvršenje prvi popis stanovništva u novooslobođenim i - < I . i , beranska, bjelopoljska i pljevaljska (čl. 2. Uredbe). Članom 15. U r e d b e
krajevima, te je utvrđeno daje u njima živjelo 224.000 stanovnika, bez tuške kapet­ pećku oblast su sačinjavale kapetanije - pecka, đakovačka i istočka i varoši Peć i
anije i Krajine gđe se nije uspjelo sa popisom. 4 4 1 ' l i l ' ivica, beransku oblast - beranska, budimska i rožajska kapetanija sa varošom
Upravnu i policijsku vlast je preuzelo Ministarstvo unutrašnjih đela a sudsku Hn a n e , a u sastavbjelopoljske oblasti su bile bjelopoljska i brzavska kapetanija sa
vlast Ministarstvo pravde. Novi krajevi nijesu bili organizovani kao jedinstvena • , I I OŠOm Bijelo Polje. Pljevaljska oblast je bila sastavljena od pljevaljske i ćehotin-
teritorija i sa jedinstvenom administracijom. Najviša upravna vlast je bila u oblas­ 11 kapetanije sa varošom Pljevlja. Plavsko - gusinjska kapetanija sa varošima Plav
nim upravama, kojima su bili podređeni policijski organi formirani u svim oblasti­ i (rusinje su pripojeni beranskoj oblasti, a Tuzi zetsko-brdskoj oblasti (Podgorica).
ma. Postavljanje oblasnih upravitelj a se vršilo naredbamabrigadiraJankaVukotića, i u I ,i i bojačka kapetanija su ušle u sastav crmničko-pomorske oblasti, k a o i K r a -
izuzev u Pljevljima gde je postavljanje privremenih organa vršeno po naredbi brig­ | i n a . 11 pravnu vlast su p r e m a članu 38. U r e d b e vršile oblasne uprave kapetanstva,
adira Mašana Božovića. Prvi oblasni upravitelji bili su: u Bijelom Polju -Milo Dožić, Opštinske uprave i seoski kmetovi, a sudsku vlast (čl. 40. U r e d b e ) oblasni sudovi,
u Beranama - Milan Cemović, u Gusinju Milutin Radonjić, u Rožajama Simo l ipetanski i opštinsko-varoški sudovi i predsjednici seoskih opština. U r e d b o m je
bilo predviđeno (član 59.) organizacija carinskih uprava, a carinarnice su bile u
40. ASRCG, MUD, UO, 193. f, 132, 292.
Pljevljima, Bijelom Polju, Beranama, Peći, đakovici i Gusinju. Ovaka organizacija
41. Isto,
|l ostala do prvog svjetskog rata.
42. Isto,
43. Za plavsko-gusinjsku, pećku i đakovačku kapetaniju nema podataka o nacionalnoj st­ Slo se tiče nacionalnog sastava novoformiranih državnih organa zapaža se da
rukturi stanovništva a prema nepotpunim podacima u plavo-gusinjskoj kapetaniji bilo je u ,\ ega trojica Bošnjaka zauzimala položaj plemenskih kapetana i isti broj pred-
12.517žitelja, od kojih muslimana 10.312, pravoslavnih 1.847 a katolika 358, u pećkoj ijednika varoških opština i oblasnih sudija, a jedan predsjednik suda. Tako je Mu-
oblasti bilo je 33.985 stanovnika odkojih 26.736 muslimanske, 5.105 pravoslavne i 2.146
katoličke vjeroispovijesti a u Đakovačkoj kapetaniji je bilo 4.341 kuća i oko 28.640 / - \SRCG, MUD, UO, 1913, 497.

stanovnika - ASRCG, MUD, UO, 1913, f. 132, 238, 522 i 292. lf ISRCG, MUD, UO, 1912. f. 130, 2723.
I • ISRCG, MUD, UO, 1913. f. 136, 2108.
44. ASRCG, MUD, UO, 1913, f. 136. 1953.

76 77

http://www.plbih.org
III il H i'"' Odmetnici su ubijali i ranjavali crnogorske vojnike, vršili prepade na putevi-
harem Osmanagić bio član Oblasnog suda u Gusinju. Ahmet i Musa Ganić, pred­
49
i n . i upadali u sela i pojedine kuće, palili kuće i sijena, sve zbog terora koje je vršila
sjednik opštine, odnosno plemenski kapetan u Rožajama, ' Murat Selmanović;
I1 [logorska vlast u novooslobođenim krajevima.
predsjednikvaroške opštineu Pljevljimai Buto Hebović, predsjednik tuške opštine.
I 'oslije uspostavljanja crnogorske vlasti u novooslobođenim krajevima, pojed­
Na visokim funkcijama su bili Nailbeg Ganić, član oblasnog suda u Rožajama,
i n u i/ Berana, Gusinja, Donje Ržanice i Peći su zahtijevali od vlasti da se vrate u
M e h m e d -beg Sokolović, član oblasnog suda u Peći i Rifki - beg Šahfnagić oblasni
pravoslavlje.57' Krajem 1912. i početkom 1913. godine molbe za prelazak u pravo­
ljekar u Bijelom Polju. 5 0 )
slavlje su odbijane, s obrazloženjem da još nije nastupilo vrijeme. Oblasne uprave
ii obavijestile o molbama za pomilovanje Ministarstvo unutrašnjih đela, a ono -
\ Imisiarstvo prosvjete i crkvenih poslova kako bi se upoznala Mitropolija na Cet­
V.
i n i 11 koja je odobrila pokrštavanje, pod uslovom da se to obavi po crkvenim zakon­
i m a . Postoje Mitropolija dozvolila pokrštavanje, Ministarstvo unutrašnjih đela je
Poslije zauzimanja Sandžaka pristupilo se razoružanju bošnjačkog stano­
i dalo naredbu oblasnim upravama da se molioci "upute nadležnom svešteniku,
vništva, prvo u Bijelom Polju, pa Pešteri, a zatim i rožajskom kraju 5 1 ' i istovremeno
koji Će izvršiti svoju dužnost" 5 8 ', pa je januara 1913. godine izvršeno pokrštavanje
se naoružavalo pravoslavno stanovništvo koje je stupilo u dobrovoljačke odrede i
prve grupe u Gusinju i Beranama, a p o t o m u Peći i Andrijevici. Prevođenje u novu
koji su potom održavali red i mir i razoružavali Bošnjake. U plavsko-gusinjskoj
\ |em je vršeno na osnovu molbi, uz vođenje zapisnika uz prisustvo popa, lokalnih
oblasti formiranje bataljon od mjesnog pravoslavnog stanovništva pod k o m a n d o m
lasti i muftije. 59 ' U B e r a n a m a i Andrijevici je deset porodica pokršteno početkom
Nika Vučelića, koji je naoružan od oduzetih 2.200 pušaka. U Peći je od pravo­
Biarta 1913. godine, dok je 68 porodica iz Gornje Ržanice čekalo odobrenje za
slavnog stanovništva formirana Pecka brigada, a isto je bilo i u đakovici.
11| il. i štavanje. U Rožajama su pokrštene dvije porodice a za Pljevlja nema podataka
U p o r e d o sa razoružanjem Bošnjaka i Albanaca, crnogorska vlast je počela sa
*' pokrštavanju.
odvođenjem talaca Bošnjaka, pa je u početku u Crnoj Gori bilo pokupljeno 323
Pokrštavanje jekarakteristično za plavsko-gusinjsku, pećku i đakovačku oblast.
taoca, od kojih je 112 bilo iz Plava, koji su internirani u Nikšić 5 2 ) , a u Podgorici je
II plavsko-gusinjskoj oblasti se pokrštavanje veže dolaskom Donjo-Vasoje-
početkom m a r t a 1913. godine dopremljeno 233 taoca iz đakovice. 5 3 ' Taoci su bili
ii ke brigade pod k o m a n d o m brigadira Avra Cemovića koja je vršila neviđeni
uglavnom bošnjački i albanski prvaci, barjaktari, age, trgovci, bogati seljaci. Bili su
ti i ni nad Bošnjacima ovog kraja. Prvo je naredio obavezno nošenje crnogorskih
zadržavani po nekoliko mjeseci u zatvoru , a početkom aprila 1913. godine su
I .ipa""> a potom svojom "zauzimljivošću i r a d o m brigadir Cemović učinio je te
uglavnom svi pomilovani od kralja Nikole. Nakon puštanja većina je prebjegla u
danas u Plavu i Gusinju n e m a nijednog Turčina po spoljašnošću nego su svi Srbi
Albaniju, posebno taoci iz Gusinja, Peći i Đakovice.
?| Najprije je j e d n o 240 T u r a k a m u š k e t a n o , pa ostatak p o k r š t e n o , pošto nije imao
Zbog ubistava, oduzimanja naoružanja, zemlje, pokrštavanja, velik broja
kud da bježi, ali sada svakoga dana bježe pokrštene familije put Valjbone". 6 1 '
Bošnjaka i Albanaca u martu i aprilu 1913. godine se o d m e t n u o u kačake u sjever­
Prema izjavi prote Đ o r đ a Sekularca, koji je obavljao kršćenje, dato dopisniku
noj Albaniji. U Krasnićima, Curanima i Gašu, u maju 1913 godine se nalazilo oko
"Politike" Vuku D r a g o v i ć u p o k r š ć e n o je 12.000 p r i p a d n i k a islamske vjer-
1000 odmetnika iz Peći, đakovice i Plavsko-gusinjske oblasti, 5 4 ' a samo iz Gusinjske
kapetanije je bilo 795 emigranata. 5 5 ' 56. "Vjesnik", 1913. 85.

U Skadru je bilo llooo prebjeglog stanovništva iz Crne G o r e i Srbije a u Tirani 5 ' \SRCG,MUD, UO, 1913, f. 132,116, M.Radonjić-Ministru unutrašnjih djela u Gusinju
II. I. 1913. - dostavlja ponovljenu molbu Beča Osmanova Otaševića za pokrštavanje; a
48. "Glac Crnogorca" 1913, 58.
SR( 'G, MV,K, 1913, f. 7,136, izvještajA.Cemovića-Ministru vojnom, Berane 17.11913.
49. ASRCG, MV, 1913. f. 154. 1649.
(o pokrštavanju 4 Đukića i l Adrovića).
50. "Glas Crnogorca", 1913, 53.
<•'< \SRCG, MUD, UO, 1912, f. 131, 3095, pov. naredba od 21. XII1912.
51. ASRCG, MUD, Komisija II. f. II.
•"> ISR( G, MUD, UO, 1913. f. 132, 116, 120, 181, Izvještaj Oblasne uprave u Gusinju 14,
52. ASRCG, MV, K. 1913. f. 7,110.
15,21.11913.
53. ASRCG, MUD, UO, 1913, f. 133,
60 ASRC 'G, MUD, UO, Izvještaj Oblasnog upravitelja, M. Radonjića, br. 428, II195.
54. ASRCG, MUD, UO, 1913. f. 134, 1355
u I ISRCG, MUD, Komisija,/. II
55. ASRCG, MV, K. 1913. f. 8. 1259.
79
78

http://www.plbih.org
67
62
oispovijesti. ' Crkva je za izvršene usluge pokrštavanja ispostavila račun državi. '•' |in i Bajram Cuka Vusanjin. ' Procesi suđenja i strijeljanja su nastavljeni sve do
Pokrštavanje u plavsko-gusinjskoj oblasti je prestalo 5. maja 1913. godine, maja 1913. godine pa se pretpostavlja d a j e u ovom vremenu strijeljano oko 550 -
68
kada je Mašan Božović postavljen za Oblasnog upravitelja i kada je na narodnom S00 Plavljana i Gusinjana, a strijeljanje je uglavnom vršeno u mjestu Previja. '
zboru u Gusinju pročitao Proklamaciju kralja Nikole o slobodi vjeroispovijesti
saopštivši da svako ima pravo da ispovijeda vjeru koju želi, i da svi pokršteni mogu
da se vrate na islam. Pošto je dao hodžama ključeve od džamija gotovo su se svi
prisutni nakon kupanja u Grnčaru vratili da klanjaju, pa svi nijesu mogli da stanu
u tri džamije u Gusinju. "Pričalo se, pored ostalog, kako bi oni čim bi se krstili, trčali
na kakvu rijeku ili potok, te trljali ona mjesta na tijelu, gđe su bili pomazani i trljali
ih pijeskom dotle, dok bi im krv potekla. 6 4 1
Masovno pokrštavanje Bošnjaka i Albanaca plavsko-gusinjske oblasti se pokla­
pa sa presudama Kraljevskog vojnog suda u Plavu, čiji je predsjednik bio Balša
Balšić (prije pokrštavanja Mula -Hajro Bašić). Prvo su osuđeni 5. marta 1913.
godine i strijeljani: mula Sado Musić, D e m o Marković, Osman - aga Šehović, Bećo
- ali Mulić, Hajro i Junuz (braća), Omeragići, Ago i Emin (braća) Ferović, Mazo i
H a k o Hadžimušovići i Šećo Ferović. Istoga dana su strijeljane još dvije grupe od po
osam građana. 6 5 '
Drugom presudom od 9. III 1913 godine osđena su i strijeljana sljedeća lica:
Ffadži Haso Radončić, Hadžija Bećov Radončić, mula Šećo Omeragić, H a k o Aljov,
Began Sarković, Nuco Jakupov, Jupo Rečkov, Malja hadži Sejdov Nikočević, Ibra-
•fjtt S^f&S
him Radončić, Halil Radončić, Mujaga Taljev Omeragić, Murat Hadžin Radončić,
R a m o Zećirov Kolenović, H a s o Aljkov Kolenović, R a m o Šujak, Seljo Matkov 41 Mr jL&jt %4*4
Laličić, H a k o Alitov Čekić, Jakup Arifov Pepić, Hako Smajljov Balić, Čelj Saban, 4g d**^f S S ^ « ^
M e h Saban, Avudlj Zeka, Šaban Hasan, Malja Ibišev, R a m o (nije naznačeno ni
66
prezime ni ime oca). ' Presudom kraljevskog suda br. 2. od 9. III 1913. godine
4 f . -tu Su*L*.
osuđeni su i strijeljani: Hasan Bajrov Nikočević, Bajro Zećirov Nikočević, Adem
Bašin Nikočević, Avdo Osmanagin Omeragić, Ibro Ahmetagin Omeragić i mula
Emin, mula H u s o Ethemov, A d e m Šećov Radončić, D u n Talev Radončić, Mujko
4f vStt*.
Ahmetov Deljanin, R a m o Nurov Sujković, Hasan Smajljev Kolenović, Šok Sokolj
Vusanjin, Ibrahim Rustemov, Suljo Ustrefov, Hadži Šaban Nikočević, Nuro Hasov
Mrkulić, Arslan Jakupov Ferhatović, Buto Hasanov Čekić, Čeil Balidemaj, Muj
Galeb, Hasan Đekić, Bajram Hadžija Balidemić, Halil Sejdov Dervišević, Alija
Frca, Taša Nikočević, hadži Jupo Laličić, Adem Zeka Vusanjin, Hulj Sokolj Vusan-

62. Mustafa Memić, Plav i Gusinje u prošlosti, Kultura, Beograd 1979. str. 208. Policijski kapetan Milivoje Dragović izvještava o strijeljanju dvadeset pet
63. ASRCG, MUD, UO, 1914. 1790, Janko Drakulović, 4884, 29. IV1914. Gusinjana.
64. ASRCG, MUD, 1913. Komisija I, f, I,
65. ASRCG, MUD, UO,Komisija 1913, fasc. II. 67 Isto,
66. "Hnatski dnevnik" 2. ožujka, 1941. 68 Mustafa Memić, citiano djelo, struna 206.

80 81

http://www.plbih.org
i^/^d^U, t^J*'-&»**«^.* ^ t f ^ w 4 ^

4 ^ "
Izvještaj Josifa Soškića o strijeljanju dvadeset šest Bošnjaka na Previji,
koje je doveo Mula-Hajro Balšić (Bašić)

http://www.plbih.org
U presudama Kraljevskog vojnog suda se navodi da su osuđena lica sarađivala IH .I i iseljenika Crnogorcima. Ova pitanja su riješena Z a k o n o m o naseljavanju

sa kačacima na način što su "letećom poštom slali izvještaje u Čerene" "kao veleizda­ flOVOdobijenih pređela, čime su stvoreni uslovi za efikasno oduzimanje zemlje
lolnjacima i Albancima i ista je davana Crnogorcima. T a k o je Agrarna komisija do
jnici jataka kačačkih i zbog prikrivanja oružja".
feb] i i . i i a 1914. godine izdvojila 26000 rala zemlje za naseljavanje 500 porodica, a
Ovo je apsolutno netačno, jer su sva navedena lica strijeljana zbog toga što
|i dnoj porodici je davano 15-30 rala obradive zemlje uz okućnicu, ali je nekim
nijesu htjela da se pokrste i da nose crnogorske kape. Od svih pokrštenih porodica
d.iv.Ho i preko 30 i 40 rala 7 3 ' Najviše molbi za dođelu zemlje je bilo iz Pive, Drob-
ostalo je u Plavu samo pet, pa o dobrovoljnom pokrštavanju ne može biti riječi, kako
HJBka, Nikšićke oblasti, Banjana, Kolašinskih polja, Morače, Kuča, Bjelopavlića, a
to želi da prikaže većina crnogorskih istoričara, jer molbe koje su pisane vlastima
dijelom i iz Katunske nahije, pa je do 19. j u n a 1914.godine podneseno 10.019
za prelazak u pravoslavnu vjeru imale su isključivi cilj da se sačuva život i imovina.
molbi.74' U plavsko-gusinjskoj kapetaniji za naseljavanje su bili predviđeni Vusanje
D a j e pokrštavanje izvršeno nasilno ističe i Vladimir Dedijer, u radu "Božja kazna":
i I loli. U aprilu 1914. godine u Vusanju su se naselile 54 kučke i bratonozičke
"kralj Nikola i neki pravoslavni sveštenici na kraju balkanskog rata su izvršili bru­
liiniilije, dok u H o t e u početku niko nije smio da pođe. 7 5 1 U đakovačkoj kapetaniji
talno pokrštavanje muslimanskog stanovništva. Ko nije pristajao bio je smjesta
l< naseljeno 150 porodica iz Stare Crne G o r e .
strijeljan".
U Pećkoj oblasti su prelazili u pravoslavlje stanovnici Brestovnika, Novog Bošnjaci u novooslobođenim krajevima Crne G o r e su se masovno iseljavali.
Sela, Trebovića, Dubova, Drenice, Loćana, Crnobrega, Kritčine, Lješanja, Jagode, I ' o i laci Ministarstva unutrašnjih đela govore da se u periodu april - j u n 1914. godine
Petrića, Zajmova, Prilepa, Jablanice, Kruševa, Svrke, Istinića, Streoca, Raušića, lielilo preko Bara za Tursku 12.302 muslimanska žitelja. 76 ' Međutim, taj broj je
Glodana i drugih, gđe se prijavilo više stotina porodica islamske vjeroispovijesti. 69 ' i I , I i no veći, jer po izvještajima austrijskog vicekonzula iz Bara samo od početka
Proces pokrštavanja u Peći je bio privremeno obustavljen prilikom obilaska 111,11 a 1914. godine iselilo se 8ooo lica, od kojih 2.500 preko Bara za Carigrad, 3.500
crnogorsko-austrijske komisije u đakovici, da bi bilo nastavljeno krajem marta i u ( ' V. 1914. godine) za Siriju a oko 2.000 otputovalo je u neka druga mjesta Turske,
aprilu 1913. godine, aliu manjem obimu. 7 0 ' U Peći je bilo obrazovano tajno društvo l ni isteći novčanu p o m o ć za troškove 7 7 'a u periodu od maja do j u n a j e emigriralo
pod nazivom "liga za pokrštavanje" kojeg su činili mjesni trgovci, 7 1 ' koji su propa­ 170 lica, a od aprila do jula 1914. godine se iselilo ukupno 16.570 lica. 78 '
girali pokrštavanje. Članovi ovog društva su objašnjavali pojedincima -musliman­ Prilikom osvajanja novih krajeva crnogorska vojska je u zapadnom dijelu
ima "da su njihovi stari bili vjere pravoslavne, da su gradili Dečane, Patrijaršiju" i Sandžaka vršila brojne zločine nad nedužnim bošnjačkim stanovništvom.
da treba da budu srećni što su oslobođeni i što se slobodno mogu vratiti u pravo­ 11 Donjem Kolašinu crnogorska vojska je zapalia 140 kuća u selima Lisci,
slavlje "prađedovsku vjeru koju su napustili usled azijatskog zuluma". 7 2 ' Propagi­ Obodu, a u selu Drpljanima, kod Šahovića je zapaljena 41 kuća uz saglasnost Kralja
ranje pokrštavanja je u Peći vršio i Sefedin beg Mahmudbegović, koji je postavljen Nikole, a u paljenju su se isticali novonaimenovani kapetani i predsjednici opština
za predsjednika oblasnog suda u Peći, pa je i sam pošao na Cetinje da se pokrsti i S,iInivići i Sutivana. 7 9 'ZaRožaje n e m a "službenih" podataka obroju poginulih iako
tom prilikom mu je Kralj Nikola dodijelio najviše priznanje "senatski grb". Isti je jt p< ulnešena 61 prijava, a n e m a ni podataka za Bijelo Polje, gdje su na zloupotrebe
slučaj je bio i sa islamskim stanovnicima u Đakovici. 1 1 I M igorske vojske podnijete 354 prijave. I z j e d n e prijave i z Bijelog Polja utvrđuje
I da su ubijeni Hasan Međedović sa bratom A h m e t o m , bratanićem Ibrahimom i
U novooslobođenim oblastima 1912. godine napuštene kuće i imanja Bošnjaka
i' 1 I n u dijete u kolijevci. U Plavu je u selu Meteh, Ilija Otašević iz Gornje Ržanice
i Albanaca naseljavali su dobrovoljci, njihove porodice i pravoslavno stanvništvo
doseljeno iz Stare Crne Gore. Crnogorska vlada je zabranjivala prodaju zemlje I ASRCG, MUD, Glavni odbor, 1914, f. 2. 745, 12. 06.1914,
izmđu Bošnjaka i Srba, a poništeni su svi kupoprodajni ugovori koji su bili ovjera­ 'I ASRCG, Glavni odbor za naseljavanje, 1914, f. 20, 9103-9500
vani kod nadležnih sudova. Prva mjera vlade Crne G o r e u novooslobođenim oblas­ I ISRCG, MUD, UO, 1914, f. 148, 25o5, G.Protić-Ministarstvo unutrašnjih djelaAndr-

tima u dijelu agrarnih odnosa je bila ustupanje imovine odmetnika, ratnih izbjeg- ijevica, 29. III 1914.
'6 I HSSIP, PO, 1914J.IV/14 pov. 2386, izvještajM. Gavrilović, Cetinje 12.VI 1914.
69. ASRCG, MUD, UO, 1913, Izvještaj Oblasne uprave u Peći, 6, 9, 10,17. III 1913.
ISRCG, AUP, 1914. f. 78, 31/p-c, Olo-Berhtoldu, Cetinje 13. V. 1914.
70. ASRCG, MUD, UO, 1913. f. 133. 637, 649, 653, 660, 668, 691, 699 - Izvještaj oblasne
78. Isto,
uprave u Peći.
'1 /);. Žarko Šćepanović, Pregled prošlosti Bijelog Polja i okoline do 1918.godine, Bijelo
71. ASRCG, MUD, 1913, Komisija I.f. I, referat: Peć, B-pokrštavanje
Polje - Beograd, 1987, 24.
72. Isto,
85
84

http://www.plbih.org
Što te ruže? — Još da nije
ubio porodicu svojega kuma Bekteša Šaljunovića sa 12 članova porodice, a na roda moga spram te bilo,
Previji je streljano 550, a od džandamerijskih i vojnih patrola 250 Plavljana. U more tvoje, silno more,
Beranama je bilo zatočeno 38 talaca koje je trebalo sprovesti u logor u Nikšiću, ali krst ustrašen bi splavilo!
je pratnja na putu od Trešnjevika do Mateševa poubijala 25 talaca, od kojih 16
Ramusovića, sa Duljkom Smajlagićem na čelu, 2. Garčevića, po 1. Mandžuka, Sto te ruže, o viteže?
80
Bošnjak, Kolašina, Đukiać i Turkovića, a za dvojicu ne postoje podaci. ' Sto te ruže, bojni grome?
Kao primjer demagoškog odnosa Kralja Nikole p r e m a Bošnjacima, može da A pregnuća kavge — car si;
posluži i njegova "mnogo hvaljena" pjesma "Turčinu", koja je kako u zabilješkama ti stravični krunolome!
piše "nastala po oslobođenju Bara od Turaka". Pjesmu donosimo u cjelini:
' " O t o m a n je strašljivica"
— i to ti se još govori —
Turčinu a ni Grci, ni Rimljani
par ti n'jesu, gdje se bori!
... Et moije ne croispas
Qu'il soit digne du peuple en qui Dieu se reflete Tebi, lave, to se zbori:
De joindre au bras qui tue une main qui soufflete. a Evropa sva zadrhta,
Victor Hugo kad odjaha seratlijski
s pratnjom malom tvoga hata
Sto te ruže, lave stari,
istočnoga care sv'jeta, na prag grčke imperije,
orle, koji sred zapada ni da rečeš:"Dobro veče!"
u pohode nam dol'jeta? ispred tebe zabunjeno,
poplašeno, sve uteče!
Što te ruže? — A da n'jesi
laka krila umorio Pošto sjede domaćinski
niz državu Lazarevu, u Jedrenu i Stambolu,
dokle si je pokorio, — krunu lomeć' Lazarevu,
vidje Budim na pomolu!
krik tvoj stari bi se čuja'
čak do mora sjevernoga; I u njemu i Prizrenu
a Latinin rob tvoj bi ti zausopke smjelo sjede,
hata voda' golemoga; otoleii te mah junački
pod bijeli Beč povede!

kaldrmama drevnog Rima


Zelenu ti vidje čalmu
i poljima Italije; —
i Verona i Linc ravni;
nazvat' ćaše:'Dobro jutro!'
s Minćija se vode napi
vjereniku od Adrije!
tvoj konjanik odabrani!
80. ASRCG, MUD, Komisija. UJU. ref. II, štab VIII.

86

http://www.plbih.org
Latinku si i Njemicu 82
i/, ovih krajeva. ', dok se iz Podgorice digla sirotinja, čime je ispoljen "praktičan
sjeda za se na terćije; duh" Podgoričana, koji su svoje trgovačke interese stavili ispred religijskog zanosa.
njihov narod strašio im Prema o d r e d b a m a člana 30. Berlinskog ugovora crnogorska vlast je bila u
klepetom ti bakračlije!
I 'I 'a vezi da osnuje posebne škole za bošnjačku djecu i u tom cilju je trebalo u Nikšiću
prvo da se izvrši popis djece od 7-12. godine radi upisa u školu. N a r e d n e godine je
Od zaliva aravijskog
II N i kšiću upisano samo 13 učenika - Bošnjaka, dok su u Podgorici vršene pripreme
do obale Hindustana,
18 otvaranje škola koje bi pohađala bošnjačka djeca, u kojima je trebalo da se
što ti harač ne donosi,
predaje vjeronauka, k a k o bi se poštovala vjerska ravnopravnost u nastavi. 8 3 '
bi li bega, bi li hana?
Međutim, omogućeno je bilo "svakom roditelju da i prije isteka tri godine od
Pa ža' mi je, što te ruže, laključenja Berlinskog ugovora može ispisati dijete iz škole i poći u Tursku, samo
premda si mi krvnik stari, .ikomu se učini d a j e u pogledu njihovog školovanja postupljeno drugačije nego što
pitam: u boj ko to može i. trebalo". 8 4 '
da se s t o b o m barabari — IJ Baru su 1884/1885 godine počeli sa radom mektebi - privatne vjerske škole
n kojima se učila vjeronauka, koje su naredbom Ministarstva unutrašnjih djela
do nas šaka siromaha!? Ukinute 1891. godine. U Podgorici 1895. godine počeo je sa izgradnjom mekteb koji
Pa sad, kad se dobro znamo, |( finansirao turski poslanik na Cetinju. Mektebi su otvarani i poslije balkanskih
ostaje nam jedan drugom
i .ilova u novoosvojenim krajevima u Brodarevu, Ivanju i Grnčarevu, a počele su da
da junačku poštu damo.
i ide i javne škole u kojima je školovanje bilo obavezno.
Broj bošnjačke djece koja su pohađala školu p r e m a statistici od 1878 - 1912.
A narodi u m o r e n i
da počinu, da odahnu; line je iskazan na sljedećoj tabeli:
nek im rada i nauke Pregled školovanja muslimanske djece
blagodatni dni osvanu!
Sk.godina Podgorica Bar Ulcinj Nikšić Mrkojevići Spuž
Borba strašna i velika 1878/1879 1 4 - 13
nastane li iznovice; I 879/ 1880
zadime li bojnom maglom 26 - - -
naša brda i ravnice; IK80/1881 2 31 - 4 - -
IH81/I882 3 34 - 4 5
kroz tu maglu zasjaju li
1882/1883 19 2
sabalja nam bistri zraci...
1883/1884 12 -
mi ćemo se iza toga
1884/1885 56
opet štovat' ka' junaci.
1885/1886 54 -
I HM/1887 64 -
IK87/1888 40 -
U k u p a n broj stanovnika u Crnoj Gori je 1898. godine iznosio 191.475. odkojih
81 IH88/1889 31 -
pravoslavnih 173.420, muslimana 12.492 i katolika 5.541. ', masovan proces isel­
H • Isto, str. 305.
javanja Bošnjaka iz Nikšića i Kolašina je počeo odmah, kada su se svi Bošnjaci iselili
DrĐ.D. Pejović, Razvitak prosvjete i kulture u Crnoj Gori 1852-1916, Istorijski institut u
81. PavelA. Rovinjski, Crna Gora u prošlosti i sadašnjosti, tom IV, Izdavački centar" Cetinje" TitOgradu, Cetinje 1971, str. 54
Cetinje, 1994, str. 174. H4 Isto.

88 89

http://www.plbih.org
1889/1890 40 21 18 40
1890/1891 42 20 1 38
1891/1892 57 22 1 22
1892/1893 - 24 2 36
1893/1894 -
-
27 -
1
31
37
"UJEDINJENJE ILI SMRT
1894/1895 24
1895/1896 - - - 28
1896/1897 - 5 - 24
1897/1898 - 8 - 23
1898/1899 29 - - - DRAGUTIN T. DIMITRIJEVIĆ APIS
1899/1900 28 12 - - (1876-1917)
1900/1901 29 - * -
1901/1902 16 8 2 21
1902/1903 28 11 - - Srpski generaUtabni oficir i narodni revolucionar. Voda tajne
1908/1909 - - - sipske nacionalističke oiganizacije" Ujedinjenje ili srrirf, u nar­
1910/1911 30 - - - odu poznate kao "Crna nika". Značajna je ličnost usrpskojpoliti­
1911/1912 22 - - - ci od 1901-1917 godine. Bio je voda majskog puča 1903. godine,
kada su ubijeni kralj Aleksandar Obrenović i kraljica Draga. Na
Zbog heterogenog etničkog sastava stanovništva u novoosvojenim krajevima sudskom pocesu u Solunu osuđen na smrt, a potom i strijeljan.
Crne G o r e školstvo je imalo drugačiju organizaciju obzirom na nacionalne ciljeve Rehabilitovan od strane Vrhovnog suda Srbije 1953.godine.
koje je trebalo sprovesti u ovim krajevima. Na ovo ukazuju i odredbe člana 1.
Zakona o osnovnim školama gdje je bilo propisano: "Zadatak je narodnijema škola­
ma da vaspitavaju djecu u narodnom i religijskom duhu i da ih spremaju za građanski I.
život, a naročito da šire prosvjetu i srpsku pismenost u narodu". 8 5 '
U tom cilju je u plavo-gusinjskoj oblasti i Metohiji vlada imala prvenstveni (Irganizacija "Ujedinjenje ili smrt", poznata u javnosti kao "Crna ruka" tajna
zadatak da otvori što više škola, pa je prosvetarska funkcija u ovim oblastima pri­ |l teroristička organizacija, koja je zajedno sa četničkom organizacijom odigrala
pala andrijevačkim učiteljima. Z a d a t a k učitelja je bio da pravoslavno stanovništvo u li ujnu ulogu u borbi protiv sloboda i prava nesrpskih naroda.
uči pismenosti preko analfabetskih kurseva, a bošnjačko stanovništvo je trebalo 1 'i eteča organizacije "Ujedinjenje ili smrt" je "Crna ruka" osnovana 29.5.1903
dovesti u priliku da "kapitulira pred obrazovanjem" kako je to bilo zacrtano u line, od grupe srpskih oficira koji su učestvovali u zavjeri 29. 5.1903.godine,na
programu o vođenju politike prosvjećivanja u novoosvojenim krajevima. "Držalo se n i poručnikom Dragutinom Dimitrijevićem Apisom kada s u ubili kralja Ale-
da će s asimilovanjem ići lakše u oblastima Plava i Gusinja, Berana, Bijelog Polja i n u l u i kraljicu D r a g u , svrgli s vlasti dinastiju Obrenović i ustoličili Kara-
i Pljevalja čije je stanovništvo velikim dijelom iz Crne G o r e i govore srpskohr- dordeviće. Članovi organizacije "Crna ruka" su djelovali preko kluba "Slovenski
vatskim jezikom 8 6 '. U tom cilju je predviđeno i otvaranje škola u svakom selu, a i ni'", koji je osnovan u Beogradu 1903.godine, čiji je vođa bio Jaša Nenadović, bliski
učitelji su primali više plate u odnosu na druge krajeve u Crnoj Gori, kao i posebnu • i u i i l kralja Petra. Važnu ulogu su imali Aleksandar Srp, prijatelj princa đorđa,
nagradu od po 200 perpera ukoliko bi bošnjačku djecu naučili čitanju i pisanju. Mirko Naumović,potpukovnik,DušanOptrikić, k a p e t a n i R a d e Mihailović, ure-
• 11111 lista "Slovenski jug". Princ Đ o r đ e je bio pokrovitej kluba , a veliki prijatelj u
11 koj akademiji nauka i umjetnosti im je bio Jovan Cvijić , čije će ideje kasnije
85. M.Kostić, Škole u Crnoj Gori, Pančevo 1806, str. 60-64. i 1
11 Srpska samostalna stranka braće Pribićević.
86. DrĐ.Pejović, citirano djelo, str. 109.

90 91

http://www.plbih.org
II, tome nije bilo velikih diskusij a i nije se ulazilo u one misterioznosti svih odredaba. Kad
je pretresanje bilo svršeno i odredbe konačno primljene, onda ga je neko uzeo i
Aneksijom Bosne i Hercegovine 6. oktobra 1908. godine, od strane Austro­ prepisao ipodneo nam ga je na potpis, čini mi se u kancelariji pok. Ilije Radivojevića". '
3

ugarske, Srbija je izgubila svaku nadu da će joj se Bosna priključiti pa se pristupilo Apis je ušao u Vrhovnu centralnu upravu organizacije "Ujedinjenje ili smrt"
stvaranju Narodne odbrane, masovne organizacije s ciljem da se odupru Austro­ kao običan član a pošto je imao lične veze sa istaknutim činovnicima i vojnicima, on
ugarskoj. Narodna odbrana se zalagala da se svi Srbi ujedine putem militarističke će sve te veze staviti u službi organizacije "Ujedinjenje ili smrt" i postati glavna
nacionalne politike, uključujući i rat. Austrija je Narodnu odbranu smatrala opas­ ličnost organizacije, koja se u običnom govoru naziva njegovom iako je uprava za
nom organizacijom jer je, po njenom mišljenju, "to bila prvoklasna revolucionarna predsjednika izabrala Iliju Radivojevića , a Velimira Vemića za sekretara.4'
organizacija, koju su podržavali svi protivnici aneksije. Mladi dobrovoljci iz raznih U vrhovnu komandu su izabrani Ilija Jovanović Pčinski, vođa makedonskih
đelova zemlje okupili su se u Ćupriji, u istočnoj Srbiji, da ih Voja Tanasković obuči četnika, major Milan Vasić, sekretar Narodne odbrane i generalštabni pukovnik i
četničkom ratovanju. Prekaljeni četnici iz Makedonije prešli su bosansku granicu. M. Milovanović Pivac.5)
Srbi u Bosni i Hercegovini bili su ubijeđeni da će za četnicima nastupiti i regularna Razloge zbog kojih je ušao u organizaciju "Ujedinjenje ili smrt" Apis objašnjava
srpska vojska".!) ovako: "Ovamo gore pozitivan gubitak Bosne i Hercegovine i svih naroda za
I pored revolucionarne aktivnosti u početku svoga rada, Narodna odbrana je Srpstvo... a dole,na jugu istrebljenje Srpstva koje je u novom režimu Turskom imalo
na zahtjev Austrije postala kulturno društvo,čime su se razočarali Srbi jer "Po da bude sasvim dovršeno, činilo je na mene utisak najočajnijeg vremena za Srpstvo.
našem mišljenju", rekao je kasnije Apis, "Narodna odbrana nije uradila dovoljno U tom momentu dolazi jedan iz ovih krajeva, naš ugledni nacionalni radnik, g.
niti,pak ono što smo smatrali daje potrebno da se uradi ".2) Bogdan Radenković... predstavlja potrebu za ovako društvo, jer se njemu činilo da
Zbog zatišja u nacionalnim aktivnostima i obeshrabrenja u narodu, zbog nep- se u Srbiji malo vodi računa (o tome), kao u slobodnom Pijemontu Srpstva, a uveren
omaganja četnika u Makedoniji kojima su Bugari oteli sve što su osvojili srpski nacio­ da treba Srbija da pristupi rešenju ovog makedonskog pitanja, iznosi da treba ovu
nalni radnici, u Makedoniji su donijeli odluku o formiranju tajne militarističke orga­ ideju potpomoći ovakvim tajnim komitetima (u Makedoniji), pa se nisam plašio
nizacije. U tom pravcu će se stare četničke vođe na čelu sa Bogdanom Radenkovićem, pred tim stoje društvo tajno da o tome razmišljam, pa sam pred ova dva nacionalna
na konferenciji u Skoplju, odlučiti za revolucionarnu borbu protiv Bugara i Mladot- radnika, g.Bogdana i pok.Ljube i ušao u organizaciju, a naročito zbog Bogdana".6'
uraka, a pomoć za ovaku operaciju će zatražiti u Beogradu. Svoju ideju Radenković Organizacija "Ujedinjenje ili smrt" je bila najaktivnija u prvoj godini postojanja
je saopštio u Beogradu Voju Tankosiću, četničkom vojvodi, kapetanu Velimiru .Njena Vrhovna centralna uprava često se sastajala i raspravljala o planovima da se
Vemiću i Ljubomiru Jovanoviću Čupi, koji su odlučili da osnuju organzaciju za rev­ ubiju bugarski kralj Ferdinand i crnogorski knez Nikola, kao glavni protivnici ujed­
olucionarno djelovanje izvan Srbije, koja će dobiti ime "Ujedinjenje ili smrt". Apis je injenja Srba . 7) U Beogradu su vođe "Ujedinjenje ili smrt" uvodili nove članove u
saznao da se priprema osnivanje tajne organizacije i pristao da se pridruži inicijatori­ organizaciju, posebno mlade oficire.Obično bi bilo dovoljno da takav čovjek samo
ma, a kada su ga u Solunu pitali da li je pomagao u izradi Statuta "Crne ruke" spomene da je "Crna ruka" rodoljubiva organizacija koja se zalaže za ujedinjenje
odgovorio je: "Ja nisam bio ni određen za taj posao, niti bio među onima koji su statut Srba ili "radi za naše nacionalne ciljeve" i da navede imena nekoliko vođa i oficiri
sastavljali, niti sam se bio primio toga za izradu projekta... pok. Ljuba (Jovanović bi ulazili u organizaciju ne postavljajući više nikakva pitanja.8'
Čupa) je to izradio i ja se sećam da je dao i nacrt zakletve. Pored Ljube radio je na Osnivači oganizacije "Ujedinjenje ili smrt" su bili "pod uticajem procesa ujed-
projektu i g. Bogdan. Na tom prvom skupu sva su gospoda gore naznačena uzela na
sebe da izrade projekat Ustava i kad je projekat po partijama bio gotov, onda se na 3. Zivan Zivanović, "Iskazi i odbrana Apisa" st. 177-180.
4. Isto,
skupovima već držanim u stanu Vemićevom donosilo i tad je čitana svaka partija pred
5. Cedomir Popović, "Organizacija "Ujedinjenje ili smrt-Uzroci i način postanka", NovaEvro-
svima i na taj način može se smatrati i utvrđenje definitivne njegove redakcije. Pri pa,XV,st. 401-405
6. Zivan Zivanović, "Organizacija Ujedinjenje ili smrt - Iskazi i odbrana", Nova Evropa XV, s
1. Čedomir Popović, "Orgnaizacija Ujedinjenje ili smrt", Nova Evropa, XV, bi; 12, 1927. s st. 410-415.
st.398-399. 7. Cedomir Popović, Citirani rad, st. 400-403.
2. Ljubo Bratić, Mlada Bosna, st. 34 i 35. 8. Ljubo Bratić, Mlada Bosna, st. 37.
92 93

http://www.plbih.org
III.
injenja Italije kao i Njemačke u XIX vijeku a posebno pod uticajem ideja, postupa­
ka i akcija karbonara i programa" Mlade Italije", Đuzepa Macinija, stoje došlo do
Apisovu organizaciju "Ujedinjenje ili smrt" stvorio je srpski militarizam. Nju
izražaja u Ustavu i Poslovniku organizacije, s mnogim elementima romantike, mis­
9 su uglavnom sačinjavali elitni srpski oficiri. 0 ovoj organizaciji" Radničke novine"
tike i simbolike". '
u broju 244 od 29. oktobra 1911. godine, u članku "Crna ruka ili žuljevita ruka" pišu:
Kada je saznao za osnivanje organizacije M. Milovanović, predsjednik Vlade
" Srbija nije samo zemlja skandaloznih afera: ona je zemlja lepih šala... Dobili
i ministar spoljnih poslova Kraljevine Srbije je prihvatio saradnju sa pukovnikom
smo i Crnu ruku! To je jedna misteriozna, jezovita organizacija srpskih patriota..
Apisom i radio na stvaranju srpsko-bugarskog saveza i u tom cilju vlada je odobrila
Jedne grupe oficira i intelektualaca,sa patriotskom a možda i šovinističkom
četničke akcije u Makedoniji, a organizacija uz saglasnost vlade otvorila "dobrovol­
ideologijom. Sam naziv već je strašan...Pristup imaju samo izabrani. Na koji način
jnu četničku školu u Prokuplju za obuku dobrovoljaca i njihovu pripremu za ger­
se biraju ? To je tajna. Kako se organizuju?Još veća! Gde su i koji su? Najveća! Sta
ilsku vojnu. Do rata 1912. u balkanskim ratovima i, najzad, u prvom svetskom ratu,
hoće?... Sad imamo Vladu koja se održava pomoću sudova i policije, pomoću reak­
svi komandanti dobrovoljačkih odreda bez izuzetaka bili su članovi ove organiza­
cionarnih paragrafa i apsandžijskih žila. Vi ste protiv Vlade- zato što ne ide dovol­
cije.10'
jno udesno; a protiv opozicije, i to još više, što bi ona htela u levo.I ako vi pobedite,
Posebno je bila aktivna u Bosni i Hercegovini gđe je major Vasić preko pov­
onda ćemo imati Vladu u kojoj bi se pored reakcionalnih paragrafa i kandžija
jerenika "Narodne odbrane" radio na revolucionisanju narodnih masa, a uspostav­
pridružili još i vojnički bajoneti. Ovo je policijska vlada., a ono bi bila militaristička
ljena je veza organizacije sa jugoslovnskom nacionalno-revolucionarnom omladi­
vlada !.13»
nom i nacionalnim i političkim prvacima u jugoslovenskim zemljama pod Austro­
Koliki je uticaj imala organizacija "Ujedinjenje ili smrt" na ukupni društveni i
ugarskom. Tom vezom rukovodio je Apis.
javni život, posebno na generala Radomira Putnika, govori njegovo ismijavanje
Organizacija je proširivala i učvršćivala veze sa političkim prvacima hrvatsko-
opozicionih poslanika i svih drugih kada su u skupštnskoj raspravi juna 1912. go­
srpske koalicije u Zagrebu a za to je najzaslužniji Oskar Tartalja koji se sastao sa
dine, poslanici napadali predlog kredita od 21.miliona dinara predviđen za potrebe
rukovodstvom organizacije "Ujedinjenje ili smrt" prilikom posjete srpske i hrvatske
vojske, a o čemu su iste novine pisale:"... Gospodin Putnik nebi mogao niti smeo ni
studentske omladine iz Zagreba u Beograd aprila 1912. godine, koga je posebno
izbliza zauzeti onakvo držanje prema Parlamentu da nije delegat... jedne oficirske
impresionirao Apis za kojeg je pisao s divljenjem:" Aktivan i smio kakav je bio, on
organizacije, koja prezire Parlament, koja mrzi parlamentarizam i koja smatra da
igra vidnu i značajnu ulogu u svim većim događajima predratne Srbije ne tražeći za
sve zlo otuda potiče. A da takva organizacija postoji, to je ne sumnjiva stvar.
sebe ni časti ni hvale: on je duša i vođa, organizator nacionalno-revolucionarnog
... držanje gospodina Putnika na preksinoćnoj sednici jeste jedan jak, doduše
pokreta, koji ima stalno na umu, ne samo svoju Srbiju, već i ostale krajeve u kojima
indirektan, ali vrlo jak dokaz o tome da zbilja postoji jedna čvrsta, formirana oficirska
živi naš narod, a koji se nalazio u tuđem ropstvu... Apis je prvi među svima. On je
organizacija sa određenim ciljevima i planovima, svesna svoje moći i spremna da
vojnik i političar, u isto vrijeme Garibaldi i Mazzini, jugoslovenskog rata za 14
prvom zgodnom prilikom uhvati za gušu Parlament i parlamentarizam!. '
oslobođenje. " n )
Stav organizacije "Ujedinjenje ili smrt" kao uopšte i srpske oficirske kaste je
Kasnije je Tartalja odveden u redakciju dnevnog lista organizacije "Ujedinjen-
bio o nacionalnom pitanju velikosrpski i nacionalno - šovinistički, a što se može
je ili smrt" "Pijemont" za koga je ulog od 20.000 dinara dao prestolonaslednik
12 utvrditi i iz Ustava te organizacije. Naime, u članu 1. Ustava Organizacije "Ujed­
Aleksandar i "postao prvi katolik i Hrvat član organizacije". '
injenje ili smrt" stoji: "u cilju ostvarivanja narodnih ideja-ujedinjenja srpstva - stvara
se organizacija čiji član može biti svaki Srbin, bez obzira na pol, veru i mesto
rođenja, kao i svaki onaj koji bude služio iskreno svojoj ideji"15' U članu 2. istog
Ustava stoji da je tajna za širok krug, a u članu 4. da organizacija utiče na sve

9. Politička enciklopedija, "Suvremena administracija", Beograd 1977, st. 1096.


13. Vladimir Dedijer i Branko Pavićević, "Nova Misao", br. 7, 1953, st. 120.
10. Isto,
14. Isto,
11. Oskar Tartalja, "Veleizdajnik", Split, 1928, st. 26-28.
15. Oskar Tartalja, "Veleizdajnici" (brošura) st. 36-45, Zagreb-Split, 1928.
12. Isto st. 24-26
95
94

http://www.plbih.org
službene faktore u Srbiji , kao Pijemontu, na sve društvene slojeve i cjelokupni nacionalne i imperijalističke zahtjeve: " Oba rata koja je vodila Srbija imala su
društveni život, sprovodi revolucionarnu organizaciju na teritorijama gđe žive Srbi nacionalno oslobodilačko obeležje: preko njih je konačno potvrđeno naše suvereno
i bori se svim sredstvima protiv svojih neprijatelja ove ideje van granica, i održava pravo na staru Srbiju i na Makedoniju... Makedonija je puna sva srpskog
prijateljske veze sa svim ličnostima i državama i narodima koji su prijatelji srpskog stanovništva; praktično sve stanovništvo Makedonije odlikuje se čisto srpskim
19
plemena i pomaže svima narodima koji se bore za oslobođenje i ujedinjenje. rasnim odlikama i običajima ...! '
Vrhovna Centralna uprava, sa sjedištem u Beogradu, najviši je organ orga­ Odbacujući postojanje makedonske nacije "Pijemont" slavi "civilizatorsku
nizacije (čl.5.) u čiji sastav pored članova iz Kraljevine Srbije je i po jedan delegat ulogu Srbije..
iz Srpskih pokrajina: Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Stare Srbije i Makedonije, "... Odmah se mora zavesti strogi i sigurni režim u novo pripojenim
Hrvatske, Slavonije i Srema, Vojvodine i Primorja. Iz sadržaja ovog člana jasno područjima. Naši državnici ne smeju se zadržavati zbog predrasuda. Nikakvi
proizilazi za kakvu državu i u kojim granicama i oblastima treba da se prostire demokratski ili liberalni obziri koji bi podrazumevali da se isti sistem uvede tamo...
Srbija, jer je očito da Apis kad kod je govorio o "jugoslovenstvu" to je uvijek bilo Zato što u tim novim područjima postoje raznovrsni elementi i interesi, ne sme se
neodređeno. Do sukoba između Nikole Pašića i Dragutina Dimitrijevića Apisa je razmatrati mogućnost da im se daju politička prava."20'
došlo baš zbog različitog shvatanja srpskog nacionalnog pitanja, jer je Nikola Pašić U vezi činovničkog aparata u novopripojenim krajevima "Pijemont" piše:
zastupao maksimalističko stanovište, koje je kasnije potvrđeno Krfskom deklaraci­ " Srpska uprava u toj oblasti, bila je sramotno loša, jer su radikali na vlast
jom i ostalim ustavnim dokumentima, dok je Apis zastupao minimalističko, kako postavili neobrazovane i podmitljive budale". 21 '
je to bilo određeno i u Ustavu organizacije, a pobijedilo je prvo.16) U vezi rada Vlade u novopripojenim krajevima "Pijemont" je pisao:
Poslije optužbe rukovodstva organizacije "Ujedinjenje ili smrt" zbogneslagan- " Vlada je banda državnih anarhista. U Makedoniji Protićeva policij a pljačka
ja u vezi srpskih nacionalnih interesa, Vlada Srbije će uz saglasnost regenta Ale­ narod". 22 '
ksandra, smijeniti načelnika štaba vojske Srbije, vojvodu Putnika, i ministra za Ovakav stav i odnos organizacije "Ujedinjenje ili smrt" je bio prema svim
vojsku Rada Brajevića, a članove organizacije "Ujedinjenje ili smrt" 28. XII1917. narodima koje je Srbija trebala da "oslobodi" od tuđinske vlasti i ista se zalagala za
godine uhapsiti. U montiranom sudskom procesu u Solunu Apis sa majorom vojnu upravu kao oblik vladavine i bila protiv prava i sloboda svih nesrpskih naroda
Ljubomirom Vulovićem i Radom Malobabićem biće streljani.17' koji bi trebali da žive pod vojnom diktaturom. O kakvoj se organizaciji radi najbolje
Po uzoru na ranije nacionalističke organizacije u Evropi, organizacija "Ujed­ pokazuje odgovor Apisa na sudskom procesu u Solunu,kada je na pitanje:" Zašto
injenje ili smrt" je svim sredstvima pokušavala da postigne ujedinjenje u Veliku ste za simbole organizacije uzeli lobanju, ukrštene kosti, nož, bombu i otrov, i šta
Srbiju. U njen sastav su bili okupljeni idealisti i beskrupulozni teroristi, civili i svaki od tih simbola znači", odgovorio:
oficiri. Rukovodstvo organizacije je željelo da stvori mrežu revolucionarnih orga­ "Za mene kao intelegentnog čoveka ovi amblemi nemaju ovako zaoštravajući
nizacija među južnoslovenskim narodima u inostranstvu. Apis je bio glavna figura i odvratni izgled... Ja sam i ranije bio u ovakvim komitetima. U prvi komitet u koji sam
organizacije ipokretač mnogih akcija.On je isplanirao i organizovao ubistvo Franca ušao i kad sam počeo da radim na ovim stvarima najednom većem sastanku došao
Ferdinanda što je priznao u pismu upućenom princu Aleksandru 30. V 1917. je među nas dr. Slobodan Jovanović, vrlo uvaženi profesor univerziteta, koji nam je
godine, u kojem stoji:" Jednom sam vam već kazao da sam možda pogrešio što sam ovim recima predstavio potrebu za najočajniju borbu u Makedoniji, "da se Srpstvo
u onom pismu i na saslušanjima rekao da sam planirao atentat u Sarajevu. Sada bih može spasiti bombom, nožem i puškom". Ovo je moje prvo nacionalno kršćenje. U
rekao da je to glavni uzrok moje smrti ".18) docnijem radu na terenu otrov je bio upotrebljavan i svi su ga četnici nosili i kao
O tome najbolje govore članci u "Pijemontu", listu organizacije "Ujedinjenje napadno sredstvo da se spase čovek ako padne neprijatelju u ruke. Eto, zbog toga..."23'
ili smrt". Poslije poraza Bugarske jula 1913.godine, "Pijemont" je isticao srpske
16. Vasa Krizmanović, "Nikola Pašić i njegovo doba" 1845-1926, knjiga II "Nova Evropa", 19. Pijemont, "Crna ruka i Nacionalno pitanje" od 28. juli 1913.godine.

Beograd, 1990, str 251-264. 20. Pijemont, "Kakav režim u Novoj Srbiji", 1. septembar 1913.
21. Pijemont, "Vlada i Kruna" 6. maj 1914.
17. Velizar Najman "Zlo u novoj istoriji Srba 1804-1994", KIZ, Kultura, 1996, Beograd,
22. Pijemont" 5. V1914.
st. 120.
23. Zivan Zivanović, "Organizacija Ujedinjenje ili smrt-Iskaz i odbrana"st. 415-416
18. Cedomir Popović, "Organizacija, "Nova Evropa", XVst. 405-410.
97
96

http://www.plbih.org
Jedina knjiga koja je do sada izašla, a koja pruža nešto podataka o radu "Crne
ruke" je knjiga "Finale" Đorđa Nastića koju je objavio 1908. godine u Budimpešti
, a razlog objavljivanja je odluka beogradskih dvorskih krugova da se ubije crnogor­
ski kralj Nikola, stoje rezultiralo cetinjskim bombaškim skandalom, tj. pokušajem
atentata na kralja Nikolu, gđe je Vaso Ćulafić osuđen na smrt zbog veleizdaje.
Značajno mjesto u "Organizaciji ujedinjenje ili smrt"su zauzimali Mehmed
Mehmedbašić, Mustafa Golubić i Nezir Hadži Nalić,koji su bili u štabu Apisa, koje
je on nazivao"alpskim cvećem", a Bošnjake Srbi-muslimani,kojih je u njegovoj je­
dinici 1911 godine bilo skoro jedan bataljon "jer je hteo da i oni učestvuju u borbi
za ujedinjenje sa Srbijom"24'

Obredni krst organizacije "Ujedinjenje ili smrt" (prva i zadnja strana)

24. Milan Živanović,PukovnikApis,Savremana administracija, Beograd, 1955, st 272.


98

http://www.plbih.org
USTAV ORGANIZACIJE
"UJEDINJENJE ILI SMRT"

I. CILJ I NAZIV

a. i.
U cilju ostvarenja narodnih ideala - ujedinjenja Srpstva -stvara se organizacija,
čiji član može biti svaki Srbin, bez obzira na pol, veru, mesto redenja, kao i svaki onaj
koji bude iskreno služio ovoj ideji.

Čl. 2.
Organizacija pretpostavlja revolucijonu borbu kulturnoj, stoga joj je institucija
apsolutno tajna za širi krug.

Čl.3.
Organizacija nosi naziv "Ujedinjenje ili Smrt".

Čl.4.
Za ispunjenje svoga zadatka, organizacija:
1) Prema karakteru svoga bića utiče na sve službene faktore u Srbiji kao Pijemon­
tu, i na sve društvene slojeve i celokupni dmštveni život u njoj;
2) Sprovodi revolucijonu organizaciju po svima teritorijama na kojima Srbi žive:
3) Van granica, bori se svima sredstvima protivu sviju neprijatelja ove ideje;
4) Održava prijateljske veze sa svima onim državama, narodima, organizacija­
ma, i pojedinim ličnostima, koji su prijateljski raspoloženi prema Srbiji i srpskome
plemenu;
5) Ukazuje svaku pomoć onim narodima i organizacijama, koji se bore za svoje
nacijonalno oslobođenje i ujedinjenje.

101
100

http://www.plbih.org
//. NADLEŠTVA ORGANIZACIJE. Cl. 13.
Zvanje predsednika i blagajnika je besplatno.
Čl.5.
Najstarija vlast organizacije jeste Vrhovna Centralna Uprava, sa sedištem u Beo­ Čl. 14.
gradu. Ona se brine o izvršenju zaključaka. Odluke po svima poslovima organizacije donose se, na sednicama Vrh. C. Up­
rave, većinom glasova.
Čl. 6.
Broj članova Vrh. C. Uprave neograničen je, - principijelno što manje. Čl. 15.
Pri izvršenju odluka putem organizacije, apsolutna vlast pripada predsedniku i
ČL 7. sekretaru.
Vrh. C. Upravu sastavljaju, pored članova iz Kraljevine Srbije, i jedan
opunomoćeni delegat organizacija svih srpskih pokrajina: Čl. 16.
1) Bosne i Hercegovine, U izuzetnim hitnim i manje važnim slučajevima, presedniksa sekretarom donose
2) Crne Gore, odluku, i staraju se o njenom izvršenju, referišući o tome na prrvoj sednici Vrh. C.
3) Stare Srbije i Makedonije, Upravi.
4) Hrvatske, Slavonije, i Srema,
5) Vojvodine, Čl. 17.
6) Primorja. Za što pravilnije otpravljanje poslova, Vrh. C. Uprava deli se na sekcije prema
prirodi posla.
Čl. 8.
Sprovođenje organizacije u Srbiji spada neposredno u zadatak Vrh. C. Upravi. Čl. 18.
Vrh. C. Uprava održava vezu sa pokrajinskim upravama preko opunomoćenih
ČL 9. delegata tih organizacija, koji su ujedno i članovi Vrh. C. Uprave: u izuzetnim
Sprovođenje organizacije u pokrajinama srpskim van granice Kraljevine Srbije slučajevima preko naročitih izaslanika.
spada u dužnost svakoj pokrajinskoj upravi za njenu pokrajinu.
Pokrajinska uprava je najstarija organizacijona vlast u svojoj pokrajini. ČL 19.
Pokrajinskim upravama ostavlja se sloboda rada. Jedino izvođenje širih revolu­
Čl. 10. cionarnih pokreta zavisiće od odoborenja Vr. C. Uprave.
Podela organizacije na okružne i ostale uprave regulisaće se poslovnikom orga­
nizacije, koji će izraditi, a prema potrebama u toku vremena menjati i dopunjavati, Čl, 20.
Vrh. C. Uprava. Vr. C. Uprava regidisaće sve potrebne znake za čuvanje tajnog karaktera organiza­
cije.
Čl. 11.
Svaka uprava iz svoje sredine bira sebi predsednika, sekretara i blagajnika. Čl. 21.
Vr. C. Uprava dužna je da blagovremeno obaveštava sve članove organizacije,
Čl. 12. nadležnim putem, o svima važnijim pitanjima koja se tiču organizacije.
Sekretar, po samoj prirodi poslova, može zamenjivati predsednika. Njemu se u
Vrh. C. Upravi osigurava egzistencija tako, da se sav preda organizacijonom poslu.
102 103

http://www.plbih.org
Čl. 22. za svoje lične, klasne, ili partijske interese, kazniće se smrću.
Vr. C. Uprava s vremena na vreme kontroliše rad svojih uprava. Analogno tome
postupaju i ostale uprave. Čl. 31.
Ko jednom stupi u organizaciju, iz nje ne može više izaći, niti mu ko može uvažiti
ostavku.
III. ČLANOVI ORGANIZACIJE.
Čl. 32.
Čl. 23. Svaki član potpomagaće organizaciju nedeljnim uplatama.
Kao princip pri sprovođenju organizacije u detalju ima važiti pravilo: saobraćaj Organizacija, prema potrebi, može novac nabavljati i prinudnim putem. Odo­
i opštenje vrštiti samo preko naročito određenih i legitimisanih lica. brenje za ovakve postupke izdaje Vr. C. Uprava uzemlji, ili pokrajinska uprava u svojim
pokrajinama.
Čl. 24.
Dužnost je svakoga člana da vrbuje nove članove, pri čemu on svojim životom Čl. 33.
jamči, za one koje uvodi u organizaciju. Pri izricanju smrtne kazne, Vr. C. Uprava rukovodiće se jedino time da ona bude
pouzdano izvršena, bez obzira na sredstvo koje će se pri tome upotrebiti.
Čl. 25.
Članovi organizacije među sobom lično se ne poznaju. Samo članovi uprave
poznaju se lično. IV PEČAT I ZAKLETVA.
Čl. 26. Čl. 34.
U organizaciji, članovi se vode po brojevima. Ali Vr. C. Uprava treba da ih zna Organizacija ima ovakav pečat: U sredini pečata snažna savijena ruka drži raz­
poimence. vijenu zastavu, a na njoj (kao grb) mrtvačka glava sa ukrštenim kostima; pored zastave
nož, bomba, i otrov. Okolo je natpis s leva u desno: "Ujedinjenje ili smrt", a ozdo: "V.C.
Čl. 27. Uprava".
Članovi organizacije moraju se bezuslovno pokoravati svima naređenjima svojih
uprava, kao i samo uprave neposredno višim upravama. Čl. 35.

Čl. 28. Pri stupanju u organizaciju polaže se zakletva, koja glasi:


Svaki je član dužan da nadležnim putem dostavlja sve ono što dozna, kako pri­ "Ja, N.N. (ime dotičnika), stupajući u organizaciju "Ujedinjenje ili smrt", zaklin-
vatno tako i u svojoj službenoj funkciji, a što ima interesa za organizaciju. jem se suncem što me greje, zemljom što me hrani, Bogom, krvlju svojih otaca, čašću
i životom, da ću od ovog časa pa do smrti verno služiti zadatku ove organizacije i uvek
Čl. 29. biti gotov da za nju podnesem žrtve.
Interes organizacije stoji nad svim ostalim interesima. "Zaklinjem se Bogom, čašću, i životom, da ću sve naredbe i zapovesti bezuslovno
izvršavati."
Čl. 30. "Zaklinjem se Bogom, čašću i životom da ću sve tajne ove organizacije sa sobom
Pri stupanju u organizaciju, - svaki član treba da zna da stupanjem u organizaciju u grob poneti."
gubi svoju ličnost: on ne može da očekuje nikakve slave, nikakve lične koristi, bilo "Nek mi sude Bog i moji dmgovi u ovoj organizaciji, ako ovu zakletvu hotimično
materijalne bilo moralne. Prema tome, ko od članova pokuša da iskoiisti organizaciju ne izvršim ili prekršim".
104

http://www.plbih.org
V. PRELAZNA NAREĐENJA. Član 2.
Radi bržeg širenja organizacije, čim član nađe tri nova člana-druga, izveštava
Vrhovnu Centralnu Upravu šaljući joj spisak novih članova. Vrhovna Centralna Up­
Čl. 36.
rava rešava o prijemu, i o tome izveštava člana osnivača, šalje mu brojeve za nove
Ovaj Ustav stupa odmah u život.
članove i sve što je potrebno za izvršenje zakletve. No, član osnivač je dužan popuniti
u što kraćem roku svoju grupu do pet, uvodeći na isti način nove članove u organizaciju
Čl. 37.
čim koga nađe.
Ustav se ovaj ne može menjati.
U Beogradu, 9 maja 1911. g. (M.P.)
Član 3.
1. Ilija Radivojević s.r. (poginuo)
Čun jedan član pridobije novih pet članova, odnosno tri, on zajedno sa njima
2. Bogdan Radenković s.r. (osuđen-umro)
polaže zakletvu. Zakletva se polaže na ovaj način:
3. ČedomiljA. Popović s.r. (osuđen)
Član osnivač određuje dogovorno sa svojim osnivačem, - koji ujedno i prisustvuje
4. Vel. S. Vemićs. r. (osuđen)
zakletvi kao izaslanik Vrhovne Centralne Uprave, ako se drugače ne naredi, - vreme i
5. Ljubomir S. Jovanović s. r. (poginuo)
mesto gde će se zakleti sa svojim novim drugovima.
6. Drag. T. Dimitrijević s. r. (streljan)
Soba, u kojoj se vrši zakletva, nalazi se u mraku. U sredini sobe je sto zastrt crnim
7. Voj. P. Tankosić s. r. (poginuo)
platnom. Na stolu je krst, nož i revolver. Sobu osvetlava samo jedna mala voštana
8. Ilija M. Jovanović s. r. (umro)
sveca.
9. Milan Vasić s. r. (poginuo)
Osnivač izgovori prethodno jednu prigodnu reč, iznoseći velike zadatke organiza­
10. MU. Gr. Milovanović s. r. (osuđen)
cije, njene glavne principe, iz ustava i poslovnika, kao i opasnosti kojima se članovi
izlažu stupajući u nju. Na završetku pita ih: pristaju li da polože zakletvu.
Ako svi izjave da pristaju, iz drugog odeljenja iznenada stupa u tu sobu jedan
POŠLO VNIK ORGANIZA CIJE potpuno prerušen i strog maskiran čovek, član jedne od viših grupa, koji je zato naročito
"UJEDINJENE ILI SMRT određen.
Tada osvniač, a za njim svi novi članovi, jasnim glasom izgovaraju zakletvu.
Član 1. Kada se to svrši, svi se novi članovi izljube među sobom, a maskirani čovek im
Svaki član organizacije dužan je da u organizaciju uvede pet novih članova. svima čestita štipanje u organizaciju rukovanjem, neizgovarajući pritom nijedne reći.
Ovo uvođenje, vrši se ubeđivanjem, i novi članovi stupaju dobrovljno. Oni On se potom odmah povlači u svoje odeljenje, a soba za zakletvu osvetlava se. U
sačinjavaju zajedno sa članom osnivačem jednu organizacijom grupu. osvetlenoj sobi novi drugovi svojom rukom prepisuju i potpisuju po jedan tekst zakletve,
Svaka organizacijona grupa predstavlja jednu osnivačku grupu za pet novih grupa i predaju ga osnivaču, koji svakom saopštava njegov broj i ugovoreni znak za
nižih stepena, sa kojima je u neposrednom i stalnom dodiru preko članova iz osnivačke međusobno raspoznavanje. (Ugovoreni se znak povremeno menja, i saopštava nared­
grupe. bom Vrhovne Centralne Uprave.) A potom upućuje i podstiče svakoga, da što pre
Svaka organizacijona grupa, ma koga stepena, u stalnom je dodiru i sa svojom osnivanju nove grupe, zaklinjajući ih na ovaj isti način; da svaki od njih dolazi na
osnivačkom grupom preko svoga člana osvinača. sednice na koje ih bude pozivao radi dogovora ili saopštavanja kakvih naređenja. Čita
Članovi osnivači su, dakle, i jedini sprovodnici naredaba i uputstava Vrhovne im zatim odredbe iz ustava i poslovnika, koje za to cilj dobiju od Vrhovne Centralne
Centralne Uprave u sve redove organizacije, kao god što su i kanal koji iz najdaljih Uprave - odnosno okružne.
redova organizacije šalju Vrhovnoj Centralnoj Upravi razne informacije, predloge,
molbe i.t.d. Član 4.
Svaki osnivač dužan je da zakletve, zajedno sa brojevima svojih drugova, odmah

106 107

http://www.plbih.org
sprovede u zapečaćenoj kuverti Vrhovnoj Centralnoj Upravi redovnim putem, preko neku stvar, ona izvršenje ne može prenositi na neposredne niže grupe.
neposredne starije grupe. Svaka neispravnost ili nehaj u ovom pogledu, od strane Ako je, za izvršenje tahe naredbe, potrebno manje od šest ljudi, onda i članovi
osnivača ili pojedinih gurpa, kazniće se najstrožije. Ovom pnlkom vraća se ustav i vuku kocku na onoliko listića koliko je ljudi potrebno za izvršenje naredbe. Osnivač
poslovnik, kao i sve potrebe dobijem za izvršenje zakletve. Vrhovna Centralna Uprava napiše delo koje se ima da izvrši na listiću, pa se ti listići nekoliko puta presaviju; tako
potvrđuje prijem zakletve. Pokrajinske će i okružne uprave takođe slati zakletve svojih se isto presavije još toliko listića koliko je potrebno do šest, odnosno do broja članova
članova Vrhovnoj Centralnoj Upravi na čuvanje. u grupi, ali tako, da se prazni listići ne mogu nikako razlikovati od popunjenih. Svi se
ti listići dobro izmešaju u jednom sudu pa se onda pnstupa izvlačenju. Pri izvlačenju
Član 5. niko ne srne zaviriti u sud. Osnivač izvlači poslednju.
Svaki osnivač dužan je da od članova svoje grupe skuplja nedeljne uloge, i da ih
odmah šalje Vrhovnoj Centralnoj Upravi, odnosno okružnoj upravi, koja će s vremena Član 10.
na vreme putem izvešća prijem potvrđivati. Članovi grupe na koje padne kocka moraju bezuslovno izvršiti dobijenu naredbu.
Visinu uloga članova jedne grupe određuje osnivač, dogovorno sa svojom grupom, U slučaju neposlušnosti biće najstrože kažnjeni od strane Vrhovne Centralne Uprave.
i o tome izveštava Vrhovnu Centralnu Upravu prilikom sprovođenja zakletve. U sva­
kom slučaju, nedeljni ulog ne može biti manji od jednog groša (0.20 p.d.) Član 11.
Vrhovna Centralna Uprava će, s vremena na vreme, podnositi svima svojim gru­ Svaka grupa ima prava da podnosi Vrhovnoj Centralnoj Upravi sve one predloge,
pama izveštaje kako o prihodima tako i o rashodima organizacije, kao i o ciljevima na žalbe, i molbe, koje nađe da su umesne i da mogu koristiti organizaciji i njenu cilju. Te
koje su ti rashodi utrošeni. Ulozi će se slati mesečno, sa naznačenjem: za koji je mjesec predloge moraju grupe vrlo hitno dodavati jedna drugoj preko članova osnivača, da bi
ulog, od koje je grupe, i od kojih članova - članove notirati brojevima. Okružne uprave štopre dospeli do Vrhovne Centralne Uprave, koja će istim putem odgovarti da li ih
slaće takođe na isti način uloge članova Vrhovnoj Centralnoj Upravi. One će za svoj usvaja ili odbija.
okrug voditi spisak - registar - članova i knjigu plaćanja uloga, radi kontrole.
Član 12.
Član 6. Svaki član organizacije dužan je da ukaže svaku pomoć drugu koji mu se obrati
Svaki osnivač je dužan da svoju grupu izveštava o poslovima organizacije, da kod izgovaranjem svoga broja i ugovorenim znakom.
svojih članova održava i raspaljuje osećajepatrijotizma ipožrtvovanja za srpsku ideju.
Češći, što češći, sastanci grupa u sednice, radi gornje celji, imaju presudnu važnost po Član 13.
uspeh ideje i organizacije, te ih treba izvoditi sa svom marljivošću. U vanredno hitnim slučajevima potrebe, upoznavanja između dvojice članova
organizacije vrši se obostranim izgovaranjem broja i ugovorenim znakom.
Član 7.
Svaka je grupa dužna izvršivati sva naređenja Vrhovne Centralne Uprave, odnos­ Član 14.
no okružne uprave. Članovi organizacije dužni su čuvati u najvećoj tajnosti kako svoju grupu tako i
samo organizaciju. Tajne organizacije ne smeju se ni po cenu najvećih muka izdavati:
Član 8. jer se izdajstvo kažnjava srmću.
Svaka grupa je dužna da primi i pokrije ljude koje Vrhovna Centralna Uprava
bude odredila za izvršenje nekoga dela, i da spremi sve što je potrebno kako za samo Član 15.
izvršenje tako i za olakšanje begstva izvršiocima. Svi su članovi dužni da izbliza prate ponašanje i vladanje svojih poznatih drugova
u organizaciji.
Član 9.
Kad neka grupa dobije naredbu od Vrhovne Centralne Uprave, da sama izvrši

108 109

http://www.plbih.org
Član 16. Član 22.
Ako ponašanje koga člana zaslužuje samo opomenu, ona će mu se učiniti od Vrhovna Centralna Uprava će u svakom okrugu osnovati po jednu okružnu up­
ravu organizacije, koja će po ovim istim principima izvoditi organizaciju po svome
strane njegove grupe.
okrugu.
Član 17.
Ako ponašanje koga člana bude zaslužilo veću kaznu, to će se redovnim putem Član 23.
dostavljati Vrhovnoj Centralnoj Upravi. Oknižne uprave su vrhovna vlast organizacije u svojim okruzima. Okružne up­
rave donose samo odluku o prijemu novih članova u svom okrugu. Odmah o tome
Član 18. izveštavaju Vrhovnu Centralnu Upravu ovako:
Ako koji član hotimično ili nehotice izda organima vlasti, ili kome čoveku koji ne Upreporučenu pismu šalju spisak u kome su naznačena samo imena i prezimena
pripada organizaciji, kakvu tajnu organizacije, i ako od toga izdajstva može nastupiti novo primljenih članova, a ispod tih broj osnivača te grupe. - Ništa više.
po samu organizaciju, ili po članove njegove grupe, kakav brza opasnost, onda sama Vrhovna Centralna Uprava vraća taj isti spisak, stavljajući pored imena svakog
grupa treba odmah da toga člana ma na koji način učini bezopasnim. Ako ona to ne člana broj mesta u organizaciji, a na čelu spiska broj grupe. Ovo vršiti na adresu
može da učini, treba odmah da traži pomoć od neposredno starije grupe. članova koji služe za vezu.
Čim ovakav spisak dobiju okružne uprave, naređuju zakletvu, o čijem rezultatu
Član 19. izveštavaju Vrhovnu Centralnu Upravu sprovodeći joj ujedno i zakletve novopriml-
Ako se u izdajstvu uhvati član osnivač, i ako zbog tog izdajstva dođu u veliku jenih članova čije će se prijem potvrditi.
opasnost članovi njegove grupe ili interesi organizacije, njegova će ga grupa odmah na­ Ovaj izuzetak čini se, da bi se rad na širenju organizacije ubrzao: - sve pak ostalo
ma koji način učiniti bezopasnim, a posle će ovako tražiti vezu sa Vrhovnom Central­ vršiti redovnim putem propisanim u poslovniku - Cl. 2. - iz ruke u ruku.
nom Upravom:
Na četvrtoj strani "Trgovačkog Glasnika" izdaće ovakav oglas: Član 24.
"Traži se veza sa bogatim čovekom radi velikog posla". Na kraju će staviti rimski Okružne uprave zavise samo od Vrhovne Centralne Uprave, i sa njime opštepreko
broj grupe, koji je dobila pri osnivanju, zatim ime ulice i broj kuće gde će se održati jednog od svojih članova, kojega određuje Vrhovna Centralna Uprava. Vrhovna Cen­
sastanak sa izaslanikom Vrhovne Centralne Uprave, i najzad broj člana grupe kojeg je tralna Uparva određuje i lice koje će, u ime njeno, opštiti sa određenim članovima
ona - grupa - koja vezu traži odredila da se sa tim izaslanikom sastane. pojedinih okružnih uprava, kao i način na koji će se to opštenje vršiti.
Taj izaslanik će uspostaviti vezu te grupe sa neposredno starijom grupom.
Član 25.
Član 20. Pokrajinske uprave će same, prema mesnim prilikama, sastavljati svoje poslovni­
Ako član osnivač, otsustvom ili nekim drugom uzrokom, mora napustiti svoju ke, ali po ovim istim principima.
grupu, ne srne napuštati dužnost dok se njegova grupa ne dovede u vezu sa starijom. Napomena.
Tom prilikom mu se određuje i njegov položaj u organizaciji onoga mesta kamo bude
otišao. Član 26.
Budući da je tajnost bitni uslov organizacije, opštenje je između pojedinih instan­
Član 21. cija u organizaciji usmeno.
Član osnivač će isto tako dostavljati starijoj gnipi ipremeštaje pojedinih članova Svaki pismen akt uništava se čim se po njemu postupi, Nepoštovanje ovogpravilni-
njegove grupe, da bi se na vreme mogle sve grupe popunjavati, tako da uvek budu ka izaziva odgovornost.
sastavljenje od pet članova.

110 111

http://www.plbih.org
Član 27.
Vrhovna Centralna Uprava može ovaj poslovnik menjati i dopunjavati prema
potrebama i prilikama. Predloge za izmene i dopune mogu činiti kako pojedine grupe
tako i okružne uprave. UDRUŽENJE "SRPSKA ODBRANA"
Član 28.
Grupe se označavaju rimskim, a članovi arapskim brojevima.
Srpski prosvetni radnici u Skoplju iBitolju su još od 1900. nastojavali da se na silu
počne odgovarati silom. Oni za to nisu mogli u Srbiji sve do 1905. pridobiti službene
krugove. Te godine pod presijom naroda iz Stare Srbije i Maćedonije i javnog mnenja
9.V.1911. god.
u Srbiji službena Srbija popušta. I rezultat toga je stvaranje tajnog udruženja "Srpska
Beograd. (M.P.)
odbrana" - čija su pravila bila ovakva:
Pravila tajnog udruženja "Srpska odrbana"

IME
či. i.
Srbi u St. Srbiji i Mačedoniji, a poimence iz sandžaka skopskog i debarskog i kaze
kičevske, prilepske, ohridske kao i iz drugih strana bitoljskog i solunskog vilajeta,
osnivaju tajno udruženje "Srpska odbrana".

CILJ
Čl. 2.
Cilj je ovog udruženja da, povodom i suviše učestalih neprijateljskih nasrtaja na
sve što je srpsko u St. Srbiji i Mačedoniji, radi na odbrani njihovoj istim sredstvima i
putem kojim ih neprijatelji napadaju.

Čl. 3.
Udruženje će pored brige o odbrani pripremati narod za oslobođenje od sadašnjeg
teškog i nesnosnog stanja i to putem evolucije: potpomagaće izvođenje reforama, stalno
će raditi na grupisanju srpskog življa i na njegovu kulturnom i ekonomskom napredo­
vanju.

113
112

http://www.plbih.org
ČL 4. DUŽNOSTI UPRAVE
Srbi očekuju od sultana i velikih sila poboljšanje svog stanja. Ne mogadnu li im
ovi obezbediti miran život i pravilno i slobodno napredovanje, udruženje će pnbeći i Čl. 9.
revoluciji kao sredstvu za osobođenje. Odbori daju uputstva i naredbe za rad. Gorski štab stara se o izvršenju odluka
odborskih.

UPRAVA Čl. 10.


Pododbori u svojoj kazi, stojeći u stalnoj vezi s odborima i Gorskim štabom kad
Čl. 5. ovaj u njihovu kazu dođe, rešavaju o poslovima u svojoj kazi i načinu izvršenja raznih
Udruženjem upravljaju dva odbora: jedan u St. Srbiji, a drugi u Mačedoniji. Mesta odluka.
njihova stanovanja su tajna. Osim ovih biće jedan Gorski štab pod oružjem i u gori, čije
će članove odrediti prva dva odbora. Oba odbora i Gorski štab rukovodiće celokupnim Čl. 11.
poslovima udruženja. Mesni odbori staraju se da svi meštani uđu kao članovi udruženja, prikupljaju
priloge i izvršuju sve naloge pododbora.
Čl. 6.
U svakoj kazi ustanovljava se po jedan pododbor, a u svima mestima po jedan Čl. 12.
mesni odbor sa potrebnim brojem članova.
Gorski štab u dogovoru s pododborima i mesnim odborima, uzima sve one
oružane planove koji se pominju u poslednjem stavu člana 8. i obrazuje od njih tajne
čete.
SREDSTVA
ČL 13.
ČL 7.
Udruženje živi od dobrovoljnih priloga i mesečnih uloga. Od tog novca nabavlja
Kad rad ovih potajnih četa nije dovoljan za odbranu, onda Gorski štab određuje
se potreban materijal za opstanak, odbranu i borbu. Pri odborima, pododborima i
iz njihove sredine izvestan broj koji će sastaviti stalnu četu i odmetnuti se u goru.
mesnim odborima postoje kase kojima rukuje naročiti blagajnik.

ČL 14.
Vođu čete postavlja i smenjuje odbor u sporazumu s Gorskim štabom.
IZVRŠNI ORGANI
či. s.
Odbori, pododbori i mesni odbori imaju svoju policiju i kurire, a mesni odbori uz
DUŽNOSTI IZVRŠNIH ORGANA
to i nekoliko naoružanih ljudi koji će bezuslovno vršiti ono šta im se naredi.
Čl. 15.
Gorski štab obilazi sve stalne i potajne čete. Štab je zavisan od odbora, ali su
njegova naređenja obavezna za pododbore, mesne odbore i čete.

Čl. 16.
Čete vrše ono što im naredi Gorski štab.
114 115

http://www.plbih.org
Čl. 24.
Čl. 17.
Krivice pretsednika mesnog odbora sudiće pododbor.
Stalne i potajne čete ubijaće od muslimana samo oneAmaute ilipoturčene Srbe
koji su se ispod turske vlasti odmetnuli u numeri da čine zla dela. Vojnike, žandarme,
Čl. 25.
kao i turske činovnike ne smeju napadati, ali ako budu od njih napadnuti ne smeju se
Pretsednici i članovi pododbora podležu suđenju odbora.
predavati, jer to čast sprskog imena i oružja ne dopušta.

Čl. 26.
Čl. 18.
Po krivicama četnika sudiće vođa čete, tri četnika i pretsednik mesnog odboru.
Goniče se bugarske i bugaraške čete koje budu narod pljačkale ili prisiljavale da
se odrekne svoga imena i svoje crkve.
Čl. 27.
Vodi čete sudi Odbor ili Gorski štab.
Čl. 19.
I sve druge čete, ma čije one bile, koje idu radi pljačke i nasilja, imaju se takođe
Čl, 28.
istrebljavati. Svaka presuda koju mlađi organi izreknu, pa i ona koja je izvršna, mora se odmah
dostaviti odboru.

DUŽNOSTI SVIH SRBA U ST SRBIJU Čl. 29.


MAČEDONIJI Kad izda poverenu mu tajnu, kazni se smrću. Smrtne presude izriče odbor.

Čl. 20. Čl. 30.


Svi Srbi, patrijaršiste ili egzarhiste, moraju priznavati Srpsku organizaciju i pot­ Ako četnik izda pušku kazni se smrću, a ako mu je oduzmu na ma koji drugi način,
pomagati je. podleže suđenju prema čl. 26.

Čl. 21. Čl. 31.


Pri stupanju u udruženje svaki mora položiti zakletvu. Vođa čete i njihovi četnici koji bi propustili kakvu razbojničku četu a da ne
pokušaju unuštiti je, biće suđeni od odbora ili Gorskog štaba.

OPŠTENJE Čl. 32.


Svaki onaj kojijatakuje bugarskim ili drugim kojim razbojničkim četama kazniće
Čl. 22. se najstrožije.
Opštenje je usmeno. Samo u nemogućnosti opštiće se šifrovanim pismima.
PECAT

SUĐENJE I KAZNE Čl. 33.


Odbori, pododbori i Gorski štab imaju svoje naročite pečate.
Čl. 23.
Čl. 34.
Neposlušnost i međusobne svađe izviđače i suditi: između članova udruženja vođ
Udruženje će stupiti u sporazum sa svima odborima Starosrbijanaca i Maće-
čete sa mesnim odborom.
117
116

http://www.plbih.org
donaca u Srbiji i van nje radi postignuća svojih ciljeva.
Momčilo Mijović i Đurić Veljko, Ilustrovana ilustracija četničkog pokreta
"Naučna knjiga, Beograd, 1993. str. 35-37.
Narodna odbrana
Sticajemprilika nastalim posle aneksije, Narodna Odbrana koju je stvorila anek­ JOVAN CV1JICI BOŠNJACI
sija kao organizaciju za prikupljanje dobrovoljaca i materijalnih sredstava, preobrazila
se posle svršetka aneksijske krize u organizaciju kulturno-nacionalnu, koja je sebi
stavila cilj: da koncentriše, oživi i preporodi privatnu inicijativu u Srbiji, i time odgovori i
najvažnojoj potrebi koja se u Srbiji posle aneksije osetila, a ta je. bila stvaranje nove
Srbije, spremnije Srbije, jače sposobnije za borbu nego što je bila ona koju je zatekla Jovan Cvijić (1865-1927), osnivač geografske nauke u Srbiji, Geografskog
aneksija. zavoda i Srpskog geogragskog društva, vodeći je srpski geograf, svjetskog glasa i
Narodna Odbrana, ponikla u trenucima nacionalne opasnosti, nacionalnog bola ugleda koji je međunarodno priznanje stekao kao geomorfolog. Njegovo ime je u
i razočarenja, bila je samim tim pozvana da primi ovu misiju na sebe. Ona, koja je određenom trenutku toliko značilo u naučnim krugovima da se njegova tvrdnja,
najjače osetila kako je slaba bila i nespremna, ne samo državna nego i društvena Srbija, samim tim što ju je on izrekao, smatrala neoborivom istinom, te se njegovi radovi
u vremenu anekcije, mogla je i morala najpre doći na misao da povede akciju za i mišljenje kod naučnika nijesu smjeli ni pobijati. Kao vrhunski stručnjak bio je član
stvaranje bolje i jače Srbije, jedno to, a drugo, sastav njezinih Odbora u kojima su bile jugoslovenske delegacije na mirovnoj konferenciji 1918-1919. godine u Parizu,
zastupljene sve stranke i svi društveni staleži, u svakom mestu najagilniji i najrodolju- pošto je važio kod međunarodnih institucija kao ekspert za Balkan i odnose balkan­
biviji ljudi i učinila je da ona tu misiju na sebe primi i preuzela i otpočela da je provodi skih naroda i tako je njegova antropogeografija Balkana podupirala velikosrpske
u život. pretenzije Kraljevine Srbije prema svim susjednim zemljama. Njegovo polazište je
bilo da su Srbi istorijski, etnički i antropogeografski najvažnije stanovništvo i jezgro
Balkanskog poluostrva, te samim tim "imaju istorijsko pravo" da u svoju državu
uključe sve zemlje gđe žive Srbi.
Početkom XX vijeka je krojena nova politička karta u jugoistočnoj Evropi, te
je Cvijić svoja naučna saznanja maksimalno ustupio potrebama aktuelne srpske
politike, gđe su njegovi zaključci korišćeni kao teoretska i stručna osnova za kon­
cipiranje i osnovsprovođenjapolitikekojaje često poprimala velikosrpsko obilježje.
U tom smislu Jovan Cvijić je i najmanji trag doseljavanja Srba izvan provobitnog
etničkog prostora isticao kao dokaz da su Srbi najrasprostranjeniji narod u
jugoistočnoj Evropi, a tamo gđe ih nije bilo dovoljno, on je na sebi svojstven način
pojedine nepravoslavne narode ubrajao u Srbe, čime je zastupao shvatanje o pravu
srpske države na ponovno nastajanje i vraćanje nemanjićkog carstva iz XIV vijeka.
U tom cilju je jednostrano zastupao tezu da srpskom etničkom prostoru pripadaju
prostori iz kojih se srpsko stanovništvo pretežno ili potpuno iselilo, pa čak i gđe su
bile brojne migracije Srba.
No, ako to nije odgovaralo aktuelnim političkim ciljevima obnove i teritorijal­
ne ekspanzije srpske države uvodio je kriterijume geopolitike, tj. geografski deter­
minizam i pojašnjavao: "Etnografske karte i etnografski spisi su po pravilu
šovinistički: oni koji su ih pravili ili pisali mahom pribrajaju prelazne oblasti onoj
119
118

http://www.plbih.org
narodnosti kojoj sami pripadaju. U stručnim krugovima im se ne veruje, ali je tako Politička agresivnost Jovana Cvijića posebno nastaje nakon balkanskih ratova,
mnogo neobaveštenog sveta u koji unose zabunu. Šta više šovinisti su skloni da ne mada je i ranije bio agresivno raspoložen, pa će nakon austrougarske aneksije
vode računa o procesu asimilacije koji se izvršio u prelaznim oblastima, i vraćajući Bosne i Hercegovine, osvrćući se na odluke Berlinskog kongresa kazati: "Posle
se unazad, u prošlost, rekonstruišu mahom napamet stara etnografska stanja koja ovog kongresa Srbija je dakle bila skoro opkoljena zemlja, a mi smo postali uhapšen
su im povoljna i njih unose u karte da bi danas vredela. Idu i dalje, pozivajući se na narod", a o srpskim zahtjevima povodom aneksije 1908. godine u radu "Aneksija
istoriju, na nekadašnja zavojevanja i "istorijska prava", ne priznajući današnje et­ Bosne i Hercegovine i srpsko pitanje" će napisati: "Ovi bi se u tome sastojali što bi
nografsko stanje".1' Da nebi bio ograničen izrečenom kritikom Cvijić dodaje: "Isti­ Srbija dobila izvesnu teritorijalnu zonu u oblasti srpskog naroda, kojim bi izlazila
na kad se može nesumnjivo dokazati daje neki narod nasiljem sveden na manjinu na Jadransko more 6 ' naglašavajući istorijsku misao svog naroda, pa će početkom
u njegovoj važnoj istorijskoj oblasti, ali je nateran da promeni veru i narodnost, prvog svjetskog rata poručiti: "Ni kod jednog naroda na Balkanu nema narodna
onda se može priznati potištenom narodu pravo da traži tu oblast za sebe."2) masa, najširi slojevi, onakvu jednu, jednostavnu, istorijom i događajima potpuno
konsolidovanu nacionalnu dušu kao kod Srba. Otuda svi Srbi i svuda, ma kakvi
događaji iskrsli, odmah umotre štetu i korist od njih za svoj narodni interes.7'
II U članku "Geografski i kulturni položaj Srbije" Jovan Cvijić posebno naglašava
ulogu pravoslavne crkve, iz čega izvodi zaključak o karakteristikama srpskog nar­
Jovan Cvijić je aktivno učestvovao u političkom životu Srbije kao najbolji poznav­ oda, pa u tom smislu kaže: "Pravoslavci su dakle u celini uporni, nepomirljivi pred­
alac geografije i etnografije Srbije, te je svoje znanje početkom XX vijeka stavio u službu stavnici težnje za samostalnim nacionalnim i kulturnim životom i pravoslavna vera
aktuelne srpske politike, posebno u vremenu od 1908-1918. godine. Njegova aktivnost je etiketa, koja te težnje najbolje obeležava", da bi kasnije u istom radu bio još
se sastoj ala od podizanj a samosvjesnosti srpskog naroda kroz osobni istorijsko - geograf­ određeniji: "... neizmerno nas je to krepilo što imamo dugačku lozu, veliki niz
ski prikaz njegove prošlosti, padova i uvijek uspješne obnove koju treba nastaviti i u slavnih careva i junaka i velikih patnika" te je srpski narod stvorio "...svoju pravo­
budućnosti i dokazivanja istorijskih, etničkih ili nekih drugihprava na obnovi i ekspanziji slavnu crkvu sasvim drugačiju od katoličke, u mnogome različitu i od ostalih pra­
Srbije. Jovan Cvijić o samouvjerenosti Srbije govori u radu o glavnim karakteristikama voslavnih crkava, sazdao je crkvu Svetoga Save, srpsku crkvu, crkvu narodne duše,
Balkanskog poluostrva iz 1904. godine, u kojem kaže:"... razvitak i sudbina naroda ne svoj veliki organ i svoju moćnu zaštitu u svima carstvima.8'
upravlja se jedino o goeografskim prilikama; naročito to vrediza narode velikih sposob­ Jovan Cvij ić j e, koristeći rezultate višegodišnjih istraživanj a opravdavao srpske
nosti i za ona naročita stanja u kojima se kasto i kod naroda manjih sposobnosti jave teritorijalne aspiracije i iznosio podatke o brojnim pojedinačnim tragovima srpskog
velike ekspazivne moći. Tada se narodi prelijevaju preko geografskih pregrada",3' da bi stanovništva i izvan srpskog etničkog prostora, pa će u radu "Raspored balkanskih
1907. godine u članku "O nacionalnom radu" ustvrdio: "Mi smo relativno velik narod, naroda" 1913. godine pisati o Srbima u okolini Debra: "I sada je to srpska oblast,
koji znatno pristaša. Mi smo narod s najjačom nacionalnom svešću na Balkanu".4' U ali sa znatnim brojem Pomaka koji su islamizirani poglavito u prvoj polovini XIX
istom radu, kada se zaoštrila kriza oko Bosne i Hercegovine, Jovan Cvijić prijeti:"... mi veka, i mahom još govore srpski"9', da bi u radu "O našoj državi" oravdao proširenje
smo nacionalno - politički opasna zemlja", obrazlažući to činjenicom da Srbi žive i izvan Srbije na tuđim etničkim prostorima: "Na Balkanskom Poluostrvu, gde su narodi
tadašnjih granica Srbije i nastavlja: "Svet treba da zna i da se uveri, da Srbija može da jako izmešani, naročito u izvesnim oblastima, zaleze prstenasto i na razne druge
operiše s mnogo većom celinom, no što je njena teritorija. Od Srbije mogu da pođu načine jedan u druge, moraju se takve antietnografske nužnosti javljati pri obrazo­
najveće teritorijalne transformacije. Ne treba prezati od toga da se taj strah ulije u svet, vanju države.10'
ako je korisno za naše nacionalne interese."5' Posebno mjesto u radovima Jovana Cvijića zauzimaju stavovi koji se tiču

1. Jovan Cvijić, Govori i članci, II, Beograd 1921, st. 195 -216. 6. Isto, st. 208 - 211.
2. Isto, st. 203. 7. Isto, st. 53 -140.
3. Jovan Cvijić, Citirano djelo, st. 93 - 147. 8. Isto, st. 31.
4. Isto, st. 63. 9. Jovan Cvijić, Govori i članci, I. Beograd 1921, st. 159.
5. Isto, st. 58 - 69. 10. Isto, st. 23.

120 121

http://www.plbih.org
odnosa prema Albancima i težnja za proširenjem srpske države na albanskom je da muhamedanskih Srba dinarskog karaktera ima od Save kroz Bosnu, Herce­
etničkom prostoru, u kojima se zalaže za "izlazak Srbije na Jadransko more" i u vezi govinu i negdašnji novopazarski Sandžak, do Mitrovice na Kosovu. Oni koji su dalje
Ifi)
sa tim piše: "Sa geografskog gledište Srbija je imala dve mogućnosti da proširenjem od Mitrovice došli su poglavito iz Bosne; to su muhadžiri". U istom stilu Cvijić
svoje teritorije izađe na more", a u nastavku tvrdi da su to moravsko - vardarska nastavlja da "dinarski muhamedanci spadaju uopšte u najstarije srpsko stanovništvo
okolina koja vodi u solunski zaliv i udolina Drim - Maća koja vodi u jadranska ovih oblasti... Ovi muhamedanci su. dakle dinarski Srbi, čije su osobine izmenjene
pristaništa Drač i Medovu, jer sjeverna Albanija sa Starom Srbijom čini geografsko pod uticajem Korana i islama, pod uticajem mentaliteta društvenog reda koji je
jedinstvo te"... da su težnje Srbije za arbanaškom obalom opravdane i uslovljene ne gospodario i pod uticajem istočnjačke kulture". 17 '
samo geografski već imaju za se i istorijsku tradiciju"11' U istom cilju Cvijić se bavi Kritikujući odluke Berlinskog kongresa 1878. godine Jovan Cvijić tvrdi da je
i pitanjem srpske jadranske željeznice jer "...poslednjih decenija misliti i raditi na Bosna centralna oblast srpskog naroda i kaže: "Ali kao neosporan minimum prin­
ostvarivanju dunavsko - jadranske železnice, koja bi počinjala na srpskoj granici cipa nacionalnosti mora vredeti to da se ne sme dati tuđinu, stranoj državi, central­
kod Mrdara i izlazila na jadranska pristaništa Bar ili Medova, ..."12). da bi samo dvije na oblast i jezgro jednoga naroda, jer to znače Bosna i Hercegovina za srpski
godine nakon što je Srbija napustila sjevernu Albaniju, predložio novu trasu: narod. 18 ' Za Bošnjake u Bosni kaže: "Ovi su Bošnjaci smatrali sebe za najbolje
"...najkraći i najjednostavniji bi bio (pravac) s Kosova do Dečana, pa dalje muhamedance, smatrali su da su bolji muhamedanci od Osmanlija, bolji od paša i
Dečanskom Bistricom, ispod Bogićevice u Plav i Gusinje, a odatle kroz Grnčar i od vezira; često su uobražavali da su bolji muhamedanci i od samog sultana, njihova
Cijevnu, ako bi Crna Gora mogla dobiti Cijevnu s Klimentima". U) kalifa, naslednika Muhamedova" a posebno ga zabrinjavo "stupanj neznalištva,
krajnjeg neznalištva, duhovna tromost, nekritičnost i naivnost dinarskih muhamed­
Jovan Cvijić je Crnogorce smatrao dijelom srpskog naroda, pa 1914. kaže: "Poslije
anaca."19'
sjajne vekovne junačke uloge, Crna Gora ulazi dakle u novu kulturnu periodu. Karstna
starocrnogorska tvrđava bila je čuvar srpskoga slobodnoga života i zemlja kosovskih os­ Posebno opisuje pokrštavanje Bošnjaka u Plavu i iznosi neistinite podatke,
vetnika. Taj e njena uloga završena", da bi nakon završetka prvog svjetskog rata sa zadovol­ premda je nekoliko puta boravio u Plavu jer kaže: "Kad su Crnogorci osvojili Plav
jstvom konstatovao: "Slavna nacionalna misija Crne Gore je završena. I ona može imati i Gusinje, preveli su mnoge muhamedance srpskog jezika u pravoslavnu veru,
svoju ulogu samo kao sastavni deo jedne velike narodne celine. Ona je razumeia ovu između ostalih i hodža (turskog sveštenika) u Plavu koji je, pokrstivši se, uzeo
potrebu i zato je tražila ujedinjenje sa Srbijom,14' a za crnogorska plemena je tvrdio da su srpsko istorijsko ime Balša Balšić. ovi. pokršetnaci, naročito hodža, nisu mogli trpeti
stara srpska plemena koja su živjela prije nemanjičke države, koja su se održala zbog da njihovi dojučerašnji jednovernici ostanu muhamedanci, i svim su ih načinima
geografskog položaja i modifikovala se pod uticajem istorijskih događaja. primoravali da pređu u pravoslavnu veru. Bivši hodža je tražio da postane predsed-
nik prekog suda, i u tome svojstvu čak kaznio srmću neke od svojih rođaka koji su
oklevali da prime hrišćanstvo".20' Za razliku od njih "Pravoslavni Srbi" prožeti su
rodoljubivim mislima i gore od želje, da se obnovi slobodna srpska država ili da
III
postane demokratska republika, te da sfl stari Srbi govorili svojoj omladini "naša je
21
vlastela bila ovakva kao i ova gospoda, a propala je u kosovskom boju". '
Jovan Cvijić je smatrao da je Bosna i Hercegovina "ključ za rešenje srpskog
pitanja" pri čemu je polazio do čvrstih stavova da su Bosna i Hercegovina srpske U radu "Raspored balkanskih naroda" iz 1913. godine, prilikom migracije
zemlje i da je "stanovništvo bosanskog varijeteta, Srbi pravoslavni, katolici i mus­ 75. Jovan Cvijić, Balkansko poluostrvo i južnoslavenske zemlje, Osnovi antropogeografije,
limani koji naseljavaju zelenu i romantičnu Bosnu, naročito doline Drine, Bosne i Zavod za izdavanje udžbenika SR Srbije, Beograd, 1966 (preveo s francuskog Borivoje
Vrbasa",^' Na osnovu istorijskog prava srpskog naroda na Bosnu i Hercegovinu Drobnjaković) st. 405.
16. Isto, st. 408.
kao "oblasti čiste srpske rase" Jovan Cvijić pišući o dinarskim Srbima kaže: "Poznato
17. Isto, st. 408-409.
18. Jovan Cvijić, Govori i članci, I, Beograd, 1921, st. 123.
1 listo, st. 7-19
19. Isto, st. 409 - 410.
12.Isto,st. 14. ., ; , ||
20. Isto, st. 415.
75. Isto, st. 43.
21. Isto, st. 406 - 415.,
14. Jovan Cvijić, Iz društvenih nauka, izbor tekstova, Boegrad, 1965, st. 190.
123
122

http://www.plbih.org
Bošnjaka na kraju XVII vijeka kaže: "U isto vreme nastaje proces islamizacije koji je stalna vrenja i daje hrane onom opravdanom ekonomsko-socijalnom pokretu koji
sasvim slabo zahvatio Grke i Aromune, u većoj meri Srbe (posebno u Bosni i Herce- se razvio posle velikog rata. Na ekonomskom se polju mora izvršiti ono što je
govni i Sandžaku, naročito plemstvo i bogumile) i Bugare, a najviše Arbanase. Narodi uglavnom učinjeno sa naučnim i umetničkim radom: nacionaliziranje ili socijaliz­
22
bez značajnih istorijskih tradicija stavljaju se u tursku službu...", ' da bi u istom članku iranje rada pojedinih oblasti ili država i sve racionalnija veza između pojedinih tako
26
u kojem opisuje iseljavanje "bosanskih muhamedanaca" sa tugom i u stilu narodng uređenih ekonomskih zajednica. '
pjesnika rekao: "Odpavši od vere i srpske narodne svesti, ovi Muhamedanci su težili Cvijić se posebno bavio i pitanjem jezika i dosledno zastupao tezu o raspros­
da se pokažu dostojni nove vere i novih položaja i stavlj ali su se u sve veću suprotnost tranjenosti srpskog jezika i njegovoj jezičkoj superiornosti. U radu "Raspored bal­
prema svojim sunarodnicima, koji su ostali u staroj veri. Poslednje su činili zbog onog kanskih naroda" Cvijic se izjašnjava u pogledu lingvističkog razgraničavanja srpskog
stida, koji se jako javlja kod svih renegata i izaziva težnju da se tobož udalje od svoga i bugarskog nacionalnog područja gđe kaže: " ...jezična srodnost, zatim često
kolena i da zatru veze i osećanja, koja su ih za njih vezivala" da bi iz toga izveo identične etnografske osobine, dale su inteligenciji oba naroda povoda da iste
zaključak: "Ovolike sile i apokrifnog turcizma nije se moglo razviti ni kod jednih pogranične oblasti smatra ili kao isključne srpske ili bugarske, i zbog toga se razvila
drugih islamizovanih Slovena Blakanskog poluostrva.23' Isti zaključci o srpstvu bosan­ lingvistička prepirka koja traje decenijama i tiče se dveju oblasti: pogranične oblasti
skih muslimana po Cvijuću se odnose i na sandžačke muslimane, gđe o Novopazar- između Timoka u Srbiji i Iskra u Bugraskoj i Makedonije".27' U pogledu jezika u
skom Sandžaku kaže: " ...tamo ima samo jedna arbanaška oaza u oblasti Pešteri. Bosni i Hercegovini, uključujući i jezik Bošnjaka, Jovan Cvijić dosljedno zaključuje
Ostali muhamedanci Sandžaka su islamizirani Srbi i govore srpski".24' Svoje zaključke daje to srpski jezik koji se koristio kao službeni jezik i u turskoj carevini, premda
o etnogenezi Bošnjaka Jovan Cvijić bazira na nagađanjima iz etnografije sa nep­ je poznato da se u Bosni koristio bosanski jezik.
ouzdanim izvorima kao što su: narodna tradicija, narodno predanje, etimologija
geografskih, osobnih i drugih imena.

IV

Jovan Cvijić je stvaranje jugoslovenske države smatrao isključivom zaslugom


Srbije i jugoslovenstvom se bavio uglavnom kroz uspon i širenje Srbije. U tom
smislu 1914. godine u Nišu je sačino kartu teritorijalnih zahtjeva Srbije, koja je bila
prisutna na konferenciji u Parizu kada je napisao: "Jedan mali narod, kao stoje ovaj
u Srbiji, nije se mogao više uništiti nego što se uništio za slobodu Jugoslovena, u ratu
s Austrougarskom. Srbija jebila zemlja misije, koja je svoju ulogu do kraja izvršila.25'
Cvijićjebio razočaran postojanjem južnoslovenske države, pa jeusarajeveskoj
"Prosveti" 1922. godine napisao "moralnu prediku" "Kad bi masa sveta, naričito po
varošima, onoliko mislila o duhovnoj i moralnoj strani života koliko se brine o
telesnom zadovoljstvu, postigao bi se veliki napredak", a zatim nastavlja:" ...pro­
lazno je ovo današnje materijalno, egoistočno, koruptivno i izopačeno, i već ima
moralnih preteča jedne druge prirode. To razdvaja ljudske grupe i klase i izaziva

22. Jovan Cvijić, Govori i članci, J Beograd, 1921, st. 175.


23. Jovan Cvijić, Govori i članci, I, Beograd, 1921, st. 261.
26. Jovan Cvijić, Iz društvenih nauka, Beograd, 1965. godine, st. 50 - 52.
24. Isto, st. 162.
27. Isto, st. 163.
25. Isto, st. 221.
124 125

http://www.plbih.org
O ISELJAVANJU BOSANSKIH
MUHAMEDANACA

Poznato je da su se muhamedanci počeli iseljavati iz Bosne i Hercegovine posle


Okupacije: pred 1908. godinu to iseljavanje je bilo sasvim oslabelo; od Aneksije je uzelo
najveće razmere. Ovo je naročita vrsta migracija. U Evropi migriraju danas veće nar­
odne mase iz ekonomskih uzroka. Iseljavanje bosanskih muhamedanaca samo je u
maloj meri izazvano ekonomskim, mnogo više psihičkim uzrocima. Ne samo s nacio­
nalnog već i sa naučnog gledišta je migracija bosansko-hercegovačkih muhadžira
važna i interesantna. Odzivam se dakle rudo pozivu muhamedanske omladine da o
tome saopštim svoja promatranja i zaključke.
1. Skoro svi bosanski muhađžin prolaze sada kroz Beograd. Pred polazak brzoga
voza, koji se kreće iz Beograda za Solim oko ponoći beogradska željeznička stanica
prekrivljenja je bosanskim muhadžirima. Ljudi trče i svršavaju poslove pred polazak
voza, a žene i deca,kao krda, sede i leže na podu stanice. Svi se na ovoj vrućim i zapari
zguraju u vagone III klase, i još u ponoći vide se na prozorirha vagona živahna, zdrava
i lepa dečka našega jezika, koja još ne spavaju; imaju da izdrže celunoć i ceo dan, dok
prispeju u Solun. Ima već više od dva meseca kako ih vozovi neprikidno nose i niko ih
Cvijićeva karta Velike Srbije sa izlazom na Jadran preko Alabmje ove i nikakvim razlozima ne može zaustaviti. Oni na kraju krajeva odgovaraju: sve će
se iz Bosne iseliti.
Izgleda da se studijama i razmišljanjem ne može dobiti tako dubok i svež utisak
o tome šta znači vera i kako može biti neizmeran njen uticaj, kao razgovarajući s tim
bosanskim iseljenicima. Sva druga im je osećanja prigušila i iskorenila. Ni najmanje
ne pomaže to što govore našim jezikom. Nema skoro hi traga od osećanja da su oru s
nama narodna celina. Ako im pomenete, jasno uvidite kako je to od njihove svesti vrlo
daleko; onako isto daleko kao stoje blisko i jasno da su zbog vere isto što i Turci. Ja
sam mogao zapaziti osim toga samo još jedno osećanje: mržnju na strance koji su u
Bosnu došli Idu dakle u daleku i sasvim tuđu zemlju sa zabludama da su Turci,
jednom od najvećih zabluda što ih je ikad jedan narod imao, i samrtnom na zavojevača.
S više nerazumnosti i očajanja nije mogućno svoju zemlju ostaviti.
2. Ovi bosanski muhadžiri će naći svoje suplemenike, ranije iseljenje, ne samo po
evropskoj, već i po azijskoj Turskoj. Posljednji su mahom oni što su se prvi posle
127
126

http://www.plbih.org
Okupacije odselili. Ima ih u Maloj Aziji (Anadolu) u većim masama od Smirne do nekoliko generala: istina je znatan broj od njih iz novopazarskih sandžaka. Kao da je
Eski-Sehera, naročito oko Bruse. Cine muhadžirske mahale po varošima i varošicama vojska jedina struka u kojoj i bosanski muhadžiri napreduju. Oni od njih koji su svršili
i cela sela, i neka. se zovu Bosankej, bosansko selo. Ja sam bio u Brusi u susednim turske vojničke škole znaju turski, ali među sobom govore srpski i svi ga besprekorno
oblastima u leto 1905. godine i saznao sam ovo o utkaju nove zemlje i prilika na znaju. Muče se samo sa recima našega jezika, koje su proizvod više kulture i novih
bosanske muhadžire. potreba.
Odmah posle doseljenja su mnogi izumrli, neke cele porodice. Računaju da ih je 4. Jednoga jutra u aprilu ove godine došao sam iz Pazara ili Jenice-ardara u južnoj
za prvih pet godina po doseljenju oko 1/3 pomrlo, naročito dece. To je objašnjivo. Makedoniji na železničku stanicu Topčin da uhvtim voz koji ide od Soluna za Beograd.
Velika je razlika, naročito klimska, između zelene i šumovite Bosne, koja je skoro cela Iznenadi me kad na stanici ugledam jednog sredovečnog Bosanca sa bulom. To nije
pod svežim planinskim vazduhom, prebogata izvorima i tekućom vodom, i između pravac u kome se oni sada kreću: oni idu obrnuto od Beograda Solunu. Čim sam ga
sprljene Male Azije, suve klime, s retkim rekama i izvorima. Kad se bosanski mu­ srpski oslovio, on se za mene privezao. To je zbilja muhadžir koji se vraća u Bosnu.
hamedanci u masama prenesu i transplantiraju u Malu Aziju, oni moraju izumirati. Iselio se sa ženom i četvoro dece pre dvadeset godina, i bio je imućan. Deca mu umirala
Samo će ono ostati u životu što je najjače i što se može prilagoditi novoj sredini. Ali će i zato je menjao mesta po južnoj Makedoniji. Naposletku je ostao i bez dece i bez igde
i njihovo potomstvo još izumirati, jer je organizam bosanskih muhadžira, njihova krv ičega. Morao je raditi kao argat i dopirao je tako do Carigrada. Bio je još sačuvao
i njihove ćelije, i nasleđenjem udešen za klimu Bosne, ne Male Azije. rečitost Bosanaca, a predstavio mi je živo i sa suznim očima ne samo materijalne
Ono što je bilo ostalo u životu duboko je nezadovoljno. Starci nisu mogli naučiti nevolje, već i onaj duboki bol, koji tužina i zabluda u čoveku ostavljaju. Taj zna da su
turskoga jezika. Gđe ih je više zajedno još se među sobom razgovaraju, i venu i čeznu Turci, pravi Turci,nešto sasvim drugo no što je on i da on s njima nema ništa drugo
za svojom zemljom. Ovde se tek osete da su stranci, da nisu Turci i da s Turcima, osim zajedničko osim vere, njemu je sada jasno da smo mu mi bliži no Osmanlije. Ovaj
vere, nemaju ničega zajedničkog. Pričali su mi bosanski muhadžiri, koji su kao mladići propali čovek vraća se u Bosnu da tamo samo umre, i to na navaljivanje svoje žene, koja
pošli u Malu Aziju i onamo naučili turski kao što prost čovek, koji se potuca po Austriji plače za svojomkućom dvadeset godina. Uzda se u srodnike, kojisu u Bosni ostali. Kad
ili Nemačkoj nauči nemački, da svaki Osmanlija pozna od prve reči da su stranci i da bi bilo po njegovoj volji, on se ne bi vraćao, jer ne može od stida i sramote. Kad sam
se snjima kao sa strancima ponaša. Deca, tamo rođena, nauče turski, ali, ne retko ima mu napomenuo da drugima u Bosni govori da se ne sele i da im nesreću ne sebi dokaže,
slučajeva da ne nauče dobro srpski, i teško se sporazumevaju sa svojim roditeljima. Sa on se samo udarao po glavi i vikao: tvrde bosanske glave neće poslušati; i meni je
pokolenjima će od njih postati prave Osmanlije. govoreno, pa nisam verovao.
Jedno veće sam se sastao radi razgovora sa važnijim bosanskim muhadžirima iz 1. Na Balkanskom Poluostrvu, ima privremenog i stalnog iseljavanja, i motivi su
Brusa. Bilo je teško gledati te opale i oronule ljude, mahom predstavnike nekoliko po pravilu ekonomski ili motivi lične i imovne nesigurnosti. Poznato je naročito kako
najpoznatijih i nasilnijih bosanskih porodica. Svi su se samo tužili i kajali, što su se Grci i Cincari razilaze po svetu radi zarade. Za mnoge srpske i bugarske krajeve
napustili svoju zemlju, ali su se time branili što se pod "Švabom" nije moglo izdržati. karakteristična su pečalbarska kretanja, pri kojima oni znatan deo godine provode kao
Oseća se kako je kod begova glavni motiv za iseljavanje bila sujeta: smatraju se za radnici različitih zanimanja u pojedinim balkanskim državama, u Rumuniji i drugim
uvređene, jerje u Bosni nestalo starih prilika. Nisu se sećali da nije begovski i gospodski zemljama. Izuzevši Srbiju, iz svih balkanskih zemalja se znatne narodne mase kreću
voleti svoju zemlju samo onda kad se u njoj može gospodariti. radi zarade u Ameriku. Pri svim tim kretanjima jedan deo ostaje u oblasti nove zarade,
3. Nema skoro varoši i varošice u Staroj Srbiji i Makedoniji u kojima nema dakle definitivno se iseli.
naročitih mahala sa naseljenim bosanskim muhadžirima. Ima ih i po selima, i meni Unekoliko su slična sa ovima iseljavanjima koja se neprekidno vrše iz evropske
su ostali u najživljoj uspomeni muhamedanski Korjenici iz Hercegovine, koji su nasel­ Turske u slobodne balkanske zemlje, Srbiju i Bugarsku, mnogo manje u Grčku. U
jeni u Malešu na samoj bugarskoj granici, jer su se obradovali, kao da su nekoga svoga Bugarskoj dolaze Sloveni iz Makedonije ijedrenskog vilajeta, a u Srbiju Makedonci i
sreli, kad su videli ljude koji govore njihov jezik i poznaju njihove krajeve. Video sam Srbi iz Stare Srbije i novopazarskih krajeva. Posleđnja migracija je u početku stvaranja
ih naseljene čak i u Elasoni, u Tesaliji, prema grčkoj granici. Srbije dostigla najvišu meru, i doseljenici iz Stare Srbije, seničkog i novopazarskog
Potomaka prvih bosanskih muhadžira ima dosta među oficirima. Po mojim kraja sa doseljenim Bosancima, Hercegovcima i Crnogorcima čine preko 2/3
obaveštenjima u turskoj vojsci ima preko 300 oficira našega jezika, među kojima je stanovništva zapadne Srbije. Ove migracije su prouzrokovane pored ekonomskih i

128 129

http://www.plbih.org
nacionalnim motorima i težnjama za svojim slobodnim zemljama. koji se jako javlja kod svih renegata i izaziva težnju da se tobož udalje od svoga korena
Međutim i iseljavanja Osmanlija i Grka iz Bugarske, koja su se vršila za poslednjih i da zatru veze i osećanja koja su ih za njega vezivala. Tako su se kod mnogih razvile
30 godina izdavala su manje ekonomskim uzrocima, mnogo više psihičkim stanjem, osobine osionosti, razmetljivosti i lažnog turcizma. Poznato je kako su "Vlahe" tretirali.
a često su nasilne migracije. U Bugarskoj ima još preko pola miliona pravih Turaka, Napravili su se ak-turcima i verovali su da su bolji Turci od Osmanlija. Sumnjali su
mada su se od oslobođenja Bugarske neprekidno selili u evropsku Tursku i Anadol. kasto i u sultane da li su onako dobri Turci kao što su oni. Ovoliko sile i apokrifnog
Poznato je poslednje nasilno rasterivanje Grka iz Bugarske, izvršeno pre 3-4 godine. turcizma nije se moglo razviti ni kod jednih drugih islamskih Slovena Balkanskog
Tada se iselilo oko 40.000 duša u Grčku i naseljene su poglavito u Tesaliji; najveću Poluostrva.
mahalu varoši Larise osnovali su ti Grci i nazvali je Filipopolis (Plovdiv), jer su mahom Osim toga su na njihovu srpsku prirodu bila nakalemljena orijentalska osećanja
iz pređašnje Istočne Rumelije. i raspoloženja, i razvio se živo i raznovrsno kolorisan domaći i intimni život. Ustalila
Ovom gradacijom dolazimo do iseljavanja bosanskih muhamedanaca, koje se po se bila izvesna harmonija i naročita vrsta rahatluka ili konfora. Uz to su više no ijedna
glavnim uzrocima može označiti kao migracija, izazvana psihičkim uzrocima. Osim druga narodna grupa na Poluostrvu zadržali neki okamenjeni, jamačno srednjevekov-
toga se od prethodnih migracija i po ovome razlikuje. Sloveni iz Makedonije, Bugari ni način mišljenja; u masi su nekritični, kadri verovati u nemogućnosti, fantazisti.
izjedrenskog vilajeta, Srbi iz Stare Srbije, Turci i Grci iz Bugarske iseljavaju se u svoju Grom iz vedra neba ne može tako iznenaditi i poremetiti kao što je apokrifne
etnografsku oblast; muhamedanski Bosanci se sele najčešće u stranu etnografsku Turke Bosne i Hercegovine duševno poremetila najpre privremena okupacija, zatim
oblast, gđe moraju izgubiti svoj jezik i svoje specifične etnografke osobine. aneksija. Potpali su ne samo pod hrišćansku državu, već pod hrišćansku državu
2. Iseljavanje bosanskih muhamedanaca najmanje je dakle izazvano ekonom­ klerikalnih težnja i strogog birokratskog režima. Duševno stanje njihovo nije postalo
skim uzrocima. Sele se i najimućniji. Ako se i siromašni sele to nije zbog toga što bi u povoljnije usled toga što ih je bosanska vlada dugo vreme favorizovala. Od okupacije
Turskoj nalazili bolje zarade; naprotiv, prilike za zaradu su povoljnije. Oni se dakle sele je njih sve vređalo i oni su bili sa svih strana vređani.
iz oblasti boljih privrednih prilika u zemlju lošijih ekonomskih prilika. I ipak sada To duboko nezadovoljstvo je moglo oslabiti, ako bi se muhamedanci predali
postoji kod bosanskih muhamedanaca ne samo naklonost i težnja, već narodni huk za unutrašnjim borbama. I ono je zbilja bilo počelo malaksavati. Iseljavanje, započelo
iseljenjem. Onaj uzvik; "svi se iz Bosne iseliti", obeležava taj huk. posle okupacije, bilo je stalo. Međutim, novo nezadovoljstvo, koje je nastalo posle
Kao štojepomenuto, glavni je uzrok tome psihički ili, ako upotrebimo stariji izraz, aneksije, preobrađeno je pod uticajem dva impulsa u nov huk za iseljavanje. Jedan od
naročito stanje narodne duše, koje se razvilo pod uticajem prilika što su nastale posle tih podstreka dolazi od Mladoturaka. Poznati lekarNazim, član solunskog mladotur-
okupacije i naročito posle aneksije. To je stanje nezadovoljstva s prilikama i sa samim skog komiteta, došao je na misao, da naseljavanjem bosanskih muhadžira oslabi
sobom, ozlojeđenja, očajanja. Istina, takvo duševno stanje zavlada kod svih muhamed­ slovensku nadmoćnost u Makedoniji. Taj plan je usvojila turska vlada. Drugi impuls
anaca Balkanskoga Poluostrva kad potpadnu pod tuđu, hrišćansku upravu, ali je u dolazi od austrijske uprave čije su se težnje u poslednje vreme složile sa težnjama
Bosni mnogo intenzivnije. I to je upravo ono što treba objasniti. Bosanski muhamed­ Mladoturaka. Misle ijedni i drugi da mogu jedne narodne grupe iseljavati, a druge na
anci su živeli pod naročitim prilikama i imaju drukčije psihičke osobine no ostali njihovo mesto dovoditi, kao što hemičar menja reakcije da bi napravio novo hemijsko
slovenski renegati Balkanskog Poluostrva. Sasvim su drukčiji no Pomaci ili pomu- telo.
hamedanjeni Sloveni južne Stare Srbije, Makedonije i Bugarske. Kao što je poznato, 3. Široke narodne mase se vrlo teško kreću i u normalnim prilikama, naročito im
bosanski muhamedani su Srbi, znatnim delom srpsko plemstvo, koje je promenilo veru je teško prelaziti državne granice. Putujući nailazio sam na obične ljude i seljake, koji
(poglavito bogumilsku i pravoslavnu) i izgubilo narodnu svest. Bivša gospoda, oni su su poslom izišli iz svoje oblasti ili još dalje iz svoje države, i uverio sam se kako je
i pod turskom upravom, ostali gospoda. Bosna je vekovima bila periferijska, turska putovanje za njih niz nevoja i kasto patnji; još teže im je kad moraju pod novim
zemlja, najviše udaljena odAnadola i Carigrada. Osmanlije su je mogle poglavito time nepoznatim prilikama zarađivati. Bosanski muhadžiri se premeštaju bez ekonomske
uza se držati što supovlašćivali bosanskim mudžahedinirna. Ovi su često imali stvarnu potrebe, u masama, u nove prilike i u oblast poglavito stranih jezika; dalje u zemlje
autonomiju. Otpavši od vere i srpske narodne svesti,ovi muhamedanci su težili da se ekonomski nerazvijene, gđe ne mogu naći zarade. Uz to su oni sami tromi, nekulturni,
pokažu dostojni nove vere i novih položaja i stavljali su se u sve veću suprotnost prema ne umeju da se pomognu, sve im je strano, a uz to dolaze sa osobinama duboko
svojim sunarodnicima, koji su ostali u staroj veri. Poslednje su činili zbog onog stida, uvređenih, koje nove prilike takođe vređaju i razočaravaju. Ne samo u Evropi, možda
130

http://www.plbih.org
i dalje, nema većih patnji kojima bi narodne mase bile izložene no što su ove bosanskih srpske fizičke konstitucije, jer će se potpuno pretopiti u jedan azijski narod. To se
muhadžira, nekada zvalo ispaštanjem zboggreha, a sada se zove socijalnim zakonom. Ali po tom
I zato se najprejavi misao kako treba proces iseljavanja zaustaviti, i to bi bilo na istom zakonu oni bosanski muhamedanci, koji ostanu u Bosni, moraju se vratiti svojoj
prvom mestu dužnost mlade muhamedanske inteligencije. To je veliki zadatak i zahteva narodnosti. Za taj proces je sve jedno kakav će politički položaj srpski narod u Bosni
najenergičnija sredstva. Slabo vredi raditi žurnalistikom i knjigama, jer je retko ko od trenutno zauzimati prema bosanskim muhamedancima. I zato treba, bez obzira na
bosankih muhamedanaca pismen i dovoljno spreman za čitanje i razumevanje. Nar­ staleške ekonomske interese muhamedanaca dizati i snažiti svoj uži narod, onaj stoje
odni huk bi se mogao možda zaustaviti živom rečju i apostolskim radom; ako mu­ i veru umeo da potčini svojoj narodnosti i da je narodnošću kolorira, onaj koji je
hamedanska inteligencija zađe od sela do sela, od kuće do kuće. vekovima patio i još pati i u kome je pod nevoljama i pritiskom zbijena naša prava
Kako iseljavanje bosanskih muhamedanaca utiče na naš narodni bilans i kolika nacionalna energija.
je od toga šteta za našu narodnost. 2. Ali najveća opasnost od iseljavanja bosanskih muhamedanaca i za srpsku
1. Nesumnjivo je da se njihovim iseljavanjem znatno smanjuje broj ljudi, koji narodnost i za ostale domaće elemente Bosni u tome je što će iza bosanskih muhadžira
govore, srpskim, jezikom. Nestaje ih iz Bosne gde bi taj jezik sačuvali, a idu u južnu ostati prazne zemlje, velike prostorije i što one mogu biti naseljene strancima. Poznato
Makedoniju, Tesaliju iAnadol, gde će njihovi potomci zaboraviti sipski i naučiti turski je da je tim načinom oslabljavan i istiskivan naš narod u Sloveniji, Sremu, Bačkoj,
jezik. Sto će oni u ovim oblastima privremeno raširiti srpski jezik, nema značaja za Banatu; tako su ove pokrajine po etnografskom sastavu postale mešovite. Zato nije
budućnost. Trenutno i prividno izgleda da je za srpski narod manja šteta od toga dovoljno samo otkupljivanje zemlje, koje ostanu iza muhamedanaca u Bosni, već treba
iseljavanja no što je za srpski jezik. Narodna masa bosanskih muhamedanaca oseća sprečiti da se na njima naseljavaju stranci. Treba naseljavati Srbe,IIrvate i Slovence.
se kao Turčin, i sve nevolje, i naposletku iposlednji događaji,nisu mogli učiniti da se Ako se ne mogu naseliti ljudi našega jezika, neka to ostanu unutrašnje prostorije, po
u tom pogledu izvrši prevrat kod bosanskih muhamedanaca. U toj masi nema i sada kojima će se moći domaći raširiti i umnožiti.n
drugih osećanja osim verskih i prema tome psevdo-turskih. Ima mladih školovanih
ljudi, darovitih pesnika i pojedinaca, koji sebi čine čast što su se mogli emancipovti od
vere i što su se mogli dozvati svojoj narodnosti. To su retki izuzeci.
Ali verski fanatizam stalno slabi kod bosanskih muhamedanaca. Što budu post­
ajali prosvećeniji, on će sve više slabiti. U njihovoj će duši ostajati praznina, mnogo
docnije pravi vakum, i on se, izgleda ne može ničim drugim trajno ispuniti do nacio­
nalnim osećanjem, za koje sada nema mesta. Istina, izgleda, to se već i sada nazire, da
će Austrija težiti da od zaostalih bosanskih muhamedanaca stvori srednju partiju,
neutralce, nešto nalik na nekadašnje nacionalno bezbojno češko plemstvo, da bi mogla
s njima po volji politički operisati. Nije nemogućno da ona u tome bar u nekoliko uspe.
Ali muhamedanski neutralci ne mogu to na duga vremena, ostati, onako isto kao što
nije moglo ostati neutralno ni češko plemstvo. Najprosvećenije i najprogresivnije pr­
irode brzo će se vratiti svojoj narodnosti. Ostale malo docnije.
Iseljeni muhamedanci su dakle za uvek izgubljeni za srpsku narodnost, oni što
ostanu u Bosni vraćaće se sa napretkom prosvećenosti svojoj narodnosti. Ne samo iz
humanitarnih pobuda već i iz nacionalnih moraju dakle Srbi najživlje nastojati da se
bosanski muhamedanci ne iseljavaju. Oni treba da se za to onako isto zauzmu kao i
muhamedanska omladina. Istorijska nesreća je učinila da je znatan deo bosanskih
Srba promenio veru i izgubio narodno osećanje. Sada mora zbog toga da nestane
znatnog dela bosanskih muhamedanaca; nestaće, i njihovog srpskog jezika i njihove 1. Jovan Cvijić: O iseljavanju Bosanskih Muhamedanaca, Književni glasnik, 1910

132 133

http://www.plbih.org
DINASTIJA KARAĐORĐEVICA,
NIKOLA PAŠIĆ I BOŠNJACI

"Naši moćni saveznici i prijatelji su voljni da nas u ovoj velikoj


borbi snažno pomognu, da Srbiju stvorimo velikom,teda obu­
hvati sve Srbe i Jugoslavene, da je učinimo silnom, i moćnom
Jugoslavijom"
Regent Aleksandar Karadordević,
7. IV. 1916. god.

Srbijanski režim se opredjeljivao prema pojedinim pokretima za nacionalno


oslobođenje i ujedinjenje jugoslovenskih naroda zavisno da li su ti pokreti jačali i
učvršćivali njihove vladarske pozicije i ambicije ili su ih ugrožavali. I dinastija i vlada
su neprijateljski nastupali prema svakom revolucionarnom pokretu koji bi se javio
bez pristanka Srbije, pa i protiv njene volje i bez njenog vodstva. Oni su pristajali
da učestvuju samo u nacionalnom oslobođenju i ujedinjenju koje je bilo ne samo
pod njihovom kontrolom, već pod isključivim njihovim vodstvom.
U tom cilju zvanični režim u Srbiji je stvorio teoriju da se jugoslovenski narodi
ne mogu osloboditi i ujediniti bez srpske države, inicijativom i njenom vojskom, tj.
oružanom silom koja je pod njenom isključivom kontrolom. Ovakvo rješavanje
nacionalnog pitanje ne samo da je osiguravalo srpskom režimu održavanje na vlasti,
već je tu vlast jačalo protežući je na nove krajeve i nove narode što ju je činilo još
moćnijom. Srbi su prije ostalih balkanskih naroda uspjeli da stvore nacionalnu
državu sa dinastijom, državnim aparatom i vojskom. Sve do 1918. godine Srbija je
pored Crne Gore jedino raspolagala sopstvenom vojskom pa su težnje srpskog
naroda bile proširenje Srbije na druge krajeve i protezanje svoje državne vlasti i na
druge zemlje izvan granica Srbije s ciljem da se neoslobođeni krajevi podvrgnu
njenoj vladavini. Na ovaj načinje srpski režim onemogućavao istinsko oslobađanje
ostalih južnoslovenskihjiaroda - Hrvata, Slovenaca, Bošnjaka i Makedonaca.
135

http://www.plbih.org
Ovakvo stanje najbolje opisuje Svetozar Marković: "Mesto Turaka došli su II.
samo Srbi na vladu i to je sve - narod mora lepo da sluša i da se pokorava, da čini
izmet kao što je i pre Turcima radio. Raja ostaje - raja ".'> 0 osvajačkom, Proklamacijom regenta Aleksandra, srpske vlade i crnogorskog kralja Nikole
zavojevačkom oslobođenju i ujedinjenju koje bi oružanom vojnom silom 27. juna 1914. godine nakon poziva Srbima i Crnogorcima na odbranu zemlje spom­
apsolutističku, centralističku vladavinu srpske dinastije i čaršije nametnulo ostalim inje se i "Srpska Bosna i Hercegovina koje su ustale bile da se bore" a potom se u
balkanskim narodima i stvaranju konfederacije balkanskih zemalja S. Marković proglasu vojsci 4. VIII1914. godine pozivaju "junaci miliona naše braće koji su
kaže: "Koji će od tih naroda pristati da se "aneksira" srpskoj monarhiji. Pa recimo nadirali iz Bosne i Hercegovine, iz Banata i Bačke, iz Hrvatske, Slavonije i Srema
da srpska monarhija zadobije i ostale Srbe koji žive u Austro - Ugarskoj - pa i to je i sa našeg mora kršne Dalmanice".51
tek mala kraljevina od pet miliona ! drugih narodnosti ? To bi bilo nešto sasvim
Srpska vlada je 7. XII1914. godine izašla sa izjavom, poznatom kao "Niska dek­
nalik na današnju Austriju ili Ugarsku, što po tvrđenju samih srpskih državnika ne
laracija" u kojoj je definisan srpski nacionalni program. U deklaraciji je pored ostalog
može da postoji! Je li vredelo da se srpski narod bori za takvu besmislicu, samo za
istaknuto: "Uverena u rešenost celoga srpskoga naroda da istraje u svetoj borbi za
to, što su neki srpski državnici dobili volju da majmunišu Kavuru ili Bizmarka ? Ne
odbranu svog ognjišta i svoje slobode, Vlada Kraljevine smatra kao svoj najglavniji i u
! ne! Srbija ne sme biti žrtvovana interesu jedne porodice, ili bolje - interesima
ovim sudbonosnim trenucima jedini zadatak da obezbedi uspešan svršetak ovog velikog
nekoliko vlastoljubaca".2)
vojevanja koje je, u trenutku kad je započeto, postalo ujedno borbom za oslobođenje i
U "Oslobođenju" iz 1875. u broju 7. S. Marković je napisao: "Srbija je stala ujedinjenje sve naše neoslobođene braće Srba, Hrvata i Slovenaca".6'
prema Bosni i Hercegovini, pa i prema Crnoj Gori i Bugarskoj kao osvajač. Ona nije Da bi sprovela proces ujedinjenja južnoslovenskih naroda Vlada Kraljevine
nikada stala prema njima na zemljište jednakosti, zato i nije u njima mogla da dobije Srbije je u novembru 1914. godine osnovala, u Firenci, Jugoslovenski odbor, čije je
saveznike. Pokušala je dugo da "legitimnim" putovima zadobije Bosnu i Herce­ formalno konstituisanje izvršeno 1. maja 1915, koji je prema zamisli srpske vlade
govinu (ali i tada je bila kao osvajač prema ondašnjem narodu)... " "Sloboda i trebalo da zajedno sa političkom emigracijom radi na ujedinjenju i propagandi u
jedinstvo" srpskog naroda ne znači nikako da mesto paše dođe "knez", mesto muse- savezničkim zemljama. Jugoslovenski odbor su sačinjavali politički emigranti iz
lima načelnik i kapetan, mesto kadije - sudija itd., kao što je zamišljao srpsko Hrvatske, Slovenije i Srbije, kao i djelova jugoslovenskih zemalja pod vlašću Aus-
oslobođenje ustavobranitelj Petronijević, već da pod tim valja razumevati potpuno tro-Ugarske monarhije, na čijem čelu je bio dr. Ante Trumbić.
oslobođenje od vlasti i tiranije, od umnog i materijalnog rosptva".3' Jugoslovenski odbor je radio po Uputstvima Nikole Pašića iz maja 1914. god-
"Velika Srbija bi po nuždi postala vojničko-policijska država ... O umnom, ine 7) , čiji su zadaci bili stvaranje jedinstvene jugoslovenske,eventualno srpsko-hr-
kulturnom razvitku - ne bi bilo ni spomena.Kad bi se oduševljena raja oslobodila vatske države,bez posebne državne organizacije uz čuvanje nacionalnih osobina
od jednog gospodara, da li bi se ona slagala da dođe pod srpske pandure, kapetane svakog plemena,koji bi se ostvarili na sljedeći način:
4)
i ostale gospodare". 1. Ujedinjenjem Srbije i Crne Gore čime će se osigurati jedinstvo srpskog
Proširivanje srbijanske državne vlasti na pojedine krajeve van Srbije potvrđen plemena.
je u praksi. Tako je poslije srpsko - turskog rata 1878. godine izvršeno djelimično 2. Hrvatima treba dati ustupke: u nazivu države da se spomene i Hrvatska i po
"oslobođenje" i ujedinjenje, a koje je upravo bilo proširenje apsolutističke nenar­ potrebi krunisanje hrvatskom krunom; u amblemima izraziti istorijsku individual­
odne Obrenovićevske vladavine na tzv. novooslobođene krajeve. nost Hrvatske - grb i pomorska zastava; vjerska ravnopravnost; ravnopravnost pis­
ma i potpuna građanska ravnopravnost.
3. Slovencima se mogu garantovati ustupci kao Hrvatima uz garantovanje
njihovog jezika.

/. Svetozar Marković, Srbija na istoku, str. 95.


5. F. Sišić, Dokumenti opostanku Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (1914 -1919), Zagreb
2. Isto, st. 167. 1920.
3. Isto, si. 6. 6. Srpske novine, br. 282, Niš, 28. XII1914.
4. Isto, st. 10. 7. N. Stojanović, Jugoslovenski odbor (članci i dokumenta), Zagreb, 1927, st. 6-11.
136 137

http://www.plbih.org
4. Na sve krajeve buduće države proširiti ustavno uređenje Srbije i zakone za federativno uređenje, zbog sukoba sa N. Pašićem, F. Šupilo, koji je zastupao
Srbije, koji će se primjenjivati sve do donošenja novog ustava. suprotno stanovište - slobodno, ravnopravno odlučivanje jugoslovenskih naroda o
5. Jugoslovnski odbor će funkcionisati kao samostalno tijelo koje će vršiti obliku nove države sa federalističkim uređenjem, Šupilo je 1916. godine istupio iz
8
propagandu u napred navedenom cilju. ' Odbora zbog neslaganja sa brojnim njegovim članovima, koji su se već tada priklan­
U memoaru Jugoslovenskog odbora vladama savezničkih zemalja od 6. V. 1915. jali koncepciji Pašićeve vlade. Napuštanje odbora Šupilo je obrazložio:"... Slavni
godine ističe se, pored ostalog, daje "misao vodilje juogoslovenske istorije" i ideja" odbore! Ima već dulje vremena, da nisam ni najmanje zadovoljan sa postupkom i
velikih vladara naših narodnih država prije turske najezde", zatim svih "velikih duho­ politikom srpske vlade u promicanju i rješavanju jugoslovenskog pitanja na temelju
va od Karađorđa, Njegoša, Kneza Mihaila i dr. - jedinstvo narodno i političko" . narodnog jedinstva SHS. Srpska vlada lijepim riječima podržava taj problem preko
Jugoslovenski narodi koje historija poznaje pod imenom Srba, Hrvata i Slovenaca, svojih kompetentnih predstavnika , ali u čitavoj svojoj taktici i akciji počinila je
jedan su isti narod, ujedinjujući sve uvjete da postanu jedna naroda nezavisna država. mnogo propusta i krupnih načelnih pogrešaka protiv tome programu... još lanjske
Ona ima sva historijska i etnička prava na čitavo zemljište gđe živi u kompaktnim godine, čim seje ovaj slavni Odbor sastao, navodno je predsjednik srpske vlade, da
masama".U memoaru se dalje naglašava da "sva pitanja koja se tiču načina i oblika Odbor iz svog memoranduma mora ispustiti onaj vjelokvma, historijom i samim
grupiranja naše nacije u buduću državu, moraju biti posmatrana kao pitanja unutarn­ postojećim ostacima hrvatskih prava zajamčen integritet Dalmacije u Hrvatskoj...
ja, koja će biti riješena slobodnom voljom čitavog jugoslovenskog naroda".9' Isto tako istupilo se i onaj zahtjev za izrez plebiscita ili narodne volje, što se sve
Međutim, stvaranje jugoslovenske države je zavisilo od činilaca u Srbiji i Hr­ grdno protivi korektno i pravedno shvaćenom stanovištu jugoslovenskog narodnog
vatskoj, a prvenstveno od volje i interesa velikih sila. U tom cilju je od 15. juna - 20. jedinstva... Mnogo sam žalio da se je Odbor u tome, onda nisam mogao biti lično
jula 1917. godine održana zajedničika konferencija Jugoslovenskog odbora i Vlade prisutan, pokorio ovim zahtjevima predsjednika srpske vlade, poduprtim po neko­
Srbije na Krfu u Grčkoj, nakojojjeusvojenaDeklaracija(izjava), poznata kao "Krfska licini svojih članova ... Sa ovom taktikom neće se, po mome uvjerenju, nikada
deklaracija". Krfsku deklaraciju su potpisali Nikola Pašić, predsjednik srpske vlade i oživotvoriti jugoslovenski problem, nego će iskočiti kakvi drugi "deus ex machina",
dr. Ante Trumbić, predsjednik Jugoslovenskog odbora, koja je predstavljala izjavu na koji sad najmanje mislimo ...". n)
o osnivanju zajedničke države sa osnovnim principima oko uređenja buduće države, Na Krfu su predstavnici srpske vlade i Jugoslovenskog odbora raspravljali oko
čiji se politički značaj ogleda u stvaranju zajedničke države troimenog naroda, a budućeg statusa Bosne i Hercegovine, a posebno Bošnjaka. Predstavnici iz Bosne
ujedno "ima značaj jednog državno-pravnog akta, jer su njome, kao kod ugovora i Hercegovine u Jugoslovenskom odboru: Dušan Vasiljević, Dr. Nikola Stojanović
potpisnici preuzeli određene obaveze i ista je saopštena savezničkim vladama".10' i Dr. Milan Srškić su iznosili mišljenja da su Bošnjaci "religiozni materijalisti", a
Deklaracija se sastoji od dva dijela. U prvom dijelu polazi se od prava naroda slično mišljenje su zastupali i drugi učesnici Krfske deklaracije. Nikola Pašić je
na samoopređeljenje i principa nacionalnog jedinstva Srba, Hrvata i Slovenaca, te predložio da će se pitanje Bošnjaka svesti na najmanje moguću mjeru rješavanjem
na osnovu navedenog principa se zahtijeva oslobađanje i ujedinjenje cjelokupnog agrarnog pitanja12', poučen iz iskustva 1912 - 1914. godine, kao što je to radio
jugoslovenskog naroda u jedinstvenu državu Srba, Hrvata i Slovenaca. U drugom Bošnjacima i Albancima u novopripojenim krajevima na Kosovu i neiskustva kralja
dijelu deklaracije utvrđeni su principi unutrašnjeg uređenja sa dinastijom Nikole sa istim narodima i u istom periodu.
Karadorđevića na čelu, princip ustavnosti sa demokratskim i parlamentarnim Ivan Meštrović opisuje sastanak Jugoslovenskog odbora i predstavnika srpske
državnim uređenjem i unitarizam sa određenom decentralizacijom. vlade Stojana Protića, kasnije prvog predsjednika vlade Kraljevine Srba, Hrvata i
Najviše nesuglasice za vrijeme konferencije su bile oko ključnih pitanja Slovenaca (SHS) u dijelu koji se odnosio na sudbinu Bosne i Hercegovine i
uređenja buduće zajedničke države, gdje su predstavnici Srbije zastupali mišljenje Bošnjaka. "Sastanke smo držali ili u Nici, gde je živio Protić, ili u Cannes-u, gđe smo
da buduća država bude unitarna, dok su predstavnici Jugoslovenskog odbora bili živjeli Trumbić i ja... Osim Trumbića i Protića, bili su još Dr. Trinajstić, Dr. Gazzari
i j a... Trumbić j e odgovorio, da j e to naj delikatnij e pitanj e u cij elom našem komple-
8. Isto, st.ll.
9. F. Sišić, citirano đelo, st. 43 - 45. 11. Franjo Šupilo, Politika u Hrvatskoj, kultura, Zagreb, 1953.
10. Dr. Dragoš Jeftić i Dr. Dragoljub Popović, Pravna istorija jugoslovenskih naroda, Savre- 12. Atif Purivatra, Jugoslovenska muslimanska organizacija u političkom životu Kraljevine
mena administracija, Beograd, 1993, treće izdanje, str. 174. Srba, Hrvata i Slovenaca, Sarajevo, 1971. st. 17.
138 139

http://www.plbih.org
ksu i da će pitanje, kako će se postupiti s Bosnom biti ispit naše političke zrelosti. predsjednika Narodnog vijeća je izabran Dr. Anton Korošec, a za potpredsjednike
Istakao je, kako ni on nema ništa protiv muslimanske vjere, kao takve ... Zatim je Dr. Ante Pavelić i Svetozar Pribičević.
istakao, da je Bosna jedna od najvažnijih pokrajina u smislu dobrog i lošeg Narodno vijeće je 19. oktobra 1918. godine izdalo objavu -proglas u pet tačaka
zajedničkog života, te da je u prijašnjim sukobimabila glavni razlog nesloge između u kojem se naglašava "da od ovog časa, opunomoćeno od svih narodnih stranaka i
Srba i Hrvata, zato će trebati naći način da nas Bosna veže a ne da nas rastavlja. Na grupa, preuzima u svoje ruke vođenje narodne politike i da "od sada neće u opštim
to je Protić uzvratio: narodnim pitanjima nijedna stranka ni grupa ni parlamentarna skupina više voditi
-Pustite vi to nama. Mi imamo rješenje za Bosnu. nikakve posebne političke ni zasebno stupati u pregovore sa faktorima izvan naroda
-Kakvo, gospodine Protiću? - pitao je Trumbić znatiželjno. ..." zahtijeva se "ujedinjenje cjelokupnog našeg naroda Slovenaca, Hrvata i Srba na
-Kad pređe naša vojska Drinu, dat ću Turcima dvadeset i četiri sata, pa makar čitavom njegovom etnografskom teritoriju, bez obzira na ma koje pokrajinske i
i četrdeset osam, vremena, da se vrate na prađedovsku vjeru, a što nebi htjelo, to državne granice, u kojima danas žive - u jednu jedinstvenu potpuno suverenu državu
posjeći, kao što smo u svoje vrijeme uradili u Srbiji".13' uređenu na načelima politike, ekonomske demokratije, što u sebi sadržava dok­
U sastav Jugoslovenskog odbora i na Krfskoj konferenciji nije bio ni jedan idanje svih socijalnih i ekonomskih nepravda i nejednakosti".17'
predstavnik bošnjačkog naroda,pa će Krfska deklaracija u kojoj su u čl.7. formalno Konačno stvaranje države Slovenaca, Hrvata i Srba je izvršeno 29. oktobra
izjednačene sve tri vjere - pravoslavna, rimokatolička i islamska14' za Bošnjake 1918. godine odlukama hrvatskog sabora 18 ' koji je odlučio da se prekinu sve do tada
predstavljati osnovni dokumenat za pravni, politički i svakojaki osnov za vršenje državno - pravne veze između Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, sjedne,
genocida nad njima, te će jedan istorijski narod za duži niz godina biti pretvoren u i Austro-Ugarske, s druge strane, zatim proglasio Dalmaciju, Hrvatsku, Slavoniju
izbjeglički narod. za nezavisnu državu i njenom pristupanju u "zajedničku narodnu suvernu državu
Sa Krfskom deklaracijom nijesu bili zadovoljni potpisnici, a posebno Vlada Slovenaca, Hrvata i Srba i priznao Narodno vijeće za "Vrhovnu vlast" koje je postalo
Kraljevine Srbije, koja je zamišljala rješavanje srpskog i jugoslovenskog pitanja, ne vrhovni organ vlasti Države Slovenaca, Hrvata i Srba, koji je i obrazovao pokrajin­
kao ujedinjenje ravnopravnih naroda i zemalja, već kao proširenje Srbije, što se vidi ske vlade za Sloveniju, Bosnu i Hercegovinu i Dalmaciju.
i iz izjave Nikole Pašića "sad je u našem interesu da Austro-Ugarska proživi još Zbog nesrazmjerne zastupljenosti Bošnjaka u Narodnom vijeću Sakib Korkut
dvadest i pet do trideset godina, dok mi ovo na jugu ne pripojimo tako da se više je uputio "Otvoreno pismo" u kojem je naveo da su Muslimani neravnomjerno
nemože odvojiti, jer od pamtivjeka, onaj koji je imao Maćedoniju, bio jeuvjekprvi zastupljeni, jer su u plenum Narodnog vijeća tek naknadno postavljena dvojica
na Balkanu".15' Muslimana dok u centralnom odboru Narodnog vijeća nema nijednog Muslimana
U Zagrebu je 6. oktobra 1918. godine formirano Narodno vijeće Slovenaca, u kome Bosnu i Hercegovinu zastupaju tri Srbima i tri Hrvata te su, smatra Korkut,
19
Hrvata i Srba, kojeg su sačinjavali predstavnici Slovenaca, Hrvata i Srba iz Slov­ Muslimani "poniženi i bagatelisani". ' Isti je slučaj bio i prilikom imenovanja Nar­
enije, Trsta, Istre, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Dalmacije i Ugarske čiji je cilj odne vlade za Bosnu i Hercegovinu, koju su sačinjavali 6. Srba, 4. Hrvata i 1. Bošnj ak.
bio "ujedinjenje svih Slovenaca, Hrvata i Srba u narodnu, slobodnu i neovisnu Sastav narodne vlade, a kasnije i Zemaljske vlade u Sarajevu bio je još nepovoljniji
državu Slovenaca, Hrvata i Srba, ujedinjenu na demokratskim načelima.16' za Bošnjake. Za vrijeme prve vlade Stojana Protića u Zemaljskoj vladi za Bosnu i
Narodno vijeće Slovenaca, Hrvata i Srba je bilo organizovano na teritorijaln­ Hercegovinu nije bilo ni jednog Muslimana na položaju načelnika ođeijenja ili
om principu gđe je svaka pokrajina na 100.000 stanovnika imala po jednog izaslan­ povjerenika.20'
ika od kojih je za Bosnu i Hercegovinu predviđeno 18, i nijedan nije bio Bošnjak. Za Konferencija o jugoslovenskom ujedinjenju održana u Zenevi od 6. - 9. novem­
bra 1918. godine trebala je da riješi sporna pitanja između Kraljevine Srbije i Države
13. Ivan Meštrović, Uspomene na političke ljude i događaje, Zagreb, 1969. st. 240. Bosanski Slovenaca, Hrvata i Srba, ali su one i dalje postojale kao zasebne države. Ženevski
pogledi, London, 1984, st.161.
14. D. Janković, Jugoslovensko pitanje i Krfska deklaracija 1917. godine, Beograd, 1967. st. 17. D. Janković - B. Krizman, Grada, II, Beograd, 1964,st. 373 -374.
481 -185. 18. Isto, st. 405 - 406.
15. Spomenici Nikole Pašića 1845-1925., Beograd, 1926. st.1921. 19. Atif Purivatra, citirano djelo, st 21.
16. Dr. Dragoš Jeftić, citirano đelo, st. 175. 20. Isto,

140 141

http://www.plbih.org
inje) i muslimansko (područje Pljevalja, Bijelog Polja i Berana) Bosni i Hercegovi­
sporazum nije sproveden u život jer je bio suspendovan po nalogu regenta Aleksan­
21 ni."
dra, a uz podršku vlade Nikole Pašića, i isti nije prihvaćen ni od Narodnog vijeća. '
Stvaranjem Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca učesnici Sjeničke konferen­
PoslijekapitulacijeTurske 30. septembra 1918. godine ipovratka srpske vojske
cije su optuženi za krivično delo veleizdaje, da bi kraljevskim ukazom od 17. II1921.
iz Grčke Narodno vijeće Slovenaca, Hrvata i Srba je donijelo odluku o ujedinjenje
sa Srbijom i Crnom Gorom. Predstavnici Narodnog vijeća su primljeni 1. XII1918. godine bili abolirani. Dvojica učesnika su pobjegla, a Hilmi - beg Kajabegović, koji
godine god Regenta Aleksandra i saopštili mu odluku Narodnog vijeća o ujedinjen­ je obavljao funkciju predsjednika opštine u Bijelom Polju je ubijen.
ju Države Slovenaca, Hrvata i Srba sa Kraljevinom Srbijom i pozvalo ga da on Bošnjaci u Plavu su"autonomiju" platili životima 450 lica, jer nijesu priznavali
preuzme "vladarsku vlast na čitavom teritoriju sada jedinstvene države Srba, Hrva­ niti dozvoljavali uspostavljanje vlasti Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca do polo­
ta i Slovenaca"22', što je Regent i uradio. Ovi akti nijesu ratifikovani od Narodnog vine februara 1919. godine. Plavljani su željeli da vrate autonomiju koju su imali od
vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba, pa ih je Predsjedništvo Narodnog vijeća saopštilo 4. XII1879 - 6. XII1912. godine, koju su nazivali "Plavska Republika", jer je u ovom
3. XII. 1918. godine narodu u kojem su izjavili da im prestaje funkcija kao vrhovne vremenu plavsko-gusinjska oblast bila samostalna teritorija sa svim atributima
suverene vlasti države Slovenaca, Hrvata i Srba na teritoriji bivše Austro-Ugarske. državne vlasti, nezavisna od bilo koje države.
Ovi akti su saopšteni u srpskoj Narodnoj skupštini 29. XII. 1918. godine, od strane Nijesu htjeli ni da se pripoje Albaniji, jer je kod njih bošnjaštvo istorijski
prve zajedničke vlade novostvorene države. osvjedočeno i prije Kallava, jer su ga uvijek gajili, a što potvrđuju i stihovi narodne
pjesme iz ovog kraja:
Bošnjački narod prilikom stvaranja prve jugoslovenske države nije bio u
mogućnosti da bira sa kojim narodima i pod kojim uslovima treba da živi jer ga niko
Na granici grada pandurice,
nije ni pitao,a i među bošnjačkim političarima su postojala različita gledišta. Prvo,
Te stavljaju ljute Osmanlije
koje je zastupao Dr. Safet - beg Bašagić, inače predsjednik tadašnjeg Bosanskog
I Bošnjake ljute oklopnike
sabora, da Bosna i Hercegovina treba da se priključi Hrvatskoj uz zadržavanje
A iz Plava, grada bijeloga,
autonomije,drugo, koje je zastupao Šerif Arnautović, koji se zalagao da se Bosna
Bošnjačka ih majka podnivila.
i Hercegovina priključi Austro-Ugarskoj, s tim da zadrži autonomiju i treće, koje
je zastupao reis - ul-ulema Džemaludin Caušević koji je bio mišljenja da Bosna i
Hercegovina treba da bude u sastav jedinstvene jugoslovenske države.
U Sandžaku je Bošnjački narod iskazao "pravo na samoopredjeljenje" na Kon­ III.
ferenciji održanoj u Sjenici od 8 - 25. avgusta 1917. godine na kojoj se raspravljalo
Metodi "oslobađanja" i "ujedinjavanja" od strane Srbije su vršeni prije 1918.
0 budućem državno-pravnom statusu Bošnjaka Sandžaka. Na Konferenciji su
sprisustvovali predstavnici 12 srezova i gradova: Pljevalja, Bijelog Polja, Berana, godine proširivanjem i protezanjem srbijanske državne vlasti na pripojene zemlje,
Rožaja, Bihora, Novog Pazara, Sjenice, Prijepolja, Priboja, Nove Varoši, Donjeg koje su se takvom "oslobodilačkom" metodu pretvarale u osvojene i potlačene
Kolašina i Tutina. Konferencija je usvojila rezoluciju o pripajanju Sandžaka Bosni pokrajine. Primjena čaršijskog metoda oslobađanja i ujedinjavanja 1918. godine je
bila pogubna i katastrofalna za budućnost Bošnjaka. Proširivanjem vlasti dinastije
1 Hercegovini, a ako se ovaj zahtjev ne bi ostvario da se Sandžaku dodijeli autonom­
ija. Dr. Novica Rakočević u knjizi "Crna Gora u prvom svjetskom ratu 1914 -1918" Karađorđevića i vlade Nikole Pašića na Bosnu i Hercegovinu, one su se pretvorile
navodi da su "Muslimani i Albanci zahtijevali da se iz sastava Crne Gore izdvoje u hegemonistički instrument koji je kroz izborne prevare, političke podvale, potom
oblasti naseljene isključivo muslimanskim stanovništvom i da se priključe Bosni, a otvorenim nasiljem, terorom i diktaturom obespravila i porobila bošnjački narod.
oblasti sa albanskim stanovništvom -Albaniji (...) Muslimansko i albansko Apetiti srbijanskih vlastodržaca su bili znatno povećani u vrijeme stvaranja
stanovništvo iz krajeva oslobođenih Balkanskim ratom izrazilo je želju da se odvoji Kraljevine SHS, jer je Bosna i Hercegovina za srbijasku vladu bio neodoljiv mamac
od Crne Gore, pa da se albansko priključi Velikoj Albaniji, (Metohija, Plav, Gus- i prilika da svoju vlast proširi zbog unosnih ministarskih, poslaničkih, načelničkih,
direktorskih, šefovskih i drugih mjesta. Svi oni koji trguju politikom i oni koji žive
21. D.Janković - B. Krizman, citirano dijelo,st. 523 - 525. od državne službe, kojima je Srbija postala tijesna, oduševljeno su prihvatili
22. Isto, st. 657 - 658,
143
142

http://www.plbih.org
čaršijsko-centrlističko uređenje obzirom da im je BIH pružala sigurne izglede za mržnje prema Srbiji, ili pak zbog jednog i zbog drugog, s naklonošću gledali u Berlin
visoke zarade. i Beč u toku prvog svjetskog rata ... Međutim, poslije 1918. godine gotovo su svi
U tom cilju je 6. novembra 1918. godine srpska vojska ušla u Sarajevo, dočekana Muslimani postali dobrovoljcima meta za odstrel. Po mišljenju glavnog musliman­
od bošnjačkog naroda kao oslobodilačka, a odmah se pokazala kao okupatorska, skog političkog lista, dobrovoljci su formirali "posebnu jednu društvenu klasu, koja
25
jer je intenzivno radila na prisajedinjenju BIH Srbiji preko generala Božidara se može usporediti samo sa omraženim rimskim pretorijancima". ' Pored
Terzića, izaslanika srpske vojne komande u Sarajevu. Božidar Terzić je dobio uvježbanog metoda "batinjanja" od strane novog režima i pokušaja da se on spriječi
instrukcije od vojvode Mišića 7. novembra 1918. godine u kojima se kaže da bi bilo nije dalo nikakve rezultate. Umjesto žandarmerije "srpska je vojska bila upotrebl­
"od velikog opšteg srpskog interesa ako bi se Bosna i Hercegovina što prije izjasnila javana u posve civilnim redarstvenim stvarima, kao što su potjere i hapšenja, a kad
za ujedinjenje sa Srbijom. Najbolje bi bilo ako bi to poteklo od same bosanske vlade, su jednom srpski vojni zatvori prošireni na cijelu državu, uobičajene ovlasti srpske
i ako bi ona izdala jedan javni manifest, da se ujedinuje sa Srbijom. U ovom pogledu vojske nužno su izazivale žestok otpor na teritorijama pod bivšim austrougarskim
možete raditi sa potrebnim taktom i diskrecijom. Gledajte, da sa izvjesnom suverenitetom, koju takvu tradiciju vojske nijesu poznavali.26' Proširena jurisdikci­
delikatnošću govorite jedino sa Šolom (Atanasije Šola - predsjednik Vlade BiH , ja vojnih sudova i hapšenje rodbine vojnih bjegunaca, kao talaca, preovladavali su
H.Š.)o ovome pitanju i da on bude inicijator svega ovoga. Potrebno bi bilo da se ovo kao praksa u svim kajevima zemlje.27'
ujedinjenje izvrši što pre, te je i vaša akcija sa najvećom diskrecijom nužna po ovom Ta nova jugoslovenska vojska razlikovala se od srpske samo po žigovima i po
pitanju jedino sa Šolom, dokne stigne vladin delegat koji će uskoro biti određen". 23 ' nazivu. Uniforme, činovi i propisi bili su srbijanski, kao i glavni vojni i civilni ordeni
Terzić je odgovorio "Muslimani su za nas i priznaju dinastiju Karađorđevića i izjav­ - Orden Belog orla, Orden Svetog Save i Orden Karađorđeve zvezde. Crteži, likovi
ili su da će biti lojalni građani (...) Bosanska vlada izjavila je, da je i do sada radila i simboli, uzimani su isključivo iz srpske nacionalne tradicije. Sva su pomenuta
po instrukcijama Srpske vlade, da će i u buduće isto raditi ".24) Nakon ovih instrukci­ odlikovanja poticala iz razdoblja prije 1914, a prva dva još iz doba vladavine kralja
ja kotarska narodna vijeća su samostalno i nezavisno donosila odluke o prisajedin­ Milana Obrenovića.28'
jenju đelova Bosne i Hercegovine Srbiji, a uz blagoslov, saradnju i pod kontrolom Prvi zločin vojske Kraljevine Srba,Hrvata i Slovenaca je izvršen 15.021919.go-
Narodne vlade Bosne i Hercegovine. dine nad nedužnim bošnjačkim stanovništvom u Plavu,kada je dozvolila i
Zloupotreba i teror srpske vojske nad Bošnjacima u Bosni i Hercegovini su obezbijeđivala šest bataljona vojske iz Vasojevića u kojima je bilo dosta domaćeg
odmah dostigli takav nivo da se kod Bošnjaka pojavila ona želja koju je J.J.Zmaj pravoslavnog stanovništva - da izvrše nezapamćeni masakar nad 450 lica,a svojoj
"registrovao" poslije proširenja Srbije 1878. godine i poslije balkanskih ratova: komandi javila da su pobijena dva pobunjenika i da su dva ranjena. Pored ubistava,
"Izbavi nas, bože, od izbavitelja", kao i predviđanja Svetozara Markovića "da bi vasojevički bataljon je pod komandom Vasa Saičića pored zuluma, orgijanja i
takva "proširena Srbija "morala po nuždi postati vojničko-policijska država". mučenja vršio pljačke, silovanja i sve ostalo što je moglo da se uradi za 24 časa.
Mnogi su završili po potocima, a i danas se poznaju mrlje krvi po zidovima džamije
Posebno su bile zapažene paravojne formacije bivših dobrovoljaca povratnika
Redžepagića.29'
iz Rusije i veterana iz četničkih formacija, koji su đelovali u pozadini srpske vojske.
"Tih ljudi je bilo oko 225.000 a bilo im je obećano da će poslije pobjede dobiti Istu sudbinu u ovom periodu su preživljavali i Bošnjaci i na teritoriji Sandžaka.
zemlju. To je obećanje navelo mnoge da traže status dobrovoljaca pa ih se poslije Četničke jedinice Koste Pećanca su javno i organizovano ubijale nedužno bošnjačko
ujedinjenja okupilo do 70.000. U Bosni i Hercegovini, na Kosovu i Makedoniji gđe stanovništvo uz pomoć vlasti, pri čemu su izmišljani bilo kakvi razlozi, a osnovni je
je većina zemlje pripadala muslimanskim zemljoposjednicima, izgledi da bi uglavn­ bio pripadnost drugom narodu. Planovi za ubistva su se pravili i u kafanama, uz piće
om srpski dobrovoljci mogli na temelju agrarne reforme dobiti muslimanska iman­ i u pijanom stanju. "Košta Pećanac je sve to rješavao po kratkom postupku. Dovol-
ja, dali su pitanju dobrovoljaca i vjersku crtu. Osim toga, mnogi su bivši dobrovoljci
25. Pravda, 17. septembar 1920. st. 2 - 3.
sada počeli sređivati svoje račune s muslimanskim stanovništvom - bosanskim
26. D. Janković, Društveni i politički odnosi, st. 92 - 94.
Muslimanima, Albancima ili Turcima, koji su, neovisno o odanosti Turskoj, ili iz
27. IvoBanjac, Nacionalno pitanje u Jugoslaviji, Globus, Zagreb, 1988, st. 147.
28. Desanka Nikolić, Naša odlikovanja do 1941, Beograd, 1971, st. 47-50,
23. Atif Purivatra, citirano djelo, st. 24.
29. Mustafa Memić, Plav i Gusinje u prošlosti, Prosveta, Beograd 1987. st. 225 - 226
24. Isto,
145
144

http://www.plbih.org
jno je bilo da mu bilo ko od Srba kaže za nekog od Muslimana da je bilo šta učinio za Bosnu i Hercegovinu odstranjeni su i oni Bošnjaci koji su se osjećali Srbima, pa
nekom od Srba i to je on odmah po dobijanju pritužbe kažnjavao bez ikakve pred- čak i učesnici na Solunskom frontu. Kasnije su odstranjeni iz državne uprave i
hodne provjere od strane bilo koga. Bio je spreman na svaki mig da izvrši svaki pa obični službenici, a iz Srbije su direktno imenovani okružni i sreski načelnici, što je
30
i najsvirepiji zločin". ' Bošnjaci Sandžaka su zbog neđela Koste Pećanca i njegovih izuzetna zasluga S. Pribičevića, ministra unutrašnjih poslova kraljevine SHS.
četnika u Memorandumu upućenom predsjedniku vlade tražili zaštitu i iznijeli da Učešće Bošnjaka u državnim organima BIH 18. avgusta 1919. godine je izgled­
su "opljačkana 194 muslimanska sela, ubijeno 1.3oo muslimana i nanesena šteta od alo ovako: "među šest okružnih predstojnika, šest predsjednika okružnih sudova,
preko 200 miliona dinara".31' šest državnih odvjetnika , pet predsjednika senata vrhovnog suda i 13 direktora
Pored četničkih odreda Koste Pećanca teror nad Bošnjacima Sandžaka su srednjih i "s njima izjednačenih škola" nije bio nijedan Musliman; od 54 predsjed­
vršili dobrovoljci koji su od zvanične vlasti dobijali spiskove Bošnjaka koje je tre­ nika kotarskih sudova i 51 šefa poreskih ureda bio je samo 1 Musliman; od 54
balo ubiti. "Ta ubistva su se, obično, izvodila noću, kada su bili sigurni da su se kotarska predstojnika bilo je 8 Muslimana, a od 17 upravitelja kotarskih ispostava
prediviđeni ljudi za ubistvo nalazili kod svojih kuća i u okviru svojihporodica. Cesto -bila su 2 Muslimana, dok je 5 Muslimana bilo među 61 višim službenikom (dvorski
puta im je poziv slat od strane opštin,ske vlasti da bi im sami došli na noge, nad savjetnici, vladini savjetnici, vladini tajnici i vladini podtajnici kod okružnih oblasti
kojima je prvo vršeno batinjanje do iznemoglosti, a nakon takvog zvjerskog i Zemaljske Vlade."34' Isti odnos službenika je bio i u ostalim državnim organima:
iživljavanja vršena likvidacija".32' Srbi 61, Hrvati 98, Muslimani 17, Česi 30, Poljaci 20, Mađari 17, Njemci 14, Slov­
Istovremeno teror nad Bošnjacima je vršen i u Bosni i Hercegovini, sa istim enci 7, Ukrajinci 3, Slovaci 2, Taliani 1 i 3 neodređena mjesta.35' U državnoj pokra­
intenzitetom, a posebno na granici između Bosne i Hercegovine i Crne Gore. Zbog jinskoj upravi od 54 rukovodioca nije bilo Bošnjaka.
toga su Bošnjaci tražili da im vlast obezbijedi ličnu i imovinsku zaštitu. U tom cilju Protjerivanje Bošnjaka iz državne službe se pogoršalo 1921/22. godinepa je od
je rei - ul - ulema Džemaludin Čaušević krajem 1918. i početkom 1919. godine obavijes­ 6 okružnih načelnika, poglavara grada Sarajeva, 6 predsjednika okružnih sudova,
tio Vojvodu S. Stepanovića, komandanta II Armije i predsjednika Vlade Bosne i 6 državnih odvjetnika i 5 drugih rukovodioca u državnom odvjetnijštvu nije bilo ni
Hercegovine Atanasiju Šolu o hapšenjima, prebijanjima, nezakonitim pretresima, jedan Musliman; od 54 kotarska poglavara bilo je 5 Muslimana i od 17 upravnika
pljačkama kuća, bezakonjima "narodne garde" nad Bošnjacima u rogatičkom, kotarskih ispostava bio je 1 Musliman. Od 54 predsjednika kotarskih sudova bilo
kladuškom i sarajevskom srezu, ubistvima i pustošenjima od strane "komita" iz je 5 Muslimana. U direkciji državnih željeznica u Sarajevu od 56 rukovodnih
Crne Gore u gatačkom srezu, oduzimanje oružja Bošnjacima na čitavoj teritoriji službenika nije bio ni jedan Musliman. Isto tako nije bilo nijednog Muslimana
Bosne i Hercegovine. Zemaljska vlada u Sarajevu nije preduzela ništa da zaštiti među 18 rukovodećih službenika u Direkciji ministarstva finansija za Bosnu i Her­
život i imanja Bošnjaka pa se Čaušević ponovo obratio vladi i uputio pismo sledeće cegovinu i Rudarskom satništvu za Bosnu i Hercegovinu." '
36

sadržine" Bude li se i nadalje tako radilo, Muslimani će biti primorani da se sami Kakav je bio stvarni status Bošnjaka u novostvornoj državi najbolje opisuje izjava reis-ul-
brane i da od drugoga koga zatraže pomoć i obezbeđenje svoga života i imetka. Ako uleme Čauševića francuskom novinaru lista Le temps (vrijeme) Charles Rivet:
se i nadalje od strane nadležnih vlasti mirnim okom budu promatrali ti silni zulumi "1 kakvi događaji. Hiljade ljudi ubijenih, 6 žena spaljeno, 270 sela opljačkano
i naselja, onda su Muslimani u Bosni i Hercegovini izgubili i mjesto slobode i i uništeno, eto bilansa za nas Muslimane prilikom svečanog stvaranja Jugoslavije,
33
ravnopravnosti, mjesto reda i mira, zapali su pod teror kakav Bosna ne pamti". ' Ni kojoj smo se mi spremali služiti svom dušom. Mi smo ipak Sloveni, ali Srbi odbijaju
na ovaj apel niko nije reagovao. da nas smatraju takvima. Smatraju nas uljezima. I drugi će vam kazati da smo mi
Srbijanski režim je nakon ujedinjenja u organima vlasti "izvršio uvoz" činovni­ naprotiv pravi ljudi koji pripadaju ovoj zemlji. Nakon što su Srbi postali gospodari
ka iz Srbije i imenovao ih na odgovorne položaje u državnoj upravi, a Bošnjaci su situacije, mi nikada nismo pozvani da učestvujemo u političkim sastancima i savje­
smjenjivani pod raznim izgovorom. U Zemaljskoj vladi, kasnije Pokrajinskoj upravi tovanjima. Mi smo do sadauvijekbilipredstavljenijednim brojem opunomoćenika
(poslanika) u proporciji prema broju našeg stanovnika.
30. HakijaAvdić, Položaj Muslimana u Sandžaku, (1912-1941), Ključanin, Sarajevo, 1991, st. 106.
31. Isto, 34. Isto, st 41.
32. Isto, .st/07. 35. Isto,
33. Atif Purivatra, citirano djelo, st, 5 - 36. 36. Isto, st. 43.

146 147

http://www.plbih.org
Načelnik Sarajeva je uvijek bio Musliman. Međutim u novoj situaciji jedva IV.
nam se daje pravo da delegiramo dvojicu ili trojicu između nas za pripreme skupštine
za Konstituantu. Mi bi smo želeli da se Francuska, velikodušna nacija i naša tradi­ Iza shvatanja o centralističkom i federalističkom uređenju postajala su dva
cionalna zaštitnica, zainteresira za našu žalosnu situaciju. Mi joj upravljamo preko shvaćanja oko rješavanja nacionalnog pitanja: unitarističko i federalističko.
vas, gospodine, skromnu molbu da intervenišete, tako da mi ne budemo prisiljeni Srpski narod je dao najviše povjerenja Narodnoj radikalnoj, Demokratskoj i
da napustimo domovinu u kojoj više nismo u mogućnosti da živimo. Mi ćemo Zemljoradničkoj stranci, koje su se zalagale da nova država bude izgrađena na
nepravdu podnositi, javni život može da se upravlja bez nas, ali neka se respektira centralističkom principu. One su polazile od shvatanja da na području Kraljevine Srba,
barem naš život. Naša čast i naš imetak. Zar je to suviše zahtijevati.37' Hrvata i Slovenacaživi jedan narod i da u tom smislu treba organizovati cjelokupni život,
Položaj Bošnjaka u novostvorenoj državi 1919. godine je opisao Dr. Mehmed jer takva uređena država bi omogućila eksploataciju cijele države i negirala je postojanje
Spaho u pismu svom prijatelju:" Prilike su se kod nas iza tvog odlaska silno prom­ posebnosti svakoj jugoslovenskoj jedinici, a posebno Bosni i Hercegovini. Srpski
ijenile. Bezobzirna i pristrasna uprava u Bosni, a i u ostalim krajevima vrlo je hrđavo političari u Bosni i Hercegovini su se orjentisali prema Srbiji i uključili se u njene stranke
đelovala na raspoloženju i muslimana i katolika. Viđeli su da se iza ideala narodnog - Narodnu radikalnu stranku, Zemljoradničku stranku, a 1930. godine u Jugoslovensku
jedinstva za koje je kratko bio oduševljen, krije isključivo gospodarstvo, ne jednog nacionalnu stranku (JNS) i Jugoslovensku radikalnu zajednicu (JRZ), koji su zastupali
plemena, većjedne vjere. Samo pravoslavni smatraju se punopravnim državljanima, centralizam, a u nacionalnom pitanju unitarizam.39'
oni uživaju sve moguće povlastice. Koriste se korumptivnom upravom, a katolici i Narodna radikalna stranka je 1920. godine osnovala svoje ogranke i smatrala
još više muslimani ne mogu kod vlasti da nađu ni najprimitivnije pravne zaštite. Još Bosnu i Hercegovinu sastavnim dijelom Srbije, jer je osnovni moto ove stranke bio da
nijedan ubojica, pljačkaš, zločinac, koji je zlodjelo počinio na muslimanima nije je "osvetila Kosovo, vaskrsla Srbiju, ujedinila Srbe". Radikali su zamijenili asimilator-
kažnen. Jedan stražar pravoslavni ubio je u Visokom bez ikakva povoda kancelistu sku ulogu Srpske pravoslavne crkve pod novim svjetovnim okolnostima, podsticali
Dujmušića, katolika i osuđen na 5 mjeseci zatvora. A ako Musliman ili katolik srpsku svijest u novim krajevima Srbije. Narodna radikalna stranka je zajedno sa
pokušaju da se brane od napadaja pravoslavnih onda se autoritet državne vlasti ostalim strankama učinila gotovo isto u Bosni i Hercegovim poslije 1918. godine, te
javlja u punoj snazi i zatvaraju se dužni i nedužni. Tako su nedavno prijedorski na Sandžaku, Kosovu i Metohiji gdje su se lokalni nesrpski stanovnici vezani za ovu
Muslimani bili napadnuti i braneći se ubili jednog pravoslavnog. Vlada je odmah ili za onu srpsku političku stranku, preko njebrzo bi se potpuno počeli osjećati Srbima.
zatvorila 70 najuglednijih Muslimana, među njima mnoge, koji su godinama u Iako je biračka baza Narodnoj Radikalnoj stranci bila poljoprivrednici ona se razvila
politici zajedno sa pravoslavnim radili. Od napadača nije ni jedan zatvoren. Na u konzervativnu stranku velikih posjednika, bogatih trgovaca, oslanjala se na vojsku
sprovodu je jedan Srbin rekao da u ovoj zemlji nema nikome mjesta ko nije Srbin ali su oficirski kadar držali na odstojanju razarajući "Crnu ruku" do propasti 1917.
i srpske vjere. Muslimanima se i dekretima ministarstva oduzima i slobodna zemlja, godine. Kao stranka sa prvim pisanim programom u istoriji Srbije ona je: "Kao cilj
a o odšteti nema ni govora, tako da već mnogi - prije imućni sada gladuju. I svi drugi državnog uređenja odredila narodno blagostanje i slobodu a spolja državnu nezavis­
trgovački i slični poslovi, ako vlada u njima ima riječ, oduzimaju se muslimanima nost i oslobođenje i ujedinjenje ostalih krajeva srpstva".40'
i daju pravoslavnima, kao npr. prodaja soli, duhana idr... U Sandžaku i albanskim Narodna radikalna stranka je polazila od načela srpskog hegemonizma, što se
pređelima naše države su prilike još mnogo gore. Šaljem ti memorandum (Mem­ osjećalo u radu Jugoslovenskog odbora, ali to javno nisu nikad saopštavali, a ono
orandum muslimanskih stanovnika iz Novopazarskog Sandžaka), kojeg je objavila se ugledalo u centralističkom državnom uređenju i težnji da se uveća srspka nacija
"Pravda" u broju 72), što su ga Muslimani ovog kraja predali, pada vidiš grozote što prihvatajući istovjetnost pravoslavlja i srpstva na Balkanu i Karadžićevo jezičko
su ih protjerali".38' srpstvo.
Statutom Narodne radikalne stranke41' u čl. 1. propisano je da vlada "ima biti

39. RaifaFestić, Bosna iHercegovina u kocepcijama političkih stranaka i grupacija Kraljevine


Jugoslavije, Sarajevo 1976, odbranjena doktorska disertacija, st.79 - 92.
40. Zivan Mitrović, Srpske političke stranke, Beograd, 1939, sr.72.
37. Atif Purivatra, citirano djelo, str. 63 - 64.
41. Arhiv Jugoslavije, Zbirka M.Stojadinović, F-34
38. Isto, str. 67 - 68.
148 149

http://www.plbih.org
data, Jugoslovenska muslimanska organizacija 24 mandata i Nacionalno turska
izraz većine parlamenta, da mora imati poverenje oba ustavna faktora, Krune i par­ organizacija "Džemijet" 8 mandata. Od 258 poslanika koji su prisustvovali sjednici
lamenta, biti odgovorna pred njima i raditi pod njihovom kontrolom" čime će se Ustavotvorne Skupštine, za Ustav su glasali 223 poslanika, 35 je bilo protiv, a 158
poštovati narodna volja, kroz parlamentarnu monarhiju države Srba, Hrvata i Slov­ poslanika je apstiniralo.
enaca. Dalje se predviđa jedinstvena teritorija celokupne države i jedinstveno
Vidovdanski Ustav je nastao saradnjom monarha i Ustavotvorne skupštine, pa
državljanstvo, koje će se obezbjeđivati državnim grbom i zastavom "(čl.2), a ovo će se
ustavno uređenje nije bilo zasnovano na načelu suverenosti naroda. Spadao je u
realizovati (čl. 3 - 6) razvijanjem nacionalne svesti o državnom jedinstvu, s tim što će
kategoriju tzv. krutih ustava, jer se njegove izmjene nijesu mogle vršiti načinom
se ovo raditi postupno i oprezno bez metoda pritiska i silom, jer se silom i nasiljem ne
predviđenim za donošenje ili izmjenu zakona, već po posebnom postupku. Za
može postići zamišljeni narodni ideal, duhovno i moralno ujedinjenje, čime će se
izmjenu Ustava predviđena je saglasnost Kralja (čl. 125 - 127), a prijedlog za
udaritii pravi temelji državnom i narodnom jedinstvu, kroz centralističko uređenje sa
promjenu Ustava je mogao da podnese Kralj i Narodna Skupština ako ga izglasa 3/
određenim elementima lokalne samouprave. U članu 6. Statuta se proklamuju slo­
5 ukupnog broja stanovnika.
bode i prava sva tri imena "našeg naroda, Srbin, Hrvat i Slovenac i njihova tradicija
U odjeljku I - IV Ustava su propisane odredbe o proklamovanju sloboda i prava
treba da bude sveta i uzvišena, jer će razvijati međusobno poverenje i poštovanje,
i jednakosti svih građana Kraljevine SHS. Kralj je bio glavni činilac iako je Ustav počivao
unosiće u dušu narodnu spokojstvo, zadovoljstvo i mir, a umiru i zadovoljstvu razvij aće
na pođeli vlasti između zakonodavne, upravne i sudske, jer je Kralj sprovodio načelo
se sve jače i jače i ljubav prema zajedničkoj otadžbini Jugoslaviji".
jedinstva vlasti. Kralj je u oblasti zakonodavstva i uprave imao niz funkcija koje je
Ovi ciljevi treba da se postignu kroz rad i djelovanje državne uprave i admin­ obavljao: bio je vrhovni zapovjednik oružnih snaga, zastupao državu u odnosima sa
istracije, jer će radom administracije i "Srbin i Hrvat i Slovenac" uviđati i osjećati inostranstvom, nije nikome odgovarao za svoj rad, nije mogao biti tužen, objavljivao je
jednakost i ravnopravnost, kako će uviđati da nema hegemonije jednih nad drugi­ rat, zaključivao mir, sudske presude i rješenja su se izvršavale u njegovo ime, imenovao
ma, da su sve oblasti državnog života jednako pristupačne i Srbinu i Hrvatu i Slov­ je predsjednika i članove ministarskog savjeta, koji su bili odgovorni i njemu i skupštini,
encu i da se sa svim krajevima naše Države podjednako postupa". Statutom Nar­ kao i niz drugih funkcija, pa je nova država bila prava monarhija.
odne radikalne stranke kao važan zadatak se predviđa ulaganje države u nerazvije­ Poslanik Narodne radikalne stranke dr. M.Spaljaković, govoreći na sjednici
na područja "jer će se na ovaj način u svim delovima naroda i države razviti ljubav Ustavotvorne skupštine je obrazložio stav Narodne radikalne stranke povodom
prema Državi kao celini, slabiće pokrajinski partikularizam, a jačati svest o jedin­ prijedloga Ustava:"... Mi smo i protiv federalizma i protiv separatizma ne samo iz
stvu državnom i narodnom". načela, nego iz praktičnih razloga, jer su i jedan i drugi protivni narodnom životu,
U članu 7-11. Statuta Narodne radikalne stranke proklamuje se građanska ravno­ protivni njegovim interesima, mi smo protiv federalizma iz unutrašnjih razloga a
pravnost troimenog naroda na čitavoj državnoj teritoriji, ravnopravnost azbuke i njene protivimo se separatizmu iz spoljnih razloga. Jedino rešenje je ono iznijeto u Nacrtu
upotrebe u javnim službama i ravnopravnost pravoslavne, rimokatoličke i muslimanske koje je praktično, jedino ostvarljivo, jedino dobro.
vjeroispovijesti. Posebnu pažnju u Statutu (član 23 - 25.) se posvećuje prosvjećivanju Navešću prvo unutrašnje razloge, ako bi smo sad počeli, ako bi smo sad htjeli
naroda i vojsci. Cilj spoljne politike je "održavanje mira i mirnom održavanju međun­ da uredimo državno-pravnu vezu između naša tri plemena na federalističkoj os­
arodnih odnosa, da razvija dobre odnose sa susedima i radi na obezbeđenju nezavisnosti novi, u tom slučaju ne bi smo nikako mogli izbeći pitanja o razgraničenju, i onda bi
i integritetu države... oslanjajući se na saveznike i prijatelje". smo se neminovno spotakli o taj problem koji jeste i ostaće uvek kamen spoticanja,
Sva ova načela su ugrađena u prvi Ustav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca kad god se bude pokretalo rešenje toga pitanja na toj osnovi, jer mi Srbi, što će u
tzv. "Vidovdanski ustav"42) kojeg je usvojila Ustavotvorna skupština i potvrdio pre- ostalom svako razumeti, posle ovoga velikoga rata ne bi smo nikad pristali da ij edan
stolonaslednik - regent Aleksandar Karadordević. Za Ustav su glasali poslanici Srbin ne bude pod srpskom upravom i da ostane pod bratskom hrvatskom upra­
Demokratske stranke koji su dobili najveći broj poslaničkih mandata 92, Narodne vom. Prema tome kad bi smo se razgraničavali, granice bi se morale povući tako da
radikalne stranke 91 mandat, Savez zemljoradnika i samostalna kmetijska 39 man- zahvate sve Srbe, pa čak i u krajevima gde bi oni sačinjavali manjinu ... S toga je
rešenje državnog problema na federatističkoj osnovi neizvodljivo i opasno ... uni­
42. Službene novine Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, br. 142. od 29. VI1921. godine.
tarizam je praktičniji, racionalniji i bolji za sve".43)
43. Stenografske zabeleške Ustavotvorne skupštine Kraljevine Srba, Hrvata i Slovena ca, 18. ma j
1921. 151
150

http://www.plbih.org
\

Dr. Mehmed Spaho, predsjednik Jugoslovenske muslimanske organizacije da će biti rastureni i vraćeni kućama, ista četnička četa je 21. avgusta 1921. godine
(JMO) je istakao da je glasao za "Vidovdanski ustav" zbog toga što "Ustav bi bio zaklala Mula Ibrahima Pačariza, imama hadži Abaza Bakučevca, Ramu Mujezi-
donesen i bez JMO, pa bi Bosna i Hercegovina teritorijalno bila podijeljena tako novića, Bećira Kriještarca i Murata Kompirovića iz sela Bordovena, sela Brodare-
da bi izvjesni đelovi Bosne i Hercegovine pripali Slavoniji, Sremu ili Mačvi, drugi 46
va, okrug Prijepolja, što je sa ranije ubijenim ukupno 21 žrtva". '
Lici, a treći Dalmaciji i Crnoj Gori. U novim oblastima Muslimani Bosne i Herce­ Narodna radikalna stranka je preko svojih poslanika u Bosni i Hercegovini i
govine postupno bi se izgubili i ne bi mogli jedinstvenije istupati protiv nepravdi koji Sandžaku održavala stalne veze sa Srpskom nacionalnom omladinom SRNAO.
im se čine".44' Vlada Kraljevine je učinila ustupak oko kompaktnosti teritorij a Bosne Tako je Puniša Račić bio jedan od "četovođa" SRNAO. Organizacija je održavala
i Hercegovine ugrađujući u njemu odredbe u čl. 135, stav 3, Ustava iz 1920. godine veze sa Udruženjem srpskih četnika "Petar Mrkonjić'i "Udruženjem srpskih četni­
kojim jebilo propisano:" Zakonom o razgraničenju oblasti, Bosna i Hercegovina će ka za kralja i otadžbinu", koji su se 1925.godine priključili SRNAO i u njoj predstav­
se razdeliti u oblasti u svojim sadašnjim granicama. Dok se to zakonom ne uredi, ljali "vojni odred".
okruži u Bosni i Hercegovini važe kao oblasti. Spajanje tih oblasti vršiće se odlukom Cilj ovih organizacija je bio borba za "trijumf Srbije i Srpstva" najavljujući rat
oblasti skupština dotičnih oblasti donijetim većinom od 2/3 glasova u garanicama svima "defetistima i Jugoslovenima", usmjerena protiv nacionalnog unitarizma kao
određenim 3. stavom čl. 95. Ustava. Pojedine opštine ili srezovi mogu se iz svojih "antisrpstva" i protiv organizacije ustavnog uređenja baziranog na "Vidovdanskom
oblasti izlučiti, pripojiti drugoj oblasti u sadanjim granicama Bosne i Hercegovine ustavu", što u osnovi predstavlja velikosrpski nacionalizam. U borbi protiv Jugoslov-
ili iza njih, ako na to pristanu njihova samoupravna predstavništva odlukom od 3/ enstva SRNAO je uništavao ustanovljene jugoslovenske simbole, a posebno se
5 glasova i tu odluku odobri Narodna skupština". angažovao u periodu od 1925-1927 godine, kada je "cjelokupni državni aparat od
Oko položaja Bošnjaka u tom vremenu pisala je i "Pravda" navodeći da "pre- poreznika do šumara bio angažovan na vršenju terora nad Muslimanskim
stolonaslednikove lijepe riječi najdrskije gaze i ruže neljudi i zvijerovi u ljudskoj stanovništvom za vrijeme glasanja Nacionalnog bloka u Bosni i Hercegovini i
spodobi tamo na granici Crne Gore u tužnoj Bileći, gđe brat brata divljački kolje i Sandžaku".47'
pali, njegovo humano osjećanje kaljaju, barbarski napadaju podivljalog nebrata u Udruženje srpskih četnika "Petar Mrkonjić" je bilo poznato u narodu zbog
okolici Sarajeva, Zenice, Brčkog, Carina i td., a da ih ruka pravde energičnije ne učešća Petra Karađorđevića u ovom udruženju u vremenu od 1875, do kraja
zgrabi i pouči, da se carska ne poriče, već da pravda i sloboda moraju biti pođednaki. 1876,godine. Pod imenom "Petar Mrkonjić", Petar Karadordević, unukKarađordev,
Musliman orač na njivi nije siguran za rođenu glavu, a kamoli imanje (Bileća, kasnije "Kralj ujedinitelj" okupio je četu od preko 200 četnika, snadbeo ih oružjem
Pecka), Musliman, trgovac i obrtnik nije siguran u svojoj kući i na svom dobru, već i municojom, dobro ih uvežbao i postavio im starešine, gde mu je podignut ugled
ga barbari napadaju (Sarajevo), Musliman građanin i vojnik nisu ravnopravni u među ustanicima. U četnicima je ostao do kraja 1876 godine,kada za glavnog
pravima i dužnostima građanina druge vjere, već se uvijek hotimice bagatelišu i četničkog vojvodu bi izabran Miroslav Hubmajer, a on izgubi na izborima, pa bi
45
ponižavaju". ' doneta odluka da napusti Bosnu i ode u Crnu Goru ".48)
Pored ubistava, u Bosni i Hercegovini u istom periodu je, od strane vlasti, vršen U Proglasu Glavnog odbora srpskih četnika "Petar Mrkonjić" za Bosnu i Her­
teror u Sandžaku, o čemu svjedoči protesni telegram dr. Mehmeda Spaha upućen cegovinu naređeno je svim četnicima da agituju za "nacionalni blok" i da nastoje
Svetozaru Pribićeviću -Ministru unutrašnjih đela povodom terora nad nedužnim "bilo milom bilo silom" kako bi radikali pobijedili na izborima. Ko ne glasa za
bošnjačkim stanovništvom u Priboju koji se dogodio 19. avgusta 1921. godine, kada radikale bio je proglašavan za izdajnika države, a Bošnjacima zapriječeno od strane
su pobijeni Mujo Dedović, Iso Bešlagić, Ramo Gigović iz Međurečja, Suljo Man­ četnika da će ih prije u "krvi utopiti nego što će im dozvoliti da ruše državu". U tom
dala iz Crnogovića, pribojski hadži Salih Potura, odvedeni bez traga Medaga Os- cilju su naoružani četnici vršili teror i nasilje pred izbore i na sam dan izbora u
managić, Suljo Kurto, Suljo Arnautović i silovana žena Cazima Sedića. Poslije Kalinoviku i njegovoj okolini, Čelebiću i drugim mjestima fočanskog sreza. Oni su
obećanja Ministra unutrašnjih vjera da će se preuzeti energične mjere protiv bivših
46. Atif Purivatra, citirano djelo, st. 348.
četnika, koji su organizovani kao privremeni žandarmi za gonjenje odmetnika, te
47. Dr.Branislav Gligorijević,Demokratska stranka ipolitički odnosi u Kraljevini Srba,Hrvata
44. Atif Purivatra, citirano djelo, st 96. i Slovenaca, Beograd, 1970, st.39-40
45. Isto, st. 97. 48. Milenko M.Vukićević,Kralj Petar, od rođenja do smrti 1884-1921, st. 13-14.

152 153

http://www.plbih.org
putujući iz sela u selo terorisali narod i prijetili mu "pokoljem i paležom kuća" ako u džepovima mrtvaca našli komade šećera natopljene krvlju, kojeg su kasnije jeli.
ne glasaju za radikale. Na dan izbora četnici (Vido Pušara, Vlajko Nikolić. Svetozar deca su bila trgana iz naručja majki i sestara i pred njihovim očima zaklata... Mus­
Žalica i Mitar Maltić) bacili su bombu kod jednog glasačkog mjesta u Visokom, s limanskim svećenicima čupali su brade i urezivali krstove na čelo. U jednom selu
ciljem da zaplaše i. rastjeraju birače. Pomenuti četnici u saradnji sa žandamerijom zavezali su jednu grupu ljudi za plast sijena i zapalili. Neki su kasnije tvrdili da je
rasterivali su "muslimanske birače, koji su pazili da birački odbor ne premješta plamen iz zapaljenih tjelesabio purpurno crven. Jedna grupa napala jejednu usam­
kuglice u radikalsku kutiju. Pošto se masa nije htjela rasturiti, žandarmi i četnici su ljenu kuću. Seljak je upravo gulio janje. Oni su imali namjeru da ga strijeljaju i
upotrebljavali oružje i pogodili trojicu muslimana, od kojih je Began Bestić pogin­ zapale kuću, ali oguljeno janje im je dalo ideju da seljaka objese za noge na šljivu.
uo, a dvojica teško ranjena".49' Jedan mesar mu je ogulio lobanju sjekirom pazeći da ne povrijedi tijelo. Onda je
žrtvi razrezao grudi. Srce je još tuklo. Mesar je golom rukom istrgao srce i bacio ga
Četnički teror je u ovom periodu bio još žešći u Sandžaku. Tako je 9. novembra
psetu. Kasnije se pričalo da ga pseto nijetaklo. Jer čak ni pseto neće turskog mesa".51'
1924. godine izvršen napad na Sahoviće i Pavino Polje uz organizovanu pripremu
sreskog načelnika bjelopoljskog okruga Nikodina Cemovića - Vasojevića, bjelopol- Istog dana, preko noći razularena masa je krenula u opšti napad istovremeno
jskog poglavara Lazara Bogićevića, šefa finansijske uprave Bijelog Polja, Milana paleći kuće i ubijati "staro i mlado, žene i đecu. Ne zna se broj poginulih od noža i
Terzića, predsjednika sreza Šahovići, Save Bogdanovića, kada je "oko 2.000 puške, kao i onih, koji su u svojom kućama izgoreli. Broj ljudskih žrtava iznosi na
naoružanih Paljana, Kolašinaca i drugih "5"' uz organizovanu pomoć policije i vojske stotine, a materijalna šteta u sagorelim kućama i pljački nije još procijenjena. Dok su
izvršila nezapamćen pokolj Bošnjaka u ovim mjestima, ničim izazvan. Dva dana se te strahote dogodile, mjesne državne vlasti nijesu ništa preduzele, već su svojim
prije ovog zločina lokalne vlasti su oduzele oružje od tamošnjih Bošnjaka, a noć pasivnim držanjem očigledno podpomagale ta zlodjela".52' U Memorandumu kojeg
uoči napada uzeli 32 taoca pod izgovorom, da ih traži načelstvo okruga i priveli ih su uputili Kralju Aleksandru, Bošnjaci su na kraju zamolili da im se omogući "da se
u jednu zgradu u Šahovićima. Bošnjacima je bilo u ovim mjestima zabaranjeno da dignemo s naše očevine i da se naselimo u kojem drugom kraju naše Kraljevine, gdje
se kreću, pod izgovorom da im se nebi nešto dogodilo, dućani i radnje su bili bi smo mogli mirno i nesmetano živjeti i razvijati se pod okriljem vaše zaštite".
zatvoreni, a telefonske veze sa Bijelim Poljem prekinute. Povod je bio ubistvo Poslije ovog pokolja cjelokupno stanovništvo Šahovića i Pavinog Polja je na­
Boška Boškovića 7. XII 1924. godine, inspektora Ministarstva unutrašnjih djela, pustilo svoja vjekovna ognjišta, nemajući povjerenja u državne organe i Kralja i
prije toga okružnog načelnika Kolašina, kojeg su ubili braća Drago i Radoš Bula- krenuli na dalek i nepoznat put u muhadžerluk, prvo u Bosnu, zatim u Tursku, a
tović iz Rovaca zbog ljubavne veze sa njihovom sestrom, u mjestu Obodu na putu neke porodice u Albaniju,53' a za ovaj zločin niko nije odgovarao.
od Mojkovca, pema Šahovićima, a pod nagovorom lokalnih vlasti Kolašina. Na Ista sudbina je bila predviđena i za bošnjačko stanovništvo u Bijelom Polju.
sahrani Boška Boškovićaje prisustvalo oko 2.000 osoba, od kojih ugledni činovnici Dan poslije pokolja u Šahovićima, u Bijelom Polju uhapšeno je 67 odabranih
koji su putem kurira i na druge načine pozivali ljude i kako bi zapaljivim govorima Bošnjaka iz najuglednijih plemena i stavljeno u pritvor. Saznavši o pritvorenim
za ubistvo optužili Jusufa Mehonjića sa jatacima, bošnj ačko stanovništvo iz Vraneša licima preko pljevaljskog načelnika, Muftija Salihbegovićje uz prijetnju pištoljem
i Šahovića i sve prisutne pozvali na osvetu. uspio preko bjelopoljske pošte da pošalje telegram Nikoli Pašiću i reis - ul - ulemi
Vraćajući se sa sahrane Niko din Cemović je pored pritvorenih 30 taoca zatvor­ Dž. Čauševiću, obavještavajući ih o namjeri zlikovaca da će napraviti klanicu od
io još 31 uz garanciju da im se ništa neće desiti govoreći im da ih traži bjelopoljski nedužno pritvorenog bošnjačkog stanovništva u Bijelom Polju. Pošto su u
načelnik da idu sa njim kod sreskih vlasti u bjelopoljski srez. Taoci su odmah predati međuvremenu četvorica talaca "otkupljena" podmićivanjem od strane njihovih
pripremljenoj grupi koja ihje zaklala nedaleko od zgrade sreskog načelstva, pored porodica, Huzeir - aga, za kojeg je njegova žena za otkup platila fes dukata otpu­
Šahovića groblja. Poginulo je 58 taoca, a trojica su spašeni. "Nakon što su taoci u tovao je u Beograd po dogovoru sa kapetanom srpske vojske Apostolovićem. Na­
Šahovićima bili poklani, išaojejedan seljak iz našeg sela Sekula, odjednog mrtvaca kon razgovora sa Nikolom Pašićem naređeno je da se svi taoci puste, a za uzvrat je
do drugoga i prerezao im žile na nogama. Tako se radi na selu sa volovima nakon tražio da Bošnj aci na izborima glasaju Narodnu radikalnu stranku. U međuvremenu
što ih se sjekirom obori, da se ne bi mogli ponovo dići, ukoliko su još živi. Neki su
57. Isto,prevod uzet iz Bosanskih pogleda, st. 22.
52. Bosanski pogledi, Memorandum Kralju Aleksandru, st 35.
49. Dr. BranislaV Grigorijević, citirano djelo, st. 50 - 51.
53. HakijaAvdić, Položaj Muslimana u Sandžaku, Ključanin, Sarajevo, 1994. st, 139-140.
50. Milovan Dilas, Land IVithon Jurtice, London, 1958, 183 -186.
155
154

http://www.plbih.org
je Huzeir - aga bio primljen i od Kemala Ataturka koji mu je obećao da će dati jedno islam nije prepreka da bi se sproveo ovaj cilj. Marić dalje piše:"... kao što nam je
selo u Turskoj da bi se u njemu naselili svi Bošnjaci iz bjelopljskog sreza. Do drago srpstvo, jer ako predstavlja nacionalnu i državnu snagu, naš narodni ponos,
iseljavanja iz Bijelog Polja nije došlo, pa je Huzeir - aga prodao sve svoje dućane u tako nam je drag islam i pravoslavlje, jer su oni čuvari morala. Srpstvo je čuvar
Solunu i dio imovine u Skoplju, radi spašavanja muslimanskog stanovništva. '
54
otadžbine a pravoslavlje i islam morala ... Ergo, jedini pravi put je da Muslimani
Prema "planu " i po istom "scenariju" je trebalo uraditi i sa bošnjačkim postanu Srbi, jer bi to doprinelo čuvanju otadžbine i učvršćenju njenog srpskog
stanovništvom u Beranama, koje je spašeno intervencijom majora Jojića. No, grupa karaktera, a uzgred bilo bi i pogodno duši muslimanskoj".57' Cedomir Mitrinović u
krvoločnika je krenula u pravcu Rožaja na čelu sa Zarijom Joksimovićem. U članku "Naši muslimani" piše: "Kad se bolje upozna život muslimana, i temeljnije
Balotićima su ubili kurira Đanovića i Gaja Kujevića, u selu Njeguš Mula Sadriju sa prouče izvesne njihove karakterne osobine, na prvi mah pada nam u oči činjenica
drugom, u selu Besnik tri sina KadrijejDacića, četiri sina Adema Bajrovića, zatim da oni ne vole da misle. Duh im je nekako nepokretan, interan. Moglo bi se reći da
Bulja, sina Rekova iz istog sela, u seJujPrilep dva seljaka, a u selima Baću, Pripeču su neprijatelji svega novog, konzervativisti do krajnosti... Shvatajući u velikoj većini
i Bukoviku, poubijali su još nekoliko mještana "te su ovom prilikom ubili 21 čovje­ teško i s krajnim naporom... Muslimani ne vole intelektualni rad, a to se najbolje
ka".''5' Za ovaj zločin unaprijeđen je Marko Cemović za pomoćnika ministra vidi u njihovom školskom radu i životu uopšte... da im je mašta stvorena za ubij anj e
unutrašnjih djela Crne Gore. duha, da su lažljivci, perverzni, prevrtljivi i si." S. Ljubimčić u Novoj Evropi" piše da
Za zločine nad bošnjačkim stanovništvom beogradski listovi su optuživali Me- "Muslimani još i sada u predstavi njihove kršćanske braće, su nosioci svijeh zala i
hmeda Spaha da "ruši državnu zajednicu, zavada plemena, izaziva na krv, vrijeđa vinovnici nekadašnjih istorijskih događaja. Njima se u Sloveniji straše djeca ... U
srpstvo, srpsko mučeništvo i srpske svetinje, da su spahinovci nelojalni, anacionalni Hrvatskoj, Srbiji, Bosni svuda su oni gledani kao Turci ...".58)
i neiskreni. Bošnjaci se nazivaju balijama, Azijatima, Ciganima, odljudima, frank­
ovcima i si. te da je "osveta, možda, nehumana ali da je kadkad i sveta" te im se
nagovještava pokolj i sudbina niskih i užičkih Bošnjaka. Zagrebački "Hrvat" je V.
poslije susreta Nikole Pašića, Velja Popovića i Jovana Novkovića, prenio vijest o
dogovoru navedenih lica da spremaju komitsku akciju u Bosni:"Kad nije uspjelo Proklamacijom Kralja Aleksandra od 6. 01. 1929. godine 59 ' ukinut je "Vi­
muslimane i katolike Hrvate u Bosni i Hercegovini ukrotiti i učiniti robljem režima dovdanski ustav" i raspuštena skupština, pri čemu je zakonodavna i izvršna vlast bila
ni agrarom, ni mitom, ni progonima vlasti, ni bespravljem, kojima su bili izvrgnuti, u rukama kralja i na taj način je Kralj postao vrhovni organ vlasti, čime je uveden
treba u ponosnu Herceg - Bosnu prenijeti metode, koje se praktikuju u Makedoniji. sistem monarhodiktature i trajao do 3. septembra 1931. godine. Da bi i formali-
Komitete, koje postoje kao posebna vlast nad vlastima, nad zakonom, nad pravnim zovao ovlašćenja iz Proklamacije, Kralj je istoga dana ukazom donio "svom dragom
60
poretkom, nad ustavom, nad sigurnošću ličnom i imovinskom, komite koji poznaju narodu" Zakon o kraljevskoj vlasti i o vrhovnoj državnoj upravi ' čime je uspostavio
samo jedan zakon: revolver, pušku, palež - to treba dauzmu u svoje ruke rješavanjem apsolutistički režim.
bosanskog pitanja". Prema "Hrvatu" druga Irska je "Crna Gora, jer je tamo isto Apsolutistički režim je proklamovao liniju državne i nacionalne unifikacije
zaveden komitski režim. A Herceg - Bosna postaće treća Irska, ako se g. Pašić odluči donošenjem Zakona o nazivu i pođeli Kraljevine na upravna područja od 3. X1929.
da sa Šerifom Arnautovićem izvede svoju osnovu. Rezultati beogradskog režima do godine61', pa je u tom smislu i promijenjen naziv države u Kraljevinu Jugoslavije.
sada su u tome, da stvaraju jednu za drugom Irsku i to upravo u zemljama, koje Izvršena je podela zemlje na oblasti, srezove i opštine i potpuno ukinuta lokalna
režim označava kao "čisto srpske".56' samouprava, a organi u navedenim administrativnim jedinicama su imenovani od
Radikali su preuzeli i mjere na potpunoj asimilaciji Bošnjaka, jer je "naciona­ centralne vlasti. Izvršena je promjena u administrativno-teritorijalnoj pođeli zem-
liziranje Muslimana" kako piše Krsta Marić 1924. godine "za nas Srbe jedno od
najvažnijih pitanja unutrašnje politike " kao i važno državno pitanje, pri čemu ni 57. Srpska reč, Nacionalizujmo Muslimane, Sarajevo, XX/1924, 62,st. 2-3.
58. S.Ljubunčić, Nova Evropa, knjiga VII, br. 15. 1923. st. 444.
54. Hakija Avdić,đtirano djelo, st. 141 -145. 59. Službene novine, od 6. januara 1929. godine.
55. Isto, st. 147 -148. 60. Isto,
56. Atif Purivatra, citirano djelo, st. 145. 61. Službene novine, br. 233 - XCVI od 5. X. 1929. godine
156 157

http://www.plbih.org
65
lje i sistemu i nadležnosti lokalnih organa vlasti. Ustanovljena su nova upravna Donošenjem Ustava Kraljevine Jugoslavije 3. IX. 1931. godine ' formalno je
područja - banovine, pri čemu se nije vodilo računa o istorijskim, etničkim i prirod­ prestala diktatura, ali ne i raskid sa apsolutizmom, jer je princip nacionalnog uni­
nim cjelinama. Formiranjem banovina, Bosna i Hercegovina je potpuno "pocijep­ tarizma i državnog centralizma bio određen Ustavom. Ustavne norme su kratke i
ana" jer je većina njenih djelova pripojena u srpska, hrvatska i crnogorska upravna neodređene i garantovane "u granicama zakona" te su vrijeđele kao principi, pa ih
područj a, čime j e prenabregnuta individualnost Bosne i Hercegovine. Na ovaj način je zakonodavac mogao ograničiti i ukinuti. I dalje je Kralj ostao stvarna jedina vlast,
ostvaren je plan dr. Milana Srškića, predsjednika Narodne radikalne stranke u čime se obezbijeđivalo jedinstvo vlasti. Utvrđeno je centralističko uređenje države
Bosni i Hercegovini, ministra i kasnije predsjednika vlade pod režimom diktature, a banovine su postale lažna fasada za prave zakonodavčeve namjere. Uveden je
da se ukine odredba Vidovdanskog ustava (čl. 135. stav. 3.) kojom je Ustavom Senat kojeg su činili senatori imenovani od Kralja, koji je zajedno sa Narodnom
Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca iz 1921. godine sačuvana Bosna i Hercegovina skupštinom ostao bez značajnih stvarnih nadležnosti.
kao administrativno - upravna cjelina. Na pitanje zašto je Bosna podijeljena, dr. Članom 83. Ustava je zadržan isti broj banovina, a u nijednom ministarstvu,
Srškić je odgovorio: "Radi Turkeša" (misleći na Bošnjake). "Ja ne mogu u Bosni niti na značajnijem mjestu nije bilo Bošnjaka, a relativno i mali broj Bošnjaka koji
gledati minareta, oni moraju nestati". 62 ' Banovine su stvarane sa srpskom većinom je ostao da radi u državnim službama je "očišćen", pa čak i u muslimanskim vjerskim
tamo gdje je to bilo moguće (Vrbaska banovina), u Drinsku banovinu uključen je institucijama kao što je bio Vakuf, a na njihova mjesta su postavljani "muslimani
najveći dio zapadne Srbije, čime je razbijena "homogenost muslimanskog radikali" bez ikakvog ugleda u narodu.
stanovništva.63' To je osjetio i reis - ul - ulema Džemaludin Čaušević, kada je "zakonski" smijenjen
Formiranjem banovina želelo se da se razbiju istorijske cjeline kroz novo ad­ i na njegovo mjesto "ustoličen" radikalski pristalica Hadži hafiz Ibrahim Magrajlić.
ministrativno uređenje. Slovenija se našla u sastavu Dravske banovine, a Make­ O smjeni opštinskih funkcionera dr. Mehmed Spaho je 9. II1929. godine pisao
donija sa dijelom Srbije i Kosova u sklopu Vardarske banovine. Savska i Primorska Kralju Aleksandru: "Najnovijim postupcima vlast u velikom dijelu stanovništa
banovina su obuhvatale Hrvatsku sa Slavonijom i Dalmacijom, bez Dubrovnika. stvara uvjerenje da je novo stanje kod nas kopija ranijih radikalskih režima". Zatim
Vojvodina se našla u sastavu Dunavske banovine u kojoj su Srbi činili većinu. Crna je iznio podatke o forsiranju radikala na štetu drugih, navodeći da"je u Sarajevu u
Gora, kao "srpska Sparta" našla se u sastavu Zetske banovine sa đelovima Dal­ opštinskoj upravi bilo 11 radikala, a da ih je sada 20, a da su u Mostaru, Bijeljini,
macije (Dubrovnik), Kosova (Metohija), Hercegovine, Istočne Bosne i Sandžaka. Modrici i Bosanskom Samcu na čelu opštinskih uprava postavljeni radikali, gđe do
Srbija je bila podijeljena na četiri banovine: Moravsku, Dunavsku, Vardarsku i tada nijesu bili".66'
Drinsku, a Bosna i Hercegovina na četiri: Drinsku, Vrbasku, Primorsku i Zetsku, Sporazumom Cvetković - Maček od 26. VIII 1939. godine 67 ' zaključenog
tako da su u ovim banovinama Bošnjaci činili manjinu u odnosu na Srbe. Došlo je između vodstva Hrvatske seljačke stranke i dvora, izvršena je ponovna administra­
do apsurdnih rješenja: građani iz Sandžaka i Metohije su bili upućeni na Cetinje kao tivna pođela Kraljevine Jugoslavije. Istoga dana je donijeta i Uredba o Banovini
administrativni - banovski centar, a oni iz Valjeva na Sarajevo, kao centar Drinske Hrvatskoj68' kojom se odstupilo od nacionalno-unitarističkog principa propisanog
banovine, jer se jedino vodilo računa o jačanju srpskog elementa u novim admin­ oktroisanim ustavom od 1931. godine. Ovim sporazumom Bosna i Hercegovina je
istrativnim jedinicama. još više rasparčana, jer je novoformiranoj Banovini Hrvatskoj pripojeno 13 srezova
Iz memoarske bilješke S.Milosavljevića se vidi da je u pozadini rasporeda Bosne i Hercegovine, a ostavljena je mogućnost njenog daljeg rasparčavanj a srezo­
banovina stajala velikonacionalna politika, što potvrđuje studija N. Šarca "Us­ va i opština između banovine Hrvatske i projektovane jedinice "srpske zemlje" za
postavljanje šestojanuarskog režima" ukojoj kaže: "Milovanovićaje, na ime, poslije čije realizovanje su beogradski krugovi pripremili nacrt uredbe. 69 ' Potpisivanjem
imenovanja za bana Vrbaske banovine 12. oktobra 1929. godine primio Kralj i dao 64. N. Šarac, Uspostavljanje šestojanuarskog režima, 1929. godine sa posebnim osvrtom na
mu upute u kojima je provejavala specijalna zainteresovanost za prorežimsko Bosnu, st. 277.
angažovanje srpskih elemenata na tom području"64' 65. Službene novine, br. 200 od 3. IX. 1931. br. 207-LXVIod 9. X. 1931. godine
66. Atif Privatra, citirano djelo, st. 306 - 307.
62. Ivan Meštrović, citirano djelo, st. 242. 67. Lj. Boban, Sporazum Cvetković - Maček, Beograd, 1965. st. 403.
63. F. Čulinović, Jugoslavija između dva rata," Pregled vlada u staroj Jugoslaviji između dva 68. Službene novine, br. 194. - A - LXVIII od 26. avgusta 1939.
rata", Zagreb 1969. st. 242. 69. F. Čulinović, Jugoslavija između dva rata, knjiga II, st. 168 -170.

158 159

http://www.plbih.org
Danilo Tunguz - Perović, vodeći radikal iz Bosne pod nazivom "nećemo autonomiju
Sporazuma Bosna i Hercegovina je postala poligon sukoba i teritorijalnih aspiraci­
Bosne i Hercegovine" ukazuje da "Srbi pravoslavni se nisu borili za nekakve tračave
ja između Srbije i Hrvatske, jer su i jedna i druga nastojale da prigrabe što više
autonomije, nego sjedinjenje ovih krajeva nezavisnim srpskim državama: Srbiji i
teritorija Bosne i Hercegovine.
Crnoj Gori. Srbija nije dala milion ipo svojih najboljih sinova za autonomiju Bosne
Bez izuzetka, srpske stranke su imale jedinstven stav i bile protiv formiranja
i Hercegovine nego za njihovo nacionalno oslobođenje i za najkraći put preko njih
samostalne autonomije na području Bosne i Hercegovine, s tim što su neke od njih
na Jadransko more. Srbi ne trpe nikakvu podvojenost Bosne i Hercegovine od
propagirale da se čitava teritorija pripoji u buduću srpsku oblast, pa čak i
Srbije, jer su one jedno, a Srbi i hoće da ostanu jedno, jer ih u tome ničiji prohtjevi
Demokratska stranka koja je ranije zastupala stav o složenoj državi u kojoj bi Bosna
ni interesi ne mogu pokolebati72', pa su radikali sa ostalim strankama i grupacijama
i Hercegovina imala status jedinice i zahtijevala da teritorije koje nijesu ušle u
otpočeli akciju na formiranju jedinstvenog srpskog bloka.
sastav Banovine Hrvatske budu sastavni dio "Velike Srbije".7())
Jugoslovenska radikalna zajednica (JRZ) je podržala sporazum jer je šef JRZ
Narodna radikalna stranka poslije potpisivanja sporazuma Cvetković - Mačak
D.Cvetković pripremio Uredbu o organizaciji i uređenju buduće srpske jedinice. 73 '
u početku nije pridavala veliki značaj ovom pitanju, ali je kasnije, marta 1940.
Prema odredbi čl. 1. Nacrta pomenute uredbe Bosna i Hercegovina nije
godine izdala brošuru u kojoj je oštro kritikovala Sporazum ističući da je ugrozio
predviđena kao posebna administrativna jedinica. Prema Nacrtu Uredbe utvrđena
cjelinu srpske države. Ako bi se rezimiralo stajalište ove stranke, ono bi izgledalo
je teritorija buduće srpske jedinice: "Banovina Vrbaska, Drinska, Dunavska,
ovako: 1) "Narodna Radikalna stranka nalazi da trijalističko uređenje države, u koji
Moravska, Zetska i Vardarska spajaju se u jedno pod zajedničkim imenom Srpske
nas uvodi sporazum Cvetković - Maček, ne samo da je podložno opravdanoj kritici
zemlje, čije je sjedište u Skoplju. Današnje banovine pretvaraju se u oblasti,
u pojedinostima, nego ima neizbežnu posledicu slabljenja države i njeno ones­
zadržavajući svoje nazive i svoje sedište", te je na ovaj način D.Cvetković mislio da
posobljavanje za zaštitu interesa celine rasparčane na tri dela. Ovaj sporazum je od
je zadovoljio i najekstremnije srpske stranke.
takve sudbonosne važnosti da njegovo rešenje nije smelo biti prejudicirano jednim
ovakvim aktom. Za rešenje toga pitanja ima pravog autoriteta samo Ustavotvorna Zemljoradnička stranka je prihvatila Sporazum, ali je bila nezadovoljna obi­
skupština, izabrana u sređenim političkim prilikama, u kojima bi i Srbi mogli slo­ mom teritorija koje su pripale Banovini Hrvatske, a kad se postavilo pitanje
bodno da biraju svoje predstavnike. Ustavotvorna Skupština ima da donese rešenj a formiranja Bosansko -Hercegovačke jedinice ova stranka je zahtijevala da se što
na koje se bude složila većina slobodno izabranih narodnih predstavnika Srba, prije obrazuje srpska jedinica sa teritorijom Bosne i Hercegovine koja nije pripoje­
Hrvata i Slovenaca". 2) Srpski narod nije se izjasnio o Sporazumu i "s toga ceo ovaj na Hrvatskoj, jer bi se "stvorilo nezadovoljstvo u oblasti buduće srpske jedinice".74
rad nosi obeležje privremenosti". 3) Narodna radikalna stranka težiće da se spo­ Jugoslovenska nacionalna stranka (JNS) je ostala vjerna principima nacional­
razumno s predstavnicima Hrvata, izmene one odredbe sporazuma Cvetković - nog unitarizma i državnog centralizma i daje Sporazumom "narušen princip jedna-
Maček kojim je nepotrebno i neosnovano oslabljen položaj srpskog naroda i snaga kosti i ravnopravnosti, teritorijalno razgraničenjenijedefinitivno,aono štojeriješeno
centra države". 4) Radikalna stranka smatra da se "jugoslovenska državna ideja, izvedeno je na štetu Srba".75' Istaknuti funkcioner JNS Dobrosav Jevđević je širio
snaga naše zajedničke države, ne srne ničim slabiti", u kome bi se i Srbi i Hrvati i propagandu protiv autonomije Bosne i Hercegovine iako je prihvatio Sporazum i bio
Slovenci mogli nesmetano razvijati u plemenskoj utakmici na svakom polju, u poklonik pođele Bosne i Hercegovine između Srbije i Hrvatske. Povodom diskusija
materijalnom i duhovnom životu, sa potpunim poštovanjem prošlosti i narodnih u novinama o autonomiji Bosne i Hercegovine između ostalog je rekao: "Svaki ra­
osobina Srba, Hrvata i Slovenaca. Ali ovo može biti samo u jednoj snažnoj državi zuman politički čovjek, i Srbin i Hrvat i musliman, zna jednu neoborivu istinu: "Da
i u režimu slobode, pravde i jednakosti".71' nikakvo uređenje pitanja Bosne nemože biti bez pitanja, a kamoli protiv volje bosan­
skih Srba, a bosanski Srbi... naročito bosanski Srbi seljaci, nikada neće dopustiti da
U koncepciji Narodne radikalne stranke o preuređenju države, kada je u pitan­
ju Bosna i Hercegovina, nije bilo ni pomisli za uspostavljanje posebne bosansko - 72. Srpska reč, Sarajevo, 1926, 52, st. 5.
hercegovačke jedinice, jer je za nju to predstavljalo rasturanje srpskih oblasti. 73. N.Sehić, Srpski politički krugovi prema pitanju preuređenja države i položaj Bosne i
Hercegovine, Sarajevo, 1968, PIRP, br. 4. st. 187.
70. F. Čulinović, citirano djelo, st.245. 74. Raifa Festić, citirani rad, st. 369 - 372.
71. Branko Petranović i Momčilo Zečević, Jugoslovenskifederalizam, ideja istvamost, knjiga 75. Isto, st. 363 - 364.
I, Prosveta Beograd, 1987, str. 576.
161
160

http://www.plbih.org
se postavi granica na Drini, stvaranj em... i j edne črtvrte, bosanske oblasti, i skidanj em VI.
76
1.100.000 Srba iz srpske oblasti i odvajanjem bosanskih Srba iz srpske oblasti". '
Podržavajući sporazum od strane JNZ u Bosni i Hercegovini praktično je Stvaranjem Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca pa sve do 1941. godine, režim
značilo prihvatanje parcelisanja bosansko-hercegovačkih teritorija kao i uklju­ je preuzimao "sve mjere" kako bi smanjio broj "nehristijanskih" naroda, ne birajući
čivanje jednog njenog dijela u Banovinu Hrvatsku. Sve je to činjeno s tendencijom pri tome sredstva. Uglavnom je koristio provjerene metode iz novoosvojenih kra­
da se preostali dio Bosne i Hercegovine pripoj srpskoj jedinici.77' jeva poslije Berlinskog kongresa. Prvo je oduzeta zemlja gotovo čitavom
Srpski kulturni klub je kao organizacija političara i javnih radnika različitih bošnjačkom stanovništvu u Bosni i Hercegovini i Sandžaku, zatim je preko državnih
stranačkih opređeljenja (radikala, demokrata, republikanaca, zemljoradnika idr.), i paradržavnih organa i udruženja i organizacija vršen nezapamćen teror, kako bi
čije je kohezivno vezivo bila koncepcija: spašavanje Srba kao vodeće snage u se podsticao migracioni proces.
političkom i društvenom životu Kraljevine Jugoslavije, poslije potpisivanja Spora­ Podaci o migracijama su toliko protivurječni, a oni "službeni" različiti, da se ni
zuma iznio stavove preko svog lista "Srpskog glasa". U pomenutom listu se ističe: približno ne može reći koliki je taj broj. Računa se daje od prvog svjetskog rata do
"Naše je gledište jasno -mi hoćemo sporazum ali po određenim principima. Bilo 1932. godine u Tursku emigriralo 19.278 Bošnjaka. U ovom migracionom ciklusu
etničkim, bilo istorijskim, bilo privredno geografskim. Ali za celo područje na kome Bošnjaka, turska vlada je emigrantima iz Bosne i Sandžaka dodjeljivala kuće i
žive Srbi i Hrvati. Mi ne mislimo da ostavimo srezove sa čisto srpskom većinom u zemlju uglavnom oko egejskog, mramornog i sredozemnog primorja i većina njih
granicama Hrvatske, Dalmacije, Bosne i Hercegovine, Banovini Hrvatskoj. Srbima se nijesu mogli priviknuti na novu klimu.Donošenjem Zakona o državljanstvu od
u tim krajevima treba dati pravo da se izjasne dali će se priključiti srpskoj jedinici".78' 21. septembra 1928. godine,KraljivladaRraljevineJugosavijesu iscrpno iznormira-
Vodstvo Jugoslovenske muslimanske organizacije (JMO) je poslije još li i do te mjere uprostili postupak iseljavanja da su se formalnosti mogle završiti za
nerazjašnjene smrti dr. Mehmda Spaha aktiviralo program o autonomiji Bosne i par minuta. Paragrafom pet Zakona o državljanstvu 81 ' je bilo propisano:
Hercegovine, jer je Sporazumom Cvetković -Maček od 26. VIII 1939. godine reali- "Državljanstvo stanovnika nekadašnjih krajeva turske carevine, koji su poslije ra­
zovana pođela Bosne i Hercegovine. U novembru 1939. godine, dr. Džafer Kulenović tova 1912 1913 godine prisajedinjeni određuju se po ovim propisima:
je predložio formiranje "Bosanske banovine" i zalagao se za istorijske granice Bosne Postali su državljanima Kraljevine oni nekadašnji turski podanici koji su 25.
i Hercegovine. Poslije ove Kulenićove izjave objavljenoj u Politici79' do kraja 1939. avgusta 1913. godine bili žitelji koje opštine na teritorije prisajedinjenoj od strane
godine sve političke organizacije koje su okupljajale Bošnjake, kultrno-prosvjetna i pređašne Kraljevine Srbije, kao i onih, koji su bili 8. novembra 1913. godine žitelji
vjerska društva bila jednoglasna za stvaranje autonomije Bosne i Hercegovine, koje koje opštine na teritoriji aneksiranoj od strane pređašne Kraljevine Crne Gore, i
su 30. XII1939. godine osnovala "Pokret za autonomiju Bosne i Hercegovine". Izvršni koji su to ostali do 1. decembra 1918. godine.
odbor Pokreta za autonomiju Bosne i Hercegovine se obratio j avnosti pismom sledeće Licima koja su se iselila u Bugarsku, ako se vrate u zemlji u roku od 3 godine
sadržine:"Dragi prijatelju, Mi tražimo autonomiju Bosne i Hercegovine u njenim od stupanja na snagu ovog zakona priznaće državljanstvo svojim rješenjem Mini­
istorijskim granicama radi toga što smatramo da bi jedino takvo rješenje zadovoljilo star unutrašnjih dela.
potrebe stanovništva ovih pokrajina - jer bi na taj način bili zadovoljeni svi ekonomski Nesloveni, koji su u smislu drugog stava ovog paragrafa postali državljani
i geografski uslovi razvoja ovih pokrajina i njenog stanovništva. Mi smo uvjereni da Kraljevine, prestaju to biti, ako u roku od pet godina od stpanja na snagu ovog
ostvarivanje autonomije Bosne i Hercegovine bilo čije opravdava interese. Na protiv, zakona izjave kod nadležne prvostepene uprave vlasti da istupaju iz državljanstva.
mi smatramo daje ovaj naš zahtjevu eminentnom državnom interesu kao i u interesu Prvostepene upravne vlasti dostavi će rečene izjave vojnim i opštinskim vlas­
cjelokupnog stanovništva Bosne i Hercegovine".80' tima, koje su dužne dotičnog odmah izbrisati iz vojnih i opštinskih spiskova.
Ova će lica biti dužna odseliti se iz Kraljevine u roku od jedne godine od dana
76. Vreme, 8. novembar 1938. godine učinjene izjave pri čemu će moći slobodno od svake dažbine poneti sva svoj a pokret­
77. N. Sehić, citirani rad, st. 182. na dobra.
78. Srpski glas, br. 8 od 4.11940.
Ministarski savet će na predlog Ministra unutrašnjih dela propisati olakšice
79. Politika, br. 11292., od 7. XI1939.
80. Reifa Festić, citirani rad, st. 377-381. 81. Službene novine, br. 56. od 21.1X1928.

162 163

http://www.plbih.org
821
ovim iseljenicima za iseljenje i za prodaju njihove imovine. VII
Između Kraljevine Jugoslavije i Turske je 11. jula 1938. godine zaključena
Konvencija o regulisanju iseljavanja Muslimanskog stanovništva sa područja Južne Austrougarska je 1878. godine okupirala Bosnu i Hercegovinu i u svojstvu
Srbije, kojom je bilo određeno da se iseli 40.000 muslimanskih porodica sa 200.000 mandatora Velikih sila proglasila važnost turskih zakona u svojinsko-pravnim
članova za period od šest godina. odnosima. U Carskoj proklamaciji iz 1878. godine upućenoj narodima u BiH je
Bošnjaci, koji su u navedenom zakonu označeni kao "nesloveni" od oktobra naglašeno: "Vaši se zakoni i uređenja neće samovoljno ukinuti, Vaši se običaji i
1935. godine, pošto su dali izjave u smislu citiranih odredaba Zakona, o istupu iz navade imaju sačuvati. Ne sme se ništa izmeniti silom bez pomnog uvažavanja toga
jugoslovenskog državljanstva iselili su se u Tursku. Ukupan broj je 4.940 porodica stoje Vama nužno. Stari zakoni imaju vredeti dok se ne izdaju novi".87' Najvažniji
sa 21.500 lica. zakoni kojima su bili regulisani imovinsko-pravni odnosi su bili: Ramazanski zakon
Zbogterorakojijevršennadbošnjačkim stanovništvom, posebno od formiran­ iz 1853. godine, Saferska naredba iz 1859. godine, Muharemski zakon iz 1867
ja Kraljevine Jugoslavije pa do 1928. godine, Bošnjaci na teritoriji Sandžaka su se godine i Sevalski zakon iz 1869. godine. 8 8 )
organizovali u komitski pokret, koji se nazivao "Sandžačka komita", koji je u sarad- Prema popisu stanovništva iz 1910. godine struktura poljoprivrednog
nji sa Albancima, koji su imali istu sudbinu, borio za nacionalno oslobođenje. Prve stanovništva u BiH je bila sljedeća:
komite su se javile u Donjem Kolašinu krajem 1912. godine, zatim i u svim osvojen­
im oblastima koje je zauzela crnogorska vojska, da bi 1918. godine komitske grupe 1. posjednika koji glava porodice sa članovima porodice
činile komitski pokret i bile stalno protjerivane od žandarmerije, vojske i četnika. su imali kmetove
Vođa komitskih grupa u Sandžaku je bio Jusuf Mehonjić. Ciljevi i razlozi a) Bošnjaka 9.537 (91,15 %) 35.719
komitskih jedinica su bili, kako je obavijestio načelnika prijepoljskog okruga vođa b) Srba 633 (6,05%) 3.227
sandžačkih komita "da je u komite otišao sa svojim drugovima zato što se čine c) Hrvata 267 (2,55%) 1.339
nepravda nad Muslimanima i da su Muslimani mnogo pretrpjeli od Crnogoraca u d) ostalih 26 (0,25%) 115
Kolašinu a takođe i u okolini bjelopoljskog (gdje je) ubijeno 1.500 Muslimana, a da
10.463 40.460
za to niko ne odgovara.84' Komitske jedinice nijesu bile brojne i većinom je jedna
četa đelovala u jednom srezu. Pored čete Jusufa Mehonjića pominju se i čete
2. slobodnih seljaka
Huseina Boškovića koja je đelovala u Pljevljima, u Novom Pazaru čete Deka a) Bošnjaka 77,518 (56,65%) 338.811
Hajrovića, Amira Kacovića i Ferida Salkovića i četa Vejsila đukića, u Rožajama b) Srba 35.414 (25,87%) 111.905
85
četa Saliha Hadrovića. ' Komitske jedinice u gornjem Bihoru su predvodili Sait c) Hrvata 22.916 (16,74%) 4.805
Hadrović, Husein Viličić, Hajdar Dautović, Zaim Bjelajac, Belo i Nuško Ljuća,
Naziv Škrijelj i Azem Međedović. U Plavu su vođe komite bili Agan Kojić i Ramo 136.857 634.789
Mazov Redžić za kojeg se govori da je bio neustrašiv junak i o čijim se đelima oko 3. Kmetova
zaštite Plavljana za vrijeme nenarodnog režima govori sa velikim poštovanjem. a) Bošnjaka 3.653 (4,58%) 16.127
b) Srba 58.895 (73,92%) 333-739
c) Hrvata 17.116(21,49%) 94.992
d) ostalih 13(0,01%) 62
82. AAvdić, Jugoslovensko - turski pregovori o iseljavanju muslimanskog stanovništva u
periodu između dva rata, Novopazarski zbornik, br. 15, Novi Pazar, 1991, str. 119. 79.677 444.92089'
83. Isto, st. 120.
87. Hamdija Azabagić, "Pravosuđe", br. 1, Sarajevo 1937. god.
84. Mr.AvdijaAvdić, Hajdučka i komitska djelatnost u Sandžaku (1878-1925), Novopazarski
88. Isto.
zbornik br 6. st. 155.
89. DrA.Feifalik: Ein, neuer aktueller Weg zur losung der bosnischen Agrarfrage, Vien und
85. Isto, st. 157-159.
Leipzing, 1916. str. 136.
164 165

http://www.plbih.org
Austrougarska vlast je Bošnjacima do 1910.godine oduzela 215.374 dunuma Regent Aleksandar Karadordević je 6. januara 1918.godine izdao Proglas
/cinije i podijelila na 8.621. porodicu sa 52.504. člana, čime se javio pokret iselja­ narodu, u kojem je pored ostalog naglasio:
vanja Bošnjaka. Najviše ih se iselilo 1910.godine - preko 17.000, a od 1881. -1912. - "Ja želim da se odmah pristupi pravilnom rešenju agrarnog pitanja i da se
Igelio se 71.471. Bošnjak, a drugih naroda je bilo znatno manje. 9 0 1 ukinu kmetstva i veliki zemljišni posedi. U oba slučaja zemlja će se podeliti među
11 Makedoniji je bilo uglavnom kolonizirano stanovništvo iz Bosne i Hercego­ siromašne zemljoradnike s pravičnom naknadom dosadašnjim vlasnicima njenim.
vine i Male Azije do 1912.godine koju je napustilo usljed najezde srpske vojske. Da U slobodnoj državi našoj može da bude i bit će samo slobodnih vlasnika zemlje.
bj SS izmijenio nacionalni sastav stanovništva Vlada Kraljevine Srbije je 20.11.1914. Zato sam pozvao Moju vladu da odmah obrazuje komisiju, koja će spremiti rešenja
gl idine donijela Uredbu o naseljavanju u novooslobođenim i prisajedinjenim oblas- agrarnog pitanja, a seljake - kmetove pozivam, da se poverenjem u moju Kraljevsku
lini.i Kraljevine Srbije kojom se potpisivalo da će na napuštenim imanjima biti reč mirno sačekaju, da im naša država zakonskim putem preda zemlju, koja će
dodjeljivana zemlja domorocima i građanima iz starih granica Kraljevine Srbije. unapred biti samo Božja i njihova, kao stoje to već odavno u Srbiji."94' Na ovaj način
Naseljenicima su bile pružane sljedeće povlastice: besplatan prevoz, besplatna se željelo ukidanje feudalnih odnosa uz dodjelu zemlje onima koji će je obrađivati
građa, oslobađanje od poreza i dažbina, s tim što se naseljenik mora naseliti u roku i obećanje vlasnicima zemlje da će im za oduzetu zemlju pripasti pravična naknada
od 6 mjeseci, apravo svojine je sticao nakon 15. godina od dana naseljavanja. Slično a ista biti besplatno podijeljena seljacima.
slanje vladalo je i u Crnoj Gori.
Radi realizacije navedenih ciljeva usvojene su "Predhodne odredbe za
Raspadom Austo-Ugarske u Bosni i Hercegovini "Palila su se žita, begovski pripreme agrarne reforme" 95 ' (u daljem tekstu Predhodne odredbe) koje su postale
čardaci, kuće, uništavao se fundus instruktus, a zemlje se jednostavno prisvajale. U - agrarni Ustav zemlje. U prvom paragrafu se propisuje razrješenje i zabrana novih
k i ug( ivima posrednika zamro je od straha i trepeta pred ovim terorom svaki osjećaj kmetskih odnosa u Bosni i Hercegovini i "novim krajevima Srbije i Crne Gore".
Itvarne i osobne sigurnosti". 91) i nije bio državnog aparata koji je štitio feudalne Kmetovi su proglašeni slobodnim vlasnicima kmetskih zemalja (paragraf 2). Vlas­
posjednike! u ostalim jugoslovenskim krajevima, posebno gđe su živjeli Bošnjaci nicima zemlje država je garantovala pravičnu naknadu, s tim što će ista biti isplaćena
vladalo je uvjerenje daje propašću Austro-Ugarske i Turske nastao pravi trenutak na način i postupak predviđen posebnim zakonom (paragraf 3), uz uračunavanje
&.\ se ostvare nacionalne težnje oduzimanjem zemlje putem zakona "cujus regio haka za 1918. godinu (paragraf 5). U trećem poglavlju se propisuje postupak pod­
ejus religio" - koje je vjere vladar, takva je zemlja. Značajnu ulogu je odigrala srpska jele velikih posjeda u skladu sa sljedećim načelima: 1) svi se veliki posjedi
vojska koja je obezbjeđivala nasilno prisvajanje imovine od strane Srba. ekspropirišu; 2) za ekspropirisanu zemlju se dodjeljuje odšteta; 3) zemlja se dod­
Narodno vijeće Srba, Hrvata i Slovenaca u Poslanici seljacima 14.XI. 1918. jeljuje onim državljanima koji se bave zemljoradnjom; 4) postojeći ugovori o zak­
godine je službeno obavijetilo javnost i poručilo mu: "U našoj državi Slovenaca, upu se raskidaju ili na zahtjev zakupaca mijenjaju, a izdavanje zemlje u podzakup
11 rvat a i Srba moći će svaka obitelj, danas i za dugo vremena, dobiti dosta i to plodne se zabranjuje. U četvrtom poglavlju proglašeni su svi veći šumski kompleksi u
zemlje za svaki posao, a da se nikom ne učini nasilje, nepravda i šteta. To će se svojinu države i uz oštetu vlasnicima koja će biti regulisana posebnim zakonom.
sprovesti po zakonu, jer ako nije po zakonu nastat će klanje i najzad će oteti sve Prethodne odredbe su predstavljale program Vlade iako su njihove norme
siledžije, pa će najpošteniji, najmirniji i najmarljiviji ostati i opet bez igđe ičega."92) imale obavezujući karakter, bez obzira što su bile nelegalne - protivne Ustavu
Na osnovu ove "poslanice" zadužene su pokrajinske vlade Slovenije, Dalmacije, Kraljevine Srbije, jer je članom 13. Ustava Kraljevine Srbije bilo propisano da
Bosne i Hercegovine i Narodno vijeće za Bačku, Banat i Baranju da sastave "svojina je nepovredna, ma kakve prirode bila. Niko ne može biti prinuđen da svoje
povjereništva koja će za svoje područje izraditi Narodnom Vijeću Srba, Hrvata i dobro ustupi za državne ili druge javne potrebe niti se pravo privatne svojine može
Slovenaca osnove agrarnih reformi. Međutim, Narodno vijeće nije donijelo nijed­ radi toga ograničiti, osim gde zakon dopušta i uz naknadu po Zakonu". 96 ' Prethodne
93
nu konkretnu mjeru. ' odredbe su imale "prednost u tome što ne donose detalje. Njima se htjelo uglaviti
daje državna vlast odlučila bezuvjetno sprovesti agrarnu reformu i iz njih se vidi da
90. hto, 139.
91. Udruženje zemljoradnika za BiH, Obespravljeni, Sarajevo 1920. str. 28. 94. Službene novine od 28.1.1919. godine.
92. FerdoSišić, Dokumenti opostanku, Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, Zagreb 1920. str. 247. 95. Službene novine od 27.11.1919.godine
93. Dr. Josip Tučković, Zbirka propisa, Agrarna reforma I dio, str. 225. 96. Dr. S. Sećerov, Iz naše agrarne politike, 1919 -1929. Beograd, 1930, str. 9.
166 167

http://www.plbih.org
će se ta odluka provoditi u radikalnom smjeru. Sve drugo moralo se i mora se dobrovoljno stupilo u srpsku vojsku i u njoj učestvuje u predstojećim borbama
prepustiti naređenjima specijalnih zakona, odnosno naredaba, nakon svestranog dobiti nakon završenog rata u oslobođenoj državi dovoljno obradljive zemlje za
97
stručnog proučavanja odnosnih pitanja i prilika". ' naseljavanje. Ukupan broj doborovoljaca koji je učestvovao na Solunskom frontu
Bivši veleposjednici u Bosni i Hercegovini su osnovali Udruženje zamljo- je bio 32.219. Iako u Prethodnim odredbama nijesu bili predviđeni kao posebna
posjednika 2. V. 1919. godine sa sjedištem u Sarajevu, koje je imalo mjesne odbore kategorija, dobrovoljci su stekli pravo Uredbom o dobrovoljcima od 18. XII.
u svim gradovima i koje je okupljalo pored Bošnjaka i Srbe i Hrvate koji su predali 1919.godine kojom je bilo propisano da svaki dobrovoljac, ili njegova porodica,
Regentu i Vladi posebni memorandum. Upućeno je Vladi u Beogradu 3. septem­ shodno naređenju Ministarstva za agrarnu reformu, imaju pravo na besplatan zak­
bra 1919. godine "12 opunomoćenih delegata, zemljoposjednika iz Sandžaka", kojim up po 5 ha. za borca i po 3 ha. za neborca i to u mjestima gđe će im ta zemlja dati
su tražili da se "shodnim načinom opozove naredba kojom se rješavaju nasušnog potpunu svojinu. Krug doborovoljaca se širio pa je 1921.godine prema upustvu
hleba svi vlasnici" a zatim dodali "...neka bi po uzakonjenom običaju". Zatim tvrde Ministarstva za agrarnu reformu, status dobrovoljaca priznavan i na osnovu izjave
da se protiv "haka" čivčije i nisu bunili "dok nisu tajnim agitacijama nagovorili" i dok dva svjedoka pred državnim organom. Ovaj krug se širio svakodnevno, pa su od­
nije "pometnja i omraza u narod bačena". 98 ' Međutim, jedinice srpske vojske i lukom Ministarskog savjeta od 3. septembra 1921. godine sve dobrovoljačke priv­
džandamerija koje su "zavodile" red u Sandžaku, Staroj Srbiji i Makedoniji su ilegije imali i članovi četničkih organizacija. Uredba je zamijenjena Zakonom o
rješavale stvar na licu mjesta u ime nacionalnih interesa države pošto je u pitanju dobrovoljcima od 30.XII. 1921. godine, kojom je, opet proširen krug lica, pa se
bilo bošnjačko stanovništvo kojem nije plaćen ni dinar za otetu zemlju. Iako je u odnosio i "na lica za koja bude utvrđeno da su svojim radom i požrtvovanjem
Prethodnim odredbama bilo ograničenja na sticanje svojine lica koja su osuđivana pomagali ostvarivanje narodnog oslobođenja i ujedinjenja načinom istim ili sličnim",
zbog otimanja, samovlasnog dijeljenja i pljačkanja tuđih imanja ove odredbe se te je ovaj krug proširen i na: a) lica koja su učestvovala u bosansko-hercegovačkom
nijesu primjenjivale, a ista ograničenja su se odnosila i u Zakonu o uređenju agrarnih ustanku 1875/78; b) lica koja su se nalazila u sastavu bataljona "Pivko" u Italiji; c)
odnosa u ranijim pokrajinama Južne Srbije i Crne Gore od 5.XII 1931. godine.99' lica koja su učestvovala u balkanskim ratovima i u ratu protiv Austro-Ugarske
sa izmenama i dopunama od 24. VII. 1933. godine, 100 ' kojim je propisano da novi 1914-1918, i d) licima koja su kao vojnici makar i najkraće vrijeme bila u srpskoj
korisnici agrarne reforme ne mogu biti lica: koja su osuđena za đela učinjena pro- vojsci u Rusiji.104'
tivu države i njenih interesa, koja su se odmetnula od vlasti i nalaze se u bjekstvu
Sva lica kojima je priznat status dobrovoljaca dobijali su besplatno zemlju za
iz koga čine ili mogu da čine krivična djela i lica koja lično ili sa svojom porodicom
naseljenje i to borci po 5 ha, a neborci po 3 ha, s tim što im je država obezbjeđivala
ne obrađuju zemlju. Na ovaj način su se "zakonski" stekle mogućnosti za potpunu
materijal za izgradnju kuća, a prilikom dođele zemlje nije bilo od uticaja njihovo
diskriminaciju stanovništva. U Bosni i Hercegovini i Sandžaku je po zakonu o
101 imovno stanje i nijesu imali obavezu da se na dodijeljenom zemljištu doseljavaju
beglučkim zemljama od 3.XII 1928. godine ' uskraćeno pravo potraživanja
shodno Zakonu o izmenama i dopunama Zakona o doborovoljcima iz 1928. god­
beglučkih zemalja licima koja zemlju ne obrađuju "sama sobom" i koja su na drugoj
ine. 105 '
strani stekla trajnu, samostalnu egzistenciju102' i najamnicima, dvoranima, slugama
Pored političkih i socijalnih ciljeva, glavni cilj agrarne reforme su bili naciona­
i subašama, koji su dobili zemlju na obrađivanje kao dio protivvrijednosti u službi.103'
lni ciljevi jer su regent Aleksandar Karadordević i Vlada Nikole Pašića imali za cilj
Pored zemljoradnika, posebna kategorija subjekata agrarne reforme su bili
da pored podmirenja zamljom licima koja je obrađuju ojačaju nacionalni srpski
dobrovoljci i to prije sprovođenja agrarne reforme, jer je Ministarski savjet Vlade
živalj u određenim mjestima i oslabe ekonomsku poziciju Bošnjaka, ostavljajući ih
Kraljevine Srbije 29.11.1917.godine donio na Krfu odluku daje svako lice koje bude
bez zemlje čime su oni bili prinuđeni da se iseljavaju, jer ni u jednom slučaju u ovom
97. V. Korač, Agrarna reforma i njeni "prijatelji", Radničke novine, 18.VIII 1922. godine. periodu subjekti reforme nijesu bili Bošnjaci. Toliki značaj je pridavan nacionalnim
106
98. Milan Borisavljević, Agrarna reforma u Novo-Pazarskom Sandžaku, Beograd 1928. st. 20. ciljevima reforme, da se tvrdilo da su one prvorazredne važnosti. '
99. Službene novine br. 285. iz 1931. godine. Organi koji su sprovodili agrarnu reformu zavisili su od mjesta u kojima se ona
100 Službene novine br. 141. iz 1933. godine
101. Službene novine br. 291. iz 1928. godine. 104. Službene novine br. 221. iz 1928. godine.
102. Službene novine br. 148. iz 1921. godine 105. Službene novine br. 26. iz 1930. godine.
103. Službene novine br. 305, iz 1928. godine 106. Dr.M. Kostić, Nacionalna i socijalna refonna, "Misao", Knjiga XV, Beograd, 1924. st. 630.
168 169

http://www.plbih.org
108
sprovodila. Dok su u drugim pokrajinama agrarnu reformu sprovodili agrarni su­ familija koje su dobile zemlju u tzv. "Južnoj Srbiji" bilo svega 468 starosjedelačkih. '
dovi, u mjestima gđe su živjeli Bošnjaci agrarnu refornu su sprovodili administra­ UBosniiHercegovinikolonizacija do 1924. godine vršenajestihijskikroz uzurpaciju
tivni organi i policija. Tako je u Bosni i Hercegovini sprovođenje agrarne reforme zemljišta i bespravno prisvajanje, a uz naknadno prizanje uzurpantima od strane agrarnih
vršila pokrajinska vlada preko ureda sreskih načelništva za agrarnu reformu. vlasti. Posebno je vlast podsticala iseljavanje Bošnjaka iz Bosne i Hercegovine s ciljem da
Starješine sreskih ureda vršili su ulogu povjerenika za agrarnu reformu, a umjesto na njihova imanja koja nijesu davana kolonistima i dobrovoljcima osnivaju preduzeća sa
agrarnih odbora formirane su "seoske agrarne komisije" od trilica u koje su, po domaćom ili dovedenom radnom snagom. Kao primjer navodimo sljedeće: "Do sad su se
Uredbi o pobiranju (žetvi) prihoda u 1919. godini sa beglučkih zemljišta od 22. jula odselili Turci iz Pepelišta. U ovom selu pre rata bilo je 500 kuća, godine 1918. zateklo ih
1919. godine bili predstavnik sitnih zemljoradnika i feudalnih zemljoradnika, a se samo 300, a danas se celo selo od svojih 4.000 ha, od kojih je 2.500 ha, ziratne zemlje,
predstojnik je bio predsjednik sreskog agrarnog ureda. nalazi u rukama 43. nova sopstvenika. Većinom su Banaćani, od kojih su 4. inžinjera
U Sandžaku i Kosovu su agrarnu reformu sprovodili policijski organi sve do agronomije. Ima ih i iz Istre. I iz Tamjanika. I iz Tamjanika je takođe odselio dobar dio
1931. godine kada su se zakonom o naseljavanju južnih krajeva od 11. juna 1931. Turaka, a isto tako i iz Krivoloka. U Tamjaniku je naseljeno 20. banatskih Srba i Nemaca,
godine formirali sljedeći organi: a u Krivokoku je oko 700 ha. kupilo 6 osoba, od kojih su 2 lekara, 1 inžinjer, i jedan šef
1. Vrhovno povjereništvo agrarne reforme u Skoplju sa 12 agrarnih povje­ fmansijskeupraveizBečkereka.Zemljuneradesami,negosudoveU18mađarskihfamilija
reništava za srezove najmanje dva i najviše jedanaest, i postavili ih kao momke".109' Zbog ovakvog stanja odnos domaćeg stanovništva i kolonista
je bio otvoreno neprijateljski, a neprijateljstvo su potpomagale terorističke organizacije.
2. Komisija za ograničenje zemljišta u čiji sastav su bili predstojnik -službenik
"Kolonisti su živjeli u neprestanom strahu i u najtesnoj borbi za održavanje... Bili su uvijek
agrarne administracije kojeg je određivao vrhovni povjerenik agrarne reforme,
na oprezu i pripremi. Sa puškom su legali, sa puškom ustaj ali, i s puškom pored sebe i polj a
referent za poljoprivredu, geometar i po potrebi referent za zdravlje, šumarstvo i
obrađivali. Ako je obnoć domaćin spavao, domaćica je stražu čuvala. Kod svake pojave
hidrotehniku.
kačaka, potoci i gudure bili su skloništa žena i dece, tu bi ostajali više puta i po dva dana,
3. Savjetodavni odbor za naseljavanje kojeg su činili - pomoćnik ministra pol­
dok se situacija ne pročisti. Ubistva i pljačke bili su redovna pojava. Životna je nesigurnost
joprivrede, vrhovni povjerenik agrarne reforme u Skoplju, šef odsjeka za naselja­
bila tako velika, da se naseljenici na osamljenim i izloženim mjestima nisu usuđivali praviti
vanje južnih krajeva i izaslanici za naseljavanje.
ni solidne kuće. Mnogi su tako živeli i po dve godine u zemunicama.110'
Agrarni sudovi su osnovani shodno Zakonu o uređenju agrarnih odnosa 5.XII.
1931. godine u svim srezovima, a Viši agrarni sud je imao sjedište u Skoplju, koji su Prema podacima koje su objavile agrarne vlasti o likvidaciji i rezultatima
radili vrlo kratko. agrarne reforme do kraja 1935. godine oni izgledaju ovako:
Sprovođenje agrarne reforme u Sandžaku, Makedoniji i Kosovu je zbog
specifičnosti koj e smo naveli imao posebnu težinu, j er su ovi krajevi za političare bili Koristilo se su porodica %svih ukupno % od ukupnog
osvojeni, a ne oslobođeni i nazivali su ih "Novi krajevi Srbije i Crne Gore" ili "Južni imali kmetove interesenata dobijeno zemlju zemlj. fonda
novi krajevi". Tako je kralj Aleksandar Karadordević tretirao Makedoniju kao svoj kmetova 113.103 45,31 775,233 60,2
feudalni posjed i pašaluk "gde je bio nosilac sve vlasti koju je izvršavao preko beglučara 54.728 21,93 400.072 31.11
beskućnika 25.752 10,32 28.458 2,22
džandamerije i svojih generala".107'
dobrovoljaca 4.483 1,80 22.415 1,74
Zbog brutalnog odnosa vlasti u ovim područjima gašeni su svi vidovi naciona­
invalida 2.542 l,o2 8.326 0,65
lnog osjećanja bošnjačkog i albanskog naroda i stvorenje napremostiv jaz između ostali zemljoradn 48.972 19,62 51.723 4,02
starosjedelačkog stanovništva i novih kolonista, koji je dostigao takav nivo da zbog
represija dolazi do odmetanja čitavih sela protiv kojih se vlast brutalno razraču­ UKUPNO: 249.580 100,00 1.286.227 100,00 m '
navala. Na ovaj način su sprovođeni velikosrpski nacionalni programi, s ciljem da
se cjelokupno bošnjačko stanovništvo iseli i da se na njihovim imanjima nastane 108. Dr. M. Stojanović, Pođela zemlje i kolonizacija, "Ekonomist" br. 2, Beograd, 1924. god.
109. Đ. Krstić, Kolonizacija u Južnoj Srbiji, st. 74. Sarajevo, 1928. godine.
srpski dobrovoljci i starosjedioci. Tako je do kraja septembra 1923. godine od 5.650
110. Isto, str. 74.
107. Dr. Ivan Ribar, Politički zapisi II, Beograd 1949. str. 55. 111. Dr. T. Ristić, Borba za zemlju i agrarna reforma, Beograd, 1938. str. 58-59.
170 171

http://www.plbih.org
Iz navedene tabele se može zaključiti da je u fondu agrarne reforme pored Agrarnom reformom u Kraljevini Jugoslaviji dinastija Karađordevića i Vlada
kmetske i beglučke zemlje ušlo 110.992ha drčavne i veleposjedničke zemlje i daje Nikole Pašića su uspjeli da slome ekonomsku moć Bošnjaka, čime je izvršena nji­
podijeljena na 81.749 familije a ovi podaci se poklapaju sa izvještajem iz Narodne hova pauperizacija što ih je prisililo na iseljavanje čime je izmijenjen nacionalni
Skupštine iz 1933. godine. '
112 sastav stanovništva. Drugi svjetski rat je spriječio da se ne iseli gotovo čitavbošnjački
Rezultati agrarne reforme u tzv. južnim krajevima i Crnoj Gori izgledaju ova­ narod.
ko: do kraja 1938. godine na 38.071 porodice čifčija, napoličara, zakupaca, arenda-
tora, i momaka, agrarni sudovi dosudili su 211.194 ha. Ukupno je ograničeno
zemljišta 602.588 ha, a otkupljeno 8.117 ha. od čega je dodijeljeno 236.00 ha. na
49.135 agrarnih subjekata.113'
Rad na kolonizaciji je dao sljedeće rezultate: podignuto je 330 naselja sa 12.689
kuća, 46. škola i 32. crkve; za potrebe kolonista je iskopano: 248. bunara, 5 vodovo­
da, 73,302 metra kanala za navodnjavanje, 67.940 metra kanala za odvodnjavanje
i 20.200 metara nasipa; omogućeno je navodnjavanje 50.000 ha, i isušeno 13.478 ha.
močvarnog zemljišta.114'
Prema podacima Vrhovnog povjereništva agrarne reforme u Skoplju za
područje koje je pokrivao ovaj sud rezultati agrarne reforme su bili sljedeći:

Broj raspodijeljena
naseljeničkih porodica površina u ha.

1; kolonisti 10.004 75.223


2. dobrovoljci 112 704
3. četnici 208 1.619
4. domoroci 8.193 22.259
5. optanti 235 1.368
6. sopstvenici u zamjeni 439 4.802
7. ugledna dobra 13 220
8. poljoprivredne škole 5 127
9. osnovne škole 153 217
10. crkve i manastiri 66 647
11. vojska 18 1.167
12. žandamerija 112 122
13. kulturne ustanove 116 1.538
14. ispaša stoke - 2.846
19.674 131.859 115
'
112. Juraj Demetrović, Agrarna reforma u Jugoslaviji, Beograd, 1933. str. 9.
113. Dr. T. Ristić, Borba za zemlju i naša agrarna reforma, str. 86. Beograd, 1938. 115. RGavrilović, Privreda Južne Srbije, Skoplje, 1933. str. 80.
114. Isto,
172 173

http://www.plbih.org
174 175

http://www.plbih.org
DEKLARACIJA PREDSTAVNIKA
KRALJEVINE SRBIJE
I PREDSTAVNIKA JUGOSLOVENSKOG
ODBORA
DONIJETA 20. JULA 1917. NA KRFU

Na konferenciji članova prošlog koalicionog i sadašnjeg kabineta Kraljevine Sr­


bije i predstavnika Jugoslovenskog Odbora sa sedištem u Londonu, koji su do sada
paralelno radili, a u prisustvu i uz saradnju Predsednika Narodne Skupštine, izmen-
jene su misli o svima pitanjima, koja su skopčana sa budućim zajedničkim državnim
životom Srba, Hrvata i Slovenaca.
Srećni smo, što i ovom prilikom možemo konstatovati da je među članovima
Konferencije i ovoga puta vladala jednodušnost u svima pitanjima budućeg zajedničkog
državnog života.
Pre svega, predstavnici Srba, Hrvata i Slovenaca ponova i najodsudnije naglašavaju,
da je ovaj naš troimeni narod jedan i isti po krvi, po jeziku, govornom i pisanom, po
osećajima svoga jedinstva, po kontinuitetu i celini teritorije, na kojoj nepodvojeno živi, i po
zajedničkim životnim intersima svoga nacionalnog opstanka i svestranog razvitka svoga
moralnog i materijalnog života.
Ideja o njegovom nacionalnom jedinstvu nikada se nije gasila, mada je sva moć
umna i fizička nacionalnog mu neprijatelja bila upravljena protivu njegovog jedinstva,
njegove slobode i nacionalnog opstanka. Bio je podvojen u više država, a u samoj
Austro-Ugarskoj izdeljen ne na tri plemenska imena, nego na jedanaest pokrajinskih
uprava i trinaest zakonodavstava. Osećaj njegovog nacionalnog jedinstva i duh za
slobodom i nezavisnošću održavali su ga u neprekidnim vekovnim borbama na istoku
sa Turcima, a na zapadu sa Nemcima i Madžarima.
Brojno slabiji i od istočnog i od zapadnog neprijatelja, on nije mogao sam obezbe-
diti svoje narodno i državno jedinstvo, svoju slobodu i svoju nezavisnost, jer i na istoku
i na zapadu njegovom vladao je protivu njega surovi princip sila nad pravom.
Alije naš narod dočekao čas, kad nije više usamljen u svojoj borbi. Borba koju
177

http://www.plbih.org
je nemački militarizam nametnuo Rusiji, Francuskoj i Engleskoj za odbranu njihove upotrebljavati slobodno u svima prilikama.
časti i slobode i slobode i nezavisnosti malih država, pretvorila se u borbu za slobodu 5.) Sva tri narodna imena: Srbi, Hrvati i Slovenci potpuno su ravnopravni na celoj
sveta, za pobedu prava nad silom. Svi narodi koji ljube slobodu i nezavisnost udružili teritoriji Kraljevine, i svako ih može slobodno upotrebljavati u svima prilikama javnog
su se da se zajednički brane, da po cenu svih žrtava spasu civilizaciju i slobodu, da života i kod svih vlasti.
stvore nov međunarodni poredak zasnovan na pravdi i slobodi svakog naroda da se 6.) Obe azbuke, ćirilica i latinica, takođe su potpuno ravnopravne i svako ih
sam opredeljuje i sam osniva svoj državni i nezavisni život, te da se na taj način zasnuje slobodno može upotrebljavati na celoj teritoriji Kraljevine. Sve državne i samoupravne
nov, miran i trajan period razvitka i napretka čovečanstva, i obezbedi svet za večita vlasti dužne su i u pravu upotrebljavati ijednu i drugu azbuku, saobražavajući se tome
vremena od ovakve katastrofe, što je prouzrokovala osvajačka žeđ nemačkog imper­ želji građana.
ijalizma.
7.) Sve priznate veroispovesti vršiće se slobodno i javno. Pravoslavna, Rimo-
Plemenitoj Francuskoj, koja je proklamovala princip slobode naroda, i slo­ katoička i Muhamedanska veroispovest, koje su po broju sledbenika najjače u našem
bodoumnoj Engleskoj, pridružiše se velika američka Republika i nova slobodna i narodu, biće jednake i ravnopravne prema državi.
demokratska Rusija, da u svojim manifestima objave pobedu slobode i demokratije Na osnovu ovih principa zakonodavac će se starati da se čuva i održava Konfe­
kao glavni cilj rata, a načelo slobodnog samoopredeljenja naroda, kao osnovni princip sionalni mir, koji odgovara duh i prošlosti celokupnog našeg naroda.
novoga međunarodnog poretka. 8.) Kalendar treba što skorije izjednačiti.
Naš troimeni narod koji je najviše stradao od grube sile i nepravde, koji je za svoje 9.) Teritorija Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca obuhvata svu onu teritoriju, na
pravo slobodnog samoopredeljenja podneo najveće žrtve, prihvatio je sa oduševljenjem kojoj živi naš troimeni narod u kompaktnoj i neprekidnoj masi, i ona se bez povrede
taj uzvišeni princip kao glavni cilj ove strašne borbe, u koju je gurnulo ceo svet životnih interesa celine ne bi smela krnjiti.
nepoštovanje prava samoopredeljenja naroda. Naš narod ne traži ništa tuđe; on traži samo svoje i želi, da se sav kao jedna celina,
I autorizovani predstavnici Srba, Hrvata i Slovenaca, konstatujući da je jedini i oslobodi i ujedini. I zato on, svesno i odlučno, isključuje svako delimično rešenje svoga
neodstupni zahtev našega naroda, zahtev koji on postavlja na osnovu načela slobod­ narodnog oslobođenja i ujedinjenja. Naš narod postavlja kao jednu nerazdvojnu celinu
nog samoopredeljenja naroda, da bude potpuno oslobođen svakog tuđinskog ropstva problem svoga oslobođenja od Austro-Ugarske i njegovog ujedinjenja sa Srbijim i
i ujedinjen u jednoj slobodnoj, nacionalnoj i nezavisnoj državi, složili su se da ta Crnom Gorom u jednu državu.
njihova zajednička država bude zasnovana na ovim modernim i demokratskim prin­ Po načelu slobodnog narodnog samoopredeljenja nijedan deo ove celine ne može
cipima: se pravično odvojiti i prisajediniti drugoj kojoj državi bez pristanka samog naroda.
1.) Država Srba, Hrvata i Slovenaca, poznatih i pod imenom Južnih Slavena ili 10.) Jadransko More, u intersu slobode i ravnopravnosti sviju naroda, biće slo­
Jugoslovena, biće slobodna, nezavisna kraljevina, s jedinstvenom teritorijom i jedin­ bodno i otvoreno svima i svakome.
stvenim državljanstvom. Ona će biti ustavna, demokratska i parlamentarna monarhija 11.) Svi građani (državljani) na celoj teritoriji jednaki su i ravnopravni prema
na čelu sa dinastijom Karađorđevića koja je dala dokaza da s idejama i osećajima ne državi i pred zakonom.
dvoji od naroda i narodnu slobodu i volju stavlja vrh svega. 12.) Izborno pravo za izbor narodnih poslanika za Narodno Predstavništvo, kao
2.) Država ova zvaće se Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca. A vladar Kralj Srba, i izborno pravo za opštine i druge samoupravne jedinice, jednako je i opšte, i vršiće se
Hrvata i Slovenaca. neposrednim i tajnim glasanjem po opštinama.
3.) Ona će imati jedan državni grb, jednu državnu zastavu i jednu krunu. Ovi 13.) Ustav, koji će posle zaključenja mira doneti Ustavotvorna Skupšitna, izabra­
državni amblemi biće sastavljeni iz naših sadašnjih, posebnih emblema. Državna celi- na na osnovu opšteg i jednakog, neposrednog i tajnog prava glasa, biće osnova ćelom
na obeležavaće se državnim grbom i državnom zastavom. državnom životu, izvor i utoka sviju vlasti i prava, i po njemu će se uređivati celokupni
Državna zastava, kao simbol jedinstva, isticaće se na svima nadleštvima Kralje­ državni život.
vine. Ustav će dati narodu i mogućnost da razvija svoje posebne energije u samou­
4.) Posebne zastave, srpska, hrvatska i slovenačka ravnopravne su i mogu se pravnim jedinicama, obeleženim prirodnim, socijalnim i ekonomskim prilikama.
isticati i slobodno upotrebljavati u svima prilikama. I grbovi posebni mogu se isto tako Ustav se ima primiti, u celini, u Ustavotvornoj Skupštini brojno halifikovanom

178 179

http://www.plbih.org
većinom.
I Ustav i drugi zakoni koje bude donela Ustavotvornu Skupština, stupaju u život
kad ih Kralj sankcioniše.
Tako ujedinjen narod Srba, Hrvata i Slovenaca sastavljao bi državu koja bi bro­
jala oko 12 miliona državljana. Ona bi bila garantija narodne nezavisnosti i svestranog
narodnog kulturnog napretka, jak bedem protiv germanskog nadiranja, nerazlučni MILOVAN ĐILAS
saveznik sviju onih kultrunih naroda i država koje su istakle princip prava i slobode
naroda i princip međunarodne pravde, i dostojan član nove međunarodne zajednice. POKOLJ U SAHOVICIMA
Dano na Krfu, 7. jula 1917. godine.
Predsednik Jugoslovenskog Odbora, Dr. Ante Trumbić, s.r.
Predsednik Ministraskog Saveta Ministar Inostranih Dela Kraljevine Srbije Nik.
P.Pašić s.r. lz knjige Bestidna zemlja Milovana Đilasa koji je postao pisac sv­
jetskog ranga, donosimo jedan izvadak o pokolju u Sahovićima
novembra 1924. godine. Povod pokolja bila je pogibija crnogorskog
prvaka Boška Boškovića i sumnja da su ubustvo izvršili Muslimani.
Otac Đilasa, žandarmerijski oficir i niz njegovih rođaka, učestvovali
su u ovome pokolju. Đilasovo pisanje o ovome je autentično svjedo­
čanstvo, pisano otvoreno, potresno i prije svega pošteno.

Bilo je političara, koji su imali za cilj oslabiti muslimane, uništiti njihovu slogu
pobijeđenih. To su bili oni koji su uzbuđeni narod huškali na krstaški pohod protiv
muslimana. Ali glavni uzrok je svakako ležao u mentalitetu stanovništva: urođena
vjekovna mržnja na Turke, želja za osvetom svega što su muslimani u prošlosti učinili
Crnogorcima, kao i pohlepa za zemljom, koju su porobili Turci poslije bitke na Kosovu
u četrnaestom stoljeću. Crnogorci se za ovo nisu naročito organizirali; oni su se spon­
tano stavili pod komandu penzioniranih oficira, koje su putem pronašli.
Takvog osvetničkog pohoda nije nikada bilo. Čovjek nije mogao ni slutiti da je
tako nešto moglo biti sakriveno u takozvanoj narodnoj duši. Pljačka iz 1918. g. bila je
prema ovome nevina dječija igra. Većina ovih krstaša stidjela se kasnije svojih dijela.
Ali ona ih je učinila. Takođe je moj otac, koji nije imao osobitih svirepih naklonosti,
u najmanju ruku ne više od svih drugih Crnogoraca. Nikada poslije nije htio o ovome
da razgovara. Zalio je svoje učestovanje u ovoj akciji, kao jedan pijanac, koji počini
zločin i kasnije se otrijezni.
Žandari malog grada preko Tare, kao i većina činovnika opštine bili su uglavnom
Crnogorci i činili su ono što je rulja od njih tražila. U Sahovićima su te vlasti dale
obavještenja da će jedna grupa muslimana, koji su kao taoci pritvoreni, biti sprovedena
u Bijelo Polje. Crnogorci su ovu kolonu taoca sačekali kraj groblja i masakrirali ih,
kojom prilikom je poubijano preko pedeset istaknutih muslimana. Sličan prepad tre-

180 181

http://www.plbih.org
baoje biti izvršen i prema muslimanima Bijelog Polja, inače miroljubivim i marljivim grudi. Srce je još tuklo. Mesar je golom rukom istrgao srce i bacio ga psetu. Kasnije se
ljudima. Njih su takođe, kao taoce, pod stražom, trebali transportovatipreko Sahovića. pričalo da ga pseto nije taklo. Jer čak ni pseto neće turskog mesa.
U zadnji momenat ovo je spriječio jedan srpski oficir jugoslovenske vojske. Ako čovjek hladno promisli, može da izgleda da nije bitno na koji način budu ljudi
Uništenje muslimanskih naselja i življa uzelo je takve mjere da je morala inter­ ubijani i šta se poslije toga događa sa njihovim tjelesima. Ali nije tako. Upravo ta
venirati vojska, jer je žandarmerija bila pasivna i nepouzdana. Ovi događaji su se činjenica da su oni pronalazili tako zaprepašćujuće načine ubistva, da su ljude klali
pretvorili u malom u pravi vjerski rat, pri čemu je stvarno samo jedna strana bila kao životinje, djeluje najužasnije i otkriva cijelu mračnu prošlost njihove duše ubica.
ubijana... Oko tristapedeset osoba bilo je na bestijalni način ubijeno. Kod ove trke za U ovoj zemlji ubistvo nije nešto zastrašavajuće. Na to se naučilo. Ali nečovječni
ubistvom došlo je do silovanja žena, jednog zločina koji je do tada kod Crnogoraca način ovih ubistava i sadistički užitak u tome pobudili su otpor i jednodušnu osudu i
važio kao nedopustiva sramota... ako se kod žrtava radilo o muslimanima...

Čim je došlo do intervenicije vojske uviđela je i rulja ozbiljnost situacije i povukla Da nepravda bude potpuna, nisu muslimani oni koji su ubili Boška, nego crnogor­
se. Ali potom opustiše muslimanska naselja. Muslimani prodadoše svoje posjede za ski prvaci iz Kolašina. Moj otac je to kasnije saznao od jednog povjerljivog čovjeka.
bagatelu i odseliše u Tursku. Tako predio Bijelog Polja i Sahovića, što kroz masakr što
kroz strah opustje i mjesto muslimana doseliše Crnogorci.
Ova djela izazvale opštu odvratnost, čak i kod učesnika. Moj brat i ja bili smo
užasnuti. Mi smo prebacivali ocu, jer je bio jedan od predvodnika rulje. Poslije se on
pravdao, da je mislio, da se radi samo o nekoliko muslimanskih prvaka. On se takođe
distancirao od zločina, tumačeći ih kao pojavu, koju ni ja ni moj brat nismo u stanju
da shvatimo, kao neizbježivi uništavajući rat među dvije vjere, koji se ne vodi tek od
danas. Objema stranama bilo je suđeno da gaze u krvi. Samo jači mogao je u ovoj borbi
da ostane na površini.
Iako je Jugoslavija imala tada parlamentarnu ustavnost, bila je čitava afera
zabašurena. Da je provedena savjesna istraga, moglo se krivce i vođe ustanoviti. Ali
uopšte nije bilo nikakve istrage. Dva ili tri žandara iz Sahovića kažnjeni su manjima
kaznama, jer su taoce predali svjetini. Bila je najavljena jedna opšta istraga, koja se
pokazala kao obična komedija.
Ono što je svaki moral i red poništilo, nisu bila toliko sama ubistva, koliko način
na koji su izvedena.
Nakon što su taoci u Sahoviima bili poklani, išao je jedan seljak iz našeg sela
Sekula, od jednog mrtvaca do drugoga i prerezao im žile na nogama. Tako se radi na
selu sa volovima nakon što ih se sjekirom oborilo, da se ne bi mogliponovo dići, ukoliko
su još živi. Neki su u džepovima mrtvaca našli komade šećera natopljene krvlju, kojeg
su kasnije jeli. đeca su bila trgana iz naručja majki i sestara i pred njihovim očima
zaklala... Muslimanskim sveštenicima čupali su brade i urezivali krstove u čelo. U
jednom selu zavezali su jednu grupu ljudi za plast sijena izapalili. Nekisu kasnije tvrdili
da je plamen iz zapaljenih tjelesa bio purpurno crven. Jedna grupa napala je jednu
usamljenu kuću. Seljak je upravo gulio janje. Oni su imali namjeru da ga strijeljaju i
zapale kući, ali oguljeno janje im je dalo ideju da seljaka objese za noge na šljivu, jedan
mesar mu je ogulio lobanju sjekirom pazeći da ne povrijedi tijelo. Onda je žrtvi razrezao

182 183

http://www.plbih.org
MEMORANDUM KRALJU ALEKSANDRU
O KRVOPROLIĆU U ŠAHOVIĆIMA

Grozna krvoprolića, počinjena ovih dana nad nama muslimanima u opštinama


Pavinom Polju i Sahovićima, sreza i okruga bjelopoljskog, sile nas, da se obratimo
Vašem Veličanstvu i da Vam iznesemo nepravde, koje nas taru i koje se više podnositi
ne mogu, jer je iznad čovječije snage podnošenja i daleko manjih nepravdi i strahota.
Dana 7. novembra 1924. godine, poginuo je u mjestu Ceru opštine mojkovačke,
gdje nikako nema muslimana, Boško Bošković, bivši okružni načelnik Kolašniski.
Kad se dogodilo to ubistvo prva je bila dužnost državne vlasti, da se preduzmu
izvidi, pronađu zličinci i predadu sudu, da im se sudi po zakonu. No mjesto toga
dogodilo se nešto strahovito, nešto, što je nepojmljivo i nimalo laskavo za jednu pravno
uređenu državu. Državne vlasti, koje su bile blagovremeno upozorene, da se pravoslav­
ni spremaju, da pod izlikom osvete poginulog Boškovića izvrše pokolj nad musliman­
ima, dopustile su da se oko 2000 Kolašinaca i Poljana iz Crne Gore s mjesnim pravo­
slavnim žiteljima i naseljenim Crnogorcima, oboružaju, skupe i krenu na udaljena
muslimanska naselja, da izvedu "krvnu osvetu".
Prije nego pređemo na samu stvar uslobođujemo se istaknuti jednu koliko važnu
i značajnu toliko i žalosnu okolnost. Poginuli Boško Bošković pokopan je 9. novembra
u Poljima u Staroj Crnoj Gori. Na pogrebu na kojemu su između, ostalih Vaših čin­
ovnika bili prisutni i okružnih bjelopoljski Nikodem Cenović, poglavar Bjelopoljski
Lozo Bogičević i šef finansijske uprave Milan Terić, držani su govori koji su morali
masu raspaliti protiv muslimana. Naročito je šef finansijske uprave u Bijelom Polju,
čiji otac bivši sreski načelnik u Bijelom Polju odgovara za zločine počinjene za vrijeme
svoga službovanja u 1920. godini, držao govor koje je bio uperen protiv muslimana i
očigledno nagovarao na pokolj. Iodma nakon pogreba u noći od 9. na 10. novembra
diže se oko 2000 oboružanih Kolašinaca, Poljana i drugih, te u liniji od 19 km navališe
u isti čas na muslimanska sela, od kojih je vlast prije dva dana pokupila svo oružje i
predala ga pravoslavnim žiteljima u obližnjim krajevima. U isto vrijeme kada su
oboružani napadači bili spremni na napadaju na muslimane, državne vlasti - valjda
da olakšaju akciju napadača i osujete eventualni odpor muslimana - pokupile su
kućne starješine i jače ljude ugroženih muslimanskih sela kao taoce i odveli ih u zgradu
185

http://www.plbih.org
poglavarstva u Šahovićima. Tu je taocima rečeno, da ih traži bjelopoljsko načestvo i
slučajevima na lice mjesta otpremane posebne anketne komisije, ali rezultat njihove
da je ovo koje su same mogle i morale ovo naređenje - ako je postojalo - izvršiti, pozvali
istrage nije nam poznat. Mi nemamo nikakve nade od tih anketa, koje su u dobro
su napadače, predale im svezane taoce muslimane, da ih tobože otprate u Bijelo Polje.
upravljanim državama nepotrebne i nepojmljive, ali gajimo samo jednu nadu, a ta je,
Ti zlikovci primili su svezane taoce da ih navodno otprate u Bijelo Polje, ali, da li su
da će Vaše Veličanstvo primiti naše nevolje na srce i odrediti, da se naše štete procijene
ti zlikovci dobili nalog od vlasti da povjerene im taoce i pobiju, ne znamo. Znamo samo
i da nam se što prije isplati ošteta, jer smo sad ostali bez igđe ičega, pa bi nam se brzom
to da su tipratioci-zlikovci u daljini do 250 metara od sreskog načelstva ubili 58 taoca,
pomoći najbolje pomoglo u našoj nevolji.
doksusetroica odkupili. Dijete od 13godina spasio jeneki Novak HašaninizSahovića,
Sto se tiče našeg daljnjeg opstanka, smjerno molimo Vaše Veličanstvo da učini
koji radi svoga plemenitog čina mal da nije zajedno sa svojom familijom istu sudbinu
shodnu odredbu, kojom bi nam se omogućilo da se dignemo s naše očevine i da se
doživio, od ovih zlikovaca kao i ubijeni taoci. Odmah nakon ubistva taoca učinjen je
naselimo u kojem drugom kraju naše kraljevine, gdje bismo mogli mirno i nesmetano
po noći opšti napad po liniji od 19 km: počeli su u isto vrijeme paliti kuće i ubijati staro
živjeti i razvijati se pod orkiljern Vaše zaštite. Dozvolu za preseljenje tražimo zbog toga,
i mlado, žene i đecu. Ne zna se broj žrtava poginulih od noža i puške, kao i onih, koji
što smo uvjereni da će ostajanje na našim ognjištima izazvati ponovne pokolje i nasilje
su u svojim kućama izgorjeli. Broj ljudskih žrtava iznosi na stotine, a materijalna šteta
kao što je i sada izazvalo.
u sagorjelim kućama i pljački nije još procijenjena. Dok su se te strahote događale,
Vašega Veličanstva ali nesretni podanici: delegati opština Sahovići i Pavino Polje
mjesne državne vlasti nijesu ništa preduzele protiv tih zvjerstava, već su svojim pa­
(slijede potpisi) /
sivnim držanjem očiglednopotpomagale ta zlođela. Jedini okružni načelnik izPljeval-
ja, dakle iz drugog okruga pritekao je u pomoć napadanutim muslimanskim nevol­
jnicima i što je ostalo muslimanskog žiteljsh'a u životu, ima se zahvaliti pljevaljskom
okružom načelniku gospodinu Krečkoviću.

Mi se Vama jadamo, jer smo duboko osvjedočeni da drugome kome nemamo. Po


ustavu i mi muslimani imali bismo uživati jednaku zaštitu vlasti, morali bismo imati
slobodu i sva druga građanska prava. Ustav i zakoni ova nam prava ne oduzimaju ni
u slučaju kada bi ko od nas muslimana bio kriv umorstvu Boška Boškovića. Morao bi
i u tome da presuđuje nadležni sud i da kazni samog ubicu i saučensike. Ali na žalost
državne vlasti bjelopoljskog okruga pustile su da njihovu dužnost vrše naoružane mase,
razjarene od samih organa državnih vlasti, i da napadaju naša imanja, ubijaju našu
sitnu djecu i žene. To je strašna pojava koja sigurno neće služiti na ugled nikakvoj
državi. I suviše strašne štete i bolovi te vječiti strah za svoj život i imanje, koje podno­
simo, ne mogu se izkazati, jer su zvjerstva počinjena, ne u doba ratnih zapletaja, već u
miru - nad žiteljstvom, koje nije ništa skrivilo, osim što je muslimanske vjere.
Iznoseći ovo Vašem Veličanstvu želimo, da na ove strašne pojave skrenemo Vašu
pažnju i da Vas zamolimo za zaštitu, jer nikome drugome ne vjerujemo. Ne možemo
vjerovati zbog toga, što se po našim uredima namještaju ljudi ne po sposobnostima i
čestitosti svojoj, već po partiskom pripadništvu. Naravno da se pri takvim okolnostima
moraju da gaze zakoni i moraju da trpe nevini, čime se ubija autoritet državi, a i Vama
Veličanstvo.
Bijeda i nevolja u koju smo ovakovim zvjerstvima dovedeni i svih onih naših ljudi,
koji su sretnim slučajem izbjegli očitoj srmti, velika je. Mi smo ostali goli bez imanja i
bez igđe ičega. Od redovnih sudova ne nadamo se zaštite. Mi znamo da su u ovakvim

186
187

http://www.plbih.org
ZAKON O NAZIVU IPODELI KRALJEVINE
NA UPRAVNA PODRUČJA OD 3. X 1929

Par. 1. Službeni naziv države Srba, Hrvata i Slovenaca je: Kraljevina Jugoslavija.
Par. 2. Opšta uprava u Kraljevini Jugoslaviji vrši se po banovinama, srezovima i
opštinania.
Banovina ima devet i to:
1. Dravska sa sedištem u Ljubljani;
2. Savska sa sedištem u Zagrebu;
3. Vrbaska sa sedištem u Banja-Luci;
4. Primorska sa sedištem u Splitu;
5. Drinska sa sedištem u Sarajevu;
6. Zetska sa sedištem na Cetinju;
7. Dunavska sa sedištem u Novom-Sadu;
8. Moravska sa sedištem u Nišu;
9. Vardarska sa sedištem u Skoplju.
Par. 3. Utvrđuje granice banovina.
Par. 4. Uprave grada Beograda, Zemuna i Pančeva čine posebnu upravnu celinu
i stoje pod neposrednom upravnom i nadzornom vlašću Ministra unutrašnjih poslova
i nosi naziv Uprava grada Beograda.
Par. 5. Na čelu banovine stoji ban. Ban se postavlja Kraljevim ukazom na predlog
Ministra unutrašnjih poslova u saglasnosti sa Pretsednikom Ministarskog Saveta.
Ban je predstavnik Kraljevske Vlade u banovini. On je van grupa i kategorija Zako­
na o činovnicima i ostalim državnim službenicima građanskog reda. Na njega se ne
odnose ni propisi istog zakona u pogledu starosti.
Par. 6. Ban vrši najvišu političku i opštu upravnu vlastu u banovini. Banu pripada
pravo konačnog rešavanja po svima predmetima, njegove nadležnosti. Ban otpravlja
poslove svoje zakonske nadležnosti pomoću političko-upravnih i stručnih činovnika i
pomoćnog osoblja. Njemu su potčinjena sva nadleštva i svi organi opšte uprave u
banovini. On vrši sve poslove, koji spadaju u njegovu nadležnost i za njih lično odgo­
vara. Njemu dodeljeni referenti i pomoćno osoblje kao ipotčinjeni organi vrše svoj rad
po njegovim uputstvima. Ban rešava kao drugostepena opšta upravna vlast po žalbama
189

http://www.plbih.org
protiv njihovih upravnih akata. Ban vrši nadzor nad samoupravama. Ban vodi u
sporazumu sa nadležnom vojnom vlašću nadzor nad poslovima oko evidencije odbran-
bene snage, u koliko ovu evidenciju vode vlasti unutašnje uprave.
Par. 7. U nadležnost bana spadaju svi poslovi opšte uprave, koji prema postojećim
zakonskim propisima ne dolaze u nadležnost sreskih upravnih vlasti, a nisu pridržani
za nadležnost Ministra.
SPORAZUM CVETKOV1C-MACEK
Par 12. Ban se stara za ekonomski i hdtumi razvoj u svome području, vodeći računa i 23. AVGUSTA1939.
o tome, da javni tereti ne sprečavaju normalan ekonomski život i zdrav kulturni napredak
Par. 13. Ban vrši nadzor nad svima javnim vlastima i organima u banovini u Smatrajući da je Jugoslavija najbolji jamac nezavisnosti i napretka Srba, Hrvata
pogledu njihovog rada. Njemu je naročito stavljeno u dužnost, da budno prati rad sviju i Slovenaca, u cilju što pouzdanijeg i potpunijeg očuvanja javnih interesa, predsednik
javnih organa u službi kao i njihovo ponašanje van službe. Sve nepravilnosti kraljevske vlade Dragiša Cvetković i Predsednik Hrvatske seljačke stranke i Seljačke
proveravaće u sporazumu sa starešinom dotičnog nadleštva, a prema potrebi o rezu­ demokratske koalicije dr. Vlatko Maček, prilazeći rešavanju hrvatskog pitanja, posle
ltatu izvestiće nadležnog Ministra. dužih većanja, složili su se u sledećem:
Par. 15. Prateći sve značajne pojave ekonomskog, kulturnog i socijalnog života u I Potrebno je obrazovati zajedničku vladu. Ova vlada će po pristanku merodavnih
banovini, banje dužan da o njima kao i o stanju javne bezbednosti i o svima važnim faktora, a na osnovu člana 116 Ustava, izvršiti obrazovanje banovine Hrvatske, na nju
događajima u banovini podnosi Ministru unutrašnjih poslova pojedinačne ipovremene sa državepreneti odgovarajuće nadležnosti i donetipolitičke zakone. Ona će, u suglas­
izveštaje sa eventualno potrebnim predložimo. nosti sa merodavnim faktorima, pripremiti sve stoje potrebno za preuređenje državne
Par. 19. Banu se dodeljuje kao pomoćni organ pomoćnik bana. On zamenjuje zajednice.
bana u slučaju sprečenosti u svima poslovima. (...) \ // Savska i Primorska banovina, kao i srezovi Dubrovnik, Sid, Ilok, Brčko (Der-
Par. 20. Ministar unutrašnjih poslova će po odobrenju Pretsednika Ministarskog vehta), Gradačac, Travnik i Fojnica, spojiće se u jednu koja će se zvati Banovina
saveta prema potrebi svojim rešenjem grupisati izvesne srezove u pojedinim banovina­ Hrvatska.
ma u okružne inspektorate i odrediti njihova sedišta. Definitivni opseg Banovine Hrvatske odrediće se prilikom preuređenja države; pri
Na čelu orkužnog inspektorata stoji okružni inspektor. (...) tome će se voditi računa o ekonomskim, geografskim i političkim okolnostima.
Par. 22. Okružni inspektori su pomoćni organi bana u svim poslovima javne Tom prilikom izdvojiće se iz gore navedenih srezova, koji su pripojeni Banovini
bezbednosti na području njihovog inspektorata i svim ostalim poslovima koje im Min­ Hrvatskoj, opštine i sela, koja nemaju hrvatsku većinu.
istar unutrašnjih poslova po predlogu bana odredi. III U novim jedinicama kao i u državi biće obezbeđena ravnopravnost Srba,
Oni su potčinjeni banu i vrše u njegovo ime nadzor nad sreskim upravama i Hrvata i Slovenaca, kao i jednako postupanje u pogledu njihovog učešća u vršenju
organima. javne službe. Isto tako biće obezbeđena ravnopravnost usvojenih i priznatih ver-
Par. 24. Zakon o oblasnoj i sreskoj samoupravi od 26. aprila 1922. godine ukida oispovesti. Ustavom, će se zajemčiti jednaka osnovna građnska i politička prava.
se. Osoblje samoupravnih tela stavlja se na raspoloženje. TV Preneće se u nadležnost Banovine Hrvatske poslovi poljoprivrede, trgovine i
Par. 28. Kad ovaj zakon stupi u život Ministar unutrašnjih poslova odlučiće o industrije, šuma i rudnika, građevina, socijalne politike, narodnog zdravlja, fizičkog
ukidanju onih društava i ustanova, čije je plemensko obeležje, ili ime, cilj ili rad u vaspitanja, pravde, prosvete i unutrašnje uprave.
suprotnosti sa državnim i narodnim jedinstvom. Svi ostali poslovi ostaju u nadležnosti državne vlasti na celoj državnoj teritoriji.
Par. 29. od dana stupanja na snagu ovog zakona mogu se u opšte isticati i nositi Isto tako ostaju u nadležnosti državne vlasti i poslovi koji su od osobitog značaja
samo državne zastave. po opšte državne interese, kao što su: staranje o državnoj bezbednosti, suzbijanje
Par. 30. Propisi svih zakona koji su u suprotnosti sa ovim zakonom prestaju antidržavne i razorne propagande, vršenje policijske obaveštajne službe i osiguranje
važiti. (...) javnog reda i mira; za davanje državljanstva nadležna je Banovina, osim državljanstva
3. oktobra 1929. god u Beogradu izuzetnim putem i oduzimanja državljanstva;

190 191

http://www.plbih.org
rudarsko zakonodavstvo i državna rudarska preduzeća. Pri davanju rudarskih zakona osnovaće se Ustavni sud.
koncesija koje intersuju narodnu odbranupostupite Banovina sporazumno sa vojnom VI Opseg nadležnosti i položaj Banovine Hrvatske biće, zagarantovani i naročitom
upravom. Ako ne bi došlo do sporazuma, odlučuje Ministarski savet; ustavnom odredbom, koja se neće moći menjati bez pristanka ove Banovine.
izgradnja i održavanje državnih saobraćajnih sredstava i ostalih državnih objeka­ VII Vlada će doneti nove propise o štampi, o udruženjima, zborovima i dogovor­
ta; ima, o izboru narodnih poslanika, kao i o drugim stvarima, u koliko je to potrebno za
poslovi vera; sprovođenje sporazuma.
međunarodni pravni saobraćaj, s tim da se pravna pomoć u vanparničkim stva­ Dosadašnje banovine se pretvaraju u oblasti, zadržavajući svoje nazive i svoje
rima vrši direktno preko sudova; spoljna trgovina, kao i trgovina između banovina i sedište.
ostalih delova države (jedinstvo carinskog i trgovinskog područja); zakonodavstvo o
merama i tegovima, o zaštiti industrijske svojine, o poslovima privatnog osiguranja i
osiguravajućim društvima;
menično pravi, čekovno pravo, trgovačko pravo, stečajno pravo, obligaciono pra­
vo, pomorsko pravo, autorsko pravo;
propisivanje putem zakona opštih načela prosvetne politike, kao i osnovnih načela
o lokalnim samoupravama;
opšta načela radničkog prava i osiguranja, kao i opšta načela vodnog prava.
U cilju osiguranja narodne odbrane obezbediće se vojnoj upravi potreban utkaj
u oblasti proizvodnje i saobraćaja.
Vlada će pristupiti i prenošenju nadležnosti sa države na Banovinu Hrvatsku
odmah posle obrazovanja te Banovine.
Banovini Hrvatskoj, da bi mogla uspešno svršavati poslove svoje nadležnosti, ima
se obezbediti potrebna finansijska samostalnost.
Definitivne kompetencije Banovine Hrvatske odrediće se prilikom preuređenja
države.
V Zakonodavnu vlast u stvarima iz nadležnosti Banovine Hrvatske vrše Kralj i
Sabor zajednički,
Sabor sastavljaju zastupnici, koje narod slobodno bira opštim, jednakim, nep­
osrednim i tajnim glasanjem, sa predstavništvom manjina.
Upravnu vlast u stvarima iz nadležnosti Banovine Hrvatske vrši Kralj preko Bana.
Bana Banovine Hrvatske imenuje i razrešava Kralj.
Ban je odgovoran Kralju i Saboru.
Svaki pismeni čin Kraljevske vlasti u poslovima Banovine Hrvatske premapot-
pisuje Ban i snosi odgovornost za isti.
Sudsku vlast u Banovini Hrvatskoj vrše sudovi. Njihove presude i rešenja izriču
se i izvršavaju u ime Kralja, na osnovu zakona.
Državi se obezbeđuje nadzor nad izvršenjem Ustava i državnih zakona od strane
banovinskih vlasti.
Za rešenje sporova nadležnosti između države i Banovine i za ocenu ustavnosti

192 193

http://www.plbih.org
SRPSKI KULTURNI KLUB

Srpski kulturni klub (Klub) je osnovan 15. januara 1937. godine u Beogradu,
kao oblik političkog udruživanja i djelovanja, u čiji sastav su ušli političari, javni
radnici,-naučnici, pripadnici raznih političkih organizacija (radikali, demokrati,
republikanci, zemljoradnici), predstavnici državnih i paradžavnih organa i orga­
nizacija, pod parolom "Srbi na okup".Klub je đelovao kao jedinstvena i homogena
organizacija bez obzira na njen heterogeni sastav sa ciljem spašavanja "Srbije i
srpstva". Klub je organizovan po uzoru na Jakobinski klub, koji je bio Robespjerova
(Maximiliane Robesperre) politička organizacija sa mrežom klubova širom Fran­
cuske, sa jakim uticajem na državnu politiku. Većina članova Kluba je pristupila
četničkom pokretu kao nacionalni ideolozi Draže Mihajlovića: Slobodan Jovanović,
j e d a n od najvećih srpskih političara i predsjednik Vlade Kraljevine Jugoslavije u
izbjeglištvu - predsjednik Kluba, Nikola Stojanović i Dragiša Vasić, potpredsjedni­
ci, sievan Moljević, četnički ideolog, predsjednik odbora Srpskog književnog kluba
za Bosansku krajinu sa sjedištem u Banja Luci, Mlađan Zujović, Zivko Topalović,
Dragan Stranjaković i dr.O njima će više biti riječi u n a r e d n o m poglavlju.
Pojedini članovi Kluba su u Jugoslaviji zauzimali značajne i visoke položaje.
Tako je Vasa Čubr.ilović(1897-1975 ) bio ministar u Saveznoj vladi u više resora i
više mandata,a Ivo Andrić(1892-1975), diplomata od karijere, bio je narodni po­
slanik i više mandata predsjednik udruženja pisaca Jugoslavije i Srbije.
Djelovanje Srpskog kulturnog kluba je posebno zapaženo formiranjem Ban­
ovine Hrvatske, kada je Klub preuzeo ulogu branioca srpstva i njihovih interesa
zbog teritorijalnih aspiracija Hrvatske na Bosnu i Hercegovinu. Svoje stavove Srps­
ki kulturni klub je iznosio preko "Srpskog glasa" i "Nove Srbadije", lista omladine
pri Srpskom kulturnom klubu, koji su izlazili neđeljno. Program Srpskog kulturnog
kluba se nalazio u zaglavlju "Srpske reći"- "Jako srpstvo - jaka Jugoslavija".
Platforma Srpskog kulturnog kluba je utvrđena u Proglasu ogranaka Kluba u
Hrvatskoj poslije potpisivanja Sporazuma Cvetković-Maček,u kojem stoji: "na te­
melju ideje razumnog iživljavanja srpstva kao naroda, koji ima svoje posebne inter­
ese u Banovini, što znači da Srbima u Banovini moraju biti zagarantovani svi uslovi
potrebni za ekonomski, kulturni i vjerski razvoj. Srbi moraju biti na okupu, da bi
mogli dokazivati postojanje tih interesa. Oni se moraju okupiti da bi kao snažan
195

http://www.plbih.org
kolektiv mogli dokazati kako među njima nikada nije moglo biti nekoga, ko bi slavna crkva; centralističko državno uređenje, čime se zatirala svaka nacionalna
svjesno želio zlo hrvatskoj nacionalnoj cjelini. Moraju se okupiti da bi, ujedinjeni ravnopravnost, jer se njom najbolje protezala srbijanska vlast i vršila potpuna asim­
i preporođeni, očišćeni od kukolja podigli srpstvu poljuljani ugled, koga nemilos­ ilacija drugih naroda; stavljanje pod kontrolu prosvjetnih, kulturnih i naučnih in­
rdno uništiše bezbrojni politički trgovci i što je najglavnije, Srbi se moraju okupiti stitucija drugih naroda kako ne bi postali "samosvjesni" i potkupljivanjem novcem
kako bi imali dovoljno snage da spriječe sitno partizansko iskorišćavanje Spora­ značajnih ličnosti iz drugih naroda, a sve ovo pod skriptom dinastije Karađorđevića
zuma, da bi mogli s političke pozornice stjerati, isto tako mnogobrojne, patentirane kao predvodnika i obnovitelja Nemanjičkog carstva.
apostole velikih ideja, koji pokušavaju kako se to kod nas već često dogodilo, da i Navedeni ciljevi srpske državne i stranačke ideologije se mogu ostvariti, kako
ovo novo stanje iskoriste za svoje partijske svrhe i da tako cijeli problem upute to naglašava Slobodan Jovanović jedino silom, koja "čini sve", "jer ima trenutaka
pogrešnim pravcem. R a z u m n o sakupljanje narodnih snaga u Srba nije i neće nikad kad se mora birati između dvoje: ili ubiti ili biti ubijen". 3 '
biti upereno protiv Hrvata jer je svakom jasno, da to nije i neće nikad donijeti ničega Slobodan Jovanović je bio prihvatio politički amoralizam kao osnovni princip
korisnog. 1 * u politici,po kojem cilj opravdava sredstva, a po načelima te politike država je sama
U uvodniku "Srpskog glasa" od 25. 01. 1940. godine, 2 ) Slobodan Jovanović sebi cilj i slobodna je od svojih moralnih obaveza i treba da ide do kraja svoje moći. 4 )
upozorava d a j e stvaranjem Banovine Hrvatske izvršeno "etničko omeđavanje",te Posebno je S.Jovanovića inspirisalo ujedinjenje Italije i stvaranje jake italijanske
sa tog razloga i sa "jugoslvenskog" gledišta treba žaliti što je do toga došlo,te da države\ obzirom d a j e pitanje ujedinjenja težak državni problem kada u partijskoj
jugoslovenstvo nije oruđe srpskog hegemonizma.U tom cilju se i dalje govori o borbi ona postane opasna za državno jedinstvo gđe treba da dođe "tiranin" da spasi
jugoslovenstvu pa Srbi ne treba da savijaju jugoslovenske zastave" i da ovu momen­ državu od partija. Upravo zbog patriotskih razloga, zbog straha gubljenja države,
talnu nacionalnu i političku psihozu puste jer je jedini spas i Srba i Hrvata i Slov­ Jovanović se vraća na antičke principe politike.
enaca, samo u čvrstoj jugoslovenskoj zajednici, ali je moguće i alternativno rješenje "Antička politika - piše Jovanović - počiva na osnovnoj moralno filozofskoj
kroz stvaranje i obezbeđenje "srpskog nacionalnog poseda" kao p r i v r e m e n o ideji. Država je najviše dobro čovekovo. Dužnosti p r e m a državi jesu njegove
rješenje.Politiku jugoslovenstva Slobodan Jovanovićrpski vidi u politici Srbije koja najpreče i najsvetije dužnosti. N e k e više dužnosti ne mogu se zamisliti. Služba
se ne smije pretvoriti u "trojanskog konja" i da se pored dosadašnjih žrtava koje su državi, to je u isto vreme najviša moralna misija koju čovek može izabrati: biti dobar
dosta uložili Srbi, to više neće niti može dozvoliti.U nastavku se potencira spoljna građanin i biti dobar patriota to je vrhunac moralne savršenosti.
opasnost zemlje i konstatuje da Vlada ne predstavlja Srbe, te se u tom cilju predlaže "Antički bogovi imali su nacionalni karakter, "religija je bila isključivo nacio­
obrazovanje "nacionalne vlade" koja bi bila sposobna da odgovori na prijeteće nalna, njene dužnosti nisu mogle dolaziti u sukob sa dužnostima političkim ...
stanje sadašnjosti i budućnosti. hrišćanstvo je izvršilo denacionalizacijubogova... dužnosti p r e m a tom zajedničkom
Iz navedenih, kao i drugih tekstova objavljenih u "Srpskoj reči" i drugim "dje­ bogu sviju naroda bile su mnogo šire i više, nego one specijalne dužnosti koje je
lima" članova Kluba,može se izvesti zaključak da je program Srpskog književnog čovek imao prema svojoj otadžbini. Njegove religiozne dužnosti nisu se više pokla­
kluba zbir velikosrpskih nacionalnih programa svih značajnijih partija koje su pale s njegovim političkim dužnostima ... Ima slučajeva (u kojima je) Spas naše
djelovale u Srbiji,potpomognute vojskom,vladom i dinastijom. otadžbine uslovljen gubljenjem naše duše... Izbor između nemoralnog patriotizma
Ciljevi Srpskog kulturnog kluba su uglavnom bilkekspanzionostička politika i nepartijske moralnosti ostaje uvek mučan i bolan... U politici se valja rukovoditi
širenja srpske vlasti na svim susjednim zemljama prema zacrtanoj istoriografiji; državnim interesom. Sto god iziskuje spas države, samim tim je i dopušteno... Cilj
Srbija je centar oslobođenja i ujedinjenja "sveg srpstva"; Srbija je "Pijemont srpstva" državni osvještava svako sredstvo, pa i ono koje bi bilo nemoralno ... politika je u
zbog tradicije koju su Srbi imali za vrijeme države Nemanjića; osporavanje nacio­ suštini veština zadovoljiti državne interese nasuprot svima interesima". 5 '
nalnog identiteta svim drugim južnoslovenskim narodima i ostvarivanja prava na Ostajući dosljedan svojim principima ,Slobodan Jovanović na sjednici vlade u
samoopređeljenje da ne bi na bilo koji način dobili ni najmanji vid autonomije a Londonu 9. juna 1943. godine, iznoseći glavne ciljeve državne politike ostao je
kamoli državu; osveta Kosova i obnova razorene srpske države ;autokefalna pravo-
3. Slobodan Jovanović, Sabrana djela,Knjiga IX, Beograd, BIGZ - SKZ, 1990, st. 421.
4. Isto, st. 204 - 205.
1. Lj. Boban, Sporazum Cvetković - Maček, Beograd, 1965, st. 199.
5. Slobodan Jovanović,Citirano djelo.st. 183 -188.
2. Srpski glas, br. 1111940, st. 1. - 2.
196 197

http://www.plbih.org
dosljedan stavovima Srpskog kulturnog kluba. U svom izlaganju je uporno ponav­ uvodio nove m e t o d e , a da nije ni završio započeto,te se i donošeni propisi "koji su
ljao stvaranje Jugoslavije kao zajedničke države Srba, Hrvata i Slobenaca, jer bez bili loši" nijesu sprovodili, pa je trebalo uraditi ono što su uradili Karađorđe, Miloš,
jakog srpstva n e m a jake Jugoslavije.Dalje nastavlja "Ja smatram da smo mi Srbi bili Mihajlo i Jovan Ristić kada su "očistili Srbiju od stranog elementa, naselili je svojim
uvek Jugosloveni",i u istom stilu nastavlja"Mi moramo imati pred očima državnu narodom, što do sada nije urađeno."
s)

celinu. Ne m o ž e m o da mislimo na nešto drugo nego na jedinstvenu državu. Ne Glavni uzrok neuspjele kolonizacije bio je "što su najbolje zemlje ostale u
možemo misliti na neke federacije ili slično. Najviše što možemo jeste podeliti rukama Arnauta"pa je jedini mogući način "naseljavanja našeg elementa u masa­
zemlju na uske administrativne ili a u t o n o m n e jedinice. 6 1 U p o r n i m ponavljanjem ma" oduzimanjem zemlje Albancima.Posle rata to se lako moglo proterivanjem
Jugoslavije Slobodan Jovanović je htio da stvori Jugoslaviju,koja bi bila maska za jednog dela Albanaca u Albaniju za vreme p o b u n a i kačačke akcije, neozakonivan-
srbizaciju svih naroda koji u njoj žive i time stvori najveću tamnicu na Balkanu za jem njihovih uzurpacija i otkupljivanjem begluka. Učinjena je velika greška što nije
druge narode. iskorišćeno "shvatanje" i samih A r n a u t a o njihovim uzurpacijama zemljišta, retko
ko Je odjijih imao i tursku tapiju, i to samo na kupljena imanja" pa smo, zbog toga,
** #
"na našu veliku nacionalnu državnu štetu ne samo ozakonjavali sve te uzurpacije što
je još gore, privikavali A r n a u t e na zapadnoevropske pojmove o privatnom posedu.
Vasa Čubrilović(1897-1992 )učesnik atentata na austrougarskog prestolonasl­ Oni ga pre toga Vremena nisu ni imali. Tako smo im mi sami dali u ruke oružje kojim
jednika Franja Ferdinanda 1914.godine.Aktivni je član Zemljoradničke stranke će se braniti, držati najbolje zemlje, i onemogućavati nacionalizaciju za nas jednog
između dva svjetska rata.U novoj Jugoslaviji je bio ministar u Saveznoj vladi u od najvažnijih predela". P r e p o r č u j e se da n i k a d a ne t r e b a naseljavati s a m e
nekoliko resora i više mandata. Crnogorce, jer je to posebno važno zbog njihove veze sa starim zavičajem i zbog
Na inicijativu vlade i g e n e r a l š t a b a vojske Kraljevine Jugoslavije V a s a njihovih navika i običaja, jer "Dovoljno je otići u Peć, pa pogledati u kafane, i o t o m e
Cubrilović je 7.03 1937 godine u Srpskom kulturnom klubu podnio referat "Iselja­ se uveriti". 9 '
71
vanje Arnauta" o rješavanju pitanja Albanaca u Kraljevini Jugoslaviji. Iz ovoga proizilazi da su Albanci u Kraljevini Srbiji i Kraljevini Jugoslavije
Referat "Iseljavanje Arnauta" počinje elaboratom o teritorijama i etničkoj uživali sadašnji nivo prava ustanovljen evropskim standardima. Činjenice su sasvim
strukturi stanovništva kojeg treba "očistiti" i na njima naseliti srpsko stanovništvo, drugačije.Uredbom Kraljevine Jugoslavije o naseljavanju u novooslobođenim kra­
koje je tu ranije živjelo do dolaska Turaka, zamjerajući odgovornim činiocima "što jevima prisajedinjenim oblastima Kraljevine Srbije, Nikola Pašić, predsjednik
su u n e m i r n o m i krvavom Balkanu htjeli da ... p r i m e n e z a p a d n e m e t o d e pri tadašnje vlade je za simbolična sredstva kupio 3.ooo ha zemlje kod Gazimestana". 1 0 '
rešavanju velikih etničkih problema... Trebalo je imati u vidu d a j e "Turska dovela Još gora situacija za Albance je nastupila u Kraljevini Jugoslaviji, kada je "regent"
na Balkan običaj, uzet iz Serijata, da se dobijanjem bitke, i osvajanjem jedne zemlje Aleksandar proklamacijom 24. XII1918. godine obećao: "Ja želim da se o d m a h
dobija pravo nad životom i imanjem osvojenih podanika. Od njih su i hrišćani pristupi pravednom rešavanju agrarnog pitanja i da se ukinu kmetstva i veliki
Balkana naučili da se dobija i gubi na maču ne samo vlast i gostoprimstvo, nego i zemljišni posedi. I u oba slučaja zemlja će se podeliti m e đ u siromašne zemljorad­
kuća i imanje. Privatnopravni odnosi na Balkanu mogu se ublažiti pravnom regu­ nike ... U slobodnoj državi našoj može da b u d e i biće samo slobodnih vlasnika
lativom, ali zbog činjenice da se Albanci brzo razmnožavaju, i da "zakonska" kolo­ zemlje. Z a t o sam pozvao moju vladu da o d m a h obrazuje komisiju, koja će spremiti
nizacija nije dala rezultate postoji opasnost da se tokom vremena dovedu u pitanje rešavanje agrarnog pitanja, a seljake - kmetove pozivam, da s poverenjem u moju
i simbolični uspjesi kolonizacije. kraljevsku reč, mirno sačekaju, da i naša država zakonskim p u t e m preda zemlju,
Zbog nepostojanja "državnog plana" pitanje kolonizacije se sprovodilo parci­ koja će u napred biti samo Božja i Njihova".
111
U skladu sa navedenom proklamaci­
jalno , pa se na ovom planu radilo "od danas do sjutra" pri čemu je "svaki ministar" jom Vlada Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca će formirati Komisiju za rješavanje

6. B. Krizman, Istorijski pregled, br. 2. Zagreb, 1961.


8. Cubrilović Vaso, Manjinski problem u novoj Jugoslaviji, Beograd 1994, st. 107.
7. Cubrilović Vasa,Iseljavanje Amauta,Vojnoistorijskiinstitut.7NA,Arhivbivšejugoslovenske
9. Isto, st. 109. -110.
vojske, br.2, fasc. 4, kutija 69. Cubrilović Vasa,Manjinski problem u novoj Jugoslaviji,
10. Đorde Krstić, Kolonizacija u Južnoj Srbiji, Sarajevo, 1928, st. 5.
Beograd 1944.
ll.Antonije Urošević, Kolonizacija u Južnoj Srbiji, Skoplje, 1929. st. 826.
198 199

http://www.plbih.org
agrarnog pitanja kroz prisilno odizimanje zemlje Albancima, koju će nazvati "za­ sova je vršena isključivo od strane državne vlasti da bi se izvršila promjena etničke
konskom" dođelom čitave obradive zemlje Srbima, upisujući nove "zakonske" vlas­ strukture stanovništva. Pri tome je pridošlo stanovništvo imalo punu podršku vojnih
nike u zemljiše knjige. Pojedinim ranijim vlasnicima država je plaćala za oduzeta i političkih vlasti koji su vršili pritisak na Albance što najbolje potvrđuje izjava nasled-
imanja privremenu rentu čiji je iznos bio simboličan, jer za istu Albanci nijesu mogli nika Ignjata Aleksića iz Prištine:" U Metohiji se opaža da preduzimljiviji naslednici
izdržavati svoju porodicu, te su bili prinuđeni da se sele. Ovakvo stanje je ozakon­ smatraju meštane koji su mahom Arnauti, za bespravan element, a sebe za osvajače,
jeno Naredbom Vlade od 8. V. 1919. godine, 12. V I I I 1 9 1 9 . godine i 21. IV. 1920. koji mogu sa zemljom meštana postupati po svojoj volji... Svakako da to nije zdrava
godine. N o , pošto se ovaj proces p r e m a mišljenju Vlade odvijao sporo, donesen je baza za kolonizaciju, te u buduće može imati rđavih posledica... njima nisu pomogle
Zakon o uređivanju agrarnih odnosa u ranijim pokrajinama Južne Srbije i Crne ni izvršne presude agrarnih vlasti i sudova, jer zbog korupcije vlasti nijesu mogli
Gore" 1 2 ) prenošenjem stvarne nadležnosti sa državnih organa na agrarne sudove ostvarivati svoj\prava. Nije mali broj slučajeva da se bivši kačak vrati na svoju zemlju
osnovane 1931. godine. Pomenutim zakonom u članu 4. je bilo propisano da država i zatekne u kući x naslednika, koji nije hteo da ga pusti, pa je kačak bio primoran da
garantuje simboličnu naknadu, ali zbog takve naknade nijedan Albanac nije podnio zajedno s njim stanuje ili plaća kiriju". 17 '
zahtjev sudovima za naknadu te je na ovaj način država izbjegla plaćanje propisan­
Od ukupno namijenjene zemlje za nasljednike, koju je Vlada Kraljevine Srba,
og iznosa, pa je 14.089 srpskih porodica dobilo zemlju bez naknade u ukupnoj
Hrvata i Slovenaca nasilno oduzela od Albanaca, što je predata naseljenicima i
pvršini od 58.306 ha i ako je članom 37. Ustava Kraljevine Srba, Hrvata i Sloven­
mjesnim interesentima, naseljenicima kojih je bilo 11.477 - kolonistima, autokol-
aca 1 3 ' pravo svojine na zemlji bilo zagarantovano.
onistima, dobrovoljcima i četnicima, država je besplatno dala do kraja 1938. godine
Uporedo sa nasilnim oduzimanjem zemlje albanskom narodu, Vlada Kraljevine 90.269 ha, što čini 39,84%; mjesnim agrarnim interesentima kojih je bilo 6.629 dala
Srba, Hrvata i Slovenaca je donijela i Uredbu o naseljavanju južnih krajeva 14 ' koja je je 11.338 ha ili 5%, a ekonomijama, javnim ustanovama, vojsci, žandameriji -ukpno
kasnije proglašena Zakonom o naseljavanju Južnih krajeva 15 ', čime je Vlada imala 366 institucija, dodijelila je 1.358 ha ili 0,60% ukupnog zemljišta. 1 8 '
namjeru da oduzimanjem zemlje prinudi cjelokupno albansko stanovništvo da se iseli Iseljavanjem Albanaca iz "18 predviđenih srezova" posebno oko Sare ima za
sa Kosova. Zbog ovih aktivnosti albanski narod, posebno u centralnom dijelu Kosova cilj da "za uvek ubije svaku iridentu", pa se problem "Novopazarskog Sandžaka
se odmetnuo u kačake, čime se donekle spriječilo naseljavanje Kosova srpskim rešava sam po sebi, i on ne igra u našem državnom životu onu ulogu koju je igrao
stanovništvom. Vlast se brutalno razračunavala sa Albancima, a pored turture bila im do 1912. godine jer će se raseljavanjem A r n a u t a pokidati "poslednja veza između
je zabranjena i upotreba svog jezika, ukinute su im škole na maternjem jeziku, oduze­ naših muslimana u Bosni i Novom Pazaru i ostalog muslimanskog sveta. Oni post­
ta imanja, te je pridruživanje kačačkom pokretu bila neminovnost. Poslije donošenja aju verska manjina, jedina muslimanska na Balkanu, a ta će činjenica ubrzati isel­
zakonske regulative posao oko naseljavanja Kosova srpskim stanovništvom Vlada je 19
javanje". '
povjerila vrhovnom povjereništvu za agrarnu reformu čije je sjedište bilo u Skoplju, Pošto se Albanci ne mogu "očistiti" kolonizacijom, ostalo je jedino sredstvo
a predstavništva u Prizrenu, đakovici, Peći, Kosovskoj Mitrovici i Vučitrnu. Cilj je bio "brutalna sila jedne organizovane državne vlasti, u čemu smo mi uvek bili iznad njih.
da se ubrza proces naseljavanja pravoslavnim stanovništvom, a država je naseljenici- Do 1912. godine na ovamo nismo imali uspeha u borbi sa njima, krivica je do nas,
ma obezbjeđivala pored zemlje i besplatan prevoz za lica i stvari, dajući im besplatnu jer tu vlast nismo kako treba iskoristili". Albanci će uz oslonac Albanije kroz
građu i materijal za izgradnju kuća. Povjereništva su bila vrlo aktivna u periodu od probuđenu nacionalnu svijest, ukoliko se blagovremeno ne sprovedu navedene
1931 - 1936. godine, posebno davanjem povlastica za podizanje porodičnih kuća i m e t o d e "za 20 - 30 godina imaćemo jednu strahovitu iridentu čiji se tragovi već
besplatnog davanja zemlje, pa je kroz ove mjere izgrađeno do 1937. godine 8.711 opažaju a koja će neminovno u pitanje dovesti sve naše posede na jugu". Pošto je
16
kuća, od čega je država izgradila 2.178, a naseljenici 6.533 kuće. ' Kolonizacija Ko- etapna kolonizacija bila neefikasna "iseljavanje u masi" treba konačno da ovo pitan­
je riješi iseljavanjem u Albaniju i Tursku, gđe bi prva država primila "koju stotinu
12. Službene novine Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, XL 8511 - CI, 1931. hiljada" naših "iseljenika", a druga ima uslove da primi "više nego što ih mi mislimo".
13. Isto, br. 142. od 29. VI1921. godine
14. Isto, br. 57. od 30. IX. 1920. godine, 17. Isto, str. 835.
15. Isto, br. 134. od 17. VI1931. godine, 18. Antonije Urošević, Citirano djelo, st. 856.
16. Antonije Urošević, Citirano djelo, st. 829 - 830. 19. Cubrilović Vasa, Citirano djelo, st. lio.
200 201

http://www.plbih.org
Vladu Albanije upozoriti "da mi nećemo ni od čega prezati pri rešavanju ovog bi smesta dobili tapije na imanja koja naseljavaju" kao što je to bilo za vreme Kneza
pitanja",a u koliko ne budu želeli da prime svoje sunarodnike preuzeti sredstva "da Mihaila, kada je donet "Zakon o naseljavanju stranaca u SrbijT'iz 1865.godine i Z a k o n
20
mirno gledaju iseljavanje u Tursku". ' 0 uređenju agrarnih odnosa, kada se postupilo po principu"zemlja seljaku",kada se
Jedino preostalo i pravo rješenje je p o t p u n o iseljavanje, jer "Kad m o ž e bez ikakvog Ministarstva agrarne reforme uz glomazni i skupi državni aparat, preko
23
Njemačka da iseljuje na desetine hiljada Jevreja, Rusija da prebacuje milione sa policijske vlasti dodjelila zemlja svakome ko je hteo da ju obrađuje" '
jednog dela kontinenta na drugi, neće doći do nekog svetskog rata zbog koje stotine Čitav postupak kolonizacije bi sproveo po kratkom postupku "đeneralštab
hiljada iseljenih Arnauta", a to što će se Italija protivit ovakvom stanju ne treba se preko jednog državnog odbora za kolonizaciju" uz koordinaciju državnih organa,
posebno uzbuđivati, jer "najveća opasnost postoji da se ne umešaju naši veliki privatne inicijative i državnih institucija. "Privatna inicijativa može da radi više
saveznici Francuska i Engleska". 2 1 ' pravaca. N a r o d n a b d b r a n a , Sokoli, četnička udruženja i.t.d. mogu da uzmu na sebe
Da bi se izvršilo masovno iseljavanje treba stvoriti posebnu psihozu. Zbog lakog rešavanje poslova m e đ u Arnautima... I kulturna društva kao Prosveta u Sarajevu,
podlijeganja uticaju muslimanskih masa vjeri, treba "pridobiti njihovo sveštenstvo"i Matica Srpska u Novom Sadu, društva Sv. Save u Beogradu... Nastavnici univerz­
uticajne ljude, bilo novcem ili prijetnjama. Agitatori bi opisivali "ljepotu novih krajeva iteta i akademici bi uzeli inicijativu za stvaranje jednog kolonizacionog instituta,
u Turskoj, lak i ugodan život" i kroz buđenje vjerskog fanatizma probudili bi u njima k o m e bi bio zadatak da se bavi proučavanjem kolonizacije. Državna vlast sa svoje
"Turski nacionalni ponos", a za raspoloženje masa za iseljavanje bi se pobrinula i strane izdvojila bi iz pojedinih ministarstava za sve institucije koje su se do sada
štampa. Pritiskom državnih organa treba na sve načine zagorčati život Albancima bavile ovim pitanjem u posebnu ustanovu "Inspektorat za kolonizaciju" kojim bi
kroz "globe, apšenja, nemilosrdno primenjivanje svih političkih propisa, kažnjavanje rukovodio generalni inspektor "postavljen ukazom na predlog Ministra Vojnog,
šverca, seče šuma,... puštanje pasa, gonjenje na kuluk i sva ona druga sredstva koja Sefa đeneralštaba i predsjednika vlade. Celokupan rad u institutu za kolonizaciju
su u stanju da iznađe jedna praktična policija... nepriznavanje starih tapija, rad na 1 u inspektoratu za kolonizaciju izvodio bi se pod nazorom i po upustvima Državnog
katastru u svim predelima treba s mesta obustaviti, nemilosrdno uterivanje poreza i odbora, a generalni inspektor ovisio bi samo od šefa đeneralštaba" 2 4 ', a sve ovo uz
svihjavnih i privatnih dugova; oduzimanje državnih ispaša, opštinskih ispaša, ukidan­ agresivni policijski aparat.
je koncesija, poslovnih dozvola za kafane, trgovinu, zanate, oduzimanje mopopolskih Finansijska sredstva za kolonizaciju bi se obezbedila zajmom, kao što je to
dozvola, isterivanje iz državne, privatne i samoupravne službe, itd. -ubrzaće iseljav­ uradila Kraljevina Srbije, i ona bi bila "simbolična" za ostvarivanje "državnog" cilja
anje. Sanitetske mere: prisilno izvršenje svih propisa i po samim kućama, rušenje za iseljenje 200.000 muslimana Arnauta i "naseljavanje istogbroja naših kolonista".
zidova i velikih plotova oko kuća, stroga primena veterinarskih mera ... U verskim Iseljeni Arnauti ostaviće ne samo zemlju nego i "kuće i alat" pa bi se dobrovoljnim
pitanjima Arnauti su najosetljiviji, pa ih i tu treba dobro dirnuti. Može se to postić akcijama vojske "podigla nova sela" i time bi se stvorila mogućnost za "najefikasniji
šikanamasveštenstva,krčenjem groblja, zabranom mnogoženstva, inaročito nemilos­ način" useljavanaja "naših žitelja" kojima bi država davala imanja na kredit ili gotov
rdnom primenom zakona da i ženska deca moraju pohađati osnovne škole, gde god novac. 2 5 '
samo ima škola... Našim kolonistima po potrebi treba plasirati staru četničku akciju Na osnovu ovih prijedloga,mišljenja i sugestija Vlade Kraljevine Jugoslavije i
i poverljivo je pomoći u njezinim zadacima. Naročito treba pustiti jedan talas Crnogo­ Turske su zaključile 11. jula 1938. godine Konvenciju o regulisanju iseljavanja
raca sa brda da izazove masovni sukob sa Arnautima u Metohiji... a ceo slučaj mirne muslimanskog stanovništva sa područja južne Srbije 2 6 ' kojom je bilo određeno da
duše treba predstaviti kao sukob bratstava i plemena i po potrebi dati mu ekonomski se iseli 40.000 muslimanskih porodica sa 200.000 članova za period od šest godina.
karakter. U krajnjoj nuždi mogu se izazvati i lokalne bune koje bi bile krvavo ugušene Odredbama člana 2. p o m e n u t e Konvencije nabrojani su srezovi iz koje će se
... ne toliko vojskom koliko kolonistima, Crnogorskim plemenima i četnicima. Postoji iseliti muslimansko stanovništvo: 1. Srezovi Vardarske banovine: Šar planina
još jedno sredstvo koje je Srbija vrlo paktički upotrebljavala posle 1878. godine, tajno (Prizren), Gora (Dragaš), Podgora (Suva Reka), Nerodivlje (Uroševac), Donji
paljenje sela i arnautskih sela po gradovima" 2 2 ' Pošto bi se svi Albanci iselili "kolonisti
23. Isto, st 117.
24. Isto, st. 120.
20. Isto, st. 112 -113. 25. Isto, st. 121 -123.
21. Isto, st. 114. 26. AAvdić, Jugoslovensko - turski pregovori o iseljavanju muslimanskog stanovništva u periodu
22. Vasa Cubrilović, Citirano djelo,st. 116. između dva rata, Novopazarski zbornik br. 15,1991, st. 119.

202 203

http://www.plbih.org
Polog ( T e t o v o ) , Gornji P o l o g ( G o s t i v a r ) , Galić ( R o s t u š a ) , D e b a r , Struga, "bratski Sovjetski Savez" koji je još prije rata riješio manjinske probleme. Posebno
Gračanica (Priština), Kačanik, Gnjilane, Preševo, Prespa (Resen), Ohrid, Kičevo, naglašava da su iz Sovjetskog Saveza raseljeni Karelci na granicama Finske, iz
Kruševo, Južni Brod, Prilep, Bitolj, Kavadar, Morihovo, Negotin na Vardaru, Sko- Dalekog istoga Koreanci i Kinezi 1940. godine Sovjetski Savez je zaposeo Besara-
plje, Kumanovo, Veles, Ovče Polje (Sveti Nikola), Štip, Kočani, Radovište, Stru- biju iseljavajući iz nje 150 hiljada Nemaca. "Manjinsko pitanje putem iseljavanja
mica, Dojran (Valdanovo), đevđelije, Kriva Palanka, Kratovo, Carsko Selo, Maleš najlakše se vrši za vreme ratova kakav je ovaj" jer postoji psihološko raspoloženje
(Berovo). za iseljavanje, a i manjine su svesne da se neće braniti ako se proteraju."
2. Srezovi Zetske banovine: Peć, Istok, Kosovska Mitrovica, đakovica, Po- Način iseljavanja manjinskih naroda je istovjetan kao i u referatu iseljavanja
drimlje (Orahovac) ... Srezovi Moravske banovine: Laab (Podujevo), Vučitrn, Arnauta, ali posebno naglašava da se prilikom iseljavanja manjina treba pridržavati
Drenica (Srbica). U čl. 3. Konvenacije su bili utvrđeni rokovi za iseljavanje: principa da seTzvrši kolonizacija u Bosni i Hercegovini, u Crnoj Gori, Dalmaciji,
1939. godine iseliće se 4.000 porodica Liki, Baniji, Hrvatskoj i Srbiji kako bi se stvorila etnički čista država. U tom cilju
1940. ,6.000 porodica najznačajniju ulogu ima vojska jer je "Ona ta, koja ima da primeni oružanu silu pri
1941. 7.000 porodica izbacivanju manjina iz naše države... Još bi najbolje bilo osnovati pri Vrhovnoj
1942. 8.000 porodica komandi narodno-oslobodilačke vojske i partizanskih odreda poseban odsek, koji
bi imao zadatak da se brine o čišćenju manjina još u tokurata". Naseljavanje "srpskog
1943. 8.000 porodica
elementa" po napuštenim selima i gradovima "zahtevaju stvaranje jedne posebne
1944. 8.000 porodica
ustanove koja će sve te poslove voditi." 3 0 1 Posebnu ulogu bi imali narodno-oslobo-
Pod nazivom "Baka koja nam je vrlo potrebna" u listu "La republik" od 27. jula
dilački odbori u čitavoj zemlji koji bi organizovali protjerivanje manjina i čuvanje
1937. godine objavljenje članak sledeće sadržine: "Konačna likvidacija Otoman-
napuštenih imanja i u tom cilju je korisno da "Maršal Tito, kao Vrhovni k o m a n d a n t
skog carstva nametnula nam je iz više razloga neizbježnu nuždu da prilikom usel­
Narodno-oslobodilačke vojske izdajući upustva vojsci,izda što pre i posebna upust-
javanja naše jednokrvne braće, koji su ostali izvan granica svoje prve otadžbine
va Narodno-oslobodilačkim odborima, kako da se postupa po ovom pitanju" pošto
Turske. To je neke vrste dug koji smo počeli da malo po malo plaćamo... Mi mora­
se ono mora što hitnije riješiti. Narodno-oslobodilački odbori bi u napuštena sela
mo dozvoliti godišnji ulaz u zemlju samo onolikom broju emigranata koliko smo u
dovodili koloniste kao za vrijeme kolonizacije od 1918-1941. godine. Na kraju,
stanju da ih smjestimo... Kada ćemo dakle, smjestiti jedan i po do dva miliona ove
27) zaključujući referat, Cubrilović smatra da je ovo pitanje "od toliko velikog značaja
naše braće uz godišnji ritam useljavanja od 15 -20.000 ?"
za naš državni život, da se sve bojim da nisam šta ispustio.
Skoro identičan proj ekt iselj avanj a nesrpskih naroda Vasa Cubrilović je sačinio
i uputio partizanskim vlastima 2. decembra 1944. godine, koji je ostao u tajnim Može biti nikad neće nam se pružiti ovakva prilika da svoju državu napravimo
arhivima do 1996. godine. Za ovaj projekat su znale i zvanične vlasti kojima je bio etnički čistu našu. Svi veliki problemi današnjice u našoj državi, bili oni od nacio-
i osnov za realizaciju "rješavanja manjinskog pitanja" u novoj Jugoslaviji. Razloge nalno-političkog socijalnog ili privrednog značaja, mogu neki manje, neki više i da
za iseljavanje Cubrilović vidi u nelojalnom držanju manjina kao i "dubokih državnih pričekaju na svoje rešavanje. Međutim, manjinski problem, ako ne resimo sad,
razloga, koji nas prisiljavaju da iskoristimo ovaj rat i da resimo pitanje iseljavanja nećemo ga nikad rešavati".
28)
manjina". Po njemu manjine nijesu opasne zbog svog broja, već zbog svoga geo­
političkog položaja i zbog svoje povezanosti sa susjednim narodima te u tom cilju
"Demokratska Federativna Jugoslavija može imati mira i osiguran razvitak samo
onda, ako bude etnički čista, i ako rešenje manjinskog pitanja jednom za uvek Ivo Andrić (1882 - 1975.), rođen u Travniku od oca A n t u n a i majke Kate.
ukloni uzroke trvenjima između sebe i susjednih država".
291
Pošto je rat još u toku Osnovnu školu završio u Višegradu,a gimnaziju u Sarajevu. Upisuje se na Filozo­
"uslovi za taj posao vrlo su povoljni", a to treba uraditi slično kao što je uradio fski fakultet u Zagrebu i isti nastavlja 1913. godine u Beču, a potom u Krakovu.
1914. godine biva hapšen u Splitu pod sumnjom da je učestvovao u organizaciji
27. A.Avdić,citirani rad,st. 120. "Mlada Bosna". 1924. godine završava studije i doktorira 1924. godine u Gracu sa
28. Nedeljni telegraf, br. 43. od 25. septembra 1996. godine.
29. Isto 30. Isto.

204 205

http://www.plbih.org
disertacijom "Razvitak duhovnog života u Bosni pod uticajem turske vladavine". U ljenje, Cigani priđoše oborenim ljudima, koji su ležali poledice, udariše svakoga od
diplomatsku službu stupio 1920. godine i radio u Bukureštu, Trstu, Rimu, Madridu, njih nekoliko puta nogom u prepone, i tako ih dotukoše. Malo docnije, leševi dvojice
Ženevi i Berlinu do aprila 1941. godine. U ratnim godinama 1941 - 1944. godina nepoznatih mučenika obešeni su na naročitim vešalima na zidu ispod groblja, tako
piše romane "Na drini ćuprija" i "Travnička hronika", zatim postaje akademik, da su ih mogli dobro videti sa svih strana". "Još iste večeri dovedeno je na taj trg
narodni poslanik u nekoliko mandata i predsjednik Saveza književnika Jugoslavije desetak krajiških Srba, seljaka i pri svetlosti fenjera i lučeva pogubljeno,u ciku i
i Udruženja književnika Srbije. Dobitnik je nagrade za životno djelo 1956. godine halakanjejurnjavu i poigravanje ostrvljenih Turaka. Glave pobijenih ljudi natak-
i Nobelove nagrade za književnost 1961. godine. n u t e su na kolje. Cele noći do u Konzulat je dopiralo rezanje gladnih varoških pasa,
Ivo Andrić je r o m a n e "Na Drini ćuprija" i "Travnička hronika" pisao za vrijeme koji su se odmah iskupili. Na mesečini se videlo kako psi zaskakuju uz kolac i trgaju
dok su četnici Draže Mihajlovića vršili pokolje u toku drugog svjetskog rata u Foči komade mesa sa odsečenih glava". "Svako je goreo od želje da doprinese odbrani
i Sandžaku, s ciljem da bi opravdao te pokolj e i stvorio alibi za te zločine. U naveden­ vere i dobrog reda i svako sa najboljim uvjerenjem i svetim ogorčenjem te ne samo
im romanima Andrić netačno i neobjektivno predstavlja Bošnjake u dalekoj i ne­ svojim očima nego i rukama da učestvuje u ubijanju i mučenju izdajnika i rđavih
davnoj prošlosti iako je sam rođen u Bosni i odrastao u mslimanskoj sredini i dobro ljudi koji su krivi za sva velika zla u zemlji kao i za svaku ličnu nezgodu i patnju
poznavao etiku tog naroda. On Bošnjake naziva Turcima i u oba navedena djela svakog pojedinog od njih. Ljudi su išli na stratišta kao što se ide svetinji kod koje se
pored najgorih moralnih kvaliteta ih prikazuje u takvom svijetlu, kao da su oni nešto nalazi čudotvorno ozdravljenje i sigurno olakšanje za svaku muku". 3 2 )
posebno od ostalog svijeta. U ovim scenama ne može biti gorih divljaka od Bošnjaka a ovakav utisak je
U romanu "Travnička hronika" Andrić iznosi odvratnu i nemoguću scenu u naročito podvučen na vođenjem pojedinosti tih zločina, slikom podivljale mase i
Vezirovom konaku u kojem je priređeno veče za strane konzule, kako Bošnjaci preživljavanjem žrtava. Sliku izbezumljene mase i čaršije u kojoj se događaju sve
istresaju iz vreće krvave i već smrdljive noseve i uši raje ( m e đ u njima uši i noseve luđe i luđe stvari Andrić ističe riječima "Turci se, vlaše, dok je vakat" 3 3 ) i time
žena i djece) koje su poklali negdje na saboru pored crkve, kako u tom uživaju i naglašava svoj osnovni motiv u slici divljaštva Bošnjaka - vjerski osjećaj i shvatanja
licemjerno hvale Boga radi tobožnje pobjede nad ustanicima, a sve to samo da u tu Bošnjaka koji vrše zločine po svom " p r i r o đ e n o m zločinačkom" instinktu. U
"pobjedu" uvjere stranog konzula. Da bi ostavio što dublji utisak kod čitaoca, prika­ "Travničkoj hronici" brojni su primjeri negativnog prikazivanja Bosne i Bošnjaka.
zuje očaj francuskog konzula, njegovog strahovitog uzbuđenja i uzvik: "Da li će se Ovakve sudove o Bošnjacima Andrić iznosi kroz riječi Osmanlije Ibrahim - paše:
ovaj svijet ikada probuditi i kultivisati?"a kao odjek i odgovor na ovo pitanje izbijaju "Sami vidite, plemeniti prijatelju gde živim i sa kim ja imam da se rvem i nosim.
riječi: "Ali buđenja nema, jer ova niska strahota, to je dno stvarnosti. To su ljudi! Krdom divljih bivola čovjek bi lakše upravljao nego ovim bosanskim begovima i
31
tako rade najbolji m e đ u njima". ' Tako u scenama poslije tragične smrti Selima III ajanima. To je divlje, divlje, divlje i nerazumno, grubo i prosto a osetljivo i nad­
i odlaska Sulejman - paše na Drinu (ratni pohod protiv Srbije) Andrić prikazuje, meno, svojeglavno i prazne glave. Vjerujte mi kad vam kažem: ovi Bosanci nit imaju
detaljno i sa zadovoljstvom koje čudi, mučenje i vješanje Srba. "Na čelu i osjećanje časti u srcu ni pameti u glavi". 34 '
slepoočnicama iskočile su im račvaste žile i izbijao obilan znoj, a kako nisu, onako Istorijski okvir r o m a n a "Na Drini ćuprija" obuhvata period od 1566. godine
vezani, mogli da ga otaru, znoj im je tekao ćurkom niz žilave i neobrijane vratove kada je počelo zidanje mosta na Drini do početka prvog svjetskog rata 1914. godine.
u svetlim mlazevima". "Dvojica Cigana su svojoj žrtvi obavile uže oko vrata, ali je Prema nekim pisanim izvorima istorija Višegrada počinje sa izgradnjom mosta na
nisu vešali, nego izmakli, i svaki je počeo da vuče i zateže kraj užeta. Čovek je počeo Drini. To mjesto i taj kraj poznat je i od ranije: prije mosta postojao je prelaz "skela
da krklja i klača očima, da se baca nogama, da se uvija u kukovima i klati kao lutka na D r i n i " , kao važna saobraćajna i strategijska tačka Dubrovnik - Niš i Sarajevo -
na zategnutom koncu. O b a davljenika su pala onesvešćena, prvo jedan pa drugi. Carigrad. U pjesmama se govori o plahovitoj Drini, o poplavama, o tome kako je
Cigani su im pritrčali, dizali ih, pohvali vodom i udarali pesnicama i grebali nokti­ krivu Drinu nemoguće ispraviti ni sagraditi ćupriju na njoj i kako je M e h m e d - paša
ma. I čim su ljudi došli sebi i stali na noge, mučenje je nastavljeno. Opet je sa dve Sokolović razmišljao da li da novac namijenjen izgradnji mosta ("tri kule blaga")
strane zasukivan i zatezan konopac, opet su dvojica ljudi poigravali i roptali, samo
sada kraće i sa smanjenim otporom. Kad nisu mogli da ih povrate za četvrto dav- 32. Ivo Andrić, Travnička hronika, Prosveta, Beograd, 1968. st. 228 - 232.
33. Isto, st. 235.
31. Ivo Andrić, Sabrana djela, Travnička hronika, Beograd Prosveta, 1967. st. 217-119. 34. Isto, st. 162.

206 207

http://www.plbih.org
grudima se ukazaže rane od veriga podprištene i pocrvenele. Ne govoreći više ništa,
seljak leže kako mu je naređeno, okrenut licem prema zemlji. Cigani priđoše i vezaše
pokloni sirotinji ili da ga baci u Drinu ili da podigne hair - most. Istorijske činjenice
mu prvo ruke na leđa, a potom za svaku nogu, oko članaka, po jedan konopac.
još kazuju da je Višegrad u vrijeme podizanja mosta imao oko 700 kuća i da je
Zategnuše svaki na svoju stranu i široko mu raskrečiše noge. Za to vreme merdžan
Mehmed - paša Sokolović osnovao u njemu niz dobrotvornih zadužbina. Turski
j e položio kolac na dva kratka obla drveta, tako da mu je vrh došao seljaku među noge.
putopisac iz XVII vijeka Evlij a Čelebija bilježi daje visoka voda oštetilajedno okno
Zatim izvadi iza pojasa kratak, širok nož, kleknu pred ispruženog osuđenika i nagnu
mosta koje je popravljeno za 77000 groša iz sredstava za vjerske i humanitarne
se nađnjim đ a m u i a s e č e sukno od čakšira među nogama i da proširi otvor kroz koji
svrhe (vakuf). Karadorđevi ustanici su 1807. godine upali u Višegrad i zapalili
će kolac ući u telo. Taj najstrašniji deo krvnikovog posla, bio je, srećom, za gledaoce
varoš. Tako je sticajem okolnosti Višegrad imao nemirnu i tešku prošlost. U p o r e d o
nevidljiv. Videlo se samo kako vezano telo zadrhta od kratkog i neprimetnog uboda
sa istorijom nastanka ćuprije, počinje i istorija smrti. Andrić nema lijepih riječi ni
nožem, kako se podiže do pasa, kao da će ustati, ali odmah ponovo pade natrag i tupo
za Mehmed - pašu Sokolovića za kojeg kaže da to nije radio iz ljubavi prema domov­
udari o daske. Čim je to svršio, ciganin skoči, dohvati drveni malj sa zemlje i stade
ini ili želje da koristi svom narodu i izbjegava činjenicu da je Sokolović ostavio Bosni
njime da udara donji, tupi deo koca, laganim i odmerenim udarcima. Između dva
i mnogim drugim krajevima zadužbine, medu njima i svom rodnom selu, baš kod
udarca stao bi malo i posmatrao prvo telo u koje zabija kolac a zatim dvojicu cigana,
Višegrada pored džamije i jednu crkvu. Ovo prećutkivanje služi mu da dokaže da
opominjući ih da vuču lagano i jednomerno. Telo raskrečenog seljaka grčilo se samo
je Sokolović "sve zaboravio", da se odrodio i da mu je jedina namjera da "zauvijek
od sebe; kod svakog udarca malja kičma mu se savijala i grbila, ali su ga konopci
i sigurno veže Bosnu sa istokom", zaboravljajući pri tom da u to doba nije bilo
zatezali i ispravljali. Tišina je na obe obale bila tolika da se jasno razabirao i svaki udar
granice Bosne u Višegradu nego mnogo dalje na istoku. Po njemu Sokolovića je na
za sebe i njegov ođek negđe na strmoj obali. Najbliži su mogli čuti kako čovek udara
gradnju mosta tjerao jedino težak osjećaj "bol iz djetinjstva", "crno sečivo" i "crna
čelom o dasku i pored toga jedan drugi neobičan zvuk; ali to nije bio ni jauk i vapaj
pruga" koja mu je razdirala grudi i nije mu dala mira zbog sjećanja na skelu na Drini
ni ropac, ni ma koji ljudski glas, nego je celo to rastegnuto i mučeno telo širilo od sebe
kuda su ga u djetinstvu preveli i gdje je poslednji put vidio svoju očajnu majku.
neku škripu i grohot, kao plot koji gaze ili drvo koje lome. U jednom trenutku pucanje
Andrić o Sokoloviću ovako govori iako zna da su njegove zasluge mnogo drugačije
prestade. Merdžan je video kako se pri vrhu desne plećke mišići zatežu i koža odiže.
ali samim tim što je Sokolović sada musliman morao je biti tako prikazan. Andrić
On priđe brzo i proseče to ispupčeno mesto u nakrst. Bleda krv poteče, najpre osk­
pokušava da ostavi crn utisak na Sokolićevu ćupriju radi kuluka i zuluma medu
udno pa sve jače. Još dva - tri udarca, laka i oprezna, i na prosečenom mestu stade da
narodom ali i on dobro zna da se pri podizanju vakufa nikad nij e koristio kuluk zato
izbija gvožđem pokovani šiljak koca. Udario je još nekoliko puta, dok vrh nije došao
što je po propisima islama takva zadužbina morala biti na dobro narodu a kulukom
do u visinu uha. Čovek je bio nabijen na kolac kao jagnje na ražanj, samo što mu vrh
građena označavala bi pravi grijeh i zato se i Sokolović sigurno držao tih propisa i
nije izlazio kroz usta nego na leđa i što nije jače ozledio ni utrobu ni srce ni pluća.
potrošio neizmjerno blago dok je sagradio ovo veliko djelo.
Dvojica cigana okrenuše ukrućeno telo na leđa i stadoše da mu vežu noge pri dnu uz
Nemajući istorijske podloge da dokaže obratno od ovoga, Andrić je iskoristio kolac. Za to vreme merdžan je gledao da li je čovekživ i pažljivo posmatrao to lice koje
brutalnu, beskrupuloznu ciničnost kojom iznosi strahovitu, sadističku scenu nabijan- je došlo ođednom podadulo, šire i veće. Oči su bile široko otvorene i nemirne, ali očni
ja čovjeka na kolac koja đeluje toliko jezovito da je svako poslije čitanja danima nosi kapci nepomični, usta rasklopljena i obe usne ukočene u grču; iza njih su belasali
u sebi, pitajući se: Može li išta drugo sem mržnje da pokrene maštu ljudsku do te mjere stisnuti zubi. Pojedinim od ličnih mišića čovek nije mogao više da vlada; s toga je lice
da čitalac osjeća čerečenje, rastavljanje kosti, bol, nezaboravni bol koji je prikazan izgledalo kao maska. Ali srce je bilo muklo i pluća radila kratkim i ubrzanim dahom. 3 5 1
radi patnje raje od "Turaka". Ovakva vrsta kazne nije bila nikakav turski specijalitet Iako su Cigani izvršioci kazne Andrić iz posljednjih riječi kažnjenika ističe svoj stav
prema raji već uobičajena kazna prema zločinima svuda u svijetu. Ona je primjenji­ prema Bošnjacima da bi dokazao za čim ide ova strašna priča "Turci, Turci... na
vana i protiv muslimana zločinaca. "Ona dvojica prinesoše verige i opasaše njima Ćupriji paski skapljite, paski poumirite." 3 6 '
seljaka oko širokih kaljavih grudi. Stade da cvrči osmuđena dlaka. Seljaku se zgrčiše
usta, nabreknuše vratne žile, rebra na slabinama iskočiše i trbušni mišići počeše da se Da bi ostao dosljedan negativnoj ocjeni o Bošnjacima Andrić čak i njihovu
stežu i kreću kao kad čovek povraća. Stenjao je od bola, zatezao konopce kojima je
35. Ivo Andrić "Na Drini Ćuprija", Svjetlost, Sarajevo, st. 43 - 48.
vezan i uzalud se otimao i nastojao da smanji dodir tela sa vrelim gvožđem." "Radisav
36. Isto, st. 49.
obori glavu još niže, a Cigani mu priđoše i stadoše s njega da svlače gunj i košulju. Na
209
208

http://www.plbih.org
borbu protiv austrougarske okupacije prikazuje kao n e r a z u m a n i smiješan otpor se ne možete mijenjati istom brzinom" kao što su se"odavno izmijenile prilike koje
budala i vjerskih fanatika jer to je "ćorav posao u kome se samo glupo gine u borbi su od vas nekad načinile to što ste pa zato m o r a t e ostati ono što ste, ili ako hoćeš,
39
sa istinskom silom, ordijom jedne carevine, pobjedničke, blještave i sigurne i sebe". (čak) ono što ste bili", ' a to znači u promijenjenim prilikama, da je neminovna
Andrić ističe jedino "pametno rezonovanje Ali - hodže, jer ni ovaj ne voli kao ni svi posljedica da Bošnjaci moraju propasti. N e m a sumnje da je Andrić pri ovakvom
oportunisti da se izlaže opasnostima ni za kakvu ideju nego odvraća svijet od borbe izlaganju mislio na Bošnjake kao kolektiv i to bez razlike na begove i sve ostale i
i u tome uspijeva u svome Višegradu. Po Andriću jedino je ovaj Bošnjak stekao predstavio ih kao orjentalce sa svim negativnim osobinama.
malo simpatija ali gaje zbog toga narod kaznio i pred sam ulazak" Švaba u Višegrad,
prikovavši ga za u h o uz direk na samoj ćupriji. 3 7 ' Isto ovako on ne osuđuje ni gradnju
željezničke pruge Sarajevo - Višegrad kojom je imperijalistička Austrija odvozila
šumsko bogastvo rude, iako opisuje događaje sve do prvog svjetskog rata.
Negativno mišljenje o Bošnjacima Andrić posebno otkriva u dijalogu dvojice
studenata, Galusa i Bahtijarevića. Galus predstavlja samog Andrića, iako on to
prikriva njegovim švapskim porijeklom, iako se zna da je on sebi dao to ime još u
njegovim ranim pripovjetkama. D o k o sebi govori nimalo skromno, Bahtijarević
koji je ujedno predstavnik bošnjačke inteligencije predstavljen je kao osoba u kojoj
je sve "ugušeno" i "prigušeno". Bahtijarević je begovski sin koji ne shvata ni širinu
nacionalne misli ni kulturni ni društveni progres. Lik Bahtijarevića je školovani
Bošnjak, ustvari Andrićev drug M u r a t Cengić. Taj p o t o m a k begovske porodice bio
je i onda i kroz cio svoj život napredan. Iako je Andrić sve ovo znao bacio je u djelu
mračnu sjenu na njega pokušavajući da dokaže nemogućnost napretka Bošnjaka,
da dokaže da ni oni školovani ne mogu opstati nego da "moraju propasti". Istina,
Andrić veli da se to odnosi na begovske sinove i na begovsku klasu ali osobine koje
i on njima pripisuje-konzervativnost, orjentalni mentalitet i način života,zaostalost
i td. svojstvene su po njemu svim Bošnjacim i on ih tako i tretira u svojim svojim
đelima . O t o m e najbolje govore sljedeći citati. Galus odvraća Bahtijarevića da
studira orjentalistiku, jer'Vi begovski sinovi "vaš istočnjački način života i mišljenja,
vaša ljubav p r e m a svemu što je orjentalno ne znači nipošto da vi imate smisla za
orjentalistiku kao nauku, vi uopšte n e m a t e zvanja ni prave sklonosti za nauku".
Iznenađenom Bahtijareviću zbog ovakvih riječi i uvreda Galus govori "...i kad to
tvrdim, ja ne kažem ništa uvredljivo i nepovoljno" i umirujući ga on obrazlaže time
što su vjekovi od njih stvorili "tip ratnika i vlasnika" koji nigđe u svijetu ne njeguje
apstraktne n a u k e nego to prepušta onima koji ništa drugo nemaju i ne mogu. 3 8 '
Andrić pod ratnicima i vlasnicima misli na Bošnjake,kao narod jer su oni kroz
vjekove u turskoj državi to bili i ne misli samo na begove kojima su turski zakoni
priznavali samo lične sposobnosti bez obzira na porijeklo. Po Galusu ili Andriću
ovakva klasa ljudi sa ovakim osobinama i mentalitetom m o r a da propada jer "...vi

37. Ista, st. 120-140.


39. Isto, st. 220.
38. Ivo Andrić, Na Drini Ćuprija", Svjetlost, Sarajevo st. 218.
210 211

http://www.plbih.org
VASA CUBRILOVIC
ISELJAVANJE ARNAUTA

Predavanje održano u Srpskom kulturnom klubu od dr. Vase


Cubrilovića, 7. marta 1937. god.

Problem Arnauta u našem, nacionalnom i državnom životu nije postao juče. On


je igrao veliku ulogu u našem srednjevekvonom životu, ali od sudbonsne važnosti
postao je od konca 17veka, kad se srpske mase inseljavaju prema severu iz nekadašnjih
starih ratnih zemalja, a na njihova mesta dolaze albanski brđani. Oni se postepeno
spuštaju sa svojih planina u plodne kotline Metohije i Kosova i nadirući prema severu
šire se u pravcu Zapadne i Južne Morave; preko Sar planine spuštaju se prema Pologu,
a odatle prema Vardaru. Do 19 veka stvorio se na taj način albanski troguao, klin, koji
se, oslanjajući se na osnovicu Dobar - Rogozna na svoje etničko zaleđe duboko zabio
u naše zemlje, dopro do Niša i razdvojio naše stare raške zemlje od Makedonije i doline
Vardara.
Ovaj albanski klin, naseljen anarhističkim albanskim elementima, onemo­
gućavao je u 19 veku ikakve jače kulturne, prosvetne i privredne veze između naših
sevemih i južnih zemalja. On je bio glavni uzrok zašto Srbija nije mogla sve do 1878
godine, kad je preko Vranje i Skopske Crne Gore uhvatila i mogla da održava stalnu
vezu sa Makedonijom, imati onaj kulturni i politički utkaj u dolini Vardara, kakav se
mogao očekivati po njenoj lakoj geografskoj saobraćajnoj vezi i istorijskoj tradiciji u
tim predelima. Bugari, i ako su kasnije počeli državni život nego Srbi, imali su u početku
više uspeha. To je bilo s toga što je od Vidina na sever, pa do Ohrida na Jug postajao
neprekinut niz južnoslovenskih naselja. Ovaj albanski klin počela je Srbija kresati još
u prvom ustanku, isterujući najsevernija naselja albanska još od Jagodine.
Zahvaljujući širokim državnim koncepcijama jednog Jovana Ristića, Srbija je
tome klinu otkinuta još jedan deo posle dobijene Toplice i Kosanice.
Predeli između Jastrepca i Južne Morave tada su bili radikalno očišćeni od Arnauta.

Ovaj tekst pohranjen je u Vojnoistorijskom institutu JNA, u Arhivu bivše jugoslovneske


vojdse, p o d brojem 2, fascikl 4, kutija 69.

213

http://www.plbih.org
Ostali deo albanskog trougla imala je dužnost da razbije naša današnja država od
ica, da bi se tak tada utvrdilo kako skupo košta svaka, nova kuća, naseljena od rata na
1918 godine na ovamo. Ona to nije uradila. Ima više razloga za to, a mi ćemo ovđe
ovamo, i bez obrzira na to da li su je pravili samo kolonisti, ili je podignuta o državnom
navesti samo nekoje najvažnije:
trošku. Isto tako bilo bi zanimljivo utvrditi srazmer između ličnih i materijalnih izda­
1) Osnovna pogreška naših odgovornih činilaca iz toga doba bila je ta, što su na
taka utrošenihna našu kolonizaciju. Nekada je to Srbija drugojače rešavala. Karađorđe
nemirnom i krvavom Balkanu hteli da, zaboravljajući gde su, primene zapadam
u pivom ustanku, Miloš, Mihajlo, Jovan Ristić, nisu imali posebno ministarstvo agrarne
metode pri rešavanju velikih etničkih problema. Turska je donela na Balkan običaj,
reforme, ni vrhovnih agmrnih inspektora, ni skupog aparata, pa su ipak očistili Srbiju
uzet iz Serijata, da se dobijanjem bitke, i osvajanjem jedne zemlje dobija pravo nad
od stranog elementa, naselili je svojim narodom koji je iskrčio beskrajne šumadiske
životom i imanjem osvojenih podanika. Od njih su i hrišćani Balkana naučili da se
šume i od nekadašnje divljine napravuili današnju pitomu Sumadiju.
dobija i gubi na maču ne samo vlast i gospostvo, nego i kuća i imanje. Ovo shvatanje
3) I ono nekoliko hiljada porodica koje su naseljene od rata na ovamo (vidi prilog
o privatnopravnim odnosima na Balkanu, moglo se samo donekle ublažiti zakonima,
pod 2) nije se učvrstilo na zemlji onde gde je naseljeno. Na Kosovu bilo je uspeha još
uredbama i međunarodnim ugovorima stvaranim pod pritiskom Evrope, ali i ono je
najviše, naročito u dolini Laba, gde su Topličani samo nadirali od severa prema jugu.
ipak sve do danas bilo glavna poluga i Turske i balkanskih država sve do naših dana.
Tu su kolonije najstarije, mešane, elementima iz raznih naših pokrajina, a i najsolid-
Ne moramo ić u dalekuprošlot. Pomenućemo samo slučaje iz skorih dana: iseljavanje
nije osnivane. Drenica i Metohija su podbacile. Nikada ne treba naseljavati same
Grka iz Male Azije u Grčku, i Turaka iz Grčke u Malu Aziju; najnovije iseljavanje
Crnogorce. Ne stojimo na stanovištu da su rđav kolonizatorski element radi svoje
Turaka iz Bugaarske i Rumunije u Tursku. Dok su sve balkanske države, od 1912
stočarske indolentnosti. To važi samo za pivu generaciju. Druga generacija već je
godine na ovamo ili resile ili su na putu da reše pitanje nacionalnih manjina njihovim
drugačija] aktvnija, i praktičnija. Petrovo selo, naMiroču više Dunava, najnaprednije
iseljavanjem, mi smo se zadržali na sporim i pipavim metodima postepene koloniza­
selo u Krajini, naseljeno je samo Crnogorcima. I danas, u Srbiji može se naći na hiljade
cije. Njeni su rezultati bili negativni. Da je tako, najbolje pokazuju statistike iz osam-
naprednih domaćnistva, naročito u Toplici i Kosanici, koja su stvorili crnogorski dosel­
najest srezova koji sačinjavaju taj albanski trougao. (Videti prilog pod 1). Iz tih
jenici pre dve tri decenije. Samo, još brže aklimatizovanje u novoj sredini i privikavanje
statističkih podataka se vidi daje u tim predelima prirodni priraštaj Arnauta bio veći
na zemljoradnju nastaje kod Crnogoraca u prvoj generaciji kad se mešaju sa napred­
nego broj celokupnog našeg prirasta po rođenju i kolonizacijom (Od 1921 do 1931 god.
nijim elementom. To je posebno važno za Metohiju gde neposredni naslon na stari
prirast Arnauta 68.060, Srba 58.745 duša; razlika iznosi 9.315 u korist Arnauta). Kad
zavičaj omogućava zadržavanje starih navika i običaja. Zato je tako malo uspeha
se ima u vidu sirovost, jako razmnožavanje Arnauta i sve teži uslovi za kolonizaciju po
imala kolonizacija u celoj Metohiji Mora se priznati da su ove kolonije bile vrlo rđavo
starim metodama, ovaj će nesrazmer, tokom vremena, postajati sve veći, i naposletku
smeštene, na krčevini neplodnogzemljišta i skoro nikako snabdevene i onim najpotreb­
dovesti u pitanje i ono malo uspeha kolonizacionogšto smo ga postigli od 1818 godine
nijim sredstvima za poljoprivredu. Njih je, međutim, trebalo baš najviše pomoći, jer su
do danas.
naseljene najsiromašnijim elementom crnogorskim.
2) I sam način vršenja kolonizacije po metodu postupnosti nije bio sprovođen
4) Besumnje da je najglavniji uzrok neuspeha naše kolonizacije u tim predelima
kako treba. Najočajnije je u celoj sivari to što u jednom tako važnom pitanju nije
bio što su najbolje zemlje ostale u rukama Arnauta. Jedini mogući način naseljavanja
postojao jedan određeni državni plan, koga bi morao da se pridržava i da ga sprovodi
našeg elementa u masama u te predele bio je oduzimanje zemalja Arnautima. Posle
svaka vlada i svaki režim. Sve se radilo na parče, od danas do sutra, svaki ministar rušio
rata to se lako moglopreterivanjem jednog dela Albanaca u Albaniju za vremepobuna
je staro, ono do svoga prethodnika, ne stvorivši ni sam, ništa solidno. Zakoni i uredbe
i kačačke akcije, neozakonjivanjem njihovih uzurpacija i otkupljivanjem begluka.
su se menjale, pa i onako rđave nisu sprovođene. Pojedinci, naročito poslanici, ako su
Ponovo moramo da se vratimo ovde na strahovitu pogrešku našeg posleratnogpravnog
bili iz drugih pokrajina, kad nisu mogli dobiti mandat u svome zavičaju, išli su dole na
shvatanja o zemljišnom posedu. Mesto da smo iskoristili shvatanje i samih Arnauta o
Jug i laskali anacionalnim elementima zbog svoga mandata, žrtvujući velike naciona­
njihovim uzurpacijama zemljišta, retko koje od njih. imao i tursku tapiju, i to samo na
lne i državne interese. Kolonizacioni aparat bio je isuviše skup, glomazan, napunjen
kupljena imanja - mi smo, na našu veliku nacionalnu i državnu štetu ne samo ozakon-
ljudima ne samo nestručnim nego vrlo često neskrupuloznim, tako da njihov rad
javali sve te uzurpacije nego, što je još gore, privikavali Arnaute na zapadnoevropske
stvarno predstavlja jedno stanje za sebe. U ostalom, trebalo bi samo sabrati one velike
pojmove o privatnom posedu. Oni ga, pre toga, vremena nisu ni imali. Tako smo im
sume koje je ova država izdala na kolonizaciju, pa podeliti sa brojem naseljenih porod-
mi sami dali u ruke onižje kojim će se braniti, držati najbolje zemlje, i onemogućavati
214
215

http://www.plbih.org
nacionalizaciju za nas jednog od najvažnijih predela. Nacionalizovati predele oko Sare planine znači i za uvek ubit svaku iredentu i za uvek
Iz svega gore izloženoga se vidi da dosadašnji metodi naše kolonizacijske politike osigurati đržavinu tih zemalja.
na Jugu nisu dali rezultate koje smo trebali stvarno da postignemo, i koji se nameću kao Kolonizovanje sa.severa treba smanjiti u predelima naseljenim Makedoncima. U
naša velika državna nužda. Ove metode nismo kritikovali kritike radi, nego da bi, na lim krajevima, zemlje i iako ima malo, ti su krajevi pasivni, a oni su tim osetljiviji na
temelju iskustva, potražili prave puteve u rešavanju ovoga pitanja. dovođenje kolonista sa Severa. To tim više, jer u tome vide i znak nepoverenja s naše
strane prema njima. Tako, stvarno, i ono malo kolonizacije više škodi nego što koristi.
Ukoliko će se slati dole, južno od Skopske Crne Gore treba upućivati vranjance i

KOL ON IZA CIONI PROBLEM leskovčane, koji su im najbliži po mentalitetu i kulturi, ali nipošto dinarce, sa njihovim
jakim temperamentom, sa njihovom nasrtljivošću, jer se kod domorodaca tim elemet-
JUŽNIH KRAJEVA nima izaziva zla krv. Ponovaljamo da će taj problem biti rešen onda, kad se susretnu
naša naselja idući do severa, preko Kosova i Metohije, ka Šari planini i Pologu, ka
Čitajući pivi deo ovoga elaborata, čoveku će odmah pasti u oči da se on, pri naseljima makedonskim.
raspravljanju kolonizacionogproblema Južnih krajeva, uglavnom ograničava na pre­
Problem Novopazarskog sandžaka rešava se sam po sebi, i on ne igra u našem
đete sevemo i južno od Šare planine. To nije slučaj. Onaj albanski blok oko Sare
državnom životu onu ulogu koju je igrao do 1912 godine. Samo ćemo napomenuti da
planine od ogromnog je značaja i nacionalno-dižavnog i strategiskog za našu dižavu.
se raseljavanjem Arnauta kida poslednja veza između naših muslimana u Bosni i
Već smo pomenuli način njegovog postanka i njegovu važnost za čvrsto vezivanje
Novom Pazaru i ostalog muslimanskog sveta. Oni postaju verska manjina, jedina
predela oko doline Vardara sa našim starim zemljama. Najveća snaga srpske ekspan­
muslimanska na Balkanu, a ta će činjenica ubrzati njihovo nacionalizovanje.
zije od početka stvaranja pive srpske države pa na ovamo, još od 9 veka, ležala je uvek
Crna Gora postala je u zadnje vreme vrlo težak problem. Siromašna zemlja nije
u kontinuitetu te ekspanizije starih raških zemalja u svim pravcima pa i prema jugu. Taj
u stanju da ishrani svoje stanovništvo, pa i pored iseljavanja ono se od 1921 do 1931
kontinuitet prekinut je od Arnauta, i sve dotle dok se ne obnovi stara, nekadašnja veza,
godine povećalo za 16%. Ovaj nemirni stočarski element vekovimaje davao sokove
između Srbije i Crne Gore sa Makedonijom u svoj svojoj širini, od Drima do Južne
celoj našoj rasi. Njegove energije, dobro kanalisane, neće biti destruktvine, nego će se
Morave, mi nećemo biti sigurni u posedu ove zmelje. Etnički, Makedonci će se nama moći upotrebiti na opštu državnu korist, ako budu upućene u pravcu jugoistoka...
priviti potpuno tek onda kad budu imali stvaran etnički oslon na maticu srpskih zem­
Da rekapituliramo:
alja, koju do sada nisu imali. Dobiće ga tek razbijanjem amautskog bloka.
Arnaute je nemoguće suzbiti samo postupnom kolonizacijom; to je jedinini narod
Vojno-strategijski, albanski blok u našoj zemlji zauzima jedan od najvažnijih
koji je uspeo poslednjih hiljadu godina ne samo da se održi prema jezgru naše države,
položaja, glavno razvode balkanskih reka prema Jadranskom i Crnom Moru i Ege­ Raškoj i Zeti, nego i da na našu štetu potisne naše etničke granice prema Severu i
jskom. Posedovanje ovog strategijskog položaja odlučuje, dobrim delom, sudbinu Istoku. Dok se naša etnička granica poslednjih hjiljadii godina pomerila na Severu do
Centralnog Balkana, naročito sudbinu glavne balkanske komunikacije Morava - Subotice, na severo-zapadu do Kupe, Arnauti su nas potisnuli iz doline Skadra,
Vardar. Nisu slučajno tu vođene često puta odlučujuće bitke za sudbinu Balkana nekadašnje Bodinove prestolnice iz Metohije i sa Kosova. Jedini način i jedino srestvo
(Nemanja protiv Grka, Srbi i Turci 1389, Hunjadi i Turci 1446). Osigurati se može u to je brutalna sila jedne organizovane državne vlasti, u čemu smo mi uvek bili iznad
XXveku samo ona zemlja, koja je naseljena svojim vlastitim narodom; zato je imper­ njih. Da od 1912 godine na ovamo nismo imali uspeha u borbi sa njima, krivica je do
ativna dužnost svih nas da tako važne strategijske položaje ne pustimo da u rukama drži nas, jer tu vlast nismo kako treba iskoristili. O nekom njihovom nacionalizovanju u
nama neprijateljski strani elemenat. To tim pre što taj element ima oslonca na srodnu našu korist ne može biti ni govora. Protivno tome, u osloncu na Albaniju budi se
nacionalnu dižavu. Ona je za danas još nemoćna, ali i kao takova postala je baza njihova nacionalna svest, i ne raščistimo li stvari na vreme, za 20-30 godina imaćemo
italijanskog imperijalizma, preko koje on misli da nadire u srce naše Države. Protiv toga jednu strahovitu iredentu čiji se tragovi već opažaju a koja će neminovno u pitanje
nadiranja, najsigurnije sredstvo je vlastiti element, koji će hteti umeti da brani svoje dovesti sve naše posede na Jugu.
imanje i svoju dižavu.
Zatim, sem toga bloka od 18 srezova, Arnauti i ostale nacionalne manjine u
Južnim krajevima žive raštrkano, pa nisu tako opasni za naš nacionalni i ddavni život.
216 217

http://www.plbih.org
MEĐUNARODNI PROBLEM desetine hiljada Jevreja, Rusija da prebacuje milione sa jednog dela kontinetna na
drugi, neće doći do nekog svetskog rata zbog koje stotine hiljada iseljenih Arnauta.
NASELJAVANJA Samo, odlučujućifaktori moraju da znaju što hoće, da to uporno sprovode, i ne obzimći
se na moguće međunarodne prepreke.
Kad se pođe sa stanovišta da je postepeno potiskivanje Arnauta našom postupn­
Italija će, nesumljivo, praviti najviše prepreka, ali ona je danas isuviše zauzeta
om kolonizacijom neefikasno, ostaje jedino iseljavanje u masi. Dve države dolaze u
svojim brigama zbogAbisinije, kao i Austrije, da bi smela daleko ići u svome otporu.
tome slučaju u račun, Albanija i Turska.
Pravo govoreći, najveća opasnost postoji da se ne umešaju naši veliki saveznici, Fran­
Retko naseljena, sa mnogo još neisušenih bara i neregulisanih rečnih dolina,
cuska i Engleska. Njima treba hladnokrvno i odlučno odgovoriti da je i u njihovom
Albanija bi bila u stanju da primi koju stotinu hiljada naših arnautskih iseljenika.
interesu osiguravanje Moravsko-Vardarske linije, što se videlo i tokom velikog rata, a
Modema Turska, sa ogromnim prostorijama u Maloj Aziji i Kurdistanu, još nenasel­
ona će biti sigurna i za nas i za njih samo onda, kad mi potpuno etnički zavladamo
jenim, nekultivisanim, pruža gotovo neograničenu mogućnost unutrašnjoj koloniza­
krajevima oko Sare planine i na Kosovu.
ciji. Međutim iporedsvih napora KemalaAtaturka, Turci još nisu popunili razliku koja
je nastala iseljavanjem Grka iz Male Azije u Tursku i jednog dela Kurda u Perziju. Zato
je najveći izgled da će tamo moći poslati najveći deo naših arnautskih iseljenika.
Unapredpodvlačimo da se, u diplomatskim naporima ne bi ograničili samo na
• NA ČINISELJA VAN JA
Ankaru nego treba upotrebiti sva sredstva da se i Tirana privoli da primi jedan deo
Već smo rekli da je za nas efikasno iseljavanje Arnauta iz njihovog trougla samo
naših iseljenika. Verujemo da će u Tirani ići teško; tu će biti Italija, koje će stvar otežati
u masi. A da dođe do masovnog iseljavanja, pivi uslov jeste stvaranje podesne psihoze.
ali novac u Tirani igra veliku ulogu. Prilikom pregovora o tome pitanju treba dati
Ona se može stvoriti na više načina.
albanskoj vladi na znanje da mi nećemo ni od čega prezati pri rešavanju ovog pitanja,
Poznato je da muslimanske mase u opšte vrlo lako podležu utkaju, naročito
a ujedno staviti joj u izgled subvencije za kolonizaciju nad kojima se neće vršitit kon­
verskom, da su lakoveme, čak i fanatične. Zato je potrebno prvenstveno, za iseljavanje
trola, eventualno preko tajnih kanala, materijalno angažovati istaknute ljude u Tirani
među Arnautima pridobiti njihovo sveštenstvo i prve ljude od uticaja, ili novcem ili
da se ne protive celome pitanju.
pretnjama. Treba, što pre naći agitatore, koji će agitovati za iseljavanje naričito ako bi
Turska, kako se čuje, voljna je za prvo vreme da primi oko dvestotine hiljada
nam htela sama Turska da dade. Oni ima da opisuju lepotu novih krajeva u Turskoj,
iseljenika naših i uslovljava, što je za nas najpovoljnije, da to budu Arnauti. Tursku
ali i ugodan život tamo, da raspaljuju u masama verski fanatizam i bude u njima turski
želju treba oberučke prihvatiti, i što pre sklopiti konvenciju za iseljavanje. Prilikom
državni ponos. Naša štampa može da učini ogromne usluge opisijući udobno iseljav­
njenog iseljavanja treba proučiti konvencije koje je ona, u tome pitanju, sklopila pos­
anje Turaka iz Dobnidže i lepo njihovo smeštanje u novim krajevima. Opisivanjem
lednjih godina sa Grčkom., Rumunijom i Bugarskom, i obratiti pažnju na dve stvari:
ovim otvaralo bi se i kod naših arnautskih masa povoljno rasploženje za seobu.
od nje tražiti da primi što veću kvotu, afinansijskijoj stoje muguće više izaći u susret,
Drugo sredstvo bio bipritsak državnog aparata. On treba da do krajnosti iskoristi
naročito regulisati pitanje što bržeg transporta. Besumnje je da neće ovo pitanje izazvati
zakone, dabi što više zagorčio opstanak Arnauta kod nas: globe, apšenja, nemilosrdno
malo i međunarodnih trzavica koje su neizbežne u ovakvim slučajevima. Kad god su
primenjivanje svih policijskih propisa, kažnjavanje šverca, seče šuma, potrice, puštanje
se vršili, poslednjih stotinu godina, ovakvi poslovi na Balkanu, uvek se je našla neka
pasa, gonjenje na kuluk i sva ona druga srestva koja je u stanju da iznađe jedna
sila koja je radi toga protestovala, jer joj to nije bilo u interesu. U ovome slučaju, to mogu
praktična policija. Privredno, ne priznavanje starih tapija, rad na katastru u svim
sada biti Italija i Albanija. Za Albaniju smo već rekli da treba raditi na jednoj konven­
predelima treba smesta obustaviti nemilosrdno uterivanje poreza i svih javnih i privat­
ciji sa njima o tom pitanju pa, ako u tome ne uspemo, mora se barem toliko učiniti, da
nih dugova; oduzimanje državnih ispaša, opštinskih ispaša, ukidanje koncesija,
mimo gledaju iseljavanje u Tursku. Ponavljamo, da veština postupanja u Tirani, kao
poslovnih dozvola za kafane, trgovine, zanate, oduzimanje monopolskih dozvola, is-
i zgodno upotrebljen novac, mogu biti odlučujući u tome pitanju. Svetsko javno
terivanje iz dižavne, privatne i samoupravne službe i t.d. -ubnaće iseljavanje. Sani­
mišljenje malo će da se pobuni, naročito ono koje je finansirano od stane Italije.
tetske mere: prisilno izvršenje svih propisa i po samim kućama, rušenje zidova i velikih
Međutim, danas je svet navikao i na mnogo gore stvari i toliko zauzet svakodnevnom
plotova oko kuća, stroga primena veterinarskih mera, koja će ometati izvođenje stoke
brigom, da se sa te strane ne treba mnogo bojati. Kad može Nemačka da iseljuje na
218 219

http://www.plbih.org
na pijace i td. također se dadu praktično i efikasno primeniti. U verskim pitanjima kolonizacije na Jugu bio u tome, što se iseljavala sirotinja, a bogatiji ostajali, pa smo
Amauti su najosetljiviji, pa ih i tu treba dobro darnuti Može se to postići šikanama uvek biltmrisiom, jer smo vrlo malo prostora dobili za naseljavanje naših kolonista.
sveštenstva, krčenjem groblja, zabranom mnogoženstva, i naročito nemilosrdnom pri­ Pri shmranju psihoze za iseljavanje treba se truditi da krenu čitava sela, a u najmanju
matom zakona da i ženska deca moraju pohađati osnovne škole, gde god. samo ima ruku čitave porodice. Po svaku cenu treba sprečavati da se jedan deo porodice iseli,
škola. drugi deo da ostane kod nas. Neće naša država trošiti svoje miljone na to da olakša život
I privatna inicijativa u tome pitanju može mnogo učiniti. Našim kolonistima po Arnautima, nego da ih se što je moguće više reši. Zato treba neminovno sprečiti prek-
potrebi treba podeliti oružje. U one predele treba plasirati staru četničku akciju ipov- upljivanje imanja iseljenih Arnauta od onih koji ostaju kod nas. Uz ovo pitanje treba
erljivo je pomoći u njezinim zadatcima. Naročito treba pustiti jedan talas Crnogoraca vezati samo iseljavanje i pojedinaca i čitavih sela, ako žele da dobiju olakšice prilikom
sa brda da izazove masovnu sukob sa Arnautima u Metohiji. Preko poverljivih ljudi svoga odlaska.
ovaj sukob treba spremiti; dati mu maha što će biti tim lakše što su Amauti, jače, digli Cimpristanu na iseljavanje treba im u svemu izlaziti na susret. Mora se uprostiti
glavu, a ceo slučaj mirne duše treba pretstaviti kao sukob bratstava i plemena i po administracija, brzo isplatiti imanja, izdati putne isprave bez ikakvih formalnisti,
potrebi dati mu ekonomski karakter. U krajnjoj nuždi mogu se izazvati i lokalne bune pomoći im da dođu do prve železničke stanice, staviti im na raspoloženje vozove do
koje bi bile krvavo ugušene najefikasnijim sretstvima, no ne toliko vojskom, koliko Soluna i smesta. lađama prebacivati u Aziju. Vrlo je važno da odlazak bude lak, ugodan
koloniatima, Crnogorskim plemenima i četnicima. i jeftin. Zeleznice im dati po mogućnosti potpuno besplatno, pomoć u prehrani takođe,
Postoji još jedno sretsh>o koje je Srbija vrlo praktički upotrebila posle 1878godina, jer od toga ovisi vrlo mnogo da li će seliti u masama ili ne. Strah od teškoća na putu biće
tajno paljenje sela i arnautskih četvrti po gradovima. glavna prepreka njihovom kretanju i zato ga treba bezuslovno suzbiti, rešavajući brzo
i energično sav posao oko njihova transporta.
Naročito treba paziti da oni što manje imaju posla oko toga, jer prostom čoveku

ORGANIZACIJA ISELJAVANJA teško se snaći, pa bi za ovo pitanje bilo dobro proučiti sistem transporta radnika preko
pojedinih velikih agenutra i njega priznati. Iseljenik treba da ide od ruke do ruke, ne
osećajući nakakvu težinu svoga kretanja. Samo se na taj način može stvoriti iseljenička
Iz priložene karte vidi se koje srezove treba raseljvati. To su: gornjodebarski,
amautska reka koja će isprazniti naš Jug od Arnauta.
donjopološki, gornjopološki, šarplaninski, gorski, podgorski, podrimski, đakovički,
pećki, istočki, drenički, štavički, vučitmski, labski, gračanički, nerodimski, gnjilanski
i kačanički. Od ovih srezova koji svi zajedno sačinjavaju albanski klin, za nas su u
ovom trenutku najvažniji pećki, đakovički, podrimski, gorski, podgorski, šarplaninski, NASELJAVANJE ISELJENIHPREDELA
istočki, drenički sevemo od Sare planine, a zatim gornjodebarski, oba Pologa južno od
Sare planine. To su pogranični srezovi i njih po svaku cenu treba raseliti. Unutrašnji Ne manji problem od iseljavanja Arnauta jeste problem naseljavanja predela koje
srezovi kačanički, gnjilanski, nerodimski, gračanički, labski, vučitmski treba po oni napuste.
mogućnosti da budu oslabljeni, naročito kačanski i labski, a ostalo pustiti postepenoj Prvo pitanje koje se postavlja jeste: Koga treba tamo naseliti? Najprirodnije je da
i sistematskoj kolonizaciji koja ima da se sprovodi tokom decenije. se tu naseljava naš elemenat iz pasivnih krajeva, prvensveno Crnogorci, Hercegovci,
Gornja sretstva koja smo naveli treba prvenstveno primeniti na pogranične sre­ Ličani i Kraišnici. Crnogorci su najzgodniji iz više razloga, Metohija, Drenica i Kosovo
zove ako želimo da ih raselimo. su naprirodniji odliv iz njihovih siromašnih planina. Nagomilanost stanovništva u
Pri iseljavanju treba paziti na sledeće stvari: Crnoj Gori dovela je do bede, koje u poslednje vreme izaziva stalne socijalno-političke
Prvenstveno treba imati u vidu raseljavanje sela pa tek onda gradova. Sela su pokrete, neugodne dnavnim vlastima i našoj budućnosti vrlo opasne za red i mir u
stabilnija pa zato i opasnija. Zatim ne srne se pasti u pogrešku i iseljavati samo sirotinju; zemlji. Ne vredi davanje kukuruza i penzija. Lek je jedini raseljavanje u plodne krajeve
u svakom narodu kičmu čini srednji stalež i bogatiji i njega treba goniti i iseljavati. Metohije, Drenice i Kosova. Zatim slični Arnautima po mentalitetu i temperamentu,
Sirotinja, bez oslonca na ekonomski nezavisne svoje sunarodnike brzo se gubi. Ovo je Crnogorci su najzgodniji kao omđe za njihovo potiskivanje. Njih prvenstveno treba i
vrlo važno pitanje i podvlačim ga stoga što je jedan od velikih razloga neuspeha naše upotrebiti u predelima sevemo od Sare planine, ali uz njih treba naseliti i nešto Ličana,
220 221

http://www.plbih.org
Bolje je u jednom kraju naseliti manji broj kolonista sa boljim uslovimaza razvoj,
Krajišnika i Srbijanaca, Čačana, Užičana i Topličana. To je potrebno stoga da bi medu
nego veći broj seljačkih polu-proletera, I to je jedan od velikih razloga neuspeha naše
njih imeli više smisla za rad i organizaciju, da bi razbili njihov brđanski psihički kolektiv
dosadašnje kolonizacije i na Jugu i na Severu.
i da bi, mešanjem i ukrštanjem, ljudi iz naših raznih krajeva dinarskih mogao da se
Retko koji narod ima toliko blagorodan elemenat za kolonizaciju pod najtežim
svoti jedan novi tip manje lokalan crnogorski, više opšti i Srpski.
uslovima, kao stoga imamo mi. Zahvaljujući tim kolonizatornim osobinama naše rase
Južno od Sare planine treba omogućiti ugodniji život južnosrbijanskim
i ono malo uspeha što je bilo u našoj kolonizaciji postiglo se preko njega. Samo naš
pečalbarima da dođu do plodnih zemalja. To je jedan čestiti i radan svet koji će biti
seljak bio je u stanju da bačen na ledinu i krčevinu, sa jednom, upravo pod drugim
večito zahvalan ovoj državi ako mu omogući jedan pristojan život na selu. Uopšte
podnebljem i pod tako strašnim okolnostima. Kako bi on tek uspeo da mu je država
južnosrbijansko selo ima pravo da traži mnogo više obzira i pažnje, nego što mu danas
dala sve ono što je bila dužna da mu dade.
poklanjamo. Naseljavanjem ove sirotinje na Pologu, (gornjim i donjim) Debru i da­
10 februara 1865 godine izdala je vlada Kneza Mihajla "Zakon o naseljavanju
vanjem ispaša mesto Arnautima njima, osetiće daje ova država njihova i znače da joj
stranaca u Srbiji". Po njemu, srpska vlada davala je siromašnim naseljenicima iz
brane granice na Drimu.
okolnih zemalja tri jutra iskrčene zemlje, kuću, dva vola, kola, do dve koze ili ovce,
Uz njih, južno od Sare planine i Skopske Crne Gore mogu se naseljavati Vranjan-
jednu krmaču, potrebni alat i po 120 groša u gotovu. Uz to, razume se, i kukuruz za
ci, Leskovčani, Piroćanci i Vlerotičani naročito oni iz pasivnih brdskih sela, Ponval-
ishranu do prve žetve. Na dve porodice daje se po jedan plug. Iiskretnine i nepokretnim
jamojoš jednom da dinarce ne treba puštati južno od linije Skopska Crna Gora - Sara
dobivaju naseljenici na uživanje bez prava prodaje na 15 godina. Posle isteklog roka,
planina.
njihova je svojina. Naseljenici se za 5 godina opraštaju od svih državnih nameta, 10
Pri naseljavanu napuštenhih sela od Arnauta treba izbegavati birokratsku sporost
godina ne spadaju pod opštu vojnu obavezu u redovnoj, a 5 godina u narodnoj vojsci.
i sitničarenje. Prvo što se mora uraditi jeste to da kolonisti smesta dobiju tapije na
Odziv iz svih krajeva bio je takav, da je za nekoliko meseci sve bilo popunjeno, i više
imanja koja naseljavaju. Jedan od glavnih uzroka neuspeha naše dosadašnje koloni­
kolonizovanih nego što smo mi uradili za nekoliko godina posle rata. Da je ovo sve dala
zacije bio je taj stoje kolonista bio nesiguran u posedu koji je naselio, jer nije odmah
država posle 1918 godine kolonistima, dnigčije bi mi danas stajali i u Vojvodini i u
dobijao tapiju i zato bio izložen šikanama nesavesnih činovnika i političara. Seljak se
Južnoj Srbiji. Ovako se mora postupti u buduće, ako se želi imati uspeha.
na posedu siguran oseća samo onda kada zna da ga s njega niko ne može krenuti. Zato
Poučan je i način kolonizacije Toplice i Kosanice posle 1878 godine kada su te
mu se ta garantija mora odmah i dati. Ali, isto tako je opasno dati naseljeniku potpuno
predele napustili Amauti. Zakonom od 3 januara 1880 regulisanje način naseljavanja
pravo raspolaganja imanjem. Tu se pogrešilo poslednjih godina kada se dozvolilo
tih krajeva. 3.II te godine Narodna skupština izglasala je zakon o uređenju agrarnih
kolonistima koji su imali tapije ili poravnanja da mogu prodavati imanja. Načelno,
odnosa na načelu "zemlja seljaku". Bez ikakvog kolebanja, Srbija je napravila svoj prvi
kolonistička imanja imaju svoju državnu i nacionalnu misiju, i onaj koji ih je dobio
inostrani zajam da isplati Turskoj uzete zemlje. Nije stvarala nikakvo Ministarstvo
treba tu misiju i da vrši. Zato on ne može neograničeno raspolagati sa tom imovinom.
agrarne reforme i skupočeni i kolonizacioni aparat, nego se sve svršavalo jednostavno,
Pošto tu ima mnogo ljudi ili seoskih proletera koji su izgubili osećanje za zemlju, ili
praktično. Policijske vlasti su dodeljivale zemlju svakome onome ko je hteo da je
stočara koji se na poljsku privredu treba tek da priviknu, oni se moraju silom Zakona
obrađuje. Došli su Crnogorci, Sjeničanci, Vranjanci, Kosovci i Pećanci, i 30 godina
formalno vezati za zemlju. To s toga, prvo da zavole novi zavičaj i novu grudu, ako ne
posle 1878 godine Toplica i Kosanica, nekada ozloglašeni Amautluk, dali su Srbiji u
oni a ono barem njihova deca. Zato najmanje za trideset godina treba zakonom sprečiti
ratovima 1912-1918 najbolji puk, II gvozdeni. Toplica i Kosanica, krvlju svojih sinova
kolonistima slobodno raspolaganje zemljištem i ako im se odmah daje tapija da su
u tim ratovima, platiti su i preplatiti onu neku desetinu miliona dinara koje je Srbija
njezini vlasnici. Po našem običajnom pravu, žena i tako nije imala pravo nasleđa
potrošila da ih naseli.
zemlje. Da bi se izbeglo cepkanje ovih i bez toga sitnih poseđa, treba naseljeničku
Samo, sledeći ovomeprimeru, znajući šta se hoće, ne štedeći žrtava ni u novcu ni
zemlju isključiti iz nasleđa za žene, sem u slučaju kad kolonista nema muške dece, pa
u km, naša država će moći od Kosova i Metohije da napravi novu Toplicu.
namerava da na imanje dovede zeta. Posedi koji su do sada davani kolonistima, bili
Kolonistima se, dakle, moraju osigurati svi životni uslovi za nekoliko godina, ako
su mali. Uzimajući u obzir ekstenzivni način obrađivanja zemlje, pad cena poljo­
želimo da oni tamo ostanu. Nemilosrdno treba gušiti svaku spekulaciju sa kućama i
privrednih produkata, kao i mnogobrojnost dece kod kolonista, imanja od 5 - 10
imanjima iseljenih Arnauta, Država mora zadržati za sebe neograničeno pravo raspo-
hektara nisu u stanju da dadu kolonistima uslove za jedan siguran ekonomski razvoj.
223
222

http://www.plbih.org
-

laganju i pokretnina i nepokretnim vlasnika i smesta po njihovom odlasku naseljavati partizanskih interesa i svih mogućih uticaja sa strane pravilno sprovođenje naše kol-
svoje koloniste. To treba činiti s toga jer će se retko gde dogoditi da će se od jednom onizacionepolitike. Važno je i to da će njemu biti najlakše da ubedi odgovorne činioce
krenuti čitavo selo. U takva sela treba najpre ubacivati Crnogorce. Kao ljude drske, u važnost pitanja i da ih navede na efikasne odluke. I narodna skupština će njemu

nasrtljive, bezobzirne, koji će svojim ispadima pnsilisti ostatak Arnauta da se sele, a najviše verovap i najpre dati potrebne kredite.

onda dovoditi i koloniste iz drugih krajeva. Celokupnim poslom upravljao bi Đeneralštab preko jednog državnog odbora za
U ovome referatu razvija se samo kolonizacijom problem Južne Srbije. Ne manje kolonizaciju. Ovaj odbor bio bi potpuno autonman, stjao bi pod neposrednim nadzo­
važan za nas je i problem Vojvodine, naročito madžarskog trougla u Bačkoj Senta - rom šefa đeneralštaba, a pod svojom vlašću imao bi celokupnu organizaciju naše

Kula - Bačka Topola. Njega razbiti u Vojvodini, znači isto kao i razbiti albanski blok kolonizacije. U taj odbor ušli bi pretstvanici pojedinih zanitersovanih ministarstava i
nacionalnih društva, stručnih organizacija i naučnih instututa.
oko Šare planine. Posle podele velikih poseda, ostale su samo desetine hiljada
mađarskih poljporivrednih radnika koji su danas pali dobrim delom na teret srednjem Velika pogreška naše kolonizacione potitke bila je upravo u tome, što je u njoj
seljaku u Vojvodini, srpskom i nemačkom. Te radnike i sitne posednike Mađare, pa i glavnu reč imala nestručna birokratija koja je rešavala pitanja na parče i neproučivši
Nemce, treba delimično uputiti na Jug jer, u Bačkoj, na granici Mađarske, oni su opasni ih dovoljno. Setimo se samo naseljavanja naših optanata. Mađarske na Ovče Polje,
i to tim više što Srbi u Bačkoj sačinjavaju jedva 25% celokupnog stanovništva. Dole, Kadrifaklovo, ili iseljenika iz Istre i Gorice, naseljenih oko Demir Kapije. Zato je
u Južnoj Srbiji, čuvajući se u našoj masi, i što je vrlo važno, napredniji i kulturniji od potrebna organska veza u našoj kolonizacionaojpolitici između državnih vlasti,privatne
inicijative i naučnih istitucija. Privatna inicijativa može da radi u više pravaca. Nar­
našeg sveta, služiće mu za ugled u naprednijem načinu obrađivanja zemje. Naročito
odna odbrana, Sokoli, Četnička udruženja i t.d. mogu da uzmu na sebe rešavanje
podvlačimo da ne treba Srbe iz Vojvodine naseljavati na Jug. U Vojvodini ima još
poslova među Arnautima, za koje je nezgodno angažovati od strane vlasti. Udniženja
zemlje za kolonizaciju, pa im je tamo treba i dati. Napominjemo da se 1928 i 1929
agronoma, lekara, inženjera, zadruge i t.d. mogu odlučno da posluže svojim stručnim
pojavio kod Mađara i Nemaca iz Vojvodine pokret za iseljavanje u Južnu Srbiju, ali
savetima pri rešavanju mnogobrojnih problema koji se nameću pri izvođenju naše
naša nerazumna javnost, ne poznavajući probleme, ustala je protiv toga i ugušila taj
kolonizacije. I kulturna drušh'a kao Prosveta u Sarajevu, Matica Srpska u Novom
pokret u samom začetku. Drugi pokušaj u tome pravcu treba po svaku cenu sprečiti i
Sadu, društvo Sv. Save u Beogradu i t.d, imaju isto tako svoje zadatke u ovome poslu.
dati instrukcije našem javnom mišljenju da pomaže preseljavanje Mađara i Nemaca
iz Vojvodine, a naročito iz Bačke na Jug. Bez sumnje je da naši visoki naučni instituti počinju u zadnje vreme da gube ugled
koji su nekad imali. Glavni uzrok tome jeste što se naši Universiteti i Akademija nauka
sve više udaljiiju od životne stvarnosti i zanemaruju svoj glavni zadatak u jednoj rela­

TEHNIKA KOLONIZACIJE tivno zaostaloj zemlji kuka je naša, Kvenjeputeva primeni naučnih tekovina XXveka.
Mnoge bi se milijarde uštedile u ovoj zemlji, mnoga bi se pogreška izbegla u našoj
državnoj, pa i kolonizacionoj politici, da su se problemi pre pristupanju rešavanja
Od prvoklasne važnosti za rešavanje pitanja o kome je raspravljano jeste aparat
najpre ozbiljno i objektivno proučili od pozvanih naučnih radnika, I u našu koloniza­
koji će dirigovati celim poslovima. U rđavom aparatu koji je do sad provodio do sad
cionu politiku imelo bi se više ozbiljnosti, kontinuiteta u radu i efikasnosti u izvođeju
našu kolonizacionu politiku leži dobar deo naših dosadašnjih neuspeha. Da bi se to
da su se pre toga pripitali za mišljenje stručni ljudi i naučni radnici. Srpska kraljevska
izbeglo u budućnosti: mora se izvršiti reorganizacija.
akademija nauka u Beogradu i Beogradski universitet najpozvaniji su da uzmu na sebe
Nijedan posao ne traži toliko kontinuiteta u vođenju kao kolonizacioni. Mi smo inicijativu za naučnu organizaciju proučavanja celokupnog kolonizacionogproblema
naveli da je jedan od glavnih neuspeha naše kolonizacije na Severu i Jugu nestalnost kod nas. To bi bilo moguće iz više razloga. Na universitetu imamo stručnjake za sva
u vođenu poslova i menjanje politike prema promenama vlada. Da bi se to izbeglo u pitanja koja su u vezi sa kolonizacijom. Nastavnici universitetu i akademici su neza­
buduće kolonizaciju treba poveriti glavnom đeneralštabu. Evo zašto. Iz čisto narodno- visni javni radnici, najmanje podvrgnuti spoljnjem, političkom uticaju. Oni već imaju
odbranbeni razloga, vojska naša ima interes da na granice naročito osetljive naseli svoj i. iskustvo za takve poslove a njihova naučna akribija je jamstvo za njihovu objek­
elemenat. Zato će ona raditi da osigura granice što jačom kolonizacijom. Glavni tivnost. Zato bi oni morali uzeti inicijativu za staranje jednog kolonizacionog insituta,
đeneralštab kao institucija primamo nacionalno odbranbena može dati celoj našoj kome bi bio zadatak da se bavi proučavanjem kolonizacije. Državna vlast sa svoje
kolonizacionojpolitici. Đeneralštab će najbolje umeti braniti od privatnih posrednika,
224 225

http://www.plbih.org
strane izdvojila bi iz pojedinih ministarstava za sve insitucije koje su se do sada bavile ima da razradi državni institut i inspektorat za kolonizaciju. Može biti da nebi bilo
ovim pitanjem u posebnu ustanovu "Inspektorat za kolonizaciju". rđavo pored ovih dveju službenih institucija osnovati ijednu privatnu organizaciju koja
Inspektoratu za kolonizaciju stajao bi na čelu generalni inspektor postavljen uka­ bi se naslanjala na postojeća drušh'a a imala zadatak da privatnom inicijativom po­
zom na predlog Ministra Vojnog Šefa đeneraštaba i pretsedenika vlade. Celokupan rad mogne sprovođenje naše kolonizacione politike. Najbolje bi bilo kad bi ovaj posao na
u institutu za kolonizaciju i u inspektoratu za kolonizaciju izvodilo bi se pod nadzorom sebe preuzeo savez naših kulturno prosvetnih društva. On bi se brinuo da koordinira
i po uputstvima Državnog odbora a generalni inspektor ovisio bi samo od šefa rad privatnih društava sa državnom kolonizacionom politikom i služio bi kao veza
đeneralštaba. između njih i instituta za kolonizaciju.

Insitut za kolonizaciju podelio bi se na sekcije: 1) organizacionu, 2) kulturno


prosvetnu, 3) finansisku, 4)poljoprivrednu, 5) građevnisku, 6) higijensku i t.d. Sekcije
bi u sporazumu sa stručnim naučnim kulturno-prosvetnim i nacionalnim društvima FINANSIJSKA SRETSTVA
i ustanovama proučavale kolonizacione probleme, i izgrađivale direktive dajući tako
našoj kolonizacionaojpolitici solidan, naučno razrađen materijal za stvaranje odluka. Kad god se kod nas kritikovala naša kolonizaciona politika radi neuspeha, njeni
Na čelu ovog instituta stajali bi ljudi iz državnog odbora sastavljenog od pretstavnika branitelji su se uvek zaklanjali za mala finansijska sretstva koja je država stavljala na
pomenutih ministarstava, pretstavnika universtiteta i Akademije nauka i onih privat­ raspoloženje za taj posao. Ne poričemo da nije tako jednim dobrim delom i ako se isto
nih nacionalnih i kulturno prosvetnih organizacija koji budu izabrani ili postavljeni u mora priznati da se kod nas u ovoj stvari, više trošio novac na sam aparat i na nera­
odbor. Tom prilikom će se morati paziti da se ne dovode ljudi časti radi, nego oni koji cionalni rad, nego na samu kolonizaciju. Međutim, ako država nije davala dovoljno
će imati razumevanja i ljubavi za ovaj veliki posao. srestava za kolonizaciju, to ne znači da nije trebala da dade i da ne mora dati. Svaka
Upravnike i činovnike instituta biraju se konkursom. Institut bi inspektoratu za država ima svojih primarnih i sekundarnih interesa. U primarne interse spada, bez
kolonizaciju dao naučno razrađen materijal za sprovođenje kolonizacione politike. U sumnje, i zadatak države da, kolonizovanjem svoga elementa u nacionalno nesigurnim
slučaju razilaženja u mišljenju inspektorata za kolonizaciju i kolonizacionog instituta, krajevima, osigura sebi državinu takvih krajeva. Pred ovom zadaćom i obavezom
u pojedinim važnijim pitanjima odlučujuću reč daje šef đeneralštaba. padaju sve druge obaveze. Za takav posao novac se mora i može da nade. Pomenuli
Inspektorat za kolonizaciju morao bi imati svoje izvršne organe na samome ter­ smo već slučaj Srbije prilikom kolonizacije Toplice i Kosanice i naveli korist koju je ona
enu, izabrane bez obrzira bili oni ili ne bili u državnoj službi, od ljudi oduševljenih i od toga imala. Kad mala Kraljevina Srbija nije prezala od velikih finansijskih žrtava,
spremnih za ovaj posao. Zato ih treba po mogućstvu birati konkursom, postavljati na pa ni od toga da kao slobodna i nezavisna Kraljevina prvi inostrani zajam učini zbog
predlog šefa đeneralđštaba a kompromitovani i nestručni kadar ljudi ukloniti. Pri radu kolonizacije, zar to nije u stanju da napravi đanašanja Jugoslavija. Ona to može i mora
inspektorata i njegovih organa što više izbegavati birokratske formalnosti, imati samo uraditi, pa prema tome nije tačno da nema srestava za to. Da pre svega aproksimativno
jedno pred očima: što brže Arnaute iseliti, a naše koloniste naseliti. utvrdimo koliko bi koštalo našu državu iseljavanje 200.000 Arnauta i naseljavanje
Policiski aparat igraće u ovom pitanju vrlo važnu ulogu. Zato je potrebno izabrati tolikoga broja naših kolonista.
najenergičnije ali najpoštenije činovnike i uputiti ih tamo. Njihovpremeštaj treba vezati Iseljavanje 40.000 arnautskih porodica, uzevši prosečno na prodicu po pet člano­
za privolu šefa đeneralštaba i za ovako težak posao posebno nagraditi iz poverljivih va, a izdatak na porodicu prosečno po dinara 15.000 na porodicu, koštalo bi maksi­
kredita. Zato nemilosrdno postupiti prema svakome koji se uvati i u najmanju mum 600.000 dinara. Kolonizacioni troškovi, naseljavanje naših 40.000porodica,
neispravnost. Za celu teritoriju pomenutih 18 srezova treba postaviti posebnog kome­ moglo bi da košta maksimalno 200.000.000 dinara. Ni u kome slučaju za sav taj posao
sara, koji će proforma biti dodeljen Ministarstvu Unutrašnjih dela i defakto izvršavati dakle ne može se izdati više nego 800.000.000 dinara. Evo zašto:
naredbedržavnoginspektoratazakolonizaciju. Sreskimnačelnicima treba\datiposebne 1) Iseljeni Amauti ostaviće ne samo zemlju nego i kuće i alat. Tako će se moći
punomoći za rad, razume se uz to i posebne instrukcije. Našim političkim strankama najveći deo naših kolonista ne samo smestiti u arnautske kuće nego sa malom pomoći
treba odlučno reći da u tim srezovima nesme biti partiznastva i da je bezuslovno u stoci i hrani, i na taj način će odmah postati privredno aktivni i nezavisni. Zato i ovde
zabranjena svaka intervencija poslanika u korist Arnauta. podvlačimo da se ne srne dozvoliti privatna spekulacija sa amautskim imanjima, nego
Samu tehniku organizacije iseljavanja Arnauta i naseljavanja naših kolonista ih mora preuzimati država i davati kolonistima.

227

http://www.plbih.org
2) Prilikom stvaranja novih kolonija, gde se za to ukaže potreba, treba upotrebni određeno mišljenje, jer se ne zna pod kojim uslovima će Turska da primi naše iseljeni­
vojnu snagu, kao stoje bio slučaj pri izgrađivanju sremske Rače i podizanju porušenih ke.
sela od zemljotresa na Jugu, tokom 1931. godine. Za taj posao dati vojsci pravo i Sve u svemu uzevši, suma od nekoliko stotina miliona vrlo mali je izdatak za
mogućnost da, pozivanjem rezervista na vežbu, ili produženjem vojnog roka stvoru državu prema koristima koje će ona od toga stvarno imati. Osiguravanje naše najosetl-
neku vrstu radne obavezne dužnosti za javne ciljeve, kao što je stvorio Stambolijski u jivije tačke na Jugu naseljavanjem nacionalnim elementom ušteđuje nam za slučaj rata
Bugarskoj ("Trudova povinost") i Hitler u Nemačkoj (Arbajtsdinst). Naročito bi bilo nekoliko divizija. Naseljavanjem nekoliko desetina hiljada porodica iz naših pasivnih
dobro u takav posao uvesti našu stručnu omladinu posle svršenog Universitetu: onda krajeva, naročito iz Crne Gore olakšava se nesnosna privredna kriza u tim krajevima,
bi, radeći na jednom konstruktivnom, opšte-narodnom poslu mnogi od njih postali a veliki poslovi prilikom kolonizacije zaposliće desetine hiljada radnika i dati života
realniji i trezvenije gledali na stvari. Ovo bi se moglo uvesti tim lakše što bi se dalo našoj učmaloj privredi. Za ovakav zadatak nacionalni vojno-strategiski i privredni,
prvenstveno za stupanje u državnu službu onim mladim ljudima koji bi proveli jedan država je dužna da žrtvuje nekoliko stotina miliona dinara. Kad. se može izdati mili­
određeni rok na izgrađivanju naše kolonizacije. S tim bi se suzbijala i nezaposlenost jarda dinara za građenje međunarodnog puta od Subotice do Caribroda, od koga ćemo
naše mlađe inteligencije, koja postaje sve više jedan težak socijalni problem kod nas. možda tek u dalekoj budućnosti videti realne koristi, tim. više se može i mora naći
3) U dogovoru sa stručnim društvima i organzacijama treba potražiti najjeftiniji nekoliko stotina miliona koji će nam vratiti natrag u posed kolevku naše države.
način krčenja šikara, navodnjavanja, isušenja ritova, itd., kao i građenja kuća. Privat­
nim preduzećima, prilikom nabavke materijala treba dati do znanja da ih država toliko
štiti carinskim i železničkim tarifama, kreditima i drugim srestvima, da ima pravo da ZAKLJUČAK
u ovakom jednom poslu traži od njih da dadu materijal sa što je moguće manjim
profitom. Pitanje nabavke materijala treba neposredno svršiti sa kartelima, pa će država Imajući u vidu sve gore izloženo, nije slučajno da mi, prilikom raspravljanja
odrediti kako količinu, tako i kvalitet i cenu materijala u dogovoru s njima bez fiktivnih problema kolonizacije na Jugu, polazimo sa stanovišta da je jedini efikasni način
licitacija. Državnapreduzeća, železnice, naročito šumskapreduzeća kao Sipad, mora­ rešenja toga pitanja -raseljavanje Arnauta u masi. Postupna kolonizacija nije uspela
ju se potpuno staviti na raspoloženje Državnom odboru za kolonizaciju. ni kod nas, kao ni nigde na drugom mestu. Državna vlast, kad hoće da interveniše u
4) Prilikom vršenja kolonizacije država može kolonistima davati imanja na kredit korist svoga, elementa u borbi oko zemlje može da uspe samo onda, ako postupi bru­
ili za gotov novac, biće ih dosta koji će kupiti imanje u novim krajevima, prodavši talno. Inače, domoradac, ukorenjen u svome zavičaju, aklimatizovan, uvek je jači od
imanje u starom zavičaju. Odatle će država dobiti dobar deo svoga novca natrag. koloniste. To u našem slučaju treba imati tim pre pred očima, što imamo posla sa
Podvlačimo da se imanje može prodati samo ko dokaže da će se na zemlju naseliti i jednom sirovom, žilavom i plodnom rasom, za koju je pokojni Cvijić rekao da je
da će je obrađivati. Na kredit data zemlja ne srne biti suviše skupa, kamata mora da najekspanzivnija na Balkanu. Nemačka je od 1870 godine do 1914. godine potrošila
je minimalna, rok otplate duga da počne tek nekoliko godina posle naseljavanja, kada grdne milijarde maraka da postepeno, otkupljujući zemlje od Poljaka, kolonizuje svoje
se naseljenik privredno osnaži. istočne krajeve. Ali, plodnost poljskih majka pobedila je nemačku. organizaciju i
Uzevši ovo kao osnovu država može da nađe srestva iz dva izvora: celokupne nemački novac. 1918 godine Poljska je dobila natrag svoj Poznanj. Naše statistike od
izdatke za administraciju oko ovoga posla mora ona preuzeti na sebe, i pokrivati ih iz 1921 i 1931 godine koje smo već naveli pokazuju daje i našu kolonizacionu politiku
svojih redovnih prihoda. Ona to može uraditi kad skreše nepotrebne ili za sada ne tako pobedila plodnost arnautskih žena. Iz toga treba povući konsekvencije i požuriti se dok
važne izdatke na drugim stranama. Drugi izvor novca može biti zajam koji će dati ili još ima vremena da se izvrši korektiv.
državne banke same, ili u društvu sa našim privatnim kapitalom putem prisilnog Cela Evropa nalazi se u rovitom stanju. Mi nismo sigurni u to šta nosi dan a šta
unutrašnjeg zajma. Kao podloga služile bi obveznice izdane od države i naseljenički nosi noć. Albanski nacionalizam i u našim krajevima raste. Ostaviti stanje kakvo jeste,
doprinosi, kad se naseljenici osamostale. znači dozvoliti da u slučaju kakve svetske konflagracije ili socijalne revolucije -a blisko
Može biti da nebi bilo rđavo kad bi finansiranje i otkupljivanje imanja vršila je i moguće ijedno i drugo - znači dovesti u pitanje sve naše posede na Jugu. Da bi se
Agrarna banka zajedno sa zadružnim savezima, pod neposrednim nadzorom, i direk­ to izbeglo, cilj je ovoga referata.
tivama državnog odbora za kolonizaciju. Međutim, o ovome unapred je teško dati

228 229

http://www.plbih.org
ELABORAT dr IVA ANDRIĆA
O ALBANIJI IZ 1939. GODINE

Manje je poznato d a j e Ivo Andrić imao uspjeha u diplomatskoj službi, u koju


je stupio 1919. godine, dakle sa nenavršenih dvadest osam godina. Radio je u
jugoslovenskom Ministarstvu inostranih đela, službujući u Vatikanu, Bukureštu,
Gracu, Marselju, Parizu, Madridu, Briselu, Zenevi, stalno napredujući. Postao je
i šef Odsjeka za Društvo naroda a zatim načelnik Političkog odjeljenja ministarstva
(treće mjesto po važnosti u ministarstvu). Za vrijeme Stojadinovićevog preuziman­
ja Ministarstva inostranih djela ( koji je istovremeno bio i predsjednik Vlade),
Andrić postaje njegov pomoćnik. Kad je, 1939. godine, n a k o n ostavke Milana
Stojadinovića, na mjesto ministra inostranih djela došao jugoslovenski poslanik u
Berlinu, dr Aleksandar Cincar-Marković, na njegovo mjesto u p u ć e n je Ivo Andrić,
koji na dužnosti u Berlinu ostaje do napada na Jugoslaviju, 6. I V 1 9 4 1 . godine, k a d a
se vraća u zemlju.
U svojstvu ministra inostranih djela (1935-1939.) Stojadinović se više puta
sastajao sa italijanskim ministrom, grofom Canom. Tokom tih razgovora, dva min­
istra su glavnu pažnju poklanjali Albaniji. Stojadinović je predlagao Ćanu da kralja
Zogua zamijene nekim drugim kojibi više odgovarao interesima Jugoslavije i Italije
ili da Jugoslavija i Italija podijele Albaniju. Pripremajući se za razgovore sa Canom,
Stojadinović je zatražio da mu se izradi elaborat o "pitanju" Albanije.
Jedan elaborat sačinio je Ivan Vukotić, a drugi Ivo Andrić. Iako su Vukotićeve
"teze" sasvim u duhu velikosrpske politike ("prisajedinjenje severne i delova sred­
nje Albanije našoj zemlji, jedan je od životnih interesa našega naroda. To bi bilo
ostvarenje naših prirodnih aspiracija i zadovoljenje naših vekovnih želja"... i "Lik­
vidirala bi se arbanaška iredenta i arbanaška država, koj a je bila zamišljena i stvore­
na od naših neprijatelja"), opredijelili smo se da integralno objavimo Andrićev
elaborat iz 1939. godine, mada se Andriću m o r a odati priznanje da ga je, zaista,
radio "diplomatski" vješto i sračunato. Pa ipak, nije uspio da izbjegne "preporuke"
i zaključke:"Podelom Arbanije nestalo bi privlačnog centra za arbanašku manjinu
na Kosovu, koja bi se, u novoj situaciji,lakše asimilovala. Mi bi eventualno dobili još
2-3000.000 Arbanasa, ali su oni većinom katolici čiji odnos sa Arbanasima musli-
231

http://www.plbih.org
manima nikad nije bio dobar. Pitanje iseljavanja Arbanasa muslimana u Tursku //. DEOBA INTERESNIH SFERA U ARBANIJI
takođe bi se izvelo pod novim okolnostima, jer ne bibilo nikakve jače akcije da se
to sprečava".
IZMEĐU SRBIJE I GRČKE
Na uvodnoj strani Andrićevog elaborata podijeljenog na deset poglavlja. Sto­
I ako je podpresijom velikih sila a na prvom mestu Austrije morala da se povuče
jadinović je svojeručno napisao n a p o m e n u : "Referat g. Andrića 30.1. 939."
sa Jadrana i iz severne Arbanije, Srbija ne prestaje da gubi nadu, U deklaraciji, koja je
tajni dodatak Ugovoru o savezu između Grčke i Srbije od 19 maja 1913.godine, podci­
jene su interesne sfere između Grčke i Srbije u tek stvorenoj autonomnoj Arbaniji
I. BALKANSKI RAT IARBANI JA Teritorija koja se nalazi na sevem od utoka reke Semeni u more,zatim tokom ove reke
do ušća Devoli, zatim tokom Devolija do planine Kamne - spadala je u srpsku sferu
Izlaz sprske vojske na Jadran uticaja. Južni deo Arbanije, od ove linije, spadao je u grčku uticajnu sferuNa slučaj
Prema tajnom dodatku Ugovora, o savezu između Bugarske i Srbije od 29 febru­ nemira u Arbaniji dve zemlje su imale da se sporazumeju o držanju koje će zauzeti. Ovo
ara 1912. godine, Srbiji je priznato pravo na dotadašnje turske teritorije sevemo i su maksimalni zahtevi koje smo u jednom pisanom dokumentu izneli prema Arbaniji.
zapadno od Sar-planine. U vezi sa ovom odredbom, a težeći da svojoj zemlji osiguraju
izlaz na more, srpske tmpe izbile su 15 novembra 1912. godine na Lješ i postepeno
zaposele celu sevemu Arbaniju do Tirane i Drača. U londonskom "Tajmsu" izašla je
25 novembra izjava Pašića da Srbija traži Drač sa većim hinterlandom.
III. LONDONSKI PAKT IARBANIJA
Londonski pakt zaključen 26. aprila 1915. godine između Francuske, Velike
Stvaranje autonomne Arbanije
Britanije, Rusije i Italije imao je sledeće odredbe odnosno Arbanije:
Međutim Konferencija Ambasadora u Londonu, donela je 20. decembra 1912.
1)U primedbi čl. 5 rečeno je: "Četiri savezne Sile dodeliće niže nabrojane jadran­
godine, odluku o staranju autonomne Arbanije, dajući Srbiji samo pravo na trgovački
ske zemlje Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori: (...) Na donjem Jadranu (u krajevima koji
izlaz na Jadransko more. Ista Konferencija odlučuje 20 marta 1913 godine da se
interesuju Srbiju i Crnu Goru) čitavu obalu od rta Planke do reke Drima sa važnim
Skadar ustupi Arbaniji. Crna Gora odbila je da primi odluku velikih sila; u tome je pristaništima Split, Dubrovnik, Kotor, Bar, UlcinjiSv. IvanMedovanski (...) pristanište
podržava Srbija, koja šalje svoje trupe da pojačaju opsadu Skadra. Velike sile resile su Drač biće dodeljeno nezavisnoj muslimanskoj državi Arbaniji."
(21. marta) da izvrše pomorsku demonstraciju, od koje se uzdržala samo Rusija. 2) U čl. 6 veli se: "Italija će dobiti u potpuno vlasništvo Valonu, ostvro Saseno a
Austro-ugarske, engleske, francuske, nemačke i italijanske krstarice, okupljene kod osim toga još i dosta prostranu teritoriju potrebnu za njihovu odbranu, tj. deo između
Barija, primorale su srpske trupe da se povuku sa položaja kod Skadra. reke Vojuše na severu i istoku a na jugu do Himare."
3) U članu 7'veli se: "Ako bi došlo do formiranja jedne male autonomne i neutral­
Blokada crnogorske obale ne države Arbanije, Italija se neće protiviti želji Francuske, Velike Britanije i Rusije, da
Sile su objavile 10 aprila blokadu crnogorskih obala, ali crnogorska vlada se sevemi i južni krajevi Arbanije podele između Crne Gore, Srbije i Grčke."
produžava opsadu Skadra, koji kapitulira 20 aprila. Kralj Nikola ipak je primoran na "Italija će dobiti pravo da rukovodi spoljnim poslovima Arbanije."
popuštanje i 4 maja, u jednom telegramu upućenom ser Edvardu Greju, predao je Još u 1915. godini, velike sile dakle usvajaju princip deobe Arbanije i priznaju da
sudbinu Skadra u ruke sila. Međunarodna okupacija Skadra trajala je sve od 5 maja u Arbaniji imaju svoje interese Italija, Srbija i Grčka. Dok se ovim dverna balkanskim
1913. do početka svetskog rata. zemljama daje pravo na ispravku gmnice, Italiji se ustupa Valona kao i protektorat nad
okrnjenom Arbanijom.

232 233

http://www.plbih.org
IV ARBANIJA NA KONFERENCIJI MIRA 1913. godine priznala je Srbiji to pravo pristupa na more."
"Skadar je u vezi i sa pitanjem reke Bojane, koja otvara prirodni put crnogorskoj
trgovini na more., .fo,|[prema Berlinskom ugovoru Crna Gora uživa pravo slobodne
Gledište velikih sila
plovidbe na Bojani. Skadarsko jezero pripada najvećim, delom Crnoj Gori. Zbog turske
Na konferenciji mira, savezničke sile (Francuska, Velika Britanija i Sjedinjene
nemarnosti, najbolje crnogorske zemlje još su uvek potopljene vodom Skadarskog
Američke Države) predložile su najpre zaArbaniju, na severu i istoku, one granice koje
jezera. S toga našu državu interesuje u najvećoj meti regulacija Bojane i Drima ne samo
su bile utvrđene na Londonskoj konferenciji 1913. godine; priznaju potpun suverenitet
zbog plovidbe na Bojani, nego i zato što bi se na taj način isušilo 12 do 20.000 hektara
Italije nad Valonom i potrebnim zaleđem i daju Italiji mandat za administraciju slo­
najplodnije zemlje, i isto toliko bi bilo ameliorirano. Dve trećine ove zemlje pripada
bodne arbanske države pod kontrolom Društva Naroda. (Memorandum, od 9 decem­
Crnoj Gori."
bra 1919. godine.)

Italijansko gledište
Naše gledište
(Prema memorandumu od 10 januara 1920.)
(Protiv mandata Italije. Za nezavisnu Arbaniju. Argumenti za ispravku granice
1) Italija traži od Društva. Naroda mandat da administrira nezavisnu arbansku
i uzimanje Skadra i severne Arbanije)
državu.
U našem odgovoru od 8 januara 1920 godine mi smo pobijali predlog za davanje
2) Arbanske granice na severu i istoku biće one koje su bile utvrđene na Konfer­
Italiji mandata nad Arbanijom, navodeći da bi to bilo ponavljanje slučaja Bosne i
enciji u Londonu. Južna granica biće predmet ispitivanja.
Hercegovine. "Ovo rešenje, veli se u našem odgovoru, stvorilo bi u korist Italije ofan-
zivnu granicu protiv naše države, koja bi bila lišena sredstava da se brani. Ono bi 3) Grad Valona biće dodeljen Italiji u potpun suverenitet sa potrebnim zaleđem
za njegovu odbranu i za ekonomski razvitak.
značilo u jednu ruku ofanzivno preimućstvo, a u drugu savršenu strategijsku
podložnost."
Saveznici pristaju da se Skadar i severna Arbanija
Mi smo tražili, iz ekonomskih i strategijskih razloga, da se izvrši prema nama
priključe Jugoslaviji.
ispravka granice (u srednjem toku Drima, na Bojani i u pogledu plemena Klimenta i
Predlažući jedno opšte rešenje jadranskog pitanja Klemanso je, u svojstvu pretsed-
Kastrata) koju je odredila Londonska konferencija od 1913. godine. Izuzev ove
mka Konferencije mira, rekao 13 januara 1920. godine Pašiću i Trumbiću, a u vezi sa
korekcije,naša Delegacija je izjavila da je najbolje rešenje, ako seArbanija učini neza­
ustupanjem Rijeke Italiji, sledeće: "Prema tome, država S.H.S. uspeće se na vrhunac
visnom državom u granicama od 1913. godine, i sa autonomnom administracijom.
svoje moći, pa još kad. bude imala Skadar, Drim i Sv. Jovana Medovanskog."
U slučaju da to rešenje ne bi bilo prihvaćeno ili ako bi južni deo Arbanije pripao
Niti je bio na to pristao, s tim da Italija zadrži Valonu i da dobije mandat nad
drugim državama,naša Delegacija tražila je za nas severni deo Arbanije do Drima.
Arbanijom.
"Naša država ima starih prava na ove krajeve, veli se u našem memorandumu. Skadar
je bivša prestolnica srpskih vladara. Naš je narod prolio potoke krvi za Skadar a
Naš poslednji odgovor Konferenciji mira.
naročito u ratu 1913. godine koji je stajao Srbiju više hiljada njenih vojnika a Crnu
Uposlednjem našem odgovoru Konferenciji mira od 14 januara 1920. godine mi
Goru jednu trećinu njene vojske. Da udovolji željama Velikih Sila, srpske i crnogorske
smo i dalje ostali na stanovištu, da bi najbolje rešenje bilo da se administracija Arban­
trupe ispraznile su 1913. godine Skadar i severnuArbaniju. Austrija, mobilišući vojsku,
ije, u granicama određenim 1913. godine, poveri lokalnoj, autonomnoj vladi, bez
zapretila je ratom. Skadar je mogao pripasti Crnoj Gori daje ova pristala da Lovćen
ingerencije bilo koje tuđe sile. A ako rešenje ne bude prihvaćeno, već se odluči davanje
Ustupi Austriji, ili da bude neutralizovan. Ali Crna Gora je odbila da ustupi Austriji ovaj
delova arbanske teritorije drugim državama, naša delegacija tražila je deo severne
važan strategijski položaj."
Arbanije (prilažući jednu kartu sa obeleženom granicom), za koji je obećala autono­
"Drimska dolina sa Skadrom čini geografsku i ekonomsku celinu sa Crnom
man režim.
Gorom i pograničnim krajevima Srbije. Za srednju Srbiju iza Crnu Goru Drimska je
dolina jedini direktan i najkraći prirodni put na Jadran. Važna železnica Dunav- Gledište pok. Pašića.
Jadran treba da prođe dolinom Drima. Ambasadorska konferencija u Londonu od Kada je izgledalo kao sigurno da će saveznici dopustiti Italiji da se učvrsti u
234 235

http://www.plbih.org
srednjoj Arbaniji, pretsednik naše delegacije Pašić krajem 1919 godine obavestio je Do evakuacije Arbanije došlo je dakle zbog organizovanog otpora Arbanasa, ali
vladu u Beogradu daje došao momenat, da prisiljeni prilikama menjamo našu politiku ne treba gubiti izviđa da je u to vreme Italija bila politički i vojnički vrlo slaba. I danas
prema Arbaniji. U tom pismu se veli: ima Arbanasa koji misle da bi mogli isterati Italijane iz Arbanije kad god hoće. To
"Pošto ne možemo da vaspostavimo stanje u Arbaniji kakvo je bilo pre evakuacije samopouzdanje je fatalno za njih, jer ne vide da današnja fašistička Italija nije ono što
naše vojske i prve države Esad paše, usled nadiranja Italije i podržavanja Italije od je bila 1920. godine pod parlamentarnim vladama Nitija, Đolitija i Fakte.
strane Sila; pošto Sile hoće da primene Londonski ugovor i neće biti Arbanije kakvu
smo mi branili, već će saveznici dati Italiji Valonu sa hinterlandom i protektorat nad
izvesnim delom Arbanije, - to, pod takvim okolnostima, mi moramo da tražimo druge
VI ARBANIJA PRED KONFERENCIJOM
i bolje granice prema arbanskim teritorijama, koje će potpasti pod italijanski protek­
torat." AMBASADORA
"Minimum koji ćemo od saveznika primiti ovaj je: granica duž Crnoga Drima do
ušća u Beli Drim a odatle Velikim Drimom do mora." Postoje evakuacijom Arbanije odstrane italijanskih trupa bila raščišćena situaci­
ja na terenu, Konferencija Ambasadora mogla je u novembm 1921. godine doneti
"Maksimum moramo tražiti zato, kako bi Italija dobila što manje teritorije. Taj
odluku o priznanju Arbanije kao nezavisne i suverene dižave. Mesto ranijih obećanja
maksimum naših pretenzija bio bi: reka Mat do njenog izvora, a otuda pravo ka istoku
odnosno Valone i mandata nad Arbanijom, velike sile priznale su Italiji samo njen
do Crnog Drima. Dakle Mat i Drim bili bi naše granice prema italijanskom protektor­
specijalni interes za održanje arbanske nezavisnosti. Arbanija je ušla i u Dništvo Nar­
atu."
oda, sa nadom da će joj to još više obezbediti njenu nezavisnost.
Pred Konferencijom Ambasadora još jednom smo uzalud pokušali da dobijemo

V ITALIJA NS KA OKUPACIJA ARBANIJE POSLE ispravku granice prema Skadru i prema Drimu, navodeći za Skadar istorijske, a za
Drim ekonomske i saobraćajne razloge. Francuski ekspert na Konferenciji, Laroš,
RATA I DEFINITIVNO POVLAČENJE POSLE ovako nas je tešio: "Kraljevska vlada je pogrešila, što nije usvojila, u svoje vreme,

NEUSPEHA KOD VALONE francuski predlog o podeli Arbanije. Pašić se bio sa tim složio, ali je vlada u Beogradu
to odbila." Da ne bi dakle pustili Italijane u Valonu, mi smo se morali odreći Skadra
Po svršetku rata, na osnovu jedne međusavezničke vojne odluke, italijanske trupe i granice do Drima.
okupirale su celu teritoriju Arbanije, pa čak i onaj severni deo koji je nama bio priznat Pošto smo mi stalno zastupali ideju o nedeljivosti arbanske teritorije kako je ona
u Londonskom paktu. Jedino je Skadar bio pod zajedničkom okupacijom francuskih određena 1913. godine, kao i o nezavisnosti Arbanije, moglo bi se pretpostaviti da nas
i italijanskih trupa. je ovo rešenje Konferencije Ambasadora zadovoljilo. To međutim nije slučaj. Teškoće
Zbog neprijateljskog stava koji je Italija bila zauzela u to vreme prema državi u našim odnosima sa Arbanijom, kao i u našim odnosima sa Italijom zbog Arbanije
S.H.S. mi smo tu italijansku vojničku okupaciju Arbanije smatrali kao najveću opas­ redaju se i dalje i pored proglašenja Arbanije nezavisnom chžavom i članom Društva
nost po našu egzistenciju. Na arbanskom terenu povedena je jedna oštra borba između Naroda.
nas i Italije. Italijani su odatle pokretali crnogorsko i makedonsko pitanje, kao i ideju
o Velikoj Arbaniji do Kačanika. Mi smo protiv njih vodili čas potajnu čas javnu akciju, Miriditska republika.
pridobijajući za pare arbanske pivake i služeći se idejom "nezavisne Arbanije" i "Balkan Dok je Konferencija Ambasadora rešavala o granicama Arbanije i o organizovan-
balkanskim narodima". ju njene nezavisnosti, mi smo, polovinom. 1921. godine, potpisali sa prvacima Miridita
Nezadovoljstvo arbanaškog stanovništva, koje smo i mi podržavali, primoralo je ugovor o suradnji Bilo je predviđeno obrazovanje slobodne miriđitske države, koju će
Italijane da početkom 1920. godine povuku svoje trupe iz unutrašnjosti Arbanije i da braniti vojne snage S.H.S. i čije će interese u inostranstvu zastupati vlada u Beogradu.
se zadiže samo oko Valone, odakle će takođe u junu iste godine biti primorani da se Vlada u Tirani ugušila je ovaj pokret, a mi smo bili optuženi i osuđeni pred Društvom
povuku, sklopivši jedan sporazum sa tiranskom vladom o evakuaciji celokupne arban­ Naroda.
ske teritorije izuzev ostiva Sasena.
236 237

http://www.plbih.org
VII. RIMSKI PAKT, PAŠIĆ, MUSOLINI IX. ITALIJANSKO-JUGOSLOVENSKIPAKT
IARBANIJA O PRIJATELJSTVU OD
25 MARTA 1937 GODINE
Rimski pakt iz januara 1924. godine, po svome duhu, nametao je i Rimu i Beogradu
poštovanje nezavisnosti i princip nemešanja u unutrašnje stvari Arbanije, kao i Italija i Jugoslavija vodeći jedna prema drugoj prijateljsku politiku mogu se spo-
međusobno obaveštavanje o događajima u Albaniji. To međutim nije smetalo da itali­ razumeti uArbaniji na sledećoj bazi: Italija ima svoj životni interes u Valoni, taj deo
jansko vlada potpomogne Fan Nolija, u junu 1924. godine, da izvede pobunu protiv arbanaške obale ne srne da bude od nas ugrožen; mi taj interes treba da shvatimo i da
Ahmet Zoga, niti pak našoj vladi da iste godine u decembm omogući Ahmet Zogu da ga poštujemo. Životni interes Jugoslavije jeste da ne bude ugiožena na granici prema
izvrši sa naše teritorije upad u Albaniju i preuzme vlast. Ni Rim ni Beograd nisu mogli Južnoj Srbiji, niti prema Kosovu (naseljenom Arbanasima) niti prema Skadru i Crnoj
odoleti intrigama i zahtevima svojih arbanskih "prijatelja", i potražili pomoć za održanje Gori. 0 ovome se nesumnjivo vodilo računa kada je u tajnom protokolu uz pakt o
ili dolazak na vlast i obećavali vemost i suradnju, a prvom prilikom menjali orijentaciju. prijateljstvu predviđeno da će se obustaviti dalje utvrđivanje u zonama Libražda i
Milotija. Što se tiče ekonomsko-finansijske akcije u Albaniji, mi za nju nemamo, niti
želimo da ulažemo neka naročita sredstva. Italijani ostaju dakle bez konkurencije i bez

VIII. TIRANSKI PAKT I STANJE prigovora s naše strane, razume se pod uslovom da ostanu u granicama druge tajne
obaveze koju su pre dve godine uzeli prema nama a naime da u političkom, ekonom­
KOJE JE ON STVORIO skom ili finansijskom pogledu neće tražiti nikakve specijalne koristi koje bi direktno ili
indirektno kompromitovale nezavisnost arbanske države.
Rok. Pašić dajući upustva našim pretstavnicima za rad u Albaniji govorio im je:
Na taj način pakt o prijateljstvu od25 marta 1937. stvorio je jedansnošljiv "modus
mi hoćemo nezavisnu Arbaniju, ali slabu i nesređenu Albaniju. Vreme je pokazalo, da
vivendi" između nas i Italije na arbanaškom terenu, na kome smo se ranijih godina
ovo nije bilo moguće odiiati. Slaba i nesređena Arbanija morala je potražiti pomoći i
toliko sukobljavali i sumnjičili.
zaštite tamo gde ih je mogla naći. Režim koji je bio ugrožen od Italije, obraćao se nama,
Drugo je pitanje, da li bi ovo primirje uArbaniji moglo izdržati probe neke teže i
a onaj koga smo mi hteli srušiti tražio je zaštite od Italije.
komplikovanije situacije u Sredozemnom moru ili na Balkanu.
Slaba i nesređena Arbanija zatražila je 1926. godine zaštitu i pomoć Italije. Ahmet
Zog dobio je prvo garantiju za svoj režim, a zatim je pristao u 1927. godini na zaključenje
Vojnog saveza na 20 godina, primio je stotine i stotine miliona lira za javne radove,
ekonomski i jinansijski Arbaniju sasvim potčinio Italiji, primio mnoge talijanske in­
X. ODRŽANJE ILIPROMENA STATUSA KVO-A
struktore. Stvoren je dakle odnos koji mnogo liči na ovaj protektorat, protiv koga smo
se borili na Konferenciji mira. Nezavisnost Arbanije je umanjena, ali nije uništena.
Ono što nas je poslednjih godina najviše ugrožavalo iz Arbanije, bila je vojna Nezavisnost jedne zemlje prema inostranstvu je uvek jedan relativan pojam. S
organizacija, vojna utvrđenja i iredentistička akcija. Svuda smo videli opasnost od obzirom na okolnosti, ta nezavisnost je potpunija ili je umanjena. Za Arbaniju se danas
italijanske akcije i onu "ofanzivnu granicu "protiv koje smo se borili pred saveznicima ne može kazati da je njena unutrašnja i spoljna politika nezavisna od Italije. Pa ipak
u Parizu, kada su predlagali da se Italiji da mandat u Albaniji. ona se u međunarodnoj zajednici smatra kao nezavisna država. Međunarodno-pravno,
Na ovom mestu od interesa je spomenuti, da smo samo mi protestovali i borili se arbanska morska obala nije italijanska, veće pod suverenitetom jedne balkanske
protiv italijanske penetracije uArbaniji i na Balkan. Nijedna druga balkanska zemlja države. Italija još nije zakoračila na Balkan. Ona ima suvereni deo teritorije u Zadru,
nije nas u tome podržavala. Dve sredozemne pomorske sile, Francuska i Engleska, nisu ali joj on ne pruža mogućnost za dalje razvijanje. U Arbaniji Italija ima uticaja, ali
se bunile protiv zatvaranja Jadranskog mora. Sta više, Osten Čemberlen, na sastanku nema slobodu akcije kao na svojoj teritoriji. Arbanasi se ipak odupiru njenoj pene­
sa Musolinijem u Livomu, u 1926. godini, dao je pristanak na Tiranski pakt. A svi traciji, čine joj teškoće, usporavaju je.
francuskipretstavnici u Tirani stalno su davali savete Kralju Zogu da ne dolazi u sukob
sa II
238

http://www.plbih.org
"Balkan balkanskim narodima" Crnog Drima i koja bi nam dala strategisko osiguranje Crne Gore i Kosova. Morali bi
Tradicionalna politika Srbije je "Balkan balkanskim narodima". Ovaj princip isto tako osigurati kotline Ohridskog i Prespanskog Jezera, priključujući Podgrad.ee i
upotrebljavan je u svoje vreme u borbi protiv Otomanske Imperije i Austro-Ugarske slovenska sela. Golog Brda, kao i ona između Prespe i Korče.
Monarhije. Jugoslavija se njime uspešno služila protiv odredaba Londonskog pakta Uzimanje Skadra moglo bi u tom slučaju biti od velike moralne i ekonomske
koji je Italiju uvlačio u Dalmaciju iArbaniju. Uprimeni togprincipa mi smo uvek videli važnosti. To bi nam omogućilo izvođenje velikih hidrotehničkih radova i dobijanje
najbolju zalogu za mir na Balkanu, za suradnju medu balkanskim narodima, za nor­ plodnog zemljišta za ishranu Crne Gore. Severna Arbanija u okviru Jugoslavije dopus­
malan razvoj balkanskih naroda. Prisust\:o jedne velike sile na Balkanu to su otvorena tila bi stvaranje novih saobraćajnih veza Severne i Južne Srbije sa Jadranom,
vrata intrigama i zavojevanjima. Podelom Arbanije nestalo bi privlačnog centra za arbanašku manjinu na Kosovu,
koja bi se, u novoj situaciji, lakše asimilovala. Mi bi eventualno dobili još 2-300.000
Ekspanzija Italije. Arbanasa, ali su oni većinom katolici čiji odnos .sa Arbanasima muslimanima nikad

Da lije moguće da Italija, postajući suvereni gospodar južne i srednje Arbanije, nije bio dobar. Pitanje iseljavanja Arbanasa muslimana u Tursku takođe bi se izvelo

ostane samo na tom uzanom primorskom pojasu? Mi u to nismo verovali pre 20 pod novim okolnostima, jer ne bi bilo nikakve jače akcije da se to sprečava.

godina, kada su velike sile nudile Italiji Valonu sa hinterlandom. U to nam je još teže
verovati danas kada Italija pokazuje toliki dinamizam i smelost u svojoj spoljnoj politi­ (Arhiv Jugoslavije,

ci. Fond Milana Sto_j_adinovića, kut.37)

2
Jedan opasan presedan.
Uzimanje jednog dela balkanske teritorije od jedne vanbalkanske velike sile, bez
ikakve etničke podloge, pretstavlja za sve balkanske narode pa i za nas jedan opasan
presedan. Druge velike sile sa drugih pravaca mogu se pojaviti sa sličnim pretenzijama.
Posebno slučaj Italije u Arbaniji za nas je opasan jer je Londonskim paktom, u kom
je prvi put južna Arbanija priznata Italiji, toj istoj Italiji bila priznata isevema Dalmaci­
ja. Presedan za oživljavanje odredaba Londonskog pakta na jednom sektoru Balkana,
otvara vrata za oživljavanje i drugih odredaba,

Podela Arbanije.
Pri procent celog ovoga pitanja treba imati u vidu da na svaki način moramo
gledati da izbegnemo bilo otovren bilo prikriven sukob sa Italijom. Isto tako treba izbeći
i to da Italija sama okupira ćelu Arbaniju i da nas ugrozi na vrlo osetljivim mestima,
prema Boki Kotorskoj i prema Kosovu.
S obzirom na sve što smo rekli napred, za nas bi podela Arbanije mogla doći u
obzir samo kao jedno nužno i neizbežno zlo kome se ne može odupreti, i kao jedna
velika šteta iz koje treba izvući onoliko koristi koliko se da, tj. od dva zla izabrati manje.

Naše kompenzacije.
Te kompenzacije nalaze se u materijalu koji je pre 20 godina izrađivan, kada se
postavljalo pitanje deobe Arbanije.
Maksimum koji smo u svoje vreme tražili jeste granica koja bi išla rekom Mata i

240 241

http://www.plbih.org
VASA ČUBRILOVIĆ

MANJINSKI PROBLEM U NOVOJ


JUGOSLAVIJI

Današnji rat među ostalim mnogobrojnim pitanjima postavio je u Jugoslaviji i


problem njenih manjina. Sve manjine snažno su od samog početka 1918. g. bile protiv
stvaranja države, ne zbog svog broja u odnosu prema nama Južnim Slavenima, koliko
zbog mesta gde su bile naseljene, i svoje povezanosti sa sebi srodnim narodima u
susjednim državama. Geopolitički položaj jugoslavenskih zemalja na raskršću civili­
zacija, imperija i naroda, na prelazu između istoka i zapada, severa i juga, delovao je
u toku vekova, da su se u njima naselili ili pokušali u većim masama naseliti i drugi
narodi osim Južnih Slavena. Svojom žilavom vekovnom borbom mi smo uspevali da
suzbijemo Italijane od našeg Jadrana, da zadržavamo Nemce na Karavankama, da
uspešno vodimo borbu s Mađarima i Nemcima u ravnicama Bačke, Banata i Srema,
da zadržavamo širenje albanskog talasa od Drine prema Moravi i Vardaru.
Međutim, za vreme vladavine Venecije, Austrije i Turske ovi narodi ipak su uspeli,
Ivo Andrić i albanski problem 1939. godine. da se infiltriraju u naše zemlje, stvarajući negde veća, negde manja svoja etnička ostrva
u našim najbogatijim pokrajinama. U 18. i 19. veku, Austrija je prelila Vojvodinu,
Hrvatsku i Slavoniju sa nemačkim i mađarskim kolonijama. Od seobe Srba podAr-
senijem Čamojevićem 1690. u Ugarsku, Arbanasi sistematskim pustošenjem srpskih
sela preplavili su Kosovo i Metohiju; niz padine Sar planine, oni se u to doba spuštaju
u gornji tok reke Vardara u Makedoniji. U to vreme pojačava se italijanska civilizacija
po našim gradovima na Jadranu. Kad je 1918. g. došlo do stvaranja Jugoslavije, mi smo
Jugosloveni dobili razgraničenje sa susednim narodima na načelu narodnosti. Iako
smo izgubili zbog toga velik deo zemalja, kojim smo etnički vladali još pre 100 god. mi
smo dobili u okviru svoje države velik deo stranih naroda, koji su sačinjavali takozvane
narodne manjine. Njih je bilo u svemu (...) Nemaca, Mađara, Arnauta, Rumuna,
llalijana.
Mi smo posle oslobađanja 1918. g. prema nacionalnim manjinama zauzeli
stanovište najveće širokogrudosti, iako su neke od njih već u ratovima 1912.-1918.g.
tako se prema nama ponašale, da su opravdano zasluživale i drugi postupak. Mirovni
243
242

http://www.plbih.org
ugovori sklopljeni između nas ipobeđene Nemačke, Austrije i Mađarske, pored toga bili su u svemu tačno obavešteni, ali nisu imali moralne smelosti, da na vremepreduzmu
su nam naturali čitav niz obaveza kako da postupamo sa nacionalnim manjinama. Mi mere. Nažalost mnogi i od njih su bili i sami petokolonaši, a još više ih je bilo, koji su
smo te obaveze savesno i potpuno ispunjavali. Kod nas su manjine uživale sva svesno zatvarali oči pred činjenicama iz straha pred moćnim Nemačkim Rajhom.
građanska prava, imale potpunu prosvetnu autonomiju i pravo održavanja kulturnih Videćemo, dalje od kakvih je posledica to bilo.
veza sa sebi srodnim narodima. Posebice sve povlastice iskorišćavali su jugoslovenski Slično držanju Nemaca bilo je i držanje Mađara, Oni su bili mnogo slabije orga­
Nemci. Oni su imali svoje osnovne, srednje i stručne škole, preko Kulturbunda bili su nizovani od Nemaca, siromašniji su i kulturno zaostaliji, ali zato su imali neposredan
kulturno usko povezani među sobom, čitav niz privrednih ustanova, počev odzadmžnih naslon na susednu Mađarsku. U poslednjim godinama pred ral, naglo otvaranje
saveza do banaka, služio je privrednom unapređivanju nemačkog čoveka u Jugoslaviji. mađarskih privrednih preduzeća, pokretanje časopisa i listova i osnivanje mnogih
I politički su Nemci bili organizovani i zastupljeni preko Nemačkog kluba u Narodnoj kulturnih organizacija po Vojvodini, sve snabdeveno sa velikim novčanim sredstvima,
skupštini. Ne tako svestrano i čvrsto, ali ipak dosta jako bili su organizovani i Mađari govorilo je da iza sve te pojačane aktivnosti stoji mađarska vlada sa svojim dispozicion-
u Vojvodini. Amauti u Staroj Srbiji i Makedoniji uspeli su, preko autonomije islamske im fondovima.
verske zajednice, da dobiju u mke jednu organizaciju, koja će svestrano služiti njihovim Amautska separatistička akcija naročito je bila jaka na Kosovu i Metohiji. Tu je
kulturnim i nacionalno-političkim ciljevima. oduvek bio aktivan Kosovski komitet, obilno pomagan i politički i novčano od fašističke
Kako su jugoslovenske manjine iskorišćavale ovu našu širokogrudost i trpeljivost? Italije. Kada je izbornim sporazumom sa Stojadinovićem, preko Mehmeda Spahe,
Kod nas, kao i svugde u Evropi, pokazalo se da nikakva popustljivost nije u stanju da Ferhat beg Dnigi uspeo da proširi autonomiju islamske verske zajednice i na staru
odvrati težnje pojedinih manjina, da se preko granica država vežu sa svojim maticama Srbiju i Makedoniju, sa sedištem u Skoplju, albanski separatisti dobili su moćno oružje
- zemljama. Nasuprot, još pre rata zapaženo je jačanje separatističkih težnji naciona­ u mke. Oni su ga za dve do tri godine, tako spretno iskoristili, da su u svoje ruke dobili
lnih manjina u svima državama, pa i u našoj. Sve povlastice kulturne i privredne, celokupnu versku i prosvetnu organizaciju Muslimana na Jugu. Preko nje, oni su se
poslužile su im zato, da ih iskoriste, kao sredstvo za razbijanje država u kojima su politički organizovali, i prešli u napad, tako daje vlada u Beogradu u jesen 1929. godine
uživale. Posle pojave nacional-socijalističkog pokreta u Nemačkoj, njene manjine bila prisiljena da tu autonomiju ukine.
prednjače ostalim manjinama u tom pitanju. Vođi Trećeg Rajha svesno i sa planom Kao što se vidi još pre početka rata, još 1941. godine naše nacionalne manjine
su iskorišćavali svoje manine kao minu za razbijanje njima neprijateljskih država. manje više neskriveno su pokazivale svoju težnju da iskoriste prvi ratni sukob, izađu iz
Nemački teoretičari nemačkog Nacionalsocijalizma otišli su tako daleko, da su okvira naše državne zajednice i priključe se susednim državama. Kako se u upućenim
izgradili i novu teoriju opripadnosti narodnoj. Po toj teoriji, osećanje nacionalne svesti jiolitičkim krugovima o tome dosta znalo, niko nije ni slutio da se kod tih manjina
jače je od osećanja lojalnosti prema državi. Zato svaki Nemac, bez obzira u kojoj državi nagomilala tako velika količina mržnje prema nama. Ta mržnja i neobuzdana težnja
živio i čiji građanin bio, pre svega je Nemac, dužan na poslušnost Rajhu i njegovom .•a našim uništenjem izbila je kod njih svom snagom posle 6. aprila 1941. godine. Već
vodstvu. Šireći ovu novu nauku o građanskim obavezama, nemački Nacionalsocijal­ pivog dana rata i vojnik i građanin osetio je, da Nemci, Mađari i Amauti čine glavni
izam je od manjine svoga naroda po raznim državama, stvorio jedno moćno sredstvo kadar petokolonaške vojske, koja se pojavila tako organizovana svugde i na svakom
za borbu protiv svih tih država. On je nemilosrdno iskoristio te svoje manjine protiv mestu, da je bilo jasno da se ta organizacija morala stvarati sistematski i dugo vremena
država. Godine pre početka, ovog rata, agenti Trećeg Nemačkog Rajha razmilelisu se još pre početka rata. Izlišno bi bilo navoditi primere za njihov petokolonaški rad.
bili i po našoj državi, organizujući kultumo-politički, privredno i vojnički našu nemačku Pomenuću samo glavne stvari.
manjinu na ovoj osnovi. Neki uviđavniji i trezveniji jugoslovenski Nemci pokušali su Već prvog dana rata celokupna nemačka manjina u Jugoslaviji zaboravila je na
tome da se odupru, ali su bili pregaženi talasom nacionalnog oduševljenja, koga je građansku lojalnost i zakletvu vemosti državi u kojoj je živela i stavila se na raspoloženje
Adolf Hitler umeo da ulije u duše nemačkih ljudi, naročito nemačke omladine. Tako vojsci Trećeg Nemačkog Rajha. Kulturbund se preko noći pretvorio u političku orga­
su sve manjinske povlastice nemačkog naroda u Jugoslaviji bezobzirno iskorišćene od nizaciju folksdojčera. Privremene organizacije Nemačke u Jugoslaviji smesta su se
vođe Trećeg Rajha, da od svojih sunarodnika u Jugoslaviji, još pre početka rata sa ukopčale u nemačku ratnu privredu. Nemačka manjina organizovala se čitavim nizom
nama izgrade jednu moćnu petokolonašku armiju. Daleko bi odvelo opisivanje tog naredaba odozgo, odvojeno od ostalih naroda, privilegovana i isticana, kao vladajuća
rada u našoj zemjli, svi znamo koje su bileposledice. Naši merodavni faktori u to doba rasa. Svi muškarci folksdojčeri stavili su se na raspolaganje nemačkoj vojnoj upravi.

244 245

http://www.plbih.org
Jedan deo stupio je odmah u SS odrede i Gestapo i služio kao policijska vojska po bilo tako veliko, da se ne mogu oprati.
raznim zemljama. Svi mi znamo da su ti folksdojčeri iz Gestapoa i SS odreda bili gon Kad su u proleće 1941. g. prodrle nemačke motorizovane divizije na Kosovo i
i od najgorih rajhsdojčera. Ko ne zna u Beogradu• folksdojčere dželate, Rihtera, Krigera, Metohiju, ceo arnautski svet skočio je na onižje i pritekao im u pomoć. Naoružani od
Hana i čitav niz sličnih beštija u ljudskom obliku, koji su tri godine ubijali i pustošili Nemaca, Arnauti su počeli besomučno da pustoše srpska sela po tim predelima. Na
ovu zemlju. Princ Eugenova divizija sastavljena od folksdojčera pročula se ne po hiljade kuća je popaljeno, narod bez ičega najuren i ko je, u to doba bio u Crnoj Gori
junaštvu u borbi s narodnooslobodilačkom vojskom, nego po svireposti, paljenju i i Srbiji, mogao j&videti reke izbeglica kako beže prema seveni ili jugu, da spasu samo
pustošenju naših sela u Srbiji, Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini. Drugi jolksdojčeri koji goli život. Italijanske i nemačke trupe išle su u svemu na ruku arnautskoj težnji, da
nisu bili u vojnoj službi, radili su u organizaciji Tot, bili u privrednim preduzećima unište naš živalj u Staroj Srbiji. One su Arnautima dale omžje i celokupnu spremu, i
komesari i ekspertiza sva moguća pitanja, samogde se mogla prigrabiti koja para. Od kad su u susednim zemljama Srbiji, Crnoj Gori, Albaniji i Makedoniji počeli ustanci
našeg Banata,napravljena je bila posebna upravna oblast, u kojoj su jolksdojčeri imali narodnooslobodilačkog pokreta i partizana protiv okupatora, Arnauti iz ovih krajeva
celokupnu vlast. Treba priupitati ljude iz tog kraja, da pričaju kakva je bila ta služili su kao glavna pomoćna snaga okupatom u borbi protiv tih ustanika. Metohijski
uprava,kakvu je pravdu delila. Mi smo bili građani drugog reda, često izjednačavani i kosovski Arnauti išli su sa Nemcima i Italijanima u takve pohode protiv partizana u
sa progonjenim Jevrejima, šikanirani, pljačkani i za najmanju sitnicu u masama strel­ svima okolnim zemljama. Njihovi odredi zbog svoje svireposti i grabljivosti bili su strah
jani. Ovakvo ponašanje jolksdojčera u Jugoslaviji izazvalo je ogromno ogorčenje kod i trepet za stanovništvo tih zemalja. Oni i kad je nemačke snaga na izdisaju, služe kao
svih Jugoslovena. Mi se možemo slagati i ne slagati u pojedinim pitanjima državne glavni oslonac nemačkoj vojsci, koja se iz Grčke i Makedonije, preko Kosova i Meto­
politike, ali smo danas svi složni u jednom, da sa folksdojčerima u Jugoslaviji treba hije, povlači prema severu. Oni su u toku cele narodnooslobodilačke borbe bili glavna
jednom za uvek prečistiti račune. Oni su to zaslužili svojim nelojalnim držanjem prema smetnja spajanju narodnooslobodilačkog pokreta iz Crne Gore, Bosne i Srbije, sa
državi u kojoj su živeli, svojom svirepošću i verolomnošću, svojom grabljivošću i pokretom, u Albaniji i Makedoniji. Ljudi koji su upravljali operacijama, narodno­
bezobzirnošću. oslobodilačke vojske, najbolje to znaju.

Kad je Mađarska u proleće 1941. g. propustila nemačku vojsku da nas napadne Govoreći o držanju Arnauta u Staroj Srbiji i Makedoniji u ovom ratu, izuzimam
sa severa, ona je za nagradu dobila Bačku. Već u ratu 1914. do 1918. Mađari su se časne izuzetke. Posebice treba da se oda priznanje junačkom držanju pravih Albanaca
pročuli zbog svojih zverstava počinjenih po Srbiji i nasilja izvršenih nad Srbima u iz Albanije. Oni su od samog početka poveli borbu protiv fašističkih osvajača njihove
Vojvodini. Pored svega toga, kad je Vojvodina pripojena Jugoslaviji 1918.g. prešlo se otadžbine, drugarski i lojalno surađivali sa narodnooslobodilačkim pokretom u Crnoj
preko svega. Nijedna glava mađarska nije pala, kad je srpska vojska ušla u Vojvodinu. Gori i Makedoniji, stavljajući se sami na raspoloženje i pod vodstvo maršala Tita.
Međutim, kad je mađarska vojska 1941.g. prodrla u Bačku, bez borbe i krvi, ona je Narodi Jugoslavije ne smeju to nikad zaboraviti, i što god bude u njihovoj moći mogu
odmah počela sa sistematskim istrebljivanjem našeg življa u Bačkoj. Već u aprilu se truditi da im vrate vemost za vernost, pomažući siromašne brđane s ove strane
1941.g. mađarska vojska izvršila je pokolje u Novom Sadu, Somboru i Titelskom Drima, da i ovi što pre privrednim i kulturnim napretkom stanu u red kulturnih naroda
Srezu, Glavni potkazivači i huškači bili su lokalni Mađari. Koncem 1941. godine i u Evropi. Ali, simpatije koje mi osećamoprema narodu u Albaniji, ne smeju nas omesti
početkom 1942.g. pokolji nad Srbima u Bačkoj su ponovljeni. Nove hiljade ljudi, i dece da raščistimo račune sa kvislinškim razbojnicima Kosova i Metohije.
pobijeno je iz pušaka ilipobacano u zamrznute Dunav i Tisu. Na hiljade dobrovoljačkih Iz gore napisanih redaka vidi se, da su se tri glavne manjinske grupe u Jugoslaviji,
porodica, što nije pobijeno odvedeno je u koncentracione logore, u Mađarsku, gde ih same odrekle svojih građanskih prava i stupajući otvoreno neprijateljski prema državi
je veliki deo propao. Računa se, daje u toku okupacije Bačke pobijeno 20-25.000 Srba. u kojoj žive. Zato su izgubili pravo da se i dalje zovu naši građani. Njih treba ukloniti
Ne malu ulogu pri tom je igrala i mađarska manjina u Bačkoj. Mađari u Banatu iz naše države, jer su to i zaslužili.
verujući u početku da će i on pripasti Mađarskoj išli su listom sa Nemcima. Docnije,
kad su videli da se tamo učvrstila folksdojčerska vlast oni su skrenuli protiv. Bez
sumnje, da je mađarska manjina u Bačkoj, mnogo manje kriva nego jolksdojčeri za
pokolj nad Srbima; od njih se docnije branila i Salajeva vlada u Pešti i tovarila odgo­
vornost na leđa mađarskih fašista, ali ipak, objektivno uzevši njihovo učešće u tome je

246 247

http://www.plbih.org
RAZLOZI ZAŠTO TREBA RESITI MANJINSKO to napravila Italija u ovom ratu, pripajajući Albaniji ne samo Kosovo i Metohiju, nego
i Debai; Kičevo, Gostivar i Tetovo. Mi ne smemo da imamo iluzija o pitanju budućeg
PITANJE U JUGOSLAVIJI razvitka odnosa u Evropi. Ovaj strašni rat teško da će biti poslednji. Mi ćemo i dalje
ostati na raskrsnici svetova,zato i opet izloženi pivom udarcu, u nekom novom ratu.
Osim nelojalnog držanja ima i drugih dubokih državnih razloga, koji nas prisil­
Stoga je dužnost ljudi, koji upravljaju sudbinom svih zemalja, da sada već predviđaju
javaju da iskoristimo ovaj rat i da resimo pitanje iseljavanja manjina. Naše manjine,
sve mogućnosti i osiguraju ih od ponavljanja događaja iz ovog rata. Državnici stare
već smo podvukli, nisu za nas opasne zbog svoga broja, koliko zbog svoga geo-političkog
Jugoslavije nisu to imali u vidu 1918.g. kad su zadržali nacionalne manjine. Još više,
položaja i zbog svoje povezanosti sa sebi srodnim susednim narodima. Zato su one
iz partijsko-političkih razloga oni su te manjine pomagali, a mi smo u ovom ratu platili
iskorišćavane od tih naroda u borbi protiv nas, a služile su ujedno kao kamen spotican­
to desetinama hiljada glava. To se više ne srne ponoviti. I privredno važne su za nas
ja između naše države i susednih naroda. Demokratska Federativna Jugoslavija može
plodne kotline Pologa, Kosova i Metohije. Oko njih nalaze se naše siromašne zemlje,
imati mira i osiguran razvitak samo onda, ako bude etnički čista, i ako rešenjem
kao Crna gora, Sandžak novopazarski sevemo od Sarplanine i siromašnapečalbarska
manjinskog pitanja jednom za uvek ukloni uzroke trvenjima između sebe i susednih
naselja Makedonaca južno od Sar-planine. Oni spravom traže, da im se natrag vrate
država.
zemlje odakle su ih Amauti najurili poslednjih 150 godine.
Kad pogledamo na priložene karte, treba da vidimo, da su se naše manine skupile
Ja namerno uovom referatu usredsređujem pažnju na Vojvodinu i Staru Srbiju,
na vrlo važnim privrednim i strategijskim položajima naše države. Na primer Vojvod­
jer smatram da je tu čvor našeg manjinskog problema. Pri rešavanju ovog pitanja, nas
ina, koja vlada ušćima reka srednjeg Podunavlja i Dunavom i gospodari pristupom iz
ne srne da vodi nikakva želja za osvetom, zbog počinjenih nasilja od njihove strane nad
Srednje Evrope na Balkan, geo-politički uzevši, strategijski je ključ Balkana. Bez nje
našim narodima. Samo hladan državni račun, mora da upravlja našom politikom po
glavne jugoslavenske zemlje Srbija i Hivatska izgubile svoj oslonac na Dravi, Savi,
ovom pitanju. Mi imamo tih manjina rasutih i po dnigim pokrajinama. Bez sumnje
Dunavu i Moravi i opet postale beznačajne periferijske pokrajine neke nove Austrije ili
posle ovih strašnih nasilja, što ih uz pomoć domaćih Nemaca počinile Nemci iz Rajha
Turske. Vojvodina je žitnica cele Jugoslavije, i da u njoj nema ni jednog Srbina i Hrvata,
po slovenačkim zemljama, Slovenci imaju puno pravo, da traže čišćenje svojih zemalja
morali bi se za nju boriti, zbog ishrane miliona naših građana u pasivnim krajevima
od folksdojčera. Nova politička granica između nas i Austrije, mora biti i etnička
južno od Save i Dunava. Kad čovek pokuša da stvara plan za buduću privrednu
granica između Slovenaca i Nemaca. Samo, tu je u pitanju koja desetina hiljada
izgradnju jugoslavenskih zemalja, on ga ne može ni zamisliti bez Vojvodine, kao žitne
Nemaca, i posao će moći svršiti sami Slovenci, bez velikih komplikacija. Nemačke i
rezerve. Zemlje južno od Save i Dunava sa svojim rudnim bogatstvom, sa bogatim
mađarske manjine po Hrvatskoj i Slavoniji, Bosni i Hercegovini, rasuta su ostrvca u
šumama i velikom hidroelektričnom energijom, pružaju sve uslove za izgradnju
etničkom mom jugoslovenskih naroda, i daće se ili proterati ili pretopiti bez velikog
savremene industrije. Ali, ona će se moći tamo podići, samo u tom slučaju, ako
otpora. Za naš je glavni problem, kako razbiti manjinske blokove, na važnim geo­
vojvođanske ravnice pruže dovoljno životnih namirnica za ishranu radničkih masa po
političkim položajem. Tu će morati priskočiti u pomoć snaga celokupne države preko
tim novim industrijama. Međutim, u toj Vojvodini, mi Srbi i Hrvati činimo samo
Federalne vlade.
relativnu većinu, zato nam se moglo i desiti u ovom ratu da Mađari uzmu Bačku, a
Nemci preko svojih manjina u Banatu, da od njega naprave mali Rajh. Pošto smo izneli razloge zastoje potrebno očistiti državu od manjina, da vidimo
ima li mogućnosti za izvođenje toga plana. Objektivno uzevši, usloviza taj posao vrlo
Sličan je položaj zemalja oko S'ar planine, naseljenih sada pretežno Arnautima.
su povoljni. Ako se 1918. god. prilikom, izgrađivanja Evrope, polazilo sa stanovišta, da
Ti predeli su razvode balkanskih reka, što odatle teku u tri mora, zato su Kosovo i
se manjinsko pitanje može resiti preko povlastica tim manjinama, iskustva iz ovoga
Metohija oduvek smatrani kao strategijski centar Balkana. S druge strane, držeći cen­
rata su pokazala celoj Evropi, da to nije tačno. Bezobzirno iskorišćavanje nemačkih
tralni deo Balkana, ovi predeli razdvajaju Crnu Goru od Srbije, a njih obadve od
manjina od strane Trećeg Rajha dovelo je do saznanja da je jedino pravilno rešenje toga
Makedonije. Ove zemlje Demokratske Federativne Jugoslavije, sve dotle neće biti čvrs­
pitanja, preseljavanje manjina. Sam Treći Rajh poveo je jednu brutalnu kolonizator­
to među sobom povezane, dok ne dobiju i neposrednu etničku granicu. Ovo je pitanje
sku politiku, prebacujući milione, s jednog kraja Evrope na drugi. Sta više, on je
naročito važno za Makedoniju. Od reke Vardara njegov gornji tok drže Amauti, njegov
spremao planove za iseljavanje čitavih naroda, i putem jedne smišljene kolonizacione
donji tok imaju u svojim rukama Grci. Mi Južni Sloveni držimo samo njegov srednji
politike, težio je da zavlada jugo-istočnom i srednjom Evropom. Da je on pobedio u
tok. Pozicije su suviše slabe, a da ne bi mogle biti dovedene u pitanje onako, kako je
248 249

http://www.plbih.org
ovom ratu, nas Južnih Slovena, posebice Srba, nestalo bi sa lica zemlje. Ovaj način trenutku. Ovisi od. širine pogleda, uviđavnosti i energije ljudi, što odlučuju sudbinom
resavanja manjinskog pitanja, primili su bili i nemački saveznici Italija i Mađarska, naših naroda, hoće li se to pitanje pravilno resiti. Duboko sam uveren da oni shvataju
Zato je razumljivo da su i naši saveznici stali na stanovište, da se u ovom ratu manjin­ značaj celogproblema, i da će znati pristupiti njegovom rešavanju. Zato i pišem ove
sko pitanje reši putem preseljavanja. Prvi bratski Sovjetski Savez primenjuje još pre rata redove.
ovu metodu u rešavanju manjinskih problema. On je, već davno raselio Karelke na
granicama Finske. Iz primorskih oblasti na Dalekom istoku iseljeni su Koreanci i
Kinezi čak u Turkenstan. Kad je Sovjetski Savez još 1940. zaposeo Besarabiju, on je NAČINRE SENJA MANJINSKOG
iselio iz nje 150 hiljada besarabskih Nemaca. Čitav grad od baraka izgradili su te
godine Nemci na ušću Save u Dunav, u Zemunskompolju. Mi Beograđani imali smo PITANJA U NOVOJ JUGOSLAVIJI
tada prilike da gledamo transporte tih Nemaca pri odlasku za nemački Rajh. I sada
Kad se stane na stanovište, da je jedino pravilno rešenje manjinskog pitanja za
Sovjetski Savez još u toku rata vrši izmenu stanovništva, preseljavajući Poljake iz
nas, iseljavanje, nameće nam se čitav niz zadataka, koji se pritom moraju resiti. Da li
Ukrajine i Bele Rusije, preko nove sovjetsko-poljske granice, a dovodeći otad Ukrajince
seliti sve manjine, ili samo pojedine narode, iz kojih pokrajina pivenstveno isterati
i Belonise u Sovjetski Savez. Pozivajući se na ove primere i mi ćemo imati pravo, da
manjinski elemenat, kako organizovati iseljavanje, a još važnije kako naseliti napuštena
tražimo od naših saveznika, da se i naše manjinsko pitanje reši na isti način, iseljav­
sela i gradove. Daću o tome nekoliko napomena.
anjem.
Po pitanju važnosti naroda koje treba iseliti, mišljenja sam, da treba uzeti red:
Tražeći od naših saveznika da nam dozvoli iseljavanje manjina mi ćemo na to
Nemci, Mađari, Arnauti, Italijani, Rumuni. Već smo izneli, šta su sve u toku rata
imati više pravo, nego ijedan dmgi narod u Evropi. Nijedan narod u Evropi nije toliko
počinile kod nas nemačke, mađarske i amautske manjine. Načelno gledajući, oni su,
podneo, od naroda srodnih svojim manjinama, kao mi. Preko milion ljudi, žena i dece
svi zaslužili da izgube građanska prava u ovoj zemlji. Međutim, politički obziri zahteva-
izginulo je u ovom strašnom ratu kod nas, i to tri puta više poklano je nejači, nego što
ju diferencijaciju. Posle ovih strahota, što ih počiniše Nemci po našim zemljama i po
je ljudi palo na bojnom polju sa puškom u ruci. Veliki deo krivice za te pokolje nose na
celoj Evropi, oni su izgubili svako pravo, zato ih treba sve nemilosrdno goniti. Mađarski
sebi kao što smo videli naše manjine. To našim saveznicima treba kazati i dokazati.
narod i kod nas, kao i u Mađarskoj, i pored pokolja u Bačkoj, i pandurske službe
Duboko sam uveren, da će nas oni razumeti i izaći u susret našim željama. Naročito,
Nemaca po Rusiji, ipak zaslužuju nešto obzira. Na njih ne bi trebalo primeniti sve one
veliko uzdanje polažem u bratski Sovjetski Savez. Mi smo bili jedini narod pregažen od
mere, koje će se primeniti protiv Nemaca. To isto važi i za Arnaute u Staroj Srbiji i
nemačkog okupatora, stoje digao ustanak Nemcu iza leđa onda,kad je Hitler u leto
Makedoniji. Međutim, prilikom resavanja manjinskog problema, mi moramo po svaku
1941. poveo nemačke horde na Lenjingrad, Moskvu i Staljingrad. Tri godine mi smo
cenu etnički osvojiti Bačku, Kosovo i Metohiju, izbacujući tom prilikom koju stotinu
se preko narodnooslobodilačkog pokreta borili pod najtežim uslovima. Zato se s pra­
hiljada Mađara i Arnauta iz naše države. Fašistički režim u Italiji strahovito je postu­
vom možemo nadati, da će nas bratski Sovjetski Savez pomoći, da onako resimo
pao sa našim svetom u Istrti, Gorici i Gradišci. Kad dobijemo te zemlje natrag, mi se
manjinsko pitanje kod nas, kako ga je on rešavao i rešava kod. sebe.
moramo potruditi da ih ponovo etnički osvojimo, iseljavajući iz njih sve one Italijane,
Manjinsko pitanje putem iseljavanja najlakše se vrši za vreme ratova kakav je koji su se tamo naselili posle 1. decembra 1918. god. Sa Rumunima stvar će biti
ovaj. Narodi na čiju će štetu to ići, naši su protivnici u ovom ratu. Oni su napali nas, najlakša. Nekoliko desetina hiljada Rumuna živi u Banatu našem, a nešto manje našeg
ne mi njih. Oni su pustošili naše zemlje, i sami svesno iskoristili svoje manjine u borbi sveta ima u rumunskom Banatu. Jednim političkim sporazumom sa vladom u
protiv nas. Mi nemamo prema njima nikakvih teritorijalnih zahteva, izuzev prema Bukureštu, dala bi se izvršiti razmena.
Italiji u pitanju Istre, Gorice i Gradiške. Zato, s tim većim pravom možemo tražiti kao
Drugo važno pitanje je, koje zemlje prvenstveno treba očistiti od manjina. Već sam
pobednici, da prime svoje manjine iz naše države.
podvukao, zašto za nas nije glavno koliko isterati manjina, nego odakle ih poterati. One
Ovaj rat, sa svojim pokretima masa stvorio je i prethodno psihološko raspoloženje manjine, koje su rasute po našim zemljama, kao pojedinačne porodice i manja naselja,
za iseljavanje. Naše manjine, svesne su šta su počinile, zato se neće dugo ni braniti, ako nisu za nas opasne. Za nas predstavljaju opasnost veliki manjinski blokovi u strategijs­
ih poteramo. Općenito uzevši, kad se imaju u vidu svi elementi o kojima smo govorili, ki i privredno važnim graničnim pokrajinama. Posebice ti etnički manjinski blokovi su
mi nikad nismo imali povoljnije uslove za rešenje manjinskog pitanja, nego u ovom opasni onda kad graniče sa sebi srodnim susednim narodima. Polazeći sa ovog
250 251

http://www.plbih.org
stanovišta, za nas je važno očistiti Nemce, Mađare iz Vojvodine, a Amaute iz Stare iz temelja izmeniti svoj etnički sastav. Pre svega, treba očistiti Metohiju kao graničnu
Srbije i Makedonije.Isto tako, treba potisnuti Nemce iz Kočevja, Maribora i drugih oblast, susednu Crnoj Gori, zato najzgodniju za kolonizaciju Crnogoraca, Pored toga,
graničnih oblasti. Ovim pitanjem ćemo se zabaviti podrobnije. metohijski i drenički Amauti najvemije su sluge danas Nemaca, kako su juče bili
Počećemo sa Vojvodinom. Kad uzme čovek predaše etnografsku kartu ove naše fašističke Italije. Čuda i pokora počinili su Amauti sa makedonskim selima na gornjem
zemlje, videće da je tako šarena, kao najlepšipirotski čilim. Ali, pažljivi posmatrač će Vardam. Zato Makedonci imaju pravo, da traže njihovo iseljavanje. Prilikom detal­
vrlo brzo da izdvoji pojedine etničke blokove, koji daju osnovnu potku ovom ćilimu. jnijeg izrađivanja plana, treba tačno utvrditi koja sela i koje srezove u Staroj Srbiji i
Zapaziće na primer, da je glavna masa mađarskih etničkih naselja smeštena u severo- Makedoniji treba očistiti, i prema tome postupati.
istočnoj i srednjoj Bačkoj. Tu se nalazi počevši od Horgoša i Subotice na severu, preko Načelno čovek ne bi imao ništa protiv toga, kad bi mi mogli sve manjine da uklon­
Sente, Bačke Topole, Kule i Novog Sada glavni etnički mađarski blok u našoj zemlji. imo iz svojih zemalja. Zato treba na tome i raditi. Ali ovo što navodimo za Vojvodinu,
Od pola miliona Mađara, koliko ih je bilo od prilike 1941. god. u Jugoslaviji, skoro Sloveniju, Staru Srbiju i Makedoniju, to je minimum, što se mora postići, ako želimo da
300.000 živi u Bačkoj. Ostalih 200.000 hiljada rasuto je po Banatu, Sretnu, Hrvatskoj osiguramo sebi za budućnost posed tih zemalja.
i Slavoniji, kao beznačajne manjine. Ukloniti iz Bačke 200.000 Mađara, značilo bi Ako smo načelno složni da se manjinsko pitanje kod nas može resiti samo putem
resiti mađarski manjinski problem kod nas. iseljavanja i na način koji smo naveli, postavlja se problem, kako to izvesti.
Problem nemački nije tako jednostavan. Nemci žive rasuti po celoj državi, ali i oni Prvo što moram da kažem po tom pitanju, to je ovi ratovi su najzgodniji za
su uglavnom naseljeni po bogatim ravnicama Bačke, Banata i Srema. Ako Mađari rešavanje tih problema. Oni kao kakva bura, hujeći preko država čupaju korena i
zauzimaju srednju i severo-istočnu Bačku (vidi priložene karte) Nemci zauzimaju raznose narode. Ono, zašto bi u mimo doba trebale decenije i vekovi, za vreme ratova
jugo-zapadnu. Srezovi Apatin, Novi Vrbas, Odžaci, Stara Palanka i dobrim delom svršava se za koji mesec i za koju godinu. Ne treba da se varamo, želimo li da resimo
Novi Sad i Sombor, naseljeni su Nemcima. Ako želimo, da stvorimo svoju apsolutnu to pitanje, možemo ga resiti samo sad dok je rat. Ljudi, koji su posle 1918. god. vodili
većinu u Bačkoj, mi te srezove moramo očistiti od Nemaca. Uopšte, Bačka je ključ staru Jugoslaviju, mislili su da putem kolonizacije mogu razbiti manjinske etničke
naših položaja u Vojvodini. Na nekih pola miliona Mađara i Nemaca u toj oblasti, blokove u našim zemljama. Mi smo potrošili milijardu dinara naseljavajući dobrovol­
dolazi nešto više od 300.000 svih Slovaka, Zato, prilikom rešavanju manjinskog pitan­ jce i druge koloniste po Vojvodini, Kosovu i Metohiji. U Vojvodinipomerili smo u roku
ja na ovu oblast treba naročito obratiti pažnju. od 20. god. razmer snaga u našu korist za nekoliko procenata, ali i pored toga u Bačkoj
U Banatu položaj je mnogo bolji. Ova oblast nije tako pustošena u ratu kao Bačka. je ostala nemačka i mađarska većina. Na Kosovu i Metohiji, Amauti su od 1918.god.
Mi imamo u njoj apsolutnu većinu, a kao nacionalnu manjinu od većeg značaja samo do 1938. god. porasli više prirodnim priraštajem, nego što smo mi iselili kolonizacijom.
Nemce. Oni su smešteni u srezovima: Pančevo, Bela Crkva, Vršac, Bečkerek, Itebej i Zato je bez po muke uspelo Mađarima i Arnautima, da i to malo rezultata ponište
odatle ih treba isterati. U Sremu naseljeni su Nemci u srezovima: Zemun, Stara Pazo- istenijući naše koloniste iz Bačke, sa Kosova i Metohije. Da nam se to ne bi desilo i dnigi
va, Ruma, Šid. Oni drže najbolje i najplodnije zemlje, i te srezove treba od njih očistiti. put, vojska još u roku ratnih operacija, mora planski i nemilosrdno da očisti od nacionalnih
U Sloveniji predeli oko Kočevja i Maribora, moraju biti oslobođeni od Nemaca. U manjina ove krajeve, koje želimo da naselimo s\:ojim, nacionalnim, elementom. Neću da
ostalim našim pokrajinama, treba po mogućnosti razbiti i raseliti nemačka i mađarska ulazim u detalje, kako to treba izvoditi Ako bi se ovo stanovište načelno usvojilo, od. sveg
naselja, ali nabrojane srezove treba od njih očistiti. Ako bi mi uspeli, da izbacimo iz srca bih stavio na raspoloženje svoje znanje i svoja iskustva Vrhovnoj komandi narodno-
Bačke, Banata i Srema, iz označenih srezova 5-600.000 Nemaca i Mađara, i na njiho­ oslobodilačke vojske i partizanskih odreda za izradu detaljnih planova po tom pitanju.
vo mesto da naselimo naš svet, Vojvodina bijednom zauvek postala naša. Zasad, samo napominjem, da bezuslovno treba očistiti Nemce i Mađare iz srezova u Vojvo­
Pošto u pitanju Arnauta Stare Srbije i Makedonije, moramo i da etnički zavlad- dini, koje sam naveo, a u Metohiju, Kosovo i Polog od. Arnauta.
amo Kosovom i Metohijom, a da izbegnemo sukob sa susednim albanskim narodom, Pored čišćenja od strane vojske u toku operacije, treba primeniti i druga sredstva,
tu treba još smišljenije i taktičnije raditi nego u Vojvodini. Zato, treba dobro proučiti, da bi se narodne manjine prisilile na iseljavanje. Pre svega, zbog njihovog držanja u
koje predele moramo raseliti od Arnauta i naseliti svojim narodom, ne dirajući nijedno ovom ratu, treba im oduzeti sva manjinska prava. Nemilosrdno treba staviti pred ratni
selo, nijednu kuću arnautsku više nego što je potrebno. Ako se želi da se postigne cilj sud sve one članove narodnih manjina, koji su se stavili na bilo koji način u službu
međusobnog povezivanja Crne Gore, Srbije i Makedonije, Kosovo i Metohija moraju okupatorima. Za njih treba stvoriti koncentracione logore, njihova imanja zapleniti, a

252 253

http://www.plbih.org
porodice im isto poslati u logore, pa prvom prilikom prebaciti u njihove nacionalne zidane kuće. Posedi su bili i suviše mali, alat slab, nedostajala je stoka i zato su naše
države. U tom pitanju mnogo nam može pomoći u odnosu Mađara i Nemaca bratska kolonije sporo napredovale. To tim pre, što su planinci iz Crne Gore, Hercegovine,
sovjetska vojska. Prilikom čišćenja manjina naročito treba obratiti pažnju na inteligen­ Krajine i Like svođeni u barovite ravnice Vojvodine, i teško se privikavali novoj klimi,
ciju i bogatije društvene slojeve. Oni su i inače bili prema nama najgori, najvemije novom načinu rada na zemlji, zato su mnogi od njih počeli rasprodavati svoje posede,
služili okupatorima, najopasniji su kad ostanu na svom mestu. Radnička i seljačka i pred rat 1914. g. država je morala posredovati, da spreči da te zemlje putem kupnje
sirotinja inače nije mnogo simpatisala nemački i mađarski fašizam, zato je ne treba ni ponovo ne dođu u ruke narodnih manjina. Sad treba pristupiti poslu kolonizacije
goniti. Isto ovo važi i za arnautske begove, i arnautsku čaršiju. Oni isti ljudi, koji su mnogo temeljnije, sa više ozbiljnosti i naučnih metoda.
služili za vreme stare Jugoslavije svima režimima, zarađivali pare na prljavim poslov­ Prilikom kolonizacije Narodno oslobodilački pokret nalaziće se pred istim zadat­
ima, bili su naši najveći krvnici posle 1941. god. kom kao i vlada stare Jugoslavije posle 1918.g. Najbolji borci pokreta regrutovali su se
iz pasivnih krajeva južno od Save i Dunava i od siromašnog sveta severno od tih reka.
Ima još niz pitanja u vezi sa iseljavanjem manjina, ako se tome pristupi. 0 njima
Seljaci iz hiljada popaljenih sela Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Dalmacije, Like,
ćemo govoriti docnije.
Banije, Hrvatske i Srbije, zahtevaće od svojih vođa nagradu za svoje patnje, odštetu za
svoja popaljena imanja. I oni će im morati nešto dati. Njihova kolonizacija po
napuštenim nemačkim, mađarskim i arnautskim selima biće im najbolja nagrada. Ali,
KOLONIZACIJA NAPUŠTENIH ZEMALJA. pritom se ne smeju praviti pogreške rađene posle 1918.god. Načelno, zemlje i imanja
napuštane od manjina, treba prvenstveno davati partizanskim borcima i svima članovi­
Od neobično velike važnosti je naseljavanje napuštenih sela i gradova od strane ma Narodno-oslobodilačkogpokreta uopšte. Ali, pritom se mora poći od stanovišta,
našeg sveta. Evo zašto. Interesi državni zahtevaju da se napuštene zemlje od manjina što da zemlju uzme samo onaj, koji je voljan sam da je obrađuje. Zemlja je alatka, s njom
pre nasele, da bi i njih i celu Evropu što pre stavili pred gotov čin. Privredni interesi države se ne srne spekulisati. Zato, ona ne srne služiti kao nagrada ni najboljem borcu, ma
traže da se ovo etničko pomeranje izvrši sa što manje štete za privredni život naše države. koliko bio inače zaslužan, ako je neće sam da obrađuje. U novoj Jugoslaviji, ne srne da
Zato napuštene zemlje ne smeju ostati neobrađene, fabrike moraju dalje da rade, a bude ni malih ni velikih spahija.
zanatske radionice da se ne zatvaraju. Sve to nije tako lako izvesti. Koliko god uneli volje,
Prilikom, naseljavanja Vojvodine, Kosova i Metohije, treba poći od jednog pravil­
smisla za organizaciju i veštine za izvođenje ovih poslova, mi nećemo moći izbeći
nog stanovišta: ne rešava se problem agrarnog proletarijata u Jugoslaviji na taj način,
privremene privredne štete zbog iseljavanja narodnih manjina. To nas ne srne da odvrati
što će se jedan mali njegov procenat pretvoriti u sitnog posednika. Taj se problem može
od glavnog cilja, ali upravo stoga moramo preduzeti sve što je u ljudskoj snazi, da te štete
resiti, samo putem ubrzane industrijalizacije. Zato vojvođanske ravnice trabaju da
svedemo na najmanju moguću meru. Ovo je pitanje tim važnije, što su naše manjine,
posluže, ne kao smestište za koju stotinu hiljada gladnih Crnogoraca, Hercegovaca, i
naseljene po bogatim poljoprivrednim oblastima Vojvodine, Slovenije, Stare Srbije i
Kraišnika, nego kao poljoprivredna osnova za ishranu celokupne države, za njenu
Makedonije. Naročito Nemci drže u svojim rukama proizvodnju industrijskog bilja. Ako
industrijalizaciju. Polazeći sa ovog stanovišta, mi višak hrane u Vojvodini za ishranu
želimo da odižimo našu šećernu, lanenu i konopljenu industriju, mi ćemo se morati
ostale države možemo dobiti na dva načina: 1) da stvaramo putem kolonizacije veće
pobrinuti da brzo zamenimo proteranog nemačkog proizvođača. Isti slučaj je sa zanat­
seoske posede od 5 hektara, koji će veliki deo svojih proizvoda izvesti na pijacu. Drugi
stvom i industrijom. Preko 80% svih zanata u Vojvodini, nalazi se u rukama Nemaca!
je način, da državna vlast zadrži dobar deo zemalja napuštenih od manjina za sebe, i
Mnogo manji procenat zanata u Hivatskoj i Slavoniji, ali opet vrlo važan nalazi se u
da ih obradi u svojoj režiji. Da se kombinovati ijedno i drugo rešenje, i to bi može biti
njihovim rukama. Nemci gospodare mlinarskom, pivarskom i konopljenom industrijom
bilo najzgodnije. Ne mogu dovoljno da podvučem značaj ovog pitanja, prostor mi ne
u Vojvodini, Mađari šećernom. Sve to moramo imati u vidu, i unapred spremiti aparat,
dozvoljava da u njega ulazim podrobnije.
koji će to sve preuzeti i osigurati pravilno funkcionisanje privrednog života i posle odlaska
Nemaca i Mađara iz naših zemalja. Pitanje industrije i zanatstva je isto tako važno kao i poljoprivredno, samo to će se
mnogo lakše rešavati. Poljoprivrednu industriju u Vojvodini treba etatizovati. Isto to
Da bi napuštene zemlje od manjina bile što pre obrađene, njih treba odmah
uraditi sa svima velikim neprijateljskimpreduzećimapo državi. Sa zanatima neće ići tako
naseliti našim svetom. Posle 1918. g. kod nas se kolonizacija izvodila sa dobrovoljcima
lako, ali bi se i tu dalo mnogo učiniti, pomažući domaće zanatlije i njihove pomoćnike,
i domaćim kolonistima. Dat im je zemljišni posed 5 hektara, nešto alata i po negde
254 255

http://www.plbih.org
otišlo je za koloniste, a oko 800.000.000progutale su činovničke plate. Pri organizovanju
da preuzmu napuštene zanatske radnje.
novog Ministarstva za kolonizaciju, ovo se mora izbeći. Zato se ovaj posao ne srne poveriti
Neobično je važno pitanje u vezi napuštenih zemalja od strane nacionalnih man­
starim činovnicima Ministarstva poljoprivrede Odeljenja za agrarnu reformu. U njega se
jina, da kolonizacija bude vršena po svima propisima međunarodnih običaja i prava.
moraju potražiti i dovesti ljudi, koji će shvatiti značaj pitanja i biti spremni da svo svoje
Zato, treba što pre potražiti odobrenje saveznika i već sad se potruditi, da nam se dade
vreme i energijuutroše na ovaj veliki posao.Zato, prilikom osnivanja ovog Ministarstva,
pravo konfiskovanja imanja neprijateljskih manjina. Državna komisija za ratne krivce
koje će inače biti privremeno, treba putem posebne Uredbe omogućiti izbor činovnika iz
morala bi staviti na raspoloženje materijal kojim bi mogli svetskom javnom mnenju i
privatnih i javnih preduzeća za taj posao. Njima treba dati dobre plate, osigurati napre­
saveznicima dokazati, šta su sve počinili narodne manjine po našim zemljama u ovom
dovanje, ali zato nemilosrdno se obračunati sa svakim od njih, koji podlegne korupciji.
ratu. Ovaj predlog sam trebao staviti ranije, ali sam izostavio, pa ga ovde ubacujem.
A korupcije u ovoj vrsti poslova, gde se raspolaže sa milionima tuđeg imanja, uvekje bilo,
pa će i biti.
Podrobnije izlaganje kako da se organizuje ovo Ministarstvo odvelo bi daleko.
ORGANIZACIJA POSLA Zasad napominjem, da pored strogog izbora činovništva treba pojačati nadzor nad
njegovim radom preko Narodno-oslobodilačkih odbora. Ovi odbori, mogu igrati vrlo
Već smo podvukli značaj čišćenja manjina još u toku ratnih operacija. Zato je veliku ulogu u rešavanju pitanja kako da se isele manjine i kako da se nasele novi
uloga vojske u ovom poslu najznačajnija. Ona je ta, koja ima da primeni oružanu silu kolonisti. Federalna vlada i onako će morati po ovom pitanju da veliki deo poslova
pri izbacivanju manjina iz naše države. Zato je od prvoklasne važnosti, da naši vojni prepusti Narodno-oslobodilačkim odborima u pojedinim pokrajinama. To treba imati
komandanti, u predelima naseljenim Mađarima dobiju precizna uputstva, šta i kako u vidu, kad se izrađuju smernice naše kolonizacione politike. Samo već unapred treba
da rade. Još bi najbolje bilo osnovati pri Vrhovnoj komandi narodno-oslobodilačke ograničiti delokrug rada ovakvoj ustanovi. Sukob kompetencija o ovakvim pitanjima
vojske i partizanskih odreda poseban odsek, koji bi imao zadatak da se brine o čišćenju može da zakoči svako pravilno otpravljanje poslova. U ovom trenutku, za nas su pored
manjina još u toku rata. Taj odsek skupio bi oko sebe jedan mali broj stručnjaka, vojske, najvažniji činilac Narodno-oslobodilački odbori na terenu. Ono ogromno
poznavaoca manjinskog problema u pojedinim našim zemljama. Oni bi Vrhovnoj ogorčenje, što se nakupilo u duši naših naroda u toku ovog rata, protiv narodnih
komandi davali potreban stručni materijal i u detalje izrađivali predloge, kako da se manjina zbog njihovih zločina, počinjenih nad nama, dolazi do izraza u svima našim
postupa sa raznim manjinama po našim zemljama, još u toku rata. Vojska bi u prvo pokrajinama u neodoljivom naletu našeg sveta protiv tih manjina. Tu mržnju i neutol-
vreme dok se ne stvore civilne vlasti,osim proterivanja manjina, morala preuzeti na jivu želju naših masa da raščiste sa manjinama, treba konstruktivno iskoristiti. Ona ne
sebe i čuvanje napuštenih objekata i instalacija. Ona bi morala, može biti, da se pobrine srne da se izvrgne u anarhiju i pljačku, nego ima da posluži državnim ciljevima, koje
i za jesenju setvu. Sve se to može izvršiti samo onda, ako se stvori poseban aparat preko smo naveli. Zato, treba što pre uputiti precizna uputstva Narodno-oslobodilačkim
koga će se to raditi. Njega treba zadržati kod vojske i onda, kad celo pitanje pređe u odborima po celoj zemlji, šta i kako imaju da rade. Ti odbori, imaju da organizuju
nadležnost nekog ministarstva ili povereništva. proterivanje manjina, ali isto tako i da se pobrinu, da se napuštena imanja očuvaju,
Zamršenost poslova oko iseljavanja manjina iz naše ržave i naseljavanje stotina zemlje obrade, radionice i fabrike očuvaju. Može biti, da bi bilo dobro, počev od seoskih
hiljada našeg sveta po napuštenim selima i gradovima, zahtevaju stvaranje jedne posebne odbora, do zemaljskih stvoriti svugde posebne sekcije za ovo pitanje. Od samog početka
ustanove, koja će sve te poslove voditi. Tu ustanovu, ministarstvo ili povereništvo, treba treba naviknuti naše ljude da se zna ko za šta ima pravo, ali ko i za šta odgovara. Ovo
što pre stvoriti. Mi smo posle 1918.g. imali Ministarstvo agrarne reforme. Ono je imalo pitanje je tako važno, da bi može biti bilo vrlo korisno, da Maršal Tito, kao Vrhovni
zadatak da putem agrarne reforme zadovolji glad jednog dela našeg seljaka za zemljom. komandant Narodno-oslobodilačke vojske izdajući uputstva vojsci, izda što pre i poseb­
U osnovi uzevši, organizacija tog Ministarstva nije bila hrđava, ako ono nije ispunilo kako na uputstva Narodno-oslobodilačkim odborima, kako da se postupa po ovom pitanju.
treba svoj zadatak, to je krivica do njegove birokratije i do nesposobnosti naših partijskih Pitanje je vrlo hitno, a osnivanje posebnog Ministarstva i stvaranje njegove organizacije
političkih vođa. Sve od 1918.g. imao sam prilike, da pratim rad činovnika toga Ministar­ traži dosta vremena.
stva. Ono se vrlo brzo korumpiralo, birokratisalo, i Ministarstvo je godinama postojalo
Isto toliko mogu biti korisni Narodno-oslobodilački odbori i za dovođenje kolo­
ne zbog kolonista, već zbog svojih činovnika. Od 1,000.000.000 din. koliko je stara
nista u napuštena sela, koliko i pri čišćenju manjina iz njih. Već sam podvukao da je
Jugoslavija izdala na agrarnu reformu po proračunima poznavaoca, samo 200.000.000
257
256

http://www.plbih.org
jedan od glavnih razloga neuspeha naše kolonizacije od 1918.-1941. g. bio taj, što su
zemlju dobijali ljudi, koji je sami nisu hteli obrađivati. Ovaj put ta se pogreška mora ZAKLJUČAK
izbeći. Mi moramo pronaći puta i načina da za kolonizaciju pridobijemo seljake,
domaćine. Ti se vrlo teško kreću, ali kad se jednom presele u novo mesto, brzo se Moj referat o manjinskom problemu ispao je može biti preopširan. Međutim,
ukorene. Narodno-oslobodilački odbori po našim zemljama odakle ćemo dobijati pitanje je od tako velikog značaja za naš državni život, da se sve bojim da nisam šta
koloniste, imali bi zadatak, da vrbuju ovu vrstu kolonista za iseljavanje. Oni bi isto tako ispustio. Može biti nikad neće nam se pružiti ovakva prilika da svoju državu napravimo
morali da se pobrinu, kako popuniti nedostatak zanatlija i stručnog radništva po Vojvo­ etnički čisto našu. Svi veliki problemi današnjice u našoj državi, bili oni od nacionalno-
dini posle proterivanja Nemaca. Tome poslu mnogo bi mogli pripomoći razna stručna političkog, socijalnog ili privrednog značaja, mogu neki manje, neki više i da pričekaju
i staleška udruženja, komore, zadruge, sindikati. Preko njih bi naročito bio olakšan na svoje rešavanje. Međutim, manjinski problem, ako ne resimo sad, nećemo ga nikad
posao preseljavanja gradskog stanovništva. rešavati Uzdam se, da će ljudi, koji vode Narodno-oslobodilački pokret isto tako znati
oceniti značaj ovog pitanja kao ja, i da će pristupiti njegovom rešavanju s istom en­
Pitanje organizacije celogposla oko iseljavanja narodnih manjina i nove koloni­
zacije, nabacio sam. ovde samo u glavnim crtama. Ima još mnogo stvari o kojima će ergijom i samopožrtvovanjem, sa kojim su 1941. god. ugazili u strašnu borbu za

se morati razmisliti, ali otišlo bi se suviše u pojedinosti. Ostavićemo to za slučaj detal­ oslobođenje i stvaranje nove Demokratske Federativne Jugoslavije. Ako ovaj referat
jnijeg proučavanja celog problema. Reći ću nekoliko reći o neposrednim zadacima po ma i malo doprinese tome cilju, on je ispunio svoj zadatak.
ovom pitanju, koji se sad već nameću. Dok mi raspravljamo, treba li iseljavati ili ne Beograd, 3. novembar 1944. godine
manjine, kako bi i na koji način naselili opustele zemlje, vihor rata, huji preko naših profesor Univerziteta Vasa Cubrilović
zemalja. Iz svih krajeva, gde se vode ratne operacije, stižu izveštaji da se naše narodne
mase nemilosrdno obračunavaju sa onim narodnim manjinama, koje su u ovom ratu
bile protiv nas. Tu narodnu bujicu, treba što pre kanalisati. Najvažnije, što bi sam
odmah trebalo uraditi bilo bi: 1) Izdati uputstva vojsci, Narodno-oslobodilačkim
odborima šta da rade, 2) Kod bratske sovjetske vojske preduzeti korake, da nam po­
mogne u čišćenju Nemaca i Mađara, 3) Preduzeti sve mere da se napuštene zemlje još
jesenas urade, a fabrike i radionice očuvaju, 4) Početi odmah sa naseljavanjem opus-
telih sela i gradova sa našim svetom, zabraniti svaku pljačku i raspolaganje sa imov­
inom neprijateljskih naroda, pod pretnjom smrtne kazne.
To bi bile prve mere, koje bi se morale odmah preduzeti. Ostale poslove, započeti što
pre. Zaboravio sam da napomenem, da je vrlo važno ona imanja po gradovima i selima,
koja ćemo dati kolonistima, odmah ipreneti na njih. U staroj agrarnoj reformi, činovnici,
politički korteši terali su čitavu trgovinu sa sirotim kolonistima, sad im dajući, sad im.
oduzimajući zemlje. To sad treba izbeći. One zemlje, koje se dadu seljacima, treba na njih
ipreneti, isto tako kuće i zanatske radionice. Drugo je pitanje da li se tom prilikom seljaci
mogu vezati, da moraju pristupiti zadrugama za zajednička obrađivanja zemlje. Mislim,
da bi to bilo najbolji način, kako da se pomoću suvremenih poljoprivrednih mašina
zemljišta bolje obrade. I o tom bi trebalo više govoriti, jerje pitanje vrlo značajno. Napom­
injem samo, da bi se zajedničko obrađivanje zemljišta kod nas dalo najlakše uvesti, baš
u onim krajevima, gde se bude vršila ova kolonizacija.

258
259

http://www.plbih.org
y CTajsoJ 0 » « « S i i ^ 3 K a K e ^ o a M | * u Upao;) roja UQ cpaa«»jH^sis^^swđao

:'.'[ Apsisyra. } < . . . "..


ČETNIČKI POKRET I BOŠNJACI
v 34.797. /. 26.026 ~ • £ •l. . : 7 7 , 3 -:'
Py«utp:t 32.848 - . .' ' B'6.666 - .. 63,7-
*«SPM3O»BHO / ;\/. 27.821 .• ' ." '•• .; • i 373 ; ••. 1,4- ; i
: ; V 32,926 •lis.804 ^« *»
r>:«c.^ • " 63,164* ,) ' .»ilOB
%osai lloaor; • • 70.083 . • 37.645 - .63,0 : Naziv "četnici" se pojavio krajem prošlog vijeka kada su iz Kraljevine Srbije
:',P!.*:«;na . • " ' "5.911 • .. 21.347 v • azfa • ubacivani odredi dobrovoljaca u Makedoniju, koji su se nazivali četnicima, čiji je
•' .12.051; .1.902 osnovni cilj bio mobilizacija naroda u borbi protiv Turske i prisajedinjenje Make­
r»i!."ta«o ".- . 01.037 53.093 \i- se, 3 7 donije Srbiji. N o , aspiracije p r e m a Makedoniji bile su i od strane Bugarske i Grčke,
'' 45,373 * 36.399 : oo, e
SOTOK . pa su i ove države formirale četničke odrede, koji su se u Bugarskoj zvali komite,
.. 25.318 , • 12.872
'% 23.670-:';' 1.335 ;. a u Grčkoj andrati, koji su imali isti cilj.
-. 1(5,296 4.181 • U periodu od 1900 -1905. godine Vlade Srbije se protivila svakoj organizovanoj
FOJSSK no-ror. • .32.658'. 14.845 akciji u Makedoniji i sprječavala je prelazak četnika iz Srbije u Tursku jer su vođeni
Ppr.-icHtu-a ' /;'.. »7.858 . / . 23;846 š 41,2 razgovori o srpsko -bugarskom pomirenju. Pošto je dolazilo do sukoba između
.: 68.822 -3.193.
sprskih četnika i bugarskih komita Vlada Srbije je bila životno zainteresovana da
,r '.i2.4«o : |
Kw:c~o ' '•.'. 38.101 ; j$ se makedonsko pitanje ne može riješiti bez Srbije, kako su to željeli Grci i Bugari.
>710.064 ' •• ' - ^ y l » ^ •'
•>xszn ;V,; ; 33.086 .' N4->^
:>
841" Kako se na terenu nije mogao sklopiti nikakav sporazum, Vlada Srbije je dozvolila
i: ' : 2 . 6 . .
-: ? '30.730 r . 8.788 10,8 osnivanje "SRPSKE O D B R A N E " , - prve četničke organizacije čiji su osnivači bili
SiO^rojHt.. ' . . . •|:y 16.220 : '; 13,558 .83,6 nastavnici srspkih škola u Bitolju, koji su formirali prvu četu koju je vodio Micko
Sape" f -
V 18, 740 ., 1.531 8,4 Sokolović - Parlovski. Četa je u sukobu, kod Poreča pobila'jednu bugarsku četu i
ifee'cifc .: ?>; v;..;^ 21.631 '1.041, , ".; •A e,6 zarobila Damjana Grujova, tadašnjeg šefa štaba bitoljskog rejona i člana Vrhovnog
rtpocaso.; •..,.'j;p f) "... 44.40S ; 17.306 /' , • 39,0 •
komiteta M V R O u Sofiji zvanog "Kral na Makedonija".
^X>;t.~.on *, i ' *i*/84;480 , .' . 1,114 .' 8,0 !
V.:cv~.o '%> 128.062 ' £5.132 . ;. 19,6 ' Tajno udruženje "Srpska odbrana" je radilo na osnovu usvojenih "Pravila",
i'| 2 0 . 0 5 5 '' i .. 0,219 .. ~ % ss,a prvog zvaničnog d o k u m e n t a četničkog pokreta. U članu 1. Pravila govori se da se
S.nj) Ibrasnum ' 46,15-4 1S.500 - 42,3: radi o tajnom udruženju Srba u Staroj Srbiji i Maćedoniji iz skopskog i debarskog
''.!>
. "44.688 ' 27.269 6i,i sandžaka, kaze kičevske, prilepske i ohridske i bitoljskog i solunskog vilajeta. Cilj
.Isarojna** • .42.004 . 5.005 ' : U,? udruženja (Cl. 2 - 4) je odbrana srpskih interesa putem evolucije - reforma na
35.191" 27.760 76,7
. 16.602 410 2,S kulturnom i ekonomskom napredovanju, a p o t o m u p o t r e b a revolucionarnih sred­
8c-.-. c a . 42,236 .1.644 ' 3,9 , stava za oslobođenje. Upravljanje udruženjem (čl. 5 - 7) se vrši preko dva odbora,
Kt-rjuiroiio , GC'ŠOJ. 13.405 20t3 " od kojih je jedan u Staroj Srbiji, a drugi u Maćedoniji, čija su mjesta tajna, a pored
14,127 6.600 7 :^6,9 '
odborapostojijedan Gorski štab pod oružjem u Gori, čije članove određuju odbori,
i;?Oi.605' 474.771
koji zajedno rukovode poslovima udruženja. U kazama se uspostavljaju podod­
bori, a u svakom mjestu mjesni odbor. Finansiranje udruženja je dobrovoljno, na
Sastavni dio elaborata Vase Čubrilovića: statistički podaci o pripadnicima
osnovu priloga i mjesnih uloga. Organi Udruženja imaju svoju policiju i kurire, a
manjina, prema popisu Kraljevine Jugoslavije iz 1931. godine.
261
260

http://www.plbih.org
mjesni odbori i nekoliko naoružanih ljudi(čl. 9). Organizacija udruženja je hijerar­ i dr.) a Košta Pećanac biva ubijen 11. o5.1944. godine po naređenju D.Mihajlovića
hijska, gđe oružane akcije i planove donosi Gorski štab, koje bezuslovno izvršavaju od komandanta Deligradskog četničkog korpusa Brana Petrovića. Istu sudbinu je
podčinjeni organi udruženja. Organizaciju moraju priznavati svi Srbi i pomagati je doživjela četnička organizacija Ljuba Novakovića, koji je komandovao četničkim
(čl. 2o) s tim što članstvo prilikom ulaska u Udruženje polaže zakletvu, čiji tekst grupama u Sumadiji.
glasi: Četnička organizacija Draže Mihajlovića se pojavila pod nazivom Četnički
"Vo imja Oca i Sina i Svetoga D u h a , Amin. Ja... zaklinjem se u Gospoda Boga, odred Jugoslovenske vojske kojim je komandovao Draže Mihajlović. Zamjenik
u Gospoda Sina, Isusa Hrista i Gospoda D u h a Svetoga; zaklinjem se u hleb ovaj, komandanta je bio Dragiša Vasić, podpredsjednik Srpskog kulturnog kluba, osno­
zaklinjem se u krst ovaj, zaklinjem se u nož ovaj i levolver, da ću tačno i savesno, vanog pred početak dugog svjetskog rata, koji je bio velikosrpska šovinistička or­
bezuslovno ispunjavati sve n a r e d b e Komiteta koje mi s