Sie sind auf Seite 1von 6

»Allah prima samo od onih koji su bogobojazni«

Allah dž.š., kaže: „I ispričaj im slučaj o dvojici Ademovih


sinova, onako kako je bilo, kada su njih dvojica kurban
prinijeli, pa kada je od jednog bio primljen, a od drugog nije,
ovaj je rekao: »Sigurno ću te ubiti!« – »Allah prima samo od
onih koji su bogobojazni« – reče onaj.“ (Ma'ida, 27.)

Allah dž.š., kabuli dobro djelo samo od onih koji Ga se iskreno boje -
prije, prilikom i nakon - činjenja izvjesnog dobrog djela, a u skladu s
Njegovom odredbom i propisima! Takvaluk i bogobojaznost pri
činjenju dobrih djela se ogleda u dvjema stvarima, i to u:

1. Ihlasu – iskrenosti prema Allahu dž.š., čineći djela samo radi


Njega i Njegova lica i zadovoljstva, ne obožavajući pored Njega
nikog drugog, i

2. Mutabe'ah – da je djelo kojeg činiš ono koje je Allah dž.š.,


propisao, kojeg On dž.š., voli, i s njime je zadovoljan!

Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., u komentaru dijela ajeta: »Allah


prima samo od onih koji su bogobojazni« - kaže tj. Allah dž.š., prima
ono djelo koje se iz bogobojaznosti prema Allahu dž.š., učinilo, i ovaj
ajet na aludira na to da čovjek mora biti bezgriješan kako bi mu se
ukabulilo dobro djelo. Ko bude iskren u nekom dobrom djelu biće mu
kabul pa makar imao na drugoj strani grijeha. Allah dž.š., kaže:
„Dobra djela brišu loša djela!“ (Hud, 114.) – a kada se dobro djelo ne
bi kabulilo i prihvatalo od griješnika – dobro djelo ne bi imalo šta da
obriše... Dva sina ademova – Kabil i Habil – nisu bili ni mušrici niti
idolopoklonici. Razlika između njih je bila samo u tome što jedan od
njih dvojice nije želio da se Allahu dž.š., približi svojim kurbanom
kojeg bi izdvojio iz halal imetka, kako je to potvrđeno eserom, pa zbog
toga Allah dž.š., nije ukabulio njegov kurban!“ (Minhadžul-Sunneh
Nebevijjeh, 5/297.)

Fudajl b. Ijad rhm., komentarišući riječi Allaha dž.š.: „Onaj koji je


dao smrt i život kako bi iskušao koji od vas će bolje postupati i
raditi“ (el-Mulk, 2.) – kaže: Bolje tj. iskrenije i ispravnije. Bi rečeno:
O Fudajle, šta znači iskrenije i ispravnije? Reče: Ako je neko djelo
iskreno ali nije ispravno učinjeno – ono nije kabul, i ako je neko djelo
ispravno učinjeno ali nije iskreno – nije kabul! Djelo nečije će biti
kabul i primljeno tek kada bude iskreno i ispravno. Iskreno prema
Allahu dž.š., ispravno sprovedeno u skladu sa Sunnetom Muhammeda
a.s.!“

Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže: „Veliki griješnik, ako se u


nekom dobrom djelu iskreno poboji Allaha dž.š. – Allah dž.š., će mu
ukabuliti to dobro djelo, i ako je u pitanju veliki griješnik, a i obratno,
osoba koja je naizgled dobra - ako se u nekom djelu kojeg čini ne
poboji iskreno od Allaha dž.š. – Allah dž.š., mu neće ukabuliti to djelo i
ako će mu možda ukabuliti neka druga djela! Allah dž.š., prima samo
ona djela koja su u skladu s propisima koja nam je on dao.

U Sunenima se bilježi od Ammara r.a., da je Poslanik s.a.w.s., rekao:


„Čovjek će završiti sa svojim namazom a neće mu biti kabul od
njegova namaza ništa osim pola namaza ili trećina ili četvrtina
pa sve dok ne dođe do desetine!“

Ibnu Abbas r.a., kaže: „Od namaza imaš onoliko koliko si bio prisutan
u njemu!“

U hadisu se kaže: „Mnogo je postača koji od svog posta imaju samo


žeđ, a mnogo li je onih koji noću klanjaju ali koji od svog namaza
imaju samo nenaspavanost!“ (Musned Ahmed, br.8843.)

Isti je slučaj i sa hadždžom, i sa džihadom i sa svim ostalim dobrim


djelima (koje jedan musliman može činiti)!“ (Minhadžul-Sunneh el-
Nebevijjeh, 6/218.)

Prve generacije muslimana „selefus-salih“ su sa maksimalno trudili u


tome da im dobra djela koja rade dožive perfekciju i savršenstvo po
pitanju spoljašnje ispravnosti, za čim bi se i dalje brinuli dal' im je
kabul i primljeno kod Allaha dž.š., ili ne!

Allah dž.š., kaže: „A kada kurbani padnu na zemlju, jedite ih, i


nahranite i onoga koji ne prosi, a i onoga koji prosi; tako smo
vam ih potčinili da biste zahvalni bili. & Do Allaha neće doprijeti
meso njihovo i krv njihova, ali će Mu stići vaš takvaluk -
iskreno učinjena dobra djela vaša; tako vam ih je potčinio da
biste Allaha veličali zato što vas je uputio. Obraduj one koji
dobra djela čine!“ (el-Hadždž, 36-37.)
Dakle, Allahovo zadovoljstvo, kabul i primanje ne iznuđuje skup i
težak kurban kojeg ćemo zaklati, niti krv koja će se proliti, niti meso
koje će se udijeliti! Allahovo dž.š., zadovoljstvo, raziluk, kabul i
primanje iznuđuje čist nijjet i ihlas, takvaluk, iskrenost i
bogobojaznost ljudskog srca, iskreno okrenutog i potčinjenog Tvorcu
svome, kojeg ujedno i najviše voli! Iskrenost srčana je ono što stiže do
Allaha dž.š., probijajući se kroz svih sedam nebesa iznad! Allahu dž.š.,
se penje lijepa i dobra riječ, kao i svako dobro djelo!

Ibnul-Kajjim rhm., kaže: „Znaj da čovjek putuje ka Allahu srcem


svojim i dušom svojom, a ne tijelom svojim, stoga je takvaluk i
bogobojaznost u osnovi pohranjena u čovječijem srcu a ne u
njegovom tijelu! Allah kaže: „Ko poštuje, veliča i cijeni Allahove
svetinje znak je bogobojazna srca!“ (el-Hadždž, 32.); ili: „Do
Allaha neće doprijeti meso njihovo i krv njihova, ali će Mu stići
vaš takvaluk - iskreno učinjena dobra djela vaša!“ (el-Hadždž,
37.)

Poslanik a.s., kaže: „Nemojte jedni drugima zavidjeti, i nemojte


se svađati, i nemojte se mrzjeti, i nemojte jedni drugima
spletke praviti, i nemojte se u kupo-prodaji nadmetati! Budite,
o Allahovi robovi, braća! Musliman je muslimanu brat, ne čini
mu nasilje, ne ponižava ga, ne utjeruje ga u laž, i ne zavidi mu!
Takvaluk je ovdje – pa pokaza na prsa svoja tri put! Dosta je
čovjeku zla da potcjeni svoga brata muslimana. Svakom
muslimanu ja haram – svet i zabranjen život, imetak i čast
drugog muslimana!“ (Muslim)“ (Feva'id, 1/142.)

Ko bude rekao da je njegova iskrenost iskrena – u potrebi je za


iskrenošću. Koliko god iskrenosti pri sebi vidiš znaj da ti je za toliko
iskrenost opala! Kada čovjek bude sebe optuživao za neiskrenost
postaće iskrenim – riječi su hafiza Ibnul-Kajjima rhm.. (Medaridžul-
Salikin, 2/91.)

Licemjerstvo u vjeri je stanje kada je nečija vanjština bolja od njegove


nutrine, dok je iskrenost u vjeri stanje kada je nečija nutrina bolja od
njegove vanjštine! Iskrenost je zaboravljanje očiju i gledanja stvorenja
bivši svjestan samo i jedino toga da te Allah dž.š., uvjek i neprestano
gleda! Zbog ljudi ne treba raditi dobra djela, ali zbog ljudi ne treba ni
ostavljati dobra djela. Iskren je onaj ko bude spašen od oboje!
Takvaluk i bogobojaznost je jedina stvar kojom se smije praviti razlika
između ljudi. Dakle pripadnost kući, mahali, plemenu ili naciji pada
pred ajetom: „Najčasniji kod Allaha dž.š., su oni koji su
najbogobojazniji!“

Alija r.a., je rekao: „Više brižite i razmišljajte o tome hoće li vam biti
kabul i primljeno djelo koje činite, nego li činjenje samog djela! Zar
niste čuli Allaha dž.š., kako kaže: »Allah prima samo od onih koji su
bogobojazni«!“

Fedale b. Abid rhm., je rekao: „Kada bih znao da mi je Allah dž.š.,


ukabulio koliko trunku od nekog dobrog djela bilo bi mi to draže nego
li da imam dunjaluk sa svim što je na njemu, zbog toga što Allah
dž.š., kaže: »Allah prima samo od onih koji su bogobojazni«

Malik b. Dinar rhm., kaže: „Strah od toga da mi dobro djelo neće biti
kabul i primljeno kod Allaha dž.š., mi je teži od činjenja samog djela!“

'Ata el-Sulemi rhm., kaže: „Nemoj se stopostotno oslanjati na djela


koja si činio jer može biti da ih nisi radi Allaha dž.š., činio!“

Abdul-Aziz b. Ebi Davud rhm., kaže: „Sreo sam ashabe koji su se


mnogo trudili u činjenju dobrih djela, ali, kada bi učinili neko dobro
djelo tek bi se tada dobro zabrinuli - hoće li im biti kabul hajrat kojeg
su učinili ili ne!“

Amir b. Kajs rhm., je svake noći klanjao oko hiljadu nafila rekata, ali
je, onda kada mu je došao smrtni čas, zaplakao! Upitaše ga: Što te je
rasplakalo? Reče: Rasplakao me je ajet: »Allah prima samo od onih
koji su bogobojazni«!

Ibnul-Redžeb el-Hanbeli rhm., kaže: „Ajet: »Allah prima samo od onih


koji su bogobojazni« - je ajet koji je zadavao strah u kosti prvim
generacijama muslimana. Prvi muslimani su se plašili licemjerstva i
neiskrenosti prema Allahu u svakom dobrom djelu kojeg su činili.

Imam Ahmed rhm., je bio upitan o riječi „bogobojazan“ koja je


spomenuta u ovom ajetu, pa je rekao: „To je osoba koja se čuva
svega onog što nije halal!“
Zahid Ebu Abdullah en-Nebadži rhm., je rekao: „Pet stvari čine
potpunim nečije dobro djelo: „Čvrsto vjerovanje i spoznaja Allaha
dž.š., spoznaja istine i hakka svih vrsta i tipova, iskreno činjenje
dobrog djela samo radi Allaha dž.š., ispravno izvršavanje dobrog djela
u skladu sa sunnetom Muhammeda s.a.w.s., i hranjenje halal
imetkom! Ako nešto od navedenog bude hvalilo – djelo neće biti
primljeno! Ako spoznaš Allaha dž.š., a ne spoznaš hak i istinu –
spoznaja ti neće biti od koristi. Ako spoznaš istinu a ne spoznaš Allaha
dž.š., neće ti to biti od koristi. Ako spoznaš Allaha dž.š., i spoznaš
istinu a ne budeš iskren pri činjenju dobrog djela – neće ti to biti od
koristi. Ako spoznaš Allaha, i spoznaš istinu i budeš iskren u djelu – ali
ti djelo ne bude ispravno i ne bude po sunnetu Muhammeda s.a.w.s. –
neće ti to biti od koristi! Ako se sve četri stavke nađu na jednom
mjestu – a ne budeš se hranio halalom – ništa ti od navedenog neće
biti od koristi!“

Abdullah b. Omer r.a., prenosi da je Poslanik s.a.w.s., rekao: „Allah


dž.š., ne prima namaz bez abdesta, a niti prima sadaku iz haram
imetka!“ (Muslim)

Ebu Hurejre r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: „Kada


neko od vas udjeli sadaku iz halal imetka – a poznato je da Allah dž.š.,
ne kabuli ništa osim onoga što je halal i dobro – Milostivi prihvati tu
sadaku svojom desnicom, pa makar u pitanju bila i obična hurma, pa
je uzgaja i čuva sve dok ne postane poput velikog brda isto kao kada
neko od vas posije nešto pa ga kasnije navodnjava i uzgaja!“ (Muslim)

Abdullah b. Mes'ud r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao:


„Neće čovjek zarađivati haram imetak - a da mu bude nafačan i
berićetan, niti će ga kasnije dijeliti kao sadaku - a da mu bude kabul i
primljena, niti će ga ostaviti nekome u nasljedstvo a da neće u
džehennemsku vatru otići! Allah dž.š., ne otklanja grijehe grijesima,
već grijehe briše i otire dobrim djelima. Prljavo ne može očistiti
prljavo!“ (Medžme'ul-Zeva'id, br.164.)

Ebu Hurejre r.a., kaže: „Ko zgomila haram imetka a potom odluči
udijeliti sadaku iz njega – neće imati nagradu za nju, a grijeh od
gomilanja haram imetka mu i dalje ostaje!“ (Ibnu Hibban, 3367.)

Allah dž.š., je takvaluk i bogobojaznost stavio u obavezu svim ljudima


iz svih generacija, što nam pobliže pojašnjava sljedeći ajet: „Allahovo
je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji. Mi smo onima kojima
je data Knjiga prije vas, a i vama samima, već naredili takvaluk -
bogobojaznost. A ako ne budete vjerovali, pa, uistinu, Allahovo je ono
što je na nebesima i ono što je na Zemlji, Allah nije ni o kome ovisan i
On je jedino hvale dostojan!“ (Nisa', 131.)

Allah dž.š., je Muhammedu s.a.w.s., objavio sljedeći ajet: „Reci: »Ja


sam čovjek kao i vi, meni se objavljuje da je vaš Bog – jedan Bog. Ko
žudi da od Gospodara svoga bude lijepo primljen, neka čini dobra djela
i neka, klanjajući se Gospodaru svome, ne smatra Njemu nikoga
ravnim!« (el-Kehf, 110.)

Priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha

Das könnte Ihnen auch gefallen