Sie sind auf Seite 1von 15

LEKTIRA NA DRŽAVNOJ MATURI 2010./2011.

Za pisanje eseja na državnoj maturi propisana je sljedeća obavezna lektira:

osnovna razina (B)


1. Marin Držić, Dundo Maroje (komedija, renesansa)
2. Ivan Gundulić, Suze sina razmetnoga (poema, barok)
3. Fjodor Mihajlovič Dostojevski, Zločin i kazna (roman, realizam)
4. Ante Kovačić, U registraturi (roman, realizam)
5. Antun Branko Šimić, Preobraženja (zbirka pjesama, ekspresionizam)

viša razina (A)


Djela propisana za osnovnu razinu i još:

1. Honore de Balzac, Otac Goriot (roman, realizam)


2. Franz Kafka, Preobražaj (novela, ekspresionizam i nadrealizam)
3. Miroslav Krleža, Baraka pet Be (novela, ekspresionizam i naturalizam)

Osim propisane lektire na maturi se mogu pojaviti različiti tipovi neknjiževnih tekstova (publicistika, eseji i sl.). Predložene
teme u raspravljačkom eseju odnosit će se na društvenu stvarnost. To mogu biti problemi iz svijeta rada, slobodnoga
vremena, umjetnosti, športa, medija, potrošačkoga društva, tehnološkoga napretka, ravnopravnosti spolova, nasilja u društvu.

KLJUČNI POJMOVI:

1. Marin Držić, Dundo Maroje

– lokalizacija: hrvatska renesansa, Dubrovnik, sredina 16. stoljeća, najvažniji hrvatski renesansni dramatičar (komedije,
pastorale, tragedija, pjesme)
– vrsta: učena komedija ili komedia erudita
– uzor: talijanska renesansna komedija (La Mandragola, Machiavelli)
– mjesto radnje: Rim ("Iz Dubrovnika Rim gledat" – negromancija, igra zrcaljenja, manirizam), jubilarna godina hodočašća
– problematika: urota (protiv dubrovačke vlastele), negromancija, (Prolog Dugog Nosa, negromant – čarobnjak), opreke:
mudri – ludi (ljudi nazbilj i ljudi nahvao, Maro – mladi Dubrovčani), škrtost – rasipnost (Maroje – Maro), roditelji – djeca,
stari – mladi (Maroje, Bokčilo – Maro/Popiva/Pomet/Petrunjela), našijenci – stranci (Maroje, Maro, Pomet i dr./Sadija,
Tudešak), Dubrovčani – nedubrovčani, plemići – pučani, sluge – gospodari, muškarci – žene (lik Pere – Dubrovkinja koja bi
postala redovnica da nije vratila zaručnika; Petrunjela – godišnjica, sluškinja koja zarađuje za miraz, Laura –
kurtizana/prostitutka); preokrenuti svijet (sluge gospodare svojim gospodarima), manirizam (prenesena značenja, izrugivanje
petrarkizma, aluzivnost), nastavak izgubljene komedije Pomet (Prolog II.), Pometov komički makijavelizam, (kralj od ljudi
ki se umije vladat, fortuna – gospodarica srjeće, akomodanje – prilagođavanje) hedonizam (Pomet – pijat od kapuna, Bokčilo
– sluga svog trbuha, uvijek gladan, Popiva – voli piti i popijevati)
– stil: antipetrarkistički i maniristički elementi (Laura – Mandalijena/Mande Krkarka – od grešnice do pokajnice; Ugo
Tudešak – karikirani tip renesansnog ljubavnika, erotizirani prikaz ljubavi), karakterizacija imenom (Pomet Trpeza – sve
pomete, Popiva – pije, pjeva; Ugo Tudešak – Tedesco na talijanskom znači Nijemac, najsmješnije lice u komediji,
Laura/Mande/Mandalijena – "idealna žena", karikiranje petrarkističkog ideala ljepote, najava novog tipa junakinja –
raskajanih grešnica koje obilježavaju novu književnu epohu – barok, Mandalijena je omiljeni lik i Đive Bunića Vučića i
Ignjata Đurđevića).
jezik: različitost idioma – živi govori Dubrovačke republike i njezinih posjetitelja, Držić je imao osjećaj za govoreni jezik
(dubrovačka štokavština, makaronski latinski, talijanski, čakavski, njemačko-talijanski),
– veza umjetničke i narodne književnosti: više od 100 narodnih poslovica (prepoznaju se po sintagmi: Reče se), pučke
popijevke i rugalice (Petrunjela, Popiva, Pomet), narodni običaji (susreti godišnica i mladića u ulici Među crijevJi)
diskurz: stih (narodne pjesmice, rugalice) i proza
– zanimljivost: Držić umire kad je Shakespeare imao tri godine, vjerojatno od ruku dubrovačke vlastele protiv koje se urotio i
morao otići u svojevrsno samoizgnanstvo u Veneciju, u kojoj se ni ne zna točno mjesto gdje je sahranjen!

2. Ivan Gundulić, Suze sina razmetnoga

lokalizacija: hrvatski barok, Dubrovnik, 17. stoljeće, najveći barokni pjesnik (pjesme, barokna religiozna poema, ep,
pastorale i melodrame)," porod od tmine" (mladenačka djela pisana u maniri melodrama) "porod od svjetlosti" (zrela djela
pisana u maniri kršćanske obnove)
vrsta: barokna religiozna poema (lirsko,epsko, dramsko; suze/plačevi – imenovanje vrste u prvoj sestini), "porod od
svjetlosti" (čine ga prepjevi 7 pokornih psalama kralja Davida, poema Suze sina razmetnoga, pastorala Dubravka i ep Osman)
ton: ispovjedni,protureformacijsko/posttridentsko raspoloženje, isusovački utjecaj

"Grozno suzim gork plač sada,


gorko plačem grozne suze,
ke razmetni sin njekada
kajan z grijeha lijevat uze -
jeda i moje grijehe oplaču
suze u suzah, plač u plaču."

– homonimija suza: 1. značenje: suze kao izlučevine iz oka; 2. značenje – književna vrsta, končeto – proširena metafora,
antiteze (nekad/sad, razmetni sin/lirski subjekt, igra riječima:suzim suze (etimološka figura) plač/suze (sinonimija), plačem
plač, suze u suzah (homonimija)
tematika: obrada biblijske parabole, prispodobe (Lukino evanđelje, Izgubljeni sin), spoznaja ljudske grešnosti i poziv na
moralni život u duhu katoličke obnove
struktura/kompozicija: 3 plača (Sagrešenje, Spoznanje, Skrušenje)
stil: retoričnost (končeto, metaforika, ponavljanja, gomilanja, zrcaljenje, alegorija), simbolika broja 3, put grešnika
pokajnika/likovi grešnih svetaca, aforizmi
versifikacija:simetrični osmerac, tipičan stih barokne književnosti,
strofa – sestina ili sesta rima (uzor u talijanskoj, tasovskoj tradiciji),
ideje: razmišljanja o ljudskoj grešnosti i prolaznosti života (vječna na svijetu samo mijena jest), protureformacija i katolička
obnova
idiom: dubrovačka staroštokavština, jekavica, začetak hrvatskog pjesničkog idioma
zanimljivost: Umro vjerojatno od upale porebrice u 49 godini života, nikad nije uspio obavljati časnu funkciju dubrovačkog
kneza mada je potomak jedne od najuglednijih dubrovačkih patricijskih obitelji! Obitelj ga je dala na skrb kad je imao 3
godine – ne zna se zašto!
Gundulić je bio uzor ilircima (osobito Mažuraniću, koji je dopisao Osmana), Vlaho Bukovac ga je naslikao na zastoru HNK
u Zagrebu na književnom prijestolju!

3. F. M. Dostojevski, Zločin i kazna

– lokalizacija: ruski realizam, 19. stoljeće, 1866. Petrograd, uzviknuo: "Svi smo mi izašli ispod Gogoljeve Kabanice",
romanopisac (Braća Karamazovi, Idiot, Bijedni i poniženi i dr.)
– vrsta: filozofsko-etički roman (roman ideja – obični i neobični ljudi) psihološki roman (psihološki portret ubojice), roman
portreta (likovi po mjeri svakodnevice, načelo prosječnosti), antikrimić
– diskurzivni postupci: pripovijedanje – priča je trivijaliziranja po načelu kriminalističkog zapleta,
– opisivanje – uglavnom se opisuju eksterijeri gradske periferije – ulice, mostovi, trgovi i sl., interijeri su mračni, skučeni i
vlažni tavanski prostori, sve odiše siromaštvom i bijedom
raspravljanje – prvi modernistički postupci: unutarnji monolog, višeglasnost, asocijacije, snovi, halucinacije, bolesna svijest,
intuicija, iracionalno, fragmentacija
– tema: umorstvo lihvarice Aljone Ivanovne i njezine sestre Lizavete i grizodušje glavnog junaka Rodiona Romanoviča
Raskoljnikova
– problematika: psihološka, etička,socijalna i kriminalistička
– lica: Rodion Rodja Romanovič Raskoljnikov i Razumihin (dva tipa studenta, intelektualca, antipodi) – problem puta do
društvenog uspjeha kriminal, ideologija/rad, upornost, prijateljstvo).
lica: Sofija Sonja Marmeladova – grešnica/svetica, prostitucija kao moralni i društveni problem (Marmeladov – Katarina
Ivanovna – Sonja)
– Porfirij Petrovič – policijski istražitelj, igra mačke i miša (etika, krimić)
– Marmeladov – pijanac, propali niži činovnik
– Dunja Avdotja Romanova – guvernanta, sluškinja, sestra koja se žrtvuje za bratov uspjeh
– Katarina Ivanovna – maćeha koja ne zbog zlobe već nužde navodi pastorku na prostituciju
– ljubavni zapleti: Sonja – Raskoljnikov, Dunja – Razumihin – Lužin – Svidrigajlov
– ideja: priča o običnim i neobičnim ljudima (etička i filozofska dimenzija zločina i kazne), unutarnje raspadanje svijesti,
nova religioznost (mesijanizam)
– društvena dimenzija kazne: zatvorska kazna, Sibir kao olakšanje nečiste savjesti
– dvojstva: razum/osjećaji, patnja/pobuna, pojedinac/društvo, dobro/zlo, Bog/đavao

Zanimljivosti: Dostojevski je bolovao od epilepsije, pa se opisi bunovnih stanja, halucinacija i nesvjestica mogu povezati s
njegovom bolesti!
Kao mladi pripadnik političkog kružoka Petreševskog Dostojevski je bio osuđen na smrt! Melodramatski pomilovan je tik
pred pogubljenje i osuđen na robiju u Sibiru! Zapisi iz mrtvog doma njegovi su autobiografski doživljaji s robije.

4. Ante Kovačić, U registraturi

– lokalizacija: hrvatski realizam, 1881. – 1891./2., objavljivan u Vijencu 1888. (feljton-roman), samostalno objavljen tek
1913., najbolji roman hrvatskog realizma, ostala djela: Baruničina ljubav, Fiškal,(romani) Smrt Babe Čengićkinje (Ttravestija
Mažuranićeva epa)
– vrsta: društveno-psihološki roman, roman o odrastanju (Bildungsroman) Ivice Kičmanovića, nadarenog seoskog dječaka
koji propada u gradskoj sredini zbog neprilagođenosti
– registratura – slika Hrvatske u drugoj polovici 19. stoljeća
– trodijelna struktura: 1. dio – poluautobiografski – pripovjedač u 1. licu (djetinjstvo) 2. – 3. dio – sveznajući pripovjedač ,
– kompozicija: uokvirena, umetnute novele, retrospekcija (narušeno kronološko načelo)
– Šenoina koncepcija: romantičnog i realističnog, ali i naturalistično i modernističko
a. romantično: lik Laure, njezino podrijetlo, baba Huda, razbojnici (Ferkonja), krvava svadba, grad kao leglo svih zala
b. realistično – lica iz seoske sredine, opisi svađa i seoskih interijera i običaja (Uskrs), raslojavanje seoskog stanovništva
(Gazda Medonić, Jožica Kičmanović Zgubidan, Mali Kanonik), pojava kapitalizma na selu
c. naturalistično: Laura kao kći svoga oca Mecene (genetska uvjetovanost zločina), masovne scene (tučnjava na Uskrs)
d. modernističko – ekspresionistički opis alkoholnog ludila i spaljivanja registrature
– stilski postupci: karakterizacija imenom, groteska, karikatura ( Ivica Kičmanović – lik poluinteligenta, "dvospolca" – ni
seljak ni građanin, lik propalog inteligentnog dječaka; Jožica Kičmanović Zgubidan – kičma znači uspravnost, ponos,
neprilagodljivost, mali Kanonik – lik prosječnog no umišljenog seljaka, Miha – Ivičin antipod, prosječan i nenadaren, no
zahvaljujući vezama, dobroj ženidbi i kriminalu uspješan; Laura – karikatura Petrarkine Laure, tip fatalne žene slične
Šenoinoj Klari Grubarovoj; Mecena – suprotnost polazišnom dobrotvoru rimskom patriciju Meceni, Žorž – karikatura
francuskoga uglađenog sluge, Rudimir Bombardirovič Šajkovski – nadripjesnik, lica iz gradske sredine su karikirana, a lica
iz seoske sredine prikazana humoristično ali kritika je blagonaklona)
– jezik i stil: fin osjećaj za jezik (dijalektizmi, deminutivi i augmentativi karakteristični za kajkavštinu, izmjena glagolskih
oblika)
– opreke: selo/grad, muškarci/žene, bogati/siromašni, birokrati/umjetnici, roditelji/djeca, realistično/romantično
naturalistično/modernističko
– zanimljive epizode: masovne slike (Uskrs na selu, krvava svadba); intimne slike – buđenje u Laurinoj sobi, odlazak na
školovanje u grad, delirium tremens, alkoholno ludilo na kraju romana (ekspresionistički opis po Ivanišinu)
Zanimljivosti: Djelo je negativno ocijenjeno, čak je proglašeno i pornografskim!
I sam Kovačić kao i Ivica Kičmanović umro je pomračena uma u ludnici u Stenjevcu!

5. Antun Branko Šimić, Preobraženja

– lokalizacija: avangarda, ekspresionizam, hrvatska književnost od 1914. do 1929., začetnik hrvatske moderne lirike, začetnik
slobodnog stiha, J. Kaštelan rekao je za njega: "Projurio je kao meteor. Ostala je svjetlost."
zbirka: Preobraženja, 1920.
– uzori: njemačke ekspresionističke škole: Plavi jahač i Most, bečki časopis Sturm, G. Apollinaire
– teme: preobraženja (mijene, metamorfoze), pjesnik/pjesništvo (autoreferencija, autopoeza, pjevanje sebstva, oblikovanje
jastva ); smrt, ljubav, Bog, tijelo, siromaštvo, Hercegovina
– temeljna motivika: plavo/žuto, duhovno/tjelesno, zvijezde/prah, nebo/zemlja, anđeli/vampiri, bijelo/crno, tama/svjetlost,
osnovne boje, jaka metaforika, višeznačnost, ekspresivnost, odstranjenje stvari
stih: slobodan, centriran, osebujnog ritma (opkoračenja, prebacivanja)
stil: pjesma slika (Apollinaire), odustajanje od pravopisnih i gramatičkih pravila, (stilematika interpunkcijskih znakova)
jezgrovitost izraza, jezični minimalizam
idiom:štokavština
teoretski i programatski tekstovi: Tehnika pjesme i Muzika forma
zanimljivost: hrvatski pisci početkom 20. stoljeća priklonili su se ekavici, pjesnikova djela ijekavizirao je Stanislav Šimić,
njegov brat.

VIŠA RAZINA

1. Honore de Balzac, Otac Goriot

– lokalizacija: francuski realizam, 19. stoljeće, ciklus romana Ljudska komedija (uzor Dante, Božanstvena komedija), 95
romana, freska francuskoga društva 19. stoljeća, dio iz Studija društvenoga života, Pariških slika (Ljudska komedija)
– vrsta: društveno-kritički roman, roman portreta
– poetika: pozitivizam, veza s učenjem Goeffroya Saint-Hilairea (evolucija, prilagodba životinja), mimeza – oponašanje
stvarnosti, ogledalo stvarnog života i odnosa
– tematika: želja za društvenom afirmacijom, obiteljska patologija (poremećeni roditeljski odnosi).odnos provincija –
velegrad, građanstvo – plemstvo
kompozicija: 3 fabularne linije: 1. Goriot i kćeri (patologija obiteljskih odnosa), 2. Eugene de RAstignac (uspon mladog
provincijalca u visokom društvu) 3. Vautrin (zločinac u visokom društvu
– opreke: roditelji/djeca, altruizam/egoizam, poštenje/prevara, ubojstvo kao put do uspjeha (etička, filozofska i društvena
komponenta – Vautrin, Rastignac, Goriot), ljubav/preljub (Victorine, Goriotove kćeri), žrtvovanje/iskorištavanje (Goriot,
kćeri),
– pripovjedni postupci:pripovijedanje (razgranata fabula, uzročno-posljedične veze), opisivanje (detaljno, vanjski i unutarnji
prostori, fizički izgled i duševne karakteristike, moral – Pariz (načelo tipičnosti) – uvodni opis Pariza (Roman počinje
pogledom s brežuljaka na grad i završava na uzvisini iznad grada) – detaljizacija, salon i budoar, mjesta društvenih i intimnih
sastanaka, kazalište mjesto širenja informacija i pokazivanja (danas kafić/kino);,komentiranje (piščevi komentari), dijalog
– jezik: govorni jezik Pariza s poč. 19. stoljeća
– zanimljivost: Balzac je kritizirao sve društvene slojeve, kao građanin je osobito kritizirao plemstvo, no ipak je nekoliko
mjeseci pred smrt uspio ostvariti svoju najveću želju – oženio je osiromašenu plemkinju i dobio plemićku titulu!

2. F. Kafka, Preobrazba/Preobražaj

– lokalizacija: njemačka avangarda, rođen u Pragu, Židovska četvrt, djelo objavljeno 1922., autor romana Proces, Zamak,
Amerika, jedan od začetnika moderne proze
– vrsta: ekspresionistička novela, elementi nadrealizma
problematika:snovi/stvarnost,realno/nadrealno(irealno), mogući i stvarni svjetovi, čovjek/kukac, ljudsko/životinjsko,
rast/nazadovanje, evolucija/regresija, sloboda/represija, socijalno/prirodno, društvo(obitelj)/pojedinac, rečeno/mišljeno,
otvoreni/zatvoreni prostori, individualna/opća simbolika (kukac, jabuka, soba) , židovstvo/kršćanstvo, gnoza/dogma
postupci: karakterizacija imenom Samsa (koji je sam, samoća, osamljenost, alijenacija), fantastika,
– ideje: sraz suvislog jezika i nesuvislog iskaza (suvisli jezik ne želi biti tumačem zbiljskog svijeta), deracionalizacija
čovjekovih misli i osjećaja, svijet bez etičnosti
– utjecaji: usporedba sa slikarstvom Salvadora Dalija (hiperrealizam tehnike/nadrealizam sadržaja), utjecaj na modernu
književnost raste od 50-ih godina 20.stoljeća
"kafkijanska atmosfera"– atmosfera straha, tjeskobe, neizvjesnosti, propadanja, grotesknog izobličenja stvarnosti,
– stilski postupci: sarkazam i poruga kao sredstva otežale komunikacije
– zanimljivost: F. Kafka svoja je djela oporučno namijenio spaljivanju, njegov prijatelj Max Brod nije poštovao pokojnikovu
posljednju želju i djela je posmrtno objavio te tako predstavio jednog od najbitnijih književnika moderne literature!

3. M. Krleža, Baraka Pet Be

– lokalizacija: hrvatska književnost od 1914. – 1929. , središnja ličnost hrvatske književnosti 20. stoljeća (pjesnik, novelist,
romanopisac, dramatičar, polemik, kritičar, autobiograf, leksikograf, izdavač i urednik novina, enciklopedist, erudit)
– ekspresionistička novela, antiratna novela, protuugarska novela
– četvrta i najkraća od sedam novela iz zbirke Hrvatski bog Mars (Bitka kod Bistrice Lesne, Kraljevska ugarska i
domobranska novela, Tri domobrana, Barka Pet Be, Domobran Jambrek, Smrt Franje Kadavera, Hrvatska rapsodija)
– najsnažnija antiratna knjiga u hrvatskoj književnosti 20. stoljeća
– usporedivo s: Hačekovim Dobrim vojakom Švejkom
– otpor tradicionalizmu: antika – Umrijeti junačkom smrti za dobrobit domovine najveća je čast za antičkog čovjeka ( Ahilej
je mogao ostati i poživjeti do duboke starosti, ili pak otputovati s rodnog otoka i umrijeti mlad i slavan, prema proročanstvu
majke, božice Tetide. On bira smrt i slavu). Junački ep, epopeja reprezentativna je književna vrsta koja slavi rat i ratovanje,
novela kratka epska vrsta koja opisuje jedan do dva događaja, završava neočekivanim preokretom (fragmentacija rata –
nemogućnost da se sagleda u cjelosti ukazuje na njegovu besmislenost, apsurdnost)
– antitradicionalizam: Otpor svakom umiranju i žrtvovanju na oltaru "domovine", rat je "poguba ljudske naravi" (kao što kaže
Marin Držić u Prologu Dugog Nosa!), besmisao rata i ratovanja problematizira se malim ljudskim pričama iz čije se
perspektive ne može postići monolitna vizija epa (fragmentacija, detaljizacija do besmisla, strah je posljedica nemoći da
steknemo cjelovitu i stoga razumnu sliku svijeta u kojem ratovanje dobiva opravdanje)
– problematika: zdravlje/bolest, rat/mir, vojnik/general, individualizam/birokratizam, volja za slobodom/vojna pravila,
jezična disciplina/tematsko ludilo (besmislena detaljistička nabrajanja, bunilo i buncanje bolesnika) čovjek kao broj i čovjek
kao ljudskost, gubitak dostojanstva i ljudskosti u najdelikatnijem trenutku – trenutku umiranja – slavlje i orgije,
naturalističko/ekspresionističko, moderno/antimoderno,
– lica:grof Maksimilijan Axelrode/student Vidović
– jezik i stil: retoričnost (nabrajanje, ponavljanje, uvjeravanje), ironija, poetizacija (načelo očuđavanje okrutne ratne zbilje),
društveno/iskonsko (čovjek je čovjek po svojem postanku, a ne uljudbi/kulturi – opiranje tradicionalnom shvaćanju
čovječanstva/civilizacije), neobična vizura ratišta iz poljske bolnice (u kojoj također vrijede ratna pravila), silovanje
bolničarka (kad se u ratu nestane svih pravila – bolesnici kažnjavaju svoje "njegovatelje" zbog njihove bešćutnosti),
grotesknost mimohoda pod bakljama kao proslava kljastih, ozlijeđenih i povrijeđenih ljudi
Zanimljivosti: Miroslav Krleža više je cijenio svoja naturalistička od ekspresionističkih djela, dok suvremena književna
znanost sve više ističe važnost i utjecajnost njegovih mladenačkih, ekspresionističkih tekstova u kojima ima i
antimodernističkih ideja i poticaja!

Novela koja je u novelističkoj zbirci uvrštena na posljednje mjesto (Hrvatska rapsodija) izdata je prva 1917., dok je prva u
zbirci (Bitka kod Bistrice Lesne) izdata posljednja 1923!

Teme
Usporedna analiza likova:
a) lik učenika/studenta: Eugena de Rastignaca, Rodiona Romanoviča Raskoljnjikova i Ivice Kičmanovića, Vidovića
b) razmetni sinovi (Maro Marojev – razmetni sin (Gundulić)
c) likovi mladića – Maro, Raskoljnjikov, Kičmanović, Rastignac, Samsa, Vidović
d) likovi grešnica – svetica: Laura/Mande/Mandalijena (Držić), Sofija/Sonja Marmeladova ( Dostojevski)
e) dvije Laure u hrvatskoj književnosti (Držić, Dundo Maroje i Kovačić, U registraturi) – ima i treća, no nije na popisu lektire
(Krležina Laura Križovec iz drame U agoniji)
Usporedna raščlamba odnosa roditelja i djece: Maro – Maroje (Držić), Gundulićev razmetni sin – otac, Gregor Samsa – stari
Samsa, Goriot i kćeri
Usporedne teme:
Dostojanstvo smrti i umiranja ( Balzac – Goriot, Dostojevski – Aljona Ivanovna, Lizaveta, Kovačić – Ančica, Miroslav
Krleža – Vidović, Šimić – Smrt i ja i sl.)

Siromaštvo kao poticaj za zločin (Dostojevski, Zločin i kazna, Šimić, Ručak siromaha)

Preobrazbe – vanjske, tjelesne i unutarnje, duševne promjene (Balzac – moć prilagodbe kao put preobrazbe, Dostojevski –
moć ljubavi kao put preobrazbe, Gundulić – moć kajanja/skrušenja kao put preobrazbe, Šimić – metafizička/transcendentalna
moć kao put preobrazbe, Kičmanović – nemoć društvene preobrazbe /dvospolnost)

Vjera i nevjera – Gundulić (religioznost), Šimić (duhovnost), Krleža (ateizam)

Usporedba ekspresionističke novele i pjesme (Kafka, Krleža, Šimić)

Raspravljački esej o temi zločina u prošlosti i sadašnjosti, literaturi i novinama ( Dostojevski, Zločin i kazna, Gundulić, Suze
sina razmetnoga, novinski i publicistički, esejistički tekstovi)

Suvremeni konzumerizam i rasipnost u literaturi (šopingholičari Maro, razmetni sin i suvremena manija kupovanja)

Pod nož ili totalna preobrazba i Kafkin Preobražaj (raspravljački esej o suvremenom mitu o vječnoj mladosti i imperativu
ljepote)

Ravnopravnost među ljudima – zdravi/bolesni, siromašni/bogati, lijepi/ružni i dr. (poticaj za raspravljački esej mogu biti
publicistički tekstovi i književni tekst: Držić, Gundulić, Dostojevski, Balzac, Krleža, Šimić)

Od pristupnika se očekuje da zna, tj. može:


• sintetizirati i uobličiti misli i spoznaje u esej te sastaviti vezani tekst (uvod, razradba, zaključak)
• samostalno napisati tražene oblike teksta (opis, dijalog i monolog, raščlambu i tumačenje, interpretaciju, analizu, sintezu,
biografiju, pismo, recenziju, dokazivanje, raspravu, esej i komunikacijske tekstove)
• strukturirano izlagati u zadanim veličinama (vrijeme, broj riječi itd.)
• prikladno upotrebljavati stručno nazivlje
• potkrijepiti stavove i sudove valjanim argumentima i primjerima (citati ili parafraze)
• objasniti sadržaj, namjenu i poetsku funkciju ponuđenoga teksta
• iznijansirano čitati i analizirati ponuđeni tekst ili likovni prilog (sadržaj, strukturu, izraz i stilske obilježenosti), odnosno
uočiti sličnosti ili razlike u ponuđenim tekstovima
• povezivati stečena književnopovijesna znanja s ponuđenim tekstom
• opisati glavne značajke književnoga roda i vrste ponuđenoga teksta
• vladati jezičnom, pravopisnom i logičkom raščlambom
• ispravno pisati hrvatskim književnim jezikom (gramatička i pravopisna točnost)
• smisleno, jasno, jezgrovito i stilski prikladno izložiti misli
• prema ponuđenim smjernicama povezano, jezgrovito, jasno i jezično pravilno
sastaviti traženi pisani oblik
• uredno i čitljivo pisati

OČEKIVANI ODGOVORI
IVAN GUNDULIĆ, SUZE SINA RAZMETNOGA

LOKALIZACIJA TEKSTA I OBILJEŽJA EPOHE I VRSTE

– Dubrovnik, 17. stoljeće, Palmotić, Bunić Vučić, Đurđević Ignjat i Stijepo

– barokna poetika: duhovnost, sklonost meditaciji, religiozna tematika, pitanja života i smrti, prolaznost, gusta uporaba
stilskih figura, manirizam

– barok od renesanse preuzima oblike (petrarkistička poezija, pastorala, ep) ali tematski se oslanja na srednji vijek (strah od
smrti, razmišljanje o zagrobnom životu, briga o pitanjima onostranosti, grešnost čovjeka)

– barokna religiozna poema je:

• djelo koje ima odlike lirike , epike i drame


• obrađuje temu raskajanih grešnika koji postaju sveci
• nadahnuće traži u Bibliji (Isusove parabole, likovi Marije Magdalene i sv. Petra)
• poema se još nazivaju plačevima ili suzama zbog učinka koji su trebale izazvati i reakcija likova na spoznaju grijeha

– osim religiozne poeme pojavljuje se i komična poema koja najčešće ismijava petrarkističke konvencije iskazivanja ljubavi
(Suze Marunkove, Ignjat Đurđević, Derviš, Stijepo Đurđević)

– ostale barokne religiozne poeme: Uzdasi Mandalijene pokornice (Ignjat Đurđević), Mandalijena pokornica (Đivo Bunić
Vučić), Sveta Rožalija (Kanižlić): u baroknim religioznim poemama pojavljuju se likovi grešnih svetica (svetica koje su prije
bile bludnice poput sv. Magdalene) – uzor : Tansillo : Suze sv. Petra

INTERPRETACIJA ULOMKA

– razmetni sin oslikava svoj bijedni položaj – ulomak je iz prvog od tri dijela ( Sagrješenje, Spoznanje, Skrušenje) poeme.

– više ne živi u raskoši i a napustili su ga i prijatelji i žene:

Sviono ruho, grimiz čisti,


Plemenito ki me odije?
Gdi su obilne gozbe moje,
I prijatelji i gospoje?

– živi sa svinjama u kamenoj pustoši i jede poput životinje, spava na golom kamenu:

Jestojska je ma jedina
Nepoznano gorko travje,
Prasci družba, dvor planina,
Kami tvrdi meko uzglavje,
A raskošna, jaoh! pernica
Suha zemlja crna lica.

– za svoj bijedan položaj krivi bludnost koja ga je navela na grešni život zbog kojega ostaje bez očeva kruha i doma a
utjelovljena je u liku „dvorne i blage ljubovce“

– razmetni sin spominje očeve sluge i brašno i kruh jer one simboliziraju vjernike koji su ostali na pravome putu pobožna
života pa uživaju u duhovnoj hrani (kruhu) nebeskoga oca.
– ulomak upućuje na parabolu iz Lukina evanđelja o „izgubljenom sinu“ koja je Gunduliću poslužila kao nadahnuće za
pisanje poeme

– poemu je razradio u tri dijela (Sagrješenje, Spoznanje, Skrušenje) jer je to simbolički put koji prolazi svaki grešnik prije no
što mu grijesi budu u ispovijedi oprošteni

– sakrament Sv. ispovijedi protestanti su nijekali pa ima važnu ulogu u protureformacijskoj književnosti

ANALIZA JEZIKA I STILA

– stil je bogato urešen retoričkim figurama

♦ simbol: razmetni sin: grešni čovjek

◊ čačko – bog Otac

◊ čačkove sluge – vjernici

o končeto upućuje razigranom igrom slika i motiva na bijedan položaj lika i njegov sadašnji položaj

Mješte piće slatke, uljudne,


Mješte dvora pozlaćena,
Mješte sluge, u noći i u dne
S kih mi dvorba bi činjena,
Mješte uresne svim postelje,
Gdi pokojah moje želje;

17.

Jestojska je ma jedina
Nepoznano gorko travje,
Prasci družba, dvor planina,
Kami tvrdi meko uzglavje,
A raskošna, jaoh! pernica
Suha zemlja crna lica.

o retoričko pitanje:

Ako ja sam oni isti


Sad u sebi, jaoh, da gdi je
Sviono ruho, grimiz čisti,
Plemenito ki me odije?
Gdi su obilne gozbe moje,
I prijatelji i gospoje?

♦ anafora: ponavljanje mješte u 16. sestini

♦ asidenton:

Nepoznano gorko travje,


Prasci družba, dvor planina,
Kami tvrdi meko uzglavje,
A raskošna, jaoh! pernica
Suha zemlja crna lica.

♦ kontrast: suprotstavljeni su život prije sagrješenja i sadašnja situacija

Čačka moga dvorne sluge


Obilnim se brašnom hrane;
A ja od glada mrem pun tuge
Sred pustošne ove strane,
Želeć kao zvir, nu zaludu,
Naći brašno u želudu

Poema je ispjevana osmercima povezanim u sestine, oblik koji Gundulić preuzima od T. Tassa, dok stih preuzima ih hrvatske
tradicijske versifikacije (koja se javlja još u srednjovjekovlju – Muka sv. Margarite).

Ivan Gundulić smatra se začetnikom hrvatskog pjesničkog standarda jer su njegov jezik oponašali i njegovi suvremenici, a ta
se uzoritost nastavlja sve do ilirizma kad ga Gaj i njegovi ilirci uzdižu na pjesnički tron kao svoj literarni i jezični uzor.
Gundulićeva se štokavština ne razlikuje od suvremena jezika u toj mjeri kao jezik njegovih sugrađana iz prethodnoga stoljeća
(Držić, Vetranović i dr.) jer više ne stvara hibridni jezik kojim se obraća obrazovanim čitateljima već cjelokupnom puku
kojeg treba poučiti životnim vrijednostima i istinama.

Gundulić svojim vječnim mislima i rečenicama i današnjega čitatelja može natjerati na razmišljanje o vlastitome životu i
sudbini.

ANTE KOVAČIĆ, U REGISTRATURI

NATUKNICE
– kritički realizam, hrvatska 19. stoljeće, pravaštvo, poluautobiografski elementi
– tipovi diskursa: opis, dijalog

– funkcija: stvaranje atmosfere(impostacija), karakterizacija lica

– citati:"Na brdinama, gdje stajahu kućerci i druge zgrade drvenjare muzikaša Jožice i maloga "kanonika", sinuo je Veliki
petak u svoj proljetnoj dragosti i miloti. Bijaše hladno jutro, da ljudi stiskahu prsnike oko tijela, a bosonogi dječarci, pastiri i
pastirice tapkahu sitno po brđanskom busenu da im se ugriju noge"

– leksik: uvećanica (brdina), umanjenice (kućerci, dječarci), imenice (dragost, milota, pastiri, pastirice) – idealizacija,
romantični opis

– dijalog: realistični prikaz strašne spoznaje da je mraz uništio voćnjake i vinograde ("Veliki petak, ali si crn osvanuo premda
je tako čisto i jasno nebo, premda sunašce prosinu kano nebeska luč s istoka! Oh, pozebe nam voće, pozeboše nam vinogradi!
Oh, oh, oh! Crni petak, ne bilo te nikada!")

– figura: Crni petak je metonimija i ironično je izrečena, njena uporaba je dokaz seljačke praznovjernosti (petkom se sastaju
vještice, petak je dan za Crnu magiju) – nespojivo s kršćanskim blagdanom Uskrsom i misterijem muke gospodnje Velikog
petka; kanonikov uzvik ukazuje na njegovu prirodu, materijalizam

– lica: mali Kanonik i Jožica suprotstavljena su lica; susjedi u vječnoj svađi vjerno oslikavaju odnose u zagorskim selima u
drugoj polovici 19. stoljeća. Mali kanonik ima sina Mihu koji je od djetinjstva suparnik sinu muzikaša Jožice – Ivici
Kičmanoviću – glavnom junaku romana U registraturi – koji ujedno i povezuje sve radnje u tom složenom tekstu koji
započinje u posljednjim satima Ivičina života, prije njegova samozapaljenja. Iako je bio sposobniji i pametniji od Mihe, na
kraju Miha uspijeva zahvaljujući dobrim vezama, ženidbi i ulizničkom stavu, dok Ivica propada jer se iskorijenio iz sredine
kojoj jedino dobro pripada – selu s kojim se i Kovačić poistovjećuje iako ga i kritički prikazuje, a nije se prilagodio životu u
gradu. Likovi su okarakteriziran svojim govorom, Kovačić je majstor govorne karakterizacije, poput svih realističkih
pripovjedača.

– ulomak je preuzet iz 2. dijela od tri dijela, kad Ivica dolazi kući iz grada, nakon što je protjeran iz Mecenina doma zbog
epizode s Laurom, ženom koja ima kobni utjecaj na njegov život. S Ivicom je došao i Žorž drugo lice koje više ne pripada
seoskoj zajednici. Ivica i Žorž primjeri su "poluinteligenata" i "dvospolaca" koji nisu ni građani ni seljaci, samo što je jedan
karikiran, a drugi je prikazan realistično.J ("Jučer u predvečerje došao mu je sin Ivica da uskrsne praznike proborta u
seljačkom domu svojih roditelja. S njim je došao i časni kumordinar Žorž... Pilo se dugo u noć... On je zadudao i u svoj
otrcani bajs; dapače netko je pobrzao na Jožičin brijeg i s guslama da se tako lijepo upotpuni kruti bajs – sve u slavu đaka
Ivice i kumordinara gospodina Jurića... ).

– vrsta: realistični roman, roman o odrastanju (Bildungsroman), prikazuje se privatna sudbina Ivice Kičmanovića i povezuje
uz cjelokupnu sliku Hrvatske koja je simbolizirana naslovom (U registraturi).

– poetika: romantično i realistično (po uzoru na Šenou) vidljiva je i u ulomku (romantičarski opis jutra, ali i realistični dijalog
susjeda, govorna karakterizacija i likovi tipični za sredinu iz koje potječu, situacije karakteristične za sredinu i vrijeme)
– modernističko – simboličnost mraza, preslikavanje duševnih stanja u prirodu.

– društvene okolnosti: Hrvatska je u Kovačićevo doba ruralna zemlja stoga vremenske neprilike imaju presudni utjecaj na
život onodobnih seljaka, epizoda i ulomak dobro suprotstavljaju tugu i radost seljačkog života – na najradosniji kršćanski
blagdan, kad se i u najsiromašnijim kućama, poput one Jožice Kićmanovića nije štedjelo na jelu, piću i dobrom raspoloženju
– dogodio se tužan vremenski poremećaj – gotovo tragedija za seljaka – pomrzli su usjevi i voćnjaci – godina će biti slaba, pa
nema više razloga za slavlje – samo Bog može pomoći kojeg i seljaci na kraju ulomka zazivaju. Fraza "Pomogao Bog"
dvoznačna je jer je zagorski seljaci često koriste kao zaziv za zdravlje (fraza), a u ovom kontekstu znači i doslovno zazivanje
božje pomoći u konkretnom slučaju.

– poanta: Ulomak dobro ukazuje kakav je život seljaka u Hrvatskoj u 19. stoljeću. Nizom antiteza, dobrim izborom
kontrastnih leksema (Tko bi jučer uz pun pehar rumenike, gdje je sve vrelo i kipjelo, mogao tako crno slutiti da će drugoga
dana zabijeljeti mraz po brdima i dolinama? ) pripovjedač pokazuje kako se radost i tuga smjenjuju na hrvatskom selu koje
posve zavisi o božjoj i ničijoj drugoj pomoći.

ESEJ

U drugoj polovici 19. stoljeća, kad nastaje poluautobiografski roman o odrastanju U registraturi pravaškog stekliša Ante
Kovačića, Hrvatska je ruralna zemlja pa stoga vremenske neprilike imaju presudan utjecaj na život tadašnjih seljaka.
Ponuđeni ulomak, preuzet iz drugog od tri kompozicijska dijela romana, dobro ukazuje na supostojanje tuge i radosti u
seljakovu životu i piščev kritički stav.

Na najtužniji kršćanski dan Muke gospodnje, dogodio se i tužan vremenski poremećaj – gotovo tragedija za seljake –
promrzli su usjevi i voćnjaci:"Veliki petak, ali si crn osvanuo premda je tako čisto i jasno nebo, premda sunašce prosinu kano
nebeska luč s istoka! Oh, pozebe nam voće, pozeboše nam vinogradi"! Godina će biti slaba, pa više nema razloga za slavlje –
samo Bog može pomoći, kojeg seljaci na kraju ulomka i zazivaju. Fraza "Pomogao Bog" dvoznačna je jer je zagorski seljaci
često koriste kao frazu za zazivanje zdravlja, a u ovom kontekstu znači i doslovno zazivanje božje pomoći. Osim stvarnog i
tipičnog problema za tadašnjeg seljaka, što je karakteristično za realističnu poetiku, Ante Kovačić nudi idilične opise prirode
u uvodnom dijelu ponuđenog ulomka. Njihova je uloga stvaranje romantične i bukoličke atmosfere što potvrđujem sljedećim
citatima: "Na brdinama, gdje stajahu kućerci i druge zgrade drvenjare muzikaša Jožice i maloga "kanonika", sinuo je Veliki
petak u svoj proljetnoj dragosti i miloti. " Jezična sredstva poput uvećanice brdine i umanjenice kućerci te arhaičnih oblika
imenica milota i dragost pojačavaju taj pastoralni dojam. Uvodnom opisu suprotstavljen je dijalog vječno zavađenih susjeda:
malog kanonika i Jožice Kičmanovića.

Mali kanonik i Jožica vjerno oslikavaju odnose u zagorskim selima u drugoj polovici 19. stoljeća. Mali kanonik ima sina
Mihu koji je od djetinjstva suparnik sinu muzikaša Jožice – Ivici Kičmanoviću – glavnom junaku romana U registraturi – koji
ujedno i povezuje sve radnje u tom složenom tekstu koji započinje u posljednjim satima Ivičina života, prije njegova
samozapaljenja u registraturi. Iako je bio sposobniji i pametniji od Mihe, na kraju Miha uspijeva zahvaljujući dobrim vezama,
ženidbi i ulizničkom stavu, dok Ivica propada jer se iskorijenio iz sredine kojoj jedino dobro pripada – selu s kojim se i
Kovačić poistovjećuje iako ga i kritički prikazuje, a nije se prilagodio životu u gradu. Ujedno Ivica je i žrtva svoje veze s
Laurom, tajanstvenom i kobnom ženom, Meceninom kćeri. U ulomku Ivica je u selo stigao u pratnji kumordinara Žorža, još
jednog lica koje više ne pripada seoskoj zajednici. Ivica i Žorž primjeri su "poluinteligenata" i "dvospolaca" koji nisu ni
građani ni seljaci, samo što je Žorž karikiran, a Ivica je prikazan realistično. Siromašni se roditelji vesele dolasku svojih
"pogospođenih rođaka":Jučer u predvečerje došao mu je sin Ivica da uskrsne praznike proborta u seljačkom domu svojih
roditelja. S njim je došao i časni kumordinar Žorž... Pilo se dugo u noć... On je zadudao i u svoj otrcani bajs; dapače netko je
pobrzao na Jožičin brijeg i s guslama da se tako lijepo upotpuni kruti bajs – sve u slavu đaka Ivice i kumordinara gospodina
Jurića... ", što upućuje na želju za društvenim uzdizanjem i napretkom, jednom od važnijih realističkih osobina.

Likovi su okarakteriziran svojim govorom. Kovačić je majstor govorne karakterizacije, poput svih realističkih pripovjedača.
Pretvarajući Veliki petak u Crni petak autor koristeći ironično izrečenu metonimiju upućuje na seljačku praznovjernost
(petkom se sastaju vještice, petak je dan za crnu magiju, što je nespojivo s kršćanskim blagdanom Uskrsom i misterijem
Velikog petka). Kanonikov uzvik ukazuje na njegovu materijalističku i prizemljenu prirodu koja se ukazuje i na najveći
kršćanski blagdan mira i pomirenja svih ljudi. Pa se tako i on miri s zakletim suparnikom Jožicom Kičmanovićem":Pomogao
bog! – viknu mali "kanonik" s drugoga brda... ".Ulomak dobro ukazuje kakav je život seljaka u Hrvatskoj u 19. stoljeću.
Nizom antiteza, dobrim izborom kontrastnih leksema (Tko bi jučer uz pun pehar rumenike, gdje je sve vrelo i kipjelo, mogao
tako crno slutiti da će drugoga dana zabijeljeti mraz po brdima i dolinama? ) pripovjedač pokazuje kako se radost i tuga
smjenjuju na hrvatskom selu koje posve zavisi o božjoj i ničijoj drugoj pomoći.

(esej ima 653 riječi)


ANTUN BRANKO ŠIMIĆ, GORENJE

NATUKNICE

– hrvatska avangarda, književno razdoblje od 1914. – 1929., ekspresionist, autor pjesničke zbirke: Preobraženja
– uzori i utjecaji: austrijski časopis "Der Sturm", njemački ekspresionisti (slikarske škole Plavi jahač i Most), obrazlaže u
književno poetičkom tekstu "Tehnika pjesme", G. Appollinaire (pjesmoslike)
– primjeri iz pjesme: grafički oblik pjesme, jaka koloristika, simbolika boja (crveno i plavo), plamen, gorenje tipičan
ekspresionistički motiv

– tema pjesme gorenje je ljubavni plamen, tjelesna žudnja


– motivi šipka i krvi su simbolički povezani (šipak je ekspresija unutarnje vatre, gorenja krvi, ljubavne vatre), iz konteksta
pjesničke zbirke znamo da pjesnik govori o zagrobnoj ljubavi (eros – tanatos) to je uočljivo i u stihovima: "Ti bježiš k meni/
preplašena od grana u mraku/ i ćutiš" (nije posve jasno je li lirski subjekt živ ili mrtav), ali zvijezde šute (a one simboliziraju
vječnost, duhovnost, ezoteriju, smirenost, transcendenciju) – stoga ovo je trenutak posve tjelesni, oslobođen bilo kakve
duševne smirenosti – zato u pjesmi prevlast dobiva vruća, zemaljska crvena boja (boja krvi, najvažnije tjelesne tekućine što
nosi život). Slika je obojena u crveno.
– ostali motivi: zvijezde – tijelo (vječnost – prolaznost), svjetlost – tama, istok – zapad (plavi – crveni), unutra (tijelo gori) –
vani (šipci), unutra (vrisak – usklična rečenica) – vani (nijemo gorenje u vrtu).
– ostali motivi potvrđuju da je pjesma karakteristična za Šimićevu poetiku i da se u njoj pojavljuju temeljne opreke i da
pjesma odgovara ekspresionističkoj poetici (očuđenja/odstvarnjenja stvarnosti).

– stilske figure: antiteza/opreke (vidi gore); simbolika (šipak – simbol tjelesne žudnje, ljubavne vatre), epiteti (rasprsnuti,
plavo i dr.), metafore (krv se cijedi – šipkov sok), personifikacija (zvijezde ne će da se jave)
– 4. strofa: retoričko pitanje
– 5. strofa – metafora (šipci prskaju i gore u nama) – erotička slika sjedinjenja (ja i ti)
Pjesma je žudnja za tjelesnim sjedinjenjem, stoga tu duševne kategorije staju (zvijezde ih simboliziraju), taj se trenutak treba
dogoditi sad!

– stih: slobodan
– strofa: slobodna grafička organizacija
– ritam je ostvaren osebujnim ponavljanima (u konkretnoj pjesmi ponavljanjem riječi gorenje i šipak), aliteracijama i
asonancama (e, o i c i g), opkoračenjem i prebacivanjem (5. strofa).
– uzori i utjecaji: Šimić ima uzor u G. Appollinaireu (pjesnički grafizam), a utjecao je na Tadijanovića i Pupačića.

MIROSLAV KRLEŽA, BARAKA PET BE

NATUKNICE

– antiratna novela, Hrvatski bog Mars, Novele, hrvatska književnost od 1914. – 1929., ekspresionizam i naturalizam

– tema: posljednji životni trenutci studenta Vidovića

– ideja: osuda rata i prikaz besmislenosti umiranja

– nastaje nakon Krležinog kratkog boravka na ratištu (I. svjetski rat),

– vrijeme radnje: 1916., mjesec kolovoz

– mjesto radnje: ruska fronta

– glavni likovi: grof Maximillian Axelrode i student Vidović (kontrastni likovi)

– veza s ekspresionizmom: ekspresija unutarnjih stanja duše, očuđivanje stvarnosti, snovita stanja i prikazi ("Ruski robovi,
omamljeni svijetlom iluzijom, da će sad , sutra već u svoje deravnje na Ural, na Volgu, počeli su da plešu preko sviju baraka,
a kad je neki madžarski doktor pucao iz revolvera za verterima i htio da svlada alkohol barutom, nastala je cijela mala bitka i
puškaranje, te se taj madžarski doktor pobijeđen povukao pred elementom i nestalo ga sa sestrama bolničarkama u tmini."),
dijelovi teksta podsjećaju na ekspresionističke slike (gibanje, snažna uporaba boja, krikovi, uzvici)

– naturalistički (vjerni,autentični, ružni) prikazi deformacija ljudskog ponašanja (ludilo izazvano alkoholom i masovne scene
silovanja i pijančevanja)
– ulomak je iz središnjeg dijela novele, ranjenici postaju anarhisti, uređeni svijet bolnice deformira se pred prijetnjom skorog
propadanja, svijet koji žalimo postaje svijet koji osuđujemo (ranjenici siluju bolničarke), slika pijančevanja i silovanja
sigurno je nešto što ne očekujemo u noveli koja prikazuje svijet umirućih i bolesnih ("Dvije su Švabice, sestru Fridu i sestru
Marijanu (kojoj je zaručnik pao kod Verduna i koja je uvijek čitala Ullsteina) uhvatili još u njihovim sobama i silovali ih, a
poslije toga puklo je sve, i gomila je počela da pije slobodu sve silnije i sve dublje, pa se napila te iluzije do ludila i sve je
postalo kao pijani san.")

Uzrečica vrijedi: Na površinu izlazi životinjska priroda čovjeka (naturalizam)

– tumačiti pijanku, povezati s slikama proštenja u Kraljevu (masovne scene, totalni teatar, udaljavanje od stvarnosti, vizije,
iluzije)

– rat je zabava za bogate i moćne, a mali i siromašni samo su dio te pučke zabave kojoj smisao mogu pronaći tek u
alkoholnim parama i udaljavanju od stvarnih problema i teškoća (sudar ekspresionizma i naturalizma)

– burleska ( Svaku raketu, što se od minute na minutu dizala, s druge strane iz šuma, pozdravljali su ti pijani ranjenici, u
košuljama, sa flašama u ruci, ijujuškanjem divljačkim i zviždanje, i sve je izgubilo glavu, kao na pučkim zabavama.),
groteska i ironija (one polomljene kosti, i one odrezane noge što se suše pod tilom kao suhomesnata roba, sve se to bogme
napilo, pa su na Vidovićevoj postelji neki Madžari zaigrali «ajnc.)

– asidenton (nizanje bez veznika):"u košuljama, sa flašama u ruci, ijujuškanjem divljačkim i zviždanje" i "polisidenton
(vezničko nizanje): "i konjaka i burgundera crnog i madžarskih vina vilanjskih i šampanjca, i jedan sat zatim cijeli je malteški
špital bio pijan do grla, i vino je samo teklo po barakama, i razbijale se pune pivske flaše"

– nizanjem Krleža stvara asocijativne grozdove i nizove, ali i pojačava naturalističke prikaze

INTERPRETATIVNI ESEJ
U ovoj vrsti eseja pojavljuje se pjesma, ulomak iz proznog, dramskoga ili esejističkoga književnoga djela ili likovni prilog
koji prati tekst.

Ponuđene tekstove u ovom zadatku otvorenoga tipa učenik bi trebao razumjeti i književno procijeniti iako nužno ne poznaje
cjelokupno stvaralaštvo autora teksta. Ponuđeni tekst popraćen je informacijama o naslovu, autoru i kontekstualnim
napomenama kojima se ponuđenom ulomku upotpunjuje smisao.

Smjernice za pisanje imaju isključivu svrhu učeniku olakšati sastavljanje. One ne sugeriraju strukturu školskoga eseja koje se
treba pridržavati, nego samo podsjećaju na polazne točke za učinkovito čitanje i razumijevanje teksta.
(pripremljeno prema Ispitnom katalogu iz Hrvatskoga jezika, šk. g. 2007./2008.)

IVAN GUNDULIĆ, SUZE SINA RAZMETNOGA

Pred tobom je tekst koji trebaš pozorno pročitati. Taj tekst poslužit će ti kao polazište da napišeš interpretativni esej o djelu iz
kojeg je ponuđeni ulomak. Svoj esej sastavit ćeš kao smislenu cjelinu sastavljenu od tri ulomka. Pri sastavljanju vodi računa
o pravopisnoj i gramatičkoj točnosti te stilskoj ujednačenosti i skladu teksta. Trudi se da rečenice budu povezane i logično
proizlaze jedna iz druge.

Da bi se lakše snalazio u sastavljanju eseja ispod teksta nalaze se smjernice za čitanje koje nude uporišne točke u
interpretaciji. Smjernice imaju i zadaću da olakšaju vrjednovanje tvoga eseja jer su na temelju njih sastavljeni opisivači za
ocjenjivanje. U svome eseju ne moraš se pridržavati ponuđenog redoslijeda smjernica.

14.
Ako ja sam oni isti
Sad u sebi, jaoh, da gdi je
Sviono ruho, grimiz čisti,
Plemenito ki me odije?
Gdi su obilne gozbe moje,
I prijatelji i gospoje?
15.
Ah, ja nijesm, ki sam bio,
Ako u meni nije mene;
Jaoh, svak me je ostavio
Sred pustoši sej kamene;
Pače gola i kami oni
Studeni me svojom goni.
16.
Mješte piće slatke, uljudne,
Mješte dvora pozlaćena,
Mješte sluge, u noći i u dne
S kih mi dvorba bi činjena,
Mješte uresne svim postelje,
Gdi pokojah moje želje;
17.
Jestojska je ma jedina
Nepoznano gorko travje,
Prasci družba, dvor planina,
Kami tvrdi meko uzglavje,
A raskošna, jaoh! pernica
Suha zemlja crna lica.
18.
Čačka moga dvorne sluge
Obilnim se brašnom hrane;
A ja od glada mrem pun tuge
Sred pustošne ove strane,
Želeć kao zvir, nu zaludu,
Naći brašno u želudu.
19.
Ah na ovo li bludnos tvoja
Dovela me, izdavnice,
Ka pod slikom od pokoja
Dvorne i blage ljubovnice
Na službu me tvu zapisa
Dokli iz mene krv isisa!
Ivan Gundulić

SMJERNICE

Ivan Gundulić najvažniji je hrvatski pjesnik iz razdoblja baroka. Na koje se stoljeće vremenski omeđuje barok u
književnosti? Ta je epoha u hrvatskoj književnosti regionalna. Odredi regiju iz koje dolazi autor i koji su još predstavnici te
epohe obilježili stvaralaštvo u toj regiji.

Navedi glavna obilježja barokne poetike. Usporedi što preuzimaju barokni pjesnici od prethodne epohe, a po čemu se njihova
literatura povezuje uz protureformaciju.

Dokaži da je djelo barokna religiozna poema. Kojim se sinonimnim pojmovima još može imenovati ta vrsta? Kojim
književnim vrstama pripadaju poeme? Koje se još podvrste poema pojavljuju u baroknoj književnosti? Nabroji autore
baroknih religioznih poema i uspoređujući ih navedi koji se tipični likovi u njima pojavljuju.

Protumači stihove koje izriče „razmetni sin“: „Ah, ja nijesm, ki sam bio,/Ako u meni nije mene“. Što mu se dogodilo? Tko je
po njegovu iskazu odgovoran za njegovu sadašnju situaciju? Jesu li mu u njegovoj nevolji pomogli prijatelji i gospoje?

Zašto razmetni sin spominje „čačka dvorne sluge“ koje se „obilnim brašnom hrane“. Poveži taj citat s cjelinom radnje i
tekstom koji je Gunduliću poslužio kao nadahnuće za stvaranjeSuza sina razmetnoga. U koliko je dijelova razradio svoju
temu i zašto ih je tako imenovao?

Barokna je književnost sklona ukrašavanju i retoričkim figurama. Izdvoji iz teksta koji je pred tobom tipične figure: simbol,
končeto, kontrast, retoričko pitanje, anaforu, asidenton. Odredi vrstu stiha i strofe kojim je djelo napisano i objasni njihovu
ulogu u povijesti hrvatske versifikacije. Objasni zašto se Gundulić smatra začetnikom hrvatskoga pjesničkoga standarda.

Smatraš li da Gundulić svojim djelom izriče vječne opomene i suvremenom čovjeku?


ANTE KOVAČIĆ, U REGISTRATURI

Pred tobom je književni tekst. Pozorno ga pročitaj, a zatim i smjernice za pisanje sastavka ispod teksta. Redoslijed ponuđenih
smjernica ne obvezuje te u tvome oblikovanju sastavka.
Svoj sastavak oblikuj kao zaokruženu cjelinu (uvod, razrada, zaključak). Možeš se poslužiti papirom za koncept, a sastavak
potom uredno prepiši u zadaćnicu. Pazi da tvoj sastavak bude pravopisno i gramatički točan. Sastavak treba imati najmanje
400 riječi.

Na brdinama, gdje stajahu kućerci i druge zgrade drvenjare muzikaša Jožice i maloga „kanonika“, sinuo je Veliki petak u
svoj proljetnoj dragosti i miloti. Bijaše hladno jutro, da ljudi stiskahu prsnike oko tijela, a bosonogi dječarci, pastiri i pastirice
tapkahu sitno po brđanskom busenu da im se ugriju noge. Jutro osvanulo jasno i lijepo, ali polja, vrtovi i sjenokoše kano i
voćke bijahu pokrite debelim mrazom štono se ljeskaše i odsijevaše o sunčanim zrakama kano da si protkao i provukao
srebrena vlakanca naširoko i daleko...
– Uhu si ga nama jadnima! – huknu mali „kanonik“ sa svoga brda, izašavši bosonog pred kuću. – Veliki petak, ali si crn
osvanuo premda je tako čisto i jasno nebo, premda sunašce prosinu kano nebeska luč s istoka! Oh, pozebe nam voće,
pozeboše nam vinogradi! Oh, oh, oh! Crni petak, ne bilo te nikada!
– Mraz na Veliki petak! – zijevnu na svom brdu muzikaš Jožica, provirivši preko plota nizbrdo, a u glavi mu je šumjelo i
kuhalo da nije pravo znao je li sumrak ili jutro? Da li on to sniva ili je doista na javi? Jučer u predvečerje došao mu je sin
Ivica da uskrsne praznike proborta u seljačkom domu svojih roditelja. S njim je došao i časni kumordinar Žorž... Pilo se dugo
u noć... On je zadudao i u svoj otrcani bajs; dapače netko je pobrzao na Jožičin brijeg i s guslama da se tako lijepo upotpuni
kruti bajs – sve u slavu đaka Ivice i kumordinara gospodina Jurića... Uh, pilo se, pilo... a Jožica bijaše veseo i široke volje.
Tko bi jučer uz pun pehar rumenike, gdje je sve vrelo i kipjelo, mogao tako crno slutiti da će drugoga dana zabijeljeti mraz po
brdima i dolinama?
Uhvativši se objema rukama o prošce i sagibajući se muzikaš Jožica preko plota, dune mu tih ali studen vjetrić u zažareno
lice, i on gromko kihnu...
– Pomogao bog! – viknu mali „kanonik“ s drugoga brda...
– I tebi pomoz' bog! Hvala!...
Ante Kovačić

SMJERNICE

Odredi književnu epohu u kojoj stvara Ante Kovačić i istakni kakav je stav zauzimao prema društvenoj stvarnosti. Očituje li
se taj stav u ponuđenom ulomku?

Koje tipove diskursa prepoznaješ u ponuđenom ulomku? Koja im je funkcija? Potkrijepi dokazima. Kakva se atmosfera
stvara uporabom mnogobrojnih epiteta i leksema koji pripadaju idiličnom leksiku na početku ulomka? Iznenađuje li te
preokret u drugom dijelu ulomka? Zašto mali «kanonik» kaže da je svanuo Crni petak? Kojom se figurom poslužio autor?

Tko su mali «kanonik» i Jožica? U kakvim su odnosima ta dva lica? Ukratko iznesi fabularnu liniju kojoj u djelu pripadaju te
smjesti ulomak u cjelinu teksta. Koja se lice pojavljuju u ulomku a pripadaju i drugim fabularnim linijama? Koje lice
povezuje čitavo djelo i kakva je njegova sudbina? Napiši kojoj književnoj vrsti djelo pripada i koju književnu poetiku slijedi.

Što znači u ponuđenom ulomku fraza „Pomogao bog?“ Kakav utjecaj imaju vremenske prilike na života seljaka? Poveži to se
izlaganjem o društvenim i političkim okolnostima u Hrvatskoj u drugoj polovici 19. stoljeća.

Zašto je ovaj ulomak ogledalo života seljak 19. stoljeća?

ANTUN BRANKO ŠIMIĆ, GORENJE

Pred tobom je književni tekst. Pozorno ga pročitaj, a zatim i smjernice za pisanje sastavka ispod teksta. Redoslijed ponuđenih
smjernica ne obvezuje te u tvome oblikovanju sastavka.

Svoj sastavak oblikuj kao zaokruženu cjelinu (uvod, razrada, zaključak). Možeš se poslužiti papirom za koncept, a sastavak
potom uredno prepiši u zadaćnicu. Pazi da tvoj sastavak bude pravopisno i gramatički točan. Sastavak treba imati od 400 do
600 riječi (izbroji ih i napiši na dnu sastavka).

Gorenje
Niz zapadno nebo
i iz rasprsnutih šipaka u vrtu
krv se cijedi

Al s istoka se veče javi plavim licem


i zapad biva bljeđi, crveniji šipci

Ti bježiš k meni
preplašena od grana u mraku
i ćutiš

Zašto ti je tijelo odjedanput plamen?

O kako šipci prskaju


i u nama gore!

Ni zvijezde ne će da se jave
Da jače bude ovo nijemo gorenje u vrtu

Antun Branko Šimić

SMJERNICE

Smjesti stvaralaštvo Antuna Branka Šimića u kontekst hrvatske i europske književnosti njegova vremena – književne epohe,
pravaca, istakni uzore i utjecaje. Potkrijepi primjerima iz pjesme.

O čemu govori pjesma Gorenje? Razmotri motiviku rasprsnutih šipaka i krvi. Što simboliziraju? Koje se još boje javljaju u
pjesmi? Koje motive karakteristične za Šimićevu poetiku prepoznaješ u pjesmi, kakvu funkciju oni imaju u konkretnom
tekstu? Razmotri to u kontekstu književne poetike koju A. B. Šimić prihvaća.

Istraži stilske figure u pjesmi. Koje stilske figure prepoznaješ u četvrtoj i petoj strofi. Protumači opreku (antitezu) šipaka i
zvijezda u kontekstu pjesnikove poetike.

Analiziraj stih i strofe. Poveži to sa Šimićevim mjestom u povijesti hrvatske versifikacije. Istakni tko su mu svjetski uzori, a
tko sljedbenici u hrvatskoj poeziji.

MIROSLAV KRLEŽA, BARAKA PET BE

Pažljivo pročitaj priloženi tekst i smjernice ispod njega. Oblikuj svoj sastavak kao zaokruženu cjelinu (uvod, razrada,
zaključak). Poštuj pravopisna i gramatička pravila i trudi se biti stilski i leksički točan. Tvoj sastavak trebaš prepisati u
zadaćnicu. Napiši 400 do 600 riječi.

Bilo je u magazinu i konjaka i burgundera crnog i madžarskih vina vilanjskih i šampanjca, i jedan sat zatim cijeli je malteški
špital bio pijan do grla, i vino je samo teklo po barakama, i razbijale se pune pivske flaše, jer tko će da pije pivo! Ruski
robovi, omamljeni svijetlom iluzijom, da će sad , sutra već u svoje deravnje na Ural, na Volgu, počeli su da plešu preko sviju
baraka, a kad je neki madžarski doktor pucao iz revolvera za verterima i htio da svlada alkohol barutom, nastala je cijela mala
bitka i puškaranje, te se taj madžarski doktor pobijeđen povukao pred elementom i nestalo ga sa sestrama bolničarkama u
tmini. Dvije su Švabice, sestru Fridu i sestru Marijanu (kojoj je zaručnik pao kod Verduna i koja je uvijek čitala Ullsteina)
uhvatili još u njihovim sobama i silovali ih, a poslije toga puklo je sve, i gomila je počela da pije slobodu sve silnije i sve
dublje, pa se napila te iluzije do ludila i sve je postalo kao pijani san. Svaku raketu, što se od minute na minutu dizala, s druge
strane iz šuma, pozdravljali su ti pijani ranjenici, u košuljama, sa flašama u ruci, ijujuškanjem divljačkim i zviždanje, i sve je
izgubilo glavu, kao na pučkim zabavama.
U baraku Pet Be nosili su onim ranjenim bokcima vino na škafove, i one polomljene kosti, i one odrezane noge što se suše
pod tilom kao suhomesnata roba, sve se to bogme napilo, pa su na Vidovićevoj postelji neki Madžari zaigrali "ajnc".
Miroslav Krleža

SMJERNICE
Smjesti djelo Baraka Pet Be u književni opus Miroslava Krleže. Odredi književnu vrstu i temu teksta. Poveži temu djela sa
književnom epohom u kojoj je nastalo, istakni i s djelom poveži i potkrijepi citatima barem tri obilježja književnog pravca
(poetike) koju tekst slijedi.

Smjesti ponuđeni ulomak u cjelinu teksta (uvod, sredina, kraj). Zašto možemo reći da je ova epizoda groteskna slika rata? Što
se događa u ponuđenom ulomku, a ne bismo očekivali? Vrijedi li za ove ranjenike misao: «In vino veritas!(U vinu je
istina!)». Kako tumačiš prepuštanje ranjenika alkoholnom ludilu i prepirkama? Zašto Krleža prikazuje ratnu zbilju kao pučku
zabavu?

Prepoznaješ li odlike sniženog stila (ironiju, grotesku, burlesku) u imenovanju ranjenika – potkrijepi primjerima iz teksta.
Koja je funkcija tuđica u Krležinom stilu? Koja je funkcija asidentona i polisidentona u gradnji Krležine rečenice? Obrazloži
i potkrijepi primjerima.

Dokaži da je ovo antiratni tekst. Je li danas svijet bliže općem miru nego početkom 20. stoljeća