SEHERDZIK - Casopis

âsopis za kulturnu historiju Gornje Spre~e
ŠEHERDŽIK
ÂSOPIS ZA KULTURNU HISTORIJU
GORNJE SPREÊ
Godina 1, Broj 1
Kalesija, Decembar 2008
1
[eherdìk
Izdava~i: Udruènje prognanika Gornja Spre~a Kalesija

BZK Preporod Kalesija-Osmaci
Urednik: Mr. Dèvad Tosunbegovi}
Redakcija: Prof. dr. Salih Kulenovi}

Enver Ali}, prof
Mr. Dèvad Tosunbegovi}
Fahrudin Sinanovi}, prof
Mr. Dèvad Me{anovi}
Sekretar redakcije: Nejra Tosunbegovi}
Tehni~ki urednik: Samir Musi}
Naslovnica: Dènan Tosunbegovi}
[tampa: SIMS grafika Kalesija
Tiraž: 500 primjeraka
© Sva prava uklju~uju}i i prevo|enje na strane jezike zadràvaju

autori. Bez pismenog odobrenja nije dopu{teno knjigu ili dijelove
knjige umnoàvati.
ISSN: 1840-4405
2
Št
Fo
Vl
Op
3
[eherdìk
4
SADR@AJ
Povodom prvog broja ....................................................................... 7
PRO[LOST
Enver Ali}
Znamenita ulema Gornje Spre~e .................................................... 9
ALADIN HUSI}
Popis nahije Gornja Spre~a iz 1604. godine ................................. 23
Salih Kulenovi}, Dèvad Tosunbegovi}

Kulin-kapetan, historija i legenda ................................................ 59
KULTURNA BA{TINA
Ibrahim Smaji} Seljubac
Baklava su hiljadu majstora ......................................................... 66
KNJI@EVNOST
Atif Kujundì}
Dèmal Poljakovi} – Portret prvog kalesijskog pjesnika ............. 63
TEME
Adib \ozi}, Dèvad Tosunbegovi}
Dru{tveno-historijski zna~aj tekije
Hamze Orlovi}a u Konjevi} Polju ................................................ 85
Adil Osmanovi}
Bo{nja~ka zajednica u SAD ......................................................... 107
PERSPEKTIVE
Dèvad Me{anovi}
Prirodni resursi kao osnova privrednog razvoja
op}ine Kalesija ............................................................................. 123
PRIKAZI
Salih Kulenovi}
Gornja Spre~a (D`.Tosunbegovi}) ............................................... 141
DOGA\AJI
Hronika zna~ajnih kulturnih i dru{tvenih
doga|aja u 2008. godini ............................................................... 153
5
[eherdìk
6
Povodom prvog broja
Pokretanje ~asopisa [eherdìk, u svrhu izu~avanja tradicije, kulturne

ba{tine i svega onoga {to ~ini identitet Bo{njaka Gornje Spre~e ali i {ireg
podru~ja sjeveroisto~ne Bosne, rezultat je ideje ve} duè vrijeme pris-
utne u jednom krugu ljudi, s ciljem o~uvanja tog identiteta. Suo~eni s
~injenicom da je na{a kulturna historija uglavnom usmena, i da je za
podru~je Gornje Spre~e, odnosno {ire kalesijsko podru~je, karakteristi~no
da je tek krajem XX vijeka, ta~nije devedesetih godina, postalo predme-
tom zna~ajnijeg interesovanja istraìva~a, i da je objavljeno svega ne-
koliko naslova historiografskog i etnografskog karaktera, krenulo se u
aktivnosti na izdavanju publikacije koja bi imala plemeniti cilj: istraìti,
prezentirati i time o~uvati na{u kulturnu ba{tinu.
Samim nazivom ~asopisa èlimo povezati dvije epohe u dugom kontinu-
itetu ìvljenja Bo{njaka na prostoru Gornje Spre~e, kao i dva adminis-
trativna, duhovna i kulturna sredi{ta podru~ja, naselje [eherdìk kao
sredi{te nahije u osmanskom periodu i gradi} Kalesiju koja je u XX vi-
jeku, posebno u njegovoj drugoj polovini, izrasla u novi centar podru~ja.
U ovom ~asopisu predmetom istraìvanja bi}e kulturna historija podru~ja,
ali bez ograni~enja samo na Gornju Spre~u, ve} i susjedno srednje Po-
drinje i druge krajeve Bosne. Nezaobilazna je uloga islama, odnosno
uleme i u~enih ljudi u osmanskom ali i kasnijim periodima, u o~uvanju
identiteta Bo{njaka. To je bio razlog vi{e da se ve} u prvom broju jed-
nim radom osvrnemo na istaknute predstavnike uleme {ireg kalesijskog
podru~ja. Tako|e }emo nastojati i ubudu}e da dana{njoj ~itala~koj publici
pribliìmo zna~ajne li~nosti bo{nja~ke historije.
Nastoja}emo davati doprinos otkrivanju novih ~injenica o historiji ovog
kraja. Tako na primjer, u ovom broju prvi put objavljujemo popis nahije
Spre~a iz 1604. godine.
Fenomen tekije Hamze Orlovi}a i polumilenijumski kontinitet njegove
zadu`bine, kao i njegovog potomstva u Konjevi} Polju, oduvijek je
pobu|ivao interes mnogih, stoga u ovom broju objavljujemo rad koji po-
tencira zna~aj te zadu`bine u svjetlu sada{njeg povijesnog trenutka u
kome se Bo{njaci Podrinja nalaze.
Ambicija ovog ~asopisa nije bavljenje samo doga|ajima iz pro{losti,
nastoja}emo se baviti i savremenim temama, o ~emu nam govori i rad o
resursima kalesijskog podru~ja i perspektivama njegovog razvoja.
Ono {to }e se prezentirati kroz radove u ovom ~asopisu bi}e, nadamo se,
podstrek i osnova za dalja istraìvanja, kako sada{njim tako i budu}im
istraìva~ima.
7
[eherdìk
Teme iz knjièvnosti tako|e }e biti prisutne u ~asopisu, u ovom prvom broju

~asopisa dat je portet prvog kalesijskog pjesnika Dèmala Poljakovi}a.
Pored prikaza objavljenih knjiga, predvi|eno je da se u posebnom odjeljku
na kraju ~asopisa u kratkim crtama da kalendar doga|aja koji su na neki
na~in obiljeìli prethodni period na podru~ju Gornje Spre~e, sa naglaskom
na doga|aje u oblasti kulture.
Vrijeme }e pokazati koliko }e nastojanja ljudi okupljenih oko ovog ~asopi-
sa uroditi plodom.
Uredni{tvo
8
Enver Ali}, prof
ZNAMENITA ULEMA GORNJE SPREÊ
Kalesijska historija dosad nije imala precizan pregled istaknutih

javnih islamskih li~nosti, muderisa i druge uleme koji su snagom svog
intelektualnog rada i zalaganjem gradili i oplemenjivali li~nu kartu
Gornje Spre~e, odnosno dana{nje Kalesije kao centra podru~ja. Iza nji-
hove smrti, jednostavno, nije bilo nikoga ko bi te javne islamske li~nosti
registrovao kao takve. Ovaj put ~inimo ne{to na tome u èlji da ih koliko-
toliko izvu~emo iz na{e kolektivne dugogodi{nje amnezije i da sami sebi
pribliìmo te ljude i njihovu onda{nju u~enost.
Historijsku vertikalu u Gornjoj Spre~i, odnosno na podru~ju Med`lisa
Islamske zajednice Kalesija moramo kvalitetno poznavati i zapam}ivati.
Na{a duhovna vertikala odavno postoji i ona ostaje na{ duboko usa|eni
korijen, koji se nikada ne bi trebao i{~upati. Mi namjeravamo i ho}emo
da shvatimo da postoje mnogobrojni putevi, ali najvi{e èlimo spoznati
da je na{ islam na{a vje~no prohodna duhovna putanja. Jo{ u tim ve}
nestalim generacijama muslimana Kalesije, islam je bio i smiraj i okrilje.
Generacije Kalesijaca koje rastu i stupaju na dunjalu~ku pozornicu ìv-
ota, to isto i ho}e i èle. Vjersku, kulturnu i znanstvenu komponentu
ìvljenja podràvaju sna`no. Jer, znanje o sebi najbolje je znanje. Pod
patinom vremena ne èle da nestanu plemeniti likovi njihovog kraja.
Dobrostivi Bog samo iskrene i Njemu odane pomaè. U ovoj skromnoj
bilje{ci prvenstveno }e se tretirati i promatrati ulema od pera i iluma, i
to samo ona istaknuta ulema koja je ve} preselila na bolji svijet.
Ibrahim-halifa
Ibrahim-halifa je prvi poznati pripadnik uleme na podru~ju Gornje

Spre~e, a u historijskim izvorima pominje se krajem XVI i po~etkom XVII
stolje}a. Smatra se najstarijim alimom gornjospre~anskog kraja. U prvim
stolje}ima osmanlijskog prisustva u Bosni karakteristi~no je da su dàmije
uglavnom gra|ene u gradskim naseljima i tvr|avama. Iz objavljenih pop-
isnih deftera nahije Bir~e u kadiluku Kneìna, kome je pripadalo i dio
Gornje Spre~e vidi se da su te vlasti u XVI vijeku preduzele aktivnosti da
na prostoru dana{njeg [ehera sagrade grad ({eher), poput onih koji su
9
[eherdìk
ve} sagra|eni {irom Bosne. Tada{nji istaknuti vakif Ahmed-beg dao je da

se od sredstava sa njegovog timara, pored naselja Mramorak i istoimene
rje~ice, pritoke Spre~e, sagradi jedna dàmija od kamena sa drvenom
munarom, koja je uz mahalu izgra|enu oko dàmije i ~ar{ijski bazar,
bila glavno ~ar{ijsko sastajali{te i okupljali{te stanovni{tva. Nadaju}i se
obilju Boìje milosti i zadovoljstva, ovaj najstariji vakif sa izvori{ta ri-
jeke Spre~e, dao je uvakufiti svoja sredstva u svrhu gradnje dàmije, pa
otud ona i nosi naziv Ahmed-begova dàmija (kasnije nazvana i Hasetina
dàmija, [eherdìk dàmija). Iz popisa navedene nahije, izvr{enog 1600.1
godine, vidi se da je Ibrahim-halifa postavljen za imama, muallima i
hatiba (halifu) i postavljenog predstavnika tada{nje osmanlijske uprave
u bazaru Mramorku, kasnije nazvanom [eherdìk, i cijeloj nahiji Bir~e.
Pored Ibrahima-halife u navedenom popisu pominje se i Osman-halifa
u svojstvu mujezina (muezzina) ~asne dàmije Ahmedbegove, na osnovu
svega toga moè se osnovano pretpostaviti da oni spadaju u prvu poznatu
ulemu i utemeljitelje islamske u~enosti u Goprnjoj Spre~i.
Ahmed ef. Dubničanin
Oko davne 1730. godine, dakle u 18. stolje}u, u selu Dubnici

kod dana{nje Kalesije, ro|en je Ahmed (Mustafe) Dubni~anin. Niko
od histori~ara jo{ nije ustanovio gdje je Dubni~anin zavr{io {kolovanje,
ali se pouzdano zna da je za muderrisa Gazi Husrev- begove medrese
postavljen 12. juna 1765. godine i na tom je poloàju ostao 47 godina, sve
do kraja svoga ìvota. Bio je i {ejh Husrev-begova hanikaha i vaiz u Ba{-
~ar{ijskoj dàmiji. Jedno vrijeme je prepustio mjesto {ejha u Husrev-
begovu hanikahu hadì Mehmed ef. Razi Velihodì}u, koji je u njegovo
vrijeme tako|er bio muderris Gazi Husrev-begove medrese. êtrdeset
sedam godina profesure u GHM-i niko nije imao doli hadì Ahmed ef.
Dubni~anin, a poslije njegove smrti niko nije ovoliko dugo predavao u
ovom islamskom zavodu. Ono {to valja ista}i jeste to da su funkcije u
svim ustanovama Gazi Husrev- begova vakufa bile nasljedne i da su
posljednji slu`benici po nasljedstvu bili: Hilmi ef. Mufti}, profesor Gazi
Husrev- begove medrese i hafiz Esad ef. Sabrihafizovi}, imam i hatib
Gazi Husrev-begove dàmije.2
1. Popis je izv{en 1600. godine, a potvr|en i zaveden u spisima osmanskih vlasti 1604.
godine (Op{irni popis Bosanskog sandàka iz 1604. godine, Orijentalni institut
Sarajevo, 1998; Dèvad Tosunbegovi}, Gornja Spre~a, Kalesija 2007)
2. Mula Mustafa [evki Ba{eskija, Ljetopis, str.185
10
Ahmed ef. Dubni~anin bio je savremenik Mula Mustafe Ba{eskije

i on ga ubraja me|u u~ene ljude svoga vremena u gradu Sarajevu. On za
njega tvrdi ’’da ne bi uzalud raspravljao niti se bez razloga ljutio, nego
je sa svijetom blago postupao. Predavao je blagim glasom. Ni za jednu
granu nauke ne bi rekao da je ne poznaje. Bio je sposoban stilisti~ar i
logi~ar.
Iza smrti ovog kalesijskog alima i muderrisa ostalo je dosta imo-
vine koju je naslijedila njegova èna Emina-hanuma i sinovi Ibrahim,
Mehmed i Abdullah. Posljednji sin je na duè vrijeme izbivao iz Sarajeva
i nikome nije poznato gdje je u to vrijeme boravio. O tome nema nikakvih
pisanih tragova. Iz popisa njegove zaostav{tine moè se sasvim jasno
donijeti zaklju~ak da je ìvio u [ejh Feruhovoj mahali, a to je danas ulica
Abdesthana. Umro je 27. maja 1812. godine/15. dùmadel-ula 1227. h.
g. . Pokopan je na mezaristanu Alifakovac i trebalo bi i danas da postoji
ni{an sa alimskim turbanom, ukoliko ga ìve Sarajlije nisu ve} sklonili
vr{e}i pokop svojih {ehida iz rata od 1992-1996. godine. Na ni{anu je
bio uklesan sljede}i natpis: Umrli merhum ve magfur Dubni~anin hadì
Ahmed fendija, muderris, sin Mustafin.
Za njegovu du{u (neka se prou~i) Fatiha.
Godina 1227/1812.
Ahmed ef Dubni~anin je posjedovao bogatu i korisnu biblioteku,
a mnoge je rukopise jo{ za svoga ìvota uvakufio za Gazi Husrev-begovu
medresu u kojoj je godinama drào dersove talebi. Na svakom njegovom
rukopisu zabiljeèno je njegovo ime i klauzula({art) o uvakufljenju za
Gazijinu medresu u Sarajevu. Na osnovu njegove klauzule, prona|eno
je 46 svezaka, koje sadrè 90 djela iz raznih snanstvenih oblasti. Alim
i muderris Dubni~anin uvakufio je trideset djela iz dogmatike (akaida),
dva djela iz islamske jurisprudencije (fikha), sedam djela iz filozofije,
~etrnaest djela iz logike, jedno iz matematike, jedan perzijsko-turski
rje~nik, pet djela iz arapske sintakse, pet iz stilistike, jedno iz tefsira,
osam iz misticizma (tesavvufa), tri iz islamskog prava (usuli-fikh), jedno
djelo iz zakonodavstva, jedno iz {erijatsko-pravnih rje{enja (fetva), jedno
iz nasljednog prava (feraiz) i ~etiri djela iz disputacije. Svi njegovi uvaku-
fljeni rukopisi iz navedenih znanstvenih disciplina danas se nalaze u
Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu.
U popis njegove ku}ne biblioteke upisano je jo{ 42 svezka rukopisa,
koji su ostali iza njegove smrti. Ovi rukopisi ne spadaju u prvi popis, jer
su to neka druga i druga~ija djela, od sasvim drugih autora, a najvjero-
vatnije su ovom alimu sluìla kao priru~na biblioteka do njegove smrti.
Nije poznato kakva je sudbina ovih djela koja su zate~ena u njegovoj ku}i,
11
[eherdìk
u Feruhovoj mahali u Sarajevu. Muderris Dubni~anin, koji je kalesijskog

perivoja vrli dragulj, imao je, dakle, bogatu biblioteku na ~emu mu mogu
pozavidjeti i dana{nji profesori na{ih medresa, kojima je u novoj komp-
juterskoj eri mnogo lak{e do}i do knjige kao svojevrsnog odgojnog dobra.
Ibrahim ef. Smajić - Seljubac
Tre}i kalesijski alim o kojem se {ire pro~ulo je Ibrahim ef. Sma-

ji}–Seljubac iz dèmata Seljublje, koji i u novoj organizaciji IZ-e pripada
Med`lisu IZ-e Kalesija. Seljubac spada u red na{ih prvih pobornika vjer-
ske nastave na bosanskom jeziku i me|u prve pisce mektebskih ud`benika
na istom jeziku.
Svoje po~etno znanje Seljubac je stekao u rodnom Seljublju, a dalje
{kolovanje je nastavio u Istanbulu. Po zavr{etku {kolovanja u Istanbulu
Ibrahim ef. Smaji} – Seljubac vra}a se u domovinu Bosnu i Hercegovinu
i stupa u islamsku slu`bu, prvo u Br~kom, a zatim kao tabor-imam u
Zenici. Nakon izvjesnog vremena on ponovo odlazi u Tursku, gdje ostaje
sve do kraja svoga ìvota. Samo u nekoliko navrata je posje}ivao svoju
rodbinu i prijatelje u rodnom Seljublju, Tuzli i Br~kom. Kada je defini-
tivno ostao u Turskoj postavljen je za muderrisa jedne medrese u Bursi,
gdje je ostao u svojstvu muderrisa sve do svoje smrti. Po kazivanju ve}
umrlog Salih ef. Siv~evi}a, biv{eg muderrisa i upravitelja Behram- be-
gove medrese u Tuzli, Seljubac je umro 1920. godine u turskom gradu
Bursi i tamo je pokopan. Za svoga ìvota pet je puta obavio had`ske
du`nosti. Godine 1908. Seljubac je zadnji put boravio u rodnom Seljublju
i tom prilikom je bio privolio svog amidì}a Aliju da mu dozvoli povesti
sa sobom njegova sina Hasana(bio je dugo godina imam Poljske dàmije
u Tuzli) u Tursku na {kolovanje i vjersko usavr{avanje. Do toga ipak
nije do{lo iz razloga {to Hasanova majka nije kabulila da joj sin ode tako
daleko od ku}e. Ibrahim ef. Smaji} – Seljubac potom se sam zaputio u
Tursku i nikada vi{e nije vidio ni svoje Seljublje ni svoju domovinu BiH.
Nikada se nije ènio, pa shodno tome njegova se insanska vrijeà gasi u
Bursi.
U Turskoj se Seljubac napisao svoju ~uvenu ’’Novu bosansku elif-
nicu’’, koja je {tampana u Istanbulu. Nazvao ju je novom jer je dobro znao
da je Ibrahim Edhem Berbi} ranije napisao svoju Elifnicu, gdje i vokale
tretira harfovima, pi{u}i ih u cjelini kao konsonante. Mnoge arabizme
i turcizme, koje obilato koristi u svojoj elifnici, ostavlja netranskribi-
rane. Iz njegove elifnice vidi se sasvim jasno kako on uzima {ire narodne
slojeve kao mjerilo op}eg obrazovno-odgojnog stanja. Skrenuo je pa`nju
na va`nost prevo|enja korisnih djela na bosanski jezik, nagla{avaju}i
12
uz to da muslimani bosanskog podneblja zaostaju iza kr{}ana ba{ zbog

pasivnosti s tim u vezi. Iz njegove elifnice moè se razumjeti da je bio i
veliki protivnik praznovjerja i nadriljekarstva, ali i veliki pobornik prave
medicine i njenih dometa. Govore}i u elifnici o hid`retu, on nagla{ava da
je ’’pravi hid`ret u zdravom moralu i iskrenoj pobo`nosti’’. Bio je mrzitelj
duhana, pohlepe i rasipni{tva. Pi{u}i elifnicu na bosanskom jeziku za
djecu na{ih mektebi-ibtidaija, Seljubac se istakao kao odgovoran alim.
Šahbaz ef. Husić
êtvrti istaknuti alim kalesijskog podneblja je [ahbaz ef. Husi} iz

davno osnovanog dèmata Lipovice. Ro|en je oko 1847. godine. Znaju}i
da se bez materijalne podloge ne moè usavr{avati, on od svoje bra}e
(Ha{ima i ost. ) traì da oni preuzmu dio imetka koji mu pripada, a za na-
knadu da mu obezbijede sredstva za njegovo usavr{avanje u islamskim
znanostima. Tako je i bilo. Bra}a su mu omogu}ila {kolovanje u Behram-
begovoj medresi u Tuzli, a potom i u Istanbulu. Po zavr{etku studija u
Turskoj, [ahbaz ef. Husi} se vra}a u Tuzlu, gdje je dugo godina obna{ao
du`nost muderrisa u Behram- begovoj medresi. Jedno vrijeme je bio mud-
erris Hadì Bedè-kadun medrese u Tuzli. Umro je u Tuzli 1908. godine.
I njegov sin Muhammed tako|er je i{ao o~evim ìvotnimputem. Budu}i
da je ro|en u Tuzli, on se ubraja u tuzlansku ulemu.
RAD I DJELOVANJE IMAMA GORNJE SPREČE KOJI SU

ADMINISTRATIVNO PRIPADALI VAKUFSKOM
POVJERENSTVU U ZVORNIKU
Aktuelnim i ìvim imamima Med`lisa Islamske zajednice Kalesija

je du`nost usisati u svoja sje}anja sve one osobe koje su u skladu svojih
mogu}nosti obiljeìle svoj ìvotni vijek. U~inili bi veliki propust i veliki gri-
jeh ukoliko ne bi registrovali sve nama poznate imame koji su na podru~ju
dana{njeg Med`lisa IZ-e Kalesija ro|eni, koji su tu svoje umne domete
za stvar islama poklonili svome muslimansko - bo{nja~kom narodu i na-
pokon koji su oti{li sa ovog svijeta a da o njima ne ostavimo pisanog traga
za nove generacije Bo{njaka koje stupaju na pozornicu ovodunjalu~kog
ìvota. Imami su u BiH, pa i u Kalesiji, stolje}ima tuma~ili nauku i
principe islama, zbog ~ega ih se ~estiti pripadnici islama najvi{e sje}aju
i odaju im svoju zahvalnost i du`no po{tovanje. Kada slu{amo usmena
13
[eherdìk
predanja o na{im hodàma, vidimo ih kao vrsne i uspje{ne osobe u mi-

hrabu, na }ursu, na minberu, u mektebu sa polaznicima mektebske
nastave. Kroz islamske manifestacije kroz koje se skoro svi kao imami i
muslimani uklju~ujemo, likovi tih imama i mektebskih muallima ìve u
na{im sje}anjima, a to je golemi razlog za registraciju njihovih duìh ili
vrlo kratkih biografija.
[est godina po okupaciji BiH od strane Austro-Ugarske, ta~nije

05. 09. 1884. godine, u gradu Zvorniku je imenovano Kotarsko vakufsko-
mearifsko povjerenstvo, ~ija se nadle`nost protezala ~ak i na prostore
dana{njeg Med`lisa IZ-e Kalesija. Da situacija bude jasnija, u sastavu tog
povjerenstva bili su i Gornji i Donji Rainci. Mjesto Me|a{ je bilo neka vr-
sta me|e izme|u Tuzle i Zvornika. U periodu Kraljevine Jugoslavije ova
vjerska institucija dobiva naziv Sresko vakufsko-mearifsko povjerenstvo,
~ija se administrativna prinadle`nost znatno smanjuje obzirom na teri-
toriju, a poslije II svjetskog rata dobi}e novi naziv Odbor Islamske vjer-
ske zajednice Zvornik, koji je administrativno uskla|en sa podru~jem
poslijeratne op}ine Zvornik. Poslije tog administrativnog preure|enja
dèmati sa podru~ja op}ine Kalesija nisu vi{e u sastavu zvorni~ke Islam-
ske zajednice . Slijede podaci o imamima iz Gornje Spre~e, odnosno sa
podru~ja kalesijske op}ine, koji su ranije po hijerarhiji pripadali Islam-
skoj zajednici Zvornik.
Husejn ef. Fazlić
Husejn ef. Fazli} ro|en je u Prnjavoru 1886. godine. Mekteb i

osnovnu {kolu, koja je u Prnjavoru otvorena davne 1906. godine, zavr{io
je sa visokom ocjenom. Potom se upisuje u Behram-begovu medresu u
Tuzli, koju uspje{no okon~ava, a potom odlazi u Istanbul, gdje na studiju
ostaje punih {est godina, kada prima tzv. ’’idàzet’’- diplomu i vra}a se
u svoju domovinu Bosnu. Njegovi savremenici kazuju da je bio kunut-
insan, veoma skru{en, nadasve poboàn i eruditivan. Imao je, kaù
njegovi poznanici, veliku biblioteku, koja je potpuno devastirana u toku
II svjetskog rata. Bio je muallim na mektebskoj nastavi, imam i hatib u
dèmatu Prnjavor, ali i vjerou~itelj u Osnovnoj {koli Prnjavor. Nije iza
sebe ostavio potomke, jer su mu sinovi vrlo rano umrli jo{ za njegova
ìvota. Umro je 1936. godine, a mezar mu se nalazi u haremu dàmije u
Prnjavoru.
14
Mehmed ef. Brezić
Mehmed ef. (Muhe) Brezi} je ro|en u Skugri}ima kod Nove Kasa-

be 1886.godine. Poslije osnovog obrazovanja u svom rodnom mjestu, up-
isuje se u Gazi Husrev-begovu medresu, gdje se , tokom {kolovanja u
ovom vjerskom zavodu, pokazao kao vrlo nadaren u~enik. Po zavr{etku
GHM upisuje Darul-muallimin u Sarajevu, kojeg je sa odli~nim uspjehom
zavr{io 1913.godine. Nakon kra}e imamske slu`be na Vratniku u Sara-
jevu, on se 1914.godine vra}a u svoje Skugri}e, gdje se ubrzo i oènio
Zlatijom Hodì} iz obli`nje Cerske. Imao je ~etvero djece: Muhameda, Fa-
zilu, Azeminu i Ismetu. Godine 1915. postavljen je za imama, hatiba i
muallima u Gornjoj Spre~i, u dèmat [eher, koji je tada administrativno
pripadao vlaseni~kom srezu. U ovom dèmatu bio je imam sve do 1941.
godine, kada izbija II svjetski rat. Koriste}i se znanjem iz Darul-mual-
limina, opismenio je mnoge generacije u [eheru u tada{njoj reformisanoj
mektebi-ibtidaiji. U vrijeme trajanja II svjetskog rata djelovao je kao vr-
stan alim u Tuzli. Njegova predavanja i dersovi uvijek su bili zapaèni i
na nivou za tada{nje islamske prilike. Na bolji svijet je preselio u ovom
gradu 1968.godine, a mezar mu se nalazi na mezarju Bori} u Tuzli.
Mustafa ef. Gazibegović
Mustafa ef. Gazibegovi} je ro|en u Prnjavoru 1891. godine, od

oca Saliha i majke Alijje. Mekteb i osnovnu {kolu je zavr{io u rodnom
mjestu, a Podrinjsku medresu u Zvorniku. U rodnom Prnjavoru je bio
imam mati~ar, muallim i hatib blizu 50 godina. Bio je veoma ugledan u
svom dèmatu i blage naravi kako i dolikuje da se svaki ~ovjek pona{a
po islamskim normama ìvota. Imao je dva sina koji su uspje{no zavr{ili
Behram-begovu medresu u Tuzli: Orhan ef.(1932.g) i Osman ef.(1937.
g). Efendija Osman Gazibegovi} je iza o~eve smrti preuzeo imamsku
du`nost u Prnjavoru, gdje je proveo cijeli radni vijek, a potom ga je ubrzo
i edèl sustigao krajem novembra 1990.godine. Mustafa ef. Gazibegovi}
je umro 1977. godine i ukopan je u haremu dàmije Prnjavor.
Orhan ef. Gazibegović
Orhan ef. Gazibegovi}, sin Mustafa efendije, ro|en je u Prn-

javoru 1921. godine. Mekteb i osnovnu {kolu zavr{io je u rodnom Prn-
javoru, a potom Behram-begovu medresu u Tuzl, u kojoj svoje {kolovanje
zavr{ava 1932.godine. Imamskim pozivom bavio se u Stocu – Aladini}i
(vjerou~itelj), [apcu (vojni imam) i Vlasenici. Na putu iz Kalesije prema
15
[eherdìk
mjestu slu`bovanja u Vlasenici, u okolini Papra}e 1941. godine svirepo su

ga ubili vlaseni~ki i {ekova~ki ~etnici.
Mustafa ef. Hodžić
Hadì Mustafa ef. Hodì} ro|en je u Memi}ima. Zavr{io je Po-

drinjsku medresu u Zvorniku. Imamio je u dàmiji u Memi}ima i drào
mektebsku nastavu u Memi}ima i Bulatovcima. Zasluàn je za podizanje
nove dàmije koju su 1992. godine zapalili a potom minirali srpski fa{isti
i mrzitelji svih islamskih kulturnih i vjerskih vrijednosti. Umro je 1981.
godine a pokopan je u memi}ki mezaristan kod minirane dàmije, ~ija
rekonstrukcija slijedi od strane dèmatlija Memi}a.
Uz ovog agilnog imama vrijedno je spomenuti i one imame koji su
duè ili kra}e vrijeme islamski djelovali na ovom podru~ju. Me|u njima
su sljede}i imami:
Salko ef. Ali} je iz Mahale. [kolovao se u Podrinjskoj medresi u
Zvorniku. Bio je musllim u Mahali i Memi}ima sve do 1941. godine, do
po~etka II svjetskog rata.
Husejn ef. Avdi} je ro|en u Gornjoj Kalesiji. Godine 1911. bio je
muallim u svom rodnom mjestu.
Husejn ef. Be}irovi} je ro|en u Jelovom Brdu 1820. godine. Zavr{io
je Podrinjsku medresu u Zvorniku, a imamsko- muallimsku du`nost vr{io
je u svom rodnom mjestu blizu 50 godina. Umro je 1905. godine, a mezar
mu se nalazi u mezarju Bregovi u Jelovom Brdu.
Hajdar ef. Be{i} je ro|en u Bulatovcima. Zvanje imama i muallima
stekao je u zvorni~koj Podrinjskoj medresi. Bio je muallim u Hemlija{ima-
Starim Bulatovcima.
Mustafa ef. \uli} je ro|en u Petrovicama. Bio je muallim 1911.
godine u sibjan- mektebu u svom rodnom mjestu.
Osman ef. Halilovi}, sin Jusufa, ro|en je u mahali Zuki}i 1896.
godine. Slu`bovao je kao muallim u rodnom mjestu, gdje je i umro 1961.
godine. Mezar mu se nalazi u mjesnom mezaristanu.
Mehmed ef. Halilovi} je 1911. godine vr{io du`nost muallima u
sibjan-mektebu u Bulatovcima.
Alija ef. Halilovi} je bio muallim sibjan-mekteba u mjestu Jaji}i.
Muallimsku du`nost obna{ao je sve do II svjetskog rata.
Ibrahim ef. Hamzi} poha|ao je Podrinjsku medresu u Zvorniku,
a muallimsku du`nost vr{io je sve do II svjetskog rata u Hamlija{ima-
Starim Bulatovcima.
Sejfo ef Suljkanovi} je ro|en 1873. godine u Lugu - Donjim Rain-
cima. Zavr{io je Podrinjsku medresu u Zvorniku. Po zavr{etku medrese,
16
u svom rodnom mjestu vr{io je imamsko- muallimsku du`nost 56 godina.

Preselio je na bolji svijet 1957. godine.
Mehmed ef Pa{ali} je ro|en u Kalesiji Gornjoj. U svom rodnom
mjestu bio je muallim sibjan - mekteba 1911. godine.
Husejn ef. Jahi} je ro|en u Miljanovcima, gdje je stekao mekteb-
sko znanje i zavr{io osnovnu {kolu. Potom zavr{ava i Behram – begovu
medresu u Tuzli. Kao muallim je slu`bovao u Miljanovcima i Lipovicama
od 1910. do 1914. godine. Kada je po~eo I svjetski rat 1914. godine, odselio
je iz Miljanovaca u Tuzlu, gdje je nastavio sa muallimskom aktivno{}u.
Po~etkom 1924. godine postao je tabor- imam u Tuzli, a kasnije je tu
du`nost vr{io u nekoliko mjesta Kraljevine Jugoslavije, sve do svoje sm-
rti 1945. godine. Istakao se na kulturno-mearifskom radu, pi{u}i za list
’’Hikmet’’, ’’Gajret’’ i ’’Glasnik’’. Iza sebe je ostavio potomke koji su skloni
peru i naukovanju.
Mustafa ef. Joldi}, sin Salkana, ro|en je 1894. godine u Memi}ima.
Bio je vjerou~itelj u Bulatovcima od 1920. – 1941. godine. Poslije II
svjetskog rata, vr{io je oko 10 godina du`nost imama u dèmatu [eher.
Preselio je na bolji svijet 1969. godine.
Hakija ef. Jusufovi} je vr{io muallimsku du`nost u sibjan- mek-
tebu u zaseoku Jusufovi}i- Kalesija Gornja. O njemu se zna samo toliko.
Mustafa ef. Krièvac je bio muallim u sibjan-mektebu (osnovna
{kola za malodobnu djecu) izme|u dva svjetska rata u mahali Brda.
Ismail ef. Mehmedovi} je ro|en 1884. godine u Capardama. Bio
je imam, hatib i muallim u mjestu ro|enja. Mijenio je svijet 1943. god-
ine.
IMAMI U NOVOJ ORGANIZACIJI ISLAMSKE ZAJEDNICE
(periood od 1958.)
Halil ef. Aščić

Od osnivanja Dèmatskog odbora (danas Med`lis) pa do
15. 6. 1974. godine njegov predsjednik je bio Halil ef. A{~i}. U vrijeme
njegovog vo|enja Islamske zajednice, njen zvani~ni naziv je bio’’Odbor
Islamske vjerske zajednice Rainci’’. Godine 1965. Odbor IVZ Rainci bio
je u sljede}em sastavu: Halil (Saliha) A{~i}, predsjednik, Huso (Smaje)
Mehmedovi}, Meho (Me{e) Avdi}, Gornja Kalesija, Hadir (Hasana) Husi},
Lipovice, Mustafa (Ibre) Hodì}, Memi}i, Salih (Mehmeda) Mujkanovi},
Seljublje, Muharem (Omera) Me{anovi}, Vukovije, Hadì Mu{an (Pezo)
Kameri}, Miljanovci, Osman (Mahmuta) Isabegovi}, Me|a{, Osman
(Huse) âni}, Lug (Rainci), Osman (Mustafe) Gazibegovi}, Prnjavor, Ah-
met (Sulejmana) Spahi}, Like ([eher), Kasim (Be}ira) Smaji}, Seljublje,
Alija (Sulje) Ali}, Lug (Rainci)
17
[eherdìk
Osman ef. Rančić
Osman ef. (Sulejmana) Ran~i} je ro|en 08. 06. 1908. godine, u

]ivama - Vukovije, op}ina Kalesija. Po zavr{etku Ru{dije - osnovne {kole,
upisuje se u Behram-begovu medresu u Tuzli. Zavr{iv{i spomenutu sred-
nju vjersku {kolu, Osman ef. se 1932. godine zapo{ljava kao muallim u
dèmatu ]ive – Vukovije (Atik dàmija) . Od 20. 09. 1957. godine pa sve
do 16. 02. 1966. godine Osman ef. je imam, hatib i muallim u dèmatu
Donji Rainci. Od 1966. god. ponovo je postavljen za imama u dèmatu
Gornje Vukovije. Te godine obavlja petu islamsku du`nost - had`d`. Od
po~etka 1960. god. pa do 15. 08. 1977. godine Osman ef. Ran~i} je vjer-
sko-prosvjetni referent Odbora Islamske zajednice Toj{i}i (sada MIZ Ka-
lesija). Bio je veliki autoritet u vrijeme svoga obna{anja navedenih funk-
cija. Iza njega je ostala bogata porodi~na biblioteka, koju je djelimi~no
darovao biblioteci dèmata Gornje Vukovije.
Abdurahman ef. Hukić
Ro|en je 03. 07.1921. godine u Toj{i}ima, op}ina Kalesija, od oca

Hamze i majke Merdè (ro|. Mulahalilovi}). Osnovno obrazovanje stekao
je u Toj{i}ima, Behram-begovu medresu ( 1937.g.) u Tuzli, a potom se
1938.godine upisuje na Usuli-din (Teologiju) na Islamskom univerzitetu
El-Azhar u Kairu, u Egiptu. Obavljao je zna~ajne du`nosti u strukturama
tada{nje islamske zajednice: {ef Kabineta Reisu-l-uleme(1960.-1968.), di-
rektor Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu (1975.-1981.) i savjetnik
u Vrhovnom islamskom starje{instvu (za Jugoslaviju) ( 1981.- 1990.). Bio
je poliglota. Govorio je arapski, turski i francuski jezik. Svoje radove je
ve}inom objavljivao punim imenom i prezimenom, a neke je objavljivao
i pod pseudonimom Dervi{ Hilmi, H. A. Hilmi a ponekad je koristio i
inicijale H.A. H. Preko dvadeset radova je objavio bez potpisa. Pisao je
u ’’Glasniku’’, ’’Preporodu’’, ’’Islamskoj misli’’ i ’’Analima’’. Najpoznatiji
Huki}evi radovi su: ’’Glavne islamske vjerske {kole (mezhebi)’’, ’’Mala is-
lamska enciklopedija’’, ’’Kamata u islamu’’. Napisao je i ’’Jugoslovenski
vodi~ u arapskom svijetu’’, ’’Jugoslovenski govorni i turisti~ki vodi} u Tur-
skoj’’, ’’Razgovor o islamu’’, ’’Kako }u obaviti had` (Menasikul-had`d`)’’.
Od poznatog egipatskog pisca Mustafe Mahmuda, preveo je na bosan-
ski jezik ’’ Moj put od sumnje do vjerovanja’’. Umro je u 69. godini ìv-
ota(1990.)
18
Osman ef. Gazibegović
Osman ef Gazibegovi} je ro|en 1918. godine u Prnjavoru kod Ka-

lesije, od oca Mustafe ef. i majke Fatime (ro|. Halilovi}). Po rodoslovnom
lancu, puno ime ovog agilnog alima glasi: Osman ibni Mustafa ibni Sa-
lih. Kalesijski Gazibegovi}i imaju rodbinske veze sa Gazibegovi}ima iz
Gornje Orahovice kod Gra~anice. Pretpostavka je da su svi do{li iz Sla-
vonije i Ma|arske polovinom ili pred kraj 18.stolje}a, a jedan dio njih se
nastanio u kalesijskom Prnjavoru. Svoju islamsku naobrazbu i duhovno
oblikovanje Osman ef. Gazibegovi} stekao je u Behram-begovoj medresi u
Tuzli 1937.godine. Godine 1944. dobio je posao vjerou~itelja u Moluhama,
u Tuzli. Bio je veoma uspje{an u radu sa djecom i omladinom {to se nije
dopadalo tada{njem politi~kom vo|stvu, naro~ito u tada{njoj radni~koj
tuzlanskoj sredini. U Tuzli je 1946. godine zavr{io i u~iteljski kurs ali nije
èlio prihvatiti poziv u~itelja u {koli sa komunisti~kim predznakom. Tada
je u Tuzli saznao i za ideju Mladih muslimana koji su njegovali ~isti musli-
manski identitet i islamske vrijednosti. Pla{e}i se njegove druga~ije misli
i promi{ljanja, komunisti~ke vlasti su ga 1949.godine uhapsile i osudile
na 12 godina zatvora. Zatvorsku kaznu je izdràvao u Tuzli, Titogradu
(Podgorici) i Zenici. Krajem 1953. godine zatvorska kazna mu je sman-
jena sa dvanaest na pet godina. Kada je saznao da treba iz zatvora ku}i,
naru~io je da mu se donese odje}a, ali uz odje}u i fes, kako bi svima doka-
zao da je ’’nepopravljiv’’. Uistinu, za tada{nje komunisti~ke vlasti on je bio
’’nepopravljiv’’ i bez imalo ’’diplomatskog sluha’’, ali ovo govori o njegovoj
gordosti pripadanja islamu i islamskom u~enju. Nije volio svakakvu in-
terpretaciju vjere. Uvijek je traìo islamsku zdravu primjenu i ~istotu.
Bio je protiv kulta li~nosti. Osu|ivao je i neke sufije koji u sebi vide ne{to
veli~anstveno, ali je, ipak, bio na strani onih dervi{a koji u zikru nalaze
zadovoljstvo u vjeri islamu i posluh Dragom Bogu.
Godine 1980. bilo je popularno i}i u Beograd i kolektivno posje}ivati
grob Josipa Broza Tita. Svi laskavci reìmu iz njegovog okruènja i{li su
temenna ~initi Titu, a on, onako ponosan i gord, odbio je da to u~ini, jer se
’’cio ìvot klanjao samo Allahu i tako }e i dalje ~initi’’ - kazivao je. Osman
ef. Gazibegovi} je obavio petu islamsku du`nost 1990. godine. Vidjev{i
Mekku i Bejtullah, po povratku s hadà stalno je nagla{avao da se Bosna
treba mnogo vi{e voljeti i ~uvati. Ova njegova konstatacija dolazi otud {to
je vidio da su bosanski muslimani u velikoj prednosti jer ìve u zemlji na
dènnet nalik. Umro je u mjesecu novembru 1990. godine. Dènazu mu
je klanjao glavni imam MIZ Kalesija Enver ef. Ali}. Ukopan je u haremu
prnjavorske dàmije.
19
[eherdìk
Hasib ef. Ramić
Hasib ef. Rami} ro|en je, 29. juna 1954. godine, u [eheru kod Ka-
lesije, od oca Sabita i majke Hurije. Osnovno {kolovanje stekao je u rod-
nom [eheru. Po zavr{etku osnovne {kole, upisuje Gazi Husrev-begovu
medresu 1971. godine, koju je uspje{no zavr{io 1975. godine. Bavio se
pozivom imama, muallima i hatiba od 04. marta 1977. godine u dèmatu
Kula – Grad, OIZ Zvornik. Iskustva koja je ponio iz po~etnih dana bila su
i vi{e nego pozitivna. Uvijek je bio lijepo prihva}en od svojih dèmatlija,
uklopio bi se veoma brzo i zavrje|ivao je uvijek i svuda rije~i pohvale. Od-
nosi sa dèmatlijama, kao i sa djecom koja su poha|ala mekteb i u~ila pred
Hasib ef., bili su odli~ni i izvirali su iz njegovog finog ahlaka. On i njegova
porodica bili su, po kazivanju mnogih, „za{titni znak“ dèmata Kula -
Grad. Zbog svog imamskog anga`mana i finog oblikovanja dèmatlija u
islamu, koji se tada{njoj vlasti nisu nikako dopadali, efendija Rami} je
naprasno morao oti}i iz ovog dèmata na podru~je sarajevskog Odbora
IZ-e. Studirao je na Univerzitetu u Pri{tini. Diplomirao je 1988. godine
i stekao zvanje profesora arapskog jezika i knjièvnosti i turskog jezika i
knjièvnosti.
Na podru~je Odbora IZ Sarajevo dolazi 01. oktobra 1985. godine
u dèmat Semizovac. Iz ljubavi prema islamu, svom imamskom pozivu
i svojim dèmatlijama, u Semizovcu je ostao i kada su harale ~etni~ke
snage. Tu je ostao sa svojom porodicom i pored prijetnji ubistvom, zat-
varanjem u logor i zlostavljanjem, i to sve do {ehadeta njegovog 1993. go-
dine, kada je zvjerski likvidiran sa suprugom i svoje ~etvero malodobne
djece.
Njemu, supruzi [efiki i djeci: Muhamedu, Ahmedu, Melihi i tek ro|enoj
Amini, koja je imala svega nekoliko mjeseci, dènaze - namaz je tek 1996.
godine obavio Reis-ul-ulema dr. Mustafa ef. Ceri} . Uz rad je bio sagradio
i porodi~nu ku}u u Semizovcu, ali genobarbari su je potpuno ispraznili.
Niko nije ostao od njegovih potomaka da ga se sje}a. Gornja Spre~a ga
nikada zaboraviti ne}e, jer je on njen hrabri i plemeniti sin.
Besim ef. Čanić
Ro|en je 22.6.1964.god. u Donjim Raincima, Kalesija. Zavr{io je Gazi

Husrevbegovu medresa u Sarajevu, a diplomirao na Univerzitetu El -
Ezher u Kairu(1989), pedago{ki fakultet, odsjek etika i pedagogija. Obav-
ljao je du`nosti v.d. glavnog imama u Bijeljini, zatim imama u Konjicu i u
Tuzli. Od 1992. godine bio je sekretar i zamjenik muftije, a istovremeno i
pedagog i predava~ u Behram- begovoj medresi u Tuzli.
20
Besim ef. âni} je uz ~elni{tvo u Upravnom odboru Behram - begove me-

drese i profesorski anga`man na predmetu Pedagogija sa didaktikom ,vo-
lio pisati i prevoditi djela sa arapskog jezika. Objavio je dvije knjige u
prijevodu sa arapskog jezika: Ahmed Behdèt, Put Allahu i Mevdudijevo
djelo Sistem ìvota u islamu.Ovim Mevdudijevim djelom, to je sasvim
jasno, èlio je muslimanima Tuzlacima, i ne samo njima, pokazati kako
treba organizirati ìvot u islamu, i u tom svom nastojanju za pune 42 go-
dine svoga kratkog dunjalu~kog ìvota dobrim dijelom i uspio. Preselio je
na Bolji svijet 12.07.2006.godine.
***
Na kraju, vrijedi i zaklju~iti o nekim bitnim ~injenicama vezanim

za tretiranje pro{losti kod cijele svjetske zajednice muslimana. Naime,
u muslimana je rijetko kada bilo poku{aja da se, jo{ za ìvota od strane
zna~ajne islamske li~nosti, ostave podaci o kretanju i ìvotnom usponu ili
padu. Zanimljivo je da su bili rijetki oni poput, Mula Mustafe Ba{eskije
i jo{ nekih Bo{njaka, koji su sa posebnim entuzijazmom pisali i vodili
dnevnike iz kojih bi se moglo lak{e do}i do preciznijih podataka o njima.
êsto se kaè da je to tako bilo iz ljudske skromnosti, ali bilo je svrsishod-
nije da su napustili tu vrstu skromnosti a uzeli pero i zabiljeìli ne{to o
sebi, a sve radi generacija koje dolaze i koje trebaju da istraè svoj vlastiti
identitet. Ponekad se de{avalo da su samo na marginama knjiga ostav-
ljali trag o sebi i svom ìvotnom putu. Ibni Haldun je jedini teoreti~ar
islamskog dru{tva koji je ovoj materiji ozbiljno i precizno prilazio. On
nam je jedini pokazao da se za ìvota treba iza sebe ostavljati i autobi-
ografska historija, koja uglavnom, ve}ini muslimanske zajednice svijeta
nedostaje. Otud je ovo na{ skroman poku{aj da se va`ne li~nosti Gornje
Spre~e koliko toliko otrgnu od zaborava, da ostane trag historije o nji-
hovim korisno potro{enim ìvotima i njihovim ìvotnim pregnu}ima.
Izvori i literatura:
1. Mula Mustafa [evki Ba{eskija, Ljetopis, str.185.

2. Hifzija Suljki}, Na{ alim Mehmed ef. Brezi}, HIKMET, str. 488.,
Tuzla, Dùmade-l-uhra 1416. (novembar 1995.g.)
3. Op{irni popis Bosanskog sandàka iz 1604. godine, Orijentalni in
stitut Sarajevo, 1998
4. Dèvad Tosunbegovi}, Gornja Spre~a, Kalesija 2007
5. Arhiva Med`lisa Islamske zajednice Kalesija
21
[eherdìk
22
Mr. Aladin Husi}
POPIS NAHIJE SPREČA 1604. GODINE
Uvod
Popis nahije Spre~a, kao uostalom i popis cjelokupnog Zvorni~kog

sandàka kojemu je ona pripadala preduzet je prvih godina 17. stolje}a.
Kao vrijeme nastanka Op{irnog popisa Zvorni~kog sandàka uzima se
godina njegovog zavr{etka i zvani~nog potvr|ivanja od nadle`nog organa
dràvne administracije 1604. godine. Koliko je to sloèn proces potvr|uje
~injenica da je on nastajao u razdoblju od 1600-1604. godine. Premda je
on ne{to duì, ni drugi popisi nisu nastajali tako brzo i trajali su oko dvije
godine. Naravno ovisno od veli~ine podru~ja i drugih uvjeta od kojih je
mogla ovisiti duìna ovoga poduhvata. U proces popisivanja pored ljudi
iz centralne administracije, u zna~ajnoj mjeri uklju~ivani su i ljudi iz
pokrajinskih struktura uprave i administracije, dobri poznavaoci prilika
jednoga podru~ja. Popisom zvorni~kog sandàka 1604. godine rukovodio
je te{anjski kadija Mehmed, sin Kemalov.
Uobi~ajena praksa kod ovakve vrste poduhvata je da se popisi rade u
vi{e primjeraka, od kojih je, po njihovom zavr{etku i potvr|ivanju, jedan
upu}ivan centralnoj a drugi pokrajinskoj upravi. Pored toga ra|ene su i
kra}e (sumarne) verzije tih popisa. Na svu sre}u oba primjerka Op{irnog
popisa Zvorni~kog sandàka su sa~uvana i danas se nalaze jedan u Istan-
bulu (Ba{bakanlık Osmanli Ar{ivi, TD, No 743) a drugi u Ankari (Tapu
ve Kadastro Genel Müdürlü{ü, No 23). Sa~uvana je tako|er i sumarna
verzija popisa koja se tako|er ~uva u Ankari u navedenom arhivu.
Ovaj op{irni popis obuhvata cjelokupno podru~je Zvorni~kog sandàka.
To prije svega zna~i da je defter u cijelosti o~uvan. Njime su obuhva}ene
dakle sve nahije Zvorni~kog sandàka s obje strane Drine, i to s lijeve
strane: Bijeljina, Donja Tuzla, Drametin, Gornja Tuzla, Gostilj, Gra~anica,
Grada~ac, Jasenica, Koraj, Ku{lat, Ludmer (Budimir), Nenavi{te, Pti~ar,
Sapna, Smolu}a, Sokol, Spre~a, Srebrenica, Srebrenik, Teo~ak, Visori,
Zavr{ i Zvornik, te s desne strane Bogurdelen ([abac), Bohorina, Brvenik,
Donja Ma~va, Gornja Ma~va, Go{~anica, Jadar, Krupanj, Ra|evina i
[ubin.
Primje}uje se da se u ovom popisu, za razliku od uobi~ajene prakse u pre-
thodnim popisima, kao posebne nahije pojavljuju i neka mjesta, odnosno
uè pripadaju}e im podru~je kao napr. Gra~anica ili Grada~ac. Iz tih ra-
zloga broj navedenih nahija nadma{uje standardni i uobi~ajeni broj na-
hija ovoga sandàka.
23
[eherdìk
Popisom nahije Spre~a 1604. godine3 obuhva}eno je 13 naseljenih mjesta

i to: Dedin, Vukovije, Bukovica, Medvi|a, Kalesija, Gornje Hrasno, Don-
je Hrasno, Donja Okrugla, Gornja Okrugla, Seljublje, Dubrave, Toj{i}i
i Dubnica. Za razliku od predhodnih popisa, ovim u okviru ove nahije
izostalo je selo Svojat, dok je Hrasno ovdje popisano kao Gornje i Donje
Hrasno, dakle dva zasebna sela. Ono se ranije uglavnom spominje samo
kao Hrasno. Popis je vrlo sadràjan i on omogu}uje sagledavanje razli~itih
pitanja toga podru~ja s po~etka 17. stolje}a. Naravno, kao i svaki izvor i
ovaj zahtijeva kriti~ki pristup i valorizaciju koja se ne smije svoditi na
njegovo vulgariziranje i simplifikaciju. Samo takvim pristupom mogu}e
je kvalitetno razmijevanje odre|enih projava, procesa i prilika koje se
reflektiraju iz sadràja izvora.
Nahija Spre~a, u sandàku Zvornik
3. Prijevod i komentar ovog popisa nahije Spre~a uradio je Mr Aladin Husi}, saradnik u
Orijentalnom institutu u Sarajevu.
Ovo je prvo objavljivanje integralnog teksta prijevoda navedenog popisa.
24
Selo Dedin, pripada Spre~i
Osman Memije, ~ift;

Hasan Memije, ~ift;
Sefer Ejnehana, ~ift;
[aban Timura;
Mustafa Timura;
Hudaverdi Kurda;
Mustafa Velije;
Sulejman Mustafe;
Halil Hasana;
Bali [ahija;
Husejn Memije;
Omer ..................?;
Timur Balija;
Husejn Alije;
Veli Alije;
Hurem Nesuha;
Ibrahim Mustafe;
Bajazid Pirija;
Osman Nesuha;
Ramadan Nesuha;
Ramadan Alije;
Jusuf Alije;
Kurd Dàfera;
Hasan Pirija;
Mustafa Mehmeda;
Mezid Mustafe;
Sefer Pirija;
Memi Alije;
Alija Sefera
Ba{tina Firuza, u posjedu Osmana i Ibrahima, ~ift.
Ba{tina Hasana Husejnova, u posjedu Alije Mehmedova, ~ift.
Ba{tina Davuda, u posjedu Mehmeda hodè, u posjedu Omera i Mustafe,
~ift.
Ba{tina Malko~a Ejnehanova, u posjedu Husejna, ~ift.
25
[eherdìk
Nemuslimani:
Ba{tina Ivana, u posjedu Memije Huremova.
Ba{tina Radivoja, u posjedu Kasima, u posjedu Memije Alijina.
Ba{tina Radoja, u posjedu Memije hodè, u posjedu Ejnehana, u posjedu
Hurema Nesuhova.
Ba{tina Rate Milovanova, u posjedu stanovnika sela.

Ba{tina Radoja, u posjedu Divane, u posjedu Ali{aha.
Ba{tina Vladi}a, u posjedu Balija, u posjedu Timura, u
posjedu Ibrahima.
Ba{tina Dragi{e, u posjedu Hasana, u posjedu Mustafe Timurova.
Ba{tina Vladka, u posjedu Husejna Sarudìnog.
Ba{tina Radoja, u posjedu Firuza Ahmedovog, u posjedu Gazanfera

Balijevog.
Ba{tina Vladoja, u posjedu Dàfera Ahmedovog, u posjedu Husejna
sina Alijinog.
Ba{tina Dobre, u posjedu Bogdana, Vukmanova, u posjedu
stanovnika sela.
Ba{tina Vuki}a, u posjedu Velije Alijina.
Ba{tina Ivana i Andrije, u posjedu Sinora Dujina, u posjedu Sinana.
Ba{tina Senaka?, u posjedu Sunkura Turhanova, u posjedu

Sefera Ejnehanova.
Ba{tina Bogoja Miletina, u posjedu Bogdana Vukmanova, u posjedu
stanovnika sela.
Ba{tina Mihajla, u posjedu Timura, u posjedu [abana Timurova.
Ba{tina Radivoja, u posjedu Radosava, u posjedu stanovnika sela.
Dubi} Vukmana;
Bogdan Dubi}a;
Domova muslimana: 29, ba{tina 4.

Domova nemuslimana: 2, ba{tina 17.
Prihod:
Pristojba na ~ift i benak, (vrijednost) 726 (ak~i)4
Ispendà, 475
P{enice, tovara 30, (vrijednost) 1200 (ak~i)
Je~ma, tovara 22, 440
4. Iznosi poreskih obaveza u daljem tekstu dati su u ak~ama (ak~a -sitan srebreni novac
u osmanskoj dràvi)
26
Prosa, 20 tovara, 480

Zobi 20 tovara, 320
[ire, 10 tovara, 800
U{ur na povr}e, 52
U{ur na sijeno, 52
U{ur na lan, 15
U{ur na vo}e, 52
Pristojba na nim, 52
Pristojba na poljanak, 52
Pristojba na monopol, 20
Porez na svinje, 252
Pristojba na tekne, 92
U{ur na ko{nice, 350
Prihod od sto~arenja izvan sela i porez na sitnu stoku, 120
Prekr{ajne globe i mla|arina, 87
Pristojba na ispa{u i planinsku ispa{u u granicama spomenutoga sela, 20.
Zemin Vu~e Cvitkova u posjedu Hajrudina(?), u posjedu Ali{aha i Alije, 50.
Dio Vojina i Radice, (sinova) spomenutoga Cvitka, u posjedu Memije sina
spomenutoga Alije, prihod, 35.
Ukupno: 6000 ak~i
îfluk Kurda Alijina i Atmadè i Hasana, to su zemlje bra}e Mili{e i Ra-

dosava i Pavla, sada u posjedu Hasna Kurdova i Sadika Hasanova i
ostalih suvlasnika, sa jednom parcelom vinograda od dva dunuma koji
obra|uju i na ime desetine i drugih pristojbi skuplja~u dìzje pla}aju
obaveze.
Prihod: godi{nje u vidu gotovine (nov~anom iznosu) 150.
îfluk Alije ~au{a i Ibrahima pisara, to su zemlje Malko~a i Vladisava i
Radenka i Vuki}a i Radovana i Vukila. Na osnovu sudske isprave (kadi-
jskog hudèta) obra|uju je pod tapiju a na ime u{ura i ostalih pristojbi
svake godine skuplja~u dìzje pla}aju obaveze.
Prihod: godi{nje u nov~anom iznosu 150.
Mezra Brustnica u granicama u sela Dubrave, pripada Spre~i.

Prihod od desetine i nov~anih pristojbi: 500
Selo Vukovije, pripada Spre~i

Kurd Alije, ~ift;
Kurd Gazanfera, ~ift;
27
[eherdìk
Husejn Abdulaha, ~ift;

Memi Jahje, ~ift;
Sefer Ferhata, ~ift;
Kemal Gazije, ~ift;
Mehmed Gazije, ~ift;
Husejn Balija, ~ift;

Mustafa Nesuha, ~ift;
Mustafa Ferhata, ~ift;
Ahmed, Kurda, ~ift;
Alija Mehdije, ~ift;
Ali Kurd, Murata, ~ift;
Sefer, do{lac;
Ba{tina Mehmeda, u posjedu Alije, u posjedu Hasana, u posjedu Alije

Mehdijeva, ~ift.
Ba{tina Timura Iskenderova, u posjedu stanovnika sela, ~ift.
Ba{tina Jahje Ismailova, u posjedu [adiaj Radivojeva, u posjedu njegovog
sina Nesuha.
Ba{tina Ahmeda Abdulahova, u posjedu Ferhad age, ~ift.
Ba{tina Sejdija, u posjedu Mustafe, u posjedu stanovnika sela, ~ift.
Ba{tina Algoza Abdulahova, u posjedu stanovnika sela, ~ift.

Ba{tina Mehmeda, u posjedu Husejna, u posjedu stanovnika sela, ~ift.
Ba{tina Hasana Davudova, u posjedu Petrije Radojina, ~ift.
Nemuslimani:
Drago Pavuna;
Draginja Radivoja;
\or|i Draginje;
Luka Petra;
Dragi{a Boìdara;
Dubi} Dragi{e;
Cvetko Mihajla;
Ivan Luke;
Luka Petra;
Dragoje Pavuna;
Mili{a Radina;
28
Ba{tina Pridka, u posjedu Dàfera, u posjedu Memije, u posjedu Ahmeda

Kurdova.
Ba{tina Vuka Vuka{inova, u posjedu stanovnika sela.
Ba{tina Mihajla Pavkova, u posjedu njegova sina Husejna.

Ba{tina Ivani{a Vukdragova, u posjedu stanovnika sela.
Ba{tina Matije, u posjedu Duraka, u posjedu Lutfije Tur Hasanova, u
posjedu Husejna Abdulahova.
Ba{tina Radula Vuki}eva, u posjedu Sefera, u posjedu Kurda Gazanferova.
Ba{tina Dobri}a, u posjedu Milosava, u posjedu stanovnika sela.
Ba{tina Radi~a, u posjedu Pavuna Radi~eva, u posjedu Mustafe, u pos-

jedu stanovnika sela.
Ba{tina Mate Radivojeva, u posjedu stanovnika sela.
Ba{tina Petra, u posjedu Petrije, u posjedu Hasana, u posjedu njegovog
sina Memije.
Ba{tina Milete, u posjedu Draginje.
Ba{tina Vuka, u posjedu Husejna Turalijina.
Jako Vojina;
Ba{tina Radosava Nikolina, sada u posjedu spomenutoga Memije.
Ba{tina Radi~a, u posjedu Pavla, u posjedu stanovnika sela.
Ba{tina Vuksana Radivojeva, u posjedu Memije njegovog sina.
Ba{tina Vukojka, u posjedu Kurda Nesuhova, u posjedu stanovnika sela.

Prihod:
Pristojba na ~ift i bennak, 484 (ak~i)
Ispendà, 700
P{enice 17 tovara, 680
Je~ma 19 tovara, 380
Prosa 52 tovara, 1248
Zobi (neupisano) tovara, 630
[ire 14 tovara, 1120
U{ur na povr}e, 53
U{ur na lan, 53
U{ur na sijeno, 150
U{ur na vo}e, 54
29
[eherdìk
Mlinova 4, (pristojba), 60
Vinograd mujezina Mustafe, parcela 2, dunuma 10, pristojba 50.
îfluk Kostanina? sa Abdulahom? i Radina, sad u posjedu Mehmed
efendije, obra|uje ga i umjesto u{ura i drugih pristojbi vlasniku zemlje u
nov~anom iznosu godi{nje pla}a 150 (ak~i).
îft Ahmeda, u posjedu Kurda, to su zemlje emina Alagoza, sada u pos-
jedu Kurda. Pristojbe pla}a vlasniku zemlje. Prihod: 140.
îfluk Mehmeda halife, Dàfera hatiba, Mustafe mujezina, to su zemlje
Ishaka? i Vukmana sin Brati}a i Vuki}a sa njivom? (zeminom) umrlog?
i jednom parcelom vinograda od dva dunuma, umjesto u{ura, salarije i
drugih pristojbi vlasniku zemlje godi{nje u vidu gotovine daje 111 (ak~i).
Ukupno: 7300 ak~i
Selo Bukovica, pripada Spre~i
Ahmed Mehmeda;
Gazija Omera;
Jusuf Alije;
Dàfer Memije;
Hasan Mehdije;
Mustafa Mehdije;
Sefer Ferhata;
Hurem [ahina, ~ift;
Bali Behrama, ~ift;
Kurd, Memije, ~ift;
Ramadan Memije;
Hurem Sefera;
Osman Memije;
Behram Abdulaha, ~ift;
Ba{tina Ferhata, u posjedu Hadìja, u posjedu Alije Jahjina, ~ift.

Ba{tina Turhana, u posjedu Ilijasa Hamzina, ~ift.
Ba{tina Ishaka, u posjedu Davuda, u posjedu Balija Ilijasova, ~ift.
Nemuslimani:
Vujan, Radoja;
30
Radman, \ura{ina;
Dobran Radina;
Ba{tina Jovana Dubi}eva, u posjedu stanovnika sela.
Jovan Dubi}a;
Ba{tina Jovana Radi{ina, u posjedu stanovnika sela.
Ba{tina Radoja Mihajlova, u posjedu stanovnika sela.

Ba{tina Vuksan Radoja, u posjedu Sefera Ferhatova.
Dobro Nikole;
Vujan Radonje;
Ba{tina Radoja Milkova, u posjedu Vujana Radojeva.
Ba{tina Dubi}a, u posjedu Radivoja, u posjedu stanovnika sela.

Ba{tna Radina Vojinova, u posjedu stanovnika sela.
Ba{tina Milka Brankova, u posjedu stanovnika sela.
Ba{tina Radoja Tomina, u posjedu stanovnika sela.
Ba{tina Miladina, u posjedu stanovnika sela.
Todor [imuna;
Mali{a Radoja;
Draga{ Mali{e;
Ba{tina Jovana, u posjedu Memije, u posjedu Dàfera Memijina.
Ba{tina Cvetka, u posjedu Radoja, u posjedu Timurhana.
Ba{tina Cvetka, u posjedu Mehdija, u posjedu njegovog sina Hasana.
Ba{tin Stipana Vladina, u posjedu Mehmeda, u posjedu njegovog sina

Ahmeda.
Ba{tina Vuka Bo{kova, u posjedu njegova sina Alije, u posjedu Nesuha.
Ba{tina Vukosava, u posjedu njegovog sina Behrama, u posjedu njegovog
sina Balija.
Ba{tina Mihajla Bo{kova, u posjedu Malko~a.
Ba{tina Radobrada, u posjedu Bajazida, u posjedu Jusufa.
Ba{tina Vu~e, u posjedu [adija Ilijasova, u posjedu Abdurahmana.

Ba{tina Vuka Bo{kova, u posjedu Alije, u posjedu Divane Alijina.
Ba{tina Jovana, u posjedu Dimitrija, u posjedu Memije, u posjedu
Dàfera.
Ba{tina Juraja, u posjedu Ferhata, u posjedu do{laca Jovana.
Ba{tina Radka, u posjedu Marka, u posjedu Radoja.
Ba{tina Radobrada, u posjedu stanovnika sela.
31
[eherdìk
Ba{tina Mili{e, u posjedu stanovnika sela.

Ba{tina Jovana, u posjedu Dimitrija, u posjedu Memije u posjedu
Dàfera.
Ba{tina Radosva, u posjedu stanovnika sela.
Ba{tina Radoja Vuki}eva, u posjedu stanovnika sela.
Vojin, Nikole;
Radovan Dubi}a;
Mezra Srednje, u blizini spomenutoga sela, u posjedu stanovnika spomen-
utoga sela.

Prihod:
Ispendà, 900
Zobi 5 tovara, 80
Prosa 5 tovara, 120
U{ur na povr}e, 84
U{ur na lan, 84
U{ur na vo}e, 84
U{ur na sijeno, 199
Mlinova 4, (pristojba) 60 (ak~i)
Zemin Radonje Petrova sa sa zeminom Radi}a, sada u posjedu Gazije,
godi{nje u nov~anom iznosu 100 (ak~i).
Ukupno: 8000 ak~i
îfluk Mustafe vojvode, u posjedu Hasana }ehaje, to su zemlje Radova-

na i Vukca, razli~ite parcele u posjedu Abduldèbara ~au{a sin Selima
~au{a, obra|uje ih i umjesto u{rova i pristojbi svake godine skuplja~u
dìzje pla}a obaveze.
32
Prihod: godi{nje u vidu gotovine 300
Selo Medviđa, sa mezrom Istrudna, pripada Spre~i
Pervane Ferhata;
Hasan Ferhata;
Abdi Memije;
Memi Mahmuda;
Husejn Ahmeda;
Timur Memije;
Ridvan Memije;
Nemuslimani:
Vukosav Ilijasa;
Ba{tina Todora, u posjedu Jahje, u posjedu [ahina, u posjedu stanovnika
sela.
Ba{tina Stipana Milojevog, sada u posjedu Husejna Ahmedovog.
Ba{tina Dubi}a Vu}ine, u posjedu stanovnika sela.
Ba{tina Vukdraga, u posjedu Iskendera, u posjedu Memije, u posjedu

Timura.
Ba{tina Radi{e Radojina, u posjedu Iskendera Ferhatovog, u posjedu
stanovnika sela.
Ba{tina \uri}a, u posjedu Bajazida [ahinova, u posjedu Velije.
Ba{tina Todora, u posjedu stanovnika sela.
Ba{tina Hrana, u posjedu stanovnika sela.
Mezra Otrovna u selu Bukovica, pripada Spre~i, u posjedu stanovnika
sela.
Domova muslimana: 7
Domova nemuslimana: 1, ba{tina 9
Prihod:
Ispendà, 275
[ira 5 tovara, 400
U{ur na povr}e, 20
U{ur na lan, 20
U{ur na sijeno, 20
33
[eherdìk
U{ur na vo}e, 20
Pristojba na polja~inu, 200
Prihod od sto~arenja izvan sela i porez nasitnu stolu, 220
Prekr{ajne globe sa mla|arinom, 120
Ukupno: 2500 ak~i
Selo Kalesija, pripada Spre~i
Mezid Balija;
Alija Duraka;
Durak Mustafe;
Alija Kurda;
Hurem Ahmeda;
Korkud Gazije;
Jahje Gazije;
Jahja ..........?
Nemuslimani:
Nikola Stipana
Petar Stipana
Petrenjak? Milovana
Dobrica Radovana,
Radovan Vuki}a
Jovan Ivani{a
Kosoje Novaka
Bogdan Mihajla
Mileta Grubi{e
Novak Mihajla
Radoje Mihajla
Vu~ko Ve~erin
Vranje{ do{lac
Ba{tina Marka, u posjedu Grgura Mehmedova.
Ba{tina Radovana, u posjedu Mustafe, u posjedu stanovnika sela.
Ba{tina Milete, u posjedu Ahmeda u posjedu njegova sina Sefera.
Ba{tina Radoja, u posjedu Memije Ahmedova, u posjedu Gazije.
Ba{tina udove Mila{inove, u posjedu njenog sina Duraka.
34
Rado{ Grubi{e
Radul Radoja
Ba{tina \urice Grubi{ina, u posjedu Radoja u posjedu Osmana Kulaga.
Ba{tina Novaka, u posjedu Rajaka Jakina, u posjedu Kramara njegovog

sina.
Novak Rajaka
Ba{tina Radu~i}a, u posjedu Novaka, u posjedu Koje Novakova.
Ba{tina Vladosava, u posjedu Stipana, u posjedu Nikole.
Mileta Stipana
Ba{tina Vu~erine, u posjedu Vladka, u posjedu Radovana Vuki}eva.

Vu~erina Vladka
Ba{tina Milo{a, u posjedu Bilete u posjedu Grubi{e.
Ba{tina Radoja, u posjedu Bili{e, u posjedu dizdar Alije.
Ba{tina Todora, u posjedu Bilete, u posjedu Bori}a Radojeva.
Ba{tina Radoja, u posjedu spomenutoga Bilete.

Ba{tina Radmana Radosavova, u posjedu Rajaka Milovanova.
Ba{tina Radoja, u posjedu Vu~ihne, sada u posjedu stanovnika sela.
Ba{tina Dragi}a Vuki}eva, u posjedu stanovnika sela.
Ba{tina Radosava, u posjedu Bogdana Mihajlova.
Ba{tina Ivani{a, u posjedu Mihajla, u posjedu Jovana.

Ba{tina Marinka, u posjedu Vukmana, u posjedu Jovana, u posjedu
stanovnika sela.
Ba{tina Vukmana, u posjedu Radmana, u posjedu Ibrahima.
Ba{tina Selaka, u posjedu Novaka, u posjedu stanovnika sela.
Ba{tina Vinjana Pavla, u posjedu Jovana Mislava.
Ba{tina Vukosava Vukcova, u posjedu Nikole Vukcova.

Ba{tina Radice, u posjedu Hasana Seferova, u posjedu stanovnika sela.
Ba{tina Radice, u posjedu Memije Hasanova, u posjedu stanovnika sela.
Ba{tina Rada{ina, u posjedu Radice, u posjedu stanovnika sela.
Ba{tina Novaka, u posjedu Stipana, u posjedu stanovnika sela.
Ba{tina \ura|a Sladojeva, u posjedu Ve~eri}a, u posjedu Radovana

Vuki}eva.
Ba{tina Radoja, u posjedu Radina, u posjedu udove Ivanove.
Ba{tina Rajina, u posjedu Vukasa, u posjedu stanovnika sela.
Ba{tina Radoja Vladkova, u posjedu stanovnika sela.
35
[eherdìk
Ba{tina Marka, u posjedu Radoja, u posjedu stanovnika sela.

Ba{tina Obrada, u posjedu stanovnika sela.
Ba{tina Radivoja i njegovog sina Radina, u posjedu Milete.
Ba{tina Karagoza, u posjedu stanovnika sela, u posjedu Balija.
Ba{tina Ahmeda, u posjedu stanovnika sela, u posjedu Hasana Musina.
Ba{tina [irmerda, u posjedu Mehmeda, u posjedu Bogdana Mihajlova.
Ba{tina Mihajla Radovanova, u posjedu stanovnika sela.

Jovan Mir~e?;
Milko Draga;
Aleksa Dobra{ina;
Radovan Radi{e;
Mileta Radana;
Jovan Radoja;
Bogi{? Radivoja;
Grubi{a Raduna;
Vu~o Mileti}a;
Domova muslimana: 8
Prihod:
Ispendà, 1685
P{enice 38, tovara, 1500
Raì 2 tovara, 48
Prosa 2 tovara, 48
Zobi 30 tovara, 480
[ira 25 tovara, 200(?)
U{ur na povr}e, 50
U{ur na lan, 25
U{ur na sijeno, 24
U{ur na vo}e, 25
U{ur na ko{nice, 50
Prihodi od sto~arenja izvan sela i porez na sitnu stoku, 1060
Zemin Muse janji~ara sa vinogradom u posjedu Hasana Musina, prihod, 50
Ukupno: 10000 ak~i
36
îfluk Jusufa Jakubova, to su zemlje Radosava i Radovana u posjedu

Andrije, u posjedu Balija Mehmedova, obra|uje je i vlasniku zemlje daje
pristojbe.
Prihod: od u{rova i pristojbi 500
Selo Gornje Hrasno, pripada Spre~i
Abdi Muse;
Hasan Pirija;
Memi Firuza;
Husejn Abdulaha;
Alija Ferhata;
Oru~ .........(?);
Gazanfer Memije;
Omer Bajrama;
[iri Kurda;
Mustafa Oru~a;
[ahman Dursuna;
Osman Kurda;
Abdi Sejdija;
Memi Timurhana;
Memi Gazije;
Ibrahim Gazije;
Ahmed [ahmana;
Ibrahim Osmana;
Osman Mustafe;
Kurd Behrama;
Ferhat Abdulaha;
Kurd Turhana;
Ahmed, njegov sin;
Osman, kroja~;
Husejn, njegov sin;
Ba{tina Murata, u posjedu Beraka, u posjedu Kurda.
Ba{tina Hamze Abdulahova, u posjedu Alije Hasanova, u posjedu Omera
Behramova.
37
[eherdìk
Nemuslimani:
Ba{tina Vladi}a, u posjedu Muse, u posjedu Abdija.
Ba{tina Radivoja, u posjedu Marka, u posjedu Abdija u posjedu Hasana.
Ba{tina Radovana, u posjedu Kurda Bajazidova, u posjedu Hasana Alijina.
Ba{tina Milodraga, u posjedu Omera njegovog sina.
Ba{tina Miloja Prlja~ina, u posjedu Pirija, u posjedu spomenutoga

Omera.
Ba{tina Vukasa, u posjedu Novaka, u posjedu \urke i Petrija.
Ba{tina Dubi}a, u posjedu Sulejmana, u posjedu Ahmeda sina Osmano-
va.
Ba{tina Rade, u posjedu Ejnehana, u posjedu Ahmeda Gazanferova.
Ba{tina Vukoja, u posjedu Radana, u posjedu Ibrahima Osmanova.
Ba{tina Vu~ine Vujakova, u posjedu Pirija Nesuhova, u posjedu Mus-

tafe.
Ba{tina Radovana, u posjedu [abana, u posjedu Mustafe Oru~eva.
Ba{tina Svetosava, u posjedu Branka, u posjedu @ivadina? do{laca.
Vuk Svetosava
Ba{tina Radka Cvetkova, u posjedu Stipana Milija{a, u posjedu Abdija
sina Musinog.
Ba{tina Kostadina, u posjedu stanovnika sela, u posjedu Abdije.

Ba{tina Cvetina Vukacova, u posjedu Husejna Abdulahova.
Ba{tina Vukdraga, u posjedu Ferhata, u posjedu Osmana.
Ba{tina Juraja Nikinog, u posjedu Jusufa, u posjedu Memije Gazijinog.
Ba{tina Vratka Radivojeva, u posjedu Pervane, u posjedu Mehemda Ib-
rahimova.
Ba{tina Radivoja Vuksanova, u posjedu Ajasa, u posjedu Ahmeda [ah-

manova.
Ba{tina Dubi}a Markova, u posjedu Ajasa Ahmeda [ahmanova.
Ba{tina Radivoja, u posjedu Jake, u posjedu Hasana Pirijeva.
Matko \uri}a
Ba{tina Vu~ihne, u posjedu \ura{ina, u posjedu Memije Todorova.
Ba{tina Vuki}a, u posjedu Cvetka, u posjedu Abdije, u posjedu Ibrahima.

Ba{tina \ura{ina Crni}va, u posjedu Belka, u posjedu Osmana.
Ba{tina Vladisva, u posjedu Mehemda, u posjedu Ferhata Abdulahova.
Ba{tina Lazara, u posjedu Sejdija, u posjedu Kurda Behramova.
Ba{tina Alije, u posjedu Luke, u posjedu Husejna, u posjedu Ibrahima
Gazijina.
38
Ba{tina Milke i Alije, u posjedu Beraka, u posjedu Hasana Alijina.

Ba{tina Jovana Cvetkova, u posjedu Memije Dàferova.
Ba{tina Stipana Radojeva, u posjedu stanovnika sela.
Ba{tina Selaka?, u posjedu Vladka, u posjedu Osmana Kurdova.
Ba{tina Toma{a Radkova, u posjedu Memije Timurova.
Ba{tina Boì}a, u posjedu Balija, u posjedu stanovnika sela.

Ba{tina Jovana, u posjedu Mile, u posjedu Memije Dàferova.
Ba{tina Radice Radulovog, u posjedu stanovnika sela.
Ba{tina Vladka, u posjedu Vu~ihne, u posjedu Sinana, u posjedu Ahmeda
Osmanovog.
Mihal Matije;
\uro Matije;
Domova muslimana: 27
Prihod:
Pristojba ~ift i bennak, 476 (ak~i)
Ispendà, 1075
P{enice, 100 tovara, 4000
Prosa 2 tovara, 48
Zobi 30 tovara, 480
[ire, 5 tovara, 400
U{ur na povr}e, 20
U{ur na lan, 20
Pristojba poljanak, 20
Porez na svinje, 29
Mlinova 2, pristojba 60
Prihod od sto~arenja izvan sela i porez na sitnu stoku 35
Prekr{ajne globe i mla|arina 35
îfluk Timurhana Husejnova, to su zemlje Toma{a Borkova, uìva ih pod
Pristojba ~ifluk i daje u{ur. Prihod: 5
Zemin Junusa i Mustafe, to su zemlje Ivana i Dragoja, sada u posejdu
Osmana i Ahmeda dìdnije. Prihod: 90
Zemin Boìdara, u posjedu Husejna Nesuhova, u posjedu njegovog sina
Mustafe. Prihod: 50
Ukupno: 10000 ak~i
39
[eherdìk
îfluk Kurda spahije, to su zemlje Vukmana, Sladoja i Vladislava, u selu

Dubnica, obra|uje ih i svake godine skuplja~u dìzje na ime pristojbi i
u{rova pla}aju obaveze: Prihod u vidu gotovine: 100.
Selo Donje Hrasno, pripada Spre~i.
Kurd Pirija;
Kurd Turhana;
Kurd Mehdija;
Husejn Pervane
Mustafa Ajasa;
Hurem Pirija;
Ba{tina Popvi}a, u posjedu Korkuda Husejnova, ~ift.
Nemuslimani:
Ba{tina Damjana Markova, u posjedu Osmana u posjedu Mustafe vojvode.
Ba{tina Miloja, u posjedu Jake, u posjedu Kurda Turhanova.
Ba{tina Duba~a, u posjedu Grbaka, u posjedu Jake, u posjedu Kurda Turhanova.
Ba{tina Vla|a, u posjedu Memije, u posjedu Gazanfera Memijina.

Ba{tina Novaka, Svetosavova, u posjedu stanovnika sela.
Ba{tina Marka, u posjedu Ivana, u posjedu stanovnika sela.
Ba{tina Mirlovca, u posjedu Petrije, u posjedu stanovnika sela.
Ba{tina Heraka, u posjedu Ahmeda Gazanferova.
Jako Milo{a;
Radovan Milo{a;
Vrane{ Pavka;
Domova muslimana 6, ba{tina 1

Domova nemuslimana 3, ba{tina 8
Prihodi:
Ispendà, 200
Je~ma 5 tovara, 100
Prosa 3 tovara, 32 (?)
[ira, 10 tovara, 800
U{ur na povr}e, 120
U{ur na lan, 20
40
U{ur na sijeno, 120

U{ur na vo}e, 120
Prihod od sto~arenja izvan sela i prihod na sitnu stoku, 100
Porez na svinje 100
Ukupno: 3000 ak~i
Selo Donja Okrugla, pripada Spre~i
Jusuf Ferhata;
Ahmed Ferhata;
Murat Husjena;
Hasan Abdulaha;
Sefer Pirija;
Jusuf Abdulaha;
Mehmed Balija;
Kurd Husejna;
Bajazid Hasana;
Ba{tina Turalije, u posjedu Ejnehana, u posjedu spahije Ferhata, ~ift.
Ba{tina Bogdana, u posjedu Dervi{a, u posjedu Hasana Ferhatovog, ~ift.
Ba{tina Husejna, u njegovom vlastitom posjedu, sada u posjedu Behrama, ~ift.
Nemuslimani:
\uro Tvrdka;
Mihajlo, \ure;
Stipan Radice;
Milin Jovana;
Milko Dragi}a;
Petar Radka;
Nikola Mali{e;
Vu~ko Mihajla;
Radin Draginje;
\uro Milutina;
Pridrag \ure;
41
[eherdìk
Jovan Dragi}a;
Pavle Radmana;
Aleksa Pavla;
Milko Milo{a;
Milosav Milina;
Radovan Milina;
Vranje{ Milka;
Damjan Tome;
Lajo{ (?) .......?;
Radovan Boè;
Jovan, gvo`|ar;
Dubi} Vlade;
Milko, Bogdana;
Vojo Mili}a;
Vidin Milka;
Vukdrag, do{lac
Ba{tina Nikole Radojina, u posjedu Hamze, u posjedu Behrama Kurdova.

Ba{tina Bogdana, u posjedu Dervi{a, u posjedu Hasana.
Ba{tina Branka, u posjedu Radi}a Vukmanova, u posjedu Husejna, u pos-
jedu Murada.
Ba{tina Vladisava, u posjedu Svetisava, u posjedu Vuksana.
Mezra Zaselak, u posjedu Mir~e, u posjedu Hasana Abdulahova.

Ba{tina Obradka, u posjedu Milka Dragi}eva.
Ba{tina Radice, u posjedu Alije, u posjedu Jusufa.
Ba{tina Pavka, u posjedu Milorada, u posjedu Pribi}a Vujina.
Ba{tina Boè, u posjedu \ure Borkova.
Ba{tina Radovana Vuka{inova, u posjedu stanovnika sela.

Ba{tina Selakovi}a, u posjedu Vuki}a, u posjedu Milete, u posjedu
stanovnika sela.
Ba{tina Radosava, u posjedu Vukmana, u posjedu stanovnika sela.
Ba{tina Radula, u posjedu Mihajla, u posjedu Alekse.
Ba{tina Vukdraga, u posjedu Mali{e/Bal{e Miletina, u posjedu Nikole
Bali{ina.
Ba{tina Radi}a, u posjedu Petra i Dubi}a, u posjedu Nikole Bali{ina.

Ba{tina Dragi}a Pavkova, u posjedu Radmana Nikina, u posjedu Jovana
Dragi}eva.
42
Ba{tina Dragi}a, u posjedu Pavla Radmanova.

Ba{tina Vukmana Cvetkova, u posjedu Rada{ina Vukaca.
Ba{tina Dobre, u posjedu Vukmana Milkova, u posjedu stanovnika sela.
Ba{tina Radoja, u posjedu Vukdraga Kasimova, u posjedu stanovnika sela.

Ba{tina Vukca Radojina, u posjedu Milo{a, u posjedu stanovnika sela.
Ba{tina Petri}a Vukosavova, u posjedu Grubi{e, u posjedu stanovnika sela.
Ba{tina Radi}a, u posjedu Milka i Pavka, u posjedu stanovnika sela.
Ba{tina Nike, u posjedu njegovog sina Hurema, u posjedu stanovnika sela.
Ba{tina Vuje, u posjedu Vukmana, u posjedu stanovnika sela.

Ba{tina Nikole Petra}ova, u posjedu do{laca.
Ba{tina Vla|a, u posjedu Husreva, u posjedu spahije Ferhata.
Ba{tina Jovana, u posjedu Bajazida Hasanova.
Ba{tina Vukasa, u posjedu stanovnika sela.
Ba{tina Gruba~a, u posjedu stanovnika sela.

Ba{tina udovice Rade, u posjedu Jovana, u posjedu stanovnika sela.
Ba{tina Nike, u posjedu stanovnika sela.
Ba{tina Miletina Dubi}eva, u posjedu Toma{a.
Ba{tina Dimitrija, u posjedu \ure Petrova, u posjedu ]ejvana.
Ba{tina Miloja, u posjedu stanovnika sela.

Ba{tina Dragi}a, u posjedu \uri}a.
Ba{tina Milo{a Radunova, u posjedu stanovnika sela.
Ba{tina Bogdana, u posjedu Nesuha, u posjedu stanovnika sela.
Ba{tina Radovana, u posjedu stanovnika sela.
Ba{tina Vojina Nikina, u posjedu stanovnika sela.

Ba{tina Stipana \uri}eva, u posjedu stanovnika sela.
Ba{tina Milete, u posjedu Iskendera, u posjedu Alije u posjedu Sefera Pirijeva.
Ba{tina Janka, u posjedu Radosava, u posjedu stanovnika sela.
Ba{tina Vuki}a, u posjedu Stipana njegovog sina, u posjedu stanovniika sela.
Ba{tina primi}ura Dragojla, u posjedu stanovnika sela.

Ba{tina Nikole, u posjedu Petra~a?, u posjedu Dubi}a, u posjedu ~au{a
Husejna.
Domova muslimana: 10, ba{tina 3,

Domova nemuslimana: 27, ba{tina 46,
Mezri 1
43
[eherdìk
Prihod:
Ispendà, 1750
Kapludà 25 tovara, 600
Zobi 30 tovara, 480
[ira 25 tovara, 2000
U{ur na povr}e, 20
U{ur na lan, 120
U{ur na sijeno, 120
U{ur na vo}e, 20
U{ur na ko{nice, 20
Porez na svinje, 10
Prekr{ajne globe i mla|arina 73
Ukupno: 99000 ak~i
îfluk Mehmeda sina Dìndije, to su zemlje Rade Vladina i Rade i Bilete

Radov}eva, Pavla Jovanova i Rade Vuki}eva, i Radoja i Dobroja Omera
Ejnehanova, Radoja Milovca, sa vlastitim vinogradima, sada u posjedu
Husejna Gazijina i Hasana halife i Ahmeda i Mehmeda Mustafina.
Obra|uju ih i umjesto desetine i pristojbi skuplja~u dìzije daju obaveze.
Prihod godi{nje u vidu gotovine 150.
îfluk Ahmeda i Mehmeda, sinova Mustafe, to su zemlje ]eli}? Obrada

i Dragosava, i Mehmeda, i Ivana i Braja. Umjesto desetine i pristojbi
skuplja~u dìzje daju obaveze. Prihod godi{nje u nov~anom iznosu 50.
Selo Seljublje, pripada Spre~i
Bali Bajazida;
Gazija Bajazida;
Memi Hasana;
Evli Hasana;
44
Gazanfer Firuza;
Hurem Firuza;
Gazanfer Abdulaha;
Osman Abdulaha;
Kurd Jusufa;
Husejn Behrama;
Mustafa Oru~a;
Redèp Balija;
Hurem Memije;
Ali Memije;
Behram Osmana;
Veli Memije;
Evli Memije;
Bajazid Velije;
Memi Velije;
Ba{tina Ahmeda, u posjedu Gazanfera, u posjedu Ferhata Dobrina, ~ift.

Ba{tina Hasana Pavalova, u posjedu stanovnika sela.
Nemuslimani:
Ba{tina Cvitka Radovca, u posjedu Velije, u posjedu stanovnika sela.
Ba{tina Radoja, u posjedu Balija Husjenova, u posjedu Bajazida Velijina.
Ba{tina Radivoja Radoje, u posjedu Memije Hasanova.

Ba{tina Milorada Nikina, u posjedu Husejna Behramova.
Ba{tina Radinka, u posjedu Murata, u posjedu Pervane, u posjedu
stanovnika sela.
Ba{tina Ahmeda, u posjedu Hasana, u posjedu Atlije Bajazida.
Ba{tina Nikole, u posjedu Memije, u posjedu njegovog sina Velije.
Ba{tina Boìdara, u posjedu Ejnehana, u posjedu stanovnika sela.

Ba{tina Vuki}a, u posjedu Alije, u posjedu Kurda, u posjedu stanovnika sela.
Ba{tina Radi}a, u posjedu Memije, u posjedu Kurda.
Ba{tina Radosava, u posjedu Nesuha, u posjedu Timura, u posjedu Hurema.
Ba{tina Boàca?, u posjedu Memije, u posjedu spomenutog Hurema.
Ba{tina Dragi}a, u posjedu Hasana, u posjedu Memije, u posjedu Gazanfera.

Mihajlo Dimitra;
Ljubka? Vidinova;
45
[eherdìk
Dubi}, Kostadinova;
\uri} Kostadinova;
Radosav Vukosava;
Radovan Vukosava;
Ba{tina Rajina Matija{eva, u posjedu \ura{ina, u posjedu Osmana
Gazanferova.
Pavin Matija{a
Ba{tina Pavina Radosavova, u posjedu Evlije Hasanova.
Ba{tina Benaka, u posjedu Balija Hasanova, u posjedu Ismaila, u posjedu
Velije, u posjedu Mustafe.
Ba{tina Vuki}a Ljubu{ova?, u posjedu stanovnika sela.

Ba{tina Blaà, u posjedu stanovnika sela.
Ba{tina Marka Vukcova, u posjedu stanovnika sela.
Ba{tina Jovana Miloradova, u posjedu stanovnika sela.
Ba{tina Dimitrija, u posjedu stanovnika sela.
Ba{tina Stipana Dobrina, u posjedu Dobre Matija{eva.

Ba{tina Beraka, u posjedu Alije, u posjedu Jusufa, u posjedu stanovnika
sela.
Ba{tina Marka Radina, u posjedu stanovnika sela.
Ba{tina Radivoja, u posjedu Boìdara.
Vukosav Radenka
Domova muslimana: 19, ba{tina 2

Prihodi:
Ispendà, 850
Je~ma, 50 tovara, 1000
Zobi 20 tovara, 480
U{ur na povr}e, 20
U{ur na lan, 20
U{ur na sijeno, 20
U{ur na vo}e, 20
U{ur na ko{nice, 40
46
U{ur na kelem, 20
Mlinova 1, (pristojba) 15
Ukupno: 6600 ak~i
îfluk Mahmuda i vojvode Jusufa, to su zemlje poznate kao (zemlje)

Dragi{e primi}ura i Vukmira, sada u posjedu Dìhan{ahe k}erke Mah-
muda vojvode, obra|uje ih i umjesto u{ra i pristojbi skuplja~u dìzije
pla}a obaveze. Prihod: 240
Selo Gornja Okrugla, pripada Spre~i
Abdurahman Hasana, ~ift;

Hurem Gazanfera, ~ift;
Mahmud Velije, ~ift;
Gazija Kurda, ~ift;
Behram Kurda, ~ift;
Bajazid Alije, ~ift;
Alija Turguta, ~ift;
Ibrahim Bajazida, ~ift;
Nemusulimani:
Ba{tina Dubi}a Jovana, u posjedu Mijana;
Radan Todora;
Dragi Vuka;
Mihajlo Nike;
Vuko Lazara;
Rudi} Dubi}a;
Milovan Selaka;
Martin Nike;
Dubi} Todora;
Matija Luke;
Aleksa Vuka;
Boò Vuka;
Novak Vuka;
47
[eherdìk
Niko Tome;
Ba{tina Boìdara, u posjedu Radovana.
Ba{tina Bogdana Vu~ina, u posjedu sina spomenutoga.
Ba{tina Jovana Radmanova, u posjedu Mir~e Radmanova.
\uro Bogdana;
Ratko Bogdana;
Ba{tina Branka, u posjedu njegovog sina Ferhata.
Ba{tina Radoja Vukosavova, u posjedu Ferhata.
Ba{tina Radmana Tomina, u posjedu stanovnika sela.
Ba{tina Radenka, u posjedu stanovnika sela.
Ba{tina Hasana, u posjedu Radenka, u posjedu Hasana.

Cvetko Vukmana;
Bal{a Vukmana;
Ba{tina Dubi}a, u posjedu Hasana.
Ba{tina Mihajla, u posjedu njegovog sina Hasana.
Ba{tina Radosava, u posjedu Grge, u posjedu njegovog sina Kurda.

Ba{tina Nike, u posjedu Husejna, u posjedu Balija, u posjedu Gazanfera
Abdulahova.
Ba{tina Vukila, u posjedu Ejnehana, u posjedu stanovnika sela.
Ba{tina Sanke, u posjedu Nesuha, u posjedu njegovog sina Velija.
Ba{tina \ura|a, u posjedu Alije Mahmudova, u posjedu njegovog sina
Hurema.
Ba{tina Marka, u posjedu Iskendera, u posjedu Pirija Jusufova.

Ba{tina Radosava, u posjedu stanovnika sela.
Mezra Malov~e/Banovci(?), u posjedu stanovnika sela.
Ba{tina Davuda, u posjedu Bajazida Davudova.
Ba{tina udovice Stipana, u posjedu Firuza.
Ba{tina Trebi}a, u posjedu stanovnika sela.

Ba{tina Radenka, u posjedu njegovog sina Husejna.
Ba{tina Zgonjana Nikolina, u posjedu Dubi}a.
Ba{tina Dobrana Brajanova, u posjedu Dubi}a.
Ba{tina Radina, u posjedu Ramadana Sulejmanova, u posjedu stanovni-
ka sela.
Ba{tina Timura, u posjedu stanovnika sela.

Ba{tina Milovana, u posjedu stanovnika sela.
48
Ba{tina Radinka, u posjedu njegovog sina novog muslimana.

Ba{tina Radoja, u posjedu Hasana Abdulahova.
Ba{tina Selaka, u posjedu stanovnika sela.
Ba{tina Hrabaka, u posjedu Vuki}a, sada u posjedu stanovnika sela.
Domova muslimana: 8,
Domova nemuslimana: 18, ba{tina 31,
Mezri 1,
Prihod:
Ispendà, 1300
Zobi 30 tovara, 480
[ire 4 tovara, 320
U{ur na povr}e, 20
U{ur na lan, 20
U{ur na sijeno, 20
U{ur na vo}e, 20
U{ur na ko{nice, 20
Pristojba na poljanak, (neupisano)
Pristojba na svinje, 15
Prihod od sto~arenja izvan sela i porez na sitnu stoku, 74.
Tapijska pristojba na zemin, 20
îfluk Mehmeda hodè, to su zemlje Draga{a i Ratka, sa vinogradom dva
duluma. Obra|uje ga na osnovu sudskog hudèta i pristojbe pla}a vlas-
niku zemina. Godi{nje: 100
Ukupno: 4000 ak~i
Selo Dubrave, pripada Spre~i.
Atlija Abdije;
Memi, Husejna;
Piri Ferhata;
Memi Pirija;
49
[eherdìk
Oru~ Balija;
Kurd Memije;
Ali Balija;
Dàfer Dubi}a;
Behram Mustafe;
Oru~ Dàfera;
Behram Dàfera;
Osman Mustafe;
Veli Abdulaha;
Jusuf Abdulaha;
Omer [ahmana;
Gazanfer Memije;
Nemuslimani:
Ba{tina Rada{ina, u posjedu Behrama.
Ba{tina Vinka Bradine, u posjedu stanovnika sela.
Ba{tina Jusufa, u posjedu Memije, u posjedu Dàfera Dubi}eva.
Ba{tina Ivana Markova, u posjedu stanovnika sela.

Ba{tina Siradà, u posjedu Balija Sulejmanovog, u posjedu nejgovog sina Alije.
Ba{tina Jovana Dubi}a, u posjedu Nesuha, u posjedu Osmana Memijina.
Ba{tina \ura{ina, u posjedu Memije Omerova.
Ba{tina Grgura, u posjedu Behrama sina Mustafina.
Ba{tina Milovana, u posjedu Oru~a, u posjedu Oru~a.

Ba{tina \ure, u posjedu [imuna, u posjedu stanovnika sela.
Ba{tina Luke, u posjedu Hurema.
Ba{tina Marinovi}a Mihajla, u posjedu Ivana.
Ba{tina \ure Rankova, u posjedu stanovnika sela.
Ba{tina Petra, u posjedu \ure, u posjedu Osmans sina Mustef.

Ba{tina Ivana, u posjedu Velije Abdulahova.
Ba{tina Matije, u posjedu Pave?, u posjedu stanovnika sela.
Ba{tina Matija{a, u posjedu Ivka, u posjedu stanovnika sela.
Ba{tina Radosava, u posjedu Ferhata, u posjedu Velije Bekirova.
Ba{tina Jake Rada}a, u posjedu Balija, u posjedu Dàfera.

Ba{tina Vuka, u posjedu Mihajla, u posjedu Ferhata, u posjedu Jusufa
Abdulahova.
Ba{tina Jake, u posjedu [abana, u posjedu njegovog sina Omera.
50
Ba{tina Miloja Andrijina, u posjedu Muharema Osmanova.

Ba{tina Pavka, u posjedu Mehmeda Abdulahova, u posjedu stanovnika sela.
Ba{tina Toma{a, u posjedu Husejna Boìdarova, u posjedu Atlije Abdulaha.

Ba{tina Ivana, u posjedu Hasana, u posjedu Pirija Ferhatova.
Ba{tina \ure, u posjedu stanovnika sela.
Ba{tina Radoja, u posjedu stanovnika sela.
Marko Martina;
Berko Matija{a;
Ba{tina Pave, u posjedu Osmana Dobrina, u posjedu Vuka Petrova.

Ba{tina Pavla Vukmanova, u posjedu Mehmeda, Vujina, u posjedu
Dervi{a Alijina.
Ba{tina Stipana Petrijeva, u posjedu stanovnika sela.
Ba{tina Vukmana, u posjedu Velije Abdulahova, u posjedu Dervi{a.
Ba{tina [imuna, u posjedu Kurda Iskenderova, u posjedu stanovnika sela.
Ba{tina Stipana, u posjedu Osmana, u posjedu Hurema.

Antul Matija{a;
Ba{tina Vukmana, u posjedu Alije, u posjedu \ure.
Ba{tina Ivani{a, u posjedu Mustafe, u posjedu Oru~a.
Ba{tina Luke \ura|ova, u posjedu Osmana Mustafina.
Ba{tina Vukmana, u posjedu \uri}a, u posjedu Gazije, u posjedu

njegovog sina Husejna.
Ba{tina Matije Dragisavova, u posjedu Mustafe.
Ba{tina Petra, u posjedu stanovnika sela.
Ba{tina Ivana Vukasova, u posjedu stanovnika sela.
Ba{tina Miloja, u posjedu stanovnika sela.
Ba{tina Mila{ina, u posjedu Husejna, u posjedu Ahmeda i Ilijasa.

Ba{tina Vukasa, u posjedu njegovog sina Palo{a?.
Ba{tina Iskendera, u posjedu Mustafe, u posjedu Memije Pirijeva.
Ba{tina Radka, u posjedu Balija Dàferova, u posjedu stanovnika sela.

Prihod:
Ispendà, 1250
51
[eherdìk
P{enice, 75 tovara, 3000

Zobi 30 tovara, 480
[ire 25 tovara, 1000(?)
U{ur na povr}e, 50
U{ur na lan, 50
U{ur na sijeno, 150
U{ur na vo}e, 50
Mlinova 1, (pristojba) 30
Prihodi od sto~arenja izvan sela i porez na sitnu stoku, 658
Ukupno: 12000 ak~i
îfluk Mehmeda Abdulahova, u posjedu spahije Malko~a, sada u posjedu

Mehmeda, Hasana i Ahmeda sinova Malko~a, obra|uju ga i vlasniku
zemina pla}aju 100 (ak~i).
îfluk Matije i Marka i Bekira i Kurda i Matije sina Jovanova, to su

zemlje Toma{a u posjedu Bajazid age i Milovana i Vuksana i Mehmeda i
Ilijas vojvode sina Bali vojvode, sada u posjedu Mustafe bega, i Ahmeda
i Muharema sa zeminom Kr~evina preko rijeke.......u Biloj Spre~i, to je
njiva koja se nalazi izme|u njih sa pristojbama od sto~arenja na spomen-
utom ~ifluku sa 2 parcele vinograda od 4 dunuma i mlinovima. To su
zemlje koje uìvaju na osnovu {erijatskog hudèta, obra|uju ga i umjesto
u{rova i pristojbi i ostalog skuplja~u dìzje pla}aju obaveze. Prihod, u
vidu gotovine godi{nje 400.
îfluk Ahmeda Dìndije, to su zemlje primi}ura Alije sina Dàferova, i

Martula i Vukasa, sada u posjedu Mehmeda i Mustafe sinova Ahmeda
Dìndije sa jednom parcelom vinograda, jedna parcela, dunuma 3, uìva
je pod resmi ~ifluk i pla}a u{ur. Prihod sa sto~arenjem na ~ifluku spomen-
utoga 80.
Zemin Balija, u posjedu njegovog sina [ahmana u spomenutome selu,

sada u posjedu Abdurahmana i Ibrahima sinova Ferhata sa vinogradi-
ma u vlastitom priteàvanju. Umjesto u{ura i salarije i ostalih pristojbi
skuplja~u dìzje daju obaveze. Prihod godi{nje u nov~anom iznosu 100.
52
Selo Tojšići, pripada Spre~i
Hasan Pirija;
Gazanfer Pirija;
Hurem, Velije;
Jusuf Abdulaha;
Dàfer Iskenderova;
Behram Gazije;
Ferhat, Abdulaha;
[ihabudin, Abdulaha;
Jusuf Dàfera;
Husejn Dàfera;
Mustafa Hasana;
Piri Osmana;
Nezir Jusufa;
Tahir Jusufa;
Ba{tina Ferhata, u posjedu Hadìja, u posjedu janji~ara Halila, ~ift.
Ba{tina Jusufa Murata, u posjedu Muslima Redèpova, ~ift.
Ba{tina Ferhata Hasanova, u posjedu Kurda Hasanova, u posjedu
Behrama, ~ift.
Ba{tina [adija Husjenova, u posjedu Gazije Husjenova, ~ift.
Ba{tina Husejna Dàferova, u posjedu Iveza Husejnova,
u posjedu janji~ara Halila, ~ift.
Nemuslimani:
Isko? Martina
Ba{tina \ura{ina, u posjedu ................? u posjedu janji~ara Halila.
Ba{tina Jovana, u posjedu Marka, u posjedu stanovnika sela.
Ba{tina Ivani{a, u posjedu Ibrahima, u posjedu [abana Dàferova.

Ba{tina Radoja, u posjedu Pirija, u posjedu Mustafe.
Ba{tina Jovana, u posjedu Ivana.
Ba{tina Radosava, u posjedu spahije Mehmeda.
Ba{tina Petrije, u posjedu spahije Mehmeda.
Ba{tina Kasima, u posjedu Hasana, sada u posjedu spahije Hasana.

Ba{tina Haramije, sada u posjedu stanovnika sela.
Ba{tina Dubi}a, sada u posjedu stanovnika sela.
Ba{tina Vladoja, u posjedu Husejna?, u posjedu spahije Muruveta .
Ba{tina Bogdana, u posjedu stanovnika sela.
Ba{tina Vla|a, u posjedu Murata, u posjedu stanovnika sela.
53
[eherdìk
Domova muslimana: 14, ba{tina 5

Prihod:
Ispendà, 350
[air 10 tovara, 200
Zobi 20 tovara, 480
[ira 5 tovara, 400
U{ur na povr}e, 20
U{ur na sijeno, 20
Porez na svinje, 10
Tapijska pristojba na zemin, 10
Pristojba na povrtalje, 10
Zemin Matija{a?, u posjedu Jusufa Balijeva, obra|uje ga i daje u{ur, prihod 40
Zemin Iveza i Milete, u posjedu Nesuha Dìnije, daje u{ur, prihod 50
Zemin Pavina @ivojeva, u posjedu Mehmeda Mustafina, u posjedu Sinana
i Mehemda, obra|uju ga i daju u{ur, prihod: 40
îfluk Mehmeda Abdi-zade, to su zemlje Radosava i Radovana i Radivoja
i Petra i Vuka, u posjedu bra}e Halila ~au{a i Balija, na prihode pla}aju
u{ur. Prihod: godi{nje 80.
Zemin Bili}a, u posjedu njegovog sina Pirija, u posjedu Hasana i Dàfera
i Bajazida, obra|uju ga i pla}aju u{ur. Prihod: 120
Mlinova 1, prstojba 30
Ukupno: 3500 ak~i
Selo Dubnica, pripada Spre~i
Turgut, do{lac, ~ift;

Jahja Mehemda, ~ift;
Gazanfer Turguta, ~ift;
Memi Gazanfera, ~ift;
Hurem Gazanfera, ~ift;
Sinan Jahje, ~ift;
Behram Jahje, ~ift;
Musa Jahje, ~ift;

Kasim Osmana, ~ift;
54
Mustafa Osmana, ~ift;

Hurem Osmana, ~ift;
Osman Muse, ~ift;
Kurd Nesuha;
Hasan Mihala, ~ift;
Husejn Abdulaha, ~ift;

Kurd Hasana, ~ift;
Mehmed Alije, ~ift;
Omer Pervane, ~ift;
Ibrahim Memije, ~ift;
Gazanfer Murata, ~ift;
Kurd Abdulaha, ~ift;
Ahmed Abdulaha, ~ift;

Osman Husreva, ~ift;
[ahman Hizra, ~ift;
Mustafa Omera, ~ift;
Be{ir Ahmeda, ~ift;
Turali Osmana, ~ift;
Ahmed Osmana, ~ift;
Oru~ Bajazida, ~ift;

Osman Bajazida, ~ift;
[ahman Husreva, ~ift;
Veli Alije, ~ift;
Kurd Alije, ~ift;
Rizvan Na{i}?, ~ift;
Hizir? Hasana, ~ift;
Ali Iveza;
Kurd Hurema;
Osman Turhana;
Oru~ Ahmeda;
Hasan Ejnehana;
Husejn Kurda;
Alija Abdulaha;
Durak Iveza, ~ift;

Gazija Ejnehana, ~ift;
Nemuslimani:
55
[eherdìk
Ba{tina Heraka, u posjedu Beraka Ismailova.

Ba{tina Radmana, u posjedu Pirije, u posjedu Behrama.
Ba{tina Radina, u posjedu Memije, u posjedu Husreva.
Ba{tina Vukasa, u posjedu Miloja, u posjedu njegova sina Osmana.

Ba{ttina Pavka, u posjedu Sefera Ejnehanova, sada u posjedu Jusufa.
Ba{tina Radice, u posjedu @ivka, u posjedu Ali bega.
Ba{tina Vranje{a Vidova, sada u posjedu spomenutoga Ali-bega.
Ba{tina Radenka Boìdarova, u posjedu Hasana.
Ba{tina Radina, u posjedu Boìdara, sada u posjedu Ahmeda.

Ba{tina Radamana, u posjedu Ismaila Kasimova, u posjedu Behrama.
Ba{tina Radivoja, u posjedu Jusufa, sada u posjedu kroja~a Halila.
Ba{tina Cvetka Mileti}a, u posjedu Mehmeda Kurdova, u posjedu Osmana Musina.
Ba{tina Radi}a, u posjedu stanovnika sela.
Ba{tina Raduna, u posjedu Vuka, u posjedu stanovnika sela.

Ba{tina (nemuslimana): 14
Prihod:
Ispendà, 525
Prosa 2 tovara, 48
Zobi 2 tovara, 32
Raì 3 tovara, 48
[ire 10 tovara, 800
U{ur na povr}e, 10
U{ur na sijeno, 10
U{ur na lan, 10
U{ur na ko{nice, 10
Pristojba na nohud, 10
Porez na svinje, 10
................................ 10
56
Zemin Ibrahima i Osmana i Kurda u spomenutome selu, to su zemlje

Radivoja Vukosavova, i Petra. Prihod: 150
Zemin Velije kula, to su zemlje poznate pod imenom Vladkove (zemlje),
sada u posjedu Memije i Kurda i Ibrahima. Prihod: 50
îft spahije Husejna, to su zemlje Dobrati}a sa njivama Osmana, obra|uje

ih i vlasniku zemlje (pla}a) obaveze. Prihod: 50
Zemin kr~evina u Bistrom, u blizini sela Dubnica, u posjedu Memije i
[abana i Husejna i Duraka Kurdova i ostalih stanovnika spomeutoga
sela, obra|uju ga i pla}ju u{ur. Prihod: 100
Ukupno 4200 ak~i
îfluk Husejna Dìndije, to su zemlje Todora i Dragi{e i Bridka i Mihajla,

u posjedu spomenutoga Husejna i njegovog sina Balija, sada u posjedu
[udàa sina Husejnova. Obaveze pla}a skuplja~u dìzje. Prihod: 150
îfluk Kasim efendije, to su zemlje udovice Cvite. Jedan dio u zemljama

Velije, dvije parcele u zemljama Gazije, jedna u zemljama Jahje jedna
parcela je njiva, sa vinogradima, sada u posjedu Dervi{ êlebije, u pos-
jedu Redèpa i Omera i Osmana, obra|uje je i svake godine skuplja~u
dìzje pla}a obaveze. Prihod: godi{nje u vidu gotovine 100.
îfluk Iskendera Abdulahova, to su zemlje poznate kao Ahmedove zem-

lje. Uìvali su ih Osman i Alija, sinovi Timura, Dervi{ êlebije i Redèp
i Osman i Omer.
Prihod: u vidu gotovine godi{nje, 150.
îfluk Ferhata, age azapa, to su zemlje poznate kao (zemlje) Radobrada,

Radenka Vu~ihnjina, i \urke, u posjedu Jusufa sina Alije i Memije Tur-
hanova, sad u posjedu Ali-bega. Svake godine umjesto u{rova, salarije i
ostalih pristojbi skuplja~u dìzje pla}aju obaveze.
Prihod: godi{nje u vidu gotovine, 150
îfluk kneza Pavala u selu Donje Hrasno, pripada Spre~i, obra|uje je

i na osnovu kanuna vlasniku zemlje daje u{ur. Prihod: godi{nje u vidu
gotovine 140.
îfluk Mehmeda i Mustafe, u vlastititom posjedu, obra|uju ga i po za-

konu daju u{ur. Prihod od u{rova i pristojbi 80
57
[eherdìk
Nomadi sela Donja Okrugla, pripada Spre~i.

Luka, \ure,
Pavan, Duba}a
Domova 2
Prihod:
Ispendà, 50 (ak~i)
Ostale pristojbe, 25
Ukupno: 500 ak~i
Ribolovili{te jedno, podru~no mjestu Gornje Bistro, pripada Spre~i.

Prihod: 200
Zemin Nike, to su zemlje Nike Bilina, u selu Dubnica, pripada Spre~i.

Prihod od u{rova i pristojbi, 500 (ak~i).
58
Dr sci Salih Kulenovi}

Mr Dèvad Tosunbegovi}
KULIN-KAPETAN, HISTORIJA I LEGENDA1
Mehmed-beg Kulenovi} (Kulinovi}), poznatiji kao Kulin-kapetan,

svakako spada u najzna~ajnije li~nosti bosanske historije s kraja XVIII i
po~etka XIX vijeka. Poti~e iz jedne od najrazgranatijih bosanskih begov-
skih porodica, a bio je na ~elu jedne od najzna~ajnijih kraji{kih kapetan-
ija, ~uvene kapetanije Stara Ostrovica ({ire podru~je oko dana{njeg Ku-
len-Vakufa). Kao nasljedni kapetan Ostrovi~ke kapetanije pominje se oko
1792. godine.2 Kapetanija Stara Ostrovica nastala je nakon Karlova~kog
mira 1699. godine i obuhvatala je podru~je oko gornjeg toka Une, sa
sjedi{tem u Staroj Ostrovici. Stara Ostrovica se nalazila na brijegu iznad
lijeve obale Une i Kulen – Vakufa a pominje se u srednjem vijeku kao
utvr|eni grad Stara Ostrovica. Kapetanija Stara Ostrovica imala je u
svom sastavu gradove: Ora{ac, Havala, Dìsr-Kebir (dana{nji Kulen -
Vakuf) i palanke ôvka i Donji Lapac. Prema predanju sagradio je kulu
i odàk na Prkosima (ne{to sjevernije od Kulen - Vakufa), gdje je pren-
io sjedi{te kapetanije iz Stare Ostrovice, koja je nakon povla~enja nove
granice sa Austrijom bila suvi{e blizu granice.
Kulen-Vakuf sa Ostrovicom
1. Izlaganje sa skupa povodom 200. godi{njice pogibije Kulin-kapetana,

a u okviru manifestacije Ljetnje ve~eri – Janja 2006.
2. Hamdija Kre{evljakovi}, Kapetanije u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1953
59
[eherdìk
Bio je jedan je od najaktivnijih kraji{kih i bosanskih kapetana u

svim vojnim pohodima tog vremena. U~estvovao je u vojnim pohodima ne-
koliko bosanskih vezira, po~ev od onog sa Be}ir-pa{om (Ebu Bekir-pa{a)
na Beograd, s ciljem smirivanja ustanka raje protiv beogradskih dahija,
zatim odbrane Vi{egrada i Uìca od srpskih ustanika, ~uvanje granice na
Drini, do pohoda u ljeto 1806. godine i bitke na Mi{aru. Nakon pogibije
u bici na Mi{aru, u kojoj je zapovijedao lijevim krilom bosanske vojske,
na ~elu kapetanije zamijenio ga je sin Ahmed-beg, koji je pogubljen sa jo{
nekim kapetanima 1821. godine u Travniku od strane zloglasnog vezira
Ali – Dèlaludin – pa{e. Posljednji ostrovi~ki kapetan bio je njegov unuk
Mehmed-beg, koji je umro neposredno pred ukidanje kapetanija (umro
1250. hid`retske odnosno 1834/35. godine).3
Izbijanje pobune Srba u Beogradskom pa{aluku, poznate kao buna
protiv dahija u po~etku nije imalo ve}i odjek u Bosni, dijelom zbog toga
{to su se beogradske dahije odmetnule od sultana, a dijelom {to su bili u
sukobu sa begovima u Podrinju, ~ije interese su ugroàvali otimanjima i
nasilnim ~itlu~enjem raje na posjedima spahija u beogradskom pa{aluku.
Veoma brzo, ve} u drugoj godini pobune, Srbi su pokazali otvorene as-
piracije prema Bosni, na koju su poku{ali prenijeti pobunu.
Kada je bosanski vezir Ebu Bekir-pa{a po nalogu sultana po~eo sa oku-
pljanjem vojske radi smirivanja stanja u Beogradskom pa{aluku, u Sara-
jevu je razvio bajrake i tu boravio od 18. do 30. maja 1804. godine. Iz his-
torijskih izvora saznajemo da je kod njega bio kapetan Kulenovi}, kojeg
je poslao da organizuje ~uvanje Havale i Ostrovice, i tom prilikom mu je
stavljeno na raspolaganje 200 tovara minicije. Nakon toga Kulin – kap-
etan je upu}en sa Ali-begom Atlagi}em i dvojicom begova iz Livna i sa 300
vojnika da ~uvaju granicu na Drini.
Naredne godine, ta~nije 16. juna 1805. godine bosanski vezir je
naredio prikupljanje vojske radi smirivanja pobune (sarajevski janji~ari,
ajani i kapetani), Bilo je predvi|eno da vojska iz Srebrenice pod vo|stvom
Hasan-pa{e Srebreni~kog oslobodi Uìce; Mehmed-kapetan Fidahi} i Ku-
lin – kapetan predvode vojsku prema Ma~vi a Osman Dòra prema Soko-
lu. Nakon toga prikupljena je ve}a bosanska vojska koju su predvodili
Kulin-kapetan i Mehmed-kapetan Fidahi}. Nastup vojske predvo|ene
Kulin-kapetanom pokolebao je ustanike.
Po~etkom 1806. godine pobunjeni Srbi su opsjeli [abac, tako|e su ugroz-
ili i Vi{egrad.
U vezi s tim bosanski vezir je na osnovu Portinog fermana sas-
tavio Bosanski divan, a potom pozvao sve Bosance na oru`je 8. januara
1806. godine. Bosanska vojska krajem janura prelazi Drinu, dolazi do
3. Isto
60
borbi na Ranitova~i i kod Jelen~e (30. januara), tako|e i kod Valjeva.

Novi ferman o prikupljanju vojske upu}en je 4. marta od Porte. Signali
za okupljanje vojske po kapetanijama ogla{avani su pucnjima iz topova.
Tako su 7. marta iz Ostrovice ispaljena tri a iz Havale {est topovskih
pucnjeva. Po valijinom nalogu Kulin-kapetan je imao zadatak povesti 200
vojnika iz svoje kapetanije.
Iznanadna smrt tada{njeg bosanskog vezira nakratko je usporila
pripreme za vojni pohod, me|utim imenovanjem novog vezira, Mehmed
Husrev-pa{e, 10. aprila pripreme su nastavljene.
Prethodnica bosanske vojske, 2 000 ljudi na ~elu sa }ehajom Ibrahim-
pa{om, kojeg je bosanski vezir Husref Mehmed-pa{a poslao kao pomo}
[apcu, pre{la je Drinu i potisnula ustanike. Bosanski kapetani su stigli
na Drinu, kretali su se ka Badovincima, u cilju spajanja sa valijom, koji
se kretao iz pravca Novog Pazara.
Bosanska vojska prikupljala se na Drini, s obje njene strane, izvode}i
povremene aktivnosti. Uporedo Su vr{ili neki vid pregovora sa vo|ama
pobunjenih Srba iz Ma~ve, Pocerine i Jadra.. Raja u Ma~vi bila je podi-
jeljena u vezi s ustankom, ve}im dijelom se pokorila, prihvataju}i “ra-
jaluk”, uz izraàvanje spremnosti da prikupe hara~ koji su kao poresku
obavezu odranije pla}ali.. Neka sela, u kojima je bio ja~i uticaj Kara|or|a,
i dalje su otkazivala poslu{nost. Vo|e srpske pobune, naro~ito Kara|or|e,
bili su ~esto i izuzetno surovi prema raji koja nije htjela da uzme u~e{}e
u ustanku, znali su slati svoje povjerljive ljude koji su na odre|enim
podru~jima napadali “Turke”, kako bi zadràli raju odnosno privolili ih
na ustanak. Vezano za to vrijeme srpski histori~ari4 pominju upad Ku-
lin - kapetana u pobunjeno jadarsko selo Dobri} i odvo|enje “roblja” u
maju 1806. godine. Ne{to kasnije, prema srpskim izvorima, zarobljene
stanovnike ovog sela otkupio je Ivo Kneèvi}, koji je, po svemu sude}i bio
knez u selu Popovi u Semberiji.
Po pristizanju vezira u Zvornik, u dvije kolone bosanska vojska
je pre{la Drinu, prodiru}i istovremeno preko Valjeva i [apca prema Be-
ogradu, koji je bio u srpskom okruènju. Lijeva kolona, u kojoj se najvi{e
isticao Kulin-kapetan i Mehmed-kapetan Fidahi} prodrla je do U{}a. De-
sna kolona, pod vo|stvom Hadì-bega Srebreni~kog, poslije manjih ~arki
kod Brata~i}a, izme|u Krupnja i Valjeva, prakti~no bez prave borbe vra}a
se prema Sokolu i nazad u Bosnu.
U cilju suprostavljanja bosanskoj vojsci Srbi su u blizini [apca, na
Mi{arskom polju, podigli {anac ~etvorougaonog oblika, s ciljem da
sprije~e prolaz Bo{njaka prema Beogradu. Borbe su trajale nekoliko dana
uz obostrane gubitke. Zbog razmimoilaènja i nesloge me|u Bo{njacima
4. V. ]orovi}, Istorija srpskog naroda, Beograd 1997
61
[eherdìk
jedan dio vojske ostaje u [apcu a drugi dio se vra}a u Bosnu, doìvjev{i u
povratku zna~ajne gubitke u ljudstvu.
Prema analizama vojnih istori~ara bitka na Mi{aru nije zavr{ena
vojni~kom pobjedom ni jedne od strana u~esnica. Povr{na analiza opisa
ove bitke u srpskim izvorima uo~ljivo je koliko su srpski histori~ari bili
pod uticajem guslara i epskih pjesama, koje su nastajale u toku ustanka,
ali i kasnije. Prema izjavama u~esnika i analizama nekih srpskih vo-
jnih istori~ara, ustanici su se uglavnom ograni~ili na borbu iz utvr|enog
{anca, i samo u nekoliko navrata u toku vi{ednevnih borbi usu|ivali
su se na borbu izvan {anca, svjesni da u otvorenoj borbi nemaju {ansi
protiv bosanske vojske. Ustani~ka konjica, predvi|ena kao rezerva i
smje{tena nedaleko od {anca kod sela @abar, bila je ve} prilikom prve oz-
biljnije upotrebe na Mi{aru, brzo razbijena od dobro uvje`bane i iskusne
konjice bosanskih spahija, predvo|ene Kulin-kapetanom. O tome srp-
ski histori~ari pi{u: “Posle podne Turci obnovi{e napad na srpski {anac,
isturiv{i uz ivicu {ume svoju konjicu kako bi za{titili bok pe{adije od
srpske konjice. Ova turska konjica se u neposrednoj blizini {anca sudari
sa srpskom konjicom. Videv{i da je srpska konjica neuporedivo manja
od njegove, Kulin-kapetan, koji je predvodio tursku konjicu, izvr{i juri{
i uspe da je razbije i rastera. Mnogi konjanici, a me|u njima i Jakov
Nenadovi}, spasi{e glavu uska~u}i u {anac ili beè}i u gustu {umu. Deo
Lukinih konjanika se na|e u centru, zahva}en sa svih strana konjicom
Kulin-kapetana. Nemade kuda da uzmakne, pa hrabro izginu nao~igled
~itave srpske vojske, koja zbog nastupanja turske pe{adije prema {ancu
nije mogla da im pomogne.”5 Uostalom, konjica bosanskih spahija i kap-
etana vaìla je u Evropi tog doba za izuzetno respektabilnu vojnu snagu.
Odigrala je zna~ajnu ulogu u pomicanju granica Osmanskog carstva na
zapad i proslavila se u mnogim bitkama (Moha~), a kasnije u odbrani
zapadnih granica, posebno onda kada je Bosna bila ugroèna (bojevi kod
Zvornika, boj pod Banja Lukom, ...). S druge strane, ustani~ka vojska
se tek formirala. U borbama se uglavnom koristila prepadima iz zas-
jede i borbom iz utvr|enih {an~eva, a za ustani~ku konjicu i sami srpski
istori~ari ponegdje priznaju da je bila vi{e pokretna pje{adija nego kon-
jica: “... Srpska konjica je, u stvari, vi{e bila pokretna pe{adija, ukoliko
nije re~ o iznenadnom udaru, nije predstavljala ozbiljniju pretnju turskoj
vojsci.”6 Uspjeh ustanika sastojao se u tome {to su se odràli na Mi{aru,
i time zadràli bosansku vojsku upu}enu prema opkoljenom Beogradu.
O~ito je da bosanska vojska vi{e nije bila motivisana da nastavi pohod
prema Beogradu. U tome ih je pokolebala i pogibija jednog broja kap-
5. Miladin Stevanovi}, Vo`dovi grani~ari sa Drine, Novosti, Beograd, 2003
6. Novica Stevanovi}, Ratna lukavstva ustani~ke vojske, Novosti, Beograd 2003
62
etana, uglavnom kraji{kih, tako da je do{lo do povla~enja prema Bosni,

~esto i neorganizovanog, zbog ~ega je do{lo i do zna~ajnih gubitaka. Ve}i
dio vojske ostao je u [apcu, ~ak su po~etkom septembra u dva navrata
obnovili napade na Mi{arski {anac, ali bez uspjeha.
Kulin-kapetan se isticao juna{tvom u svim pohodima u kojima je
u~estvovao. Tako je bilo i na Mi{aru, gdje je na megdanu pobijedio ko-
mandanta srpske konjice vojvodu Luku Lazarevi}a. Me|utim, u pjesma-
ma opjevani i “proslavljeni” srpski vojvoda, pop Luka Lazarevi}, vjerovat-
no predosje}aju}i da na otvorenom megdanu nema {anse protiv ~uvenog
kraji{kog junaka Kulin-kapetana, prije izlaska na megdan postavlja
dvojicu iz svoje pratnje da u slu~aju nepovoljnog ishoda iz obli`nje {ume
pucaju na Kulin-kapetana. Ovaj poznati kraji{ki gazija, iako je iza{ao
kao pobjednik na megdanu, mu~ki je ranjen nakon ~ega je podlegao ran-
ama, a njegovo tijelo prenijeto je u Bosnu i ukopano u haremu dàmije
u Janji. Falsifikuju}i historiju srpski histori~ari su Kulin-kapetanu i
drugim bosanskim junacima dodavali razne kvalifikacije; naàlost to
su nekriti~ki preuzimali i neki bo{nja~ki histori~ari. Situaciju sa zarob-
ljenim mje{tanima Dobri}a guslari su opjevali tako {to su Kulin – kap-
etana kvalifikovali kao silnika, prelaze}i preko ~injenice da je uz njegovu
saglasnost “roblje” veoma brzo otkupljeno, za razliku od brojnih zlo~ina
po~injenih od strane pobunjenih Srba nad muslimanskim stanovni{tvom
mnogih mjesta (Beograd, Valjevo, Sjenica i dr.).
Jedan od rijetkih srpskih histori~ara je prota Matija Nenadovi}, Kulinov
savremenik, koji je uvaàvao Kulin-kapetana kao junaka i ~ovjeka {irokog
duha. Prota Mateja Nenadovi} prenosi da mu je Kulin-kapetan za vri-
jeme pregovora po~etkom 1806. godine rekao: “Vidi{ li ti ovu bezbrojnu
vojsku? Me|u svima njima nema nijednoga koji bi se pla{io da golom ru-
kom uhvati sje~ivo sablje u zamahu.”7 U jednoj drugoj situaciji, prilikom
pregovora, Nenadovi} ga opisuje kao obrazovanog i sklonog humoru u
trenucima pregovora: ... Sutra po|emo preko Drine u veliku ordiju. U|e
ûpi}, la|a prepuna; ja kaèm da ne smem, ali |avo navrh la|e sedi: Ku-
lin kapetan, ~ovek oko trideset godina, odeven, prikladan, povika: “Ulazi,
ulazi, pope; kad ja smijem i ti smije{.” U|em, a kad bismo nasred Drine, a
Kulin kaè: “Vala, imam dva knjièvnika, jedan turski a jedan vla{ki, oba
su bogomoljci, jeda i ja s njima na selamet iza|em!” ôvek veseljak.8
Bo{nja~ki narod nije zaboravio kraji{kog gaziju Kulin - kapetana. Narod
nije zaboravio njegov doprinos odbrani Bosne, on je bio jedan od onih
koji nisu dozvoljavali da srpski ustanici u Bosni nastave zlo~ine koje su
u~inili prilikom protjerivanja bo{nja~kog muslimanskog stanovni{tva iz
7. Prota Mateja Nenadovi}, Memoari, Beograd 1951
8. Isto
63
[eherdìk
krajeva isto~no od Drine. Kre{evljakovi} je zabiljeìo da su jo{ krajem

XIX vijeka u ê~avi u Krajini bila ìva sje}anja na vojni pohod Kulin
– kapetana. U Janji i u drugim dijelovima Bosne me|u Bo{njacima i dan-
as ìve predanja i legende o Kulin-kapetanu.9 Naro~ito su u Janji i dan
danas prisutna predanja o Kulin – kapetanu kao “{ehitu” i gaziji. Tako je
Halid êmerli} zabiljeìo 1939. godine kazivanje starog Mujage Meri}a iz
Janje: Eh moj sinko davno je to bilo... Jo{ moj rahmetli babo, pokazao mi
je mezar Kulin-kapetanov, en ondi odmah uz dàmiju. Pri~o mi je babo,
sinko, kako je Crni \or|e digo svu srpsku raju na Turke. Do~u se haber
da }e pre}i vamo preko Drine u Bosnu. Iskupi se turska vojska sa Kulin-
kapetanom na ~elu, pa pre|e Drinu da pokori bundìje i pokupi carski
hara~. Sudari{e se dvije silne vojske na Mi{aru {irokome. Ovamo pred
vojskom Kulin-kapetan, a onamo glavom Kara|or|e. Vele bilo je tu mur-
tatluka, pa da je kroz to i Kulin-kapetan posje~en i glavom zaplati...
... Istu su no} Brzavci vi|eli Kulin-kapetana kako je pre{o preko Drine
u Bosnu, nose}i sam svoju glavu pod desnim ramenom, pa pravo ovdi
dàmiji Tu je pao. Sutradan su ga i zakopali na tom istom mjestu. Eno }e{
i sada vi|eti plo~e i ni{ane na njegovom kaburu.10
Jedno drugo predanje, koje je isti autor zabiljeìo od jednog drugog starog
Janjarca, koji se starao o ni{anima i haremu oko Atik dàmije u Janji,
kaè kako mu je tijelo u kaburu ostalo o~uvano: ... Moj sinak, otpo~e ~es-
titi starina, birvaktile je u Janju dolazio unuk Kulin-kapetanov i obilazio
kabur svog dede.
... E, ~uo sam ja jo{ da je rahmetli Salih Islamovi} u to doba otkopao ka-
bur rahmetlijin i sazidao ove plo~e okolo. Tada su Kulin-kapetana na{li
cijele cjelcata u kaburu, a da mu ni dlaka nije s glave falila, niti su mu
mavi ~ak{ire poblijedile. E jes valahi, tako je to kad je on {ehit; sve do
kijametskog dana on }e biti ~itav, njegovo tijelo ne moè nikad istruhnu-
ti...11 Ovakva predanja bo{nja~ki narod prenosi samo za one koje smatra
istinskim “{ehitima” i gazijama.
9.U okviru tradicionalne kulturne manifestacije Ljetne ve~eri-Janja 2006, u organizaciji

BZK Preporod Bijeljina – Janja, u petak 04.08. 2006. godine odràn je skup: “Zna~ajni
doga|aji iz pro{losti Janje - Kulin kapetan, historija i legenda”. O li~nosti Kulin-kapetana
i burnim doga|ajima s po~etka XIX vijeka kada su srpski ustanici nakon po~etnih
uspjeha na podru~ju Beogradskog pa{aluka po~eli otvoreno ugroàvati Bosnu napadima
na Bijeljinu, Janju, Zvornik, Vi{egrad i druga mjesta uz Drinu, izlagao je mr Dèvad Tosunbegovi}.
Tako|e, tom prilikom je prof. Edhem Omerovi}, (komandant 206. brigade Armije RBiH)
izlagao temu o vojnim operacijama bosanske vojske i odbrani granica Bosne u to vrijeme,
kao i o samom boju na Mi{aru kod [apca.
10. Halid êmerli}, Kabur Kulin kapetana u Janji, Pravda br. 35, Sarajevo 1939
11. Isto
64
Sudbina poznatog kraji{kog junaka Kulin-kapetana usko vezana za ovu

pograni~nu bosansku kasabu – poginuo je kao vo|a bosanske konjice u
poznatom boju na Mi{aru kod [apca 13. avgusta 1806. godine, a njegovo
tijelo prenijeto je u Janju i ukopano u haremu Atik dàmije.
Kraji{ki gazija Kulin-kapetan zasluìo je da i nove generacije Bo{njaka
~uvaju tradiciju o njemu.12
Literatura:
]iro Truhelka, Bo{njaci i prvi srpski ustanak, GZM, XXIX, Sarajevo, 1918.
Halid êmerli}, Kabur Kulin kapetana u Janji, “Pravda” br. 35 1939 (1940)
Miladin Stevanovi}, Vo`dovi grani~ari sa Drine, “Novosti”, Beograd, 2003.
Mr. Dèvad Tosunbegovi}, Bo{njaci u odbrani Bosne u vrijeme srp-
skih pobuna u Beogradskom pa{aluku po~etkom XIX vijeka, “Prilozi
prou~avanju borbe za opstojnost Bosne kroz historiju”, Zbornik radova
Udruènja boraca Patriotske lige Tuzlanskog kantona, Tuzla 2006
Hamdija Kre{evljakovi}, Kapetanije u Bosni i Hercegovini, Svjetlost
Sarajevo, 1980
Prota Mateja Nenadovi}, Memoari, Beograd 1951
Novica Stevanovi}, Ratna lukavstva ustani~ke vojske, Novosti, Beograd 2003
V. ]orovi}, Istorija srpskog naroda, Beograd 1997
12. U povodu obiljeàvanja 200. godi{njice pogibije Kulin – kapetana odràni su tevhidi i
prigodne manifestacije u Janji, Kalesiji i Tuzli.
65
[eherdìk
Ibrahim ef. Smaji} – Seljubac
BAKLAVA SU HILJADU MAJSTORA

-Pou~na pri~a iz 1900.god-
Predgovor prire|iva~a
Autor didakti~ke pri~e o spremanju baklave ’’su hiljadu majsto-

ra’’ je Ibrahim ef. Smaji} – Seljubac, Allahu jerhamuhu! Njegova pri~a
je napisana davne 1900.godine kao dodatak njegovom ud`beniku mek-
tebske nastave ’’Nova bosanska elifnica’’. On se u ovoj pri~i obra}a maloj
djeci, govori im o vjerskom moralu i kakva bi ta djeca trebala biti u ìv-
otu. Pri~a je napisana starobosanskim jezikom i u dana{nje vrijeme te{ko
ju je ~itati. Za ~itala~ku i kulturnu javnost je va`no i pou~no da je hadì
Ibrahim ef. Smaji} – Seljubac za vrijeme svog ìvota ne{to korisno pisao
i da je prvi Kalesijac koji je ostavio iza sebe pisane tragove za musliman-
sku javnost. Stariji Kalesijci, naro~ito Seljupci, u prilici su da obnove svoj
starogovor.
(Za nove generacije pri~u je prilagodio Enver ef. Ali}, muderis Behrambe-
gove medrese u Tuzli)
Baklava su hiljadu majstora
To je bijo starog vakta jedan dobar ~ojk, amel salih. Jedno~ bratovoj djeci
da pokaè i da hi naputi kako }e {u}ur ~init i da him kaè u jednom
ni’metu da imade jo{ ni’meta dosti hiljada, a Bog }e pitat svakog za ove
sve ni’mete na onom svijetu, iza smrti. Porad toga amidà djeci va’du
u~ini jednu baklavu da jedu {to je je gradilo i spremalo hiljadu majstora.
Djeca od ~uda reko{e:
-Kaka }e to taka baklava bit, aman amidà!? Sutra nejmamo dersa.
Ho}emo li do}i da vidimo otu za~udnu baklavu {tonom je nitko nije ni
~uvavo ni vidijo?
Amidà him re~e:

-Peke!- do|ite u saat tri!
Sutra djeca rano do|o{e, pogleda{e, todi ne imade nikakva kalabaluka ni
|urultije adeta, sami ku}ani imaju.
Djeca misle:
[ta }e ovo bit?
Do|e sofra... Kad bi vakat, baklava do|e. Nije za~udna: baklava ko bak-
lava. Djeca pitaju amidè:
Beg-efendija! Je l’ ovo ona baklava {tonom je je hiljadu majstora spre-
malo?
66
Amidà im re~e:
-Jest, ovo je ona baklava {to sam vam va’du u~inijo od hiljadu ah~ija.
Djeca kaù:
-To ne more nitko vjerovat, jer ovaku baklavu jedan ah~ija na~ini i spremi.
Amidà him kaè:
-Hele, sad vi jedite. Po{lje sofre vi }ete pisat, a ja }u vam kazivat imena
baklavanskije majstora i hesab }emo u~init i vi|e}emo kolko je u baklave
majstora.
Baklava hademsi - baklavanski hadimi, koliko hi je ovdi, kazuje hi sve.
Amidà kaè djeci:
-Dobro }utite da vam kaèm baklavanske majstore.Ovu baklavu na~init
najnapre bra{no treba. Do bra{na prije kolko je svijeta radilo, znadete li?
Najnapre treba njivu iskr~it, dobro otrijebit, pa plugom uzorat i poravnit,
pa po{lje {enicu usijat, pa ovodom je zalit, pa zagradit, pa opljet, diviju
i trnatu travu po~upat, o~istit. Iza toga svega, trebaju ora~i, zagra|a~i,
èteoci,vr{ioci i jo{ sve {to god njima treba, ostali poslenici, njihove ku}e
i ène i djeca i ènidbe i udaje i hajvanat vas:konji, goveda, ovce, koze,
tuke, koko{i, patke, guske, i staje hajvanatske, i njive,i beh~e svakake
i sjetve, za toga svega svi halaliti i sve ostale njihove potrebe, ~ar{ije i
hu}umetske su daire. Najnapre treba caru veziri i pa{e i me’muri i haki-
mi, kadije i muhduri, i {to god hu}umetu treba: asker, pu{ke, topovi, la|e,
zirnalije, dèbhane i debovi i hazne, kase. Najnapre trebaju saraji i ku}e i
hap(u)si i hanovi i kr{le i pare i sve potrebe ostale do Adem alejhisselama.
To su sve pomaga~i baklavu na~init i to su sve Boìji ni’meti nama brez
hesaba da mi sve {u}ur ~inimo i da Bogu i Pejgamberu i caru da dobro
itaat ~inimo i da Pejgambera slu{amo i da se svakog |unaha i grijeha sve
~uvamo, malog ko i velikog. Tako Bogu i caru svome sadakat ~ini ko god
je pametan.
Draga djeco! Jo{ treba {eni~nom ora~u plug i plu`ni majstor i sve {to god
majstoru treba: gvozdeni majdan i kova~i i {to him treba svaki halaliti.
I treba za pluga drveta i sjeka~ i {to god njemu treba sve. Najnapre
trebaju mu kola i konji, i za toga {to god treba vas halat: uzde, hamovi.
Za to treba debbar,to je rijetki tabak~ija {to taba~i koù, i kolar i sara~ i
tud`dàr i sve {to god njima treba.. Jo{ treba za bra{na mlin, za mlina
treba majstor i zidar i sve {to god mlinu treba. Najpre treba majdan za
kamenje i majstor i ostalo, i treba mlinar i mekinje za bra{na i vas ostali
halat i svi hizme}ari momci.
Draga djeco! Jo{ za baklave treba {e}er, badem, |eviz, orasi, maslo, kaj-
mak. To izdaleka dolazi. To sve treba dobavit. Za toga treba |emija, la|a
i |emidìja i kapetan i tud`dàr, trgovac i bakal i {to god him svijema
treba, a tome hesaba ne imade. Najnapre za masla i za kajmaka trebaju
67
[eherdìk
hajvani i ku(d) }e hodat i {ta }e jest i ko }e hi ~uvat i hranit, ~obani,~if~ije

i njive, i {ume, i meraje i {to god him sve treba. I ko }e maslo i kajmak
na~init, muzare, stopanice, kolibe i vas halat za toga stoku bit, tud`dàri i
bakali i du}ani i ~ae{ija i kantar i terezije i sve ostalo {to god him treba.
I treba baklavu ispe}i. Za toga treba furuna i furundìja i drva i }umur i
sve ostalo: trebaju drvari i }umurdìje i kola i hajvani i kolar da vu~e, sve
to treba. I jo{ treba za baklave tepsija i ko }e na~init, i bakreni majdan
i ko }e ga ispod zemlje izvadit, erbab mejdandìja majstor i bakardìja
i za toga njihovi svi halati i makinje i {to god him treba, sve. Najpo{lje,
treba baklave jo{ kome dat. Za toga treba pe{kir, knjiga, to na~init treba
fabrikadìja i bezdìja i basmadìja. Takijem je zanatima svijema je
muhtad` baklava. Ovo su sve na{li i prona{li dobro u~e}i ilum i svaki
marifet i sve zanate rade}i. Sve ovo treba dok se do|e do baklave.
Draga moja djeco! Tako su svi Boìji ni’meti. Sebeb toga treba kad se
ru~a i ve~era, svakad treba dovu ~init i na baklavi i na svemu Bogu {u}ur
u~init...
Tadar djeca amidù u ruku ga poljubi{e i zafali{e i reko{e mu:
Sad znadosmo da je ova baklava pomaga~a i radina vrlo mnogo milijuna i
milijara. Fala, amidà! @iv bijo kad si nam kazo i naputijo nas da znamo
za Boìje ni’mete mloge, svakake i da Bogu {u}ur ~inimo sve daima.
68
Atif Kujundì}, knjièvnik
***
DŽEMAL POLJAKOVI]
PJESNIK EKSPRESIVNE LIRSKE APSTRAKCIJE
***
PROLEGOMENA
Poeziju i umjetnost op}enito, mladi ljudi oduvijek shvataju i doìvljavaju

kao najpogodniju opciju i najbolju mogu}nost osobnog ispoljavanja, slo-
bodnog bez ograni~enja i distance. Osim toga, kako je umjetnost inspi-
rativno reagiranje na zlo, mladi ljudi se u umjetnosti doìvljavaju na
najbolji na~in, kao borci za pravdu, istinu i visoke ideale ~ovje~anstva.
Odgovor na zlo jeste i pjesni~ko oblikovanje ljubavnog osje}anja. Ljubav
je najbolji odgovor na svako zlo.
Zato, pjesme pi{u s puno ve}om odgovorno{}u prema sebi, nego prema
svijetu. Poezija im biva postupak izgra|ivanja osobne mjere, jer vide
kako mogu re}i sve. Pjesmi se obra}aju strastveno i intimno saop}avaju}i
svijetu i osobnu estetsku namjeru. Dakako, na taj na~in i istraùju unu-
tarnje i vanjske mogu}nosti svoga iskaza, a oda{ilju intencionalne poruke
potencijalnim ~itateljima.
***
DŽEMAL POLJAKOVI]
U DOSLUHU S VREMENOM
Po~etkom {ezdesetih XX stolje}a, Dèmal Poljakovi} pi{e ljubavne pjes-

me. U sasvim odre|enom smislu, takav odnos je primjeren njegovim godi-
nama, ali i op}enito, vremenu i atmosferi, kretanjima u onovremenim
prilikama i knjièvnosti koju je iznjedrila stilska formacija moderne, a u
kojoj se ve} mogu nazrijeti i tragovi postmodernisti~kih tendencija.
Poljakovi} se javlja kao pjesnik sna`ne ljubavne i nagla{eno erotske vokac-
ije kojoj se, u pjesmi kao postvarenoj snazi njegovoga dara i osje}anja
sasvim primjereno, poslu{no podaje njegov jezik. Op}e stanje duha i kul-
turnih prilika tog vremena, u pjesmama Dèmala Poljakovi}a odraàva
se kao njegova osobnost i, uistinu, visoka samosvijest kojoj jezik i pjesma
uzvra}aju punom mjerom i jasnim, osobenim glasom.
69
[eherdìk
***
Od prvih objavljenih pjesama, Poljakovi} je odobravan i op}eprihva}en, a

generacijski cijenjen kao pjesnik jo{ dok je bio u~enik srednje Medicinske
{kole u Tuzli. Potom i u Novom Sadu i Beogradu gdje studira medicinu,
ali i u Vr{cu, u Vojvodini i op}enito, gdje god se kao pjesnik kretao.
Poljakovi}ev smosvojan pjesni~ki glas, javlja se kao rezonanca brojnih
odjeka koji su dopirali iz svijeta, ali prevashodno i s visina srpskog par-
nasa i ex-YU pjesni{tva.
Bez sumnje, bila su to i dominantno pjesni~ka vremena. Snaga erotske
konstitucije i bi}e ljubavnog osje}anja sa~uvali su egzistencijalnu, ljud-
sku i pjesni~ku fakturu i individualnost Dèmala Poljakovi}a, a osnaìli
njegovu – ve} evidentnu – rastu}u strast prema mogu}nostima pjesni~ke,
ali i svake druge spoznaje. Ustvari, to i biva njegovim osnovnim poeti~kim
i pjesni~kim, dakle i filozofskim odnosom i credom prema svijetu op}enito,
njegovom osnovnom odlikom.
Prethodno moèmo potkrijepiti Poljakovi}evim pjesmama koje je objav-

ljivao u ~asopisima i listovima, u svojim i zajedni~kim knjigama. Ljubavno
u poeziji, snaì konstituciju njegove osobnosti, a ~ini stvarnim smisao
njegovoga prisustva i nagla{ava potrebu ostvarivanja njegovih ciljeva.
***
EVIDENTAN
POLJAKOVIĆEV TRAG
U razvojnom nivou, mada, posve}en studiju medicine bez ostataka, Pol-

jakovi} uspijeva pisati poeziju kojom izgra|uje sebe, ali, pi{e i esejistiku,
kojom pokazuje do ~ega intelektualno i ljudski drì u knjièvnoj umjet-
nosti. Tako, u svojoj pjesmi slijedi osobno osje}anje duga prema rodnom
kraju, djetinjstvu, obitelji, ljudima, ljubavi prema èni, svoju odanost vi-
sokim idealima ~ovje~anstva kao Jedno}i Svijeta. U esejisti~kom tekstu
Poljakovi} ispoljava iskrenu brigu za ~ovjeka i njegovu sudbinu, za ìvot
kao pojavu i njegov vi{i smisao koji se iz svega probija kao njegova po-
javna i bitna odlika koju ne raspoznajemo do kraja.
U tom razdoblju zna~ajan utjecaj na Poljakovi}evo pjesni~ko odrastanje

imalo je objavljivanje tekstova u Srednjo{kolskom listu za knjièvnost,
nauku i umjetnost Polet, koji je izlazi u Zagrebu.
70
***
DŽEMAL POLJAKOVIĆ
u srednjoškolskom listu za književnost, nauku i umjetnost
POLET Zagreb
U prikazu knjige pri~a Lica, Ive Andri}a, koja je objavljena u izdanju

zagreba~ke Mladosti 1960., u Srednjo{kolskom listu za knjièvnost,
nauku i umjetnost Polet, Godina VIII, broj 6., Zagreb, velja~a, 1961. go-
dine, str. 321., u tekstu Poezija re~i, Poljakovi} kaè: ... Sve te teme i sva
ta lica na svoj na~in govore o jednom vi{em smislu ìvljenja i odnosu
~ovekovih nagona prema najvi{em nagonu – prema ìvotu. /.../ Sloènost
umjetni~kog iskustva i gledanja ne name}e se odozgo, ve} spontano proiz-
ilazi iz atmosfere u kojoj se lica nalaze i iz njih samih. Otuda se pjesnik-
ova filozofija i ne nalazi kao zalutao elemenat stvaranja, ve} kao ~vrsto
konstituirana, srasla cjelina rije~i, osje}anja i gledanja... Posebnu dra` i
poetsku toplinu nalazimo u pripovjetkama: Sunce, Razaranja, San i java,
Pod grabi}em, Na sun~anoj strani.*
Taj mladi}, Dèmal Poljakovi}, izvrsno je ~itao knjige!
Naime, tako je pisao sedamnaestogodi{nji u~enik Medicinske {kole u Tu-
zli – Dèmal Poljakovi} u tekstu koji sugerira njegov istinski zreo odnos
prema knjièvnoj umjetnosti.
***
U istom broju, ~asopis Polet, na strani 310., Poljakovi} objavljuje pjesmu

naslovljenu: Da premostimo, u kojoj kaè: Da premostimo. / [to bih da
nisam samo obi~an prolaznik. /To su tanke ìce. / Sad gledam, eto, mr{avu
svjetlost petrolejke / {to dogorjeva u pepelu jednog bitisanja. / Smrti gle-
dam u lice. / [to bih kad premostio bih nemo}. / To dolazi od neke lude igre
u nama. / Mjesec rasje~en ostrugom ti{ine. / U oku pjesak teì od bola. /
No}. / Da premostimo. / [to bih da pre}utah ovo rije~i. / To su dronjava
ramena pjesnikove smrti. / /.../
Iz stiha u stih, jednakom snagom i vje{tinom, pjesnik saìma, varira i
jednakom dubinom, a samo na nov na~in oblikuje isto, ljubavno osje}anje.
Kazuje istinu, ali i sebe uvijek iznova uvjerava u slute}u zaumnu dubinu
i smisao ljubavnog odnosa.
71
[eherdìk
***
âsopis Polet broj 7., Zagreb, oùjka 1961. godine, str. 344., objavljuje
Poljakovi}evu pjesmu Kamen. To je pjesma rastajanja od djetinjstva i
pjesma poetskog opredjeljenja, ili, prije: pjesma prve zrelosti, pa i pro-
gramska pjesma istinskog pjesnika. Na to upu}uje i drugi Poljakovi}ev
tekst, objavljen u istom broju. Rije~ je o impresiji nakon odgledanog filma
Orfej.
Interesantno je vidjeti kako mladi pjesnik unosi i koristi simbol kamena
u svoju pjesmu, simbol koji je ve} izuzetno optere}en u njegovom ìvot-
nom ambijentu, posebno pjevanjem \ure Jak{i}a. Poljakovi}, ~ak, koristi
i Jak{i}ev ritam i intonaciju: tu / ovde pokraj / ovog kamena / {to ~elo
prepu{ta / raste mahovina / odmah tu / na drumu / ostavio sam / gumenu
pra}ku / /.../, a da bi ozna~io granicu osobnog sazrijevanja kao entiteta od
kojega po~inje njegova li~nost i osobnost! Tako, njegova osoba poprima
onu vrstu gra|anske opstojnosti kakvu u patriotskom nivou Jak{i} pri-
daje dràvi. Dakle, cijeloj jednoj Zemlji!
Na sasvim odre|en na~in i za to vrijeme, to je bila vrlo smjela pjesni~ka
igra u kojoj se zrcali i ne{to ironije naspram rodoljubnog pjesni{tva
op}enito i stihova: /.../ drzne{ li dalje / ~u}e{ gromove/ kako ti{inu zemlje
slobodne /.../ !
***
Poljakovi}ev tekst Vidio sam Orfeja, ustvari je esejizirana poetska proza,

blistavo obasjanje o filmu koji je gledao mladi ~ovjek. Mada je rije~ o su-
vremenom, ljubavnom filmu, u kojem se tek – mladi} zove Orfej. Ali, Orfej
je uvijek potraga za izgubljenom ljubavlju, spremnost na `rtvu do ulaska
u Had radi povratka mrtve Euridike, e da se ljubav vrati, pa da se za to i
plati – koliko treba. Poljakovi} duboko osje}a taj smisao kao ìvotnu bit.
Kao najdublji pjesni~ki smisao: Pjesma je zauvjek darovana svijetu i ona
se mitski prostire u svim tijelima. ... Onda je do{la Euridika! Crnoputa
djevojka s viticama! Lijepa – pro{aputah... ali, tek {to sam to izgovorio,
zabolje me blijedo}a i ni{tavost te rije~i...
Poljakovi} se jo{ vrlo mlad, predstavlja lijepo na~itanim i uistinu talenti-
ranim mladim ~ovjekom, kojemu pjesma i tekst op}enito dobro do|u da
osvijesti svoje lijepo znanje.
72
***
OSJEĆANJE ZAVIČAJA
I SUVREMENOSTI
U casopisu Polet, Zagreb, svibanj-lipanj, 1961. godine, broj: 9-10, na stra-

ni 508., Poljakovi} objavljuje Pono}nu pjesmu. U mojoj ulici stanuju di-
vlji kestenovi / i dobri stari zvonici. / Dole pod jasikama pjevaju nijeme
ti{ine.//Na prozorima male bezazelene saksije / i djevoj~ice zaljubljene
/ u nekog izmi{ljenog {to odlazi i dolazi vozovima. //...//Mjesec u pono}
daljinom plodi jablanove. //Kadikad umjesto barki // u pono} / spu{tam se
rijekom / i snivam neke nejasne oblike, / samo da ne bih plakao.
Poljakovi}eva pjesni~ka zrelost je nedvojbena. U njemu se ìvot doga|a
kao pjesma. Jezik mu je poslu{an i onda kada ne èli ne{to re}i. U njemu
je na pla~ spremna odvojenost od rodnog kraja u kojem daljinom mjesec
plodi jablanove. U kojem, {to da ne, mo`da i ljubav ~eka i kotvi misao u
rodnom kraju.
Osim svega, rodni kraj je najbolje sidri{te mladoj du{i u dubini no}i koju
srebri mjese~ina, a pogled biva jednako stvaran u prostoru i duhu, u
zvuku tankih ìca, pjesme sevdalinke i narodnog govora i obi~aja.
***
DVA PUTA PO SEDAM
zajednička pjesnička knjiga
Književni klub MOSTOVI, Lukavac, 1964.
Klub mladih pisaca Mostovi Lukavac, 1964. godine, pokre}e izdava~ku

djelatnost i biblioteku Poezija mladih, koju ure|uje pjesnik Avdo Mujki}.
Dva puta po sedam tre}a je knjiga u izdanju kluba Mostovi. Knjiga je
u podnaslovu nominirana kao almanah bosansko-hercegova~ke poezije,
Lukavac 1964.
U knjizi se pjesni~ki i abecednim redom susre}u: Nijaz Alispahi}, Stanko
Batur, Jusuf Begi}, Radivoje Budali}, Drago Jovanovi}, Ibrahim Kajan,
Vjekoslav Kova~evi}, Ivan Kordi}, Jelica Lovri}, Avdo Mujki}, Dèmal
Poljakovi}, Ranko Preradovi}, Hazim Saki}, Tihomir Sav~i}. Bila su to
perspektivna pjesni~ka imena. Danas, /45/ ~etrdesetpet godina kasnije,
ve}ina njih se jo{ potvr|uje djelom.
Me|u njima, svoje posebno mjesto i tada i danas ima Dèmal Poljako-
vi}, koji je u knjizi objavio pjesmu Izme|u bola i kamena. Pjesma varira
leksi~ki i semanti~ki smisao rije~i kamen i bol i mrtvu pticu kao stvoreno
saznanje. Poljakovi} se predstavlja bitno pjesni~ki rade}i upravo u jeziku
kao jedinom mediju koji je pjesniku, a tako i njemu, doista na raspolaganju: ...
73
[eherdìk
Bol u bolu vjetar u vr~ uhva}en / bez prestanka sebi govori o izlasku / bol
i kamen / u mrtvu pticu stvoreno saznanje / izme|u bola i kamena / jo{
samo rije~ preostaje.
Poljakovi}eva pjesma je krajnje znakovita kao otvorena i provjerena
pjesnikova spoznajna opcija, a pjesnika na osnovu nje vidimo – kao per-
spektivnog.
***
NOŽ I SAN
KLUB PISACA, Vršac, 1965.
Pripremljena za tisak 1964. godine, Poljakovi}eva knjiga pjesama No`

i san, objavljena je u Klubu pisaca Vr{ac sije~nja/januara 1965. godine,
iako na koricama knjige kao godina izdanja stoji 1964. Knjigu ilustrira
Dimitrije Gruji}. Interesantno jest: savla|ivanje tradicionalne pjesni~ke
forme za pjesnike je visoka {kola pjesni{tva. Me|utim, od samog po~etka,
tj. od prvih stihova – Dèmal Poljakovi} uspje{no pi{e slobodnim stihom.
Pri tome je sna`no usretsre|en na pjesni~ki jezik i sadràj.
Valja primjetiti, da je Pljakovi} u svom izboru pjesmovanja i pjesni~ke
forme vrlo dosljedan i uspje{an. Jezik se prilago|ava njegovim zahtjevi-
ma, pjesma ga kazuje na njemu nedvosmisleno primjeren i krakteristi~an
na~in. Poljakovi} je zapaèno uspje{an i odobravan u svom pjesmovanju.
No` i san, obimom nevelika knjiga, ali snagom pjesni~kog iskaza
~isto je prokrvljeni vrisak bi}a – ~ija krv pjeva i koje ne pristaje mijenjati
glavno i sporedno. Ustvari, to je o samo ciklus pjesama koji je nagra|en
objavljivanjem kao knjiga na Konkursu Kluba pisaca Vr{ac. Konkurs je
raspisan povodom Prvog susreta pesnika Vojvodine, maja 1964. godine.
Rije~ je o tome, da je no` i san u stihu i pjesmi mogao sastaviti/spojiti
samo neko u ~ijoj to krvi obitava. To je glas krvi {ljivske, rekao bi Jusuf
Begi}, Poljakovi}ev suvremenik u svojoj nadaleko ~uvenoj Poemi Bosni.
Dèmal Poljakovi} je tu opaku, tu krajnju i isklju~ivu opciju ljubavnog
doìvljaja rije{io sintagmom no` i san i tako uspostavio znak jednakosti
izme|u ljubavi i smrti kao najbliìh egzistencijalnih opcija bi}a i nebi}a
– ìvota i smrti – biti ili ne biti – ve} u naslovu svoje knjige.
Recimo i kako je dar mudriji od svake pameti, bilo kakvog nau-
ka, inteligencije i vje{tine. Dar je vrhunaravan. Tu vrstu pronicljivosti,
spoznaje i iskaza nije mogu}e dobiti bez dara, bez onoga {to nam je Njegov-
om Voljom Darovano kao svojstvo, instalirano kao potencija koju i ne mo-
ramo iskoristiti. Ali, no` i pjesma su na najblièm rastojanju u ljubavi
prema èni, u Poljakovi}evom rodnom kraju. Poljakovi} to raspore|uje
kroz knjigu kao tamnu osnovu kojoj je i osobno potka, kao budnu svijest
74
prema kojoj se isprje~ava omaglica èlje, kao samoga sebe prema toj opciji
u kojoj nastaju, opstaju i nestaju ìvoti.
Dèmal Poljakovi} ulazi u stih i pjesmu, u svoju knjigu kao metak u aor-
tu, {to bi rekao jedan drugi pjesnik, i biva krvotokom koji nao~igled traje
i kazuje ljubav u rasponu od pjesme kao ìvota do noà kao kraja koji je
neizbjeàn u odsustvu ljubavi.
Dèmal Poljakovi} pjesni~ki intenzivno ìvi vrijeme u kojem je
pjesma bila zamjena za sve, vrijeme kada se ìvot nije mogao mjeriti
mimo pjesme, a u kulturnom prostoru koji bitno ozna~avaju/ozra~avaju
pjesnici kao javne osobe svojim glasom. Moèmo i re}i, kako su to bili:
Slobodan Markovi}, Brana Petrovi}, Branko Miljkovi}, Velimir Milo{evi},
Matija Be}kovi}, Slobodan Rakiti}, Pera Zubac, Branko V. Radi~evi},
Mak Dizdar, Hamza Humo, Du{ko Trifunovi}, etc. Ali, u to sazvu~je, u tu
kulturu stiha – Dèmal Poljakovi} donosi osobnu dubinu osje}anja sev-
dalinke, pjesme po snazi ljubavnog osje}anja nemjerljive i, mada se izlje-
va u slobodan stih, ta dubina ostaje kao osnovna odlika porijekla njegove
duhovnosti, njegove pjesme i impulsa pjevanja.
To je dertli pjesma do fatalnog kraja. Ja sam pjesnik / ja sam erota / ne
bjeìm iz svog korjena // Ja poznajem samo mo} stiha – re}i }e ve} u prvoj
pjesmi. Ili, u pjesmi San: Kad nam je no} / do grla najedrala / ti si pala
/ no} bila do sljepila / ti mi ruku dala / /... / Ili, u pjesmi Kao {to jedna
pjesma samo postoji: Postoji{ u meni /a negdje iznad mene / kao {to jedna
pjesma samo postoji / nedopjevana / /... / Ili, u Post scriptumu: Slike su
ispadale iz starih ramova / no}u kad recitujem pjesme / i lud – govorili
su prolaznici / koji su usput znali / samo da postojim / i vjerovali da tako
~esto urli~em / i da no} moja neprospavana / ima svoj smisao / u vrhu svog
noà / i udio svoj / u va|enju kur{uma sunca / iz tijela mog ranjenog.
***
POKRETOVA ANTOLOGIJA POEZIJE
SVETLA NARAV REČI
list za kulturu i društvena pitanja
POKRET
Priređivač Boško Ivkov, Sombor, 1970. godine.
List za kulturu i dru{tvena pitanja Pokret u Somboru, angaìra Bo{ka

Ivkova, uglednog pisca, pripovjeda~a, esejistu, pjesnika radi priredjivan-
ja Pokretove antologije poezije Svetla narav re~i. Rije~ je o antologiji
vojvo|anskih pjesnika, ali, kako je Dèmal Poljakovi} u vojvo|anskom
kulturnom prostoru prisutan kao vrlo ugledan pjesnik, zastupljen je ~ak
sa ~etiri pjesme: Snagovke ljeto prepijevaju, Pretprolje}ni fragmenti, Bez
75
[eherdìk
naslova I, Bez naslova II /strane: 45., 46., 47., 48. i 100./. U ovoj lijepoj
knjizi, ve}ina pjesnika dobila je prostor tek za jednu ili dvije pjesme. Od
ukupno /50/ pedest zastupljenih pjesnika, samo je jo{ Svetislav Nena-
dovi} zastupljen sa /4/ ~etiri pjesme i Ra{a Peri} sa /6/ {est – svi drugi
zastupljeni su manjim brojem pjesama, mada su tu bila imena kao Vu-
jica Re{in Tuci}, Du{ko Trifunovi}, Milan Nenadi}, Jak{a Fiamengo, Bora
Horvat, Milorad Crnjanin, Radivoj [ajtinac, Velimir Milo{evi}, Branislav
Prelevi}, Aljo{a Musi}, Dragomir Brajkovi}, Ratko Deleti}, Dobrica Eri},
Gojko Janju{evi}, itd.
Ova knjiga ostaje trajnim dokazom o visoko cijenjenom pjesni{tvu
Dèmala Poljakovi}a.
***
PONEDELJKOM U SEDAM
KNJIŽEVNI KLUB TUZLA
1976.
Dèmal Poljakovi} nije pisao puno i, nije inzistirao na objavljivanju svo-

jih pjesama. Objavljivao je kada su od njega pjesme traène, nerijetko
~ak, izmoljene za zajedni~ke knjige i panorame. Jedna takva knjiga, ori-
jentirana kao zavi~ajna pjesni~ka panorama naslovljena Ponedjeljkom u
sedam, pojavila se u izdanju Knjièvnog kluba Tuzla, 1976. godine. U
knjizi se pjesni~ki susre}u Nijaz Alispahi}, Ivo M. Andri}, Suad Bahi},
Jusuf Begi}, Ljubomir ]orili}, [imo E{i}, Mirko Jele~, Atif Kujundì},
Avdo Mujki}, Izet Pajevi}, Trpimir Miro Petrovi}, Dèmal Poljakovi},
Vinka Popovi} Ana, Stojan Simi} Krpica, Zijad Sarajli}, Dragoljub Vasi},
Snjeàna Vukadinovi}...
Dèmal Poljakovi} je priloìo ~etiri pjesme iz ciklusa Snagovke ljeto pre-
pijevaju. Pjesme su odjeknule ~udesnom snagom tradicije i mentaliteta
~ovjeka snagova~kog kraja i podneblja. Svaka fonema blista u rije~i i
rije~ u stihu i stih u pjesmi. Poljakovi} pjeva svojim bi}em, svojim na-
jdubljim u bi}u snagova~kom, dubinom do arhetipa koji ga takvim tvori i
druga~ijim ~ini. Pjesme su mu biserne niske ustreptalih osje}anja. Druga
pesma: Ljetos su ètelice / Srpovima mjesec skidale u no}i / I razbijale ga
u madàrije / /.../
Ali, o ovom ciklusu jo{, na drugom mjestu u tekstu.
76
***
POČETAK DEVEDESETIH
DVADESETOG STOLJEĆA - TUZLA
Predan svome humanisti~kom pozivu bez ostataka, Dèmal Poljakovi}

poeziju ~uva i njeguje kao najintimnije i najdublje pribjeì{te za svoje
bi}e. Ustvari, upravo na taj na~in, poezija i pjesma mu je bila uvijek na
pravom mjestu, gdje jedino i moè i treba biti.
Bio je to tihi, ali trajni oganj u Dèmalu Poljakovi}u, nukleus za puno
poticaja i u profesionalnom nagla{eno humanisti~kom radu. Poljakovi}
je uz sve {to jeste bio ~ovjekom koji to {to zna i ima re}i – umije to uvijek
u~initi na izuzetan na~in.
Po~etak devedesetih XX stolje}a, donosi visoke dru{tvene tenzije,

nevi|enu medijsku harangu velikosrpskog predznaka prema svemu {to
nije srpsko, u velikosrpske ko~ije upregnuta je i Jugoslavenska armija
– ~etvrta vojna sila u Europi. Bilo je to petogodi{nje razdoblje agresije i
ratnih doga|anja na prostoru ex-YU, a s posebno razornim i tragi~nim
posljedicama u Bosni i Hercegovini, da bi se potom isto nastavilo i na
Kosovu.
In continuo angaìran kao lije~nik i univerzitetski profesor, Dèmal Pol-
jakovi} je tada osjetio potrebu i da se oglasi kao pjesnik.
***
LET IZNAD VATRE
izabrane i nove pjesme
BZK PREPOROD OPĆINSKO DRUŠTVO TUZLA
1974.
Poljakovi} okuplja ranije pjesme i pi{e nove. Bri`ljivo organizira svoju

knjigu izabranih i novih pjesama Let iznad vatre. Knjiga se pojavljuje u
izdanju Bo{nja~ke zajednice kulture Preporod – Op}insko dru{tvo Tuzla,
1994. godine. Njezino izlaènje odjeknulo je kao ~udo pjesni~ke savjesti i
ljepote.
Kao moto knjige Let iznad vatre Poljakovi} isti~e stihove – maksimu:
Nema nama mira / Dok nam otimljeju Bosnu – koji su naj{irem smislu
postali i rezignirana patriotska konstatacija kojom po~inju i zavr{avaju
komentari ratnih zbivanja u BiH, na prostoru puno {irem od tada{njeg
Tuzlanskog okruga.
77
[eherdìk
***
Knjigu Let iznad vatre Dèmal Poljakovi} organizira u pet pjesni~kih

krugova: ûvari sna, Od srebra ljulja{ka, Snagovke ljeto prepijevaju,
Pjesme o Hanki prevaranki i Pjesme o Zemlji ili predanju otaca.
Sada ve} pedesetogodi{njak, Dèmal Poljakovi} pokazuje kako nije
potrebno pisati puno, ako se pi{e dobro i ono {to treba pisati. Dèmal Pol-
jakovi} pi{e poeziju orijentiranu najboljim idejama i pjesni~kim iskustvi-
ma XX stolje}a, njegova pjesma u rije~i i stihu, zvoni zanosom svijeta koji
je u Drugom svjetskom ratu ujedinjen pobjedom nad fa{izmom, zanosom
~ovjeka koji se osloba|a i voli, koji se otvoreno daje svojoj ljubavi bez os-
tataka, svjestan, kako se samo u ljubavi – moè ljudski ogledati.
Prva pjesma u knjizi je Pjesnik u ogledalu ili Narcis: Ja sam pjesnik / Ja

sam umirao u ulici @ilije / Vi ste bili vojnici / Vi ste bili djeca / Svejedno //
Ja sam ljubio u ulici @ilije / Mladu englesku pjeva~icu Erskin / Ja sam je
tje{io u ulici @ilije / Aj hejt ju / Plakala je / Mrzim te // Ja sam jednom u
ulici @ilije / Nasrnuo na ìvu kraljicu Klaudiju / Ja sam se klanjao / [pan-
jolskim cigankama u ulici @ilije / Svakog ljeta za svetkovine / I pravio svi-
rale // Ja sam jednom umro u ulici @ilije / Ovako visok / Ovako sam / Vi ste
bili vojnici / Vi ste bili djeca / Svejedno / Vi niste nikad bili u ulici @ilije.
Kako moè i kako mora da se osje}a ~ovjek koji je napisao ovakvu pjesmu,
a u ovakvoj pjesmi, ispred ovakve svoje pjesme, iz ovakve pjesme – u
vremenima kakva su za njega, njegovu zemlju i narode otpo~ela devede-
setih godina XX stolje}a?! Njegova pjesni~ka opcija, naime, nikako se ne
odnosi samo na pjesmu i pjesni~ku formu, na stih, njegova pjesma Pjes-
nik u ogledalu ili Narcis – davanje je sebe pjesmi do posljednjeg atoma
u svemu i zauvijek i, davanje ljudima, dakako, a ~udo zla obru{ilo se
do potpunog bezizgleda. Preverovska intonacija u ovoj pjesmi samo pot-
crtava i tako nagla{ava stvarnost bezo~nih i zlo~ina~kih ratnih nasrtaja i
nacifa{isti~kih ambicija bosanskih susjeda.
Knjiga se nastavlja Silaskom pjesnika, kojemu je /.../ Nauznak ovaj za-
mak u oku / Obred grijeh na ~elu / Bijela tajna u letu / Ovaj kur{um / Iz
sna ispaljen uzalud / Ova mi rije~ / Sprema izdaju/, a nastavlja se pjes-
mom opredjeljenje: Ja sam se sam opredijelio / Za ovaj svoj svemir / I ovaj
zid uz ~elo /I provod / I na obje obale ba~en do kraja / Stao bez uzmicanja
/ Nevidljiv / Veliki / ûvar / Sna.
78
***
Knjiga je organizirana od pjesama objavljenih prije dvadestpet i vi{e godi-

na /1965./. Tu su pjesme Izme|u bola i kamena, Dje~ak nosa~ bez broja,
Moj brat, ûvari sna, to su pjesme koje su uvijek imale svoj smisao jer
su bile osnova tek uspravljenog i osvije{tenog Pjesnikovog svijeta koji je
sada grubo i bezo~no, zlo~ina~ki napadnut, ugroèn ~ak i kao puki relikt
u sje}anju, jer: Ja sam od oca naslijedio / Tamburu ovu tankoìcu / I on od
oca i njegov otac od oca / Mi smo vje~ito udarali u tanke ìce / I hvatali se
u ono kolo... /ûvari sna/.
Ciklus pjesama Od srebra ljulja{ka donosi pjesme iz 1966. godine. Kao

{to je najavio u prvoj pjesmi Pjesnik u ogledalu ili Narcis, Poljakovi} je
pjesnik sna`nog ljubavnog nadahnu}a oko kojega se rije~i u ljubavni svi-
jet i smisao svode: Ima jedno ime / I mo`da nema tog imena / Rabija Rah-
manova / Ne znam {to sam to htio // Ima jedna bijela haljina / Ima jedna
svilena mahrama / I hitra svjetlost u zlatnim cipelama / Ne znam {to sam
to snio /, re}i }e u pjesmi: Rabija Rahmanova. Ili: /.../ Moje su ruke bile
mreè / U svim vodama razastrte / Ti bila sjena / I bila rije~ nedore~ena //
Ribe izmigolje i iz sna uvijek /, kaè u pjesmi Ruke. Ili u pjesmi Ljubav:
To je / Ta tajna rije~ / U imenu ène / Ta plodnost plodne zemlje / /.../. U
pjesmi Volim, Poljakovi} kaè: Ja volim zemljom i vatrom / Zemlju i vatru
/ I snom / Volim bolom reskim / Usnu ti nje`niju od stida/ /.../. Ili, u pjesmi
Bez naslova: /.../ /kad ulazi{ u moj ìvot / Molim te ne gazi tako oholo /
Ruke {to ih pruàm prema tebi // Jer na kraju / Jer na kraju / Zemlji se
vra}amo jednako kao i ptice. U pjesmi Elegija I: U ovoj mojoj jeseni / Lep-
tiri imaju zlatna krila / I umiru prije sunca/. Pjesma o Dàni: /.../ Raste
no}as vatra / Gori no}as voda / Ciganka Dàna no}as / Svoju tugu svira
/ I bosa po mjese~ini hoda. Ili u pjesmi Tajna: /.../ /Rapel tua Barbara /
Govorila si zaneseno / Sje}a{ li se / I svjetlost je drhtala / U nekom svom
tihom bolu / I dogorijevale su na{e ruke / I na{e tajne / Zajedno u plamenu
petrolejke na stolu // Pjesma ima ~udnu mo} / Me|u nama/.
***
Poljakovi}ev ciklus Snagovke ljeto prepijevaju, 1967., jeste zavi~ajno
orijentirana ljubavna poezija koja u jednakoj mjeri emanira iz Pjes-
nikovog duhovnog bi}a i njegovoga rodnog kraja, iz Pjesnikovog ìvota
i karakteristi~nog ambijenta Snagova i Kalesije. Prva pjesma: Bubanj
mi pod grlom ne{to uzdrhtalo / Snagovke pjesmom u vodi kamen bude /
Ova }e godina kr{no da rodi / Ove se djevojke gromu nude. Druga pjes-
ma: Ljetos su ètelice / Srpovima mjesec skidale u no}i / I razbijale ga
79
[eherdìk
u madàrije / Moja to sestra i sad krije / Ona se no}u tajno kaje / A kad
zaljulja kolo snagova~ko / Ona iz sna dukate vadi i svira~ima daje. Tre}a
pjesma ili svatovska: Ja{u svatovi / Ja{u ki}eni / Bijele konje pod bajra-
kom ja{u / Bijela djeca jabukama zrelim jula ma{u / Pa{u mladoj vezen
pe{kir / O pojasu ruka gori / Mladoènja u snu nosi / Od srebra ljulja{ku.
êtvrta pjesma: Dva se hrasta / Zagrlila na brdu // Dvije munje / To britke
sijevaju / / I vode to slu{aju / U ovom kraju // To Snagovke / To visoke // To
ljeto / Prepijevaju. Pjesma peta ili julske su{e: Kad se zagledaju u nebo /
I {ute / Dugo {ute / Snagovke potajno slute / Ergelu ki{nih konja / [to rù
u vjetru razuzdani. Moja ljubav: Moja ljubav / Zatvorena u {koljku drhti
/ U svakoj se stvari / U svakoj se rije~i pomalo krije //Moja ljubav nije / Ni
ptica / Ni vatra / Ni voda //Vi{e je psi}u pokislom sli~na / Mada ni to nije.
Slijedi duà pjesma Zlatan prsten ispod kamena iz koje navodimo sti-
hove: U snagova~kom brdu je ~uvam / Odasvud nada mnom gavranovi /
Od govora nema razgovora / [utnjom joj kulu kulam u oblaku / U molitvi
ljubav snijem / /.../ U Snagova~kom brdu je ~uvam / Ako no}as samo umom
ne pomutim / Slutnja me poplavlja podno bi}a / Snagova~kim }e drumom
vojska po}i da je traì / /.../ U snagova~kom brdu je ~uvam / Leì mi no}u
na koljenu naga i nevjerna / Razgori mi se no}u na koljenu vatra / U njoj
gori èna / Zapaljena potajno se nudi/ /.../ U snagova~kom brdu je ~uvam
ljudi / U vodi {apatom je od samo}e vidam / Odasvud nada mnom vrani
gavrani / Nad tvr|avom mrtva straà / Zbog straha da je ne izgubim/ /.../
Niotkud nikog da mi ruku pruì / /.../ Nad tvr|avom opet svijetli njena
glava / Opet kruna na koljenu gori / Zlatan prsten ispod kamena opet /
Kad moja draga spava.
***
Ciklus Pjesme o Hanki prevaranki, 1970. godine, jo{ jedan ciklus pje-
sama o èni, fatalnoj na na~in na koji su fatalne sve ène koje mu{karac
voli, jer u njima prepoznaje sve {to o èni zna, {to u èni èli. Hanka pre-
varanka / Na bijelom konju / Bijela djevojka / Bijela mu griva / Bijela joj
dojka / Duga tuga /.../ Ali, Pjesniku koji zna tajne: Hanka mi svaku no} /
Na konju vranu / U san doja{e / Da prepukne joj / Prsten na koljenu / Da
zanese sutra{nji dan /.../. Jer, postoji Ljubomora, pa: Ako pruìm ruke u
no} / No} pobijeli / Bude Hanka /.../ Ako ijedna travka / Legne pod vjetrom
/ Budem ljubomoran/. U odsustvu njezinom, Neke njene rije~i: Jednom /
Kad mi se pjesma sva podari / San se nadom lije~i /Do}i }u u va{ grad / Da
traìm Hanku / I {utim njene rije~i.
80
***
Posljednji ciklus pjesama u knjizi Let iznad vatre, naslovljen Pjesme o

Zemlji ili Predanje otaca, pisan je 1992. – 1994. godine. Ljubav je mo`da
najvi{e ljubav kada to vi{e nije, pa Pjesnik kao credo ovome ciklusu isti~e
stihove: Ovo vi{e nije pjesma moj brate / Ovo se ìvot moj no}as lomi na
vodi.
Pjesnikova ljubav, do ovoga mjesta ispisivana èni i ljubavnom osje}anju
prema èni – u Pjesniku mijenja predznak i postaje ljubav prema narodu
i zemlji, rodoljublje. Njegova potreba da napi{e Prolog pjesnikov je stvar-
na. Njegovo iskustvo pjesme je stvarno, nepatvoreno i uspje{no, okrenuto
èni i zavi~aju, uzdiè se sada kao nevi|ena snaga orfejske ljubavi prema
Zemlji i Rodu: Pjesmom ja tajne otvaram odaje / I bi}e va{e / I du{u svoju
vama nudim / U pjesmi mo} magijsku slutim / Pjesmom }u / U vodi ka-
men / U tijelu ticu / Slobodu u snu / Mrtvu biljku da probudim // Ja pje-
vam / Vi ste mi svjedoci / U meni svjetlost se neprestano to~i / U meni
sred sumnje negdanje / Sad stoji spomen jednoj èni / Vje~ni priziv sebi
/Tajno uè spasa /Rije~ priklana mu~ki / No}u nesanica // Ja pjevam jo{ /
Stih me nosi / Ako padnem mogu da poludim / Ali pjesmom ho}u / U vodi
kamen / U tijelu ticu / Slobodu u snu / Slobodnu Bosnu / Zemlju svoju da
probudim.
îtateljski prolazak i doìvljaj kroz posljednji ciklus ove knjige zahtjeva

puno rije~i i teksta, koji, kako god shva}eno, moè biti samo banalizacija
Poljakovi}eve pjesni~ke rije~i, stiha i pjesme. Pjesnik se, naime, cijelim
svojim bi}em otvara i upinje da humanisti~ki pojmi doga|aje i ljudski
istinoljubivo kaè svoj stav, da izbjegne svaku ideologizaciju i politizaciju,
sve nedostojno tregedije o kojoj svjedo~i, da ostane ono {to je cijeloga svog
vijeka i profesionalno: humanist bez ostataka.
I, pi{e Poljakovi} pjesmu za pjesmom, posebnu i u svemu, cijelu jednu od
svega do sada razli~itu knjigu rodoljubnog pjesni{tva. Varvarski pohodi:
Na moju zemlju udarili varvari / Usred slobodne Evrope / Usred bijeloga
dana / Na pravdi Boga / Krenula golema vojska varvarska / Na konjima
varvarskim / Pod zastavom varvarskom / Pjevala varvarske pjesme // Na
moju zemlju udarili varvari / U pohodu te{ka zvonila zvona / U pohodu
avetska o{trili sje~iva / U pohodu / Pili / Klali / Silovali // Silnici neljudske
vrste // Majke sa dejcom / Bjeàle su u no} / U neznano / U hridi studene
/ U vatru i u vodu / Samo da se od varvarske ruke spasu. Pi{e Poljakovi}
Opomenu: Ovo je i kazna / I opomena / Ova kocka hazarska / Netragom
ba~ena. I, pi{e Ferman Grada{~evi}a: Nema nama mira / Dok nam otim-
ljeju Bosnu / Ponosnu zemlju gorku kralja Tvrtka / Tvrdu grudu otaca
81
[eherdìk
na{ih i otaca njihovih otaca / I otimljeju nam grobnicu studenu bogumil-

sku / I pe~at i krunu zlatnu usorsku / I nauk svekolik na{ i didova na{ijeh
mudraca // Nema nama mira / Dok nam otimljeju bosnu / Od srme ko{ulju
do saraja / Od Kladu{e hitri konjanici / Do Kladnja vode ljekovite / Od to-
ple rije~i ljudske ustaju bolnici i ranjenici / Vezen konac od pjesme bosan-
ske / Vez veze od iskoni / Od Prijedora na Sani grada do grada Vi{egrada.
/.../ /.../ Nema nama mira / Dok nam otimljeju Bosnu / Od Grada~ca kule
/ Poraèni su krsta{ki i osmanski konjanici / Od ponosa pokidani okovi
/ Od prkosa popucali lanci / Od kletve odjekuje ferman Grada{~evi}a /
Gorama i vodama / Bosna je bosanska zemlja / Bog je Jedan / Bosnu }e
odbraniti Bosanci.
Takvo grcanje stiha i pjesme, takvo naviranje ljubavi i Bosne u pjesmi
nije vi|eno ni zapam}eno u bh. knjièvnosti. Takvo ljudsko ~elo i osje}aj
za stvarnost, istinu i pravdu, takvo prizivanje smisla i dobrote, takvo
kazivanje povijesti i budu}nosti – nisu se ranije dogodili. Ali, kao da je
Ferman Grada{~evi}a samo otvorio bre{u, provalio branu izme|u svijeta
i nagomilane nesre}e koja je nasrnula na Bosnu i Hercegovinu.
Poslije Fermana Grada{~evi}a niù se sna`ne pjesme o dubini ne/smisla,

nesre}e i tragedije koja traje. Pjesnik je doveo u poredak svoga rodoljublja
sve vrijedno pa`nje. U pjesmi Izdaja profetski }e re}i: Ovo vi{e nije pjes-
ma moj brate / Ovo se ìvot moj no}as lomi na vodi. // Od no}as ne ispij ni
~a{u obrednu / Ne uzmi ni soli ni hljeba {to ti nude / Bartolomejsku no}
su nama obe}ali / No}as slutim te{ka izdaja }e da nam se zbude. /.../ Na{a
ku}a no}as gori brate / Gore no}as sve ku}e u na{em selu / Gore no}as
sva sela u na{em kraju / Gore i ìta i trave i ptice u na{em polju / No}as
nam djecu s mosta bacaju brate / Mukla je no} ova no}as / Pam}enje je
zavjet mrtvima / Krvava rijeka samo no}as svjedo~i o pokolju / /.../ Izdaja
je tajna om~a oko vrata / Aveti mrtvi konjanici kroz vje~nu no} svoju jezde
/ Na zgari{tu mr`njom nero|enu nam djecu dave / Davude brate u ka-
lvariji svjetlost nas tvoja snaì / Od no}as mi jesmo / Grumen zemlje na
tabutu / Vatra uzdràna od plamena / Posljednja rije~ oca bana bajana /
Feniks ptica nad pepelom {to se vije / Mi jesmo Bosna brate / Mi Bosna
jesmo ili nas vi{e nije.
Pjesnik u svom senzibilitetu, u recepciji doga|aja i doìvljaju svijeta,
neizbje`no, doìvljava i sebe. Pjesnik je li~an, jer je kao slobodan duboko
eklekti~an u poimanju stvari, a sinkreti~an u iskazu. Dakako, Pjesnik i
kao proffet – samo je bezizgledna ljudska jedinka i pojava i po{to svjedo~i
zbog pjesme – dobar je svjedok. U pjesmi Logor I, Poljakovi} kaè: Zid
pred ~elom zatvoren / Pticama slomljena krila / Misao o izlasku / Mrtva
je sjena / Rana je u snu otvorena /.../ a u pjesmi San i java: Moja je ku}a
82
zapaljena / Moje je selo zgari{te //.../Moji su gradovi razru{eni / Moji su

gradovi opkoljeni / /.../ U mojim {kolama su logori / U mojim gorama su
logori / /.../ U zbjegovima vlada strah / U zbjegovima ledena ki{a / U zb-
jegovima djeca umiru svaki dan / /.../ Volio bih da je to samo san / Volio
bih da se razbudim / I ku}i da se vratim. Pjesnik registrira sve pojedinosti
ratne stvarnosti. U pjesmi Ebu Leheb, kaè: U Velikoj Kladu{i / Na veliki
dan velikog brata Jude / Ebu Leheb `rtvu prinese velikom vo`du / Narod
mu svoj predade / Varvari da mu presude //Predade prvo majke svoje /
Potom o~eve svoje i ène / I svu bra}u svoju predade / I sestre svoje / I
djecu //Onda pri|e Ebu Leheb vo`du ponizno / I cjeliva mu ruku // Onda
se spusti{e jad i stid na Veliku Kladu{u / /.../. Poljakovi} potom pi{e o Ob-
manjenom pjesniku, /.../ More mrtvo spava / /Lobanja zapaljena ko lu~a
gori / Vatra ostavljena vjetru / Vjetar trne / Obmanjeni pjesnik i ugljen {to
gori / Na kraju jednako se crne/. Pi{e potom o Jaha~ima Apokalipse: /.../
Onda su trojanskim hodom / Ozna~ili put svoj sveti / Preko krsta nosili
su maske / Licemjeri / Bogohulni bili / Pred oltarom kame su o{trili / U
naumu svom sablasnom nisu znali stati / U pam}enje da nam se upi{e
trag aveti / Krenuli su klati / /.../. U pjesmi Logor II kaè: Od mr`nje obru~
/ Lanac od more / Od no}i do zore umire / Vrisak na pragu zgaèn // Ska-
menjen priziv nade / Umjesto izbavljenje da navijesti / U katul je ferman
preobraèn.
Slijede pjesme Ispovijest proroka i Posljednji priziv sebi, koji je ljubavna
pjesma Hanki upu}ena, kao popuna Nuhove la|e kojom nakon potopa
treba zanoviti svijet, krenuti ispo~etka. Post festum ili kao epilog knjizi,
Poljakovi} ispisuje stihove iz pjesme Ferman Grada{~evi}a: Nema nama
mira / Dok nam otimljeju Bosnu, kojima je, ustvari, i zapo~eo ovu izvrsnu,
jedinstvenu pjesni~ku knjigu.
***
ŠEST BIJELIH MANTILA
BOSANSKA RIJEČ – DAS BOSNISCHES WORT
Tuzla, 2007.
U knjizi [est bijelih mantila – izbor poezije ljekara/lije~nika, koja se po-

javila u izdanju Bosanske rije~i Tuzla, 2007. godine, Dèmal Poljakovi}
zastupljen je pjesmama: Pjesnik u ogledalu ili Narcis, Moj brat, Pad Troje,
Rabija Rahmanova, Sje}anje, Idila, Pjesma o Dàni, Snagovke ljeto prepi-
jevaju I, II, III, IV, V, Opomena, Logor I, Logor II. U jedanaest pjesama,
Poljakovi} je napravio najbolju rekapitulaciju svoga pjesni{tva i potvrdio
svoj pjesni~ki ugled.
83
[eherdìk
***
POEZIJA DŽEMALA POLJAKOVIĆA
NEKE PROZODIJSKE ODLIKE
Dèmal Poljakovi} od po~etka pi{e slobodnim stihom. To mu je uvijek,

na najbolji na~in polazilo za rukom. To su stih i pjesma naslonjeni na
retoriku narodnog govora, stih i pjesma koji se tek s ne{to diskretnog au-
torskog patosa od tog govora odvajaju. To su stih i pjesma koji upravo na
taj na~in doseù i smisaonu uvjerljivost i literarnoestetsku vrijednost.
Stvarnost Poljakovi}evog pjevanja nagla{ena je i karakterist~nom eu-
fonijom, sonornim i ne{to tvrdim tonom njegovoga stiha i pjesme koja
je pisana s namjerom, ~ak s nedvosmislenim nijjetom, da bude jasno i
glasno kazana ljudima, deklamirana, ili ~itana kao najdublje ljudsko i
pjesni~ko uvjerenje u ~iju se istinitost ne moè posumnjati.
Tome pridonosi ~injenica da je Poljakovi}ev slobodni stih ~vrsto srezan,
oblikovan stvarnom vezom izme|u leksi~kog i semanti~kog smisla rije~i
kojima gradi stih, s namjerom da mu se da upravo proro~ki ton, da se
po smislu i zvuku u~ini neodoljivim. Upravo u tom nivou, Poljakovi} se
predstavlja kao vrstan versifikator slobodnog stiha, ~ovjek koji stihu i
pjesmi daje èljenu i krajnje osobnu intonaciju i mjeru. Postiè to vje{to
formiraju}i akcenatske cjeline u jezi~nom i smislenom nivou: Nema nama
mira dok nam otimljeju Bosnu. Ili: Od ponosa pokidani okovi / Od prkosa
popucali lanci / Kletvom odjekuje ferman Grada{~evi}a / Gorama i voda-
ma / Bosna je bosanska zemlja / Bog je jedan / Bosnu }e odbraniti Bosanci.
Rije~ je o kombiniranju silabi~ke i tonske versifikacije. U eufonijskom
novu rije~ je o izmjeni zvu~nog ponavljanja ekspresivnih sredstava/svo-
jstava suglasnika i samoglasnika, nagla{enih i nenagla{enih mjesta u
stihu i pjesmi i nezadrìvom tempu.
Etc.
84
Dr. sci. Adib \ozi}

Mr. Dèvad Tosunbegovi}
DRUŠTVENO-HISTORIJSKI ZNAČAJ TEKIJE

HAMZA-DEDE ORLOVIĆA U KONJEVIĆ POLJU ZA
REGIJU SREBRENICA
Uvod
Za razumijevanje najaktuelnijih pitanja bosansko-hercegova~kog

dru{tva i dràve neophodno je, izme|u ostalog, konsultirati dru{tveno-
historijske i kulturne ~injenice, odnosno sadràjnosti iz bosanske bliè i
dalje pro{losti. Srebrenica sa svojom okolinom, u bosansko-hercegova~koj
historiji, predstavlja jedno od najzna~ajniji podru~ja, zbog mno{tva
sa~uvanih materijalnih i pisanih historijskih podataka, za pravilno ra-
zumijevanje i interpretiranje kako pro{lih tako i dana{njih dru{tveno-
politi~kih doga|anja. Tri su posebno zna~ajne ~injenice koje ukazuju na
zna~aj regije Srebrenica za bosansko-hercegova~ku pro{lost i sada{njost.
Srebrenica je jedno od najstarijih gradskih naselja, ne samo u Bosni i
Hercegovini, ve} na Balkanu i u Evropi uop}e. Druga ~injenica je da
regija Srebrenice predstavlja jedno od najbogatijih nalazi{ta ruda olova,
cinka, boksita, srebra na planeti. Dodamo li tome i ljekovitost vode Gu-
bera onda slika prirodnog bogastva regije Srebrenica postaje potpunija.
Tre}a ~injenica koja ukazuje na planetarni zna~aj Srebrenice jeste zlo~in
genocida koji su nad bo{nja~kim narodom po~inili vojska i policija Repub-
like Srpske u toku agresije na Bosnu i Hercegovinu 1992.-1995. godine.
Znanstvena i politi~ka praksa i mi{ljenje Bo{njaka i danas se gr~evito
bore sa nasrtajima velikodràvne srbijanske politike u kriptoiziranju i
negiranju vrlo bitnih i zna~ajnih sadràja bosanske kulturne, religijske i
dràvotvorne povijesnosti. Tekija Hamza-dede Orlovi}a u Konjevi} Polju,
je zna~ajan dru{tveno-historijski spomenik, koji svojim vi{estoljetnim
postojanjem, neumoljivo, svjedo~i da je bo{nja~ko-islamska sadràjnost
neupitan sastavni element historije bosanskog Podrinja i Bosne i Hercego-
vine u cjelini. Tekija koju je kao svoju zadu`binu, odnosno vakuf po~etkom
XVI stolje}a izgradio dervi{ Hamza u selu Orlovi}ima (dana{nje Konjevi}
Polje) predstavlja, ne samo, religijski i kulturno-historijski objekat, ve}
je ona autenti~ni materijalni dokaz vi{estoljetne egzistencije Bo{njaka,
kao autohtone bosanske etni~ke zajednice na prostorima bosanskog Po-
drinja. Ovaj objekat, sa prate}im sadràjima: turbetom i mezaristanom,
dokaz je neupitne prisutnosti bo{nja~ko-islamske duhovnosti u kulturnoj
sadràjnosti bosanskog Podrinja. Ovim radom mi èlimo, upravo, da
85
[eherdìk
ukaèmo na dru{tveno-historijski zna~aj tekije Hamza-dede1 Orlovi}a u

Konjevi} Polju za regiju Srebrenica u kulturnom, religijskom, etni~kom i
zemljovlasni~kom smislu, te ukupnoj situiranosti Bo{njaka na prostoru
regije Srebrenica i bosanskog Podrinja uop}e.
Osnovni historijski podaci o nastanku tekije
Dervi{i2 i njihovi redovi imali su zna~ajnu ulogu u {irenju islama,

islamskog stila ìvljenja, islamske arhitekture, islamske kulture i islam-
ske duhovnosti na prostorima Bosne i Hercegovine. Zna~ajna je i uloga
dervi{a u nastajanju naselja, posebno gradskih. Na pogodnim mjestima,
pored zna~ajnijih puteva, dervi{i i njihove starje{ine, ahije, uz podr{ku
osmanske vlasti podizali su zavije,3 koje su uglavnom bile u funkciji
kona~i{ta i musafirhane. Prethodno su morali dobiti zemlju od sultana,
kako bi je stavili u funkciju izdràvanja zavije. Kao prva faza u podizanju
tekije Hamza-dede Orlovi}a bilo je obrazovanje ~ifluka4 na sopstvenom
timaru,5 nakon ~ega je slijedilo odricanje od timara u svrhu dobijanja doz-
vole od sultana da navedeni posjed uvakufi6 za izdràvanje tekije. Time
je navedeni posjed bio oslobo|en svih poreza. U nekim slu~ajevima oko
podignutih tekija razvijala su se zna~ajnija naselja, sa rangom kasabe
1. “U mevlevizmu postoje ~etiri stepena koja je mogao da dostigne i zauzima pripadnik

reda: muhib, dede, {ayh i halifa.(.....) Dede (ili derwi{) je osoba koja je zavr{ila sluènje i
obuku od hiljadu i jedan dan (1001) u dergahu (tekiji).” (D`. êhaji}, Neke karakteristike
u~enja Galaludina Rumija i nastanak dervi{kig reda mevlavija, Mevlevije u Bosni i Her-
cegovini, Prilozi, XXIV/1974. Sarajevo, 1976. str. 85-108.)
2. “Dervi{i (pers.) - pripadnici sufijskog pokreta u islamu (...) Sredi{nji obred dervi{kog
rituala je zikr. Pripadnikom dervi{kog reda moè postati osoba koja je pripadnik islama,
punoljetna, umno zdrava i koja ima morelne vrijednosti.”(I.Cvitkovi}, Rje~nik religijskih
pojmova, Sarajevo, 1991. god. str. 76.) Postoji vi{e pravaca (tarikata) unutar sufijskog
pokreta. Najprisutniji u Bosni i Hercegovini su: nak{ibendijski, kaderijski i mevlevijski.
3. “Zavija, prostorija u privatnoj ku}i koja sluì za sastanke dervi{a.” (I.Cvitkovi}, isto,
str. 289.)
4. îfluk, posjed koga neko uzima ili dobija u zakup od posjednika. Posjednik je moglo biti
privatno lice ali i dràva. Na ~ifluk je ~if~ija bio obavezan pla}ati porez ili zakupninu.
5. “Timar,-ar. tur. feudalno dobro, imanje, posjed (vojni~ki), leno, spahiluk.” (B.Klai},Rje~nik
stranih rije~i izraza i kratica, Zora, Zagreb, 1958)
6. “Vakuf(ar. waqf, tur. vakif) kod muslimana: zadu`bina za op{te religiozne i humanitar-
ne svrhe, sa ciljem da podiè i izdràva dàmije, {kole, javne biblioteke, bolnice, siroti{ta,
vodovode i dr.” (Vujaklija Milan, Leksikon stranih re~i i izraza, Prosveta, Beograd, 1986.)
Osniva~i vakufa ili vakifi gradili su raznovrsne objekte u religijske, prosvjetne i humani-
tarne svrhe. “U sakralne svrhe gradile su se dàmije ili mesdìdi i dervi{ki samostani ili
tekije; u prosvjetne svrhe podizane su {kole (mektebi i medrese) i biblioteke; u humani-
tarne: besplatna kona~i{ta (musafirhane), karavan-saraji,
kuhinje (imareta) za slu`benike vakufa i siromahe, vodovodi, i ~esme, mostovi, sahat kule
i muvekithane (zavod za odre|ivanje vremena) i bolnice.” (H. Kre{evljakovi}, Izabrana
djela, tom II, V.Masle{a, Sarajevo, 1991. str. 38.)
86
(Prusac, Rogatica, Varcar Vakuf (Mrkonji} Grad), Skender Vakuf).7 Oko

tekije u Orlovi}ima (Konjevi} Polje) nije nastalo gradsko naselje, ostalo je
to i dalje seosko naselje, ali se tekija odràla i bila u funkciji musafirhane
i kona~i{ta za putnike namjernike sve do polovine XX stolje}a. Najvjero-
vatniji razlog za{to se oko tekije u Konjevi} Polju nije razvilo gradsko
naselje jeste ~injenica da su ve} i prije uspostave Osmanlijske dràvne
vlasti na prostorima Bosne i Hercegovine, ve} bila razvijena, u njezinoj
neposrednoj blizini, dva zna~ajna grada: Srebrenica8 i Zvornik.9
Preko sa~uvanih berata i osmanskih popisa moè se pratiti hronolog-
ija doga|aja vezanih za nastajanje tekije10 u Konjevi} Polju i njen op-
stanak. Osmanski popisi iz 1519. 1533. godine, kao i drugi dokumenti,
pokazuju kako je dervi{ Hamza, po statusu spahija sa timarom koji je
donosio prihod od 7.000 ak~i podigao tekiju,11 koja je bila po funkciji
musafirhana.12 Po osnovu visine prihoda sa timara koji je spahija Hamza
uìvao, vidi se da je spadao u krupnije spahije u toj oblasti. Timari sa
prihodom od 6.000 ak~i pa do 19.999 ak~i zvali su se tezkireli timari, a
dodjeljivali su se carskim beratom. Sve ukazuje na to da je Hamzin ti-
mar obuhvatao sela Orlovi}e, Konjevi}e i jo{ neka sela u nahiji Ku{lat, u
kadiluku Srebrenica. Tvr|ava Ku{lat13 nalazi se na oko dva kilometra
sjeveroisto~no od sela Orlovi}i, podignuta je na visokoj stijeni koja do-
minira u{}em Jadra u Drinja~u, kao i putem Zvornik-Srebrenica.
7. Adem Handì}, O ulozi dervi{a u formiranju gradskih naselja u Bosni u XV stolje}u,
(Studije o Bosni), Istanbul 1994.
8. Srebrenica se prvi put u historijskim izvorima spominje 1376. godine, kao rudarsko
mjesto sa velikim bogatstvom olova, srebra i drugih minerala.
9. Prvo pominjanje Zvornika je 1410. godine i to pod imenom Zvonik. Pod dana{njim
imenom Zvornik pominje se 1519. godine. “Najraniji popisi Srebrenice, Zvornika i Sasa
datiraju tek iz 1512. godine, po{to su ova mjesta Turci naknadno osvojili. Tada je Sre-
brenica zavedena sa 260 ku}a i 52 neoènjena. Zvornik sa 165 ku}a i Sase sa 132 ku}e i
20 neoènjenih.” (D. Kova~evi}-Koji}, Gradska naselja srednjovjekovne bosanske dràve,
V. Masle{a, Sarajevo, 1978. godine, str. 226.)
10. “Tekija, (ar.) ku}a u kojoj dervi{i obavljaju svoje obrede i gdje se okupljaju za vrijeme
vjerskih praznika i mjeseca posta” (I. Cvitkovi}, isto, str. 263.)
11. “U beratima od 5. dèmaziul-ahira 1005 (24 januara 1597) i od sredine zilhid`dè
1215. (kraj aprila 1801.) stoji da je Hamza – dede sagradio godine 925. (1519.) u selu
Orlovi}i u nahiji Ku{lat, u kadiluku Srebrenica, jednu tekiju. Za potrebe tekije uvakufio je
okolno zemlji{te sa ko{nicama, vinogradom, ba{~om i njivama. Uvakufljeno zemlji{te bilo
je na osnovu carskog berata oslobo|eno od svih poreza i nameta, ali je ujedno odre|eno
da Hamza–dede za svoga ìvota,a potom njegovi potomci, besplatno posluùju i goste
dolaznike i prolaznike.” (M. Hadìjahi}, Tekija kraj Zvornika-postojbina bosanskih
hamzevija? Prilozi za orjentalnu filologiju, Orjentalni institut u Sarajevu, X-XI/1960-1.
str. 193-202.)
12. Musafir (tur.) putnik, gost; Musafirhana, gostionica; prostorija ili objekat za prihvat
gostiju ili putnika
13. “Ku{lat, ili Ku~lat staja{e skoro na okomitoj stijeni iznad u{}a Jadra u Drinja~u, gdje
mu se jo{ podor vidi. Prvi put se spominje 1345. a njegovo podgra|e Podku~lat 1396. kao
trg nadaleko poznat s dubrova~kom kolonijom.” (H.Kre{evljkovi}, Izabrana djela, tom II,
V. Masle{a, Sarajevo, 1991. str. 393.)
87
[eherdìk
U popisu Zvorni~kog sandàka iz 1519. godine navodi se selo

Orlovi}i u nahiji Ku{lat u okviru hasa zvorni~kog sandàkbega, sa priho-
dom 310 ak~i.14 Kao carski has selo se pominje u popisu iz 1533. godine
sa 2 muslimanske ku}e, sa 5 neoènjenih ~lanova, jednom ba{tinom, i
jednim oslobo|enim od poreza (prihod 550 ak~i). U okviru popisa iz 1533.
godine zavedena je bilje{ka o poreskim povlasticama ~ifluka dervi{a
Hamze, ranijeg spahije. Hamza je ranije u okviru svog ~ifluka podigao
tekiju, odnosno musafirhanu. Navedeno je da su ove povlastice zavedene
i u prethodnom popisu iz 1519. godine, ta~nije u njegovoj op{irnoj verziji,
koja naàlost nije sa~uvana.15 Defterska zabilje{ka o Hamza-dedinom
~ifluku, koja se nalazi u popisu zvorni~kog sandàka iz 1533. godine, glasi
(u prijevodu):
îfluk Hamza-dede. Spomenuti Hamza-dede se odrekao timara od
7.000 ak~i; u navedenom selu (Orlovi}i) podigao je, u ime Uzvi{enog
Boga, jednu tekiju, putnike i namjernike je vlastitim sredstvima (on li~no
i njegova porodica) usluìvao (ugo{}avao). Kada je na{ defter podnesen
carskoj Porti, ispoljena je prema spomenutom carska dobrota: nare|eno
je da se sve {to je u posjedu i raspolaganju imenovanog – od zemalja,
ovaca, p~elinjih ko{nica, {ire (mo{ta), vinograda, vo}njaka i ostalog – zbog
njegove slu`be, oslobodi od svih {erijatskih i kanunskih poreza i pristo-
jbi.
Tako je bilo zavedeno u ranijem popisu. Kasnije je Hamza-dede umro;
a budu}i da je njegov oslobo|eni rob po imenu Hasan, sin Abdullahov
spomenutoj tekiji od po~etka sluìo kako dolikuje, to je prilikom podno{enja
novog deftera visokoj carskoj Porti, nare|eno da se porezi – od zemalja,
vinograda, ovaca, p~elinjih ko{nica i vo}njaka, zavje{tanih spomenutoj
tekiji - ne uzimaju, da budu isto kao i ranije oslobo|eni.
Tako je bilo evidentirano u ranijem carskom defteru. Sada, prilikom
ponovnog popisa zvorni~kog vilajeta, oslobo|eni rob spomenutog, navede-
ni Hasan, sin Abdullahov i Mustafa, sin Indè, k}eri navedenog Ham-
za-dede, zate~eni su u spomenutoj tekiji, u slu`bi navedenog vakufa i u
usluìvanju putnika i namjernika, pa je u novom carskom defteru zavede-
no potpuno onako kako je bilo ranije.16
Ovaj tekst, sa odre|enim izmjenama, nalazi se i u popisu iz 1548. godine,
kao i u popisu iz 1600. godine.
14. Dva prva popisa Zvorni~kog sandàka, Gra|a, ANU BIH, Sarajevo 1986.
15. Isto
16. Adem Handì}, Jedan savremeni dokument o {ejhu Hamzi iz Orlovi}a,
POF XVIII-XIX, Sarajevo 1973.
88
Čiji su mezari u turbetu neposredno kraj musafirhane?
Nadgrobna obilje`ja u obliku ni{ana, turbeta, ste}aka, krsta~a, krstova,

nadgrobnih plo~a i drugih oblika, vaàn su kulturno-historijski sadràj
i materijalni dokumenti koji nam pomaù da precizno odgovorimo ko
je u pro{losti i u kom periodu nastanjivao pojedine prostore. Na osnovu
grobalja i mezaristana, te nadgrobnih spomenika moèmo saznati bitne
podatke o demografskoj strukturi stanovni{tva jedne regije i jednog vre-
mena i to, prije svega, njegovu etni~ku i religijsku strukturu.
Turbe Hamza - dede Orlovi}a

U turbetu u Konjevi} Polju nalaze se dva mezara. Na oba mezara
nalaze se i gornji i donji ni{an. Jedan ni{an je sa dervi{kom kapom a
drugi ima vojni~ki saruk (ahmedija). Oba gornja (uzglavna) ni{ana su
bez natpisa .”Na jednoj strani Hamza-dedina ni{ana sa dervi{kom kapom
uklesan je topuz; Mustafin ni{an ima vojni~ki saruk; s jedne strane uk-
lesana je sablja, a s druge strane, kako izgleda {tit.”17 Narodna tradicija
tvrdi da su ovdje sahranjeni Hamza-dedo i njegov sin Mustafa. Za mezar
sa ni{anom koji ima dervi{ku kapu sa sigurno{}u se moè tvrditi da pri-
pada Hamza-dedi, jer postoje pisani dokumenti koji potvr|uju da je 1519.
godine, upravo Hamza-dede, ba{ ovdje (u selu Orlovi}i) osnovao svoj
vakuf. Za drugi mezar sa uzglavnim ni{anom u obliku vojni~kog saruka,
17. M. Hadìjahi}, Tekija kraj Zvornika - postojbina bosanskih hamzevija?,

Prilozi, X-XI/1960-61. Sarajevo, str. 196
89
[eherdìk
za koji narodna tradicija tvrdi da pripada Hamza-dedinom sinu Mustafi,

ne postoje pisani dokazi. U sa~uvanim tekijskim beratima (pisanim do-
kumentima) uop}e se ne spominje ime Mustafa, osim u naprije navede-
noj defterskoj zabilje{ci, ali se ovdje spominje “Mustafa sin Indìn”. Jo{
jedan detalj je vrlo vaàn da se preciznije utvrdi ko leì u mezaru do me-
zara Hamza-dede. M. Hadìjahi} tvrdi da “tip ni{ana Mustafe, za razliku
od Hamza-dedina ni{ana pokazuje da, po svoj prilici, pripada poznijem
dobu, vjerovatno drugoj polovici XVII vijeka.”18 Ako vrlo bitnim ~injeni-
cama kao {to su tip ni{ana, koji pripada drugoj polovini XVII stolje}a,
te znacima na ni{anu, koji nesumnjivo upu}uju da je u mezar ukopa-
na vojni~ka osoba, dodamo ~injenicu o povezanosti Bosne sa Ugarskom
(Un|urovinom, dana{nja Ma|arska), prije svega zbog velikog u~e{}a
Bo{njaka u vojnim pohodima i bitkama u Ugarskoj i Slavoniji, dolazimo
do zaklju~ka da je u drugom mezaru ukopan po{tovan i cijenjen junak iz
ovog kraja. Bo{nja~ka epska knjièvnost poznaje glasovitog junaka iz
druge polovine XVII stolje}a po imenu Orlanovi} Mujo.19
Kaburi u Hamza - dedinom turbetu

Ako je Mujo Orlanovi} iz Gjulije (\ule), mjesta u Un|urovini (“Gyula
na erdeljskoj granici”), junak koji izbavlja Mustaj-bega Li~kog iz ropstva
u Ar{anu, identi~an sa Mustafom Orlovi}em, onda je najvjerovatnije on
18. Isto, str. 198.
19. Kosta Horman u prikupljenoj zbirci bo{nja~kih epskih pjesama navodi pjesmu sa
naslovom Li~ki Mustaj-beg i Orlanovi} Mujo
90
taj koji leì u mezaru pored Hamza-dedinog mezara. Napomenimo da je

Gyula (\ula) bila u sastavu Osmanske dràve od 1566. do 1683. godine,
dakle, skoro do kraje sedamnaestog stolje}a.20 U navedenim defterskim
zabilje{kama spomenut je Hamza-dedin unuk Mustafa, tako da ovaj drugi
mezar vjerovatno pripada Hamzinom unuku, a ne sinu. Da li je bo{nja~ki
epski junak Mujo Orlanovi} zaista unuk Hamza-dede Orlovi}a ostaje da
se utvrdi u nekim narednim istraìvanjima.
Hamza-dedina tekija kao jedan od dokaza vi{evjekovnog konti-

nuiteta bošnjačkog vlasništva nad zemljom u regiji Srebrenica
Regija Srebrenice,21 zahvaljuju}i svojim prirodnim bogastvima i

geopoliti~kom poloàju nastanjena je ljudima jo{ od vremena starijeg ka-
menog doba,22 do danas. Navodimo ovaj podatak da bi istakli bo{nja~ku
autohtonost stanovni{tva ove regije,23 bez obzira {to je ona, istovremeno,
bila i migraciono raskri`je, koje je spajalo razli~ita etni~ka, religijska i
kulturna identitetska obilje`ja Mediterana i Podunavlja. Zbog velikog
privrednog, demografskog i kulturnog zna~aja Srebrenice, ona je jo{ u
srednjem vijeku predstavljala privredni i administrativni centar regije
pa i {ire. O tome Tatomir Vukanovi} isti~e da prema “iznetim istorijskim
podacima glavno ìteljstvo u Srebrenici bili su Bosanci, Dubrov~ani, Sasi,
a bilo je delimi~no i Srbijanaca.”24 U pra}enju kontinuiteta vlasni{tva
nad zemljom u regiji Srebrenica dovoljno je po}i od srednjovjekovlja, u
kojem se privatni posjed jedne porodice nazivao “ba{tina”.25 “Zemlji{te
{to ga je kruna davala pojedincima zvala se ba{tinom ili plemenitom, a
akt donacije ozna~avao se re~enicom dati u plemenito, ili dati u ba{tinu.
Vlasnik ba{tine zvao se ba{tinikom, a zna~ajno je da u bosanskim lis-
tinama za adjektiv proprius nalazimo rije~ ba{tinan.”26 Iz re~enog ned-
20. Op{irnije o li~nostima Hamza-dede i Mustafe Orlovi}a pogledati u: M. Hadìjahi},
navedeni rad, str. 198 i 199.
21. Pojmom regija Srebrenice obuhva}amo jednu prirodno-geografsku i ekonomsku regiju
koja u uèm smislu obuhva}a podru~je dana{njih op{ina Srebrenica, Bratunac i Mili}i, a
u {irem smislu i op{ine Vlasenica, Zvornik i [ekovi}i.
22. E. Imamovi}, Porijeklo i pripadnost stanovni{tva Bosne i Hercegovine, ART-7, Sara-
jevo, 1998. god. str. 10.
23. “Dok su tokom burnih doga|aja do kojih je do{lo tokom seobe naroda, starosjedioci
bili u najve}oj mjeri posvuda istrijebljeni na bosansko-hercegova~kom podru|ju su se,
za{ti}eni brdskim i planinskim gudurama sa~uvali kao u nekoj oazi.” (E. Imamovi}, Kor-
jeni Bosne i Bosanstva, Me|unarodni centar za mir Sarajevo, 1995. god. str. 26.)
24. T.Vukanovi}, Srebrenica u srednjem veku, Glasnik Dràvnog muzeja u Sarajevu, Nova
serija1946., Sveska I, str. 63.
25. Aristarchi Bey: Legistation ottomane I .op. 192 izvodi rije~ ba{tina iz bugarske
ba{ta=otac. Prema tome je ba{tina = o~evina, {to se posve slaè sa pojmom ba{tine.
26. Dr. ]. Truhelka, Histori~ka podloga agrarnog pitanja u Bosni, Zemaljska {tamparija,
Sarajevo, 1915., str. 4.
91
[eherdìk
vosmisleno vidimo da je plemenita ba{tina u srednjovjekovnoj Bosni bila

li~no i ni~im ograni~eno vlasni{tvo imaoca ba{tine.27 Sa uspostavom Os-
manske dràvne vlasti na prostoru dana{nje regije Srebrenica, ali i cijele
Bosne i Hercegovine, nije prekinut kontinuitet etno-historijskog razvoja
starosjedila~kog stanovni{tva na svojoj zemlji. Uspostavom Osmanske
vlasti u Bosni nije do{lo do protjerivanja starosjedila~kog stanovni{tva
niti oduzimanja njihovih privatnih zemljoposjeda. “Turci osvaja~i Bosne,
nisu bili onaki divlja~ki zatornici, kako ih crta {kolska povijest, oni nisu
u osvojenim zemljama razarali doma}ih institucija ni proganjali pojedi-
na vlasteoska plemena.”28 Osmanlijska dràva oduzela je imovinu samo
kraljevskoj porodici i vi{e nikome.
Ono {to se stvarno zna~ajno desilo, uspostavom osmanske uprave
nad Bosnom, jeste to da je ve}ina starosjedila~kog stanovni{tva, bez obzira
kojoj je ranije religiji pripadalo, u periodu od jednog stolje}a, dobrovoljno
prihvatilo islam, ostaju}i i dalje vlasnikom svoje zemlje. Prelaskom na is-
lam, “dobri Bo{njani” nisu izgubili svoj starinski zemlji{ni posjed. Napro-
tiv, za osmansku dràvnu vlast pravno i stvarno i dalje je vaìlo tradi-
cionalno imovinsko-ba{tinsko pravo. “Rije~ ba{tina nalazimo ~esto puta
u Sulejmanovoj, u mla|im kanunama i u starim sidìlima sarajevske
me{}eme iz XVI vijeka, a u turskim rje~nicima uvr{tena je i definirana
kao oznaka za posebnu vrstu zemlji{nog posjeda koja u mu{koj lozi prela-
zi automatski od oca na sina.”29
Osmanska dràvna vlast u zemlji{no-pravnim odnosima prihvatila je
zate~eno obi~ajno pravo za kojeg u {erijatu nema upute, te su sultani, da
bi to pitanje pravno regulirali, donosili kanuname30 (zakonike) pomo}u
kojih su regulirali imovinsko-pravne odnose.
Nave{}emo, ovom prilikom, samo nekoliko zna~ajnih historijskih
~injenica koje na najupe~atljiviji na~in potvr|uju vi{estoljetni kontinuitet
prisutnosti starosjedila~kog bo{nja~kog stanovni{tva u regiji Srebreni-
ca. Jedan od podataka biljeì Konstantin filozof, biograf srpskog kneza
Stefana, a u povodu poklona Srebrenice 1411. godine, upravo srpskom
despotu od strane ugarskog kralja Sigismunda. Sigismund je Srebrenicu
27. “nju niko vlastelinu nije mogao oteti a jedini razlog konfiskacije bije{e veleizdaja, ako
je ustanovi posebni za to kompetentni sud. Tako kralj Toma{ 22. augusta 1446. u povelji,
kojom dariva sinovima Ivani{a Dragi{i}a zemlje oko Klju~a da im se to i ne ima pore}i
ni potvoriti ni na mene donesti ni za ednu neviru ni zgrihu kralevstva na{emu {to ne bi
ogledano gospodinom didom i crkvom bosanskom i dobrim Bo{njani.”
(].Truhelka, navedeno djelo, str.5.)
28. Isto, str. 15.
29. Isto,str.16.
30. Jedan od najglasovitijih pravnika islamskog prava koga je Sulejman Veli~anstveni -
Zakonodavac imenovao 1545. godine [ejh-ul islamom bio je Ebu Sud, porijeklom iz bosan-
skog Podrinja, iz porodice Sudi}a kraj Zvornika.
92
oteo od bosanskih vladara 1410. godine i kao dar poklonio je svome zetu
srpskom despotu Stefanu. Podatak koji o stanovnicima Srebrenice na-
vodi Konstantin filozof jeste da su svi oni “bogumilske eresi”.31 Dakle,
stanovnici Srebrenice toga vremena nisu ni katoli~ke niti pravoslavne
vjere ve} predstavljaju autohtonu religijsku posebnost, ali za to vrijeme
i zasebnu dru{tvenu zajednicu razli~itu od one u susjednoj Srbiji. Drugi
zna~ajan historijski izvor koji ukazuje i potvr|uje vi{estoljetnu egzisten-
cije Bo{njaka u Srebrenici jeste Putopis osmanskog putopisca i geografa
iz XVII stolje}a Evlije êlebije. Prolaze}i kroz Srebrenicu 1660. godine
êlebija o njezinim stanovnicima kaè: “stanovnici su Bo{njaci, a raja su
im Srbi i Bugari.”32 Borave}i u Zvorniku 1664. godine, Evlija êlebija o
stanovnicima Zvornika pi{e: “Stanovnici su Bo{njaci, govore bosanski,
nose ~ohane dolame, tijesne krai{ke ~ak{ire s kop~ama i gizdaju se. Ima
mnogo ba{ta i vinograda. Iz ovog kraja glasovite su {ljive, jabuke, tre{nje,
hrastove daske, smr~e, vina, ov~ija vuna i gove|a koà.”33
Podatak o izgradnji tekije Hamza-dede Orlovi}a u Orlovi}ima (Kon-
jevi} Polje) 1519. godine, zna~ajan je, ne samo za historijsku znanost, ve}
i za razumijevanje vi{estoljetnog kontinuiteta bo{nja~kog vlasni{tva nad
zemljom u Konjevi} Polju i cijeloj regiji Srebrenice. Navedeni historijski
izvori nedvosmisleno potvr|uju da je zemlji{te u Konjevi} Polju skoro pet
punih stolje}a u privatnom vlasni{tvu porodice Orlovi}. Ne postoji niti i
jedan pisani ali ni usmeni dokument da su Orlovi}i svoj posjed prodali ili
pak nekome poklonili, naprotiv, oni tu, kako govore pisani dokumenti, u
kontinuitetu ìve i obra|uju svoja imanja punih pet stolje}a,34 a najvjro-
vatnije i duè. Kako su Orlovi}i, na {to upu}uje njihovo prezime, najvjero-
vatnije starinskog starosjedila~kog porijekla,35 za pretpostaviti je da je
njihovo vlasni{tvo nad zemljom srednjovjekovna ba{tina na {to upu}uju
31. Op{irnije u T.Vukanovi}, navedeno djelo, str. 79.

32. E. êlebija, Putopis, Sarajevo - Publising, Sarajevo, 1996. str. 100.
33. E. êlebija, Putopis II (odlomci o jugoslovenskim zemljama), Svjetlost, Sarajevo, 1957.
str. 259.
34. Prema objavljenim izvorima, prvi poznati berat o podizanju tekije datira iz 1507.
godine, a ukupno se pominju 4 sa~uvana berata koji se odnose na tekiju i pripadaju}e
zemlji{te. (A.Handì}, O progonu hamzevija u sjeveroisto~noj Bosni 1582. godine, ~lanci
i gra|a, Tuzla 1975.)
35. “Selo Orlovi} se pod tim nazivom spominje jo{ u beratu od 1597. Prozvano je vjerovat-
no, po rodu Orlovi}a, kao {to je analogan slu~aj sa golemim brojem naziva koji su nastajali
po rodovima,koji su ta naselja nastanjivali. Naselja sa patronimi~kim nazivima, kakvo je
selo Orlovi}i, uop{e su najstarija slavenska naselja, a u kojima su se jo{ u tim naseljima
odràli rodovi, po kojima je selo dobilo ime. To je najbolji znak o iskonskom porijeklu tih
rodova u tome kraju.” (M. Hadìjahi}, navedeno djelo, str. 196.)
93
[eherdìk
mnogobrojne nekropole ste}aka36 u bliòj i {iroj okolini, ispod kojih su se

sahranjivali dobri Bo{njani, pripadnici Crkve bosanske.
Bo{njaci Konjevi} Polja, cijele regije Srebrenica ali i cjelokupnog
Bosanskog Podrinja, starosjedila~ko su stanovni{tvo, {to zna~i da su za-
koniti i legitimni vlasnici nad zemljom. Historijski dokumenti, me|u koji-
ma su vrlo zna~ajni berati tekije u Konjevi} Polju, vrlo jasno i nedvosmis-
leno potvr|uju da zemljovlasni{tvo Bo{njaci nisu sticali doseljavanjem i
uzurpacijom, otimanjem ili politi~kom prisilom. Oni su svoje vlasni{tvo
sticali zakonito i legitimno ra|anjem na svojoj zemlji i naslje|ivanjem od
svojih predaka. Da to nije slu~aj samo u Konjevi} Polju ve} u cijeloj regiji
Srebrenice ali i u bosanskom Podrinju uop}e, nave{}emo demografsko-
etni~ku i vlasni~ku strukturu za nekoliko op}ina bosanskog Podrinja pre-
ma popisu 1991. godine. Da bismo potpunije razumjeli dinamizam (kre-
tanje i razvoj) sloène demografsko-etni~ke i vlasni~ke strukture regije
Srebrenica neophodno je ukazati na jedan, dosada nepotpuno razja{njen
fenomen, a to je fenomen zakupa zemlje. Za vrijeme Osmanske uprave
Bosnom, bo{nja~ko stanovni{tvo ~esto je stradalo, {to zbog ratova, gladi,
te kuge koja je s vremena na vrijeme harala Bosnom.37 Ove pojave su
uzrokovale potrebu za dodatnom radnom snagom, prije svega u zaml-
joradnji. Vlasnici zemlje, prete`no Bo{njaci, davali su zemlju u zakup
doseljenicima, prete`no iz Crne Gore,Hercegovine i Srbije. Vlasnici zem-
lje zvali su se ~ifluk sahibije, a doseljeni bezemlja{i, koji su od vlasnika
zemlje-~ifluk sahibija, zemlju uzimali u zakup, zvali su se ~if~ije. îf~ije,
kao privremeno nastanjeno stanovni{tvo, kroz privatno-pravni odnos su,
po ugovoru od vlasnika, zemlju uzimali u zakup.38 Bio je to, u to vri-
36. Na prostoru op}ine Srebrenica “na 43 lokaliteta ima 815 ste}aka (31 sa ukrasima i 3 s
natpisima), kod zaseoka Greben, selo Urisi}i, ima 70. Blizu sela Su}eska 52 ste}ka.” (Bla-
go na putevima Jugoslavije, BIGZ, Beograd, 1983. str. 322.) Pi{u}i o manastiru Papra}a
koji se nalazi u {irem lokalitetu Konjevi} Polja M. S. Filipovi} i \. Mazali} tvrde da “je
verovatno tu, u srednjem veku, bila i radionica ste}aka za papra}ku nekropolu. O~uvanih
starih nekropola ima na mnogo mesta u okolini Papra}e, a najblià je na jednom brdu
iznad manastira, oko 2 km udaljena od manastira.” (Mil. S. Filipovi}, \. Mazali}, Manas-
tir Papra}a u Bosni, Spomenik SAN, XCIX, Beograd, 1950. str.98.)
37. “Osim ratova doma}e muslimansko stanovni{tvo tokom XVIII i XIX stolje}a poseb-
no su prorijedile kuge. U tom je vremenu Bosnom pro{lo devet velikih epidemija kuge,
od kojih je najstra{nija bila ona 1813-1817. godine, u kojoj je prema kazivanju jednog
{iben~anina A. A. Frarija, stradalo vi{e od polovine doma}eg stanovni{tva.” (M. Imam-
ovi}, K. Hrelja, A. Purivatra, Ekonomski genocid nad bosanskim muslimanima, MAG,
Sarajevo, 1992. str. 8.)
38. “Kod ~if~ijske rabote, ~if~ija dobija na ~ifluku od gospodara ku}u, jedan ili vi{e pari
zaprega i seme za setvu. ~if~ija je duàn da vr{i celokupnu obradu primljene zemlje. Po
ètvi uzme gospodar seme i odbije desetak (za dràvu), pa preostalu koli~inu podeli na
polovinu sa ~if~ijom. Ugovor je izme|u bega i ~if~ije usmeni i prvi put se zaklju~uje na
godinu. Ali se posle redovno obnavlja i traje po nekoliko desetina, pa i stotinu godina,
prelaze}i na ~if~ijske naslednike.” (Vitomir Kora}, ~ija je zemlja u Jugoslaviji,
Pravo Naroda, Beograd, 1920.)
94
jeme, legalan i uobi~ajen odnos izme|u rada i kapitala, odnosno izme|u

radnika (~if~ije) i poslodavca, vlasnika zemlje (~ifluk sahibije). Da bismo
utvrdili procenat autohtonog i doseljenog stanovni{tva regije Srebrenica
po etno-religijskoj pripadnosti, neophodno je upoznati se sa i sa konfe-
sionalnom pripadno{~u zakupaca zemlje-~if~ija. Prije prezentiranja po-
dataka o etni~ko-vlasni~kim odnosima u nekim op}inama bosanskog Po-
drinja prema popisu iz 1991. godine, pogledajmo konfesionalnu strukturu
~if~ija kotara Srebrenica 1910. godine. Kotar Srebrenica je 1910. godine
obuhva}ao teritorij dana{njih op}ina Bratunac i Srebrenica, te Cersku
i Kamenicu. To je, upravo, teritorij koji u uèm smislu danas obuhva}a
podru~je regije Srebrenica. Cerska i Kamenica su po~etkom 1880. godine
pripojene Vlaseni~kom, odnosno Zvorni~kom kotaru.
îf~ije kotara Srebrenica (popis 1910. godine)
îf~ije Muslimani Pravoslavci Svega
Glava obitelji 712 1.376 2.088

^lanovi obitelji 3.136 9.532 12.668
Ukupno 3.848 10.908 14.756
% ~if~ije 26% 74% 100%
U tabelu nije uvr{tena kategorija slobodni seljaci jer su oni u ve}ini

slu~ajeva bili starosjedila~ko stanovni{tvo. Navedeni podaci jasno poka-
zuju da je u~e{}e ~if~ija-zakupaca zemlje pravoslavne vjere, uglavnom
doseljenika skoro tri puta ve}e nego zakupaca muslimana. Analizom
popisnih podataka od 1879. do 1921. godine, koje nismo u mogu}nosti
prezentirati zbog ograni~enosti prostora, jasno se vidi da u naseljima
nastanjenim pravoslavnim stanovni{tvom ima vrlo malo vlasnika zemlje,
{to zna~i da nisu starosjedila~ko stanovni{tvo. U pravoslavnim naselji-
ma prete`ni dio stanovni{tva ~ine doseljenici, ~if~ije-zakupci zemlje. U
naseljima sa muslimanskim stanovni{tvom39 broj ~if~ija je mnogo manji
nego u pravoslavnim, {to upu}uje na zaklju~ak da su oni u ve}ini bili
vlasnici zemlje, dakle starosjedioci. Me|u mnogobrojnim svjedo~enjima o
Bo{njacima kao zemljovlasnicima u Bosni i Hercegovini jeste i kazivanje
Poline Irbi, koja 1875. godine pi{e: “Bosanski Muslimani su vlasnici zem-
lje i oni ìve na svojim imanjima ili u ku}ama u gradovima.”40
39. Tada{nje popisne kategorije nisu stanovno{tvo diferencirali prema etni~kim kategori
jama (Bošnjak, Srbin, Hrvat) ve} po religijskoj pripadnosti (Musliman, Pravoslavni,
Katolik)
40. O. Hadìselimovi}, Na vratima istoka, V. Masle{a, Sarajevo, 1989. god. str. 293.
95
[eherdìk
Pogledajmo kakvo je stanje etni~ko-vlasni~kih odnosa u regiji Sre-

brenica prema popisu 1991. godine.
Op}ina Ukupno Ukupno Vlasni{tvo nad zemljom (km2)

Stanovn. Povr.(km2) Bo{njaci Srbi Hrvati
Bratunac 33.575 292 198 (68%) 94 (32%) ---

Srebrenica 37.211 533 422 (79%) 110 (21%) ---
Vlasenica 38.817 507 311 (61%) 196 (39%) ---
Zvornik 81.111 499 325 (65%) 174 (36%) ---
Prezentirani podaci, nedvosmisleno, pokazuju da su Bo{njaci

u svakoj op}ini regije Srebrenica nadpolovi~ni vlasnici zemlje. Istina
oni su i u strukturi stanovni{tva u svakoj od analiziranih op}ina ~ini-
li nadpolovi~nu ve}inu stanovni{tva. Tako npr. u Bratuncu su Bo{njaci
1991. godine ~inili 65,4% op}inskog stanovni{tva, u Srebrenici 74,2%, u
Vlasenici 57%, u Zvorniku 61,3%. Uporedimo li demografske procente sa
procentima zemljovlasni{tva, uo~avamo da je u svakoj op}ini ve}i pro-
cenat zemljovlasni{tva od demografskog procenta.41 Ista je situacija i u
ostalim op}inama bosanskog Podrinja. U svim op}inama (Fo~a, Gora`de,
âjni~e, Vi{egrad, Rogatica i Bijeljina) Bo{njaci su nadpolovi~ni vlasnici
zemlje iako u nekim op}inama ne ~ine nadpolovi~nu demografsku ve}inu.
Samo u op}ini Rudo Bo{njaci su posjedovali ispod 50% vlasni{tva nad
zemljom, preciznija 43,6%. U 12 op}ina bosanskog Podrinja od Kalino-
vika pa nizvodno Drinom sve do Bijeljine, od ukupno 428.690 stanovnika
Bo{njaci su ~inili 241.999 ili 57% a bili su vlasnici 61,5% zemlje.42
Posjedovne smetnje na zemljištu Hamza-dedina vakufa
Pored svoje pozitivne, humane i nadasve civilizacijske uloge koju

je Hamza-dedin vakuf imao u svom vi{estoljetnom postojanju, prije sve-
ga u {irenju islama, islamske kulture i duhovnosti, te socijalnoj funk-
ciji, on nije ostajao miran od destruktivnih snaga i ideoligija, kojima je
41. Neophodno je napomenuti da smo procente zemljovlasni{tva zaokruìvali, nismo is-
ticali vlasni{tvo Hrvata i ostalih jer su za ukupni odnos zanemarljivi. Do ovih podataka
smo do{li sluè}i se sljede}om metodologijim: Privatno vlasni{tvo, koje se uredno vodi
u zemlji{no-vlasni~kim knjigama kumulativno smo sabrali i pripisali nacionalnoj grupi
kojoj vlasnik zemlje pripada. Dràvno vlasni{tvo, po me|unarodnom pravu, pripada pod-
jednako svim gra|anima dràve. Iz tog razloga dràvno vlasni{tvo smo procentualno
podjednako podijelili i dopisali svakom njenom gra|aninu, odnosno etni~koj grupi kojoj
vlasnik zemlje pripada.
42. Op{irnije o zemljovlasni~kim odnosima u bosanskom Podrinju vidjeti u: A. \ozi},
Bo{nja~ka vertikala vlasni{tva nad zemljom u bosanskom Podrinju, Zbornik radova, Filo-
zofski fakultet Tuzla, Tuzla, 2002. str. 135-143.
96
humanisti~ka uloga Hamza-dedine tekije i vakufa smetala. Sa~uvani

historijski dokumenti potvr|uju da je s vremena na vrijeme dolazilo do
protivpravnih postupaka protiv Hamza-dedinog vakufa. Bilo je raznih
protivpravnih posjedovnih smetnji, te poku{aja uzurpacija zbog zado-
voljavanja li~nih interesa, ali i interesa pojedinih dru{tvenih institucija
kao {to su: op}ina, druga religijska zajednica (crkva). Nave{}emo samo
najzna~ajnije primjere.
U beratu izdatom pred kraj aprila 1801. godine (sredina zilhid`dè
1215. hid`retske godine) da se vidjeti da „su se neki strani ljudi radi za-
dovoljenja li~nog interesa po~eli protivpravno-suprotno stanju u carskoj
gruntovnici-mije{ati u tekijske poslove, tvrde}i da zemlji{te, vinograd
(istakli autori), ba{~a i ostalo nije zadu`binsko imanje tekije.“43 U ci-
tatu smo istakli rije~ vinograd da bi ~itaoca upozorili da se u to vrijeme
u na{im krajevima uzgajala vinova loza. Za{to se od toga odustalo za
sada nije jasno, ali ne bi bilo nikakve {tete ponovo afirmirati podizanje
vinograda u bosanskom Podrinju.44
U narodnoj tradiciji sa~uvani su mnogi primjeri posjedovnih smet-
nji na zemlji{tu Hamza-dedina fakufa. “Tradicija govori kako je rod
Orlovi}a bio jednom tako opsirotio (prorijedio se) da je ostao na jednom
~ovjeku. Toga Orlovi}a je {ikanirao Konjevi} kapetan, nastoje}i da mu
otme zemlji{te. Pred progonom se Orlovi} sklonio u vojsku, gdje se up-
oznao i pobratimio s nekim poznatim junakom Mehmedom iz Pe}i{ta (kod
Srebrenice). Orlovi} je obavijestio Mehmeda kako mu Konjevi} kapetan
ho}e da uzme imetak, pa mu predloì da ga bratski prepolove, kako bi
se zajedni~ki mogli oprijeti Konjevi} kapetanu. Mehmed je na to pristao
i naselio se na imanje, koje su onda bratski napola podijelili. Dana{nji
Mehmedovi}i, koji uz Orlovi}e posjeduju zemlji{te Hamza-dedina vakufa,
bili bi potomci Mehmedovi.45 Pored familija Orlovi} i Mehmedovi}, dan-
as u Konjevi} Polju ìve i familije Osmanovi} i Sulejmanovi}, koje su po
predanju ogranak Orlovi}a.
Najnoviji poku{aji protivpravnog posjedovnog uzurpiranja imanja
familije Orlovi} iz Konjevi} Polja, zakonitih nasljednika Hamza-dedinog
vakufa, dogodili su se od strane Op{tine Bratunac i Srpske pravoslavne
crkve odnosno Crkvene pravoslavne op{tine Drinja~a. Rukovodstvo op{tine
43. Navedeno prema: M. Hadìjahi}, navedeno djelo, str. 195.
44. U mnogim mjestima bosanskog Podrinja mnogobrojni su toponimi koji upu}uju na
zaklju~ak da se u ovim krajevima, za vrijeme srednjovjekovne bosanske dràve i u osman-
skom periodu, uzgajala vinova loza i postojale velike plantaè vinograda. U Srebrenici
ima naziv Vinogradi{te, u @epi jedan zaselak se zove Vinji{te, {to je sinonim za vini{te. U
zvorni~koj Kamenici jedno brdo ima naziv Vinograd.
45. M. Hadìjahi}, navedeno djelo, str. 195.
97
[eherdìk
Bratunac, konkretnije na~elnik op}ine Miroslav Deronji},46 bespravno i

protivzakonito poklonio je Crkvenoj pravoslavnoj op{tini Drinja~a preko
dva dunuma zemlji{ta, privatnog vlasni{tva Fate Orlovi}, udovice [a}ira
Orlovi}a.47 Srpska pravoslavna crkva na zemlji{tu Fate Orlovi}, konk-
retnije u dvori{tu njezine porodi~ne ku}e sagradila je 1998. godine pra-
voslavnu crkvu koju ni do danas nije uklonila, iako i crkveni i op}inski
organi znaju da je zemlji{te privatno vlasni{tvo i da je protivpravno i
nezakonito otu|eno od porodice Orlovi} direktnih potomaka Hamza-dede
Orlovi}a. Napomenimo da su i dàmija i tekijsko turbe u Konjevi} Polju
poru{eni 1993. godine nakon zauze}a Cerske i {ireg podru~ja Konjevi}
Polja od strane vojske i policije Republike Srpske.
Nije ovo usamljen primjer da Srpska pravoslavna crkva tokom
i nakon agresije protiv dràve Bosne i Hercegovine 1992. do 1995. god-
ine podiè pravoslavne crkve na temeljima sru{enih dàmija ili pak u
naseljima gdje isklju~ivo ìve Bo{njaci-muslimani. Upe~atljivi primjeri
izgradnje pravoslavnih crkava isklju~ivo u mjestima (naseljima) gdje
je stanovni{tvo skoro 100% bo{nja~ko i muslimansko su: Divi~ (op}ina
Zvornik), Nova Kasaba (op}ina Mili}i), Meraje (op}ina Br~ko), i Konjevi}
Polje (op}ina Bratunac).48 Zapo~eta je i izgradnja pravoslavne crkve u
Donjim Poto~arima, op}ina Srebrenica, ali je izgradnja obustavljena,
iako ostaci (temelji i dio zida) ni do danas nisu uklonjeni. Crkva u Divi~u
sagra|ena je na temeljima poru{ene dàmije. Jo{ uvijek nije izmje{tena
iako je jo{ prije godinu dana izme|u Islamske zajednice (Tuzlansko muft-
ijstvo) i Srpske pravoslavne crkve (Zvorni~ko-tuzlanska eparhija) dogov-
oreno njeno izmje{tanje.
Opravdano se postavlja pitanje, za{to ovo radi Srpska pravo-
slavna crkva? Odgovor je jednostavan i lahko uo~ljiv. Svi historijski iz-
vori, nedvosmisleno,pokazuju da su na prostoru regije Srebrenica i cijelog
bosanskog Podrinja, od najstarijih vremena, pa sve do agresije na dràvu
Bosnu i Hercegovinu 1992. godine i njezino milenijski sedimentirano
multietni~ko dru{tvo, ìvjeli Bo{njaci, u srednjovjekovlju dominantno
46. Miroslav Deronji}, profesor srpskog jezika, jedan je od ~elnih ljudi Srpske demokrat-
ske stranke od njezinog osnivanja pa sve do hap{enja. Od strane Me|unarodnog suda
pravde u Hagu osu|en je za ratni zlo~in koji su po~inile srpske vojne i policijske snage
1992. godine nad Bo{njacima u Glogovoj, selu nedaleko od Konjevi} Polja, na putu prema
Bratuncu.
47. [a}ir Orlovi}, muž Fate Orlovi}, ubijen je 1995. godine u zlo~inu genocida nad
Bo{njacima Srebrenice, za{ti}ene zone UN-a.
48. Prema popisu stanovni{ta 1991. godine u Divi~u je ìvjelo 1388 gra|ana od toga su
samo 4 bili srpske nacionalnosti. (Porodica u~itelja koji je radio u osnovnoj {koli i rodom
nije sa Divi~a.) U Konjevi} Polju prema istom popisu od ukupno 988 ìtelja bilo je samo
8 Srba, dakle, dvije porodice. (Stanovni{tvo Bosne i Hercegovine - narodnosni sastav po
naseljima, Dràvni zavod za statistiku Republike Hrvatske, Zagreb, 1995., podaci za
Divi~ str. 295., za Konjevi} Polje, str. 75.)
98
pripadnici vjere bosanske, a od osmanskog perioda do danas pripadnici

vjere islama. Da bi se ova historijska istina ubila, zatrli njezini materi-
jalni tragovi, nije bilo dovoljno samo ubiti i protjerati Bo{njake kao narod
iz bosanskog Podrinja (sredstvima etni~kog ~i{~enja i genocida) ve} je
bilo neophodno uni{titi bo{nja~ko-islamske bogomolje (dàmije) i druge
materijalne dokaze njihovog vi{estoljetnog ìvljenja na ovim prostorima.
Umjesto bo{nja~ko-islamskih sadràja (dàmija, turbeta, bosansko-orjen-
talnih kvartova u podrinjskim gradovima) bilo je neophodno {to hitnije
izgraditi pravoslavne crkve,49 kako bi se kriptoizirala (perfidno sakrila)
historija bosanskog Podrinja a u cilju ostvarenja velikodràvnog srbijan-
skog projekta. U tu svrhu je nedavno vladika zvorni~ko-tuzlanski Vasilije
Ka~avenda izjavio da se parcela na kojoj je bespravno izgra|ena pravo-
slavna crkva u Konjevi} Polju, u zemlji{nim knjigama vodi pod imenom
“Crkvi{te”. Ova izjava imala je za cilj, ne samo da poku{a opravdati iz-
gradnju crkve u tu|em dvori{tu, {to je zaista rijedak slu~aj i u svjetskim
razmjerama, ve} i da kriptoizira historiju bosanskog Podrinja, upu}uju}i
na mogu}i zaklju~ak da se to crkvi{te odnosi na crkvi{te pravoslavne
crkve. Ako je tu ikada postojala bilo kakva crkva, onda bi najprije mo-
gla biti crkva Crkve bosanske zbog mno{tva nekropola ste}aka u {irem i
uèm lokalitetu Konjevi} Polja, o ~emu smo naprijed naveli podatke.
Da to “crkvi{te” nije crkvi{te pravoslavne crkve, nije te{ko dokazati.
Kao prvo, ne postoje nikakvi, ni pisani ali ni materijalni dokazi da je ikada
u Konjevi} Polju postojala bilo kakva crkva, pa time ni pravoslavna. Kao
drugo, na uèm lokalitetu Konjevi} Polja ne postoje nadgrobni spomen-
ici pravoslavnih vjernika, koji bi upu}ivali na zaklju~ak da su na ovom
podru~ju ìvjeli ljudi pravoslavne vjere. Da su ìvjeli i umirali bi, pa bi
imali groblje, a njega nema. Tre}i nepobitan dokaz prisutnosti etno-religi-
jskih grupa na podru~ju regije Srebrenica (od kada su na ovom prostoru,
jesu li starosjedila~ke ili doseljeni~ke, u kojim naseljima su ìvjele, u kom
broju, koliko su zemlje posjedovale i na koji na~in su postale posjednici
zemlje), jeste vrijeme podizanja (izgradnje) pojedinih religijskih objeka-
ta. Ako odstranimo ideolo{ke mitologizacije narodne tradicije kojih je,
naàlost, mnogo u srpskoj historiografiji, a oslonimo se samo na pisane i
materijalne historijske dokaze, onda historijska stvarnost nedvosmisleno
govori da su Bo{njaci na ovim prostorima starosjedila~ko stanovni{tvo, da
su ve}inski zemljovlasnici, neprestano suo~eni u posljednjih 200 godina
sa osporavanjem, izgonima, ubijanjima, nelegalnim oduzimanjem zem-
lje, a sve s poku{ajima izvanbosanskih subjekata (etni~kih, politi~kih,
vojnih) da realiziraju projekat velike Srbije.
49. Niko nije protiv izgradnje pravoslavnih bogomolja ali u naseljima gdje ìve stanovnici
pravoslavne vjere a ne u mjestima gdje ìve vjernici islamske vjere-muslimani.
99
[eherdìk
Ve} smo istakli da su ve}inu stanovni{tva srednjovjekovne bosan-

ske dràve u religijskom smislu ~inili pripadnici vjere bosanske institu-
cionalno organizirani u Crkvu bosansku, u narodu ~esto nazivani bogu-
milima. U dubrova~kim arhivima postoje dokumenti (listine, diplomatski
akti, trgova~ki ugovori i dr.) koji doslovce, za srednjovjekovne Bo{njane
u religijskom smislu kaù: “va{e vjere bosanske i va{e Crkve bosanske”.
Ovako su dostojanstvenici Dubrova~ke republike, obra}aju}i se bosan-
skom dvoru, nazivali stanovnike srednjovjekovne bosanske dràve u re-
ligijskom smislu, a u etni~kom dobri Bo{njani. Upravo zbog takve religi-
jske situacije u srednjovjekovnoj dràvi Bosni, po nalogu Rimske crkve
u Bosnu 1292. godine stiù franjevci s ciljem {irenja katoli~anstva me|u
doma}im stanovni{tvom, jer su znali, kako smo naprijed naveli da su
svi bogumilske eresi. Zbog velikog privrednog, demografskog i kulturnog
zna~aja Srebrenice, franjevci upravo dolaze u Srebrenicu. Tu podiù sa-
mostan i crkvu sv. Marije. I crkva i samostan se spominju 1378. i 1514.50
godine. Jo{ jedan bitan razlog dolaska franjevaca u Srebrenicu jeste
~injenica da je u neposrednoj blizini Srebrenice, u naselju Ljuboskovu51
bilo sjedi{te Dida, vjerskog poglavara Crkve bosanske, autohtone i au-
tonomne bosanske duhovno-idejne sadràjnosti. Katoli~ka crkva je sljed-
benike vjere bosanske smatrala krivovjernicima i njihovu crkvu Crkvu
bosansku je smatrala krivovjernom, te je, podizanjem katoli~kih crkava i
samostana, poku{avala dobre Bo{njane preobraziti u katoli~ku vjeru.
Svoju prisutnost me|u stanovni{tvom regije Srebrenica, pored
Crkve bosanske i katoli~ke crkve imala je i pravoslavna crkva ali tek
poslije uspostave Osmanske dràvne vlasti u Bosni 1463. godine. Na-
jbolje to potvr|uje vrijeme podizanja pravoslavnih crkava i manastira.
Pokaìmo to na primjeru manastira Papra}a i crkve Lomnica jer su oni
najzna~ajniji pravoslavni religijski objekati u bosanskom Podrinju. No
prije toga recimo da je pravoslavna crkva u gradu Srebrenici izgra|ena
1903. godine, a ova u Konjevi} Polju, u dvori{tu porodi~ne ku}e Fate Or-
lovi}, 1998. godine.
Evo {ta o vremenu izgradnje manastira Papra}a i crkve Lom-
nica, pravoslavnih religijskih objekata, pi{u istaknuti srpski histori~ari
Milenko S. Filipovi} i \oko Mazali}. “Prve pisane vesti o Papra}i su tek iz
sredine 16. veka i one prikazuju manastir kao velik i znamenit. Iz tog se
moè zaklju~iti jedino da je manastir postojao i ne{to pre prve vesti, pre
1550/1551, ali ne i da je postojao u 13 veku. Sama crkva, iako se po dimen-
zijama i po osnovi razlikuje od ostalih bosanskih manastirskih crkava,
50. T. Vukanovi}, navedeno djelo, str. 63.
51. Ljuboskovo se nalazi u “ùpi Osat u blizini Purti}a, Krni}a i Parabu~ja.” (Op{irnije u:
M. Vego, Naselja bosanske srednjovjekovne dràve, Svjetlost, Sarajevo, 1975.
i M. Dini~i}, Dubrova~ka srednjovjekovna karavanska trgovina, JI^, 1937.)
100
ipak je po na~inu gradnje istovetna s njima, te je i ona, dakle, iz 16 veka”.

Tvrdnje narodne tradicije i mitologizirane historiografije o navodnom po-
dizanju manastira ili crkava na mjestima neke starije crkve i manastira,
su sa nau~nog stanovi{ta nepouzdane a time i neprihvatljive, posebno
ako se ta~no ne zna ~ija je „stara crkva“ bila (pravoslavna, katoli~ka ili
crkve bosanske). Ovu ~injenicu je posebno bitno ista}i i uporediti je sa
ovovremenom praksom ru{enja dàmija i izgradnje crkava na njihovom
mjestu. Neka neko pokaè dokument koji je sa~inila pravoslavna crkva da
je dana{nju crkvu u Divi~u podigla na temeljima poru{ene dàmije. Ako o
ovim pojavama ne bih govorili i pisali, sutra bi se moglo desiti da neko iz
pravoslavne crkve napi{e kako je pravoslavna crkva u Divi~u izgra|ena
“na mestu neke starije crkve”. No vratimo se tvrdnjama M. Filipovi}a i \.
Mazali}a o utvr|ivanju gradnje manastira Papra}a i pravoslavne crkve
Lomnica. “Upotreba ste}aka za gradnju crkve je najbolji dokaz da crkva
ne moè biti starija od sredine 15 veka, jer se mora uzeti da je proteklo
najmanje sto godina dok se je zaboravilo ~ije je groblje sa ste}cima i dok
se je izgubio ili oslabio kult tih grobalja sa kojih se ni docnije kamen ne
upotrebljava u profane svrhe. Dalje, to zna~i da je posle dolaska Turaka
do{lo i do smene stanovni{tva u ovom kraju i da novo stanovni{tvo nije
imalo potrebnog po{tovanja prema groblju, ali je ipak na njemu, verovat-
no (ali nema dokaza, op.autora) ba{ na starom crkvi{tu, (koje i ~ije crkve,
op.autora) podiglo novu crkvu.”52
Izgradnja dàmija i drugih objekata islamske kulture po~inje odmah
po zauze}u nekog mjesta od strane Osmanlija. Najstarija dàmija u regiji
Srebrenica, naàlost sru{ena u proteklom ratu i jo{ nije obnovljena, je
dàmija na Ku{latu. Ta~an datum njezine izgradnje nije utvr|en ali se
pretpostavlja da je sagra|ena u periodu od 1411. do 1463. godine. U tom
periodu su Srebrenica, Zvornik i Ku{lat nekoliko puta otimani od bosan-
skih vladara od ostrane Osmanlija i srpskih despota Stevana Lazarevi}a
i \ur|a Brankovi}a. Ono {to sa sigurno{}u moèmo tvrditi, jer postoji
pisani dokazi, jeste to da je “prva dàmija u Srebrenici ona koju spom-
inju navedeni popisi, (popisi iz 1519. i 1533. godine, op. autora), bila je
podignuta za vlade Bajazida II (1481-1512.), ili Bajazida Velije, kako ga
naziva Evlija, odnosno bila je to carska dàmija, podignuta prije 1512.
godine.”53
Naprijed prezentirani historijski podaci neumoljivo svjedo~e da je
regiju Srebrenice, kao u ostalom i cijelu Bosnu i Hercegovinu, od najs-
tarijih vremena do danas, nastanjivalo autohtono doma}e stanovni{tvo
etni~kog imena Bo{njani, odnosno Bo{njaci. Istovremeno, regija Srebren-
52. Mil. S. Filipovi}, \. Mazali}, navedeno djelo, str. 98.
53. H. Suljki}, Spomenici islamske kulture u Srebrenici, Islamska misao, broj 23/1989. str. 43
101
[eherdìk
ice dugovjekovno je migraciono susreti{te razli~itih etni~kih i religijskih

identiteta. Autohtoni stanovnici Srebrenice susretali su se i mije{ali sa
drugim etni~kim i religijskim zajednicama i time ovaj prostor izgradi-
li kao harmoni~nu multietni~ku i multireligijsku dru{tvenu i politi~ku
sadràjnost, u okviru koje su nesmetano, sve do posljednjeg rata protiv
dràve Bosne i Hercegovine, jedni sa drugima ìvjeli: Bo{njaci, Srbi i dru-
gi narodi i narodnosti. Bilo je povremenih nemira, buna, ratova, zlo~ina
genocida, ali uvijek, po nekom nepisanom pravilu, ili pak snagom bosan-
skog duha, nakon svih tih izvanbosanskih54 destruktivnih nasrtaja na
Bosnu i Bo{njake, pobje|ivala je izvorna bit bosanskog dru{tva i njegove
dràve, a to je tolerantan suìvot bosanskih razli~ja.
Najbolje to potvr|uje dana{nje stanje u Konjevi} Polju. Nakon
zlo~ina~kih ubijanja, razaranja, ru{enja, paljenja, genocida i drugih ob-
lika omalovaàvanja Bo{njaka, njihove vjere, kulture i tradicije, oni se
vra}aju na svoja stoljetna imanja, na zadu`binu Hamza-dedina vakufa,
obnavljaju poru{ene ku}e, te vra}aju tradicionalni stil bosanskog ìvljen-
ja jedinstva razli~ja. Na temeljima sru{ene tekija po~ela je gradnja ob-
jekta nove musafirhane (konaka).55 Ispod tekije i puta, u starom mezarju
obnovljeno je turbe Hamza-dedino, sa dva kabura, koji, po predanju koje
prenosi Adem Osmanovi},56 pripadaju Hamza – dedi i njegovom sinu.
Me|utim, u navedenim defterskim zabilje{kama spomenut je Hamzin
unuk Mustafa, tako da ovaj drugi kabur vjerovatno pripada Hamzinom
unuku, a da li je on poznati epski bo{nja~ki junak Mujo Orlanovi} utvrdi}e
percizno naredna istraìvanja.
Hamza-dede Orlović i bosanske hamzevije
Jo{ jedno va`no, ne samo znanstveno, ve} i kulturno, politi~ko, pa

i religijsko pitanje, u kome se ogleda zna~aj tekije Hamza-dede Orlovi}a,
jeste da li su raskolnik Hamza Bo{njak i bosanske hamzevije, koji su
ubili Mehmed-pa{u Sokolovi}a potomci Hamza-dede Orlovi}a? U znan-
stvenom, prije svega historiografskom, ali i teolo{kom mi{ljenju i do dan-
as na ovo pitanje nije dat potpuno precizan odgovor. Ima autora koji zas-
54. O tome da su sve ratove u bosni i Hercegovini izazivali i vodili izvanbosanski identiteti
(dràve, armije, te raznovrsne paramilitarne i parapolicijske grupe) op{irnije pogledati u:
A.\ozi}, Izvanbosanski programi zla u bosansko-hercegova~kom dru{tvu, Znakovi vre-
mena, Vol. 7 dvobroj 22/23, 2004. Nau~noistraìva~ki institut, Ibn Sina, Sarajevo, 2004.
str. 131-147.
55. U toku je izgradnja objekta na ru{evinama tekije, aktivnost vodi Med`lis Islamske
Zajednice Bratunac
56. Sa~uvana je tradicija staranja o turbetu Hamze dede Orlovi}a, danas du`nost turb-
edara obavlja Adem Osmanovi} iz Konjevi} Polja. Dio te tradicije je i da se svakodnevno u
turbe donosi i ostavlja ibrik sa vodom za uzimanje abdesta.
102
tupaju mi{ljenje da su bosanske hamzevija direktni potomci Hamza-dede

Orlovi}a, ali ima i onih koji smatraju da ne postoji nikakva veza izme|u
ova dva pokreta.
U svojoj doktorskoj disertaciji, Bo{njaci i Hercegovci u islam-
skoj knjièvnosti Safvet-beg Ba{agi} pretpostavlja, dakle ne tvrdi, da je
krivovjerac Hamza Bo{njak koji je pogubljen u Istanbulu 1573. godine
“po svoj prilici potomak {ejh Hamze, koji je od sultana dobio selo Orlovi}e
sa svom okolinom, gdje je sagradio dàmiju, tekiju i musafirhanu. Kako
vidimo, Ba{agi} koristi termin “po svoj prilici”, a ne tvrdi izri~ito. Za-
tim navodi da je sagradio dàmiju iako se ona u tekijskim dokumentima
nigdje ne spominje. Oslanjaju}i se na stavove S. Ba{agi}a isto mi{ljenje o
porijeklu hamzevija zastupa i Riza Muderizovi}.57
Muhamed Hadìjahi}, kao ozbiljan istraìva~, tvrdi da “postoje
samo indirektni razlozi koji upu}uju da je raskolnik Hamza Bo{njak
potomak Hamza-dede i da je tekija u ìvotu bosanskih hamzevija odi-
grala, ~ini se, va`nu ulogu.”58 Da bi se dao potpun i ta~an odgovor na
pitanje jesu li ili nisu bosanske hamzevije potomci Hamza-dede Orlovi}a,
neophodno je, prije svega, utvrditi kojem je dervi{kom redu (tarikatu)
pripadao Hamza-dede Orlovi}. Tek tada bi se sigurnije moglo govoriti o
karakteru odnosa izme|u pripadnika dva tarikata. Hadìjahi} tvrdi da
“turski pisci ozna~avaju Hamzu Bo{njaka kao predstavnika melamijske
(odmetni~ke) frakcije bajramijskih dervi{a. Va`no je istaknuti da se mela-
mijski (i bekta{ijski) obred temeljio na sohbetu. Zabacivali su tad` i hrku,
karakteristi~ne za druge redove. Posebno su bili protivni obredu svirke
(sema), koje su uvele mevlevije.”59 Tragaju}i dalje u svom istraìvanju
Hadìjahi} je utvrdio da tekija u Konjevi} Polju ne posjeduje {ejhovsku
silsilu, niti je imala semahanu (zasebnu prostoriju za dervi{ke ritualne
obrede). Ove ~injenice navele su Hadìjahi}a da tekiju dovede u vezu “sa
u~enjem Muhameda bin Pir Ali el Birkevi-je (Birgili) (1523-1573)” Postoje
i sasvim druga~ija mi{ljenja, a ona tvrde da nema ni~ega zajedni~kog
u djelovanju bosanskih hamzevija sa radom i djelatno{}u Hamza-dede
Orlovi}a i njegove tekije. Mustafa Imamovi} tvrdi da osniva~ hamzevi-
jskog dervi{kog reda nije bio Hamza-dede Orlovi}, ve} sasvim drugi
Hamza. “Osniva~ ovog sinkreti~kog islamsko-bogumilskog reda i njegov-
og u~enja bio je Hamza Bali Bo{njak iz Gornje Tuzle. On je odveden u
Carigrad i nakon ispitivanja, kao heretik osu|en na smrt i pogubljen 6.VI
1573. godine.” 60
57. R. Muderizovi}, [ta su to dervi{i, Jugoslovenska po{ta, Sarajevo, 5 januar 1931.

58. M. Hadìjahi}, navedeno djelo, str. 201.
59. Isto
60. M. Imamovi}, Historija Bo{njaka, BKZ Preporod, Sarajevo, 1997. str 160
103
[eherdìk
Najvjerovatnije je bez ikakve osnove povezivanje Hamze-dede

Orlovi}a i njegovih potomaka sa dervi{kim redom hamzevija, koji su
na ovim prostorima bili aktivni {ezdesetih i sedamdesetih godina XVI
stolje}a.61 Na osnovu podataka iz defterskih zabilje{ki moè se zaklju~iti
da je Hamza –dede Orlovi} umro u periodu izme|u popisa iz 1519. i
1533. godine. Osniva~ hamzevija bio je jedan sasvim drugi Hamza, koji
je djelovao pedesetak godina kasnije, a zvao se Hamza Bali. Navede-
ni Hamza Bali bio je u~enik Husamedina Ankaravija, a njegovo u~enje
progla{eno je krivovjerjem. Na osnovu fetve {ejhul-islama pogubljen je u
Istambulu 1573. godine. Njegovi sljedbenici u Gornjoj Tuzli, Gra~anici i
drugdje bili su predmet progona, hap{enja i su|enja, iste, 1573. godine.
Istina je, da jo{ uvijek, nisu otklonjene sve nedoumice o karakteru odnosa
izme|u Hamza-dedine tekija i bosanskih hamzevija. Jo{ uvijek nije do-
voljno, znanstveno eksplicitno, dokazano i jedno i drugo stanovi{te, {to
upu}uju na potrebu daljih znanstvenih istraìvanja ovog pitanja.
Zaklju~ak
Tekija Hamza-dede Orlovi}a u Konjevi} Polju, za regiju Srebrenice, bosan-

sko Podrinje, ali i cijelu Bosnu i Hercegovinu, predstavlja dragocjenu
dru{tveno-historijsku, kulturolo{ku i nadasve civilizacijsku vrijednost.
Ukupna dru{tvena sadràjnost koju je tekija, direktno ili indirektno, pro-
ducirala u zna~ajnoj mjeri odre|ivala je historijski tok, ne samo Konjevi}
Polja, ve} i cijele regija Srebrenica. Njezin zna~aj prisutan je punih pet
stotina godina u skoro svim sferama dru{tvenog ìvota, kulturnim, re-
ligijskim, zemljovlasni~kim, etni~kim, obrazovnim, vojnim, humanitar-
nim i drugim. Zna~aj tekije, kao dru{tveno-historijske ~injenice, i pisanih
dokumenata koji je prate, prije svega, tekijskih berata, ogleda se u tome
{to ona, neumoljivo i nedvosmisleno, potvr|uje vi{estoljetnu prisutnost
Bo{njaka na prostorima regije Srebrenica, pestostoljetnu prisutnost is-
lama, te bo{nja~ko-islamske tradicije i kulture. Vakufnama Hamza-dede
Orlovi}a iz 1519. godine, preko porodice Orlovi}, ukazuje i potvr|uje da
su Bo{njaci starosjedila~ko stanovni{tvo ove regije, te da su vlasni{tvo
nad zemljom naslije|ivali, s koljena na koljeno, od svojih predaka. Nisu
ga prodavali, te su zbog toga i danas ve}inski vlasnici zemlje, ne samo u
Konjevi} Polju, ve} i u cijelom bosanskom Podrinju. Pored zemljovlasni~ke,
dokumentaciono-administrativne zna~ajnosti, tekija i njeni dervi{i, na
~elu sa Hamza-dedom, bez sumnje, odigrali su zna~ajnu i aktivnu ulogu
u popularizaciji islama, tolerantnog, otvorenog za lokalno stanovni{tvo,
prilagodljivog starosjedila~kim bo{nja~kim dru{tvenim strukturama i
tradiciji. Najzna~ajnija aktivnost Hamza-dedine tekije nalazi se u njezi-
noj aktivnosti kreiranja simbioze bo{nja~ke narodne tradicije i islama,
te kreiranja i realizaciju pribliàvanja dviju religija i dviju civilizacija
(islamske i kr{}anske) na prostoru regije Srebrenica i {ire.
61. Adem Handì}, O progonu hamzevija u sjeveroisto~noj Bosni 1582. godine, ~lanci i gra|a, Tuzla 1975.
104
Literatura
1. Cvitkovi} Ivan, Rje~nik religijskih pojmova, Sarajevo, 1991.

2. ]ehaji} Dèmal, Neke karakteristike u~enja Galaludina Rumija i nas
tanak dervi{kig reda mevlavija, mevlevije u Bosni i Hercegovini,
Prilozi, XXIV/1974. Sarajevo, 1976.
3. ]ehaji} Dèmal, Dervi{ki redovi u jugoslovenskim zemljama,
Orjentalni institut, Sarajevo, 1986.
4. Dva prva popisa Zvorni~kog sandàka, Gra|a, ANU BIH, Sarajevo 1986.
5. Filipovi} S. Milenko, Mazali} \oko, Manastir Papra}a u Bosni,
Spomenik SAN, XCIX, Beograd, 1950.
6. \ozi} Adib, Bo{nja~ka vertikala vlasni{tva nad zemljom u bosanskom
Podrinju, Zbornik radova, Filozofski fakultet Tuzla, Tuzla, 2002.
7. \ozi} Adib, Izvanbosanski programi zla u bosansko-hercegova~kom
dru{tvu, Znakovi vremena, Vol. 7 dvobroj 22/23, 2004.
Nau~noistraìva~ki institut Ibn Sina, Sarajevo, 2004.
8. \ozi} Hakija, Argentarija i Domavija, neki demografski fakti tokom
minulih 2000. godina, Manuskript,Vlastito izdanje, Sarajevo, 1999.
9. Hadìjahi} Muhamed, Tekija kraj Zvornika - postojbina bosanskih
hamzevija?, Prilozi, X-XI /1960-61.
10. Hadìjahi} Muhamed, Knjièvnost bosanskih hamzevija, @ivot,
br.4,5,6 Sarajevo, 1968.
11. Hadìjahi} Muhamed, Hamzevijska sekta i njen osniva~ Hamza
Bo{njak, @ivot, Sarajevo, 1976.
12. Hadìjahi} Muhamed, Hamzevije u svjetlu poslanice uì~kog [ejha,
Prilozi za orjentalnu filologiju, II-IV, 1952-53, Orjentalni institut,
Sarajevo, 1981.
13. Haìjahi} Muhamed, O jednoj pjesmi {ejh Sejjid Vehab Ilhamije,
Novi Behar, VIII/1935.
14. Hadìjahi} Muhamed, Udio Hamzevija u atentatu na Mehmed-pa{u
Sokolovi}a, Prilozi za orjentalnu filologiju, V, 1954-55.
Orjentalni institut, Sarajevo.
15. Handì} Adem, Jedan savremeni dokument o {ejhu Hamzi iz
Orlovi}a, POF XVIII-XIX, Sarajevo 1973.; Handì} Adem,
16. Hadìjahi} Muhamed, O progonu hamzevija u Bosni 1573.g.
Prilozi za orjentalnu filologiju XX-XXI, Orjentalni institut Sarajevo, 1974.
17. Handì} Adem, Tuzla i njena okolina u XVI vijeku,
Svjetlost, Sarajevo, 1975.
18. Handì} Adem, O progonu hamzevija u sjeveroisto~noj Bosni 1582.
godine, ^lanci i gra|a, Tuzla 1975.
105
[eherdìk
19. Handì} Adem, O ulozi dervi{a u formiranju gradskih naselja u

Bosni u XV stolje}u, (Studije o Bosni), Istanbul 1994.
20. Hadìselimovi} Omer Na vratima istoka, V. Masle{a, Sarajevo, 1989.
21. Imamovi} Enver, Korjeni Bosne i Bosanstva,
Me|unarodni centar za mir, Sarajevo, 1995.
22. Imamovi} Enver, Porijeklo i pripadnost stanovni{tva Bosne i
Hercegovine, ART-7, Sarajevo, 1998.
23. Imamovi} Mustafa, Historija Bo{njaka, BZK.Preporod,
Sarajevo, 1997.
24. Imamovi} M, Hrelja K, Purivatra A, Ekonomski genocid nad
bosanskim muslimanima, MAG, Sarajevo, 1992.
25. Kova~evi}-Koji} Desanka, Gradska naselja srednjovjekovne
bosanske dràve, V. Masle{a, Sarajevo, 1978.
26. Kre{evljakovi} Hamdija, Izabrana djela, tom II, V. Masle{a,
Sarajevo, 1991. (str.393.)
27. Suljki} Hivzija, Spomenici islamske kulture u Srebrenici,
Islamska misao, broj 23/1989.
28. Tosunbegovi} Dèvad, Gornja spre~a - prilozi za monografiju sa
posebnim osvrtom na pro{lost kalesijskog podru~ja,
Gradska biblioteka Kalesija, BZK Preporod Kalesija/Osmaci,
Kalesija, 2007.
29. Truhelka ]iro, Histori~ka podloga agrarnog pitanja u Bosni,
Zemaljska {tamparija, Sarajevo,1915.
30. Vego Marko, Naselja bosanske srednjovjekovne dràve,
Svjetlost, Sarajevo, 1975.
31. Vukanovi} Tatomir, Srebrenica u srednjem veku, Glasnik
Dràvnog muzeja u Sarajevu, Nova serija 1946.
32. Stanovni{tvo Bosne i Hercegovine - narodnosni sastav po naseljima,
Dràvni zavod za statistiku Republike Hrvatskr, Zagreb, 1995.
106
Mr. Adil Osmanovi}
BO[NJA^KA DIJASPORALNA ZAJEDNICA U SJED-

INJENIM AMERI^KIM DR@AVAMA
-Prilog prou~avanju bo{nja~kog emigrantskog iskustva-
Uvod
Bo{njaci su, zasigurno, me|u rijetkim narodima na planeti kojih

ima vi{e u dijaspori nego u vlastitoj dràvi Bosni i Hercegovini. Za{to je
to tako, va`no je, ne samo dru{tveno-politi~ko i kulturno-civilizacijsko,
ve} i znanstveno pitanje. Naj~e{}i uzroci iseljavanja Bo{njaka iz Bosne i
Hercegovine bili su ~esti ratovi, ekonomske i politi~ke krize. Za svestrano
sagledavanje ukupnog dru{tveno-povijesnog i politi~kog poloàja Bo{njaka
danas, njihovog ovovremenog stanja i perspektiva daljeg uspje{nog raz-
voja, neophodno je znanstveno eksplicirati ukupnu bo{nja~ku dru{tveno-
politi~ku i kulturnu sadràjnost na nivou kolektivnog aktivizma. Jedan
od zna~ajnih segmenata ukupne bo{nja~ke sadràjnosti danas jeste
stanje bo{nja~ke dijasporalne zajednice.
Kada je rije~ o sloènom procesu emigriranja Bo{njaka on se moè pos-
matrati iz nekoliko aspekata: historijskog, teritorijalnog, politi~kog,
ekonomskog, kulturnog i drugih. Prvi oblici bo{nja~ke emigracije dogodili
su se jo{ za vrijeme Osmanske imperije. Tada su Bo{njaci migrirali iz svo-
je domovine u razli~ite provincije Osmanske carevine, prije svega, radi
obavljamja razli~itih poslova u dràvnoj administraciji, vojsci, zanatima,
trgovini, ali i u znanstvenim i vjerskim institucijama.
Nakon austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine jedan od
najzna~ajnijih dru{tvenih procesa u Bosni i Hercegovini bio je proces ise-
ljavanja Bo{njaka, prije svega, u prostore Male Azije. Kao rezultat toga
procesa, procjenjuje se, da danas u Turskoj ìvi izme|u tri i pet miliona
Bo{njaka. Bo{njaci u Turskoj su se ve}inom asimilirali u pravcu svetur-
ske nacije tako da se danas u Turskoj i ne moè govoriti o organiziranoj
nacionalnoj emancipaciji i dijaspori.
Poslije Drugog svjetskog rata, procjene govore da se izme|u deset i dva-
naest hiljada Bo{njaka iselilo u Austriju, Njema~ku, Bliski istok, Aus-
traliju, Sjedinjene Ameri~ke Dràve i Kanadu. U toku agresije na Bosnu
i Hercegovinu (1992.-1995.) i u postratnom periodu intezivira se emi-
griranje Bo{njaka, ovaj put intezivnije u Sjedinjene Ameri~ke Dràve.
Posebno je pove}ano iseljavanje mladih i obrazovanih ljudi, prije svega,
prognanih Bo{njaka iz onih dijelova Bosne i Hercegovine koji su danas u
sastavu entiteta Republika Srpska.
107
[eherdìk
Vaàn ~inilac bo{nja~ke nacionalne egzistencije danas jeste ja~anje

ekonomskih, obrazovnih i kulturnih veza izme|u dràve Bosne i Her-
cegovine, Bo{njaka u Bosni i Hercegovini i bo{nja~ke dijaspore. Da bi
se ovaj proces mogao uspje{no realizirati neophodno je o njemu imati
dovoljno znanja, te ukazati na zna~aj razvoja kvaliteta organiziranosti
i veze bo{nja~ke dijaspore sa dràvom Bosnom i Hercegovinom. Kada
je u pitanju bo{nja~ka dijasporalna zajednica u Sjedinjenim Ameri~kim
Dràvama i njezino emigrantsko iskustvo, neophodno je spomenuti ime
rahmetli ]amila Avdi}a, koji je ne samo u~estvovao u organiziranju
bo{nja~ke dijaspore u SAD nakon Drugog svjetskog rata, ve} je ostavio
iza sebe i nekoliko vrijednih djela na engleskom i bosanskom jeziku o
bo{nja~kom emigrantskom iskustvu u SAD. U ovom radu mi se i bavimo
bo{nja~kom dijasporalnom zajednicom u SAD u svjetlu dijasporalnog
djelovanja ]. Avdi}a i pisanih djela koja je on iza sebe ostavio.1
Osnovni momenti migracionih kretanja kod Bo{njaka
ôvjek je oduvijek posjedovao potrebu za kretanjem, i ono je jedan od

onih fenomena kojima se ne zna ni po~etak ni kraj, za koje ne posto-
je ni vremenska ni prostorna ograni~enja. Ta ~ovjekova pokretljivost,
seljenje, raseljavanje, vrlo ~esto je uzrokovano takozvanim potisnim fak-
torima, kao {to su: ratovi, bolesti, prirodne katastrofe, politi~ke, rasne,
vjerske, etni~ke i druge vrste netrpeljivosti, nezaposlenost, niski prihodi
i sli~no; a ponekad, vjerska, politi~ka i rasna tolerancija, ve}i izgledi za
zapo{ljavanje i zaradu, bolji uvjeti ìvota, imaju odlu~uju}u ulogu u tim
procesima. Danas je u suvremenom svijetu te{ko na}i narod koji u svojoj
historiji nema neko bitno migraciono iskustvo, i koje kao takvo, nije sas-
tavni dio njegove historije.
Kada je rije~ o Bo{njacima, primjetno je da su oni u svojoj dugogodi{njoj
historiji Bosnu napu{tali kako iz vjerskih i politi~kih, tako i iz ekonom-
skih razloga. Ve} u historiji srednjovjekovne bosanske dràve, nakon
pada Smedereva u osmanske ruke, zabiljeèn je, „neo~ekivan progon
1. ]amil Avdi} jedan je od najzna~ajnijih bo{nja~kih intelektualaca koji je cijeli svoj radni
i intelektualni potencijal posvetio organiziranju i unapre|ivanju bo{nja~ke dijasporalne
zajednice u Sjevernoj Americi. Ro|en je u Plani kod Bile}e 1913. godine. Na ahiret je
preselio u îkagu 1979. godine. Osnovno obrazovanje zavr{io je u svom rodnom mjestu a
srednje, Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu 1935. godine. Na Vi{oj islamskoj {eri-
jatsko-teolo{koj {koli (VI[T) diplomirao je 1939. godine. Dalje {kolovanje nastavio je u
Kairu na El-Azheru. U Ameriku je do{ao 1954. godine. Na du`nosti imama u SAD proveo
je 25 godina. U îkagu je 1963. godine magistrirao iz oblasti bibliotekarstva. Dugi niz
godina bio je direktor Islamskog kulturnog centra u îkagu. ]amil Avdi} bio je poliglota.
Govorio je i pisao arapskim i mnogim evropskim jezicima. Pisao je i sara|ivao u na{oj
periodici. Jedan je od rijetkih, ako ne i jedini Bo{njak, koji je za ìvota diplomirao na tri
visoko{kolske ustanove i to na tri kontinenta.
108
pripadnika hereti~ke sljedbe bosanskih krstjana {to ga je u drugoj polo-

vici 1459. godine poduzeo pretposljednji bosanski kralj Stjepan Toma{.“2
Prema prof. dr. Mustafi Imamovi}u, „moderna bo{nja~ka dijaspora po~ela
je sa austrougarskom okupacijom Bosne i Hercegovine 1878. godine...
radi se o novovjekovnom fenomenu iseljeni{tva ili emigracije, odnosno o
napu{tanju teritorije BiH od strane ve}eg ili manjeg broja Bo{njaka nji-
hovom trajnom ili privremenom odlasku u druge zemlje.“3
Okupacija Bosne i Hercegovine od strane Austro-Ugarske, pred-
stavljala je daleko ve}i zna~aj u ìvotu bo{nja~kog ~ovjeka od prostog ~ina
okupacije i promjene dràvne vlasti na jednom podru~ju. Ovo nasilno
smjenjivanje civilizacija nije se moglo odvijati bez te{kih i dalekose`nih
posljedica. Do tada stolje}ima prisutnu dominanatno orijentalno-is-
lamsku civilizaciju, trebalo je zamijeniti evropsko-kr{}anskom sa svim
mogu}im nepoznanicama koje iz toga proizilaze. Ovo je za Bo{njake pred-
stavljalo ogromnu prekretnicu, a doìvjeli su je kao da je, „skoro u jedan
mah presje~en dotada{nji tok historije i upu}en drugim pravcem, {to je u
ìvotima mnogih od njih izazvalo najrazli~itije velike i male drame“.4
Zna~ajan broj bo{nja~kog naroda, nakon {to se na{ao u jednom
civilizacijskom {oku, otpo~eo je traìti izlaz u seobi u Tursku. Iseljavanje
u Tursku je uzelo takvog maha da je poprimilo „karakter jednog neformal-
nog iseljeni~kog pokreta…“, tako da u periodu okupacije „…nije pro{la ni
jedna godina da se u Tursku ne iseli bar nekoliko stotina Bo{njaka, a bilo
je godina kada su se iseljenici brojali u hiljadama.“5
U dosada{njoj literaturi, koja se bavila pitanjem iseljavanja
Bo{njaka nakon okupacije 1878. godine, uglavnom je istican psihi~ki
moment kao odlu~uju}i faktor koji je uticao na taj proces. Tako srpski
antropolog i etnolog Jovan Cviji} isti~e: „U Evropi migriraju danas ve}e
narodne mase iz ekonomskih uzroka. Iseljavanje bosanskih muhamedan-
aca nije izazvano ekonomskim uzrocima, ve} naro~itim psihi~kim stan-
jem“.6 Na sli~an na~in su okupacione austrougarske vlasti obja{njavale
iseljavanje tvrdnjom da se, „neki stalni krug muhamedanskih obitelji
nije mogao sna}i u promijenjenim prilikama, te se prvih godina selio iz
zemlje“.7 Me|utim, francuski publicista Gaston Gravier primje}uje, da
psihi~ko stanje i nije ba{ odlu~uju}i faktor iseljenja Bo{njaka, nego da je
2. P. ]oskovi}, Toma{ev progon sljedbenika crkve bosanske 1459. godine,

Migracije i Bosna i Hercegovina, Institut za istoriju u Sarajevu, Sarajevo, 1990., str. 43.
3. M. Imamovi}, Bo{njaci u emigraciji, „Bo{nja~ki institut Cirih – Odjel Sarajevo“, Sarajevo, 1996. str. 49.
4. Cit. djelo str. 51.
5. Cit. djelo str. 51.
6. J. Cviji}, O iseljavanju bosanskih muhamedanaca, “Knjièvni glasnik”,
Beograd, 16. juna 1910., str. 906.
7. Glavni rezultati popisa ìteljstva u BiH od 22. aprila 1885, XXVI.
109
[eherdìk
„glavni razlog emigracije osiroma{enje naroda“.8 Tako|er, austrougarski

organi u svojim, strogo povjerljivim izvje{tajima koje su koristili samo za
internu upotrebu, upravo siroma{tvo navode kao naj~e{}i uzrok iseljava-
nja, „prijelaz sa naturalne na nov~anu privredu“.9
I dok su se Bo{njaci iseljavali u Tursku u tako velikom broju, da je to
iseljenje poprimilo oblik „narodnog huka“, jedan manji broj Bo{njaka, za-
nesen osje}anjima da se iza horizonta skriva neki bolji, ljep{i, druga~iji,
njima skloniji svijet, u kojem su ve}i izgledi za zapo{ljavanje i zaradu, ve}
po~etkom 20. stolje}a, i to upravo iz ekonomskih razloga, kako je to primi-
jetio Gaston Gravier, za svoju migracionu destinaciju izabrao je Sjevernu
Ameriku. Tako je u Sjedinjenim Ameri~kim Dràvama, jo{ prije stotinu
godina „nastala mala bo{nja~ka iseljeni~ka zajednica, koja se vremenom
{irila, naro~ito poslije 1945. godine i koja se kulturno i politi~ki u emi-
graciji potpuno druga~ije odredila i odre|ivala nego oni Bo{njaci koji su
odselili u Tursku“.10 Bo{njaci koji su u periodu Austrougarske iseljavali u
Tursku imali su namjeru da tamo trajno ostanu, dok su Bo{njaci, koji su
odlazili u Sjevernu Ameriku, imali za cilj da se jednog dana, po{to ne{to
zarade i u{tede, vrate svojim ku}ama. „Muslimanski imigranti, poznati
kao Bo{njaci ili Bosanci, dolaze u ovu zemlju u potrazi za ve}om slobodom
i ve}im ekonomskim mogu}nostima. Mnogi od njih su bili veoma mladi,
samci i sa ograni~enim obrazovanjem. Njihov prirodni intelekt, karakter-
na snaga, psihi~ka izdr`ljivost i volja da prihva}aju i najteè poslove bili
su dovoljni da u kratkom vremenskom periodu, prevazi|u sve barijere i
uspostave za ìvot sposobnu i naprednu zajednicu. Ve}inom su naseljavali
oblast îkaga, ali i{li su tako|e i na sva druga mjesta u potrazi za zapos-
lenjem“.11 Bo{nja~ko stanovni{tvo koje je dolazilo u Sjevernu Ameriku,
uglavnom je dolazilo iz siroma{nijih i manje razvijenijih podru~ja isto~ne
Hercegovine. U samom po~etku su to bili uglavnom mladi i neoènjeni
mu{karci s podru~ja Gacka i Trebinja, koji su imali hrabrosti, spremnosti
i sposobnost za teàk rad, te idu}i „trbuhom za kruhom“, preplovili Atlan-
tik i smjestili se u Sjedinjene Ameri~ke Dràve.
8. Emigracija Muslimana iz BiH, “Pregled”, br. 7-8, Sarajevo, 15. I 1910., str. 475.
9. „Ve} 1879. godine uvedena je naplata desetine u novcu“, vi{e o tome, M. Imamovi},
Pravni poloàj i unutra{njo-politi~ki razvitak BiH od 1878-1914, Sarajevo, 1997., str. 109.
10. M. Imamovi}, Bo{njaci u emigraciji, str. 65.
11. B.Tanovi}, A Brief History of the Islamic Cultural Center , A Commemorative Book
for the Grand Opening Of the Islamic Cultural Center, “The Islamic Cultural Center”,
Chicago, 1988., str.2.
110
Proces useljavanja u SAD po~etkom 20. stolje}a i napori

ameri~ke administracije da kontrolira taj proces
Kada je Bosna i Hercegovina 1878. godine, Berlinskim kongre-

som i voljom onda{njih svjetskih sila, u{la u sastav Austro-Ugarske Mon-
arhije, koja je u to vrijeme bila jedna od najve}ih evropskih dràva, te se
Jadranska obala i njeno bosansko zale|e na{lo u istoj dràvi, Bo{njaci
iz Hercegovine se sve ~e{}e, prisiljeni te{kim ìvotom, upu}uju ka dal-
matinskim gradovima traè}i kakav takav posao. Kako se ve} tada u
dalmatinskim gradovima osnivaju trgova~ka dru{tva, grade skladi{ta,
formiraju preduze}a, trgovinske korporacije, pa se, dakako, u poslovi-
ma uskladi{tenja i transporta prispjele robe, nametala potreba za jef-
tinijom radnom snagom, bilo stalnom bilo sezonskom, tako se i otvarala
mogu}nost za upo{ljavanje mla|e bo{nja~ke populacije. U to vrijeme,
traè}i jeftinu radnu snagu, u dalmatinskim gradovima su bili aktivni
agenti ameri~kih rudarskih i industrijskih korporacija. Oni su pri~ali o
ìvotu i mogu}nostima koje se nude imigrantima u Sjedinjenim Ameri~kim
Dràvama te probudili èlju kod mla|ih Bo{njaka da otputuju u daleku
Ameriku.
Do po~etka 20. vijeka nije postojalo nikakvo zakonsko ograni~enje za
useljavanje u Sjedinjene Ameri~ke Dràve, pogotovo kada je rije~ o Evro-
pljanima.12 Nakon zavr{etka gra|anskog rata, dolazi do nagle ekspanzije
ameri~ke privrede, a time i do pobolj{anja transportnih sredstava, ~ime
se migracija preko Atlantskog okeana pove}ala do neslu}enih razmjera.
Prema dostupnim podatcima vidljivo je da je useljavanje u Sjedinjene
Ameri~ke Dràve bilo izuzetno veliko u periodu izme|u 1880. i 1890. go-
dine.13
Ukupan broj doseljenika, uglavnom iz evropskih dràva, za pola stolje}a,
u periodu od „1870. do 1920. godine iznosio je 26.277.000 - {to je triput vi{e
nego za ranija dva i po stolje}a.“14 Taj snaàn i dugotrajan proces useljava-
12. „Useljavanje, ili uklju~ivanje evropskih naroda u dru{tvo Sjedinjenih Ameri~kih

Dràva je bio stalni proces koji je naslije|en jo{ iz perioda kolonijalizma. Po~etkom se-
damnaestog vijeka, kada je nekoliko malih grupa pionira iz sjevernih i zapadnih zemalja
Evrope, zapo~eo proces naseljavanje prostora dana{njih Sjedinjenih Ameri~kih Dràva,
traè}i mjesto za osnivanje svojih novih domova, tada niko nije mogao ni naslutiti da je
to po~etak jednog zapanjuju}e brzog procesa ekspanzije koja je za ne{to manje od tri i
po stolje}a dovela preko okeana skoro 40 miliona doseljenika.“( Henri Bemford Parks,
Istorija Sjedinjenih Ameri~kih Dràva, “ RAD “, Beograd, 1985., str. 21.)
13. U toj deceniji u Sjedinjene Ameri~ke Dràve se uselilo „ približno 5.250.000 ljudi…
Dobar deo tih do{ljaka nastanio se u skoro otvorenim pokrajinama Srednjeg zapada…
Stanovni{tvo stranog porekla iznosilo je jednu tre}inu ukupnog broja stanovnika Sjedin-
jenih Ameri~kih Dràva 1890. godine “. Encyclopaedia Britannica, Cit. djelo, str. 80.
14. H. Bemford Parks, cit. djelo, str. 482.
111
[eherdìk
nja u Sjedinjene Ameri~ke Dràve, razli~itih etni~kih, rasnih, vjerskih i

kulturnih grupacija stanovni{tva, doprinio je izgradnji jednog posebnog
dru{tva, koje se bitno, i u mnogim segmentima, razlikuju od dru{tva
starijih nacija.15 S toga se moè konstatirati da, „za razliku od evropskih
naroda, Amerikance nisu ujedinjavali poreklo i tradicija nego zajedni~ki
ideali i nada u budu}nost“.16 Me|utim, po{to je pred kraj devetnaestog, a
naro~ito po~etkom dvadesetog stolje}a, nekontrolisana imigracija po~ela
da izaziva mnoge probleme, po~elo se raspravljati o uvo|enju kontrole
nad budu}im useljenicima. Zatim, ono {to je karakteristi~no za ovaj pe-
riod jeste da useljavanje iz sjevernih i zapadnih zemalja Evrope opada, a
sve je vi{e doseljenika iz isto~ne i ju`ne Evrope. Ve}ina novoprido{lih imi-
granata se po svojoj tradiciji i naslije|u znatno razlikuju od dotada{njih
doseljenika, {to doprinosi odre|enim negodovanjima.
Usljed takvog prekobrojnog useljavanja imigranata, etni~ki sastav
ameri~kog dru{tva se znatno izmijenio u pore|enju sa onim iz vremena
kolonijalnog perioda. Dok je u kolonijalnom periodu, 1790. godine, „engle-
ski, {kotski i {kotsko-irski element u bijelom stanovni{tvu iznosio pribli`no
75%, ve} taj procent je u 1920. godini pao na 42,7%, dok neke procjene
smatraju da je bio jo{ i niì“.17 Ameri~ka administacija je, po~etkom 20.
vijeka, postala potpuno svjesna ovih promjena, te ~injenice o postojanju
velikih razlika unutar velikog broja useljenika. Stanovni{tvo Sjedinjenih
Ameri~kih Dràva je etni~ki vrlo heterogeno: njega sa~injavaju pripad-
nici raznih rasa i nacija. Osim pripadnika bijele rase, tu je i veliki broj
Crnaca i Indijanaca, zatim stanovnika japanskog i kineskog porijekla.
Prvi zakon kojim se predvi|ala odlu~nija kontrola nad imigraci-
jom donesen je u februaru 1907. godine kojim se preporu~uje „re{etanje
doseljenika na taj na~in {to bi se provjerila njihova sposobnost ~itanja i
pisanja“.18 Oni Evropljani, koji su dolazili prvom i drugom klasom prek-
ookeanskih brodova, dakle bogatiji slojevi dru{tva, lako su prolazili kon-
trolu, ali za one putnike iz tre}e klase, ostrvo Ellis Island je predstavljalo
surovu realnost sa kojom su se morali suo~iti. Ostrvo Ellis Island, ust-
vari, bilo je jedan svojevrstan karantin, za sve useljenike iz tre}e klase
brodova, na kojem se vr{ila svojevrsna kontrola i klasifikacija imigra-
nata. Ve} od 1924. godine, useljavanje u Sjedinjene Ameri~ke Dràve je
bilo strogo ograni~eno, a time je i napu{teno tradicionalno ameri~ko vjer-
ovanje, da zemlja ima prostora za sve koji èle da do|u u nju. U vrijeme
Prvog svjetskog rata primjetan je usporen priliv stanovnika u Sjedinjen
Ameri~ke Dràve.
15. Francuski pisac Krevker, koji je proveo petnaest godina u kolonijama, pisao je o toj
„ûdnoj mje{avini krvi, koju ne}ete na}i ni u jednoj drugoj zemlji. Ovde su pripadnici
svih nacija sveta se stopili u jednu novu ljudsku rasu.“ Cit. djelo, str. 78.
16. Cit. djelo, str. 432.
18. Encycleopadia Britannica, cit. djelo, str. 89
112
Ekonomske i socijalne prilike u SAD po~etkom 20. stolje}a i

njihov
uticaj na proces useljavanja
Po~etkom dvadesetog stolje}a, kada su Bo{njaci iz Hercegovine

po~eli pristizati u Sjedinjene Ameri~ke Dràve, ta~nije u grad îkago, nije
bilo lako na}i posao. SAD su 1893. godine bile potresene te{kom finansi-
jskom krizom, pune ~etiri godine su trebale ameri~koj administraciji da
konsoliduje finansijski sektor i ekonomiju te nastavi sa zapo~etim pros-
peritetom. Glavni razlozi koji su doveli do ove te{ke situacije u zemlji su:
prevelike zaduènosti poljoprivrednih imanja, neopravdano finansiranje
èljeznica i neprofesionalno bankarstvo.
Zahvaljuju}i tome {to je prva generacija bo{nja~kih imigranata bila pri-
rodno inteligentna, psihi~k i fizi~ki jako izdr`ljiva i spremna da prihvati
i najteè poslove, uspjeli su da u relativno kratkom vremenskom periodu
prevladaju sve te probleme i nedostatke i da uzmu „u~e{}a u rastu i raz-
voju îkaga, kao radnici konstruktorskih timova koji su gradili zgrade
u centru grada, èljezni~ke stanice i ceste. Neki su radili u rudnicima i
industriji ~elika, gdje su ostvarivali zavidne uspjehe i postajali vaàn fak-
tor u ekonomiji ove zemlje.“19
Tako je bo{nja~ka emigracija, srazmjerno svojoj ulozi i zna~aju u
odre|enim trenucima, bila uklju~ena u tokove politi~kog, ekonomskog,
dru{tvenog, kulturnog, intelektualnog i vjerskog razvitka Sjedinjenih
Ameri~kih Dràva i time uzela u~e{}a u razvitku onog fenomena koji je
danas poznat kao ameri~ka civilizacija. Dana{nja Ameri~ka civilizacija
je ustvari rezultat ljudske energije, inteligencije, idealizma i iskustva
mnogih generacija njenog stanovni{tva. Pripadnici ove prve bo{nja~ke
iseljeni~ke generacije su dugo, skoro s ponosom isticali, da su Bo{njaci
kopali ~ika{ku podzemnu èljeznicu.
Prema dostupnim dokumentima, „îkago je 1850. godine bio samo
selo, da bi ve} 1910. godine postao drugi grad u zemlji sa 2.185.283 stanovni-
ka pretekav{i Filadelfiju koja je bila tre}a sa 1.549.008 stanovnika“.20Bio
je to period veoma te{kog rada i jo{ teèg ìvota, ali u krajevima iz kojih
su dolazili bilo je mnogo gore i teè. Omer Avdi}, jedan od onih bo{nja~kih
emigranata koji je stigao u prvoj deceniji dvadesetog stolje}a, o tim prvim
emigrantskim godinama kaè: „U to vrijeme bilo je vrlo te{ko za posao te
sam i ja vi{e puta ostajao bez posla, ali sad sam po~eo malo bolje da se
snalazim jer sam ve} upoznao prijatelje i lak{e mi je bilo sa engleskim
jezikom“.21 Tako su i stariji, kao i novoprido{li bo{nja~ki emigranti bili
19. B. Tanovi}, cit. djelo, str.3.
20. H. Bemford Parks, cit. djelo, str. 479.
21. M. Zulfi}, 100 godina Bo{njaka u îkagu, Chicago, maj, 2003, str. 73.
113
[eherdìk
prinu|eni „i}i bilo gdje drugo u potrazi za boljim mogu}nostima zapos-

lenja“22 odlaze}i u ve}e ameri~ke gradove kao {to su: Gary, Pittsburg,
Butt Montana, San Francisko, Los Angeles i druge gradove.
Po~etkom 1929. godine Sjedinjene Ameri~ke Dràve je zahvatila
velika ekonomska kriza. Ova kriza je iz temelja uzdrmala ne samo Sjed-
injene Ameri~ke Dràve nego i cio kapitalisti~ki svijet. „Armija nezapos-
lenih u Sjedinjenim Ameri~kim Dràvama je na vrhuncu krize narasla na
17 miliona ljudi. Hipoteke na poljoprivredna imanja i ku}e su propadale...
Hiljade farmera u Ajovi blokiralo je putove da bi sprije~ili isporuku nji-
hovog ìta, mlijeka i stoke po cijenama koje nisu bile dovoljne da pokriju
ni ono {to su uloìli u proizvodnju“.23
Privatne dobrotvorne organizacije nisu vi{e mogle brinuti o mil-
ionima nezaposlenih niti su ih mogli izdràvati fondovi saveznih dràva.
Ovaj period depresije je devastirao ve}inu Amerikanaca uklju~uju}i i
Bo{njake. Tokom trajanja perioda depresije, „Arif Dili} je pruìo zna~ajnu
pomo} bosanskoj zajednici. On je bio nadzornik u kompaniji Pachen Con-
struction. Njegov izuzetni talent i vje{tina su omogu}ili okon~anje neko-
liko te{kih projekata vezanih za ~ika{ki sistem podzemne èljeznice. On
je uspio u onome u ~emu mnogi nisu, te u isto vrijeme obezbijedio posao
stotinama Bo{njaka i mnogim drugim tokom godina depresije“.24
Bo{nja~ka emigracija u SAD od po~etka 20. stolje}a do

kraja Drugog svjetskog rata
Sjedinjene Ameri~ke Dràve su za prve bo{nja~ke useljenike, od

kojih ve}ina nije znala ni ~itati ni pisati,25 predstavljale potpuno novu
sredinu, koja je u sebi krila razli~ite jezi~ke, kulturne, nacionalne, vjer-
ske, tradicijske i druge izazove. Pred njih se postavljalo neizbje`no pitanje:
treba li nastaviti sa bosanskim, islamskim na~inom ìvota, jednostavno
ga presaditi u novu sredinu ili ga mijenjati i prilago|avati se ameri~kim
uvjetima i okolnostima u kojoj su se na{li? S toga je jako interesantno
razmotriti kako su se ideje, koje su mladi bo{nja~ki imigranti donijeli sa
sobom u Sjedinjene Ameri~ke Dràve, ukorijenile na novom tlu, u Novom
svijetu, i kako su se te ideje preobraàvale u dodiru sa novom sredinom.
Trebalo je posjedovati veliku snagu i vispren duh kako bi se u toj novoj
22. Bo{nja~ka zajednica u Chicagu,
Zambak, nezavisni list Bo{nja~ke zajednice Sjeverne Amerike, maj, 2000. godine, str. 8.
24. Zambak, nezavisni list Bo{nja~ke zajednice, cit. djelo, str. 8
25. “Dovoljno je navesti da je poslije trideset godina austrougarske vladavine , 94,65 %
bo{nja~kog stanovni{tva u Bosni i Hrcegovini bilo nepismeno u evropskom smislu rije~i.“
M. Imamovi}, Bo{njaci u emigraciji, cit. djelo, str. 56.
114
sredini opstalo, te kako bi se sa~uvale osnovne karakteristike svoga kul-

turnog i civilizacijskog identiteta ponesenog iz domovine. Najefikasniji
oblik o~uvanja tih vrijednosti u jednoj emigracijskoj, odnosno dijasporal-
noj zajednici, predstavljaju specifi~ne dru{tvene organizacije formirane
u vidu humanitarnih, kulturnih ili religijskih dru{tava, zasnovanih na
etni~kim principima. Obi~no su svi emigranti, koji su pristizali u Sjedin-
jene Ameri~ke Dràve, uslijed slabog poznavanja engleskog jezika, niskih
zarada koje su ostvarivali i sli~no, dugo vremena bili kulturno izolira-
ni od ameri~kog dru{tva, te su stoga bili prinu|eni da ìve zajedno i da
pomaù jedni drugima, posebno novoprido{lim zemljacima. Tako su i prva
potpomagaju}a, humanitarna, kulturna ili religijska dru{tava u pravilu
nastajala i osnivala se na zavi~ajnoj i etni~koj pripadnosti. Identi~an je
slu~aj bio i sa Bo{njacima.
Prvo udruènje bo{nja~kih imigranata u Sjevernoj Americi,
Dèmijetul-hajrije, osnovano je 1. maja 1906. godine u saveznoj dràvi Illi-
nois u gradu îkagu. Ovo udruènje je registrirano od strane dràvnog sek-
retara pod nazivom, „MUSLIMANSKO POTPOMAGAJU]E DRU[TVO
D@EMIJETUL HAJRIJE OF ILLINOIS“26 kao malo bo{nja~ko kulturno
- humanitarno dru{tvo. Udruènje je ustvari osnovano za „uzajamno pot-
pomaganje svih ~lanova, u slu~aju bolesti, osaka}enja, i u slu~aju sm-
rti, da se po {erijatu pristojno sahrane.“27 Dèmijetul-hajrije je u osnovi
imalo funkciju „kase uzajamne pomo}i“ po{to su u tom periodu bile vrlo
~este nesre}e na radnim mjestima na kojima su radili Bo{njaci.
Kada je davne 1906. godine osnovano dru{tvo Dèmijetul-hajrije, ono
je bilo ujedno i prva muslimanska organizacija na tim prostorima, „{to
zna~i da u îkagu u to vrijeme nije bilo zna~ajnijeg prisustva drugih mus-
limana.“28 Dèmijetul-hajrije se u po~etku bavilo humanitarnim poslovi-
ma, pomaù}i svojim ~lanovima pri pla}anju tro{kova lije~enja, sahrana,
kao i prihvatom novoprido{lih Bo{njaka u te krajeve.29 Me|utim, dru{tvo
se tako|er bavilo organiziranjem obiljeàvanja zna~ajnih godi{njica iz
bo{nja~ke povijesti, kao i vjerskih praznika radi o~uvanja tradicijskih,
vjerskih i nacionalnih obi~aja Bo{njaka.
26. M. Zulfi}, cit. djelo, str. 17.
27. Cit. djelo, str. 15
28. S. Agi}, Islam i Bo{njaci u Americi, “Znakovi vremena”, ~asopis za filozofiju, religiju,
znanost i dru{tvenu praksu, broj 21, Sarajevo, jesen 200., str. 102.
29. Koliku je ulogu imalo dru{tvo “Dèmijetul-hajrijje” za novoprido{le Bo{njake u
Ameriku najbolje pokazuje pri~a Omera Avdi}a: “Do{ao sam ovamo (SAD) 1907. godine…
Kada smo do{li u New York i{li smo u karantenu na Ellis Island. Kada smo iza{li stavili
su nas u voz i krenuli u îkago. Sa mnom je bilo jo{ nekoliko na{ih ljudi koji su krenuli
da potraè bolji ìvot i da ne{to zarade. Tako smo ve} znali da ima na{ih u îkagu da su
se organizirali, i da imaju svoje dru{tvo. Oni su imali vezu sa starim krajem. Kada sam ja
do{ao na kolodvor do~ekalo nas je nekoliko na{ih ljudi i poveli su nas, te pobrinuli su se za
prvo vrijeme, a poslije nekoliko dana brinuli su se da nam prona|u neki posao “.
(M. Zulfi}, cit. djelo, str. 73.)
115
[eherdìk
Uslijed te{kih fizi~kih poslova, koje su bo{nja~ki emigranti radili u

tim gradovima, vrlo ~esto je dolazilo do povreda na radu, te su stoga bili
upu}eni na osnivanje ogranaka Muslimanskog uzajamnog potpomagaju}eg
dru{tvo Dèmijetul-hajrije. Osnivanje ogranaka Dèmijetul-hajrije u
gradovima {irom Sjedinjenih Ameri~kih dràva gdje je bilo zna~ajnije pris-
ustvo Bo{njaka, ujedno, pokazuje koliko su Bo{njaci u Americi bili vezani
za to dru{tvo, i koliko je ono ulijevalo sigurnosti i samopouzdanje u nji-
hovom radu i bivstvovanju u Americi. Tako pored „mati~nog“ Musliman-
skog uzajamnog potpomagaju}eg dru{tvo Dèmijetul-hajrije, otpo~inju
da se osnivaju ogranci dru{tva Dèmijetul-hajrije u sljede}im gradovima
Amerike: 5. januara 1908. godine u Los Angelesu, 15. juna, 1915. god-
ine u Wilpern (Pa.), 13. februara 1916. godine u Butteu u Montani, 17.
decembra 1916. godine u Garyju u dràvi Indijana. U tom su razdoblju
Bo{njaci u SAD ~inili jednu me|usobno usko vezanu zajednicu.
Dèmijetul-hajrije je u îkagu osnovalo i svoj pomladak, a 1935.
godine je osnovano i pjeva~ko dru{tvo pod nazivom Bosansko kolo djevo-
jaka. Teferi~i, bajrami, zabave i drugi praznici su redovno odràvani u
organizaciji dru{tva Dèmijetul-hajrije. U vrijeme bajramskih blagdana
organizirale su se velike zabave na kojima bi prisustvovalo i po nekoliko
stotina gostiju, a bajram namazi su se klanjali u sali koja se uzimala u za-
kup za te namjene. Tokom ljetnog perioda prire|ivani su pravi bosanski
teferi~i na kojima se okupljao veliki broj Bo{njaka iz drugih gradova SAD.
Drè}i se svoje bosanske tradicije, prvi bo{nja~ki useljenici su
se okupljali sa svojim porodicama po ku}ama, a po{to u tom periodu, u
îkagu, kao ni u njegovoj okolini, nije postojao islamski vjerski objekat,
petkom uve~e su obavljali zajedni~ku molitvu. Vjera, u ovom slu~aju Is-
lam, bila je jako bitna u uspostavljanju kontakata i prisnijih prijateljstva
sa drugim muslimanima koji su se nalazili na podru~ju îkaga, posebno
sa Turcima. Jedan, mada manji broj Bo{njaka je sklapao brak sa mus-
limankama turskoga porijekla, dok sa „istovjernim, geografski i po his-
torijskoj sudbini relativno bliskim Albancima takvih i drugih socijalnih
veza i me|usobnog mije{anja u pravilu nije bilo. Ve}ina je dovodila svoje
nevjeste iz Hercegovine, ali su se pojedinci ènili i nemuslimankama u
Americi, posebno ènama slavenskog porijekla (Ukrajinkama, Slovakin-
jama i Hrvaticama ). Ipak su u najve}em broju prvi bo{nja~ki emigranti
zadràli svoj sama~ki status.“30
Bo{nja~ka zajednica u Los An|elesu je odràvala odre|ene kon-
takte i druènja u povodu vjerskih praznika sa Hrvatima i Srbima,
tako|er emigrantima iz ju`noslavenskih dijelova Habsbur{ke monarhije
sa kojima su ih vezale uspomene na „stari kraj“ i jezik.
30. M. Imamovi}, Bosanskomuslimanska dijspora u SAD, cit. djelo, str. 353.
116
Manji broj Bo{njaka iz ovog prvog perioda mogla se sresti i po

ve}im ameri~kim industrijskim gradovima gdje je bila potreba za radnom
snagom (u Detroitu, sredi{tu ameri~ke industrije, Los Angelesu, i dr.).
Stasanje bo{nja~ke emigracije u SAD nakon Drugog svjetskog rata
Priliv emigranata u Sjedinjene Ameri~ke Dràve, koji je uslijedio

poslije Drugog svjetskog rata, prouzrokovao je zna~ajne promjene unutar
bo{nja~ke zajednice. Veliki broj prvobitnih doseljenika, koji su gotovo
prije pola stolje}a pristigli u îkago su odavno pomrli. Njihova djeca, od
kojih je jedan broj zavr{io fakultete u SAD-u i stekao akademska zvanja,
vremenom su odselili iz îkaga. Onaj dio bo{nja~ke emigracije koji je os-
tao u îkagu, i pored toga {to je sa ushi}enjem i velikom radoznalo{}u
do~ekao nove bo{nja~ke emigrante, ubrzo se susreo sa realno{}u i uvidio
da postoje velike razlike izme|u njih i novih doseljenika. Te razlike koje
su vladale izme|u stare i novoprido{le bo{nja~ke emigracije najbolje ods-
likava sljede}i tekst: „Prilike u ovoj na{oj maloj koloniji nisu ba{ najbolje.
Ljudi se dijele na stare i nove doseljenike. Stari su davno do{li, mahom
u doba Franjino. Iz starog su kraja donijeli stare resentimente. Oni su
tek malo evoluirali za pola stolje}a, otkad su ostavili stari kraj. Ve}inom
su i ne oènjeni, pa polako, bez buke i orgije, ostavljaju ovaj i sele na onaj
svijet, ostavljaju}i iza sebe prazninu. To je prete`no sitni svijet iz na{e
Hercegovine, bez kakvih {kola i naobrazbe. Do{li su da zarade koji dolar i
da se onda svojima vrate, kada nastupe bolja vremena. Kako ta vremena
nikada ne do|o{e, tako su i oni ostali ovdje, kao zalutale ovce. Novi pak
emigranti do{li su sa novim idejama i pogledima, donijeli sa sobom sva
ona te{ka iskustva, koja su stekli za vrijeme rata, a bogme mnogi je i
{kolovan. Ovi novi su, {to bi rekao rahmetli Sule Ale~kovi}, toliko daleko
odmakli, a stari toliko pozadi ostali, da se vrlo te{ko mogu na}i na nekom
zajedni~kom poslu, pa je to prava muka.“31
Novi imigranti, brojniji i kulturno-politi~ki aktivniji, uskoro su po~eli
dominirati unutar bo{nja~ke ~ika{ke zajednice. Njihov vi{i nivo obra-
zovanja i kvalificiranosti vodili su razvitku jednog broja novih institucija.
U februaru mjesecu 1954. godine u îkago dolazi profesor ]amil Avdi},
koji odmah pristupa organiziranju bo{nja~ke zajednice u njihovom nasto-
janju da dobije svoj vjerski objekat. Kako se ~lanstvo Dèmijetul-hajrijje,
nakon pola stolje}a egzistiranja gotovo sasvim osulo, u maju 1955. god-
ine osniva se i registruje jedna nova bo{nja~ka organizacija, odnosno in-
stitucija pod nazivom „Muslimanski vjerski i kulturni dom“ (Moslem Re-
31. Godi{njak, Nau~na i nau~no-vjerska izdanja bosansko-hercegova~ke muslimanske
emigracije, knjiga IV, Strana 81, Wien, 1957
117
[eherdìk
ligius and Cultural House). Muslimanski vjerski i kulturni dom je imao

za cilj da odgovori i zadovolji potrebe novih emigranata. ]amil Avdi},
Safet Sari}, Seid Kari} i drugi ~lanovi rukovodstva bili su duboko svjesni
da pojedinac u emigraciji te{ko moè o~uvati svoj vlastiti integritet, u
uvjetima dugog boravka izvan svoje zemlje i sredine, bez osnivanja svojih
vjerskih, etni~kih, obrazovnih i kulturnih institucija, te intelektualnog
usavr{avanje i o~uvanja veze sa domovinom kao idejom.
ûvanje vlastitog kulturnog, vjerskog i nacionalnog identiteta
i o~uvanje tih vrijednosti, predstavlja za svakog emigranta veliku pred-
nost i svojevrstan dar. U protivnom, ukoliko izgube te vrijednosti, izgubili
su i svoju vlastitu du{u. Odatle je Muslimanski vjerski i kulturni dom
pomagao mnogim Bo{njacima u emigraciji da se ne otu|e i ne utope u
ameri~ko dru{tvo, nego da o~uvaju svoje narodno bi}e i njegov duh. Tako
je ve} 28. aprila 1956. godine organizirana i otvorena nedjeljna vjerska
{kola (Mekteb), na kojoj su predavali nastavnici-volonteri. Organizacija u
Muslimanskom vjerskom i kulturnom domu je bila jako dobro postavlje-
na. Na njenom ~elu su se nalazili izuzetno sposobni i vrijedni ljudi sprem-
ni na velika odricanja. U vrlo kratkom roku uspjeli su kupiti, za svoje
potrebe, dvije zgrade u îkagu. Govor Seida Kari}a32 prilikom otvaranja
i stavljanje u funkciju novih prostorija za potrebe bo{nja~ke zajednice na-
jbolje nam pokazuje kakva je radost i ushi}enje vladalo. On tom prilikom
pored ostalog isti~e: „Dan 15. August 1956. godine bio je mnogima najve}i
blagdan. Jedan mali ugao u Chicagu pripada nama i mi se nadamo da }e
to biti vjersko i kulturno sredi{te bosansko-hercegova~kih muslimana u
emigraciji ... U Americi ima mnogo zajednica, koje imaju i sto puta ljep{e
i skuplje domove, ali je vrlo malo tako malih zajednica, koje su ostvarile
ono, {to smo mi ostvarili“.33
Nakon znatnog napora i volonterskog rada bo{nja~kih emigrana-
ta, ve}a zgrada je prepravljena u dàmiju. Dàmija je zvani~no otvorena
10. februara 1957. godine i bila je prva dàmija a ujedno i prva musli-
manska institucija u îkagu. U periodu od dvadeset godina ova dàmija
je koristila za vjerske, obrazovne kao i kulturne potrebe Bo{njaka ali i
muslimana drugih nacija.
32. Seid Kari}, poznatiji kao Kadija, ro|en je u Gornjoj Tuzli septembra 1916. godine.
Otac mu se zvao Ibrahim a mati Hafa. Zavr{io je Gazi-Husrevbegovu medresu u Sarajevu
a nakon toga se upisuje na Vi{u islamsku {erijatsko-teolo{ku {kolu. U Drugom svjetskom
ratu, Kari} je sluìo Hrvatsku vojsku da bi nakon okon~anja rata proveo 5 godina u za-
tvoru u Ukrajini. Nakon izlaska iz zatvora, Kari} odlazi u Ma|arsku, zatim u Austriju
gdje studira psihologiju i jezike. 1951. godine dolazi u SAD-e gdje je pomagao ]amilu
Avdi}u u Muslimanskom vjerskom i kulturnom domu. Zavr{io je M.B.A. sjeverozapadni
univezitet u Evastonu 1956. godine a 1963. godine je zavr{io postdiplomski studij na In-
dijana Univerzitetu. Bio je predsjednik I.C.C. u periodu oktobar 1980-te do aprila 1981.
godine. Seid Kari} nije pisao ~esto kao ostali bosanski intelektualci. (Podaci dobiveni od
Muahameda al Aharia putem e-mail po{te.)
33. Otvorenje Muslimanskog Kulturnog Doma u Chicagu, Muslimansko kulturni dom,
Chicago, 10. februar 1955.
118
Evo kako je otvaranje dàmije prokomentirao Godi{njak, list za

nau~na i nau~no-vjerska pitanja, u izdanju bosansko-hercegova~ke mus-
limanske emigracije, koji je u to vrijeme izlazio u Be~u. Tekst je iza{ao
pod naslovom: Dàmija i {kola u Chicagu a pored ostalog u njemu se
isti~e: „Poja~anim naporom bosansko-hercegova~ke muslimanske emi-
gracije u Sjevernoj Americi kupljene su u Chicagu dvije ku}e za potrebe
tamo{njeg Muslimanskog vjersko–kulturnog doma. Dne. 10.2.1957 u
njima je sve~ano obavljeno otvaranje dàmije i {kole i time udaren ka-
men temeljac sistematskom vjersko-prosvjetnom radu me|u bosanskim
muslimanskim iseljenicima u slobodnom svijetu. Ovaj zna~ajni uspjeh
na{e bra}e u Americi nai{ao je na op}e simpatije ne samo muslimanskih
emigranata ve} i na{ih u domovini…Sa zadovoljstvom biljeìmo, da sve
priredbe Muslimanskog vjersko- kulturnog doma u Chicagu nailaze na
{iroku potporu hrvatskih katoli~kih krugova u Americi. Vjersko-prosvjet-
nom akcijom u Chicagu rukovode na{i vrijedni alimi prof. Kamil ef. Avdi}
i Seid ef. Kari}“.34
Aktivnosti koje je pokrenuo Muslimanski vjerski i kulturni dom
oko kupovine zgrada za svoje potrebe, a naro~ito otvaranje prve dàmije
imalo je sna`nog odjeka me|u bo{nja~kom emigracijom {irom svijeta.
Tako su mnogi tekstovi i rasprave koje su vo|ene na temu: kako ponu-
diti najoptimalniji odgovor na mnoge do tada nerje{ive probleme sa ko-
jima se susretala bo{nja~ka emigracija, pozivale upravo na organizaciju
i poteze koje je povla~ila bo{nja~ka emigracija u Sjedinjenim Ameri~kim
Dràvama. Tako u Godi{njaku izlazi tekst pod nazivom: „Poloàj islam-
ske vjerske zajednice i zadaci na{e emigracije“ u kojem se sa posebnim
akcentom isti~e da su prioritetni zadaci emigracije: „…e) Stvarati vjer-
sko-kulturne centre muslimanske bosanske emigracije poput onog u Chi-
cagu, te bez buke, ali ozbiljno i temeljito, raditi na osvje{}ivanju na{eg
svijeta u tu|ini“.35
Prvog septembra 1968. godine donesena je odluka da se promijeni
naziv Muslimanskog vjerskog i kulturnog doma u Bosansko-ameri~ku
kulturnu asocijaciju (Bosnian American Cultural Association - BACA), a
za njenog predsjednika izabran je ]amil Avdi}. ^lanstvo je, pored îkaga,
obuhvatilo i uklju~ilo i one Bo{njake koji su ìvjeli u Garyju i Milwauke-
eju u dràvi Wisconsin, te jedan broj onih rasutih {irom SAD. Asocijacija
je krajem pedesetih godina pokrenula periodi~ni list „Glasnik Muslima-
na„. List je izlazio vrlo neredovno, pa se nakon kra}eg vremena ugasio.
Poslijeratna imigracija je uglavnom bila koncentrirana na podru~ju tzv.
34. Godi{njak, cit. djelo, str.72.

119
[eherdìk
Velikog îkaga (Greather Chicago). Vremenom su se oformile manje

bo{nja~ke zajednice u Clevlendu, Detroitu, New Yorku, a posebno u To-
rontu u Kanadi. Zajednica u Torontu je druga po veli~ini na tlu Sjeverne
Amerike. Bo{njaci koji su ìvjeli u manjim zajednicama su u svojim vjer-
skim aktivnostima i slu`bama se pridruìvali ostalim muslimanima.
Zna~ajan broj ovih imigranata i pored svog seoskog porijekla, ne-
dostatka {kolske spreme i odgovaraju}eg obrazovanja prije dolaska u
SAD, uspjelo je razviti relativno veliki biznis ili osnovati i uspostaviti
vlastite fabrike. Sedamdesetih godina najve}a takva industrija bila je
Precision Carbide Tool Company (Kompanija za proizvodnju preciznih
alata) u îkagu, koja je zapo{ljavala oko 400 radnika, od kojih su znatan
broj bili Bo{njaci. To je bila najve}a firma u Sjevernoj Americi koja je svo-
jim radnicima, bez obzira na vjeroispovijest, davala pla}eno odsustvo u
dane velikih islamskih praznika.36
Zaklju~ak
Proces emigriranja Bo{njaka u Sjedinjene Ameri~ke Dràve, odvi-

jao se dominantno u ~etiri perioda:
1. period austrougarske okupacije,

2. period poslije Drugog svjetskog rata;
3. period SFRJ;
4. period agresije na BiH 1992.-1995. godine, te poslije potpisivanja Dej-
tonskog mirovnog sporazuma.
Prvi period je zapo~eo u prvim godinama dvadesetog stolje}a i u
ve}em ili manjem intenzitetu trajao je sve do po~etka Drugog svjetskog
rata. Ova emigracija je motivirana, prije svega, ekonomskim razlozima.
Drugi period je po~eo poslije zavr{etka Drugog svjetskog rata. U periodu
trajanja Drugog svjetskog rata taj proces je bio obustavljen. Me|utim,
neposredno nakon zavr{etka Drugog svjetskog rata, iz svih zemalja Ev-
rope otpo~inje jedan snaàn proces useljavanja imigranata u Sjedinjene
Ameri~ke Dràve. Me|u tim useljenicima bio je i jedan broj Bo{njaka,
koji nisu htjeli ili nisu smjeli da se vrate u svoju domovinu. Ova imi-
gracija je, kod ogromne ve}ine, bila politi~ki motivirana. Tre}a migrac-
ija Bo{njaka u SAD, koja otpo~inje u drugoj polovine pedesetih godina,
je ponovo ekonomski motivirana i ona se poklapa sa po~ecima velike
ekonomske emigracije iz biv{e Jugoslavije u zapadnu Evropu. êtvrti val
36. Op{irnije u: M. Imamovi},

Bosanskomuslimanska dijspora u SAD, cit. djelo, str. 356.
120
imigriranja Bo{njaka u Sjedinjene Ameri~ke Dràve dogodio se nakon

agresije na Bosnu i Hercegovinu (1992.-1995.) i po~injenog genocida nad
Bo{njacima. Danas bo{nja~ka dijasporalna zajednica u SAD predstavlja,
iako ne potpuno i sveobuhvatno, organiziranu dijasporalnu zajednicu,
svekolikih razli~itosti od potomaka prvih imigranata do prognanika i iz-
bjeglica posljednjeg agresorskog rata 1992.-1995. godine. Osnovna kara-
kteristika dana{nje bo{nja~ke dijasporalne zajednice u SAD jeste da se
ona nalazi u procijepu izme|u asimilacije i nacionalne afirmacije. Koji
}e od ovih procesa preovladati zavisi, upravo, od odnosa dràve Bosne i
Hercegovine, Bo{njaka u Bosni i Hercegovini i dijasporalnih zajednica
Bo{njaka {irom svijeta.
Literatura:
1. Agi} Senad, Islam i Bo{njaci u Americi, „ Znakovi vremena “, ~asopis

za filozofiju, religiju, znanost i dru{tvenu praksu, Sarajevo, 2003.
2. Agi} Senad, Imigracija i asimilacija, El-Kalem, Sarajevo, 2005.
3. Bali} Smail, Bosna u egzilu 1945 – 1992, „ Preporod “ , Zagreb, 1995.
4. Bemford Parks H., Historija Sjedinjenih Ameri~kih Dràva, „ RAD“,
Beograd, 1985.
5. Cviji} Jovan, O iseljavanju bosanskih muhamedanaca, „Knjièvni
glasnik“, Beograd, 16. juna 1910.
6. ]o{kovi} Pejo, Toma{ev progon sljedbenika crkve bosanske
1459. godine, Migracije i Bosna i Hercegovina, Institut za istoriju u
Sarajevu, Sarajevo, 1990.
7. Encyclopaedia Britannica, inc. William Benton, Publisher, prevela
Branka Tasi}, „Vuk Karadì}”, Beograd, 1967.
8. \ozi} Adib, Bo{nja~ka nacija, BKC, Sarajevo, 2003.
9. Godi{njak, Nau~na i nau~no-vjerska izdanja bosansko-hercegova~ke
muslimanske emigracije, knjiga IV, Wien, 1957.
10. Imamovi} Mustafa, Bo{njaci u emigraciji, „Bo{nja~ki institut Cirih
– Odjel Sarajevo“, Sarajevo, 1996.
11. Imamovi} Mustafa, Bosanskomuslianska dijaspora u SAD,
Migracije i Bosna i Hercegovina, Institut za istoriju u Sarajevu,
Sarajevo, 1990.
12. Kari} Seid, Otvaranje dàmije i {kole Muslimanskog kulturnog
doma u îkagu, îkago, 1957.
13. Zambak, Nezavisni list Bo{nja~ke zajednice Sjeverne Amerike,
îkago, 2000.
14. Zbornik radova, Bosna i Hercegovina i dijaspora,
NIP „ Oslobo|enje “, Sarajevo, 1996.
15. Zulfi} Muharem, 100 godina Bo{njaka u îkagu,
„Dèmijjetul-hajrijje“, îkago, 2003.
121
[eherdìk
122
PRIRODNI RESURSI KAO OSNOVA PRIVREDNOG

RAZVOJA OP]INE KALESIJA
SA@ETAK
Prirodni resursi su materijali, informacije ili energija, koji mogu

da se eksploati{u ili prera|uju u upotrebljive proizvode. U grupi prirod-
nih resursa spadaju: energetski resursi, voda, zemlji{te, mineralne siro-
vine, biolo{ki resursi, turisti~ki resursi i dr. Sirovine su onaj dio prirodnih
resursa koji se moè koristiti u tehnolo{ke i ekonomske svrhe, to je isko-
ristivi deo resursa.
Prirodni resursi sa kojima raspolaè op}ina Kalesija su: poljoprivredno
zemlji{te, {ume, ugalj, vodni i mineralni resursi.
1. GEOGRAFSKI POLO@AJ OP]INE KALESIJA
Op}ina Kalesija pripada regiji sjeverne Bosne, odnosno Spre~ko-

majevi~koj mezoregiji. Po novijoj administrativno-politi~koj podjeli pri-
pada Tuzlanskom kantonu.
Smje{tena je u sjeveroisto~noj Bosni u podru~ju gornjeg toka rijeke
Spre~e, odnosno u njenoj aluvijalnoj ravni i ju`nim obroncima planine
Majevica, te sjevernim rubnim dijelovima planine Javornik. (karta 1).
Op}ina Kalesija danas zauzima povr{inu od 201 km², dok je 1991.
godine imala povr{inu od 272 km². Dejtonskim mirovnim sporazumom
71 km², odnosno 26,1% teritorije izdvojen je iz op}ine Kalesija i pripojen
novoformiranoj op}ini Osmaci u Republici Srpskoj.
Prema veli~ini teritorije Kalesija spada u red ve}ih op}ina u Tuzlanskom
kantonu i obuhvata 7,5% njegovog teritorija. Prema popisu stanovni{tva
iz 1991. godine op}ina Kalesija imala je 41.809 stanovnika. Po procjeni
Federalnog Zavoda za stastistiku broj stanovnika u op}ini Kalesija 1996.
godine je iznosio 36.942, a u 2006. godini 35.082 stanovnika.
Op}ina Kalesija ima relativno povoljan saobra}ajno-geografski poloàj.
Kalesija je povezana magistralnim putem na zapadu sa Tuzlom, a na
istoku Zvornikom. Na ovu saobra}ajnicu veù se putevi regionalnog
zna~aja Kalesija-Sapna i Kalesija-Dubrave-@ivinice. Od 1990. godine
Kalesija je povezana i èljezni~kom saobra}ajnicom sa Tuzlom, @ivini-
cama i Zvornikom, {to je pobolj{alo njen geografski poloàj. Jedan dio
me|unarodnog aerodroma “Dubrave” nalazi se na teritoriji op}ine Ka-
lesija u naselju Donje Vukovije, na regionalnom putu Kalesija-Dubrave-
@ivinice, {to je tako|e veoma va`no za budu}i ekonomsko-geografski raz-
voj ovog kraja.
123
[eherdìk
124
Na zapadu i jugozapadu granicu op}ine Kalesija sa op}inom @ivin-

ice ~ini rijeka Spre~a. Na sjeverozapadu, op}inu Kalesija od Tuzle odvaja
naselje Simin Han, pobr|a planine Majevice, Pelemi{ (466 m), Bandera
(560 m) i Banj Brdo (700 m). Na Banj Brdu je trome|a izme|u Kalesije,
Tuzle i Lopara. Granica ide dalje prema istoku do najve}eg vrha planine
Majevice, Stolica (916 m) u op}ini Sapna. Me|uentitetska linija izme|u
Kalesije i Osmaka se pruà rijekom Mala Spre~a, od izvora (ispod Bi{ine),
preko Broda, Zeline, kod Glavice granica ide uzvodno Spre~om do Kule i
na sjeveroistoku Mahalskom rijekom do Resnika. (karta 1).
2. PRIRODNI RESURSI OP]INE KALESIJA
Op}ina Kalesija je relativno bogata prirodnim resursima, od ko-

jih su zna~ajni: poljoprivredno zemlji{te, {ume, ugalj, vodni i mineralni
resursi i sl.
2.1. POLJOPRIVREDNO ZEMLJI[TE
Poljoprivrednih povr{ina u op}ini Kalesija ima oko 10.427 ha

(obradive povr{ine u~estvuju sa 4.582 ha ili 43,9%), {to ~ini 52,6 % od
ukupne povr{ine Op}ine. Jednom stanovniku u prosjeku pripada 0,38 ha
poljoprivrednog zemlji{ta odnosno 0,25 ha obradivog zemlji{ta.
Ako uzmemo me|unarodne normative po kojima se 0,40 ha poljoprivred-
nog i 0,17 ha obradivog zemlji{ta smatra dovoljnim da obezbjedi hranu i
ìvot dostojan ~ovjeka po jednom stanovniku, onda moèmo zaklju~iti da
je situacija sa poljoprivrednim povr{inama na podru~ju op}ine Kalesija
povoljna.
Tako, plodne poljoprivredne povr{ine Spre~kog polja daju izvan-
redne uslove za razvoj ratarstva, sto~arstva (intenzivno sto~arstvo) i pov-
rtlarstva.
Breùljkasti predjeli pruàju izvanredne uslove za razvoj vo}arstva,
naro~ito {ljive, jabuke, maline, jagode i dr. Od ratarskih kultura na
breùljkastim terenima osim p{enice i kukuruza u manjim koli~inama
uzgajaju se jo{ ra`, zob i je~am.
Poljoprivredne povr{ine u breùljkasto-brdskim predjelima Majevice
i Bi{ine mogu se valorizirati za razvoj sto~arstva (uzgoj sitne stoke),
vo}arstva, p~elarstva, uzgoj ljekovitog bilja, te kao pa{njaci. (karta 2).
125
[eherdìk
Tabela 1: Poljoprivredne povr{ine u op}ini Kalesija, Tuzlanskom kantonu

i Regiji sjeveroisto~na Bosna 1990. godine
Izvor: Babovi} S., Klapi} M.: Stanje, problemi, strate{ki ciljevi i globalni
pravci razvoja privrede Tuzlansko-podrinjskog kantona, Zbornik radova
“Strategija privrednog razvoja Tuzlansko-podrinjskog kantona”, Ekonom-
ski institut, Tuzla, 1996., str. 193.; i www.eured-bih.org., Socioekonomski
pregled i SWOT analiza Ekonomske regije “Sjeveroisto~na BiH”, EURED
Projekt Evropske unije za regionalni ekonomski razvoj u BiH, Tuzla, juli
2004., str. 14
Tabela 2: Orani~na povr{ina po na~inu kori{tenja (u ha) u op}ini Kalesija

i Tuzlanskom kantonu 2004. godine
Izvor: Statisti~ki godi{njak/ljetopis Federacije Bosne i Hercegovine, 2005.,

FZS, Sarajevo
126
Tabela 3: Namjenske povr{ine zemlji{ta u op}ini Kalesija
Izvor: Prostorno planiranje op}ine Kalesija do 2020. godine, JU “Zavod za

planiranje, urbanizam i razvoj” Kalesija, D.O.O. “CPA”, Toj{i}i-Kalesija
U postratnom periodu do{lo je do smanjenja povr{ina pod pol-

joprivrednim zemlji{tem zbog administrativno-politi~ke podjele na{e
dràve i zapu{tenosti agrarnih prostora.
U op}ini Kalesija usljed ratnih dejstava mnoge zemlji{ne povr{ine

su minirane i ta podru~ja su privremeno neupotrebljiva. To se prven-
stveno odnosi na sljede}a naselja koja su se nalazila na liniji odbrane:
Memi}i, Bulatovci, Zelina, Goj~in, Jelovo Brdo, Dubnica, Seljublje, Brezik
i druga.
U 2004. godini na podru~ju op}ine Kalesija bilo je 457 ha miniranih
povr{ina ili 10,8% od ukupnih miniranih povr{ina u Tuzlanskom kantonu
i 1.047 ha sumnjivih povr{ina sa zaostalim minsko-eksplozivnim sred-
stvima ili 10,0% od svih ugroènih povr{ina Tuzlanskog kantona.
(tabela 4).
127
[eherdìk
Tabela 4: Privremeno neupotrebljive minirane povr{ine u op}ini Kalesija

i Tuzlanskom kantonu u 2004. godini
Izvor: www.vladatk.kim.ba
Na formiranje pedolo{kog pokrova uticali su geolo{ki sastav ter-
ena, reljef, klima, vegetacija i antropogeni faktor. Zbog djelovanja svih
ovih faktora na podru~ju op}ine Kalesija obrazovali su sljede}i tipovi tla:
automorfna, hidromorfna i antropogena tla.
Automorfna tla su ona tla na ~iji nastanak djeluje samo padavinska voda
koja se cijedi kroz tlo bez duèg zadràvanja. Ve}u rasprostranjenost
imaju razvijena automorfna tla.
Na zapadu i sjeverozapadu op}ine Kalesija nailazimo na vertisol
(smonicu) i pelosoli (ljutova~e), a manje su zastupljena sme|a degradirana
tla na glinama i ùtosme|a tla na pijescima. Na ovim zemlji{tima se mogu
uz manju primjenu agro-tehni~kih mjera ostvariti zna~ajni prinosi ìtari-
ca, vo}arskih i povrtlarskih kultura i krmnog bilja. U sjeverozapadnim
podru~jima rasprostranjena su sme|a tla na tro{nim kre~njacima, sme|a
tla na konglomeratima i {ljuncima i sme|a tla na glinama i pje{~arima i
pogoduju razvoju vo}arstva, {umske vegetacije i ljekovitog bilja. Sme|a
tla na fli{u susre}emo na {irem podru~ju planine Majevice. Na sjevernim
padinama Javornika, odnosno na jugu i jugozapadu rasprostranjena su
sme|a beskarbonatna tla, sme|a tla na serpentinima (brdo Vis) i sme|a
tla na jedrim kre~njacima.1 Na ovim tlima rasprostranjena je {umska
vegetacija, a koriste se i kao livade i pa{njaci.
Hidromorfna tla nastaju pod uticajem ja~eg vlaènja od padavin-
skih voda i dopunskog vlaènja od slivnih poplavnih i podzemnih voda.
U ova tla spadaju: aluvijalna karbonatna pjeskovita tla zastupljena,
neposredno uz obale rijeke Spre~e. Sjeverno i ju`no na ova tla se nas-
tavljaju podzolasto-pseudoglejna terasna tla (terasne prahulje), sme|a
(livadska) beskarbonatna tla a u manjoj mjeri rasprostranjena su i sme|a
livadska karbonatna glejna tla, te mineralno-mo~varna oglejna karbon-
atna tla.2 Ova tla se valoriziraju za poljoprivrednu proizvodnju (ìtarice,
industrijsko i krmno bilje, uzgoj vo}a i povr}a).
Antropogena tla u Gornje Spre~kom polju su pod uticajem raznih
1. Grupa autora, Pedolo{ka karta SFRJ, Zvornik 1, Zavod za agropedologiju Instituta za

poljoprivredna istraìvanja, Sarajevo, 1971.
2. Isto
128
hidrotehni~kih i agrotehni~kih mjera znatno izmjenila svoja prirodna

svojstva. Ova su tla pod uticajem odvodnjavanja, navodnjavanja, dubin-
skog oranja (i rigolanja) te visokih doza mineralnih gnojiva i humizacije
pretvorena u veoma plodne substrate. Ova tla su pogodna za uzgoj svih
kultura i na njima se odstvaruju veoma visoki prinosi.
Geografsko rasprostranjenje tala i njihova poljoprivredna valorizacija na
podru~ju op}ine Kalesija prikazano je kartografski (karta 2).
129
[eherdìk
130
2.2. [UME
[ume u op}ini Kalesija zauzimaju oko 7.664 ha, {to ~ini 38,1%
njene teritorije. Od toga je 5.118 ha ili 66,8% u vlasni{tvu dràve i 2.546
ha ili 33,2% u privatnom vlasni{tvu.
Od ukupne povr{ine pod {umama na podru~ju Op}ine minirano je 1.829
ha ili 23,8%.
U strukturi ukupnih {umskih povr{ina dominiraju bukove i
grabove {ume sa 2.570 ha ili 33,5%, zatim hrastove i grabove {ume 2.065
ha ili 26,9%, {ume crnog i bijelog bora 45 ha ili 0,6%, smr~e 5 ha ili 0,1%,
izdana~ke {ume i goleti 1.450 ha ili 18,9% i neproduktive {umske povr{ine
1.520 ha ili 19,9%.3 (karta 3).
U ukupnim {umskim povr{inama Tuzlanskog kantona i Regije
sjeveroisto~na Bosna op}ina Kalesija je participira sa 6,1%, odnosno
2,7%. Drvna masa na teritoriji op}ine Kalesija je procjenjena na oko 1,1
mil. m3 i ~ini 6,4 % ukupne drvne mase Tuzlanskog kantona i 2,9 % Reg-
ije sjeveroisto~na Bosna i moè posluìti kao zna~ajna osnova za razvoj
gra|evinarstva i drvno-prera|iva~ke industrije. (tabela 6)
Povr{ine pod {umama su nakon 1996. godine zna~ajno smanjene a razlozi
su admimistrativne prirode i nekontrolisana sje~a. (tabele 5,6)
Tabela 5: Povr{ine pod {umama i drvna masa na ve}em dijelu podru~ja

Tuzlansko-podrinjskog kantona (stanje 1979)
Izvor: Babovi}, S., Klapi}, M., Stanje, problemi, strate{ki ciljevi i global-
ni pravci razvoja privrede Tuzlansko-podrinjskog kantona, u Zborniku
“Strategija privrednog razvoja Tuzlansko-podrinjskog kantona”, Ekonom-
ski institut, Tuzla, 1996.
Tabela 6: Povr{ine pod {umama i drvna masa na podru~ju op}ine Ka-

lesija, Tuzlanskog kantona i Regije sjeveroisto~na Bosna (stanje 2002.
god.).
3. JU [ume TK, [umsko gazdinstvo “Spre~ko” @ivinice, [umarija Tuzla 2007. godine
131
[eherdìk
Izvor: JU [ume TK, [umsko gazdinstvo “Spre~ko” @ivinice, [umarija Tu-

zla 2007., i www.eured-.bih.org., Socioekonomski pregled i SWOT analiza
Ekonomske regije “Sjeveroisto~na BiH”, EURED Projekt Evropske unije
za regionalni ekonomski razvoj u BiH, Tuzla, juli 2004., str. 14
Uzimaju}i u obzir prirodno-geografske karakteristike koje pogodu-
ju za rast i razvoj {uma na ovom podru~ju, a naro~ito geolo{ku gra|u,
geomorfolo{ke karakteristike, klimatske karakteristike, hidrografske
i pedolo{ke karakteristike, ukupna povr{ina pod {umom od 38,1% nije
zadovoljavaju}a.
Postotak {umskih povr{ina mogao bi se zna~ajno pove}ati
po{umljavanjem najlo{ijih kategorija poljoprivrednog zemlji{ta koje se
ne mogu valorizirati u poljoprivrednoj proizvodnji. Tako|er, mogla bi se
po{umiti i ranija ispasi{ta koja se ve} dugo ne koriste.
132
133
[eherdìk
2.3. UGALJ
Geolo{kim istraìvanjima na podru~ju op}ine Kalesija utvr|ene

su ugljene serije koje predstavljaju jedan krak ju`ne sinklinale.
U nastavku leì{ta sinklinale Dubrave-polje “A”, nalazi se
eksploataciono polje Toj{i}i-ju`na sinklinala, polje “B” (sinklinala
Kova~evi}i). Ovaj lokalitet razvijen je sa podinskim i glavnim ugljenim
slojem i zahvata podru~je zaseoka Kurti}i, Dautovi}i, Kova~evi}i i dijela
Handì}i, a ju`no od naselja Toj{i}i, na prostoru izme|u Njivica i Ra-
jkovine planirano je formiranje spoljnog odlagali{ta. Ukupne bilansne
rezerve uglja u sinklinali Kova~evi}i iznose 38 miliona tona. U daljoj fazi
razvoja ovaj povr{inski kop }e se pro{iriti u uskom pojasu sjeverozapadno
od Kova~evi}a preko Lijeha i Jezera do Pa~i}a.4
Drugi dio eksploatacionog polja Toj{i}i-ju`na sinklinala, polje “B”
(u nastavku leì{ta sinklinale Dubrave, polje “A”) do granice op}ine Ka-
lesija i @ivinice jugoisto~no sa zaseokom ]ive, ima pet ugljenih slojeva
sa veoma strmim nagibom. Usljed nedovoljne istraènosti do sada nije
poznato na koji na~in }e se eksploatisati (jamski ili povr{inski), a planira
se da istra`ni radovi obuhvate i podru~je ju`no i jugozapadno od ]iva,
prema Dàfi}ima i Gornjim Vukovijama. Tako|e, ustanovljene su po-
jave ugljenih slojeva sa lijeve strane magistralnog puta Tuzla-Zvornik u
pravcu Toj{i}i-Caparde.5 (karta 4).
Prema planovima razvoja rudnika lignita u Tuzli u periodu do
1995. godine bilo je planirano izvo|enje istraìva~kih radova, a posl-
ije 2000. godine i po~etak eksploatacije uglja. Me|utim, do naknadnih
geolo{kih istraìvanja na podru~ju op}ine Kalesija nije do{lo.
U blizini granice izme|u op}ina Kalesija i @ivinica u naselju Dubrave
nalazi se rudnik lignita. Rudnik “Dubrave” predstavlja zna~ajno leì{ta
lignita u Tuzlanskom kantonu.
2.4. VODNI RESURSI
Op}ina Kalesija raspolaè i zna~ajnim vodoprivrednim resursima rijeke

Spre~e i njenih pritoka: Gribaje, Dubnice, Bukovice, Male Spre~e, Ma-
halske rijeke, Tavne i drugih, kao i podzemnim vodama Spre~kog polja,
Majevice i Bi{ine. (karta 5).
Me|utim, potrebno je napomenuti da su ovi rije~ni tokovi zaga|eni
industrijskim i komunalnim otpadom i da ~istu vodu imaju samo u gorn-
jim tokovima. Podzemne vode ovog podru~ja se koriste u poljoprivredne
i industrijske svrhe te za vodosnabdijevanje stanovni{tva. Na podru~ju
Kiseljaka (Dubnica) postoje izvori mineralne vode.
4. Grupa autora, Prostorni plan op{tine Kalesija za period 1986-2000/2005. godina,
5. Isto, str. 86.
134
Osnovnu hidrografsku mreù na podru~ju op}ine Kalesija ~ini ri-

jeka Spre~a sa svojim pritokama. Pored pritoka Spre~e ovdje se nalazi i
izvor rijeke Munja~e koja se ulijeva u rijeku Sapnu, pritoku Drine.
Spre~a se u izvori{noj ~elenki formira od vi{e izvora i vrela, na nadmor-
skoj visini 453,3 m. Izvori{na ~elenka se nalazi na sjevernim padinama
Velje Glave (619 m). Rijeka Spre~a je duga 115,4 km, a ulijeva se u Bos-
nu kod Doboja. Rijeka Spre~a pripada hidrosistemu rijeke Bosne. Sliv i
glavna dolina su orijentisani pravcem sjeverozapad - jugoistok (dinarski
pravac).
Nizvodno od Osmaka na teritoriji Kalesije prva pritoka Spre~e je
Sajtovi}a rijeka, koju formira vi{e manjih potoka i izvora. Najve}a lijeva
pritoka Spre~e na podru~ju op}ine Kalesija je rijeka Mala Spre~a, koja
izvire ispod Bi{ine (881 m). Na istoku i sjeveroistoku na desnoj strani
Spre~e su Mahalska rijeka i Tavna, a njihova u{}a u rijeku Spre~u nalaze
se izme|u naselja Memi}i i Osmaci. Na podru~ju sjeverno od Zeline u
Spre~u se ulijeva Bukovica koja izvire ispod \edinca. Pritoka Spre~e je i
rijeka Dubnica, ~ije je u{}e sjeverno od brda Vis. Rijeka Dubnica nastala
je od dva potoka: Kalesice i Male rijeke. Najzna~ajnija desna pritoka ri-
jeke Spre~e na podru~ju op}ine Kalesija je rijeka Gribaja, koja izvire ispod
Banj Brda (700 m), a u{}e joj je u Spre~u ju`no od naselja Donje Vukovije.
U vrijeme pljuskovitih ki{a kao i topljenja snijega pritoke Spre~e dobijaju
buji~ni karakter. Pri tome one akumuliraju velike koli~ine erodiranog de-
tritusa, zbog ~ega dolazi do izdizanja rije~nih korita, a samim tim i do
laktastih skretanja-meandra, koji su najizraèniji na izlazu rijeke Spre~e
sa teritorije op}ine Kalesija, odnosno u predjelu izme|u Jeginovog Luga i
Gra~ani~kog Luga. (karta 5)
U dolini Spre~e se obrazuju u rastresitoj seriji sedimenata iznad
vododrìvog sloja nakupine podzemne vode koje se nazivaju izdanskim
vodama. êsto se gornji izdanski nivo nalazi veoma blizu topografskoj
povr{ini, a ponekad i na njoj. Freatske izdani se javljaju u aluvijalnim
ravnima oko rije~nih korita i u rije~nim terasama. U akumulativnim
rije~nim terasama prosje~na dubina izdani se kre}e od 8 m do 15 m.
Od izdanskih voda nailazimo i na arte{ke vode. Problem visokog nivoa
podzemnih voda vezan je za prostor Gornjeg Spre~kog polja. Nivo podzem-
nih voda je direktno povezan sa vodostajem riijeka koje proti~u ovim
poljem. U vrijeme i nakon povodnja podzemne vode izbijaju na povr{inu i
plave naj~e{}e aluvijalne ravni rijeka Spre~e i njenih pritoka.
S obzirom da na podru~ju op}ine Kalesija ne postoji vodomjerna stanica
zato i nema podataka o rije~nim reìmima u ovom dijelu toka Spre~e.
Rije~ni reìm rijeke Spre~e je nivalno-pluvijalni. Na osnovu po-
dataka u tabeli 7, vidi se da su maksimalni srednji vodostaji u febru-
aru, martu i aprilu, a posljedica su poja~anog djelovanja nivalnog ~inioca.
135
[eherdìk
Najniì vodostaji su u julu, avgustu i septembru. Najve}om koli~inom

vode rijeka Spre~a raspolaè u februaru kada proticaj iznosi 48 m³/sec.,
a posljedica je pove}anja temperature i nivalnog faktora, a najmanjom
koli~inom u avgustu i septembru kada proticaj ima vrijednost 13 m³/sec.
Tabela 7: Odnos temperatura, padavina, vodostaja i proticaja u slivu

Spre~e u periodu od 1965. do 1985. godine
Izvor: Hidrolo{ki godi{njaci, Sarajevo, 1965-1985.
136
137
[eherdìk
2.5. MINERALNI RESURSI
Na ovim prostorima susre}emo mineralne resurse nemetali~kog

porijekla kao {to su: laporci, gline, kvarcni pijeskovi, pijeskovi, {ljunk-
ovi te karbonatne stijene pogodne kao materijali u gra|evinarstvu,
gra|evinskoj industriji i kod izgradnje prometne infrastrukture. Kre~njak
i serpentinit se eksploati{u sa podru~ja Visa, a u {irem rejonu Majevice i
Bi{ine nalaze se nalazi{ta kvarcnog pijeska, gline, kre~njaka, ukrasnog
kamena, laporaca i drugih minerala (karta 4). Mineralni resursi podru~ja
nisu u dovoljnoj mjeri istraèni.
138
139
[eherdìk
3. RAZVOJ POLJOPRIVREDE
U postratnom periodu poljoprivreda je zna~ajno pridonosila ekonomsko-

razvojnoj poziciji op}ine Kalesija. Ova privredna djelatnost je prema u~e{}u
vrijednosti stalnih sredstava (149,7 mil. KM ili 91,2% ukupne privrede)
na prvom, a po broju zaposlenih (251 radnik ili 15,3%) na tre}em mjestu.
U poljoprivredi ukupno je registrovano 7 privrednih subjekata.6 Kalesija
ima povoljan odnos poljoprivrednog zemlji{ta po stanovniku (0,28 ha/1
stan. obradivog zemlji{ta). U strukturi poljoprivredne proizvodnje prima-
rnu va`nost imaju proizvodnja mlijeka (od ukupno proizvedenih 12 mil.
litara u 2006. godini otkupljeno 4,96 mil. l), mesa, ìtarica, vo}a, povr}a,
jaja (6 mil. kom.), meda (8,5 tona), industrijskog i ljekovitog bilja, vune
(11,6 tona) i td.7 (tabele 8, 9, 10, 11).
Osnovne karakteristike stanja u poljoprivredi na podru~ju op}ine Kales-
ija su:
1. Neiskori{tenost i neobra|enost poljoprivrednih povr{ina sa preko
50% usljed poplava, zaostalih mina i nezainteresovanosti lokalnog
stanovni{tva;
2. Pretvaranje plodnih poljoprivrednih povr{ina u gra|evinsko zemlji{te;
3. Poljoprivredne povr{ine u dolini Spre~e izloène su stalnim poplavama
i eroziji;
4. Procjenjuje se da u strukturi poljoprivrednih djelatnosti sto~arstvo
u~estvuje sa oko 50 %, zatim ratarstvo, povrtlarstvo, vo}arstvo i
p~elarstvo;
5. Doma}i proizvo|a~i hrane zadovolje u prosjeku 35-40% vlastitih
potreba, a oko 60% prehrambenih proizvoda se uvozi;
6. Nedovoljna finansijska ulaganja u razvoj poljoprivrede;
7. Pogor{ana je starosna struktura stanovni{tva koje se bavi poljoprivre-
dom;
8. U posljednjih nekoliko godina prisutan je trend smanjenja prinosa pol-
joprivrednih kultura usljed klimatskih faktora, nedostatka finansijskih
sredstava i td.
6. Podatak za sada{nju vrijednost stalnih sredstava se odnosi na 1997., procjena broja
zaposlenih je prosjek za period 2001-2004. i broj privrednih subjekata je iz 2004., Slu`ba
za poduzetni{tvo, budèt, stambeno-komunalne i inspekcijske poslove op}ine Kalesija,
2007., Va`no je napomenuti da je stvarni broj zaposlenih u poljoprivredi ili onih stanovni-
ka koji se bave poljoprivredom mnogo ve}i, jer poljoprivrednici nisu registrovani kao pol-
joprivredni proizvo|a~i i ne izmiruju dràvne obaveze. Na podru~ju op}ine ima oko 600-
800 mini sto~nih farmi (kapaciteta od 5 do 80 muznih krava i junica, zatim farmi ovaca,
koza, peradi) koje proizvode mlijeko, meso i jaja, zatim zna~ajan broj proizvo|a~a ìtarica,
vo}a i povr}a, meda i sl., koji svoje proizvode prodaju preduze}ima, poljoprivrednim za-
drugama, mljekarama, trgova~kim radnjama, na pijacama i sl.
7. Slu`ba za poduzetni{tvo, budèt, stambeno-komunalne i inspekcijske poslove op}ine
Kalesija, 2007.
140
Problemi u sektoru poljoprivrede su:

1. Nedovoljna finansijska i materijalna pomo} poljoprivrednicima od
strane nadle`nih dràvnih organa;
2. Problem plasmana poljoprivrednih proizvoda na podru~ju op}ine Ka-
lesija usljed nedostatka prera|iva~kih kapaciteta;
3. Nelojalna konkurencija inostranih poljoprivrednih proizvoda na na{em
trì{tu;
4. Neefikasan rad upravnih i inspekcijskih slu`bi;
5. Nedovoljna kontrola i certifikacija roba u proizvodnji i prometu i
6. Nedovoljan broj veterinarskih stanica i stru~nih laboratorija na
podru~ju Op}ine.
Ciljevi razvoja poljoprivrede:8
a) Aktivirati prirodne i ljudske potencijale i pove}ati zaposlenost;
b) Unaprijediti konkurentnost doma}e poljoprivredne proizvodnje;
c) Smanjiti uvoz poljoprivrednih proizvoda i trgovinski deficit;
d) Izbalansirati demografsku pokrivenost ruralnih podru~ja;
e) Razvijati ruralna podru~ja kao bitan faktor u smanjenju siroma{tva;
f) Unaprijediti o~uvanje ~ovjekove okoline kroz razvoj odrìve poljoprivrede.
Prioriteti u poljoprivrednom sektoru:9
- U cilju intinzivnijeg razvoja poljoprivrede potrebno je racionalno iskori{tavati
poljoprivredno zemlji{te kao prirodni resurs i aktivirati antropogene resurse,
a sve u cilju razvoja ruralnih naselja i smanjenja siroma{tva stanovni{tva.
a) Harmonizirati zakonodavni i institucionalni okvir sa propisima EU;
b) Definisati strate{ke proizvodnje u razvoju poljoprivredne proizvodnje;
c) Razvijati sistem podsticaja u poljoprivredi i udruènja u istom sektoru;
d) Pobolj{ati dostupnost finansijskih usluga za razvoj poljoprivrede;
e) Unaprijediti ekolo{ke aspekte razvoja poljoprivrede;
f) Unaprijediti nau~noistraìva~ki rad i obrazovanje u poljoprivredi.
Tabela 8: Proizvodnja razli~itih poljoprivrednih proizvoda u op}ini Ka-

lesija u 1991. i 2006. godini
Izvor: Statisti~ki godi{njak R BiH, DZS, Sarajevo, 1994.; Izvje{taj o brojnom

stanju stoke i sto~ne proizvodnje na podru~ju op}ine Kalesija za 2006. godinu
8. Srednjoro~na razvojna strategija u Bosni i Hercegovini – PRSP (2004-2007), Savjet
Ministara BiH, Vlada Federacije BiH, Vlada RS, Sarajevo, april 2004., str. 217
9. Isto, str. 217
141
[eherdìk
Tabela 9: Proizvodnja ìtarica i krompira u op}ini Kalesija od 1991.-2004.

godine
Izvor: Statisti~ki godi{njak R BiH 1992, DZS, Sarajevo, 1994 i Statisti~ki

godi{njak/ljetopis Federacije Bosne i Hercegovine, izdanja 1999, 2002. i
2005., FZS, Sarajevo
Tabela 10: Prirast stoke na podru~ju op}ine Kalesija od 1991.-2006. godine
Izvor: Statisti~ki godi{njak R BiH, DZS, Sarajevo, 1994., Izvje{taj o bro-

jnom stanju stoke i sto~ne proizvodnje na podru~ju op}ine Kalesija za
2006. godinu
Tabela 11: Broj rodnih stabala i prosje~ni prinosi vo}aka u op}ini

Kalesija u 1997. i 2004. godini
Izvor: Izvje{taj o povr{inama i zasadama na kraju prolje}ne sjetve 1997.

i 2004. godine, Op}inska komisija za privredu i dru{tveno planiranje
op}ine Kalesija, Kalesija, 2007.
142
4. [UMARSTVO
[ume predstavljaju veliko prirodno (nacionalno) bogatstvo koje

se neprekidno obnavlja. [umski pojas Op}ine zahvata sjeverni i ju`ni
dio op}ine koji se poklapa sa planinskim strukturama Majevice i Bi{ine.
Ve}im dijelom su rasprostranjene listopadne {ume (grab, hrast, bukva),
a manjim dijelom ~etinarske {ume (bor, jela, smr~a).
Na eksploataciju {uma na podru~ju op}ine Kalesija uti~e kval-
itet drvne mase, koji se ogleda u malom u~e{}u ~etinarskih {uma tj.
velikom u~e{}u li{}arskih, izdana~kih i neproduktivnih {uma. [ume u
op}ini Kalesija degradirane su usljed rata od 1992 do 1995. godine i nep-
lanske sje~e ogrijevnog i gra|evinskog drveta. U okolini naselja Hrasno
Gornje i Hrasno Donje, Seljublje, Jelovo Brdo, Vukovije Gornje i Donje i
Memi}i {ume i {umske mladice djelimi~no su uni{tene ispa{ama stoke.
Na {ume negativno djeluju procesi erozije i denudacije usljed ~ega dolazi
do odno{enja povr{inskog humusnog sloja koji je zna~ajan za rast i raz-
voj {uma. Korisne funkcije {uma su njihov uticaj na za{titu tla od eroz-
ije, uti~u na plodnost zemlji{ta i poljoprivrednu proizvodnju, na klimat-
ske faktore, na za{titu i unapre|enje ~ovjekove okoline, na oboga}ivanje
kisikom, apsorbuju ugljen dioksid, stvaraju povoljne uslove za lije~enje,
odmor i rekreaciju, oporavak, razvoj lova, ribolova i turizma.
Od zavr{etka rata 1995. godine do danas svake godine u prosjeku
po{umljena je povr{ina od oko 20 ha i bilo zasa|eno oko 50.000 sadnica.10
Razvoj {umarstva bazira se na karakteristikama {uma i {umskog
zemlji{ta i ima za cilj pove}anje {umovitosti, unapre|enje proizvodnosti i
o~uvanje biolo{ke raznolikosti.
Problemi u sektoru {umarstva su:
•Velike {tete na {umama usljed ratnih aktivnosti 1992-1995. godine;
•Problemi sa minskim poljima, posebno u {irem rejonu Majevice, Bi{ine
i u Gornjem Spre~kom polju;
•Uzurpacije {umskih povr{ina;
•Bespravna sje~a {uma za potrebe ogrijevnog drveta;
•Nedostatak razvojne strategije u razvoju {umarstva;
•Nezadovoljavaju}a stru~na i tehni~ka opremljenost institucija
zaduènih za {umarski sektor;
•Nerije{ena vlasni~ka struktura odre|enih {umskih povr{ina u Op}ini;
Prioriteti u razvoju {umarstva su:
a)Unaprijediti sistem upravaljanja u {umarstvu;
124. Srednjoro~na razvojna strategija u Bosni i Hercegovini – PRSP (2004-2007),

Savjet Ministara BiH, Vlada Federacije BiH, Vlada RS, Sarajevo, april 2004., str. 282.
143
[eherdìk
- Od dràvnog do op}inskog nivoa je potrebno razviti informacijski sistem,

koji podrazumijeva pra}enje stanja zalihe drveta, prirast i kvalitet drve-
ta, sje~ivu masu, vrstu i kvalitet drugih {umskih proizvoda (ljekobilje,
gljive, divlja~), trajno gospodarenje {umama i odràvanje biodiverziteta,
-Razvijati monitoring u {umarstvu {to obuhvata podatke koji su zna~ajni
za stabilnost {umskih ekosistema kao {to su: poàri, bolesti {uma, neza-
konito kori{tenje {uma i proizvoda {uma i dr.,
b)Kontinuirano vr{iti rehabilitaciju {uma;
-Izvr{iti sanaciju {uma, {to podrazumijeva ~i{}enje od mina, poduzimanje
mjera za{tite od poàra, bolesti i dr.,
-Provesti program po{umljavanja goleti,
c)Unaprijediti za{titu {uma;
-Razvijati svijest javnosti o zna~aju {uma kao prirodnog resursa i ve}u
ulogu gra|ana u za{titi i iskori{tavanju {uma (putem pokreta za za{titu
prirodne sredine, medija i obrazovnih ustanova),
d)Unaprijediti kapacitete za odrìvu eksploataciju {uma.
5. PREHRAMBENA INDUSTRIJA
Na bazi oko 11.000 ha poljoprivrednih povr{ina, mogu}a je iz-

gradnja i razvoj novih kapaciteta za preradu razli~itih poljoprivrednih
proizvoda i proizvodnja ekolo{ki zdrave hrane. Za razvoj poljoprivrede
i prehrambene industrije na prostoru op}ine Kalesija veliki zna~aj ima
i poljoprivredno dobro “Spre~a”, koje posjeduje oko 2.300 ha plodnog
zemlji{ta i stajske kapacitete za 2.000 grla krupne stoke.
Razlozi za davanje statusa strate{ke industrijske grane:
•Velike mogu}nosti na doma}em trì{tu u supstituciji uvoza (u BiH uvozi
se oko 1 milijarda KM prehrambenih proizvoda godi{nje);124
•Velike povr{ine plodnog poljoprivrednog zemlji{ta i hidro potencijal;
•Kvalificirana radna snaga i dugogodi{nja tradicija u razvoju poljoprivrede;
•Mogu}nosti proizvodnje i izvoza prirodne zdrave hrane.
Problemi u sektoru:
•Nedostatak investicijskih ulaganja u ovom sektoru, nedovoljna i nepo-
voljna kreditna osnova;
•Neure|enost trì{ta i nelojalna konkurencija doma}ih prehrambenih proizvoda;
•Nedovoljni podsticaji doma}im poljoprivrednim proizvo|a~ima;
•Visoki tro{kovi u proizvodnji i problem plasmana prehrambenih proizvoda.
144
6. ZAKLJUÂK
Prirodni resursi sa kojima raspolaè op}ina Kalesija i na kojima bazira

dugoro~ni ekonomski razvoj jesu: poljoprivredno zemlji{te, {ume, ugalj,
vodni i mineralni resursi.
Na osnovi od oko 11.000 ha agrarnih povr{ina mogu}e je razvijati pol-
joprivrednu proizvodnju i prehrambenu industriju. [umska bogatstva,
iako se najvi{e koriste kao ogrijevno drvo, mogu se valorizirati u iz-
gradnji stambenih objekata, drvno-prera|iva~koj industriji i za potrebe
zdravstveno-rekreativnog turizma. Povr{inske i podzemne vode se ko-
riste za navodnjavanje poljoprivrednih povr{ina, zatim u prera|iva~koj
industriji i za vodosnabdijevanje stanovni{tva. Mineralni resursi: laporci,
gline, kvarcni pijeskovi, pijeskovi i {ljunkovi te karbonatne stijene mogu
se valorizirati u gra|evinarstvu, gra|ivinskoj industriji te kod izgradnje
saobra}ajne i druge infrastrukture. Ugalj se ne ekspolati{e.
7. LITERATURA I IZVORI
1.Babovi} S., Klapi} M.: Stanje, problemi, strate{ki ciljevi i globalni pravci
razvoja privrede Tuzlansko-podrinjskog kantona, u Zborniku “Strategija
privrednog razvoja Tuzlansko-podrinjskog kantona”, Ekonomski institut, Tuzla, 1996.
2.Statisti~ki godi{njak R BiH, DZS, Sarajevo, 1994.
3.Statisti~ki godi{njak/ljetopis Federacije Bosne i Hercegovine, 2005., FZS, Sarajevo
4.Grupa autora, Prostorni plan op{tine Kalesija za period 1986-2000/2005.
godina, Skup{tina op{tine Kalesija, Op{tinski zavod za urbanizam, Tuzla, 1988.
5.Prostorno planiranje op}ine Kalesija do 2020. godine, JU “Zavod za
planiranje, urbanizam i razvoj” Kalesija, D.O.O. “CPA”, Toj{i}i-Kalesija
6.Izvje{taj o brojnom stanju stoke i sto~ne proizvodnje na podru~ju op}ine
Kalesija za 2006. godinu
7.www.eured-bih.org., Socioekonomski pregled i SWOT analiza Ekonom-
ske regije “Sjeveroisto~na BiH”, EURED Projekt Evropske unije za re-
gionalni ekonomski razvoj u BiH, Tuzla, juli 2004.
8.Hidrolo{ki godi{njaci, Sarajevo, 1965-1985.
9.Srednjoro~na razvojna strategija u Bosni i Hercegovini – PRSP (2004-
2007), Savjet Ministara BiH, Vlada Federacije BiH, Vlada RS, Sarajevo,
april 2004.
10.JU [ume TK, [umsko gazdinstvo “Spre~ko” @ivinice, [umarija Tuzla, 2007.
11.Izvje{taj o povr{inama i zasadama na kraju prolje}ne sjetve 1997. i
2004. godine, Op}inska komisija za privredu i dru{tveno planiranje
op}ine Kalesija, Kalesija, 2007.
12.www.vladatk.kim.ba
145
[eherdìk
Dr. Sci. Salih Kulenovi}
Dèvad Tosunbegovi}, Gornja Spre~a - prilozi za

monografiju sa posebnim osvrtom na pro{lost
kalesijskog podru~ja (prikaz)
U izdanju Gradske biblioteke Kalesija i BZK “Preporod” Kalesija

– Osmaci iza{la je iz tiska 2007. godine knjiga “Gornja Spre~a – prilozi za
monografiju sa posebnim osvrtom na pro{lost kalesijskog podru~ja”, ~iji
autor je mr. Dèvad Tosunbegovi}. Knjiga je veoma zanimljiva kako po
sadràju, tako i po problematici koju obra|uje.
Obiluje mno{tvom historijskih, demogeografskih, etnolo{kih, politi~kih i
drugih ~injenica vezanih za pro{lost stanovni{tva i naselja Gornje Spre~e.
Rukopis knjige je struktuiran tako {to osim predgovora sadrì i sljede}a
poglavlja odnosno cjeline, a to su: 1. Gornja Spre~a kao podru~je; 2. Gorn-
ja Spre~a u pro{losti; 3. Stanovni{tvo Gornje Spre~e; 4. Naselja; 5. Opis
pojedinih naselja; 6. Tradicionalna privreda; 7. Dru{tveni ìvot; 8. Kul-
turno-historijski spomenici; 9. @enidbeni obi~aji i 10. Tradicionalna no{nja.
U prvom poglavlju “Podru~je Gornje Spre~e” autor je obradio ge-
ografski poloàj tog podru~ja koji zahvata ve}i dio sliva rijeke Spre~e,
konkretnije Gornju Spre~u odnosno ve}i dio Gornje Spre~e koji zavr{ava
ne{to nizvodnije od u{}a Gribaje u Spre~u. Obra|ene su prirodno-geograf-
ske odlike podru~ja, posebno geomorfolo{ke i hidrogeografske osobenos-
ti. U ovom dijelu knjige navode se i komunikacije iz ranijih vremenskih
perioda koje nisu do sada dovoljno istraìvane. Autor je posebno nazna~io
komunikaciju koja povezuje dolinu Drine s dolinom Bosne.
U drugom i najobimnijem poglavlju “Gornja Spre~a u pro{losti”
autor pi{e o kontinuitetu ìvljenja i etni~kim procesima na ovom prostoru
od starog vijeka, zatim kroz srednji vijek, osmanski period i austrougar-
ski period, zatim kroz cijeli XX vijek. Svaki od navedenih perioda autor
je obradio koriste}i se osnovnom relevantnom stru~nom i nau~nom liter-
aturom.
U starom vijekuna ovom podru~ju ìvjela su ilirska plemena De-
sidijati i Dindari o ~emu svjedo~e brojne gradine – isti~e autor. Na osno-
vu mnogobrojnih srednjovjekovnih arheolo{kih lokaliteta u ovom dijelu
Spre~e, naro~ito prisustvo velikog broja nekropola ste}aka, srednjovjeko-
vnih nadgrobnika, moè se zaklju~iti da se i u ovom podru~ju intenzivno
ìvjelo u srednjem vijeku.
Autor je posebno obradio otkud ime Kalesija koje se na osnovu
pouzdanih historijskih izvora dovodi u vezu sa muslimanima Halisijama
(Kalisijama) koji su ìvjeli na prostoru srednjovjekovne Ma|arske, a pori-
146
jeklom su iz iranske provincije Huverizm. Prema arapskim putopiscima

u X, XI i XII vijeku muslimane u Ugarskoj su zvali Ismailitima, a u XIII
i XIV vijeku poznatiji su kao Kalizi (Kalisije) nego kao Ismailiti.
Nakon uspostave osmanske uprave u na{im krajevima lijeva
strana Gornje Spre~e teritorijalno je u{la u sastav Bosanskog sandàka,
dok ostali dio ulazi u sastav nahija u okviru Zvorni~kog Sandàka. U
sudsko-administrativnom pogledu podru~je Gornje Spre~e u osmanskom
periodu nije ~inilo cjelinu te je bila u sastavu Zvorni~kog, Tuzlanskog,
Bir~anskom i Srebreni~kog kadiluka. U ovom dijelu knjige autor pi{e o
tome {ta sve sadrì popis Zvorni~kog sandàka, zatim o popisu bosanske
vojske pred bitku na Moha~u 1526. godine, te {ta pruà popis vla{kog
stanovni{tva u Zvorni~kom sandàku iz 1528. godine, a {ta je sadràno
u popisu navedenog sandàka iz 1533. godine. Autor tako|e prezentira
popis nahije Spre~a iz 1548. godine. Navedeni popisi sadrè uglavnom ge-
ografske i demogeografske podatke (broj muslimanskih i broj hri{}anskih
ku}a), zatim podatke o posjedovnim odnosima, o vrstama posjeda i dr.
Posebno je interesantan jedan do sada malo poznat detalj, a odnosi se na
popis veslara u Zvorni~kom kadiluku iz 1551. godine koji je ura|en pri-
likom njihove smotre te godine, a koji su bili iz reda vla{kog stanovni{tva.
Na smotri te godine bilo je 70 veslara u Zvorni~kom kadiluku, a iz nahije
Spre~a popisani su: Turalija sin Hasana iz Dubice, Velija sin Hizira iz
Hrasna, Mihal sin Vuka iz Toj{i}a, Mali sin Radula iz Donje Okrugle.
U popisu nahije Spre~a iz 1604. i popisu nahije Bir~e iz iste godine
sadràni su, kao i u prethodnim popisima, podaci po naseljima o broju
domova muslimana i nemuslimana, o broju ba{tine, o imenima uìvaoca
posjeda, o vrstama i veli~ini posjeda, o naturalnim i nov~anim obavezama
u vezi s napla}ivanjem poreza, o tome na {ta se sve pla}ao porez, {ta se
sve uzgajalo (npr. uzgajala se p{enica, je~am, zob, proso, {ira, povr}e, lan,
sijeno, p~ele, sitna stoka).
U prezentiranju podataka o Gornjoj Spre~i u XVIII vijeku autor
nas upoznaje o politi~kim i vojnim prilikama, o vojsci bosanskih spahija
i o 4000 sejmena koje je odveo vezir Sari Ahmed-pa{a u Rusiju, zatim o
provali austrijske vojske u Bosnu 1717. godine i 1737. godine, o ratu s
Rusima 1735. godine, o optere}eno{}u sa velikim porezima od 1750-1755.
godine, zatim o pobunama na {irem tuzlanskom podru~ju izazvanim
pove}anim poreskim nametima i drugo. Posebno je interesantan i dio
teksta u ovom poglavlju koji se odnosi na naredbu o izradi pontona na
Drini. Naime, zbog rata s Rusijom 1768. godine iz Istambula je zatraèno
od bosanskog velije da se izradi 150 pontona za mostove, pa je u vezi s tim
nare|eno da se angaùje 560 tesara iz bir~anskog i tuzlanskog kadiluka,
zatim 18 kova~kih odàka i 50 Cigana koje treba uputiti u Dobrak kod
Srebrenice gdje }e se pontoni izra|ivati.
U tekstu koji se odnosi na Gornju Spre~u u XIX vijeku Dèvad
147
[eherdìk
Tosunbegovi} nas upoznaje o burnim de{avanjima na ovim prostorima,

o pobunama protiv dahija u Beogradskom pa{aluku, o pobunama protiv
osmanske vlasti, o Prvom srpskom ustanku kojeg su Srbi htjeli prenijeti
preko Drine u Bosnu, pa u vezi s tim sasvim ispravno zaklju~uje kako je
ve} tada po~ela realizacija onoga {to }e kasnije biti poznato kao projekat
“Velike Srbije”. Naime, jo{ tada se govorilo o obnovi “slavensko-srpskog”
carstva kroz ustanke koji bi obuhvatali svo ju`noslavensko hri{}ansko
stanovni{tvo. Doga|aji iz tih vremena upravo su dokaz takvoj tvrdnji
{to autor posebno elaborira ~injenicama vezanim za boj na Mi{aru kada
su bile ugroène bosanske granice, a i kasnije u borbama kod Zasavice
nizvodno od u{}a Drine u Savu u kojima je u~estvovao Milo{ Obrenovi}
sa 20000 srpskih ustanika. U ovom dijelu knjige autor opisuje nespo-
razume i zategnutosti izme|u bosanskih ajana i osmanske vlasti ve-
zanim za reforme i ukidanju janji~ara kao i o popu{tanju i ustupcima
osmanske vlasti prema Srbima, a na {tetu Bo{njaka. Tako je do{lo do
poznatog pokreta za autonomiju Bosne 1830. godine odnosno 1381. go-
dine pod vo|stvom Husejn kapetana Grada{~evi}a koji, na àlost, nije
uspio i pored uspjeha na po~etku. Poslije sloma Grada{~evi}evog pokreta
sudbina muslimanskog stanovni{tva u prekodrinskim nahijama bila je
zape~a}ena sultanovim fermanom iz decembra 1833. godine kojim je data
potpuna unutra{nja autonomija Srbima, a muslimansko stanovni{tvo iz
prekodrinskih nahija (Ra|evina, Jadar, Soko, Uìce) se po~inje iseljava-
ti u Bosnu, a kontinuirano je trajalo od 1833. do 1862. godine. Pobune
hri{}anske raje pomagane iz Srbije i Crne Gore izbijaju i 1875. godine.
Pobunama su zahva}ene Hercegovina, Krajina, isto~na Bosna, Sandàk i
druga podru~ja. U septembru 1875. godine naoruàne grupe iz Srbije su
napadima i plja~kom do{le do [epka, ali su brzo bile razbijene i otjerane.
Vezano za austrougarski period autor pi{e o pripremama za
okupaciju Bosne i Hercegovine, zatim o samoj okupaciji kao i politi~kim
prilikama u to vrijeme, o izgradnji cesta, èljezni~kih pruga uskog ko-
losjeka, kojim se uglavnom izvla~ila {uma. Zbog toga su naprimjer u ka-
lesijskom podru~ju izgra|ene {umske pruge u podru~ju Bi{ine i Borogo-
va. U austrougarskom periodu neka naselja Gornje Spre~e su pripadala
Zvorni~kom, a neka Vlaseni~kom kotaru. Autor pi{e i o u~e{}u Bo{njaka
ovog kraja u austrougarskoj vojsci kao i o tome kako su za vrijeme I svjet-
skog rata Bo{njaci ratovali na raznim rati{tima prostranog austrougar-
skog Carstva.
O politi~kim i dru{tvenim prilikama izme|u dva svjetska rata
Dèvad Tosunbegovi} saèto pi{e isti~u}i novu vlast Kraljevine SHS kao
velikog neprijatelja Bo{njaka zato {to se odmah s uspostavom te vlasti
otpo~elo s otima~inom beglu~ke zemlje kroz agrarne reforme kao i na
druge na~ine (npr. dodjelom bo{nja~ke zemlje solunskim dobrovoljcima,
uzurpacijama i sl.). U to vrijeme podru~je Gornje pre~e bilo je u sastavu
148
Okruga Tuzla u okviru srezova Zvornik, Vlasenica i Tuzla.

Godine 1928. podru~je Gornje Spre~e je u sastavu Okruga (Ob-
lasti) Tuzla. [estojanuarskom diktaturom iz 1929. godine naru{ena je
teritorijalna cjelovitost BiH kada je ona podijeljena na banovine. Tada
je podru~je Gornje Spre~e u{lo u sastav Drinske banovine sa op{tinama
Spre~a (u srezu Zvornik), Papra}a (u srezu Vlasenica) i Vukovije (u srezu
Tuzla).
O de{avanjima u periodu od 1941-1945. godine Dèvad Tosunbe-
govi} pi{e na osnovu do sada objavljene literature kao i na osnovu vlas-
titih istraìvanja. U ovom dijelu knjige autor iznosi podatke o djelovanju
NDH vlasti, zatim o dizanju ustanka u Gornjoj Spre~i gdje su dominirale
pro~etni~ke snage i svi ti ustanci su se pretvorili u napade na bo{nja~ko
stanovni{tvo, ubistva, plja~ke i protjerivanje. To se prvo desilo Bo{njacima
iz [ehera, a kasnije i Bo{njacima iz drugih okolnih mjesta. U za{titu
bo{nja~kog stanovni{tva u to vrijeme stavile su se domobranske jedin-
ice.
Partizani su u Gornjoj Spre~i bili malobrojni u odnosu na ~etnike.
U ovom dijelu knjige autor tako|e pi{e i o formiranju Hadìefendi}eve
legije, zatim o vojnim jedinicama “Zelenog kadra” koje su u su{tini
bile vojne formacije za za{titu muslimanskog stanovni{tva. U vezi s
neu~estvovanjem Bo{njaka u partizanskim jedinicama autor ispravno
zaklju~uje da je najve}a prepreka uklju~ivanja Bo{njaka sa ovog podru~ja
u partizanske jedinice bio prosrpski karakter tih jedinica. Osim toga
odgovor tome treba traìti i u ~injenicama {to su u po~etku II svjetskog
rata ~etnici i partizani bili zajedno.
Nakon zavr{etka II svjetskog rata u Gornjoj Spre~i kao i {irom
novouspostavljene dràve formiraju se prvi narodni odbori (mjesni, sre-
ski), a kasnije dolazi do formiranja op{tina – komuna shodno Zakonu o
komunalnom ure|enju iz 1995. godine. Iz tog vremena autor prezentira
podatke o ukupnom broju stanovnika po op{tinama, zatim o nazivima
naselja (podaci se odnose na 1953. godinu). Prezentirani su podaci za
Memi}e, Osmake i Toj{i}e, a navodi se tako|e i administrativno-teritori-
jalno ustrojstvo nakon dono{enja Zakona o komunalnom ure|enju 1955.
godine. Tada je npr. op{tina Memi}i bila u sastavu sreza Zvorni~kog, a
sastojala se od 110 naselja sa 2164 doma}instva i 11495 stanovnika. U
knjizi se poimeni~no navode naseljena mjesta koja su tada bila u sastavu
te op}ine sa ukupnim brojem doma}instava i ukupnim brojem stanovni-
ka. Prezentirani su i rezultati popisa stanovni{tva iz 1991. godine po na-
cionalnoj pripadnosti.
U knjizi autor ukratko pi{e i o odbrambeno-oslobodila~kom ratu
1992-1995. godine. U vezi s tim prezentirao je politi~ke i vojne prilike
u tom dijelu Spre~e osvrnuv{i se na stvaranje srpske op{tine Kalesija,
naoruàvanje Srba, odvo|enje u logore bo{nja~kog stanovni{tva tog kraja
149
[eherdìk
i pruànje otpora agresiji.

Dejtonskim mirovnim sporazumom iz novembra 1995. godine
podru~je Gornje Spre~e je razdvojeno me|uentitetskom linijom i nalazi
se u dva entiteta. Tom politi~ko-administrativnom podjelom op{tine Ka-
lesija i @ivinice su u sastavu F BiH, dok su op{tine [ekovi}i, Osmaci i
Zvornik (podru~je Snagova) u sastavu RS. Autor s pravom konstatuje da
je ovako politi~ko-administrativno ure|enje rezultat agresije i etni~kog
~i{}enja izvr{enog u periodu od 1992-1995. godine. Zbog toga je i povra-
tak bo{nja~kog stanovni{tva u predratna mjesta stanovanja koja su u
sastavu RS i{ao dosta oteàno. Prvi povratnici Bo{njaci vratili su se u
Mahalu 26. augusta 1996. godine i to uz podr{ku ameri~kih vojnika iz
sastava IFOR-a. U to vrijeme povratak je spre~avala policija RS. Tako|e,
u vezi s povratkom, autor pi{e kako se jedan dio bo{nja~kog stanovni{tva
jo{ uvijek nije vratio, a nalazi se po raznim zemljama Evrope i Svijeta.
U poglavlju “Stanovni{tvo Gornje Spre~e” autor pi{e da se sa
ste}aka rasprostranjenih na razli~itim lokalitetima na ovom podru~ju
mogu pro~itati prezimena nekih srednjovjekovnih porodica koje su
ìvjele u to vrijeme kao npr. Dra{kovi}i i Tihomili}i (nekropola se nalazi
izme|u Palavra i Dubice), zatim porodica Verkovi}i na nekropoli îtluk
kod Kika~a i dr. Ina~e, veliki broj nekropola ste}aka koji se nalaze na
podru~ju Gornje Spre~e, a posebno na Kalesijskom podru~ju, ukazuje na
zna~ajno prisustvo bogumila odnosno pripadnika bosanske crkve. Tako|e
i dosta toponima na ovom podru~ju ukazuje na prisustvo bogumila (npr.
selo Dedino, Djedovo, Djedovo polje, Didino odnosno Djedino i dr.).
U po~etku osmanske uprave dolazi do izmjene etni~ke strukture
stanovni{tva i taj proces }e trajati kroz ~itav osmanski period. Vezano za
ovaj period autor pi{e o organizovanom doseljavanju vlaha, zatim o pri-
hvatanju islama, o nestanku nekih naselja usljed epidemije kuge kao i o
nastanku novih naselja i faktorima koji su uslovili njihov nastanak.
Nakon Be~kog rata (1683-1699.) kada je Turska izgubila preko-
savske i prekodunavske zemlje kao i Liku i Dalmaciju nastaje talas dosel-
javanja muslimanskog stanovni{tva iz tih krajeva na prostore dana{nje
Bosne i Hercegovine, naro~ito u sjeveroisto~nu Bosnu. Autor prezentira
~injenice o procesu doseljavanja muslimanskog stanovni{tva i veè ih
za neke zna~ajne doga|aje kao {to su Kandijski rat, Be~ki rat, srpski
ustanci u Beogradskom pa{aluku (1804-1813 i 1815.), ustanak u Herce-
govini 1875. godine, crnogorsko zauzimanje Nik{i}a 1878. godine, bal-
kanski ratovi, prvi i drugi svjetski rat. U vezi s navedenim historijskim
doga|ajima autor nagla{ava kako se po prezimenima protjeranih musli-
mana (muhadìra) moè ustanoviti i njihovo porijeklo. Tako npr. dana-
sna podru~ju Gornje Spre~e odnosno na podru~ju sjeveroisto~ne Bosne
ìve bo{nja~ke porodice ~ije prezime je po mjestu odakle su se doselili, a
to su: Loznice, Lje{ni~ani, [ap~anovi}i, Uì~anini, âjtinovi}i, Valjevci,
150
Ljigi}i, Krupinci, Baji}i, Budimlije, Pe{tali}i, Hubli}i, Poègi}i, â~kovi}i,

Jagodi}i, ôki}i, Ru{~uklije, Heri}i, U{~upli}i, Skopljakovi}i, Nik{i}i,
Ni{i}i, Bigradlije i dr.
Najintenzivnije doseljavanje muslimanskog stanovni{tva na
podru~je Gornje Spre~e odvijalo se u prvoj polovini XIX vijeka, a tra-
jalo je sve do 1862. godine kada je protjerano i preostalo muslimansko
stanovni{tvo iz Uìca i Sokola. Na objavljenim spiskovima vlasnika iman-
ja u Uìcu iz 1862. godine izme|u ostalih nalaze se i porodice Huremovi}i,
Hadì}i, Jusupovi}i, Dugonji}i, ]urtovi}i, Tupaji}i, Baru~i}i i dr.
Doseljavanje vla{kog stanovni{tva iz Hercegovine i Crne Gore na podru~je
sjeveroisto~ne Bosne moè se pratiti kroz ~itav osmanski period. Prema
srpskom geografu i etnologu Jovanu Cviji}u posebno je bila interesantna
dinarska struja naseljavanja u okviru koje je za etni~ke procese na
podru~ju Gornje Spre~e bila va`na grana koja se kretala iz podru~ja Star-
og Vlaha, Hercegovine i Crne Gore prema Bosni gdje se ra~vala; najve}i
broj migranata kretao se dolinom Pive, zatim Drinom od [}epan Polja
na Glasinac, a odavde u bosansko gornje Podrinje, Spre~u, Majevicu i
Posavinu do Br~kog.
Prema prof. Milenku Filipovi}u najintenzivnija doseljavanja pra-
voslavnog stanovni{tva iz dinarskih predjela izvr{ena su u prvoj polovini
XIX vijeka: doseljavanja nisu bila u grupama ve} pojedina~no. Hri{}anski
rodovi su sa~uvali prezimena donijeta iz starog kraja (npr. Bajagi}i,
Bjelanovi}i, Govedarice, Zelenovi}i, Kapori, Kuli}i, Pelemi{i, Rebi}i,
Salati}i, Sari}i, Sikimi}i, Sokolovi}i, Slijep~evi}i, [arenci i dr.), a manji
broj je dobio nova prezimena po mjestima porijekla (Eri}i, Erki}i i dr.).
U poglavlju o naseljima mr. Dèvad Tosunbegovi} pi{e kako na podru~ju
Gornje Spre~e postoje tragovi prahistorijskih, anti~kih i srednjovjek-
ovnih naselja kao {to su npr. gradina Kosova~a kod Kusonja, gradina
kod Me|a{a, Kalesije, Seljublja i dr., zatim rimsko utvr|enje Ka{tijelj
(kastel), srednjovjekovni grad Perin (istina ovaj grad se nalazi u dolini
Drinja~e) i dr.
U osmanskom periodu na podru~ju Gornje Spre~e nije bilo naselja
gradskog tipa izuzev naselja [eherdìk (kasnije [eher) koje se u XVI i
XVII vijeku pod nazivom Mramoak razvilo u glavno naselje nahije Bira~.
To naselje je imalo obilje`ja kasabe - izgra|enu dàmiju i neke druge
javne objekte, zatim je imalo trg (bazar), utvr|eni pazarni dan, zanatske
radionice za {tavljenje koè (tabhane) i dr. Ovo naselje je vremenom gu-
bilo gradske funkcije iz vi{e razloga, a posebno zbog toga {to je bilo daleko
od komunikacija, pogotovo od putne komunikacije Tuzla – Zvornik koji je
i{ao sjevernim obodom doline Spre~e.
Po~etkom XX vijeka uz komunikaciju Tuzla – Zvornik razvijaju se
naselja Toj{i}i i Memi}i koja su postala i sredi{ta istoimenih op}ina u to
vrijeme. Integracijom ovih op}ina u op}inu Kalesiju 1958. godine po~inje
151
[eherdìk
brì razvoj ovog naselja kao centra istoimene op{tine u okviru koje se
nalazi i najve}i dio podru~ja Gornje Spre~e.
U vezi s genezom tradicionalnih seoskih naselja na podru~ju
Gornje Spre~e autor je utvrdio dva osnovna tipa: prvi tip su zbijena sela
gra|ena po uzoru na kasabe s mahalama, nepravilnim ulicama, ~esto
sa slijepim zavr{etkom i visokim ogradama oko avlije i drugi tip naselja
su sela razbijenog tipa koja su obi~no nastajala na kr~evinama kod ko-
jih su ku}e odnosno zaseoci me|usobno udaljeni jedni od drugih i ~esto
su razdvojeni potokom, kosom, {umom ili nekom drugom prirodno-ge-
ografskom preprekom. Kod tipa razbijenih sela zaseoci uglavnom pred-
stavljaju porodi~ne grupe ku}a koje su nastale obi~no od jedne ku}e na
nekada{njim kmetskim seli{tima. Razbijeni tip sela u Gornjoj Spre~i ug-
lavnom je karakteristi~an za sela sa hri{}anskim stanovni{tvom.
Osim tipologije seoskih naselja u knjizi su opisani i tipovi tradicionalnih
ku}a u ovom podru~ju, zatim njihov horizontalni i vertikalni razvoj, nji-
hovo unutra{nje ure|enje, funkcionalnost, razlike izme|u ku}a kod mus-
limanskog i ku}a kod hri{}anskog stanovni{tva i dr. Tako|e u ovom dijelu
knjige autor pi{e i o begovskim kulama i odàcima (kula Fadilpa{i}a u za-
seoku Kula u Osmacima i kula borogovskih begova koja se nalazila ne{to
ju`nije od zaseoka Odàci), a pi{e i o pomo}nim gospodarskim i drugim
objektima u avliji (hudèra, hambar, pu{nica, ko{ za kukuruz, “mljekar”
ili kiljer, “vodenica”, kovanluk odnosno p~elinjak, nu`nik, koliba za pse) i
izvan avlije ({tala za konje ili ahar, “ko{ara” za stoku, koko{injac, tor za
ovce, kolara i dr).
U petom poglavlju “Opis pojedinih naselja” prezentirani su osnovni
historijski, geografski, demografski, privredni i drugi podaci za 53 nasel-
ja koja se nalaze u ispitivanom podru~ju. U opisu svakog od navedenih
naselja prezentiran je njegov geografski poloàj, njegov topografski
smje{taj, navedeni su potoci, rijeke, rje~ice, toponimi koji ukazuju na
arheolo{ke lokalitete i stariju pro{lost, putne komunikacije, nastanak
i geneza naselja, vjerski objekti, broj ku}a, doma}instava, stanovni{tvo
(uglavnom su to podaci iz austrougarskih popisa, pa naovamo), konfe-
sionalni sastav stanovni{tva, zanimanje stanovnika, zaseoci, musliman-
ske i hri{}anske porodice odnosno rodovi, toponimi i dr. Ono {to posebno
plijeni pa`nju ~itaoca u ovom poglavlju su prekrasni panoramski snimci
u boji sljede}ih naselja: [ehera, Capardi, Memi}a, Prnjavora, Kalesije,
Jelovog Brda, Donjih Rainaca i Toj{i}a.
U poglavlju o tradicionalnoj privredi date su osnovne naznake o
zemljoradnji. U pro{losti stanovni{tvo ovog kraja bavilo se ratarstvom,
sto~arstvom, vo}arstvom, a u manjoj mjeri p~elarstvom. Od ratarskih
kultura u Gornjoj Spre~i naj~e{}e su se uzgajale ìtarice i to uglavnom
kukuruz i p{enica, a u daljoj pro{losti zob, ra` i proha. Obrada zemlje se
uglavnom obavljala pomo}u volovske zaprege, a oralo se prvo drvenim
152
ralom, koje je ovdje iza{lo iz upotrebe, a zatim drvenim plugom.

Od vo}a bile su najzastupljenije {ljive, zatim jabuke, kru{ke, tre{nje i ora-
si. [ljive su se su{ile u pu{nicama, a od njih se pravio i pekmez. Jabuke
su se ostavljale za zimu u svjeèm stanju u trapove, ali i u podrume i
magaze. Od njih se tako|e pravio pekmez kao i od kru{aka koje su se
tako|e su{ile u pu{nicama kao i {ljive.
U ovom kraju sto~arstvo je bila zna~ajna grana tradicionalne pol-
joprivrede; najvi{e su se uzgajale ovce i konji, a ranije i koze. Hri{}ansko
stanovni{tvo je uzgajalo i svinje.
Od tradicionalnih zanata ovde su bili zastupljeni kova~i, dun|eri, zidari,
stolari, abadìje, kre~ari i dr. Zbog bogatstva hrastovih {uma u ovom
podru~ju je polovinom XIX bilo intenzivno pepeljarenje, paljenje hras-
tovog drve}a od ~ijeg pepela se za potrebe industrije tok vremena pravila
pota{a.
Na Spre~i i njenim pritokama pogotovo u njenom izvori{nom dijelu
gra|ene su vodenice poto~are koje su bile poredovni~ke. Najvi{e ovakvih
vodenica je bilo na podru~ju [ehera gdje se na rje~ici Mramorak nalazilo
oko tridesetak takvih objekata.
U poglavlju o tradicionalnoj privredi posebno je zanimljiv tekst o
agrarnim odnosima kroz koje nas autor ukratko upoznaje o tome kako je
vlast nad zemlji{tem u osmanskom periodu imala dràva odnosno sul-
tan; zemlja je davana zemljoradnicima da je obra|uju nakon {to plate
tepiju kojom se obezbje|ivalo naslje|ivanje posjeda u okviru ~lanova po-
rodice uz uslov pla}anja pristojbe. Osnovni zemlji{ni posjed u osmanskom
periodu koji je uz tepiju dodjeljivan na kori{tenje zvao se ba{tina (ako
je obra|iva~ posjeda hri{}anin) ili ~ift odnosno ~ifluk (ako je obra|iva~
posjeda musliman). Tako|e, autor upoznaje ~itaoce s ~injenicom kako je
osnovu osmanskog sistema kao vojni~kog sistema ~inio timarski odnos-
no timarsko-spahijski sistem koji se u najve}oj mjeri zasnivao na ti-
maru, sitnom vojni~kom posjedu. U ovom dijelu knjige se prezentiraju
i ~injenice o pravu spahija da s beratom dodijeljenog timara (spahiluka)
ubiru odre|ene poreze (naturalne i druge) uz uslov da ispunjavaju vojne
obaveze. Manji vojni~ki posjedi do 20 000 ak~i su timari, a uìvali su ih
spahije, konjanici. Vojni~ki posjedi sa prihodom od 10 000 do 100 000 ak~i
su zijameti, a dobijali su ih begovi koji su bili komandni kadar u spahi-
jskoj vojnoj organizaciji. Najkrupnije posjede sa prihodom preko 100 000
ak~i dobijali su najzna~ajniji velikodostojnici u pokrajinama ili su ti pos-
jedi bili sultanovi.
Nakon poraza osmanske vojske pod Siskom 1593. godine i ve-
likog stradanja bosanskih spahija ustanovljena je institucija odàkluka,
naslje|ivanje timara; on nije vi{e uslovljen samo vojni~kom slu`bom, ve}
i porodi~nom pripadno{}u. Ustanovljenjem odàkluka u Bosni se stvara
vojno plemstvo koje zbog naslje|ivanja dobija oblik krvnog plemstva.
Timare su uìvali i pripadnici tvr|avskih posada. Tako su npr. posad-
nici iz zvorni~ke tvr|ave uìvali kao timar pojedina sela u nahiji Spre~a.
153
[eherdìk
U tekstu o agrarnim odnosima autor pi{e i o seoskom muslimanskom i

hri{}anskom stanovni{tvu, raji i o njihovim poreskim obavezama. U vezi
s pla}anjem poreza razlika izme|u muslimanske i kr{}anske raje bila je u
tome {to su hri{}ani pla}ali i osnovni porez prema dràvi, hara~ {to je bila
zamjena za obavljanje vojne du`nosti u ratu, za razliku od muslimana
koji su sluìli vojnu obavezu.
Vla{ko stanovni{tvo u Bosni je za vrijeme osmanske uprave bilo u
povla{tenom poloàju u odnosu na zemljoradni~ku raju, jer su imali ne{to
manje poreze. Vlasi su pla}ali samo osnovni dràvni porez koji se zvao
filurija. Gradsko stanovni{tvo je bilo oslobo|eno rajinskog poreza (resmi
~ift) zato {to se bavila zanatima i trgovinom, a u principu nije ni imalo
zemlju.
Proces ~iflu~enja u Bosni se javlja u drugoj polovini XVII vijeka,
a u punom zamahu je po~etkom XIX vijeka. Hri{}ansko stanovni{tvo je
uglavnom imalo status ~if~ija, ali je bio i neznatan broj muslimanskog
stanovni{tva u tom statusu. Vlasnici ~ifluka u Gornjoj Spre~i bili su ug-
lavnom begovske i aginske porodice iz Sarajeva, Vlasenice, Kladnja i
Zvornika.
Uspostavom Kraljevine Jugoslavije ukidaju se kmetski odnosi, kmetska
seli{ta prelaze u vlasni{tvo dotada{njih kmetova, uzurpiraju se begluci,
a njihovim vlasnicima se ne daje nikakva naknada za oduzeto zemlji{te.
Autor navodi vlasnike velikih posjeda na ovom podru~ju, a navodi i dosta
kmetovskih seli{ta.
Nakon zavr{etka I svjetskog rata i uspostavom Kraljevine Jugo-
slavije novouspostavljena vlast dodjeljuje zemlji{te Srbima – solunskim
dobrovoljcima. Tako je dosta zemlji{ta dodijeljeno u Memi~kom polju.
Poslije II svjetskog rata, a po uzoru na sovjetski sistem na podru~ju Gorn-
je Spre~e, kao i {irom Bosne i Hercegovine formiraju se selja~ke radne za-
druge koje su oduzele zna~ajan dio privatnog zemlji{ta tako da su mnoga
doma}instva u ovom kraju ostala samo sa oku}nicom veli~ine do 1 ha.
U kra}em poglavlju “Dru{tveni ìvot” autor pi{e o organima vlasti za vri-
jeme osmanske uprave. Na nivou nahije postojala su povremena vije}a
koja su sa~injavali predstavnici seoskih vije}a koja su se zvala med`lis.
Autor obja{njava i instituciju muhtara koja je uvedena 1846. godine, a na-
vode se imena i prezimena muhtara u Vacetini kao i u vi{e naselja Gornje
Spre~e. Tako|e se navodi kako je u periodu izme|u dva svjetska rata u
Kalesiji bilo sjedi{te Spre~anske op{tine, a navode se imena i prezimena
na~elnika te op{tine u to vrijeme. Tu su i imena i prezimena na~elnika
op{tine Memi}i i Toj{i}i nakon zavr{etka II svjetskog rata kao i na~elnici
op{tine Kalesija od njenog osnivanja 1958. godine do danas.
U vezi sa {kolstvom na ovom podru~ju autor iznosi podatak da je
prva {kola izgra|ena 1906. godine u Kalesiji, ali se osvr}e i na reform-
isane mektebe zvane ibtidaije koji su za vrijeme austro-ugaske uprave
postojali u nekoliko mjesta u ovom podru~ju. Od austro-ugaske uprave
pa do 1954. godine u knjizi se navode sela Gornje Spre~e u kojima su
154
bile {kolske zgrade, zatim u~itelji koji su tu slu`bovali, a za neke {kole je

naveden i broj u~enika.
U poglavlju “Kulturno-historijski spomenici” autor pi{e o najstari-
jim dàmijama u ovom kraju istaknuv{i kako su one bile centar duhov-
nog okupljanja muslimanskog stanovni{tva ovog dijela doline Spre~e.
Najstarije dàmije u Gornjoj Spre~i su dàmije u [eheru koja poti~e iz
XVI vijeka (u historijskim izvorima ova dàmija se spominje pod imenom
Ahmed-begova, zatim pod imenom Vacetina i [eherdìk dàmija), Atik
dàmija u ]ivama kod Toj{i}a iz XVII vijeka, zatim dàmija u Seljublju,
Lipovicama, Goj~inu, Hemlija{ima, Gornjoj Kalesiji, Donjim Raincima,
Hajvazima i Miljanovcima. Osim navedenih vjerskih objekata u knjizi se
navode i podaci o prora~unu vakufa dàmija i mekteba za 1912. godinu
u Kalesijskom podru~ju, a prezentirani su i podaci iz ~ega su se sastojali
prihodi vakufa za 1913. godinu: [eherdìk dàmije u Vecetini ([eher),
dàmije u Gornjoj Kalesiji, Prnjavorske dàmije i Lug dàmije u Rain-
cima.
Od ostalih kulturno-historijskih spomenika autor pominje pravo-
slavni manastir Papra}u iz prve polovine XVI vijeka izgra|en dozvolom
osmanskih vlasti koji je svakako jedan od najzna~ajnijih hri{}anskih ob-
jekata te vrste u sjeveroisto~noj Bosni.
U kra}em osvrtu na ènidbene obi~aje u Gornjoj Spre~i u knjizi se
opisuje kako i u koje vrijeme se a{ikovalo, kako se prosila nevjesta, kako
se i{lo u svatove, koliko je trajalo svadbeno veselje u okviru toga kada je
“{erbe”, “pilav”, “kna”, “|erdek”, zatim nakon koliko vremena se ide kod
mladinih u “pohode” i ko sve ide i na kraju nakon koliko vremena mladini
uzvra}aju posjetu donose}i mladino “ruho”. Dakle, ukratko su opisani
ènidbeni obi~aji u ovom kraju koji su bili karakteristi~ni za tradicion-
alni na~in ìvota u porodi~nim zadrugama koje su imale dosta ~lanova u
kojima su starje{ine bile ili o~evi ili djedovi odnosno to su bili uglavnom
najstariji uku}ani.
U kra}em tekstu o tradicionalnoj no{nji u Gornjoj Spre~i autor
pi{e iz kojih odjevnih haljetaka se sastojala bo{nja~ka mu{ka i bo{nja~ka
ènska no{nja kako u zimskom tako i u ljetnom periodu. Prema autoru
ove knjige tradicionalna bo{nja~ka no{nja u Gornjoj Spre~i je izobi~ajena
50-tih odnosno 60-tih godina pro{log vijeka.
I na kraju knjige “Gornja Spre~a – prilozi za monografiju sa
posebnim osvrtom na pro{lost kalesijskog podru~ja” njen autor Dèvad
Tosunbegovi} je naveo obiman spisak literature i izvora kojim se koris-
tio prilikom pisanja ove zaista zanimljive publikacije koja, kako smo na
po~etku istakli, obiluje mno{tvom geografskih, historijskih, demograf-
skih, etnolo{kih, privrednih i drugih podataka koji nam s vi{e aspekta
osvjetljavaju ovo podru~je u jednom dugom vremenskom periodu kao
konkretno podru~je izme|u zvorni~kog podrinja, bir~anskog i majevi~kog
kraja i ujedno prirodnu komunikaciju izme|u doline Dine i doline Bosne.
Knjiga je i svojevrstan prilog prou~avanja na{e bosansko-hercegova~ke
kulturno-historijske pro{losti.
155
[eherdìk
Hronika zna~ajnih kulturnih

i dru{tvenih doga|aja u 2008. godini
(priredio Fahrudin Sinanovi}, prof.)
156
Hronika zna~ajnih kulturnih i dru{tvenih doga|aja u 2008. godini

11. 01. 2008. godine 15. 02. 2008.godine
Godi{njica Savjetovanja Pa- Smotra u~eni~kog kulturno-
triotske lige umjetni~kog stvarala{tva
U organizaciji Saveza boraca Kalesija je bila doma}in 12.
Patriotske lige TK i op}inske po redu Smotre kulturno-
komisije za obiljeàvanje umjetni~kog stvarala{tva u~e-
zna~ajnih doga|aja, u Toj{i}ima nika osnovnih i srednjih {kola
je obiljeèna 16. godi{njica Re- sa podru~ja op}ina Kalesija,
gionalnog savjetovanja Patri- Sapna, Teo~ak i êli}, na ko-
otske lige za Sjeveroisto~nu joj je u~estvovalo blizu hiljadu
Bosnu. Sve~anu akademiju, uz
u~enika iz 15 {kola. Organizator
prisustvo u~esnika ovog his-
torijskog savjetovanja, pred- takmi~enja je bio Pedago{ki za-
stavnika institucija Tuzlanskog vod Tuzla, a pokrovitelj Op}ina
kantona i op}ine Kalesija, kao i Kalesija.
bora~kih udruènja i saveza Ka-
lesije i TK, uprili~ili su u~enici
O[ Toj{i}i.
U konkurenciji osnovaca daleko

najvi{e uspjeha su imali u~enici
O[ Toj{i}i, koji su osvojili ~ak
31. 01. 2008. godine pet prvih mjesta (recital, re-
Skup na~elnika op}ina u Kalesiji citacija, hor, folklor i ritmi-
ka). Prvo mjesto u dramskom
U Kalesiji odràna sjednica stvarala{tvu pripalo je O[ êli}.
Predsjedni{tva Saveza op}ina i Odli~ne drame imale su i u~enici
gradova BiH. Na sjednici su raz- iz Gornjih Rainaca, Sapne i Vu-
matrani nacrti niza zakona ve- kovija. Me|u srednjo{kolcima
zanih za funkcionisanje lokalne
uprave. Doma}in odràvanja najuspje{niji su bili u~enici
sjednice bio je na~elnik op}ine MS[ Sapna, koji su osvojili prvo
Kalesija Rasim Omerovi}. mjesto u kategoriji recitacije i
157
[eherdìk
likovnog stvarala{tva, te drugo 21. 03. 2008. godine

mjesto u oblasti recitala.U~enici Manifestacija povodom ro|enja
MS[ Kalesija bili su prvi u ob- poslanika Muhameda a.s.
lasti recitala, te drugi i tre}i
u oblasti recitacije odnosno Povodom ro|enja na{eg poslan-
drame. Najbolji folklor imali su ika Muhameda a.s. BKC “Alija
Izetbegovi}” Kalesija organizo-
srednjo{kolci iz êli}a. vao je kulturnu manifestaciju
pod nazivom “U susret
na[em poslaniku”.
21. 03. 2008.godine U vjerskom programu u~est-
Promocija knjige pjesama vovali su: Prof. Enver ef. Ali},
]ilibar i Perle Mr. Ahmet Aliba{i} i Mr. Ibra-
him Husi}.
U organizaciji BZK Preporod, U kulturnom programu u~est-
Gradske biblioteke i UG “Maga- vovali su: Hor “Azizije” Ora{je i
za”, a u povodu 21. marta - Svjet- Hor “Nuru ajni” Kalesija.
skog dana poezije, u Gradskoj 23. 03. 2008. godine
biblioteci Kalesija uprili~ena Delegacija Kalesije u Cugu
je promocija zbirke pjesama
“]ilibar i perla” dr. Omera ]. Kalesijska delegacija, predvo-
Ibrahimagi}a iz Tuzle. |ena na~elnikom op}ine Rasi-
mom Omerovi}em, polovinom
marta boravila je u posjeti
gradu Cugu (Zug) u [vicarskoj.
Delegacija je primljena kod
gradona~elnika Cuga, gdje se
razgovaralo o saradnji Kalesije
i Cuga. Uprili~eno je i druènje
s Kalesijcima u tom dijelu [vic-
arske, a odràna je i promocija
knjige Gornja Spre~a, autora
Dèvada Tosunbegovi}a.
Za knjigu “]ilibar i perla” Ib-

rahimagi} je 2007. godine do-
bio presti`nu nagradu “Mak
Dizdar”, koja se dodjeljuje za
neobjavljenu zbirku poezije u
sklopu manifestacije “Slovo
Gor~ina” u Stocu. O knjizi, uz
autora, govorio je i kalesijski
knjièvnik Mehmed \edovi}.
158
08.04.2008. godine April 2008. godine

Obiljeèn 8. april - Novi roman kalesijskog knjiè-
Dan kalesijskih ratnih jedinica vnika Mehmeda \edovi}a
Nakon zlo~ina po~injenih nad Iz {tampe je iza{ao novi ro-
Bo{njacima Bijeljine i Zvornika man kalesijskog i bosanskohe-
po~etkom aprila 1992. godine, rcegova~kog pisca Mehmeda \
u Kalesiji je 8. aprila te godine
donesena odluka o formiranju edovi}a Vodi je da te~e. U pitan-
ratnih jedinica. Krenulo se prvo ju je roman koji je bio u najuòj
sa jedinicama veli~ine vodova i konkurenciji na konkursu VBZ-
~eta, da bi se u Kalesiji kraj rata a i Ve~ernjeg lista.
do~ekao sa dvije brigade: 245. Izdava~ romana je Izdava~ka
brdska brigada i 241. spre~anska ku}a Bosanska rije~ iz Tuzle.
muslimanska brigada „Gazije“,
i sa jednim manevarskim batal- April 2008.godine
jonom „Crni vukovi“. Nastup Halisija u [vicarskoj
U poslijeratnom periodu 8.
april u Kalesiji se obiljeàva Nakon nastupa na pro{logo-
kao Dan kalesijskih ratnih jedi- di{njem 24. festivalu kulture
nica. Tim povodom Komisija za
obiljeàvanje zna~ajnih datuma i tradicije stranaca u Luksem-
uprili~ila je tribinu u sali JU burgu, Halisije su ponovo na-
BKC Alija Izetbegovi} na kojoj stupale u inostranstvu, ovoga
se govorilo o ratnom putu kales- puta u [vicarskoj. Prilikom nji-
ijskih jedinica. Nakon uvodnog hovog, drugog po redu boravka u
izlaganja Sulejmana Heri}a, ovoj zemlji, nastupali su u Cugu
predsjednika komisije, govo- (Zug) i Lucernu (Luzern), kao
rili su kalesijski komandanti gosti brojne kalesijske dijaspore
Halil Jahi}, Sead Omerbegovi}, u ovoj zemlji.
Fahrudin Me{anovi}, Dèvad
Tosunbegovi}, Muhamed Avdi} i
Hasan Br|anovi}.
Kalesija je u toku rata imala
oko 5 hiljada boraca, 387 njih
je dalo svoje ìvote za odbranu ,
a 800 je ranjenih. Me|u kalesi-
jskim borcima je 30 dobitnika
priznanja Zlatni ljiljan. Na tri-
bini je prou~ena Fatiha za sve
poginule kalesijske borce i za
potpukovnika Mehmeda Husi}a,
komandanta 245. brigade, koji je
umro u poslijeratnom periodu.
159
[eherdìk
22. 04. 2008. godine dje~ijem festivalu folklora, koji

Predstava za osnovce je je odràn u turskom gradu
Luleburgas, kod Istanbula. Na
U sali BKC prikazana predstava festivalu, koji je trajao 4 dana,
“Pipi duga ârapa” za u~enike u~estvovala su jo{ i folklorna
O[ Vukovije i u~enike O[ Rain- dru{tva iz Kipra, Makedonije,
ci. Sutradan je predstava igrana Rumunije, Bugarske i Turske.
i za u~enike O[ Kalesija. Uku-
pno 1000 u~enika je vidjelo ovu
dje~iju predstavu.
23. 04. 2008. godine

Promocije za Dan knjige
Svjetski dan knjige - 23. april i

ove godine je obiljeèn u Kalesi-
ji. U prostorijama Gradske bib-
lioteke uprili~ena je promocija
dvaju knjiga: “Dru{tvo i etika”
Mustafe Spahi}a i “Dru{tveno- 25. 04. 2008. godine
eti~ki pojmovnik” koautora Mus- Promocija “Gornje Spre~e”
tafe Spahi}a i Mirzeta Hamzi}a. u [eheru
Organizatori promocije, uz
Gradsku biblioteku su jo{ i BZK U organizaciji BZK Preporod–
Preporod Kalesija i Med`lis IZ op{tinsko dru{tvo Osmaci, u
Kalesija. O knjigama su govorili [eheru je odràna promocija
prof. Enver ef. Ali}, glavni imam knjige Gornja Spre~a autora
Med`lisa IZ Kalesija, i Meho Dèvada Tosunbegovi}a. Na-
[ljivo, urednik BIR radija, kao i kon Kalesije, Tuzle i @ivinica,
sami autori. promocija u ovom naselju ima
poseban zna~aj. Naime, prema
Maj 2008. godine rezultatima istraìvanja potkri-
KUD 14. maj u Turskoj jepljenim validnim historijskim
izvorima, u ovoj knjizi su po prvi
Nakon {to su polovinom marta put objelodanjene ~injenice koje
nastupili na Me|unarodnom nedvojbeno potvr|uju da je ovo
festivalu emigrantskih kultura naselje u XVII i XVIII vijeku bilo
u Luksemburgu, ~lanovi KUD administrativni i kulturni cen-
“14. maj” iz Toj{i}a su ovih dana tar na samo ovog dijela Gornje
u~estvovali i na Me|unarodnom Spre~e, ve} i {ireg podru~ja.
160
Maj 2008 10. 05. 2008. godine

Dopremljena pomo} Cuga Obiljeèna godi{njica pogib-
Kalesiji ije Crnog labuda
Predstavnici {vicarskog grada
Cuga (Zug) boravili u uzvrat- Savez boraca Patriotske lige TK,
noj posjeti op}ini Kalesija. Tom u saradnji sa Ministarstvom za
prilikom Artur Kantini (Arthur bora~ka pitanja TK, op}inama
Cantieni), predstavnik grada Sapna i Kalesija, te mjesnim
Cuga, uru~io je kalesijskom zajednicama Zaseok i Memi}i
na~elniku Rasimu Omerovi}u obiljeìo je 16. godi{njicu pogibi-
ranije obe}anu donaciju grada je Mehdina Hodì}a – Kapetana
Cuga Kalesiji. Rije~ je, izme|u
ostalog, o {kolskom namje{taju, Senada, poznatog i kao Crni
informati~koj opremi, te vatro- Labud, koji je poginuo 10. maja
gasnoj i drugoj opremi za potrebe 1992. godine prilikom borbi u
Slu`be civilne za{tite Kalesi- Zaseoku. Najprije je delegacija
ja. Jedan od najzaslu`nijih za u kojoj su bili Bahrija Mehuri},
pokretanje saradnje Kalesije i ministar za bora~ka pitanja u
Cuga je Huso \edovi} iz Brda, Vladi TK, i Dèvad Tosunbe-
predstavnik brojne kalesijske
dijaspore u Cugu i okolini. \ govi}, predstavnik Patriotske
edovi} je ina~e bio jedan od na- lige Sjeveroisto~ne Bosne, u
jaktivnijih povjerenika za priku- petak posjetila majku heroja.
pljanje pomo}i za op{tinu Kales- U subotu je u Zaseoku kod Sapne,
ija u toku agresije 1991-1995. na mjestu pogibije, odràn his-
torijski ~as na kojem su govorili
Edhem Omerovi} Tito i prof. dr.
Salih Kulenovi}, saborci Crnog
labuda. Prvi put obiljeàvanje
pogibije Mehdina Hodì}a – Se-
nada je bilo i u Hemlija{ima, na
podru~ju kalesijske op}ine, gdje
je, kod Stare dàmije, nedavno
ukupan Crni Labud nakon {to
su njegovi posmrtni ostaci, na
zahtjev porodice, ekshumirani
05. 05. 2008. godine iz Zaseoka. Na mezar su cvije}e
Tuzlansko pozori{te u Kalesiji poloìli Bahrija Mehuri}, kalesi-
Odràna je predstava Narod- jski na~elnik Rasim Omerovi},
nog pozori{ta iz Tuzle “Kad Dèvad Tosunbegovi} i pred-
bude bi}e”. Komediju je gledao stavnici Patriotske lige i mnogi
ve}i broj gra|ana, te osnovaca i drugi. U svom obra}anju minis-
srednjo{kolaca. tar Mehuri} i na~elnik Omerovi}
161
[eherdìk
su istakli potrebu sje}anja na Maj 2008. godine

istinske heroje poput Kapetana Obiljeèn Dan op}ine
Senada, te naglasili potrebu
ure|enje prostora gdje se nalazi Brojnim aktivnostima propra-
njegov mezar. U dàmijama u }eno je obiljeàvanje Dana ka-
Zaseoku i Hemlija{ima prou~en lesijske op}ine: sve~ana sjed-
je tevhid pred du{u Mehdina nica op}inskog vije}a uz dodjelu
Hodì}a – Senada. U sklopu priznanja, otkrivanje central-
obiljeàvanja godi{njice rasp- nog {ehidskog spomen-obilje`ja,
isan je konkurs za literarne sportski susreti, kulturne mani-
radove o liku i djelu heroja, a festacije i dr.
po~etkom juna predvi|eno je da
se odrì tradicionalni memori-
jalni turnir u malom fudbalu..
14. 05. 2008. godine

Druènje sa dje~jim piscima
U povodu Knjièvnih susreta

“Vezeni most” u Gradskoj biblio-
teci uprili~eno je druènje sa pis- Sa sve~ane sjednice i dodjele
cima dje~ije knjièvnosti: Bise- priznanja
rom Alikadi} i Zej}irom Hasi}em.
Organizator Knjièvnih sureta
je Dru{tvo prijatelja knjige
“Mali princ” iz Tuzle.
15. 05. 2008. godine

Izlo`ba kalesijskih slikara
U BKC ’’Alija Izetbegovi}’’

odràna je izlo`ba slika Sej-
fulaha Imamovi}a i Mehdina
Glogi}a. Rije~ je o slikarima
sa podru~ja kalesijske op}ine. Otkrivanje centralnog spomen-
Izlo`bu je pogledao veliki broj obilje`ja {ehidima Kalesije
posjetilaca.
162
23. 05. 2008.godine poginuo 11. maja 1992. godine

Kahva uz knjigu i Vispak predvode}i jedinicu branilaca
Kalesije. Tako|e, na ulazu u Ka-
BZK Preporod i Gradska bib- lesiju, na mjestu pogibije polica-
lioteka Kalesija u saradnji sa jaca Seada Bukvarevi}a i Zijada
Vispakom iz Visokog, a u pov- @iv~i}a, otkriveno je spomen-
odu Dana op}ine, uprili~ili se obilje`je kao podsje}anje na
druènje “Kahva uz knjigu i prve `rtve srbo~etni~ke agresije
Vispak”. Svi Kalesijci i gosti su na Kalesiju.
imali priliku da popiju kahvu
iz najve}e dèzve na svijetu.
Okupljenima su ~lanovi Kluba
prijatelja knjige ~itali stihove
posve}ene Kalesiji, a na~elnik
Rasim Omerovi} i direktor
Biblioteke su gra|anima pok-
lonili odre|eni broj knjiga. Za
gra|anstvo je u ranim ve~ernjim
satima prire|en kulturno-za-
bavni program. Osim u~e{}a
kulturno-umjetni~kih dru{tava Pred spomen-obilje`jem
“Halisije”, “14. maj” i “7. april”, Senadu Poègi}u,
te hora “Nur ajni”, Kalesijce je heroju odbrane Kalesije
na otvorenom zabavljao i speci-
jalni gost Amel ]uri}.
Maj 2008. godine

Otkrivanje spomen-obilje`ja
kalesijskim herojima
Aktivnosti kalesijskih udruènja

koja okupljaju pripadnike Patri-
otske lige i dobitnike najve}ih
ratnih priznanja na podizanju
spomen-obilje`ja svojim istak-
nutim pripadnicima posebno Otkrivanje spomen - obilje`ja
su do{le do izraàja u maju. Uz prvim `rtvama agresije na
pomo} op}inskih organa kod podru~ju Kalesije
kalesijskog Doma zdravlja pod-
ignuto je spomen-obilje`je Sen-
adu Poègi}u, koji je herojski
163
[eherdìk
25. 05. 2008. godine 30. 05. 2008. godine

Nagrada Novopazarskih dana Obiljeènagodi{njicastradan-
poezije kalesijskom piscu ja Bo{njaka Gornje Spre~e
Mehmedu \edovi}u
Manifestacija “Dani stradan-
U okviru knjièvne manifestac- ja Bo{njaka Gornje Spre~e”,
ije “Novopazarski dani poezije u organizaciji BZK Preporod,
2007/2008” za najbolju objav- Med`lisa Islamske zajednice
ljenu knjigu poezije u pro{loj Kalesija, Udruènja prognan-
godini progla{ena je knjiga ika Gornja Spre~a i Udruènja
“Svjetlo lampe” kalesijskog i porodica zarobljenih i nestal-
bosanskohercegova~kog pisca il Kalesija 1992, otvorena je
Mehmeda \edovi}a. Radi se ~asom historije ispred {ehid-
o knjièvnoj nagradi sa mani- skog obilje`ja kod dàmije u
festacije na kojoj su u~estvovali Capardima. Pored ~asa his-
autori poetskih dela napisanih torije, na kome su o stradanju
na bosanskom, srpskom i hrvat- Bo{njaka kalesijskog podru~ja
skom jeziku. u toku agresije 1992-1995 govo-
Pristigle knjige ocjenjivao je rili Enver ef. Ali}, glavni imam
stru~ni ìri u sastavu: Ljiljana Med`lisa IZ Kalesija i Dèvad
Pe{ikan Lju{tanovi} iz Novog Tosunbegovi}, predsjednik BZK
Sada, Asmir Kujovi} iz Sarajeva Preporod Osmaci, prou~eni su
i Nadija Rebronja iz Novog tevhidi u dàmijama i odràn
Pazara. okrugli sto na temu: Stradanje
civilnog stanovni{tva Gornje
Spre~e u toku agresije 1992-
1995. god.
164
Maj 2008. godine Juni 2008. godine

Halisije u Austriji Dislokacija ste}aka
Krajem maja ~lanovi GKUD U organizaciji “Ornamenta”,

“Halisije” nastupali su u Aus- udruènja za za{titu kulturno-
triji, ta~nije u gradu Salz- historijskih spomenika na pod-
burgu. To je bila prilika da se ru-~ju op}ine Kalesija, u sarad-
pokaè dio tradicionalnih iga- nji sa predstavnicima Civilne
ra spre~anskog kraja i uop{te za{tite Kalesija, preduze}a Ku-
tradicije bosanskih igara, sev- vet i Iskop, izvr{ena je dislokac-
dalinki, ilahija i kasida. U petak iju devet ste}aka sa lokaliteta
je odràna prva priredba, gdje Okrugla na Me|a{u u dvori{te
su nastupali ~lanovi hora ilahija Osnovne {kole Toj{i}i.
i kasida, dok je glavna priredba Pokrovitelj projekta je op}inski
odràna u subotu u 20:00 sati. na~elnik Rasim Omerovi}, a
Priredba je trajala oko 4 sata i podr{ku su pruìli i Benjamin
odu{evila je publiku u sali. U Bajraktarevi}, direktor Za-
priredbi su u~estvovali: folk- vod za za{titu i kori{tenje kul-
lorni sekcija GKUD “Halisi- turno-historijskog i prirodnog
je”, izvo|a~i sevdalinki, hor naslije|a TK, i Fikret Jahi},
ilahija i kasida i KUD iz Rida. stru~ni konsultant za geololo{ka
Specijalni gost priredbe je bilo i arheolo{ka iskopavanja, te
gradona~elnik grada Salzburga. predstavnici MZ Toj{i}i i PU Ka-
lesija.
4. 06. 2008.
Po~elo Kalesijsko ljeto 2008
Snimanjem emisije “Ljetopis” za

RTV TK, u prostorijama robne
ku}e ’’Omega’’ u Gornjoj Ka-
lesiji, i zvani~no je otpo~eo pro-
gram manifestacije “Kalesijsko
ljeto 2008”. U snimanju emis-
Nastup Halisija u Salzburgu ije u~estvovale su i ~lanice UG
“Sumejja”, kulturno-umjetni~ka
dru{tva “7. april” iz Donjih Vu-
kovija i “Halisije” iz Kalesije.
Kao specijalni gosti nastupili su
i estradni umjetnici Muhamed
Mujkanovi} i Kemal Hasi}.
165
[eherdìk
Glavni organizator “Kalesijskog 28. 06. 2008.godine

ljeta” je JU BKC “Alija Izetbe- Festival Djeca pjevaju
govi}” Kalesija, a suorganiza- sevdalinke
tori jo{ su i BZK Preporod , UG
“Sumejja”, AMOK i ODB “23. U sali BKC odràn je muzi~ki
maj”. ^lanovi organizacionog festival pod nazivom ’’Djeca
odbora su Omerovi} Rasim, pjevaju sevdalinke’’. Na ovom
predsjednik, Hujdurovi} Fadil, festivalu u~e{}e su uzela djeca
\edovi} Himzo, Sinanovi} sa podru~ja op}ina Kalesija,
Fahrudin, Hamzi} Rasema, Sapna, @ivinice i Tuzla.
Heri} Sulejman, Huremovi} Mi- @iri su ~inili poznati izvo|a~ nar-
ralem i Avdi} Muhamed. odnih pjesama Esad Kova~evi},
te profesori Esad Hodì}, Selim
13. 06. 2008. godine Karabegovi} i Amir Muhamed-
“ârobnjak iz Oza” u Kalesiji begovi}. Prvu nagradu ìri je
dodijelio Almiru Sofi}u iz @ivini-
U sali BKC ’’Alija Izetbegovi}’’ ca, drugo mjesto je osvojila Mu-
Kalesija odràna je predstava kadesa Muji} iz Sapne, a tre}e
za djecu ’’ârobnjak iz oza’’. mjesto Hodì} Tarik iz
Kalesije. Po ocjeni publike na-
13. 06. 2008. godine jbolji izvo|a~ bio je Admir Nuki}
Iz aktivnosti udruènja iz Kalesije.
“Osmijeh nade”
28. 06. 2008. godine
U organizaciji BZK Preporod, Nagrade za “Distih za moju
Gradske biblioteke i UG “Osmi- Kalesiju”
jeh nade”, koje okuplja djecu sa
smetnjama u razvoju i njihove Gradska biblioteka Kalesija i
roditelje, u Kalesiji je uprili~ena Bo{nja~ka zajednica kulture
promocija knjige “Podiù}i Preporod Kalesija u povodu
~ovjeka” autorice Zehre Sofi}, Dana op}ine Kalesija raspisali
profesorice bosanskoj jezika i su literarni natje~aj pod nazivom
knjièvnosti u penziji. Na pro- “Distih za moju Kalesiju”.
mociji, kojoj su prisustvovali i Na natje~aj je pristigao ve}i
~lanovi Skup{tine UG “Osmijeh broj u~eni~kih radova. @iri su
nade”, uz autoricu, govorile su ~inili profesori bosanskog jezika
jo{ i prof. dr. Aj{a Mahmuta- i knjièvnosti Smajl Latifovi},
gi}, defektolog, i Meliha Terzi}, Hurija Imamovi} i Amir Mu-
profesorica bosanskog jezika i hamedbegovi}.
knjièvnosti i urednica ~asopisa U kategoriji u~enika sredn-
“Bosanska Sumejja”. jih {kola najbolji su bili Muho
166
Fazli}, Muamer Kadri} i Lej- u~esnicima. Op}ina Kalesija

la Sulejmanovi}, svi iz MS[ }e obezbijediti hranu i pi}e za
Kalesija. Kod osnovaca prvo u~esnike mar{a. Vo|a kalesijske
mjesto je osvojila Fatima Sina- kolone je Halil Jahi}, ratni ko-
novi} (O[ Kalesija), drugo Ta- mandant 241. spre~anske-mus-
rik Joldi} (O[ Memi}i), a tre}e limanske brigade “Gazije”.
Amela Vildi} (O[ Memi}i). Osim Me|u onima koji }e prepje{a~iti
prvonagra|enih, diplome za usput od Nezuka do Poto~ara je
pje{no u~e{}e na literarnom dosta mladih. Me|u njima je i
natje~aju dobili su i u~enici: Adnan Hamzi}, u~enik 6. razre-
Azra A{~i}, Zerina Saki}, Sanela da O[ Kalesija, kojem }e ovo biti
Bar~i}, Mirela Alibegovi}, Zehra drugi put da ide sa ocem Gali-
Guti}, Imamovi} Enisa, Rijada bom. Sa ocem Ibrom Rami}em,
Suljkanovi}, Edmir Ali}, Fatima profesorom prakti~ne nastave u
Jukanovi}, Hata Baru~i}, Edisa MS[ Kalesija, ide i 10-ogodi{nja
Husi}, te profesori: Enver Ali}, Sumejja. S Kalesijcima put
Amira Lokmi} i Selma Me{i} Poto~ara je krenuo i Ramiz
Nagrade najboljima je uru~io Hadì} iz Kamengrada, koji je
Nermin Bukvar, ~lan BZK ostalim u~esnicima dijelio ko-
Preporod. piju svoje pjesme napisane o
“Mar{u mira”.
05. 07. 2008.
Nastup KUD 7. april na Ka-
lesijskom ljetu
U sklopu programa Kalesijskog
ljeta, ispred Osnovne {kole Ka-
lesija KUD ’’7. april’’ Vukovije
izvelo je program i predstavi-
lo publici rad svojih sekcija:
muzi~ke, dramske i recitatorske
sekcije. Oko hiljadu posjetilaca
je pratilo ovu manifestaciju.
12. 07. 2008.godine
08. 07. 2008. godine Toj{i}ki KUD na Kalesijskom
Mar{ mira Srebrenica 2008 ljetu
Nakon prozivke i u~enja Fati- U sklopu Kalesijskog ljeta na

he ispred centralnog spomen- bini ispred O[ Kalesija, u organ-
obilje`ja, na “Mar{ mira” iz izaciji BKC ’’Alija Izetbegovi}’’,
Kalesije je krenulo vi{e od 400 KUD ’’14 maj’’ Toj{i}i izvelo je
u~esnika mar{a. Prije polaska svoj kulturno zabavni program.
op}inski na~elnik Rasim Omer- Program je pratilo oko 700 pos-
ovi} je podijelio kape svim jetilaca.
167
[eherdìk
19. 07. 2008.godine 27. 07. 200. godine

Nastup Halisija na Kalesi- Otvaranje âr{ijske dàmije
jskom ljetu
U Kalesiji, u prisustvu vi{e
GKUD ’’Halisije’’ Kalesija u hiljada vjernika, uprili~ena
okviru Kalesijskog ljeta 2008 dova u povodu sve~anog otvar-
izvelo je svoj program. Pris- anja novoizgra|ene âr{ijske
ustvovalo oko 700 posjetilaca, dàmije. Pred okupljenim vjer-
me|u kojima je bilo dosta na{ih nicma govorili su prof. Bilal
ljudi koji ìve i rade u inozem- ef. Husi}, Husnija Imamovi},
stvu. predsjednik gra|evinskog odb-
ora, Mustafa Turi}, predsjednik
Juli-avgust 2008. godine Med`lisa IZ Kalesija, op}inski
Toj{i}ko ljeto 2008 na~elnik Rasim Omerovi}, prof.
Enver ef. Ali}, glavni imam
U Toj{i}ima odràna kulturno- Med`lisa IZ Kalesija, muftija
zabavno-sportska manifestacija tuzlanski Husejn ef. Kavazovi} i
Toj{i}ko ljeto 2008. Program naibu reis hfz. Ismet ef. Spahi}.
je zapo~eo malonogometnim
no}nim turnirom na kojem
je u~estvvalo 40-ak ekipa. U
okviru manifestacije odràno
ve~e pjeva~a amatera, ve~e iz-
vorne muzike, promocije knjiga,
ve~e duhovne muzike (ilahija),
pozori{na predstava, ve~e saza
i sevdaha, me|unarodna smo-
tra folklora, koncert narodne
muzike, te cijeli niz sportskih
turnira. Kamen-temeljac za gradnju
poloèn je 1991. godine, ali su
radovi zbog agresije zaustav-
ljeni, te je gradnja nastavljena
1999. godine.
Nakon dove, koju je prou~io
prof. hr. hfz Fadil ef. Fazli},
klju~evi dàmije su predati nai-
bu reisu hfz Ismetu Spahi}u,
~ime je âr{ijska dàmija i
zvani~no predata Islamskoj za-
jednici, a on je klju~eve predao
168
Aliji Hadì}u i njegovoj hanumi Kalesija, sve~ano otvorena u

Lutviji, kojima je, kao najve}im Mahali defileom ekipa u~esnica
donatorima pripala ~ast da prvi sportskih nadmetanja u malom
otvore dàmiju. fudbalu, bacanju kamena, pote-
zanju konopca i drugim tradi-
cionalnim narodnim vje{tinama.
Takmi~enja u sportskim disci-
plinama otvorio na~elnik op}ine
Kalesija Rasim Omerovi}. U
okviru ovogodi{nje manifestaci-
je, pored sportskih takmi~enja,
odràn je i niz kulturnih mani-
festacija u povratni~kim naselji-
ma Gornje Spre~e (promocije
knjiga, okrugli sto o poloàju
povratnika, tradicionalna dru-
16. 08. 2008. godine ènja – sijela, pratidan Bajrama
Iz aktivnosti kalesijske SUMEJE i dr.). Odràvanje manifestacije
finansijski su pomogli Vlada TK
U dvorani BKC ’’Alija Izetbe- i op}ina Kalesija.
govi}’’, u sklopu Kalesijskog
ljeta predstavilo se Udruènje
’’Sumeja’’ Kalesija. U programu
je u~estvovao i hor Nuru Ajni.
Tom prilikom uprili~ena je i
modna revija butika ’’Mo{us’’ na
kojoj su predstavljeni odjevni
predmeti za ène koje se obla~e
u skladu sa islamskim propisi-
ma. Programu je prisustvovalo
oko 150 posjetilaca.
29. 08. 2008. godine
24. 08. 2008. godine Dani povelje Kulina bana u Kalesiji
Dani povratka u Mahali
Gradska biblioteka Kalesija i
Manifestacija Dani povratka BZK Preporod Kalesija tre}i put
tradicije i kulturnog naslje|a zaredom, u povodu obiljeàvanja
– Gornja Spre~a 2008, u organ- 29. avgusta, dana kada je 1189.
izaciji BZK Preporod Osmaci, godine napisana Povelja Kuli-
Udruènja prognanika Gornja na-bana, prvi pisani dokument
Spre~a i Udruènja boraca PL svjetovnog karaktera na bosan-
169
[eherdìk
skom jeziku, organizirali su Alispahi}a. Kako je re~eno na

manifestaciju “Dani Povelje”. promociji, rije~ je o prvoj kn-
Manifestacija je zapo~ela u Grad- jizi o izmi{ljanju tzv. islamskog
skoj biblioteci izlo`bomslika pod terorizma u BiH, sataniziranju
nazivom “Stara Bosna”, na kojoj Bo{njaka i uspostavi policijske
su se predstavili slikari iz Zen- dràve. Osim autora, o knjizi su
ice, Tuzle, Kalesije, Buìma i Ri- jo{ govorili i Senad Huki}, pred-
jeke. Izlo`bu je otvorio op}inski sjednik Udruènje za promociju
na~elnik Rasim Omerovi}, a pozitivnih vrijednosti “Most”
uvodni~ari su bili akademik Tuzla, koje je i izdava~ knjige,
prof. dr. Enver Mandì}, najve}i zatim kalesijski na~elnik Rasim
kolekcionar slika u BiH, i Faruk Omerovi}, Mehmed Hodì},
Kadri}, sekretar BZK Prepo- direktor Biblioteke, te Salko
rod Zenica. Ista izlo`ba, poslije Zildì}. Uz Biblioteku, organi-
Kalesije, bila je postavljena i u zator promocije je i Udruènje
Zenici. Nakon izlo`be uprili~ena Mladi muslimani Kalesija.
je promocija knjige “Kulin ban”
autora Zehrudina Isakovi}a. O 20.09.2008. godine
knjizi je govorio Muamer Spa- Borogovsko sijelo
hi}, direktor Izdava~ke ku}e
“Vrijeme” iz Zenice, koja je ob- Tradicionalno Borogovsko sijelo,
javila Isakovi}evu knjigu u ed- koje se odràva svake godine u
iciji “ Bosanski porterti”. ovom povratni~kom naselju uz
okupljanje stanovnika porijek-
11. 09. 2008. godine
Nastup za po~etak {kolske godine lom iz ovog naselja i njihovih
gostiju, ove godine uprili~eno je
Povodom po~etka 2008/2009. u ramazanskom ambijentu. Pri-
{kolske godine GKUD ’’Halisi- godni program, uz ilahije i ka-
je’’ Kalesija izvelo je kulturno- side, u mjesnom mektebu izveli
zabavni program za u~enike i mladi iz Borogova, [ehera i dru-
njihove roditelje.Predstavili su gih susjednih mjesta.
program folklorne i muzi~ke
sekcije. Nastup je pratilo oko
180 posjetilaca.
19. 09. 2008. godine

Promocija Alispahi}evog Ter-
ora antiterorizma
U Gradskoj biblioteci u Ka-

lesiji promovirana je knjiga
Teror “antiterorizma” Fatmira
170
24.09.2008. godine 02. 10. 2008. godine

Posjeta Bo{njacima u Papra}i Pratidan Bajrama u [eheru
Predstavnici BZK Preporod Ka- U okviru obiljeàvanja ramazan-

lesija/Osmaci, Med`lisa IZ Ka- skog Bajrama u [eheru odràna
lesija, Udruènja prognanika tradicionalna manifestacija Pr-
Gornja Spre~a Kalesija, kao i atidan Bajrama. Uz pjesmu i
dèmata âr{ijske dàmije Ka- igru, uz u~e{}e velikog broja
lesija, u okviru ramazanskih mje{tana svih uzrasta i gostiju,
aktivnosti su posjetili bo{nja~ko kao {to se to na podru~ju Gorn-
povratni~ko naselje Papra}a je Spre~e radilo ve} stotinama
(Odàci) u op{tini [ekovi}i. Tom godina, ispra}en jo{ jedan Ba-
prilikom najmla|im stanovnici- jram.
ma ovog naselja, koji su izveli
prigodni program u dàmiji u 04. 10. 2008. godine
Papra}i, predstavnici dèmata Festival ilahija i kasida
âr{ijske dàmije uru~ili su pri-
godne poklone. Dènita Alji}, ~lanica kalesijskog
hora “Nur ajni”, u~estvovala je
na 2. omladinskom festival ila-
hija i kasida u Zenici. Rije~ je o
najpresti`nijem festivalu u BiH.
Stru~ni ìri za nastup je odobrao
13 izvo|a~a iz Zenice, Sarajeva,
Maglaja, @ep~a, Kalesije i Novog
Pazara.
Izvo|a~e je pratio Omladinski
hor Zenice i hor zeni~kog “Pre-
poroda”.
01. 10. 2008. godine 05. 10. 2008. godine

Bajramska akademija Odràni op}inski izbori
Povodom Ramazanskog bajrama Na izborima za op}insko vije}e

u sali BKC ’’Alija Izetbegovi}’’ Kalesija najvi{e mandata os-
odràna je Bajramska akadem- vojila Stranka demokratske
ija na kojoj je progodan program akcije (10). Vje}ni~ke mandate
izvelo GKUD “Halisije”. Organi- osvojile politi~ke stranke: So-
zator je bio Med`lis Islamske za- cijaldemokratska partija Bosne
jednice Kalesija. Prisustvovalo i Hercegovine (9), Stranka
je oko 250 posjetilaca. za Bosnu i Hercegovinu (3),
171
[eherdìk
Bosanskohercegova~ka pa- 16. 10.2008. godine

triotska stranka (2), Stranka Predstava [arene igrarije
demokratske aktivnosti - A SDA
(2), Socijaldemokratska unija U sali BKC ”Alija Izetbegovi}”
2002 BiH (2), Narodna stranka odràna je predstava za djecu
radom za boljitak (1) i BOSS ’’[arene igrarije’’. Predstavu je
– Bosanska stranka (1). Iz reda gledalo oko 350 djece.
nacionalnih manjina mandat je 24.10.2008.godine
osvojio predstavnik SDA. Festival izvorne muzike u
Za na~elnika op}ine Kalesija Kalesiji
izabran je Rasim Omerovi},
kandidat SDA. U organizaciji BKC “Alija Izet-
Na izborima za sastav Skup{tine begovi}” u Kalesiji je odràn 4.
op{tine Osmaci Savez SDA - S festival izvorne muzike. Nas-
BiH osvojio svega 2 od 17 man- tupilo je 12 izvornih grupa iz
data, koliko skup{tina op{tine Kalesije, Gra~anice, Banovi}a,
Osmaci broji odbornika. Domaljevca, Dervente, Usore
i Vlasenice. Prisutnu publiku
11. 10. 2008. godine u kalesijskoj “Ko{uti” poseb-
no je odu{evio nastup Hasana
Zeni~ki “Preporod” u Kalesiji [abanovi}a, jedinog ìvog ~lana
grupe Kalesijska trojka. Medi-
U Kalesiji je gostovao gluma~ki jski pokrovitelj festivala bio je i
ansambl zeni~kog Preporoda sa BH Radio. Gost Festivala bio je i
predstavom “Bo{nja~ka svadba” knjièvnik Nedàd Ibri{imovi},
koja je izvedena u sali BKC. koji je veliki pobornik izvorne
Dramu je reìrala [efika Ko- muzike. Nakon Festivala odràn
rkut - [unje, a igrali su: Fatima je i okrugli sto na temu: “Izvorna
Ma{i}, Nejra Serdarevi}, Ramiz muzika – na{a muzika”, na ko-
Dedi}, Mirza Tali}, Elmedina jem su govorili Enisa Hajdare-
Bajramovi}, Nihad vi} - [ojko, Nedàd Ibri{imovi},
Tali}, Haris Muminagi}, Lej- Branko Kesi}, iz Domaljevca, i
la Ekinovi}, Salko Klapuh, Fadil Hujdurov}, direktor BKC
“Alija Izetbegovi}”. Nagla{eno
Dèvada Sal~inovi}, Hikmet je da festival mora imati ulogu
Trako, Sejad Podojak i Edbir o~uvanja ~iste izvorne muz-
[ari}. Zeni~ki glumci su svojom ike, koja jeste narodno blago, a
izvedbom odu{evili kalesijsku nikako se ne smije pretvoriti u
publiku. Zahvaljuju}i kalesi- komercijalni projekat.
jskom i zeni~kom Preporodu us- Na okruglom stolu je dogovoreno
postavljena je kulturna sarad- da se 2009. godine festival odrì
nja izme|u Kalesije i Zenice. u sali BKC.
172
24. 10. 2008. godine Osim Hajdarevi}eve poezije,

Otvorene 13. Ikre publika je s pa`njom pratila i
Hajdarevi}evo izlaganje o aktuel-
Po~ela 13. kulturna manifestac- nim de{avanjima na politi~koj i
ija “Ikre”, koja se odràva u kulturnoj sceni u BiH.
povodu obiljeàvanja oktobra
- mjeseca knjige. Uz BZK Pre-
porod i JU Garadska biblioteka 29. 10. 2008. godine
Kalesija, ove godine kao suor- Druènje sa piscima
ganizator se pojavljuje i Dru{tvo
pisaca TK-a. Manifestacija je Kalesijska ~itala~ka publika
po~ela 24. oktobra, izlo`bom je imala priliku da se druì sa
ratnih fotografija i dokumenata: ~lanovima Dru{tva pisaca TK.
“Srebrenica - da se ne zaboravi” Moderator sureta bio je Me-
Arhiva Tuzlanskog kantona, hmed \edovi}, a na ovoj us-
koju je otvorio Murat Hurti}, {ef pjeloj knjièvnoj ve~eri jo{ su
tuzlanskog Ureda za nestale. u~estvovali i Zlatko Duki}, Omer
O izloènim fotografijama i do- Ibrahimagi}, Mirsad Mustafi},
kumentima govorili su autori E{ef Berbi}, Zej}ir Hasi}, Ramiz
izlo`be prof. dr. Izet [aboti}, di- Salihovi}, Dinko Deli} i Emina
rektor Arhiva TK, i profesorica Vukovljak. Svaki posjetilac tom
E{efa Begi}.
prilikom na poklon je dobio kn-
Nakon toga je uprili~en oma`
jigu. Istog dana knjièvnici: Ni-
Nedàdu Ibri{imovi}u, u povodu
jaz Alispahi}, Fatmir Alispahi},
njegovog prijema u Akademi-
Zej}ir Hasi} i Jagoda Ili~i} su se
ju nauka i umjetnosti BiH. O
Nedàdu su govorili Nijaz Alis- druìli sa u~enicima O[ Kalesi-
pahi} i Fatmir Alispahi} u ime ja, O[ Memi}i i MS[ Kalesija.
dru{tva pisaca TK. Doma}ini
su tom prilikom uru~ili poklone
akademiku Ibri{imovi}u. 31. 10. 2008. godine
Tribina Mjesto i uloga knjige
kod muslimana
28. 10. 2008. godine
Knjièvno ve~e u Kalesiji U sali BKC odràna je tribina
pod nazivom ’’Mjesto i uloga kn-
U Gradskoj biblioteci odràno jige kod muslimana’’ na kojoj je
je knjièvno ve~e sa Hadèmom govorio magistar Ibrahim Husi}.
Hajdarevi}em, u kojem su Ovom tribinom okon~ana je 13.
u~estvovali i Fahrudin Si- kulturna manifestacija “Ikre”.
nanovi} i Mehmed \edovi}.
173
[eherdìk
7-10. 11. 2008. godine. da nikad ne zaborave one koji su

Prikazivanje filma “Snijeg” dali svoje ìvote za slobodnu Ka-
u Kalesiji lesiju i ~itavu BiH. Prigodnim
referatom obratio se i op}inski
U sali BKC ’’Alija Izetbegovi}’’ na~elnik Rasim Omerovi}.
Kalesija prikazivan je film Nakon uvodnog dijela i upozna-
’’Snijeg’’ za gra|anstvo, te za vanja sa zna~ajnim datumima
u~enike kalesijskih osnovnih za BiH, prisutni gosti su imali
{kola i Mje{ovite srednje {kole priliku da uìvaju u kulturno-
Kalesija. Film reìserke Aide zabavnom programu koji su
Begi} gledalo je ukupno 1500 priredili u~enici Osnovne {kole
posjetilaca. Gornji Rainci.
24. 11. 2008. godine

Sve~ano obiljeèn Dan
dràvnosti
âsom historije, te polagan-

jem cvije}a i u~enjem Fatihe
na spomen-obilje`ju u Kalesiji
otpo~elo je obiljeàvanje “Dana
dràvnosti” BiH. Nakon
odrànog ~asa historije pred oko
stotinjak u~enika O[ Kalesija i 16. 12. - 18. 12. 2008.
Mje{ovite srednje {kole, odràna Izlo`ba Muzeja
je i akademija u kalesijskom
BKC “Alija Izetbegovi}”. U sali BKC ’’Alija Izetbegovi}’’
Na akademiji se me|u prvima Kalesija postavljena je izlo`ba
obratio nekada{nji na~elnik ’’Srednjovjekovne ùpe na
Op}ine Kalesija Dèvad To- podru~ju sjeveroisto~ne Bosne”
sunbegovi}, koji je prisutne Muzeja Isto~ne Bosne. Na ot-
upoznao sa nastankom i Pa- varanju izlo`be govorila je Ves-
triotske lige u Kalesiji i ~itavoj na Isabegovi}, direktorica Muz-
BiH. Nakon obra}anja Dèvada eja. Izlo`bu je pogledalo oko 900
Tosunbegovi}a obratio se i Halil posjetilaca.
Jahi}, ratni komadant 241.
Spre~anske muslimanske bri-
gade, koji je prisutne zamolio
da nikad ne zaborave ono {to se
dogodilo muslimanima u BiH, te
174
18. 12. 2008. godine Na skupu se ~ulo da je primarna

Okrugli sto o unapre|enju zdravstena za{tita osnovni prob-
kulturno-historijskog nasli- lem koji ko~i povratak Bo{njaka
je|a na podru~ju Kalesije u Osmake, a spomenuti su i neki
federalni zakoni koji se odnose
U sali Op}inskog vije}a Kalesi- na prava bora~kih kategorija a
ja, u organizaciji JU BKC “Alija koji destimulativno djeluju na
Izetbegovi}” odràn je okrugli odrìvi povratak. Kako se mo-
sto s temom: “Unapre|enje kul- glo ~uti na skupu, na podru~ju
turno-historijskog naslije|a na op{tine Osmaci ìvi oko dvi-
podru~ju Kalesije”. Na okruglom je hiljade Bo{njaka, ali da je
stolu su govorili: Vesna Isabe- najve}i dio njih i dalje prijavljen
govi}, direktorica Muzeja, Mir- u Kalesiji.
sad Bakalovi}, kustos Muzeja,
te Samir Halilovi}, predsjednik 27. 12. 2008. godine
“Ornamenta”. Obiljeèn dolazak Nove
hid`retske godine
23.12.2008. godine
Skup o poloàju Bo{njaka Povodom nove hid`retske 1430.
op{tine Osmaci godine u sali BKC odràn je
program za na{e ljude koji su
U organizaciji BZK Preporod zaposleni u dijaspori, a i za sve
Osmaci, Udruènja prognanika gra|ane. Program su pripremili
Gornja Spre~a i Udruènja po- i izveli ~lanovi GKUD ’’ Halisije’’
rodica zarobljenih i nestalih iz Kalesije. Prisustvovalo je oko
lica Kalesija 1992, u Kalesiji 150 posjetilaca .
je odràn okrugli sto na temu:
“Poloàj Bo{njaka op{tine Os-
maci, aktuelno stanje i per-
spektive”. Nakon uvodne rije~i
Dèvada Tosunbegovi}, pred-
sjednika BZK Preporod Osmaci,
o ovoj problematici jo{ su govo-
rili i Rasim Omerovi}, na~elnik
op}ine Kalesija, Edin Rami},
predsjedavaju}i Kluba Bo{njaka
u Vije}u naroda skup{tine RS,
Mehmedalija Im{irovi}, pred-
sjednik Skup{tine op{tine Os-
maci i dr.
175
[eherdìk
Štampanje ovog broja ~asopisa pomogli su:
Fondacija za izdava{tvo Sarajevo
Vlada Tuzlanskog kantona
Op}ina Kalesija – Op}inski na~elnik
176

SEHERDZIK - Casopis

Hochgeladen von

Dokumentinformationen

Originaltitel

Copyright

Verfügbare Formate

Dieses Dokument teilen

Dokument teilen oder einbetten

Freigabeoptionen

Stufen Sie dieses Dokument als nützlich ein?

Sind diese Inhalte unangemessen?

Copyright:

Verfügbare Formate

SEHERDZIK - Casopis

Hochgeladen von

Copyright:

Verfügbare Formate

^asopis za kulturnu historiju Gornje Spre~e

Kalesija, Decembar 2008

Izdava~i: Udru`enje prognanika Gornja Spre~a Kalesija

Urednik: Mr. D`evad Tosunbegovi}

Redakcija: Prof. dr. Salih Kulenovi}

Sekretar redakcije: Nejra Tosunbegovi}

Tehni~ki urednik: Samir Musi}

Naslovnica: D`enan Tosunbegovi}

[tampa: SIMS graﬁka Kalesija

Tiraž: 500 primjeraka

© Sva prava uklju~uju}i i prevo|enje na strane jezike zadr`avaju

Povodom prvog broja ....................................................................... 7

Salih Kulenovi}, D`evad Tosunbegovi}

Povodom prvog broja

Pokretanje ~asopisa [eherd`ik, u svrhu izu~avanja tradicije, kulturne

Teme iz knji`evnosti tako|e }e biti prisutne u ~asopisu, u ovom prvom broju

Enver Ali}, prof

ZNAMENITA ULEMA GORNJE SPRE^E

Kalesijska historija dosad nije imala precizan pregled istaknutih

Ibrahim-halifa je prvi poznati pripadnik uleme na podru~ju Gornje

ve} sagra|eni {irom Bosne. Tada{nji istaknuti vakif Ahmed-beg dao je da

Ahmed ef. Dubničanin

Oko davne 1730. godine, dakle u 18. stolje}u, u selu Dubnici

Ahmed ef. Dubni~anin bio je savremenik Mula Mustafe Ba{eskije

u Feruhovoj mahali u Sarajevu. Muderris Dubni~anin, koji je kalesijskog

Ibrahim ef. Smajić - Seljubac

Tre}i kalesijski alim o kojem se {ire pro~ulo je Ibrahim ef. Sma-

uz to da muslimani bosanskog podneblja zaostaju iza kr{}ana ba{ zbog

Šahbaz ef. Husić

^etvrti istaknuti alim kalesijskog podneblja je [ahbaz ef. Husi} iz

RAD I DJELOVANJE IMAMA GORNJE SPREČE KOJI SU

Aktuelnim i `ivim imamima Med`lisa Islamske zajednice Kalesija

predanja o na{im hod`ama, vidimo ih kao vrsne i uspje{ne osobe u mi-

[est godina po okupaciji BiH od strane Austro-Ugarske, ta~nije

Husejn ef. Fazlić

Husejn ef. Fazli} ro|en je u Prnjavoru 1886. godine. Mekteb i

Mehmed ef. Brezić

Mehmed ef. (Muhe) Brezi} je ro|en u Skugri}ima kod Nove Kasa-

Mustafa ef. Gazibegović

Mustafa ef. Gazibegovi} je ro|en u Prnjavoru 1891. godine, od

Orhan ef. Gazibegović

Orhan ef. Gazibegovi}, sin Mustafa efendije, ro|en je u Prn-

mjestu slu`bovanja u Vlasenici, u okolini Papra}e 1941. godine svirepo su

Mustafa ef. Hodžić

Had`i Mustafa ef. Hod`i} ro|en je u Memi}ima. Zavr{io je Po-

u svom rodnom mjestu vr{io je imamsko- muallimsku du`nost 56 godina.

Halil ef. Aščić

Osman ef. Rančić

Osman ef. (Sulejmana) Ran~i} je ro|en 08. 06. 1908. godine, u

Abdurahman ef. Hukić

Ro|en je 03. 07.1921. godine u Toj{i}ima, op}ina Kalesija, od oca

Osman ef. Gazibegović

Osman ef Gazibegovi} je ro|en 1918. godine u Prnjavoru kod Ka-

Hasib ef. Ramić

Besim ef. Čanić

Ro|en je 22.6.1964.god. u Donjim Raincima, Kalesija. Zavr{io je Gazi

Besim ef. ^ani} je uz ~elni{tvo u Upravnom odboru Behram - begove me-

Na kraju, vrijedi i zaklju~iti o nekim bitnim ~injenicama vezanim

1. Mula Mustafa [evki Ba{eskija, Ljetopis, str.185.

Mr. Aladin Husi}

POPIS NAHIJE SPREČA 1604. GODINE

Popis nahije Spre~a, kao uostalom i popis cjelokupnog Zvorni~kog

Popisom nahije Spre~a 1604. godine3 obuhva}eno je 13 naseljenih mjesta