Dr M I L A N K R E C

savjetnik u Republičkom sekretarijatu

za pravosudne poslove SR Hrvatske

ĐURO PAVIC
javni pravobranilac općine Centar u Zagrebu

KOMENTAR
ZAKONA
O NASLJEĐIVANJU
(SA SUDSKOM PRAKSOM)

NARODNE NOVINE
ZAGREB 1964
 PREDGOVOR

Vrijeme od gotovo devet godina koje je proteklo od stupanja na

snagu Zakona o nasljeđivanju još je uvijek prekratko razdoblje da bi se
mogao napisati komentar koji bi s teoretske i praktične strane obuhvatio
i u potpunosti osvijetlio sva pitanja koja su se pojavila u dosadašnjoj
primjeni tog zakona, Ovim našim radom nastojali smo, međutim, da
izradom relativno opsežnijih objašnjenja uz pojedine odredbe zakona
olakšamo pravnicima praktičarima njegovu svakodnevnu primjenu.
Naš je zadatak bio posebno težak zbog toga što je zakonodavac u
zakonskom tekstu često dao samo osnovna pravila za reguliranje poje-
dinih nasljednopravnih odnosa, prepustivši sudu da u konkretnom slu-
čaju nađe rješenje koje će najviše odgovarati svim utvrđenim okolno-
stima. U takvoj situaciji sudska praksa imade izvanredno važnu ulogu
koja izlazi iz okvira stroge interpretacije zakonskog teksta. S obzirom
na istaknutu zakonodavnu tehniku otvorene su, doduše, sudskoj praksi
šire mogućnosti u interpretiranju pojedinih odredaba, ali je odatle za
nju proizašla i obaveza na ulaganje većih napora u pronalaženju takvih
rješenja koja će što potpunije odgovarati principima zacrtanim u zakonu
i dinamičkim potrebama života.
Bit ćemo zadovoljni ako našim, objašnjenjima bude sudskoj praksi
olakšan rad u izgrađivanju jedinstvenih pogleda i stavova u primjeni
pojedinih instituta našeg nasljednopravnog sistema.
Zahvalni smo dru Franji Stankovicu, sucu Vrhovnog suda Hrvatske,
što se prihvatio recenzije našeg rada, pruživši nam pri tom dragocjenu
pomoć u zauzimanju stavova i njihovom formuliranju.
Objašnjenja uz članove 1-4, 6-8, 39-63, 91-104, 128-153, 173-187,
193-217 i 227-238 napisao je Đ. Pavić, a ona uz članove 5, 9-38, 64-90,
105-107, 108-127, 154-172, 188-192, 218-226 i 239-247 napisao je M. Kreč.
U Zagrebu, mjeseca lipnja 1964.
M. Kreč
Đ. Pavić
 SADRŽAJ
Predgovor • V

ZAKON O NASLJEĐIVANJU
DIO PRVI
NASLJEDNO PRAVO
Glava prva — Opće odredbe (čl. 1-8) 1
Glava druga — Nasljeđivanje na temelju zakona (čl. 9-63) 29
I. Zakonski nasljednici 29
1. Nasljedni redovi • 29
a) Prvi nasljedni red •- _• • 34
b) Drugi nasljedni red • 39
c) Treći nasljedni red • 44
d) Četvrti nasljedni red • • • 46
e) Ostali nasljedni redovi 48
2. Posebne odredbe za neke nasljednike • 48
a) Vanbračna djeca 48
b) Pozakonjena djeca 56
c) Usvoj enici • 58
d) Bračni drug 60
e) Roditelji ,.., 68
II. Nužni nasljednici : 70
1. Nužni nasljednici i nužni i raspoloživi dio ostavine •••• 70
2. Izračunavanje nužnog i raspoloživog dijela, umanjenje
raspolaganja oporukom i vraćanje darova 85
a) Izračunavanje nužnog i raspoloživog dijela 85
b) Imovina koja se izdvaja iz ostavine 96
c) Umanjenje raspolaganja oporukom i vraćanje darova
zbog povrede nužnog dijela • • 108
3. Isključenje nužnih nasljednika iz nasljedstva i lišenje
nužnog dijela u korist potomaka 133
a) Isključenje nužnih nasljednika • • • 133
b) Lišenje nužnog dijela u korist potomaka 146
III. Uračunavanje darova i zapisa u nasljedni dio 149
Glava treća — Nasljeđivanje na temelju oporuke (čl. 64-107) 183
I. Uvjeti za pravovaljanost oporuke 183
II. Oblici oporuke 202
III. Sadržaj oporuke 233
IV. Zapisi (legati) 270
V. Izvršioci oporuke 314
VI. Opoziv oporuke 321
Glava četvrta — Nasljednopravni ugovori (čl. 108-127) 326
I. Ugovor o nasljeđivanju i o budućem nasljedstvu ili zapisu 326
II. Ustupanje i raspodjela imovine za života 330
III. Ugovor o doživotnom uzdržavanju 364
Glava peta — Prelazak ostavine na nasljednike (čl. 128-152) 408
I. Otvaranje nasljedstva 408
II. Stjecanje ostavine i odricanje od nasljedstva 437
III. Odgovornost nasljednika za dugove ostaviočeve 496
IV. Dioba nasljedstva 508
Glava šesta — Posebne odredbe o nasljeđivanju (čl. 153-154) 529
I. Nasljeđivanje poljoprivrednog zemljišta 529
II. Nasljeđivanje ostavine člana porodične zadruge 535

Glava sedma — Sukob zakona (čl. 155-160) • 540

DIO D R U G I

POSTUPAK U NASLJEDNIM STVARIMA

Glava prva — Sastavljanje sudske oporuke, čuvanje i opoziv
oporuke (čl. 161-172) • 559
Glava druga — Postupak za ostavinsku raspravu (čl. 173-241) 574
I. Opće odredbe 574
II. Nadležnost 612
III. Prethodne radnje 656
IV. Postupak s oporukom 681
V. Postupak ostavinskog suda po primitku smrtovnice 693
VI. Ostavinska rasprava 701
VII. Rješenje o nasljeđivanju i o zapisu 728
VIII. Nasljednopravni zahtjevi nakon pravomoćnosti rješenja o
nasljeđivanju 747
IX. Postupak kad je za ostavinsku raspravu nadležan inozemni""'
organ 756

Prelazne i završne odredbe (čl. 242-247) .- • 768

LITERATURA ••••• 779
STVARNO KAZALO • • 781
SKRAĆENICE 809
 ZAKON O NASLJEĐIVANJU*

DIO PRVI

NASLJEDNO PRAVO
GLAVA PRVA
OPĆE ODREDBE
Jedinstvo nasljednog prava
Član 1.
Nasljedno pravo> u Federativnoj Narodnoj Republici Jugoslaviji
jedinstveno je i ostvaruje se po odredbama ovog zakona.

l^Nasljeđivanje je^rijelaz o s t a v i n e, tj.<stvari .j. prava umrlog

na njegove nasljednike (ČL 2. ZN), .(*') Ovaj prijelaz nastaje u času s m r t i
ostaviočeve (čl. 135. ŽN), a prava koja odatle izviru ostvaruju se po odred-
bama Zakona o nasljeđivanju i drugim propisima (2) koji se odnose na na-
sljeđivanje.
Zakon o nasljeđivanju temelji se na načelu j e d i n s t v a nasljednog
prava i na načelu r a v n o p r a v n o s t i nasljednika u nasljeđivanju
(čl. 4. ZN).
Načelo j e d i n s t v a nasljednog prava znači da se na sve državljane
FNBJ, bez obzira gdje su umrli i gdje se nalazi imovina koja je predmet

* Ovaj zakon je objavljen u »Službenom listu FNRJ«, broj 20 od 11.

svibnja 1955.
1
Uobičajena definicija da se pod nasljeđivanjem smatra prijelaz i m o- '
v i n e umrlog na njegove nasljednike ne odgovara u potpunosti sadržaju
instituta nasljeđivanja. Predmet nasljeđivanja su s t v a r i i p r a v a umr-
log (čl. 2. ZN), koje spadaju u ostavinu i koje prelaze na njegove nasljednike.
U ostavinu ne spada i nije predmet nasljeđivanja onaj dio ostaviočeve imo-
vine koja je predmetom izdvajanja u smislu čl. 37. ZN, ili sporazuma o ras-
podjeli i ustupanju imovine za života (čl. 111—114. ZN), ili ugovora o doži-
votnom uzdržavnju (čl. 122. ZN).
(O
2
predmetu nasljeđivanja vidi i objašnjenja uz čl. 2. ZN).
O tome koji još propisi dolaze u obzir vidi čl. 154. i čl. 246. ZN i
objašnjenja uz ove članove.
 Član 1.

nasljeđivanja (čl. 155. ZN), primjenjuju odredbe ovog zakona i drugih pro-
pisa koji se odnose na nasljeđivanje. Isključena je mogućnost primjene^ re-
gionalnih propisa ili pravila o nasljeđivanju. ~™~ "
J t l r a v n o p r a v n o s t i u nasljeđivanju utvrđeno j e odredbom
(vidi objašnjenja uz taj član).
2. Zakon o nasljeđivanju nije definirao pojam nasljednog prava i na-
sljedstva, a niti pobliže odredio njihov sadržaj. Zato se kod određivanja
ovih i ostalih nasljednopravnih pojmova treba poslužiti tekovinama nauke
0 nasljednom pravu.
Pod pojmom o s t a v i n e , ostavštine ili zaostavštine razumijeva se
Cjnijovina koja je predmet nasljeđivanja, tj. skup imovinskih prava umrlog,
1 ona neimovimka prava koja prelaze na njegove" nasljednike (autorska
moralna prava). Hrjjelaz^ ostavine, tj. stvari y prava umrlog na njegove
nasljednike naziva s e n a s l j e đ i v a n j e m.(Pravo nasljedstva ili naslje-
đivanja, koje pripada određenoj osobi, naziva se nasljednim pravom u su-
bjektivnom smislu, ili nasljednopravnim ovlaštenjem. Skup normi, pro-
pisa, kojima je regulirano nasljeđivanje, naziva se nasljednim pravom u
objektivnom smislu.
3. Zakon o nasljeđivanju ima s a v e z n i karakter. Njegovo dono-
šenje spada u isključivu nadležnost Savezne narodne skupštine (čl. 15.
tač. 5. Ustavnog zakona o osnovama društvenog i političkog uređenja
FNRJ i saveznim organima vlasti). Njime je na j e d i n s t v e n način
regulirano nasljeđivanje na cijelom području FNRJ.
Izuzetak od ovoga predstavlja ovlaštenje dano narodnim republi-
kama (u čl. 154. st. 2 ZN), da mogu donositi posebne odredbe o naslje-
đivanju u porodičnim zadrugama. Ovi propisi se mogu kretati »u okviru
osnovnih načela ovog zakona«.
4. Zakon o nasljeđivanju donesen je 23. IV 1955, a objavljen je 11. V
1955. (SI. list FNRJ br. 20/55). Prema odredbi čl. 247, zakon ima i
r e t r o a k t i v n o djelovanje u slučajevima predviđenim u čl. 242. ZN.
(Vidi tamo dana objašnjenja.)
5. Do stupanja na snagu novog Zakona o nasljeđivanju, na području
FNRJ imali smo (historijski uzeto) dva režima. Jedan do 6. IV 1941,
koji je bio zasnovan na partikularnim propisima koji su vrijedili na
području pojedinih pokrajina, i drugi koji se u toku rata, a naročito
poslije Oslobođenja, razvio sudskom praksom na osnovu novog društve-
nog i političkog uređenja.
P r i j e 6. IV 1941. na današnjem području FNRJ vrijedili su sli-
jedeći propisi:
a) Općeg (austrijskog) građanskog zakonika (Ogz) od 1. VI 1811.,
koji je stupio na snagu u pojedinim krajevima slijedećim redom:
1. I 1812. na području biv. Vojne krajine, osim područja Karlovačke
i tzv. Banske krajine;
1. VII 1814. na području biv. Karlovačke i Banske krajine;
1. V 1815. na području biv. okruga Postojna, Ljubljana i Novo
Mesto;
1. X 1815. na području Istre i Rijeke. Godine 1822. važenje Ogz
bilo je stavljeno izvan snage na području grada i kotara Rijeke, kad je
to područje bilo priključeno Hrvatskoj time, da je na tome području
 Član 1.

Ogz ponovo stupio na snagu 1. I 1853. kad i na području Hrvatske

i Slavonije;
1. I 1816. na području Dalmacije;
1. X 1816. na otocima Korčula, Vis, Lopud, Sipan, Mljet i Lastovo;
1. I 1820. na području biv. okruga Karlovac, koji je za vrijeme
francuske okupacije bio priključen biv. kraljevini Iliriji, s tim što je
već 1822. god. ponovo ukinuto važenje Ogz. kad je i taj okrug bio
inkorporiran biv. banskoj Hrvatskoj;
Na temelju patenta od 29. XI 1852. Ogz je bio protegnut na pod-
ručje biv. Hrvatske i Slavonije, Srijema i dijela bivše Vojvodine Srpske,
obuhvaćene vojnom granicom i dijela tamiškog Banata (područje biv.
kotara Bela Crkva, Alibunar i Pančevo), s važnošću od 1. I 1853.
Od 1879. god. Ogz je naredbom biv. austrougarskog ministarstva
za Bosnu, i Hercegovinu od 29. XII 1878. uveden i na području Bosne
i Hercegovine.
Novelama od 12. X 1914, 22. VII 1915. i 19. III 1916. izvršene su
izmjene i dopune Ogz-a prema njemačkom građanskom zakoniku od
1896. Novele su imale obaveznu snagu na području Slovenije, Dalmacije
i otocima, te Istre (do 1928. god. kad je na tom području i u gradu
Zadru uvedeno važenje talijanskog grad. zakonika).
Nenovelirani Ogz ostao je i dalje na snazi na području Hrvatske,
Slavonije, Srijema, tamiškog Banata, i Bosne i Hercegovine.(3)
b) Građanskog zakonika za biv. kraljevinu Srbiju od 11. III 1344.
koji je važio na području biv. uže Srbije, a čija je važnost poslije balkan-
skih ratova (1912—1913.) bila protegnuta i na područje današnje NR
Makedonije;
c) Šerijatskog nasljednog prava, koje je važilo na području da-
našnje NR Bosne i Hercegovine, te na današnjem području NR Make-
donije i Kosovsko-Metohijske oblasti kao nasljedno pravo za vjerske
pripadnike Islama;
d) Općeg imovinskog zakonika za Crnu Goru od 23. III 1888. (re-
daktor dr Baltazar Bogišić), koji je važio na području biv. Crne Gore;
e) na području Vojvodine, Međimurja i Prekomurja, s izuzetkom
područja koje je potpadalo pod biv. vojnu granicu, vrijedilo je do 1848.
god. ugarsko običajno pravo, zabilježeno u djelu Verbecijevog Tripartdta
od 1514. god. (»-Opus tripartitum iuris consuetudinarii inclvti regni Hun-
gariae« — Corpus iuris hungarici). Ovo običajno pravo, kao izrazito
klasno pravo, bilo je u stvari plemićka pravo koje se zasnivalo na
donadonalnom sistemu dobara koja su pripadala plemićkim obiteljima
sve dok postoji i posljednji član, te na načelu ataviciteta (neotuđivosti
djedinstva), sa sistemom porodičnih fideikomisa. Odnosi seljaka i vla-
stelina zasnivali su se na urbarijalnom sistemu. Zakonodavstvo iz 1848.
god. ukinulo je donacionalni sistem i princip ataviciteta (Zak. članak
IV iz 1848) i urbarijalne odnose, te doprinijelo oslobođenju seljaka
(Zak. čl. IX, X I I i XIII iz 1848). Međutim, ovo je bilo provedeno u
život tek u vrijeme apsolutizma (1849—61). Tada se pristupilo i razrje-
šenju urbarijalnih posjedovnih odnosa (1853). Patentom od 1852. god.
3
Vidi dr M. V u k o v i ć , Opći dio građanskog prava, knjiga I, Zagreb
1959, str. 150—153.
 Član 1.

protegnuto je važenje austrijskog Općeg građanskog zakonika (Ogz) na

cijelo područje tadašnje Ugarske, tj. u isto vrijeme kad i na području
biv. Hrvatske, Slavonije, Srijema i tamiškog Banata, Ukidanje apsolu-
rtizma god. 1861. dovelo je do vraćanja na snagu starog ugarskog obi-
čajnog prava i do stavljanja izvan snage austrijskih zakona na tadašnjem
području Ugarske. Tada je ponovo uspostavljena važnost Tripartita, ali
s time, što je tamo zabilježeno običajno pravo nadopunjeno zaključcima
Državne pravne komisije od 5. XI 1861. (Judex kurijalne konferencije).
Ovi zaključci u buduće važe kao privremena pravosudna pravila, ali
je ipak održano na snazi ukidanje donacionalnog sistema i ataviciteta,
kao i razrješenje urbarijalnih odnosa kao tekovina revolucije od 1848.
godine.
Na onom području Ugarske, koje je potpadalo pod biv. Vojnu kra-
jinu (granicu): jugoistočni dio Bačke (tj. na području predratnih sreskih
sudova u Titelu i Žablju), te na području južnog dijela tzv. tamiškog
Banata (tj. biv. područje predratnog Okružnog suda u Pančevu te sre-
skih sudova u Beloj Crkvi, Kovinu i Alibunaru), i nadalje, pa i nakon
ukidanja granice, ostalo je u važnosti pravo austrijskog Općeg građan-
skog zakonika (Ogz). Nakon ukidanja vojne granice, na ovom području
vrijede još i neki kasnije doneseni mađarski zakoni koji su inače vrijedili
na području Ugarske, Međimurja i Prekomurja, kao što su Zakon o
ostavinskom postupku (Zak. čl. XVI—1894) i Zakon o formalnim zahtje-
vima (potrepštinama) oporuka, nasljednih ugovora i darovanja za slučaj
smrti (Zak. čl. XVI—1876).(4)
f) Zakonom o sudskom vanparničnom postupku od 24. VII 1934. bila
su na jedinstven način regulirana samo pitanja nadležnosti i p o s t u -
p a n j a ostavinskog suda (§ 23. Vp). Primjena m a t e r i j a l n o g na-
sljednog prava regulirana je odredbom čl. 26. Uvodnog zakona za Zakon
0 sudskom vanparničnom postupku od 26. VII 1934. (SI. novine br. 178.
XLVII. od 4. VIII 1934) (5).
Poslije Oslobođenja, odlukom AVNOJ-a od 3. II 1945. odnosno od-
redbama Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. IV 1941^
1 za vrijgfne*~neprijateljske okupacije (Si. list FNRJ broj 86/46^. ukinuti
"SU svi pravni propisi koji se dotle važili, pa s njima i propisi koji su se
odnosili na nasljedno pravo. Kako je po čl. 4. navedenog zakona uvjetno
priznata važnost pravnih -pravila iz' ukinutih propisa, ukoliko nisu u _

4
Vidi o tome u knjizi dr G 1. B o g d a n f i — dr N. N i k o 1 i ć, Opšte
privatno pravo koje važi u Vojvodini, sv. I, Pančevo 1925, str. 8. i 15. i u
knjizi dr Zvonimir P i š k u l i ć — dr Imre Đ e r đ : Osnovi privatnog prava
u Vojvodini, Beograd, 1924, str. 6—8. . - •
5
Prema ovoj odredbi trebalo se kod raspravljanja ostavine primjenji-
vati materijalno pravo mjesta u kome je ostavilac imao prebivalište u vri-
jeme smrti, odnosno u posljednje dvije godine prije toga. U pogledu ograni-
čenja raspolaganja nekretninama za slučaj smrti (mortis causa), vrijedili su
propisi mjesta, gdje su se nekretnine nalazile, a za izjave posljednje volje i
ugovore o nasljeđivanju vrijedilo je pravo pod koje je ostavilac potpadao u
vrijeme kad je sastavio izjavu posljednje volje, odnosno ugovor o nasljeđi-
vanju. Ovim kolizionim normama htjelo se izbjeći istovremeno vođenje osta-
vinskog postupka od strane više sudova u pogledu ostavinske imovine istog
ostavioca.
 Član 1.

suprotnosti s novim ustavnim i društvenim uređenjem, na području

^nasljednog prava ostao je tek ledan dio pravnih pravila iz ukinutih
propisa, koji su se mogli primijeniti. Zato se nasljedno pravo u tom
periodu razvijalo putem sudske prakse, koja se temeljila na tekovinama
narodne revolucije izraženim u odredbama Ustava FNRJ od 30. I 1946,
u kome su već bila sadržana neka osnovna nasljednop ravna načela: -
princip nasljeđivanja privatnog vlasništva; izjednačenje svih građana
bez obzira na spol, rasu, vjeru i narodnost; utvrđivanje jednakih prava
i obaveza roditelja prema bračnoj i vanbračnoj djeci (čl. 18, 21, 24. i
26. Ustava FNRJ). Time su isključene sve privilegije po rođenju (pravo
nasljeđivanja po principu primogeniture), zatim primjena svih onih
pravnih instituta i pravila o nasljeđivanju, koji su se temeljili na ne-
jednakom položaju pojedinih nasljednika s obzirom na spol (prednost
muških pred ženskim nasljednicima), ili rođenje (isključenje odnosno
ograničenje prava nasljeđivanja za djecu rođenu izvan braka).
Propisima nekih zakona koji su doneseni nakon Oslobođenja, a prije
stupanja na snagu Zakona o nasljeđivanju, regulirana su neka pitanja
nasljednog prava. Tako je Osnovni zakon o braku od 3. IV 1946. (SI.
list FNRJ broj 29/46 i br. 36/48) normirao učinak razvoda braka na na-
sljedno pravo bračnih drugova (čl. 65. i 71. OZB).
Zakon o zaštiti autorskog prava od 25. V 1946. (SI. list FNRJ br.
45/46 i br. 4/51) u članu 9, 10. i 11. utvrđivao je krug osoba kojima je
bilo priznato pravo nasljeđivanja autorskog prava. Ovaj zakon prestao
je važiti 28. XI 1957, kad je stupio na snagu novi Zakon O' autorskom
pravu (SI. list FNRJ broj 36/57 od 28. VIII 1957), u kome su sadržani
neki propisi koji se odnose na reguliranje nasljeđivanja imovinskih i
moralnih autorskih prava (čl. 45).
Zakonom o postupanju s imovinom koju su vlasnici morali napustiti )
u toku okupacije i imovinom koju im je oduzeo okupator i njihovi po- /
magači od 2. VIII 1946. (SI. list FNRJ broj 64/46, 65/46, 105/46) određen I
je krug osoba kojima se ostavina mogla predati na upravu radi čuvanja y
imovine i pokretanja ostavinskog postupka. U čl. 7. cit. zakona određeno
je da imovina prisilno odvedenih osoba prelazi na državu ako nema
nasljednika.
Uredbom o obaveznom osiguranju putnika na željeznicama protiv
nesretnog slučaja od 18. III 1947. (SI. list FNRJ broj 25/47) određen je
krug osoba, kojima se priznaje pravo na odštetu zbog smrtnog slučaja
(čl. 10.). Ovamo još ispada i odredba člana 10. Uredbe o obaveznom
osiguranju putnika na pomorskim brodovima protiv nesretnog slučaja
(SI. list FNRJ broj 27/48), zatim odredba čl. 10. Naredbe o uvođenju
obaveznog osiguranja putnika na riječnim i kanalskim plovilima (unu-
trašnja plovidba) u državnoj eksploataciji (SI. list FNRJ broj 71/47); te
čl. 9. Uredbe o obaveznom osiguranju putnika u javnom autosaobraćaju
protiv nesretnog slučaja (SI. list FNRJ broj 25/48).
Zakon o usvojenju od 1. IV 1947. (SI. list FNRJ broj 30/47 i br. 24/52)
u čl. 19. regulirao je pravo nasljeđivanja između usvojitelja i usvojenika.
Osnovni Zakon o zemljoradničkim zadrugama cd 6. VI 1949. (SI. list
FNRJ broj 49/49) regulirao je nasljeđivanje imovine osobe koja je
umrla kao član seljačke radne zadruge.
Član 1 — 2.

Zakon o prometu zemljišta i zgrada od 15. VI 1954. (SI. list FNRJ

broj 26/54) regulirao je u cl. 8. nasljeđivanje zemljišta i zgrada od
strane stranih državljana na teritoriju FNRJ.
U izgradnji sudske prakse značajnu su ulogu imale i t e z e za pret-
projekt Zakona o nasljeđivanju, objavljene u Arhivu za pravne i dru-
štvene nauke (broj 3/47), kao i Uputstvo o pravilima zakonskog na-
sljeđivanja;, Vrhovnog suda NR Bosne i Hercegovine iz 1946. godine,
te Uputstvo o pitanju sudske prakse u ostavinskim predmetima, Vrhov-
nog suda FNRJ od 23. IX 1947. (Su 627/47).
6. Odredbom čl. 1. ZN usvojeno je načelo i s k l j u č i v e važnosti
novog zakona, njegovih materijalnih i procesnih odredaba. Izuzetak
postoji samo u pogledu nasljeđivanja ostavine s t r a n i h državljana
ili osoba bez državljanstva, kad se i pored toga što se ostavina raspravlja
pred našim sudom trebaju primijeniti propisi države čiji je državljanin
bio ostavilac u vrijeme svoje smrti (čl. 156. stav 1 ZN), odnosno propisi
države u kojoj je osoba bez državljanstva ili nepoznata državljanstva
imala posljednje prebivalište ili boravište (čl. 157. ZN). Ovo, međutim,
vrijedi samo u slučaju postojanja reciprociteta. Ako nema reciprociteta,
dolazi do primjene odredba čl. 156. stav 2 ZN, po kojoj se u tom slučaju
ostavina raspravlja po propisima našeg zakona.
Međutim, u nekim odredbama ZN (čl. 246) odstupa se od načela
isključivog važenja ovog zakona, ukoliko je nasljednopravna materija
regulirana s p e c i j a l n i m propisima, kao što su propisi o nasljeđi-
vanju zemljišta koje je podijeljeno kolonistima i agrarnim interesentima;
propisi o nasljeđivanju autorskog prava (čl. 45, 46. i 47. Zak. o autorskom
pravu); propisi o nasljeđivanju sume osiguranja u slučaju smrti putnika
kod nesretnog slučaja u javnom saobraćaju (čl. 246. ZN); zatim propisi
o nasljeđivanju najamne zgrade ili posebnog dijela zgrade (čl. 6. i čl. 24)
Zak. o nacionalizaciji najamnih ograda i građevinskog zemljišta (SI.
list br. 52/58).

Predmet nasljeđivanja
Član 2.
Nasljeđivati mogu se stvari i prava koja pripadaju pojedincima.

1. P r e d m e t nasljeđivanja je o s t a v i n a , pod kojom se razumi-

jevaju stvari i prava umrlog, koja prelaze na njegove nasljednike^1)
1
Ovako određen pojam ostavine ne poklapa se s pojmom imovine umr-
log. Ranije se oba pojma često identificiralo te uzimalo da se pod ostavinom
razumije imovina kojeg pokojnika (tako dr Zv. P i š k u l i ć — - d r i . Đ e r đ ,
Osnovi privatnog prava u Vojvodini, Beograd 1924, str. 260). Imovinu, naime,
sačinjavaju stvari i prava, koja pripadaju nekoj osobi, koje imaju materi-
jalnu vrijednost koja se može izraziti ili utvrditi u novcu. Kako su predme-
tom nasljeđivanja i takve stvari i prava koje nemaju ovog svojstva, nemaju
materijalne vrijednosti, a mogu biti predmetom zadovoljenja kakvog nema-
terijalnog interesa, kao što je to slučaj s predmetima porodičnih i ličnih
uspomena, zatim kod moralnih autorskih prava i si., očito je da je ostavina
š i r i pojam i da pored imovine u materijalnom smislu obuhvaća i neimovin-
ska p.rava umrlog.
 Član 2.

Ostavina je skupni pojam (čl. 7. ZN) za one s t v a r i i p r a v a koje

nakon smrti neke osobe p r e l a z e na njezine nasljednike. One ostavi-
očeve stvari i prava koja su predmet i z d v a j a n j a (po čl. 37. ZN),
1
ili koja su obuhvaćena sporazumom o~ u s 1 u"p a n j u i r a s p o d j e l i
imovine za života nisu predmet nasljeđivanja i ne spadaju u osla vinu
(u smislu čl. 111—114. ZN) ako taj sporazum nije izvršen do momenta
smrti ostaviočeve, kao i ona imovina*koja je predmet ugovora; o d o -
ž i v o t n o m u z d r ž a v a n j u (čl. L22. ZN). Međutim, u ostavinu ulaze
i stvarfTprava kojima je ostavilac besplatno raspolagao za života, ako
se trebaju u r a č u n a t i u. nasljedni dio zak. nasljednika (čl. 51. ZN),
ili ako je uslijed povrede nužnog dijela potrebno vraćanje darova u
ostavinu, da bi se nužni dio nadopunio (čl. 40, 42. ZN).
_-Predmet nasljeđivanja nisu o s o b n a ^ prava, ni ona imovinska
prava koja su isključivo o s o b n e naravi, [vezana^ uFjičnost^ostavioc^
koja se gase njegovom smrću i ne prelaze na njegove nasljednike, ica'o'"
nprosobne služnosti (prav, pravila iz 5 529. OGZ, § 338. SGZ); obećanje^
"besplatne rente (prav, prav. iz § 955. OGZ); punomoć (prav. pravila iz'
§ 1022. OGZ, § 624. SGZ); pravo nazadne kupnje (§ 1070. OGZ, §. 661
SGZ); pravo nazadne prodaje (§ 1071. OGZ, § 664 SGZ); pravo prekupa
(§ 1074. OGZ, § 665. SGZH prava iz ortakluka (§ 1206. OGZ, § 752. SGZ).
Sva ova prava, i ako su imovinska, u t r n j u j u smrću njihovog nosioca
(prav. pravila iz § 1448. OGZ, jj 913. SGZ).
2. Pod s t v a r i m a koje mogu biti predmet nasljeđivanja treba
podrazumijevati one predmete (objekte) u fizičkom svijetu, koji imaju
materijalnu egzistenciju,(2) koje su pripadale ostaviocu i koje njegovom
smrću p r e l a z e u vlasništvo njegovih nasljednika. Nije bitno da stvar
ima i materijalnu vrijednost koja se može procijeniti u novcu. I nepro-
cjenjive stvari, pod uvjetom da imaju fizičku egzistenciju, mogu biti
predmet nasljeđivanja.
Stvari koje mogu biti predmet nasljeđivanja, mogu biti p o k r e t n e
ili n e p o k r e t n e . O sastavu ostavine ovisi hoće li se ona raspravljati
po službenoj dužnosti ili samo na zahtjev nasljednika. Ostavina se neće
raspravljati ako uopće nema imovine (stvari i prava koja imaju novčanu
vrijednost) i neimovinskih nasljednih prava (čl. 216. st. 1 ZN).
stavina, koja se sastoji sa?mr» nd n o k r e t n i h stvari. raspra^it_gg.
se samo na • z a h t j e v zainteresiranih nasljednika^ (čl. 216. st. 2 i čl.
ffitavS^nanepokretne njeno.
raspravljanje je oba.vez_n_o.. b bez obzira
b d
da lili tto nasljednici
lj zahtijevaju
IHne^čl. 216. st. 1 i I ZN, i čl. 235. st. 2 IAISI;. ,_
3. Predmeli nasljeđivanja su i p r a v a koja su pripadala ostaviocu.
Nasljeđivanje je stupanje u sve p r a v n e o d n o s e umrlog, osim onih
koji su vezani uz njegovu ličnost. Nasljednik je preuzimalac, sukcesor tih
J
U socijalističkom pravu pojam s t v a r i postavlja se samo u m a t e -
r i j a l n o m smislu. Na taj se način pojam stvari odvaja od subjektivnog
prava (vidi kod dr M. V u k o v i ć, Osnovi stvarnog prava, Zagreb, 1950., str.
15, tač. 81, slično i dr Slavko S t o j k o v i ć , Osnovi građanskog prava, Beo-
grad, 1948, str. 90). Po prav. pravilima biv. Ogz (§ 298) i biv. Sgz (§ 190), pod
pojmom stvari pogrešno su se shvaćala i p r a v a , tj. svaki objekt prava
uopće (vidi dr M. V u k o v i ć , Opći grad. zakonik, Zagreb, 1955, str. 31).
Član 2.

odnosa. Koncepcija o produženju ličnosti ostavioca nasljeđivanjem, koja

se očitovala u pravnoj konstrukciji »ležeee ostavine« u"ranijim" pravnim
sistemima, odbačena je u našem nasljednom pravu. Na nasljedstvo
zvane osobe dobivaju svojstvo naisljednika u času ostavj^č<g|^e.|smrt1i i tim
momentom nastaje priielazostavine na. nasljednike (čl. 135. ZN).
Ustanova nasljeđivanja ima u n i v e r z a l n i karakter. Nasljednik
se javlja kao n o v i nosilac, subjekat svih prava koja nasljeđivanjem
3
prelaze na njega.( ) Ako je više nasljednika, oni stupaju u te odnose
po aTTKvoUiim dijelovima u odnosu prema cijeloj ostavim, ukoliko sam
ostavilac nije odredio svakom nasljedniku određeni dio ostavine.
Predmet nasljeđivanja mogu biti imovinska i neimovinska prava
ostavioičeva.
Pod i m o v i n s k i m p r a v i m a podrazumijevaju se poj puti n/>
prava (apsolutna ili relativna)., koja imaju i m o v i n s k u vrijednost, tj.
vrijednost čiji se ekvivalent može izraziti u n o v c u . To su apsolutna
(stvarna) prava, kao pravo vlasništva, zaloga, služnosti, građenja, ko-
rištenja^ 4 ) zatim r e l a t i v n a (obligaciona) prava, kao potraživanja
s bilo kog pravnog naslova (zajma, naknade štete, osiguranja i si.),
autorska imovinska prava, sva druga tražbena prava čiia se vrijednost
može izraziti u novcu.
Predmet nasljeđivanja ne mora uvijek imati imovinsku (novčanu)
vrijednost. Nasljeđivati se mogu i spadaju u ostavinu n e i m o v i n s k a
prava, čija se vrijednost ne može izraziti u novčanom ekvivalentu. To su
tzv. m o r a l n a prava koja se sastoje u zadovoljenju nekog pravnog
interesa. Ovamo spada nasljeđivanje ^M^rck^LJS^rc^^jLJ^f^ 2 - (čl. 45.
Zak. o autorskom pravu) koja tra.jy \ T^jjpfl^Ts^gff^gnTnrgki'h imovinskih
prava i nisu vremenski ograničena (čl. 49. Zak. o autorskom pravu).

3
Dr Andrija G a m s : Uvod u građansko pravo, opšti deo, III izd. Beo-
grad, 1959, str. 154.
4
Među prava korištenja spadaju:
— pravo korištenja zemljišta iz društvene svojine dano privatnim oso-
bama po čl. 43. i 45. Zak. o prometu zemljišta i zgrada (SI. list FNRJ,
br. 26/54);
— pravo trajnog i besplatnog korištenja građevinske parcele na -kojoj
je podignuta stambena zgrada radnika i službenika (čl. 5. st. 2 Uredbe
o izgradnji stambenih zgrada radnika i službenika, SI. list FNRJ br.
23/51);
— pravo besplatnog korištenja građevinskog zemljišta koje se nalazi na
užem građevinskom rajonu, na kome je podignuta stambena zgrada
koja nije predmet nacionalizacije (čl. 37. Zak. o nacionalizaciji na-
jamnih zgrada i građevinskog zemljišta, SI. list FNRJ br. 52/58);
— pravo privremenog korištenja nacionaliziranog građevinskog neizgra-
đenog zemljišta koje se ostavlja prijašnjem vlasniku na besplatno
korištenje do predaje u posjed narodnom odboru općine (čl. 38. i 39.
Zakona o nacionalizaciji i Obavezno tumačenje čl. 39. st. 1 istog za-
kona, SI. list FNRJ br. 24/59);
— pravo ranijeg vlasnika nacionaliziranog građevinskog neizgrađenog
zemljišta da mu se zemljište dodijeli na trajno besplatno korištenje u
svrhu podizanja porodične stambene zgrade (čl. 40. Zak. o nacionali-
zaciji).

8
 Član 2.

4. U zakonu se ne spominju posebno o b a v e z e os'taviočeve kao

predmet nasljeđivanja, kako je to bilo ranije u prav. pravilu iz § 531.
OGZ i § 394. SGZ, što je rezultat modernijeg shvaćanja, da se pod
i m o v i n o m koja spada u ostavinu podrazumijeva samo skup stvari
5
i potraživanja,( ) a ne i obaveze ostaviočeve.
Po starijem gledištu pod ostavinom smatrala su se potraživanja (kao
aktivna stavka) i obaveze (kao pasiva). Po tome shvaćanju obaveze, pa
tako i dugovi smatraju se s a m o s t a l n i m (negativnim) sastojkom
imovine (ostavine), time da su mogle postojati i biti predmet naslje-
đivanja i onda ako nema potraživanja i druge imovine, iz -koje bi se
mogli namiriti (aktive). Uslijed toga se smatralo da se ostavina može
sastojati i od samih dugova, što je bilo rezultat shvaćanja da svaki čovjek
mora imati neku imovinu, pa makar ona bila i »pasivna«, i da bez imo-
vine nema ljudskog bića. Odatle je izvirala neograničena odgovornost
za ostaviočeve dugove osim ako je nasljednik izričito prihvatio nasljed-
stvo pod uvjetom popisa i procjene (cura beneficio inventaru). Uslijed
toga nasljednik je odgovarao za ostaviočeve dugove svom svojom imo-
vinom. Ako nije imao imovine u času delatije, odgovarao je i onom
imovinom koju bi kasnije za svoga života stekao. Po novijem gledištu
imovinu predstavlja samo aktiva. Dugovi predstavljaju t e r e t koji
opterećuje neku imovinu a ne osobu odakle slijedi da svaki čovjek ne
mora imati imovinu.(6) Nasljeđuje se samo aktiva, a nasljednik odgovara
za ostaviočeve dugove samo do visine vrijednosti naslijeđene imovine,
bez obzira na vlastitu imovinu koju ima u času smrti ostaviočeve i bez
obzira da li će kasnije steći kakvu imovinu (čl. 145. ZN). Stoga obaveze
ostaviočeve nisu predmet samostalnog nasljeđivanja budući da ne pred-
stavljaju za nasljednika ni stvari, a niti prava, nego samo dužnosti.
Obaveze ne spadaju u pojam imovine, pod kojim se razumijeva skup
imovinskih p r a v a koja pripadaju jednoj osobi. Obaveze predstavljaju
t e r e t na toj imovini, tako da se imovina u odnosu na obaveze smatra
objektom koji služi za namirenje tih obaveza.(7) Ako nema imovine iz
koje bi se trebale ispuniti, obaveze se gase.
Ovo shvaćanje usvaja i naš ZN.(8) Odgovornost nasljednika za dugove
gstavioea posebno Je ustanovljena odredbama čl. 145. i čl. 146. ZNQ~
Nasljednici "uvi j e k o d g o v a r a ju svojom imovinom z.a sve dugove o s t ? "
vioce^e^alisanioa»o^visinevrijednosti naslijeđene imovine, bez obzira
5
Dr M. V u k o v i ć, Osnovi stvarnog prava, str. 18. i 19, tač. 105—107.
e Vidi dr M. V u k o v i ć , op. cit. str. 20, tač. 112.
7
Tako dr M. V u k o v i ć , Opći dio grad. prava, Zagreb, 1960, str. 167.
i 168, tač. 899, A g a r k o v - B r a t u s, Sovjetsko građansko pravo, Knj. "I,
Beograd 1948. (prijevod), str. 110, 111.
8
Vidi dr M. V u k o v i ć , Opći dio grad. prava, str. 160.
9
Tako dr Z. Z a n i n o v i ć , Zakon o nasljeđivanju (prikaz), »Odvjetnik«
broj 7—8/55, str. 3, i M. P e d e r i n, Zak. o nasljeđivanju (prikaz), »Odvjet-
nik« br. 9/55, str. 12. Suprotno stanovište zastupaju: Dr F. S t a n k o v i ć, u
članku »Sticanje ostavine i odricanje od nasljedstva«, u časopisu »Naša zako-
nitost«, br. 3—4/57, str. 119, kad ističe da su dugovi ostaviočevi dio ostavine,
jer da nasljednik prema čl. 145. ZN odgovara za dugove ostaviočeve, iz čega
izvodi zaključak da se dugovi nasljeđuju. Slično i dr B. B l a g o j e v i ć ,
Nasljedno pravo FNRJ, Beograd, 1956, str. 23, 25. i 408.
Član 2.

da li je ostavina popisana i procijenjena ili nije. To vrijedi ne samo u

pogledu dugova nego također i u pogledu ostvarenja ostalih _zahtj«
koje je neka osoba imala prema ostavioou, koji su imovinskog karaklera,
tj. koji se mogu izraziti u novčanom ekvivalentu vrijednosti. Uslijed toga
nasljednik niie dužan ispuniti
p o:s/t:aYjo^pypjnihavp7.p
^yj ako njitvova
j vri•jpj^p
nije_jy>krivena vrijednošću onih stvari i prava koje su ušle u ostavinu
i pripale tome nasljedniku.
5. Propisi Zakona o nasljeđivanju odnose se na nasljeđivanje stvari
i prava, koja su pripadala p o i e d i ' n c i m a , dakle, f i z i č k i m oso-
"5ama. Likvidacija imovinskih odnosa p r a v n i h osoba koje su prestale
postojati, kao i likvidacija odnosa imovinskih zajednica koje nisu imale
svojstvo pravne osobe, ali su imale izvjesnu samostalnost u odnosu na
ostale pravne subjekte (građanski ortakluk i si.), vrši se po posebnim
propisima, a ne po propisima. Zak. o nasljeđivanju.
6. U pogledu nasljeđivanja članova seljačke radne zadruge vrijede
posebne odredbe iz Zak. o nasljeđivanju. Iza umrlog člana seljačke radne
zadruge, koji je svoju imovinu unio u zadrugu, provest će se rasprava
ostavine i utvrditi tko su njegovi nasljednici. Nasljednik koji nije član
seljačke radne zadruge nasljeđuje ostavioca, člana radne zadruge, u
svim pravima prema SRZ, koja je imao sam ostavilac (pravo na kamate,
zakupninu i sl.).(10)
7. U pogledu nasljeđivanja p o l j o p r i v r e d n o g zemljišta koje
je dodijeljeno agrarnim interesentima na osnovu Zak. o agrarnoj reformi
i kolonizaciji, vrijede propisi Zak. o nasljeđivanju, time da su nasljed-
nici vezani onim ograničenjima u raspolaganju i opterećenju toga ze-
mljišta, koja su predviđena u Zak. o agrarnoj reformi i kolonizaciji
(vidi o tome više uz čl. 246. ZN).
Izmjenama i dopunama cit. zakona od 15. III 1956. (SI. list FNRJ
br. 21/56) dozvoljeno je članovima kolonističkog domaćinstva da mogu
svoj pripadajući dio zemljišta otuđiti drugim članovima domaćinstva i
određenim organizacijama (čl. 24. si. b). Time je ustanovljen s u v l a -
s n i č k i karakter imovinske zajednice među članovima kolonističkog
domaćinstva. Odatle proizlazi i dopustivost nasljeđivanja dodijeljenog
zemljišta na temelju zakona i oporuke. ( n )
Kod toga treba imati u vidu da s obzirom na odredbu čl. 24. Zak.
o agrar, reformi i kolonizaciji, za nasljednika vrijede ista ograničenja
koja su vezala ostavioca, jer nasljednik ne može imati više prava nego
što ih je ostavilac imao.(12)
8. U pogledu nasljeđivanja imovine člana k u ć n e z a d r u g e treba
razlikovati imovinu člana zadruge, koju on ima u vlasništvu neovisno
c zadruzi (tzv. »osebujak«, »osebina«), od članskog udjela u zadruzi,

«> Rješ. Vrh. suda APV Gzz 111/51 od 31. I 1952. u Zbirci odluka vrhov-
nih sudova, Beograd, 1952, I pod br. 157, str. 170. (Gajić).
11
Vidi dr Srečko G o 1 j a r, u članku Novi zakon o dedovanju v sodni
rabi, Pravnik br. 1—2/58, str. 34.
12
Vidi stanovište Savez, vrhovnog suda, zauzeto na proširenoj općoj
sjednici od januara 1957. u članku dr J. B r n č i ć a, Neka sporna pitanja
sudske prakse, NZ 1957, str. 26.

10
 Član 2.

kao posebnoj porodičnoj i radnoj zajednici, za koju su vrijedili, parti-

kularni propisi (Zak. o kućnim zadrugama od 1889.)
U pogledu nasljeđivanja p o s e b n e imovine člana zadruge, koju
on ima neovisno o članstvu u zadruzi (osebujak), vrijede u cijelosti pro-
pisi Zak. o nasljeđivanju.
U pogledu nasljeđivanja članskog u d j e l a na imovini biv. kućne
zadruge, koji pripada ostaviocu pored propisa Zak. o nasljeđivanju, vri-
jede još i propisi republičkih zakona, koji budu doneseni u skladu s
odredbom čl. 154. ZN.
(Vidi o tome u objašnjenjima uz čl. 154. ZN.)
9. G r a đ e v i n s k o zemljište može biti predmet nasljeđivanja
samo ako nije nacionalizirano, tj. ako se nalazi i z v a n užeg gradskog
građevinskog "rajona i naselja gradskog karaktera (čl. 34. i 35. Zak. o
nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta). U određenim
slučajevima nacionalizirana građevinska zemljišta ostavljaju se prija-
šnjim vlasnicima na besplatno trajno ili privremeno korištenje. Ovo
p~r a v o k o r i š t e n j a ] R n a s l j p r i i ^ o a prelazi na zakonske na-
sljednike ranijeg vlasnika. Pravo besplatnog korištenja može biti predmet
n>poručnog raspolaganja, kako u pogledu zemljišta na kome je sagrađena
poroolčna stambena zgrada koja nije obuhvaćena nacionalizacijom (čl.
37. Zak. o nacionalizaciji), tako i u pogledu neizgrađenog građevinskog
zemljišta ako je ostaviocu pripadalo pravo na korištenje u smislu čl. 38,
39. st. 1 i čl. 40. Zakona o nacionalizaciji.
(l())U pogledu nasljeđivanja stambenih z g r a d a vrijedi odredba
čl. gTŽakona o nacionalizaciji. po_ kojoj su zgrade, posebni dijelovi (etaže)
i zemljišta, koja nisu nacionalizirana, u slobodnom prometu i mogu se
nasljeđivati.
Koje se zgrade ne nacionaliziraju predviđeno je u čl. 2. Zakona p
nacionalizaciji,. To su porodične stambene zgrade s ukupno najviše dva
stana ili "tri manja stana, ili najviše dva stana kao posebni (etažni) dije-
lovi zgrade, ili dvije porodične stambene zgrade s najviše dva stana i
trećim manjim stanom, ili jedna porodična stambena zgrada i jedan stan
kao poseban (etažni) dio zgrade. Izuzetno se ranijem vlasniku naciona-
lizirane zgrade može, u okviru stambenog maksimuma, ostaviti u vla-
sništvu pored dva stana ili tri manja stana (u smislu čl. 2. cit. zakona)
još i jedan sporedni stan koji po svojoj namjeni ili po svojoj strukturi,
položaju u zgradi ili udobnosti predstavlja" sporedni dio zgrade (čl. 13.
st. 1 Zak. o nacionalizaciji) ^ s t o tako se, pored -jednog--stana iij dv-a mafija.
mogu ranijem vlasniku ostaviti u vlasništvu i p o s l o v n e prostorije
koje nemaju više od sedamdeset kvadratnih metara (čl. 13. st. 2 Zak. o
"nacionalizaciji). ~~ ' "•
Ranijem vlasniku nacionalizirane zgrade mogu se ostaviti p o s l o -
v n e p r o s t or i j e koje služe njegovoj dozvoljenoj djelatnosti lc\. FT.
*i cl. 14. st. 1 Zak. o nacionalizaciji). O v e s e prostorije ne računaju u do-
zvoljeni stambeni maksimum, Tako ostavljene prostorije m o g u b i f ,-J
predmetFrTaslj e d i v a n j a na" temelju z a k o n a ^ pod uvjetom da će
zakonskim nasljednicima (ili jednome od njih) služiti za obavljanja rfp-
"zvoljene poslovne djelatnosti (čl. 14. st. 3 Zak. o nacionalizaciji). Kad te

11
Član 2 — 3. '

prostorije prestanu služiti za obavljanje poslovne djelatnosti njihovog

vlasnika, postaju društveno vlasništvo (čl. 14. st. 4).
Slično vrijedi i u pogledu nasljeđivanja p o s l o v n i h p r o s t o -
r i j a u nacionaliziranoj zgradi, koje su ostavljene u vlasništvu prijašnjeg,
vlasnika (čl. 29. st. 1). I ove prostorije mogu biti p r e d m e t n a s l j e -
đ i v a n j a , i to samo na temelju z a k o n s k o g nasljeđivanja pod uvje-
tom da će služiti obavljanju dozvoljene poslovne djelatnosti zakonskih
nasljednika (čl. 29. st. 3 Zak. o nacionalizaciji).
Predmet nasljeđivanja mogu biti g o s p o d a r s k e (ekonomske)
z g r a d e koje služe poljoprivrednoj djelatnosti zemljoradnika (čl. 30.
st. 1 Zak. o nacionalizaciji), zatim mali magazini i mali podrumi koji nisu
značajni za obavljanje privredne djelatnosti (čl. 31), garaže za smještaj
najviše dva automobila (čl. 31. st. 1), te sporedne prostorije koje služe
za potrebe stanara, kao što su praonice, sušionice, podrumi i si. (čl. 32.
st. 2 Zak. o nacionalizaciji).
Predmet nasljeđivanja su i one stambene i poslovne prostorije koje
su u nacionaliziranim zgradama i z u z e t e (kao poseban dio zgrade) od
nacionalizacije i ostavljene prijašnjim vlasnicima, u smislu odredbe čl.
17, 18. i čl. 27. Zak. o nacionalizaciji.

S ud sk a p r ak s a
Sve što je umrli u času svoje smrti imao kao svoju imovinu prelazi
u njegovu ostavinu i predmet je ostavinske rasprave. Prema tome, i udio
člana kućne zadruge u zadružnoj imovini jest njegova imovina koja je pred-
met nasljeđivanja (Rješenje Vrhovnog suda NR Hrvatske, Gzz 100/56 od 18.
XII 1956, Naša zakonitost br. 12/56, str. 529).

Nasljeđivanje poljoprivrednog zemljišta

Član 3.
Nasljeđivanjem ne može se prekoračiti zakonom određena veličina
poljoprivrednog zemljišta kojvp pojedinci mogu imati u vlasništvu.

1. Odredba ovog člana predstavlja o g r a n i č e n j e v l a s n i š t v a

određenih stvari (poljoprivrednog zemljišta) koje su nasljeđivanjem
prešle na nasljednike. Ovo ograničenje je posljedica načela, da na pod-
ručju FNRJ nijedan građanin ne m o ž e i m a t i ni po kom pravnom
osnovu, pa ni na osnovu nasljeđivanja, više poljoprivrednog zemljišta
nego što je zakonom određeno (čl. 15. Zak. o' prometu zemljišta i zgrada,
SI. list FNRJ broj 26/54; čl. 6. Zak. o poljoprivrednom zemljišnom fondu
općenarodne imovine i o dodjeljivanju zemlje poljoprivrednim •organiza-
cijama, SI. list FNRJ broj 22/53; čl. 153. st. li čl. 160. st. 2 i 3 ZN).
Ovo ograničenje, međutim, ne predstavlja ograničenje n a s l j e đ i -
v a n j a budući da u času smrti ostaviočeve cjelokupna ostavina p r e -
l a z i po sili zakona ,na njegove nasljednike. Tim momentom nasljednici
postaju novi subjekti, stječu vlasništvo cijelog poljoprivrednog zemljišta
ostaviočevog (ol. 135. ZN).

12
 Član 3.

Višak poljoprivrednog zemljišta, koji prelazi dozvoljeni maksimum,

stečen nasljeđivanjem oduzima se nasljedniku i postaje društvena imo-
vina, a za oduzetijvišak daje se_ n a k n a d a Vel. 16. st. 4 Zakona o pro-
inetu zemljišta" i zgrada). Prema tome, nasljednik u stvari nasljeđuje
i taj višak, on ulazi u njegov nasljedni dio, ali ga ne može zadržati
u vlasništvu, nego umjesto njega prima naknadu koja se određuje u
posebnom postupku. (')
2. Veličina p o l j o p r i v r e d n o g zemljišta u vlasništvu pojedi-
naca, tj. agrarni maksimum određen je propisima Zakona o agrarnoj
reformi i kolonizaciji (SI. list FNRJ br. 22/46, 10:1/47, 105/48 i 4/51) i od-
govarajućim propisima republičkih zakona i Zakona o poljoprivrednom
zemljišnom fondu općenarodne imovine i o dodjeljivanju zemlje poljo-
privrednim organizacijama (SI. list FNRJ broj 22/53). Višak poljoprivred-
nog zemljišta, koji prelazi dozvoljeni maksimum, e k s p r o p r i r a se
i postaje društveno vlasništvo te ulazi u poljoprivredni zemljišni fond
općenarodne imovine (čl. 3. tač. g) i d) Zak. o agrarnoj reformi i čl. 1.
ZOPZF te čl. 16. st. 1 Zakona o prometu zemljišta i zgrade).
Dozvoljeni maksimum poljoprivrednog obradivog zemljišta, koje po-
jedinac z e m l j o r a d n i k ili zemljoradničko d o m a ć i n s t v o (čl.
21. st. 2 ZOPZF) može imati u vlasništvu ili posjedu, iznosi 10 hektara
(čl. 3. i 6. ZOPZF).
Dozvoljeni agrarni maksimum za ne z e m l j o r a d n i k e , tj. osobe
kojima zemljoradnja nije glavno zanimanje i koji ga ne obrađuju sami
sa svojom porodicom, već putem zakupa ili najamnim radom, iznosi 3—5
hektara obradive površine (čl. 3. si. d) Zak. o agrarnoj reformi i kolo-
nizaciji).
Pod o b r a d i v i m poljoprivrednim zemljištem smatraju se oranice,
vrtovi, voćnjaci, vinogradi, livade i pašnjaci podignuti na obradivom
zemljištu, bilo prema stanju katastra ili stvarnom stanju (čl. 19. st. 2
ZOPZF). Međutim, prilikom oduzimanja viška poljoprivrednog zemlji-
šta, prema odredbi čl. 6. st. 2 Zak. o agrarnoj reforma i kolonizaciji, u
oduzetom višku mora biti srazmjeran dio oranica. Voćnjake i vinograde
vlasnik može po ovoj odredbi, zadržati do određenog maksimuma. Živi i
mrtvi inventar koji se nalazi na oduzetom višku poljoprivrednog zemlji-
šta ne potpada pod zakonsku eksproprijaciju.
U pogledu nasljeđivanja zgrada i građevinskog zemljišta vidi obja-
šnjenja uz čl. 2. ZN.
3. Nasljednik koji je nasljeđivanjem stekao poljoprivredno zemljište
može z a d r ž a t i samo onoliko zemljišta koliko mu, zajedno sa zemlji-

l
D r B. B l a g o j e v i ć , op. cit. u III izd. na str. 18, 251. zauzima sta-
novište da nasljednik koji već ima poljoprivredno zemljište u površini do-
zvoljenog maksimuma ne može naslijediti zemljište, nego samo n a k n a d u
za višak koji bi mu pripao nasljeđivanjem. Iz ovoga bi izlazilo kao da se osta-
viocu odn. njegovoj ostavini oduzima zemljište, dok se ono u stvari oduzima
nasljedniku. Oduzimanjem viška poljoprivrednog zemljišta iznad dozvolje-
nog maksimuma, kao i davanje naknade za oduzeti višak nisu instituti
nasljednog prava, nego posebnih propisa, pa se stoga visina naknade ne
utvrđuje u ostavinskom, nego u posebnom postupku po propisima Zak. o
poljoprivrednom zemljišnom fondu (čl. 227. st. 5 ZN).

13
Član 3.

štem koje već posjeduje, n e d o s t a j e do poljoprivrednog maksimuma

(čl. 153. st. 1 ZN). Sav ostali dio koji prelazi taj maksimum, oduzima se
i unosi u poljoprivredni zemljišni fond te postaje društveno vlasništvo
(čl. 153. st. 3 ZN).
Za višak poljoprivrednog zemljišta, koji se zakonskom eksproprijaci-
jom oduzima, nasljedniku pripada n a k n a d a po postojećim propisima
(čl. 153. st. 3 ZN; čl. 16. st. 4 Zak. o prometu zemljišta i zgrada, čl. 5.
ZOPZF), koja se utvrđuje u posebnom postupku pred nadležnom komi-
sijom (čl. 19—27. ZOPZF).
Visina naknade, način utvrđivanja i isplate regulirani su propisima
čl. 23. i 24. ZOPZF, zatim propisima Odluke o visini naknade za zemljište
koje je postalo općenarodna imovina (SI. list FNRJ br. 26/53), Uredbe o
izdavanju obveznica za naknadu imovine izdvojene u poljoprivredni
zemljišni fond općenarodne imovine (SI. list FNRJ broj 20/54) i Uredbe
o dopuni Uredbe o izdavanju obveznica za naknadu imovine izdvojene
u poljoprivredni zemljišni fond općenarodne imovine (SI. list FNRJ
br. 54/55).
U svrhu utvrđivanja naknade, rješenje o nasljeđivanju dostavlja s e '
nadležnom narodnom odboru radi provođenja postupka po Zak. o polj.
zemlj. fondu (čl. 227. st. 5 ZN).
4. Nasljedniku pripada p r a v o i z b o r a zemljišnih parcela koje
će zadržati, a koje će predati u zemljišni fond. Pravo izbora proteže se ne
samo na one zemljišne čestice koje je stekao nasljeđivanjem negO' i na
one koje nasljednik ima od ranije u svom posjedu (čl. 227. st. 2 ZN). Pri-
likom izbora nasljednici mogu sklopiti s p o r a z u m te u okviru agrar-
nog maksimuma izvršiti međusobnu razmjenu parcela i odlučiti, koje će
parcele između svojih i naslijeđenih ustupiti zemljišnom fondu, a koje će
zadržati (agr. iz čl. 227. st. 4 ZN), tako da svaki od njih dosegne agrarni
maksimum.
U ZN nije riješeno pitanje da li se sporazumom nasljednika može
jednom ili nekolicini sunasljednika prepustiti veći dio poljoprivrednog
zemljišta u zamjenu za koje drugo dobro iz ostavine. Budući da se ovdje
radi u stvari o sporazumu o diobi nasljedstva, takav bi sporazum bio
moguć i dopustiv pod uvjetom iz čl. 228. st. 3 ZN, tj. ako bi nasljednik
ovim sporazumom primio vrijednost koja odgovara njegovom dijelu, dok
bi se kod prekoračenja te vrijednosti u pogledu viška radilo o darovanju.
Izjava o izboru parcela može se dati do svršetka ostavinskog po-
stupka, odnoisno do završenja rasprave ostavine. Ova izjava u stvari
predstavlja neke vrsti pozitivne nasljedničke izjave (o prihvatu nasljed-
2
stva) u smislu odredbe čl. 138. st. 1 ZN.( ) Iz ovoga proizlazi da izjavu
o izboru parcela može dati samo onaj nasljednik koji se nije odrekao
nasljedstva (u smislu čl. 136. ZN).
Nasljednik, čiji nasljedni dio u poljoprivrednom zemljištu, zajedno
s njegovim poljoprivrednim zemljištem, prelazi agrarni maksimum, može
u cjelini ili jedan dio svog nasljednog dijela u poljoprivrednom zemljištu
u s t u p i t i kojem sunasljedniku, u smislu čl. 139. st. 2 ZN. Ne može ga,
međutim, ustupiti trećoj osobi koja nije sunasljednik.

» Vidi B. B1 a g o j e v i ć, op. eit. str. 387.

14
 Č l a n 3 % — 4.

5. Svaka osoba, koja je bilo po kom pravnom osnovu stekla više

poljoprivrednog zemljišta nego što ga po 2akonu može imati, dužna je
taj višak p r i j a v i t i nadležnom narodnom odboru (općini) u roku
od t r i d e s e t dana od časa kad je s a z n a l a da njezin posjed prelazi
dozvoljeni maksimum (čl. 15. Zak. o prometu zemljišta i zgrada).
Ova dužnost prijavljivanja postoji i u slučaju ako je višak poljo-
privrednog zemljišta stečen nasljeđivanjem.(3) To, međutim, ne sprečava
nasljednika, da višak poljoprivrednog zemljišta zadrži u posjedu i ko-
risti do predaje u poljoprivredni zemljišni fond time da za ovo korištenje
nije dužan plaćati naknadu.
Odluka o poljoprivrednom zemljištu, koje prelazi propisana maksi-
mum pojedinog nasljednika odnosno legatara (čl. 228. st. 2 tač. 6. ZN)
obavezno ulazi u dispozitiv rješenja o nasljeđivanju. Ovamo ulaze i od-
redbe o izboru odnosno zamjeni parcela ustanovljene sporazumom na-
sljednika (čl. 227. st. 2 i 6 ZN).

Sudska praksa
Prilikom utvrđivanja koliko nasljedniku nedostaje poljoprivrednog
zemljišta do propisanog maksimuma i prilikom odlučivanja koji dio poljo-
privrednog zemljišta iz ostavine postaje općenarodna imovina, odlučno je
poljoprivredno zemljište samog nasljednika, a ne poljoprivredno zemljište
cijelog domaćinstva u kome on živi (Rješenje Vrhovnog suda NR Srbije
Rev, 55/57 od 9. V 1958, Zb, III/2-1958, br. 261).

3
Tako B. R a d o v a n o v i ć i d r P o z n i ć , u komentaru Zak. o pro-
metu zemljišta i zgrada, u izd. Nove administracije, Beograd, 1955, str. 22.
1
Protivno B l a g o j e v i ć , op. cit. str. 50, 258, kad tvrdi da se država
može pojaviti kao zakonski nasljednik u slučaju predaje ostavine bez nasljed-
nika nadležnom narodnom odboru (čl. 8. i 233. ZN).

15
Član 4.

2
Takvo stanovište zauzeto je u rješ. Vrh. suda NRH. Gzz/51 od 5. VII
1951. objavljeno u Zbirci odluka Vrh. sudova, Beograd, 1952, I pod br. 158 na
str. 171. (Gajić).

16
 Član 4 — 5.

Sudska praksa
Načelo da su muška i ženska djeca ravnopravna u nasljeđivanju pri-
mjenjuje se u granicama predviđenim u 61. 242. Zakona o nasljeđivanju i
na nasljedstvo otvoreno prije ovog zakona, pa i ona otvorena prije 6. IV
1941. bez obzira na ondašnje pravne propise da muški potomci ostavioca
isključuju iz nasljedstva njegove ženske potomke (Presuda Saveznog vrhov-
nog suda Rev. 20/59 od 4. IV 1959, Zb. IV/1-1959, br. 23).

Nasljedna prava stranaca

Član 5.
Strani državljani imaju u Federativnoj Narodnoj Republici Jugosla-
viji pod uvjetima primjene načela reciprociteta ista nasljedna prava kao
1 domaći državljani.

1. Pitanje državljanstva FNRJ prosuđuje se po odredbama Zakona o

državljanstvu (SI. list FNRJ br. 54/46, 104/47, 88/48, 105/48, a sporove o
tome rješava u prvom stepenu republički organ za unutrašnje poslove.
U načelu bi svaka osoba mogla biti državljanin samo jedne jedine
države. Međutim, zbog različitih sistema stjecanja ili gubitka državljan-
stva, ima ljudi koji nemaju uopće državljanstva ( a p a t r i d i ili a p o -
liti) ili su državljani dviju ili više država (osobe s dvojnim državljan-
stvom — b i p a t r i d i , odnosno osobe s višestrukim državljanstvom —
p o l i p a t r i d i ) . Prema odredbi čl. 2. t. 1 cit. zakona, državljanstvo
FNRJ isključuje istovremeno državljanstvo svake druge države. Iz ovog
proizlazi da se jugoslavenski državljanin pred jugoslavenskim organima
ne može pozivati na državljanstvo* neke strane države niti zbog eventual-
nog stranog državljanstva može biti drugačije tretiran od ostalih jugo-
slavenskih državljana. Ovo načelo ne važi samo onda ako je to pitanje
drugačije regulirano nekim međunarodnim sporazumom.
U praksi će biti dosta slučajeva, da će se kao nasljednici pojavljivati
osobe koje po narodnosti pripadaju jednom od naroda Jugoslavije, ali koje
su za vrijeme dužeg boravka u inozemstvu stekle strano državljanstvo.
Neće, međutim, biti uvijek slučaj, da su ove osobe izgubile naše državljanr-
stvo. Do takve situacije, na primjer, može doći uslijed okolnosti, što po
našim propisima o državljanstvu, osoba koja stalno boravi izvan područja
FNRJ, pa za 15 godina nakon navršenih 18 godina života ne ispunjava ni-
kakve javne obaveze prema FNRJ, a propustila je za posljednjih 5 godi-
na da se evidentira pri našem predstavništvu u inozemstvu ili da se pis-
meno prijavi saveznom organu za unutrašnje poslove —• gubi, doduše,
uslijed odsutnosti naše državljanstvo, ali je ipak za gubitak državljanstva
po ovom temelju (odsutnost) potrebno rješenje koje donosi Državni sekre-
tarijat za unutrašnje poslove FNRJ (čl. 15. cit. zakona). Kako prema tome,
ne dolazi do automatskog gubitka državljanstva uslijed odsutnosti, sma-
traju se navedene osobe našim državljanima tako dugo dok nadležni
organ ne donese rješenje o gubitku državljanstva.
Osobe koje su izgubile naše državljanstvo uslijed odsutnosti prema
§ 28. Zakona o državljanstvu od 21. X 1928. (po ovom je propisu gubio
državljanstvo jugoslavenski državljanin koji je bio trajno nastanjen u ino-

2 Zakon o nasljeđivanju s komentarom - 17

Član 5.

iako se kod priznavanja nasljednih prava strancima, uvjetovanog for-

malnim reciprocitetom, ne traži da nasljednopravni instituti međusobno
odgovaraju, moguće je da strani državljanin u našoj državi uživa veća
nasljednopravna ovlaštenja nego što bi imao po pravu svoje zemlje (na
primjer u pogledu nasljednog prava bračnog druga ili vanbračne djece).

1
Vidi E i s n e r , Međunarodno privatno pravo I, Zagreb, 1953, str. 119.

18
 član 5,

3. Naša zemlja ima s nizom država ugovoreni reciprocitet o priznava-

nju nasljednih prava. Većina tih ugovora potječe još iz vremena stare J u -
2
goslavije. ( )
Odredbe o reciprocitetu u nasljeđivanju sadrže slijedeći međunarodni
(bilateralni) ugovori koje je zaključila masa država:

1) Konvencija s A l b a n i j o m o> nastanjivanju i konzularnoj službi

od 22. VI 1926, ratificirana zakonom od 20. IV 1929. (Služb. nov. br. 117-
-L od 21. V 1929), sadrži odredbe o reciprocitetu u članu 2., koji glasi:

»Državljani svake od strana Ugovornica imaće uzajamno na teri-

toriju druge Strane isto pravo kao i domorotci ili državljani najpo-
vlašćenijeg naroda, da pribavljaju pokretna i nepokretna dobra. Oni
će ta dobra moći isto tako otuđivati ili ustupati prodajom, razmenom,
poklonom, brakom, zaveštanjem ili ma kojim bilo drugim aktom, kao
i domorotci ili državljani najpovlašćenijeg naroda.
Međutim, ukoliko se to tiče sticanja nepokretnosti zadržavaju se
izuzeća i ograničenja koja su propisana zakonodavstvima Država TTgo-
vornica s pogledom na strance uopšte. Isto tako ovde pomenuta izuzeća
i ograničenja neće pogađati nepokretnosti nasljeđene ab intestato a ni
one nepokretnosti kad ih ex testamente nasleđuju lica, koja bi ih even-
tualno mogla naslediti ab intestato.
Oni neće biti, u napred navedenim slučajevima, podvrgnuti drugo-
jačijim ili većim taksama, porezima ili nametima, ma kakav bio njihov
naziv ili ma koje bile vlasti u korist kojih se oni naplaćuju — od onih
kojima su podvrgnuti domorotci ili državljani najpovlašćenijeg naroda.
Isto tako oni će moći slobodno da izvoze svoje lične stvari ili dru-
ge, a da ne budu podvrgnuti drugoj ačij im ili većim ograničenjima ili
nametima od onih, kojima su podvrgnuti domorotci ili državljani naj-
povlašćenijeg naroda.«

2) Ugovor s A u s t r i j o m o uzajamnom pravnom saobraćaju od

6. XII 1954, ratificiran uredbom od 15. VI 1955. (Službeni list FNRJ, Do-
datak »Međunarodni ugovori i drugi sporazumi« od 1. IX 1955, br. 8), sa-
drži odredbe o reciprocitetu u nasljeđivanju u čl. 29, koji glasi:

»(1) Državljani jedne Države Ugovornice mogu, prema pravu te

države ili prema pravu druge Države Ugovornice, izjavom poslednje .
volje ili darovanjem za slučaj smrti raspolagati celokupnom svojom
imovinom koja se nalazi na teritoriji druge Države Ugovornice.
(2) Državljani jedne Države Ugovornice mogu, na osnovu zakon-
skog nasljednog prava ili prava na nužni deo, ili na osnovu izjave
poslednje volje ili darovanja za slučaj smrti, sticati u drugoj Državi
Ugovornici imovinska prava pod istim uslovima i u jednakom obimu
kao i državljani te države.«

3) Ugovor s B e l g i j s k o - L u k s e m b u r š k o m C a r i n s k o m
U n i j o m o trgovini i plovidbi od 16. XII 1926, ratificiran zakonom od

2
Međunarodni ugovori koje je sklopila stara Jugoslavija vrijede i danas
s obzirom na Deklaraciju o sporazumu između Nacionalnog komiteta oslobo-
đenja Jugoslavije i bivše Kraljevske jugoslovenske vlade od 1. XI 1944.
(Službeni list DFJ br. 11 od 5. III 1945.), kojom je priznat državni kontinuitet
Jugoslavije s međunarodnog gledišta, ukoliko se ne radi o ugovorima s drža-
vama koje su stupile u rat s narodima Jugoslavije (vidi E i s n e r , cit. djelo,
str. 42.). -

19
Član 5.

7. II 1928. (Služb. nov. br. 44-XI od 25. II 1928), sadrži odredbe o recipro-
citetu u nasljeđivanju u čl. 4, koji glasi:
»Državljani svake od Strana Ugovornica imaće, na teritoriji druge
Strane, pravo sticanja i posedovanja svake vrste pokretne i nepokretne
sopstvenosti, za koju zemaljski zakoni i uredbe dopuštaju ili će do-
pustiti državljanima svakog drugog stranog naroda, da je mogu sti-
cati i posedovati.
Oni će moći njom raspolagati putem prodaje, razmene, poklona,
bračnog ugovora, testamentom ili kojim drugim načinom, kao i sticati
je putem nasljeđa, pod istim pogodbama, koje su, ili koje će biti usta-
novljene u pogledu podanika svakog drugog stranog naroda, u čemu
neće, ni u kome od pomenutih slučajeva, biti podvrgnuti ni većim ni
drugim taksama, porezima ili nametima ma pod kojim nazivom to bilo,
od onih koji jesu ili koji će biti ustanovljeni za domorotce.
Tako isto, oni će moći, upravljajući se po zakonima, slobodno da
odnose iznos od prodaje svoje sopstvenosti i da izvoze svoju imovinu
uopšte, u čemu neće biti podvrgnuti, kao stranci, drugim ili većim
dažbinama nego što su one, koje bi domorotci imali da plaćaju u istim
prilikama.«

4) Ugovor s B u g a r s k o m o- uzajamnoj pravnoj pomoći od 23. III

1956, ratificiran uredbom od 25. IX 1956. (Služb. list FNRJ, Dodatak »Me-
đunarodni ugovori i drugi sporazumi« od 10. I 1957. br. 1), sadrži odredbe
o reciprocitetu u nasljeđivanju u čl. 19. koji glasi:
»(1) Državljani jedne Države Ugovornice mogu, saglasno odredba-
ma ovog Ugovora, izjavom poslednje volje (testamentom-zaveštanjem),
raspolagati svojom imovinom koja se nalazi na teritoriji druge Države
Ugovornice.
2) Državljani jedne Države Ugovornice mogu sticati u drugoj
Državi Ugovornici imovinska uprava na osnovu zakonskog ili testa-
mentalnog nasleđivanja pod istim uslovima i u jednakom obimu kao
i državljani te Države.«

5) Ugovor sa C e h o s l o v a č k o m o uređenju uzajamnih pravnih

odnosa od 17. III 1923., ratificiran zakonom od 27. V 1924. (Služb. nov. br.
181-XXXVIII od 9. VIII 1924), sadrži odredbe o reciprocitetu u nasljeđi-
vanju u čl. 18. koji glasi:
»Državljani svake ugovorne strane mogu testamentom, kodicilom,
ugovorom o nasleđivanju, poklonom u slučaju smrti ili na drugi način
raspolagati ćelom imovinom, koju imaju u oblasti druge ugovorne
države. Isto tako mogu državljani obe ugovorne strane i u svakoj
oblasti druge ugovorne države, isto kao i sopstveni državljani, pribav-
ljati imovinska prava putem nasleđa.
Kao pravni osnovi pribavljanja u smislu prethodne alineje razu-
meju se: nasleđivanje po zakonu, pravo na zakoniti deo (rezervu), testa-
ment, kodicil, ugovor o nasleđivanju,, poklon u slučaju smrti i pri-
bavljanje državi nasleđa bez naslednika.
Propisi, koji važe u ugovornim državama o pribavljanju i pose-
dovanju nepokretnina, naročito propisi o agrarnoj reformi, time se ni
u koliko ne vređaju.«

6) Konvencija konzularna i o nastanjivanju s F r a n c u s k o m od

30. I 1929,, Ratificirana zakonom od 20. IV 1929. (Služb. nov. br. 112-
-XLVII od 15. V 1929), sadrži odredbe o reciprocitetu u nasljeđivanju u
čl. 4. koji glasi:

20 •
 Član 5.

»Državljani svake od Visokih Strana Ugovornica imaće potpunu

slobodu da imaju ili da uzimaju pod najam pokretna ili nepokretna
dobra na teritoriji druge, i da pribavljaju ova dobra, kupovinom, po-
klonom, nasledstvom, testamentalnom odredbom ili na svaki drugi
način, pod istim pogodbama kao što su one koje su predviđene, zako-
nima zemlje u kojoj se dobra nalaze, za državljane ma koje treće Dr-
žave. Oni će moći njima da raspolažu pod istim pogodbama kao i ovi
poslednji.
Društva predviđena u članu 2 moći će da stiču ili da uzimaju pod
najam sva dobra pokretna i nepokretna potrebna za njihovo dobro
delanje.
Prema odredbama prethodne alineje može biti izuzetaka samo za
zone ili mesta zadržana u interesu državne bezbednosti.«

7) Ugovor s G r č k o p o trgovini i plovidbi od 2. XI 1927, ratificiran

zakonom od 8. X 1928. (Služb. nov. br. 254-LXXXIV od 1. XI 1928), sadrži
odredbe o reciprocitetu u nasleđivanju u čl. 1. koji glasi:
»Državljani svake od Visokih Strana Ugovornica imaće prava, u
granicama zakona i propisa koji su sada ili će biti na snazi u odnos-
nim zemljama i pod istim uslovima kao i državljani Najpovlašćenijeg
naroda, da mogu slobodno odlaziti na teritoriju druge Strane Ugovor-
nice, tamo se nastanjivati, odavati se trgovini, industriji i svakoj dru-
goj profesiji.
Oni će imati prava da tu stiču pokretna i nepokretna dobra putem
nasledstva, darovanja, legata, kupovine, razmene ili svakim drugim
zakonitim putem, a tako isto i da poseduju, da drže i otuđuju svoja
dobra, pod rezervom izuzetaka i ograničenja ustanovljenih, u pogledu
na strance, odnosnim zakonodavstvom obeju Visokih Strana Ugovor-
nica o sticanju, posedovanju i uživanju nepokretnih dobara.«

8) Ugovor s H o l a n d i j o m o trgovini i plovidbi od 28. V 1930, r a -

tificiran zakonom od 30. VIII 1930. (Služb. nov. br. 85-XXXVI od 13. IV
1932), sadrži implicrte o d r e d b u o reciprocitetu u nasljeđivanju u čl. 1,
koji glasi:
»1) Sa državljanima svake od Visokih Strana Ugovornica postu-
paće se na teritoriji one druge Strane, u svemu što se tiče nastanji-
vanja i obavljanja trgovine, industrije i plovidbe, isto tako povoljno
kao i sa državljanima najpovlašćenijeg naroda.
2) Tako isto, oni će imati prava da stiču, da poseduju i da otuđuju
pokretna i nepokretna dobra na isti način kao i državljani najpo-
vlašćenijeg naroda.«

9) Ugovor s J a p a n o m o trgovini i plovidbi od 28. II 1959, ratifici-

ran uredbom od 28. IV 1959. (SI. list FNRJ, Dodatak »Međunarodni ugo-
vori i drugi sporazumi« od 21. VII 1959, br. 7), sadrži odredbe o recipro-
citetu u nasljeđivanju (na bazi klauzule najvećeg povlašćenja) u stavu 2
člana 2, koji glasi:
»Sva preimućstva, olakšice, privilegije ili povlastice koje daje ili
će ubuduće dati, Visoka strana ugovornica državljanima neke treće
zemlje u pogledu sticanja imovine, poslovanja i drugih delatnosti, biće
date i državljanima druge Visoke strane ugovornice. Međutim, ni jedna
Visoka strana ugovornica neće biti obavezna da državljanima druge
Visoke strane ugovornice daje povoljniji postupak u pogledu sticanja
nepokretnosti i prava zaposlenja u rudarstvu od onih koji ova pos-
lednja Visoka strana ugovornica daje državljanima prve Visoke strane
ugovornice.«

21
Član 5.

10) Ugovor & M a đ a r s k o m o uzajamnom pravnom saobraćaju od

7. V 1960, ratificiran uredbom od 24. X 1960. (SI. list FNRJ, Dodatak
»Međunarodni ugovori i drugi sporazumi« od 15. XII 1960, br. 13), sadrži
odredbe o reciprocitetu u nasljeđivanju čl. 29. koji glasi:
»1) Državljani jedne strane ugovornice mogu sticati imovinska
prava na teritoriji druge strane ugovornice na osnovu zakonskog ili
testamentalnog nasljeđivanja pod istim uslovima i u istom obimu kao
i državljani te strane ugovornice.
2) Državljani jedne strane ugovornice mogu izjavom posljednje
volje (testamentom) raspolagati svojom imovinom koja se nalazi na
teritoriji druge strane ugovornice.«
11) Konvencija s P o l j s k o m o pravnim odnosima od 4. V 1923, ra-
tificirana zakonom od 8. X 1928.' (Služb. nov. br. 302-XCIX od 27. XII
1928), sadrži odredbe o reciprocitetu u nasljeđivanju u čl. 23. koji glasi:
»Državljani svake Strane Ugovornice primaće pod istim uslovima
kao i državljani dotične zemlje i pribaviće svojinu nad dobrima, koja
bi im pripala na teritoriji druge Strane Ugovornice, na osnovu zakona
ili raspolaganja poslednje volje.«
12) Ugovor s R u m u n j s k o m o pravnoj pomoći od 18. X 1960..
ratificiran uredbom od 12. V 1960. (SI. list FNRJ, Dodatak »Međunarodni
ugovori i drugi sporazumi« od 26. VIII 1961, br. 8), sadrži odredbe o re-
ciprocitetu u nasljeđivanju u čl. 34. koji glasi:
»1) Državljani jedne strane ugovornice mogu sticati dobra i prava
na teritoriji druge strane ugovornice na osnovu zakonskog ili testa-
1
mentalnog nasljeđivanja pod istim uslovima i u istom obimu kao do-
maci državljani.
2) Državljani jedne strane ugovornice mogu testamentom raspo-
lagati svojim pokretnim i nepokretnim dobrima koja se nalaze na teri-
toriji druge strane ugovornice.«
13) Ugovor o trgovini i plovidbi između Srbije i S A D od 14. X 1881.
(zakon od 3. XI 1882) (3) sadrži odredbe o reciprocitetu u nasljeđivanju u
čl. II, koji glasi:
»St. 1. U svemu što se tiče prava pribavljanja, posedovanja, ili
raspolaganja ma kakve svojine, kretne ili nekretne, podanici Srbije
u Ujedinjenim Državama i građani Ujedinjenih Država u Srbiji, uži-
vaće prava koja zakoni daju ili budu dali, u ovim dvema državama,
podanicima najpovlašćenijeg naroda.
St. 2. U ovjm granicama, i pod istim uslovima koje imaju podanici
najpovlašćenijeg naroda, biće im slobodno da pribavljaju imanja i
raspolažu njima bilo kupovinom, prodajom, poklonom, razmenom, že-
nidbom, ugovorom, testamentom, nasleđem ili ma kojim drugim nači-
nom, a da ne budu podložni taksama porezima, ili ma kakvim tere-
tima, drugim ili višim od onih, koji su udareni na zemaljske građane
ili na podanike najpovlašćenije države.«
3
Ovaj ugovor važi za Jugoslaviju na osnovu čl. 12. Senžernienskog ugo-
vora. Vidi i čl. 5. Sporazuma između vlada Sjedinjenih Američkih Država
i FNRJ o novčanim potraživanjima SAD i njihovih državljana od 19. VII 1948.
(SI. vjesnik Prezidijuma NS br. 25/51) te Obavezno tumačenje čl. II Ugo-
vora o trgovini i plovidbi između Srbije i Ujedinjenih Država Američkih od
14. X 1881. i čl. 5. cit. Sporazuma (SI. list FNRJ br. 31/53).

22
 Član, 5.

14) Ugovor sa S S S R i o trgovini i plovidbi od 11. V 1940, ratificiran

uredbom od 23~. V 19io. (Služb. nov. br. 118-XLIII od 25. V 1940), sadrži
odredbe o reciprocitetu u nasljeđivanju (na bazi klauzule najvećeg povla-
šćemja) u čl. XIII koji glasi:
»Pravna lica koja imaju domicil na teritoriji jedne od Ugovornih
Strana bit će također priznata na teritoriji druge. Ova lica kao i gra-
đani svake od Ugovornih strana imat će pravo da se obraćaju sudo-
vima kako radi traženja tako i radi zaštite svojih prava.
U svakom slučaju oni će se koristiti istim režimom kao i držav-
ljani i pravna lica najviše povlašćene države.«

15) Ugovor s V e 1. B r i t a n i j o m i I r s k o m o trgovini i plovidbi

od 12. V 1927, ratificiran zakonom od 7. II 1928. (Služb. nov. br. 46-XII
od 28. II 1928), sadrži odredbe o reciprocitetu u nasljeđivanju u čl. 5. koji
glasi:

»Državljani svake od Ugovornih Strana imaće punu slobodu na

teritorijama druge strane da pribavljaju i poseduju svaku vrstu po-
kretne i nepokretne svojine, čije je sticanje i posedovanje po zakonu
druge Ugovorne Strane dozvoljeno ili će biti dozvoljeno državljanima
odnosno građanima ma koje druge zemlje. Oni će njome moći raspo-
lagati putem prodaje, razmene, poklona, bračnog ugovora, testamenta,
zaveštaja ili ma kojim drugim načinom, ili je mogu sticati putem
nasleđa, — pod istim uslovima koji su propisani ili će biti propisani
za vlastite državljane odnosno građane najvećma povlašćene države.
Oni neće biti podvrgnuti, za sve slučajeve pomenute u gornjem
stavu, nikakvim porezima, taksama, niti dažbinama ma kakvog na-
ziva, koje bi bile drukčije ili više nego one, koje se primenjuju ili će
se primenjivati na državljane druge Ugovorne Strane, ili na državljane
odnosno građane najpovlašćenije strane zemlje.
Njima će također biti dopušteno da slobodno izvezu svoju imovinu
i svoju robu uopšte a neće u tim stvarima biti podvrgnuti nikakvim
drugim ograničenjima niti ikakvim drugim ili višim dažbinama, nego
što su one, kojima bi u sličnim okolnostima bili podvrgnuti sopstveni
državljani ili državljani odnosno građani bilo koje druge strane zemlje.«

4. Konvencija s T t a. 1 i j o m, o nastanjivanju i o konzularnoj službi

od 21. VIII 1924, koja je u svom članu 4. sadržavala odredbe o reciproci-
tetu u nasljeđivanju, nije od strane naše države prema čl. 44. Ugovora o
miru s Italijom od 10. II 1947. zadržana u važnosti. Budući da konvencija
o pravnoj i sudskoj zaštiti "odnosnih* državljana od 6. IV 1922. (ratificira-
na zakonom od 11. III 1930. — Služb. nov. br. 42-XI od 24. II 1931), koju
je naša država zadržala u važnosti svojom notom od 25. II 1948. upućenom
Italiji u smislu citirane odredbe Ugovora o miru s Italijom, ne tretira pi-
tanje prava nasljeđivanja između naših i talijanskih državljana, to danas
prema izloženom', ne postoji između naše države\i Italije ugovoreni reci-*
procitet u nasljeđivanju. Ako, međutim, talijanski građanski zakonik (Co-
dice civile, čl. 16) dozvoljava stranim državljanima uživanje građanskih
prava pod pretpostavkom faktičkog reciprociteta i s obzirom da talijanski
sudovi priznavaju nasljedna prava našim državljanima, treba pitanje na-
sljednih prava talijanskih državljana kod nas riješiti na bazi f a k t i č -
kog reciprociteta. Iz navedenog, prema tome, proizlazi da t a l i j a n s k i
državljani uživaju u našoj državi ista nasljedna prava kao i naši drža-
vljani.

23
Član 5 — 6 .

5. O s o b a m a b e z d r ž a v l j a n s t v a (apatridima) priznaje se u
našoj državi pravo da raspolažu imovinom za slučaj smrti i pravo na budu
nasljednici kao opće pravo. Uvjetovati priznanje nasljednih prava apatri-
da postojanjem reciprociteta predstavljalo bi za njih — s obzirom na po-
manjkanje državljanske veze s nekom državom — lišenje mogućnosti da
se koriste ovim pravima.
Naša je država jedna od potpisnica Konvencije o pravnom položaju
lica bez državljanstva koja je usvojena na konferenciji održanoj u sjedi-
štu Organizacije ujedinjenih naroda od 13. do 23. IX 1954, a ratificirala
ju je uredbom Saveznog izvršnog vijeća od 28. I 1959. (SI. list FNRJ, Do-
datak »Međunarodni ugovori i drugi sporazumi« od 1. IX 1959. br. 9). Od-
redba o tretmanu apatrida u pitanju nasljednih prava sadržana je impli-
cite u članu 13. ove konvencije. (4)
6. Iako se može uzeti da između naše države i svih ostalih država u
principu postoji reciprocitet u nasljeđivanju, ipak treba da sudovi u slu-
čaju sumnje, ako ne postoji međunarodnim ugovorom odnosno izjavom
vlada utvrđeni reciprocitet, zatraže posredstvom republičkog organa za
pravosudnu upravu o tome o b j a š n j e n j e Sekretarijata za pravosud-
ne poslove Saveznog izvršnog vijeća, koje je za njih obavezno.
O sukobu zakona vidi čl. 155—160. ZN, o nadležnosti za raspravljanje
ostavine stranog državljanina i osobe bez državljanstva ili nepoznatog dr-
žavljanstva, vidi čl. 189—191. ZN, a o postupku kad je za raspravljanje
ostavine nadležan inozemni organ, vidi čl. 239.—241. ZN. Vidi i objašnje^-
nja uz navedene članove.

Temelji pozivanja na nasljedstvo

Član 6.

4
Tekst člana 13. glasi:
U pogledu stjecanja pokretne i nepokretne imovine i drugih uz to ve-
zanih prava, kao i u pogledu zakupa i drugih ugovora koji se odnose na po-
kretnu i nepokretnu imovinu, države ugovornice tretirat će svaku osobu bez
državljanstva na što je moguće povoljniji način, a u svakom slučaju na način
koji neće biti nepovoljniji od onog koji je pod istim okolnostima predviđen
za strance uopće.

?4
Član 6.

25
Član 6 — 7.

Raspolaganje oporukom
Član 7.
Oporučitelj može oporukom raspolagati svojom imovinom na način
i u granicama koji su određeni u zakonu. ""

26
27
Član 8.

Ostavina bez nasljednika

Član 8. J
Ostavina bez nasljednika postaje općenaj»dfia imovini.

1
Protivno tome B l a g o j e v i ć , op. cit., str. 304, kad smatra da je u
ZN usvojeno načelo prelaska ostavine na državu (općenarodnu imovinu) na
osnovu državljanske veze odnosno veze domicila. Odatle izvodi zaključak da
narodni odbor ima u svemu položaj nasljednika: on odgovara za obaveze
ostavioca na isti način kao svaki drugi nasljednik, a dužan je da ispuni sve
terete koji su bili naređeni u oporuci. Ćini se da se iz ovoga ipak ne bi mo-
gao izvesti zaključak da narodni odbor ima svojstvo nasljednika. Naime,
obaveze i dužnosti nar. odbora prema vjerovnicima ostaviočevim i legata-
rima ne temelje se na nasljednopravnim odnosima, već su obligacionopravne
naravi i posljedica preuzimanja imovine, do čega dolazi po sili zakona.
2
Vidi: Objašnjenja uz Zak. o nasljeđivanju, str. 96.

23
 Član 8 — 9.

Odgovornost narodnog odbora za d u g o v e ostaviočeve. ispunjenje

Jegata i drugih obaveza, prosuđuje sepopravilima imovinskog prava^ane
po odredbama o odgovornosti nasljednika za dugove ostavioceve (a. 14S.
2N). Naredni odbor odgovara kao pošteni posjednik samo onom imovinom
koja mu je predana, i to prema stanju i vrijednosti koju je ta imovina
imala u času predaje.
Sudska praksa
Ostavina bez nasljednika ustanovljuje se kao općenarodna imovina
rješenjem ostavinskog suda i predaje se organu koji upravlja tom imovi-
nom (Rješenje Vrhovnog suda NR Hrvatske Gzz 121/57 od 5. XII 1957, Naša
zakonitost br. 5—6/58, str. 276.

GLAVA D R U G A

1
Izrazi »nasljeđivanje na temelju zakona«, »zakonsko nasljeđivanje«
i »zakonski nasljednik« ne čine se u prvi mah kao najpodesniji za označava-
nje pojmova na koje se odnose. Izvan sumnje je da se i oporučno nasljeđi-
vanje temelji na zakonu^ jer je predviđeno i regulirano zakonskim propi-
sima. S druge je strane i kod zakonskog nasljeđivanja potrebno uvijek posto-
janje neke konkretne činjenice (srodstvo, bračna veza), čijim posredstvom
izvjesna osoba postaje nasljednik. Međutim, kraj svih prigovora, koji se mogu
staviti ovim izrazima, pravna teorija nije dosad našla podesnijih naziva za
navedene pojmove. Kako su ti izrazi već toliko ustaljeni u većini zakonodav-
stava da su u istom značenju prihvaćeni i u običnom govoru, nema razloga
da se ne prihvate i u teoriji nasljednog prava.

29
Član 9.

b) ako je oporuka uništena, izgubljena, sakrivena ili zametooita, a_ne

dođe do utvrđenja njenog postojanja, oblika i sadržaja (cl. 83. ZN);
c) ako ostavilac oporukom nije raspoložio čitavom svojom imovinom
(u ovom se slučaju zakonsko nasljeđivanje odnosi samo na dio imovine,
koji nije obuhvaćen oporukom);
d) ako oporukom postavljeni nasljednik um^e pri je ostavi oca ijLzbjjg
nedosto|nosti ne može naslijediti ili se odrekne nasljedstva, a__oštiaviTac za.
ove slučajeve nije nasljedniku odredio zamjenika.
2. Zakonsko nasljeđivanje ne proizlazi neposredno iz zakona. Da„.ono
nasjupi, potrebno je postojanje određene činjenice, posredstvom koje na-
staje pravo neke osobe, da se u konkretnom slučaiu~Tx>javi kaon zakonski
nasljednik. Ta činjenica proizlazi ili iz (kjrvnog srodstva ili građanskog
srodstva (usvojenja) ili. bračne veze (bračnog odnosa). Krug zakonskih
nasljednika, prema tome, sačinjavaju ostaviočevi krvni srodnici (bračni i
vanbračni) i njegov bračni drug. Taj je krug zakonskih nasljednika ZN
ograničio utoliko, što potomci ostaviočevih pradjedova i prababa (četvrti
nasljedni red) i njegovih daljih predaka (peti i dalji nasljedni redovi) ne j
mogu biti ni u kojem slučaju pozvani na nasljedstvo na temelju zakona. J

II.
1. Postoje razni sistemi kojima se određuje red pozivanja krvnih srod-
nika na nasljedstvo u slučaju nasljeđivanja na temelju zakona. Jedan od
najpoznatijih sistema zakonskog nasljeđivanja, koji se danas u raznim
varijantama i kombinacijama primjenjuje u većini pozitivnih zakono-
davstava, jest p a r e n t e l a r n i s i s t e m .
Dvije su bitne karakteristike parentelarnog sistema: svrstavanje krv-
nih srodnika u srodničke skupine, parentele, i načelo isključivosti, koje
vlada između pojedinih srodničkih skupina u pozivanju na nasljedstvo.
Pod p a r e n t e l o m (koljenom) podrazumijeva se skupina srodnika
kojima j e neka osoba neposredno n a j b l i ž i z a j e d n i č k i p r e d a k
(predstavnik, prednik, rodonačelnik), uključujući i tu osobu u istu paren-
telu. Ne uzimajući u obzir ostavioeeve potomke, može se parentela označiti
kao skupina srodnika koji s ostavioeem imaju kao najbliže zajedničke
pretke osobe koje su po stepenu srodstva( 2 ) jednako od njega udaljene.
P r v u (ili ostaviočevu) parentelu sačinjavaju osobe kojima je osta-
vilac najbliži zajednički predak. Ova parentela obuhvaća, prema tome,
ostaviočeve potomke.
U d r u g u parentelu dolaze ostaviočevi roditelji i njihovi potomci.
Potomci ostaviočevih roditelja su njegovi pobočni srodnici, tj. njegova
braća i sestre i njihovo potomstvo.

2
S t e p e n (stupanj, grad) s r o d s t v a je veza između dviju osoba,
koja nastaje rođenjem; kod srodnika u prvoj liniji računa se po broju rođe-
nja koja su poslije rođenja pretka dovela do rođenja potomka, dok se kod
pobočnih srodnika računa po broju rođenja koja su nakon rođenja zajednič-
kog pretka dovela do rođenja pobočnih srodnika (vidi P i s k o u Klangovu
komentaru, str. 347.). I u jednom i u drugom slučaju vrijedi pravilo rimskog
prava: quot generationes, tot gradus.

30
 Član 9.

T r e ć u parentelu sačinjavaju ostaviočevd djedovi i babe (dva bračna

para, četiri predstavnika, rodonačelnika) i njihovi potomci. Ovi posljednji
su također pobočni srodnici ostaviočevi (s njime imaju njegove djedove i
babe kao najbliže zajedničke pretke).
Č e t v r t a parentela obuhvaća ostaviočeve pradjedove i prababe (če-
tiri bračna para osam predstavnika, rodonačelnika te parentele) i njihove
potomke. Ovdje treba, međutim, napomenuti da potomci pradjedova i pra-
baba i potomci daljih predaka ostaviočevih, tj. ostaviočevi pobočni srodni-
ci, koji pripadaju četvrtoj i daljim parentelama, po ZN ne dolaze u obzir
kao njegovi zakonski nasljednici.
P e t a i d a l j e parentele obuhvaćaju dalje pretke ostaviočeve kao
predstavnike parentele i potomke ovih predaka.
Kako se iz dosad izloženog vidi, navedene srodničke skupine formira-
ju se prema blizini srodstva njihovih predstavnika (rodonačelnika) s osta-
viocem. Prema tome se i od ostaviočevih pobočnih srodnika u bližu paren-
telu stvrstavaju oni koji su s njim povezani preko bližeg pretka. Budući
da između pojedinih parentela, kao što je već naprijed istaknuto, vlada
načelo isključivosti, ne mogu srodnici dalje parentele biti pozvani na na-
sljedstvo, dok god postoji makar i jedan ostaviočev srodnik koja pripada
bližoj parenteli (ukoliko, naravno, taj srodnik može i hoće naslijediti).
ZN je prihvatio parentelami sistem kao bazu za formiranje nasljed-
nih redova, ali je pri tom, pored krvnih srodnika, u prva dva nasljedna
reda uveo i bračnog druga. Srodniri se svrstavaju u nasljedne redove, pre-
ma tome, na isti način ka«1 i kod formiranja parentele, s modifikacijom
koja je vezana uz bračnog druga kao zakonskog nasljednika. U stavu 3
ovog člana istaknuto je već spomenuto načelo parentelarnog sistema, pre-
JBaJiojem-srodnici bližeg-nasljednog-.reda.isključuju iz nasljedstva sro3m^"'
ke daljeg nasljednog reda.
2. Spomenute dvije karakteristike parentelarnog sistema, koje u pot-
punosti vrijede i za režim zakonskog nasljeđivanja po ZN (svrstavanje
zakonskih nasljednika u nasljedne redove i načelo isključivosti između na-
sljednih redova u pozivanju na nasljedstvo) ne daju, međutim, odgovor
na pitanje, kako se vrši raspoređivanje nasljedstva među srodnike koji
pripadaju istoj parenteli. ZN je to pitanje riješio na način koji uglavnom
(ali ne do kraja — vidi objašnjenje uz čl. 20.—21. ZN pod 11 odgovara pa-
. rentelamo-lineamom sistemu koji predstavlja jednu varijantu parentelar-
. nog režima zakonskog nasljeđivanja.
P a r e n t e l a r n o - l i n e a r n i s i s t e m karakteriziraju dvije nje-
gove osobine: neograničena primjena prava predstavljanja i podjela pa-
rentele (nasljednih redova) na linije (odatle i naziv tog sistema), čiji su
nosioci predstavnici (rodonačelnici) parentele, odnosno ostaviočevi prvo-
stepeni potomci, ukoliko se radi o prvoj parenteli.
O ^ / P r a v o p r e d s t a v l j a n j a , pravo reprezentacije (ius repre-
sentationis) sastoji se u pravu potomka da umjesto svog pretka, koji je
umro prije ostavioca ili je iz druginTazloga otpao kao njegov nasli'ednik.
naslijedi dio k o j i b i tome pretku pripao kao srodniku ostaviočevom na
temelju zakonskog nasljeđivanja (vidi čl. 11, 49, 132. st. 1 i 143. ZN).
Potomci koji nasljeđuju uz primjenu prava predstavljanja dobivaju
zajedno dio ostavine, koji bi pripao njihovom pretku koga predstavljaju,

31
Član 9.

da taj nije otpao kao nasljednik. Dok ostaviočevi potomci prvog stepena,
kada sami nasljeđuju, dijele ostavinu na jednake dijelove odnosno po gla-
vama (per capita), po stepenu srodstva, udaljeniji ostaviočevi potomci, bez
obzira na to da li se zajedno pojavljuju potomci istog ili raznih stepena
srodstva, nasljeđuju po stablima (per stirpes), a unutar stabala na jednake
dijelove (po glavama). Pri svakoj daljnjoj primjeni prava predstavljanja
u okviru iste linije nastaje dioba stabala na daljnja stabla (podstabla),
unutar kojih se opet dio ostavine, koji otpada na pojedino stablo odnosno
podstabla, dijeli po glavama. Ako je, na primjer, ostavilac imao troje
djece, od kojih je jedno prije njega umrlo i ostavilo dvoje djece (ostavio-
čevi unuci), a jedan od tih unuka je također umro prije ostavioca ostavivši
dvoje djece (ostaviočevi praunuci), onda se ostavina treba podijeliti na tri
stabla (tri prvostepena potomka) tako da na svako od njih otpada po jed-
na trećina ostavine. Stablo umrlog djeteta dijeli se zatim na dva podsta-
bla: na svako otpada po jedna šestina ostavine. Unuku, koji je ostavioca
preživio, ostaje šestina ostavine koja otpada na njegovo podstablo, a pra-
unuci dijele na jednake dijelove šestinu ostavine koja otpada na njihovo
podstablo, tako da svaki od njih dobiva dvanaestinu ostavine. Praunuci
su ovdje reprezentanti umrlog unuka (svog roditelja) i zato zajedno dobi-
vaju dio koji bi njemu pripao da je ostavioca preživio.

Prema istini načelima vrši se dioba ostavine između nasljednika u

ostalim nasljednim redovima kada se radi o srodnicima koji nasljeđuju
po pravu predstavljanja (to su pobočni srodnici ostaviočevi). Prema tome,
ostaviočeva braća dijele ostavinu po glavama, a njihovi potomci po sta-
blima.
Izložena načela o diobi ostavine po stablima (per stirpes) dolaze do
izražaja i kod primjene p r a v a p r i r a š t a j a kod zakonskog nasljeđi-
vanja. ^Priraštaj (akrescencija. ius accrescendi) nastaje kad dio jednog ili—
više sunasljednika iz bilo koieg razloga (na primjer uslijed nedostojnosti
ili odreknućai postane slohodan. a u konkretnom slučaju nema mjesta pri-
mjeni prava prea^tavIjanjaTTTrtom slučaju slobodni diojpripada (»prir'a-
scuje«) oKfaljrnjH;nasVjednjcima prema razmjeru njihovih nasljednih diie-
Lova.(3) ^freba, međutim, uzeti u obzir da pravo predstavljanja djeluje
"ocfozgo prema dolje, dok se pravo priraštaja kreće unutar iste 'linije, i to
najprije unutar i stop s^epena srodstva iste linije, a ako nema drugih
nasljednika istog stepena srodstva, prirašćuje nasljednicima višeg stepena
srodstva~iste linije. Istom onda ako nema nijednog nasljednika dotične
linije, priraštaj nastaje u korist ostalih sunasljednika. Ako, na primjer,
nasljeđuju dva sina te jedan unuk i dva praunuka kao potomci trećeg
sina koji je otpao, pa se jedan praunuk odrekne nasljedstva, njegov dio
prirašćuje drugom praunuku, a ako se i ovaj odrekne, prirašćuje cijeli
njihov dio unuku, tako da se tek onda ako se i unuk odrekne, mogu oba
sina koristiti priraštajem.
O priraštaju u slučaju odreknuća oporučnog nasljednika vidi obja-
šnjenje uz čl. 142. ZN, a u slučaju odreknuća zakonskog nasljednika, uz
čl. 143. ZN.

J
F i n ž g a r , op. cit., str. 36.

32
 Član 9.

4. Izraz l i n i j a ima više značenja. Pod tim se izrazom podrazumije-

va niz srodnika (dva ili više njih) koji potječu jedan od drugoga. To je
tzv. p r a v a l i n i j a koja može biti silazna ili uzlazna, tako da potomci
sačinjavaju silaznu, a preci uzlaznu liniju.
Pod izrazom linija smatra se, nadalje, skup srodnika koji proizlaze,
doduše, od zajedničkog pretka, ali ne proizlaze jedan od drugoga. Ta se li-
nija naziva p o b o č n o m ili s p o r e d n o m l i n i j o m , a srodnici koji
pripadaju toj liniji nazivaju se pobočnim srodnicima (kolateralima) koji
mogu biti puno rodni (punokrvni) ili polurodni (polukrvni), već prema to*-
me, da li imaju zajednička oba pretka ili im je zajednički samo jedan od
njih.C)
Međutim, kad se govori o podjeli srodnika unutar nasljednog reda
(parentele) na linije, onda se pod tim pojmom podrazumijeva skup srod-
nika koji svi zajedno potječu cd pretka nosioca linije. Prema tome su no-
sioci linija u svakom pojedinom redu predstavnici (rodonačelnici) nasljed-
nog reda, osim u prvom nasljednom redu, gdje se nosiocima linija smatra-
ju prvostepeni ostaviočevi potomci. ^
Ova podjela srodnika na linije važna je naročito zbog toga što unutar )
svake linije djeluje pravo predstavljanja (to po ZN vrijedi samo za prva /
tri nasljedna reda), tako da u slučaju ako koji nosilac linije (predstavnik, A°
rodonaeelnik) iz bilo kojih razloga otpadne kao nasljednik, na njegovo \
mjesto dolaze kao nasljednici njegova djeca, a umjesto otpalog djeteta dalji \
potomci i tako sve dotle dok je moguća primjena prava predstavljanja u J
okviru iste linij e.(5) "^^
5. Dok je po prijašnjem pravu koje je važilo na području noveliranog
OGZ r e c i p r o c i t e t u očekivanju na nasljedstvo općenito vrijedio kao
jedno od načela zakonskog nasljeđivanja (izuzetak je postojao samo kod
adopcionog odnosa), po ZN postoji reciprocitet u nasljeđivanju samo u
prva tri nasljedna reda (ali je i ovdje kod adopcionog odnosa isključen —
čl. 25. st. 1 i 3 ZN). Od četvrtog nasljednog reda dalje postoji reciprocitet
samo između srodnika u pravoj liniji, a ne i između pobočnih srodnika,
jer je primjena prava predstavljanja u ovim nasljednim redovima isklju-
čena (zato prasinovac ili pranećak nasljeđuje svog prastrica odnosno pra-
ujaka, ali ne i obrnuto).
Reciprocitet u zakonskom nasljeđivanju postoji po ZN i između van-
hračnih srodnika (čl. 23. ZN).

4
Rođena braća i sestre nazivaju se prema rimskom pravu g e r m a ni,
braća i sestre samo po ocu c o n s a n g u i n e i , a braća i sestre samo po majci
uterini.
5
U p a r e n t e l a r n o - g r a d u e l n o m s i s t e m u , koji predstavlja
drugu varijantu čistog parentelarnog sistema, ne dolazi do izražaja pravo
predstavljanja, već se na nasljedstvo poziva uvijek onaj srodnik najbliže
parentele, koji je po stepenu srodstva najbliži ostaviocu, a ako unutar te pa-
rentele imade više srodnika istog stepena, onda se nasljedstvo između njih
dijeli na jednake dijelove.
Prema tome, dok kod zakonskog nasljeđivanja koje se temelji na paren-
telarno-linearnom sistemu, ostaviočevi preci (nosioci linija) nasljeđuju zajedno
s potomcima umrlih predaka, u zakonskom nasljednom režimu s parentelar-
no-graduelnim sistemom potomci umrlih predaka ne mogu biti pozvani na
nasljedstvo, dok postoji ma i jedan predak koji je nosilac linije.

•i Zakon o nasljeđivanju s komentarom 33

Član 9 — 1 0 .

Sudska praksa
Srodstvo na temelju koga se očekuje nasljedstvo nije razlog da budući
nasljednik već za života osobe, od koje očekuje nasljedstvo, pobija ugovor
ili drugi pravni posao te osobe (Rješenje Saveznog vrhovnog suda Rev.
1373/60 od 27. X 1960, Zb. V/3-1960, br. 313).

a) P r v i n a s l j e d n i red
P o t o m c i i bračni drug umrloga
Član 10.
Ostavinu umrloga nasljeđuju prije sviju njegova djeca i njegov
bračni drug.
Oni nasljeđuju na jednake dijelove.
1. Riječi »prije sviju« odnose se samo na slučaj kada su sva djeca
ostaviočeva na~zivotu, te su sposobna za nasljeđivanje (čL 47. i 13TrZN£_L
hoćejnasJjjedi ti, "flikada prije umrlo dijete između više djece ostaviočev e
odnosno ono, koje je nesposobno za-nasljeđivanje ili koje se odrekjg"~na-
sljedstva (čl. 136. st. 4 ZN), nije ostavilo svojih potomaka. y
^,,
U okviru prvog nasljednog reda nasljeđuju zajedno s djecom (brač-
nom, vanbračnom i pozakonjenom), odnosno njihovim potomcima i brač-
nim drugom još i ostaviočevi usvojeni ci i njihovi potomci, ukoliko ugovo-
rom o usvojenju nisu na«1jprfr),f) prava usvojenika ograničena ili sasvim
isključena (čl. 25. ZN i čl. 19. Zakona o usvojenju). ;
2. Bračni se drug može pojaviti kao nasljednik prvog ili drugog na-
sljednog reda. U prvom nasljednom redu nasljeđuje samo u konkurenciji
s ostaviočevim potomcima odnosno s njegovim usvojenicima i njihovim
potomcima. Dok god se kao nasljednik pojavljuje makar i jedan potomak
ostaviočev, bez obzira na stepen srodstva s njime, i]i_jnj£gov^usvjoj£rrik
odnosno usvojenikov potomak, dotle ostaviočev b'račni drug može naslije-
diti samo u okviru prvog nasljednog reda. Ako ne postoji nijedan ostavi-
očev srodnik koji bi se mogao pojaviti kao nasljednik prvog nasljednog
reda, onda ostaviočev bračni drug nasljeđuje kao nasljednik drugog na-
sljednog reda, u kojem na nasljedstvo konkurira s ostaviočevim rodite-
jima, njegovom braćom i sestrama i njihovim potomcima^ 1 )
n
Ako su na nasljedstvo pozvani bračni drug i djeca odnosno dfl]j ,ji
IstavTocevi potomci, pa se svi odreknu nasljedstva osim bračnog druga,
iraćni drug ostaje nasljednik prvog nasljednog reda i sam nasljeđuje
cijelu ostavinu* (čl. 136. st. 5 ZJNI). Vidi objašnjenje uz čl. 13. ZN pod tač. 1.
3. Na jednake dijelove, tj. po glavama, nasljeđuju pri međusobnom
konkuriranju na nasljedstvo samo potomci prvog stupnja, usvojenici i
bračni drug, dok po stupnju srodstva udaljeniji ostaviočevi potomci, kao i
potomci usvojenikovi dijele nasljedstvo najprije po stablima>(in stirpes),
a zatim, unutar stabala, po glavama (vidi objašnjenje uz čl. 9. ZN, pod
11-3).
O gubitku prava bračnog druga na nasljedstvo vidi čl. 27. ZN, a o mo-
gućnostima smanjenja njegovog nasljednog dijela u okviru prvog nasljed-
nog reda (vidi čl. 12. ZN).
1
B l a g o j e v i ć govori ovdje o »prebacivanju« bračnog druga iz prvog
nasljednog reda u drugi nasljedni red (op. cii, str. 175.).

34
 Član 11.

Pravo predstavljanja
Član 11. 3>
Dio ostavine koji bi pripao prije umrlom djetetu da je preživjelo
ostavioca nasljeđuju njegova djeca, unuci ostaviočevi, na jednake dije-
love, a ako je neki od unuka umro prije ostavioca, onda dio koji bi njemu
pripao da je bio živ u času smrti ostaviočeve nasljeđuju njegova djeca,
giJM ostavi oče^i. na jednake dijelove, i tako redom sve d o k l e i m a
potomaka \tstaviocevih.

1. ZN je određeno i jasno riješio pitanje pravne naravi ovog nasljed-

nopravnog instituta koji je jedan od temelja zakonskog nasljeđivanja s
parentelarno-linearnim sistemom. Dok je kod nas ranije, naročito na pod-
ručju na kojem je važio OGZ, bilo sporno da li pravo reprezentacije znači
samo stupanje u nasljedni dio pretka umrlog prije ostavioca ili i u njegovo
nasljedno pravo, odnosno drugim riječima, da li potomci koji do naslje-
đivanja dolaze putem prava predstavljanja, nasljeđuju ostavitelja po svom
vlastitom pravu (iure proprio) ili samo na temelju prava svog pretka, čiji
nasljedni dio dobivaju, sada se iz pojedinih odredaba ZN može lako za-
ključiti da i oni nasljednici, koji nasljeđuju po pravu predstavljanja, na-
sljeđuju po svom v l a s t i t o m p r a v u . To je vidljivo u prvom redu iz
odredbe stava 1 čl. 132. ZN, prema kojoj nedostojnost ne smeta potomcima
nedostojnog, makar on preživio ostavioca, jer oni nasljeđuju k a o da je
njihov nedostojni predak umro prije njega.(*) Vidljivo je to i iz odredbe
čl. 49. ZN, iz koje proizlazi ne samo da isključenjem nužnog nasljednika
iz nasljedstva njegovi potomci stječu pravo na nužni dio, ukoliko, narav-
no, s obzirom na određen krug nužnih nasljednika, može u konkretnom
slučaju doći do primjene prava predstavljanja, nego da oni uslijed isklju-
čenja svog pretka mogu ostavioca naslijediti na temelju zakona.(2)
Dok kod nedostojnosti i isključenja iz nasljedstva pravo predstavlja-
nja dolazi automatski do primjene, kod odricanja od nasljedstva potomci
nasljednika, koji se nasljedstva odrekao, mogu putem predstavljanja je-
dino onda naslijediti ostavioca na temelju zakona ako se njihov predak
nasljedstva odrekao samo u svoje Ime (čl. 136. st. 2 ZN). ^
Iz navedenih odredaba proizlazi da u našem nasljednom pravu pravo
predstavljanja nema isto značenje koje je ta ustanova imala u vrijeme va-
ženja OGZ, kada je vrijedio princip, da su okolnosti od kojih je zavisilo
nasljedno pravo pretka, mjerodavne i za njegovog potomka koji je po pra-
vu predstavljanja došao u obzir kao ostaviočev zakonski nasljednik. Od
tog su principa postojale samo iznimke spomenute u bilješkama pod 1 i 2.
1
Prema pravnom pravilu iz § 541. biv. OGZ potomci nedostojnog nisu
bili isključeni od prava nasljedstva samo ako je nedostojni u m r o p r i j e
ostavioca. Ova nepravednost bila je otklonjena III novelom, kojom se omo-
gućilo potomcima nedostojnog da umjesto njega naslijede, makar on osta-
vioca i preživio.
2
Prema pravnom pravilu iz § 780. OGZ imali su potomci iznašlijeđenog
djeteta pravo samo na nužni dio; razlika između noveliranog i nenoveliranog
OGZ u odnosu na ovaj propis bila je u tome, što je III novelom to pravo
potomcima dano i u slučaju, kada je iznaslijeđeni preživio ostavioca, dok
prije ove novele potomci u tom slučaju nisu imali pravo ni na nužni dio.

35
Član 11.

Po ZN se, naprotiv, okolnosti koje utječu na nasljedno pravo potomaka,

koji primjenom prava predstavljanja dolaze u obzir kao zakonski na-
sljednici, prosuđuju neovisno od okolnosti koje postoje na strani njihovog
pretka kojeg predstavljaju. U slučaju kada se zakonski nasljednik nije
odrekao nasljedstva samo u svoje ime, kada, dakle, odricanje važi i za
njegove potomke (čl. 136, st. 2 ZN) radi se, istina, o okolnosti koja je proiz-
vela djelovanje ne samo na strani nasljednika koji se odrekao nego i kod
onih koji su mpgli postati nasljednici koristeći se pravom predstavljanja,
da nije bilo odreknuća. Ovo je, međutim, jedina iznimka od istaknutog
načela o neovisnosti nasljednog prava potomaka od nasljednog prava pret-
ka, koga predstavljaju, dok je po ranijem pravu, koje je važilo na području
nenoveliranog OGZ, odnos pravila i iznimke u tom pogledu bio sadržajno
obrnut.
2. Iz naprijed izloženog se vidi da kod zakonskog nasljeđivanja neki
srodnici nasljeđuju ostavioca izravno, ili tačnije rečeno, bez primjene pra-
va predstavljanja, dok ga drugi mogu naslijediti samo uz primjenu te
ustanove. Među prve spadaju samo djeca ostaviočeva (prvi descedenti) i svi
njegovi preci (ascedenti), dok ga svi ostali njegova srodnici (to su njegovi
unuci i dalji potomci te njegovi pobočni srodnici) nasljeđuju putem prava
predstavljanja. Nema, međutim, kvalitativno razlike između nasljednog
prava jedne i druge grupe srodnika. Svi oni nasljeđuju po svom vlastitom
pravu, jer im zakon to omogućuje pozivajući ih u danom slučaju na na-
sljedstvo.
3. Pravom predstavljanja mogu se koristiti samo potomci prema svom
neposrednom pretku koji je umro prije ostavioca ili je iz drugog razloga
otpao kao njegov nasljednik. Ono se primjenju i na vanbračne srodnike
ostaviočeve, ukoliko za to postoje pretpostavke iz čl. 23. ZN, kao i na usvo-
jenikove potomke ako pri usvojenju njihova nasljedna prava prema usvo-
jiocu nisu ograničena ili sasvim isključena (čl. 25. st. 1 ZN i čl. 19. Zakona
o usvojenju). .
4. Do primjene prava predstavljanja može doći samo u okviru prva
tri nasljedna reda, dok je u daljnjim nasljednim redovima njegova pri-
mjena isključena (čl. 21. st. 5 ZN). Njima se u konkretnom slučaju mogu
koristiti samo srodnici istog nasljednog reda, jer između nasljednih redo-
va vrijedi princip isključivosti (čl. 9. st. 3 ZN). Uslijed primjene prava
predstavljanja mogu se u prva tri nasljedna reda kao nasljednici istovre-
meno pojaviti bliži i udaljeniji srodnici ostaviočevi, na primjer, ostaviočev
stric (srodnik 3. stepena) i ostaviočev bratučed — sin ostaviočevog drugog'
strica (srodnik 4. stepena), oba srodnici trećeg nasljednog reda.
<O pravilima raspodjele ostavine između srodnika koji nasljeđuju po
pravu predstavljanja — vidi objašnjenje uz čl. 9. ZN, pod II-3.

Sudska praksa
Unuk nema nasljednog prava iza djeda i bake ako su oni umrli prije
sina, iza kojega je nasljedstvo oporukom dosuđeno drugim osobama (Rje-
šenje Vrhovnog suda NR Hrvatske Rev. 208/59 od 2. IV 1959, Odvjetnik, br.
9/59, str. 207).

36
 Član 12.

Umanjenje dijela bračnog druga

Član 12.
evih, a imovina njegovog
SaopxU2°4y£l
na ^flnj^e^djjjfi^oj/e. onda svakom ostaviočevom oTetemTnSez"
je braka, pripada dramut^gcldio nego

1. Ratio ove ustanove jest da se poboljša ekonomski položaj djece iz

prijašnjeg ostaviočevog braka (a može se raditi i o više djece iz više prija-
šnjih brakova) naprema preživjelom bračnom drugu, čija vlastita imovina
iznosi više od nasljednog dijela koji bi mu pripao iza ostavioca prema od-
redbi člana 10. ZN. Ovom se ustanovom mogu koristiti i ostaviočeva djeca
keja potječu iz braka s preživjelim bračnim drugom, ali samo ako s njima
konkuriraju na nasljedstvo djeca iz prijašnjeg ostaviočevog braka. Eko-
nomski položaj sve ove djece i njihov odnos prema preživjelom bračnom
drugu nije, međutim, isti, jer dok se pretpostavlja da djeca iz prijašnjeg
ostaviočevog braka redovito neće živjeti u zajednici s preživjelim brač-
nim drugom, vjerojatno je da će to biti slučaj s ostaviočevom djecom iz
njegovog posljednjeg braka.
jDvasuuvjeta za primjenu ove ustanove: da bračni drug konkurira
na nasljedstvo s ostaviočevom djecom iz prijašnjih brakova i da njegova
imovina iznosi više od dijela koji bi mu pripao pri podjeli ostavine na jed-
nake dijelove.
Premda se može lako pretpostaviti da se djeca iz prijašnjeg ostavioče-
vog braka mogu nalaziti u povoljnijoj ekonomskoj situaciji od preživjelog
bračnog druga, ipak će sud toj djeci, na njihov zahtjev, morati da odredi
dvaput veći dio nego preživjelom bračnom drugu, jer ZN ne predviđa za
ovakve slučajeve mogućnost drugačijeg postupanja.
Do umanjenja dijela bračnog druga, ukoliko postoji prvi uvjet, doći
će i onda ako vrijednost njegove imovine makar i za neznatni iznos pre-
mašuje vrijednost neumanjenog dijela. U obzir dolazi samo imovina koju
je bračni drug imao u vrijeme ostaviočeve smrti (monienat delacije). a ne
i ona koju je kasnije stekao.
Za kompariranje vrijednosti vlastite imovine bračnog druga s xvrijed-
nošću njegovog neumanjenog nasljednog dijela odlučan je također mome-
nat delacije. Od vlastite imovine bračnog druga i od njegovog neumanje-
nog nasljednog diiela treba odbiti dugove, tako da za kompariranje služi
čista vlastita imovina i čista vrijednost neumanjenog dijela ostavine.
3. Pod. »djecom« iz prijašnjih brakova treba, po našem mišljenju, pod-
razumijevati i ostale potomke potekle iz prijašnjih ostaviočevih brakova,
koji po pravu predstavljanja (čl. 11. ZN) nasljeđuju dio koji bi pripao nji-
hovom neposrednom, prije umrlom pretku, da je preživio ostavioca.(*) Dru-
1
Protivno B l a g o j e vi ć, koji smatra da ustanova sadržana u čl. 12.
ZN predstavlja izuzetak od pravila iz. st. 2 čl. 10. ZN, kojim se mogu koristiti
samo prvostepeni potomci ostaviočevi iz njegovih prijašnjih brakova (op. cit,
str. 155.).

37
Član 12.

gačije tumačenje ne bi bilo u skladu sa svrhom koja se hoće postići ovom

ustanovom, jer isto tako kao što ne treba dopustiti da prvostepeni ostavi-
očevi potomci budu u gorem materijalnom položaju od ostaviočevog brač-
nog druga s kojim, u pravilu, ne ostaju u životnoj zajednici, tako ne treba
to dopustiti ni u pogledu daljnjih potomaka koji se zbog maloljetnosti mo-
gu nalaziti u težoj ekonomskoj situaciji od prvostepenih potomaka. Prak-
tična konsekvencija protivnog stanovišta bila bi ta, da bi ostaviočev unuk
iz prvog braka, kada nasljeđuje zajedno s djetetom iz prvog braka i s osta-
viočevim bračnim drugom i njihovim djetetom, dobio za polovicu manji
dio od onog koji bi pripao jednom i drugom djetetu.
4. Isključena je primjena ove ustanove ako s bračnim drugom konku-
riraju na nasljedstvo ostaci or-p-va v fl TI bj^a_ejtva i l i u s v o j e n a djera.
Vanbračna i usvojena djeca imaiu, doduseTnaostavinu svojin rodIT;'erjaa'
odnosno usvojilaca ista nasljedna prava kao i bračna djeca (čl. 23. i 25.
ZN), ali ovo načelo rte, vrijedj_ju_situacijama, za koje zaKon propisuje iz-
vi esne"učinkqf samo za bračnu djeetu|Kak"o~se odredbom ovog člana pred-
viđa mogućnost umanjenja dijela bračnog druga samo za slučaj ako se s
bračnim drugom pojavljuju kao zakonski nasljednica djeca iz prijašnjih
ostavi očevih brakova, nema temelja za drugi zaključak, nego da se ovom
ustanovom mogu koristiti samo bračna djeca i njihovi potomci.
Na p o z a ' k o n j e n u se djecu, međutim, može primijeniti ova od-
redba, jer se po samom zakonu smatra da su ta djeca rođena u braku.^
pa su, prema tome, u potpunosti izjednačena s djecom rođenom u braku
(vidi objašnjenje uz čl. 24. ZN).(2)
5. Do umanjenja dijela hrpm^a Hj-iig.a Hrtla^i R amo ^ n a z ^ ^ t j e v
ovlaštene osobe, a ne po služihpnoj dužnosti /3) Sud reaovito~nema~zn,anja
ni podataka o tome, da li BračnTdrug ostaviočev ima imovine i koja joj je
vrijednost. U pravilu će podatke koji su za to potrebni dati sudu nasljed-
nik koji je stavio zahtjev za umanjenje. Sud je, međutim, dužan nakon
što mu je stavljen zahtjev za umanjenje dijela bračnog druga odnosno za
uvećanje dijela ostaviočeve djece, da u smislu čl. 176. st. 1 i čl. 178. st. 1
ZN učim sve što je potrebno, da se što prije i potpunije utvrdi da li po-
stoje uvjeti za primjenu ove odredbe, a naročito da se pribave podaci o
imovini bračnog druga i utvrdi njena vrijednost.
Ako su nasljednici osobe koje su pod nar.očitom zaštitom zakona, kao
što su maloljetnici ili druge osobe koje nisu sposobne da se same brinu
za svoja prava i interese, onda je dužnost suda, da njihove zakonske
2
Isto stanovište zauzima B a z a l a u članku »Nasljedno pravo bračnog
druga« br. 10—12/55 »Naše zakonitosti«, str. 433.
B l a g o j e v i ć naprotiv smatra (op. cit., str. 155) da do umanjenja nas-
ljednog dijela bračnog druga može doći i u slučaju kada se pored bračnog
druga pojavljuju kao nasljednici ostaviočeva vanbračna djeca ako su ta djeca
rođena prije zaključenja braka između ostavioca i bračnog druga, koji se
pojavljuje kao nasljednik.
3
Protivno Z a n i n o v i ć (vidi diskusiju o nekim problemima iz ZN
objavljenu u »Našoj zakonitosti« br. 3/56 str. 138). On smatra da sud po služ-
benoj dužnosti mora utvrđivati postojanje i vrijednost imovine bračnog druga
i umanjiti njegov nasljedni dio, čim ustanovi da su za to ispunjeni zakonski
uvjeti.

38
 / Član 12 — 13i
( i
i
zastupnike u smislu člana 177. ZN upozori na prava koja za te osobe
proizlaze iz člana 12. ZN i da im o tome dade potrebne upute.
6. Kada postoje okolnosti zbog kojih se za slučaj nasljeđivanja na te-
melju zakona nasljedni dio utvrđuje po odredbi ovog člana, onda tako
utvrđeni zakonski nasljedni dio služi i kao osnovica za izračunavanje nuž-
nog dijela. Odredba Čl. 10. st. 2 ZN, koja je inače mjerodavna za određiva-
nje nasljedničkih kvota između ostaviočeve djece i ostaviočevog bračnog
druga, ne dolazi u ovom slučaju u obzir. Ovo proizlazi iz odredbe čl. 31. st.
2 ZN, prema kojoj se kao osnovica za određivanje nužnog dijela treba
uzeti onaj dio ostavine koji bi s v a k o m p o j e d i n o m nužnom nasljed-
niku pripao po zakonskom redu nasljeđivanja. Kako je po zakonskom redu
nasljeđivanja, za situaciju predviđenu ovim članom, u pogledu veličine
nasljednog dijela mjerodavna odredba ovog člana, to se o-v a odredba, kod
istih okolnosti, treba uzeti u obzir i kod određivanja nužnog dijela.(4) Vidi
i objašnjenje pod tač. 2. uz čl. 31. ZN.
7. Najjednostavniji način izračunavanja alikvotnih dijelova nasljed-
nika u slučajevima kad postoje uvjeti za umanjenje nasljednog dijela
bračnog druga jest taj da se kao nazivnik razlomka uzme ukupan broj
svih nasljednika (bračnog druga i djece), uvećan za broj djece, dok je
brojnik razlomka za bračnog druga uvijek 1, a za svako dijete 2. Na pri-
mjer, ako je iza ostavioca ostao bračni drug i dvoje djece iz ostaviočevog
prijašnjeg braka, onda je nazivnik razlomka 5 (1+2 + 2), brojnik za brač-
nog druga 1, a za svako dijete 2. Prema tome, bračni drug u ovom slučaju
dobiva 1/5, a svako dijete 2/5.
( ' 8. O stavljenom zahtjevu raspravlja se i odlučuje u ostavinskom po-
stupku, ukoliko među nasljednicima nema spora o postojanju imovine I
bračnog druga i njenoj veličini. Ako su sporne ove činjenice, onda će sud
nasljednike uputiti na parnicu (čl. 223. st. 2 tač. 3. ZN).

b) Drugi nasljedni red

Roditelji i bračni drug umrloga

Član 13.
Ostavinu umrloga koji nngostavjioDotomke nasljeđuju njegovi ro-
ditelji i njegov bračni drug.
Roditelji umrloga nasljeđuju jednu polovinu ostavine na jednake
dijelove, a drugu polovinu ostavine nasljeđuje bračni drug umrloga.
Ako poslije umrloga nije ostao bračni drug, roditelji umrloga na-
sljeđuju cijelu ostavinu na jednake dijelove.

1. Dok god postoji malkar i jedan ostaviočev potomak, bračni drug

nasljeduje kao nasljednik prvog nasljednog reda. To isto vrijedi i u slučaju"
Rada je ostavilac pored bračnog druga ostavio usvojenika ili kad je njegov
4
Isto s t a n o v i š t e z a u z i m a j u B l a g o j e v i ć (op. c i t , str. 156), Z a n i -
n o v i ć ( s p o m e n u t a d i s k u s i j a u »Našoj z a k o n i t o s t i « b r . 3/56), F i n ž g a r
(»Nujni delež«, P r a v n i k b r . 1—2/56), B a z a l a (»Nužno n a s l j e d s t v o « , N a š a
zakonitost br. 3—4/57} i d r A . S m o l e ( » P r a v o n u j n i h dedičev«, P r a v n i k
br. 3—4/58). '

39
Član 13 — 1 4 .

usvojenik (koji je umro prije ostavioca) ostavio svojih potomaka,4>sim3iko

pTrusvojenju nasljedna prava usvojenikova nisu ograničena ili isključena
(cl. 25. st. 1 ZN). Bračni drug nasljeđuje u okviru prvog nasljednog reda
i onda ako se sva ostavioćeva djeca i drugi njegovi potomci
jt
nasljedstva. To proizlazi i iz odredbe pj-
1
m na riiflžnig^^'H "
^5 .ZN. prema kojoj se u slučaju <5ćJreknuća od nasljedstva ^^
konj pripadaju najbližem, riagl-JArlnorn rprln u nasu
na nasljedstvo pozivaju nasljednici slijedećeg nasljednog reda.
'rema tome bračni će drug u takvom slučaju sam naslijediti cijelu osta-
vinu.
2. Dok je veličina nasljednog dijela bračnog druga kao nasljednika
prvog nasljednog reda ovisna o broju ostaviočeve djece i ostaviočevih
usvojenika i zbog toga u raznim slučajevima različita, bračnom drugu
kao nasljedniku drugog nasljednog reda pripada, u načelu (čl. 28. i 29.
ZN), unaprijed određeni dio ostavine, koji iznosi jednu polovinu.
Uz koje uvjete može doći do povećanja nasljednog dijela bračnog
druga na račun nasljednog dijela roditelja, navedeno je u članu 28. ZN,
dok su uvjeti, uz koje se može povećati nasljedni dio roditelja na račun
nasljednog dijela bračnog druga, dakle, obrnut slučaj, sadržani u članu
29. st. 1 ZN.
3. Bračni drug dobiva cijelu ostavinu tek onda ako su oba ostaviočeva
roditelja umrla prije ostavioca, a nisu ostavili nijednog potomka, ili ako
se oba roditelja odnosno njihovi potomci odreknu nasljedstva ili su isklju-
čeni iz nasljedstva ili su nedostojni za nasljeđivanje (čl. 16. ZN).

Braća i sestre umrloga i njihovi potomci

Član 14.
Ako je jedan roditelj ostaviočev umro prije ostavioca, dio ostavine
koji bi mu pripao da je preživio ostavioca nasljeđuju njegova djeca
(braća i sestre ostaviočevi), njegovi unuci i praunuci i njegovi daljnji
potomci, po pravilima koja vrijede za slučaj kad umrloga nasljeđuju
njegova djeca i ostali potomci.
Ako su oba roditelja ostaviočeva umrla prije ostavioea, dio ostavine
koji bi svakome od njih pripao da je preživio ostavioca nasjjejduju..,po-
tomci, kako_je izloženo u prethodnomjrtavu.
" U svim slučajevima ostaviočeva braća i sestre samo po ocu nasljeđuju
na jednake dijelove očev dio ostavine, braća i sestre samo po majci
nasljeđuju na jednake dijelove majčin dio, a rođena braća i sestre na-
sljeđuju na jednake dijelove sa braćom i sestrama po ocu očev dio, a sa
braćom i sestrama po majci majčin dio.

1. Roditelji su nosioci linija drugog nasljednog reda. Ako su oboje

živi i ako s njima konkurira na nasljedstvo ostaviočev bračni drug, sva-
kom roditelju pripada, u pravilu, jedna četvrtina, a ako bračnog druga
nema, onda svakome od njih pripada jedna polovina ostavine (čl. 13. ZN).
Ako je jedan od roditelja umro ili se odrekao nasljedstva samo u svo-
je ime ili je nedostojan za nasljeđivanje, a ima svojih potomaka, dolazi do

40
 Član 14.

primjene prava predstavljanja (čl. 11. ZN). U tom će slučaju dio, koji bi
njemu pripao, naslijediti njegova djeca, a ako su ona otpala, onda daljnji
njegovi potomci, tj. njegovi unuci, praunuci i ostali potomci, bez obzira
na stupanj srodstva s ostaviocem. Sve su to pobočni srodnici ostaviočevi,
koji se kao nasljednici mogu pojaviti tek u drugom nasljednom redu.
Prema tome, u ovom nasljednom redu, ako je jedan roditelj otpao, mogu
na nasljedstvo biti pozvana ostaviočeva braća i sestre, njegovi sinovci i
šino viče, nećaci i nećakinje, bratanci (bratanići), bratične (bratanice),
sestrići i ostali potomci ostaviočeve braće i sestara.
2. S obzirom na djelovanje prava predstavljanja, ostaviočeva braća i
sestre dijele cstavinu na jednake dijelove (in capita), dok ostali pobočni
srodnici dijele ostavinu po stablima (in stirpes), a unutar stabala — uko>-
liko se radi o srodnicima istog stupnja — opet na jednake dijelove (vidi
objašnjenje uz čl. 9. ZN, pod II-3.).
Ako je samo jedan ostaviočev roditelj umro ili je iz drugog razloga
otpac kao nasljednik, onda umjesto njega nasljeđuju, po pravu predsta-
vljanja, njegovi potomci, kod čega je posve irelevantno, da li se tu radi o
rođenoj ili polurodnoj braći i sestrama ostaviočevim. Iz ovog proizlazi da
braća i sestre samo po ocu ili samo po majci ne dobivaju ništa ako njihovo
srodstvo s ostaviocem ne proizlazi od prije umrlog roditelja.
Drugačije je, međutim, ako su oba roditelja umrla prije ostavioca ili
iz drugog razloga otpala kao njegovi nasljednici. Budući da se ostavina
odnosno njen dio koji pripada roditeljima dijeli na dva jednaka dijela, a
ti se dijelovi, ako su oba roditelja umrla prije ostavioca, raspoređuju među
njihove potomke neovisno jedan od drugoga, ti dijelovi pripast će u ovom
slučaju njihovoj djeci odnosno daljnjim potomcima po pravu predstavlja-
nja, bez obzira na to da li su njihovi potomci u srodstvu s ostaviocem sa-
. mo s jedne ili s obiju strana. Dok, međutim, u ovom slučaju (ako su oba
roditelja umrla prije ostavioca) između ostaviočeve braće (sestara) i polu-
braće (polusestara) odnosno njihovog potomstva nema razlike u redu na-
sljeđivanja, postoji ovdje razlika u veličini njihovog nasljednog dijela. Na
ostaviočevu rođenu braću i sestre raspodjeljuje se, naime, dio i jednog i
drugog roditelja, jer su im oba roditelja zajednička s ostaviocem, dok po-
(lubraća i polusestre dobivaju dio samo onog roditelja, koji im je s ostavi-
ocem zajednički.(') "~

1
Maćeha (maćuha) i očuh nisu zakonski nasljednici svoje pastorčadi,
jer između njih postoji samo tazbinski odnos. U vrijeme važenja nasljednog
prava koje je poznavalo institut »ležeće ostavine«, moglo se govoriti o tome
da očuh ili maćeha mogu ostavinu svog pastorka ili pastorke steći transmi-
sijom. Takav je slučaj, na primjer, mogao nastupiti ako je ostavilac od krvnih
srodnika ostavio samo polubrata, s kojim je imao zajedničku majku. Ako
je polubrat umro prije nego je dao nasljedničku izjavu, transmitirao je svoje
pravo nasljedstva na svog oca (koji je očuh ostaviocu) ako nije imao svojih
potomaka. Očuh je u ovom slučaju transmisijom stekao ostavinu svog pas-
torka. Ova konstrukcija danas nije potrebna, jer ostavina umrle osobe po
sili zakona prelazi na njene nasljednike u času njene smrti (čl. 135. ZN). U
navedenom bi slučaju, prema tome, ostaviočev polubrat u smislu ZN u času
smrti ostaviočeve postao vlasnik njegove ostavine, dok bi ostaviočev očuh kao
zakonski nasljednik svog sina (polubrata ostaviočevog). naslijedio istu imo-
vinu nakon smrti svog sina kao njegovu ostavinu.

41
Član 14 — 1 5 .

3. Ako se radi o vanbračnom srodstvu, onda treba razlikovati, da li se

kao zakonski nasljednici pojavljuju ostaviočevi vanbračni roditelji ili osta-
viočevi pobočni srodnici (njegova braća i sestre, njegovi sinovci, sinovice,
nećaci i nećakinje itd.).
Ako se kao zakonski nasljednici pojavljuju r o d i t e l j i v a n b r a č -
n o g d j e t e t a , onda oni nasljeđuju prema odredbama člana 13. ZN, jer
:
otac i majka imaju na ostavinu djece rođene izvan braka ista nasljedna
prava kao i na ostavinu bračne djece i njihovih potomaka (čl. 23. st.
2 ZN).
Kada se radi o p o b o č n i m s r o d n i c i m a kao nasljednicima dru-
gog nasljednog reda, treba najprije naglasiti da nije bitno da li vanbrač-
nost postoji na strani ostavioca ili pobočnih srodnika, već je mjerodavno,,
u prvom redu, da li je vanbračno srodstvo između ostavioca i pobočnih
srodnika nastalo posredstvom majke ili oca. U prvom slučaju, tj. kada je
vanbračno srodstvo između ostavioca i pobočnih srodnika utemeljeno pre-
ko majke, pobočni srodnici imaju na njegovu ostavinu ista nasljedna pra-
va kao i bračni srodnici (čl. 23. st. 1 i 2 ZN). U drugom slučaju mogu po-
bočni srodnici naslijediti ostavioca samo uz postojanje pretpostavki pred-
viđenih u članu 23. st. 3 ZN.

Sudska praksa
Ostaviočeva braća i sestre samo po ocu ili samo po majci nasljeduju
onaj dio ostavine, koji bi njihovom roditelju pripao da je ostavioca preživio
(Rješenje Vrhovnog suda NR Bosne i Hercegovine Gzz 126/56 od 25. X 1956.
Zb. 1/3-1956, br. 662).

Ako je jedan r o d i t e l j umro bez potomstva

Član 15.
Ako je jedan roditelj ostavioćev umro prije ostavioca a nije ostavio
nijednog potomka, dio ostavine koji bi mu pripao da je preživio ostavioca
nasljeđuje drugi roaTEelj, a ako je i ovaj umro prije ostavioca, njegovi
potomci nasljeduju ono što bi pripalo i jednom i drugom roditelju, kako
je rečeno u prethodnom članu.

S obzirom na činjenicu da između nasljednih redova djeluje načelo

isključivosti, ne može srodnik daljnjeg nasljednog reda biti pozvan na
nasljedstvo, dok god postoji koji srodnik bližeg nasljednog reda, koji hoće
i može naslijediti, pa makar bi taj srodnik po stupnju srodstva bio udalje-
. niji od srodnika slijedećeg nasljednog reda. Isto tako ne može doći do pri-
mjene prava priraštaja između srodničfeih linija istog nasljednog reda alco
postoji mogućnost za primjenu prava predstavljanja (čl. 11. ZN). Zbog to- w
ga će roditelju, koji je preživio ostavioca, pripasti dio ostavine prije umr-
log roditelja tek onda ako umrli roditelj nije ostavio nijednog potomka.
To je slučaj iz prve rečenice ovog člana, koja sadrži pravilo o uvjetima
priraštaja između srodničkih linija drugog nasljednog reda (očeva i maj-
čina linija).
Druga rečenica ovog člana odnosi se na slučaj, kada roditelji nisu
ostavili nijedno dijete ili daljnjeg potomka, koji im je zajednički (rođena
djeca i njihovi potomci), nego je jedan od njih (bilo otac ili majka) ostavio

42
 Član 15 — 16i

samo svojih potomaka, tj. polubraću odnosno polusestre ostavioca ili nji-
hove potomke. Prema tome, ako nema bračnog druga (cl. 13. st. 3 ZN), mo-
že čitava ostavina na temelju prava predstavljanja, koje u potpunosti dje-
luje i u korist ostaviočevih polurodnih srodnika, pripasti jedinom polu-
bratu ili polusestri odnosno njihovim potomcima.

Sudska praksa
Ostavinu osobe umrle bez potomaka ili bračnog druga nasljeduju njeni
roditelji na jednake dijelove. Ako su roditelji umrli prije ostavioca, njihovi
potomci nasljeduju dio ostavine koji bi svakom roditelju pripao da je pre-
živio ostavioca. Ako su oba roditelja umrla prije ostavioca, a samo je jedan
od njih ostavio potomke, oni će naslijediti ono što bi pripalo i jednom i dru-
gom roditelju (Rješenje Saveznog vrhovnog suda Gz 104/55 od 2. XII 1955,
Zbirka III br. 202).

Ne obazirući se na slučajeve kad se nasljedni dio bračnog druga mo-

že zbog posebnih, zakonom predviđenih okolnosti smanjiti ili povećati, od-
nosno kada može i sasvim otpasti, nasljednopravni položaj preživjelog
bračnog druga kao zakonskog nasljednika dade se svesti na ova tri pra-
vila^
ya)jkada se pored bračnog druga kao nasljednici pojavljuju ostaviočeva
djeca (Erama, vanbračna, pozakonjena i usvojena') ili njihovi potomci.
onda bračni drug nasljeđuje Kao nasljednik prvog nasljednog reda i pri-
pada mu jednaki nasljedni dio kao svakom ostaviočevom djetetu (čl. 10.
ZN) odnosno daljnjem potomku ili skupini potomaka, koji predstavljaju
dijete^urnrlo prije ostavioca (čl. 11. ZN);
TOukada se pored bračnog druga kao zakonski nasljednici pojavljuju
ostaviočevi roditelji ili njihovi potomci, bračni drug nasljeđuje kao na-
sljednik drugog nasljednog reda i u tom slučaju dobiva polovinu ostavine
. st. 2 ZN);
^ p o ostavilac nije ostavio nijednog potomka, ni roditelje, niti su
ovi ostavili nekog potomka, a nema ni usvojenika ni njegovih potomaka
ili nijedna od ovih osoba ne može (zbog nedostojnosti) ili neće naslijediti,
bračni drug isključuje iz nasljedstva sve ostale srodnike ostaviočeve i do-
biva sam cijelu ostavinu kao nasljednik drugog nasljednog reda; ovo je
slučaj, na koji se odnosi odredba ovog člana.
Dok se nasljedni dio bračnog druga, kada on konkurira na nasljed-
stvo s ostaviočevim srodnicima prvog ili drugog nasljednog reda, može uz
određene uvjete i u određenim slučajevima smanjiti, povećati ih ukinuti,
ova mogućnost bez izuzetaka otpada kada su iza ostavioca pored bračnog
druga ostali samo još njegovi djedovi i babe ili njihovi potomci i njegovi
dalji preci (čiji potomci ni ne ulaze u krug zakonskih nasljednika), jer sve
ove ostaviočeve srodnike bračni drug u potpunosti isključuje iz nasljedstva.

43
Član 17 —19.

c) Treći nasljedni red

Djedovi i babe umrloga

Član 17.
Ostavinu umrloga koji nije ostavio ni potomke, ni roditelje, niti su
ovi ostavili nekog potomka, ni bračnog druga, nasljeđuju njegovi djedovi
i babe.
Jednu polovinu ostavine nasljeđuju djed i baba sa očeve strane, a
drugu polovinu djed i baba sa majčine strane.

Vidi objašnjenje uz član 19.

Prava djeda i babe iste loze

Član 18.
Djed i baba iste loze nasljeđuju na jednake dijelove.
Ako je neki od ovih predaka jedne loze umro prije ostavioca, dio
ostavine koji bi mu pripao da je preživio ostavioca nasljeđuju njegova
djeca, njegovi unuci i njegovi daljnji potomci, po pravilima koja vrijede
za slučaj kad umrloga nasljeđuju njegova djeca i ostali potomci.
U svemu ostalom za nasljedno pravo djeda i babe jedne loze i nji-
hovih potomaka vrijede pravila po kojima nasljeđuju roditelji ostavi-
očevi i njihovi potomci.

Vidi objašnjenje uz član 19.

Ako su djed i baba jedne loze umrli bez potomstva

Član 19.
Ako su djed i baba jedne loze umrli prije ostavioca a nisu ostavili
nijednog potomka, dio ostavine koji bi im pripao da su preživjeli ostavi-
oca nasljeđuju djed i baba druge loze, njihova djeca, njihovi unuci i
njihovi daljnji potomci, kako je rečeno u prethodnom članu. „

1. Srodnici trećeg nasljednog reda pozivaju se na nasljedstvo ako osta-

vilac nije ostavio nijednog krvnog srodnika koji nasljeđuje u prvom ili
drugom nasljednom redu, niti je ostavio bračnog druga, ni usvojenike,
niti su ovi ostavili potomke, ili ako nijedna od ovih osoba zbog nedostoj-
nosti ili isključenja iz nasljedstva ne može naslijediti ili ako neće naslije-
diti. Dok se u prva dva nasljedna reda pored krvnih srodnika kao zakon-
ski nasljednici pojavljuju i osobe koje s ostaviocem nisu u krvnoj vezi
(usvojenik i njegovi potomci u prvom, a bračni drug u prvom i drugom
nasljednom redu), u ovom nasljednom redu mogu ostavioca naslijediti
samo njegovi krvni srodnici. To su njegovi djedovi i babe i njihovi potom-
ci. Potomci djedova i baba ostaviooevi su pobočni srodnici koji zajedno s
djedovima i babama formiraju treću parentelu. Prema tome se od pstavi-

44
 Član 19.

očevih pobočnih srodnika u okviru trećeg nasljednog reda kao nasljednici

mogu pojaviti njegovi istričevi, ujaci i tetke, zatim njegovi bratučedi (stri-
čevići, rođaci, bratići) i bratučede (rođake), ujčevići i ostali potomci osta-
viočevih stričeva, ujaka i tetaka. Svi ovi pobočni srodnici ostaviočevi, ka-
da su pozvani na nasljedstvo, nasljeđuju po pravu reprezentacije, koje još
samo u ovom nasljednom redu može doći do primjene, dok je u daljnjim
redovima njegova primjena isključena.
2. Isto tako kao što se u drugom nasljednom redu ostavina dijeli na
dvije polovine od kojih jedna pripada liniji ostaviočevog oca, a druga liniji
ostaviočeve majke, vrši se i u trećem nasljednom redu dioba ostavine
najprije na dvije polovine, samo što ovdje ovakva dioba ima poseban
značaj s obzirom na pravo priraštaja do kojeg dolazi između pojedinih
linija. Dioba ostavine u ovom nasljednom redu, a to vrijedi i za daljnje
redove, dijeli se, naime, prvenstveno po lozama, tako da jednu polovinu
ostavine nasljeđuje djed i baba s očeve strane, a drugu djed i baba
s majčine strane. S obzirom na pravila parentelarno-linearnog sistema,
dolazi zatim, unutar jedne i druge loze do diobe po linijama, što znači da
djed i baba iste loze nasljeđuju na jednake dijelove. Prema tome se osta-
vina u trećem nasljednom redu dijeli na toliko jednakih dijelova, koliko
u tom redu ima predaka odnosno nosilaca linija (predstavnika, rodonačel-
nika nasljednog reda), iz čega proizlazi da se ostavina u trećem nasljednom
redu dijeli u stvari na četiri jednaka dijela, tako da svakom djedu i babi
pripada jedna četvrtina.
Dio koji pripada jednoj liniji, dakle četvrtina ostavine, ostaje vezan
uz tu liniju, dok god postoji mogućnost da se u njenom okviru primijeni
pravo predstavljanja. Prema tome, ako iz bilo kojih razloga koji od pre-
daka (nosilac linije) otpadne kao nasljednik (jer je umro ili je nedostojan
za nasljeđivanje ili je od nasljedstva isključen ili se odrekao nasljedstva
samo u svoje ime), njegov dio po pravu predstavljanja nasljeđuju njegova
djeca odnosno njegovi daljnji potomci kao pobočni srodnici ostaviočevi.
Raispodjela tog dijela ostavine unutar linije vrši se prema pravilima koja
važe kad ostavioca nasljeđuju njegova djeca i ostali potomci (čl. 10. i
11. ZN).
Ako, međutim, predak koji je otpao nije ostavio potomke ili su nje-
govi potomci iz bilo kojeg razloga otpali kao nasljednici, njegov dio (čet-
vrtina ostavine) prirašćuje nasljednom dijelu onog pretka (nosioca linije)
koji pripada istoj lozi, a to je njegov bračni drug. Ako i taj predak otpad-
ne kao nasljednik, onda i jednu i drugu četvrtinu ostavine po pravu
predstavljanja nasljeđuju njegovi potomci. Raspodjela ostavine unutar
iste loze vrši se, prema tome, prema pravilima po kojima nasljeđuju rodi-
telji ostaviočevi i njihovi potomci (čl. 13—15. ZN). To znači, između osta-
log, da se na nasljedno pravo stričeva, tetaka i ujaka, koji su s ostaviocem
u srodstvu samo s jedne strane svog oca ili samo sa strane svoje majke,
kao i na nasljedno pravo njihovih potomaka (polurodni pobočni srodnici)
shodno primjenjuje pravilo koje važi za nasljedno pravo ostaviočeve po^-
lurodne braće i sestara (čl. 15. st. 3 ZN).
U slučaju, da nema više na životu nijednog pretka (nosioca linije) jed-
ne loze niti njegovih potomaka, odnosno da nijedna od ovih osoba zbog

45
Član 19 — 21. -

nedostojnosti ili isključenja iz nasljedstva ne može naslijediti ili se sve

ove osobe odreknu nasljedstva, dio ostavlne koji otpada na tu lozu (polo-
vina ostavine) prirašeuje drugoj lozi, tako da cijelu ostavinu nasljeđuju
djed i baba te druge loze odnosno njihovi potomci istim redom i na isti
način kako je naprijed izloženo.
3. Vanbračni srodnici imaju u okviru trećeg nasljednog reda ista na-
sljedna prava kao i bračni srodnici ako se radi o srodničkoni odnosu koji
je nastao posredstvom vanbračne majke (čl. 23. st. 1 i 2 ZN), dok je na-
sljedno pravo ostalih vanbračnih srodnika ovisno o postojanju pretpostav-
ki iz čl. 23. st. 3 i 4 ZN.

d) Četvrti n a s l j e d n i red

Pradjedovi i prababe
Član 20.
Ostavinu umrloga koji nije ostavio ni potomke ni roditelje, niti su
ovi ostavili nekog potomka, ni bračnog druga, ni djeda i babu, niti su
ovi ostavili nekog potomka, nasljeđuju njegovi pradjedovi i prababe.
Jednu polovinu nasljeđuju pradjedovi i prababe sa očeve strane, a
drugu polovinu nasljeđuju pradjedovi i prababe sa majčine strane.

Vidi objašnjenja uz čl. 21.

Član 21.
Od dijela koji pripada pradjedovima i prababama umrloga sa očeve
strane, jednu polovinu nasljeđuju na jednake dijelove roditelji njegovog
djeda po ocu, a drugu polovinu roditelji njegove babe po ocu.
I pradjedovi i prababe sa majčine strane nasljeđuju na način izložen
u prednjem stavu dio koji im pripada.
Ako nema koga od ovih predaka, dio koji bi mu pripao da je u
životu nasljeđuje predak koji mu je bio bračni drug.
Ako nema jednog para ovih predaka, dijelove koji bi im pripali
da su u životu nasljeđuje drugi par iste loze.
Ako nema pradjedova i prababa jedne loze, dio ostavine koji bi im
pripao da su u životu nasljeđuju pradjedovi i prababe druge loze.

1. Naprijed (vidi objašnjenje uz čl. 9-^ZN) je izloženo da se zakonsko

nasljeđivanje krvnih srodnika prema Zakonu o nasljeđivanju temelji na
principima parentelarno-linearnog nasljednog sistema (svrstavanje srod-
nika u srodničke skupine, nasljedne redove, odnos isključivosti između
nasljednih redova, raspodjela ostavine unutar pojedinih redova na linije,
loze i grane loza, uz neograničenu primjenu prava predstavljanja). Među-
tim, ovaj sistem je u potpunosti ij ZN proveden samo u prva tri nasljedna
reda. Počevši od četvrtog nasljednog reda, pa dalje, dolazi do izvjesne mo-
difikacije u sistemu zakonskog nasljeđivanja koje se očituje u tome, što
se potomci umrlih pradjedova i prababa i daljih predaka ostaviočevih, tj.

46
 Član 21.

njegovi pobočni srodnica četvrtog i daljih nasljednih redova, ne pozivaju

na nasljedstvo na temelju zakona. Prema tome, počevši od četvrtog na-
sljednog reda, isključeno je pravo predstavljanja koje je inače jedna od
bitnih značajki nasljednog režima s parentelarno-lineamim sistemom.
2. Do pozivanja ostaviočevih pradjedova i prababa na nasljedstvo
dolazi onda ako ne postoji nijedan krvni srodnik koji nasljeđuje kao
nasljednik prvih triju nasljednih redova, a nema ni bračnog druga, ni
usvojenika ni njihovih potomaka, odnosno ako nijedna od ovih osoba
ne može naslijediti ili se ne posluži svojini nasljednim pravom.
Već je istaknuto da se u četvrtom nasljednom redu pozivaju na na-
sljedstvo isamo preci kojih ima ukupno osam, a svrstani su u četiri bračna
para. Oni su predstavnici (rodonačelnici) ovog nasljednog reda i nosioci
linija, ali dioba na linije, s obzirom na isključenje prava predstavljanja,
nema ovdje onaj značaj kao u prethodnim nasljednim redovima. Dioba
na linije važna je u ovom i u daljim nasljednim redovima tek utoliko, što
pri raspodjeli ostavine na bračne parove nosiocu svake linije pripada jed-
naki dio. Inače se i u ovom nasljednom redu ostavina dijeli najprije po
lozama, tako da polovina ostavine pripada pradjedovima i prababama s
očeve strane, a druga pradjedovima i prababama s majčine strane (čl. 20.
st. 2 ZN), kako se to vrši i u trećem nasljednom redu između ostaviočevih
djedova i baba. Međutim, u četvrtom nasljednom redu prije raspodjele
ostavine na nosioce linija dolazi unutar jedne i druge loze do diobe osta-
vine grane loza, tako da svaki bračni par koji predstavlja jednu granu
loze (dva bračna para u jednoj lozi) dobiva četvrtinu ostavine koju zatim
bračni par dijeli na jednake dijelove (čl. 21. st. 1 ZN). Prema tome, na
svakog nosioca linije, tj. na svakog pradjeda i prababu otpada jedna os-
mina ostavine. Ovakva raspodjela ostavine na loze, grane loza i linije
ima poseban značaj kod primjene prava priraštaja, jer je ovdje isključeno
pravo predstavljanja, koje inače pred pravom priraštaja ima prednost.
Pravo priraštaja vrši se tako da u slučaju, ako koji predak iz bilo ko-
jih razloga otpadne, njegov dio dobiva onaj predak koji mu je bio bračni
drug (čl. 21. st. 3 ZN), a ako otpadne jedan par predaka, njihov dio na-
sljeđuje drugi par iste loze (čl. 21. st. 4 ZN). Otpadnu li oba para jedne lo-
ze, njihov dio pripada drugoj lozi (čl. 2,1. st. 5 ZN).
Ako je od svih osam predaka ostao na životu samo jedan, on naslje-
đuje cijelu ostavinu.
3. Ako između kojeg pradjeda ili prababe i ostavioca postoji vanbrač-
ni odnos, onda treba razlikovati da li je vanbračni odnos potekao od pra-
djeda odnosno prababe ili je ostavilac vanbračno dijete ih' vanbračnost
postoji na strani ostaviočevog oca ili majke.
U prvom slučaju ima vanbračni pradjed odnosno prababa (vanbračni
u odnosu na ostavioca) puno nasljedno pravo, jer se radi o nasljeđivanju
potomka rođenog izvan braka (čl. 23. st. 2 ZN).
U drugom slučaju ima samo onaj ostaviočev pradjed odnosno prafoaba
nasljedno pravo naprema ostaviocu (svom vanbračnom praunuku) koji je
predak njegove vanbračne majke (čl. 23. st. 2 ZN). Ako je ostaviočev pra-
djed odnosno prababa predak ostavi očevom vanbračnom ocu, onda može
ostavioca naslijediti na temelju zakona samo uz pretpostavke iz čl. 23. st.
3 ZN.

47
Član 21 — 23.

U trećem slučaju pradjed odnosno prababa imat će nasljedno pravo

naprema ostaviocu ako vanbračnost postoji na strani ostaviočeve majke, a
ako je ostaviočev otac vanbračno dijete, onda je nasljedno pravo pradjeda
odnosno prababe ovisno o postojanja pretpostavki iz čl. 23. st. 3 ZN.

e) Ostali nasljedni redovi

Ostali preci
Član 22.
Poslije pradjedova i prababa, ostavinu umrloga nasljeđuju daljnji
njegovi preci, redom, shodno pravilima po kojima nasljeđuju njegovi
pradjedovi i njegove prababe.

U petom nasljednom redu pozivaju se na nasljedstvo ostavi očevi ču-

kundjedovi (šukundjedovi) i čukunbabe (šukunbabe). S obzirom na okol-
nost da je pravo predstavljanja isključeno u četvrtom i u daljim nasljed-
nim redovima, ne mogu se pobočni srodnici ni u ovom nasljednom redu
pojaviti kao zakonski nasljednici.
Raspodjela ostavine u petom nasljednom redu vrši se na sličan način
kao i u prethodnom, samo što se počevši od petog nasljednog reda dalje,
sa svakim nasljednim redom udvostručuje račvanje loza, tako da se nakon
diobe loza na grane, svaka grana dijeli dalje na podgrane, a podgrane na
ogranke. Prema tome se u petom nasljednom redu ostavina dijeli najprije
na dvije loze (svaka sa četiri bračna para), zatim u svakoj lozi na dvije
grane (po dva bračna para), a u svakoj grani na dvije podgrane (u svakoj
podgrani je jedan bračni par). Unutar podgrane vrši se dioba na jednake
dijelove, tako da bi u slučaju kad bi bili na životu svi predstavnici (no-
sioci linija) petog nasljednog reda (njih šesnaest), svaki od njih naslije-
nio jednu šesnaestinu ostavine.
Pravo priraštaja, ako nema kojeg od čukundjedova ili čukunbaba, ili
ako manjka koji par ovih predaka ili jedna njihova grana ili loza, vrši se
prema istim načelima kao i u četvrtom nasljednom redu.
Raspodjela ostavine u ostalim nasljednim redovima, u kojima se po-
zivaju na nasljedstvo dalji preci, vrši se istim redom i na isti način kako
je ovdje izloženo.

2. Posebne odredbe za neke nasljednike

a) V a n b r a č n a djeca
Član 23. ^
Djeca rođena izvan braka i njihovi potomci imaju na ostavinu
oca, svoje maike i njezinih srodnika ista nasljedna prava kao i bračna
djeca.'
~~ Otac, majka i njeziii^srodjii^i_imaju na ostavinu djece rođene izvan
braka i niiEovTE potomaka ista nasljedna prava fcao i n;
djece i njihovih potomaka.

48
 J. „

Član 23.

1. Prema načelu sadržanom u čl. 26. Ustava FNRJ (i odgovarajućim us-

tavnim odredbama narodnih republika) roditelji imaju prema djeci rođe-
noj izvan braka iste dužnosti i obaveze kao i prema djeci rođenoj u braku.
Ovo ustavno načelo došlo je do izražaja i u osnovnoj odredbi iz čl. 3.
OZORD,- kojom se određuje da roditelji prema svojoj vanbračnoj djeci i
vanbračna djeca prema svojim roditeljima imaju ista prava i dužnosti ko-
ja imaju roditelji prema svojoj bračnoj djeci, odnosno bračna djeca prema
svojim roditeljima. Prema tome, u smislu spomenutog ustavnog načela
odnosno odredaba porodičnog prava, zagarantirana je jednakost bračne i
vanbračne djece samo u odnosu prema roditeljima, a ne i prema njihovim
srodnicima.^)
Određivanjem nasljednopravnog položaja vanbračne djece pošlo se
korak dalje u pravcu potpunog izjednačenja pravnog položaja bračne i van-
bračne djece. Dok su po Osnovnom zakonu o odnosima roditelja i djece
vanbračna djeca izjednačena s bračnom samo u odnosu prema roditeljima,
prema Zakonu o nasljeđivanju vanbračna djeca su zakonski nasljednici ne
samo vanbračne majke i vanbraonog oca nego ona na temelju zakona na-
sljeđuju i srodnike vanbračne majke, a uz izvjesne uvjete i srodnike van-
bračnog oca.
2. Kod razmatranja nasljednih prava vanbračne djece prema njihovim
krvnim srodnicima, s obzirom na preduvjete, čije se poistojanje po zakonu
pretpostavlja za mogućnost ostvarenja tih prava u pogledu pojedinih ka-
tegorija srodnika, treba razlikovati da li se vanbračno dijete pojavljuje
kao nasljednik vanbračne majke i njenih srodnika ili kao nasljednik van-
bračnog oca ili kao nasljednik srodnika vanbračnog oca.
a) Vanbračno dijete kao zakonski nasljednik v a n b r a č n e m a j k e
i n j e n i h s r o d n i k a potpuno je izjednačeno s bračnom djecom. Ovdje
dolazi do izražaja načelo »mater semper certa est«. pa stoga ostvarenje
1
Prema § 754. nenoveliranog OGZ mogla su vanbračna djeca na osnovu
zakona naslijediti samo vanbračnu majku; na ostavinu vanbračnog oca ni
njegovih srodnika, kao ni na ostavinu materinih srodnika nije vanbračnoj
djeci pripadalo nasljedno pravo.
Poslije I djelomične novele, kojom je izmijenjen § 754. OGZ poboljšan
je nasljednopravni položaj vanbračne djece utoliko, što je njihovo nasljedno
pravo prošireno i na srodnike vanbračne majke.
Sudska praksa poslije Oslobođenja, nakon izvjesnog kolebanja, prizna-
vala je vanbračnoj djeci nasljedno pravo na ostavinu vanbračnih roditelja
i srodnika vanbračne majke. Kod toga se očito polazilo od načela iz čl. 3.
st. 2 OZORD o jednakosti bračne i vanbračne djece u odnosu prema rodite-
ljima a u pogledu priznavanja nasljednog prava vanbračne djece prema ma-
terinim srodnicima bila su prihvaćena pravna pravila noveliranog OGZ,

Zakon o nasljeđivanju s komentarom 49

Član 23.

nasljednog prava vanbračne djece prema svojoj majci i njenim srodnicima

nije vezano uz druge pretpostavke osim onih koje se općenito traže.
Q>pizjednačenje između bračne i vanbračne djece postoji i u pogledu
njihovog nasljednog prava prema ocu, ali je za nasljedno pravo vanbrač-
nog djeteta prema vanbračnom o c u potrebno da je vanbračno o č i n -
u
s t v o t v r ^ g I j j 3 na jedan od načina predviđenih u čl. 24. s f . ' T i : 2
f ^ ^ ^ ć n o m presudom ili {priznanjem koje je vanbračnl otac
dao pred maticarem ftli u javnoj ispravi ili oporuci. Kako se tužba radi
utvrđenja očinstva ne može podići poslije isteka prekluzivnog roka od pet
godina po navršenoj punoljetnosti djeteta (čl. 25. OZORD prema Zakonu
o Izmjenama i dopunama od ii. x i i 1956. — Službeni list FNRJ br. 53/56),
vanbračno dijete ni njegovi potomci neće moći na osnovu zakona nasli-
jediti vanbračnog oca ako je propušten rok za podnošenje ove tužbe, a
ostavilac nije za života priznao dijete za svoje na jedan od načina, pred-
viđenih u čl. 24. st. 2 cit. zakona.
U slučaju kada vanbračno očinstvo za života vanbračnog oca nije bilo
utvrđeno, ali u vrijeme vođenja ostavinske rasprave n i j e j o š p r o t e -
k a o r o k iz čl. 25. OZORD, sud treba dajDrekine ostavinski postup_ak i
vanbračno dijete koje se pojavljuje kao zakonski nasrjecknK uputi usrni-
slu čl. 223. st. 2 t. 1. ZN na parnicu radi utvrđenja vanbračnog očinstva, jer
odluka o nasljednom pravu vanbračnog djeteta zavisi ovdje od utvrđenja
odnosa između nasljednika i ostavioca na temelju kojeg se po zakonu na-
sljeđuje. Ovako treba postupiti i u ovom slučaju ako ostali nasljednici ne
osporavaju činjenice od kojih zavisi utvrđenje vanbračnog očinstva, jer se
taj odnos, nakon što je zbog smrti vanbračnog oca otpala mogućnost utvr-
đivanja očevim priznanjem, može utvrditi samo ioš pravomoćnom presu-
:
dom (čl. 24. st. 1 UZOKU1. ' ~"""
Ako je r o k iz čl. 25. OZORD v e ć p r o t e k a o , za vanbračno dije-
te ne postoji više mogućnost utvrđivanja očinstva kao pretpostavke za
ostvarenje nasljednog prava. Ono neće u ovom slučaju moći da to postigne
ni parnicom o nasljedstvu, u kojoj bi se vanbračno očinstvo utvrdilo sa-
mo kao prejudicijelno (prethodno) pitanje za nasljednopravne svrhe. To
neće moći u prvom redu zbog toga, što sud ne može o nekom spornom
pitanju rješavati kao prejudicijelnom u toku neke parnice, ako se o
tom istom pitanju zbog pomanjkanja materijalnopravnih pretpostavki,
na primjer, zbog proteka prekluzivnog roka, ne može pokretati samostal-
na parnica. Osim toga, u sporovima statusnih odnosa, među koje spa-
daju i sporovi o utvrđivanju vanbračnog očinstva, ne može se rješavati
kao o prejudicijelnim pitanjima u toku neke druge parnice, već samo
u samostalnoj parnici u kojoj se o tim pitanjima rješava kao u glavnoj
stvari. (2) Ovo, između ostalog, i zbog toga što odluke o statusnim par-
nicama proizvode, u pravilu, prošireno subjektivno djelovanje materi-
jalne pravomoćnosti budući da djeluju ne samo među strankama (inter
partes) nego i prema trećim osobama (erga omnes).
/<>™rasljednopravni položaj vanbrapp<->p djeteta u odnosu na s r o d n i-_
k e v a TI b i a čTT*o~g o c a ovisi o načinu na koji je utvrđeno njegovo van-
bracno očinstvo. Ako je otac vanbračno dijete p r i z n a o za svoje pred ma-
2
Vidi Zuglia-Triva, Komentar zakona o parničnom postupku,
str. 35.

50
 Član 23.

tičarem ili u javnoj ispravi ili u oporuci (čl. 24. st. 2 OZORD), onda je ono
u svom nasljednom pravu prehia očevim srodnicima potpuno Izjednačeno
s bračnim djetetom. Ako je vanbračno očinstvo utvrđeno pravomoćnom
sudskom presudom, vanbračno dijete može naslijediti očeve~sroaniiće samo
u sTuča]u~ako ga je otac naknadno priznao za svoje pred nadležnim orga-
nom (vidi niže pod tač. 3), ili ako to priznanje proizlazi iz konkludentnih
čina~vanbračnog oca (prećutno priznanje), bez obzira da li je do njih došlo
priJtVRTpuslije donošenja sudske presude. U trećem stavu ovog člana spo-
menut je samo Jedan primjeFlakvog prećutnog priznanja vanbračnog očin-
stva (»ako ga je doveo da s njim živi«), doik je predviđena mogućnost, da
se prećutno priznanje očinstva izvede i iz drugih okolnosti koje upućuju
na zaključak da je otac vanbračno dijete priznao za svoje. Da li će se u
konkretnom slučaju uzeti da izvjesni postupci i vladanje osobe, koja je
pravomoćnom presudom utvrđena kao otac djeteta rođenog izvan braka,
imaju karakter prećutnog priznanja očinstva, treba da ocijeni sud na te-
melju svih utvrđenih okolnosti,
S druge strane, međutim, ako vanbračno očinstvo prethodno nije utvr-
đeno na način predviđen u čl. 24. OZORD, za ostvarenje nasljednog prava
vanbračnog djeteta prema očevim srodnicima nije dovoljno da je ispunje-
na koja od pretpostavki iz trećeg stava, osim ukoliko ta pretpostavka ne
predstavlja ujedno jedan od načina utvrđenja očinstva prema odredbama
citiranog zakona. Protivno stanovište dovelo bi do situacije, da bi vanbrač-
no dijete koje je otac doveo u kuću da s njim živi, ili u pogledu kojeg je
na drugi prećutan način pokazao da ga priznaje za svoje, moglo na temelju
zakona naslijediti očeve srodnike, makar vanbračno očinstvo nije prethod-
no utvrđeno u smislu čl. 24. OZORD, ali, s obzirom na odredbu prvog sta-
va, ne bi bez prethodnog utvrđenja očinstva moglo naslijediti vanbračnog
oca. I sama stilizacija odredbe trećeg stava govori u prilog prvog stanovi-
šta, jer se ova odredba ne odnosi na neku određenu osobu, nego na oca
vanbračnog djeteta, koji je izričito ili na prećutan način to dijete priznao
za svoje, što znači da vanbračno očinstvo u svakom slučaju mora biti utvr-
đeno na način predviđen u čl. 24. OZORD.(3)
3
Isporedi dr B. B a z a l a , Nasljedno pravo djece rođene izvan braka.
Naša zakonitost br. 5/55, str. 217.
E i s n e r, naprotiv, smatra (vidi njegov članak »Nekoliko pitanja nas-
ljednog prava- i postupka u ostavinskim stvarima s obzirom na Zakon o nas-
ljeđivanju« objavljen u »Zborniku Pravnog fakulteta u Zagrebu« br. 3—4/55,
str. 185) da je za ostvarenje nasljednog prava vanbraćne djece na ostavinu
očevih srodnika i obratno dovoljno da je otac vanbračno dijete priznao svo-
jim na način predviđen u st. 3 čl. 23. ZN, makar prethodno nije očinstvo
utvrđeno prema propisima OZORD. Protivno stanovište, prema njegovom
mišljenju, dovelo bi do toga da bi otac morao dvaput davati priznanje o
očinstvu djeteta: najprije po formalnostima čl. 24. OZORD, a zatim po od-
redbi st. 3 čl. 23. ZN. Ovaj prigovor ne čini nam se, međutim, opravdanim,
jer će izrično ili prećutno priznanje u smislu st. 3 biti potrebno samo onda
ako je vanbračno očinstvo bilo ranije utvrđeno sudskom presudom, dok u
slučaju kada je vanbračno očinstvo bilo utvrđeno priznanjem koje je dano
prema odredbama st. 2—5 čl. 24. OZORD, ne treba još i ponovnog priznanja
u smislu odredbe st. 3 čl. 23. ZN. Ova posljednja odredba je, naime, u po-
gledu načina priznanja očinstva šire koncipirana od odredbe st. 2 čl. 24.
OZORD, tako da involvira i one oblike priznanja koji su predviđeni po pro-
pisima OZORD.

51
 Član 23.

Odredba stava 3 ovog člana odraz je okolnosti što sudske presude o

utvrđenju očinstva nemaju onu sigurnost utvrđenja materijalne istine
koju se smatralo nužnom za priznanje zakonskog nasljednog prava prema
srodnicima vanbračnog oca. S obzirom na tu okolnost, nasljedna prava
bračne i van'bračne djece u odnosu na njihove roditelje i majčine srodnike
u svakom su slučaju potpuno izjednačena, dok je izjednačenje u odnosu na
očeve srodnike uvjetovano postojanjemjtakvih-^okolnosti iz-kojih-se-mož©..
sa sigurnošću utvrditi da je i sam o^^_yjmbj:a£m^dyjej^_sniatrao_ svojim,
3. Pod » n a d l e ž n i m o r g a n o m « iz stava 3 podrazumijeva se u
prvom redu matičar, pred kojim otac može vanbračno dijete priznati za
svoje prema odredbi čl. 24. st. 2 OZORD. To je onaj r n a t i P a r koji vodi
matičnu knjigu rođenih, u koju je upisano rođenje vanbračnog djeteta (čl.
13. Zakona o državnim matičnim knjigama).
Nadležan organ pred kojim se može dati izjava o priznanju očinstva
u smislu stava 3 ovog člana jest i (s u~đ, l)red kojim se vodi parnica radi
utvrđenja očinstva. Priznanje očinstva"dano pred sudom u toku parnice
ima, istina, za tu parnicu samo procesnopravni značaj, tako da sud i u
tom slučaju donosi presudu kojom se utvrđuje vanbračno očinstvo,
ali nema razloga da se i ta izjava o priznanju očinstva ne bi mo-
gla smatrati priznanjem pred nadležnim organom u smislu stava 3. Priz-
nanjem očinstva pred nadležnim organom treba smatrati i ono koje je
dano pred kotarskim sudom u njegovoj funkciji vanpamične djelatnosti.
Nadležan organ u smislu stava 3 jest i o r g a n kj^a r a t e l j s t v a , u
čiju nadležnost spada nadzor nad podizanjem vanbračne djece.
Kako, međutim, i sudXorgan jstarateljstva o izjavi priznanja vanbrač-
nog očinstva sastavljaju zapisnik^ to se ovdje zapravo radi o priznanju
očinstva u obliku jjivne isprtprefeL to je opet jedan od načina na koji se u
smislu odredbe stava 2 čl. 24. OZORD utvrđuje vanbračno očinstvo, uz
pretpostavku da je s priznanjem očinstva suglasna majka odnosno staralac
djeteta (čl. 24. st. 3 i 5 OZORD). V_^ ^ - /
4. Ista nasljedna prava kao i vambračna djeca imaju i njihovi potomci,
bez obzira na to da li se radi o nasljeđivanju roditelja vanbračne djece ili
roditeljevih srodnika. Prema tome, b r a č n o dijete vanbračnog ostavi-
očevog sina, umrlog prijek ostavloča, naslje'Suje po~načelu~lreprezentacije
* ostavioca preinSTođredbi st. 1 ovog člana7^to~^načlTHa^Je~ža ostvarenje hje-
""govog nasljednog prav^đovoljnčTda ^e vanbračno očinstvo između ostavi-
oc^Tlijl^'v'ogjyanj?račnog_^inaJLitvrđeno na bilo koji ori načina iz.-čL-24. st.
1 i 2 OZORD. Naprotiv, v a n b r a č n o dijete ostavioeevog vanbračnog si-
na, umrlog prije oStavioca, može ostavioca naslijediti samo a"5o"su~u.^ogledu.,
njega ispunjene pretpostavke iz st. 3 čl. 23. ZN, jer se u ovom slučaju radi
o nasljednom pravu vanbračnog djeteta prema srodniku vanbračnog oca
(vaiTBracnog unuTča~^r^na_diediiyr"ove' pretpostavke ne moraju postojati i
u pogledu vanbračnog ostaviočevog sina, jer za njegov odnos prema osta-
"vioču"'vnjeoT75cTfečTBa~šTrT(*)TXffettutim,'ako se kao zakonski naslj ednik po-
4
Drugačije B l a g o j e v i ć (op. cit, str. 136), koji smatra da u prvom
slučaju pretpostavke iz st. 3 moraju biti ispunjene na strani vanbračnog sina
ostaviočevog, a u drugom i na strani vanbračnog unuka i na strani van-
bračnog sina.

52
 Član 23.

javljuje ostaviočev unuk koji je v a n b r a č n o dijete ostaviočevog b r a p -

"nog sina, onda za ostvarenje njegovog nasljednog prava_j)rejaa O/stavipcu
" (njegovom dJeHu)~Txeba da tTpogledu njega budu ispunjene pretpostavke
iz stava 3. Ovdje še,"naime,~~ža razliku od prvog slučaja, opgt_ radi _ o na-
sljednbpravnom"odnosu između vanbracnog djeteta i srodnika vanbraičnog
'oca.
Načelo iz stava 1, prema kojem vanbračna djeca i njihovi potomci'
imaju na ostavinu materinih srodnika ista nasljedna prava kao i bračna,
vrijedi u potpunosti samo onda ako vanbračna majka i njeni srodnici po-
tječu iz b r a č n o g odnosa. Zbog toga za ostvarenje nasljednog prava
vanbracnog djeteta ostaviočeve v a n b r a č n e kćeri prema ostaviocu
(djedu tog djeteta) nije dovoljno da je vanbračno očinstvo ostaviočeve
kćeri utvrđeno sudskom presudom. U ovom slučaju kao i onda ako bi se ra-
dilo o nasljednom pravu istog djeteta prema daljim srodnicima njegove
vanbračne majke po ocu (na primjer o nasljednom pravu tog vanbracnog
djeteta prema djedu njegove majke s očeve strane), za ostvarenje njego-
vog nasljednog prava moraju u pogledu vanbračne majke naprema nje-
nom vanbračnom ocu biti ispunjene pretpostavke iz stava 3.
Djeca rođena izvan braka, kojima su i otac i majka zajednički (puno-
rodna braća), mogu jedno drugoga našli jediti na temelju zakona i bez ob-
zira na to na koji je način utvrđeno njihovo vanbračno očinstvo, ako su
oba roditelja prije umrla, jer je vanbračno dijete u svakom slučaju repre-
zentant svoje majke (čl. 15. i 23. 1 i 2 ZN). Ako je samo vanbračni otac
prije umro, onda će preživjelom bratu pripasti po pravu reprezentacije
cčev dio (čl. 14. st. 1 ZN) samo u slučaju ako su u pogledu braće ispunjene
pretpostavke iz st. 3. Ako ih vanbračni otac za života nije priznao za svoje
u smislu st. 3, onda se preživjeli brat ne može naprema vanbračnom ocu
koristiti pravom reprezentacije, tako da u tom slučaju čitava ostavina
umrlog brata pripada vanbračnoj majci. Međutim, ako je vanbračna majka
prije umrla, a vanbračni otac je još na životu, dio ostavine, koji bi majci
pripao da je preživjela umrlo vanbračno dijete, naslijedit će s obzirom na
odredbu st, 1 drugo vanbračno dijete, tj. vanbračni brat umrlog (čl. 14.
st. 1 ZN).
5. Za nasljednopravni odnos vanbračne djece i njihovih potomaka
prema srodnicima roditelja, kao i roditelja i njihovih srodnika prema van-
bračnoj djeci i njihovim potomcima vrijedi n a č e l o r e c i p r o c i t e t a .
Prema tome, vanbračnu djecu i njihove potomke na temelju zakona na-
sljeđuju roditelji i majčini srodnici jednako kao što nasljeđuju bračnu dje-
cu i njihove potomke (st. 2), dok očevi srodnici mogu naslijediti vanbračnu
djecu i njihove potomke samo ako je otac vanbračno dijete izričito ili
na prećutan način priznao za svoje (st. 4). Drugim riječima, kao zakonski
nasljednici vanbračne djece i njihovih potomaka mogu doći u obzir samo
one osobe koje na osnovu zakona mogu naslijediti vanbračna djeca i nji-
hovi potomci.
Kada je ostavilac vanbračno dijete, a kao nasljednik se pojavljuje očev
srodnik koji je također osoba rođena izvan braka, onda je ostvarenje
nasljednog prava ovog srodnika prema umrlom vanbračnom djetetu po-
trebno da su, kako na strani ostavioca (umrlog vanbracnog djeteta), tako

53
Član 23,

i na strani nasljednika (srodnika ostaviočevog vanbračnog oca) ispunjene

pretpostavke iz st. 3.
6. Ako je vanbračno očinstvo utvrđeno sudskom presudom i na njoj se
osniva nasljedno pravo, vambračna djeca i njihovi potomci mogu naslijediti
svog oca i otac vanbračnu djecu i njihove potomke samo ako su presudu
donijeli sudovi Federativne Narodne Republike Jugoslavije (čl. 244. ZN).
Prema tome, presuda o utvrđenju očinstva koju su donijeli sudovi sta-
re Jugoslavije ili za vrijeme okupacije ili inozemni sud, ne može služiti kao
temelj za ostvarenje nasljednog prava vanbračne djece i njihovih poto-
maka na ostavinu vanbračnog oca, odnosno vanbračnog oca na ostavinu
vanbračne djece i njihovih potomaka. To isto vrijedi i za slučaj kada se
radi o nasljednom pravu vanbračne djece i njihovih potomaka na ostavinu
očevih srodnika i obratno.( 5 ) U vezi s ovom odredbom treba razmotriti koje
pravne mogućnosti, s obzirom na nasljedno pravo, ima vanbračno dijete u
pogledu kojeg već postoji presuda o utvrđenju očinstva, ali koju nisu do-
nijeli sudovi FNRJ.
Ako se kao nasljednik pojavljuje vanbračno dijete za koje je očinstvo
utvrđeno presudom koju nisu donijeli sudovi FNRJ, a rok iz čl. 25. OZORD
još nije protekao, onda bi vanbračno dijete moglo ponovno pokrenuti spor
o utvrđenju očinstva radi ishođenja presude u smislu čl. 244. ZN. U ovom
slučaju ne bi bilo mjesta prigovoru da je stvar pravomoćno presuđena (čl.
290. i 322. ZPP), jer taj prigovor otpada s obzirom na odredbu čl. 244. ZN
iz koje proizlazi da ranija presuda o utvrđenju očinstva ne važi za na-
sljednopravne odnose. To, drugim riječima, znači da upravo ta odredba
omogućuje da se očinstvo, koje je ranijom presudom bilo utvrđeno samo
radi uzdržavanja i podizanja djeteta, sada utvrdi i s obzirom na njegov
nasljednopravni odnos prema vanbračnom ocu.
Međutim, i u slučaju kada je prošlo 23 godine od rođenja djeteta, ka-
da je, dakle, već protekao prekluzivni rok iz čl. 25. OZORD, ne bi bilo
smetnje za pokretanje istog spora, jer kao što u gornjem slučaju zbog od-
redbe čl. 244. ZN nema mjesta prigovoru pravomoćno presuđene stvari,
tako ni ovdje ne može rok iz čl. 25. OZORD spriječiti donošenje druge pre*-
sude koja pitanje očinstva rješava samo u vezi s nasljednopravnim odno-
som. Ovdje, prema tome, ne dolazi u obzir rok iz ČL 25. OZORD, negoi rok
iz čl. 144. ZN koji se odnosi na zahtjeve za ostvarivanje nasljedstva.(8)
5
6
Vidi B 1 a g o j e v i ć, op. cit., str. 139.
- Dr B. B. smatra (vidi njegov članak »Prelazne i završne odredbe Za-
kona o nasljeđivanju«, Odvjetnik br. 8—9/55, str. 14.) da bi u slučaju ako za-
konski nasljednici umrlog neće vanbračnom djetetu priznati pravo na osta-
vinu osobe, čije je očinstvo utvrđeno presudom koju nisu donijeli sudovi
FNRJ, trebalo zainteresirane osobe uputiti na parnicu u smislu čl. 223. st. 1
tač. 1. ZN, jer između nasljednika postoji spor o činjenicama od kojih zavisi
pravo vanbračnog djeteta na nasljedstvo.
Autor u tom članku zastupa, međutim, i mišljenje da bi zakonski nas-
ljednici mogli u ostavinskom postupku priznati da se umrli treba smatrati
ocem vanbračnog djeteta, čime bi u ime umrlog dali priznanje u smislu čl.
24. st. 1 OZORD. Ovo se mišljenje ne bi moglo prihvatiti, jer je priznanje
očinstva u smislu cit. odredbe osobne prirode, pa ga može dati samo otac.
Ovlast za davanje ovog priznanja ne prelazi, prema tome, na njegove nas-
ljednike. Oni bi mogli jedino u parnici za utvrđenje očinstva priznati činje-
nice, na temelju kojih se očinstvo utvrđuje.

54
 Član 23.

Kako ova presuda proizvodi ograničeno djelovanje, jer vrijedi samo

za nasljednopravni odnos, ne bi, po našem mišljenju, bilo procesne smet-
nje da se utvrđenje očinstva u ovom slučaju (kad postoji presuda o utvr-
đenju očinstva koju nisu donijeli sudovi FNRJ) riješi kao prejudicijelno
pitanje, bilo u parnici pokrenutoj u smislu čl. 223. st. 2 t. 1. ZN, bilo u par-
nici pokrenutoj tužbom o nasljedstvu (petitio hereditatis; vidi objašnjenje
uz čl. 144. ZN).
U navedenim se slučajevima ne radi, dakle, o tome da se sudskom od-
lukom utvrdi status zainteresirane osobe kao vanbračnog djeteta, već se
radi isključivo o utvrđenju njenog rodbinskog odnosa prema ostaviocu kao
pretpostavci za njezino zakonsko nasljedno pravo (vidi rješenje Vrh. suda
NRH od 15. V 1958, Rev. 179/58).
Savezni vrhovni sud zauzima, međutim, u ovom pitanju suprotno sta-
novište od onog koje je naprijed izloženo, te smatra da se u slučaju kada je
protekao rok od pet godina nakon mavršenja punoljetnosti djeteta (čl. 25.
OZORD), pitanje očinstva ne može više rješavati ni kao pitanje rodbinskog
odnosa u vezi s pravom nasljeđivanja pa niti u slučaju ako je vanbračno
očinstvo već utvrđeno presudom koju nisu donijeli sudovi FNRJ.
Vidi i objašnjene uz čl. 244. ZN.

Sudska praksa
1. Za nasljedno pravo vanbračnog djeteta na ostavinu očevih srodnika
potrebno je osim utvrđenja očinstva u presudi o utvrđenju očinstva još i
utvrđenje činjenica iz stava 3 čl. 23. Zakona o nasljeđivanju (Rješenje Vr-
hovnog suda NR Hrvatske Gž 212/56 od 22. II 1956, Jug. adv. bf. 1—2/57,
str. 63).
2. Vanbračno dijete koje otac nije priznao za svoje pred nadležnim
organom, niti ga je doveo da s njim živi, ima'na ostavinu očevih srodnika
nasljedno pravo samo onda ako je otac svojim ponašanjem pokazao da dijete
priznaje za svoje. Za zaključak, da je otac pokazao da priznaje dijete za
svoje, ne bi bilo dovoljno da je nakon toga, pošto je njegovo očinstvo u par-
nici bilo utvrđeno, pred raznim ljudima priznavao da je stvarno otac. Otac
bi morao određenim ponašanjem pokazati da priznaje dijete za svoje, a takvo
bi ponašanje postojalo kada bi se prema djetetu odnosio na takav način
koji hi bio toliko značajan kao u slučaju kad bi ga doveo da s njim živi. To
proizlazi iz riječi »na drugi način pokazao« (Rješenje Vrhovnog suda NR
Slovenije Gž 651/56 od 29. XII 1956, Smole, Civilna pravna praksa II br.
1085).
3. U ostavinskom kao vanparničnom postupku očinstvo se ne može ni
pobijati ni utvrđivati (Vrhovni sud AP Vojvodine R 7/57, Glasnik br. 7/57,
str. 28).
4. Da bi vanbračno dijete moglo biti pozvano na nasljedstvo po za-
konu, potrebno je da je utvrđeno očinstvo (Vrhovni sud AP Vojvodine Gž
S92/57, Glasnik br. 3/58, str. 25).
5. Odredbom stava 3 čl. 23. ZN ne određuje se dodatni način za utvr-
đenje vanbračnog očinstva, nego se određuju samo uvjeti pod kojima van-
bračna djeca imaju nasljedno pravo na ostavinu očevih srodnika. Van-
bračno očinstvo mora, prema tome, biti utvrđeno po čl. 24. OZORD-a, a za
nasljedno pravo potrebne su još daljnje pretpostavke, tj. priznanje očinstva
pred nadležnim organom Ud. (Vrhovni sud NR Slovenije Gž 315/58, Pravo-
sodni bilten br. 3—4/1959, str. 33).
6. Presuda o utvrđivanju očinstva, koju nisu donijeli sudovi FNRJ,
nije propisom čl. 244. ZN izgubila pravnu važnost kao statusna odluka, već
joj je samo oduzeto pravno djelovanje kao osnov za nasljeđivanje na teme-

55
Član 23 — 24.

Iju zakona. Zato nema zapreke da se u parnici u kojoj osoba, koja je takvom,
presudom utvrđena za vanbračno dijete ostavioca, traži zakonsko nasljedno
pravo iza oca, rodbinski odnos te osobe prema ostaviocu riješi kao prethodno
pitanje (cl. 11 ZPP) i nakon proteka roka iz čl. 25. OZORD (Rješenje Vr-
hovnog suda NR Hrvatske Rev. 179/58 od 15. V 1958, Naša zakonitost br.
3—4/59, str. 165).
7. Vanbračno dijete može i nakon smrti navodnog vanbračnog oca dići
tužbu na utvrđenje vanbračnog očinstva protiv njegova nasljednika, jer za
tu tužbu dijete ima, osim statusnog, i nasljednopravni interes (Presuda Vr-
hovnog suda NR Hrvatske Rev. 179/58 od 15. V 1958, Naša zakonitost br.
8. Ako otac nije priznao vanbračno dijete za svoje na način propisan
u čl. 24. OZORD, te ako su za podnošenje tužbe radi utvrđenja očinstva
protekli rokovi iz čl. 25. istog zakona, vanbračno dijete nema zakonsko
nasljedno pravo na ostavinu svog oca ni njegovih srodnika (Presuda Vrhov-
nog suda NR Hrvatske Gž 1894/57 od 12. II 1958, potvrđena presudom Sa-
veznog vrhovnog suda Rev. 394/58 od 25. X 1958, Naša zakonitost br.
3—4/59, str. 160).
9. Vanbračno dijete, u pogledu kojega je očinstvo ustanovljeno na na-
čin iz čl. 24. OZORD, može ostvarivati nužni dio po odredbama ZN iako je
u ostavinskom postupku koji je bio završen rješenjem o nasljeđivanju prije
stupanja na snagu ZN njegov zahtjev za nužni dio pravomoćno odbijen.
Takvo rješenje o nasljeđivanju nije materijalno pravomoćna odluka o
nasljeđivanju (Rješenje Saveznog vrhovnog suda Rev. 834/58 od 17. II 1959,
Pravnik br. 3—4/1960, str. 212).
10. Članom 23. stav 3 ZN nije član 24. OZORD izmijenjen ili dopunjen
u tom smislu da bi se vanbračnim ocem mogao smatrati i onaj koji očinstvo
nije priznao pred nadležnim organom, ali ga je priznavao u raznim prili-
kama pred drugim osobama i tako se ponašao kao da je otac djeteta (Pre-
suda Saveznog vrhovnog suda Rev. 872/59 od 28. XI 1959, Poročilo 1959/2,
br. 1).
11. Ponašanje određene osobe koje bi se prema okolnostima moglo
shvatiti kao potvrda i priznanje da je ta osoba otac djeteta rođenog izvan
braka, ne može se uvažiti kao priznanje posredstvom koga se utvrđuje
očinstvo u smislu čl. 24. st. 2 Osnovnog zakona o odnosima roditelja i djece.
Član 23. stav 3 Zakona o nasljeđivanju pretpostavlja da je vanbračno očin-
stvo već utvrđeno (Presuda Saveznog vrhovnog suda Rev. 82/60 od 14. VII
1960, Zb. V/2—1960, br. 150).
12. Član 23. stav 3 ZN o pravu vanbračne djece i njihovih srodnika na
ostavinu očevih srodnika primjenjljiv je i u slučaju kada je vanbračni otac
pokazao_dajpriznais_jza_svo2e_dijete jcoje je isfdmTzaceTo, o-~<^č:in^vo^je^Vitc)~
utvrđeno presudom suda FNRJ poslije očeve šm/rfi {Rješenje" Vrhovnog~
"luda TVR Slovenije Gs r~ev. 10T/60~od~97Vl 1960,"Pofdčilo I9WJ27~br. 10).
13. Nasljedstvo na temelju vanbračnog srodstva ne može se tražiti kad
to srodstvo nije utvrđeno na način predviđen u čl. 24. Osnovnog zakona o
odnosima roditelja i djece, a ne može se više ni utvrditi u parnici za utvr-
đenje očinstva uslijed proteka roka iz člana 1. Zakona o izmjenama i do-
punama Osnovnog zakona o odnosima roditelja i djece (Presuda Saveznog
vrhovnog suda Rev. 649/61 od 26. V 1961, Pravni život br. 6/61, str. 83).

b) Pozakonjena djeca
Član 24.
Djeca rođena izvan braka koja se po zakonu smatraju kao da su
rođena u braku izjednačuju se u pogledu nasljedstva sa djecom rođenom
u braku.

1. P r e m a čl. 23. OZORD postoje dvije v r s t e pozakonjenja (legitimaci-

je): p o z a k o n j e n j e n a k n a d n i m b r a k o m r o d i t e l j a (legi-

56
 Član 24.

timatio per subsequens matrimonium — st. 1) p o z a k o nj e n i e s u d -

s k o m o d l u k om donesenom u vanparničnom postupku. Do pozako-
njenja sudskom odlukom, tj. oglašenja djeteta bračnim može doći u slu-
čaju ako su njegovi roditelji imali namjeru sklopiti brak, pa su u tome
bili spriječeni smrću jednog od njih (st. 2, prva reč.) ili u slučaju ako su
roditelji u namjeri sklapanja braka bili spriječeni nekom bračnom smet-
njom, nastalom poslije začeća djeteta (st. 2, druga reč.).
Djeca rođena izvan braka, čiji roditelji međusobno zaključe neposto-
jeći brak ili ništav brak, postaju bračnom u smislu čl. 23. st. 1 GZORD i
zadržavaju isti status i nakon utvrđenja braka nepostojećim odnosno po-
ništenja braka. (*)
2. Odredba ovog člana odnosi se i na onu djecu, koja su stekla legiti-
maciju po propisima, koji su se primjenjivali prije stupanja na snagu
Osnovnog zakona o odnosima roditelja i djece i Osnovnog zakona o bra-
ku. Tako je OGZ pored pozakonjenja do kojeg je dolazilo naknadnim
brakom roditelja (§ 161), a zatim u slučaju uklanjanja ženidbenih zapre-
ka ili u slučaju putativnog braka (§ 160), poznavao i pozakonjenje
milošću vladaoca (per rescriptum principis •— § 162). Iako je kod ove po-
sljednje vrste pozakonjenja opseg izjednačenja s bračnom djecom ovisio o
molbi roditelja i sadržaju akta (rješenja) o pozakonjenju, te s obzirom na
pravno pravilo iz § 753. OGZ, ove osobe nisu imale nasljednih prava na
imovinu očevih srodnika, trebalo bi, po našem mišljenju, na ovaj način
pozakonjenu djecu u pogledu nasljednih prava smatrati izjednačenom s
bračnom djecom ako je do pozakonjenja došlo na traženje oca.
3. Djeca iz n e p o s t o j e ć e g braka (čl. 38. st. 4 OZB) i djeca iz p o-
n i š t e n o g braka (čl. 52. st. 1 OZB) po samom su zakonu bračna djeca
sa svim posljedicama takvog njihovog statusnog odnosa. Prema tome,
djeca iz nepostojećeg braka i djeca iz braka koji je poništen imaju zakon-
sko nasljedno pravo kao i sva druga bračna djeca i bez obzira na odredbu
ovog člana o izjednačenju pozakonjene djece i djece rođene u braku u
pogledu nasljednih prava.
4. Budući, da učinci pozakonjenja nastupaju od dana sklapanja braka
vanbračnih roditelja odnosno od dana pravomoćnosti sudske odluke,(2) to
pozakonjena djeca bez postojanja pretpostavki iz čl. 23. st. 3 ZN nemaju
zakonsko pravo nasljeđivanja iza očevih srodnika u slučajevima kada se po
zakonu smatra da je zakonski nasljednik umro prije ostavioca (čl. 49, 132.
i 143. ZN).
5. Pozakonjenjem nastaje uzajamno pravo nasljeđivanja između brač-
nih i pozakonjenih potomaka pozakonjenog djeteta i ostalih njegovih
srodnika. (3)
Ako vanbračnO' dijete umre prije nego što njegovi varabračni roditelji
sklope brak i ostavi potomke, pozakonjenje djeluje neposredno na njih
te im naprema srodnicima umrlog vanbračnog djeteta pripada zakonsko
pravo nasljeđivanja.
1
A. P r o k o p , Komentar Osnovnom zakonu o braku, str. 119 i 132.
2
Vidi E i s n e r, Porodično pravo, str. 158.
3 A. P r o k o p , Odnosi roditelja i djece po zakonodavstvu FNRJ, str. 56.

57
 1
B l a g o j e v i ć , op. cit., str. 144.
2
E i s n e r, Porodično pravo, Zagreb, 1950, str. 171.

58
 Član 25 — 26,

— koja je sadržana i u cl. 19. st. 3 Zakona o usvojenju — hoće spriječiti

sklapanje usvojenja iz materijalnih interesa koji bi se na strani usvojioca
mogli pojaviti u slučaju kada usvojenik ima vlastite imovine.
Upravo iz: razloga što usvojenje treba da bude u interesu i u korist
usvojenika, tako da se na taj način poboljša njegov pravni položaj, ostaje
i nakon usvojenja netaknuto pravo nasljeđivanja između usvojenika i nje-
govih srodnika. To je opet u skladu s odredbom čl. 17. st. 4 cit. zakona,
prema kojoj usvojenje ne utječe na prava usvojenika prema njegovim
roditeljima, kao ni njegove dužnosti prema njima.
5. Ako usvojenik umre prije usvojioca ili se nasljedstva odrekne sa-
mo u svoje ime (čl. 132. :st. 4 ZN) ili postane nedostojan da ga naslijedi
(čl. 131. ZN), njegovi potomci nasljeđuju usvojioca po pravu predstavlja-
nja (čl. 11. ZN) kao što ga nasljeđuju i potomci njegove rođene djece, uko-
liko, naravno, nasljedna prava usvojenika i njegovih potomaka nisu pri
usvojenju ograničena ili isključena (vidi gore pod 2).
Na nasljedno pravo vanbračnih usvojenikovih potomaka na ostavinu
usvojioca treba shodno primijeniti odredbe čl. 23. st. 1 i 3 ZN. Prema
tome, vanbračna djeca usvojene ženske osobe imaju u smislu odredbe
čl. 23. st. 1 ZN na ostavinu usvojioca ista nasljedna prava kao i bračna,
dok vanbračna djeca usvojene muške osobe mogu usvojioca naslijediti
samo uz pretpostavku iz čl. 23. st. 3 ZN.
S obzirom na odredbu st. 2 čl. 25. ZN, usvojena usvojenikova djeca
nisu zakonski nasljednici njegovog usvojioca.(3)
6. Usvojenici i njihovi potomci nužni su nasljednici usvojioca, ukoliko
ugovorom o usvojenju njihova nasljedna prava prema njemu nisu isklju-
čena (čl. 30. u vezi sa čl. 25. st. 1 ZN).

O načinu prestanka usvojenja vidi čl. 20—22. Zakona o usvojenju i

čl. 24. st. 4 OZB.
1. Postojanje usvojenja u momentu smrti usvojioca je pretpostavka
za ostvarenje nasljednog prava usvojenika i njegovih potomaka prema
usvojiocu. Ako usvojenje u momentu smrti ostavioca nije više postojalo,
usvojenik i njegovi potomci ne mogu naslijediti usvojioca na temelju za-
kona, bez obzira na razlog prestanka usvojenja.
Kako zahtjev za prestanak usvojenja može podnijeti i usvojilac (čl. 22.
cit. zakona), a postoji mogućnost da postupak, koji se u povodu tog za-
htjeva vodi pred organom starateljstva, ne bude za njegova života dovr-
šen, ovom se odredbom predviđa da usvojenik i njegovi potomci gube
nasljedno pravo prema usvojiocu, ako organ strateljstva poslije smrti
usvojiočeve usvoji njegov zahtjev za prestanak usvojenja.

3
Protivno B1 a g o j e v i ć, op. cit., str. 144.

59
Član 26 — 27.

2. Ako su bračni drugovi zajedno usvojili, a jedan je od njih umro,

preživjeli bračni drug može podnijeti zahtjev za prestanak usvojenja.^)
U tom slučaju, ako organ starateljstva uvaži zahtjev, odnos usvojenja
prestaje samo između preživjelog bračnog druga i usvojenika, tako da
usvojenikova nasljedna prava prema umrlom usvojiocu ostaju netaknuta.

SL*

1
1
E i s n e r, Porodično pravo, Zagreb, 1950, str. 173.
Isporedi dr B. M a t i ć, Prestanak zakonskog prava nasljeđivanja
bračnih drugova, Glasnik br. 8/55, str. 10.

60
 Član 27.

moći na osnovu zakona naslijediti ostavioca iako je njihov brak u mo-

mentu smrti ostaviočeve formalno još postojao.
J
Izuzetak naveden pod tač. 1. odnosi se na slučaj kada su nasljednici
poslije smrti bračnog druga, koji je podnio tužbu za razvod braka,jp_r_o- ^
d u ž i l i v e ć z a p o č e t i p o s t u p a k radi dokazivanja osnovanosti *
tužbe (čl. 71. st. 1 OZB). Postojanje pravnog interesa na strani nasljednika
nije uvjet za produženje započetog postupka. Štoviše, nasljednici ne mogu
biti ni pozvani da navedu pravni interes za nastavak postupka, jer je taj
njihov interes već sadržan u zakonskom ovlaštenju, na temelju kojeg mo-
g u nastaviti postupak. Nasljednici, m e đ u t i m ! n e m o g u p o k r e n u t i
postupak za razvod braka, makar bi za to i imali pravni interes, jer pra-
vo tražiti razvod ne samo da je strogo osobno pravo bračnih drugova nego
se i ne može razvoditi brak koji je već prestao smrću jednog bračnog
druga (čl. 55. OZB).
Ako se u produženom postupku utvrdi opravdanost tužbe za razvod
braka, koju je podnio ostavilac, preživjeli bračni drug gubi pravo da ga
naslijedi, bez obzira na to, čijom je krivnjom ostvaren brakorazvodni
razlog.
3. Za razliku od slučaja kada je brak razveden ili poništen za života
ostavioca (st. 1), odnosno kada je poslije njegove smrti utvrđeno da je
tužba za razvod bila opravdana (st. 2 tač. 1), u slučajevima iz tač. 2. st. 2
preživjeli bračni drug gubi pravo da naslijedi ostavioca samo onda ako je
z n a o za p o s t o j a.n is r a z l o g a, zbog kojih je njihov brak poslije
smrti ostaviočeve utvrđen kao nenostoipr-i. odnosno zbog kojih je poni-
šten.(2) Prema tome, preživjelom će bračnom drugu, koji je u vrijeme za-
"EJučenja braka postupao b o n a f i d e , ostati zakonsko nasljedno pravo
na ostavinu umrlog bračnog druga ako do poništenja braka ili utvrđenja
braka nepostojećim dođe poslije smrti ostaviočeve, ali neće ni u kojem
slučaju imati to pravo ako njihov brak bude poništen ili utvrđen kao ne-
postojeći za života ostavioca.
Pravo na podizanje tužbe za proglašenje braka nepostojećim (čl. 38.
st. 1 OZB) i tužbe na poništenje braka iz razloga navedenih u čl. 40, 41,
42, 43. i 46 u vezi sa čl. 47. st. 1 OZB (tzv. razlozi apsolutne ništavosti)
imaju ne samo bračni drugovi nego i javni tužilac i svatko tko ima nepo-
sredni pravni interes da se brak proglasi iiepostojećim ili da. se poništi.
Tužba se u ovim slučajevima može podići i poslije prestanka braka (čl. 47.
st. 3 OZB).
Pravo na p o d i z a n j e tužbe radi utvrđenja da je brak nepostojeći
i tužbe na poništenje braka ne p r e l a z i na nasljednike, ali nasljednici
tužitelja m o g u p r o d u ž i ti već započeti postupak (čl. 50. OZB).
4. Odredba tač. 3. saarzi slučajeve koji su najizrazitiji primjer od-
stupanja od načela, da preživjelom bračnom drugu, koji se u momentu
smrti ostavioca nalazi s njime u pravovaljanom braku, pripada pravo
nasljedstva na njegovu ostavinu. Preživjeli bračni drug, ako se ostvare
pretpostavke iz ove tačke, neće moći naslijediti ostavioca, makar je si-
2
Prema odredbi čl. 407. st. 2 ZPP, sud je dužan u izreci presude, kojom
se brak proglašava nepostojećim ili se poništava, utvrditi da li je koja strana
znala za okolnosti koje brak čine nepostojećim ili ništavim.

61
Član 27.

gumo, da se on s njime u momentu smrti nalazio u pravovaljanom bra-

ku koji se zbog smrti ostaviočeve više ne može razvesti, a ne može se ni
poništiti ili utvrditi da je nepostojeći ako za to ne postoje zakonom pred-
viđene pretpostavke. Zakon, međutim, u ovom slučaju smatra da je
stvarno stanje bračnih odnosa važnije i mjerodavnije od formalne pravo-
valjanosti braka. Ipak je pri tom određeno, da samo onaj t r a j n i pre-
stanak životne zajednice bračnih drugova ima kao posljedicu gubitak
prava na nasljedstvo, do kojeg je došlo uslijed k r i v n j e p r e ž i v j e -
l o g b r a č n o g d r u g a i l i u s p o r a z u m u s ostaviocem. Jedan i
drugi način prestanka životne zajednice predstavlja samostalni razlog
gubitka prava na nasljedstvo. Prema tome, za gubitak tog prava dovolj-
no je da je zajednica života bračnih drugova prestala na temelju njiho-
vog sporazuma, makar na strani preživjelog bračnog druga nema nika-
kve krivnje za poremećaj bračnih odnosa. S druge pak strane, trajni
prestanak zajednice života, koji (preživjeli bračni drug nije skrivio, ako
do odvojenog života nije došlo uslijed sporazuma bračnih drugova, ne
dovodi do gubitka njegovog prava na nasljedstvo na ostavinu umrlog
bračnog druga.( 3 )
Trajni prestanak zajednice života uslijed o b o s t r a n e k r i v n j e
bračnih drugova ama za preživjelog bračnog druga iste posljedice u po-
gledu prava nasljeđivanja kao i u slučaju kada je do prestanka zajednice
došlo isključivo njegovom krivnjom.
5. Član 27. ZN odnosi se s a m o na nasljeđivanje na t e m e l j u z a -
k o n a , a ne i na ono na temelju oporuke. Na ovaj zaključak upućuje
okolnost što se čl. 27. nalazi među odradbama glave druge Zakona o
nasljeđivanju, koja se odnosi na nasljeđivanje na temelju zakona, i okol-
thost, što' se u tom članu ne samo uopće ne govori o oporuci ni o opo-
ručnom" nasljeđivanju nego se pojedine njegove odredbe ne bi u potpunosti
ni mogle primjeniti na oporučno nasljeđivanje. Tako, na primjer, ako
bi se uzelo da je ovim članom uz iste pretpostavke regulirano i pitanje
gubitka prava nasljeđivanja između bračnih drugova na temelju opo-
ruke, moralo bi se zaključiti da preživjeli bračni drug gubi pravo na na-
ljedstvo i na temelju oporuke koja je napravljena poslije razvoda od-
nosno poništenje braka, a to bi bilo očito neprihvatljivo. Prema tome se
ni s obzirom na mjesto na kojem se čl. 27. nalazi u sistematici Zakona o
nasljeđivanju ni s obzirom na njegov sadržaj ne bi moglo uzeti da se taj
član odnosi i na nasljeđivanje između bračnih drugova na temelju opo-
ruke.
Osnovni zakon o braku u svojim članovima 65. i 71. st. 2 sadrži
odredbe koje se odnose na pitanje nasljednih prava između bračnih dru-
gova za slučaj razvoda braka, odnosno za slučaj da nasljednici tužitelja
dokažu osnovanost tužbe za razvod braka, kojom je umrli bračni drug za
svog života pokrenuo postupak za razvod. Prema odredbi stava 1 čl. 65.
OZB pravo nasljeđivanja koje zakon priznaje bračnim drugovima pre-
staje razvodom braka, a prema odredbi stava 2 istog člana razvedeni
bračni drug gubi također pravo tražiti koristi predviđene za njega u opo-
ruci ili kom drugom raspolaganju za slučaj smrti, napravljenim prije ra-

3
Jednako i d r B. M a t i ć u svom članku, citiranom u noti 1.

G2
 Član 27.

zvoda braka od drugog bračinog druga. Iste pravne posljedice prema čl.
71. st. 2 OZB za preživjelog bračnog druga nastupaju i u slučaju ako
nasljednici umrlog bračnog druga produže .postupak za razvod braka,
koji je umrli bračni drug svojom tužbom pokrenuo, pa u produženom
postupku dokažu osnovanost tužbe. Jednake nasljednopravne posljedice
kao u slučaju razvoda braka nastupaju s obzirom na čl. 53. i 38. st. 2 i 3
OZB i za slučaj poništenja braka iM utvrđenja braka nepostojećim.
Navedeni propisi Osnovnog zakona o braku po svom su sadržaju
nasljednopravnog karaktera. Izvan sumnje je da je odredba stava 1 čl.
65. OZB prestala važiti nakon objave Zakona o nasljeđivanju između bra-
čnih drugova, koje je u cijelosti regulirano članom 27. ZN. Isto je tako
iz istog razloga prestala važiti i odredba čl. 71. st. 2 OZB, ukoliko se od-
nosi na nasljeđivanje na temelju, zakona.
U Zakonu o nasljeđivanju nema nikakvih odredaba u pogledu opo-
ručnog nasljeđivanja između bračnih drugova za slučaj razvoda ili po-
ništenja braka. Postavlja se sada pitanje da li su odredba čl. 65. st. 2
OZB i odredba čl. 71. st. 2 OZB, ukoliko se odnosi na oporučno naslje-
đivanje, također prestale važiti objavom Zakona o nasljeđivanju ili su
te odredbe i dalje ostale na snazi, makar u taj zakon nisu preuzete.
Prema odredbi čl. 1. ZN usvojeno je načelo j e d i n s t v e n o s t i n a -
s l j e d n o g p r a v a , kao i načelo isključive primjene odredaba Zakona
o (nasljeđivanju pri ostvarivanju tog prava. Izuzetak od ovih načela
predviđen je samo odredbom čl. 246. ZN, prema kojoj ostaju i dalje na
snazi samo posebni propisi o nasljeđivanju u tom članu navedenih osta-
vinskih masa kao predmeta nasljeđivanja. Kako se prema odredbi čl. 242.
ZN propisi Zakona o nasljeđivanju trebaju primjenjivati na sva nasljed-
stva koja do dana objave tog zakona nisu definitivno uređena, a čl. 246.
ZN ne predviđa nikakvih odstupanja od odredaba Zakona o nasljeđiva-
nju u pogledu osobe ostavioca ili nasljednika, to se nameće zaključak
da su i odredba čl. 65. st. 2 OZB i odredba čl. 71. st. 2 OZB kao raniji
propisi nasljednopravnog karaktera u c i j e l o s t i p r e s t a l e v a ž i t i
danom objave Zakona o nasljeđivanju. S obzirom na izloženo, preostaje
još samo zaključak da razvedeni bračni drug nakon objave Zakona o
nasljeđivanju n e g u b i p r a v o d a i n a t e m e l j u o p o r u k e , n a -
pravljene prije razvoda braka, naslijedi drugog brač-
nog d r u g a ili dobije druge koristi predviđene za njega u oporuci, uko-
liko oporučitelj opozivom ili izmjenom oporuke (čl. 105 — 107. ZN) dru-
gačije ne izrazi svoju volju.(4) Ovo, mutatis mutandis, vrijedi i za slučaj
poništenja braka, odnosno za slučaj utvrđenja da je brak nepostojeći.
4
Dr B. M a t i ć u svom članku citiranom u noti 1 zauzima stanovište
da su odredbe čl. 65. i 71. st. 2 OZB prestale važiti, ali smatra da je članom
27. ZN u cjelini' obuhvaćena materija koja je bila regulirana navedenim od-
redbama OZB, što bi značilo da se čl. 27. ZN odnosi i na nasljeđivanje na
temelju oporuke.
A. P r o k o p u II izdanju Komentara Osnovnom zakonu o braku (Knjiga
II, Zgb., 1960.) zastupa mišljenje da su odredba čl. 65. st. 2 i odredba čl. 71.
st. 2, ukoliko se odnosi na oporučno nasljeđivanje ostale na snazi.
B a z a 1 a u svom prikazu navedene knjige A. Prokop (Odvjetnik, br.
3—4/61, str. 93) zastupa u tom pitanju stanovište koje se podudara sa stano-
vištem u tekstu.

63
Član 27.

6. Zakon nije predvidio da li sud po službenoj dužnosti treba da pazi

na postojanje razloga zbog kojih preživjeli bračni ,drug gubi pravo da
naslijedi umrlog bračnog druga ili ove razloge treba da uzima u obzir
samo u povodu stavljanja zahtjeva.
Kod razmatranja ovog pitanja treba najprije uzeti u obzir da sud
mora po službenoj dužnosti utvrditi osobe koje po zakonu imaju naslje-
dno pravo na ostavinu (čl. 173. i 176. ZN). O njihovim pravima sud od-
lučuje bez obzira da li su oni postavili odgovarajući zahtjev ili ne (čl.
220. ZN). Sud je isto tako dužan po službenoj dužnosti ispitati da li oso-
ba, koja kao zakonski nasljednik polaže pravo na određenu ostavinu,
doista ima sva svojstva koja su in concreto potrebna, da ta osoba bude
zakonski nasljednik. Sud je, prema tome, dužan ispitati, da li je određena
osoba u određenom rodbinskom odnosu s ostaviocem, tako da ona po za-
konu može biti njegov zakonski nasljednik. Iz ovog proizlazi da sud mora
po službenoj dužnosti ispitati da li je između određene osobe i ostavioca
postojala bračna veza kao temelj nasljeđivanja, ako ta osoba polaže pra-
vo n,a nasljedstvo kao bračni drug ostaviočev. Ako je određena osoba
prestala biti bračni drug ostaviočev ili nikada nije ni bila njegov bračni
drug uslijed nepostojećeg braka, onda ta osoba nije s ostaviocem ni u
kakvom odnosu koji bi joj davao pravo na zakonsko nasljeđivanje. Kako
pak sud mora po službenoj dužnosti paziti da li između određene osobe i
ostavioca postoji odnos iz kojeg ta osoba izvodi zakonsko pravo nasljeđi- t
vanja, to sud treba po službenoj dužnosti ispitivati činjenice navedene u f
ovom članu. (3) .

S udska pr aksa
1. Bračni drug nema pravo nasljedstva kad je njegova zajednica života
s ostaviocem bila trajno prestala u sporazumu s ostaviocem, bez obzira na
to tko je skrivio taj prestanak (Presuda Vrhovnog suda AP Vojvodine Gž
757/56 od 19. IV 1957, Zb. U/1—1957, br. 54). :
2. Bračni drug ima pravo naslijediti na temelju oporuke iako je nje-
gova zajednica života s ostaviocem bila trajno prestala njegovom krivnjom •
(Rješenje Vrhovnog suda NR Hrvatske Rev. 421/59 od 25. VI 1959, Zb.
IV/2—1959, br. 213). ]
3. Medu uzrocima koji po čl. 27. ZN dovode do gubitka prava nasljed-
stva bračnog druga predviđen je slučaj kad je zajednica života s ostaviocem
osobi koja kao bračni drug zahtijeva nasljedstvo bila trajno prestala njezi-
nom krivnjom ili u sporazumu s ostaviocem. V sumnji se uzima da nije
nastao gubitak tog prava.
Prestanak zajednice života u sporazumu s ostaviocem pretpostavlja
sporazumnu odluku jednog i drugog bračnog druga da njihova zajednica
života trajno prestane, o kojoj se sudi na osnovu dokazanih činjenica pona-
šanja kojim se ispoljava i potvrđuje sporazumna odluka.
Kao krivnja u smislu čl. 27. ZN ocjenjuje se ponašanje bračnog druga,
koje je nedopušteno s obzirom na uzajamna prava i dužnosti bračnih dru-
gova, a bračni drug je prema okolnostima mogao i morao biti svjestan da
to nedopušteno ponašanje vodi trajnom prestanku zajednice života brač-
5
B l a g o j e v i ć stoji na stanovištu (op. cit., str. 172), da ovdje treba
analogno primijeniti pravila koja su u ovom pitanju predviđena kod nedo-
stojnosti za nasljeđivanje (61. 132. st. 3), tako da sud o slučajevima iz st. 1 i
st. 2 tač. 1. i 2. 61. 27. ZN treba voditi računa po službenoj dužnosti, a o slu-
čajevima iz st. 2 tač. 3. 61. 27. ZN samo na zahtjev zainteresiranih osoba.

64
 Član 27 — 28.

nih drugova (Presuda Saveznog vrhovnog suda Rev. 287/61 od 5. IX 1961,

Zb. VI/3—1961, br. 235).
4. Pravo zakonskog nasljeđivanja između bračnih drugova prestaje i
presudom o rastavi od stola i postelje donesenom od nadležnog suda prije
stupanja na snagu Osnovnog zakona o braku (Presuda Vrhovnog suda NR
Hrvatske Gž 2443/60 od 23. XII 1960, potvrđena bez posebnog obrazloženja
presudom Saveznog vrhovnog suda Rev. 1150/61 od 15. VI 1961, Naša zako-
nitost br. 7—8/61, str. 357).

Pri odlučivanju sud će uzeti u obzir .sve okolnosti slučaja, a naročito

imovinske prilike i sposobnost za privređivanje bračnog druga, imovinske
prilike ostalih nasljednika i njihovu sposobnost za privređivanje i vri-
jednost ostavine. '. ~~ ———-
1. Bračni drug se pojavljuje kao nasljednik drugog nasljednog reda
ako ostavilac nije ostavio1 nijednog potomka ni usvojenika, niti je usvo-
jenik ostavio svojih potomaka (čl. 13. i 25. ZN). U tom nasljednom redu
bračni drug konkurira na nasljedstvo s ostaviočevim roditeljima, nje-
govom braćom i sestrama i s potomcima ostaviočeve braće i sestara
(čl. 13 — 14. ZN).
Dok do umanjenja nasljednog dijela bračnog druga može doći kako u
slučaju kada se on pojavljuje kao nasljednik prvog nasljednog reda (čl.
12. ZN), tako i u slučaju kada nasljeđuje u drugom nasljednom redu
(čl. 29. ZN), njegov se nasljedni dio može povećati .samo onda kada je
on pozvan na nasljedstvo s nasljednicima drugog nasljednog reda.
2. Nasljedni dio bračnog druga može se povećati na teret ostalih na-
sljednika drugog nasljednog reda samo ako je bračni drug b e z n u ž n i h
s r e d s t a v a za život. Kako pri zahtjevu pri odlučivanju o zahtjevu za po-
većanje treba u smislu odredbe drugog stava ispitati i uzeti u obzir imo-
vinske prilike i sposobnost za privređivanje ne samo na strani bračnog
druga nego i na strani ostalih nasljednika, sud može i pored činjenice da
je bračni drug bez nužnih sredstava za život odbiti njegov zahtjev za
povećanje nasljednog dijela ako su i ostali nasljednici u istoj imovin-
skoj situaciji. Ovo vrijedi posebno u slučaju k a d a s bračnim drugom
konkuriraju na nasljedstvo ostaviočevi roditelji (ili jedan od roditelja),
jer po čl. 29. ZN oni mogu prema bračnom drugu ostavioca postaviti isti
zahtjev.
3. Zakonom nije određeno, u kojem će se opsegu izvršiti povećanje
nasljednog dijela bračnog druga, odnosno smanjenje nasljednih dijelova
ostalih nasljednika ako se utvrdi osnovanost stavljenog zahtjeva, već je
ostavljeno sudu da o tome odluči prema svim okolnostima slučaja.
5 Zakon o nasljeđivanju s komentarom . 65
Član 28.

Nije potrebno da se povećanje nasljednog dijela bračnog druga vrši

jedino na način na koji, u prvi mah, upućuje marginalna rubrika uz
ovaj član i formulacija prvog stava, tj. da se nasljedni dio bračnog druga
razmjerno (u alikvotnom dijelu) poveća odnosno da se u istom, omjeru
dio ostalih nasljednika smanji. Povećanje dijela bračnog druga može se
i tako postići, da se bračnom drugu dodijeli najprije jedna ili više odre-
đenih stvari iz ostavine, a preostali dio ostavine da se zatim podijeli iz-
među bračnog druga i ostalih nasljednika.^) Ovaj bi način povećanja
nasljednog, dijela bio u skladu s karakterom ovog instituta kojemu je
svrha da se omogući individualizacija pri raspodjeli ostavine između
srodnika drugog nasljednog reda i bračnog druga (što vrijedi i u slu-
čajevima iz čl. 29. ZN).
4. S obzirom na okolnost da imovinske prilike i sposobnost za pri-
vređivanje ne moraju kod svih osoba koje se zajedno s bračnim dru-
gom pojavljuju kao nasljednici biti jednake i istovrsne, može se zahtjev
za povećanje nasljednog dijela bračnog druga prema pojedinim
nasljednicima različito riješiti. Pri tom se može povećanje odrediti
samo prema nekim nasljednicima, uslijed čega će se samo njihov nasljed-
ni dio umanjiti u korist bračnog druga, a i opseg umanjenja pojedinih
nasljednika može biti različit.(2)
5. Za dodjelu cijele ostavine bračnom drugu nije dovoljna samo
okolnost da je on bez nužnih sredstava za život. Odluku u tom smislu
može sud donijeti samo onda ako zbog male vrijednosti ostavine nužno
uzdržavanje bračnog druga ne bi bilo osigurano ni povećanjem njegovog
nasljednog dijela. Do ovakvo'g slučaja maže doći naročito kod zemljorad-
ničkih porodica ako je jedinu imovinu umrlog bračnog druga predstav-
ljalo poljoprivredno zemljište male površine, tako da bi preživjeli
bračni drug, koji nema vlastite imovine ni drugih sredstava za život,
podjelom tog zemljišta zapao u oskudicu. Naravno da se ni u ovom sluča-
ju neće moći usvojiti zahtjev bračnog druga za dodjelu cijele imovine
ako se uz bračnog druga kao nasljednici pojavljuju ostaviočevi roditelji
ili pobočni srodnici koji su također bez nužnih sredstava za život.
6. Do povećanja nasljednog dijela bračnog druga može doći samo
ako u tom pravcu bude stavljen z a h t j e v od strane preživjelog bračnog
druga. Zahtjev mora biti stavljen u ostavinskom postupku prije nego
što rješenje o nasljeđivanju postane pravomoćno. Prema tome, sud mora
o tom zahtjevu raspravljati i odlučiti i u slučaju ako bude postavljen u
toku žalbenog postupka u žalbi protiv rješenja o nasljeđivanju, jer u
protivnom slučaju preživjeli bračni drug, s obzirom na odredbu čl. 234.
ZN ne bi više imao mogućnosti da ga ostvari. Ostvarenje zahtjeva za po-
većanje svog nasljednog dijela mogao bi preživjeli bračni drug tražiti.
naknadno jedino u slučaju ako nije učestvovao u postupku za ostavinsku
raspravu (čl. 237. ZN) ili ako postoje uvjeti za ponavljanje postupka u
smislu čl. 238. ZN.

1
Vidi B 1 a g o j e v i ć, op. cit, str. 163, gdje se za primjer ovakvog na-
čina povećanja nasljednog dijela bračnog druga uzima dodjela jedne krave
muzare bračnom drugu.
2 isporedi B 1 a g o j e v i ć, op. cit., str. 161.
 Član 28.

Ako između bračnog druga i ostalih nasljednika nastane spor o

činjenicama koje se odnose na okolnosti iz st. 2 ovog člana, sud treba da
ih u smislu čl. 223. st. 2 tač. 3. ZN uputi na parnicu, jer u tom slučaju
među njima postoji spor o činjenicama, od kojih zavisi veličina nasljed-
nog dijela.
7. Kad postoje pretpostavke za povećanje nasljednog dijela bračnog
druga u smislu ovog člana, onda tako utvrđeni zakonski nasljedni dio
služi kao baza za određivanje nužnog dijela. Vidi o tome čl. 31. st. 2 ZN
i objašnjenja pod tač. 2. uz taj član.

Sudska prak s a

1. Povećanje nasljednog dijela bračnog druga može uslijediti samo na

zahtjev bračnog druga postavljen u tom pravcu, kao i nakon obavljene ras-
prave među strankama o odlučnim okolnostima za ocjenu tog zahtjeva, ako
nema spornih činjenica za čije je utvrđivanje potrebno uputiti stranke na
parnicu (Rješenje Okružnog suda, Zagreb Gž 5462/55 od 29. XII 1955, Naša
zakonitost br. 8—9/56, str. 380).
2. Udova ostavioca (pozvana na nasljedstvo s njegovim sinovicama),
stara 12 godine i nesposobna za privređivanje, zapala bi u oskudicu podje-
lom ostavine koja se sastoji od 3 katastralna jutra zemljišta (Rješenje Vr-
hovnog suda AP Vojvodine G rev. 4/56 od 26. VI 1956, Zb. 1/2—1956, br. 329).
3. Povećanje nasljednog dijela bračnog druga, predviđeno u čl. 28. ZN,
može uslijediti jedino u slučaju zakonskog, a ne i oporučnog nasljeđivanja
(Rješenje Okružnog suda Split, Gž 1397/56 od 28. XII 1956).
4. Sud može odlučiti da cijelu ostavinu naslijedi bračni drug ostavioca
koji je pozvan na nasljeđivanje s nasljednicima drugog nasljednog reda ako
je ostavina tako male vrijednosti, da bi njenom podjelom bračni drug osta-
vioca zapao u oskudicu iako ni drugi nasljednik nema nužnih sredstava za
život (Rješenje Vrhovnog suda AP Vojvodine Rev. 256/58 od 6. II 19J>9, Zb.
IVII—1953, ~br. 21).
5. Ako se zahtijeva primjena čl. 28. ZN, postoji mogućnost da se o tome
odluči u ostavinskom postupku bez upućivanja na parnicu, ukoliko nisu
sporne činjenice (Vrhovni sud AP Vojvodine Rev. 233/58, Glasnik br. 5/59,
str. 30).
6. Pri odlučivanju o povećanju nasljednog dijela bračnog druga sud
treba uzeti u obzir sve okolnosti slučaja, a naročito imovinske prilike i
sposobnost za privređivanje bračnog druga i ostalih nasljednika (Vrhovni
sud AP Vojvodine, Gž 872/1960, Glasnik br. 8/61).
7. Činjenica da je žena ostaviočeva vlasnica polovice idealnog dijela
kuće i gospodarskih zgrada i da u toj kući stanuje u položaju nosioca sta-
narskog prava, da uživa porodičnu mirovinu u iznosu od 3.040 dinara mje-
sečno i da stalno privređuje prodajom mlijeka od svoje krave te da je 5O°/o
nesposobna za rad, isključuje mogućnost primjene čl. 28. ZN (Rješenje Vr-
hovnog suda NR Hrvatske Rev. 1371/60 od 19. I 1961, Odvjetnik br. 11/61,
str. 276).
8. Odredbe čl. 28. ZN o povećanju nasljednog dijela bračnog druga
dolazi do primjene samo u slučaju nasljeđivanja na temelju zakona, a ne
i u slučaju nasljeđivanja na temelju oporuke (Presuda Vrhovnog suda NR
Hrvatske Rev. 769/60 od 26. VII 1960, Naša zakonitost br. 1—2/61, str. 83).

67
Član 29. ;

e) Roditelji

Povećanje nasljednog dijela roditelja

Član 29.
Kad su roditelji koji nemaju nužnih sredstava za život pozvani na
nasljedstvo sa bračnim drugom ostaviočevim, sud može na njihov zahtjev
odlučiti ga naslijede i jedan dio onog dijela ostavine koji bi po zakonu
trebao naslijediti bračni drug, a može odlučiti da roditelji naslijede cijelu
ostavinu, ako je ona tako male vrijednosti da bi njezinom podjelom
roditelji zapali u oskudicu.
Ako je između roditelja ostaviočevih zajednica života trajno prestala,
a samo jedan roditelj nema nužnih sredstava za život, on može zahtijevati
povećanje nasljednog dijela kako prema bračnom drugu tako i prema
drugom roditelju ostaviočevom.
Ako je jedan roditelj ostaviočev umro prije ostavioca, preživjeli ro-
ditelj koji nema nužnih sredstava za život može zahtijevati povećanje
sy.og nasljednoga dijela i prema nasljednicima umrlog ostaviočevog ro-
ditelja.
Pri odlučivanju sud će uzeti u obzir sve okolnosti slučaja, a naročito
imovinske prilike i sposobnost za privređivanje roditelja, imovinske
prilike bračnog druga odnosno nasljednika umrlog roditelja i njihovu -
sposobnost za privređivanje i vrijednost ostavine.

1. Dok se nasljedni dio preživjelog bračnog druga, uz uvjete iz

prethodnog člana, može p o v e ć a t i na račun nasljednog dijela svih
ostalih nasljednika drugog nasljednog reda, do u m a n j e n j a njegovog
nasljednog dijela može prema odredbama ovog člana doći samo na zah-
tjev i u korist oistaviočevih roditelja kao nosilaca linije tog nasljednog
reda. Nasljedni dio pobočnih ostaviočevih srodnika, tj. potomaka osta-
viočevih roditelja, ne može se povećati na račun nasljednog dijela pre-
živjelog bračnog druga.
2. Uz iste pretpostavke, uz koje se na zahtjev bračnog druga može
povećati njegov nasljedni dio na teret ostalih srodnika drugog nasljed-
nog reda, može doći i do povećanja nasljednog dijela roditelja (ali ne i
njihovih potomaka) na teret nasljednog dijela bračnog druga. Prema
tome je i ovdje pomanjkanje nužnih sredstava za život osnovna pret-
postavka za usvojenje zahtjeva za povećanje nasljednog dijela.
Kada se oba roditelja pojavljuju kao nasljednici, a z a j e d n i c a ži-
v o t a između njih p o s t o j i , njihov zahtjev za povećanje nasljednog di-
jela može biti upravljen samo prema preživjelom bračnom drugu, jer
drugi srodnici u tom slučaju ni ne dolaze u obzir kao zakonski nasljed-
nici (čl. 13. st. 1 ZN). Roditelji se u ovom slučaju tretiraju kao jedna za-
jednica, jedna cjelina (što je u skladu s načelom iz čl. 1. OZB), tako da
se ne može smatrati da je kod njih ispunjena pretpostavka pomanjkanja

68
 Član 29.

nužnih sredstava za život, ako ta sredstva postoje makar kod jednog od

njih. (i)
3. Kada se oba roditelja pojavljuju kao nasljednici, a između njih je
z a j e d n i c a ž i v o t a t r a j n o p r e s t a l a , onda samo onaj roditelj
može zahtijevati povećanje svog nasljednog dijela, koji nema nužnih
sredstava za život, ali svoj zahtjev može tada upraviti ne samo prema
ostaviočevom bračnom drugu nego i prema drugom roditelju. Ako su
oba roditelja bez nužnih sredstava za život, situacija je ista kao i u
slučaju kada između njih postoji zajednica života, što znači da oba ro-
ditelja mogu tražiti da se njihov nasljedni dio povećava na teret nasljed-
nog dijela bračnog druga.
4. Do umanjenja nasljednog dijela pobočnih srodnika ostaviočevih
može doći u slučaju ako je jedan ostavi očev roditelj umro prije ostavio-
ca, a preživjeli roditelj nema nužnih sfedstava za život. U tom se slučaju
nasljedni dio preživjelog roditelja, na njegov zahtjev, može povećati ne
samo na teret ostaviočevog bračnog druga nego i na teret potomaka
umrlog roditelja. To mogu biti, kako zajednički potomci obaju roditelja,
tako i potomci samo umrlog roditelja ako je on imao djece iz drugog
braka ili vanbračne djece.
Formulacija trećeg stava ovog člana, u dijelu gdje se govori o
zahtjevu preživjelog roditelja prema »nasljednicima umrlog ostaviočevog
roditelja«, nije posve ispravna. Potomci umrlog roditelja jesu, dodu-
še, zakonski nasljednici tog roditelja, ali oni se u ovom slučaju ne po^
javljuju kao njegovi nasljednici, nego su kao njegovi reprezentanti na-
sljednici ostavioca. Osim toga, zahtjev za povećanje može preživjeli _rodi-
telj upraviti samo prema p o t o m c i m a umrlog roditelja, a ne i prema
drugim njegovim srodnicima koji ga inače mogu naslijediti kao njegovi
zakonski nasljednici. Bilo bi stoga i ispravnije i preciznije, da je u cit.
dijelu odredbe trećeg stava umjesto riječi »nasljednicima« upotrijebljena
riječ »potomcima«.
5. Nije isključena mogućnost da zahtjev za povećanje nasljednog
dijela bude opravdano istaknut i od strane preživjelog bračnog druga po
čl. 28. ZN i od strane jednog od ostaviočevih roditelja po čl. 29. ZN. Do
ove. situacije može doći ako se uz bračnog druga kao zakonski nasljed-
nici pojave ili oba ostaviočeva roditelja, čija je zajednica života trajno
prestala (st. 2 ovog člana), ili jedan roditelj i potomci umrlog roditelja
(st. 3 ovog člana). Uz pretpostavku da su i bračni drug i jedan od ostavi-
očevih roditelja bez nužnih sredstava za život, može na zahtjev jednog
i drugog doći do povećanja njihovih nasljednih dijelova na račun na-
sljednog dijela drugog roditelja (u slučaju iz st. 2) odnosno na račun na-
sljednog dijela potomaka umrlog roditelja (u slučaju iz st. 3).(2)
6. I kod rješavanja zahtjeva za povećanje nasljednog dijela rodite-
lja postoji ista mogućnost individualnog tretiranja pojedinih nasljednika,
kako je to izloženo uz prethodni član pod tač. 4. Prema tome, sud može
i u slučajevima na koje se odnose stav 2 i 3 ovog člana diferencirati na-
1
B l a g o j e v i ć (op. cit., str. 165.) ističe da to vrijedi i u slučaju ako
se jedan roditelj odrekne nasljedstva ili ako zbog nedostojnosti ne može
naslijediti, jer bi se inače mogle vršiti zloupotrebe davanjem izjave o odri-
canju2 nasljedstva.
Vidi B l a g o j e v i ć , op. cit., str. 180.
69
Član 29—30.

sljednike prema okolnostima navedenim u st. 4 i nakon toga odlučiti da

li će se u povodu zahtjeva jednog od ostaviočevih roditelja za povećanje
njegovog nasljednog dijela umanjiti nasljedni dijelovi svih ostalih na-
sljednika koji s njime konkuriraju na nasljedstvo, ili će se umanjiti na-
sljedni dijelovi samo nekih nasljednika, u kojem opsegu će se umanjiti
dio pojedinog nasljednika i na koji način.
Objašnjenja dana uz prethodni član pod tač. 5, 6. i 7. vrijede mu-
tatis mutandis i za ovaj član.

1
Vidi F i n ž g a r, op. cit., str. 66.

70
Član 30.
 Član 30.

sredstava za život su pretpostavke koje moraju k_u_m u 1 a t i y_n o po^

stojati na strani srodnika_iz st. 2, koji traže nužni dio. Prema tome, ako
je koji od tih "šl-odnika^(relatlvinih~ nužnih nasljednika) nesposoban za rad,
ali ima imovinu iz koje se može uzdržavati ili ima drugi stalni prihod
(npr. mirovinu, rentu i si.) koji mu daje nužna sredstva za život, onda
taj srodnik nema pravo na nužni dio, makar bi po zakonskom redu na-
sljeđivanja bio pozvan na nasljedstvo. Isto tako ne pripada pravo na
nužni dio srodniku iz st. 2, koji, doduše, nema nužnih sredstava za život,
ali koji je sposoban za rad.
Sposobnost za rad i pomanjkanje jiužnih sredstava _zaj|ivota su sta-
nja koja sud" treba da utvrdi prema svim okolnostima pojedinog slučaja.
Ne mora kod tih osoba postojati potpuna radna nesposobnost niti svako
pomanjkanje nužnih sredstava za život, već je dovoljno da se srodnik
koji traži nužni dio svojim radom u danim uvjetima ne može uzdržavati,
odnosno da mu imovina kojom raspolaže ili prihod koji ima, ne mogu
služiti kao izvor nužnog uzdržavanja.
4. Za nužno nasljedno pravo v a n b r a č n i h srodnika vrijede iste
pretpostavke kao i kod bračnih srodnika, samo što ovdje treba uzeti u
obzir posebne odredbe koje se odnose na nasljeđivanje vanbračne djece
(čl. 23. ZN). Prema tome, za ostvarenje prava na nužni dio vanbračnog
djeteta na ostavinu njegovog djeda po ocu potr6bno~Je"poštOjaTrJB"-pret-"
*~postavla~iz cl. 23.~sT.~3 ZJN. To isto vrijedTTu slučaju kada se kao nužni"
"nasljednik pojavljuje ostaviočev polubrat koji je rođen izvan braka, a
s ostaviocem ima zajedničkog oca (vidi objašnjenje uz čl. 23. ZN pod
tad 4.).
5. Kod nužnog nasljednog prava ne vrijedi u potpunosti načelo re-
ciprociteta ni u okviru prva tri nasljedna reda (vidi objašnjenje uz čl.
9. ZN pod tač. II—5). To proizlazi odatle što su potomci uvijek nužni
nasljednici svojih predaka, kada su po zakonskom redu nasljeđivanja po-
zvani na nasljedstvo, dok su od predaka samo roditelji apsolutni nužni
nasljednici (vidi notu br. 3), jer za ostvarenje prava na nužni dio ostalih
predaka vrijedi odredba stava 2.
Odredbe ovog člana o krugu osoba kojima pripada pravo na nužni
dio podudaraju se, uglavnom, s odredbama čl. 32. OZORD, kojima je od-
ređen krug srodnika između kojih postoji dužnost uzdržavanja; razlika
postoji u pogledu vanbračnih srodnika, jer je po Osnovnom zakonu o od-
nosima roditelja i djece dužnost uzdržavanja između vanbračnih srod-
nika ograničena na roditelje i djecu, dok je pravo na nužni dio po Za-
konu o nasljeđivanju, uz pretpostavke iz ovog člana, priznato u načelu
(čl. 23. ZN) i ostalim vanbračnim srodnicima. (4)

Sudska praksa
1. U slučaju, kad sestra ostaviteljice stara 68 godina, inače nesposobna
za rad, ispomaže u kućanstvu kćeri i imade godišnji prikod 10.000 dinara,
a njena kći nije u mogućnosti da je uzdržava, postoje uvjeti za priznanje
nužnog nasljednog prava (Rješenje Vrhovnog suda NR Hrvatske Rev. 15/58
od 23. I 1958, Odvjetnik br. 10—11/58, str. 261).
4
Isporedi F i n ž g a r, Nujni delež, »Pravnik« br. 1—2/56, str. 4.

72
 1. Između nužnog dijela i nasljeđivanja na temelju zakona postoji
uska veza koja se očituje u dva pravca: prvo, osobama kojima se po
zakonu priznaje svojstvo nužnih nasljednika (čl. 30. st. 1 i 2 ZN) pri-
pada pravo na nužni dio samo onda kada su po zakonskom redu naslje-
đivanja pozvane na nasljedstvo (čl. 30. "st. 3 ZN), i drugo, veličina nužnog
dijela određuje se prema zakonskom nasljednom dijelu (st. 2 ovog člana).
Prema zakonskoj definiciji n u ž n o g i r a s p o l o ž i v o g dijela iz-
gledalo bi da nužni dio predstavlja g l o b a l n u količinu ostavine koja
se uvijek određuje prema ostavini kao cjelini, i s kojom ostavilac ni u
kojem slučaju ne može raspolagati. Iz toga bi se, u prvi mah, moglo za-
ključiti da se nužni dio uvijek treba uzeti globalno, a ne u dijelovima
pojedinih nužnih nasljednika iako su ti njihovi dijelovi obuhvaćeni glo-
balnom količinom. Ne smije se, međutim, zaboraviti da se nužni i raspo-
loživi dio mogu utvrditi istom poslije' smrti ostavioca, jer se prema mo-
mentu njegove smrti ocjenjuje tko su njegovi nužni nasljednici i koliki
su njihovi nužni dijelovi. Treba, prema tome, najprije utvrditi, koje
osobe dolaze u konkretnom slučaju u obzir kao zakonski nasljednici,
zatim koji su od tih zakonskih nasljednika nužni nasljednici^) i koji
bi dio nasljedstva nužnim nasljednicima pripao po zakonskom redu na-
sljeđivanja, nakon čega se prema tom zakonskom nasljednom dijelu u

1
Kada su po zakonskom nasljednom redu na nasljedstvo pozvani nas-
ljednici prvog nasljednog reda, onda su svi zakonski nasljednici ujedno i
nužni nasljednici; u drugom nasljednom redu mogle bi uz nužne nasljednike
postojati i osobe koje su zajedno s nužnim nasljednicima pozvane na nasljed-
stvo po zakonskom redu nasljeđivanja, ali im ne pripada pravo na nužni
dio (na primjer u slučaju kada bi po zakonskom redu nasljeđivanja na nas-
ljedstvo bio pozvan jedan ostaviočev roditelj i ostaviočevi sinovci). Slična
situacija može nastati i u okviru trećeg nasljednog reda. Kako je od četvrtog
nasljednog,reda dalje isključena primjena prava predstavljanja, mogli bi se
u tim nasljednim redovima kao zakonski nasljednici pojaviti samo preci, od
kojih bi pravo na nužni dio imali samo oni koji su trajno nesposobni za rad
i nemaju nužnih sredstava za život.

73
74
 Član 31.

druga predstavlja jednu polovinu nasljednog dijela, izračunatog prema

formuli navedenoj pod tač. 7. objašnjenja uz čl. 12. ZN.
P r i m j e r : Obračunska vrijednost ostavine (čl. 33. ZN) iznosi 60.000
dinara, a iza ostavioca je ostao bračni drugi i dvoje djece iz ostaviočevog
ranijeg braka. Ostavilac je svoju imovinu oporukom, ostavio trećoj osobi
koja nije njegov zakonski nasljednik. Uz pretpostavku da postoje svi
uvjeti za umanjenje nasljednog dijela bračnog druga, njegov bi zakonski
nasljedni dio iznosio 12.000 dinara, a za svako dijete 24.000 dinara, dok
nužni dio bračnog druga iznosi 6.000 dinara, a za svako dijete 12.000
dinara.
Kada se radi o određivanju nužnog dijela nasljednika drugog na-
sljednog reda,a postoje pretpostavke za povećanje nasljednog dijela bra-
čnog druga odnosno roditelja u smislu čl. 28. i 29. ZN, t r e b a uzeti u obzir
da prema odredbi st. 1 čl. 28. ZN, odnosno odredbi st. 1 čl. 29. ZN sud
može odrediti da bračni drug, odnosno roditelji naslijede cijelu ostavinu
ako je ona tako male vrijednosti, da bi njenom podjelom bračni drug,
odnosno roditelji zapali u oskudicu. Ako sud utvrdi da postoje okolnosti
zbog kojih bi po zakonskom redu nasljeđivanja bračnom drugu na teret
roćlTteT]a7~59rTosBo roditerjirna"TTa Teret bračnog druga trebala pripasti
"cijela _' ostavina, onda še~riužnT~ dio privilegiranog nužnog na-
sljednika (bračnog druga odnosno roditelja) određuje tako da se najprije"
izračuna nužni dio svakog od tih nužnih nasljednika. Zbroj tako izraču-
natih nužnih dijelova sačinjava nužni dio privilegiranog nužnog nasljed-
nika. Očita je, naime, misao zakona da privilegirani nasljednik u na-
vedenoj situaciji treba uz svoj dio da dobije ono što bi po zakonu dobio
onaj nasljednik, na čiji se račun povećava dio privilegiranog nasljednika.
Ako bi se zauzelo stanovište da se u slučaju primjene čl. 28. odnosno
čl. 29. ZN, a u situaciji u kojoj bi bračnom drugu odnosno roditeljima
trebala pripasti cijela ostavina, nužni dio izračunava na bazi vrijednosti
cijele ostavine, onda bi nužni dio bračnog druga, ako na njegovoj strani
postoje pretpostavke za povećanje nasljednog dijela, iznosio više od zbro-
ja njegovog nužnog dijela i nužnog dijela roditelja (skupnog nužnog di-
jela), dok bi nužni dio roditelja, kada bi iste pretpostavke postojale na
njihovoj strani, iznosio manje od zbroja jednog i drugog nužnog dijela.
Ovakav se način izračunavanja nužnog dijela u ovoj situaciji ne bi mo-
gao prihvatiti, jer bi oporučni nasljednici u jednom slučaju bili nepra-
vedno oštećeni, dok bi se u drugom slučaju neopravdano okoristili, odno-
sno, u jednom bi slučaju bračni drug neopravdano stekao veću korist,
a u drugom bi slučaju roditelji bili neopravdano oštećeni.
P r i m j e r : Obračunska vrijednost ostavine (čl. 33. ZN) iznosi 60,000
dinara, a nužni- su nasljednici bračni drug i roditelji. Zakonski naslje-
dni dio bračnog druga, a isto tako i roditelja, iznosio bi 30.000 dinara,
dok bi nužni dio bračnog druga iznosio 15.000 dinara, a nužni dio rodite-
lja zajedno 10.000 dinara. P r e m a t o m e bi skupni nužni dio u ovom.
slučaju iznosio 25.000 dinara. Ako se, međutim, utvrdi da na strani brač-
nog druga postoje pretpostavke koje bi u slučaju zakonskog nasljeđivanja
dovele do povećanja njegovog nasljednog dijela, pa sud n a đ e da postoje
i razlozi, zbog kojih bi trebalo da bračni drug kao zakonski nasljednik
naslijedi cijelu ostavinu, onda bi njegov nužni dio iznosio 25.000 dinara,

75
Član 31.

tj. zbroj jedinog i drugog nužnog dijela. Ako bi iste okolnosti i razlozi
postojali na strani roditelja, njihov bi nužni dio iznosio također 25.000
dinara, dakle, opet zbroj obaju nužnih dijelova.
Ako bi se, međutim, prihvatilo drugo stanovište, nužni dio bračnog
druga, ukoliko bi navedene pretpostavke postojale na njegovoj strani,
iznosio bi 30.000 dinara, a ukoliko bi ove pretpostavke postojale na stra-
ni roditelja, njihov bi nužni dio iznosio 20.000 dinara. Prema tome bi po
ovom stanovištu u navedenim situacijama nužni dio bračnog druga bio
veći, a nužni dio roditelja manji od skupnog nužnog dijela, iako bi pod
istim uvjetima u slučaju zakonskog nasljeđivanja jedna ili druga strana
naslijedila cijelu ostavinu.
3. Ako se n u ž n i nasljednik, koji imade potomaka sa svojstvom
nužnih nasljednika (čl. 30. st. 1 i 2 ZN), o d r e k n e p r a v a na nužni dio
samo u svoje ime (čl. 136. st. 4 ZN), pravo na nužni dio po pravu pred-
stavljanja pripada njegovim potomcima. Ovi će potomci u ime nužnog
dijela zajedno dobiti onaj dio ostavine koji bi kao nužni dio pripao njiho-
vom pretku, da se prava na nužni dio nije odrekao.
Ako se nužni nasljednik odrekne prava na nužni dio ne samo u
svoje ime nego i za svoje potomke (čl. 136. st. 2 ZN), odnosno ako nužni
nasljednik, koji se odrekao, nema potomaka, nužni dio ostalih nužnih na-
sljednika određuje se kao da nasljednik koji se odrekao odnosno njegovi
potomci ni ne postoje (čl. 136. st. 4 ZN).
U slučaju i s k l j u č e n j a nužnog nasljednika iz nasljedstva (čl.
47. ZN) ili njegove n e d o s t o j n o s t i za nasljeđivanje (čl. 131. ZN) do-
laze umjesto isključenog, odnosno nedostojnog nužnog nasljednika do
prava na nužni dio njegovi potomci (čl. 49. i čl. 132. st. 1 ZN), ukoliko
im zakon priznaje svojstvo nužnih nasljednika. Ako isključeni, odnosno
nedostojni nužni nasljednik nema potomaka, nužni dio ostalih nužnih
nasljednika određuje se i u ovom slučaju kao da isključeni ili nedostojni
nužni nasljednik ni ne postoji.
Potomcima nužnog nasljednika koji se nužnog dijela odrekao samo
u svoje ime, odnosno^ onog koji je isključen iz nasljedstva ili je nedosto-
jan za nasljeđivanje, ne pripada, istina, pravo na nužni dio ako nemaju
svojstvo nužnih nasljednika, ali i te potomke treba uzeti u obzir pri
određivanju veličine nužnog dijela ostalih nužnih nasljednika, ukoliko bi
po zakonskom redu nasljeđivanja bih' pozvani na nasljedstvo. Ako se, na
primjer, u slučaju kada pravo na nužni dio pripada ostaviočevim rodite-
ljima, jedan od roditelja odrekne prava na nužni dio samo u svoje ime,
a njegovi su potomci (braća i sestre ostaviočevi) sposobni za rad ili ima-
ju nužnih sredstava za život, nužni dio drugog roditelja iznosit će samo
jednu šestinu ostavine iako u ovom slučaju ostaviočeva braća i sestre ne-
maju pravo na nužni dio. Ako bi se jedan roditelj odrekao prava na
nužni dio ne samo u svoje ime nego i u ime svojih potomaka, nužni dio
drugog roditelja iznosio bi jednu trećinu ostavine. Sve ovo zbog toga,
što bi u prvom slučaju po zakonskom redu nasljeđivanja, drugi rodi-
telj nasljeđivao zajedno s ostaviočevom braćom i sestrama (u kojem bi mu
slučaju prema tome, pripala polovina ostavine, od čega bi njegov nužni
dio iznosio jednu trećinu, što opet predstavlja jednu šestinu čitave osta-

76
 Član 31.

vine), dok bi se u drugom slučaju, po zakonskom redu nasljeđivanja, na-

sljedni dio drugog roditelja određivao kao da su roditelj, koji se odre-
kao, i njegovi potomci umrli prije ostavioća (u kojem bi slučaju drugom
roditelju kao zakonski nasljedni dio pripadala čitava ostavina, od čega bi
nužni dio iznosio jednu trećinu).( 4 )
4. Nužni dio se ne određuje po službenoj dužnosti, već samo n a z a h -
t j e v nužnog nasljednika (vidi čl. 45. i 46. ZN i objašnjenje uz te čla-
mvej".
Nužni nasljednik može, prema tome, tražiti nužni dio te staviti zah-
tjev u tom pravcu, a može se prava na nužni dio i odreći. Ako se tog
prava o d r e k n e , a osim njega imade i drugih nužnih nasljednika, nji-
hovi će se dijelovi odrediti kao da nužni nasljednik koji se odrekao nije
nikad ni bio nasljednik (vidi objašnjenje 'pod tač. 3.). U tom slučaju dio
koji bi mu pripao nasljeđuju ostaviočevi zakonski nasljednici, pa tako
njegov dio može pripasti ne samo ostalim nužnim nasljednicima nego
i oporučnim, ukoliko bi oni po zakonskom redu nasljeđivanja bili po-
zvani na nasljedstvo (čl. 142. i 143. ZN).
Zbog odricanja nužnog nasljednika od nasljedstva (nužnog dijela)
može doći i do povećanja raspoloživog dijela ostavine. To će nastati, na
primjer, u slučaju kada se odreknu nasljedstva svi nužni nasljednici
prvog nasljednog reda, tako da će pravo na nužni dio pripasti ostavi-
očevim roditeljima, čiji nužni dio iznosi samo jednu trećinu zakonskog
dijela, dok nužni dio nasljednika prvog nasljednog reda iznosi jednu po-
lovinu zakonskog dijela. Isto tako može doći do povećanja raspoloživog
dijela ostavine i u slučaju kada usprkos odreknuću nužnog nasljednika
od prava na nužni dio ne dolazi do priraštaja njegovog dijela ostalim
nužnim nasljednicima iz razloga, što kod određivanja nužnog dijela treba
uzeti u obzir i zakonske nasljednike koji nemaju pravo na nužni dio,
ukoliko bi ti zakonski nasljednici po zakonskom redu nasljeđivanja bili
pozvani na nasljedstvo. Do povećanja raspoloživog dijela ostavine došlo
bi na taj način u već naprijed (pod 3) spomenutom slučaju, kada se je-
dan od roditelja samo u svoje ime odrekne prava na nužni dio, a potom-
ci tog roditelja nemaju svojstvo nužnih nasljednika. Nužni dio drugog
roditelja ostaje u tom slučaju nepromijenjen, ali se raspoloživi dio
povećava za iznos nužnog dijela onog roditelja koji se nasljedstva odre-
kao samo u svoje ime. Kako se iz ovih primjera vidi, omjer raspoloživog
i nužnog dijela ostavine ne mora ostati isti, već se zbog odricanja jednog
ili više nužnih nasljednika od nasljedstva može i promijeniti.
5. Određujući ročište za ostavinsku raspravu, sud je dužan na ročište
pozvati zakonske nasljednike i u onom slučaju kada je ostavilac opo-
rukom raspoložio svojom imovinom (čl. 218. st. 4 Z-N). Već uz poziv
na ročište sud treba sve zainteresirane osobe obavijestiti o postojanju
oporuke, kako bi zakonski nasljednici, a među njima nužni, mogli odre-
diti svoj stav prema oporuci i ostaviočevim oporučnim raspolaganjima.
Ako se nužni nasljednik ne o d a z o v e pozivu na ostavinsku ra-
spravu, niti se pismenim putem, podnošenjem pismene izjave u smislu
4
Isporedi S t a n k o v i ć , Sticanje ostavine i odricanje od nasljedstva,
»Naša zakonitost« br. 5—8/57, str. 247. i B a z a 1 a, 1. c.

77
Član 31.

čl. 221. ZN, do donošenja odluke ne i z j a s n i da li traži nužni dio ili

se odriče nasljedstva odnosno prava na nužni dio, sud mu neće po slu-
žbenoj dužnosti odrediti nužni dio, niti će išta poduzeti u tom pravcu.
Raspoloživi dio ostavine povećava se u tom slučaju za iznos dijela nu-
žnog nasljednika, ukoliko je ostavilac oporukom raspoložio čitavom svo-
jom imovinom i pri tom nužnom nasljedniku nije ništa ostavio. Ako opo-
ručnim raspolaganjima nužni dio nije u cijelosti uskraćen, nego je samo
o k r n j e n , sud će, prema podacima kojima raspolaže (čl. 220. st. 3 ZN),
nužnom nasljedniku dosuditi ono što mu je oporukom ostavljeno, a od
onog dijela ostavine, koji je ostao izvan oporučnih raspolaganja, još
i dio koji mu od tog dijela ostavine pripada kao zakonskom nasljed-
niku, bez obzira na njegova prava kao nužnog nasljednika. Za onoliko za
koliko je nužni dio povrijeđen, raste opet raspoloživi dio.
Prema izloženom, treba drugačije prosuđivati slučaj kada se nužni
nasljednik ne izjasni o svom pravu na nužni dio od slučaja kada se nuž-
ni nasljednik odrekne tog prava. U prvom slučaju mora se pri izraču-
navanju nužnog dijela uzeti u obzir i nasljednik koji se nije izjasnio,, koji
dakle, nužni dio nije zatražio niti ga se odrekao, dok se u slučaju od-
ricanja nužnog nasljednika od nasljedstva, nužni dio ostalih nužnih naslje-
dnika određuje kao da je nužni nasljednik koji se odrekao, umro prije o-
stavioca. Sve to proizlazi iz naprijed istaknutog pravila, prema kojem kao
baza za izračunavanje nužnog dijela služi uvijek onaj dio ostavine koji
bi u k o n k r e t n o m s l u č a j u pripao nužnom nasljedniku po zakon-
skom redu nasljeđivanja.
Pretpostavimo li da obračunska vrijednost ostavine (čl. 33. ZN)
iznosi 600.000 dinara, onda u primjerima, koje ovdje navodimo, dobi-
vamo slijedeće rezultate:
P r v i p r i m j e r : Ako je iza ostavioca ostala žena i troje djece, a
ostavilac je svoju imovinu ostavio trećim osobama, dio koji bi svakom
od njih pripao na temelju zakona iznosi 150.000 dinara, a nužni dio 75.000
dinara, odrekne li se jedno dijete, koje nema potomaka, prava na nužni
dio, njegov će dio pripasti ostalim maznim nasljednicima (čl. 136. st. 4
ZN), tako da će sada nužni dio svakog od njih iznositi 100.000 dinara
(to je jedna polovina zakonskog dijela, koji bi u tom slučaju iznosio
200.000 dinara). Isti bi rezultat bio i u. slučaju kada bi jedan od ovih čet-
vero nužnih nasljednika bio oporučni nasljednik, jer bi i njega kao za-
konskog nasljednika trebalo uzeti u obzir pri izračunavanju dijelova nu-
žnih nasljednika; odreknuće jednog od njih od nasljedstva (prava na nu-
žni dio) išlo bi, prema tome, u ovom slučaju u korist ostalih nužnih na-
sljednika i u korist oporučnog nasljednika, jer bi se za iznos od 25.000
dinara povećao raspoloživi dio ostavine.
D r u g i p r i m j e r : Ako jedan od nužnih nasljednika navedenih u
prvom primjeru ne dođe na ročište za ostavinsku raspravu niti se pisme-
nom izjavom ne izjasni o svom pravu na nužni dio, a ostali nužni na-
sljednici svoj nužni dio zatraže, iznosit će nužni dio svakog pojedinog
nužnog nasljednika 75.000 dinara, jer i u ovom slučaju pri izračunavanju
dijelova nužnih nasljednika treba nužnog nasljednika, koji se nije izjas-
nio (pa, prema tome, ni odrekao nasljedstva), uzeti u obzir kao zakon-

78
 Član 31.

skog nasljednika. Za iznos nužnog dijela nasljednika, koji se nije izjasnio,

povećava se raspoloživi dio, što ide u korist" oporučnog nasljednika, dok.
je u prethodnom primjeru odreknuće nužnog nasljednika išlo u korist o-
stalih nužnih nasljednika, odnosno i oporučnog, ukoliko, je on ujedno i
zakonski nasljednik.
T r e ć i p r i m j e r : Ostaviočevi zakonski nasljednici su majka, brat
i sinovac (dijete drugog ostaviočevog brata, umrlog prije ostavioca).
Ostavilac je svoju imovinu oporukom ostavio trećim osobama,. Brat je
trajno nesposoban za rad i nema nužnih sredstava za život. Ntfžni na-
sljednici su, prema tome, ostaviočeva majka i brat. Majčin nužni dio iz-
nosi 100.000 dinara (jedna trećina zakonskog nasljednog dijela, koji bi
iznosio 300.000 dinara), a bratov 50.000 dinara (njegov bi zakonski na-
sljedni dio iznosio 150.000 dinara, jer bi po zakonskom redu nasljeđi-
vanja konkurirao na nasljedstvo s ostaviočevim sinovcem, čiji bi na-
sljedni dio također iznosio 150.000 dinara). Raspoloživi dio ostavine iz-
nosi 450.000 dinara. Ako, se majka odrekne nasljedstva, i to samo u svoje
ime, povećat će se nužni dio ostaviočevog brata, ali samo za 50.000 di-
nara, tako da će iznositi 100.000 dinara. I u ovom, naime, slučaju, treba
ostaviočevog sinovca uzeti u obzir kod određivanja zakonskih nasljed-
nih dijelova koji služe kao temelj za određivanje nužnog dijela. Raspo-
loživi dio ostavine povećat će se, prema tome, na iznos od 500.000 d: nara.
Ako bi odreknuće ostaviočeve majke važilo i za potomke, nužni dio osta-
viočevog brata ostao bi na iznosu od 50.000 dinara, a raspoloživi bi se
dio povećao na iznos od 550.000 dinara (ostaviočev sinovac se' opet mora
uzeti u obzir kod utvrđivanja temelja za određivanje kvote nužnoj, dije-
la).
Zbog toga, što bi ostaviočev sinovac po zakonskom redu nasljeđivanja
došao u obzir kao zakonski nasljednik, ne bi se nužni dio ostaviočev i maj-
ke povećao, makar bi se ostaviočev brat odrekao nasljedstva. Zbog njego-
vog odreknuća povećao bi se za iznos njegovog nužnog dijela jedia.o ras-
položivi dio ostavine.
Kako se iz gornjih primjera vidi, ne mora odreknuće jednog cd nuž-
nih nasljednika od nasljedstva ići uvijek u korist s a m o nužnih nasljed-
nika, a. ne mora ići ni u korist s v i h nužnih nasljednika'. Štaviše, ima
situacija kada to odreknuće ne ide uopće u korist nužnih nasljednika,
nego djeluje jedino u pravcu povećanja raspoloživog dijela. Zbog toga
se i pitanje priraštaja dijela nužnog nasljednika koji se odrekao nasljed-
stva^5) može riješiti samo u okviru odredbe drugog stava ovog čliina, iz
koje proizlazi da je nužni dio u v i j ek samo dio zakonskog dijela, koji
bi, i u k o l i k o bi nužnom nasljedniku pripao po zakonskom redu na-
sljeđivanja. Nužni dio kao korelat raspoloživog dijela nije, prema tome,

5
Diskusiju o tom pitanju u našim pravnim časopisima potakla je pre-
suda Vrhovnog suda NR Srbije od 8. XII 1955, broj G2. 794/55 (Zbirka I/l
b •. 107), u kojoj je zauzeto stanovište da dio nužnog nasljednika u slučaju
njegovog odreknuća od nasljedstva pripada ostalim nužnim nasljednicima.
Na netačnost ovog stanovišta upozorili su B a z a l a i S t a n k o v i ć u svo-
jim člancima, citiranim u noti br. 3 i 4.
Vidi o tome i prikaz dra Srećka G o 1 j a r a pod naslovom Novi zakon
o dedovanju v sadni rabi, »Pravnik« br. 1—2/58, str. 39.

79
Član 31.

određen u globalnom iznosu već u momentu smrti ostaviočeve, tako da

kasniji događaji ne mogu utjecati na njegovu veličinu, nego on predstavlja
onaj dio ostavine, utvrđene prema odredbama čl. 33. ZN (obračunska vri-
jednost ostavine), koji se dobiva kada se zbroje nužni dijelovi svih nužnih
nasljednika koji su u konkretnom slučaju p o s t a v i l i z a h t j e v radi
određivanja nužnog dijela koji svakom pojedinom od njih po zakonu pri-
pada.^) T a j d i o ostavine sačinjava nužni dio u smislu odredbe prvog
stava i taj je dio rezerviran za nužne nasljednike te njime ostavilac ne
može raspolagati. Raspoloživi dio je pak onaj dio ostavine, koji se dobiva
kada se od obračunske vrijednosti ostavine odbije nužni dio ustanovljea
na naprijed navedeni način.
6. Nije rijedak slučaj da nužni nasljednik odricanjem od nasljedstva
želi zapravo svoj dio ostavine, koji mu kao nužni dio po zakonu pripada,
prepustiti oporučnom nasljedniku. Takav efekt postigao bi nužni nasljed-
nik odricanjem od nasljedstva samo onda ako osim njega nema drugih
nužnih nasljednika. Ako, međutim, on nije jedini nužni nasljednik, onda
nije za to dovoljna njegova izjava o odricanju od nasljedstva, jer bi u tom
slučaju njegov dio pripao ostalim nužnim nasljednicima, dok bi oporučni
nasljednik sudjelovao u toj koristi samo u slučaju ako je on ujedno i
ostaviočev zakonski nasljednik (čl. 142. ZN). Potrebno je stoga da izjava
nužnog nasljednika bude tako formulirana, da se iz nje može sa sigurnošću
ustanoviti njegova prava volja. Već je rečeno (vidi objašnjenje pod tač. 5.)
da nužni nasljednik samim time što ne daje nikakvu izjavu o svom pravu
na nužni dio postizava da se za vrijednost njegovog dijela povećava raspo-
loživi dio, što znači da njegov dio ostaje oporučnom nasljedniku u opsegu
oporučnih raspolaganja. Međutim, nužni nasljednik može svoj dio i izri-
čitom izjavom ustupiti oporučnom nasljedniku u smislu odredbe čl. 136.
st. 2 ZN, čime bi, prema istoj odredbi, bila izjednačena i izjava kojom se
nužni nasljednik odriče prava na nužni dio u korist oporučnog nasljed-
nika.O
O određivanju nužnog dijela, kada se nužni nasljednik koji je za ži-
vota ostavioca primio dar odrekne nasljedstva, vidi objašnjenje uz čl. 33.
ZN pod tač. 8.
O utvrđivanju vrijednosti ostavine te izračunavanju nužnog i raspo-
loživog dijela, vidi čl. 33—38. ZN i tamo dana objašnjenja.

Sudska praksa
1. Dio nužnog nasljednika koji se odrekao nasljedstva pripada ostalim
nužnim nasljednicima (Presuda Vrhovnog suda NR Srbije Gž 749/55 od 8.
XII 1955, Zb. 1/1—1956, br. 107).
Vidi, međutim, objašnjenje pod tač. 5. i notu 5 uz ovaj član.
2. Oporučitelj, u pravilu, ne može nikakvim raspolaganjem okrnjiti
nužni dio koji pripada nužnim nasljednicima ako ne postoje osnovani raz-
lozi za isključenje nužnog nasljednika iz nasljedstva ili za lišenje nužnog
dijela u korist njegovih potomaka, u kojem slučaju oporučitelj mora to
izraziti u oporuci na nesumnjiv način.
Oporučitelj ne može okrnjiti nužni dio ni odredbom o kreiranju za-
brane otuđenja i opterećenja u korist drugih osoba (Vrhovni sud AP Voj-
vodine Gž 434/59, Glasnik br. 26/60, str. 24).
6
Vidi S t a n k o v i ć , cit. članak, str. 250. i 251.
7
Isporedi S t a n k o v i ć , cit. članak, str. 251, nota 10.
80
 Član 32.

Pravo na nužni dio je nasljedno pravo

Član 32.
Nužnom nasljedniku pripada određeni dio svake stvari i prava koji
sačinjavaju ostavinu, ali oporuatelj_niože odrediti da nužni nasljednik
primi_svo2_dio_i u određenim stvarima, pravima ili u novcu.

1. Prema sistemu nasljednog prava koje je važilo na području Hrvat-

ske, Slavonije, Dalmacije, Slovenije, Bosne i Hercegovine te Vojvodine,
pravo na nužni dio značilo je samo pravo na dio vrijednosti zakonskog
nasljednog dijela, a ne i na dio nasljedstva. Nužnom nasljedniku pripadala
je protiv oporučnog nasljednika novčana tražbina u iznosu koji je odgo-
varao veličini nužnog dijela. Između njih je, prema tome, postojao samo
obligatorni odnos, tako da nužni nasljednik, po tom sistemu, i nije bio
pravi nasljednik, već samo vjerovnik oporučnog nasljednika, s pravom na
novčani iznos na teret vrijednosti ostavine.
Po Zakonu o nasljeđivanju pravo na nužni dio je nasljedno pravo —
što je istaknuto i u marginalnoj rubrici uz ovaj član — a nužni nasljednik
je nasljednik u pravom smislu. On je ostaviočev u n i v e r z a l n i s u k -
c e s o r u razmjeru koji odgovara veličini njegovog nužnog dijela te mu
u tom razmjeru pripada, u pravilu, i a l i k v o t n i d i o ostavine. To će
biti uvijek slučaj kada je ostavilac oporukom obuhvatio ne samo raspolo-
živi nego i nužni dio ostavine ako je pri tom mimoišao nužnog nasljednika
ili ga je neopravdano isključio iz nasljedstva, ili kada je ostavilac oporu-
kom raspolagao samo raspoloživim dijelom ostavine, dok je nužni dio
ostavio netaknut. Nužnom nasljedniku pripada alikvotni dio ostavine i u
slučaju, kada mu je ostavilac oporukom ostavio dio ostavine u visini nuž-
nog dijela.
Ostavilac, međutim, može nužnom nasljedniku ostaviti nužni dio i na
taj način da oporukom odredi, da nužni nasljednik svoj dio treba primiti
u određenim stvarima, pravima ili u novcu. Iako bi takva odredba opo-
ruke u prvi mah upućivala na određivanje zapisa (čl. 91. ZN), nužni na-
sljednik, kome je na taj način nužni dio ostavljen, zadržava karakter i
položaj nasljednika. Posluživši se zakonskim ovlaštenjem da nužni dio
ovako konkretizira, ostavilac nije time nasljedno pravo nužnog nasljed-
nika pretvorio u obligatorni zahtjev na izručenje određenih stvari ili
iistup prava, odnosno na isplatu novčanog iznosa kao što je to slučaj kod
zapisa (legata), već je samo unaprijed odredio način^diobe nasljedstva
između nužnog nasljednika i ostalih nasljednika.(*) Dok se prema odredbi
trećeg člana stava člana 84. ZN smatra nasljednikom osoba kojoj su opo-

1
Vidi Z a n i n o v i ć , op. cit, str. 8; F i n ž g a r, članak cit. u noti 3 uz
prethodni član, str. 6.
A. S m o l e smatra da konkretizacija nužnog dijela na određene stvari
ili prava ima taj učinak, da stvari odnosno prava dodijeljena nužnom nasljed-
niku ne ulaze u nasljedničku zajednicu (vidi njegov članak, cit. u noti 2 uz
čl. 31, str. 86).

g Zakon o nasljeđivanju s komentarom 81

 Član 32.

rukom ostavljeni jedna ili više određenih stvari, ako se utvrdi da je to

bila volja oporučiteljeva, u ovom se slučaju, kada je ostavilac nužnom na-
sljedniku kao njegov dio ostavio individualno određene ostavinske pred-
mete, nužni nasljednik treba po samom zakonu smatrati ostaviočevim
nasljednikom, a ne legatarom. Iz toga P^i^lazi. da je nužni nasljednik u.
času smrti ostaviočevejjostao vTasnlR ~ostavinskfh_stvari koje n i u j ^ osta-
\ vilac odredio (čl. 135 ZN)p) te se, j^ n^njega
^ ne odnosi odred-
ba cL_100. ZN o_gggtarjj'gXanJu zaJ2i?a>
/ ~ i stvari koje sul mu
~nin T l ostavljene
T I J S pored nužnog
[ 2^)Ako je ostavilac nužnom nasljedniku u ime nasljednog dijela za
života dao izvjesnu svotu u novcu ili mu je izvjesnu svotu u novcu nami-
jenio oporučno, onda__nužni •nasljeo!nik",""ža'"'siučaj d a . primljenFocEnosno
cporu^om ostavljeni j£THJ?jieJ]^^^wg_yjjjednost nužnog dijela, njegovu
^* tražiti samo u novcu.(3) To vrijedi, međutim, samo onda
ako se premaTJteotftosRma^'ojedinog slučaja utvrdi da ovakav način na-
dopune nužnog dijela odgovara volji ostaviočevoi.
3. Kad nužni nasljednik, prema odredbi ostavioca, svoj dio treba pri-
miti u novcu, a u oporuci nije označen iznos koji mu se ostavlja, sud
treba da u ostavinskom postupku prethodno utvrdi obračunsku vrijednost
ostavine (čl. 33. ZN) i nakon toga, na temelju tako utvrđene vrijednosti
ostavine, rješenjem o nasljeđivanju odredi iznos koji pripada nužnom
'lasljedniku kao nužni dio. Ne bi, prema tome, bilo pravilno kada bi sud
nužni dio odredio u alikvotnom dijelu ostavine, kao polovinu odnosno
trećinu zakonskog dijela, uz odredbu da se vrijednost na taj način utvr-
đenog nužnog dijela treba isplatiti u novcu.
4. S obzirom na istaknuto načelo da je pravo na nužni dio nasljedno
pravo, a nužni nasljednik da je nasljednik u pravom smislu, mora se za-
ključiti da se i na nužne nasljednike odnose odredbe zakona o općim uvje-
tima nasljeđivanja, o stjecanju nasljedstva i o odgovornosti za dugove
ostavioca ukoliko u tom pogledu nije za njih nešto drugo određeno. Pre-
ma tome je i za stjecanje prava na nužni dio potrebno da nužni nasljed-
nik preživi ostavioca (čl. 128. i 130. ZN; pretpostavka »nasciturus pro iam
nato habetur« odnosi se i na nužne nasljednike) i da je dostojan za naslje-
đivanje (čl. 131. ZN). Međutim, i .pored postojanja ovih općih pretpostavki
za nasljeđivanje, nužni nasljednik nema pravo na nužni dio ako je oprav-
dano isključen iz nasljedstva (čl. 47. ZN), ili ako se za života ostavioca
odrekao nasljedstva, kada je takvo odricanje po zakonu dopušteno (čl. l'4O.
st. 2 ZN).
5. Nužni nasljednik s t j e č e n a s l j e d s t v o u č a s u o s t a v i -
o č e v e s m r t i (čl. 135. ZN). Međutim, u slučaju kada je on ostavioče-
vim oporučnim raspolaganjima ili darovima učinjenim za života prikraćen
u svom nasljednom pravu, to je stjecanje ovisno o njegovoj izjavi kojom
2
Vidi dr A. S m o l e , cit. članak, str. 87.
P e d e r i n, međutim, smatra (vidi njegov prikaz Zakona o nasljeđiva-
nju u »Odvjetniku« br. 9/55) da je nužni dio nasljedno pravo samo u slučaju
ako ga oporučitelj svojom odredbom kojom nužnom nasljedniku ostavlja
individualno
3
određene stvari, prava ili novac, nije pretvorio u tražbinu.
S t a n k o v i ć, članak cit. u noti 4 uz čl. 31. ZN. »Naša zakonitost«
Yr. 3—4/57. str. 130.

82
 Član 32.

traži nužni dio. Sud ne može nužnom nasljedniku, čiji je nužni dio povri-
jeđen, priznati pravo na nužni dio i po službenoj dužnosti izvršiti uma-
njenje oporučnih raspolaganja, odnosno narediti povrat darova kojima je
povrijeđen nužni dio ako nužni nasljednik nije stavio zahtjev u tom prav-
4
cu (čl. 45. ZN).( ) Ako, međutim, ostavilac oporukom nije raspoložio či-
tavom svojom imovinom, onda će nužni nasljednik koji se nije odazvao .
pozivu na ročište za ostavinsku raspravu, niti je dao nasljedničku izjavu
do svršetka postupka, od dijela ostavine, koji je ostao izvan ostaviočevih
oporučnih raspolaganja, dobiti samo dio koji mu pripada kao zakonskom
nasljedniku, bez obzira na to da li je time povrijeđen njegov nužni dio
(a. 218. st. 3 i 220. st. 3 ZN).
6. Nužni nasljednik kao ostavioeev univerzalni sukcesor o d g o v a r a
prema odredbi čl. 145. ZN solidarno s ostalim nasljednicima za o s t a -
v i o č e v e d u g o v e , i to do visine svog nasljednog dijela. U internom
odnosu naprema ostalim nasljednicima, nužni nasljednik odgovara samo
razmjerno svom nasljednom dijelu. Ako je, dakle, nasljedni dio nužnog
nasljednika određen u alikvotnom dijelu ostavine, onda on u istom raz-
mjeru odgovara i za dugove.
I u slučaju kada svoj dio treba primiti u određenim stvarima, pra-
vima ili u novcu, nužni nasljednik odgovara za ostaviočeve dugove, i to
u onoj kvoti, u kojoj prema vrijednosti primljenih stvari participira u
ostavini. Kod toga se, međutim, pretpostavlja da je ostavilac ostavio nuž-
nom nasljedniku u određenim stvarima, pravima ili novcu toliku vrijed-
nost, koja odgovara nužnom dijelu izračunatom prema odredbi čl. 33. ZN
i iznosu pasive koji otpada na tako izračunat nužni dio. Ako je nužni
nasljednik u stvarima koje mu je ostavilac dodijelio primio samo vrijed-
nost nužnog dijela, u kojoj nema pokrića za odgovarajući dio pasive, iz-
datke za plaćanje dugova dužni su snositi ostali nasljednici.(5)
7. Nužni se dio izračunava iz č i s t e ostavine, uvećane za vrijednost
darova (čl. 33. st. 2—4 ZN), Na taj način utvrđeni nužni dio treba ostati
nužnom nasljedniku čist te se ne smije ograničavati uvjetima, rakovima
ili nalozima, ni opterećivati drugim teretima. U protivnom slučaju nužni
nasljednik može tražiti ukidanje svih ograničenja i tereta osim onih koji
se odnose na dio što prelazi vrijednost alikvotnog dijela ostavine koji po
zakonu pripada nužnom nasljedniku.
Postoji, međutim, mogućnost da ostavilac nužnom nasljedniku opo-
rukom ostavi veći dio ostavine nego što iznosi vrijednost nužnog dijela

4
Drugačije B a z a 1 a, Nužno nasljedstvo, »Naša zakonitost« br.
3—4/57, str. 144, koji smatra da o pravu nužnog nasljednika sud odlučuje pre-
ma podacima kojima raspolaže bez obzira na to da li je nužni nasljednik do
svršetka ostavinskog postupka dao izjavu o primanju nužnog nasljedstva
ili ne. Nužni nasljednik, prema mišljenju ovog autora, prestat će biti nužnim
nasljednikom samo ako se odrekao nužnog nasljedstva izjavom sudu do
svršetka ostavinske rasprave.
Prema ovoj koncepciji morao bi ostavinski sud po službenoj dužnosti
paziti da se nužnim nasljednicima osigura odgovarajući nužni dio, iako oni to
nisu zatražili, uz pretpostavku da se prava na nužni dio pred sudom nisu
odrekli.
5
F i n ž g a r , Nujni delež, »Pravnik« br. 1—2/56, str. 7..

83
Član 32.

po zakonu, ali uz odredbu da nužnom nasljedniku pripada nasljedstvo

samo onda ako prihvati ograničenja ili terete ne samo u pogledu viška
ostavljenog nasljednog dijela nego i u pogledu samog nužnog dijela (cau-
tela Socini, socinistička kautela). U ovom slučaju zavisi od nužnog na-
sljednika, hoće li tražiti samo nužni dio bez ograničenja odnosno tereta ili
će prihvatiti oporukom ostavljeni veći dio zajedno s ograničenjem i ten.-
tima i u pogledu nužnog dijela.(6)

Sudska praksa

1. Premda nužni nasljednik koji je upućen na parnicu radi pobijanja

oporuke nije parnicu pokrenuo u danom roku, treba o njegovom pravu na
nužni dio kao o nasljednom pravu u ostavinskom postupku donijeti rje-
šenje (Rješenje Okružnog suda Zagreb Gž 5420/55 od 29. XII 1955, Odvjetnik
br. 5—6/56, str. 16).
2. O pravu koje pripada nužnom nasljedniku iz ostavine, tj. o njegovom
nasljednom pravu, treba rasvravlmti u ostavinskoj rasvravi i odlučiti rje-
šenjem o nasljeđivanju. (Rješenje Vrhovnog suda NR Hrvatske Gž 1522/55
od 4. X 1955, Zbirka III, br. 206).
3. Ako je nužnom nasljedniku oporukom određen nasljedni dio u novcu,
onda on može tražiti nadopunu svog nužnog dijela samo u novcu (Vrhovni
sud AP Vojvodine Gž 634/55 od 17. I 1956, Zb. 1/1—1956, br. 106).
4. Pravo na nužni dio, po pravilu je stvarnopravnog, a ne obvezno-
pravnog karaktera (Rješenje Vrhovnog suda NR Makedonije Gž 225/56 od
24. VIII 1956, Zb. 1/2—1956, br. 330).
5. Može se dozvoliti zabilježba tužbe kada se njom na temelju nužnog
nasljednog dijela traži nekretnina, odnosno dio nekretnine koja je u zemlji-
šnoj knjizi upisana kao vlasništvo tuženog (Rješenje Vrhovnog suda NR
Slovenije Gž 131/57 od 28, III 1957, Zb. U/1—1957, br. 64).
6. O zahtjevima nužnih nasljednika odlučuje se u ostavinskom postupku
i onda kada nema imovine za provođenje ostavinske rasprave (Okružni sud
Bjelovar Gž 1767/56 od 24. XI 1956).
7. Ako A treba prema oporuci primiti cjelokupnu oporučiteljevu imo-
vinu, kako stoji i leži, uz dužnost da B-a isplati (bez označenja iznosa), nema
sumnje, da je oporučitelj isključio B-a od bilo kakvog dijela ostavine u
naravi (Vrhovni sud NR Slovenije Gs rev. 160/58, Pravosodni bilten 3—4/59,
br. 40).
8. Kad je oporučitelj nužnim nasljednicima oporukom ostavio vrijed-
nost u gotovom, onda je izrazio želju da i nužni dio trebaju primiti u goto-
vom (Presuda Vrhovnog suda NR Hrvatske Gž 2111/58 od 23. X 1958, Od-
vjetnik br. 7—S/59, str. 174).
9. Nužni nasljednici imaju pravo tražiti dopunu nužnog dijela u naravi
i onda kada je oporukom određeni novčani iznos znatno manji od vrijed-
nosti nužnog dijela koji im pripada po zakonu (Rješenje Saveznog vrhovnog
suda Rev. 514/58 od 15. I 1959).
10. O nužnom dijelu mora ostavinski sud raspravljati i odlučiti u osta-
vinskom postupku_ iako je ostavilac svojom cjelokupnom imovinom raspo-
ložio već među živima ugovorom o darovanju u korist neke svoje djece
(Rješenje Okružnog suda Murska Sobota Gž 155/60 od 10. X 1960, Poročilo
1960/2, br. 14).

6
Isporedi B l a g o j e v i ć , op. rit, str. 235. i dr A. S m o l e , cit. čla-
nak, str. 87..

84
Član 33.
Član 33.

Nužni (rezervirani) dio — koji predstavlja zbroj nužnih dijelova svih

nužnih nasljednika in concrete — je povrijeđen, kada ukupna vrijednost
raspolaganja oporukom i darova premašuje raspoloživi dio (čl. 39. st. 2
ZN). U tom slučaju dolazi do umanjenja oporučnih raspolaganja, a uko-
liko nužni dio time ne bi bio podmiren^onda i do vraćanja darova (čl. 39.
st. 1 i čl. 40. ZN). Ako se, međutim, utvrdi da se(nužni dio svakog pojedi-
nog nužnog nasljednika, izračunat na temelju obračunske Vrijednosti osta-
vine, može podmiriti iz ostavinske imovine koja je ostala izvan ostavio-
čevih oporučnih raspolaganja, ili drugim riječima, ako se utvrdi da opo-
ručna raspolaganja i darovi ne premašuju raspoloživi dio, onda utvrđiva-
nje obračunske vrijednosti ostavine neće dovesti ni do kakvih promjena \\
ni u pogledu (Oporučnih raspolaganja ni u pogledu besplatnih raspola- jj)
ganja koja je ošTavilac izvršio za života. -^
2. Kako se vidi iz naprijed rečenog, prva faza računske operacije
koja dovodi do utvrđivanja obračunske vrijednosti ostavine jest ustano-
vljivanje o s t a v i n s k e a k t i v e , tj. svih imovinskih objekata, iz kojih
se sastoji ostavina. U tu svrhu vrši se najprije popis i procjena imovine
koju je ostavilac imao u času smrti. Postojanje nužnog nasljednika samo
po sebi nije razlog za popis i procjenu imovine umrlog ako nužni nasljed-
nik nije stavio zahtjev za ostvarenje svog prava na nužni dio. Inače se
popis i procjena vrši samo u slučajevima koji su navedeni u članu 197. ZN.
Prema odredbama čl. 198. ZN popis obuhvaća cjelokupnu pokretnu i
nepokretnu imovinu koja je bila u posjedu ostavioca u času njegove smrti,
ubrajajući u tu imovinu i njegova potraživanja, zatim njegovu imovinu
koja se nalazi kod drugih osoba kao i imovinu koju je ostavilac držao, a
za koju se tvrdi da nije njegovo vlasništvo. Za način vršenja popisa mje-
rodavne su odredbe čl. 199. i 201. ZN.
Dok se, međutim, popisom u smislu čl. 198. ZN obuhvaća sva ostavi-
očeva imovina, pa i oni imovinski predmeti za koje se tvrdi da nisu vlas-
ništvo ostavioca iako su se kod njega nalazili, prilikom utvrđivanja obra-
čunske vrijednosti ostavine uzima se u obzir samo ona imovina za koju
je neosporno da je u času smrti pripadala ostaviocu. Postoji li o tome spor
među nasljednicima, bez obzira na to da li se radi o sporu o činjenicama^
ili o primjeni prava .treba prekinuti ostavinsku raspravu i stranke uputiti
na pokretanje parnice ili postupka pred (upravnim organom/
U obračunsku vrijednost ne u l a z i imovina koja se i z d v a j a iz
ostavine u korist potomaka, koji su privređivali s ostaviocem (čl. 37. ZN),
kao ni predmeti domaćinstva koji se izdvajaju iz ostavine u korist preži-
vjelog bračnog druga i potomaka ostaviočevih, koji su s njime živjeli u
istom domaćinstvu (čl. 38. ZN), iako popis obuhvaća i tu imovinu. Isto se
tako, neovisno od izvršenog popisa, neće pri utvrđivanju obračunske vri-
jednosti ostavine uzeti u obzir o č i t o nenaplativa potraživanja, iz čega,
međutim, proizlazi da će se uračunati i vrijednost ostavine prava i potra-
živanja, čija je naplativost samo dvojbena, uzimajući pri tom u obzir ste-
pen vjerojatnosti njihove naplativosti. Kod prava i potraživanja koja su
ovisna o suspenzivnom ili rezolutivnom uvjetu treba prepustiti ocjeni sva-
kog konkretnog slučaja da se utvrdi da li je uvjet s obzirom na mogućnost
svog ostvarenja takav, da on sam čini pravo odnosno potraživanje očito
nenaplativim. Ako to nije slučaj, treba i uvjetovana prava i potraživanja

86 . ' .
 Član 33.

uračunati u vrijednost ostavine prema stepenu vjerojatnosti njihove na-

1
plativosti.C )
Kako su u dobrima, koja je ostavilac imao u času smrti, sadržana i
ona kojima je raspolagao oporukom, nije bilo potrebno posebno određivati
2
da i ta dobra treba obuhvatiti popisom i procjenom. ( )
Potraživanje koje ostavilac ima prema nasljedniku predstavlja viče
versa,(clug nasljednikov ostaviocu. Taj nasljednikov dug ulazi u popis kao
dio ostavinske aktive, pa ne samo da se nasljedniku uračunava u njegov
nasljedni dio (čl. 62. ZN) nego u slučaju ako premašuje njegov nasljedni
dio, dužan je nasljednik vratiti višak. Dug što ga je ostavilac nasljedniku
oprostio tretira se kao dar (čl. 34. ZN).
Istovremeno s popisom izvršuje se i procjena popisanih ostavinskih
dobara (čl. 200. i 201. ZN). Procjena se vrši po grometnoj vrijednosti
stvari u vrijeme ostaviočeve smrti.
Ako među nasljednicima nema spora o tome da li neka imovina ulazi
u ostavinu, već prigovaraju samo popisu ili procjeni imovine, sud može
narediti da sudski službenik ponovno izvrši popis ili procjenu.
3. Drugu fazu u postupku utvrđivanja obračunske vrijednosti osta-
vine predstavlja ustanovljivanje o s t a v i n s k e p a s i v e koju sači-
njavaju:
a) ostaviočevi dugovi,
b) troškovi popisa i procjene ostavine,
c) troškovi sahrane ostavioca (pogrebni troškovi).
U i z n o s d u g o v a uključuju se i nenamirene porezne obaveze
(čl. 198. st. 3 ZN) i obaveze koje proizlaze iz propisa o socijalnom, zdrav-
stvenom ili drugom osiguranju. Među dugove uračunavaju se i nedospjele
obaveze koje su nastale za života ostaviočeva. Ovamo spadaju i nepodmi-
reni alimentacioni dugovi, nastali do momenta smrti ostavioca.
U t r o š k o v e p o p i s a i p r o c j e n e ulaze i troškovi koji su na-
stali uslijed poduzimanja privremenih mjera za osiguranje ostavine (čl.
204. st. 1 i 2 ZN), kao što su depozitne takse i manipulativni troškovi ban-
ke za čuvanje predmeta za čije držanje, čuvanje i prijavljivanje postoje
posebni propisi (čl. 203. ZN). Takvi propisi postoje u pogledu predaje de-
viza i strane valute na obavezni otkup Narodnoj banci, zatim obavezno
polaganje i depozit zlata, platine i predmeta izrađenih od plemenitih me-
tala.(3) U ove troškove spadaju i troškovi čuvanja pologa koji se sastoje
iz gotovog novca, vrijednosnih papira, dragocjenosti, uložnih knjižica i
drugih važnih isprava. Isto tako u ove troškove ulaze i troškovi čuvanja
ostavine u smislu čl. 204. st. 1 ZN.
U t r o š k o v e s a h r a A e mogu se ubrojiti samo s t v a r n i po-
grebni troškovi, pored toga još izdaci potrebni za obavezno uređenje
groba nakon pogreba uključivši ovamo i stavljanje uobičajene nadgrobne
oznake (za koju je trošak redovno uračunat u pogrebne troškove). Trošak
za podizanje nadgrobnog spomenika ne može se smatrati sastavnim dije-
1
2
S m o l e , Pravo nujnih dedičev, »Pravnik« br. 3—4/58, str. 95.
Vidi B a z a 1 a, Nužno nasljedstvo, »Naša zakonitost« br. 3—4/57,
str. 145.
3
Vidi Naredbu ministra financija FNRJ broj 17953 od 8. VII 1947. (SI.
list FNRJ br. 60/47).

87
Član 33.

lom troškova sahrane, jer je to izdatak koji je nastao kasnije, obično po-
4
slije izvjesnog, relativno dužeg vremena, nakon sahrane.( )
Troškovi izvršioca oporuke i iznosi upotrijebljeni za nagradu za nje-
gov trud ne uzimaju se u obzir kao odbitne stavke. Ti se troškovi, po odluci
ostavinskog suda, mogu isplatiti na teret raspoloživog dijela ostavine (čl.
103. st. 2 ZN). Isto načelo vrijedi i u pogledu naknade troškova i nagrade
za trud privremenog upravitelja nasljedstva (čl. 148. ZN) kao i u pogledu
troškova staraoca ostavine (čl. 134. i 146. ZN).
4. Odbijanje ostavinske pasive od utvrđene vrijednosti ostavinskih
dobara (ostavinske aktive) jest treća faza računske operacije za utvrđi-
vanje obračunske vrijednosti ostavine. Razlika između aktive i pasive jest
č i s t a v r i j e d n o s t o s t a v i n e (čista ostavina, neto vrijednost osta-
vine), čista vrijednost ostavine je osnovni element obračunske vrijednosti
ostavine.
5. Kako je već istaknuto pod tač. 1.-, četvrta faza naprijed spomenute
računske operacije sastoji se u tome da se čistoj vrijednosti ostavine do-
daje v r i j e d n o s t d a r o v a koje je ostaviiac bilo kada i ma na koji
način darovao nekom zakonskom nasljedniku, kao i darova koje je u po-
sljednoj godini svog života darovao drugim osobama, osim uobičajenih
manjih darova. Rezultat koji se dobiva zbrajanjem ovih dviju vrijednosti
(vrijednost čiste ostavine + vrijednost darova) predstavlja obračunsku
vrijednost ostavine.
Uzimanje u obzir darovanja koja je ostaviiac izvršio za života i pri-
računavanje (pribrojavanje) njihove vrijednosti čistoj ostavini ima ovdje
samo o b r a č u n s k i z n a č a j . T o j e tzv. i d e a l n a k o l a c i j a ( 5 )
kojoj je svrha da se utvrdi koja su se ostaviočeva besplatna raspolaganja
kretala u granicama raspoloživog dijela, odnosno koja su zadirala u nuž-
ni (rezervirani) dio, i da se dobije osnovica za izračunavanje nužnog dijela
pojedinog nužnog nasljednika. Ovo priračunavanje vrijednosti darova
čistoj ostavini bitno se, prema tome, razlikuje od uračunavanja darova i
zapisa u nasljedni dio u smislu čl. 51. i si. ZN, koje se vrši na taj način,
da ostali nasljednici dobivaju iz ostavine odgovarajuću vrijednost, nakon
čega se ostatak ostavine dijeli među sve nasljednike (čl. 53. st. 1 ZN). U
austrijskom grad. zakoniku pojmu priračunavanja darova čistoj ostavini
odgovara izraz Hinzurechnung (§ 785. st. 1 nov.), a pojmu uračunavanja
darova i zapisa u nasljedni dio odgovara izraz Anrechnung (§ 789. nov.
i § 793.).«
' 6. Za priračunavanje dara u smislu stava 4 potrebno je da je daro-
primac osoba koja je po zakonskom redu nasljeđivanja pozvana na na-
sljedstvo. Ovdje se, prema tome, radi o zakonskom nasljedniku in c o n -
c r e t o . ( ' ) Daroprimac koji je u vrijeme darovanja imao kvalifikaciju
Zakonskog nasljednika (in abstracto) smatra se trećom osobom ako u času
ostaviočeve smrti nije bio pozvan na nasljedstvo. Stoga se na dar što ga
4
Tako i B a z a l a u cit. članku, str. 145.
5
B 1 a g o j e v i ć, op. cit., str. 399.
6
Vidi K1 a n g, Komentar, svezak II/l, str. 713.
7
Tako i » O b j a š n j e n j a « strana 16; Protivno S m o l e, cit. članak,
str. 98.
 Član 33.

je ostavilac darovao svom bratu u vrijeme dok mu je ovaj bio najbliži

srodnik, ne odnosi pri računa van je <u smislu stava 4 ako mu se kasnije ro-
dilo dijete koje ga je preživjelo. I
7. Pojam dara" sadržan je u odredbi čl. 34. ZN, prema kojoj se kao
dar, čija se vrijednost priračunava vrijednosti čiste ostavine, treba sma-
trati svako ostaviočevo raspolaganje imovinom bez naknade u korist dru-
goga (vidi objašnjenje uz čl. 34. ZN). U pravilu se svi darovi koje je osta-
vilac bilo kada darovao zakonskim nasljednicima i darovi koje je darovao
trećim osobama u posljednjoj godini svog života, uzimaju u obzir kod
utvrđivanja obračunske vrijednosti ostavine. Od tog pravila postoje izu-
zeci u pogledu darova darovanih zakonskim nasljednicima, i u pogledu
darova darovanih trećim osobama.
Od darova darovanih zakonskim nasljednicima n e ć e se u z i m a t i
u o b z i r pri utvrđivanju obračunske vrijednosti ostavine oni darovi koji
se na temelju samog zakona ne uračunavaju nasljedniku u njegov naslje-
dni dkyTo su:
a ) r u o b i č a j e n i m a n j i d a r o v i (čl. 60. ZN); to su takvi manji
darovi Koji se daju prigodno, na primjer u povodu rođendana, imendana,
sklapanja braka, za postignut uspjeh u školi i u sličnim prigodama. Bitan
je svakako kod toga moment uobičajenosti i moment vrijednosti, (8) a po-
stojanje obaju ovih momenata treba da utvrdi sud prema shvaćanju dru-
štvene sredine, običajima mjesta i imovinskim prilikama darovaoca i
daroprimca. Ovamo spadaju i tzv. . r e m u n e r a c i o n i d a r o v i , daro-
vani u povodu neke usluge koju je daroprimac izvršio ostaviocu ili nje-
govim bližnjima;
b) izdaci koje je ostavilac imao za u z d r ž a v a n j e z a k o n s k i h
n a s l j e d n i k a i njihovo obavezno školovanje (čl. 59. st. 1 ZN), kao i
izdaci koje je ostavilac dao za daljnje školovanje nasljednika, ukoliko se
ti izdaci prema odluci suda ne uračunavaju u nasljedni dio (čl. 59. st.
2(ZN);
c) dobra koja su od ostavioca dobili njegovi potomci i njegov bračni
drug n a temelju(s_p o r a z u m a o u s t u p a n j u i r a s p o d j e l i imovine
(čl. 114. st. 2 i čl. 117. st. 1 ZN). Ako se, međutim, s ustupanjem i raspo-
djelom nije suglasio koji potomak, ostaviočev nasljednik, onda se ustu-
pljeni dijelovi imovine smatraju darovima koji se uzimaju u obzir pri
utvrđivanju obračunske vrijednosti ostavine (čl. 115. ZN). Ako ustupa-
njem i raspodjelom nije bio obuhvaćen ostaviočev bračni drug, ustupljeni
dijelovi imovine, u slučaju povrede prava bračnog druga na nužni dio,
prilikom utvrđivanja vrijednosti ostavine radi određivanja njegovog nu-
žnog dijela, smatraju se darovima (čl. 117. st. 2 i 3 ZN).
Od darova darovanih trećini osobama neće se uzimati u obzir pri
utvrđivanju obračunske vrijednosti ostavine:
a) uobičajeni manji darovi; ovdje vrijedi isto, što je o tim darovima
rečeno u odnosu za zakonske nasljednike;
b) darovi darovani političko-teritorijalnim jedinicama., zadrugama i
društvenim organizacijama ili njihovim ustanovama i poduzećima kao ni
darovi darovani za postizanje općekorisnih svrha (npr. za osnivanje

Blagoj ević, op. cit., str. 392. ,,/„..

89
Član 33.

zaklade); ovi darovi imaju p r i v i l e g i r a n i položaj, pa se njihova

vrijednost ne priračunava čistoj ostavini, bez obzira na vrijeme kada
su darovani. Svakako se mora raditi o darovima koje je ostavilac
darovao za života, jer ih u slučaju ako su dani u obliku zapisa, treba obu-
hvatiti pbpisom i procjenom kao dobra koja je ostavilac imao u času
9
smrti i kojima je raspolagao oporukom.( )
8. S obzirom na okolnost da se prema odredbi stava 4 čistoj osta-
vini priračunava vrijednost dara darovanog zakonskom (nužnom) nasljed-
niku koji se odrekao nasljedstva, treba i tog nasljednika uzeti u obzir pri
izračunavanju nužnih dijelova ostalih nužnih nasljednika iako ništa ne
dobiva iz ostavine. Ovo vrijedi u slučaju kada se nasljednik koji je primio
dar odrekao nasljedstva poslije smrti ostaviočeve (čl. 136. ZN), i onda
kada je do odricanja od nasljedstva došlo za života ostaviočevog, spora-
zumom između ostavioca i njegovog potomka (čl. 140. st. 2 ZN) ako je od-
ricanje uslijedilo uz naknadu.(10) Protivno postupanje dovelo bi do ne-
realnih rezultata, jer nužni nasljednik, koji se odrekao nasljedstva, za-
država dar u granicama raspoloživog dijela (čl. 55. st. 1 ZN), a vrijednost
tog dara sadržana je u obračunskoj vrijednosti ostavine, prema kojoj se
izračunavaju dijelovi ostalih nužnih nasljednika.
Kako nužni nasljednik koji se odrekao nasljedstva ne dobiva nužni
dio, iako je uzet u obzir pri izračunavanju nužnih dijelova ostalih nužnih
nasljednika, to se u ovom slučaju rezervirani dio ostavine (skupni nužni
dio) sastoji iz zbroja nužnih dijelova ostalih nužnih nasljednika.(u)
P r i m j e r : Iza ostavioca ostalo je dvoje djece: dijete A i dijete B.
Čista vrijednost ostavine iznosi 440.000 dinara. Dijete B odreklo se na-
sljedstva već za života ostavioca, ali je istovremeno kao naknadu za to
odricanje primilo iznos od 160.000 dinara. Ostavilac je oporukom svoju
imovinu ostavio trećoj osobi. Obračunska vrijednost ostavine iznosi, pre-
ma tome, 600.000 dinara (440.000 + 160.000). Budući da pri izračunavanju
nužnog dijela treba u ovom slučaju uzeti u obzir i dijete B, koje se odre-
klo nasljedstva, iznosi nužni dio djeteta A 150.000 dinara. Kako dijete B
ne dobiva ništa iz ostavine, rezervirani dio jednak je u ovom slučaju nu-
žnom dijelu djeteta A, dok raspoloživi dio iznosi 450.000 dinara
(600.000 — 150.000). Dok dijete A kao nužni nasljednik dobiva iz osta-
vine vrijednost od 150.000 dinara, dijete B zadržava dar (naknadu za od-
reknuće od nasljedstva) od 160.000 dinara, jer vrijednost tog dara kreće
u granicama raspoloživog dijela (čl. 55. st. 1 ZN).
9
B a z a 1 a, cit. članak, str. 146.
10
F i n ž g a r, Nujni -delež, »Pravnik« br. 1—2/56, str. 14 i S t a n k o v i ć
na str. 251, članka cit. u noti 4 uz čl. 31. ZN.
S m o l e smatra, naprotiv (cit. članak, str. 103), da se zakonskog nasljed-
nika koji se odrekao nasljedstva ni u kojem slučaju ne može uzeti u obzir
kod izračunavanja nužnog dijela, bez obzira na to da li je od ostavioca dobio
kakvu naknadu ili ne, jer zakonski nasljednik s odrekrmćem gubi zakonsko
nasljedno pravo koje je podloga prava na nužni dio. Iako se ovdje misli na
slučaj odricanja od nasljedstva za života ostavioca u smislu čl. 140. st. 2 ZN,
očito je da autor isto stanovište zauzima i u pogledu odricanja koje je usli-
jedilo poslije smrti ostaviočeve.
11
F i n ž g a r , 1. c.

90
 Član 33.

Kad se, međutim, pri izračunavanju nužnog dijela ne bi uzelo u

obzir dijete B koje se odreklo nasljedstva, iznosio bi nužni dio djeteta A
300.000 dinara. To bi bila ujedno i visina rezerviranog dijela, dok bi ra-
spoloživi dio u ovom slučaju iznosio 300.000 dinara. Kako je naprijed
izloženo, ovaj rezultat ne bi bio realan, jer je nužni dio djeteta A određen
prema obračunskoj vrijednosti ostavine, u kojoj je sadržana i vrijednost
naknade od 160.000 dinara, koju je dijete B stvarno primilo i zadržalo iz
ostaviočeve imovine koja je ušla u račun.pri izračunavanju nužnog dijela.

Sudska praksa
1. Kod izračunavanja nužnog dijela, od utvrđene vrijednosti dobara,
zatečenih u času smrti ostavioca, mora se odbiti i u korist oporučnog nasljed-
nika uračunati vrijednost imovine koju je isti oporučni nasljednik, inače
član porodice koji s ostaviocem živi u zajednici, dao ostaviocu da isplati
dugove i tako sačuva prezaduženo imanje. Ovo pravo oporučnog nasljed-
nika nije obična novčana tražbina, pa se i ne obračunava prema razmjeru
koji važi za predratne novčane obaveze, nego po vrijednosti stvarnog do-
prinosa u sačuvanju imovine (Rješenje Saveznog vrhovnog suda Gz 34/55 od
6. V 1955, Zbirka III, br. 205).
2. Povreda nužnog dijela utvrđuje se na temelju vrijednosti ostavine
prema procjeni u smislu čl. 33—35. ZN, a ne na temelju razlike površine
nekretnina koje ulaze u ostavinu i onih koje je nužni nasljednik za života
od ostavioca dobio (Rješenje Vrhovnog suda NR Hrvatske Gzz 38/57 od
30. IV 1957, Zb. U/1—1957, br. 55).
3. Nužnom se nasljedniku ne smanjuje njegov alikvotni nasljedni dio
uslijed ostavinskog duga, nego se taj uračunava kod utvrđenja vrijednosti
iste ostavinske imovine po čl. 33. st. 3 ZN za slučaj vraćanja darova zbog
povrede nužnog dijela (Rješenje Okružnog suda Bjelovar Gž 45/57 od 13.
IV 1957).
4. I vrijednost vanknjižnih nekretnina uračunava se kod utvrđivanja
vrijednosti ostavine (Vrhovni sud AP Vojvodine Gž 321/57, Glasnik br.
6/57, str. 35).
5. O načinu izračunavanja nužnog dijela, ako se on ne protivi kogentnim
zakonskim propisima i ne dira u prava trećih osoba, može se sklopiti nagod-
ba (Presuda Vrhovnog suda NR Hrvatske Gž 1487/57 od 2. X 1957, Odvjetnik,
10—11/58, str. 263).
6. Propadanje ostavinske imovine (izgorjela kuća) nakon smrti osta-
vioca, ali prije donošenja rješenja o nasljeđivanju odnosno diobe ostavine,
ide na štetu ne samo oporučnog nego i nužnog nasljednika.
Osigurnina isplaćena oporučnom nasljedniku za propalu imovinu ubraja
se u vrijednost ostavine (Vrhovni sud NR Slovenije Gž 59/58, Pravosodni
bilten br. 3—4/59, br. 42).
7. Ako je ostavilac pred više od godinu dana prije smrti ugovorom o
doživotnom uzdržavanju, koji se djelomično treba smatrati ugovorom o
darovanju, predao svoju imovinu sinu i njegovoj ženi (svojoj snasi), svakom
u idealnoj polovici, za izračunavanje nužnog dijela nasljednika koji je
navedenim ugovorom prikraćen, uzima se u obzir samo sinu namijenjena
polovica dara, a ne i druga polovica koja je namijenjena snasi (Presuda
Vrhovnog suda NR Slovenije Gž 15/58 od 6. II 1958, Pravnik br. 9—10/58,
civilne odluke, str. 133).
8. Troškovi popisa i procjene ostavinske imovine nastali u parnici radi
utvrđenja nužnog dijela ne spadaju u pasivu ostavine (Presuda Vrhovnog
suda NR Hrvatske Gž 2111/58 od 23. X 1958, Odvjetnik br. 7—8/59, str. 174).
9. Dopuna nužnog dijela ne može se izračunavati samo za nekretnine,
a poslije posebno za pokretnine (Vrhovni sud AP Vojvodine Gž 666/59, Glas-
nik br. 2/61, str. 26).
10. Vidi odluku pod br. 5 uz čl. 39. ZN.

91
Član 34.

Što se smatra darom

Član 34.
Kao dar u smislu ovog zakona smatra se i odricanje od prava, opro-
štaj duga, ono što je ostavilac za vrijeme svog života dao nasljedniku
na ime nasljednog dijela, ili radi osnivanja ili proširenja kućanstva, ili
radi obavljanja zanimanja, kao i svako drugo raspolaganje bez naknade.

1. Pojam dara u Zakonu o nasljeđivanju vrlo je široko koncipiran.

Pod darom se u smislu ovog zakona treba podrazumijevati svako ostavi-
očevo raspolaganje imovinom bez naknade u korist drugoga, što će biti
uvijek slučaj kada je ostavilac na teret svoje imovine zakonskom nasljed-
niku bilo kada, a drugoj osobi u posljednjoj godini svog života, učinio ne-
ku imovinsku korist za koju u njegovu imovinu nije ušla niti je trebala
ući odgovarajuća vrijednost. Ovako shvaćeni pojam dara podudara se u-
glavnom sa sadržajem darovne pogodbe u smislu pravnog pravila iz §
938. OGZ, prema kojoj je darovanje pogodba kojoj je svrha besplatno
pribavljanje imovinske koristi^ 1 )
Nesumnjivo je da se i u onom slučaju radi o darovanju u smislu ovog
člana kada su ostavilac i zakonski nasljednik, odnosno ostavilac i treća
osoba prividno sklopili neki drugi pravni posao (simulirani roravni posao),
ako se tim pravnim poslom prikriva drugi, koji se po svojoj pravnoj
naravi treba smatrati darovanjem, (disimulirani pravni posao).(2)
2. Pod darom treba smatrati i sve ono, što je dano više nego što
iznosi obaveza ili potreba uzdržavanja (vidi objašnjenje uz čl. 59, tač. 1.).
Ako je ostavilac zaključio ugovor o doživotnom uzdržavanju (čl. 122.
st. 1 ZN) u korist zakonskog nasljednika, kojeg je po zakonu dužan uz-
državati, kao dar smatrat će se sve ono što primalac uzdržavanja na
osnovu ugovora dobiva iznad obaveze ili potrebe uzdržavanja. Ako je ko-
risnik uzdržavanja zakonski nasljednik, kojeg ostavilac nije dužan po za-
konu uzdržavati, kao dar smatra se vrijednost onoga što je primalac uz-
državanja primio u ime uzdržavanja za života ostaviočeva, ukoliko je vri-
jednost uzdržavanja za to vrijeme manja od vrijednosti imovine koju je
od ostavioca primio davalac uzdržavanja. Ako je vrijednost uzdržavanja
veća od vrijednosti te imovine, kao dar će se smatrati njena vrijednost
(analogna primjena čl. 36. ZN). Kad je ostavilac ovaj ugovor zaključio u
korist osobe koja nije zakonski nasljednik, kao dar se smatra ili vrijed-
nost onoga što je ta osoba primila u ime uzdržavanja u posljednjoj godini
1
Ipak je po bivšem građanskom zakoniku postojala razlika između tzv.
prethodnih primitaka i darova. Pod p r e t h o d n i m p r i m i c i m a (§ 788.
OGZ) podrazumijeva se miraz dan kćeri ili unuci, oprema dana sinu ili unu-
ku, zatim ono što je ostavilac dao sinu odnosno unuku za stupanje u službu
ili otvaranje obrta ili što je dao za plaćanje dugova punoljetnog djeteta.
I darovi i prethodni primici pribrajali su se čistoj ostavini u svrhu izraču-
navanja nužnog dijela, ali kad je daroprimac u smislu pravnog pravila iz
§ 951. nov. OGZ bio dužan vratiti dar, ukoliko je njime bio povrijeđen nužni
dio, prethodne primitke ni u tom slučaju nije trebalo vraćati (vidi K l a n -
g o v komentar, sv. II/l, str. 713).
Prema Zakonu o nasljeđivanju prethodni primici tretiraju se kao dar
2
Pravno pravilo iz § 916. OC*Z;tnegotia dicis causa.

9?
 Član 34 — 35.

ostaviočeva života ili vrijednost imovine koju je primio davalac uzdržava-

nja, već prema tome koja je vrijednost manja.
Ukoliko se i uz koje pretpostavke ugovor o doživotnom uzdržavanju
može djelomično smatrati darovnim ugovorom, vidi uz čl. 122. ZN.
3. Imovina koju su od ostavioca dobili njegovi potomci ili njegov
bračni drug na temelju sporazuma o ustupanju i raspodjeli u smislu čl.
112. i 177. st. 1 ZN ne smatra se darom, te se ne uzima ni u kakav račun
pri izračunavanju nužnog dijela (čl. 33. st. 6 i čl. 114. st. 2 ZN). Ako se,
međutim, s ustupanjem i raspodjelom imovine nije suglasio koji zakonski
nasljednik, ustupljena dobra smatrat će se darom (čl. 115. st. 1 ZN). Isto
tako će se ustupljena dobra smatrati darom ako se ustupiocu poslije ustu-
panja i raspodjele koja je izvršena sporazumno sa svim nasljednicima rodi
dijete ili se pojavi nasljednik koji je bio proglašen umrlim (čl. 115. st. 2
ZN).
Potomak koji je zbog opoziva (čl. 120. ZN) morao vratiti ustupiocu
ono što je od njega primio na temelju sporazuma o ustupanju i raspo-
djeli ima pravo na nužni dio (čl. 121. st. 1 ZN). U tom slučaju dijelovi
imovine koja je ustupljena ostalim nasljednicima smatrat će se darom (čl.
121. st. 2 ZN).
4. Darom se smatraju i izdaci koje je ostavilac imao za daljnje ško-
lovanje zakonskog nasljednika i njegovo osposobljavanje za samostalni
život ako je sud prethodno odlučio da se ovi izdaci uračunavaju nasljed-
niku u njegov nasljedni dio (čl. 59. st. 2 ZN). U tom će se slučaju ti izdaci
smatrati darom u onoj mjeri u kojoj se, prema odluci suda, trebaju ura-
čunavati u nasljedni dio.
5. Vrijednost dara utvrđuje se prema odredbama čl. 35, 36, 57. i 58.
ZN.

Sudska praksa
Davanjem svatova dan je dar u smislu čl. 34. Zakona o nasljeđivanju
(Rješenje Okružnog suda Bjelovar Gž 2190/57 od 19. XI 1957).

Određivanje vrijednosti dara

Član 35.
Pri procjenjivanju dara uzima se vrijednost darovane stvari u času
smrti ostaviočeve, a prema njezinom stanju u vrijeme, dara.

1. Određivanje vrijednosti ostavinskih dobara u svrhu izračunavanja

nužnog dijela vrši se procjenom prema stanju u kojem su se ta dobra na-
lazila u času smrti ostavioca (čl. 33. st. 2 ZN), uzimajući u obzir njihovu
prometnu vrijednost u to vrijeme. Kod procjenjivanja darova, čija se vri-
jednost u smislu odredaba čl. 33. st. 4 i 5 ZN treba dodati čistoj ostavini,
mjerodavna je također prometna vrijednost darovanih stvari u vrijeme
ostaviočeve smrti, ali se pri tom uzima u obzir stanje u kojem su se te
stvari nalazile u vrijeme darovanja.
Za utvrđivanje vremena kada je dar poklonjen mjerodavan je dan
predaje darovane stvari ne samo u slučaju kada je darovanje izvršeno ne-

93
Član 35.

formalno (što danas — s obzirom na odredbu čl. 9. Zakona o prometu ze-

mljišta i zgrada — može biti jedino kod pokretnih stvari) nego i onda
kada je ugovor o darovanju zaključen u propisanoj formi.^)
2. Kako se ovom odredbom ne pravi razlika između darova danih u
novcu i darova danih u stvarima ili pravima, treba zaključiti da se na-
čelo, prema kojem je za određivanje vrijednosti dara mjerodavno stanje
darovane stvari u vrijeme darovanja, treba primijeniti i u slučaju kada je
darovanje izvršeno u novcu predratne Jugoslavije ili u okupacijskim nov-
čanicama. Iz ovog proizlazi da se vrijednost dara, danog u novcu prije rata
i za vrijeme okupacije, određuje prema stvarnoj ekonomskoj vrijednosti
(kupovnoj moći) novca u vrijeme darovanja, uzimajući pri tom u obzir
i vrijednost koju bi imale stvari određene vrste u času smrti ostaviočeve,
da su bile nabavljane darovanim novcem u vrijeme darovanja.(2) Rezul-
tat koji se na taj način dobiva treba dopuniti i korigirati i drugim zna-
čajnijim momentima kao što je odnos vrijednosti novčanog dara i cjelo-
kupne ostaviočeve imovine u vrijeme darovanja, ispoređenje veličine i
vrste ostaviočeve imovine u vrijeme darovanja s veličinom i vrstom nje-
gove imovine u vrijeme delacije, prijašnje i sadašnje gospodarske pri-
like i drugi slični momenti.(3) Kod utvrđivanja vrijednosti novčanih da-
rova, primljenih prije rata ili za vrijeme okupacije, treba se rukovoditi
načelom o jednakosti zakonskih nasljednika u njihovom pravu na nužni
dio, odnosno pri uračunavanju u nasljedni dio, a ta jednakost se može
postići samo onda ako se vrijednost svih darova, bez obzira na njihov
imovinski oblik, utvrđuje po istom kriteriju.
Vrijednost darova primljenih u novcu stare Jugoslavije ili u okupa-
cijskim novčanicama ne utvrđuje se, prema tome, po odredbama Zakona
o reguliranju predratnih obaveza (»SI. list FNRJ« br. 66/46) odnosno po
propisima o tečajevima za povlačenje okupacijskih novčanica i o reguli-
ranju obaveza na području pojedinih narodnih republika. Odredbom
st. 2 čl. 4. cit. zakona određeno je, doduše, da se neizmirene obaveze iz-
među nasljednika, nastale do 18. IV 1941. iz osnova nasljedstva, trebaju
regulirati kao da su određene u dinarima FNRJ, ali se ta odredba ne
može odnositi na utvrđivanje vrijednosti darova primljenih u predratnim
jugoslavenskim dinarima budući da se ovdje ne radi o neizmirenim pred-
ratnim obavezama iz osnova nasljedstva, nego o idealnoj kolaciji u smi-
slu čl. 33. st. 4 ZN u svrhu izračunavanja nužnog dijela.(4)
Isti kriterij po kojem se određuje vrijednost darova primljenih u
predratnim dinarima ili u okupacijskim novčanicama u svrhu izraču-
1
2
Drugačije B l a g o j e v i ć , op. cit., str. 404.
Vidi članak dr J. B r n č i ć a pod naslovom Neka sporna pitanja sud-
ske prakse (»Naša zakonitost« br. 1—2/57, str. 23, pod tač. XIV), u kojem su
izloženi neki problemi o kojima se raspravljalo na općoj proširenoj sjednici
Saveznog
3
vrhovnog suda, održanoj 10—12. I 1957. god.
4
S m o l e , na str. 101, članka cit. u noti 1 uz čl. 33. ZN.
D r A. Z a d o r u članku »Uračunavanje u nužni deo poklona u nov-
cu« (Glasnik AKAPV br. 2/56 str. 5) zastupa stanovište da se odredba čl. 4.
st. 2 cit. zakona ne odnosi na slučajeve u kojima je delacija nastala poslije
18. IV 1941. godine, a ako je nasljedstvo ranije otvoreno, onda bi, prema auto-
rovom mišljenju, do primjene ove odredbe moglo doći jedino u sporovima
koji su nastali u vezi s ostavinama koje su u smislu čl. 242. ZN konačno
uređene prije objavljivanja Zakona o nasljeđivanju.
 Član 35 — 36.

navanja nužnog dijela treba primijeniti i pri uračunavanju takvih novča-

nih darova nasljedniku u njegov nasljedni dio u smislu cl. 57. ZN.
3. Ako se dar sastoji iz novca FNKJ, izračunavanje nužnog dijela od-
nosno uračunavanje dara u nasljedni dio izvršit će se prema nominal-
noj vrijednosti novca, jer je vrijednost naše valute zakonom određena.
Povećanje ili Umanjenje stvarne vrijednosti (kupovne moći) novca od vre-
mena darovanja do vremena delacije u ovom se slučaju, prema tome, ne
uzima u obzir. (5)
Kad je dar primljen u stranoj valuti, vrijednost dara se određuje
prema službenom tečaju valute na dan izvršenog darovanja. Ako je dar
u stranoj valuti primljen za vrijeme stare Jugoslavije, vrijednost tog dara
treba odrediti prema istom kriteriju, po kojem se određuje vrijednost dara
danog u predratnim dinarima, samo što će se strana valuta prethodno pre-
tvoriti u dinarsku vrijednost prema tadašnjem službenom tečaju, a zatim
će se odrediti vrijednost dara prema ekonomskoj vrijednosti novca u vri-
jeme darovanja. (6)

S udska pr aks a
1. Vrijednost dara koji je ostavilac dao prije 1941. godine zakonskom,
nasljedniku u novcu, uzima se prema kupovnoj moći novca u vrijeme dara,
a ne prema Zakonu o reguliranju predratnih obaveza "(Vrhovni sud AP
Vojvodine Gž 634/55 od 17. I 1956, Zb. 1/1—1956, br. 106).
2. Pri procjenjivanju dara koji je ostavilac dao zakonskom nasljedniku
u novcu prije 6. IV 1941, računa se nominalni iznos u novcu primljenog dara
(Presuda Vrhovnog suda NR Slovenije Gž 6/56 od 29. III 1956, Zb. 1/1—1956,
br. 105).
3. Ako se primalac imovine, koju mu je već za života predao ostavilac,
ugovorom o predaji obvezao da će predavuoca imovine do smrti uzdržavati,
pri ustanovljenju vrijednosti dara treba uzeti u obzir vrijednost doživotnog
uzdržavanja prema stvarnom trajanju tog uzdržavanja (Presuda Vrhovnog
suda NR Slovenije Gž 671/56 od 14. II 1957, Pravnik br. 9—10/1957, civilne
odluke, str. 94).
4. Vrijednost ostavine za utvrđenje nužnog dijela treba odrediti prema
današnjoj vrijednosti ako bi procjena prema vrijednosti u času smrti opo-
ručitelja bila očito na štetu nužnog dijela i bila nepravedna (Presuda
Vrhovnog suda NR Hrvatske Gž 2111/58 od 23. X 1958, Odvjetnik br.
7—8/59, str. 174).
5. Smisao cl. 35. ZN jest da se vrijednost dara utvrđuje prema času
ostaviočeve smrti i u slučaju kada se radi o daru u novcu (Rješenje Vrhov-
nog suda NR Slovenije Gs rev 313/60 od 12. I 1961, Poročilo 1960/2, br. 13).

Kad sedar sastoji u osiguranju

Član 36.
Kad se dar sastoji u osiguranju u korist daroprimca, kao vrijednost
dara uzet će se zbroj premija koje je uplatio ostavilac, ako je taj zbroj
s
B a z a l a , Nužno nasljedstvo, »Naša zakonitost« br. 3—4/57, str. 147;
S m o l e , cit. članak, str. 101.
6
U pogledu predratnih obaveza u stranoj valuti u obaveze u starim
jugoslavenskim dinarima — vidi presudu Vrhovnog suda NRH br. GŽ. —
246/54—2 od 22. III 1954. (Naša zakonitost br. 10—11/54, str. 510.).

95
Član 36 — 37.

manji od osigurane svote; a ako je zbroj premija veći od osigurane svote,

kao vrijednost dara uzet će se iznos osigurane svote.

Kako se pod darom u smislu Zakona o nasljeđivanju podrazumijeva

svako ostaviočevo raspolaganje imovinom bez. naknade (čl. 34. ZN), to se
darom treba smatrati i osiguranje, o kojem je ostavilac sklopio ugovor
' u korist zakonskog nasljednika ili treće osobe. Uplaćivanjem premija
umanjuje se osiguranikova imovina do vremena, dok ne nastupi osigurani
slučaj. Budući da kod ugovora o osiguranju u korist zakonskog nasljed-
nika ili treće osobe neće u ostaviočevu imovinu za uplaćene premije ući
nikakva protuvrijednost, kod utvrđivanja vrijednosti dara, koji se sastoji
u osiguranju, trebalo bi kao vrijednost dara uvijek uzeti zbroj uplaće-
nih premija. Tako se, međutim, postupa jedino onda ako je zbroj premija,
koje je ostavilac uplatio, jednak osiguranoj svoti ili je od nje manji,
dok se u slučaju kada je zbroj premija veći od osigurane svote, uzima
u obzir samo ta svota. Višak uplaćenih premija ne može se smatrati da-
rom iako je ostaviočeva imovina za taj iznos umanjena, jer se osobi u
čiju je korist osiguranje ugovoreno, isplaćuje u svakom slučaju samo osi-
gurana svota, dok višak uplaćenih premija ostaje osiguraču (ustanovi koja
vrši osiguranje).
U slučaju kada je osiguranje ugovoreno u korist treće osobe (koja
nije zakonski nasljednik), kao vrijednost dara uzima se zbroj premija
koje je ostavilac uplatio u posljednjoj godini svog života (čl. 33. st. 5 ZN),
ili osigurana svota ako je manja od zbroja premija uplaćenih u nave-
denom razdoblju.
Odredba ovog člana potpuno je jednaka odredbi čl. 58. ZN, koja se
odnosi na određivanje vrijednosti dara pri uračunavanju u nasljedni dio
kad se dar sastoji u osiguranju. Vidi i objašnjenje uz taj član.

b) Imovina koja se izdvaja iz ostavine

Izdvajanje u korist potomaka koji su privređivali

saostaviocem
Član 37,
Potomci ostaviočevi koji su živjeli u zajednici sa ostaviocem i svojim
trudom, zaradom ili inače pomagali mu u privređivanju, imaju pravo
zahtijevati da im se iz ostavine izdvoji dio koji odgovara njihovom do-
prinosu u povećanju vrijednosti ostaviočeve imovine.
Tako izdvojeni dio ne spada u ostavinu te se ne uzima u račun pri
izračunavanju nužnog dijela, niti se uračunava nasljedniku u njegov
nasljedni dio.

1. Kao što je ustanova bračne tekovine iz čl. 10. OZB izraz socijali-
stičnog gledanja na bračnu zajednicu kao na zajednicu radnih ljudi^1)
tako je i ustanova izdvajanja imovine iz ostavine u korist potomaka, koji
su privređivali s ostaviocem, izraz socijalističnog shvaćanja da imovina
1
Dr A. P r o k o p , Komentar Osnovnom zakonu o braku, str. 43.

96
 Član 37.
2
pripada onome, tko je stvara svojim radom.( ) Dio imovine koji odgo-
vara doprinosu ostaviočevih potomaka u povećanju njegove imovine i
nije u stvari ostaviočeva imovina iako se u času smrti ostavioca našla
u njegovom posjedu, već je taj dio imovine, kako je bio stvaran radom
i doprinosom potomaka, predstavljao njihovo vlasništvo. Opravdanost
ove ustanove očituje se upravo u mogućnosti potomaka da nakon smrti
svog pretka s kojini su zajedno privređivali, traže izdvajanje imovine
koja je rezultat njihovog rada i doprinosa, jer bi inače ostali nasljednici
3
prisvojili plodove njihova rada.( )
2. Pravo zahtijevati izdvajanje imovine pripada samo ostaviočevim
p o t o m c i m a . Nije, međutim, potrebno da' to U konkretnom slučaju
budu istovremeno i njegovi zakonski nasljednici, jer pravo na izdvajanje
pripada i onim ostaviočevim potomcima koji po zakonskom redu naslje-
đivanja nisu pozvani na nasljedstvo. Pravo na izdvajanje pripada, štaviše,
i onim potomcima koji su se odrekli nasljedstva ili su nedostojni za na-
sljeđivanje ili su isključeni iz nasljedstva, jer se ovdje i ne radi o na- •
sljednopravnom odnosu, već o posebnom pravnom odnosu koji je između
ostaviočevih potomaka i ostavioca nastao već za ostaviočeva života, a koji
je utemeljen radom i doprinosom potomaka u ostavioeevom gospodarstvu.
Zbog toga pravo ovih potomaka da traže izdvajanje dijela imovine, koji
odgovara njihovom doprinosu u povećanju vrijednosti ostaviočeve imovine,
ostaje netaknuto i u onom slučaju kada im po pravilima nasljednog prava
ne pripada pravo na nasljedstvo.
Iako to u ovom propisu nije izričito određeno^, treba uzeti da pravo
izdvajanja imovine pripada i ostaviočevim usvojenicima i njihovim po-
tomcima. Za to govore svi razlozi koji opravdavaju ovaj institut, kao i
okolnost da Zakon o nasljeđivanju i inače usvojenike i njihove potomke
izjednačuje s krvnim potomcima ostaviočevim.
3. Za izdvajanje imovine u smislu ovog člana potrebno je postojanje
slijedećih pretpostavki:
a) da su ostaviočevi potomci ž i v j e l i u z a j e d n i c i s ostaviocem;
b) da ;su oni ostaviocu svojim t r u d o m , z a r a d o m ili na d r u g i
n a č i n p o m a g a l i u privređivanju;
c) da je njihovo zajedničko privređivanje s ostaviocem imalo kao re-
zultat p o v e ć a n j e v r i j e d n o s t i o s t a v i o č e v e imovine.
Za ostvarenje prve pretpostavke nije potrebno da su potomci s osta-
viocem živjeli u zajedničkom kućanstvu. Življenje u zajednici predstavlja
svakako širi oblik zajedničkog života od življenja u zajedničkom kućan-
stvu.^) Da li je u konkretnom slučaju postojala zajednica u smislu ovog
člana, utvrdit će za slučaj spora sud uz uvaženje svih okolnosti. Kod toga
treba uzeti u obzir ne samo prilike i shvaćanje sredine u kojoj je ostavilac
živio nego i zanimanje ostavioca i njegovih potomaka, kao i posebne pri-
like uz koje su oni živjeli i radili. Tako se, na primjer, može uzeti da za-
jednica, o kojoj je ovdje riječ, postoji između pretka i onih njegovih po-
3
3
S m o 1 e, na str. 96. članka cit. u noti 1 uz 61. 33. ZN.
Dr K. D j e t v a i , Razmatranja o članu 37. Zakona o nasljeđivanju
»Glasnik
4
Advokatske komore za AP Vojvodinu«, br. 5/56, str. 18).
B a z a 1 a, na str. 148 članka cit. u noti 5 uz čl. 35. ZN.

Zakon o nasljeđivanju s komentarom 97

Član 37.

tomaka koji su kao pomorci najveći dio vremena odsutni od kuće, ako
oni pretku stalno pomažu u privređivanju svojom zaradom ili na sličan
način. Primjena ove odredbe moguća je i u slučaju kada zajednica, koja
je postojala između ostavioca i njegovih potomaka, nije trajala od konca
ostaviočeva života, već je prestala izvjesno vrijeme prije njegove smrti,
ako su ostvarene ostale pretpostavke koje se traže za izdvajanje imovine
u korist potomaka.
Pomaganje u privređivanju može imati razne oblike. Ono se može
sastojati u radu u ostaviočevom gospodarstvu ili izvan njega, ako se taj
rad može obilježiti zajedničkim privređivanjem, zatim u ulaganju zarade
u ostaviočevo gospodarstvo, bez obzira na to da li ta zarada potječe iz
stalnog radnog odnosa ili iz pojedinačnih poslova ili je stečena u samo-
stalnom zanimanju, kao i u svakom drugom doprinosu kojim se povećava
vrijednost ostaviočeve imovine, ukoliko su svi ovi oblici pomaganja u
privređivanju vršeni za vrijeme postojanja zajednice između ostavioca i
potomaka. Pravo na izdvajanje pripada i za onaj doprinos koji se odnosi
na vrijeme kada je potomak bio maloljetan, ako su ispunjene i ostale
pretpostavke.
- Bitno je da je povećana v r i j e d n o s t ostaviočeve imovine, a ne i
njen opseg. Vrijednost imovine može se, prema tome, povećati ne samo
pribavljanjem novih dobara nego i investicijama u postojeća dobra. In-
vesticijama se može ili poboljšati kvalitet pojedinih imovinskih dobara ili
spriječiti njihovo propadanje, do kojeg bi inače došlo. Sam rad potomaka
u ostaviočevom gospodarstvu, koji nije izražen u povećanju vrijednosti
imovine u navedenom smislu, predstavlja prostu reprodukciju,( 5 ) pa se
ne može ovdje uzeti u obzir.
4. Prije nego što odluči o načinu i obliku izdvajanja sud mora usta-
noviti :
a) opseg i način pomaganja potomaka u privređivanju s ostaviocem;
b) veličinu (novčanu vrijednost) njihovog doprinosa kojim je pove-
ćana vrijednost ostaviočeve imovine;
c) koji dio ostaviočeve imovine odgovara vrijednosti ovqg doprinosa.
Pri utvrđivanju opsega i načina pomaganja i vrijednosti doprinosa
treba uzeti u obzir odnose koji postoje u porodici uopće, i posebne odnose
i prilike koje su vladale u ostaviočevoj porodici. Sigurno je da su za svaku
porodičnu zajednicu važna uzajamna prava i dužnosti između njenih čla-
nova, tako da porodično imanje i njihov rad služi kao baza za podizanje,
5
uzdržavanje i privrednu djelatnost svakog pojedinog člana. ( ) Kada se,
prema tome, kao nasljednici pojavljuju samo oni ostaviočevi potomci koji
su s njime živjeli i privređivali (pitanje udjela preživjelog bračnog druga
u imovini, koju je zajedno s ostaviocem stekao radom u toku braka, rje-
šava se prema propisu čl. 10. OZB), onda se zahtjev za izdvajanje što
ga jedni potomci ističu prema drugima, može smatrati opravdanim je-
dino u slučaju ako su potomci, koji traže izdvajanje, dali izrazito veći
doprinos u privređivanju s ostaviocem i u povećanju ostaviočeve imovine
5
Mišljenje sa sastanka sudaca Saveznog vrhovnog suda i predsjednika
vrhovnih sudova narodnih republika i AP Vojvodine, održanog u Beogradu
na dane 13—15. VI 1955.

98 •
 p«™JŽ?f1jeS5n"os'tavioSev potomak" stalno ulagao u ostavioeevo imanje
znatne iznose od svojih posebnih prihoda (od samostalnog zanimanja ili
iz radnog odnosa), a uz to je s ostalim članovima porodice sudjelovao u
obrađivanju ostaviočevog imanja.
Ako su, međutim, samo neki od potomaka živjeli i privređivali s
ostaviocem, dok su drugi osnovali svoje vlastito gospodarstvo ili su stupili
u radni odnos, a svoj su odnos s ostaviocem i ostalim članovima njegovog
kućanstva sveli na održavanje rodbinske veze, onda činjenica povećanja
vrijednosti ostaviočeve imovine, nastalog doprinosom potomaka koji su
privređivali s ostaviocem, opravdava njihov zahtjev za izdvajanje napre-
ma ostalim potomcima.
Nakon što se odredi i u novcu izrazi vrijednost doprinosa potomaka
u povećanju vrijednosti ostaviočeve imovine, ostaje još da se utvrdi u
kojem se razmjeru nalazi vrijednost doprinosa naprema vrijednosti osta-
viočeve imovine. To je čisto računska operacija i njen rezultat pokazuje
koji alikvotni dio treba izdvojiti iz ostavine u korist potomaka koji su
privređivali s ostaviocem. Kako pravo na izdvajanje nije pravo na odre-
đenu stvar ili određene grupe stvari, nego na d i o ostavine, čija vrijed-
nost mora biti razmjerna povećanju vrijednosti ostaviočeve imovine na-
stalog uloženim doprinosom, to se izdvajanje, u načelu, mora vršiti u
a l i k v o t n o m d i j e l u ostavine. Nasljednici i ostale zainteresirane
osobe mogu se, naravno, prilikom diobe sporazumjeti, na koji će se način
i u kojem obliku ovlaštenoj osobi predati izdvojeni dio ostavine. Ako
do sporazuma ne dođe, odlučit će o tome sud u diobnom postupku.
Međutim, sud može na z a h t j e v o v l a š t e n e o s o b e analognom
primjenom čl. 150. ZN odlučiti da se toj osobi umjesto alikvotnog dijela
ostavine o s t a v e p o j e d i n e s t v a r i , p o k r e t n e i l i n e p o k r e t -
ne, i l i g r u p e s t v a r i ako za to postoji opravdana potreba. Analogna
primjena čl. 150. ZN opravdana je, jer »razlozi koji su u osnovi tog za-
konskog propisa i zbog kojih zakon određuje potomku, koji je istovreme-
no nasljednik, da mu se kao njegov dio ostave određene stvari ili grupe
stvari, mogu postojati i na strani potomka koji nije nasljednik, a koji
pozivom na svoje pravo po čl. 37. zahtijeva izdvajanje dijela ostavine«
(načelno mišljenje proširene opće sjednica Sav. vrh. suda od 4. IV 1960.
br. 2/60). Sud inače, prema upravo cit. načelnom mišljenju, može s obzi-
rom na okolnosti pojedinog slučaja, na zahtjev zainteresiranih osoba od-
lučiti da se potomku, koji zahtijeva izdvajanje u smislu ovog člana, pri-
padajući dio isplati u novcu.
5. Zahtjev za izdvajanje dijela ostavine ovlaštene osobe ostvarivat će
u ostavinskom postupku. To vrijedi kako za one potomke koji u tom po-
stupku sudjeluju kao nasljednici, tako i za potomke koji nisu ostaviočevi
nasljednici (vidi načelno mišljenje cit. pod tač. 4.).
Ako među zainteresiranim osobama nema spora o činjenicama na
kojima se temelji zahtjev za izdvajanje (opseg i način pomaganja ostavi-
ocu u privređivanju od strane potomaka, vrijednost njihovog doprinosa,
iznos povećanja vrijednosti ostaviočeve imovine i druge činjenice) ni o
primjeni prava, ostavinski će sud provesti raspravu o zahtjevu za iz-

99
Član 37.

dvajanje i odluku o tome unijet će u rješenje o nasljeđivanju. Ako se

između zainteresiranih osoba pojavi spor bilo o činjeničnom, bilo o prav-
nom pitanju, podrazumijevajući pod ovim pitanjem i spor o obliku izdva-
janja, sud će prekinuti ostavinsku raspravu i uputit će učesnike da povedu
parnicu radi rješenja spornih pitanja (čl. 225. tač. 2. ZN).
Pravomoćno rješenje o nasljeđivanju kojim je odlučeno i o pravu
ostaviočevih potomaka na izdvajanje dijela ostavine, predstavlja konačno
rješenje ovog pitanja i ono u smislu čl. 234. ZN veže nasljednike i osta-
le učesnike koji su sudjelovali u ostavinskom postupku. Poslije pravo-
moćnosti rješenja o nasljeđivanju mogu ove osobe svoje pravo na izdva-
janje dijela ostavine ostvarivati u parnici, ali to samo onda ako za pokre-
tanje parnice postoje pretpostavke iz čl. 226. st. 4 i 5 ZN ili ako postoje
uvjeti za ponavljanje postupka (čl. 238. ZN).
6. Ostaviočevi se potornd u pogledu izdvojenog dijela ostavinske
imovine ne smatraju nasljednidma i zato se taj dio imovine ne uzima
u obzir kada se postavlja pitanje opsega njihove odgovornosti za ostavio-
čeve dugove u smislu čl. 145. st. 1 ZN.
7. Od samog početka stupanja na snagu Zakona o nasljeđivanju po-
javilo se u sudskoj praksi pitanje, da li se institut izdvajanja imovine u
korist potomaka može primijeniti ne samo u povodu smrti pretka nego
i za njegova života.
U pravnoj je literaturi izraženo stanovište da se odredba o izdvajanju
imovine u korist potomaka može primijeniti i za života pretka, jer se
radi o pravilima koja »za ovu vrstu imovinskih odnosa izražavaju opća
pravila našeg društvenog života«, a u Zakonu o nasljeđivanju sadržana
su samo zbog toga, što naše imovinsko pravo još nije u cjelini kodicifi-
rano.( 6 ) Imade, međutim, i protivnih stanovišta. (7)
U sudskoj praksi imade rješidaba u kojima je došlo do izražaja
prvo stanovište. Uporište za ovo stanovište nalaze te rješidbe u odredbi
drugojg stava ovog člana, prema kojoj izdvojeni dio imovine ne spada u
ostavinu, iz čega se izvodi zaključak da je pravo na izdvajanje nastalo
već za života ostaviočeva te se stoga za njegova života može realizi-
rati. (8)
Ako se, međutim, uzme u obzir da je pravo potomaka na izdva-
janje imovine statuirano Zakonom o nasljeđivanju i da je predviđeno za
slučaj smrti pretka, onda je teško odatle izvesti zaključak da potom-
d m a to pravo pripada već za života ostavioca. Taj se zaključak ne može
izvesti ni iz odredbe drugog stava ovog člana, jer ova odredba, u odnosu
na temeljnu odredbu sadržanu u prvom stavu, predstavlja zapravo in-
terpretadono pravilo za utvrđivanje nasljednih dijelova na ostavim koja
preostane nakon izvršenog izdvajanja. Zajedničkim privređivanjem s osta-
viocem osiguravaju si potomd već za njegova života udio u njegovoj imo-

6
B l a g o j e v i ć , op. rit., str. 28; isti autor smatra da se ovaj institut
može primijeniti (inter vivos ili mortis causa) i za slučaj analognih odnosa i
između7
drugih srodnika, na primjer, između braće i sestara (1. c).
8
Dr A. S m o l e , cit. članak, str. 97.
Vidi rješenje Vrhovnog suda NRH od 30. I 1958. broj Rev. 24/58 i
rješenje istog suda od 26. III 1959. broj Rev. 167/59.

100
 Član 37.

vini prema svom doprinosu u povećanju vrijednosti te imovine, ali je

tek ostaviočeva smrt moment, kada potomci mogu realizirati svoja pra-
va koja im zakon priznaje na toj imovini. Ovo stanovište, prema kojem
pravo p o t o m a k a na i z d v a j a n j e dijela os t a v i ne nasta-
je u č a s u s m r t i o s t a v i o c a , došlo je do izražaja i u načelnom
mišljenju proširene sjednice iSav. vrh. suda br. 2/60 od 4. IV 1960. U
tom je načelnom mišljenju istaknuto da se o pravima i dužnostima, ko-
je za života određene osobe nastaju iz odnosa s nekim od njenih poto-
maka koji s tom osobom živi u zajednici i njoj svojim trudom, žara- -
dom ili na drugi način pomaže u privređivanju, treba suditi po drugom
pravnom temelju, a ne na temelju čl. 37. Zakona o nasljeđivanju.

Sudska praksa
1. a) Pravo na dio ostavine predviđeno u čl. 37. Zakona o nasljeđivanju
ima potomak ostavioca, koji je živio u zajednici s ostaviocem, svojim tru-
dom, zaradom ili inače pomagao mu u privređivanju i tako dao svoj dopri-
nos u povećanju vrijednosti ostaviočeve imovine.
Ovo pravo nastaje u času smrti ostavioca.
b) Pod povećanom vrijednosti ostaviočeve imovine razumije se kako
novostečeno dobro i isplaćeni dug ostavioca, tako i poboljšanje koje pove-
ćava vrijednost imovine.
c) Pravo zahtijevati dio na tem.elju čl. 37. Zakona o nasljeđivanju nije
pravo na određenu stvar ili grupe stvari. Na temelju diobe s nasljednicima
ustanovljuje se kojim se stvarima iz ostavine isplaćuje taj dio.
Kao u slučaju predviđenom u članu 150. Zakona o nasljeđivanju, sud
može na zahtjev ovlaštene osobe odlučiti da joj se kao dio ostave određene
stvari ili grupe stvari kad to iziskuju opravdani razlozi. Sud može, prema
okolnostima pojedinog slučaja, odlučiti da se ovaj dio isplati U novcu.
d) Ako nasljednik ostavioca u postuvku za raspravljanje ostavine traži
dio po čl. 37. Zakona o nasljeđivanju, sud je dužan da i u pogledu tog tra-
ženja provede postupak i odluči. U rješenju o nasljeđivanju (čl. 228. Zakona
o nasljeđivanju) sud će ustanoviti dio koji učesniku u postupku pripada po
čl. 37. i označiti ga odvojeno od njegovog nasljednog dijela. U rješenje se
unosi i postignuti sporazum o diobi i o načinu diobe u pogledu dijela koji
učesniku pripada po čl. 37, kao i odluka suda o načinu isplate tog dijela.
Potomak koji nije nasljednik može svoj zahtjev za izdvajanje dijela
ostavine po čl. 37. Zakona o nasljeđivanju ostvarivati u postupku raspravlja-
nja ostavine. V povodu takvog zahtjeva sud će provesti postupak i odlučiti
kao i o zahtjevu nasljednika (Načelno mišljenje Proširene opće
sjednice Saveznog vrhovnog suda br. 2/60 od 4. IV 1960, Zb. V/l—1960,
str. 9).
2. Potomci oporučitelja imaju pravo zahtijevati da se iz ostavine izdvoji
dio koji odgovara njihovom doprinosu u povećanju vrijednosti ostaviočeve
imovine (Vrhovni sud AP Vojvodine Gž 1044/55, Glasnik br. 4/56, str. 26).
3. Pravo nasljednika da na temelju čl. 37. ZN izdvoji dio iz ostavine
može se ostvarivati ne samo tužbom i prigovorom u sporu pokrenutom
radi diobe nasljedstva (Rješenje Vrhovnog suda NR Srbije Gž 1697/57 od
7. VI 1957, Zb. 11/2—1957, br. 353).
4. Zahtjev iz čl. 37. ZN ne može Se staviti u onim ostavinama koje su
pravomoćno dovršene prije objavljivanja Zakona o nasljeđivanju (Presuda
Vrhovnog suda NR Hrvatske Gž 815/57 od 8. V 1957, Odvjetnik br. 11/57,
str. 305).
5. Potomak ostavioca ima prema čl. 37. ZN pravo zahtijevati da se iz
ostavine izdvoji dio koji odgovara njegovom doprinosu u povećanju vrijed- •
nosti ostaviočeve imovine, nezavisno od toga da li je ovaj njegov doprinos
nastao u vrijeme dok je bio maloljetan ili poslije navršene punoljetnosti.

101
Član 37 — 38.

JVe važi pravno pravilo da maloljetno dijete stječe za oca (Presuda

Vrhovnog suda NR Srbije Gž 3678/56 od 15. I 1958, Zb. III/1—1958, str. 37).
6. Bračni drug nema pravo zahtijevati izdvajanje imovine u smislu čl.
37. ZN; za nj važi odredba SI. 10. Osnovnog zakona o braku (Vrhovni sud
NR Slovenije Gs rev 60/58, Pravosodni bilten br. 3—4/59, str. 34).
7. Za primjenu SI. 37. ZN nije nužno da su stranke živjele u zajednič-
kom kućanstvu, već je dovoljno da su radile u zajednici.
Ako zakon propisuje »da izdvojeni dio ne spada u ostavinu«, proizlazi
zaključak da je pravo na izdvajanje nastalo već za života ostavioca i da se
još za njegova života može realizirati u veličini dijela koji odgovara dopri-
nosu u povećanju vrijednosti ostaviočeve imovine (Rješenje Vrhovnog suda
NR Hrvatske Rev. 24/58 od 30. I 1958, Naša zakonitost br. 9—10/58, str. 478).
8. Ostaviočev potomak koji po SI. 37. ZN ima pravo zahtijevati da se
iz ostavine izdvoji dio odgovarajući njegovom doprinosu u povećanju vri-
jednosti ostaviočeve imovine, to svoje pravo može prema nasljednicima
ostvarivati i poslije pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju, pa i u sporu o
diobi nasljedstva (Rješenje Vrhovnog suda NR Hrvatske Rev. 167/59 od 26.
III 1959, ZB. IV/1—1959, br. 20).
9. Zahtjev za izdvajanje imovine u smislu čl. 37. ZN može se isticati
i prigovorom i nakon pravomoćno završene ostavinske rasprave (Rješenje
Vrhovnog suda NR Hrvatske Gž 461/59 od 19. III 1959, Naša zakonitost br.
5—6/59, str. 262).
10. Pravo iz čl. 37. ZN ne nastaje već silom zakona, nego kad u po-
vodu postavljenog zahtjeva sud donese svoju odluku koja ima stoga konsti-
tutivni karakter (Presuda Okružnog suda u Bjelovaru Gž 629/59 od 30. VI
1959).
11. Zahtjev za izdvajanje dijela ostavine po čl. 37. ZN ne može se više
ostvarivati ako je ostavina bila između nasljednika sporazumno razdije-
ljena (Rješenje Okružnog suda Novo Mesto Gž 244/60 od 21. X 1969, Poročilo
1960/2 br. 15).
12. Pravo potomka da mu se iz ostavine izdvoji dio koji odgovara nje-
govom doprinosu u povećanju vrijednosti ostaviočeve imovine ne prestaje,
ako potomak umre prije ostavioca, već poslije smrti ostavioca taj dio još po-
stoji i prelazi na potomkove nasljednike.
Pravo iz čl. 37. ZN ne prestaje radi nedostojnosti za nasljeđivanje (Pre-
suda Vrhovnog suda NR Slovenije, Pž 626/62 od 13. XII 1962, Poročilo 1962/2,
br. 10).

Izdvajanje predmeta kućanstva

član 38.
Preživjelom bračnom drugu i potomcima ostaviočevim koji su
živjeli sa ostaviocem u istom kućanstvu pripadaju predmeti kućanstva
koji služe za zadovoljavanje njihovih svakodnevnih potreba, kao što su
pokućtvo, namještaj, posteljina i slično, ali ne i ako su ovi predmeti
znatnije vrijednosti.
Tako izdvojeni predmeti ne uzimaju se u račun pri izračunavanju
nužnog dijela, niti se uračunavaju nasljedniku u njegov nasljedni dio.

1. Na području Slovenije i Dalmacije postojao je već otprije insti-

tut koji je po svojoj svrsi i pravnoj naravi odgovarao institutu sadrža-
nom u ovom članu. To je bio institut p r e t h o d n o g z a p i s a (prelegat)
pokretnih stvari koje ulaze u bračno kućanstvo, preuzet §-om 69. au-
strijske naredbe od 12. X 1914. (§ 758. nov. OGZ) iz njemačkog prava
(§ 1932. njem. grad. zakonika). Razlika između jednog i drugog instituta

102
 Clau 38.

je u tome, što je prethodni zapis predmeta bračnog kućanstva prema §

1
758. nov. OGZ statuiran u korist preživjelog bračnog druga^ ) dok pred-
meti kućanstva u smislu ovog člana pripadaju ne samo preživjelom bra-
čnom drugu nego i ostaviočevim potomcima koji su živjeli s ostaviocem
u istom kućanstvu.
2. Do primjene ovog instituta može doći samo u okviru prvog ili dru- i
gog nasljednog reda, a u drugom nasljednom redu samo u korist preživ- v
jelog bračnog druga. Dok je, međutim, preživjeli bračni drug, u čiju
se korist izdvajaju predmeti kućanstva, uvijek i ostaviočev zakonski na-
sljednik, ostaviočevi potomci koji su živjeli s ostaviocem u istom ku-
ćanstvu ne moraju u konkretnom slučaju biti njegovi zakonski nasljed-
nici. Pravo na predmete kućanstva u smislu ove odredbe imaju, prema to-
me, i ostaviočevi unuci, čiji je otac na životu, kao i njegovi dalji potomci,
koji su s njime ž i v j e l i u i s t o m k u ć a n s t v u . Stepen srodstva nije
ovdje važan.
Postoji mišljenje da pravo na izdvajanje predmeta kućanstva imaju
i ostaviočevi usvojenici i njihovi potomci ako su živjeli s njime u istom
kućanstvu.(2) Takav se zaključak, međutim, ne može izvesti iz ovog
propisa koji predstavlja izvjestan privilegij za tačno određene osobe, čiji
se krug ne može proširivati. Spomenuto se mišljenje ne može s uspjehom
braniti ni pozivanjem na odredbu čl. 25. st. 1 ZN, jer se tom odredbom
"samo konkretiziraju nasljedna prava usvojenika kao zakonskih nasljed-
nika s obzirom za odredbu čl. 9. st. 1 ZN, kojom su i usvojenici uključeni
u krug zakonskih nasljednika. Usvojeniku i njegovim potomcima, koji
su živjeli s ostaviocem u istom kućanstvu, ostaje, prema tome, pravo da u
smislu čl. 151. ZN prilikom diobe nasljedstva stave zahtjev da im se osta-
ve predmeti kućanstva koji služe za zadovoljavanje njihovih svakodnev-
nih potreba, u kojem će im se slučaju vrijednost ostavljenih predmeta
uračunati u nasljedni dio.)
3. Osobe "Kojima pripada pravo na predmete kućanstva nisu u po-
gledu tih predmeta ostaviočevi univerzalni sukcesori. Njima ovi predmeti
pripadaju iz ostavine po sili zakona kao legat (zakonski legat), pa se one
u pogledu tih predmeta trebaju smatrati z a Sfo~n s k i m l e g a t a r i m a .
U slučaju kada su ove osobe ujedno i ostaviočevi nasljednici, bilo zakon-
ski, bilo oporučni, pripadaju im izdvojeni predmeti kućanstva kao za-
k o n s k i p r e l e g a t , tako da te osobe imadu položaj z a k o n s k i h
p r e l e g a t a r a . Prema tome, preživjelog bračnog druga treba u po-
gledu tih predmeta smatrati zakonskim prelegatarom (jer u slučaju, ako
1
Austrijski građanski zakonik je u tom pogledu povoljniji za bračnog
druga od njemačkog, jer ovaj posljednji priznaje to pravo preživjelom brač-
nom drugu, samo za slučaj kada bračni drug nasljeđuje pored srodnika dru-
gog nasljednog reda ili pored djedova i baba, a ne i onda kada nasljeđuje
zajedno
2
s ostaviočevom djecom.
Na tom stanovištu stoji i B l a g o j e v i ć (op. cit., str. 186), koji smatra
da usvojenicima i njihovim potomcima pripada ovo pravo i u slučaju kada
su njihova nasljedna prava prema ostaviocu prilikom usvojenja isključena
(čl. 19. Zakona o usvojen ju).
Vidi, međutim, članak M. M i t i ć a pod naslovom »Nekoliko napomena
u vezi sa Zakonom o nasljeđivanju« u časopisu »Pravni život« br. 3/56, str.
13, u kojem se osporava osnovanost Blagojevićevog stanovišta.

103
Član 38.

je izgubio nasljedno pravo ili je isključen iz nasljedstva ili je nedosto-

jan za nasljeđivanje, nema pravo ni n a ove predmete — vidi niže pod
tač. 7.), dok su ostavioeevi potomci u pogledu ovih predmeta ili zakonski
prelegatari (ako su ujedno i nasljednici — bilo zakonski bilo oporučni),
ih zakonski legatari (ako se u konkretnom slučaju ne pojavljuju kao
3
nasljednici.( ) /
Ako imade više osoba koje su korisnici ovog zakonskog legata, one
se u pogledu izdvojenih predmeta kućanstva trebaju smatrati sulega-
tarima (collegatari), jer svakoj pripada jednaki dio od tih predmeta; ve-
ličina njihovog nasljednog dijela (nasljednička kvota) nije ovdje važna.
4. Iako preživjeli bračni drug i ostaviočevi potomci koji su živjeli
s ostaviocem u istom kućanstvu, nisu u pogledu navedenih predmeta osta-
viočevi univerzalni sukcesori, ipak oni te predmete stječu kao njegovi
n e p o s r e d n i sukcesori. Za stjecanje prava vlasništva na ovim pred-
metima nije potreban poseban akt stjecanja kao kod ostalih legata (cl.
92. i 100. ZN), tako da navedene osobe stječu pravo vlasništva na tim
predmetima po sili zakona, u momentu smrti ostavioca. U tom pogledu
ovaj zakonskTTSgat (prelegat) ima sve karakteristike v i n d i k a c i o n o g
l e g a t a rimskog prava (legatum per vindicationem), kod kojeg je
vlasništvo legirane stvari ili drugo stvarno pravo prelazilo na legatara
ipso iure, čim je nasljednik nastupio nasljedstvo.(4)
S obzirom na neposredni prijelaz vlasništva na predmetima kućan-
stva s ostavioca, u momentu njegove smrti, na preživjelog bračnog druga
i njegove potomke, njihov je položaj sličan položaju nasljednika. Među-
tim, dok nasljednici u svakom slučaju solidarno odgovaraju za ostaviočeve
dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine (čl. 145. ZN), kod ovih
zakonskih legatara postoji ta odgovornost samo u slučaju ako su oni
ujedno i ostaviočevi zakonski ili oporučni nasljednici. Ako to nisu, na
njih n e p r e l a z i o d g o v o r i f o s t z a o s t a v i o č e v e dugove
(čl. 98. st. 1 ZN). Ostaviočevi vjerovnici imaju, doduše, pravo da se na-
plate i iz predmeta kućanstva, koji sačinjavaju zakonski legat, ako se nisu
mogli namiriti iz imovine nasljednika (čl. 93. ZN), ali se ovdje radi o
s t v a r n o j odgovornosti zakonskih legatara, a ne o sukcesiji u odgo-
vornosti za ostaviočeve dugove.
5. I s t o k u ć a n s t v o , u smislu odredbe prvog stava, postoji ne
samo onda kad su navedene osobe neprekidno zajedno živjele i stano-
vale nego i u raznim drugim situacijama koje su uvjetovane životnim
potrebama radnog čovjeka. Tako se može smatrati da su živjeli u istom

3
B l a g o j e v i ć smatra (op. cit, str. 186) da izdvajanje predmeta ku-
ćanstva u korist bračnog druga i potomaka, s obzirom na formiranje posebne
imovinske mase i njenu raspodjelu i namjenu, nije institut nasljednog prava,
nego institut do čije primjene dolazi u povodu nasljeđivanja i u vezi s nas-
ljeđivanjem, tako da se' na taj institut djelomice primjenjuju pravila nasljed-
nog prava iako nema u pravom smislu nasljedno pravni karakter. Ipak stoji
na stanovištu da su navedene osobe u pogledu izdvojenih predmeta kućanstva
univerzalni sukcesori ostavioca (tako i Objašnjenje, str. 119), što, međutim,
nije posve u skladu s ostalim autorovim izlaganjima o pravnoj prirodi tog
instituta.
4
H o r v a t, Rimsko pravo II, str. 162.

104
 Član 38.

kućanstvu s ostaviocem njegovi potomci i bračni drug koji su odilazili

svake godine kroz duže vrijeme na r a d u drugi kraj ili koji su kao po-
morci provodili najveći dio vremena na plovidbi, ako su stalno održavali
vezu s ostaviocem, ulagali od svoje zarade u njegovo kućanstvo i nakon
završenog posla ili putovanja nastavljali zajednički život s ostaviocem.
6. Pod režim izdvajanja potpadaju samo oni p r e d m e t i k u ć a n -
s t v a , koji služe z a z a d o v o l j a v a n j e s v a k o d n e v n i h p o t r e b a
osoba u čiju se korist vrši izdvajanje, uz pretpostavku da ti predmeti
nisu znatnije vrijednosti. Nabrajanje predmeta kućanstva u zakonu je
ekzemplifikativno, pa je stvar suda, da u svakom konkretnom slučaju o
tome donese potrebnu odluku. Svakako će se tu raditi u prvom redu
o onim pokretnim stvarima kućanstva, koje se redovito i stalno upotreb-
ljavaju. Izraz »svakodnevni« ne treba, međutim, ovdje uzeti doslovno i
davati mu neko samostalno značenje, jer objektom instituta izdvajanja
mogu biti i one stvari kućanstva, koje se s obzirom na svoju namjenu
rjeđe upotrebljavaju, ukoliko njihova upotreba ulazi u okvir redovitih
potreba koje se od vremena na vrijeme ponavljaju u toku života osoba,
u čiju se korist vrši izdvajanje (među takve predmete spadaju na primjer,
ukrasi za novogodišnje drvce, koji se upotrebljavaju samo kroz nekoliko
dana u godini, ali ipak redovito svake godine).
Oni pak predmeti kućanstva koji se upotrebljavaju samo u određe-
nim prilikama, koje se u odnosu na članove kućanstva ne mogu smatrati
redovitima niti su odraz n j i h o v i h neposrednih potreba, nisu objektom
izdvajanja. Tako, na primjer, korisnicima ovog instituta pripada kao za-
konski legat pribor za jelo koji se u kućanstvu ostavioca svakodnevno
upotrebljava, ali ne i poseban pribor koji se u tom kućanstvu upotre-
bljava samo izuzetno, u naročitim prilikama.( 5 )
Izrazi »pokućstvo« (pokućstvo, pokućanstvo) i »namještaj« imadu u
običnom govoru isto značenje, a kao sinonimi su označeni i u svim
rječnicima našeg jezika.(6) Čini se, međutim, da je u zakonu izrazu
»pokućstvo« dano šire značenje od izraza namještaj. Pod p o k u ć s t v o m
(lat. supellex, njem. Hausrat, Haus-Einrichtung, tal. mobile di časa) treba
u smislu odredbe stava 1 podrazumijevati stvari koje su potrebne za
vođenje kućanstva, što znači da ovamo spada ne samo drvenina smješte-
na po sobama i kuhinji nego i pribor za čuvanje i pripremanje hrane,
pribor za jelo i drugi predmeti koji se upotrebljavaju u kućanstvu, dok
n a m j e š t a j (njem. Mobilien, Mobel) sačinjavaju samo stvari koje su
smještene po stanu i služe za njegovu upotrebu, kao što su ormari, kre-
7
veti, stolovi itd.( )
I p o t r o š n e stvari mogu biti objektom izdvajanja, ukoliko su ispu-
njene opće pretpostavke koje se ovdje traže, a naročito, da su te stvari
za života ostavioca služile za zadovoljavanje svakodnevnih potreba osta-
vioca i korisnika izdvajanja. To se u prvom redu odnosi na živežne namir-
5
B 1 a g o j e v i ć, op. cit, str. 188.
6
O značenju ovih izraza vidi, na primjer, Rječnik hrvatskog ili srp-
skog jezika u izdanju Jugoslavenske akademije u Zagrebu.
7
U §-u 674. OGZ (prema službenom prijevodu na hrvatski jezik)
imadu izrazi pokućstvo i namještaj obrnuto značenje.

105
Član 38.

niče, ogrjev i slične potrošne stvari. Opseg izdvajanja ovih stvari treba
odrediti prema mogućnostima njihove reprodukcije ili ponovne nabave,
tako da od pojedine vrste potrošnih stvari ne bi trebalo izdvojiti više
od količine koja dostaje za jednu gospodarsku godinu.
Stvari koje ne služe neposredno za osobnu upotrebu ostavioca i čla-
nova njegova kućanstva, nego za obrađivanje nekretnina i uzdržavanje
gospodarstva kao što su konji, kola, plug i drugi mrtvi i živi inventar
dobra (fundus instructus — pravno pravilo iz § 296. OGZ) ne spadaju u
predmete kućanstva, pa ne mogu biti ni objekt izdvajanja u smislu ovog
člana.
Pojam z n a t n i j e v r i j e d n o s t i nije u zakonu pobliže određen.
Takva konkretizacija nije, međutim, ovdje moguća, a nije ni potrebna,
jer apstraktna i generalna norma ne može uvijek vrijediti za sve sluča-
jeve i situacije koje se mogu pojaviti u životu. Sudu je zbog toga dana
mogućnost da kod primjene ove odredbe uzme u obzir specifičnost sva-
kog konkretnog slučaja. Pojam znatnije vrijednosti predstavlja ovdje
tzv. p r a v n i s t a n d a r d (vidi objašnjenje uz cl. 223. ZN), u okviru
kojeg sud na osnovu svih. okolnosti treba za svaki pojedini slučaj utvr-
diti, da li neki određeni predmet kućanstva, u pogledu kojeg se donosi
odluka o izdvajanju potpada ili ne potpada pod taj pojam.
7. Budući da se osobe kojima pripada pravo na predmete kućanstva,
u pogledu tih predmeta smatraju zakonskim legatarima odnosno prelega-
tarima (vidi naprijed pod tač. 3.), moraju one ispunjavati sve uvjete koji
se traže za legatare. Prema tome, navedene osobe gube pravo na pred-
mete kućanstva ako su nedostojne za nasljeđivanje (čl. 96. st. 1 i čl. 131.
ZN), ako su opravdano ftiđjučene iz nasljedstva (čl. 47. ZN) ili lišene pra-
va na nužni dio u korist potomaka (čl. 50. ZN), ili ako su se~nasljedstva
odrekle (čl. 135. i 140. ZN). Preživjeli bračni drug gubi ovo pravo i u slu-
čajevima kada mu je u smislu čl. 27. ZN prestalo pravo da naslijedi
umrlog bračnog druga.
Osoba kojoj pripada pravo na predmete kućanstva može se odreći
nasljedstva ako je ujedno i ostaviočev nasljednik, i zadržati pravo na ove
predmete, kao i obratno.( 8 ) Takvi se slučajevi u praksi mogu lako po-
javiti, naročito kada bračni drug nasljeđuje zajedno s djecom koju je
imao s ostaviocem, jer se tada često dešava da bračni drug, pogotovo ako
je opskrbljen, zadržava samo predmete kućanstva, dok se ostalog nasljed-
stva u interesu djece odriče. U slučaju da se koja od ovlaštenih osoba
odrekne svog prava na predmete kućanstva, njen će dio na tim pred-
metima pripasti ostalim osobama, u korist kojih se vrši izdvajanje. Ako
se sve ovlaštene osobe odreknu tog prava, ili ako nijednoj od navedenih
osoba to pravo ne pripada zbog nedostojnosti ili isključenja iz nasljed-
stva, pripast će ti predmeti. ostalim nasljednicima u okviru njihovog na-
sljednog dijela.
8. Prema stilizaciji odredbe stava 1 treba sud po s l u ž b e n o j d u -
ž n o s t i brinuti se za primjenu ovog instituta. To, međutim, ne znači da

8
B 1 a g o j e v i ć, op. cit, str. 189,

106
 Član 38.

sud treba u svakom pojedinom slučaju ex offo prikupljati potrebne po-

datke, već je dovoljno da zainteresirane osobe upozori na prava koja im
pripadaju na temelju ovog propisa i da im dade upute za ostvarenje
njihovih prava. Razumljivo je da će u slučaju kada raspolaže sa svim
potrebnim podacima, sud i bez posebnog zahtjeva odlučiti o izdvajanju
predmeta kućanstva u korist ovlaštenih osoba.
Budući da sud i bez zahtjeva stranaka razmatra mogućnost primje-
ne ovog propisa, nesumnjivo je da preživjeli bračni drug i ostaviočevi po-
tomci mogu izdvajanje predmeta kućanstva tražiti ne samo u toku prvo-
stepenog postupka nego i u žalbenom postupku, ukoliko se prava na te
predmete nisu izričito odrekli. Navedene osobe mogu, štaviše, putem.-
parnice, u granicama zastarnog "roka, postaviti zahtjev za izdvajamjp
predmeta kućanstva i poslije završenog ostaviniskog postupka ako se u.
ftjm—pTOttrpfcn nije raspravlj'alo i odlučivalo o njihovom pravy ina tp
jFejmete. ISTO iako zainteresirane osobe mogu putem parnice ostvari- _
vati svoje p'ravo na predmete kućanstva ako je ostavinski postupak bio
:
oi!)Uiij|,avljeii iz z'azloga, sto je ostaviiac ostavio samo pok
'(cl. 216. st. 4 ZN).
Za slučaj s p o r a o č i n j e n i ca ma, od kojih zavisi opravda-
nost zahtjeva za izdvajanje predmeta kućanstva, predviđen je po zako-
'nu isti postupak koji vfijedi_zajrjdsavanje_.sporova između nasljedirtlja^
tako da će sud u tom slučaju prekinuti ostavinsku raspravu i stranke
uputiti na parnicu ili postupak pred upravnim organom (čl. 223. st. 1 i 2
tač. 2). Ovdje ne dolazi, prema tome, do primjene odredbe čl. 224. ZN,
koja važi za ostale legate, prema kojoj se ne prekida ostavinska rasprava
ni u slučaju kada su sporne činjenice, od kojih zavisi pravo'na legat.
9. Pravo koje pripada preživjelom bračnom drugu i potomcima osta-
viočevim u smislu ovog člana z a s t a r u j e u r o k o v i m a k o j i v a ž e
za zastaru prava z a h t i j e v a t i o s t a v i n u kao n a s l j e d n i k
ostavioca (čl. 144. ZN), a ne u roku, u kojem zastaruje pravo tražiti iz-
vršenje legata (čl. 100. ZN). Na ovaj zaključak upućuje okolnost da kori-
snici ovog instituta, premda u pogledu izdvojenih predmeta kućanstva
nisu nasljednici već zakonski prelegatari, stječu ove predmete bez po-
sebnog akta stjecanja, kao neposredni sukcesori ostavioca, što znači da
naprema ostalim nasljednicima nisu samo obavezno — pravni ovlašte-
nici na izvršenje legata, kao što je to slučaj kod ostalih legatara.
10. Ostaviiac ne može svojim oporučnim raspolaganjima otkloniti
primjenu odredaba sadržanih u ovom članu. I u tome se naš institut raz-
likuje od svog austrijskog prethodnika ^ 758. nov. OGZ) koji nije spre-
čavao ranije umrlog bračnog druga, da svojim oporučnim raspolaganjima
preživjelog bračnog druga liši mogućnosti primanja pokretnih stvari
9
koje ulaze u bračno kućanstvo.( )
Kako se, međutim, po našem nasljednom pravu predmeti kućanstva
izdvajaju u posebnu ostavinsku masu, koja je po samom zakonu nami-
jenjena preživjelom bračnom drugu i ostaviočevim potomcima koji su
s ostaviocem živjeli u istom kućanstvu, vezan je i ostaviiac ovom odred-
bom budući da on svojom imovinom može oporučno raspolagati samo na

W e i s s u Klangovu Komentaru, str. 607.

107
Član 38 — 39.

način i u granicama, koji su određeni u zakonu (čl. 7. ZN). Za to govori

i okolnost, što je institut izdvajanja predmeta kućanstva uvršten u,odje-
ljak zakona koji sadrži odredbe o nužnim nasljednicima.
Ako ostavilac ipak oporukom raspoloži i s predmetima kućanstva,
koji potpadaju pod režim predviđen u ovom članu, njegova oporučna ra-
spolaganja koja su protivna ovoj odredbi, mogu ostati na snazi samo uz
izričiti pristanak osoba koje su tim raspolaganjima prikraćene. U tom se
slučaju, međutim, oporukom ostavljeni predmeti kućanstva trebaju uzeti
u obzir pri izračunavanju nužnog dijela (čl. 33. st. 2), dok za isti slučaj
u pogledu uračunavanja tih predmeta u nasljedni dio, vrijede odredbe
čl. 52—55. ZN.
11. Objekt izdvajanja su oni predmeti kućanstva koji su bili vlasni-
štvo ostavioca u času njegove smrti. Ako se radi o predmetima kućanstva,
koji predstavljaju zajedničku imovinu bračnih drugova stečenu radom u
toku braka, u pogledu koje još nije utvrđen udio svakog bračnog druga
(čl. 10. OZB), treba prethodno utvrditi njihove dijelove na toj imovini.
U ovom se slučaju izdvajanje odnosi isamo na onaj dio pojedinih pred-
meta kućanstva koji predstavlja suvlasništvo ostavioca.
12. Kada sud ustanovi da postoje uvjeti za izdvajanje predmeta ku-
ćanstva u korist osoba spomenutih u stavu 1, potrebno je da to konsta-
tira u dispozitivnom dijelu rješenja o nasljeđivanju, kod čega treba na-
vesti, kako predmete koji se izdvajaju, tako i osobe u čiju su korist izdvo-
jeni^10) Ako se radi o osobama koje su u konkretnom slučaju ujedno
i zakonski ili oporučni nasljednici, korisno je, radi jasnoće, istaći da im
. se izdvojeni predmeti kućanstva ne uračunavaju u njihov nasljedni dio.

Sudska praksa
1. O mogućnosti primjene čl. 38. ZN odlučuje sud po službenoj dužnosti.
Što treba smatrati predmetom kućanstva, odlučuje sud s obzirom na svaki
konkretan slučaj (Rješenje Okružnog suda, Zagreb. Gž 6394/55 od 23. II
1956, Odvjetnik br. 3—4/56, str. 12).
2. Preživjeli bračni drug ostaviočev može i u žalbi protiv rješenja o
nasljeđivanju postaviti zahtjev za izdvajanje predmeta kućanstva po čl.
38. ZN, ukoliko se tog zahtjeva u ostavinskom postupku nije izričito odre-
kao (Rješenje Vrhovnog suda NR Slovenije G rev. 14/56 od 18. V 1956, Zb.
1/2—1956, br. 328).
3. Odredba čl. 38. ZN odnosi se samo na predmete kućanstva među
koje ne spada poljoprivredni inventar (Vrhovni sud AP Vojvodine Gž
936/57, Glasnik br. 2/58, str. 42).

108
 Član 39.

Pri utvrđivanju ukupne vrijednosti oporučnih raspolaganja i darova

uzimaju se u račun i oni darovi i raspolaganja oporukom za koja je
ostavilac naredio da se ne uračunavaju nužnom nasljedniku u njegov
nasljedni dio.
- Od ovih darova i oporučnih raspolaganja koji se uračunavaju nužnom
1
nasljedniku u njegov nasljedni dio uzima se u račun pri utvrfl'.vaPJ'
ukupne vrijednosti oporučnih raspolaganja i darova samo onoliko ?a
koliko oni premašuju njegov nužni dio.

1) Iz odredbe čl. 31. ZN proizlazi da ostavilac ne može raspolagati s

dijelom ostavine koji mora ostati rezerviran za nužne" nasljedmEe, tj"
p u ž n i m dijetonT~(čTr~3~T. st. 1 i 2 ZI^."^štavlIaFlnože~ilobodno raspola-
gati preostalim dijelom ostavine koji se naziva r a s p o l o ž i v i m dijelom
(čl. 31. st. 3 ZN).
Ostavilac može na dvojaki način p o v r i j e d i t i nužni dio, tj. uma-
njiti vrijednost onog dijela ostavine koji mora ostati nužnim nasljed-
nicima, i na taj način prekoračiti raspoloživi dio ostavine. To može učiniti
o p o r u č n i m raspolaganjima (određivanjem nasljednika ili namjenom
legata) ili b e s p l a t n i m r a s p o l a g a n j i m a izvršenim u korist za-
konskih nasljednika ili drugih osoba. ^Time što je nekim raspolaganjima
ostavilac povrijedio nužni dio svojih nužnuT^naslJediBIca^ ova raspola"-
i ^ l ^ i g ostžijirniriiia5~ive~dok n a zahtjev nu-
žnihjiasljednika, čiji je dio povrijeđen""ne "" budu reducirana!
Zakon je nužnim nasljednicima, u svrhu osiguranja i ostvarenja nji-
hovog prava na nužni dio, dao određena sredstva kojima mogu svesti
ostaviočeva raspolaganja u granice u kojima je mogao raspolagati (član
31. stav 3 ZN).
Budući da nužni dio može biti povrijeđen o p o r u č n i m raspolaga-
njima (određivanjem nasljedstva i legata) ili b e s p l a t n i m raspola-
ganjima za života, nužnim nasljednicima priznato je pravo da z a h t i -
j e v a j u razmjerno u m a n j e n j e ili u k i d a n j e svih o p o r u č n i h
raspolaganja, kao i vraćanje d a r o v a u opsegu koji je potreban da bi se
povrijeđeni nužni dio dopunio.
Zakon je utvrdio i r e d o s l i j e d sredstava koje nužni nasljednici
mogu upotrijebiti u svrhu ostvarenja svog prava. Na prvom mjestu mogu
tražiti razmjerno umanjenje odnosno ukidanje oporučnih raspolaganja.
Samo ako to ne bi bilo dovoljno, mogu zahtijevati vraćanje darova, i to
onih koji su po vremenu, kad su učinjeni, najbliži danu smrti ostavioceve.
O p s e g umanjenja oporučnih raspolaganja i vraćanja darova također
je određen. O p o r u č n a raspolaganja umanjuju Se samo u dijelu koji
je potreban da bi se dopunio nužni dio. Ako se umanjenjem oporučnih
raspolaganja može dopuniti odnosno namiriti nužni dio, neće doći do
vraćanja darova. Ako je, međutim, potrebno da se darovi vrate, vratit
će se u opsegu koji je potreban da bi se dopunio nužni dio. Međutimž_kod_ '
umanjenja oporučnih raspolaganja obuhvata ju se, u pravilu, s v a opo- r
ručna raspolaganja (osim ako oporučitelj nije što drugo odredio) koja \
"seTumanjuju razmjerno svojoj veličini (čl. 41. stav 1 ZN). "J

109
Član 39.

Kod vraćanja d a r o v a postupa se na drugi način. Svaki dar smatra

se samostalnim raspolaganjem, pa se uzima u obzir prema vremenu kada
je učinjen (čl. 43. ZN). Na prvo mjesto dolaze u obzir darovi koji su da-
rovani u p o s l j e d n j o j godini života ostaviočeva, bez obzira da li su
darovani zakonskim nasljednicima ili drugim osobama (čl. 33. stav 5 ZN).
Zatim dolaze u obzir darovi koji su r a n i j e darovani z a k o n s k i m
n a s l j e d n i c i m a , pri čemu ostale osobe (koje nisu zakonski nasljed-
nici) izlaze iz obaveze za vraćanje. U svakom slučaju darovi se vraćaju
po redu kad su darovani idući obrnutim redom davanja, od kasnijeg ka
ranijem.
2) Pravo nužnih nasljednika da im se osigura njihov nužni dio p r e -
če je od prava svih ostalih oporučnih i zakonskih nasljednika i legatara.
Osobe koje nisu nužni nasljednici mogu polagati pravo na ostavinu,
nakon što prava nužnih nasljednika budu osigurana. Prava ostalih na-
sljednika (oporučnih i zakonskih) i legatara moraju ustupiti svoje mje-
sto pravu nužnih nasljednika. To vrijedi i za daroprimce koji, u stvari,
primaju dar pod prećutnim zakonskim uvjetom — da se darom koji im
je darovan ne vrijeđa nužni dio. (')
Osobe u čiju su korist namijenjena oporučna raspolaganja ili dani
darovi moraju na zahtjev nužnih nasljednika trpjeti odgovarajuća ogra-
ničenja, umanjenje pa čak i gubitak nekog prava koje im je pripalo, u
opsegu koji je potreban da se osigura ostvarenje prava nužnih nasljednika
u granicama koje im je zakon garantirao (čl. 30. i 31. ZN).
U međusobnom odnosu pojedinih ovlaštenika koji treba da trpe
ograničenje zakon na prvo mjesto postavlja o p o r u č n a raspolaganja.
Ona su prva pogođena jer se smatraju »posljednjim« darovanjem u nizu
besplatnih ostaviočevih raspolaganja, budući da se sva ostvaruju u času
njegove smrti, dakle, iza darovanja učinjenih za života. Ako njihovim
umanjenjem, odnosno potpunim ukidanjem, nužni dio ne bi mogao biti
namiren u cijelosti, pristupa se vraćanju darova. Kod toga se sva, opo-
ručna raspolaganja tretiraju kao jedna cjelina (čl. 40. i 41. ZN). Darovi se
vraćaju odvojeno, svaki za sebe, prema vremenu kad su darovani. Ovaj
redoslijed ima osnova u shvatanju da je ostavilac tek kasnijim raspola-
ganjima, koja su učinjena bliže času njegove smrti, mogao povrediti nu-
žni dio, pa se pretpostavlja-da se ranija raspolaganja kreću u granicama
raspoloživog dijela.
3) Veličina i vrijednost nužnog dijela utvrđuje se posebnom račun-
skom operacijom (čl. 33. ZN) kojom se ujedno utvrđuje i obračunska
vrijednost ostavine. U ovoj su sadržana sva dobra ostavine (aktiva) uma-
njena za vrijednost pasive (dakle, čista ostavina) kojoj je dodana vri-
jednost darova. Na bazi vrijednosti ove mase, uzete kao apstraktne ve-
ličine, koja u stvari predstavlja svu čistu imovinu koju je ostavilac
imao na raspolaganju za svoga života, izračunava se vrijednost onog
dijela imovine s kojom ostavilac nije mogao ni smio besplatno raspola-
gati, koju je morao ostaviti za svoje nužne nasljednike. Ona predstavlja
masu, nužni dio, koja je kao cjelina trebala ostati nužnim nasljednicima
(čl. 31. stav 1 ZN). Ova masa utvrđuje se na podlozi utvrđene vrijednosti
1
B l a g o j e v i ć , op. rit, str. 402.

110
 Član 39.

što je imaju pojedini dijelovi zakonskih nasljednika kao nužnih nasljed-

nika (zbroj vrijednosti njihovih nasljedničkih kvota). Ovoj masi suprot-
stavlja se preostala imovina ostaviočeva koja u stvari predstavlja V2 ili 2/3
obračunske vrijednosti ostavine, kojom je ostavilac mogao slobodno ras-
polagati i koja se naziva r a s p o l o ž i v i m dijelom (čl. 31. st. 3 ZN).(2)
Ovisno o tome, da li se ostaviočeva raspolaganja izvršena oporukom
ili učinjena darovanjima, uzeto kao cjelina, kreću u granicama koju
predstavlja vrijednost raspoloživog dijela ili ih prekoračuju, ocjenjuje
se da li je.nužni dio povrijeđen ili nije. Sve dok se ukupna vrijednost
oporučnih raspolaganja i darova (zbroj vrijednosti ovih raspolaganja)
kreće u granicama vrijednosti koju ima raspoloživi dio, nema povrede
nužnog dijela, pa ni mjesta umanjenju oporučnih raspolaganja i vraćanju
darova. To ujedno znači da se u tom slučaju nužni dio može podmiriti iz
čiste ostavine. ,
Daljnja računska operacija koja se sastoji u utvrđivanju pojedi-
načne i ukupne vrijednosti oporučnih raspolaganja i darova, pokazat će
koliko od raspoloživog dijela otpada na ova raspolaganja, a koliko pre-
ostaje dobara u ostavini s kojima ostavilac nije uopće raspoložio. U slučaju
kad je ostavilac svojim raspolaganjima prekoračio raspoloživi dio, što
znači da dobra koja su ostala u ostavini i ona kojima je raspolagao u
korist nužnih nasljednika nisu dovoljna da pokriju vrijednost imovine
koja je trebala ostati nužnim nasljednicima, uračunavajući sve ono što
im se u nužni dio treba uračunati (čl. 51. st. 1 i čl. 52. ZN), smatra se da
je nužni dio p o v r i j e đ e n .
Ova računska operacija, pored toga, treba da pokaže k o l i k o je
koji nasljednik primio na teret raspoloživog dijela ostavine, odnosno
za koliko, ono što mu je ostavljeno ili što je primio kao dar, p r e m a š u -
je nužni dio. To je potrebno da bi se moglo utvrditi k o j a o p o r u č -
na r a s p o l a g a n j a treba umanjiti i k o j e d a r o v e treba vratiti,
odnosno koje su o s o b e i u kome opsegu dužne trpjeti redukciju, od-
nosno restituciju raspolaganja izvršenih u njihovu korist.
(i)iPri izračunavanju nužnog dijela uzimaju se u__obzir__syi _oni,
k_ojff*s k i nasIjednicLkoji su m_concreto pozvani na nasljedstvo. Svij3e_
£muzimaju__u_obzir i ako nisu_nužni nasljednici. Tko od zakonskih na-
sljeđnOčaiz posebnih razloga ne nasljeđuje, to se kod izračunavanja nu-
žnog dijela uzima u obzir.
Nasljednika koji je isključen od nasljeđivanja (čl. 47. ZN), koji je
nedostojan za nasljeđivanje (čl. 131. ZN) ili koji se odrekao nasljedstva,
prema odredbama ZN treba smatrati kao da .je u m r o prije ostavioca
(čl. 49, 132. st. 1, čl. 136. ZN). Na fikciju da su ove osobe umrle prije
ostavioca nadovezuje se učinak, da ne mogu nasljeđivati. Uslijed toga te
osobe potpuno i s p a d a j u iz r a č u n a kad se nasljednicima utvrđu-
je zakonski odnosno njihov nužni dio.
Međutim, kad u naprijed navedenim slučajevima ima mjesta repre-
zentaciji (u smislu čl. 11. ZN), tada p o t o m c i ovih osoba stupaju na
njihovo mjesto u zakonski nasljedni dio, odnosno nužni dio. Potomcima
2
Dr A. S m o l e , u članku: Pravo nujnih dedičev, Pravnik br. 3—4/58,
str. 104, 105.

111
f Član 39. .

pripada s k u p n o nužni dio njihovog pretka. Svi potomci jednog pretka

računaju se kao j e d n a o s o b a , pa se de facto broj nužnih nasljed-
nika ne povećava a niti smanjuje.
Ako predak nema potomstva, ili ako se odrekao nasljedstva i u nji-
hovo ime, onda on potpuno o t p a d a kao zakonski i kao nužni nasljed-
nik. (3)
Kao osnovicu za određivanje nužnog dijela treba uzeti onaj dio
ostavine, koji bi svakom pojedinom nužnom nasljedniku pripao po zakon-
skom redu nasljeđivanja. To znači da se treba uzeti u obzir i odredba čl.
12. ZN, i prema tamo utvrđenoj osnovici u pogledu veličine nasljednog
dijela k o n k r e t n o g nužnog nasljednika, koga bi dobio kod primjene
čl. 12. ZN, utvrditi veličinu njegovog nužnog dijela. (Vidi objašnjenja u
tač. 6. uz čl. 12. ZN).
5) Ostavilac može u pogledu nekog nužnog nasljednika odrediti da
mu se ono što je ovaj ranije od njega primio na temelju besplatnih ras-
polaganja ne u r a č u n a v a u nasljedni dio, dakle, da mu to treba
ostati nedirnuto (čl. 51. st. 3 ZN, čl. 54. ZN) ili da primi legat pored
svog nasljednog dijela (čl. 52. ZN). Ovu ostaviočevu odredbu treba ispu-
niti tako, što će se za tog nužnog nasljednika utvrditi vrijednost nje-
govog nasljednog dijela na način da p o v r h vrijednosti nužnog dijela
primi ili zadrži ono što mu je ostavilac dao na dar ili namijenio iz
ostavine kao legat. U tom slučaju ima mjesta redukciji oporučnih ras-
polaganja, odnosno vraćanju darova izvršenih u korist drugih nasljed-
nika i osoba, kako bi se nužnom nasljedniku osiguralo njegovo pravo na
nužni dio budući da mu se u taj dio ne može uračunati ono što je opo~
ručilac izričito odredio da mu se ne uračunava (čl. 54. st. 1 ZN).
Ako, međutim, s nužnim nasljednikom koji je primio dar ili legat,
koji mu se ne uračunavaju (čl. 54. st. 1 ZN), konkurira još koji nužni
nasljednik (čl. 54. st. 2 ZN), tada nužni nasljednik koji je primio dar
ili kome je namijenjen legat (koji mu se ne uračunava) može primiti
legat odnoisno zadržati dar samo u granicama r a s p o l o ž i v o g dijela
(čl. 54. st. 2 ZN). To znači da će takav nužni nasljednik primiti svoj
nužni dio bez uračunavanja (čist). Ono što mu je ostavljeno ili što je već
primio p o v r h vrijednosti nužnog dijela, moći će zadržati samo u
dijelu čija se vrijednost nalazi u granicama raspoloživog dijela. Taj na-
sljednik mora, međutim, vratiti u ostavinu sve ono što predstavlja vi-
š a k , jer se upravo tim viškom prekoračuje raspoloživi dio i vrijeđa
nužni dio drugog nužnog nasljednika.
Slična je situacija onog nužnog nasljednika kome se legat ili dar
u r a č u n a v a j u u nasljedni dio. Ovaj nasljednik primit će svoj nužni
dio pored primljenog dara ili namijenjenog legata, osim ako koji suna-
sljednik ne bi stavio zahtjev da se nužnom nasljedniku u nasljedni dio
uračuna ono što je primio na dar ili što mu je namijenjeno kao legat
budući da se uračunavanje* uvijek vrši samo na z a h t j e v ovlaštene
osobe (čl. 63. ZN). U tome slučaju, tj. kad je stavljen zahtjev za uračuna-
vanje, nužnom nasljedniku uračunat će se u nužni dio vrijednost oporu-
čnih raspolaganja i darova izvršenih u njegovu korist. Višak darova,

3 Dr A. Smole, op. cit., str. 102, 103.

112
 Član 39 — 40.

odnosno oporučnih raspolaganja kojim se p r e k o r a č u j e vrijednost

njegovog nužnog dijela, nasljednik će moći zadržati samo u granicama
r a s p o l o ž i v o g dijela. Sve što mu je namijenjeno ili što je već pri-
mio preko toga, dužan je vratiti u ostavinu budući da taj višak pred-
stavlja povredu nužnog dijela ostalih nužnih nasljednika.
Da bi se mogla utvrditi v r i j e d n o s t oporučnih raspolaganja i
darova, u stavu 3 i 4 ovog člana sadržana su odgovarajuća interpreta-
tivna pravila. Po tim pravilima prilikom izračunavanja i utvrđenja vri-
jednosti oporučnih raspolaganja i darova u z i m a se u obzir vrijednost
oporučnih raspolaganja i primljenog dara u dijelu koji p r e m a š u j e
vrijednost n u ž n o g dijela, bez obzira da li se radi o oporučnim ras-
polaganjima i darovima za koje je oporučitelj odredio da se ne u r a -
č u n a v a j u u njegov nasljedni dio. U oba slučaju, bilo da se oporučna
raspolaganja i darovi uračunavaju ili neuračunavaju nužnom nasljedni-
ku u nasljedni dio, u račun se uzima samo ona vrijednost koja p r e -
m a š u j e vrijednost njegovog nužnog dijela. To znači da prilikom izra-
čunavanja nužni dio mora uvijek ostati čist.

Sudska praksa
1. Nužni nasljednik ne može tražiti da se, radi dopune povrijeđenog
nužnog dijela, vrati imovina koju je ostavilac otuđio ugovorom o doživot-
nom uzdržavanju (Presuda Vrhovnog suda NR Srbije Gž 1991/54 od 6. III
1956, Zb. 1/1—1956, br. 104).
2. U parnicama u vezi s povredom nužnog dijela tužbeni se zahtjev treba
postaviti radi ispunjenja, a ne samo na ustanovljenje prava na nužni dio
(Vrhovni sud'AP Vojvodine Gž 1081/55, Glasnik br. 6/56, str. 30).
3. Kod izračunavanja nužnog dijela ima nužni nasljednik pored dobi-
venog alikvotnog dijela nasljedstva, u koji treba uračunati i legat, zadržati
i taj legat ako ga je primio (Rješenje Okružnog suda Bjelovar Gž 1227/56
od 6. X 1956).
4. I univerzalni nasljednik obdarenikov dužan je vratiti dar ako je to
potrebno radi dopune nužnog dijela (Rješenje Vrhovnog suda NR Slovenija
Gi 445/58 od 6. XI 1958, potvrđeno rješenjem Saveznog vrhovnog suda Rev.
73/59 od 16. V 1959, Poročilo 1959/1, br. 6).
5. Ne može se suditi o zahtjevu za namirenje nužnog dijela prije nego
što se utvrdi pravni osnov i način otuđenja imovine pretka, iz koje se tuž-
bom traži namirenje nužnog dijela (Rješenje Saveznog vrhovnog suda Rev.
73/59 od 16. V 1959, Pravni život 1—2/60, str. 54).

Red umanjenja i vraćanja

Član 40.
Kad je povrijeđen nužni dio, najprije se umanjuju raspolaganja opo-
rukom, pa ukoliko nužni dio time ne bi bio namiren, onda se vraćaju
darovi.
as. "
1) Način umanjenja raspolaganja izvršenih o p o r u k o m , koje mo-
že zahtijevati nužni nasljednik ičiji je nužni dio povrijeđen, propisan je i
određen. Oporučitelj ne može svojom odredbom isključiti važnost ove
odredbe zakona, a niti ih na bilo koji način mimoići.
Ako je nužni nasljednik stavio z a h t j e v (čl. 45. ZN) da mu se
povrijeđeni nužni dio namiri, sva o p o r u č n a raspolaganja u m a n j u j u

Zalvon o nasljeđivanju s komentarom 113

 Član 40.

se u istom omjeru bez obzira na opseg i njihovu narav, i bez obzira da

li su sadržana u jednoj ili više oporuka. Ovo radi toga što sva ta raspo-
laganja predstavljaju jednu cjelinu u vrijeme njihove realizacije. (*)
Pod o p o r u č n i m raspolaganjima razumijevaju se odredbe o od-
ređivanju n a s l j e d n i k a njihovih dijelova, kao i odredbe o l e g a -
t i m a i drugim koristima koje se trebaju izvršiti neposredno iz ostavine
(čl. 91. st. 1 ZN). Nužni nasljednik, međutim, ne može tražiti da se,
radi nadopune nužnog dijela vrati ona imovina koju je ostavilac otuđio
2
ugovorom o doživotnom uzdržavanju (čl. 122. ZN). ( )
Ako je više oporučnih raspolaganja u korist jednog ili više oporučnih
nasljednika, sva se ta raspolaganja umanjuju p r o p o r c i o n a l n o , pre-
ma svojoj vrijednosti.
C\ Ovo umanjenje može biti i d j e l o m i č n o . U tome slučaju s v i
. oporučni nasljednici trpe razmjernu redukciju vrijednosti svog nasljednog
j dijela. Ako to nije dovoljno, moraju sva oporučna raspolaganja o t p a -

f | s t i.(3) U ovom slučaju radi se u stvari o anulaciji, u k i d a n j u svih opo-

/ ručnih, raspolaganja istovremeno, tako da nakon toga ne preostaje više
/ oporučnih nasljednika ni legatara. Oni u stvari gube svojstvo oporučnih
I nasljednika (odnosno legatara), a ako nisu istovremeno i zakonski na-
\ sljednici, gube svojstvo nasljednika uopće.
Ostavilac može u oporuci odrediti r e d o s l i j e d (čl. 41. st. 1 ZN)
po kojem će se umanjivati oporučna raspolaganja, ali ne može odrediti
da se određena oporučna raspolaganja neće uopće umanjivati radi na-
dopune nužnoga dijela, ako je ovim raspolaganjima došlo do povrede
nužnog dijela. (4)
2) Ako i pored umanjenja oporučnih raspolaganja, odnosno njiho-
vog ukidanja, ne bude namiren nužni dio kojeg nužnog nasljednika, pri-
stupit će se vraćanju d a r o v a (čl. 43. ZN) ako to nužni nagljednik za-
htijeva. Neće se pristupiti vraćanju darova'sve dotledok~~še umanjenjem
oporučnih raspolaganja može podmiriti nužni dio odnosno dio koji ne-
dostaje da se namiri povrijeđeni nužni dio. Ovo pravilo o redu podmi-
renja primjenjuje se i u slučaju kad se u jednoj osobi stječu oporučni
nasljednik i daroprimac. (5)
Kod vraćanja darova u stvari se posiže za imovinom koje više nema
u ostavini, jer ju je ostavilac za života otuđio. Uslijed toga se redukcij-
sk.i proces bitno mijenja i pretvara u restitucioni, .u^zahtj^v nužnih na-
sljednika prema daroprimcima za vraćanje darova u svrhu namiren ja
. nužnog dijela. Time se idealna koladja pretvara u r e a l n u , koja racta"
_ konkretnom dužnošću određenog daroprimca da vrati predmet člara m
natura. Ovim procesom restitucije uspostavlja se prijašnje stanje imo-
1
2
B l a g o j e v i ć , op. cit., str. 402.
Pres. Vrh. suda NR Srbije, Gž. 1991/54 od 6. III 1956, Zbirka 1956.
knjiga3 I, sv. 1. pod br. 104,
Tako dr Finžgar, u članku Nujni delež, Pravnik br. 1—2/56, str. 9.
i S m4 o l e , .u članku Pravo nujnih dedičev, Pravnik br. 3—4/58, str. 105.
Tako dr B a z a 1 a, u članku Nužno nasljedstvo, Naša zakonitost br.
3—4/57,
5
str. 153.
Rieš. Sav. vrh. suda, Gž. 101/56 od 14. XII 1956., Zbirka 1956, Knj.
I, sv. 3, br. 666.

114 • - .
 Član 40 — 41.

vine ostavioca vraćanjem dara. Njime mogu biti obuhvaćeni samo oni
,darovi koji se p r i b r a j a j u vrijednosti iste ostavine, dakle, ko]i se~*
uključuju u obračunsku vrijednost ostavine. Ud kolacrje~su dakle, izuzeti
oni darovi KOJI ne mogu biti' predmel zahtjeva za vraćanje (čl. 33.
6
st. 6 ZN).( )
3) U zakonu propisani način namirenja povrijeđenog nužnog dijela
— da najprije treba pristupiti umanjenju oporučnih raspolaganja, a tek
nakon toga, ukoliko to ne bi bilo dovoljno, vraćanju darova po odre-
đenom redu — ne može se mijenjati. Ovim se pravilima u stvari osi-
gurava načelo o neopozivosti darova koji ostaju na snazi u opsegu
kojim nije povrijeđen nužni dio, tj. dok se kreću u granicama raspolo-
živog dijela. *"
Sudska praksa
Nužni nasljednik može tražiti da se njegov nužni dio podmiri iz one
imovine kojom je ostavilac raspolagao oporukom, a tek ukoliko se nužni dio
ne bi mogao podmiriti iz ove imovine, on može tražiti vraćanje dara. Ovo
pravilo o redu podmirenja primjenjuje se i u slučaju kada se u jednoj osobi
stječu oporučni nasljednik i daroprimac (Rješenje Saveznog vrhovnog suda
Gz 101/56 od 14. XII 1956. Zb. 1/3—1956, br. 666).

Razmjerno umanjenje raspolaganja oporukom.

P r i v i l e g i r a n i z a p i s (legat)
Član 41.
Raspolaganja oporukom umanjuju se u istom omjeru, bez obzira na
njihovu prirodu i na njihov opseg, i bez obzira da li se nalaze u jednoj
ili više oporuka, ako iz oporuke ne proizlazi što drugo.
Ako je oporučitelj ostavio više zapisa i naredio da se neki zapis
isplati prije ostalih, taj će se zapis umanjiti samo ukoliko vrijednost
ostalih zapisa ne dostiže da se namiri nužni dio.

1. Sva raspolaganja izvršena jednom o p o r u k o m , ili s više važe-

ćih oporuka, tretiraju se kao j e d n o raspolaganje, kao cjelina, bez ob-
zira u čiju su korist učinjena i bez obzira na vrijeme kada su nastala i
način kako je raspolaganje izvršeno. Nužnom nasljedniku za povrijeđe-
ni nužni dio odgovaraju srazmjemo s v i oporučni nasljednici. (*)
Sva o p o r u č n a raspolaganja, u slučaju povrede nužnog dijela,
umanjuju se r a z m j e r n o vrijednosti izvršenog raspolaganja, i to u
odnosu na odredbe o nasljednim dijelovima oporučnih nasljednika i na
raspolaganja izvršena l e g a t i m a ili određivanjem neke koristi iz osta-
vine. Ako je oporučni nasljednik ujedno i daroprimac i legatar, najprije
će mu se razmjerno umanjiti nasljedni dio po oporuci i legat zajedno,
a ako to ne bi bilo dovoljno za podmirenje nužnog dijela, doći će pored
toga još i do vraćanja dara, ako je nužni nasljednik takav zahtjev stavio.

6
S m o l e , cit. članak str. 106.
1
Rješ. Vrh. suda NR Srbije, Gž. 595/56 od 23. XI 1956., Zbirka 1956.
knjiga I, sv. 3, pod br. 665.

115
Član 41.

2. Umanjenje oporučnih raspolaganja obuhvata i direktne l e g a t e

2
(čl. 41. stav 2 i čl. 91. stav 1 ZN). ( )
Direktni legati se umanjuju u istom omjeru kao i nasljedni dio
oporučnih nasljednika i zajedno 's ovima, osim ako oporučitelj nije što
drugo odredio. Ako je više direktnih legata, oni će se s v i umanjiti u
istom "•omjeru kao i ostala oporučna raspolaganja. Jedino ako je oporu-
čitelj odredio da se jedan direktni legat izvrši prije ostalih, do njegovog
umanjenja može doći samo ako se umanjenjem ostalih legata, s obzirom
na njihovu vrijednost, neće moći namiriti povrijeđeni nužni dio.
3. Redukcija se, u pravilu, vrši u razmjeru s cijelom vrijednošću
svih pojedinačnih oporučnih raspolaganja. Kod oporučnih raspolaganja
izvršenih u korist n u ž n i h nasljednika, kad im se ona trebaju u r a -
č u n a t i u nužni dio, postupa se drukčije. U tome slučaju redukcija
se neće vršiti u razmjeru s cjelokupnom vrijednoišću oporučnih raspo-
laganja, nego u razmjeru s v i š k o m koji prelazi vrijednost nužnog di-
jela. (3) Ovo stoga što nužnom nasljedniku mora ostati netaknuta vri-
jednost nužnog dijela.
Ako se redukcija treba primijeniti prema nužnom nasljedniku kome
se vrijednost onoga što mu je oporučnim raspolaganjem namijenjeno
ne u r a č u n a v a u njegov nužni dio (čl. 51. st. 3 i 52. ZN), mora mu
se osigurati ne samo netaknuti nužni dio nego i vrijednost oporučnog
raspolaganja koje se nalazi u g r a n i c a m a - r a s p o l o ž i v o g dijela.
To znači da će redukcijski proces zhvatiti samo dio oporučnog raspola-
ganja, i to samo v i š a k kojim je prekoračen r a s p o l o ž i v i dio (čl.
54. st. 2 ZN). Vidi objašnjenja uz čl. 39. ZN.
4. Oporučitelj može o d s t u p i t i od načela razmjernog umanjenja
oporučnih raspolaganja. On može odrediti kojim će se redom, sukcesivno,
vršiti umanjenje oporučnih raspolaganja.(4) Oporučitelj, naime, može od-
rediti da se neka oporučna raspolaganja uopće i z u z m u iz procesa
redukcije, pod pretpostavkom da se redukcijom ostalih oporučnih raspola-
ganja može osigurati namirenje nužnog dijela bez zahvata u darove. On
može odrediti da se oporučna raspolaganja prilikom redukcije r a z -
l i č i t o tretiraju, da se neka umanje u većem ili manjem opsegu nego
5
ostala. ( ) Ovu svoju odredbu oporučitelj može izraziti izričito ili pre-
ćutno. Slučaj p r e ć u t n o g određivanja postoji ako je ostavilac, ostav-
ljajući više legata, odredio da se neki legat izvrši p r i j e ostalih. Taj će
legat, u tom slučaju, imati prvenstvo pred ostalim legatima ne samo u

2
Budući da se direktni legati izvršuju neposredno iz ostavine, a ne na
teret nasljednih dijelova pojedinih nasljednika. Odredba o umanjenju opo-
ručnih raspolaganja ne odnosi se na one legate koje su dužni izvršiti odre-
đeni nasljednici na teret svojih nasljedničkih dijelova. Ovi nasljednici mogu
zahtijevati i razmjerno umanjenje naloženih im legata (čl. 42. st. 1 i čl. 94.
st. 1 i 3 ZN) ako bi im njihov nasljedni dio morao biti umanjen.
3
Tako i dr A. S m o l e , u članku Pravo nujnih dedičev, Pravnik
br. 3—4/58, str. 106.
4
Vidi dr B. B 1 a g o j e v i ć, op. cit, str. 403. i dr B. B a z a 1 a, u
članku Nužno nasljedstvo, Naša zakonitost br. 3—4/57, str. 153.
5
Tako dr A. S m o l e , op. cit., str. 108.

116
 Član 41 — 42.

pogledu ispunjenja nego i u pogledu svoga postojanja. Stoga se naziva i

privilegiranim legatom. Posljedica toga je da za taj legat ne vrijedi pra-
vilo o razmjernom umanjenju oporučnih raspolaganja. (6)

S ud ska pr ak s a
1. Nužnom nasljedniku za okrnjeni nužni dio odgovaraju razmjerno
svi oporučni nasljednici (Rješenje Vrhovnog suda NR Srbije Gž 595/56 od
23. XI 1956, Zb. 1/3—1956, br. 665).
2. Oporučni nasljednici za isplatu nužnog dijela ne odgovaraju solidar-
no, nego razmjerno svom nasljednom dijelu (Presuda Vrhovnog suda NR
Hrvatske Gž 2111/58 od 23. X 1958, Odvjetnik br. 7—8/59, str. 174).

Razmjerno u m a n j e n j e zapisa n a l o ž e n i h oporučnom

n a s l j e d n i k u ili z a p i s o v n i k u (legataru)
Član 42.
Oporučni nasljednik čiji bi nasljedni dio morao biti umanjen da bi se
dopunio nužni dio, može tražiti razmjerno umanjenje zapisa koje on
treba isplatiti, ako iz oporuke ne proizlazi što drugo.
Isto vrijedi i za zapisovnika kome je oporucitelj naložio da iz svoga
zapisa nešto isplati.

1. Pravo z a h t i j e v a t i razmjerno u m a n j e n j e l e g a t a pri-

pada onom o p o r u č n o m nasljedniku, kome je naloženo izvršenje le-
gata na teret njegovog nasljednog dijela, ili l e g a t a r u na teret osta-
vljenog mu legata (sublegat), samo u slučaju kad bi uslijed ostvarivanja
zahtjeva nužnog nasljednika za umanjenje oporučnog raspolaganja u
svrhu nadopune nužnog dijela, došao u situaciju da bi morao trpjeti
u m a n j e n j e svog nasljednog dijela ili ostavljenog legata.
Oporučni nasljednik, odnosno legatar ne može tražiti umanjenje le-
gata ako nužni nasljednik nije stavio z a h t j e v za umanjenje oporuč-
nog raspolaganja, ili ako zahtjev bude odbijen, ili ako je zahtjev za
umanjenje oporučnih raspolaganja ostvarivan prema nekom drugom
oporučnom nasljedniku odnosno legataru.
2. Ostavilac može oporukom odrediti (izričito ili na drugi način)
da ovlaštene osobe, koje su dužne izvršiti legate, ne m o g u tražiti uma-
njenje legata, podlegata, naloga i drugih tereta koji su im nametnuti
oporukom, pa su ih u tom slučaju dužni u cijelosti ispuniti. (1) Ovo ogra-
ničenje, međutim, vrijedi samo do visine vrijednosti naslijeđenog dijela
imovine kojom je oporucitelj mogao slobodno raspolagati (čl. 94. st. 1
i 2 ZN).
Oporucitelj može također odrediti da se o d s t u p i od načela raz-
mjernog umanjenja legata. On može odrediti da se legati srazmjerno ne
6
Vidi dr A. F i n ž g a r, u članku Nujni delež, Pravnik br. 1—2/56,
str. 10. i dr B1 a g o j e v i ć, op. cit, str. 403.
1
Vidi B 1 a g o j e v i ć, op. cit., str. 403.

• • 117
Član 42 — 43.

umanje, da se umanje sukcesivno i red kojim se njihovo umanjenje

treba izvršiti.
Ako je nasljednik na teret ostavljenog mu nasljednog dijela i s p u -
n i o l e g a t u cjelini, a nakon toga dođe do u m a n j e n j a njegovog
nasljednog dijela uslijed zahtjeva nužnog nasljednika za nadopunom
povrijeđenog nužnog dijela, za koju povredu nasljednik koji je ispunio
legat nije znao —• takav oporučni nasljednik ima pravo da naknadno
zahtijeva umanjenje legata i vraćanje onog dijela vrijednosti ispunje-
nog legata koji odgovara opsegu umanjenja njegovog nasljednog dijela.
Ako nije moguće vraćanje dijela legirane stvari in natura, umanjenje
vrijednosti legata izvršit će se u n o v c u .
3. Pravo na razmjerno umanjenje legata pripada i n u ž n o m na-
sljedniku koji u svojstvu legatara prima neku stvar ili korist iz ostavine.
I on ima pravo tražiti razmjerno umanjenje, legata koga bi trebao iz-
vršiti u korist treće osobe (sublegat) na teret oporučnog raspolaganja,
koje mu je namijenjeno, ako uslijed zahtjeva drugog nužnog nasljed-
nika bude potrebno umanjiti ova oporučna raspolaganja učinjena u
njegovu korist.
Ovakvi zahtjevi mogu nastati u pogledu nužnog nasljednika kome se
oporučna raspolaganja u r a č u n a v a j u u njegov nužni dio, i onog za
koga je određeno da mu se oporučna raspolaganja ne u r a č u n a v a j u
u nasljedni dio (čl. 51. st. 3 i čl. 52. ZN). U oba slučaja, umanjenje le-
gata; može se izvršiti samo u dijelu kojim se prekoračuje r a s p o l o -
ž i v i dio (čl. 54. 2 ZN). Nužni nasljednik može, dakle, zahtijevati raz-
mjerno umanjenje legata koga je dužan izvršiti iz onoga što mu je
oporučnim raspolaganjem ostavljeno.

Red v r a ć a n j a d a r o v a
Član 43.
Vraćanje darova vrši se počev od posljednjeg dara i ide dalje
obratno redu kojim su darovi učinjeni.
Darovi učinjeni istodobno vraćaju se razmjerno.
1. Nužnom nasljedniku pripada pravo da zahtijeva v r a ć a n j e
d a r o v a ako se umanjenjem ili ukidanjem oporučnih raspolaganja ne
može postići nadopuna povrijeđenog nužnog dijela. Kod vraćanja dara
primjenjuje se načelo p o j e d i n a č n o g vraćanja svakog dara napose,
redom koji je obrnut redu kojim je darovan. Prvo se vraća dar darovan
neposredno pred smrt ostavioca, a zatim ostali idući redom ka onom
koji je najprije darovan. To odgovara koncepciji da je ostavilac tek
posljednjim, mlađim darovima mogao prekoračiti raspoloživi dio, a da
se stariji darovi kreću u granicama raspoloživog dijela. (*)
Nužni nasljednik može tražiti vraćanje ranije darovanog dara samo
ako vraćanjem kasnijeg dara ne bi bio podmiren njegov nužni dio, kao
1
Tako S m o Le, u članku Pravo nujnih dedičev, Pravnik br. 3—4/58,
str. 107.

118
 Član 43.

i kad ne može s uspjehom o s t v a r i t i svoj zahtjev za vraćanje dara pre^-

ma primaocu kasnijeg dara. (2)
Ako je nužni nasljednik p r o p u s t i o da zahtijeva vraćanje k a s -
n i j e učinjenog dara u vrijeme kroz koje je m o g a o o s t v a r i t i
svoj zahtjev za vraćanje tog dara, ne m o ž e zahtijevati vraćanje r a n i -
j e darovanog dara u vrijednosti onog dara čiji je povratak propustio,
nego samo u pogledu v i s ka kojim inače ne bi bio podmiren da ja
ostvario vraćanje kasnije darovanog dara, čije je vraćanje propustio.
Nužni nasljednik u tom slučaju gubi pravo da se namiri za vrijednost
onog dara čije je vraćanje propustio, a ostaje mu pravo da zahtijeva
vraćanje ranije darovanog dara samo u dijelu u kome bi inače bio
ovlašten tražiti njegovo vraćanje, da je uspio sa zahtjevom za vraćanje
dara od kasnijeg daroprimca.
2. Vrijeme kad je izvršeno darovanje procjenjuje se prema času
kada je predmet dara p r e d a n (izvršena predaja darovane stvari u smi-
slu pravnih pravila građanskog prava). (3)
Ako je darovano više stvari i s t o v r e m e n o , vraćanje darova vrši
se na isti način kao kod umanjenja oporučnih raspolaganja, tj. razmjerno
u smislu stava 2 ovoga člana.
Vraćanje dara vrši se redom i na način propisan u zakonu. Opo-
ručitelj nije ovlašten da bilo sam ih" u sporazumu s daroprimcima od-
nosno nasljednicima ugovori i mijenja ovaj utvrđeni red i način vraćanja
dara. (4)
Vraćanje dara vrši se u n a r a v i , (5) prema stanju u kome se daro-
vana stvar nala2i u času saznanja daroprimca za zahtjev za vraćanje
dara (čl. 44. ZN). Po tome momentu procjenjuje se i savjesnost (pošte-
nje) držaoca. Daroprimac, u pravilu, ne bi mogao umjesto predmeta dara
naknaditi vrijednost, a zadržati dar. (6)
2
Vidi F i n ž g a r , u članku Nujni delež, Pravnik br. 1—2/56. str. 11.
Protivno stanovište zastupa S m o l e , op. eit, str. 109, kad smatra da se
u slučajevima kad iz objektivnih (nestanak ili uništenje stvari) ili iz su-
bjektivnih razloga (insolventnost daroprimca) nije moguće dar vratiti, ne
može pristupiti vraćanju starijeg dara. Vraćanju dara, po mišljenju ovog
autora, ima mjesta samo ako je ovim darom povrijeđen nužni dio. Svi da-
rovi koji se kreću u okvirima raspoloživog dijela moraju ostati netaknuti.
Ovi darovi ne mogu postati predmetom restitucionog zahtjeva ako više nije
moguće vraćanje mlađeg dara. Tim više što daroprimac po čl. 44. ZN ima
položaj poštenog posjednika, pa nužni nasljednik ne može zahtijevati vra-
ćanje 3 starijeg dara ako sa zahtjevom za vraćanje mlađeg dara nije uspio.
B l a g o j e v i ć , op. cit., str. 404. smatra da to vrijedi samo kod ne-
formalnih darovnih ugovora. Kod pismenih darovnih ugovora, smatra da
je za4 stjecanje dara mjerodavan moment potpisa ugovora.
5
B l a g o j e v i ć , op. cit., str. 105.
Vidi u tom smislu odluku Vrh. suda LR Slovenije od 15. VIII 1957.
u Izvještaju toga suda o sudskoj praksi za razdoblje od 1. V do 31. VIII
1957. Citirano prema S. G o 1 j a r, u članku Novi zakon 'o dedovanju v
sodni rabi, Pravnik br. 1—2/58, str. 44. Tako i S m o l e , cit. članak, str.
107, 108.
6
To je, međutim, bilo moguće po odredbi § 951. st. 1 Ogz (novela III),
koja je sadržavala ovlaštenje po kome daroprimac može otkloniti vraćanje,
plaćanjem manjka.

119
Član 43.

3. Prilikom vraćanja dara postoje razlike u pogledu o s o b a kojima

je' dar darovan. Zakonski nasljednici vraćaju darove bez obzira na vri-
jeme kad su im darovani. Treće osobe, koje nisu zakonski nasljednici,
dužne su vratiti samo one darove koje su primili u posljednjoj godini
života ostaviočeva (čl. 33. st. 5 ZN).
Zakonski nasljednici, koji nisu nasljednici in concreto, • u pogledu
obaveze na vraćanje dara izjednačuju se s ostalim osobama (u smislu
odredbe čl. 33. st. 5 ZN). Oni će, dakle, vratiti samo one darove koje su
primili u posljednjoj godini ostaviočeva života. To vrijedi i za oporučne
nasljednike.
4. Odredbe o načinu vraćanja dara (in natura), (čl. 40, 43, 44, 45. i
46. ZN) primjenjuju se i u slučajevima kad je darovanjima učinjenim
u korist nužnog nasljednika p o v r i j e đ e n n u ž n i d i o kojeg drugog
nužnog nasljednika. Ovo bez obzira da li se primljeni dar uračunava
ili neuračunava u nasljedni dio nužnom nasljedniku. Ovaj će, naime,
trpjeti restituciju na zahtjev drugog nužnog nasljednika, samo u dijelu
u kome vrijednost njemu darovane stvari prelazi vrijednost r a s p o l o -
ž i v o g dijela (čl. 54. st. 2 ZN).
5. Institut v r a ć a n j a darova zbog povrede nužnog dijela treba stro-
go razlikovati od instituta o p o z i v a n j a (revokacije) darovanja. Prvi
je institut nasljednog prava i njegova primjena je neovisna o držanju i
odnosima daroprimca prema darodavcu. Ovim institutom mogu se poslu-
žiti samo n u ž n i n a s l j e d n i c i u slučajevima kada je njihovo pravo
na nužni dio p o v r i j e đ e n o raspolaganjima ostaviočevim, kojima je
prekoračen raspoloživi dio ostavine. Kod vraćanja darova bitno je da ugo-
vor o darovanju zadržava svoju pravnu valjanost, i sve ono što je daro-
primac darovanjem stekao i potrošio u dobroj vjeri nije dužan vratiti
budući da se smatra poštenim posjednikom.
Institut o p o z i v a n j a (revokacije) darova je imovinskog?ravnog
karaktera. Njegova je primjena, u pravilu, ovisna o odnosima i ponaša-
nju daroprimca prema darodavcu. U slučaju pravnog opoziva, p o n i -
š t a v a se pravni posao. U pravilu, darovne pogodbe ne mogu se opo-
zvati (prav. pravilo iz § 946. OGZ i § 566. Srp. g. z.). Opozivost da-
rovnog ugovora, zbog n e z a h v a l n o s t i (neharnosti — ob ingratitudi-
nem) predviđena je izuzetno u pravnom pravilu iz § 948. i 949. OGZ i
§ 567. si. b. Srp. grad. zak. U ostalim slučajevima, predviđenim u OGZ,
odnosno Srp. g. z. ne radi se u stvari o opozivanju ugovora, nego o za-
htjevu za v r a ć a n j e dara odnosno njegovog viška: zbog povrede nuž-
nog dijela (ob laesionem legitimae § 951. OGZ i § 565. st. 2 Srp. g. z.),
zbog oštećenja vjerovnika (§ 953. OGZ i § 565. st. 2 Srp. g. z.), zbog oskud-
nosti (exeptio ob aegestatem § 947. OGZ i § 565. st. 2 Srp. g. z.), zbog duž-
nosti uzdržavanja (ob diminutionem sustentationis § 950. OGZ i § 565.
st. 2 Srp. g. z.) i zbog rođenja djeteta (ob supernascentiam liberorum
§ 954. OGZ), pri čemu pravni posao darovanja ostaje na snazi.

120
 Član 44.

Položaj daroprimca koji v r a ć a dar

Član 44.
U pogledu darovane stvari koju je dužan vratiti daroprimac se smatra
kao savjestan držalac do dana kad je saznao za zahtjev za vraćanje dara.

1. Darovana stvar vraća se u n a r a v i , u stanju u kome je zatečena

u momentu kad je daroprimac saznao za z a h t j e v za vraćanje -dara.
Vraćanjem dara treba da se uspostavi stanje ostavine kaikvo bi bilo da
1
dar nije darovan. Ovo stoga što nužni nasljednik ima po članu 32. ZN
pravo na određeni dio svake stvari i prava, što vrijedi i kod dopune
nužnog dijela. Daroprimac se ne može osloboditi ove dužnosti davanjem
naknade u novcu'za vrijednost darovane stvari, osim ako na to pristane
nužni nasljednik, ili ako je oporučitelj odredio da nužni nasljednik svoj
nužni dio treba primiti u novcu (čl. 32. ZN).
2. Daroprimac se do momenta kad je s a z n a o za zahtjev za vra-
ćanje dara smatra p o š t e n i m posjednikom (savjesni držalac), bez ob-
zira da li se zahtjev za vraćanje dara ostvaruje samostalno ili zajedno
sa zahtjevom za umanjenje oporučnih raspolaganja.
Daroprimac ne odgovara za nastalo pogoršanje, • uništenje ili propast
stvari (prav. pravilo iz § 329. OZ i § 204. Srp. grad. zak.), do kojih
je došlo do momenta s a z n a n j a o zahtjevu za vraćanje. Od daroprim-
ca se ne može tražiti ni naknada za štetu što je vrijednost dara ošte-
ćenjem umanjena ili što je darovana stvar uništenjem propala, U ovak-
vim slučajevima daroprimac je dužan vratiti stvar u stanju u kome se
zatekla u trenutku kad je saznao za zahtjev, ili je uopće nije dužan vra-
titi ako je individualno određena stvar do toga časa propala.^) Ovamo
spadaju i slučajevi kad je daroprimac izgubio vlasništvo stvari uslijed
izvršenih raspolaganja. Daroprimac kao pošten posjednik ovlašten je
raspolagati sa stvari poput vlasnika sve dok se smatra poštenim, i ne
odgovara za stvar. On nije dužan naknaditi protuvrijednost stvari.(2)
Daroprimac kao pošten posjednik ima pravo, do časa dok se sma-
tra poštenim posjednikom, na sve p l o d o v e i koristi od stvari koje je
imao. On nije dužan za te stvari dati naknadu. Njemu pripadaju i svi
sabrani plodovi makar i nisu utrošeni. Od civilnih plodova zadržava sve
dospjele i ubrane plodove. Plodove koji nisu ubrani (naplaćeni) ne može
tražiti ni zadržati i pored toga što su dospjeli.(3) v

Pošteni daroprimac, koji je v r a t i o stvar, ima pravo na naknadu

za t r o š k o v e koje je oko stvari imao, i to: na naknadu k o r i s n i h
troškova (impensae utiles) ako je stvar objektivno dobila na vrijednosti;
zatim pravo na naknadu n u ž n i h troškova (impensae necessariae) ako
je trošak bio učinjen za održanje stvari i stvar stvarno održana. Kod
luksuznih troškova (impensae voluptariae) pošteni posjednik ima pravo
1
Vidi dr B. B a z a 1 a, u članku Nužno nasljedstvo, Naša zakonitost
Dr. 3—4/57, str. 154.
3
Vidi dr Č. R a j a č i ć, u djelu Stvarno pravo I dio, Zagreb, 1956.
(litogral), str. 15.
3
R a j a č i ć, op. cit, str. 17.

121
Član 44.

na ius tollendi, tj. da odnese odnosno skine sa stvari sve što je nabavio
ako je to moguće. U tome ima pravo izbora, pa se i ne mora koristiti
ovim pravom. Ako je time stvar dobila na vrijednosti, može tražiti na-
4
knadu kao u slučaju kad se radi o korisnim troškovima. ( )
Pošteni daroiprimac ima pravo na naknadu korisnih i nužnih tro-
škova toliko i u mjeri, u kojoj odnosne koristi p o s t o j e u času vraćanja
dara, ali nikako preko onoga što je stvarno potrošio. Aiko su predmeti
dara donosili kakve prihode koje je daroprimac upotrijebio za podmi-
renje nužnih i korisnih troškova, on ne bi imao pravo da zahtijeva na-
knađivanje ovih troškova u dijelu u kome su ti troškovi podmireni re-
dovnim prihodima (npr. daroprimac je popravio kuću prihodima od te
kuće), nego samo u onom dijelu koje je naknadio iz svoje imovine ako
prihodi od stvari nisu bili dovoljni da se ovi troškovi pokriju.
Ako se radi o zahtjevu za vraćanje stvari koja je u naravi d j e -
l j i v a , ili koja je g e n e r i č n o određena, daroprimac je dužan vra-
titi dio stvari, ili istu vrst stvari ako ima takvu vrst stvari. Ako se radi
o dužnosti vraćanja samo dijela n e d j e l j i v e stvari, daroprimac je
dužan u ime nadopune nužnog dijela prepustiti nužnom nasljedniku
odgovarajući idealni dio te stvari ili platiti nužnom nasljedniku vrijednost
darovane stvari u razmjeru dijela, u kojem je darom povrijeđen nužni
dio. Između daroprimca i nužnog nasljednika može se, dakle, zasnovati
s u v l a s n i č k i odnos u pogledu darovane stvari. Ovaj suvlasnički od-
nos razrješava se na način i po pravilima građanskog prava, koja se
odnose na diobu zajedničke stvari.(5) U tome slučaju može doći do c i v i 1-
n e d i o b e stvari budući da i daroprimac i nužni nasljednik imaju u tom
slučaju pravo na istu stvar. Takva će se stvar prodati i kupovnina raz-
dijeliti. (e)
Ako je daroprimac o t u đ i o dar i protuvrijednost u p o t r i j e b i o
za nabavu druge stvari koju ima u času kad je saznao za zahtjev za vra-
ćanje dara, dužan je tu stvar dati, odnosno upotrijebiti za namirenje
nužnog dijela (prema načelu pretium succedit in loco rei et res succedit
in looo pretio).
3. Daroprimac se smatra n e p o š t e n i m posjednikom od momenta
kad je s a z n a o za zahtjev za vraćanje dara (prav. pravilo iz § 338.
OGZ i § 207. Srp. g. z.).
N e p o š t e n i daroprimac odgovara za k r i v n j u od trenutka kad
se smatra nepoštenim (§ 335. OGZ i § 204. i 205. Srp. grad. zak.). Pored
stvari mora v r a t i t i p l o d o v e i k o r i s t i koje je imao, odnosno koje
je mogao imati po normalnom toku stvari. Međutim, nužni nasljednik
koji zahtijeva vraćanje dara dužan je i nepoštenom daroprimcu nakna-
diti sve potrebne i korisne izdatke koje je ovaj imao oko stvari. Ova oba-
veza tereti nužnog nasljednika u dijelu kojim se okoristio u razmjeru

4
H a j a 6 i ć, op. cit., str. 15, 16.
5
Tako S m o l e , u članku Pravo nujnih dedičev, Pravnik br. 3—4/58.,
str. 107, 108.
6
Tako dr F i n ž g a r , u članku Nujni delež, Pravnik br. 1—2/56, str.
10. i 11.

122
 Član 44.

vrijednosti svog nužnog dijela. Pitanje koristi koje je nužni nasljednik

imao ili stekao prosuđuje se prema subjektivnim momentima na strani
nužnog .nasljednika.(7) Za nepredviđeni slučaj (nenadani slučaj) koji ne
bi zadesio stvar da je bila kod nasljednika, daroprimac odgovara samo
ako je zadržao povratak stvari vodeći objesno parnicu (prav. pravilo
iz § 338. OGZ). Daroprimac odgovara za darovnu stvar ili njenu vrijed-
nost i onda ako ju je »nepoštenim načinom pustio iz posjeda« (prav. ora-
vilo iz S 952. biv. OGZ).
4. Ako je zahtjev za vraćanje dara uslijedio nakon što je nužni
nasljednik bezuspješno pokušao da umanjenjem oporučnih raspolaganja
postigne nadopunu nužnog dijela, daroprimac će se smatrati p o š t e -
n i m posjednikom (savjesnim držaocem) sve do momenta kad je saznao
za stavljanje zahtjeva za vraćanje d a r a , pa i onda ako je za zahtjev
za umanjenje oporučnih raspolaganja saznao ranije. Samo saznanje da je
darom povrijeđen nužni dio, ne čini daroprimca nepoštenim posjed-
nikom^8)
Ako je daroprimac z n a o da ostavilac darovanjem namjerava izigra-
ti pravo nužnih nasljednika, smatrat će se nesavjesnim (nepoštenim) od A,
trenutka p r i m i t k a d a r a , odnosno od momenta zaključenja darov- T<-
nog ugovora. (9) Daroprimac se treba smatrati nepoštenim posjednikom I
i u onom slučaju kada bi mu se to d o k az alo.( 1 0 ) ^
5. Nužni nasljednik može zahtijevati vraćanje r a n i j e darovanog
dara samo ako vraćanjem kasnijeg dara n i j e n a m i r e n . Sporno je
da li može tražiti vraćanje ranijeg dara i onda ako je zahtjev za vra-
ćanje kasnijeg dara ostao b e z u s p j e h a . ( n ) Čini se da to ne bi bilo
moguće ako se ima u vidu da zakon daroprimca u izvjesnom smislu
favorizira u odnosu prema nužnom nasljedniku dajući mu položaj po-
štenog (savjesnog) posjednika. Iz toga izlazi zaključak da nužni na-
sljednik ne može tražiti vraćanje starijeg dara ako se mlađi dar nije
mogao vratiti, bilo iz objektivnih (što darovana stvar ne postoji), ili iz
subjektivnih razloga (zbog insolventnosti daroprimca). (12)

' S m o l e , op. cit, str. 107.

" S m o l e , 1. c.
9
16
Vidi B l a g o j e v i ć , op. cit., str. 405.
Tako B a z a 1 a, u cit. članku, str. 154., kad opravdano smatra da je
ovdje trebalo odrediti isto kao što je to učinjeno u slućaju kad zakonski nas-
ljednik vraća darovanu stvar u ostavinu (čl. 56. st. 2 ZN). Tada se on smatra
savjesnim držaocem (poštenim posjednikom), sve dok se njegova nesavjesnost
ne bi dokazala.
" F i n ž g a r , cit. članak, str. 11, smatra da i u posljednjem slučaju
nužni nasljednik može tražiti vraćanje dara od onog daroprimca kome je
dar radovan.
12
S m o l e , cit. članak, str. 109, smatra da je za ocjenu da li je dar
podložan restitucionoj dužnosti odlučno samo da li je njime povrijeđen
nužni dio. Dar koji se kreće u granicama- raspoloživog dijela, a to je dokle
god ima mlađih darova, ne može biti predmetom restitucionog zahtjeva
(vidi i notu br. 2 uz čl, 43).

123
Član 45.

Tko može tražiti umanjenje raspolaganja

oporukom i vraćanje dara

Član 45.
Umanjenje raspolaganja oporukom i vraćanje dara kojima je povri-
jeđen nužni dio mogu tražiti samo nužni nasljednici.
*-•

1. Umanjenje oporučnih raspolaganja ili vraćanje darova vrši se

samo na z a h t j e v ovlaštenih osoba, nužnih nasljednika^ 1 ) O pravu na
nužni dio ne može se odlučivati po službenoj dužnosti. Sud ne može
u ostavinskom postupku raspravljati o tom pitanju bez prijedloga nužnih
nasljednika kao jedinih po zakonu ovlaštenih osoba.(2) Nužnom nasljed-
niku, koji nije stavio zahtjev za umanjenje oporučnih raspolaganja ili
vraćanje dara, ne može se iz ostavine dati više nego što iznosi njegov
zakonski dio, prema stvarnom stanju i vrijednosti ostavine koju ona
ima u času smrti ostaviočeve.
Nasljedniku, koji se n i j e o d a z v a o pozivu na ostavinsku ra-
spravu (čl. 220. st. 3 ZN), ne može se priznati više nego što iznosi nje-
gov z a k o n s k i dio u ostavim koja je preostala zakonskim nasljedni-
cima. (3) Ako nužni nasljednica, nisu stavili zahtjev u ostavinskom po-
stupku, ostavinski sud neće ni pristupiti utvrđivanju vrijednosti osta-
vine (čl. 33. ZN). Provođenju ovog postupka i računskih operacija ima
mjesta samo ako postoji zahtjev nužnih nasljednika. Budući da se samo
pomoću ove operacije može utvrditi obračunska vrijednost ostavine koja
služi kao baza ne samo za utvrđivanje vrijednosti nužnog i raspoloživog
dijela nego i za ocjenu da li je nužni dio konkretnog nasljednika uopće
povrijeđen, u kome opsegu postoji povreda, i tko se time okoristio, od-
nosno prema kome će nužni nasljednik moći ostvarivati svoj zahtjev za
redukciju ili restituciju.
2. Pravo na ostvarivanje zahtjeva za umanjenje raspolaganja izvr-
šenih oporukom i vraćanje dara pripada samo onim n u ž n i m nasljed-
nicima kojima je nužm_dj£_j^_v - a^jij^_^yjjjeđen. Ovaj zahtjev ne mogu
* ostvarivati ostale osobe koje nisu nužni nasljednici in concreto. Ovaj
zahtjev ne mogu ostvarivati ni oni nužni nasljednici, kojima nužni dio
nije povrijeđen, nakon što im se uračuna ono što su primili na dar od
ostavioca za njegova života bilo u kom obliku.
3. Nužnom nasljedniku za nužni dio o d g o v a r a j u svi oporučni i
oni zakonski nasljednici, uključujući i ostale nužne nasljednike, koji su
od ostavioca primili neku imovinu na dar za njegova života ako je tim
darom prekoračena vrijednost raspoloživog dijela.

1
Vidi stanovište Saveznog vrh. suda izraženo na proširenoj općoj sjed-
nici od 10, 11. i 12. I 1957. u izlaganjima dr J. B r n č i ć a , u članku: Neka
sporna pitanja sudske prakse, Naša zakonitost, br. 1—2/57, str. 1. i pass.
2
S t a n k o v i ć , u članku Sticanje ostavine i odricanje od nasljed-
stva, Naša zakonitost br. 3—4/57, str. 121.
3
Protivno tome B a z a 1 a, u članku Nužno nasljedstvo, Naša zakoni-
tost br. 3—4/57, str. 141, kad tvrdi da se o pravu na nužni dio pojedinog
nasljednika treba voditi računa po službenoj dužnosti.

124
 Član 45.

O p o r u č n i nasljednici odgovaraju cjelokupnom imovinom koja

im je oporukom ostavljena (nasljednim dijelom i direktnim legatima),
i darovima koje im je ostavilac dao u posljednjoj godini života (osim
ako oporučni nasljednici nisu ujedno i zakonski). Oporučni nasljednici /
odgovaraju r e a l n o , onim stvarima i pravima koje su iz__ostavine__gri- (
mili, a ne njihovom vrijedno!ŠguJ__. ~
Odgovornost oporučnih nasljednika kreće se u granicama u kojima
je nužni dio povrijeđen, i razmjerno veličini nasljednog dijela (čl. 41. st.
1 ZN), odnosno prema vremenu ili vrijednosti dara koji im je darovan
(čl. 33. st 5 i 43. ZN). U slučaju da u povodu zahtjeva nužnog nasljed-
nika budu obavezni na izručenje dijela ostavine, koji im je na temelju
oporuke pripao, u korist nužnih nasljednika v ne mogu.se_QslQ,baditLove.
dužm^jnakiia^ivaniem,vrijednosti iz svoje imovine,_Oni,jnoraju„x.Lil-
J i t i upravo iHiQvinu,_oJ3Jek_te_i
J^ _ J J _ _ prava_
p _ kojej su,j?,rimiIL
, Ovo stoga što
~ll
nužnim nasljednicima, kaopravim~nlisljednicima, pripadad određeni
d đ i dio
di
s v a k e s t v a r i i p r a v a (čl. 32. ZN). ex tune, tj. od časa ostaviočeve
smrti, jer je na njih u tome času prešlo i vlasništvo na predmetima osta-
vine. Oporučni nasljednici, prema tome, na stvarima i pravima 'boje mo-
raju vratiti u ostavinu odnosno nužnim nasljednicima, nisu stekli vlasni-
štvo u času ostaviočeve smrti.
Njihova odgovornost za stvari iz ostavine prosuđuje se prema mo-
rnentu s a z n a n j a za z a h t j e v nužnih_jiasljednika za umanjenja
oporučnin" ragEo^anja time, da do diobe "nasljedstva odgovaraju kao
čuvari stvari, upravitelji nasljedstva (čl. 148. st. 2 i 3 ZN). Nakon izvr-
šene diobe odgovaraju kao pošteni posjednici (savjesni držaoci), sve do
momenta kad su saznali da je podnesen zahtjev za umanjenje oporuč-
nih raspolaganja.
Z a k o n s k i n a s l j e d n i c i odgovaraju za nužni dio onom imo-
vinom koja im je ostavljena oporučnim raspolaganjem (u obliku direk-
tnog legata) i darovima koje su primili za života ostaviočeva. Ovim se
nasljednicima u njihov zakonski nasljedni dio, u pravilu, uračunavaju
namijenjeni legati i primljeni darovi, ali oporučitelj može i drukčije od-
rediti, tj. da zakonski nasljednik primi legat povrh svog zakonskog na-
sljednog dijela (čl. 52. ZN), odnosno da mu se dar ne uračuna u nasljedni
dio (čl. 51. st. 3 ZN).
Ako se oporučna raspolaganja i darovi u r a č u n a v a j u u nasljedni
dio zakonskim nasljednicima, oni odgovaraju za nužni dio nužnom na-
sljedniku onom imovinom koju su primili, bilo na temelju oporučnih ra-
spolaganja, ili na dar do visine vrijednosti ove imovine. Ovi nasljed-
nici, naime, imaju pravo da p o v r h svog zakonskog dijela iz ostavine
dobiju još i ono što im je oporučnim raspolaganjem kao legat namije-
njeno, i da zadrže darove koje su od ostavioca primili ako ne bi bio sta-
vljen zahtjev za uračunavanje. Ako je, međutim, netko od sunasljedni-
ka stavio z a h t j e v da se zakonskim nasljednicima vrijednost legata i
dara u r a č u n a u nasljedni dio, ovo uračunavanje izvršit će še po odred-
bama čl. 53. st. 2 ZN. Zakonski će nasljednici u tom slučaju moći za-
držati v i š a k koji prelazi vrijednost nasljednih dijelova, zapisa i darova
danih u korist ostalih zakonskih nasljednika utvrđen na način ..određen
u čl. 53. st. 2 ZN.

125
Član 45.

Međutim, ako takvim raspolaganjima bude p o v r i j e đ e n n u ž n i

d i o , svi ovi zakonski nasljednici morat će trpjeti da im se oporučna ra-
spolaganja, koja su im namijenjena (legati), umanje na kvotu koju ima
njihov zakonski dio, odnosno da zadrže vrijednost legata i dara u gra-
nicama svog zakonskog dijela.
Ako je odredbom oporučitelja određeno da se vrijednost dara n e
u r a č u n a v a zakonskim nasljednicima u nasljedni dio (čl. 51. st. 3
ZN), odnosno ako je određeno da dobiju legat p o r e d svog nasljednog di-
jela (čl. 52. ZN). zakonski će nasljednici moći zadržati dar, odnosno primiti
legat povrh svog nasljednog dijela, dakle, participirati u podjeli osta-
vine kao da dar nisu uopće primili (čl. 54. st. 1 ZN). To isto vrijedi ako
nije s t a v l j e n z a h t j e v za uračunavanje, u pogledu onih zakonskih
nasljednika kojima se dar i zapis inače uračunavaju u zakonski nasljedni
dio. Ako je n u ž n i d i o p o v r i j e đ e n , ovi će nasljednici moći zadr-
žati dar, odnosno primiti legat samo u granicama r a s p o l o ž i v o g di-
j e l a (čl. 54. st. 2 ZN).
Ako zakonski nasljednik, kome se vrijednost legata i dara uračuna-
va u nasljedni dio, ima istovremeno položaj n u ž n o g nasljednika, takav
će nasljednik odgovarati d r u g o m n u ž n o m nasljedniku samo sa
dijelom imovine, kojim je prekoračen njegov nužni dio tj. v i š k o m
oporučnih raspolaganja (legata) i darova koji su mu dani preko vrijed-
nosti raspoloživog dijela.
Svi oporučni i oni zakonski nasljednici, koji nisu ujedno i nužni
nasljednici, odgovaraju za nužni dio u razmjeru c i j e l i h svojih nasljed-
nih dijelova i vrijednošću legata. Nužni nasljednici, za nužni dio ostalim
nužnim nasljednicima, odgovaraju samo s viškom koji prelazi raspoloživi
dio (čl. 54. st. 2 ZN).
4. Pravo na nužni dio treba se, u pravilu, ostvarivati u o s t a v i n -
s k o m postupku. Ovo prvenstveno vrijedi za sve u č e s n i k e ostavin-
skog postupka budući da ih veže pravomoćno rješenje o nasljeđivanju
(čl. 234. ZN). Kao učesnici ostavinskog postupka, oni ne bi mogli to svoje
pravo naknadno ostvarivati u parnici, osim u slučajevima u kojima je
inače dopušteno učesnicima ostavinskog postupka, da svoja prava ostva-
ruju u parnici nakon dovršenog ostavinskog postupka (čl. 234. ZN). To
će biti u slučajevima kad ostavinski sud u toku ostavinske rasprave
uputi stranke na p a r n i c u koju one nisu pokrenule prije dovršenja
ostavinskog postupka i donošenja rješenja o nasljeđivanju (čl. 226. st. 4
ZN), ili ako je sud propustio da stranke uputi na parnicu (čl. 226. st.
5 ZN), ili kad postoje uvjeti za ponavljanje ostavinskog postupka (čl. 238.
ZN).
Osobe koje nisu sudjelovale u ostavinskom postupku, tj. koje sud
n i j e o b a v i j e s t i o o pokretanju toga postupka niti p o z i v a o na
raspravu, nisu vezane pravomoćnošću rješenja o nasljeđivanju. Ove oso-
be mogu svoja prava iz ostavine, pa, dakle, i pravo na nužni dio, ostva-
rivati naknadno nakon dovršenog ostavinskog postupka, u posebnoj par-
nici (čl. 237. ZN).
Ako nužni nasljednik, unatoč valjanom pozivu, nije sudjelovao u
raspravi ostavine, a niti je do svršetka rasprave dostavio ostavinskom

126
 Član 45.

sudu svoju nasljedničku izjavu ih zahtjev za ostvarenje prava na nužni

dio, ne gubi pravo da svoj zahtjev za nadopunu povrijeđenog nužnog
dijela ostvaruje t u ž b o m u posebnoj p a r n i c i nakon dovršenja osta-
vinskog postupka, u roku koji ne može biti duži od tri godine od pro-
glašenja oporuke ako se zahtijeva umanjenje oporučnih raspolaganja, a
kod zahtjeva za vraćanje darova u roku od tri godine od dana smrti
ostaviočeve, odnosno pravomoćnosti rješenja o proglašenju ,nestalog
ostavioca za umrlog (čl. 46. ZN).
U ostavinskom postupku tome nužnom nasljedniku utvrdit će se po
službenoj dužnosti samo njegov z a k o n s k i dio u smislu čl. 220. st. 3
ZN', prema stanju ostavine s kojom ostavilac nije raspoložio. Pravo na
nužni dio, veličina i postojanje eventualne povrede toga dijela utvrđu-
ju se samo na izričiti z a h t j e v n u ž n o g n a s l j e d n i k a .
5. Zahtjev za u m a n j e n j e o p o r u č n i h raspolaganja učesnici
ostavinskog postupka ostvaruju u toku r a s p r a v e o s t a v i n e na na-
čin da nasljedničkom izjavom zatraže ostvarenje svog prava na nužni dio
(čl. 221. st. 3 ZN). Takva nasljednička izjava dovoljna je da sud može
pristupiti provođenju postupka u kome će izvršiti izračunavanje nužnog
i raspoloživog dijela i utvrditi veličinu nužnog dijela pojedinog nužnog
nasljednika. Nasljednik koji je nasljedničkom izjavom zahtijevao nužni
aio ne bi niora^j;i_ošFavinsko^p[)stupku postavi]atiTTconkretneT zahtjeve
fzafi2ev~zauman j en j e oporučnih raspolagahja"iir**vraćanje darova), da
6i došaodo~svog~prava na~nužni 9j6rTSTaTemeTju njegovog zahtjeva osta-
vinski sučTJe đužanHTfvrdlfrEoffljo iznosi nužni dio ostavine i konkretnog
nasljednika, a u "vezi s time ustanoviti da li postoji povreda nujaiog_dijela
ili ne. ' " ~~ "~*
Prilikom izračunavanja nužnog dijela po članu 33. ZN, nužnom
nasljedniku, u pravilu, u z i m a se u r a č u n sve što je za života osta-
viočeva od njega primio besplatnim raspolaganjem (čl. 34. ZN). Ako
sud tom prilikom ustanovi da je nužni dio o s i g u r a n , nužni nasljed-
dnik može iz ostavine primiti i više nego što iznosi njegov nužni dio
i u granicama raspoloživog dijela zadržati dar odnosno primiti oporučna
raspolaganja (legate).
Ako se prilikom izračunavanja ustanovi da je nužni nasljednik sa
svim onim što je za života ostaviočeva od njega primio na dar, odnosno
s onim što mu se treba uračunati u nasljedni dio, p o v r i j e đ e n u svom
pravu na nužni dio, pristupit će se umanjenju oporučnih raspolaganja
i bez posebnog prijedloga. U tom će se slučaju nasljednička izjava sma-
trati kao zahtjev za umanjenje oporučnih raspolaganja, odnosno kao zah-
tjev da se zakonskim nasljednicima izvrši uračunavanje legata i besplat-
nih raspolaganja izvršenih za života ostaviočeva (čl. 51. i 63. ZN).
6. Ako se pokaže da se umanjenjem oporučnih raspolaganja i ura-
čunavanjem zakonskim nasljednicima onoga što su besplatno primili
od ostavioca ne bi mogao namiriti povrijeđeni nužni dio iz sredstava
ostavine, nužnom nasljedniku pripada pravo da traži v r a ć a n j e dara.
Ovaj svoj zahtjev nužni nasljednik u ostavinskom postupku može
ostvariti samo protiv s u n a s l j e d n i k a , i to ako pristanu da d o -
b r o v o rj n o stvar vrate. U protivnom, kao i protiv svih ostalih osoba,

127
 Član 45.

. z a h t j e v za v r a ć a n j e d a r a može se ostvariti samo u posebnoj

parnici.
Početak toka rokova u kojima z a s t a r u j e pravo zahtijevati nado-
4
punu nužnog dijela( ) računa se različito. Kod umanjenja o p o r u č n i h
raspolaganja, rok počinje teći od časa proglašenja oporuke. Kod zahtjeva
za v r a ć a n j e dara početak roka računa se od dana smrti
ostaviočeve. Uslijed toga moguće je da se pravo na nužni dio ostvaruje
istovremeno na dva kolosijeka: u o s t a v i n s k o j raspravi, po zahtje-
vu za umanjenje oporučnih raspolaganja, i u p a r n i c i , po zahtjevu za
vraćanje darova.
7. Ako se iz podataka sadržanih u smrtovnici ustanovi da ostavilac
u času smrti n i j e i m a o nikakve imovine, pa uslijed toga dođe do do-
nošenja rješenja o n e r a s p r a v l j a n j u ostavine (čl. 216. st. 1 ZN),
a postoji jedan ili više nužnih nasljednika koji bi svoje pravo na nužni
dio mogli ostvarivati samo vraćanjem dara koji je ostavilac dao konkret-
nim zakonskim nasljednicima za života (61. 34, 115, 117. st. 2 i 3 i 121.
ZN), ovo svoje pravo nužni nasljednici mogu ostvarivati samo u poseb-
noj p a r n i c i .
8. Karakter tužbe kojom se ostvaruje zahtjev za umanjenje opo-
ručnih raspolaganja i vraćanje darova proizlazi iz samog sadržaja za-
htjeva.
Svrha tužbe odnosno tužbenog zahtjeva jest da se umanjenjem ili
ukidanjem oporučnih raspolaganja odnosno vraćanjem darova, kojima
je povrijeđen nužni dio, omogući ispravljanje ove povrede odnosno na-
mirenja nužnog dijela.
Tužbom se u stvari traži p r o m j e n a oporučnih raspolaganja ili
njihovo anuliranje, a u pogledu darova uspostava onog pravnog stanja
koje je bilo prije povrede nužnog dijela. Tužbeni zahtjev, prema tome,
ima kondemnatorni karakter( 5 ), a presuda sadrži č i n i d b u koju je tu-
ženi dužan izvršiti ili trpjeti.
Kad se zahtjev za ostvarenje prava na nužni dio ostvaruje u p a r -
n i c i , tužbeni zahtjev treba postaviti radi i z v r š e n j a . Shodno tome
tužitelj u tužbi treba da postavi određeni zahtjev na bazi konkretizira-'
, nih elemenata, tj. da određeno navede i postavi u čemu se sastoji po-
) vreda njegovog nužnog dijela, koliki je dio kojim je njegov nužni dio
povrijeđen i da traži da sud obaveže tuženika na izvršenje, dopunu od-
nosno izručenje njegovog nužnog dijela iz ostavinskih dobara, ili nji-
hovu protuvrijednost. Bez određenog tužbenog zahtjeva, konkretiziranog
na ovakav način, sud ne može raspravljati i" odlučivati o pravu na nužni
dio. Tužbeni zahtjev koji bi bio .usmjeren samo na ustanovljenje prava
4
Iz marginalne rubrike uz čl. 46. ZN izlazilo bi kao da se radi o za-
stari t u ž b e . Međutim, budući da se zahtjevi za ostvarenje prava na nužni
dio mogu realizirati ne samo u parnici, nego i u ostavinskom postupku, treba
uzeti da se ovdje radi o zastari z a h t j e v a , dakle, p r a v a , a ne tužbe,
što proizlazi i iz sadržaja odredbe čl. 46. ZN budući da se početak rokova
zastare računa neovisno o toku i dovršenju rasprave ostavine. Vidi slično i
B a z 5a 1 a, u cit. članku, str. 154.
Tako i S m o l e , u članku Pravo nujnih dedičev, Pravnik br. 3—4/58,
na str. 111.

128
 Član 45.

na nužni dio treba odbaciti. Prije odbačaja tužbe sud je dužan pozvati
6
tužioca da ispravi i nadopuni tužibu u određenom roku (či. 98. ZPP).( )
U parnici je pasivno legitimiran onaj u čiju je k o r i s t izvršeno
raspolaganje oporukom, odnosno daroprimac. Zahtjevom za umanjenje
oporučnih raspolaganja ili vraćanje dara t r a ž i se da se oporučno ras-
polaganje ili dar umanji ili ukine i postigne izručenje određene imovine
7
' ovlašteniku. ( )
U slučaju kad nasljednik u toku ostavinskog postupka t r a ž i n u ž n i
d i o , a drugi nasljednici mu o s p o r a v a j u to pravo tvrdeći da je nu-
žni nasljednik ranije namiren za svoj nužni dio, na parnicu (čl. 223. st.
2 tač. 3. ZN) treba uputiti onog nasljednika koji osporava pravo nužnog
nasljednika, tj. koji tvrdi da je nužni nasljednik namiren u svom nu-
žnom dijelu. Ovdje se, dakle, postupa analogno odredbi čl. 48. st. 3 ZN.
Međutim, kad se zahtjev za nadopunu nužnog dijela ostvaruje u
s a m o s t a l n o j p a r n i c i , izvan ostavinskog postupka, tada je uvijek
n u ž r i i n a s l j e d n i k taj kome pripada aktivna legitimacija na tužbu.
9. Kad nužni nasljednik svoje pravo na nužni dio ostvaruje u p a r-
n i c i , zahtjev za umanjenje oporučnih raspolaganja ili vraćanje dara
može ostvarivati i individualno, prema pojedinim nasljednicima i daro-
primcima. On ne mora zahtjev tužbe usmjeriti istovremeno protiv svih
nasljednika i daroprimaca. Nužni nasljednik može tražiti od svakog
tuženika nadopunu onoga što bi pojedinačno taj tuženik (nasljednik ili
daroprimac) trebao trpjeti ili dati na teret svog nasljednog dijela, odno-
sno iz svoje imovine.
Nužni nasljednik može ostvarivati umanjenje o p o r u č n o g raspo-
laganja protiv jednog nasljednika samo u opsegu koji tog nasljednika
tereti, razmjerno veličini njegovog nasljednog dijela. Ovo vrijedi ako
oporucitelj nije odredio drukčiji način i red umanjenja oporučnih ras-
polaganja.
Budući da svaki nužni nasljednik ima svoj p o s e b n i z a h t j e v ,
protiv oporučnog nasljednika ne može više nužnih nasljednika postaviti
skupni zahtjev, da im se preda stanovita imovina iz koje bi se oni nje-
zinom podjelom trebali podmiri ti. (8) Ovo stoga što se može desiti da
su neki od njih, darovima primljenim za života ostaviočeva, već pod-
mireni, a da drugi nisu. Uslijed toga, ako je više nužnih nasljednika
koji zajedničkom tužbom ostvaruju svoje zahtjeve za nadopunu nužnog
dijela, potrebno je za s v a k o g a od njih utvrditi vrijednost primljenih
darova i onoga što mu je namijenjeno oporukom, pa prema utvrđenoj
visini nužnog dijela utvrditi da li je pojedinačno svaki dobio odgovara-
juću vrijednost.
Nužni nasljednik također može tražiti vraćanje dara od p o j e d i -
nog d a r o p r i m c a protivno redu po kome se vrši vraćanje (čl. 43.
ZN), ali samo u opsegu u kome bi taj daroprimac trebao vratiti dar, redo-
slijedom propisanim za vraćanje dara. Tako bi, na primjer, nužni na-
6
7
Rješ. Vrh. suda APV, Gž. 1081/55, Glasnik AK APV br. 6/58, str. 30.
8
Tidi F i n ž g a r , u članku Nujni delež, Pravnik br. 1—2/56, str. 11.
Vidi rješ. Vrh. suda NRH Gž. 783/53, od 10. VIII 1953. u Izvještaju o
sudskoj praksi, za razdoblje 1. VII do 30. IX 1953.

Zakon o nasljeđivanju s komentarom 129

i
Član 45 — 4 6 .

sljednik, koji ima pravo tražiti da mu daropriinci A, B i C vrate ukupno

80.000 dinara, i to A — 10.000 dinara, B — 20.000 dinara, a C — 50.000
dinara (računajući kronološkim redom kojim su darovi dani), mogao
zahtijevati od daroprimca B iznos od 20.000 dinara, preskačući daro-
primca C, u cijelosti ili djelomice/Međutim, ne bi mogao od daroprimca B,
tražiti veći iznos nego što bi inače mogao tražiti (pojedinačno) od svakog
od njih.
10. Budući da je nužni nasljednik p r a v i nasljednik kome pripada
određeni dio s v a k e s t v a r i i p r a v a koja sačinjavaju ostavinu (čl.
32. ZN), ima pravo da svoj nužni dio dobije u n a r a v i . On se može zado-
voljiti i naknadom vrijednosti za stvari i prava. Ako je nužnom nasljed-
niku sam ostavilac odredio da svoj nužni dio primi u n o v c u ili od-
r e đ e n i m stvarima i pravima (čl. 32. ZN), nužni nasljednik ne može
zahtijevati da mu se umjesto novca dadu neke određene stvari ili dio
ostavine in natura, odnosno novac umjesto određenih stvari. Onaj koji
je obavezan dati ili dopuniti tako određeni nužni dio mora tome udo-
voljiti. Ne može se, bez suglasnosti nužnog nasljednika, osloboditi ove
dužnosti davanjem stvari umjesto novca, ili novca ili druge stvari umje-
sto određene stvari. (9)

Sudska praksa
Postupak zbog povrede nužnog dijela provodi ostavinski sud, ali samo
na zahtjev nužnog nasljednika, a takvim zahtjevom smatra se i osporavanje
oporuke i prihvat nasljedstva na temelju zakona od strane nužnog nasljed-
nika (Rješenje Okružnog suda Bjelovar Gž 171/56 od 26. V 1956).
i

Zastara tužbe
Član 46.
Umanjenje raspolaganja oporukom može se tražiti u roku od tri go-
dine od proglašenja oporuke, a_vraćanjedara u roku ^od tri godine od
smrti ostaviočeve, odnosno^^d^danaTtad^jgT^es^je^ o njegovom progla-
"šenju^žiFuniflogrodnosno rješenje kpjim_
"pravomoćna ~ —— -

1. Umanjenje 'oporučnih raspolaganja može se ostvarivati stav-

ljanjem z a h t j e v a u toku rasprave o s t a v i n e ili samostalnom t u ž -
b o m izvan ostavinskog postupka.
Umanjenje o p o r u č n i h raspolaganja ostvaruje se, u pravilu, sta-
vljanjem zahtjeva u toku postupka za r a s p r a v u o s t a v i n e i na
samoj raspravi.
Ostvarivanje zahtjeva samostalnom t u ž b o m dolazi u obzir ako
postupak za raspravljanje ostavine n i j e p o k r e n u t , a prijeti opas-
nost da će pravo na ostvarivanje zahtjeva zastarjeti. Ovo naročito dolazi
u obzir ako nužni nasljednik ne zna da li je, i kada, oporuka proglašena.
Naime, prema odredbi čl. 207. st. 4 ZN oporuku može. proglasiti svaki
kotarski sud kome oporuka bude podnesena, pa i onda aito je za ras-
9
F i n ž g a r , loc. cit.

130
koje nisu zakonski nasljednici (čl. 33. st. 5 ZN), ^^
treba se ostvarivati isključivo u samQstalnQ4-4X^o^aijci_Jmdući--da- ove
druge osobe —- daroprimci, nisu ni nasljednici ni zapisovnici, a niti ostva-
ruju kakvo pravo iz ostavine, uslijed čega one ne mogu biti ni stranke,
učesnici u ostavinskom postupku (čl. 187. ZN). Dosljedno tome, u osta-
vinskom postupku ne može se ni staviti zahtjev protiv tih osoba.
3. Rok za podnošenje samostalne tužbe ili zahtjeva u postupku za
raspravu ostavine iznosi t r i g o d i n e , bez obzira u kome se postupku^
ovi zahtjevi ostvaruju. Kod zahtjeva za umanjenje op~o~ru č n i h~raspo^"
laganja ovaj rok počinje teći od trenutka p r o g l a š e n j a oporuke (ČL
218. st. 4, 209. st. 2, 210. st. 1 ZN).
Kod ostvarivanja zahtjeva za vraćanje d a r a , rok za ostvarivanje to-
ga zahtjeva počinje teći od momenta s m r t i ostavioca, odnosno od dana
kada je rješenje o proglašenju neke osobe za umrlu, ili kojim se utvrđuje
njezina smrt, postalo pravomoćno. Ovi rokovi su o b i e k \ j v n n g ka-
raktera. S u b j e k t i v n i momenti (moment saznanja za oporuku od-
nosno za svoje pravo) ne d o l a z e u obzir.(')
Početak toka rokova za ostvarivanje naprijed spomenutih zahtjeva
je različit. On je obratan redu po kome se vrši umanjenje oporučnih raspo-
1
B1 a g o j e v i ć, op. cit., str. 412.

131
 2
S t a n k o v i ć , u članku Sticanje ostavine i odricanje od nasljedstva,,
Naša zakonitost br. 3—4/57, str. 121.
3
Tako i B a z a l a , u članku Nužno nasljedstvo, Naša zakonitost, br.
3—4/57, str. 152, 154.
4
B a z a l a , cit. članak, str. 154, i B 1 a g o j e v i ć, op. cit, str, 412.
5
Rješ. Vrh. suda LR Slovenije od 20. VI 1957, u Izvještaju toga suda
0 sudskoj praksi za razdoblje od 1. V do 31. VIII 1957, str. 31, cit. prema
S. G o 1 j a r, u članku Novi zakon o dedovanju v sodni rabi, Pravnik br.
1—2/58, str. 45.
6
Tako G o l j a r , loc. cit., isporedi: B l a g o j e v i ć , op. cit., str. 236.
1 412.

132
 Član 46 — 47.

Sudska praksa
1. Činjenica da nužni nasljednik nije prema rješenju suda, kojim
je upućen na parnicu pokrenuo parnicu u određenom roku nema učinak
odricanja od prava na nasljedstvo (Rješenje Vrhovnog suda NR Srbije Gž
3105/55 od 20. I 1956, Zb. 1/1—1956, br. 109).
2. Zastarijevanje prava tražiti smanjenje raspolaganja oporukom pre-
kinuto je podnošenjem tužbe, kojom nužni nasljednik traži da se ustanovi
nevaljanost oporuke, a prije toga je, u postupku za raspravljanje ostavim,
tražio za sebe nasljedstvo na temelju zakona (Rješenje Vrhovnog suda NR
Slovenije Gž 254/57 od 20. VI 1957, Zb. 11/2—1957, br. 357).
3. Ako je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju_jaMŽ2wm_aS^§MSŠS^iL
priznatn prmin Wn mii npnrnrni nasljednik isvlati nužni dio, ovo potraživanje
nužnog nasljednika ne podleži zastari nj po čl. 46. ZN ni po čl. 144. ZN, već
se zastara mora ocjenjivati prema odredbatna Zakona o zastari potraživanja
i to po čl. 23. tog zakona. Zastarni rok za ovo potraživanje iznosi, prema
tome, deset godina od donošenja rješenja o nasljeđivanju (Rješenje Vrhovnog
suda NR Hrvatske Gž 784/62 od 12. VII 1962, potvrđeno bez posebnog obraz-
loženja rješenjem Saveznog vrhovnog suda Rev 3013/62 od 1. II 1963, Naša
zakonitost, br. 3—4/63, str. 168).

3. Isključenje nužnih nasljednika iz nasljedstva i lišen je nužnog dijela u

korist potomaka

a) Isključenje nužnih nasljednika

Uzroci isključenja

Član 47.
Oporučitelj može isključiti iz nasljedstva nasljednika koji ima pravo
na nužnir dio: -
(jj 1 ako se on povredom neke zakonske ili moralne obaveze teže ogri-
ješio prema ostaviocu;
(2% ako je sa umišljajem učinio neko teže krivično djelo prema njemu
ili njegovom bračnom drugu, djetetu ili roditelju;
P3j) ako je učinio krivično djelo upravljeno na potkopavanje narodne,
vlasu, nezavisnosti zemlje, njezine obrambene snage ili socijalističke iz-
gradnje;
(4$ ako se odao neradu i nepoštenom životu.
Isključenje iz nasljedstva može biti potpuno ili djelomično.

1. I s k l j u č e n j e iz nasljedstva( 1 ) predstavlja posebnu ustanovu

nasljednog prava po kojoj oporučitelj može spriječiti ili onemogućiti na-
sljeđivanje onih osoba kojima je zakon garantirao pravo na n u ž n i d i o ,
1
Za pojam i s k l j u č e n j a od nasljedstva (exheredatio nota causa)
i lišenja nužnog dijela u korist potomaka (exheredatio bona mente), starije
je pravo upotrebljavalo zajednički izraz i z n a s l j e đ e n j e .

133
Član 47.

ako su se prema njemu ili njemu bliskim osobama ponijele na način ko-
jim su povrijedile njihovu ličnost ili njihova prava, ili koje su svojim
asocijalnim ponašanjem u društvu, koje se očitovalo u izvršenju krivičnog
djela na štetu zajednice ili u nemoralnom životu, pokazale da ne zaslužuju
da budu n j e g o v i nasljednici, i da im zajednica osigurava pravo na
nužni dio — koga bi inače imali.
U sistemu ZN postoje dvije vrste isključenja: i s k l j u č e n j e u
pravom smislu (exheredatio ob iusta causa) predviđeno u čl. 47. do 49, i
isključenje u obliku l i š e n j a nužnog "dijela u korist potomaka (exhere-
datio bona mente), čl. 50. ZN.
U prvom slučaju primjena instituta isključenja ima za svrhu spre-
čavanje određene osobe, koja ima ili može imati svojstvo nužnog nasljed-
nika, da postane nužni nasljednik, bez obzira tko će doći na njezino mje-
sto. Potrebno je postojanje određenog temelja isključenja, zahtijeva se
k r i v n j a nasljednika (prema kome se ovaj institut primjenjuje) za odre-
đeno n e d o p u š t e n o ponašanje prema oporučitelju, njegovim srodni-
cima, bračnom drugu i zajednici. Stoga ustanova isključenja nužnog na-
sljednika od nasljedstva ima karakter g r a đ a n s k e k a z n e za njego-
vo ponašanje.
Naprotiv, kod instituta l i š e n ja nasljednog dijela u k o r i s t p o -
t o m a k a (čl. 50. ZN) svrha je da se oduzimanjem prava na nužni dio, koje
pripada određenom nasljedniku, ovo pravo p r e n e s e neposredno na one
osobe (njegove potomke) o kojima se nužni nasljednik dužan brinuti. Stoga
je za primjenu ovog instituta dovoljno da se i m o v i n s k e prilike nuž-
nog nasljednika, prema (kome se primjenjuje ovaj institut, nalaze objek-
tivno u takvom stanju da ugrožavaju uzdržavanje onih njegovih potoma-
ka koji nisu sposobni za rad i privređivanje, o kojima se taj nasljednik
kao njihov predak treba brinuti, ili da je nužni nasljednik osoba koja je
sklona rasipništvu, zbog čega može doći u opasnost uzdržavanje ovih oso-
ba. Ovdje, dakle, postoji o p a s n o s t da bi naslijeđeni nužni dio mogao
postati plijen nasljednikovih vjerovnika uslijed p r e z a d u ž e n o s t i
nužnog nasljednika, ili što bi ga sam nužni nasljednik l a k o u m n o po-
trošio na štetu svoju ili svoje porodice. Do ovakvog imovinskog stanja
maže doći iz subjektivnih razloga, uslijed nemarnosti i nebrige nužnog
nasljednika (rasipništvo), ili iz objektivnih razloga, uslijed njegove pre-
zaduženosti koja ne mora rezultirati iz njegove krivnje. Stoga ustanova
lišenja nužnog dijela u korist potomaka ima prvenstveno z a š t i t n i ka-
rakter imovinskih interesa p o t o m a k a nužnog nasljednika, a nema
karakter kazne.
2. Od ustanove i s k l j u č e n j a od nasljedstva (čl. 47. ZN) i ustanove
l i š e n j a nužnog dijela u korist potomaka (čl. 50. ZN) treba razlikovati
slučajeve kad oporučitelj u svojoj oporuci m i m o i đ e odnosno propusti
da svome nužnom nasljedniku ostavi nužni dio koji mu po zakonu pripa-
da. Budući da u našem pravu nema prećutnog iznasljeđenja, ne smatra
se da je samim aktom mimoilaženja nužni nasljednik isključen od nasljed-
stva ih' lišen svog nasljednog dijela.(2) Ovaj nasljednik unatoč tome može
2 Po prav. pravilu iz § 776—779. OGZ, dijete koje je oporučitelj sasvim
mimoišao ima u svakom slučaju pravo na nužni dio (vidi i R u š n o v - P o -
s i 1 o v i ć op. cit., str. 179, 180.). Po vojvođanskom pravu samo mimoila-

134
 Član 47.

naslijediti, ako su ispunjene pretpostavke koje se po zakonu inače traže

za ostvarivanje prava na nužni dio, tj. ukoliko nužni nasljednik nije za
života ostaviočevog od njega primio besplatnim raspolaganjima onoliku
vrijednost koliko iznosi vrijednost njegovog nužnog dijela.
Kod isključenja od nasljedstva, kao i kod lišenja nasljednog dijela u
korist potomaka, radi se uvijek o g u b i t k u p r a v a na nasljedstvo,
potpunom ili djelomičnom, kao s a n k c i j i , kojom se o s t a v i l a c
može poslužiti protiv određenog nužnog nasljednika. Budući da je nužni
dio određeni dio zakonskog dijela, to je nasljednik, prema kojem je ostavi-
lac primijenio mjeru isključenja od nužnog dijela, istovremeno ovim
isključenjem isključen i o d p r a v a na z a k o n s k i d i o . Gubitak pra-
va na nužni dio uslijed isključenja izaziva gubitak zakonskog .nasljednog
prava. Isključeni nužni nasljednik ne m o ž e b i t i z a k o n s k i na-
s l j e d n i k o s t a v i o č e v. (3) Isključenj em naslj ednik gubi nasljedna
prava u mjeri u kojoj je isključen (čl. 49. ZN).
Odredbu o isključenju ostavilac mora izraziti u svojoj odredbi po-
sljednje volje na n e s u m n j i v način (čl. 48. st. 1 ZN). Kod mimoilaženja
kojeg nužnog nasljednika radi se .samo o .nemotiviranom ili nesvjesnom
propustu ostaviočevu, koji ne povlači gubitak prava na nužni dio, pa,
prema tome, ni gubitak prava na zakonski dio odnosno prava naslj ed-
stva.(4)
Od ustanove isključenja od nasljedstva i lišenja nasljednog dijela u
korist potomaka, koji nastaju uvijek v o l j o m ostavioca i njegovom
i z r i č i t o m i z j a v o m u tom pravcu, danoj u formi oporuke, treba
razlikovati ustanovu n e d o s t o j n o s t i za nasljeđivanje. Ona nastupa
po s i l i z a k o n a i, u pravilu, bez volje ostavioca. Na nedostojnost sud
pazi po s l u ž b e n o j d u ž n o s t i , osim u iznimnim slučajevima, pred-
viđenim u čl. 131. t. 4. ZN, u vezi s čl. 132. st. 3 ZN, kad je potreban
z a h t j e v zainteresiranih nasljednika. (Vidi objašnjenja uz čl. 131. i 61.
132. ZN).
ženje u oporuci ne smatra se isključenjem budući da je ostavilac morao
izričito i na nesumnjiv način izraziti svoju volju o isključenju, štaviše, bio
je dužan da to i obrazloži (vidi P i š k u l i ć - Đ e r đ , op. cit.,. str. 269). Po
mišljenju L. M a r k o v i ć a (op. cit., str. 300, 301.), i ako u Sgz nema o
tome posebnog propisa, trebalo se uzeti da ostavilac time što je mimoišao
(»obišao«) nužnog nasljednika nije ga isključio od nasljedstva, i da je za
isključenje
3
potrebna određena ostaviočeva izjava u tom pravcu.
B a z a l a , u članku Nužno nasljedstvo, Naša zakonitost, br. 3—4/57,
str. 136. izražava istu misao, ali i pored toga smatra da zakonske nasljed-
nike, koji nisu i nužni nasljednici, ostavilac isključuje iz nasljedstva već
time što je odredio drugačije nasljeđivanje. Prema tome, zakonski nasljed-
nici (koji nisu nužni) bili bi isključeni iz nasljedstva već i time što im osta-
vilac nije ništa ostavio. Kraj odredbe čl. 48. ZN ovo stanovište se teško može
prihvatiti. Oporučitelj, naime, može raspolagati cijelom svojom ostavinom
i mimoići zak. nasljednike iako nema nikakvih razloga za isključenje. Time
ipak ostavilac ne lišava ove osobe »prava nasljedstva«, jer se zak. nasljed-
nici pozivaju na nasljedstvo samo ako ima ostavine kojom ostavilac nije
raspoložio mortis causa. Dosljedno tome ove osobe zadržavaju svoje poten-
cijalno pravo nasljedstva, koje će doći do izražaja ako se koji oporučni
nasljednik odrekne nasljedstva (čl. 142. ZN), ili ako se naknadno utvrdi da
ima imovine kojom ostavilac nije raspolagao (čl. 235. ZN), ili ako se utvrdi
da je oporučni nasljednik nedostojan za nasljeđivanje (čl. 131. ZN).
4
S m o l e , u članku Pravo nujnih dedičev, Pravnik br. 3—4/58, str. 113.

135
Član 47.

3. Oporučitelj može svoju odredbu o isključenju o p o z v a t i na

način i u obliku predviđenom za opozivanje oporuke (čl. 105, 106, 107,
170. i 171. ZN). Isključenje se mora i z r a z i t i u o p o r u c i na n e s u -
m n j i v način (čl. 48. st. 1 ZN). Nije dovoljno da je ostavilac neformalno
5
oprostio razlog isključenja.( ) Ostavilac mora uvijek koristiti oblik opo-
ruke, tj. oblik koji je propisan za sastav oporuke, i u njemu izraziti isklju-
čenje nužnog dijela. Ovo i onda ako svojom imovinom nije raspoložio
oporukom. Za valjanost isključenja odnosno lišenja nužnog dijela, oporu-
čitelj ne mora u konkretnom slučaju biti stvarni oporučitelj. Ostavilac,
prema tome, može izvršiti isključenje i u pismenom sastavku koji nema
karakter oporuke, tj. ako u tome sastavku nije imenovao nasljednika.( 6 )
4. R a z l o z i za i s k l j u č e n j e nasljednika od nasljedstva taksa-
tivno su navedeni i u zakonu, pa samo iz tih razloga nasljednik može biti
isključen. Isključena je, dakle, primjena analogije(7) ili iz drugih razloga
koji nisu navedeni u tač. 1—4. čl. 47. ZN. Među razlozima za isključenje
iz nasljedstva nalaze se i oni koji predstavljaju povredu neke zakonske
ili moralne obaveze prema ostaviocu (tač. 1), zatim koji predstavljaju kri-
vična djela učinjena prema ostaviocu, njegovom bračnom drugu, djetetu
ili roditelju (tač. 2), ili krivično djelo protiv narodne vlasti, nezavisnosti
zemlje, njene obrambene snage ili socijalističke izgradnje (tač. 3), kao i
slučajevi ako se isključeni nasljednik odao neradu i nepoštenom životu
(tač. 4).
Isključenje zbog povrede neke z a k o n s k e ili m o r a l n e obaveze
mora da predstavlja t e ž e o g r e š e n j e prema ostaviocu, koje ne mora
predstavljati krivično djelo (ili prekršaj).
Pod z a k o n s k i m ' obavezama (st. 1 tač 1. ovog člana) treba razu-
mjeti ne samo one obaveze koje su kao takve izričito predviđene zakonom
nego i ostale obaveze i dužnosti koje rezultiraju iz porodično pravnih
odnosa. Ovamo bi ispadalo: dužnost roditelja da uzdržavaju djecu i da se
staraju o njihovu životu i zdravlju (čl. 6. st. 1 OZORD-a), da ih odgajaju
i spremaju za korisne članove društva (čl. 6. st. 2 OZORD-a), da se sta-
raju o školovanju i stručnoj naobrazbi (čl. 6. st. 3 OZORD-a), da upravlja-
ju imovinom djece (čl. 9. st. 2 OZORD-a), da ih zastupaju u njihovim
pravnim i imovinskim interesima (čl. 8. st. 1 OZORD-a). Zatim, također
i uzajamna dužnost djece prema roditeljima, precima, braći i sestrama te
svojim potomcima da pružaju uzdržavanje (čl. 32—37. OZORD-a).(8)
5
Tako S m o l e , cit. članak, str. 114., a slično i B l a g o j e v i ć , op.
cit., 6str. 225.
Vidi dr Z. Z a n i n o v i ć , u prikazu Zakon o nasljeđivanju, u Od-
vjetniku br. 7/55, str. 9. Slično i B l a g o j e v i ć , (op. cit., str. 238), kad
smatra da se oporukom treba smatrati svaka izjava posljednje volje dana u
propisanoj formi koja ima svrhu da odredi drukčiji raspored imovine i
red nasljeđivanja nego što ga propisuje zakon, pa nije nužno da sadrži
postavljanje nasljednika.
' B a z a l a , cit. članak, str. 137, B l a g o j e v i ć , op. cit, str. 223,
F i n ž g a r , u članku Nujni delež Pravnik br. 1—2/56, str. 15, S m o l e , cit.
članak, 8
str. 112.
B l a g o j e v i ć , op. cit., str. 221. Ima, međutim, mišljenja da se
takve obaveze mogu prije svrstati među moralne, a ne među zakonske
(tako B a z a l a , cit. članak, str. 137). Međutim, s obzirom da je odredbama
čl. 8. i čl. 13. OZB ustanovljena z a k o n s k a dužnost bračnih drugova da

136
 Član 47.

Ako se radi o težoj povredi obaveze u z d r ž a v a n j a prema o s t a-

v i o c u , koju je nužni nasljednik imao kao svoju z a k o n s k u obavezu
(prema odredbama čl. 32—37. OZORD-a), povreda takve dužnosti rađa
n e d o s t o j n o ! ć u za n a s l j e đ i v a n j e toga nasljednika (čl. 131.
tač. 4. ZNj o kojoj, međutim, sud ne vodi računa po službenoj dužnosti,
nego samo na prijedlog sunasljednika, odnosno zainteresiranih osoba (čl.
132. st. 3 ZN). Ovaj razlog nedostojnosti ostavilac može i oprostiti (čl.
132. st. 2 ZN), što može uslijediti i neformalno te se izvoditi iz konklu-
dentnog ponašanja ostavioca. Međutim, ako je oporučitelj u oporuci na-
veo kao razlog isključenja od nužnog dijela teže ogrešenje nužnog na-
sljednika o obavezu uzdržavanja, koju je ovaj imao prema ostaviocu, tada
se takva odredba treba uzeti kao i s k 1 j u č e n j e od nasljedstva, o kome
sud vodi računa po službenoj dužnosti, ukoliko postupa po oporuci, a ne
kao nedostojnost za nasljeđivanje (čl. 131. tač. 4. ZN). Ovo stoga što o ne-
dostojnosti zbog ogrešenja o obavezu uzdržavanja i zbog neukazivanja
nužne pomoći ostaviocu, sud vodi računa samo na z a h t j e v sunasljed-
nika, odnosno drugih zainteresiranih osoba (čl. 132. st. 3 ZN). Naprotiv
kcd isključenja nasljednika od nužnog dijela vodi sud računa
po s l u ž b e n o j d u ž n o s t i , ukoliko postupa po odredbama oporuke
budući da isključenjem izraženim u valjanoj oporuci (čl. 48. st. 1 ZN) is-
ključeni nasljednik g u b i n a s l j e d n a p r a v a u mjeri u kojoj je is-
ključen (čl. 49. ZN).
Pojam moralne obaveze je znatno širi. On obuhvaća opće ponašanje
koje se sastoji u iskazivanju pažnje, poštovanja, uljudnog ponašanja i
ophođenja, posjećivanja, podvorbe u bolesti, pružanja povremene pomoći
i slično. Razliku između zakonskih i moralnih obaveza treba tražiti u
tome što se moralne obaveze ne mogu ostvarivati tužbom.
Povreda zakonske ili moralne obaveze, da bi se mogla smatrati oprav-
danim razlogom za isključenje od nasljedstva, mora biti teža, a također i
utvrđena.
Da li se radi o t e ž o j povredi koje od ovih dužnosti ovisi o ocjeni su-
da koji kod toga uzima u obzir sve okolnosti slučaja. Nije dovoljno utvrditi
p o s t o j a n j e povrede zakonske ili moralne obaveze nužnog nasljednika
prema ostaviocu, nego i da je ta povreda po svome karakteru objektivno
t e ž a tako da difamira nasljednika u očima javnosti, odnosno u užem
krugu u kome su ostavilac i nasljednik živjeli, ali također ona mora s u -
b j e k t i v n o predstavljati teže ogrešenje prema ostaviocu. Pretposta-
vlja se da je nužni nasljednik tu obavezu mogao izvršiti, a da je nije
namjerno izvršio, pa se time t e ž e o g r i j e š i o prema ostaviocu.(9) U
slučaju spora parnični sud utvrđuje da li postoji povreda zakonske ili mo-
ralne obaveze, dakle, činjenice o kojima ovisi osnovanost isključenja (čl.

doprinose uzdržavanju porodice prema svojim mogućnostima, kao i da jedan

od drugoga traže uzdržavanje, radit će se prije o zakonskoj, a ne samo o
moralnoj obavezi koja postoji uz zakonsku obavezu. To također proizlazi
i iz odredaba čl. 6. i čl. 32. OZORD-a, po kojima su roditelji d u ž n i davati
svojoj djeci uzdržavanje i odgoj, pa se ove obaveze mogu, kao ius cogens
ostvarivati tužbom (tako dr B. E i s n e r, u knjizi Porodično pravo, Zagreb,
1950, str. 72—75.).
9
B a z a 1 a, cit. članak, str. 137.

137
Član 47.

223. st. 2 tač. 4. ZN). Da li se u takvom ponašanju nalaze elementi težeg

ogrešenja prema ostaviocu, stvar je p r a v n e ocjene ostavinskog suda. (lu)
5. K r i v i č n o d j e l o zbog koga nužni nasljednik može biti isklju-
čen od nasljedstva u smislu propisa Krivičnog zakonika, uzimajući u obzir
sve subjektivne i objektivne elemente konkretnog krivičnog djela; pojam
težeg krivičnog djela ne treba procjenjivati isključivo u objektivnom
smislu, budući da naš KZ ne postavlja granicu između težih i lak-
ših krivičnih djela na osnovu normativističkog kriterija (kao u biv.
jug. KZ u kome je postojala dioba krivičnog djela po objektivnom krite-
riju na prijestupe i zločine). Da li se radi o težem ili lakšem krivičnom
djelu, u smislu tač. 2. ovoga člana, ovisi o o s o b n i m o d n o s i m a uči-
nioca krivičnog djela i povređenoga, kao i o okolnostima konkretnog
slučaja.(u)
Primjena instituta isključenja ovisna je isključivo o v o l j i oporu-
čitelja. Nasljednici se ne mogu pozivati na ovaj razlog ni onda ako postoji
osuda za teže krivično djelo, ako oporučitelj nije sam na nesumnjiv način
izrazio isključenje, osim u slučaju ako taj razlog ne bi ujedno predstavljao
i razlog zbog koga nastupa nedostojnost za nasljeđivanje (čl. 131. ZN).
Pravomoćna krivična presuda v e ž e ostavinski i parnični sud. Ako
postupak zbog izvršenog težeg krivičnog djela predviđenog u tač. 2. ovog
člana n i j e dovršen ili nije poikrenut, ili ako se ne može sprovesti, pokre-
nuti ili nastaviti (zbog zastare krivičnog gonjenja, amnestije ili pomilc*-
vanja, ili kad postoje druge okolnosti koje isključuju gonjenje zbog izvr-
šenog krivičnog djela), pitanje da li se radi o krivičnom djelu izvršenom
prema ostaviocu, njegovom bračnom drugu, djetetu ili roditelju ocijenit
će g r a đ a n s k i (parnični) sud na temelju ovlaštenja iz čl. 11. stav 1
ZPP(12).
Krivično djelo zbog koga se nužni nasljednik može isključiti od na-
sljedstva koje je učinjeno prema ostaviocu, njegovom bračnom drugu,
djetetu ili roditelju, da bi moglo biti osnov isključenja treba da je izvr-
šeno s u m i š l j a j e m . Za ocjenu pitanja da li se radi o umišljaju, mje-
rodavni su uvijek propisi Krivičnog zakona.
Pod b r a č n i m drugom oporučitelja treba smatrati osobu s kojom je
oporučitelj u vrijeme isključenja bio u braku, ma da je brak kasnije raz-
veden ili prestao. Ovo bez obzira da li se bračni drug nalazi u odnosu
srodstva prema isključenom nasljedniku ili prema osobi koja polaže pravo
na ostavinu.(13) Ako bi naknadno brak bio razveden ili prestao, oporuči-
telj može svoju odredbu o isključenju nužnog nasljednika opozvati na
način i u obliku u kome je isključenje dano, tj. u obliku propisanom za
sastav oporuke.

10
Tako dr B. P o z n i ć, u članku Raspravljanje zaostavštine, Anali
br. 3/55, str. 263.
11
B 1 a g o j e v i ć, op. cit., str. 222.
w Tako B l a g o j e v i ć , op. cit., str. 222. B a z a 1 a, cit. članak str.
137, P o z n i ć , cit. članak, str. 263.
" B l a g o j e v i ć , loc. cit.

138
 Član 47.

Pod d j e c o m ostavioca treba smatrati b r a č n u i v a n b r a č n u

djecu i u s v o j e n i ke oporučitelja, osim ako ugovorom o usvojenju nije
14
drukčije određeno. ( )
6. Krivična djela navedena u tač. 3. ZN, koja mogu biti razlogom za
isključenje nužnog nasljednika od nasljedstva, obuhvaćaju krivična djela
protiv naroda i države iz glave X KZ (čl. 100—123. KZ), kao najteža, za-
tim sva ona koja su uperena protiv narodne vlasti, socijalističke izgrad-
nje, javnog poretka i socijalističkog društvenog uređenja.
Kod ovih krivičnih djela ne traži se da je izvršeno djelo teže naravi
. ili da je izvršeno s umišljajem. Već samo izvršenje takvog krivičnog djela,
pa i u pokušaju (ako je pokušaj kažnjiv), makar iz nehata, predstavlja
opravdan razlog na temelju koga oporučitelj može izreći isključenje nuž-
nog nasljednika od nasljeđivanja.
Za pojam u č i n j e n o g krivičnog djela ne traži se da je to djelo
utvrđeno pravomoćnom p r e s u d o m niti to da ta presuda postoji u času
otvaranja nasljedstva ili u momentu sastava akta isključenja. Krivično
djelo postoji kad je ono izvršeno bez obzira da li je krivični postupak
započet ili dovršen. Ako postupak ne bi bio započet, ili pokrenut, građan-
ski sud će biti nadležan za ocjenu da li postoje svi potrebni elementi kri-
vičnog djela koje može biti razlogom isključenja.(15) Dovoljno je da je
krivično djelo učinjeno p r i j e nego što je isključenje uslijedilo budući
da je presuda krivičnog suda samo pravna posljedica izvršenog krivičnog
djela. Osnov isključenju nalazi se u postojanju krivičnoga djela, a
ne u postojanju presude, sudskog akta kojim se nasljednik osuđuje za to
djelo. U slučaju ako je okrivljeni nasljednik oslobođen optužbe za kri-
vično djelo koje je navedeno kao razlog isključenja, treba smatrati da kri-
vično djelo ne postoji i da, prema tome, nema ni valjanog osnova za
isključenje.
7. Pod pojmom ne r a d a odnosno odavanja neradu, kao razlogu za
isključenje iz nasljedstva, u smislu odredbe tač. 4. ovog člana razumije se
t r a j n o i n e o p r a v d a n o izbjegavanje ili napuštanje rada. Ovamo
ne spada privremena nezaposlenost, makar trajala i duže vrijeme, ako
do nje nije došlo krivnjom nasljednika. Traži se da se u ponašanju isklju-
čenog nasljednika manifestirala volja da svjesno i namjerno ne ulaže pc*-
trebne napore za pribavljanje sredstava za svoje uzdržavanje redovnim
radom, nego da živi na tuđi račun i teret, bilo na teret ostavioca i njegovih
srodnika, drugih osoba ili zajednice. Ovamo bi spadalo i pribavljanje
sredstava za život vršenjem nedopuštenih i zabranjenih poslova, kao što
su kocka, krijumčarenje i si.; jednom riječju i sve ono što se uglavnom
podrazumijeva pod pojmom »huliganstva«. O volji ostavioca ovisi da li će
u konkretnom slučaju primijeniti mjeru isključenja. Da li pojedine odre-
đene činjenice koje predstavljaju osnov isključenja objektivno doista
predstavljaju u zakonu navedeni razlog za isključenje, ne ovisi o ocjeni
ostavioca.

I
14
B a z a 1 a, cit. članak, str. 138, protivno B l a g o j e v i ć , op. cit.,
str. 222.
15
Tako i B l a g o j e v i ć , op. cit, str. 222.

139
Član 47 — 48.

U ZN nije pobliže određen sadržaj pojma n e p o š t e n o g života

koji je predviđen kao razlog za isključenje u tač. 4. ovog člana. U osnov-
nom Zakonu o braku (čl. 59.) upotrebljava se za isti pojam termin »nečas-
tan život«. Pod ovim pojmom nepoštenog ili nečasnog života treba ra-
zumjeti vođenje takvog načina života od strane nužnog nasljednika, koji
se sastoji od čitavog niza radnji, ponašanja i djela koje se društveno
smatraju nečasnim i nepoštenim. To nisu samo djela i radnje koje se po
pozitivnim propisima smatraju kažnjivim djelima (krivična djela, pri-
vredni prestupi, prekršaji i si.), nego takva djela, i ponašanja koja su
protivna opće usvojenom društvenom, etičkom i moralnom, shvatanju.
Da li je neko djelo nečasno, nepošteno, mora se prosuđivati prema općim,
prilikama, ponašanju i držanju neke osobe prema takvom shvatanju koje
u jednoj zajednici vlada.( le )
8. Oporučitelj može svog nužnog nasljednika isključiti iz nasljedstva
u c j e l i n i , tako da mu uopće ne može ništa pripasti iz ostavine, ili mo-
že mjeru isključenja ograničiti na određeni dio prava na nužni dio.
Djelomično isključenje (spomenuto u st. 2 ovog člana) može biti iz-
raženo tako da oporučitelj dio ostavine ostavi nužnom nasljedniku, a da
u pogledu preostalog dijela, na koji bi taj nužni nasljednik imao pravo,,
odredi njegovo isključenje iz nasljedstva. Isključenje se može odnositi i
na onaj dio nužnog dijela za koji je nužni nasljednik prikraćen, bilo opo-
ručnim ili besplatnim raspolaganjima inter vivos, za koje bi inače (da
nema isključenja) nužni nasljednik imao pravo zahtijevati umanjenje
oporučnih raspolaganja ili vraćanje darova, odnosno koji se, kad bi po-
stojali, računaju nužnom nasljedniku u njegov nužni dio.
0 učinku djelomičnog i potpunog isključenja od nasljedstva vidi čl.
49. ZN i objašnjenja uz taj član.
Sudska praksa
1 dijete može isključiti svog oca iz nasljedstva ako je ovaj zanemario
njegov odgoj ili ako se odao nepoštenom životu.
Pri ocjeni pitanja, da li je ostavilac oporukom osnovano isključio iz
nasljedstva svog nužnog nasljednika, sud se može upustiti u utvrđivanje
samo onih činjenica i ocjenu samo onih temelja koji su u oporuci navedeni
kao razlozi isključenja iz nasljedstva (Rješenje Saveznog vrhovnog suda
Gz 54/55 od 24. IV 1955, Pravni život, br. 11/55, str. 25).

Uvjeti za pravovaljanost isključenja

Član 48.
Oporučitelj koji želi isključiti nekog nasljednika mora to izraditi
u oporuci na nesumnjiv način, a korisno je da navede i temelj za isklju-
'cenje.
Temelj za isključenje mora postojati u vrijeme sastavljanja oporuke.
U slučaju spora o opravdanosti isključenja~dužnost dokazivanja dlTje
isključenje opravdano leži na onome tko se na isključenje poziva.
1. Odredbu o isključenju nužnog nasljednika od nasljedstva opo-
ručitelj, u pravilu, izražava u o p o r u c i . Međutim, oporučitelj može
16
Pres. Vrh. suda NRH Gž. 635/56. od 25. IV 1956, Zbirka 1956, knj.
I, sv. 1, br. 85.

140
 Član 48.

ovu svoju volju izraziti i u kome drugom aktu koji ima sve potrepštine
koje se traže za valjanost oporuke, a koji ne sadrži postavljanje na-
sljednika.
2. Isključenje ne mora biti izraženo riječima, expressis verbis. Do-
voljno je da je namjera isključenja o č i g l e d n a , izvršena na n e s u ra-
n
n j i v način. To će najčešće biti slučaj kod djelomičnog isključenja ( pr.
kad bi oporučitelj svoju izjavu formulirao: »nasljedniku X. Y. ostavljam
samo određeni dio, a više mu ne ostavljam, jer me nije uzdržavao« i si.).
x
Neki smatraju da je moguće i prećutno isključenje. ( ) Međutim, po
našem pravu isključenje se ne pretpostavlja, pa mora biti i z r a ž e n o
na n e s u m n j i v način u jednom od zakonskih oblika propisanih za
sastav oporuke, a nikako prećutno.( 2 ) Činjenica što je oporučitelj mimx>-
išao nužnog nasljednika i raspolagao cijelom svojom imovinom, ne znači
da je time isključio nužnog nasljednika od nasljedstva, budući da se is-
ključenje, da bi bilo valjano, mora izraziti na n e s u m n j i v način.
3. Oporučitelj nije dužan navesti r a z l o g isključenja, premda na-
vođenje razloga može biti korisno. On može imati interesa da se razlog
isključenja ne sazna u široj javnosti, bilo iz obzira prema nasljedniku
ili prema sebi lično. Uslijed toga, ostavilac može na neki drugi, posredan
način dati da se nasluti razlog isključenja. Glavno je da se iz njegove
odredbe može utvrditi da je njegova volja bila da nasljednika i s k l j u č i
od nasljedstva, i da za ovo isključenje postoji u zakonu predviđeni razlog
(čl. 47. tač. 1—4).
Pri ocjeni pitanja da li je ostavilac oporukom osnovano isključio
iz nasljedstva svog nužnog nasljednika, sud se može upustiti u utvrđiva-
nje i ocjenu ne samo onih činjenica i temelja koji su u oporuci nave-
deni kao razlog isključenja od nasljeđstva( 3 ) nego iz bilo kojeg drugog
razloga, koga oporučitelj nije izrekom naveo, ako se može pretpostaviti
i utvrditi da je oporučitelj imao u vidu taj određeni razlog.
4. Razlog za isključenje mora p o s t o j a t i u v r i j e m e kad osta-
vilac sastavlja a k t o isključenju, koji može, ali ne mora biti u istom
aktu u kome je sadržana i oporuka, a niti dan u isto vrijeme. Oporučitelj
može i kasnije iza sastava oporuke, kad nastanu razlozi za isključenje ili
kad nađe za shodno, sastaviti akt o isključenju. Oporučitelj može do-
nošenje akta o isključenju o d g o d i t i u očekivanju da će se nasljednik
popraviti i slično iako su već ranije u vrijeme sastava oporuke postojali
razlozi za isključenje.
Ako je razlog za isključenje nastao k a s n i j e , oporučitelj može izra-
riti isključenje n a k n a d n i m aktom. Ovaj mora biti sastavljen uz pri-
državanje svih formaliteta predviđenih za sastav ili opozivanje oporuke

1
Vidi tako dr M. P e d e r in, u članku Zak. o nasljeđivanju (prikaz),
u Odvjetniku br. 9/55, str. 14.
2
B l a g o j e v i ć , *op. cit., str. 226, tako i B a z a l a , u članku Nužno
nasljedstvo, Naša zakonitost br. 3—4/57, str. 138, i rješ. Vrh. suda APV. Gž.
325/59, vidi Glasnik AK APV br. 11/59, str. 25.
3
Vidi rješ. Sav. vrh.- suda Gzz 54/55. od 24. IV 1955, Pravni život, br.
11/55, koje je, međutim, u protuslovlju s odredbom st. 1. ovog člana, po
kome oporučitelj nije dužan navesti razlog isključenja.

141
Član 48.

(SI. 105. st. 1 ZN). U tom će se slučaju akt isključenja smatrati n o v o m

o p o r u k o m (u smislu čl. 106, st. 1 ZN).
Oporučitelj može isključenje, izraženo u oporuci ili posebnom aktu,
o p o z v a t i na način koji je propisan za opozivanje oporuke (čl. 105.
ZN). Oporučitelj može opozvati isključenje bez obzira da li su otpali ra-
zlozi isključenja. Isključenje ostaje na snazi dok ga oporučitelj ne opo-
zove. Ono ostaje i onda ako je oporučitelj propustio opozvati isključenje,
kad su razlozi na kojima se temeljilo isključenje naknadno p r e s t a l i ,
pa i onda ako je ostavilac, ali samo neformalno, oprostio razlog isklju-
čenja. Isključenje ne prestaje prestankom razloga ili oproštajem, nego
samo v o l j o m oporučitelj a izraženom na nesumnjiv način. (4)
Bitno je da razlozi za isključenje p o s t o j e u m o m e n t u is-
k l j u č e n j a , a ni je potrebno da postoje i u momentu smrti ostavioca (de-
lacije). Međutim, ima mišljenja da bi razlog za isključenje morao posto-
jati i v. vrijeme s m r t i ostavioca, u slučaju kad je u pitanju isključenje
iz razloga navedenog u čl. 47. st. 1 tač. 4. ZN — odavanje neradu i ne-
poštenom životu. Ako je taj razlog otpao zbog toga što se nužni nasljed-
nik popravio, smatra se da je time prestao i razlog isključenja.(5)
5. U slučaju s p o r a o opravdanosti isključenja, sud će prekinuti
o s t a v i n s k u r a s p r a v u i stranke uputiti na pokretanje parnice u
smislu odredbe čl. 223. st. 2 tač. 4. ZN. Položaj tužioca u ovoj parnici
je unaprijed određen. U ovom slučaju, izuzetno, položaj tužioca ne pri-
pada stranci (nasljedniku), čije pravo sud smatra manje vjerojatnim (u
smislu čl. 226. st. 1 ZN), nego uvijek nasljedniku odnosno osobi koja se
na i s k l j u č e n j e p o z i v a (čl. 48. st. 3 ZN), osobi koja tvrdi da po-
st oj i isključenje i da je ono valjano.
6. Nužni nasljednik može osporavati osnovanost isključenja kako u
pogledu opstojnosti razloga, tako i u pogledu opravdanosti primjene
samog instituta isključenja u konkretnom slučaju.
Na parnicu će se uputiti oporučni ili zakonski nasljednik koji bi
dobio onaj dio ostavine, koji bi inače pripao isključenom nasljedniku,
kad ne bi bilo isključenja. Prema tome, dovoljno je da isključeni nužni
nasljednik o s p o r i isključenje. Samim tim prisiHt će zainteresirane
osobe da pokrenu parnicu i da u njoj dokazuju osnovanost isključenja.
Ovo se ne pretpostavlja, već se mora d o k a z a t i . Tužilac, dakle, mora
navesti i dokazati razlog isključenja i okolnost da je temelj isključenja
p o s t o j a o u trenutku sastavljanja oporuke, odnosno akta o isklju-
čenju. Tužilac mora navesti razlog isključenja i onda ako ga ostavilac
nije izričito naveo.
Ako su s v i n a s l j e d n i c i s l o ž n i u tome da ne p o s t o j i r a z -
l o g i s k l j u č e n j a na temelju koga je oporučitelj isključio nužnog
nasljednika od nasljedstva, a nitko ne ospori opravdanost prigovora is-
ključenog nužnog nasljednika protiv isključenja, smatrat će se da ne po-
stoji isključenje, odnosno da nisu ispunjeni uvjeti i dokazani razlozi za
4
Vidi B a z a 1 a, cit. članak, str. 139.
B l a g o j e v i ć , op. cit., str. 224, smatra da bi isključenje u ovom
5

slučaju predstavljalo neku vrst neopravdane kazne; slično i dr S m o l e ,

u članku Pravo nujnih dedičev, Pravnik br. 3—4/58, str. 113.

142
 Član 48 — 49.

pravovaljanost isključenja. To isto vrijedi ako je nasljednik, koji se po-

ziva na isključenje bio upućen na parnicu po čl. 223. st. 2 tač. 4 ZN, p r o -
p u s t i o da parnicu pokrene do svršetka ostavinske rasprave (čl. 226.
st. 4 ZN). Takav nasljednik može i nakon dovršenja ostavinskog postupka
pokrenuti parnicu u smislu odredbe čl. 226. st. 5 ZN. Tužbeni zahtjev će, u
takvim slučajevima, sadržavati zahtjev za predaju ostavine koja je pri-
pala nužnom nasljedniku u pogledu koga se tvrdi da je osnovano isklju-
čen od nasljedstva. U toj parnici, kao prethodno pitanje, trebalo bi se
raspraviti pitanje opravdanosti isključenja. Rok u kome bi se takav zah-
tjev mogao ostvarivati tužbom određen je u čl. 144. ZN.
Ako nužni nasljednik ne p r i g o v o r i osnovanosti isključenja, sma-
tra se da se s njim suglasio i priznao osnovanost isključenja. U tom
slučaju nije ni potrebno dokazivati opstojnost razloga za isključenje.

Sudska praksa
1. Temelj za isključenje iz nasljedstva može, ali ne mora biti naveden
u oporuci (Vrhovni sud AP Vojvodine Gž 640/55, Glasnik br. 7/56, str. 25).
2. Isključenje iz nasljedstva mora biti izraženo u oporuci na nesumnjiv
način (Vrhovni sud AP Vojvodine Gž 325/59, Glasnik br. 11/59, str. 25).
3. Iako opravdanost isključenja iz nasljedstva mora dokazati onaj koji
se na isključenje poziva, ipak je onaj koji tvrdi da ima nasljedno pravo,
aktivno legitimiran na tužbu, a to tim više ako je rješenjem ostavinskog
suda upućen na parnicu (Rješenje Vrhovnog suda NR Slovenije Gž 299/60
od 9. VI 1960, Poročilo 1960/2, br. 16).

Posljedice isključenja
Član 49.
Isključenjem nasljednik gubi nasljedna prava u mjeri u kojoj je
isključen, a prava ostalih osoba koje mogu naslijediti ostavioca određuju
se kao da je isključeni umro prije ostavioca.

1. Isključeni nužni nasljednik, koji nije osporavao osnovanost isklju-

čenja (čl. 48. st. 3 ZN), smatra se da je konačno isključen, odnosno da
je u m r o prije ostavioca.
Ovo vrijedi i onda ako se u parnici koja bude pokrenuta zbog spora
o osnovanosti isključenja utvrdi da je isključenje opravdano. Ako je
od nasljedstva isključena osoba u međuvremenu ipak raspolagala osta-
vinom, nastaje njena odgovornost prema nasljednicima, prema pravnim
pravilima imovinskog prava (iz odnosa koji nastaje uslijed poslovod-
stva bez razloga), a ne po propisima nasljednog prava.
2. Nužni nasljednik može biti isključen od svog nasljednog dijela
potpuno (u cjelini) ili djelomično. D j e l o m i č n o isključenje postoji
kad je oporučitelj nužnom nasljedniku ostavio m a n j e nego što iznosi
nužni dio koji mu je po zakonu trebao ostati, pod pretpostavkom da je
ostavilac na n e s u m n j i v način izrazio da u pogledu ostalog dijela
i s k l j u č u j e od nasljedstva nužnog nasljednika.(l) Ako oporučitelj ne
bi tako postupio, moralo bi se uzeti da je nužni nasljednik p r i k r a ć e n
1
Tako B1 a g o j e v i ć, op. rit, str. 226. , . ,

143
Član 49.

za svoj nužni dio. On bi u tom slučaju imao pravo zahtijevati da mu se taj

dio nadopuni. Ovo stoga što se u našem pravu ne pretpostavlja isklju-
2
čenje nasljednika,( ) već ono mora biti i z r a ž e n o na nesumnjiv način
<čl. 48. si. 1 ZN).
Učinak što ga ima potpuno isključenje nužnog nasljednika od nuž-
nog dijela, tj. da se smatra kao da je isključeni nužni nasljednik u m r o
prije ostavioca, vrijedi i kod djelomičnog isključenja u mjeri u kojoj je
isključenje uslijedilo. Dio koji ostane slobodan uslijed potpunog ili dje-
lomičnog isključenja jednog nužnog nasljednika pripada ostalim nužnim
nasljednicima koji po pravu predstavljanja imaju pravo na nužni dio
u razmjeru svojih nasljednih dijelova (kvota), kao nužni nasljednici u
jednoj polovici ili u jednoj trećini njihovog zakonskog dijela (čl. 143.
ZN).
3. Posljedica isključenja nužnog nasljednika iz nasljedstva jest, što
kod potpunog isključenja isključeni nužni nasljednik g u b i s v o j s t v o
n a s l j e d n i k a kao da je u m r o prije ostavioca, odnosno kao da mu
nikada nije pripalo pravo na nužni dio. Isključenje pogađa samo o s o b u
nužnog nasljednika. Uslijed isključenja nužni.nasljednik gubi pravo koje
mu daje zakon, da u slučaju kad mu je povrijeđen nužni dio, može zah-
tijevati radukciju oporučnih raspolaganja i vraćanje darova. Ovo pravo
prelazi po sili zakona na one osobe koje po odredbama zakona postaju
nužni nasljednici ostaviočevi, kao da isključeni nužni nasljednik uopće
nije postojao.
U pogledu o s o b e isključenog nužnog nasljednika nastupaju odre-
đene posljedice, što ovisi o opsegu isključenja.
Isključeni nasljednik ne m o ž e osobno n i š t a p r i m i t i iz ostavine
ni kao zakonski ni kao oporučni nasljednik. Ako je isključenoj osobi na-
mijenjen l e g a t , ili je korisnik n a 1 o g a, treba prethodno ustanoviti
pravu volju ostavioca. Ako se o sudbini legata oporučitelj nije izričito
i na nesumnjiv način izrazio, bit će potrebno na drugi posredan način
ustanoviti volju oporučitelja. Kod toga treba uzeti u obzir opseg isklju-
čenja i vrijeme kad je legat namijenjen.
Ako se radi o d j e l o m i č n o m isključenju treba pretpostaviti da je
oporučiteljeva volja bila da legat odnosno nalog o s t a n u isključenoj
osobi. Ako je oporučitelj isključenoj osobi namijenio legat p r i j e isklju-
3
čenja, treba uzeti da se odredba o isključenju odnosi i na legat i nalog,( )
osim ako oporučitelj nije što drugo odredio. Razumije se da kasnije
namijenjeni legat, unatoč postojanju odredbe o isključenju, ne sprečava
isključenu osobu da namijenjenu stvar ili pravo primi iz ostavine.
Na isti način treba prosuđivati sudbinu legata namijenjenih isklju-
čenoj osobi na indirektan, posredan način, tj. kad određeni nasljednik tre-
ba da ispuni legat iz one imovine koju je naslijedio, u korist osobe koja
je isključena iz nasljedstva. Legatom opterećeni nasljednik nije dužan da
ispuni legat namijenjen osobi koja je potpuno isključena iz nasljedstva,
ako je ovo isključenje uslijedilo n a k o n određivanja legata i kad ono
ima karakter ukidanja svih oporučnih raspolaganja namijenjenih u ko~
2
B l a g o j e v i ć , loc. cit.
3
Vidi » O b j a š n j e n j a « str. 20.

144
 Član 49.

rist određene osobe. Kod djelomičnog isključenja, kao i kod naknadnog

određivanja legata (nakon akta isključenja), legatom opterećena osoba du-
žna je da ispuni legat.
Osobe koje su potpuno i s k l j u č e n e od nasljedstva ne u z i m a j u
se u o b z i r prilikom izračunavanja nasljednih dijelova, bez obzira da li
se ovo izračunavanje vrši u svrhu ustanovljenja zakonskog dijela, ili u
svrhu utvrđivanja nužnog i raspoloživog dijela (čl. 33. ZN). Smatra se
da isključeni nužni nasljednik nije bio nasljednik u dijelu u kome je
isključen. To znači da će se kao zakonski odnosno nužni nasljednici sma-
trati one osobe koje bi inače po zakonskom redu nasljeđivanja došle u
obzir kao zakonski nužni nasljednici ostaviočevi, kao da je isključena
osoba umrla prije ostavioca. O tome da li je isključena osoba ima-
la potomstva (bračnog, vanbračnog ili usvojenike kojima pripada pra-
vo nasljeđivanja njihovog usvojioca), ovisi da li će na nasljedstvo biti
pozvane druge osobe, njegovi potomci po pravu predstavljanja, ili će se
nekim nasljednicima njihov nužni dio povećati.
Darovi darovani isključenom nužnom nasljedniku umjesto koga
dolazi na nasljedstvo drugi nasljednik, ne u r a č u n a v a j u se ovom
nasljedniku u nasljedni dio (čl. 61. st. 1 ZN), a isključena ih osoba z a d r -
ž a v a u granicama raspoloživog dijela.
Ostavilac nije ovlašten raspolagati dijelom nasljedstva koji bi trebao
pripasti isključenom nužnom nasljedniku. On mora taj dio ostavine osta-
viti rezerviran za one nužne nasljednike koji dolaze na nasljedstvo na
mjesto isključenog ili djelomično isključenog nasljednika. To može uči-
niti i tako što će im oporučnim raspolaganjem ostaviti upravo onaj dio
ostavine, na koji bi inače isključeni nužni nasljednik imao pravo. Ako
isključeni nužni nasljednik nema potomstva kome pripada pravo na nužni
dio, ostavilac bi mogao slobodno raspolagati i tim dijelom ostavine u
korist drugih osoba, pod pretpostavkom da uopće nema nasljednika koji
ostvaruju pravo na nužni dio, tj. da tim osobama, ukoliko postoje, nedo-
staju uvjeti iz čl. 30. st. 2 ZN.
Pod »ostalim« osobama koje mogu naslijediti ostavioca treba razu-
mjeti one zakonske nasljednike ostaviočeve, kojima pripada pravo na
nužni dio. Na njih prelazi pravo da zahtijevaju ostvarenje svog nužnog
dijela u kvoti koja im pripada kao nužnim nasljednicima. Oni, dakle,
ne nasljeđuju dio nasljedstva, koji bi trebao pripasti isključenom nužnom
nasljedniku, nego onaj dio ostavine na koji oni osobno imaju pravo kao
neposredni nasljednici ostavioca (u kvoti od jedne polovine ili jedne tre-
ćine njihovog nasljednog dijela, čl. 31. st. 2 ZN). Oni nasljeđuju po vlar-
stitom pravu, pa moraju ispunjavati sve uvjete koji se traže za nužne na-"
sljednike (čl. 30'. ZN).
Pravo reprezentacije dolazi u obzir ako je isključeni nužni nasljednik
imao potomke u času smrti ostaviočeve. Bračni drug isključenog nasljed-
nika ne može naslijediti primjenom prava reprezentacije.
U slučaju kad isključeni nužni nasljednik i m a potomstva, na nje-
govo mjesto dolaze njegovi potomci po pravu reprezentacije (čl. 11. ZN).
Ostali zakonski nasljednici ostavioca, uslijed primjene prava reprezen-

10 Zakon o nasljeđivanju s komentarom 145

Član 49 — 50.

taeije, neće dobiti ništa na račun dijela koji bi inače trebao pripasti is-
ključenom nužnom nasljedniku kad isključenja ne bi bilo, jer slobodan
dio ostavine u cijelosti apsorbiraju potomci isključenog nužnog nasljed-
nika.
Ako isključeni nužni nasljednik n e m a potomaka, na slobodni dio
nasljedstva imaju pravo oni zakonski nasljednici ostaviočevi, kojima in
concreto pripada pravo na nužni dio. Na njih prelazi pravo da zahtije-
vaju umanjenje oporučnih raspolaganja odnosno vraćanje darova, uko-
liko bi im pravo na nužni dio bilo povrijeđeno. Budući da ovi nužni na-
sljednici nasljeđuju po vlastitom pravu, pripada im pravo na nužni dio
6amo u kvoti na. koju osobno imaju pravo, bez obzira na kvotu osobe,
koja je isključena, pod pretpostavkom da ispunjavaju uvjete iz čl. 30.
ZN. To znači da će im se nužni dio uvećati za dio ostavine, koji je tre-
bao biti osiguran isključenom nužnom nasljedniku, i to samo u dijelu koji
otpada na njihovu nasljedničku kvotu koja se treba nanovo utvrditi
uzimajući u račun cijelu ostavinu, a ne uzimajući u obzir nužnog nasljed-
nika koji je isključen.

i B l a g o j e v i ć , op. cit., III izd., str. 209.

146
 Član 50.

osobe, koja se može sastojati od nekretnina, pokretnina, potraživanja

i drugih prava, koja se mogu procijeniti i odvojiti od ličnosti dotičnog
dužnika, nego pored imovine treba uzeti još u obzir i dužnikovu radnu i
stručnu sposobnost, poduzetnost, okretnost, kojima bi dužnik mogao pri-
baviti potrebna materijalna sredstva za udovoljavanje svojim obavezama
i tako popraviti svoju prividnu (formalnu) prezaduženost.(2)
Pojam prezaduženosti treba uzeti u š i ' r e m smislu, tj. kad je, gle-
dajući i na o s o b n a s v o j s t v a dužnika, tj. nužnog nasljednika, očigle-
dno da njegovi dugovi prelaze njegovu imovinu i m o g u ć n o s t p r i -
v r e đ i v a n j a ako nema i z g l e d a da će dužnik pasivno stanje svoje
imovine moći u dogledno vrijeme sanirati ili popraviti.
Stanje prezaduženosti, da bi moglo biti razlogom lišenja prava na
nužni dio, treba da predstavlja t r a j n o stanje. Smatra se da prezadu-
ženost postoji ako p a s i v a prelazi aktivu u z n a t n o j mjeri, i to naj-
manje četvrtinu njene vrijednosti. (3)
3. Pod r a s i p n i š t v o m treba smatrati takav način gospodarenja
kod koga se i z d a c i ne nalaze u skladu i razmjeru s prihodima, nego
ih znatno p r e m a š u j u . Rasipništvo ili rastrošnost treba da se očituje
u n e r a z b o r i t o m trošenju imovine na n e p o t r e b n e , nekorisne pa
i luksuzne stvari ili na sklapanje štetnih poslova, u propuštanju pribav-
ljanja potrebnih sredstava za svoj život i život svoje porodice redovnim
radom (npr. zapuštanje obrađivanja zemljišta i sl.).(4)
Za pojam rasipnika OGZ (§§ 21, 568 i 1210) upotrebljava stariji
izraz »razmetnik«. Pod ovim se razumiju samo one osobe koje je sud
takvim p r o g l a s i o (prav. pravilo iz § 21. OGZ), i zbog čega je takvim
osobama zabranjeno raspolaganje svojom imovinom.
Prema pravnim pravilima biv. Uvodnog zakona za vanparnični po-
stupak (čl. 16. UVP), rasipništvo je bilo razlogom za djelomično oduzi-
manje svojevlasti samo u pogledu punoljetnih osoba koje rasipništvom
»izlažu sebe ili svoju porodicu opasnosti bijede« (čl. 16. st. 1 tač. 2. biv.
UVP). Praksa je priznavala da se iz istog razloga (zbog rasipništva) mo-
glo izreći ograničenje p o s l o v n e s p o s o b n o s t i i po odredbama Os-
novnog zakona o starateljstvu. Ovaj zakon među razlozima za izricanje
ove mjere predviđa i postojanje tjelesnih i duševnih mana v (čl. 42. st.
1 OZB), među koje svakako spadaju rasipništvo i pijanstvo, premda se
, expressis verbis ne navode. Ovakvo ponašanje ovih osoba čini ih nespo-
sobnim da se »same staraju o svojoj osobi, pravima i interesima« (čl. 1.
st. 1 OZOiS). (5)
Po ZN ne traži se da je nasljedniku, koji se smatra rasipnikom, o d u -
zeta ili o g r a n i č e n a poslovna sposobnost. Ukoliko postoji takva
odluka suda, kao i činjenica što je dotičnom nasljedniku iz tog razloga
2
Vidi V e r o n a , - Z u g l i a , u knjizi Komentar Stečajnog zakona,
Zagreb, 1930, str. 221, 222.
3
B1 a g o j e v i ć, op. cit., str. 229.
4
Vidi Ž i l i ć - Š a n t e k , u knjizi Komentar uz Zakon o sudskom
vanparničnom postupku, Zagreb, 1934, str. 50, uz čl. 16. biv. UVP.
5
Vidi tako i dr S. Z u g 1 i a, Vanparnični postupak, Zagreb, 1956,
str. 91, 92.

147
Član 50.

postavljen staratelj, dovoljna je. U takvom slučaju nije potrebno još i

posebno dokazivanje i utvrđivanje rasipništva.
Oporučitelj može lišiti nušiog dijela u korist njegovih potomaka i
onog nasljednika kome n i j e o d u z e t a ili ograničena poslovna sposob-
nost, ako se taj nužni nasljednik ponaša na način koji se može karakte-
rizirati kao rasipništvo. Ovo osobito ako postoji opasnost da bi zbog toga ,
bilo otežano ili osujećeno njegovo u z d r ž a v a n j e , kao i uzdržavanje j
njegove porodice ili drugih osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati. '
Stanje rasipništva ili prezaduženosti treba da postoji u momentu s a-
s t a v a oporuke odnosno izjave o l i š e n ju nužnog dijela u korist poto- j
maka. Ovo stanje svakako treba da postoji i u trenutku s m r t i ostavi- j
oca.(6) Stanje rasipništva ili prezaduženosti koje nastane i prestane u
međuvremenu, između ta dva momenta, irelevantno je za primjenu ovog
instituta.
4. Za primjenu instituta lišenja nužnog dijela u korist potomaka do-
voljno je da je ostavilac samo o d r e d i o lišen je svog potomka
prava na nužni dio iz razloga prezaduženosti ili zbog rasipnosti.(7) Nije
potrebno da je ostavilac na mjesto Ušenog nasljednika oporukom odredio
za nasljednike n j e g o v e p o t o m k e , tj. potomke nasljednika koji je
lišen nužnog dijela.(8)
Potomci nužnog nasljednika prema kome je primijenjen institut li-
šenja, da bi se mogli koristiti ovim institutom, moraju biti s p o s o b n i
za nasljeđivanje. Ako iz bilo kog razloga oni ne bi mogli naslijediti (zbog
isključenja iz prava na nužni dio, ili zbog nedostojnosti), smatra se da ne
ispunjavaju uvjet za primjenu instituta lišenja nužnog dijela. U tom
slučaju lišen nasljednik mogao bi naslijediti ostavioca unatoč izrečenom
lišenju nužnog dijela u korist potomaka. Ovo zato što se svrha ovog in-
stituta sastoji u osiguranju nužnog nasljednog dijela za određene po-
t o m k e lišenog nužnog, nasljednika.(B) Dosljedno tome, kod primjene
ovog instituta ostavilac ne može umjesto svog potomka, nužnog nasljed-
nika, koga je lišio nužnog dijela, postaviti nekog drugog za nasljednika
izvan određenog kruga njegovih potomaka, a svojih nužnih nasljednika.
Razlog tome jest taj što se ustanova lišenja nužnog dijela u korist poto-
maka nužnog nasljednika sastoji u tome što se ostavilac, budući da i onako
ne može raspolagati dijelom ostavine koji mora ostati njegovim nužnim
6
7
B 1 a g o j e v i ć, op. cit, str. 230.
Tako B a z a 1 a, u članku Nužno nasljedstvo, Naša zakonitost, br.
3—4/57, str. 140.
3
B l a g o j e v i ć , op. cit., str. 232, smatra da ostavilac mora odrediti
potomka u ćiju korist lišava nužnog nasljednika njegovog prava na nužni
dio. Protiv usvajanja ovog stanovišta govori baš zaštitni karakter ovog
instituta, naime, da se njime zaštite s v i oni potomci nasljednika koji je
lišen nužnog dijela koji su maloljetni ili punoljetni, a nesposobni su za rad
i privređivanje, a ne samo neki od njih. U protivnom, sam institut kraj
slobode raspolaganja u korist samo nekih od tih osoba ne bi imao oprav-
danja. Držimo, da i ovdje vrijedi načelo da ostavilac ne može oporukom
raspolagati i određivati kome će pripasti nasljedni dio isključenog nasljed-
nika, jer se radi o n u ž n o m dijelu, u pogledu koga je uopće isključena
svaka drugačija oporučna raspoložba od one koju određuje sam zakon.
9
B l a g o j e v i ć , op. cit., str. 231.

148
 Član 50 — 51.

nasljednicima (čl. 31. st. 1 ZN), ovlašćuje da u izuzetnim slučajevima (kod

rasipništva ili prezaduženosti) može u oporuci i z r e ć i da tog nužnog na-
sljednika l i š a v a n u ž n o g d i j e l a u korist njegovih (nasljednikovih)
potomaka. Ovakva odredba vrijedi samo ako nužni nasljednik u času osta-
viočeve smrti ima maloljetnih i za privređivanje nesposobnih potomaka.
Ako takvih potomaka nema (bilo što ih uopće nije bilo u času ovakve
oporučne odredbe, bilo što su umrli prije ostavioca, postali nedostojni ili
su isključeni od nasljedstva), ostavilac ne može nužnog nasljednika li-
šiti nužnog dijela, jer nema osoba u čiju se korist ovaj institut može pri-
mijeniti. Ostavilac mora i z r e ć i da l i š a v a nužnog nasljednika nužnog
dijela u korist njegovih potomaka (ne mora reći kojih) na nesumnjiv način
(čl. 48. st. 1 ZN). Stoga ostavilac ne m o ž e r a s p o l a g a t i nužnim di^
jelom u korist potomaka nužnog nasljednika, makar ovi bili maloljetni
ili nesposobni za privređivanje, ako ujedno nije izrekao da nužnog na-
sljednika lišava njegovog prava na nužni dio. Ovakva raspodjela ne bi
bila valjana ako nužnom nasljedniku iz osta vine ili darovima, koje je
primio za života, nije osiguran nužni dio, pa bi nužni nasljednik takvu
oporučnu raspodjelu mogao pobijati.
Budući da se ustanova lišenja nužnog dijela u korist potomaka nu-
žnog nasljednika može sastojati u lišenju prava na nužni dio u c j e l i n i
ili d j e l o m i č n o , nužni nasljednik, prema kome je primijenjena ova
ostaviočeva mjera, g u b i p r a v a n u ž n o g n a s l j e d n i k a u mjeri
u kojoj je lišen prava na nužni dio. I ovdje vrijedi odredba čl. 49. ZN,
da se smatra da je nužni nasljednik, koji je Ešen nužnog dijela u korist
svojih potomaka, umro prije ostavioca. Umjesto isključenog nužnog na-
sljednika, nasljeđuju potomci nužnog nasljednika po vlastitom pravu,
tj. u dijelu u kome im, kao nužnim nasljednicima ostaviočevim, pripada
pravo na nužni dio (čl. 31. st. 2 ZN).

III. URAČUNAVANJE DAROVA I ZAPISA U NASLJEDNI DIO

Uračunavanje darova zakonskom nasljedniku

Član 51.

149
Član 51.

Zakonski ostaviočevi nasljednici su njegovi srodnici ili bračni drug.

Kako nasljeđivanje predstavlja također oblik stjecanja imovine besplat-
nim načinom(1), ne bi bilo pravedno kad bi oni zakonski nasljednici, koji
su za života ostaviočeva primili od njega neku imovinu, nenaplatnim
pravnim poslom participirali u podjeli ostavine jednako kao oni nasljed-
nici istog nasljednog reda koji od ostavioca nisu ništa primili. Da se to
izbjegne i postigne jednakost među zakonskim nasljednicima, imovina
koju je ostavilac za života b e s p l a t n o razdijelio zakonskim nasljed-
nicima i ona koja mu je ostala u momentu smrti tretira se kao jedna
c j e l i n a . Iz ove cjeline svaka osoba koja nasljeđuje kao zakonski na-
sljednik treba da dobije j e d n a k i d i o . Zato se onim zakonskim na-
sljednicima koji su od ostavioca za njegova života primili neku imovinu
na temelju besplatnog raspolaganja treba njezinu vrijednost uračunati u
nasljedni dio. Kod toga se pretpostavlja da ostavilac, ukoliko nije imao
razloga da drukčije postupi, nije imao namjeru da unosi nejednakost
među svoje zakonske nasljednike. Stoga pri podjeli imovine, koja ostaje
iza njegove smrti, svaki zakonski nasljednik treba da primi jednaki dio,
odnosno dio (vrijednost) koji odgovara stepenu srodstva i nasljednom
redu kome pojedini nasljednik pripada.(2)
Ako ostavilac želi da nekog zakonskog nasljednika iz bilo kog ra-
zloga ipak p r e f e r i r a , on to može učiniti na način što će dotičnog
•zakonskog nasljednika postaviti za oporučnog nasljednika, ili mu osta-
viti legat pored nasljednog dijela (čl. 52. ZN), ili odrediti da se ne ura-
čuna tome nasljedniku u nasljedni dio vrijednost dara što mu ga je dao
2a svoga života (čl. 51. st. 3 ZN).
Uračunavanje darova i zapisa u nasljedni dio zakonskim nasljed-
nicima predstavlja z a k o n s k u ustanovu našeg nasljednog prava.(3)
Uračunavanje se vrši ex lege kod zakonskog nasljeđivanja, osim ako opo-

i B l a g o j e v i ć , op. cit, str. 387.

2
Uračunavanje dolazi u obzir ne samo kod prvog nego i kod svih osta-
lih nasljednih redova. Vidi dr A. F i n ž g a r , u članku Vračunavanje daril
in volil v dedni delež, Pravnik br. 1—2/61, str. 14.
3
4
B 1 a g o j e v i ć, op. cit., str. 388. i F i n ž g a r . loc. cit,
Tako i po vojvođanskom pravu (vidi P i š k u l i ć - Đ e r đ , op. cit.,
str. 263). Po prav. pravilu iz § 790. Ogz, oporučitelj je mogao odrediti uraču-
navanje samo ako se kao oporučni nasljednici pojavljuju njegova, tj. oporu-
čiteljeva djeca (vidi R u š n o v - P o s i l o v i ć , op. cit., str. 193, 194).

150
 Član 51.

2. Institut u r a č u n a v a n j a dara i zapisa u nasljedni dio odnosi

se na sve z a k o n s k e nasljednike, tj. na sve potomke i pretke (desce-
dente i ascedente), kao i na bračnog druga ostaviočevog.(5) Uračunavanje
se primjenjuje i na n u ž n e nasljednike, jer se nužni dio smatra za-
konskim nasljednim dijelom (čl. 31. i 32. ZN). Nužni nasljednici su, naime,
privilegirani zakonski nasljednici kojima je zakonom osiguran minimalan
dio iz ostavine. _Kod oporučnog nasljeđivanja uračunavanje može doći u
obzir samo ako "ga je oporučitelj izričito odredio. (")
Uračunavanjesevrši_ onim zakonskim nasljednicima koji su postali
_stvarji"r nastjgjfrnci. To su Ofni nasljednici koji su dali izjavu o pri-
manju nasljedstva, ili su raspolagali ostavinom (čl. 138. st. 1 ZN), ili koji
se do svršetka ostavinske rasprave nisu odrekli nasljedstva. Uračuna-
vanje može zahtijevat^ samo sunasljednik prema__drugim sunasljedni-
cima. Stoga je uračunavanje međusobna — uzajamna dužnost stvarnih
nasljednika-(7)
3. Uračunavanje darova i zapisa u nasljedni dio ima o s o b n i ka-
rakter. Odnosi se, u pravilu, na ona besplatna raspolaganja i legate koji
su neposredno učinjeni samom stvarnom nasljedniku.
Ako je dar dan osobi koja nije naslijedila, uračunavanje vrijednosti
toga dara, osobi koja nasljeđuje umjesto nje, ovisi o razlogu zbog koga
na nasljedstvo pozvani zakonski nasljednik nije naslijedio. Osobi koja
nasljeđuje_umjesto svog prednika koji je otpao zbog n e d o s t o j n o s t i
za nasljeđivanje (član 131. u vezi s članom 132. ZN), ili i s k l j u č e n j a
od nasljedstva (čl. 47. ZN), ili z^o^j2j_ejy_a_jnj&iogdijela u korist po-
tomaka (čl. 50. st. 1 ZN), — ne ur a čujL.ajv.iL se u nasljedni djo_ono
štojejojezinjgrednik,, umjestojkoga__iiasljeđuje (nedostojni, isključeni ili
lišeni nasljednik), primio od ostavioca na temelju besplatnih raspola-
ganja„(čl. 61. st. 1 ZN). Nasljedniku koji nasljeđuje umjesto otpalog pred-
nika uračunava se u nasljedni dio ono što je o s o b n o neposredno pri-
mio od ostavioca.
Ako zakonski nasljednik ne naslijedi uslijed s m r t i ili o d r i c a -
nja od nasljedstva, tada se u nasljedni dio osobe, koja umjesto njega
nasljeđuje (stvarnom nasljedniku), u r a č u n a v a sve ono što je njezin
5
Prije stupanja na snagu ZN, imali smo različit način uračunavanja.
Po propisima biv. Ogz uračunavanje se odnosilo samo na descendente (§ 790).
To je vrijedilo i na području važenja biv. vojvođanskog prava. Po propi-
sima Sgz uračunavanje se moglo primjenjivati samo na djecu ostaviočevu.
Dok se po Ogz i vojvođanskom pravu uračunavanje moglo primijeniti samo
u pogledu nekih određenih davanja (miraz kćeri ili unuci, ono što je osta-
vilac dao sinu ili unuku da se namjesti ili neposredno da stupi u koju službu,
da započne vršiti obrt, ili da plati dugove punoljetnog djeteta •— § 788.
Ogz), u srpskom pravu se smatralo da se zak. nasljedniku uračunava s v e
što je besplatnim načinom primio od ostavioca za njegova života (vidi M a r-
ković, op. cit, str. 380, 381). U vojvođanskom pravu uračunavanje se
moglo primijeniti i na oporučne nasljednike ako su im nasljedni dijelovi
određeni alikvotno (vidi B o g d a n f i - N i k o l i ć , op. cit., str. 288). U nje-
mačkom, austrijskom i talijanskom pravu uračunavanje dolazi u obzir samo
kod ostaviočevih potomaka (descendenata). U francuskom, švicarskom i na-
šem pravu uračunavanje se vrši svakom zak. nasljedniku, bio on descen-
dent ili ascendent, osim ako ostavilac nije isključio uračunavanje.
'T Vidi F i n ž g a r, op. cit., str. 12.
F i n ž g a r, loc. cit.

151
Član 51.

prednik primio na dar od ostavioca (čl. 61- st. 2 ZN). Stvarnom nasljed-
niku uračunavaju se u nasljedni dio ne samo darovi ikoje je osobno pri-
mio od ostavioca nego i oni darovi koje je primio njegov prednik, tj.
8
osoba umjesto koje nasljeđuje.( )
4. Od pravila da se zakonskom nasljedniku uračunava u nasljedni
1
dio sve što 'je primio na dar postoje u zakonu određeni izuzeci. Tako se
zakonskom nasljedniku ne u r a č u n a v a j u u nasljedni dio:
(^f-,troškjoyj_ u z d r ž a v a n j a i obavezno_g__školgvanja (čl. 59.
st. 1 ZN). Troškovi daljnjeg školovanja "uračunavaju se samo ako sud
takojodredi (čl. 59. st. 2 ZN);
neuobičajeni m a n j i d a r o v i (čl. 60. ZN);
(^pdarovi darovani osobi koja gubi pravo nasljedstva zbog n e d o -
s t o j n o s t i za nasljeđivanje ili zbog i s k l j u č e n j a iz nasljedstva,
ili zbog lišenja nužnog dijela u korist potomaka (čl. 61. st- 1 ZN) budući
da ta osoba zadržava pravo na ove darove;
(dV vrijednost dara koga je daroprimac — nasljednik v r a t i o u
ostavtnu. (čl. 56. st. 2 ZN i čl. 121. st. 1 ZN). '
"~~~~5. Propisi o uračunavanju su dispozitivne naravi. Ostavilac može
osloboditi dužnosti uračunavanja. Tako može odrediti da se pojedini dar
ili zapis, ili svi darovi ili zapisi dani jednom nasljedniku ne u r a č u n a -
v a j u u nasljedni dio (čl. 51. st. 3 ZN).
Isključenje primjene instituta uračunavanja, da bi imalo pravnog
učinka, mora biti i z r a ž e n o na način iz koga je vidljivo da je ostavi-
očeva volja bila da se vrijednost dara ne uračunava u nasljedni dio
određenog nasljednika. Ovu svoju volju ostavilac može izraziti u vrijeme
dara, tj- u času kad daruje neki predmet zakonskom nasljedniku, ili ka-
snije, sve do svoje smrti. Kod toga se ostavilac, u pravilu, nije dužan
pridržavati određenog postupka, a niti svoju izjavu davati u nekom pro-
pisanom obliku. Njegova izjava o neuračunavanju dara u nasljedni dio
može biti učinjena pismeno ili usmeno i na svaki drugi način (nefor-
malno) iz koga se može razabrati ostaviočeva volja o deliberaciji. Na
isti način ona može biti i opozvana. Ako je dar uslijedio pismenom iz-
javom, oslobođenje od uračunavanja može uslijediti i usmeno, kao i
obratno; glavno je da se postojanje izjave o oslobođenju od uračunavanja
može dokazati. Ako je oslobođenje od uračunavanja uslijedilo u oporuci,
ostavilac može dano oslobođenje povući ne samo u obliku propisanom za
sastav oporuke nego i na bilo koji drugi način ako se iz okolnosti slu-
čaj a može zaključiti da je to bila volja oporučiterja (čl. 51. st. 3 ZN —
in fine). _
Ako postoji nužni nasljednik koji je stavio zahtjev da mu se osigura
pravo na njegov nužni dio, tada će zakonski nasljednici (uključiv i nu-
žne) morati trpjeti uračunavanje, odnosno vraćanje dara u dijelu i opsegu
kojim je povrijeđen nužni dio, tj. u dijelu kojim je prekoračen r a s -
p o l o ž i v i d i o ostavine. To vrijedi i onda ako je oporučitelj odredio
da se ovim zakonskim (i nužnim) nasljednicima ne uračuna vrijednostj
dara u nasljedni dio. Pri tome, ne može biti povrijeđen nužni dio (čl.
st. 4 ZN, 53. st. 3 i čl- 54. st. 2 ZN). ^
8
Finžgar, loc. cit.

152
 Član 51.

6. Što se smatra d a r o m određeno je u članu 34. ZN. Ovamo spada.

odricanje od prava, oproštaj duga, ono što je ostavilac za života dao
nasljedniku u ime nasljednog dijela, ili radi osnivanja ili proširenja ku-
ćanstva, ili radi obavljanja zanimanja, kao i svako drugo raspolaganje
b e z n a k n a d e , svaki akt otuđenja za koji u ostaviočevu imovinu
nije ušla odgovarajuća protuvrijednost.^) Ovamo spadaju pogodbe ko-
jima se kakva stvar prepušta nekome bez naknade (prav. pravilo iz § 938.
Ogz i § 561. Sgz), kao i tzv. nagradno darovanje (donatio remuneratoria),
ukoliko darodavac nije bio obavezan da ga učini (prav. pravilo iz § 940.
Ogz). U posljednjem slučaju u nasljedni dio uračunava se samo vrijed-
nost koja premašuje iznos remuneracije, a ne i sama remuneracija.(10)
Darom se smatra i uračunava u nasljedni dio i ona imovina koja
je bila u s t u p l j e n a nasljednicima za života ostaviočeva na osnovu
sporazuma o ustupanju i raspodjeli imovine za života (cl. 111. ZN) ako
se s ustupanjem ne suglasi koji nasljednik (čl- 115. st. 1 ZN), ili ako se
ustupiocu poslije ustupanja rodi dijete, ili se pojavi nasljednik koji je
bio proglašen umrlim (čl. 115. st. 2 ZN). Darom se smatra i ona imovina
koja je bila ustupljena nasljednicima, ukoliko se bračni drug ustupioca
ne suglasi sa sporazumom o ustupanju (čl. 117. st. 1 ZN), ili ako bračni
drug uopće ne bude obuhvaćen sporazumom o ustupanju i raspodjeli
(čl. 117. st. 2 i 3 ZN). To isto vrijedi i u slučaju ako bi koji potomak
morao vratiti ustupiocu ono što je primio na temelju sporazuma o ustu-
panju u slučajevima predviđenim u članu 120. ZN, pa bi zahtijevao svoj
nužni dio (čl. 121. st. 1 ZN).
7. U nasljedni dio uračunava se v r i j e d n o s t darovane stvari
prema stanju dara u vrijeme kad je d a r o v a n , a prema njegovoj vri-
jednosti u času ostaviočeve s m r t i (cl- 35. ZN).
P l o d o v i i k o r i s t i koje je nasljednik imao od darovane stvari
do momenta s m r t i ostavioca ne uračunavaju se u njegov nasljedni
dio (čl. 51. st. 2 ZN). Ekonomski razlozi govore za to da nasljednik treba
da uživa i koristi sve plodove od darovane stvari od časa primitka dara
do momenta ostaviočeve smrti. Obaveza na vraćanje plodova predsta-
vljala bi ponekad teret za nasljednika koji bi mogao premašiti vrijed-
nost dara. Stoga ostavilac ni posebnom odredbom ne može naložiti na-
sljedniku uračunavanje plodova i drugih koristi. ( u )
8. Ako je besplatnim raspolaganjem učinjenim za života ili legatima
p o v r i j e đ e n nužni dio, nužni nasljednik može zahtijevati da se za-
konskim nasljednicima uračuna u nasljedni dio dar ili zapis (legat) po
članu 53. stav 3 ZN i čl. 54. st. 2 ZN. U tom slučaju odredba ostavioca,
da se određeni dar ili zapis, ili svi darovi ili zapisi dani u korist jednog
zakonskog nasljednika ne uračunavaju u njegov nasljedni dio (čl. 51.
st. 3 i čl. 52- ZN), vrijedi samo u dijelu kojim se ne v r i j e đ a nužna
dio nužnog nasljednika, tj. kad se vrijednost darova i zapisa kreće u
granicama r a s p o l o ž i v o g dijela utvrđenog na način predviđen u
9
Vidi » O b j a š n j e n j a « na str. 118.
10
Dr S. G o 1 j a r, u članku Novi zakon o dedovanju v sodni rabi,
Pravnik br. 1—2/58, str. 44, 45.
11
F i n ž g a r, op. cit., str. 18.

153
Član 51 — 52.

čl. 33. i 39. ZN. Ako je ova granica prekoračena i nužni dio povrijeđen,
pristupa se reparaciji na način određen u članu 39. stav 1 i članu 40.
ZN, i to tako što se najprije umanjuju sva oporučna raspolaganja, uklju-
čiv i legate namijenjene zakonskim (i nužnim) nasljednicima (čl. 41. ZN).
Ako ni to ne bi bilo dovoljno, pristupa se v r a ć a n j u darova.
Vraćanje darova vrši se na način što se zakonskim nasljednicima
vrijednost primljenog dara obračunskim putem u r a č u n a v a u na-
sljedni dio (čl. 53. ZN). Vraćanje u naravi (realna kolacija) predstavlja
izuzetak i dolazi u obzir kad treba vratiti v i š a k d a r a koji prelazi
vrijednost zakonskog dijela kojim je p r e k o r a č e n r a s p o l o ž i v i
dio ostaviine (čl. 54. st. 2 ZN).
Vraćanje darova dolazi u obzir ne samo kod darova danih zakon-
skim nasljednicima (i ostalim nužnim nasljednicima) nego i kod darova
koji su dani i drugim, osobama (oporučnim nasljednicima) i ostalim da-
roprimcima koji nisu zakonski nasljednici. Zakonski nasljednici odgo-
varaju za nužni dio bez obzira kada su primili dar. Naprotiv, ostali da-
roprimci (koji nisu zakonski nasljednici) odgovaraju vrijednošću onih
darova koje su primili u p o s l j e d n j o j godini ostaviočeva života (čl.
33. st. 5 ZN).

Sudska praksa
1. V nasljedni dio uračunava se sve što je nasljednik primio iz imovine
ostavioca prije njegove smrti, bez obzira na to da U je u tom davanju sam
ostavilac neposredno sudjelovao ili su dijelove njegove imovine nasljedniku
dali drugi budući sunasljednid (Rješenje Saveznog vrhovnog suda Gz
102/55 od 2. XII 1955, Zbirka III, br. 203).
2. Što Je_ostavilac za. života daqkćeri_ najme miraza.opremg iudomlje-
•nja, to"šesmafra""jčao đ'ažF i Jcao Ifar "se uračimava jl nasljedni' dio kćeri (Rje-
šenje Saveznog vrhovnog suda Gz 43/55 od 13. V~l§53, Aoifka ili, br. 204).
3. Djevojačka oprema pribavljena iz prihoda ostavine ne može se sma-
trati kao dar koji se uračunava u nasljedni dio (Rješenje Vrhovnog suda NR
Srbije Gž 3254/55 od 26. IX 1956).
4. Svakom zakonskom nasljedniku uračunava se u nasljedni dio sve što
je dobio na dar od ostavioca ma na koji način. — Darovan je iznos kupovne
cijene, a ne kuća ako je otac isplatio vrijednost kuće koja je u zemljišnu
knjigu upisana kao vlasništvo sina (Vrhovni sud AP Vojvodine Gzz 16/58,
Glasnik br. 4/59, str. 34).
5. Darovi dobiveni od ostavioca uračunavaju se u nasljedni dio zakon-
skim nasljednicima, osim ako je volja ostavioca bila da se to uračunavanje
ne vrši (Rješenje Saveznog vrhovnog suda Rev. 1637/62 od 19. VI 1962, Zb.
VII/2—1962, br. US).

Uračunavanje zapisa zakonskim nasljednicima

Član 52.
Zapis ostavljen zakonskom nasljedniku uračunava se u njegov na-
sljedni dio, osim ako iz oporuke proizlazi da je oporučitelj htio da na-
sljednik dobije zapis uz svoj dio.

1. Uračunavanje z a p i s a (legata) u nasljedni dio z a k o n s k o m

nasljedniku vrši se ex lege, ako neki od sunasljedn&ka to zatraži (61. 63.
ZN). Uračunavanje legata ne dolazi u obzir ako iz oporuke proizlazi da

154
 Član 5S-

je oporučatelj htio da zakonski nasljednik dobije legat p o r e d svog na-

sljednog dijela. U tom slučaju tako ostavljeni legat ima svojstvo p r e-
leg at a,^) jer se izvršuje iz ostavine prije ostalih legata, uslijed čega se
na zakonske nasljednike raspodjeljuje preostali dio ostavine.
Ako se legat t r e b a u r a č u n a t i u nasljedni dio zakonskog na-
sljednika, a to će biti uvijek kad oporučitelj nije odredio da se legat
ne uračunava, tj. da zakonski nasljednik dobije legat pored svog nasljed-
nog dijela — tada se vrijednost primljenog legata u r a č u n a v a u nasljed-
ni dio tako, što će se prilikom diobe ostavine zakonskom nasljedniku uzeti
u račun vrijednost onoga što mu je ostavljeno odredbom o legatu. U tome
se slučaju zakonski nasljednik može odreći nasljedstva, a zadovoljiti se
legatom. Kako se ovdje radi o raspolaganju koje se s obzirom na uraču-
navanje izjednačuje s besplatnim raspolaganjima ostaviočevim učinje-
nim za života, to se kod uračunavanja legata primjenjuju ista pravila. (2)
2. Kod uračunavanja legata u nasljedni dio postupa se po istim na-
čelima (čl. 53. i 54. ZN), bez obzira da li se radi o uračunavanju darova
ili o uračunavanju legata. Ipak postoje izvjesne razlike u načinu na koji
se postiže izjednačenje među nasljednicima u navedenim slučajevima.
Kod uračunavanja d a r o v a vrijednost darova pojavljuje se kao
prividno u v e ć a n j e vrijednosti ostavine, koje utječe na to da se
vrijednost realnog dijela zakonskog nasljednika uvećava. Kod uračuna-
vanja l e g a t a ne dolazi do ovog uvećanja, jer se radi samo o raspodjeli
vrijednosti unutar dobara ostavine budući da se legati izvršuju u okvi-
rima vrijednosti ostavine. Legati ne predstavljaju zasebnu imovinsku
masu koja bi se pribrajala ostavini, kao što je to slučaj kod darova koje
je ostavilac darovao za života.
Pored ove razlike, u pogledu uračunavanja vrijednosti darova i vri-
jednosti legata, postoji također izvjesna razlika kod uračunavanja 1 e-
g a t a što ovisi o tome da li se radi o uračunavanju legata koji se sa-
stoji od i n d i v i d u a l n o određene stvari (direktni legat), koji se iz-
vršava neposredno iz ostavine ili na teret nasljedničkih dijelova s v i h
zakonskih nasljednika (čl. 92. st. 3 ZN), ili se radi o legatu koji se iz-
vršuje na teret nasljednog dijela o d r e đ e n o g nasljednika (čl. 92. st.
1 i 2 ZN). Rezultati do kojih se dolazi kod uračunavanja nisu isti. Oni su
drukčiji kad se radi o direktnom legatu, nego što je kod uračunavanja
indirektnog (posrednog) legata. I postupak uračunavanja, premda se vrši
prema istim načelima iz čl. 53. i 54. ZN, nešto je drugačiji, što je rezultat
karaktera ovih vrsta legata.
a) Ako se radi o d i r e k t n o m legatu, tj. legatu koji se sastoji od
individualno određene stvari, najprije će se utvrditi vrijednost ostavine
uključujući i vrijednost legirane stvari ili prava. Zatim se utvrđuje veli-
čina i vrijednost nasljednog dijela pojedinog nasljednika prema ukupnoj
vrijednosti ostavine. Sada se od vrijednosti ostavine najprije odbija
vrijednost legata, pa se svakom nasljedniku (kome legat nije ostavljen)

1
Vidi F i n ž g a r , u članku Vračunavanje daril in volil v dedni de-
lež, Pravnik br. 1—2/61, str. 13.
2 Ibid.

155
Član 52.

iz preostalog dijela ostavine (nakon odbitka vrijednosti legata) namiruje

onolika (jednaka) vrijednost što je ima legat. Ako u ostavini nakon iz-
vršenog izjednačenja i uračunavanja na izloženi način ostane izvjestan
višak, ovaj se dijeli na s v e zakonske nasljednike (uključujući i onoga
kome je namijenjen legat), razmjerno veličini njihovih nasljedničkih
dijelova (kvota). Ako npr. ukupna vrijednost ostavine iznosi 300.000 di-
nara (uključiv vrijednost legata od 50.000 dinara koji je namijenjen na-
sljedniku A), tada će se najprije iz ostavine izdvojiti vrijednost legata
od 50.000 dinara. Time će se vrijednost ostavine smanjiti na 250.000 di-
nara. Iz ove vrijednosti treba se najprije nasljednicima B i C, koji na-
sljeđuju ostavioca zajedno s nasljednikom A na jednake dijelove (u
jednoj trećini), izdvojiti iz ostavine vrijednost od 100.000 dinara, tj. za
svakog nasljednika (B i C) po 50.000 dinara da bi se tako ovi nasljednici
izjednačili s nasljednikom A koji prima legat u istoj vrijednosti. Pre-
ostatak ostavine od 150.000 dinara dijeli se sada na s v e nasljednike na
jednake dijelove, tj. svakom po jedna trećina (50.000 dinara). Prema
tome svaki će nasljednik primiti u ime svog nasljednog dijela po 100.000
dinara time, što će se nasljedniku A u njegov nasljedni dio uračunati
vrijednost legata od 50.000 dinara.

Ako bi, međutim, u ovom slučaju vrijednost legata ostavljenog na-

sljedniku A iznosila 150.000 dinara, a budući da se iz sredstava ostavine
ne bi moglo postići potpuno izjednačenje ostalih nasljednika (B i C) ko-
jima nije ostavljen legat, tada će nasljednici B i C podijeliti preostali
dio ostavine i primiti svaki po 75.000 dinara. U ovom slučaju nasljednici
B i C primit će iz ostavine za 25.000 dinara manju vrijednost nego što
iznosi vrijednost njihovog nasljednog dijela, dok će nasljednik A kome
je ostavljen legat primiti-iz ostavine vrijednost koja je za 50.000 dinara
veća od vrijednosti njegove nasljedničke kvote, odnosno za 75.000 dinara
više nego što primaju ostali sunasljednici. U naprijed navedenom slučaju,
za ostaviočeve dugove odgovaraju svi nasljednici, svaki u dijelu (kvoti)
koji odgovara njegovom nasljednom dijelu, tj. u konkretnom slučaju
svaki u dijelu od jedne trećine uzimajući u obzir vrijednost cijele osta-
vine (od 300.000 dinara). Međutim, nasljednici B i C neće smjeti ispuniti
legat u dijelu kojim je premašena vrijednost nasljedničke kvote nasljed-
nika A, tj. za 50.000 dinara prije nego što se namire ostaviočevi vje-
rovnici budući da oni imaju prednost u namirenju ispred legatara (čl. 93.
ZN). Prema tome, nasljednik A odgovarat će za ostaviočeve dugove iz-
nosom od 100.000 dinara, koliko iznosi vrijednost njegovog nasljednog
dijela. Nasljednici B i C odgovarat će također do visine vrijednosti svojih
nasljedničkih dijelova, tj. svaki u Vs (od ostavine koja vrijedi 300.000),
dakle, sa po 10.0.000 dinara, ali će imati pravo da ne ispune legat prije
nego što se namire ostaviočevi vjerovnici, odnosno da ispune legat u
vrijednosti koja je umanjena za vrijednost ostaviočevih dugova.

b) Ako se legat^treba ispuniti na teret nasljednog dijela o d r e d e -

legatu, tada će se najprije utvrditi veličina i vrijednost nasljedničkih

dijelova pojedinih nasljednika. Zatim će se nasljedniku kome je nami-
jenjen legat uračunati vrijednost legata u nasljedni dio. Vrijednost ovog

156
 Član 52.

legata stavit će se, međutim, na teret nasljednog dijela onog nasljednika

koji je po odredbi oporueitelja dužan ispuniti legat iz onoga što mu je
•ostavilac ostavio (čl. 92. st. 1 ZN). Tako će se u ostavini pojaviti v i š a k
za vrijednost uračunatog legata. Ova vrijednost (višak) podijelit će se
na sve nasljednike razmjerno veličini njihovih nasljedničkih dijelova.
Npr. ako ukupna vrijednost ostavine iznosi 300.000 dinara, koju naslje-
đuju A, B i C na jednake dijelove (jedna trećina), time da se nasljedniku
C treba na teret nasljednog dijela nasljednika B dati legat u vrijednosti
od 50.000 dinara (koji mu se uračunava u nasljedni dio), tada će se
najprije utvrditi da vrijednost nasljednog dijela svakog nasljednika
(jedna trećina) iznosi 100.000 dinara. Ako nasljednik C treba da primi
legat u vrijednosti od 50.000 dinara na teret nasljednog dijela nasljednika
B, ovaj iznos od 50.000 dinara pojavit će se kao »višak« u ostavini, koji
se dijeli na sve zakonske nasljednike prema veličini njihovih nasljednih
dijelova (po kvotama), tj. svakome po 16.666 dinara (50.000 :3). Tako će
iz ostavine primiti nasljednik A 116.666 dinara (100.000 + 16.666), na-
sljednik B vrijednost od 66.666 dinara (100.000 — 50.000 + 16.666) i na-
sljednik C vrijednost od 116.666 (50.000 + 50.000 + 16.666). U pogledu
odgovornosti za ostaviočeve dugove ovdje se nije ništa bitno izmijenilo:
svaki nasljednik odgovara prema veličini svog nasljednog dijela (po
100.000 dinara), stim da nasljednik koji je dužan ispuniti legat (B) neće
izvršiti legat prije nego što namiri ostaviočeve vjerovnike, odnosno ima
pravo da ne izvrši legat u dijelu koji prelazi vrijednost njegovog na-
sljednog dijela (čl. 94. st. 1 ZN).

3. Oporučitelj može' u vrijeme dara, ili u oporuci, ili k a s n i j e

odrediti da se pojedini dar ili zapis ili svi darovi i zapisi dani jednom
zakonskom nasljedniku ne u r a č u n a v a j u u njegov nasljedni dio
(čl. 51. st. 3 ZN). U tom slučaju taj nasljednik zadržava pravo na legat,
a povrh toga, zajedno s ostalim nasljednicima, ima pravo da sudjeluje
u podjeli ostavine kao da dara ili zapisa nije bilo (čl. 54. st. 1 ZN).
Ako prema volji ostavioca legat ne t r e b a uračunati u nasljedni
dio nekom zakonskom nasljedniku, tada će, ako ima n u ž n i h nasljed-
nika koji su stavili zahtjev za ostvarenje svog prava na nužni dio (čl. 45.
ZN), taj nasljednik (legatar) moći zadržati vrijednost legata u granicama
r a s p o l o ž i v o g dijela (čl. 54. st. 2 ZN).
4. Uračunavanje zapisa u nasljedni dio odnosi se također i na n u ž -
nog nasljednika,, jer on uvijek spada u krug zakonskih nasljednika (čl.
30. st. 3 ZN). Nužni nasljednik kome se vrijednost legata u r a č u n a v a
u nasljedni dio ima,pravo primiti legat u granicama svog nužnog dijela,
a višak preko ove vrijednosti, na teret raspoloživog dijela. Ako se nužnom
nasljedniku legat ne u r a č u n a v a u nužni dio, tada nužni nasljednik
ima pravo da dobije legat p o r e d svog nužnog dijela, ah' i to također
samo u granicama r a s p o l o ž i v o g dijela ostavine (čl. 54. st. 2 ZN).

157
Član 53.

Kako se vrši u r a č u n a v a n j e darova i zapisa

Član 53.
Uračunavanje vrši se tako da ostali nasljednici dobivaju iz ostavine
odgovarajuću vrijednost, pa se tek nakon toga ostatak ostavine dijeli
među svim nasljednicima.
Ako dobra koja je ostavilac imao u času smrti nisu dovoljna da ostali
nasljednici dobiju odgovarajuću vrijednost, nasljednik kome se vrši
uračunavanje nije dužan vratiti im nešto od onoga što je on dobio.
Pri tome ostaju u važnosti odredbe o nužnom dijelu.

1. Uračunavanje darova i zapisa (legata) u nasljedni dio zakonskim

i nužnim nasljednicima vrši se na z a h t j e v sunasljednika (čl. 63. ZN).
Uračunavanje neće doći u obzir ako sunasljedniei nisu stavili takav za-
htjev, ili ako je oporučitelj izričito odredio da se namijenjeni legat ili
primljeni dar ne u r a č u n a v a u nasljedni dio (čl. 51. st. 3 i čl. 52.
ZN), ili ako se dar ili legat po z a k o n u ne uračunavaju (čl. 59. i čl.
60. ZN). Zahtjevi sunasljenika za uračunavanjem, u posljednjim slučaje-
vima, nemaju nikakvog značaja.
Kad nastupi slučaj da treba u r a č u n a t i dar i legat u nasljedni
dio, irračiinavanjfi se vrši na način što se zakonskom nasljedniku u na-
sljedni dio uračunava v r i j ed nos.t darovane^stvarT ili "legataT Na-
sljednik može ovo uračunavanje' izbjeći ako darovanu stvar v r a t i u
ostavinu (čl. 56. st. 1 ZN). U tom slučaju darovana stvar neće se uraču-
nati u njegov nasljedni dio. Ako korištenjem prava izbora nasljednik
z a d r ž i darovanu stvar, mora trpjeti uračunavanje njezine vrijednosti
u svoj nasljedni dio. U tom slučaju, primit će iz ostavine onoliko koliko
mu nakon uračunavanja dara treba pripasti p o v r h vrijednosti dara ili
legata na račun nasljednog dijela.
Uračunavanje vrijednosti primljenog dara dolazi u obzir ako na-
sljednik nije u mogućnosti koristiti se pravom izbora i vratiti dar u
ostavinu. U tom slučaju n^ljednik^se^rie^jnože osloboditi uračunavanja .") ij
ni onda ako biju_ ostavinu položio vrijednost darovane stvari i zahtijevao rw
3a~mu se prizna pravo na sudjelovanje u podjeli ostavine. Ako je na- R- /''
sljednik u mogućnosti da samo djelomično vrati neke od darovanih
stvari, priznat će mu se pravo na sudjelovanje u podjeli ostavine, tako
što će nju se nevraćena vrijednost dara uračunati u nasljedni dio.
V r i j e d n o s t dara utvrđuje se prema s t a n j u u kojem se daro-
vana stvar nalazila u vrijeme kad je d a r o v a n a , a prema vrijednosti
(tržnoj cijeni) koju je imala u času s m r t i ostavioca (čl. 57. i čl. 35. ZN).
2. Uračunavanje se vrši na način da se prethodno utvrđuje koliko
ima zakonskih nasljednika i koji su, i vrijednost koju je svaki od njih
primio od ostavioca na dar. Zatim se za svakog pojedinog nasljednika
izračunava koliku bi vrijednost trebao primiti iz ostavine da bi bio
izjednačen s onim nasljednicima koji su primili dar.
Pod » o s t a l i m« nasljednicima, u smislu odredbe st. 1 ovog člana
smatraju se oni zakonski nasljednici koji od ostavioca za njegova života
nisu n i š t a p r i m i l i na temelju besplatnog raspolaganja (čl. 34. ZN),
kao i svi oni koji su primili dar koji im se, bilo po odredbi samog osta-

158
 Član 53.

1
2
B 1 a g o j e v i ć, op. cit., str. 393.
B a z a 1 a, u članku Nužno nasljedstvo, Naša zakonitost, br. 3—4/57,
str. 152.

159
Član 53.

sljednici, uključiv i one koji su primili darove i legate, koji su im na

izloženi način uračunati u nasljedni dio, razmjerno veličini njihovog na-
sljednog dijela (kvote).
Način uračunavanja i izjednačenja sunasljednika, kad u ostavim
i m a dovoljno imovine da se može izvršiti izjednačenje svih nasljed-
nika, tj. pokriti vrijednost svih darova, vidi se iz niže navedenih primjera:
a) ako ostavinu čija je ukupna vrijednost 30.000 dinara nasljeđuju
1
A, B i C u j e d n a k i m dijelovima (svaki u / 8 ), a vrijednost primljenih
darova iznosi: za nasljednika B—4.000 dinara, za nasljednika C—2.000 —
izvršit će se međusobno izjednačenje nasljednika tako da će nasljednik
A primiti 4.000 dinara, a nasljednik C 2.000 dinara. Ostatak ostavine
od 24.000 dinara (po odbitku iznosa od 4.000 + 2.000 dinara) dijeli se na
sve nasljednike u razmjeru njihovih nasljedničkih dijelova, tj. svakome,
u Vs, po 8.000 dinara. Stoga će A primiti iz ostavine 12.000 dinara
(4.000 + 8.000), nasljednik B 8.000 dinara, i nasljednik C 10.000 dinara
(2.000 + 8.000), što ukupno iznosi 30.000 dinara.
b) ako nasljednički dijelovi n i s u j e d n a k i a ostavioea naslje-
đuju sin A u Vs i unuci B i C, svaki u 1 / 4 dijela, od kojih su primili
dar nasljednik B 10.000 dinara, a nasljednik C 2.000 dinara, tada će se
najprije izvršiti izjednačenje. Tako će nasljednik A primiti u ime izjedna-
čenja 20.000 dinara, a nasljednik C 8.000 dinara. Preostatak ostavine od
12.000 dinara (40.000—28.000) razdijelit će se među sve sunasljednike u
omjeru 1 :2. Stoga će iz ostavine nasljednik A primiti vrijednost 26.000
dinara (20.000 + 6.000), nasljednik B 3.000 dinara, i nasljednik C vri-
jednost od 11.000 dinara (8.000 +3.000).
Ako u ostavini nema dovoljno imovine da bi se moglo izvršiti iz-
jednačenje svih nasljednika u visini vrijednosti dara koji ima najveću
vrijednost, odnosno u visini vrijednosti svih darova danih jednom na-
sljedniku koji je najviše primio, neće se moći postići potpuno izjedna-
čenje svih zakonskih nasljednika. Nasljednici koji uopće nisu primili dar
ili legat, ili su primili dar (legat) koji im se ne uračunava u nasljedni dio,
ili su primili dar ili legat čija je vrijednost niža, primit će iz ostavine
samo onu vrijednost koja »odgovara« vrijednosti svih darova i legata
danih onom zakonskom nasljedniku, koja je n e p o s r e d n o n a j v i š a ,
tj. do koje je prema sredstvima ostavine moguće izvršiti izjednačenje.
Nasljednik koji je primio v i š e nego ostali nasljednici, tj.čija_je
vrijednosti dara i legata v e ć a od vrijednostlTgjpivine koja^se, dijeli
^ _ j z_a_d
__ r ž a v a darovanu stvar u trajno vlasništvo,
i
On nije dužan vratiti u ostavinu visak, odnosno""bnaj dio vrijednosti da-
rovane stvari, koji premašuje vrijednost njegovog zakonskog dijela.
Stoga ovaj nasljednik neće primiti ništa iz ostavine, jer je u cijelosti
podmiren vrijednošću svog dara. Ovaj nasljednik ima ipak položaj stvar-
nog nasljednika,(3) iako iz ostavine neće ništa primiti i u njezinoj podjeli
de facto ne sudjeluje. On se utvrđuje nasljednikom u dijelu ostavine,
koji odgovara njegovoj nasljedničkoj kvoti, s kojim odgovara za dugove
3
B l a g o j e v i ć , op. cit., str. 395, smatra da takav nasljednik ima
položaj t i t u l a r n o g nasljednika, što ne stoji s obzirom na njegovu od-
govornost za dugove.

160
 Član 53.

ostaviočeve (dl. 145. st. 1 ZN), bez obzira što vrijednost njegovog dara
premašuje vrijednost njegovog nasljednog dijela (nasljedničke kvote).
Ako bi se naknadno pronašla nova ostavinska imovina (čl. 235. ZN),
takav će nasljednik, prilikom njezinog raspoređivanja, participirati u
njenoj podjeli nakon što ostali nasljednici dobiju vrijednost koja odgo>-
vara vrijednosti dara toga nasljednika.
Način jednačenja i uračunavanja, kad u ostavini n e m a dovoljno
imovine za potpuno izjednačenje svih sunasljednika, vidi se jasnije iz
slijedećih primjera:
a) Ako nasljednici nasljeđuju na j e d n a k e dijelove, ako npr. po-
stoji ostavina u vrijednosti od 30.000 dinara, koju nasljeđuju A, B i C,
svaki u V3, od kojih je A primio dar od 18.000 dinara, a nasljednik B u
vrijednosti od 42.000 dinara, izvršit će se izjednačenje u pogledu na-
sljednika A i C, pa će se za nasljednika C izdvojiti iz ostavine vrijednost
od 18.000 dinara. Ostatak od 12.000 dinara (30.000—18.000) podijelit će se
razmjerno veličini njihovih nasljedničkih dijelova, svakome u 1/2. Tako
će iz ostavine primiti nasljednik A vrijednost od 6.000 dinara, nasljednik
C vrijednost cd 24.000 dinara (18.000 + 6.000), dok nasljednik B neće
primiti, ništa, jer je sa svojim nasljednim dijelom podmiren budući da je
vrijednost koju bi trebao primiti iz ostavine primio još za života osta-
viočeva.
b) Ako nasljednički dijelovi n i s u j e d n a k i , a vrijednost ostavine
koju nasljeđuju A u V2, a B i C svaki u V4, iznosi npr. 38.000 dinara,
pri čemu je nasljednik B primio dar u vrijednosti od 10.000 dinara, a
nasljednik C u vrijednosti od 30.000 dinara, tada će se radi izjednačenja
nasljednika A ovom izdvojiti iz ostavine vrijednost od 20.000 dinara,
tj. dvostruko više nego što je nasljednik B primio na dar, budući da je
nasljedni dio nasljednika A dvostruko veći (2:1). Nakon toga će se
preostali dio ostavine od 18.000 dinara (28.000—20.000) razdijeliti nasljed-
nicima A i B u razmjeri 2:1, pa će A primiti iz ostavine vrijednost od
32.000 dinara (20.000 + 12.000), nasljednik B vrijednost od 6.000 dinara,
dok nasljednik C neće dobiti ništa, jer je sa svojim nasljednim dijelom
već podmiren uračunavanjem vrijednosti dara.
Iz ovog proizlazi da institut uračunavanja darova i zapisa u nasljedni
dio ne može biti na š t e t u zakonskom nasljedniku koji je dar primio.
Institut uračunavanja predstavlja sredstvo pomoću koga se vrši među-
sobno i z j e d n a č e n j e zakonskih nasljednika namirenjem vrijednosti
darova i legata, koje su neki zakonski nasljednici primili od ostavioca,
onim nasljednicima koji ih nisu primili. Ovo namirenje može se ostvariti
u cijelosti, ili samo u dijelu koji omogućava ukupna Vrijednost ostavine.
Ako nema dovoljno imovine, nasljednici koji nisu primili dar moraju se
zadovoljiti razmjernom podjelom one imovine koja je ostala u času smrti
ostaviočeve. Prema tome, institut uračunavanja predstavlja mjeru kojom
se sprečava da u podjeli ostavine sudjeluju oni nasljednici koji su od
ostavioca za njegova života primili darove čija vrijednost odgovara nji-
| novom zakonskom, nasljednom dijelu ili ga premašuje, prije nego što
v se isto tolika vrijednost namiri iz ostavine onim nasljednicima koji nisu
primili dar ili legat.

Zakon o nasljeđivanju s komentarom 161

Član 53.

4. Prilikom uračunavanja darova i zapisa u nasljedni dio zakonskim

nasljednicima uzima se u obzir v r i j e d n o s t ostavinske imovine,
dakle, a k t i v e koja je zatečena u momentu s m r t i ostavioca. Kod
ustanovljenja vrijednosti ostavine u svrhu uračunavanja ne primjenjuju
se način obračunavanja predviđen u članu 33. ZN, koji dolazi u obzir samo
kad postoji zahtjev n u ž n i h nasljednika za realizaciju njihovog prava
na nužni dio. Prema tome, prilikom uračunavanja darova i zapisa u
nasljedni dio, darovi se ne pribrajaju vrijednosti čiste ostavine (kao u
slučaju iz čl. 33. st. 4 i 5. ZN). Veličina nasljednog dijela koja pripada
pojedinom zakonskom nasljedniku, u koji se uračunavaju darovi i zapisi,
utvrđuje se prema vrijednosti ostavinske aktive, tj. cjelokupne imovine
koja je u času smrti pripadala ostaviocu. Ovaj način obračunavanja
primjenjuje se ako nema nužnih nasljednika, dakle, kod podjele ostavine
na zakonske nasljednike koji ne ostvaruju pravo na nužni dio.

5. Ako ima n u ž n i h nasljednika koji su stavili zahtjev za ostva-

renje prava na nužni dio, u r a č u n a v a t će se dar zakonskim nasljed-
nicima samo ako to nužni nasljednik z a h t i j e v a (čl. 63. ZN), ako
umanjenjem o p o r u č n i h raspolaganja ne bi bio namiren za svoj
nužni dio. Ovo uračunavanje darova u nasljedni dio zakonskim nasljed-
nicima izvršit će se bez obzira na vrijeme kad je dar darovan. Kao osno-
vica za utvrđivanje vrijednosti ostavine, u ovom slučaju, uzima se o b r a -
č u n s k a vrijednost ostavine utvrđena po čl. 33. i 39. ZN. Ovo vrijedi
dok se vrijednost besplatnih raspolaganja, koja se uračunavaju u na-
sljedni dio, kreće u granicama r a s p o l o ž i v o g dijela ostavine.
Ako uračunavanjem dara u nasljedni dio nije moguće podmiriti nužni
dio u cijelosti uslijed toga što je darovima danim u korist zakonskih na-
sljednika p r e k o r a č e n r a s p o l o ž i v i d i o , pristupit ć e s e v r a ć a -
n j u darova in natura redoslijedom propisanim u čl. 43. ZN (vidi obja-
šnjenja uz čl. 41, 43. i 44. ZN).
Ako zakonski nasljednici ne bi htjeli nužnom nasljedniku u ostavin-
skom postupku vratiti darove koji prekoračuju raspoloživi dio, nužni na-
sljednik morat će isvoj zahtjev za vraćanje ostvarivati u posebnoj
parnici.
Zakonski nasljednici, kojima vrijednost primljenog dara prekoračuje
vrijednost njihovog nasljednog dijela, neće ništa primiti iz ostavine. jer je
njihov nasljedni dio, uslijed uračunavanja vrijednosti dara, u cijelosti
podmiren. Ovi nasljednici ipak odgovaraju nužnom nasljedniku za nužni
dio bez obzira na vrijeme kad im je dar darovan (čl. 33. st. 5 ZN), do vi-
sine vrijednosti kojom je ostavilac prekoračio raspoloživi dio ostavine u
njihovu korist.
Ako se među zakonskim nasljednicima, koji su za života ostavioca
primili dar nalaze i n u ž n i nasljednici, vrijednost dara koji je pojedini
nužni nasljednik primio, u r a č u n a t će se u nužni dio ako se inače dar
u r a č u n a v a tom nasljedniku, ako je takav zahtjev postavljen od stra-
ne sunasljednika (čl. 63. ZN). Vrijednost ovih darova i zapisa uzima se u
obzir samo kod izračunavanja i utvrđenja obračunske vrijednosti osta-
vine (čl. 33. ZN).

162
 Član 53,

Ako vrijednost dara koji se uračunava nužnom nasljedniku u smislu

čl. 51/st. 1 ZN prelazi veličinu njegovog nužnog dijela, nužni nasljednik
koji je takav dar primio morat će vratiti u ostavinu v i š a k , ako je ovim
raspolaganjem ostaviočevim p o v r i j e đ e n nužni dio kojeg drugog nuž-
nog nasljednika, tj. kad je prekoračen r a s p o l o ž i v i dio ostavine. Nuž-
ni nasljednik zadržava višak dara, koji prelazi visinu vrijednosti njego^
vog nužnog dijela samo u granicama raspoloživog dijela.
6. Uračunavanje vrijednosti primljenog dara ili legata ne utječe na ve-
ličinu n a s l j e d n o g d i j e l a (nasljedničku kvotu) zakonskog nasljed-
nika.^) Međutim, uračunavanje utječe na utvrđivanje onog dijela osta-
vinske imovine koji u povodu izvršenog uračunavanja ima realno pripasti
pojedinom zakonskom nasljedniku. I pored toga što zakonski nasljednici
istog nasljednog reda nasljeđuju na jednake dijelove (npr. svaki u 7 4 ),
uslijed uračunavanja vrijednosti ranije primljenog dara ili legata u na-
sljedni dio, nasljednik kome se vrši uračunavanje, neće iz ostavine pri-
miti jednaku vrijednost kao ostali nasljednici. On će primiti iz ostavine
po vrijednosti manji dio, tj. koliko iznosi vrijednost njegovog dara ili lega-
ta, dok će ostali sunasljedniei primiti razmjerno veći dio ostavine.
Stoga u rješenju o nasljeđivanju, u slučaju izvršenog uračunavanja,
pored utvrđenja sastava i vrijednosti ostavine i veličine nasljeđničkih di-
jelova (kvota) pojedinih nasljednika, treba navesti još i vrijednost, odnos-
no veličinu r e a l n o g dijela ostavine koju pojedini nasljednik treba da
primi iz dobara ostavine nakon izvršenog uračunavanja. Ovaj realni dio
može biti izražen vrijednosno ili u obliku alikvotnog dijela koji dotični
nasljednik treba da stvarno dobije iz ostavine nakon izvršenog uračuna-
vanja.
Ako se nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju naknadno pro-
nađe još imovine koja spada u ostavinu (čl. 235. ZN), ova će se imovina
rasporediti među nasljednike prema rješenju o nasljeđivanju. Ovom pri-
likom moraju- se uzeti u obzir odredbe člana 53. st. 1 i 2 ZN o načinu ura-
čunavanja. Ako je uračunavanje darova ili legata bilo primijenjeno pri-
likom utvrđivanja nasljeđničkih kvota, naknadno pronađena imovina
raspodijelit će se među zakonske nasljednike, prema tome da li je već
rješenjem o nasljeđivanju postignuto izjednačenje nasljednika ili nije. U
prvom slučaju naknadno pronađena imovina rasporedit će se prema veli-
čini nasljeđničkih dijelova. U drugom slučaju realne kvote u podjeli osta-
vine u pogledu naknadno pronađene imovine, utvrdit će se prema onome
što pojedini nasljednik s t v a r n o treba još da dobije iz ovog preostalog
dijela ostavine, odnosno od naknadno pronađene imovine, vodeći računa
o izjednačavanju zakonskih nasljednika (čl. 53. st. 1 ZN).
7. Uračunavanje vrijednosti dara ili legata u nasljedni dio važno je za
u n u t r a š n j e odnose i obračun među nasljednicima. Prema t r e ć i m
osobama uračunavanje nema utjecaja. Za ostaviočeve d u g o v e nasljed-
nici odgovaraju u visini vrijednosti svojih nasljeđničkih dijelova (po kvo-
tama). To vrijedi i onda ako uslijed izvršenog uračunavanja darova ne bi
ništa primili iz ostavine (jer su za života ostaviočeva već primili jednaku
i
Dr A. F i n ž g a r, u članku Vračunavanje daril in volil v dedni
delež, Pravnik br. 1—2/61, str. 22.

163
Član 53 — 54.

ili veću vrijednost) ili ako su primili više nego što bi iznosila vrijednost
njihove nasljedničke kvote. Ovo stoga što je u pogledu odgovornosti za
ostaviočeve dugove neodlučno da li je ostavina već podijeljena ili nije (čl.
145. st. 3 ZN). Nasljednici odgovaraju ostaviočevim vjerovnicima z a j e d -
n i č k i do visine vrijednosti ostavine ne uzimajući u obzir vrijednost
darova. Za odnos nasljednika prema vjerovniku mjerodavna je samo veli-
čina nasljednog dijela (nasljedničke kvote).(5) Nasljednik odgovara vri-
jednošću svog nasljednog dijela (kvote) bez obzira da li je vrijednost kvo-
te pokrivena vrijednošću darova ili odgovarajućim dijelom ostavine. U
međusobnom odnosu, u snošenju ostaviočevih dugova participirat će i oni
zakonski nasljednici koji uslijed uračunavanja realno nisu dobili ništa iz
ostavine, jer su od ostavioca primili dar ili neku imovinu na račun svog
nasljednog dijela. Oni nasljednici koji su iz ostavine realno primili veću
vrijednost nego što iznosi vrijednost njihovog nasljednog dijela (kvote)
odgovaraju ostaviočevim vjerovnicima samo do visine vrijednosti svog
nasljednog dijela (svoje nasljedničke kvote). Ovo stoga što ovi nasljednici
realno primaju više ostavine uslijed uračunavanja vrijednosti darova koje
su primili drugi sunasljednici. Povećanje njihovog realnog dijela ide na
teret sunasljednika prema kojima je primijenjeno uračunavanje, pa je,
prema tome, vrijednost ostavine samo prividno »uvećana«. Vrijednost
ostavine u stvari je ostala ista, samo je uslijed izvršenog uračunavanja
došlo do izvjesnog rebalansa u korist onih nasljednika koji od ostavioca
za njegova života nisu ništa primili na račun svog nasljednog dijela. Osta-
viočevi vjerovnici imaju pravo da se namiruju samo u opsegu vrijednosti
ostavine budući da im nasljednici odgovaraju samo vrijednošću svojih na-
sljednih dijelova (po kvotama). Za ostaviočeve dugove ne odgovaraju le-
gatari (čl. 98. st. 1 ZN) i ostali daroprimci (arg. a contr. iz čl. 145. ZN). Os-
taviočevim vjerovnicima, međutim, ostaje pravo da tužbom pobijaju osta-
viočeva raspolaganja, koja su učinjena u namjeri oštećenja ili osujećenja
naplate njihovih potraživanja, po prav. pravilima Zakona o pobijanju
pravnih djela izvan stečaja (od 22. I 1931).

Sudska praksa
Rješenje o nasljeđivanju, u koje je unesen sporazum zakonskih nasljed-
nika o diobi nasljedstva ne može se pobijati iz razloga da nije uzet u obzir
dar koji je ostavilac učinio nasljedniku (Rješenje Vrhovnog suda NR Slove-
nije Rev. 225/61 od 28. XII 1961, Zb. VI/3—1961, br. 238).

P r a v o n a s l j e d n i k a k o m e se dar ili zapis ne u r a č u n a v a

Član 54.
Kad prema volji ostaviočevoj dar ili zapis ne treba uračunati nasljed-
niku u njegov nasljedni dio, takav nasljednik zadržava dar odnosno zapis
i učestvuje sa ostalim nasljednicima u diobi ostavine kao da dara odnosno
zapisa nije ni bilo.

s F i n ž g a r, op. cit., str. 393.

164
 Član 54 — 55.

Kad ima nužnih nasljednika, a prema volji ostaviočevoj dar ili zapis
ne treba uračunati nekom nasljedniku u njegov nasljedni dio, taj na-
sljednik moći će zadržati dar odnosno zapis u granicama raspoloživog
dijela.

1. Nasljednik kome se vrijednost dara ne u r a č u n a v a u nasljed-

ni dio sudjeluje u podjeli ostavine na isti način kao i svi oni zakonski na-
sljednici koji od ostavioca za njegova života nisu ništa primili na temelju
besplatnih i s njima izjednačenih raspolaganja, kao i oni zakonski nasljed-
nici koji su primili dar, ali koji im se po odredbi oporučitelja ili po odredbi
zakona ne uračunava u nasljedni dio (član 59. stav 1, član 60. i član 61.
stav 1 ZN). U ovakvim slučajevima ne primjenjuju se odredbe čl. 53. ZN,
pa će se ostavina raspodijeliti među sve nasljednike prema njihovim na-
sljednim dijelovima (kvotama) koji budu utvrđeni b e z o b z i r a na pri-
mljeni dar, odnosno prema sadržaju oporuke (u pogledu legata).
2. Pravo zakonskog nasljednika da z a d r ž i dar ili primi legat, koji
m u s e n e u r a č u n a v a u nasljedni dio, i da zajedno s ostalim nasljed-
nicima sudjeluje u podjeli cijele ostavine nije neograničeno.
Ako postoje n u ž n i nasljednici, koji su istakli z a h t j e v za ostva-
renje svog prava na nužni dio, nasljednik-<Jaroprimac (i nužni nasljednik
ako je ovaj primio dar) moći će zadržati primljeni dar ili legat pored svog
nasljednog dijela samo u granicama r a s p o l o ž i v o g dijela. Stoga ako
je uslijed darovanja p o v r i j e đ e n nužni dio kojeg nužnog nasljednika,
tada će se prvo pristupiti umanjenju oporučnih raspolaganja (legata), a
zatim vraćanju dara u ostavinu u dijelu kojim je prekoračena vrijednost
raspoloživog dijela. Sve to u opsegu koji je potreban da se nadopuni po-
vrijeđeni nužni dio kojeg nužnog nasljednika. Zakonski nasljednik (daro-
primac) zadržat će višak vrijednosti dara u dijelu koji se kreće u grani-
cama vrijednosti raspoloživog dijela ostavine. Vrijednost ovog dara ne
uračunava se u njegov nasljedni dio. On, dakle, pored svog nasljednog
dijela zadržava ovaj višak koga predstavlja preostala vrijednost dara
nakon podmirenja nužnog nasljednika.
Sto se smatra raspoloživim dijelom, vidi odredbu čl. 31. ZN, a kako
se utvrđuje da li je nužni dio povrijeđen i prekoračen raspoloživi dio, vidi
odredbu čl. 39. st. 3 i 4 ZN, i objašnjenja dana uz ove propise.

Pravo nasljednika koji se odrekao nasljedstva

Član 55.
Nasljednik koji se odrekao nasljedstva zadržava dar u granicama
raspoloživog dijela.
On ima pravo zahtijevati ispunjenje zapisa samo u granicama raspo-
loživog dijela.

1. Nasljednik koji se o d r e k a o nasljedstva nije nasljednik, jer se

odricanje od nasljedstva smatra odricanjem od p r a v a na nasljedstvo
i svih ovlaštenja koja su jednom nasljedniku na temelju nasljeđivanja

165
Član 55.

pripadala. Takva osoba smatra se da nikada nije bila nasljednik (čl. 136.
stav 4 ZN). Ovo vrijedi bez obzira da li se radi o odricanju od nasljedstva
samo u vlastito ime (čl. 136. stav 4 ZN) ili i u ime svog potomstva (61. 136.
stav 2 ZN).
Osoba koja se odrekla nasljedstva ima pravo zadržati dar. Ovo njeno
pravo izjednačeno je s pravom svakog drugog daroprimca koji nije zakon-
ski nasljednik. Ove osobe imaju pravo zadržati dar ako njime nije povri-_
jeden nužni dio, tj. ako se vrijednost dara kreće u granicama r a s p o l o -
ž i v o g dijela ostavine. Takve osobe mogu zadržati dar ako se namire-,
nje povrijeđenog.nužnog dijela može postići umanjenjem oporučnog ras-
polaganja (čl. 41. ZN), ili vraćanjem darova koji su kasnije darovani (čl.
43. ZN).
Daroprimci koji nisu zakonski nasljednici dužni su vratiti samo one
darove koji su im darovani u posljednjoj godini ostaviočeva života (čl. 33.
stav 5 ZN). Naprotiv, zakonski nasljednik koji se odrekao nasljedstva
dužan je vratiti sve one darove koji prelaze raspoloživi dio, bez obzira na
vrijeme kad su mu darovi dani. Posljednje dolazi u obzir ako se vraćanjem
darova koji su darovani u posljednjoj godini života ostaviočeva ne bi mo-
gao namiriti povrijeđeni nužni dio, pa bi se moralo pristupiti vraćanju
dara koji je ranije darovan zakonskom, nasljedniku, koji se nasljedstva
odrekao.
. 2 . Zakonski nasljednik koji se odrekao nasljedstva u korist kojeg
s u n a s l j e d n i k a smatra se i dalje nasljednikom, jer se ovakvo odri-
canje smatra u s t u p a n j e m svog nasljednog dijela (čl. 139. stav 2 ZN).
Takvom se nasljedniku u nasljedni dio treba uračunati sve što je bes-
platnim raspolaganjem primio za života. Ustupanjem svog nasljednog
dijela ne gubi nasljedničko svojstvo i smatra se nasljednikom, pa stoga
i odgovara za dugove ostaviočeve.
Ovaj se nasljednik može o s l o b o d i t i uračunavanja ako v r a t i
u ostavinu ono što je od ostavioca primio kao dar (čl. 56. st. 1 ZN). U tom
slučaju ima pravo sudjelovati u raspodjeli ostavine zajedno s ostalim na- •
sljednicima.
Ako zakonski nasljednik, koji je svoj nasljedni dio ustupio sunasljed-
niku, odluči da z a d r ž i dar, bit će dužan v r a t i t i u ostavinu vrijed-
nost dara u slučaju ako zbog povrede n u ž n o g d i j e l a kojeg nužnog
nasljednika bude stavljen zahtjev u tom pravcu. Opseg vraćanja dara,
međutim, ovisi o tome da li se prema odredbi ostavioca treba tome na-
sljedniku uračunati dar u nasljedni dio ili ne.
Ako se dar koga je takav nasljednik (koji se odrekao nasljedstva u
korist sunasljednika) primio za života ostavioca uračunava u njegov na-
sljedni dio, postupit će se po odredbama člana 53. stav 2 i 3. To znači da
će u slučaju ako je povrijeđen nužni dio kojeg nužnog nasljednika i sta-
vljen zahtjev za vraćanje darova, ovaj nasljednik morati vratiti dar.
koji je primio (izuzev plodova i koristi koje je imao od darovane stvari
čl. 51. stav 2 ZN), u dijelu koji je potreban da se namiri povrijeđeni
nužni dio.
Međutim, ako se po odredbi ostavioca dar darovan nasljedniku n e
u r a č u n a v a u nasljedni dio (po članu 51. st. 3 ZN), takav će nasljed-
nik, u slučaju zahtjeva nužnog nasljednika za vraćanje dara morati vratiti

166
 Član 55 — 56.

dar u dijelu kojim su prekoračene granice raspoloživog dijela, a zadržati

dar u granicama raspoloživog dijela (čl. 54. st. 2 ZN).
Na isti način postupa se i kod uračunavanja darova i legata nasljed-
niku koji je r a s p o l a g a o s cijelom ostavinom ili njenim, dijelom (čl.
138. st. 1 ZN) budući da se takvo raspolaganje smatra prećutnom izjavom
0 primanju nasljedstva. Takav se nasljednik ne može više odreći na-
sljedstva.
3. Darom se smatra i o p r o š t a j d u g a (čl. 34. ZN), što ga je na-
sljednik dugovao ostaviocu. Da bi se dug mogao smatrati darom, potrebno
je da postoji odgovarajuća odredba ostaviočeva o o p r o š t a j u toga duga.
Ako nema odredbe o oproštaju, dug se neće smatrati darom, nego će se
uračunati u nasljedni dio nasljedniku — (dužniku) tako da će uslijed toga
primiti manje iz ostavine. Na dugove koji izričitom odredbom oporučite^-
lja nisu oprošteni ne mogu se primijeniti propisi koji se odnose na darove,
tj. imovinu koju su nasljednici dobili od. ostavioca na temelju besplatnih
1 s njima izjednačenih raspolaganja. Uračunavanje onoga što je zakonski
nasljednik dugovao ostaviocu u njegov nasljedni dio, ima kod utvrđivanja
nasljednog dijela obračunski karakter. Ako je ostavilac oprostio dug, tada
će se vrijednost oproštenog duga smatrati darom, po će se samo u odnosu
na tu vrijednost primijeniti propisi koji se odnose na uračunavanje
dara.O
4. Kad nasljedniku koji se o d r e k a o nasljedstva treba isplatiti
legat, tada će se direktni legat, koji je ostavljen neposredno iz ostavine,
ispuniti u granicama raspoloživog dijela.
Ako zapis namijenjen zakonskom nasljedniku koji se odrekao na-
sljedstva tereti kojeg drugog nasljednika ili kojeg legatara (sublegat),
ovi mogu zahtijevati razmjerno umanjenje legata u onom omjeru u kojem
je smanjen njihov nasljedni dio, (čl. 42. st. 1 ZN) odnosno legat (čl. 94.
ZN). To pravo pripada i legataru koji se odrekao nasljedstva a zadržao
pravo na legat ako iz vrijednosti svog legata treba da ispuni legat (sub-
legat).

Pravo vraćanja darova

Član 56.
Nasljednik ima pravo darovanu mu stvar vratiti ostavini.
U tom slučaju ne će mu se njezina vrijednost uračunati u nasljedni
dio, a u pogledu troškova koje je učinio za stvar i u pogledu oštećenja
koje je ona pretrpjela on će se smatrati kao savjestan držalac, dok se
njegova nesavjesnost ne bi dokazala.

1. Prilikom uračunavanja dara u nasljedni dio zakonskim nasljedni-

cima, nasljednik — daroprimac i legatar, nisu, u pravilu, dužni da in na-
tura (fizički) vrate u ostavinu predmete ili pojedine stvari koje su primili
na dar od ostavioca, osim u slučajevima ako je takvim darom povrijeđen
nužni dio. Redovan način uračunavanja predstavlja tzv. v r i j e d n o s n o

k a z a l a , u članku Nužno nasljedstvo, Naša zakonitost, br. 3;—4/57,

str. 150.

167
Član 56.

1
uračunavanje darova i legata^ ) Nasljednicima koji nisu primili dar daje
se iz ostavine prvo vrijednost darova što su ih pojedini nasljednici primili
za života ostaviočevog, pa se tek ostatak ostavine dijeli među sve nasljed-
nike, uključujući ovamo nasljednike koji su primili dar manje vrijednosti
(čl. 53. st. 1 ZN).
Nasljednik — daroprimac ima pravo i z b o r a . On može darovanu
stvar vratiti u ostavinu ili je z a d r ž a t i . U posljednjem slučaju vrijed-
nost darovane stvari u r a č u n a t će mu se u'njegov nasljedni dio. Na-
sljednik može darovanu stvar v r a t i t i u ostavinu. U tom slučaju takav
se nasljednik izjednačuje u potpunosti ili djelomice (ako vrati samo neke
stvari) s ostalim nasljednicima. Vraćanjem dara u ostavinu stječe pravo
da sudjeluje u podjeli ostavine zajedno s ostalim nasljednicima. Samo ako
je povrijeđen nužni dio, postoji obaveza nasljednika da vrati stvar in
natura, u dijelu koji je potreban da bi se dopunio povrijeđeni nužni dio.
2. Pod pojmom s a v j e s n o g držaoca stvari treba smatrati p o š t e -
n o g posjednika.(2) U pogledu prava i obaveza poštenog posjednika vidi
pravna pravila iz §-a 329, 330 do 332 GG'Z odnosno §. 203. i 204. SGZ.
Nasljednik — daroprimac smatra se savjesnim držaocem (poštenim
posjednikom) sve do časa saznanja za zahtjev za uračunavanje (čl. 63),
ukoliko se njegova ranija nesavjesnost ne bi dokazala.( s ) Zakonskom na-
sljedniku trebaju se nadoknaditi svi p o t r e b n i troškovi (inpensae ne-
cessariae) koje je učinio da se sačuva darovana stvar, a bez kojih bi ova
stvar propala li bi se njena vrijednost pogoršala. Isto tako pripada mu
pravo na naknadu k o r i s n i h troškova (inpensae utiles) koje je učinio
da se umnože (povećaju) koristi od darovane stvari (§. 331 OGZ). Izuzetno,
nasljedniku će se naknaditi i troškovi koje je učinio radi p o l j e p š a n j a
(i poboljšanja) stvari (inpensae voluptuariae), koje ne donose uvećanu ko-
rist od stvari ako su utjecale da se vrijednost stvari povećala (§. 332. biv.
OGZ). Zakonskom nasljedniku mora se dopustiti da o d n e s e odnosno
skine sa stvari sve ono što je dao za njeno poljepšanje ako se time ne
oštećuje ili ne dira u samu stvar.
3. Savjesni držalac (pošteni posjednik) može po volji upotrijebiti, po-
trošiti i uništiti darovanu stvar, a,da za to nikome ne odgovara (prav. pra-
vilo iz § 329. OGZ § 204. SGZ). Odatle proizlazi da zakonski nasljednik,
ako vrati dar u ostavinu, ne o d g o v a r a za ona oštećenja koja je daro-
vana stvar pretrpjela do momenta saznanja za zahtjev, ukoliko se, narav-
no, ne bi dokazala njegova nesavjesnost (nepoštenje). Ako je darovana
stvar potrošena ili uništena tako da zakonski nasljednik nije više u mo-
gućnosti vratiti je u ostavinu, vrijednost darovane stvari uračunat će mu
se u nasljedni dio. (4)
1
B 1 a g o j e v i ć, op. cit., str. 395. i dr A.- F i n ž g a r, u članku
Vračunavanje
2
daril in volil v dedni delež, Pravnik br. 1—3/61, str. 13.
M. P e d e r i n , u članku Zakon o nasljeđivanju (prikaz), Odvjetnik,
br. 9/55,
3
str. 14.
A. F i n ž g a r, cit. članak, str. 22. Od kad se smatra da je nasljed-
nik nepošten je questio facti. Svakako nije pošten onaj nasljednik koji je
računajući da će stvar vratiti u ostavinu, u n a m j e r i da ošteti sunasljed-
nike, 4 postupio na način da je stvar oštetio ili prouzročio nepotrebne izdatke.
B a z a l a , u članku Nužno nasljedstvo, Naša zakonitost, br. 3—4/57,
Str. 151.

168
 Član 56 — 57.

Ako je do oštećenja vraćene stvari došlo uslijed k r i v n j e nasijed-

nikove, tako da nije u mogućnosti da vrati stvar u stanju u kojem ju je
primio (iza saznanja za zahtjev), postupat će se prema njemu kao prema
nepoštenom nasljedniku (nesavjesnom držaocu).(6)
Ako je vrijednost vraćene stvari umanjena u odnosu na stanje u kak-
vom se nalazila u času d a r o v a n j a , ostali nasljednici imaju pravo tra-
žiti da se ova razlika u vrijednosti (koju predstavlja umanjenje) uračuna
u nasljedni dio tog zakonskog nasljednika. (6)
4. P l o d o v i i druge koristi koje je nasljednik imao od darovane
stvari do m o m e n t a s m r t i ostaviočeve ne uračunavaju se zakon-
skom nasljedniku u nasljedni dio (čl. 51. st. 2 ZN). U slučaju v r a ć a n j a
darovane stvari u ostavinu, zakonski će nasljednik zajedno sa stvarima
morati vratiti i sve plodove i koristi koje je od stvari imao od momenta
'smrti ostaviočeve do momenta vraćanja dara, pa mu se plodovi
i koristi koje je imao nakon smrti ostaviočeve uračunavaju u nasljedni dio.
Prema tome, nasljednik se izjednačuje s poštenim ili nepoštenim po-
sjednikom samo u pogledu troškova i oštećenja (čl. 56. st. 2 ZN), dok se
u pogledu zadržavanja plodova i koristi primjenjuju odredbe čl. 51. st. 2 ZN.

Određivanje vrijednosti darova pri uračunavanju

Član 57.
Pri uračunavanju darova nasljedniku u nasljedni dio uzima se vri-
jednost darovane stvari u času smrti ostaviočeve, a prema njezinom stanju
u vrijeme dara.

1. Zakonskom nasljedniku koji ne vrati darovanu stvar u ostavinu

uračunava se v r i j e d n o s t darovane stvari u njegov nasljedni dio.
Vrijednost dara utvrđuje se s obzirom na stanje darovane stvari u vrije-
me kad je dar darovan, a prema v r i j e d n o s t i koju je imala u času
smrti ostavioca. Ovo načelo primjenjuje se i kod određivanja vrijednosti
dara u svrhu izračunavanja nužnog dijela (čl. 35. ZN).
Prilikom utvrđivanja vrijednosti dara potrebno je prethodno utvrditi
s t a n j e dara, odnosno darovane stvari (objekta), u kome se nalazila u
vrijeme kad je darovanje i z v r š e n o . Kasnije promjene nemaju utje-
caja.
Ako je došlo do kakvih promjena nakon što je darovanje izvršeno,
treba prethodno utvrditi u kakvom je stanju bila darovana stvar u času
darovanja. Ako je u međuvremenu došlo do p o b o l j š a n j a ili poveća-
nja vrijednosti (npr. uslijed izvršenih melioracija, podizanja nasada na ze-
mljištu i tome si.), ovo poboljšanje odnosno povećanje vrijednosti n e
uzima se u obzir prilikom procjene. Povećana vrijednost, u pravilu,
pripada uvijek onome tko je pridonio svojim radom i sredstvima da se
vrijednost stvari povećala. Ovaj ima pravo zahtijevati da mu se naknadi
sve ono što je uložio za poboljšanje, ali samo pod pretpostavkom da je bio
savjestan držalac (pošteni posjednik) u smislu odredbe člana 56. st. 2 ZN.
F i n ž g a r, cit. članak, str. 21.
Blagojević, loc. cit.

169
Član 57.

2. Vrijednost darovane stvari utvrđuje se procjenom, i to prema p r o -

m e t n o j (tržišnoj) vrijednosti koju je stvar imala u času s m r t i osta-
vioca. Pogoršanja i poboljšanja ne uzimaju se u obzir prilikom procjene,
kao da na darovanoj stvari nisu nastale nikakve promjene. Prilikom pro-
cjene treba utvrditi objekt procjene s obzirom, na s t a n j e u kakvom se
nalazio u vrijeme darovanja, a zatim odrediti njegova v r i j e d n o s t po
prometnim (tržišnim) cijenama, koju bi stvar imala na dan s m r t i osta-
vioca da je ostala u stanju u kakvom je bila darovana.^)
3. Nasljednik ima pravo v r a t i t i darovanu stvar u ostavinu, U tom
slučaju vrijednosti vraćene stvari n e ć e se uračunati u nasljedni dio
ako je stvar vraćena u stanju u kome je darovana. Međutim, ako je od
dana primitka dara do časa vraćanja došlo do p o g o r š a n j a stvari, od-
govornost za ovo pogoršanje prosuđuje se prema pravilima koja vrijede
za p o š t e n o g posjednika. Nasljednik će odgovarati za nastalo pogor-
šanje ako se dokaže njegova nesavjesnost — nepošten je.
Ako je do pogoršanja stvari došlo uslijed k r i v n j e nasljednika,
zbog čega nije u mogućnosti vratiti stvar u stanju u kome ju je primio,
nasljedniku će se u nasljedni dio uračunati r a z l i k a u vrijednosti vra-
ćene stvari, tj. razlika koja rezultira iz promjene stanja (između vrijed-
nosti stvari prema stanju u kome se nalazila u času primanja i vrijednosti
prema stanju u kome se nalazi u času vraćanja).
Ako je do promjene stanja (pogoršanja) došlo b e z k r i v n j e na-
sljednika, on će moći vratiti stvar u ostavinu u stanju u kakvom se nalazi,
a da za to, kao pošteni posjednik (savjesni držalac), ne o d g o v a r a
(čl. 56. st. 2 ZN). Razlika vrijednosti koja proizlazi iž promijenjenog stanja
neće mu se uračunati u njegov nasljedni dio. U tom slučaju u ostavinu
će stvarno biti vraćena stvar koja zbog promijenjenog stanja ima manju
vrijednost nego što ju je imala u času kad je bila darovana. Ako prilikom
diobe ova ista stvar ponovno pripadne nasljedniku koji ju je vratio, tada
će se ta stvar uračunati u nasljedni dio prema stanju i vrijednosti koju je
imala u času ostaviočeve smrti. (2)
Promjena stanja stvari uslijed pogoršanja, do koga je došlo od mo-
menta s a z n a n j a za zahtjev za uračunavanje pa do časa kad ju je na-
sljednik vratio u ostavinu, ide uvijek na teret nasljednika (daroprimca).
Ovo stoga što se daroprimac smatra poštenim posjednikom sve do časa
saznanja za zahtjev za uračunavanje.
Plodovi i ostale koristi koje je stvar donijela do momenta smrti osta-
viočeve (čl. 51. st. 2 ZN) ne uzimaju se pri tome u obzir i o s t a j u na-
sljedniku bez obzira da li je pošten ih ne.
4. Ako među nasljednicima dođe do s p o r a o činjenici u kome se
s t a n j u nalazila stvar u momentu kad ju je nasljednik primio od osta-
vioca na dar, sud će prekinuti ostavinsku raspravu i uputiti na pokretanje
parnice prema odredbama čl. 223. st. 2 tač. 3. ZN i čl. 226. st. 1 ZN budući

1
Vidi i objašnjenje uz čl. 35. ZN, pod tač. 1.
2
B a z a l a , u članku Nužno nasljedstvo, Naša zakonitost br. 3—4/57,
str. 152.

170
 Član 57 — 58.

da o ovoj činjenici ovisi utvrđenje vrijednosti dara, dakle i opseg uraču-

3
navanja u nasljedni dio.( )
0 određivanju vrijednosti dara koji se sastoji u novcu, vidi objašnje-
nje uz čl. 35. ZN pod tač. 2. i 3.

S ud ska pr ak s a
Prilikom izračunavanja nužnog dijela, vrijednost onoga što je ostavi-
lac dao nasljed7iiku u dinarima prije 6. IV 1941. na ime njegovog nasljednog
dijela, utvrđuje se na način predviđen u čl. 57. Zakona o nasljeđivanju
(Rješenje Vrhovnog suda NR Slovenije Rev. 313/60 od 12. I 1961, Zb.
VI/1—1961, br. 12).

Kad se dar s a s t o j i u osiguranju

Član 58.
Kad se dar sastoji u osiguranju u korist daroprimca, kao vrijednost
dara Uzet će se zbroj premija koje je uplatio ostavilac, ako je taj zbroj
manji od osigurane svote; a ako je zbroj premija veći od osigurane svote,
kao vrijednost dara uzet će se iznos osigurane svote.

1. Dar koji je zakonski nasljednik primio od ostavioca može se sasto-

jati i od iznosa o s i g u r a n j a namijenjenog u korist toga nasljednika,
tj. kad se iznos osiguranja ostavioca treba isplatiti određenom zakonskom
nasljedniku, što je ostavilac ugovorio prilikom sklapanja ugovora o osi-
guranju ili naknadnom odredbom.
Opseg uračunavanja takvog dara ovisi o tome da li zbroj uplaćenih
p r e m i j a premašuje ili ne premašuje visinu osiguranja.
Ako zbroj ukupno uplaćenih premija premašuje visinu osiguranja, da-
roprimcu (zakonskom nasljedniku) će se uračunati u nasljedni dio (kao
dar) samo iznos o s i g u r a n j a bez izvršene pretplate. Ovo s razloga što
osiguravajući zavod nije dužan osiguraniku isplatiti više.nego što iznosi
iznos osiguranja. Višak uplaćenih premija ostaje uvijek zavodu za osigu-
ranje. Tim viškom uplaćenih premija, iako su one isplaćene iz ostavioče-
ve imovine, nije se okoristio nasljednik, pa mu se taj višak ne može ura-
čunati u njegov nasljedni dio.
Ako je zbroj uplaćenih premija m a n j i , tj. ne dosiže visinu svote
osiguranja, uzet će se u obzir kao dar samo zbroj u p l a ć e n i h premija,
jer su to sredstva koja su iz ostaviočeve imovine bila izdvojena i pred-
stavljaju stvarno umanjenje ostavine. Ono što nije bilo uplaćeno do punog
iznosa svote osiguranja, ne može se smatrati da je darovano nasljedniku
od strane ostavioca, premda će zavod za osiguranje biti dužan da isplati
pun iznos osiguranja. Ovo stoga što se darom može smatrati samo ono
što je iz ostaviočeve imovine ušlo u imovinu nasljednika — daroprimca
što je utjecalo na umanjenje ostaviočeve imovine.

3
B 1 a g o j e v i ć, op. cit, str. 394, smatra da u tom slučaju ima mjesta
upućivanju na parnicu na temelju odredbe čl. 224. ZN; dakle, bez prekida-
nja ostavinske rasprave.

171
Član 58 — 59.

Isplata punog iznosa osiguranja od strane osiguravajućeg zavoda (i

pored manje uplaćenih premija od strane ostavioca) predstavlja k o r i s t
od darovane stvari koju je ostavilac namijenio nasljedniku. Razlika između
vrijednosti manje uplaćenih premija do punog iznosa isplaćene vrijed-
nosti osiguranja ne potječe iz ostaviočeve imovine, nego iz sredstava za-
voda za osiguranje. Ova razlika ne može se stoga smatrati darom
koji je ostavilac dao na štetu ostalih zakonskih nasljednika, odnosno tak-
vim raspolaganjem imovinom koje bi utjecalo na umanjenje ostavine.
2. Utvrđivanje vrijednosti dara koji se sastoji u osiguranju regulirano
je na potpuno isti način kao i kod izračunavanja nužnog i raspoloživog
dijela (član 36. ZN — vidi objašnjenja uz taj član). To znači da će se pri
uračunavanju dara u nasljedni dio, koji se sastoji od vrijednosti osigura-
nja, primijeniti ista pravila koja vrijede za izračunavanje nužnog dijela.

Troškovi uzdržavanja nasljednika

Član 59.
Ono što je potrošeno na uzdržavanje nasljednika i na njegovo oba-
vezno školovanje ne će se uračunati u njegov nasljedni dio.
Da li će se izdaci koje je ostavilac učinio za daljnje školovanje na-
sljednika uračunati u njegov nasljedni dio i u kojoj mjeri, odlučit će sud
prema okolnostima, uzimajući u obzir naročito vrijednost ostavine i tro-
škova školovanja i osposobljavanja za samostalan život ostalih na-
sljednika.

1. Svakom zakonskom nasljedniku, prema odredbi čl. 51. st. 1 ZN,

u r a č u n a v a se u nasljedni dio sve ono što je na ma koji način primio
na d a r od ostavioca, osim ako sam ostavilac nije odredio da se dar
neće uračunati u nasljedni dio (čl. 51. st. 3 ZN). U čl. 59. i 60. predviđeni
su izuzeci od ovog pravila, prema kojima se neće uračunati nasljedniku
u nasljedni dio ono što je primio od ostavioca u ime uzdržavanja i školo-
vanja, kao i vrijednost uobičajenih manjih darova.
Prema odredbi čl. 59. st. 1 ZN zakonskom nasljedniku neće se uraču-
nati u nasljedni dio ona vrijednost koju je primio od ostavioca s naslova
svog u z d r ž a v a n j a i o b a v e z n o g š k o l o v a n j a .
2. Pod pojmom u z d r ž a v a n j a treba razumjeti troškove učinjene
u vezi sa staranjem za život i zdravlje nasljednika, koji se sastoje od iz-
dataka za prehranu, stanovanje, odijevanje i podmirenje ostalih životnih
potreba predviđenih u čl. 6. i čl. 36. Osnovnog zakona o odnosima rodite-
lja i djece.
Dužnost uzdržavanja postoji između roditelja i djece uzajamno kao i
između ostalih bračnih srodnika u pravoj ushodnoj i nizhodnoj liniji, kao
i između braće i sestara u pogledu uzdržavanja njihove maloljetne braće
i sestara (čl. 32. OZORD-a). Obaveza uzdržavanja tereti sve ove osobe
onim redom, kojim dolaze na nasljedstvo (čl. 33. st. 1 OZORD-a), a ako
je više osoba zajedno obavezno na uzdržavanje, ova se obaveza dijeli među
njima prema njihovim mogućnostima (čl. 33. st. 2 OZORD-a).

172
 Član 59.

Troškovi učinjeni za uzdržavanje zakonskog nasljednika neće mu se

uračunati u nasljedni dio ako se po svojoj vrijednosti kreću u granicama
stvarnih potreba. Pretpostavlja se da se radi o uzdržavanju takve osobe
kojoj je to uzdržavanje p o t r e b n o , koja nema ili nema dovoljno vla-
stitih sredstava da se sama uzdržava,^) i koja je nesposobna za rad (čl.
36. OZORD-a).
Nesposobnost za rad može biti uzrokovana bolešću, starošću, invalidi-
tetom, a može biti potpuna ili djelomična. Nema dovoljno sredstava za
život onaj koji uopće nema nikakve imovine niti prihoda, ili ima nešto,
ali mu to nije dovoljno za najnužnije potrebe.(2)
Prema tome, uzdržavanje koje bi bilo davano osobi koja ima dovoljno
sredstava za uzdržavanje i sposobna je za rad, ne bi se moglo obuhvatiti
pod pojmom potrebnog uzdržavanja koje imaju u vidu odredbe čl. 6. i 36.
OZORD-a, koje obavezu uzdržavanja na strani uzdržavane osobe statu-
iraju i kao njezino pravo. Uzdržavanje osoba koje imaju dovoljno vlasti-
tih sredstava za život predstavlja njihovo pogodovanje na račun ostalih
nasljednika, dakle, d a r o v a n j e u pravom smislu, jer je za vrijednost
uzdržavanja umanjena imovina ostaviočeva, a uzdržavanje davano preko
stvarnih potreba.
Na naprijed navedeni način treba prosuđivati i doprinose za uzdrža-
vanje koje je ostavilac davao za uzdržavanje onog zakonskog nasljednika
koga je uzdržavala druga osoba, a ne sam ostavilac. Doprinos koji je osta-
vilac davao, a bio je potreban da se dopuni ono što je nedostajalo za uz-
državanje i život nasljednika (iz nasljednikovih sredstava ili sredstava
koje je davala koja druga osoba), smatrat će se potrebnim uzdržavanjem
i u smislu odredbe ćl. 59. st. 1 ZN. Ova se sredstva neće smatrati darom u
smislu propisa čl. 34. i čl. 51. st. 1 ZN, pa se stoga neće ni uračunati tome
nasljedniku u njegov nasljedni dio. Ako je ostavilac uzdržavao kojeg za-
konskog nasljednika koga ni po kome temelju nije bio dužan uzdržavati,
ono što mu je davao u ime uzdržavanja neće se smatrati darovanjem ako
se kretalo u granicama stvarnih potreba uzdržavane osobe, pa se tome
zakonskom nasljedniku vrijednost primljenog uzdržavanja neće uračunati
u njegov nasljedni dio.
V i š a k sredstava što ih je ostavilac davao za uzdržavanje zakon-
skog nasljednika preko vrijednosti i mjere koja je bila potrebna da se
dopune njegova ili tuđa sredstva potrebna za nasljednikovo uzdržavanje,
treba, međutim, smatrati darovanjem. Taj višak treba u r a č u n a t i u
nasljedni dio, osim ako sam ostavilac nije drukčije odredio (čl. 51. st. 3 ZN).
Na isti način postupa se i u pogledu uračunavanja vrijednosti što ju
je ostavilac dao za uzdržavanje drugih osoba koje je zakonski nasljednik,
koji nema dovoljno sredstava za svoje uzdržavanje, bio dužan uzdržavati.
Ovo bez obzira na to da li se uzdržavanje temelji na zakonu ili proističe
iz moralne obaveze i dužnosti (npr. uzdržavanje nasljednikovih potomaka,
bračnog druga i t. si. ). Pojam nepotrebnog uzdržavanja nasljednika uzima
se u ovom slučaju u širem smislu.
1
»Objašnjenja«, str. 124.
2
Dr Ana P r o k o p , u knjizi Odnosi roditelja i djece po zakonodav-
stvu FNRJ, Zagreb, 1954, str. 100.

173
Član 59.

U krug zakonskih nasljednika ulaze osobe koje su u bližoj porodičnoj

•vezi s ostaviocem, kao njegovi potomci, preci ili bračni drug. Iz ovih od-
nosa rezultiraju određene zakonske, moralne i društvene obaveze uzdrža-
vanja i pomaganja. Tako dužnost uzdržavanja postoji ne samo između
roditelja i djece nego i između predaka (ascendenata) i potomaka (descen-
denata), kao i između pobočnih srodnika. Ono što je ostavilac učinio ili
dao u izvršavanju ove svoje dužnosti ne može se samo po sebi uzeti kao
dar, kao nešto što je učinjeno donandi causa, osim ako postoji namjera
3
pogodovanja ili darovanja,( ) što će biti ako vrijednost onoga što je dano
prelazi opseg stvarnih potreba.
Kod utvrđivanja vrijednosti što ju je ostavilac dao nasljedniku u
svrhu uzdržavanja, primjenjuju se : odredbe ZN o uračunavanju darova
zakonskom nasljedniku u njegov nasljedni dio. To znači da će se, osim u
slučaju kad je ostavilac odredio da se dar ne uračunava u nasljedni dio
(čl. 51. st. 3 ZN), ili kad je po zakonu propisano da se dar ne uračunava
(čl. 59, 60. i 61. st. 1 ZN), sve drugo smatrati darom i u r a č u n a t i za-
konskom nasljedniku u njegov nasljedni dio.
Ostavilac, međutim, može posebnom odredbom o neuračunavanju
spriječiti uračunavanje u nasljedni dio vrijednosti što ju je dao nasljed-
niku, koja prelazi vrijednost uzdržavanja ili obaveznog školovanja što je
bio dužan dati. Ostavilac, međutim, ne može odrediti da se nasljedniku
uračuna u nasljedni dio i ono što mu se po odredbama zakona ne uraču-
nava (čl. 59. st. 1 čl. 60. i čl. 61. st. 1 ZN). Takva ostaviočeva odredba tre-
ba se smatrati nedopuštenom i, prema tome, nepostojećom.
3. Na potpuno isti način tretira se i sve ono što je iz ostaviočeve imo-
vine utrošeno n a o b a v e z n o š k o l o v a n j e zakonskog nasljednika.
Sto se smatra obaveznim školovanjem, određeno je u posebnim propisima,
pa su ti propisi mjerodavni za prosuđivanje što ono obuhvaća, kako dugo
traje i tome slično. Troškovi obaveznog školovanja ne u r a č u n a v a j u
se nasljedniku u njegov nasljedni dio, pa se ni ne utvrđuju u ostavinskom
postupku.
4. U pogledu izdataka koje je ostavilac imao za d a l j n j e školovanje
i osposobljavanje za samostalan život zakonskog nasljednika, situacija je
nešto drukčija. Ovi se troškovi, u pravilu, u r a č u n a v a j u u nasljedni
dio. Međutim, od ocjene suda ovisit će da li će se u konkretnom slučaju
njihova vrijednost uopće uračunati i u kom opsegu. Ostavilac može odre-
diti da se ovi troškovi ne uračunaju nekom zakonskom nasljedniku u
njegov nasljedni dio.
O uračunavanju i njegovu opsegu odlučuje ostavinski sud prema
okolnostima pojedinog slučaja. Kod toga se uzimaju u obzir vrijednost
ostavine, visina troškova potrebnih za daljnje školovanje i osposoblja-
vanje za samostalan život i ostalih zakonskih nasljednika, imajući u vidu
njihove osobne sklonosti i sposobnosti. Ostali zakonski nasljednici, u pra-
vilu, ne mogu tražiti da im se prizna pravo na odgovarajući ili veći dio
ostavine, koji bi odgovarao troškovima učinjenim za daljnje školovanje
kojeg drugog nasljednika.

3
P r o k o p , loc. cit.

I
174
 Član 59.

Svaki nasljednik treba da se osposobljava za život i samostalno pri-

vređivanje troškovima koji su r a z m j e r n i vrijednosti ostavine i spo-
sobnostima samog nasljednika. Prema tome, smatrat će se darom sve ono
što je pojedini zakonski nasljednik primio u v e ć o j vrijednosti nego što
je bilo potrebno za njegovo osposobljavanje za samostalan život. Darom
će se također smatrati i uračunati u nasljedni dio oni izdaci koji su bili
n e r a z m j e r n i vrijednosti ostavine, sposobnostima i potrebama poje-
dinog nasljednika, u odnosu prema izdacima učinjenim za školovanje i
osposobljavanje ostalih nasljednika. Izdaci koji se pokažu kao neoprav-
dano p o g o d o v a n j e pojedinog nasljednika, koji predstavljaju v i š a k
iznad stvarnih potreba, smatrat će se d a r o m, pa će se uračunati u
nasljedni dio toga zakonskog nasljednika.
Troškovi učinjeni za daljnje školovanje, usavršavanje ili osposoblja-
vanje za samostalan život n e ć e se uračunati u nasljedni dio ako po vri-
jednosti odgovaraju onome što je utrošeno za školovanje ili osposobljava-
nje za samostalan život o s t a l i h zakonskih nasljednika. Do neuračuna-
vanja tih troškova može doći iako ne postoji jednakost u odnosu na ono
što je potrošeno za ostale nasljednike ako takva nejednakost ne predsta-
vlja očiglednu n e p r a v i č n o s t u odnosu na pojedine nasljednike.(4)
Sud odlučuje o tome da li će se troškovi daljnjeg školovanja uračunati
zakonskom nasljedniku -u njegov nasljedni dio prema okolnostima poje-
dinog slučaja. (5)
Ostavilac može odrediti da se ono što je potrošeno za daljnje školo-
vanje i osposobljavanje određenog nasljednika, a što bi se inače trebalo
smatrati darom i trebalo uračunati u nasljedni dio, ne u r a č u n a v a u
nasljedni dio tome nasljedniku (čl. 51. st. 3 ZN).
Ako ima n u ž n i h nasljednika, ova ostaviočeva odredba vrijedi ako
ovakvim darovanjem nije povrijeđen nužni dio. To će biti ako se vrijed-
nost dara kreće u granicama r a s p o l o ž i v o g dijela (čl. 31. st. 3 ZN).
5. Ako među_ nasljedni cima dođe do s p o r a o č i n j e n i c a m a o
kojima o~viši uračunavanje u nasljedni dio, ostavinski sud prekinut će
raspravu (čl. 223. st. 2 tač. 3. ZN) i uputiti na parnicu onog nasljednika za
k*bga drzTda ispunjava uvjfT^ i7 ^ ?^ s t . 1 ZN. Ako među nasljednicima
nema spora o činjenicama, nego o primjeni prava, ostavinski sud će
sam odlučiti o zahtjevu 2a uračunavanje. ————— -~_
N u ž n i n a s l j e d n i k može zahtijevati da se troškovi za daljnje
i više školovanje (stav 2 ovog člana) uzmu u račun prilikom utvrđivanja
vrijednosti ostavinske imovine u svrhu izračunavanja vrijednosti ostavi-
ne i veličine nužnog dijela. I to samo onda ako je sud već prethodno odlu-
čio da se ovi troškovi u r a č u n a j u nasljedniku u njegov nasljedni
6
dio.( ) Tada će se ovi troškovi smatrati darom, pa će nužni nasljednik moći
zahtijevati da zakonski nasljednik, koga je ostavilac školovao, ove troško-
ve vrati u ostavinu, ukoliko prelaze granice raspoloživog dijela (čl. 54.
st. 2 ZN).
4
5
B 1 a g o j e v i ć, op. cit., str. 392.
B a z a 1 a, u članku Nužno nasljedstvo, Naša zakonitost br. 3—4/57,
str. 151. Tako i F i n ž g a r , u članku Vračunavanje daril in volil v dedni
delež,6 Pravnik 1—2/61, str. 18.
» O b j a š n j e n i a«, str. 22.

175
Član 59 — 60.

Ako je ostavinski sud odlučio da se troškovi za daljnje i više školo-

vanje ne u r a č u n a v a j u zakonskom nasljedniku u nasljedni dio,
nužni nasljednik neće moći zahtijevati da se ovi troškovi uzmu u obzir
kod utvrđivanja vrijednosti ostavine, veličine i vrijednosti nužnog dijela,
i dosljedno tome, neće moći ni zahtijevati da ih nasljednik, koga je ostavi-
lac uputio na daljnje ili više školovanje i usavršavanje, vrati u ostavinu.

Uobičajeni manji darovi

Član 60.
Uobičajeni manji darovi ne uračunavaju se u nasljedni dio.

1. Zakonskom nasljedniku, u pravilu, uračunava se u nasljedni dio

sve što je u bilo kom vidu primio od ostavioca za njegova života na te-
melju besplatnih i s njima izjednačenih raspolaganja (čl. 34. ZN). Odredba
po kojoj se zakonskom nasljedniku ne uračunava u nasljedni dio vrijed-
nost uobičajenih manjih darova predstavlja u stvari i z u z e t a k . Bez
posebne odredbe ostaviočeve o neuračunavanju dara u nasljedni dio (čl.
51. st. 3 ZN), ovakvi darovi n e ć e se uračunati u nasljedni dio. Pri-
mjenom ove odredbe o neuračunavanju uobičajenog manjeg dara u na-
sljedni dio zakonskom nasljedniku, ostavilac ne bi mogao spriječiti svojom
suprotnom odredbom ako se vrijednost darovane stvari kreće u grani-
cama uobičajenog manjeg dara. Takva ostaviočeva odredba bila bi ništava
u dijelu i opsegu za koji sud utvrdi da se nalazi u granicama vrijednosti
uobičajenog manjeg dara.
2. Za primjenu odredbe o neuračunavanju dara u nasljedni dio traži
se da budu ispunjeni u zakonu posebno određeni uvjeti. Prvo, da se radi
o daru koji je u o b i č a j e n , i drugo, da je ovaj dar m a n j e vrijed-
nosti.
Pod u o b i č a j e n i m darom smatraju se svi oni darovi koji se u
određenoj sredim, području ili mjestu daju prigodice prema mjesnim obi-
čajima i navikama (npr. prigodom rođendana, Nove godine, raznih svet-
kovina, uspjeha u školi i si.). Ovamo spadaju i darovi koji se uobičajeno
daju u povodu neke učinjene u s l u g e (tzv. remuneracioni darovi), pod
uvjetom da su manje vrijednosti i da njihovo davanje odgovara običaji-
ma i shvaćanjima sredine u kojoj je ostavilac živio, (*)
Darovi koji se u nekim krajevima daju ženskim osobama prigodom
njihove udaje (miraz) ili djevojačka oprema, iako za određenu sredinu
imaju karakter uobičajenog dara, ne smatraju se takvim darom, nego
darom kojemu je svrha osnivanje kućanstva (u smislu čl. 34. ZN), odnos-
no osposobljavanje za samostalan život (čl. 59. st. 2 ZN). Takav dar treba
se, u pravilu, uračunati u nasljedni dio pod uvjetima iz čl. 59. st. 2 ZN.

• B a z a l a , u članku Nužno nasljedstvo, Naša zakonitost br. 3—4/57,

str. 146. dr A. F i n ž g a r, u članku Vraćunavanje daril in volil v dedni
delež, Pravnik br. 1—2/61, str. 16, smatra da su remuneracioni darovi, da-
rovi sub modo ili mješoviti pravni poslovi (negotium mixtum cum dona-
tione), i da se uračunavaju u dijelu kojim premašuju vrijednost remuneracije
ili naknade za učinjenu uslugu.

176
 Član 60 — 61.

Naprotiv darovi kojima se daruju bračni drugovi prilikom sklapanja bra-

ka (svadbeni darovi) imaju karakter Uobičajenih manjih darova u smislu
odredbe čl. 60. ZN.
Darovana stvar treba da ima m a n j u vrijednost. Za ocjenu ove či-
njenice u pogledu vrijednosti dara u ZN nema posebne odredbe. Ovisit
će, dakle, o objektivnim i subjektivnim okolnostima pojedinog slučaja da
li će se darovana stvar s obzirom na njezinu vrijednost smatrati darom
manje ili veće vrijednosti. Kod toga dolazi u obzir i odnos prema vrijed-
nosti ostaviočeve imovine, njegovih imovinskih obaveza, povoda i prilika
u kojima se dar daje, zatim običaja mjesta i t. si.
3. U slučaju s p o r a među nasljednicima o tome, da li će se daro-
vana stvar uračunati ili ne u nasljedni dio odlučuje ostavinski sud (čl.
223. st. 3 ZN), koji ocjenjuje karakter dara. Međutim, ako dođe do spo-
ra o činjenici da li se radi uopće o daru, ili je među nasljednicima spor-
na činjenica sama odredba ostaviočeva u pogledu uračunavanja i t. si.,
ostavinski sud bit će dužan prekinuti ostavinsku raspravu i uputiti na-
sljednike na pokretanje parnice (čl. 223. st. 2 tač. 3. ZN).
Uloga tužioca u ovom sporu može biti dodijeljena nasljedniku koji
osporava karakter dara, odnosno tvrdi da se radi o uobičajenom daru
koji se uračunava u nasljedni dio, i onom nasljedniku koji u slučaju od-
redbe ostaviočeve o uračunavanju dara u nasljedni dio tvrdi da se radi
o uobičajenom manjem daru. Ovo stoga, što se, s obzirom na odredbu čl.
60. ZN, pretpostavlja da se radi o uobičajenom manjem daru. U slu-
čaju da se ipak utvrdi da vrijednost darovane stvari prelazi granice ma-
njeg dara, ili da darovana stvar po svojoj naravi, načinu i vremenu kad
je dar darovan, ne predstavlja »uobičajeni dar«, nasljednik (daroprimac)
ima mogućnost da se brani od protivnog zahtjeva isticanjem prigovora,
da je volja ostaviočeva bila da mu se ovaj dar ne uračunava u nasljedni
dio, ako o tome nema protivne odredbe ostaviočeve (agr. a contr. iz čl.
51. st. 3 ZN u vezi sa čl. 60. ZN). Ova mogućnost postoji i zbog toga što
se po ZN-u ne traži da opor učiteljeva odredba o uračunavanju dara u
nasljedni dio mora biti učinjena izričito, nego je dovoljno da se to iz
okolnosti slučaja može zaključiti (čl. 51. st. 3 ZN). Odatle proizlazi da se
može, u slučaju predviđenom u čl. 60. ZN i obratno zaključiti, tj. da je
volja ostaviočeva bila da se dar ne uračunava ako oporučitelj nije pre + ivno
odredio. Ovo posljednje dolazi u obzir ako je ostavilac smatrao da daro-
vani dar nema karakter uobičajenog manjeg dara.

Darovi učinjeni osobi mjesto koje nasljednik dolazi

na nasljedstvo
Član 61.
Darovi učinjeni osobi mjesto koje nasljednik dolazi na nasljedstvo
zbog nedostojnosti te osobe, ili zbog njezinog isključenja iz nasljedstva,
ili zbog lišenja nužnog dijela, ne uračunavaju se nasljedniku u nasljedni dio.
Darovi učinjeni osobi mjesto koje nasljednik dolazi na nasljedstvo
(e osobe, ili zbog njezinog isključenja iz nasljedstva, ili zbog lišenja
ili zbog lišenja nužnog dijela, ne uračunavaju se nasljedniku u nasljedni
dio.

]2 Zakon o nasljeđivanju s komentarom 177

Član 61.

1. Primjena instituta uračunavanja u nasljedni dio moguća je samo

u pogledu onih osoba koje su p o s t a l e stvarni nasljednici ostavioca.
To su osobe koje su primile nasljedstvo bilo izričitom izjavom o pri-
manju nasljedstva, ili raspolaganjem ostavinom ili njenim dijelom (čl.
138. st. 1 ZN), ili koje se do svršetka ostavinske rasprave nisu odrekle
nasljedstva (čl. 218. st. 3 ZN).
Primjena instituta uračunavanja vrijednosti dara ili legata nije mo-
guća u ostavinskom postupku u pogledu darova danih u korist osoba
koje nisu postale nasljednici, i pored toga što su na temelju zakonskog
nasljeđivanja inače pozvane na nasljedstvo. Uslijed gubitka nasljedničkog
svojstva ove osobe nisu nasljednici, pa ni ne dolaze u situaciju da im se
nešto uračuna u nasljedni dio. Uslijed toga ove osobe z a d r ž a v a j u
sve ono što su osobno za života ostaviočeva od njega primile na dar, tj.
na temelju besplatnih ili s njima izjednačenih raspolaganja. Ako je
ovim raspolaganjima p o v r i j e đ e n nužni dio, oni će biti dužni da
kao ostali daroprimci vrate dar u ostavinu u cijelosti ili u dijelu koji
je potreban da se namiri nužni dio (čl. 43. ZN), Njihovo pravo da zadrže
vrijednost dara kreće se u granicama r a s p o l o ž i v o g dijela (čl. 39.
st. 2, čl. 55. st. 1 ZN).
2. Na mjesto osoba koje nisu naslijedile, na nasljedstvo se pozivaju
d r u g e osobe. Ako do stjecanja nasljedstva neke osobe nije došlo uslijed
n e d o s t o j n os ti za nasljeđivanje (čl. 131. ZN), ili zbog i s k l j u -
č e n j a od nasljedstva (čl. 47. ZN), ili zbog l i š e n ja nužnog dijela u
korist potomaka (čl. 50. ZN), na nasljedstvo se pozivaju drugi s r o d -
n i c i ostaviočevi, kao da je osoba pozvana na nasljedstvo u m r l a prije
ostavioca (čl. 132, 49, i 50. ZN).
Ako je do pozivanja na nasljedstvo druge osobe došlo uslijed o d r i -
c a n j a zakonskog nasljednika od nasljedstva samo u svoje ime (čl. 136.
ZN), ili uslijed ranije smrti osobe pozvane na nasljedstvo, tada se na
nasljedstvo pozivaju nasljednikovi p o t o m c i koji nasljeđuju ostavioca
po pravu predstavljanja (čl. 143. i čl. 11. ZN). Ako se radi o odricanju
i u ime potomstva, nema mjesta reprezentaciji, nego nasljeđivanju od
strane zakonskih nasljednika ostaviočevih upravo tako kao da ta osoba
nikada nije naslijedila, odnosno kao da nije ni postojala (čl. 134. st. 4 ZN).
3. Primjena instituta uračunavanja u nasljedni dio nasljednicima
koji nasljeđuju umjesto osobe koja nije naslijedila, ovisna je o razlogu
zbog koga je došlo do pozivanja na nasljedstvo drugih osoba.
Tako je određeno da osobe koje nisu naslijedile zbog nedostojnosti
za nasljeđivanje, ili zbog isključenja od nasljedstva voljom ostavioca,
ili zbqg lišen ja nasljednog dijela u korist svojih potomaka, z a d r ž a -
v a j u primljeni dar. Uslijed toga se nasljednicima koji dolaze na njihovo
mjesto ne uračunava u nasljedni dio ono što su te osobe kao daroprimci
primile od ostavioca.
Naprotiv, ako do nasljeđivanja nije došlo uslijed toga što je osoba
kojoj je darovan dar umrla prije ostavioca, ili što se o d r e k l a nasljed-
stva, određeno je da se sve.ono što su te osobe primile na dar od osta-
vioca za njegova života, treba uračunati u nasljedni dio nasljednicima
koji dolaze na njihovo mjesto (čl. 61. st. 2 ZN).
U prvom slučaju nasljedniku, koji nasljeđuje umjesto osobe koja je
nedostojna, isključena od nasljedstva ili je lišena nasljednog dijela,

178
 Cian 61 — 62.

uračunat će se u nasljedni dio samo vrijednost dara koju je taj nasljednik

osobno primio od ostavioca, a neće mu se uračunati u njegov nasljedni
dio ono što je primila osoba umjesto koje nasljeđuje, radi toga što ta
osoba zadržava dar.
U drugom slučaju, nasljedniku koji nasljeđuje umjesto osobe koja
je umrla ili se odrekla nasljedstva, uračunava se u nasljedni dio ne
samo ono što je sam nasljednik primio osobno od ostavioca nego i ono
što je od ostavioca primila osoba umjesto koje nasljeđuje budući da je
vrijednost dara danog njegovom predniku prešla preko njegove ostavine
na stvarnog nasljednika. (*)

Uračunavanje n a s l j e d n i k ovog duga ostaviocu

Član 62.
Nasljedniku uračunava se u njegov dio ono što je dugovao ostaviocu.

1. Načelo izjednačenja svih zakonskih nasljednika istog nasljednog

reda u njihovim pravima, koje je provedeno kod uračunavanja u na-
sljedni dio svega onoga što su primili na dar od ostavioca za njegova
života (čl. 34. i 51. st. 3 ZN), odnosi se i na d u g o v e koje je taj nasljednik
imao prema ostaviocu. Ovi dugovi, kao ostaviočevo p o t r a ž i v a n j e ,
predstavljaju ostavinsku imovinu. Uslijed toga se uzimaju u.obzir kao
aktiva kod" utvrđivanja vrijednosti ostavine u svrhu izračunavanja nu-
žnog i raspoloživog dijela ostavine (čl. 33. st. 2 ZN).
Ako je nasljednik bio ostaviočev dužnik, iznos (vrijednost) nje-
govog duga u r a č u n a t će mu se u njegov nasljedni dio. Nasljednik
(ostaviočev dužnik) zadržava sve ono što je od ostavioca primio uklju-
čujući i vrijednost svoga dugovanja do visine svog nasljednog dijela.
Višak duga, koji prelazi njegov nasljedni dio, dužan je vratiti u osta-
vinu.(') Uračunavanje duga u nasljedni dio vrši se. po odredbama člana
53. st. 1 ZN. Prema tome, ostali nasljednici dobit će iz ostavine prvo od-
govarajuću vrijednost koja odgovara vrijednosti duga kojeg nasljednika,
ostaviočevog dužnika (čl. 53. st 2 ZN). Nasljednik — dužnik, participirat
će u podjeli preostale ostavine zajedno s ostalim nasljednicama, samo ako
postoji v i š a k ostavine, koji preostaje kad se ostalim nasljednicima pod-
miri dio koji odgovara vrijednosti duga pojedinog nasljednika ostavioca
(čl. 53. st. 1 ZN). Nasljednik (dužnik) može vratiti u ostavinu cjelokupni
iznos duga (čl. 56. st. 1 ZN). Tada sudjeluje u podjeli ostavine kao da
duga nije bilo, tj. izbjeći će uračunavanju i dobiti svoj nasljedni dio
u cjelini.
Ako u ostavini n e m a viška koji prelazi vrijednost duga, nasljednik
(ostaviočev dužnik) neće iz ostavine primiti ništa. Tome nasljedniku
utvrdit će se rješenjem o nasljeđivanju kao njegov nasljedni dio (kvo-
ta) vrijednost njegovog (nepodmirenog) duga ostaviocu. Ovo samo u
visini koja odgovara vrijednosti njegovog nasljednog dijela (kvote). U
1
Vidi tako i dr A. F i n ž g a r, u članku Vračunavanje dariJ in volil
v dedni
1
delež, Pravnik br. 1—2/61, str. 15.
»Objašnjenja«, str. 23.

179
Član 62.

rješenju o nasljeđivanju utvrdit će se također i iznos duga koji prelazi

vrijednost nasljednog dijela, kako bi se u slučaju naknadno pronađene
imovine (član 235. st. 1 i 2 ZN), mogao nasljedniku uračunati i taj višak
u nasljedni dio.
2. Nasljednik, ostaviočev dužnik, kome se u nasljedni dio uračunava
vrijednost njegovog duga ostaviocu, odgovara također i za dugove osta-
viočeve svojom vlastitom imovinom, po odredbama člana 145. stav 1,
3 14 ZN. Ova odgovornost kreće se u granicama vrijednosti njegovog
nasljednog dijela. Taj nasljednik, međutim, ne odgovara za dugove osta-
vioca u dijelu koji prelazi vrijednost njegovog nasljednog dijela (kvote).
Ovo stoga što svaki nasljednik odgovara samo do visine vrijednosti imo-
vine koju je naslijedio, a ne i preko toga (čl. 145. st. 1 ZN). Ostaviočevi
vjerovnici ne mogu tražiti od nasljednika (ostaviočevog dužnika) da
ostavini podmiri svoje dugovanje, kako bi se posrednim putem mogli na-
miriti. To pravo da zahtijevaju uračunavanje duga u nasljedni dio pri-
pada samo sunasljednicima (čl. 63. ZN). Ostaviočevim vjerovnicima pri-
pada pravo -da zahtijevaju naplatu svojih potraživanja od toga nasljed-
nika (ostaviočevog dužnika), da visine vrijednosti njegovog nasljednog
dijela (čl. 145. st. 1 ZN).
3. Nasljednik, ostaviočev dužnik, odgovara i za izvršenje z a p i s a
(legata). On se može osloboditi ove dužnosti ako se odrekne nasljedstva.
U tome slučaju ne odgovara ni za ostaviočeve dugove (član 145. st. 2
ZN) ni za legate. Za ove posljednje, naime, odgovara samo onaj nasljed-
nik koji je postao stvarni nasljednik (član 42. ZN).
Ako se nasljednik, ostaviočev dužnik, o d r e k n e nasljedstva, pre-
staje biti nasljednik i tretira se kao obični ostaviočev dužnik. Kao takav
on će biti dužan vratiti u ostavinu odnosno nasljednicima svoj dug, tj.
podmiriti sve ono što je dugovao ostaviocu upravo onako, kako je to du-
žan učiniti svaki dužnik koji nije nasljednik.
Ako je ostavilac o p r o s t i o dug osobi koja se odrekla nasljedstva,
okolnost što ta osoba nije postala stvarni nasljednik nema utjecaja na
raniji oproštaj duga. Ta će osoba z a d r ž a t i vrijednost duga kao d a r
(član 34. ZN).
4. Ako iznos (vrijednost) nasljednikova duga ostaviocu iznosi v i š e
nego što iznosi vrijednost njegovog nasljednog dijela, taj nasljednik bit
će dužan v r a t i t i u ostavinu ili ostalim nasljednicima dio dugovanja
koji p r e l a z i vrijednost njegovog nasljednog dijela.(2) U tome dijelu
nasljednik se tretira kao dužnik ostavine, odnosno kao dužnik nasljed-
nika. O volji nasljednika ovisit će da li će zatražiti da taj nasljednik
vrati razliku u ostavinu, ili će mu dug (višak) oprostiti (čl. 53. ZN).
Nasljednik — dužnik u pogledu ovog viška nema položaj daroprimca, pa
se na njega ne mogu primijeniti odredbe člana 53. stav 2 ZN.
Nasljednik, ostaviočev dužnik, može z a d r ž a t i višak dugovanja
samo u slučaju ako mu je ostavilac o p r o s t i o dug. Oproštaj duga sma-
2
B l a g o j e v i ć , op. cit, str. 392, smatra da se dug nasljednika
ostaviocu treba tretirati kao dar. To, međutim, vrijedi samo ako se iznos
duga kreće i s p o d vrijednosti nasljednog dijela toga nasljednika, a ne i
kad ga premašuje.

180
 Član 62 — 63.

tra se d a r o m (čl. 34. ZN), a zakonski nasljednik kome je dug opro-

šten smatra se za vrijednost oproštenog duga daroprimcem. Ovo vrijedi
ako oproštajem duga nije povrijeđen n u ž n i dio, tj. ako se vrijednost
oproštenog duga kreće u granicama r a s p o l o ž i v o g dijela ostavine
(čl. 53. st. 3 i čl. 39. st. 4 ZN).
5. Naprijed rečeno vrijedi u cijelosti i u pogledu osobe koja nije po-
stala nasljednik uslijed i s k l j u č e n j a iz nasljedstva (čl. 47. ZN), li-
šen ja nužnog dijela u korist potomaka (čl. 50. ZN), ili uslijed n e d o -
s t o j n o s t i za nasljeđivanje (čl. 131. ZN). Ove osobe dužne su v r a t i t i
u ostavinu, odnosno nasljednicima, ono što su dugovali ostaviocu, osim
ako im ostavilac nije dug oprostio. Nasljednicima koji dolaze na mjesto
osoba koje nisu postale nasljednici, ne u r a č u n a v a se u nasljedni dio
ono što je ostaviočev dužnik, umjesto koga nasljeđuju, dugovao osta-
viocu.
6. Ako je nasljednik — ostaviočev dužnik u m r o prije ostavioca,
njegov dug prema ostaviocu, odnosno prema njegovim nasljednicima,
tereti one osobe koje dolaze na njegovo mjesto. Stoga im se mora
u r a č u n a t i u nasljedni dio sve ono što je ostaviočev dužnik, umjesto
koga nasljeđuju, dugovao ostaviocu.

Tko može zahtijevati uračunavanje

Član 63.
Pravo zahtijevati da se u nasljedni dio jednog nasljednika uračunaju
darovi i zapisi, pripada samo njegovim sunasljednicima.

I. Uračunavanje darova i zapisa u nasljedni dio vrši se samo na

zahtjev ovlaštenih osoba. Sud ne može po službenoj dužnosti vršiti
uračunavanja.
Pravo na stavljanje zahtjeva za uračunavanje darova i zapisa u
nasljedni dio priznato je samo s u n a s l j e d n i c i m a , osobama koje su
postale s t v a r n i nasljednici. To pravo ne p r i p a d a onima koji su se
odrekli nasljedstva (član 136. ZN), koji su postali n e d o s t o j n i (čl.
131. ZN), koji su i s k l j u č e n i iz nasljedstva (član 47. ZN), ili koji su
lišeni nužnog dijela u korist svojih potomaka (član 50. ZN). Sunasljed-
nici imaju pravni interes da se uračunavanjem zakonskom nasljedniku
u nasljedni dio onoga što je za života ostaviočevog od njega primio na
dar oslobodi veći dio ostavine za podjelu među zakonske nasljednike.
Pod sunasljednicima razumiju se ne samo oni nasljednici koji naslje-
đuju na temelju z a k o n a nego i oni koji nasljeđuju na temelju o p o -
ruke, kao i oni koji nasljeđuju po oba osnova pozivanja na nasljedstvo.
Ostaviočevi v j e r o v n i c i n i s u o v l a š t e n i da traže uraču-
navanje u nasljedni dio one imovine koju je nasljednik za života primio
od ostavioca besplatnim raspolaganjem. Nasljednici odgovaraju osta-
viočevim vjerovnicima samo do visine vrijednosti naslijeđene imovine,
tj. one imovine koju su nasljeđivanjem iz ostavine stekli od ostavioca
(čl. 145. st. 1 ZN). Budući da institut uračunavanja darova u nasljedni

181
Član 63.

dio postoji u interesu zakonskih nasljednika, u svrhu njihovog izjedna-

čavanja, a ne u svrhu zaštite interesa vjerovnika, to se vrijednost darova
koji se nekom zakonskom nasljedniku uračunavaju u njegov nasljedni
dio, ne uključuje u njegovu nasljedničku kvotu koja se.utvrđuje samo
prema onome što nasljednik stvarno p r i m a iz ostavine (vidi tač. 4.
Objašnjenja iz čl. 55 ZN i čl. 145. st. 1 ZN).
2. O p o r u č n i nasljednici imaju interes da zahtijevaju uračuna-
vanje darova i zapisa u nasljedni dio zakonskim i nužnim nasljednicima
ako je njihov oporučni nasljedni dio određen u idealnom dijelu (kvoti),
kad nije ograničen na određene stvari ili prava. U tome slučaju njihov
se interes za uračunavanjem sastoji u tome da za sebe osiguraju što veći
dio ostavine koja ostaje za podjelu među nasljednike nakon uračuna-
vanja darova i legata zakonskim nasljednicima u njihov nasljedni dio.
Z a k o n s k i nasljednici imaju interes da zahtijevaju uračunavanje
darova i legata n u ž n i m nasljednicima ako se ovi pojave sa zahtjevom
za ostvarenja prava na nužni dio. Taj interes postoji ako su ostali za-
konski nasljednici primili dar ili legat, a sami za života ostaviočeva nisu
primili dar ili im nije ostavljen legat, ili ako su primili legat ili dar
manje vrijednosti. Sve ovo dolazi u obzir ako se radi o darovima i lega-
tima koje treba u r a č u n a t i .
Nužni nasljednici također imaju interes da zahtijevaju uračunavanje
dara ili zapisa u nasljedni dio zakonskim i ostalim nužnim nasljedni-
cima, kako bi time vrijednost darova i zapisa, koji se uračunavaju,
sveli u granice r a s p o l o ž i v o g dijela ostavine, što treba da im osi-
gura realizaciju njihovog prava na nužni dio. Nužni nasljednici moraju
zahtijevati uračunavanje (realnu kolaeiju), jer se inače uračunavanje
neće izvršiti bez njihovog posebnog zahtjeva prilikom idealne kolacije,
tj. utvrđivanja obračunske vrijednosti ostavine i nužnog i raspoloživog
dijela (po čl. 33. ZN).
Ako se radi o darovima i zapisima koji se ne u r a č u n a v a j u za-
konskim nasljednicima u njihov nasljedni dio, zakonski nasljednici imaju
također interes da zahtijevaju utvrđenje vrijednosti raspoloživog dijela
ostavine, kako bi na taj način utvrdili kojim je darom, odnosno opo-
ručnim raspolaganjem povrijeđen nužni dio. Ovdje se u stvari i ne radi
o. uračunavanju (realnoj kolaciji) nego samo o obračunavanju vrijednosti,
koje se vrši po odredbama čl. 33. i 39. ZN radi utvrđenja nužnog i raspo-
loživog dijela u svrhu utvrđenja da li je i u kome opsegu povrijeđen
nužni dio.
3. O zahtjevima sunasljednika, da se zakonskom nasljedniku ura-
čunaju u nasljedni dio darovi i legati, kao i njegovi dugovi ostaviocu
(čl. 62. ZN), raspravlja se i odlučuje u postupku za raspravljanje o s t a -
v i n e.
Prilikom raspravljanja ostavine ostavinski sud ustanovit će koji na-
sljednici zahtijevaju uračunavanje i koji se darovi trebaju, prema njiho-
vim zahtjevima, uračunati ostalim sunasljednicima u nasljedni dio, kao i
iz kojih se razloga osporava dužnost uračunavanja. Ako među strankama
nastane s p o r o činjenicama o kojima ovisi uračunavanje, ostavinski
sud će prekinuti raspravu u smislu člana 223. stav 2 tač. 3. ZN, a stranke

182
 Član 63 — 64.

uputiti na parnicu. Kod toga će, u smislu cl. 226. st. 1 ZN odrediti koji
će nasljednik u parnici imati ulogu tužioca odnosno tuženika. (*)
Kako se o uračunavanim dara ili lesata u nasliedni dio odlučuje u
ostavinskom postupku, ostavinski sud je dužan da u rješenju o naslje-
đivanju, pored utvrđenja veličine nasljednog dijela svakog nasljednika
(nasljedničke kvote), utvrdi i navede opseg izvršenog uračunavanja na
teret nasljednog dijela pojedinog nasljednika, kao i dio (kvotu) za sva-
kog sunasljednika u kome će (realno) sudjelovati u podjeli, ostavine na-
2
kon izvršenog procesa uračunavanja (čl. 228. st. 2. tač. 3. ZN).( )
4. U ZN nije određen r o k u kome se može tražiti uračunavanje.
Nema sumnje da se uračunavanje može tražiti za vrijeme trajanja osta-
vinskog postupka, dakle, sve do donošenja meritornog rješenja o na-
:
sljeđivanju. • ~—~ "
Nakon dovršenog ostavinskog postupka uračunavanje se može tra-
žiti prilikom naknadnog ostvarivanja prava nasljedstva (po čl. 144. u
vezi sa čl. 236, 237. i 238. ZN). Tu se zahtjev za uračunavanje može po-
javiti i u obliku prigovora koji bi bio istaknut nasuprot zahtjevu osobe
koja potražuje pravo nasljedstva, ili u obliku samostalnog zahtjeva osobe
koja ostvaruje svoje pravo na nužni dio, kako bi se isticanjem zahtjeva
za. uračunavanje darova i legata u nasljedni dio postigla redukcija opo-
ručnih raspolaganja, odnosno restitucija (vraćanje) darova u svrhu na-
dopune povrijeđenog nužnog dijela.
Prema tome, treba uzeti da pravo na stavljanje zahtjeva za uračuna-
vanje zastarijeva u istim rokovima koji su propisani za zastarjelost pra-
va zahtijevati ostavinu (ćl. 144. ZN).

GLAVA TREĆA

NASLJEĐIVANJE NA TEMELJU OPORUKE

1. UVJETI ZA PRAVOVALJANOST OPORUKE
Sposobnost za s a s t a v l j a n j e oporuke
Član 64.
Oporuku može sastaviti svaka osoba sposobna za rasuđivanje koja je
navršila šesnaest godina života.

1
Ako. među nasljednicima ima osoba koje nisu sposobne nikako ili
nisu sposobne potpuno da se same staraju o svojim poslovima (čl. 177. ZN),
sud je dužan poduzeti mjere radi zaštite njihovih interesa. Tako i B1 a-
gojevie, op. cit., str. 396.
2
Vidi A. F i n ž g a r , u članku Vračunavanje daril in volil v dedni
delež, Pravnik br. 1—2/61, str. 22.

183
Član 64.

Oporuka je ništava ako u vrijeme njezinog sastavljanja oporučitelj

nije imao šesnaest godina života ili nije bio sposoban za rasuđivanje.
Gubitak sposobnosti za rasuđivanje koji bi nastupio pošto je oporuka
sastavljena ne utječe na njezinu pravovaljanost.

1. Poznata je dioba pravnih poslova na one m e đ u ž i v i m a (ne-

gotia inter vivos) i na one za s l u č a j s m r t i (negotia mortis causa).
Pravni posao među živima proizvodi svoje djelovanje već za života di-
sponentova, pa se, prema tome, tiče imovine živih. Pravni posao za slu-
čaj smrti proizvodi svoje djelovanje nakon smrti disponenta i sadrži ras-
položbu ostavinom.^) Za pravne poslove za slučaj smrti karakteristično
je da je pravni učin (skup činjenica, Tatbestand), na temelju kojeg na-
staju, mijenjaju se ili prestaju prava, dovršen istom smrću disponenta.
Kod ove vrste pravnih poslova smrt disponenta nije samo vremenski
moment do kojeg je zbog uvjeta ili roka odgođen pravni učinak perfek-
tnog pravnog posla, kao što je to moguće kod pravnih poslova među
živima, nego je smrt disponenta dio činjeničnog stanja, tj. pravna činje-
nica, bez koje pravni posao nije potpun.(2)
Pravni poslovi za slučaj smrti, jednako kao i pravni poslovi među
živima, mogu biti j e d n o s t r a n i (unilateralni) ili d v o s t r a n i (bila-
teralni), prema tome da li se radi o očitovanju volje'jedne ili više osoba.
Među jednostrane pravne poslove za slučaj smrti spadaju oporuka i ko-
dicil, a među dvostrane, u zakonodavstvima u kojima je dopušten, ugo-
vor o nasljeđivanju (nasljedna pogodba). Kodicil kao poseban oblik na-
redbe posljednje volje nije predviđen u našem nasljednom pravu (vidi
niže pod tač. 2. si. e), dok je ugovor o nasljeđivanju isključen kao te-
melj pozivanja na nasljedstvo, uz sankciju ništavosti (čl. 6. i 108. ZN).
U pravnoj nauci je sporno, da li darovanje za slučaj smrti (donatio
mortis causa) spada u pravne poslove za slučaj smrti ili u pravne poslove
među živima. S obzirom na spomenute karakteristike pravnih poslova
za slučaj smrti treba zaključiti da je darovanje za slučaj smrti, usprkos
svome nazivu, pravni posao među živima, čiji je učinak odgođen do časa
smrti darovaoca.
2 . O p o r u k a (testamentum) j e j e d n o s t r a n a , o p o z i v a , u
p r o p i s a n o j f o r m i d a n a i z j a v a p o s l j e d n j e v o l j e , ko-
jom n e k a o s o b a r a s p o l a ž e s v o j o m i m o v i n o m , i l i jed-
d n i m n j e n i m d i j e l o m , z a s l u č a j s m r t i . I z ove definicije opo-
ruke proizlaze slijedeće njene karakteristike:
a) Oporuka je jednostrana izjava volje i, prema tome, j e d n o s t r a -
ni p r a v n i a k t . Za valjanost tog pravnog akta nije potrebna suglasna
izjava volje druge neke osobe, pa niti one u čiju. korist je oporuka sa-
stavljena; ta se osoba, međutim, može poslije smrti ostavioca odreći na-
sljedstva koje joj je na temelju oporuke pripalo.
b) Jednostranost izjave volje upućuje na njenu o p o z i v o s t stojeći
s njom u uskoj vezi. U tom se oporuka i razlikuje od ugovora o naslje-
đivanju (u pravnim sistemima u kojima je dopušten) koji se kao dvo-
1
M a u r o v i ć, Nacrt 1/2, str. 72, S p a i ć, op. cit., str. 244.
2
H a n d l , u Klangovom Komentaru, II/I svezak, str. 115.

184
 Član 64.

strani pravni posao za slučaj smrti ne može jednostrano opozvati. Opo-

ručitelj može u svako vrijeme, sve do svoje smrti, u cjelini ili djelomično
opozvati svoju oporuku i napraviti novu (čl. 105. ZN). Načelo opozivosti
oporuke prihvaćeno je općenito u svim zakonodavstima. Zbog toga je
ništav ugovor kojim se netko obavezuje da unese neku odredbu u svoju
oporuku ili da je ne unese, odnosno da opozove neku odredbu iz svoje
oporuke ili da je ne opozove (čl. 110. ZN).
c) Oporuka je izjava p o s l j e d n j e v o l j e , što znači da se volja
koja je izražena u neopozvanoj oporuci smatra posljednjom voljom osta-
3
viočevom.( )
d) Oporuka je s t r o g o f or m a I n i p r a v n i a k t . Pridržavanje
zakonom propisane forme kod sastavljanja oporuke jedan je od uvjeta
njene pravovaljanosti (čl. 67. ZN). O pojedinim oblicima oporuke vidi
čl. 68—83. ZN i objašnjenja uz te članove.
e) Oporukom se vrši r:a^jg=o=|=oj_bja_ijnro^vxnom za slučaj smrti.
Za pojam oporuke nije vise bitno da se njom određuje jedan ili više
univerzalnih nasljednika, kao što je to bio slučaj u rimskom pravu i u
kasnijim zakonodavstvima koja su se i na području nasljednog prava
oslanjala na rimsko i opće pravo. Za razliku od oporuke, pod kodicilom
(codirillus) razumijeva se opoziva izjava posljednje volje, kojom se ne
postavlja nasljednik, nego se vrše druge raspoložbe imovinom za slučaj
smrti. Međutim, stvarna razlika između oporuke i kodicila postepeno je
sve više nestajala u toku vremena, dok se konačno u modernim pra-
vima nije gotovo posve izgubila. (4)
f) Oporuka proizvodi pravno djelovanje tek u času smrti ostavioca,
kojim časom njegova ostavina po sili zakona prelazi na njegove nasljed-
nike (čl. 135. ZN). Upravo zbog toga što je pravni učinak oporuke nepo-
sredno vezan za činjenicu smrti ostavioca, ona je p r a v n i p o s a o za
slučaj smrti.
g) Oporuka je s t r o g o o s o b n i a k t ; oporučitelj ne može drugu
osobu ovlastiti da u njegovo ime odredi nasljednika ili nasljedne dijelove
pojedinih nasljednika. Prema tome, ne postoji mogućnost ni zakonskog
zastupanja u pravljenju oporuke.
3. Za p r a v o v a l j a n o s t oporuke kao jednostranog pravnog akta
za slučaj smrti potrebno je da budu ispunjene određene materijalnoprav-
ne i formalnopravne pretpostavke.
Materijalnopravne pretpostavke z a pravovaljanost
oporuke (unutarnje potrepštine oporuke) jesu:
a) sposobnost oporučitelja (o kojoj se govori u ovom članu),

3
Maurović, Nacrt V knjiga, str. 18, Finžgar, Dedno pravo,
str. 47.
4
Prema austrijskom grad. zakoniku (§ 553) postoji još uvijek razlika
između oporuke i kodicila, ali ova razlika imade neki praktični .značaj samo
u pogledu djelovanja kasnije oporuke na raniju s jedne strane i kasnijeg
kodicila na ranije kodicile ili oporučne zapise (legate) s druge strane (§§
713. i 714).

185
Član 64.

b) slobodno i svjesno izjavljena volja (sklad, suglasnost između vo-

lje i njenog očitovanja — čl. 65. ZN) koja mora odgovarati pravoj volji
5
oporučitelj evoj. ( )
F o r m a l n o p r a v n e p r e t p o s t a v k e za pravovaljanost oporu-
ke (vanjske potrepštine oporuke) su ispunjene •—• ako je oporuk,a sa-
stavljena u obliku utvrđenom u zakonu i uz druge uvjete predviđene za-
konom, koji se odnose na pojedine oblike oporuke (čl. 67. ZN).
S p o s o b n o s t z a s a s t a v l j a n j e o p o r u k e (sposobnost z a te-
stiranje, testamenti factio activa) odgovara općoj poslovnoj (djelatnoj)
sposobnosti za sklapanje pravnih poslova. U načelu je svaka osoba koja
imade potpunu poslovnu sposobnost sposobna i za testiranje (vidi, me-
đutim, niže, u pogledu maloljetne osobe ispod 16 godina starosti, koja
je stupila u brak), ali ne i obratno.
Sposobnost za sastavljanje oporuke ima svaka osoba koja je:
a) navršila šesnaest godina života
b) sposobna za rasuđivanje.
D o b o d n a v r š e n i h š e s n a e s t g o d i n a ž i v o t a jedan j e o d
uvjeta za sposobnost testiranja, koji predstavlja objektivni kriterij u
određivanju ove sposobnosti.
Postavlja se, međutim, pitanje da li je maloljetna osoba ispod 16 go-
dina starosti, koja je stupila u brak i time stekla potpunu poslovnu spo-
sobnost (čl. 16. st. 2 OZB), sposobna i za sastavljanje oporuke. Mislimo
da na ovo treba odgovoriti negativno, jer su odredbe stava 1 i 2 ovog
člana u pogledu početne starosne granice za sposobnost testiranja katego-
rične, a sposobnost za testiranje je neovisna o općoj poslovnoj sposob-
nosti iako s njom spada u isti red pravnih pojmova. (6)
S p o s o b n o s t za r a s u đ i v a n j e predstavlja subjektivan kri-
terij u određivanju sposobnosti za sastavljanje oporuke.
U naše pozitivno pravo uveden je pojam sposobnosti odnosno nespo-
sobnosti za rasuđivanje već odredbom čl. 19. OZB. Prema toj odredbi ne
može stupiti u brak umobolna osoba ni osoba nesposobna za rasuđivanje.
Za razliku od cit. odredbe Osnovnog zakona o braku u Zakonu o naslje-
đivanju upotrebljava se samo pojam »sposobnost za rasuđivanje«. Očito
je da »nesposobnost za rasuđivanje« prema ovom zakonu obuhvaća i
duševno stanje koje je u Osnovnom zakonu o braku određeno izrazom
»umobolnost« (duševna bolest).
Sposobnost za rasuđivanje je pojam vrlo širokog značenja; njime se
može označiti ono duševno stanje kod oporueitelja u kojem je on spo-
7
soban shvatiti prirodu i pravni značaj svojih postupaka.( ) Da li u kon-
kretnom slučaju postoji sposobnost za rasuđivanje, to je quaestio facti.
5
Da izjava posljednje volje mora biti dana p r o m i š l j e n o i oz-
b i l j n o razumljivo je samo po sebi, jer je to opći uvjet za valjanost sva-
kog pravnog posla.
6
Protivno stanovište ima G o 1 j a r (op. cit., str. 188) koji smatra da
se iz okolnosti, što oporučna sposobnost u pogledu starosne granice nastupa
prije potpune poslovne sposobnosti, može izvesti zaključak da se stjecanjem
ove posljednje stječe i oporučna sposobnost, za koju se traži niža starost.
7
» O b j a š n j e n j a « , str. 127. ;

186
 Član 64.

Nesposobnost za rasuđivanje može nastati uslijed trajnih ili privre-

menih psihičkih defekata koji imaju različite uzroke i koji dovode do
smetnje u duševnom djelovanju. Ova stanja nastaju uslijed raznih du-
ševnih bolesti (razne vrste demencije i psihoze) ili su uvjetovana nedo-
voljnom duševnom (umnom) razvij enošću (idiotizam, imbecilnost, de-
bilnost). Nesposobnost za rasuđivanje može, međutim, postojati i u slu-
čajevima takvih smetnja (poremećaja) svijesti, do kojih je došlo uslijed
uživanja alkohola, upotrebe živčanih otrova (morfija, opijuma, kokaina,
etera i drugih narkotičnih sredstava) ili uslijed intoksikacije drugim
otrovima.
Da li je zbog duševne bolesti ili umne nerazvijenosti ili zbog sme-
tnja svijesti u konkretnom slučaju bila isključena sposobnost za rasuđi-
vanje, to treba sud da utvrdi na osnovu svih okolnosti, uzimajući pri tom
u obzir i mišljenje liječničkih vještaka. Vrlo je lako moguće da je, na
primjer, osoba koja po svom stepenu umnog razvoja spada među tzv. de-
bilne (najlakši stepen umne nerazvijenosti) u stanju shvatiti stvarni i
pravni značaj oporučivanja i, prema tome, valjano izjaviti svoju po-
sljednju volju. Isto je tako moguće, da se nekoj osobi koja boluje od
duševne bolesti kao što je shizophrenija od vremena na vrijeme poboljša
njezino duševno stanje u tolikoj mjeri, da je kroz to vrijeme sposobna
za rasuđivanje. I kod ostalih duševnih oboljenja može bolesnik imati
s v i j e t l i h m o m e n a t a (lucida intervalla), u kojima ima sposobnost
rasuđivanja, pa, prema tome, i sposobnost za sastavljanje oporuke.
Dok se pretpostavlja da je oporučitelj koji je u vrijeme sastavljanja
oporuke imao navršenih šesnaest godina života bio sposoban za rasuđi-
vanje, ako nije bio lišen poslovne sposobnosti, okolnost da je oporučitelj
sudskom odlukom bio lišen poslovne sposobnosti daje presumpciju nje-
gove nesposobnosti za rasuđivanje i u vrijeme sastavljanja oporuke.( 8 ) I
jedna i druga pretpostavka mogu se oboriti, samo što teret dokazivanja
pada na onoga, tko tvrdi protivno pretpostavci.
4. Sposobnost za oporučivanje potrebna je ne samo za sastavljanje
oporuke nego i za druge akte koji se na nju odnose kao što su izmjena,
dopuna i opoziv oporuke. Ova sposobnost mora postojati u času sastav-
ljanja oporuke, kao i u času svakog kasnijeg akta posebno. (9)
Ako oporučitelj u vrijeme kada je sastavljao oporuku nije bio spo-
soban za rasuđivanje, njegova oporuka ne postaje valjanom samim time,
što je on kasnije stekao tu sposobnost, već je potrebno da poslije nastu-
pa sposobnosti za rasuđivanje sastavi novu oporuku (quod ab initio viti-
osum est, tractu temporis oonvalescere nequit).
Ako je gubitak sposobnosti za rasuđivanje nastupio nakon sastav-
ljanja oporuke, oporuka ostaje valjanom, ah' je oporučitelju zbog gubitka
ove sposobnosti oduzeta mogućnost da svoju oporuku izmijeni, dopuni
ili opozove, uko&ko naknadno ne postane opet sposoban za rasuđivanje
(čl. 105. ,ZN).

8
Isp. E i s n e r, Sposobnost za oporučivanje, Zbornik Pravnog fakul-
teta u Zagrebu, br. 3—4/55, str. 185.
9
B l a g o j e v i ć , op. cit., str 243.

187
Član 64.

5. Kod sastavljanja sudske oporuke mora sud po službenoj dužnosti

paziti na okolnosti koje bi mogle biti važne za pravovaljanost oporuke,
a naročito na one, po kojima se prosuđuje oporučiteljeva sposobnost za
sastavljanje oporuke (čl. 162. st. 3 ZN).

6. Sposobnost stranog državljanina za sastavljanje oporuke prosu-

đuje se po zakonu zemlje, čiji je on državljanin ili po zakonu na koji
taj zakon upućuje. Vidi o tome čl. 159. ZN i tamo dana objašnjenja.
7. Uvjeti za sposobnost oporučivanja prema prijašnjim propisima
bili su različiti na pojedinim pravnim područjima naše države. To na-
ročito vrijedi u pogledu dobi koja se za tu sposobnost tražila. Prema
pravnom pravilu iz § 427. Srbijanskog građanskog zakonika maloljetnici
su stjecali punu sposobnost testiranja već sa navršenih 15 godina sta-
rosti, dok se prema pravnom pravilu iz §-a 569. OGZ maloljetnici od 14
do 18 godina starosti mogli praviti samo usmenu oporuku pred sudom.
Prema jednom dijelu sudske prakse poslije oslobođenja, priznavala se
oporučna sposobnost punoljetnim osobama. Postojala su osim toga i iz-
vjesna druga ograničenja oporučne sposobnosti, kojih danas više nema.
Tako su, na primjer, na području bivšeg OGZ-a osobe koje su bile dje-
lomično lišene poslovne sposobnosti zbog rasipništva mogle oporučno
raspolagati samo polovinom svoje imovine, dok je na srbijanskom prav-
nom području njihova nesposobnost za oporučivanje bila čak potpuna.
Međutim, sada se s obzirom na odredbu čl. 242. i 243. st. 2 ZN sposobnost
oporučitelja za sastavljanje oporuke prosuđuje po odredbama Zakona
0 nasljeđivanju i u pogledu onih oporuka, koje su sastavljene za vri-
jeme važenja prijašnjih propisa, ukoliko se inače, s obzirom na oblik
1 ostale uvjete smatraju valjanima.
8. Kao što svaki pravni posao, tako i oporuka može biti nevaljana
ako pri njenom sastavljanju nisu ispunjeni svi zakonski uvjeti koji se
traže za njenu valjanost (pravovaljanost).
O p o r u k a je n e v a l j a n a ako sadrži nedostatke koji se odnose
na njene materijalnopravne ili formalnopravne potrepštine (vidi naprijed
pod tač. 3). Do nevaljanosti oporuke može, prema tome, doći zbog po-
manjkanja oporučiteljeve sposobnosti za sastavljanje oporuke (st. 2 ovog
člana), zbog nedostatka u volji oporučitelja (čl. 65. ZN) i zbog nedostat-
ka oblika oporuke (čl. 67. ZN).

Prema terminologiji Zakona o nasljeđivanju oporuka, u pogledu

koje su ispunjeni svi uvjeti predviđeni zakonom, jest p r a v o v a l j a n a
(punovažna) o p o r u k a , a oporuka kojoj manjka koji od zakonskih
uvjeta jest n i š t a v a o p o r u k a . U pravnoj teoriji postoje različita mi-
šljenja u pogledu klasifikacije nevaljanih (nevažećih, nepravovaljanih)
pravnih poslova i u terminološkim pitanjima koja se na to odnose. Isto
tako postoji razlika u tom pogledu i između pojedinih^zakonodavstava.
Međutim, gotovo svim današnjim pozitivnim pravima poznata je po-
djela nevaljanih pravnih poslova na one, kod kojih nevaljanost nastupa
po samom zakonu i na one, kod kojih se nevaljanost efektuira samo na
zahtjev zainteresirane stranke. Nevaljani pravni poslovi prve grupe op-
ćenito se označuju kao a p s o l u t n o n i š t a v i , a oni druge grupe kao

188
 Član 64 — 65.

10
relativno ništavi pravni poslovi. ( ) Ako se još istakne da se u pojedinim
zakonodavstvima, a među njima i u našem, kao posebna kategorija ne^
valjanih (nevažećih) pravnih poslova diferenciraju n e p o s t o j e ć i
p r a v n i p o s l o v i , tj. takvi koji uopće nisu nastali, jer ne ispunjavaju
n
ni najosnovnije elemente koji su potrebni za njihovo postojanje,( ) onda
se nevaljani (nevažeći) pravni poslovi mogu podijeliti na nepostojeće
pravne poslove, apsolutno ništave pravne poslove i relativno ništave
pravne poslove. Ovu podjelu, a posebno razlikovanje između apsolutno
i relativno ništavih pravnih poslova, možemo prihvatiti i za naše naslje-
dno pravo.
Okolnost da oporučitelj u vrijeme sastavljanja oporuke nije imao
šesnaest godina života ili da nije bio sposoban za oporučivanje (st. 2
ovog člana) dovodi do relativne ništavosti oporuke. Vidi o tome čl. 66.
ZN i objašnjenje uz taj član.

Sudska praksa
1. Osoba psihopatičnog karaktera nije nesposobna testirati (Vrhovni,
sud AP Vojvodine Gž 1020/56, Glasnik br. 6/57, str. 32).
2. Ništava je oporuka sastavljena od osobe koja je lišena poslovne spo-
sobnosti zbog nesposobnosti rasuđivanja (Vrhovni sud AP Vojvodine Gž
963/58,. Glasnik br. 5/59, str. 26).

Ništavo s t o p o r u k e zbog n e d o s t a t k a u volji opor učitelja

Član 65.
Ništava je oporuka ako je oporučitelj bio natjeran prijetnjom ili silom
da je sastavi, ili se odlučio da je sastavi uslijed toga što je bio prevaren,
ili što se nalazio u zabludi.
Prijetnja, sila ili prevara povlači ništavost oporuke i kad potječe
od treće osobe.
Raspolaganja oporukom ništava su i kad jp_ostoji zabluda o činjeni-
cama koje su pobudile oporučitelja da učini ta raspolaganja.
Ako su samo neke odredbe oporuke učinjene pod prijetnjom ili silom,
uslijed prevare, ili u zabludi, onda su samo one ništave.

1. U ovom-se članu, jednako kao i u prethodnom, radi o materijatno-

. pravnim nedostacima valjanosti (pravovaljanosti) oporuke. Dok je, me-
đutim, u prethodnom članu riječ o takvim nedostacima koji utječu na
samu sposobnost volje, koja se zbog nedozrele dobi ili zbog trajnih ili
10
U pravnoj teoriji poznata je još i klasifikacija nevaljanih pravnih
poslova na ništave i o b o r i v e (pobitne, rušljive), a ništavi pravni poslovi
se zatim dijele na aspolutno i relativno ništave. Oborivi i relativno ništavi
pravni poslovi slični su u tome što je i za obaranje oborivih i poništenje
relativno ništavih pravnih poslova potreban zahtjev ovlaštene osobe. Razli-
kuju se pak po tome, što oborivi pravni posao proizvodi pravni učinak sve
dotle dok se ne obori, dok kod relativno ništavog posla ovisi o volji ovla-
štene osobe hoće li uopće nastati pravni učinak (do kojeg će i doći ako u
određenom roku ne bude zatraženo poništenje). Oborivost djeluje, prema
tome, ex nunc, a relativna ništavost ex tune.
11
S p a i ć, op. cit, str. 295.

189
Član 65.

privremenih psihičkih defekata ne može smatrati pravno relevantnom,

ovdje se radi o nesuglasnosti, neskladu između volje i očitovanja. Tamo
manjka sposobnost za formiranje valjane volje, ovdje postoji ta sposob-
nost, ali nema p r a v e volje.
2. Do nesuglasnosti između oporučiteljeve volje i njezinog očitovanja
može doći sa znanjem oporučitelja (svjesna nesuglasnost) ili bez njegovog
znanja (nesvjesna nesuglasnost). U tom pogledu situacija je ista kao i kod
drugih pravnih poslova.
S v j e s n a n e s u g l a s n o s t između volje i očitovanja postoji ako
je oporuka sastavljena pod utjecajem prijetnje ili sile, a n e s v j e s n a
n e s u g l a s n o s t ako je oporuka sastavljena uslijed prijevare ili u za-
bludi. U svim ovim slučajevima nesuglasnost između volje i očitovanja
ima kao posljedicu ništavost oporuke.
3. P r i j e t n j a predstavlja takvo djelovanje na volju oporučitelja,
kojim mu se stavlja u izgled nastupanje nekog ozbiljnog zla ako ne sastavi
oporuku ili je ne sastavi s određenim sadržajem.^) Prijetnja mora biti
ozbiljna, tj. takve prirode, da kod oporueitelja izazove s t r a h , pod utje-
cajem kojeg se odlučio na sastavljanje oporuke.(2) Kod prosuđivanja, da
li je prijetnja mogla izazvati pravno relevantni strah, treba uzeti u obzir
' sve objektivne i subjektivne momente, kao što su intenzitet prijetnje, pri-
like pod kojima je učinjena, osobine oporučiteljeve ličnosti i druge slične
momente.
4. S i l a (prinuda) može biti psihička (vis compulsiva) ili fizička (vis
absoluta). Imade teoretičara koji pod psihičkom silom smatraju isto, što i
pod prijetnjom,(3) tako da bi sila u pravom smislu bila samo fizička sila
(sila u užem smislu). Ta bi postojala i onda ako bi netko pri potpisivanju
isprave ili predaji stvari mehanički upravljao rukom druge osobe, uz nje-
no opiranje. Pojam sile u ovom članu treba, međutim, razlikovati ne samo
od pojma prijetnje nego i od naprijed označene čiste mehaničke sile.
Između prijetnje i sile u smislu ovog člana razlika je u tome, što se kod
prijetnje oporučitelju stavlja u izgled nastupanje nekog zla, dok se
kod sile zlo primjenjuje već u momentu kada se djeluje na oporučitelja da
sastavi oporuku određenog sadržaja. Ovdje, prema tome, ne dolazi u obzir
čista mehanička sila, koja bi postojala ako je neka osoba upotrebom snage
upravljala rukom ©stavioca uz njegovo opiranje, i na taj ga način prisilila
na sastavljanje odnosno potpisivanje oporuke. Kod ovakve se, naime, me-
haničke sile ne radi o nesuglasnosti između volje i očitovanja kao što je to
slučaj kod prijetnje i sile o kojoj se govori u ovom članu, već tu nema ni
volje ni očitovanja, iz čega proizlazi da u ovom slučaju oporuka u stvari
i ne postoji. Slučaj je ovdje isti kao kod krivotvorene (lažne) oporuke
(vidi uz čl. 82. ZN pod tač. 3.).

1
S p a i ć, op. cit., str. 253; dr Andrija G a m s, Uvod u građansko
pravo. Opći dio, III izđ., str. 212.
2
L. M a r k o v i ć , op. cit., str. 216.
3
Vidi, na primjer, P i s k o u Klangovu Komentaru II/2. str. 95. a od
domaćih autora: M a u r o v i ć , Nacrt 1/2, str. 78; R a s t o v c a n, Temelj-
na načela, str. 133; P r o k o p , Komentar Osn. zak. o braku, str. 74; F i n -
ž g a r, op. cit., str. 50; S p a i ć, op. cit., str. 253.

190
 član 65.

Pod silom se u teoriji podrazumijeva i primjena hipnoze (isp. čl. 99.

st. 10 Krivičnog zakonika). Ako je, međutim, oporučitelj pri sastavljanju
oporuke bio pod hipnozom, onda je oporuka ništava već iz razloga što
oporučitelj u momentu sastavljanja oporuke nije bio sposoban za rasuđi-
vanje (čl. 64. st. 2 ZN).
Ne postoji prijetnja ni sila u smislu ovog člana niti se radi o nedo-
puštenom djelovanju na slobodu oporučivanja ako je oporučni nasljednik
ili druga osoba nagovorila oporučitelja na sastavljanje oporuke s određe-
nim sadržajem ili ako je do pojedinih oporučnih odredaba došlo na želju
ili pod utjecajem tih osoba, ukoliko oporučitelj nije time doveden u zablu-
du o kojoj okolnosti, koja je bila važna za njegovo odlučivanje.
5. Z a b l u d a (bludnja, error) je pomanjkanje ispravne predodžbe o
nekoj okolnosti, uslijed čega dolazi do nesuglasnosti između predodžbe o
toj okolnosti i stvarnog stanja.(4) Neispravna se predodžba može odnositi
na pravno pravilo (pravo u objektivnom smislu) ili na činjenice. U prvom
slučaju postoji z a b l u d a o p r a v u (error iuris), a u drugom slučaju
postoji z a b l u d a o č i n j e n i c a m a (error facti). U pravnoj se teoriji
razlikuje b i t n a zabluda od n e b i t n e zablude. Bitna se zabluda od-
nosi na bitne okolnosti pravnog posla. Takva zabluda postoji onda kada
stranka koja je u zabludi ne bi pravni posao zaključila, da je znala za za-
bludu. U ovu vrst zablude ubraja se zabluda u pogledu i d e n t i t e t a
s t v a r i (objekta činidbe; error in corpore), zabluda u pogledu b i t n o g
s v o j s t v a s t v a r i (error in substantia), zabluda u pogledu p r i r o d e
p r a v n o g p o s l a (error in negotio), a kod besteretnih i nekih teretnih
pravnih poslova i zabluda u pogledu o s o b e (error in persona). Nebitna
zabluda je ona koja se odnosi na sporedne okolnosti očitovanja, tj. na
takve okolnosti o kojima ne ovisi sama egzistencija pravnog posla. Od
nebitne zablude treba razlikovati zabludu~u pobudama (zabluda u motivu;
vidi niže, pod tač. 7).
Zakon o nasljeđivanju ne određuje pobliže kakva mora biti zabluda
da bi utjecala na pravovaljanost oporuke. Iz stilizacije ovog člana dade se,
međutim, izvesti rukovodna misao za njegovu primjenu. To je misao da
svaki oblik i stepen zablude, ma kakav bio, ima za posljedicu ništavost
oporuke u cjelini ili u pojedinim njezinim dijelovima ako bez te zablude
do oporuke ne bi uopće došlo odnosno ako oporuka ne bi bila sastavljena
onako kako je sastavljena, bilo u cjelini, bilo u pojedinim njezinim dije-
lovima.
U nasljednom pravu može, prema tome, i pravna zabluda utjecati na
valjanost oporuke. Ako je, na primjer, ostavilac pogrešno smatrao da bra-
ća imaju u svakom slučaju položaj nužnih nasljednika i jedino im zbog
toga, pored živih potomaka, oporukom, ostavio dio svoje imovine, ova se
oporučna raspolaganja zbog pravne zablude u kojoj se nalazio ostavilac,
na zahtjev potomaka kao zakonskih nasljednika, mogu poništiti.
6. P r i j e v a r a je svjesno izazivanje ili održavanje zablude kod
oporučitelja od strane druge osobe. Pod pojam prijevare spada i prešući-

• M a u r o v i ć , Nacrt 1/2, str. 74; S p a i ć, op. cit., str. 257; P i s k o

u Klangovu Komentaru II/2. str. 96.

191
Član 65.

vanje važnih okolnosti, zbog kojih oporučitelj, da su mu bile poznate, ne

bi sastavio oporuku ili bi joj dao drugi sadržaj. Izjava posljednje volje sa-
držana u oporuci i prijevara moraju biti u uzročnoj vezi iz čega proizlazi
da je oporuka pravovaljana ako je prijevara ostala bez utjecaja na ostavi-
5
oca ili ako bi on sastavio oporuku i bez obzira na prijevaru. ( )
7. Dok motiv u obaveznom pravu, u pravilu, nema utjecaja na valja-
nost pravnih poslova, pa, prema tome, zabluda u motivu ssmo iznimno
dovodi do nevaljanosti ugovora (pravno pravilo iz § 901. OGZ), z a b l u -
da u m o t i v u (pobudama) u nasljednom pravu u načelu prouzrokuje
ništavost oporuke. Motiv je onaj unutarnji razlog, zbog kojeg se oporuči-
telj odlučio da sastavi oporuku odnosno da je sastavi sa sadržajem koji
joj je dao.
Dok u slučaju bitne zablude i prijevare postoji nesklad između volje
i očitovanja, kod zablude u motivu volja se formalno slaže s očitovanjem,
ali je izazvana pogrešnim (krivim) motivom (falsa causa). Kod bitne za-
blude oporučitelj sastavlja oporuku s određenim sadržajem iako s t v a r -
no n e ć e ono što je izjavio kao svoju posljednju volju, j e r je u za-
b l u d i ; kod zablude u motivu oporučitelj s t v a r n o h o ć e ono što je
izjavio, j e r je u z a b l u d i . Bitna zabluda postoji, na primjer, u slučaju
kada oporučitelj ostavlja svoj klavir kao legat osobi A, jer je pogrešno
smatra za osobu B, a zabluda u motivu -— ako svoj klavir ostavlja kao
legat nekom srodniku, jer pogrešno smatra da je taj srodnik klavirista.
U pojedinim je slučajevima teško odrediti granicu između bitne za-
blude i zablude u motivu. To, međutim, u našem nasljednom pravu nije
ni odlučno, jer ništavost oporuke u slučaju zablude koja se odnosi na sa-
držaj oporuke nije ograničena samo na bitnu zabludu, dok je kod zablude
u motivu za ništavost oporučnih raspolaganja dovoljno da je onoručitelj
bio u zabludi o okolnostima koje su ga pobudile da ih učini. I jedna i
druga vrst zablude u pogledu djelovanja na pravovaljanost oporučnih
raspolaganja ima, prema tome, isti učinak. U vezi s utjecajem zablude na
valjanost oporuke, mogli bismo stoga i za naše nasljedno pravo uzeti da
su oporučna raspolaganja ništava ako ih oporučitelj kod poznavanja stvar-
nog stanja stvari i pri razumnoj ocjeni situacije ne bi učinio, da je bio
svjestan zablude.(6)
8. Odredbom stava 2 raščišćeno je za naše nasljedno pravo pitanje
koje je sporno u teoriji, a raznoliko je riješeno i u pojedinim zakonodav-
stvima, tj. pitanje utjecaja prijetnje, sile i prijevare na pravni posao, kada
potječu od strane treće osobe. U teoriji prevladava stanovište da su pravni
poslovi bez naknade u ovom slučaju nevaljani (bilo apsolutno bilo rela-
tivno ništavi), dok. se u istom slučaju pravni poslovi uz naknadu smatraju
relativno ništavim, ukoliko je sukontrahent kod sklapanja posla postupio
mala fide. Slično stanovište proizlazi i iz OGZ-a (i noveliranog). Po Zako-
nu o nasljeđivanju oporuka, koja je sastavljena pod utjecajem prijetnje,
sile ili prijevare, ništava je, bez obzira na to od koga prijetnja, sila ili
prijevara potječe.

5
L. M a r k o v i ć, op. cit., str 220.
6
§ 119. Njem. grad. zakonika.

192
 Član 65 — 66.

O zabludi se u stavu 2 posebno govori, jer ,u slučaju kada je treća

osoba ostavioca krivim prikazivanjem dovela u zabludu, onda se i ovdje
radi o prijevari, a ako treća osoba pri tom nije postupila dolozno, onda je
to slučaj zablude na koju se odnosi odredba stava 1. Ako je pak ostavilac
od strane treće osobe bio doveden u zabludu o činjenicama koje su ga po-
budile da učini izvjesna oporučna raspolaganja, onda dolazi do primjene
odredba stava 3.
Osoba koja je ostaviooa silom ili prijetnjom natjerala ili prijevarom
navela da sastavi oporuku, odnosno da je sastavi sa sadržajem, koji ne
odgovara njegovoj volji, n e d o s t o j n a je da ga naslijedi (čl, 131.
tad 1. ZN).
9. Ništavost do tkoje dolazi zbog nedostatka volje može se odnositi na
čitav pravni posao — p o t p u n a n i š t a v o s t ili samo na onaj njegov
dio, što ga pogađa nedostatak — d j e l o m i č n a n i š t a v o s t . Na po-
dručju obaveznog prava vrijedi pravilo da se učinak ništavosti proteže
samo na onaj dio pravnog posla, na koji se odnosi razlog ništavosti (utile
per inutile non vitiatur), ukoliko iz zakona što drugo ne proizlazi. Ovo
načelo vrijedi pogotovo u nasljednom pravu, gdje treba nastojati da se
odredbe posljednje volje uzdrže na snazi, koliko god je to moguće (favor
testamenti). Odredbom stava 4 provedeno je spomenuto načelo u potpuno-
sti za slučaj kada se prijetnja, sila, prijevara ili zabluda odnose samo na
one pojedine oporučne odredbe. Ako se, međutim, razlog ništavosti sastoji
u pomanjkanju sposobnosti za rasuđivanje ili u nedozreloj dobi (čl. 64.
st. 2 ZN), onda je, po naravi stvari, oporuka ništava u potpunosti.(7)
10. Uzroci ništavosti oporuke, koja je sastavljena prije stupanja na
snagu Zakona o nasljeđivanju, prosuđuju se po odredbama o v o g zakona
(čl. 343. st. 2 ZN).

Sudska praksa
Prijetnja da se napravi oporuka određenog sadržaja, uslijed koje je ta
oporuka ništava, mora biti izražena nakanom da se druga osoba primora na
određeno očitovanje volje i mora kod oporučitelja prouzrokovati takav strah
od nastupa zla, da je samo uslijed straha došlo do izjave posljednje volje
određenog sadržaja (Presuda Okružnog suda Osijek Gž 566/57, Odvjetnik
br. U/57, str. 306).

Foništaj oporuke zbog oporućiteljeve nesposobnosti i

zbog nedostatka u njegovoj volji
član 66.
Poništenje oporuke zbog oporućiteljeve nesposobnosti za rasuđivanje
ili zbog toga što oporučitelj nije imao šesnaest godina, kao i poništenje
oporuke ili pojedinih njezinih odredaba zbog prijetnje ili sile, prevare
ili zablude, može tražiti samo osoba koja ima pravni interes, i to u rokuj
od godinu dana otkada je doznala za postojanje uzroka nišitajvosti, a naj-J
""Kasnije za deset godina od proglašenja oporuke;
7
G o 1 j a r, op. cit, str. 191.

Zakon o nasljeđivanju s komentarom 193

Član 66.

Rok od godinu dana ne može početi teći prije proglašenja oporuke.

Poništenje oporuke prema nesavjesnoj osobi može se tražiti za dva-
deset godina od proglašenja oporuke.

1. Razlozi (uzroci) za poništenje oporuke mogu biti materijalnopravne

ili formalnopravne prirode. U ovom se članu govori o poništenju oporuke
iz materi jainopravnih razloga, dok se o poništenju oporuke iz formalno-
pravnih razloga govori u čl. 82. ZN.
Materijalnopravni razlozi (uzroci) poništenja oporuke odnose se na
njene unutarnje potrepštine, pa stoga proizlaze ili iz nedostataka oporu-
čdteljeve sposobnosti za sastavljanje oporuke (nedozrela dob i nespo-
sobnost za rasuđivanje — čl. 64. ZN) ili iz nedostatka u volji oporučitelja
(zbog prijetnje, sile, prijevare ili zablude — čl. 65. ZN).
Zbog navedenih razloga ništavosti može se poništiti ne samo opo-
ruka kao takva nego i svi ostali akti oporučitelja, koji se daju u obliku
propisanom za oporuku i koji se na nju odnose kao što je opoziv oporuke
ili njena izmjena i dopuna.(') Prema tome će oporuka koja je opozvana
ništavom izjavom oporučitelja ostati na snazi kao pravovaljana.
2. Oporuka u pogledu koje postoje navedeni razlozi ništavosti je re-
l a t i v n o n i š t a v a (vidi objašnjenje uz čl. 64. pod tač. 8.). Sud neće
po službenoj dužnosti paziti na razloge ništavosti niti će ih po službenoj
dužnosti uzimati u obzir. (2) Aktivno su legitimirane u pravcu traženja
poništenja oporuke zbog razloga ništavosti samo one oisobe koje imaju
na tome p r a v n i i n t e r e s koji može biti pozitivan ili negativan.(3)
Pozitivan interes na poništenju oporuke ima osoba kojoj bi u cijelosti
ili djelomično pripalo ono, što je tom oporukom namijenjeno oporučnom
nasljedniku ili drugoj osobi kojoj je ostavljena neka korist. Negativan
interes ima pak ona osoba koja bi poništenjem oporuke bila oslobođena
nekog tereta ili dužnosti koja joj je naređena oporukom, kao što je, na
primjer, dužnosti da izvrši legat. Pravni interes da traži poništenje opo-
ruke ima u prvom redu osoba koja bi po zakonskom redu nasljeđivanja
bila pozvana na nasljedstvo, kada ne bi bilo oporuke, -ubrajajući ovamo i
osobu koja je isključena iz nasljedstva odnosno lišena nužnog dijela (čl.
47. i 50. ZN), kao i osoba na koju se odnosi tzv. negativna oporuka (vidi
uz čl. 84. ZN), zatim osoba koja je postavljena za nasljednika ili kojoj je
ostavljena neka druga korist u nekoj ranijoj oporuci, kao i svaka druga
osoba koja učini vjerojatnim,(4) da bi joj uslijed poništenja oporuke iz
n a s l j e d n o p r a v n o g t e m e l j a pripala neka korist iz ostavine.
Prema tome, ni vjerovnici ni dužnici ostavioca, kao ni vjerovnici zain-
teresiranih nasljednika nisu ovlašteni tražiti poništenje oporuke.

1
2
B l a g o j e v i ć , op. cit, str. 296.
Ako sud, međutim, ustanovi da bi poništenje oporuke zbog opaženih
razloga ništavosti išlo u prilog osobama koje se zbog malorjetnosti, duševne
bolesti ili drugih okolnosti ne mogu same brinuti za svoje poslove (čl. 177.
ZN), upozorit će na ovo zakonske zastupnike navedenih osoba.
3
E s c h e r, op. cit., str. 406.
4
B 1 a g o j e v i ć, op. cit., str. 297.

194
 Član 66.

Pravni interes na utvrđivanju ništavosti oporuke može imati i na-

rodni odbor općine na području koje se nalazi ostavina koja bi u slučaju
poništenja oporuke u cijelosti ili djelomično postala općenarodnom imo-
vinom (čl 8. i 133. ZN). Do' toga može doći u slučaju ako ne postoji ni-
jedan zakonski nasljednik koji bi ostavioca mogao naslijediti, kada bi
oporuka bila poništena. Pravni interes na poništenju oporuke mogu, me-
đutim, imati i druge poh'tičko-teritorijalne jedinice, ako bi poništenjem
te oporuke ostala u važnosti ranija oporuka kojom je ostavilac određenoj
političko-teritori jalnoj jedinici ostavio neku imovinsku- korist. U svim
ovim slučajevima poništenje oporuke u ime političko-teritorijalne jedi-
nice može tražiti onaj javni pravobranilac koji po zakonu zastupa od-
nosnu političko-teritori jalnu jedinicu u pogledu njenih imovinskih prava
i obaveza, a može to tražiti i nadležni javni tužilac uz uvjet iz čl. 9. Za-
kona o javnom tužilaštvu (SI. list FNRJ br. 51/54). To sve vrijedi i' u slu-
čaju kada pravni interes na utvrđenju ništavosti oporuke imaju druge ja-
vnopravne osobe koje po zakonu zastupa javni pravobranilac. Kako se. u
smislu odredbe čl. 130. st. 3 ZN i druge javnopravne i privatnopravne
osobe mogu pojaviti kao oporučni nasljednici, to i njima pripada pravo
da preko svojih organa traže poništenje oporuke kada na tome imaju
pravni interes.
3. Za traženje poništenja oporuke zbog materijalnopravnih nedosta-
taka postoje t r i z a s t a r n a r o k a od godinu dana, od deset godina i
od dvadeset godina.
Za početak roka od g o d i n u d a n a (subjektivni rok) mjerodavan je
najprije o b j e k t i v n i moment, a taj je dan proglašenja oporuke (čl.
207. ZN). Drugi moment je s u b j e k t i v n e prirode ijodnogi se na sa-
znanje postojanja uzroka ništavosti. Subjektivni moment je vezem uz
objektivni, jer rok od godinu dana od kada je osoba koj'a ima pravni
interes doznala za postojanje uzroka ništavosti, ne može početi teći prije
proglašenja oporuke.
Rokovi od d e s e t g o d i n a i d v a d e s e t g o d i n a su objektivni
rokovi koji počinju teći od dana proglašenja oporuke.
,_Rok od godinu dana i rok od deset godina dolaze u obzir kada se_
radi o poništenju oporuk*e~prema**savjesnoj osobi, a odnos tih rokova je
Jaj, da subjektivni rok od godinu dana ne može početi teći prije progla-
šjenja oporuke i da mora završiti najjcasmje s ~"~ '
od deset godina.
Rok od dvadeset godina primjenjuje se prema nesavjesnoj osobi, ra-
čunajući od proglašenja oporuke, "ali bez"obzira na vrijeme kada je osoba
_s pravnim interesom saznala za postoj anjejuzr oka ništavosti.(5) _
Navedeni rokovi su zastarni rokovi, pa, premaTome, na njih djeluju
uzroci sprečavanja i prekida zastari jevan ja. (6) Sud neće po službenoj
dužnosti paziti na njihovo održavanje, nego samo na prigovor protivne
stranke. (7)
5
Drugačije BI a g o j e v i ć (op. cit., str. 300) koji stoji na stanovištu i
da i za poništenje oporuke prema nesavjesnoj osobi vrijedi subjektivni rok |
od godinu dana. ""*- " ' ' "~ "~
r s
»To b j a š n j e n j a«, str. 128.
' B1 a g o j e v i ć, op. cit., str. 299.
195
Član

Pod s a v j e s n o m (poštenom) osobom razumijeva se osoba koja se

nalazi ili postupa u dobroj vjeri (bona fide), a pod n e s a v j e s n o m (ne-
poštenom) ona ikoja se nalazi ili postupa u zloj vjeri (mala fide). U tom
je smislu nesavjesna ne samo ona osoba (nasljednik, legatar) koja je opo^
ručitelja na način naveden u čl. 65. ZN natjerala, odnosno navela da sa-
stavi oporuku ili koja jejznala^ za_ postojanje nedostataka u volji oporu-
črtelja odnosno za njegovu nesposolmošt za"oporučivanje nego i osoba
koja je u konkretnoj situaciji, uz normalnu pažnji^jgiorala znati za oye
8
okolnosti.j )
Ako, međutim, zla vjera na strani oporučnog nasljednika ili legatara
nije postojala od početka, nego je nastupila naknadno (mala fides super-
veniens), onda zastarni rok od dvadeset godina može doći u obzir samo
u slučaju ako je zla vjera nastupila prije proteka subjektivnog roka od
godinu dana, odnosno najkasnije za deset godina od dana proglašenja
oporuke. Prema tome, ako je oporučni nasljednik odnosno legatar bio
savjestan u pogledu uzroka ništavosti kroz vrijeme od godinu dana od
kada je zakonski nasljednik doznao za uzroke ništavosti, računajući taj
rok najranije od proglašenja oporuke, onda ne može više doći do pri-
mjene zastarni rok od dvadeset godina, makar je na strani oporučnog
nasljednika odnosno legatara naknadno nastupila mala fides. (8)
Za očuvanje roka nije potrebno da je poništenje oporuke zatraženo
formalnom tužbom, već je dovoljno da je to učinjeno u ostavinskom po-
stupku, na primjer, prilikom davanja izjave o primanju nasljedstva. Ti-
me je u najmanju ruku došlo do prekida zastarnog roka. U, protivnom
slučaju, ako bi se.za očuvanje roka za poništenje oporuke tražila for-
malna tužba, moglo bi se lako desiti da stranka bez svoje krivnje izgubi
rok od godinu dana, čekajući da je sud, zbog spora o činjenicama od
> kojih zavisi pravovaljanost oporuke (čl. 223. st. 2 tač. 1 ZN) uputi na
parnicu. Ako su, međutim, nesporne činjenice koje čine razlog ništavosti,
o poništenju oporuke, koje je zatraženo u ostavinskom postupku, odlu-
čit će sud u okviru tog postupka (čl. 223. st. 3 ZN).
4. Ako se među strankama u vezi s unutarnjim potrepštinama opo-
ruke pojavi s p o r o njenoj pravovaljanosti, bit će to redovito zbog spora
o činjenicama u smislu čl. 223. st. 1 ZN. Do spora o primjeni prava, uz
nesporno činjenično stanje, doći će samo izuzetno, na primjer, u slučaju
ako je među strankama nesporno da oporučitelj u vrijeme sastavljanja
oporuke nije navršio šesnaest godina života, ali postoji među njima spor
o utjecaju ove okolnosti na pravovaljanost oporuke. U slučaju kada iz-
među stranaka postoji spor o činjenicama koje se odnose na oporučite-

" E s c h e r , op. cit., str. 413; G o l j a r , op. cit, str. 191.

9
Isto se stanovište može izvesti i iz B l a g o j e v i ć e v a izlaganja
(op. cit., 1. c.) iako se on posebno ne izjašnjava o slučaju kada nesavjesnost
nastupi nakon proteka zastarnog roka od jedne godine. Isti autor na citi-
ranom mjestu ističe, međutim, da se u slučaju kada nesavjesnost nastupi
prije proteka općeg zastarnog roka od deset godina, taj rok produžava na
dvadeset godina, a ako nastupi poslije roka od deset godina, rok od dva-
deset godina treba smatrati konzumiranim protekom roka od deset godina.
Isp. i E s c h e r, 1. c.

196
 Član 66.

Ijevu sposobnost za sastavljanje oporuke (cl. 64. ZN) ili na pitanje slo-
bodno i svjesno izjavljene volje (čl. 65. ZN), treba prekinuti ostavin-
sku raspravu i stranke uputiti na parnicu, jer se tu radi o sporu o či-
njenicama od kojih zavisi pravovaljanost oporuke, pa prema tome, i
pravo na nasljedstvo /čl. 223. st J7 tsč
5. Tužba kojom se traži poništenje oporuke spada u kategoriju p r e -
j u d i c i j e l n i h (deklaratornih) tužbi ( t u ž b a o n a s l j e d n o m p r a -
vu, Erbrechtsklage), a presuda koju sud u povodu te tužbe donosi jest
čista p r e j u d i c i j e l n a p r e s u d a . Ako s e pitanje pravovaljanosti
oporuke postavlja istom u tužbi o nasljedstvu (hereditatis petitio, Erfo-
schaftsklage — čl. 144. ZN), sud će u toj parnici o pravovaljanosti oporu-
ke odlučiti kao u prethodnom pitanju (ali ako je već protekao rok u
kojem se može tražiti poništenje oporuke, oporuka će se zbog konvalida-
cije smatrati pravovaljanom). Nakon. dovršenog ostavinskog postupka nije
više dopuštena samostalna tužba na poništenje oporuke kao ni druga
tužba o nasljednom pravu, jer se nasljednik za ostvarenje svog prava
može poslužiti tužbom o nasljedstvu (nema, prema tome, ni pravni in-
teres za podnošenje prejudicijelne tužbe).
Na podnošenje tužbe sud upućuje onu stranku, čije pravo smatra
manje vjerojatnim (čl. 226. st. 1 ZN). To će, po naravi stvari, u najvećem
broju slučajeva biti zakonski nasljednik, mada nije isključeno da će u
pojedinom slučaju, prema danim okolnostima, manje vjerojatnim izgle-
dati činjenično tvrđenje oporučnog nasljednika, koga u tom slučaju tre-
ba uputiti na parnicu radi utvrđenja da je oporuka pravovaljana.( 10 )
U slučaju kad se ništavost odnosi na oporuku kao cjelinu, tj. na sve
njene odredbe, bilo bi normalno, da se tužba upravi protiv svih oporuč-
nih nasljednika odnosno uopće protiv svih osoba kojima iz oporuke n e-
pos r e d n o pripada neka imovinska korist (npr. direktni legat). Ipak se
- ovdje ne radi o nužnom, već samo o j e d i n s t v e n o m s u p a r n i c a r-
s t v u (čl. 189. ZPP), tako da se spor o pravovaljanosti oporuke može ri-
ješiti samo na jedinstven način prema svim oporučnim nasljednicima
protiv kojih je tužba upravljena. Ako se ništavost ne odnosi na čitavu
oporuku kao pravni akt, nego samo na pojedine njene odredbe, onda,
naravno, tužbu treba upraviti samo prema onoj osobi, na koju se odnosi
ništava odredba. .

6. Presuda kojom se utvrđuje da oporuka zbog ništavosti nije pravo-

valjana imade a p s o l u t n i u č i n a k . ( u ) Isti učinak, barem u pogledu
razloga na kojima je zasnovan tužbeni zahtjev, imade i presuda kojom
se odbija tužbeni zahtjev za poništenje oporuke. Treba, međutim, istaći
da je ovo pitanje sporno ikako u teoriji, tako i u judikaturi. Od naših

10
Drugačije je bilo prema pravnim pravilima biv. Vanparničnog pos-
tupka (§ 99), po kojima je u slučaju suprotnih nasljedničkih izjava, osoba,
koja je svoje nasljedno pravo temeljila na zakonskom redu nasljeđivanja,
morala uvijek podići tužbu protiv nasljednika koji je zahtijevao nasljedstvo
na temelju izjave posljednje volje koja je odgovarala propisanim formal-
nostima i čija istinitost nije bila obrazloženo osporena.
11
B l a g o j e v i ć , op. cit, str. 301.

197
Član 66.

autora za djelovanje ove presude inter partes izjasnili su se F i n ž g a r(12)

i Goljar.( 1 3 )
Interesantno je napomenuti da švicarska teorija i judikatura imaju
međusobno suprotna shvaćanja o djelovanju presude kojom se utvrđuje
nevaljanošt oporuke. Tako npr. E s c h e r ( w ) i T u o r(16) smatraju da ta-
kva presuda djeluje protiv svih oporučnih interesenata iz iste oporuke,
bez obzira na to da li su sudjelovali u parnici ili ne, te da se na tako
utvrđenu nevaljanost oporuke mogu pozivati i oni zakonski nasljednici i
drugi interesenti koji nisu u parnici sudjelovali kao tužitelji. Švicarski
Savezni sud usvojio je, međutim, stanovište da presuda kojom se izriče
nevaljanost oporuke ide u prilog samo onim zakonskim nasljednicima koji
su u parnici sudjelovali kao tužitelji, kao što djeluje samo protiv onih
oporučnih interesenata, protiv kojih je tužba bila upravljena. Teorija i
praksa u Švicarskoj ipak su suglasne u tome, da tužbu kojom se traži
utvrđenje nevaljanosti oporuke nije potrebno podići protiv svih osoba
koje su u takvom sporu pasivno legitimirane. Treba još primijetiti da
švicarski građanski zakonik u pogledu pravovaljanosti oporuke sadrži
u biti iste odredbe (Art. 467—469. i 519—521.) kao i naš zakon.
Apsolutno djelovanje sudskom odlukom utvrđene ništavosti, barem
kada se radi o izjavama posljednje volje, više odgovara našem pravu, a
i pravnoj svijesti naroda, nego li stanovište o djelovanju inter partes.
Opravdana je primjedba Blagojevića da jedan pravni akt ne može u isto
vrijeme biti i pravovaljan i ništav.(ie) Iz okolnosti što se ništavost utvr-
đuje samo na zahtjev osobe s pravnim interesom ne slijedi nužno za-
ključak o ograničenom (relativnom) djelovanju sudske presude o utvr-
đenju ništavosti. Kod toga treba uzeti u obzir i činjenicu da uzroci ništa-
vosti oporuke redovito nisu uočljivi (što djelomice vrijedi i za formalne
nedostatke), tako da se ništavost kraj pasivnog učesnika ne bi ni mogla
utvrđivati.
7. Protekom rokova u kojima se može tražiti poništenje oporuke
z a s t a r u je s a m o t u ž b a , a l i ne i p r i g o v o r . (17) Ovo je važno u
slučajevima kada se zakonski nasljednik nagazi u posjedu ostavine ili
njenog dijela, a oporučni se nasljednik poziva na nevaljanu oporuku na-
kon preteka roka za traženje poništenja. Isto se tako prigovorom može
poslužiti. oporučni nasljednik koji posjeduje ostavinu, a poziva se na ra-
niju oporuku, naprema oporučnom nasljedniku koji traži nasljedstvo na
temelju kasnije, ali nevaljane oporuke.
Po švicarskom pravu može se prema izričitoj odredbi zakona neva-
ljanost oporuke u svako vrijeme ostvarivati prigovorom (Art. 521/III švic.
grad. zakonika). '
2
1
13
Op. cit., str. 48.
Op. cit., str. 191. . • •
w Op. cit., str. 407.
15
Op. cit., str. 307; Kommentar zum Schweizerischen Zivilgesetzbuch
u izdanju Gmura, III sv., str. 1073.
16
B 1 a g o j e v i ć, 1. c. '
" K l a n g , Komentar, IV sv., str. 646; E s c h e r , op. cit, str. 414;
F i n ž g a r, op. cit., str. 48.

198
 Član 66— 67.

Nasljednik, protiv koga je upravljen zahtjev za isplatu indirektnog

legata, ne mora tražiti poništenje oporuke, već može u svako vrijeme
protiv tog zahtjeva istaći prigovor nevaljanosti oporuke odnosno odre-
đene oporučne odredbe. (18) .

Sudska praksa
Protek roka za poništenje oporuke, bez obzira da li se radi o ništa-
vosti zbog nedostatka u volji oporučitelja (čl. 65. ZN) ili Zbog nedostatka I
oblika (čl. 82. ZN), sud ne ispituje po službenoj dužnosti, već šarao na pri- i
govor stranaka (Vrhovni sud AP Vojvodine Gž 346/61, Glasnik ~Wr~T2j6TT'

Oblik o p o r u k e kao uvjet za njezinu pravovaljanost

Član 67.
Pravovaljana je ona oporuka koja je sastavljena u obliku utvrđenom
u zakonu i pod uvjetima predviđenim zakonom.

1. Dok se u čl. 64. i 65. ZN govori o materijalnopravnim, unutar-

njim potrepštinama oporuke, u ovom je članu istaknut još jedan bitni
uvjet njene pravovaljanosti: oporuka mora biti sastavljena u p r o p i s a -
nom o b l i k u . Oblik oporuke zajedno s ostalim uvjetima koji su vezani
uz pojedine vrste oporuke, sačinjavaju formalnopravne (vanjske) potrep-
štine oporuke.
Propisi o obliku opotruke nisu izraz formalizma, nego potrebe da se
ostaviocu i ostavinskim interesentima pruži sigurnost i zaštita za ostva-
rivanje,prave volje ostaviočeve u pogledu raspoložbe imovinom za slučaj
smrti. Zakonom predviđeni formaliteti daju ujedno oistaviocu sigurnost
da se neće bilo koja ni bilo kakva njegova izjava u pogledu imovine sma-
trati njegovom odredbom o imovini za slučaj smrti, već samo ona izjava
iz koje se s obzirom na održanu formu i ostale uvjete predviđene zako-
nom može zaključiti da je dana c u m a n i m o te š t a n d i. Propisani
formaliteti imaju i izvjesnu dokaznu funkciju, jer im je, između ostalog,
i svrha da se osigura autentičnost izjave posljednje volje. Zbog svih ovih
razloga forma je bitan element oporuke "kao jednostranog pravnog akta
te se nedostaci oblika ne mogu otkloniti dokazivanjem autentičnosti opo-
ruke ili tumačenjem njenog sadržaja.
2. Prema Zakonu o nasljeđivanju mogu se oporuke ,s obzirom na
njihov oblik, po jednom kriteriju podijeliti na privatne i javne oporuke,
a po drugom kriteriju na redovne i izvanredne oporuke.
P r i v a t n e o p o r u k e su one koje su sastavljene bez sudjelovanja,
državnih o^ganjL U ovu vrsFopbruke spadaju slijedeće:
~ra) vlastoručna oporuka (testamentum holographum) — čl. 68. ZN,
(Vfr p7imena~oporuka pred svjedocima (testamentum allographum) —
čl. 69. ZN, '
( c | usmena oporuka (testamentum nuncupativum) —• čl. 78. ZN.

Finžgar, 1. c.

199
Član 67.

J a v n e o p o r u k e su one, kod čijeg sastavljanja je potrebno su-

djelovanje državnog (javnog) organa. Ovamo spadaju slijedeće oporuke:
(a)) sudska oporuka (testamentum iudiciale), kod koje treba razliko-
vati oporuku osobe koja z n a čitati (čl. 70. ZN) i oporuku osobe koja n e
značitati (čl. 71. ZN);
(b) oporuka sastavljena pred konzularnim ili diplomatskim pred-
stavnikom u inozemstvu (konzularna oporuka) — čl. 75. ZN;
( c | oporuka sastavljena na jugoslavenskom brodu (testament na bro-
du) — čl. 76. ZN;
Qđ)! oporuka sastavljena za vrijeme mobilizacije ili rata (vojnički te-
stament) — čl. 77. ZN.
R e d o v n e o p o r u k e mogu se sastavljati u svako vrijeme i u svim
okolnostima.
I z v a n r e d n e o p o r u k e mogu se sastavljati samo u iznimnim
prilikama i pod okolnostima, uz koje zakon dopušta upotrebu ovog oblika
oporuke. Izvanredne oporuke razlikuju se od redovnih još i u tome,
što su formaliteti kod izvanrednih oporuka blaži nego kod redovnih i
što je važenje izvanrednih oporuka vremenski ograničeno, dok redovne
oporuke važe neograničeno vrijeme.
Među redovne oporuke spadaju vlastoručna oporuka, pismena opo-
ruka pred svjedocima, sudska oporuka i oporuka sastavljena pred kon-
zularnim ili diplomatskim predstavnikom, a među izvanredne oporuke —
oporuka na brodu, vojnička oporuka i usmena oporuka.
Iz navedenog proizlazi da redovne i izvanredne oporuke mogu isto-
vremeno biti privatne ili javne i obratno.
3. Kao speci jalna vrst oporuke postoji u nekim zakonodavstvima tzv.
z a j e d n i č k a o p o r u k a (testamentum simultaneum). Ova vrst opo-
ruke bila je'poznata i na području bivšeg OGZ-a (§ 583. i 1248), po prijaš-
njem srbijanskom nasljednom pravu (§ 779. Grad. zakonika), kao i po
vojvođanskom pravu. Na taj način mogli su kod nas izjaviti, svoju po-
sljednju volju samo bračni drugovi, bilo da su nezavisno jedan od dru-
goga raspolagali svojom imovinom (testamentum mere simultaneum),
bilo da su se uzajamno imenovali za~nasljednike ( z a m j e n i t a o p o r u -
k a, testamentum redprocum), bilo da su raspolaganja jednog bračnog
druga učinjena ovisnim o raspolaganjima drugog (testamentum oorres-
pectivum).
Zakon o nasljeđivanju nema odredaba o zajedničkoj oporuci. Niti ih
predviđa niti zabranjuje. Iz toga neki autori izvode da se zajednička opo-
ruka mora kod nas smatrati nedopuštenim oblikom oporučivanja^1) dok
drugl(2) stoje na stanovištu da je takav način oporučivanja danas dopu-
šten ne samo z,a bračne drugove nego i za ostale osobe. Prvo je stanovi-
šte (Zaninovićevo) po našem mišljenju prihvatljivije, jer se zaista u za-
konu nigdje ne govori o mogućnosti zajedničkog oporučivanja (jednim
aktom), dok je s druge strane teško pretpostaviti da bi zakonodavac pro-

1
Z a n i n o v i ć , op. cit., str. 5.
P e d e r i n, Zak: o nasljeđivanju, »Odvjetnik« br. 9/55, str. 15.
2

200
 Član 67.

pustio izričito statuirata ovu vrst oporuke ako ju je htio dopustiti (čl. 7
i 67. ZN).(3)
4. Ako kod sastavljanja) oporuke nisu ispunjeni svi uvjeti koji se
traže za određeni oblik oporuke, ona ipak može btiti pravovaljana, ukoli-
ko odgovara uvjetima ikoji su predviđeni za dragi, oblik oporuke (kon-
verzija pravnog posla). Tako, na primjer, oporuka koju je oporučatelju
treća osoba napisala po njegovom kazivanju u prisutnosti dvaju svjedo-
doka, ne vrijedi kao alografska oporuka (čl. 69. ZN) ako je oporučitelj
nije vlastoručno potpisao, ali može vrijediti kao usmena oporuka ako
su u vrijeme sastavljanja oporuke postojale iznimne prilike, a oporuči-
telj je umro prije izmaka roka od trideset dana nakon prestanka iznim-
nih prilika (čl. 78. ZN).

5. Oporuka jugoslavenskog državljanina, sastavljana u inozemstvu,

pravovaljana je u pogledu oblika ne samo ako odgovara propisima Zako-
na o nasljeđivanju nego i onda ako je sastavljena po propisima inozem-
nog zakona. Oporuka stranog državljanina pravovaljana je u pogledu ob-
lika, bilo da je sastavljena po propisima nacionalnog zakona ostavioca,
bilo po propisima koji važe u mjestu sastavljanja, bilo po propisima Za-
kona o nasljeđivanju (čl. 158. ZN).

Sudska praksa'

1. Oporuka nije izgubila pravnu valjanost ako sadrži raspoložbu o fi-

zičkim dijelovima suvlasničkih nekretnina ostavioca, dakle neizvršiva je,
već ostavinski sud treba neizvršivu raspoložbu pretvoriti u izvršivu na način
da se u najvećoj mogućoj mjeri približi volji oporučitelja (Okružni sud
Bjelovar Gž 531/56 od 23. VI 1956).
2. Očitovanje prema kojem vlasnik imovine svom nećaku (tuženom),
koji ga već 15 godina u gospodarstvu pomaže i u slučaju bolesti njeguje,
ostavlja u nasljedstvo pod istim uvjetom svoju imovinu ako ga preživi, a
isti nećak to očitovanje prihvaća, može biti valjana oporuka (Presuda Vr-
hovnog suda NR Hrvatske Gž 1769/56 od 11. X 1956, Jug. adv. br. 1—-2/57,
str. 61).
3. Nedostajanje datuma nije bitna formalnost za pravovaljanost opo-
ruke (Vrhovni sud AP Vojvodine Gž 605/57, Glasnik br. 11/57, str. 28).
4. Oporuka bračnih drugova da jedan drugog naslijede, po svojem je
sadržaju u suštini zajednička oporuka. Oblik zajedničke oporuke nije pred-
viđen u Zakonu o nasljeđivanju, pa takva oporuka sastavljena poslije stu-
panja na snagu ovog zakona ne može biti temelj nasljeđivanja, već se osta-
vina treba raspraviti po zakonskom redu nasljeđivanja. Ukoliko bi to bio
ugovor o nasljeđivanju, takav ugovor ne bi važio (Vrhovni sud AP Vojvodine
Gž 778/62, Glasnik br. 2/63, str. 24).
5. Vidi odluku pod br. 2 uz član 69. ZN.

3
Vidi G o l j a r , op. cit., str. 194; ovaj se autor priklanja Zaninovi-
ćevom stanovištu, ističući da u prilog tom stanovištu govori i okolnost, što
se zajednička oporuka približuje ugovoru o nasljeđivanju, koji je kod nas
ništav.

201
Član 68.

II. OBLICI OPORUKE

Vlastoručna oporuka
Član 68.
Oporuka je pravovaljana ako ju je oponičitelj napisao svojom rukom
i ako ju je potpisao.
Za pravovaljanost vlastoručne oporuke nije nužno da je u njoj na-
značen datum kada je sastavljena, ali je korisno da datum bude naznačen.

1. V l a s t o r u č n a o p o r u k a (testamentum holographum) jest

onaj oblik oporuke, kod kojeg je oporučitelj oporuku s v o j o m r u k o m
n a p i s a o i s v o j o m r u k o m p o t p i s a o . Nije potrebno da pismeni
sastav o izjavi posljednje volje sadrži i naslov s izričitom oznakom »opo-
ruka« iM »izjava posljednje volje« ili tome sličnu oznaku. Dovoljno je
da se iz konteksa isprave može sa sigurnošću zaključiti da se radi o opo-
ruci.
2. Oporuka ne mora biti napisana na službenom jeziku, već je opo-
ručitelj ovlašten da je napdše na bilo kojem od naših jezika ili na stranom
jeziku ako ga on razumije. Nije isključena ni upotreba kojeg od neživih
jezika, kao što su latinski ili stari grčki jezik.
3. Vrst pisma (abeceda) je irelevantna. Nedopuštena je, međutim,
upotreba šifri i drugih tajnih znakova koji su poznati jedino ostaviocu i
osobama u korist kojih su izvršena oporučna raspolaganja. Stenograf-
ski pisana i potpisana oporuka je valjana,(') ukoliko je kod toga upotri-
jebljena koja od usvojenih stenografskih metoda, jer stenogram pred-
stavlja rukopis osobe koja se njime služi i kao rukopis nosi lično obli-
lježje autora.(2) Naprotiv, pisanje i potpisivanje oporuke pisaćom maši-
nom ili upotrebom štambilja i sličnih mehaničkih sredstava oduzima opo-
ruci značaj vlastoručnosti (rukopisa), pa bi na taj način pisana ili potpi-
sana oporuka bila nevaljana. Vrst sredstva kojim je oporuka pisana,
kao i sredstvo na kojem je pisana nisu važni. Oporuka se, prema tome,
može pisati crnilom, olovkom, kredom ili sličnim sredstvom, a može biti
napisana na papiru, platnu, drvu ili na drugom materijalu. Zahtjev vla-
stoiručnosti (pisanje svojom rukom) ne treba shvatiti u doslovnom smi-
slu. Tom je zahtjevu udovoljeno i onda ako je oporučitelj, koji nema ruku
ili prstiju, pisao oporuku vještačkom rukom (protezom) ili vještačkim
prstima, štaviše, i onda ako je pod sličnim okolnostima oporuka pisana
nogom ili ustima.(3) Međutim, dopuštenost i opravdanost odstupanja od
uobičajenih sredstava pisanja, upotrebe materijala na kojem je oporuka
pisana ili od načina pisanja, treba uvijek cijeniti prema svim okolno-
stima konkretnog slučaja.

1
Tako R a š k o v i ć , Oblici oporuka po Zakonu o nasljeđivanju, Naša
zakonitost br. 8—9/56, str. 343; H a n d l u Klangovu Komentaru, sv. 11/1,
str. 178, dopušta upotrebu stenografije kod pisanja oporuke, ali ne i za
potpis.
2
L . M a r k o v i ć, op. cit., str. 194; R a š k o v i ć , 1. c.; B l a g o j e-
v i ć, op. cit., str. 263.
3
H a n d l , op. cit., str. 176; E s c h e r , op. cit., str. 334.

202
 * član 68.

4. Za osobu koja sastavlja vlastoručnu oporuku pretpostavlja se da

znade i p i s a t i i č i t a t i , iako se po zakonu traži samo da je oporuoitelj
oporuku vlastoručno pisao i potpisao. Postoji, međutim, mogućnost da
je oporučitelj potpuno pismen, tj. da znade i pisati i čitati, ali u vrijeme
pisanja oporuke da nije u stanju pročitati ono što je napisao. Takav slu-
čaj može nastupiti kod osobe koja je oslijepila poslije stečene pismenosti.
Kako je ta osoba u mogućnosti da vlastoručno napiše i potpiše oporuku i
time ispuni uvjete koji se po zakonu u pogledu oblika traže za vlasto-
ručnu oporuku, nema razloga da se ova oporuka, usprkos tome što opo-
ručitelj nije bio u stanju da je pročita, ne smatra valjanom.(4)
5. Potpis je bitan sastavni dio oporuke i, prema tome, uvjet njene
valjanosti. Bez potpisa se oporuka kao isprava o izjavi posljednje volje
ne može smatrati dovršenom. .Drugo je, međutim, pitanje, što potpis tre-
ba da sadrži. Prema čl. 24. Zakona o ličnim imenima (SI. list FNRJ br.
105/47) treba na ispravama —> a među te spada i oporuka — označavati
puno lično ime, koje se prema čl. 1. istog zakona sastoji od prezimena
(porodičnog imena) i imena (rođenog imena). Ovakav način potpisivanja
oporuke pruža najveću sigurnost u određivanju osobe oporučitelja.
Ako se iz sadržaja oporuke može sa sigurnošću odrediti osoba oporu-
čitelja, na primjer, ako je oporučitelj već u uvodu oporuke označio svoje
ime i p r e z i m e , ne bi se oporuci mogla osporiti valjanost jedino^ zbog
toga, što se oporučitelj na oporuci potpisao samo svojim p r e z i m e n o m.
Postoji mišljenje da je uvjet potpisivanja ispunjen ako se oporučitelj pot-
pisao samo svojim (rođenim) i m e n o m ili se označio r o d tonskim
odnosom prema drugim osobama navedenim u oporuci ukoliko sadržaj
oporuke ne ostavlja nikakve sumnje o osobi oporučitelja. (5)
Općenito se prihvaća da se kao potpis treba smatrati i ispisivanje
poznatog p s e u d o n i m a kojim se oporučitelj služio kao svojim umje^
tničkim imenom, ili ispisivanje općepoznatog n a d i m k a . ) 6 )
Potpis treba biti stavljen na kraju oporuke, jer oporučitelj na taj
način potvrđuje da je sve ono što je iznad potpisa napisano njegova po-
sljednja volja. Ovom je uvjetu, međutim, udovoljeno i onda ako se pot-
pis nalazi u istoj ravnini s posljednjom rečenicom teksta oporuke.
R u k o z n a k , bez obzira na vrstu, ne može zamijeniti potpis na
vlastoručnoj oporuci.
Č i t l j i v o s t p o t p i s a nije uvjet valjanosti oporuke.(7)
Nije potrebno da čitava oporuka bude napisana na jednom listu ili
arku papira. Ako se oporuka sastoji iz v i š e l i s t o v a i l i a r a ka, bilo
bi korisno da je svaki list odnosno arak na kraju potpisan iako to nije
zakonom propisano. Nije li tako učinjeno, onda se oporuka može sma-
trati valjanom samo ako između pojedinih listova odnosno araka postoji
4
Isp. N e d e l j k o v i ć , Testament nepismenih, Glasnik AK za APV
br. 8/57, str. 14, nota 1; G o l j a r naginje protivnom stanovištu (op. cit.,
str. 192).
5
L . M a r k o v i ć, op. cit., str. 196; B 1 a g o j e v i ć, 1. c; R a š k o-
vić, 61. c.
Vidi kod autora spomenutih u prethodnoj noti, zatim kod H a n d 1 a,
str. 179.
7
i E s c h e r a , str. 336.
G o 1 j a r, op. cit., str. 194.

203
Član 68 — 69.

sadržajna povezanost (povezanost teksta). Svakako je korisno da oporu-

čitelj stranice oporuke koja se sastoji iz više listova, označi brojevima.
6. Valjana je oporuka koju je oporučitelj u i z v o r n i k u kao kona-
čni sastav napisao i potpisao, makar je nacrt te oporuke oporučitelju pi-
sala druga osoba, a oporučitelj ga prepisao. Pretpostavlja se, naravno,
kod toga, da konačni sastav oporuke izražava slobodno i svjesno izjav-
ljenu volju oporučitelja.
7. Označenje d a t u m a na oporuci može biti od velike koristi u slu-
čaju kada postoji više oporuka, jer se na taj način dade bez poteškoća
utvrditi, koja je od dviju ili više oporuka novija, pa, prema tome, i važe-
ća, ukoliko su oporuke međusobno u suprotnosti (čl. 106. st. 1 ZN). Da-
tum je važan i u slučajevima kada se oporučitelju osporava sposobnost
za sastavljanje oporuke, naročito u slučaju kada se tvrdi da je oporučna
nesposobnost bila privremene prirode. Zbog toga se u mnogim zako-
nodavstvima kao bitan element vlastoručne oporuke traži i njeno da-
tiranje, izvršeno rukom oporučitelja. Takav je propis postojao u Srbi-
janskom građanskom zakoniku (§ 430, nakon izmjene iz 1911.) i u voj-
vođanskom nasljednom pravu, ali se prema ovom posljednjem oporuka
nije smatrala nevaljanom ako je datum na holografskoj oporuci označila
druga osoba.(8) Prema pravu koje je važilo na području bivše Hrvatske i
Slavonije, kao i uopće na području austrijskog grad. zakonika (§ 578.)
datiranje oporuke nije bilo obavezno. Po našem zakonu datiranje također
nije obavezno. Međutim, da bi se otklonile sumnje koje su u tom pogledu
postojale u ranijoj sudskoj praksi, naročito poslije Oslobođenja, neoba-
veznost datiranja je posebno istaknuta. /
Ako je datum ipak označen, ali je neistinit, oporuka nije zbog toga
nevaljana, ukoliko neistinitost datuma ne ukazuje na koji od razloga
ništavosti (npr. na oporučnu nesposobnost).
Sudska praksa
Kada je posljednja volja izražena u pismenu napisanom rukom testa-
torke s potpisom na kraju: »vaša mama«, onda takvo pismeno predstavlja
punovažni testament iako u potpisu nema porodičnog ni rođenog imena,
niti je ono nazvano »testament« (Presuda Vrhovnog suda NR Srbije Gž
2108/59 od 31. III 1960, potvrđena presudom Saveznog vrhovnog suda Rev.
1881/60 od 27. XII 1960, Pravni život br. 1/61, str. 83).

P i s m e n a oporuka pred s v j e d o c i m a
Član 69.
Oporučitelj koji zna čitati i pisati može sastaviti oporuku na taj način
da će ispravu koju ma je netko drugi napisao vlastoručno potpisati u
prisutnosti dva svjedoka, izjavljujući pred njima da je to njegova oporuka.
Svjedoci će se potpisati na samoj oporuci, a korisno je naznačiti nji-
hovo svojstvo svjedoka.

1 . P i s m e n a o p o r u k a p r e d s v j e d o c i m a (testamentum al-
lographum), kao i vlastoručna oporuka jedan je od dvaju predviđenih
8
Vidi B o g d a n f i - N i k o l i . ć , op. cit, sv. II, str. 223.

204 .
 Član 69.

oblika redovne privatne oporuke. Za valjanost ovog oblika oporuke traži

se: vlastoručni potpis oporučitelja pred svjedocima na već gotovom pis-
menom sastavu, njegova izjava pred svjedocima kojom potvrđuje da je
to njegova oporuka i potpis svjedoka na samoj oporuci.
Ovim oblikom oporuke može se koristiti samo.Osoba koja z n a č i -
t a t i i p i s a t i . Potrebno je osnovno znanje i za čitanje i za pisanje. Oso-
ba koja znade samo pisati, ili čak samo potpisati se, nije u mogućnosti
da pregleda i ustanovi ono što je napisano. Štaviše, nije dovoljno da opo-
ručitelj z n a d e čitati i pisati, već se traži da on bude u s t a n j u služiti
se ovim svojim znanjem. Zbog toga osoba koja je stekla potrebno zna-
nje iz pisanja, ali uslijed fizičkih nedostataka koji su kasnije nastupili
nije u mogućnosti potpisati se, može izjaviti svoju posljednju volju samo
u obliku sudske oporuke (čl. 70 •— 71. ZN). Oporučitelj koji je potpuno
pismen, ali je u nemogućnosti da zbog fizičkih nedostataka (npr. zbog
sljepoće) pročita oporuku, dok je inače u stanju da je napiše, može sa-
* • staviti vlastoručnu oporuku (vidi uz čl. 68, pod tač. 4.) ili se služiti sud-
skom oporukom, ali ne i pismenom oporukom pred svjedocima.
2 . Svoj p o t p i s mora oporučitelj staviti - i s p o d t e k s t a o p o r u -
ke, dok se oporučni svjedoci mogu potpisati na bilo kojem mjestu izvan
teksta, ali uvijek na samoj ispravi. Potpisivanje oporučitelja i svjedoka
treba izvršiti uz oznaku imena i prezimena (čl. 68. tač. 5) ili bar uz ozna-
ku prezimena i početnog slova imena. Rukoznak nije dovoljan, što se
posebno odnosi na oporučitelja koji se ne bi ni mogao koristiti pismenom
oporukom pred svjedocima ako nije pismen. Oporučitelj bi se, međutim,
umjesto imenom i prezimenom mogao potpisati svojim poznatim pseu-
donimom ako se inače njime služi u pravnom i društvenom saobra-
ćaju^1)
Uvjetu vlastoručnasti kod potpisivanja udovoljeno je i u slučaju
kada se oporučitelj zbog fizičkih nedostataka umjesto vlastitom rukom
služi vještačkom rukom ili vještačkim prstima, ustima ili nogom (vidi
i objašnjenje uz čl. 68. pod tač. 3).
3. I z j a v a oporučitelja, kojom potvrđuje da pismeni sastav što ga
potpisuje sadrži njegovu oporuku (nuncupatio), mora biti i z r i č i t a i
j a s n a . Usmenost, tj. izražavanje riječima, svakako je poželjna i ko-
risna, ali nije uvjet za valjanost održavanja forme. Usmena i izričita iz-
java postoji i u slučaju kada oporučitelj na pitanje da li pismeni sastav sa-
drži njegovu oporuku odgovara usmenim izrazima potvrde, kao na pri-
mjer, riječju »da«. Oporučitelj koji zbog bolesti govornih organa nije
u stanju govoriti može svoju izjavu o potvrdi oporuke pred oporučnim
svjedocima izraziti i pisanim riječima, ali u tom slučaju treba da oba
svjedoka istovremeno pročitaju ono što je napisano. Za nijeme i gluho-
nijeme dovoljno je da izjavu o potvrdi oporuke dadu odgovarajućim zna-
cima.^ i 3 )
1
2
B1 a g o j e v i ć, op. cit., str. 265.
R a š k o v i ć, (na str. 345. članka cit. u noti 1 uz prethodni član)
dopušta izražavanje znacima samo za nijeme i gluhonijeme, a za ostale slu-
čajeve3 traži, u pravilu, usmenu izjavu.
Interesantno je da noviji austrijski pisci, i nakon što je § 579. austrij-
skog grad. zakonika (koji se odnosi na pismenu oporuku pred svjedocima)

205
član 69.

K o n k l u d e n t n i č i n i (koji bi postojali, na primjer, u slučaju

ako bi oporučitelj umjesto davanja izjave tražio pero da potpiše oporuku)
ne mogu nadomjestiti izjavu koja se ovdje traži.
4. P i s a c oporuke može biti bilo koja osoba kojoj to povjeri opo^
ručitelj ili netko drugi na traženje oporučitelja. Nisu od toga isključeni
ni oporučni svjedoci, ni nasljednici odnosno osobe kojima treba pripasti
na temelju iste oporuke neka druga korist iz ostavine, ni srodnici oporuči-
telja ili nasljednici. Oporuka treba da bude sastavljena uz formalitete
predviđene odredbom ovog člana i u slučaju kada ju je napisao sam opo-.,
ručitelj, ali ne vlastoručno, nego na pisaćoj mašini.
5. Potpisivanje oporuke od strane oporučitelja, njegova izjava kojom
potvrđuje da je isprava koju potpisuje njegova oporuka i potpisivanje
svjedoka predstavlja j e d n u p r a v n u r a d n j u (unitas actus). Prva
dva elementa ove pravne radnje, koji se odnose na oporučitelja, vremen-
ski i prostorno povezana, moraju biti izvršena u prisutnosti obaju svje-
doka, nakon čega oba svjedoka, jedan za drugim, u završnoj fazi ove
jedinstvene pravne radnje moraju potpisati oporuku.
Svjedocima ne mora biti poznat sadržaj oporuke, jer se njihova svje-
dočka uloga u ovom solemnitetnom aktu odnosi samo na autentičnost opo-
rueiteljevog potpisa i njegovu izjavu da isprava koju potpisuje predstav-
lja njegovu oporuku.(4) Za razliku od svjedoka pri sastavljanju sudske
oporuke, ovi svjedoci ne moraju razumjeti jezik na kome je oporuka sa-
stavljena (čl. 73. st. 1 ZN).
Prema odredbi stava 2 ovog člana nije potrebno da oporučni svje-
doci prilikom potpisivanja naznače svoje svojstvo svjedoka,, već se to
smatra samo korisnim. Ova odredba, jednako kao i ona iz stava 2 pret-
hodnog člana ima, prema tome, u tom pogledu samo konzultativni karak-
ter, pa izostavljanje spomenute oznake nema utjecaja na valjanost opo-
ruke.
6. Pri sastavljanju pismene oporuke pred svjedocima ne mogu-su-
djelovati kao oporučni svjedoci oporučiteljevi potomci, oporučiteljevi u-
svojenici i njihovi potomci, oporučiteljevi preci i usvojioci, oporučiteljevi
srodnici u pobočnoj liniji do uključivo četvrtog stupnja, kao ni bračni
drugovi svih ovih osoba, ni bračni drug oporučitelja. Vidi o tome uz čl.
73. ZN.
7. Ovaj oblik oporuke razlikuje se u pogledu potrebnih formaliteta
kao i u pogledu uvjeta dopustivosti od pismenih oporuka pred svjedo-
cima, koje su bile predviđene propisima koji su se prije donošenja Zakou
na o nasljeđivanju kao pravna pravila primjenjivali na pojedinim prav-
nim područjima naše države.
izmijenjen III novelom, tako da je riječ »potvrditi« (»bestatigen«) zamije-
njena riječima »izričito izjaviti« (»ausdriicklich erklaren«), smatraju da se
ova izrična izjava može dati ne samo usmeno, riječima, nego i opće usvo-
jenim znacima koji ne ostavljaju nikakve sumnje. Kod toga se upiru i na §
863. OGZ, prema kojem izričito očitovanje obuhvaća i očitovanje znacima.
Svakako je značajna primjedba Ehrenzweiga da bi suviše uska interpre-
tacija navedene odredbe dovela do toga da bi bile oborive i one oporuke,
kod kojih se postupalo s punim oprezom i pažnjom (Isp. E h r e n z w e i g ,
op. cit,
4
str. 400. i H a n d 1 u Klangovu Komentaru, sv. II/l, str. 181).
B 1 a g o j e v i ć, op. cit., str. 266.

206 , . • .
 Član 69.

Prema pravnim pravilima OGZ-a (§ 579—581) mogle su se služiti

oblikom pismene oporuke pred svjedocima i osobe koje nisu znale ili
nisu mogle čitati ili pisati., Bile su predviđene tri varijante ove oporučne
forme, kojima su se rješavale tri različite situacije uz određene modalitete
u formi za svaku od njih.
Na području bivše Vojvodine vrijedila je prema Zak. čl. XVI. iz 1876.
god. alografska oporuka kojom su se mogle koristiti pismene i nepismene
osobe, ali uz strože formalitete od onih koji su bili za iste situacije pred-
viđeni u OGZ-u.
Srbijanski građanski zakonik poznavao je izvorno (§ 432—435.) ta-
kođer oblik privatne pismene oporuke pred svjedocima (alografsku opo-
ruku), ali je taj oblik oporuke nakon izmjene grad. zakonika iz 1911.
god. prestao važiti.

Sudska praksa
1. Pisac oporuke iz čl. 69. ZN može biti njezin svjedok (Rješenje Vrhov-
nog suda NR Hrvatske Gž 1239/55 od 11. VIII 1955, Zbirka III, br. 200).
2. Zamjenita oporuka važi u pogledu odredaba oporučitelja koji ju je
vlastoručno napisao i potpisao (čl. 68.- ZN), a ne važi u pogledu odredaba
drugog oporučitelja koji ju je (bez formalnosti iz čl. 69, ZN) samo vlasto-
ručno potpisao (Rješenje Vrhovnog suda NR Hrvatske Gzz 144/55 od 29. VII
1955, Naša zakonitost br. 3/56, str. 135).
3. Pismena oporuka ne mora biti napisana u prisutnosti oporučiteljice
niti pisac oporuke mora prisustvovati samom oporučivanju (Vrhovni sud
AP Vojvodine Gž 1020/56, Glasnik br. 6/57, str. 32).
4. Jedan od bitnih uvjeta za pravovaljanost oporuke koju je oporuči-
telj napravio na taj način što je svojeručno potpisao ispravu koju mu je
drugi sastavio, jest činjenica da je oporučitelj u vrijeme pravljenja takve
oporuke znao čitati i pisati, i to na onom jeziku na kojem je isprava sastav-
ljena (Presuda Vrhovnog suda. NR Makedonije Gzz 31/57 od 11. VI 1957, Zb.
11/2—1957, br. 354).
5. Pred svjedocima učinjena izjava posljednje volje oporučitelja, koju
je drugi sastavio, a on stavio otisak prsta umjesto potpisa, i koja s obzirom
no odredbe čl. 68—71. ZN nema vrijednost pravovaljane pismene oporuke,
važi kao usmena oporuka, ukoliko postoje uvjeti potrebni za pravovalja-
nost takve oporuke predviđeni u članu 78. ZN (Rješenje Vrhovnog Suda NR
Bosne i Hercegovine Gzz 75/57 od 5. XI 1957, Zb. 11/3—1957, br. 613).
6. Nije valjan testament napisan za testatora od treće osobe ako ga
testator nije potpisao u p r i s u t n o s t i dvaju svjedoka (Vrhovni sud AP
Vojvodine Gž 814/57, Glasnik br. 2/59, str. 46).
7. Nevaljana je pismena oporuka pred svjedocima ako oporučitelj, koji
inače znade čitati i pisati, ne može pročitati sastav oporuke radi oslabje-
nosti vida ili iz nekog drugog razloga (Rješenje Vrhovnog suda NR Slove-
nije Gs rev. 14/59 od 18. IV 1959, Poročilo 1959/1, br. 7).
8. Oporuka, koju je pisala druga osoba, na koju je oporuku oporuči-
telj stavio svoj ručni znak, nije valjana pismena oporuka po čl. 69. ZN.
Ako je tjelesna oslabljenost bila zaprekom za potpis, sud je dužan ispitati,
•nije li oporuka valjana kao usmena, tj. da li je tjelesna oslabljenost bila
trajno ili izvanredno stanje koje je nastupilo upravo prije sastavljanja
oporuke (Vrhovni sud NR Slovenije Gs rev. 103/58, Pravosodni bilten br.
3-4/59, str. 34).
S. Na pravovaljanost oporuke, što se tiče bitne forme, ne utiče okol-
nost da je neka osoba ostaviocu prilikom potpisa oporuke pridržavala ruku
(Presuda Vrhovnog suda NR Slovenije Rev. 155/59 od 9. X 1959, Zb.
IV/3—1959, br. 392).

207
Član 69 — 70.

10. Prema članu 69. ZN oporučitelj može oporuku potpisati i samo svo-
jim rođenim imenom (Rješenje Vrhovnog suda NR Slovenije Gs rev. 80/60
od 17. VI 1960, Poročilo 1960/1, br. 10).
11. Alografska oporuka je pravovaljana samo ako je napisana na jeziku
koji oporučitelj zna (Vrhovni sud AP Vojvodine Rev. 117/60, Glasnik, br.
12/60, str. 38). . '
12. Nije pravovaljana pismena oporuka pred svjedocima kad je opo-
ručitelj, koji je inače znao čitati i pisati, zbog nekog tjelesnog nedostatka
na pismenu stavio rukoznak umjesto svojeručnog potpisa (Rješenje Vrhov- r
nog suda AP Vojvodine Gž 797/60 od 27. II 1961, Zb. VI/1—1961, br. 13). ;
13. Oporuka je strogo ličan akt koji se sastavlja na osnovu kazivanja i
oporučitelja lično. Prema tome je ništava oporuka koju je sastavio svjedok V
ne po kazivanju oporučitelja, već na osnovu kazivanja oporučiteljeve žene, ]
nakon čega ju je bolesni oporučitelj 'naknadno pročitao i potpisao, izjavivši '
da je prihvaća (Vrhovni sud AP Vojvodine Gž 346/61, Glasnik br. 12/61, '•
str. 24). ' • \
14. Pismenu oporuku pred svjedocima po čl. 69. ZN može napraviti '•
samo onaj, tko zna čitati i pisati. Za pravovaljanost oporuke nije, među- i
tim, bitno da oporučitelj oporuku i pročita (Rješenje Vrhovnog suda NR '.
Slovenije Pž 185/62 od 27. IV 1962, Poročilo 1962/1, br. 10).
15. Ne postoji pismena oporuka pred svjedocima u smislu čl. 69. ZN ako '•'
oporučitelj zbog oštećenja vida nije bio u stanju da čita i piše (Rješenje
Saveznog vrhovnog suda Rev. 769/62 od 19. VI 1962, Zb. VII/2—1962,
br. 149). r
16. Potpisivanje oporuke od strane ostavioca mora biti popraćeno isto- :
vremenom izjavom da je to njegova oporuka (Presuda Saveznog vrhovnog
suda Rev 3719/62 od 11. XII 1962, Odvjetnik, br. 3—4/63, str. 85). [.
~ i

' ' • ' '• ' ' I

Sudska oporuka - i
Član 70. [•
Oporuku može oporučitelju sastaviti po njegovom kazivanju sudac |
kotarskog suda, koji će prethodno utvrditi identitet oporučitelja. |
Pošto oporučitelj takvu oporuku pročita i potpiše, sudac će potvrditi V
na samoj oporuci da ju je oporučitelj u njegovoj prisutnosti pročitao i }
potpisao. !

1. S u d s k a o p o r u k a (testamentom iudiciale) je oblik javne re-

dovne oporuke koju oporučitelju po njegovom kazivanju sastavlja sudac
kotarskog suda. Po našem nasljednom pravu može se sudska oporuka :
kod suda praviti samo usmeno, na sudski zapisnik (testamentom apud :
r
acta conditum). Pismeni oblik sudske oporuke (testamentum iudici ob-
latum), kod kojeg oporučitelj sudu predaje gotov pismeni sastav s vla- \
storučhim potpisom —• nije preuzet u Zakon o nasljeđivanju. Postoje '.
dvije varijante sudske oporuke, svaka s posebnim formalitetirna:
a) sudska oporuka osobe koja z n a i m o ž e č i t a t i i p i s a t i ; a t o j '
se varijanti govori u ovom članu;
b) sudska oporuka osobe koja n i j e u s t a n j u oporuku pročitati;
na ovu se varijantu odnosi idući član.
U obliku sudske oporuke može, prema tome, izjaviti svoju posljednju
volju svaka osoba koja ima oporučnu sposobnost, bez obzira na to da li [
je pismena ili nepismena. Nepismene su osobe, međutim, u svakom shi- •
čaju upućene na sastavljanje sudske oporuke, ukoliko nema uvjeta za
sastavljanje oporuke u kojem od izvanrednih oblika.

208 I
 Član 70.

Sudske oporuke kao javne isprave imaju jaču dokaznu snagu od

privatnih oporuka, jer se kod javnih isprava presumira njihova a u t e n -
t i č n o s t . Izjavljivanje posljednje volje u obliku sudske oporuke ima,
osim toga; u pogledu sigurnosti i de facto većih prednosti nego u obli-
ku privatnih oporuka. To vrijedi u prvom redu za održavanje formalnih
potrepština oporuke. Isto je tako ovim oblikom oporuke u najvećoj mje-
ri Osigurano izražavanje prave volje opoiručitelja i time otklonjena opas-
nost poništenja oporuke zbog materijalnopravnih nedostataka. Kraj sve-
ga toga, međutim, sudska oporuka nema jaču pravnu snagu od privatne
oporuke u pogledu međusobnog odnosa, jer će obje ostati na snazi, uko-
liko nisu međusobno u suprotnosti, niti je ranija opozvana kasnijom, a
ako su u suprotnosti, vrijedit će ona koja je novija (cl. 106. st. 1 ZN).

Za sastavljanje sudske oporuke nadležan je s v a k i k o t a r s k i s u d ,

bez obzira na prebivalište ili boravište oporučitelja. Ove poslove vrši
sudac pojedinac. Kako se prema odredbama čl. 161—172. ZN o svim
radnjama u vezi sa sastavljanjem sudske oporuke, te opozivanjem i ču-
vanjem oporuke mora sastaviti sudski zapisnik u kojem se utvrđuje i
tekst oporuke, potrebno je, da kod tih radnja sudjeluje z a p i s n i č a r .
Sudjelovanje zapisničara nema, međutim, značaj bitnog uvjeta za pra-
vovaljanost oporuke.
2. Sudsku oporuku b e z s v j e d o k a (tj. oporučnih, koje treba ra-
zlikovati od svjedoka identiteta) mogu praviti samo osobe koje su u
stanju čitati i pisati. Onaj kome manjka bilo jedan ili drugi od ovih
dvaju elemenata pismenosti, ili koji nije u stanju njima se služiti, mora
pred sudom, praviti oporuku uz sudjelovanje dvaju svjedoka.
Sudac sastavlja oporuku po k a z i v a n j u opoiručitelja. Pod izra-
zom »kazivanje« treba razumjeti usmeno saopćavanje.^) Dopušteno je da
se oporučitelj pri tom služi svojim pismenim bilješkama ili nacrtom opo-
ruke, ali ne na taj način da on sam diktira u zapisnik svoj koncept.
Bilo bi pogotovo nepravilno kada bi sudac od oporučitelja primio go-
tov »zapisnik« s tekstom oporuke koja je napravljena izvan suda (npr.
od advokata ili druge osobe) i nakon potpisivanja od strane oporučitelja
i sudskih službenika priložio ga spisu ili ga predao oporučitelju (čl. 165.
st. 4. ZN) kao da se radi o oporuci sastavljenoj pred sudom. Isključivo
pismenim načinom saopćavan ja volje ne može se služiti ni oporučitelj
koji je nijem, već je u takvom slučaju potreban t u m a č i dva svjedoka
koji se mogu s oporučiteljem sporazumjeti (čl. 166. st. 2 ZN). Kod sastav-
ljanja sudske oporuke važno je da sudac ne samo pazi na okolnosti koje
bi mogle biti važne za pravovaljanost oporuke (ČU. 162. st. 3 ZN) nego
da nastoji, da u oporuci dođe do izražaja stvarna volja oporučitelja, ob-
jašnjavajući mu pri tom propise koji ga ograničavaju u raspolaganju
oporukom (čl. 162. st. 4. ZN).

1
U Art. 500. Švicarskog grad. zakonika upotrijebljen je za isti slu-
čaj neutralan izraz »saopćiti« (mitteilen) iz čega proizlazi da je u švicarskom
nasljednom pravu kod sastavljanja sudske oporuke dopušteno da oporu-
čitelj ovlaštenom sudskom službeniku saopći svoju volju bilo usmeno, bilo
pismeno (vidi kod E s c h e r a, op. cit., str. 313).

Zakon o nasljeđivanju s korr.entarom 209

Član 70.

3. Prije nego što prijeđe na utvrđivanje teksta oporuke, sudac mora

u t v r d i t i i d e n t i t e t oporučitelja. Ako ga pozna o s o b n o i p o i m e -
nu, nisu potrebna druga ispitivanja u tom pravcu. Ako ga ne pozna
uopće ili ga pozna samo osobno, a ne i po imenu, ili samo po imenu, a ne
i osobno, potrebno je njegov indetitet utvrditi izjavom dvaju p u n o -
l j e t n i h svjedoka koje sudac pozna osobno ili čiji je identitet utvrdio
ispravama izdanim od nadležnih organa (čl. 163. st. 1 ZN). Za utvrđivanje
identiteta oporučitelja dovoljan je jedan svjedok ako oporučitelj predoči
ispravu izdanu od nadležnog organa, snabdjevenu fotografijom i potpisom
(čl. 163. st; 2 ZN).
Zadatak svjedoka identiteta sastoji se samo u potvrđivanju da je
oporučitelj osoba za koju se izdaje, uz njihovu dužnost da potpišu za-
pisnik o sastavljanju oporuke odnosno da na nj stave svoj rukoznak.
Njihova prisutnost u ostalim fazama sastavljanja oporuke nije potrebna.
O uvjetima koje moraju ispunjavati ovi svjedoci, vidi uz čl. 163. ZN, pod
tač. 2.
4. Oporučitelju koji ne zna službeni jezik mora sudac sastaviti opo-
ruku uz sudjelovanje zakletog tumača i u prisutnosti dvaju svjedoka koji
uz službeni jezik poznaju i jezik oporučitelja (čl. 166. st. 1 ZN). Ovi svje-
doci imaju svojstvo oporučnih svjedoka (kvalificirani oporučni svjedoci).
Vidi i objašnjenje uz čl. 166. ZN.
5. Nakon što sudac prema kazivanju oporučitelja, formulira tekst
oporuke po mogućnosti riječima samog oporueitelja (čl. 162. st. 2 ZN),
preostaju još tri radnje kojima se završava akt sastavljanja sudske opo-
ruke: čitanje oporuke od strane oporučitelja, potpisivanje oporuke s nje-
gove strane i potvrda suca na oporuci da su ove radnje u njegovoj pri-
sutnosti izvršene.
Oporučitelj mora oporuku s t v a r n o p r o č i t a t i , i to u cijelosti,
bez obzira na to što je sudac tekst oporuke glasno diktirao u zapisnik.
Svoj potpis treba oporučitelj izvesti ispisavanjem imena i prezimena,
jer se ovdje radi o javnoj ispravi (čl. 1. i 24. Zakona o ličnim imenima —
SI. list FNRJ br. 105/47). Sudac koji sastavlja oporuku mora na ovo pa-
ziti po službenoj dužnosti, Ako se, međutim, uzme u obzir da se kod
vlastoručne oporuke kao potpis može smatrati i ispisivanje poznatog pse-
udonima ili nadimka (vidi objašnjenje uz čl. 63. ZN pod tač. 5), onda se
sudska oporuka, kod koje su ostale garancije tnstinitosti neuporedivo jače
nego kod privatne oporuke, ne bi mogla smatrati nevaljanom samo zbog
toga što se oporučitelj umjesto potpisa imenom i prezimenom potpisao
svojim pseudonimom. (2)
Rukoznak ne može zamijeniti potpis ni u onom slučaju kada je opo-
ruičitelj pismen (znade čitati i pisati), ali zbog fizičkih smetnja n i j e
u s t a n j u potpisati oporuku. U ovom slučaju mora se sudska oporuka
sastaviti uz formalnosti navedene u čl. 71'. ZN.(3)

23 Vidi E s c h e r , op. cit., str. 315.

Protivno N e d e l j k o v i ć (u članku cit. u noti 4 uz čl. 68. ZN) koji
smatra da izraz »potpiše« u gornjem slučaju obuhvaća i stavljanje ruko-
znaka.

210
 Član 70 — 71.

Potpis oporučitelja stavlja se ispod teksta oporuke (zapisnika); pot-

pisivanje treba uslijediti neposredno nakon toga kako je oporučitelj pro-
čitao oporuku, tako da čitanje i potpisivanje oporuke od strane oporu-
čitelja predstavlja dvije međusobno povezane radnje. Ako se zapisnik,
na kojem je pisana oporuka sastoji od više listova, oporučitelj mora po-
sebno potpisati s v a k i l i s t (čl. 164. st. 2 ZN).
6, P o t v r d a od s t r a n e s u c a da su radnje, predviđene u stavu
2 izvršene, jest završni akt u sastavljanju sudske oporuke. Potvrda suca
je integralni dio ove oporuke i bez te potvrde oporuka ne bi bila1 valja-
na (čl. 67. ZN). Potvrda sadrži konstataciju da je oporučitelj u prisutnosti
suca pročitao i potpisao oporuku. Pismeni sastav oporuke postaje jav-
nom ispravom istom onda kada sudac potpiše zapisnik na kojem je opo-
ruka sastavljena. Zapisnik potpisuju osim suca zapisničar i svjedoci iden-
titeta, ako ih je bilo (čl. 162. st. 6 ZN).

Sudska o p o r u k a a k o o p o r u č i t e l j n i j e u s t a n j u da je p r o č i t a
Član 71.
U slučaju da oporučitelj nije u stanju da pročita oporuku koju mu je
sastavio sudac, ovaj će je pročitati oporučitelju u prisutnosti dva svjedoka,
pa će onda oporučitelj u prisutnosti istih svjedoka oporuku potpisati,
ili staviti na nju svoj rukoznak, pošto izjavi da je to njegova oporuka.
Svjedoci će se potpisati na samoj oporuci.
Sudac će na oporuci potvrditi da su sve ove radnje izvršene.

1. Na oporučivanje u obliku s u d s k e o p o r u k e uz s u d j e l o v a -
n j e s v j e d o k a upućene su osobe:
a) koje ne znaju ili nisu u stanju čitati ni pisati,
b) koje znaju i mogu pisati, ili znaju i čitati, ali n i s u u s t a n j u
čitati, •'
c) koje znaju i mogu čitati; ali n e z n a j u p i s a t i ,
^!))koje znaju pisati i čitati, ali n i s u u s t a n j u p i s a t i ,
e) koje ne znaju službeni jezik (čl. 166. st. 1 ZN),
(f|)koje su nijeme (čl. 166. st. 2 ZN).
Svjedoci koji u navedenim slučajevima sudjeluju kod sastavljanja
sudske oporuke nazivaju se oporačnim svjedocima, za razliku od tzv.
svjedoka identiteta, čija se funkcija iscrpljuje u utvrđivanju identiteta
^oporučitelja. O p o r u č n i s v j e d o c i nisu obični dokazni svjedoci, već
njihova uloga prilikom sastavljanja oporuke ima određeni solemnitetni
karakter, pa se ti svjedoci nazivaju i s o l e m n i t e t n i m (solenitetnim)
svjedocima.
Oporučni svjedoci mogu, ali ne moraju prisustvovati utvrđivanju tek-
sta oporuke. Njihova je uloga u tome da prisustvuju č i t a n j u oporuke
oporučitelju od strane suca i izjavi oporučitelja, kojom p o t v r đ u j e da
je pismeni sastav koji je pročitao sudac njegova oporuka, zatim da pri-
sustvuju p o t p i s i v a n j u oporuke odnosno stavljanju rukoznaka na
oporuku od strane oporučitelja i konačno da se potpišu na samoj oporuci
(čl. 166. st. 3 ZN). Samo onda ako oporučitelj ne zna službeni jezik ili ako

211
Član 71.

je nijem, moraju oporučni svjedoci prisustvovati čitavom, toku sastavlja-

nja sudske oporuke, jer je njihova uloga u ovom slučaju nešto šira: nji-
hovom prisutnošću pojačava se garancija da je izjava posljednje volje
oporučitelja, koji ne zna službeni jezik ili onog koji je nijem, vjerno une-
sena u sudski zapisnik.
Oporučni svjedoči, ako nisu ujedno i svjedoci identiteta, ne moraju
oporučitelja poznavati. Oni ne treba ni da budu formalno pozvani na
vršenje ove funkcije kao svjedoci oporuke (testes rogati), ali ih se ipak
mora upozoriti na razlog i svrhu njihove prisutnosti kod sastavljanja opo-
ruke.
2. Nakon što sudac oporučitelju u prisutnosti obaju svjedoka pročita
opoiTuku, oporučitelj mora p r i j e p o t p i s i v a n j a oporuke pred oba
i s t o v r e m e n o p r i s u t n a svjedoka izjaviti da je to njegova oporuka.
Ova izjava nije vezana na neku određenu formu, ali svakako mora biti
jasna, tako da u tom pogledu ne bude nikakve sumnje. Dovoljno . jejdjg._.
oporučitelj na pitanje koje mu je u tom pravcu postavljeno dade potvr-
dan odgovor^1)
3. Oporučitelj koji znade i može pisati stavlja na oporuku svoj p ot-
pi s, a onaj koji ne zna ili nije u stanju pisati — svoj r u k o z n a k . Svoj
rukoznak na oporuku mjesto potpisa može staviti i oporučitelj koji znade
i može pisati, jer je za valjanost oporuke bitno da se održe formalnosti
koje su propisane za ovaj oblik oporuEe". -
Postavlja se, međutim, pitanje kako treba postupati kada oporučitelj
zbog fizičkih smetnji nije u stanju da na oporuku stavi ni svoj rukoznak.
Mislimo da je u ovom slučaju dovoljno da sudac na samoj opo>ruci konsta-
tira ovu okolnost. (2)
4. P o t p i s s v j e d o k a na oporuci ne može se zamijeniti njihovim
rukoznakom, jer kao oporučni svjedoci mogu fungirati samo osobe koje
znadu čitati i pisati (čl. 73. st. 1 ZN). To ne vrijedi za svjedoke identiteta,
koji mogu na zapisnik staviti svoj rukoznak ako ne znaju pisati (čl. 162.
st. 7 ZN).
Potvrda suca na oporuci da su sve predviđene radnje izvršene jest
integralni dio sudske oporuke. Bez ove potvrde oporuka ne bi bila valjana
(čl. 67. ZN).
}•
Sudska praksa
Svjedoci kod sudske oporuke ne moraju biti prisutni i tada kad osta-
vilac izjavljuje svoju volju, odnosno kad sudac sastavlja oporuku.
Sudska oporuka nije nevaljana zato što je sudac, koji je osiavioca
osobno poznavao, propustio u zapisnik unijeti konstataciju o oporučiteljevoj
istovetnosti (Presuda Okružnog suda Novo Mesto Gž 148/61 od 5. X 1961,
Poročilo 1962/1, br. 9).

1
E s c h er, op. cit., str. 318.
2
N e d e l j k o v i ć , u članku cit. u noti 4. uz čl. 68. ZN str. 13; G o-
1 j a r, op. cit, str. 197.

212
 Član 72.

Predavanje oporuke sudu

Član 72.
Oporučitelj može vlastoručnu oporuku, pismenu oporuku pred svje-
docima i sudsku oporuku povjeriti na čuvanje kotarskom sudu u otvore-
nom ili zatvorenom omotu, o čemu će sud sastaviti zapisnik, oporuku
staviti u poseban omot, koji će zapečatiti i čuvati u sudu.

1. Na pravovaljanost oporuke nema nikakvog utjecaja okolnost, na

kojem je mjestu oporuka pohranjena ili u čijim je rukama u vrijeme
otvaranja nasljedstva zatečena. Prednosti koje u tom pogledu mogu po-
stojati s obzirom na ovaj ili onaj način čuvanja oporuke nisu pravne nego
f a k t i č n e prirode. Uvaženjem ovih iaktičnih prednosti koje su spojene
čuvanjem oporuke na mjestu osiguranom od tuđeg utjecaja, zakonom se
daje oporučitelju mogućnost da svoju oporuku povjeri na čuvanje sudu.
Povjeravanjem oporuke sudu na čuvanje osigurava se oporuka od slu-
čajnog ili namjernog uništenja ili od neovlaštenog ispravljanja, a uz to
se u znatnoj mjeri otežava mogućnost podmetanja lažne oporuke. Osim
toga oporučitelj na taj način postizava da druge osobe prije proglašenja
oporuke, do kojeg dolazi istom poslije njegove smrti, ne mogu doznati
za njegova oporučna raspolaganja, što za njega u izvjesnim situacijama
može biti od velike važnosti.

P o v j e r a v a n j e (predaja) o p o r u k e s u d u n a č u v a n j e tre-
ba razlikovati od oblika pismenog izjavljivanja posljednje volje pred
sudom (testamentum iudici oblatum). Taj oblik sudske oporuke bio je
predviđen pravnim pravilima OGZ-a (§ 587.) i Srbijanskog grad. zakoni-
ka (§ 432). Ova varijanta sudske oporuke nije preuzeta u Zakon o naslje-
đivanju. Razlika između pismenog oblika sudske oporuke i predaje opo-
ruke sudu na čuvanje jest u tome, što u prvom slučaju, sud zapisnički
ovjerava autentičnost oporuke, čime oporuka koju je napisao oporučitelj
ili treća osoba po njegovom kazivanju postaje javnom oporukom, dok u
drugom slučaju sud potvrđuje samo činjenicu predaje odnosno prijema
oporuke na čuvanje. U prvom slučaju radi se o pravljenju sudske oporuke,
u drugom o pohranjivanju već gotove (perfektne) oporuke.(*)

Predajom oporuke sudu na čuvanje ne mijenja se oblik ni karakter

oporuke; zbog toga vlastoručna oporuka odnosno pismena oporuka pred
svjedocima ostaje privatnom oporukom i nakon predaje sudu.

2. Sudu se mogu predati na čuvanje samo r e d o v n e oporuke. Pre-

ma odredbi ovog člana od redovnih oporuka mogu se predati na čuvanje
sudu samo vlastoručna oporuka (čl. 68. ZN), pismena oporuka pred svje-
docima (čl. 69. ZN) i sudska oporuka (čl. 70. i 71. ZN). Međutim, redovna
je oporuka i ona koja je sastavljena pred našim konzularnim ili diplo-
matskim predstavnikom u inozemstvu (konzularna oporuka — čl. 75. ZN).
Držimo da oporučitelj može i konzularnu oporuku koja je samo jedna

1
F i n ž g a r, op. cit., str. 52.

213
Član 72 — 73.

varijanta sudske oporuke povjeriti sudu na ouvanje, u kojem slučaju sud

treba postupiti prema odredbama čl. 167. ZN. No oporučitelj, kome je
oporuku sastavio naš konzularni odnosno diplomatski predstavnik, može
ovu oporuku na način predviđen članom 165. ZN ostaviti na čuvanje i
odnosnom diplomatskom konzularnom predstavniku.
3. »Predavanje oporuke sudu« (marginalna rubrika uz ovaj član)
obuhvaća kako slučaj o s t a v l j a n j a na čuvanje sudske oporuke nepo-
sredno nakon njenog sastavljanja od strane suda (čl. 165. ZN), tako i
slučajeve p r e d a j e na čuvanje oporuke koja nije sastavljena u sudu
(čl. 167. ZN). Ovamo spada i slučaj kada oporučitelj naknadno predaje
istom ili drugom sudu na ouvanje sudsku oporuku koja mu je nakon sa-
stavljanja na njegov zahtjev bila predana (čl. 165. st. 4 ZN).
U prvom se slučaju oporuka stavlja u poseban omot i zapečaćuje, a
oporučitelju se na njegov zahtjev izdaje potvrda da je oporuka sastavlje-
na i ostavljena sudu na čuvanje. U ovom slučaju otpada potreba sastav-
ljanja posebnog zapisnika o činjenici povjeravanja oporuke sudu na ču-
vanje (poseban je zapisnik, naprotiv potreban, kada oporučitelj traži, da
mu se izruči zapisnik o sastavu sudske oporuke — čl. 165. st. 4. ZN).
U ostalim slučajevima povjeravanje oporuke sudu na čuvanje, ubra-
jajući ovamo i slučaj kada oporučitelj naknadno predaje sudu na čuvanje
sudsku oporuku koju je nakon sastavljanja preuzeo (čl. 165. st. 4. ZN),
mora se sastaviti z a p i s n i k o činjenici predaje. Oporučitelj može pre-
dati oporuku sudu na čuvanje otvorenu ili u zatvorenom omotu. Otvo-
renu oporuku sud stavlja u poseban omot i zapečaćuje, a isto tako zape-
čaćuje i omot, u kojem je oporučitelj predao oporuku. Oporuku mora
sudu predati na čuvanje oporučitelj o s o b n o . Zbog toga je potrebno u
zapisniku o predaji oporuke navesti i način, na koji je sud utvrdio iden-
titet oporučitelja (čl. 167. st. 2 ZN).
O predaji oporuke na čuvanje zapovjedniku broda vidi objašnjenje
uz čl. 76. ZN, pod tač. 2. ' • "
O vraćanju oporuke oporučitelju vidi čl. 168. ZN.
O čuvanju isprave o usmenoj - oporuci vidi čl. 169. ZN.

214
 Član 73.

1. U ovom. se članu govori najprije o sposobnosti odnosno nesposob-

nosti da netko bude svjedokom pri sastavljanju pismene oporuke pred
svjedocima i sudske oporuke, a zatim i o razlogu za isključenje suca kao
službene osobe od sudjelovanja pri sastavljanju sudske oporuke u svoj-
stvu suca.
Ovdje se radi o sposobnosti za s o l e n i t e t n o svjedočenje^ kod sa-
stavljanja oporuke. (^ O sposobnosti svjedoka identiteta govori se u čl.
2
163. st. 1 ZN; za ove se svjedoke traži samo da budu punoljetni.( )
Sposobnost da netko bude oporučnim svjedokom odnosi se na formal-
ne (vanjske) potrepštine oporuke, što znači da je postojanje ove spo-
sobnosti jedan od elemenata oblika oporuke i prema tome uvjet njene va-
ljanosti.
2. Nesposobnost za oporučno svjedočenje može biti a p s o l u t n a ili
r e l a t i v n a , prema tome, da li je razlog isključenja svjedoka takav, da
djeluje uopće, u svakom slučaju, ili takav da važi samo za konkretni
slučaj.
A p s o l u t n o s u n e s p o s o b n i k a o o p o r u č n i s v j e d o c i ma-
loljetne osobe i o s o b e koje su p o t p u n o i l i d j e l o m i č n o
l i š e n e p o s l o v n e s p o s o b n os ti.( s ) Maloljetnike koji su stupili u
brak i time stekli potpunu poslovnu sposobnost (čl. 16. st. 2 OZORD)
treba, po našem mišljenju, smatrati sposobnim za oporučno svjedo^
čenje.(4)
U grupu apsolutno nesposobnih oporučnih svjedoka spadaju i osobe
koje su nesposobne za oporučno svjedočenje s o b z i r o m na o d r e đ e n
o b l i k o p o r u k e . To su:
a) kod p i s m e n e o p o r u k e pred svjedocima osobe koje ne znaju
čitati ili pisati; za nesposobnost svjedočenja je dovoljno nepoznavanje
bilo kojeg od ova dva elementa pismenosti.
b) kod s u d s k e o p o r'u k e osobe koje ne znaju čitati ili pisati (bilo
jedno, bilo drugo) i koje ne razumiju jezik,—na kome je oporuka sastav-
ljena (službeni jezik); ako oporučitelj ne zna službeni jezik, onda su kao
oporučni svjedoci nesposobne osobe koje ne znaju jezik oporučitelja, iako
razumiju službeni jezik (čl. 166. st. 1 ZN), a ako je oporučitelj nijem,
onda i osobe koje se ne mogu s njime sporazumjeti (čl. 166. st. 2 ZN);
c) kod u s m e n e o p o r u k e osobe koje ne razumiju jezik na kome
je oporuka1 .sastavljena (cl. 79. ZN).
R e l a t i v n o su n e s p o s o b n i kao oporučni svjedoci osobe koje
su s oporu'čiteljem u odnosu srodstva (krvnog ili građanskog) ili tazbine,
i to:
1
2
M a u r o v i ć , Nacrt V, str. 22.
B l a g o j e v i ć , (op. cit., str. 269) smatra da svjedoci identiteta treba
da budu i poslovno sposobni. Čini nam se prihvatljivijim G o l j a r o v o
mišljenje da je za ove svjedoke, osim da budu punoljetni, potrebno još samo
da umno i fizički budu u mogućnosti potvrditi oporučitelj ev identitet (vidi
Gol jar, op. cit., str. 202).
3
B l a g o j e v i ć , (op. cit., str. 282) priznanje sposobnost za oporučno
svjedočanstvo i osobama koje su samo djelomično lišene poslovne spo-
sobnosti.
4
Tako i B l a g o j e v i ć , op. cit., str. 282.

215
Član 73 — 74.

a) potomci oporučitelja (bračni i vanbračni), bez obzira na stepen

srodstva;
b) usvojeni ci oporučitelja i njihovi potomci;
c) preci oporučitelja, bez obzira na stepen sredstva;
d) usvojioci oporučitelja;
e) pobočni srodnici oporučitelja do četvrtog stepena zaključno;
f) bračni drugovi srodnika (i građanskih) navedenih pod a—«;
g) bračni drug oporučitelja.
3. S obzirom na odredbu da se konzularna oporuka, oporuka na bro-
du i vojnička oporuka sastavlja prema odredbama koje važe za sudsku
oporuku (čl. 75, 76. st. 1, 77. st. 1 ZN), moraju i svjedoci koji sudjeluju
pri sastavljanju ovih oporuka ispunjavati iste uvjete, koji se traže za
svjedoke sudske oporuke.
4. I za s u c a koji kao službena osoba sudjeluje kod sastavljanja sud-
ske oporuke traži se da bude nezainteresiran u ostavini oporučitelja. Zbog
toga se odredbom stava 2 predviđa da ne može u svojstvu suca kod sa-
stavljanja sudske oporuke sudjelovati osoba koja se s oporučiteljem na-
lazi u odnosu srodstva one vrste i stepena, zbog kojeg nekoj osobi u kon-
kretnom slučaju manjka sposobnost za oporučnog svjedoka.
Isti razlozi koji isključuju suca od sudjelovanja pri sastavljanju sud-
ske oporuke vrijede i za isključenje službenih osoba koje su u smislu čl.
75—77. ZN ovlaštene za sastavljanje tamo navedenih oporuka.
O uvjetima sposobnosti svjedoka pri sastavljanju usmene oporuke
vidi čl. 79. ZN.
Sudska praksa
1. Kao sastavljač oporuke isključen je kod sastava sudske oporuke
samo sudac koji je prema oporučitelju u odnosu navedenom u čl. 73. ZN, a ne
i sastavljač pismene oporuke pred svjedocima koji je u istom takvom odnosu
s oporučiteljem (Rješenje Okružnog suda Zagreb Gž 5367/55 od 8. XII 1955,
Naša zakonitost 8—9/56, str. 379).
2. Predsjednik i tajnik općinskog narodnog odbora valjani su svjedoci
oporuke, u kojoj je za nasljednika postavljen općinski narodni odbor (Vr-
hovni sud NR Slovenije Gž 518/57, Pravosodni bilten br. 3—i/59, str. 35).
3. U oblik oporuke spadaju svojstva koja moraju imati oporučni svje-
doci, tako da će pri postojanju pretpostavki iz člana 243.' st. 1 ZN vrijediti
oporuka pri čijem su sastavljanju bili svjedoci osobe koje su to mogle biti
prije stupanja na snagu ZN, makar po propisima ovog zakona one ne mogu
biti oporučni svjedoci (Rješenje Vrhovnog suda NR Hrvatske Rev. 196/60
od 27. IV 1960, Naša zakonitost br. 7—8/60, str. 405).

R a s p o l a g a n j a u k o r i s t s u * a, s v j e d o k a i n j i h o v i h b l i ž i h
srodnika
Član 74.
Ništave su odredbe oporuke kojima se ostavlja nešto sucu koji je
oporuku sastavio, svjedocima pri njezinom sastavljanju, kao i precima,
potomcima, braći i sestrama i bračnim drugovima ovih osoba.

1. Prema pravnim pravilima OGZ-a (§ 594) odnos srodstva i tazbin-

ska veza neke osobe s nasljednikom ili legatarom bili su razlogom nespo-
sobnosti te osobe za oporučnog svjedoka. Po Zakonu o nasljeđivanju o d-

216
 Č l a n 74 — 75.

nossrodstva i t a z b i n s k a veza i z m e đ u s v j e d o k a i o s o b e
kojoj j e n e š t o o p o r u k o m o s t a v l j e n o j e s t r a z l o g o m ni-
štavosti odnosno oporučne odredbe, dok razlog nesposobnosti za opo-
ručno svjedočenje leži u odnosu srodstva i tazbinskoj vezi između neke
osobe i oporučitelja. Isto je tako ništava i oporučna odredba kojom se
nešto ostavlja s u c u koji je oporuku sastavio ili oporučnim sv j e d o ci-
ma. •
Odredba ovog člana o ništavosti oporučnih raspolaganja u korist su-
ca, svjedoka i njihovih bližih srodnika odnosi se mutatis mutandis i na
službene osobe i svjedoke koji sudjeluju pri sastavljanju diplomatske opo-
ruke, oporuke na brodu i vojničke oporuke (čl. 75—77. ZN).
Nije ništava odredba oporuke kojom se nešto ostavlja z a p i s n i č a -
ru kod sudske oporuke, što se dade opravdati okolnošću, da i pisac alo-
grafske oporuke može biti ne samo srodnik oporueiteljev ili nasljednikov
nego i osoba kojoj je oporukom nešto ostavljeno, dakle, i sam nasljednik
(vidi objašnjenje uz čl. 69. ZN, pod tač. 4.).(1)
2. Oporuka je i u ovom slučaju ništava samo u onom dijelu na koji
se odnosi razlog ništavosti. Prema tome su ništave samo one odredbe
kojima je nešto ostavljeno osobama navedenim u ovom članu, dok ostali
sadržaj oporuke ostaje na snazi.
Raspolaganja u korist suca, svjedoka i njihovih bližih srodnika pred-
stavljaju nedostatke u obliku oporuke.
Jednako kako su ništava raspolaganja u korist suca, svjedoka i nji-
hovih bližih srodnika učinjena u alografskoj i sudskoj oporuci (i ovoj
izjednačenim oporukama) ništava su i raspolaganja u korist svjedoka i
njihovih bližih srodnika sadržana u usmenoj oporuci, samo što je kod ove
posljednje ništavost oporučnih raspolaganja proširena i na pobočne srod-
nike trećeg i četvrtog stepena (čl. 81. ZN).

Oporuka s a s t a v l j e n a p r e d d i p l o m a t s k i m i l i k o n z u l a r n i m
predstavnikom u inozemstvu
Član 75.
Oporuku može sastaviti državljaninu Federativne Narodne Republike
Jugoslavije u inozemstvu po odredbama koje vrijede za sastavljanje
sudske oporuke konzularni predstavnik ili diplomatski predstavnik Fede-
rativne Narodne Republike Jugoslavije koji vrši konzularne poslove.

1. K o n z u l a r n a o p o r u k a je oblik redovne javne oporuke koju

našim državljanima u inozemstvu po odredbama, koje važe za sastavlja-
nje sudske oporuke, sastavlja naš konzularni predstavnik ili naš diplo-
matski predstavnik koji vrši konzularne poslove.
1
Prema pravnom pravilu iz § 595. OGZ nije bila valjana oporučna
odredba kojom je bilo nešto ostavljeno piscu oporuke ili njegovim bliskim
srodnicima odnosno osobama koje su s njime u tazbinskoj vezi, ukoliko
oporučitelj takvu odredbu nije vlastoručno napisao ili je nisu specijalno
potvrdila tri svjedoka, različita od pisca oporuke; to je isto vrijedilo i za
slučaj kada je oporučitelj nešto ostavio sudskim osobama koje su sudjelo-
vale kod pravljenja sudske oporuke.

217
Član 75.

Sastavljanje oporuke našim državljanima u inozemstvu jedna je od

redovnih dužnosti konzula, koja proizlazi iz načela da su konzuli, u od- .
nosu na naše državljane u inozemstvu, nadležni, između ostalog i za vr-
šenje izvjesnih poslova koje u zemlji obavlja vanparnični sud.
Oporuku našim državljanima u inozemstvu može .sastaviti pored šefa
konzulata samo onaj s l u ž b e n i k k o n z u l a r n o g r a n g a ^ 1 ) koga je
šef konzulata izričito ovlastio na izdavanje javnih isprava.
Konzularne funkcije vrše, međutim, u izvjesnim slučajevima i k o n -
z u l a r n i o d j e l i ambasada i poslanstava. Do ovog spajanja diplomat-
ske i konzularne djelatnosti dolazi obično onda ako u glavnom gradu ne-
ke države nema konzulata, pa njegove funkcije vrši diplomatsko pred-
stavništvo. (2) U konzularnom, odjelu diplomatskog predstavništva pravo
na izdavanje javnih isprava pripada šefu predstavništva ili, na temelju
njegovog ovlaštenja, šefu konzularnog odjela. Ako šef konzularnog odjela
ima svoj vlastiti patent, on javne isprave izdaje u svoje ime.
Iako je status počasnih konzula načelno identičan sa statusom karijer-
nih konzula, ipak p o č a s n i k o n z u l i mogu sastavljati oporuke i druge
javne isprave samo ako im je to pravo dano od strane Državnog sekre-
tarijata za vanjske poslove prilikom određivanja njihovih konzularnih
funkcija ih naknadno pismenom odlukom.
2. S obzirom na odredbu čl. 158. st. 1 ZN, prema kojoj je oporuka
državljanina FNRJ, sastavljena u inozemstvu, u pogledu oblika pra-
vovaljana ako je sastavljena i po propisima tamošnjeg zakona, može
naš državljanin koji se nađe(3) u inozemstvu izjaviti svoju posljednju
volju kako u obliku koji propisuje zakon mjesta, gdje je napravljena, ta-
ko i u obliku koji propisuje naš zakon. On se može, prema tome, koristiti
i holografskim ili alografskim oblikom oporuke koji predviđa naš zakon
ili oblicima privatnih oporuka predviđenih tamošnjim propisima. Me-
đutim, oporuka koju našem državljaninu u inozemstvu sastavi naš konzu-
larni odnosno diplomatski predstavnik neće se smatrati oporukom sastav-
ljenom u inozemstvu, jer se naše predstavništvo u stranoj državi smatra
dijelom jugoslavenskog područja.(4)
Teritorijalna nadležnost konzulata (konzularno područje) koja se
utvrđuje patentnim pismom države koja je konzula imenovala i egzek-
vaturom teritorijalne države nije od važnosti za primanje izjave poslje-
dnje volje naših državljana od strane naših diplomatsko-konzularnih pred-
stavnika u inozemstvu. Analogno odredbi čl. 161. ZN o nadležnosti sva-
kog kotarskog suda za sastavljanje sudske oporuke mogu i naši držav-
ljani u inozemstvu izjaviti svoju posljednju volju p r e d s v a k i m na-
š i m k o n z u l a r n i m p r e d s t a v n i š t v o m odnosno diplomatskim
predstavništvom koje vrši konzularne poslove, bez obzira na boravište
5
oporučitelja ili dužinu boravka u inozemstvu. ( )
1
Službenici konzulata konzularnog ranga jesu: generalni konzul, kon-
zul, vicekonzul
2
i konzularni agent.
3
Vidi A n d r a s s y , Međunarodno pravo, Zagreb, 1958, str. 162.
4
Vidi B 1 a g o j e v i ć, op. cit., str. 273.
5
» O b j a š n j e n j a « , str. 156. ')
B l a g o j e v i ć , 1. c; R a š k o v i ć , Oblici oporuka po Zakonu o i
nasljeđivanju, Naša zakonitost br. 8—9/56, str. 346. |
f
218
 Član 75 — 76.

3. Konzularna oporuka se sastavlja po odredbama koje važe za sasta-

vljanje sudske oporuke uzimajući kod toga u obzir ne samo odredbe o
obliku sudske oporuke (čl. 70, 71. i 73. ZN) nego i one o postupku suda
kod sastavljanja te oporuke (čl. 162, 163. i 166. ZN).
Oporučitelj može oporuku koju mu je sastavio naš konzularni od-
nosno diplomatski predstavnik povjeriti na čuvanje odnosnom predstav-
ništvu, a može tražiti i da mu se preda (analogno odredbi čl. 165. ZN).
Bilo bi korisno, iako to nije izričito predviđeno, da konzularni od-
nosno diplomatski predstavnik o sastavljenoj oporuci u smislu čl. 172. ZN
odmah obavijesti onaj jugoslavenski kotarski sud, na području kojeg
oporučitelj ima prebivalište. Ako se oporučitelj evo prebivalište nalazi u
inozemstvu, onda konzularni odnosno diplomatski predstavnik u pogledu
obavještavanja o sastavljenoj oporuci treba da uzme u obzir i zakono-
davstvo zemlje oporučiteljevog prebivališta.(6)

Oporuka s a s t a v l j e n a n a j u g o s l a v e n s k o m b r o d u

Član 76.
Na jugoslavenskom brodu oporuku može sastaviti zapovjednik broda,
po odredbama koje vrijede za sastavljanje sudske oporuke.
Oporuka koja je sastavljena na brodu prestaje vrijediti po isteku
trideset dana po povratku oporučitelja u Federativnu Narodnu Republiku
Jugoslaviju.

1. Oporuka s a s t a v l j e n a na j u g o s l a v e n s k o m b r o d u
(testamentum in navigationibus conditum) je oblik izvanredne javne
oporuke, koju po odredbama koje važe za sudsku oporuku sastavlja zapo-
vjednik broda.
U ovom se članu radi o oporuci koju je našem ili stranom državlja^-
ninu sastavio zapovjednik j u g o s l a v e n s k o g broda, što s obzirom na
načelo »locus regit actum« iz čl. 158. ZN ne isključuje mogućnost da naš
sud primi kao pravovaljanu oporuku koju je našem ili stranom državlja-
ninu sastavio zapovjednik broda strane državne pripadnosti.
Oporuka ovog oblika može se praviti kako na p o m o r s k i m b r o -
dovima, tako i na b r o d o v i m a u n u t r a š n j e p l o v i d b e (riječni,
jezerski i kanalski brodovi). Nisu isključeni ni tzv. j a v n i (specijalni)
brodovi, tj. takvi koji su isključivo u službi s javnim ciljem i obav-
ljaju trgovačko poslovanje (državne jahte, carinski brodovi, brodovi za
znanstvena istraživanja i drugi slični brodovi).
Za određivanje p o j m a b r o d a mjerodavni su posebni propisi o
klasifikaciji prijevoznih sredstava na vodama. Tako se, na primjer, pod
brodom trgovačke mornacire FNRJ smatra onaj brod koji je upisan u
neki od upisnika brodova trgovačke mornarice FNRJ i koji je po izvrše-
nom upisu dobio tzv. Upisni list (čl. 1. i 6. Uredbe o upisu pomorskih
brodova i čamaca FNRJ — SI. list FNRJ br. 25/51). U upisnik brodova

6
Isp. B1 a g o j e v i ć, op. cit., str. 274.

219
Član 76.

može se, međutim, upisati samo onaj plovni objekat koji ima preko 10
Brt, ukoliko ima palubu (čl. 4. cit. uredbe).
Ova se oporuka može praviti ne samo za vrijeme plovidbe broda na
otvorenom moru ili u stranim teritorijalnim vodama, odnosno za vrijeme
zadržavanja broda u stranim lukama nego i za vrijeme plovidbe u našim
teritorijalnim vodama, pa i onda kada se brod još nalazi u našoj luci ako
1
je spreman za plovidbu^ )
2. Oporuka na brodu sastavlja se po odredbama koje važe za sastav-
ljanje sudske oporuke, a sastavlja je zapovjednik broda.
Sastavljenu oporuku može oporučitelj povjeriti na čuvanje zapovjed-
niku broda. Zapovjedniku broda može, međutim, oporučitelj povjeriti na
čuvanje i oporuku koju je on sam, svojom rukom napisao i potpisao za
vrijeme plovidbe, kao i oporuku koja je napravljena prije dolaska na
brod.
Ako osoba koja se nalazi na brodu za vrijeme putovanja želi da preda
na čuvanje pismenu izjavu posljednje volje, zapovjednik broda je dužan
primiti na čuvanje takvu pismenu izjavu i o tome izdati potvrdu. Na
zahtjev izjavioca posljednje volje zapovjednik broda vratit će mu izjavu
posljednje volje, uz povraćaj potvrde. Ako izjavilac posljednje volje
umre za vrijeme putovanja broda ili do završetka putovanja ne zatraži
da mu se vrati izjava posljednje volje, zapovjednik broda ju je dužan
predati našem konzularnom predstavniku ako je prva luka pristajanja
broda u inozemstvu. Ako u prvoj luci pristajanja broda u inozemstvu
ne postoji naše konzularno predstavništvo, zapovjednik broda predat
će izjavu posljednje volje našem konzularnom predstavniku u prvoj
narednoj luci pristajanja broda u inozemstvu, u kojoj on postoji, a
ukoliko ni u jednoj luci pristajanja broda u inozemstvu nema kon-
zularnog predstavništva ili ako je prva luka pristajanja broda u FNRJ
— lučkoj kapetaniji prve luke pristajanja broda u FNRJ. Prima-
nje izjave posljednje volje na čuvanje, njeno vraćanje izjaviocu, kao i
predaja izjave posljednje volje nadležnom organu zabilježit će se u brod-
ski dnevnik (čl. 11. Pravilnika o prijavljivanju rođenja i smrti, o prima-
nju izjava posljednje volje i o postupku s imovinom umrlih osoba na
2
brodovima trgovačke mornarice — SI. list FNRJ, br. 109/49).( )
3. Rok od trideset dana, nakon čijeg isteka prestaje vrijediti oporuka
sastavljena na brodu, računa se od dana povratka oporučitelja u FNRJ.
Ako je putovanje brodom izvršeno u teritorijalnim vodama FNRJ, onda
se rok od trideset dana računa od dana završetka oporučiteljevog puto-

1
B l a g o j e v i ć , op. cit., str. 274; R a š k o v i ć , str. 274; R a š k o v i ć,
na str.
2
346. članka cit. u noti 5 uz prethodni član; G o 1 j a r, op. cit., str. 199.
Odredbe čl. 11. cit. Pravilnika ostale su na snazi i nakon donošenja
Uredbe o usklađivanju odredaba o upravnom postupku iz propisa bivše
Vlade FNRJ, Saveznog izvršnog vijeća i saveznih organa uprave sa Zako-
nom o općem upravnom postupku (SI. list FNRJ, br. 52/57), jer se tu ne radi o
odredbama upravnog postupka, niti su te odredbe u suprotnosti s odred-
bama Zakona o nasljeđivanju ili drugim propisima koji su kasnije do-
neseni.

220
 Član 76 — 77.

vanja brodom. Oporuka će vrijediti samo u slučaju ako oporučitelj umre

još za vrijeme putovanja brodom ili prije isteka roka od trideset dana
po povratku u FNRJ.
Na ovaj rok pazi sud po službenoj dužnosti, što znači da oporuku
sastavljenu na brodu neće uzeti u obzir ako je iz same oporuke vid-
ljivo da je rok od trideset dana istekao već za života oporučitelja ili ako
tu okolnost kao nespornu iznesu svi učesnici. Ako o toj okolnosti postoji
spor između stranaka, a sud ne može ovaj spor riješiti u ostavinskom
postupku kao pravno pitanje, uputit će jednu od stranaka na parnicu ra-
di rješenja spora o čdnjenicima, od kojih zavisi pravovaljanost oporuke
(čl. 223. st. 2 tač. 1. ZN).

O p o r u k a s a s t a v l j e n a z a v r i j e m e m o b i l i z a c i j e ili r a t a -

Član 77.
Za vrijeme mobilizacije ili rata može, po odredbama koje vrijede za
sastavljanje sudske oporuke, sastaviti oporuku osobi na vojnoj dužnosti
komandir čete ili drugi koji starješina njegovog ili višeg ranga, ili koja
druga osoba u prisutnosti "kojeg od ovih starješina, kao i svaki starješina
odvojenog odreda.
Ovako sastavljena oporuka prestaje vrijediti po isteku šezdeset dana
po završetku rata, a ako je oporučitelj prije ili kasnije demobiliziran po
isteku trideset dana po demobilizaciji.

1. O p o r u k a s a s t a v l j e n a za v r i j e m e m o b i l i z a c i j e i l i
r a t a je oblik izvanredne javne oporuke naziva se obično v o j n i č k o m
o p o r u k o m (testamentum militare), koji naziv nije posve .adekvatan
za ovaj oblik oporuke, jer se njime mogu koristiti ne samo vojnici kako
bi to proizlazilo iz etimološkog značenja riječi »vojnička«, nego i sve dru-
ge osobe koje se za vrijeme mobilizacije ili rata nađu na vojnoj dužnosti,
dakle, i oficiri, podoficiri i druge vojne osobe.(1)
Sastavljanje vojne oporuke dolazi u obzir samo za vrijeme mobili-
zacije ili rata, a njom se može koristiti jedino osoba koja se za vrijeme
tih stanja nalazi na vojnoj dužnosti. Sporedno je da li je mobilizacija
opća ili djelomična. U pripravnom stanju ne može se ova oporuka
2
sastavljati.( ) >
Vojnička se oporuka sastavlja uz formalitete koji su predviđeni za
sudsku oporuku.
2. Položaj i rang vojnog starješine koji je ovlašten na sastavljanje,
vojničke oporuke određen je propisima o organizacionoj podjeli JNA na
jedinice i njihove dijelove. Prema tim propisima čin ne označava samo
starješinski odnos i mjesto koje njegov nosilac zauzima u hijerarhijskom
redu vojnih jedinica nego i stručnu sposobnost za vršenje funkcija za
1
2
B l a g o j e v i ć , op. cit., str. 275.
B l a g o j e v i ć , međutim, smatra da se vojnička oporuka može
praviti i za vrijeme većih vojnih manevara ili vježbi koje imaju mobiliza-
cioni režim (op. cit., str. 275).

• 221
Član 77 — 78.

koje je pojedini čin vezan. Položaju komandira čete odgovara čin kape-
tana i kapetana I klase. Kako se može desiti da za vrijeme mobilnog
ili ratnog stanja treba primiti izjavu posljednje volje od osobe koja je
na vojnoj dužnosti u sastavu odvojenog odreda, to je predviđeno da u
takvom slučaju vojničku oporuku može sastaviti svaki starješina odvo-
jenog odreda, makar i nema rang koji se traži za komandira čete.
3. Za prestanak važnosti vojničke oporuke postoje dva roka: o p ć i
od šezdeset dana i p o s e b n i (individualni) od trideset dana. Opći rok
dolazi u obzir onda ako je osoba koja je izjavila svoju posljednju volju
u obliku vojničke oporuke demobilizirana danom završetka ratnog stanja.
Ako je ta osoba demobilizirana za vrijeme ratnog stanja ili posla je. pre-
stanka tog stanja, za trajanje važnosti oporuke mjerodavan je posebni
rok od trideset dana, koji se računa od dana demobilizacije te osobe.
Objašnjenje uz prethodni član pod tač. 3. o djelovanju roka na važ-
nost oporuke na brodu vrijedi — mutatis mutandis — i za vojničku opo-
ruku.

Usmena oporuta

Član 78. •'

Oporučitelj može izjaviti svoju posljednju volju usmeno pred dva
svjedoka samo ako uslijed iznimnih prilika nije u mogućnosti da sastavi
pismenu oporuku.
Usmena oporuka prestaje vrijediti kad proteče trideset dana od pre-
stanka iznimnih prilika u kojima je sastavljena.

1. U s m en a o p o r uk a (testamentom nuncupativum extraiudici-

ale) je jedini oblik"Tz v a n r e d n ejjrivatne oporuke. Izvanredna je za- I
to jer se može praviti samo u iznimnim prilikama, pa joj je zbog toga i |
vrijeme važenja ograničeno. j
i
O pitanju usmene oporuke bile su, de lege ferenda, već u staroj Ju-
goslaviji vođene opsežne diskusije. Većina učesnika u tim diskusijama iz~
jasnila se za ukidanje te vrste oporuke ili bar da se ona uvede samo kao
izuzetan oblik. Privatna usmena oporuka kao redovni oblik oporuke bila |
je predviđena pravnim pravilima OGZ-a (§ 585) na području ranije Hr- f•
vatske i Slavonije, Dalmacije i Slovenije, zatim na temelju zakona od 1. . 1
I 1912, na području Bosne i Hercegovine, a na temelju običajnog prava |
i na području Crne Gore. Srbijanski grad. zakonik poznavao je izvorno |"
sve vrste oporuke, kao i OGZ, pa je, prema tome, dopuštao i usmenu opo- *•
ruku kao redovnu, ali je zakonom od 24. V 1911. ukinuta alografska opo- ;
ruka, a usmena je ostavljena samo kao izvanredni oblik oporuke, koji se i
mogao koristiti jedino u slučaju rata, poplave, brodoloma i velike epi- ;
demije. Prema pravnim pravilima mađ. zak. članka XVI. 1876. (§ 15—20.
i 27—32.) bile su na području Vojvodine predviđene dvije vrste usmene i
privatne oporuke: obična usmena oporuka pred četiri svjedoka, koja je f
vrijedila samo onda ako je ostavilac umro prije isteka tri mjeseca cd f
dana oporuke, i privilegirana usmena oporuka pred dva svjedoka, koja t.

222 I
r
 Član 78.

se mogla praviti samo u određenim iznimnim prilikama (za vrijeme kuge

ili druge zarazne epidemije, na moru i za vrijeme rata), a vrijedila je sa-
mo za slučaj da ostavilac umre za tri mjeseca, računajući od prestanka
iznimnih prilika. Zakonom o nasljeđivanju riješeno je pitanje opstanka
usmene oporuke u neku ruku na kompromisan način: odbačena je ta
vrst oporuke kao redovni oblik, ali je zadržana kao izvanredni oblik opo-
ruavanja.
2. Usmena oporuka kao oblik izvanredne oporuke ima — za razliku
od oporuke na brodu i vojničke oporuke koje također spadaju u kate-
goriju izvanrednih oporuka — i izvjesne z n a č a j k e p o v l a š t e n o s t i -
Dok se kod sastavljanja oporuke na brodu i vojničke oporuke moraju is-
puniti svi formalni uvjeti kao i kod sudske oporuke, a izvanrednost se
odnosi samo na mjesto odnosno vrijeme sastavljanja, dotle se kod usmene
oporuke traži manje formaliteta nego kod redovnih oporuka. Otpada, na-
ime, pismeni sastav koji je bitan element ne samo kod redovnih nego i
kod ostalih izvanrednih oporuka. Povlaštenost se, prema tome, odnosi
samo na f o r m a l n e potrepštine oporuke, dok materijalne potrepštine
(dob od navršenih šesnaest godina, sposobnost za rasuđivanje, slobodno
i savjesno izražena volja) moraju biti u potpunosti ispunjene.
3. Dopustivost usmene oporuke kao izvanrednog oblika oporučiva-
nja vezana je uz postojanje i z n i m n i h p r i l i k a . Da li su, međutim,
u konkretnom slučaju postojale iznimne prilike — to je q u a e s t i o f a c -
ti. Naš zakonodavac nije <u tom pogledu prihvatio metod taksativnog na-
brajanja slučajeva koji bi predstavljali iznimne prilike kao što je to uči-
njeno u Srbijanskom grad. zakoniku (§ 447), a nije to učinio ni egzempli-
fikativno kao švicarski zakonodavac (bliza smrtna opasnost, zastoj pro-
meta, epidemija, ratni događaji — Art. 506. švic. grad. zak.). Umjesto to-
ga naš je zakonodavac generalnom formulacijom, u obliku pravnog stan-
darda (vidi objašnjenje uz čl. 223. ZN), dao široku mogućnost individua-
lizacije za svaki pojedini slučaj.
Nije, međutim, dovoljno da postoje iznimne prilike u objektivnom
smislu, već je dopustivost usmene oporuke vezana i uz određeni subjek-
tivni moment na strani oporučitelja (»ako uslijed iznimnih prilika n i j e
u m o g u ć n o s t i * ) . Traži se, dakle, ne samo da su postojale iznimne pri-
like nego da su one u konkretnom slučaju i spriječile oposručitelja u sa-
stavljanju pismene oporuke.
Osim iznimnih prilika općeg značaja kao što su poplave, ratne opera-
cije, brodolom, epidemija itd. do kojih je došlo iznenada i koje ostavilac
nije mogao predvidjeti niti im se suprostaviti, (*) mogu postojati i iznim-
ne prilike u kojima se našao sam ostavilac. Takav bi slučaj postojao, ako
je, na primjer, neku osobu na visokim planinama zadesila nezgoda takve
prirode da se zbog nje našla u velikoj opasnosti po život, a uz to i u ta-
kvoj situaciji da joj nije bilo moguće sastaviti pismenu oporuku.
Upravo zbog toga što je zakonom dana dovoljno široka mogućnost za
rješavanje raznih situacija koje se mogu pojaviti u stvarnom životu u
vezi s potrebom pravljenja usmene oporuke, držimo da ne treba u tom
1
R a d o v a n o v i ć , Pravni značaj i priroda usmenog testamenfaL
Glasnik AK za APV br. 3/57, str. 18.

223
Član 78.

pogledu ići suviše daleko. Usmena oporuka predstavlja izuzetni oblik opo-
ručdvanja, a pojam izuzetnosti isključuje ekstenzivnu primjenu. Inače bi
se moglo desiti, kako opravdano primjećuje Rašković, da se »kroz širinu
izraza provuče« »na druga vrata« usmena oporuka kao stvarno redovni
2
oblik testiranja.( )
Da li je spor o postojanju iznimnih prilika činjenične ili pravne pri-
rode, vidi uz čl. 223. ZN.
4. Za valjanost usmene oporuke potrebno je da posljednja volja bu-
de izražena p r e d d v a s v j e d o k a . Ne traži se da oba svjedoka budu
istovremeno prisutna iako bi, u pravilu, trebalo tako da bude. Međutim,
s obzirom na posebne okolnosti nekog slučaja, može se dopustiti i odstu-
panje od tog pravila. Čini se da je takva mogućnost predviđena i samim
zakonom, kada se u stavu 1 ovog člana upotrebljava izraz »pred« dva
svjedoka, a ne »u prisutnosti« dvaju svjedoka kao kod pismene oporuke
pred svjedocima (čl. 69. st. 1 ZN).
Oporučitelj treba svoju posljednju volju pred svjedocima iz-
javiti u s m e n o . & obzirom na određenost ovog izraza koji je sadržan i
u samom nazivu oporuke ne bi ovdje došao u obzir drugi način izjavlji-
vanja volje. Naročito ne bi došlo u obzir pismeno saopćenje posljednje
volje, jer u slučaju ako je oporučitelj u stanju pisati, onda je u mogu-
ćnosti da napravi pismenu oporuku, bilo holografsku, bilo alografsku.
Za svjedoke se traže isti uvjeti kao i kod sudske oporuke, samo što
nije potrebno da znaju čitati i pisati (čl. 79. ZN). "
O dužnosti svjedoka usmene oporuke vidi uz čl. 80. ZN.
5. V r i j e m e v a ž e n j a usmene oporuke je ograničeno. To je i
razumljivo, s obzirom na provizornu prirodu ove oporuke. Kako rok va-
ženja iznosi trideset dana računajući od prestanka iznimnih prilika, u-
smena će oporuka ostati na snazi, samo ako oporučitelj, nakon što je opo-
ruku napravio, umre za vrijeme trajanja iznimnih prilika ili prije isteka
roka od trideset dana od prestanka iznimnih prilika. Može se, međutim,
dogoditi da za vrijeme dok još traju iznimne prilike, zbog kojih je oporu-
čitelj bio upućen da izjavi svoju posljednju volju u obliku usmene oporu-
ke nastupe druge smetnje koje sačinjavaju nove iznimne prilike, a koje
opet isključuju mogućnost pravljenja pismene oporuke. U takvom se slu-
3
čaju rok od trideset dana računa od prestanka novih iznimnih prilika. ( )
Postavlja se pitanje da li usmena oporuka vrijedi ako je oporučitelj
prije isteka roka od trideset dana zbog gubitka sposobnosti za rasuđiva-
nje postao nesposoban za sastavljanje oporuke. Odredba stava 3 člana 64.
ZN ne daje nam odgovor na ovo pitanje, niti je ovdje primjenljiva. Dr-
žimo da bi i u ovom slučaju oporuka trebala ostati na snazi, jednako kao i
kad oporučitelj umre prije isteka tog roka, jer je u oba slučaja ratio ista.
Istekom roka od trideset dana od prestanka iznimnih prilika gubi
usmena oporuka i p s a 1 e g.e svoju vrijednost, ukoliko oporučitelj prije
isteka roka nije umro ih nije postao nesposoban za sastavljanje oporuke
(vidi naprijed pod tač. 3, in fine). Ako su među strankama, s obzirom na
2
R a š k o v i ć , na str. 342. članka cit. u noti 5 uz čl. 75. ZN.
3
E s c h e r , op. cit., str. 351; B 1 a g o j e v i ć, op. cit., str. 281.

224
 Član 78 — 79.

dan smrti ostavioca, sporne okolnosti koje se odnose na moment pre-

stanka iznimnih prilika odnosno na početak roka od trideset dana, treba
ih uputiti na parnicu zbog rješenja spora o činjenicama, od kojih zavisi
pravo na nasljedstvo (čl. 223. st. 2 tač. 1 ZN). Ako je među strankama
nesporno da je ostavilac umro poslije isteka roka od trideset dana od
prestanka iznimnih prilika, nije potrebno (ni dopušteno) tužbom utvrđi-
vati nevažnost oporuke, već će sud njenu nevažnost konstatirati u osta-
vinskom postupku.

Sudska praksa
1. Za odluku da li postoje »iznimne prilike« u smislu čl. 78. ZN može.
biti odlučno da je ostaviteljica uslijed starosti i bolesti i s obzirom na go-
dišnje doba i teške vremenske neprilike, jf.«fi i s rib?,irom na udaljenost
Jbtto nesposobna doći do suda radi "pravljenja oporuke- (Rješenje Vrhovnog
suda NR Hrvatske Gzz 106/56 od-30. VIII 1956', Jug. adv. 1—2/57, str. 67).
2. Bolest oporučitelja sama po sebi ne može se smatrati kao izuzetna
prilika za sastav usmene oporuke u smislu člana 78. ZN (Rješenje Vrhovnog
suda NR Makedonije Gžz 14/57 od 27. III 1957, Zb. II/1—1957, br. 57).
3. Izuzetnim prilikama po čl. 78. ZN smatra se, i slučaj kad oporu-
čitelj uslijed naglo, nastupile nemoći nije u stanju potpisati pismenu opo-
'ruku, a za trajanja sposobnosti za testiranje nije se mogao pozvati sudac
radi sastava sudske oporuke, jer je to bilo van uredovnog vremena suda
(Presuda Okružnog suda Bjelovar Gž 1312/57 od 2. XI 1957).
4. Izraz »izuzetne prilike« iz člana 78. ZN obuhvaća sve okolnosti kako
objektivne, tako i subjektivne prirode uslijed kojih oporučitelj nije bio u
mogućnosti da napravi redovnu, pismenu oporuku. Da li su postojale izu-
zetne prilike u istaknutom smislu, pa, prema tome, da li će se tako izjav-
ljena posljednja volja priznati pravovaljanom oporukom, ocjenjuju sudovi
prema okolnostima svakog slučaja (Vrhovni sud NR Bosne i Hercegovine
Gzz 75/57 od 5. XI 1957, Pravni život br. 3—4/58, str. 50).
5. Pod iznimnim prilikama koje su preduvjet valjanosti usmene opo-
ruke razumijevaju se vremenske nepogode i teški događaji uslijed kojih
ostavilac nije mogao sastaviti pismenu (holografsku ili alografsku) oporuku
(Rješenje Vrhovnog suda NR Hrvatske Gzz 124/57 od 31. X 1957, Naša zako-
nitost 7—8/58, str. 374).
6. Vrijeme, kad je oporučitelj usmeno izjavio posljednju volju, mjero-
davno je za ocjenu da li uslijed iznimnih prilika nije on bio u mogućnosti
da~sastavi pismenu oporuku (Presuda Vrhovnog suda NK Hrvatske Rev.
86/5<U>đ 18. II 1959, Naša zakonitost br. 5—6/59, str. 257).
(^ Izuzetne prilike za valjanost usmene oporuke treba shvaćati u naj-
širem smislu (Vrhovni sud AP Vojvodine Gž 76/60, Glasnik br. 4/61, str. 29).
8. Svjedoci usmene oporuke ne moraju biti posebno baš za to pozvani,
nego je dovoljno da je u njihovoj prisutnosti oporučitelj jasno i određeno
očitovao svoju posljednju volju (Presuda Vrhovnog suda NR Hrvatske Rev.
583/60 od 14. X 1960, Naša zakonitost br. 1—2/61, str. 82).
9. Vidi odluku pod br. 5. uz član 69. ZN.

Tko m o ž e biti s v j e d o k p r i s a s t a v l j a n j u u s m e n e o p o r u k e

Član 79.
Pri sastavljanju usmene oporuke mogu biti svjedoci samo osobe koje
mogu biti svjedoci pri sastavljanju sudske oporuke, ali ne moraju znati
čitati i pisati.

Kao oporučni svjedoci kod usmene oporuke mogu biti osobe koje su
punoljetne (i one koje su punoljetnost stekle stupanjem u brak iako još

jt; Zakon o nasljeđivanju s komentarom 225

Član 79 — 80.

nemaju navršenih 18 godina) ukoliko nisu (potpuno ili djelomično) liše-

ne poslovne sposobnosti i koje razumiju jezik, na kome je oporučitelj us-
meno izjavio svoju posljednju volju. S obzirom na okolnost da oporuči-
telj kod usmene oporuke treba da pred svjedocima izjavi svoju posljednju
volju usmeno, ne mogu kod ove oporuke kao svjedoci nastupati osobe
koje su g l u h e . ! 1 ) Osobe koje ne ispunjavaju navedene uvjete su a p s o -
l u t n o n e s p o s o b n i s v j e d o c i pri sastavljanju oporuke.
R e l a t i v n o su n e s p o s o b n i kao oporučni svjedoci osobe koje
se s oporučiteljem nalaze u odnosu srodstva ili tazbine, navedenom u čl. 73.
st. 2 ZN. Vidi i objašnjenje uz taj član, pod tač. 2.
Dok se kod oporuka sastavljenih u pismenom obliku traži da oporučni
svjedoci znaju čitati i pisati, kod usmene oporuke ovaj uvjet otpada, jer
je ovdje dovoljno da svjedoci čuju izjavu posljednje volje, koju je oporu-
čitelj pred njima usmeno izrazio, a svojoj dužnosti da naknadno reprodu-
ciraju tu izjavu u pismenom obliku (čl. 80. ZN), mogu oni udovoljiti i na
taj način, da je usmeno' ponove pred sudom.

Sudska praksa
Vidi odluku pod br. 3. uz član 73. ZN.

Dužnost svjedoka usmene oporuke

Član 80.
Svjedoci pred kojima je oporučitelj usmeno izjavio svoju posljednju
volju dužni su bezodvlačno pismeno sastaviti izjavu oporučitelja i što
prije predati je sudu, ili je usmeno ponoviti pred sudom, navodeći i kad,
gdje i u kojim prilikama je oporučitelj izjavio svoju posljednju volju.
Izvršenje ove dužnosti nije uvjet za pravovaljanost usmene oporuke.

1. Odredba iz stava 1 ovog člana sadrži obavezu koju su dužni izvr-

šiti svjedoci usmene oporuke. Ovu dužnost mogu oni izvršiti na dva
načina:
a) ili da izjavu posljednje volje, koju je oporučitelj pred njima dao
p i s m e n o s a s t a v e i zatim da taj pismeni sastav p r e d a j u s u d u ;
pismeni sastav treba da učine »bezodvlačno-« (bez odlaganja), tj. čim im
to s obzirom na postojeće prilike bude moguće, a sudu treba da ga pre-
daju š t o p r i j e , tj. bez nepotrebnog odgađanja; pismeni sastav moraju
oba svjedoka potpisati;
b) ili da izjavu oporučitelja u s m e n o p o n o v e pred sudom; i u
ovom slučaju trebaju svjedoci postupati bezodvlačno.
U oba slučaja treba navesti u koje je vrijeme (datum, a korisno je
navesti i sat), u kojem mjestu i u kojim prilikama oporučitelj izjavio svo-
ju posljednju volju.
Kad primi izjave svjedoka, kojima oni usmeno ponavljaju njima iz-
javljenu posljednju volju oporučitelja, sud treba po službenoj dužnosti da
1
B l a g o j e v i ć , op. cit., str. 283; R a š k o v i ć , članak cit. u noti
5 uz čl. 75. ZN.

226
 Član 80 — 81.

ispita okolnosti, od kojih zavisi pravovaljanost usmene oporuke (čl. 169.

st. 3 ZN). O primitku pismenog sastava koji su svjedoci sami napravili,
kao i o uzimanju njihovih usmenih izjava sud sastavlja zapisnik. Isprave
o usmenoj oporuci čuvaju se u sudu odvojeno od ostalih spisa (čl. 169.
st. 4 ZN).
2. Svjedocima usmene oporuke ostavljeno je na volju hoće li oporuči-
teljevu izjavu posljednje volje sudu reproducirati u pismenom sastavu ili
usmeno na sudski zapisnik. To znači da i potpuno pismeni svjedoci mogu
ovu svoju dužnost izvršiti na taj način, da opor učiteljevu izjavu posljednje
volje usmeno ponove pred sudom. Ne bi, međutim, bilo dopušteno da svje-
docima usmene oporuke, koji ne znaju pisati, oporučiteljevu izjavu pos-
ljednje volje po njihovom kazivanju napiše treća osoba i da zatim oni ta-
kav pismeni sastav predaju sudu. Nepismeni svjedoci usmene oporuke u-
pućeni su, prema tome, da se za izvršenje dužnosti, koja im je naređena
odredbom stava 1 ovog člana, obrate sudu zbog usmenog ponavljanja o-
poručiteljeve izjave. Kako, međutim, u slučaju kada se radi o pismenim
svjedocima ne mogu oba svjedoka istovremeno pisati jedan pismeni sa-
stav, dovoljno je da jedan od svjedoka pismeno sastavi oporučiteljevu
izjavu, naravno, u sporazumu s drugim svjedokom, a zatim da taj pi-
smeni sastav oba svjedoka potpišu.^)
3. Neizvršenje dužnosti, koja je svjedocima naređena odredbom sta-
va 1, nema nikakvog utjecaja na pravovaljanost oporuke. Odredba zakona,
kojom se svjedocima nameće ova obaveza nije ipak bez značaja. Ako, na-
ime, zbog povrede ove obaveze nasljedniku ili nekoj drugoj osobi kojoj
je usmenom oporukom ostavljena neka korist iz ostavine bude nastala
kakva šteta, može taj propust dovesti do odgovornosti svjedoka za nakna-
du štete.
Odredbom stava 2 otklonjena je sumnja koja bi se inače u praksi mo-
gla pojaviti u pogledu pravovaljanosti oporuke, s obzirom na mogućnost
povrede obaveze svjedoka statuirane odredbom stava 1. Otklanjanje ove
sumnje bilo je potrebno i zbog toga što po nekim zakonodavstvima, kao
npr. po švicarskom (Art. 507. šine. grad. zak.), propust svjedoka da o usme-
noj oporuci sastave pismenu ispravu i da ovu ispravu podnesu sudu, ima
za posljedicu nevaljanost oporuke. . • . "

Raspolaganja u s m e n o m o p o r u k o m u korist svjedoka i

njegovih bližih s r o d n i k a
Član 81.
Ništave su odredbe usmene oporuke kojima se ostavlja nešto svjedo-
cima pri njezinom sastavljanju, njihovim bračnim drugovima, njihovim
precima, njihovim potomcima-, njihovim srodnicima u pobočnoj liniji do
uključivo četvrtog stupnja, i bračnim drugovima svih ovih osoba.
Ova odredba odgovara onoj iz čl. 74. ZN, koja se odnosi na alografsku
i sudsku oporuku, kao i na oporuku koje su sa sudskom izjednačene, samo
1
U Art. 507. Švic. grad. zakonika je izričito predviđeno da j e d a n
od svjedoka ima o oporučiteljevoj usmenoj izjavi posljednje volje načiniti
pismeni sastav koji zatim trebaju potpisati oba svjedoka.

227
Član 81 — 82.

što je kod usmene oporuke ništavost oporučnih raspolaganja, učinjenih u

korist svjedoka i njihovih bližih srodnika proširena i na raspolaganja
učinjena u korist pobočnih srodnika trećeg i četvrtog stepena. Ovdje je
primijenjen stroži kriterij, jer se smatra da su svjedoci u situacijama, u
kojima dolazi do usmenog oblika oporučivanja, više podvrgnuti sumnji
nego kod ostalih oblika oporuke.
O opsegu i djelovanju ove ništavosti vidi objašnjenje uz cl. 74. ZN
pod tač. 2.

P o n i š t e n j e o p o r u k e zbog n e d o s t a t k a o b l i k a
Član 82.
Poništenje oporuke zbog nedostatka oblika može tražiti nakon otva-
ranja nasljedstva samo osoba koja ima pravni interes, i to u roku od
ffodinu danafotkada je saznala za oporukuj a najkasnije za deset godina
od proglašenja oporuke.
Rok od godinu dana ne može početi teći prije proglašenja oporuke.

1. O n e d o s t a c i m a o b l i k a oporuke govorimo kada kod nje-

nog sastavljanja nije ispunjena koja od formalnopravnih pretpostavki nje-
ne pravovaljanosti, predviđenih za pojedine oblike oporuke (čl. 67. ZN).
Nedostatak oblika postoji i onda ako je kod pismene oporuke pred svje-
docima (član 69. ZN) ili sudske oporuke (čl. 71. ZN) odnosno njoj izjedna-
čenih oporuka (čl. 75—77. ZN) ili kod usmene oporuke (čl. 78. ZN) sudje-
lovala kao svjedok osoba koja u vrijeme sastavljanja oporuke nije imala
sposobnost da bude oporučnim svjedokom (čl. 73. i 79. ZN). Isto tako, ne-
dostatak oblika oporuke predstavljaju raspolaganja u korist suca koji je
oporuku sastavio, ili u korist svjedoka koji su sudjelovali pri njenom sa- ,.
stavljanju i njihovih bližih srodnika (čl. 74. i 81. ZN). '/
Dok se u ovom članu radi o p o n i š t e n j u o p o r u k e iz f o r -
m a l n o p r a v n i h r a z l o g a , o njenom poništenju iz materijalno-
f^avnih razloga govori se u članu 66. ZN.
Poništenje oporuke može se tražiti istom poslije otvaranja nasljed-
stva (čl. 128. ZN), jer prije toga presumptivni nasljednici nemaju nikakvo
pravo u pogledu buduće ostavine,^dok oporučitelj može svoju oporuku u
svako vrijeme opozvati. Ovo vrijedi i u pogledu poništenja oporuke iz ma-
terijalnopravnih razloga ništavosti u smislu člana 66. ZN, iako to nije u
tom članu posebno istaknuto.
Mogućnost nastupanja ništavosti formalno manjkave oporuke ograni-
čena je u dva pravca: u odnosu na osobe koje su ovlaštene tražiti njeno
poništenje i u odnosu na vrijeme kroz koje se poništenje može tražiti.
2. Formalni nedostaci oporuke ne moraju biti vidljivi već na prvi
pogled (prima facie), tj. po njenom vanjskom izgledu. Tako npr. pismeni
sastav koji sadrži raspoložbu imovinom za slučaj smrti, ako je napisan
rukom i ako je na njemu, prema izgledu, istim rukopisom ispisano lično
ime ostavioca, daje izgled formalno valjane vlastoručne oporuke (čl. 68.
ZN), makar je stvarno taj pismeni sastav pisan tuđom rukom, a samo ga

228
 Član 82. -

je ostavilac potpisao. Isto tako ima izgled formalno valjane oporuke pred
svjedocima (cl. 69. ZN) pismeni sastav o raspolaganju imovinom za slučaj
smrti, koji je napisala treća osoba, ako je ispod teksta tog pismenog sasta-
va ispisano lično ime oporučitelja i još dviju osoba, iako svjedoci kod pot-
pisivanja oporuke od strane ostavioca nisu bili prisutni. Sudski zapisnik u
kojem je sadržana izjava posljednje volje ostavioca* ako je potpisan od
ostavioca i snabdjeven potvrdom suca, da ga je ostavilac u njegovoj pri-
sutnosti pročitao i potpisao, odgovara po svom vanjskom izgledu for-
malno valjanoj sudskoj oporuci (čl. 70. ZN), makar ostavilac nije znao
službeni jezik i, prema tome, nije bio u stanju pročitati zapisnik o pri- hi
mljenoj izjavi posljednje volje.
Ako nasljednici podnesu sudu pismeni sastav kojim je ostavilac ras-
poredio svoju imovinu za slučaj smrti, a taj pismeni sastav po svom vanj-
skom izgledu odgovara jednom od oblika oporuke predviđenih zakonom,
iako stvarno nisu ispunjene sve formalne pretpostavke koje se traže za
odnosni oblik oporuke, sud mora taj pismeni sastav primiti kao podlogu
za provođenje ostavinske rasprave, ukoliko nijedan od zakonskih nasljed-
nika ili druga osoba s pravnim interesom s uspjehom ne ospori pravo-
valjanost takve oporuke zbog nedostatka oblika. Razumljivo , je, s ob-
zirom na prirodu stvari, da u navedenim slučajevima poništenje oporuke
zbog nedostatka oblika može tražiti samo ona osoba s pravnim intere-
som, kojoj su poznate okolnosti pod kojima je oporuka sastavljena. Ne
dođe li u ovim slučajevima od strane zainteresiranih osoba do zahtjeva za
poništenje oporuke zbog nedostatka oblika, sud će provesti ostavinsku
raspravu na temelju predočene oporuke, jer se pretpostavlja da ona sa-
drži izjavu posljednje volje ostaviočeve.
Postavlja se, međutim, pitanje da li sud može po s l u ž b e n o j d u ž -
n o s t i o d b i t i da kao temelj nasljeđivanja uzme oporuku koja već po
svom vanjskom izgledu ne odgovara obliku utvrđenom u zakonu.
U sudskoj praksi o ovom pitanju nije još došlo do izražaja određeno
stanovište. Neki pisci, međutim, izražavaju shvaćanje^) da sud ne •srnii e
kao temelj nasljeđivanja primiti oporuku koja ima u o č l j i v e f o r -
m a l n e n e d o s t a t k e , makar nijedna od zainteresiranih osoba u tom
pravcu ne stavi zahtjev. Staviše — prema ovom stanqvištu — sud ne bi
mogao ovakvu oporuku uzeti u obzir ni u slučaju ako bi sve zainteresi-
rane stranke izričito tražile da se ona uzme kao podloga za ostavinsku
raspravu. Ovo se shvaćanje upire na odredbu člana 67.- ZN, prema kojoj
je pravovaljana samo ona oporuka koja je sastavljena u obliku utvrđenom
u zakonu i pod uvjetima predviđenim zakonom.(2)
Odredbi člana 67. ZN ne može se, po našem mišljenju, dati ono znače-
nje kakvo proizlazi iz naprijed spomenutog stanovišta. U toj je odredbi,
istina, sadržano opće pravilo da je za pravovaljanost oporuke u formalnom
pogledu potrebno da ona bude sastavljena uz formalitete predviđene za-
konom, ali se to pravilo ne može primjenjivati izolirano ni od odredaba
1
B l a g o j e v i ć . op. cit., str. 298; B a z a 1 a, Poništenje oporuke zbog
nedostatka oblika, Naša zakonitost br. 3—4/59, str. 107. — Vidi i F i n -
ž g a2 r, op. cit., str. 48.
B a z a 1 a, cit. članak, str. 109.

229
Član 82.

koje se odnose na pojedine oblike oporuke, ni od odredaba o njenom poni-

štenju. Prema tome, dok se odredbom člana 67. ZN postavlja pravilo, po
kojem je za pravovaljanost oporuke potrebno da bude sastavljena u jed-
nom od oblika predviđenih zakonom, odredbom stava 1 ovog člana posta-
vljen je djelovanju tog pravila određen okvir: n a s t u p a n j e n i š t a -
v o s t i f o r m a l n o m a n j k a v e o p o r u k e o v i s i o s t a v u oso-
' be koja je o v l a š t e n a da t r a ž i njeno p o n i š t e n j e ; ne
z a t r a ž i l i o v l a š t e n a o s o b a p o n i š t e n j e o p o r u k e u od-
r e đ e n o m r o k u d o l a z i d o n j e n e k o n v a l i d a c i j e . (3)
Iz izloženog proizlazi da odredba člana 67. ZN, koja u sebi sadrži
sankciju ništavosti za nepridržavanje uvjeta o obliku oporuke, nema apso-
lutni značaj ili drugim riječima: pravna posljedica formalno manjkave
oporuke jest njena r e l a t i v n a n i š t a v o st (vidi objašnjenje uz čl. 64.
pod tač. 8.).
Sve ovo vrijedi, međutim, samo uz pretpostavku da je sudu u kon-
kretnom slučaju u svrhu provođenja ostavinske rasprave predložen pisme-
ni sastav k o j i p o s v o m s a d r ž a j u materijalno predstavlja oporuku,
tj. ispravu ostavioca kojom je rasporedio svojom imovinom za slučaj smrti.
Na ove osnovne uvjete sud mora, naravno, paziti po službenoj dužnosti.
Tako, na primjer, sud ne bi ni u kojem slučaju kod donošenja odluke o
nasljedstvu mogao uzeti u obzir pismeni sastav, za koji je neosporno da
ga je napisala treća osoba bez znanja ili privole ostavioca, makar bi sve
zainteresirane osobe bile suglasne, da se takav sastav primi kao temelj
nasljeđivanja.
3. Za traženje poništaja oporuke postoje dva zastarna roka: subjek-
tivni od godinu dana i objektivni od deset godina. S u b j e k t i v n i rok
počinje teći danom saznanja za oporuku, ali ne prije njenog proglašenja.
O b j e k t i v n i rok počinje teći danom proglašenja oporuke.
Dok u slučaju poništenja oporuke iz materijalnopravnih razloga ništa-
vosti (čl. 66. ZN) dužina objektivnog roka ovisi o poštenju (savjesnosti)
odnosno nepoštenju (nesavjesnosti) osobe, protiv koje teče rok, u ovom
slučaju poštenje odnosno nepoštenje na strani osobe, protiv koje teče rok,
nema nikakvog utjecaja na dužinu roka.
Ako je pismeni sastav koji je sudu predložen kao oporuka l a ž a n
(krivotvoren), onda se ne radi o nedostacima u obliku oporuke, jer opo-
ruke u materijalnom smislu ovdje i nema.(4) Na taj se slučaj ne odnose
rokovi iz ovog člana, nego rokovi iz čl. 144. ZN, u kojima zastaruje pravo
zahtijevati ostavinu kao nasljednik ostavioca. ,
4. U vezi s formalnom pravovaljanosti oporuke može između stranaka
nastati spor o činjenicama ili spor o pravnim pitanjima. Činjenično pita-
3
Isp. S t a n k o v i ć , Utjecaj forme na pravnu valjanost oporuke,
Naša zakonitost br. 7—8/59, str. 315.
Švicarska judikatura i teorija nisu ovdje u dilemi iako se propisi švi-
carskog nasljednog prava u tom pogledu podudaraju s našim zakonom (čl.
520. i 521. Švic. grad. zakonika). Prema jednodušnom stanovištu švicarskih
sudova i teoretičara, sud se n i k a d a po službenoj dužnosti ne obazire na
formalne nedostatke oporuke. Vidi E s c h e r, op. cit., str. 409. i T u o r,
op cit., str. 324.
* K l a n g , Komentar IV sv., str. 645.

230
 Clan82 —83.

nje ticat će se redovito s k r i v e n i h nedostataka u obliku oporuke, kao

što je, na primjer, pitanje da li je oporučitelj alografsku oporuku potpisao
u prisutnosti dvaju svjedoka.
Ako koja od stranaka osporava pravovaljanost oporuke zbog skrivenih
nedostataka u obliku oporuke, a među strankama postane s p o r n o m
činjenica koja čini oporuku formalno nevaljanom, sud će prekinuti osta-
vinsku raspravu i stranke uputiti na parnicu, u kojoj će se prema rezultatu
"rješenja spornog činjeničnog pitanja riješiti i pitanje pravovaljanosti opo-
ruke (čl. 223. st. 2 tač 1. ZN).
Međutim, ako su među strankama n e s p o r n e činjenice koje do-
vode do formalne nevaljanosti oporuke, ali između njih postoji spor o
djelovanju tih činjenica na pravovaljanost oporuke, sud će na traženje
zainteresirane osobe pitanje pravovaljanosti oporuke raspraviti i riješiti
u ostavinskom postupku kao pravno pitanje (čl. 223. st. 3 ZN).
0 k a r a k t e r u t u ž b e , kojom se traži poništenje oporuke, vidi uz
čl. 66. ZN pod tač. 5, a o d j e l o v a n j u presude, kojom, se utvrđuje ni-
:
štavost oporuke, vidi uz isti član pod tač. 6.
P r i g o v o r formalne nevaljanosti ©poruke može se istaći i izvan
roka u kojem se može tražiti njeno poništenje. Vidi o tome uz čl. 66. ZN
pod tačkom 7.
Sudska praksa
1. Rok u kome se može tražiti poništenje oporuke zbog nedostatka
oblika teče od dana saznanja za oporuku, ali ipak ne prije proglašenja opo
ruke, a ne od dana saznanja za nedostatak oblika (Presuda Vrhovnog suda
NR Hrvatske Gž 523/57 od 20. III 1957, Zb. II/1—1957, br. 58).
•I
2. Odluka ostavinskog suda o upućivanju zainteresirane osobe na par-
nicu radi poništenja oporuke zbog nedostatka oblika, nema nikakvog utje-
caja na početak i tok roka u kojem se moSe tražiti poništenje (Rješenje
Vrhovnog suda AP Vojvodine Gž 797/60 ođ 27. II 1961, Zb. VI/1—1961,'
br. 13).
3. Poništenje oporuke zbog nedostatka oblika treba tražitižiti u roku od i
godine dana od proglašenja ili saznanja. Ovaj je propis materija,
iterijalne, a ne I
formalne prirode, pa se tužba treba odbiti presudom, a ne odbaciti rješe-f
njem (Vrhovni sud AP Vojvodine Rev. 236/60, Glasnik br. 5/61, str. 26).
i. Ako se tužbom pobija oporuka zbog nedostatka u volji oporučitelja
(čl. 65. ZN), onda se ne može tek u žalbi protiv prvostepene presude pobijati
oporuka i zbog nedostatka oblika (čl. 82. ZN), jer je to preinačenje tužbe
protivno članu 178. Zakona o parničnom postupku (Presuda Vrhovnog suda
AP Vojvodine Gž 137/62 od 9. III 1962, Zb. VIIf 1—1962,. br. 41).
(lOKofc za poništenje oporuke zbog nedostatka ^oblika je zastarni, a ne
prMuzmni.JKiPRP.nie Vrhrmnna surl.a. NR SlmiPn.iiP" g a « RP./R? nd 4 T> 7qfl?,
Poromo 1962/1, br. U).
(ipNevaljanost oporuke zbog nedostatka oblika uzima se u obzir samo
ako zainteresirana osoba traži njeno poništenje (Rješenje Vrhovnog suda
NR Slovenije Rev 216/62 od 9. XI 1962, Poročilo 1962/2,. br. 7).
7. Vidi odluku uz čl. 66. ZN.

Dokazivanje uništene, izgubljene, s a k r i v e n e ili zamet-

nute oporuke
Član 83.
Oporuka uništena slučajem ili radnjom neke druge osobe, izgubljena,
sakrivena ili zametnuta, nakon smrti oporučitelja ili prije njegove smrti

231
Član 83.

ali bez njegovog znanja, proizvest će učinke pravovaljane oporuke ako

zainteresirana osoba dokaže da je oporuka postojala, da je uništena,
izgubljena, sakrivena ili zametnuta, da je bila sastavljena u obliku pro-
pisanom u zakonu i ako dokaže sadržaj onog dijela oporuke na koji se
poziva.

1. Ova se odredba odnosi samo na p i s m e n e oporuke, a ne i na

usmene. Međutim, ako svjedoci usmene oporuke nisu na vrijeme pismeno
sastavili usmenu izjavu posljednje volje, koju je oporučitelj pred njima
dao, niti su njegovu izjavu usmeno ponovili pred sudom (čl. 80. ZN), pa
zbog smrti svjedoka ili iz drugih razloga nema više mogućnosti za njihovo
saslušanje u smislu čl. 209. ZN, zainteresirane osobe mogu poslije smrti o-
poručitelja postojanje i sadržaj usmene oporuke, kao i okolnosti pod koji-
ma je bila sastavljena dokazivati drugim dokaznim sredstvima. Nema sum-
nje, da će ovakav dokaz samo rijetko uspjeti, jer će biti teško pružiti po-
desne dokaze za utvrđivanje sadržaja usmene oporuke i okolnosti od ko-
jih zavisi njena pravovaljanost. Mogućnost dokazivanja usmene oporuke
drugim dokazima, a ne solemnitetnim svjedocima, jest, prema tome, više
teoretskog značaja nego stvarne prirode. Treba, međutim,, ipak ukazati i
na tu mogućnost budući da dokazno pravilo iz § 586. OGZ o dokazivanju
sadržaja usmene oporuke suglasnim iskazom o p o r u č n i h (solemnitet-
nih) svjedoka nije preuzeto u naš zakon.
2. Ako je pismenu oporuku uništio sam oporučitelj ili za njegova ži-
vota netko drugi po njegovom nalogu dli s njegovim znanjem i odobre-
njem, takva se oporuka smatra opozvanom (čl. 105. st. 2 ZN), pa se njen
sadržaj ne može dokazivati. Isto tako nema mjesta primjeni ove odredbe
ni onda ako je već za života oporučiteljeva oporuka uništena slučajem
ili je za života oporučiteljeva izgubljena, sakrivena ili zametnuta, a
oporučitelj je za to z n a o .
Nasljednik koji se poziva na uništenu, izgubljenu, sakrivenu ili zamet-
nutu oporuku mora osim ovih okolnosti dokazati:
a) da je oporuka postojala,
b) da je bila sastavljena u obliku predviđenom u zakonu,
; c) sadržaj oporuke.
Sadržaj oporuke, kao i druge relevantne okolnosti mogu se dokazivati
svim dokaznim sredstvima kojima se po pravilima parničnog postupka
• dokazuju sporne činjenice^1)
Prema rezultatu provedenih dokaza, sud će rekonstruirati oporuku i
utvrditi njen sadržaj. Ako se ne može rekonstruirati čitava oporuka, može
se utvrditi sadržaj samo jednog njenog dijela. I prijedlog zainteresirane
osobe može se odnositi na dokazivanje sadržaja samo jedne oporučne od-
redbe ako se ona poziva samo na tu oporučnu odredbu.
' Ako među zainteresiranim osobama nema spora o prijašnjem postoja-
nju uništene odnosno nestale oporuke, o obliku u kome je sastavljena, o
načinu nestanka ili uništenja kao i o njenom sadržaju, rekonstrukciju
oporuke izvršit će ostavinski sud (čl. 210. st. 1 ZN). Ako su među stranka-

1
F i n ž g a r , op. cit., str. 65.

232
 Član 83 — 84.

ma sporne činjenice, koje se odnose na ove momente, dokazivanje unište-

ne odnosno nestale oporuke vrši se u parnici.
Nakon što ostavinski sud u ostavinskom postupku izvrši rekonstrukciju
nestale odnosno uništene oporuke, proglasit će se rekonstruirana oporuka
po odredbama koje vrijede za proglašenje pismene oporuke (čl. 210.
st. 1 ZN).
Ako se dokazivanje nestale odnosno uništene oporuke zbog spora o
činjenicama vrši u parnici, onda će se u parnici riješiti ne samo pitanje
postojanja prijašnje oporuke, način njenog nestanka ili uništenja i sadr-
žaja oporuke nego i pitanje njene pravovaljanosti, uslijed čega otpada
proglašenje oporuke u ostavinskom postupku.

Sudska praksa
1. V presudi koja utvrđuje oporuku u slučaju kad je ova uništena,
izgubljena, sakrivena ili zametnuta, moraju se naročito utvrđivati činjenice
važne za pravovaljanost oporuke i za saznanje njezinog sadržaja, a osim,
toga i činjenice' da je oporuka nestala načinom i u uvjetima predviđenim
u članu 83. Zakona o nasljeđivanju (Rješenje Saveznog vrhovnog suda Rev.
1108/58 od 10. III 1958, Zb. IV/I—1959, br. 25).
2. Dosljedno načelu pravne sigurnosti i općoj odredbi Zakona o naslje-
đivanju, da izjava posljednje volje proizvodi pravni učinak oporuke kad je
učinjena u obliku i na način u zakonu strogo određen, član 83. tog zakona
određuje stroge uvjete potrebne da oporuka, koja nije pronađena i predana
sudu, proizvede učinak pravovaljane oporuke. Uvjeti označeni u čl. 83. ZN
jesu materijalno-pravne činjenice odlučne za postojanje prava nasljedstva
u korist osobe koja se na takvu oporuku poziva (Rješenje Saveznog vrhov-
nog suda Rev. 151/60 od 17. VIII 1960, Zb. V/2—1960, br. 151).

III. SADRŽAJ OPORUKE

Određivanje nasljednika
Član 84.
Oporučitelj može oporukom odrediti jednog ili više nasljednika.
Nasljednik na temelju oporuke je osoba koju je oporučitelj odredio da
naslijedi cjelokupnu njegovu imovinu, ili dio imovine određen prema
cijeloj imovini.
Nasljednikom smatrat će se i osoba kojoj su oporukom ostavljene
jedna ili više određenih stvari ili prava, ako se utvrdi da je volja oporu-
čiteljeva bila da mu ta osoba bude nasljednik.

1. O d r e đ i v a n j e n a s l j e d n i k a (heredis institutio) jest najti-

pičnija odredba oporuke iako nije bitna za njen pojam kao što je to slučaj
u rimskom pravu. Svakako je i po našem nasljednom pravu nasljednik
osoba, na koju.prelazi ostaviočeva imovina kao cjelina ili na koju prelazi
dio te imovine određen prema cjelini (suecesio per universitatem), "dok
osoba kojoj su oporukom ostavljene pojedMe stvari ili prava iz ostavine,
a ne njen (ostavine) alikvotni dio, jest samo oporučiteljev singularni suk-
cesor (legatar — čl. 86. i 91. ZN), ukoliko se ne utvrdi da je bila drugačija
volja oporučiteljeva (vidi niže, pod tač. 4.).

233
Član 84.

Za oporuku je karakteristično da se njom raspodjeljuje imovina za

slučaj smrti (vidi uz čl. 64. ZN, pod tač. 2.). Međutim, osim odredaba o
određivanju nasljednika i o s t a v l j a n j u l e g a t a , kojima oporučitelj
neposredno i na tačno određen način raspoređuje svoju imovinu može
oporuka sadržavati i odredbe kojima se isti cilj (raspored imovine) posti-
zava posrednim putem. Ovamo spadaju, na primjer, odredbe o i s k 1 j u-
č en j u nužnih (čl. 48. st. 1 ZN) i ostalih zakonskih nasljednika iz nasljed-
stva, odredbe o o p o z i v u r a n i j e o p o r u k e .(čl. 106. st. 1 ZN), kao
i odredbe o o p r o š t a j u i n e d o s t o j n o s t i (čl. 132. st. 2 ZN)., Među
oporučne odredbe koje utječu na raspored imovine oporučitelja spadaju
i one kojima oporučitelj određuje nasljedniku ili legataru z a m j e n i -
k a (supstituta — čl. 85. ZN), zatim oderedbe o r a s p o l a g a n j u u d o -
p u š t e n e s v r h e i o osnivanju z a d u ž b i n e (zaklade — čl. 87. ZN)
i odredbe o postavljanju u v j e t a ili r o k o v a i o određivanju t e r e t a
(naloga — čl. 88. ZN).

Odredbe o isključenju iz nasljedstva, o oposivu ranije oporuke, o

oproštaju nedostojnosti, o raspolaganju u dopuštene svrhe ili' o osnivanju
zadužbine mogu biti sadržane u oporuci zajedno s odredbama o određivar-
nju nasljednika ili legatara, ali mogu biti i jedini i samostalni sadržaj opo-
ruke. I u ovom posljednjem slučaju oporučitelj posrednim putem raspore-
đuje svoju imovinu za slučaj smrti, jer, na primjer, u slučaju ako jedinom
odredbom oporuke isključi određene zakonske nasljednike bližeg nasljed-
nog reda iz nasljedstva (negativni testament), na nasljedstvo će se pozvati
ostali zakonski nasljednici istog nasljednog reda ili, ako su isključeni
svi nasljednici bližeg nasljednog reda, nasljedstvo će pripasti zakonskim
nasljednicima daljnjeg nasljednog reda.
Oporuka može sadržavati i odredbe o uračunavanju odnosno neura-
čunavanju darova ili legata u nasljedni dio (čl. 51. i 52. ZN), kao i odredbe
o načinu diobe ostavine.
Oporučitelj može oporukom odrediti jednu ili više osoba za izvršioce
oporuke (čl. 101. st. 1 ZN).
Sve naprijed navedene odredbe, koje može oporuka sadržavati, imo-
vinskog su značaja ili se barem odnose na sam institut nasljeđivanja. Opo-
ruka može, međutim, sadržavati odredbe i druge'pravne akte koji nemaju
imovinskopravni značaj niti se odnose na nasljeđivanje, nego su relevant-
ni za druge pravne odnose. Među takve oporučne odredbe spada i izjava
kojom oporučitelj dijete rođeno izvan braka priznaje za svoje (čl. 24.
st. 2 OZORDM1)

1
Izjava o priznanju vanbračnog očinstva nalazi se obično uz odredbe
oporuke, koje se odnose na raspored imovinom za slučaj smrti. Izjava o
priznanju vanbračnog očinstva, koja bi predstavljala jedini sadržaj oporuke,
ne bi se mogla smatrati nevažećom samo zato što oporučitelj nije u istom
aktu posebnom odredbom izvršio i raspodjelu imovinom, a isto tako taj
pravni akt ne bi zbog toga izgubio karakter oporuke. Treba kod toga uzeti
u obzir da oporučitelj svojom izjavom o priznanju vanbračnog očinstva
posredno vrši i raspored imovinom za slučaj smrti, jer tim priznanjem opo-
ručitelja vanbračno dijete ulazi u krug njegovih zakonskih nasljednika prvog
nasljednog reda (čl. 23. ZN).

234
f Član 84.

2. Nasljednikom mogu biti ne samo fizičke nego i p r a v n e osobe

kako društvene (javno-pravne), tako i privatno-pravne. Naslijediti mogu
međutim, samo one fizičke osobe koje su u životu u času otvaranja na-
sljedstva (čl. 130. st. 1 ZN), odnosno one pravne osobe koje u to vrijeme
postoje, ukoliko se oporukom ne vrši njihovo osnivanje (čl. 87. st. 2 ZN).
Za valjanost odredbe o postavljenju nasljednika nije potrebno da je "
nasljednik označen ličnim imenom, već je dovoljno da oporuka sadrži po-
datke na temelju kojih se može utvrditi o kojoj se osobi radi (čl. 89. ZN).
<•; 3. S a d r ž a j o p o r u k e mora biti u skladu sa zakonskim propisi-
r ma i ne smije, biti protivan normama morala. To vrijedi i za pojedine opo-
ručne odredbe. U švic. grad. zakoniku (Art. 519. st. 1 br. 3.) izričito je
predviđeno da se oporuka može poništiti ako je njen sadržaj ili koji od
pridodanih uvjeta nemoralan ili protupravan. U našem se zakonu takvi
uvjeti ili tereti smatraju nepostojećim (čl. 88. st. 3 ZN), dok se o pitanju
nemoralnih ili nedopuštenih ostalih oporučnih odredaba ništa ne određuje.
;
Kako mogu i pojedine oporučne odredbe, Koje nisu uvjeti ili tereti, biti
n e m o r a l n o g i l i n e d o p u š t e n o g s a d r ž a j a , trebalo b i i takve
odredbe tretirati jednako kao nemoralne ili nedopuštene uvjete i terete, tj.
smatrati ih kao da ne p o s t o j e.(2)
Dopustivost sadržaja oporuke prosuđuje se po Zakonu o nasljeđiva-
nju i u pogledu oporuka sastavljenih prije stupanja na snagu ovog zakona
(čl. 243. st. 1 i 2 ZN).
4. Odredba zadnjeg stava ovog člana u sMadu je s načelom izraženim
u čl. 90. st. 1 ZN, prema kojem odredbe oporuke treba tumačiti prema
pravoj namjeri oporučitelja. Kod utvrđivanja da li oporučna odredba sa-
drži određivanje nasljednika ili ostavljanje legata nije mjerodavan izraz
koji je oporučitelj upotrijebio, nego smisao oporučne odredbe i oporuke
uzete u cjelini. Ako je, na primjer, oporučitelj nekoj osobi ostavio poje-
dine stvari koje po svojoj vrijednosti sačinjavaju veći dio ostavine, onda
ovakav raspored imovine upućuje na zaključak da je oporučitelj htio da
mu ta osoba bude nasljednik, ukoliko nešto drugo ne proizlazi iz same
oporuke. To isto vrijedi i u slučaju ako su oporukom jednoj osobi osta-
vljene nekretnine, a drugoj pokretnine ili ako ostavljena stvar predstavlja
jedinu imovinu oporučitelja. Iz okolnosti, što je oporučitelj nekoj osobi
ostavio jednu ili više stvari iz svoje imovine uz isključenje odgovornosti
za dugove, može se svakako zaključiti da se radi o ostavljanju legata, a
ne o određivanju nasljednika.(3)

Sudska praksa
1. I izjava volje koja se označuje kao »ugovor-kontrat« može se, s
obzirom na sadržaj i okolnosti pod kojima je bila dana, smatrati oporukom
(Presuda Vrhovnog suda NR Slovenije Rev. 267/61 od 5. I 1962, Porodilo
1962/1, br. 8).
2. Legat uživanja cjelokupne ostavinske imovine može se u smislu čl.
84. stav 3 ZN smatrati nasljedstvom (Presuda Vrhovnog suda NR Slovenije
Pž 12/62 od 16. II 1962, potvrđena presudom Saveznog vrhovnog suda Rev.
1599/62 od 1. VIII 1962, bez posebnog obrazloženja, Poročilo 1962/1, br. 15).
3. Vidi odluku uz član 89. ZN.
2
Isp. F i n ž g a r , op. cit, str. 53. i B l a g o j e v i ć , op. cit., str. 297.
3
Isp. F i n ž g a r , op. cit., str. 54.

235
Član 85.

Supstitucije
Član 85.
Oporučiteli može odrediti oporukom osobu kojoj će pripasti nasljed-
stvo ako određeni nasljednik umre prije njega, ili se odrekne nasljedstva,
ili bude nedostojan da naslijedi.
Isto vrijedi i za zapise.
Oporučitelj ne može odrediti nasljednika svome nasljedniku ni za-
pisovniku. •

1. U našem nasljednom pravu dopuštena je samo jedna vrst supstitu-

cije: o b i č n a s u p s t i t u c i j a (substitutio vulgaris, obična zamjena)
pod kojom se razumijeva odred ha posljednje volje, kojom se p o s t a -
v l j e n o m n a s l j e d n i k u (institutu) određuje z a m j e n i k (supsti-
tut/, za slučaj da ne može ili neće primiti nasljedstvo. Na isti se način i za
isti slučaj može zamjenik odrediti i l e g a t a r u .
Kod obične supstitucije postavlja se supstitut za nasljednika pod s u s-
p e n z i v n i m u v j e t o m da institutu ,ne pripadne nasljedstvo. S u p-
s t i t u c i o n i s l u č a j (događaj, razlog) sastoji se u okolnosti da osoba
koja je kao prva određena za nasljednika ili kojoj je u prvom redu nami- |
jenjen legat, umre prije oporučitelj a ili postane nedostojna za nasljeđiva J
nje ili se odrekne nasljedstva odnosno legata. • i
Ako nastupi koji od navedenih supstitucionih slučajeva, supstitut I
postaje neposredni oporučiteljev nasljednik. Zbog toga supstitut mora u |
odnosu na oporučitelja biti dostojan za nasljeđivanje. On mora, osim toga, p
kao i svaki drugi nasljednik, biti živ u vrijeme otvaranja nasljedstva, što i
znači da mora preživjeti oporučitelja (čl. 130. ZN). Kako se po našem na-*- |
sljednom pravu naljedstvo stječe ipso iure, časom smrti ostavioca (čl. 135. |
ZN), ne mora supstitut doživjeti i nastupanje supstitucionog slučaja.(*) ["•
Prema tome, ako se prvopostavljeni nasljednik (institut) odrekne nasljed- t
stva (casus noluntatis), supstitut postaje nasljednikom ako je bio živ u {
času smrti oporučitelja, makar u vrijeme institutovog odreknuća ne bi I,
više bio na životu. Odreknuee, naime, ako je valjano (čl. 138. ZN), djeluje i
unatrag te se uzima da osoba koja se odrekla nasljedstva, nije nikada ni f
bila nasljednikom. Ako je supstitut preživio oporučitelja, ali je umro
prije institutovog odreknuća, nasljedstvo pripada njegovim (supstituto-
vim) nasljednicima (zakonskim ili oporučnim), ukoliko se nasljedstva ne :
odreknu. Ako, međutim, oporučni nasljednik (institut) preživi oporučite-
lja, ali umre prije nego je dao izjavu da li prima nasljedstvo ili ga se odri- i
če (čl. 137. ZN), dolazi do transmisije njegovog nasljednog prava na nje- [
gove (institutove) nasljednike, u kojem slučaju supstitucija otpada. Trans-
1
U literaturi biv. OGZ-a bilo je ovo pitanje sporno. Iz okolnosti da
je vulgarna supstitucija uvjetno honoriranje, izvodila je većina pisaca (vidi
M a u r o v i ć , op. cit., str. 30. i kod R a p p a p o r t a u Klangovu Komen-
taru, sv. II/l, str. 213) da u slučaju odbijanja nasljedstva (pravno pravilo
iz § 805. OGZ) od strane instituta ako je taj slučaj oporučitelj predvidio
kao razlog supstitucije, mora supstitut ne samo biti živ u času smrti opo-
ručitelja nego doživjeti i ostvarenje ovog supstitucionog slučaja. Vidi j
F i n ž g a r, op. cit., str. 59. . • ,

236
 Član 85.

misari institutovi isključuju, prema tome, po našem nasljednom pravu iz

nasljeđivanja supstituta, dok supstitut, ako se ostvari supstitucioni doga-
2
đaj, isključuje iz nasljedstva oporučiteljeve zakonske nasljednike.( )
2. Oporučitelj može u oporuci prvopostavljenom nasljedniku odrediti
supstituta, a da posebno ne istakne za koji ga, od zakonom predviđenih
supstitucionih slučajeva, određuje. U tome će slučaju supstitut postati na-
sljednikom ako se ostvari bilo koji od zakonom predviđenih razloga supsti-
tucije. Ako oporučitelj, međutim, pozivanje supstituta na nasljedstvo
ograniči samo na j e d a n određeni razlog supstitucije, onda supstitut
može postati nasljednikom samo ako se taj razlog ostvari, dok su ostali
isključeni. Eventualna nejasnoća ili nepreciznost u izražavanju oporučite-
]ja u vezi s određivanjem supstitucionog slučaja, može se razjasniti utvr-
đivanjem njegove prave namjere iz. sadržaja i smisla čitave oporuke.
3. Kod određivanja supstituta može oporučitelj postupiti tako:
a) da institutu odredi samo jednog supstituta; ako otpadne i institut
i supstitut, dolazi do zakonskog nasljeđivanja;
b) da institutu odredi dva ili više supstituta koji se za predviđeni
supstitucioni slučaj sukcesivno, jedan za drugim, pozivaju na nasljedstvo
(prvopostavljenom nasljedniku određuje se A za supstituta, a za slučaj da
i A otpadne, nasljednikom postaje B itd.);
c) da istog supstituta odredi ne samo jednom institutu nego i dvojici
njih ili više (sunasljednicima); kod toga može oporučitelj predvidjeti da
supstitut treba doći na mjesto onog sunasljednika koji prvi otpadne ili da
supstitut treba postati nasljednikom, nakon što svi postavljeni instituti
(sunasljednici) otpadnu;
d) da sunasljednike međusobno supstituira (supstitutio reciproca); u
ovom slučaju, ako oporučitelj nije drugačije odredio ili ako nešto drugo ne
proizlazi iz okolnosti pojedinog slučaja, sunasljednici su jedan drugom
supstituti u razmjeru njihovih nasljednih dijelova.( 3 )
Oporučitelj može supstituta odrediti i zakonskom nasljedniku.
4. Odredba zadnjeg stava sadrži z a b r a n u određivanja f i d e i k o-
m i s a r n e s u p s t i t u c i j e (povjerbene zamjene), o kojoj se govori
• kada ostavilac dvije osobe (ili više njih) s u k c e s i v n o poziva na na-
sljedstvo, tako da jedan od njih treba postati nasljednikom u času njegove
smrti, a druga u nekom kasnijem momentu, ali svakako nakon prestanka
prava osobe koja je prva postala nasljednik. Osoba koja prva dobiva na-
sljedstvo naziva se f i d u c i a r (prethodni nasljednik, Vorerbe), a ona
koja postaje nasljednikom poslije prve osobe, naziva se f i d e i k o m i -
s a r (naknadni, potonji nasljednik, Nacherbe). Za pojam fideikomisarne~
supstitucije bitno je da je volja oporučiteljeva upravljena na ustanovlje-

2
U austrijskoj je literaturi sporno i pitanje odnosa transmisije i sup-
stitucije. Većina pisaca stoji na stanovištu da supstitut isključuje institu-
tove transmisare. Ovi se pisci pri tom oslanjaju na pravno pravilo iz § 809.
OGZ iz kojeg izvode da na nasljednike instituta, koji je umro prije nego je
dao nasljedničku izjavu, samo onda prelazi njegovo nasljedno pravo ako mu
•oporučitelj nije odredio supstituta. Vidi kod R a p p a p o r t a u Klangovu
Komentaru, sv. II/l, str. 211.
3
Vidi E s c h e r , op. cit, str. 246.

237
Član 85.

nje d v a j u ili više sukcesivnih nasljeđivanja njegove ostavine, tako da

dvije ili više osoba j e d n a za d r u g o m postaju nasljednicima, dok
kod obične supstitucije postaje nasljednikom i l i institut i l i supstitut.
Kao supstitucioni slučaj kod fideikomisarne supstitucije dolazi u obzir
ne samo smrt fiduciara nego, i drugi događaj ili vremenski momenat, sve
to prema odredbi oporučitelja. Čini se, međutim, da se odredba zadnjeg
stava ovog člana o zabrani fideikomisarne supstitucije odnosi samo na slu-
čaj, kada je fideikomisarno nasljeđivanje vezano za smrt fiduciara. (4) Na
opravdanost ovog zaključka upućuje okolnost da je po našem nasljednom
pravu izričito dopušteno postavljanje nasljednika (legatara) pod uvjetom
ili s rokom (čl. 88. st. 2 ZN). Kako, s jedne strane, fideikomisarna supsti-
tucija po svojoj pravnoj konstrukciji i nije ništa drugo nego jedan oblik
postavljanja nasljednika (legatara) pod uvjetom ili s rokom, tako da je
fiduciar nasljednik pod rezolutivnim uvjetom ili sa završnim rokom, a
fideikomisar pod suspenzivnim uvjetom ili s početnim rokom (vidi niže
uz čl. 88. ZN), dok se, s druge strane, postavljanje nasljednika pod uvje-
tom ili s rokom smatra u pravnoj teoriji prećutnim određivanjem fidei-
komisarne supstitucije,(5) to odredba zadnjeg stava ne može imati drugo
značenje od onog koje proizlazi iz njene formulacije, tj. da isključi pri-
mjenu fideikomisarne supstitucije za slučaj kada se kao supstitucioni do-
gađaj predviđa smrt fiduciara. Istina, formulacija odredbe o zabrani fi-
deikomisarne supstitucije s teoretske strane nije posve korektna, jer je
fideikomisarni supstitut (potonji nasljednik) sukcesor oporučitelja. a ne
fiduciara (prethodnog nasljednika), ali je, s druge strane, prednost ove
formulacije u tome, što je njom izrečena zabrana dobila na svojoj od-
ređenosti.
Iako je, međutim, prema odredbi zadnjeg stava zabrana određivanja
fideikomisarne supstitucije svedena samo na određeni slučaj (smrt
fiduciara), može se ipak uzeti da je fideikomisarna supstitucija kao usta-
nova n a č e l n o odbačena. Ta se ustanova koja je ranije, a naročito u
vrijeme feudalizma, imala za svrhu pogodovanje određenih članova poro-
dice, ne može prihvatiti u našem društvenom uređenju i pravnom poretku,
jer predstavlja ograničenje slobodnog raspolaganja imovinom, a time i
smetnju za napredno gospodarstvo. Ona u našem nasljednom pravu na
neki način samo još utoliko dolazi do izražaja, ukoliko se s obzirom na
dopustivost određivanja uvjeta i rokova pri postavljanju nasljednika ili
legatara (čl. 88. st. 2 ZN) ne mogu izbjeći pravni odnosi jednaki onima
koji postoje između fiduciara i fideikomisara. Iz ovog proizlazi da se mo-
gućnost određivanja uvjeta i rokova u oporuci ne smije iskoristiti za izi-
gravanje odredbe zadnjeg stava ovog člana o zabrani fideikomisarne sup-
stitucije. Izigravanjem ove odredbe moglo bi se, na primjer, smatrati po-
stavljanje nasljednika pod takvim uvjetom ili rokom koji bi proizveo isti
pravni učinak kao da je ostavilac izričito odredio »nasljednika svome na-
sljedniku«. Ne treba, međutim, u tom pogledu ići suviše daleko, pa sma-
4
Ovo je pitanje iznio S t a n k o v i ć već u svome članku »Sticanje
ostavine i odricanje od nasljedstva«, Naša zakonitost, br. 3—4/57, str. 126.
5
M a u r o v i ć , Nacrt V, str. 32; R a p p a p o r t i H a n d l u Klan-
govu Komentaru, sv. II/l, str. 232. i 525; E s c h e r , op. cit., str. 247.

238
 Član 85.

trati da uvijek postoji izigravanje odredaba o fideikomisarnoj supstituciji,

kada neka odredba oporučiteljeva dovodi do učinka koji je sličan onome,
što ga stvara fideikomisarna supstitucija. Tako, na primjer, oporučitelj
može oporukom jednu osobu odrediti za svog nasljednika, a drugoj ostaviti
doživotno uživanje iste ostavinske imovine. U ovom slučaju će između
nasljednika i osobe kojoj je ostavljeno doživotno uživanje nastati sličan
odnos koji postoji između fiduciara i fideikomisarnog supstituta, jer fidu-
ciar, dok ne nastupi supstitucioni događaj, ima samo ograničeno pravo
vlasništva, s pravima i obavezama uživaoca.(6) Ostavljanje doživotnog uži-
vanja je odredba o ostavljanju legata. Takva odredba je dopuštena, jer
oporučitelj može određenoj osobi kao legat ostaviti ne samo određenu
slvar iz svoje ostavine nego i neko pravo na toj ostavini (čl. 91. st. 1 ZN).
Nema razloga da se takva odredba smatra nevaljanom samo zato, što je
položaj legatara u ovom slučaju sličan položaju prvog nasljednika (fidu-
ciara) u fideikomisarnoj supstituciji.
U sumnji, da li neka odredba oporučiteljeva ne krije u sebi izigrava-
nje zabrane iz zadnjeg stava ovog člana, treba u prvom redu tumačenjem
oporuke u cjelini utvrditi pravu volju oporučitelja (čl. 90. st. 1 ZN), a
zatim ocijeniti da li se s obzirom na dopustivost uvjeta i rokova u oporuci
(čl. 88. st. 2 ZN) može ta odredba smatrati valjanom.
5. Odredba kojom je oporučitelj odredio »-nasljednika svome nasljed-
niku ili legataru« smatra se nepostojećom u slučaju, kada je sadržana u
cporuci koja je sastavljena prije stupanja na snagu Zakona o nasljeđiva-
nju. Vidi o tome čl. 243. st. 4 ZN i tamo dana objašnjenja.

Sudska praksa
1. Propis člana 243. stav 4 ZN, prema kome se smatra da ne postoji odredba
o fideikomisarnoj supstituciji učinjena u oporuci prije stupanja na snagu
Zakona o nasljeđivanju, ne dolazi do primjene ako je do dana objavljivanja
tog zakona u ostavinskom postupku iza oporučitelja fideikomisarna supstitu-
cija pravomoćno priznata (čl. 242. ZN) — Presuda Vrhovnog suda NR Hrvat- ,'U I
ske Gž 1854/55 od 27. II 1956, Zb. 1/1—1956, or. 113.
Vidi odluke Saveznog vrhovnog suda pod br. 4. i 5, u kojima je zauzeto
suprotno stanovište.
2. Ne može se tražiti brisanje uknjiženog potonjeg nasljeđivanja ako se
ne traži i proglašenje oporuke za nevažeću (Vrhovni sud AP Vojvodine Gzz
199/56, Glasnik br. 11/56, str. 29).
3. Nagodba u ostavinskom postupku, prema kojoj jedan od nasljednika
preuzima ostavinske nekretnine uz obavezu da nakon svoje smrti preda ne-
kom drugom od tadašnjih nasljednika, nije ugovor o fideikomisarnoj supsti-
tuciji.
V parnici kojom se nagodba pobija svi su prijašnji nasljednici jedin-
stveni suparničari, pa samo jedan od njih nije pasivno legitimiran (Vrhovni
sud NR Slovenije Gž 632/57, Savezni vrhovni sud Rev. 43/58, Pravosođni bil-
ten hr. 3—4/59. str. 35).
4. Naredba o fideikomisarnoj supstituciji nema učinak ni u slučaju kada
je ostavilac umro prije stupanja na snagu Zakona o nasljeđivanju, pa je i
ostavina raspravljena pravomoćnim rješenjem prije stupanja na snagu tog
zakona (Rješenje Saveznog vrhovnog suda Rev. 503/58 od 23. XII 1958, Zb.
111/3—1958, br. 43.3).
8
Pravno pravilo iz § 613. OGZ; za bivše srbijansko pravno područje
vidi L. Markovi ć, op. cit., str. 247, a za vojvođansko B o g d a n f i - N i -
kolić, op. cit, sv. II, str. 242.

239
Član 85 — 86.

5. Iz kategoričkih odredaba člana 85. stav 3 i člana 243. stav 4 ZN pro-

izlazi zaključak da nasljedstvo potonjeg nasljednika nije u smislu odredbe
člana 242. ZN konačno uređeno time što je prije stupanja na snagu Zakona
0 nasljeđivanju pravomoćno raspravljena ostavina i odlučeno da se ona
preda prvom nasljedniku uz ograničenje određeno naredbom o fideikomisar-
noj supstituciji.
Nasljedstvo potonjeg nasljednika može se smatrati kao konačno uređeno
-u smislu čl. 242. ZN u slučaju kad je prije stupanja na snagu Zakona o naslje-
đivanju nastupio slučaj supstitucije i potonjem nasljedniku kao takvom već
•predana ostavina (Presuda Saveznog vrhovnog suda Rev. 444/58 od 26. II
1959).
6. Udova, koja je na temelju ženidbenog i nasljednog ugovora preuzela
ostavinsku imovinu iza muža, uz obavezu da isplati djeci nasljedne dijelove
1 do svoje smrti preda preuzetu imovinu jednom od djece, predajom preuzete
imovine jednom od djece ispunila je fideikomisarnu supstituciju, upisanu u
korist sve djece. S obzirom na okolnost da je raspolaganje prema sporazumu
i tadašnjim propisima bilo valjano, treba smatrati da je ostavina iza umrlog
bračnog druga bila konačno uređena, pa supstitut može slobodno odlučivati
© svojoj imovini (Presuda Saveznog vrhovnog suda Rev. 524/58 od 25. XI
1958, Poročilo 1959/2, br. 9).
7. Postavljanje nasljednika svome nasljedniku je tzv. jideikomisarna
supstitucija koja ne važi (Vrhovni sud AP Vojvodine Rev. 129/59, Glasnik
2/60, str. 24).
8. Sporazum između nasljednika o preuzimanju ostavine po jednom i
kasnije prepuštanje iste ostavine drugom nasljedniku nije nasljedni ugovor.
Tako stečena imovina ne spada u ostavinu prvoga ako su nakon njegove
smrti ispunjeni uvjeti za preuzimanje imovine po drugome (Rješenje Vrhov-
nog suda NR Slovenije Gs Rev. 12/60 od 11. II 1960, Pravnik br. 9—10/60,
str. 402).
9. Odredba ugovora, kojom darodavac ograničava daroprimca da daro-
vanu imovinu mora sačuvati i ostaviti svojim zakonskim nasljednicima, nema
učinka jednako kao ni fideikomisarna supstitucija određena oporukom (Pre-
suda Saveznog vrhovnog suda Rev. 1708/60 od 22. XII 1960, Zb. V/3—1960,
Tor. 314).
10. Odredbe u oporuci o potonjem nasljeđivanju trebaju se smatrati
"kao da i ne postoje. U takvom slučaju ne može se analogno primijeniti pro-
pis čl. 242. Zakona o nasljeđivanju (Vrhovni sud AP Vojvodine Rev. 62/61,
Glasnik 10/61, str. 21).

O s t a v l j a n j e z a p i s a

Član 86.
Oporučitelj može oporukom ostaviti jedan ili više zapisa (legata).

1. U rimskom je pravu' imenovanje nasljednika (heredis institutio)

bila bitna i nužna odredba oporuke. Ipak je već i rimska oporuka, pored
imenovanja jednog ili više nasljednika, na koje je ostaviočeva - imovina
prelazila kao skupnost, mogla sadržavati i druge odredbe o raspolaganju
imovinom. Među takve odredbe spadala je i odredba o određivanju legata,
tj. o namjeni pojedinih imovinskih koristi u prilog trećih osoba, a na teret
nasljednika. U kasnijem razvoju rimskog nasljednog prava mogao je osta-
vilac određivati legate ne samo u oporuci nego i u k o d i c i l u (vidi uz čl.
64. ZN, pod tač. 2. si. e), koji je bio potvrđen oporukom^ 1 ) dok najzad nije
Mio dopušteno određivati legate u svakom kodicilu.

240
 Član 86.

U modernim zakonodavstvima nema razlike između oporuke i kodi-

cila, tako da za pojam oporuke nije više bitno određivanje nasljednika, tj.
osobe kojoj oporučitelj ostavlja cjelokupnu svoju imovinu ili njen dio
određen prema cjelini. U našem se nasljednom pravu pod oporukom sma-
tra svako opozivo raspolaganje imovinom za slučaj smrti, bez obzira na to,
da li se radi o postavljanju nasljednika ili samo o određivanju legata.
2. Pojam l e g a t a (zapisa) dan je u čl. 91. ZN. Nazivom — legat —
označava se ne samo odredba oporuke kojom se legat određuje nego i ^am
predmet legata, tj. ona stvar, pravo ili korist, koja se njime ostavlja. Za
razliku od nasljednika, legatar nije univerzalni sukcesor ostavioca. Uko-
liko su mu ostavljene stvari ili prava iz ostavine, on je ostaviočev singular-
ni sukcesor,(2) pa na njega — u načelu — ne prelaze ostaviočeve obaveze
(čl. 98. ZN).
Dok vlasništvo na stvarima ostavine prelazi neposredno, ipsa lege, od
ostavioca na nasljednike u času ostaviočeve smrti, legatari stječu vlasni-
štvo na legiranim stvarima, u pravilu (izuzetak kod zakonskih prelegatara
iz čl. 38. ZN), tek p o s r e d n i m putem: prenosi ga na njih nasljednik
ili druga osoba kojoj je nešto ostavljeno iz ostavine (onerat). Legatari na
osnovu oporuke zadobivaju samo o b a v e z n o p r a v n i zahtjev, potra-
živanje, prema oneratu na prijenos vlasništva odnosno na predaju osta-
vljenih imovinskih koristi ili na ispunjenje drugih činidbi koje su pred-
met legata. Ovaj oblik legata ima isto značenje kao i l e g a t u m p e r
d a m n a t i o n e m rimskog prava.( 3 ) U izvjesnim slučajevima (čl. 232. u
vezi s čl. 230. ZN) može, doduše, umjesto nasljednika i sud izvršiti predaju
ostavinskih pokretnih stvari legataru u vlasništvo, a kada su predmetom
legata nepokretne stvari iz ostavine, sud u obliku rješenja'o nasljeđivanju
(čl. 228. st. 2 tač. 5 ZN) ili posebnog rješenja o legatu (čl. 232. ZN)
izdaje i ispravu, na osnovu koje se u zemljišnoj knjizi prenosi vla-
sništvo na tim nekretninama neposredno od ostavioca na legatara. Le-
gat nije, međutim, u ovim slučajevima izgubio svoj obaveznopravni ka-
rakter, već je na taj način postignuto samo znatno skraćenje u proceduri
predaje,stvari i prijenosa vlasništva na legatara. U protivnom bi slučaju
sud morao pokretnine koje ima na čuvanju uručiti nasljedni cima i lega-
taru prepustiti da od njih traži izvršenje legata, tj. predaju ovih pokret-
nina, dok bi legirane ostavinske nekretnine trebalo upisati najprije na
nasljednike kojima je izvršenje legata naloženo (odnosno na nasljedničku
zajednicu, ako oporučitelj nije odredio, tko je dužan izvršiti legat — čl. 92.
1
Razlikovali su se, naime, testamentarni kodicili koji su postojali uz
oporuku i intestatni kodicili koji su postojali bez oporuke. Prvi su mogli
biti u oporuci potvrđeni (codicilli testamento confirmati) ili nepotvrđeni
(codicilli
2
non confirmati).
3
Vidi M a u r o v i ć , Nacrt V, str. 59.
U konačnom razvoju rimskog prava postojala su dva glavna oblika
legata: legatum per vindicationem i legatum per damnationem. Prvi je pro-
izvodio stvarnopravni učinak, tako da je legatar predaju posjeda legirane
stvari mogao od nasljednika tražiti redovnom vlasničkom tužbom (reivindi-
kacijom). Predmetom tog legata mogle su biti samo one stvari koje su se
nalazile u ostavini, odnosno samo ona stvarna prava ili potraživanja koja su
pripadala ostaviocu.
Legatum per damnationem imao je samo obligatorni učinak, pa je lega-
tar na osnovu takvog legata morao od nasljednika tražiti ispunjenje legata
osobnom tužbom.

Jg Zakon o nasljeđivanju s komentarom 241

Član 86.

st. 3 ZN), a zatim bi legatar od tih nasljednika, morao tražiti ne samo pre-
daju nekretnina nego i izdavanje isprave za prijenos vlasništva u zemlji-
šnoj knjizi. Razumljivo je da je takva procedura posve nepotrebna.
U našem nasljednom pravu ne postoji, prema tome, rimski l e g a -
4
t u m p e r v i n d i c a t i o n e m ( ) (vidi, međutim, uz čl. 38., pod tač. 4),
koji je sa svojim punim stvarnopravnim učinkom bio poznat i u prijaš-
5
njem nasljednom pravu vojvođanskog pravnog područja.( )
3. Izvjesnu sličnost s legatom ima institut d a r o v a n j a za s l u č a j
s m r t i (donatio mortis causa) kao posebna vrst darovnog ugovora. Ovaj
pravni institut vrijedi i danas na onim pravnim područjima, gdje za nj
postoji podloga u pravnim pravilima grad. prava. Darovanje za slučaj
smrti i legat međusobno se razlikuju po svojim formalnim i materijalnim
pretpostavkama.
Prema pravnom pravilu iz § 956. OGZ darovanje za slučaj smrti sma-
tra se u g o v o r o m samo onda ako j e d a r o p r i m a c p r i h v a t i o
d a r o v a n j e , ako s e d a r o d a v a c i z r i č i t o o d r e k a o p r a v a
da ga p o r e č e i ako je darodavac daroprimcu p r e d a o p i s m e n u
i s p r a v u o tom pravnom poslu. Kako se darovanje za slučaj smrti treba
ispuniti istom poslije smrti darodavca te se, prema tome, ovdje radi o da-
rovanju »bez prave predaje«, ovaj ugovor mora na pravnom području, ha
kome je važio Zakon o javnim bilježnicima od 11. IX 1930, biti sastavljen
u obliku sudskog akta (pravilo iz § 52. tač. 4. Zak. o javnim bilježnicima i
Odluka AVNOJ-a o ukidanju javnih bilježnika i javno-bilježničkih ko-
mora).
Ugovor o darovanju za slučaj smrti je pravni posao inter vivos (spor-
no —• vidi uz čl. 64. ZN, pod tač. 1.) čije je ispunjenje odgođeno do časa
smrti darodavca. Prema sudskoj praksi na području, na kojem je važio
austrijski grad. zakonik, predmet darovnog ugovora ne ulazi u ostavinu,
jer se smatra da je daroprimac već za života darodavca stekao određeno
subjektivno pravo, samo što zahtjev za ostvarenje tog prava dospijeva
istom u času smrti darodavca.(')
U švicarskom se pravu ovaj ugovor smatra pravnim poslom za slučaj
smrti, za »koji važe formalne i materijalne pretpostavke kao kod ostalih
raspoložbi za slučaj smrti, ai posebno kod ugovora o nasljeđivanju. Zbog
toga ovdje (u švic. pravu) predmet darovanja za slučaj smrti ulazi u osta-
vinu te su obavezu, koja je nastala u osobi ostavioca, dužni izvršiti njego-
vi nasljednici.(7)
Prema pravnom pravilu iz § 568. Srbijanskog grad. zakonika darova-
nje za slučaj smrti smatra se uvijek legatom, iz čega proizlazi da na prav-
4
Vidi prethodnu notu.
5
6
Vidi o tome: B o g d a n f i - N i k o l i ć , op. cit., str. 244.
U austrijskoj pravnoj- nauci imade daroprimac kod darovanja za
slučaj smrti prema mišljenju većine autora položaj vjerovnika ostavine
(K r a s n o p o 1 s k i, op. cit., str. 173; H a n d l i S w o b o d a u Klangovu
Komentaru, sv. II/l, str. 23. i sv. U/2, str. 654), dok E h r e n z w e i g (op.
cit., str. 530) smatra da je položaj daroprimca kod ovog ugovora jednak
legatarevom.
' E s c h e r , op. cit., str. 84.

242
 Član 86 — 87.

nom području tog Grad. zakonika nije poznat institut ugovornog darova-
nja za slučaj smrti.
Na vojvođanskom pravnom području darovanje za slučaj smrti sma-
tralo se jednostranim ugovorom, za koji su se tražile iste formalne pret-
postavke, kao i za pismene oporuke i iste materijalne pretpostavke koje
su bile potrebne za darovanje i oporuci vanje. U pogledu pravnog učinka
darovanja za slučaj smrti primjenjivali su se propisi koji su važili za opo-
ruke i za nasljedne ugovore (ugovore o nasljeđivanju).(8)
4. Ako nisu ispunjene sve pretpostavke koje se traže za valjanost
ugovora o darovanju za slučaj smrti (prihvat darovanja, odreknuće od
prava na opoziv, sudski akt), darovanje može za slučaj smrti vrijediti kao
legat ako su ispunjene formalnosti -.koje su potrebne za oporuku (pravno
pravilo iz prve reč. § 956. OGZ). Ova vrst darovanja za slučaj smrti nema
u našem pravu neko veće praktično značenje. Nakon što je otpala razlika
i.. između oporuke i kodicila, pravovaljana je svaka odredba posljednje
volje, koja je izražena u obliku propisanom za oporuku. Zbog toga se i
danas darovanje za slučaj smrti, kada se darodavac nije odrekao prava na
opoziv darovnog obećanja, može smatrati legatom ako su ispunjene pret-
postavke koje se traže za akt oporučivanja. Manjka li koja od ovih pret-
postavki, ovaj pravni posao nije valjan ni kao legat. Ako je ostavilac
predmet legata odmah predao ovlašteniku, vrijedit će ovaj pravni posao
kao darovanje inter vivos. Ovakvo prethodno ispunjenje nadomjestit će,
međutim, formalne nedostatke bez izuzetka samo kada se radi o pokret-
ninama, jer za nekretnine vrijedi i u ovom. slučaju odredba čl. 9. Zakona
o prometu zemljišta i zgrada, što znači da i pored istovremene predaje
predmeta darovanja daroprimcu, darodavac i daroprimac moraju potpi-
sati pismenu ispravu o tom darovanju.

Sudska praksa
Za valjanost darovanja za slučaj smrti (otpust duga) potreban je sudski
akt ili izjava volje u jednom od oblika koji su propisani u Zakonu o naslje-
đivanju (Presuda Vrhovnog suda NR Slovenije Ps Rev. 98/61 od 15. VI 1961,
Pravnik br. 12/61, civilne odluke, str. 13).

Raspolaganje u d o p u š t e n e s v r h e i o s n i v a n j e z a đ u ž b i n e
Član 87.
Oporucitelj može oporukom narediti da se neka stvar ili pravo ili dio
ostavine ili cijela ostavina upotrebi za postizanje neke dopuštene svrhe.
Ako je oporucitelj naredio osnivanje zađužbine i odredio sredstva za
postizanje njezine svrhe, zadužbina će postati kad se dobije odobrenje
nadležnog državnog organa.

1. U prvom stavu ovog člana riječ je o tzv, n e s a m o s t a l n i m za-

1
d u ž b i n a m a ( n e s a m o s t a l n i m z a k l a d a m a ) ^ ) pod kojima se
podrazumijeva namjena imovine za neku dopuštenu t r a j n u svrhu, bez
stvaranja posebnog pravnog subjekta. Ostavilac u takvom slučaju osta-
8
B o g d a n f i - N i k o 1 i ć, op. cit., str. 263.
1
Na pravnom području OGZ-a upotrebljava se termin »zaklada«, a na
onom Srbijanskog grad. zakonika termin »zadužbina«. U gornjim se objaš-

243
Član 87.

vlja određenu imovinsku vrijednost nekoj osobi, redovno već postojećoj

pravnoj osobi, s nalogom (čl. 88. st. 1 ZN) da tu imovinsku vrijednost upo-
trijebi za određenu svrhu trajnog karaktera. Nesamostalna zaklada posto-
jala bi, na primjer, u slučaju ako bi ostavilac naložio nasljedniku, da iz
prihoda ostavine svake godine podmiruje troškove za školska putovanja
određenog broja učenika. Davanja s p r o l a z n o m svrhom (npr. za podi-
2
zanje spomenika) ne sačinjavaju zadužbinu.( )
Nalog (modus) i nesamostalna zadužbina imaju dodirnih tačaka, što
pogotovo vrijedi za slučaj kada nalog, kojim je ostavilac opteretio nasljed-
3
nika ili legatara, sadrži pretpostavke i obilježja takve zadužbine.( ) Ovdje
je, naime, nalog samo forma u koju je ostavilac zaodjeo svoju odredbu o
upotrebi ostavine ili njenog dijela u neku dopuštenu trajnu svrhu.
Za pojam nesamostalne zadužbine je irelevantno da li nasljednik (le
gatar) treba određenu svrhu, prema nalogu oporučitelja, oživotvoriti iz
svoje imovine uopće (ubrajajući ovamo i onu, koju je stekao na temelju
oporuke) ili samo iz one imovine koju je oporučitelj za tu svrhu namije-
nio. I u ovom je posljednjem.slučaju ostavina, na koju se nalog odnosi,
postala vlasništvom nasljednika (legatara) opterećenog nalogom, samo što
je on tada mora odvojeno držati i posebno njom upravljati te na taj način
privesti određenoj svrsi.
Režimu nesamostalne zadužbine može oporučitelj podvrći cijelu osta-
vinu ili njen alikvotni dio ili samo pojedinu stvar odnosno pravo iz osta-
vine. Mogućnost ovakvog raspolaganja osta vinom proizlazila bi za ostavio-
ca već iz odredbe čl. 88. st. 1 ZN, jer se nalogu može dati, vrlo raznolik sa-
držaj. Da bi se, međutim, otklonila svaka sumnja u dopustivost takve na-
mjene, to je ova mogućnost sada izričito predviđena.
Nesamostalna zadužbina naziva se u pravnoj teoriji i f i d u c i j a r n a
z a d u ž b i n a (fiduciarius: na vjeru predan, povjeren), što osobito vri-
jedi'za slučaj kada je takva zadužbina vezana uz pravnu osobu.(4)
Ostavilac može i bez ustanovljenja nesamostalne zadužbine postići da
se njegova imovina upotrijebi za ostvarenje neke dopuštene svrhe, ako
neku pravnu osobu koja već ostvaruje određenu svrhu (npr. socijalnu),
postavi za nasljednika ili joj ostavi legat. Tu bi se, međutim, radilo o obič-
noj namjeni za slučaj smrti jednoj egzistentnoj pravnoj osobi (čl. 130. st.
2 ZN), pa taj slučaj i ne potpada pod ovaj član.
2. Odredbom drugog stava predviđena je mogućnost osnivanja zaduž-
bina kao posebnih pravnih subjekata na temelju naredbi posljednje volje.
Z a d u ž b i n a je društvena tvorevina kojoj je pravni poredak priz-
nao pravnu osobnost; za njeno je osnivanje -potrebno da se neka imovin-
ska vrijednost, s odobrenjem nadležnog državnog organa, namijeni odre-
đenoj trajnoj svrsi. Kao što je poznato, u pravnoj se teoriji, s obzirom na
pravnu konstrukciju, razlikuju dvije kategorije pravnih osoba: korpora-

n.ienjima upotrebljava drugi termin, jer je taj upotrijebljen i u srpskom i

hrvatskom tekstu Zakona o nasljeđivanju.
2
M a u r o v i ć , Nacrt V, str. 52.
3
Vidi H a n d l u Klangovu Komentaru, sv. II/l, str. 530.
4
E s c h e r, op. cit., str. 214.

Ž44
 Član 87.
••
čije kao jedna kategorija te zavodi i zaklade (zadužbine) kao druga kate-
gorija^5) Dok je za korporacije karakteristično da imaju članstvo s auto-
nomnom organizacijom, tako da se cilj korporacije određuje voljom njenih
članova, kod zavoda i zadužbina je supstrat pravnog subjektiviteta imo-
vinska masa koja je namijenjena trajnoj svrsi, a ovu određuje sam
osnivač.
Za postanak zadužbine potrebne su tri pretpostavke: i z j a v a v o l j e
0 o s n i v a n j u z a d u ž b i n e kao pravno samostalnog subjekta, o z-
načenje s v r h e za koju se zadužbina osniva i o d r e đ e n j e i m o -
vine koja se namjenjuje za tu svrhu. Izjava volje o osnivanju zadužbine
može biti dana među živima ili za slučaj smrti (u oporuci). I u slučaju,
kada je dana među živima, izjava o osnivanju zadužbine predstavlja jed-
nostrani pravni posao.(8) Pored navedenih g r a đ a n s k o p r a v n i h
p r e t p o s t a v k i potrebna je za postanak zadužbine i jedna a d m i n i -
s t r a t i v n a p r e t p o s t a v k a . Ta pretpostavka jest odobrenje nadlež-
nog državnog organa. Time je u pogledu osnivanja zadužbine prihvaćen
sistem k o n c e s i j e , koji je za ovu kategoriju pravnih osoba važio
1 u starom jugoslavenskom pravu.
Detaljnije odredbe o zadužbinama nisu sadržane u Zakonu o naslje-
đivanju, već su rezervirane za poseban Zakon kojim će se regulirati pita-
nja i odnosi koji se mogu pojaviti u toj materiji.
Poslije Oslobođenja doneseno je nekoliko pravnih akata općeg zna-
čaja, ikojima je bilo dodirnuto i pitanje zadužbina. Tako su Rješenjem
Predsjedništva Vlade FNRJ od 25. IX 1946. o ukidanju i likvidaciji drža-
vnih fondova (SI. list FNRJ br. 79/46) i Rješenjem od 29. XI 1946. o uki-
danju i likvidaciji preostalih državnih fondova (SI. list FNRJ br. 98/46)
ukinuti svi fondovi čiji prihodi imaju ili su imali javnopravni značaj,
a za čije svrhe država po svojoj funkciji treba da osigura budžetska sred-
stva, zatim fondovi o kojima nema podataka o osnivanju i namjeni, kao
i fondovi osnovani prije 1919. godine, koji su postali bespredmetni. Me-
đutim, prema odredbi tač. II Rješenja od 29. XI 1946. ovim propisima o
ukidanju i likvidaciji fondova nisu bile obuhvaćene zadužbine osnovane
od privatnih osoba kao ni crkveni i školski fondovi koji su crpli sred-
stva iz dobrovoljnih uloga đaka i dobrovoljnih priloga. Kako se iz ovog
vidi, našem pravnom poretku ni prije donošenja Zakona o nasljeđivanju,
nije bio stran institut zadužbina kao posebnih pravnih subjekata te se,,
u načelu, prihvaćala mogućnost njihovog postojanja i funkcioniranja.
Budući da o organizaciji zadužbina i njihovom djelovanju nema pozi-
tivnih propisa, mogu se pojedina pitanja koja odatle proističu rješavati
primjenom pravnih pravila starog jugoslavenskog Zakona o zadužbi-
5
Nema potrebe da se ovdje posebno ističe razlika između zavoda I
zaklada. Dovoljno je reći da u literaturi postoji stanovište da su zaklade
samo podvrsta zavoda, kao i stanovište da razlike između njih uopće nema.
Spaić ih tretira kao jedan pojam pod nazivom »ustanove« (op. cit., str.
150).
6
Zadužbine se, međutim, mogu osnivati ne samo pravnim poslom nego-
i zakonskim propisom, kao i aktom državnog organa. To naročito vrijedi za
zavode, ukoliko prihvatimo razlikovanje između njih i zadužbina.

245
 Član 87.

nama od 6. VII 1930. (Službene novine od 11. VII 1930., br. 155—LVIIL),
kojim je regulirano osnivanje, organizacija, funkcioniranje i prestanak za-
dužbina.
3. Članu 87. ZN nije svrha samo da stavi izvan sumnje mogućnost
•osnivanja zadužbina naredbom posljednje volje, koja je bila istak-
nuta u ranijim (predratnim) propisima o zadužbinama, nego taj elan,
a posebno odredba stava 2, ima i određeno nasljednopravno značenje.
Smisao ove odredbe jest u tome, da se oporučitelju dade mogućnost ne
samo da naredbom posljednje volje osnuje zadužbinu nego da tu za-
d u ž b i n u i s t o v r e m e n o p o s t a v i z a n a s l j e d n i k a odnosno
da joj ostavi legat.(7) Bez ove odredbe postavilo bi se pitanje dopustivosti
ovakvih oporučnih namjena s obzirom na okolnost da prema čl. 130. st.
1 ZN nasljednik može biti samo osoba koja je u životu u času otvaranja
nasljedstva.
Prema pravilu iz § 7. predratnog Zakona o zadužbinama smatra se
da zadužbina, ako je osnovana naredbom posljednje volje, pravno postoji
od dana smrti ostavioca, ukoliko nadležni organ odobri njeno osnivanje.
Ovo pravilo treba usvojiti i za naše današnje pravo. Formulacija odredbe
stava 2, prema kojoj će zadužbina »postati kad se dobije odobrenje nad-
ležnog državnog organa«, može imati samo to značenje, da bez takvog
odobrenja zadužbina ne može steći pravnu osobnost, pa, prema tome, ni
postojati, ali kad je odobrenje jednom dano, onda ono ima retroaktivno
djelovanje.(8) Ovom se fikcijom ostvaruje bitna pretpostavka sposobnosti
za nasljeđivanje (čl. 130. st. 1 ZN), U protivnom bi se slučaju moralo
uzeti da zadužbina do časa odobrenja ima položaj fideikomisarnog sup-
stituta, a takva se solucija s obzirom na načelo iz čl. 85. st. 3 ZN sigurno
nije imala u vidu. Kako, međutim, od časa smrti ostavioca, pa do mo-
menta dok nadležni organ dade odobrenje za osnivanje zadužbine može
proteći duže vrijeme, morat će ostavinski sud u slučaju potrebe poduzeti
nužne mjere za osiguranje i čuvanje zadužbinske imovine, u koju svrhu
može postaviti i privremenog staraoca ostavine (čl. 134. i 205. ZN).
4. Izjava volje oporučitelja o osnivanju zadužbine i namjena inw>-
vinskih sredstava ne moraju nužno biti sadržani u jednom pravnom aktu.
Gporučitelj može, prema tome, jednom oporukom odrediti osnivanje za-
dužbine i označiti njenu svrhu, a kasnijom oporukom namijeniti sredstva
za postizanje ove svrhe. Jedinstveni akt predstavljat će, međutim, u stvar-
nosti redoviti slučaj.
Imovinska sredstva za postizanje zadužbinske svrhe može oporučitelj
namijeniti zadužbini njenim postavljanjem za nasljednika ili ostavlja-
njem legata ili- u obliku naloga.
Zadužbina k a o n a s l j e d n i c a stječe nasljedstvo danom smrti
oporučitelja kao i svaki drugi nasljednik. Ona je, prema tome, neposredni
pravni nasljednik ostavi očev iako joj se pravna osobnost s danom smrti
ostavioca priznaje uz pretpostavku naknadnog odobrenja.(9)

' E s c h e r , op. cit., str. 267.

8
Isp. Vuković, op. cit., knjiga I, str. 286.
9
Vuković, 1. c.

246
 Član 87.

Zadužbina k a o l e g a t a r stječe danom smrti ostavioca (opet uz

pretpostavku da je osnivanje odobreno) potraživanje protiv osoba opte1-
reoenih legatom na ispunjenje legata (čl. 92. ZN). U slučaju da onerat
iz bilo kojeg razloga otpadne od nasljedstva, zadužbina ima pravo tražiti
ispunjenje legata od osobe koja dolazi na njegovo mjesto (čl. 95. ZN).
Zadužbina k a o k o r i s n i k n a l o g a ne zadobiva nikakav za-
htjev prema osobi opterećenoj nalogom (nasljedniku, legataru). Do onog
što joj je u obliku naloga namijenjeno, može zadužbina, međutim, doći
posrednim putem. Ako je oporučitelj odredio izvršioca oporuke, onda je
taj ovlašten tužbom tražiti ispunjenje naloga od osoba koje su njime
opterećene ili, za slučaj neispunjenja, tražiti od njih povrat onoga što
su iz ostavine primili (čl. 102. ZN). Kako neispunjenje naloga djeluje kao
raskidni uvjet (čl. 228. st. 2 tač. 4. i čl. 231. ZN), mogu u tom slučaju
i druge zainteresirane osobe tražiti od osoba opterećenih nalogom povrat
primljenih koristi iz ostavine. Osim toga, sud neće sve dotle narediti po-
trebne upise u zemljišnoj knjizi ni predati nasljednicima (legatarima)
pokretne stvari, dok se ne dokaže da je nalog u korist zadužbine ispunjen
ili da je njegovo ispunjenje barem osigurano (vidi i uz čl. 88. ZN, pod III,
tač. 2. i 3.).
Ovdje je, naravno, riječ o namjeni koju oporučitelj u obliku naloga
određuje zadužbini koju on sam osniva naredbom posljednje volje, a ne
o namjeni u korist zadužbina, osnovanih od drugih osoba. Od oba ova
slučaja treba, međutim, razlikovati nalog, prema kojem je nasljednik ili
legatar dužan osnovati zadužbinu i odrediti sredstva za postizanje od-
i ređene svrhe. U ovom posljednjem slučaju osnivač zadužbine ne bi bio
oporučitelj, nego nasljednik odnosno legatar na temelju izjave volje među
• živima.
5. Nužni nasljednici (čl. 30. ZN) mogu tražiti umanjenje oporučnih
raspolaganja koja su predviđena za postizanje određene svrhe odnosno
namijenjena zadužbini koju osniva oporučitelj, uz iste pretpostavke, uz
koje se i inače po Zakonu o nasljeđivanju može tražiti umanjenje opo-
ručnih raspolaganja zbog povrede nužnog dijela (čl. 39—46. ZN). Oni,
prema tome, i pored okrnjenja nužnog dijela ne mogu pobijati osnivanje
zadužbine, već samo zahtijevati nužni dio odnosno njegovu nadopunu.
Pravno pravilo iz § 10. Zakona o zadužbinama od 6. VII 1930. prema
kojem je pravo pobijanja bilo ograničeno samo na potomke osnivača za-
dužbine, devogirano je odredbama Zakona o nasljeđivanju o nužnim na-
sljednicima.
6. U vezi s odredbom stava 2 o davanju odobrenja za osnivanje
zadužbine od strane nadležnog organa postavlja se pitanje, da li sud
može dovršiti ostavinski postupak, makar nadležni organ još nije riješio
pitanje odobrenja, ili bi bilo svrsishodnije sačekati njegovu odluku.
Prema pravilu iz § 3. st. 2 Zakona o zadužbinama od 6. VII 1930.
bio bi ostavinski sud dužan da odmah nakon proglašenja oporuke, kojom
se određuje osnivanje zadužbine, dostavi ovjereni prijepis oporuke or-
ganu nadležnom za davanje odobrenja. Pozitivnim propisima nije od-
ređeno, koji bi državni organ danas bio nadležan da daje odobrenje za
osnivanje zadužbine i uopće da postupa i odlučuje u upravnim poslovima

247
Član 87 — 88.

koji se odnose na zadužbine. Smatramo, međutim, da bi prema našem

sistemu državne uprave rješavanje zadužbinskih predmeta spadalo u
djelokrug kotarskog organa za opću upravu, na čijem se području nalazi
sjedište zadužbine, a ako se poslovanje zadužbine proteže na više ko-
tara ili prelazi područje republike, onda u djelokrug republičkog odnosno
saveznog organa za opću upravu. Smatramo, nadalje, da bi ostavinski
sud i danas bio dužan da nadležnom državnom organu dostavi ovjeren
prijepis oporuke kojom se osniva zadužbina. Bilo bi, štaviše, korisno da
se novim propisima o zadužbinama predvidi dužnost suda da istovremeno
od nadležnog organa z a t r a ž i odobrenje za osnivanje zadužbine, uko-
liko nasljednici ili izvršilac oporuke ne dokažu da su to učinili.
Prema izloženom bilo bi, u pravilu, svrsishodno da sud sačeka odluku
nadležnog organa o odobrenju osnivanja zadužbine, pa tek pošto primi
izvještaj o ispunjenju ove administrativne pretpostavke osnivanja, da
donese rješenje o nasljeđivanju. To naročito vrijedi za slučaj, kada je
zadužbina postavljena za jedinog nasljednika ili kad joj je ostavljen naj-
• veći dio ostavinske imovine. Kod protivnog bi se postupanja moglo de-
siti da se zbog uskrate odobrenja ostavinska rasprava mora iznova pro-
voditi.

Sudska praksa
Po našem pravu za pravovaljanost oporuke nije potrebno određivanje,
nasljednika, već je bitno samo raspolaganje o imovini za slučaj smrti (Okruž-
ni sud Subotica G£ 246/57 i Vrhovni sud AP Vojvodine Rev. 8/57, Glasnik
br. 6/59, str. 32).

Tereti i uvjeti
Član 88.
Oporučitelj može opteretiti nekom dužnošću osobu kojoj ostavlja neku
korist iz ostavine.
On može u pojedinim odredbama oporuke postaviti uvjete ili rokove.
Nemogući, nedopušteni i nemoralni uvjeti i tereti, kao i oni koji su
nerazumljivi ili protuslovni, smatraju se kao da ne postoje.

1. O uvjetima, rokovima, i nalozima kao nuzgrednim sastojinama

oporuke Zakon o nasljeđivanju nema odredaba, kojima bi se detaljnije
rješavala pitanja koja se u ovoj materiji pojavljuju. U ovom se članu
predviđa samo mogućnost određivanja uvjeta, roka ili naloga pri po-
stavljanju nasljednika ili ostavljanju legata. Međutim, iz odredaba čl.
228. st. 2 tač. 4. i čl. 231. ZN, u kojima se govori o odgodnom i raskidnom
uvjetu, početnom i završnom roku i o nalogu koji se treba smatrati kao
raskidni uvjet, može se zaključiti da i u našem nasljednom pravu dolaze
u obzir pojedine vrste uvjeta i rokova, poznatih iz pravnih pravila imo-
vinskog prava i razrađenih u pravnoj teoriji. Zakonodavac je očigledno
imao u vidu buduću kodifikaciju našeg imovinskog (građanskog) prava,
pretpostavljajući da će osnovna pitanja iz materije koja se odnosi na
uvjete, rokove i naloge, biti regulirana u općem dijelu imovinskog za-

248
 Član 88.

konika. Zbog toga Zakon o nasljeđivanju, osim načelne odredbe o do-

pustivosti uvjeta, rokova i naloga (tereta), kod očitovanja posljednje
volje sadrži u tom pogledu još samo odredbu o djelovanju nemogućih, ne-
dopuštenih, nemoralnih, nerazumljivih i protuslovnih uvjeta i naloga.
Zbog pomanjkanja pozitivnih propisa u ovoj materiji ostala su otvorena
mnoga pitanja na koja će se u praksi pronalaziti odgovor u pravnim pra-
vilima imovinskog prava i u pravnoj nauci, ukoliko, naravno, na taj na-
čin dobivena rješenja budu u skladu s našim nasljednopravnim siste^-
mom. Donošenje odredaba sadržanih u stavu 1 1 2 ovog člana bilo je
potrebno i zbog toga, što bi se inače, s obzirom na zabranu ustanovlja-
vanja fideikomisarne supstitucije (čl. 85. st. 3 ZN), kojom se stvaraju
slični odnosi kao i kod postavljanja nasljednika pod uvjetom ili sa ro-
kom, mogla pojaviti sumnja o dopustivosti uvjeta, rokova i naloga u
izjavama posljednje volje. (*) Sada je ova sumnja otklonjena.
Ostavilac može slobodno raspolagati svojom imovinom za slučaj
smrti, ukoliko time ne vrijeđa prava nužnih nasljednika. Ovo njegovo
pravo slobodnog raspolaganja sadržajno je prošireno mogućnošću odre-
đivanja uvjeta, rokova i naloga u pojedinim odredbama oporuke. U au-
strijskom građanskom zakoniku pravo oporučitelja na određivanje ovih
nuzgrednih sastojina oporuke nazvano je »ograničenjem posljednje volje«
(marginalna rubrika uz § 695. OGZ). Međutim, ovdje se ne radi o ogra-
ničenju volje oporučitelja, već o sužavanju, ograničenju pravnog položaja
nasljednika odnosno legatara, dok oporučitelj na taj način dobiva još
šire područje raspolaganja imovinom.(2)
2. U v j e t (condicio), sadržan u oporuci, je odredba oporučitelja ko-
jom on učinak oporuke čini zavisnim o nekoj budućoj neizvjesnoj okol-
nosti. Uvjetom se naziva i okolnost, od koje zavisi učinak oporuke. Načelno
uzevši, ova okolnost treba da je buduća, jer u slučaju kada se kao uvjet
postavlja okolnost koja se već dogodila u p r o š l o s t i ili se događa u
s a d a š n j o s t i (condiciones in praeteritum vel in praesens collatae)
objektivno nema neizvjesnosti. Međutim, - iako je u stvarnosti takva okol-
nost već nastupila ili upravo nastupa, ne mora to biti poznato ostaviocu
(ni uvjetno postavljenom nasljedniku), tako da u ovom slučaju može
postojati subjektivna neizvjesnost. U pravnoj literaturi postoji stanovi-
šte(3) da su uvjeti, postavljeni na prošlost ili sadašnjost, u slučaju subjek-
tivne neizvjesnosti, dopustivi.
Treba, međutim, naglasiti da kod postavljenja nasljednika ili osta-
vljanja legata pod uvjetom nije o uvjetu zavisna sama oporuka odnosno
pojedine njene odredbe, na koje se uvjet odnosi, nego je o uvjetu zavisan
1
O tom je pitanju u diskusijama koje su vođene prilikom izrade na-
crta ovog zakona bilo različitih, pa i posve oprečnih mišljenja i prijedloga
(vidi i Ob j aš n j e n j a, str. 135.).
Prema odredbi § 550. Građanskog zakonika Republike Cehoslovačke od
25. X 1950. smatra se nevažećom ne samo odredba oporuke o fideikomisarnoj
supstituciji nego i odredba na temelju koje ono što se ostavlja, nasljednik
može dobiti samo na određeno vrijeme ili tek poslije izvjesnog vremena od
dana ostaviočeve smrti, kao i odredba o uvjetu kojom je ostavilac ograni-
čio pozivanje
2
nekog za nasljednika.
3
H a n d 1 u Klangovu Komentaru, 'sv. II/l, str. 496.
Vidi npr. kod H a n dl a u Klangovu Komentaru, sv. II/l, str. 501.

249
Član 88.

pravni efekt, buduće djelovanje oporuke. Oporuka postoji od momenta

čim je sastavljena, iako postaje perfektnim pravnim poslom istom smrću
ostavioca. Zbog toga, ako je ostavilac u ranijoj oporuci odredio za svog
nasljednika u pogledu cjelokupne imovine jednu osobu, a u kasnijoj opo-
ruci drugu, ali uz neki uvjet, prva se oporuka, premda sadrži bezuvjetno
postavljanje nasljednika, treba smatrati .(prećutno) opozvanom kasnijom
oporukom (cl. 106. st. 1 ZN), bez obzira na to, što je konačni efekt te
oporuke zavisan o ispunjenju odnosno neispunjenju postavljenog uvjeta.
3. Kao što uvjeti u pravnim poslovima uopće, tako i uvjeti koji se
postavljaju u oporuci mogu biti:
a ) s u s p e n z i v n i (odgodni, odložni), kojima se odgađa pravni
učinak oporuke do vremena dok ne nastupi okolnost, koja je postavljena
kao uvjet, i r e z o l u t i v n i (raskidni), kojima se raskida pravni učinak
oporuke u času nastupanja te okolnosti;
b) a f i r m a t i v n i (pozitivni, potvrdni), kojima se traži da se nešto
dogodi, tj. da nastupi okolnost postavljenja kao uvjet, i n e g a t i v n i (ni-
ječni), kojima se traži da ta okolnost n e nastupi; za razlikovanje ove
vrste uvjeta nije odlučan afirmativan ili negativan način izražavanja,
nego pitanje, da li bi se ispunjenjem uvjeta mijenjalo ili se ne bi mi-
jenjalo dosadašnje stanje;
c) p o t e s t a t i v n i (condiciones potestativae; potestas: mogućnost,
moć), čije ispunjenje ovisi o volji uvjetno ovlaštenog, k a z u a l n i (con-
diciones casuales; casus: slučaj), čije ispunjenje ovisi o slučaju odnosno
o nekom prirodnom događaju ili o volji treće osobe i m j e š o v i t i (con-
diciones mixtae), ako njihovo ispunjenje ovisi i o volji uvjetno ovla-
štenog i o nekom događaju izvan njega.
Oporučitelj može postavljanje nasljednika (legatara) i z r i č i t o
označiti kao uvjetno, što se obično izražava veznikom »ako« ili riječima
»pod uvjetom«, »uz uvjet« i tome sličnim načinom izražavanja. Uvjeto-
vanost pojedine oporučne odredbe ne mora, međutim, biti izričito ozna-
čena, već može proizlaziti i iz sadržaja te odredbe i smisla čitave oporuke.
U tom će se slučaju sadržaj uvjeta utvrditi tumačenjem ( p r e ć u t n i
uvjeti).(4) S druge strane, treba naglasiti da ne mora uvjet postojati u
svakom slučaju, kada je oporučitelj upotrijebio formu izražavanja koja je
inače uobičajena za uvjete. Tako npr., stilizacija oporuke: »ako ja za vri-
jeme svog putovanja u Ameriku umrem, postavljam za nasljednika...«,
ne znači uvjetno postavljanje nasljednika, nego označuje samo povod
sastava oporuke.(5)
4. Razdoblje koje traje od časa kada je uvjetni pravni posao zaklju-
čen, pa do momenta dok se uvjet ne odluči (ispuni odnosno izjalovi, osu-
jeti) naziva se u pravnoj teoriji s t a n j e p e n d e n c i j e (oondicio pen-
det: uvjet visi; stanje neizvjesnosti, vrijeme iščekivanja). Kod oporuke
kao jednostranog pravnog posla za slučaj smrti, ovo stanje počinje ča-
som smrti ostavioca i traje dok se uvjet ne ispuni ili izjalovi.
4
B l a g o j e v i ć , op. cit, str. 253; H a n dl u Klangovu Komentaru,
sv. II/l,
5
str. 500; E s c h e r , op. cit.,- str. 210.
E s c h e r , op. cit., str. 210.

250
 Član 88.

Osoba koja je postavljena za nasljednika pod s u s p e n z i v n i m

uvjetom ili kojoj je pod tim uvjetom ostavljen legat stječe nasljedstvo
odnosno legat istom u času ispunjenja uvjeta. Uvjetno postavljeni na-
sljednik (legatar) mora doživjeti ne samo čas smrti ostavioca nego —
ako ostavilac oporukom nije što drugo predvidio — i nastup uvjeta, i u
to vrijeme mora biti dostojan za nasljeđivanje. Ako oporučni nasljednik
{legatar) umre prije nego uvjet bude odlučen, dolazi do nasljedne trans-
misije na njegove nasljednike (zakonske ili oporučne) samo u slučaju ako
iz oporuke proizlazi takva namjera oporučiteljeva. U protivnom će slu-
čaju nasljedstvo pripasti oporučiteljevim zakonskim nasljednicima. Za
iznijeto stanovište postoji oslonac u odredbi čl. 90. i 142. ZN iako zakon
ne daje direktan odgovor na ovo pitanje kao što ga je davao bivši OGZ
(§ 703). Prema odredbi čl. 90 ZN treba oporuku tumačiti prema pravoj
namjeri oporučitelj a, a u slučaju sumnje držati se onoga što je povoljnije
za zakonskog nasljednika ili za osobu kojoj je oporukom naložena neka
obaveza. U odredbi čl. 142. ZN sadržana je pak pretpostavka da je opo-
ručni nasljednik postavljen za nasljednika samo s obzirom na svoju
osobu, ako oporučitelj za slučaj njegovog odreknuća od nasljedstva nije
odredio njegove nasljednike kao supstitute ili predvidio priraštaj njego-
vog dijela ostalim oporučnim nasljednicima, odnosno izrazio kakvu drugu
namjeru za takav slučaj. Ako se još uzme u obzir, da oporučitelj često ni
ne pozna nasljednike osobe koju je postavio za svog nasljednika, onda
sve ovo opravdava naprijed istaknuto stanovište, da u slučaju postavlja-
nja nasljednika (legatara) pod suspenzivnim uvjetom treba u dvojbi uzeti,
da nasljednik (legatar) mora doživjeti ispunjenje uvjeta.(6) Isto je. sta-
novište ušlo u njem. grad. zakonik (§ 2074), a istaknuto je i u švicarskoj
literaturi.(7) Na području nasljednog prava ne vrijedi, prema tome, na-
čelo o nasljedivosti uvjetovanih prava (pravno pravilo iz § 900. OGZ),
ako iz oporuke ne proizlazi da je to bila volja ostaviočeva.
Prema franc. code civil (art. 1040.) i austrijskom grad. zakoniku (§
703) mora nasljednik (legatar) doživjeti ispunjenje uvjeta i u to vrijeme
biti sposoban (dostojan) za nasljeđivanje. Ipak se u austrijskoj pravnoj
nauci i judikaturi, nakon što je III novelom nadopunjen § 615. OGZ, opće-
nito zastupa stanovište, da § 703. OGZ ne sadrži kogentnu pravnu normu
pa se uzima da u slučaju ako nasljednik (legatar) umre prije ispunjenja
uvjeta, na njegovo mjesto dolaze njegovi nasljednici, ukoliko iz oporuke
ne proizlazi protivna volja ostavioca.(8)
"5. Iako nasljednik (legatar), ikoji je postavljen pod suspenzivnim
uvjetom, stječe nasljedstvo (legat) istom nastupom uvjeta, njemu ipak
i za vrijeme pendencije (pendente condicione) pripadaju izvjesna ovla-
štenja. On je, prije svega, kao zainteresirana osoba ovlašten tražiti od
suda da odredi privremene mjere za osiguranje dijela ostavine, koji mu
6
Isp. dr F. S t a n k o v i ć , Sticanje ostavine i odricanje od nasljed-
stva, Naša zakonitost br. 3—4/57, str. 1124; dr A. Finžga.r, Pogoj, rok in
nalog u posijednjevoljnih odredbah, Pravnik br. 11—12/57, str. 488.
7
E s c h e r, op. cit., str. 212. U Švicarskom grad. zakoniku ovo pitanje
nije riješeno.
8
Vidi R a p p a p o r t i H a n d l , u Klangovu Komentaru, sv. II/l,
str. 228. i 520.

251
ClaaSSf

je ostavljen (čl. 231. ZN). Ove mjere osiguranja (privremene naredbe)

može sud izdati ne samo poslije 2avršenog ostavinskog postupka nego od-
mah nakon otvaranja nasljedstva, jer uvjetno postavljeni nasljednik (!.e-
gatar) već u čašu smrti ostavioca stupa u izvjesni odnos prema ostavini.(9)
Uvjetno postavljeni nasljednik može zahtijevati da sud izvrši popis i
procjenu ostaviočeve imovine (čl. 197. st. 2 ZN). Sud je, nadalje, dužan
u smislu čl. 228. st. 2 tač. 4. ZN rješenjem o nasljeđivanju utvrditi i na-
sljedno pravo osobe koja je postavljena za nasljednika pod suspenzivnim
uvjetom, uz podatak da je njezino pravo odgođeno zbog neispunjenog
uvjeta. Iz ovog proizlazi da se po samom zakonu uzima u obzir pravni
položaj, u kojem se nalazi uvjetno postavljeni nasljednik (legatar) prema
ostavim u vremenu od otvaranja nasljedstva pa do momenta dok se uvjet
ne ispuni odnosno izjalovi.
Ovu pravnu situaciju zakon pobliže ne određuje. U austrijskoj su,
švicarskoj i njemačkoj pravnoj terminologiji za označavanje pravne situ-
acije nasljednika, čije je pravo odgođeno zbog neispunjenog uvjeta, usvo-
jeni izrazi »Anwartschaft« ( č e k a n j e , očekivanje) i »Warterecht«
( p r a v o č e k a n j a ) , dok se za uvjetno postavljenog nasljednika upo-
trebljava izraz »Anwarter« ( o č e k i v a l a c , č e k a l a c ) . Izrazom »War-
terecht« hoće se pokazati da već za vrijeme pendencije postoji takva
pravna situacija, u kojoj »Anwarter« ima izvjesna prava u pogledu osta-
vine iako se tu ne radi o nekom potpunom subjektivnom pravu, nego '
samo o jednom p r a v n o m s t a n j u , na koje se nadovezuju izvjesne
pravne posljedice. Ovo pravno stanje odgovara onim elementima ka-
snijeg (kada se uvjet ispuni) potpunog činjeničnog stanja, koji su nastali
već u momentu smrti o-staviočeve.
U našoj se pravnoj terminologiji dosad nije našao podesniji izraz
za označavanje pravnog položaja nasljednika, čije je pravo "odgođeno
zbog još neispunjenog uvjeta, od doslovnog prijevoda navedenih nje-
mačkih izraza. Uvjetno postavljeni nasljednik je, prema tome, čekalac
(očekivalac), a njegovo pravo u odnosu na ostavinu — pravo čekanja
(pravo očekivanja).
6. Kako u našem nasljednom pravu nema instituta »ležeee ostavine«, t
a pravo nasljednika, postavljenog pod suspenzivnim uvjetom je odgo-
đeno do nastupa uvjeta, treba razmotriti, kome pripada ostavina za vri- ;..
jeme pendencije, tj. od časa smrti ostavioca, pa do vremena dok se uvjet
ne ispuni. Očigledno je da ostavina za to vrijeme može pripadati samo
osobi koja bi bila nasljednik da nema oporuke, ukoliko oporucitelj nije
i u tom pogledu nešto drugo odredio (ako nije, na primjer, postavio iz-
vršioca oporuke i povjerio mu upravljanje ostavinom do ispunjenja }
uvjeta). Ostavina će, prema tome, u pomanjkanju druge odredbe oporu- ,
čitelja, za vrijeme pendencije pripadati oporu čiteljevim zakonskim na- '
sljednicima.(10) Ako je oporučitelj zakonske nasljednike imenovao svojim ;•
nasljednicima pod suspenzivnim uvjetom, ostavina će do ispunjenja
uvjeta pripadati onim osobama koje bi po zakonskom redu nasljeđivanja
bile pozvane na nasljedstvo, kada postavljenih zakonskih nasljednika ne j
9
S t a n k o v i ć , cit. članak, str. 123.
10
F i n ž g a r stoji na stanovištu (vidi cit. članak, str. 491) da oporuči-
telj ne može odrediti neku drugu osobu koja bi bila nasljednik za vrijeme

252
 Član 88.

bi bilo. U ovakvom je, naime, uvjetnom postavljenju zakonskih nasljed-

nika sadržano istovremeno njihovo isključenje iz nasljedstva za slučaj
•da se uvjet izjalovi.(u) Ako su pak između više sunasljednika neki od
njih uvjetno postavljeni, a kod ostalih sunasljednika postoje pretpostavke
za priraštaj (akrescendju — čl. 142. i 143. ZN), onda će nasljedni dio
uvjetno postavljenih nasljednika za vrijeme pendendje pripadati ostalim
sunasljednidma.(12)
Rješenjem o nasljeđivanju (čl. 228. ZN), u slučaju određivanja na-
sljednika pod suspenzđvnim uvjetom, treba sud utvrditi kao nasljednika
ne samo uvjetno postavljenog nasljednika nego i zakonskog nasljednika
ili drugu osobu, kojoj prema odredbi oporučitelja treba pripadati na-
sljedstvo dok uvjet ne nastupi. Kako se, međutim, u zemljišnoj knjizi kao
vlasnik ne može označiti osoba kojoj bi vlasništvo trebalo tek u buduć-
nosti pripasti, nego osoba kojoj vlasništvo nekretnina upravo pripada, to
će za vrijeme pendendje kao vlasnik ostavinskih nekretnina biti upisan
zakonski nasljednik, odnosno osoba koju je oporučitelj u oporuci odredio,
ali uz upis (uknjižbu — vidi niže) ograničenja njegovog vlasničkog prava,
zbog odgodnog uvjeta, u korist uvjetno postavljenog nasljednika.
Vlasničko pravo zakonskog nasljednika odnosno osobe kojoj prema
odredbi oporučitelja pripada nasljedstvo za vrijeme pendendje nije,
prema tome, jednako pravu ostalih, definitivnih vlasnika. Ono je vre-
menski i sadržajno ograničeno pravom uvjetno postavljenog nasljednika.
Prema sistemu austrijskog grad. zakonika zakonski nasljednik ima u
ovom slučaju položaj prethodnog nasljednika (fidudara — vidi uz čl.
85. ZN pod tač. 4), kome pripada ograničeno pravo vlasništva, s pravima
i obavezama uživaoca (§ 613, i 707. OGZ). Ova usporedba pravnog polo-
žaja prethodnog nasljednika (fiduciara) s pravnim položajem uživaoca
(plodouživaoca, uzufruktuara) vrijedi, međutim, u potpunosti samo u po-
gledu upravljanja i korištenja (uživanja) stvari. U pogledu prava raspo-
laganja pravni je položaj prethodnog nasljednika drugačiji od pravnog
položaja uživaoca. Dok uživalac ne može otuđiti, a, u pravilu, ni opteretiti

dok se ne ispuni suspenzivni uvjet, kao ni za slučaj ispunjenja rezolutiv-

nog uvjeta, jer bi takva odredba stvarala pravu fideikomisarnu supstituciju.
Ako se, međutim, uzme u obzir da je samim zakonom zabrana fideikomi-
sarne supstitucije ograničena na slučaj kada je takva supstitucija vezana
na smrt fiduciara (čl. 85. st. 2 ZN; vidi i objašnjenja uz taj član pod tač.
5), te da u krajnjoj liniji i postavljenje nasljednika pod uvjetom ili rokom
— a ti su dopustivi — stvara iste odnose koji postoje u fideikomisarnoj sup-
stituciji, onda nema razloga da se oporučitelju oduzme mogućnost da za vri-
jeme pendencije kod suspenzivnog uvjeta ili za slučaj ispunjenja rezolutiv-
nog uvjeta, odredi drugu osobu za nasljednika. U svakom će, naime, slu-
čaju, ako se uvjet ispuni, dvije osobe, jedna za drugom fungirati kao nas-
ljednici iste ostavine. Jedna od tih osoba bit će uvijek uvjetno postavljeni
nasljednik, dok će druga osoba biti ili zakonski nasljednik ili ona koju je
oporučitelj za taj slučaj odredio izvan kruga zakonskih nasljednika. Odnos
koji postoji između fiduciara i fideikomisara ne može se izbjeći ni u jed-
nom ni u drugom slučaju. Oporučitelj, međutim, određujući osobu, koja će
biti nasljednik za vrijeme pendencije, nije time odredio »nasljednika svome
nasljedniku«.
11
E h r e n z w e i g , op. cit., str. 417, nota 25.
12
F i n ž g a r , cit. članak, str. 489.

253
Član 88.

stvar koju ima na uživanju, prethodni nasljednik ima i u tom pogledu

određena ovlaštenja. Treba, prije svega, istaći da su pravni poslovi pret-
hodnog nasljednika kao obaveznopravni naslovi (titulusi) koji su upra-
vljeni na otuđenje ili opterećenje ostavinskih stvari dopušteni i valjani.
Ako se, dakle, prethodni nasljednik ugovorom obavezao otuđiti neku
stvar iz ostavine, pa se uvjet, pod kojim je nasljedstvo ostavljeno opo-
ručnom nasljedniku izjalovi, on će nakon toga biti dužan da u ispunjenju
ugovora svome suugovaraču preda otuđenu stvar u posjed i prenese na
13
njega vlasništvo nekretnina u zemljišnoj knjizi.( )
Postavlja se, međutim, pitanje, da li prethodni nasljednik može već
za vrijeme pendendje otuđiti ili opteretiti stvari iz ostavinske imovine,
tj. da li se već za vrijeme pendencije mogu r e a l i z i r a t i obaveze koje
je on u tom pravcu na sebe preuzeo. U a u s t r i j s k o j se literaturi na
ovo pitanje različito odgovara. Većina je starijih pisaca( 14 ) zastupala sta-
novište, da otuđenje ili opterećenje ostavinske imovine za vrijeme pen-
dencije nije moguće, bez obzira na to da li se radi o nekretninama ili po-
kretnim stvarima, dok E h r e n z w e i g (16) to dopušta kako u pogledu
nekretnina, tako i u pogledu pokretnina, ali uz pridržavanje prava
uvjetno postavljenog nasljednika. Prema R a p p a p o r t u i H a n d l u ( 1 6 )
prethodni nasljednik može otuđiti i opteretiti ostavinske nekretnine, jer
je uslijed upisa prava potonjeg (uvjetno postavljenog) nasljednika u ze-
mljišnim knjigama stjecatelju poznato postojanje supštitucione veze,
zbog čega otuđenje ili opterećenje za potonjeg nasljednika ne može biti
škodljivo. Ovi autori, međutim, ne dopuštaju otuđenje ni opterećenje po-
kretnih stvari budući da ovdje, pravo čekaoca nije osigurano kao u slu-
čaju kad se radi o nekretninama. Iako švic. grad. zakonik ne sadrži o
tome nikakvih propisa, u š v i c a r s k o j se literaturi zastupa stanovi-
šte, (17) da prethodni nasljednik može otuđiti i opteretiti ostavinsku imo-
vinu (nekretnine i pokretnine). N j e m a č k i grad. zakonik je otklonio
svaku sumnju u tom pogledu odredbom da prethodni nasljednik u načelu
može raspolagati ostavinskom imovinom, s potrebnim ograničenjima u
interesu čekaoca (§ 2112. i si.).
Za naše se pravo može prihvatiti rješenje prema kojem je prethodni
nasljednik za vrijeme pendencije ovlašten na stvarnopravna raspolaganja
sa stvarima iz ostavinske imovine (nepokretnim i pokretnim), ako je otu-
đenje ili opterećenje potrebno radi isplate ostaviočevih dugova ili ako to
iziskuju potrebe redovne uprave, (18) kao i u drugim sličnim situacijama.
13
Vidi R a p p a p o r t u Klangovu Komentaru, sv. II/l, str. 247.
" U n g e r , Das osterr. Erbrecht, IV Aufl., str. 213; P f a f f - H o f -
m a n n, Kommentar II, str. 244. i si.; K r a s n o p o l s k i , Osterr. Erbrecht,
str. 112.
S t u b e n r a u c h , Kommentar I, VI Aufl., str. 775. i 857, naprotiv
smatra da prethodni nasljednik može otuđiti i opteretiti nekretnine, jer je
stvarnopravna raspoložba dopuštena svagdje gdje je znanje treće osobe o
pravu potonjeg nasljednika osigurano putem zemljišnih knjiga.
is Op. cit., str. 428.
!« Klangov Komentar, sv. II/l, str. 244, 247, 525.
" E s c h e r , op. cit., str. 269; T u o r , op. cit, str. 440.
11
F i n ž g a r , cit. članak, str. 491.

254
 ' član 88.

Ako, na primjer, zakonski nasljednik, za vrijeme pendencije, zbog podi-

zanja zajma za popravak zgrade iz ostavinske mase u smislu čl. 102. Za-
kona o stambf nim odnosima osnuje hipoteku na toj zgradi, uvjetno po-
stavljali nasljednik ni nakon ispunjenja uvjeta neće moći s uspjehom
osporavati valjanost ovog pravnog posla. Međutim, i bez obzira na ove
posebno istaknute slučajeve, prethodnom nasljedniku treba, po našem mi-
šljenju priznati pravo na otuđenje i opterećenje stvari iz ostavinske imo-
vine, uz potrebna ograničenja u interesu uvjetno postavljenog nasljednika.
Za očuvanje interesa uvjetno postavljenog nasljednika u pogledu
ostavinskih n e k r e t n i n a služi u prvom redu upis ograničenja vla-
sničkog prava prethodnog nasljednika (koji ima položaj fidudara) na
ostavinskim nekretninama u korist uvjetno postavljenog nasljednika (čiji
je pravni položaj jednak položaju fideikomisara). Ovaj je upis po svom
karakteru uknjižba(19) koja se unosi u vlasnički list. Po svojoj je vanjskoj
formi i stilizaciji uknjižba ograničenja vlasničkog prava prethodnog na-
sljednika slična zabilježbi ograničenja, kojem je vlasnik za svoju osobu
podvrgnut u pogledu raspolaganja zemljišnoknjižnim tijelom. Međutim,
od te se zabilježbe uknjižba ograničenja vlasničkog prava razlikuje po
svom djelovanju, jer ona ne sprečava prethodnog nasljednika u raspola-
ganju nekretninom na koju se odnosi (kako je to slučaj kod ove vrsti
zabilježbe), već ima kao posljedicu, da knjižna prava, koja je treća osoba
stekla poslije upisanog ograničenja, ne mogu biti na štetu prava uvjetno
postavljenog nasljednika (fideikomisara). Ovaj može, štaviše, nakon is-
punjenja uvjeta ishoditi brisanje svih uknjiženih prava koja su u korist
trećih osoba upisane poslije upisa ograničenja, ukoliko ta prava ne re-
zultiraju iz raspolaganja, na koja je prethodni nasljednik bio ovlašten
(zbog isplate ostaviočevih dugova ili obaveznih popravaka zgrade i tome
si. — vidi naprijed). Uknjižba o g r a n i č e n j a prava prethodnog na-
sljednika ne može se, međutim, smatrati nekim samostalnim upisom, već
ona s uknjižbom p r a v a tog nasljednika sačinjava jednu c j e l i n u .
Formulacija ovog upisa bi, prema tome, trebala, otprilike da glasi »•...
uknjižuje se pravo vlasništva u korist A (prethodni nasljednik) s ograni-
čenjem tog prava u korist B, čije je nasljedno pravo odgođeno zbog još
neispunjenog uvjeta.«

19
I to je sporno. Prema predratnoj praksi naših sudova pravo fideiko-
misara odnosno uvjetno postavljenog nasljednika evidentiralo se u zemlji-
šnoj knjizi na vlasničkom listu, i to redovito u obliku zabilježbe, premda se
u pravnom pravilu iz § 120. VP govorilo o u k n j i ž b i difeikomisarne sup-
stitucije i drugih naredbi posljednje volje, koje su s njom izjednačene po
svom učinku (vidi i Ž i l i ć - Š a n t e k , op. cit., str. 442). Takva je bila i
praksa austrijskih sudova (uvedena judikatom 214 — GUNF — XVIII —
7349). Austrijski se pisci, međutim, u tom pitanju ne slažu. Dok S t u b e n-
rauch (op. cit., str. 775, nota 3) i K r a s n o p o l s k i (op. cit., str. 111)
traže upis supstitucione veze u teretnom listu uz evidentiranje tog upisa u
vlasničkom listu, a P f a f f - H o f m a n n (op. cit., str. 249, nota 38) se
zadovoljavaju zabilježbom ograničenja na teretnom listu i njenim eviden-
tiranjem na vlasničkom listu, dotle E h r e n z w e i g (op. cit., str. 427) zahti-
jeva u k n j i ž b u o g r a n i č e n j a prava prethodnog nasljednika (uknjižbu
supstitucione veze) u korist uvjetno postavljenog nasljednika (fideikomi-
sara) — na vlasničkom listu.

255
Član 88. *

š t o se pak tiče p o k r e t n i n a , uvjetno postavljenom nasljedniku

za očuvanje njegovih interesa stoje na raspolaganju mjere osiguranja
(čl. 231. ZN), kojima se mogu spriječiti postupci prethodnog nasljednika,
• koji bi išli za povredom tih interesa. Zbog toga nisu ovdje ni potrebna
20
druga zakonska ograničenja.( )
7. Stanje pendencije (stanje neizvjesnosti) prestaje ispunjenjem od-
nosno izjalovljenjem (osujećenjem) uvjeta. Ako se suspenzivni uvjet is-
p u n i (condicio existit), uvjetno postavljeni nasljednik (čekalac) postaje
u momentu nastupa uvjeta nasljednikom i p s a l e g e . Od tog mu mo-
menta pripada prema prethodnom nasljedniku s t v a r n o p r a v n i za-
h t j e v na predaju nasljedstva. Prethodni mu je nasljednik dužan izru-
čiti nasljedstvo u bitno onom stanju, u kojem ga je primio ne uzimajući
u obzir promjene do kojih je u toku vremena došlo, ukoliko su te pro-
mjene rezultat urednog gospodarenja.( 21 ) Zbog toga uvjetno postavljeni
nasljednik ima prema prethodnom nasljedniku i o b a v e z n o p r a v ni
z a h t j e v, koji je sličnog karaktera kao i takav zahtjev vlasnika stvari
prema uživaocu nakon prestanka uživanja.
Budući da pravni učinci ispunjenog uvjeta djeluju ex n u n c, tako
da uvjet (u dvojbi) nema retroaktivno djelovanje (vidi niže, pod tač.
12), to i u pogledu prava uvjetno postavljenog nasljednika na koristi
(plodove, kamate i druge prihode) vrijede pravila koja su mjerodavna
za uređenje odnosa između vlasnika i uživaoca nakon okončanja uživanja
(§ 519. OGZ; § 382. Srb. grad. zak.). Prema tome, uvjetno postavljenom
nasljedniku nakon ispunjenja uvjeta pripadaju viseći plodovi, a od osta-
lih koristi one koje su nastale poslije tog vremena. Ubrani plodovi i pri-
hodi koji su dospjeli do nastupa uvjeta pripadaju prethodno nasljedniku.
20
Posve drugačiji stav od onog koji je iznesen o pravnoj sudbini osta-
vine za vrijeme dok se ne ispuni suspenzivni uvjet zauzima dr A. S m o l e ,
postavivši u svom članku »Učinak določitve dediča s pogojem ali z rokom
na pravno usodo dediščine« (Pravnik br. 5—8/59, str. 212) tezu, da ostavinu
za vrijeme pendencije u slučaju određivanja nasljednika pod suspenzivnim
uvjetom ili s početnim rokom treba tretirati kao posebnu osamostaljenu
imovinu, analogno slučaju odvajanja ostavine od imovine nasljednika (čl.
146. ZN) ili slučaju kada nasljednici nisu poznati (čl. 133. ZN). Ovakvoj osa-
mostaljenoj ostavinskoj imovini može sud u smislu čl. 134. ZN po službenoj
dužnosti postaviti privremenog staraoca, ili joj može na prijedlog zaintere-
siranih osoba na temelju čl. 231. ZN odrediti upravitelja. Prema stanovištu
Smolea, ostavina za vrijeme pendencije u slučaju određivanja nasljednika
pod suspenzivnim uvjetom ne može pripadati drugoj osobi kao prethodnom
nasljedniku, jer bi to značilo da u naše nasljedno pravo uvodimo odnose
koji postoje u fideikomisarnoj supstituciji koja je zabranjena.
Ovo, bez sumnje, vrlo interesantno i originalno Smoleovo stanovište
ne čini nam se, međutim, prihvatljivim, jer bismo zato da pod svaku cijenu
izbjegnemo odnose koji su slični onima u fideikomisarnoj supstituciji, za
navedene slučajeve uveli u naš nasljednopravni sistem ustanovu ležeće osta-
vine koja je kod nas isključena. Rješenje koje predlaže Smole ne bi uvijek
bilo ni praktično, jer bi i u slučaju kada vrijeme pendencije treba duže
trajati, ostavinskom imovinom morao upravljati staralac ili upravitelj. To
bi pogotovo bilo nekorisno u slučaju da se uvjet izjalovi,, jer bi tada osta-
vina ipak konačno pripala zakonskom nasljedniku, premda je on na taj
način bio lišen mogućnosti, da ostavinu za to vrijeme koristi i da njome
upravlja.
21
R a p p a p o r t u Klangovu Komentaru, sv. II/l, str. 215.

256
 Član 88.

8. Ako se uvjet i z j a l o v i (condicio deficit), nasljedstvo ostaje

prethodnom nasljedniku (zakonskom nasljedniku, odnosno osobi kojo;
prema odredbi oporučitelja ima pripadati nasljedstvo za vrijeme penden-
cije) koji sada postaje definitivnim^ nasljednikom.
9. Sličan odnos koji postoji između prethodnog nasljednika i osobe
koja je postavljena za nasljednika pod suspenzivnim uvjetom postoji i
između osobe opterećene legatom (onerata; vidi uz čl. 91. i 92. ZN) i osobe
kojoj je pod istim uvjetom ostavljen legat. Uvjetno ostavljeni legat za
22
vrijeme pendencije pripada oneratu.( ) Nastupom uvjeta legatar stječe
pravo na legat i od tog je momenta, u pravilu, ovlašten tražiti njegovo
izvršenje (čl. 100. ZN). Ako se uvjet izjalovi, legat ostaje oneratu.
10. Kod postavljenja nasljednika (legatara) pod r e z o l u t i v n i m
uvjetom stječe oporučni nasljednik (legatar) nasljedstvo (legat) odmah,
momentom smrti ostavioca, ali ga gubi nastupom uvjeta. U tom slučaju,
u času ostvarenja rezolutivnog uvjeta, nasljedstvo prelazi na oporuči-
teljeve zakonske nasljednike, ukoliko oporučitelj za taj slučaj nije nešto
drugo odredio. Između oporučnog i zakonskog nasljednika nastaje ovdje
sličan odnos kao i kod postavljanja nasljednika pod suspenzivnim uvje-
tom (vidi naprijed, pod tač. 6), samo u obrnutom pravcu: nasljednik po*-
, stavljen pod rezolutivnim uvjetom ima za vrijeme pendencije položaj
prethodnog nasljednika (fiduciara), a zakonski nasljednik — položaj po-
tonjeg nasljednika (fideikomisara). Kao zakonski nasljednici kojima osta-
vina treba pripasti u slučaju ostvarenja rezolutivnog uvjeta dolaze (u
slučaju sumnje) u obzir one osobe koje bi bile na temelju zakona po-
zvane na nasljedstvo u času smrti ostavioca. U prilog ovog stanovišta
govori okolnost, da se zakonski, nasljednici određuju uvijek prema času
smrti ostavioca te ih oporučni nasljednici u slučaju rezolutivnog uvjeta
samo privremeno ili trajno potiskuju, već prema tome, da li će se uvjet
ostvariti ili izjaloviti.(23) Protivno stanovište, tj. da se kao zakonski na-
sljednici u slučaju ostvarenja rezolutivnog uvjeta uzimaju u obzir osobe
koje bi bile na temelju zakona pozvane na nasljedstvo, da je ostavilac
u tom času umro —• prihvaćeno je u njem. grad. zakoniku (§ 2104), a
zastupano je i u austrijskoj literaturi, pozivanjem na §§ 703. i 708. austr.
grad. zakonika. (24)
Ako se rezolutivni uvjet izjalovi, nasljedstvo (legat) definitivno
ostaje prethodnom (u ovom slučaju oporučnom) nasljedniku (legataru).
22
Ostavilac može, međutim, odrediti i drugu osobu kojoj će pripadati
legat do vremena dok se uvjet ne ispuni (prethodni legatar). Ovakva odred-
ba nije protivna zabrani iz čl. 85. st. 3 ZN, jer se njom ne određuje nasljed-
nik legataru (vidi i naprijed notu 10). U ovom bi slučaju osoba, kojoj je
legat ostavljen pod suspenzivnim uvjetom, nakon ispunjenja uvjeta morala
predaju legata tražiti od prethodnog legatara, a ne od nasljednika koji je
legatom opterećen. Takvo je rješenje sadržano i u § 2191. njem. grad. zako-
nika. Vidi i E s c h e r, op. cit., str. 251.
2a
Vidi F i n ž g a r, cit. članak, str. 489. i E s c h e r , op. cit., str. 516.
S m o l e naprotiv smatra (vidi cit. članak, str. 214) da u slučaju ispu-
njenja rezolutivnog uvjeta ostavina pripada onim osobama koje u tom času
imaju svojstvo zakonskih nasljednika.
24
E h r e n z w e i g, op. cit., str. 418. i H a n d 1 u Klangovu Komentaru,
sv. II/l, str. 525.

J7 Zakon o nasljeđivanju s komentarom 257

Član 88.

' 11. Budući da Zakon o nasljeđivanju nema odredaba o rješavanju

pojedinih pitanja koja se pojavljuju u različitim situacijama u vezi s od-
ređivanjem uvjeta, potrebno je i za naše nasljedno pravo prihvatiti iz-
vjesna opće usvojena pravila o uvjetima, i to naročito:
a) pravilo da se pravo koje je zavisno od uvjeta može steći samo nje-
govim t a č n i m i s p u n j e n j e m (§ 699. OGZ); pod ispunjenjem
uvjeta koji je dodan oporuci razumijeva se ostvarenje događaja, predvi-
đenog u odnosnoj oporučnoj odredbi, prema načinu, vremenu i mjestu
kako je to odredio oporueitelj;(25) afirmativni se uvjet ispunio kada je
nastao događaj koji je bio predviđen kao uvjet, a izjalovio se ako do-
gađaj koji je trebao nastupiti do određenog vremena nije nastupio ili
čim je sigurno, da neće ni nastupiti; negativni se uvjet ispunio, ako uvje-
tovani događaj nije nastupio, odnosno čim je postalo sigurno da neće ni
nastupiti, a izjalovio se ako je događaj nastao, tj. ako se dogodilo ono
što se nije smjelo dogoditi;
b) pravilo da se n e g a t i v n i s u s p e n z i v n i uvjet kod izjava
posljednje volje pretvara u afirmativni rezolutivni (§ 708. OGZ); ovo po-
sebno vrijedi za negativne p o t e s t a t i v n e uvjete ako se uvjet sastoji
u tome, da nasljednik (legatar) kroz n e o d r e đ e n o vrijeme ima nešto
propustiti;(26) nasljednik odnosno legatar u takvom slučaju dobiva na-
sljedstvo (legat) odmah, ali ga gubi ako kasnije izvrši radnju protivnu
uvjetu; ovakvo tretiranje negativnog suspenzivnog uvjeta potrebno je
zbog toga, što nasljednik inače ne bi mogao kroz duže vrijeme dobiti
nasljedstvo ili ga uopće ne bi dobio;(27)
c) pravilo da se uvjet smatra ispunjenim, ako je osoba kojoj je u in-
teresu da se uvjet ne ispuni, mala fide spriječila njegovo ispunjenje —
f i k c i j a i s p u n j e n j a uvjeta — odnosno kod rezolutivnog uvjeta
da se uvjet ne* smatra ispunjenim, ako je osoba kojoj je u interesu da se
uvjet ispuni, mala fide postupanjem dovela do njegovog ispunjenja; pra-
vilo o fikciji ispunjenja uvjeta sadržano je u švic. zak. o obligacijama (art.
156), njem. grad. zakoniku (§ 162. i 2076), franc. grad. zakoniku (art. 1178.
Gode civil), grad. zakoniku RSFSR (čl. 43.) i u anglosaksonskom pravu;
austr. grad. zakonik nema tog pravila, ali ono je općenito bilo prihvaćeno
28
od austrijskih autora i u judikaturi;( )
d) pravilo da nasljednik (legatar) u slučajii kada je određeni uvjet
nastupio p r i j e o t v a r a n j a n a s l j e d s t v a samo onda mora pono-
viti radnju, potrebnu za ispunjenje uvjeta, ako se uvjet sastoji u takvoj
radnji koju on može ponoviti (§ 701. OGZ); ovdje se, međutim, radi samo
o interpretacionom pravilu koje se primjenjuje u slučaju sumnje kod po-
; 25
H a n d l u Klangovu Komentaru, str. 509; E h r e n z w e i g , op. cit,
str. 414.
26
Prema § 2075. njem. grad. zakonika ovo pravilo vrijedi i za pozitivne
potestativne uvjete, ako je pravo na nasljedstvo ili legat uvjetovano time,
da nasljednik odnosno legatar vrši neke radnje kroz n e o d r e đ e n o vri-
jeme.
27
F i n ž g a r , cit. članak, str. 489.
23
E h r e n z w e i g , op. cit, str. 414; H a n dl u Klangovu Komentaru,
sv, II/l, str. 512; B o g d a n f i - N i k o l i ć , op. cit., II dio, str. 221; L. M a r-
k o v i ć, op. cit., str. 222; S p a i ć, op. cit., str. 277; F i n ž g a r , cit. članak,
str. 492.

258
 Član 88.

testativnog uvjeta, dok se inače volja oporučiteljeva u pogledu ponavlja-

nja uvjeta (condicionis repetitio) treba utvrditi tumačenjem oporuke;(29)
e) pravilo da je uvjet u nasljednom pravu u slučaju sumnje osobne
naravi te se ne proteže na zamjenike nasljednika odnosno legatara bez
posebne odredbe oporučitelja (§ 702. OGZ).(80)
12. Za razliku od romanskih zakonodavstava, gdje se ispunjenju uvje-
ta daje retroaktivno djelovanje (art. 1179. i 1183. Code civil; art. 639. —
642. Codice civile), prema austrijskom i njemačkom pravu i s p u n j e n j e
uvjeta n e m a r e t r o a k t i v n u s n a g u . Ako se uzme u obzir da
i prema našem nasljednom pravu — jednako kao i u germanskim zako-
nodavstvima — nasljedstvo do momenta ispunjenja uvjeta uz određena
ograničenja pripada jednoj osobi (kod suspenzivnog uvjeta, u pravilu, za-
konskom nasljedniku, kod rezolutivnog oporučnom), a nakon ispunjenja
uvjeta drugoj osobi (kod suspenzivnog uvjeta oporučnom nasljedniku, kod
rezolutivnog, u pravilu, zakonskom — vidi pod tač. 5) te da prethodnom
nasljedniku definitivno pripadaju svi ubrani plodovi i prihodi dospjeli
do ispunjenja uvjeta, onda je izvan sumnje da se ni u našem nasljednom
pravu ne može govoriti o retroaktivnom djelovanju ispunjenog uvjeta. Izu-
zetak od ovog pravila mogao bi postojati jedino u slučaju kada je oporu-
čitelj u oporuci ne samo izričito odredio da ispunjenje uvjeta ima retro-
aktivno djelovanje nego ako je ujedno na odgovarajući način regulirao
odnos između prethodnog nasljednika i osobe kojoj treba nasljedstvo pri-
pasti nakon ispunjenja uvjeta ili ako je odredio da ostavinom do ispu-
njenja suspenzivnog uvjeta upravlja izvršilac oporuke. Može se, međutim,
opravdano pretpostaviti da će kod nas ovakav način određivanja uvjeta
biti vrlo rijedak slučaj.
13. U stavu 3 ovog člana navedeni su tzv. n e p r a v i u v j e t i . Sta-
novište koje je o nepravim uvjetima zauzeto u Zakonu o nasljeđivanju
odgovara stanovištu rimskog prava, a to je stanovište preko općeg prava-
preuzeto u romanska zakonodavstva. Isto je stanovište važilo i u srbijan-
skom pravu (§ 474. Srb. grad. zak.). U austrijskom je pravu, međutim,
pitanje djelovanja nepravih uvjeta kod očitovanja posljednje volje riješeno
drugačije: nemogući i nedopušteni suspenzivni uvjeti dovode do nevalja-
nosti oporuke, dok se takvi rezolutivni uvjeti, kao i nerazumljivi uvjeti,
bez obzira na vrstu, smatraju kao da nisu priloženi (§ 697. i 698 OGZ).
Među neprave uvjete ubrajaju se: nemogući, nužni, nedopušteni, ne-
moralni, nerazumljivi i protuslovni uvjeti.
N e m o g u ć i u v j e t i su oni koji se ne mogu ostvariti, bilo fizički,
bilo pravno. Nemogućnost ostvarenja može biti objektivne prirode (ako
ispunjenje uvjeta nije ni za koga moguće) i subjektivne prirode (ako
uvjet nije u stanju izvršiti ona osoba kojoj je postavljen). Mogućnost i ne-
mogućnost ispunjenja prosuđuje se po objektivnom kriteriju. Nemoguć-
nost može, nadalje, biti apsolutna ili relativna, prema tome, da li ispu-
njenje ne može postići ni pod kojim okolnostima ili samo u određenoj
situaciji, uz posebne prilike.
29
H a n d l u Klangovu Komentaru, sv. II/l, str. 517; F i n ž g a r , 1. c-
30
F i n ž g a r, 1. c.

259
Član 88.

Da li je uvjet moguć ili nemoguć, prosuđuje se po vremenu sastava

oporuke. Ako je do nemogućnosti ostvarenja uvjeta došlo naknadno, ne
radi se o nemogućem nego o izjalovljenom uvjetu, pa u tom slučaju na-
sljednik (legatar) gubi oporučnu namjenu. Ako je, međutim, nemogućnost
ispunjenja uvjeta postojala u vrijeme sastava oporuke, ali je ispunjenje
kasnije postalo moguće, potrebno je tumačenjem odredbe na koju se uvjet
odnosi i s obzirom na sadržaj uvjeta utvrditi, nije li oporučitelj upravo
zbog toga i predvidio takvu okolnost kao uvjet, što je znao da će zapreka
za njeno ispunjenje poslije njegove smrti otpasti. I u tom se slučaju radi
o pravom uvjetu, na koji se ne odnosi odredba stava 3 ovog člana.
U zakonu se ne govori posebno o n u ž n i m u v j e t i m a . To su
takvi uvjeti, kod kojih je uvjetovana okolnost, istina buduća, ali nije ne-
izvjesna, jer je unaprijed sigurno da će nastupiti. Pravni poslovi inter
vivos, sklopljeni pod suspenzivnim nužnim uvjetom su valjani, jer se tu
zapravo radi o bezuvjetnom pravnom poslu. Ako su sklopljeni pod rezo-
lutivnim nužnim uvjetom, ti su pravni poslovi nevaljani, jer je una-
prijed sigurno, da se neće održati. Ovo se pravilo, međutim, ne može
primijeniti kod izjava posljednje volje. Ako se, naime, uzme u obzir, da
se afirmativni nemogući uvjet u negativnoj formulaciji pretvara u nužni
uvjet, a afirmativni nužni uvjet, kada se negativno izrazi, da postaje ne-
moguć uvjet — onda se mora zaključiti da u našem nasljednom pravu
treba jednako tretirati jednu i drugu vrstu ovih nepravih uvjeta. Prema
tome se i nužni uvjeti kod izjava posljednje volje, bez obzira na to da li
su suspenzivni ili rezolutivni, smatraju kao da ne postoje.
N e d o p u š t e n i u v j e t i su oni koji su protivni pravnom poretku
u cjelini ili posebno nekom određenom pravnom propisu (contra legem).
Dopustivost uvjeta prosuđuje se prema vremenu otvaranja nasljedstva, a
ne sastavljanja oporuke. Kod utvrđivanja da li je uvjet dopušten ili nedo-
pušten, treba uzeti u obzir ne samo njegov sadržaj nego i sadržaj oporuke
u cjelini.
N e m o r a l n i u v j e t i protive se dobrim običajima ili pravilima
morala (contra bonos mores, condiciones turpes), koji važe u određenoj
društvenoj zajednici. Treba, međutim, istaći da je teško odrediti neku
oštru granicu između nedopuštenih i nemoralnih uvjeta. I ono što je pro-
tiv dobrih običaja ulazi u pojam protupravnosti, pa je, prema tome, ne-
dopušteno.
N e r a z u m l j i v i u v j e t i su takvi uvjeti, iz čijeg se sadržaja ne
može razabrati što bi uvjetno honorirana osoba trebala izvršiti (ako se
radi o potestativnom uvjetu) ili u čemu bi se ispunjenje trebalo sastojati,
ni što bi se njime trebalo postići. Uvjet se, međutim, može smatrati nera-
zumljivim samo onda ako se njegov smisao i značenje ni sredstvima tuma-
čenja ne mogu ispitati. (31)
U posebnu kategoriju nerazumljivih uvjeta spadaju b e s m i s l e n i
u v j e t i ; to su oni koji nemaju nikakav razuman smisao. Njima se od
uvjetno ovlaštene osobe zahtijeva besmisleno ponašanje, uslijed kojeg bi
pred drugim osobama ispadala smiješna, neukusna, nedostojna i tsl. (condi-

31
H a n d 1 u Klangovu Komentaru, sv. II/l, str. 505.

260
 Član 88.

dones derisoriae). Besmisleni se uvjeti zbog toga mogu u određenim situ-

acijama svrstati i pod pojam nedopuštenih ili nemoralnih uvjeta.
P r o t u s l o v n i ( p r o t i v r j e č n i ) u v j e t i slični s u nerazumlji-
vim uvjetima u tome, što se ni kod njih ne može razabrati što je oporu-
čitelj htio njihovim određivanjem. Ako je protuslovlje sadržano u samom
uvjetu, smatrat će se da uvjet ni ne postoji. Ako je, međutim, protuslovan
ne samo sadržaj uvjeta nego protuslovlje postoji između uvjeta i sadržaja
oporuke, tako da se uvjetovana odredba i uvjet, stvarajući nesmisao, me-
đusobno isključuju — p e r p l e k s n i u v j e t i (perplexus: prepleten,
nerazumljiv) — onda je nevaljana i sama oporuka ili barem njena odred-
ba, na koju se uvjet odnosi.(32) Vjerojatno je, uostalom, da razlog ovakvom
načinu oporudvanja treba tražiti u pomanjkanju sposobnosti ostavioca za
rasuđivanje (čl. 64. st. 2 ZN).

II

1. R o k (dies, terminus) u oporuci je uzgredna odredba oporučitelja,

kojom se pravo postavljenog nasljednika ili legatara ograničuje vreme-
nom, tako da to pravo ili nastaje istom od određenog vremena ili traje
samo do određenog vremena. U prvom se slučaju radi o početnom (odgod-
nom(33)) roku — dies a quo — a u drugom o završnom (raskidnom) roku
— dies ad quem. Početni je rok sličan po svom djelovanju suspenzivnom,
a završni rezolutivnom uvjetu. Rokovi se razlikuju od uvjeta po tome, što
uvjeti stvaraju neizvjesnost, jer se ne zna, da li će nastupiti ili se izjaloviti
ili drugim riječima — da li će proizvesti pravni učinak oporuke odnosno
izazvati prestanak pravnog učinka, dok kod rokova nema neizvjesnosti,
jer se zna da će pravni učinak oporuke u određeno vrijeme nastupiti od-
nosno da će njen pravni učinak u određeno vrijeme prestati.
Prema općim načelima građanskog prava treba, međutim, razlikovati
č i s t e (proste) rokove od s l o ž e n i h rokova. Čisti rok postoji onda
ako je sigurno da će određeni dan (čas, termin) nastupiti, bez obzira na to,
da li se zna kada će nastupiti (npr. 1. VII naredne godine; na dan smrti A).
Složeni rok je onaj, koji je kombiniran s uvjetom, zbog čega je neizvjesno,
da li će uopće nastupiti (npr. na dan, kada se u mjestu sagradi kazališna
zgrada; na dan kada B postaje punoljetan); i kod složenog roka dan na-
stupa može biti poznat ili nepoznat.
Sve ove raznolike kombinacije neizvjesnosti kod čistih i složenih ro-
kova izražene su već u teoriji općeg prava shemom:
a) dies certus an, certus quando;
b). dies certus an, incertus quando;
c) dies incertus an, incertus quando;
d) dies incertus an, certus quando.
2. Ako je posta vi janje nasljednika ili ostavljanje legata vezano uz
početni rok (dies a quo), nasljedniku će pripasti nasljedstvo, a legataru
legat tek nastupom roka. Do tog vremena ostavina pripada oporučitelje-
32
Poznat je primjer iz vrela rimskog prava: »Si Titius heres erit, Seius
heres esto; si Seius heres erit, Titius heres esto« (L. 16, D. 28, 7).
33
S p a i ć, op. cit., str. 281

2f. (
 Član 88.

vim zakonskim nasljednicima odnosno legat oneratu, ukoliko oporučitelj

nije nešto drugo odredio. Između zakonskih i oporučnih nasljednika kao
između opterećenog nasljednika i legatara nastaje isti pravni odnos, s
istan pravama i obavezama, kao i kod postavljanja nasljednika (legatara)
pod suspenzivmm uvjetom (vidi naprijed pod tač. 1-6). U slučaju posta-
vljanja nasljednika (legatara) uz završni rok (dies ad quem) nasljedstvo
pripada odmah nasljedniku, odnosno legat legataru, ali nastupom roka
njihovo pravo prestaje. U pomanjkanju druge odredbe oporučitelia na-
sljedstvo nakon nastupa završnog roka dobivaju oporučiteljevi zakonski
nasljednici, dok se legat vraća nasljedniku koji je njime bio opterećen
Pravni odnos između oporučnih nasljednika (legatara) i zakonskih na-
sljednika (onerata) prosuđuju se u ovom slučaju jednako kao kod rezolu-
tivnog uvjeta (vidi naprijed, pod tač. 1—10).

3. Složeni se rokovi zbog neizvjesnosti svog nastupa prosuđuju kao

uvjeti i, prema tome, njihovo je djelovanje na pravni učinak oporuke
potpuno jednako kao i kod uvjeta. (S4)

4. Prema austrijskom i njemačkom nasljednom pravu (§ 705. OGZ;

§ 2074. njem. grad. zak.) u slučaju postavljanja nasljednika (legatara) s po-
četnim (čistim) rokom, nasljednik (legatar) stječe, doduše, nasljedstvo (le-
gat) istom nastupom roka, ali je njegovo nasljedno pravo egzistentno već
u momentu otvaranja nasljedstva (već tada ima ius successionis). Zbog toga
je dovoljno da nasljednik doživi čas smrti ostavioca i da je u to vrijeme
sposoban za nasljeđivanje, a ne mora doživjeti i nastup roka. Ako umre
prije nego što određeni rok nastupi, njegovo nasljedno pravo prelazi na
njegove nasljednike. Prema mišljenju S t a n k o v i ć a H ovako bi tre-
balo početni rok tretirati i u našem nasljednom pravu. Čini nam se među-
tim, da je prihvatljivije stanovište F i n ž g a r a , (»•) da u našem pravu u
slučaju postavljanja nasljednika s početnim rokom vrijede ista pravila
kao i kod uvjetnog postavljanja (pod suspenzivnim uvjetom), tj. da na-
sljednik, postavljen s početnim rokom, mora doživjeti ne samo otvaranje
nasljedstva nego i nastup određenog roka i u to vrijeme biti dostojan za
nasljeđivanje. To proizlazi, kako Finžgar ističe, iz stilizacije čl 228 'i 231
ZN, gdje se jednako tretira slučaj, kad je pravo nasljednika odgođeno
zbog neprispjelog vremena ili zbog još neispunjenog uvjeta. Sve ovo vri-
jedi, dakako, samo onda ako iz oporuke nešto drugo ne proizlazi. U prilog
Finzgarovog stanovišta govori odredba čl. 90. st. 2 ZN prema koioi se
u slučaju sumnje, treba držati onoga što je najpovoljnije za zakonskog
nasljednika. Izloženo je stanovište zastupano i u švicarskoj literaturi.(")
Ako je postavljenje nasljednika (legatara) vezano uz rok za koji se
zna da ne može nikad nastupiti, radi s e o n e m o g u ć e m r o k u koii se
tretira kao nemogući uvjet, pa se s obzirom na odredbu zadnjeg stava
ovog d a n a smatra kao da ne postoji

34
Dies incertus condicionem in testamento facit (1. 75. D., 35. 1)
35
Cit. članak, str. 126.
36
Cit. članak, str. 493.
* Vidi E s c h e r , op. cit., str. 247. i 272. i Art. 492. Švic. grad; zakonika.

262
 Član 88.

III
1. N a l o g (teret, namet, modus) u oporuci je odredba oporučitelja,
kojom se nasljedniku ili legataru nameće dužnost da u određenu svrhu
nešto učini, dade ili propusti, a odatle za korisnika ne proistiće potra-
živanje.
Predmet naloga može biti vrlo raznolik. Tu dolazi u obzir svaka či-
nidba (pozitivna ili negativna), koja može sačinjavati sadržaj obligacije,
ali nije potrebno da ima imovinsku vrijednost. Međutim, iako je nalog
dužnost za stjecatelja-neke imovinske koristi, on nema karakter protuči-
nidbe. Može se, uostalom, odreditf i u interesu osobe kojoj je učinjena
namjena — • t o j e m o d u s s i m p l e x . Od toga treba opet razlikovati obi-
čni s a v j e t i l i ž e l j u kojom se za nasljednika odnosno legatara ne
stvara nikakva pravna dužnost. Da li se u konkretnom slučaju radi o
nalogu kojim se osniva pravna dužnost ili samo o savjetu odnosno želji,
to treba sud da utvrdi tumačenjem oporuke.
Ostavilac može nasljednika ili legatara opteretiti nalogom ne samo
u k o r i s t t r e ć i h o s o b a (fizičkih i pravnih) nego i u svom v l a s t i -
tom i n t e r e s u , koji se, naravno, treba ostvariti poslije njegove smrti.
Takav nalog u interesu ostavioca postoji na primjer, u slučaju kada
ostavilac naredi nasljedniku (legataru) da mu podigne nadgrobni spo-
menik ili uzdržava grob, da uništi njegova pisma koja se nađu u osta- •
vini ili da objavi njegov rukopis i tome si.
Nalog može biti učinjen i u j a v n e s v r h e (na opću korist, u jav-
nom interesu). U javnom je interesu, na primjer, nalog nasljedniku, da
studentima omogući korištenje ostaviočeve biblioteke ili da građanstvu
u određene dane dopusti razgledanje zbirke umjetnina. Isto tako može
ostavilac u formi naloga nasljedniku odrediti, da dio ostavine upotrijebi
za postizanje neke dopuštene svrhe (čl. 87. st. 1 ZN).
2. Iako je za pojam naloga karakteristično da nasuprot nasljedniku
odnosno legataru, koji je njime opterećen, ne stoji na drugoj strani ovla-
štenik koji bi imao pravo tražiti izvršenje naloga u svoju korist, ipak
se osobu opterećenu nalogom može na i s p u n j e n j e s i l i t i p o s r e d -
8
nim p u t e m . f ) Na to upućuje odredba čl. 228. tač. 4. i čl. 231. ZN,
gdje se o nalogu govori kao o raskidnom (rezolutivnom) uvjetu, kao i
odredba čl. 230. ZN o izvršenju i osiguranju obaveza naređenih nasljed-
nicima (legatarima) u opću korist ili u korist određenih osoba. Uspo-
redba naloga s rezolutivnim uvjetom potpuno je opravdana samo u slu-
čaju, kada se govori o momentu stjecanja onoga, što je nasljedniku ili
legataru namijenjeno, jer se i kod rezolutivnog uvjeta i kod naloga na x
sljedstvo odnosno legat stječe o d m a h u času smrti ostavioca. U pogledu
djelovanja nalog i rezolutivni uvjet se ne podudaraju. Ispunjenjem rezo-

38
Prema čl. 482. švic. grad. zakonika može ispunjenje naloga zahtijevati
svatko, tko na tome ima interes, što znači da ispunjenje može tražiti i sam
ovlaštenik, u korist kojeg je neposredno određen. U tome se švicarsko pravo
razlikuje od njemačkog i austrijskog. Korisnik naloga nema, međutim, ni
po švicarskom pravu položaj vjerovnika,, pa mu u slučaju da ispunjenje
postane nemoguće, ne pripada odštetni zahtjev (Escher, op. cit., str. 216).

233
Član 88. /

lutivnog uvjeta namjerna se gubi, dok se ispunjenjem naloga zadržava.

Prema tome je n e i s p u n j e n j e naloga izjednačeno s n a s t u p o m
rezolutivnog uvjeta.
Do gubitka namijenjenog dijela ostavine zbog neispunjenja naloga
dolazi samo onda ako se iz oporuke vidi da je na to bila upravljena
volja ostavioca. U tom se smislu i treba shvatiti usporedba naloga s ra-
skidnim uvjetom. Gubitak namjene ne nastupa ipso iure, već je za to
39
potreban zahtjev ovlaštenih osoba.( )
3. Povrat onoga što je nasljednik (legatar) primio mogu u slučaju
neispunjenja naloga tražiti u prvom redu one osobe kojima za taj
slučaj treba da pripadne odnosni dio ostavine (nasljedstvo ili legat). To
su zakonski nasljednici, kada su nalogom opterećeni oporučni nasljed-
nici, zakonski ili oporučni nasljednici, kada je nalog naređen legataru,
kao i svaka druga osoba kojoj bi nasljedstvo ili legat pripali, da nema
osobe opterećene nalogom. To pravo pripada i nadležnom narodnom
odboru ako bi ostavina u slučaju neispunjenja naloga od strane nalo-
gom opterećenih osoba postala općenarodnom imovinom (čl. 8. i 233. ZN).
Izvršilac oporuke, ukoliko oporučitelj njegova ovlaštenja nije ograni-
čio, ima pravo i dužnost da se stara za tačno izvršenje oporuke, kako to
odgovara volji oporučiteljevoj (čl. 102. ZN). Iz ovog proizlazi da je on
ovlašten t u ž b o m t r a ž i t i i s p u n j e n j e naloga.( 40 ) Svakako mii
pripada i pravo da od nasljednika traži povrat onoga, što su iz osta-
vine primili, ako ne ispune nalog kojim su bili opterećeni. U tom bi slu-
čaju ostavina pripala osobama, koje bi u konkretnoj situaciji po zakon-
skom redu nasljeđivanja bile pozvane na nasljedstvo, ukoliko ne bi bilo
mjesta supstituciji ili priraštaju ostalim nasljednicima ili ukoliko oporu-
čitelj nije nešto drugo odredio.
Zakonom je, međutim, dana mogućnost da se osobe opterećene na-
logom u izvjesnim slučajevima na još jedan efikasniji način prisile na
ispunjenje naloga. Ako se, naime, radi o nalogu koji je određen u korist
osoba koje nisu sposobne da se same staraju o svojim poslovima ili koji
ie određen za postizanje neke općekorisne svrhe, sud neće osobama opte-
rećenim nalogom izručiti pokretne stvari niti će u njihovu korist pro-
vesti u zemljišnoj knjizi potrebne upise, dok se ne pruže dokazi da su
ti nalozi ispunjeni ili da je njihovo ispunjenje barem osigurano (čl.
230. ZN).
4. Izvršilac oporuke i osobe kojima bi u slučaju neispunjenja na-
loga pripao odnosni dio ostavine mogu prema odredbi čl. 231. ZN tražiti
da sud odredi p r i v r e m e n e m j e r e za osiguranje tog dijela osta-
vine.
3 9
40
H a n d l u Klangovu Komentaru, sv. II/l, str. 534.
Postoji mišljenje da bi i druge određene osobe ili organi (nasljed-
nici ukoliko nisu nalogom opterećeni ili pogodovani; javni organi ako je
ispunjenje naloga u općem, javnom interesu) u slučaju neispunjenja naloga
mogli od osoba opterećenih nalogom tražiti ne samo povrat namijenjenog
dijela ostavine nego ih i t u ž i t i na ispunjenje naloga ( E h r e n z w e i g ,
op. cit., str. 418, H a n d 1, 1. c, F i n ž g a r, cit. članak, str. 496, S m o l e ,
cit. članak, str. 216). Njem. grad. zakonik to izričito određuje (§ 2194), a to
vrijedi i za švicarsko pravo (vidi notu 38). U Zakonu o nasljeđivanju nemamo
za to uporišta.

264
 Član 88.

5. Nalog se r a z l i k u j e od u'v j e t a u prvom redu po tome što je

u pojmu naloga sadržana obaveza na ispunjenje, čega kod uvjeta nema.
Između naloga i rezolutivnog uvjeta je razlika još i u tome što se ispu-
njenjem naloga namjena definitivno zadržava, a ispunjenjem rezolutiv-
nog uvjeta gubi. Između naloga i suspenzivnog uvjeta je razlika u tome,
što se kod naloga odmah stječe ono što je nasljedniku (legataru) nami-
jenjeno, a kod suspenzivnog uvjeta je stjecanje namjene odgođeno. Iz-
reka: uvjet suspendira, ali ne sili — nalog sili, ali ne isuspendira, uka-
zuje na razliku između suspenzivnog potestativnog uvjeta i naloga.
Oporučitelj može istu dužnost (teret) za nasljednika ili legatara
odrediti u obliku naloga ili uvjeta. Ako nastane sumnja, da li je u pitanju
nalog ili uvjet, treba smatrati da se radi o nalogu, jer je to za nasljed-
nika (legatara) manji teret od uvjeta.(41)
6. Nalog se r a z l i k u j e od l e g a t a (čl. 91. ZN) po tome što kod
legata postoji osoba koja kao vjerovnik ima pravo tražiti njegovo izvr-
šenje u svoju korist, dok kod naloga nema odnosa vjerovnik — dužnik,
pa, prema tome, ni osobe koja bi bila ovlaštena za sebe tražiti ispunje-
nje. Između jednog i drugog instituta postoji izvjesna sličnost, jer oba
predstavljaju teret i obavezu za osobu kojoj su nametnuti. Zbog ove
sličnosti između naloga i legata mogu se pojedine odredbe koje vrijede
za legat analogno primijeniti i na nalog.(42) To se vidi i iz odredbe čl.
94. ZN, gdje se jednako tretiraju legati i nalozi (»tereti«), kada treba
izvršiti njihovo umanjenje zbog povrede nužnog dijela ili zbog toga što
vrijednost legata ili naloga koje treba izvršiti legatar, premašuje vri-
jednost njegovog legata.
7. Nalog se mora i s p u n i t i u r o k u koji je odredio oporučitelj,
a ako rok u oporuci nije određen, određuje ga sud na traženje ovlaštenih
osoba ili po službenoj dužnosti, ukoliko je nalog određen u korist osoba
koje su pod naročitom zaštitom zakona, ili u općem interesu.
8. Pitanje je tumačenja oporuke, da li nalog mora ispuniti samo oso-
ba kojoj je neposredno naređen ili on prelazi i na osobe koje dobiva-
ju nasljedstvo (legat) umjesto onoga koji je njime bio prvobitno optere-
ćen. Pravilo je da kao teret ostavine prelazi i na te osobe. (4S)
9. Nemogući, nedopušteni, nemoralni, nerazumljivi i »protuslovni
nalozi — jednako kao i isto takvi uvjeti — smatraju se kao da ne postoje.
Vidi o teme naprijed, pod tač. 1—13.

Sudska praksa
1. Odredba oporuke kojom se nalaže legataru da upravlja imovinom ma- .
loljetnog nasljednika, iako ovaj imade živog oca koji prema čl. 9. OZORD
ima pravo i dužnost upravljati imovinom maloljetnog djeteta, jest nedopušten
teret (nalog) po čl. 88. ZN i smatra se kao da ne postoji (Okružni sud Bjelovar
Gž 969/58 od 23. IX 1958).
2. Oporuku, kojom je oporučnom nasljedniku naloženo ispunjavanje
obaveza već 2a života oporučitelja, mogu zakonski nasljednici pobijati ako
41
F i n ž g a r, cit. članak, str. 495.
42
43
F i n ž g a r, cit. članak, str. 496.
F i n ž g a r, 1. c.

265
Član 88 — 89.

oporučni nasljednik nije ispunjavao obaveze (Presuda Vrhovnog suda NR

Slovenije Rev. 55/62 od 8. V 1962, Porodilo 1962/1, br. 12).
3. Nalog u oporuci da nasljednik podigne oporučitelju nadgrobni spo-
menik nije ostaviočev dug, već nasljednikov teret — čl. 88. stav 1 i čl. 228.
stav 2. tač. 4 ZN (Presuda Okružnog suda Novo Mesto P 16/59 od 13. X 1961,
potvrđena presudom Vrhovnog suda NR Slovenije Pž 716/61 od 15. XII 1961,
odnosno presudom Saveznog vrhovnog suda Rev. 623/62 od 16. VI 1962. bez
posebnog obrazloženja, Poročilo 1962/1, br. 13).
4. Svaka obaveza naložena oporukom u granicama dozvoljenog i mogu-
ćeg djeluje kao uvjet, ako je to bila namjera oporučitelja.
Odredba oporuke kojom se nasljedniku nalaže da ostavioca i njegovu
ženu čuva i obrađuje imanje važi kao raskidni uvjet (Presuda Saveznog
vrhovnog suda Rev. 1343/62 od 22. VI 1962, Zb. VII/2—1962, br. 150).

O d r e đ e n o s t n a s l j e d n i k a i drugih k o r i s n i k a
Član 89.
Nasljednici, zapisovnici i druge osobe kojima su oporukom ostavljene
neke koristi, dovoljno su određeni ako oporuka sadrži podatke na temelju
kojih se može ustanoviti tko su oni.

1. Načelo o n e d o p u s t i v o s t i z a s t u p a n j a pri sastavljanju

oporuke i određivanju njezinog sadržaja vrijedi u potpunosti i u našem
nasljednom pravu, iako u Zakonu o nasljeđivanju nema o tome izričite
odredbe, kakva je bila sadržana u pravnom pravilu iz § 564. OGZ. Među-
tim, iz odredbe čl. 89. ZN vidi se da je naš zakonodavac išao u tom pogle-
du dalje od austrijskog, jer ovo načelo vrijedi ne samo kod postavljanja
nasljednika i određivanja nasljednih dijelova nego i u pogledu svih opo-
ručnih namjena uopće. Dok je prema austrijskom grad. zakoniku do-
pustiv tzv. distributivni legat, kod kojeg treća osoba ili nasljednik od-
ređuje osobu legatara iz određenog kruga osoba i predmet legata, po
Zakonu o nasljeđivanju takva oporučna odredba ne bi bila valjana. Ovo
je u skladu s njem. grad. zakonikom koji u svom §-u 2065. izričito od-
ređuje da ostavilac ni određivanje osobe kojoj nešto n a m j e n j u j e
(time je obuhvaćeno ne samo postavljanje nasljednika, nego i ostavljanje
legata) ni određivanje predmeta namjene ; ne može prepustiti drugoj
osobi.
2. Kod postavljanja nasljednika ili određivanja legatara n i j e po-
t r e b n o p o i m e n i č n o označivanje osobe kojoj se ostavlja neka ko-
rist iz ostavine, ali mora biti moguća o b j e k t i v n a odredivost nasljed-
nika, odnosno legatara prema podacima koje je u oporuci označio sam
ostavilac^1) Ne bi, prema tome, bila valjana odredba prema kojoj bi
netko treći trebao izvršiti izbor nasljednika ili legatara između više oso-
ba, koje je označio ostavilac, jer bi ovdje pored volje ostaviočeve za od-
ređivanje nasljednika ili legatara bilo potrebno i sudjelovanje tuđe v o l j e ,
a to je nedopustivo. Naprotiv, ako bi ostavilac u oporuci označio, ele-
mente, na osnovu kojih bi se između više osoba koje je on imenovao
mogao odrediti nasljednik, takva bi odredba bila valjana, jer podatke o

1
H a n d 1 u Klangovu Komentaru, sv. II/l, str. 142.

266
 Član 89 — 90.

osobi nasljednika, ne bi trebalo tražiti izvan oporuke ni izvan ostavio-

8
čeve volje. ( ) Isto tako bi bilo dopustivo da treća osoba na osnovu
obilježja iz oporuke dade podatke o ličnom imenu nasljednika (legatara),
koji podaci ostaviocu nisu bili poznati.
Ne bi bila protivna propisu ovog člana oporučna odredba kojom
bi ostavilac svoju imovinu ostavio onome, tko ga dohrani i sahrani, jer
određenost nasljednika u ovom slučaju, makar i okolnosno, proizlazi iz
same oporuke (rješenje V. s. NRH Gzz 108/57 od 17. X 1957).
Nasljednik (legatar) je dovoljno određen i onda kada je njegovo po-
stavljenje učinjeno ovisnim o nastupu neke neizvjesne okolnosti (uvjeta —
čl. 88. st. 2 i 3 ZN), što vrijedi i za slučaj kada je ostavina ostavljena
onoj između više imenovanih osoba, koja ispuni uvjet što ga je posta-
vio oporučitelj. .

Sudska praksa
Nasljednik je u oporuci dovoljno određen riječima: »ostavljam onome
tko me dohrani i sahrani« (Rješenje Vrhovnog suda NR Hrvatske Gzz 108/57
od 17. X 1957, Zb. U/3—1957, br. 614).

Tumačenje oporuke
Član 90.
Odredbe oporuke valja tumačiti prema pravoj namjeri oporučitelja.
U slučaju sumnje treba se držati onoga što je povoljnije za zakonskog
nasljednika ili za osobu kojoj je oporukom naložena neka obaveza.

1. Potreba tumačenja, (interpretacije) postoji ne samo kod primjene.

pravnih propisa i pravila nego i kod utvrđivanja sadržaja pravnih po-
slova, Pojedini građanski zakonici sadržavaju redovito i pravila za tuma-
čenje" pravnih poslova, kako onih među živima (naročito dvostrukih prav-
nih poslova), tako i pravnih poslova za slučaj smrti. I austrijski grad.
zakonik imade pravila za tumačenje pravnih poslova. Prije III' Novele
postojao je u tom zakoniku s u b j e k t i v i s t i č k i k r i t e r i j za tu-
mačenje svih vrsta pravnih poslova. U pogledu pravnih poslova među
živima vrijedilo je pravilo da se pravni poslovi trebaju tumačiti prema
značenju riječi i namjeri pojedine stranke (§ 914. u savezu s § 6. OGZ).
Nakon III Novele otpalo je kod tumačenja pravnih poslova među živima
ovo subjekti vis tičko mjerilo kao jedino načelo tumačenja i od tog je
vremena za utvrđivanje sadržaja ovih pravnih poslova mjerodavna po-
slovna namjera stranaka i zahtjevi prometnog morala ( o b j e k t i v i -
s t i č k i k r i t e r i j). (') U pogledu oporuke ostala su, međutim, i nakon
III Novele u važnosti pravila tumačenja, koja su se osnivala na subjekti-
vističkom kriteriju (teorija volje). Pored ovog osnovnog načela za tuma-
čenje oporuka austrijski grad. zakonik, a prema njemu i grad. zakonik
Srbije, sadržava još niz interpretativnih pravila kojima je svrha da omo-
guće pronalaženje prave volje oporučiteljeve za razne situacije, kada se
1
Isp. V u k o v i ć , op. cit., knjiga II, str. 302.
2
B l a g o j e v i ć , op. cit., str. 243.

267
Član 90.

oporučitelj nije dovoljno precizno izrazio. Naravno, da su ovi zakonici

na taj način pali u kazuistiku, zbog čega sud pri istraživanju prave volje
oporučiteljeve nije imao dovoljno slobode.
2. Odredbom stava 1 ovog člana postavljeno je osnovno pravilo za
tumačenje oporuke, kojim je usvojeno subjektivističko načelo tumačenja.
Ovo pravilo, koje predstavlja opću normu, daje pri tumačenju oporuke pri-
oritet volji ostavioca; ako se nesumnjivo utvrdi što je ostavilac htio po-
stići nekom oporučnom odredbom, onda tu odredbu treba u potpunosti
provesti, ukoliko je ono što se njom određuje moguće i dopustivo. Pri-
oritet volje ostavioca istaknut je na više mjesta u Zakonu o nasljeđi-
vanju. Vidi, na primjer, čl. 51. st. 3, čl. 142. i čl. 145. st. 4 ZN.
Tumačiti oporuku prema p r a v o j n a m j e r i oporučitelja znači tra-
žiti smisao i značenje onoga što je oporučitelj izjavio. Nije bitno, kakav
je izraz oporučitelj upotrijebio, već što je htio postići. Zato je pri istra-
živanju prave namjere oporučitelja, naročito kada se pojavi sumnja o
značenju i smislu pojedine oporučne odredbe, potrebno ocjenjivati opo-
ruku kao cjelinu. Cesto, naime, sama oporuka sadržava koristan mate-
rijal za tumačenje pojedine njene odredbe, tako da se iz sklopa različitih,
naoko međusobno neovisnih odredaba, može izvesti misao kojom se ru-
kovodio oporučitelj. (2)
Tumačenje se može odnositi samo na ono što je u oporuci sadržano.
Oporuka je, prema tome, jedini izvor tumačenja. Korištenje drugim iz-
vorima podataka izvan oporuke dopustivo je samo onda kada iz teksta,
formulacije neke oporučne odredbe proizlazi dvojba o onomu, što je opo-
ručitelj htio odrediti. U takvim se dvojbenim slučajevima prava namjera
oporučiteljeva može ustanovljivati i indicijelnim putem, tj. iz činjenica
koje nisu vidljive iz same oporuke, ali pomoću kojih je moguće stvoriti
zaključak o onome, o čemu se oporučitelj na manjkav način izrazio. Tako
se može preko ostaviočevih pisama, dnevnika ili usmenih izjava usta-
noviti, kakav je bio njegov odnos prema određenim osobama ili njegovo
shvaćanje i stav prema izvjesnim pitanjima koja treba razjasniti u vezi
s pojedinim oporučnim odredbama. Ako, na primjer, ostavilac ostavi
legat »svom sinovcu«, a imade ih dva, onda se iz njegovih izjava koje je
izvan oporuke dao 2a svog života ili iz njegovog držanja i odnosa prema
jednom i drugom sinovcu može zaključivati o kojem se od njih radi. Ova-
kvo postupanje ne bi bilo protivno odredbi čl. 89. ZN, jer se tu ne radi o
traženju bitnih podataka o osobi legatara izvan oporuke, već samo bitni
podaci iz oporuke upućuju na izvjesne okolnosti koje se mogu uzeti u
obzir kod tumačenja oporuke.
B i t n i s a d r ž a j o p o r u k e n e m o ž e se, međutim, t u m a č e -
n j e m d o p u n j a v a t i . f ) Ako ostavilac propusti uopće da odredi
osobu kojoj ostavlja legat ili ako osobu legatara, doduše, odredi, ali ne
označi predmet legata, takva odredba nema nikakvog učinka, jer se ono
što ovdje manjka, ne može tumačenjem nadomjestiti. Isto se tako n e
mogu t u m a č e n j e m n a d o m j e s t i t i f o r m a l n i n e d o s t a c i

2~]Escher, op. cit, str. 91; H a n d l u Klangovu Komentaru, sv.

II/l, str. 122.
3
L. M a r k o v i ć , op. cit., str. 227.

268
 Član 90.

o p o r u k e ; pretpostavka tumačenja jest postojanje u formalnom i ma-

terijalnom pogledu valjane izjave posljednje volje.
3. Većina suvremenih građanskih zakonika preuzela je iz rimskog
prava načelo, prema kojem u slučaju kada su moguća različita tumačenja
o sadržaju izjave posljednje volje treba, u slučaju sumnje prihvatiti ono
tumačenje, kod kojeg se odnosna oporučna odredba može najuspješnije
održati na snazi. Taj f a v o r t e s t a m e n t i rimskog prava, s blagona-
klonim, dobrostivim tumačenjem oporuke (benigna interpretatio) bio je
prihvaćen i u austrijskom građanskom zakoniku (§§ 558. in fine i 655),
a donekle i u bivšem srpskom nasljednom pravu (§ 450. Srbij. grad. zako-
nika). Osnovna je ideja ovog shvaćanja, da će u pravilu, i slobodnija in-
terpretacija oporuke više odgovarati oporučiteljevim intencijama, nego
da oporuka ostane bez učinka. (4)
U našem nasljednom pravu načelo favoris testamenti dolazi samo
djelomično do izražaja. Ono je sadržano najprije u odredbi stava 1 ovog
člana, kojom se kod tumačenja oporuke daje prioritet pravoj volji oporu-
atelja. Favor testamenti proizlazi i iz odredaba Zakona o nasljeđivanju u
smislu kojih se pojedine oporučne odredbe načelno smatraju među-
sobno neovisnima, tako da u slučaju nevaljanosti ili nedjelotvornosti je-
dne od njih, ostale ostaju na snazi, ukoliko oporučitelj za takav slučaj
nije što drugo predvidio (čl. 65. st. 4, čl. 74, 81, 106. st. 1 ZN). Međutim,
s obzirom na odredbu stava 2 ovog člana načelo favoris testamenti je
znatno oslabljeno, jer se kod tumačenja oporuke u slučaju sumnje pred-
nost daje zakonskim nasljednicima, a ne oporučnim, ako između njih po-
stoji spor o značenju neke oporučne odredbe. Pretpostavlja se, naime,
da se ostavilac, kada se nije jasno i određeno izrazio, htio prikloniti onom
rješenju, na koje u danoj situaciji upućuju pravila o zakonskom naslje-
đivanju.
Pravilo tumačenja oporuke iz stava 2 ima prema onome iz stava 1
s u p s i d i j a r n i , značaj.(5) Sud treba, prema tome, u prvom redu tuma-
čenjem ustanoviti pravu namjeru (volju) oporučitelja. Ako, međutim, i
nakon brižljive ocjene izjave izražene u oporuci, kao i drugih okolnosti
koje mogu objasniti pravu volju oporučitelja, ostane sumnja o tome, što
je bila njegova prava volja, onda pitanja koja se u konkretnom slučaju
pojavljuju treba riješiti na način povoljniji za zakonskog nasljednika od-
nosno za osobu kojoj je oporukom naložena neka obaveza (legat, malog).
Kada, dakle, postoji mogućnost različitih tumačenja oporuke, sud se, u slu-
čaju spora, ne smije opredijeliti za jedno tumačenje samo zato, što ocjena
činjenica daje prevagu u prilog tog tumačenja, ukoliko »činjenice nisu
takve da sa sigurnošću upućuju na određeni smisao sadržaja oporuke, već
ostavljaju sumnju da bi volja ostavioca mogla imati i drugi smisao« (rje-
šenje S. v. s. Gz. 107/56 od 10. V 1957.).
4. Kad se između nasljednika i drugih učesnika u ostavinskom po-
stupku pojavi s p o r o t u m a č e n j u oporuke, treba razlikovati, da li
je među njima s p o r n a s a m o o c j e n a izraza, kojima je formulirana

• E s c h e r , op. cit., str. 92.

5
B 1 a g o j e v i ć, op. cif:., str. 248.

269
Član 90 — 91.

neka oporučna odredba ili su s p o r n e i o k o l n o s t i , iz kojih se indi-

djelnim putem nastoji izvesti zaključak o ostaviočevoj pravoj volji. U
prvom će slučaju sam ostavinski sud raspraviti i riješiti pitanje tumačenja
oporuke kao pravno pitanje (čl. 223. st. 3 ZN), jer će se kod toga služiti
samo pravilima o tumačenju oporuke i logičkim zaključivanjem. U dru-
gom slučaju ostavinski sud mora prekinuti ostavinsku raspravu i stranke
uputiti na parnicu, jer se tu radi o spornim činjenicama koje se moraju
dokazivati (čl. 223. st. 1 ZN).
Vidi objašnjenja uz čl. 223. ZN.

Sudska praksa
1. Pravno načelo po kome se uzdržavanje ne može tražiti za proteklo
vrijeme prije tužbe (nemo pro praeterito alitur) primjenjuje se i u slučaju
kad je oporukom određeno da nasljednik uzdržava drugoga (Presuda Vrhov-
nog suda NR Hrvatske Gž 1559/56 od 1. XI 1956, Zb. 1/3—1956, br. 659).
2. Kod tumačenja oporuke, osim same izjave u oporuci, tj. riječi koje su
u izjavi upotrijebljene, treba uzeti u obzir i druge okolnosti pogodne da
objasne pravu volju oporučitelja. Pri tom sud, kao uvijek kada utvrđuje či-
njenice, slobodno ocjenjuje dokaze, ali je dužan imati u vidu pravilo materi-
jalnog prava iz člana 90. ZN, prema kojem se u sumnji treba držati onoga
što je povoljnije za zakonske nasljednike (Rješenje Saveznog vrhovnog suda
Gz 107/56 od 10. V 1957. Zb. U/2—1957, br. 355).
3. Vidi i odluku pod br. 3. uz čl. 243. ZN.

IV. ZAPISI (LEGATI)

Sadržaj zapisa
Član 91.
Oporučitelj može ostaviti oporukom jednu ili više određenih stvari
ili neko pravo određenoj osobi, ili naložiti nasljedniku ili kojoj drugoj
osobi kojoj nešto ostavlja da iz onoga što joj je ostavljeno dade neku
stvar određenoj osobi, ili da joj isplati svotu novaca, ili da je oslobodi
nekog duga, ili da je uzdržava ili uopće da u njezinu korist nešto učini
ili da se uzdrži od nečega ili da nešto trpi.
Takvom se namjenom u pravilu ne postavlja nasljednik; takva se
namjena naziva zapis (legat), a osoba kojoj je namijenjena naziva se
zapisovnik (legatar).
1. Z a p i s (legat) je k o r i s t koju je oporučitelj pravovaljanom
izjavom posljednje volje namijenio nekoj osobi iz ostavine ili iz onoga,
što je ostavio nekom nasljedniku ili legataru ne postavljajući time tu
osobu za svoga nasljednika.
Legat je, u pravilu, b e s p l a t n a namjena neke stvari ili prava.
Element darovanja (animus donandi), iako je osobina legata, nije njegova
bitna karakteristika, jer se legat ne mora uvijek sastojati od imovinske
koristi. To proizlazi odatle što je legat singularna sukcesija mortis causa,
za keju, kao i za nasljeđivanje, vrijedi odredba čl. 2. ZN, tj. da predmetom
nasljeđivanja mogu biti stvari i prava. Zakon ne određuje da stvari i prava

270
 koja su predmet nasljeđivanja moraju imati imovinsku,(novčanu) vrijed-
nost, jer je moguće nasljeđivanje i neimovinskih prava. (Vidi o tome obja-
šnjenja uz čl. 2. ZN). Osnovno je da se neka korist, pa i samo nioralna, za
legatara može pretpostaviti^1)
Legat s nasljedstvom ima zajedničko to, što se i on temelji na odredbi
p o s l j e d n j e v o l j e , i vrijedi samo kao odredba za s l u č a j s m r t i
ostaviočeve.(2) Ako to nije, onda se radi o nekom drugom pravnom poslu.
Legat, kao i nasljedstvo, pripada o d r e đ e n o j osobi. Ako ta osoba
ne bi bila unaprijed određena, ne bi se radilo o legataru, nego o nalogu
, (čl. 88. st. 1 ZN).
0 razlikovanju legata od nasljedstva vidi objašnjenja uz ČL 86. ZN,
pod tačkom 2.
Svaka singularna sukcesija mortis causa ne mora biti ujedno i legat.
Ima sukcesija koje počivaju na zakonu, a ne na volji ostaviočevoj, na pri-
mjer, kod izdvajanja predmeta kućanstva po čl. 38. ZN, tzv. »zakonski pr&-
legat«. Ni svaki legat ne predstavlja istovremeno singularnu sukcesiju, na
primjer, kad je legatar pored namijenjene mu koristi dužan nešto učiniti,
trpjeti ili propustiti.
Legatar u odnosu na predmet legata nije nasljednik. U času smrti
ostaviočeve on ne stječe nikakva stvarnopravna ovlaštenja na stvari ili
pravu koje mu je ostavljeno, stoga nije ovlašten, da poput vlasnika, vin-
Ićaćionom tužbom od trećih osoba traži izručenje legiranih stvari.(8)
Legatar postaje v l a s n i k legiranih stvari na način koji je propisan
i sjećanje vlasništva po pravilima imovinskog prava. Vlasništvo pokret-
nih stvari legatar stječe kad mu budu predane, a vlasništvo na nekretni-
nama stječe, u pravilu, upisom u zemljišne knjige. U pogledu nekretnina
koje nisu upisane u zemljišne knjige steći će vlasništvo prijenosom tapije
(gdje takav sistem postoji), odnosno polaganjem isprave kod kotarskog
suda.
2. S obzirom na sadržaj i način ispunjenja, postoje više vrsti legata:
a) I n d i r e k t n i (posredni) legat postoji kad oporučitelj određenoj
osobi, jednom nasljedniku ili nekolicini, ili nekome kome je nešto namije-
nio za slučaj smrti, naloži da iz o n o g a š t o mu je o s t a v l j e n o
dade neku stvar ili novac određenoj osobi, ili da uzdržava takvu osobu, ili
da učini što u njezinu korist, odnosno da se uzdrži od nečega na što bi
imao pravo, ili da nešto trpi, dopusti ili propusti što inače ne bi bio dužan.
Odlučno je da se legat odnosi na neku određenu korist.(4) Ta se korist mo^-
že sastojati i u tome da nasljednici nešto učine ili dadu što bi inače bio
1
L. M a r k o vic, op. cit, str. 258; F i n ž g a r , op. cit., str. 56, tako
i »Objašnjenja« na str. 136. Naprotiv B 1 a g o j e v i ć, op. cit., str. 256, smatra
da legat treba da ima »imovinsku vrijednost«, da predstavlja »imovinsku ko-
rist«. Švicarski (art. 484) i njemački (§ 1939) grad. zak izričito određuju
da legat
2
treba da ima imovinsku korist.
3
L. M a r k o v i ć, loc. cit.
Dr Z. Z a n i n o v i ć, prikaz Zak. o nasljeđivanju u Odvjetniku,
br. 9/55,
4
str. 4. Vidi i objašnjenje uz čl. 86. pod tač. 2.
Legat ne mora uvijek predstavljati povećanje imovine na strani le-
gatara, čega npr. nema u slučaju legiranja duga (legatum debiti). Vidi
Escher, op. cit. str. 228.

271
Član 91. -

dužan učiniti ili dati sam legatar (na primjer, da umjesto legatara uzdrža-
vaju neku osobu i si.).
Dužnost ispunjenja legata kod indirektnog legata tereti osobu odre-
đenog nasljednika ili primaoca kakve koristi iz ostavine i pada na teret
nasljednog dijela toga nasljednika (čl. 92. st. 1 ZN). Ako je izvršenje
legata naloženo nekolicini osoba, a da pri tome nije određeno u kome
dijelu svaka od njih treba pridonijeti ovoj dužnosti, svaka odgovara raz-
mjerno dijelu ostavine koji mu pripada (čl. 92. st. 2 ZN).
b) D i r e k t n i , neposredni legat postoji kad ostavilac oporukom
n e p o s r e d n o iz ostavine ostavi jednu ili više individualno o d r e -
đ e n i h stvari ili neko pravo određenoj osobi koju nije postavio za svoga
nasljednika, a da kod toga nije odredio koji je nasljednik dužan ispuniti
legat (čl. 92. st. 3 ZN).
Neposredni, direktni legat izvršuje se neposredno iz o s t a v i n e .
Kod direktnog legata nasljednici ne odgovaraju pojedinačno za izvršenje
legata, nego uvijek kao ej e l i n a , u razmjeru svojih nasljedničkih dije1-
lova (čl. 92. st. 3 ZN). Ako se predmet direktnog legata nalazi u ostavku,
za izvršenje brine se, u pravilu, izvršilac oporuke (čl. 102. ZN) ili onaj
nasljednik koji u ime ostalih vrši poslove upravljanja ostavinom (čl. 148.
ZN), ili privremeni staralac ostavine (čl. 134. i čl. 146. st. 4 ZN), i to uvi-
jek u ime nasljednika kao cjeline.(3)
3. Legat može biti ostavljen određenom nasljedniku ili suriasljedniku
p o r e d nasljednog dijela, tzv. prethodni legat ili p r e l e g a t (čl. 52.
ZN). U tom slučaju nasljednik se u pogledu legirane stvari smatra 1 e g a -
t a r o m . Namijenjeni legat ne u r a č u n a v a mu se u nasljedni dio,
a za dugove ostaviočeve odgovara samo u vrijednosti nasljednog dijela ne
uzimajući u obzir vrijednost prelegata.
Ako se legat prema odredbi oporučitelja treba uračunati u nasljedni
dio (čl. 52. ZN), kod utvrđivanja opsega odgovornosti za ostaviočeve du-
gove, uzima se u obzir i vrijednost legiranih stvari, a predmet se legata
smatra sastavnim dijelom nasljednog dijela. U tom se slučaju ova imovina
ne tretira kao legat, nego kao nasljedni dio. (Vidi objašnjenja uz
čl. 53. ZN).
4. Ostavilac može l e g a t a r u naložiti da iz onoga što mu je ostavio
ili namijenio dade nešto drugoj osobi. To je i s u b l e g a t . Ovakav legat |
tereti legatara, tj. osobu kojoj je legat namijenjen.
Oporučitelj može svakog legatara opteretiti nalogom, a može odrediti
u v j e t e pod kojima legatar stječe pravo na legat i r o k o v e u kojima
se legat treba ispuniti na isti način i pod istim pretpostavkama kako je to
određeno u pogledu stjecanja nasljedstva (vidi čl. 88. ZN i tamo dana
objašnjenja).

5
I kod direktnog legata radi se o da r a n a c i o n o m legatu, tj. po-
traživanju koje se može realizirati samo protiv nasljednika, a ne protiv osta-
vine ili trećih osoba. U našem nasljednom pravu nije prihvaćen institut
vinđikacionog legata, koji je ranije postojao na biv. vojvođanskom pravnom
području, a prema kome je legatar imao ovlaštenje, da je mogao neposred-
no vindikacionom (vlasničkom^ tužbom, zahtijevati izručenje predmeta di-
rektnog legata od držaoca stvari.

272
 Član 91.

5. P r e d m e t o m legata mogu bdti sve stvari i prava koja se nalaze

u p r o m e t u i koje imaju neku vrijednost. Ovamo dolaze radnje, pro-
puštanja i tome slično. Jednom riječju, sve ono što za legatara može pret-
postavljati neku vrijednost, a što inače može biti predmetom obligacije.
Ne može biti predmetom legata ono, što se ne može ispuniti ili učiniti, što
je fizički nemoguće ili pravno nedopušteno. Ne vrijedi zapis stvari koja
• je izvan prometa ili stvari koje nema (čl. 97. ZN).
Predmetom legata mogu biti ne samo stvari i prava iz ostavine nego
i stvari koje su vlasništvo n a s l j e d n i k a ili druge zapisom opterećene
|; osobe, pa i stvari legatarove (u slučaju sublegata).
T u đ e stvari, u pravilu,' ne mogu biti predmetom legata, osim ako
ih po oporučiteljevoj odredbi treba pribaviti za legatara, tj. ako je osta-
vilac odredio da se u korist legatara »nešto učini«, što u stvari predstavlja
legat činidbe. Ako se određene stvari ne mogu nabaviti po uobičajenoj
f cijeni, korisniku legata pripada vrijednost one stvari koju ona ima u času
smrti ostaviočeve. I ostaviočeva p o t r a ž i v a n ] a mogu biti predmetom
•legata:
a ) potraživanja koja oporučitelj ima p r e m a t r e ć i m o s o b a m a
(legatum nominis); nasljednik, odnosno osoba koja je dužna izvršiti legat,
dužna je c e d i r a t i , ustupiti legataru dotična potraživanja. Nasljednik,
t * međutim, ne odgovara za istinitost ni za naplativost tih potraživanja. Ako
su predmetom legata potraživanja bez posebnog označenja, smatra se da
I se radi o novčanim tražbinama ili o tražbinama koje se odnose na druge
I' zamjenjive stvari, a ne o onima koje proizlaze iz stvarnopravnih odnosa;( 6 )
•b) potraživanja koja l e g a t a r d u g u j e oporučitelju (legatum li-
berationis). Nasljednik, odnosno osoba koja je dužna izvršiti legat, dužna
, • je legatara o s l o b o d i t i plaćanja glavnice i kamata, tj. oprostiti mu
dug i s tim u vezi vratiti predmete uzete u zalog, dozvoliti brisanje hipo-
• teke, vratiti mjenicu, obveznicu i t. si. Ako je legatar ne znajući za oslo-
|- bođenje od duga određeno legatom ipak platio dug, treba mu se vratiti
| sve što je solvendi causa platio. Oprost duga odnosi se na sve dugove koji
1
su postojali u času kad je odredba o legatu učinjena, osim ako je volja
f , oporučiteljeva bila, da se legatom oproste i oni dugovi koji su kasnije
nastali. U svakom slučaju potrebno je da dug p o s t o j i u času ostavi-
očeve smrti. Ako je ostavilac sam naplatio dug, smatra se da je odredba o
legatu time opozvana, osim ako iz oporučiteljeve izjave ne bi što drugo
i*: proizlazilo. Ne smatra se da je oprošten dug ako se legat odnosi samo na
ukidanje založnog prava ili danog jamstva.
Legatom se može odrediti i o d g a đ a n j e rokova plaćanja legata-
revog duga oporučitelju, što u stvari predstavlja prolongaciju kod koje
se kamati ipak moraju plaćati.
6. Za v a l j a n o s t legata traži se: a) sposobnost oporučitelja, b) pra-
vovaljana izjava posljednje volje, c) sposobnost (dostojnost) iegatara za
!: nasljeđivanje.

6
I. M a u r o v i ć , u Nacrtu, sv. V, str. 62; R a p p a p o r t u Klan-
govom Komentaru, sv. II/l, str. 455.

|g Zakon o nasljeđivanju s komentarom 273

Član 91.

a) S p o s o b n o s t oporučiteljeva treba da bude ona koja se traži

za pravljenje valjane oporuke. Za ovo je sposobna svaka fizička osoba
sposobna za rasuđivanje, koja je navršila 16 godina života (čl. 64. st. 1 ZN).
b) Legat može biti namijenjen samo p r a v o v a l j a n o m izjavom
p o s l j e d n j e volje. Izjava posljednje volje, kojom je ostavljen ili nami-
jenjen legat, ne smije imati nedostataka u volji oporueitelja (čl. 66. ZN).
Ona mora biti sastavljena u obliku propisanom u zakonu, koji se traži za
sastav oporuke i pod uvjetima predviđenim zakonom (čl. 67. ZN).
Odredba čl. 108. ZN o ništavosti ugovora o nasljeđivanju odnosi se i
na legate.(7) Prema tome, legat se može namijeniti samo o p o r u k o m .
Oporučitelj ne mora i m e n o v a t i osobu legatara. Dovoljno je da
odredba o legatu sadrži podatke na temelju kojih se može ustanoviti kome
je legat namijenjen (čl. 89. ZN). Ostavilac može namijeniti legat svojim
srodnicima bez bližeg označenja, ili osobama koje se nalaze kod njega za-
poslene (tzv. kolektivni legat).(8)
Odredbe oporuke o legatu treba t u m a č i t i prema pravilima iz
čl. 90. ZN. U slučaju sumnje treba se držati onoga što je povoljnije za
onerata (čl. 90. st. 2 ZN).
c) Legatar mora biti s p o s o b a n za nasljeđivanje u času s m r t i
ostaviočeve jednako kao i svaki nasljednik. Legatar mora biti živ u času
delacije (čl. 130. st. 1 ZN), ili bar da je u to vrijeme bio začet, pod uvje-
tom da se živ rodi (čl. 130. st. 2 ZN). Ako legatar umre i z a ostavioca,
šLiggat Prelazi_na_ "
Legat može biti namijenjen i pravnoj osobi, jer je pravnim osobama
priznato pravo i sposobnost za oporučno nasljeđivanje (čl. 130. st. 3 ZN).
Isto tako legat može biti namijenjen postizanju neke dopuštene svrhe
(čl. 87. st. 1 ZN) ili osnivanju zadužbine (čl. 87. st. 2 ZN). Vidi o tome uz
čl. 87. ZN, pod tač. 1. i 4.
Legatar mora biti d o s t o j a n za nasljeđivanje (čl. 131. ZN). Ako
razlog nedostojnosti nije oprošten (čl. 131. st. 2 ZN), legat pada (čl. 96. ZN).
Kod legata ne dolazi, dakle, do primjene odredba čl. 132. st. 1 ZN. pa po-
tomci nedostojnog legatara ne stječu pravo na legat umjesto njega.
Legat pada i u slučaju kad se legatar o d r e k n e legata (čl. 96. ZN).
Ovo bez obzira da li se radi o odricanju u svoje ime ili u ime svoga potom-
stva (čl. 136. st. 2 ZN). Nasljednik koji se odrekao prava nasljedstva može
ipak primiti legat, budući da legat može biti namijenjen i osobama koje
7
Međutim, prije stupanja na snagu Zakona o nasljeđivanju, u prijaš-
njim partikularnim propisima ovo pitanje bilo je riješeno na različite na-
čine. Dok je po propisima OGZ-a bila isključena mogućnost konstituiranja
legata na temelju ugovora (pogodbe, § 602), dotle je na području važenja
Srp. grad. zakonika bilo moguće zasnivanje legata i na temelju ugovora,
jer u taj zakon nije bila preuzeta odredba § 602. OGZ (L. M . a r k o v i ć ,
op. cit, str. 390).
8
U Zakonu o nasljeđivanju nema u tom pravcu odredaba interpreta-
tivne naravi sličnih onima koje je sadržavao OGZ (u prav. pravilima iz §
682. i § 683.). Prema naravi stvari pod s r o d n i c i m a smatraju se zakon-
ski nasljednici najbližeg nasljednog reda; pod z a p o s l e n i m osobama,
one koje se u času ostaviočeve smrti zateknu u radnom odnosu s osta-
viocem.

274
 član SI.

nisu nasljednici. Ako bi se nasljednik, kome je namijenjen legat, htio

odreći samo prava na legat, mora dati posebnu i z j a v u o odricanju sa-
mo cd prava na legat u smislu cl. 221. st. 3 ZN.
Odricanje od prava na legat u korist o d r e đ e n o g n a s l j e d n i k a
ili legatara nije moguće u ostavinskom postupku. Odredba čl. 139. st. 2 ZN
odnosi se samo na odricanje (ustupanje) nasljednog dijela u korist suna-
sljednika. Legatar, međutim, može ugovorom zasnovati obavezu da pred-
met legata ustupi drugoj osobi (nasljedniku, kojem legataru ili nekoj tre-
ćoj osobi), ali ova njegova obaveza dolazi do izražaja nakon što je ostvario
svoje pravo na legat (analogno odredbi čl. 149. st. 3 ZN).
7. Legatar stječe p r a v o na l e g a t , u pravilu, u t r e n u t k u
smrt a'ostaviočeve. Tim momentom legatar stječe samo o b l i g a t o r n i
zahtjev, p o t r a ž i v a n ] e prema nasljednicima. Stjecanje ovog prava
nastaje po samom zakonu. Legatar stječe ovo pravo često i bez svoga zna-
nja, ali ne i protiv svoje volje. Ako se legatar do svršetka ostavinske ras-
prave n i j e o d r e k a o legata, ili nije dao izjavu o primanju legata, ili
nije dao nikakvu izjavu, smatra se da je p r i h v a t i o legat, tj. da je u
času smrti ostaviočeve s t e k a o p r a v o na legat. Izjava o primanju
legata nije, dakle, obavezna. Ako pravo na legat ne bude osporeno od
strane osoba koje su dužne ispuniti legat, ili ako se legatar riije valjanom
izjavom odrekao legata, sud će rješenjem o legatu ili rješenjem o naslje-
đivanju utvrditi da je legataru pripalo pravo na legat, sadržaj tog legata,
kao i osobe koje su ga dužne ispuniti (čl. 228. st. 2 tač. 5. i čl. 232. ZN).
Od pravila da legatar stječe pravo na legat već u času otvaranja na-
sljedstva, tj. u času smrti ostaviočeve, postoje i z u z e c i . Ako je legat
ostavljen osobi koja je tek z a č e t a , a nije bila rođena u času otvaranja
- nasljedstva, ova osoba stječe pravo na legat tek od momenta svog ro-
đenja. Kod legata koji su u v j e t o v a n i suspenzivnim uvjetom ili ve-
zani uz odgodni r o k , stjecanje prava na legat ovisi o ostvarenju uvjeta
odnosno o isteku roka.
Osoba kojoj je legat namijenjen može dati izjavu o primanju legata
ili o odricanju od prava na legat tek p o s l i j e s m r t i ostaviočeve. Iz-
, jave dane prije toga ne vrijede. Prijem legata ili odricanje od prava na
legat, kao i prijem ili odricanje od nasljedstva ne mogu biti djelomični
ni dani pod uvjetom (čl. 139. st. 1 ZN). Izjava se mora odnositi na legat
u cjelini, pa ne vrijedi izjava koja bi se odnosila samo na njegov dio.(9)
Ako ima više legatara, svaki od njih samostalno odlučuje o primanju
• ili odricanju od prava na legat. Ako je oporučitelj tako vezao legate da
," se moraju zajednički primiti, potrebno je da su svi legatari prihvatili le-
gat. Odricanje ma i jednoga od njih ima učinak da legat nije primljen.
|u Ako je legat ostavljert nekolicini osoba nepodijeljeno ili svima na ravne
(jednake) dijelove, u slučaju ako jedan od legatara ne primi svoj udio
u legatu, taj će udio pripasti ostalim kolegatarima.(10)
Oporučitelj može ostaviti legat i osobi koja je i s k l j u č e n a od
nasljedstva (čl. 47. st. 1 ZN), ili koja je l i š e n a nužnog dijela u korist
potomaka (čl. 5Q. st. 1 i 2 ZN). Ovo stoga što isključenje od nasljedstva (čl.

9
L. M a r k o v i ć, op. cit, str. 267.
10
L. M a r k o v i ć , op. cit., str. 267.

275
Član 91.

47. st. 2 ZN) i lišenje nužnog dijela (čl. 50. st. 1 ZN) može biti i djelo-
mično. Isključenje od nasljedstva i lišenje nužnog dijela u korist poto-
maka, u pravilu, ne o d n o s i se na l e g a t e , osim ako je to oporu-
čitelj i z r i č i t o odredio.
Kod legata moguće su i dopuštene s u p s t i t u c i j e , na isti način
kako je to predviđeno u pogledu nasljednika (čl. 85. st. 1 i 2 ZN). Opo-
ručitelj može odrediti drugu osobu kojoj će pripasti pravo na legat,
ako legatar, kome su stvar ili pravo namijenjeni, u m r e prije ostavioca,
ili se o d r e k n e p r a v a na legat, ili postane n e d o s t o j a n za naslje-
đivanje (čl. 85. st. 2 ZN). Ako oporučitelj nije odredio supstituta za
slučaj legatarove ranije smrti, njegove nedostojnosti ili odricanja od
prava na legat, legat p a d a (čl. 96. st. 1 ZN). Prema tome, kod legata
pravo predstavljanja' (ČL_1L_ZN) ne dolazi u obzir.
" Kod "legata moguća je" t r a'HTniTiTJa7~Ova nastaje ako je osoba
kojoj je legat namijenjen d o ž i v j e l a čas ostaviočeve smrti, ali je
u m r l a prije nego što se izjasnila o primanju ili odricanju od prava na
legat (čl. 137. ZN). U tome slučaju pravo prijema ili odricanja od prava
na legat p r e l a z i na l e g a t a r o v e n a s l j e d n i k e budući da se
pravo na legat smatra imovinskim, nasljedivim pravom. Ako legatar
ima više nasljednika, svaki za sebe može samostalno primiti legat ili ga
se odreći.(n) U tom slučaju svi se oni smatraju jednom osobom, a legat
s k u p n i m (kolektivnim). Odricanjem jednog legatarovog nasljednika
ostali (legatarovi) nasljednici ne gube pravo da naslijede legat. Njima
p r i r a š ć u j e dio onoga koji se odrekao nasljedstva.
U .slučaju ako l e g a t a r um re pj^je ostavioca, o d r e k n e se pra-
va na legat ili jeliS3ogto|an7"predniet legata ostaje osobi koja ga ie bila
dužna izvršitLako iz same oporuke što drugo ne proizlazi (čl. 96. st. 2
ZN). Kođ'direktnog legata koji se izvršuje iz ostavine, predmet legata
ostaje ostaviočevim z a k o n s k i m nasljednicima, u razmjeru njihovih
nasljednih dijelova (analogija iz čl. 142. ZN).
Do akrescencije (priraštaja) u korist ostalih legatara može doći
izuzetno, npr. ako je isti predmet legata namijenjen nekolicini legatara
zajedno (kolegatari), pa jedan od njih otpadne. Oporučitelj može namje-
njujući legat određenoj osobi, za njegovog supstituta odrediti jednog od
legatara.
8. Za stjecanje v l a s n i š t v a na stvarima, koje su legataru nami-
jenjene legatom, potreban je uvijek poseban akt nasljednika koji je op-
terećen dužnošću da ispuni legat. Ovim aktom, tj. predajom stvari ili
prijenosom odnosno ustupom prava, nasljednik odnosno osoba koja je
dužna ispuniti legat, prenosi pravo vlasništva na legatara i time ispu-
njava svoju dužnost prema legataru. Ovo stoga, jer je po članu 135. ZN
u času smrti ostaviočeve ostavina prešla na nasljednika i tako se spojila
s njegovom imovinom. Kod posrednog (indirektnog) legata ovaj će akt
izvršiti onaj nasljednik iz čijeg se nasljednog dijela ili druge njegove
imovine treba ispuniti sadržaj legata.

u Vidi i pravno pravilo iz § 689. OGZ i L. M a r k o v i ć , op. cit., str.

267. Protivno Z. Z a n i n o v i ć , u prikazu Zak. o nasljeđivanju u Odvjet-
niku, br. 9/55.

276
 Član 91 — 92.

Kod direktnog (neposrednog) legata predaju stvari legataru može po-

nekad umjesto nasljednika ili izvršioca oporuke izvršiti sam ostavinski
sud, na temelju pravomoćnog rješenja o legatu (čl. 232. ZN), odnosno
rješenja o nasljeđivanju (čl. 228. tač. 5. ZN). To vrijedi u slučaju ako je
predmet legata pohranjen kod suda ili kod čuvara, ili ako se radi o ne-
kretnini (čl. 230. ZN). U posljednjem slučaju rješenje o nasljeđivanju
ili legatu treba se po službenoj dužnosti upisati u zemljišnim knjigama.
Ovim upisom prenosi se vlasništvo legiranih stvari s ostavioca nepo-
sredno na legatara, pri čemu nije potrebno, radi uspostavljanja niza zem-
ljišnoknjižnih prethodnika, izvršiti upis prvo na nasljednike, a iza toga
na legatare, jer se pretpostavlja da su nasljednici suglasni s ovim upisom.
9. Odredba o legatu unosi se u izreku (dispozitiv) r j e š e n j a o na-
s l j e đ i v a n j u (čl. 228. st. 2 tač. 5. ZN).
Određivanje legata predstavlja ograničenje, opterećenje nasljedstva,
odnosno nasljednog dijela određenih ili svih nasljednika ili osoba koje
primaju kakvo pravo ili imovinu iz ostavine (čl. 92. ZN).
Nasljednici su dužni ispuniti legat na zahtjev legatara. Ako je opo-
ručitelj ispunjenje legata postavio nasljedniku kao u v j e t za naslje-
đivanje (čl. 88. ZN), nasljednik će steći nasljedstvo tek kad ispuni taj legat.
Ako je legat ostavljen osobama koje nisu nikako ili koje nisu potpu-
no s p o s o b n e da se same brinu o svojim poslovima čl. 177. ZN) ili ako
je legat namijenjen postizanju neke općekorisne svrhe ili osnivanju zadu-
žbine, nasljednici moraju prethodno pružiti d o k a z o izvršenju ili o
osiguranju obaveza koje su im naložene. Bez toga se ne mogu izvršiti
upisi u zemljišnoj knjizi (čl. 230. i čl. 232. st. 2 ZN), o čemu ostavinski
sud vodi računa po službenoj dužnosti.
Odredba o legatu može biti sadržana i u p o s e b n o m r j e š e n j u o 'I
legatu (čl. 232. ZN), čije donošenje dolazi u obzir ako prije donošenja V
rješenja o nasljeđivanju i dovršenja ostavinske rasprave, nasljednici ne
ospore pravo na legat. Ovo rješenje donosi ostavinski sud samo na
posebno t r a ž e n j e legatara.

Sudska praksa
Ako je prema rješenju o nasljeđivanju iz godine 1928, odnosno na te-
melju presude iz godine 1956, nasljednik dužan platiti legataru vrijednost
jednog para volova, novčani se iznos određuje prema vrijednosti stvari u
vrijeme dospjelosti, a ne prema vrijednosti u vrijeme plaćanja. Šteta na raz-
lici namiruje se zateznim kamatima (Vrhovni sud NR Slovenije Gs rev.
219/58, Pravosodni bilten br. 3—4/59, str. 34).

Tko je đ u z a n iz vrši ti zapis

Član 92.
Na temelju oporuke zapisovnik ima pravo tražiti izvršenje zapisa od
osobe kojoj je oporukom naloženo da zapis izvrši.
Ako je izvršenje zapisa naloženo nekolicini, svaki odgovara razmjerno
dijelu ostavine koji dobiva, osim ako se iz oporuke može zaključiti da je
oporučitelj htio da oni odgovaraju na drugi način.

277
Član 92. ;

Ako je oporučitelj propustio odrediti tko je dužan izvršiti zapis, oba-

veza izvršenja leži na svim zakonskim i oporučnim nasljednicima, raz-
mjerno njihovim nasljedničkim dijelovima.

1. Legat izvršuje ona osoba kojoj je sam oporučitelj to naložio.

Kod i n d i r e k t n o g (posrednog) legata to je uvijek ona osoba (na-
sljednik- ili legatar) kojoj je oporučitelj naložio da iz onoga što joj je
ostavljeno dade neku stvar ili ustupi- neko pravo ili izvrši neku činidbu
u korist određene osobe. Ova oporučiteljeva odredba može biti izražena
na način, da oporučitelj tačno odredi svakom nasljedniku sadržaj legata
koji treba ispuniti svaki pojedinačno ili više njih ili svi zajedno (po utvr-
đenim kvotama). Oporučitelj može također samo općenito odrediti koji
su nasljednici dužni na teret svog nasljednog dijela ispuniti određene
legate, a da pri tom nije odredio svakom nasljedniku (oneratu) sadr-
žaj njegove dužnosti. U tom slučaju, nasljednici kojima je naloženo ispu-
njenje takvog legata odgovaraju razmjerno vrijednosti imovine koju
dobivaju iz ostavine.

Ako je oporučitelj p r o p u s t i o odrediti t k o je dužan ispuniti

legate, ova dužnost tereti s v e n a s l j e d n i k e (oporučne i zakonske)
koji sudjeluju u podjeli ostavine. Oni odgovaraju za ispunjenje legata
r a z m j e r n o vrijednosti svojih nasljednih dijelova (stav 3 ovog člana).
Ako l e g a t a r u m r e prije ostavioca, ili se o d r e k n e legata, ili
postane n e d o s t o j a n , predmet legata ostaje uvijek onoj osobi koja
ga je po odredbi oporučitelja bila dužna ispuniti. Predmet posrednog
(indirektnog) legata, koji se treba ispuniti na teret nasljednog dijela (ili
legata) određenog nasljednika, ostat će toj osobi. Ako je više takvih oso-
ba, predmet legata ostaje svima njima u razmjeru u kome su ga bile
dužne ispuniti, odnosno u razmjeru vrijednosti nasljednih dijelova. Ako
oporučitelj nije uopće odredio koje će osobe biti dužne ispuniti legat,
predmet legata ostaje s v i m n a s l j e d n i c i m a zajedno (čl. 142. ZN),
koji ga između sebe dijele razmjerno vrijednosti svojih nasljednih di-
jelova. Ako je nasljedni dio oporučnih nasljednika određen na način da
svaki od njih nasljeđuje pojedine individualno određene stvari i prava,
tada će predmet direktnog legata, koji se također sastoji od individualno
određene stvari i prava; koje treba dati neposredno iz ostavine, o s t a t i
zakonskim nasljednicima i onim oporučnim nasljednicima kojima je na-
sljedni dio određen u obliku kvote ili bez ograničenja na pojedine indivi-
dualno određene stvari i prava.

Odredba o legatima može iscrpsti vrijednost cijele ostavine i biti

jedini sadržaj oporuke. U tom slučaju, budući da nema oporučnih na-
sljednika, za ispunjenje legata moraju se brinuti z a k o n s k i ostavio-
čevi nasljednici^1) Njima, naime, pripada predmet legata već u času
smrti ostaviočeve, kad postaje njihovo vlasništvo (u smislu čl. 135. ZN).
Oni su dužni ispuniti legate ali samo do visine vrijednosti svog nasljednog
dijela.

1
L. M a r k o v i ć , op. cit, str. 262.

278
 Član 92.

Legatom može biti opterećena svaka osoba koja prima kakvu korist
iz os ta v i n e (nasljednik, legatar ili druga koja osoba). Osoba koja bi
po zakonskom redu nasljeđivanja imala pravo na nasljedstvo ali je opo-
rukom mimoiđena, a dobila je nešto za života od ostavioca što bi joj se
inače trebalo uračunati u nasljedni dio, ne bi mogla biti opterećena lega-
tom ako iz ostavine i na račun ove ne dobiva ništa, Imovina koju je
oporučitelj dao za života kojem nasljedniku nije više njegova, pa s njome
ne može ni raspolagati. Kako je legat u stvari darovanje naloženo od
strane oporučitelja kao teret nasljednika i onih osoba koje nešto primaju
iz ostavine, te se ovo darovanje (legat) ne može vršiti na teret tuđe
imovine, tj. one koja ne spada u ostavinu.
Legat se ne može naložiti na teret imovine koja se izdvaja iz ostavine
u korist potomaka koji su privređivali s ostaviocem (čl. 37. st. 1 ZN) bu-
dući da tako izdvojeni dio ne spada u ostavinu (čl..37. st. 2 ZN). isto
vrijedi u pogledu imovine koja je predmet sporazuma o u s t u p a n j u
i raspodjeli za života ostavioca (čl. 111. i 112. ZN), za koju je izričito od-
ređeno da ne ulazi u ostavinu (čl. 114. st. 2 ZN). Predmeti kućanstva koji
su izdvojeni u smislu čl. 38. st. 1 ZN, m o g u biti predmetom legata, jer
spadaju u ostavinu i sačinjavaju njen dio, samo što se kod izračunavanja
nužnog dijela i uračunavanja zak. nasljedniku u nasljedni dio, ne uzi-
maju u r a č u n (čl. 38. st. 2 ZN).
Legat može teretiti i o p ć e n a r o d n u imovinu ako se ostavina, koja
je bez nasljednika, preda narodnom odboru (čl. 8. i čl. 233. ZN). Narodni
odbor kao organ upravljanja općenarodnom imovinom nema položaj na~
sljedmika, ali je dužan ispuniti legate( 2 ) u visini čiste vrijednosti pre-
uzete imovine, tj. nakon odbitka ostaviočevih dugova (čl. 93. ZN). To
isto vrijedi i kad je cijela ostavina namijenjena osnivanju zadužbine, ili
u koju općekorisnu svrhu (čl. 87. st. 1 ZN) ako je oporučitelj odredio
da se iz ove imovine trebaju izvršiti i određeni legati.
Ostavilac može odrediti d a l e g a t a r ispuni d a l j n j i l e g a t (sub-
legat), tj. da od onog što mu je kao legat neposredno pripalo iz ostavine,
ili što je dobio kao legat na teret nasljednog dijela kojeg nasljednika, ili
iz svoje vlastite imovine, određenoj osobi dade neku stvar ili ustupi neko
pravo, ili da ispuni neku činidbu ili propuštanje. Za ispunjenje sublegata
legatar odgovara samo do vrijednosti svoga legata. Legatar nije dužan
ispuniti sublegat u dijelu koji premašuje vrijednost ostavljenog mu le-
gata. (3) Ako legatar umre prije ostavioca, ili se odrekne legata, ili je
nedostojan za nasljeđivanje, dužnost ispunjenja sublegata, koja mu je
bila naložena, prelazi na osobu kojoj ostaje imovina koja je predmet
legata, osim ako iz sadržaja oporuke ne proizlazi kakva druga namjera
ostaviočeva (čl. 96. ZN).
2
Isporedi B l a g o j e v i ć (op. cit., str. 258).
3
Protivno je bilo po pravnom pravilu iz § 650. OGZ, kad je legatar
imao facultatem alternativam, te mogao u cijelosti ispuniti sublegate, pa i
onda kad je njihova vrijednost premašila vrijednost legata, ili se mogao
odreći prava na legat. Onaj, kome je ostao predmet zapisa, mogao je ili
ispuniti sublegat ili prepustiti sublegataru predmet legata. .U posljednjem
slučaju sublegatar se morao zadovoljiti vrijednošću prepuštenog legata, a
nije mogao tražiti naknadu razlike. Ako je dužnost ispunjenja sublegata

279
Član 92.

Legatar nema pravo zahtijevati i z d v a j a n j e iz ostavine one imo-

vine koja mu je ostavljena kao legat (separatio bonorum). To pravo pri-
4
znato je samo ostaviočevim vjerovnicima (čl. 146. ZN).,( ) Legatar, me-
đutim, ima pravo zahtijevati primjenu mjera osiguranja po propi-
sima izvršnog postupka (čl. 231. ZN).
2. Izvršenje d i r e k t n o g (neposrednog) legata (vidi objašnjenja
uz čl. 91. pod tač. 2) tereti samu ostavinu, dakle, sve nasljednike kao-
cjelinu, jer se taj legat sastoji od individualno određene stvari ili prava
koje se treba dati ili ispuniti iz dobara ostavine. Legatari treba da se
sa svojim zahtjevom za ispunjenje legata obraćaju u prvom redu i z v r -
š i o c u oporuke, ako ovaj postoji, budući da se on treba brinuti u ime
nasljednika o ispunjenju onih legata koji se trebaju izvršiti na teret
o s t a v i n e kao cjeline (čl. 102. st. 1 ZN).
Ako oporučitelj nije odredio izvršipca oporuke, ispunjenje direktnog
legata može se zahtijevati od nasljednika koji u ime ostalih u p r a v l j a
nasljedstvom. U slučaju neslaganja nasljednika o upravljanju nasljed-
stvom, ostavinski sud može na prijedlog nasljednika ili po službenoj
dužnosti (pa i na inicijativu legatara) postaviti posebnog upravitelja na-
sljedstva iz redova nasljednika ili drugih osoba (čl. 148. st. 2 ZN). Ako je
ostavim određen staratelj u smislu odredbe čl. 134. st. 1 i 146. st. 4 ZN,
tada neposredne legate u ime svih nasljednika izvršava privremeni sta-
ratelj ostavine. Upravitelj nasljedstva, odnosno privremeni staralac osta-
vine (čl. 134. st. 1 i čl. 146. st. 4 ZN), ovlašteni su, da s odobrenjem osta-
vinskog suda raspolažu stvarima ostavine, a napose da vrše sve poslove
izvršioca oporuke (čl. 148. st. 4 ZN).
Izvršilac oporuke, pojedini nasljednik ili upravitelj nasljedstva, ne
mogu biti osobno tuženi radi ispunjenja direktnog legata. Pasivna legiti-
macija pripada samo n a s l j e d n i c i m a koji participiraju u podjeli
ostavine (čl. 53. ZN), i to svima zajedno1, kao cjelini.
S obzirom na to da se vjerovnici ostaviočevi imaju pravo naplatiti
prije legatara (čl. 93. ZN), izvršenje direktnog legata nije moguće ,za
vrijeme dok traje o d v a j a n j e ostavine u smislu čl. 146. ZN. Uslijed
toga stvaralac ostavine (iz čl. 146. st. 4 ZN), u takvom slučaju, ne može
izvršiti legat prije nego što bude podmireno ili osigurano namirenje po-
traživanja ostaviočevih vjerovnika.
3. Za i s p u n j e n j e legata odgovara onaj nasljednik ili osoba kojoj
je n a l o ž e n o ispunjenje. Ova odgovornost kreće se do visine č i s t e
vrijednosti naslijeđene imovine, nakon odbitka oporučitelj evih dugova (čl.
93. ZN). Ako postoje n u ž n i nasljednici, nasljednik odgovara za legate
samo do visine vrijednosti dijela naslijeđene imovine kojom, je oporuči-
telj mogao slobodno r a s p o l a g a t i (raspoloživi dio, čl. 31. st. 3 ZN),

prešla na nasljednika, ovaj je, ako je nasljedstvo prihvatio cum benefićio

inventarii, odgovarao za ispunjenje legata (pravno pravilo iz § 802. OGZ)
što znači da je tada dolazilo do razmjernog umanjenja legata (pravno pra-
vilo iz § 692. OGZ). Slične odredbe bile su predviđene i u §§ 650. i 687. Pred-
osnove za grad. zakonik, Beograd, 1934. U Srb. grad. zakoniku ne nalazimo
sličnih odredaba.
4
Pravo na separaciju priznavala su, međutim, legataru starija prava
(vidi, npr, § 812. OGZ).

280
 Član 92.

pod pretpostavkom da je nasljedni dio faktično i smanjen radi nadopune

nužnog dijela. To proizlazi iz odredbe čl. 94. st. 1 ZN, prema kojoj nasljed-
nik nije dužan izvršiti u cjelini legate (zapise) čija vrijednost p r e m a -
šuje vrijednost onog dijela naslijeđene imovine, kojim je oporučitelj
mogao s l o b o d n o r a s p o l a g a t i (raspoloživi dio), odnosno ako vri-
jednost legata ili tereta koje treba izvršiti na teret legata (sublegati) pre-
mašuje vrijednost legata iz koga treba izvršiti daljnje legate (sublegati).
Pravo zahtijevati razmjerno umanjenje legata naloženih oporučnom na-
sljedniku ili legataru pripada onom oporučnom nasljedniku čiji bi na-
sljedni dio m o r a o biti umanjen da bi se dopunio nužni dio (čl. 42. st. 1
ZN), što također vrijedi i za legatara kome je oporučitelj naložio da iz svo-
ga legata nešto isplati (čl. 42. st. 2 ZN). Sama okolnost, da bi u slučaju sta-
vljanja zahtjeva nužnog nasljednika za nadopunu nužnog dijela nasljedni
dio mogao biti smanjen, još ne ovlašćuje nasljednika da zahtijeva uma-
njenje legata budući da zahtjev nužnog nasljednika ne mora biti uvažen
(npr. ako je primanjem darova koji mu se uračunavaju u nasljedni dio,
nužni dio namiren). Od opsega faktičnog smanjenja nasljednog dijela,
zbog potrebe za nadopunom nužnog dijela, ovisi i opseg smanjenja legata,
pa se taj opseg ne može unaprijed utvrditi. Ako legat ne bi bio u cijelosti
izvršen od strane osobe koja ga je bila dužna ispuniti (oporučni nasljednik
ili legatar), uslijed toga što je ta osoba u m r l a prije oporučitelja, ili se
odrekla nasljedstva, ili je postala n e d o s t o j n a , tada obaveza ispunje-
U
nja legata (sublegata) prelazi na one osobe koje dolaze umjesto nje (ćl. 95.
ZN). Nema prijelaza obaveze za ispunjenje legata ako je radnja koju je
trebalo izvršiti takve naravi da je može izvršiti samo određena osoba ili
nasljednik (onerat). Ako bi taj nasljednik otpao, samim tim i taj legat po-
staje neostvarivim, a odredba o legatu smatra se nepostojećom.(5)
Ako jedan nasljednik odnosno legatar s a m ispuni legat, koji je bio
dužan ispuniti zajedno s drugim nasljednicima ili legatarima, ima pravo
na r e g r e s prema ostalim nasljednicima ili legatarima u razmjeru
njihovih nasljednih dijelova, odnosno u dijelu s kojim su bili dužni su-
djelovati u ispunjenju legata. Ako je oporučitelj odredio da legat ispuni
o d r e đ e n i nasljednik ili više njih, nasljednik odnosno nasljednici koji
su ispunili legat nemaju pravo na regres prema ostalim nasljednicima
koji nisu bili opterećeni ovom dužnošću,(6) ako ovi posljednji nisu sudje-
lovali u ispunjenju legata.
4. Utvrđivanje prava na legat vrši se u ostavinskom postupku ili
u parnici.
U o s t a v i n s k o m postupku utvrđuje se p r a v o na l e g a t ,
dakle, odlučuje o zahtjevu legatarevu za priznanjem prava na legat. Sa-
držaj ovog zahtjeva sastoji se u utvrđivanju opstojnosti obligaciono-prav-
nog odnosa između nasljednika, odnosno legatom opterećenih osoba i le-
gatara. Taj zahtjev je d e k l a r a t o r n o g značaja.
Ako u toku rasprave ostavine dođe do s p o r a o p r a v u na l e g a t
. među zainteresiranim strankama, ostavinski sud nije ovlašten da sam

5
L. M a r k o v i ć, op. cit., str. 263.
6
Slično L. M a r k o v i ć, op. cit., str. 262.

281
Član 92.

riješi ovaj spor. On je dužan uputiti stranke da o osporenom pravu po-

vedu p a r n i c u , ali radi toga nema mjesta prekidanju ostavinske
rasprave (čl. 224. ZN).
U posebnoj p a r n i c i ostvarivat će se zahtjev na utvrđenje pra-
va na legat i onda ako je ostavinski postupak pravomoćno d o v r š e n , ao
pravu na legat u tome postupku n i j e uopće odlučeno (čl. 236, čl. 237. i
čl. 238. ZN). Isto vrijedi i u slučaju kad rasprava ostavine nije provedena,
jer se sastojala od pokretne imovine, a nasljednici nisu tražili da se osta-
vina raspravi {čl. 216. st. 2 i 4 ZN).
Ako je zahtjev za ispunjenje legata već d o s p i o , legatar (sublega-
tar) će tužbom tražiti ne samo utvrđenje prava na legat nego i samu
č i n i d b u — ispunjenje sadržaja utvrđenog prava na legat. To osobito
vrijedi ako je raspravljanje ostavine već završeno ili ako uopće nije
vođen postupak raspravljanja ostavine (u smislu čl. 216. st. 2 ZN).
5. Zahtjev za i z v r š e n j e legata, tj. za ispunjenje samog sadržaja
legata, ostvaruje se u posebnoj, s a m o s t a l n o j parnici. Izvršenje ie^
gata ne može se zahtijevati u ostavinskom postupku ni onda ako u
pogledu dužnosti ispunjenja legata nema spora među strankama, a osoba
koja je dužna ispuniti legat neće to dobrovoljno učiniti. Zahtjev za
ispunjenje legata kao i odluka, kojom sud rješava taj zahtjev je, naime,
k o n d e m n a t o r n e naravi, dok je odluka Ostavinskog suda o pravu
na legat, bilo da je sadržana u rješenju o nasljeđivanju ili u rješenju o
legatu, uvijek deklaratorna.
Zahtjev za utvrđenje prava na legat, kao i zahtjev za i s p u n j e -
n j e sadržaja legata, koji su po svojoj naravi različitog karaktera, jer
je prvi deklaratornog, a drugi kondemnatornog značaja, trebaju se
uvijek ostvarivati protiv n a s l j e d n i k a , odnosno protiv osoba koje
su opterećene tom dužnošću. Ovo vrijedi i onda ako se predmet legata
nalazi kod druge osobe. To leži u naravi legata koji uvijek rađa obli-
gacionopravnim odnosom između nasljednika (ili legatara) s jedne strane,
i legatara (ili sublegatara), s druge strane.
Stoga se zahtjev za ispunjenje legata mora uvijek ostvarivati protiv
nasljednika, odnosno protiv osoba za koje je utvrđeno da su d u ž n e is-
p u n i t i legat, bez obzira da li su ove osobe u posjedu stvari ili prava
koja su namijenjena legatarima. Kod d i r e k t n o g (neposrednog) legata
ispunjenje legata mora se zahtijevati od s v i h zakonskih i oporučnih na-
sljednika, koji odgovaraju za ispunjenje legata kao cjelina, u razmjeru
svojih nasljednih dijelova. Kod p o s r e d n o g legata ispunjenje treba
zahtijevati uvijek od one osobe (onerata) kojoj je oporučitelj n a l o ž i o
ispunjenje legata na teret svog nasljednog dijela, odnosno na teret kori-
sti koju prima iz ostavine. Ovo radi toga, što prema odredbi čl. 135. ZN
u času smrti ostaviooeve na nasljednike prelazi v l a s n i š t v o cjelokupne;
ostavine, dakle, i onih stvari i prava koja su predmetom legata. U tome
času legatari ne stječu vlasništvo legiranih stvari i prava,_nego_teE"pra-
vo, o b l i g a c i o n i zahtjev da od onerata traže ispunjenje legata, da
'ovi na njih prenesu vlasništvo legiranih stvari.
Prema tome, ostavinski sud ne može bez pristanka nasljednika od-
nosno onerata izvršiti neposredni prijenos vlasništva predmeta legata
 Član 92.

na legatara budući da su nasljednici, u času smrti ostaviočeve, stekli

vlasništvo predmeta ostavine, pa su jedino oni i ovlašteni da takav pri-
jenos izvrše. Ovo također vrijedi i kad su u pitanju nekretnine. Odredba
čl. 230. i čl. 232. st. 2 ZN o upisima rješenja o nasljeđivanju ili rješenja
o legatu u zemljišnoj knjizi pretpostavlja da su prije davanja dozvole
za upis pruženi dokazi o izvršenju i osiguranju obaveza koje su nasljed-
niku naložene oporukom u korist osoba koje nisu sposobne da se same
staraju o svojim poslovima, ili za postizanje neke općekorisne svrhe, a o
čemu sud vodi računa po službenoj dužnosti (čl. 177. i čl. 230. ZN). Ako
su oporukom naložene obaveze u korist drugih osoba, sud će dozvoliti
upise na nasljednike i be2 dokaza o izvršenju ili osiguranju ovih obaveza.
U oba slučaja vlasništvo nekretnina upisat će se uvijek na nasljednike.
Izuzetak predstavlja mogućnost upisa vlasništva nekretnina nepo- ii 1 !

sredno na legatare u slučaju n e p o s r e d n o g , direktno ostavljenog le-

gata. Ovaj upis vrši se po oporučnoj odredbi, koja po svome sadržaju
treba biti takva da omogućuje neposredni prijenos u zemljišnim knji-
gama (na primjer, kad je predmetom legata određena zemljišna parcela,
ili određeni alikvotni dio određene parcele, ili sve nekretnine, ili odre-
đeni alikvotni dio nekretnina upisanih u jednom zemlj. knjižnom ulošku,
ili većem broju istih). Neposredni upis izvršit će se na temelju pravo-
moćnog rješenja o legatu, koje se donosi na zahtjev legatara ako na-
sljednici ne o s p o r a v a j u legat (čl. 232. st. 1 ZN). To samo po sebi
pretpostavlja da su nasljednici s u g l a s n i i s upisom, dakle, i s nepo-
srednim prijenosom nekretnina s ostavioca na legatara. Isto vrijedi i u
pogledu provedbe rješenja o nasljeđivanju u zemlj. knjigama, ako na-
sljednici nisu osporili pravo na legat.
Međutim, ako se odredba oporu čiteljeva ne odnosi na određenu zem-
ljišnu parcelu, ili određeni zemlj. knjižni uložak, ili neku drugu odre-
đenu nekretninu upisanu u zemljišnim knjigama, ili kad su nasljednici
osporili pravo na legat, sud ne može dozvoliti neposredan upis nekretni-
na na legatara, nego samo na nasljednike.
Legatar ne može svoje pravo na predaju predmeta legata ostvarivati
neposredno protiv d r u g i h osoba koje drže u svom posjedu predmet
legata, pa ni onda kad je pravomoćnim rješenjem o legatu (čl. 232. ZN),
ili pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju (čl. 228. st. 2 tač. 5. ZN), od-
nosno pravomoćnom presudom, kojom je odlučeno o njegovom pravu
na legat, to njegovo pravo bilo utvrđeno. Ovo utvrđenje odnosi se
samo na utvrđenje njegovog p o t r a ž i v a n j a prema određenom
nasljedniku i utvrđenje dužnosti posljednjega da izvrši određeni legat.
Stoga se legatar sa svojim zahtjevom za ispunjenje ove dužnosti može
obraćati samo nasljedniku, odnosno oneratu.
Sve dok mu nije p r e d a n predmet legata od strane osoba koje su
ga dužne ispuniti, legatar nije stekao vlasništvo stvari. Stoga mu ne
pripada vlasnička tužba ni protiv osoba koje su dužne ispuniti legat,
a ni bilo kakav zahtjev protiv drugih osoba koje drže u posjedu predmet
legata.
Ako je legatom namijenjena nekretnina u zemljišnim knjigama upi-
sana neposredno na legatara, smatra se da je time i z v r š e n p r i j e -

283
 Član 92.

n o s prava vlasništva, čime je u stvari ispunjen sadržaj legata. Legatar

je time postao vlasnik i kao takav postao je ovlašten da neposredno, vlas-
ničkom tužbom ostvaruje svoj zahtjev za f a k t i č n o m p r e d a j o m
nekretnina u posjed, kako protiv nasljednika koji bi se skanjivao pre-
dati nekretninu u posjed, tako i protiv drugih osoba, koje se nalaze
u posjedu predmeta legata. Dok takav upis u zemljišnim knjigama
nije uslijedio, legatar ima s a m č T o b l i g a c i o n i zahtjev prema nasljed-
nicima, a nema~~aktivne legitimacije prema drugim osobama koje drže
"predmet legata u posjedu.
Kod legata koji se sastoji od i n d i v i d u a l n o određene stvari, na-
sljednik je dužan predati upravo ovu i n d i v i d u a l n o određenu stvar,
Ako ova dužnost tereti više nasljednika, s obzirom na svojstvo stvari
koja je predmet legata (nezamjenjivost ili nedjeljivost), postoji k o l e k -
t i v n a odgovornost nasljednika za ispunjenje legata.(7)
Kod legata koji se sastoje od g e n e r i č k i određenih stvari, dakle,
stvari koje su po svojim svojstvima zamjenljive, kao i kod legata koji
se sastoji od d j e l j i v e stvari, legatar će moći zahtijevati ispunjenje
legata i od svakog p o j e d i n o g nasljednika, i to u dijelu koji odgo-
vara nasljednikovom udjelu u ispunjenju legata. Kod legata ove vrste
svaki nasljednik odgovara s a m o s t a l n o svojim nasljednim dijelom,
6. Nasljednik je dužan predati predmet legata legataru u s t a n j u
u kakvom s e z a t e k a o u trenutku kad je legatar stekao pravo na legat
(u času smrti ostaviočeve ih' u času ispunjenja uvjeta, ili nastupa roka).
Nasljednik nije prodavalac i ne odgovara za eventualne nedostatke koje
bi stvar imala ili stekla bez njegove krivnje. Ako je ostaviocu pripadalo
pravo na naknadu štete ili pravo na otklanjanje nedostataka, ovo pravo
prelazi i na legatara kao ostaviočevog nasljednika.(8)
I Legat tjelesne stvari obuhvaća i p r i p a t k e te stvari. Legataru pri-
J padaju također i p l o d o v i od stvari od dana kada je stekao pravo na
/ legat, osim ako je oporučitelj što drugo odredio. Pravo na k a m a t e ,
( međutim, legatar ima tek od časa kad je zahtijevao ispunjenje legata.
Legatar snosi sve t e r e t e kojima je predmet legata opterećen, i to
od momenta stjecanja prava na legat. To isto vrijedi i u pogledu nekretni-
na opterećenih hipotekom. Ako je hipotekom opterećena cijela ostavina,
odnosno sve nekretnine koje spadaju u ostavinu, na legatara otpada samo
razmjerni dio hipoteke, odnosno duga osiguranog hipotekom prema vri-
jednosti njegova legata. Ovo posljednje vrijedi ako oporučitelj nije što
drugo odredio, tj. da se nekretnina koja je predmet legata treba predati
legataru slobodna od tereta. U tome slučaju onerat je dužan prethodno
ishoditi brisanje tereta koji na toj nekretnini postoje.

7
B l a g o j e v i ć , op. cit., str. 258. Solidarnost se kod legata ne pret-
postavlja, ona može proizlaziti bilo iz naravi predmeta legata ili iz odredbe
oporučitelja.
8
L. M a r k o v i ć , op. cit., str. 271.

284
 član 93.

Isplata v j e r o v n i k a prije z a p i s o v n i k a

Član 93.
Vjerovnici oporučiteljevi imaju pravo naplatiti se prije zapisovnika.

1. Legat je v r i j e d n o s t (korist) koja se namiruje iz č i s t e osta-

vke, dakle, nakon odbitka ostaviočevih dugova.
Ostaviočevim vjerovnicima za njegove dugove odgovaraju uvijek
njegovi n a s l j e d n i c i . Ova odgovornost tereti sve one zakonske i opo-
ručne nasljednike koji su postali s t v a r n i nasljednici ostaviočevi. Gra-
nice i opseg ove odgovornosti određeni su u čl. 145. ZN.
Legatari, u pravilu, ne o d g o v a r a j u za ostaviočeve dugove (čl.
98. st. 1 ZN). Samo ako oporučitelj posebno i izričito odredi i utvrdi
opseg ove odgovornosti, određeni legatar može odgovarati za sve ili za
pojedine njegove dugove ili dio nekog duga, i to samo u granicama vri-
jednosti legata (čl. 98. st. 2 ZN).
Odredba da se ostaviočevi vjerovnici imaju pravo naplatiti p r i j e
legatara predstavlja z a š t i t u ostaviočevih vjerovnika i nasljednika pred
zahtjevima legatara za ispunjenje legata. Ona znači da se legatari n e
mogu n a m i r i t i prije nego što su namirena ili osigurana potraži-
vanja ostaviočevih' vjerovnika.
Legati se namiruju iz č i s t e ostavine. Ovo proizlazi odatle što opo-
ručna raspolaganja među koja spadaju i legati predstavljaju besplatna
raspolaganja koja oporučitelj ne može vršiti na štetu svojih vjerovnika
(nemo liberalis nisi liberatus). Ostavilac, dakle, može slobodno raspola-
gati svojom imovinom tek kad je podmirio odnosno osigurao ispunjenje
svojih obaveza. Ono, što ostavilac duguje drugima predstavlja pasivnu
stavku u njegovoj imovini. Odatle proizlazi da je pravo legatara da za-
htijeva ispunjenje legata slabije od prava ostaviočevih vjerovnika^ 1 ) bu-
dući da su nasljednici dužni na prvom mjestu podmiriti ili osigurati po--
traživanja ostaviočevih v j e r o v n i k a , a nakon toga potraživanja le-
gatara. S druge strane, legatari mogu ostvariti svoja potraživanja, koja
im pripadaju na temelju prava na legat, samo u granicama č i s t e vri-
jednosti ostavine koja preostane nasljednicima nakon podmirenja ili osi-
guranja ostaviočevih vjerovnika. Nasljednici, dakle, nisu dužni ispuniti
legate ako je vrijednost ostaviočevih dugova iscrpila cijelu ostavinu.
Ako su dugovi ostaviočevi iscrpli samo d i o ostavine, a vrijednost pre-
ostale ostavine nije dovoljna da se namire svi legati, nasljednici odgo-
varaju za ispunjenje legata samo do visine vrijednosti naslijeđene
imovine, a svi legatari, bez obzira na vrst legata, trpe umanjenje vri-
• jednosti svojih legata u i s t o m omjeru (čl. 94. st. 3 ZN), ukoliko to na-
sljednici zatraže, osim ako oporučitelj nije što drugo odredio. Umanje-
nje legata provodi se samo na z a h t j e v nasljednika, a ne po službenoj
dužnosti.
Ako bi nasljednik ispunio legat u cijelosti ne obazirući se na ostavi-
očeve dugove, ne oslobađa se time svoje odgovornosti za ostaviočeve
dugove. Takav će nasljednik morati podmiriti ostaviočev dug koji na
1
B1 a g o j e v i ć, op. cit., str. 259.

235
Član 93.

njega otpada iz vlastite imovine do visine vrijednosti naslijeđene imovine

(čl. 145. st. 1 ZN). Međutim, takvom nasljedniku ipak ostaje pravo da od
.legatara traži p o v r a t one vrijednosti koju je ovaj neopravdano pri-
mio, koja nedostaje da se podmire obaveze prema ostaviočevim vjerov-
nicima.
2. Ostaviočevim vjerovnicima pripada pravo da se naplate p r i j e 1 e-
g a t a r a , bez obzira na vrstu legata. Budući da za ostaviočeve dugove
odgovaraju samo n a s l j e d n i c i , a ne i legatari, osim ako sam oporu-
čitelj nije što drugo odredio (čl. 98. st. 2 ZN), ostaviočevi vjerovnici sa
svojim zahtjevima za plaćanje ostaviočevog duga moraju se obraćati uvi-
jek samo nasljednicima, bez obzira na vrstu legata. Vjerovnicima ne
pripada pravo da se sami neposredno naplaćuju iz predmeta legata. Ovo
vrijedi i onda kad se predmet legata sastoji od i n d i v i d u a l n o određe-
ne stvari. Izuzetak predstavlja slučaj kad su ostaviočevi vjerovnici isho-
dili o d v a j a n j e ostavine od imovine nasljednika (čl. 146. ZN). Tada će
se vjerovnici moći neposredno namiriti iz sredstava ostavine koja je od-
vojena (čl. 146. st. 3 ZN), pa, dakle, i iz stvari i prava koji su namijenjeni
kao legat.
Kako se prema odredbi čl. 145. st. 5 ZN dugovi ostaviočevi dijele
među nasljednicima — r a z m j e r n o njihovim nasljednim dijelovima,
ukoliko oporukom nije drukčije određeno, — odredba čl. 93. ZN o pravu
ostaviočevih vjerovnika da se naplate prije legatara — znači da su na-
sljednici dužni podmiriti ostaviočeve dugove u cjelini, odnosno u dijelu
koji odgovara vrijednosti imovine koju su naslijedili (čl. 145. st. 1 ZN), bsz
obzira na vrijednost legata koje su dužni ispuniti. Ako nakon podmirenja
ostaviočevih dugova nasljedniku p r e o s t a n e izvjesna vrijednost, on
će biti dužan ispuniti naložene mu legate iz ove vrijednosti, a do visine
vrijednosti koju je, nakon odbitka ostaviočevih dugova, primio iz osta-
vine. Ako vrijednost čiste ostavine koju je naslijedio (po odbitku du-
gova ostaviočevih koji na njega otpadaju) n i j e d o v o l j n a da se iz nje
namire naloženi mu legati, nasljednik će biti dužan ispuniti legate u
dijelu koji mu je preostao iz čiste ostavine. Nasljednik nije dužan ispu-
niti u cijelosti legate ako imovina koju je naslijedio nije dovoljna za nji-
hovo podmirenje. Ovdje se primjenjuje odredba čl. 145. st. 1 ZN budući
da su legati u stvari potraživanja legatara, dakle, dugovi koji terete
onerata (nasljednika), k o j i s obzirom na odredbu čl. 93. ZN dolaze "do
namirenja u d r u g i red, nakon što budu namirena potraživanja ostavi-
očevih vjerovnika koja uživaju prvenstvo pred pravima legatara.
Ako jedan nasljednik treba da ispuni više legata iz svog nasljednog
dijela koji mu je preostao nakon podmirenja ostaviočevih dugova koji na
njega otpadaju, do r a z m j e r n o g u m a n j e n j a legata može doći sa-
mo ako naslijeđena imovina toga nasljednika ne bi bila dovoljna da se
iz nje, namire svi legati u cijelosti (analogno odredbi iz čl. 94. st. 3 ZN).
To vrijedi i onda ako ispunjenje legata tereti više nasljednika zajedno.
Ako je predmet legata i n d i v i d u a l n o određena stvar (direktni
legat), a ukupna vrijednost ostaviočevih dugova p r e m a š u j e vrijed-
dnost ostavine, legatar će moći dobiti tu stvar samo ako pristane da
snosi dio ostaviočevog duga koji prelazi vrijednost ostavine. U pro-
tivnom, ako legatar na to ne bi pristao, nasljednici će biti dužni predati

286
Član 93.

njega otpada iz vlastite imovine do visine vrijednosti naslijeđene imovine

(čl. 145. st. 1 ZN). Međutim, takvom nasljedniku ipak ostaje pravo da od
.legatara traži p o v r a t one vrijednosti koju je ovaj neopravdano pri-
mio, koja nedostaje da se podmire obaveze prema ostaviočevim vjerov-
nicima.
2. Ostaviočevim vjerovnicima pripada pravo da se naplate p r i j e 1 e-
g a t a r a , bez obzira na vrstu legata. Budući da za ostaviočeve dugove
odgovaraju samo n a s l j e d n i c i , a ne i legatari, osim ako sam oporu-
čitelj nije što drugo odredio (čl. 98. st. 2 ZN), ostaviočevi vjerovnici sa
svojim zahtjevima za plaćanje ostaviočevog duga moraju se obraćati uvi-
jek samo nasljednicima, bez obzira na vrstu legata. Vjerovnicima ne
pripada pravo da se sami neposredno naplaćuju iz predmeta legata. Ovo
vrijedi i onda kad se predmet legata sastoji od i n d i v i d u a l n o određe-
ne stvari. Izuzetak predstavlja slučaj kad su ostaviočevi vjerovnici isho-
dili o d v a j a n j e ostavine od imovine nasljednika (čl. 146. ZN). Tada će
se vjerovnici moći neposredno namiriti iz sredstava ostavine koja je od-
vojena (čl. 146. st. 3 ZN), pa, dakle, i iz stvari i prava koji su namijenjeni
kao legat.
Kako se prema odredbi čl. 145. st. 5 ZN dugovi ostaviočevi dijele
među nasljednicima — r a z m j e r n o njihovim nasljednim dijelovima,
ukoliko oporukom nije drukčije određeno, — odredba čl. 93. ZN o pravu
ostaviočevih vjerovnika da se naplate prije legatara — znači da su na-
sljednici dužni podmiriti ostaviočeve dugove u cjelini, odnosno u dijelu
koji odgovara vrijednosti imovine koju su naslijedili (čl. 145. st. 1 ZN), bsz
obzira na vrijednost legata koje su dužni ispuniti. Ako nakon podmirenja
ostaviočevih dugova nasljedniku p r e o s t a n e izvjesna vrijednost, on
će biti dužan ispuniti naložane mu legate.iz ove vrijednosti, a do visine
vrijednosti koju je, nakon odbitka ostaviočevih dugova, primio iz osta-
vine. Ako vrijednost čiste ostavine koju je naslijedio (po odbitku du-
gova ostaviočevih koji na njega otpadaju) n i j e d o v o l j n a da se iz nje
namire naloženi mu legati, nasljednik će biti dužan ispuniti legate u
dijelu koji mu je preostao iz čiste ostavine. Nasljednik nije dužan ispu-
niti u cijelosti legate ako imovina koju je naslijedio nije dovoljna za nji-
hovo podmirenje. Ovdje se primjenjuje odredba čl. 145. st. 1 ZN budući
da su legati u stvari potraživanja legatara, dakle, dugovi koji terete
onerata (nasljednika), koji.s obzirom na odredbu čl. 93. ZN dolaze *do
namirenja u. d r u g i red, nakon što budu namirena potraživanja ostavi-
očevih vjerovnika koja uživaju prvenstvo pred pravima legatara.
Ako jedan nasljednik treba da ispuni više legata iz svog nasljednog
dijela koji mu je preostao nakon podmirenja ostaviočevih dugova koji na
njega otpadaju, do r a z m j e r n o g u m a n j e n j a legata može doći sa-
mo ako naslijeđena imovina toga nasljednika ne bi bila dovoljna da se
iz nje, namire svi legati u cijelosti (analogno odredbi iz čl. 94. st. 3 ZN).
To vrijedi i onda ako ispunjenje legata tereti više nasljednika zajedno.
Ako je predmet legata i n d i v i d u a l n o određena stvar (direktni
legat), a ukupna vrijednost ostaviočevih dugova p r e m a š u j e vrijed-
dnost ostavine, legatar će moći dobiti tu stvar samo ako pristane da
snosi dio ostaviočevog duga koji prelazi vrijednost ostavine. U pro-
tivnom, ako legatar na to ne bi pristao, nasljednici će biti dužni predati

286
 Član 93 — 94.

legataru samo višak koji eventualno ostaje od vrijednosti individualno

legirane stvari nakon podmirenja ostaviočevih dugova, a ako toga viška
ne bi bilo, nasljednici se oslobađaju svoje dužnosti prema legataru. U
ovakvim slučajevima treba imati u vidu i odredbu čl. 84. st. 3 ZN, te se
s obzirom na vrijednost legirane stvari u odnosu prema vrijednosti cje-
lokupne ostavine i vrijednosti ostaviočevih dugova, prosuđivati nije li
volja ostavioca bila da mu taj legatar, kome je namijenio individualno
određenu stvar razmjerno veće vrijednosti, bude nasljednikom.

Umanjenje zapisa i tereta

Član 94.
Nasljednik nije dužan izvršiti u cjelini zapise čija vrijednost pre-
mašuje vrijednost onog dijela naslijeđene imovine kojim je oporučitelj
mogao slobodno raspolagati.
Isto vrijedi za zapisovnika, ako vrijednost zapisa ili tereta koje treba
izvršiti premašuje vrijednost njegovog zapisa.
U tim slučajevima svi legati i tereti umanjuju se u istom omjeru ako
oporučitelj nije naredio što drugo.

1. Legatom se ne može opteretiti osoba koja nije ništa primila od

ostavioca. Isto tako ne može se opteretiti legatom ni onaj nužni nasljednik
koji je primio samo onoliko koliko mu je ostavilac bio dužan ostaviti i
kome nužni dio mora uvijek ostati čist. Ako je nužni nasljednik primio
iz ostavine v i š e nego što iznosi njegov nužni dio, morat će ispuniti
legat u onom dijelu, u kome vrijednost njegova nasljednog dijela prema-
šuje vrijednost njegovog nužnog dijela.
U Zakonu o nasljeđivanju je provedeno načelo, da nitko nije dužan
dati u ime zapisa više nego što je od ostavioca primio. Uslijed toga
predviđeno je i razmjerno u m a n j e n j e zapisa i tereta (čl. 41. i '42.
ZN) u slučaju povrede nužnog dijela. Ako vrijednost legata p r e m a š u j e
vrijednost nasljednog dijela, odnosno vrijednost legata na čiji teret
pada izvršenje konkretnog legata (sublegata), odnosno onog dijela nasli-
jeđene imovine kojom je oporučitelj mogao s l o b o d n o raspolagati (ras-
položivi dio), dolazi do razmjernog umanjenja l e g a t a (stav 3 ovog
člana), osim ako oporučitelj nije što drugo odredio. To znači da se legati
mogu kretati samo u granicama r a s p o l o ž i v o g dijela ostavine (čl.
31. st. 3 i čl. 39. ZN).
Ostavilac ne može ni legatima niti na bilo koji drugi način povri-
jediti n u ž n i d i o . Zato je propisima o uračunavanju darova i legata u
nasljedni dio (čl. 51. st. 1 i 4, čl. 52, čl. 53. st. 3 i čl. 54. st. 2 ZN), zatim
o umanjenju oporučnih raspolaganja (čl. 41. ZN), i o vraćanju darova
(čl. 43. ZN), osigurano nužnim nasljednicima da u potpunosti ostvare
svoje pravo na nužni dio-, a oporučnim nasljednicima i legatarima s
druge strane, priznato pravo da zahtijevaju razmjerno u m a n j e n j e
legata koji su im naloženi (čl. 42. st. 1 i 2, a. 94. st. 1 i 3 ZN), ako
bi njihov nasljedni dio ili legat morao biti umanjen da bi se dopunio
povrijeđeni nužni dio. Povreda nužnog dijela postoji kad ukupna vri-

287
Član 94.

jednost raspolaganja izvršenih oporukom i danih darova premašuje ras-

položivi dio ostavine (čl. 39. st. 2 ZN).
Ako je povrijeđen nužni dio, u prvom redu umanjuju se raspolaganja
izvršena oporukom (čl. 40. i 41. ZN). Raspolaganja koja su izvršena je-
dnom ili više oporuka, umanjuju se u istom omjeru, bez obzira na njiho-
vu prirodu i na njihov opseg (čl. 41. st. 1 ZN). Kako legati spadaju
među oporučna raspolaganja, to se odredba o umanjenju oporučnih raspo-
laganja odnosi i na legate, kako na one koje treba da izvrše određeni na-
sljednici, tako i na one koje treba da izvrši neka druga osoba (nenasljed-
nik), kojoj je nešto iz ostavine ostavljeno. Uslijed toga je u čl. 42. st. 1 i 2
ZN određeno da nasljednik odnosno legatar, čiji bi nasljedni dio bio uma-
njen odnosno čija bi vrijednost legata m o r a l a biti umanjena da bi se
dopunio nužni dio, može t r a ž i t i razmjerno umanjenje legata.
Umanjenje legata može zahtijevati nasljednik čiji je nasljedni dio
morao biti umanjen radi nadopune nužnog dijela. Umanjenje sublegata
može zahtijevati samo onaj legatar kome je u povodu zahtjeva oporučnog
nasljednika umanjen legat (čl. 42. st. 2 ZN), radi toga što je tome naslje-
dniku morao biti umanjen njegov nasljedni dio. Prema tome, umanjenje
nasljednog dijela reflektira se na razmjerno umanjenje legata, a preko
ovoga, također razmjerno, i na umanjenje sublegata (npr. nasljedniku A
naloženo je da iz svog nasljednog dijela, koji vrijedi 100.000 dinara, dade
legataru B stvari u vrijednosti od 50.000 dinara, time da ovaj dade svome
sinu C vrijednost od 20.000 dinara. Ako je u povodu zahtjeva nužnog na-
sljednika, nasljedniku A umanjen njegov nasljedni dio za V2, tada će u
istom omjeru ovaj nasljednik, kao onerat, imati pravo da zahtijeva uma-
njenje legata namijenjenog B '/», tj. na iznos od 25.000 dinara, a ovaj
posljednji umanjenje sublegata namijenjenog C, također u istom omjeru,
— na V2, tj. na iznos od 10.000 dinara.)
2. Odredba iz stava 2 ovog člana ovlašćuje nasljednika da u s k r a t i
izvršenje legata u dijelu čija bi vrijednost premašila vrijednost naslije-
đene imovine, kojom je oporucitelj mogao s l o b o d n o raspolagati, a
da time ne povrijedi pravo nužnog nasljednika na nužni dio. Nasljednik
je, međutim, dužan izvršiti, makar i djelomično, svoju obavezu prema
legataru u granicama r a s p o l o ž i v o g dijela. U tom opsegu izvršit će
se umanjenje legata u smislu stava 3 ovog člana.
Ako nijedan od nužnih nasljednika (čl. 30. st. 2 i 3 ZN) do svršetka
ostavinske rasprave ne stavi zahtjev za ostvarivanje nužnog' dijela, ili ne
uspiju sa svojim zahtjevom, smatrat će se da su ostaviočeva raspolaganja
izvršena u granicama raspoloživog dijela. U tom slučaju nasljednici i le-
gatari bit će dužni izvršiti u cijelosti legate koji su im naloženi, ukoliko
vrijednost naloženih im legata inače ne premašuje vrijednost naslijeđene
imovine.
3. U m a n j e n j e l e g a t a vrši se na z a h t j e v osobe koja je
dužna ispuniti legat (čl. 42. st. 2 ZN). Međutim, i pored toga ova osoba
može ispuniti legat ako ne zahtijeva njegovo umanjenje.
Razmjerno umanjenje legata ovisno je o tome da li je legat po svojoj
naravi takav da je moguće njegovo d j e l o m i č n o ispunjenje. Ako to
nije moguće, legatar neće moći dobiti uvijek iz ostavine namijenjenu

288
 Član 94»

određenu stvar ili pravo. Morat će se zadovoljiti naknadnom vrijednosti

koju ima preostali dio legata nakon izvršene redukcije. Dužnost ispunje-
nja tako umanjenog legata, odnosno davanje naknade, tereti one nasljed-
nike i ostale osobe koje su inače dužne izvršiti legat (čl. 92. st. 2 i 3 ZN).
4. Izuzetak predstavljaju p r i o r i t e t n i legati, za koje je oporu-
čitelj i z r i č i t o odredio da se trebaju ispuniti p r i j e svih ostalih
legata. Takvi legati, u pravilu, ne p o d l i j e ž u u m a n j e n j u . Kod
ovog legata može ipak iznimno doći do umanjenja ako vrijednost ostalih
legata ne dosiže da se namiri n u ž n i dio (čl. 41. st. 2 ZN). U tom slučaju
ostali neprioritetni legati p a d a j u - pred prioritetnim legatom. Oni se
ukidaju kad nastane slučaj da treba posegnuti za prioritetnim legatom
i izvršiti njegovo umanjenje. To znači da se prilikom razmjernog uma-
njenja neprioritetnih legata ne uzima u obzir prioritetni legat. On se iz-
dvaja i i z v r š a v a u nesmanjenom opsegu (čl. 92. st. 2 i st. 3 ovog
člana), i to samo do visine vrijednosti nasljednog dijela, odnosno vrijed-
nosti naslijeđene imovine.
Ako je radi namirenja n u ž n o g d i j e l a potrebno obuhvatiti i
prioritetne legate, prvo će se u k i n u t i . svi neprioritetni legati, pa će
se, ako je više prioritetnih legata, izvršiti njihovo r a z m j e r n o u m a -
n j e n j e , sve dok to bude potrebno da bi se podmirio nužni dio.
5. Z a h t j e v za razmjerno u m a n j e n j e legata pripada oporuč-
nim nasljednicima. Legatarima ili drugim OiSobama koje primaju kakvu
korist iz ostavine, pripada pravo da zahtijevaju umanjenje sublegata,
ako bi uslijed povrede nužnog dijela moralo doći do umanjenja njihovog
nasljednog dijela, odnosno umanjenja vrijednosti legata ili onoga što
su primili iz ostavine, iz koje vrijednosti su dužni ispuniti legate ili sub-
legate.
Pravo da traži umanjenje legata dolazi u obzir i kod d i r e k t n o g ,
neposrednog legata (iako taj legat ne tereti nasljedne dijelove pojedinih
nasljednika nego se izvršuje neposredno iz ostavine) ako vrijednost di-
rektno legirane stvari zajedno s vrijednošću ostavine p r e m a š u j e vri-
jednost raspoloživog dijela, tako da se umanjenjem nasljednih dijelova
pojedinih nasljednika ne bi moglo namiriti nužni dio. U tom slučaju vri-
jednost koju treba namiriti nužnom nasljedniku treba se dati iz vrijednosti
direktno (neposredno) legirane stvari u dijelu koji nedostaje da se iz vri-
jednosti nasljednih dijelova u cijelosti namiri nužni dio. Legatar će u tome
slučaju moći iz ostavine primiti samo vrijednost koja preostaje nakon na-
mirenja nužnog dijela.
Ako je cijela ostavina iscrpljena direktnim legatima tako da u stvari
nema oporučnih nasljednika, a ukupna vrijednost legata premašuje ra-
spoloživi dio ostavine (čl. 39. st. 2 ZN), pravo na stavljanje zahtjeva za
umanjenje direktnog legata pripada samo n u ž n i m nasljednicima.
U Zakonu o nasljeđivanju nije propisan poseban r o k u kome bi na-
sljednik (ili legatar) mogao zahtijevati u m a n j e n j e legata ili suble-
gata zbog nastalog umanjenja njegovog nasljednog dijela radi nadopune
nužnog dijela (čl. 42. st. 1 ZN). Rok je, međutim, određen samo n u -
žnom nasljedniku koji može tražiti umanjenje oporučnih raspolaganja
unutar roka od t r i godine računajući od dana p r o g l a š e n j a o p o -

Zakon o nasljeđivanju s komentarom 289

Član 94 — 95.

r u k e (čl. 46. ZiN). To, međutim, ne može sprečavati oporučnog nasljed-

nika (ili legatara) da ispuni svoju dužnost prema legatarima (ili sublega-
tarima). Ako nužni nasljednik naknadno uspije sa svojim zahtjevom i
postigne umanjenje nasljednog dijela (ili legata) iz koga je ispunjen legat
(ili sublegat), oporučni nasljednik odnosno legatar, moći će u redovnom
zastarnom roku kondikcijom zahtijevati cd legatara (odnosno legatar od
sublegatara) vraćanje vrijednosti legata koji je u bludnji ispunio, a nije
ga bio dužan ispuniti odnosno ako ga je ispunio u većem opsegu nego
što je bio dužan.
Budući da je rok u kome l e g a t a r može zahtijevati izvršenje le-
gata određen u čl. 100. ZN, te iznosi g o d i n u d a n a , a računa se od časa
kad je legatar s a z n a o za svoje pravo i bio o v l a š t e n da traži nje-
govo ispunjenje, to će legatar koji hoće da se posluži svojim pravom na
legat i da to pravo ostvari, morati u n u t a r spomenutog roka zahtije-
vati ispunjenje svog prava, tj. izvršenje legata, bilo u ostavinskom po-
stupku, bilo u posebnoj parnici. I to bez obzira kad je nužni nasljednik
uspio sa svojim zahtjevom za umanjenje oporučnih raspolaganja.
Prema tome, nasljedniku odnosno legataru pripada pravo da zahti-
jeva umanjenje legata, koga je dužan ispuniti na teret svog nasljednog
dijela (odnosno legata), sve dok legat n i j e izvršio. On će to redovito
tražiti u ostavinskom postupku ako su nesporne činjenice o kojima ovisi
umanjenje legata, kao što može tražiti prigovorom u parnici za ispunjenje
legata. Ako je nasljednik ili legatar u bludnji i s p u n i o legat u cije-
losti, koji nije bio dužan ispuniti ili u dijelu većem nego li je to bio
dužan, može u redovnom zastamom roku zahtijevati kondikcijom vra-
ćanje cijelog legata ili neopravdano ispunjenog viška legata (sublegata).
Nasljednik koji je dužan ispuniti legat moći će se legatarevu za-
htjevu uspješno suprotstaviti p r i g o v o r o m , koji će moći isticati sve
dok postoji pravna mogućnost da nužni nasljednik ostvari umanjenje
oporučnih raspolaganja u mjeri koja je potrebna da se povrijeđeni nužni
dio nadoknadi. U svom prigovoru onerat će trebati dokazati opseg uma-
njenja svog nasljednog dijela i zahtijevati da se legat, koji mu je naložen,
umanji u dijelu u kome premašuje raspoloživi dio ostavine, kojim je
oštavilac mogao slobodno raspolagati u korist tog nasljednika.

P r a v o z a p i s o v n i k a kad dužnik z a p i s a ne n a s l i j e d i

Član 95.
Zapisovnik ima pravo tražiti izvršenje zapisa i kad je osoba koja je
po oporuci bila dirana izvršiti zapis umrla prije oporučitelja, ili se od
rekla nasljedstva, ili je nedostojna da naslijedi.

1. Legatari ne mogu trpjeti štetu uslijed toga što osobe koje su dužne
ispuniti legat n i s u n a s l i j e d i l e ili n i s u p r i m i l e imovinu
koja im je ostavljena. U tom slučaju legatari će svoje pravo na ispunjenje
legata moći ostvariti prema oisobama koje n a s l j e đ u j u u m j e s t o
o s o b a koje nisu postale nasljednici ili legatari, odnosno prema osobama

290
 Član 95.

koje su stvarno primile imovinu iz ostavine iz" koje se imaju namiriti

legati (čl. 96. st. 2 ZN).
Ako je onerat z a k o n s k i nasljednik koji je u m r o prije ostavioca
ili postao n e d o s t o j a n za nasljeđivanje (čl. 131. ZN), na njegovo
mjesto na nasljedstvo dolaze njegovi (nasljednikovi) p o t o m c i (ako ih.
ima) po pravu predstavljanja (čl. 11. ZN). Ako zakonski nasljednik ne-
ma p o t o m a k a , na njegovo mjesto dolaze o s t a v i o č e v i zakonski
nasljednici (njegovi roditelji i njegova braća i sestre prema zak. redu
nasljeđivanja).
Ako se zakonski nasljednik koji je bio dužan ispuniti legat o d r e -
kao nasljedstva, o opsegu njegovog odricanja ovisit će koje će osobe
umjesto njega naslijediti. Ako -se zakonski nasljednik odrekao samo u
svoje ime, smatra se kao da je u m r o - prije ostavioca (čl. 143. ZN).
U tom slučaju ostavioca će umjesto njega naslijediti njegovi (nasljedni-
kovi) potomci (po pravu predstavljanja — čl. 11. ZN). Ako zakonski na-
sljednik n e m a p o t o m a k a ili se odricanje proteže i na njegove po-
tomke (čl. 136. st. 2 ZN), ostavioca će naslijediti ostaviočevi zakonski
nasljednici (roditelji i braća i sestre) prema zakonskom redu nasljeđi-
vanja (čl. 143. ZN) budući da se smatra da nasljednik, koji se odrekao i u
ime svoga potomstva, nikada nije bio nasljednik (čl. 143. i čl. 136. st.
4 ZN).
Ako dužnost ispunjenja legata tereti o p o r u č n o g nasljednika koji
je u m r o prije ostavioca, ili je n e d o s t o j a n , ili se o d r e k a o na-
sljedstva, umjesto njega, ostavioca nasljeđuju ostaviočevi zakonski na-
sljednici (čl. 142. ZN) osim ako ostavilac nije.što drugo odredio.
Prema tome, dužnost ispunjenja legata tereti one nasljednike koji
nasljeđuju umjesto osobe koja nije postala nasljednik.
2. Dužnost ispunjenja s u b l e g a t a , u slučaju ako je legatar umro
prije ostavioca ili je postao n e d o s t o j a n, ili se odrekao legata ili nami-
jenjenog prava iz ostavine, tereti one osobe koje su inače dužne ispuniti
legat. Ovo stoga, što kod legata nema reprezentacije, pa u slučaju
kad legatar otpadne (čl. 96. st. 1 ZN), predmet legata ostaje osobi koja ga
je bila dužna izvršiti (čl. 96. st. 2 ZN), osim ako iz odredbe oporučiteljeve
što drugo ne proizlazi.
3. Odredbom ovog člana nisu obuhvaćeni slučajevi i s k l j u č e n j a
nužnog nasljednika od prava nasljedstva (čl. 47. ZN) i l i š e n j a n u ž -
nog d i j e l a u korist potomaka (čl. 50. ZN). To je i razumljivo ako se
ima u vidu da obje ustanove predstavljaju oduzimanje prava nužnom
nasljedniku da traži svoj nužni dio ili njegovu nadopunu, ako je on po-
vrijeđen. Kako se pod nužnim dijelom razumije onaj dio č i s t e osta-
vine, koji mora biti ostavljen ili osiguran nužnim nasljednicima, očito je
da je taj dio slobodan od legata i da nužni nasljednik svojini nužnim
dijelom ne o d g o v a r a za l e g a t e . Ovo stoga, što su legati oporučna
raspolaganja koja ne mogu biti na štetu nužnih nasljednika (čl. 94. ZN).
Ako je u pitanju zakonski nasljednik koji nije ujedno nužni nasljed-
nik ili takav nužni nasljednik kome nužni dio n i j e p o v r i j e đ e n ,
tako da mu je iz ostavine osigurano v i š e nego što iznosi vrijednost
njegovog nužnog dijela, takav će nasljednik biti d u ž a n da ispuni legat
u dijelu koji prelazi vrijednost njegovog nužnog dijela.

291
Član 96.

Kad pravo z a p i s o v n i k a u t r n j u j e

Član 96.
Zapis pada ako zapisovnik umre prije oporučitelja, ili se odrekne
zapisa, ili je nedostojan.
U tim slučajevima predmet zapisa ostaje osobi koja je bila dužna
izvršiti ga, ako iz same oporuke ne proizlazi kakva druga namjera opo-
ručiteljeva.

1. Prestanak prava na legat reguliran je odredbama člana 96. i

97. ZN.
Odredbama cl. 96. ZN obuhvaćeni su slučajevi prestanka prava na
legat iz s u b j e k t i v n i h razloga, tj. koji nastanu u o s o b i l e g a t a r a
i koji dovode do g u b i t k a prava na legat.
Odredbe čl. 97. ZN odnose se na slučajeve kad je legatar došao u
objektivnu, faktičnu nemogućnost da ostvari pravo na legat koji mu je
namijenjen, bilo uslijed određenog ponašanja o p o r u č i t e l j a koji
je legat namijenio (ako je ovaj potrošio ili otuđio predmet legata, ili je
predmet legata prestao postojati za života ostaviočevog) ili neovisno o
volji oporučitelja, kad je legat s l u č a j n o p r o p a o poslije smrti osta-
viočeve.
Da bi legatar mogao steći pravo na legat i mogao zahtijevati nje-
govo ispunjenje mora: a) preživjeti ostavioca, b) biti dostojan za naslje-
đivanje i c) da se nije odrekao prava na legat. Ako nastane ma i jedan od
navedenih slučajeva, legat p a d a , tj. smatra se kao da odredba o legatu
ne p o s t o j i . Osoba koja je bila dužna izvršiti legat o s l o b a đ a se
ove dužnosti s time da' joj ostaje legirana stvar ili pravo.
2. Legatar mora d o ž i v j e t i čas smrti ostaviočeve. Pravo na legat
. je osobno i neprenosivo pravo, uslijed čega kod legata nema mjesta re-
prezentaciji u smislu čl.1 11. ZN. Nasljednici legatara nemaju pravo za-
htijevati ispunjenje legata ako je legatar u m r o prije ostavioca, ili je
postao nedostojan, ili se odrekao prava na legat. Legat je moguć u korist
n a s c i t u r u s a ako je on već bio začet u momentu smrti ostaviočeve
pod pretpostavkom da se živ rodi.
Ako je legatar d o ž i v i o čas delacije, dakle, preživio ostavioca, a
umro prije ispunjenja legata, pravo na legat prelazi na njegove nasljed-
nike budući da je legatar u času smrti ostaviočeve već stekao ovo pravo
koje je obligacionog karaktera. Kao takvo ono predstavlja ostavinu koja
može biti predmet nasljeđivanja u smislu odredbe čl. 2. ZN. Nasljednici
legatara koji je umro iza ostavioca, a prije dovršenja ostavinskog po-
stupka, mogu se na isti način kao i nasljednici o d r e ć i prava na legat,
što u stvari predstavlja transmisiju legata, koja je u ovom slučaju i kod
legata moguća. (*)

1
Z. Z a n i n o v i ć , prikaz Zak. o nasljeđivanju, u Odvjetniku br.
9/55, str. 4, smatra da transmisiji nema mjesta kod legata, što se, međutim,
iz stilizacije čl. 96. ZN ne bi moglo izvesti s obzirom da je predviđeno da
zapis pada samo ako je legatar umro prije, a ne p o s l i j e ostavioca.

292
 Član 96.

3. Odricanje od prava na legat vrši se na isti način i u istom obliku

kao i odricanje od prava nasljedstva (čl. 136. st. 1 i čl. 221. ZN). Među-
tim, kod odricanja prava na legat nema onih razlika u posljedicama koje
za sobom povlači izjava o odricanju od prava nasljedstva. Svako odri-
canje od prava na legat, bez obzira da li je izraženo u svoje ime ili u ime
svoga potomstva (čl. 136. st. 2 ZN), ima isti učinak, tj. da legat p a d a
kao da nikad nije bio namijenjen.
Osoba koja se odrekla prava nasljedstva može svoju izjavu o odri-
canju od nasljedstva o g r a n i č i t i samo na nasljedstvo, a pri tome
z a d r ž a t i pravo na legat koji joj je namijenjen pored nasljedstva (čl.
52. ZN).
Zakonski nasljednik kome je namijenjen legat i pored odricanja od
nasljedstva z a d r ž a v a pravo da traži ispunjenje legata koji mu je
namijenjen, u granicama r a s p o l o ž i v o g dijela (čl. 55. st. 2 ZN).
Legatar može svoje pravo na legat u s t u p i t i drugoj osobi. Pravo
na legat može biti ustupljeno sunasljedniku, ili sulegataru, ili bilo kojoj
drugoj osobi. Međutim, ustupanje prava na legat biva po pravnim pravi-
lima koja vrijede za imovinsko obligaciono pravo, a ne po odredbama
Zakona o nasljeđivanju. Prema tome, na odstupanje prava na legat ne
mogu se primjenjivati odredbe čl. 139. st. 2 ZN, a niti odredbe čl. 149.
ZN budući da se ove odnose samo na reguliranje odnosa među suna-
sljednicima kao učesnicima nasljedničke zajednice u koju legatari ne
ulaze.
4. Legat pada i u slučaju ako je legatar n e d o s t o j a n za naslje-
đivanje, ako je nedostojnost nastupila iza odredbe oporučiteljeve kojom
toj osobi namjenjuje legat, Nedostojnost koja je postojala u v r i j e m e
s a s t a v a o p o r u k e ili prije toga, u pravilu (osim zbog razloga iz
tač. 5. čl. 131. ZN), utječe na stjecanje prava na legat. Smatra se da je
oporučitelj ostavljanjem legata osobi koja je u to vrijeme (u času sa-
stava pravovaljane izjave oporučiteljeve) bila nedostojna o p r o s t i o
razlog nedostojnosti (čl. 132. st. 2 ZN), osim ako se razlog nedostojnosti
temelji na čl. 131. tač. 5. ZN, kad oproštaj vrijedi samo ako se nasljednik
(legatar) vrati u zemlju prije smrti ostaviočeve.
5. Ako je oporučitelj naknadno, nakon izjave kojom je namijenio
legat, i s k l j u č i o legatara iz nasljedstva (čl. 47. ZN), ili ga l i š i o
prava na nužni dio u korist njegovih potomaka (čl. 51. ZN), legat
ostaje, ako oporučitelj nije opozvao raniju odredbu o legatu.
Ako bi unatoč odredbi o isključenju ili lišenju nekog nasljednika
prava na nužni dio oporučitelj kasnije ovome ipak o s t a v i o l e g a t ,
ne smatra se da je time opozvao svoju odredbu o lišenju prava na nužni
dio, odnosno o isključenju iz nasljedstva. Ovo stoga, jer se za stjecanje
prava na legat ne traži da osoba legatara bude istovremeno i nasljednik,
nego da je inače sposobna i dostojna da naslijedi. Budući da isključenje
od nasljedstva (čl. 47. ZN) i lišenje prava na nužni dio u korist potomaka
(fl. 50. ZN) može biti i djelomično (čl. 47. st. 2 i čl. 50. st. 1 ZN), to se
i onaj nasljednik, koji bi zbog isključenja od nasljedstva ili lišenja prava
na nužni dio izgubio u cijelosti svojstvo nasljednika, može pojaviti kao
tar.

293
Član 96 — 97.

6. U slučajevima kad prema odredbi čl. 96. st. 1 ZN legat pada, pred-
met legata o s t a j e nasljedniku odnosno osobi koja ga je bila dužna izvr-
šiti. Ako je izvršenje legata bilo naloženo nekolicini osoba (čl. 92. st. 1 i 2
ZN), legat ostaje onim nasljednicima koji su ga bili dužni izvršiti u raz-
mjeru obaveze kojom su bili opterećeni, bez obzira na veličinu njihovih
nasljednih dijelova.
Ako oporučitelj n i j e o d r e d i o tko je dužan izvršiti legat u slu-
čaju da legat pada, vrijednost legata ostaje s v i m zakonskim i oporuč-
nim nasljednicima, razmjerno njihovim nasljedničkim dijelovima, s obzi-
rom da u tom* razmjeru odgovaraju za izvršenje legata (čl. 92. st. 3 ZN).
U Zakonu o nasljeđivanju nema neposrednog odgovora na pitanje
kome će pripasti predmet d i r e k t n o g l e g a t a ako legatar ne stekne
pravo na legat (umre prije oporučitelj a, postane nedostojan ili se odrekne
prava na legat). Držimo da predmet legata ostaje z a k o n s k i m ostavi-
očevim nasljednicima u razmjeru njihovih nasljednih dijelova ako je na-
sljedni dio oporučnih nasljednika određen u r e a l n o m dijelu ostavine,
tj. ako se sastoji u određenim stvarima i pravima. Ako je, međutim, na-
sljedni dio oporučnih nasljednika određen u a l i k v o t n o m dijelu osta-
vine, predmet direktnog (neposrednog) legata ostaje zakonskim i oporuč-
nim nasljednicima u razmjeru vrijednosti njihovih nasljednih dijelova.
Ako je oporučnim raspolaganjima bila iscrpljena cijela ostavina, a na-
sljedni dijelovi oporučnih nasljednika određeni su u realnim dijelovima,
tada će predmet direktnog legata pripasti zakonskim nasljednicima koji
će se pozvati na nasljedstvo. U tome slučaju predmet direktnog legata po-
javit će se kao neraspoređeni dio ostavine. Ako zakonskih nasljednika
ne bi bilo, a dijelovi oporučnih nasljednika određeni su realno (u odre-
đenim stvarima i pravima), predmet direktnog legata predstavljat će dio
ostavine kojim ostavilac nije raspolagao, pa će se kao ostavina bez na-
sljednika predati narodnom odboru i postati društvenom imovinom, u
smislu čl. 8. i 233. ZN.

Član 97.
Zapis pada i kad je oporučitelj otuđio ili potrošio predmet zapisa ili
je taj predmet inače prestao postojati za života oporučiteljevog, ili j«;
slučajno propao nakon njegove smrti.

1. Legat može prestati i iz o b j e k t i v n i h razloga(1) kad se u

času smrti ostaviočeve u ostavku ne n a đ u predmeti koji su bili na-
mijenjeni legatarima. Uzrok tome može biti ili u ponašanju samog o p o -
r u č i t e l j a koji je, unatoč ranije izraženoj volji da određenoj osobi
ostavi legat, sam otuđio ili potrošio predmet legata, ili znajući da je pred-
met legata prestao postojati, nije pribavio drugi ili nije odredio kako će
se i da li će se namijenjeni legat izvršiti. U ovim se slučajevima smatra
d a j e o p o r u č i t e l j svojom voljom na posredan način (konkludentnim
radnjama) izvršio o p o z i v legata (čl. 107. ZN).
1
O s u b j e k t i v n i m razlozima zbog kojih legat pada vidi odredbe
čl. 96. ZN, i tamo dana objašnjenja.

294
 Član 97.

l/vršenje legata može biti osujećeno i p r o t i v n o v o l j i o p o -

ru č i t e l ja kad je predmet legata s l u č a j n o g ) p r o p a o nakon
oporučiteljeve smrti, tako da ga više nema u ostavku ni kod nasljednika
ili drugih osoba.
U oba slučaja nasljednici i ostale osobe kojima je naloženo ispunjenje
legata o s l o b a đ a j u se ove dužnosti. Oni nisu dužni legatarima na-
knaditi vrijednost legata, bez obzira da li se stvar već nalazila u rukama
nasljednika, odnosno osoba koje su bile dužne ispuniti legat, ili u rukama
koje druge osobe. Ovo vrijedi samo ako je predmet legata i n d i v i d u -
a l n o određen, a ne i kad je određen samo po vrsti (genusu).
2. U Zakonu o nasljeđivanju nema bližih (interpretativnih) pravila
kojima bi detaljnije bio reguliran način izvršenja pojedinih zapisa s obzi-
rom na njihovu vrstu i kvalitete predmeta koji su namijenjeni legatarima.
Međutim, i pored toga imajući u vidu karakter predmeta legata koji se
može sastojati od pokretnih i potrošnih stvari, različitih po vrsti, kvaliteti
i osobinama, moguće je izvesti izvjesna pravila kako treba postupati u
pojedinim slučajevima.
a) Ako je predmet legata stvar koja je određena samo po v r s t i
(genus, legatum generis), a nije određen i sam predmet, i z b o r stvari
pripada ostaviočevu n a s l j e d n i k u koji je dužan ispuniti legat. On
mora izabrati takvu stvar kojom se legatar može služiti. Ako je p r a v o
i z b o r a pridržano l e g a t a r u , ovaj može izabrati i najbolju stvar do-
tične vrste.
Ako su predmetom legata o d r e đ e n e stvari koje se trebaju dati
iz os ta v i n e , pa ih u ostavim nema, zapis p a d a (čl. 97. ZN) osim
ako se ne radi o novčanom iznosu koji se mora uvijek isplatiti.
Ako je predmet legata stvar za koju nije izričito određeno da se treba
dati upravo iz ostavine, tada su nasljednici dužni n a b a v i t i stvar od-
ređene vrsti i predati legataru. Ako je legatum generis ponovljen u istoj
oporuci ili drugoj oporučitelj evoj odredbi, treba se dati toliko puta ko-
liko je puta namijenjen.
b) Ako je namijenjena stvar određena i n d i v i d u a l n o , a ne samo
po vrsti i rodu (legatum speciei), pa se tako namijenjena stvar doista
nalazi u ostavini, treba se izručiti legataru osim ako je o poručite! j legat
izričito ili prećutno opozvao ili ga je otuđio, potrošio ili preinačio, tako da
je stvar izgubila svoj raniji oblik, namjenu i ime. Legat pada i onda ako
j e z a ž i v o t a ostaviočevog p r e s t a o p o s t o j a t i ili j e s l u -
čajno p r o p a o nakon s m r t i ostaviočeve. Ako je do propasti stvari
došlo za života ostaviočevog p r o t i v n o njegovoj v o l j i i bez njegova
znanja ili n a k o n njegove smrti, ali ne zbog slučajne propasti stvari,
legatar već bio v l a s n i k namijenjene stvari. Ako je legatar svojim ili
rogiranje legata (surogatum).
Odredbe o legatu ne vrijede ako je u času izjave posljednje volje
legatar već bio v l a s n i k namijenjene stvari. Ako je legatar svojim ili
tuđim sredstvima pribavio istu stvar koja mu je namijenjena kao legat,
2
O tome kad postoji s l u č a j vidi prav. pravila grad. prava (§ 1447.
OGZ, § 808. Srp. grad. zak.).

295
'9F-

Član 97.

treba mu se isplatiti njena vrijednost osim ako je legatar stvar dobio od

oporučitelja na temelju besplatnog raspolaganja. Ako je namijenjena
stvar vlasništvo osobe koja je dužna ispuniti legat (oneratova), odredba
0 legatu ostaje na snazi. Odredba kojom je legataru namijenjena t u d a
stvar (legatum rei alienae) vrijedi ako je volja oporučiteljeva bila da se
legataru n a b a v i upravo ta stvar. Ako vlasnik stvari neće da ovu stvar
uopće proda ili ne po uobičajenoj cijeni, legataru pripada n a k n a d a
za stvar u visini njene uobičajene (prometne) vrijednosti.
Ako neka stvar pripada oporučitelju ili oneratu samo djelomično (pro
parte), ili samo neko određeno pravo na stvar (uživanje), tada je legat
ograničen na dio namijenjene stvari ili samo na ono pravo koje je pri-
padalo oporučitelju ili oneratu. Ako je stvar opterećena, nekim teretom
stvarnopravne naravi (legatum rei onerate), legatar se mora zadovoljiti
s legatom opterećenim ovim stvarnim teretom.
Legatum speciei 'treba se ispuniti samo j e d a n p u t bez obzira ko-
liko je puta ponovljen, odnosno namijenjen u jednoj ili više oporučl-
teljevih izjava.
3. Za s l u č a j n u p r o p a s t stvari, tj. za propast bez ičije krivnje
nema odgovornosti. Osoba koja je obavezna da ispuni legat o s l o b a đ a
se ove dužnosti ako je predmet legata slučajem, bez njene krivnje, propao
ili nestao. Ovo se odnosi samo na one legate koji se sastoje od i n d i v i - s
d u a l n o određene stvari ili prava. . . i
Slučajna propast predmeta koji je određen samo po v r s t i (genusu) •
ne o s l o b a đ a opterećenu osobu dužnosti da ispuni legat, ukoliko se (
po odredbi oporučitelja i generično određena stvar nije trebala predati f
baš iz ostavine. F
4. Ako se legat sastoji u davanju u z d r ž a v a n j a, legat se pre- '
staje izvršavati kad prestane mogućnost ili potreba da se određenoj osobi
daje uzdržavanje npr. kad ta osoba umre ili odbije da prima uzdržavanje,
ili kad zbog izmijenjenih imovinskih prilika uzdržavanje postane bes-
predmetno.
Dužnost uzdržavanja postoji samo ukoliko je osoba koja traži uzdrža-
vanje n e s p o s o b n a za rad i kad nema dovoljno sredstava za život
(čl. 36. Zak. o odnosima roditelja i djece). Legat uzdržavanja sastoji se
u davanju sredstava za život osobama koje ta sredstva nemaju ili ih ne-
maju u dovoljnoj mjeri uslijed toga što su nesposobne za rad. O tome
ovisi opseg i vrijednost sredstava za život koja je nasljednik (ili legatar)
dužan davati legataru (sublegataru). Nasljednik (legatar) je dužan davati
cjelokupna sredstva potrebna za život legatara ako ih ovaj uopće nema, a
ako ih nema dovoljno, samo u dijelu i vrijednosti koja je potrebna da se
sredstva kojima legatar sam raspolaže n a d o p u n e .
Dužnost uzdržavanja, kao legat, tereti nasljednika (ili legatara kod
sublegata) tako dugo dok traje nesposobnost za rad, ili dok legatar (sub-
legatar) nije stekao sredstva potrebna za život, ukoliko oporučitelj nije
što drugo odredio, a najduže do momenta smrti legatara.
Ako bi p r e s t a l a potreba uzdržavanja iz razloga što je legatar
stekao sredstva koja su mu potrebna za život, ili postao sposoban za rad
1 privređivanje, orierat.se (nasljednik ili legatar) o s l o b a đ a dužnosti

296
 Član 97 — 98.

davanja sredstava za uzdržavanje sve dok legatar naknadno ne zapadne

u oskudicu. Međutim, ako legatar ponovno zapadne u oskudicu, onerat će
biti dužan n a s t a v i t i s uzdržavanjem legatara, tj. davati mu i dalje
sredstva potrebna za život.
Sredstva koja nasljednik (legatar) treba davati radi uzdržavanja le-
gatara (ili sublegatara) nisu utvrđena u fiksnim iznosima, nego se utvr-
đuju prema stvarnim potrebama uzdržavanja osobe, pa su, prema tome,
podložna promjenama ako ostavilac nije što drugo odredio.
Prema tome, legat uzdržavanja postoji kao p o t e n c i j a l n o
pravo legatara i za vrijeme dok on ima sredstva za život ili je spo-
soban za rad i privređivanje, ali se u tome slučaju ne može izvršavati
tako dugo dok legatar ne zapadne u oskudicu. Legatar stoga ne može
tražiti da mu se, u ovom slučaju, isplati protuvrijednost uzdržavanja bu-
dući da je sadržaj legata — dužnost uzdržavanja i davanja koja iz ovoga
proizlaze, periodičnog karaktera, pa se obaveza onerata prosuđuje prema
potrebama onerata u času dospijevanja pojedinog davanja.
Ako je oporučitelj odredio nasljedniku ili legataru izvršenje kakve
dužnosti koju ovaj iz o b j e k t i v n i h razloga nije u mogućnosti-izvršiti
(npr. legatar ili sublegatar odbije da primi novac koga je nasljednik
trebao isplatiti, ili u slučaju oslobođenja duga za koji se ustanovi da ne
postoji, ili kad se radi o činidbi koju nije moguće izvršiti, ili je ona nedo-
puštena), nasljednik ili legatar ima pravo z a d r ž a t i vrijednost legata.

Odgovornost zapisovnika za d u g o ve. op o r u ć i t el j a

Član 98.
Zapisovnik ne odgovara za dugove oporučitelja.
Ali oporučitelj može narediti da zapisovnik odgovara za sve ili po-
jedine njegove dugove iH dio nekog duga u granicama vrijednosti zapisa.

1. Legatar, u pravilu, ne o d g o v a r a za ostaviočeve dugove. Ova

dužnost tereti samo nasljednike (čl. 145. ZN). Legatar ne odgovara osta-
viočevim vjerovnicima za njegove dugove ni onda ako vrijednost legata
premašuje vrijednost ostavine koja ostaje nasljednicima. Legatar je samo
korisnik nekog prava iz ostavine. Ono, što je legataru namijenjeno, osim
ako mu nisu naložene određene dužnosti, u pravilu je o s l o b o đ e n o
od svih tereta.
Legatar ipak može odgovarati za ostaviočeve dugove ako je oporu-
čitelj prilikom određivanja legata i z r i č i t o m odredbom o p t e r e t i o
legatara i odgovornošću za njegove dugove. Oporučitelj može odrediti i
opseg ove odgovornosti, bilo što će odrediti da legatar odgovara za
sve dugove, ili samo za p o j e d i n e dugove, ili samo za d i o n e-
kog duga.
Odgovornost legatara kreće se samo u granicama v r i j e d n o s t i
legata budući da i nasljednik odgovara za ostaviočeve dugove samo do vi-
sine vrijednosti naslijeđene imovine (čl. 145. st. 1 ZN). Legatar odgovara
za ostaviočeve dugove v l a s t i t o m imovinom do visine vrij ednosti

297
Član 98 — 99.

primljenog legata. Legatar se može osloboditi odgovornosti za ostaviočeve

dugove na isti način kao i nasljednik: o d r i c a n j e m od prava na legat.
2. Postojanje nepodmirenih ostaviočevih dugova i pored toga što
legatari ne odgovaraju za te dugove nije bez utjecaja na mogućnost ispu-
njenja legata. Kako su legati korist koja je ostavljena određenoj osobi iz
č i s t e ostavine, legatar neće moći dobiti predmet legata ako vrijednost
ostaviočevih dugova pokriva ili p r e m a š u j e vrijednost ostavine.
Nasljednici kojima je naloženo ispunjenje legata dužni su na prvom
mjestu podmiriti ili osigurati namirenje ostaviočevih v j e r o v n i k a
(čl. 93. ZN). Oni su ovlašteni u s k r a t i t i ispunjenje legata ako u osta-
vini, nakon podmirenja ostaviočevih vjerovnika, nije ostalo imovine iz
koje bi se mogli namiriti legati. Legatari će, također morati trpjeti uma-
n j e n j e legata ako vrijednost legata prelazi vrijednost r a s p o l o -
ž i v o g dijela ostavine (čl. 94. st. 1 i 3 ZN), kojim je ostavilac mogao
slobodno raspolagati (čl. 31. st. 2 i 3 i čl. 39. st. 2 ZN).
Ako bi unatoč postojanju dugova legat ipak bio u cijelosti ispunjen,
legatar neće ni u tom slučaju odgovarati za ostaviočeve dugove, pa ni
onda ako se legat sastoji u individualno određenoj stvari, jer za ostavi-
očeve dugove odgovaraju samo nasljednici, ukoliko ostavilac nije što
drugo odredio. Nasljednici mogu zahtijevati od legatara p o v r a t vri-
jednosti isplaćenih legata, koju su ovi neopravdano primili prilikom is-
punjenja legata. Ovo pod pretpostavkom da nasljednici prilikom ispu-
njenja legata n i s u z n a l i za postojanje dugova, odnosno da njihova
visina premašuje vrijednost imovine kojom je oporučitelj mogao slobodno
raspolagati (čl. 94. st. 1 ZN). To će osobito biti u slučaju ako nužni na-
sljednik naknadno ostvari svoj zahtjev za nadopunu nužnog dijela (čl.
45. i čl. 46. ZN), pa oporučni nasljednici ili legatari pretrpe umanjenje
svog nasljednog dijela ili legata (čl. 42. st. 1 i 2 ZN). U takvim sluča-
jevima legatari će biti dužni vratiti nasljednicima samo v r i j e d n o s t
legata u dijelu koji predstavlja neopravdani višak, a zadržavaju predmet
legata, samu stvar ili pravo. Oni, međutim, mogu vratiti in natura pred-
met legata. U takvim slučajevima smatraju se poštenim (savjesnim) po-
sjednicima.
3. V r i j e d n o s t legata prosuđuje se prema s t a n j u legata od-
nosno legatom namijenjene stvari, u kome se nalazila u času s m r t i
ostaviočeve, a prema prometnoj vrijednosti predmeta legata u vrijeme
njegova i s p u n j e n j a . Za slučajnu propast predmeta legata, kao i za
plodove od stvari namijenjene legatom, legatar ne odgovara ako je, i dok
je pošten (savjestan) posjednik. U takvim slučajevima legatar ima po-
ložaj jednak onome što ga ima nasljednik koji je vratio darovanu stvar
(čl. 56. st. 2 ZN).

Zapis ostavljen vjerovniku

Član 99.
Kad je oporučitelj ostavio zapis svom vjerovniku, ovaj ima pravo,
osim izvršenja zapisa, tražiti i izvršenje svoje tražbine, ako iz oporuke
ne proizlazi da je namjera oporučiteljeva bila drukčija.

298
 Član 99.

1. Ostavilac može namijeniti legat i svome v j e r o v n i k u , ti. osobi

kojoj duguje neku činidbu. Ostaviočev vjerovnik pojavljuje se u tom slu-
čaju u ulozi vjerovnika i u ulozi legatara.
Ostaviočev vjerovnik ima pravo zahtijevati i s p u n j e n j e l e g a t a ,
a pored toga pripada mu pravo da zahtijeva namirenje svog potraživanja
s kog drugog naslova.(*) Legatar, ostaviočev vjerovnik, u ovom slučaju
ima pravo da predmet legata ne upotrijebi za namirenje svog potra-
živanja. Njegovo potraživanje ostaje nedirnuto bez obzira na vrijednost
ostavljenog legata. Ono što mu je namijenjeno kao legat treba se kao
takvo i isplatiti, dati legataru, pa baš da vrijednost namijenjenog legata
u cijelosti odgovara vrijednosti ostaviočevog duga. Ovdje u stvari legatar
ima prema nasljednicima dva potraživanja: jedno s naslova legata, a
drugo s naslova ostaviočevog duga.
Oba potraživanja mogu egzistirati jedno pored drugog, ukoliko u
ostavini i m a dovoljno imovine iz koje se može postići namirenje legata
bez štete po interese vjerovnika. Ako je iznos ostaviočevih dugova jed-
nak ili veći od vrijednosti ostavine, s obzirom na pravo ostaviočevih
vjerovnika da se naplate prije legatara (čl. 93. ZN), legatar se neće moći
namiriti prije ostaviočevih vjerovnika. Ostaviočev vjerovnik ikome je
ostavilac namijenio legat može ostvariti namirenje svog potraživanja s .lit
naslova ostaviočevog duga do visine vrijednosti ostavinske imovine. Ispu-
njenje legata, međutim, bit će ovisno o tome da li je nakon podmirenja
ili osiguranja ostaviočevih dugova u ostavini ostalo još imovine iz koje
bi se mogli namiriti legati. Ovo vrijedi ne samo ako je ispunjenje legata
naloženo neposredno iz ostavine (direktni legati) (2) nego i kad legat
tereti nasljedni dio kojeg nasljednika.. Ovaj može uskratiti ispunjenje
legata ako je njegov nasljedni dio morao biti upotrijebljen za podmirenje
ostaviočevih dugova (čl. 94. ZN), tako da mu nakon toga ništa nije ostalo.
Ako je, međutim, preostalo nešto imovine, nasljednik kome je naloženo
ispunjenje legata, a kod kolektivnog legata svi nasljednici zajedno, dužni
su ispuniti naložene im legate u visini vrijednosti preostalog dijela osta-
vine koji je ostao nakon podmirenja ostaviočevih dugova. U ovom slučaju
može doći i do razmjernog umanjenja legata (čl. 94. st. 3 ZN).
Ostaviočev vjerovnik kome je ostavljen legat može ostvariti nami-
renje svog potraživanja s naslova duga, a da mu pri tome njegovo potra-
živanje s naslova legata ostane nepodmireno. Obrnute situacije nisu mo-
guće s obzirom na odredbu člana 93. ZN prema kojoj je isključeno nami-
renje legata prije nego što bude osigurana naplata ostaviočevih vje-
rovnika. Naprijed rečeno vrijedi ako iz sadržaja oporuke ne bi proizlazila
kakva druga namjera oporučiteljeva. ,

1
Sadržaju ovog legata odgovara legat predviđen u prav. pravilu iz
§ 667.2 OGZ.
Ako je oporučitelj namijenio svome vjerovniku neku i n d i v i d u -
alno određenu stvar ili pravo, koju mu inače duguje, tada će takav lega-
tar (ostaviočev vjerovnik), moći tražiti samo izručenje dugovane stvari u
ime namirenja svog potraživanja, a neće moći zahtijevati još i plaćanje nje-
zine vrijednosti s naslova legata.

299
Član 99.

2. U ZN nema propisa o tome kako se treba postupati kod ispunjenja

onih legata čiji se sadržaj ne poklapa sa situacijom predviđenom u članu
99. ZN. Ovamo bi spadali slučajevi legata poznatih kao legat duga (le-
gatum debiti), legat potraživanja koje je ostavilac imao prema drugoj
osobi (legatum nominis), i legat opraštanja od duga (legatum liberationis).
a) Kod legata kome je sadržaj potraživanje što ga legatar ima prema
ostaviocu (legatum debiti), tj. dug koji je ostavilac bio dužan platiti tome
legataru (prav. prav. iz §-a 665. Ogz), ima za posljedicu da se taj dug
mora namiriti prije ostalih legata, a u vrijeme dospjelosti legata, tj. u
času kad ostaviočev vjerovnik u svojstvu legatara postaje ovlašten da
zahtijeva ispunjenje legata bez obzira što u to vrijeme potraživanje s
naslova duga ne bi još dospjelo. Drugim riječima, ostaviočev dug koji
je namijenjen kao legat ostaviočevom vjerovniku dospijeva u času osta-
viočeve s m r t i , bez obzira na rokove i uvjete ispunjenja predviđene
u ugovoru, odnosno sporazumu o zasnivanju potraživanja. Ovdje se radi o
potraživanju ikoje ima prednost u pogledu namirenja u smislu čl. 93. ZN.
Kod ovog legata potrebno je da je sam ostavilac u oporuci odredio
da legataru zapisuje svoj dug koji je on (ostavilac) dužan legataru platiti.
Legatar kome je namijenjen određen iznos kao ostaviočev dug ima pravo
zahtijevati ispunjenje ovog legata i onda ako mu ostavilac u stvari ne
bi ništa dugovao. (3) Tada će se raditi o pravom legatu koji se treba izvršiti
nakon podmirenja ostaviočevih vjerovnika iz preostale vrijednosti osta-
vine (čl. 93. ZN).
b) Ako je sadržaj legata potraživanje koje ostavilac ima prema nekoj
t r e ć o j osobi (legatum nominis), tj. kad je legataru namijenjeno ostavi-
očevo potraživanje koje on ima prema trećoj osobi (prav. prav. §-a 664.
Ogz), tada će taj legat vrijediti samo ako je u času ostaviočeve smrti ovo
potraživanje još p o s t o j a l o . U tom slučaju nasljednici će biti dužni
legataru ustupiti odgovarajuće isprave i sredstva osiguranja. Smatra se
da je oporučitelj opozvao ovaj legat ako je sam naplatio potraživanje.
'Međutim, ako je dužnik platio dug dobrovoljno, a ostavilac tim povodom
ili kasnije nije opozvao odredbu o legatu, budući da je dug plaćen i više
ne postoji kao potraživanje prema trećoj osobi, to se ni taj legat ne može
više smatrati legatom potraživanja. Uslijed toga smatra se da je oporučitelj
time što nije opozvao legat, namijenio legataru onoliki iznos koliko je
iznosilo njegovo potraživanje prema trećoj osobi. Ova namjena oporuči-
4
telj eva mora biti vidljiva. ( )
c) Ako je ostavilac svojom •odredbom o legatu o s l o b o d i o leffa^a-
ra od plaćanja njegova duga ostaviocu ili od ispunjenja kakve druge
obaveze (legatum liberationis), takva njegova odredba odnosi se samo
na one legatareve dugove koji su p o s t o j a l i u vrijeme o d r e đ i v a -
n j a legata, a ne odnosi se na one dugove koji su kasnije nastali (prav.
prav. iz § 666. Ogz). Nasljednik je dužan, kod legata s ovakvim sadržajem,
o s l o b o d i t i legatara dužnosti plaćanja glavnice i kamata, kao i izdati
mu potrebnu ispravu o opraštanju duga. Odredba oporučitelj eva o oslo-

» R u š n o v - P o s i l o v i ć , op. cit., str. 101.

i
R u š n o v - P o s i 1 o v i ć, op. cit., str. 100, 101.

300
 Član 99 —100.

bađanju legatara može biti izražena i na posredan način: nalogom da

vrati dužniku (legataru) isprave o dugu (mjenicu ili druge dokazne is-
prave), ili da mu zabrani naplatu svog potraživanja. Vraćanje založene
stvari ne smatra se, međutim, oslobođenjem od plaćanja.
Predmetom legata opraštanja duga (legatum liberationis) može biti
i dug što ga mora 1 e g a t a r platiti nasljedniku, drugom legataru ili
trećoj osobi. U prva dva slučaja nasljednik, odnosno legatar ne može tra-
žiti naplatu svog potraživanja. Ako bi oslobođenje legatara išlo na štetu
treće osobe, tj. kad potraživanje radi koga je izrečeno oslobođenje pripada
trećoj osobi, 'ovo potraživanje koje je bio dužan ispuniti legatar, bit će
dužan namiriti nasljednik.(5)

Zastarijevanje zapisa
Član 100.
Pravo tražiti izvršenje zapisa zastaruje za godinu dana od dana kad
je zapisovnik saznao za svoje pravo i bio ovlašten tražiti izvršenje zapisa.

1. Legatar stječe p r a v o na legat (zapis) u času o t v a r a n j a na-

sljedstva (čl. 128, 129. ZN). Stjecanje prava na legat biva po sili zakona
i bez obaveze davanja izjave o primanju (prihvatu) tog prava. (') Za stje-
canje prava na legat u pogledu vremena kad to pravo nastaje i sposob-
nosti osobe kojoj pripada to pravo, vrijede pravila koja se odnose na
stjecanje nasljedstva. Legatar se može i o d r e ć i prava na legat (čl. 96.
st. 1 ZN).
Moment od ikojeg legatar stječe pravo na legat u pravilu je čas
smrti oporučitelja. Izuzetak postoji ako je oporučitelj namijenio legat
još neodređenom djetetu (nasciturusu) ili ako je stjecanje prava na legat
uvjetovao, odnosno o d g o d i o na rok koji se ne z n a da li će doći.
U oba slučaja legatar stječe p r a v o na legat samo ako se.ispuni uvjet
ili rok, odnosno ako se dijete rodi živo. Do ispunjenja suspenzivnog uvje-
ta ili roka koji se smatra suspenzivnim uvjetom, legatar nije još stekao
pravo nego samo pravnu n a d u . Prije ispunjenja suspenzivnog uvjeta
legatar ne može raspolagati s legatom koji mu je namijenjen pod suspen-
zivnim uvjetom, ali se može odreći tog prava. Ako se uvjet ne ostvari,
smatra se da legatar nije stekao pravo na legat, a odredba o legatu sma-
tra se nepostojećom. Ako se uvjet i s p u n i , stjecanje prava ima retro-
aktivno djelovanje. Smatra se da je legatar pravo na legat stekao još u
času s m r t i oporučitelja. To znači da kod legata ostavljenog pod suspen-

5
1
R u š n o v - P o s i l o v i ć , op. cit., str. 102.
To nije bilo potrebno ni po ranijim prav. propisima o nasljeđivanju.
Legatari su iznimno morali davati nasljedničku izjavu samo u slučaju tzv.
. đ e s t i t u c i j e oporuke (prav. pravilo iz § 94. st. 2 biv. VP), koja nastaje
kad ni oporučni ni zakonski nasljednici ni supstituti, neće ili ne mogu biti
nasljednici. Tada su se legatari smatrali kao nasljednici, razmjerno namije-
njenim legatima (prav. pravilo iz § 726. OGZ), pa su kao takvi morali da-
vati izjave o primanju nasljedstva. Po ZN u slučaju destitucije ostavina je
bez nasljednika i postaje društvenim vlasništvom (čl. 8.(u vezi čl. 233. ZN)

301
•P*

Član 100.

zivnim uvjetom ili rokom koji ima učinak suspenzivnog uvjeta, legatar
ne može tražiti izvršenje sve dok se uvjet ne ispuni. Onerat i njegovi, na-
sljednica zadržavaju predmet legata do ispunjenja uvjeta. Samo slučajna
propast predmeta legata oslobađa ih dužnosti ispunjenja legata (čl. 97.
ZN). Obratna je situacija kod legata ostavljenog pod r a s k i d n i m uvje-
tom, kad legatar stječe pravo na legat u času smrti oporučitelja pa ga
može odmah i izvršiti, ali ga g u b i u slučaju da se kasnije ostvari do-
gađaj ili prođe vrijeme za koje je oporučitelj vezao gubitak prava na
legat. U tom slučaju smatra se da legatar n i j e s t e k a o pravo na legat,
pa će biti dužan vratiti oneratu ili njegovim nasljednicima predmet le-
gata.
Ako ispunjenje legata nije uvjetovano, nego samo o d g o đ e n o na
rok za koji je sigurno da će doći, ovo vrijeme ne smatra se kao uvjet.
U tom slučaju legatar stječe pravo na legat odmah u času smrti oporu-
čitelja pa može tim pravom i raspolagati, stim da prije isteka odgodnog
roka ne može tražiti ispunjenje, realizaciju legata.
Radi osiguranja izvršenja legata, ako je pravo legatara odloženo zbog
neprispjelog vremena, ili je ograničeno na izvjesno vrijeme ili je odlo-
ženo zbog još neispunjenog uvjeta, ili je ovisno od raskidnog uvjeta od-
nosno naloga, legataru je priznato pravo da može zahtijevati primjenu
mjera o s i g u r a n j a po propisima koji vrijede za izvršni postupak (čl.
231. ZN).
2. P r a v o na 1 e g at je o b a v e z n o pravne naravi: p o t r a ž i -
v a n j e koje tereti nasljednika ili legatara (kod sublegata). Stjecanjem
prava na legat legatar ne stječe pravo vlasništva legiranih stvari, ne po-
staje ispo iure odmah nosilac prava koje mu je namijenjeno. Legatar,
naime, nije neposredni nasljednik oporučitelja, pa nema pravo da nepo-
sredno vindicira predmet legata, nego samo pravo da zahtijeva da se iz-
v r š i odredba posljednje volje o legatu. To je o s o b n i zahtjev kome
je predmet činidba nasljednika (onerata), a nije mu predmet sama stvar.
Svoj zahtjev za ispunjenje ove činidbe legatar može upraviti samo protiv
opterećenog, a ne može ga upraviti protiv treće osobe (držaoca stvari).
Legatar redovno odmah nakon oporučiteljeve smrti stječe za sebe
i svoje nasljednike p r a v o na legat. To njegovo pravo je osobno pravo,
tražbina — potraživanje prema nasljedniku (oneratu), dok se prijenos
v l a s n i š t v a imovine vrši prema pravilima imovinskog prava. Legi-
rana stvar ili pravo da bi postali stvarno legatarevi moraju biti na njega
p r e n e s e n i . Prijenos stvari ili prava, odnosno ispunjenje činidbe što
su sadržaj legata predstavlja i z v r š e n j e legata.
Moment i z v r š e n j a (ispunjenja) legata ne poklapa se, međutim, s
momentom stjecanja p r a v a na legat. Između stjecanja p r a v a stvar-
nog i s p u n j e n j a legata postoji duže ili kraće razdoblje, što ovisi o
pravnoj naravi i sadržaju legata, o vremenu kad legatar postaje ovla-
šten da može zahtijevati ispunjenje, o času kad onerat stvarno ispuni
svoju dužnost prema legataru. S t j e c a n j e prava na legat ovisno je o
objektivnim okolnostima: o času smrti oporučitelja, o ispunjenju uvjeta
ili isteku roka; i z v r š e n j e (ispunjenje) legata ovisno je pak o subjektiv-
nim momentima: o činidbi ili propuštanju onerata, o zahtjevu legatara

302
 Član 100.

da se ta činidba ili propuštanje ostvari, što opet ovisi o momentu kad je le-
gatar saznao za svoje pravo i stekao ovlaštenje da zahtijeva ispunjenje.
Radi toga se kod z a s t a r e legata uzimaju u obzir oba momenta:
kad je legatar s a z n a o za pripalo mu pravo, i čas kad je postao o v l a -
šten da može zahtijevati ispunjenje tog prava. Rok u kome legatar mo-
že ostvariti svoje pravo na legat, zahtijevati njegovo izvršenje (ispunje-
nje), iznosi j e d n u g o d i n u dana, a računa se od časa kad je legatar
saznao za svoje p r a v o i bio o v l a š t e n da može zahtijevati nje-
govo i s p u n j e n j e . Nakon proteka tog roka legatar g u b i pravo da
zahtijeva ispunjenje.
Legatar može zahtijevati izvršenje legata najranije od časa kad je
saznao 2a svoje pravo na legat i kad je postao o v l a š t e n da može
zahtijevati izvršenje (ispunjenje). To je ujedno i moment kad je za lega-
tara » a c t i o n a t a « , tj. od kada legatar može poduzimati mjere za iz-
vršenje svoga prava. Ovo legatarevo pravo na poduzimanje mjera za re-
alizaciju svog prava vezano je na vrlo kratak rok od j e d n e g o d i n e
dana.
Nije ovlašten da zahtijeva ispunjenje legata onaj koji je to pravo
izgubio uslijed nedostojnosti (čl. 96. st. 1 ZN), ili zbog odricanja ili
zbog propasti predmeta legata ili zbog toga što je oporučnim raspolaganji-
ma .prekoračen raspoloživi dio ostavine (čl. 94. ZN). Pravo na legat ne
pripada ni nasljednicima legatara koji je umro prije oporučitelja (čl. 9.6.
ZN). Nema sukcesije prava na legat primjenom prava reprezentacije bu-
dući da se to pravo primjenjuje samo kod zakonskog nasljeđivanja (čl. 11.
* ZN), dok je legat pravo koje se temelji na oporučnom nasljeđivanju. Nema
mjesta ispunjenju legata ako je ono postalo objektivno nemoguće uslijed
|. toga što je oporučitelj potrošio predmet legata ili ga otuđio, ili što je pre-
stao postojati nakon oporučiteljeve smrti uslijed slučajne propasti (čl.
. 97. ZN).
3. V r i j e m e u kome legatar može ostvarivati svoje pravo da zahti-
jeva ispunjenje legata ograničeno je na rok od j e d n e g od i n e dana,
koji se računa od dana kad je legatar s a z n a o za svoje pravo i kad je
.postao o v l a š t e n da može zahtijevati njegovo izvršenje. Traži se da
jjbudu ispunjena oba ova uvjeta. Legatar može svoje pravo ostvarivati
i unutar spomenutog zastarnog roka. Nakon isteka toga roka legataru
F z a s t a r u j e pravo da zahtijeva ispunjenje legata. Zastarom zahtjeva
i za izvršenje ne gasi se i samo pravo budući da se radi o zastarnom, a ne
\o prekluzivnom roku; ne radi, prema tome, o zastari samog prava već
i o zastari t u ž b e.(2)
2
M. L e v a k o v i ć , u članku: U prilog diskusiji o zastari iz čl. 144.
ZN, Naša zakonitost br. 7—8/60, str. 350, smatra da se radi o zastari z a h -
t i j e v a.

f
Dr A. Gams, u knjizi Uvod u građansko pravo, opšti deo, III dopu-
njeno izdanje, Beograd, 1959, na str. 242, u pogledu značaja zastare iz
čl. 144. ZN, naprotiv smatra da se ovdje ne radi o zastari zahtjeva, nego o
m a t e r i j a l n o j p r e k l u z i j i , o kojoj sud mora voditi računa po služ-
' benoj dužnosti. Ovo stanovište, primijenjeno na zastaru legata, dovodi do
zaključka da se izvršenje legata nakon isteka roka od godine dana ne bi
moglo zahtijevati, i da se zastarjelo pravo na legat ne pretvara u naturalnu

303
Član 100.

U slučaju zastare predmet legata ostaje definitivno oneratu, osobi

koja ga je bila dužna ispuniti (čl. 96. ZN), a legataru utrnjuje pravo
kao da ga nikada nije stekao.
Moment s a z n a n j a za stečeno pravo na legat i čas kad je legatar
postao o v l a š t e n da može zahtijevati izvršenje, o kojima ovisi početak
zastarijevanja, i ako ne nastaju istovremeno, ipak su međusobno ovisni
•budući da zastarijevanje ne može započeti ako nisu ispunjene obje ove
zakonske pretpostavke. Ovo se ogleda u tome što je moment saznanja za
pripalo pravo na legat mjerodavan ako je već ispunjena prva pretpostav-
ka, tj. ako legatar u času saznanja za svoje pravo već ima ovlaštenje
da može zahtijevati izvršenje, pa se početak zastarijevanja računa od
časa saznanja za njegovo pravo. Ako u času saznanja legatar nema ovla-
štenja da može odmah zahtijevati ispunjenje, mora čekati sa svojim za-
htjevom za ispunjenje. Za vrijeme čekanja ne teče zastarijevanje. Okol-
nost što je legatar objektivno već stekao ovlaštenje da može zahtijevati
ispunjenje legata (npr. ako mu je pravo na legat već utvrđeno rješenjem
0 nasljeđivanju), ne može škoditi onom legataru koji za to svoje pravo
ne zna i dok za njega ne sazna. Do momenta saznanja za stečeno pravo
1 stjecanja ovlaštenja da zahtijeva izvršenje, ne teče zastarijevanje, već se
početak tog roka računa od časa kad je legatar saznao za svoje pravo i
postao ovlašten da može zahtijevati njegovo izvršenje.
4. Vrijeme kad legatar s a z n a j e da mu je pripalo p r a v o na legat
je questio facti pojedinog slučaja. Kod toga treba imati u vidu da je le-
gat pravo koje se temelji na o p o r u č n o m nasljeđivanju. Stoga je lo-
gično da legatar, u pravilu, saznaje za svoje pravo u momentu p r o g l a -
š e n j a o p o r u k e , ako je tome prisutan. Ako legatar nije prisutan
proglašenju, za svoje pravo može saznati u času kad ga sud o b a v i j e s t i
o postojanju i sadržaju oporuke (čl. 218. st. 2 i 4, čl. 236. st. 2 ZN), ili kad
na neki drugi način legatar sazna za svoje pravo nakon proglašenja opo-
ruke.
P r o g l a š e n j e oporuke je kod oporučnog nasljeđivanja ona pravno
relevantna činjenica o koju zakon veže određene posljedice. Jedna od tih
jgst da zastara prava koja se temelje na oporučnom raspolaganju ne mo-
že započeti prije proglašenja oporuke budući da je to s jedne strane akt
o kome ovisi saznanje za pripalo pravo, sadržaj tog prava, a s druge stra-
ne što se na temelju oporuke koja nije proglašena ne mogu ostvarivati
nikakva prava, jer se nikakva izjava ostavioca, dok je sud propisno ne

obligaciju. Odatle bi slijedilo da bi nasljednik, koji je ispunio legat nakon

isteka roka od godine dana, mogao zahtijevati povrat predmeta legata.
M. V u k o v i ć, u knjizi Opći dio građanskog prava, knj. II, Zagreb,
1960, str. 218, 219, pod tač. 966. i 967. ističe da se kod zastare gubi jedino
z a h t j e v , na ostvarenje, a samo pravo ostaje. Kod prekluzije, naprotiv,
istekom prekluzivnog roka gubi se ne samo zahtjev na ostvarenje nego i
samo pravo. Stoga se kod prekluzije ne primjenjuju pravila o zastari (čl.
12. Zak. o zastari potraživanja).
U pomanjkanju preciznijeg propisa pravilniie je uzeti da se kod zastare
iz čl. 100. ZN, radi o zastari z a h t j e v a , koja se uzima u obzir samo ako
se p r i g o v o r i zastari. Nasljednik, koji je ispunio legat nakon isteka
roka, ne bi mogao zahtijevati vraćanje predmeta legata.

304
 Član 100.

proglasi i utvrdi njezin sadržaj, ne može smatrati izjavom posljednje vo-

lje (cl. 207. 209. i 210. ZN).
Moguće je da legatar sazna za zapisano pravo i p r i j e p r o g l a -
šenja oporuke. To će najčešće biti ako je odredba o legatu sadržana u
usmenoj oporuci o kojoj ne postoji isprava (čl. 219. st. 2 ZN), ili ako je
prije proglašenja oporuke nestala pismena oporuka ili isprava o usmenoj
oporuci (čl. 210. st. 1 ZN). U ovim slučajevima zastarijevanje počinje
teći od časa kad su zapisnici o saslušanju svjedoka bili proglašeni (čl. 209.
|st. 2 ZN i čl. 210. st. 1 ZN).
Stoga treba uzeti da legatar stječe ovlaštenje da zahtijeva ispunje-
nje legata u momentu s m r t i ostavioca i da je taj moment odlučan za
stjecanje, sadržaj i opseg prava na legat, ali da se početak zastarijeva-
nja tog prava, u pravilu, ne može računati prije nego je oporuka u ko-
joj je zapisano to pravo valjano proglašena budući da tek tada legatar
može s a z n a t i za svoje pravo namijenjeno oporukom.
Ovo odgovara i načinu ostvarenja prava zahtijevati ostavinu kao na-
sljednik budući da oporučni nasljednik stječe pravo na ostavinu ipso
ilire u času smrti ostavioca, ali mu se početak zastarijevanja računa tek
cd momenta proglašenja oporuke (čl. 144. ZN), a ne od momenta smrti
'ostavioca kako je to određeno kod zakonskog nasljeđivanja.( 3 ) Prema
' tome, kod oporučnog nasljeđivanja i stjecanja drugih prava na temelju
oporuke, vrijeme od smrti ostavioca do proglašenja oporuke ne može
se uzimati u obzir ako je u pitanju zastara nekog prava: početak zasta-
rijevanja računa se od momenta proglašenja oporuke. To vrijedi i kod
prava koja se temelje na oporuci koja bi bila naknadno pronađena (čl.
236. ZN).
5. U času kad zahtijeva ispunjenje, legatar treba da je o v l a š t e n
da može zahtijevati ispunjenje. U zakonu nije posebno propisano kad
nastaje taj moment.(4) Nema sumnje da i u pogledu v r e m e n a kad
treba ispuniti legat treba respektirati v o l j u o s t a v i o c a . Ostavilac
može u času kad zapisuje legat ili kasnije, odrediti vrijeme kad se legat
treba ispuniti, kao što određuje i sadržaj i način ispunjenja legata. Isto
tako može ispunjenje legata učiniti ovisnim o ispunjenju nekog uvjeta
(čl. 88. ZN).
Ako oporučitelj u pogledu vremena ispunjenja legata nije ništa odre-
dio, smatra se da je njegova volja bila da legatar dobije legat u isto vri-
jeme kad nasljednici steknu ostavinu. U tom slučaju legatar je ovlašten
da može zahtijevati ispunjenje legata o d m a h nakon što mu je pripalo
to pravo. Ako legatar stječe pravo na legat u momentu s m r t i ostavioca,
dakle, u isto vrijeme kad i nasljednici ostavinu, budući da legati pred-
3
U tom postoji razlika u računanju početka roka zastare kod legata i
zastare prava zahtijevati ostavinu kao nasljednik (čl. 144. ZN). Kod zastare
prava zahtijevati o s t a v i n u na temelju o p o r u č n o g nasljeđivanja,
tok zastare računa se od časa proglašenja oporuke. Ne uzima se vrijeme
koje je proteklo prije proglašenja oporuke, makar je oporučni, nasljednik i
ranije saznao za svoje pravo. Kod z a k o n s k o g nasljeđivanja početak
roka zastarjelosti računa se najdalje od časa s m r t i ostaviočeve (čl. 144.
st. 1 ZN).
4
Tako je to bilo po prav. pravilu iz § 685. OGZ.

2{) Zakon o nasljeđivanju s komentarom 305

Član 100.

stavljaju teret nasljedstva koje prelazi na nasljednike ipso iure u času

smrti ostavioca (čl. 135. ZN), logično je da legatar već od tog'momenta,
kao nosilac prava na legat postaje ovlašten da zahtijeva ispunjenje legata
osim ako ispunjenje nije uvjetovano ili odgođeno.
Ako je pravo legatara da dobije namijenjeni legat u v j e t o v a n o ,
ili ako je ispunjenje tog prava o d g o đ e n o na određeno vrijeme, legatar
g u b i p r a v o da zahtijeva ispunjenje ako se predviđeni (afirmativni)
uvjet n i j e i s p u n i o , ili ako se ispunio rezolutivni uvjet. U oba slučaja
se smatra da legataru nije pripalo nikakvo pravo, odnosno da mu legat
Uopće nije ni bio namijenjen. Ako se predviđeni afirmativni uvjet ispu-
ni , ili se ne ostvari događaj koji je predviđen kao raskidni (poništava-
jući) uvjet, smatra se da je legatar stekao pravo na legat još u času smrti
ostavioca, a n e u času kad je ostvaren afirmativni uvjet, odnosno u času
kad je isteklo vrijeme određeno za eventualno ostvarenje raskidnog uvjeta.
U času ispunjenja afirmativnog uvjeta odnosno isteka roka, legatar stječe
o v l a š t e n j e da zahtijeva ispunjenje legata, budući da je samo pravo na
legat stekao još u času smrti oporučitelja. . • '., '
Odatle proizlazi da se kod legata, čije ispunjenje nije uvjetovano ni
odloženo, moment s t j e c a n ja p r a v a na legat p o k l a p a s momen-
tom stjecanja ovlaštenja za ispunjenje legata, a ne poklapa se kod onih
legata čije je ispunjenje uvjetovano ili odgođeno. Prema tome, kod ra-
čunanja p o č e t k a zastarijevanja legata treba razlikovati da li se radi
o uvjetovanom ili neuvjetovanom legatu.
Kod legata koji n i j e u v j e t o v a n , legatar stječe ovlaštenje da za-
htijeva ispunjenje legata u času s m r t i ostavioca, što znači da legatar
u času saznanja za zapisano pravo već ima ovlaštenje da može zahtijevati
ispunjenje legata. Prema tome, kod neuvjetovanog legata početak zasta-
rijevanja računa se od časa s a z n a n j a za zapisano pravo.
Kod legata čije je ispunjenje u v j e t o v a n o ili o d g o đ e n o , po-
četak zastarijevanja ovisan je kako o momentu kad je legatar s a z n a o
za svoje pravo, tako i o momentu kad je stekao ovlaštenje da može zahti-
jevati njegovo ispunjenje. Ako je legatar saznao za svoje pravo na legat
p r i j e isteka vremena na koje je odgođeno ispunjenje, tada ovo sazna-
nje ne utječe na početak zastarijevanja budući da zastarijevanje u tom
slučaju ne može početi teći dok legatar ne stekne ovlaštenje da može
zahtijevati ispunjenje legata, tj. do ispunjenja afirmativnog uvjeta od-
nosno isteka određenog roka. Ako je legatar saznao za svoje pravo na
legat p r i j e stjecanja ovlaštenja da može zahtijevati ispunjenje, tada se
početak zastarijevanja računa od časa stjecanja o v l a š t e n j a , a ne od
časa saznanja za pripalo pravo. Ako je legatar za svoje pravo saznao na-
k o n što je stekao ovlaštenje da može zahtijevati ispunjenje, tada se poče-
tak zastarijevanja računa od časa s a z n a n j a za namijenjeno pravo, a
ne od časa stjecanja ovlaštenja. '
Ovakvo rješenje odgovara sistemu ZN izraženom, u čl. 135. ZN, pre-
ma kome p r i j e l a z o s t a v i n e na nasljednike (otvaranje nasljedstva)
nastaje u času ostaviočeve smrti. U tom času nasljednici postaju nosioci
svih prava koja se temelje na nasljeđivanju. Od toga časa, tj. od momenta

306
 Član 100.

delacije, nasljednici ipso iure preuzimaju na sebe sve dužnosti i obaveze

koje ih terete, bilo. na temelju zakona (odgovornost za dugove ostavib-
čeve), bilo da su određene oporukom (ispunjenje legata i naloga). Uslijed
toga ostaviočevi vjerovnici imaju pravo zahtijevati naplatu svojih po-
traživanja o d m a h iza smrti ostaviočeve neovisno o vremenu kad će
biti dovršen ostavinski postupak (čl. 145. i 146. ZN). Isto pravo pripada i
legatarima. Svoja potraživanja koja imaju s naslova legata nasuprot na-
sljednicima, legatari mogu naplatiti, odnosno zahtijevati njihovo izvrše-
nje, već od momenta s m r t i ostaviočeve, time da se ostaviočevi vjerov-
nici trebaju namiriti prije legatara-(čl. 93. ZN).
To napose vrijedi ako je u pitanju izvršenje legata koji se po odredbi
oporučitelja treba izvršiti neposredno iz ostavine (čl. 91. st. 1 reč. 1. ZN).
Ovaj legat, u pravilu, izvršava izvršilac oporuke (čl. 102. st. 1 ZN), ili
privremeni staralac ostavine (član 134. st. 1 ZN) odnosno nasljednik ili

i druga osoba koja u ime ostalih nasljednika vrši poslove privremenog u-

pravitelja nasljedstva (čl. 148. st. 2 i 4 ZN). Ovamo dolazi i slučaj kad je
ostavinski sud odlučio da s e ' n e r a s p r a v l j a ostavina koja se sastoji
samo od pokretnina (čl. 216. st. 2 ZN). Tada su nasljednici ovlašteni da
vrše sva prava koja im,pripadaju bez provođenja rasprave ostavine (čl.
216. st. .4 ZN), i bez posebnog utvrđenja njihovog prava. Ako je opo-
ručitelj odredio da legatar odgovara za njegove d u g o v e ili dio nekog
duga (čl. 98. st. 2 ZN), legatar mora i prije dovršenja ostavinske-raspra-
ve i bez obzira da li je ostavinski postupak pokrenut, udovoljavati svojim
obavezama prema ostaviočevim vjerovnicima. Ako to ne želi, mora se
odreći prava na legat.
Odatle proizlazi da zastarijevanje prava zahtijevati izvršenje legata
započinje teći najranije od dana s m r t i ostavioca, kad legatar, u pravi-
lu, stječe pravo na legat.(6) Ovo vrijedi ako je legatar već u momentu
smrti ostavioca z n a o za zapisano pravo. Ako je, međutim, legatar za
svoje pravo saznao kasnije, početak zastarijevanja prava na izvršenje
legata računa se od časa faktičnog saznanja za ovo pravo.
Onerat se ne može protiviti izvršenju legata samo s razloga što po-..
stupak za raspravu ostavine nije dovršen, ili što nije doneseno rješenje o
nasljeđivanju ili rješenje o legatu. Onerat može odbiti izvršenje legata
ako tvrdi da on nije nasljednik, odnosno ako se nasljedstva odrekao.
U tom slučaju dužnost izvršenja legata tereti one osobe koje nasljeđuju
umjesto osobe koja se nasljedstva odrekla. Onerat može uskratiti izvršenje
legata i kad tvrdi da legataru ne p r i p a d a pravo na legat, tj. kad mu
o s p o r a v a to pravo. U tom slučaju legatar će morati utvrđivati svoje
pravo na legat u o s t a v i n s k o m postupku, u kome se inače utvrđuje
njegovo pravo na legat (čl. 220. st. 1 ZN).(6)

5
Prema »Objašnjenju« (str. 136 in fine)., odredba »člana 100 ZN hoće
da kaže kako jednogodišnji rok zastarjelosti predviđen tim članom ne može
početi da teče prije otvaranja nasljeđa«, •— iz čega proizlazi da legatar
postaje ovlašten da' zahtijeva ispunjenje (izvršenje) legata odmah nakon
s m r t i oporučiteljeve, kad nastaje delacija (otvaranje) nasljedstva.
6
Vidi i d r 2. Š m a l c e l j , u članku »Tužba o nasljedstvu iz Zakona
o nasljeđivanju«, Naša zakonitost, br. 1—2/60, str. 59.

307
Član 100.

Ako je u toku postupka za o s t a v i n s k u raspravu legatarevo pra-

vo o s p o r e n o , legataru pripada pravo da u samostalnoj p a r n i c i is-
hodi utvrđenje i ostvarenje svog prava na legat. Stoga će ga ostavinski sud
uputiti da to svoje pravo ostvaruje u parnici. Kako se zbog upućivanja na
parnicu ne prekida ostavinska rasprava (čl. 224. ZN), legatar mora voditi
računa o tome da unutar roka propisanog za zastaru, tj. roka od godine
dana, traži u t v r đ e n j e svog prava. Rok u kome legatar mora pokre-
nuti parnicu započinje teći od dana kad je rješenje ostavinskog suda
o u p u ć i v a n j u na parnicu postalo pravomoćno budući da ostavinski
sud ne određuje legataru rok u kome treba da pokrene parnicu na koju
je upućen, jer ovome ima mjesta samo ako se prekida ostavinski postu-
pak. Legatar će održati rok ako je pokrenuo parnicu unutar roka od jed-
ne godine dana računajući od časa pravomoćnosti rješenja o upućivanju
na parnicu.
Ovo također vrijedi ako je ostavinski sud p r o p u s t i o da legatara,
čije je pravo osporeno, uputi na parnicu (čl. 226. st. 5 ZN). U ovom slučaju
početak zastarijevanja računa se od dana pravomoćnosti rješenja o na-
sljeđivanju ako tim rješenjem nije odlučeno o pravu na legat.
Ako je legatar u če st vo v a o (7) u postupku za ostavinsku raspra-
vu, bez obzira da li je bio prisutan na ročištima ili se nije odazvao po-
zivima koji su mu uredno bili uručivani, a u toku rasprave nije podnio
nikakav zahtjev za utvrđenje svog prava na legat, neće naknadno u
parnici moći ostvariti svoje pravo na legat i pored toga što rješenjem o
nasljeđivanju nije odlučeno o njegovu pravu. Pravomoćno rješenje o
nasljeđivanju v e ž e sve učesnike ostavinskog postupka (čl. 234. ZN) tako
da oni nemaju pravo da o svojim zahtjevima naknadno pokreću parnice
osim ako im to pravo ne bi bilo posebno pridržano, kao što je to u sluča-
jevima iz čl. 236, 237. i 238. ZN.
Legatarima koji su s u d j e l o v a l i u ostavinskoj raspravi pripada
pravo da protiv rješenja o nasljeđivanju, kojim nije odlučeno o njihovom
pravu ulože ž a l b u i da putem pravnih lijekova ishode utvrđenje svog
prava (čl. 183, 184. i 185. ZN). Stoga im je i uskraćeno pravo na na-
knadno pokretanje parnice o svojim zahtjevima.
6. Izvor i osnov legatareva.prava nalazi se u o p o r u č n o j odredbi
ostavioca. Legatar stječe pravo na legat ako oporučiteljeva odredba o
legatu bude utvrđena za pravovaljanu, odnosno ako ne bude oglašena
za pravno nevažeću. Ako je pravovaljanost oporuke ili oporučne odredbe
koja se odnosi na legat bila o s p o r e n a , smatra se da je legatarevo pra-
vo na legat utvrđeno onoga časa kad je odluka o pravovaljanosti opo-
ruke postala pravomoćna.
Oporučna odredba o legatu predstavlja p r a v n i osnov (naslov) le-
gatareva prava. Ona, sama po sebi, ne sadrži ovlaštenje da se na osnovu
nje može odmah zahtijevati realizacija, ispunjenje tog prava. Ovo stoga

' Pojam u č e s n i k upotrijebljen u čl. 234. ZN obuhvata ne samo one

osobe koje su stvarno sudjelovale na ročištima za raspravu ostavine, nego
i one koje su uredno bile pozvane na ta ročišta, ali se nisu odazvale, kao
i one koje su od strane suda upoznate o pokretanju postupka, ali se do svr-
šetka tog postupka nisu izjasnile o svojim zahtjevima, a niti ih saopćili sudu.

308
 Član 100.

što legatarevo pravo može biti osporeno, pa i anulirano iz objektivnih

ili subjektivnih razloga i pored toga što valjanost oporučne odredbe o
legatu ne dolazi u pitanje. Stoga legatarevo pravo, da bi moglo biti iz-
vršeno, treba da bude p r i z n a t o kao pravovaljano od strane onerata,
|ne smije, dakle, biti osporeno.
Oporuka se smatra za postojeću kad se proglasi na propisan način.
Proglašenjem oporuke utvrđuje se njezina opstojnost i sadržaj. Iz ne-
proglašenih, oporuka ne mogu se izvoditi nikakva prava, sve dok se na
^propisan način ne proglase. Način proglašenja i utvrđivanja sadržaja pi-
nene (čl. 207. ZN), usmene (čl. 209. ZN) i izgubljene, nestale ili uni-
jltene oporuke (čl. 83. i 210. ZN), propisan je zakonom, kao što je pro-
Ipisana obavežnost proglašenja svake izjave posljednje volje, bez obzira
I na njezinu pravovaljanost (čl. 207. st. 2 ZN).
Oporuka je p r a v o v a l j a n a ako je napravljena u obliku utvrđe-
nom u zakonu i pod uslovima predviđenim zakonom (čl. 67. ZN) tj. ako
nije ništava ili proglašena za ništavu (čl. 64. st. 2, čl. 65, 66. i 82. ZN).
Na razloge apsolutne ništavosti, ako su vidljivi, pazi sud po službenoj
dužnosti, a zbog razloga relativne ništavosti može se poništiti oporuka na
zahtjev interesiranih osoba.
Opstojnost, pravovaljanost i sadržaj oporuke utvrđuju se u o s t a -
v i n s k o m postupku, a samo u slučaju spora o činjenicama o kojima
ovisi pravovaljanost i sadržaj oporuke, u posebnoj parnici (čl, 223. st. 2
tač. 1. ZN). Svršetak ostavinske rasprave je onaj pravno relevantan mo-
ment do koga je moguće osporavati pravovaljanost oporuke i njezinog
sadržaja, kao i utvrđivati koj a će oporuka, između više pravovaljanih,
ostati punovažna i primijenjena kod rasprave ostavine. O tome odlučuje
ostavinski sud rješenjem o nasljeđivanju. Iako je moguće da se i nakon
dovršenja ostavinskog postupka u samostalnoj p a r n i c i osporava pravo-
valjanost oporuke i njezin sadržaj, mogućnost pobijanja oporuke u samo-
stalnoj parnici svedena je na ograničene slučajeve: ako su razlozi za traže-
nje poništaja postali poznati nakon dovršenja ostavinske rasprave ili ako
ih ističe osoba koja nije sudjelovala u ostavinskoj raspravi (čl. 237. ZN).,
Kako se legatarevo pravo temelji na oporuci, to je legataru njegovo
pravo utvrđeno, u pravilu, onda kad je ostavinski sud u t v r d i o koja je
oporuka, od više pravovaljanih, punovažna i koja se treba uzeti u obzir
za raspravu ostavine. Prema tome, legatar se, do svršetka ostavinske ras-
prave, nalazi u neizvjesnosti da li će oporuka na kojoj se temelji njegovo
pravo doista biti uzeta u obzir. Stoga legatar, u pravilu, mora čekati na
završetak ostavinske rasprave i pravomoćnost rješenja o nasljeđivanju,
da bi pravovaljanost oporuke i njegovo pravo na legat bili utvrđeni. Ovo
vrijedi ako se provodi r a s p r a v a ostavine, tj. kad u ostavini ima ne-
pokretne imovine, ili ako se ostavina sastoji samo od pokretne imovine,
a nasljednici su zahtijevali da se ostavina raspravi (čL- 216. st. 2 ZN).
Legatar neće morati čekati na dovršenje rasprave ostavine ako je
oporuka na kojoj se osniva njegovo pravo na legat nesporna i pravo-
valjana, a drugih pravovaljanih oporuka nema. Tada legatar može za-
htijevati da se njegovo pravo na legat utvrdi prije dovršenja ostavinske
rasprave, donošenjem r j e š e n j a o l e g a t u (čl. 232. ZN).

309
Član 100.

Ako je sud odlučio da se ostavina, koja se sastoji samo od pokretne

imovine, ne raspravlja (čl. 216. st. 2 ZN), legatar stječe ovlaštenje da
može odmah nakon pravomoćnosti rješenja o neraspravljanju ostavine,
zahtijevati ispunjenje legata. Ovo radi toga što su, u tom slučaju, i nas-
ljednici ovlašteni da ostvaruju prava koja im pripadaju kao nasljedni-
cima (čl. 216. st. 4 ZN), bez posebnog utvrđivanja njihovih prava.
7. Kako je legat potraživanje, na njega se u pogledu zastare pri-
mjenjuju i propisi Zakona o zastari potraživanja (SI. list FNRJ, br. 40/53).
Prema tome, i za zastaru zahtjeva za izvršenje legata vrijedi odredba čl.
1. st. 2 Zakona o zastari potraživanja, prema kojoj zastara n a s t u p a kad
p r o t e k n e zakonom određeno vrijeme u kome je vjerovnik mogao za-
htijevati ispunjenje. To znači da zastarijevanje (vrijeme potrebno za za-
staru) p o č i n j e teći p r v o g dana iza dana kad je vjerovnik imao pravo
zahtijevati ispunjenje obaveze ako zakonom za pojedine slučajeve nije što
drugo propisano (čl. 2. st. 1 cit. zakona). Kod obaveza čiji je sadržaj da
se nešto ne učini, da se propusti ili nešto trpi, zastarijevanje počinje te-
ći prvoga dana i z a dana kad je dužnik postupio protivno obavezi (čl. 2.
st. 2 cit. zakona).
Kod l e g a t a zastarijevanje počinje teći iza dana kako je osoba
ovlaštena da zahtijeva ispunjenje legata (legatar ili njegov nasljednik),
s a z n a l a za svoje pravo i postala o v l a š t e n a da može zahtijevati
njegovo izvršenje, a z a v r š a v a posljednjeg dana u kome nastupa za-
stara. Legataru je ostavljena mogućnost da u n u t a r toga roka od jedne
godine dana zahtijeva svoje pravo, nakon čega g u b i pravo na realiza-
ciju uslijed zastare.
Posljedica zastare jest da zastarom p r e s t a j e p r a v o z a h t i -
j e v a t i ispunjenje obaveze (čl. 1. st. 1 Zak. o zastari potraživanja), a
predmet legata ostaje osobi koja ga je bila dužna ispuniti. Zastarom le-
gatar g u b i p r a v o tražiti i z v r š e n j e legata.
Kako se kod zastare potraživanja i kod zastare legata radi o pre-
stanku prava z a h t i j e v a t i i s p u n j e n j e određene obaveze, dakle,
0 zastari z a h t j e v a legatareva (vjerovnikova), to se sud ne može oba-
zirati na zastaru ako se d u ž n i k nije na nju pozvao (čl. 11. Zak. o zasta-
ri potraživanja). Dosljedno tome, i za legat kao i za svako drugo potra-
živanje vrijedi pravilo iz čl. 9. Zak. o zastari potraživanja, prema kome
dužnik (onerat) koji je ispunio zastarjelu obavezu nema pravo zahtijevati
da mu se vrati ono što je dao ili učinio, pa ni onda ako je znao da je
njegova obaveza zastarjela. S druge strane, pismeno priznanje zastarjele
obaveze ili davanja osiguranja, smatra se kao o d r i c a n j e od z a s t a r e
(čl. 7. Zak. o zastari potraživanja). Vjerovnik čije je potraživanje osi-
g u r a n o zalogom ili hipotekom može se namiriti iz opterećene stvari
1 nakon isteka vremena zastare (čl. 9. Zak. o zastari potraživanja), što
vrijedi i za legat ako je sud odredio primjenu mjera osiguranja (čl. 232.
Zak. o nasljeđivanju).
U pogledu toka i p r e k i d a zastarijevanja vrijede pravila Zakona o
zastari potraživanja. Zastarijevanje se p r e k i d a ako dužnik (onerat)
p r i z n a svoju obavezu (čl. 31. Zak. o zastari potraživanja), stim da od
časa priznanja zastara počinje nanovo teći, a proteklo vrijeme prije pre-

310
 Član 100.

kida se ne računa. Ako bi onerat priznao svoju obavezu ili dao osigura-
nje, makar isteklo vrijeme potrebno za zastaru tako da bi se mogao po-
služiti prigovorom zastare, smatra se da se priznanjem zastarjele obaveze
ili davanjem osiguranja za takvu obavezu, o d r e k a o od zastare za pro-
teklo vrijeme (čl. 7. Zak. o zastari potraživanja), pa vrijeme potrebno za
zastaru teče i z n o v a .
Prekid zastarijevanja nastaje i uslijed p o d i z a n j a t u ž b e i sva-
kom d j u g o m r a d n j o m vjerovnikovom (legatarevom) poduzetom
protiv dužnika (onerata) pred s u d o m u svrhu utvrđivanja, osiguranja
ili ostvarenja potraživanja (čl. 32. Zak. o zastari potraživanja). Isti učinak
ima podnošenje z a h t j e v a ostavinskom sudu za pokretanje ostavinskog
postupka, davanje izjave o primanju legata, isticanje zahtjeva za utvr-
đenje prava na legat.
I samo p o k r e t a n j e ostavinskog postupka ima učinak na tok za-
starijevanja da se p r e k i d a zastarijevanje u času kad ostavinski sud
pokrene postupak i bez stavljanja konkretnog zahtjeva od strane nasljed-
nika ili legatara. Ovo proizlazi iz odredbe čl. 175. ZN, prema kojoj se
ostavinski postupak pokreće po s l u ž b e n o j d u ž n o s t i čim sud sazna
za smrt neke osobe, bez obzira da li ima imovine i nasljednika. U osta-
vinskom postupku sud po službenoj dužnosti utvrđuje tko su nasljed-
nici umrlog, koja imovina sačinjava ostavinUj koja prava iz ostavine pri-
padaju nasljednicima, legatarima i drugim osobama (čl. 173. ZN).
Kako se ostavinski postupak može dovršiti na dva načina: bez pro-
vođenja rasprave ostavine, donošenjem rješenja o neraspravljanju osta-
vine (član 216. ZN), ili provođenjem rasprave ostavine i donošenjem rje-
šenja o nasljeđivanju, način dovršenja ostavinskog postupka utječe na tok
odnosno na trajanje p r e k i d a zastarijevanja.
Ako je sud donio rješenje o neraspravljanju ostavine zbog toga što
nema imovine, ili što se ostavina -sastoji samo od pokretne imovine, a
nasljednici nisu zahtijevali da se ostavina raspravi (čl. 216. st. 2 ZN), pre-
kid zastarijevanja, do koga je došlo u momentu pokretanja ostavinskog
postupka (primanja smrtovnice ili prijave o smrti neke osobe, bilo da
je prijavu podnio nadležni matičar ili koja druga osoba, organ ili usta-
nova), p r e s t a j e u momentu pravomoćnosti rješenja o neraspravljanju
ostavine. Od toga časa legataru započinje iznova teći ,vrijeme propisano
za zastaru njegova prava da zahtijeva izvršenje legata.
Ako je sud nastavio s vođenjem ostavinskog postupka i pristupio
raspravi j a n j u ostavine (koja se sastoji od nepokretne imovine, ili
ako ima samo pokretne imovine, a nasljednici su zahtijevali da se osta-
vina raspravi), p r e k i d zastarijevanja, do koga je došlo u času pokre-
tanja ostavinskog postupka, traje za cijelo vrijeme trajanja rasprave
ostavine sve do pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju (član 228. ZN),
odnosno do pravomoćnosti rješenja o legatu (čl. 232. ZN), ako je takvo
rješenje doneseno.
Kako se ostavinski postupak pokreće po s l u ž b e n o j dužnosti čim
sud na bilo koji način sazna za smrt neke osobe (čl. 175. ZN), dakle, ne-
ovisno o prijedlozima stranaka, uslijed toga dolazi i do p r e k i d a za-
starijevanja po s l u ž b e n o j d u ž n o s t i u času pokretanja ostavin-
• skog postupka.

311
Član 100.

Za vrijeme dok traje ostavinski postupak ne t e k u zastarni rokovi,

bez obzira da li je legatar stavio zahtjev za utvrđenje svog prava na
legat. Razlog tome jest što ostavinski sud mora po službenoj dužnosti
u toku cijelog pustupka paziti da prava stranaka budu što prije utvrđena
i osigurana (čl. 176, 177. ZN), pa se i sam treba brinuti o prikupljanju
i izvođenju potrebnih dokaza (čl. 178. ZN). Među pravima stranaka izri-
čito je spomenuto i p r a v o na l e g a t (čl. 223. st. 1 ZN), o kome pravu
ostavinski sud mora raspraviti i odlučiti, u pravilu, na osnovu izjava stra-
naka, a ako takvih izjava nema, sud je dužan donijeti odluku na osnovu
podataka kojima raspolaže (čl. 220. st. 3 ZN).
Prema tome, legatar nije obavezan da u toku ostavinskog postupka
podnosi zahtjev za utvrđenje njegova prava na legat, jer će neovisno o j.
njegovu zahtjevu doći do prekida zastarijevanja u času pokretanja osta- <
vinskog postupka. Legataru štaviše nije ni priznato pravo da može zahti-
jevati da se r a s p r a v i ostavina koja se sastoji samo od pokretne imo- j
vine (čl. 216. st. 2 ZN) budući da je to pravo priznato samo osobama koje |
su pozvane na nasljedstvo (član 216. st. 2 ZN), nego samo mu pripada mi- I
cijativa za pokretanje ostavinskog postupka. I
Legataru zastaru je njegovo pravo da zahtijeva izvršenje legata na- 'i
kon proteka roka od jedne godine od dana saznanja za namijenjeno f
pravo od časa kad je postao ovlašten da može zahtijevati njegovo ispu- L
njenje. Legatar mora u n u t a r tog roka od jedne godine zahtijevati is- t
punjenje. Kako se legataru vrijeme saznanja za njegovo pravo računa od |
časa stvarnog saznanja, to mora paziti da ostavinski sud unutar zastar-
nog roka od jedne godine p o k r e n e ostavinski postupak, odnosno da
ostavinskom sudu bude u tom roku saopćeno da je ostavilac umro budući
da tek od tog časa nastaje dužnost ostavinskog suda da pokrene ostavinski
postupak. Iako legatar nema pravo da zahtijeva da se u pokrenutom osta-
vinskom postupku r a s p r a v i ostavina (čl. 216. st. 2 ZN), on ipak može
spriječiti da nastupi zastara njegova prava prije nego što bi ostavinski
postupak bio pokrenut (ako bi npr. matičar propustio obavijestiti sud o
smrti neke osobe), podnošenjem p r i j a v e o smrti oporučitelia bilo kom
kotarskom sudu, jer je i nenadležan sud uvijek dužan dostaviti prijavu i
predmet nadležnom ostavinskom sudu ili inozemnom organu (čl. 212.
ZN).
8. O pravu na legat odlučuje o s t a v i n s k i sud rješenjem o legatu
(čl. 232. ZN), ili rješenjem o nasljeđivanju (čl. 228. st. 2 tač. 5. ZN); a
p a r n i č n i sud presudom o pravu na legat (čl. 224. ZN), ili presudom
donesenom u povodu naknadno pronađene oporuke (čl. 236. ZN).
Rješenja koja donosi o s t a v i n s k i sud (rješenje o nasljeđivanju i
rješenje o legatu) predstavljaju d e k l a r a t i v n e akte koji sami po
sebi nisu izvršni, nego su samo p r a v n i n a s l o v za stjecanje izvršnog
naslova.(8) Stoga legatar, kome je pravo na legat utvrđeno kojom od ovih
8
Odredbe čl. 230. i 232. st. 2 ZN, imaju taj značaj da je nasljednik
kod oporučnog nasljeđivanja dužan prije dozvole upisa pravomoćnog rje-
šenja o nasljeđivanju ili legatu u zemljišnim knjigama, ili prije predaje
pokretnih stvari koje se čuvaju kod suda — podnijeti d o k a z ostavinskom
sudu da je izvršio ili pružio osiguranje za ispunjenje svojih obaveza koje

312 -
 I
Član 100.

|odluka ostavinskog suda, da bi mogao prinudnim putem (u sudskom

/izvršnom postupku) ostvariti svoj zahtjev za izvršenje legata, mora pri-
baviti kondemnaoionu odluku protiv onerata, koja je ujedno izvršni na-
i slov.
Rok u kome legatar treba pribaviti kondemnaciju iznosi jednu go-
'dinu dana računajući od dana kad je stekao ovlaštenje da može zahti-
jevati izvršenje. Tek presuda koja sadrži kondemnaciju, predstavlja i z -
v r š n i n a s l o v . Za ovu presudu vezan je novi rok zastarijevanja od
10 (deset) godina računajući od njezine pravomoćnosti (čl. 23. st. 1 Zak.
i o zastari potraživanja)'.
Presude o pravu na legat (po čl. 224. ZN) i o naknadno pronađenoj
pporuci (čl. 236. ZN) predstavljaju sudske odluke sa zahtjevom za iz-
TŠenje prava na legat. (9) Stoga su ove presude izvršni naslov u smislu
;
prav. pravila izvršnog postupka. Uslijed njihovog donošenja započinje
. iznova teći zastarijevanje, u smislu člana 23. Zak. o zastari potraživanja
koje se računa od dana pravomoćnosti ovih presuda.
Rok za pokretanje parnice u kome će biti ostvarivani zahtjevi za do-
£ nošenje navedenih presuda, iznosi jednu godinu dana, a računa se: kod
presuda o pravu na legat iz čl. 224. ZN — od momenta pravomoćnosti
^rješenja o upućivanju na parnicu (čl. 226. st. 1 ZN); a kod presuda do-
nesenih u povodu naknadno pronađene oporuke (čl. 236. ZN) — od časa
^saopćenja ostavinskog suda o naknadno pronađenoj oporuci i pravu na
pokretanje parnice (čl. 236. st. 2 ZN).
Rok od jedne godine dana, propisan u članu 100. ZN, jest rok u kome
pe može zahtijevati i z v r š e n j e legata, tj. u kome treba zatražiti
zvršni naslov na osnovu koga se može voditi izvršenje u sudskom iz-
* vršnom postupku.
To je specijalan kraći rok za koji ne vrijede propisi Zakona o za-
stari potraživanja o rokovima budući da se taj rok treba smatrati rokom
[' (»naročito vrijeme«) za koji je u čl. 41. st. 1 Zak. o zastari potraživanja
izričito propisano da se odredbe tog zakona o vremenu potrebnom za
staru »-neće primjenjivati u slučajevima u kojima je za zastaru pred-
idđeno naročito vrijeme«.(10)
9. Legataru stoje na raspolaganju dva roka u kojima može ostvari-
vati svoje pravo na legat, odnosno u kome nastaje zastara njegovog
prava.
Prvi je rok od j e d n e g o d i n e dana, u kome legatar treba da pri-
bavi takvu sudsku odluku koja će biti sposobna za sudsko i z v r š e -
nje (izvršni naslov). To su presude koje sadrže kondemnaciju, nalog za
su mu naložene oporukom u korist osoba koje nisu sposobne da se same
staraju o svojim poslovima, ili ako je legat namijenjen za postizanje neke
općekorisne svrhe.
Vidi i objašnjenja u djelu Z u g l i a - T r i v a : Komentar Zakona
o parničnom postupku, sv. I, str. 411.
Ovo bi bilo i u skladu s odredbom čl. 29. st. 1 Zak. o zastari potra-
živanja, prema kojoj »zastara potraživanja između ostavine i trećih osoba
ne može nastupiti dok ne protekne godina dana od kada je nasljedniku
uručeno nasljedstvo, ili od kada je ostavini postavljen staralac«. Kako-je
legat potraživanje koje legatar ima prema oneratu, to je legatar oneratov
vjerovnik i kao takav izjednačen u svojim pravima s ostalim vjerovnicima,
pri čemu se može naplatiti i z a ostalih vjerovnika (čl. 93. ZN).

35.3
Član 101 —102.

U zakonu nema posebne odredbe o tome da li je izvršilac oporuke

ovlašten zahtijevati da se raspravi ostavina koja se sastoji samo od
p o k r e t n e imovine. Prema odredbama člana 216. st. 2 i 3 ZN ovo pravo
pripadalo bi samo nasljednicima. Kako je izvršilac oporuke ujedno i za-
stupnik nasljednika sui generis, treba mu priznati pravo da u ime na-
ljednika kao i kad je to u interesu pravilnog rasporeda ostavine i utvr-
đenja prava nasljednika, legatara i drugih učesnika ostavinskog po-
stupka, može zahtijevati od ostavinskog suda da se provede rasprava osta-
vine. Činjenica što ostavina, koja se sastoji samo od pokretne imovine,
nije raspravljena (čl. 216. st. 2 ZN), ipak nema utjecaja na ovlaštenja
izvršioca oporuke. Izvršilac oporuke mora vršiti svoju dužnost i ima pra-
vo na naknadu troškova i na naknadu za svoj trud (čl. 103. st. 2 ZN) i
u onim slučajevima ako se ostavina ne r a s p r a v l j a . Polaganje raču-
na, u ovom slučaju, dolazi u obzir ako to zatraže nasljednici, ili ako iz-
vršilac oporuke zahtijeva naknadu troškova i nagradu za svoj trud.
4. Ostavinski sud nije ovlašten postaviti d r u g u osobu za izvrši-
oca oporuke ako postavljeni izvršilac o d b i j e da se primi ove dužnosti
ili ako sam sud o p o z o v e izvršioca oporuke (čl. 104. ZN). Ostavinski
sud, međutim, može ako je to potrebno, postaviti privremenog staraoca
ostavine (čl. 134. ZN), ili upravitelja nasljedstva (čl. 148. st. 2 ZN), koji
u tom slučaju imaju sva prava i ovlaštenja izvršioca oporuke.

Dužnosti izvršioca oporuke

Član 102.
Ako oporučitelj nije što drugo odredio, dužnost je izvršioca oporuke
naročito da se stara o čuvanju ostavine, da njome upravlja, da se stara
o isplati dugova i zapisa, i uopće da se stara da oporuka bude izvršena
onako kako je to oporučitelj htio.
Ako ima više izvršilaca oporuke oni vrše zajedno povjerene im du-
žnosti, osim ako je oporučitelj drukčije odredio.

1. Izvršioca oporuke određuje sam o s t a v i l a c (čl. 101. ZN). On

mu određuje dužnosti i način njihovog izvršenja. Ako oporučitelj nije iz-
ričito što posebno odredio, vrijede odredbe stava 1 ovog člana, u kome
su navedene neke od dužnosti izvršioca oporuke: čuvanje i upravljanje
osta vinom, isplata dugova i zapisa. Ovo ne isključuje mogućnost postoja-
nja i nekih drugih dužnosti koje bi se kretale u okviru staranja da opo-
ruka 'bude izvršena na način kako je oporučitelj odredio ili želio.
2. Jedna od dužnosti izvršioca oporuke jest da se stara o č u v a n j u
ostavine. U tu svrhu je ovlašten p r e d l a g a t i ostavinskom sudu podu-
zimanje potrebnih mjera kojim će se predmeti koji spadaju u ostavinu
prikupiti i čuvati. On ima pravo predlagati da sud naredi izvršenje popi-
sa i p r o c j e n e imovine koja spada u ostavinu ako smatra da, je to
potrebno (»drugi opravdani slučajevi« — čl. 197. st. 1 ZN); da sam preda
sudu na čuvanje gotov novac, vrijednosne papire, dragocjenosti, uložne
knjižice i druge važne isprave koje su se našle u ostavini, ili predložiti

316
 Član 102.

sudu da naredi njihovu predaju radi čuvanja od strane drugih osoba koje
ih drže u posjedu (čl. 204. st. 2 i čl. 203. ZN). Isto tako izvršilac oporuke
ima pravo da ostavinskom sudu predlaže postavljanje č u v a r a pojedi-
nih stvari koje spadaju u ostavinu (čl. 204. st. 1 in fine ZN).
Ovamo spada i dužnost izvršioca oporuke da u p r a v l j a ostavinom
do njene predaje nasljednicima, ili da upravlja nasljedstvom do izvršenja
diobe među nasljednicima ako se sami nasljednici nisu pobrinuli ili spo^-
razumjeli o upravljanju nasljedstvom (čl. 148. st. 2 ZN).
U poslovima r e d o v n e u p r a v e i u njenim granicama, izvršilac
oporuke može i bez posebnog odobrenja ostavinskog suda sklapati pravne
poslove koji nužno proizlaze iz redovne uprave (npr. naplata najamnine
ili zakupa, plaćanje pristojbi, javnih dažbina i obaveznih doprinosa i si.).
Izvršilac oporuke ovlašten je da s odobrenjem ostavinskog suda vrši
r a s p o l a g a n j a stvarima iz ostavine ako je to ostavilac odredio, ili
aiko je to potrebno radi isplate troškova ili otklanjanja kakve štete (čl.
148. st. 4 ZN). Ovamo naročito spadaju troškovi popisa i procjene osta-
vine kao i troškovi sahrane ostavioca (čl. 33. st. 3 ZN). Izvršilac oporuke,
ako istovremeno nema svojstvo staraoca ostavine (čl. 134. i čl. 205. ZN),
nije ovlašten da u p a r n i c i zastupa ni ostavinu kao cjelinu ni nasljed-
nika kao skupnost, a niti pojedinačno.
Izvršilac je, međutim, aktivno l e g i t i m i r a n da stavlja procesne
p r i j e d l o g e i ulaže pravne lijekove protiv odluka ostavinskog suda
koje se odnose na njegov rad i njegova prava (čl. 103. i 104. ZN). On, u
pravilu, nema pravo ulaganja pravnih lijekova u pogledu ostalih
ostavinskog suda budući da nema svojstvo stranke u postupku (čl. 187
Ako izvršilac oporuke u p r a v l j a nasljedstvom, a to • ^
se nasljednici nisu sporazumjeli o načinu upravljanja (čl. " ^ ^ f ZN).
ili kad izvršilac oporuke vrši poslove privremenog starao ^^stavine (čl.
134. i čl. 205. ZN), izvršilac oporuke je z a s t u p n i k nasljeanika, s obzi-
zirom na ostavinu kao cjelinu, prema trećim osobama. Tada je ovlašten
' da u ime nasljednika tuži i da bude tužen, da naplaćuje potraživanja, da
izmiruje dugove ostaviočeve, što sve spada u djelokrug njegove dužnosti
da se stara o čuvanju ostavine i da njome upravlja.(')
3. Izvršilac oporuke dužan je starati se o isplati d u g o v a , i l e -
gata. On napose mora voditi računa o tome da se dugovi ostavine, kao i
ostaviočevi dugovi namire prije legata (čl. 93. ZN). Ako je ostavinski sud
na zahtjev ostaviočevih vjerovnika odredio da se izvrši odvajanje ostavine
od imovine nasljednika (čl. 146. ZN.), izvršilac oporuke je dužan brinuti
se o odvojenoj ostavini ako ostavinski sud nije odvojenoj ostavini postavio
posebnog staraoca.
Izvršilac oporuke mora voditi računa da se l e g a t i ispune po odred-
bi oporučitelja. To naročito vrijedi za legate koji su namijenjeni u korist
osoba koje nisu sposobne nikako ili nisu sposobne potpuno brinuti se o
svojim poslovima (čl. 177. ZN), ili ako su legati namijenjeni za osnivanje
zadužbine ili za postizanje neke dopuštene svrhe (čl. 87. st. 1 ZN). Stara-
1
Vidi dr B. Z 1 a t a r i ć, Postavljanje staratelja u toku ostavinskog
postupka, Naša zakonitost 1956, str. 349.

317
Član 102 —103.

nje izvršioca oporuke o izvršenju legata također dolazi do izražaja kod

neposrednih (direktnih) legata, kad se stvari koje su namijenjene legata-
rima nalaze u ostavini, a nisu u posjedu ni nasljednika ni trećih osoba, tj.
u slučajevima kad sam izvršilac oporuke može predmet legata predati ne-'
posredno legatarima. Kako se zahtjev za ispunjenje legata uvijek ostva-
ruje protiv n a s l j e d n i k a (vidi objašnjenja, uz čl. 92. i 100. ZN), a ne.
protiv ostavine, izvršilac kad ispunjava legate nastupa uvijek u ime i za
račun nasljednika.
4. Oporučitelj može odrediti da više osoba istovremeno budu izvršioci
njegove oporuke. Isto tako on može odrediti i koje će OiSobe sukcesivno,
kojim redom i u kom opsegu vršiti ovu dužnost. Ako oporučitelj nije odre-
dio kako će pojedini od njih i u kom opsegu i kojim redom vršiti ovu
dužnost, više izvršilaca vrši ovu dužnost z a j e d n i č k i (čl. 102. st. 2 ZN).
Ako jedan ili više postavljenih izvršilaca oporuke p r e s t ane1-vršiti
ovu dužnost uslijed smrti, ili poslovne nesposobnosti ili opoziva, preostali
izvršioci, koji su s njime određeni, nastavljaju vršenjem ove dužnosti. Ovo
vrijedi i'onda ako je oporučitelj odredio da više osoba zajednički vrši ovu
dužnost, pa preostane samo jedna osoba kao izvršilac oporuke. Ako iz niza
sukcesivno određenih izvršilaca oporuke izostane koji od njih, na njegovo
mjesto dolazi" slijedeći, po redu koga je utvrdio oporučitelj.

Polaganje računa i nagrada izvršiocu

Član 103.
Izvršilac oporuke dužan je položiti sudu račun o svom radu.
On ima pravo na naknadu troškova i na nagradu za svoj trud koje će
mu se isplatiti na teret raspoloživog dijela ostavine, a prema odluci
suda.

1. Osoba određena za izvršioca oporuke ne mora primiti ovu dužnost

(čl. 101.' st. 3 ZN). Onaj koji primi dužnost izvršioca dužan je vršiti
ove poslove uredno i savjesno (čl. 102. st. 1 ZN), Izvršilac oporuke dužan
je o svome radu p o l a g a t i r a č u n sudu, jer se smatra nekom vrsti
sudskog punomoćnika, a njegova aktivnost i djelatnost treba da budu
usmjereni na čuvanje i upravljanje imovinom koja spada u ostavinu.
Izvršilac oporuke dužan je p o l o ž i t i r a č u n naročito kad p r e -
s t a n e njegova dužnost, bilo uslijed opozivanja (čl. 104. ZN), ili što je
prestala potreba za postojanjem izvršioca. Posljednje će biti ako je ras-
prava ostavine dovršena, a među nasljednicima nema nesuglasnosti oko
upravljanja nasljedstvom.
Međutim, ako među nasljednicima dođe do neslaganja 0 uprav-
ljanju i raspolaganju nasljedstvom, izvršilac oporuke će, i pored
toga što je rasprava ostavine dovršena, biti dužan i dalje vršiti poslove
upravljanja, sve dok ne bude izvršena dioba nasljedstva (čl. 148. st. 1 i 2
ZN), ili dok nasljednici sami ne preuzmu upravljanje nasljedstvom, odno-
sno o tome postignu sporazum. Dok postoji izvršilac oporuke nema mo-
gućnosti da druga osoba vrši poslove privremenog upravljanja nasljed-
stvom (čl. 148. st. 2 ZN).

318
 Član 103.

Izvršilac oporuke može biti p o z v a n na, polaganje računa o svom

. radu i na z a h t j e v nasljednika i drugih zainteresiranih osoba. Ovo pravo
pripada nasljednicima i drugim zainteresiranim osobama i pored toga što
ostavina nije raspravljena ili što se sastoji samo od pokretne imovine (čl.
216. st. 2 ZN). Ako je ostavina raspravljena, polaganje računa vrši se u
ostavinskom sudu. Ako ostavina nije bila raspravljena, polaganje računa
može se zahtijevati kod suda koji je donio rješenje o neraspravljanju osta-
vine, u vanparničnom postupku. Ako bi izvršilac oporuke odbio položiti
račun, mogao bi se na to prisiliti tužbom.
Da bi izvršilac oporuke mogao pravilno obavljati svoju funkciju, po^-
trebno je da se izvrši p o p i s i p r o c j e n a ostavinske imovine (čl. 197.
st. 1 ZN). '
2. Izvršilac oporuke ima pravo na n a k n a d u troškova, kao i pravo
.na posebnu n a g r a d u za svoj trud i staranje. Naknadi van je troškova i
visinu nagrade određuje ostavinski sud. On je dužan ocijeniti da li su
troškovi, ili pojedini izdaci bili opravdani i potrebni. Budući da izvršilac
oporuke djeluje ujedno i kao staralac, dakle, kao bonus pater familias,
on je kao takav odgovoran za svu štetu,,koja nastane odatle što je zane-
mario onu pažnju ikoja se očekuje od naročito brižljivog čovjeka (culpa
levis).(') Dužan je po općim propisima građanskog prava naknaditi na-
sljednicima svu štetu koju bi im prouzročio svojim nesavjesnim i neured-
nim radom. (2)
Troškovi i nagrada izvršioca oporuke padaju na teret r a s p o l o ž i -
vog dijela ostavine. Oni se namiruju iza ostaviočevih dugova, troškova
popisa i procjene ostavine i troškova sahrane ostavioca, koji po članu 331
stav 3 ZN uživaju prioritet, iza troškova nastalih zbog otklanjanja kakve
štete na ostavinskoj imovini (čl. 148. st. 4 ZN), dakle, prije izvršenja le-
gata. Kako se troškovi i nagrada, u pravilu, određuju po z a v r š e t k u
funkcije izvršioca, nema zapreke da se dio troškova i nagrade odrede i
prije u visini do koje su do toga časa nastali. Ako izvršilac oporuke pro-
l'dužava s vršenjem svoje dužnosti i nakon isplate legata, on će moći zahti-
jevati naknadu troškova od nasljednika, pa se za nepodmireni dio svog
potraživanja izvršilac smatra vjerovnikom nasljednika.
3. Odluku o određivanju visine troškova i nagrade donosi, u pravilu,
o s t a v i n s k i sud (čl. 103. st. 2 ZN). Ako je u polaganju računa odluči-
i. vao koji drugi sud u vanparničnom ili parničnom postupku, izvršilac opo-
ruke moći će kod toga" suda ostvarivati i svoj zahtjev za naknadu troš-
kova i nagradu. Ovo pravo pripada izvršiocu oporuke i onda ako nitko
. nije zahtijevao polaganje računa. U tom slučaju izvršilac će ipak morati
gred sudom, pred kojim ostvaruje zahtjev za naknadu troškova i nagradu,
!' položiti račun o svom radu i bez posebnog traženja ili prijedloga ovlašte-
, nih osoba. Bez odluke suda ne mogu se izvršiocu oporuke vršiti nikakve
isplate. Isto tako izvršilac oporuke nije ovlašten da se sam namiruje za
svoja potraživanja, za troškove koji su nastali u vezi s upravljanjem,
održavanjem i čuvanjem ostavine.
1
Dr Stevan J a k š i ć , Obligaciono pravo, opći dio, Sarajevo, 1953,
' str. 236.
2
B l a g o j e v i ć , op. cit., str. 365.

319
Član 103 — 104.

4. U zakonu nije određen r o k do koga izvršilac oporuke ima pravo

na stavljanje zahtjeva za isplatu odnosno naknadu troškova i nagrade,
Držimo da ovdje vrijede rokovi iz Zakona o zastari potraživanja (SI. list,
FNRJ br. 40/53), konkretno rok od dvije godine računajući od dana kako
je predao upravljanje nasljedstva nasljednicima, odnosno kad je prestala
njegova funkcija (analogno odredbi iz člana 21. st. 2 nav. zakona).
Ako je.zahtjev za davanje naknade i nagrade stavljen u toku osta-
vinskog postupka, nema zapreke da se o njemu odluči na raspravi osta-
vine, odnosno rješenjem o nasljeđivanju. Ako je zahtjev za naknadu troš-
kova i nagrade stavljen iza dovršenja ostavinskog postupka, ostavinski
sud će posebnim rješenjem odlučiti o tome zahtjevu, utvrditi visinu na-
grade i iznos troškova, kao i osobe koje će biti dužne da te troškove ili
nagradu podmire. Rješenje se treba dostaviti svim nasljednicima i osooa-
ma koje nešto primaju iz ostavine.

Opoziv izvršioca oporuke

Član 104.
Sud može na prijedlog ili po službenoj dužnosti opozvati izvršioca
oporuke, ako njegov rad nije u skladu sa voljom oporučitelja ili sa
zakonom.

1. Zadatak izvršioca oporuke sastoji se u č u v a n j u ostavine i pra-

va koja iz nje proizlaze za nasljednike i ostale ovlaštene osobe. Iako je
izvršilac oporuke pomoćnik suda u upravljanju ostavinom, i nasljednici
imaju interesa da se poslovi upravljanja ostavinom i izvršenja oporuke
obave na način kako će njihovi interesi biti najbolje i najsigurnije zašti-
ćeni. Zato se nasljednicima, legatarima i drugim zainteresiranim osobama
kojima pripada kakvo pravo iz ostavine priznaje pravo na inicijativu u
pogledu o p o z i v a n ja i z v r š i o c a oporuke. Među zainteresirane
osobe ubrajaju se i v j e r o v n i c i ostavioca ili vjerovnici ostavine.
I sam i z v r š i l a c oporuke može zahtijevati da ga se ove dužnosti oslo-
bodi, pri čemu nije dužan navesti razlog, kao što može, ne navodeći razlog,
otkloniti da primi ovu dužnost (čl. 101. st. 3 ZN).
•Odluke o svim ovim zahtjevima donosi o s t a v i n s k i sud. Izvrši-
lac oporuke nije ovlašten da bez dozvole suda, prije opoziva odnosno raz-
rješenja dužnosti, p r e s t a n e s vršenjem svoje dužnosti. U protivnom,
odgovara za svu štetu koja bi odatle mogla nastati.
2. Ako zahtjev za r a z r j e š e n j e izvršioca oporuke potječe od na-
sljednika, legatara ili drugih zainteresiranih osoba, kao i kad sud po služ-
benoj dužnosti opozove izvršioca oporuke, mora za to postojati oprav-
d a n , na zakonu osnovan razlog. Taj razlog postoji kad rad i poslovanje
izvršioca oporuke n i s u u s k l a d u s v o l j o m oporučitelja
izraženom u oporuci, ili su protivni odredbama z a k o n a .
Ostavinski sud ne može umjesto izvršioca oporuke, koga je opozvao,
postaviti drugog izvršioca. Ako se, međutim, nasljednici ne sporazumiju
o.upravljanju nasljedstvom, sud može na njihov prijedlog ili po službenoj

320
 Član 104 — 105.

dužnosti postaviti privremenog u p r a v i t e l j a nasljedstva (čl. 148. st. 2

3 ZN), koji će ujedno vršiti i sve poslove izvršioca oporuke (čl. 148. sta-
vak 4 ZN).
Protiv rješenja o opozivanju izvršioca oporuke dopuštena je žalba, jer
u zakonu nema odredbe kojom bi žalba bila isključena (čl. 183. st. 1 ZN).
Žalbu može podnijeti izvršilac oporuke, kao i svaki učesnik ostavinskog
postupka, koji ima opravdanog interesa (nasljednik, legatar, ostaviočev
vjerovnik, kao i svaka osoba koja prima neku korist iz ostavine).

VI. OPOZIV OPORUKE

Opoziv oporuke

Član 105.
Oporučitelj može uvijek opozvati oporuku u cjelini ili djelomično
; izjavom danom u bilo kojem obliku u kojem se po zakonu može napraviti
oporuka.
Oporučitelj može opozvati pismenu oporuku i uništenjem pismena.

1. O p o z i v o s t je bitni element oporuke kao jednostrane izjave

^posljednje volje (vidi uz čl. 64. ZN pod tač. 2/b). Načelo opozivosti istak-
" nuto je u ovom članu riječju »uvijek«.
Po našem zakonu razlikuju ,se tri vrste (načina) opoziva oporuke:
a) i z r i č i t i i l i f o r m a l n i opoziv (revocatio expressa), pod ko-
p razumijeva izričito ukidanje naredbe posljednje volje u obliku nove
toporuke; o tom načinu opoziva oporuke govori se u stavu 1 ovog člana;
b) m u č e u č i n j e n (prećutan) opoziv (revocatio tacita) ili opoziv
^oporuke konkludentnim radnjama, na koji se odnosi odredba st. 2 ovog
Ičlana i odredbe čl. 106. ZN;
c) p r e d m i j e v a n i opoziv (revocatio p r e s u m p t a ) o k o j e m je riječ
|u čl. 107. Z:N, a koji se odnosi na legat i n d i v i d u a l n o o d r e đ e n e s t v a r i .
Izričiti (formalni) opoziv oporuke naziva se još i o p o z i v u u ž e m
hmislu,'dok se pod o p o z i v o m u š i r e m s m i s l u podrazumijeva
i svaki akt oporučitelja, koji ima kao posljedicu potpuno ili djelomično uki-
fdanje ili izmjenu oporuke, bez obzira na koji je način taj akt izražen.
Kako i opoziv oporuke predstavlja naredbu posljednje volje, akt opo-
|va mora sadržavati sve potrepštine koje se traže kod sastavljanja opa-
ke. Oporučitelj mora, prema tome, u momentu opoziva biti s p o s o b a n
iza s a s t a v l j a n j e o p o r u k e (čl. 64. ZN), a opoziv treba da bude
odraz s l o b o d n o i s v j e s n o i z j a v l j e n e v o l j e oporučitelja.
Opoziv mora, osim toga, biti dan u j e d n o m od o b l i k a u kojem se
po zakonu može sastaviti oporuka, ukoliko se ne radi o uništenju oporuč-
|ne isprave (koje predstavlja posve stvarnu radnju s određenom pravnom
1 posljedicom) ili o raspolaganju namijenjenom stvari pravnim poslom
[među živima (čl. 107. ZN).
Nije potrebno da se opoziv izvrši u obliku u kojem je sastavljena opo-
ruka. Javna se oporuka može, prema tome, opozvati privatnom, a redovna.

Zakon o nasljeđivanju s komentarom 321

Član 105.

izvanrednom, ukoliko su ispunjene pretpostavke koje se traže za izvan-

redni oblik oporučivanja.
2. Opoziv oporuke može biti vezan o neki u v j e t , na primjer, ako
se aktom o opozivu opstojnost oporuke učini ovisnom o nastupanju rezo-
lutivnog uvjeta. Isključen je, međutim, uvjetni opoziv u slučaju iz stava
2 ovog člana, jer se tu po prirodi stvari radi o definitivnom aktu.(')
Oporučitelj može izričito opozvati i svoj raniji opoziv, što znači da je
2
moguć i o p o z i v o p o z i v a . ( ) Ako je, na primjer, oporučitelj pred
sudom opozvao (čl. 170. ZN) svoju raniju vlastoručnu oporuku koja se
nalazi u rukama treće osobe, pa nakon toga izjavom danom u obliku vla-
storučne oporuke opozove svoju izjavu d opozivu oporuke pred sudom,
vlastoručna će oporuka ponovo zadobiti snagu. Ovaj se slučaj, uostalom,
u biti ne razlikuje od slučaja predviđenog u čl. 106. st. 2 ZN, samo što se
u prvom slučaju radi o formalnom opozivu ranijeg opoziva, a u drugom
slučaju o prećutnom.
3. Opoziv se može odnositi na o p o r u k u k a o c j e l i n u ili samo
na p o j e d i n e n j e n e o d r e d b e . Akt opoziva može sadržavati sa-
mo odredbu kojom se oporuka stavlja izvan snage, a može pored toga
sadržavati i odredbe o novoj raspoložbi imovinom. U ovom posljednjem
slučaju akt o opozivu je ujedno i nova oporuka u pravom smislu. Ako no-
va oporuka sadrži samo odredbe o raspoložbi imovinom, koje su u su-
protnosti s onima iz ranije oporuke, a nema odredbe o opozivu ranije
oporuke, onda se radi o prećutnom opozivu te oporuke (čl. 106. st. 1 ZN).
Ranija oporuka prestaje važiti samo u slučaju ako je akt o opozivu
pravovaljan.
4. U n i š t e n j e spisa koji sadrži oporuku imat će kao posljedicu
opoziv oporuke ako ga je uništio sam oporučitelj ili netko drugi po nalogu
oporučitelja za njegova života. Budući da uništenje oporuke, koje je uči-
njeno u namjeri njenog opoziva (cum animo revooandi),- predstavlja akt
posljednje volje, proizvest će ono taj učinak samo ako je oporučitelj u
vrijeme uništenja oporučnog spisa bio sposoban za sastavljanje oporuke.
Ako je oporučitelj drugoj osobi dao nalog za uništenje oporuke, onda je
potrebno da ta osoba oporučiteljev nalog za njegova života i izvrši, jer
se inače oporuka ne može smatrati opozvanom.
Pod »uništenjem« oporuke treba razumijeti ne samo potpuno materi-
jalno uništenje oporučne isprave (npr. sagorijevanjem) nego i njeno cije-
panje, precrtavanje sadržaja ili bitnih sastojina (potpisa oporučitelja ili
oporučnih svjedoka), stavljanje oznake na oporuku da više ne važi,(3) kao
i slično postupanje oporučitelja, uslijed kojeg je oporučna isprava stavlje-
na u stanje u kojem se više ne može smatrati izražajem njegove posljed-
nje volje. (4)
Uništenjem obične k o p i j e oporučne isprave nije oporuka opozva-
na. Ako, međutim, postoje d v a i l i v i š e j e d n a k i h izvornih
1
W e i s s u Klangovu Komentaru sv. H/1, str. 551; Escher, op.
cit, str.
2
353.
3
E s c h e r, 1. c.
4
B l a g o j e v i ć , op. cit., str. 292.
E s c h e r, op. cit., str. 354.

322
 Član 105 —106,

p r i m j e r a k a oporuke, pa oporučitelj uništi jednog odnosno neke od

njih, onda je quaestio facti da li je oporučitelj tim samo odstranio suvišne
primjerke ili je imao volju da uništi i ostale, ali mu to zbog neotklonjivih
smetnji nije bilo moguće. Teret dokaza je u tom slučaju na onome, tko
tvrdi da postoji opoziv. (5)
0 opozivu oporuke pred sudom vidi čl. 170. ZN.

Sudska praksa
Oporuka kojom je tužilac isključen iz nasljedstva nije prestala važiti.
samim tim što se oporučitelj s tužiocem pomirio prije smrti, ako oporuku
nije poništio niti ju je opozvao na jedan od načina iz člana 105. ZN (Vrhovni
sud AP Vojvodine Gž 659/61, Glasnik br. 3/62, str. 25).

Odnos ranije i kasnije o p o r u k e

Član 106.
Ako se kasnijom oporukom izričito ne opozove ranija oporuka, od-
redbe ranije oporuke ostaju na snazi ukoliko nisu u suprotnosti sa
odredbama kasnije.
Ako je oporučitelj uništio kasniju oporuku, ranija oporuka ponovno
dobiva snagu, osim ako se dokaže da oporučitelj to nije htio.

1. Odredba stava 1 ovog člana u skladu je s načelom da volju oporu-

čitelja treba poštovati i provesti što je više moguće ispitujući pri tom nje-
govu pravu namjeru. Ovo je načelo došlo do izražaja na više mjesta našeg;
zakona (vidi npr. čl. 84. st. 3 i čl. 90. st. 1 ZN). Predratni propisi o odnosu
ranije i kasnije oporuke bili su kruti i formalistički, jer je prema tim
propisima kasnija oporuka uništavala raniju i u slučaju ako međusobno
nisu bile u suprotnosti, ukoliko oporučitelj u kasnijoj oporuci na nesum-
njiv način nije odredio da ranija oporuka u cjelini ili djelomično treba
ostati na snazi (pravno pravilo iz § 713. OGZ i § 448. Srbijanskog grad.
zakonika). (*)
Prema odredbi stava 1 može oporučitelj kasnijom oporukom izričito
opozvati raniju oporuku, bez obzira na to da li su i u kojem opsegu ove
oporuke međusobno u suprotnosti. U tom je slučaju ranija oporuka u,
cijelosti opozvana.
Ako oporučitelj kasnijom oporukom nije raniju izričito opozvao, ali
su odredbe kasnije oporuke u cijelosti ili djelomično u s u p r o t n o s t i
s odredbama ranije oporuke, r a n i j a se oporuka smatra p r e ć u t n o
opozvanom u onom opsegu u kojem su njene odredbe u suprotnosti s od-
redbama kasnije oporuke.

5
E s c h e r, op. cit., str. 355
1
Jedino je na vojvođanskom području važilo načelo koje odgovara i
našem zakonu da se ranija oporuka treba samo u onom dijelu smatrati opo-
zvanom, u kojem je i u koliko je u suprotnosti s kasnijom oporukom, dok
inače obje trebaju ostati na snazi (vidi B o g d a n f i - N i k o l i ć , op. cit.,,
str. 251.).

323J
Član 106 — 107. . • •

PretpOiStavlja se, međutim, da je kasnija oporuka p r a v o v a l j a n a ,

jer u protivnom slučaju, ako kasnija oporuka bude poništena, ostaju u
važnosti odredbe ranije oporuke.
2. U stavu 2 sadržana je odredba koja u biti odgovara pravnom pra-
vilu iz § 723. OGZ. I po ovoj se, naime, odredbi pod uništenjem oporuke
razumijeva u n i š t e n j e o p o r u č n e i s p r a v e u smislu čl. 105. st.2
ZN kao i u austrijskom pravu. Ako, dakle, oporučitelj uništi kasniju opo-
ručnu ispravu, a ostavio je netaknutu raniju, oporuka sadržana u ranijoj
ispravi zadobiva ponovno snagu. To je pretpostavka, koja se može oboriti
ako se dokaže protivna volja oporučitelja. Ovdje se, međutim, misli na
slučaj kada su odredbe kasnije (uništene) oporuke bile u s u p r o t n o s t i
s odredbama ranije oporuke, jer ako suprotnosti između njih nije bilo,
onda je ranija oporuka ostala na snazi već s obzirom na odredbu stava 1,
ukoliko nije bila i z r i č i t o opozvana. Postoji, prema tome, u tom po-
gledu velika razlika između austrijskog prava odnosno pravnih pravila
OGZ-a i Zakona o nasljeđivanju. Prema pravnom pravilu iz § 723. OGZ,
ranija je oporuka zadobivala ponovno snagu samo onda ako je oporučitelj
uništio kasniju oporučnu ispravu, a ne i onda ako je kasniju oporuku for-
malno (izričito) opozvao. Ovakvo je rješenje bivšeg OGZ-a bilo u skladu
s pravnim pravilom iz § 713. OGZ, prema kojem je kasnija oporuka uni-
štavala raniju u svakom slučaju, ukoliko oporučitelj raniju oporuku na
nesumnjiv način nije ostavio na snazi. Međutim, po našem je zakonu u
tom pogledu mjerodavna odredba stava 1 ovog člana, prema kojoj se ra-
nija oporuka ukida kasnijom samo ako je s njom u suprotnosti. Iz ovog
se može izvesti zaključak da po našem nasljednom pravu ranija oporuka
dobiva ponovo snagu ne samo u slučaju ako je oporučitelj kasniju opo-
ruku uništio materijalnim uništenjem oporučne isprave (čl. 105. st. 2 ZN)
nego i onda ako je kasniju oporuku o p o z v a o i z r i č i t o , formal-
ni m a k t o m , što vrijedi i za slučaj ako su odredbe ranije oporuke bile
u suprotnosti s odredbama kasnije, i bez obzira na okolnost da li je kasni-
jom oporukom ranija bila izričito opozvana ili ne. Sve to vrijedi, naravno,
uz pretpostavku da je oporučitelj raniju oporučnu ispravu ostavio netak-
rutom, jer se u protivnom slučaju ne može ni uzeti da postoji izjava po-
sljednje volje, koja bi mogla služiti kao temelj za nasljeđivanje. Eventual-
ne nejasnoće u izražavanju oporučitelja o pitanju odnosa ranije i kasnije
oporuke sud treba otkloniti ocjenjivanjem svih okolnosti iz kojih se može
utvrditi prava volja oporučitelja, i tumačenjem pojedinih odredaba opo-
ruke prema njegovoj pravoj namjeri (čl. 90. st. 1 ZN).

R a s p o l a g a n j e n a m i j e n j e n o m stvari
Član 107.
Svako kasnije raspolaganje od strane oporučitelja određenom stvari
koju je bio nekome namijenio ima za posljedicu opoziv namjene te stvari.

1. Oporučitelj može za života u svako vrijeme, po svojoj volji, prav-

nim poslom među živima ili na drugi način, raspolagati svojom imovinom
i njenim dijelovima iako je oporukom već izvršio raspored te imovine za

324
 Član 107.

slučaj smrti. Nasljednici će poslije smrti oporučitelja dobiti od njegove

imovine ono što preostane. Kod legata je situacija nešto drugačija zbog
toga, što se legatar, u pravilu, ne nalazi u neposrednom odnosu prema
ostavini, već on ima pravo od nasljednika zahtijevati predaju stvari, koja
mu je namijenjena. Kod toga treba, međutim, razlikovati da li su predmet
legata zamjenjive (generične) stvari ili i n d i v i d u a l n o o d r e đ e n a
s t v a r (species). U prvom je slučaju nasljednik dužan ispuniti legat bez
obzira na to da li se legirana stvar nalazi u ostavini ili ne, osim ako je
oporučitelj izričito odredio da se legat treba izvršiti u stvarima iz njegove
ostavine. Ako je, međutim, oporučitelj nekoj osobi kao legat namijenio
individualno određenu stvar iz svoje ostavine, pokretnu ili nepokretnu, pa
kasnije tu stvar otuđi, onda legat pada već na osnovu odredbe čl. 97. ZN.
Odredbom čl. 107. ZN nadopunjuje se odredba čl. 97. ZN u određenom
pravcu. Njom se statuirana pretpostavka da je oporučitelj u ilučaju kada
je predmetom legata bila individualno određena stvar otuđenjem ili dru-
gim raspolaganjem te stvari opozvao legat ( a d e m p t i o l e g a t i , od iat.
riječi adimere — oduzimati). Jedna je od pravnih posljedica ove pretpo-
stavke u tome, da osoba kojoj je legat bio namijenjen nema poslije smrti
oporučitelja pravo na ovu stvar ni u slučaju ako ju je oporučitelj za života
naknadno ponovo stekao.^) Ovdje se, prema tome, radi o< p r e d m i j e -
vanom o p o z i v u l e g a t a individualno određene stvari.

Presumpcija opoziva odnosi se ne samo na slučaj kada oporučitelj

uz naknadu ili besplatno o t u đ i predmet legata nego vrijedi i onda ako
je stvar sa znanjem i privolom oporučitelja bila p r e r a đ e n a u n o v u
(specifikacija). Kao raspolaganje određenom stvari treba smatrati i ras-
polaganje pravom koje je bilo predmet legata. Ako je, dakle, oporučitelj
t r a ž i o i p r i m i o i s p l a t u p o t r a ž i v a n j a koje j e bio nekoj
osobi namijenio, ili je dužniku o t p u s t i o d u g iz legiranog potraživa-
nja, važi presumpcija opoziva legata.( 2 )
Presumpcija opoziva ne dolazi u obzir ako se dokaže da je usprkos
raspolaganju oporučitelja stvarima ili pravom, koje je bilo predmet le-
gata, njegova volja bila drugačija. Ako je, na primjer, oporučitelj kod
prodaje stvari odredio da se legataru za postignutu kupovinu treba naba-
viti druga stvar iste vrste, legat ostaje na isnazi. Teret dokaza je u ovom
slučaju na legataru. Isto se tako neće smatrati da je legat opozvan ako je
do otuđenja legirane stvari došlo mimo ili protiv volje oporučitelja kao,
na primjer, u slučaju eksproprijacije ili nacionalizacije nekretnine koja
je bila predmetom legata.
2. Ova se odredba odnosi samo na oporučiteljeva raspolaganja uči-
njena i n t e r v i v o s . Ako oporučitelj određenu stvar, koju je oporukom
namijenio nekoj osobi, kasnijom o p o r u k o m namijeni drugoj osobi,

1
Drugačije po pravnom pravilu iz § 724. OGZ, prema kojem je lega-
tar imao pravo na stvar koju je oporučitelj otuđio ako ju je kasnije ponovno
stekao, tako da se nalazila u ostavini u času njegove smrti.
2
F i n ž g a r , op. cit., str. 65; G o l j a r , op. cit, str. 202.

325
Član 107 —108.

odredba o legatu ove stvari iz ranije oporuke smatra se prećutno

opozvanom u smislu odredbe čl. 106. st. 1 ZN.
Međutim, treba s druge strane naglasiti da se presumpcija opoziva
u smislu ovog člana odnosi ne samo na legate nego i na slučajeve kada je
oporučitelj nekoj osobi oporukom ostavio određenu stvar, htijući da mu
ta osoba bude nasljednik (čl. 84. st. 3 ZN).

GLAVA ČETVRTA

NASLJEDNOPRAVNI UGOVORI
I. UGOVOR O NASLJEĐIVANJU I O BUDUĆEM NASLJEDSTVU
ILI ZAPISU

Ništavost ugovora o nasljeđivanju

Član 108.
Ništav je ugovor kojim netko ostavlja svoju ostavinu ili njezin dio
svome saugovorniku ili trećoj osobi.

1. Iako četvrta glava Zakona o nasljeđivanju nosi naslov »Nasl jed-

n o p r a v n i u g o v o r i « , u ovoj su glavi ti ugovori spomenuti i odre-
đeni samo u negativnom pravcu: proglašeni su za ništave. Među takve
ništave nasljednopravne ugovore spada ugovor o nasljeđivanju, o kojem
je riječ u ovom članu, i ugovor o sadržaju oporuke (čl. 110. ZN). Ugovor
o budućem nasljedstvu ili legatu (čl. 109. ZN), koji je također nedopu-
šten, pa, prema tome, i ništav, nema karakter nasljednopravnog ugovora.
Takav karakter nema ni sporazum o ustupanju i raspodjeli imovine za
života (čl. 111.—121. ZN) kao ni ugovor o doživotnom uzdržavanju (čl.
122. ZN). Ova dva ugovora samo posredno imaju izvjesno nasljednopravno
djelovanje, a u Zakon o nasljeđivanju su unijeti i u njemu razrađeni iz
razloga što se smatralo da postoji potreba za reguliranjem ovih pravnih
instituta (vidi uz čl. 111. pod tač. 1. i uz čl. 122. pod tač. 1.).
Jedini nasljednopravni ugovor u pravom smislu, koji je dopušten u
našem nasljednom pravu jest sporazum između poslovno sposobnog po-
tomka i pretka o odricanju potomka od nasljedstva koje bi mu pripalo
poslije smrti pretka (čl. 140. st. 2 ZN). O ovom se ugovoru, međutim, ne
govori u četvrtoj, već u petoj glavi Zakona o nasljeđivanju.
2. U pojedinim se zakonodavstvima u g o v o r o n a s l j e đ i v a n j u
pojavljuje u različitim varijantama i oblicima. Općenito uzevši, ugovorom
o nasljeđivanju može se označiti svaki jednostrano neopozivi sporazum
koji se odnosi na ostavinu ugovornih stranaka ili jedne od njih. Ovako
široko shvaćeni pojam ugovora o nasljeđivanju obuhvaća ne samo dvo-

326
 Član 108.

strani pravni posao kojim se određuje univerzalna sukcesija u pogledu

buduće ostavine (ugovor o nasljeđivanju u užem smislu) nego i takav
sporazum kojim se određuje legat ( u g o v o r o l e g a t u ) . Pod ugovor
o nasljeđivanju, u širem smislu, može se svrstati i ugovor o odricanju
od budućeg nasljedstva, tj. ugovor kojim se neka osoba odriče od nasljed-
stva koje bi joj trebalo pripasti po zakonskom redu nasljeđivanja poslije
smrti druge ugovorne stranke ili treće osobe ( n e g a t i v n i ili renunci-
jativni ugovor o nasljeđivanju — za razliku od p o z i t i v n o g kojim se
postavlja nasljednik ili određuje legat). Ugovor o nasljeđivanju — prema
rješenjima pojedinih zakonodavstava gdje je dopušten — može biti sklo-
pljen ili u korist samo jedne stranke (jednostrani ugovor o nasljeđivanju)
ili u korist obiju stranaka (dvostrani, zamijeniti ugovor o nasljeđivanju)
ili u korist treće osobe, a i inače može imati različite varijante u pogledu
kruga osoba koje mogu u njemu sudjelovati i u pogledu opsega ostavine
koja može njime biti obuhvaćena.
Prema bivšem OGZ-u, ugovor o nasljeđivanju mogao se sklapati sa-
mo između bračnih drugova, dok je prema biv. srpskom nasljednom pra-
vu taj ugovor bio dopušten i između ostalih osoba.P) Ovo je posljednje
važilo i u vojvođanskom nasljednom pravu.( 2 ) U srpskom i vojvođan-
skom nasljednom pravu bio je dopušten i ugovor o legatu, dok je prema
biv. OGZ-u mogućnost sklapanja takvog ugovora bila isključena.
Osnovna' je karakteristika ugovora o nasljeđivanju njegova neopo-
zivost, jer je ostavilac sve do svoje smrti načelno vezan ugovorenim
rasporedom svoje imovine. Zbog toga je ugovor o nasljeđivanju u svim
zakonodavstvima gdje je dopušten po intenzitetu najjači temelj pozi-
vanja na nasljedstvo, tako da do oporučnog ili zakonskog nasljeđivanja
u konkretnom slučaju može doći samo onda ako nema ugovora o naslje-
đivanju odnosno samo u pogledu onog dijela ostavine, koji nije obuhva-
ćen tim ugovorom.
3. Ugovor o n a s l j e đ i v a n j u n i j e po n a š e m n a s l j e d -
nom p r a v u t e m e l j p o z i v a n j a n a n a s l j e d s t v o . T o jasno
proizlazi iz odredbe čl. 6. ZN, prema kojoj se može naslijediti samo na
temelju zakona i na temelju oporuke. Zbog toga je ugovor o nasljeđiva-
nju ovim članom stavljen pod sankciju a p s o l u t n e n i š t a v o s t i . Ka-
ko se ovdje radi o pravnom poslu koji je po samom zakonu nedopušten,
to zaključivanje ugovora o nasljeđivanju i ne proizvodi nikakav pravni
učinak niti zaključeni ugovor ima kakav pravni karakter( 8 ). Zaintere-
sirane osobe ne moraju, prema tome, uopće tražiti poništenje ugovora o
nasljeđivanju, niti će ga sud u ostavinskoj raspravi uzeti u obzir.
Odredba ovog člana o ništavosti ugovora o nasljeđivanju odnosi se
ne samo na ona ugovorna raspolaganja za slučaj smrti, kojima se osniva
univerzalna sukcesija, nego, i na ona kojima se određuje legat (ugovor
o legatu).
4. U pogledu djelovanja ugovora o nasljeđivanju koji je sklopljen
prije stupanja na snagu ZN vidi čl. 243. st. 3 ZN, i tamo dana objašnjenja.
1
2
L. M a r k o v i ć , op. cit., str. 306.
3
B o g d a n f i - N i k o l i ć , op. cit., str. 261.
V u k o v i ć , op. cit., knj. I, str. 138; G a m s , op. cit., str. 203.

327
Član 108 —109.

Sudska praksa
Valjanu oporuku može sadržavati i isprava o dvostranom pravnom
poslu ako su održane formalnosti koje zakon traži za valjanost oporuke.
Okolnost da je nasljednik »prihvatio očitovanje« oporučitelja nije odlučno
(Presuda Vrhovnog suda NR Hrvatske Gž 1769/56 od 11. X 1956, Zb. 113—1956,
br. 661).

N i š t a v o s t u g o v o r a o b u d u ć e m n a s l j e d s t v u ili zapisu

Član 109.
Ništav je ugovor kojim netko otuđuje nasljedstvo kome se nada,
kao i svaki ugovor o nasljedstvu treće osobe koja je još u životu.
Ništav je isto tako i ugovor o zapisu ili kojoj drugoj koristi kojima
se jedan ugovornik nada iz nasljedstva koje još nije otvoreno.

1. Dok se ništavost iz prethodnog člana odnosi na ugovor o raspo-

ložbi v l a s t i t o m i m o v i n o m , ovim se članom proglašava ništavim
ugovor o ostavini t r e ć e o s o b e koja je još u životu. Izraz »nasljedstvo«
iz prvog stava upotrijebljen je najprije u značenju budućeg nasljedstva,
tj. onog kojem se nada neka osoba kao presumptivni nasljednik, a zatim
u značenju imovine koju će treća osoba (koja je još u životu) imati u
času svoje smrti.
2. Ovim se propisom onemogućuje raspolaganje tzv. pravnom na-
dom koja za određenu osobu proizlazi iz činjenice da je ta osoba srodnik
s drugom osobom koju bi poslije njene smrti mogla naslijediti na te-
melju zakona, ili iz činjenice da joj je druga osoha koja je još u životu
oporukom namijenila svoju imovinu ili drugu korist iz svoje ostavine.
Ni u jednom ni u drugom slučaju nije još nastao nikakav pravni odnos,
pa, prema tome, ni nečije subjektivno pravo, jer ni činjenica srodstva
ni činjenica izjavljene posljednje volje (oporuke) ne mogu same po sebi
proizvesti takav pravni učinak. Za to bi bila potrebna i daljnja činjenica
koja, međutim, još nije nastupila, a to je smrt osobe o čijoj se ostavini
radi. Dok je ta osoba u životu, navedene činjenice proizvode samo izvje-
sno pravno stanje iz kojeg, kako je naprijed istaknuto, nije još ni za koga
proizašlo neko subjektivno pravo (nasljednopravno ovlaštenje). Ugovori
koji bi kao podlogu imali ovo pravno stanje — iščekivanje nasljedstva —
ne bi bili u skladu ,s etičkim principima, a s ekonomskog bi gledišta mo-
gli biti štetni za presumptivne nasljednike ako bi druga ugovorna stran-
ka iskorištavala njihovu lakomislenost ili nepovoljno imovinsko sta-
nje. Zbog toga gotovo sva suvremena zakonodavstva, kao i naš Zakon
o nasljeđivanju proglasu ju ništavim ugovore kojima bi se raspolagalo s
budućim nasljednim pravom odnosno s budućim nasljedstvom, budućim
legatom ili kakvorri drugom koristi kojima se neka osoba nada iz nasljed-
stva koje još nije otvoreno (čl. 128. ZN).

3. Ništavost iz ovog člana odnosi se samo na dvostrane pravne po-

slove o budućem nasljedstvu ili legatu, a ne i na jednostrane akte kao što
je jednostrano odricanje od budućeg nasljedstva. Nedopustivo je, do-
duše, i takvo jednostrano odricanje, ali to proizlazi iz odredbe člana 140.

328
 Član 109 — 110,

st. 1 ZN, a ne iz odredaba sadržanih u ovom članu. Ugovor o odricanju

od nasljedstva, koji se odnosi na ostavinu treće osobe koja je još u ži-
votu, bez obzira na to da li odreknuće ide u korist druge ugovorne stran-
ke ili ne, potpada kako pod ništavost iz ovog člana, tako i pod sankciju
1
iz čl. 140. st. 1 ZN.f ) Ugovor o odricanju od nasljedstva koje još nije
otvoreno, ako je sklopljen s budućim ostaviocem, potpada pod sankciju
ništavosti iz čl. 140. st. 1 ZN, ukoliko se ne radi o ugovoru između poslov-
no sposobnog potomka i pretka u smislu odredbe stava 2 istog člana.
Po ovom je članu ništav ne samo ugovor o budućem nasljedstvu ili
legatu što ga budući nasljednik sklapa s trećom osobom nego i ugovor
što ga on u pogledu budućeg nasljedstva ili legata sklapa sa samim bu-
dućim ostaviocem.(2) Zbog toga je ništav i ugovor između ostavioca i
oporučnog nasljednika kojim se oporučni nasljednik obavezuje da će
dio naslijeđene imovine poslije smrti ostavioca ustupiti drugoj osobi.
Pod sankciju ništavosti potpada i ugovor kojim nasljednik otuđuje
pojedine stvari iz budućeg nasljedstva. Pravno pravilo iz § 366. OGZ-a,
reč. druga, ne dolazi ovdje u obzir, jer se u slučaju na koji se to pravilo
odnosi pretpostavlja da je došlo do predaje stvari, a ta pretpostavka u
1
ovom slučaju ne postoji. (8)
Za ništavost ugovora je irelevantno da li se raspolaganje budućim
nasljedstvom odnosno legatom vrši uz naknadu ili bez naknade kao i da
li se radi o otuđivanju nasljedstva ili njegovom opterećivanju.( 4 )
Ništav je i ugovor, kojim bi se budući nasljednici sporazumjeli o
diobi budućeg nasljedstva (»s v a k i ugovor o nasljedstvu« — stav 1 ovog
člana — ), bez obzira na to što bi se takvim ugovorom moglo prikrivati
otuđenje.

N i š t a v o s t u g o v o r a o s a d r ž a j u o p o r u k e

Član 110.
Ništav je ugovor kojim se netko obavezuje da unese neku odredbu
u svoju oporuku, ili da je ne unese, da opozove neku odredbu iz svoje
oporuke ili da je ne opozove.

S obzirom na slobodu volje oporučitelja u raspolaganju imovinom

za slučaj smrti i tim povezano načelo opozivosti oporuke, smatralo se
potrebnim da se radi otklanjanja svake sumnje izričito sankcionira i n i -
štavost u g o v o r a o s a d r ž a j u o p o r u k e . Kao što oporučivanje
predstavlja osobno pravo svakog oporučno spobnog pojedinca kojeg se
prava on ne može odreći, tako se oporučitelj ne može odreći ni prava
1
Pravna posljedica predviđene sankcije ista je u oba propisa, jer ni
ugovori iz čl. 108—110. ZN ne proizvode nikakav pravni učinak kao što ga
po čl. 140. st. 1 ZN ne proizvodi ni odricanje od nasljedstva koje još nije
otvoreno.
2
B1 a g o j e v i ć, op. cit, str. 309.
3
G s c h n i t z e r , u Klangovu komentaru, sv. II/2, str. 193.
4
B l a g o j e v i ć , 1. c.

329
Član 110 —111.

da potpuno ili djelomično mijenja ili opoziva jednom izjavljenu naredbu

posljednje volje. Posve je svejedno da li takvo ograničenje u pogledu
slobode oporučivanja proizlazi iz jednostranog akta(') oporučiteljevog, tj.
iz same oporuke ili iz dvostranog pravnog posla. Svaka se takva odred-
ba i u jednom i u drugom slučaju smatra ništavom.

II. USTUPANJE I RASPODJELA IMOVINE ZA ŽIVOTA

Član 111.
Predak može poslom među živima ustupiti i razdijeliti svoju imovinu
svojoj djeci i svojim potomcima.

1. I prije donošenja Zakona o nasljeđivanju bili su u raznim obli-

cima i s raznim sadržajem sklapani ugovori kojima su roditelji i ostali
preci već za života raspodjeljivali svoju imovinu potomcima. Do takvih
je ugovora dolazilo naročito među seoskim stanovništvom. Svrha im je
bila dvojaka: s jedne se strane htjelo postići da se predajom određenog
dijela imovine unaprijed urede osnovni imovinski odnosi budućih za-
konskih nasljednika kako u pogledu visine njihovih nasljednih dijelova,
tako i u pogledu raspodjele imovine u naravi, dok je, s druge strane, bu-
dući oštavilac istovremeno nastojao sebi osigurati do konca života pot-
poru svojih potomaka.
Ovi su se ugovori sadržajno pojavljivali u raznim varijantama, ali
po svom pravnom karakteru to su bila ili čista darovanja ili mješoviti
ugovori. Čest je bio slučaj da su roditelji na darovanim nekretninama
osnivali za sebe služnost doživotnog uživanja ili da je darovanje bilo
sklopljeno s nalogom prema kojem je dijete kao daroprimac bilo du-
žno uzdržavati roditelje kao darodavce do njihove smrti (donatio sub
modo). U nekim je krajevima naše zemlje (na primjer u Sloveniji) na
selu bilo uobičajeno da otac jednom od sinova preda (daruje) svoje ima-
nje, a ostalima da dade otpremninu u novcu ili u naravi, zadržavši za
sebe na predanim nekretninama ili njihovu dijelu doživotno uživanje
ili drugu korist. U Sloveniji je za takve i slične ugovore poznat naziv
» p r e d a j n i u g o v o r « (izročilna pogodba, njem. Ubergabsvertrag). Za-
jednička je osobina svih tih ugovora u tome što se nekretnine odmah,
tj. za života ustupioca predaju stečniku u vlasnički posjed.0
1
Nenovelirani OGZ sadržavao je u svom §-u 716. pravilo o tzv. de-
r o g a t o r n o j (kasatornoj) k l a u z u l i , prema kojem se pravilu smatrala
važećom ranija oporuka iako je oporučitelj kasnije sastavio drugu oporuku,
ako je oporučitelj u prvu oporuku unio dodatak da se odriče prava na njen
opoziv ili da se opoziv oporuke može vršiti samo uz određene uvjete,
a kasnijom oporukom, koja nije odgovarala ovim uvjetima, nije izričito
stavio izvan snage taj dodatak. Već je stara austrijska praksa vrlo restrink-
tivno tumačila i primjenjivala ovo pravilo, smatrajući ga strogom iznimkom
od osnovnog načela opozivosti oporuke i slobode testiranja. Trećom nove-
lom je, međutim, izmijenjen § 716. OGZ, tako da danas ni po austrijskom
pravu spomenuta derogatorna klauzula nema pravne važnosti.
1
Do predaje imovine pretka potomcima za života pretka dolazilo je
ranije u nekim našim krajevima (područje OGZ-a) i putem tzv. nadjel-

330
 Član 111.

Ugovori kojima je predak prije donošenja Zakona o nasljeđivanju

"prenosio svoju imovinu na potomke nisu imali nikakvog nasljednoprav-
nog efekta. U opsegu u kojem su ti ugovori bili besplatni, mogao je sva-
ki zakonski nasljednik tražiti da se njegovom sunasljedniku uračuna u
nasljedni dio imovina koju je sunasljednik na taj način dobio od ostavi-
oca za njegova života. Isto je tako nužni nasljednik mogao tražiti da se
pri utvrđivanju vrijednosti ostavine radi izračunavanja nužnog dijela uz-
, mu u obzir darovanja koja je ostavilac putem navedenih ugovora izvršio
rza života zakonskim nasljednicima. I darovi koje su na temelju tih ugo-
vora primili nužni nasljednici, uračunavali su im se u njihov nužni dio.(2)
2. Zakonom o nasljeđivanju dan je u g o v o r i m a o u s t u p a n j u
i r a s p o d j e l i i m o v i n e z a ž i v o t a o s t a v i o c a , koji s u regulirani
u čl. 111—121. ZN efekt, što ga opisani ugovori nisu imali. Pored obvez-
nopravnog djelovanja tih ugovora u pravcu prijenosa vlasništva na ustu-
pljenim dobrima od pretka na potomke imadu sada ti ugovori uz odre-
đene pretpostavke i izvjesno n a s l j e d n o p r a v n o d j e l o v a n j e .
Ono se sastoji u tome da ustupljeni dijelovi imovine ostaju definitivno
potomcima te ne ulaze u ostavinu niti se uzimaju u bilo kakav račun pri-
likom utvrđivanja vrijednosti ostavine (čl. 114. ZN). To znači da se
ustupljeni dijelovi imovine ne uračunavaju potomcima u njihove na-
sljedne dijelove niti mogu potomci kao nužni nasljednici pobijati ugo-
vor o ustupanju i raspodjeli radi povrede nužnog dijela (vidi uz čl. 114.
ZN pod tač. 1). Zbog toga se stjecanje imovine na temelju ovog ugovora
smatra p r e t h o d n i m , a n t i p i c i r a n i m nasljeđivanjem za života
ostavioca (succesio anticipata; lat. anticipare: naprijed uzeti).(3)
3. Umjesto izraza »ustupanje« i »ustupiti« bili bi podesniji izrazi
»uručenje« odnosno »uručiti« (ili »predaja« i »predati«). Obično se izrazi:
ustupanje, ustup, ustupiti, upotrebljavaju u obaveznom pravu, gdje se
njima označuje prijenos potraživanja od jedne osobe na drugu (cesija).
!Međutim, na temelju ugovora o kojem se ovdje radi, predak u r u č u j e ,
predaje svoju imovinu svojoj djeci i drugim potomcima, pošto je pret-
hodno, istim ugovorom, tu imovinu uz njihovu suglasnost (čl. 112. ZN)
na njih raspodijelio.
Karakteristično je da su ovi ugovori u slovenskom tekstu Zakona o
nasljeđivanju nazivaju »izročitev i razdelitev imovine«, što je svakako
\ ispravnije.
4. Ugovor o ustupanju i raspodjeli imovine za života jest p r a v n i
posao m e đ u ž i v i m a s određenim nasljednopravnim posljedicama
(vidi naprijed pod tač. 2). Budući da taj ugovor može za pojedinog po-

be, pod kojom se razumijeva pravo djeteta da od svog roditelja za njegova

života dobije dio njegove imovine u vlasništvo ili na odvojeno uživanje
radi osnivanja samostalnog gospodarstva (vidi R a j a č i ć , op. cit, 1 dio,
str. 121). Iako pravo djece na nadjelbu nije bilo predviđeno pravnim pravi-
lima OGZ-a, sudska je praksa ekstenzivnim tumačenjem propisa, uz odre-
đene pretpostavke, to pravo djeci priznavala.
2 Vidi npr. § 785. i 787. st. 2 OGZ-a.
' O b j a š n j e n j a , str. 139; B l a g o j e v i ć , op. cit, str. 313.

331
Član 111.

tomka imati kao posljedicu i gubitak nasljednog prava, pa i prava na

nužni dio, to sporazum između pretka i potomka o ustupanju i raspodjeli
imovine može predstavljati i o d r i c a n j e od n a s l j e d s t v a koje bi
potomku pripalo poslije smrti pretka (čl. 140. st. 2 ZN). To posebno vri-
jedi u slučaju kad je ustupanjem i raspodjelom obuhvaćena cjelokupna
imovina ustupiočeva, a nekim od potomaka, učesnika sporazuma, nije '
ništa pripalo iz pretkove imovine, niti su za to primili bilo kakvu nak-
nadu. U takvom slučaju ugovor o ustupanju i raspodjeli imovine za ži-
vota ostavioca za neke potomke predstavlja anticipirano nasljeđivanje,
dok za druge znači samo odricanje od nasljedstva bez naknade. U svakom
pak slučaju ovaj ugovor, kada je pravovaljan (čl. 112. st. 1 ZN) pored
sporazuma o ustupanju i raspodjeli imovine sadrži u sebi i odricanje svih
potomaka ustupiočevih od bilo kakvih nasljednopravnih zahtjeva u po-
gledu one imovine koja je ugovorom obuhvaćena.(4)
5. Ovaj ugovor ne mora biti b e s p l a t n i p r a v n i p o s a o iako će
se najčešće raditi o takvom pravnom poslu. Ako, međutim, ustupilac pri-
likom ustupanja i raspodjele za sebe ili svog bračnog druga ili za sebe
i svog bračnog druga ili za koju drugu osobu ugovori doživotnu rentu
ili doživotno uzdržavanje ili kakvu drugu naknadu (čl. 116. st. 1 ZN),
onda će to biti m j e š o v i t i ili čak posve n a p l a t n i (teretni) pravni
posao. Ovo je razlikovanje važno u slučajevima kada nastupe okolnosti,
zbog kojih se ustupljeni dijelovi imovine poslije smrti ustupioca trebaju
smatrati kao dar (čl. 115. ZN), jer će do uračunavanja darova u nasljedni fe
dio (čl. 51—63. ZN) odnosno vraćanja darova zbog povrede nužnog dijela r
(čl. 39—46. ZN) doći samo u opsegu u kojem se ustupiočeva raspolaganja (
mogu smatrati besplatnim. Vidi uz član 116. ZN tač. 1. tt
6- Pod djecom i potomcima treba podrazumijevati i v a n b r a č n u f
djecu (čl. 23. st. 1 ZN), p o z a k o n j e n u djecu (čl. 24. ZN) i u s v o j e n u
djecu, kao i potomke ove djece. !
Ugovor o ustupanju i raspodjeli imovine može se zaključiti samo
između pretka, s jedne strane, i njegove djece i ostalih potomaka, s
druge strane. Ako bi neka osoba za života raspodijelila i predala svoju
imovinu drugim srodnicima, a ne onima koji su s njom u srodstvu u
izravnoj liniji, sporazum o tome bi važio samo kao čisti obveznopravni
ugovor (darovanje), bez ikakvog nasljednopravnog djelovanja. Ustuplje- !
ni dijelovi imovine smatrali bi se u tom slučaju kao darovi.
7. Djeca i drugi ustupiočevi potomci, s kojima ustupilac zaključuje
ugovor, ne moraju biti osobe koje mogu samostalno raspolagati svo-
jim pravima. U ime m a l o l j e t n o g d j e t e t a ili drugog maloljet-
nog potomka ugovor zaključuje naročiti staralac (čl. 47. st. 1 Osnovnog
zakona o starateljstvu) ili roditelji ako njihovi interesi nisu u opre-
ci s interesima djeteta. Osobu u pogledu koje je produženo roditeljsko
pravo ili koja je lišena poslovne sposobnosti zastupaju pri sklapanju
ugovora roditelji, odnosno staralac. Za priključenje ovog ugovora potrebno
je staraocu odobrenje starateljskog organa (čl. 24. tač. 5. i 6, čl. 47. i čl.
49. cit. zakona).
1
B 1 a g o j e v i ć, op. cit., 1. c.

332
 Član 111.

8. S obzirom na okolnost da je sporazum o ustupanju i raspodjeli

imovine pravni posao među živima (vidi naprijed pod tač. 4), s t r a n i
d r ž a v l j a n i ne mogu na temelju tog pravnog posla stjecati nekret-
nine, ukoliko međunarodnim ugovorima, koje je Jugoslavija zaključila,
nije za državljane pojedinih država predviđena mogućnost stjecanja ne-
kretnina na temelju pravnog posla među živima (čl. 8. st. 1 Zakona o
prometu zemljišta i zgrada — SI. list FNRJ, broj 26/54). Takva moguć-
nost predviđena je, međutim, u slijedećim konvencijama i ugovorima
koje je naša država zaključila s drugim državama:
1) s A l b a n i j o m (član 2. Konvencije o nastanjivanju i konzular-
noj službi od 22. VI 1926. — SI. novine br. 117-L od 21. V 1929),
2) s B e l g i j o m (član 4. U g o v o r a o t r g o v i n i i plovidbi s belgijsko-
-luksemburškom Carinskom U n i j o m od 16. X I I 1926 — SI. n o v i n e br.
44—XI od 25. II 1928),
3) s C e h o s l o v a č k o m (član 1. Ugovora o trgovini i plovidbi od
14. XI 1928 — SI. Novine br. 268—CVIII od 14. XI 1929),
4) s F r a n c u s k o m (član 4. Konvencije konzularne i o nastanji-
vanju od 30. I 1929 — SI. novine br. 112—XLVII od 15. V 1929),
5) s G r č k o m (član 1. Ugovora o trgovini i plovidbi od 2. XI 1927
- SI. novine br. 254—LXXXIV od 1. XI 1928),
6)s H o l a n d i j o m (član 1. Ugovora o trgovini i plovidbi od 28.
V 1930 — SI. novine br. 85—XXXVII od 13. IV 1932),
7) s J a p a n o m (član 2. Ugovora o trgovini i plovidbi od 8. II 1959
- SI. list FNRJ, Dodatak br. 7/1959),
8) s L u k s e mk u m l h u m l h u m l h u m h l r d g o r d g o u m l h u m l h h h h h h
belgijsko-luksemburškom C a r i n s k o m Unijom od 16. X I I 1926 — SI.
novine br. 44—XI od 25. II 1928),
9) s P o l j s k o m (član 2. Ugovora o trgovini i plovidbi od 23. X
1922 — SI. novine br. 162—XXXII od 23. X 1922),
10) s R u m u n j s k o m (član 3. Ugovora o nastanjivanju, trgovini
i plovidbi od 13. III 1937 — SI. novine br. 24—VI od 2. II 1939),
11) sa S A D (član II Trgovinskog ugovora od 2/14. X 1881 — Zbor-
nik zakona i uredaba br. 38, str. 116),
12) sa Š p a n j o l s k o m (član 2. Konvencije o trgovini i plovidbi
od 27. IX 1929 — SI. novine br. 307—CXXXI od 31. XII 1929),
13) s V e l i k o m B r i t a n i j o m i I r s k o m (član 5 . U g o v o r a o t r -
govini i plovidbi od 12. V 1927 — SI. n o v i n e br. 4 6 — X I I od 28. II 1928).
0 važenju cit. ugovora (osim o n o g s J a p a n o m ) vidi n o t e br. 2 i 3 uz
čl. 5. ZN.
9. Prema članu 3. st. 1 Z a k o n a b porezu na nasljedstva i p o r e z u na
darove (SI. list F N R J br. 19/55 i 53/62), o d r e d b e tog z a k o n a o p l a ć a -
nju p o r e z a na d a r o v e primjenjuju se i na slučajeve kada predak
za života razdijeli svoju imovinu među svoje potomke. Međutim, s obzi-
rom na odredbe Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevin-
skog zemljišta (SI. list FNRJ br. 52/58) o broju zgrada i dijelova zgrada
koje građani i građansko-pravne osobe mogu imati u vlasništvu (čl. 2,
3, 24. i 25. cit. zakona), rijetko će se u praksi pojaviti slučajevi, u ko-

333
 Član 111 —112.

jima će u pogledu naših državljana doći do ove porezne obaveze ako

su predmet ustupanja "i raspodjele z g r a d e , o d n o s n o d i j e l o v i
z g r a d a . Ukoliko ova mogućnost nastupi, obaveza plaćanja poreza na
darove nastat će samo ako se ostvare pretpostavke predviđene u članu 15.
st. 2 tač. 1—4. Zakona o porezu na nasljedstva i porezu na darove.
Kada je predmet ustupanja i raspodjele p o l j o p r i v r e d n o zem-
l j i š t e , potomak mora platiti porez na darove samo u slučaju ako se
ne bavi poljoprivredom kao glavnim zanimanjem (čl. 5a Zakona o porezu
na nasljedstva i porezu na darove). Obaveza plaćanja poreza na darove
u ovom slučaju nastaje u času kad je potomku ustupljeno poljoprivredno
zemljište. Potomak kao poreski obveznik dužan je u roku od 15 dana
od dana nastanka obaveze plaćanja ovog poreza podnijeti nadležnom
financijskom organu prijavu za razrez poreza (čl. 13. Uredbe za izvršenje
Zakona o porezu na nasljedstva i porezu na darove — SI. list FNRJ,
br. 28/56). Porez se plaća prema stopama određenim u članu 21. cit. zakona.
10. Za u k n j i ž b u ili predbilježbu prava vlasništva u zemljišnoj
knjizi na nekretninama stečenim na temelju ugovora o ustupanju i ras-
podjeli imovine za života plaća se taksa po drugom stavu tar. broja 27
ZST (l°/o od vrijednosti nekretnina), ukoliko se radi o besplatnom prav-
nom poslu. Kod mješovitih ugovora taksa za upis određuje-se djelomično
po prvom (2l0/o od vrijednosti nekretnina), a djelomično po drugom sta-
vu istog tar. broja, već prema tome u kojem je opsegu ugovor besplatan,
a u kojem naplatan pravni posao. Ukoliko, međutim, takav mješoviti u-
govor, u dijelu u kojem je naplatan, podliježe porezu na promet nekret-
nina, za taj se dio ugovora ne plaća taksa za uknjižbu, odnosno predbi-
lježbu.

U v j e t i za p r a v o v a l j a n o s t u s t u p a n j a i raspodjele
Član 112.
Ovo ustupanje i raspodjela imovine pravovaljani su samo ako su se s
tim suglasila sva djeca i drugi potomci ustupiočcvi koji će po zakonu biti
pozvani da naslijede njegovu ostavinu.
Sporazum o ustupanju i raspodjeli imovine mora biti sastavljen u pis-
Q
Prilikom ovjere sudac će pročitati sporazum i upozoriti ugovornike na
posljedice sporazuma.
Ako koji potomak nije dao suglasnost, on je može dati naknadno, u
istom obliku. "
Ustupanje i raspodjela ostaju pravovaljani ako je potomak koji se nije I
| suglasio umro prije ostavioca a nije ostavio svojih potomaka; ili se odrekao J
/nasljedstva, ili je isključen iz nasljedstva, ili je nedostojan. [

1. Za p r a v o v a l j a n o s t ugovora o ustupanju i raspodjeli imo-

vine moraju pored općih potrepština za ugovore biti ispunjene još i spe-
cifične materij alnopravne i formalnopravne pretpostavke.
Specifične materijalnopravne p r e t p o s t a v k e pravo-
valjanosti:

334
 Član 112.

a) Kao u g o v o r n e s t r a n k e mogu fungirati samo predak i nje-

f-gova djeca i drugi potomci, a pored njih još ustupiočev bračni drug (čl.
117. ZN). O značenju izraza »djeca i drugi potomci« vidi uz čl. 111.
ZN, pod tač. 6.
b) Potrebna je s u g l a s n o s t sve djece i drugih potomaka koji će
u momentu otvaranja nasljedstva biti ustupiočevi zakonski nasljednici.
•Ako, na primjer, ustupilac imade sinove A, B i C i unuke E i F, koji su
I djeca ranije umrlog ustupiočevog sina D, onda se s ustupanjem i ras-
podjelom imovine, da bi ugovor bio pravovaljan, moraju suglasiti ne sa-
mo sinovi A, B i C nego i unuci E i F kao reprezentanti (vidi uz čl. 11.
ZN) umrlog sina D, jer će svi oni biti na temelju zakona pozvani da na-
slijede ustupiočevu ostavinu. Da je, naprotiv, i ustupiočev sin D na ži-
votu, onda bi za pravovaljanost ugovora bila potrebna suglasnost svih
sinova, ali ne i ustupiočevih unuka E i F. Nema, međutim, zapreke da i
ustupiočevi potomci daljnjeg stepena srodstva sudjeluju u ugovoru o
ustupanju i raspodjeli imovine pored ustupiočeve žive djece, koja su
njihovi preci, već je bitno da se s ustupanjem i raspodjelom suglase sva
ona djeca i potomci, koji će in concreto biti ustupiočevi zakonski na-
sljednici. Drugim riječima, u ovom ugovoru mogu sudjelovati kao stranke
i oni potomci, čija suglasnost s ustupanjem i raspodjelom nije potrebna.
Specifične f o r m a l n o p r a v n e p r e t p o s t a v k e pravovalja-
nosti: •
a) P i s m e n i o b l i k . Kod pismenog oblika ugovora pretpostav-
ljaju se dva sastojka: tekst (sadržaj) ugovora i potpis ugovomika.
Ugovornici treba da se potpišu punim ličnim imenom koje se sastoji
od imena i prezimena (rođeno ime i porodično ime), kako je to predviđeno
odredbom čl. 24. stav 4 Zakona o ličnim imenima (SI. list FNRJ br.
105/47). Ugovor ipak ne bi bio nevaljan samo zbog toga što je potpisan sa-
mim prezimenom ili čak samim imenom ako je to dovoljno za individu-
aliziranje potpisnika.^) Osobe koje ne znaju ili ne mogu pisati, stavljaju
na ispravu svoj rukoznak, na primjer, otisak kažiprsta.
b ) O v j e r a u g o v o r a , k o j u m o r a i z v r š i t i s u d a c . Nije
dovoljna obična ovjera potpisa ugovornika u smislu odredaba Zakona o
ovjeravanju potpisa, rukopisa i prijepisa, te ovaj ugovor ne bi bio pravo-
valjan makar bi takvu ovjeru izvršio sudac umjesto sudskog službenika
koji je' inače ovlašten da vrši ovjeravanje potpisa. Kod ovjere ovog spo>-
razuma radi se, naime, o tzv. s o l e n i z a c i j i (potvrđivanju) privatnih
isprava koje ovjerom suca dobivaju značaj javne isprave. Radi toga je
odredbom stava 3 ovog člana sucu nametnuta dužnost da prilikom ovjere
p r o č i t a sporazum i ugovornike u p o z o r i n a p o s l j e d i c e spo-
razuma. Kako, međutim, ova radnja nije predviđena kao pretpostavka
pravovaljanosti, već predstavlja samo dužnost suca, to ugovor o ustupa-
nju i raspodjeli imovine ne bi bio nevaljan samo zbog toga što je sudac
propustio ovu dužnost.(2) Prije nego što pristupi ovjeravanju, sudac mora
utvrditi i d e n t i t e t u č e s n i k a sporazuma ako ih osobno ne pozna.

1 V u k o v i ć, op. cit., knj. II, str. 294.

2
Dr Behaudin S a l i h a g i ć , Ugovor o doživotnom uzdržavanju,
»Anali« br. 4/56, str. 389.

335
Član 112.

Identitet se utvrđuje legitimacijom izdanom od nadležnog državnog organa

ili svjedočenjem dvaju svjedoka koje sudac osobno pozna ili čiji je iden-
3
titet utvrdio legitimacijom. ( )
U stavu 2 ovog člana pretpostavlja se da će stranke donijeti u sud
već gotov tekst isprave o ustupanju i raspodjeli imovine, tj. ugovor koji je
izvan suda sastavljen u pismenom obliku. Nema, međutim, zapreke da
stranke ugovor o ustupanju i raspodjeli imovine zaključe u formi sud-
skog akta. U tom će slučaju sudac usmene izjave stranaka unijeti u sud-
4
ski zapisnik. ( ) Kako sudski zapisnik predstavlja javnu ispravu, a sudac
je kod sastavljanja ugovora u formi sudskog akta dužan ne samo objas-
niti strankama smisao i posljedice pravnog posla što ga namjeravaju za-
ključiti nego se uvjeriti i o njihovoj pravoj i ozbiljnoj volji, te njihove
izjave tako formulirati u zapisniku da njegov sadržaj u svemu odgovara
njihovoj volji, to u ovom slučaju ne dolazi u obzir još i neka daljnja
ovjera ugovora. Potrebno je, međutim, da sudac strankama pročita odnosni
zapisnik i upozori ih na posljedice sporazuma, a na kraju zapisnika treba
sve to da se konstatira. Nakon toga će sud strankama predati izvornik za-
pisnika snabdjeven sudskim pečatom, a u spisu će zadržati njegov prijepis.
Vidi i objašnjenje uz član 122. pod tač. 4.
2. P o m a n j k a n j e p r e t p o s t a v k i koje se traže za pravova-
ljanost sporazuma o ustupanju i raspodjeli imovine dovodi do različitih
pravnih posljedica, već prema tome o kojima se pretpostavkama radi.
Ako nema suglasnosti kojeg djeteta ili drugog potomka koji se u
momentu smrti ustupioca pojavio kao njegov zakonski nasljednik, onda
ovaj sporazum ostaje, doduše, bez svog nasljednopravnog djelovanja u
smislu čl. 114. st. 2 ZN, ali će vrijediti kao ugovor o darovanju, tako da
će se dijelovi imovine ustupljeni ostalim nasljednicima smatrati kao daro-
vi. Vidi o tome uz čl. 115. ZN.
Ako, međutim, nisu ispunjene formalnopravne pretpostavke valja-
nosti, bilo da sporazum o ustupanju i raspodjeli nije sastavljen u pisme-
nom obliku, bilo da jest, doduše, sastavljen u tom obliku, ali nije od suca
ovjeren — sporazum je a p s o l u t n o n i š t a v . Ovdje nema mjesta
konverziji ugovora kao u slučaju manjka suglasnosti kojeg djeteta ili dru-
gog potomka. Iz ovog se ne smije zaključiti da se sporazum koji je sklo-
pljen između pretka i njegovih potomaka u pogledu pretkove imovine,
kada ga sudac nije ovjerio, ne bi ni u kojem slučaju mogao smatrati da-
rovnim ugovorom. Ako se, naime, utvrdi da su predak i njegovi potomci
3
Vidi i član 7. Zakona o ovjeravanju potpisa, rukopisa i prijepisa.
4
Nakon što su ukinuta javna bilježništva na svim područjima gdje
su ranije postojala (vidi Odluku AVNOJ-a o ukidanju javnih bilježnika i
javnobilježničkih komora od 17. XI 1944. — SI. list FNRJ br. 1/45) trebalo
bi da sud sastavlja javne isprave o pravnim poslovima među živima. Sud
je, doduše, prema pravnom pravilu sadržanom u § 298. VP bio pozvan da
sudjeluje pri sastavljanju isprava samo ukoliko je to bilo izričito predvi-
đeno. Ne treba, međutim, zaboraviti da je to pravilo bilo donijeto u vrijeme
kada je postojala ustanova javnog bilježništva. Danas, kada javni bilježnici
više ne postoje, nema razloga da sud ne preuzme i ove poslove. Ova duž-
nost suda proizlazi, uostalom, iz odredbe čl. 2. cit. odluke AVNOJ-a, kojom
je određeno da sve poslove javnih bilježnika, predviđene Zakonom o jav-
nim bilježnicima, trebaju preuzeti kotarski sudovi.

336
 Član 112.

imali namjeru sklopiti darovni ugovor, i a k o su u k o n k r e t n o m slučaju

upotrijebili formulaciju sporazuma o u s t u p a n j u i raspodjeli imovine, nji-
hov će sporazum, usprkos p o m a n j k a n j u ovjere suca, vrijediti k a o d a r o -
vanje, ukoliko budu ispunjene p r e t p o s t a v k e koje su za t a j u g o v o r p o t r e b -
ne. Da li će se raditi o takvom slučaju — to je quaestio facti. P r o t i v n o s t a -
novište — da se u svakom slučaju, k a d a m a n j k a ovjera, s p o r a z u m o u s t u -
panju i raspodjeli imovine t r e b a t r e t i r a t i k a o d a r o v n i ugovor, ne bi bilo
prihvatljivo, jer bi to značilo da se u g o v o r što su ga s t r a n k e n a m j e r a v a l e
sklopiti (ustupanje i raspodjela i m o v i n e s n a s l j e d n o p r a v n i m djelovanjem),
ali koji zbog pomanjkanja j e d n e od b i t n i h p o t r e p š t i n a (ovjera suca) nije
pravovaljan, pretvara u ugovor (darovanje) na koji nije bila u p r a v l j e n a
volja stranaka.

3. Iako je od nesumnjive koristi da ovjeri s p o r a z u m a o u s t u p a n j u

i raspodjeli imovine istovremeno prisustvuju svi ugovornici, i p a k to nije
pretpostavka njegove valjanosti. P r e m a t o m e se s p o r a z u m može ovjeriti
najprije za jednu ugovornu s t r a n u , a zatim za drugu, bez obzira na to da
li je ovjeren najprije za pretka, a z a t i m za p o t o m k a ili o b r a t n o .
Budući da pojedini p o t o m a k p r e m a odredbi stava 4 ovog člana može
i naknadno dati suglasnost na sporazum, sud je d u ž a n izvršiti ovjeru i u
slučaju kada nisu sva djeca ili d r u g i potomci o b u h v a ć e n i s p o r a z u m o m .
4. Posve je razumljivo da u s p r k o s p o m a n j k a n j u suglasnosti s u s t u p a -
njem i raspodjelom imovine na s t r a n i kojeg d j e t e t a ili d r u g o g p o t o m k a ,
neće nastupiti posljedice iz čl. 115. st. 1 ZN, t j . neće doći do konverzije
ovog sporazuma u ugovor o d a r o v a n j u a k o dijete ili d r u g i p o t o m a k koji
se nije suglasio sa sporazumom, ne može ili n e ć e da b u d e ustupioeev za-
konski nasljednik. Zbog toga je u zadnjem stavu ovog člana i s t a k n u t o da
sporazum o ustupanju i raspodjeli i m o v i n e ostaje p r a v o v a l j a n a k o poto-
mak koji se nije suglasio:
a) umre prije ustupi oca, a ne ostavi p o t o m k e koji m o g u i hoće n a -
slijediti;
b) odrekne se nasljedstva (čl. 135. st. 1 i čl. 140. st. 2 Z N ) ;
c) bude isključen iz nasljedstva (čl. 47. Z N ) ;
d) postane nedostojan za nasljeđivanje (čl. 131. ZN).
Pretpostavka da p o t o m a k koji se nije suglasio nije ostavio svojih
potomaka koji mogu i hoće naslijediti (slučaj p o d a ) , vrijedi i za slučajeve
navedene pod b), c) i d) (čl. 136. st. 2, čl. 140. st. 5, čl. 49, čl. 132. ZN) iako
to u zadnjem stavu nije posebno i s t a k n u t o .
Irelevantno je da li su n a v e d e n e okolnosti n a s t u p i l e p r i j e ili poslije
nego što je predak s ostalim svojim p o t o m c i m a zaključio u g o v o r o u s t u -
panju i raspodjeli imovine.
5. Ovjera ovog s p o r a z u m a ne upisuje se u zapisnik za ovjere (II ov.),
već u zapisnik za v a n p a r n i č n e p r e d m e t e R (vidi čl. 336. i 337. Sudskog
poslovnika koji važi na p o d r u č j u NR Hrvatske).
0 ovoj sudskoj radnji t r e b a sastaviti poseban zapisnik u kojem će se
uz opće podatke evidentirati k a k o je u t v r đ e n i d e n t i t e t učesnika i koje su
druge radnje izvršene, a naročito da je s p o r a z u m p r e d ugovornicima p r o -
čitan, uz upozorenje na njegove p r a v n e posljedice. Na izvorniku ugovora

22 Zakon o nasljeđivanju s komentarom 337

Član 112 — 1 1 3 .

koji se vraća strankama treba sudac svojim potpisom i sudskim pečatom

potvrditi da su navedene radnje izvršene.(6)
6) Prilikom ovjere ugovora o ustupanju i raspodjeli imovine plaćaju
se slijedeće sudske t a k s e :
a) taksa za usmenu ili pismenu molbu kojom se traži ovjera po tar.
br. 25. st. 1 ZST u iznosu od 50 dinara;
b) taksa za ovjeru po tar. br. 25. st. 7 ZST, prema vrijednosti ugovora.

Sudska praksp
Ugovor o ustupanju i raspodjeli imovine nije nevaljan zato što se jedan
od nasljednika nije suglasio s ustupanjem i raspodjelom (Presuda Okružnog
suda Maribor P 163/61 od 22. V 1961, potvrđena presudom Vrhovnog suda
NR Slovenije Pž 545/61 od 12. X 1961, odnosno presudom Saveznog vrhovnog
suda Rev. 7/62 od 11. V 1962. bez posebnog obrazloženja, PoroHlo 1962/1.
br. 14).

Predmet ustupanja raspodjele

Član 113.
Ustupanjem i raspodjelom može biti obuhvaćena samo sadašnja imo-
vina ustupiočeva, cjelokupna ili samo jedan njezin dio.
Ništava je odredba kojom bi bilo predviđeno kako će se raspodijeliti
dobra koja se budu zatekla u ostavini ustupiočevoj.

1. Pod s a d a š n j o m i m o v i n o m misli se na onu imovinu koju

ustupilac imade u momentu zaključivanja sporazuma o ustupanju i ras-
podjeli. Kako, međutim, predak može u toku svog života sa svojim potom-
cima zaključiti sukcesivno i više sporazuma o ustupanju i raspodjeli imo-
vine(1), a pojedinim sporazumom može biti obuhvaćena sva imovina koju
ustupilac ima u momentu njegova zaključenja, to predmetom ustupanja
i raspodjele putem ovakvih sukcesivnih sporazuma može biti obuhvaćena
i ona imovina koju predak u vrijeme zaključenja nekog od ranijih spora-
zuma još nije imao. Na taj se način može desiti da i onaj predak, koji je
pojedinim sporazumom ustupio i raspodijelio cjelokupnu svoju imovinu,
pa zatim pribavljao nova dobra, u vrijeme svoje smrti ne bude imao ni-
kakve imovine, koja bi mogla sačinjavati njegovu ostavinu (čl. 14. st. 1
ZN). Ustupanjem i raspodjelom može biti obuhvaćen i samo dio ustupi-
očeve imovine. To ne mora biti alikvotni dio, nego i pojedine stvari iz
njegove imovine, kako nepokretne, tako i pokretne.
2. S obzirom na odredbu člana 109. st. 1 ZN ništav je ugovor koji bi
budući nasljednici zaključili o diobi nasljedstva kojem se nadaju poslije
smrti treće osobe. Ništav bi, prema tome, bio sporazum između ustupi-
očevih potomaka o diobi dobara koja nisu obuhvaćena sporazumom o
ustupanju i raspodjeli ili koja bi ustupilac naknadno stekao.
Prema odredbi stava 2 ovog člana ništav je i sporazum između pret-
ka i njegovih potomaka o diobi ostavine pretka, bilo da se radi o onim
5
Isp. Z u g 1 i a, op. cit, str. 210.
1
B 1 a g o i e v i ć, op. cit., str. 314.

338
 Član 113 —114.

dobrima koja su u vrijeme ustupanja i raspodjele sačinjavala njegovu

imovinu, ali nisu bila sporazumom o ustupanju i raspodjeli obuhvaćena,
bilo da se sporazum o diobi odnosi na imovinu koju bi ustupilac naknadno
stekao (buduća imovina ustupiočeva).
Ako bi odredba o diobi ustupiočeve ostavine bila unijeta u sporazum
,) ustupanju i raspodjeli sadašnje njegove imovine, onda hi bila ništava
amo ta odredba, dok bi sporazum o ustupanju i raspodjeli sadašnje imo-
Ane ostao u važnosti. Ako bi, međutim, sporazum o ustupanju i raspodjeli
bio napravljen upravo s obzirom na način diobe ostale ustupiočeve imo-
vine koja nije obuhvaćena sporazumom, ali u pogledu koje je imovine
dioba unesena u sporazum, onda bi s obzirom na taj koneksitet odredaba
o ustupanju i raspodjeli s odredbom o diobi čitav sporazum bio bez važ-
nosti.
Vidi čl. 147. st. 3 ZN.

Ustupljena i m o v i n a ne u l a z i u o s t a v i n u
Član 114.
Kad predak koji je za života izvršio ustupanje i raspodjelu svoje imo-
vine umre, njegovu ostavinu sačinjavat će samo ona njegova dobra koja
nisu bila obuhvaćena ustupanjem i raspodjelom, kao i dobra koja je nak-
nadno stekao.
* Trema tome, dobra koja su njegovi potomci prite d,objlf pj j
raspodjelom ne ulaze u njegovu ostavinu. te se ne uzimaju ni u kakav r?-
cun prilikom utvrđivanja vrijednosti njegove ostavine.

1. Pravovaljan sporazum o ustupanju i raspodjeli imovine (čl. 112. ZN)

imade n a s l j e d n o p r a v n o d j e l o v a n j e koje je predviđeno u
stavu 2 ovog člana. Ovo nasljednopravno djelovanje proizvodi slijedeće
učinke:
a) ustupiočevi potomci i njegov bračni drug, ako je i on obuhvaćen
sporazumom (čl. 117. st. 1 ZN) ne m o g u u s t u p a n j e i r a s p o -
djelu p o b i j a t i z b o g p o v r e d e n u ž n o g d i j e l a , a u slu-
čaju kada nije sva ustupiočeva imovina bila obuhvaćena ustupanjem i
raspodjelom (čl. 113. st. 1 ZN) ili kada je ustupilac naknadno stekao dru-
ga dobra, vrijednost ustupljenih dijelova imovine ne uzima se u obzir
prilikom utvrđivanja vrijednosti njegove ostavine (obračunske vrijednosti
fostavine — čl. 33. st. 4 ZN) kao podloge za izračunavanje nužnog dijela;
b) ustupljeni dijelovi imovine ne uračunavaju se potom-
cima u n j i h o v e n a s l j e d n e d i j e l o v e kao što je to inače slu-
čaj s darovima koje je zakonski nasljednik dobio od ostavioca za njegova
života (čl. 51—63. ZN).
Kako ustupljena dobra ni na koji način ne ulaze u ustupiočevu osta-
vinu, niti se uzimaju u bilo kakav račun prilikom utvrđivanja njene vri-
jednosti, to ustupiočevi potomci i njegov bračni drug imaju poslije smrti
ustupioca — bez obzira na vrijednost dobara koja su primili na osnovu
sporazuma o ustupanju i raspodjeli — pravo na zakonski odnosno nužni
i dio njegove ostavine, tj. imovine koja nije bila obuhvaćena ustupanjem
i i raspodjelom odnosno imovine koju je ustupilac naknadno stekao.

329
Član 114 —115.

P r i m j e r : Ostavilac ima tri potomka koji su po zakonu pozvani da

naslijede njegovu imovinu. Sporazum o ustupanju i raspodjeli, s kojim
su se suglasila sva tri potomka, ustupio je ostavilac za svoga života dvo-
jici od njih dio svoje imovine, svakom u vrijednosti od 600.000 dinara,
dakle, ukupno 1,200.000 dinara, dok treći potomak nije primio ništa.
Vrijednost ostavine, tj. onog dijela ostaviočeve imovine koji nije bio obu-
hvaćen ustupanjem i raspodjelom iznosi 300.000 dinara.
Uz pretpostavku da nema oporuke, sva tri potomka nasljeđuju jed-
naki dio ostavine, što znači da svaki potomak dobiva vrijednost od 100.000
dinara. Kako se pri utvrđivanju obračunske vrijednosti ostavine (čl. 33.
ZN) ustupljena dobra ne uzimaju u obzir, nužni dio trećeg potomka nije
povrijeđen. Nema mjesta ni zahtjevu za uračunavanje ustupljenih dobara
ostalim potomcima u njihov nasljedni dio.
Ako bi ostavilac ostavinu (vrijednost 300.000 dinara) oporukom osta-
vio trećem potomku (koji za života ostavioca nije ništa primio, ali se s
ustupanjem i raspodjelom suglasio) ostala dva potomka imala bi pravo
na nužni dio koji bi za svakog od njih iznosio 50.000 dinara (jedna šestina
ostavine).
Kada bi pak ostavilac istu ostavinu oporukom ostavio obim potom-
cima, koji su već na osnovu ustupanja i raspodjele zajedno dobili vrijed-
nost od 1,200.000 dinara, treći potomak imao bi pravo samo na nužni dio
u vrijednosti od 50.000 dinara iako za života ostavioca nije ništa primio.
2. Do ovih nasljednopravnih posljedica neće doći ako se s ustupanjem
i raspodjelom nije suglasio koji potomak, koji se pojavljuje kao zakonski
nasljednik in concreto (čl. 115. st. 1 ZN) ili ako se ustupiocu poslije ustu-
panja i raspodjele rodi dijete ili se pojavi nasljednik koji je bio proglašen
za umrlog (čl. 115. st. 2 ZN), ali u oba slučaja uz pretpostavku da se poto-
mak nije odrekao nasljedstva ili da nije iz nasljedstva isključen ili da
nije nedostojan za nasljeđivanje ili da nije umro prije ostavioca ne osta-
vivši svojih potomaka (čl. 112. st. 5 ZN).
Ako bračni drug nije bio obuhvaćen sporazumom ili ako je potomak
zbog opoziva (čl. 120. ZN) morao vratiti ono što je primio prilikom ustu-
panja i raspodjele, onda bračnom drugu odnosno potomku ostaje pravo
na nužni dio, radi čega će se prilikom izračunavanja nužnog dijela dije-
lovi imovine, koji su ustupljeni ostalim nasljednicima smatrati darovima
<čl. 117. st. 3 i čl. 121. ZN).
3. Da ustupljena imovina ne ulazi u ustupiočevu ostavinu, posve je
razumljivo, jer dobra koja su predmet ustupanja i raspodjele, prestala su
već za života ustupioca sačinjavati njegovu imovinu. Ovo, prema tome, i
nije nasljednopravni učinak sporazuma o ustupanju i raspodjeli imovine.

Kad se u s t u p l j e n i d i j e l o v i s m a t r a j u kao dar

I
Član 115.
Ako se sa ustupanjem i raspodjelom nije suglasio koji nasljednik,
onda se dijelovi imovine koji su ustupljeni ostalim nasljednicima sma-
traju kao darovi, i s njima će se poslije smrti pretka postupati kao sa da-
rovima učinjenim nasljednicima.

340
 Član 115,

Na isti način postupit će se i ako se ustupiocu poslije ustupanja i ras-

podjele izvršenih sporazumno sa svim nasljednicima rodi dijete, ili se poja-
vi nasljednik koji je bio proglašen za umrlog.

1. Sporazum o ustupanju i raspodjeli imovine proizvodi svoje puno

djelovanje samo u slučaju ako su se s ustupanjem i raspodjelom s u g l a -
sili s v i p o t o m c i koji se u konkretnom slučaju pojavljuju kao ustu-
piočevi zakonski nasljednici. Ako se makar samo jedan potomak nije
suglasio, sporazum o ustupanju i raspodjeli nema nasljednopravnog dje-
lovanja (čl. 114. st. 2 ZN) ni prema kojem od njih. Ovaj sporazum ne
gubi u tom slučaju svaki pravni učinak, već samo nasljednopravni. On će
tada vrijediti kao darovni ugovor, tako da će se s ustupljenim dijelovima
imovine nakon smrti pretka postupati kao s darovima danim nasljedni-
cima. Ovdje, dakle, na temelju samog zakona dolazi do k o n v e r z i j e
sporazuma o ustupanju i raspodjeli imovine u darovni ugovor.
2. U slučaju kad manjka suglasnost kojeg nasljednika, ostaviočevog
potomka, sporazum o ustupanju i raspodjeli gubi nasljednopravno djelo-
vanje ne samo prema nasljednicima koji se nisu suglasili s ustupanjem i
raspodjelom nego i prema onima koji su u sporazumu sudjelovali. Ako se,
međutim, sa sporazumom nije suglasio ostaviočev bračni drug, a ostali
su se nasljednici suglasili, sporazum zadržava svoje puno nasljednopravno
djelovanje prema svim nasljednicima koji su ostaviočevi potomci, dok
bračnom drugu ostaje neokrnjeno pravo na nužni dio (vidi uz čl. 117. tač-
ka 2. ZN). ili
3. S obzirom na odredbu da se u slučaju pomanjkanja suglasnosti ko-
jeg nasljednika s ustupanjem i raspodjelom ustupljeni dijelovi imovine
trebaju smatrati darovima, svaki je nasljednik ovlašten:
a) zahtijevati da se ustupljena dobra ostalim nasljednicima uračuna-
ju u njihov nasljedni dio (čl. 51—63. ZN);
b) tražiti vraćanje ustupljenih dobara koliko je potrebno da bi se do-
punio njegov nužni dio (čl. 39—46. ZN) ako je taj ustupanjem i raspodje-
lom povrijeđen.
U slučaju povrede nužnog dijela vrijednost ustupljenih dobara dodat
će se čistoj vrijednosti ostavine kako bi se na taj način dobila baza za iz-
računavanje nužnog dijela (obračunska vrijednost ostavine; vidi uz čl. 33.
ZN pod tač. 1).
P r i m j e r : Ostaviočevi su potomci A, B i C. Na osnovu sporazuma o
ustupanju i raspodjeli primili su potomci A i B od ostavioca za njegova ;
života imovinu svaki u vrijednosti od 600.000 dinara odnosno zajedno
'1,200.000 dinara. Potomak C n i j e se suglasio s ustupanjem i raspodje-
lom niti je išta primio od ostavioca. Cista vrijednost ostavine (čl. 33. st. 3.
ZN) iznosi 300.000 dinara. Oporuke nema.
Potomak C nasljeđuje na temelju zakona svu ostavinu, tj. dobiva vri-
jednost od 300.000 dinara, jer se ustupljeni dijelovi imovine u smislu čl.
51. st. 1 i čl. 53. st. 1 ZN uračunavaju ostalim nasljednicima u njihov na-
sljedni dio. Obračunska vrijednost ostavine radi izračunavanja nužnog
dijela (čl. 33. st. 4 ZN) iznosi 1,500.000 dinara (ukupna vrijednost ustup-

341
Član 115.

ljenih dijelova i čiste ostavine). Nužni dio nasljednika C-a (vrijednost

250.000 dinara) nije, prema tome, povrijeđen.
Ako se ustupljena dobra prema odredbi ostavioca ne bi trebala po-
tomcima A-u i B-u uračunati u njihove nasljedne dijelove (čl. 51. st. 3
ZN), onda bi potomak C imao pravo samo na nužni dio.
U slučaju kada bi čista vrijednost ostavine iznosila svega 100.000 di-
nara, potomak C bi imao pravo na nužni dio u vrijednosti od 216.666 di-
nara (obračunska vrijednost ostavine iznosila bi, naime, u tom slučaju
1,300.000 dinara od čega bi C kao nužni nasljednik trebao dobiti jednu
šestinu). Njemu bi, prema tome, pripala ne samo ostavinska imovina u
vrijednosti od 100.000 dinara nego bi potomci A i B u tom slučaju, radi
nadopune nužnog dijela potomka C-a, trebali vratiti dio dobara koja su
primili za života ostavioca, i to svaki u vrijednosti od 58.333 dinara (čl. 39.
st. 1 ZN).
Vidi i primjer uz čl. 117. ZN pod tač. 2.'
4. Do konverzije sporazuma o ustupanju i raspodjeli u darovni ugovor
doći će ne samo u slučaju ako se s ustupanjem i raspodjelom nije suglasio
neki od ustupiočevih potomaka za koje se u vrijeme zaključenja spora-
zuma znalo da postoje nego i onda ako se n a k n a d n o p o j a v i
p o t o m a k koji dolazi u obzir kao ustupiočev zakonski nasljednik. Ta-
kav slučaj može nastupiti:
a) ako se ustupiocu r o d i d i j e t e za n j e g o v a ž i v o t a , ali
nakon što je s ostalim svojim potomcima zaključio sporazum o ustupanju
i raspodjeli imovine;
b ) ako s e ustupiocu r o d i d i j e t e p o s l i j e n j e g o v e s m r t i
(čl. 130. st. 2 ZN);
c) ako se bilo prije, bilo poslije smrti ustupioca pojavi potomak koji
je u času zaključenja sporazuma b i o p r o g l a š e n za u m r l o g .
U svim će se ovim slučajevima s dijelovima imovine, koji su ustup-
ljeni ostalim nasljednicima postupati poslije smrti pretka kao s darovima
koji su dani zakonskim nasljednicima (vidi naprijed pod tač. 3).
Ako se potomak koji je u vrijeme ustupanja i raspodjele bio pro-
glašen umrlim pojavi tek poslije smrti ustupioca, a ostavinska je ras-
prava u vrijeme kad se on pojavio bila već provedena, ostavinski sud
neće ponovno raspravljati ostavinu, nego će tog nasljednika uputiti da
svoje pravo ostvari u parnici (čl. 237. ZN). Međutim, sporazum o ustu-
panju i raspodjeli izgubit će u ovom slučaju svoje nasljednopravno dje-
lovanje ne samo prema tom potomku nego i prema svim ostalim nasljed-
nicima (vidi naprijed, pod tač. 1) koji će također, budu li htjeli da se i
prema njima primijeni odredba stava 1 ovog člana, morati da svoja prava,
koja za njih proizlaze iz novonastale situacije, ostvaruju u parnici.
Odredba stava 2 ovog člana u skladu je s odredbom člana 112. stav
1 iz koje proizlazi da se za pravovaljanost sporazuma o ustupanju i ras-
podjeli traži suglasnost svih potomaka koji će u času otvaranja nasljed-
stva biti pozvani da kao zakonski nasljednici naslijede ustupiočevu osta-
vinu.
5. Ako potomak koji se suglasio s ustupanjem i raspodjelom umre
prije ostavioca i ostavi svoje potomke, koji bi po pravu predstavljanja

342
 Član 115 — 116w

došli na njegovo mjesto kao zakonski nasljednici, sporazum zadržava u

potpunosti svoje nasljednopravno djelovanje i prema ovim potomcima.
To proizlazi iz okolnosti što sporazum o ustupanju i raspodjeli predstavlja
odricanje od bilo kakvih nasljednopravnih zahtjeva u pogledu imovine
koja je njime obuhvaćena (vidi uz član 111. ZN pod tač. 4), a takvo od-
ricanje važi i za potomke onoga koji se odrekao (čl. 140. st. 5 ZN).
6. Do primjene odredaba ovog člana ne dolazi po službenoj dužnosti,
već samo na zahtjev zainteresiranih osoba, jer se ni uračunavanje ne
vrši po službenoj dužnosti, niti se po službenoj dužnosti ne određuje
nužni dio.

Zadržavanje raznih prava prilikom ustupanja

i raspodjele
Član 116.
Prilikom ustupanja i raspodjele ustupilac može za sebe, ili za svog
bračnog druga, ili za sebe i za svog bračnog druga, ili za koju drugu osobu,
zadržati pravo uživanja na svim ustupljenim dobrima, ili na nekima od
njih, ili ugovoriti doživotnu rentu u naravi ili u novcu, ili doživotno uzdr-
žavanje, ili kakvu drugu naknadu.
Ako su uživanja ili doživotna renta ugovoreni za ustupioca i njegovog
bračnog druga zajedno, u slučaju smrti jednog od njih uživanje ili renta
pripada u cjelini drugome do njegove smrti, ako nije što drugo ugovoreno,
ili ako što drugo ne proizlazi iz okolnosti slučaja.

1. Ako potomci prilikom zaključenja sporazuma o ustupanju i ras-

podjeli imovine ne preuzmu nikakve obaveze prema ustupiocu, onda je
ovaj sporazum posve b e s p l a t a n (dobročin, lukrativan) pravni posao.
Ovim se članom, međutim, predviđa mogućnost da potomci navedenim •
sporazumom preuzmu na sebe prema ustupiocu određene obaveze (tere-
te). U tom slučaju ovaj ugovor postaje m j e š o v i t i m p r a v n i m po-
slom (negotium mixtum cum donatione). Ako bi, pak, davanja na koja
su se potomci obavezali po vrijednosti odgovarala ustupljenoj imovini
— što će biti rijedak slučaj — onda bi sporazum o ustupanju i raspodjeli
bionaplatan (teretan, onerozan) pravni posao.
U slučajevima kada se sa sporazumom o ustupanju i raspodjeli nije
suglasio koji potomak, a ostali potomci, koji su zaključili taj sporazum,
preuzeli su prilikom ustupanja i raspodjele prema ustupiocu određene
obaveze, ustupljeni će se dijelovi imovine poslije smrti pretka smatrati da-
rovima (čl. 115. ZN) samo u opsegu u kojem se ustupiočeva raspolaganja
mogu smatrati besplatnima, a to znači samo u razlici vrijednosti ustup-
ljene imovine i naknade koju su dali potomci. Ako je na primjer, jedan
potomak na temelju sporazuma o ustupanju i raspodjeli primio od ustu-
pioca kuću u vrijednosti od 2,000.000 dinara s godišnjim čistim prihodom
od 100.000 dinara, ali se istovremeno obavezao davati ustupiocu doži-
votnu novčanu rentu u iznosu od 150.000 dinara godišnje, pa mu je tu
rentu davao kroz šest godina, onda će se u slučaju primjene čl. 115. ZN
kao dar smatrati vrijednost kuće. umanjena za ukupni iznos novčane
rente koju je potomak isplatio iznad vrijednosti čistog prihoda kuće.

343
Član 116.

Prema tome će vrijednost dara u ovom slučaju iznositi 1,700.000 dinara

(2,000.000 — 900.000 + 600.000 = 1,700.000).
2. Među pravima koja ustupilac prilikom ustupanja i raspodjele mo-
že osnovati u svoju korist ili u korist koje druge osobe posebno su spo-
menuta: pravo uživanja (plodouživanja), doživotna renta i doživotno uz-
državanje, ali je predviđeno da ustupilac i potomci (a i bračni drug ako
je obuhvaćen ovim sporazumom — čl. 117. st. 1 ZN) mogu 2a ustupljenu
imovinu ugovoriti i neku d r u g u n a k n a d u . Takva se naknada može
sastojati i iz nekog novčanog iznosa koji se odjednom plaća. Sporazum o
ustupanju i raspodjeli, ako postoje sve pretpostavke koje se traže za taj
pravni posao, zadržava i u tom slučaju svoj karakter anticipiranog na-
sljeđivanja sa svim nasljednopravnim posljedicama iz čl. 114. .ZN.
Spomenuta prava i druge naknade može ustupilac ugovoriti ne sa-
mo u svoju korist nego i u korist svog bračnog druga ili drugih osoba,
a može ih ugovoriti istovremeno za sebe i u korist drugih osoba. U tom
slučaju sporazum o ustupanju i raspodjeli imovine djeluje i kao ugo-
v o r u k o r i s t t r e ć e g (pactum in favorem tertii — o kojem vidi uz
čl. 122. pod tač. 9).
3. P r a v o u ž i v a n j a (plodouživanje, ususfructus) je osobna slu-
žnost koja se sastoji u pravu na upotrebljavanje tuđe stvari uz crpljenje
njenih plodova, ali tako da se sačuva suština (supstanca) stvari i ne mije-
nja njena ekonomska namjena. Kako kod ustupanja i raspodjele imovine
ustupilac za sebe ili u korist druge osobe z a d r ž a v a pravo uživanja na
ustupljenoj imovini, to ovako nastala služnost prava uživanja — ako
se odnosi na nekretnine — ima značaj pridržaja (vidi niže pod tač. 7).
Predmetom prava uživanja mogu biti kako nepokretne, tako i pokret-
ne stvari, ali ako se radi o pokretninama, onda to mogu biti samo ne-
potrošne stvari.
Pravo uživanja je vremenski ograničeno i, u pravilu, može trajati
najduže do smrti uživaoca (doživotno uživanje). Prema odredbi stava 2
ovog Člana pravo uživanja može, međutim, u cjelini pripasti preživjelom
bračnom drugu ako je prilikom ustupanja i raspodjele ugovoreno za ustu-
pioca i njegovog bračnog druga zajedno.
Nema sumnje da ustupilac umjesto prava uživanja može za sebe ili
za svog bračnog druga iH za nekog drugog na ustupljenoj imovini ili
njenom dijelu zadržati pravo porabe ili pravo stana, jer su ta prava samo
razni oblici iste kategorije služnosti.
P r a v o p o r a b e (upotreba, usus) je osobna služnost na temelju
koje se ovlaštenik može koristiti tuđom stvari u opsegu vlastitih potreba
ne dirajući njenu suštinu. Razlika između uživanja i porabe je samo
kvantitativna, jer i ususfructuar i usuar imaju pravo upotrebljavati tuđu
stvar i koristiti se njome (ubirati plodove), samo što prvi može to pravo
vršiti neograničeno, a drugi u granicama svojih potreba razumijevajući
pod njima i potrebe njegovog domaćinstva.
P r a v o s t a n a (stanovanje, habitatio) je osobna služnost na te-
melju koje ovlaštenik ima pravo služiti se tuđom stambenom zgradom

344
Član 116.

Prema tome će vrijednost dara u ovom slučaju iznositi 1,700.000 dinara

(2,000.000 — 900.000 + 600.000 = 1,700.000).
2. Među pravima koja ustupilac prilikom ustupanja i raspodjele mo-
že osnovati u svoju korist ili u korist koje druge osobe posebno su spo-
menuta: pravo uživanja (plodouživanja), doživotna renta i doživotno uz-
državanje, ali je predviđeno da ustupilac i potomci (a i bračni drug ako
je obuhvaćen ovim sporazumom — čl. 117. st. 1 ZN) mogu za ustupljenu
imovinu ugovoriti i neku d r u g u n a k n a d u . Takva se naknada može
sastojati i iz nekog novčanog iznosa koji se odjednom plaća. Sporazum o
ustupanju i raspodjeli, ako postoje sve pretpostavke koje se traže za taj
pravni posao, zadržava i u tom slučaju svoj karakter anticipiranog na-
sljeđivanja sa svim nasljednopravnim posljedicama iz čl. 114. ZN.
Spomenuta prava i druge naknade može ustupilac ugovoriti ne sa-
mo u svoju korist nego i u korist svog bračnog druga ili drugih osoba,
a može ih ugovoriti istovremeno za sebe i u korist drugih osoba. U tom
slučaju sporazum o ustupanju i raspodjeli imovine djeluje i kao ugo-
v o r u k o r i s t t r e ć e g (pactum in favorem tertii — o kojem vidi uz
čl. 122. pod tač. 9).
3. P r a v o u ž i v a n j a (plodouživanje, ususfructus) je osobna slu-
žnost koja se sastoji u pravu na upotrebljavanje tuđe stvari uz crpljenje
njenih plodova, ali tako da se sačuva suština (supstanca) stvari i ne mije-
nja njena ekonomska namjena. Kako kod ustupanja i raspodjele imovine
ustupilac za sebe ili u korist druge osobe z a d r ž a v a pravo uživanja na
ustupljenoj imovini, to ovako nastala služnost prava uživanja — ako
se odnosi na nekretnine — ima značaj pridržaja (vidi niže pod tač. 7).
Predmetom prava uživanja mogu biti kako nepokretne, tako i pokret-
ne stvari, ali ako se radi o pokretninama, onda to mogu biti samo ne-
potrošne stvari.
Pravo uživanja je vremenski ograničeno i, u pravilu, može trajati
najduže do smrti uživaoca (doživotno uživanje). Prema odredbi stava 2
ovog člana pravo uživanja može, međutim, u cjelini pripasti preživjelom
bračnom drugu ako je prilikom ustupanja i raspodjele ugovoreno za ustu-
pioca i njegovog bračnog druga zajedno.
Nema sumnje da ustupilac umjesto prava uživanja može za sebe ili
za svog bračnog druga ili za nekog drugog na ustupljenoj imovini ili
njenom dijelu zadržati pravo porabe ili pravo stana, jer su ta prava samo
razni oblici iste kategorije služnosti.
P r a v o p o r a b e (upotreba, usus) je osobna služnost na temelju
koje se ovlaštenik može koristiti tuđom stvari u opsegu vlastitih potreba
ne dirajući njenu suštinu. Razlika između uživanja i porabe je samo
kvantitativna, jer i ususfructuar i usuar imaju pravo upotrebljavati tuđu
stvar i koristiti se njome (ubirati plodove), samo što prvi može to pravo
vršiti neograničeno, a drugi u granicama svojih potreba razumijevajući
pod njima i potrebe njegovog domaćinstva.
P r a v o s t a n a (stanovanje, habitatio) je osobna služnost na te-
melju koje ovlaštenik ima pravo služiti se tuđom stambenom zgradom

344
 - Član 116.

ili njenim dijelom za osobne potrebe korisnika ili bez obzira na nje-
gove potrebe. U prvom je slučaju ovo pravo uživanje, a u drugom poraba.
Ova se služnost danas može vršiti samo u okviru propisa o stambenim
odnosima, a s obzirom na mogućnost osnivanja etažnog vlasništva (vlas-
• ništva stana) može se očekivati i češće osnivanje ove služnosti.
1
4. D o ž i v o t n a ( ) r e n t a (dosmrtni prihod, nutrigamentum, reditus
2
annuus vitalis) nastaje redovito ugovorom( ) kojim se jedan ugovornik
(rentni dužnik) obavezuje da će drugom ugovorniku ili trećoj osobi za
određeni iznos novca ili za stvar procjenljivu u novcu vršiti u stalnim
vremenskim razmacima izvjesne činidbe u novcu ili u naravi, dok odre-
đena osoba (jedan od ugovornika ili druga koja osoba) bude na životu
1284—1286 OGZ, § 796—797 SGZ.)
Iako renta po svojoj namjeni služi obično uzdržavanju određene
osobe,(3) rentna davanja moraju biti tačno određena, tako da visina po-
jedinog davanja ne ovisi o potrebama primaoca rente. Ako, međutim, ta
davanja nisu unaprijed određena, već su ovisna o promjenljivim po-
trebama korisnika, onda se ne radi o ugovoru o (doživotnoj) renti, nego o
. ugovoru o (doživotnom) uzdržavanju.( 4 )
Ugovor o doživotnoj renti ima aleatorni karakter za obje ugovorne
stranke, jer se unaprijed ne zna koliko će dugo vremena živjeti primalac
rente, odnosno osoba za života koje se renta treba plaćati, a o toj okol-
nosti ovisi da li će ukupni iznos rentnih činidbi biti veći ili manji. Kako
< je ugovor o doživotnoj renti redovito naplatan pravni posao, to je biv-
: šim građanskim zakonicima bilo predviđeno da se on ne može pobijati
zbog povrede nužnog dijela. Ali ugovor o doživotnoj renti može biti i
samo djelomično naplatan pravni posao, a u ostalom dijelu besplatan. U
tora se slučaju taj ugovor prema pravnim pravilima bivših zakonika mo-
gao pobijati i zbog povrede nužnog dijela. S obzirom na odredbe čl. 114.
r i
, ZN uglavak o doživotnoj renti, utanačen između pretka i potomaka u
okvira pravovaljanog (čl. 112. ZN) sporazuma o ustupanju i raspodjeli,
neće nijedan od potomaka moći s uspjehom pobijati zbog povrede nužnog
dijela ni u onom slučaju ako bi to bio u najvećem dijelu besplatan prav-
ni posao. Ako se, međutim, s ustupanjem i raspodjelom nije suglasio koji
potomak, ustupljeni dijelovi imovine smatrat će se u navedenom slu-
čaju darovima u opsegu besplatnosti. Ukoliko bi pak ugovor o doživot-
noj renti, sklopljen između pretka i nekog od potomaka, bio u cijelo-
sti naplatan pravni posao, ne bi poslije smrti pretka bilo mjesta pobijanju
tog ugovora od strane ostalih potomaka, makar se oni nisu s njim sugla-
sili. Da li je i u kojem stupnju to naplatan ili besplatan pravni posao,
treba da sud utvrdi prema svim okolnostima konkretnog slučaja. U sva-
kom slučaju i ovdje vrijedi pravilo građanskog prava da se prividni prav- i
1
Naziv » d o ž i v o t n a renta« odgovara samo za onaj slučaj kada je
za neku osobu ugovorena renta do kraja života te osobe. Radi toga je pra-
vilniji naziv »renta«, bez atributa »doživotna« (vidi E i s n e r - P l i v e r i ć ,
op. cit., str. 517).
2
Renta se može osnovati i oporukom kao legat ili u obliku naloga,
s R a j a č i ć, op. cit., str. 373.
4
E h r e n z w e i g, op. cit., sv. II/l str. 564.

345
Član 116.

ni poslovi (negotia dicis causa) trebaju prosuđivati po svom pravom

svojstvu.
Renta ne mora biti ugovorena u godišnjim davanjima, ali mora sva-
kako u periodičnim, jer se inače ne bi radilo o ugovoru o renti, već o
nekom drugom pravnom poslu. Ako nije ugovoreno u kojim se vremen-
skim razmacima treba plaćati, renta se daje tri mjeseca unaprijed (prav-
no pravilo iz § 1285. OGZ).
U slučaju kada se renta prema ugovoru treba davati u novcu, izmi-
jenjene prilike o većoj ili manjoj kupovnoj snazi novca ne utječu na vi-
sinu rente. N a t u r a l n a d a v a n j a mogu biti određena ne samo u
određenom kvantumu namirnica i drugih stvari nego i u alikvotnom
dijelu prihoda od zemljišta, na primjer kao jedna trećina uroda pšenice ili
krumpira s određenog zemljišta.
5. D o ž i v o t n o u z d r ž a v a n j e o kojem se radi u ovom članu
pojmovno je (kao činidba davaoca uzdržavanja) identično s doživotnim
uzdržavanjem iz čl. 122. ZN. I u jednom i u drugom slučaju obaveza
davaoca uzdržavanja može imati uži i širi opseg, tako da se uzdržava-
njem može obuhvatiti smještaj, prehrana, odjeća, obuća, vođenje kućan-
stva (obrađivanje imanja), dvorba, njega, liječenje u bolesti, pogreb, nov-
čana davanja i si., a može se ugovoriti i u obliku zajednice života, ili
imanja, ili — što je najčešći slučaj — tako da primalac uzdržavanja pri-
ma navedene koristi, radnje i službe u kućanstvu davaoca uzdržavanja.
Pravo na doživotno uzdržavanje nastaje na temelju ugovora (kao
na primjer ugovori iz čl. 116. i 122. ZN) ili oporuke u obliku legata (čl.
91. st. 1 ZN). Međutim, ugovor na temelju kojeg nastaje pravo na doži-
votno uzdržavanje u smislu čl. 116. ZN nije identičan s ugovorom o do-
životnom uzdržavanju iz čl. 122. ZN. Osnovna razlika između ta dva
ugovora u vezi s osnivanjem doživotnog uzdržavanja jest u tome što se
po ugovoru iz čl. 122. ZN p r e d a j a (prijenos) imovine koja je predmet
ugovora o d g a đ a d o s m r t i p r i m a o c a u z d r ž a v a n j a (točnije:
ugovornika koji otuđuje imovinu), dok se po ugovoru iz čl. 116. ZN
imovina o d m a h u s t u p a u v l a s n i š t v o d a v a o c u uzdržava-
n j a . Osim toga, prema ugovoru iz čl. 122. ZN predmetom činidbe na
strani primaoca uzdržavanja moraju biti nekretnine, a pokretnine samo
akcesorno (fundus instructus) ili fakultativno uz nekretnine, dok po ugo-
voru iz čl. 116. ZN načelno nema zapreke da predmet ustupanja i raspo-
djele budu samo pokretnine i u onom slučaju kada se istovremeno ugo-
vara i doživotno uzdržavanje. Forma je ugovora, doduše, u oba slučaja
jednaka: pismeni oblik i sučeva ovjera, ali treba istaći da je kod osni-
vanja doživotnog uzdržavanja u smislu čl. 116. ZN — za razliku od ugo-
vora o doživotnom uzdržavanju iz čl. 122. ZN — takva forma obavezna
samo zbog toga, što ovo pravo nastaje u vezi sa sporazumom o ustupa-
nju i raspodjeli imovine, za koji je propisana ista forma (čl. 112. st. 2 i 3
ZN), kao i za ugovor iz čl. 122. ZN. Inače se za ugovor o doživotnom uz-
državanju, na temelju kojeg primalac uzdržavanja (odnosno ugovomik
koji otuđuje imovinu kao naplatu za doživotno izdržavanje) odmah
ustupa vlasništvo ugovorom obuhvaćene imovine darovaocu uzdržava-

346
 Član 116.

nja, ne traži posebna forma (osim one iz čl. 9. Zakona o prometu zemlji-
šta i zgrada — ako se radi o prijenosu vlasništva nekretnina). Vidi niže
pod tač. 6.
Iz odredaba čl. 116. ZN proizlazi zaključak da su i nakon stupanja
na snagu Zakona o nasljeđivanju dopušteni ugovori o doživotnom uzdr-
žavanju, koji su predviđeni pravnim pravilima bivših građanskih zako-
nika iako su po svojem sadržaju i formalnim potrepštinama drukčiji od
ugovora o doživotnom uzdržavanju iz čl. 122. ZN. To posebno vrijedi
za ugovore prema kojima jedan ugovornik već za svog života ustupa
svoju imovinu ili jedan njen dio u vlasništvo drugom ugovorniku koji
se zato obavezuje da će prvog ugovornika ili treću osobu doživotno uz-
državati. Na odnose i sporove, koji iz tih ugovora nastaju trebaju se u
smislu čl. 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa primi jenj i vati pravna
pravila sadržana u zakonima i drugim pravnim propisima koji su bili
na snazi na dan 6. IV 1941. godine (načelno mišljenje proširene opće sje-
dnice Saveznog vrh. suda od 11. I 1957. br. 8/57, Zb. 11/1—VIII).
0 ugovorima o doživotnom uzdržavanju vidi i uz čl. 122. ZN.
6. Zadržavanjem odnosno ugovaranjem raznih prava prilikom! ustu-
panja i raspodjele imovine sporazum o ustupanju i raspodjeli postaje
s a s t a v l j e n i ( k o m b i n i r a n i ) u g o v o r . On je ipak i u tome slu-
čaju jedinstveni ugovor, samo što pojedini njegovi dijelovi pripadaju
raznim elementarnim (jednostavnim) ugovorima.(5) Tako, na primjer,
kada je ustupilac prilikom ustupanja i raspodjele ugovorio za sebe doži-
votnu rentu, onda se tu radi o kombiniranom ugovoru koji je sastavljen
iz elemenata sporazuma o ustupanju i raspodjeli imovine i elemenata
ugovora o doživotnoj renti. Budući da su u ovakvom ugovoru od jednake
važnosti svi bitni elementi pojedinih jednostavnih ugovora iz kojih je
sastavljen kombinirani ugovor, to pri njegovom prosuđivanju treba uzeti
u obzir i sva pravila koja se odnose na pojedine elemente. Radi toga će se
u navedenom slučaju nastali pravni odnos prosuđivati ne samo po pravili-
ma koja vrijede za sporazum o ustupanju i raspodjeli nego i po onima o
doživotnoj renti.
Kako je, međutim, za sporazum o ustupanju i raspodjeli propisana
određena forma (pismeni oblik i sučeva ovjera — čl. 112. st. 2 i 3 ZN),
dok se takva forma ne traži za ugovor o doživotnoj renti niti za ostale
elementarne ugovore koji se prema stavu 1 ovog člana mogu kombini-
rati s ustupanjem i raspodjelom, to će se s obzirom na jedinstvenost
ovakvog pravnog posla čitav kombinirani ugovor sklopiti u formi koja
je predviđena za sporazum o ustupanju i raspodjeli kao jednom od ele-
mentarnih ugovora. U slučaju, pak, da je za pojedini od elementarnih
ugovora predviđena r a z l i č i t a f o r m a , mora svaka od njih biti odr-
žana i u kombiniranom ugovoru. Ako je, međutim, jedna od tih različitih
formi blaža (tako je npr. za ugovor o doživotnoj renti s prenosom nekret-
nina ili za ugovor o doživotnom uzdržavanju kada se nekretnine odmah
prenose na davaoca uzdržavanja dovoljna obična pismena forma bez su-

5
Dr M i h a j l o Vuković, Međuugovorni odnosi, »Zbornik Pravnog
fakulteta« br. 3—4/55, str. 173.

347
r Član 116.

čeve ovjere), onda važi pravilo da je za čitav kombinirani ugovor dovolj-

na jedna forma, i to stroža.(e)
7. Član 116. ZN jest jedan od naših pozitivnih propisa kojima se
potvrđuje da je i u našem današnjem pravnom poretku moguće posto-
janje r e a l n i h t e r e t a . Iako je među pravnim pravilima, koja su va-
žila na području stare Jugoslavije, bilo vrlo malo takvih koja su se odno-
sila na realne terete, nesumnjivo je da su oni u staroj Jugoslaviji bili
priznati kao institut stvarnog prava. Opći građanski zakonik i građanski
zakonik Srbije sadržavah' su samo po jedan propis koji se tek posredno
odnosi na realne terete dopuštajući postojanje stalnih renti, vezanih za
nekretninu, tako da za plaćanje rente odgovara svakodobni vlasnik sa-
mom nekretninom (§ 530. OGZ i § 393. SGZ). Međutim, u zakonima i
drugim pravnim propisima stare Jugoslavije jasno se i izričito prizna-
valo postojanje realnih tereta i odnosa koji su u vezi s tim institutom
nastajali. Tako se u § 9. i 12. bivšeg Zakona o zemljišnim knjigama pred-
viđa upisivanje realnih tereta u zemljišnu knjigu, dok se u § 118, 174. i
178. Izvršnog postupnika rješava pitanje tih tereta u postupku prisilne
prodaje nekretnina.
O realnim teretima u vezi sa čl. 116. ZN može se, naravno, govoriti
samo onda kada su predmet ustupanja i raspodjele n e k r e t n i n e , što
će, uostalom, i biti redoviti slučaj. Ako, naime, ustupilac prilikom ustupa-
nja i raspodjele svoje nepokretne imovine ugovori za sebe doživotnu ren-
tu ili doživotno uzdržavanje ili neko drugo pravo koje se sastoji iz perio-
dičkih činidbi, onda ova prava upisom u zemljišne ili druge javne knjige
o nekretninama dobivaju značaj realnih tereta, a time i učinak stvarnog
prava.
U teoriji građanskog prava pod realnim teretom razumijeva se takvo
otperećenje nekretnine na temelju kojeg je svakodobni njen vlasnik dužan
osobi u korist koje je teret upisan vršiti određene, u pravilu, periodične
činidbe za koje odgovara opterećenom nekretninom. Realni teret nastaje,
međutim, istom upisom u zemljišnu knjigu, a upisuje se u teretnom listu.
Upis ima u ovom slučaju konstitutivni karakter, jednako kao i kod hipo-
teke. Sam ugovor koji sadrži osnov za postanak realnog tereta daje za-
htjev za uknjižbu, ali ne stvara samo pravo koje nastaje tek uknjižbom.
Činidbe, na koje je obavezan vlasnik nekretnine, mogu biti samo po-
zitivne, a sastoje se u novčanim davanjima, davanjima u naravi i u oba>-
vijanju raznih radnji (službi).
Pretpostavku da činidbe moraju biti, u pravilu, periodične, treba
uzeti u širem značenju, jer se one ne moraju ponavljati u određenim jed-
nakim vremenskim razmacima, već je dovoljno da se ponavljaju kao što je
npr. teret njegovati nekog u bolesti.(7) Nije, međutim, isključeno da pred-
met realnog tereta bude i jednokratna činidba, pogotovo kada postoji uz
glavnu periodičnu činidbu. Takav je slučaj kod pridržaja (vidi niže), gdje
se pored činidbi koje se ponavljaju obično ugovara i dužnost uzdržavaoca
da primaoca uzdržavanja poslije njegove smrti primjerno pokopa.(8)
6
V u k o v i ć, cit. rasprava, str. 178.
7
R a j a č i ć , op. cit., str. 371.
8
K l a n g, op. cit, sv. 1/2, str. 430; R a j a č i ć , 1. c.
348
 Član 116.

Kod realnih tereta treba razlikovati skupni odnos od pojedinih činid-

bi koje odatle izviru. Stvarnopravno jamstvo vrijedi i za jedno i za drugo,
, ali u pogledu pojedinih dospjelih činidbi s vremenskim ograničenjem od
3 godine računajući od dospjelosti pojedine činidbe. Ovo vremensko ogra-
ničenje stvarnopravne odgovornosti proizlazi u našem pravu iz pravila o
prisilnoj prodaji nekretnina, gdje je predviđeno da pojedina plaćanja iz
; renti, uzdržavanja ili drugih činidbi, koje se ponavljaju, imaju isti red
prvenstva kao i upisano pravo, ali samo ukoliko nisu zaostala za duže vri-
9
jeme od tri godine prije dosude (§179. st. 2 Izvršnog postupnika).( )
S obzirom na dvostruku sliku realnih tereta (pravo ovlaštenika na po-
jedine činidbe i opterećenje nekretnine ovim pravom), svakodobni vlasnik
|.odgovara opterećenom nekretninom i za one činidbe koje su dospjele prije
Jnsgo što je on stekao vlasništvo dok za pojedine činidbe, koje su dospjele
pa vrijeme trajanja njegovog vlasništva, on odgovara i osobno cjelokup-
J-jiom svojom imovinom. Kako, međutim, prema odredbi čl. 15. st. 1 Zakona
'•o zastari potraživanja povremena potraživanja zastaruju za tri godine od
dospjelosti svakog pojedinog davanja, to je ne samo stvarnopravna nego
i osobna odgovornost za pojedine činidbe iz realnog tereta ograničena na
vrijeme od tri godine od dospjelosti svake pojedine činidbe.
Potrebno je još napomenuti da se u pojedinim zakonodavstvima, koja
dopuštaju postojanje realnih tereta, predviđa mogućnost da realni teret
bude upisan ne samo u korist određene osobe (to su personalni realni te-
reti, o kojima se govorilo naprijed) nego i u korist svakodobnog vlasnika
određene nekretnine (pređijalni realni tereti).
U našem pravu mogu se dopustiti realni tereti samo u korist određene
osobe, ali ne i u,korist svakodobnog vlasnika druge nekretnine, jer bi se
time bez ikakve praktične potrebe proširio ovaj institut koji je ionako
u suštini relikt feudalnog prava. (10)
Kod nas se realni tereti mogu priznavati samo u onom obliku i opse-
gu, koliko to zahtijevaju potrebe našeg pravnog, života i dopuštaju pozi-
tivni propisi.
Iz odredaba ovog člana proizlazi da se r e a l n i t e r e t i m o g u
o s n i v a t i u g o v o r o m . Izvan sumnje je da do osnivanja realnog tere-
t a može doći i n a t e m e l j u o d r e d b e p o s l j e d n j e v o l j e , jer
oporučitelj, ostavljajući u smislu čl. 91. st. 1 ZN u korist neke osobe legat
uzdržavanja, može odrediti da se to uzdržavanje osigura na ostavinskim
nekretninama u obliku realnog tereta. Ako se realni teret osniva ugovo-
rom, onda to može biti učinjeno ne samo samostalnim ugovorom nego i na
taj način da se uz ugovor o otuđenju nekretnina posebnim uglavkom
odrede koristi i prava koja će otuđivalac umjesto naknade za ustupanje
vlasništva ili i pored te naknade pridržati (zadržati) za sebe.( u ) To je tzv.

9
U švicarskom pravu je u samom grad. zakoniku (Art. 791. st. 2) izri-
čito određeno da se pojedina činidba iz realnog tereta poslije tri godine,
računajući od dospjelosti, pretvara u običan osobni dug onoga koji je u to
vrijeme bio vlasnik nekretnine (T u o r, op. cit, str. 538).
10
G a m s, Osnovi stvarnog prava, III izdanja Beograd, 1961, str. 168.
11
R a j a č i ć, op. cit., str. 375.

349
Član 116.

p r i d r ž a j (priuzdržaj), do kojeg dolazi i prilikom ustupanja i raspodjele

u smislu čl. 116. ZN. Budući da koristi i prava koja su predmet pridržaja
imaju redovito svrhu da služe za uzdržavanje otuđivaoca, to se za pridržaj
u takvom slučaju u našoj pravnoj terminologiji, a i u običnom govoru,
uobičajio naziv p r e ž i v i t a k .
8. P r e ž i v i t a k , p r e u ž i t a k (slov. p r e ž i v i t e k ili pre-
u ž i t e k, lat. r e s e r v a t u m r u s t i c u m , v i t a l i t i u m , njem. A u s-
g e d i n g e ) s e u s t a n o v l j u j e u g o v o r o m k o j i m v l a s n i k ne-
k r e t n i n e p r i l i k o m p r i j e n o s a v l a s n i š t v a uglavljuje
za s e b e ili t r e ć u o s o b u d o ž i v o t n o ili na neodređeno
v r i j e m e i z v j e s n e k o r i s t i ( d a v a n j e u n a r a v i , novčana
davanja), r a d n j e ili p r a v a k o j a s l u ž e za uzdržavanje.
Pod nazivom preživitak podrazumijeva! se kako pravo na navedene koristi
i činidbe, tako i sama korist.
Kako je već napomenuto pod tač. 7, preživitak može nastati u okviru
ugovora o ustupanju i raspodjeli imovine. Iako je to značajan izvor preži-
vitka koji je predviđen jednim, našim pozitivnim propisom, nije jedini
izvor, jer se ovo pravo može ustanoviti i drugim ugovorima pa i odred-
bom posljednje volje.
Do ustanovljivanja preži vitka dolazi najčešće na selu gdje seljak
na taj način želi davanjem zemljišta na obradu mlađim i sposobnim ljudi-
ma sačuvati svoje gospodarstvo od djelidbe i zaduživanja, a s druge strane
nastoji osigurati sebi za starost pristojno uzdržavanje i postupak. U tu
svrhu on predaje svoje imanje jednom od svoje djece, dajući drugima ot-
premninu, dok za sebe i svog bračnog druga uglavljuje preživitak (tzv.
»izročilna pogodba« na području Slovenije). To pravo se, međutim, ugo-
vara ne samo u slučaju kada vlasnik predaje imanje svojim potomcima ili
drugim bližim srodnicima nego i onda kada dolazi do otuđivanja imovine
osobama koje nisu s otuđivaocem ni u kakvom srodstvu. Preživitak se
može osnivati ne samo u vezi s otuđivanjem seljačkog imanja nego i prili-
kom otuđenja nepokretne imovine u gradu. U zadnje je vrijeme zabilje-
ženo više slučajeva gdje je preživitak ustanovljen ugovorima o otuđenju
porodične stambene zgrade ili stana kao etažnog vlasništva.
Preživitak može imati na j r a z l i č i t i j i s a d r ž a j . Gotovo je uvi-
jek jedan od njegovih sastavnih dijelova s t a n o v a n j e , bilo u kućan-
stvu preuzimaoca nekretnine, bilo u drugoj kući. Zatim dolaze redovito
ovdje u obzir d a v a n j a u n a r a v i , koja mogu biti ili količinski tačno
određena ili određena u alikvotnom dijelu zemljišnog prihoda ili ovisna
o svakodnevnim potrebama ovlaštenika; u davanja u naravi spada i dava-
nje odjeće i obuće. Pored davanja u naravi ugovara se često i davanje odre-
đenih novčanih iznosa (godišnje ili u kraćim vremenskim razmacima). Sas-
tavni dio preživitka može biti i pridržaj p o r a b e ili u ž i v a n j a poje-
dinih dijelova ustupljene imovine. U okviru preživitka predviđa se naj-
zad i v r š e n j e i z v j e s n i h r a d n j a (službi) u korist ovlaštenika
kao što je dvorba, obrađivanje vinograda ili drugog zemljišta, koje je
ostalo u vlasništvu ovlaštenika, njega u bolesti i slične usluge. Ovamo spa-
da i dužnost preuzimaoca imovine da ovlašteniku poslije njegove smrti
dade p r i s t o j a n p o g r e b .

350
 Član 116.

Kad je kao sadržaj preživitka ugovoreno doživotno uzdržavanje ovlaš-

tenika u kućanstvu preuzimaoca imovine bez pobližeg označenja dužnosti
nastrani davaoca uzdržavanja, onda su u pogledu.opsega i vrste njegovih
obaveza mjerodavni mjesni običaji i prilike. Općenito uzevši, preživitak
će u takvom slučaju obuhvaćati smještaj, davanje hrane, odjeće i obuće,
potrebnu njegu i si. sve to ovisno o promjenljivim potrebama ovlaštenika.
Pojedini sastavni dijelovi preživitka, promatrani pojedinačno, po
svom sadržaju su predmet osobnih služnosti, realnih tereta, obveznoprav-
nih potraživanja ih' posve osobnih obaveza. (12) Kako su sva ta prava po-
vezana zajedničkom svrhom u jedinstveni institut, to se na pojedina prava
iz kojih se preživitak sastoji mogu primjenjivati pravila kojima su regu-
lirana, kao npr. pravila o osobnim služnostima i doživotnoj renti, ali
samo utoliko, ukoliko to dopušta priroda jedinstvenog prava preživitka.(13)
Da bi preživitak postao realnim teretom i zadobio time učinak stvar-
nog prava, m o r a se u p i s a t i u z e m l j i š n u k n j i g u . Ako je
preživitak uknjižen, svakodobni vlasnik opterećene nekretnine odgovara
za činidbe koje su dospjele u vrijeme dok je on bio vlasnik. Uopće, u tom
slučaju u pogledu stvamopravnog učinka preživitka važi sve ono što važi
za realne terete.
Pravo preživitka koje nije upisano u zemljišnu knjigu daje ustupiocu
samo obligatoran zahtjev prema preuzimaocu nekretnina na činidbe pred-
viđene ugovorom o ustupanju imovine. Mišljenja smo, međutim, da i u
slučaju kada je preživitak uknjižen, treba ustupiocu (odnosno osobi u
korist koje je preživitak ustanovljen) ostaviti mogućnost da na temelju
obligatornog odnosa od drugog ugovornika (preuzimaoca imovine) traži
činidbe predviđene preživitkom, bez obzira na okolnost, što su u među-
vremenu nekretnine, opterećene realnim teretom preživitka, otuđene i
: prenesene na treću osobu. Naravno, da novi stečnik tih nekretnina odgo-
vara ovlašteniku (korisniku preživitka) za zaostale trogodišnje činidbe
stvarnopravno, a za buduće činidbe koje će dospjeti za trajanja njegova
vlasništva i osobno i stvarnopravno, ali pored toga treba da ostane netak-
nutom i osobna odgovornost iz obligatornog odnosa prvog preuzima-
oca nekretnina. Ovakva solucija nije možda posvema u skladu s prav-
nim karakterom realnog tereta, kako je taj institut shvaćen u teoriji stvar-
nog prava, ah' ona odgovara našim potrebama, jer se time omogućuje da
ostane u obavezi onaj koji je kao stranka sudjelovao u nastanku ugovor-
nog odnosa.
9. Odredba stava 2 ima za svrhu da otkloni sumnju o opsegu prava
preživjelog bračnog druga ako su uživanje i doživotna renta ugovoreni
zajedno za ustupioca i njegovog bračnog druga. U sudskoj je praksi ranije
bilo sporno, da li poslije smrti jednog bračnog druga drugome pripadaju
navedena prava u cjelini ili samo u odgovarajućem dijelu. U literaturi se
uzimalo da u slučaju kada su ta prava ugovorena za oba bračna druga
zajedno, preživjelom bračnom drugu, ako nije bilo drugačije ugovoreno,
nedjeljiva prava (npr. pravo stana) ostaju netaknuta, a djeljive činidbe se
12
K1 a n g, op. cit, sv. 1/2, str. 438.
13
E h r e n z weig, op. cit, sv. II/l, § 387.

351
Član 116 —117.
14
smanjuju na polovicu. ( ) Sada, prema stavu 2 ovog člana, zakonska pre-
sumpcija ide u prilog šireg prava preživjelog bračnog druga.
Odredba stava 2 ima u vidu samo pravo uživanja i doživotnu rentu.
Zbog toga se navedena zakonska presumpcija ne može primijeniti i na slu-
čaj kada doživotno uzdržavanje (preživitak) ugovoreno 2a ustupioca i nje-
vog bračnog druga zajedno. Uzdržavanje je toliko osobno pravo, da se ono
ni u kojem vidu ne može prenositi na drugoga, pa ni onda kada se sastoji
iz određenih davanja u naravi, npr. u određenim količinama žita, mesa,
mlijeka, drva itd. S obzirom na to, za naše se pravo ne bi moglo prihvatiti
stanovište da uzdržavanje, koje je ugovoreno za oba bračna druga zajedno,
nakon smrti jednog od njih prelazi na preživjelog bračnog druga. Po sve-
mu sudeći postojali su ozbiljni razlozi da se doživotno uzdržavanje u tom
pogledu ne izjednačuje s uživanjem i doživotnom rentom.

P r a v a u s t u p i o č e v o g bračnog druga
Član 117.
Ustupilac može ustupanjem i raspodjelom obuhvatiti i svog bračnog
druga i tada je potrebno da se ovaj suglasi s time.
Ako bračni drug ne bude obuhvaćen, njegovo pravo na nužni dio
ostaje neokrnjeno.
U tom slučaju ustupanje i raspodjela ostaju pravovaljani, samo se
prilikom utvrđivanja vrijednosti ostavine radi određivanja nužnog dijela
preživjelog bračnog druga dijelovi ostaviočeve imovine koji su ustupljeni
njegovim potomcima smatraju kao darovi.

1. Da sporazum o ustupanju i raspodjeli imovine bude pravovaljan,

m o r a j u njime biti obuhvaćena sva ustupiočeva djeca i drugi potomci
koji će po zakonu biti pozvani da naslijede njegovu ostavinu. Ako se s
ustupanjem i raspodjelom nije suglasio bilo koji od tih potomaka, spora-
zum nema nasljednopravno djelovanje ni prema kojem od njih, tako da će
se ustupljeni dijelovi imovine poslije smrti pretka smatrati darovima (cl.
115. ZN).
Za pravovaljanost sporazuma o ustupanju i raspodjeli nije bitno da
njime bude obuhvaćen i ustupiočev bračni drug. I bez suglasnosti ustu-
piočevog bračnog druga sporazum o ustupanju i raspodjeli zadržava svoje
nasljednopravno djelovanje između ustupiočevih potomaka, ukoliko su svi
sporazumom obuhvaćeni, samo što u tom slučaju ostaje netaknuto pravo
ustupiočevog bračnog druga na nužni dio.
Međutim, sporazumom o ustupanju i raspodjeli m o ž e biti obuhva-
ćen i ustupiočev bračni drug. U tom slučaju taj sporazum, ako su se s
njim pored bračnog druga suglasili i svi potomci koji će po zakonu biti
pozvani da naslijede ustupioca, proizvodi svoje puno nasljednopravno dje-
lovanje u smislu čl. 114. ZN između svih njih. To znači da ustupanje i ras-
podjela ostaju pravovaljani i onda ako bračnom drugu tim sporazumom
nije ostavljen ni nužni dio.

" K l a n g , op. cit., sv. 1/2, str. 438.

352
 Član 117.

2. Pravo ustupiočevog bračnog druga, koji nije obuhvaćen sporazu-

.mom o ustupanju-i raspodjeli imovine, po svom je sadržaju uže od prava
stupiočevog potomka u identičnoj situaciji. Dok potomak koji se nije su-
šio s ustupanjem i raspodjelom ima pravo poslije smrti pretka tražiti
' ne samo vraćanje ustupljenih dobara, koliko je potrebno da bi se dopunio
njegov nužni dio (čl. 31. ZN), ako je povrijeđen ustupanjem i raspodjelom,
,nego i u r a č u n a v a n j e u s t u p l j e n i h d o b a r a (čl. 51. st. 1
ostalim nasljednicima u njihov nasljedni dio (vidi uz čl. 1.15. tač. 3),
e preživjeli bračni drug ima pravo tražiti s a m o . vraćanje ustupljenih
fdobara (čl. 39—46. ZN) u slučaju povrede njegovog nužnog dijela, a n e
,.i u r a č u n a v a n j e tih dobara ostalim nasljednicima u njihov nasljedni
^ dio. Ovo proizlazi iz odredbe stava 3 ovog člana, prema kojoj u s t u p a ^ -
nje i r a s p o d j e l a o s t a j u p r a v o v a l j a n i i u slučaju kada
bračni drug time nije bio obuhvaćen, dok se dijelovi ustupljene imovine
smatraju darovima samo prilikom utvrđivanja vrijednosti ostavine radi
određivanja njegovog nužnog dijela i u okviru povrede nužnog dijela. Ako,
međutim, ustupilac ustupanjem i raspodjelom nije obuhvatio cjelokupnu
.svoju imovinu ili ako je poslije ustupanja i raspodjele naknadno stekao
drugu imovinu, preživjelom bračnom drugu poslije smrti ustupioca pri-
fepada od te imovine onaj dio na koji ima pravo po zakonskom redu naslje-
đivanja, bez prava na uračunavanje ustupljenih dijelova imovine ostalim
nasljednicima.

P r i m j e r : a) Ostavilac je ostavio dvoje djece i bračnog druga. Spo-

razumom o ustupanju i raspodjeli, kojim nije bio obuhvaćen bračni drug,
• dobila su oba djeteta za života ostavioca cjelokupnu njegovu imovinu u
vrijednosti od 1,200.000 dinara, tako da je svako dijete dobilo vrijednost
od 600.000 dinara. U času svoje smrti ostavilac nije imao nikakve imovine.
Preživjelom bračnom drugu pripada nužni dio u vrijednosti od 200.000
dinara (obračunska vrijednost ostavine na temelju koje se izračunava nuž-
ni dio iznosi 1,200.000 dinara, zakonski dio bračnog druga 400.000 dinara,
njegov nužni dio 200.000 dinara). Prema tome su ostaviočeva djeca dužna
vratiti dio imovine primljene za života ostavioca, i to svako dijete u vri-
jednosti od 100.000 dinara.
b) Ostavilac je ostavio dvoje djece i bračnog druga. Na temelju spo-
razuma o ustupanju i raspodjeli, kojim nije bio obuhvaćen bračni drug,
primilo je svako dijete za života1 ostavioca vrijednost od 600.000 dinara
[odnosno zajedno vrijednost od 1,200.000 dinara. U času svoje smrti imao
f je ostavilac imovinu u čistoj vrijednosti (čl. 33. st. 3 ZN) od 300.000 dina-
ra. Oporuke nema.
Obračunska vrijednost ostavine radi izračunavanja nužnog dijela (čl.
f 33. st. 4 ZN) iznosi 1,500.000 dinara. Preživjeli bračni drug ima pravo samo
na nužni dio koji iznosi 250.000 dinara. Ostatak čiste vrijednosti ostavine
u iznosi od 50.000 dinara pripada u jednakim dijelovima ostaviočevoj dje-
. ti, jer bračni drug s obzirom na odredbu stava 3 ovog člana nema pravo
tražiti uračunavanje.
c) Nasljednici isti k a o u p r i m j e r u pod a) i b), a ista je i vrijednost
Idobara ustupljenih djeci. I u o v o m slučaju m a n j k a suglasnost ustupioče-

23 Zakon o nasljeđivanju s komentarom 353

Član 117 —118.

vog bračnog druga. U času svoje smrti imao je ostavilac u čistoj vrijed-
nosti od 3,600.000 dinara. Oporuke nema.
Obračunska vrijednost ostavine radi izračunavanja nužnog dijela iz-
nosi 4,800.000 dinara. Nužni dio preživljelog bračnog druga iznosi 800.000
dinara. Kako, međutim, čista vrijednost ostavine iznosi 3,600.000 dinara, a
od te imovine preživjelom bračnom drugu po zakonskom redu nasljeđi-
vanja pripada V3, tj. vrijednost od 1,200.000 dinara, to njemu u ovom slu-
čaju pripada više nego što iznosi njegov nužni dio. Svako dijete primit
će također po V3 čiste vrijednosti ostavine, tj. iznos od 1,200.000 dinara
iako je na temelju ustupanja i raspodjele već primilo vrijednost od 600.000
dinara, jer preživjeli bračni drug nema pravo zahtijevati uračunavanje
ustupljenih dijelova imovine ostalim nasljednicima.
Kad bi se u slučajevima pod a), b) i c) mjesto bračnog druga kao na-
sljednik pojavilo treće ostaviočevo dijete koje nije bilo obuhvaćeno spo-
razumom o ustupanju i raspodjeli, onda bi to dijete prema odredbi čl. 115.
št. 1 ZN u slučaju pod a) dobilo samo nužni dio u vrijednosti od 200.000
dinara (čl. 53. st. 2 i 3 ZN), u slučaju pod b) naslijedilo bi čitav iznos čiste
vrijednosti ostavine od 300.000 dinara, a u slučaju pod c) naslijedilo bi
vrijednost od 1,600.000 dinara, dok bi svako od ostale dvoje djece pored
ustupljene imovine naslijedilo još vrijednost od 1,000.000 dinara. Do ove
razlike u pravnim posljedicama između situacije kada se s ustupanjem i
raspodjelom nije suglasilo koje od djece i situacije kada se nije suglasio
bračni drug dolazi zbog toga, što u prvom slučaju postoji mogućnost ko-
lacije (uračunavanja), a u drugom ne postoji.
3. Ako preživjeli bračni drug, koji nije bio obuhvaćen ustupanjem i
raspodjelom imovine, konkurira na nasljedstvo s ostaviočevom djecom iz
prijašnjih brakova, a njegova imovina iznosi više od dijela koji bi mu
pripao po kvotama određenim prema odredbi čl. 10. st. 2 ZN, onda se kao
osnovica 2a izračunavanje njegovog nužnog dijela i u ovom slučaju uzima
zakonski nasljedni dio određen prema odredbi čl. 12. ZN.(J)

Drugovi ustupiočevi i pobijanje ustupanja

Član 118.
Potomci između kojih je ustupilac razdijelio svoju imovinu ne odgo-
varaju za njegove dugove, ako nije što drugo određeno prilikom ustupa-
nja i raspodjele.
Vjerovnici ustupiočevi mogu pobijati ustupanje i raspodjelu pod uvje-
tima predviđenim za pobijanje raspolaganja bez naknade.

1. Do odgovornosti potomaka za ustupiočeve dugove može doći, prije

svega, u slučaju kada je ustupljeno dobro opterećeno h i p o t e k a r n i m
d u g o m . I bez obzira na posebno utanačenje između ustupioca i poto-
maka o odgovornosti za taj dug, potomci kao preuzimaoci opterećene ne-
kretnine odgovaraju za nj samom nekretninom, tj. stvarnopravno. Ako

i B1 a g o j e v i ć, op. cit, str. 316.

354
 Član 118.

e ništa drugo ugovoreno, osobna odgovornost ustupioca, ukoliko on nije

1
samo hipotekarni dužnik, ostaje i daljeg )
Potomci se prilikom ustupanja i raspodjele mogu obavezati da će mje-
sto ustupioca isplatiti njegovim vjerovnicima njegove dugove. Njihova se
obaveza u tom slučaju sastoji u izvršenju činidbe koju duguje ustupilac
svojim vjerovnicima. Ustupilac ne prestaje biti dužnikom, niti ustupiočevi
vjerovnici stječu kakva prava prema potomcima. Pravni odnos ovdje po~
stoji samo između ustupioca i njegovih potomaka koji su preuzeli obavezu
. da isplate njegove dugove. To je tzv. p r e u z i m a n j e i s p u n j e n j a
; duga. Ustupiočevi vjerovnici ne treba da daju svoj pristanak na preuzi-
manje ispunjenja niti oni na bilo koji način kod toga sudjeluju. Oni su,
međutim, dužni primiti isplatu ustupiočevih dugova od potomaka, jer po-
j.tomci, ispunjavajući ustupiočevu obavezu, postupaju s njime u spora-
:
zumu.
Ustupiočevi potomci mogu preuzeti na sebe odgovornost za ustupi-
očeve dugove i na temelju p r e u z i m a n j a ( p r e u z e ć a ) d u g a . U
ovom slučaju ustupilac prestaje biti dužnikom, na njegovo mjesto dolaze
potomci kao novi i jedini dužnici. Razumije se da je za takvu pravnu ope-
raciju potrebno sudjelovanje ustupiočevih vjerovnika. Ako se vjerovnici
ne suglase s promjenom dužnika, pravni odnos nastaje samo između ustu-
,. pioca i potomaka, a njihov sporazum u pogledu isplate dugova ima samo
fznačaj preuzimanja ispunjenja o kojem se govorilo naprijed. Vjerovnici se
mogu, naravno, sporazumjeti s ustupiocem i njegovim potomcima da ovi
posljednji preuzmu, doduše, ustupiočeve dugove, ali da ustupilac ostaje i
dalje u obavezi pored potomaka. To je tzv. kumulativno preuzimanje duga,
za razliku od preuzimanja duga u pravom smislu, gdje se raniji dužnik
oslobađa od duga.
Za preuzimanje duga nije potrebna naročita forma. Kako se za taj
pravni posao traži pristanak vjerovnika, može on sudjelovati kod zaklju-
čenja sporazuma o ustupanju i raspodjeli imovine, pa će u tom slučaju za
čitav taj kombinirani ugovor (vidi uz cl. 116. ZN, pod tač. 6) biti upotri-
jebljena ona forma koja se traži za osnovni ugovor, tj. forma predviđena
u čl. 112. st. 2 i 3 ZN. Pristanak vjerovnika na preuzimanje duga od strane
. ustupiočevih potomaka, ne mora, međutim, biti dan izričito, već se može
izraziti i konkludentnim radnjama, npr. tako da vjerovnik ustupiocu vrati
zadužnicu (pravno pavilo iz § 1407. OGZ). Dovoljno je, uostalom, da vje-
• rovnici, nakon što su se ustupilac i potomci o preuzimanju dugova spora-
zumjeli prilikom ustupanja i raspodjele, svoj pristanak usmeno izjave bilo
ustupiocu, bilo ustupiočevim potomcima, dakle, posve neformalno (pravno
.pravilo iz § 1405. nov. OGZ).
' 2. Jednako kao potomcima, tako i bračnom drugu može poslom ustu-
panja i raspodjele biti naređena isplata ustupiočevih dugova, bilo u obliku
preuzimanja njihovog ispunjenja, bilo u obliku preuzimanja duga.
3. Na p o b i j a n j e r a s p o l a g a n j a bez naknade mogu se na
temelju čl. 4. Zakona o nevaznosti pravnih propisa primijeniti pravna pra-
vila sadržana u Zakonu o pobijanju pravnih djela izvan stečaja od
22. I 1931.
1
Prema noveliranom OGZ-u (§ 1408.), ako stjecalac pri otuđenju ne-
kretnine preuzme hipoteku koja leži na toj nekretnini, smatra se to u dvojbi
kao preuzimanje duga.
355
Član 118.

Za 'pobijanje raspolaganja bez naknade ne traži se postojanje namjere

oštećenja ,na strani dužnika, već je dovoljno da je pobijanim raspolaga-
njem došlo do objektivnog oštećenja vjerovnika. To znači da je dovoljno
utvrditi da je ustupanjem i raspodjelom imovina ustupiočeva tako sma-
njena, da uslijed toga njegov vjerovnik ne može doći do namirenja. Vje-
rovnik treba dokazati samo da je raspolaganje učinjeno besplatno, što s
obzirom na pravnu narav ovog raspolaganja i s obzirom na bliskost srod-
stva osoba između kojih se ono vrši, u pravilu, neće biti teško.
Rok za tužbu (actio Pauliana) iznosi dvije godine računajući od za-
ključenja sporazuma o ustupanju i raspodjeli.
U stavu 2 ovog člana govori se samo o mogućnosti pobijanja »pod
uvjetima predviđenim za pobijanje raspolaganja bez naknade.« Stvarna
mogućnost pobijanja je, međutim, prema pravilima spomenutog zakona
šira. Ako nisu ispunjene sve pretpostavke koje se traže za pobijanje ras-
polaganja bez naknade, a naročito, ako je protekao dvogodišnji rok za
pobojnu tužbu, vjerovnici ustupiočevi mogu pobijati ustupanje i ras-
podjelu iz razloga zbog kojih se uopće mogu pobijati sva
pravna djela dužnika učinjena u namjeri oštećenja vjerovnika, samo
što u toni slučaju moraju, razumije se, biti ispunjene sve pretpostavke po-
trebne za takvo pobijanje. Vjerovnici kao pobiiači moraju u tom slučaju
dokazati kako n a m j e r u o š t e ć e n j a na strani ustupioca, tako i
z n a n j e ustupioeevih potomaka odnosno bračnog druga za tu namjeru.
Rok za ovu tužbu (pobojna dokazna tužba) iznosi deset godina računajući ,
od zaključenja sporazuma o ustupanju i raspodjeli.
Treba, najzad, spomenuti da možda neće u svakom slučaju objektiv-
nog oštećenja vjerovnika postojati mogućnost pobijanja sporazuma o ustu-
panju i raspodjeli kao raspolaganja bez naknade zbog toga, što se u kon-
kretnom slučaju neće raditi o pravnom poslu bez naknade, nego o mješo-
vitom pravnom poslu ili čak o posve naplatnom ugovoru (vidi uz čl. lile.
ZN pod tač. 5). I u ovom će se slučaju pobijanje vršiti uz pretpostavke
koje se traže za pobijanje bilo kojih pravnih djela dužnika učinjenih
zbog namjere oštećenja vjerovnika. Kako se posao ustupanja i raspodjele
zaključuje uvijek samo između pretka i njegovih potomaka odnosno brač-
nog druga, to se pobijanje u navedenom slučaju može vršiti i uz pret-
postavke predviđene pravnim pravilima pobojnog prava za pobijanje
pravnih djela dužnika učinjenih dvije godine prije pobijanja prema brač-'.
nom drugu i drugim bliskim rođacima. To znači da vjerovnici ustupioca
ni u navedenoj situaciji ne moraju dokazivati da su ustupiočevi potomci
odnosno bračni drug znali ili morali znati za ustupiočevu namjeru ošte-
ćenja.
Pobijanje pravnih djela zbog oštećenja vjerovnika ima relativni zna-
čaj, jer djeluje samo prema pobijaču i radi namirenja njegovog potraži-
vanja, dok prema ostalim osobama pravno djelo ostaje na snazi. Ustupio-
čevi će potomci morati da dopuste ustupiočevim vjerovnicima kao po-
bijačima da se namire iz ustupljenih dobara, koliko je to potrebno s
obzirom na visinu njihovog potraživanja. Potomci se, međutim, mogu oslo-
boditi zahtjeva za pobijanje na taj način, što će namiriti potraživanja
koja ustupiočevi vjerovnici imaju prema ustupiocu (§ 17. cit. zakona).

356
 Član 119 —120.

Obaveza jamstva

Član 119.
Obaveza jamstva koja poslije diobe nastaje između sunasljednika na-
staje i između potomaka poslije ustupanja i raspodjele imovine koje im je
izvršio njihov predak.

S obzirom na okolnost da stjecanje imovine na temelju pravovalja-

nog sporazuma o ustupanju i raspodjeli predstavlja prethodno (antici-
pirano) nasljeđivanje, tako da se ustupiočevi potomci (i njegov bračni
drug) u odnosu između sebe praktično nalaze u istom položaju kao i
simasljednici,^) to je potpuno razumljivo da je na* isti način riješeno pi-
tanje jamstva između ustupiočevih potomaka, odnosno bračnog druga
poslije ustupanja i raspodjele, kao i između sunasljednika poslije diobe.
Vidi objašnjenje uz čl. 152. ZN. '

Opoziv

Član 120.
Ustupilac ima pravo zahtijevati da mu potomak vrati ono što je pri-
mio ustupanjem i raspodjelom, ako je ovaj pokazao grubu nezahvalnost
prema njemu.
Isto pravo ima ustupilac ako potomak ne daje njemu ili kome drugo-
me uzdržavanje određeno poslom ustupanja i raspodjele, ili ako ne isplati
dugove ustupiočeve čija mu je isplata naložena istim poslom.
U drugim slučajevima neizvršenja tereta određenih poslom ustupanja
i raspodjele sud će, vodeći računa o važnosti tereta za ustupioca i o ostalim
okolnostima slučaja, odlučiti da li ustupilac ima pravo zahtijevati vraćanje
danih dobara, ili samo pravo tražiti prisilno izvršenje tereta.

1. Pored općih razloga koji važe za pobijanje pravnih poslova i in-

herentnih razloga pobijanja predviđenih ovim članom, sporazum o Ustu-
panju i raspodjeli može se pobijati i iz drugih specijalnih razloga zbog
kojih se mogu pobijati pojedini pravni poslovi s kojima je taj sporazum
kombiniran u smislu čl. 116. ZN, što posebno vrijedi za slučaj, kada je pri-
likom ustupanja i raspodjele ugovoreno doživotno uzdržavanje. Vidi o to-
me pod tačkom 7.
Odredbe ovog člana o opozivu vrijede ne samo prema potomcima ne-
go i prema bračnom drugu ako je i on bio obuhvaćen sporazumom o ustu-
panju i raspodjeli i dobio svoj dio. Smatramo, međutim, da ustupilac u
pogledu svog bračnog druga sporazum može opozvati i u slučaju kad je
poslije sporazuma nastupila koja činjenica, zbog koje bračni drug gubi
pravo zakonskog nasljeđivanja (čl. 27. ZN). U prilog ovog stanovišta
govori okolnost, što ustupanje i raspodjela predstavlja anticipirano na-
sljeđivanje, a ustupilac, ako se ostvare razlozi, zbog kojih bračni drug
po zakonu gubi pravo: da naslijedi, nema druge pravne mogućnosti da
anulira anticipirano nasljeđivanje na strani svog bračnog druga, osim
da traži vraćanje danih dobara.

»Objašnjenja«, str. 141.

357
Član 120.

Pravo zahtijevati vraćanje ustupljenih dobara zbog grube nezahval-

nosti potomaka pripada ustupiocu ne samo u slučajevima kada je ustu-
panje i raspodjela besplatan pravni posao nego i onda kada se radi o
mješovitom, odnosno kombiniranom ugovoru u smislu čl. 116. ZN. Ako,
dakle, postoje pretpostavke za opoziv iz stava 1 ovog člana, potomak je du-
žan vratiti primljena dobra u cjelini (tj. ne samo u opsegu besplatnosti),
a njemu ostaje pravo tražiti od ustupioca da vrati ono što mu je sa svoje
strane dao (za stav 2 i 3 isp. pod tač. 6)." To odgovara zakonskoj dikciji,
a u skladu je i s prirodom samog sporazuma o ustupanju i raspodjeli.
2. G r u b a n e z a h v a l n o s t (gruba neblagodarnost) je neodređen
pojam, tzv. pravni standard (vidi uz čl. 223. ZN). Da li se po-
stupak potomka prema ustupiocu može okarakterizirati grubom nezah-
valnošću, to treba sud u svakom konkretnom slučaju da ocijeni uzev-
ši u obzir sve okolnosti tog slučaja. Uzroci isključenja nužnih nasljednika
iz nasljedstva predviđeni u čl. 47. st. 1, tač. 1. i 2. mogu poslužiti i kao
jedan od kriterija za određivanje grube nezahvalnosti. Usporedba je na
mjestu utoliko, što ustupanje i raspodjela predstavlja prethodno (anticipi-
rano) nasljeđivanje, pa nema razloga da navedeni uzroci isključenja ne bi
mogli važiti i za opoziv u smislu odredbe stava 1 ovog člana. Kako, me-
đutim, posao ustupanja i raspodjele sadrži u sebi i elemente darovanja.f)
to se kao daljnji kriterij za utvrđivanje grube nezahvalnosti može uzeti
i onaj prema kojem se gruba nezahvalnost određuje u slučaju opoziva
darovanja. Prema pravnim pravilima o opozivu darovanja (§ 948. OGZ
§ 567. SGZ i čl. 487. i 488. OIZ), pod grubom se nezahvalnošću razumijeva
takva povreda tijela, časti, slobode ili imovine darodavca, koja predstavlja
krivično djelo, bez obzira na to da li se za takva djela gonjenje podu-
zima po službenoj dužnosti ili na prijedlog ili na privatnu tužbu. Prema
tome se može uzeti da je pokazao grubu nezahvalnost prema ustupiocu
ne samo onaj potomak koji se povredom neke zakonske ili moralne duž-
nosti teže prema njemu ogriješio ili koji je prema njemu ili njegovom
bračnom drugu, djetetu ili roditelju s umišljajem učinio neko teže kri-
vično djelo (čl. 47. st. 1 tač. 1. i 2. ZN) nego i onaj koji je prema ustu-
piocu učinio blaže krivično djelo ako se ono može svrstati u krivična
djela protiv tijela, časti, slobode i imovine. Treba, međutim primijetiti
da se po crnogorskom građanskom pravu (čl. 488. st. 2 OIZ), kad se radi
o opozivu darovanja, nedopušteno djelo koje predstavlja grubu nezahval-
nost (krajnju neblagodarnost) ako je učinjeno prema darodavčevom brač-
nom drugu, darodavčevim roditeljima ili darodavčevoj djeci, smatra da
je učinjeno prema samom darodavcu.
Za postojanje grube nezahvalnosti u smislu stava 1 ovog člana nije
bitno da je krivično djelo prema ustupiocu učinjeno s umišljanjem, kako
se to traži za mogućnost isključenja iz nasljedstva. Makar bi djelo bilo
učinjeno iz nehata, ako okolnosti pod kojima je učinjeno upućuju na
vrlo nemaran odnos potomka prema ustupiocu, može se s obzirom na to
djelo utvrditi postojanje grube nezahvalnosti. Ako je npr. potomak svje-
stan da svojom radnjom može teško tjelesno povrijediti ustupioca, pa ga
1
»Objašnjenj a«, str. 141.

358
 Član 120.

doista teško i povrijedi, može se uzeti da je time prema njemu pokazao

grubu nezahvalnost iako je lakomisleno držao da do povrede neće doći.
S druge strane, međutim, ne mora ni svako^ krivično djelo potomka
protiv tijela, časti, slobode ili imovine ustupioca predstavljati grubu ne-
zahvalnost iako je učinjeno s umišljanjem. Tako npr. ako je potomak
ustupioca uvrijedio (čl. 170. st. 1 KZ) i bio zbog toga osuđen, to još ne
mora značiti da je samim tim prema ustupiocu pokazao grubu nezahval-
nost. U takvim slučajevima treba uzeti u obzir i ocijeniti i sve druge
okolnosti, kao i uopće cjelokupni odnos i postupak potomka prema ustu-
piocu.
Pravo na opoziv zbog grube nezahvalnosti prestaje uslijed o p r o -
štaja koji ustupilac može izraziti izričito ili konkludentnim radnjama.
Tako npr. ako je gruba nezahvalnost od strane potomka prema ustupi-
ocu uslijedila nakon zaključenja sporazuma o raspodjeli i ustupanju, ali
prije nego je ustupilac potomku predao dobra koja su predmet sporazuma,
ustupilac neće imati pravo na opoziv ako je poslije pokazane grube ne-
zahvalnosti potomku predao dobra.
3. Vrijeme potrebno za z a s t a r u zahtjeva za opoziv ustupanja i ra-
spodjele zbog grube nezahvalnosti nije određeno ni Zakonom o nasljeđi-
vanju ni Zakonom o zastari potraživanja. Kako se u ovom slučaju ne
radi o pravu zahtijevati ispunjenje obaveze u smislu čl. 1. st. 1 i čl. 41.
st. 1 Zakona o zastari potraživanja, pa se ne može uzeti da bi ovdje važio
opći rok za zastaru potraživanja iz čl. 14. tog zakona, to vrijeme zastari-
jevanja s obzirom na čl. 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa treba
odrediti primjenom pravnog pravila o zastarijevanju zahtjeva za opoziv
darovanja s kojim je institut ustupanja i raspodjele najsrodniji. Prema
pravnom pravilu iz § 1487. OGZ i § 937. SGZ zahtjev za opoziv daro-
vanja zastaru je u roku od tri godine od dana počinjene grube nezahval-
nosti. Istina, pravnim pravilom iz čl. 490. st. 1 OIZ predviđen je za za-
staru zahtjeva za opoziv darovanja zbog grube nezahvalnosti rok od de-
set godina. Smatramo, međutim, da za opoziv ustupanja i raspodjele zbog
grube nezahvalnosti treba za čitavo područje naše države da važi jednaki
zastarni rok i to upravo trogodišnji, jer taj rok prema spomenutim prav-
nim pravilima o opozivu darovanja važi na najvećem dijelu naše države,
dok zastarni rok od deset godina u ovakvim slučajevima ne bi bio u
skladu s potrebama sigurnosti pravnog prometa niti bi odgovarao osnov-
noj misli Zakona o zastari potraživanja o potrebi što kraćih zastarnih
rokova. Prema tome, ustupilac mora podnijeti u roku od tri godine od
dana počinjene grube nezahvalnosti zahtjev (tužbu) za vraćanje ustuplje-
nih dobara zbog grube nezahvalnosti potomka.
4. Do dužnosti vraćanja ustupljenih dobara ne dolazi ipso facto tj.
uslijed same činjenice pokazane grube nezahvalnosti, već je potrebno da
ustupilac stavi z a h t j e v za v r a ć a n j e . Nakon što bude obaviješten
o zahtjevu za opoziv, potomak postaje nepoštenim (nesavjesnim) posje-
dnikom ustupljenih dobara. Za utvrđivanje kvaliteta njegovog posjeda
nije međutim, nužno da je zahtjev za opoziv podnesen sudskim putem,
u obliku tužbe, već je dovoljno, da ustupilac zahtjev za vraćanje ustup-
ljenih dobara uputi neposredno potomku, koji je prema njemu pokazao

359
Član 120.

grubu nezahvalnost. Ako se potomak dobrovoljno ne podvrgne ovom

zahtjevu, ustupilac mora zahtjev ostvarivati tužbom, naravno u okviru
roka zastarijevanja tog zahtjeva (vidi naprijed, pod tač. 3).(2)
Prema kvaliteti posjeda određuje se i opseg obaveze potomka pre-
ma kome je upravljen zahtjev za vraćanje danih dobara. S obzirom na
okolnost da se potomak do primanja zahtjeva za opoziv smatra poštenim *
posjednikom, on će biti dužan vratiti ustupiocu primljena dobra u sta-
nju u kojem se budu nalazila u vrijeme opoziva. Ako je potomak u
međuvremenu dobra otuđio uz naplatu, bit će obavezan vratiti njihovu
vrijednost kojom još u to vrijeme raspolaže. Ukoliko je primljenu imo-
vinu do tog vremena potrošio, neće biti dužan za to dati nikakvu na-
knadu (§ 329. OGZ; § 204. SGZ). Kao pošten posjednik, potomak zadr-
žava sve plodove koje je od primljenih dobara sabrao do opoziva i ima
pravo na naknadu nužnih i korisnih troškova (§ 330. i 331. OGZ; § 204
SGZ; 823—825. OIZ). Nakon primljenog opoziva potomak kao nepošte-
ni posjednik odgovara za svako pogoršanje ustupljenih dobara i dužan je
ustupiocu naknaditi štetu ako primljena imovina ili neki njen dio nje-
govom krivnjom propadne ili postane neupotrebljiv. On je dužan vratiti
i sve plodove koje je poslije opoziva ubrao i dati naknadu za plodove
koji su propali zbog toga što su ostali neubrani. Na naknadu korisnih
troškova, koje je učinio poslije opoziva, ima potomak pravo samo utoliko,
ukoliko ti troškovi doista predstavljaju korist za ustupioca, dok u pogledu
nužnih troškova ima isto pravo kao i u slučaju kada su učinjeni prije
opoziva (§ 335. i 336. OGZ; § 204. SGZ).

5. Iz okolnosti da predak za života vrši raspodjelu svoje imovine na

svoje potomke, s određenim nasljednopravnim posljedicama (vidi uz čl
114, pod tač. 1), treba zaključiti da je pravo na opoziv zbog grube neza-
hvalnosti o s o b n o p r a v o u s t u p i o c a , koje, u načelu, ne prelazi
na njegove nasljednike. Ustupilac sam treba da odluči, hoće li se poslu-
žiti pravom opoziva ili ne. Ako je on usprkos pokazanoj gruboj nezah-
valnosti potomka izvršenu raspodjelu imovine ostavio netaknutom, onda
je njegovom smrću pravo opoziva prestalo.
Drugačija je, međutim, situacija u slučaju kada ustupilac nije bio u
mogućnosti izraziti svoju volju u pogledu korištenja prava na opoziv.
Takav slučaj postoji u prvom redu onda ako je potomak ustupioca s
umišljajem lišio života. Da nije bilo ustupanja i raspodjele, ovaj potomak
zbog nedostojnosti za nasljeđivanje (čl. 131. st. 1 tač. 1. ZN) ne bi mogao
naslijediti ostavioca ni na temelju zakona ni na temelju oporuke. Bilo bi
2
Smatramo da nema opravdanog razloga da se za opoziv ustupanja
i raspodjele usvoji pravno pravilo iz § 949. OGZ, prema kojem daropri-
mac ipso facto uslijed grube nezahvalnosti postaje nepoštenim posjednikom.
Primjena ovog pravnog pravila dovela bi do toga, da potomak kroz čitavo
vrijeme, dok teče trogodišnji rok zastarijevanja, ne bi znao kako da se
odnosi prema primljenoj imovini, ako se ustupilac do kraja tog roka ne bi
izjasnio, hoće li se poslužiti pravom opoziva. .
S druge pak strane — vansudski zahtjev ustupioca, kojim se traži od
potomka vraćanje ustupljenih dobara radi grube nezahvalnosti, predstavlja
za potomka okolnost iz koje on može dovoljno pouzdano izvesti zaključak
o neosnovanosti svog daljnjeg posjeda tih dobara.

360
 Član 120.

apsurdno ne dopustiti ustupiočevim nasljednicima da u n a v e d e n o m slu-

čaju zahtijevaju od ustupiočevog ubojice v r a ć a n j e c n o g š t o je p r i m i o na
temelju ustupanja i raspodjele. Usvojenjem njihovog zahtjeva za v r a -
ćanje, ustupljena dobra postat će sastavnim dijelom ostavine.
Ali ne samo u slučaju ubojstva ustupioca od s t r a n e p o t o m k a n e g o i u
drugim slučajevima kada je ustupilac p o s t u p k o m n e z a h v a l n o g p o t o m k a
bio spriječen koristiti se p r a v o m na opoziv p r e m a t o m p o t o m k u , t r e b a
ustupiočevim nasljednicima priznati to p r a v o . Da li je ustupilac zaista
bio doveden u takav položaj — to je quaestio facti, pa je dužnost suda da
svestrano ocijeni sve okolnosti k o n k r e t n o g slučaja.
6. Osim u slučaju pokazane g r u b e nezahvalnosti p o t o m k a , u s t u -
piocu prema odredbi s t a v a 2 p r i p a d a p r a v o na opoziv još u d v a d a l j -
nja slučaja:
a) ako potomak ne daje uzdržavanje o d r e đ e n o poslom u s t u p a n j a i
raspodjele (čl. 116. st. 1 ZN);
b) ako potomak ne isplati dugove ustupiočeve, ukoliko mu je to
bilo naloženo istim poslom (čl. 118. ZN). "•
Tražiti od potomka vraćanje ustupljenih d o b a r a u oba je slučaja
p r a v o ustupioca, pa je sud dužan njegovom zahtjevu udovoljiti a k o su
ispunjene pretpostavke koje se ovdje traže. M e đ u t i m , u s t u p i l a c u o v i m
slučajevima umjesto p r a v o m na opoziv može se koristiti p r a v o m da
traži ispunjenje obaveze koju je p o t o m a k p r e u z e o poslom u s t u p a n j a i
raspodjele.
Potomku, koji je na zahtjev ustupioca m o r a o v r a t i t i o n o što je p r i m i o
ustupanjem i raspodjelom, p r i p a d a p r a v o da od u s t u p i o c a t r a ž i ' n a k n a d u
za činidbe koje je on sa svoje s t r a n e izvršio, ukoliko njegovi izdaci nisu
pokriveni prihodima koje je i m a o od u s t u p l j e n i h d o b a r a prije vraćanja.
7. Između odredbe s t a v a 2 ovog člana i o d r e d b e s t a v a 3 člana 125.
postoji izvjesna sličnost budući da njihova p r i m j e n a u oba slučaja d o -
vodi do raskida ugovora. Dok, m e đ u t i m , p r e m a o d r e d b i s t a v a 3 č l a n a
125. može svaka s t r a n a tražiti raskid ugovora, a k o -druga s t r a n a ne iz-
vršava svoje obaveze, p r e m a odredbi stava 2 ovog č l a n a do ovog p r a v n o g
efekta moglo bi doći samo na t r a ž e n j e ustupioca. I p a k je m o g u ć e da i u
slučaju, kada se radi o s p o r a z u m u o u s t u p a n j u i raspodjeli, do r a s k i d a
sporazuma dođe i na t r a ž e n j e p o t o m k a k a o p r i m a o c a imovine. Do o v e
mogućnosti doći će u slučaju k a d a je p o t o m a k p r i l i k o m u s t u p a n j a i r a s -
podjele preuzeo obavezu da doživotno u s v o m ili u zajedničkom k u ć a n -
' stvu uzdržava ustupioca, pa se njihovi odnosi t o l i k o p o r e m e t e da zajedni-
čki život postane nepodnošljiv. K a k o s p o r a z u m o u s t u p a n j u i raspodjeli
u tom slučaju predstavlja t e r e t n i (naplatni) ugovor, u s t u p i l a c k a o p r i -
malac uzdržavanja i p o t o m a k k a o davalac u z d r ž a v a n j a nalaze se u istoj
pravnoj situaciji u kojoj se n a l a z e u g o v o r n e s t r a n k e iz svakog d r u g o g
ugovora o doživotnom uzdržavanju, ako one p r e m a u g o v o r u žive za-
jedno. (8)

3
Razlika je jedino u tome, što u prvom slučaju ugovor imade i odre-
đeni nasljeđnopravni učinak (onaj iz čl. 114. st. 2 ZN), kojeg u drugom
slučaju nema.

361
 Član 120.

Ukoliko, dakle, postoje pretpostavke iz stava 2 čl. 125. ZN raskid ugo-

vora mogu tražiti kako ustupilac, tako i potomak (o analognoj primjeni
odredbe stava 2 čl. 125. ZN na ugovore o doživotnom uzdržavanju na
temelju kojih primalac uzdržavanja već za svog života predaje svoju
imovinu davaocu uzdržavanja — vidi uz čl. 125. ZN).
8. I bez obzira na tzv. z a k o n s k u k a s a t o r n u (iritatornu) k 1 a-
u z u l u , koja je sadržana u 'stavu 2 ovog člana, ustupilac i potomci mogu
sporazumom o ustupanju i raspodjeli predvidjeti i druge slučajeve i
uvjete uz koje ustupilac imade pravo tražiti od potomka vraćanje ustu-
pljenih dobara, tj. pravo tražiti raskid sporazuma (clausula irritatoria).
Štaviše, to se pravo sporazumom može predvidjeti ne samo za ustupioca
nego i za potomke, što je od važnosti u slučajevima kada je koji od
potomaka prilikom ustupanja i raspodjele preuzeo prema ustupiocu od-
ređenu obavezu, kao što je npr. obaveza doživotnog uzdržavanja u za-
jedničkom kućanstvu.
9. Stav 3 sadrži odredbu s alternativnom dispozicijom za sud koji je,
međutim, pri odlučivanju koje će od dvaju ovdje predviđenih i mogućih
rješenja u konkretnom slučaju usvojiti, dužan utvrditi i razmotriti sve
okolnosti koje mogu biti od važnosti za izbor jedne ili druge alternative
(vezana ocjena). Ako je npr. ustupilac prilikom ustupanja i raspodjele
ugovorio za sebe takvu naknadu (npr. novčanu rentu) koja za njega pred-
stavlja jedini ili barem bitni izvor sredstava za daljnje uzdržavanje po-
slije predaje imovine potomcima, onda bi bilo opravdano da sud u slu-
čaju neizvršavanja ove obaveze od strane potomaka prizna ustupiocu
pravo tražiti vraćanje danih dobara kako bi on mogao na drugi način
riješiti pitanje svog uzdržavanja. Naprotiv, ako teret, određen poslom
- ustupanja i raspodjele, ni s obzirom na objektivnu situaciju na strani
ustupioca ni u subjektivnom pogledu nema za njega naročiti značaj,
niti iz okolnosti proizlazi da je ustupanje i razdiobu imovine mislio ve-
zati uz spremnost potomka u ispunjenju tereta, onda je dovoljno da se
potomka prisili na izvršenje tereta.
S obzirom na alternativnu dispoziciju odredbe stava 3, za ustupioca
ne postoji sigurnost da će sud usvojiti njegov zahtjev za vraćanje danih
dobara, jer sud može prema okolnostima smatrati za zaštitu ustupiocevih
interesa dovoljnim da se potomku naredi prisilno izvršenje tereta. Ustu-
pilac može, međutim, izbjeći odugovlačenje postupka i nepotrebne tro-
škove na taj način što će se pri ostvarivanju svog prava poslužiti moguć-
nošću predviđenom u stavu 2 čl. 176. Zakona o parničnom postupku,
tako da u svojoj tužbi istakne najprije zahtjev za vraćanje danih dobara,
a podrednim zahtjevom da traži prisilno izvršenje tereta (supsidijarna
objektivna kumulacija tužbenih zahtjeva). Razumije se da ustupilac u
svakom slučaju ima pravo tražiti od potomka ispunjenje obaveze preu-
zete poslom ustupanja i raspodjele, pa ako se posluži samo tom moguć-
nošću, onda otpada alternativna dispozicija suda.

Sudska praksa
1. Ako preuzimalac imovine u pretežnoj mjeri ispunjava obaveze iz ugo-
vora o ustupanju i raspodjeli imovine, a inače svojim ponašanjem pokazuje

362
 Član 120 —121.

ugo- da želi ostati vjeran ugovoru, nema osnovanog razloga za opoziv ugovora
ijeni radi grube nezahvalnosti, odnosno nedavanja uzdržavanja (Presuda Vrhovnog
suda NR Slovenije Gž 15/59 od 23. IV 1959, potvrđena presudom Saveznog
•i na vrhovnog suda Rev. 970/59 od 9. I 1960, Porodilo 1959/2, br. 6).
voju 2. Opoziv sporazuma o ustupanju i raspodjeli moguć je i samo protiv
jednog od više suugovornika ako samo jedan od njih ne ispunjava preuzete
obaveze (Presuda Vrhovnog suda NR Slovenije Gž 323/59 od' 1. X 1959, potvr-
Sena presudom Saveznog vrhovnog suda Rev. 2145/59 od 9. III 1960, Poro-
dio 1960/1, br. 12).

tu- Prava potomaka nakon opoziva

a).
ca Član 121.
)d Potomak koji je morao vratiti ustupiocu ono Što je primio prilikom
u ustupanja i raspodjele moći će zahtijevati svoj nužni dio poslije smrti ustu-
pioca, ako nije isključen iz nasljedstva, niti je nedostojan da naslijedi
ustupioca, niti se odrekao nasljedstva.
Pri izračunavanju veličine njegovog nužnog dijela dijelovi imovine
koje je ostavilac za života ustupio i raspodijelio svojim ostalim potomcima
smatrat će se kao dar.

1. Ako je potomak zbog opoziva (čl. 120. ZN) morao vratiti ustupio-
ru ustupljena dobra, sporazum o ustupanju i raspodjeli gubi prema nje-
mu svoje nasljednopravno djelovanje utoliko, što mu o s t a j e n e o k r -
njeno p r a v o na n u ž n i d i o , zbog čega će se dobra ustupljena
ostalim nasljednicima pri izračunavanju njegovog nužnog dijela smatrati
darovima. To znači da će u slučaju, ako ustupilac poslije svoje smrti
nije ostavio nikakvu imovinu, ostali nasljednici biti dužni od ustuplje-

i nih dobara vratiti toliko, koliko je potrebno da bi potomak koji je bio

prisiljen vratiti ustupljena dobra mogao sada primiti nužni dio. Međutim,
sporazum o ustupanju i raspodjeli zadržava prema ovom potomku na-
sljednopravno djelovanje u drugom pravcu: n j e m u ne p r i p a d a
pravo t r a ž i t i u r a č u n a v a n j e dobara, koja su ustupljena osta-
lim nasljednicima, u njihov nasljedni dio. Ovo je važno za slučaj kada
ustupilac ustupanjem i raspodjelom nije obuhvatio cjelokupnu svoju
imovinu odnosno kada je poslije ustupanja' i raspodjele stekao druga
dobra, tako da je poslije svoje smrti ostavio izvjesnu imovinu koja ulazi
u njegovu ostavinu (čl. 114. st. 1 ZN). Potomku, koji je uslijed opoziva
morao vratiti primljena dobra, pripada od ove ostavine zakonski nasljed-
ni dio, bez prava da traži uračunavanje ustupljenih dijelova imovine
ostalim nasljednicima. Ako bi nasljedni zakonski dio ovog potomka iz-
nosio manje od njegovog nužnog dijela izračunatog prema odredbi stava
2 ovog člana, onda mu pripada samo nužni dio. Prema tome se potomak,
koji je uslijed opoziva morao vratiti ustupiocu ono što je primio prilikom
ustupanja i raspodjele, nalazi poslije smrti ustupioca u istom položaju
kao i ustupiočev bračni drug koji ustupanjem i raspodjelom nije bio
obuhvaćen.
2. Okolnost da je potomak uslijed opoziva morao vratiti ustupiocu
primljena dobra nije ni od kakvog utjecaja na djelovanje sporazuma
o ustupanju i raspodjeli prema ostalim potomcima i bračnom drugu, uko-
liko je i on bio sporazumom obuhvaćen. Između njih sporazum proizvodi

363
Član 120.

Ukoliko, dakle, postoje pretpostavke iz stava 2 čl. 125. ZN raskid ugo-

vora mogu tražiti kako ustupilac, tako i potomak (o analognoj primjeni
odredbe stava 2 čl. 125. ZN na ugovore o doživotnom uzdržavanju na
temelju kojih primalac uzdržavanja već za svog života predaje svoju
imovinu davaocu uzdržavanja — vidi uz čl. 125. ZN).
8. I bez obzira na tzv. z a k o n s k u k a s a t o r n u (iritatornu) k 1 a-
u z u l u , koja je sadržana u stavu 2 ovog člana, ustupilac i potomci mogu
sporazumom o ustupanju i raspodjeli predvidjeti i druge slučajeve i
uvjete uz koje ustupilac imade pravo tražiti od potomka vraćanje ustu-
pljenih dobara, tj. pravo tražiti raskid sporazuma (clausula irritatoria).
Staviše, to se pravo sporazumom može predvidjeti ne samo za • ustupioca
nego i za potomke, što je od važnosti u slučajevima kada je koji od
potomaka prilikom ustupanja i raspodjele preuzeo prema ustupiocu od-
ređenu obavezu, kao što je npr. obaveza doživotnog uzdržavanja u za-
jedničkom kućanstvu.
9. Stav 3 sadrži odredbu s alternativnom dispozicijom za sud koji je,
međutim, pri odlučivanju koje će od dvaju ovdje predviđenih i mogućih
rješenja u konkretnom slučaju usvojiti, dužan utvrditi i razmotriti sve
okolnosti koje mogu biti od važnosti za izbor jedne ili druge alternative
(vezana ocjena). Ako je npr. ustupilac prilikom ustupanja i raspodjele
ugovorio za sebe takvu naknadu (npr. novčanu rentu) koja za njega pred-
stavlja jedini ili barem bitni izvor sredstava za daljnje uzdržavanje po-
slije predaje imovine potomcima, onda bi bilo opravdano da sud u slu-
čaju neizvršavanja ove obaveze od strane potomaka prizna ustupiocu
pravo tražiti vraćanje danih dobara kako bi on mogao na drugi način
riješiti pitanje svog uzdržavanja. Naprotiv, ako teret, određen poslom
ustupanja i raspodjele, ni s obzirom na objektivnu situaciju na strani
ustupioca ni u subjektivnom pogledu nema za njega naročiti značaj,
niti iz okolnosti proizlazi da je ustupanje i razdiobu imovine mislio ve-
zati uz spremnost potomka u ispunjenju tereta, onda je dovoljno da se
potomka prisili na izvršenje tereta.
S obzirom na alternativnu dispoziciju odredbe stava 3, za ustupioca
ne postoji sigurnost da će sud usvojiti njegov zahtjev za vraćanje danih
dobara, jer sud može prema okolnostima smatrati za zaštitu ustupiočevih
interesa dovoljnim da se potomku naredi prisilno izvršenje tereta. Ustu-
pilac može, međutim, izbjeći odugovlačenje postupka i nepotrebne tro-
škove na taj način što će se pri ostvarivanju svog prava poslužiti moguć-
nošću predviđenom u stavu 2 čl. 176. Zakona o parničnom postupku,-
tako da u svojoj tužbi istakne najprije zahtjev za vraćanje danih dobara,
a podrednim zahtjevom da traži prisilno izvršenje tereta (supsidijarna
objektivna kumulacija tužbenih zahtjeva). Razumije se da ustupilac u
svakom slučaju ima pravo tražiti od potomka ispunjenje obaveze preu-
zete poslom ustupanja i raspodjele, pa ako se posluži samo tom moguć-
nošću, onda otpada alternativna dispozicija suda.

Sudska praksa
1. Ako preuzimalac imovine u pretežnoj mjeri ispunjava obaveze iz ugo-
vora o ustupanju i raspodjeli imovine, a inače svojim ponašanjem pokazuje

362
 Član 120 —121.

da želi ostati vjeran ugovoru, nema osnovanog razloga za opoziv ugovora

radi grube nezahvalnosti, odnosno nedavanja uzdržavanja (Presuda Vrhovnog
suda NR Slovenije Gž 15/59 od 23. IV 1959, potvrđena presudom Saveznog
vrhovnog suda Rev. 970/59 od 9. I 1960, Poročilo 1959/2, br. 6).
2. Opoziv sporazuma o ustupanju i raspodjeli moguć je i samo protiv
jednog od više suugovornika ako samo jedan od njih ne ispunjava preuzete
obaveze (Presuda Vrhovnog suda NR Slovenije Gž 323/59 od' 1. X 1959, potvr-
đena presudom Saveznog vrhovnog suda Rev. 2145/59 od 9. III 1960, Poro-
dio 1960/1, br. 12).

Prava potomaka nakon opoziva

Član 121.
Potomak koji je morao vratiti ustupiocu ono što je primio prilikom
ustupanja i raspodjele moći će zahtijevati svoj nužni dio poslije smrti ustu-
pioca, ako nije isključen iz nasljedstva, niti je nedostojan da naslijedi
ustupioca, niti se odrekao nasljedstva.
Pri izračunavanju veličine njegovog nužnog dijela dijelovi imovine
koje je ostavilac za života ustupio i raspodijelio svojim ostalim potomcima
smatrat će se kao dar.

1. Ako je potomak zbog opoziva (čl. 120. ZN) morao vratiti ustupio-
cu ustupljena dobra, sporazum o ustupanju i raspodjeli gubi prema nje-
mu svoje nasljednopravno djelovanje utoliko, što mu o s t a j e n e o k r -
njeno p r a v o na n u ž n i d i o , zbog čega će se dobra ustupljena
ostalim nasljednicima pri izračunavanju njegovog nužnog dijela smatrati
darovima. To znači da će u slučaju, ako ustupilac poslije svoje smrti
nije ostavio nikakvu imovinu, ostali nasljednici biti dužni od ustuplje-
nih dobara vratiti toliko, koliko je potrebno da bi potomak koji je bio
prisiljen vratiti ustupljena dobra mogao sada primiti nužni dio. Međutim,
sporazum o ustupanju i raspodjeli zadržava prema ovom potomku na-
sljednopravno djelovanje u drugom pravcu: n j e m u ne p r i p a d a
pravo t r a ž i t i u r a č u n a v a n j e dobara, koja su ustupljena osta-
lim nasljednicima, u njihov nasljedni dio. Ovo je važno za slučaj kada
ustupilac ustupanjem i raspodjelom nije obuhvatio cjelokupnu svoju
imovinu odnosno kada je poslije ustupanja' i raspodjele stekao druga
dobra, tako da je poslije svoje smrti ostavio izvjesnu imovinu koja ulazi
u njegovu ostavinu (čl. 114. st. 1 ZN). Potomku, koji je uslijed opoziva
morao vratiti primljena dobra, pripada od ove ostavine zakonski nasljed-
ni dio, bez prava da traži uračunavanje ustupljenih dijelova imovine
ostalim nasljednicima. Ako bi nasljedni zakonski dio ovog potomka iz-
nosio manje od njegovog nužnog dijela izračunatog prema odredbi stava
2 ovog člana, onda mu pripada samo nužni dio. Prema tome se potomak,
koji je uslijed opoziva morao vratiti ustupiocu ono što je primio prilikom
ustupanja i raspodjele, nalazi poslije smrti ustupioca u istom položaju
kao i ustupiočev bračni drug koji ustupanjem i raspodjelom nije bio
obuhvaćen.
2. Okolnost da je potomak uslijed opoziva morao vratiti ustupiocu
primljena dobra nije ni od kakvog utjecaja na djelovanje sporazuma
o ustupanju i raspodjeli prema ostalim potomcima i bračnom drugu, uko-
liko je i on bio sporazumom obuhvaćen. Između njih sporazum proizvodi

363
Član 121 —122.

puni nasljednopravni učinak (čl. 114. st. 2 ZN). Drugačija je, međutim,
situacija kada se sa sporazumom nije suglasio koji ustupiočev potomak.
U tom slučaju sporazum gubi svoje nasljednopravno djelovanje ne samo
prema potomku koji se nije suglasio nego i prema onim potomcima koji
su u sporazumu sudjelovali (čl. 115. st. 1 ZN).

III. UGOVOR O DOŽIVOTNOM UZDRŽAVANJU

Uvjeti za pravovaljanost ugovora o doživotnom

uzdržavanju
Član 122.
Ugovor kojim se jedan ugovornik obavezuje da uzdržava doživotno
drugog ugovornika, ili neku treću osobu, a u kome drugi ugovornik izja-
vljuje da mu ostavlja svu svoju imovinu ili jedan njezin dio u nasljedstvo
nije ugovor o nasljeđivanju, nego ugovor o otuđenju uz naknadu svih ne-
pokretnih stvari koje pripadaju primaocu uzdržavanja u vrijeme zakliiičc-
nja ugovora, ili određenog dijela tih stvari, čija je predaja davaocu uzdr-
žavanja odgođena do smrti primaoca uzdržavanja (ugovor o doživotnom
"uzdržavanju).
Pod nepokretnim stvarima razumijevaju se i one pokretne stvari koje
služe za upotrebu i iskorišćavanje nepokretnih stvari, kao što su poljopri-
vredne sprave i alat i stoka.
Ovim ugovorom mogu biti obuhvaćene i druge pokretne stvari prima-
oca uzdržavanja, ali je zato potrebno da u ugovoru budu navedene.
Ugovor o doživotnom uzdržavanju mora biti sastavljen u pismenom
obliku i ovjeren od suca.
cm ovjere sudac će pročitati ugovor i upozoriti ugovornike na
posljedice ugovora.
Kao ugovori o doživotnom uzdržavanju smatraju se i ugovori kojima
je uz obećanje nasljedstva poslije smrti ugovorena zajednica života ili za-
jednica imanja, ili da će jedan ugovornik čuvati i paziti drugog, imanje mu
obrađivati i poslije smrti sahraniti, ili što drugo u istu svrhu.

1. Ugovor o doživotnom uzdržavanju, o kojem se govori u ovom

članu, po svom je nazivu i sadržaju bio već otprije poznat u našem prav-
nom životu iako nije bio posebno reguliran građanskim zakonima koji
su važili na pojedinim pravnim područjima naše države. Zbog toga je
i pitanje pravne naravi ovog ugovora bilo sporno. Teorija i sudska praksa
kolebale su se između stanovišta, prema kojem se ugovor o doživotnom
(dosmrtnom) uzdržavanju smatrao samo vrstom ugovora o doživotnoj
renti (dosmrtnom prihodu — vidi uz čl. 116. pod tač. 4) i stanovišta da
taj ugovor predstavlja kategoriju ugovora o darovanju (donatio sub modo
ili donatio mortis causa). O stanovištu koje se zauzimalo u prosuđivanju
pravne naravi ugovora o doživotnom uzdržavanju ovisila je u konkretnom
slučaju mogućnost njegovog pobijanja zbog povrede nužnog dijela. Naj-
prihvatljivim se, međutim, može smatrati ono mišljenje, prema kojem
se ugovor o doživotnom uzdržavanju tretirao kao inominatni kontrakt

364
 Član 122.

koji se s obzirom na svoj sadržaj i konkretnu činjeničnu situaciju u

jednom slučaju može posve približiti ugovoru o doživotnoj renti, dok u
drugom slučaju ne mora s tim ugovorom imati gotovo ništa zajedničko,
a u jednom i u drugom slučaju može imati više ili manje izražene ele-
mente besplatnosti.f1)
Ugovori o doživotnom uzdržavanju, koje su stranke sklopile prije
donošenja Zakona o nasljeđivanju imali su raznolik sadržaj. Najčešći je
bio slučaj, u kojem je vlasnik nekretnina kao primalac uzdržavanja
odmah, za svog života, prenosio vlasništvo nekretnina na davaoca uzdr-
žavanja. Dosta uobičajen bio je i ugovor prema kojem je primalac
uzdržavanja odmah predao svoju imovinu na korištenje davaocu uzdr-
žavanja, ali je prijenos vlasništva na davaoca uzdržavanja bio odgođen
do smrti primaoca uzdržavanja. U ovom se slučaju ugovor o doživotnom
uzdržavanju često zaodijevao u oblik ugovora o darovanju za slučaj
smrti (vidi uz čl. 86. pod tač. 3). Svakako je najrjeđi slučaj ugovora o
doživotnom uzdržavanju bio onaj, gdje je davalac uzdržavanja iz svojih
sredstava trebao uzdržavati primaoca uzdržavanja, a ovaj je kao nak-
nadu za to uzdržavanje prenosio na njega s danom svoje smTti vlasništvo
svoje imovine.
Zakonom o nasljeđivanju preuzeta je i u čl. 122. regulirana upravo
ova, maločas opisana varijanta ugovora o doživotnom uzdržavanju, koja
je u našem pravnom životu najmanje dolazila do izražaja. S obzirom da
je sada statuiran u zakonu i dobio određen naziv, ugovor o doživotnom
uzdržavanju u toj svojoj varijanti ušao je u kategoriju i m e n o v a n i h
(nominatnih) u g o v o r a . Međutim, okolnost da je taj ugovor u jednoj
svojoj varijanti — i to ne u onoj koja je najtipičnija — reguliran Zako-
nom o nasljeđivanju, ne znači da se taj ugovor u ostalim varijantama
svog vrlo šarolikog_sadržaja_ i nakon stupanja na snagu ovog _zakona ne
BrmogacTpojavljivati u pravnom životu (viđTT~načelno mišljenje proši-
'rene opće sjednice Saveznog vrh. suda od 11. I 1957. br. 8/57, Zb.
II/1-VIII). Radi se ponajprije o tome da je za pravovaljanost ugovora
iz čl. 122. ZN potrebno _da_ budu ispunjene formalne pretpostavke pred-
viđene u stavu 4 i 5 ovog člana, dok se za pravovaljanosT ugovora o do-
životnom uzdržavanju ji__ostalim varijantama ne traži posebna forma,
'pšJETone iz čl. 9. Zakona o prometu zemljišta {""zgrada, ukoliko j>u jjred-
met ugovora nekretnine. Ujpogledu prava rdužnosti'koje proizlaze iz ove
ciruge vrste_ugovora o doživotnom uzdržavanju primjenjivat će^s¥~u gra-
nicama čl. 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa pravna pravila oba-
veznog prava. T e ž i š t e d i f e r e n c i r a n j a između jedne i druge
vrste ugovora postavljeno je ng moment kada prema ugovoru treba
izvršiti p r i j e n o s v l a s n i š t v a , a ne~~mnmonTen*t~^aktićrie~predaje~
ReJcretnina u posjed.(2) Pri tom treba istaći da je i za ugovore o doži-
votnom uzdržavanju koji se zaključuju između pretka i potomka u smi-
slu čl. 116. ZN, iako se imovina koja je predmet ugovora odmah predaje
u vlasništvo davaocu uzdržavanja, potrebna ista forma kao i za ugovore
' D r Z l a t k o M a j t i n , O ugovoru dosmrtnog uzdržavanja »'Odvjetnik-«
6r. 9/53,
8
str. 1.
Isp. dr M i l a n K r e č , O nekim pitanjima u vezi s ugovorom o doži-
votnom uzdržavanju, iz čl. 122, Zakona o nasljeđivanju, »Zemljišna knjiga«
br. 1-3/56, str. 5.

365
Član 122.

iz čl. 122. ZN, gdje je predaja imovine davaocu uzdržavanja odgođena

do smrti otuđivaoca imovine. Ova je forma za ugovore iz čl. 116. ZN po-
trebna, međutim, iz razloga što se ti ugovori zaključuju u okviru spora-
zuma o ustupanju i raspodjeli imovine, a za taj se sporazum prema čl.
112. st. 2 i 3 ZN traže isti formaliteti koji su potrebni za ugovor iz čl. 122.
ZN (vidi uz čl. 116. pod tač. 5 i 6).
Prema izloženom, pravo na doživotno uzdržavanje može danas pro-
izlaziti :
a) iz ugovora zaključenih prema odredbama čl. 122. i si. ZN;
b) iz sporazuma o ustupanju i raspodjeli imovine (čl. 111. i si. ZN)
u okviru kojeg je predak s potomkom u smislu čl. 116. ZN ugovorio do-
životna uzdržavanj e;
QQAZ ugovora zaključenih p o s l i j e stupanja na snagu Zakona o
nasljeđivanju, ali ne na temelju njegovih odredaba, već po pravnim pra-
vilima, bivših,
i) iz ugovora zaključenih p r i j e stupanja na.snagu Zakona o na-
sljeđivanju, prema pravnim pravilima koja su se dotad primjenjivala
na takve ugovore. (3)
U slučajevima pod a) i b) potrebna je za pravovaljanost ugovora
posebna forma, predviđena u čl. 122. st. 4 i 5 ZN, odnosno u čl. 112. st. 2
i 3 ZN. Za ugovore pod c) traži se samo pismeni oblik, ali i to samo uko-
liko su* predmeti ugovora nekretnine. Za ugovore pod d) potrebna je
forma koja je bila predviđena po propisima koji su važili u vrijeme za-
ključenja ugovora,, što znači da je bila potrebna pismena forma ako se
radilo o nekretninama, a ugovor je bio zaključen nakon isteka tri mjese-
ca od dana stupanja na snagu Zakona o prometu zemljišta i zgrada (s ob-
zirom na odredbu čl. 9. u vezi s čl. 73. tog zakona). Ako se pak pravo na '
doživotno uzdržavanje ustanovljuje u obliku naloga uz ugovor o darova-
nju, uključujući o v a m o i darovanje za slučaj smrti, _onda_Je_za_jakav
ugovor potrebna forma TčojaTse~toži za te ugovore.
Treba, Tiajz'aUTTmponTenuti da se pravo na~ ttoživotno uzdržavanje
može ustanoviti i oporukojn Iran lppat (č\ 91. ZN).
2. Prema samoj zakonskoj kvalifikaciji u g o v o r o d o ž i v o t -
n o m u z d r ž a v a n j u nije ugovor o nasljeđivanju, makar bi ugovorne
stranke u formulaciji ugovora i upotrijebile izraze koji bi upućivali na
»ostavljanje imovine u nasljedstvo« odnosno na nasljeđivanje. Određu-
jući na taj način pojam ugovora o doživotnom uzdržavanju, zakonodavac
je htio otkloniti sumnju o dopustivosti ovih ugovora, koja je postojala
prije donošenja Zakona o nasljeđivanju na pojedinim područjima naše
zemlje, naročito u Srbiji.(4) Kad bi se zbog toga što imovina jednog ugo-
vornika tek poslije njegove smrti prelazi u vlasništvo drugog ugovornika
ovaj ugovor trebao smatrati ugovorom o nasljeđivanju, onda on ne bi
bio dopušten, jer je ugovor o nasljeđivanju po našem nasljednom pravu
ništav (čl. 108. ZN).JJ stavu 1 ovog člana je zato istaknuto da se ovdje
radi o u g o v o r u o o t u đ e n j u n e p o k r e t n i h s t v a r i u z n a k -
' n a d u , tj. o obaveznopravnom ugovoru.
3
Isp. dr S r e ć k o G o l j a r , Enostransko prilagajanje preživitvenih
dajatev zavezančevim možnostim, »Pravnik*, br. 1-2/56, str. 34.
* »-Objašnjenja-«, str. 142.

366
 Član 122.

T i p i č a n o b l i k ugovora o doživotnom uzdržavanju prema stavu

I postoji u slučaju kada se jedan ugovornik obavezuje da će uzdržavati
doživotno drugog ugovornika ili neku treću osobu, dok se drugi ugovor-
nik obavezuje da kao naknadu za to uzdržavanje ustupa prvom ugovor-
niku s danom svoje smrti svoju nepokretnu imovinu ili dio te imovine
koja mu pripada u vrijeme zaključenja ugovora. " "~~°~~ * ™~~~
Doživotno uzdržavanje može imati širi i uži opseg, što ovisi o spo-
razumu stranaka. Ako u ugovoru nema o tome posebnih odredaba što će
vjerojatno biti rijedak slučaj, treba opseg uzdržavanja prosuđivati prema
mjesnim shvaćanjimas običajima i prilikama uzimajući pri tom u obzir
ne samo imovinsko stanje ugovornika nego i vrijednost imovine koja je
obuhvaćena ugovorom. Redovito će se uzdržavanje sastojati iz smještaja
(stanovanja), prehrane, davanja odjeće i obuće, ITvorbe!Tnjege i liječenja
'Sa vrijeme bolesti, a uz to će davalac uzdržavanja biti dužan da primaocu
^uzdržavanja poslije njegove smrti dade pHsTojan pogreb. Najčešći je slu-
čaj da primalac uzdržavanja ova davanja i službe dobiva u kućanstvu
^davaoca uzdržavanja ili da primalaOjZjirža^anja^^aJton^šJc^pjgga^sj^tf
.imovinu "davaocu uzdržavanja na ekonomsko iskorištavanje (ne u vlas-
ništvo), pnmiUvogTu~ svoje;lalcanslv'o°g'dj~e od njega prima navedena dag
.vanja i sIulbeTTTzdržavanje se,~međutim, ne mora uvijek sastojati samo
iz smještaja, prehrane i drugih spomenutih davanja i službi, već ono,
prema sporazumu stranaka, pored toga ili umjesto tih davanja i službi
može obuhvatiti i druga davanja u naravi, kao i davanja u gotovom
novcu. Bitno je da su ova dav1mVa~*~TyvTs'Tr5—o~ p r o m - t e u H r j r m n :
pTHTe b a_mjL. primaoca uzdFzavanja, Jer u slučaju kada bi "§va~Jbtla
^unaprijed količinski tačno određena, onda se ne bi_.rarTiTo' g HgolroTu*"~o
doživotnom uzdržavanju, nego o ugovoru o doživotnoj renti. Sadržaj
doživotnog uzdržavanja može inače po svom opsegu i sastavnim dijelo-
vima biti jednak kod ugovora o ikojima je riječ u ovom članu, kao i kod
ugovora o doživotnom uzdržavanju Starog tipa, tj. kod onih gdje se imo-
vina, koja je predmet ugovora, odfnah predaje u vlasništvo davaocu
uzdržavanja (vidi uz čl. 116. pod tač. 5. i 8). ~"
Međutim, osim navedenog tipičnog oblika ugovora o doživotnom
uzdržavanju na koji se odnosi stav 1 ovog člana, u zadnjem stavu je
predviđena mogućnost da ugovornici ovom ugovoru dadu i drugačiji sa-
držaj. U tom stavu opisane varijante ugovora navedene su samo kao
primjer. Zajednička karakteristika svih tih varijanti ugovora o doživot-
nom uzdržavanju jest zbrinjavanje ugovornika kao što je to i Jcarakte-
ristika tog ugovora uopće. Ovo zbrinjavanje može biti uzajamno kao~ItčT
y slueaj_Jgg±~zajHMrce~~1?ivota i zajednice imanja, ili može postojati
samo na jednoj strani kao u slučaju kada se prema ugovoru samčPjecTan
ugovornik obvezao daTTe~TuvaTrT~pazitl~đrugog, imanje mu~obTađIvati
i poslije njegove smrti ga sahraniti, što predstavlja osobnu činidbu na
strani jednog ugovornika. Z a j e d n i c a ž i v o t a znači takav odnos
ugovornih stranaka, u kojem svaki.ugoyofnjlg,"irnačelu; šamoštalno~upra-
vFja i gospodari svojom imovinom^ dok_se plodovi i drugi prihodi koriste
zajednički, prema potrebama jednogT*37ugo^ugovorniIEaT Z a j e d n i c a
_ilnaTja pretpostavlja l
'obaju ugovornika. Ne~postoji, me3uEim7~ovdje ne6a~osira~gfanića između

367
Član 122.

jedne i druge varijante. Nema zapreke da se između ugovornika na teme-

lju ugovora o doživotnom uzdržavanju ne ^ispostavi istovremeno zajed-
nica života, j jmanja ; n kojem će slučaju između njih postojati puna uza-
jamnost u pravima i dužnostima pri upravljanju, iskorištavanju i uživa-
nju imovine jedne i druge strane.
Jedna od razlika između ugovora iz stava 1 i ugovora iz stava 6 jest
i u tome, što se u prvom slučaju ugovor odnosi na imovinu koju primalac
uzdržavanja ima u času zaključenja ugovora, dok se ugovor iz stava 6
o d n o s i i na b u d u ć u i m o v i n u . Ovim se ugovorom (iz stava 6)
obuhvaća imovina koja pripada jednom ili objema ugovornicima, već pre-
ma tome da li na strani samo jednog od njih za života nastaje obaveza
kao što je to slučaj kod osobnih činidbi u smislu predzadnje rečenice
zadnjeg stava ili takva obaveza postoji uzajamno na strani jednog i dru-
gog ugovornika kao kod zajednice života ili zajednice imanja. U prvom
slučaju imovina korisnika osobnih činidbi prelazi nakon njegove smrti u
vlasništvo ugovornika koji je bio obavezan na osobne činidbe, a u drugom
slučaju preživjeli ugovornik dobiva u vlasništvo ugovorom obuhvaćenu
imovinu umrlog ugovornika. (5)
3. Ugovor o doživotnom uzdržavanju je d v o s t r a n o o b a v e z a n
(bilateralan, sinalagmatičan) ugovor, jer njegovim zaključenjem nastaju
obaveze (dužnosti) na jednoj i drugoj ugovornoj strani. Obaveza davaoca
uzdržavanja sastoji se u činidbama (davanja i činjenja) koje su predviđene
ugovorom ili određene prirodom stvari, a obaveza drugog ugovornika (ko-
ji ne mora biti primalac uzdržavanja) — da na davaoca uzdržavanja s da-
nom svoje smrti prenese vlasništvo stvari koje su predmet ugovora.
Ovaj je ugovor ujedno i n a p l a t a n (teretan, onerozan) ugovor,
jer svaka ugovorna strana dobiva naknadu za ono što daje ili čini drugoj
strani, odnosno trećoj osobi. Davalac uzdržavanja kao naknadu za svoju
činidbu (uzdržavanje) dobiva poslije smrti drugog ugovornika u vlasni-
štvo njegove nekretnine i druge stvari koje su obuhvaćene ugovorom, a
ovaj ugovornik kao naknadu za ustupljene nekretnine prima za sebe ili
osigurava trećoj osobi od prvog ugovornika (davaoca uzdržavanja) potreb-
na sredstva za život i usluge predviđene ugovorom.
Ugovor o doživotnom uzdržavanju sadrži u sebi i neka o b i l j e ž j a
a l e a t o r n o s t i iako ga se ne može svrstati u kategoriju aleatornih
6
ugovora (ugovora na sreću) u tehničkom smislu riječi.( ) Aleatornost kod
ugovora o doživotnom uzdržavanju postoji utoliko, što se unaprijed ne
zna kako će dugo živjeti primalac uzdržavanja, pa je, prema tome, ne-
poznat konačni ekonomski efekt tog ugovora, naročito na strani davaoca
uzdržavanja. Ako je, međutim, davalac uzdržavanja već za života drugog
ugovornika primio njegovu imovinu na ekonomsko iskorištavanje, pa je
čisti prihod od te imovine toliko visok da premašuje troškove uzdržava-
5
U članku »Predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju«, (»Glasnik«, br.
12/61, str. 9) K o š t a M. M e s a r o v i ć zastupa stanovište da se u slučaju
ugovora o zajednici života imovina ugovornika i ne spominje u ugovoru, već
preživjeli ugovornik nasljeđuje ranije umrlog pod općim nasljednim uvjetima.
Iz razloga navedenih u tekstu, smatramo da za ovo stanovište nema zaKonskog
temelja.
« Dr Majtin, 1.c.

S68
 Član 122.

nja, onda se može govoriti samo o tome, hoće li davalac uzdržavanja iz.
ovog pravnog""posla.dobiti_više ili manje, ali mu je dobitak već unaprijed
csiguran, U ovakvom slučaju aleatornost u pravnom smislu i ne postoji
p
"iliWpm njj "' "rt kalrvng 7.nara-ja Naprotiv, U slučaju
^uzdržavanja nije od drugog ugovornika za njegovog života_Braoio_iniovi-
~nu na ekonomsko iskorištavanje, tako da "primaoca uzdržavanja mora u
cijelosti uzdržavati Iž svojih vlastitih, sredstava, jnqžg__se govoriti o alea-
Tornosn u pravom smislu. Ona se ovdje ogleda u tome što se unaprijed
ne zna, koliko će iznositi ukupna vrijednost uzdržavanja koje je obavezan
davati davalac uzdržavanja, pa je neizvjesno da li će ta vrijednost biti
veća ili manja od vrijednosti imovine koja je predmetom ugovora.
S pitanjem aleatornosti ugovora o doživotnom uzdržavanju kao i
uopće s pitanjem pravne prirode tog ugovora povezano je i pitanje, da li
se i u kojem opsegu imovina, koja je obuhvaćena tim ugovorom, može,
na zahtjev nužnog nasljednika, zboff povrede nužnog dijela, jretirati kao
'dar (čl. 33. st. 4 i 5 i čl. 39. ZN). Vidi o tome niže pod tač. 11.
4. Iz stilizacije stava 4 ( » . . . mora biti sastavljen ...«) proizlazi da je
ugovor o doživotnom uzdržavanju s t r o g o f o r m a l a n u g o v o r .
gvHje predviđena forma jest pretpostavka nastanka i Pravovaljanosti
t
ugovora. Ona je, prema tome, u ovom slučaju određensL_aTd sjaj 1 e m n i-
tatgjn, a ne samo u svrhu dokazivanja (ad probationem) kao npr. kod
'ugovora o darovanju bez prave predaje stvari.
Formalnopravne pretpostavke pravovaljanosti ugovora o doživotnom
uzdržavanju jesu p i s m e n i o b l i k i o v j e r a k o j u m o r a i z v r -
šiti sudac. O sastojcima pismenog oblika i načinu ovjere vidi uz čl.
112. pod tač. 1. i 5.
Ako bi sudac ovjerio samo potpise ugovornika, a ne sam ugovor, ovaj
ne bi bio pravovaljan. Ukoliko bi. međutim,-sudar-
radnje predviđene_u__s.tavn 5; ali hi uJdauzuli ovjere označio da su ovje-
refii samo potpisi ugovornika, trebalo bi smatrati i ugovor pravovaljanim,
jer je odlučna stvarno izvršena radnja, a ne pogrešnakonstatacija.( 7 )
5. Ugovor o doživotnom uzdržavanju proizvodi pravni učinak tek
od momenta kad je njegova ovjera izvršena za oba ugovornika. Treba
nastojati da kod ovjere (potvrđivanja, solenizacije) ugovora budu prisut-
ne obje ugovorne stranke, ali nema zakonske zapreke da se ovjera izvrši
najprije za jednu, a naknadno za drugu stranku, naročito, ako to posebne
okolnosti konkretnog slučaja opravdavaju. Kada se, dakle, ovjera ugovora
ne vrši istovremeno za obje stranke, ugovor ne postoji sve dotle dok
ovjera nije izvršena za jednu i za drugu stranku. Iz ovog proizlazi da
ugovornik u pogledu kojeg je ovjera izvršena, može od ugovora odustati
dok ugovor ne bude ovjeren i za drugog ugovornika. A k o j e ^ a n o d u g o -
vornika umre prije nego što ugovor bude ovjeren za oba ugovornika,
jlgovor ne mozg_nastati ni onda ako je za umrlu stranku već bio ovjeren
(odluka VrrTsuda NliH od 5. VII 1956. br. Gž. 1037/56). ~
6. U praksi se već pojavilo pitanje, da li ugovor o doživotnom uzdr-
žavanju može biti zaključen p r e k o p u n o m o ć n i k a . Savezni vr-
7
Dr B r a n k o B a z a l a , Ugovor o doživotnom uzdržavanju, Zemljišna
knjiga« br. 4-6/59, str. 94.

24 Zakon o nasljeđivanju s komentarom 369

Član 122.

hovni sud u svom rješenju br. Rev. 475/59 od 17. X 1959. zauzeo je, do-
duše, stanovište da se. pod pojmom ugovornika iz stava 5 ovog člana trc
baju podrazumijevati samo stranke koje za sebe zasnivaju pravni odno
zbog čega ugovor o doživotnom uzdržavanju, zaključen preko punomoć
nika, treba smatrati ništavim. U konkretnom je slučaju, međutim, pun;
moćnik bio ovlašten na zastupanje na temelju punomoći koja je bii
ovjerena od službenika narodnog odbora općine. Međutim, u našem pr,
vu, kao i u drugim suvremenim pravnim sistemima važi pravilo da >

I
pravni poslovi mogu zaključivati i preko punomoćnika, ukoliko izuzetak
od tog pravila nije zakonom izričito predviđen. (8) Kako nijednom odredbom
Zakona o nasljeđivanju, koja se odnosi na ugovor o doživotnom uzdržava-
nju niti drugim propisom nije isključena mogućnost zaključivanja tog
ugovora preko punomoćnika, to nema zakonskog temelja da se u ovoii
slučaju odstupi od spomenutog općeg pravila. Radi se samo o tome cl
ugovor o punovlašću (punomoćstvu), kojim netko ovlašćuje drugu osob
da u njegovo ime zaključi ugovor o doživotnom uzdržavanju, treba da
bude zaključen uz formalitete predviđene u stavu 4 i 5 ovog člana. Na
taj će se način postići svrha forme koja je predviđena za ugovor o kojem
se radi u ovom članu, a punomoć izdana uz odgovarajuće formalitete moći
će se smatrati »punovažnom zamjenom prisustva ugovornika pri sklapa-
nju ugovora«, kako je to, uostalom, istaknuto u obrazloženju cit. presude.
7. Ako sudac prilikom ovjere ugovora ustanovi da ugovor sadrži
nedostatke ?hpg- kojih bi se mogao pobijati ili da su u ugovor unijete ';
nejasne ili dvosmislene odredbe koje bi mogle dati povod parnicama,
upozorit će na ovo ugovornike i dati im potrebne upute. Ako oni usprkos
upozorenju i primljenim uputama ostanu kod predloženog teksta, sudac
mora ugovor ovjeriti, ali će u zapisniku o ovjeri konstatirati dana upo-
zorenja i činjenicu da su stranke ostale kod svog zahtjeva da se ugovor
ovjeri u neizmijenjenom tekstu.( 9 )
Ako, međutim, ugovor sadrži odredbe koje su u suprotnosti s pri-
nudnim propisima, naročito s onima o upravljanju i raspolaganju dru-
štvenom imovinom, ili koje su protivne javnom moralu (čl. 3. st. 3 ZPP).
sudac mora uskratiti ovjeravanje ukoliko stranke od tih odredaba ne
odustanu ili ih ne usklade s postojećim propisima. Na zahtjev stranaka
treba sud o uskrati donijeti formalno rješenje, protiv kojeg se može ula-
gati žalba prema pravilima vanparničnog postupka.
8. Predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju u smislu čl. 122. ZN
m o r a j u b i t i n e k r e t n i n e . One pokretne stvari koje služe za
upotrebu i iskorištavanje nekretnina na koje se odnosi ugovor (tzv. mrt-
vi i ž i v i i n v e n t a r ; fundus instructus; invecta et illata) smatraju se
njime obuhvaćene iako to nije u ugovoru posebno navedeno. Ovamo se
ubrajaju sve one pokretne stvari koje su potrebne za uredno nastavljanje
gospodarstva na onim nekretninama koje su ugovorom obuhvaćene. Zato
se, prema okolnostima konkretnog slučaja, pod pokretnim stvarima koje
služe za upotrebu i iskorištavanje nepokretnih stvari smatraju ne samo
8
S l o b o d a n P e r o v i ć , Formalni ugovori zaključeni preko puno-
moćnika, »Anali«- br. 2—3/61, str. 229.
9
Z u g 1 i a, op. cit., str. 208.

370
 Član 122.

gospodarske sprave, alat i stoka (koje su stvari u stavu 2 navedene samo

radi primjera) nego i sjemenje, stočna hrana, potrebna količina drva i si.
Odredba stava 2 ne predstavlja, međutim, ius cogens (ius strictum), pa
se ugovornici mogu sporazumjeti da predmetom ugovora budu samo ne-
kretnine, a ne i poljoprivredni inventar, što može doći do izražaja naro-
čito onda kada se ugovor odnosi samo na pojedina zemljišta, a ne na
imanje u cjelini.
Ako ugovornici žele ugovorom obuhvatiti i one pokretne stvari, koje
se ne mogu svrstati pod pojam mrtvog ili živog inventara, onda treba da
te stvari u ugovoru navedu. Ne budu li u ugovoru izričito navedene, da-
vaocu uzdržavanja neće poslije smrti drugog ugovornika pripasti nr u
onom slučaju kada je kao predmet ugovora označena općenito cijela imo-
vina drugog ugovornika. (10)
Osim nekretnina i pokretnih t j e l e s n i h stvari predmetom ugo-
vora o doživotnom uzdržavanju mogu biti i p r e n o s i v a i m o v i n -
ska p r a v a kao što je autorsko pravo, pravo patenta i si. Važno je da
ugovorom budu izričito obuhvaćena. ( n )
Predmetom ugovora mogu biti ne samo s v e n e k r e t n i n e otu-
đivaoca imovine nego i o d r e đ e n i d i o njegovih nekretnina. Pod
određenim dijelom nekretnina treba podrazumijevati kako njihov i d e a l -
n i dio, tako i pojedine i n d i v i d u a l n e ( f i z i č k e ) d i j e l o v e
kao što su pojedina zemljišta, zgrade, stanovi (etažno vlasništvo) i si.
U svakom se slučaju može raditi samo o onim nepokretnim stvarima
koje otuđivaocu (redovno primaocu uzdržavanja) pripadaju u vrijeme
zaključenja ugovora, u koliko se ne radi o ugovoru iz stava 6 ovog člana.
To isto vrijedi i za pokretne stvari na koje se odnosi stav 3 ovog člana.
Međutim, u pogledu pokretnih stvari koje služe za upotrebu i isko-
rištavanje nekretnina (stav 2) ne bi trebalo uzeti —• ukoliko ugovorom
nije nešto drugo predviđeno — da važi odredba stava 1, prema kojoj se
ugovor odnosi samo na one nepokretne stvari koje otuđivaocu pripadaju
u vrijeme zaključenja ugovora. Za pokretne stvari iz stava 2 ekonomski
razlozi zahtijevaju drugačije rješenje. Ovdje je, naime, bitno da davalac
uzdržavanja u momentu smrti otuđivaoca imovine primi živi i mrtvi
inventar u stanju koje će mu omogućiti daljnju nesmetanu upotrebu i
iskorištavanje nekretnina na koje se odnosi ugovor. Kako je moguće da
pojedine stvari tog inventara u toku vremena, ali još za života otuđivao-
ca, postanu neupotrebljive i zamijenjene novima, ili da inventar bude po-
punjen novim stvarima ili povećan prirodnim putem kao kod stoke i si.
to bi bilo opravdano zaključiti da davaocu uzdržavanja, u pomanjkanju
posebne odredbe stranaka, pripadaju one stvari mrtvog i živog inventara
iz kojih se taj inventar sastoji u momentu smrti otuđi vaoca imovine.
Na ovakav zaključak upućuje i svojstvo mrtvog i živog inventara kao
pertinencije nekretnina na koje se odnosi ugovor.( i s )

10
Dr B o g d a n L o z a Posebni dio obligacionog prava, Sarajevo, 1961,
str. 274.
" K o š t a M. M e s a r o v i ć , cit. članak, str. 10.
12
Dr B e h a u d i n S a l i h a g i ć , u članku citiranom u noti 2 uz čl.
112. ZN.

371
Član 122.

Kako je predaja (prijenos vlasništva) svih stvari koje su predmet

ugovora o doživotnom uzdržavanju odgođena do smrti otuđivaoca, to se
ovdje radi o pravnom poslu, kod kojeg je pravo jednog ugovornika (da-
vaoca uzdržavanja) ograničeno o d g o d n i m r o k o m (dies, terminus
a quo).
9. Ugovorne stranke iz ugovora o doživotnom uzdržavanju jesu da-
valac uzdržavanja i osoba koja s danom svoje smrti na davaoca uzdr-
žavanja prenosi vlasništvo svojih nekretnina kao naknadu za uzdržavanje.
Otuđivalac nekretnina je redovno i primalac uzdržavanja. Međutim, do-
životno uzdržavanje može se ugovoriti ne samo u korist otuđivaoca imo-
vine nego i u korist treće osobe. U tom slučaju ugovor o doživotnom uzdr-
žavanju djeluje kao u g o v o r u k o r i s t t r e ć e g ( p a c t u m in
l a v o r e m t e r t i i ) . Ugovorom u korist treće osobe obavezuje se jedan
ugovornik ( p r o m i t e n t ) drugom ugovorniku ( p r o m i s a r u , stipu-
lantu) da će činidbu predviđenu ugovorom (davanje stvari, isplate nov-
čanog iznosa, činjenje i druge prestacije) izvršiti trećoj osobi (koris-
n i k u ) . Treća osoba (korisnik) ni na koji način ne sudjeluje u zaključenju
ugovora. Međutim, pravni položaj trećeg prema promitentu može biti ili
takav da je promitent obavezan, doduše, njemu izvršiti činidbu, ali njeno
ispunjenje može zahtijevati samo promisar, ili takav da je treći ovlašten
tražiti ispunjenje činidbe neposredno od promitenta. U prvom se slučaju
radi o tzv. n e p o t p u n o m (nepravom) ugovoru u korist trećeg (Ver-
trag auf Leistung an Dritte), dok u drugom slučaju postoji p o t p u n i
(pravi) ugovor u korist trećeg (Vertag zugunsten Dritter).(13)
Od predratnih građanskih zakonika koji su važili na području Jugo-
slavije samo u nekima od njih ima odredaba o ugovoru u korist trećeg.
Odredbe u tom ugovoru sadržane su u bivšem Općem grad. zakoniku
i crnogorskom Opštem imovinskom zakoniku, dok ih u Srpskom građan-
skom zakoniku nema. Glavni oslonac za shvaćanje o dopustivosti ugo-
vora u korist trećeg na području OGZ-a prije treće novele bio je § 1019.
Pitanje dopustivosti ovog ugovora bilo je, međutim, sporno sve do dono-
šenja treće novele kojom je ovo pitanje bilo definitivno riješeno, barem
za područje na kojem se primjenjivao novelirani OGZ. Prema novelira-
nom §-u 881. OGZ mogu se ugovorne stranke sporazumjeti da dužnik
(promitent) treba činidbu izvršiti trećoj osobi. U tom je slučaju vjerovnik
(promisar) ovlašten tražiti da dužnik činidbu izvrši trećoj osobi. Da li i u
kojem trenutku i treća osoba stječe pravo da neposredno od promitenta
traži ispunjenje, zavisi od utanačenja stranaka, te svrhe i prirode ugovora.
U sumnji se uzima da treći stječe samostalno pravo ako činidba pretežno
ide njemu u korist. Ako pak treći odbije ono što mu je namijenjeno, sma-
tra se da pravo nije ni stekao (§ 882. st. 1 nov. OGZ). Na sličan je način
pitanje ugovora u korist trećeg riješeno i u čl. 516. i 517. OIZ, samo što
se ovdje dopušta da promisar može odustati od svoje namjene ili tražiti
da.se činidba njemu izvrši, sve dok treći nije prihvatio dužnikovo obeća-

13
Dr Ž e l i m i r S m a l c e l j , Ugovori u korist trećega, Zagreb, 1944,
str. 9; G s c h n i t z e r u Klangovu Komentaru, sv. U/2, str. 222.
14
Na u glavnom jednak način kao u noveliranom OGZ-u, reguliran ie <v<a'
institut u n j e m a č k o m (§ 328—335. BGB), š v i c a r s k o m (Art. 112. SZO)

372
 Član 122.

Iz odredbe stava 1 ovog člana, kao i iz odredbe čl. 116. st. 1 ZN pro-
izlazi da naše pozitivno pravo priznaje mogućnost zaključivanja ugovora
u korist trećeg. Kako, međutim, Zakon o nasljeđivanju nema bližih odre-
daba o reguliranju pravnog odnosa koji nastaje ugovaranjem doživotnog
uzdržavanja u korist trećeg, to treba na taj pravni odnos, pored propisa
o ugovoru o doživotnom uzdržavanju kao nominativom kontraktu, u
okviru čl. 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa, primjenjivati i pravna
pravila građanskog prava koja se odnose na ugovor u korist trećeg. S ob-
zirom na okolnost da je ovaj pravni institut na pojedinim pravnim po-
dručjima predratne Jugoslavije bio reguliran različitim propisima, po-
trebno je danas na nj primjenjivati ona pravna pravila našeg građanskog
prava, koja su najbliža našem pravnom poretku i potrebama suvremenog
pravnog prometa. Danas se općenito uzima da su to pravila noveliranog
OGZ-a, (15) što posebno vrijedi za slučaj kada se radi o tako spornim
pitanjima kao što su ona u vezi s institutom ugovora u korist trećeg.
Ako se uzme u obzir da doživotno uzdržavanje u korist treće osobe
predstavlja činidbu koja je od isključive koristi toj trećoj osobi, onda je
nesumnjivo da se ovdje radi o potpunom (pravom) ugovoru u korist
trećeg. Treći, prema tome, iz ovog ugovora stječe prema promitentu sa-
mostalni zahtjev na izvršenje činidbe. Iz prirode i svrhe ugovora proizlazi
da njegovo pravo nastaje odmah u momentu zaključenja ugovora, ukoliko
ugovorne stranke nisu drugačije odredile. Od momenta, kada je treći ste-
kao pravo na doživotno uzdržavanje, prestaje za ugovorne stranke mo-
gućnost raskidanja ili izmjene ugovora bez njegovog pristanka.
Treća osoba može, razumije se, odbiti prihvaćanje namijenjene ko-
risti (doživotnog uzdržavanja). Prema navedenim pravnim pravilima u
tom se slučaju smatra da treća osoba nije ni stekla nikakvo pravo. Njeno
odbijanje prava iz ugovora o doživotnom uzdržavanju, stipuliranog u nje-
nu korist, ima, međutim, u ovom slučaju još jednu posljedicu: prestanak,
utrnuće ugovora. Promisar kao otuđivalac imovine nema, naime, pravo
u slučaju neprihvaćanja namjene od strane korisnika tražiti od promi-
tenta da ugovorenu činidbu (doživotno uzdržavanje) izvrši njemu (promi-
saru) niti mu pripada pravo da jednostrano odredi drugog korisnika do-
životnog uzdržavanja, jer se tu radi o činidbi koja je vezana uz ličnost
korisnika i zavisna o njegovim osobnim i promjenljivim potrebama.( 16 )
Drugačija je, međutim, situacija ako je doživotno uzdržavanje ugovoreno

i t a l i j a n s k o m (art. 1411—1413 Codice civile) zakonodavstvu. Po njema-

čkom i talijanskom zakoniku treći, u pravilu, stječe samostalni zahtjev već
zaključenjem ugovora, dok se po švicarskom zakoniku za to pretpostavlja
prihvat (izjava dužniku) trećeg. Švicarski autori i judikatura priznaju, među-
tim, trećem neposredni zahtjev i bez njegovog sudjelovanja, dakle i bez
prihvata (S m a 1 c e 1 j, op. cit., str. 160).
Prema č e h o s l o v a č k o m građanskom zakoniku iz 1950. godine is-
punjenje obaveze iz ugovora u korist treće osobe može tražiti, ukoliko nije
ugovoreno drugačije, ne samo druga strana nego i treća osoba (§ 248). M a-
đarski građanski zakonik iz 1959. u svom §-u 233. određuje da trećoj osobi
pripada neposredan zahtjev samo u slučaju kad su to ugovorne strane izri-
čito ugovorile.
15
V u k o vi ć, op. cit., k n j . I, str. 158; S a l i h a g i ć , cit. članak, str. 394.
i« S a 1 i h a g i ć, cit. članak, str. 395.

373
Član 122.

za promisara i treću osobu zajedno (U pravilu će to biti promisarov brač-

ni drug). Ako u ovakvom slučaju treća osoba odbije da primi pravo na
doživotno uzdržavanje, ugovor prestaje važiti samo u dijelu u kojem je
stipulirano doživotno uzdržavanje u korist treće osobe, ukoliko ugovo-
rom za takav slučaj nije nešto drugo predviđeno.
O mogućnosti raskidanja ili modifikacije ugovora o doživotnom uz-
državanju u korist trećeg vidi uz čl. 125. pod tač. 9. i uz čl. 126. pod tač. 8.
10. Iz posljednje rečenice stava 1 proizlazilo bi da se predaja imo-
vine na koju se odnosi ugovor o doživotnom uzdržavanju u svakom
slučaju odgađa do smrti primaoca uzdržavanja. Primalac uzdržavanja ne
mora, međutim, u svakom slučaju biti identična osoba s otuđivaocem
imovine, tj. sa sukontrahentom davaoca uzdržavanja, što se kod formu-
lacije odredbe o roku predaje nije uzelo u obzir. Kako, prema tome, pri-
malac uzdržavanja može biti i treća osoba koja ni na koji način ne su-
djeluje kod zaključenja ugovora (vidi naprijed pod tač. 9), a sukontrahent•
davaoca uzdržavanja prenosi na ovoga vlasništvo svoje imovine s danom
s v o j e smrti, to smrt treće osobe kao primaoca uzdržavanja ima kao
posljedicu samo prestanak dužnosti davaoca uzdržavanja, ali ne utječe
na moment predaje imovine davaocu uzdržavanja, bez obzira na to da li
je treća osoba umrla prije otuđivaoca imovine ili ga je preživjela. Iz ovog
proizlazi da će smrt primaoca uzdržavanja samo u onom slučaju predsta-
vljati vremenski moment, kada se treba izvršiti prijenos imovine na da-
vaoca uzdržavanja ako je otuđivalac imovine (sukontrahent davaoca uz-
državanja) ujedno i primalac uzdržavanja- Ako je pak primalac uzdrža-
vanja treća osoba, onda je za prijenos imovine na davaoca uzdržavanja
odlučan čas smrti sukontrahenta, a ne primaoca uzdržavanja.
11. U vezi s pravnom prirodom ugovora o doživotnom uzdržavanju
(vidi naprijed pod tač. 3) postavlja se pitanje, da li i uz koje pretpostav-
ke nužni nasljednici, ako smatraju da im je tim ugovorom povrijeđen
nužni dio, mogu poslije smrti otuđivaoca imovine tražiti da se imovina
koja je predmet ugovora u cijelosti ili djelimično tretira kao dar (čl. 33.
st. 4 i 5 i čl. 39. ZN).
Prema zakonskoj kvalifikaciji iz stava 1 ovaj ugovor predstavlja
o t u đ e n j e i m o v i n e uz n a k n a d u . Kod određivanja ove zakon-
ske kvalifikacije, očigledno se imalo u vidu da je kod ugovora o doživot-
nom uzdržavanju svaka ugovorna strana obavezna na izvršenje određenih
činidbi: jedna strana na davanja i radnje iz kojih se sastoji uzdržavanje,
a druga na ustupanje vlasništva imovine s danom svoje smrti. Kako,
prema tome, niti davalac uzdržavanja ne daje uzdržavanje besplatno niti
otuđivalac imovine njemu ne ostavlja svoju imovinu kao dar, to se pre-
ma ovom interpretativnom pravilu ugovor o doživotnom uzdržavanju
treba smatrati naplatnim (teretnim^ ugovorom. Iz ovog bi proizlazilo da
se imovina koja je predmet tog ugovora ne uzima u obzir pri izračunava-
nju nužnog dijela, niti se davaocu uzdržavanja, ukoliko je on ujedno i
zakonski nasljednik, ne uračunava u njegov nasljedni dio.(17)

"»Objašnjenja«, str. 37; M i h a j l o M i t i ć , Nekoliko napomena u

vezi sa Zakonom o nasljeđivanju, Pravni život, br. 3/56, str. 10; đr Mino
M o n i ć, Pobijanje ugovora o doživotnom uzdržavanju zbog povrede nužnog
dijela, Pravni život, br. 1—2/58, str. 46.

374
 Iako se, međutim, ugovor o doživotnom uzdržavanju po samom za-
konu smatra naplatnim ugovorom, ne smije se isključiti mogućnost da se
u konkretnom slučaju, s obzirom na posebne okolnosti, utvrdi mješovit
karakter ugovora. Ne misli se ovdje, prema tome, na slučaj simuliranog
pravnog posla, tj. na slučaj kada je ugovor o doživotnom uzdržavanju
zaključen samo prividno, da bi se njime prikrilo darovanje (disimulirani
pravni posao), jer je i'zvan sumnje da će se u tom slučaju pravni
odnos prosuđivati prema prikrivenom (disimuliranom) pravnom poslu,
a ne prema onom što su ga stranke prividno zaključile (§ 916. OGZ; čl.
113. OIZ). Ne uzimajući, međutim, u obzir takav simulirani pravni posao,
nego slučaj kada su stranke stvarno a ne sanio prividno zaključile ugovor
o doživotnom uzdržavanju, taj ugovor može predstavljati djelomično na-
platni JjijeloniKJn£_jlajayi^ velik nerazmjer
jzmeđu činidbe otuđivaoca imovine J__protučinidSe~ davaociTiržHržavanja.
~b takvom se mješovitom karakteru ugovora o doživotnom uzdržavanju
može govoriti npr. onda kada je već pri zaključenju ugovora očigledno
da vrijednost imovine, koja je predmet ugovora, daleko premašuje vrijed-
nost uzdržavanja ili kada je ta imovina vec za života otuđivaoca predana
davaocu uzdržavanja na ekonomsko iskorištavanje, a prihodi te imovine
prelaze ukupni iznos troškova uzdržavanja. Ne smije se ipak kod toga
postupati i'ormalistički, pa prosuđivanje pravne prirode ovog ugovora
svesti isključivo na računsku operaciju u kojoj bi se jednim kriterijem
smatrala razlika između vrijednosti svih troškova uzdržavanja i vrijed-
nosti primljene imovine zajedno s prihodima koje je od nje imao dava-
lac uzdržavanja.(18) Kod ugovora o doživotnom uzdržavanju treba, naime,
uzeti u obzir, da obaveza davaoca uzdržavanja predstavlja jednu trajnu
činidbu, u okviru koje uzdržavanje iziskuje od davaoca uzdržavanja po-
sebnu brigu i pažnju, smanjenu udobnost, lične usluge i slične dužnosti
koje nemaju prometnu vrijednost, ali koje, u pravilu, znače velik teret
za onoga koji se na njih obavezao.(19) Međutim, ako se i u slučaju, kada se
svi ti momenti, kao" i moment aleatornosti uzmu u obzir, pokazuje takav
' nerazmjer između vrijednosti onoga sto -davalac uzdržavanja^da.jej._onoga^
'.što prima, da ugovor o doživotnom uzdržavanju po prirodnom toku,
stvari predstavlja sigurnu i nerazmjernu korist za davaoca
^ se mora zaključiti da taj nerazmjerni višak vrijednosti što__ga
daje otuđivalac imovine nije dan u svrhu__ostvarenja fjoživotnng u b r z a -
vanja, nego kao dar kojim se može povrijediti nužni dio.(20)
12. Kad postoje pretpostavke da se ugovor o doživotnom uzdržava-
nju djelomično treba smatrati ugovorom o darovanju (vidi naprijed pod
tač. 11), onda će se imovina koja je predmet ugovora, u povodu zahtjeva
nužnog nasljednika da mu se odredi nužni dio, u opsegu besplatnosti do-
dati čistoj vrijednosti ostavine da bi se dobila
Tiuznog dijela (cl. na. sr. 'i i
18
F i l i p C o s i ć , Pobijanja ugovora o doživotnom uzdržavanju zbog
povrede nužnog dijela, Pravni život, br. 8—9/57, str. 18.
19
Višnjić M a r i j a n , O ugovoru o doživotnom uzdržavanju u okviru
pravnih pravila OGZ-a i Zakona o nasljeđivanju, Odvjetnik, br. 4/58 i 6—7/58,
str. 85 i 122.
20
B a z a 1 a, cit. članak, str. 89.

375
Član 122.

Da li će doći do dužnosti davaoca uzdržavanja da vrati u ostavinu

stvari koje je stekao na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju (koji
se u ovom slučaju u određenom dijelu smatra darovnim ugovorom) zavisi
o tome, da li u ostavini ima ili nema druge imovine iz koje bi se mogao
podmiriti nužni dio. Ako takve imovine ima u dovoljnoj vrijednosti (čl.
40. ZN), onda davalac uzdržavanja definitivno zadržava primljenu imo-
vinu, koja je u tom slučaju, u opsegu besplatnosti ugovora, pri utvrđiva-
nju vrijednosti ostavine poslužila samo kao baza za izračunavanje nužnog
dijela (čl. 33. st. 4 ZN). Ako u ostavini nema imovine iz koje bi se mogao
podmiriti nužni dio ili *]e~ nema dovoljn^^jjnda_će-jiav.alac_.uzdržavania
Biti dužan ud piiitrijeneTmovine, u
Vt'aUli onoliku koliko ig^poireBnb"za podmiren^g-nužnog dijela.
Budući da se prema ugovoru o doživotnom uzdržavanju iz čl. 122. ZN
predaja imovine odgađa do smrti primaoca uzdržavanja (otuđivaoca imo-
vine — vidi naprijed pod tač. 10), to se u slučaju kada se taj ugovor dje-
lomično smatra darovnim ugovorom treba uzeti da je i dar učinjen danom
smrti primaoca uzdržavanja (otuđivaoca imovine), a ne danom zaključe-
nja ugovora, što znaci da se taj ugovor u opsegu besplatnosti mora sma-
trati ugovorom o darovanju za slučaj smrti (vidi uz čl. 86. pod tač. 3).
llz ovog proizlazi da se i u slučaju kada je davalac uzdržavanja osoba koja
nije zakonski nasljednik primaoca uzdržavanja (otuđivaoca imovine)
treba uzeti da je primalac uzdržavanja (otuđivalac imovine)
idnu, koja se tfefira kao ctar, "cts
njoj godini svog života, bez obzira na okolnost, kada ]e ugovor "zaključen
Tcl. M. St. 5 Z i ^ J . l 2 ^ "" " " /
13. Ugovor o doživotnom uzdržavanju nema nasljednopravno djelo-
vanje. Imovina koja je predmet ugovora ne u l a z i , doduše, u osta-
vi n u otuđivaoca imovine, ali to nije nasljednopravni efekt tog ugovora,
nego posljedica okolnosti da se ovdje radi o ugovoru obaveznopravnog
karaktera, koji je postao perfektan već za života obaju ugovornika, samo
što je predaja imovine obuhvaćene ugovorom, davaocu uzdržavanja u
vlasništvo odgođena do smrti otuđivaoca imovine. Zbog toga se davalac
uzdržavanja ne pojavljuje kao učesnik ostavinskog postupka. Ako mu
imovina, koja je predmet ugovora, nije već za života otuđivaoca preda-
na na ekonomsko iskorištavanje, on ima prema njegovim nasljednicima
položaj ostaviočevih vjerovnika, pa može od nasljednika zahtijevati pre-
daju imovine na koju se odnosi ugovor.
Ni za z e m l j i š n o k n j i ž n i p r i j e n o s vlasništva nekretnina,
koje su predmet ugovora, nije davaocu uzdržavanja potrebno rješenje
ostavinskog suda. Taj će prijenos davalac uzdržavanja zatražiti od zemlji-
šnoknjižnog odjela suda prijedlogom, kojem treba priložiti ispravu o
ugovoru o doživotnom uzdržavanju i izvod iz matične knjige umrlih za
otuđivaoca imovine.
O upisu prava davaoca uzdržavanja u zemljišnoj i drugoj javnoj
knjizi vidi uz čl. 123. ZN.
21
Drugačije B a z a 1 a (cit. članak, str. 90) koji smatra da se u slučaju
kada davalac uzdržavanja nije zakonski nasljednik primaoca uzdržavanja,
imovina iz ugovora o doživotnom uzdržavanju može samo onda uzimati u
obzir pri određivanju nužnog dijela ako je taj ugovor z a k l j u č e n u po-
sljednjoj godini života primaoca uzdržavanja.

376
 Član 122.

Sudska praksa
1. I. Propis člana 122. Zakona o nn<siie>đ.iiinnMi sMAiif^jff da se i po-
slije stupanja na snagu ovog zakona može zaključiti ugovor o doživotnom
uzdržavanju, kojim se jedan ugovornik obavezuje da uzdržava doživotno
drugog ugovornika ili neku treću osobu, a u kome drugi ugovornik izjavljuje
da mu još za sivoga života ustuva u vlasništvo svu svoju imovinu ilj iedan
Jgžg. Ukoliko ispunjava druge uvjete za valjanost ugovaraj ukoliko je sa-
stavljen u oouicu kon je~ Titoftisan posebnim zakonorg (član 9 Zakona o p r o -
Inelu zemljišta i zgrada), ovakav ugovor među strankama važi iako nije
^ovjeren od suca u smislu člana 122. stav 4 i š Zakona o nasljeđivanju.
U granicama koje određuje Zakon o nevažnosti pravnih propisa donijetih
prije 6. travnja 1941. godine i za vrijeme neprijateljske okupacije, u pogledu
prava i dužnosti koje nastaju iz ovakvih ugovora o doživotnom, uzdržavanju,
mogu se primjenjivati pravna pravila sadržana u zakonima i drugim prav-
nim propisima koji su bili na snazi na dan 6. travnja 1941. godine (član 4.
Zakona o nevažnosti pravnih propisa).
U. U pogledu ugovora ove vrste primjenjuje se načelo općeg imovinskog I
prava da ugovor ima učinak i da se obaveze koje se na ugovoru osnivaju I
izvršuju onako kako to odgovara suglasnoj volji stranaka izraženoj u ugovoru .I
Na odnose i sporove koji nastanu iz ovakvih ugovora mogu se analo-
gijom primjenjivati i odredbe Zakona o nasljeđivanju u niže navedenim
pravnim slučajevima:
1) Ako prema ugovoru o doživotnom uzdržavanju ugovornici žive za-
jedno, po se njihovi odnosi toliko poremete da zajednički život postane ne-
podnošljiv, onda po analognoj primjeni stava 2 člana 125. Zakona o na-
sljeđivanju svaka stranka može tražiti da sud raskine ugovor.
Po analognoj primjeni stava 3 člana 125. Zakona o nasljeđivanju svaka
stranka može tražiti raskid ugovora i u slučaju kad druga stranka ne izvršuje
svoje obaveze.
2) Ako su se poslije zaključenja ugovora prilike toliko promijenile da je
njegovo ispunjenje postalo znatno otežano, sud će, primjenjujući analogijom
čkn 126. Zakona o nasljeđivanju, na zahtjev jedne ili druge strane njihove
odnose iznova urediti ili ih raskinuti, vodeći računa o svim okolnostima.
Također analognom primjenom člana 126. Zakona o nasljeđivanju sud
može pravo primaoca uzdržavanja preinačiti u doživotnu novčanu rentu, ako
to odgovara i jednoj i drugoj strani.
3) Ako je osoba koja se ugovorom obavezala da daje uzdržavanje umrla
prije osobe koja po tom ugovoru ima pravo na doživotno uzdržavanje, onda
se u pogledu prava bračnog druga i potomaka umrlog, koji ga nasljeđuju,
mogu analogijom primijeniti odredbe člana 127. Zakona o nasljeđivanju
(Načelno mišljenje Proširene opće sjednice Saveznog vrhovnog suda
hroj S/57 od U. I 1957, Zb. 11/1—1957, str. 19).
2. Ugovor o doživotnom uzdržavanju, ako je sklopljen za slučaj smrti,
prosuđuje se po Zakonu o nasljeđivanju premda je sklopljen prije stupanja
na snagu tog zakona. U tom je slučaju, međutim, valjana i dovoljna /orma
propisana pravnim pravilima prije donošenja Zakona o nasljeđivanju (Rje-
šenje Okružnog suda Bjelovar GŽ 1313/55 od 15. X 1955).
3. Za valjani oblik ugovora o doživotnom uzdržavanju iz člana 122.
ZJV kao isprave za zemljišnoknjižni upis nije dovoljno da je ovjeren potpis
primaoca uzdržavanja kao zemljišnoknjižnog vlasnika, nego je potrebno
da je ugovor ovjeren od suca s klauzulom o tome da je kontrahentima pro-
čitan i da su oni upozoreni na posljedice ugovora (Rješenje Okružnog suda
Zagreb GZ 16/56 od 22. III 1956, Odvjetnik br. 1-2/56, str. 19).
4. Ugovor o doživotnom uzdržavanju po svojoj je naravi i svrsi takav,
da se njegovo izvršenje ne konzumira jednim aktom izvršenja, već je nje-
govo izvršenje trajnog karaktera, tako da se konzumira sukcesivnim aktima
koji se ponavljaju u vremenskom razdoblju predviđenom samim ugovorom.
Osnovni cilj ovog ugovora jest da služi zadovoljenju životnih potreba ko-
risnika (Rješenje Vrhovnog suda NR Hrvatske od 23. VIII 1956, GZ 834/56,
Ma zakonitost br. 10156, str. 428).

377
Član 122.

5. Isprava nazvana oporukom kojom je predviđeno da tuženi nakon

smrti tužioca mogu sve nekretnine tužiočeve prenijeti na sebe, a tuženi
primaju obavezu uzdržavati tužioca i ženu mu do smrti, sadrži ugovor o do-
životnom uzdržavanju (Rješenje Vrhovnog suda NR Hrvatske Gzz 103/56
od 28. VII 1956, Jug. adv. br. 5-6/56, str. 63).
6. Dužnost plaćanja poreza na promet nekretnina na ugovor o doživotnom
uzdržavanju nastaje tek smrću uzdržavane osobe (Presuda Vrhovnog suda
AP Vojvodine U 2320/56 od 17. I 1957, Zb II/1-1957, br. 176).
7. Jedan između ciljeva ugovora o doživotnom uzdržavanju jest da se •
osigura potrebno uzdržavanje (Vrhovni sud AP Vojvodine GŽ 244/56 Glasnik
br. 8/56, str. 38).
8. Imovina koja je predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju i koja
na temelju tog ugovora poslije smrti vlasnika prelazi u vlasništvo davaoca
uzdržavanja, ne predstavlja ostavinu umrlog ranijeg vlasnika. V postupku
raspravljanja ostavine učinjena je jednostrana izjava davaoca uzdržavanja
da iz ostavine ne traži ništa i da priznaje drugoj osobi pravo nasljedstva
nema učinka u pogledu njegovih prava koja se zasnivaju na ugovoru o
doživotnom uzdržavanju (Presuda Saveznog vrhovnog suda Gz 26/57 od 12.
IV 13,57, Zb. II/1-I957, br. 60).
C&.pl_posliie stupanja na snagu Zakona o nasljeđivanju može se u ugovoru
o doživotnom uzdrZavan]u~praVOval]ano ugovonti_jdji^Jpxuualac-Ju£dxzaEaTS![:
. mora odmah na davaoca uzdržavanja vrenijeti 'svu ili dio svoje imovine
(Vrhovni sud NR Bosne i Hercegovine Gž 295/57 od 11. I3TT957,lPr~avnTIivot'"
br. 3—4/58, str. 50).
10. Kad je prije stupanja na snagu Zakona o nasljeđivanju, po među-
sobnom sporazumu, ostavilac kao jedna strana sastavio pismeno u kome
izjavljuje volju da svoju imovinu ostavlja u nasljedstvo drugoj strani, no
tako da druga strana njega uzdržava i pazi, o njemu vodi brigu i obraduje
mu imanje, pa druga strana ove obaveze usmeno prihvati i izvršuje, onda
to pismeno, iako od druge strane nije potpisano, važi kao ugovor o doživot-
nom uzdržavanju, a ne kao testament (Presuda Vrhovnog suda NR Crne
Gore Gž 100/58 od 19. I 1959, ZB IV/1-1959, br. 22).
11. Ništav je ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen preko puno-
moćnika ako punomoć nije izdana pod uvjetima forme iz člana 122. ZN
(Rješenje Saveznog vrhovnog suda Rev. 475/59 od 17. X 1959 ZB IV/3-1959,
br. 393).
12. Ako je jedna stranka nepismena, za valjanost ugovora o doživotnom
uzdržavanju, prema kojem se imovina koja je predmet ugovora već za života
primaoca uzdržavanja prenosi u vlasništvo davaoca uzdržavanja, potrebno
je da bude sudski ovjeren ili da nepismena stranka na pismeno o ugovoru
umjesto potpisa stavi svoj ručni znak u prisustvu dvaju svjedoka od kojih će
jedan na ugovoru potpisati ime nepismene stranke — § 886. nov. OGZ,
§ 541. i 542. SGZ, SI. 499. OIZ (Presuda Saveznog vrhovnog suda Rev.
1350/1959 od 22. III 1960, Zb V/l-1960, br. 16).
13. Imovina koju jedan bračni drug stekne u suoje ime zaključenim
ugovorom o doživotnom uzdržavanju ulazi u račun pri utvrđivanju zajed-
ničke imovine u smislu člana 10. Osnovnog zakona o braku, ali prilikom
izračunavanja dijela drugog bračnog druga treba imati u vidu osobit ka-
rafcter ugovora o doživotnom, uzdržavanju (Rješenje Saveznog vrhovnog
suda Rev. 209160 od 14. V 1960, Zb V/2-1960, br. 148).
14. Ako vlasništvo nekretnine na temelju ugovora o doživotnom uzdrža-
vanju prelazi na davaoca uzdržavanja s danom smrti predavaoca imouinž,
predana imovina ne spada u ostavinu predavaoca. Jdi ukoliko se u takvom
^j£nJ2L_rnM_ri darovanin. odlučuje se prema sfanm uzajamnih đauania
ugovornih, stranaka u vrijeme smrti predavgoca imovine o vraćanju dam
Sadi određivanja nUžnog dijela, .va se vositrpa po ctanu ni. žnv' (fl/fe^gn^e-
Saveznog vrhovnog s~ua~a~~R~ev. 395/60 od 15. X 1960,' PoročiloiŠ'60/2, br. 32).
15. U dokumentu ovjere ugovora ili u drugoj ispravi koja čini sastavni
dio ugovora sud mora pismeno potvrditi činjenicM da je prilikom ovjere
sudac ugovor pročitao strankama i upozorio ih na posljedice ugovora; u

378
 Član 122 — 123.

protivnom ugovor nema pravne važnosti (Savezni vrhovni sud Rev. 978/60,
Zakon o nasljeđivanju, II dopunjeno izdanje »Službenog lista FNRJ« iz 1961,
str. 46).
16. Okolnost da je ugovor o doživotnom uzdržavanju ovjeren u smislu
(lana 122. stav 4 i 5 ZN ne isključuje mogućnost da jedan ugovornik u vri-
jeme zaključenja ugovora nije bio sposoban za razumno i normalno rasuđi-
vanje uslijed poremećaja duševnih moći, iako to stanje nema karakter traj-
nog duševnog oboljenja (Presuda Saveznog vrhovnog suda Rev. 1565/60 od
15. XI 1960, Zb V/3-1960, br. 322).
17. Nema pravnu snagu odredba u ugovoru o doživotnom uzdržavanju
o tome, da davaocu uzdržavanja pripadne dio imovine primaoca uzdržavanja
u slučaju ako se takav ugovor raskine krivnjom primaoca uzdržavanja (Pre-
suda Vrhovnog suda NR Srbije Gž 1758/61 od 23. I 1962, Zb VII/1-1962,
br. 10).
18. Ugovor o doživotnom uzdržavanju je ugovor s naknadom, ali ima
karakter i ugovora na sreću, jer, po pravilu, ono što davalac uzdržavanja
prima, tim je ugovorom mnogo određenije od onoga što će on na osnovu
tog ugovora sve dati primaocu uzdržavanja.
Ugovor o doživotnom uzdržavanju može sadržavati i elemente ugovora o
darovanju._pa li je ugovor O doživotnom iiydr¥tiiinn.jii. n. stvari mjeSrmH
ugovor,...treba prosuđivati prema tome da U ono što davalac uzdržavanja
'dobiva u vlasništvo tim ugovorom poslije smrti primaoca uzdržavanja stopi
iTražmjeru s onim što ?'e davalac uzdržavanja dao i što je bilo vhprn^nlnK
da ce 'siie morati dati primaocu uzdržavanja ao njegove smrti. Ako se ugovor
o doživotnom uzdržavanju ne bi ovako prosuđivao, postojala bi mogućnost
rinjft
jft ffi nhnifii tn.kvng
g ugminrn.
g iv.iarnMi. nužni nasljednici
ji i liše vog
svog nužnogg
JjMpT(Presuda Vrhovnog suda AP Vojvodine Gž ž190/62 od 8. VI 1962, Bilten
mdske prakse 1962, str. 11).
19. Kad je ugovor o doživotnom uzdržavanju između primaoca i da-
oaoca uzdržavanja zaključen ranije, a iza smrti primaoca uzdržavanja ostali
su kao njegovi zakonski nasljednici žena i sin, koji nisu postojali u vrijeme
zaključenja ugovora, taj ugovor o doživotnom uzdržavanju, ako postoje po-
ttrebne pretpostavke, treba smatrati ugovorom o darovanju trećoj osobi, i
\kako taj ugovor ostavilac nije napravio u posljednjoj godini svoga života,
_ mnogo godina ranije, to se u smislu člana 33. stav 3 ZN ovaj dar ne
| može uzeti u preračunavanje radi osiguranja nužnog dijela tužiocima kao
(zakonskim nasljednicima.
Isti se ugovor ne može smatrati ni kao ustupanje imovine za života,
tjer je tuženi bratić ostavioca, a u smislu člana 111. ZN ovakav se ugovor
I može zaključiti samo između ostavioca i njegove djece i potomaka, a ne i
i između drugih srodnika, tako da u ovom slučaju nema mjesta ni primjeni
\-Bma 115. ZN (Savezni vrhovni sud Rev. 1286/62 od 21. IX 1962.)
20. Pismeni ugovor na temelju kojeg se prenosi zemljište ili zgrada
jmoro sadržavati sva utanačenja koja predstavljaju bitni sadržaj pravnog
fposla koji se sklapa. Kako su u konkretnom slučaju stranke usmeno sklopile
vor o doživotnom, uzdržavanju, ali su ga u pismenoj ispravi prikrile ugo-
ivorom o darovanju, ne može ovaj ugovor proizvesti pravni učinak ni kao ugo-
vor o darovanju, jer ga stranke nisu htjele ni kao ugovor o doživotnom uzdr-
mavanju, jer nije sastavljen u pismenom obliku. (Presuda Vrhovnog suda NR
plrvatske Gž 419162 od 18. IV 1962, potvrđena bez posebnog obrazloženja pre-
fjudom Saveznog vrhovnog suda Rev. 2396/62 od 21. XII 1962, Naša zakonitost,
fbr. 3-4/63, str. 167).

Upis prava davaoca uzdržavanja

Član 123.
Davalac uzdržavanja može svoje pravo iz ugovora upisati u javnoj
njizi.

379
 Član 123.

1. Pod »javnim knjigama-« misli se na razne tipove zemljišnih knji-

ga koje se u pogledu nekretnina i stvarnih prava na njima vode na poje-
dinim područjima naše države. To su: zemljišne knjige na području NR
Hrvatske, NR Slovenije, NR Bosne i Hercegovine, AP Vojvodine i jednog
(sjevernog) dijela današnje uže Srbije; tapije i tapijske knjige na podru-
čju južnog dijela Srbije, NR Makedonije i NR Crne Gore; intabulacione
knjige na onom području Srbije, na kojem postoje tapijske knjige, i na
području NR Makedonije; zastavne knjige na području NR Cme'"Gore;
hipotekarne knjige u nekim krajevima Dalmacije.
2- Davaocu uzdržavanja pripada pravo da poslije smrti otuđivaoca
imovine (redovno primaoca uzdržavanja — vidi uz čl. 122. pod tač. 10)
traži predaju imovine koja je predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju
i prijenos vlasništva te imovine u zemljišnoj knjizi u svoju korist. Ovdje
se, prema tome, radi o potraživanju koje je vezano uz odgodni (početni)
rok, što znači da je zahtjev davaoca uzdržavanja na ostvarenje prava,
koje proizlazi iz njegovog potraživanja, sistiran do nastupa roka, tj. do
smrti otuđivaoca imovine.
Kad se, dakle, u ovom članu govori o upisu prava koje za davaoca
uzdržavanja proizlazi iz ugovora o doživotnom uzdržavanju, onda se tu
može raditi o upisu samo onog prava koje postoji u vrijeme traženja
upisa. Budući da je zahtjev na ostvarenje prava davaoca uzdržavanja, tj.
zahtjev za prijenos vlasništva odgođen do smrti otuđivaoca imovine, to
je predmet upisa u zemljišnu knjigu do tog vremena pravo davaoca uzdr-
žavanja koje se sastoji u traženju da se na njega poslije smrti sadašnjeg
vlasnika prenese vlasništvo odnosnih nekretnina prema sadašnjem ze-
mljišnoknjižnom stanju. Svrha ovog upisa jest osiguranje davaoca uzdr-
žavanja prema trećim osobama za slučaj ako bi njegov sukontrahent poku-
šao otuđiti nekretnine obuhvaćene ugovorom ili ako bi poduzeo druge
pravne čine koji bi mogli dovesti u pitanje ostvarenje njegovih prava iz
ugovora.
Postavlja se, međutim, pitanje, o kakvoj se vrsti upisa ovdje radi.(')
1
Na ovo se pitanje u našoj pravnoj literaturi raznoliko odgovara. Za-
n i n o v i ć (op. cit., Odvjetnik br. 9/55, str. 7) smatra da ovaj upis ima karak-
ter zabilježbe; dr B. M a t i ć Osiguranje prava davaoca izdržavanja iz
ugovora o doživotnom izdržavanju, Glasnik br. 7/55, str. 5), naprotiv, misli da
taj upis ne može imati oblik zabilježbe, već da se tu radi o upisu termini-
ranog prava koje se može upisati samo u obliku predbilježbe; Majtin
(Zabilježba zabrane otuđenja, Zemljišna knjiga br. 5—6/55) zastupa stanovište
da je taj upis zabilježba zabrane otuđenja s djelovanjem prema trećim
osobama; dr I s o C e p e l i ć (Odvjetnik br. 5—6/56, str. 6) smatra da se
ovdje radi o uknjižbi prava koje za davaoca uzdržavanja proizlazi iz ugovora,
pa se to pravo upisuje na običan način, kao i pravo otkupa ili prekupa (upis
na teretnom listu uz evidentiranje na vlasničkom listu); M a t e Furlan
(Ugovori o doživotnom uzdržavanju. Kako upisati u zemljišne knjige pravo
davaoca uzdržavanja, Zemljišna knjiga, br. 1—3/56, str. 21) iznosi stanovište
da je taj upis zabilježba zabrane otuđenja i opterećenja s apsolutnim djelo-
vanjem; prema stanovištu S v e t i š l a v a R a d o v a n o v i ć a (Ugovor o
doživotnom uzdržavanju i upis u zemljišne knjige, Zemljišna knjiga, br.
1—3/57, str. 26) ovaj upis predstavlja zabilježbu, ali ne onu s karakterom
zabrane otuđenja i opterećenja, nego zabilježbu prava davaoca uzdržavanja
koja se upisuje u vlasnički list; M a r i j a n V i š n j i ć (vidi članak naveden
u noti 19 uz prethodni član) izražava mišljenje da je taj upis zabilježba

380
 Član 123.

Uknjižba ne dolazi u obzir, jer davalac uzdržavanja još ne može

postaviti zahtjev za prijenos vlasništva nekretnina na koje se odnosi
ugovor o doživotnom uzdržavanju. Njegovo »pravo iz ugovora« jest, do-
duše, potraživanje koje je upravljeno na prijenos vlasništva tih nekret-
nina, ali je to potraživanje ograničeno odgodnim rokom koji dospijeva
istom danom smrti otuđivaoca nekretnina- Sama pak obavezna prava,
i onda kada nisu vezana na odgodni rok ili ograničena na drugi način, ne
mogu biti predmet upisa u zemljišne knjige, osim izuzetno, kada se radi
o obaveznim pravima koja upisom u zemljišnu knjigu dobivaju stvarno-
pravni značaj (pravo otkupa, prekupa i porabe).
Iz istih razloga zbog kojih se upis, o kojem se ovdje radi, ne može
smatrati uknjižbom, taj se upis ne može smatrati ni predbilježbom. Pred-
bilježba se može dozvoliti u slučaju kad neka isprava na temelju koje
se traži upis, ne odgovara svim posebnim uvjetima za uknjižbu, ali ipak
odgovara općim uvjetima za zemljišnoknjižni upis (pravilo iz § 42. bivšeg
Zakona o zemljišnim knjigama). Predmet predbilježbe može biti samo
ono pravo koje može biti i predmet uknjižbe, a razlika je u tom, što je
uknjižba definitivno stjecanje, prijenos, ograničenje ili prestanak nekog
knjižnog prava, dok je predbilježba upis čiji je pravni učinak uvjetovan
naknadnim opravdanjem. Na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju,
zaključenog u smislu čl. 122. ZN, ne može se za života otuđivaoca imovine
dozvoliti ni uknjižba ni predbilježba, jer s obzirom na odgodni rok, uz
koji je vezano pravo davaoca uzdržavanja, nema materijalne pretpostavke
za dozvolu prijenosa vlasništva ili drugog knjižnog prava.
Ostaje, prema tome, samo mogućnost da se upis, o kojem se govori
u ovom članu, smatra z a b i l j e ž b o m . Svrha je zabilježbe evidenti-
ranje osobnih odnosa koji su pravno relevantni za promet knjižnim
Pravima ili takvih pravnih činjenica »koje se po izričitim zakonskim pro-
pisima mogu zabilježiti u zemljišne knjige i čijim se upisom osnivaju
određeni pravni učinci«(2) Upis prava davaoca uzdržavanja u zemljišnu
knjigu predstavlja, dakle, zabilježbu pravnih činjenica (tj. da određene
nekretnine, na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju, poslije smrti
vlasnika, treba da postanu vlasništvo davaoca uzdržavanja), koja je
predviđena izričitim zakonskim propisom - konkretno odredbom čl. 123.
Zakona o nasljeđivanju. Ovim zakonom nije, doduše, normiran njen prav-
ni učinak, ali se iz smisla ove odredbe mora zaključiti da je svrha takve
zabilježbe ne samo isključenje dobre vjere na strani treće osobe, na koju
bi vlasnik prenio vlasništvo nekretnina poslije zaključenja ugovora o do-
životnom uzdržavanju, nego i postizanje njenog apsolutnog djelovanja.(3)

prava davaoca uzdržavanja, ali dopušta mogućnost da se radi o uknjižbi tog

prava; K o š t a M. M e s a r o v i ć (vidj članak naveden u noti 5 uz pret-
hodni član) smatra da se upis prava davaoca uzdržavanja može provesti
predbilježbom; B a z a l a je u članku pod naslovom »Neka pitanja iz Zakona
o nasljeđivanju« (Odvjetnik, br. 7—8/55, str. 13) zastupao stanovište da bi
upis o kojem se ovdje radi mogla biti samo zabilježba, ali je kasnije (vidi
njegov članak naveden u noti 7 uz prethodni član) iznio mišljenje da taj
upis može biti i uknjižba prava koje za davaoca uzdržavanja proizlazi iz
ugovora.
2
R a j a č i ć, op. cit., str. 256.
3
K l a n g , op. cit., sv. 1/2, str. 190.

381
Član 123 —124. ,

To znači da bi davalac uzdržavanja usprkos raspolaganjima knjižnim pra-

vima, koja bi njegov sukontrahent nakon zabilježbe njegovog prava izvršio
u pogledu nekretnina obuhvaćenih ugovorom, mogao poslije smrti su-
kontrahentove ishoditi prijenos vlasništva tih nekretnina u svoju korist.
Upis prava davaoca uzdržavanja u zemljišne knjige u smislu ovog
člana nije uvjetovan prethodnim pristankom njegovog sukontrahenta,
jer ovlast na traženje tog upisa proizlazi iz samog zakona.

Odgovornost za dugove

Član 124.
Davalac uzdržavanje ne odgovara poslije smrti primaoca uzdržavanja
za njegove dugove, ali se može ugovoriti da će on odgovarati za njegove
postojeće dugove određenim vjerovnicima.

1. S obzirom na okolnost da imovinu na koju se odnosi ugovor o

doživotnom uzdržavanju davalac uzdržavanja ne stječe kao nasljednik
svog sukontrahenta, već kao njegov singularni sukcesor, on ne odgovara
za njegove dugove ako to nije izričito ugovoreno. Davalac uzdržavanja
odgovara, međutim, stvarnopravno, tj- nekretninama obuhvaćenim ugo-
vorom ako su one opterećene hipotekarnim dugom. (*)
Odgovornost davaoca uzdržavanja za dugove otuđivaoca imovine mo-
že se stipulirati ili kao p r e u z i m a n j e i s p u n j e n j a duga ili kao
p r e u z i m a n j e d u g a (vidi uz čl. 118. pod tač. 1). U prvom slučaju
otuđivalac imovine ne prestaje biti dužnikom, tako da odgovornost za
dugove prelazi na njegove nasljednike (čl. 145. ZN) ako dugovi ne budu
isplaćeni za njegova života. U drugom slučaju otuđivalac imovine pre-
staje biti dužnikom, a davalac uzdržavanja postaje novi i jedini dužnik.
»Postojeći dugovi« su oni koji postoje u vrijeme zaključenja ugovo-
ra. Prema tome, davalac uzdržavanja ne odgovara- za one dugove koji
kasnije nastanu. Njegova odgovornost važi samo prema onim vjerovni-
cima koji su u ugovoru navedeni.
2. Nezavisno od odgovornosti davaoca uzdržavanja za dugove usta-
novljene preuzimanjem ispunjenja duga ili preuzimanjem duga, može
on odgovarati za dugove koji se odnose na imovinu obuhvaćenu ugovo-
rom ako je tu imovinu preuzeo na iskorištavanje već za života svog su-
kontrahenta, ukoliko je u vrijeme preuzimanja znao ili morao znati za
njihovo postojanje. To, međutim, vrijedi samo za slučaj preuzimanja
imovine (imanja) kao cjeline ili dijela imovine određenog prema cjelini,
a ne i onda kada su predmet ugovora samo njeni pojedini fizički dijelovi,
npr. pojedine parcele nekretnina otuđivaoca imovine. Otuđivalac imovine
odnosno njegovi nasljednici ostaju i dalje odgovorni za dugove, a davalac
uzdržavanja u ovom slučaju (za razliku od preuzimanja duga) odgovara
za dugove samo do visine vrijednosti preuzete imovine.
Ovakva odgovornost davaoca uzdržavanja za dugove koji se odnose
na preuzetu imovinu može se izvesti iz općih pravila imovinskog prava

Vidi notu 1 uz čl. 118.

382
 Član 124 — 125.
2
o odgovornosti za dugove. ( ) Ta je odgovornost u nas bila uvedena §-om
386. III Novele, kojom je izmijenjen § 1409- OGZ. Nema razloga da se ovo
pravilo, budući da je u skladu s načelom poštenja i povjerenja u prometu,
ne prihvati i za naš pravni poredak.

Raskid u g o v o r a o d o ž i v o t n o m uzdržavanju
Član 125.
Ugovorne strane mogu sporazumno raskinuti ugovor o doživotnom
uzdržavanju i pošto je počelo njegovo izvršenje.
Ako prema ugovoru o doživotnom uzdržavanju ugovornici žive zajed-
no, pa se njihovi odnosi toliko poremete da zajednički život postane ne-
podnošljiv, svaka strana može tražiti od suda raskid ugovora.
Svaka strana može tražiti raskid ugovora ako druga strana ne izvršava
svoje obaveze.
U slučaju raskida ugovora svaka strana zadržava pravo da od druge
strane traži naknadu koja joj pripada po općim pravilima imovinskog
prava.

1. Do raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju može doći na teme-

lju sporazuma ugovornih strana ili na temelju sudske odluke.
Sud može donijeti odluku o raskidu ugovora:
a) na zahtjev jednog ili drugog ugovornika koji prema ugovoru žive
zajedno, ako se njihovi odnosi toliko poremete da zajednički život po-
stane nepodnošljiv,
b) na zahtjev jednog ili drugog ugovornika, ako protivna strana ne
izvršava svoje obaveze,
c) na zahtjev jednog ili drugog ugovornika, ako su se poslije zaklju-
čenja ugovora prilike toliko promijenile, da je njegovo ispunjenje postalo
znatno otežano. Ovaj posljednji slučaj predviđen je kao jedna od alter-
nativnih dispozicija odredbe čl. 126. stav 1 ZN.
2 . S p o r a z u m n o r a s k i d a n j e ugovora o doživotnom uzdr-
žavanju predstavlja odraz ugovorne autonomije stranaka.(*) Do raskida
na temelju sporazuma može doći prije nego je počelo izvršenje ugovora,
a može doći i pošto je počelo njegovo izvršenje. Izvršenje ugovora ne znači
samo izvršenje obaveza od strane davaoca uzdržavanja, j e r i njegov su-
kontrahent može prema ugovoru već za svog života biti dužan izvršiti
određene radnje kao što je npr. predaja pojedinih stvari davaocu uzdr-
žavanja radi vođenja zajedničkog gospodarstva ili čak predaja čitavog
imanja na obrađivanje i ekonomsko iskorištavanje. Kod onih ugovora o
doživotnom uzdržavanju, gdje se vlasništvo ugovorom obuhvaćene imo-
vine prenosi na davaoca uzdržavanja već za života otuđivaoca imovine,
ovaj posljednji je redovito ona ugovorna strana koja prva započinje
izvršenje ugovora.

2
J a k š i ć, Obligaciono pravo, III izdanje, str. 426.
1
Dr S a 1 i h a g i ć, članak citiran u noti 2 uz £1. 112.

383
Član 125-

Ako nije došlo do prijenosa vlasništva nekretnina na davaoca uzdr-

žavanja, a do toga ne dolazi kod ugovora iz čl. 122. ZN, za sporazumni se
raskid ne traži određena forma. U tom se slučaju raskid može postići
i usmenim sporazumom stranaka. Pismena je forma s obzirom na čl. 9-
Zakona o prometu zemljišta i zgrada za raskid ugovora potrebna samo
onda, ako se radi o ugovorima na temelju kojih se prijenos vlasništva
nekretnina na davaoca uzdržavanja vrši već za života ptuđivaoca.
3. U p r e d r a t n o j s u d s k o j p r a k s i u najvećem se broju
slučajeva zauzimalo stanovište, da se ugovori o doživotnom uzdržavanju
— kao ni drugi naplatni (teretni) ugovori — ne mogu raskinuti zbog ne-
ispunjavanja ugovora od strane jednog ugovornika niti zbog nepodno-
šljivosti zajedničkog života u slučajevima kada ugovornici prema ugo-
voru žive zajedno niti zbog promjenjenih prilika, ukoliko ugovorne
stranke za ove slučajeve nisu predvidjele mog'ućnost raskida (clausula
irritatoria). Uporište za ovo stanovište nalazilo se u načelu »pacta sunt
servanda« koje je sadržano u §-u 919. nenoveliranog OGZ-a. Na području
na kojem je važio novelirani OGZ situacija je bila nešto drugačija, jer se
u noveliranim propisima § 918. i si. za slučajeve neispunjenja ili nevalja-
nog ispunjenja ugovora uz određene pretpostavke dopušta mogućnost
odustanka od ugovora. Ova se mogućnost ipak ni na tom području nije
priznavala u slučajevima nepodnošljivosti zajedničkog života ugovornika.
Ako je zajednički život postao nemoguć zbog nepodnošljivosti ugovornika
koju je skrivio davalac uzdržavanja, onda je primalac uzdržavanja mogao
umjesto davanja u naravi tražiti odgovorajuću rentu u svrhu uzdržava-
nja. Ukoliko su pak ugovorena davanja postala nemoguća zbog nastalog
slučaja, primalac uzdržavanja imao je pravo na novčanu naknadu (relu-
tum —• od lat. riječi reluere). Sve je to važilo samo onda, ako stranke za
navedene slučajeve, dakle i za slučaj nepodnošljivosti zajedničkog života,
nisu nešto drugo ugovorile. Takvi su posebni uglavci bili naročito uobiča-
jeni u ugovorima o doživotnom uzdržavanju koji su se zaključivali na
području Slovenije (izročilne pogodbe).
Vrlo se teško probijalo shvaćanje prema kojem se u slučaju nepod-
nošljivosti zajedničkog života — ako stranke prema ugovoru o doživot-
nom uzdržavanju treba da žive u kućnoj zajednici — mogao tražiti raskid
ugovora i onda kada to ugovorom nije bilo predviđeno. Zahtjev za raskid
stavljao je u takvom slučaju redovito primalac uzdržavanja. Malobrojne
sudske odluke kojima se usvajao zahtjev za raskid pozivale su se pritom
na pravno pravilo iz § 1447. OGZ, uz obrazloženje, da je zbog poreme-
ćenih odnosa i nastale nepodnošljivosti između ugovornih stranaka došlo
do nemogućnosti ispunjenja ugovora odnosno obaveze na strani davaoca
uzdržavanja, zbog čega se ugovor o doživotnom uzdržavanju mora ras-
kinuti.
P o s l i j e o s l o b o đ e n j a u sudskoj su se praksi sve češće poja-
vljivale rješidbe kojima se udovoljavalo zahtjevima za raskid ugovora o
doživotnom uzdržavanju kad je utvrđeno da su se odnosi između ugovor-
nih stranaka poremetili do nepodnošljivosti zajedničkog života. I u ovim
se rješidbama mogućnost raskida bazirala na pravnom pravilu iz § 1447-
OGZ. Pravna i faktična nemogućnost ispunjenja nalazila se u okolnosti,

384
 Član 125.

da je u slučajevima, kada je doživotno uzdržavanje ugovoreno u kućnoj

zajednici, međusobno povjerenje ugovornih strana od tolikog značaja,
da su u tom slučaju i pravo primaoca uzdržavanja i obaveza davaoca
uzdržavanja strogo osobne prirode. Nije, p r e m a tome, ni primaocu uzdr-
žavanja svejedno od koga će p r i m a t i uzdržavanje, n i t i je za davaoca
uzdržavanja nevažno kome će uzdržavanje davati. Zbog toga, ako postane
nemogućim uzdržavanje davati odnosno primati na način.i uz pretpostav-
ke predviđene ugovorom, onda se ugovor na zahtjev j e d n e ili druge
stranke mora raskinuti (presuda Okružnog suda u Bjelovaru od 7. VI
1952. br. Gž 467/52; presuda Okružnog suda u Zagrebu od 16. IV 1953.
br. Gž 669/53).
4. Za r a s k i d ugovora po stavu 2 ovog člana traže se dvije pret-
postavke:
a) ugovorom ustanovljeno zajedničko življenje,
b) poremećenost odnosa među ugovornicima do nepodnožljivosti za-
jedničkog života.
Ugovorom o doživotnom uzdržavanju može se odrediti da davalac
uzdržavanja nevažno kome će uzdržavanje davati. Zbog toga, ako posta-
raaoca uzdržavanja i u njegovom ga kućanstvu uzdržavati ili da primalac
uzdržavanja postaje članom kućanstva davaoca uzdržavanja. Ugovornici
mogu predvidjeti da nakon zaključenja ugovora osnuju novo, zajedničko
kućanstvo, a mogu'ugovoriti i zajednicu života u smislu stava 6. čl. 122.
ZN (vidi uz čl. 122. pod tač. 2.). U svim tim slučajevima postoji ugovo-
rom ustanovljeno zajedničko življenje ugovornika.
Druga pretpostavka za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju
po stavu 2 jest raskidni razlog koji je po svojoj formulaciji n a p a d n o sli-
čan razvodu braka iz čl. 56. Osnovnog zakona o braku. Razlika je u tome,
što su u čl. 56. OZB radi primjera navedeni uzroci koji mogu dovesti do
poremećensti odnosa m e đ u bračnim drugovima s posljedicom nepodno-
išljivosti zajedničkog života, dok odgovarajući uzroci u članu 125. ZN nisu
istaknuti ni primjera radi. To, međutim, ne znači, da u parnici za raskid
ugovora po stavu 2 ovog člana ne treba ispitivati činjenice koje su iza-
I.zvale poremećenosti odnosa ugovornika do nepodnošljivosti zajedničkog
fživota. Važno je, naprotiv, da sud ispita te činjenice, j e r su one indikator
pa utvrđivanje stepena poremećenosti u odnosima s t r a n a k a i nepodnošlji-
|vosti njihovog zajedničkog života..
Poremećenost odnosa između davaoca i primaoca uzdržavanja pred-
Jstavlja objektivni, a nepodnošljivost zajedničkog života subjektivni ele-
imenat razloga za raskid ugovora u slučaju iz stava 2. Razumije se, da
Jiepodnošljivost zajedničkog života ugovornika k a o razlog za raskid po
ivom karakteru i intenzitetu nije takva, kakva se traži u slučaju razvoda
raka po čl. 56. OZB. Potrebno je naglasiti da se kod prosuđivanja, da li
; ostvaren razlog za raskid ugovora u smislu stava 2 čl. 125. ZN ne bi
sjelo ići suviše u širinu- Nepodnošljivost zajedničkog života treba, osim
o b j e k t i v n e cijeniti i sa s u b j e k t i v n e strane, jer »ugovor-
oj stranci takva zajednica može biti i te kako tegotna sa njenih ličnih
»ledišta« (odluka Vrh. suda NRH od 30. VIII 1956. br. GZZ 107/56). Ne
bi, međutim, bilo pravilno kao razlog za raskid uzeti samo subjektivne

Zakon o nasljeđivanju s komentarom 385

Član 125-

momente koji ukazuju na nepodnošljivost, već sud mora ispitati, da li

2
postoji i objektivna manifestacija ove nepodnošljivosti.( )
5. U sudskoj praksi i literaturi postavilo se p i t a n j e z n a č a j a
k r i v n j e z a n a s t a l u p o r e m e ć e n o s t odnosa ugovornika d o
nepodnošljivosti zajedničkog života. U zakonu ovo pitanje nije riješeno,
barem ne na način kojim bi bila otklonjena svaka sumnja.
U praksi sudova sa područja Slovenije, a posebno Vrhovnog suda
NR Slovenije od početka se zastupalo stanovište, da ugovornik koji je
isključivo kriv za nastalu poremećenost odnosa i nepodnošljivost zajed-
ničkog života ne može zbog ovog razloga s uspjehom tražiti raskid ugo-
vora o doživotnom uzdržavanju. Staviše — u pojedinim je sudskim
odlukama dolazilo do izražaja i stanovište, da raskid ugovora po stavu 2
ovog člana može tražiti samo ugovornik koji nije kriv od ugovornika koji
je kriv, ili krivi ugovornik od ugovornika koji je također kriv, iz čega
bi — prema ovom stanovištu — proizlazilo, da se bez krivnje tužene
stranke za poremećenost odnosa do nepodnošljivosti zajedničkog života
ne može bez njenog pristanka postići raskid ugovora.
P r a k s a S a v e z n o g v r h o v n o g s u d a pošla je, međutim,
u pitanju krivnje drugim pravcem. Prema stanovištu tog suda odredba
stava 2 ovog člana ima se shvatiti tako, da sama poremećenost odnosa
ugovornika do nepodnošljivosti zajedničkog života sačinjava dovoljan
razlog, zbog kojeg jedan ili drugi ugovornik može tražiti od suda raskid
ugovora, bez obzira na okolnost, koji je od njih kriv za nastalo stanje
odnosno da li uopće postoji ili ne postoji krivnja kojega od njih. Ovo
posve o b j e k t i v i s t r ' č k o s h v a ć a n j e odredbe stava 2, prema ko-
jem shvaćanju i ona stranka koja je isključivo kriva za nastalu poreme-
ćenost može tražiti raskid, obrazlaže se time, da bi prinudno održanje
zajednice u kojoj su se razvili nepodnošljivi odnosi između stranaka bilo
protivno ne samo njihovoj pravoj volji u vrijeme ugovora nego i prin-
cipu poštenog vršenja prava i dužnosti utemeljenih tim ugovorom (na-
čelno mišljenje Proširene opće sjednice Saveznog vrhovnog suda br.
8/57 od 11. I 1957. i rješenje istog suda br. 1537/59 od 15. III 1960).
U literaturi koja se odnosi na ugovor o doživotnom uzdržavanju veći-
3
na autora( ) zastupa stanovište, da ugovorna strana koja je isključivo kriva
za poremećenost odnosa do nepodnošljivosti zajedničkog života nema
pravo tražiti raskid ugovora. U prilog ovog stanovišta mogu se navesti
osnovani razlozi kako pravne tako i ekonomske prirode. Od razloga prav-
ne prirode treba u prvom redu spomenuti načelo građanskog prava prema
kojem se naplatni i sinalagmatički ugovori ne mogu jednostrano, bez
razloga raskidati, ako je druga strana voljna da ih pošteno izvršava. Ako
međutim, jedan ugovornik svojim postupcima namjerno izazivlje i stvara
2
Dr M a j t i n, - O razvrgnuću ugovora o doživotnom uzdržavanju po JI.
125. ZN, Odvjetnik br. 4/58, str. 67.
3
Vidi npr. B a z a 1 a, članak citiran u noti 7 uz čl. 122. ZN, Majtin,
naprijed cit. članak, M e s a r o v i ć , O raskidu ugovora o doživotnom izdr-
žavanju i njegovim pravnim posledicama, Glasnik br. 2/62, str. 14.
Dr S a l i h a g i ć , u svom članku citiranom u noti 2 uz čl. 112. ZN, izra-
žava o ulozi krivnje kod raskida ugovora po čl. 125. st. 2. isto stanovište kao
i Savezni vrhovni sud.

386
 Član 125.

aremećenost odnosa koja konačno može dovesti do nepodnošljivosti

ijedničkog života, iako druga strana nije za to dala nikakvog povoda,
uzan je 'mogućnosti tom ugovorniku da traži raskid ugovora iz razloga
roje je sam prouzrokovao, bilo bi jednako samovoljnom raskidanju ugo-
[ora. Istina, odredbom stava 2 ovog člana predviđa se za slučaj postoja-
jja tamo opisane situacije mogućnost jednostranog traženja raskida, ali
Z toga nikako ne proizlazi da takvo pravo pripada isključivo krivoj
trani. Priznavati isključivo krivoj strani pravo da traži raskid, značilo
i ostavljati joj punu mogućnost zloupotrebe prava, što je nedopustivo
i našem pravnom poretku u kojem je načelo savjesnog i poštenog ko-
ištenja i vršenja prava jedan od osnovnih postulata privrednog i prav-
prometa. (4) Što se pak tiče ekonomskih razloga, koji govore u prilog
ivedenog stanovišta, dovoljno je istaći, da zbog raskida ugovora do ko-
g je došlo na traženje ugovornika koji je isključivo kriv za nastalu
)remećenost —• to je ponajviše primalac uzdržavanja koji je kao starija
soba podložan utjecajima drugih ljudi — može biti Potpuno materijalno
propašten drugi ugovornik, obično davalac uzdržavanja, pogotovo ako
: niz godina sa svojom obitelji proveo radeći na imanju i u kući pri-
laoca uzdržavanja, pa u nadi da će prema ugovoru preuzeti njegovu
novinu, nije se na vrijeme pobrinuo za sigurno zaposlenje.
U pitanju značaja krivnje za poremećenost odnosa među ugovorni-
ma koji prema ugovoru žive zajedno naše se stanovište podudara sa
anovištem većine autora: n a d o p u s t i v o s t z a h t j e v a z a r a s -
i d u g o v o r a z b o g n e p o d n o š l j i v o s t i z a j e d n i č k o g ži-
ota k r i v n j a z a n a s t a l u n e p o d n o š l j i v o s t i m a u t j e c a -
i samo u t o l i k o , što i s k j u č i v o k r i v a s t r a n k a n e m a
ravov t r a ž i t i r a s k i d .
6. Odredba ugovora, kojom bi se stranke odrekle prava tražiti raskid
?ovora, ne bi bila valjana. Prema tome, pravo tražiti raskid ugovora
|og nepodnošljivosti zajedničkog života pripada svakoj stranci i u slu-
iju, kada je to pravo za bilo koju stranku ugovorom isključeno ili kada
ugovorom predviđeno, da se raskid ne može tražiti, ako nema krivnje
dne od stranaka.
Ako je, međutim, ugovorom predviđeno, kako se za slučaj nepodno-
jivosti zajedničkog života ima n a d o m j e s t i t i u z d r ž a v a n j e
z a j e d n i c i , npr. da se umjesto hrane kod zajedničkog stola dade
Iređena količina živežnih namirnica ili umjesto uzdržavanja naknada
novcu (relutum), onda nema mjesta zahtjevu za raskid ugovora, već se
ože zahtijevati samo ono što je ugovorom za takav slučaj predviđeno.
imo onda, ako koja od stranaka ne bi izvršavala ove svoje, u smislu
[ovora modificirane obaveze, imala bi druga stranka pravo tražiti ras-
đ ugovora, ali to ne bi bio raskid zbog nepodnošljivosti zajedničkog
rata nego raskid po odredbi stava 3 ovog člana.
7. Još više nego odredbom stava 2, načelo »pacta sunt servanda«
idi naprijed, pod tač. 3) iz § 919. nenov. OGZ-a probijeno je u pogledu
ovora o doživotnom uzdržavanju odredbom stava 3 ovog člana. Ovdje
4
Dr A d a m L a z a r e v i ć , O zloupotrebi prava i njenom pojmu, Arhiv
1—2/60, str. 44.

387
Član 125-

je ZN otišao još dalje od noveliranog OGZ-a, koji predviđa, doduše, mo-

gućnost odustanka od ugovora, ako druga strana ne ispuni naplatni ugo-
vor u određeno vrijeme ili na određenom mjestu ili na određeni način,
ali uz dužnost istovremenog stavljanja prikladnog roka za naknadno
5
ispunjenje.( )
Raskid ugovora iz razloga predviđenog u stavu 3, može se tražiti ne
samo u slučajevima kada stranke prema ugovoru žive zajedno, nego i u
svim ostalim slučajevima neizvršavanja ugovora o doživotnom uzdrža-
vanju, bez obzira na okolnost, da li ugovornici žive u kućnoj zajednici
ili ne.
O s n o v a n o s t z a h t j e v a z a r a s k i d p o s t a v u 3 n e zavisi
o d p o s t o j a n j a k r i v n j e n a s t r a n i u g o v o r n i k a koji n e
i z v r š a v a s v o j e o b a v e z e . Dovoljno je da se obaveze iz ugovora
o b j e k t i v n o ne izvršavaju. Nema, međutim, pravo tražiti raskid onaj
ugovornik koji je bez razloga sprečavao drugu stranu u ispunjavanju
njenih obaveza, ako je ta strana bila voljna i spremna da ih izvršava.
U tom je, naime, slučaju krivnja od važnosti, jer ona postoji na strani
onog ugovornika koji bi mogao tražiti raskid, kad ne bi bilo njegove
krivnje za neizvršavanje obaveza od strane drugog ugovornika. Ako se
krivnja ni u ovom slučaju ne bi uzimala u, obzir, ovisilo bi postojanje
ugovora o doživotnom uzdržavanju o volji jedne stranke (odluka Vrh.
suda NRH od 23. VIII 1956. br. GZ. 834/56).
Iz stilizacije odredbe stava 3 proizlazi, da r a s k i d u g o v o r a z b o g
n e i z v r š e n j a o b a v e z a n e m a p r a v o t r a ž i t i o n a stranka
k o j a ih ne i z v r š a v a , nego samo druga stranka, bez obzira na to,
da li do neizvršavanja dolazi zbog krivnje obavezne stranke ili iz objektiv-
nih razloga. Ako su posrijedi samo objektivni momenti, onda stranka
koja svoje obaveze nije u mogućnosti izvršavati može tražiti prilagođa-
vanje ugovora promijenjenim prilikama, a eventualno i njegov raskid
u smislu člana 126. ZN, ako za to postoje potrebne pretpostavke.
U pravilu će davalac uzdržavanja biti »druga strana« koja ne izvrša-
va svoje obaveze. Primalac uzdržavanja je, u pravilu, (ukoliko se ne radi
o ugovoru u korist trećeg — vidi uz čl. 122. pod tač. 9) onaj ugovornik
koji danom svoje smrti prenosi na davaoca uzdržavanja vlasništvo
imovine obuhvaćene ugovorom ili, koji je vlasništvo te imovine prenio
već za života, ako je to ugovorom predviđeno. Ovoj svojoj obavezi on
udovoljava jednim aktom, u određeno vrijeme. Moguće je, međutim, da
primalac uzdržavanja prema ugovoru imade ipak i drugih obaveza pre-
ma davaocu uzdržavanja, npr. da mu poslije zaključenja ugovora preda
svoju imovinu na ekonomsko iskorištavanje ili da ga primi u svoje ku-
ćanstvo i tome slično. Ako primalac uzdržavanja ne izvršava svoje oba-
veze, može i davalac uzdržavanja tražiti raskid ugovora u smislu stava 3.
Kada se može smatrati da je ostvaren razlog za raskid u smislu sta-
va 3 — to je quaestio facti. Sigurno je, da se ne može smatrati opravdanim
razlogom za raskid svako i najmanje kršenje ugovornih obaveza od stra-
ne jednog ugovornika, pogotovo ako je izvršenje pojedine dospjele či-
nidbe slučajno izostalo. Drugačija je, međutim, situacija, ako bi npr.
5
Vidi § 918. novel. OGZ-a, u koji je ušla materija iz § 919. nenovel. OGZ-a.

388
 Član 125.

primalac uzdržavanja bio primoran od davaoca uzdržavanja stalno tra-

žiti ispunjavanje pojedinih činidbi, bitnih za obavezu uzdržavanja ili ako
bi ostvarivanje tih činidbi morao zahtijevati putem suda. Iz takvih se
okolnosti može zaključiti da davalac uzdržavanja kao jedna ugovorna
strana ne izvršava svoje obaveze. Sud treba, prema tome, da postojanje
lili nepostojanje ovog raskidnog razloga ocjenjuje prema svim okolnosti-
' ma konkretnog slučaja.
Razumije se samo po sebi, da ugovornik koji je ovlašten tražiti ras-
kid ugovora zbog neizvršavanja obaveza od strane drugog ugovornika,
može mjesto raskida zahtijevati ispunjenje svake pojedine obaveze.
8- Zakon o nasljeđivanju ne daje odgovor na pitanje, kakve pravne
posljedice nastaju u slučaju n a s i l n e s m r t i primaoca ili davaoca
uzdržavanja, kao što to pitanje nije riješeno ni u građanskim zakonicima
čija se pravna pravila primjenjuju na pojedinim područjima naše drža-
|,ve. Predratna pravna praksa nije ni u tom pitanju bila jedinstvena, a
|nije bilo jedinstvenog shvaćanja ni u literaturi. Dok su neki autori sma-
itrali da u slučaju, kada davalac uzdržavanja liši života primaoca uzdr-
žavanja, obveza uzdržavanja prestaje a oštećenoj strani da pripada
samo na zahtjev za naknadu štete i eventualno zahtjev zbog neopravda-
nog stjecanja, drugi su zastupali, stanovište da u takvom slučaju nasljed-
nici oštećenog ugovornika mogu tražiti raskid ugovora.
Nasilnu smrt jednog ugovornika može prouzrokovati drugi ugovornik
ili treća osoba.
Ako d a v a l a c u z d r ž a v a n j a l i š i ž i v o t a primaoca uzdr-
žavanja, onda, po našem mišljenju, nasljednici primaoca uzdržavanja
mogu tražiti raskid ugovora.(°) Nesumnjivo je, naime, da je ugovor o do-
životnom uzdržavanju sklopljen uz pretpostavku, da obaveza uzdržavanja
imade trajati do prirodne smrti primaoca uzdržavanja ili barem do nje-
gove smrti koja nije skrivljena od strane davaoca uzdržavanja. Lišava-
jući života primaoca uzdržavanja, davalac se uzdržavanja sam doveo u
nemogućnost izvršenja obveze uzdržavanja predviđene ugovorom, zbog
čega nema pravo na imovinu koja mu je trebala pripasti poslije smrti
drugog ugovornika. Ukoliko mu je imovina predana već za života ""pri-
maoca uzdržavanja, nasljednici ovog posljednjeg mogu tražiti njen po-
vraćaj (condictio causa finita).
Lišenje života primaoca uzdržavanja od strane davaoca uzdržavanja
ne može, međutim, biti opravdanim razlogom za raskid ugovora, ako je
davalac uzdržavanja postupao u nužnoj obrani ili u krajnjoj nuždi.
Ako p r i m a l a c u z d r ž a v a n j a l i š i ž i v o t a davaoca uzdr-
žavanja, on nema pravo zahtijevati od bračnog druga i potomaka davao-
ca uzdržavanja da kao njegovi nasljednici preuzmu obavezu uzdržavanja
u smislu čl. 127. st. 1 i 2 ZN.(7) Primalac uzdržavanja cftižan je u ovom
slučaju nasljednicima davaoca uzdržavanja dati naknadu za primljeno
6
Drugačije B a z a 1 a (vidi članak, citiran u noti 7 uz čl. 122. ZN) koji
smatra da zbog osobne prirode prava primaoca uzdržavanja njegovi nasljed-
nici mogu od davaoca uzdržavanja tražiti samo naknadu štete odnosno pod-
nijeti zahtjev s naslova neopravdanog stjecanja.
7
B a z a 1 a, cit. članak, str. 105.

389
Član 125-

uzdržavanje. Ako je imovina, koja je predmetom ugovora, već predana

davaocu uzdržavanja u vlasništvo, primalac uzdržavanja nema pravo
tražiti raskid ugovora i povraćaj imovine, u koliko do lišenja života
nije došlo u nužnoj obrani ili u krajnjoj nuždi.
Ako treća osoba liši života jednu ili drugu ugovornu stranku, onda
nastupaju iste pravne posljedice kao i u slučaju njihove prirodne smrti:
lišen je života primaoca uzdržavanja ima za posljedicu prestanak obveze
davaoca uzdržavanja i predaju imovine, koja je predmetom ugovora, ovo-
me u vlasništv6, dok u slučaju lišenja života davaoca uzdržavanja na-
stupaju posljedice predviđene odredbama čl. 127. ZN.
9. Kad je ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen u k o r i s t
t r e ć e o s o b e (vidi uz čl. 122. ZN, tač. 9), o v a o s o b a k a o k o r i s -
n i k u z d r ž a v a n j a stječe, istina, samostalni zahtjev na izvršenje
činidbe na koju se obvezao davalac uzdržavanja (promitent), ali nije
o v l a š t e n a t r a ž i t i r a s k i d u g o v o r a . Takvo pravo (tražiti
raskid ugovora) nije priznato trećoj osobi ni prema pravnim pravilima
noveliranog OGZ-a ni OlZ-a kojima je kod nas reguliran ugovor u ko-
rist trećeg niti u stranom zakonodavstvu, a niti u pravnoj teoriji. Ovo
je posve razumljivo, jer treća osoba nije stranka niti je na biio koji način
sudjelovala pri zaključenju ugovora, dok je ekvivalenat za dužnikovu
(promitentovu) činidbu dao promisar (stipulant) iz svoje imovine.
U našoj je sudskoj praksi došlo, međutim, do izražaja stanovište,
prema kojem s e p r e ž i v j e l o m b r a č n o m d r u g u p o s l i j e
s m r t i d r u g o g b r a č n o g d r u g a p r i z n a j e p r a v o tražiti
r a s k i d u g o v o r a o doživotnom uzdržavanju, ako je umrli bračni
drug ugovorio uzdržavanje ne samo u svoju korist, nego i u korist svog
bračnog druga. Isto je tako u sudskoj praksi zastupano stanovište, da u
slučaju, kada su bračni drugovi kao jedna ugovorna strana zajedno za-
ključili ugovor o doživotnom- uzdržavanju s drugom ugovornom stranom
preživjeli bračni drug može tražiti raskid ugovora u cjelini, tj. ne sarno^
u pogledu svog dijela imovine na koju se odnosi ugovor, nego i u pogledu
cjelokupne imovine obuhvaćene ugovorom. Sve ovo vrijedi kako za
slučaj kada se kao razlog za raskid ističe nepodnošljivost zajedničkog
života preživjelog bračnog druga s ; drugim ugovornikom (stav 2).
tako i za slučaj neizvršavanja obaveza koje je taj ugovornik preuzeo
(stav 3).(8)
Iako izloženo pravno stanovište naše sudske prakse nije u skladu
s teoretskim postavkama o položaju i pravima korisnika ugovora u korist
trećeg, treba ga, po našem mišljenju, prihvatiti. Ne može se poreći, da je
korisnik uzdržavanja osoba koja je najviše zainteresirana da se ugovor
u potpunosti izvršava i uzdržavanje daje na način koji odgovara pravoj
volji ugovornih stranaka u vrijeme ugovora. Kad je, dakle, jedan bračni
drug ugovorio uzdržavanje u zajedničkom kućanstvu sa davaocem uzdr-
žavanja za sebe i svog bračnog druga zajedno, onda se može zaključiti,
da je ugovor sklopljen uz pretpostavku, da će ne samo oba bračna druga
primati uzdržavanje u atmosferi snošljivosti i međusobnog povjerenja,
8
Za izložena stanovišta sudske prakse vidi npr. odluku Vrh. suda NR
Hrvatske od 3. VII 1957. Gž 1064/57, odluku Vrh. suda NR Crne Gore od
19. I 1959, Gž 100/58 i odluku Sav. vrh. suda od 22. X 1960, Rev. 763/60.

390
 Član 125.

ugovornih stranaka, nego da će i preživjeli bračni drug primati uzdrža-

vanje pod istim uvjetima. Ako se, međutim, poslije smrti bračnog druga,
koji je fungirao kao ugovorna stranka, ovi uvjeti ne ostvare, opravdano
je preživjelom bračnom drugu priznati pravo da traži raskid ugovora,
kako se to zastupa u našoj sudskoj praksi. Mišljenja smo, međutim, da
bi jednako stanovište trebalo primijeniti i u drugim slučajevima, kada
je ugovornik, koji je davalac ekvivalenta za uzdržavanje, ovo ugovorio
istovremeno za sebe i za osobu, koja je njegov zakonski nasljednik, jer
se i u jednom i u drugom slučaju radi o istovrsnoj pravnoj i činjeničnoj
situaciji. •

S obzirom na okolnost, da je treća osoba kao korisnik ugovora o do-

životnom uzdržavanju nakon zaključenja ugovora stekla samostalni za-
htjev (pravo) na ispunjenje, ne mogu ugovorne stranke od tog momenta
svojim sporazumom, bez pristanka treće osobe kao korisnika, ugovor ras-
kidati. Do raskida ugovora iz razloga spomenutih u stavu 2 i 3 ovog
člana bez pristanka treće osobe (korisnika) može doći samo u slučaju,
ako raskid traži promitent kao davalac uzdržavanja. Položaj promitenta
prema korisniku je, naime, takav da mu on može stavljati sve prigovore
iz ugovora koje bi imao pravo staviti promisaru (stipulantu). Zbog toga
korisnik ugovora o doživotnom uzdržavanju ne može spriječiti ni promi-
tentov zahtjev za raskid, ako postoje za to predviđeni razlozi. Kako,
međutim, korisniku pripada pravo da na temelju ugovora zaključenog
između promisara i promitenta (davaoca uzdržavanja) traži neposredno
od ovog posljednjeg ispunjenje činidbe uzdržavanja, to p r o m i s a r
nije o v l a š t e n b e z p r i s t a n k a k o r i s n i k a t r a ž i t i r a s k i d
ugovora. Razumije se samo po sebi, da korisnik uzdržavanja može
dati inicijativu za podnošenje zahtjeva za raskid ugovora iz razloga na-
vedenih u stavu 2 i 3, u kojem je slučaju promisar ovlašten takav zahtjev
i podnijeti.

10- Postavlja se pitanje, da li pravo tražiti raskid ugovora o doživot-

nom uzdržavanju prelazi na nasljednike ugovornih stranaka. Kod od-
govora na ovo pitanje treba razlikovati, da li se radi o razlogu za raskid
iz stava 2 ovog člana ili onom iz stava 3.

Pravo t r a ž i t i da se u g o v o r r a s k i n e zbog n e p o d n o -
š l j i v o s t i z a j e d n i č k o g ž i v o t a (razlog i z stava 2 ) o s o b n o
je p r a v o ugovornih stranaka pa stoga ne prelazi na njihove nasljed-
. nike. Ovo je posve razumljivo, jer nepodnošljivost je pojam, kojeg su
postojanje i intenzitet u najvećoj mjeri vezani uz subjektivno shvaćanje
osobe na čijoj se strani pojavljuje. Ako je, međutim, koji od ugovornika
za svog života pokrenuo parnicu za raskid ugovora, njegovi je nasljednici
mogu nastaviti.

Drugačija je stvar kad se radi o razlogu za raskid spomenutom u

stavu 3 ovog člana. Ako je koji od ugovornika već za svog života imao
pravo tražiti raskid ugovora iz razloga što druga strana ne izvršava svoje
obaveze, ovo pravo pripada i njegovim nasljednicima. To je pravo po
svom karakteru imovinsko pravo koje n i j e o s o b n e p r i r o d e i z a t o
prelazi na n a s l j e d n i k e .

391
Član 125-

Ako su u slučaju smrti davaoca uzdržavanja njegovi potomci i bračni

drug pristali na produženje ugovora (čl. 127. st. 1 ZN) njima pripada i
pravo tražiti raskid ugovora zbog nepodnošljivosti zajedničkog života
s primaocem uzdržavanja. Ovdje se, međutim, ne radi o prelazu prava
na traženje raskida koje je već in concreto pripadalo davaocu uzdržava-
nja za njegova života, nego o tome, da su na njegove nasljednike pro-
duženjem ugovora o doživotnom uzdržavanju prešle ne samo njegove
obaveze nego i sva njegova prava iz tog ugovora, pa, prema tome, i pravo
tražiti raskid, ako se u odnosu između njih i primaoca uzdržavanja ostva-
ri ovaj razlog za raskid (vidi i uz čl.- 127. ZN pod tač. 2).
11. P r e s u d a kojom se udovoljava tužbenom zahtjevu za raskid
ugovora o doživotnom uzdržavanju i m a k o n s t i t u t i v a n k a r a k -
t e r , jer se njom ne nalaže tuženiku nikakva činidba, već se samo posto-
jeće pravno stanje preinačuje, tako da se razrješava pravni odnos koji je
iz ugovora o doživotnom uzdržavanju nastao između davaoca i primaoca
uzdržavanja-
Ugovor je raskinut danom pravomoćnosti presude, što znači da sud-
ska presuda kojom se ugovor o doživotnom uzdržavanju raskida djeluje
u tom pogledu ex n u n c , iako su činjenice, koje tvore razlog za raskid
mogle nastupiti i mnogo ranije nego što je tužba za raskid podnesena.
Međutim, ova presuda ima i određeno retroaktivno djelovanje, budući
da izvjesne pravne posljedice raskida, kako će se dalje vidjeti, djeluju
unatrag, sve do časa kad je ugovor zaključen (djelovanje ex n u n c ) .
Do ovog učinka presude o raskidu dolazi zbog toga, što su ugovorne
stranke, jedna od druge ili samo jedna stranka od druge stranke, u toku
izvršavanja ugovora primale izvjesne koristi, pa je u prvom slučaju za
obje stranke, a u drugom za jednu od njih, nakon raskida ugovora nastu-
pila o b a v e z a n a v r a ć a n j e č i n i d b i p r i m l j e n i h na te-
m e l j u r a s k i n u t o g u g o v o r a . Za vraćanje onog što je dano ili
učinjeno vrijede pravila o n e o p r a v d a n o m s t j e c a n j u (bezrazlož-
nom, neosnovanom obogaćenju).
Kao što je poznato, u našem građanskom pravu, za razliku od nekih
stranih zakonodavstava, (9) nema pravila o nekoj općoj tužbi zbog ne-
opravdanog stjecanja. Jedino je u Opštem imovinskpm zakoniku Crne
Gore pored pojedinih kondikcijskih zahtjeva (čl. 595-600) sadržana i od-
redb'a prema kojoj je u svakom slučaju onaj, koji je nešto primio iz tuđe
imovine bez opravdanog razloga, dužan to vratiti ili nadomjestiti (čl.
601). U ostalim našim građanskim zakonicima predviđene su samo poje-
dine kondikcije za određene, tipične slučajeve neopravdanog stjecanja
(§ 1431-1437. OGZ; § 902. SGZ). Iako, međutim, u ovim građanskim zako-
nicima nije statuirana opća tužba zbog neopravdanog stjecanja (neosno-
vanog obogaćenja), iz pojedinih njihovih odredaba izvire pravna zasada
da nitko ne može neopravdano povećati svoju imovinu na štetu
drugoga (§ 877, 878, novel. 921, 1431, 1435, 1437. i 1447. OGZ).(10)
Pod »naknadom« o kojoj se govori u stavu 4 čl. 125. ZN misli se,
u prvom redu, na povraćaj onog što su ugovorne stranke jedna drugoj
9
Vidi npr. čl. 62. Švic. zakonika o obligacijama u kojem je predviđena
tzv. 10opća tužba zbog obogaćenja bez osnova.
S w o b o d a u Klangovu Komentaru,' sv. IV, str. 443. —

392
 Član 125.

dale ili učinile u izvršavanju ugovora. To je slučaj kondikcije kojom se

traži povraćaj činidbe kad je prestao pravni osnov koji je u času stjeca-
nja postojao ( c o n d i c t i o c a u s a f i n i t a ) - .
Za o p s e g o d g o v o r n o s t i i način vraćanja dolaze u obzir
pravna pravila iz § 1431. i 1437. OGZ o sadržaju zahtjeva iz neopravdanog
stjecanja kao i načelo sadržano u § 877, 921. i 1447. OGZ prema kojem
svaka stranka u slučaju raskida ugovora mora vratiti ono što je primljeno
na temelju raskinutog ugovora, a ako to više nije moguće ili ako se či-
nidba sastojala i z rada, onda t r e b a d a t i n a k n a d u n a t a k a v
način, d a n i j e d n a s t r a n a i z š t e t e d r u g e s t r a n e n e i z -
vuče d o b i t a k . Prema, tome, ako se činidba sastojala iz davanja
stvari, vraćanje treba da bude u naravi.( n ) Ako je stjecatelj stvar potro-
šio ili otuđio, kondikcijom se može tražiti vrijednost koristi koja je do-
bivena upotrebom ili trošenjem, odnosno protuvrijednost koja je primlje-
na prilikom otuđenja. Što se tiče p l o d o v a i d r u g i h k o r i s t i —
svaka' stranka mora ne samo predati plodove i koristi koje još postoje,
nego naknaditi i potrošene, ako je time uštedjela vlastiti izdatak.i}2)
U tom pogledu postoji, prema tome, razlika između odgovornosti pošte-
nog (savjesnog) posjednika i odgovornosti stjecatelja iz ugovora o doži-
votnom uzdržavanju, jer pošten posjednik ne odgovara za ubrane plo-
dove i koristi koje su nastale za vrijeme dok je bona fide posjedovao
stvar.(13) Kada se činidba jedne strane sastojala iz rada, druga je strana
kao neopravdani stjecatelj dužna protivnoj strani naknaditi ili iznos koji
odgovara primljenoj koristi (a ta se korist može sastojati i iz; uštede vla-
stitih izdataka) ili vrijednost uloženog rada, prema tome, koja je od ovih
dviju vrijednosti manja. Ne bi, naime, bilo ispravno smatrati da se ona
strana u čiju je korist rad bio obavljen, obogatila na štetu druge strane
»onim za koliko korist tog rada prelazi vrijednost tog rada, niti onim za
koliko je vrijednost tog rada veća od postignute koristi« (rješenje Vrh.
suda NR Hrvatske Gž 841/53 od 24. VIII 1953, Naša zakonitost, br. 12/53,
strana 680).
Prema formulaciji stava 4 ovog člana »svaka strana zadržava pravo
da od druge strane traži naknadu« u slučaju raskida ugovora. Iako će se
u praksi sa kondikcijskim zahtjevom pojavljivati obično davalac uzdr-
žavanja, jer je kod ugovora zaključenih u smislu čl. 122. ZN upravo on
ona stranka koja je u toku izvršavanja ugovora drugoj strani nešto da-
vala i činila, ipak može nakon raskida ugovora i primalac uzdržavanja
prema davaocu uzdržavanja imati zahtjeve s naslova neopravdanog stje-
canja. Takva će situacija postojati naročito onda, kada su stranke živjele
u kućnoj zajednici, u koju su obje unijele svoje poljoprivredne sprave,
alat, stoku i druge imovinske predmete te zajedničkim radom i sredstvi-
ma podmirivale svoje životne potrebe- To posebno vrijedi za ugovore
o zajednici života i zajednici imanja (čl. 122. st. 6 ZN). Ako se pak radi
o onim ugovorima o doživotnom uzdržavanju na temelju kojih je primalac
uzdržavanja već za svog života ustupio davaocu uzdržavanja u vlasništvo

" V u k o v i ć , Obvezno pravo I, str. 302.

12
M a u r o v i ć , Nacrt III/l, str. 95.
13
P i s k o u Klangovu Komentaru, Sv. IV, str. 574.

393
Član 125-

imovinu koja je predmetom ugovora, onda je očigledno da primalac uz-

državanja u slučaju raskida ugovora (vidi niže, pod tač. 12) ima pravo
od davaoca uzdržavanja kondicirati ustupljenu imovinu.
Rješavanje imovinskih odnosa između davaoca i primaoca uzdržava-
nja u vezi sa raskidom ugovora o doživotnom uzdržavanju predstavlja
redovito zapravo o b r a č u n m e đ u s o b n i h d a v a n j a (dare e t
14
facere!) jedne i druge strane,( ) iako se njihovi zahtjevi prosuđuju po
pravnim pravilima koja se odnose na institut neopravdanog stjecanja.
Kako svaka stranka u slučaju raskida ugovora ima pravo tražiti od
druge strane da vrati ono što je primila u ispunjenju raskinutog ugovora,
sud je, udovoljavajući zahtjevu primaoca uzdržavanja za raskid ugovora
c doživotnom uzdržavanju i za povraćaj onog što je davalac uzdržavanja
na temelju ugovora primio, dužan istovremeno suditi i o zahtjevu dava-
oca uzdržavanja da mu tužiteljska stranka (primalac uzdržavanja) nak-
nadi vrijednost koristi koje je od njega imala iz istog ugovora. U pre-
sudi treba izreći d a v r a ć a n j e o d n o s n o n a k n a d a j e d n e
s t r a n k e zavisi od i s t o v r e m e n o g v r a ć a n j a ili naknade
d r u g e s t r a n k e (rješenje Vrh. suda NR Hrvatske Rev. 1076/60 od
6. I 1961). Ovo je od posebne važnosti u slučajevima raskida ugovora o
doživotnom uzdržavanju na temelju kojih je davaocu uzdržavanja odmah
predana imovina na koju se ugovor Odnosi, jer bi davalac uzdržavanja,
koji uslijed raskida ugovora mora protivnoj strani vratiti primljenu
imovinu, mogao ostati ekonomski upropašten, ako njegova obaveza na
povraćaj ove imovine ne bi bila u povodu njegovog kondikcijskog za-
htjeva uvjetovana obavezom primaoca uzdržavanja da davaocu uzdrža-
vanja istovremeno naknadi vrijednost koristi primljenih iz uzdrža-
vanja^ 15 )
U skladu s načelom da svaka strana u slučaju raskida ugovora ima
drugoj strani vratiti odnosno naknaditi ono što je primljeno u ispunja-
vanju raskinutog ugovora, imaju se prilikom rješavanja kondikcijskih
zahtjeva stranaka u z e t i u r a č u n i d a r o v a n j a koja su stranke
jedna od druge primale' u vezi sa odnosom uzdržavanja koji je prestao
(rješenje Vrh. suda NR Hrvatske Gž 1438/57 od 2. X 1957).
Nakon raskida ugovora primalac uzdržavanja n e m a p r a v o na
n e i s p u n j e n e p e r i o d i č n e č i n i d b e koje s u dospjele prije ras-
kida. Pojedine dospjele periodične činidbe mogu, doduše, biti- predmetom
spora za vrijeme trajanja ugovora o doživotnom uzdržavanju, jer svaka
periodična činidba nakon dospjelosti predstavlja posebno potraživanje
odnosno obavezu, ali nijedna od njih »nije toliko samostalna da bi bila
nezavisna od ugovora i od uzajamnih obveza ugovornih strana uzetih u
cjelini« (presuda Sav. vrh- suda Rev. 127/59 od 19. V 1959). Retroaktivno
djelovanje presude o raskidu ovdje je. posve razumljivo zbog toga, što
će svaka strana nakon raskida morati drugoj strani vratiti ono što je

14
Dr M a j t i n, Naknada kod razVrgnuća ugovora o doživotnom uzdr-
žavaju, Odvjetnik, br. 11—12/60, str. 218.
15
Dr prof. Nikša Š k a r i c a , O ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju, Naša
zakonitost, br. 2/55, str. 83.

394
 Član 125.

primila iz raskinutog ugovora, tako da bi pojedine isplaćene periodične

16
Hnidbe u svakom slučaju tvorile kondikcijski zahtjev protivne stranke.( )
Kondikcijski zahtjevi nisu, međutim, jedini zahtjevi, koje ugovorne
strane mogu jedna prema drugoj istaći u vezi s raskidom ugovora o doži-
votnom uzdržavanju. Naknada o kojoj se govori u stavu 4 ovog člana
može se odnositi i na z a h t j e v za n a k n a d u š t e t e , tako da ugo-
vorne stranke mogu u vezi s raskidom ugovora o doživotnom uzdržava-
nju jedna prema drugoj p o r e d kondikcijskog zahtjeva ili n e o v i s -
no od tog zahtjeva isticati i odštetni zahtjev z b o g p o v r e d e u g o -
vorne o b v e z e . Osnovanost zahtjeva za naknadu štete vezana je,
razumije se, uz postojanje pretpostavki koje se traže za tu naknadu, a
posebno uz postojanje krivnje, za razliku od kondikcijskog zahtjeva, za
koji je pitanje krivnje za raskid irelevantno. Osim toga — treba napo-
menuti da zahtjevi u vezi sa neopravdanim stjecanjem zastaruju u općem
zastarnom roku od deset godina (čl. 14. Zakona o zastari potraživanja),
dok za odštetne zahtjeve zbog povrede ugovorne obveze — u ovom slu-
čaju zbog povrede ugovora o doživotnom uzdržavanju — vrijede zastarni
rokovi predviđeni u čl. 19. u vezi sa čl. 15. i 16. cit. zakona.
12. Prema načelnom mišljenju Proširene opće sjednice Sav. vrh.
suda br. 8/57 od 11. I 1957. o d r e d b e o v o g č l a n a o r a s k i d u u g o -
vora m o g u . s e a n a l o g i j o m p r i m j e n j i v a t i i n a o n e u g o -
vore o d o ž i v o t n o m u z d r ž a v a n j u n a t e m e l j u k o j i h o d -
mah, već z a ž i v o t a p r i m a o c a u z d r ž a v a n j a , d o l a z i d o
predaje i m o v i n e (ustupanjem vlasništva) d a v a o c u u z d r ž a -
vanja. U ovom se načelnom mišljenju ne razlikuje, da li se radi o onim
ugovorima koji su zaključeni prije stupanja na sna'gu Zakona o nasljeđi-
vanju ili o onima zaključenim nakon stupanja na snagu tog zakona. Sa-
vezni vrhovni sud zauzeo je, međutim, u jednom konkretnom slučaju
(rješenje od 15. II 1960. Rev. 1537/59) stanovište da je analogna primjena
čl, 125. ZN na navedenu vrstu ugovora moguća u svakom slučaju kada su
ispunjene potrebne zakonske pretpostavke za raskid, bez obzira, da li su
ti ugovori zaključeni prije ili poslije stupanja na snagu ZN i bez obzira
da li ima krivnje za raskid odnosno na čijoj je strani krivnja.
Stanovište prema kojem je moguća analogna primjena člana 125.
ZN o raskidu i na ugovore »starog tipa« treba svakako prihvatiti. Već
su se i u predratnoj sudskoj praksi — i pored važenja načela»- pacta sunt
servanda« iz § 919. nenoveliranog OGZ — pojavljivale odluke kojima se
dozvoljavao raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju, kada su prilike
između davaoca i primaoca uzdržavanja bile tako poremećene, da je
njihov zajednički život postao nepodnošljiv. Poslije oslobođenja ova je-
praksa dolazila još više do izražaja (vidi naprijed pod. tač. 3). Danas, kada
je očigledno da prema koncepciji Zakona o nasleđivanju iz same prirode
pravnog odnosa zasnovanog na ugovoru o doživotnom uzdržavanju pro-
izlazi da je taj ugovor zaključen uz klauzulu rebus sic stantibus (čl,
126. ZN), ne može se sa uspjehom braniti stanovište o neraskidivosti tih
ugovora ni za slučajeve u kojima je davalac uzdržavanja već za života

'« Dr Stojan Cigoj, O b l i g a c i j s k o p r a v o , str. 174. —

395
Član 125-

primaoca uzdržavanja postao vlasnik imovine na koju se ugovor odnosi,

17
pa makar je ugovor zaključen prije stupanja na snagu ZN.( ) U po-
gledu krivnje za nastali poremećaj odnosa među strankama naše je,
međutim, mišljenje, da isključivo krivoj strani ne bi trebalo priznati
pravo da traži raskid ugovora, jer bi se dopuštanjem raskida u ovom
slučaju ne samo omogućavala zloupotreba prava, nego bi, s obzirom
na već izvršeni prijenos imovine na koju se ugovor odnosi, i prav-
ne posljedice raskida za nekrivu stranu bile znatno nepovoljnrje nego
u slučaju raskida ugovora zaključenih u okviru 61. V22,. ZN (isp.
naprijed pod tač. 5).
U vezi sa ovom varijantom ugovora o doživotnom uzdržavanju po-
stavlja se pitanje, kakva pravna situacija nastaje u slučaju, kada se
ostvare pretpostavke za raskid ugovora u smislu stava 2 i 3 ovog člana, a
d a v a l a c u z d r ž a v a n j a j e o t u đ i o n e k r e t n i n e koje s u m u
odmah bile ustupljene u vlasništvo. Kod odgovora no ovo pitanje tre-
balo bi, po našem mišljenju, razlikovati, da li je pravo primaoca uzdr-
žavanja iz ugovora o doživotnom uzdržavanju upisano na ustupljenim
nekretninama kao realni teret (Preživitak •— vidi uz čl. 116- ZN pod tač.
8) ili ne.
Ako je treća osoba stekla ove nekretnine opterećene realnim teretom
.preživitka, onda primalac uzdržavanja (odnosno ugovornik koji je na
davaoca uzdržavanja prenio vlasništvo nekretnina — ukoliko se radi
o ugovoru u korist trećeg) u slučaju raskida ugovora o doživotnom uz-
državanju ima pravo od treće osobe kao sadašnjeg vlasnika tražiti
povraćaj nekretnina. Treća se osoba koja je nekretnine preuzela s realnim
teretom preživitka ne može pozivati na dobru vjeru ni princip pouzda-
nja u zemljišne knjige, jer iz pravne prirode ove varijante ugovora o do-
životnom uzdržavanju proizlazi da je imovina na koju se ugovor od-
nosi ustupljena davaocu uzdržavanja pod raskidnim uvjetom, da će od-
nos uzdržavanja trajati do smrti primaoca uzdržavanja. Ako se, me-
đutim, ovaj raskidni uvjet ostvari, pa ugovor bude raskinut, posljedica
raskida jest povraćaj u prijašnje stanje sa djelovanjem i prema trećoj
osobi koja je nekretnine stekla opterećene realnim teretom preživitka.
Ovaj realni teret ima, prema tome, u ovom pogledu karakter zabrane
otuđenja i opterećenja nekretnina. Razumije se, da je s obzirom na ova-
kve pravne posljedice nakon raskida ugovora potrebno prema pravilima
o neopravdanom stjecanju, a eventualno i prema pravilima o naknadi
štete (vidi naprijed pod tač. 11), raspraviti ne samo odnos između dava-
oca i primaoca uzdržavanja nego i između davaoca uzdržavanja i. treće
osobe kao daljnjeg preuzimaoca nekretnina na koje se odnosi raskinuti
17
Ovo je stanovište (o neraskidivosti starih ugovora 0 predaji imovine
— tzv. izročilnih pogodbi) istaknuto u praksi Vrhovnog suda NR Slovenije.
Smatra se, naime, da u pogledu ovakvih ugovora nema mjesta analognoj pri-
mjeni čl. 125. ZN o mogućnosti raskida, budući da stranke u vrijeme zaklju-
čenja ugovora nisu mogle pretpostaviti ovu mogućnost s obzirom da Zakon
o nasljeđivanju tada još nije postojao. Ako, prema tome, stranke nisu u sa-
mom ugovoru predvidjele razloge zbog kojih se ugovor može raskinuti, onda
se — prema tom stanovištu — sporovi koji nastaju u situaciji nepodnošlji-
vosti zajedničkog života ili zbog neizvršavanja ugovora mogu rješavati samo
primjenom pravila građanskog prava o dvostranim ugovorima.

396
 Član 125.

j'ugovor, pa i odnos između treće osobe i primaoca uzdržavanja, ako je

I treća osoba poslije preuzimanja nekretnina nastavila s davanjem uz-
18
|državanja.( ) Ako, međutim, na otuđenim nekretninama nije postojao
ni teret preživitka, a treća je osoba od davaoca uzdržavanja u dobroj
jvjeri stekla nekretnine na koje se odnosi ugovor o doživotnom uzdrža-
vanju, onda ona, s obzirom na princip pouzdanja u zemljišne knjige nije
.'dužna primaocu uzdržavanja vratiti stečene nekretnine. I u ovom se
I slučaju imovinsko pravni zahtjevi između davaoca i primaoca uzdrža-
Ivanja nakon raskida ugovora rješavaju po pravnim pravilima o neoprav-
jdanom stjecanju, što znači da primalac uzdržavanja može od davaoca
fuzdržavanja tražiti u pravilu samo vrijednost koju je ovaj posljednji
fprimio prilikom otuđenja nekretnina, ukoliko ne postoje i pretpostavke
iza naknadu štete.
13. Prema odredbi člana 25. stav 2. tač. 4. ZPP kotarski su sudovi
• nadležni da bez obzira na vrijednost predmeta spora sude i »sporove o
|doživotnom uzdržavanju«. Ovakva je formulacija prouzrokovala u sud-
koj praksi raznoliko tumačenje ove odredbe.
Prema jednom stanovištu, pod sporovima o doživotnom uzdržava-
nju treba podrazumijevati ne samo sporove o pravu na činidbe koje
fneposredno proizlaze iz ugovora ili one o postojanju tog ugovora, nego
li sporove o njegovom raskidu kao i sporove u kojima se ostvaruje na-
£knada koja u slučaju raskinutog ili osujećenog odnosa uzdržavanja pri-
ada strankama po općim pravilima imovinskog prava. Prema drugom sta-
novištu u isključivu nadležnost kotarskih sudova u smislu člana 25- stav
'2. tačka 4. ZPP spadaju oni sporovi o doživotnom uzdržavanju koji kao
|predmet imaju davanje uzdržavanja, dok se stvarna nadležnost suda za
orove o raskidu ugovora o doživotnom uzdržavanju kao i o postojanju
lili nepostojanju tog ugovora ili naknadama u vezi s raskidom ugovora,
|određuje prema vrijednosti spora.
Kod razmatranja ovog pitanja treba uzeti, u obzir da sporovi iz ugo-
vora o doživotnom uzdržavanju u daleko najvećem broju slučajeva na-
staju među seoskim stanovništvom. Kao tužiteljske stranke u ovim se spo-
lovima pojavljuju obično ili osobe kojima su primanja iz ugovora o
doživotnom uzdržavanju jedini izvor uzdržavanja ili osobe koje nakon ra-
skida tog ugovora potražuju od tužene stranke naknadu za činidbe izvr-
šene u toku izvršavanja ugovora. Ovo upućuje na zaključak, da je ratio
legis bila, da se svi sporovi koji nastaju iz ugovora o doživotnom uz-
državanju stave u nadležnost kotarskih sudova, kako bi stranke na taj
način što. brže i sa što manje troškova mogle ostvariti svoja prava.
To vrijedi i za sporove o raskidu ovih ugovora jer je i u tom slučaju za
ugovornike od posebne važnosti da svoje međusobne odnose što prije ri-
ješe, kako bi mogli pitanje svog daljenjeg uzdržavanja urediti na drugi
način.
Prema izloženom pod »sporovima o doživotnom uzdržavanju« iz člana
25. stav 2. tačka 4. PZP koji spadaju u isključivu nadležnost kotarskih

10
S obzirom na narav preživitka kao realnog tereta primalac uzdrža-
vanja može od svakodobnog vlasnika (posjednika) nekretnine opterećene
tim realnim teretom tražiti podavanja iz kojih se sastoji preživitak.

397
tlan 125.

sudova treba • smatrati sve sporove iz u g o v o r a o doživotnom uzdr-

žavanju, a ne samo one koji se odnose na ostvarivanje uzdržavanja iz
tog ugovora.
14. O zahtjevu za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju u
smislu ovog člana kao i o svim zahtjevima za povraćaj izvršenih či-
nidbi i raskinutog ugovora rješava se u parničnom postupku, dok se
0 raskidu odnosa iz tog ugovora zbog utjecaja promijenjenih prilika
(član 126. stav 1. ZN) rješava u vanparničnom postupku. Vidi uz
čl. 126. ZN.

• Sudska praksa
1. Vidi načelno ' m i š l j e n j e Proširene opće sjednice Saveznog
vrhovnog suda broj 8/57 od 11. I 1957, navedeno uz čl. 122. ZN pod br. 1.
2. Nepodnošljiv ost zajedničkog života, kao razlog za raskid ugovora o
doživotnom, uzdržavanju, u slučaju kada ugovornici žive zajedno, treba ci-
jeniti ne samo s objektivne nego i sa subjektivne strane (Rješenje Vrhovnog
suda NR Hrvatske Gzz 107/56 od 30. VIII 1956, Zb 112-1956, br. 334).
3. Klauzula da se stranke u ugovoru o doživotnom uzdržavanju odriču
prava napadati taj ugovor nevažeća, je (Vrhovni sud AP Vojvodine Gž 82/56,
Glasnik br. 7/56, str. 27).
4. I mala svađa može da prouzrokuje trajan razdor, a subjektivna
ocjena takve činjenice od bilo koje ugovorne stranke može dovesti do objek-
tivnog postojanja poremećene zajednice, što može učiniti život nepodnošljivim
(Rješenje Vrhovnog suda NR Hrvatske Gzz 103/56 od 28. VII 1956, Jug. adu.
br. 5—6/56, str. 63).
5. Zbog neizvršavanja obaveza sa strane jedne ugovorne stranke ne
može druga stranka tražiti raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju ako
je za ovo neizvršenje sama ona kriva.
Dok jedna stranka želi i spremna je da izvršava obaveze iz takvog ugo-
vora, dužnost je protivne strane da je bezrazložno u tome ne sprečava i đa
prima ona davanja koja joj druga strana prema ugovoru pruža. Bezrazložno
onemogućavanje takvog izvršenja od protivne stranke izjednačuje se sa sa-
movoljom (Rješenje Vrhovnog suda NR Hrvatske Gž 834/56 od 23. Vili
1956, Naša zakonitost br. 10/56, str. 428).
5a. Pošto je ugovor o doživotnom uzdržavanju raskinut krivnjom pri-,
maoca uzdržavanja, davalac uzdržavanja može tražiti naknadu štete u visini
vrijednosti rada i davanja koja je on po ugovoru vršio, iako od toga nije
unaprijeđena imovina primaoca uzdržavanja. U pogledu zastarijevanja takve
naknade važi pravilo da ona zastarijeva u roku u kome zastarijevaju oba-
veze iz ugovora, a ne u kraćem roku (Presuda Vrhovnog suda NR Bosne
1 Hercegovine Gž 240/56 od 18. IX 1956. Zb. 113-1956, br. 710).
6. S obzirom na odredbu čl. 125. stav 4 ZN, ne može se nakon raskidanju
ugovora o doživotnom uzdržavanju tražiti povraćaj nekretnina ako su stranke
za slučaj raskida nešto drugo ugovorile (Presuda Vrhovnog suda NR Hrvat-
ske Gž 1397/56 od 26. VII 1957, Jug. adv. 3—4/57, str. 56).
7. Raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju, zaključenog prije stupanja
no snagu Zakona o nasljeđivanju, može zahtijevati samo nekrivi ugovornih
(Presuda Vrhovnog suda NR Slovenije Gž 512156 od 29. XII 1956, Pravnik,
br. 5—8/1957, Civilne odluke, str. 81).
Vidi odluku Saveznog vrhovnog suda pod br. 24, prema kojoj pitanje
krivnje za poremećaj odnosa nije relevantno.
8. Za sve sporove oko doživotnog uzdržavanja, uključujući i one u ko-
jima se traži raskid tog ugovora, nadležan je kotarski sud, bez obzira M
vrijednost spora (Vrhovni sud AP Vojvodine Gž 572, Glasnik, br. 11/57, str.
27 i Rev. 273/59, Glasnik, br. 1/60, str. 27).
Vidi i odluku pod br. 15. u kojoj je zauzeto suprotno stanovište.

398
 Član 125.

9. Raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju zbog nemogućnosti za-

jedničkog života može tražiti i žena primaoca, uzdržavanja poslije njegove
sm/rti, ako je ugovoreno davanje uzdržavanja i u njenu korist (Presuda
Vrhovnog sudu NR Hrvatske Gž 1064/57 od 3. VII 1957, Zb. 1112-1957, br. 358).
10. U slučaju raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, prilikom utvr-
đivanja vrijednosti koju treba naknaditi davaocu uzdržavanja trebaju se
uzeti u račun i darovanja koja je primao, bez obzira da li su učinjena za
vrijeme trajanja ili nakon prestanka odnosa uzdržavanja, ukoliko vrijednost
darovanja prelazi vrijednost usluga uzdržavanja (Rješenje Vrhovnog suda
NR Hrvatske Gž 1438/57 od 2. X 1957, Zb. 11/3-1957, br. 617).
11. Ako prema ugovoru o doživotnom uzdržavanju ugovornici žive za-
jedno, svaka strana može tražiti raskid ugovora kad se njihovi odnosi toliko
poremete da zajednički život postane nepodnošljiv, nezavisno od toga na
čijoj je strani krivnja za poremećaj odnosa (Presuda Vrhovnog suda NR
Srbije Gž 414/57 od 2. XI 1957, Zb. 11/3-1957, br. 616).
12. Uslijed raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju svaka ugovorna
stranka može tražiti da joj druga stranka naknadi vrijednost doprinosa
radom>koji je za nju vršila, osim ako je rad vršen s namjerom da se drugoj
stranci koristi i da se zato ne traži naknada (Rješenje Vrhovnog suda NR
Bosne i Hercegovine Gž 171/57 od 5. XI 1957, Zb. U/3-1957, br. 618).
13. Pri odlučivanju o tome, da li su odnosi ugovornika doživotnog uzdr-
žavanja toliko poremećeni da im je zajednički život postao nepodnošljiv,
odlučno je ne samo ponašanje neposrednih ugovornika nego i ponašanje
njihovih porodica (Vrhovni sud Bosne i Hercegovine Gž 255/57 od 27. XI
1957, Pravni život br. 5—6/58, str. 55).
14. Kotarski sudovi, budući da su nadležni da bez obzira na vrijednost
predmeta spora sude sporove o doživotnom uzdržavanju (član 25. stav 2 iač.
i. ZPP), nadležni su da sude i sporove o naknadi vrijednosti izvršenih či-
nidbi, kad se ta naknada traži uslijed raskida ugovora o doživotnom uzdrža-
vanju (Rješenje Vrhovnog suda NR Hrvatske Gž 1967157 od 12. XII 1957,
Zb. IIJ3-1957, br. 642).
Vidi odluke pod br. 15. i 19. u kojima je zauzeto drugačije stanovište.
15. Stvarna nadležnost suda da u prvom stepenu sudi sporove o raskidu
ugovora o doživotnom uzdržavanju ustanovljuje se prema vrijednosti spora
(Rješenje Vrhovnog suda NR Srbije R U/58 od 20. II 1958, Zb. III/1-1958,
br. 69).
Vidi prethodnu odluku u kojoj je zauzeto drugačije stanovište.
16. Ugovor o doživotnom uzdržavanju iz 1954. godine, na temelju kojeg
je imovina odmah prešla u vlasništvo davaoca uzdržavanja (izročilna po-
godba), nije ugovor iz cl. 111. ZN niti onaj iz čl. 122. ZN, pa se može raskinuti
samo analognom primjenom člana 125. ZN. Pravo tražiti raskid ima samo
ona ugovorna strana koja nije kriva što je zajednički život postao nepod-
nošljiv; treba stoga dokazati da je tužena stranka s tužiteljskom strankom,
s kojom bi trebalo živjeti u složnoj životnoj zajednici, tako postupala da se
od ove posljednje ne može zahtijevati da ustraje na ispunjenju ugovora
(Vrhovni sud NR Slovenije Gž 325/58, Pravosodni bilten br. 3—4/59, str. 42).
Vidi odluku Saveznog vrhovnog suda pod br. 24.
17. Kad je ugovor o doživotnom uzdržavanju raskinut, ne može se
tražiti isplata onih periodičnih davanja na koja je davalac uzdržavanja po
ugovoru bio obavezan, a koja su dospjela prije raskida ugovora (Presuda
Saveznog vrhovnog suda Rev. 127/59 od 19. V 1959, Zb. IV/2-1959, br. 214).
18. Svaka stranka može tražiti raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju
kad prema ugovoru ugovornici žive zajedno, pa se njihovi odnosi toliko po-
remete da zajednički život postane nepodnošljiv. Na ovo pravo ne utječe
pitanje krivnje za nastali poremećaj (Presuda Vrhovnog suda NR Srbije
Gž SOS/58 od 14. V 1959, Zb. IV/2-1959, br. 215).
19. Kao sporovi o doživotnom uzdržavanju, koje su u smislu propisa
il. 25. stav 2 tač. 4. ZPP nadležni da sude kotarski sudovi bez obzira na
vrijednost predmeta spora, smatraju se jedino oni koji za predmet imaju
samo davanje uzdržavanja (Rješenje Vrhovnog suda NR Hrvatske Gž 2496/58
od 25. XII 1958, Naša zakonitost, br. 3—4/59, str. 162).

399
Član 125-

Vidi odluku istog suda pod br. 14, u kojoj je zauzeto suprotno stanovište.
20. Odredba člana 125. stav 3 ZN o pravu zahtijevati raskid ugovora
0 doživotnom uzdržavanju može se analogno primijeniti i u sliićaju kršenja
obaveza iz onih ugovora na temelju kojih, je predaja imovine davaocu
uzdržavanja izvršena već za života primaoca uzdržavanja, ali to samo onda
ako ugovorna strana stalno i dosljedno ne ispunjava svoje obaveze (Vrhovni
sud NR Slovenije Gs rev. 203/58 od 22. I 1959, Poročilo 1959/1, br. 5).
21. Raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju osobno je pravo i ne
prelazi na nasljednike. Nasljednici mogu samo nastaviti već započeti parnični
postupak (Vrhovni sud AP Vojvodine Gž 43/59, Glasnik, br. 8/59, str. 23).
22. Primalac uzdržavanja ne može zahtijevati raskid ugovora o doži-
votnom uzdržavanju u smislu člana 125. stav 2 ZN, ako je jedino on pro-
uzročio nepodnošljivost zajedničkog života. Raskid ugovora može se, me-
đutim, zahtijevati ako je zajednički život postao nepodnošljiv krivnjom
obaju ugovornika.
Raskid ugovora po članu 125. stav 2 ZN ne može se zahtijevati ako je
u samom ugovoru određena naknada za uzdržavanje za slučaj, da se odnosi
između ugovornika tako poremete da zajednički život postane nepodnošljiv.
Sve to vrijedi i za ugovore na temelju kojih je do predaje imovine
došlo već za života primaoca uzdržavanja, ako postoje uvjeti da se odredbe
člana 125. ZN analogno primijene (Presuda Vrhovnog suda NR Slovenije
Gž 566/58 od 5. II 1959, potvrđena presudom Saveznog vrhovnog suda Rev.
732/59 od 20. IX 1959, Pravnik, br. 3—4/60, str. 217).
23. Ako je sav prihod utrošen na ishranu članova porodice stranaka,
bez ostvarenog viška prihoda kojim bi raspolagao vlasnik imanja, tada na-
čelno ne bi imao1 pravo da traži naknadu ni onaj koji je radio na tom imanju
(Presuda Saveznog vrhovnog suda Rev. 1103/59 od 22. I 1960, Odvjetnik,
br. 9—10/1960, str. 209).
24. U sporovima o raskidu ugovora o doživotnom uzdržavanju zbog ne-
podnošljivosti zajedničkog života pitanje krivnje za poremećaj odnosa nije
relevantno budući da zakon sam poremećaj do nepodnošljivosti zajedničkog
života smatra dovoljnim razlogom da jedna ili druga strana može tražiti
raskid. To vrijedi i u slučaju kad se radi o ugovoru sklopljenom "prije stu-
panja na snagu ZN, prema kojem je ugovoru imovina već za života primaoca
uzdržavanja predana davaocu uzdržavanja (Rješenje Saveznog vrhovnog suda
Rev. 1537159 od 15. III 1960).
25. Preživjeli bračni drug ovlašten je tražiti raskid ugovora o doživotnom
uzdržavanju, koji su bračni drugovi zajedno sklopili s trećim osobama (Pre-
suda Saveznog vrhovnog suda Rev. 763/60 od 22. X 1960, Zb. V/3-1960,
br. 315).
26. Pravo tražiti raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju po čl. 125.
st. 3 ZN jest imovinsko pravo koje prelazi na nasljednike. Dosljedno tom
pravilu, kad je primalac uzdržavanja još za života imao pravo tražiti raskid
ugovora iz razloga što druga strana ne izvršava svoju obavezu, njegovi na-
sljednici mogu na toj osnovi tražiti raskid ugovora (Rješenje Saveznog vrho-
nog suda Rev. 2291/60 od 11. II 1961, Zb. VI/1-1961, br. 15).
27. Kad se analognom primjenom člana 125. ZN sudi o raskidu ugovora
1 davalac uzdržavanja obavezuje da vrati ono što je po ugovoru primio, mora
se istovremeno suditi i o njegovu zahtjevu da mu se naknadi vrijednost
onoga što je on po ugovoru izvršavao (Rješenje Vrhovnog suda NR Hrvatske
Rev. 1076/60 od 6. I 1961, Zb. VI/1-1961, br. 14).
28. Kod dosuđivanja naknade za uloženi rad, poslije raskida ugovora o
doživotnom uzdržavanju, mora se imati u vidu i rizik s kojim su stranke
ušle u ugovorni odnos, kao i vrijednost imovine koja je bila predmet ugo-
vora (Rješenje Saveznog vrhovnog suda Rev. 2662/60 od 22. II 1961, Pravni
život br. 4/61, str. 80).
29. Ako je do useljenja u stan došlo na temelju ugovora o doživotnom
uzdržavanju, korištenje stana u slučaju raskida ugovora o doživotnom uzdr-
žavanju može biti razriješeno samo po odredbama Zakona o stambenim
odnosima (Presuda Vrhovnog suda NR Hrvatske Gž 1653/61 od 29. VIII 1961,

400
 Član 125 — 126.

potvrđena presudom Saveznog vrhovnog suda Rev. 305/62 od 24. V 1962,

Odvjetnik, br. 10—11/62, str. 259).
30. Kad postoji ugovor o doživotnom uzdržavanju i uvjeti predviđeni
u članu 125. Zakona o nasljeđivanju da svaka stranka može tražiti raskid
ugovora, onda se raskid može tražiti i u slučaju kad je ugovorom određeno
da primalac uzdržavanja već za života, a ne za slučaj svoje smrti, ustupa
imovinu davaocu uzdržavanja kao naknadu za ugovoreno uzdržavanje (Rje-
šenje Saveznog vrhovnog suda Rev. 2078/61 od 21. IX 1961, Zb. VI/3-196,
br. 237).
31. Po svom karakteru ugovor o doživotnom uzdržavanju smatra se
kao zaključen s klauzulom da važi pod pretpostavkom nepromijenjenih
prilika — clausula rebus sic stantibus (Presuda Saveznog vrhovnog suda
Rev, 887162 od 26. VI 1962, ZB. V1I/2-1962, br. 178).
32. Vidi odluku pod br. 17. uz član 122. ZN.

Utjecaj promijenjenih prilika

Član 126.
Ako su se poslije zaključenja ugovora prilike toliko promijenile da je
njegovo ispunjenje postalo znatno otežano, sud će na zahtjev jedne ili dru-
ge strane njihove odnose iznova urediti ili ih raskinuti, vodeći računa o
svim okolnostima.
Sud može pravo primaoca uzdržavanja preinačiti u doživotnu novčanu
rentu, ako to odgovara i jednoj i drugoj strani.

1. Kod zaključivanja obaveznopravnih ugovora stranke smjeraju

na ostvarenje određenog ekonomskog efekta- One pri tom računaju sa
određenom ekonomskom situacijom, okolnostima (prilikama) koje u.
vrijeme zaključivanja ugovora i okolnostima koje bi prema razumnom
predviđanju mogle nastupiti do dospjelosti ugovornih obaveza ili u toku
ispunjavanja ugovora. Računajući sa nepromijenjenim okolnostima (re-
bus sic stantibus) stranke prilagođuju cilj (causa finalis) i sadržaj ugovora
postojećim prilikama, uzimajući pri tom. u obzir i predvidive okolnosti.
Ako se, međutim, desi da se zbog izvjesnih događaja kao što su npr.
ekonomske krize, radikalne upravne mjere (mjere restrikcije: nacionali-
zacija, agrarna reforma itd.), političke promjene i si. postojeća i očekiva-
na situacija temeljito izmijeni, tako da jedna stranka ili možda i obje
ne mogu iz zaključenog ugovora postići očekivani ekonomski efekt, onda
je taj ugovor za jednu ili obje stranke izgubio jedan od svojih bitnih
elemenata — svoju kauzu,(x) a ispunjenje ugovora postalo je za jednu
stranku znatno otežano ili čak nepodnošljivo.
U pravnoj se teoriji za ovakve situacije nastojalo naći rješenje koje
bi odgovaralo pravičnosti. Tako je nastala ideja da se zbog izmjene
okolnosti pod kojima je ugovor zaključen može postaviti zahtjev za iz-
mjenu ili čak i raskid ugovora, ako se utvrdi da bi ispunjenje ugovora u
novoj situaciji za obaveznu stranku bilo u tolikoj mjeri otežano, da bi
za nju ugovor, s obzirom na svoju suštinu i svrhu zaključivanja, izgubio
svaki značaj, a njegovo ispunjenje predstavljalo pretjerano veliki gubitak.
Odatle je u pravnoj nauci proizašla i teza prema kojoj treba smatrati da je

Gams, Uvod u građansko pravo, III. izdanje, str. 198.

2(j Zakon o nasljeđivanju s komentarom 401

Član 126.

svaki ugovor zaključen pod klauzulom o nepromijenjenim okolnostima

(clausula r e b u s sic stantibus).
Iako teorija rebus sic stantibus nije u našim građanskim zakonici-
ma prihvaćena u obliku opće odredbe, ipak imade u njima pojedinač-
nih odredaba u kojima dolazi do izražaja misao o djelovanju klauzule
rebus sic stantibus. Tako je npr. ova klauzula sadržana u pravnom pra-
vilu o preliminarnom ugovoru (pactum de contrahendo — § 936. OGZ),
zatim kod ortakluka u slučaju obaveze na naknadni prilog (§ 1189. OGZ;
§ 736. SGZ), u odredbi noveliranog § 1052- OGZ prema kojoj otpada oba-
veza ispunjenja činidbe, ako je protučinidba ugrožena lošim imovinskim
prilikama druge strane, kod ugovora o djelu (čl. 359. OIZ) itd-
Mogućnost izmjene i raskida ugovora zbog promijenjenih okolnosti
predviđaju Opće uzance za promet robom (uz. 55-59), gdje je teorija
rebus sic stantibus došla do punog izražaja.
Odredbama člana 126. ZN statuirana je mogućnost primjene klau-
zule rebus sic stantibus i na ugovor o doživotnom uzdržavanju.
2. Do p r o m j e n e p r i l i k a , koje prema odredbama ovog člana
mogu utjecati na odnose ugovornih strana, može doći na strani jednog
ili oba ugovornika. Ove prilike mogu biti i n d i v i d u a l n e , tj. takve
koje su se pojavile neposredno u osobnoj ili imovinskoj sferi ugovor-
nika, ili o p ć e n i t e , ako su nastale izvan sfere ugovornih strana te
samo posredno djeluju na ispunjavanje njihovih obaveza. Individualna
promjena prilika — koja može biti subjektivne ili objektivne prirode —
bila bi npr. povećanje ili smanjenje broja članova obvezanikovog kućan-
stva, duža ili trajna bolest, prestanak zaposlenja, oštećenje ili propast
imanja i si. Općenita promjena prilika —• koja je uvijek objektivne pri-
rode — nastaje uslijed raznih događaja kao što su društveno ekonomske
mjere (nacionalizacija, agrarna reforma, određivanje agrarnog maksimu-
ma i dr.), neočekivani porast ili pad cijena, nepredviđeni društveni dopri-
nosi i podavanja (prinudni otkup), izmjena gospodarske strukture sela i si.
Promijenjene prilike imaju, međutim, samo onda utjecaj na od-
nose između stranaka, ako je zbog njih i s p u n j e n j e u g o v o r a p o s -
t a l o z n a t n o o t e ž a n o . Da li je nastala takva situacija, to treba da
utvrdi sud uzimajući u obzir sve okolnosti. Kao jedan od kriterija slu-
žit će pri tom i načelo socijalne pravičnosti, prema kojem se jednoj ugo-
vornoj strani u situaciji promijenjenih prilika za koje ona nije odgo-
vorna ne smiju nametati obaveze koje bi ugrozile njezinu materijalnu eg-
zistenciju, da bi istovremeno druga ugovorna strana primala nesmanjene
koristi iz ugovora koji je zaključen pod posve drugim prilikama.
Rješavajući zahtjev da se odnosi iznova urede, sud može donositi
odluku o opsegu uzajamnih davanja, o rokovima i načinu ispunjenja i o
ostalim modalitetima uzdržavanja.
3- Prema načelnom mišljenju Saveznog vrhovnog suda od 11. I
1957. broj 8/57 odredbe ovog člana o modifikaciji i raskidu ugovora
zbog promijenjenih prilika mogu se analogno primijeniti i na one ugo-
vore o doživotnom uzdržavanju na temelju kojih je primalac uzdržava-
nja već za svog života svoju imovinu ili njen dio ustupio davaocu uzdr-
žavanja u vlasništvo. Ovo se odnosi i na one ugovore u predaji imovine

402
 Član 126.

koji su zaključeni prije stupanja na snagu Zakona o nasljeđivanju.

Kako među ovim ugovorima imade i takvih koji su zaključeni pred dva-
desetak i više godina, dakle u prilikama koje su bile posve različite
od današnjih, neće biti neobično, ako se upravo u pogledu tih ugovora
pojave zahtjevi za njihovu modifikaciju. Analogna primjena člana 126.
ZN na ovakve je ugovore posve umjesna, jer se može pretpostaviti da
su stranke pri zaključivanju ugovora računale da će se stvari razvijati
onako kako se to može očekivati u redovnom toku događaja. Može se,
prema tome, smatrati da su stranke imale u mislima klauzulu rebus sic
2
stantibus.( ) Modifikacija ugovora ovdje će se obično sastojati i u prila-
gođivanju obveze davaoca uzdržavanja njegovim mogućnostima koje su
proizašle iz promijenjenih prilika, tako da će sud smanjiti opseg i vrstu
ugovornih davanja. Nije, razumije se, isključeno da će upravo u takvim
slučajevima strankama odgovarati da se uzdržavanje u naravi pretvori
u doživotnu novčanu rentu u smislu stava 2 ovog člana.
4. Ako je koja od stranaka svojom krivnjom dovela do toga da su
se prilike na njenoj strani bitno promijenile te je za nju na taj način
ispunjenje ugovora postalo znatno otežano, time još nije isključena mo-
gućnost da ona traži modifikaciju ugovora. U ovakvom,, međutim, slu-
čaju, kriva stranka može drugoj strani odgovarati za štetu koju joj je
time nanijela. U svakom pak slučaju treba imati u vidu načelo, da
stanja k o j a j e s v o j o m k r i v n j o m , p r o u z r o č i l a j e d n a
stranka, n e s m i j u s e t o j s t r a n c i u z i m a t i u k o r i s t .
5. Do modifikacije (revizije) ili raskida ugovora zbog promijenjenih
prilika može doći ili na temelju sporazuma stranaka ili po odluci suda,
n a z a h t j e v j e d n e i l i d r u g e s t r a n e . Nema, međutim, zapreke
da obje stranke podnesu sudu zajednički zahtjev da sud njihove od-
nose iznova uredi.
Ispunjenje ugovora može biti otežano u prvom redu davaocu uzdr-
žavanja, jer je njegova obveza trajne prirode (periodična činidba). Ob-
veza primaoca uzdržavanja je, naprotiv, jednokratna (trenutna) i do nje-
nog ispunjenja dolazi automatski nakon smrti primaoca uzdržavanja,
ukoliko prema ugovoru predaja imovine nije izvršena već za njegova
života- Postoji ipak mogućnost, koja se u praksi nerijetko ostvaruje, da
i primalac uzdržavanja ima interes na modifikaciji ugovora, npr. u prav-
cu da se obveza uzdržavanja zbog izmijenjenih prilika pretvori u doživotnu
novčanu rentu ili da se inače njegov odnos s davaocem uzdržavanja dru-
gačije uredi.
Iako odredba stava 1 prema svojoj stilizaciji predstavlja alternativnu
dispoziciju za sud, koji bi pri odlučivanju, da li će u povodu zahtjeva
jedne ili druge stranke ugovor o doživotnom uzdržavanju modificirati ili
će ga raskinuti bio samo dužan ocijeniti sve okolnosti konkretnog slučaja,
ipak ne bi bilo mjesta raskidu ugovora, ako je podnesen zahtjev da se
odnosi stranaka iznova urede. Staviše — sud bi prešao granice stranačkog
zahtjeva, ako bi u takvom slučaju ugovor raskinuo, j e r u z a h t j e v u za
modifikaciju s a d r ž a n je i z a h t j e v za n j e g o v o o d r ž a -

2
Vidi G o 1 j a r u članku citiranom u noti 3 uz čl. 122. ZN.

403
Član 126.

n j e, samo uz drugačije modalitete uzdržavanja. S druge strane, među-

tim, sud je u povodu zahtjeva jedne stranke da se ugovor raskine zbog
promijenjenih prilika ovlašten da umjesto raskidanja ugovora odnose
3
stranaka iznova uredi.( )
6. U stavu 2 ovog člana predviđa se mogućnost da sud doživotno
uzdržavanje zbog promijenjenih prilika preinači u doživotnu novčanu
rentu. To je u stvari neka vrst novacije po odluci suda (novatio neces-
saria). Ovako može sud postupiti ne samo kad jedna ili druga strana iz-
ričito predloži preinačen je doživotnog uzdržavanja u doživotnu novčanu
rentu, nego i uopće u povodu zahtjeva da se odnosi između stranaka
iznova urede. Prema tome, mogućnost uređenja odnosa iz stava 2 pred-
stavlja samo jednu varijantu modifikacije ugovora iz stava 1.
Formulacija: » . . . ako to odgovara jednoj ili drugoj strani« ne znači
da je pristanak obiju stranaka pretpostavka za ustanovljenje doživotne
novčane rente, već se time htjelo samo istaći da je takav način uređenja
odnosa između stranaka dopušten i onda ako sud, ocjenjujući sve okol-
nosti, ustanovi da to objektivno uzevši odgovara njihovim interesima.
Ne bi, međutim, bilo podesno da sud, rješavajući zahtjev za uređenje
odnosa među strankama, doživotno uzdržavanje preinači u doživotnu
novčanu rentu i onda, ako se tome protivi i jedna i druga strana.
7. O uređenju odnosa između davaoca i primaoca uzdržavanja zbog
promijenjenih prilika raspravlja se i odlučuje u v a n p a r n i č n o m po-
s t u p k u (kontenciozni vanparnični postupak), bilo da se ugovor održava
na snazi, s izmijenjenim sadržajem," bilo da se raskida. Da je za ostvari-
vanje zahtjeva iz ovog člana vanparnični postupak podesniji od parnič-
nog, proizlazi iz same prirode ovih sporova, pri čijem rješavanju sud
mora v o d i t i r a č u n a o s v i m o k o l n o s t i m a slučaja, a van- f
parnični postupak, s obzirom na jače izraženo načelo inkvizitornosti, |
metod raspravljanja i veću slobodu pri provođenju dokaza, daje sudu |
ovdje šire mogućnosti za pravilno i brzo-uređenje stranačkih odnosa.
Ako jedan ugovornik podigne tužbu na raskid ugovora iz razloga
predviđenih u članu 125. ZN, a drugi predloži njegovu modifikaciju u |
smislu čl. 126. ZN vanparnični sud treba zastati( 4 ) s postupkom, dok [
se pravomoćno ne riješi zahtjev za raskid u parničnom postupku. Ako, I
naime, zahtjevu za raskid bude udovoljeno, otpada zahtjev za ure-
đenje odnosa po ovom članu.
8. Dok ugovorne stranke u slučaju ugovora o doživotnom uzdržava-
nju u korist treće osobe ne mogu nakon zaključenja ugovora svojim spo- *
razumom, bez pristanka treće osobe ugovor raskinuti niti je otuđi va-
lac imovine (stipulant) ovlašten bez pristanka korisnika tražiti raskid
(vidi uz čl. 125. pod tač. 9), t r e ć a o s o b a k a o - k o r i s n i k uzdr- ]
ž a v a n j a n e m a p r a v n u m o g u ć n o s t d a s p r i j e č i modi- |
f i k a c i j u i l i r a s k i d u g o v o r a zbog promijenjenih prilika n a }
zahtjev ugovornih s t r a n a k a . Promijenjene prilike kao razlog za modi- !
3
B a z a 1 a, članak citiran u noti 7 uz čl. 122. ZN, str. 106.
4
Formalnom prekidu vanparničnog postupka (čl. 202. st. 1 tač. 1 ZPP u
vezi s čl. 174. ZN) nema u ovom slučaju mjesta, jer presuda o raskidu ima
konstitutivni, a ne deklaratorni karakter (vidi objašnjenje uz čl. 125. ZN
pod tač. 11).

404
 Član 126 — 127.

fikaciju ili raskid ugovora odlučne su, međutim, u ovom slučaju samo

i
ukoliko se odnose na međusobne obaveze ugovornih strana (promitenta
i stipulanta).
Budući da treća osoba nije ugovorna stranka iz ugovora o doživotnom
uzdržavanju, već samo korisnik uzdržavanja, njoj ne pripada pravo da
traži modifikaciju ni raskid ugovora zbog promijenjenih prilika.
Sudska praksa
1. Vidi načelno mišljenje Proširene opće sjednice Saveznog
vrhovnog suda br. 8/57 od 11. I 1957, navedeno uz čl. 122. ZN pod br. 1.
2. Ukoliko uzdržavanje u naravi u kućanstvu davaoca uzdržavanja po-
stane nemoguće zbog nesporazuma i stalnih razmirica, sud-može na zahtjev
primaoca uzdržavanja uzdržavanje ustanoviti i u mjesečnoj novčanoj svoti
(Vrhovni sud AP Vojvodine Gž 864/55, Glasnik, br. 1/56, str. 33).
3. Ugovoru iz 61. 122. ZN sličan je ugovor o predaji imovine za života
uz pridržaj dosmrtnog upravljanja i uživanja imovine i uz dužnost preu-
zimaoca imovine da predavaoca imovine dvori nakon što ovaj postane ne-
sposoban za rad. U ovom se slučaju, prema tome, može analogno primijeniti
član 126. ZN. Okolnost, da preuzimalac imovine ne može dvoriti drugu ugo-
vornu stranku, jer stanuje daleko od nje kao i okolnost da se stranke me-
đusobno spore, te da tužilačka stranka radi svoje bolesti ne smije biti u
okolini koja je uznemiruje, opravdava određivanje mjesečne rente za tro-
škove dvorbe (Vrhovni sud NR Slovenije Gs rev. 195/58, Pravosodni bilten
br. 3—4/59, str. 43).
4. Vidi odluku pod br. 31. uz 61. 125. ZN.

Prestanak ugovora o doživotnom uzdržavanju

Član 127.
U slučaju smrti uzdržavaoca njegove obaveze prelaze na njegovog
bračnog druga i njegove potomke koji su pozvani na nasljedstvo, ako oni
na to pristanu.
Ako oni ne pristanu na produženje ugovora o doživotnom uzdržava-
nju, ugovor se raskida, i oni nemaju pravo tražiti naknadu za prije dano
uzdržavanje.
Ako bračni drug i potomci uzdržavaoca nisu u stanju da preuzmu
ugovorne obaveze, oni imaju pravo tražiti naknadu od primaoca uzdrža-
vanja.
Sud će ovu naknadu odrediti po slobodnoj ocjeni, uzimajući pri tome
u obzir imovinske prilike primaoca uzdržavanja i osoba koje su bile ovla-
štene na produženje ugovora o doživotnom uzdržavanju.

1. Prema marginalnoj rubrici (naslovu) uz čl. 127. ZN izgledalo bi da

je s m r t d a v a o c a u z d r ž a v a n j a , ako njegov bračni drug i nje-
govi potomci ne pristanu na produženje ugovora, jedini n a č i n p r e s t a n-
ka ugovora o doživotnom uzdržavanju. Ovaj ugovor prestaje, međutim,
i na druge načine na koje prestaju ugovori uopće. Specifičan način pre-
stanka ugovora o doživotnom uzdržavanju predstavlja sporazuman ra-
skid (čl. 125. st. 1 ZN) i jednostran raskid ugovora, na temelju sudske
odluke (čl. 125. st. 2 i 3 i čl. 126. st. 1 ZN). Svakako je najnormalniji način
prestanka tog ugovora s m r t p r i m a o c a u z d r ž a v a n j a . Ovaj slu-
čaj prestanka ugovora o doživotnom uzdržavanju proizlazi iz same priro-

405
Član 127. .

de tog ugovora, jer je pravo (tražbina) primaoca uzdržavanja ograni-

čeno na trajanje njegovog života. S danom njegove smrti na davaoca
uzdržavanja prenosi se vlasništvo imovine obuhvaćene ugovorom (uko-
liko predaja imovine i prijenos vlasništva nije izvršen već za života
primaoca uzdržavanja), a obveza davaoca uzdržavanja, kao korelat pra-
va primaoca uzdržavanja koje je utrnulo, također prestaje.
2. Jedno je od pravila obveznog prava da obvezni odnos ne pre-
staje smrću ugovornika, ukoliko se ne radi o pravima i obvezama koje su
vezane i ograničene na njihovu osobu, odnosno koje su determinirane
činidbom ili osobom subjekta prava ili obveze (nenov. § 918. i 1448. OGZ;
§ 552. i 913. SGZ). Dok je, međutim, smrt primaoca uzdržavanja s obzi-
rom na prirodu ugovora normalan i razumljiv način prestanka ugovora
o doživotnom uzdržavanju, taj ugovor ne mora nužno prestati i u slu-
čaju smrti davaoca uzdržavanja- Njegova obveza — načelno uzevši —
nije neprenosiva ni nenasljediva što se vidi iz mogućnosti da se pravo
uzdržavanja kod ugovora o predaji imovine upiše kao realni teret u
zemljišnoj knjizi, u kojem je slučaju svaka osoba koja je pravilnim poslom
među živima ili nasljeđivanjem postala vlasnik nekretnine opterećene re-
alnim teretom uzdržavanja dužna davati uzdržavanje osobi u korist
koje je realni teret upisan (vidi uz čl. 116. ZN pod tač. 7). U nekim se
zakonodavstvima i izričito predviđa da obveza davaoca uzdržavanja, po-
slije njegove smrti, prelazi na njegove nasljednike. Nasljedivost obveze
davaoca uzdržavanja proizlazi i iz čl. 528. švicarskog Zakonika o obliga-
cijama, koji inače u pogledu prestanka ovog ugovora sadrži solucije koje
svi veoma slične onima iz Zakona o nasljeđivanju.
U našem je zakonu pitanje nasljedivosti obveze davaoca uzdrža-
vanja riješeno nekom vrstom kompromisa. Pošlo se, naime, s gledišta da
se ugovor o doživotnom uzdržavanju zasniva na izrazito osobnim o&
nosima i svojstvima, kako na strani primaoca tako i na strani davaoca
uzdržavanja, što bi bio dovoljan razlog za prestanak ugovora i u slučaju
smrti davaoca uzdržavanja.(*) Ovakvo je rješenje prihvaćeno, međutim,
samo za slučaj, kada se kao nasljednici davaoca uzdržavanja pojavljuju
osobe koje nisu njegov bračni drug ni njegovi potomci. U tome, dakle,
slučaju u g o v o r p r e s t a j e .
Ako se pak, poslije smrti davaoca uzdržavanja, kao njegovi nasljed-
nici pojavljuju njegov b r a č n i d r u g i njegovi p o t o m c i koji su poz-
vani n a nasljedstvo, u g o v o r s e p r o d u ž u j e , a k o o n i n a t o pri-
s t a n u . U tom slučaju na njih, kao nasljednike, prelaze obaveze umrlog
davaoca uzdržavanja iz tog ugovora. Ugovor se produžuje po samom
zakonu čim se bračni drug i potomci koji su pozvani na nasljedstvo oči-
tuju (izrijekom ili konkludentnim radnjama) da pristaju na produženje,
pa za to nije potreban nikakav daljnji akt primaoca uzdržavanja ni na-
sljednika (bračnog druga i potomaka) davaoca uzdržavanja. Za produ-
ženje ugovora n e t r a ž i s e p r i s t a n a k p r i m a o c a u z d r ž a v a -
n j a , ali mu, razumije se, ostaje pravo da traži raskid ugovora prema
odredbama čl. 125. st. 2 i 3 ZN-

1
»Objašnjenja«, str. 144.

406
Član 127. .

de tog ugovora, jer je pravo (tražbina) primaoca uzdržavanja ograni-

čeno na trajanje njegovog života. S danom njegove smrti na davaoca
uzdržavanja prenosi se vlasništvo imovine obuhvaćene ugovorom (uko-
liko predaja imovine i prijenos vlasništva nije izvršen već za života
primaoca uzdržavanja), a obveza davaoca uzdržavanja, kao korelat pra-
va primaoca uzdržavanja koje je utrnulo, također prestaje.
2. Jedno je od pravila obveznog prava da obvezni odnos ne pre-
staje smrću ugovornika, ukoliko se ne radi o pravima i obvezama koje su
vezane i ograničene na njihovu osobu, odnosno koje su determinirane
činidbom ili osobom subjekta prava ili obveze (nenov. § 918. i 1448. OGZ;
§ 552. i 913. SGZ). Dok je, međutim, smrt primaoca uzdržavanja s obzi-
rom na prirodu ugovora normalan i razumljiv način prestanka ugovora
o doživotnom uzdržavanju, taj ugovor ne mora nužno prestati i u slu-
čaju smrti davaoca uzdržavanja- Njegova obveza — načelno uzevši —
nije neprenosiva ni nenasljediva što se vidi iz mogućnosti da se pravo
uzdržavanja kod ugovora o predaji imovine upiše kao realni teret u
zemljišnoj knjizi, u kojem je slučaju svaka osoba koja je pravilnim poslom
među živima ili nasljeđivanjem postala vlasnik nekretnine opterećene re-
alnim teretom uzdržavanja dužna davati uzdržavanje osobi u korist
koje je realni teret upisan (vidi uz čl. 116. ZN pod tač. 7). U nekim se
zakonodavstvima i izričito predviđa da obveza davaoca uzdržavanja, po-
slije njegove smrti, prelazi na njegove nasljednike. Nasljedivost obveze
davaoca uzdržavanja proizlazi i iz čl. 528. švicarskog Zakonika o obliga-
cjjama, koji inače u pogledu prestanka ovog ugovora sadrži solucije koje
svi veoma slične onima iz Zakona o nasljeđivanju.
U našem je zakonu pitanje nasljedivosti obveze davaoca uzdrža-
vanja riješeno nekom vrstom kompromisa. Pošlo se, naime, s gledišta da
se ugovor o doživotnom uzdržavanju zasniva na izrazito osobnim od-
nosima i svojstvima, kako na strani primaoca tako i na strani davaoca
uzdržavanja, što bi bio dovoljan razlog za prestanak ugovora i u slučaju
smrti davaoca uzdržavanja.( x ) Ovakvo je rješenje prihvaćeno, međutim,
samo za slučaj, kada se kao nasljednici davaoca uzdržavanja pojavljuju
osobe koje nisu njegov bračni drug ni njegovi potomci. U tome, dakle,
slučaju u g o v o r p r e s t a j e .
Ako se pak, poslije smrti davaoca uzdržavanja, kao njegovi nasljed-
nici pojavljuju njegov b r a č n i d r u g i njegovi p o t o m c i koji su poz-
vani n a nasljedstvo, u g o v o r s e p r o d u ž u j e , a k o o n i n a t o pri-
s t a n u . U tom slučaju na njih, kao nasljednike, prelaze obaveze umrlog
davaoca uzdržavanja iz tog ugovora. Ugovor se produžuje po samom
zakonu čim se bračni drug i potomci koji su pozvani na nasljedstvo oči-
tuju (izrijekom ili konkludentnim radnjama) da pristaju na produženje,
pa za to nije potreban nikakav daljnji akt primaoca uzdržavanja ni na-
sljednika (bračnog druga i potomaka) davaoca uzdržavanja. Za produ-
ženje ugovora n e t r a ž i s e p r i s t a n a k p r i m a o c a u z d r ž a v a -
n j a , ali mu, razumije se, ostaje pravo da traži raskid ugovora prema
odredbama čl. 125. st. 2 i 3 ZN-

1
»Objašnjenja«, str. 144.

406
 Član 127.

U slučaju da bračni drug i potomci davaoca uzdržavanja ne pristanu

na produženje ugovora, ugovor se raskida (prestaje) u času njihove iz-
2
jave o tome,( ) pa primalac uzdržavanja ne treba u tom pravcu stavljati
nikakav zahtjev.
e e rec a a ne
^E2-iSSd- ~ŠŠ _JiS2ll£ŠBifeS.JP.EX2S_.2.§§li§^S£S_ ^ P k i od njih
pristanu na produženje ugovora, a drugi ne pristanu7~oEaveze~davaoca
^ a f ^ 3 l ^ ~ 3SET produženje"
Ostaii "nasljednici time msta ne gube, jer njima lonaKo™prema određBi
stava 2 ovog člana ne pripada nikakva naknada.
Ukoliko se pak primalac uzdržavanja protivi produženju ugovora i
onemogućuje nasljednicima uzdržavaoca ispunjavanje ugovornih obaveza,
a sam ne zatraži raskid ugovora ili sa zahtjevom za raskid ne uspije, na-
sljednicijizdržavaoca imaju pravo tražiti raskid ugoyora_ u gniislu~od^
redbe člana 125T~stav 3 Z.N. U tom im slučaju nakonraskida ugovora pri-
paTte~nakna':đa~za pilje dano uzdržavanje kao i naknada štete, ako za tu
naknadu postoje potrebne pretpostavke.
3. Ako nasljednici uzdržavaoca koji nisu njegov bračni drug ni nje-
govi potomci hoće, uz pristanak primaoca uzdržavanja, preuzeti ugovor-
ne obaveze, potrebno je da obje strane z a k l j u č e n o v i u g o v o r , bu-
dući da je prvi ugovor po samom zakonu prestao postojati časom smrti
davaoca uzdržavanja.
4. Ugovor o doživotnom uzdržavanju prestaje poslije smrti uzdrža-
vaoca i u slučaju kada njegov bračni drug i njegovi potomci n i s u u s t a -
n j u preuzeti ugovorne obaveze. Prema odredbi stava 3 njima u ovom
slučaju pripada naknada za prije dano uzdržavanje.
Situacija postaje složenijom ako je iza davaoca uzdržavanja ostalo više
nasljednika prvog nasljednog reda, pa su neki od njih u stanju da pre-
uzmu ugovorne obaveze, a drugi nisu. Zakon o nasljeđivanju ne predvi-
đa rješenje za ovu situaciju. Naše je, međutim, mišljenje da se u ovom
slučaju ugovor produžuje s onim nasljednicima koji su u stanju ispunja-
vati ugovorne obaveze, dok oni nasljednici koji to nisu u stanju imaju
pravo od ostalih nasljednika na izvjesnu naknadu samo u slučaju,
ako sud nađe da bi to bilo pravično s obzirom na dužinu vremena kroz
koje je davalac uzdržavanja davao uzdržavanje i s obzirom na vrijeme
za koje će predvidivo ugovor još trajati, uzimajući pri tom u obzir i imo-
vinske prilike jednih i drugih nasljednika kao i ostale okolnosti slučaja.
5. Ako nasljednici uzdržavaoca koji nisu njegov bračni drug ni nje-
govi potomci žele preuzeti ugovorne obaveze (vidi naprijed pod tač. 3),
ali se primalac uzdržavanja protivi zaključenju novog ugovora, nas-
ljednici uzdržavaoca imaju pravo na naknadu za prije dano uzdržavanje,
jer bi u protivnom slučaju primalac uzdržavanja, nakon prestanka ugo-
vora, bez opravdanog razloga zadržao vrijednost za koju sa svoje stra-
ne nije dao nikakvu protuvrijednost. Ovo je od posebne važnosti u slu-
čaju, kada je primalac uzdržavanja primao uzdržavanje dugi niz godina.
U slučaju pak da primalac uzdržavanja hoće zaključiti novi ugovor,
ali to neće spomenuta kategorija nasljednika uzdržavaoca, ovim, na-
sljednicima analogno odredbi stava 2 ovog člana ne pripada nikakva
naknada. Ovakva je solucija opravdana i zbog toga, što bi inače na-

Dr B o g d a n Loza, op. cit., str. 277.

407
Član 1 2 , 1 — Vi.%.

sljednici uzdržavaoca koji nisu njegov bračni drug ni njegovi potomci.

otklanjali preuzimanje ugovornih obaveza uvijek, kada bi imali u
izgledu primanje naknade za prije dano uzdržavanje u većoj vrijednosti,
nego što bi je dobili od koristi koja bi im pripala po samom ugovoru.
6. Prema načelnom mišljenju Proširene opće sjednice Saveznog vr-
hovnog suda od 11. I 1957. br. 8/57 mogu se odredbe ovog člana analogi-
jom primijeniti i na one ugovore o doživotnom uzdržavanju na temelju
kojih je imovina na koju se odnosi ugovor ustupljena u vlasništvo uzdr-
žavaoca već za života primaoca uzdržavanja. Treba, međutim, primi-
jetiti da će analogna primjena ovih odredaba na spomenute ugovore biti
moguća samo u ograničenom opsegu. To posebno vrijedi za slučaj, kada je
pravo uzdržavanja upisano kao realni teret na nekretninama na koje
se odnosi ugovor (vidi naprijed pod tač. 2). U takvom će slučaju s v a k i
n a s l j e d n i k uzdržavaoca, koji je naslijedio njegove nekretnine optere-
ćene realnim teretom uzdržavanja, biti obavezan primaocu uzdržavanja
na činidbe iz kojih se sastoji realni teret (preživitak — vidi uz čl. 116. ZN
pod tač. 8).
7. Kada je ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen u k o r i s t
t r e ć e g (vidi uz čl. 122- ZN pod tač. 9), naknadu o kojoj se govori u
ovom članu bit će dužan nasljednicima uzdržavaoca dati ugovornik —
otuđivalac imovine (stipulant. promisar), jer treća osoba nije stranka već
samo korisnik iz ovog ugovora.(3)
8. O sporovima koji se pojavljuju u vezi s prestankom ugovora o do-
životnom uzdržavanju raspravlja se i odlučuje u p a r n i č n o m p o s t u -
pku.
Sudska praksa
Vidi načelno mišljenje Proširene opće sjednice Saveznog vrhov-
nog suda br. 8/57 od U. 1 1957, navedeno uz čl. 122. ZN pod br. 1.

GLAVA PETA

PRELAZAK OSTAVINE NA NASLJEDNIKE

I. OTVARANJE NASLJEDSTVA

Smrt i p r o g l a š e n j e osobe za u m r l u
Član 128.
Smrću osobe otvara se njezino nasljedstvo.
Isti učinak ima i proglašenje osobe za umrlu.

I. 1. Smrću prestaje e g z i s t e n c i j a fizičke osobe, a samim tim

gasi se o s o b n o s t ljudskog bića. Pored fizičkih, smrću prestaju i sva
3
Dr S a l i h a g i ć , u članku citiranom, u noti 2 uz čl. 112. ZN.

408
 Član 128.

p r a v n a svojstva vezana uz osobu; njezina p r a v n a s p o s o b n o s t .

Time iz pravnog odnosa nestaje nosioca prava i obaveza, koji je u tom
odnosu stajao prema drugim subjektima i prema objektima tog odnosa.
Kao faktična činjenica, ,smrt utječe na pravne odnose time što se
oni g a s e na strani jedne osobe (umrlog), a o s n i v a j u na strani drugih
(nasljednika). Stoga smrt fizičke osobe Predstavlja b i t n u pretpostavku
n a s l j e đ i v a n j a budući da je nasljeđivanje p r i j e l a z ostavine, tj.
stvari i prava u m r l o g na njegove nasljednike koji se vrši po propisi-
J
ma Zakona o nasljeđivanju.( )
Da bi se mogli pravno razriješiti i oni pravni odnosi, u kojima se
nalazi osoba za koju se ne zna da li je na životu, osim fizičke smrti za.
prestanak pravnih odnosa značajno je i p r o g l a š e n j e osobe za umrlu.
U tome se slučaju također o t v a r a nasljedstvo po propisima Zakona o
nasljeđivanju.
Na postojanje ili nedostatak pretpostavke smrti ili proglašenja
umrlim, mora paziti svaki sud po službenoj dužnosti u svakom stadiju
postupka, pa i u stadiju pravnih lijekova.
2. Nasljeđivanje nastaje uslijed s m r t i fizičke osobe. Za života osta-
vioca'nema nasljeđivanja (hereditas viventis non datur). Pravni po-
slovi ostaviočevi učinjeni za života, koji se odnose na ustupanje imovine
svojim potomcima (čl. 111—115- ZN), ili ustupanje imovine na osnovu
ugovora o doživotnom uzdržavanju (čl. 122. ZN), makar da se vrše po
propisima Zakona o nasljeđivanju, ne predstavljaju nasljeđivanje.
Osobe koje o č e k u j u nasljedstvo ne mogu za života ostaviočeva
raspolagati pravom nasljedstva kojemu se nadaju. Prije smrti ostavioč'a-
presumptivni nasljednici nemaju nikakvih ftaalje'đTO'pravnih ovlaštenja ni
prema budućoj ostavini ni prema budućem ostaviocu, pa ne mogu skla-
pati nikakve pravne poslove koji bi se odnosili na b u d u ć e nasljed-
stvo. Svaki takav posao smatra se ništavim (čl. 1(19. ZN). Dosljedno tome,
ne mogu se unaprijed ni odreći nasljedstva koje nije otvoreno (čl. 140.
st. 1 ZN). Iznimno, zakon dopušta sklapanje sporazuma o odricanju od
budućeg nasljedstva samo između presumptivnog nasljednika i njegovog
pretka (čl. 140. st. 2 ZN).
0 s t a v i 1 a c može biti svaka f i z i č k a osoba (2) bez obzira na spol,
uzrast, državljansku, nacionalnu, rasnu ili religijsku pripadnost, iza čije
je smrti ostala i m o v i n a , ostavina, tj. stvari i prava koja mogu biti
predmet nasljeđivanja (čl. 2- ZN). Ako umrla osoba nije ostavila imovine,
nema ostavine pa ni nasljeđivanja.
1
U slučaju prestanka p r a v n e osobe (privredne ili društvene organi-
zacije, ustanove, udruženja građana i si.) vrši se l i k v i d a c i j a imovin-
skih odnosa po posebnim propisima a ne po odredbama Zakona o naslje-
đivanju.
2
Pod o s o b o m smatra se l j u d s k o biće koje je živo rođeno. Svoj-
stvo osobe nemaju mrtvorođenčad ni monstrumi (bića koja nemaju svojstva
ljudskog bića). Za stjecanje pravne sposobnosti dovoljan je sam fakat rođenja
ljudskog živog bića bez obzira na dužinu života. U nekim pravima traži sa
da je živo rođeno ljudsko biće bilo sposobno za život, ili da je bilo na životu
najmanje 24 sata nakon rođenja.
(Vidi: B 1 a g o j e v i ć, nav. djelo, str. 34).

409
Član 128.

Nasljeđivanju ima mjesta ako ima n a s l j e d n i k a . Nema nasljeđi-

vanja ako iza umrlog nije ostalo oporučnih ili zakonskih nasljednika.
Ostavina b e z n a s l j e d n i k a n e nasljeđuje se, već s e p r e d a j e
narodnom odboru općine (čl. 133. st. 2 i čl. 233. ZN), te postaje društvena,
općenarodna imovina (čl. 8. ZN). Narodni odbor, u takvom slučaju,;
nema položaj i prava nasljednika, jer se osnov stjecanja ostavine bez
nasljednika nalazi u javnom, a ne u nasljednom pravu.
3. Nasljeđivanje nastaje u času s m r t i ostavioca. U tom času nasta-
je o t v a r a n j e nasljedstva (delacija) uz istovremeni p r i j e l a z osta-
vine na nasljednike. Prema tome, u našem se pravu moment otvaranja
nasljedstva i prijelaza ostavine na nasljednika p o k l a p a j u.(3) Donoše-
nje rješenja o nasljeđivanju (čl. 228. ZN) i rješenja o legatu (čl- 232.
ZN) predstavlja deklaratorni akt kojim se utvrđuje (»proglašava«) tko
je u času ostaviočeve smrti postao nasljednik ili legatar i koja su prava
stečena u tome času. Prema tome, tzv. »nastup nasljedstva«, davanje na-
sljedničke izjave ima retroaktivno djelovanje i vezuje se na moment
s m r t i ostavioca. Nasljednik je p o z v a n na nasljedstvo i stječe s v o j -
s t v o i sva prava nasljednika u času s m r t i ostavioca: nikako ranije, a,
u pravilu, niti kasnije. Izuzetak predstavlja slučaj ako je nasljedstvo
ostavljeno pod odgodnim (suspenzivnim) u v j e t o m ili r o k o m (čl. 88.
st. 2 ZN). No i tada, ako se postavljeni uvjeti ili rok ispune, stjecanje
ostavine ima retroaktivni učinak i vezuje se na moment smrti ostavioca.
4. Pod s m r ć u neke osobe smatra se f i z i č k a , faktična smrt. U
našem pravu ne postoji ustanova tzv. »građanske« ili »pravne« smrti,
pod kojom se razumijevalo trajni gubitak prava biti nosiocem ili ima-
ocem imovinskih prava. (4)
U starijim pravima, stupanje u neke samostanske ili monaške redove
povlačilo je ustupanje imovine samostanskom redu (tzv. »zavjet siroma-
štva«). U ovakvim slučajevima, međutim, prema suvremenom pravu ne
radi se o nasljeđivanju, nego o povjeravanju svoje imovine na upravu
i korištenje samostanskom (monaškom) redu, koje prestaje u slučaju istu-
pa iz reda.( 6 )
Na smrtnu kaznu osuđena osoba ne može se nasljediti dok smrtna
kazna ne bude izvršena; što vrijedi i za osobu koja je u odsustvu (in con-
tumatiam) osuđena na smrtnu- kaznu.
5- Za svaku osobu koja je živa rođena pretpostavlja se da je na živo-
tu dok se protivno ne dokaže. Ako neka osoba tvrdi za drugu da je
umrla, mora to i dokazati.
3
I prema prav. pravilima biv. Ogz delacija je nastupala časom s m r t i
ostavioca (§ 536, 545). Međutim, za prelaz ostavine na nasljednike bilo je po-
trebno još i sudsko u r u č e n j e , predaja nasljedstva nasljednicima. Do toga
momenta, tj. od smrti do momenta predaje nasljednicima, ostavina se sma-
trala posebnom masom koja je imala položaj quasi jurističke osobe i nazivala
se »ležećom
4
ostavinom« (hereditas iacens).
To je u stvari bila krivičnopravna sankcija koja se sastojala u lišenju
osuđenog svojstva pravnog subjekta. Nad imovinom takve osobe, u nekim
starijim pravima, otvaralo se zakonsko nasljeđivanje, pa je imovina pripa-
dala njegovim zakonskim nasljednicima, osim ako ne bi bila izrečena kazna
k o n f i s k a c i j e , u kom slučaju je imovina osuđenog po posebnim pro-
pisima
5
pripadala državi, a ne nasljednicima osuđenog.
B l a g o j e v i ć , nav. djelo, str. 35, 36.

410
 Član 128.

Činjenica smrti d o k a z u j e se službenim i z v o d o m iz matičnih

knjiga umrlih, koje vode nadležni državni organi po propisima Zakona o
državnim matičnim knjigama (SI. list FNRJ br. 29/46). U matične knjige
umrlih upisuje se smrt i sudska proglašenja umrlim (čl. 2. st. 2 i čl. 36,
52, 53. Zak. o drž. mat. knjigama), kao i izvještaji suda o izvršenju
smrtne kazne (čl. 38. st. 3 cit. zak.).
Državne matične" knjige vode posebni državni organi (matičari) na-
rodnih odbora općina (čl. 4. cit. zak.), a za državljane FNRJ, koji prebi-
vaju u inozemstvu, matične knjige vode predstavništva FNRJ (čl. 44. cit.
zak.).
Izvodi iz matičnih knjiga imaju dokaznu snagu j a v n i h isprava
(čl. 3. st. 3 cit- zak.). Činjenice upisane u matičnim knjigama i koje se
njima dokazuju smatraju se i s t i n i t i m dok se sudskim putem ne do-
kaže protivno (čl. 3. st. 2 cit. zak.). Istu dokaznu snagu imaju i izvodi
iz matičnih knjiga koje su se vodile na području FNRJ p r i j e stupanja
na snagu Zakona o drž. matičnim knjigama (čl. 48. cit. zak.).
Činjenica smrti može se dokazivati i d r u g i m dokazima ako o toj
činjenici n e m a u p i s a u matičnim knjigama zbog ratnih prilika ili
ako su matične knjige za vrijeime rata uništene ili nestale (čl. 54. Zakona
o drž. matičnim knjigama).
D o k a z i v a n j e (utvrđenje) smrti vrši se u vanparničnom postupku
po propisima Zakona o proglašenju nestalih za umrle i o dokazivanju
smrti, u slučaju ako se pouzdano zna za smrt neke osobe, pa je potreb-
no utvrditi v r i j e m e (dan) smrti.
6. Utvrđenje d a n a smrti fizičke osobe odlučno je ne samo za odre-
đivanje m o m e n t a otvaranja nasljedstva (delacije), budući da u našem
pravu istovremeno s delacijom dolazi do p r i j e l a z a ostavine na na-
sljednike (čl. 135. ZN), nego i za utvrđenje s t a n j a i s,a s t a v a ostavine,
bez obzira na kasnije promjene.
Prema času smrti ostavioca utvrđuje se k r u g osoba pozvanih na na-
sljedstvo. Po tome momentu prosuđuje se s p o s o b n o s t (čl. 130. ZN) ili
n e d o s t o j n o s t (čl. 131. ZN) za nasljeđivanje; određuje se v e l i č i n a
nasljedničkog d i j e l a i druga prava koja pripadaju nasljednicima, le-
gatarima i drugim osobama.
Od trenutka smrti ostavioca započinju teći r o k o v i propisani za za-
staru i ostvarivanje nekih nasljednopravnih ovlaštenja (čl. 144. ZN), odre-
đuje se nadležnost ostavinskog suda i si.
7- U ZN nema posebnog propisa po kome bi se određivalo nasljeđi-
vanje osoba koje su izgubile život nalazeći se u zajedničkoj i s t o v r e m e -
noj životnoj opasnosti. Ako nije moguće utvrditi koja je osoba od
njih umrla ranije, treba uzeti da su obje, ili više njih, umrle u i s t i čas,
pa između njih nema nasljeđivanja.( 6 ) Ovakvo rješenje temelji se na
6
B 1 a g o j e v i ć, nav. djelo, str. 42, 43. Ovakvo rješenje ovog pitanja
ima, po mišljenju autora, ipak samo supsidijarni karakter. Sud u svakom
slučaju treba da pokuša, uz pomoć raspoloživih dokaza, utvrditi redoslijed
smrti osoba koje su se nalazile u istovremenoj zajedničkoj opasnosti i u toj
opasnosti nestale. Istom ako to ne bi bilo moguće treba primijeniti pretpo-
stavku da su sve osobe, koje su se nalazile u istovremenoj zajedničkoj opas-
nosti, umrle u i s t i čas.

411
Član 128.

prav. pravilu iz § 25. biv. Ogz., po kome vrijedi pretpostavka istovre-

m e n e smrti. (7)
Onaj koji tvrdi da je smrt jednoga nastupila prije smrti drugoga
mora to dokazati, čime se ujedno određuje osoba kojoj će pripasti ulo-
ga tužioca u sporu koji bi o ovoj činjenici nastao (što je u skladu s
odredbom čl. 226. st. 1 ZN).

II. 1. S činjenicom prirodne, fizičke smrti izjednačuje se, u nasljed-

nopravnom pogledu, sudsko p r o g l a š e n j e neke osobe za u m r l u (čl.
128. st. 2 ZN). Ako neka osoba bude sudskim putem proglašena umrlom,
o t v a r a se nasljedstvo na isti način kao kad je utvrđena faktična, fi-
zička smrt te osobe- Osobe koje postanu nasljednici u slučaju progla-
šenja neke osobe umrlom imaju i s t i položaj kao i nasljednici koji su
to postali u povodu prirodne smrti ostavioca.(8)
Osoba proglašena umrlom, samim proglašenjem ne gubi ni pravnu ni
poslovnu sposobnost. Posljedica je proglašenja samo to da se o imovini
proglašenog, koja se nalazi u mjestu njegova ranijeg prebivališta, povede
o s t a v i n s k a rasprava. Ostavina u tom slučaju prelazi na oporučne ili
zakonske nasljednike proglašenog pod r e z o l u t i v n i m uvjetom, tj.
ako se proglašeni ne pojavi živ. Proglašenjem nestalog umrlim ne nastaju
sve posljedice prirodne smrti, već samo one koje nastaju upisom u
matičnu knjigu umrlih. Uslijed toga ostaju na snazi svi pravni poslovi koje
je proglašeni umrlim zaključio kroz to vrijeme, ako je u stvari živ ili ako
se kao dan njegove smrti ustanovi koji drugi kasniji dan.(9)
2. Odredbama Zakona o proglašenju nestalih osoba za umrle i o do-
kazivanju smrti (SI. list FNRJ br. 24/52 i 26/52), propisani su uslovi i po-

7
Drugačije rješenje izlazi iz prav. pravila § 52. biv. Srp. grad. zak., gdje
se smatra »da je onaj prije umro, koji je u ranijoj opasnosti bio; ako su pak
u jednovremenoj opasnosti bili, onda se uzima, da je mlađi starijega, i muška
glava žensku preživjela; dokle se god protivno ne dokaže.«
Prema mišljenju dr B. B l a g o j e v i ć a , u djelu Međunarodno privatno
pravo, Beograd, 1950, str. 216, za naše pozitivno pravo treba uzeti da važi
pretpostavka i s t o v r e m e n e smrti.
Dr P. R a d o m a n , u članku Dve pretpostavke o komorijentima, Glasnik
Adv. komore APV, br. 9/58, str. 2—6 pledira, de lege ferenda, za usvajanje
pretpostavke n a d ž i v j e l o s t i , po kojoj bi pri nejednakoj starosti komo-
rijenata koji su nestali u istoj životnoj opasnosti važila pretpostavka da je.
mlađa osoba nadživjela stariju bez obzira na spol, jer da to odgovara prin-
cipu nasljeđivanja po nasljednim redovima.
3
B l a g o j e v i ć , nav. djelo, str. 36, 37.
U nekim inozemnim pravima (francuskom i belgijskom) nema ustanove
proglašenja neke osobe za umrlu, nego proglašenje za n e s t a 1 u. Likvida-
cija pravnih odnosa nestalog vrši se u tom slučaju po propisima zakonskog
reda nasljeđivanja s tim da nasljednici imaju položaj s t a r a t e l j a (u
rimskom pravu postojao je posebni curator bonorum absentis). To stanje
produžava se dok ne nastupi f i z i č k a smrt, odnosno dok se ona ne utvrdi
u kome se slučaju pravne posljedice smrti, tj. otvaranja nasljedstva vezuju
za činjenicu i momenat faktične smrti.
8
Tako V u k o v i ć u djelu: Opći dio građanskog prava, knjiga I, Zagreb
1959. na str. 264 tač. 504.

412
 Član 128.
10
stupak za proglašenje nestalih osoba umrlim i o dokazivanju smrti.( )
Pravomoćne sudske odluke, donesene u tom postupku, imaju d o k a z n u
s n a g u jednaku onoj što ga imaju službeni izvodi iz matičnih knjiga,
sve dok se suprotno ne dokaže sudskom odlukom.
Dokazivanju, u t v r đ e n j u s m r t i neke osobe ima mjesta ako se
pouzdano zna da je ta osoba umrla, ali se ne zna dan njezine smrti, ili se
ne raspolaže vjerodostojnom dokaznom ispravom o toj činjenici. Postupak
dokazivanja smrti reguliran je propisima Zakona o proglašenju nestalih o-
soba za umrle i o dokazivanju smrti (SI. list FNRJ br. 24/52 i br. 26/52).
Rješenje o utvrđenju smrti, koje donosi sud u vanparničnom postupku,
predstavlja odluku deklaratornog značaja, koja se može oboriti protu-
dokazom da je osoba umrla kog drugog dana, a ne onog koji je nave-
den kao dan stvarne smrti-
Ako se ne z n a da li je neka osoba umrla ili je još negdje na životu,
a ne zna se gdje se nalazi, zbog čega se smatra n e s t a l o m — predviđen
je poseban postupak da se nestala osoba može pod izvjesnim pretpostav-
kama p r o g l a s i t i u m r l o m , — po propisima Zakona o proglašenju
nestalih umrlima i o dokazivanju smrti. Kod proglašenja nestalog umr-
lim, smrt se samo p r e d m n i j e v a , tako da onaj koji je proglašen
umrlim može ipak stvarno biti živ. Stoga je sudska odluka o progla-
šenju nestalog umrlim konstitutivnog značaja.
Proglašenje neke osobe umrlom može tražiti onaj koji iz činjenice
smrti te osobe izvodi za sebe neka prava npr. pravo nasljedstva. Zahtjev
može potjecati od privatne osobe ako bi ta osoba bila zakonski ili opo-
ručni nasljednik ili legatar. Zahtjev može podnijeti i javni pravobrani-
lac ili koji drugi državni organ ako to zahtijeva javni interes, ili ako bi
imovina osobe koja bude proglašena umrlom pripala kom državnom
organu, političko-teritorijalnoj jedinici ili društvenoj osobi.
Postupak za proglašenje nestale osobe umrlom i o dokazivanju smrti
vodi se o d v o j e n o od ostavinskog postupka, te se ne može spajati s
tim postupkom.
3. Dan smrti utvrđen u rješenju suda o proglašenju umrlim mje-
rodavan je za određivanje momenta o t v a r a n j a nasljedstva (delaciju)
i prijelaz ostavine na nasljednike (či. 135. ZN).

10
Tako će sud po čl. 1. s p o m e n u t o g zakona p r o g l a s i t i za umrlu:
1) osobu o čijem životu za posljednjih p e t g o d i n a nije bilo n i k a k v i h
vijesti, a od čijeg je rođenja prošlo šezdeset godina;
2) osobu o čijem životu za posljednjih p e t g o d i n a nije bilo ni-
kakvih vijesti, a za koju je vjerojatno da više nije živa;
3) osobu koja je nestala u brodolomu, saobraćajnoj nesreći, požaru,
poplavi, potresu ili u kakvoj drugoj neposrednoj s m r t n o j opasnosti,
a o čijem životu nije bilo n i k a k v i h vijesti za š e s t m j e s e c i od
dana p r e s t a n k a opasnosti;
4) osobu koja je nestala u toku r a t a u vezi s r a t n i m događajima, a o
čijem životu nije bilo nikakvih vijesti za g o d i n u d a n a od dana
prestanka neprijateljstva.
Rokovi iz tač. 1. i 2. ovog člana računaju se od dana kada je po posljed-
njim vijestima nestali nesumnjivo bio živ. Ako se taj dan ne može tačno
utvrditi, ovi rokovi počinju teći s v r š e t k o m mjeseca, odnosno godine
u
kojoj je nestali po posljednjim vijestima bio živ.

413
Član 1^28.

Utvrđeni dan smrti predstavlja z a k o n s k u presumpciju (praesum-

ptio iuris) i može se u svako doba oboriti protudokazom da je nestali umro
kojeg drugog dana, ili da je još na životu. Svaka osoba koja ima pravni
interes može predložiti sudu koji je donio rješenje o proglašenju nestalog
umrlim, da ukine ovo rješenje ako je osoba. proglašena umrlom još na
životu, odnosno da preinači rješenje ako se dokaže da je nestala osoba
n
umrla kojeg drugog dana.( )
Ako se osoba koja je proglašena umrlom o s o b n o pojavi pred su-
dom i dokaže svoj identitet, sud će bez provođenja daljnjeg postupka
u k i n u t i svoju raniju odluku (čl. 9. Zakona o proglašenju nestalih osoba
umrlima i o dokazivanju smrti). Prema tome i pored toga što je rje-
šenje o proglašenju nestale osobe umrlom postalo formalno pravomoćno,
ono ne može nikada steći materijalnu pravosnažnost- (12)
Sud koji je d&nio rješenje o proglašenju nestale osobe umrlom ili
rješenje o utvrđivanju smrti neke osobe dužan je svaku svoju naknadnu
odluku, kojom se u k i d a ili m i j e n j a prvobitna odluka, saopćiti nad-
ležnom matičaru i ostavinskom sudu, koji će ostavinski postupak nasta-
viti ili obustaviti (ako se utvrdi da je osoba koja je proglašena umrlom
još na životu).
4. Ako je ostavinski postupak, koji je pokrenut u povodu proglašenja
nestalog umrlim već pravomoćno d o v r š e n , a naknadno se pokrene
postupak za i z m j e n u , rješenja o proglašenju nestale osobe umrlom ili
za utvrđenje dana smrti, ostavinski sud će narediti da se u zemljišnim
knjigama kod nekretnina koje su još upisane na imenu ostavioca, ili koje su
već prenesene na nasljednike, upiše z a b i l j e ž b a o pokretanju postup-
ka za preinačenje ili ukidanje rješenja kojim je utvrđena smrt ostaviočeva,
odnosno kojom je proglašen umrlim (61. 7. st. 2 navedenog zakona). Ako se
utvrdi da je ostavilac umro kojeg d r u g o g d a n a , a ne onog koji je
prvobitno smatran kao dan smrti, za stjecanje nasljedstva mjerodavan
je onaj dan koji je n a k n a d n o utvrđen kao tačan dan smrti. Pravi
nasljednici imaju u tome slučaju pravo zahtijevati ostavinu od onih koji
je drže, u rokovima predviđenim u čl. 144. ZN. Isti zahtjev na osta-
vinu, nasuprot fiktivnim nasljednicima, može ostvarivati i ona osoba koja
je bila proglašena umrlom ako se ustanovi da je na životu,(ls) pod pretpo-
stavkom da je prethodno u k i n u t o rješenje kojim je ta osoba progla-
šena umrlom.
5. U slučaju stavljanja i z v a n snage odluke o proglašenju nestale
osobe umrlom, bilo u cjelini ili samo u pogledu utvrđenja drugog dana
smrti ostavioca, osobe koje su bile proglašene za nasljednike dužne su

w
v r a t i t i primljenu imovinu osobi koja je bila proglašena umrlom, ili fc_.
11
B l a g o j e v i ć , nav. djelo, str. 41, tvrdi da se zahtjev za utvrđivanje
da je dan smrti drugi od onoga navedenog u rješenju o proglašenju nestalog
umrlim, može ostvarivati putem t u ž b e pred parničnim sudom,1 što nije u
skladu s čl. 7. i 8. Zakona o proglašenju nestalih za umrle i o dokazivanju
smrti, prema kojima bi se izmjena rješenja trebala vršiti u vanparničnom
postupku.
12
Vidi dr S. Z u g l i a , u knjizi: Vanparnični postupak, Zagreb, 1956,
str. 88,
13
89.
Vidi za biv. Ogz, dr I. M a u r o vi ć, Nacrt I, Zagreb, 1919, str. 37.'

414
Član 1^28.

Utvrđeni dan smrti predstavlja z a k o n s k u presumpciju (praesum-

ptio iuris) i može se u svako doba oboriti protudokazom da je nestali umro
kojeg drugog dana, ili da je još na životu. Svaka osoba koja ima pravni
interes može predložiti sudu koji je donio rješenje o proglašenju nestalog
umrlim, da ukine ovo rješenje ako je osoba. proglašena umrlom još na
životu, odnosno da preinači rješenje ako se dokaže da je nestala osoba
u
umrla kojeg drugog dana.( )
Ako se osoba koja je proglašena umrlom o s o b n o pojavi pred su-
dom i dokaže svoj identitet, sud će bez provođenja daljnjeg postupka
u k i n u t i svoju raniju odluku (čl. 9. Zakona o proglašenju nestalih osoba
umrlima i o dokazivanju smrti). Prema tome i pored toga što je rje-
šenje o proglašenju nestale osobe umrlom postalo formalno pravomoćno,
ono ne može nikada steći materijalnu pravosnažnost- (12)
Sud koji je d&nio rješenje o proglašenju nestale osobe umrlom ili
rješenje o utvrđivanju smrti neke osobe dužan je svaku svoju naknadnu
odluku, kojom se u k i d a ili m i j e n j a prvobitna odluka, saopćiti nad-
ležnom matičaru i ostavinskom sudu, koji će ostavinski postupak nasta-
viti ili obustaviti (ako se utvrdi da je osoba koja je proglašena umrlom
još na životu).
4. Ako je ostavinski postupak, koji je pokrenut u povodu proglašenja
nestalog umrlim već pravomoćno d o v r š e n , a naknadno se pokrene
postupak za i z m j e n u rješenja o proglašenju nestale osobe umrlom ili
za utvrđenje dana smrti, ostavinski sud će narediti da se u zemljišnim
knjigama kod nekretnina koje su još upisane na imenu ostavioca, ili koje su
već prenesene na nasljednike, upiše z a b i l j e ž b a o pokretanju postup-
ka za preinačenje ili ukidanje rješenja kojim je utvrđena smrt ostaviočeva,
odnosno kojom je proglašen umrlim (čl. 7. st. 2 navedenog zakona). Ako se
utvrdi da je ostavilac umro kojeg d r u g o g d a n a , a ne onog koji je
prvobitno smatran kao dan smrti, za stjecanje nasljedstva mjerodavan
je onaj dan koji je n a k n a d n o utvrđen kao tačan dan smrti. Pravi
nasljednici imaju u tome slučaju pravo zahtijevati ostavinu od onih koji
je drže, u rokovima predviđenim u čl. 144. ZN. Isti zahtjev na osta-
vinu, nasuprot fiktivnim nasljednicima, može ostvarivati i ona osoba koja
je bila proglašena umrlom ako se ustanovi da je na životu, ( ls ) pod pretpo-
stavkom da je prethodno u k i n u t o rješenje kojim je ta osoba progla-
šena umrlom.
5. U slučaju stavljanja i z v a n snage odluke o proglašenju nestale
osobe umrlom, bilo u cjelini ili samo u pogledu utvrđenja drugog dana
smrti ostavioca, osobe koje su bile proglašene za nasljednike dužne su
v r a t i t i primljenu imovinu osobi koja je bila proglašena umrlom, ili
11
B l a g o j e v i ć , nav. djelo, str. 41, tvrdi da se zahtjev za utvrđivanje
da je dan smrti drugi od onoga navedenog u rješenju o proglašenju nestalog
umrlim, može ostvarivati putem t u ž b e pred parničnim sudom,f što nije u
skladu s čl. 7. i 8. Zakona o proglašenju nestalih za umrle i o dokazivanju
smrti, prema kojima bi se izmjena rješenja trebala vršiti u vanparničnom
postupku.
12
Vidi dr S. Z u g l i a , u knjizi: Vanparnični postupak, Zagreb, 1956,
str. 88,
13
89.
Vidi za biv. Ogz, dr I. M a u r o v i ć, Nacrt I, Zagreb, 1919, str. 37.'

414
 Član 128 — 129.

nasljednicima koji dolaze u obzir s obzirom na utvrđenje drugog dana

smrti ostavioca.
Prilikom vraćanja dobara fiktivni nasljednici tretiraju se kao sa-
vjesni (pošteni) ili nesavjesni (nepošteni) posjednici (držaoci), prema op-
ćim pravilima građanskog prava, ovisno o tome da li su znali ili morali
znati da se odluka o proglašenju nestalog umrlim temelji na netačnim
M
podacima. ( )
U ZN nema posebnih propisa o tome kako se treba postupati u po-
gledu v r a ć a n j a i m o v i n e osobi koja je bila proglašena umrlom i
osobno se pojavila pred sudom nakon što je ostavinska rasprava pra-
vomoćno d o v r š e n a .
U biv. Vanparničnom postupku (po Zak. od 1934, god-) postojalo je
pravilo (§ 238. st. 1 Vp) po kome je nadležni ostavinski sud po službenoj
dužnosti u vanparničnom postupku trebao »vratiti posjed imovine u čiji
su posjed došle druge osobe na osnovu proglašenja predlagača za umr-
log«. Takva odluka ostavinskog suda imala je svojstvo izvršnog naslo-
va. (15) Za naše pozitivno pravo ovo pitanje treba rješavati analogijom iz
čl. 238. ZN, tj. u p a r n i č n o m postupku, slično kao kad su ispunjeni
uslovi za ponavljanje postupka, s tim što odluka o ukidanju rješenja o
proglašenju nestalog umrlim u stvari predstavlja u k i d a n j e i svih
pravnih posljedica osnovanih na ukinutom rješenju; dakle, i ukidanje
rješenja o nasljeđivanju bez provođenja posebnog postupka. Prema tome,
zahtjev za vraćanje imovine, koji bi se trebao ostvarivati p a r n i č n i m
putem, je s a m o s t a l a n zahtjev koji bi se neposredno temeljio na
odluci o stavljanju izvan snage rješenja o proglašenju umrlim-

Kađ se otvara nasljedstvo osobe proglašene za

umrlu i početak toka rokova
Član 129.
Kao dan otvaranja nasljedstva osobe koja je proglašena za umrlu
smatra se dan kad je rješenje o proglašenju osobe za umrlu postalo pravo-
moćno, ako u samom rješenju nije kao dan smrti određen neki drugi dan.
Rokovi koji po ovom zakonu počinju teći od dana otvaranja nasljed-
stva, počinju teći u slučaju proglašenja osobe za umrlu tek od dana kad je
rješenje o tome postalo pravomoćno.

1. U stavu prvom ovog člana sadržana odredba dolazi u obzir ako

u rješenju o proglašenju neke osobe u m r l o m n i j e n a v e d e n d a n s m r t i .
V r i j e m e s m r t i utvrđuje s e sudskim r j e š e n j e m o proglaše-
nju umrlim.^) Ako se to rješenjem ne može utvrditi, uzima se da je ne-
14
15
B l a g o j e v i d , n a v . djelo, str. 37, 38.
Vidi tako: Ž i l i ć - S a n t e k , nav. djelo, str. 623. U drugim slučaje-
vima, ako se osoba proglašena umrlom ne bi pojavila osobno pred sudom,
zahtjev
1
za vraćanje imovine trebao se ostvarivati t u ž b o m .
Prema odredbi tač. 17. Općih uputstava za sastav i vođenje državnih
matičnih knjiga (SI. list FNRJ br. 29/46) propisano je da će se u matičnu
knjigu Umrlih u r u b r i k u » d a n , m j e s e c i g o d i n a s m r t i « upisati dan koji je u
sudskoj odluci u t v r đ e n k a o v j e r o j a t a n d a n s m r t i .

415
Član 129.

stali umro p r v o g d a n a poslije proteka rokova iz člana 1. Zakona

0 proglašenju nestalih osoba umrlima i o dokazivanju smrti (pet godina,
šest mjeseci, jedna godina).
Međutim, za potrebe n a s l j e d n o g p r a v a , u čl- 129. ZN pro-
pisano je da se u ovakvim slučajevima, kad sud u rješenju o proglašenju
nestalog umrlim n i j e u t v r d i o ili naveo d a n smrti, uzima da je
o t v a r a n j e nasljedstva (delacije) nastupilo onog dana kad je rje-
š e n j e o proglašenju umrlim postalo p r a v o m o ć n o . Time se ustano-
vio pouzdaniji kriterij za računanje rokova vezanih za o t v a r a n j e na-
sljedstva nego po Zakonu o proglašenju nestalih umrlima i o dokazivanju
smrti.(2)
2. Otvaranjem nasljedstva koje, u pravilu, nastaje u času s m r t i
ostavioca, a samo izuzetno u času pravomoćnosti rješenja o proglašenju
nestalog umrlim (ako dan smrti nije utvrđen), započinju teći r o k o v i
u kojima se mogu ostvarivati nasljednopravna ovlaštenja.
Ako je do otvaranja nasljedstva došlo uslijed f i z i č k e smrti osta-
vioca, tada je dan njegove faktične smrti odlučan za računjanje počet-
ka toka rokova, pa se dan fizičke smrti i dan početka računanja rokova
poklapaju.
Ako je do otvaranja nasljedstva došlo u povodu p r o g l a š e n j a ne-
ke osobe umrlom, početak računanja rokova u svakom slučaju ovisi o
danu p r a v o m o ć n o s t i rješenja o proglašenju nestalog umrlim i o
utvrđivanju smrti, bez obzira da li je dan predmnijevane smrti utvrđen ili
nije. Početak računanja rokova u ovom slučaju može se, ali ne mora,
poklapati s danom otvaranja nasljedstva, ali se uvijek računa od dana
pravomoćnosti rješenja o proglašenju umrlim, a nikako ranije, pa makar
je moment otvaranja nasljedstva nastao ranije (ako je npr. dan pred-
mnijevane smrti utvrđen). Tako je u čl. 46. ZN izričito propisano da se
trogodišnji rok zastare zahtijeva za smanjenje oporučnih raspolaganja
1 vraćanja darova računa.od dana »kad je rješenje o njegovom (ostavio-
čevom) proglašenju za u m r l o g odnosno rješenje kojim se utvrđuje nje-
gova smrt, postalo pravomoćno«. Ovo također vrijedi kad se radi o zastari
zahtjeva za izvršenje legata (čl. 100. ZN), kao i o zastari prava zahtijevati
ostavinu (čl. 144. ZN).
Ratio ovakvoj odredbi, sadržanoj u drugom stavu ovog člana, nalazi
se u zaštiti prava i interesa onih osoba koje svoje pravo nasljedstva te-
melje na otvaranju nasljedstva osoba proglašenih umrlima. Budući da se
tek od dana p r a v o m o ć n o s t i rješenja o proglašenju umrlim može
znati da li su ispunjene zakonske pretpostavke za proglašenje neke oso-
be umrlom, pa baš da je u postupku koji je prethodio donošenju takvog
rješenja i utvrđen dan predmnijevane smrti nestalog. Tim više što se u
postupku za proglašenje utvrđuju činjenice koje su se zbile u prošlosti,
pred izvjesno duže vrijeme, pa kada bi se rokovi računali od dana pred-
mnijevane smrti većina zahtjeva, koji su inače vezani za dosta kratke
rokove, već bi zastarjelo.
2
Tako V u k o v i ć, u djelu: Opći dio građanskog prava, knjiga I, Za-
greb, 1959, str. 264. tač. 504.

416
 Član 129 — 130.

Za vi f
»"VT~!
proglašenje nestale osobe umr-
lom, kao postupka, sve do pravomoć-
*,
nosti rješei kovi za koje je zakon vezao
gubitak net \ toka rokova zastarijevanja
je o b j e k \ ,^-za sve stranke ostavinskog
postupka i Oi ez obzira na subjektivni moment,
na saznanje z .uke o proglašenju nestale osobe umrlom,
U ovim s. ^ zainteresirane osobe pribavit će od suda pred
kojim se vodio postupak za proglašenje nestale osobe umrlom p o t v r d a
o datumu kada je odluka o proglašenju postala p r a v o m o ć n a , ukoliko
se postupak nije vodio pred sudom koji treba da odluči o primjeni od-
nosnog roka.

- S p o s o b n o s t za n a s l j e đ i v a n j e

Član 130.
Nasljednik može biti samo osoba koja je u životu u času otvaranja
nasljedstva.
Dijete već^začeto u ča^u_jojtvaran2ajia^ljedstva smatra se kao rođeno
ako se rodi živo.
Na temelju oporuke mogu naslijediti i pravne osobe ukoliko posebnim
propisima nije što drugo određeno.

1. Pod s p o s o b n o š ć u za nasljeđivanje razumije se s v o j s t v o

o s o b e (fizičke i pravne) da može nasljeđivanjem steći imovinu, stvari
i prava umrle osobe.
U pogledu sposobnosti za nasljeđivanje postoji razlika između fi-
zičkih i pravnih osoba. F i z i č k e osobe jsjaosobne su za nasljeđivanje ga-
mo ako su na ž ijv o tu (stav 1 ovog člana) ili su z a č e t e (stav. 2 ovog
člana) u času o t v a r a n j a nasljedstva. K^Eo]jnomenJlirtyAra.nja na-
sljedstva nastaje^ u Jggu_smrti ostavioca (čl. 128. st. 1 ZN), ili u času
pravomoćnosti rješenja o proglašenju nestale osobe jamrlom, ako u tom
rješenju jnije utvrđen dan smrti (5iTT29. st7~T~ZN),~T;o se za fizičke osobe
zahtijeva da su u tom momentu žive ili da su bar~zaceteTTrema tome,
dovoljno je da fizička osoba e g z i s t i r a , pa da ima pravnu sposob-
nost, a ova je dovoljna za postojanje sposobnosti za nasljeđivanje. Prema
tome, pravna sposobnost koja se stječe rođenjem, a prestaje smrću, i spo-
sobnost za nasljeđivanje fizičkih osoba p o k l a p a j u se. Za postojanje
sposobnosti za nasljeđivanje ne traži se da fizička osoba (nasljednik)
ima i p o s l o v n u sposobnost budući da su i poslovno nesposobne osobe
s p o s o b n e za nasljeđivanje, s tim što će ih u ostavinskom postupku
zastupati njihovi zakonski zastupnici.
Sposobnost za nasljeđivanje, odnosno ispunjenje uvjeta potrebnih
za stjecanje sposobnosti za nasljeđivanje (fizička egzistencija u času
delacije) jednako vrijedi za o p o r u č n o i za z a k o n s k o nasljeđivanje.
U pogledu sposobnosti za nasljeđivanje kod fizičkih osoba nema razlike
s obzirom na o s n o v pozivanja na nasljedstvo.

2*7 Zakon o nasljeđivanju s komentarom 417

 Član 129 — 130.

Za vrijeme dok t r a j e postupak za proglašenje nestale osobe umr-

lom, kao i vrijeme p r i j e pokretanja tog postupka, sve do pravomoć-
nosti rješenja, ne m o g u p o č e t i teći rokovi za koje je zakon vezao
gubitak nekog prava. Ovo odlaganje početka toka rokova zastarijevanja
je o b j e k t i v n o g značaja. Ono vrijedi za sve stranke ostavinskog
postupka i ostale zainteresirane osobe, bez obzira na subjektivni moment,
na saznanje za pravomoćnost odluke o proglašenju nestale osobe umrlom.
U ovim slučajevima zainteresirane osobe pribavit će od suda pred
kojim se vodio postupak za proglašenje nestale osobe umrlom p o t v r d a
o datumu kada je odluka o proglašenju postala p r a v o m o ć n a , ukoliko
se postupak nije vodio pred sudom koji treba da odluči o primjeni od-
nosnog roka.

- S p o s o b n o s t za n a s l j e đ i v a n j e
Član 130.
Nasljednik može biti samo osoba koja je u životu u času otvaranja
nasljedstva.
Dijete već začeto učasujotvaranja^nasljedstva smatra jse kao rođeno
ako se rodi živo.
Na temelju oporuke mogu naslijediti i pravne osobe ukoliko posebnim
propisima nije što drugo određeno.

1. Pod s p o s o b n o š ć u za nasljeđivanje razumije se s v o j s t v o

o s o b e (fizičke i pravne) da može nasljeđivanjem steći imovinu, stvari
i prava umrle osobe.
U pogledu sposobnosti za nasljeđivanje postoji razlika između fi-
zičkih i pravnih osoba. Fj^zjJH^ejosjjbj^jpjDsj^^
mo ako su na_j i vj)J_u (stav 1 ovog člana) ili su z a č e t e (stav. 2 ovog
člana) u času o t v a r a n j a nasljedstva. KaJEo^noment_otvaranja na-
sljedstvjT nastaje_u _čjy?u smrti ostavioca (čl. 128. st. 1 ZN), ili u času
pravomoćnosti rješenja o proglašenju nestale osob^umrlom, ako^u. tom
rjejenju__nije utvrđen dan smrti (cl7 129. st. 1 ZN), to se za fizičke osobe
zahtijeva da su u tom momentu žive ili da su bar~zaceteT~Prema tome,
dovoljno je da fizička osoba e g z i s t i r a , pa da ima pravnu sposob-
nost, a ova je dovoljna za postojanje sposobnosti za nasljeđivanje. Prema
tome, pravna sposobnost koja se stječe rođenjem, a prestaje smrću, i spo-
sobnost za nasljeđivanje fizičkih osoba p o k l a p a j u se. Za postojanje
sposobnosti za nasljeđivanje ne traži se da fizička osoba (nasljednik)
ima i p o s l o v n u sposobnost budući da su i poslovno nesposobne osobe
s p o s o b n e za nasljeđivanje, s tim što će ih u ostavinskom postupku
zastupati njihovi zakonski zastupnici.
Sposobnost za nasljeđivanje, odnosno ispunjenje uvjeta potrebnih
za stjecanje sposobnosti za nasljeđivanje (fizička egzistencija u času
delacije) jednako vrijedi za o p o r u č n o i za z a k o n s k o nasljeđivanje.
U pogledu sposobnosti za nasljeđivanje kod fizičkih osoba nema razlike
s obzirom na o s n o v pozivanja na nasljedstvo.

27 Zakon o nasljeđivanju s komentarom 417

Član 130.

2. U pogledu sposobnosti za nasljeđivanje p r a v n i h (jurističkih,

moralnih) osoba, međutim, ova je sposobnost o g r a n i č e n a samo na
o p o r u č n o nasljeđivanje (stav 3 ovog člana) budući da zakonsko na-
sljedno pravo pripada samo srodnicima-i bračnom drugu ostavioca (čl.
9. i 10. ZN), pa ga pravne osobe ne mogu imati.
Iz ovoga bi proizlazilo, analogno sposobnosti fizičkih osoba, da su
pravne osobe uvijek sposobne za oporučno nasljeđivanje čim postoje, da-
kle, odmah kako su osnovane. Međutim, posebnim propisima može po-
jedinim pravnim osobama biti ograničena ili oduzeta sposobnost oporuč-
1
nog nasljeđivanja^ ) što nije slučaj kod fizičkih osoba kojima pripada spo-
sobnost za nasljeđivanje ako su žive (ili začete) u času otvaranja na-
sljedstva.
Sposobnost za nasljeđivanje p r a v n i h osoba može biti proširena i
na slučajeve kad se pravnim osobama priznaje sposobnost za stjecanje
imovine nasljeđivanjem, dok još nisu o s n o v a n e , ili dok se još nalaze u
fazi o s n i v a n j a (ili konstituiranja). Taj slučaj postoji kod nasljeđiva-
nja ostavine koju je ostavilac namijenio za osnivanje neke pravne osobe
— zadužbine (čl. 87. st. 2 ZN), s tim što će zadužbina »postati«, tj. steći
svojstvo pravne osobe »kad se dobije odobrenje nadležnog državnog
organa«.
3. F i z i č k e osobe, međutim, mogu biti r e j a t i v n o n e s p o s o b -
n e za nasljeđivanje određenog ostavioca i pored toga što imaju opću
pravnu sposobnost, dakle, sposobnost za nasljeđivanje.
Relativna nesposobnost za nasljectivanj e,~"uT" odnosu na određenog
ostavioca, postoji ako je fizička osoba i s k l j u č e n a iz naslj edstva (čl. 47.
ZN), ili ako je l i š e n a nužnog dijela u korist potomaka (čl. 50. ZN),
za što mora postojati odredba samog oporučitelja (čl. 48, 50. ZN); ili ako
je n e d o s t o j n a za nasljeđivanje (čl. 131. ZN), a oporučiterj nije nak-
nadno o p r o s t i o razlog nedostojnosti (čl. 132. ZN). U svim navedenim
slučajevima relativna nesposobnost za nasljeđivanje, koja postoji u od-
nosu prema određenom ostaviocu, ne sprečava nasljednika da može u
isto vrijeme naslijediti kog drugog ostavioca, u odnosu na kojeg nisu
ispunjene pretpostavke za postojanje relativne nesposobnosti.
4. Za naše nasljedno pravo vrijedi načelo da presumptivni nasljed-
nik, ako je umro prije ostavioca, n i j e s t e k a o nasljedno pravo. Usli-
jed toga ne može za života ostaviočeva raspolagati budućim nasljedstvom
koje bi mu imalo pripasti (čl. 109. i Č1.-140. st- 1 ZN). Izuzetak postoji
samo ako se radi o nasljedniku •—• potomku ostavioca. Ovaj nasljednik
(potomak) može se odreći nasljedstva po čl. 140. st. 2 ZN pismenim spo-
r a z u m o m sklopljenim s ostaviocem (svojim pretkom), koji je ovjerio
sudac (ćl. 140. st. 3 ZN). Ovo odricanje, u pravilu, vrijedi i za potomke
nasljednika koji se odrekao nasljedstva na osnovu sporazuma s ostavio-
cem (čl. 140. st. 5 ZN), osim ako odricanje ne bi bilo ograničeno samo
na osobu nasljednika. U slučaju odricanja od nasljedstva po čl. 140. st. ?.
ZN nije potrebno da je nasljednik doživio čas delacije- Takav akt o odri-
canju od nasljedstva veže ne samo nasljednika nego i njegove potomke
i ako je do odricanja od nasljedstva došlo prije otvaranja nasljedstva.

Vidi S t a n k o v i ć , Sticanje ostavine i odricanje od nasljedstva, Naša

1

zakonitost, 1957, str. 119.

418
 Član 130.

5. Načelo da nasljednik mora d o ž i v j e t i čas otvaranja nasljedstva,

delacije, vrijedi i u slučaju nasljedne t r a n s m i s i j e . Ona nastaje ako
nasljednik kojjMe doživio čas delacije, umre prije dovršenja ostavinske
rasprave/a prije)nego što je dospio dati izjavu o odricanju od nasljed-
stva budući da *se ona m o ž e d a t i d o svršetka rasprave ostavine. Nasljed-
nom transmisijom p r e l a z i na nasljednikove potomke pravo da se mo-
gu o d r e ć i nasljedstva ako to njihov predak (nasljednik umjesto koga
2
nasljeđuju) uslijed smrti nije dospio učiniti (čl. 137. ZN).( )
Osoba koja nasljeđuje nasljednika koji je umro prije dovršenja osta-
vinske rasprave, odnosno prije isteka roka za davanje nasljednicke izjave
(čl. 221. ZN), da bi se mogla poslužiti pravom na odricanje od nasljedstva
u smislu čl. 137. ZN, mora biti na ž i v o t u u času smrti n a s l j e d n i k a
umjesto koga nasljeđuje. Ovdje u stvari imamo dvije delacije: iza smrti
ostavioca i iza smrti nasljednika (transmitenta). Budući da po našem pra-
vu prijelaz ostavine na nasljednike nastupa po sili zakona u času
smrti ostavioca, pa je u tome času transmitent, koji umre prije davanja
nasljednicke izjave, stekao pravo na ostavinu. Uslijed toga u času trans-
mitentove smrti dolazi do prijelaza ostavine na transmitentove nasljed-
nike iza ostavioca i one iza transmitenta. I to ne samo na one koji su
doživjeli čas delacije iza ostavioca nego i na one koji su doživjeli samo
čas delacije iza nasljednika (transmitenta) na čije mjesto dolaze. Uslijed
toga u našem pravu nije potrebno da su transmitentovi nasljednici bili
živi u času delacije iza ostavioca.
6- U slučaju s u p s t i t u c i j e (čl. 85. ZN), supstitut mora d o ž i -
vjeti čas delacije budući da se smatra da je supstitut (pošto je otpao
institut) jedini pozvan na nasljedstvo. On je nasljednik kao da instituta
nikada nije bilo, pa nasljeđuje po v l a s t i t o m pravu. To, međutim, ne
znači da bi supstitut morao biti na životu u momentu nastupanja sup-
stitucionog slučaja. Ako taj moment (čas kad nastaje supstitucija) sup-
stitut nije doživio, dolazi do nasljedne transmisije. Njegovo nasljedno
pravo kao »stečeno« subjektivno pravo, prelazi na njegove (supstitutove)
nasljednike. Ovi su ovlašteni da daju nasljednicke izjave umjesto sup-
stituta (po pravu predstavljanja) s retroaktivnim djelovanjem, tj. s važ-
nošću od časa otvaranja nasljedstva.(3)
7. Osobe koje su postavljene za nasljednike pod o d l o ž n i m u v j e -
tom ili odložnim r o k o m moraju doživjeti ne samo čas delacije nego
i čas kad će određeni (postavljeni) uvjet ili rok biti i s p u n j e n . Ako
dotična osoba ne doživi ispunjenje uvjeta ili roka, smatra se kao da nije
ni bila određena za nasljednika.
8, Osobe čije je boravište n e p o z n a t o tretiraju se kao da su na
životu u času smrti ostavioca. Njih će u postupku za raspravljanje osta-
vine zastupati postavljeni staralac (čl. 46. Zakona o starateljstvu). Ako
se kasnije nakon dovršene rasprave ostavine i nakon pravomoćnosti
rješenja o nasljeđivanju utvrdi da odsutna osoba nije doživjela čas dela-
cije (umrla je prije ostavioca), ostavinski sud će, pošto prethodno utvrdi
vrijeme smrti odsutnih nasljednika na temelju pribavljenih podataka
od nadležnih matičara, uputiti osobe koje polažu pravo na nasljedstvo
2
Za naslj. transmisiju vidi čl. 137. ZN.
3
Vidi B l a g o j e vi ć, nav. djelo, str. 45.

419
Član 130.

na p a r n i c u u smislu čl. 238- ZN budući da ZN ne poznaje institut po-

navljanja ostavinskog postupka.

II
V. Od pravila da nasljednik mora doživjeti čas delacije postoji
izuzetak u korist z a č e t o g, a još nerođenog djeteta (nasciturus). Za
njega postoji presumpcija da je već rođeno u času delacije pod pretpo-
stavkom da se kasnije rodi ž i v o ljudsko biće (nasciturus pro iam nato
habetur). Ovo, međutim, vrijedi samo u pogledu njegovih n a s l j e d n i h
prava. Ako se nasciturus ne rodi živ ( što vrijedi i za monstruma), sma-
trat će se da nikada n i j e p o s t o j a o budući da postojanje začetka
u času smrti ostavioca samo za sebe, ako nije živ.rođen, ne rađa nikak-
vim pravima.
Nasljedno pravo nasciturusa moglo bi se karakterizirati kao pravo
podložno r e z o l u t i v n o m (raskidnom) uvjetu. Ako nasciturus ne
bude živ rođen, njegovo pravo pada kao da nasciturusa nikada nije ni bilo.
Isključena je svaka sukcesija nasciturusa: reprezentacija ili transmisija.
Oporučitelj, međutim, može nasciturusu (začetku) odrediti s u p s t i t u t a
za slučaj da se ne rodi živ (čl. 8. ZN).
Nasciturus, treba da je ž i v r o đ e n , bez obzira kako bi dugo živio.
Ukoliko dijete umre neposredno iza rođenja (jer nije predviđeno koliko
dugo treba da je na životu), ono je steklo pravo nasljedstva: ima svojstvo
nasljednika, pa će redovito postojati slučaj nasljedničke transmisije u
smislu čl. 137. ZN.
2. Presumpcija da je dijete živo rođeno važi ne samo u pogledu osta-
viočevih p o t o m a k a , već i u pogledu ostalih s r o d n i k a koji su
u konkretnom slučaju pozvani na nasljedstvo (kolaterala). Isto tako ova
presumpcija jednako vrijedi za oporučno i za zakonsko nasljedstvo.
Oporučitelj može odrediti za svoje nasljednike osobe koje još nisu rođene,
pa čak niti bile začete u času sastavljanja oporuke, ali te osobe moraju
biti žive ili bar začete u času otvaranja nasljedstva (delacije).
3. Učinak pretpostavke iz čl. 130. st. 2 ZN ima r e t r a k t i v n u sna-
gu. Začetak se smatra da je živ rođen još u č a s u s m r t i ostaviočeve,
pa mu već od toga momenta pripadaju sva nasljednopravna ovlaštenja.
Od časa delacije nastupa i Prijelaz ostavine na nasciturusa (koga zastupa
jedan od roditelja ako organ starateljstva ne odredi drukčije čl. 215. st. 2
ZN), i od toga momenta započinju teći svi zakonski rokovi.
4. U ZN nije propisano u kojem roku iza smrti ostaviočeve treba da
uslijedi r o đ e n j e nasciturusa, a što je potrebno kako bi se moglo
utvrditi da li je dijete (nasciturus) doista bilo začeto u vrijeme delacije.
Smatra se da taj rok odgovara roku koji se uzima kod utvrđivanja zakoni-
tosti rođenja (najviše 300 dana iza smrti ostavioca).
5. U sumnji da li je dijete (nasciturus) živo rođeno, pretpostavlja se
da je ž i v o r o đ e n o . Tko tvrdi protivno, mora to dokazati (prav.
pravilo iz § 23. biv. OGZ). Sud će, ako dođe do s p o r a o odnosu nasljed-
nika i ostavioca (čl. 223. st- 2 tač. 1. ZN), prekinuti raspravu ostavine i
uputiti na parnicu onu stranku koja tvrdi da dijete nije živo rođeno. To
je u skladu s odredbom čl. 226. st. 1 ZN budući se pretpostavlja da je pra-

420
 Član 130 — 131.

vo nasljednika, koji unatoč presumpciji osporava da je dijete rođeno

živo, manje vjerojatno.
III
1. P r a v n e o s o b e , pod kojima se razumijeva društvena organi-
4
zacija kojoj je pozitivnim propisom priznata pravna sposobnost,( ) mogu
naslijediti samo na temelju o p o r u k e . Pravne osobe ne mogu biti zakon-
ski nasljednici, jer se zakonsko (intestatsko) nasljeđivanje javlja kad
postoji srodstvo ili bračni odnos između ostavioca i nasljednika (čl. 9.
i 10. ZN).
Država nema položaj zakonskog nasljednika ni u slučaju kad joj pri-
padne imovina bez nasljednika (čl. 8. ZN). Pripad imovine bez nasljed-
nika biva na osnovu posebnog propisa koji nema nasljednopravni karak-
ter. Prema tome, država nema ex lege nikakvih nasljednopravnih ovla-
štenja. Predaja imovine narodnom odboru u smislu čl- 233. ZN nije na-
sljeđivanje. Ni formalno, predaja ne biva rješenjem o nasljeđivanju, nego
posebnim r j e š e n j e m o p r e d a j i ostavine. Zato nije ispravno sta-
novište da se država može pojaviti i kao zakonski nasljednik.(5)
Pravna osoba treba da p o s t o j i u času delacije. To znači da je
dovoljno da je akt o osnivanju upisan u registar kada je taj upis potre-
ban, odnosno da postoji o d o b r e n j e za 'njezino osnivanje i ako još
nije došlo do konstituiranja. Dok ne dođe do konstituiranja treba postu-
piti analogno onome što je rečeno o položaju i pravima nasciturusa.
Izuzetak postoji u pogledu z a d u ž b i n e (čl. 87. st. 2 ZN), čije je
osnivanje ostavilac naredio u svojoj oporuci. U tom slučaju još n e f o r -
m i r a n a zadužbina ima položaj sličan položaju : n a s c i t u r u s a .
Ako osnivanje zadužbine bude odobreno, smatra se da je postojala u času
smrti ostavioca. Ako zadužbina ne bude osnovana ili bude uskraćeno da-
vanje dozvole za njezino osnivanje, smatra se da nikada nije postojala.
2. Ostavilac može oporukom namijeniti ostavinu ostvarenju neke
d o z v o l j e n e svrhe, ili u svrhu o s n i v a n j a neke p r a v n e o s o -
be (čl. 87. ZN). U ovim slučajevima pravovaljanost oporučnih odredaba
ne ovisi o postojanju i određenosti osoba kojima su namijenjene koristi
izoporučiteljeve odredbe, nego je ovisno o određenosti i d o p u š t e n o s t i
svrhe koju je ostavilac želio ostvariti. Zašto se zadužbine mogu osni-
6
vati oporukom- ( )

Neđostojnost za nasljeđivanje
Član 131.
Nedostojan je da naslijedi, kako na temelju zakona tako i na temelju
ke, kao i da dobije ma što na temelju oporuke:
onaj koji je sa umišljajem lišio života ostavioca, ili je pokušao da
ga liši života;
(5/ onaj koji je silom ili prijetnjom natjerao, ili prevarom naveo osta-
vioca da sastavi ili opozove oporuku ili neku odredbu oporuke, ili ga je
spriječio da to učini;
' V u k o v i ć , u djelu Opći dio g r a đ a n s k o g p r a v a , k n j . I, Z a g r e b , 1959,
str. 267. tač. 509.
5
Takvo stanovište z a s t u p a B l a g o j e v i ć , op. cit. str. 50 i 258.
' » O b j a š n j e n j a « str. 134.

421
Član 131.

3) onaj koji je uništio ili sakrio oporuku ostaviočevu u namjeri da

spriječi ostvarenje posljednje volje ostaviočeve, kao i onaj koji je krivo-
tvorio oporuku ostaviočevu;
4) onaj koji se teže ogriješio o obavezu uzdržavanja prema ostaviocu
prema kome je imao zakonsku obavezu uzdržavanja, kao i onaj koji nije
htio pružiti ostaviocu nužnu pomoć;
5) građanin Federativne Narodne Republike Jugoslavije koji je pre-
bjegao iz zemlje da bi izbjegao osudi za teže krivično djelo, ili izbjegao
obavezi služenja vojske ili vršio neprijateljsku djelatnost protiv Federa-
tivne Narodne Republike Jugoslavije, pa se do smrti ostavioca ne vrati
u zemlju.
I
1. Svaka fizička osoba, koja je na životu u času o t v a r a n j a
nasljedstva (čl. 128, 130. ZN), s p o s o b n a je za nasljeđivanje. U našem
nasljednom pravu nema propisa po kojima bi neka kategorija građana
bila nesposobna za nasljeđivanje, kao što je to bilo u ranijim pravima.O
Svaka osoba samim tim što je živa u času otvaranja nasljedstva (kod
nasciturusa začeta ako bude živa rođena) sposobna je da naslijedi na te-
melju oporuke i zakona (čl. 130. st- 1 i 2 ZN).
P r a v n i m osobama priznato je pravo nasljeđivanja na temelju
o p o r u k e sve dotle dok im se po propisima javnog prava priznaje
svojstvo pravne osobe. Ugovori koji bi bili sklopljeni protivno tome gube
važnost. Samo izuzetno, kad su u pikanju s t r a n i d r ž a v l j a n i , u
slučaju retorzije moglo bi se govoriti o relativnoj nesposobnosti za naslje-
đivanje.^) Ova nesposobnost postoji samo dotle dok se ne ustanovi reci-
procitet u odnosima sa zemljom čiji su državljani nasljednici, pozvani na
nasljedstvo u konkretnom slučaju.
U našem nasljednom pravu postoji, međutim, institut n e d o s t o j -
n o s t i za nasljeđivanje (čl. 131. ZN), koji predstavlja vrst r e l a t i v -
ne n e s p o s o b n o s t i za nasljeđivanje nekog nasljednika. Osoba ne-
dostojna za nasljeđivanje nesposobna je da naslijedi o d r e d e n u umrlu
osobu zbog postojanja određenih okolnosti u ponašanju te osobe^rema
umrlom (čl. 131- tač. 1, 2. i 4. ZN), ili prema zaiednici (Cl. IJU. taC sTZN).
ili zbog poduzimanja pravno nedopuštenih radnji kojima se ide za spre-
čavanjem ostvarenja posljednje volje ostavioca (čl. 131. tač. 3. ZN), za koje
zakon vezuje g u b i t a k nasljednog prava osobe kod koje su se stekle
ove okolnosti.
Takva, za nasljeđivanje nedostojna osoba, ne može naslijediti ni na
temelju o p o r u k e ni na osnovu z a k o n a , a niti ma što po bilo kom
nasljednopravnom osnovu primiti iz ostavine (npr. na temelju legata ili
naloga).
Nedostojnost rađa r e l a t i v n o m nesposobnošću naslijediti odre-
de n p g ostavioca. I to sairno onog u pogledu koga su ispunjeni razlozi ne-
1
Po OGZ nesposobni za nasljeđivanje bili su oni, koji su se odrekli prava
da stiču imovinu (redovnici), i oni koji nisu uopće ovlašteni sticati imovinu
(§ 538. OGZ), kao i oni koji su neovlašteno napustili svoju domovinu, kao i
vojni bjegunci (§ 544. OGZ).
2
D r Z. Z a n i n o v i ć u članku »Zakon o nasljeđivanju«, Odvjetnik br.
7—8/55, str. 4.

422
 Član 131.

dostojnosti iz čl. 131. tač. 1—4. ZN, a svakog drugog ostavioca samo a k o
se razlog nedostojnosti temelji na razlogu iz čl. 131. tač. 5. ZN. Osoba
nedostojna za nasljeđivanje određenog ostavioca, m e đ u t i m , sposobna je
za nasljeđivanje svakog drugog ostavioca u pogledu koga n i s u i s p u -
n j e n i razlozi nedostojnosti, ili a k o je d a n qP_£Q_š_t a .i po čl. 132. st.
2 ZN, a J c o ^ j ^ l o ^ a ^ e d ^ t o j n o s t i iz_đL _13L_tač. 5 ZN s a m o p_od_uvjetom
da se osoba, na koju se taj razlog nedostojnosti odnosi, v r a t i iz i n o -
!
zemstva do momenta s m r t i ostavioca koga nasljeđuje. *™
Od ustanove i s k l j u č e n j a od nasljedstva (čl. 47. ZN) i l i š e n j a
nužnog dijela u korist p o t o m a k a (čl. 50. ZN), čija p r i m j e n a dolazi u
obzir samo v o l j o m ostaviočevom, koja m o r a biti izražena na n e s u m -
njivi način i u formi određenoj za pravovaljanost oporučnog raspolaganja
(čl. 48. st. 1 ZN), institut n e d o s t o j n o s t i za nasljeđivanje razlikuje*
se po tome što do njegove primjene dolazi, u pravilu, po s l u ž b e n o j
d u ž n o s t i , kao i po opsegu i težini razloga nedostojnosti.
2. U čl. 131. ZN navedeni razlozi nedostojnosti nisu j e d n a k o g
ziteta i ne rađaju uvijek istim posljedicama. T r e b a razlikovati dvije g r u -
pe razloga nedostojnosti:
a) a p s o l u t n a nedostojnost( 3 ) za nasljeđivanje predstavlja smet-
nju za stjecanje nasljednog p r a v a u o p ć e u jugosl. p r a v n o m poretku-
Ona postoji samo u slučaju p r e d v i đ e n o m u čl. 131. tač. 5. ZN. Osoba kod
koje su se stekli uvjeti za p r i m j e n u čl. 131. tač. 5. ZN nedostojna je
u o p ć e za nasljeđivanje svakog ostavioca. Oproštaj d a n po čl. 132. st. 2
ZN vrijedi samo ako bi se prebjegla osoba dobrovoljno v r a t i l a iz
inozemstva;
b) r e l a t i v n a nedostojnost (nedostojnost u užem smislu, indigni-
tas) predstavlja smetnju za stjecanje nasljednog prava u konkretnom
slučaju.(4) Ovdje imamo dvije skupine razloga nedostojnosti:
— U p r v u spadaju razlozi o kojima sud vodi računa po s 1 u ž-
b e n o j dužnosti. Ova nedostojnost djeluje ipso iure, ali oporučitelj
može dati oproštaj (cl. 132. st- 2 ZN). Ovamo spadaju razlozi navedeni:
— u tač. 1. ovog člana: »Onaj koji je sa umišljaj em l i š i o ž i v o t a
ostavioca, ili je pokušao da ga liši života«
— u tač. 2. ovog člana »Onaj koji je silom ili prijetnjom n a t j e r a o ,
ili prevarom n a v e o ostavioca da sastavi ili opozove oporuku ili neku
drugu odredbu oporuke, ili ga je s p r i j e č i o da to učini«,
— u tač. 3. ovog člana: »Onaj, koji je u n i š t i o ili s a k r i o opo-
ruku ostaviočevu u namjeri da spriječi ostvarenje posljednje volje osta-
viočeve, kao i onaj koji je k r i v o t v o r i o oporuku ostaviočevu«.
U d r u g u skupinu spadaju razlozi d i s p o z i t i v n e naravi. O
ovim razlozima sud ne vodi računa po službenoj dužnosti, nego samo po
p r i j e d l o g u zainteresiranih osoba (čl. 132. st. 3 ZN). Ovamo spadaju
razlozi navedeni u čl. 131. tač. 4. ZN:
— ogrešenje o zakonsku obavezu u z d r ž a v a n j a ostavioca i
— n e u k a z i v a n j e n u ž n e pomoći-
3
Tako dr Ivo P u h ' a n u članku: Nedostojnost nasljednika po novom
Zakonu o nasljeđivanju, Naša zakonitost 1955, str. 344, naziva je i o p ć o m
n e s1 p o s o b n o š ć u , incapacitas.
Vidi P u h a n, cit. članak, str. 344.

423
 T"

Član 131.

3. Nedostojnost za nasljeđivanje obuhvaća s v e o b l i k e univer-

zalne i singularne sukcesije: pravo n a s l j e đ i v a n j a na temelju opo-
ruke i zakona, kao i p r a v o na l e g a t ili bilo koje drugo pravo iz
ostavine na temelju oporuke (čl. 131. st. 1 ZN). Osoba nedostojna za na-
sljeđivanje ne može n i š t a primiti iz ostavine.
Ono što je primila za ž i v o t a ostaviočeva na temelju besplatnih
i s njima izjednačenih raspolaganja (čl- 34. ZN) z a d r ž a v a kao dar
i nije dužna vratiti u ostavinu. Samo ako bi ovim raspolaganjem bio
povrijeđen n u ž n i d i o , nedostojna osoba morat će na zahtjev nužnih
nasljednika v r a t i t i dar u opsegu koji je potreban da se podmiri
nužni dio ako umanjenjem oporučnih raspolaganja i vraćanjem kasnijih
darova nužni dio ne bi bio namiren (čl. 40, 41. i 43. ZN).
Osoba koja je nedostojna za nasljeđivanje, u situaciji kad je dužna
vratiti dar, smatra se kao s a v j e s n i držalac (pošteni posjednik), prema
odredbama čl. 44. ZN. Nasljedniku koji nasljeđuje mjesto osobe koja je
nedostojna za nasljeđivanje (čl. 132. st- 1 ZN) ne u r a č u n a v a se u
nasljedni dio vrijednost onoga što je ta osoba (nedostojna za nasljeđiva-
nje) primila od ostavioca (čl. 61. st. 1 ZN).

II
1. Nedostojnost za nasljeđivanje zbog postojanja razloga navede-
nih u tač. 1. ograničena je na slučajeve u m i š l j a j n o g l i š e n j a
ž i v o t a ostavioca ili p o k u š a j a lišenja života.
Postojanje ovih krivičnih djela treba d a j e u t v r đ e n o pravomoćnom
p r e s u d o m nadležnog suda donesenom u k r i v i č n o m postupku,
u kome se utvrđuje postojanje krivičnog djela, krivične odgovornosti i
stepena odgovornosti izvršioca. Pravomoćna presuda donesena u krivič-
nom postupku v e ž e ostavinski i parnični sud (čl. 11. st. 3 ZPP). Ako
takve presude nema, činjenice o kojima ovisi nedostojnost mogu biti
utvrđene u p a r n i č n o m postupku (čl. 11. st. 1 ZPP), pokrenutom u
slučaju spora (čl. 223. st. 2 tač. 4. ZN).
Na nedostojnost za nasljeđivanje ne u t j e č e okolnost što je osu-
đeni nasljednik za djelo lišenja života odnosno pokušaja lišenja života
bio p o m i l o v a n , ili je bio r e h a b i l i t i r a n . Samo o p r o š t a j
od strane ostavioca (čl. 132. st. 2 ZN), u slučajevima kad se on može dati,
eliminira nedostojnost. Na nedostojnost ne utječe okolnost što je do osu-
de došlo u toku ostavinske rasprave ili nakon njenog dovršetka, dakle,
nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju. Učinak utvrđene nedo-
stojnosti proteže se unatrag i djeluje ex t u n e , tj. od momenta dela-
cije (smrti ostaviočeve).
Ako je utvrđena nedostojnost neke osobe, dio osuđenog zakon-
s k o g nasljednika pripast će njegovim potomcima, ako ih ima. Oni na-
sljeđuju ostavioca umjesto nedostojnog nasljednika, primjenom prava
reprezentacije (čl. 11. ZN) budući da se smatra da je nedostojni nasljed-
nik u m r o prije ostavioca (čl. 132. st. 1 ZN); Ako osoba nedostojna za
nasljeđivanje n e m a p o t o m s t v a , dio ostavine koji bi joj pripao
nasljeđuje se kao da je ta osoba umrla prije ostavioca, odnosno kao da je
nikada nije bilo. Na isti način postupa se kod o p o r u č n o g nasljeđi-
vanja. Smatra se da je nedostojni oporučni nasljednik u m r o prije osta-

424
 Član 131.

vioca, pa taj dio ostavine nasljeđuju o p o r u č i t e l j e v i z a k o n s k i

nasljednici (čl. 142 ZN).
2. Sloboda oporučnog raspolaganja zajamčena je. Odredbom čl. 131.
tač. 2. ZN oporučitelju, kao i nasljednicima dana je sigurnost da je opo-
ruka doista rezultat slobodno izražene volje i odluke oporučitelja. Zato
ne može naslijediti ostavioca ili ma što dobiti iz ostavine onaj koji je
-osobno (neposredno) ili pomoću drugoga (posredno) na- bilo koji način,
kojim se može utjecati na slobodu izražavanja volje, silom n a t j e r a o
ili s p r i j e č i o ostavioca d a svoju v o l j u s l o b o d n o i z r a z i , bez
i obzira da li se radi o davanju, opozivanju ili preinačenju izjave posljed-
nje volje. - •
Rezultat nedozvoljenog pritiska ili utjecaja (fizičkog ili psihičkog:
obećanjima, dovođenjem ili održavanjem u zabludi i si.) treba da je
s t v a r n o dovelo ili do takve izjave »posljednje volje« koja je p r o t i v -
n a s t v a r n o j v o l j i oporučitelja, ili g a s p r i j e č i l o d a slobodno
izraženu volju preinači ili opozove.
Posve je irelevantno kakva su sredstva kod toga bila upotrijebljena
(za izazivanje straha, tjeskobe, nesigurnosti, razni oblici hipnoze i si.).
Glavno je da je njihova upotreba d o v e l a ostavioca i održavala u tak-
vom psihičkom stanju koje ga je učinilo n e s p o s o b n i m da slobodno
odlučuje i postupa. "
Nedostojnost za nasljeđivanje proteže se na i z v r'š i o c a i na
s v a k u d r u g u o s o b u koja j e n a bilo koji način p o m o g l a izvr-
šiocu. Sama činjenica vršenja nedozvoljenog utjecaja na ostavioca u
pravcu s p r e č a v a n j a slobodnog raspolaganja, čini tu osobu nedo-
stojnom, bez obzira na osnov pozivanja na nasljedstvo. O ovom razlogu
za nedostojnost sud vodi računa po s l u ž b e n o j dužnosti- Samo opro-
štaj dan od strane ostavioca može ukloniti razlog nedostojnosti (čl. 132.
st. 2 ZN).
3. Razlog nedostojnosti naveden u tač. 3. čl. 131. ZN odnosi se i na
sve one osobe koje su na bilo koji način došle u posjed i s p r a v e koja
sadrži izjavu posljednje volje, pa je svjesno i n a m j e r n o na poziv
ostavinskog suda n i s u p r e d a l e (čl. 218. st. 2 ZN).
Nedostojna za nasljeđivanje je i svaka druga osoba koja je na bilo
koji način svjesno sudjelovala u u n i š t a v a n j u , s a k r i v a n j u i
k r i v o t v o r e n j u (falsificiranju) o p o r u k e ili druge isprave koja
sadrži izjavu posljednje volje (čl. 80: ZN). Ovdje dolazi i slučaj ako odre-
đeni nasljednik nije krivotvorio niti osobno sudjelovao kod krivotvorenja
posljednje volje, ali je z n a j u ć i da je oporuka • krivotvorena dao na-
f.sljedničku izjavu na temelju takve oporuke; ili j e . n a g o v a r a o svje-
' doke da lažno svjedoče da je oporučitelj ostavio usmenu oporuku odre-
đenog sadržaja. Slična je situacija nedostojnosti žene koja je dovela svog
muža — ostavioca, u zabludu da je poništila njegovu oporuku koju je on
htio poništiti, pa se nakon njegove smrti poslužila tom neponištenom
oporukom. (5)
Pretpostavlja se da u ovim slučajevima postoji n a m j e r a da se
o s u j e t i saznanje za sadržaj izjave posljednje volje, kao i namjera da

5 Vidi pres. VS APV Gž 22/59, objavljenu u Glasniku Advokatske komore

APV br. 8/59, str. 23. . '

425
Član 131.

se s p r i j e č i da se o s t v a r i volja oporučitelja. I o ovom razlogu

za nedostojnost sud vodi računa po s l u ž b e n o j dužnosti. Ostaviočev
oproštaj ornogućuje da nedostojni može naslijediti (čl. 132. st. 2 ZN).
4. Nedostojnost zbog postojanja razloga sadržanog u čl. 131. st. 4 ZN
predviđena je samo ako su se nasljednici t e ž e o g r i j e š i l i o zakon-
s k u obavezu u z d r ž a v a n j a ostavioca, koga su bili d u ž n i uzdr-
žavati bilo na osnovu u g o v o r a , bilo na temelju z a k o n a (čl. 32—36.
Osn. zak. o odnosima roditelja i djece i čl. 13. Osnovnog zakona o braku).
Povreda ove d u ž n o s t i prema o s t a v i o c u osobno, rađa nedostoj-
nošću za nasljeđivanje. Pod » z a k o n s k o m« dužnošću treba smatrati
onu koja se za slučaj nevršenja može s u d s k i m putem prisilno ostva-
riti.
Propuštanje ili uskrata davanja uzdržavanja d r u g i m o s o b a m a ,
koje je ostavilac inače bio dužan uzdržavati (bračnom drugu ili njegovoj
djeci), ne rađa nedostojnošću za nasljeđivanje, ali može biti razlogom za
isključenje nasljednika od prava na nužni dio po čl. 47- st. 1 ZN.
Kada postoji slučaj » t e ž e g « ogrešenja o zakonsku obavezu uzdr-
ž a v a n j a , to je questio facti i ovisi o kompleksu subjektivnih i objek-
tivnih okolnosti na strani uzdržavane osobe i davaoca uzdržavanja, od-
nosno obavezane osobe. Traži se da je nasljednik ne samo b i o d u ž a n
po zakonu ili ugovoru uzdržavati ostavioca (vidi čl. 36. OZORD-a) nego
da je ovoj svojoj obavezi, prema svojim imovinskim prilikama i okolno-
stima pod kojima je živio, bio u m o g u ć n o s t i udovoljiti bez opasno-
sti za uzdržavanje sebe i ostalih osoba koje je po zakonu inače bio dužan
uzdržavati (vlastita djeca, bračni drug, unuci i si.). Nedostojan je onaj
fcoji svjesno i namjerno i z b j e g a v a da udovolji ovoj svojoj obavezi
koju je inače u m o g u ć n o s t i ispuniti.( 6 )
U ZN nije pobliže određeno što se smatra n u ž n o m p o m o ć i (čl.
131. tač. 4. in fine ZN). Sadržaj ovog pojma nalazimo u čl. 147. KZ, po
kome se kažnjava kao krivično djelo n e p r u ž a n j a p o m o ć i osobi
koja se nalazi u neposrednoj o p a s n o s t i za ž i v o t i ako je to mo-
gao učiniti bez opasnosti za sebe i drugog; kao i u slučaju predviđenom
u čl. 146. KZ, kad netko n a p u s t i n e m o ć n u o s o b u koja'mu je
povjerena ili o kojoj se dužan starati, ili ako je o s t a v i b e z p o m o ć i u
prilikama o p a s n i m za život ili zdravlje.
Da bi nastupio ovaj razlog nedostojnosti, potrebno je da je osoba
(nasljednik) m o g l a ukazati nužnu pomoć bez opasnosti, odnosno bez
ž r t v o v a n j a svog vlastitog dobra.(7)
Ovdje nije potrebno postojanje presude donesene u krivičnom po-
stupku, jer se činjenice o kojima ovisi ovaj razlog nedostojnosti mogu
dokazivati u ostavinskom postupku, odnosno u slučaju spora u parničnom
postupku (čl. 223- st. 1 tač. 4. ZN). Ne traži se da ovakvo ponašanje po

6
Slično stanovište zauzima P u h a n, cit. članak, str. 341. Isti autor
pledira da se de lege ferenda unese odredba po kojoj bi, u slučaju kad je
ostavilac pao na teret zajednice (socijalnog osiguranja) zbog toga što nije
primao uzdržavanje od osoba koje su ga bile dužne uzdržavati, trebalo pri-
znati organu za socijalno staranje prvenstveno pravo nasljedstva.
7
B l a g o j e v i ć , op. cit., str. 56.

426
 Član 131.

svome intenzitetu nosi obilježje krivičnog djela (kao što je to kod razloga
navedenog u tač. 1. ovog člana). Ovo osobito ako je krivični Postupak bio
obustavljen primjenom čl. 4. st. 2 KZ. Činjenica što je nasljednik izdržao
kaznu, izrečenu za koje od spomenutih krivičnih djela, ili je uslijed po-
milovanja došlo do ukidanja pravnih posljedica osude, ili je nastupila
rehabilitacija, sama po sebi n e m a u t j e c a j a : nedostojnost postoji
sve dotle dok nije došlo do o p r o š t a j a od strane ostavioca (čl. 132.
st. 2 ZN). Postojanje pravomoćne presude donesene u krivičnom postupku
veže ostavinski i parnični sud (čl. 11. st. 3 ZPP) da se utvrđene činjenice
u krivičnom postupku trebaju smatrati utvrđenim i za potrebe ostavin-
skog (parničnog) postupka, pa je protivno dokazivanje isključeno —
osim ukoliko se ne bi radilo o dokazivanju da je nedostojnost oproštena
(čl. 132. ZN).
Razlozi nedostojnosti navedeni u čl. 131- tač. 4. ZN su d i s p o z i -
t i v n e naravi. O nasljednicima i ostalim zainteresiranim osobama ovisi
da li će z a h t i j e v a t i da se u t v r d i nedostojnost za nasljeđivanje
neke-osobe iz ovih razloga. Prema tome, ovdje sud ne postupa po službe-
noj dužnosti nego uvijek po zahtjevu (čl. 132. st. 3 ZN). *
5. Za utvrđivanje činjenice da li je građanin p r e b j e g a o radi
izbjegavanja o s u d e za teže krivično djelo, ili obaveze s l u ž e n j a
vojske, ili u svrhu v r š e n j a n e p r i j a t e l j s k e d j e l a t n o s t i ,
u smislu čl. 131. tač. 5. ZN, mjerodavni su podaci nadležnih organa (jav-
nog tužilaštva, vojnih organa i si.). Slučajevi izbjegavanja službe u JNA
i slučajevi izbjegavanja presude za teža krivična djela moći će se utvr-
đivati o b j e k t i v n i m putem.
Izbjegavanje vojne službe postoji ako je osoba uredno p o z v a n a
na odsluženje vojnog roka ili drugu vojnu dužnost, pa je ilegalno ili
legalno otišla iz zemlje ili se nije vratila iz inozemstva sa svrhom da iz-
b j e g n e udovoljen ju ovoj svojoj građanskoj dužnosti.
I z b j e g a v a n j e o s u d i za teže krivično djelo postoji ako je
okrivljeni pobjegao u inozemstvo u povodu p o k r e t a n j a krivičnog
postupka zbog izvršenog težeg krivičnog djela za koje se goni po službe-
noj dužnosti. Ne traži se da je krivični postupak formalno pokrenut, do-
voljno je da u času bjegstva u inozemstvo postoje o s n o v i za njegovo
pokretanje zbog izvršenog krivičnog djela koje u času bjegstva ne mora
biti već otkriveno.
Kod prebjegavanja u inozemstvo ne traži se da je postojala n a-
m j e r a vršenja n e p r i j a t e l j s k e d j e l a t n o s t i protiv FNRJ.
Dovoljno je da postoji vršenje akata e f e k t i v n e neprijateljske pro-
8
pagande i efektivnog ugrožavanja interesa FNRJ( ) koje je moglo nak-
nadno pridoći-
Odredba iz tač. 5. čl. 131. ZN odnosi se ne samo na osobe koje su
o d b j e g l e u inozemstvo radi vršenja neprijateljske propagande, izbje-
gavanja osudi ili služenju vojske nego i na osobe koje se već n a l a z e
u inozemstvu, a v r š e neprijateljsku djelatnost, ili o d b i j u da se

P u h a n, cit. članak, str. 342.

427
Član 131 — 132.

v r a t e u zemlju radi služenja vojske, izdržavanja kazne ili vođenja

9
krivičnog postupka zbog izvršenog težeg krivičnog djela.( )
Pojam n e p r i j a t e l j s k e djelatnosti treba prvenstveno tražiti u
okvirima krivičnih djela protiv n a r o d a i d r ž a v e (iz glave X KZ),
kao i ostalih oblika slične djelatnosti koja se može podvesti pod koje
drugo krivično djelo predviđeno u Krivičnom zakoniku.
Nedostojnost zbog postojanja razloga iz čl. 131. tač. 5. ZN postoji ako
se osoba na koju se ovaj razlog odnosi, u času s m r t i ostavioca još
n a l a z i u inozemstvu. Ako se v r a t i u zemlju p r i j e s m r t i osta-
vioca, n e m a n e d o s t o j n o s t i , unatoč tome što je neka osoba od-
bjegla u inozemstvo i tamo vršila neprijateljsku djelatnost, pa makar bila
zbog toga i osuđena. Osuda za ta djela može biti razlogom za i s k l j u č e -
n j e iz nasljedstva, u smislu čl. 47. st. 3 ZN.
P o v r a t a k nasljednika u domovinu mora biti d o b r o v o l j a n .
Prisilno izručenje — ekstradicija, ne dolazi u obzir, jer je ovisna o odluci
inozemnog organa gonjenja, a ne o volji prebjeglog nasljednika.
Osobe u pogledu kojih su se stekli razlozi nedostojnosti navedene u
tač. 5- čl. 131. ZN gube nasljednopravnu sposobnost prema s v a k o m
o s t a v i o c u na području FNRJ uopće. O ovoj nedostojnosti vodi ra-
čuna ostavinski sud po s l u ž b e n o j dužnosti (čl. 132. st. 3 ZN).
Ako bi se nakon dovršenog ostavinskog postupka naknadno saznalo
da je za nasljednika proglašena osoba koja je nedostojna za nasljeđivanje,
zainteresirane osobe mogu zahtijevati ostavinu ili neko pravo iz ostavine
u p a r n i c i koju mogu pokrenuti u smislu čl. 238. ZN budući da po ZN
nema mogućnosti za ponavljanje postupka.

HI
Nedostojnost za nasljeđivanje p r e s t a j e uslijed o p r o š t a j a
koji može dati o s t a v i l a c na način i pod uvjetima propisanim u čl.
132. st. 2 ZN.
Za valjanost oproštaja, zbog razloga nedostojnosti iz čl. 131. tač. 5.
ZN, traži se da se osoba kojoj je taj razlog nedostojnosti oprošten' v r a-
ti 1 a u domovinu iz inozemstva p r i j e s m r t i o s t a v i o c a - U pro-
tivnom oproštaj n e m a pravne valjanosti.
Sudska praksa ,
1. Nanošenje tjelesne, povrede ostaviocu ne predstavlja razlog za ne-
dostojnost nasljednika (Rješenje Vrhovnog suda NR Srbije Gž 3503/55 od 16.
I 1956, Zb. 1/1-1956, br. 110).
2. Dovođenjem ostavioca u zabludu da je ona poništila njegovu oporuku
razlog je da je žena nedostojna za nasljeđivanje (Vrhovni sud AP Vojvodine
Gž 22/59, Glasnik, br. 8/59, str. 23).
Član 132.
Nedostojnost ne smeta potomcima nedostojnog, i oni nasljeđuju kao
da je on umro prije ostavioca.
9
P u h a n , cit. članak, str. 342. Autor zastupa mišljenje da bi se ovaj
razlog nedostojnosti trebao odnositi i na članove porodice ovakvih osoba,
ako se nalaze u inozemstvu, a žive u zajedničkom kućanstvu s nedostojnom
osobom, što je čini se ipak preširoko shvaćeno i bez podloge u zakonskom
tekstu.

428
 Član 132.

Nedostojnost prestaje oproštajem ostavioca, ali se oproštaj ne može

dati ako je nedostojni nasljednik prebjegao iz zemlje da bi izbjegao osudi
za teže krivično djelo, ili izbjegao obavezi služenja vojske ili vršio neprija-
teljsku djelatnost protiv Federativne Narodne Republike Jugoslavije, pa
se do smrti ostavioca ne vrati u zemlju.
0 nedostojnosti sud vodi računa po službenoj dužnosti, osim u slučaju
ogrješenja o obavezu uzdržavanja i nepružanja nužne pomoći.

1. Nedostojnost za nasljeđivanje je o s o b n e naravi. Odnosi se sa-

mo na onu o s o b u u pogledu koje su se stekli propisani uvjeti za ne-
dostojnost. Nedostojnost za nasljeđivanje neke osobe ne u t j e č e na
nasljedna prava njegovih p o t o m a k a . Kako se nasljednik koji je
nedostojan za nasljeđivanje smatra da je u m r o prije ostavioca, njegovi
potomci, koji su njegovi z a k o n s k i nasljednici, nasljeđuju po v l a -
s t i t o m pravu primjenom prava reprezentacije (čl. 11. ZN). Zbog toga
se njihova sposobnost za nasljeđivanje prosuđuje prema njihovim osobnim
svojstvima^1)
Ako je za nasljeđivanje nesposoban o p o r u č n i nasljednik, dio
koji bi mu trebao pripasti nasljeđuje se kao da je*taj nasljednik u m r o
prije ostavioca. Ako ostavilac nije odredio supstituciju ili što drugo, dio
ostavine namijenjen nedostojnom nasljedniku postaje s l o b o d a n , pa
ga nasljeđuju o p o r u č i t e l j e v i z a k o n s k i nasljednici, ako ih ima.
Ako nema oporučiteljevih zakonskih nasljednika, ostavina ili dio ostavine
p r e d a j e se narodnom odboru općine kao ostavina bez nasljednika
(čl. 8. i 233. ZN).
B r a č n i d r u g nasljednika koji je nedostojan za nasljeđivanje ne
može naslijediti svog bračnog druga, jer mu ne pripada pravo reprezen-
tacije budući da nije' njegov potomak (čl. 11. ZN). Na njega se, dakle,
ne odnosi odredba čl. 132. ZN.
2. Nedostojnost za nasljeđivanje p r e s t a j e uslijed o p r o š t a j a
od strane oporučitelja.
Ostavilac može izraziti o p r o š t a j samo u obliku koji je propisan
a sastav o p o r u k e , analogno odredbi čl. 48. st. 1 ZN, prema kojoj
poručitelj, ukoliko želi isključiti nekog iz nasljedstva, mora to izraziti u
o p o r u c i na n e s u m n j i v način.
Ako je oporučitelj n a k o n donesene presude zbog izvršenog krivič-
nog djela ili drugog ponašanja nasljednika, koje ga čini nedostojnim za
nasljeđivanje, z n a j u ć i za nju, i unatoč tome ipak nešto o s t a v i o
oporukom takvom nasljedniku, smatra se da takva oporučna odredba
prećutno sadrži o p r o š t a j — iako nije dan na izričit način (expressis
verbis). .
Ako postoji razlog nedostojnosti iz tač. 5. čl. 131. ZN, za valjanost
oproštaja traži se da se nasljednik, koji je nedostojan za nasljeđivanje
1
Sličnu odredbu sadržavao je § 541. biv. OGZ (nov.). Nenovelirani § 541.
OGZ sadržavao je odredbu prema kojoj su potomci nasljednika, koji je
nedostojan, nasljeđivali samo ako je nedostojni nasljednik umro prije osta-
vioca. Upravo radi ispravljanja ove nepravde donesena je novela (19. III
1916), po kojoj potomci nasljeđuju bez obzira da li je nedostojni umro prije
ostavioca ili je na životu.

429
Član 132.

zbog postojanja toga razloga, v r a t i o dobrovoljno u domovinu do mo-

menta s m r t i ostavioca. Ako to nasljednik ne bi učinio, eventualno
dani oproštaj nema pravne valjanosti i smatra se da ne postoji.
Oporučitelj nije dužan u aktu, kojim daje oproštaj, izričito navesti
da se nasljednik mora vratiti u zemlju, jer ova dužnost nasljednika po-
stoji po zakonu. Oporučitelj ne može svojom odredbom o davanju opro-
štaja produžiti propisano vrijeme povratka u domovinu i odrediti neki
duži rok koji bi isticao nakon njegove (ostaviočeve) smrti- Oporučitelj bi
samo mogao odrediti k r a ć i rok do koga bi se .nasljednik trebao vratiti
u domovinu još za njegova života. Tada bi se radilo o uvjetovanom opro-
štaju.
3. Kako ostavinski sud vodi računa o nedostojnosti za nasljeđivanje
po s l u ž b e n o j dužnosti (osim zbog postojanja razloga iz čl. 131. tač. 4.
ZN) — da bi mogao utvrditi da li su u pogledu određenog nasljednika
ispunjene pretpostavke predviđene u zakonu — mora sam prikupiti i
provjeriti potrebne podatke i dokaze. Odluka o utvrđenju neke osobe
za nedostojnu za nasljeđivanje unosi se u dispozitiv rješenja o nasljeđi-
vanju (čl. 228. ZN).
4. Ako se radi 6" nedostojnosti za nasljeđivanje zbog ogrešenja
0 obavezu u z d r ž a v a n j a ili zbog n e p r u ž a n j a n u ž n e po-
m o ć i (čl. 131. tač. 4. ZN), o ovom razlogu za nedostojnost sud vodi
računa samo na z a h t j e v zainteresiranih nasljednika.
Za dokazivanje opstojnosti ovog razloga nedostojnosti za nasljeđi-
vanje nije potrebno da postoji osuđujuća p r e s u d a zbog izvršenog
k r i v i č n o g djela napuštanja nemoćne osobe (čl- 146. KZ), nepružanja
pomoći (čl. 147. KZ), ili neplaćanja uzdržavanja (čl. 197. KZ). Postojanje
pravomoćne presude zbog izvršenja ovih krivičnih djela predstavlja do-
k a z da su ispunjene pretpostavke za postojanje nedostojnosti u smislu
odredbe čl. 131. st. 4 ZN, što oslobađa ostavinski sud dužnosti da posebno
utvrđuje postojanje razloga ove nedostojnosti, odnosno da stranke upu-
ćuje na parnicu ako bi o toj činjenici došlo među njima do spora (čl. 223.
st. 1 tač. 4. ZN).
Postojanje razloga nedostojnosti za nasljeđivanje može rezultirati
1 iz izvršenja takvih djela i postupaka prema ostaviocu koji n e m a j u
obilježje krivičnih djela, ako se radi o djelima neznatne društvene opas-
nosti (čl. 4. st. 2 KZ), zbog čega se ne pokreće krivično gonjenje. U tom
slučaju opstojnost razloga nedostojnosti za nasljeđivanje može se utvr-
đivati u o s t a v i n s k o m postupku ili u p a r n i c i ako među nasljed-
nicima dođe do spora (čl. 223. st. 1 tač. 4. ZN i čl. 11. st. 1 ZPP).(2)
I pored toga što bi pravomoćnom presudom donesenom u krivičnom
postupku bilo utvrđeno da je neka osoba izvršila djela koja predstav-
ljaju povredu obaveze u z d r ž a v a n j a ili nepružanja n u ž n e po-
m o ć i , samo postojanje osude ne ovlašćuje ostavinski sud da proglasi
tu osobu za nedostojnu za nasljeđivanje. Potrebno je da su zainteresirane
osobe (nasljednici) stavile odgovarajući z a h t j e v za takvo utvrđenje
(čl. 132. st. 3 ZN).
2
Vidi i Z u g l i a - T r i v a : Komentar Zakona o parničnom postupku, sv.
I, Zagreb, 1957. na str. 36, 37.

430
 Član 133.

Postupak s a o s t a v i n o m kad s u n a s l j e d n i c i n e p o z n a t i
Član 133.
Ako nije poznato da li ima nasljednika, sud će oglasom pozvati osobe
koje polažu pravo na nasljedstvo da se prijave sudu.
Ako se po proteku godine dana od objavljenja oglasa ne pojavi nijedan
nasljednik, ostavina se predaje nadležnom narodnom odboru, ali se time
nasljednik koji bi se pojavio kasnije ne lišava prava da mu se preda osta-
vina ili dio koji mu pripada.

1. Prilikom sastavljanja s m r t o v n i c e , nadležni matičar (čl. 193.

ZN) ili ostavinski sud (čl. 195. ZN) unose u smrtovnicu podatke o o s o -
bama koje su ili koje mogu biti ostaviočevi n a s l j e d n i c i , na
osnovu podataka dobivenih od srodnika umrlih i drugih osoba (čl. 194.
ZN). To su: bračni drug ostavioca i njegova djeca (čl. 196. st. 1 tač. 4 ZN) Hi
i ostali srodnici koji bi mogli biti pozvani na nasljedstvo na temelju
zakona, kao i one osobe koje su pozvane na nasljedstvo na temelju
o p o r u k e (čl. 196- st. 1 tač. 5. ZN). Za sve ove osobe u smrtovnici se
navode: njihovo porodično i rođeno ime, datum rođenja, zanimanje,
prebivalište odnosno boravište.
Moguće su, međutim, situacije kad n e ć e b i t i p o z n a t o da li
iza ostavioca uopće i m a n a s l j e d n i k a ; kad smrtovnica ne sadrži
podatke o osobama koje bi mogle biti pozvane na nasljedstvo, jer se ne
zna da li takve osobe p o s t o j e (npr. ne zna se da li je ostavilac ostavio
na životu bračnog druga, djecu ili druge srodnike, ili ako je u oporuci
imenovao nasljednika, a ne zna se da li je živ, ili je bio živ u času
ostaviočeve smrti i da li ima potomstva).
U takvim slučajevima propisana je dužnost ostavinskog suda da
oglasom pozove osobe, koje bilo po kom pravnom dSnovu polažu
pravo na nasljedstvo, da se p r i j a v e sudu (čl. 133. st. 1 ZN). Svrha ove
mjere pozivanja nepoznatih nasljednika oglasom jest da se nepoznati
nasljednici o b a v i j e s t e o svom pravu( 1 ) i p o z o v u da se p r i j a v e
sudu u roku od jedne godine dana od dana objave oglasa, kako bi se
0 njihovom pravu moglo raspraviti u ostavinskom postupku;
Pretpostavka za primjenu ove mjere jest da je ostavilac ostavio neku
imovinu, pokretnu ili nepokretnu. Ako iz podataka smrtovnice proiz-
lazi da ostavilac nije ostavio nikakve, ni pokretne ni nepokretne imovine,
donijet će se rješenje o neraspravljanju ostavine (čl. 216. st. 1 ZN).
1 ako je i u ovim slučajevima obavezno sastavljanje smrtovnice i dostav-
ljanje ostavinskom sudu (čl. 194. st. 2 ZN), neće se nepoznati nasljednici
obavještavati i pozivati oglasom budući da tome ima mjesta samo ako
su ispunjeni ušlo vi za raspravu ostavine, tj. kad je ostalo i m o v i n e
: koja je predmet nasljeđivanja, bez obzira da li se ostavina sastoji samo
od pokretne imovine. Obavještavanje i pozivanje oglasom nepoznatih
i' nasljednika ima u ovom slučaju i tu svrhu da im se omogući stavljanje
zahtjeva za raspravljanje ostavine ako se ona sastoji samo od pokretne
imovine (čl. 216. st. 2 ZN).

1
Vidi » O b j a š n j e n j a « na str. 146.

431
Član 133.

2. Istovremeno s izdavanjem oglasa, sud će poduzeti i ostale mjere

potrebne da se o s i g u r a j u prava nasljednika i s a č u v a ostavina
za nasljednike. Tako će sud biti dužan imenovati p r i v r e m e n o g
s t a r a t e l j a o s t a v i n e (čl. 134. ZN), narediti đa se izvrši p o p i s
i p r o c j e n a imovine umrlog (čl. 197. st. 1 ZN), izdati i objaviti
o g l a s na način propisan u čl. 219. st. 2 ZN, pribijanjem na oglasnu
ploču suda i objavom u republičkom službenom listu, a po potrebi i na
drugi pogodan način.
3. Ostavina koja u cjelini ili jednim dijelom, iz bilo kog razloga,
ostane b e z n a s l j e d n i k a , postaje društvena (općenarodna) imo-
vina. U tom slučaju nosilac prava vlasništva i svih drugih ovlaštenja
i obaveza koje sačinjavaju ostavinu postaje država (čl. 8, 133. i čl. 233.
ZN).(2) Radi toga je u stavu 2 ovog člana određeno da se nakon p r o t ek a
roka od j e d n e g o d i n e dana, od objave oglasa, ostavina p r e d a j e
nadležnom narodnom odboru ako se u tom roku nasljednici ne pri-
j a v e ostavinskom sudu.
R o k od jedne godine dana od objave oglasa iz čl- 133. st. 2 ZN
r a č u n a se od dana objave oglasa u r e p u b l i č k o m službenom listu
(čl. 219. st. 1 ZN), a ne od dana kada je oglas objavljen pribijanjem na
oglasnoj ploči suda.
P r e d a j a ostavine bez nasljednika narodnom odboru, u slučaju kad
se ne može utvrditi da li ima nasljednika i koji su, vrši se posebnim
r j e š e n j e m po čl. 233. ZN, koje ima značaj k o n a č n e sudske
odluke kojom se d o v r š a v a ostavinski postupak.
4. Ako se kasnije pojavi nasljednik, nakon što je ostavina predana
narodnom odboru, ne može se nastaviti ostavinski postupak, jer je dono-
šenjem rješenja o predaji ostavine narodnom odboru postupak konačno
d o v r š e n . Ovaj nasljednik ima pravo tražiti da mu se p r e d a osta-
vina. Ovo svoje pravo na predaju ostavine, odnosno njegov nasljedni dio,
nasljednik može ostvarivati u p a r n i c i po čl. 237. ZN(3) u rokovima
određenim u članu 144. ZN.
Ostavinu bez nasljednika, koja je predana narodnom odboru, treba
tretirati kao općenarodnu (društvenu) imovinu koja je to postala pod
4
r a s k i d n i m uvjetom.( ) Ako se pojavi nasljednik u rokovima predvi-
đenim u čl. 144. ZN i tužbom ostvari izručenje nasljedstva ili svog na-
sljednog dijela, ostavina koja je bila predana narodnom odboru gubi
svojstvo općenarodne (društvene) imovine. Narodni odbor trebao bi nakon
presude, donesene u parničnom postupku, p r e d a t i odnosno v r a t i t i
nasljednicima onu imovinu koju je primio. Ako to više ne bi bilo moguće,
narodni odbor bio bi dužan dati n a k n a d u prema v r i j e d n o s t i
koju imovina ima u času ostvarenja zahtjeva nasljednika, a prema sta-
n j u u kome se nalazila u času s m r t i ostavioca, odnosno prema
stanju utvrđenom prilikom popisa i procjene ostavine, koji se u tom
slučaju obavezno vrše (čl- 197. st. 1 ZN).
2
B l a g o j e v i ć , nav. djelo, str. 21, 418.
3
B l a g o j e v i ć , nav. djelo, str. 367.
4
Protivno dr Savo S t r u g a r , u članku »Neka pitanja iz nasljednog pra-
va«, Jugosl. advokatura br. 5—6/56, str. 43, kad smatra da bi se ovdje radilo
o neodređenom s u s p e n z i v n o m uvjetu.

432
 Član 133 —134.

Narodni odbor općine, kome je predana imovina po čl. 233. ZN, ima
položaj s a v j e s n o g držaoca, pa se, prema tome, procjenjuju njegove
obaveze prilikom vraćanja, što također utječe da je rok zastarijevanja
zahtjeva za vraćanje imovine prema njemu kraći.

Staratelj ostavine \

Član 134.
Kad su nasljednici nepoznati ili nepoznatog boravišta, kao i u ostalim
slučajevima kad je to potrebno, sud će postaviti privremenog staratelja
ostavine koji je ovlašten da u ime nasljednika tuži ili bude tužen, da na-
plaćuje potraživanja i isplaćuje dugove, i uopće da zastupa nasljednike.
0 postavljenju privremenog staratelja sud će obavijestiti organ sta-
rateljstva koji može postaviti drugog staratelja.

1. P r i v r e m e n i s t a r a t e l j o s t a v i n e brine se o skupnim
interesima s v i h nasljednika kao cjeline u odnosu na ostavinu, i u od-
nosu ove, još nerazdijeljene imovine, prema trećim osobama. Privremeni
staratelj ostavine brine se o ostavini i nasljedstvu svih nasljednika
zajedno i on ih u- tom smislu sve zastupa kao cjelinu, jedinstvenu stranku.
Staratelj vrši onu funkciju koju bi inače skupno vršili sami nasljednici
u svoje ime.
Privremeni staratelj nije zastupnik pojedinog nasljednika. On nije
ni mandator nasljednika iako ih sve zajedno zastupa. Staratelj ostavine
ne može vršiti ona prava koja individualno pripadaju pojedinom na-
sljedniku. Zbog toga privremeni staratelj ostavine nije ovlašten za
davanje nasljedničkih izjava za pojedinog nasljednika budući da je to
individualni akt koji može u ime nasljednika vršiti samo njegov zastup-
nik ili osobni staratelj postavljen za zaštitu prava i interesa određenog
nasljednika. (')
U tom je bitna razlika između p r i v r e m e n o g staratelja o s t a -
i vine, koga postavlja ostavinski sud (čl. 205. st. 1 ZN), kao kolektivnog,
[ skupnog zastupnika svih nasljednika zajedno, i r e d o v n o g staraoca
; određene o s o b e (nasljednika), koga postavlja nadležni organ stara-
j.teljstva kao individualnog zastupnika određene osobe.
Privremeni staratelj ostavine ne može stoga u sporovima zastupati
•pojedine nasljednike. U sporovima koje on vodi u ime i za račun svih
'nasljednika, kao stranka u postupku smatraju se s v i n a s l j e d n i c i
[zajedno, bez obzira da li su poznati ili ne, a ne osobno privremeni sta-
' ratelj ostavine.(2) .
1
Protivno B l a g o j e v i ć (nav. djelo str. 367), koji smatra da će privre-
imeni staratelj ostavine biti posebno ovlašten da pod određenim uslbvima
|dađe
!
izjave o primanju ili odricanju od nasljedstva (čl. 219. st. 4 ZN). To bi
bilo moguće samo ako bi privremeni staralac ostavine bio još i posebno po-
stavljen za staratelja određenog nasljednika, pod pretpostavkom da to ne bi
bilo u koliziji s interesima drugih nasljednika (npr. ako postoji samo jedan
nasljednik). Posljednje stanovište zastupa i F i n ž g a r u članku Pridobitev
dediščine. »Pravnik«, br. 5—8/56, str. 152.
2
Tako i đr Borivoje P o z n i ć, U članku »Raspravljanje zaostavštine«,
f»Anali«, 1955, str. 257, i F i n ž g a r , u nav. članku str. 152.

28 Zakon o nasljeđivanju^ komentarom 433

Član 134.

Uslijed toga se i tužba i tužbeni zahtjev protiv ostavine trebaju

podnositi u ime ili protiv s v i h n a s l j e d n i k a zajedno, zastupanih
od privremenog staratelja ostavine. Ovo radi toga što ostavina sama za
sebe nema ni pravne ni poslovne sposobnosti (ius standi in iudicio). U
našem pravu ostavina ne može egzistirati neovisno o nasljednicima bu-
dući da ostavina nema položaj »ležeće ostavine« — imovine bez subjekta-
Stoga se ostavina, apstrahirana od nasljednika, ne može pojaviti kao
stranka u postupku. To ne znači da se u tužbi moraju pojedinačno ime-
novati svi nasljednici, nego da se tužba podnosi protiv svih nasljednika
kao cjeline zastupanih od staraoca ostavine. Pri tome je dovoljna for-
mulacija »nasljednici iza pok. NN, zastupani od staraoca ostavine NN«.
jer se tužbenim zahtjevom trebaju obuhvatiti svi poznati i nepoznati
nasljednici, pa i oni za koje se ne zna da li postoje.(3)
Razlog tome jest taj što svi nasljednici (poznati i nepoznati) do diobe
nasljedstva čine među sobom p r a v n u z a j e d n i c u (nasljednička
zajednica, čl. 148. ZN), pa uslijed toga u sporovima, koji proističu iz ove
zajednice ili iz istog činjeničnog i pravnog osnova (npr. kod parnice
zbog povrede i nadopune dužnog dijela), među njima u postupku postoji
s u p a r n i č a r s t v o u smislu čl. 184. st. 1 tač. 1. ZPP (bez obzira dali
je aktivno ili pasivno). Ovo suparničarstvo je j e d i n s t v e n o (čl. 179.
ZPP), jer se spor zbog prirode pravnog odnosa može riješiti samo na
j e d n a k način prema s v i m suparničarima budući da svi suparničari
čine j e d n u parničnu s t r a n k u . Uslijed toga ovo je suparničarstvo
i n u ž n o radi toga što svi nasljednici (poznati i nepoznati) moraju
uzeti učešća u parnici jer bi u protivnom postojala neotklonjiva smetnja
za daljnje vođenje parnice.(4)
2. D u ž n o s t privremenog staraoca ostavine jest da se brine o ču-
va n j u, osiguranju ostavine za nasljednike. Staralac se mora brinuti
da se stvari koje spadaju u ostavinu prikupe, popisu i procijene (čl- 197.
st. 1 ZN), a po potrebi pohrane ili prijave (čl. 203. ZN), ili predaju na
čuvanje pouzdanoj osobi (čl. 204. st. 1 ZN), ili sudu (čl. 204. st. 2 ZN).
Privremeni staratelj ostavine ovlašten je da u ime nasljednika t u ž i
ili bude t u ž e n u svim spornim odnosima koji bi se pojavili bilo iz-
među ostavine, kao skupne imovine svih ^nasljednika prema trećim oso-
bama (npr. vjerovnicima i dužnicima ostaviočevim ili onima ostavine),
ili između svih nasljednika zajedno i legatara, odnosno osoba koje polažu
kakvo pravo na ostavinu ili iz ostavine.
Privremeni staratelj ostavine ovlašten je da n a p l a ć u j e potra-
živanja i i z m i r u j e dugove. Ako je potrebno vršiti poslove koji pre-
laze okvire, redovnog poslovanja ili upravljanja ostavinom, staralac mora
u tu svrhu imati posebno o d o b r e n j e nadležnog organa starateljstva
(čl. 25. st. 1 Osn. zak. o starateljstvu.)
3
Vidi dr B. Z l a t a r i ć , u članku »Postavljanje staratelja u toku osta-
vinskog postupka«, Naša zakonitost, 1956. str. 350; tako i Sav. vrh. sud u pre-
sudi Rev 113/58 od 18. III 1958, Zbirka sud. odluka knj. III st. 1 iz 1958, br. 32.
4
Vidi Borislav R a v a n i ć u članku »Da li se može voditi parnica pre
nego što se u ostavinskom postupku utvrdi ko su naslednici«, Glasnik AK za
APV, br. 3/60, str. 26.

434
 Član 134.

Moguće je da u jednom ostavinskom predmetu istovremeno postoje

privremeni staratelj o s t a v i n e , koji se brine o ostavini kao cjelini,
i posebni o s o b n i staratelj pojedinog nasljednika, koji se brine o inte-
resima dotičnog nasljednika- Samo iznimno ostavinski sud može postaviti
i pojedinoj osobi p r i v r e m e n o g z a s t u p n i k a ako bi postavljanje
osobnog staratelja određenoj osobi od strane organa starateljstva suviše
dugo trajalo uslijed čega bi mogle nastati štetne posljedice za interese
5
staranika (čl. 77. ZPP).( ) Privremeni z a s t u p n i k vrši dužnost samo
dok se sama stranka ili njezin punomoćnik ne pojavi pred sudom, od-
nosno dok organ starateljstva ne postavi stalnog staratelja i o tome oba-
vijesti sud (čl. 77. st. 3 ZPP).
Privremeni z a s t u p n i k može vršiti samo one poslove koji su
n e o d g o d i v i i h i t n i , ako bi uslijed njihovog odlaganja mogle na-
stati š t e t n e posljedice za prava i interese stranke ili drugih učesnika
u postupku. Privremeni zastupnik ne može davati nasljedničke izjave
(čl. 219. st. 4 ZN), jer je na to ovlašten samo s t a l n i s t a r a t e l j po-
stavljen od organa starateljstva.
3. Privremeni s t a r a t e l j o s t a v i n e p o s t a v l j a se kad se
ne zna da li ostavilac uopće ima kakvog nasljednika (čl. 133. st. 1 ZN),
ili ako su nasljednici n e p o z n a t i a postoje, ili ako. se zna za nasljed-
nike, ali se n e z n a gdje b o r a v e . U navedenim slučajevima privre-
meni staratelj ostavine postavlja se iz razloga što nema nikoga tko bi se
brinuo o ostavini, pa je potrebno zaštititi prava i interese svih nasljed-
nika kao cjeline.
Privremeni staratelj ostavine može se postaviti i u d r u g i m slu-
čajevima ako je to potrebno radi zaštite skupnih interesa, svih nasljednika,
kao npr.:
— ako se na nasljedstvo pozvani nasljednici iz bilo kog razloga n e
mogu ili n e ć e starati o ostavini;
— ako među nasljednicima dođe do s p o r a o tome tko je nasljed-
nik, pa svi imaju razlog da traže da se postavljanjem privremenog sta-
ratelja ostavine spriječi da bilo koji od njih vrši poslove upravitelja
ostavine (čl. 138. st. 2 Z N ) ;
— ako su ostaviočevi v j e r o v n i c i zatražili da se ostavina o d-
voji od imovine nasljednika kako bi se sačuvala za namirenje njihovih
potraživanja (čl. 146. st. 2 ZN) i tako spriječilo prezaduženim nasljed-
nicima da oštete interese ostaviočevih vjerovnika;
— ako treba ispuniti l e g a t e prije dovršenja ostavinske rasprave.
Privremenog staratelja ostavine n i j e p o t r e b n o postaviti ako
je na koji drugi način o s i g u r a n o u p r a v l j a n j e ostavinom: ako,
npr. jedan nasljednik već poduzima mjere tekuće uprave u svrhu oču-
vanja ostavine (čl. 138. st. 2 ZN); ako postoji i z v r š i l a c o p o r u k e ,
jer u njegovu dužnost spada i staranje o čuvanju i upravljanju ostavi-
. nom (čl. 101. i čl. 102. ZN).
Ostavinski sud je nadležan da postavi privremenog staratelja osta-
vine i u onim slučajevima ako ostaviočev vjerovnik, prije dovršenja
5
Đ. P a v i ć, u članku »Privremeni zastupnik stranke u ostavinskom po-
stupku« Glasnik AK — APV br. 10/58, str. 17.

,435
 Član 134.

Moguće je da u jednom ostavinskom predmetu istovremeno postoje

privremeni staratelj o s t a v i n e , koji se brine o ostavini kao cjelini,
i posebni o s o b n i staratelj pojedinog nasljednika, koji se brine o inte-
resima dotičnog nasljednika- Samo iznimno ostavinski sud može postaviti
i pojedinoj osobi p r i v r e m e n o g z a s t u p n i k a ako bi postavljanje
osobnog staratelja određenoj osobi od strane organa starateljstva suviše
dugo trajalo uslijed čega bi mogle nastati štetne posljedice za interese
5
staranika (čl. 77. ZPP).( ) Privremeni z a s t u p n i k vrši dužnost samo
dok se sama stranka ili njezin punomoćnik ne pojavi pred sudom, od-
nosno dok organ starateljstva ne postavi stalnog staratelja i o tome oba-
vijesti sud (čl. 77. st. 3 ZPP).
Privremeni z a s t u p n i k može vršiti samo one poslove koji su
n e o d g o d i v i i h i t n i , ako bi uslijed njihovog odlaganja mogle na-
stati š t e t n e posljedice za prava i interese stranke ili drugih učesnika
u postupku. Privremeni zastupnik ne može davati nasljedničke izjave
(čl. 219. st. 4 ZN), jer je na to ovlašten samo s t a l n i s t a r a t e l j po-
stavljen od organa starateljstva.
3. Privremeni s t a r a t e l j o s t a v i n e p o s t a v l j a se kad se
ne zna da li ostavilac uopće ima kakvog nasljednika (čl. 133. st. 1 ZN),
ili ako su nasljednici n e p o z n a t i a postoje, ili ako se zna za nasljed-
nike, ali se ne z n a gdje b o r a v e . U navedenim slučajevima privre-
meni staratelj ostavine postavlja se iz razloga što nema nikoga tko bi se
brinuo o ostavini, pa je potrebno zaštititi prava i interese svih nasljed-
nika kao cjeline.
Privremeni staratelj ostavine može se postaviti i u d r u g i m slu-
čajevima ako je to potrebno radi zaštite skupnih interesa svih nasljednika,
kao npr.:
— ako se na nasljedstvo pozvani nasljednici iz bilo kog razloga n e
mogu ili n e ć e starati o ostavini;
— ako među nasljednicima dođe do s p o r a o tome tko je nasljed-
nik, pa svi imaju razlog da traže da se postavljanjem privremenog sta-
ratelja ostavine spriječi da bilo koji od njih vrši poslove upravitelja
ostavine (čl. 138. st. 2 ZN);
— ako su ostaviočevi v j e r o v n i c i zatražili da se ostavina o d-
voji od imovine nasljednika kako bi se sačuvala za namirenje njihovih
potraživanja (čl. 146. st. 2 ZN) i tako spriječilo prezaduženim nasljed-
nicima da oštete interese ostaviočevih vjerovnika;
— ako treba ispuniti l e g a t e prije dovršenja ostavinske rasprave.
Privremenog staratelja ostavine n i j e p o t r e b n o postaviti ako
je na koji drugi način o s i g u r a n o u p r a v l j a n j e ostavinom: ako,
npr. jedan nasljednik već poduzima mjere tekuće uprave u svrhu oču-
vanja ostavine (čl. 138. st. 2 ZN); ako postoji i z v r š i l a c o p o r u k e ,
jer u njegovu dužnost spada i staranje o čuvanju i upravljanju ostavi-
nom (čl. 101. i čl. 102. ZN).
Ostavinski sud je nadležan da postavi privremenog staratelja osta-
vine i u onim slučajevima ako ostaviočev vjerovnik, prije dovršenja
5
Đ. P a v i ć, u članku »Privremeni zastupnik stranke u ostavinskom po-
stupku«, Glasnik AK — APV br. 10/58, str. 17.

.435
Član 134.

rasprave ostavine, u parnici ostvaruje protiv nasljednika svoj zahtjev za

podmirenje svog potraživanja. U tom slučaju vjerovnik će moći zahtije-
vati od nadležnog ostavinskog (a ne parničnog) suda postavljanje privre-
menog staratelja ostavine, s kojim će pred nadležnim parničnim sudom
6
raspravljati.( ) Parnični sud nije nadležan da u ovom slučaju postavi
privremenog staratelja ostavine.
Na isti način postupa se i u slučaju ako je potrebno osigurati zastu-
panje interesa nasljednika kad je više osoba dalo nasljedničke izjave
o primanju nasljedstva, ali se još ne zna koji će od njih biti utvrđeni
za nasljednike. U protivnom, u svakoj pokrenutoj parnici moralo bi se,
kao prethodno pitanje, raspraviti pitanje stvarne legitimacije, kakvu
daje rješenje o nasljeđivanju.
4. Postavljanje privremenog staratelja ostavine v r š i o s t a v i n -
s k i s u d (čl- 205. st. 1 ZN). Ostavinski sud je nadležan da postavi sta-
ratelja ostavine samo u slučajevima predviđenim u čl. 134. st. 1 ZN i
čl. 146. st. 4 ZN. U svim o s t a l i m slučajevima, staratelja postavlja
nadležni o r g a n s t a r a t e l j s t v a .
Prije nego što donese svoju odluku o postavljenju privremenog sta-
ratelja, sud će po mogućnosti zatražiti m i š l j e n j e nasljednika o lič-
nosti privremenog staratelja.
O postavljenju privremenog staratelja ostavine sud je dužan oba-
v i j e s t i t i organ starateljstva budući da je privremeni staratelj u stvari
staratelj za posebne slučajeve koji su predviđeni u čl. 46, 48 st. 1 i čl, 49.
Osn. zak. o starateljstvu. Organ starateljstva može u svako doba izmi-
j e n i t i privremenog staratelja ostavine koga je postavio ostavinski sud
i postaviti drugog staratelja ostavine. Stoga se privremeni staratelj
ostavine nalazi pod n a d z o r o m organa s t a r a t e l j s t v a , pa za
svoj rad odgovara i polaže račun tome organu, a ne ostavinskom sudu
(čl. 51- i čl. 30. do 36. Osn. zak o staratelj stvu).
Kad ostavinski sud postavi privremenog staratelja ostavine, postav-
ljeni staratelj preuzima u p r a v l j a n j e ostavinom, a nasljednici gube
to pravo bez obzira da li se radi o privremenim ili »definitivnim« na-
sljednicima (koji su dali nasljedničke izjave o primanju nasljedstva). To
proizlazi iz svrhe ovog instituta budući da se privremeni staratelj osta-
vine postavlja kad nema nikoga tko bi se brinuo o ostavini ili, ako treba
spriječiti nekog nasljednika da upravlja ostavinom ako postoji opasnost
ili sumnja da bi time bila nanesena šteta ostalim nasljednicima ili drugim
zainteresiranim osobama. (7)
5. Funkcija privremenog staratelja ostavine p r e s t a j e kad pre-
stane razlog zbog koga je postavljen. To će, u pravilu, biti kad na-
s l j e d n i c i p r e u z m u upravljanje ostavine ili ako ovu dužnost vrši
postavljeni u p r a v i t e l j n a s l j e d s t v a (čl. 148. st. 2 ZN), kao i kad
se ostavina p r e d a n a r o d n o m o d b o r u (čl. 133. st. 2 i čl. 233. ZN).
Postavljanje privremenog staratelja ostavine je p r i v r e m e n a
mjera koja traje najduže dok se ne donese pravomoćno rješenje o na-
sljeđivanju, kad sva ovlaštenja u pogledu upravljanja i raspolaganja
6
Z 1 a t a r i ć, nav. članak, str. 350.
7
F i n ž g a r, nav. članak, str. 155.

436
 Član 134—135.

nasljedstvom prelaze na nasljednike, tako da nakon toga ne može više

biti nepoznatih nasljednika ili takvih kojima se ne bi znalo za boravište.
Ako je nakon toga potrebno i dalje postojanje staratelja, onda se sta-
8
ratelj postavlja po čl. 46. Osn- zak. o starateljstvu.( )

Sudska praksa
1. Postavljanje privremenog staraoca moguće je i u slučaju kad su na-
sljednici poznati, ali među njima nema suglasnosti o upravljanju ostavinom
(Rješenje Okružnog suda Zagreb, Gž 345/56 od 5. IV 1956, Odvjetnik, br.
5—6/56, str. 15).
2. U sudskom postupku radi utvrđivanja očinstva i radi utvrđivanja
bračnosti rođenja, zahtjev ne može biti upravljen protiv ostavine osobe koja
se označava kao otac djeteta niti protiv staraoca ostavine (Presuda Sa-
veznog vrhovnog suda Rev. 113/58 od 18. III 1958, Zb. III/1-1958, br. 32).
Vidi narednu odluku, kao i odluku pod br. 4.
3. Parnica za utvrđivanje očinstva djeteta rođenog izvan braka može se
po tužbi djeteta pokrenuti i poslije smrti osobe za koju se tvrdi da je otac.
Ako umrli nema nasljednika ili nema ostavine, onda se tužba upravlja
protiv staraoca koga za taj posebni slučaj određuje organ starateljstva po
čl. 49. Osnovnog zakona o starateljstvu (Rješenje Vrhovnog suda NR Slo-
venije Gž 154/58 od 29. V 1958, Zb. HI/2-1958, br. 258).
4. Ako vanbračni otac umre prije ulaganja tužbe za ustanovljenje van->
bračnog očinstva, umrli je pasivno legitimiran za parnicu. Njega, međutim,,
zastupa staralac ako nema nasljednika ni imovine (Rješenje Vrhovnog suda
NR Slovenije Gž 153/58 od 17. IV 1958, Pravnik, br. 1—2/59, Civilne odluke,
str. 78).
5. Određeni upravitelj sekvestrirane imovine nije ovlašten da u parnici
zastupa odsutne i nepoznate nasljednike, već tim nasljednicima treba po-
staviti staraoca u smislu člana 134. ZN (Rješenje Saveznog vrhovnog suda
Rev. 66/60 od 19. V 1960, Zb. V/2-1960, br. 152).
6. Dosljedno osnovnoj dužnosti da se stara o pravilnom zastupanju
stranke i o tome da se stranci omogući sudjelovanje u parnici, sud je
dužan ispitati da li je uredno po čl. 134. ZN postavljen privremeni staralac
koji se u parnici pojavljuje kao tužilac ili kao tuženi (Rješenje Saveznog
vrhovnog suda Rev. 1733/60 od 27. XII 1960, Zb. V/3-1960, br. 318).
7. Vidi i odluku pod br. 5 uz čl. 226. ZN.

II. STJECANJE OSTAVINE I ODRICANJE OD NASLJEDSTVA

Prelazak ostavine na nasljednike

Član 135.
Ostavina umrle osobe 'prelazMjosil^akona na njezine jiasljednike,,^
času njezine smrti. •••••^^^^^^^^•B mm*

1. U ovom članu izraženo je načelo i p s o i u r e _prijelaza_ostavinei

na nasljednike u času s m r t i osTaviocaTruncasorn o t v;? r č ^ s e r i a -
sljedstvir(ćL128^lr7'^n'agaje^c^ a Isto-
vremeno nastaje i p rTJTH a. z ostavine na nasliednik^e (s_t jecanje, akvi-
^STnasliedstva). Na*7aTnScTn"T"riSCTn"^ravu nema vremenske razlike
.:• između otvaranja (delacije) i stjecanja (akvizicije") nasljedstva. Ostavina
8
R a v a n i ć, u nav. članku, str. 26.

437
Član 135.

nije ni jednog časa bez subjekta (nasljednika), nije »ležeća« kao u rani-
jim pravnim sistemima. (')
Posljedica toga jest da za stjecanje nasljedstva nije obavezno
davanje nasljedničke izjave o primanju (prihvatu) nasljedstva budući da
ostavina po s i l i z a k o n a u času s m j r t i ostavioca p r e l a z i na
nasliednike7~Kb]i tim istSim časom postaju subjekti prava i obaveza koje
su pripadale "ostavioću. Stoga u našem pravu vrijedi pretpostavka o
2
p r i j e m u nasljedstva od strane svih osoba pozvanih na nasljedstvo.( )
Na nasljedstvo pozvane osobe ne m o r a j u ostati nasljednici.
Zakon im daje pravo da se mogu o d r e ć i nasljedstva (čl. 136. ZN).
Izjava o odricanju od nasljedstva s p r e č a v a s t j e c a n j e nasljednog
p r a v a i može se dati do svršetka ostavine rasprave (čl. 221. ZN). U
našem pravu ne postoji ustanova prećutnog odricanja koje bi se sasto-
jalo u propuštanju roka za davanje nasljedničke izjave o prihvatu
nasljedstva.( s ) Posljedica odricanja od nasljedstva jest da se smatra da
1
Pod pojmom '»1 e ž e ć e o s t a v i n e « označavala se ostavina od časa
smrti ostavioca do uručenja nasljednicima. Ležeća ostavina tretirala se kao
pravna osoba (quasi juristička osoba) koja može samostalno stjecati i otuđi-
vati imovinska prava. Ležeća ostavina nije pripadala ni ostaviocu ni nasljed-
nicima. To je u stvari bila imovina bez subjekta — pravna fikcija.
Sistem ležeće ostavine postojao je u rimskom pravu, gdje između delacije
(pozivanja) i akvizicije (sticanja) nasljedstva postoji izvjestan interregnum
(viseće stanje), koje se naziva »hereditas iacens« (ležeća ostavina). Romanska
prava (francusko, belgijsko i talijanšEoT temelje se na rimsKom nravu. To
važi i za sistem Ogz-a, koji polazi od postavke da je nasljedno pravo stvarno
pravo (§ 308. Ogz) i da je i u nasljednom, kao i u stvarnom pravu za stje-
canje ostavine potreban titulus (naslov) i modus acquirendi (način). Ugovor o
nasljeđivanju, oporuka i zakon predstavljaju tek naslov za sticanje ostavine,
a za sam prelaz ostavine potrebna je sudska odluka o uručenju (§ 797. Ogz).
Istom na osnovu ovog akta o pravnoj predaji u posjed, nasljednik stupa u
stvarno-pravni odnos prema ostavini koja je dotle »ležeća«.
Nasuprot ovome, iz germanskog prava, formirao se sistem ipso iure pre-
laza ostavine na nasljednike u času smrti ostavioca, koji je usvojen u mnogim
suvremenim pravima (njemačkom, švicarskom, i našem Zak. o nasljeđivanju).
Sistem ipso iure stjecanja ostavine važio je na području Jugoslavije u
Srpskom grad. zak. i po vojvođanskom običajnom pravu. Poslije Oslobođenja
ovaj sistem proširen je putem sudske prakse i na ostalo državno područje,
posebno na osnovu Uputstva Vrh. suda FNRJ o postupku u ostavinskim
predmetima od 23. IX 1947. Su 627/47, u kome se izričito ističe da se na-
sljedno pravo stječe u času smrti ostavioca i da nije potrebno čekati da na-
sljednik dade nasljednicku izjavu.
;' Načelo da ostavina umrlog prelazi na njegove nasljednike u času njegove
i smrti primjenjuje se već od 6. IV 1941. budući su raniji propisi stavljeni iz-
:
van snage na osnovu čl. 2. Zakona o nevažnosft pravnih propisa donesenih
prije 6. IV 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije, pa se stoga nisu ni
mogli primjenjivati poslije 6. IV 1941. (pres. Sav. vrh. suda Gž 5809/57 od 8.
:_XI 1957.2
Zbirka 1957, knj. II, sv. 3, br. 690).
3
B l a g o j e v i ć , nav. djelo str. 379.
U § 93. biv. Vp bilo je propisano da će se ostavina raspraviti samo
s onima koji su se prijavili na nasljedstvo bez obzira na pravo onih nasljed-
nika koji nisu dali nasljednicku izjavu ili nisu došli na ročište. To je, međutim,
vrijedilo samo -za vanparnični ostavinski postupak. Nasljednik koji je propu-
stio dati nasljednicku izjavu mogao je svoje pravo na nasljedstvo ostvarilj
tužbom za nasljedstvo, u kom se slučaju nasljednička izjava trebala dati
pred parničnim, a ne pred ostavinskim sudom. (Vidi tako Z i l i ć — Šantek
nav. djelo, str. 365, 366).

438
Član 135.

nije ni jednog časa bez subjekta (nasljednika), nije »ležeća« kao u rani-
jim pravnim sistemima. O
Posljedica toga jest da za stjecanje nasljedstva nije obavezno
davanje nasljedničke izjave o primanju (prihvatu) nasljedstva budući da
ostavina p o s i l i z a k o n a u času s m r t i ostavioca p r e l a z i n a
rTasljednike7~Ko]i tim istim ćasom_ postaj u subjekti prava i obaveza koje
su pripadale 'ostavioćTT Stoga u našem pravu vrijedi pretpostavka o
2
p r i j e m u nasljedstva od strane svih osoba pozvanih na nasljedstvo.( )
Na nasljedstvo pozvane osobe ne m o r a j u ostati nasljednici,
Zakon im daje pravo da se mogu o d r e ć i nasljedstva (čl. 136. ZN).
Izjava o odricanju od nasljedstva s p r e č a v a s t j e c a n j e nasljednog
p r a v a i može se dati do svršetka ostavine rasprave (čl. 221. ZN). U
našem pravu ne postoji ustanova prećutnog odricanja koje bi se sasto-
jalo u propuštanju roka za davanje nasljedničke izjave o prihvatu
nasljedstva.(8) Posljedica odricanja od nasljedstva jest da se smatra da
1
Pod pojmom '»1 e ž e ć e o s t a v i n e « označavala se ostavina od časa
smrti ostavioca do uručenja nasljednicima. Ležeća ostavina tretirala se kao
pravna osoba (quasi juristička osoba) Koja može samostalno stjecati i otuđi-
vati imovinska prava. Ležeća ostavina nije pripadala ni ostaviocu ni nasljed-
nicima. To je u stvari bila imovina bez subjekta — pravna fikcija.
Sistem ležeće ostavine postojao je u rimskom pravu, gdje između delacije
(pozivanja) i akvizicije (sticanja) nasljedstva postoji izvjestan interregnum
(viseće stanje), koje se naziva »hereditas iacens« (ležeća ostavina). Romanska
prava (francusko, belgijsko i tahjansEoT temelje ie~ha rimsKom nravu. To
važi i za sistem Ogz-a, koji polazi od postavke da je nasljedno pravo stvarno
pravo (§ 308. Ogz) i da je i u nasljednom, kao i u stvarnom pravu za stje-
canje ostavine potreban titulus (naslov) i modus acquirendi (način). Ugovor o
nasljeđivanju, oporuka i zakon predstavljaju tek naslov za sticanje ostavine,
a za sam prelaz ostavine potrebna je sudska odluka o uručenju (§ 797. Ogz).
Istom na osnovu ovog akta o pravnoj predaji u posjed, nasljednik stupa u
stvarno-pravni odnos prema ostavini koja je dotle »ležeća«.
Nasuprot ovome, iz germanskog prava, formirao se sistem ipso iure pre-
laza ostavine na nasljednike u času smrti ostavioca, koji je usvojen u mnogim
suvremenim pravima (njemačkom, švicarskom, i našem Zak. o nasljeđivanju).
Sistem ipso iure stjecanja ostavine važio je na području Jugoslavije u
Srpskom grad. zak. i po vojvođanskom običajnom pravu. Poslije Oslobođenja
ovaj sistem proširen je putem sudske prakse i na ostalo državno područje,
posebno na osnovu Uputstva Vrh. suda FNRJ o postupku u ostavinskim
predmetima od 23. IX 1947. Su 627/47, u kome se izričito ističe da se na-
sljedno pravo stječe u času smrti ostavioca i da nije potrebno čekati da na-
sljednik dade nasljedničku izjavu.
: Načelo da ostavina umrlog prelazi na njegove nasljednike u času njegove
! smrti primjenjuje se već od 6. IV 1941. budući su raniji propisi stavljeni iz-
van snage na osnovu čl. 2. Zakona o rievažnosft pravnih propisa donesenih
prije 6. IV 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije, pa se stoga nisu ni
mogli primjenjivati poslije 6. IV 1941. (pres. Sav. vrh. suda Gž 5809/57 od 8.
XI 1957.
2
Zbirka 1957, knj. II, sv. 3, br. 690).
3
B l a g o j e v i ć , nav. djelo str. 379.
U § 93. biv. Vp bilo je propisano da će se ostavina raspraviti samo
s onima koji sv se prijavili na nasljedstvo bez obzira na pravo onih nasljed-
nika koji nisu dali nasljedničku izjavu ili nisu došli na ročište. To je, međutim,
vrijedilo samo za vanparnični ostavinski postupak. Nasljednik koji je propu-
stio dati nasljedničku izjavu mogao je svoje pravo na nasljedstvo ostvari^
tužbom za nasljedstvo, u kom se slučaju nasljednička izjava trebala dati
pred parničnim, a ne pred ostavinskim sudom. (Vidi tako Z i l i ć — S a n t e k ,
nav. djelo, str. 365, 366).

438
 Član 135.

nasljednik koji se odrekao u svoje ime nikada nije bio nasljednik (čl. 136.
st. 4 ZJNI), a nasljednik koji se .odrekao i u ime svogapotomstva smatra
se da nikacf_nr[e ni postojao (čl. 136. st. 5 ZN).

4
' " Wasliednik koii ie~cTao izjavu o p r i m a n j u nasUed^jva (čl.
fcZN)" ta f
*ra'si
ne
2. Nasljednik može već o trenutku s m r t i ostavioca vršiti sva"
valjana r a s p o l a g a n j a ostavinskom imovinom i prije davanja
4
nasljedničke izjave (čl. 138. st. 1 ZN).( ) Njemu od toga momenta pripada
pravo i na posjedovnu zaštitu u slučaju ako bi netko 1 treći, koji nije
nasljednik, zadirao u posjed te imovine, makar nasljednik ne bi fizički
zauzeo predmete ostavine u posjed.(5)
Nasljednik ulazi n e p o s r e d n o u prava ostavioca, pa po sili
zakona zadobiva sva ona ovlaštenja što ih je ostavilac imao. Stoga je
nasljednik aktivno legitimiran na podnošenje t u ž b_g_ i onda ako ima
samo svojstvo privremenog nasljednika, tj. ako još nije dao izjavu o
prijemu nasljedstva budući da se poduzimanje ove mjere, —• zahtjev za
posjedovnom zaštitom, može supsumirati. pod akte kojima je svrha
č u v a n j e ostavine (čl/ 138. st 2 ZN), što ipak ne sprečava nasljednika
da se može kasnije i odreći nasljedstva.
3. Nasljednik stječe nasljedstvo kao c j e l i n u , uslijed jedinstvenog
akta sukcesije, po sili zakona u času smrti ostavioca. Stoga je svaki
nasljednik u_n i v e r z a 1 n i^sukcesor, sljednik ostavioca u s v i m
'njegovim nasljedivim pravima, obavezama i imovini (čl. 2. ZN). Stjeca-
njem ostavine nasljednik neposredno stupa u sva prava prema naslije-
đenoj imovini. Uslijed istovremenog i neposrednog stjecanja p r a v a
nasljedstva i prijelaza v l a s n i š t v a na predmetima ostavine na
nasljednike po sili zakona, kako u pogledu cijele ostavine, tako i u od-
nosu na pojedine predmete i prava, nema potrebe za posebnom pr e-
dajom stvari, prijenosom tražbina, prijema duga itd., kao kod singu-
larne sukcesije. Ako je više nasljednika,""onda oni "ivi zajedno, do diobe
nasljedstva, preuzimaju imovinu ostavioca kao cjelinu tako da se svaki
od njih smatra sljednikom, univerzalnim sukcesorom, u pogledu svake
stvari i prava u razmjeru svog nasljednog dijela.(6)
r, 4. S i n g u l a r n i sukcesor (legatar ili korisnik naloga) — za
[razliku o5 nasljednika — sljednik je ostavioca s a m ^ i ' a V t ^ v i ostavine,
1
ito p o s r e d n i sljednik*. Legatar (korisnik naloga^iicasu smrti osta-
vioca lece samo r> o i r a ž i v a n i p ohlio-ar'iononr; ri vi H št.en i e.' koje
a ne pn ostavi kao
HUMHltti _ _ ^ ^ _
takvoj, budući da teret izvršenja legata leži na određenim ili svim na-
sljednicima (ćl. 92. ZJNI), a sastoji se u legatarevu zahtjevu da onerati
(nasljednici) j ^ ^ e p r e m a njemu obaveze naložene im oporukom. (r)
4
Tako B. P o z n i ć, u članku »Raspravljanje zaostavštine«, »Anali«, 1955,
str 257
5
Vidi rješ. V. s. NR BiH, Gzz 139/56, od 26. XI 1956, Zbirka 1956, knj. I,
sv. 3, br. 669.
1
B1 a g o j e v i ć, nav. djelo str. 4.
7
B1 a g o j e v i ć, nav. djelo, str. 4—5, 410.

439
Član 135.

Logična posj^edkanegogtoj^nja^ležeće ostavine« i prijelaza ostavine

e
na naslj dnikel i p s o i u ^ j ^ ^ a s u ^ i n r t i j ostavioca jest i u tome što u
slučajevima,
^boravište,

5. S obzirom na to da se pravo nasli£xlsl3ž2—sti£Č£—u. času s m r t i

ostaviočeve, kojim momentom nastaje i p r i j e l a z ostavine na nasljed-
nike, sve p r a v n e p o s l j e d i c e koje zakon vezuje za nasljeđivanje
i stjecanje nasljednog prava i nasljedničkog svojstva neke osobe na-
s t a j u i dobivaju svoj određeni pravni učinak u momentu s m r t i
ostavioca. Ovaj moment mjerodavan je za utvrđivanje sadržaja i opsega
prava oporučnih i zakonskih (nužnih) nasljednika.
Nešto je drukčija situacija u pogledu stjecanja o p o r u č n o g na-
sljedstva pod o d l o ž n i m (suspenzivnim) ili r a s k i d n i m (rezolutiv-
nim) u v j e t o m , ili ako je stjecanje prava nasljedstva o d g o đ e n o
na određeni rok, ili ako je pravo nasljedstva o g r a n i č e n o na
određeno vrijeme.
Z a k o n s k i nasljednici bez svoje posebne aktivnosti i bez postav-
ljanja zahtjeva stječu nasljedstvo u času smrti ostavioca, pod pretpo-
stavkom da budu doista u t v r đ e n i za stvarne (definitivne) nasljed-
nike, pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju. Za stjecanje nasljedstva
nije im potrebno davanje nasljedničke izjave o primanju nasljedstva,
a niti to da je nasljednik vršio akte raspolaganja ostavinskom imovinom
(čl. 138. st. 1 ZN).
Iako se veličina nasljednog dijela utvrđuje u raspravi ostavine (čl.
220. st. 1 ZN), i pored toga što bi zahtjev za uračunavanje darova i legata
u nasljedni dio bio podnesen nakon dovršenja ostavinskog postupka.
* Sllfi-—^10^ n a s l i e d n o g dijela utvrđuje se prema s t a n j u osta-
^ ^ ^ ^ T ^ ^ ^ ^ a . Isto vrijedi u pogledu utvrđenja nasljed-
nog prava n u ž n o g nasljednika. Iako se pravo na nužni dio ostvaruje
^3tffBP^ z a h .t.i.e.K" (čl. 45- ZN) koi^nože^Mtiusmiererinasma-
^ ^ ^ ^ ^ ^ a s p o l a g a n j a i l i n a v ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ w a — do čegarnoze
aocii^TOkuraspraveosravine7 lfiKasnijei^poseDnoj parnici — prijelaz
ostavine i stjecanje nužnog dijela također djeluje unatrag, od momenta
smrti ostavioca i ako bi ovo pravo bilo znatno kasnije ostvareno.(8)
O p o r u č n i nasljednici također stječu ostavinu u času smjj^
ostavioca bez obzira da li se u tom času već nalaze u posjedu ostavine
i^ da li nasljeđuju dijelom po oporuci, a dijelom pozakonu. To vrijedi
i onda ako oporučni nasljednici svoje pravo nasljedstva temelje na opo-
ruci koja bi bila kasnije pronađena iza pravomoćnog dovršenja ostavin-
ske rasprave (čl. 236. ZN)-(9) Osobe koje drže u posjedu ostavinu kao
prividni (fiktivni) nasljednici na temelju pravnog naslova koji bi kasnije

8
Tako dr F. S t a n k o v i ć , u članku »Sticanje ostavine i odricanje od
nasljedstva«, Naša zakonitost, 1957, str. 120, 121. Isto stanovište zastupa i dr
S. S t a n o j e v i ć u članku »(Pravo na mužni deo«, Pravni život br. 3—4/59,
str. 32, 33.
9
S t a n k o v i ć , nav. članak str. 121.

440
 Član 135.

bio utvrđen kao ništav trebaju se smatrati kao da nikada nisu bili
nasljednici. Radi toga odgovaraj u__pjavim nasljednicima, bilo kao po-
10
šteni ili kao nepošteni posjednici,( ) prema stanju ostavine u času smrti :
: :
ostavioca. * ~~
Oporučitelj može pravo o p o r u č n o g nasljednika učiniti ovisnim
o ispunjenju ili neispunjenju nekog u v j e t a ili vezati za određen rok,
bilo da o d g o d i stjecanje nasljedstva ili da odredi vrijeme kad će nasljed-
nik i z g u b i t i nasljedstvo. Prema učinku uvjeta ili roka razlikujemo
s u s p e n z i v n i ili odložni rok ili uvjet, i r e z o l u t i v n i ili raskidni
uvjet ili rok.
a) Pod s u s p ejLZJJLOJ-Ja uvjetom smatra se onaj o čijem ispunjenju
ovisi nasljednikovo pravo nasljedstva. Suspenzivni uvjet o d g a đ a
sijecanje prava nasljedstva do ostvarenja ili neostvarenja određenog
događaja.^1) Ako se uvjet i s p u n i , nasljednik stječe pravo nasljedstva
časom ispunjenja uvjeta, s tim da ovo stjecanje ima retroaktivni učinak:
smatra se da je nasljednik stekao sva prava nasljednika u času s m r t i
iv-iavioca, pa od tog časa nastaje i njegova odgovornost za obaveze i
dubove ostavioca. Dotadašnji držalac ostavine (zakonski nasljednik)
ima položaj fiducijara, pa kao takav odgovara pravom nasljedniku. Isti
učinak ima i slučaj ako je pravo nasljedstva o d g o đ e n o do isteka
određenog vremena, s tim da nasljednik stječe nasljedstvo kad protekne
određeno vrijeme ili se ispuni rok.
U času kad se uvjet i s p u n i , nasljednik koji je dotle imao položaj
čeka oca postaje definitivni nasljednik. U vrijeme od momenta smrti
ostavioca do ispunjenja uvjeta, odnosno dok se uvjet ne o d l u č i (is-
puni ili izjalovi), oporučni nasljednik pod suspenzivnim uvjetom ne
zadobiva još nasljedstvo, pa nema prava na posjed ni na upravljanje
nasljedstvom. Kako je kao čekalac zainteresiran za sudbinu ostavine,
odnosno svog budućeg nasljedstva, priznaje mu se pravo na zaštitu nje-
govih interesa. Ovlašten je da zahtijeva poduzimanje mjera o s i g_u-/11
ran ja (čl. 231- ZN), koje mu se mogu dozvoliti i prije, dovršenja ({
ostavinskog postupka.
Oporučni nasljednik, čekalac, mora d o ž i v j e t i ispunjenje uvje- ,
ta,(12) Ako umre prije toga, g a s i se i njegovo pravo kao da ga nikada
nije bilo, a mjesto njega nasljeđuju zakonski nasljednici ostavioca, a ne
10
S t a n k o v i ć , nav. članak, str. 121, 122, kad stoji na stanovištu da i
ništava oporuka može služiti kao osnov za nasljeđivanje, samo je situacija
nasljednika, koji svoje pravo temelje na tome osnovu, neizvjesna sve do
isteka roka za traženie poništaia (čl. 66. i 82. ZN). Tek nakon proteka tog
roka11njihovo nasljedno pravo, utvrđeno na tom osnovu, postaje konačno.
Vidi dr A. S m o l e , u članku »Ucinek doloeitve dediča s pogojem ali
z rokom na pravno usodo dediščine, Pravnik 5—8/59, str. 208, koji smatra da je
u času smrti nasljednik već stekao pravo nasljedstva ali je uslijed postojanja
suspenzivnog uvjeta ostvarenje prava odloženo, te naglašava da u pravnom od-
nosu za vrijeme čekanja treba lučiti nasljedno p r a v o od pravnog u č i n k a ,
koji je kod suspenzivnog uvjeta odgođen do ispunjenja uvjeta. Kod rezolu-
tivnog uvjeta, učinak nastupa odmah nakon smrti ostavioca, ali prestaje za-
jedno12 s pravom nastupa rezolutivnog slučaja.
Tako S t a n k o v i ć , nav. članak, str. 124, i dr A. F i n ž g a r, u članku
Pogoj, rok in nalog u posljednjevoljnih odredbah«, Pravnik br. 11—12/57, str.
488. Protivno A. S m o l e , u nav. članku na str. 207.

441
 Član 135.

nasljednici čekaoci, budući da se pravo čekaoca ne nasljeđuje osim ako

bi to bila volja ostavioca. U tom slučaju dolazi do nasljedne transmisije
u korist njegovih (čekaočevih) zakonskih ili oporučnih nasljednika. Do
odlučen ja uvjeta, tj. za vrijeme čekanja da se uvjet ispuni, čekalac nema
prava ni na posjed ni na upravu ostavine, nego to pravo pripada za-
k o n s k i m nasljednicima ostaviočevim, koji sve do odlučenja uvjeta
imaju položaj privremenih nasljednika (fidućijara).(13) U tom svojstvu
ostaviočevi zakonski nasljednici imaju pravo i obaveze u ž i v a o c a , u
pogledu upravljanja i korištenja stvari i prava. Pripada im također i
pravo r a s p o l a g a n j a , ali samo ako je to potrebno radi vršenja
poslova redovne uprave (čl. 138. st. 2 ZN), ili u ispunjenju odredaba
oporučiteljevih ili radi otklanjanja kakve štete (čl. 148. st. 4 ZN).
A Ostaviočevi zakonski nasljednici, koji su do ispunjenja uvjeta imali
I svojstvo privremenih (prethodnih) nasljednika, u slučaju ako se suspen:
* zivni uvjet ispuni, g u b e to svojstvo, a oporučni nasljednik postafe
definitivni nasljednik. Uslijed toga zakonski nasljednici dužni su predati
gstavinu definitivnom nasljedniku. Zakonski nasljednici dužni su saču-
vati dobra ostavine za oporučnog, definitivnog nasljednika, ali imaju

•I
£ravo da zadrže plodove i koristi od stvari koje su imali. Rješenjem mI
o nasljeđivanju utvrđuju se za nasljednike z a k o n s k i nasljednici!
14
r oMp o r u č n i nasljednici uz navođenje sadržaja uvjeta ili roka.( ; ""
b) R e z o l u t i v n i ili raskidni uvjet je onaj za čije je ispunjenje
ostavilac vezao, odnosno odredio g u b i t a k nasljedstva, p r e s t a n a k
nasljedničkog svojstva. Ako se ostvari raskidni uvjet, prestaje nasljed-
nikovo pravo. Isto vrijedi i u slučaju ako je nasljedstvo, odnosno gubi-
tak nasljedstva, vezano za određeno vrijeme ili rok, protekom kojega
oporučni nasljednik gubi nasljedstvo a na njegovo mjesto dolaze kao
definitivni nasljednici zakonski nasljednici oporučitelja ako nije što
drugo odredio.
Kod oporučnog nasljeđivanja, gdje je stjecanje nasljednog prava
vezano na r o k , treba razlikovati da li je stjecanje prava o d g o đ e n o
do nastupa određenog roka (početni rok, dies a quo), ili protekom odre-
đenog roka nastaje g u b i t a k prava vezanog za određeni rok (završni
rok, dies ad quem). Prvi slučaj odgovara situacijama koje imamo kod
suspenzivnog uvjeta, a drugi onim kod rezolutivnog uvjeta. Ovdje, me-
đutim, u pogledu prava č e k a o c a , koji umre iza ostavioca a prije
ispunjenja odgodnog roka, nastupa Afca n s mi s i j a njegovog prava na
odricanje od nasljedstva na njegove nasljednike (čl. 137. ZN) koji se po
sili zakona pozivaju na nasljedstvo. U tom je upravo i razlika u položaju
, oporučnog nasljednika postavljenog Pod suspenzivnim uvjetom i onoga
čije je nasljedno pravo odgođeno do nastupa odnosno isteka određenog
roka.( 15 )
O uvjetima i rokovima vidi detaljnije objašnjenja dana uz odredbe
čl. 88. ZN).

13
S t a n k o v i ć, nav. članak, str. 124.
14
Isti, na str. 124, 125.
15
Isti, na str. 126.

442
 Član 135.

6. U času ostaviočeve smrti začeto, a još nerođeno dijete, stječe

nasljedstvo u času s m r t i ostavioca, pod uvjetom da se živo rodi (čl.
130. st. 2 ZN). Ovo stoga, jer se pretpostavlja da je začeto dijete živo u
času ostaviočeve smrti, tj. da u tom času egzistira i da mu pripada spo-
sobnost za nasljeđivanje. Ako se dijete ne rodi živo, nije ispunjena ova
pretpostavka, pa se smatra da dijete nije ni bilo začeto, pa, prema tome,
u času ostaviočeve smrti, iako je postojalo kao začetak, nije imalo pravne
sposobnosti. Ako se dijete živo rodi pa umre nakon izvjesnog vremena
ili odmah nakon rođenja, nastaje nasljeđivanje, prijelaz njegove (dje-
tetove) imovine koju je steklo nasljeđivanjem od ostavioca, na njegove
(djetetove) nasljednike- U tom slučaju također imamo nasljednu trans-
misiju budući da dijete nije do svršetka ostavinske rasprave dalo, a niti
moglo dati izjavu o odricanju od nasljedstva.
V a n b r a č n o ostaviočevo dijete stječe pravo nasljeđivanja prema
svom vanbračnom o c u u času njegove smrti bez obzira kada je očin-
stvo utvrđeno, budući da je utvrđenje očinstva deklarativan, a ne kon-
stitutivan akt i da djeluje unatrag od momenta r o đ e n j a djeteta. To
vrijedi i u pogledu stjecanja nasljednog prava iza očevih s r o d n i k a
vanbračnog djeteta, pod pretpostavkom da su ispunjeni uvjeti iz čl. 23.
st. 3 ZN.(1C) Razumljivo je da vanbračno dijete stječe nasljedno pravo u
odnosu na svoju m a j k u i njezine srodnike također u času njihove
smrti.
P o z a k o n j e n o dijete stječe svojstvo nasljednika na ostavinu
svoje m a j k e , njezinih s r o d n i k a i svog o c a , u času njihove
smrti jednako kao i vanbračna djeca. U pogledu nasljeđivanja očevih
srodnika traži se da su ispunjene pretpostavke iz čl. 23. st. 3 ZN. Ako
ove pretpostavke nisu ispunjene, a do pozakonjenja vanbračnog djeteta
je došlo naknadnim s k l a p a n j e m braka između njegovih vanbračnih
roditelja ili oglašenjem da je dijete rođeno u braku, pozakonjeno dijete
stječe nasljedno pravo na ostavinu očevih s r o d n i k a tek od časa 1 e-
g i t i m a c i o n o g akta, tj. od časa sklapanja braka ili pravomoćnosti
sudske odluke o oglašenju bračnosti rođenja.( 17 )

Sudska praksa
1. Nasljednik može ostvarivati svoja prava koja mu iz nasljedstva izviru
odmah poslije smrti ostaviočeve, a ne treba čekati da mu nasljedstvo bude
dosuđeno niti da dade izjavu o primanju nasljedstva. Ako mu tuženik kod, Ili'
toga osporava nasljedno pravo, to pitanje kao prejudicijelno treba riješiti
sam parnični sud (Rješenje Okružnog suda Split, Gž 732/55 od 2. XII 1955). |
2. Budući da ostavina prelazi na nasljednike po sili samog zakona u času
smrti ostaviočeve, oporučni kao i zakonski nasljednik ovlašten je tužbom
tražiti zaštitu posjeda stvari koja mu pripada po pravu nasljedstva, bez
obzira na to da li je imao posjed te stvari (Rješenje Vrhovnog suda NR Bosne
i Hercegovine, Gzz 139/56 od 26. XI 1956, Zb. 1/3-1956. br. 669).
2a. Ostavina nije pravna osoba, pa zato ne može biti parnična stranka
u sporu, već to mogu biti samo pojedini ili svi nasljednici kao pravni
predstavnici umrlog (Rješenje Vrhovnog suda NR Srbije, Gž 1871/56 od 10.
IX 1956, Zb. 113-1956, br. 732).

16
Isti, na str. 127.
« Isti, na str. 127.

443
Član 135 — 136.

3. 1 •pored pravnog pravila iz elana 135. Zakona o nasljeđivanju da

ostavina umrle osobe prelazi po sili zakona na nasljednike u trenutku njene
smrti, zastara potraživanja između ostavine i trećih osoba ne može nastupiti
dok ne protekne godina dana od kada je nasljedniku uručeno nasljedstvo
ili od kada je ostavini postavljen staralac (Presuda Vrhovnog suda NR
Hrvatske Gž 405/57 od 12. III 1957, Zb. II/1-1957, br. 61).
4. Načelo člana 135. Zakona o nasljeđivanju da ostavina umrle osobe
prelazi na nasljednike u času njezine smrti, primjenjuje se već od 6. travnja
1941. godine (Presuda Saveznog vrhovnog suda Vž 5809/57 od 8. XI 1957,
Zb. II/3-1957, br. 690).
5. Nasljednik već časom ostaviočeve smrti stječe ovlaštenje da upravlja
ostavinom i legitimiran je na sve procesualne radnje u vezi s ostavinom
(Presuda Vrhovnog suda NR Hrvatske od 26. X 1957, Odvjetnik, br. 10—
—U/59, str. 238).
6. Pri utvrđivanju poreskog cenzusa koji ulazi u poresku osnovicu za
utvrđivanje dodatka na djecu dolazi u obzir dio poreskog zaduženja od
suvlasničkog, odnosno sunasljeđničkog dijela neraspravljene .ostavinske mase,
koji po nasljednom pravu pripada toj osobi u momentu smrti ostamoca,
pa i u slučaju kad je nasljeđivanje nastupilo na temelju izjave posljednje
volje (Presuda Saveznog vrhovnog suda Už 2465/58 od 9. V 1958, Zb.
IU/2-1958, br. 298).
7. Po Zakonu o nasljeđivanju ne postoji fiktivna osoba »hereditas iacens«
kao nosilac prava i obaveza umrlog. Nasljednici umrlog ulaze u njegova
prava i obaveze samom činjenicom njegove smrti, ex lege, dakle i be^
provođenja ostavinske rasprave i prihvata nasljedstva (Rješenje Vrhovnog
suda NR Hrvatske Gž 1080/58 od 28. V 1958, Naša zakonitost, br. 1—2/59,
str. 70).
8. Srodstvo, na temelju kojeg se očekuje nasljedstvo, nije razlog da
budući nasljednik već za života osobe od koje očekuje nasljedstvo pobija
ugovor te osobe o raspolaganju vlastitom imovinom (Savezni vrhovni sud
Rev. 1373/60, Zakon o nasljeđivanju, II dopunjeno izdanje »Službenog lista
FNRJ« iz 1961, str. 51).

O d r i c a n j e ođ n a s l j e d s t v a i

Član 136.
Nasljednik može se odreći nasljedstva izjavom sudu do svršetka
ostavinske rasprave.
Ovo odricanje vrijedi i za potomke onoga koii se odrekao ako nije
izričito izjavio da se odriče samo u svoje ime. "~"
Ako su potomci maloljetni za ovo odricanje nije potrebno odobre'ija
starateljskjjg.jargana.
Nasljednik koji se odrekao samo u svoje ime smatra se kao da nikad
nije bio nasljednik.
Ako se odreknu nasljedstva svi nasljednici koji pripadaju najbližem
nasljednom redu u času smrti ostavioca, na nasljedstvo se pozivaju na-
sljednici slijedećeg nasljednog reda.

1. Izjava o p r i m a n j u nasljedstva u nasljednopravnim režimima

koji se zasnivaju na konstrukciji »ležeće ostavine«, koji je važio i u
sistemu bivšeg Ogz, predstavlja konstitutivan akt, jer je nasljednik, da
bi nasljedstvo mogao uzeti u posjed, morao ne samo d o k a z a t i pravni
osnov na kome temelji svoje pravo, nego se, pored toga, još i izričito
i z j a s n i t i da prihvaća nasljedstvo (prav. pravilo iz § 799. Ogz i § 94.

444
 član 136.

st. 1 Zak. o vanparn. postupku). Naprotiv, po ZN izjava o primanju na-

sljedstva predstavlja samo deklaratorni akt, o kome ne ovisi prijelaz osta-
vine na nasljednika budući da ostavina po odredbi člana 135. ZN prelazi
na nasljednike po s i l i z a k o n a već u momentu smrti ostavitelja.
Izjava o p r i m a n j u nasljedstva u sistemu ZN ima, međutim, ipak
izvjestan značaj. Ona sadrži u sebi izjavu o tome da se nasljednik dajući
izjavu o primanju odriče prava na korištenje instituta odricanja od na-
sljedstva.C) Ona u stvari predstavlja izjavu nasljednika da se ne želi
i neće poslužiti ustanovom odricanja od nasljedstva. Stoga se takva
izjava o primanju nasljedstva, kad je jedanput dana, iako je po svome
karakteru samo deklaratorne naravi, ne m o ž e o p o z v a t i (čl. 141.
st. 1 ZN).
P r i m a n j e nasljedstva ne mora uvijek biti dano u obliku nasljed-
ničke izjave. Ono može biti izraženo i na p r e ć u t a n način; ako je
nasljednik raspolagao cijelom ili dijelom ostavine (čl. 138. st. 1 ZN). Oso-
ba koja je na bilo koji način izjavom o primanju nasljedstva ili raspola-
ganjem predmetima ostavine izrazila svoju namjeru da p r i m i -nasljed-
stvo ne može se kasnije odreći nasljedstva. Takav nasljednik nema mo-
gućnosti da izjavu o primanju nasljedstva stavi izvan snage, osim u slu-
čajevima kad postoje razlozi zbog kojih se može zahtijevati poništaj iz-
jave o primanju nasljedstva, ako bi bila dana protivno pravoj volji na-
sljednika, pod prinudom ili prijetnjom, ili uslijed prijevare ili u zabludi
(čl. 141. st. 2 ZN).
2. Ustanova o d r i c a n j a od nasljedstva u sistemu ZN, uslijed
prijelaza ostavine na nasljednike po sili zakona u času njegove smrti
(čl- 135. ZN), ima veći značaj nego što ga je imala u ranijim nasljedno-
pravnim sistemima. Po sistemu biv. OGZ, ako osoba koja je bila pozvana
na nasljedstvo, n i j e d a l a nasljedničku izjavu o prijemu nasljedstva,
ili ako se samo uzdržala od davanja nasljedničke izjave, nije mogla
»stupiti u nasljedstvo«. Ovo stoga što je nasljednička izjava imala ka-
rakter, a k v i z i c i j e nasljedstva.(2)
Nasljednik koji n e ć e d a n a s l i j e d i , koji želi s p r i j e č i t i
učinak prijelaza ostavine po sili zakona (čl. 135. ZN), mora dati izjavu o
o d r i c a n j u od nasljedstva. U protivnom, njegova šutnja ili neodazi-
vanje pozivu na ostavinsku raspravu ili na ročište određeno za davanje
nasljedničke izjave ne sprečava prijelaz ostavine na nasljednike koji na-
staje po sili zakona u času smrti ostaviočeve. Osoba pozvana na nasljed-
stvo, ako ne da takvu izjavu, bit će u t v r đ e n a za nasljednika ako iz
podataka kojima ostavinski sud raspolaže proizlazi da joj pripada pravo
nasljedstva (čl. 220. st. 3 ZN). -
1
Vidi B 1 a g o i e v i ć, nav. djelo, str. 379.
2
Ako na nasljedstvo pozvana osoba ne . bi do časa donošenja odluke
o uručeniu zaostavštine dala nasljedničku izjavu, nije se više uzimalo u
obzir njezino nasljedno pravo, pa se ostavina trebala raspraviti bez obzira
na niezino pravo (§ 93. st. 1 Vp). Uslijed takvog propusta takva osoba ipak
nije konačno gubila svoje nasljedno pravo, nego ga je mogla u rokovima
zastarjelosti, ostvarivati u parničnom postupku u kome je trebala dati naslje-
dničku izjavu. (Vidi o tome i Z i l i ć — S a n t e k , Zakon o sudskom van-
parničnom postupku, Zagreb, 1934, str. 366). Isto je vrijedilo i u srpskom na-
sljednom pravu (vidi M a r k o v i ć, Nasledno pravo, Beograd, 1930, str. 346).

445
Član 136.

3. I z j a v a o o d r i c a n j u od nasljedstva treba da je saop-

ć e n a ostavinskom sudu. Ovo saopćenje biva takvo što nasljednik može
svoju izjavu o odricanju od nasljedstva .dati u s m e n o u z a p i frB-4-k
kod ostavinskog ili kojeg j r u g o g suda (čl. 221. st. 4 ZN) koji će je pro-
lili jediti ostavinskom sudu. Ova se izjava može dati za sve vrijeme tra-
janja ostavinskog postupka, pa i prije njegovog pokretanja, ali svakako
nakon ostaviočeve smrti. Odricanje od nasljedstva za ostaviočeva života
nije dopušteno i nema pravni učinak (čl. 140. st. 1 ZN).
Izjava o odricanju od nasljedstva, sastavljena u p i s m e n o m obli-
ku, saopćuje se ostavinskom sudu p o d n o š e n j e m isprave u kojoj je
sadržana izjava o odricanju (čl. 221. st. 2 ZN). Do momenta podnošenja
takve isprave sudu, dana izjava smatra se nepostojećom, koju nasljednik
može do momenta predaje sudu staviti izvan snage davanjem druge
izjave koja će biti s a o p ć e n a sudu. Ovo, međutim, ne vrijedi u po-
gledu u s m e n e izjave dane u z a p i s n i k kod suda, bez obzira što taj
sud nije ujedno i ostavinski sud budući da se usmena izjava o odricanju
može dati u zapisnik pred svakim kotarskim sudom (čl. 221. st. 4 ZN).
Usmena izjava o odricanju od nasljedstva dana pred sudom obavezuje
nasljednika i zadobiva svoju valjanost čim je dana, dakle, i prije nego
što je dostavljena ostavinskom sudu.
Ako je nasljednik u m r o prije svršetka ostavinske rasprave, a nije
se odrekao nasljedstva, pravo odricanja p r e l a z i na njegove nasljed-
nike (nasljedna transmisija, u smislu čl. 137. ZN).
Da bi se proizveo određeni pravni učinak, pismeni sporazum između
pretka i potomka o odricanju od nasljedstva (po čl. 140. st 2 ZN), mora
također biti p o d n e s e n ostavinskom sudu nakon smrti ostavioca.N
Ako potomak koji se odrekao nasljedstva s p o r a z u m o m sklo-
pljenim s pretkom o s p o r a v a valjanost odricanja od nasljedstva i
ovog sporazuma i zbog toga dođe do s p o r a između njega i ostalih na-
sljednika, ostavinski sud je dužan prekinuti raspravu ostavine i stranke
uputiti na p a r n i c u po čl. 223. st. 1 tač. 5. ZN, i pri tome odrediti
kojoj se stranci podjeljuje uloga tužioca (čl. 226. st. 1. ZN).
Ako je ostavilac unatoč sklopljenom sporazumu o odricanju ipak
ostavio oporukom neku imovinu svom potomku koji se sporazumom
odrekao nasljedstva, smatra se da je time učinak sporazuma o odricanju
od nasljedstva stavljen izvan snage, pa potomak zadobiva pravo na da-
vanje nasljedničke izjave bez obzira na raniji sporazum o odricanju od
nasljedstva.
Izjava o odricanju od nasljedstva mora biti d a n a ili s a o p ć e n a
(podnesena) ostavinskom sudu do s v r š e t k a r a s p r a v e ostavine
(čl. 136. st. 1 ZN), što znači da može biti podnesena sve do svršetka prvo-
s t e p e n o g postupka (čl. 218. st. 3 ZN). (3) Kako se ostavinski postu-
pak dovršava donošenjem rješenja o nasljeđivanju (čl. 228. ZN) za koje
nije obavezno da bude proglašeno na ročištu za raspravu ostavine, izjava
o odricanju može se praktički podnijeti do trenutka dok sud ne otpravi
3 Tako B. P o z n i ć u članku »Raspravljanje zaostavštine«, Anali, 1955,
str. 259, kad smatra da se nasljednička izjava može dati samo do donošenja
odluke u p r v o m stepenu, oslanjajući se pri tome na odredbu člana 220. st.
3 ZN.

446
 Član 136.

rješenje o nasljeđivanju strankama i ostalim učesnicima ostavinskog po-

stupka.
4- Za davanje nasljedničke izjave, napose izjave o o d r i c a n j u od
nasljedstva, koja predstavlja akt raspolaganja, traži se da nasljednik koji
izjavu daje ima potpunu p o s l o v n u sposobnost, tj. sposobnost za sa-
mostalno vršenje akata raspolaganja i obavezivanja. Za osobe koje nisu
poslovno sposobne, izjavu daje njihov zakonski zastupnik ili staratelj.
Ako je izjavu o odricanju dao zakonski zastupnik ili staratelj, potrebna je
suglasnost, odobrenje nadležnog organa starateljstva (čl. 24, 47. i 49. Osn.
zak. o starateljstvu od 1. aprila 1947). Za osobe koje se nalaze pod r o d i -
telj s k o m vlašću, izjave o odricanju od nasljedstva daju r o d i t e l j i
djeteta (po čl. 8, 9. st 2 Osn. zak. o odnosima roditelja i djece), koji to
pravo vrše sporazumno (čl. 12. st. 1 OZORD). I ovdje je za o d r i c a n j e .
od nasljedstva potrebno o d o b r e n j e organa starateljstva (čl. 10. st. 2
OZORD-a) budući da je pravo na davanje nasljedničke izjave imovinskog
karaktera, a odricanje od nasljedstva predstavlja akt r a s p o l a g a n j a
imovinom koja je nasljedniku pripala po sili zakona u času smrti osta-
vioca (čl. 135. ZN).
Nasljednička izjava može se dati i preko p u n o m o ć n i k a (čl. 221.
st. 1 ZN). Punomoć mora biti specijalna, tj. sa specijalnim ovlaštenjem
o tome kakvu izjavu po sadržini punomoćnik može dati. Potpis nasljed-
nika na punomoći mora biti ovjeren (čl. 221- st. 2 ZN).
Nasljedničku izjavu može dati samo nasljednik koji je p o z v a n
na nasljedstvo, tj. koji je živ u času otvaranja nasljedstva. Izuzetno ovo
pravo prelazi preko nasljedne transmisije na zakonske nasljednike
onog nasljednika koji je umro iza ostavioca, a prije nego što je dao iz-
javu o odricanju od nasljedstva (čl. 137. ZN). Nasljednik ranije umrlog
nasljednika može dati izjavu o odricanju od nasljedstva iza ostavioca
do svršetka ostavinske rasprave. Pravo na davanje nasljedničke izjave
pripada i supstitutu (čl. 85. ZN) koji se također može koristiti pravom
odricanja od nasljedstva do svršetka ostavinske rasprave.
5. Odricanje od nasljedstva ima r e t r o a k t i v n o djelovanje. Uči-
nak odricanja nastupa od momenta s m r t i ostavioca i smatra se odri-
canjem od p r a v a na nasljedstvo, tj. odricanjem od subjektivnog na-
sljednopravnog ovlaštenja koje pripada nasljedniku, a ne odricanjem od
imovine stečene nasljedstvom.(4)
6. Odricanje od nasljedstva po svome sadržaju i opsegu može biti
dvojako. Nasljednik se može jednostavno o d r e ć i nasljedstva, pri če-
mu se takva njegova izjava o odricanju odnosi i na njegove p o t o m k e
(čl. 136. st- 2 ZN).(5) U tom slučaju smatra se da niti on, a niti njegovi
potomci n i s u p o s t o j a l i u času smrti ostavioca. Dio ostavine koji
je bio ostavljen ili trebao pripasti nasljedniku koji se odrekao nasljed-
stva (bez ograničenja) pripada ostalim sunasljednicima kod zakonskog
4
Vidi detaljnije u članku Đ. P a v i ć, O odricanju od nasljedstva, »Ana-
li«, 51956, str. 400 i si.
Ovo je jednako važilo i po sistemu biv. OGZ (§ 551. i III novela istog
§-a). U Srb. grad. zak. nema takve odredbe, ali se i u tom zakoniku odricanju
priznaje isti pravni značaj kao po čl. 136. st. 2 i 4 ZN, tj. da izjava o odbijanju
»poništava poziv na nasljeđe« (L. M a r k o v i ć, op. cit. str. 347, 348).

447
Član 136.

nasljeđivanja (čl. 143. ZN), a kod oporučnog nasljeđivanja pripada

ostaviočevim zakonskim nasljednicima (čl. 142. ZN).
Ako je nasljednik ograničio izjavu o odricanju od nasljedstva samo
na svoju osobu, smatra se da on o s o b n o nikada nije bio nasljednik
(čl. 136. st. 4 ZN), premda je postojao. Uslijed toga, ako ovakav nasljed-
nik ima potomstva, tada će se u slučaju z a k o n s k o g nasljeđivanja
smatrati da je u m r o prije oporučitelja (čl. 143. ZN), pa će putem re-
prezentacije na njegovo mjesto doći njegovi p o l o m c i . Akf se radi
o o p o r u č n o m nasljeđivanju, nasljedni dio koji je bio namijenjen
oporučnom nasljedniku koji se odrekao nasljedstva samo. u svoje ime,
u svakom slučaju pripada z a k o n s k i m nasljednicima oporuči-
t e l j a budući da potomci takvog nasljednika ne dolaze u obzir (čl. 142.
ZN), ukoliko oporučitelj nije za taj slučaj što drugo u oporuci odredio,
7- Nasljednik se može odreći nasljedstva koje mu pripada bilo na
temelju z a k o n a , ili na temelju o p o r u k e , t ili samo na temelju
p r a v a na n u ž n i d i o (čl. 221. st. 3 ZN). To ujedno znači da se,
unatoč odricanju od nasljedstva po jednom temelju, može naslijediti po
drugom temelju pozivanja na nasljedstvo. Iz ovoga proizlazi da se pri
postojanju oporuke nasljednik može odreći nasljedstva koje bi mu pri-
palo samo po oporuci, a primiti nasljedstvo na temelju zakona ili samo
nužni dio. Sporno je, da li se nužni nasljednik može odreći prava na
zakonski dio, a pridržati pravo na nužni dio. Imajući u vidu da je nužni
dio samo dio zakonskog dijela, treba zaključiti da nije moguće odricanje
od nasljedstva po zakonu a primanje nužnog dijela, nego samo u kom-
binaciji: oporučno nasljeđivanje — nužni dio.(fl) Budući da se nužni dio
ostvaruje posebnim zahtjevom (čl. 45. ZTST), samo davanje nasljedničke
izjave na temelju zakona ne može se uzeti kao istovremeno odricanje od
zahtjeva za ostvarivanje prava na nužni dio ili njegovu dopunu. Takav
nasljednik može ostvarivati pravo na nužni dio i pored dane izjave o
primanju nasljedstva (na temelju oporuke ili zakona).
Nasljednik se može u pogledu jednog temelja pozivanja na na-
sljedstvo odreći nasljedstva samo u svoje ime, a u pogledu drugog
temelja i u ime svoga potomstva.( 7 ) Tako se, na primjer, kod oporučnog
- nasljeđivanja oporučni nasljednik može odreći nasljedstva samo u svoje
ime, a u pogledu zakonskog nasljeđivanja (ukoliko nasljednik ulazi i u
krug zakonskih nasljednika ostavioca) i u ime svoga potomstva. U prvom
slučaju, kod oporučnog nasljeđivanja takvo odricanje ide, u pravilu, u
korist ostaviočevih zakonskih nasljednika (čl. 142. ZN), pa će potomci
oporučnog nasljednika doći u obzir za nasljeđivanje samo ako su ujedno
i zakonski nasljednici ostavioca. U drugom slučaju, kod zakonskog na-
1
sljeđivanja, nasljednik koji je dao izjavu o odricanju i u ime svoga po-
tomstva, eliminirao je time iz nasljedstva svoje potomke, ukoliko bi oni
došli na nasljedstvo kao zakonski nasljednici ostavioca. Ako se zakonski
nasljednik odrekao nasljedstva ili prava na nužni dio s a m o u svoje
i m e , omogućuje time da mjesto njega naslijede njegovi potomci.
6
S t a n k o v i ć , Sticanje ostavine i odricanje od nasljedstva, Naša zako-
nitost,
7
1957, str. 129 i 130.
Tako Z. Z a n i n o v i ć , u članku Zakon o nasljeđivanju, Odvjetnik br.
7—8/55, str. 4.

448 -
 Član 136.

Ako se nasljednik odrekne zakonskog nasljedstva i u i m e s v o g a

p o t o m s t v a , time im je ujedno onemogućio da naslijede nužni dio,
jer je pravo na ostvarivanje nužnog dijela zakonsko nasljedno pravo
(čl. 30. st. 3 ZN) i dolazi do izražaja samo kad su nužni nasljednici po
zakonskom redu nasljeđivanja pozvani na nasljedstvo.
8. I z j a v a o odricanju mora biti tačno i jasno formulirana. S ob-
zirom da vrijedi pretpostavka da se odricanje proteže i na potomstvo,
osim ako nasljednik nije izričito izjavio da se odriče samo u svoje ime,
sud je dužan na tu okolnost posebno u p o z o r i t i nasljednike (čl. 221. st.
3 ZN), Ovo upozorenje mora se unijeti u z a p i s n i k o primanju izjave
0 odricanju.
Nasljednik se može odreći nasljedstva u korist s u n a s l j e d n i k a ,
ali se ovo ne smatra odricanjem nego u s t u p a n j e m svog nasljednog
dijela (čl. 139. st. 2 ŽN). Nasljednik koji je ustupio svoj nasljedni dio
drugom nasljedniku ostao je i dalje nasljednik- Sunasljednik kome je
jedan nasljednik ustupio svoju imovinu, samim tim ne povećava svoju
vlastitu nasljedničku kvotu budući da povećanje imovine uslijed ustu-
panja nije rezultat promjene, proširenja nasljednog prava koje ostaje
nepromijenjeno.
Ako su nasljednici sklopili nagodbu (poravnanje) o načinu diobe
ostavine (čl. 228. st. 3 ZN), a nisu dali posebne izjave o primanju na-
sljedstva, pretpostavlja se da su tim aktom (poravnanjem) p r i m i l i
nasljedstvo. Ovi nasljednici ne mogu se odreći nasljedstva (čl. 141. st. 1
ZN) budući da se sklapanje nagodbe o diobi treba smatrati r a s p o l a -
g a n j e m svojim nasljednim dijelom. Za poništaj poravnanja, jer ono
sadrži prećutnu izjavu o primanju nasljedstva, vrijedi odredba čl. 141.
stav 2 ZN.
9. S l o b o d a n d i o ostavine koji je ostao u slučaju neograničenog
odricanja od nasljedstva jednog nasljednika pripada, u pravilu,
najbližim ostaviočevim z a k o n s k i m nasljednicima. Ako ovih nema,
onda onima iz slijedećeg najbližeg nasljednog reda (čl. 136. st. 5 ZN).
Potomci koji dolaze na mjesto nasljednika, koji se odrekao samo u
svoje ime, nasljeđuju po svome v l a s t i t o m pravu iako se njihovo
pozivanje na nasljedstvo temelji na njihovom odnosu prema pretku koji
se nasljedstva odrekao. Potomci nasljednika koji se odrekao nasljedstva
mogu biti nedostojni za nasljeđivanje samo ako razlozi za n e d o s t o j -
n o s t postoje u pogledu njihove osobe u odnosu na ostavioca. Ne škodi
im nedostojnost za nasljeđivanje, koja bi postojala u odnosu na njiho-
vog pretka — na čije mjesto dolaze. To isto vrijedi i u pogledu razloga
za isključenje od nasljedstva (čl. 47. ZN). Isključenje iz nasljedstva vri-
jedi samo u odnosu na osobu u pogledu koje su se neposredno stekli
uvjeti za isključenje (čl. 47. ZN), a ne i u pogledu osoba koje dolaze
umjesto nasljednika koji se nasljedstva odrekao samo u svoje ime (čl.
49. ZN).
10. L e g a t a r s e također može o d r e ć i p r a v a n a l e g a t
(čl. 96. st. 1 ZN). Odricanje od prava na legat vrši se analogno odricanju
od nasljedstva. I ovdje vrijedi sve što je rečeno u pogledu načina davanja
1 saopćenja izjave o odricanju od nasljedstva.

29 Zakon o nasljeđivanju s komentarom 449

 Član 136 —137.

Između odricanja od nasljedstva i odricanja od prava na legat po-

stoji ipak razlika koja se sastoji u tome što l e g a t ar ima prema na-
sljedniku p o t r a ž i v a n j e , koga se može odreći kao svakog prava
iz obveznopravnog odnosa, pa legat p a d a čim je dana izjava o odri-
s canju. Posljedica toga jest da predmet legata ostaje osobi koja ga je bila
dužna izvršiti, osim ukoliko oporučitelj nije što drugo odredio (čl. 96-
st. 2 ZN). P o t o m c i legatara ne d o l a z e u obzir da prime legat,
a niti imaju bilo kakva prava na osnovu odricanja legatom honorirane
osobe, osim ako iz oporuke ne bi što drugo proizlazilo.
11. Smisao odredbe čl. 136. st. 5 ZN je taj, da se spriječi uvlačenje
nasljednika slijedećeg nasljednog reda u slučajevima kad bi inače došlo
do participiranja nasljednika dvaju nasljednih redova (kao na primjer
kod člana 13. ZN5.

Sudska praksa
1. Izjava nasljednika da se odriče nasljedstva u korist svih ostalih
nasljednika — braće i sestara, kao i svoje majke, ne može se smatrati iz-
javom o odricanju od nasljedstva u smislu člana 136. stav 1 ZN. Takva izjava
ne mora biti dana pred ostavinskim sudom na samoj ostavinskoj raspravi,
već može biti dana za čitavo vrijeme trajanja ostavinskog postupka i pred
svakim, drugim kotarskim sudom (Presuda Saveznog vrhovnog suda Vž
6635/57 od 20. XII 1957, Zb. II/3-1957, br. 677).
2. Odricanje od nasljedstva izjavljeno pred javnim bilježnikom 1936.
godine, valjano je kao javnobilježnički akt ako je javni bilježnik napravio
o tome zapisnik, snabdjevši ga svojim pečatom. Odricanje od nasljedstva
valjano je i u slučaju ako ga je javni bilježnik kao sudski povjerenik primio
na zapisnik o ostavinskoj raspravi koju je sud u cjelosti odobrio. U ostavin-
skom postupku, koji se vođi po odredbama ZN, ne može se, prema tome,
onome koji se nasljedstva valjano odrekao po prijašnjim propisima priznati
pravo na nužni dio (Vrhovni sud NR Slovenije Gs rev. 212/58, Prauosođni
bilten, br. 3—4/1959, str. 35).
3. Vidi odluku pod br. 1. uz čl. 220. ZN

Član 137.
Ako je nasljednik umro priie svrš<»fka ostavinsko, rasprave a nije se
odrefiao nasljedstva, pravo odricanja prelazi na njegove nasljednike.

1. Ustanova prijelaza prava na o d r i c a n j e od nasljedstva na na-

sljednike onog nasljednika koji je umro p r i j e svršetka ostavinske
rasprave, a nije se odrP 1 r a r ' ^a^ljedstv^ niti dao izjavu o primanju
nasljedstva._poznata je_ pod imenom n a s l j e d n e t r a n s m i s i j e .
Nasljedna transmisiiaNje p r i j e l a z našijpdnikovog pray.a na_p_d:
r i c a n j e od nasljedstva na njegove nasljednike. Do ovog prijelaza do-
lazi ako je nasljednik u m r o prije davanja nasljedničke izjave, a za
sobom je ostavio potomke koji su bili živi ili začeti u času ostaviočeve
smrti.
U nasljednopravnim sistemima u kojima ostavina prelazi na nasljed-
nike i p s o i u r e u času smrti ostavioca, transmisija ima određeni efekt
u pravu odricanja od nasljedstva. Tako je i u ZN nasljedna transmi-
sija koncipirana kao p r a v o na o d r i c a n j e od nasljedstva osobe koja

450
 Član 137.

nasljeđuje umjesto nasljednika (svoga prednika) koji je umro prije

svršetka ostavinske rasprave, a nije se za svoga života odrekao nasljed-
stva. Ovo pravo, kao i m o v i n s k o nasljedno pravo prelazi na nasljed-
nika onoga koji je prvotno pozvan na nasljedstvo, a umro je prije nego
je dospio dati nasljedničku izjavu.
Nasljedna transmisija bila je poznata i u ranijim pravnim siste-
mima koji su važili na području FNRJ (biv. OGZ, § 537, 809), ali se sa-
stojala u pravu nasljednikovih potomaka da s t e kn u nasljedstvo da-
1
vanjem nasljedničke izjave o njegovu prihvatu^ )
Pretpostavka za korištenje prava na odricanje od nasljedstva jest
da se nasljednik koji je umro prije svršetka ostavinske rasprave n i j e
o d r e k a o nasljedstva, ili da n i j e d a o valjanu izjavu o p r i m a n j u
nasljedstva, ili da nije raspolagao cijelom ili dijelom ostavine (čl. 138.
st. 1 ZN).
Transmisiji nema mjesta ako se ona osujeti o d r i c a n j e m delata
od nasljedstva, ili ako je n e d o s t o j a n za nasljeđivanje, a pogotovu
ako je nasljednik već u vrijeme delacije bio nesposoban za nasljeđivanje.
Transmisaru, međutim, ne smeta njegova nedostojnost za nasljeđi-
vanje, koja bi postojala prema prvom ostaviocu, jer je za relativnu ne-
sposobnost za nasljeđivanje mjerodavan odnos ostavioca prema nje-
govom nasljedniku, a ne prema nasljednikovdm nasljedniku.( 2 )
2. Izjava o odricanju od nasljedstva, da bi proizvela željeni učinak,
treba da bude s a o p ć e n a ostavinskom sudu. Usmena izjava o odri-
canju od nasljedstva treba da je dana u zapisnik kod ostavinskog suda
ili kog drugog kotarskog suda u zemlji (čl. 221. st. 4 ZN), a isprava koja
sadrži izjavu o odricanju (čl. 221. st. 2 ZN) treba da je podnesena
ostavinskom sudu do svršetka rasprave ostavine.
Ako nisu ispunjene navedene pretpostavke, tj- ako izjava o odri-
canju n i j e p o d n e s e n a ostavinskom sudu do svršetka rasprave
ostavine (čl. 136. st. 1 ZN), smatra se da n e p o s t o j i. Ako je u tom me-
; đuvremenu, a prije svršetka ostavinske rasprave, na nasljedstvo pozva-
li nasljednik umro, a nije dao nasljedničke izjave, nastupa nasljedna
ansmisija, pa njegovi nasljednici mogu primiti nasljedstvo ili ga se
dreci.
3. Nasljednik može valjanom p u n o m o ć i ovlastiti određenu osobu
• punomoćnika da u njegovo ime dade određenu izjavu o o d r i c a n j u
od nasljedstva (čl. .221. t. 2 ZN). Ako nasljednik u m r e prije nego što
j punomoćnik dospio dati izjavu o odricanju, a dano ovlaštenje za
favanje nasljedničke izjave o odricanju nije opozvao, uslijed smrti p r e-
jstaje važenje punomoći (prav. pravilo iz § 1022. i 1025. Ogz), pa time
) r e s t a j e i dano ovlaštenje na davanje izjave o odricanju od na-
sljedstva. Punomoćnik koji je bio ovlašten na davanje izjave a odricanju
od nasljedstva, ne može je dati nakon njegove smrti. To pravo na
odricanje od nasljedstva, koje je pripadalo nasljedniku, u času njegove
|mrti prelazi na njegove (nasljednikove) nasljednike (čl. 137. ŽN).

Vidi rješ. Vrh. suda NR Hrvatske Gzz 227/48—2 u Zbirci odluka vrh.
udovai I, pod br. 150 i rješ. Vrh. suda Srbije Gzz 340/51 u istoj Zbirci pod
br. 2170. . . -
Vidi R u š n o v — P o s i l o v i ć , nav. djelo str. 8 uz § 53.7. Ogz.

451
p,;-

Clan 137 —138.

4. Ako je nasljednik u m r o prije svršetka ostavinske rasprave, a

prije toga je v e ć d a o izjavu o p r i m a n j u nasljedstva ili je vršio
akte r a s p o l a g a n j a ostavinom na način predviđen u čl. 138. st. 1 ZN,
nasljedna transmisija ne može nastupiti. Njegovi nasljednici mogu se
koristiti samo pravom odricanja od nasljedstva koje im pripada po
vlastitom pravu iza njihovog neposrednog pretka, a ne i nasljedstva iza
ostavioca koji je bio prednik nasljednika na čije mjesto dolaze na na-
sljedstvo. Ovo zbog toga što izjava o primanju nasljedstva, koju je već
dao njihov prednik (ostaviočev neposredni nasljednik), predstavlja gu-
b i t a k ovlaštenja za davanje izjave o o d r i c a n j u od nasljedstva
Kako je to pravo prestalo u pogledu prvobitnog nasljednika — transmi-
tenta, očito ja da ga ni njegovi nasljednici ne mogu imati.
Odricanje od nasljedstva iza prednika proteže se, dakle, i na osta-
vinu na koju je prednik imao pravo (tj. prvog ostavioca), ali ne i obrat-
no. Nasljednici određenog nasljednika koji je umro u toku rasprave
ostavine ne bi se mogli odreći nasljedstva iza svog neposrednog pred-
nika, a primiti nasljedstvo na koje je taj njihov predak bio pozvan. Mo-
gu se, međutim, odreći prava nasljedstva iza o s t a v i o c a primjenom
prava transmisije, a primiti nasljedstvo iza svog neposrednog prednika
(ostaviočevog nasljednika).(')
5. Institutom nasljedne transmisije mogu se koristiti samo oni na-
sljednici nasljednika (svog prednika) koji je umro prije svršetka osta-
vinske rasprave ako su bili na ž i v o t u u času otvaranja nasljedstva,
tj. u času smrti ostavioca (čl. 130. st. 1 ZN), kao i koji su u to vrijeme
bili začeti.( 4 )
Osobe koje su r o đ e n e ili z a č e t e p o s l i j e smrti osta-
v i o c a odnosno n a k o n o t v a r a n j a nasljedstva, makar im pri-
padalo pravo nasljedstva iza nasljednika koji je umro prije davanja
nasljedničke izjave, ne m o g u se koristiti pravom transmisije i davati
nasljedničke izjave. U ovakvim slučajevima pretpostavlja se da je na-
sljednik, koji je umro prije dovršenja ostavinske rasprave, p r i m i o na-
sljedstvo budući da je u času smrti ostavioca na njega već prešla osta-
vina (čl. 135. ZN).
Transmitentovi nasljednici koji su rođeni p o s l i j e smrti ostavi-
oca, kao i oni koji su začeti nakon njegove smrti, moći će davati nasljed-
ničke izjave samo u pogledu nasljednikove — transmitentove ostavine.

Tko s e n e može o d r e ć i n a s l j e d s t v a
Član 138.
s? pdw>ri nasTjp^sfo^ nasljednik koji je raspolagao cijelom
ili jednim dijelom ostavile.
3
Tako dr F. S t a n k o v i ć u raspravi »Sticanje ostavine i odricanje ođ
nasljedstva«,
4
Naša zakonitost, 1957, str. 241.
Kod transmisije imamo, naime, dvije delacije: jednu koja nastaje smrću
ostavioca, i drugu koja nastaje smrću, transmitenta (nasljednika); vidi dr M.
Vuković, Opći građanski zakonik, Zagreb, 1955, str. 140, pod tač. 2. obja-
šnjenja uz § 537. OGZ.

452
 Član 138.

Mjere koje jedan nasljednik poduzme samo radi očuvanja ostavine,

kao Omjere tekuće uprave, ne lišavaju ga prava aa se odrekne nasljedstva.

1. Načelo o neposrednom prijelazu ostavine na nasljednike u času

smrti ostavioca, izraženo u čl. 135. ZN, vrijedi pod pretpostavkom da
osoba pozvana na nasljedstvo doista postane stvarni (definitivni) na-
sljednik. Samo za takvog nasljednika vrijedi presumpcija stjecanja
ostavine u času smrti ostavioca. Nasljednička izjava o p r i m a n j u na-
sljedstva znači da se nasljednik odlučio da o s t a n e nasljednik, da se
izjavom o primanju nasljedstva odrekao svog prava na odricanje od
nasljedstva kojim se mogao poslužiti do svršetka ostavinske rasprave
(čl. 136. st. 1 ZN).
U času smrti ostavioca ne može se znati da li će sve osobe koje su
pozvane na nasljedstvo ostati stvarni (definitivni) nasljednici. Ovo stoga
što svaka osoba pozvana na nasljedstvo ima pravo da se odrekne nasljed-
stva do svršetka ostavinske rasprave (čl. 136. i 218. st. 3 ZN). Prema
tome, može proći izvjestan duži razmak između otvaranja nasljedstva i
primanja nasljedstva. Vremenski razmak u kome se na nasljedstvo po-
zvana osoba može konačno odlučiti o tome hoće li ostati nasljednik ili
će se odreći nasljedstva, naziva se deliberacionim rokom.
P r i m a n j e nasljedstva može biti dano izričitom i z j a v o m o
primanju nasljedstva (čl. 221. ZN) i p r e ć u t n o —• šutnjom (čl. 220. st-
3 ZN), tj. nedavanjem izjave o odricanju od nasljedstva do svršetka ras-
prave ostavine (čl. 136. st. 1 ZN).
2. Položaj svih nasljednika međusobno nije uvijek jednak. Na-
sljednik koji je dao nasljedničku izjavu o p r i m a n j u nasljedstva,
smatra se »definitivnim« nasljednikom u smislu da ne može više raspo-
lagati svojim pravom nasljedstva i da se toga prava ne može odreći. On
je definitivni nasljednik pod pretpostavkom da bude i utvrđen za stvar-
nog nasljednika. Nasljednik pred kojim se još nalazi deliberacioni rok,
koji se još nije izjasnio o primanju ili odricanju od nasljedstva, kao i
onaj koji je dao izjavu o primanju nasljedstva, a kasnije ne bude utvr-
đen za pravog nasljednika, smatra se p r i v r e m e n i m nasljednikom.
Položaj privremenog nasljednika, njegova prava i ovlaštenja bitno su
drukčija od stvarnog (definitivnog) nasljednika, onog koji je pravomoć-
nim rješenjem o nasljeđivanju konačno utvrđen i oglašen za nasljednika.
P r i v r e m e n i nasljednik u odnosu na ostavinu ima položaj sličan
onom što ga ima privremeni u p r a v i t e l j nasljedstva (čl. 148. st. 2 ZN).
On je, doduše, subjekt prava i obaveza koje čine ostavinu, ali akti koje
je izvršio u deliberacionom roku i njihova valjanost cijenit će se prema
lome da li će taj nasljednik biti oglašen za stvarnog (definitivnog) na-
sljednika ili će to biti koja druga osoba, odnosno da li se njegovi akti
kreću u okvirima poduzimanja mjera za očuvanje ostavine i tekuće
uprave, ili prelaze te okvire (čl. 138. st. 2 ZN).
Ako je na nasljedstvo pozvana osoba vršila akte r a s p o l a g a n j a
ostavinom ili njezinim dijelom u v l a s t i t o i m e i za svoj račun, sma-
' trat će se da je time prećutno izrazila volju da p r i h v a ć a pripalo joj
:„ nasljedstvo (čl. 138. st. 1 ZN). Time sebe lišava prava da se kasnije odrek-

453
Član 138-

ne nasljedstva. Takav nasljednik smatra se da je neopozivo (prećutno)

izrazio svoju volju da o s t a n e konačnim nasljednikom i da ga za
takvog sud i oglasi.
Naprotiv, ako nasljednik odnosno osoba koja je pozvana na nasljed-
stvo vrši samo akte koji predstavljaju mjere potrebne za o č u v a n j e
ostavine ili mjere tekuće u p r a v e , zadržava pravo da se može do
svršetka ostavinske rasprave odreći nasljedstva, dakle, da ne ostane
nasljednik i ako bi se u času ostaviočeve smrti ostavina zatekla u nje-
zinim rukama.
3. Aktom p r e ć u t n o g p r i m a n j a nasljedstva smatraju se ras-
p o l a g a n j a koja je na nasljedstvo pozvana osoba vršila s cijelom ili
Dijelovima ostavine u vlastito ime, tj. na način kako bi postupao vlas-
n i k stvari (npr. otuđio, opteretio, založio stvari iz ostavine). Za ocjenu
ponašanja nasljednika mjerodavni su kako s u b j e k t i v n i momenti
sadržani u volji nasljednika, tako i o b j e k t i v n i događaji i radnje,
u kojima se njegova volja ispoljava i koji ukazuju na pravu namjeru
nasljednika.(') Iz njih treba da je vidljivo ponašanje nasljednika, koje
mora sadržavati elemente poslovanja za v l a s t i t i račun.(2) Takvim
određenim svjesnim ponašanjem nasljednik je pokazao volju da primi
nasljedstvo, da nema namjeru da se odreče tog prava.
Nasljednik koji je prećutno, vršenjem akata r a s p o l a g a n j a u
svoje ime i za svoj račun p r i m i o. nasljedstvo ne može se odreći na-
sljedstva. On se, doduše, može odreći nasljedstva u korist kojeg suna-
sljednika, ali se ovo odricanje, u smislu čl. 139. st. 2 ZN, ne smatra od-
ricanjem od nasljedstva, nego u s t u p a n j e m nasljednog dijela. Da-
vanje izjave o odricanju od nasljedstva u korist sunasljednika, po čl. 139.
st. 2 ZN, ili sklapanje pravnog Posla o ustupanju nasljednog dijela (čl.
149. ZN) samo po sebi već predstavlja akt r a s p o l a g a n j a u smislu
čl. 138. st. 1 ZN, koji lišava privremenog nasljednika^ prava na odricanje
od nasljedstva, i u stvari predstavlja akt p r i m a n j a nasljedstva.
Za poništaj nasljedničke izjave o primanju nasljedstva, kakvu pred-
stavlja vršenje akta raspolaganja ostavinom, treba da budu ostvareni
. uvjeti iz čl. 141. st. 2 ZN, jer se ovdje radi o poništaju pozitivne na-»
sljedničke izjave.(3)
4. Ne s m a t r a se prećutnim p r i m a n j e m nasljedstva ako
jedan od nasljednika ili više njih poduzimaju samo neke mjere kojima
je svrha o č u v a n j e ostavine ili vršenje poslova tekućeg u p r a v l j a -
n j a ostavinom.
1
Dr F. S t a n k o vi ć, u članku: Sticanje ostavine i odricanje od nasljed-
stva, Naša zakonitost, 1957, str. 131, smatra da naš zakon stoji na objek-
t i v n o m stanovištu, i da u slučaju kad postoji raspolaganje kao objektivni
faktor, slijedi gubitak prava na odricanje, te da dotični nasljednik neće
moći tvrditi da tim aktom nije imao namjeru primiti nasljedstvo. Isti autor,
međutim, napominje da će životne prilike iziskivati da se uzima u obzir
i v o l j a nasljednika i njegova svijest o značenju poduzimanih radnji.
2
F i n ž g a r, Pridobitev dedinšeine, Pravnik, 1956, str. 149, smatra da se ra-
spolaganja, spomenuta u stavu 1 člana 138. ZN, prvenstveno moraju odnositi
na raspolaganja s u p s t a n c o m , temeljnim sastojcima ostavine.
3
S t a n k o v i ć , cit. članak str. 131.

454
 Član 138.

Pod poslovima i mjerama kojima je svrha o č u v a n j e ostavine

i tekućeg u p r a v l j a n j a ostavinom treba smatrati one koje je sam
ostavilac n a r e d i o svojom oporukom ili koji su potrebni radi isplate
t r o š k o v a ili otklanjanja kakve š t e t e (čl. 148. st. 4 ZN). Među ove
troškove ubrajaju se troškovi popisa i procjene ostavine i troškovi po-
greba ostavioca (čl. 33. st. 3 ZN). Ovamo također spadaju i troškovi
u p r a v l j a n j a ostavinom, troškovi nastali u vezi s objavljivanjem
oglasa u smislu čl. 133. st. 1 i čl. 219. i 220. st. 5 ZN.
Nasljednik koji želi sačuvati za sebe ili za svoje nasljednike (za
slučaj ako bi umro prije dovršenja ostavinske rasprave) pravo na odri-
canje od nasljedstva ne smije u svoje ime raspolagati ostavinom ili poje-
dinim stvarima ili pravima koja sačinjavaju ostavinu. Da bi se poduze-
tim poslovima raspolaganja priznao karakter mjera tekuće uprave u svr-
hu očuvanja ostavine, a ne raspolaganjima iz stava 1 ovog člana, bit će
potrebno da privremeni nasljednik, koji želi očuvati svoje pravo na
odricanje od nasljedstva, pribavi o d o b r e n j e ostavinskog suda (čl.
148. st 4 ZN) za poduzimanje ovih mjera. Ako bi nasljednik propustio
pribaviti (prethodno ili naknadno, u hitnim slučajevima) odobrenje
ostavinskog suda, morao bi dokazati da su izvršena raspolaganja podu-
zimana isključivo radi o č u v a n j a ostavine i u granicama t e k u ć e
u p r a v e , te da nemaju karakter prećutnog primanja nasljedstva.
Nasljednik koji je poduzimao mjere tekuće uprave ili vršio raspola-
ganja u svrhu očuvanja ostavine, može se o d r e ć i nasljedstva ako
njegova djelatnost nema karakter raspolaganja u svoje ime i u vlastitu
korist, i pod pretpostavkom da je postupao u ime i za račun svih n a-
s l j e d n i k a i u njihovom zajedničkom interesu.
U slučaju o d r i c a n j a od nasljedstva takvog nasljednika o s t a j u
na s n a z i sve mjere koje je taj, privremeni nasljednik, poduzimao
radi očuvanja ostavine, kao i mjere tekuće uprave budući da su to mjere
koje bi inače morao poduzimati svaki nasljednik ili postavljeni privre-
meni staratelj ostavine.
5. P r i v r e m e n i nasljednik, u pravilu, nije ovlašten da u sporo-
vima ostavine tuži ili da bude tužen. Ako privremeni nasljednik tuži ili
se kao tuženik upusti u raspravljanje u s v o j e i m e , smatrat će se da
je ovim aktom vršio raspolaganje, tj. primio nasljedstvo, pa će uslijed
4
toga izgubiti pravo na odricanje od nasljedstva.( ).
U Zakonu o nasljeđivanju nema propisa o tome da li je privremeni
nasljednik ovlašten da t u ž i ili b u d e t u ž e n u ime i za r a č u n
o s t a v i n e , u poslovima redovne uprave ili poduzimanju mjera koje
je inače ovlašten poduzimati u svrhu o č u v a n j a ostavine. Na ovo
treba p o z i t i v n o odgovoriti, naročito ako bi se -radilo o nužnim i
neodgodivim poslovima ili ako se aktivnost privremenog nasljednika
kreće u pravcu naplate i osiguranja potraživanja, isplate dugova, ispu-
njenja legata i si. U svakom slučaju privremeni nasljednik ne može nastu-
pati kao samostalna stranka nego samo kao p u n o m o ć n i k svih
nasljednika budući da oni mogu biti stranke na pasivnoj ili aktivnoj

F i n ž g a r , cit. članak, str. 150; isto i S t a n k o v i ć , cit. članak, str. 131.

455
Član 138-

strani. Privremeni nasljednik može nastupati u parnici kao punomoćnik

ako ima za ovo s u g l a s n o s t sunasljednika ili o d o b r e n j e suda.
Nepostojanje formalnog akta o utvrđenju ove suglasnosti ili odobrenja,
osim ako bi bilo uskraćeno, ipak ne sprečava privremenog nasljednika
da vrši i akte koji spadaju u okvir mjera za o č u v a n j e i tekuće
upravljanje ostavinom.
6. Privremeni nasljednik ne o d g o v a r a svojom imovinom za
ostaviočeve dugove, a niti se njegovi vjerovnici mogu namiriti iz osta-
vine. Do vremena dok nije primio nasljedstvo, odnosno dok postoji mo-
gućnost odricanja od nasljedstva, ne može doći do spajanja ostavinske
imovine i imovine privremenog nasljednika.
Privremeni nasljednik ima u svemu položaj privremenog upra-
v i t e l j a ostavine (čl. 148. st. 2—-4. ZN). U odnosu prema ostalim na-
sljednicima tretira se kao poslovođa bez naloga (negotiorum gestor).
U pogledu vršenja akata koji se kreću u okvirima o č u v a n j a osta-
vine i mjera t e k u ć e u p r a v e (čl. 138. st. 2 ZN), privremenom na-
sljedniku nije potrebno posebno odobrenje ostavinskog suda. Naprotiv,
u pogledu akata r a s p o l a g a n j a navedenih u čl. 148. st. 4 ZN po-
trebno je o d o b r e n j e ostavinskog suda ili suglasnost ostalih nasljed-
nika (u smislu odredbe iz čl. 148. st. 2 ZN).
7. U slučaju s p o r a koji bi nastao među nasljednicima o tome da
li je jedan od njih poduzimao kakve mjere iz stava 2 člana 138. ZN či-
njenično je pitanje, pa bi se spor o ovim pitanjima trebao riješiti u
p a r n i c i , na koju bi ostavinski sud trebao uputiti stranke u smislu
čl. 223. st. 2 tač. 5. ZN. Naprotiv, sp6r o tome da li se u izjavama i rad-
njama nasljednika nalaze elementi r a s p o l a g a n j a iz kojih se iz-
vodi p r i m a n j e nasljedstva konkludentnim radnjama je p r a v n o
pitanje( 5 ) koje bi trebao raspraviti sam ostavinski sud u smislu čl. 223.
st. 3. ZN.
Privremeni nasljednik o d g o v a r a pravim (definitivnim) nasljed-
nicima za uredno vođenje poslova tekuće uprave i za poduzimanje mjera
za očuvanje ostavine- On se može o s l o b o d i t i ove odgovornosti ako
se odrekne nasljedstva i preda upravu ostavine staraocu ostavine (čl.
34. ZN), ili upravitelju nasljedstva (čl. 148. ZN), ili samim nasljedni-
cima. U tom slučaju dužan je položiti r a č u n o svom. radu, pa ima i
pravo na naknadu nužnih i potrebnih troškova te korisnih izdataka uči-
6
njenih za os ta vinu. ( )
8. Nasljednik koji je raspolaganjem osta vinom u vlastito ime pre-
ćutno prihvatio nasljedstvo smatra se d e f i n i t i v n i m nasljednikom,
pod pretpostavkom da takvim bude i utvrđen rješenjem o nasljeđivanju.
On je legitimiran da t u ž i ili da b u d e t u ž e n u stvarima ostavine.
t e ' o d g o v a r a za obaveze ostavioca vlastitom imovinom po čl. 145. ZN.
Kako do svršetka ostavinske rasprave, odnosno prije donošenja
rješenja o nasljeđivanju, nije još konačno odlučeno da li će neki na-
sljednik biti proglašen za stvarnog, definitivnog nasljednika, postoji
ipak izvjesno ograničenje ovlaštenja takvog nasljednika do donošenja
rješenja o nasljeđivanju.
5
Tako i P o z n i ć u članku »Raspravljanje zaostavine«, Anali, 1955,
str. 262. - • . .
6
Vidi S t a n k o v i ć , cit. članak, str. 133.
456
 Član 138 —139.

U slučaju pokretanja parnice po zahtjevu nasljednika koji je pre-

ćutno prihvatio nasljedstvo vršenjem akata raspolaganja u smislu stava
1 čl. 138. ZN, ili protiv njega, a prije donošenja rješenja o nasljeđivanju,
potrebno je prethodno utvrditi njegovu l e g i t i m a c i j u koju mu daje
rješenje o nasljeđivanju. Isto vrijedi i u pogledu mogućnosti provođenja
i z v r š e n j a na imovini nasljednika za ostaviočeve dugove, ili izvrše-
nja na ostavini, koje bi taj nasljednik tražio za svoja potraživanja pre-
ma ostaviocu. Tražilac izvršenja, u tom slučaju, dužan je da u smislu
pravnog pravila iz § 14. odnosno § 15. biv. lp d o k a ž e da je na na-
sljednika p r e š l a ostaviočeva obaveza. A to se dokazuje samo odlukom
nadležnog suda, dakle, r j e š e n j e m o n a s l j e đ i v a n j u , a ne sa-
mim postojanjem pozitivne nasljedničke izjave budući da samo davanje
nasljedničke izjave (izričito ili prećutno) još n i j e d o k a z da osobi
koja je tu izjavu dala doista pripada pravo nasljedstva. Davanje pozitivne
nasljedničke izjave (o primanju nasljedstva) ima samo taj učinak da
osoba koja je tu izjavu dala ne može više, bez poništaja te izjave (čl. 141.
st. 2 ZN), davati po sadržaju suprotnu izjavu (o odricanju od nasljedstva).
Raspolaganje stvarima i pravima ostavine za vlastiti račun rađa pret-
postavkom p r i j e m a nasljedstva.
Uslijed toga, iz razloga procesne ekonomije, trebalo bi sačekati do-
nošenje rješenja o nasljeđivanju ili zahtijevati da sud postavi privre-
menog staraoca ostavine (čl. 134. ZJSl), odnosno — ukoliko se nasljednici
ne sporazume o upravljanju nasljedstvom odrediti "upravitelja nasljed-
stva (čl. 148. ZN). Nasljednik koji u ime ostalih sunasljednika (njihovim
sporazumom ili po odluci suda, čl. 148. st. 3 ZN) u p r a v l j a nasljed-
stvom ovlašten je da tuži i da bude tužen.
Ako nasljednik koji je raspolagao ostavinom po čl. 138. st. 1 ZN ne
bude proglašen pravim nasljednikom, ili koji nije određen za upravi-
telja nasljedstva (čl. 148. ZN), njegova raspolaganja koja prelaze okvire
čuvanja ostavine i tekućeg upravljanja smatraju se pobojnim (rušivim).
Takav nasljednik odgovara ostalim nasljednicima za svu š t e t u koja
bi odatle nastala. Dužan im je predati sve što je u ime i za račun na-
sljedstva primio. Ako je treća osoba stekla stvar u dobroj vjeri, neće biti
dužna vratiti stvar pravom nasljedniku (po pravnom pravilu iz § 824.
biv. OGZ). - ; ; : ' P : :fM

S u dska p r ak s a
Ne može se prihvatiti stanovište da je tužilac zbog toga što je ranije!
živio na ostavini svog umrlog oca — u stvari njome i raspolagao, jer je u v
članu 138. ZN propisano da se nasljedstva ne može odreći nasljednik koji je \
raspolagao cijelom ostavinom ili jednim njenim dijelom (Presuda Saveznog
vrhovnog suda Vž 2109/59 od 10. IV 1959, Pravni život br. 7—8/59, str. 62).

Sadržaj izjave o o d r i c a n j u ođ n a s l j e d s t v a
Član 139.
Odricanje od nasljedstva ne može biti djelomično ni pod uvjetom. S
Odricanje u korist određenog nasljednika ne smatra se kao o'dricanje
ođ nasljedstva, nego kao izjava o ustupanju svog nasljednog dijela.

457
Član 139.

1. Nasljeđivanje je u n i v e r z a l n a sukcesija. Nasljednik stupa

u času smrti ostavioca u sva prava i obaveze ostavioca, postaje subjek-
tom ostavine. Nasljedničkom izjavom, nasljednik ne može naknadno
ograničiti stečeno pravo nasljedstva, a niti ga može uvjetovati ili ga
učiniti ovisnim, o kasnijim događajima, odnosima ili rokovima.
Nasljednik ne m o ž e uvjetovati svoju izjavu o p r i m a n j u
nasljedstva izričito (čl. 221. ZN) ili prećutno (čl. 138. st. 1 ZN). Isto tako
nasljednik ne može svoje nasljedničko svojstvo vezati na neki rok. Uvje-
te i rokove, kao i terete, nasljedniku može postavljati samo oporučitelj
svojom oporukom (čl 88. ZN).
Nasljednička izjava o odricanju od nasljedstva, koja bi bila dana
pod uvjetom koji bi sam nasljednik sebi. odredio ili postavio, treba se
smatrati n e v a ž e ć o m . Naprotiv izjava o p r i j e m u nasljedstva
dana pod uvjetom, teretom ili roEbm koji bi sam nasljednik sebi posta-
vio sa svrhom da ograniči opseg svog nasljednog prava i nasljednoprav-
nih obaveza i odgovornosti, treba se smatrati valjanim, s tim da se uvjet
treba smatrati nepostojećim (čl. 88. st. 3 Z N ) .
Po ZN ne postoji davanje nasljedničke izjave pod uvjetom popisa
(cum beneficio inventarii) ili bez uvjeta (vidi pravna pravila iz §§ 800,
801, 802. i bv. OGZ). Odgovornost za dugove ostavioca i izvršenje oba-
veza konstituirana je u ZN u čl. 145. na bitno drugačiji način. Nasljed-
nici o d g o v a r a j u uvijek za dugove ostavioca svojom imovinom, ali
samo do v i s i n e v r i j e d n o s t i naslijeđene imovine (čl. 145. st.
1 ZN).
Nasljedno pravo i svojstvo nasljednika vezano je za l i č n o s t ,
tako da svoje nasljedno pravo nasljednik ne m o ž e p r e n o s i t i na
drugu osobu.(*) Na nasljedstvo pozvana osoba može se samo o d r e ć i
prava nasljedstva ili ga p r i m i t i . Ako ga p r i m i , onda lično
postaje nasljednil?, bez mogućnosti da to svoje pravo i nasljedničko svoj-
stvo ustupa drugome. (2)
2. Nasljednik može r a s p o l a g a t i naslijeđenom imovinom, ob-
jektima koji spadaju u ostavinu koje je putem nasljeđivanja stekao. To
je njegova (nasljednikova) imovina s kojom može raspolagati Već od časa
smrti ostavioca, dakle, i prije davanja nasljedničke izjave budući da je u
času smrti ostavioca prešla ostavina na nasljednike, ukoliko učinak
ovog prijelaza nije uvjetovan (čl. 88. ZN). Kod s u s p e n z i v n o g uvje-
ta nasljednik može raspolagati imovinom koja spada u njegov nasljedni
dio istom od časa kad se suspenzivni u v j e t i s p u n i . Kod stjecanja
nasljedstva* pod r e z o l u t i v n i m uvjetom nasljednik je ovlašten da
raspolaže nasljedstvom već od časa smrti ostavioca, ali s tim što odgo-

1
B l a g o j e v i ć , nav. djelo, str. 318.
2
Po prav. pravilima OGZ, naročito § 1278, 1279, 1280—1283, nasljednik je
mogao raspolagati svojim p r a v o m nasljedstva, pa je kupcu nasljedstva, što
mu je pripalo, bio dužan predati sve što mu pripada kao nasljedniku (§ 1279.
Ogz), napose dužan mu je predati i plodove i naplaćena potraživanja (§ 1280.
Ogz), te je za upravljanje odgovarao kupcu kao svaki poslovođa (§ 1281. Ogzj.
Nasljednik je jamčio kupcu za istinitost svoga prava nasljedstva (§ 1283.
Ogz). Vjerovnici i legatari, unatoč ustupanju nasljedstva, mogu se namiriti
i od nasljednika i od kupca (§ 1282. Ogz).

458
 Član 139.

vara pravim nasljednicima ukoliko rezdlutivni uvjet nastupi, a on izgu-

bi svojstvo nasljednika.
Nasljednik može raspolagati naslijeđenom imovinom na svaki način
koji je po zakonu dopušten: uz naknadu ili bez nje, u cjelini ili samo s
pojedinim dijelovima i objektima, pa i uz određene uvjete. Ovo stoga
što već i samo raspolaganje u svoje ime, iako ne postoji formalna na-
sljednička izjava, predstavlja prećutno p r i m a n j e nasljedstva. Na-
sljednik koji je na takav način raspolagao ostavinom ne može se odreći
nasljedstva (čl. 138. st. 1 ZN).
3. Nasljednik može svoj n a s l j e d n i d i o , tj. imovinu koju je
stekao nasljedstvom, u cijelosti ili djelomično u s t u p i t i bilo kojoj
osobi. Prema tome, kome se nasljedni dio otuđuje i prema vremenu kad
se vrši ustupanje razlikujemo: a) otuđenje izvršeno u korist s u n a -
s l j e d n i k a prije dovršenja rasprave ostavine i p r i j e d i o b e na-
sljedstva, naziva se u s t u p a n j e m nasljednog dijela (čl. 139. st. 2 ZN).
Ono proizvodi svoj učinak o d m a h čim je pravni posao ustupanja
svršen, tj. postao perfektan. To će biti u času kad sunasljednik p r i -
h v a t i ustupljeni (ponuđeni) dio. Prihvat je potreban radi toga jer je
ustupanje d v o s t r a n i pravni posao. Do momenta prihvata od strane
sunasljednika izjava o odricanju u korist sunasljednika tretira se kao
p o n u d a (»obećanje« u smislu pravnog pravila iz § 861. biv. OGZ).
Pošto se o d r i c a n j e od nasljedstva u k o r i s t . o d r e đ e n o g
n a s l j ed n i k a (sunasljednika) smatra istovremeno i kao izjava o p r i -
m a n j u nasljedstva i kao izjava o u s t u p a n j u nasljednog dijela,(3)
tj. nasljedstvom stečene imovine, a ne nasljednog prava, to se nasljed-
nikom smatra u s t u p i l a c, a ne sunasljednik kome je nasljedni dio
ustupljen. Prema tome, rješenjem o nasljeđivanju (čl. 228. st. 2 ZN) za
nasljednika bit će p r o g l a š e n u s t u p i l a c. Ako je ustupanje na-
sljednog dijela uslijedilo u toku ostavinske rasprave, tada će za veličinu
ustupljenog dijela biti povećana kvota sunasljednika u naslj edničkoj
zajednici, koja među nasljednicima postoji do diobe nasljednika (čl.
148. st. 1 ZN).
O t u đ e n jj e nasljednog dijela
j u korist osobe koja n i j e s Ur
n a s l j e d n i k ne može se vršiti u postupku za raspravu ostavine, nego
Izvan njega i po pravilima koja vrijede za obveznopravne odnose. Ovo
radi toga štojmeđu našliednicima_do izvršenja diobe ostavine postoj i
n a si j ed'n'ick'a z a j e d n i c a (čl. 148. ZN), u kojoj kao učesnici
'mogu bitHsamo nasljednici; a"ne i strane osobe. Stoga zakon zabranjuje
prije diobe nasljedstva i 'raskida nasljednićke "zajednice ustupanje na-
sljednog dijela kojeg nasljednika u korist neke druge osobe koja nije
sunasljednik. Istom kad se izvrši dioba i nasljednička zajednica raskine
(razvrgne), mogu se vršiti raspolaganja i otuđivanja imovine ili njezinog
dijela. Isto tako nije moguće ustupanje nasljednog dijela u korist poto-
maka nasljednika — ustupioca budući da njegovi potomci, ukoliko nisu
oporučni nasljednici, nemaju svojstvo sunasljednika jer ih iz toga isklju-
čuje njihov živi predak. To, međutim, ne sprečava nasljednika da može

1
Vidi »O b j a š n j e n j a«, str. 147.

459
Član 139.

prije diobe nasljedstva zaključiti u g o v o r o ustupanju svog nasljed-

nog dijela, odnosno imovine koja spada u njegov nasljedni dio, ili odre-
đeni, dio istoga.
Ugovor o otuđenju nasljednog dijela u korist osobe koja n i j e
s u n a s l j e d n i k samo "obavezuje nasljednika da nakon izvršene dio-
be nasljedstva preda ustupljeni dio saugovorniku (čl. 149Č. st. 3 ZN).
Ugovor o otuđenju nasljednog dijela rađa samo o b l i g a c i o n o p r a v -
n i m odnosom. Saugovornik nema prava da traži diobu, jer to pravo
pripada samo nasljednicima (čl. 147. st. 1 ZN). Ako bi otuđivalac, na-
sljednik, otezao sa zahtjevom za diobu nasljedstva i s ispunjenjem ugo-
vora, saugovornik ima pravo da traži raskid ugovora i naknadu štete. (4)
4. O d r i c a n j e od nasljedstva u korist s u n a s l j e d n i k a od-
nosi se samo na onu i m o v i n u koja je u času davanja ove nasljed-
ničke izjave bila p o z n a t a i u sastavu o s t a v i n e . Prema tome, ova
izjava ne o d n o s i se na n a k n a d n o pronađenu imovinu. Prilikom
rasporeda naknadno pronađene imovine postupa se po odredbama čl.
235. st. 1 ZN, pa će nasljedniku koji je svoj dio nasljedstva ustupio
drugom sunasljedniku, od naknadno pronađene imovine pripasti dio koji
odgovara njegovoj nasljedničkoj kvoti (dijelu) koja je utvrđena rješe-
njem o nasljeđivanju.
Izjava o odricanju od nasljedstva po čl. 139. st. 2 ZN smatra se iz-
j a v o m o p r i m a n j u nasljedstva, koja ne može biti ni djelomična
ni pod uvjetom (čl. 139. st. 1 ZN), a odnosi se na ostavinu kao cjelinu.
Uslijed toga se od nasljednika ne može tražiti naknadna nasljednička
izjava u pogledu naknadno pronađene imovine.(5) Nasljednik koji je
svoj nasljedni dio ustupio sunasljedniku smatra se p r a v i m i faktič-
nim nasljednikom, pa se kao takav treba u t v r d i t i r j e š e n j e m o
nasljeđivanju. Raspored naknadno pronađene imovine vrši se prema ovo-
me prvobitnom rješenju. Ustupanje nasljednog dijela je ustupanje
naslijeđene imovine ili njezinog dijela, a nije ustupanje i prijenos na-
sljednog prava, koje je neprenosivo i vezano za određenu osobu —
nasljednika. ~

Sudska praksa
1 O tvrdnji jednog nasljednika, da mu je drugi ustupio svoj nasljedni
dio, treba obaviti raspravu i po potrebi uputiti jednu od stranaka na par-
nicu (Rješenje Okružnog suda Zagreb, Gž 5137/55 od 31. 1 1956, Odvjetnik,
br. 12/56, str. 13).
2. Odricanje našeg građanina od naslijeđene imovine u gotovom novcu
u inozemstvu, u korist određene osobe — nasljednika koji Sivi'u inozemstvu,
bez odobrenja nadležnog deviznog organa, smatra se kao disponiranje po-
traživanjem u inozemstvu koje je kažnjivo kao devizni prekršaj (Presuda
Saveznog vrhovnog suda U 920/57 od 4. X 1957, Zb. U/3-1957, br. 667).
3. Izjava korisnika dodatka na djecu ili člana njegovog užeg doma-
ćinstva da ne prihvaća nasljedstvo u pogledu poljoprivrednog zemljišta, a
4
5
B l a g o j e v i ć , nav. djelo, str. 319 in fine.
B l a g o j e v i ć , nav. djelo, str. 385, posredno dopušta i takvu moguć-
nost, ali samo ako se nasljednik ranije odrekao nasljedstva, a radi se o izmi-
jenjenim okolnostima zbog kojih se može tražiti poništaj nasljedničke izjave
o odricanju od nasljedstva. U tom slučaju ostvarenje prava nasljedstva može
se tražiti samo putem parnice.

460
 Član 139—140.^

do prihvaća nasljedstvo u ostalom dijelu, ne predstavlja odricanje od na-

sljedstva koje ima učinak od dana smrti ostavioca (Presuda Saveznog vrhov-
nog suda Už 3317/58 od 6. VI 1958, Zb. III/2-1958, br. 299).
i. Odredba člana 139. ZN, da odricanje od nasljedstva ne može biti
djelomično, razumije se tako da se takvo odricanje neće uzeti u obzir, a ne
tako da nasljednik gubi svoje pravo u cjelini ukoliko želi da ga ostvari
samo djelomično (Rješenje Saveznog vrhovnog suda Rev. 870/58 od 21. II
1959, Zb. 1VI1-1959, br. 24).
5. Odricanjem od nasljedstva u korist treće osobe odricatelj se ne oslo-
bađa obaveza povezanih sa svojstvom nasljednika (Vrhovni sud AP Vojvo-
dine Gi 805/58, Glasnik br. 5/59, str. 25).
6. Odricanje od nasljedstva u korist određenog nasljednika važi kao
izjava o primanju nasljedstva, a pored toga kao izjava volje da se nasljedstvo
ustupi drugome, a što se može učiniti teretnim ili besteretnim ugovorom.
Kad nasljedstvo čine zemljište ili zgrade, onda ugovor kojim se ustupa,
mora biti pismeno sastavljen, tako da se izjava volje obje strane nalazi u
pismenoj ispravi o ugovoru (Presuda Saveznog vrhovnog suda Rev. 1708/61
od 21. X 1961, Zb. VI/3-1961, br. 236).
7. Za odricanje od nasljedstva u korist određene osobe nije, u načelu,
potrebna posebna forma. Izjava o odricanju od nasljedstva ne mora biti
dana pred sudom, već je dovoljno da je ovjerena (Rješenje Vrhovnog suda
NR Hrvatske Rev. 789/61 od 24. XI 1961, Odvjetnik, br. 6—7/62, str. 155).
8. Kad se nasljednik odrekne nasljedstva u korist određenog nasljed-
nika, takva izjava u sebi uvijek sadrži izjavu o primanju nasljedstva i
ustupanju onoga što se nasljeđuje drugom nasljedniku. U takvim- slučaje-
vima treba razlikovati izjavu o primanju nasljedstva od izjave o ustupanju
nasljedstva, po kojoj i drugi nasljednik treba da se izjasni da li prima
nasljedstvo koje mu se ustupa.
Zakon o nasljeđivanju nije postavio nikakva ograničenja u pogledu
izjave o ustupanju nasljedstva, pa se ovakve izjave trebaju prosuđivati po
općim pravilima imovinskog prava.
Kada se naslijeđena imovina ustupi trećoj osobi, a ne drugom nasljed-
niku^ onda se ne radi uopće o nasljednopravnom odnosu, pa nema mjesta
primjeni onih odredaba iz Zakona o nasljeđivanju, koje reguliraju izjave o
odricanju od nasljedstva, odnosno zastarijevanju nasljednopravnih zahtjeva
(Rješenje Saveznog vrhovnog suda Rev. 3082/61 od 8. III 1962, Pravni život,
br. 2/62, str. 82).

Odricanje od n a s l j e d s t v a koje nije o t v o r e n o

Član 140.
Odricanje od nasljedstva koje nije otvoreno nema nikakvog pravnog
učinka.
Iznimno, potomak koji može samostalno raspolagati svojim pravima
može se sporazumom s pretkom odreći nasljedstva koje bi mu pripalo
poslije smrti pretka.
Za pravovaljanost ovog sporazuma potrebno je da bude sastavljen u
pismenom oblikui_ovierfin od suca.
Prilikom ovjere sudac će pročitati sporazum i upozoriti pretka i po-
tomka na posljedice sporazuma.
Ovo odricanje vrijedi i za potomke onoga koji se odrekao, ako spora-
zumom o odricanju ili naknadnim sporazumom nije što drugo određeno.

1. Raspolaganje nasljedstvom moguće je i dopušteno samo kad je

osoba, koja vrši raspolaganje, nosilac tog prava. Pravo nasljedstva stje-
če se časom o t v a r a n j a nasljedstva, tj. smrću ostavioca (čl. 128. ZN).

461
Član 140.

Naše nasljedno pravo ne poznaje mogućnost postojanja nasljednoprav-

nog ovlaštenja za života ostavioca, kojim bi njegov nosilac mogao raspo-
lagati- I ovdje vrijedi opće načelo imovinskog prava: da nitko ne može
na drugog prenijeti više prava nego što ga sam ima. Presumpiivni na-
sljednik, osim pravne nade, nema za života ostavioca nikakva prava na
buduću ostavinu, pa ga nikojim sredstvom ne može ni ostvarivati.
Zakon proglašuje n i š t a v i m svaki ugovor kojim netko otuđuje
ili vrši r a s p o l a g a n j a s nasljedstvom, legatom ili kojom drugom
koristi kojoj se nada iz nasljedstva koje nije otvoreno (čl. 109. ZN). Ni-
štavo je također i jednostrano odricanje od budućeg nasljedstva (čl. 140.
st. 1 ZN).
Pravni posao sklopljen unatoč ovoj zabrani smatra se nedopu-
š t e n i m. Ova posljedica nastupa ex lege, čim su se stekli uvjeti, pa
nije potrebno posebno utvrđivati nevaljanost takvog pravnog akta. Do-
voljno je da se utvrdi objektivna činjenica, da je ostavilac u vrijeme
sklapanja tog pravnog posla bio živ, da delacija još n i j e nastu-
p i l a u smislu čl. 128. i 129. ZN.
2. Odredba stava 2 ovog člana, po kojoj se neka osoba može spora-
zumom zaključenim sa svojim pretkom o d r e ć i budućeg nasljedstva
koje bi joj pripalo poslije njegove (pretkove) smrti, predstavlja izu-
z e t a k od načela istaknutog u stavu 1. Međutim, odricanje od nasljed-
stva koje nije otvoreno nije moguće kao jednostrani pravni akt, nego
samo kao dvostrani pravni posao, sklopljen u obliku p i s m e n o g spo-
razuma između pretka i njegovog zakonskog nasljednika-potomka.
Za valjanost sporazuma o odricanju od nasljedstva sklopljenog iz-
među pretka i potomka, kojim se p o t o m a k odriče nasljedstva koje
bi mu na temelju zakonskog nasljeđivanja trebalo pripasti poslije smrti
pretka s kojim je sporazum zaključio, pored ispunjenja uvjeta iz stava
3 i 4 ovog člana, traži se da su ispunjene i one pretpostavke koje se inače
traže za valjanost svakog dvostranog pravnog posla prema pravilima
građanskog prava. To znači da svaka stranka može tražiti poništenje
sporazuma (proglašenje ništavim) ako postoje razlozi a p s o l u t n e
n i š t a v o s t i , na koje sud inače mora paziti po službenoj dužnosti;
npr. ako je sporazum sklopljen između osoba koje se ne nalaze u odnosu
pretka i potomka, ili ako bi kojoj od stranaka manjkala poslovna spo-
sobnost, ili ako sporazum nije sklopljen na propisan način (npr. uz su-
djelovanje osobe koja nije sudac, ili uz povredu koje druge odredbe iz
stava 3 i 4 ovog člana).
Poništenje sporazuma zbog postojanja razloga r e l a t i v n e ni-
š t a v o s t i (rušivost, oborivost), sadržanih u čl. 141. st. 2 ZN, radi toga
što je odricanje od nasljedstva, tj. sklapanje sporazuma o odricanju iza-
zvano silom ili prijetnjom, ili uslijed prijevare ili u zabludi, može za-
htijevati samo p o t o m a k koji se odrekao nasljedstva (čl. 141. st. 2 ZN).
Ovo pravo ne pripada pretku s kojim je sporazum zaključen budući da
je on uvijek u mogućnosti da i bez obzira na postojeći sporazum ostavi
oporukom dio svoje imovine potomku koji se sporazumom odrekao na-
sljedstva i da time stavi izvan snage učinak sporazuma o odricanju od
nasljedstva.

462
 Član 140.

Sporazum o odricanju od nasljedstva može biti stavljen izvan sna-

ge naknadnim sporazumom samih s t r a n a k a . ( ' ) U ZN nema posebne
odredbe koja regulira ovakav slučaj, pa treba uzeti da je za valjanost
opozivanja sporazuma dovoljno da je učinjeno u p i s m e n o m obliku
uz ovjeru potpisa stranaka, ili u s m e n o obostranom izjavom stranaka
u sudski zapisnik koji ne mora biti ovjeren od suca.
3. Sporazum o odricanju od nasljedstva može se odnositi samo na
buduće nasljedstvo koje bi trebalo pripasti p o t o m k u sukontra-
2
hentovu po z a k o n s k o m osnovu pozivanja na nasljedstvo.( ) Potomak
se sporazumom o odricanju od nasljedstva odriče b u d u ć e g nasljed-
stva koje bi mu trebalo pripasti na temelju z a k o n s k o g nasljeđivanja.
Time se potomak ujedno lišava prava da zahtijeva n u ž n i dio, u
slučaju ako bi predak oporučnim raspolaganjem mimoišao svog potomka.
nužnog nasljednika. S druge strane, sporazum o odricanju od nasljed-
stva oslobađa pretka dužnosti da se u svojim oporučnim raspolaganjima
ograniči na raspoloživi dio ostavine (čl. 31. st. 3 ZN). Ako potomak koji
se odrekao od nasljedstva spada u krug nužnih nasljednika, predak
s kojim je sklopljen sporazum o odricanju, može s l o b o d n o raspola-
gati i s onim dijelom ostavine koji bi morao ostati rezerviran za tog
nužnog nasljednika, u smislu odredbe čl. 31. ZN.
Sporazum o odricanju od nasljedstva odnosi se i na sve ono što bi
potomak trebao naslijediti ili primiti na osnovu o p o r u k e koja je
sastavljena prije zaključenja sporazuma o odricanju od nasljedstva ako
bi oporučitelj (predak) p r o p u s t i o opozvati (expressis verbis) odred-
be oporuke koje se odnose na tog potomka. U tom slučaju sam sporazum
treba smatrati kao o p o z i v a n j e oporučne odredbe učinjene u korist
potomka, u kom slučaju ako oporučitelj (predak) nije što drugo odredio,
na mjesto potomka nasljeđuju oporuciteljevi zakonski nasljednici (čl.
142. ZN).
Predak može, unatoč postojanju sporazuma o odricanju, ostaviti
svom potomku cijelu ili dio ostavine. Sporazum o odricanju, iako je po
svom karakteru dvostrani pravni posao, obavezuje samo potomka da ne
može tražiti ni zakonski ni nužni dio, a ne obavezuje pretka da ne smije
ništa ostaviti potomku s kojim je zaključio sporazum o odricanju od
nasljedstva.
Ostavilac može učiniti bezvrijednim sporazum o odricanju od na-
sljedstva ako svojom kasnijom oporukom ostavi potomku više nego bi
iznosio njegov zakonski i nužni dio. Međutim, ako bi oporukom bilo
ostavljeno m a n j e nego što iznosi zakonski ili nužni dio, kojega se
potomak odrekao, odredba sporazuma o odricanju vrijedit će samo u
pogledu onog dijela ostavine koji preostaje nakon odbitka naknadno
oporukom ostavljenog dijela. Nasljednik bi, u takvom slučaju, mogao
naslijediti samo ono što mu je kasnijom oporukom ostavljeno, bez pra-
va da zahtijeva nadopunu nužnog dijela.
4, U pogledu s a d r ž a j a sporazuma o odricanju od nasljedstva
vrijedi odredba čl. 139. st. 1 ZN, da odricanje ne može biti ni d j e l o -

'! Vidi Đ. P a v i ć, O odricanju od nasljedstva, »Anali« 1956, str. 415.

Blagoj e vi ć, nav. djelo, str. 310.

463
Član 140.

m i č n o ni pod u v j e t o m . Sporazum, se odnosi na nasljedno pravo

potomka u cjelini i obuhvaća cjelokupno njegovo nasljednopravno ovla-
štenje. Odricanje ne može biti ni uvjetovano, ali može biti učinjeno uz
n a k n a d u . Predak se može obavezati da potomku preda određenu
imovinu ili njen dio, ili da mu da naknadu u novcu ili drugim stvarima.
Realizaciju ove obaveze potomak može tražiti o d m a h nakon sklapa-
nja sporazuma o odricanju i ne mora čekati smrt ostavioca, osim ako
sporazum o ustupanju imovine ne bi bio sklopljen u obliku darovanja
za slučaj smrti (donatio mortis causa), kad se ispunjenje ove pogodbe
• ne može tražiti prije smrti ostaviočeve. Potomak može tražiti ispunjenje
obaveze sudskim putem kako od samog p r e t k a , tako i od njegovih
n a s l j e d n i k a u slučaju pretkove smrti.(3)
Dio imovine, koji je kao naknada za odricanje ustupljen nasljedniku
za života ostavioca, ne računa se u ostavinu, osim u slučaju utvrđivanja
njezine obračunske vrijednosti. U tom slučaju ustupljena imovina uzima
se kao d a r , u smislu čl. 34. ZN, koji može biti umanjen ili vraćen (čl.
43. ZN) u slučaju povrede nužnog dijela kojeg nužnog nasljednika.
5. Izuzetnost ustanove odricanja od nasljedstva koje još nije otvo-
reno ogleda se u načinu i obliku koji zakon propisuje za valjanost spo-
razuma o odricanju. Sporazum o odricanju mora biti sastavljen u pi-
s m e n o m obliku. Takav sporazum može se sklopiti i usmenim izjava-
ma na z a p i s n i k kod suda. Isto tako stranke mogu podnijeti sudu već
napisani ili potpisani pismeni sastav.
Bitni element za valjanost sporazuma o odricanju jest ovjera
sporazuma od s t r a n e s u c a . Ovu ovjeru ne može vršiti drugi sud-
(ski službenik ili službenik narodnog odbora.
Predmet ovjere jest utvrđenje a u t e n t i č n o s t i s a d r ž a j a i
potpisa stranaka. Sudac potvrđuje da su stranke sklopile sporazum o
odricanju od nasljedstva određenog sadržaja i da je taj sporazum pot-
pisan od stranaka čiji je identitet on utvrdio, te da su stranke pred njim
izjavile da sadržaj isprave odgovara njihovoj pravoj volji.
Sudac je dužan, pošto prethodno utvrdi i d e n t i t e t stranaka, na
način kako je to predviđeno kod sastava oporuke (čl. 163. st. 1, 2 i 4 ZN),
p r o č i t a t i sporazum a zatim u p o z o r i t i pretka i potomke na prav-
ne p o s l j e d i c e koje iz sporazuma proizlaze. Njegova dužnost ne ide
dalje. Tako će sudac biti dužan upozoriti potomka da ne može, bez su-
glasnosti pretka, opozvati svoju izjavu o odricanju od nasljedstva izra-
ženog u sporazumu, i t. si. Sudac ne može odbiti ovjeru isprave, a niti
zahtijevati ili narediti da stranke prethodno izmijene sadržaj sporazuma.
On može samo dati savjet, uputu strankama, da odredbe sporazuma pri-
lagode propisima zakona. Međutim, ovaj savjet i upozorenje suca ne
obavezuje stranke.
6. U č i n a k odricanja od nasljedstva izvršenog sporazumom između
pretka i potomka jednak je izjavi o odricanju od nasljedstva danoj u
smislu čl. 136. ZN. Nasljednik koji je sklopio sporazum o odricanju ne
u z i m a se u obzir i smatra se kao da nikada nije postojao. Ovo vrijedi
kako u pogledu određivanja kruga osoba pozvanih na nasljedstvo, tako
3
Blagojević, nav. djelo, str. 311.

464
 Član 140 —141.

i u pogledu utvrđivanja vrijednosti i veličine nasljedničkih dijelova.

Odricanje od nasljedstva učinjeno sporazumom u smislu čl. 140. st. 2 ZN
odnosi se i na p o t o m k e nasljednika.
U pogledu učinka i opsega odricanja na strani nasljednika moguća
su izvjesna ograničenja u tome, što je moguće da se potomak odrekne
nasljedstva samo u s v o j e i m e (čl. 136. st. 2 ZN) čime osigurava
svojim potomcima pravo da naslijede ostavioca, ukoliko budu na životu
ili začeti u vrijeme delacije (čl. 130. st. 1 i 2 ZN). Ovakvo ograničenje
važnosti odricanja od nasljedstva mora biti i z r i č i t o sadržano u spo-
razumu o odricanju ili u naknadnom dodatnom sporazumu. Ovaj nak-
nadni, u stvari dopunski sporazum, mora također biti izražen u pismenom
obliku i ovjeren od suca (čl. 140. st. 2 ZN).

Sudska praksa
Da bi odricanje, od nasljedstva bilo valjano, mora biti jasno izraženo (Pre-
suda Vrhovnog suda NR Slovenije Pz 591/62 od 15. XI 1962, Poročilo 1962/2,
br. 13, str. 52).

N e o p o z i v o s t i z j a v e o o d r i c a n j u ili o p r i m a n j u
n a s l j e d s t v a . N j e z i n p o n i š t a j

Član 141.
Izjava o odricanju od nasljedstva ili o primanju nasljedstva

Nasljednik koji je dao izjavu

1. Odredba prvog stava ovog člana o zabrani o p o z i v a n ja na-

sljedničkih izjava, bez obzira da li se radi o primanju ili o odricanju od
nasljedstva, proizlaze iz potrebe za sigurnošću pravnih odnosa Iako je
nasljednička izjava po svome značaju jednostrani akt njezinog davaoca
(nasljednika) i kao takva ne može obavezivati drugoga nego samo onoga
koji je tu izjavu dao, i to ne samo zato što je tim načinom izrazio svoju
volju nego zato što je kod drugih osoba tom izjavom izazvao neko oče-
kivanje, povjerenje u izvjesnu pravnu situaciju, koje pravni poredak
mora štititi. Iz ove zaštite povjerenja prema onome tko je osnovao jed-
nostrani pravni posao (a takav je i davanje nasljedničke izjave) proizlazi
da se jednostrani pravni posao ne može opozvati, jer su treći stekli otu-
da i neka subjektivna prava. (') Odatle i proizlazi da se nasljednička
izjava ne može ni p r e i n a č i t i . Svako preinačenje osnova nasljed-
ničke izjave predstavlja davanje n o v e nasljedničke izjave, a to u stvari
i pravno predstavlja o p o z i v a n j e ranije dane izjave. Druga nasljed-
nička izjava (drugačijeg sadržaja) može izmijeniti raniju samo ako
Tcasnije u toku ostavinskog postupka nastanu n o v e č i n j e n i c e koje
mijenjaju pravni značaj nasljedničke izjave i pravni položaj nasljednika.

1
V u k o v i ć, Opći dio građanskog prava, knj. II, Zagreb, 1960, str 245,
tač. 1012.

30 Zakon o nasljeđivanju s korrentarom 465

Član 141.

Nasljednička izjava može sadržavati i više osnova pozivanja na nasljed-

stvo, ali ako je jednom dana, ona se n e m o ž e više opozvati ni nepo-
sredno ni posredno mijenjanjem pravnih osnova, niti nadopunjavati
novim osnovima.
Svrha je nasljedničke izjave da konačno utvrdi da li neka osoba
hoće da o s t a n e nasljednik ili ne, a ako hoće na koji način, po kojem
p r a v n o m o s n o v u , a-ne samo da li se odriče ili prima nasljedstva.
Ta je izjava komponenta jednog perfektnog pravnog posla i zato se može
pobijati samo u slučajevima iz čl. 141. st. 2 ZN, tj. iz razloga

Davanjem nasljedničke izjave (bilo pozitivne ili negativne) prije

svršetka ostavinske rasprave, nasljednik o t k l a n j a svaku s u m n j u
u pogledu svog svojstva nasljednika, što je važno kako za ostale nasljed-
nike, tako i za ostavinski sud.(3)
Kako je nasljednička izjava jednostrani pravni akt inter vivos, da
bi mogla proizvesti pravni učinak, mora izražavati p r a v u v o l j u da-
vaoca. Radi toga za njenu ništavost vrijede opća pravila građanskog
prava, a ne ona koja se odnose na ništavost oporuke kao pravnog ak-
ta. (4) Uslijed toga se može isticati ništavost nasljedničke_ izjave ako je
^izazvana p r i n u d o m ili p r i j e t n j o m, ili s t o j e ČTana uslijed pri-
j e v a r e ili u z a b l u d i (čl. 141. st. 2 ZN).(5)

2
3
Iz rješenja Vrh. suda NR Hrvatske, od 28. XI 1956, Gzz 150/56
'• 4
B l a g o j e v i ć , nav. djelo, str. 379, 380.
B l a g o j e v i ć , nav. djelo, str. 380.
s Po prav. pravilima Ogz-a (§ 806) postojala je zabrana prema kojoj na-
sljednik »pošto se je sudno očitovao za nasljednika« (primio nasljedstvo) »ne
može više poreći svojeg očitovanja, niti preinačiti očitovanja bezuvjetnog i
sebi priuzdržati pravo dobročinstvo popisa«. Nasljednik nije mogao poreći
syoje očitovanje, tj. odreći se nasljedstva te nasljedni dio napustiti, niti pro-
mijeniti očitovanje iz bezuvjetnog u uvjetno. Zakon, međutim, nije zabranji-
vao nasljedniku da može promijeniti nasljednu izjavu s obzirom na naslov
k pravu nasljedstva. Po Ogz bilo je sporno da li nasljednička izjava ostaje
na snazi i onda ako je nasljednik svoje očitovanje dao uslijed »sile, prevare,
straha i bludnje«, jer u Ogz nije bilo zakonske ustanove po kojoj bi se na-
sljednička izjava smatrala beskrijeposnom. Po jednom shvaćanju (Unger i đr.)
očitovanje učinjeno uslijed prijevare i bludnje (zablude) ostaje na snazi. Par-
ničnim putem takvo se očitovanje moglo napadati s razloga sile, prijevare
ili straha, samo nakon provedenog krivičnog postupka u kome je doista bio
proglašen krivim onaj koji je nedozvoljeno utjecao na volju nasljednikovu,
tj/ ako je prouzročena sila, strah ili prijetnja bila takva da je nasljednik doi-
sta postupao protivno svojoj volji, a bila je rezultat krivičnog djela.
(Vidi kod R u š n o v — P o s i l o v i ć , nav. djelo, str. 212).
U s r p s k o m pravu izjava o p r i m a n j u nasljedstva je neopoziva. Čim
je izjava učinjena u urednoj formi, ona je proizvela pravne posljedice koje ne
ovise više o nasljedničkoj volji. Pobijanje izjave o prijemu nasljedstva
zbog zablude nije dopušteno. Ovo ne vrijedi za slučaj prijevare, gdje je za-
bluda izazvana prijevarom kao kažnjivim djelom. Također je i izjava o od-
bijanju (odricanju) neopoziva. Kad nasljednik odbije da primi nasljedstvo i
sudac to primi na znanje, nema više mogućnosti da se to pravno stanje stvo-
reno izjavom o odbijanju nasljedstva izmijeni.
(Vidi: M a r k o vi ć, nav. djelo, ste 346, 347, 348).
U f r a n c u s k o m pravu (art. 790. du Code Civil) jedan nasljednik može
opozvati svoju izjavu o odbijanju sve dok drugi nasljednik nije primio (pri-
hvatio) nasljedstvo.

466
 Član 341.

Neopozivost nasljedničke izjave odnosi se ne samo na izjave koje

su i z r i č i t o dane (expressis verbis) nego i one koje su dane p r e-
dutno, koje se izvode iz k o n k l u d e n t n i h čina vršenjem akata
r a s p o l a g a n j a dobrima ostavine u vlastito ime (čl. 138. st. 1 ZN).
Neće se smatrati aktima raspolaganja, a prema tome ni primanjem na-
sljedstva, vršenje poslova u p r a v l j a n j a ostavinom radi očuvanja
i poduzimanja mjera tekuće uprave (čl. 138. st. 2 ZN).
2 . N a s l j e d n i č k a i z j a v a j e j e d n o s t r a n a izjava volje
koja proizvodi određeni pravni učinak: u p o z i t i v n o m smislu, kad
tom izjavom određena osoba (nasljednik) očituje da se p r i m a nasljed-
stva na koje ima pravo i to pravo hoće da ostvari; a u n e g a t i v n o m
smislu, kad očituje da se bezuvjetno o d r i č e nasljedstva (bilo samo za
sebe ili i za svoje potomke) i ne želi da ostvari pravo koje joj je pripa-
lo u času smrti ostavioca. U posljednjem slučaju dolazi, u pravilu, do
pozivanja na nasljedstvo d r u g i h osoba umjesto nasljednika koji se
odrekao nasljedstva, čime negativna nasljednička izjava (o odricanju od
nasljedstva) predstavlja ujedno i pretpostavku za s t j e c a n j e prava
nasljedstva od strane drugih osoba, zakonskih nasljednika ostaviočevih
istog ili daljeg nasljednog reda (čl. 138. st. 6 ZN).
Da bi nasljednička izjava određenog sadržaja mogla ostvariti p r a v -
ni u č i n a k , potrebno je da je izja-vljena, manifestirana u određenom
i zakonom propisanom o b l i k u i na n a č i n kojim će volja nasljed-
nika potpuno doći do izražaja, tako da je i z j a v a (očitovanje), kao
vanjska manifestacija, potpuno u s k l a d u s v o l j o m , unutrašnjim
raspoloženjem subjekta.
3. Pravni posao, odnosno poslovi (kao skup više radnji) usmjereni
na zasnivanje određenog pravnog odnosa mogu biti a p s o l u t n o ni-
štavi iz dva razloga: bilo uslijed pomanjkanja v o l j e , ili uslijed po-
manjkanja o č i t o v a n j a . U prvom slučaju n e p o s t o j i v o l j a
za zasnivanje pravnog odnosa. Pozitivno pravo danoj izjavi, koja po
svom vanjskom obliku izražavanja (manifestacije) ima sve inače po-
trebne objektivne atribute valjanosti, u s k r a ć u j e priznanje i kvali-
tet pravne relevantnosti, bilo s obzirom na kvalitet i svojstva s u b j e k-
ta, ili s obzirom na o b j e k a t prema-kome je usmjerena izjava volje.
Nepostojanje pravno relevantne volje, s obzirom na s u b j e k t ima-
mo ako je izjava (volje) potekla od osobe kojoj pozitivno pravo n e
p r i z n a j e s p o s o b n o s t da može samostalno zasnivati i stupati u
pravne odnose- To je slučaj kod subjekata kojima nedostaje p o s l o v n a
sposobnost, bilo što te osobe uslijed mentalnih nedostataka nemaju
, pravu volju, svjesno, smišljeno, motivirano i k određenom cilju usmje-
reno h t i j e n j e (npr. kod duševno bolesnih ili nedoraslih osoba), ili
što se radi o osobama čijem htijenju pozitivno pravo u s k r a ć u j e
pravno relevantan značaj (osobe lišene poslovne sposobnosti ili osobe
kojima je zabranjeno vršenje određenih, inače pravno relevantnih poslo-
va i si.). '
Pomanjkanje pravno relevantne v o l j e imamo i onda ako je
predmet namjeravanog pravnog posla takav o b j e k t , pravno dobro,
koje po pozitivnim propisima ne m o ž e u konkretnom slučaju biti
predmet dotičnog pravnog posla. Ovamo spadaju izjave volje s n e d o -

467
Član 141.

p u š t e n o m s v r h o m , ili koje su objektivno, fizički ili pravno n e -

m o g u ć e , usmjerene na nepostojeći objekt ili na neostvarljive radnje,
kao i one koje su po pozitivnim propisima i društvenom poretku n e d o -
puštene.
Pomanjkanje o č i t o v a n j a (izjave) postoji kad je u vanjskom
svijetu izjavljena (manifestacija) volja koja inače u sebi sadrži sve ele-
mente potrebne za njezinu pravnu relevantnost, ali je to učinjeno na
n a č i n ili u takvom o b l i k u koji pravni poredak ili pozitivno pravo
n e p r i z n a j u , odnosno kad n i j e o d r ž a n a ona forma koju pozi-
tivno pravo kao obvezatnu p r o p i s u j e .
Za valjanost pravnog posla zahtijeva se i s t o v r e m e n o postojanje
oba elementa: p o s t o j a n j e pravno relevantne v o l j e i valjanog
o č i t o v a n j a (izjave) te volje. Kod apsolutno ništavog pravnog posla
dovoljno je da postoji ma i j e d a n od spomenutih razloga (uzroka)
ništavosti. Prema tome, a p s o l u t n o s u n i š t a v i oni pravni po-
slovi kod kojih, doduše, nema nedostatka u volji, ali im nedostaje va-
ljano o č i t o v a n j e te volje, kao i kad postoji formalno valjano očito-
vanje (izjava), ali toj izjavi manjka pravno relevantna v o l j a subjekta
koji takvu volju može formirati i izjaviti.(e)
Pretpostavlja se da očitovanje, nasljednička izjava dana u propisa-
nom obliku i na određeni način o d g o v a r a nasljednikovoj stvarnoj
volji, njegovu htijenju, da je rezultat njegove o d l u k e za zasnivanje
određenog jasno pretpostavljenog odnosa.
Stoga sud po službenoj dužnosti vodi računa samo o v a n j s k i m
nedostacima u pogledu o b l i k a i n a č i n a u kome je očitovanje
(izjava) dano, kao i o onim v i d l j i v i m pravnim nedostacima koji se
odnose na o s o b u davaoca izjave (nesposobnost za davanje izjave
uslijed nedoraslosti ili nesposobnosti za rasuđivanje, čl. 64. ZN), ili koji
se odnose na o b j e k t , predmet koji nasljednička izjava ima u vidu
(npr. odricanje od nasljedstva koje nije otvoreno).
Ovi nedostaci smatraju se b i t n i m za valjanost očitovanja (izjave),
pa je izjava dana uz ove nedostatke a p s o l u t n o n i š t a v a i smatra"
se n e p o s t o j e ć o m već od početka, tj. od momenta kad je bila dana
(ex tune). Takva ništava, nepostojeća (pravno irelevantna) izjava ne
može proizvesti nikakav pravno relevantan učinak. Ona se ne može ni
naknadno osnažiti (konvalidirati), a zahtjev za njezin poništaj ne zasta-
ruje. Odluka suda ne poništava pravni posao koji nije ni nastao, nego
samo u t v r đ u j e (deklarira) da je dana izjava apsolutno ništava i da
nije proizvela nikakav pravni učinak.(7) *
4 . R e l a t i v n a n i š t a v o s t pravnog posla postoji kad n e m a
s u g l a s n o s t i između o č i t o v a n j a (izjave) i v o l j e subjekta,
kad s a d r ž a j izjave ne odgovara stvarnoj volji.
Ovaj slučaj postoji kad očitovalac ima intimno određenu formiranu
volju u određenom pravcu i ima namjeru da tu volju manifestira, ali
je uslijed postojanja vanjskih ili unutrašnjih smetnji s p r i j e č e n da'
tu volju izrazi onako kako ona postoji u njegovoj svijesti. To će biti •
8
7
V u k o v i ć, nav. djelo, str. 300, tač. 1117, i str. 301, tač. 1123.
V u k o v i ć, nav. djelo, str. 303, tač. 1126, i str. 300, tač. 1117.

468
 Član 141.

kad je sam ili posredovanjem drugih osoba doveden u situaciju da kao

svoju volju očituje nešto što je protivno njegovoj stvarnoj (pravoj) volji
i njegovu htijenju. Ovakav slučaj postoji ako je nasljednik dao nasljed-
ničku izjavu izazvanu s i l o m ili p r i j e t n j o m , ili ako je izjava dana
uslijed p r i j e v a r e ili u z a b l u d i (čl. 141. st. 2 ZN).
Pod p r i n u d o m se razumije upotreba fizičke, mehaničke sile
(vis absoluta) protiv nekoga s namjerom da nešto ličini ili ne učini. Pod
p r i n u d o m razumije se izazivanje s t r a h a u cilju da se zastrašena
osoba prisili na vršenje određenih činidbi ili propuštanja — pod prijet-
njom neposredne upotrebe fizičke sile. Prijetnja postoji ako je izazvana
od strane druge osobe, ako je protupravna i ako je ozbiljna, tj. da može
izazvati strah od zla kojim se prijeti.( 8 )
P r i j e v a r a postoji kad je netko namjerno lažnim prikazivanjem
ili prikrivanjem činjenica naveo drugoga na davanje stanovitog očitova-
nja. (') Pod z a b l u d o m (bludnjom, error) razumijeva se netačna pre-
dodžba o nekoj stvarnosti. Kod zablude nema uopće volje, jer ono što
je očitovano nije prava volja,' dok je kod prijevare nastala volja, ali
je ona očitovana na neslobodan način. (10)
Relativno ništavi pravni, posao, dosljedno tome i nasljednička izjava
nije a priori ništav, kao kod apsolutne ništavosti, nego može biti pri
ispunjenju određenih pretpostavki, p o n i š t e n n a z a h t j e v ovlaš-
tene osobe, ali nikada po službenoj dužnosti. Uslijed toga o relativnoj
"Kistavosti pravnog posla (nasljedničke izjave) sud ne vodi računa. Ovi
poslovi (i nasljedničke izjave) smatraju se p r a v n o v a l j a n i m sve
dotle dok ne budu pravomoćnom sudskom odlukom p r o g l a š e n i za
ništave. Učinak ove odluke djeluje u n a t r a g (ex tune), te se smatra
da poništeni pravni posao nije postojao, odnosno da izjava nije bila
pravno relevantna te nije imala za posljedicu osnivanje nekog p r a v n o g a
odnosa.
Poništaj relativno ništavih p r avnih
v n i h poslova ovisi ovisi oo zahtjevu
jtrankj^.~Zahtjev
j za poništaj nekog pravnog
p r a v n o g posla
posl zbog relativne niš.ta- \
vosti i e k o n s t i t u t i v a n i podložan
ložan z
z a
a s
s t a r i dok je
vosti ie k o n s t i t u t i v a n i podložan z a s t a r i , dok je naprotivnaprotiv /
zahtjev za poništaj iz razloga apsoluine mstavosn uvijek samo deklara-
tivan i nezastariv.( u ) Uslijed toga kod relativne ništavosti postoji mo-
gućnost k o n v a l i d i r a n j a , saniranja nedostataka koji očitovanje
čine manjkavim što kod apsolutne ništavosti nije nikad moguće.
5. Postojanje razloga za poništaj nasljedničke izjave zbog nedosta-
Jka u v o l i i nasljednika, da bi proizvelo određeni ucmait — ništavost
izjave, treba da je u t v r đ e n o od strane s u d a . Nasljednik o čijoj
se izjavi radi mora sam staviti z a h t j e v za poništaj dane nasljedničke
izjave. Sud nije ovlašten da po službenoj dužnosti ispituje i utvrđuje da
li je određena izjava doista izraz prave volje nasljednika budući da se
to p r e t p o s t a v l j a . Nasljednik koji tvrdi protivno mora to dokazati
kaoikoje su ga činjenice i okolnosti spHjprilp da svoju volju slobodno
izrazi u konkretnoj nasljedničkoj izjavi čiji poništaj traži. , .

»Vuković,
9
nav. djelo, str. 305—306, tač. 1128.
Vuković, nav. djelo, str. 307, tač. 1131.
10
Vuković, nav. djelo, str. 314. tač. 1140.
"Vuković, nav. djelo, str. 304, tač. 1127.

469
Član 141.

Ako među nasljednicima n e m a s p o r a o tome da konkretna na-

sljednička izjava nije izraz prave volje nasljednika, nije to još dovoljno
za poništaj izjave. Moraju biti u t v r đ e n e č i n j e n i c e i z čijeg po-
stojanja proizlazi ništavost nasljedničke izjave. Ne može se ostvariti
poništaj samo na osnovu pristanka b e z n a v o đ e n j a konkretnih
č i n j e n i c a . Utvrđivanje činjenica zbog čijeg postojanja ima uslova
za poništaj nasljedničke izjave, u slučaju ako među nasljednicima nema
o tome spora, izvršit će o s t a v i n s k i . s u d , primjenjujući odgovara-
juće propise o dokazivanju iz Zakona o parničnom postupku (na osnovu
ovlaštenja iz čl. 174. ZN). O poništenju nasljedničke izjave mora se do-
nijeti o d l u k a . (12) U ovoj odluci mora se navesti pravni o s n o v po-
ništaja, kao i č i n j e n i c e koje je sud u t v r d i o kao odlučne za po-
stojanje nedostataka u volji nasljednika, koje njegovu izjavu čine ni-
štavom.
Isto vrijedi i u pogledu p r e i n a č e n j a nasljedničke izjave budući
da preinačenje predstavlja o p o z i v a n ] e nasljedničke izjave jednog
sadržaja i z a m j e n u drugim sadržajem. Preinačenje nasljedničke
izjave uz pristanak ostalih nasljednika n i j e dovoljno za pravnu valja-
nost preinačenja. Takve jednostrane izjave ne mogu proizvesti nikakve
pravne posljedice.(13) Dosljedno tome treba prethodno ishoditi
Š t a j postoj ećp nafiljprfni?] izjave (u smislu čl. 141. st. 2 ZN) kako bi
se ona zamijenila drugom.
Otvoreno je pitanje da li se može, bez prethodnog poništenja ranije
izjave, p r e i n a č i t i nasljednička izjava ako su nakon davanja te
izjave nastupile n o v e č i n j e n i c e , ili ako se saznalo za postojanje
činjenica za koje se u času davanja nasljedničke izjave nije znalo, koje
mijenjaju pravni položaj davaoca nasljedničke izjave, pod pretpostavkom
da svi nasljednici p r i s t a j u na izmjenu, odnosno preinačenje nasljed-
ničke izjave. Ovo je od osobitog značenja ako inače n i s u ispunjene
pretpostavke za poništaj nasljedničke izjave po čl. 141. st. 2 ZN. Premda
ima i pozitivnih stanovišta u tome pitanj u, (14)-^držimo da bi se preina-
čenjeizjave moglo dozvoliti samo u prvom slučaju: kad su nastupile
ifSve činjenice ili su postale poznate činjenice za koje se nije znalo da
postoje u času davanja izjave, koie b i t n o mijenjaju pravni položaj
nasljednika, davaoca izjave, pod pretpostavkom da je postojanje ovih
činjenica u t v r đ e n o od suda. Ne bi se tako moglo postupiti i u slučaju
ako bi postojanje činjenica i izmijenjenih prilika nasljednici jednostavno
p r i z n a l i , ili ako bi samo p r i s t a l i na preinačenje kad se zahtjev
15
za preinačenje temelji na novim činjenicama.( )

12
Tako i d r F. S t a n k o v i ć , u Članku Sticanje ostavine i odricanje od
nasljedstva, Naša zakonitost, 1957, str. 128, 129.
13
S t a n k o v i ć , nav. članak, str. 129.
M
Vidi rješ. Vrh. suda APV od 16. VIII 1955, Gzz 55/55, Pravni život br.
11/55.
15
S t a n k o v i ć , nav. članak, str. 129, smatra da preinačenje mora biti
m o t i v i r a n o jednim od razloga iz čl. 141. st. 2 ZN, a pristanak nasljednika
mora sadržavati p r i z n a n j e da je izjava dana uslijed prijevare, u zabludi
ili da je izazvana prinudom ili prijetnjom.

470
 Član 141.

Ako medu strankama (učesnicima) ostavinskog postupka dođe do

s p o r a o činjenici da li postoji odricanje od nasljedstva, ovaj će spor
riješiti p a r n i č n i sud. Ostavinski sud je u tom slučaju dužan p r e -
k i n u t i ostavinsku raspravu i uputiti stranke na p a r n i c u (čl. 223.
st. 2 tač. 5. ZN).
6. Od zahtjeva za poništaj nasljedničke izjave, iz razloga navedenih
u stavu drugom ovog člana, treba razlikovati pravo ostaviočevih vjerov-
nika na p o b i j a n j e učinka nasljedničke izjave o odricanju od na-
sljedstva, ako je odricanje dano u namjeri o š t e ć e n j a vjerovnika.
Vjerovnici nasljednika koji se odrekao nasljedstva mogu pobijati svaku
negativnu nasljedničku izjavu ako je ona dana sa svrhom da se vjerov-
nici toga nasljednika izigraju, da im se onemogući namirenje iz na-
sljednikove imovine koja bi se uvećala uslijed stjecanja nasljedstva.
Pravo na pobijanje imaju svi v j e r o v n i c i ili neki od niih ako do-
kažu Ha postoji n a m j e r a o š t e ć e n j a na strani nasljednika i činje-
nicu da je uslijed odricanja od nasljedstva onemogućeno ili otežano*
njihovo potpuno namirenje. Zahtjev za pobijanje negativne nasljed-
ničke izjave izvire iz općeg imovinskog prava, a ne iz nasljednog prava,
pa se o njemu može odlučivati samo u p a r n i č n o m , a ne u ostavin-
skom postupku. Za raspravljanje o zahtjevima za pobijanje, odnosno za
isključenje ili ograničenje učinka odricanja od nasljedstva kojeg na-
sljednika (osobe pozvane na nasljedstvo), nadležan je parnični sud*-po
mjestu gdje je nasljednička izjava dana, odnosno gdje je nastupilo ošte-
ćenje interesa vjerovnika. Ako vjerovnici uspiju sa zahtjevom za pobi-
janje, smatra se da negativna nasljednička izjava ne postoji, nego da je
nasljednik primio nasljedstvo.(16) Ovo važi samo u pogledu onog dijela
nasljedstva koje je pripalo (imalo pripasti) nasljedniku, i u opsegu koji
je potreban da se namire potraživanja vjerovnika. U tom slučaju, za
svoje osiguranje, vjerovnici imaju pravo zahtijevati da se u toku osta-
vinske rasprave o d v o j i ostavina od imovine nasljednika (čl. 146. ZN).
7. Nasljednička izjava koja je jednom dana vrijedi za cijelu ostavinu,
bez obzira na naknadno pronađenu imovinu (čl. 235. ZN), ili na uvećanu
vrijednost ili uvećanu nasljedničku kvotu, do čega bi moglo doći uslijed
p r i r a š t a j a (čl. 142. i 143. ZN). Ako se nasljednik odrekao nasljed-
stva, ovo odricanje se proteže i na naknadno pronađenu imovinu, odno-
nosno i na priraštajem uvećani nasljedni dio. Ovo s razloga što u slučaju
naknadno pronađene imovine, u pravilu, nema mjesta ponovnom ras-
pravljanju ostavine, već se ova imovina treba rješenjem r a s p o r e -
d i t i na temelju ranije donesenog rješenja o nasljeđivanju (čl. 235. st.
1 ZN).
Ako ostavina prije n i j e bila raspravljena uslijed primjene odredbe
čl. 216. st. 2 ZN o neraspravljanju ostavine, ostavina će se obavezno
raspraviti ako se naknadno pronađena imovina sastoji od nekretnina (čl.
235. st. 2 ZN). Ako se naknadno pronađena ostavina sastoji samo od
pokretne imovine, takva ostavina raspra vit će se samo ako nasljednici to
zatraže (čl. 235. st. 3 ZN). U tom slučaju postoji mogućnost da nasljed-
nici daju nasljedničke izjave koje se odnose na cijelu ostavinu.
16
Vidi B 1 a g o j e v i e, nav. djelo, str. 382.

471
Član 141.

Ako je vrijednost ili veličina naknadno pronađene ostavine nesraz-

mjerno veća nego što je bila u času rasprave ostavine i davanja izjave o
odricanju od nasljedstva, moglo bi se pozivanjem na činjenicu da je
ranija izjava dana u z a b l u d i u pogledu vrijednosti i opsega ostavine,
u parnici tražiti poništaj nasljedničke izjave o odricanju od nasljed-
17
stva.( )
Ako je koji nasljednik prije donošenja rješenja o neraspravljanju
ostavine po čl. 216. st. 2 ZN dao izjavu o primanju nasljedstva (usmenu
pred sudom ili pismenu koju je dostavio sudu), ova će izjava vrijediti i
za raspravu ostavine do koje bi moglo doći u povodu naknadno prona-
đene ostavine, ukoliko ne bi nasljednik, o čijoj se izjavi radi, ishodio
poništaj nasljedničke izjave iz razloga navedenih u čl. 141. st. 2 ZN.
Ako su nasljednici već o s t v a r i l i svoje pravo na ostavinu koja se
sastojala samo od pokretne imovine, u slučaju kad ostavina nije rasprav-
ljana (čl. 216. st. 2 ZN), pretpostavlja se da su time što su vršili r a s p o -
l a g a n j a ostavinskom imovinom prećutno p r i m i l i nasljedstvo. Usli-
jed toga takvi nasljednici ne bi se mogli odreći nasljedstva u raspravi
ostavine koja bi bila provedena uslijed naknadno pronađene imovine,
i pored toga što ranije, prije donošenja rješenja o neraspravljanju osta-
vine, nisu dali formalnu izjavu o primanju nasljedstva.
8. Zahtjev za poništaj nasljedničke izjave može se ostvarivati samo
do s v r š e t k a ostavinske rasprave. Ovo proizlazi iz odredbe čl. 136.
st. 1 ZJN, prema kojoj se samo do toga časa nasljednik može odreći na-
sljedstva, što znači da samo do toga časa postoji mogućnost davanja no-
ve nasljedničke izjave koja bi nadomjestila onu izjavu koja je poništena.
Upravo radi toga u ZN i nema posebnih odredaba o rokovima u kojima
se zahtjev za poništaj može ostvarivati.
Zahtjev za poništaj nasljedničke izjave treba se iznijeti, u pravilu,
u o s t a v i n s k o m postupku, u toku rasprave ostavine.
Ako se radi o poništenju nasljedničke izjave iz razloga r e l a t i v n e
ništavosti, ukoliko činjenice o kojima ovisi ništavost nisu sporne, tj. budu
p r i z n a t e od strane sunasljednika, ostavinski sud može i sam ogla-
siti nasljedničku izjavu ništavom (čl. 223. st. 3 ZN). Ako među stran-
kama nastane spor o činjenicama o kojima ovisi poništaj izjave o o d r i -
c a n j u od nasljedstva (čl. 223. st. 2 tač. 5. ZN), odnosno spor o tome
da li se nasljednik valjano odrekao nasljedstva, ostavinski sud je du-
žan uputiti stranke na p a r n i c u i prekinuti raspravu ostavine. Ostavin-
ski sud neće t upućivati stranke na parnicu ako se radi o poništaju na-
sljedničke izjave o p r i m a n j u nasljedstva, već će o poništaju takve
izjave Sam Odlučiti, bUauci aa u Z.ISI nije predviđeno upućivanje ^
parnicu zbog spora o činjenicama o Kojima ovisi valjanost nasljedm-
ćke izjave o p r i m a n j u nasljedstva (agr. a contr. iz čl. 223. st. 1
tač. 5. ZN). '
Ako se radi o poništaju nasljedničke izjave zbog a p s o l u t n e
ništavosti, takav zahtjev se može ostvarivati ne samo u toku rasprave
ostavine nego i nakon dovršenja ostavinske rasprave i nakon pravomoć-
nosti rješenja o nasljeđivanju, budući da takav zahtjev ne zastaruje.
17
Tako i B l a g o j e vi ć, nav. djelo, str. 385.

472
 Član 141.

9. Pravo zahtijevati poništaj nasljedničke izjave zbog postojanja ra-

zloga r e l a t i v n e ništavosti, dane u stanju izazvanom s i l o m ili p r i-
j e t n j o m , ili koju je nasljednik dao uslijed p r i j e v a r e ili u za-
bludi, pripada samo n a s l j e d n i k u o čijoj se izjavi radi. Ovo pravo
ne pripada drugim, zainteresiranim osobama, na čije bi pravo nasljed-
stva dana izjava mogla utjecati, odnosno osobama koje bi se mogle
pojaviti kao nasljednici kad bi se nasljednička izjava poništila.
Ovo radi toga što je zbog n e o p o z i v o s t i nasljedničke izjave,
koja je statuirana odredbom stava 1 člana 141. ZN, davanjem nasljed-
ničke izjave određenog sadržaja, nasljednik i z g u b i o mogućnost da iz-
mijeni sadržaj svoje nasljedničke izjave. Neopozivost nasljedničke izja-
ve o primanju nasljedstva onemogućuje nasljedniku da se do svršetka
ostavinske rasprave odrekne nasljedstva; ili da opozove izjavu o odri-
canju nasljedstva, ili je zamijeni izjavom o primanju nasljedstva.
Nasljednik koji želi izmijeniti jednom danu izjavu mora- prethodno
ishoditi p o n i š t a j ranije dane nasljedničke izjave koja se pojavljuje
kao zapreka nove ili izmijenjene izjave. Za traženje poništaj a nasljednik
mora imati opravdan razlog koji se sastoji u n i š t a v o s t i (apsolutnoj
ili relativnoj) ranije izjave.
Uslijed toga ne postoji mogućnost da bi netko drugi, a ne sam na-
sljednik koji'je izjavu dao, mogao zahtijevati poništenje nasljedničke
izjavezbog relativne ništavosti. Nasljednička izjava ne može biti poni-
štena bez zahtjeva nasljednika koji je izjavu dao, osim ako se ne bi
radilo o zahtjevu za proglašenje a p s o l u t n o n i š t a v o m izjave koja
je ex lege ništava zbog postojanja razloga apsolutne ništavosti, o čemu
sud vodi računa po službenoj dužnosti. Ovaj zahtjev ne zastaruje, pa se
može ostvarivati i nakon dovršenja ostavinskog postupka.
U pogledu poništenja p o z i t i v n e nasljedničke izjave, tj. izjave o
p r i m a n j u nasljedstva, treba imati u vidu, da na ovom zahtjevu može
imati pravni interes samo nasljednik koji je d a o izjavu o primanju na-
sljedstva. Poništajem nasljedničke izjave o primanju nasljedstva otvara
se mogućnost da taj nasljednik može dati novu izjavu o odricanju od na-
sjedstva budući da i u našem pravu vrijedi načelo da onaj nasljed-
nik koji je dao izjavu o primanju nasljedstva ne može, bez prethod-
nog poništaja ove izjave, dati izjavu o odricanju od nasljedstva, kako to
proizlazi iz izričite odredbe čl. 141. st. 1 ZN.
Ostali nasljednici ne bi imali pravni interes na poništaju pozitiv-
ne izjave budući da u slučaju kad nema pozitivne izjave, nasljednik inače
stječe nasljedstvo po sili zakona i bez davanja nasljedničke izjave (čl.
135. ZN), bilo na temelju oporuke ili zakona.
Međutim, potomci nasljednika koji je umro prije dovršenja ostavin-
skog postupka, ali nakon što je dao nasljedničku izjavu o o d r i c a n j u
od nasljedstva, koju nije ograničio samo na svoju osobu (čl. 136. st. 2
ZN), mogu imati pravni interes da se poništi ili proglasi ništavom na-
sljednička izjava kojom se njihov predak odrekao nasljedstva ako bi
poništenjem ove izjave došli u mogućnost da ostvare pravo nasljedstva
koje bi im pripalo kao potomcima nasljednika koji se odrekao nasljed-
stva. Ovo pravo na traženje poništaja nasljedničke izjave o odricanju

473
 Član 141.

od nasljedstva pripada njegovim potomcima samo ako se radi o razlogu

a p s o l u t n e ništavosti. Ako bi nasljednikovi potomci uspjeli sa za-
htjevom za poništaj nasljedničke izjave, u tom slučaju imali bi uspostavu
' nasljedne transmisije, pod pretpostavkom da ostavilac nije odredio sup-
stituciju, jer supstitucija po našem pravu isključuje transmisiju (čl. 85.
i 137. ZN).
Zahtjev za poništaj trebao bi se usmjeriti protiv onih osoba koje se
pozivaju na nasljedstvo umjesto osobe koja se odrekla nasljedstva. Kod
supstitucije to bi trebao biti supstitut (čl. 85. ZN). Ako ostavilac nije od-
redio supstituta, zahtjev za poništaj trebao bi se ostvarivati protiv za-
konskih ili oporučnih nasljednika čiji se nasljedni dio uvećava uslijed
priraštaja ili protiv onih osoba koje dolaze na nasljedstvo kao zakonski
nasljednici ostavioca (čl. 142. i 143. ZN).
Pravo zahtijevati poništaj nasljedničke izjave nije priznato ni le-
g a t a r i m a iako su oni singularni sukcesori ostavicčevi. Ovo stoga što
je njihovo pravo na legat u svakom slučaju osigurano, pa i onda ako bi se
odrekli nasljedstva svi oporučni nasljednici, ili onaj oporučni nasljed-
nik koji je dužan ispuniti legat (onerat). U takvim slučajevima dužnost
ispunjenja legata tereti onog ili one nasljednike koji nasljeđuju umjesto
nasljednika koji se odrekao nasljedstva, pa makar ovi nasljeđivali na
temelju zakona (čl. 142, 143. ZN). U slučaju odricanja svih oporučnih
nasljednika ne dolazi do ukidanja prava na legat, nego dužnost ispunje-
nja, prelazi na ostaviočeve zakonske nasljednike kojima pripada dio
oporučnog nasljednika koji se odrekao nasljedstva.
Ostaviočevi vj e r o v n i c i također nemaju pravnog intresa na poni-
štaju nasljedničke izjave, jer je njihovo pravo na naplatu njihovih po-
traživanja osigurano odgovornošću nasljednika vlastitom imovinom do
•
visine vrijednosti naslijeđene imovine (čl. 145. ZN). Vjerovnici, osim
toga, imaju mogućnost zahtijevati o d v a j a n j e ostavine od imovine
nasljednika (čl. 146. ZN).
Međutim, pravo na p o b i j a n j e nasljedničke izjave imaju nasljed-
nikovi vjerovnici samo ako bi uslijed odricanja od nasljedstva njihovog
dužnika bili o š t e ć e n i u svom pravu za namirenje svojih izvršnih
tražbina (prav. pravilo iz § 7. i 8. Zak. o pobijanju pravnih djela izvan
stečaja od 22. I 1931). Ovdje se, međutim, u stvari ne radi o poništaju na-
sljedničke izjave u smislu čl. 141. st. 2 ZN nego o u k l a n j a n j u onih
posljedica koje štete intresima nasljednikovih (dužnikovih) vjerovnika.
I to samo u opsegu koji je potreban da se zaštite interesi vjerovnika i
postigne namirenje njihovih potraživanja. U preostalom dijelu nasljed-
nička izjava o odricanju od nasljedstva proizvodi svoj učinak budući
da kao takva obavezuje njezinog davaoca s time da ne može biti na
štetu ostaviočevim vjerovnicima.

Sudska praksa
1. Nasljednika koji je izjavio da traži nasljedstvo na temelju zakona takva
izjava veže te ne može kasnije tražiti da naslijedi po oporuci ako je prilikom
ranije izjave znao da postoji oporuka (Vrhovni sud NR Srbije Gž 2475/55.
Zakon o nasljeđivanju, II dopunjeno izdanje »Službenog lista FNRJ« iz 1961,
str. 52).

474
 Član 141 — 142.

2. Ako nasljednik prije pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju predloži

izmjenu svoje nasljedničke izjave dane u zabludi, treba o prijedlogu u osta-
vinskom postupku saslušati nasljednike i ako su oni suglasni o opravdanosti
izmjene nasljedničke izjave, treba tu izmjenu dozvoliti i primiti, a u slučaju
osporavanja uputiti stranke na parnicu (Rješenje Okružnog suda Bjelovar
Gž 1642/55 od 3. XII 1955).
3. Nasljednik koji je dao izjavu o primanju nasljedstva na temelju za-
kona, iako je znao da postoji oporuka, ne može kasnije tražiti nasljedstvo na
temelju oporuke. (Rješenje Vrhovnog suda NR Hrvatske Gzz 150/56 od 28. XI
1956, Zb. 1/3-1956, br. 664).
f" (t&jNe može se tražiti poništenje dane nasljedničke izjave zbog bludnje u
t moEvu (Presuda Okružnog suda Bjelovar Gž 472/57).
Ue» 5. Ne može vjerovnik tužbom u redovnoj parnici tražiti poništaj izjave
o odricanju nasljedstva dane u cilju osujećenja naplate njegove tražbine
(Rješenje Saveznog vrhovnog suda Rev. 1000/58 od 11. IV 1959, IV/1-1959,
br. 60).
6. Nasljednik nije ovlašten tražiti nasljedstvo na temelju oporuke ako je
izjavio da prima nasljedstvo na temelju zakona, znajući da postoji oporuka
kojom je on određen za nasljednika (Rješenje Saveznog vrhovnog suda Rev.
504/62 od 26. IV 1962, Zb. V1I/1-1962, br. 8).
7. Vidi odluku pod br. 4. uz član 234. ZN.

Priraštaj
Član 142.
Dio oporučnog nasljednika koji se odrekao nasljedstva pripada ostavi-
očevim zakonskun. na^jjgfdpifima.'akn iz same oporuke ne proizlazi kakva
druga namjera oporučiteljeva.

1. Zakonsko i oporučno nasljeđivanje po propisima ZN su ravno-

pravni temelji pozivanja na nasljedstvo. Međutim, oporučno nasljeđiva-
nje ima ipak izvjesnu prednost pred zakonskim. Dok postoji valjana opo-
ruka, isključena je primjena zakonskog nasljeđivanja^ 1 ) osim u slučaju
ako oporukom nije obuhvaćena cjelokupna ostavina, kao i u slučaju
osiguranja nužnog dijela nužnim nasljednicima, koje se javlja kao zakon-
ski korektiv oporučnog nasljeđivanja, ustanovljen u svrhu zaštite intere-
sa određenog užeg kruga zakonskih, tj. nužnih nasljednika (čl. 30. ZN).
Prema tome, volja oporučitelja izražena u oporuci uvijek je mjerodav-
na u pogledu nasljeđivanja raspoloživog dijela (čl. 31. st. 3 ZN).
Kako će se postupiti s dijelom ostavine, koji ostane s l o b o d a n
uslijed toga što oporukom postavljeni nasljednik nije naslijedio, određuje
sam o p o r u č i t e l j . On to može odrediti na različite načine: bilo tako
što će izričito predvidjeti takve slučajeve i postavljenom nasljedniku od-
rediti jednog ili više zamjenika, primjenom ustanove obične s u p s t i t u -
cije (po čl. 85. ZN), ili što će svoju ostavinu, prilikom određivanja na-
sljednika i njihovih dijelova, rasporediti tako da se iz njegovih odreda-
ba može posredno izvesti oporučiteljeva volja.
2. Ako se iz sadržaja odredbe posljednje volje ne može nikako
utvrditi namjera oporučiteljeva, dolazi do primjene pravilo zakona
sadržano u čl. 142. ZN. Naime, da dio ostavine, koji ostane slobodan usli-
jed o d r i c a n j a oporučnog nasljednika, nasljeđuju z a k o n s k i na-
1
B l a g o j e v i ć , nav. djelo, str. 62.

475
 Član 142.

sljednici o p o r u č i t e l j a . Kod oporučnog nasljeđivanja nema mjesta

2
pravu predstavljanja (čl. 11. ZN).( ) Odricanje od nasljedstva, kod opo-
ručnog pozivanja na nasljedstvo, rađa potpuno istim učinkom bez obzira
da li se radi o odricanju samo u svoje ime ili i u ime svojih potomaka.
Razumljivo je da će primjena zakonskog nasljeđivanja u korist
ostaviočevih zakonskih nasljednika i isključenje primjene prava repre-
zentacije u odnosu na p o t o m k e oporučnog nasljednika, koji se odre-
kao nasljedstva, doći u obzir samo u slučaju ako se iz oporuke ne bi
moglo zaključiti da je volja oporučiteljeva bila da na mjesto nasljednika,
koji se nasljedstva odrekao, ne dođu njegovi potomci, i kad oporučni
nasljednik, koji se nasljedstva odrekao, ne ulazi istovremeno u krug
zakonskih nasljednika oporučitelja. U takvom slučaju redovito se pret-
postavlja da je volja oporučitelja bila da umjesto određenog nasljednika,
koji istovremeno spada u krug njegovih zakonskih nasljednika, naslijede
njegovi (nasljednikovi) potomci, jer su oni, posredstvom takvog nasljed-
nika, potomci ostavioca. Volju oporučitelja treba, dakle, u ovakvim
slučajevima izvoditi posredno putem širokog tumačenja ostalih oporuč-
nih odredaba. (3)
3. Osim slučaja kad je oporučitelj svojom izričitom odredbom, sa-
držanom u oporuci, odredio način nasljeđivanja ostavine ili njenog dijela
koji ostane slobodan uslijed o d r i c a n j a od nasljedstva (jednog) opo-
ručnog nasljednika, određivanjem supstituta, iz sadržaja oporuke mogu
se posredno izvesti pravila po kojima će se postupiti u određenim.
situacijama;
a) ako je jednom nasljedniku ostavljena c i j e l a ostavina, u slu-
čaju njegovog odricanja od nasljedstva moguće su dvojake situacije:
— ako je univerzalni oporučni nasljednik ujedno p o t o m a k osta-
vioca koji ima svoje potomstvo, na nasljedstvo će se pozvati p o t o m c i
nasljednika primjenom prava reprezentacije (čl. 11. ZN), a ne direktno
zakonski nasljednici ostavioca (uz isključenje potomaka nasljednika koji
se odrekao samo u svoje ime) budući da u tom slučaju potomci nasljed-
nika po pravu reprezentacije ulaze u krug zakonskih nasljednika. U
tom slučaju se, naime, u pogledu cijele ostavine primjenjuje zakonsko
nasljeđivanje, a u primjeni ovoga uključeno je pravo reprezentacije;
— ako univerzalni oporučni nasljednik n i j e p o t o m a k ostavioca,
ali ulazi u krug ostaviočevih z a k o n s k i h nasljednika (kad oporuke ne
bi bilo), i u tome slučaju, s obzirom da nastupa zakonsko nasljeđivanje,
dolazi do primjene pravo reprezentacije. Ako se takav oporučni nasljed-
nik odrekao-nasljedstva u svoje ime, njegovi potomci nasljeđuju kao da
je on umro prije oporučitelja. Takav će nasljednik istovremeno konku-
rirati s ostalim zakonskim nasljednicima, istoga nasljednog reda, ako od
nasljednika bližeg nasljednog reda ne bi bio isključen;
2
B l a g o j e v i ć , nav. djelo, str. 249, 250. Međutim, čim dođe do zakon-
skog nasljeđivanja, dolazi do primjene prava reprezentacije po čl. 11. ZN,
jer je ovo pravo jedno od osnovnih pravila nasljeđivanja po zakonskom te-
melju pozivanja na nasljedstvo. Dosljedno tome, kad se u pogledu slobodnog
dijela ostavine (u slučaju iz čl. 142. ZN) primjenjuje zakonsko nasljeđivanje,
moguća je primjena prava reprezentacije.
3
» O b j a š n j e n j a « , str. 148.

476

\
 Član 142.

— ako univerzalni oporučni nasljednik nije ostaviočev zakonski

nasljednik, nastupa nasljeđivanje po z a k o n u . U tom slučaju nema
mjesta reprezentaciji i potomci takvog oporučnog nasljednika, koji se na-
sljedstva odrekao, ne dolaze na nasljedstvo, jer ne spadaju u krug zakon-
skih nasljednika ostavioca.
b) ako je za oporučne nasljednike određeno v i š e o s o b a , treba
voditi računa o tome da li su njihovi nasljedni dijelovi individualno odre-
đeni, ili nisu određeni;
— kad nasljedni dijelovi nasljednicima n i s u o d r e đ e n i , svi po-
stavljeni nasljednici nasljeđuju na j e d n a k e d i j e l o v e . U slučaju od-
ricanja od nasljedstva jednog od ovih nasljednika moguće su sve situacije
navedene pod a). Tako će potomci nasljednika koji se odrekao u svoje
ime, a koji ulazi u krug opor učiteljevih zakonskih nasljednika, naslije-
diti primjenom prava reprezentacije, dok će dio nasljednika koji ne spa-
da u krug oporučiteljevih zakonskih nasljednika, dakle, koji je otpao,
pripasti ostalim oporučnim nasljednicima na jednake dijelove. Osobe
koje ulaze u krug zakonskih nasljednika ostavioca (kad oporuke ne bi
bilo), kojima oporukom nije ništa ostavljeno, neće ništa naslijediti jer
se smatra da je namjera oporučitelja bila da ih oporukom mimoiđe, jer
im nije ništa ostavio. Ukoliko tim nasljednicima inače pripada pravo
na nužni dio, imaju pravo, ukoliko im je on povrijeđen, zahtijevati samo
nadopunu nužnog dijela u smislu čl. 39. i si. ZN;
— ako su nasljednički dijelovi u oporuci određeni k v o t o m ili od-
ređenim realnim d i j e l o m ostavine, u slučaju odricanja nasljedstva
jednog od nasljednika, slobodni dio nasljeđuju z a k o n s k i nasljednici
ostavioca. Ako nasljednik koji se nasljedstva odrekao samo u svoje
ime, ulazi u krug zakonskih nasljednika ostavioca, na njegovo mje-
sto dolaze po pravu predstavljanja njegovi potomci, jer se pravo pred-
stavljanja primjenjuje uvijek u odnosu na zakonskog nasljednika. Ako
nasljednik ne ulazi u krug zakonskih nasljednika, slobodan dio naslje-
đuje se po zakonskom redu nasljeđivanja. To znači da su na nasljed-
stvo pozvani svi zakonski nasljednici najbližeg nasljednog reda, uklju-
čujući i one koji su ujedno i oporučni nasljednici. Ako zakonskih na-
sljednika nema, slobodan dio ostavine postaje imovina bez nasljednika,
koju treba predati narodnom, odboru (čl. 233. ZN), kao općenarodna imo-
vina (čl. 8. ZN). . •
4. Ako netko od o p o r u č n i h nasljednika u m r e prije ostavioca, dio
ostavine, koji mu je namijenjen pripada zakonskim nasljednicima osta-
vioca. Treba smatrati pogrešnim stanovište prema k'ome bi vrijedila za-
konska pretpostavka da oporučnog nasljednika, umrlog prije otvaranja
nasljedstva (delacije), predstavljaju njegovi zakonski nasljednici kao
kod zakonskog nasljeđivanja. Takvo pravno shvatanje ne zasniva se na
zakonskim propisima. Imajući u vidu odredbe čl. 90. i čl. 142. ZN u vezi
s odredbom čl. 11. ZN, može se izvesti kao jedino ispravno shvatanje
da za slučaj ako netko od više oporučnih nasljednika ne doživi čas de-
lacije, ako se iz oporuke ne vidi kome bi trebao pripasti dio namijenjen
oporučnom nasljedniku, dio namijenjen umrlom oporučnom nasljedniku
pripada neposredno z a k o n s k i m nasljednicima ostavioca.(4)
4
Rješ. Vrh. suda APV Rev. 65/58, od 3. VI 1958, Zbirka 1958, knj. III,
sv. 2, pod br. 260.
477
 Član 142 — 143. ,

5. Ako oporukom namijenjeni dio ostavine postaje slobodan uslijed

n e d o s t o j n o s t i za nasljeđivanje (čl. 131. ZN), na nasljeđivanje ovog
slobodnog dijela primjenjuju se odredbe čl. 142. ZN. Uslijed toga taj dio
nasljeđuju o s t a v i o č e v i z a k o n s k i nasljednici kao da je oporučni
nasljednik u m r o prije ostavioca. ' -

Sudska praksa ,
Ako netko od oporučnih nasljednika umre prije ostavioca, dio ostavine
koji je njemu namijenjen pripada zakonskim nasljednicima oporučitelja (Rje-
šenje Vrhovnog suda AP Vojvodine Rev. 65/58 od 3. VI 1958, Zb. IU/2-1958,
br. 260).

V
Član 143.
Dio zakonskog nasljednika koji se odrekao nasljedstva samo u svoje
ime nasljeđuje se kao da je taj nasljednik umro prije ostavioca.

1. U slučaju odricanja z a k o n s k o g nasljednika od nasljedstva

samo u s v o j e i m e (čl. 136. st. 2 ZN) dolazi do primjene prava r e p r e -
z e n t a ^ ^ J e (čl. 11. ZN) s obzirom na to da se smatra da je nasljed-
nik, kojTse odrekao nasljedstva, u m r o rjrjjeostavioca_. U konkretnim
slučajevima moguće su slijedeće situacije:
. • *

a) ako se odrekne zakonski nasljednik koji i m a p o t o m s t v o .

njegov dio nasljeđuju n j e g o v a d j e c a na jednake dijelove (koja su
na životu ili su bila začeta u času delacije). Na mjesto ranije umrlog dje-
teta nasljeđuju njegova djeca, tj. unuci zakonskog nasljednika koji se
odrekao (pod pretpostavkom da su doživjela čas delacije). B r a č n i
C d rjog zakonskog nasljednika ,koi_i se nasljedstva odrekao... kao i bračni
\ drug ranije umrlog djeteta n e *n a s 1 j e đ u j u jer je u odnosu na brač-
nog~druga pravo reprezentacije isključeno (čl. 11. ZN);
b) ako se nasljedstva odrekne zakonski nasljednik koji nema
p o t o m s t v a , dolazi do primjene odredba čl. 14. st. 1 ZN, čl. 15. ZN,
odnosno čl. 18. st. 2 i čl. 19. ZN, tj. dio koji bi mu pripao nasljeđuju
njegovi roditelji •odnosno braća i sestre, odnosno njihova djeca, a ako
ovih nema, djedovi i babe i njihovi potomci;
c) ako se zakonski nasljednik kome pripada pravo na n u ž n i dio
odrekao nasljedstva na način da se odrekao nužnog dijela, također dolazi
do primjene prava reprezentacije, s obzirom,na to da je nužni nasljednik
zakonski nasljednik koji pripada užem krugu zakonskih nasljednika (čl.
30. ZN).
2. Kad se zakonski nasljednik odrekne nasljedstva i u i m e svoga
p o t o m s t v a (čl. 136. st. 2 ZN), smatrat će se da su on i njegovi potomci
u m r l i prije ostavioca. Imat ćemo, dakle, situaciju kao da dotični na-
sljednik nikada nije postojao. Uslijed toga nema mjesta primjeni pra-
va reprezentacije. Slobodni dio ostavine pripast će ostalim zakonskim
nasljednicima ostavioca.

478
 Član 1444

Zastara prava zahtijevati ostavinu

Član 144.
Pravo zahtijevati ostavinu kao nasljednik ostavioca zastaruje prema
savjesnom držaocu za godinu dana o t k a d a j e nasljednik saznao za svoje
I gravo i za držaoca stvari ostavine,*^ najkasnije za deset godina računajllćL
' za zakonskog nasljednika od smrti ostaviočeveJa za oporučnog nasljednika
od proglašenja oporuke. » ,
Prema nesavjesnom držaocu ovo pravo zastaruie za dvadeset godina.

1. Ostavina p r e l a z i na nasljednike u času smrti ostavioca (čl.

135. st. 1. ZN), pa nasljednici od toga časa postaju v l a s n i c i stvari
ostavine i nosioci imovinskih prava što su pripadala ostaviocu.
Za stjecanje nasljedstva nije potrebno davanje nasljednicke izjave o
p r i m a n j u nasljedstva, budući da ostavina prelazi na nasljednike po
sili z a k o n a . Osoba pozvana na nasljedstvo ne mora ostati nasljed-
nik jer se može do svršetka ostavinske rasprave odreći svog prava na-
'sljedstva (čl. 136. st. 1. ZN). Prema tome za stjecanje nasljedstva nije
potrebno ni sudsko proglašenje za nasljednika, jer se rješenje o nasljeđi-
vanju ne donosi ako ostavina nije bila raspravljena; ako je doneseno
rješenje o neraspravljanju ostavine koja se sastoji samo od pokretne
imovine, što će uslijediti ako nasljednici nišu zahtijevali da se ovakva
ostavina raspravi (čl. 216. st. 2. ZN). Osobe pozvane na nasljedstvo mogu
ostvarivati sva prava koja im pripadaju kao nasljednicinia__bez_posebnog
sudskog utvrđenja njihovog nasljedničkog svojstva (čl-__216- st. 4. ZN).
Bez obzira da li je svojstvo nasljednika utvrđeno rješenjem o na-
sljeđivanju i da li je dana izjava o primanju nasljedstva ili nije dana
nikakva izjava, ostavina prelazi na nasljednike u času smrti ostavioca.
Od toga časa nasljednicima, u pravilu, pripada pravo r a s p o l a g a n j a
ojtavmpjn. Oni kao pretpostavljeni nasljednici^) ne moraju čekati da
njihovo svojstvo nasljednika i pravo nasljedstva bude utvrđeno pravo-
moćnim rješenjem o nasljeđivanju. Otuda, a kao posljedica načela ipso
• iure prelaza ostavine na nasljednike, sva raspolaganja ostavinom koja
•; su izvršili pretpostavljeni nasljednici smatraju se kao prećutna izjava
; o primanju nasljedstva (čl. 138. st. 1. ZN). Nasljednici koji su u svoje
Ume raspolagali ostavinom ili njezinim dijelom, ne mogu se odreći na-
'sljedstva, osim ako ishode poništaj" nasljednicke izjave (čl. 141. st. 2. ZN),
odnosno dokažu da su akti koje su poduzimali u pogledu ostavine pret-
stavljali samo mjere radi očuvanja ostavine i mjere tekuće uprave (čl.
138. st. 2. ZN). Stjecanje stvari ostavine na osnovu raspolaganja koja su
|;izvršili pretpostavljeni nasljednici smatraju se pravovaljanima ako se
stjecalac nalazio u dobroj vjeri.
Pravila o prelazu ostavine na nasljednike po sili zakona u času smrti
ostavioca vrijede i ako momenat pozivanja na nasljedstvo nastupi kas-
1
Pod p r e t p o s t a v l j e n i m (presumptivnim) nasljednicima razumijemo
osobe koje svoje pravo nasljedstva temelje na činjenici što spadaju u naj-
bliži krug srodnika ostavioca (kao zakonski nasljednici), ili što u njihovu
korist postoji oporuka. Pod p r e t e n d e n t i m a na nasljedstvo razumijemo
osobe koje traže da im se utvrdi njihovo pravo nasljedstva.

479
Član 144.

nije, uslijed toga što su osobe koje su prvotno bile pozvane na nasljed-
stvo iz bilo kojih,razloga otpale. Kod odricanja od nasljedstva, utvrđenja
nedostojnosti za nasljeđivanje, ispunjenja raskidnog (rezolutivnog) uvjeta
ili roka, ili smrti nasljednika, pozivaju se na nasljedstvo druge osobe
(čl. 142. i čl. 143. ZN, odn. čl. 132. st. 1 ZN). Naknadno pozvanim osoba-
ma pripada pravo nasljedstva od časa s m r t i ostavioca, iako su doga-
đaj ili okolnosti, o kojima ovisi njihovo pozivanje na nasljedstvo nastu-
pile kasnije. Isto vrijedi ako je pravo nasljednika ili legatara odlo-
ž e no zbog neispunjenja uvjeta ili neprispjelog roka (čl. 88. st. 2 ZN i
čl. 231. ZN).
Uslijed toga je moguće da se ostavina ili pojedini dijelovi ostavin-
ske imovine nadu u posjedu osoba za koje se kasnije utvrdi da nisu
pravi nalšTjecKici, tj. da im ne pripada pravo nasljedstva ili da nisu
nasrJednlcT~u" đrjelu u kome posjeduju (drže) ostavinsku imovinu
2. Ako se ostavina ili pojedine stvari ostavine nalaze u posjedu osoba
koje smatraju da im pripada jednako ili jače pravo nasljedstva nego
što ga imaju držaoci stvari ostavine, pretendenti na nasljedstvo i pravi
nasljednici mogu svoje pravo na cijelu ili nedostajući dio ostavine ostva-
riti putem zahtjeva za utvrđenje prava nasljedstva i predaju ostavine,
ili za predaju pojedinih stvari iz ostavine. Ovi zahtjevi mogu se ostva-
rivati u o s t a v i n s k o m postupku ako se radi samo o utvrđenju
p r a v a nasljedstva, ili izvan ostavinskog postupka u p a r n i c i o na-
sljedstvu (hereditatis petitio), ili u vlasničkoj Parnici (rei vindicatio).
U o s t a v i n s k o m postupku može se ostvarivati zahtjev za utvr-
đ e n j e p r a v a nasljedstva ili opsega toga prava (nasljednički dio i
veličina toga dijela), pod pretpostavkom da ostavinska rasprava nije
već provedena, odnosno pravomoćno dovršena.
Ako je ostavinski postupak obustavljen donošenjem rješenja o ne-
raspravljanju ostavine radi toga što nema nepokretne imovine a na-
sljednici nisu zahtijevali da se raspravi ostavina koja se sastoji samo od
pokretne imovine (čl. 216. st. 2 ZN), osoba koja želi ostvariti svoje pravo
na ostavinu (u smislu odredbe čl. 216. st. 4 ZN), može to svoje pravo
ostvariti samo u p a r n i c i. (2) Nakon pravomoćnosti rješenja o neras-
nravljanju ostavine ne može se zahtijevati da se raspravi ostavina koja
nije bila raspravljena. To je, međutim, moguće ako se naknadno pro-
nađe nepokretna imovina za koju se nije znalo u vrijeme vođenja osta-
vinskog postupka (čl. 235. st. 2. ZN), ili ako se naknadno pronađe samo
pokretna imovina a nasljednici zahtijevaju da se raspravi ostavina koja
ranije nije bila raspravljena (čl. 235. st. 3. ZN u vezi čl. 216. st. 2. ZN).
V l a s n i č k o j tužbi (rei vindicatio) ima mjesta protiv svakog tko
drži stvari ostavine u posjedu na osnovu nekog d r u g o g pravnog
osnova a ne na temelju nasljednog prava. Ovoj tužbi ima mjesta i protiv
nasljednika ako drži stvari ostavine po nekom drugom a ne nasljedno-
pravnom osnovu. Zastara vlasničjc£j;^b^j3rojuđuj£.^g._p.o„pravnim. pra-
vilima građanskog^imovInsTEog)~a ne nasljednog prava.
2
Tako dr S. Z u g 1 i a, u djelu Vanparnični postupak, Zagreb 1956.,
str. 58. i dr. M. S t e v a n o v, u članku Nasledno pravni zahtev i njegova
zastarelost, Naša zakonitost, br. 1—2/63. str. 31.

480 .
 Član 144.

N a s l j e d n i č k u tužbu, »pravo zahtijevati ostavinu kao nasljed-

nik« (hereditatis petitio), moguća je samo između osoba koje se spore
o p r a v u n a s l j e d s t v a od kojih jedna ističe svoje jednako ili jače
pravo nasljedstva naspram osobe koja posjed stvari ostavine također te-
melji na pravu nasljedstva, bez obzira da li joj je to pravo utvrđeno pra-
vomoćnim rješenjem o nasljeđivan ju. (3)
U pravnoj teoriji razlikuju se dvije vrste tužbi o nasljedstvu. Jedna
od njih sastoji se u k o n d e m n a t o r n o m zahtjevu protiv držaoca
stvari ostavine na temelju slabijeg materijalnog nasljednog prava i p r e -
d a j u tih stvari nasljedniku sa jačim nasljednim pravom. Ova tužba
ima stvarnopravni karakter a temelji se na nasljednom pravu, bolje
reći na pravu na nasljedstvo.
Drugu vrst nasljedne tužbe predstavlja tužba o n a s l j e d n o m
p r a v u kao takvom. Ona se sastoji u zahtjevu _na_jujt_Vj^đerije da_
određenoj osobi, tužiocu7~p"ripad^~~p~FTv~o~~nasljedstva. PretpostavEa za
ovu "tužbu je da je tuzjla£_doista nasljednik" po materiialnom~nasl{ednom*
pravu. Za pokretanje ove tužbe potrebno je da tužilac ima pravni inte-
res za utvrđivanje njegovog nasljedničkog svojstva a da mu druge osobe
to svojstvo osporavaju pripisujući ga sebi. Tuženi se ni ne mora nalaziti
u posjedu stvari ostavine, jer ova vrst tužbi nije niti usmjerena na pre-
daju stvari. Ovu tužbu može podići i osoba koja d r ž i stvari ostavine
u posjedu ako ima pravni interes da se utvrdi njeztfro~našrje3nicfcir"svoj-

slje9niku-(4}
Za podizanje tužbi kojima je svrha ostvarenje nasljednog prava »za-
htijevati ostavinu kao nasljednik«, nisu određeni posebni rokovi, osim
što bi pravo na ostvarivanje" ovih zahtjeva moglo z a s t a r j e t i prema
. odredbama čl. 144. ZN.(5)
3. Z a s t a r a p r a v a zahtijevati ostavinu kao nasljednik ostavioca
ima taj učinak što se po proteku u zakonu određenih rokova__ne_jnože.
više ostvarivati pravo na nasljedstvo sudskim putem^jja~ni _Qnda—kad--bi-
^slijed p o ^ j a n ^ a ^ ^
l utvrđeno^pravo
jia formalno ^ 3 " bu3e" "pobijeđeno.
" i j JJProtekom roka zastari-
jevanja i formalno_j)ravomoćna odluka ostavinskog suda, makar se te-
mdjikria ^abijen^^pravnom osnovu, postaje konačno i materijalno
pravomoćnom tako da se nikakvim pravnim sredstvom ne može^mni-
7~~ ~~~ ~"~""*

3
Borivoj S t a r o v i ć , u članku Hereditatis petitio, Pravni život, br. 4/62,
str. 27—29, 30, zauzima stanovište da se nasljednička tužba (hereditatis petitio)
može podići od strane pretendenta na nasljedstvo samo p o s l i j e pravomoć-
nosti rješenja o nasljeđivanju, i to protiv osobe čiji je položaj nasljednika
utvrđen pravomoćnim rješenjem ostavinskog suda. Ovo stanovište obrazlaže
time da se svojstvo nasljednika utvrđuje samo odlukom ostavinskog suda, a
da do tog momenta nemamo nasljednika nego samo pretendenta na nasljed-
stvo. Ukoliko bi došlo do spora o tome tko ima jače pravo na nasljedstvo, ovo
pitanje se ima riješiti u ostavinskom postupku, a samo nakon toga u parnici.
* M a r k o v i ć, nav. djelo, str. 387.
5
Vidi rješ. Vrh. suda NR Hrv., Gž 588/58, od 18. III 1958.

31 Zakon o nasljeđivanju s komentarom 481

 Član 144.

Pod z a s t a r o m »zahtijevati ostavinu kao nasljednik ostavioča«

treba smatrati samo gjaJMj^a.k^pra.va na tuž-b-«—et—ne—i gubitak
nasljednog p r a v a.(6)
_ Ako je zastara nastupila prije pokretanja ili u toku ostavinskog
pos"tupka7~ošT;avinski sud je dužan, na p r i g o v o r ostalih~nasljedmka,
"utvrditi činjenicu da je nastupila zastara. ~TČTTma za posljedicu da.se
' nasljednik crje je p r a v o - z a j S S H o — a ^ - ^ ^ i r T u T b z i i kctu Qd i* -
odrekao nasljedstva i u ime svoga potomstva (čl. 136. st. 2. ZN1. Dio koji
bi pripao tome nasljedniku da nema zastare, u slučaju z a k o n s k o g
nasljeđivanja prirašćuje ostalim zakonskim nasljednicima, a kod opo-
r u č n o g nasljeđivanja ostavinu nasljeđuju zakonski nasljednici osta-
viočevi (čl. 142. i čl. 143. ZN), u razmjeru njihovih nasljedničkih dijelova,
a ne prema tome tko od njih drži u posjedu stvari ostavine.(7)
Institut zastare iz čl. 144. ZN, odnosi se samo na one držaoce koji
drže u posjedu stvari ostavine kao skupnu stvar, kao c j e l i n u , kao
svoje n a s 1 j e d s t v o; koji se_]3oriašaiu._kao„nasljeđnM. *Samo~prem"a"
r
ovim osobama" zastafuje nasljednikovo pravo »zahtijevati ostavinu« u
rokovima određenim u čl. 144. ZN. .Zastara prava zahtij.eva±Ljpjx^£d_iinL
stvar iz ostavine prema onome tko s bilo kojeg_ d r u g o g naslova drži
tu~lštvar7~nastaje~TTTokovIma određenim pravilima građanskog prava.H
4. Pod pojmom »prava z a h t i j e v a t i ostavinu«^ treba razumjeti
zahtjev za p r e d a j u ostavine nasljedniku kao cjelokupnost pravnih
odnosa ostavioča"š nasIova^pTava ~n~a s l j _ e 7 i T V a (»kao nasljednik
~_ - - _—-— — . — — — _ _ _ „ P ?.'J3. j e ^ a P° jedinih
stvari ostavineTOvo radi toga što je- u času smrti ostavioča na nasljed-
'"riiKa"prešla o s t a v i n a , dakle i pravni posjed ostavine kao cjeline,
ft Stoga se nasljedniku već od časa smrti ostavipca„.pxiz.aajg_.pra.va na po-
Tšjedovnu zaštttuT'tDšnvTna i posjed stvari ostavine kao cjeline, pripada
"samo pravom nasljedniku. Onaj držalac stvari ostavine koji nije pravi
nasljednik ili u čiji nasljednT~3io~ne spadaju određene stvari.ostavine,
Tuje pošj'eđriik o s t aTi"n~e~nEaio*~čyeline odnosno njezinog dijela, nego
Jnnajsamo posjed sTv~a~rT~^oJe™šp'aHaj*irT3~"ostavinu a koje pripadaju
pravom"nasljedniku.( 9 ) •~~~ —————-™
Pod p r a v i m nasljednicima smatraju se osobe pozvane na.na-
sliedstvo na temeljujvajjanog o s n o v a nasljeđivanja, koje su spo-
s o b n e za nasljeđivanje, i koje se do svršetka ostavinske rasprave
n i s u o d r e k 1 e""naiI]e3š:Eva"fak~d" đa se smatra da su prihvatile na-
,^JledJ^vo~"na~k"oje*""šu""po*ž"Vane. Nasljedničko svojstvo pravog nasljednika
ne_mora biti utvrđeno pravomoćnim rješehjem_'o_jia^eđivanju,_bu.dući
se pravim nasIJeHnicima smatraju 'Bfok~"še suprotno ne dokaže, i oni
pravo nije" formalno utvrđeno
~ak"o~je sud obustavio vođenje ostavinskog
6
Protivno dr Zlatko M a j t i n , u članku: Problemi zastare u Zak. o na-
sljeđivanju (čl. 144. ZN), Naša zakonitost, br. 11—12, 1958, str. 521, 522.
7
M a j t i n , nav. članak, str. 522
8
M a j t i n , nav. članak, str. 521
9
Mato L e v a k o v i ć , u članku: U prilog diskusiji o zastari iz čl. 144.
Zak. o nasljeđivanju, Naša zakonitost, br. 7—8/60. str. 345

482
 Član 144.

postupka donošenjem rješenja o neraspravljanju ostavine koja se sastoji

samo od pokretne imovine (čl. 216. st. 2. ZN). Ove osobe ovlaštene su da
mogu vršiti sva prava koja im pripadaju kao- nasljednicima i bez ras-
pravljanja ostavine i donošenja rješenja o nasljeđivanju (čl. 216. stav
4. ZN).

I
Za svakog posjednika stvari ostavine, koji ih drži na temelju svog
nasljednog prava (kao zakonski ili kao oporučni nasljednik) vrijedi p r e t -
p o s t a v k a da je p r a v i nasljednik sve dok se suprotno ne dokaže.
Pretpostavljeni nasljednici zadržavaju svojstvo pravog nasljednika sve
dok im njihovo pravo nasljedstva od strane drugih nasljednika ne bude
pravovaljano o s p o r e n o i pravomoćnom sudskom odlukom utvrđeno
za nepostojeće, odnosno da im pripada nasljedstvo u manjem opsegu
(sa manjom nasljedničkom kvotom).
«. Pravi nasljednik koji se ne n a l a z i u posjedu ostavine ili dijela
koji mu pripada, ima pravo z a h t i j e v a t i da mu se to pravo realizira

t
predajom stvari ostavine od osoba koje se nalaze u posjedu ostavine
ili pojedinih stvari ostavine. Kod toga su moguće dvije situacije što ovisi Q
o tome da li osoba, koja se nalazi u posjedu stvari ostavine (koje su predr
\
met zahtjeva pravog nasljednika), polaže pravo na posjed stvari osta-
vine kao n a s l j e d n i k ostavioca, ili svoje pravo na posjed temelji
. na nekom drugom a ne nasljednopravnom osnovu.
, Ako se radi o zahtjevu n a s l j e d n i k a na predaju stvari ostavine
od drugog (pretpostavljenog) nasljednika, koji te stvari drži po svom
nasljednom pravu, rokovi zastare zahtjeva određeni su~u*"cl. 144. ZN.
U istim rokovima (iz čl. 144. ZN) mogu se (također protiv nasljednikaj
bstvaHvati zahtjevi na utvrđenje jačeg prava nasljedstva ili većeg na-,
sljednog dijela u slučajevima kad je takvo utvrđivanje dopušteno {čl.
226. st. 4. i 5. ZN, član 236. st. 2, čl. 237. i 238. ZN).
U svim drugim slučajevima, zahtjev za p r e d a j u stvari ostayine__ođ
osoba koje n i s u n a s l j e d n i c i , koje svoj posjed stvari ostavine.
temelje na nekom d,r u g . o . m a n© M^jedaepj^Knam—osiioKU,—meže
se ostvarivati u o p ć i m rokovima ?HRtiPT*ij':w a T v j a i
pravilima građanskog prava. Isto vrijedi ako se takav zahtjev ostvaruje
protiv nasljednika koji stvar ostavine drži u posjedu na temelju nekog
drugog a ne nasljednopravnog osnova. U svim ovim slučajevima radi
se o vindikacionim zahtjevima ti. vlasničkoj tužbi.
Razlikovanje obzirom na pravni o s n o v na kome se temelji p o-
sjed d r ž a o c a stvari ostavine važno je radi toga što osoba koja se
nalazi u posjedu stvari ostavine kao pretpostavljeni nasljednik, ostaje
rildikjk^ i sa._jačini_riasliedniiB
tpraTOmune_bi_(u zastamom roku) ostvarivao svoje pravojna_ostavimi_ili_
njezin jdlo. Pretpostavljenom nasljedniku "Hrzaocu stvari ostavine, za
stjecanje vlasništva nije potrebno još da su istekli i rokovi propisani za
stjecanje vlasništva putem d o s j e l o s t i , budući da se takva osoba
smatra pravim nasljednikom, dakle i pravim vlasnikom stvari ostavine,
sve dok se protivno ne "dokaže. Pravi nasljednik je v l a s n i k stvari
ostavine od časa smrti ostavioca pod r e z o l u t i v n i m uvjetom, 'iJT"
da mu od strane drugog nasljednika, sa jačim nasljednim pravom ili ve-*

483
 Član 144.

ćim nasljednim dijelom, pravo na posjed stvari ne bi bilo oduzeto, od-

"jnosno ograničeno na manji dio ostavine^ Dovoljno mu je dakle da se J
drugi pretendenti na nasljedstvo ne pojave" sa svojim zahtjevima unutar fj
!
jbkova propisanih za zastaru prava zahtijevati ostavinu kao nasljednik
ostavioca, tj. rokova određenih u čl. 144. ZN.
Osobama koje drže stvari ostavine u posjedu po nekom d r u g o m
pravnom osnovu a ne na temelju nasljedstva, makar da je ta osoba
nasljednik u ostalom dijelu imovine, — za stjecanje vlasništva potrebna
je d o s j e l o s t po prav. pravilima građanskog prava. Samo dosjelo-
šću od strane druge osobe (ne nasljednika) držaoca stvari ostavine, na-
staje zastara nasljednikovog prava da zahtijeva predaju stvari ostavine
u posjed od osobe koja tu stvar drži na temelju nekog d r u g o g a ne
nasljednopravnog osnova. Odredbe o rokovima iz čl. 144. ZN ne odnose
se na slučajeve zastare zahtijevati stvari ostavine od n e n a s l j e d n i -
k a, već za to vrijede pravila građanskog prava o dužim rokovima za-
starijevanja, odnosno o stjecanju vlasništva putem dosjelosti
Ne bi se mogli složiti sa stanovištem prema kojem bi nasljednik, ko-
me je njegovo pravo da zahtijeva ostavinu zastarjelo izgubio to pravo,
a onaj pretendent na nasljedstvo koji drži njegov dio ostavine samim
t i m još ne bi stekao pravo na taj dio, jer da bi za stjecanje vlasništva
držaocu bilo neophodno potrebno još i da je nastupila d o s j el os t. (10)
Ovo stanovište je tačno samo ako stvari ostavine drži u posjedu osoba
koja si ne prisvaja pravo nasljedstva. Naprotiv, osoba koja posjeduje
stvari ostavine kao n a s l j e d n i k stiče nasljedstvo već u času smrti
ostavioca (čl. 135. ZN), i za nju vrijedi pretpostavka da ima svojstvo
pravog nasljednika, pa je uslijed toga i pretpostavljeni v l a s n i k
stvari ostavine ex tune. Institut zastare prava zahtijevati ostavinu kao
nasljednik omogućuje pretpostavljenom nasljedniku da ostane konačni,
definitivni nasljednik i vlasnik stvari po proteku zastarnih rokova iz
čl. 144. ZN, makar u odnosu na njega još nisu istekli rokovi koji se traže
za stjecanje vlasništva putem dosjelosti (održaja).
Rokovi zastarijevanja propisani u čl. 144. ZN jesu z a s t a r n i ro-
kovi. O njima sud ne vodi računa po službenoj 'dužnosti nego samo u
"povodu p rTg"o"*v"'6"r a pretpostavljenog nasljednika (držaoca stvari osta-
~virie) da je pretenderitov zahtjev zastario (čl. 11. Zak. o zastari potraži-
vanja). Ovaj prigovor može biti istaknut u toku rasprave o s t a v i n e ,
ili u p a r n i c i pokrenutoj od strane pretendenta po zahtjevu na na-
sljedstvo i predaju stvari ostavine od pretpostavljenog nasljednika. Uko-
l i k o ne bi bilo [Mguvureuo da" je pretencTentovo pravo zastarjelo, sud će
odlučiti o pretenlTervEovom zahtjevu ne upuštajući se u prosuđivanje da
li je njegovo pravo na nasljedstvo zastarjelo. Sud nije ovlašten da o zastari
nečijeg prava vodi računa po službenoj "dužnosti. U čl. 144. ZN govori se
o zastarjelosti z a h t j e v a nasljednika, što znači ako zahtjevu ne bi
bilo prigovoreno zbog zastare koja je nastupila, sud bi imao zahtjevu
udovoljiti, ukoliko su ispunjeni ostali uvjeti.

10
M a j t i n, nav. članak, str. 523.

484
 Član 144.

5. Rokovi u kojima za s t a r u je pravo na podizanje nasljedničke

t u z l i e jednako vrijedg"laaustvarfvTHTfe~15^^
g
o s t a v i n s k o g postupka tako flžašhije, nakon što je^r jesenje_ojiaslj.e-
n
divanju postalo p r a y o m o ć n o . ( ) _
Rok zastare za ostvarivanje prava zahtijevati ostavinu i dužina tra-
janja toga roka ocjenjuje se prema s a v j e s n o s t i držaoca stvari osta-
vine. Posjednik ostavine zaštićen je od zahtjeva ovlaštenog nasljednika
prema k v a l i t e t i svog posjeda, ovisno o tome da li je njegov posjed
savjestan ili nije (pošten ili nepošten). Ako je posjednik nesavjestan, du-
žina zastarnog roka je znatno veća nego u odnosu na savjesnog (poštenog)
posjednika.
a) Zahtjev usmjeren protiv s a v j e s n o g (poštenog) držaoca (po-
sjednika) može biti ostvaren u granicama određenim subjektivnim i ob-
jektivnim rokom zastarijevanja.
S u b j e k t i v n i rok zastarijevanja prava nasljedstva (zahtijevati
ostavinu kao nasljednik ostavioca) iznosi g o d i n u dana, a računa se
od momenta kad je n a s l j e d n i k (pretendent na nasljedstvo) s a -
z n a o za svoje pravo i za osobu (pretpostavljenog nasljednika) koja
drži ostavinu ili nasljednikov dio. O b j e k t i v n i rok iznosi d e sj5jb_
godina a računa se kod zakonskog nasljeđivanja od momenta smrti osta-
vioca a kod oporučnog nasljeđivanja od momenta" proglašenja"oporoiE^r
I to' pffflna"pre^M
kome pretpostavljeni nasljednik posjeduje stvari~oitavTne. Objektivni
rok zastare od deset godina predstavlja krajnju vremensku granicu u
kojoj pretendent može ostvarivati svoje pravo prema poštenom držaocu
stvari ostavine, koji ih drži kao pretpostavljeni nasljednik.
Nasljednik fioji z n a za svoje pravo, može to svoje pravo ostvariti
u granicama jednogodišnjeg subjektivnog roka, koji mu se računa ođ
momenta kad je s a z n a o za svoje p r a v o i od momenta kad je
s a z n a o za o s o b u koja posjeduje ostavinu kao pošten posjednik.
Nasljedniku koji zna za svoje pravo ali je za faktičnog posjednika £sta-
vinejiagnaoiza kako mu je istekao jedno^disn.ifToTr7aTunaJucTl>d"dana
saznanja za svoje pravo, vrijeme u kome nastupa zastara njegova prava
^ S 3 S 5 S H S I Č i S S i Z i r 3 ^ ^ S saznanja _za _£s_o boji^
drži .ostavinu. Ako je pretendent na nasljedstvo saznao za držaoca stvari
ostavine prije nego što je saznao da 'mu je pripalo pravo nasljedstva,
— do čega je moglo doći uslijed naknadnog pozivanja na nasljedstvo
(bilo zbog odricanja od nasljedstva, ili utvrđene nedostojnosti za na-
sljeđivanje kojeg nasljednika, ili ostvarenja raskidnog uvjeta, ili proteka
vremena na koje je pravo nasljedstva bilo ograničeno), može zahtijevati
ostavinu kao nasljednik ostavioca u roku od jedne godine dana, koji
mu se računa od momenta kad je s a z n a o za svoje pravo, tj. od časa
kad je saznao da je pozvan na nasljedstvo.
Nasljednik može svoje pravo da zahtijeva ostavinu ostvarivati u
granicama subjektivnog roka ukoliko mu n i j e i s t e k a o o b j e k t i v n i
11
Dr M. S t e v a n o v, u cit. članku str. 27 i 35 zastupa stanovište da se
rokovi zastarijevanja iz čl. 144. ZN mogu odnositi samo na nasljednopravne
zahtjeve nakon pravomoćnog dovršenja ostavinskog postupka, jer da prije po-
kretanja i za vrijeme trajanja ostavinskog postupka ne teče zastarjevanje.

485
 Član 144.

5. Rokovi u kojima za s t a r u je pravo na podizanje nasljedničke

t u žt) e jednako vrijede 1 TA uyLvarlVSrrje"~praya~'naT"oš^^^m^
os t a v i n s k o g postupka tako lTEasnije,
divanju postalo p r a v o m o ć n o . ( u ) ^
Rok zastare za ostvarivanje prava zahtijevati ostavinu i dužina t r a - ;
janja toga roka ocjenjuje se prema s a v j e s n o s t i držaoca stvari osta-
vine. Posjednik ostavine zaštićen je od zahtjeva ovlaštenog nasljednika
prema k v a l i t e t i svog posjeda, ovisno o tome da li je njegov posjed
savjestan ili nije (pošten ili nepošten). Ako je posjednik nesavjestan, du-
žina zastarnog roka je znatno veća nego u odnosu na savjesnog (poštenog)
posjednika.
a) Zahtjev usmjeren protiv s a v j e s n o g (poštenog) držaoca (po-
sjednika) može biti ostvaren u granicama određenim subjektivnim i ob-
jektivnim rokom zastarijevanja.
S u b j e k t i v n i rok zastarijevanja prava nasljedstva (zahtijevati
[ ostavinu kao nasljednik ostavioca) iznosi g o d i n u dana, a računa se
od momenta kad je n a s l j e d n i k (pretendent na nasljedstvo) s a -
znao za svoje pravo i za osobu (pretpostavljenog nasljednika) koja
ndrži ostavinu ili nasljednikov dio. O b j e k t i v n i rok iznosi des_ejb_
godina a računa se kod zakonskog nasljeđivanja od momenta smrti osta-
vioca a kod oporučnog nasljeđivanja od momenta"proglašenja"'opofaiKeT*
I to"premajreteiTa^^ po
kome pretpostavljeni nasljednik posjeduje stvari~~ostavine7*i5bjektivrri
rok zastare od deset godina predstavlja krajnju~"vremenšEu granicu u
kojoj pretendent može ostvarivati svoje pravo prema poštenom držaocu
stvari ostavine, koji ih drži kao pretpostavljeni nasljednik.
Nasljednik Soji z n a za svoje pravo, može to svoje pravo ostvariti
u granicama jednogodišnjeg subjektivnog roka, koji mu se računa ođ
momenta kad je s a z n a o za svoje p r a v o i od momenta kad je
s a z n a o za o s o b u koja posjeduje ostavinu kao pošten posjednik..
Nasljedniku koji zna za svoje pravo ali je za faktičnog posjednikj^£sta-
vine saznao iza feaKo mu je istekao jednogodišn3TToiri^i51^ucT"od dana
saznanja za svoje pravo, vrijeme u kome nastupa zastara njegova prava
điIiSS3iiiIŠiSSĆuIlJEi2iHiIIiiro3^m^^nta saznanja_ za o s o_b_u_koja_
drži .ostavinu. Ako je pretendent na nasljedstvo saznao za držaoca stvari
ostavine prije nego što je saznao da 'mu je pripalo pravo nasljedstva,
— do čega je moglo doći uslijed naknadnog pozivanja na nasljedstvo
(bilo zbog odricanja od nasljedstva, ili utvrđene nedostojnosti za na-
sljeđivanje kojeg nasljednika, ili ostvarenja raskidnog uvjeta, ili proteka
vremena na koje je pravo nasljedstva bilo ograničeno), može zahtijevati
ostavinu kao nasljednik ostavioca u roku od jedne godine dana, koji
mu se računa od momenta kad je s a z n a o za svoje pravo, tj. od časa
kad je saznao da je pozvan na nasljedstvo.
Nasljednik može svoje pravo da zahtijeva ostavinu ostvarivati u
granicama subjektivnog roka ukoliko mu n i j e i s t e k a o o b j e k t i v n i
11
Dr M. S t e v a n o v , u cit. članku str. 27 i 35 zastupa stanovište da se
rokovi zastarijevanja iz čl. 144. ZN mogu odnositi samo na nasljednopravne
zahtjeve nakon pravomoćnog dovršenja ostavinskog postupka, jer da prije po-
kretanja i za vrijeme trajanja ostavinskog postupka ne teče zastarjevanje.

485
Član 144.

(maksimalni) desetgodišnji rok, u kome može ostvarivati svoje pravo.

U ostvarivanju svog zahtjeva na ostavinu pretendent na nasljedstvo
ograničen je objektivnim kao krajnjim mogućim rokom. Ako bi za svoje
pravo i jđržaoca stvari ostavine saznao p o s 1 i j e protekli oEjek-
tivnoff defjgt.ffnrlišnjVg"jjH pretpostavijeni na¥Ij^anTk~~(posTerir''Bfžalac
stvari ostavine) mogao bi s uspjehom istaći prigovor nastupile zastare
pretendentovog prava da zahtijeva ostavinu kao nasljednik ostavioca.
Dužina subjektivnog roka ograničena je dakle objektivnim kao kraj-
njim rokom, koji je neproduživ. Ako je nasljednik (pretendent) za svoje
pravo i poštenog držaoca stvari ostavine saznao neposredno prije isteka
objektivnog roka, može svoje pravo ostvariti samo u granicama pre-
ostalog dijela o b j e k t i v n o g r o k a . Ako se svršetak rokova zastar-
jelosti ne poklapa tako da objektivni rok ističe p r i j e subjektivnog,
vrijedi objektivni kao krajnji rok bez obzira što subjektivni rok još nije
istekao. U ostvarivanju svog zahtjeva na ostavinu, nasljednik je dakle
ograničen ne samo subjektivnim nego i objektivnim kao krajnjim apso-
lutnim rokom zastare.
b) Zastara zahtjeva, koji je upravljen prema n e s a v j e s n o m
(nepoštenom) držaocu (posjedniku) ostavine, određen je rokom koji iznosi
20 godina, neovisno o tome kad je nasljednik pretendent s a z n a o za
svoje pravo i držaoca ostavine (čl.'144. st. 2. ZN). Pretendent na nasljed-
stvo može protiv nesavjesnom držaocu tj. pretpostavijenog našliednika.
koji z n a da pretendentu pripada jače ili jednako pravo nasljedstva, —
ostvarivati svoje pravo unutar roka "od 20 godina, j^od ostvarivanja"
zahtjeva za nasljedstvo protiv nesavjesnog nasljednika pitanje subjek-
tivnog roka se ne postavlja, jer" važi~6b j e k t i V~nT~rbfc'bež bbzira'kad
j e ' has'ij"e'dnTk~k"ojT' zahtijeva
Nasljednik koji z n a za svoje p r a v o i p o s j e d n i k a ostavine
mora odmah ustati sa svojim zahtjevom za predaju ostavine ili stvari
ostavine koje spadaju u njegov nasljedni dio jer će mu inače prema
poštenom posjedniku nastupiti zastara njegovog prava već za godinu
dana.
Smatra se da je pretendent na nasljedstvo saznao za svoje p r a v o ,
ako zna da je-ostavilac u m r o i da postoji o p o r u k a u njegovu ko-
rist (kod oporučnog nasljeđivanja), ili da je on najbliži z a k o n s k i na-
sljednik ostavioca (kod zakonskog nasljeđivanja), a ako je bilo nasljed-
nika iz bližeg nasljednog reda, mora znati da su oni otpali. Nije dovoljno
da je pretendent bio u mogućnosti da sazna za ove okolnosti^on m o r a_
z n a t i za svoje nasljedno pravo i za držaoca ostavine. Nije, dakle,
"dovoljno da bi nasljednik prema subjektivnim ih objektivnim okolno-
stima slučaja to mogao ili morao znati.( 12 )
U pogledu d r ž a o c a s t v a r i ostavine vrijedi drugi kriterij: za
njega je dovoljno da je m o g a o ili samo mo_r a_o_'_zn_a t i za_ okol-
nostr koje~~T^KTJTcT:ijia~njegovo nasljedno ^ravo^^jp^a^^već na osnovu
tdga~može sebe smatrati nepoštenim posjednikom.

12 »Objašnjenja«, str. 150.

486
 Član 144.

Da nasljedno pravo zastari za jednu ili deset godina, potreban je

posjed držaoca ostavine kroz č i t a v o v r i j e m e roka i to poštenim
načinom. NeDrekidan_p_osjed, ali bez obzira najDOŠjtenje, J2£t££bjmj^e__i_za
dvadesetgodišnji objektivni rolEJpf"""" *™"~
6. S a v j e s n o s t ili nesavjesnost posjednika ostavine procjenjuje..
se prema pravnim pravilima g r a đ a n s k o g prava. Tamo sadržana
načela vrijede i za nasljedno pravo.
Moguće je da se savjesnim posjednikom smatra i onaj koji posjeduje
ostavinu bez rješenja o nasljeđivanju. Isto tako je moguće da se nesavje-
snim smatra i onaj koji ostavinu posjeduje na osnovu pravomoćnog rje^
šenja o nasljeđivanju. Postojanje rješenja o nasljeđivanju nije, dakle
uvijek odlučno za ocjenu da li se radi o savjesnom ili nesavjesnom po-
sjedniku. (14) Ovo osobito može doći do izražaja kod nasljednika posta-
vljenih pod suspenzivnim ili rezolutivnim uvjetom, ako se nalaze u
posjedu stvari i prava ostavine, unatoč tome što uvjet ili rok nije ispu-
njen ili je ispunjen s negativnim učinkom.
Ako bi n e s a v j e s n o s t držaoca nastupila p r i j e isteka de-
setgodišnjeg roka, dolazi do promjene roka zastare tako, da nasljednik,
može svoje pravo protiv nesavjesnog (nepoštenog) držaoca ostvarivati u
roku od dvadeset godina. Međutim, ako bi nesavjesnost držaoca stvari
ostavine nastupila n a k o n proteka desetogodišnjeg roka objektivne za-
stare i savjesnog držanja, nema mjesta promjeni roka zastare.(15)
Nije dovoljno da posjednik »iz uzroka vjerojatnih drži da je stvar
njegova« (§ 326. OGZ), pa da se može smatrati poštenim (savjesnim)
posjednikom, nego mora »iz vjerojatnih uzroka držati da je n a s 1 j e d-
n i k« i da kao takav drži stvar ostavine.
Nije dakle dovoljno postojanje subjektivnog uvjerenja da je po-
sjednik v l a s n i k stvari, nego je potrebno postojanje uvjerenja na os-
novu objektivnih činjenica (srodstva ili oporuke) u to da je on n a-i
sljednik, i da se ponaša kao nasljednik; da se ne samo koristi imovi-
nom i pravima kao nasljednik, nego da izvršava sve o b a v e z e kojguje
nasljednik dužan vršiti (ispunitT"legate, plaćati ostaviočeve dugove. itd»)
Pored toga potrebno je~3"a"'"6naj koji se ponaša kao nasljednik to svoje
ponašanje temelji na nekom p r a v n o m o s n o v u n a s l j e đ i v a n j a :
oporuci ili zakonu kao najbliži srodnik ostaviočev.(16)
Tko na temelju n e v a l j a n o g pravnog posla drži ostavinsku
imovinu ne može biti pošten posjednik ostavine i stvari ostavine u smislu
čl. 144. ZN (npr. na temelju ranijeg ugovora o nasljeđivanju koji više
ne vrijedi, ili tko drži ostavinu na temelju nevaljanog ugovora o do-
smrtnom uzdržavanju), pa stoga ne može pretendentu ni prigovoriti za-
staru njegovog prava u roku predviđenom u čl. 144. st. 1. ZN nego samo
u roku iz stava 2. cit. člana. (17)

13
Dr Želimir S m a l c e l j u članku Tužba o nasljedstvu iz Zakona o na-
sljeđivanju,
14
Naša zakonitost br. 1—2/60, str. 51. i str. 58.
»O b j a š n j e n j a«, str. 150
15
Blago j e vi ć, nav. djelo, str. 411.
16
S m a l c e l j , nav. članak, str. 57, 58.
17
Isti, nav. članak, str. 56.

487
 član 144.

Kod oporuke sa nedostacima koji n i s u v i d l j i v i (npr. oporuka

sa dva svjedoka od kojih se jedan nalazi u odnosu srodstva), radi se o
nedostacima unutarnje naravi. Da bi se držalac stvari ostavine mogao
smatrati nepoštenim posjednikom, m o r a z n a t i da mu je oporuka
p o b o j n a i da je i m a t k o pobijati. Tek ako bi ovo znao, može se
reći da predleži takvo činjenično stanje-koje ne daje utisak poštenog
posjeda. A za ovo je potrebno da budu utvrđeni nasljednici, odnosno tko
18
je taj koji s pravom pretendira na nasljedstvo.( )
Prigovor zastare ne može međutim osujetiti provođenje ostavinske
rasprave. Ako ostavina nije bila raspravljena ona će se raspraviti uvijek
kad ima nepokretne imovine (čl. 216. st. 1. i čl. 235. st. 2. ZN), a ako se
sastoji samo od pokretne imovine ako bilo koji od pretendenata na na-
sljedstvo zatraži da se ostavina raspravi (čl. 216. st. 2. i čl. 235. st. 3. ZN).
U ovim slučajevima rasprava će se provesti i pored istaknutog prigovora
zastare, jer se taj prigovor odnosi samo na pravo o d r e đ e n o g pre-
tendenta na nasljedstvo koji je izgubio pravo zahtijevati nasljedstvo usli-
jed zastare.
Zastaru može prigovoriti samo onaj tko sam ima temelj za naslje-
đivanje, koji u slučaju uspjeha prigovora može postati pravi nasljednik.
Ovo odgovara našem nasljednom sistemu, gdje nije prepušteno
strankama hoće li tražiti svjedodžbu o svom nasljednom pravu ili neće,
nego se postupak pokreće, a kod nekretnina i provodi po službenoj duž-
nosti i vrše upisi u zemljišnim knjigama. Samo iznimno ZN dopušta da
se prelaz ostavine izvrši bez ostavinske rasprave. Ako se ostavina sastoji
samo od p o k r e t n i h stvari prepušta se nasljednicima na volju hoće
li tražiti provođenje ostavinske rasprave.- Sigurnost pravnog prometa u
tom slučaju dovoljno je zaštićena propisima o stjecanju pokretnina u do-
broj vjeri od nevlasnika (§ 367. OGZ).(19)
7._ U ostavinskom postupku utvrđuje se tko su nasljednici umrloga,
koja imovina sačinjava njegovu ostavinu i koja prava iz ostavine pripa-
~daju h^IJeđnTčImaTTegatarima i dfugim"~ošob~ama (čl. 173. i čl. 220. ZN).
U ovim pitanjima raspravlja^TT meritorno" odlučuje o s t a v i n s k i sud
"^olFslliKrjomTnateri jalne "pravomoćnosti (čl. 234. ZN), tako da se, osim
"1TSu^n1mTlu^a^vima"(čT. 538, 237.1238. ZN, te čl. 226. st. 4. i 5. ZN),
ne može pokretati parnica. Kako se inače zahtjev nasljednika na osta-
vinu može jednakom materijalnom pravnom snagom i jednakim proces-
nopravnim posljedicama ostvarivati u o s t a v i n s k o m postupku i u
p a r n i c i (ukoliko je parnični put kao korektivno sredstvo iznimno
dopušten), to se zastara iz čl. 144. ZN, odnosi ne samo na zahtjeve koji
se ostvaruj ^ u p a r n i č n o m postupku nego i~na naslj e^Sipl^Tvne^imtjeve
*"_ koji se ostvaruju u o s t a v i nlTEToln postupku (člr-22$T~str:r:~rTcT,-240.
* st. 1. ZN).P) "^" -^
Ako koji od nasljednika u toku ostavinskog postupka istakne
p r i g o v o r da nekoj osobi ne pripada pravo nasljedstva ili da ga je
izgubila uslijed z a s t a r e , ovaj se prigovor ima raspraviti u ostavin-
18
19
Isti, nav. članak, str. 58.
20
Isti, nav. članak, str. 59.
L e v a k o v i ć , nav. članak, str. 343, protivno dr S t e v a n o v u cit.
članku, str. 27 i 35.

488
 Član 144.

11
L e v a k o v i ć , nav. članak, str. 344
489
Član 144.

i z j a v e (čl. 220. st. 2. ZN). Osobe koje nisu došle na ročište (na koje
su uredno pozvane) a nisu se ni pismeno ili na drugi koji način (usme-
nom izjavom danom kod nekog drugog a ne ostavinskog suda) izjasnile
o svome pravu i istakle svoje zahtjeve, izvrgavaju se opasnosti da
ostavinski sud o njihovim pravima odluči samo prema podacima s ko-
jima raspolaže (čl. 220. st. 3. ZN), koji mogu biti manjkavi ili u suprot-
nosti sa zahtjevima drugih nasljednika tako da ih ostavinski sud ne bi
mogao uzeti u obzir. Ako su zainteresirane osobe propustile da u žalbenom
postupku ostvaruju svoje zahtjeve, gube_pravo da nakon pravomoćnosti
rješenja o nasljeđivanju ostvaruju"~š"voje nasljednopravne zamvfeve (čl.
234. ZN)7~buduci se smatra~Ua~ su učestvovale u ostavinsko!""raspravi.
Ako su, međutim, u ostavinskom postupku pretendenti na bilo koji
način i s t a k l i svoje nasljednopravne zahtjeve o kojima ostavinski sud
nije odlučio ili nije stranku uputio na parnicu a trebao je to učiniti,
pravomoćnost rješenja o nasljeđivanju ne spriječava stranku da može
0 svome zahtjevu pokrenuti parnicu i nakon pravomoćnosti rješenja o
nasljeđivanju (čl. 226. st. 4. i 5. ZN).
Sličnu situaciju imamo ako je ostavinski sud donio rješenje o ne-
raspravljanju ostavine radi toga što nasljednici nisu zahtijevali da se
raspravi ostavina koja se sastoji samo od pokretne imovine (čl. 216.
st. 2. ZN). U tom slučaju smatra se da su nasljednici sporazumom ko-
načno međusobno uredili i podijelili nasljedstvo. Ukoliko bi kasnije, na-
kon pravomoćnosti rješenja o neraspravljanju ostavine, među njima do-
šlo do spora o podjeli ostavine ili o predaji pojedinih stvari ostavine,
nasljednopravni zahtjevi mogu se ostvarivati samo u samostalnoj par-
nici. (22)
Ako ostavinski postupak nije uopće bio pokrenut, pretendent na na-
sljedstvo može zahtijevati od ostavinskog suda da se raspravi ostavina.
Ostavinski sud će u tom slučaju biti dužan da pokrene ostavinski po-
stupak i provede ostavinsku raspravu, bez obzira na vrijeme koje je
proteklo od momenta smrti ostavioca odnosno od momenta proglašenja
oporuke. Pretendent na nasljedstvo ne može svoj nasljednopravni
zahtjev ostvarivati neposredno u samostalnoj parnici, osim ako u toku i
nakon ostavinske rasprave budu ispunjeni uvjeti predviđeni za pokre-
tanje parnice (iz čl. 236, 237 i 238 ZN). Pretendent na nasljedstvo, ako
se ne nalazi u posjedu stvari ostavine, može svoje pravo na nasljedstvo
1 svoj nasljedno pravni zahtjev na ostavinu kao nasljednik ostavioca os-
tvarivati samo putem ostavinske rasprave i to podnošenjem prijedloga
da se raspravi ostavina koja nije bila raspravljena. Eio3 iogaTBora
voditi računa o rokovima "zastarijevanja, jer se u protivnom izvrgava
opasnosti da pretpostavljeni nasljednik (držalac stvari ostavine) u osta-
vinskom postupku istakne prigovor da je nastupila* zastara pretenden-
tova prava: bilo s razloga što je istekao subjektivni rok od jedne godine
dana računajući od časa kad je pretendent saznao za svoje pravo i dr-
žaoca stvari ostavine, bilo da je od momenta smrti odnosno progla-
šenja oporuke prošlo više od deset godina tj. da je istekao objektivni
rok zastarijevanja. "^
22
Vidi Z u g 1 i a, nav. djelo str. 58, tako i dr lil. S t e v a n o v u nav,
raspravi, str. 31.

490
 Član 144.

Ovakvo određivanje rokova temelji se na zakonskoj pretpostavci

da je svaki pretendent na nasljedstvo u mogućnosti da u roku od 10
godina sazna za smrt odnosno za oporuku osobe od koje očekuje na-
sljedstvo: kod zakonskog nasljeđivanja s razloga što spada u krug srod-
nika ostavioca za koje se pretpostavlja da su po naravi stvari u bližem
kontaktu s ostaviocem i da su u mogućnosti da se stalno obavješta-
vaju o životu ostavioca i njegovoj smrti odnosno nestanku. Kod opo-
ručnog nasljeđivanja s razloga što se nakon proglašenja oporuke oporučni
nasljednici obavještavaju o oporuci i njezinom proglašenju (čl. 218
i čl. 236. st. 1. ZN).
Konačno, ostavinski sud je dužan, u slučaju kad ne zna da li ima
nasljednika, o g l a s o m pozvati sve osobe koje bi mogle pretendirati
na nasljedstvo da se prijave sudu radi ostvarivanja svojih prava (čl. 219.
ZN). Rok za prijavljivanje odnosno isticanje zahtjeva na ostavinu iz-
nosi jednu godinu dana od dana objavljivanja oglasa, nakon čega će
sud raspraviti ostavinu s poznatim nasljednicima na osnovu podataka
o kojima raspolaže (čl. 219. st. 4. ZN). Ako se u roku od godine dana
nije prijavio niti jedan pretendent, — imovina će se kao »ostavina bez
nasljednika« predati narodnom odboru općine (čl. 133. st. 2. ZN). Ako
ostavinski sud posumnja da li je pretendent koji svoje pravo temelji na
zakonskom nasljeđivanju jedini ili najbliži srodnik umrlog, može po-
zvati oglasom i druge osobe, koje bi mogle imati jednako ili jače pravo
nasljedstva, da se u roku od godine dana od objavljivanja oglasa pri-
jave sudu i ostvaruju svoje nasljedno pravo (čl. 220. st. 5. ZN). Prema
tome postoji objektivna mogućnost da osobe koje svoje pravo na-
sljedstva temelje na oporučnom nasljeđivanju, saznaju za proglašenje
oporuke i svoje pravo najkasnije za deset godina.
Ako pretendent svoj nasljednopravni zahtjev ostvaruje nasuprot
držaoca stvari ostavine, i koji z n a da pretendentu pripada jače ili je-
dnako pravo nasljedstva pred kojim bi njegovo pravo na nasljedstvo
kao slabije (ili manje po opsegu) moralo ustuknuti, — dakle protiv pret-
postavljenog nasljednika čiji je posjed n e p o š t e n , — rok zastare je
duži i iznosi d v a d e s e t godina. Početak ovoga roka nije ovisan o mo-
mentu saznanja za pretendentove jače pravo, niti o momentu smrti o-
stavioca ili proglašenja oporuke, — nego se računa od časa kad je ne-
savjesni držalac d o š a o do p o s j e d a ostavine ili pojedinih stvari
iz ostavine. (23) Propisivanje dužeg roka zastarijevanja za ostvarivanje
nasljednopravnih zahtjeva prema nesavjesnom držaocu u trajanju od
dvadeset godina, ima svog osnova u pravilima o s t j e c a n j u p r a v a
vlasništva uslijed d o s j e l o s t i . Ako zakonodavac u propisima imo-
vinskog prava određuje da je za stjecanje vlasništva dovoljan posjed
od dvadeset godina, onda je to krajnji i konačni rok kad nečije pravo
bez obzira na savjesnost ili nesavjesnost, uslijed nevršenja definitivno
prestaje i postaje pravom onoga koji je njegov sadržaj izvršavao kroz
čitavo ovo vrijeme.
Moguće su međutim i takve situacije u kojima će ostavinski sud
provesti i dovršiti ostavinsku raspravu i rješenjem o nasljeđivanju utvr-
23
Vidi tako u » O b j a š n j e n j i m a « na str. 149.

491
Član 144.

diti pretendentu njegovo pravo nasljedstva ali ga pretendent unatoč to-

me ipak neće moći realizirati. Takav slučaj može nastati ako držalac
stvari ostavine ne bi bio obaviješten o pokretanju ostavinskog postupka
i ostavinskoj raspravi, pa u parnici za predaju ostavine koju bi pro-
tiv njemu pokrenuo proglašeni nasljednik istakne prigovor zastare. Par-
nični sud bi, u tom slučaju, morao raspraviti prigovor i odlučiti o mo-
gućnosti odn. dopustivosti ostvarenja nasljednikova prava tj, morao
bi prethodno utvrditi, da li je tuženi držalac stvari ostavine pošteni ili
nepošteni posjednik, a ovisno o tome, da li je nastupila zastara nasljed-
nikovog prava. U raspravljanju pitanja da li je držalac pošteni ili nepo-
šteni posjednik, parnični sud mora poći od pretpostavke da je držalac
pretpostavljeni nasljednik i da tužitelj mora dokazati da je njegove
utvrđeno pravo nasljedstva jače ili jednako sa pravom pretpostavljenog
nasljednika (držaoca stvari ostavine), — ako o tome pitanju nije već
odlučivao ostavinski sud.
Drugčija je situacija ako je držalac stvari ostavine s u d j e l o v a o
u raspravi ostavine. Ako u toku ostavinskog postupka nije istakao pri-
govor zastare pretendentovog prava nasljedstva (makar bi takav prigo-
vor da je bio istaknut bio opravdan), — vezan je rješenjem o naslje-
đivanju kojim je utvrđeno pretendentovo pravo nasljedstva. Pretpostav-
ljeni nasljednik, posjednik stvari ostavine, ne bi više mogao isticati
prigovor zastare pretendentovog prava nasljedstva ni u parnici za
predaju stvari ostavine koju bi eventualno protiv njemu pokrenuo pro-
glašeni nasljednik, ako je svojim propustom prouzročio da to pravo bude
utvrđeno. U tom slučaju smatra se da se držalac stvari ostavine propu-
štanjem isticanja prigovora zastare u ostavinskom postupku odrekao
tog svog prava. Tada nastaje situacija slična onoj kad u pokrenutoj parnici
0 nasljedno pravnim zahtjevima tuženi ne istakne prigovor zastare tu-
žiteljevog prava, budući da sud o zastari nečijeg prava vodi računa
samo ako se takav prigovor istakne.
Ako se nakon dovršene ostavinske rasprave pojavi osoba koja tvrdi
da joj pripada jednako ili jače nasljedno pravo nego osoba kojoj je pra-
vo nasljedstva utvrđeno rješenjem o nasljeđivanju, zahtjev tužbe u
tom slučaju usmjeren je na utvrđivanje jednakog ili jačeg nasljednog
prava i na i z r u č e n j e dijela ili cijele ostavine. Ostvarivanje ova-
kvog zahtjeva na ostavinu moguće je u samostalnoj parnici samo pro-
tiv osobe koja drži ostavinu ili njezin dio kao nasljednik a n i j e su-
d j e l o v a l a u ostavinskom postupku (čl. 237 ZN). Praktički ovo dolazi
u obzir i kod naknadno pronađene oporuke (čl. 236 ZN), ili kad se ostva-
re uvjeti za ponavljanje postupka, (čl. 238. ZN).
Na tužbu za predaju stvari ostavine protiv trećega (posjednika na-
knadno pronađene ostavine), nasljednici će biti legitimirani na osnovu
rješenja kojim će im ta imovina biti naknadno raspoređena (čl. 235. st.
1 ZN), jer u ZN nije predviđena mogućnost da se radi ovakve imovine
vodi ostavinski postupak, kao što je to bilo moguće po § 142. st. 2- biv.
VP., — osim ako ostavina uopće nije bila raspravljena.
Osobe koje su s u d j e l o v a l e u raspravi ostavine, ako u toku te
rasprave nisu prigovorile nasljednom pravu drugih nasljednika nisu

492
 Član 114.

ovlaštene da nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju, u parnici

ili na bilo koji drugi način dokazuju i utvrđuju svoje jače pravo na-
sljedstva (čl 234. ZN).
U iznimnim slučajevima učesnicima ostavinske rasprave dopušteno
je da mogu naknadno u p a r n i c i dokazivati i utvrđivati svoje pravo
nasljedstva samo ako su u ostavinskom postupku pravovremeno već
i s t a k l e svoj zahtjev za takvim utvrđenjem. Ovo bez obzira da li je
sud p r o p u s t i o da takvog nasljednika u p u t i na parnicu u vri-
jeme trajanja ostavinskog postupka (čl. 226. st. 5. ZN), ili je n a s l j e d -
nik p r o p u s t i o da do svršetka ostavinskog postupka pokrene par-
nicu na koju je upućen (čl. 226. st. 4 i 5 ZN). Utvrđivanje jačeg naslje-
dnog prava ili prava na veći nasljedni dio uvijek je dopušteno ako je
nastala nova situacija, drukčija od one koja je bila u času donošenja
rješenja o nasljeđivanju uslijed naknadno pronađene o p o r u k e (čl.
236. st. 2. ZN), ili pojave novog n a s l j e d n i k a (čl. 237. ZN), ili zbog
ispunjenih pretpostavki za p o n a v l j a n j e p o s t u p k a (čl. 238. ZN).
Kako se pravo na nasljedstvo ostvaruje po odredbama Zakona o na-
sljeđivanju (čl. 1 ZN), prema čemu i z v a n ostavinskog postupka nema
mjesta ostvarivanju nasljednog prava u drugim postupcima, parnični
put je dopušten samo kad ga ZN predviđa. Ako tuženi, koji n i j e
s u d j e l o v a o u raspravi ostavine, prigovori nasljednom pravu tu-
žitelja, morat će ovaj svoj prigovor ostvarivati po odredbama ZN, tj. po--
stupiti po čl. 236. i 237. Z N t e p r o t u t u ž b o m (čl. 177. ZPP) tražiti
da se utvrdi njegovo nasljedno pravo a da se tužba odbije, ili da takav
prijedlog stavi u toku parnice.( 24 ) Ukoliko to ne bi učinio, njegov pri-
govor se ne bi mogao uvažiti.
8. Pravo zahtijevati ostavinu kao nasljednik (hereditatis petitio)
ostvaruje se, u pravilu, u o s t a v i n s k o m postupku. Isticanjem za-
htjeva u tome postupku nastaje p r e k i d zastarijevanja.
Ostvarenje zahtjeva na ostavinu u p a j r n i c i dolazi u obzir n a kjjjj
dovršenja ostavinskog postupka, tj. nakon što je rješgnje o nasljeđivanju^
jlij2ešenje_£lie?aspravljanju ostavine TgFjjn^.štTj;, ZN) postalo pravo-
močno. Do ovakvih zahtjeva može doći u povodu naknadno pronađene
"oporufe (čl. 236. st. 2. ZN), ili uslijed pojave n o v o g n a s l j e d n i k a
(čl. 237. ZN). Ostvarivanje zahtjeva na ostavinu u posebnoj parnici može
doći u obzir ako je ostavinski sud u p u t i o stranke "na parnicu (čl. 225.
tač. 1. ZN).jJJjMii_slučaju_stranka može. p.aiiiigu__DQkreJiuti._li toku osta-fe
vinskog postupka,vi nakon pravomoćnog dovršenja ostavinskog postup-|J'
TS kačTT omjla ako je o'sTavTnški sud propustio da uputi stranku naH
parnicu (čl. 226. st. 4. i 5. ZN). " ~ ~~
Ako je nasljednik svoj zahtjev na ostavinu ostvarivao već u ostavin-
skom postupku i u tome postupku (ili incidentalnoj parnici) bude sa za-
htjevom pravomoćno o d b i j e n , nema mogućnosti da nakon dovrše-
nja ostavinskog postupka i nakon pravomoćnosti "rješenja o nasljeđiva-
njii ostvarujeTsvoj zahtjev još i u posebnoj samostalnoj" parnici. JNjega
kao učešnjkk ostavinskog postupka v e ž e pravomoćno rješenje o na-~
sređivanju (čl. 25ZTZNT. " ~~ ~
24
Dr S. Z u g 1 i a, u djelu: Građanski parnični postupak FNRJ, str.
372.

493
Član 144.

9. Osoba koja je uslijed uspješno ostvarenog zahtjeva pravog na-

sljednika na utvrđenje j a č e g nasljednog prava i zahtjeva za pre-
daju ostavine kao nasljedniku (u smislu čl. 144 ZN), i z g u b i l a na-
sljedničko svojstvo ili dio nasljedstva, smatra se p r i v i d n i m nasljed-
nikom.
Prividni nasljednik o d g o v a r a za ostavinu pravom nasljedniku,
pa mu je dužan v r a t i t i o s t a v i n u ili njezin dio koji posjeduje. U
pogledu obaveza za vraćanje p l o d o v a i drugih k o r i s t i ili za nak-
nadu t r o š k o v a učinjenih za korist ostavine, — prividni nasljednik
odgovara nasljedniku prema općim načelima građanskog prava o odgo-
vornosti savjesnog (poštenog) ili nesavjesnog (nepoštenog) posjednika
(držaoca), — (§ 824 reč. prava OGZ).
T r e ć e o s o b e , koje su u međuvremenu do pojave pravog na-
sljednika, stekle u d o b r o j v j e r i (kao savjesni, pošteni posjednici)
dobra ostavine od prividnog (privremenog) nasljednika, ne odgovaraju
nikome (prav. pravilo iz § 824. reč. druga OGZ).(23) Pravi nasljednik ne
može od trećeg s a v j e s n o g stjecaoca tražiti povrat dobara ostavine,
budući da s njime ne stoji ni u kakvom pravnom odnosu. Pravom na-
sljedniku pripada, u tom slučaju, samo pravo da traži n a k n a d u od
prividnog (privremenog) nasljednika koji je raspolagao dobrima osta-
vine.
Smatra se da je treća osoba stekla dobra ostavine u d o b r o j vje-
ri ako se p o u z d a l a u rješenje o nasljeđivanju kojim je prividni na-
sljednik oglašen za nasljednika, ili ako se pouzdala u z e m l j i š n o
k n j i ž n e u p i s e osnovane na tome rješenju, — ako je do tih upisa
došlo p r i j e zahtjeva pravog nasljednika za utvrđenje njegovog jačeg
prava i za predaju ostavine.
Rokovi u kojima pravi nasljednik može ostvarivati zahtjev za utvr-
đenje svog jačeg prava nasljedstva i predaju ostavine od prividnog (pri-

25
Ovo stanovište zastupa i Rado je P r i č a , u članku: Sticanje od privi-
dnog naslednika, Glasnik AK APV br. 6/61, str. 4—9. Takvo rješenje ovog
pitanja nalazimo i u odredbama čl. 2366—67. njemačkog grad. zak. i talijan-
skog Codice civile (art. 534. st. 2. i 3.) Suprotno je shvatanje došlo do izražaja
u rješ. Sav. vrh. suda (Gz 6/57 od 15. II 1957), gdje se pošlo od načela da
kupac ne može pribaviti više prava na kupljenom dobru od prava koja na
takvom dobru ima prodavalac (prividni nasljednik), makar ovaj bio dobrona-
mjeran. Neodrživost ovog stanovišta je očigledna ako se ima u vidu da rje-
šenje o nasljeđivanju, jer je konačno, daje legitimaciju svakom proglašenom
nasljedniku da je pravi nasljednik i da je u opsegu u kome je njegovo na-
sljedno pravo utvrđeno i proglašeno, pravi vlasnik, — sve dok se u parnici
(koja je dozvoljena samo u izuzetnim slučajevima) ne utvrdi da novi nasljed-
nik ima j a č e nasljedno pravo od prava nasljedstva koje je bilo priznato i
utvrđeno držaocu ostavine. A to ujedno znači da se presudom u parnici ne
utvrđuje da prividnom nasljedniku ne pripada uopće pravo nasljeđivanja, ne-
go samo to da njegovo ranije utvrđeno pravo mora u s t u k n u t i pred jačim
pravom. Odatle slijedi da je do momenta pravomoćnosti presude prividni na-
sljednik pravi nasljednik i pravi vlasnik, pa da je prema tome svako njegovo
raspolaganje ostavinom, vršeno u dobroj vjeri, valjano i u odnosu na kasnije
utvrđenog pravog nasljednika, pa se stjecaocu (također dobronamjernom) ne
može prigovoriti da je stekao od nevlasnika. Slično i A. F i n ž g a r , u članku
Pridobitev dediščine, Pravnik br. 5—8/56, str. 152. Isto i S t a r o v i ć , u nav.
članku, str. 30.

494
Član 144.

9. Osoba koja je uslijed uspješno ostvarenog zahtjeva pravog na-

sljednika na utvrđenje j a č e g nasljednog prava i zahtjeva za pre-
daju ostavine kao nasljedniku (u smislu čl. 144 ZN), i z g u b i l a na-
sljedničko svojstvo ili dio nasljedstva, smatra se p r i v i d n i m nasljed-
nikom.
Prividni nasljednik o d g o v a r a za ostavinu pravom nasljedniku,
pa mu je dužan v r a t i t i o s t a v i n u ili njezin dio koji posjeduje. U
pogledu obaveza za vraćanje p l o d o v a i drugih k o r i s t i ili za nak-
nadu t r o š k o v a učinjenih za korist ostavine, — prividni nasljednik
odgovara nasljedniku prema općim načelima građanskog prava o odgo-
vornosti savjesnog (poštenog) ili nesavjesnog (nepoštenog) posjednika
(držaoca), — (§ 824 reč. prava OGZ).
T r e ć e o s o b e , koje su u međuvremenu do pojave pravog na-
sljednika, stekle u d o b r o j v j e r i (kao savjesni, pošteni posjednici)
dobra ostavine od prividnog (privremenog) nasljednika, ne odgovaraju
nikome (prav. pravilo iz § 824. reč. druga OGZ).(25) Pravi nasljednik ne
može od trećeg s a v j e s n o g stjecaoca tražiti povrat dobara ostavine,
budući da s njime ne stoji ni u kakvom pravnom odnosu. Pravom na-
sljedniku pripada, u tom slučaju, samo pravo da traži n a k n a d u od
prividnog (privremenog) nasljednika koji je raspolagao dobrima osta-
vine.
Smatra se da je treća osoba stekla dobra ostavine u d o b r o j vje-
ri ako se p o u z d a l a u rješenje o nasljeđivanju kojim je prividni na-
sljednik oglašen za nasljednika, ili ako se pouzdala u z e m l j i š n o
k n j i ž n e u p i s e osnovane na tome rješenju, — ako je do tih upisa
došlo p r i j e zahtjeva pravog nasljednika za utvrđenje njegovog jačeg
prava i za predaju ostavine.
Rokovi u kojima pravi nasljednik može ostvarivati zahtjev za utvr-
đenje svog jačeg prava nasljedstva i predaju ostavine od prividnog (pri-

25
Ovo stanovište zastupa i Rado je P r i č a , u članku: Sticanje od privi-
dnog naslednika, Glasnik AK APV br. 6/61, str. 4—9. Takvo rješenje ovog
pitanja nalazimo i u odredbama čl. 2366—67. njemačkog grad. zak. i talijan-
skog Codice civile (art. 534. st. 2. i 3.) Suprotno je shvatanje došlo do izražaja
u rješ. Sav. vrh. suda (Gz 6/57 od 15. II 1957), gdje se pošlo od načela da
kupac ne može pribaviti više prava na kupljenom dobru od prava koja na
takvom dobru ima prodavalac (prividni nasljednik), makar ovaj bio dobrona-
mjeran. Neodrživost ovog stanovišta je očigledna ako se ima u vidu da rje-
šenje o nasljeđivanju, jer je konačno, daje legitimaciju svakom proglašenom
nasljedniku da je pravi nasljednik i da je u opsegu u kome je njegovo na-
sljedno pravo utvrđeno i proglašeno, pravi vlasnik, — sve dok se u parnici
(koja je dozvoljena samo u izuzetnim slučajevima) ne utvrdi da novi nasljed-
nik ima j a č e nasljedno pravo od prava nasljedstva koje je bilo priznato i
utvrđeno držaocu ostavine. A to ujedno znači da se presudom u parnici ne
utvrđuje da prividnom nasljedniku ne pripada uopće pravo nasljeđivanja, ne-
go samo to da njegovo ranije utvrđeno pravo mora u s t u k n u t i pred jačini
pravom. Odatle slijedi da je do momenta pravomoćnosti presude prividni na-
sljednik pravi nasljednik i pravi vlasnik, pa da je prema tome svako njegovo
raspolaganje ostavinom, vršeno u dobroj vjeri, valjano i u odnosu na kasnije
utvrđenog pravog nasljednika, pa se stjecaocu (također dobronamjernom) ne
može prigovoriti da je stekao od nevlasnika. Slično i A. F i n ž g a r , u članku
Pridobitev dediščine, Pravnik br. 5—8/56, str. 152. Isto i S t a r o v i ć , u nav.
članku, str. 30.

494
 Član 144.

vremenog) nasljednika, propisani su u čl. 144. ZN. Tom odredbom ZN

regulirao je samo pitanje zastare prava p r a v o g nasljednika da zah-
tijeva utvrđenje njegovog n a s l j e d n o g p r a v a i p r e d a j u o s t a -
v i n e od prividnog nasljednika, osobe koja posjed dobara ostavine te-
melji na n a s l j e d n o m pravu koje je osporeno od strane pravog na-
sljednika. Prema tome, odredba čl. 144. ZN ne regulira odnose između
pravog nasljednika i trećih (savjesnih, poštenih) osoba koje su stekle
dobra ostavine od prividnog nasljednika u d o b r o j vjeri.
Zastara zahtjeva za ostavinom kojeim je cilj utvrđenjem n a s l j e -
dnog p r a v a postići utvrđenje i prava vlasništva, koji zastarjeva u
rokovima iz čl. 144. ZN., ne predstavlja ujedno zastaru tužbe iz pravno
regulirao je samo pitanje zastare prava p r a v n o g nasljednika da zah-
pretpostavljenog vlasništva (actio Publiciana), odnosno redovne posje-
dovne tužbe kojoj je cilj samo p o s j e d s t v a r i , a ne pribavljanje
prava na ostavinu, prava nasljedstva.( 26 )

Sudska praksa
1. Vrijeme potrebno za nastupanje zastare prava zahtijevati ostavinu
kao nasljednik ostavioca počinje i završava se prema odredbama člana 144.
ZN. To važi i za slučaj kad je ostavilac umro prije stupanja na snagu tog
zakona.
U pogledu prava zahtijevati ostavinu kao nasljednik ostavioca koji je
umro prije stupanja na snagu Zakona o nasljeđivanju primjenjuje se propis
člana 245. stav 2 tog zakona. Prema torrie, vrijeme ove zastare nije moglo po-
četi da teče prije stupanja na snagu Zakona o nasljeđivanju (Pravno
shvaćan j e Odjela za građanske sporove Saveznog vrhovnog suda broj
3161 od 5. VI 1961, Zb. Vl/2-1961, str. 5).
2. Savjestan i dobronamjeran držalac ostavine ne odgovara ni za jednu
prodaju naslijeđene nekretnine ni za uživanje plodova i koristi. Štetu koju
su tužioci trpjeli zbog pogrešne primjene zakona nije dužna naknaditi tužena
stranka (Vrhovni sud AP Vojvodine Gž 1135/56, Glasnik br. 4/57, str. 31).
3. lako postoji pravomoćna presuda kojom se nasljedniku dosuđuje jedan
razmjerno određeni dio ostavine, taj nasljednik može novom parnicom tražiti
drugi dio kao dopunu do punog iznosa vrijednosti ostavine, koji mu pripada
ako ovaj dopunski dio nije bio predmet tužbenog zahtjeva ni predmet presude
u ranijoj parnici (Rješenje Vrhovnog suda NR Srbije Gž 1666/57 od 4. IX
1957, Zb. 11/3-1957, br. 612).
4. Osoba koja traži pravo na ostavinu kao nasljednik može svoje pravo
ostvarivati u parnici tužbom upravljenom protiv svih kojima je ostavina
predana, kao i tužbom samo protiv nekog između njih (Rješenje Saveznog
vrhovnog suda Rev. 870/58 od 21. II 1959, Zb. IV/1-1959, br. 24)
5. Odredbe o zastari sadržane u članu 144. ZN primjenjuju se samo kad
je predmet parnice spor o pravu nasljedstva ostavine određenog ostavioca ili
spor o pravu na posjed te ostavine (Rješenje Saveznog vrhovnog suda Rev.
1024/58 od 25. IV 1959, Zb. IVIl-1959, br. 27).
6. Kćeri ostavioca umrlog 1942. godine na području Srbije tuže 1956. go-
dine za nasljedstvo brata koji je nakon smrti ostavioca, smatrajući sebe isklju-
čivim nasljednikom u skladu s ranijim propisima Srpskog građanskog za-
konika, uzeo u posjed ostavinu kao nasljednik i prilikom osnivanja zemljišnih
knjiga 1947. godine ostvario upis svog prava vlasništva na temelju nasljed-
stva. Sud uzima da tuženi savjesno posjeduje nasljedstvo i da se o stvari
mora suditi primjenom člana 144. ZN (Savezni Vrhovni sud Rev. 1120/58,
Zakon o nasljeđivanju, II dopunjeno izdanje »Službenog lista FNRJ« iz 1961,
str. 53).

Levaković, nav. članak.

495
 Član 144 — 145-

7. Tužbeni zahtjev za predaju naslijeđenih suvlasničkih pokretnina ili

naknadu njihove vrijednosti nije predmet tužbe iz člana 144. ZN, već predmet
odštetnog zahtjeva, koji zastaruje u roku od tri godine (Presuda Vrhovnog
suda NR Hrvatske Gž 538/60 od 27. IV 1960, Odvjetnik, br. 11—12/60, str. 254).
8. Na pravnom području Srbije prije stupanja na snagu Zakona o na-
sljeđivanju nije bio predviđen rok za tužbu o nasljedstvu, pa rokovi iz člana
144. Zakona o nasljeđivanju teku od 11. VII 1955. godine kao dana stupanja na
snagu tog zakona (Rješenje Saveznog suda Rev. 2623/60 od 21. II 1961, Pravni
život br. 3/61. str. 83).
9. Zastara iz člana 144. ZN vrimieniuiese samo na odnose između na-
sljednika, i to samo u povodu r>riao'>ipT(t stranke (Rješenje Saveznog vrhovnog
"Suda kev. 3082/61 od 8. III 1962, Zb. VII/1-1962, br. 9).
10. Prije stupanja na snagu Zakona o nasljeđivanju nisu postojali vaieti
pravni propisi o zastari ostvarivanja nasljednog prava iz ostavine. Prema
tome, rokovi zastare u kojima nasljednik može ostvarivati svoja prava iz
ostavine počinju teći od dana stupanja na snagu Zakona o nasljeđivanju (11.
VII 1955). Ako je tužilac znao za držaoca ostavine prije stupanja na snagu
Zakona o nasljeđivanju, tada subjektivni rok od godine dana prema savje-
snom držaocu počinje teći od dana stupanja na snagu spomenutog zakona.
Ako je subjektivni rok za ostvarivanje prava na ostavinu protekao u okviru
objektivnog roka od deset godina, tada je to pravo zastarjelo, bez obzira na to
što objektivni rok za ostvarivanje tog prava nije protekao, s obzirom da i taj
rok počinje teći od dana stupanja na snagu Zakona o nasljeđivanju (Presuda
Vrhovnog suda AP Vojvodine Gž 848/61 od 25. I 1962, Bilten sudske prakse
1962, str. 12).

III. ODGOVORNOST NASLJEDNIKA ZA DUGOVE OSTAVIOČEVE

Opseg nasljeđnikove odgovornosti za dugove

Član 145.
Nasljednik odgovara za dugove ostaviočeve do visine vrijednosti nasli-
jeđene imovine.
Nasljednik koji se odrekao nasljedstva ne odgovara za dugove osta-
viočeve.
Kad ima više nasljednika oni odgovaraju solidarno za dugove ostavi-
očeve, i to svaki do visine vrijednosti svog nasljednog dijela, bez obzira da
li je izvršena dioba nasljedstva. *

1
M a r k o v i ć, nav. djelo, str. 358.

496

\
 Član 145.

sredstvima do visine vrijednosti svog nasljednog dijela. Ovo radi toga

što u času smrti ostavioca nastaje s p a j a n j e imovine nasljednika s
onom koju nasljeđuje.
Ostaviočevi dugovi, jednako kao i svi drugi dugovi, nemaju sa-
mostalne egzistencije. Oni predstavljaju osobni teret dužnika, a nami-
ruju se iz njegove imovine s obzirom na vrijednost ostavinske imovine.
Dugovi koji p r e l a z e vrijednost imovine, dugovi »bez pokrića«, ne
mogu se realizirati i više ne egzistiraju kao potraživanja, bez obzira na
veličinu i vrijednost nasljednikove imovine koju ima u času smrti osta-
vioca, ili koju bi naknadno stekao. Nasljednik odgovara za ostaviočeve
dugove samo s onolikom vrijednošću koju je u času o s t a v i o č e v e
s m r t i imala ona imovina koja mu je pripala u nasljedni dio, s kojom
se uvećala njegova (nasljednikova) imovina.
Neispravno je shvaćanje da se dugovi »nasljeđuju«. U tom slučaju
moglo bi se dogoditi da bi na nasljednike prelazile i same obaveze (du-
govi) i onda ako ne bi bilo imovine ili u većem opsegu nego što- iznosi
vrijednost naslijeđene imovine. Ovakvo shvaćanje o »nasljeđivanju du-
gova« (obaveza) moglo je biti prihvatljivo za ranije važeći sistem
nasljeđivanja s popisom ili bez popisa kad je, u posljednjem slučaju, na-
sljednik odgovarao za ostaviočeve dugove i onda ako su premašili vri-
jednost nasljedstva, pa ih je bio dužan namiriti iz vlastite imovine. Ova-
kva koncepcija o »nasljeđivanju dugova« ne odgovara institutu ZN o
odgovornosti za obaveze ostavioca, koje terete njegove nasljednike. Na-
sljednici odgovaraju za pasivu samo ako ima p o k r i ć a u vrijednosti
nasljednog dijela, a nikada samostalno i neovisno o vrijednosti nasljed-
nog dijela.
Upravo radi toga u ZN nisu ni preuzeti instituti sazivanja vjerov-
nika (§§ 813, 814, 815. OGZ i §§ 106. i 107. Vp), a niti dužnost nasljed-
nika da prethodno ispuni obaveze prije uručenja nasljedstva (§ 819.
OGZ). Po pravnim pravilima biv. OGZ-a nasljedniku se uručivala samo
preostala imovina (po odbitku pasive). Budući da je po OGZ-u prije
uručenja ostavina »ležeća«, ona je kao samostalna imovinska masa s a-
ma o d g o v a r a l a za dugove ostavioca sve do uručenja nasljednici-
ma. Prije uručenja, nasljednici nisu ni mogli odgovarati za dugove.
Po sistemu koji je usvojen u ZN, nasljednici odgovaraju odmah
n e p o s r e d n o već od časa s m r t i ostavioca. Vjerovnici nisu dužni
čekati s naplatom dok se ostavina raspravi, imaju pravo bez čekanja
zahtijevati isplatu, namirenje svojih potraživanja od svakog onoga koji
,. se ponaša kao nasljednik.
Ako se iz smrtovnice ustanovi da nema nikakve imovine koja bi
• mogla sačinjavati ostavinu (čl. 2. ZN), bez obzira na veličinu ostavioče-
vih dugova, sud je dužan donijeti rješenje o neraspravljanju ostavine
(cl. 216. st. 1 ZN). Nema ostavine ni ostavinske rasprave ako postoje sa-
mo dugovi (pasiva), jer po ZN ne postoji ni na kome obaveza da ih
podmiri ako iz ostavine nije ništa primio. Nepodmireni ostaviočevi du-
govi predstavljaju g u b i t a k za vjerovnike koji im nitko ne nadokna-
đuje. Taj gubitak vjerovnika, po logici stvari, ne može predstavljati ka-
tegoriju »vrijednosti« (makar negativne) u ostavini koje nema.

32 Zakon o nasljeđivanju s komentarom 497

 Međutim, ako bi se uslijed priraštaja ili naknadno pronađene imo-
vine vrijednost i veličina nasljednog dijela nasljednika naknadno uve-
ć a l a , tako da bi se mogli pokriti nepokriveni i nepodmireni dugovi,
nasljednik će ipak biti dužan da i te dugove podmiri ukoliko nije na-
stupila zastara. Radi toga, da bi sačuvali svoje pravo na namirenje,
vjerovnici će biti prisiljeni da zahtijevaju priznanje ili utvrđenje svo-
jih potraživanja, makar ta potraživanja ne bi bila odmah pokrivena
vrijednošću ostavine. Time vjerovnici postižu prekid rokova zastarijeva-
nja, odnosno njihovo ponovno računanje (čl. 32. Zakona o zastari po-
traživanja).
2. Odgovornost nasljednika za dugove ostavioca regulirana je sho-
dno načelu o prijelazu ostavine na nasljednike (čl. 135. ZN). Kod utvrđi-
vanja odgovornosti nasljednika za ostaviočeve dugove, u pravilu, nema
odvajanja objekata ostavine od ostale imovine nasljednika, osim u izu-
zetnom slučaju predviđenom u čl. 146. st. 1 ZN. Nasljednik odgovara
za dugove ostavioca ne samo onim predmetima koje je naslijedio već i
objektima v l a s t i t e imovine koju je imao prije delacije, dakle, cje-
lokupnom imovinom. Za dugove ostavioca odgovara samo d e f i n i t i v -
ni nasljednik, tj. onaj koji je primio nasljedstvo ili koji se nasljedstva
nije odrekao do svršetka ostavinske rasprave.

498
 Član 145.

2
Tako d r Z . Z a n i n o v i ć , u članku: Zak. o nasljeđivanju, Odvjetnik
br. 7—8/55, str. 3. Protivno stanovište zastupa dr F. S t a n k o v i ć , u članku:
Sticanje ostavine i odricanje od nasljedstva, Naša zakonitost, 1957, str. 119,
kad smatra da ostaviočevi dugovi predstavljaju ostavinsku imovinu (u pasiv-
nom smislu) i da se i oni nasljeđuju. Slično tome i B l a g o j e v i ć , nav. djelo,
str. 23, 25 i 408.

499
Član 145.

Odgovornost nasljednika za ostaviočeve dugove počiva na z a k o n -

s k o m propisu. Nastaje po s i l i z a k o n a i ne ovisi o volji nasljednika
i karakteru njegove nasljedničke izjave. Nasljednik koji je p r i m i o
nasljedstvo ne može utjecati na opseg ove odgovornosti, kao što je to
ranije po sistemu OGZ-a mogao korištenjem instituta prihvata nasljed-
stva cum beneficio inventarii (sa popisom) kada je odgovarao samo do
visine naslijeđene imovine. Ako se nasljednik nije poslužio tim institu-
tom, odgovarao je neograničeno za ostaviočeve obaveze kako svojom, tako
i naslijeđenom imovinom bez obzira što su ostaviočevi dugovi mogli biti
veći od naslijeđene imovine.
4. Svi nasljednici o d g o v a r a j u ostaviočevim Vjerovnicima na
isti način, bez obzira da li se njihovo nasljedno pravo temelji na oporuci
ili zakonskom nasljeđivanju (pravu na nužni dio). Njihova odgovornost
"nastaje po s i l i z a k o n a čim su p r i m i l i nasljedstvo, bez obzira na
koji je način primanje nasljedstva bilo manifestirano (pozitivnom na-
•sljedničkom izjavom, raspolaganjem ostavinom ili neizjašnjavanjem do
svršetka ostavinske rasprave). Ostaviočevi dugovi ne terete ostavinu,
nego osobno n a s l j e d n i k e , postoje kao o s o b n i d u g o v i pojedi-
nog nasljednika( 3 ) u razmjeru s vrijednošću njegovog nasljednog dijela.
Opseg ove odgovornosti ograničen je na vrijednost utvrđenog nasljed-
nog dijela, i to samo na onu vrijednost koju su stvari, koje spadaju u
nasljedni dio nekog nasljednika, imale u č a s u s m r t i ostavioca. Pre-
ma tome, odgovornost za ostaviočeve dugove po ZN ima isti opseg kao
što ga je ranije imalo primanje ostavine uz popis (uvjetno, cum bene-
ficio inventarii).
Nasljednik odgovara za ostaviočeve dugove do visine vrijednosti
n a s l i j e đ e n e imovine, a ne i one imovine koju je ranije za života
ostaviočeva stekao od ostavioca na temelju besplatnih raspolaganja. Od-
govornost nasljednika ne proteže se na ovu imovinu ni onda ako bi
ona uslijed u r a č u n a v a n j a bila uključena u nasljedni dio (čl. 51.
i 52. ZN). Ovo radi toga što se prilikom utvrđivanja veličine nasljedni-
čke kvote, koja se utvrđuje u odnosu na ostavinsku imovinu zakonskog
nasljednika, postupa tako što se nasljedni (alikvotni) dio zakonskog
nasljednika, uslijed uračunavanja ranije primljenih darova ili njemu na-
mijenjenih legata, u m a n j u j e tako da će taj nasljednik realno iz osta-
vine primiti za onoliko manje koliko iznosi vrijednost uračunate imovi-
ne (čl. 53, 54. ZN).
Institut uračunavanja odnosi se na uređenje međusobnih odno-
sa nasljednika, pa je pravo da zahtijevaju uračunavanje priznato samo
nasljednicima, a nije priznato vjerovnicima (čl. 63. ZN), što bi bilo lo-
gično ako bi se i uračunata imovina trebala smatrati ostavinom, odno-
sno »naslijeđenom« imovinom. Imovina koja se uračunava u nasljedni
dio zakonskom nasljedniku nije »naslijeđena« jer nije prešla na nasljed-
nika nasljeđivanjem, nego posebnim, drugim pravnim poslom, neovisnim
o nasljeđivanju. To je ujedno i razlog što nasljednici koji su se odrekli
nasljedstva ne odgovaraju ostaviočevim vjerovnicima za njegove dugo-

3
V i d i S t a n k o v i ć , nav. članak, str. 133.

500
 Član 145.

Odgovornost nasljednika za ostaviočeve dugove počiva na z a k o n -

s k o m , propisu. Nastaje po s i l i z a k o n a i ne ovisi o volji nasljednika
i karakteru njegove nasljedničke izjave. Nasljednik koji je p r i m i o
nasljedstvo ne može utjecati na opseg ove odgovornosti, kao što je to
ranije po sistemu OGZ-a mogao korištenjem instituta prihvata nasljed-
stva cum beneficio inventarii (sa popisom) kada je odgovarao samo do
visine naslijeđene imovine. Ako se nasljednik nije poslužio tim institu-
tom, odgovarao je neograničeno za ostaviočeve obaveze kako svojom, tako
i naslijeđenom imovinom bez obzira što su ostaviočevi dugovi mogli biti
veći od naslijeđene imovine.
4. Svi nasljednici o d g o v a r a j u ostaviočevim Vjerovnicima na
isti način, bez obzira da li se njihovo nasljedno pravo temelji na oporuci
ili zakonskom nasljeđivanju (pravu na nužni dio). Njihova odgovornost
"nastaje po s i l i z a k o n a čim su p r i m i l i nasljedstvo, bez obzira na
koji je način primanje nasljedstva bilo manifestirano (pozitivnom na-
•sljedničkom izjavom, raspolaganjem ostavinom ili neizjašnjavanjem do
svršetka ostavinske rasprave). Ostaviočevi dugovi ne terete ostavinu,
nego osobno n a s l j e d n i k e , postoje kao o s o b n i d u g o v i pojedi-
nog nasljednika( 3 ) u razmjeru s vrijednošću njegovog nasljednog dijela.
Opseg ove odgovornosti ograničen je na vrijednost utvrđenog nasljed-
nog dijela, i to samo na onu vrijednost koju su stvari, koje spadaju u
nasljedni dio nekog nasljednika, imale u č a s u s m r t i ostavioca. Pre-
ma tome, odgovornost za ostaviočeve dugove po ZN ima isti opseg kao
što ga je ranije imalo primanje ostavine uz popis (uvjetno, cum bene-
ficio inventarii).
Nasljednik odgovara za ostaviočeve dugove do visine vrijednosti
n a s l i j e đ e n e imovine, a ne i one imovine koju je ranije za života
ostaviočeva stekao od ostavioca na temelju besplatnih raspolaganja. Od-
govornost nasljednika ne proteže se na ovu imovinu ni onda ako bi
ona uslijed u r a č u n a v a n j a bila uključena u nasljedni dio (čl. 51.
i 52. ZN). Ovo radi toga što se prilikom utvrđivanja veličine nasljedni-
čke kvote, koja se utvrđuje u odnosu na ostavinsku imovinu zakonskog
nasljednika, postupa tako što se nasljedni (alikvotni) dio zakonskog
nasljednika, uslijed uračunavanja ranije primljenih darova ili njemu na-
mijenjenih legata, u m a n j u j e tako da će taj nasljednik realno iz osta-
vine primiti za onoliko manje koliko iznosi vrijednost uračunate imovi-
ne (čl. 53, 54. ZN).
Institut uračunavanja odnosi se na uređenje međusobnih odno-
sa nasljednika, pa je pravo da zahtijevaju uračunavanje priznato samo
nasljednicima, a nije priznato vjerovnicima (čl. 63. ZN), što bi bilo lo-
gično ako bi se i uračunata imovina trebala smatrati ostavinom, odno-
sno »naslijeđenom« imovinom. Imovina koja se uračunava u nasljedni
dio zakonskom nasljedniku nije »naslijeđena« jer nije prešla na nasljed-
nika nasljeđivanjem, nego posebnim, drugim pravnim poslom, neovisnim
o nasljeđivanju. To je ujedno i razlog što nasljednici koji su se odrekli
nasljedstva ne odgovaraju ostaviočevim vjerovnicima za njegove dugo-

3
Vidi Stanković, nav. članak, str. 133.

500
 Član 145.

ve (čl. 145. st. 2 ZN) i ako zadržavaju svu imovinu koju su primili od
ostavioca, razumije se, u granicama raspoloživog dijela (čl. 55. st. 1 ZN).
N u ž n i nasljednik odgovara ostaviočevim vjerovnicima za njego-
ve dugove do visine vrijednosti imovine koju je primio u ime svog nuž-
nog nasljednog dijela, bez obzira da li je tu vrijednost dobio neposredno
iz ostavine ili uslijed r e p a r a c i j e povrijeđenog nužnog dijela vra-
ćanjem imovine od sunasljednika, koji su od ostavioca primili više nego
što iznosi raspoloživi dio ostavine (čl. 31. st. 3 ZN).
Nužni nasljednik je p r a v i nasljednik. Na njega, u času smrti osta-
vioca, jednim aktom i na temelju istog pravnog osnova, p r e l a z i osta-
vina u određenom omjeru. U tom omjeru (kvoti) prelaze na njega sva
imovinska prava, obaveze i imovinski odnosi, osim onih koji gasnu
u času smrti ostavioca.
Nužni nasljednik kao ostaviočev univerzalni nasljednik odgovara po
čl. 145. ZN solidarno s drugim nasljednicima za ostaviočeve dugove do
visine vrijednosti naslijeđene imovine, odnosno do visine vrijednosti
svog nužnog dijela.(4)
Činjenica, da se nužni dio utvrđuje na temelju vrijednosti čiste osta-
vine, dakle, ostavine nakon odbitka pasive, ne stvara za nužnog na-
sljednika, u odnosu na ostaviočeve vjerovnike, nikakav izuzetan položaj
da bi bio oslobođen odgovornosti za ostaviočeve dugove. Ta činjenica ima
određeno značenje samo u međusobnim odnosima i u odnosima prema
sunasljednicima. Nužni nasljednik ima pravo na r e g r e s prema ostalim
nasljednicima za iznose koje je morao platiti vjerovnicima, budući da
mu nužni dio treba ostati čist.(5)
5. Za ostaviočeve dugove odgovaraju samo p r a v i nasljednici. Sin-
gularni sukcesori (legatari), u pravilu, ne odgovaraju za ostaviočeve
dugove (čl. 98. st. 1 ZN). L e g a t ar može samo izuzetno odgovarati za
dugove ostavioca ako je o p o r u č i t e l j tako o d r e d i o . Njegova (le-
gatareva) odgovornost kreće se u granicama vrijednosti legata (čl. 98k
st. 2 ZN). S obzirom na karakter svoga prava, legatar je u izvjesnom
smislu vjerovnik nasljednika. Njegov zahtjev za ispunjenje legata do-
lazi u obzir na drugom mjestu, tj. nakon što ostaviočevi dugovi budu
podmireni (čl. 93. ZN). O s t a v i o č e v i vjerovnici uživaju zakonski pri-
oritet u naplati svojih potraživanja pred legatom. Naprotiv, zahtjev le-
gatara na ispunjenje legata uživa prioritet pred tražbinama n a s l j e d -
ni k o v i h vjerovnika.
Za ostaviočeve dugove ne odgovaraju ostaviočevi p o t o m c i koji-
ma je ostavilac sporazumom za života razdijelio i u s t u p i o svoju
imovinu (čl. 118. st. 1 ZN), osim ako prilikom raspodjele i ustupanja
imovine nije što drugo određeno.
4
A. S m o l e u članku: Pravo nujnih dedičev, Pravnik br. 3—4/58, str. 86.
Nužni nasljednik bio bi oslobođen odgovornosti za dugove ostavioca samo
kad bi se tretirao v j e r o v n i k o m ostavine, a ne pravim nasljednikom,
kao po prav. pravilu iz § 784. Ogz, kad mu je pripadalo samo obligaciono-
pravno ovlaštenje na naknadu u novcu za vrijednost njegovog nužnog dijela.
Po Ogz nužni nasljednik ne odgovara za ostaviočeve dugove, jer je i sam vje-
rovnik. Zato mu se kao sigurnost za naplatu priznavalo samo pravo da traži
separaciju dobara ostavine. To pravo nužni nasljednik nema po ZN, jer je-
sam5 nasljednik. (Tako S m o l e , u nav. članku i na str. 115, 116).
A. Smole, nav. članak, str. 86.
501
Član 145.

Davalac uzdržavanja također ne odgovara za dugove primaoca uz-

državanja kad je među njima sklopljen valjani ugovor o doživotnom
6
uzdržavanju, osim ako to nije posebno ugovoreno (čl. 124. ZN).( )
U ZN nema posebne odredbe o tome od k a d a nasljednik odgovara
bstaviočevim vjerovnicima za njegove obaveze i svojom imovinom, od-
nosno od koga trenutka mogu nasljednikovi vjerovnici posizati za ostavi-
hom radi naplate svojih potraživanja. Kod toga treba imati u vidu da
sve dotle dok nasljednik ima mogućnosti odreći se nasljedstva (do svr-
šetka ostavinske rasprave, čl. 136. st. 1. ZN), ne može doći do zdru-
ženja, sjedinjenja njegove imovine i ostavine. Radi toga p r i v r e m e n i
nasljednik ne odgovara svojom imovinom za ostaviočeve dugove. Dotle
dok je privremeni nasljednik (u deliberacionom roku), ni n j e g o v i vje-
rovnici ne mogu se naplaćivati iz ostavine.
Ostaviočevi potomci, za čiju je korist iz ostavine i z d v o j e n a
imovina po čl. 37. ZN, ne o d g o v a r a j u za ostaviočeve dugove vri-
jednošću imovine koja im je izdvojena iz cstavine.
Ovo stoga što izdvojena imovina ne predstavlja ostaviočevu imo-
vinu, nego imovinu potomaka, koju su svojim radom stekli. To je imo-
vina potomka, koju ne može realizirati dok je ostavilac živ i nije
ovisna o tome da li je taj potomak pozvan na nasljedstvo ili nije.
Ova se imovina izdvaja iz ostavine kao v l a s n i š t v o potomka, i
potomak ovu imovinu ne nasljeđuje niti spada u njegov nasljedni dio.(')
U pogledu p r e d m e t a k u ć a n s t v a izdvojenih po čl. 38. ZN
vrijedi načelo da nasljednici, u čiju korist su izdvojeni predmeti kućan-
stva, o d g o v a r a j u za ostaviočeve dugove do visine vrijednosti iz-
dvojene imovine.
Ovo stoga što predmete kućanstva nasljednici nasljeđuju, i što ti
predmeti čine sastavni dio njihovog nasljednog dijela, te postaju nji-
hovo vlasništvo s naslova nasljeđivanja.(8)
Rješenje o neraspravljanju ostavine i obustavi ostavinskog postup-
ka nije dokaz da zaista ne postoji ostavinska imovina, jer se za nju
ne mora još znati. Stoga zahtjev radi isplate ostaviočevih dugova može
opstati unatoč rješenju o neprovođenju ostavinske rasprave. To iz razlo-
ga što nasljednici ulaze u prava i obaveze ostavitelja samom činjenicom
smrti ex lege (čl. 135. ZN), bez prihvata nasljedstva i provođenja osta-
vinske rasprave. Nema, dakle, zapreke da budu tuženi za dugove osta-
vitelja, pri čemu nema potrebe da se utvrđuje postojanje kakve ostavi-
očeve imovine. Nasljednici odgovaraju samo »ad vires hereditatis« (čl.
145. ZN). Stvar je, međutim, izvršnog postupka da li će i kada vjerov-
nik moći realizirati eventualnu presudu protiv tuženih nasljednika, koja
ih osobno obavezuje samo pod uvjetom da su zaista dobili ostaviočevu
imovinu, i to samo do visine vrijednosti njegovog nasljednog dijela.(9)

6
Isto B l a g o j e v i ć , nav. djelo, str. 410.
7
A. S m o l e , nav. članak, str. 96.
. 8 A. S m o l e , nav. članak, str. 97.
9
Iz rješ. Vrh. suda NR Hrvatske Gž 1080/58 od 28. V 1958, Odvjetnik, br.
10—11/58, str. 262.

502
 Član 145.

6. Odricanjem od nasljedstva, osoba pozvana na nasljedstvo g u b i

p r a v o nasljedstva, pa ne o d g o v a r a za ostaviočeve dugove.
To vrijedi i u pogledu odgovornosti nasljednika koji se odrekao na-
sljedstva, a primio je d a r za života ostaviočevog. On ima pravo z a d r -
ž a t i d a r u granicama raspoloživog dijela ostavine i pored odricanja
od nasljedstva (čl. 55. s't. 1 ZN), a da ne odgovara za ostaviočeve du-
gove; upravo onako kao što ni ostali daroprimci ne odgovaraju za du-
gove darodavaca. Samo u slučaju ako bi na strani ostavioca postojala
namjera da sa znanjem daroprimca o š t e t i svoje vjerovnike besplat-
nim raspolaganjima i na taj način osujeti njihovo namirenje, vjerov-
nici bi imali pravo na p o b i j a n j e besplatnih raspolaganja svog duž-
nika (ostavioca). Ovo pravo vjerovnici mogu ostvariti u roku od dvije
godine od kada su ova besplatna raspolaganja učinjena (prav. pravilo
iz §-a 2. tač. 3, §-a 3. tač. 1. i §-a 4. biv. Zakona o pobijanju pravnih
djela izvan stečaja).(10)
U slučaju o d r i c a n j a nasljedstva u korist s u n a s l j e d n i k a
(čl. 139. st. 2 ZN), što je u stvari u s t u p a n j e nasljedstva, odnosno na-
sljedstvom stečene imovine, nasljednik ustupilac, i pored ustupanja
o d g o v a r a za dugove ostavioca onako kako bi odgovarao da svoj na-
sljedni dio nije ustupio. Nasljednik ustupilac odgovara za ostaviočeve
dugove njegovim vjerovnicima do visine vrijednosti svog nasljednog
dijela (kvote) iako faktički ne drži u posjedu stvari ostavine.
Kod postavljanja nasljednika pod s u s p e n z i v n i m uvjetom, ako
se uvjet ne ostvari, postavljeni nasljednik ne smatra se nasljednikom.
Ukoliko je podmirio ostaviočeve dugove (u svojstvu negotiorum gestora),
ima pravo na r e g r e s od stvarnih, definitivnih nasljednika. Isto vrijedi
i u slučaju ako je nasljednik postavljen pod r e z o l u t i v n i m uvjetom.
Ako taj uvjet nastupi, oporučni nasljednik g u b i s v o j s t v o nasljed-
nika.
U ovim situacijama ostaviočevim vjerovnicima odgovaraju one oso-
be koje postaju d e f i n i t i v n i m nasljednicima. Ta njihova odgovor-
nost proteže se od časa s m r t i ostavioca, tj. djeluje unatrag. Da bi
se vjerovnici osigurali, s obzirom na neizvjesnost koja postoji u pogle-
du osoba koje će biti definitivni nasljednici, potrebno je da traže o di-
va j a n j e ostavine i postavljanje privremenog staraoca ostavine (čl.
146. ZN).
7. S o l i d a r n a odgovornost više nasljednika predviđena u stavu
3 ovog člana, ograničena je samo do visine v r i j e d n o s t i nasljednog
dijela svakog p o j e d i n o g n a s l j e d n i k a . To znači da vjerovnik
može tražiti naplatu svog potraživanja od bilo kog nasljednika, ali će
moći biti podmiren samo za onaj dio potraživanja koji dosiže vrijednost
naslijeđene imovine t o g a nasljednika. Višak Potraživanja, kojim nije
podmiren, vjerovnik može realizirati od kojeg drugog nasljednika.
Nasljednici između sebe dijele odgovornost za dugove u razmjeru
veličine svojih nasljednih dijelova. Nasljednik koji je podmirio kojeg
vjerovnika u većem opsegu nego što iznosi kvota kojom .participira u
10
Od 22. I 1931. (Služb. novine od 5. II 1931. br. 26) i objašnjenja dr I.
Poli te a, uz taj zakon u izdanju »Tipografije«, Zagreb, 1931, str. 20 i si.

503
Član 145.

diobi ostaviočevih dugova, ima pravo na r e g r e s prema ostalim na-

sljednicima.
Ostavilac, međutim, može svojom oporukom odrediti drukčiji raz-
mjer i način kojim će oporučni nasljednik odgovarati za ostaviočeve
dugove.
Ako je nasljednik istovremeno ostaviočev dužnik ili vjerovnik, ove
se obaveze ne g a s e spajanjem (združenjem) nasljednikove imovine
i ostavine, odnosno njegovog nasljednog dijela. Nasljednik može svoja
potraživanja naplatiti iz ostavine, a isto tako je dužan svoj dug platiti
ostavini. To je posljedica okolnosti da je učinak odgovornosti nasljed-
nika za ostaviočeve dugove ograničen i nastaje samo ako je nasljednik
p r i m i o nasljedstvo, dok je dug koga je imao prema ostaviocu dužan
u svakom slučaju namiriti ostavini, neovisno o svome svojstvu nasljed-
nika.(»)
8, Primanje nasljedstva nema još za posljedicu da bi se moglo od-
mah voditi i z v r š e n j e na nasljednikovoj imovini za dugove ostavio-
ca, a niti pljenidba ostavine zbog njegovih (nasljednikovih) dugova. Ovo
izvršenje je moguće i dopustivo samo nakon što je rješenjem o na-
sljeđivanju u t v r đ e n o tko je nasljednik.
Ako bi nasljednikovi vjerovnici htjeli voditi izvršenje na stvarima
ostavine, ili ostaviočevi vjerovnici na imovini nasljednika, morali bi,
s obzirom na pravno pravilo iz §-a 14. biv. lp, dokazati i s p r a v o m
da je na nasljednika prešla ostaviočeva obaveza, ili da se za nasljed-
nikove dugove može voditi izvršenje na predmetima ostavine. Nije do-
voljno dokazati da je nasljednik p r i m i o nasljedstvo, nego mora posto-
jati presuda ili druga s u d s k a o d l u k a kojom se utvrđuje da je oba-
veznik ostaviočev nasljednik, i u kome dijelu i što nasljeđuje od ostavi-
očeve imovine. Ostaviočevi vjerovnici ne mogu voditi izvršenje na osta-
vini ako nije dokazano da je njihov dužnik nasljednik, jer nasljednik
odgovara za ostaviočeve dugove svojom imovinom samo do visine vri-
jednosti ostavine, odnosno imovine koju je u ime nasljednog dijela pri-
mio iz ostavine, pa se ostaviočevi vjerovnici mogu naplatiti iz nasljed-
nikove imovine samo ako je on p r a v i nasljednik i kao takav zadrži
ostavinu. Ako bi ostaviočevi vjerovnici htjeli utvrditi nasljednikovu odgo-
vornost za ove dugove, morali bi posebno tužiti nasljednika. Isto tako
bi i nasljednikovi vjerovnici morali pribaviti za svoju tražbinu dopun-
ski izvršni naslov protiv svog dužnika kao nasljednika. U tim parnicama
moralo bi se dokazati da je nasljednik, koji je primio nasljedstvo, pra-
vi nasljednik. Takvim parnicama nema mjesta ako se vodi poseban
sudski postupak za utvrđenje nasljednika.( 12 )
9. Imovina koja se predaje po čl. 133. i 233. ZN, narodnom odboru
nije predmet nasljeđivanja, pa narodni odbor nema svojstvo nasljed-
nika.( 13 ) Narodni odbor kao stjecalac imovine dužan je podmiriti du-
gove ostavioca iz sredstava ostavine; njegova odgovornost je realna.
1;
A. F i n ž g a r , u članku: Pridobitev dediščine, Pravnik br. 5—8/1956,
str. 152, i u djelu: Dedno pravo, Ljubljana 1953, str. 84.
12 F i n ž g a r , nav. članak, str. 151, 152.
13
Tako S t a n k o v i ć , nav. članak, str. 135; protivno B l a g o j e v i ć ,
nav. djelo, str. 304.

504
 Član 145 —146.

Sudska praksa
1. Solidarna obaveza nasljednika za dugove ostavioca postoji iako nije
naložena pravomoćnom presudom (Rješenje Okružnog suda Bjelovar Gž 410/58
od 7. VI 1958).
2. Za dugove ostavioca nasljednik odgovara do visine vrijednosti nasli-
jeđene imovine, a kada ima više nasljednika, odgovaraju oni solidarno, i to
svaki do visine vrijednosti nasljednog dijela (Rješenje Okružnog suda Zagreb
Gž 2946160 od 3. VI 1960, dr Mihajlo Vuković, Pravila građanskih zakonika, str.
620).
3. Vidi odluku uz član 216. ZN.

Odvajanje ostavine
Član 146.
Vjerovnici ostaviočevi mogu zahtijevati u roku od tri mjeseca od
otvaranja nasljedstva da se ostavina odvoji od imovine nasljednika.
U tom slučaju nasljednik ne može raspolagati stvarima i pravima
JE ostavine, niti se njegovi vjerovnici mogu iz njih naplatiti, dok se ne na-
plate vjerovnici koji su tražili odvajanje.
Vjerovnici ostaviočevi koji su tražili ovo odvajanje mogu naplatiti
svoja potraživanja samo iz sredstava ostavine.
Odvojenoj ostavini sud može postaviti staratelja.

1. Prelaskom ostavine na nasljednike dolazi do s p a j a n j a imo-

vine nasljednika s onom naslijeđenom, tako da jedan isti subjekt posta-
je vlasnik cjelokupne imovine, tj. one koju je imao prije smrti osta-
vioca i one koju je naslijedio.
Ostaviočevi dugovi i njegove obaveze, premda ne ulaze u ostavinu
nego neposredno terete nasljednika, predstavljaju pasivu koja u izvjes-
nim slučajevima može po vrijednosti biti veća od vrijednosti naslijeđene
imovine. U slučaju kad postoje nepodmireni ostaviočevi dugovi, bit će
ponekad potrebno da se utvrdi v r i j e d n o s t ostavinske imovine i
v i s i na ostaviočevih d u g o v a kako bi se moglo utvrditi o p s e g o d -
g o v o r n o s t i nasljednika. Ovo je važno i radi toga da bi se mogao
utvrditi odnos koji postoji između o s t a v i o č e v i h vjerovnika i vje-
rovnika pojedinih n a s l j e d n i k a koji zajedno konkuriraju kod nami-
renja budući da za namirenje i jednih i drugih vjerovnika služi ista
(spojena) imovina koja se sastoji iz objekata koji su vlasništvo nasljed-
nika od ranije i onih koje je on stekao nasljedstvom,.
U slučaju p r e z a d u ž e n o s t i nasljednika ili ostavioca moguće
su različite situacije:
a) Ako je n a s l j e d n i k prezadužen, njegovim vjerovnicima ide
u prilog da za ostavioćeve dugove odgovara ne samo svojom nego i
naslijeđenom, tj. cjelokupnom imovinom. Tako dolaze u situaciju da bu-
du ipak namireni, što u, slučaju da je ostavilac živ, zbog njegove preza-
duženosti, ne bi imali izgleda. Tada bi vjerovnici n a s l j e d n i k a došli
u teži položaj, jer bi kod namirenja svojih tražbina konkurirali s osta-
viočevim vjerovnicima, pa bi se moglo dogoditi da ostanu nenamireni
ako potraživanja ostaviočevih vjerovnika ranije dospijevaju.

505
Član 146. I

b) Ako je o s t a v i l a c bio prezadužen, njegovim, vjerovnicima ta-

kođer ide u prilog da nasljednik za ostaviočeve dugove odgovara ne
samo naslijeđenom nego i svojom, tj. cjelokupnom imovinom. Tako do- i
laže u situaciju da budu ipak namireni, što u slučaju da je ostavilac živ, I
zbog njegove prezaduženosti, ne bi imali izgleda.
Prema odredbama ZN nasljednik odgovara:
a) o s t a v i o č e v i m vjerovnicima samo do visine vrijednosti na- \
s l i j e đ e n e imovine, ali svom svojom imovinom, tj. kako onom koju !
je imao od ranije, tako i naslijeđenom (čl. 145. st. 1 ZN). Takvim, rješe- :
njem potpuno su zaštićeni nasljednikovi vjerovnici i ne postoji opasnost :
da u konkurenciji s ostaviočevim vjerovnicima budu dovedeni u teži
položaj;
b) s v o j i m vjerovnicima nasljednik odgovara svojom c j e l o kup- ;
n o m imovinom kako onom koju je imao prije smrti ostavioca, tar
ko i naslijeđenom imovinom. Prema tome, nasljednikovi vjerovnici, u
pravilu, su u boljem položaju, jer ne postoji zakonsko ograničenje od-
govornosti nasljednika za njihova potraživanja, kao što je to slučaj kod
odgovornosti za o s t a v i o č e v e dugove. Međutim, ZN je ostavioče- J
vim vjerovnicima dao u ruke sredstvo kojim se mogu poslužiti da traže |
o d v a j a n j e ostavinske imovine od imovine nasljednika.
2. U slučaju o d v a j a n j a ostavinske imovine, ostaviočevim vje-
rovnicima ostaje pravo da se namire isključivo iz sredstava ostavine.
Ako ta sredstva nisu dovoljna za njihovo namirenje, nepodmirena po-
traživanja se gase, a ostaviočevi vjerovnici ne mogu kasnije ni u kom
obliku namirivati preostatak nepodmirenog potraživanja.
Odvajanjem ostavinske imovine od imovine nasljednika dolazi do
oslobođenja nasljednika od odgovornosti za dugove ostavioca. Nasljed-
nik ne odgovara za te dugove i prima čisti o s t a t a k odvojene ostavin-
ske imovine, nakon što potraživanja ostaviočevih vjerovnika budu pod-
mirena. ,
Imovinski objekti koji sačinjavaju odvojenu ostavinu prvenstveno !
služe namirenju onih osoba koje su tražili odvajanje, tj. ostaviočevim ;
vjerovnicima. Radi toga se nasljednikovi vjerovnici, budući da nije 5
;
još došlo do sjedinjenja naslijeđene imovine s onom koju nasljednik
ima od ranije, ne mogu namirivati iz sredstava odvojene ostavine sve
dok o s t a v i o č e v i vjerovnici ne budu u cijelosti namireni. i
Z a h t j e v za odvajanje ostavine od imovine nasljednika može se i
odnositi samo na odvajanje c j e l o k u p n e o s t a v i n e , a ne pojedinih ;
njenih dijelova. Nema mjesta odvajanju naslijeđenih dijelova samo po- :
jedinih nasljednika. Ako dođe do odvajanja, a do njega mora doći čim 1
odvajanje zatraži samo jedan ostaviočev vjerovnik, ono obuhvata cijelu ;
ostavinu sa svim objektima, koje je sačinjavaju.
U slučaju postavljenog zahtjeva za odvajanje obavezno se vrši po-
p i s i p r o c j e n a ostavinske imovine budući da zahtjev za odvajanje u j
sebi zadrži i zahtjev za izvršenje popisa i procjene u smislu čl. 197. st. [
2 ZN. Bez popisa i procjene ostavinske imovine nije moguće izvršiti
odvajanje.

506 ; i
 Član 146.

3. Odvojena ostavina može imati (a ne mora) i posebnog s t a r a o c a

ostavine (čl. 134. ZN). Odvojena ostavina nije pravna osoba, i ne može
tužiti ni biti tužena (nema ius standi iudicio). Zastupa je staratelj osta-
vine, koji nastupa u ime i za račun svih nasljednika zajedno. Umjesto
posebnog staraoca ostavine, poslove upravljanja ostavinom, koja je
odvojena u posebnu imovinsku masu radi namirenja ostaviočevih vje-
rovnika, može vršiti jedan od nasljednika (čl. 148. st. 2 i 3 ZN), ili
izvršilac oporuke ako je postavljen (čl. 101. i 102. ZN).
Za vrijeme dok je ostavina odvojena, nasljednici ne mogu vršiti ni-
kakva r a s p o l a g a n j a stvarima i pravima ostavine. Njihovo stjeca-
nje ostavine slično je onome kad je određen suspenzivni uvjet. Naime,
oni postaju stvarni nasljednici tek ako nakon podmirenja ostaviočevih
vjerovnika ostane imovine. Ako ne preostane uopće nikakve imovine
ili samo ostane pokretna imovina, sud će odlučiti da se ostavina ne
raspravlja (čl. 216. st. 1 ZN), ukoliko nasljednici ne zatraže da se osta-
vina koja se sastoji samo od pokretne imovine, ipak raspravi {čl. 216.
st. 2 ZN).
Za vrijeme dok je ostavina odvojena, a to će biti dok traje po-j
stupak oko naplate potraživanja ostaviočevih vjerovnika, ostaviočevi
nasljednici ne stječu nikakva prava. Oni se nalaze u stanju č e k a o c a .
Ako p r e o s t a n e imovine, dolazi do njenog stjecanja, i to s pravnim
posljedicama ex tune, tj. od momenta smrti ostavioca. Ipak i takav
nasljednik ima izvjesna prava. Tako on može poduzimati mjere osigura-
nja u svrhu zaštite svojih prava (čl. 204. ZN), ukoliko sud propusti da
to sam učini, s obzirom na to da je poduzimanje takvih mjera obavezno
po ćl. 217. ZN. Ovi nasljednici imaju aktivnu i pasivnu legitimaciju u
sporovima o ništavosti oporuke. Oni, međutim, ne mogu vršiti raspola-
ganja s ostavinskom imovinom ni stvarima iz ostavine, pa niti svojim
nasljednim dijelom, pa ni ostavinom kao cjelinom.

4. U slučaju kad je ostavina o d v o j e n a , rješenje o nasljeđivanju

može obuhvatiti samo onu imovinu koja je p r e o s t a l a u ostavini
nakon podmirenja vjerovnika, s razloga što je jedan dio predmeta
ostavine upotrijebljen direktno za namirenje vjerovnika isto onako kao
što bi je upotrijebio ostavilac da je živ. Stoga ova imovina nije ni ušla
u sastav ostavine, pa nije ni prešla na nasljednike. U pogledu imovine
upotrijebljene za namirenje vjerovnika ne vrijedi pretpostavka o ne-
posrednom prijelazu cjelokupne ostavine na nasljednike u času smrti
ostavioca, nego u pogledu prijelaza p r e o s t a t k a ostavine, koji osta-
je nakon podmirenja vjerovnika.
5. Prodaja pojedinih predmeta ostavine u svrhu namirenja
vjerovnika, kao i razdioba kupovnine vrši se shodno načelima vanpar-
ničnog postupka, odnosno po pravnim pravilima izvršnog postupka
(vidi §§ 220. st. 2 i 3, 222. biv. VP, zatim §§ 113—117, 119, 122, 133—142,
229, 230. te 279—282. i 290. IP). Vjerovnici ostavioca imaju položaj ana-
logan onome tražioca izvršenja, a nasljednici onome izvršenika.
Nekretnine opterećene hipotekom prodaju se b e z t e r e t a što
2nači da će se uknjiženi t e r e t i b r i s a t i iako ostaviočevi vjerovnici

507
Član 146 — 147.

ne postignu potpuno namirenje svojih potraživanja budući da uslijed

odvajanja ostavine vjerovnici gube pravo da se namiruju iz nasljedni-
kove imovine, jer im za naplatu njihovih potraživanja služe isključivo
odvojena sredstva ostavine.

Sudska praksa
1. Po Zakonu o nasljeđivanju ne može se ostavina prepustiti vjerovnicima
umjesto isplate (uručenje »iure crediti«), već vjerovnici mogu radi svog osigu-
ranja tražiti odvajanje ostavine od imovine nasljednika (Rješenje Okružnog
suda Koper, Gž 108/60 od 25. VI 1960, Poročilo 1960/2, br. 18).
2. Stečaj se može otvoriti i u pogledu ostavine kad za to postoje uvjeti
i potreba radi srazmjernog namirenja ostaviočevih vjerovnika (Rješenje
Vrhovnog suda NR Slovenije Gž 178/61 od 30. VI 1961, Zb. VI/2-1961, br. 129).

IV. DIOBA NASLJEDSTVA

Pravo na diobu
Član 147.
Diobu nasljedstva može zahtijevati svaki nasljednik u svako doba,
samo ne u nevrijeme.
Ovo pravo ne može zastarjeti.
Ništav je ugovor kojim se nasljednik odriče prava tražiti diobu, kao
i odredba u oporuci kojom se dioba zabranjuje ili ograničava.

1. Među nasljednicima istog ostavitelja, ako ih je više, u pravilu,

dolazi do z a j e d n i c e d o b a r a uslijed činjenice što nasljednici već
u času smrti ostavioca stječu ostavinu. Tako oni postaju suvlasnici osta-
vinske imovine. Ova zajednica po svom pravnom karakteru predstavlja
novost u ZN, koja je prema nazivu marginalne rubrike uz čl. 148. ZN
nazvana »n a s 1 j e d n i čk o m« zajednicom. Ova zajednica postoji iz-
među svih nasljednika bez obzira na pravni temelj nasljeđivanja (opo-
ručno ili zakonsko nasljeđivanje) i bez obzira na veličinu nasljedničkog
dijela. Nasljednička zajednica postoji samo među pravim nasljednicima,
a ne postoji između nasljednika i legatara ili među samim legatarima.
Ona obuhvata o s t a v i n u kao ej e 1 i n u.
2. Svaki nasljednik ima pravo na d i Q b u nasljedstva, bez obzira
na osnov nasljeđivanja i bez obzira na veličinu nasljednog dijela. Dioba
nasljedstva može se zahtijevati i provesti samo kad je utvrđen dio
svakog nasljednika; to utvrđenje biva rješenjem o nasljeđivanju. Svo-
jim pravom da traži diobu svaki nasljednik može se služiti u vrijeme
i na način kad to nađe za shodno.
Pravo na diobu zajednice ne može se ostvarivati u n e v r i j e m e .
Pod ovim pojmom treba smatrati postojanje takvih objektivnih i su-
bjektivnih zapreka koje privremeno, dok traje određeno stanje, spreča-
vaju izvršenje diobe u vrijeme kad je zatraženo. Među zapreke objek-
t i v n e naravi svrstavamo one koje se nalaze izvan utjecaja i domašaja

508
 Član 147.

nasljednika, a koje su ovisne o prirodnim pojavama ili neotklonjivim

događajima (elementarne nepogode, ratno stanje, nedozrelost usjeva
i t. si.). Zapreke s u b j e k t i v n e naravi su one koje su posljedica
nekog stanja u pogledu neke o s o b e kao: teška bolest, nesretni slučaj,
kraća i nepredviđena odsutnost, smrt kojeg nasljednika i t. si).
Osobe kojima je nasljednik u s t u p i o svoj nasljedni dio, ako
nisu ujedno i sunasljednici ustupioca, ne mogu tražiti diobu ostavine
(čl. 149. st. 3 ZN). Mogu zahtijevati od nasljednika da ispuni svoju ugo-
vornu obavezu, da traži diobu i da im nakon toga preda dio ostavine
što im se obavezao predati. Ukoliko to nasljednik neće, saugovarači bi
imali pravo tražiti r a s k i d a n j e ugovora i naknadu štete( 1 ) ako je
ustupanje nasljednog dijela uslijedilo uz naknadu.
3. N u ž n i n a s l j e d n i k konkurira u diobi s ostalim nasljedni-
cima. Ova ga konkurencija povezuje u pravnu zajednicu sa sunasljedni-
cima. Stoga nužni nasljednik ima pravo, kao svaki drugi nasljednik, da
se ostavina po čl. 147. ZN podijeli i tako nasljednička zajednica koja
među njima postoji likvidira. U diobnom postupku treba se utvrditi
što će svaki nasljednik r e a l n o dobiti iz ostavine, a nužnom nasljed-
niku trebaju se utvrditi, konkretizirati stvari i prava koja spadaju u
njegov nužni dio.
Konkretizaciju nužnog dijela može odrediti i sam o p o r u č i t e l j ,
na način da nužni nasljednik dobije svoj nužni dio u određenim stva-
rima i pravima ili novcu (čl. 32. ZN). Prema tome, oporučitelj može
odrediti sastav nužnog dijela. Konkretizacija nužnog dijela ima taj uči-
nak što tako određene stvari i prava nužnog nasljednika ne ulaze u
nasljedničku zajednicu, jer ne spadaju među stvari i prava koje treba
podijeliti među nasljednicima. Konkretizaciju nužnog dijela, određenu
od strane ostavioca, ne treba shvatiti samo kao odredbu o načinu diobe
ostavine među nasljednike i načinu raskidanja nasljedničke zajednice. (2)
Nužni nasljednik mora poštovati volju ostavioca. Ako se vrijednost
konkretno dodijeljenih dijelova ostavine poklapa s vrijednošću nužnog
dijela, nužni nasljednik nema nikakva prava prema ostavini s naslova
nužnog dijela. Ako njihova vrijednost ne dosiže vrijednost nužnog
dijela, nužnom nasljedniku pripada pravo na sve sastojke ostavine u
dijelu u kome treba dopuniti njegov nužni dio (čl. 32. ZN).
Usprkos konkretizaciji nužnog dijela na individualno određene ob-
jekte ostavine, što je vrlo slično legatima, nužnom nasljedniku je saču-
vano pravo, svojstvo i položaj nasljednika. Učinak konkretizacije ne
znači, kao kod legata, ograničavanje ili pretvaranje nužnog dijela u
obligacionopravni zahtjev na izručenje odijeljenih stvari ili prava. Na
nužnog nasljednika, jednako kao i na sve ostale nasljednike, ostavina
prelazi u času smrti ostavioca, a na temelju nasljeđivanja prelazi i vla-
sništvo dodijeljenih stvari, odnosno ovlaštenja iz dodijeljenoga prava ne-
posredno na nužnog nasljednika.(3)
1
Vidi dr F. K r m p o t i ć , Otuđenje dijelova nasljedstva po nasljednici-
ma i prijenos u zemljišnim knjigama, Zemlj. knjiga br. 1—3/56, str. 3; tako i
Blagoj
a
e vic, nav. djelo, str. 319.
Vidi A. S m o l e , u članku: Pravo nujnih dedičev, Pravnik br. 3—4/58,
str. 86.
* Vidi A. Smole, nav. članak, str. 86—87.

509
Član 147.

4. Dioba nasljedstva među nasljednicima može se izvršiti njihovim

s p o r a z u m o m u toku ostavinske rasprave. U tom slučaju sadržaj
sporazuma o diobi u n i j e t će se u rješenje o nasljeđivanju (čl. 228.
st. 3 ZN). Do sporazuma o diobi nasljedstva može doći i nakon dovrše-
nog ostavinskog postupka.
5. Diobu nasljedstva može z a h t i j e v a t i svaki n a s l j e d n i k .
Odatle proizlazi da diobu može tražiti i onaj nasljednik čije je pravo
vezano za ispunjenje r e z o l u t i v n o g uvjeta. Takav nasljednik je
pravi nasljednik, pa može dobiti nasljedstvo u posjed. Ako zbog ispu-
njenja uvjeta i z g u b i pravo nasljedstva, a time i pravo na posjed,,
morat će predmete ostavine v r a t i t i kao pošten posjednik.
Oporučni nasljednik čije je pravo nasljedstva o d g o đ e n o do
ispunjenja s u s p e n z i v n o g uvjeta nije nasljednik, nego č e k a l a c .
On ne može dobiti u posjed ostavinu niti ima pravo da traži diobu na-
sljedstva. Njegovo pravo na eventualno nasljedstvo i dana nasljednička
izjava o prijemu nasljedstva nalaze se in suspenso u pogledu učinka
koga mogu proizvesti. Ako suspenzivni uvjet nastupi, tim momentom
nasljednopravno ovlaštenje zadobiva svoju pravnu snagu, pa će od toga
momenta oporučni nasljednik postati o v l a š t e n da traži diobu na-
sljedstva ukoliko ono već ranije nije podijeljeno. Zakonski nasljednici
za vrijeme dok je pravo oporučnog nasljednika — čekalaca in suspenso,
imaju položaj p r a v i h nasljednika. Stoga mogu zahtijevati diobu
nasljedstva.
6. Prilikom diobe nasljedstva, koju može zahtijevati svaki p r a v i ,
definitivni nasljednik, i kome ovo pravo ne z a s t a r u j e , treba se
respektirati volja, sporazum nasljednika, učesnika diobe.
Diobu nasljedstva mogu izvršiti i sami nasljednici bez učešća suda
ako su sporazumni o načinu diobe. U tom pravcu nasljednici mogu iz-
među sebe sklopiti i s p o r a z u m o diobi, pred sudom ili izvan suda
pridržavajući se pravnih pravila koja vrijede za sklapanje ugovora po
načelima građanskog prava. Ako je takav sporazum o diobi nastao u
toku ostavinskog postupka ili ako su ga nasljednici podnijeli ostavin-
skom sudu u pismenom obliku, treba se u k l j u č i t i u dispozitiv
rješenja o nasljeđivanju (čl. 228. st. zadnji ZN). Ako isprava o skloplje-
nom sporazumu o diobi nije podnesena ostavinskom sudu prije dovrše-
nja ostavinskog postupka, ne može se naknadno unositi u rješenje o na-
sljeđivanju, a niti se zbog toga može ponavljati ili preotvarati dovršeni
ostavinski postupak.
Ako među nasljednicima ne dođe do sporazuma o diobi, diobu
može provesti svaki kotarski sud, ali samo na z a h t j e v jednog od
nasljednika. Dok traje o s t a v i n s k i p o s t u p a k za provođenje di-
obe, nadležan je o s t a v i n s k i sud. Prije dovršenja ostavinskog po-
stupka ne može se započeti postupak diobe u kom drugom postupku.
Ostavinski sud nije dužan provesti diobu ako bi time došlo do odugo-
vlačenja ostavinskog postupka.
Ako se dioba ostavine zatraži nakon dovršenja ostavinskog postupka,
za provođenje diobe nadležan je onaj kotarski sud koji je prostorno
nadležan prema mjestu gdje se predmeti diobe n a l a z e . ,

510
 Član 147.

Ako se dioba nasljedstva provodi n a k o n dovršenja ostavinskog

postupka, mora se respektirati s p o r a z u m nasljednika o diobi ako
postoji ili bude podnesen sudu, ili ako bude pred sudom sklopljen.
Ako među nasljednicima n e m a s p o r a z u m a o diobi, fizička
dioba izvršit će se prema načelima i pravnim pravilima, koja vrijede za
vanparnični postupak, a po propisima koji vrijede za diobu nasljedstva
i pravnim pravilima koja se odnose na diobu zajednice dobara ostalih oso^
ba. U ovom vanparničnom postupku nasljednici mogu ostvarivati svoje
zahtjeve na koje bi imali pravo po čl. 150. i 151. ZN. Obaveza zaštite
među nasljednicima nakon diobe, koja je statuirana u čl. 152. ZN, vri-
jedi i za diobe izvršene izvan ostavinskog postupka.
Pravo na diobu nasljedstva je n e z a s t a r i v o , isto kao što je
nezastarivo pravo tražiti raskidanje zajednice među suvlasnicima (prav.
pravilo iz §§ 831, 832. i 1481. biv. OGZ).
7. Pravo na diobu nasljednik s t j e č e onim momentom kad je
s i g u r n o da je on s t v a r n i n a s l j e d n i k , kad je, dakle, primio
nasljedstvo davanjem pozitivne nasljedničke izjave ili konkludentnim
činima, vršeći raspolaganja ostavinskom imovinom u smislu čl. 138.
st. 1 ZN. S realizacijom svoga prava određeni nasljednik morat će sa-
čekati sve dok se ne u t v r d i nasljedno pravo i nasljedni dijelovi
ostalih nasljednika. Ako se dioba nasljedstva provodi u ostavinskom po-
stupku nije potrebno sačekati da rješenje o nasljeđivanju bude doneseno
ili da postane pravomoćno. Međutim, ako se dioba nasljedstva vrši izvan
ostavinskog postupka, pretpostavlja se da postoji pravomoćno rješenje
o nasljeđivanju.
U toku r a s p r a v e ostavine nasljednici se mogu s p o r a z u m j e t i
o načinu kako će izvršiti diobu, kao što se mogu u toku ostavinske
rasprave sporazumno i sami fizički podijeliti. Postignuti sporazum o
načinu diobe ili izvršena fizička dioba za vrijeme trajanja ostavinske
rasprave, o b a v e z u j e učesnike sporazuma. Oni ne mogu kasnije,
nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju, tražiti izmjenu izvršene
diobe odnosno sporazuma o diobi. Međutim, ako su svi nasljednici s u-
g l a s n i , moguće je da nasljednici postignu n o v i s p o r a z u m o
diobi i da time raniji sporazum stave izvan snage u cjelini ili djelomice.
Za vrijeme dok traje o s t a v i n s k i postupak ne može se zahtijevati
sudska dioba ostavine izvan toga postupka.
8. Kod n a k n a d n o pronađene imovine (čl. 235. ZN) vrijedi sli-
jedeće: ako su sporazumom o diobi nasljedstva utvrđene samo kvote,
tj. suvlasnički r a z m j e r i sunasljednika, tako utvrđene kvote vrijedit
će i za naknadno pronađenu imovinu ako nasljednici nisu što drugo ugo-
vorili. Ako je sporazumom o diobi utvrđeno da se dioba izvrši po poje-
dinim objektima (stvarima ili pravima) ostavine, tada taj sporazum ne
vrijedi u odnosu na naknadno pronađenu imovinu. Raspored naknadno
pronađene imovine izvršit će se prema nasljedničkim dijelovima (kvo-
tama) utvrđenim rješenjem o nasljeđivanju, time da nasljednici mogu
u pogledu načina diobe naknadno pronađene imovine sklopiti posebni
sporazum.
9. Ostavinski sud je dužan da rješenjem o nasljeđivanju utvrdi ve-
ličinu nasljednog dijela (čl. 228. st. 2 tač. 3. ZN) za svakog nasljednika,

511
Član 147 —148.

bez obzira što su nasljednici u toku ostavinskog postupka postigli spo-

razum o diobi nasljedstva. Tek nakon toga ostavinski će sud unijeti
u rješenje o nasljeđivanju sadržaj sporazuma, dakle, odredbu o tome
na koji se način treba pripalo nasljedstvo podijeliti među nasljednike.
Prethodno utvrđenje nasljednog dijela svakog nasljednika potrebno je
radi utvrđenja o d g o v o r n o s t i nasljednika za dugove ostaviočeve
(čl. 145. ZN), kao i njihove obaveze na ispunjenje- legata (čl. 92. st. 2 i 3
ZN) i druge obaveze koje ih terete kao nasljednike.
10. Nasljednička zajednica je privremenog karaktera. Ona traje
samo do i z v r š e n j a d i o b e . Pravo na diobu je nezastarivo i ujedno
neotuđivo. Ono pripada osobno nasljedniku, odnosno za slučaj njegove
smrti prije izvršene diobe njegovim nasljednicima koji stupaju u na-
sljedničku zajednicu na mjesto umrlog nasljednika. Svaki eventualni
sporazum o tome da se nasljednik odriče prava tražiti diobu, ili odredba
u oporuci kojom se pravo na diobu zabranjuje ili ograničava, po zakonu
su nevažni, pa se trebaju smatrati nepostojećima. Nedopustivost i ništa-
vost takvog utanačen ja ili ostaviteljeve raspoložbe nije potrebno posebno
utvrđivati.
Na taj način omogućeno je da se nasljednička zajednica u svako
doba likvidira diobom koja se vrši samo na z a h t j e v nasljednika, ali
ne protivno njihovoj volji. Nema mjesta diobi nasljedstva po službenoj
dužnosti. Nasljednici se ne mogu obavezivati da će određeno vrijeme
ostati u zajednici. Takav sporazum, kad bi postojao (kao što je bio do-
pušten po prav. pravilu iz §§ 831. i 832. biv. OGZ), ne obavezuje na-
sljednike. Oni unatoč tome mogu uvijek tražiti diobu nasljedstva.
11. N e z a s t a r i v o s t prava na d i o b u nasljedstva proteže se
i na pravo na ostvarivanje zahtjeva navedenih u čl. 150. i 151. ZN. Na-
sljednici koji su živjeli ili privređivali u zajednici s ostaviocem imaju
u vrijeme diobe nasljedstva (bez obzira kad se ona izvršava) pravo tra-
žiti da im se u nasljedni dio ostave pojedine stvari koje su im pripale u
nasljedni dio zajedno s drugim nasljednicima (čl. 150. st. 1 ZN). Tako
npr. nasljednici koji su živjeli u istom kućanstvu s ostaviocem imaju
pravo zahtijevati da im se u nasljedni dio ostave predmeti kućanstva,
koji služe zadovoljavanju njihovih svakodnevnih potreba (čl. 151. stav
1 ZN).
Sudska praksa
Rješenje o nasljeđivanju može se pobijati žalbom (revizijom) i onda kada
je do sporazuma o diobi, koji je podloga rješenju, došlo uslijed zablude u po-
gledu određenih sastojina ostavine (Rješenje Vrhovnog suda NR Slovenije Rev
265162 od 27. IX 1962, Porodilo 1962/2, br. 16).

Nasljednička zajednica
Član 148.
Do diobe nasljednici upravljaju i raspolažu nasljedstvom zajednički.
Ako nema Tžvrsioča oporuke a nasljednici se ne Stoze o upravljanju
nasljedstvom, sud će na zahtjev jednog od njih postaviti upravitelja koji
će za sve njih upravljati nasljedstvom, ili odrediti svakom nasljedniku dio
nasljedstva kojim će on upravljati.

512
 Član 148.

Za upravitelja sud može postaviti i nekog od nasljednika.

Upravitelj može s odobrenjem suda raspolagati stvarima iz ostavine
ako je za to ovlašten oporukom ili ako je to potrebno radi isplate troškova
ili otklanjanja kakve štete.

1. Nasljednička zajednica je z a j e d n i c a d o b a r a , koja nastaje

među nasljednicima na zajednički naslijeđenoj imovini. Nasljednička
zajednica obuhvata ona dobra odnosno imovinu koja je prešla na na-
sljednike. Ova zajednica dobara među nasljednicima traje dok se ne
izvrši d i o b a nasljedstva, a obuhvata sve oporučne, zakonske i nužne
nasljednike jednog ostavioca.
Ostavina je do diobe z a j e d n i č k o vlasništvo nasljednika. Pod
zajedničkim (skupnim) vlasništvom razumijevamo vlasništvo u širem
fcmislu, skup ovlaštenja koja se odnose na određenu imovinu. Subjekt
naslijeđene imovine su s v i n a s l j e d n i c i zajedno kao c j e l i n a .
Sunasljednik ne može raspolagati s dijelom imovine na pojedinim stva-
rima i pravima ostavine, jer takvog prava nema. Pojedini nasljednik
ima pravo na nasljedni dio, kao dio cjelokupne ostavine s kojim može
"raspolagati u određenim granicama' (čl. 149. ZN). Do diobe među suna-
sljednicima postoji kolektivna zajednica (skupnost).^) Radi ove kolek-
tivne zajednice, nasljednici (do diobe) samo zajednički raspolažu ostavi-
nom (stav 1 člana 148. ZN). " " —
Nasljednička zajednica pretpostavlja zajednicu imovine među odre-
đenim osobama. _Pravno ona je s k u p n o v l a s n i š t v o (Gesamtei-
gentum), pa se na nju ne mogu primjenjivati odredbe o običnom su-
,vlasništvu (Miteigenturn) bivšeg OGZ. Da je u ZN doista preuzet sistem
s k u p n o g vlasništva, proizlazi iz sadržaja čl. 148. ZN i naslova uz taj
član koji govori o »nasljedničkoj zajednici«. Kod običnog suvlasništva
na stvarima, pravo upravljanja pripada svim nasljednicima zajedno
(§ 833. OGZ), dok pravo raspolaganja pripada svakom nasljedniku koji
može svojini suvlasničkim dijelom u zajednici samostalno raspolagati
(prav. pravilo iz § 829. OGZ). Međutim, iz odredbe čl. 148. st. 1 proizlazi
da nasljedničkom zajednicom upravljaju i raspolažu s v i n a s l j e d -
nici zajedno, i da ne postoji mogućnost da sunasljednik samostalno
raspolaže svojim nasljednim dijelom, osim u korist kojeg sunasljednika
(čl. 149. ZN).(2) Time je zatvoren krug učesnika u nasljedničkoj zajed-
nici i ograničen samo na nasljednike uz isključenje svake druge osobe
koja nije nasljednik.
2. Ostavinom kao s k u p n o m i m o v i n o m , prema odredbi čl, 148.
st, 1 ZN, upravljaju i raspolažu svi nasljednici z a j e d n o . Ova odredba
ima u vidu nasljednike koji su p r i h v a t i l i nasljedstvo (osim onih
koji su se odrekli nasljedstva), kao i one koji su već rješenjem o naslje-
đivanju u t v r đ e n i za nasljednike. Nasljednici zajednički upravljaju
i raspolažu ostavinom. Pod u p r a v o m razumije se poslovanje i za-
stupanje. Među poslove upravljanja spadaju naroćito~~vršenje pošjeclov-
1
Dr A. F i n ž g a r , ' u članku: Pridobitev dediščine, Pravnik br. 5—8/56,
str. 155, 156.
2
F i n ž g a r , nav. članak, str. 156.
33 Zakon o nasljeđivanju s komentarom 513
 Član 148.

nih čina na ostavinskim stvarima, pribiranje prihoda i staranje o odr-

žavanju supstance nasljedstva. Po5 r a s p o l a g a n j e m "~T;reba razu-
mi jeti otuđenja, opterećenja, Kao i svaki drugi posao koji se neposredno
'odnosi na pravo ili na pravne odnose. Sunasljednicima pripada posjed
i uživanje stvari ostavine zajednički. Svaki pojedini nasljednik može
upotrebljavati stvar ako time nije osujećeno jednako pravo porab'e dru-
gih sunasljednika. Koristi i tereti dijele se među nasljednike u omjeru nji-
hovih nasljednih dijelova, s tim da se koristi, u pravilu, dijele tek prilikom
8
diobe ostavine. ( )
U pogledu prava nasljednika treba razlikovati da li se radi o na-
sljednicima koji još nisu primili (prihvatili) nasljedstvo ili onima koji su
ga primili.
Nasljednici koji su p r i m i l i (prihvatili) nasljedstvo mogu za-
jednički upravljati ostavinom i njome raspolagati. Kako se tek rješenjem
o nasljeđivanju utvrđuju i proglašuju za prave, stalne nasljednike, bit
će ponekad potrebno da se do donošenja rješenja o nasljeđivanju osta-
vini postavi privremeni staralac ostavine (čl. 134. ZN). Prava nasljed-
nika, koje su primili nasljedstvo, dolaze u potpunosti do izražaja tek
kad su po sudu utvrđeni i proglašeni kao nasljednici.(4)
Nasljednička zajednica postoji i kad nasljednici n i s u p o z n a t i ,
ili dok nasljednički dijelovi nasljednika nisu utvrđeni i opredijeljeni ili
dok nije sigurno da li će sve osobe pozvane na nasljedstvo doista i ostati
nasljednici (zbog mogućnosti da se odreknu nasljedstva).
3. Postojanje nasljedničke zajednice i nemogućnost samostalnog
raspolaganja pojedinim objektima i udjelima na ovoj imovini od strane
pojedinog nasljednika nužno dovodi do toga da nasljednici do diobe
z a j e d n i č k i u p r a v l j a j u i r a s p o l a ž u nasljedstvom, nasljed-
ničkom zajednicom kao cjelinom.
Za svaki akt raspolaganja i upravljanja traži se da bude izvršen
zajednički od svih nasljednika, ili samo od strane jednog nasljednika,
a u s p o r a z u m u i uz suglasnost ostalih sunasljednika. Odatle pro-
izlazi da svi nasljednici zajedno, ukoliko su sporazumni, mogu raspola-
gati cijelom imovinom ili pojedinim njenim dijelovima u nasljednićkoj
zajednici, te. je i otuđiti trećim osobama koje nisu sunasljednici.
Sunasljednici su ovlašteni samo zajednički upravljati
ostavinom i r a s p o l a g a t i stvarima ostavine. Upravu ostavine mogu
povjeriti posebnom u p r a v i t e l j u . Upravitelj ostavine (nasljedstva)
može biti pojedini nasljednik, više nasljednika ili treća osoba. Opseg
njegovih prava i ovlaštenja i odnosi između više upravitelja utvrđuje
se prema sadržaju odluke o imenovanju upravitelja. Za postavljenje
upravitelja potrebna je suglasnost svih sunasljednika. Svaki sunasljed-
nik može zahtijevati da ostavinski sud postavi upravitelja ako nema
izvršioca oporuke, ako se nasljednici ne mogu sporazumjeti o upravljanju
ostavinom (čl. 148. st. 2 ZN). Sud može postaviti kojeg nasljednika za
upravitelja cijele ostavine ili može svakom nasljedniku odrediti dio
ostavine kojim će upravljati, ili će za upravitelja imenovati neku treću
,osobu.

F i n ž g a r , u članku: Sodediči. Pravnik br. 9—10/57, str. 375.

3

4
F i n ž g a r , u nav. članku: Sodediči, str. 377,

514
 Član 148.

U ZN nema propisa o tome da li p o j e d i n i nasljednik može po-

duzimati potrebne mjere u n u ž n i m slučajevima. To pravo priznaju
nasljedniku neka zakonodavstva. U našem pravu također treba priznati
ovo pravo pojedinom nasljedniku u smislu prav. pravila § 89.0. OGZ
ako se radi o ispunjenju obligacionopravnih zahtjeva (naplata potraži-
vanja za cijelu ostavinu kao skupnost), ili ako se radi o zaštiti ostavine
od povreda stvarnih prava koja spadaju u ostavinu. Prema prav. pravilu
iz § 837. OGZ, sunasljednik je mogao vršiti poslove uprave bez ovlašte-
nja preostalih nasljednika ako oni za te poslove ne snose nikakvu od-
govornost.^)
4. Nasljedničku zajednicu, kao cjelinu, u odnosu prema trećim
osobama, predstavljaju i njome upravljaju svi nasljednici zajednički,
bez obzira na veličinu i vrijednost njihovih nasljednih dijelova (kvota).
Za sve akte, koje poduzimaju, potrebno im je sporazumno postupanje.
Kod oporučnog nasljeđivanja poslove upravljanja u ime nasljednika
vrši i z v r š i l a c o p o r u k e , ako ga ima.(6) Ako nema izvršioca opo-
ruke, kao i kod z a k o n s k o g nasljeđivanja, nasljednici mogu zatra-
žiti da sud postavi zajedničkog u p r a v i t e l j a nasljedstva, ili da po-
jedinim nasljednicima odredi dio nasljedstva, tj- dio nasljedničke zajed-
nice s kojim će privremeno upravljati, ako sami nisu postigli sporazum
o tome tko će upravljati nasljedstvom.
5. U p r a v i t e l j nasljedstva, ako ostavinska rasprava nije dovr-
šena, ima položaj i jednaka prava kao izvršilac oporuke (čl. 102, 103. i
104. ZN). Ako je ostavinska rasprava dovršena, upravitelj nasljedstva je
punomoćnik n a s l j e d n i k a , bez obzira što ga je imenovao
sud.
Upravitelj nasljedstva ne može biti tužen niti tužiti u ime nasljed-
stva. To mogu samo svi n a s l j e d n i c i z a j e d n o . (7) Upravitelj na-
sljedstva za svoj rad odgovara nasljednicima i njima polaže račun. On
je ovlašten, da i bez posebnog pristanka nasljednika vrši sve poslove
t e k u ć e u p r a v e (čl. 138. st. 2 ZN i prav. pravilo iz § 1029. OGZ).
Za r a s p o l a g a n j e stvarima iz ostavine mora, međutim, imati o d o-
b r e n j e s u d a , odnosno s u g l a s n o s t svih n a s l j e d n i k a . Ovo
odobrenje sud može dati samo ako je namjeravano raspolaganje potreb-
no radi i s p l a t e t r o š k o v a (npr. troškovi oko popisa i procjene
ostavine, sahrane ostavioca, ediktalnog postupka i si.), ili otklanjanja
kakve š t e t e , ili ako je naređeno oporukom.
Prije davanja odobrenja ostavinski sud s a s l u š a t će mišljenje
nasljednika. Odobrenje nije potrebno ako su svi nasljednici obuhvaćeni
nasljedničkom zajednicom s p o r a z u m n i s predviđenim aktom ras-
polaganja.
Ako pravni posao ne spada u djelokrug redovnog rada upravitelja
ostavine, a niti među ovlaštenja iz člana 148. st. 4. ZN, o sklapanju
5
6
F i n ž g a r, u nav. članku, str. 378.
R a j a č i ć , Stvarno pravo I i II (lit), str. 77. Odredbu stava 1 ovog čla-
na treba dovesti u vezu s odredbom čl. 102. ZN. Ako se radi o oporučnom/
nasljeđivanju, a postoji izvršilac oporuke, on će upravljati nasljedstvom. Kad
nema izvršioca oporuke, kao i kod zakonskog nasljeđivanja, upravljanje na-
sljedstvom pripada samim nasljednicima.
' F i n ž g a r , Pridobitev dediščine, str. 156—157, i u članku: Sodediči*
str. 377.
515
Član 148.

takvog' pravnog posla moraju odlučiti svi sunasljednici (npr. u slučaju

poduzimanja izvanrednih mjera uprave, promjene kulture zemljišta ili
akata raspolaganja).
6. Nasljednička zajednica se ne upisuje u zemljišnim knjigama kao
samostalni nosilac prava, jer to ona i nije budući da nema svojstvo
pravne osobe. U zemljišnim knjigama upisuju se samo suvlasnički dije-
lovi podijeljenog vlasništva. Kod postojanja nasljedničke zajednice mo-
gu se u zemljišnim knjigama vršiti upisi nekretnina koje u tu zajednicu
spadaju, ali na ime s v i h s u n a s l j e d n i k a , i bez oznake suvlasnič-
kih dijelova, jer dok traje nasljednička zajednica (tj. do diobe), ne po-
stoje utvrđeni suvlasnički dijelovi, nego samo nasljedničke kvote.. Na-
sljedničke kvote, udjeli pojedinih sunasljednika u nasljedničkoj zajed-
nici, odnose se na ostavinu kao c j e 1 i n u. (8) Stoga se prilikom upisi-
vanja u zemljišnim knjigama mora izričito o z n a č i t i da nasljednička
kvota ne predstavlja suvlasničke dijelove i da među . sunasljednicima
postoji nasljednička zajednica. (9)
Ovo evidentiranje vrši se upisom z a b i l j e ž b e »nasljednička za-
jednica« na vlasničkom listu (vlastovnici, list B), pored imena onih
osoba koje su obuhvaćene nasljedničkom zajednicom(10) budući se, AX
smislu pravnog pravila iz § 20. st. 1 biv. Zakona o zemljišnim knjigama
i pravnog pravila iz § 9. st. 1 biv. Zakona o unutrašnjem uređenju, osni-
vanju i ispravljanju zemljišnih knjiga, evidentiranje osobnih odnosa
ovlaštenika upisanih u zemljišnim knjigama vrši z a b i l j e ž b o m , na-
ročito ako se evidentiraju ograničenja u upravljanju imovinom, ili ogra-
ničenja u pogledu djelatnosti (poslovne sposobnosti), ili ograničenja
prava raspolaganja.
Da bi se mogao izvršiti ovakav upis, potrebno je da u rješenju o
nasljeđivanju bude u t v r đ e n o među kojim nasljednicima i u pogledu
kojih nekretnina postoji nasljednička zajednica. Sud će narediti zabilje-
žbu nasljedničke zajednice, bilo u odvojenom dijelu izreke rješenja o
nasljeđivanju ili u posebnoj naredbi za knjiženje (čl. 230. ZN).
Posljedica zabilježbe nasljedničke zajednice sastoji se u tome, što
se u zemljišnim knjigama, dok traje ova zajednica, tj. dok nije izvršeno
brisanje ove zabilježbe, mogu vršiti prijenosi dijelova nasljedničkih kvo-
ta pojedinih nasljednika samo na • s un a si j e d n i k e. Zahtjevi za
upis otuđenja ili ustupanja nasljednog dijela u korist osobe koja nije
sunasljednik, zemljišnoknjižni sud mora odbiti. Stoga, će se od stjecaoca
morati tražiti dokaz o tome da mu pripada nasljedničko svojstvo.
7. Nasljednička zajednica p r e s t a j e kad se izvrši d i o b a ili kad
svi sunasljednici svoje nasljedne dijelove u s t u p e j e d n o m i z m e -
đ u s e b e ili kad o t u đ e c j e l o k u p n o n a s l j e d s t v o trećoj
osobi koja nije sunasljednik.
D i o b o m nasljedničke zajednice određuje se koje će stvari ili
prava iz zajedničkog nasljedstva (nasljedničke zajednice) konačno pri-
3
F i n ž g a r , smatra da bi nasljednike trebalo upisivati kao suvlasnike
u neopredijeljenim
9
dijelovima (nav. članak, str. 376).
10
R a j a č i ć , nav. djelo, str. 80; F i n ž g a r , riav. mjesto.
Vidi o tome i u članku Đ. P a v i c, Evidentiranje nasljedničke zajed-
nice u zemljišnim knjigama. Zemljišna knjiga br. 7—9/56, str. 91-—94.

516
 Član 148 —149.

pasti i ostati u v l a s n i š t v u p o j e d i n o g nasljednika. Prilikom

diobe nasljednici mogu utvrditi suvlasničke dijelove na pojedinim ne-
podiljenim stvarima u drugačijem omjeru nego što su udjeli u nasljed-
ničkoj zajednici (naročito u slučaju primjene odredaba člana 150. i 151.
ZN). Nasljednička zajednica prestaje i onda ako se promijeni dio zajed-
u
nice, tj. kad se ona'pretvori u s u v l a s n i č k i odnos.( )
U tom slučaju izvršit će se po službenoj dužnosti b r i s a n j e z a -
b i l j e ž b e nasljedničke zajednice, u smislu prav. pravila iz § 84. st. 1
Zak. o zemljišnim knjigama budući da se i rješenje o nasljeđivanju i
zabilježba nasljedničke zajednice trebaju upisati u zemljišnim knjigama
po službenoj dužnosti. Odluku o tome donosi zemljišnoknjižni sud kad,
ustanovi da je nastupio jedan od događaja uslijed kojih prestaje na-i
sljednička zajednica, odnosno kad su ispunjeni uvjeti za brisanje zabi-
lježbe o nasljedničkoj zajednici.

S udska praksa
1. Za odluku o postavljenju upravitelja nasljedstva potrebno je saslušati
nasljednike i uvažiti njihov eventualni sporazum te uzeti u obzir sadržaj opo-
br. 12/56, str. 13).
ruke (Rješenje Okružnog suda Zagreb, Gž 4739155 od 24. IX 1955, Odvjetnik,
2. Rješenjem o nasljeđivanju povrijeđena je odredba člana 148. stav 1
ZN, ako se tim rješenjem u pogledu ostavinskih nekretnina određuje uknjižba
prava vlasništva u korist nasljednika prema suvlasničkim dijelovuna koji od-
govaraju nasljednom, odnosno nužnom dijelu nasljednika, a da prethodno nije
bila provedena dioba nasljedstva u smislu člana 148. i si. ZN (Rješenje Vrhov-
nog suda NR Slovenije Gs rev. 131/59 od 4. IX 1959, Poročilo 1959/1, br. 8).
3. Dok ne dođe do diobe ostavine, nasljednici nemaju suvlasničkih di-
jelova na pojedinim stvarima, pa se ni u zemljišnoj knjizi ne mogu upisati
u određenim nasljednim dijelovima (Rješenje Vrhovnog suda NR Slovenije
Gs rev. 32/60 od 27. V 1960, Pravnik, br. 3—4161, Civilne odluke, str. 3). '

Rajačić, nav. djelo, str. 80; F i n ž g a r , nav. članak; Sodediči, str.

381.

517
Član 149.

cijelo ili određen dio nasljedstva ili pojedinih stvari ili prava koja pred-
stavljaju jednu cjelinu. Na taj način, u ovom posljednjem slučaju, iz-
među sunasljednika i stjecaoca može doći i do osnivanja suvlasničkog
odnosa (u smislu prav. pravila imovinskog prava). Među nasljednicima,
međutim, ostaje i dalje nasljednička zajednica na dijelu nasljedstva
koga su zadržali ili predmetima ostavine koje nisu podijelili. Ovakvo
raspolaganje smatra se djelomičnom diobom nasljedničke zajednice, od-
nosno izdvajanjem iz nje određenog dijela imovine.
Ako su svi sunasljednici sporazumno zajednički, bilo istovremeno ili
sukcesivno, ustupili u cijelosti svoje nasljedstvo osobi koja nije suna-
sljednik, tako da se ova osoba pojavljuje kao jedini ovlaštenik u pogledu
cjelokupne imovine koja je predstavljala nasljedstvo više osoba, ugovor
o ustupanju zadobiva s t v a r n o p r a v n i karakter. Ustupljene ne-
kretnine moći će se prenijeti u zemljišnim knjigama na stjecaoca bez
ograničenja, a zabilježba nasljedničke zajednice u zemljišnim knjigama,
ako postoji, treba se brisati po službenoj dužnosti. Ako se, dakle, u
rukama ]_e d n e o s o b e steknu sva imovinskopravna ovlaštenja u
pogledu imovine koja predstavlja nasljedstvo više sunasljednika, tim
časom prestaje i nasljednička zajednica među sunasl jedni cima s obzi-
rom da dioba nasljedstva ne dolazi više u obzir. Novi stjecalac, ako nije
nasljednik, ne odgovara ostaviočevim vjerovnicima za njegove dugove.
U obavezi prema vjerovnicima ostavioca i dalje ostaju nasljednici,
ustupioci nasljedstva, osim, naravno, ako ugovorom o ustupanju i pri-
stankom vjerovnika nije izričito ugovoreno da stjecalac imovine odgo-
vara za dugove i u kome opsegu. Poseban sporazum nije potreban ako
je pristankom vjerovnika njegovo potraživanje, koje je imao prema
ostaviocu, osigurano h i p o t e k o m i tako pretvoreno u realni (hipote-
karni) dug odnosno teret. U tome slučaju odgovornost nasljednika za
ostaviočeve dugove prestaje biti osobnom odgovornošću.
2. Ako je ustupanje izvršeno u korist j e d n o g sunasljednika, tako
da se on javlja kao jedini imovinskopravni ovlaštenik u odnosu na cje-
lokupno nasljedstvo, nastupa ista posljedica. Taj nasljednik odgovara
vjerovnicima ostavioca samo u dijelu u kome se smatra njegovim na-
sljednikom. Ostali nasljednici, koji su u cijelosti ustupili svoje nasljedne
dijelove jednom sunasljedniku, u pravilu, odgovaraju i dalje ostavio-
čevim vjerovnicima za njegove dugove (čl. 145. ZN), osim ako ne bi bilo
što drugo ugovoreno, za što je potreban pristanak vjerovnika.
3. Pojedini nasljednik ne može na t r e ć u o s o b u , koja nije
sunasljednik prenijeti svoj nasljedni dio niti određeni dio nasljednog
dijela. Na temelju takvog ugovora o ustupanju nije moguć prijenos u
zemljišnim knjigama na stjecaoca koji nije sunasljednik. Međutim, na-
sljednik može u toku ostavinske rasprave, kao i prije izvršene diobe
nasljedstva raspolagati određenim stvarima i pravima koja su mu opo-
rukom ostavljeni u nasljedni dio, kao što može raspolagati i idealnim
dijelom ovako pojedinačno ostavljene stvari budući da ova imovina
ne ulazi u nasljedničku zajednicu. (*)
1
Vidi M a j t i n, u članku »O značenju čl. 144. ZON«, Odvjetnik br.
10/56, str. 13, i notu br. 1 uz čl. 148. ZN.

518
 Član 149.

4. Ustupanje nasljednog dijela sunasljednicima moguće je u t o k u

o s t a v i n s k e r a s p r a v e u obliku nasljedničke izjave o odricanju
od nasljedstva u korist određenog sunasljednika (čl. 139. st. 2 ZN) ili
izvan ostavinske rasprave, na temelju posebnog pismenog sporazuma
ovjerenog od suda. Da bi izjava o ustupanju bila valjana, potrebno je
da ustupanje p r i h v a t i sunasljednik u čiju je korist ustupanje po-
nuđeno davanjem posebne izjave o prihvatu, u pismenom ili usmenom
2
obliku. ( )
Za valjanost ove izjave o prihvatu ponude o ustupanju nasljednog
dijela, ako je izjava o ustupanju dana u obliku nasljedničke izjave o
odricanju od nasljedstva, potrebno je da takva izjava bude dana u obliku
koji je predviđen za davanje nasljedničkih izjava o primanju nasljedstva.
Takva se izjava može dati usmeno na sudski zapisnik, pred sudskim
referentom a bez sudjelovanja zapisničara (čl. 180*. st. 2 ZN), ili u pisme-
nom obliku pri čemu potpis sunasljednika na ispravi mora biti ovje-
ren (čl. 221. st. 2 ZN). Izjava o prijemu nasljednog dijela može se
dati do svršetka ostavinske rasprave.
' Izvan ostavinske rasprave ovakav ugovor mora biti pismen i sudski
ovjeren.
Ustupanjem svog nasljednog dijela sunasljedniku, ne smatra se da
je ustupilac time ustupao svoje p r a v o nasljedstva. Ovdje se ne radi
0 sukcesiji u nasljedno pravo, o prijenosu ostavine per universitatem
na stjecaoca, sunasljednika. Ustupilac i dalje zadržava svojstvo nasljed-
nika i odgovara za sve obaveze koje ,ga kao nasljednika terete (odgo-
vornost za ostaviočeve dugove, čl. 145. st. 1 i 2 ZN i dužnost ispunjenja
legata, čl. 92. ZN).(3)
5. Nakon d o v r š e n e ostavinske rasprave ustupanje (prijenos)
nasljednog dijela na sunasljednika moguće je samo na temelju u g o -
vora. To može biti ugovor svake vrsti kojim se stječe pravo vlasni-
štva (kupoprodaja, darovanje, zamjena, itd.).
Za valjanost ugovora o prijenosu nasljednog dijela traži se da bude
sudski o v j e r e n . Tako ovjeren ugovor sposoban je i za zemljišno-
knjižnu provedbu. Prijenosom nasljednog dijela na kojeg sunasljednika
mijenja se samo unutrašnji odnos među sunasljednicima. Nasljednička
zajednica u smislu čl. 148. ZN ostaje i dalje među njima sve dok se ne
izvrši dioba nasljedstva.
Ustupanje nasljednog dijela u korist osoba koje n i s u s u n a -
sljednici, dok traje nasljednička zajednica, nije moguće. Sve kad bi
1 bio sklopljen formalno valjani ugovor o tome, on ima samo obligaciono-
pravni učinak.

2
Dr F. S t a n k o v i ć, Sticanje ostavine i odricanje od nasljedstva, Naša
zakonitost 1957, str. 253.
3
Protivno F i n ž g a r, Sodediči, Pravnik 1957, str. 378, ~379, kad smatra
da se kod ustupanja radi o sukcesiji u nasljedno pravo, te da ustupilac time
prestaje biti nasljednikom i izlazi iz nasljedničke zajednice. I pored toga autor
smatra da takav nasljednik ipak odgovara vjerovnicima ostaviočevim kao da
nije bilo ustupanja. Vidi o tome i u članku Đ. P a v i ć, Odricanje od na-
sljedstva u korist određenog nasljednika, »Anali«, 1958, str. 443, 444. i si.

519
Član 149.
\
Za valjanost ugovora o ustupanju i prijenosu nasljednog dijelai
dovoljna je redovna sudska ovjera koju vrši određeni sudski službenik
prema propisima Zakona o ovjeravanju potpisa, rukopisa i prijepisa
(SI. list FNRJ br. 105/47). Ne traži se da kod ove ovjere sudjeluje sudac.
Nije, međutim, dovoljno da ugovor bude ovjeren od strane kojeg drugog
4
organa koji je inače ovlašten za vršenje ovjere( ) budući da se traži sud-
ska ovjera, ali ne ovjera koju izvrši sudac.
6. Zakon ne zabranjuje sklapanje ugovora o prijenosu nasljednog
dijela između nasljednika i t r e ć e o s o b e koja nije sunasljednik.
Sklapanje takvih ugovora načelno je moguće i dopušteno. Dok traje
nasljednička zajednica među sunasljednicima, tj. dok nasljedstvo nije
razdijeljeno, saugovarač ne može ostvarivati nikakvo pravo iz spomenu-
tog ugovora.
Taj ugovor do diobe nasljedstva ima samo o b v e z n o p r a v n i
karakter. On obavezuje nasljednika da nakon diobe preda svoj nasljedni
dio aaugovaraču. Saugovarač time ne stječe pravo da umjesto nasljednika
ili u njegovo ime traži diobu nasljedstva budući da ovo pravo pripada
samo sunasljednicima (čl. 147. st. 1 ZN).
U ugovoru o ustupanju nasljednog dijela može se odrediti rok do
koga nasljednik treba da zatraži diobu, kao i da se predvide sankcije
za slučaj da nasljednik (ustupilac) ne udovolji svojoj obavezi. Ako nije
ugovorena posebna sankcija ili rok, saugovarač bi ipak mogao tražiti
naknadu štete ako bi nasljednik izbjegavao da traži diobu i tako one-
mogućio ispunjenje ugovora.
Nakon što dioba nasljedstva bude izvršena, ugovor o prijenosu na-
sljednog dijela mijenja svoj karakter. On tim momentom prestaje biti
ugovor obligacionopravnog karaktera i zadobiva s t v a r n o p r a v n i
karakter. Stoga se može bez daljnjeg sudjelovanja nasljednika (ustu-
pioca) provesti u zemljišnim knjigama, pod pretpostavkom da je u
njemu sadržana potrebna dozvola upisa (clausula intabulandi). U pro-
tivnom saugovarač bi morao prethodno ishoditi potrebni izvršni naslov
koji bi mu omogućio upis izvršnim putem, ako mu ustupilac ne bi omo-
gućio prijenos u zemljišnim knjigama.

Sudska prakso
1. Važi ugovor kojim nasljednik prije diobe prenosi svoj dio na osobu
koja nije nasljednik, ako je taj ugovor zaključen prije stupanja na snagu
Zakona o nasljeđivanju (Rješenje Vrhovnog suda NR Srbije Gž 1333/56 ođ
14. VI 1956, Zb. 1/2-1956, br. 331).
2. Ugovor o prijenosu nasljednog dijela prije diobe, ako nije sudski
ovjeren, nema pravni učinak (Presuda Vrhovnog suda NR Slovenije Pž
12/62 ođ 16. II 1962, potvrđena presudom Saveznog vrhovnog suda Rev.
1599/62 ođ 1. VIII 1962, Poročilo 1962/1, br. 15).
3. Ugovor nasljednika s osobom koja nije nasljednik o ustupanju na-
sljedstva zaključen prije diobe punovažan je pravni posao obveznopraunog
karaktera i on obavezuje nasljednika da po izvršenoj diobi pređa svoj dio

4
Vidi dr F. K r m p o t i ć , Oblici privatnih isprava u pravnim poslovima
predviđenim Zakonom o nasljeđivanju i upisi u zemljišne knjige, Zemljišna
knjiga br. 4—6/56, str. 46—51.

520
 Član 149 —

sukontrahentu, ali se taj ugovor ne može provesti u zemljišnoj knjizi prije-

izvršenja fizičke diobe nasljedstva (Vrhovni sud AP Vojvodine Gž 1043/62,
Glasnik, br. U/62, str. 26).
4. Poslije izvršene diobe naslijeđene imovine, bilo fizičkim putem ili spo-
razumnim određivanjem dijelova svakog od njih bez fizičke diobe, na pravo
raspolaganja diobničara ne utječe činjenica da su oni tu imovinu naslijedili,,
po stoga nema mjesta ni primjeni člana 149. ZN (Savezni Vrhovni sud Rev.
2905/62 od 4. X 1962).
5. Smisao člana 149. ZN jest da sunasljednik prije diobe ne može svoj
nasljedni dio prenijeti na drugu osobu nego samo na sunasljednika. Međutim,
ako je ostavinski postupak okončan pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju
i ako. su sunasljednici postali zemljišnoknjižni vlasnici ostavinskih nekretnina
u idealnim dijelovima, smatra se da je izvršena dioba ostavine, jer član 149.
ZN ne naređuje da mora uslijediti fizička dioba naslijeđene imovine (Vrhovni
sud AP Vojvodine Gž 186/63, Glasnik br. 4/63, str. 29).
6. Pod diobom naslijeđene imovine u smislu cl. 149. ZN podrazumijeva se
ne- samo fizička dioba, već isto tako dioba putem utvrđivanja idealnih dijelova
nasljednika u određenim stvarima, čime oni postaju suvlasnici (Rješenje Sa-
veznog vrhovnog suda Rev 2905/62 od 4. X 1962, Zb. VIII3-1962, br. 293). / * -

Pravo nasljednika koji su živjeli ili p r i v r e đ i v a l i

u z a j e d n i c i sa o s t a v i o c e m
Član 150.
Na zahtjev nasljednika koji je živio ili privređivao u zajednici sa osta-
viocem, sud može, kad to iziskuje opravdana potreba, odlučiti da mu se
ostave pojedine stvari, pokretne ili nepokretne ili grupe stvari, koje bi pri-
pale u dio ostalih nasljednika, a da im on vrijednost tih stvari isplati u
novcu u roku koji sud prema okolnostima odredi.
Za tako određeni iznos ovi nasljednici imaju do isplate zakonski zalog
na dijelc-vima ostavine dodijeljenim nasljedniku koji je dužan izvršiti im
isplatu.
Ako im isplata u roku ne bude izvršena, oni imaju pravo tražiti na-
platu svog potraživanja ili predaju stvari koje bi im inače pripale na ime
nasljednog dijela.

1. U ZN, osim odredbe u čl. 150. i 151. ZN kojima su regulirana

neka pitanja, nema posebnih odredaba o n a č i n u d i o b e nasljedstva,
odnosno raskidanju nasljedničke zajednice (čl. 147, 148. ZN). Stoga će se
kod diobe nasljedstva primjenjivati odgovarajuća pravna pravila koja
vrijede za diobe suvlasničke zajednice dobara.O
Nasljednici mogu postići s p o r a z u m o diobi i načinu diobe. Te-
meljna načela na kojima taj sporazum mora počivati bila bi: dioba ne
smije biti u suprotnosti s kogentnim propisima zakona; mora počivati na
načelu jednakosti, da svaki sudionik dobije jednaki dio odnosno dio koji
odgovara vrijednosti njegovog udjela u zajedničkoj imovini.
Budući da je ostavina imovina, skup raznih imovinskih objekata,,
moguće su raznovrsne kombinacije u njenoj razdiobi, bilo da svaki
nasljednik dobije određene stvari ili prava, ili da se u pogledu jedne
stvari zasnuje s u v l a s n i č k i o d n o s namjesto skupnog vlasništva.
1
Tako F i n ž g a r , u članku Sodediči, Pravnik 1957, str. 381.

521
 150.

Ostavina se, u pravilu, dijeli u n a r a v i . Ovo vrijedi kako za

pojedine stvari, tako i za potraživanja.^) Moguće je da se kod diobe
respektiraju i osobne potrebe pojedinih nasljednika i da im se ostave
u nasljedni dio stvari ili prava koje najbolje odgovaraju njihovom zani-
manju, dobi, uzrastu i si.
Pod c i v i l n o m diobom smatra se takav način diobe, koji se
.sastoji u u n o v č e n j u svih ili pojedinih predmeta, u pravilu, po pro-
pisima koji vrijede za izvrsni postupak, time da se postignuta kupovnina
razdijeli među nasljednike prema veličini odnosno vrijednosti njihovih
nasljednih dijelova.(8)
Civilna dioba moguća je na način da jedan ili više nasljednika pre-
uzmu u nasljedni dio ostavinu ili pojedine stvari, time da ostalim nasljed-
nicima i s p l a t e vrijednost njihovog nasljednog dijela (npr. čl. 150. st.
1 i čl. 151. st. 2 ZN). Nasljednicima kojima se njihov dio treba isplatiti
pripada pravo z a k o n s k o g z a l o g a na dijelovima ostavine pripa-
lom nasljedniku koji je dužan izvršiti isplatu (čl. 150' st. 2 ZN). Ukoliko
isplata ne bi bila izvršena u određenom roku, nasljednici imaju pravo
tražiti naplatu svog potraživanja ili predaju (u stvari vraćanje) stvari
(čl. 150. st. 3 ZN).
Sunasljednici, ako su sporazumni, mogu izvršiti d i o b u i uz po-
moć drugih izabranih osoba. Ako među sunasljednicima ima m a l o -
l j e t n i h ili poslovno n e s p o s o b n i h osoba, prilikom Siobe moraju
ih zastupati njihovi zakonski zastupnici (roditelji) ili staratelji, time da
sporazum o diobi mora biti o d o b r e n od organa starateljstva.(4) Ako
se radi o maloljetnicima pod roditeljskim staranjem, odobrenje organa
starateljstva je potrebno ako se radi o aktu raspolaganja nekretninama.
Sporazum o diobi i načinu diobe, postignut u toku ostavinske ras-
prave, unosi se u izreku rješenja o nasljeđivanju (čl. 228. st. 3 ZN),
na osnovu kojeg se mogu izvršiti i odgovarajuće uknjižbe u zemljišnim
knjigama. (5)
2. Ako među nasljednicima n e m a s p o r a z u m a o diobi i na-
činu diobe, na zahtjev jednog od nasljednika provest će se dioba u
v a n p a r n i č n o m p o s t u p k u . Za ovo vrijede prav. pravila van-
parničnog postupka (§ 267. biv. VP). Nadležnost suda određuje se prema
mjestu gdje se ostavina nalazi. Ako ostavina nije procijenjena, izvršit
će se najprije procjena, odnosno ponovna procjena, ako to učesnici diobe
traže. Rješenjem (§ 273. biv. VP) se mora obuhvatiti cjelokupna imo-
vina, kojim se mora odlučiti o načinu diobe pojedinih stvari, raspodjeli
potraživanja i o preuzimanju dugova. Izvršenje rješenja provodi se u
izvršnom postupku (§ 305. Ip).(6)
Ako među nasljednicima dođe do spora o predmetu diobe, o veličini
ostavine, o tome tko su nasljednici, o veličini njihovih nasljednih dije-
lova, npr. o uračunavanju darova, — vanparnični sud mora zahtjev za
diobom ustupiti nadležnom parničnom sudu koji će odlučiti samo o dopu-
2
3
F i n ž g a r, nav. članak, str. 381.
4
F i n ž g a r , nav. članak, str. 382.
5
F i n ž g a r , nav. mjesto
6
F i n ž g a r , nav. mjesto
F i n ž g a r , nav. članak, str. 383.

522
 Član 150,

7
slivosti diobe, pri čemu nije potrebno da se odlučuje i o načinu diobe.( )
Ako se ostavina sastoji od samo j e d n e n e k r e t n i n e , potrebno je

I
8
presudom odlučiti i o načinu diobe.( ) Presuda se izvršuje po prav. pra-
vilu iz § 305. biv. lp.
3. Pravo nasljednika, koji su živjeli ili privređivali u z a j e d n i c i
s ostaviocem, da im se prilikom diobe nasljedstva ostave pojedine stvari
iz ostavine, može se ostvarivati samo na z a h t j e v , a nikada po slu-
žbenoj dužnosti. To jednako vrijedi kod d i o b e nasljedstva, koja bi
se vršila u ostavinskom postupku, kao i one koja bi se provodila u van-
parničnom postupku, nakon .što je ostavinski postupak pravomoćno
dovršen?
Na stavljanje zahtjeva za ostavljanje pojedinih određenih stvari
ovlašten je s v a k i nasljednik koji je živio ili privređivao u zajednici
s ostaviocem, pa i onda ako on nije srodnik ostavioca. Ovo ovlaštenje
je šire od onoga iz čl. 37. ZN, koje se odnosi samo na ostaviočeve p o-
tomke koji su živjeli u zajednici s ostaviocem, a koje ih ovlašćuje da
traže izdvajanje dijela ostavine.
Razlika između odredbe iz čl. 37. ZN i ovog člana sastoji se u tome
što ostaviočevi potomci mogu zahtijevati izdvajanje dijela imovine iz
ostavine, koji odgovara njihovom d o p r i n o s u u povećanju vrijed-
nosti ostaviočeve imovine. Izdvojena imovina smatra se njihovom i ne
ulazi u ostavinu. Međutim, imovina koja se u smislu čl. 150. ZN može
' ostaviti jednom ili nekolicini nasljednika, koji su privređivali ili živjeli
u zajednici s ostaviocem, ne predstavlja njihov doprinos u toj imovini.
Ostavljanje ove imovine određenim nasljednicima, koji to traže, ima
ekonomskog opravdanja i predstavlja osiguranje ekonomske baze za
daljnji život i privređivanje, koja bi bila osjetno narušena ako bi. se
ta imovina dijelila i na one nasljednike koji nisu živjeli, i privređivali
s ostaviocem, odnosno koji ne namjeravaju nastaviti život i privređivanje
u ovoj zajednici.
Izdvajanje po čl. 37. ZN vrši se prije ili u toku ostavinskog postupka.
Dodjeljivanje odnosno ostavljanje pojedinih stvari iz ostavine u na-
sljedni dio pojedinom nasljedniku dolazi u obzir samo u postupku d i o b e ,
bilo da se ona vrši u toku ili izvan ostavinskog postupka.
Zahtjev se može odnositi na one pojedine predmete ili više određenih
predmeta, koji su služili radu i privređivanju ostavioca i toga nasljed-
nika koji je s ostaviocem ili živio i privređivao u zajednici ili samo
zajedno s njim privređivao.
4. 0 zahtjevu i opsegu ostavljanja pojedinih stvari određenom na-
|. sljedniku u njegov nasljedni dio odlučuje sud, po slobodnoj ocjeni, kad
nađe da to iziskuje o p r a v d a n a potreba. U tome sud nije vezan
nikakvim drugim pravilima ili ograničenjima. Sud može, kad nađe
za shodno, prilikom' diobe ostaviti pojedinim nasljednicima pojedine
stvari ili grupe stvari prema njihovim l i č n i m p o t r e b a m a : na
primjer stručnu biblioteku ili njene pojedine dijelove nasljednicima (in-
telektualcima), koji imaju za nju poseban interes, a n e ' n a primjer na-

'8 F i n ž g a r , nav. mjesto

F i n ž g a r, nav. mjesto

523
Član 150.

sljedniku zemljoradniku i t. si. Isto tako sud može postupiti i kod diobe
pojedinih predmeta iz ostaviočeve imovine, koji su služili zadovoljenju
ostaviočevih ličnih potreba ili predstavljaju predmete porodične uspo-
mene i t. si.
5. Kad postoji zahtjev za dodjeljivanje pojedinih stvari iz ostavine
jednom ili nekolicini nasljednika u nasljedni dio, potrebno je izvršiti
popis i procjenu tih stvari ako to nasljednici zahtijevaju, tj. ako među
njima nema suglasnosti o njihovoj vrijednosti. Ovo radi toga da bi se
mogla utvrditi njihova vrijednost koju nasljednici, u čiju je korist izvr-
šeno izdvajanje, treba da isplate ostalim nasljednicima. Ovi nasljednici
platit će samo v i š a k vrijednosti ustupljenih stvari u dijelu u kome
ova prelazi vrijednost nasljednog dijela koji inače tome nasljedniku
pripada.
Vrijednost stvari utvrđuje se na način kako je predviđeno u čl. 200.
ZN, a prema prometnoj vrijednosti stvari u času smrti ostavioca.
U rješenju kojim se određuje ostavljanje pojedinih stvari određe-
nom nasljedniku u njegov nasljedni dio, sud će odrediti i r o k u kojem
se treba platiti r a z l i k a u vrijednosti odnosno višak koji izdvojene
stvari predstavljaju u odnosu na vrijednost nasljednikovog dijela. Sud
može dozvoliti i o b r o č n e o t p l a t e ako je to u interesu nasljednika
i kad je to prema okolnostima i mogućnostima nasljednika potrebno.
Ako je među nasljednicima postignut sporazum ili je sud na zahtjev
nasljednika odlučio u toku ostavinskog postupka o načinu diobe, takav
sporazum odnosno odluka unijet će se u izreku rješenja o nasljeđivanju
(čl. 228. st. 3 ZN).
Kad se radi o nekretninama, založno pravo treba da bude osigurano
upisom u zemljišnim knjigama.

Sudska praksa
1. Primjenom člana 150: ZN sud može, na zahtjev ovlaštene osobe, odlu-
čiti da joj se kao dio, koji joj pripada po članu 37. ZN, ostavi određena stvar
ili grupe stvari kad to iziskuju opravdani razlozi. Primjena člana 150. ZN
po analogiji opravdana je, jer razlozi koji su u osnovi tog zakonskog propisa
i zbog kojih zakon određuje potomku, koji je istovremeno nasljednik, da mu
se kao njegov dio ostave određene stvari odnosno grupe stvari, mogu postojati
i na strani potomka koji nije nasljednik, a koji pozivom na svoje pravo po
članu 31. ZN zahtijeva izdvajanje dijela ostavine. Sud inače može prema
okolnostima pojedinog slučaja odlučiti o zahtjevu zainteresiranih osoba da se
potomku, koji se poziva na član 37. ZN, pripadajući dio isplati u novcu ili u
stvarima (Načelno mišljenje Proširene opće sjednice Saveznog vrhovnog
suda br. 2/60 od 4. IV 1960, Zb. VI1-1960, str. 9).
2. Zakon nije povrijeđen ako sud drugog stupnja nije uzimao u obzir
istom u žalbi istaknut zahtjev preživjelog bračnog druga da preuzima osta-
vinu po čl. 150. ZN. •— Opravdanost preuzimanja nije iskazana već time da.
ostali nasljednici nisu htjeli na razborit način urediti ostavinu koja je malena
i u naravi nedjeljiva (Vrhovni sud NR Slovenije Gs rev. 25/58, Pravosodni
bilten, br. 3—4/59. str. 35).
3. Na pravo da preuzmu ostavinu po članu 150. ZN mogu se nasljednici
•pozvati istom onda kad po pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju predlože
diobu ostavine. Odredba člana 150. ZN nije uporabiva u samom ostavinskom
postupku (Vrhovni sud NR Slovenije Gs rev. 60/58, Pravosodni bilten, br„
3—4/59, str. 35).

524 '
 član 151 —152.

Dioba predmeta kućanstva

Član 151.
Predmeti kućanstva koji služe za zadovoljavanje svakodnevnih po-
treba nasljednika koji je živio sa ostaviocem u istom kućanstvu, a koji
nije njegov potomak ni njegov bračni drug, ostavit će mu se na njegov
zahtjev, a njihova vrijednost uračunat će se u dio tog nasljednika.
Ukoliko vrijednost tih predmeta premašuje vrijednost nasljednog di-
jela, nasljednik kome su ti predmeti ostavljeni isplatit će ovu razliku osta-
lim nasljednicima u novcu.

1. Ostavljanje predmeta k u ć a n s t v a po odredbama ovog čla-

na razlikuje se od slične ustanove iz čl. 38. ZN u tome što se tamo radi
o izdvajanju predmeta Kućanstva (pokućstvo, namještaj i si.) u korist
bračnog druga i potomaka ostavioca, na način što se potonjima tako
izdvojena imovina ne u r a č u n a v a u nasljedni dio, a niti im se
uzima u račun pri izračunavanju nužnog dijela (čl. 38. st. 2 ZN).
Bračnom drugu i potomcima ostavioca izdvojeni predmeti kućanstva
(čl. 38. ZN) pripadaju po s i i i z a k o n a , kao zakonski prelegat, i uko-
liko se ne radi o predmetima znatnije vrijednosti, ne ovisi o ocjeni suda
niti o zahtjevu stranke, pa sud ovo izdvajanje vrši po službenoj dužnosti.
Naprotiv, kod ostavljanja predmeta k u ć a n s t v a kojem d r u -
gom nasljedniku koji je živio s ostaviocem u istom kućanstvu, a koji
nije ni bračni drug ni potomak ostavioca, radi se uvijek o predmetima
čija se vrijednost u r a č u n a v a u nasljedni dio i ovisno je o prijed-
logu nasljednika i o ocjeni suda (shodno odredbi iz čl. 150. st. 1 ZN).
2. Predmeti kućanstva, koji su znatnije vrijednosti ne izdvajaju se
iz ostavine po čl., 38. ZN, nego na zahtjev bračnog druga ili ostaviočevih
potomaka mogu biti ostavljeni u nasljedni dio jednome od njih ili neko-
licini. U tome slučaju o ocjeni suda ovisi da li će se i ovi predmeti iz-
dvojiti u korist određenih nasljednika uz dužnost da njihovu vrijed-
nost, odnosno višak koji prelazi vrijednost nasljednog dijela, naknade
ostalim nasljednicima.
Isplata razlike u vrijednosti ostalim nasljednicima, odnosno višak
koji premašuje vrijednost nasljednog dijela, vrši se u rokovima koje
odredi sud (analogno odredbi čl. 150. st. 1 ZN).

Obaveza zaštite među nasljednicima nakon diobe

Član 152.
Svakom nasljedniku ostali nasljednici odgovaraju po samom zakonu
ako bi mu neka treća osoba, pozivajući se na neko pravo osnovano prije
diobe, oduzela stvar koja je stavljena u njegov nasljedni dio, ili inače
umanjila njegovo pravo.
Oni jamče isto tako da stvari stavljene u njegov dio nemaju skrivenih
nedostataka.
Nasljednici jamče da potraživanje ostavioca stavljeno u dio jednog
nasljednika postoji i da će se moći naplatiti od dužnika do iznosa koji mu
je stavljen u dio.

525
Član 152.

Obaveza jamstva za postojanje i naplativost potraživanja traje tri

godine po završenoj diobi, a za potraživanja koja dospijevaju nakon diobe
ona traje tri godine od dospjelosti obaveze.
U svim slučajevima jamstva po ovome članu svaki nasljednik jamči
i duguje naknadu razmjerno svom nasljednom dijelu.

1. Diobom nasljedstva ne raskidaju se u potpunosti među sunasljed-

nicima sve međusobne veze. Nasljednici ostaju u izvjesnim slučajevima
]
i u određenim oblicima i dalje pravno međusobno vezani.( )
Obaveza jamstva među nasljednicima javlja se kao posljedica pre-
stanka n a s j j e d n i č k e z a j e d n i c e . Ona se odnosi na sve sluča-
jeve kasnijeg eventualnog umanjenja nasljednikova dijela, do koga bi
moglo doći nakon izvršene diobe uslijed oduzimanja stvari ostavine ili
umanjenja kakvog nasljednikova prava uslijed zahtjeva trećih osoba,
a na osnovu prava koje su te osobe stekle u vrijeme p r i j e izvršene
d i o b e ili uslijed toga što potraživanje koje je stavljeno u dio nasljed-
niku ne postoji ili je nenaplativo.
2. Obaveza jamstva među nasljednicima, koja nastupa po s i l i
z a k o n a i obuhvata "sve nasljednike odnosi se na slijedeće slučajeve:
a) kad nasljedniku t r e ć a osoba o d u z m e stvar ili u m a n j i
njegovo pravo;
b) kada stvari koje su nasljedniku pripale imaju s k r i v e n e ne-
dostatke;
c) kada potraživanja pripala nasljedniku ne p o s t o j e ili su ne-
naplativa.
Obaveza jamstva u slučaju navedenom pod a) vezuje nasljednike
međusobno ako bi jedan nasljednik u odnosu prema t r e ć o j osobi iz-
van kruga nasljednika morao prepustiti stvar ili pravo koji su mu
pripali u nasljedni dio. Slučajevi jamstva pod b) i c) osiguravaju na-
sljednike m e đ u s o b n o . -
Međusobna zaštita nasljednika ne obuhvata samo jamstvo za na-
k n a d u za izgubljenu vrijednost ili umanjenu vrijednost nasljednog
dijela, nego rađa obavezom sunasljednika da se na poziv tuženog na-
sljednika, čiji je nasljedni dio ugrožen, pojave na sudu i p r i d r u ž e
p o s t u p k u radi pružanja pomoći.(2)
3. Kod jamstva navedenog u stavu 1 ovog člana radi se o davanju
garancije nasljedniku da su stvari i prava koja su ušla u ostavinu i koja
su mu prilikom diobe ostavine stavljena u njegov nasljedni dio (opo-
ručni, zakonski ili nužni) doista pripadala ostaviocu (čl. 2. i 198. ZN),
te da će u slučaju da mu te stvari ili prava budu oduzeta ili umanjena
ostali nasljednici s njima p o d i j e l i t i g u b i t a k koji bi mu uslijed
toga nastao, i to razmjerno svojim nasljednim dijelovima. To znači da
ostali nasljednici ne jamče da će nasljedniku, u slučaju oduzimanja stvari
ili umanjenja prava, biti u cijelosti nadoknađena vrijednost umanjenog
dijela, nego naprotiv da će i ostali nasljednici p a r t i c i p i r a t i u
1
T u o r, nav. djelo, str. 393.
2
»O b j a š n j e n j a«, str. 154.

526
• Član 152-

diobi nastalog g u b i t k a u razmjeru svojih nasljedničkih dijelova.

Ovdje leži obaveza da će se, u slučaju umanjenja dijela jednog nasljed-
nika, gubitak srazmjerno r a z d i j e l i t i na sve nasljednike uključujući
i onoga nasljednika od koga je stvar bila oduzeta ili čije je pravo uma-
njeno. ' .
4. Pod pojmom o d u z i m a n j a stvari misli se na takvo oduzi-
manje koje se temelji na j a č e m p r a v u treće osobe, pred kojim
bi pravo nasljednika moralo ustuknuti. Za postojanje obaveze jamstva
nije, dakle, potrebno da je stvar ili pravo od strane treće osobe već evin-
cirano. Dovoljno je da je s potpunom sigurnošću ustanovljeno da pravo
ili stvar doista p r i p a d a t r e ć e m u . ( 3 ) Ako je treća osoba ishodila
presudu protiv nasljednika, ovaj, da bi ostvario svoje pravo iz obaveze
jamstva prema sunasljednicima, ne treba da pored postojanja presude
dokazuje postojanje pravnog nedostatka, pod pretpostavkom da su ostali
sunasljednici bili o b a v i j e š t e n i o pokretanju parnice u kojoj je na-
sljednik podlegao. Dovoljno je da su bili u pravnoj mogućnosti da se
pridruženjem i učešćem u parnici na strani nasljednika odupru zahtjevu
treće, osobe.
Međutim, nasljednici kojima n i j e pružena mogućnost da se pri-
druže postupku, jer nisu bili obaviješteni, mogu se oprijeti zahtjevu za
izravnanje ukoliko dokažu da bi ishod parnice uslijed njihovog sudjelo-
vanja i njihovih prigovora bio povoljniji i u mjeri u kojoj bi bio po-
voljniji. U tom slučaju neizravnani zahtjev koji bi otpao na ove neoba-
viještene nasljednike ostaje kao gubitak nasljednika koji traži izrav-
nanje.
Da bi oduzeće stvari rađalo obavezom jamstva, treba da počiva na
v a l j a n o m pravnom n a s l o v u , a ne samo na činjenici oduzimanja
koje može biti i protupravno protiv koga se nasljednik mora oduprijeti.
Nasljednik se ne može koristiti zaštitom koju mu pruža ustanova jam-
stva ako bi trpio protupravnost ili stanje stvoreno protupravnim aktom.
On je dužan, po potrebi, zatražiti sudsku zaštitu, a ne može pretrpljenu
štetu, nastalu oduzimanjem, prevaliti na ostale nasljednike. Ostali na-
sljednici su dužni prijaviti se sudu i upustiti se u parnicu (pridruže-
njem nasljedniku ili preuzimanjem parnice) koju bi nasljednik bio pri-
siljen voditi protiv trećih osoba u svrhu protivljenja oduzimanju i osi-
guranju svog nasljednog dijela, samo ako je ovo oduzimanje osnovano
na pravno valjanom osnovu.
Pod pojmom »umanjenja prava« misli se na slučajeve kad neko
pravo, koje je ostavljeno u nasljedni dio nasljedniku, nema onu vrijed-
nost ili značaj kakav su mu nasljednici pridavali prilikom diobe. Bilo
u smislu da se ustanovi da to pravo ne p o s t o j i uopće, ili da ne po-
stoji u onom opsegu kako se pretpostavljalo, ili da je pravo koje je pri-
palo nasljedniku o p t e r e ć e n o d r u g i m p r a v o m koje nije uzeto
u obzir prilikom diobe zbog čijeg postojanja ili umanjenja dolazi do
ograničenja tog prava i nasljednikovih ovlaštenja, odnosno umanjenja
njegovog nasljednog dijela.

3
M a u r o v i ć, Nacrt III, prvi dio, str. 51.

527
 Obaveza jamstva i rok trajanja određuju se prema pravnim pravi-
lima građanskog prava. Kod n e k r e t n i n a traje tri godine, a kod
p o k r e t n e imovine šest mjeseci (pravno pravilo iz § 933. biv. OGZ).
Rokovi se računaju od momenta stvarnog o d u z i m a n j a stvari, od
momenta kad je stjecalac prava dobio obavijest o nedostatku prava, a
kod presude od momenta njene pravomoćnosti. Ovi rokovi smatraju se
4
prekluzivnim. ( )
5. Obaveza jamstva za s k r i v e n e nedostatke postoji između samih
n a s l j e d n i k a . Oni međusobno jedan drugom jamče da stvari, koje
su pripale u dio. jednom nasljedniku, n e m a j u skrivenih nedostataka.
Šteta koja nastane odatle što stvar nema uobičajene kvalitete ili ne one
koje joj se pripisuju, a koje sprečavaju da se ona može upotrijebiti prema
svojoj svrsi, pogađa s v e nasljednike u razmjeru njihovih nasljednih
dijelova.
Ako bi koji nasljednik z n a o u času diobe da stvar ima nedostatke,
pa bi to z a t a j i o ostalim nasljednicima, bit će dužan naknaditi štetu
koja bi iz toga proizašla za kojeg sunasljednika (prav. pravilo iz § 923.
biv. OGZ).
Za ocjenu kad postoje s k r i v e n e m a n e (nedostaci) vrijede
pravna pravila građanskog prava (§§ 922, 923. OGZ). Ovdje se radi o
f i z i č k i m nedostacima, dok je u stavu 1 ovog člana bilo riječi o prav-
nim nedostacima. Među fizičke skrivene nedostatke ubrajamo one koje
potiču odatle što stvar n e m a onih kvaliteta koje su ili izričito među
nasljednicima ugovorene, ili koje se uobičajeno pretpostavljaju (npr. da
je stoka zdrava i t. si.), ili da se stvari mogu uživati ili upotrebljavati
prema svojoj namjeni i naravi posla.
Ako se nedostaci ne m o g u u k l o n i t i , a oni su takve naravi
da onemogućuju upotrebu stvari u svrhu za koju su namijenjene, na-
sljednik može tražiti da mu ostali nasljednici, razmjerno vrijednosti svo-
jih nasljednih dijelova, n a k n a d e dio vrijednosti, da se među sve
nasljednike r a z d i j e l i šteta, gubitak koji je neopravdano pogodio
određenog nasljednika.
Ako se radi o nedostacima koji se m o g u o t k l o n i t i i stvar do-
puniti, popraviti ili osposobiti za upotrebu, nasljednik ima pravo zahti-
jevati od ostalih sunasljednika da u razmjeru s veličinom svojih nasljed-
nih dijelova i njihovom vrijednošću p a r t i c i p i r a j u u snošenju
t r o š k o v a ili tereta oko uklanjanja nedostataka.
6. Nema mjesta jamstvu ako je nasljedniku bilo p o z n a t o posto-
janje jačeg prava trećih osoba na stvarima ili pravima (analogno prav.
pravilu iz § 928. biv. OGZ), pa ih je z n a j u ć i to ipak primio u svoj
nasljedni dio, ili ako je teret ili pravo bilo u p i s a n o u. zemljišnim
knjigama.
Izuzetak bi predstavljalo postojanje z a b l u d e . U tom slučaju
treba dokazati da je nasljednik bio u zabludi u koju je došao bez svoje
krivnje, ili da je druga strana (sunasljednici) znala ili bar mogla znati
da se nasljednik nalazi u zabludi, pa je to stanje iskoristila.
4
Ma u r o v i ć, Nacrt III, prvi dio, str. 52.

528
 Član 152 — 153

7. U" pogledu naslijeđenih ili u nasljedni dio stavljenih p o t r a ž i -

v a n j a ostavioca postoji jamstvo u pogledu e g z i s t e n c i j e potra-
živanja (nomen verum esse), kao i za njegovu n a p l a t i v o s t (likvid-
nost — nomen bonum esse). Nenaplativa potraživanja ostavioca ne uzi-
maju se u obzir i ne uračunavaju prilikom utvrđivanja vrijednosti osta-
vine (čl. 33. st. 2 ZN).
8. Obaveza jamstva, koja postoji između sunasljednika, postoji i
između p o t o m a k a ostavioca u slučaju kad je ostavilac (njihov pre-
dak) za ž i v o t a izvršio u s t u p a n j e i raspodjelu svoje imovine
(u smislu čl. 111—113. i čl. 119. ZN).
9. Obaveza jamstva, predviđena u ovom članu, postoji i u slučaju
s u d s k e d i o b e ostavine.
Ako je među sunasljednicima sklopljen vansudski sporazum ili na-
godba o načinu diobe, nasljednici imaju pravo pobijati valjanost spora-
zuma bilo zbog prikrate preko polovine vrijednosti (pravno pravilo iz
§ 934. biv. OGZ), ili radi toga što je nasljednik pristao na diobu pod
pritiskom sile, grožnje, zablude ili prijevare, ili ako je sunasljednik isko-
ristio lakomost, stisku, slaboumnost, neiskusnost ili neuravnoteženost
drugoga. (5)

GLAVA ŠESTA

POSEBNE ODREDBE O NASLJEĐIVANJU

I. NASLJEĐIVANJE POLJOPRIVREDNOG ZEMLJIŠTA

Član 153.
Nitko ne može na teritoriju Federativne Narodne Republike Jugosla-
;• vije na temelju nasljedstva imati više poljoprivrednog zemljišta nego što
može imati po zakonu, odnosno više nego što je potrebno da se dopuni za-
onski maksimum.
Ako poljoprivredno zemljište koje bi pripalo nasljedniku po općini
'propisima o nasljeđivanju zajedno s njegovim zemljištem prekoračuje za-
; konski maksimum toga nasljednika, nasljednik ima pravo da u okviru za-
konskog maksimuma izabere između svojih i naslijeđenih parcela one
arcele koje će zadržati.
U tom slučaju višak zemljišta postaje općenarodna imovina i za isti na-
sljedniku pripada naknada po postojećim propisima.
Ukoliko je što drugo propisano međunarodnim ugovorom sa državom
f čiji je državljanin nasljednik, u pogledu naknade za višak zemljišta postu-
pit će se po odredbama tog ugovora.

1. Odredba stava 1 ovog člana temelji se na načelu izraženom u

Hanu 18. stav 2 Ustava F N R J , p r e m a k o m e se z a j a m č u j e nasljeđi-
f
> Tako F i n ž g a r , u članku »Sodediči«, Pravnik, 1957, str. 384, 385.

Zakon o nasljeđivanju s komentarom . 529

Član 153.

vanje privatnog vlasništva, te načela izraženog u članu 19. stav 2, 3 i 4

Ustava FNRJ, prema kojem ne može biti velikih zemljišnih posjeda u
privatnim rukama, te da m a k s i m u m privatnog zemljišnog posjeda
određuje zakon, kao i načela izraženog u članu 3. ZN, po kome- se na-
sljeđivanjem ne može prekoračiti zakonom određena veličina poljopri-
vrednog zemljišta koju pojedinci mogu imati u vlasništvu. Sporno je da
li se ovo ograničenje odnosi na vlasništvo ili na posjed »bilo po kom
osnovu« s obzirom na propis člana 14, 15. i 16. Zakona o prometu zemlji-
šta i zgrada). Po jednom tumačenju u agrarni maksimum spada i ono
zemljište koje zemljoradnik posjeduje na temelju plodouživanja
ili kom drugom temelju kojim se stječe pravo na drugu stvar. Po drugom,
užem stanovištu, razni oblici faktičke vlasti na osnovu prava na tuđu
stvar n i s u o d l u č n i za utvrđivanje maksimuma kad je u pitanju
nasljeđivanje poljoprivrednog zemljišta, nego je odlučan samo posjed
u pravom smislu, posjed kao s t v a r n o p r a v o (vlasnički posjed).(')
Načelo o ograničenju nasljeđivanja poljoprivrednog zemljišta pri-
mjenjuje se i onda kad se radi o nasljedniku koji je s t r a n i d r ž a -
v l j a n i n . Ni on ne niože na teritoriju FNRJ imati više zemljišta nego
što to može jugoslavenski državljanin (čl. 160. st. 2 ZN).
Ograničenje iz čl. 3. i čl. 153. st. 1 ZN vrijedi ne samo u pogledu
f i z i č k i h osoba nego i u pogledu p r a v n i h osoba kad se pojavljuju
kao oporučni nasljednici, ako im je posebnim propisom određeno da li i
koliko zemljišta mogu imati.
2. Veličina zemljišnog posjeda poljoprivrednog zemljišta, koje po-
j e d i n a c može imati, utvrđena je propisom člana 3. Zakona o poljo-
privrednom zemljišnom fondu općenarodne imovine i o dodjeljivanju
zemlje poljoprivrednim organizacijama (SI. 1. FNRJ br. 22 od 27. V 1953).
Po tom propisu koji se odnosi na poljoprivredni maksimum z e m l j o -
r a d n i k a pojedinac ne može posjedovati više od d e s e t h e k t a r a
poljoprivrednog obradivog zemljišta. Veličina poljoprivrednog zemljišta
koje može imati n e z e m l j o r a d n i k propisana je u članu 3. Zakona
o agrarnoj reformi i kolonizaciji. Prema tom propisu nezemljoradnik
može imati 3—5 hektara poljoprivrednog obradivog zemljišta.
V i š a k preko dozvoljenog maksimuma poljoprivrednog zemljišta
postaje o p ć e n a r o d n a i m o v i n a i obavezno se unosi u poljopri-
vredni zemljišni fond.
3. Propisi o nasljeđivanju poljoprivrednog zemljišta predstavljaju
ius cogens o kome ostavinski sud vodi računa po s l u ž b e n o j duž-
n o s t i . Postupajući na taj način, ostavinski sud će i b e z p r i j e đ i o -
g a stranaka biti dužan p r i b a v i t i sve podatke potrebne za dono-
šenje odluke o unošenju viška poljoprivrednog zemljišta u poljoprivredni
zemljišni fond. Tako je sud prema odredbi člana 227. st. 1 ZN dužan da
od nadležnog narodnog odbora pribavi podatke za svakog nasljednika
o tome koliko mu poljoprivrednog zemljišta nedostaje do propisanog
maksimuma. I to s obzirom na veličinu posjeda d o m a ć i n s t v a u
kome dotični nasljednik živi.(2)
1
Vidi u raspisu Saveznog vrhovnog suda od 4. VIII 1955. br. Su 586/55 pod
tač. 32.
Vidi tač. 1. spomenutog raspisa Saveznog vrhovnog suda od 4. VIII 1955.

530
 Član 153.

II. 1. Iz načela izraženog u stavu 1 ovog člana i člana 227. st. 1 ZN

proizlazi da je za utvrđivanje da li određeni nasljednik može i koliko na-
sljediti poljoprivrednog zemljišta, mjerodavno koliko p o j e d i n i nasljed-
nik osobno ima o b r a d i v o g poljoprivrednog zemljišta. Na stjecanje
poljoprivrednog zemljišta nasljeđivanjem utječe ne samo veličina poljo-
privrednog zemljišta u vlasništvu n a s l j e d n i k a nego i veličina
domaćinstva u kome živi.(3)
Pojedinac može nasljeđivanjem steći samo onoliko zemljišta koliko
iznosi njegov agrarni maksimum, odnosno koliko mu o s o b n o n e -
dostaje do agrarnog maksimuma, a s obzirom na veličinu zemljišnog
posjeda nasljednikova d o m a ć i n s t v a u kome živi, budući da se
kod utvrđivanja veličine p o s j e d a , na osnovu koga se ustanovljuje i
propisani maksimum, obavezno uzima cjelokupni posjed d o m a ć i n -
stva i svih njegovih članova.
Zakon načelno ne z a b r a n j u j e i ne ograničava nasljeđivanje
poljoprivrednog zemljišta. On samo na području uređenja imovinskih
odnosa, koji nastaju u povodu nasljeđivanja, dovodi u sklad načela ZN
0 nasljeđivanju s odredbama pozitivnih propisa kojima je regulirano
koliko obradivog poljoprivrednog zemljišta netko može imati u vlasništvu
1 posjedu. Ovo potonje samo radi toga da se nasljedniku osigura odgova-
rajuća vrijednost njegovog nasljednog dijela, bilo time što će nasljednik
izvršiti i z b o r objekta koji će z a d r ž a t i , odnosno primiti iz ostavine
u ime svog nasljednog dijela, bilo time da će nasljednik primiti n a k n a -
du (ekvivalent) za dio zemljišta koje ne bi mogao zadržati zbog even-
tualnog prekoračenja propisanog maksimuma. U posljednjem slučaju
nasljednik umjesto zemljišta dobiva naknadu koja odgovara njegovoj
vrijednosti i predstavlja sastavni dio njegovog nasljednog dijela.
Činjenica što je došlo do unošenja viška poljoprivrednog zemljišta u
zemljišni fond ne u t j e č e na o b a v e z e n a s l j e d n i k a koje pro-
izlaze iz nasljeđivanja (odgovornost za dugove ostaviočeve, ispunjenje
legata, obaveza jamstva i si.). Ovi nasljednici o d g o v a r a j u kako za
cstaviočeve dugove, tako i za obaveze prema legatarima i drugim oso-
bama, u p u n o j v r i j e d n o s t i svog nasljednog dijela (čl. 145. st. 1
i čl. 92. st. 2 i 3 ZN) uključujući i vrijednost koju su primili u ime n a k -
nade za zemljište koje je zbog prekoračenja propisanog maksimuma
uneseno u poljoprivredni zemljišni fond.
2. Nasljednicima pripada pravo i z b o r a p a r c e l a . U okviru
agrarnog maksimuma nasljednik može izabrati parcele koje će zadržati
time da se u ovaj izbor mogu uključiti, pored parcela koje nasljedniku
pripadaju iz ostavine, još i parcele koje je imao od ranije.
Prilikom izbora parcela koje će z a d r ž a t i u okviru svoga zemlji-
šnog maksimuma nasljednici mogu postići sporazum o diobi i načinu
diobe nasljedstva.
Nasljednici koji n e m a j u dovoljno poljoprivrednog zemljišta (do
propisanog maksimuma) ovim sporazumom mogu u ime svog nasljednog
dijela p r e u z e t i iz ostavine v i š e p o l j o p r i v r e d n o g zemljišta,
3
Vidi protivno u spomenutom raspisu Sav. vrhovnog suda pod tač. 1.

531
Član 153.

time da nasljednici koji već imaju propisani maksimum prime svoj na-
sljedni dio, odnosno odgovarajuću vrijednost, u d r u g i m s t v a r i m a .
Moguće je da ovi nasljednici prime od ostalih nasljednika i s p l a t u u
novcu, kako u slučajevima predviđenim u čl. 150. i 151. ZN, kao i izvan
toga ako je takav sporazum među nasljednicima postignut.
Sporazum o diobi i načinu diobe nasljedstva i međusobnom izboru
parcela koje će pojedini nasljednici zadržati u vlasništvu uključit će se u
rješenje o nasljeđivanju te unijeti u dispozitiv toga rješenja, u smislu
čl. 228. st. 3 ZN odnosno čl. 228. st. 2 tač. 6. ZN.
3. Ako nasljednici ne i z v r š e i z b o r parcela koje će zadržati ili
se o tome ne izjasne ili ne postignu sporazum o diobi ili načinu diobe
nasljedstva, o s t a v i n s k i s u d će utvrditi koji dio zemljišta iz osta-
vine pripada nasljednicima, odnosno pojedinom nasljedniku, do visine
propisanog maksimuma, s tim da višak postaje općenarodna imovina
(čl. 227. st. 4 i 5 ZN), a prema podacima kojima bude raspolagao. Ovo
utvrđenje sastoji se u određivanju ukupne p o v r š i n e obradivog ze-
mljišta pojedinog nasljednika,(4) a ne u određivanju pojedinih parcela.
Izbor odnosno određivanje parcela koje će se unijeti u zemljišni fond izvr-
šit će se u p o s e b n o m upravnom p o s t u p k u koji će se pokrenuti
i provesti po propisima Zakona o poljoprivrednom zemljišnom fondu,
nakon što rješenje o nasljeđivanju postane p r a v o m o ć n o i bude
dostavljeno nadležnom narodnom odboru u tu svrhu (čl. 227. st. 5 ZN).
Ostavinski sud treba, dakle, prethodno za svakog nasljednika utvr-
diti koliki je njegov dio (kvota) u ukupnoj ostavini (čl. 228. st. 2 tač. 3.
rečenica zadnja ZN), koliko ima poljoprivrednog zemljišta u posjedu,
odnosno koliko mu nedostaje zemljišta do propisanog maksimuma (čl.
227. st. 1 ZN), zatim površinu poljoprivrednog zemljišta, koja prelazi
propisani maksimum određenog nasljednika a koja treba da bude une-
sena u zemljišni fond (čl. 228. st. 2 tač. 6. ZN).
4. U posebnom agrarno-upravnom postupku koji će se pokrenuti i
provesti po propisima Zakona o poljoprivrednom zemljišnom fondu
utvrdit će se naknada koja pojedinom nasljedniku pripada za zemlji-
šte koje ulazi u zemljišni fond.
U ostavinskom postupku ne vrši se procjena b o n i t e t a i v r i j e d -
n o s t i poljoprivrednog zemljišta koje kao višak ulazi u poljoprivredni
zemljišni fond, a niti se u tome postupku može utvrđivati visina naknade
za ovo zemljište. Ova pitanja rješavaju se odvojeno od ostavinskog po-
stupka u posebnom agrarno-upravnom postupku koji se mora obavezno
provesti ako se ustanovi da bi nasljeđivanjem poljoprivrednog zem-
ljišta neki nasljednik p r e k o r a č i o propisani maksimum (čl. 227.
st. 5 ZN), i to nakon d o v r š e n o g ostavinskog postupka.
5. Nasljednik se može o d r e ć i nasljedstva u cijelosti i tako osuje-
titi da višak poljoprivrednog obradivog zemljišta, koji bi inače trebao
naslijediti, postane općenarodna imovina. U tom slučaju, uslijed pri-

4
»O b j a š n j e n j a«, uz čl. 827, na str. 73.

532 • C
 Član 153.

raštaja (čl. 142. ili 143. ZN), poljoprivredno zemljište može pripasti ko-
jem drugom nasljedniku koji nema uopće ili nema dovoljno poljopri-
vrednog zemljišta. Kako ne može biti djelomičnog odricanja od nasljed- 1.1'
.jjl
stva (čl. 139. st. 1 ZN), nema mogućnosti da se nasljednik odrekne samo
v i š k a zemljišta, koji bi prelazio njegov propisani maksimum. Odrica-
nje mora obuhvatiti c i j e l o n a s l j e d s t v o budući da se kod odrica-
nja od nasljedstva radi o odricanju od p r a va nasljeđivanja po odre-
đenom temelju pozivanja na nasljedstvo. Nasljednik se ne bi mogao
odreći nasljedstva poljoprivrednog zemljišta u korist određenog sunas-
Ijednika, jer to odricanje po čl. 139. st. 1 ZN predstavlja u s t u p a n j e
svog nasljednog dijela. Dosljedno tome nasljednik ne bi mogao su-
nasljedniku ustupiti višak poljoprivrednog zemljišta koji bi prelazio
dopušteni maksimum s obzirom da bi to predstavljalo akt r a s p o -
l a g a n j a ovim viškom.
III 1. Zakonom o nasljeđivanju utvrđeno je načelo da v i š a k
poljoprivrednog zemljišta preko propisanog maksimuma, koje bi ina-
če jedan nasljednik imao pravo naslijediti postaje o p ć e n a r o d n a
i m o v i n a za koju nasljedniku pripada n a k n a d a po postojećim pro-
pisima. U ZN nije regulirano kako se vrši izdvajanje i unošenje zem-
ljišta u zemljišni fond, a niti kako se utvrđuje vrijednost i određuje na-
knada za uneseno zemljište. U članu 227. st. 3 ZN propisano je da se

!l
p r a v o m o ć n o rješenje o nasljeđivanju mora dostaviti nadležnom
organu uprave radi provođenja posebnog agrarno-upravnog postup-
ka po propisima Zakona o poljoprivrednom zemljišnom fondu općena-
rodne imovine, odnosno organu. koji je nadležan za primjenu propisa
Zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji. U tome postupku treba se,
dakle, k o n a č n o u t v r d i t i da li se radi o poljoprivrednom obra-
divom zemljištu koje potpada pod udar spomenutih zakona, koje će par-
cele vlasnici zadržati, a koje će se unijeti u fond, kao i odrediti visinu
naknade.
Odluka o poljoprivrednom zemljišnom fondu sadržana u rješenju o
nasljeđivanju ima d e k l a r a t o r n i značaj. Odluka koju bude donijela
komisija nadležnog narodnog odbora o unošenju pojedinih parcela u
zemljišni fond ima, međutim, k o n s t i t u t i v n i značaj. U tome agrar-
no-upravnom postupku treba odlučivati i o pitanjima da li se uopće radi o
zemljištu koje ima k a r a k t e r poljoprivrednog obradivog zemljišta
u smislu odredaba čl. 19. 21. do 23. ZOPZF.
Protiv rješenja komisije narodnog odbora moguća je tužba po čl.
26. st. 2 ZOPZF, kao i žalba po čl. 26. st. 3 ZOPZF, dok je vođenje upra-
5
vnog spora isključeno (čl. 26. st. 5 ZOPZF).( ) •i
5
Prema čl. 82. st. 1 tač. 12. Zakona o nadležnosti općinskih i kotarskih
narodnih odbora i njihovih organa, a u vezi sa st. 2 istog člana, rješenje
kojim se određuje višak zemljišta koje imaju nezemljoradnici preko određenog
maksimuma i o urošenju tog viška kao općenarodne imovine u poljoprivredni
zemljišni fond, do si o r g a n u p r a v e nadležan za poslove iz oblasti imo-
vinsko-pravnih odlfosa. To rješenje, kao i svako drugo rješenje upravnog orga-
na može se pobijati samo u upravnom postupku, a ne tužbom kod redovnog
suda. (Vrh. sud APV Gž 449/62, Glasnik AK za APV br. 7/62, str. 29).

533
Član 153.

2. Kako se prema članu 21. Zakona o poljoprivrednom zemljišnom

fondu veličina dozvoljenog agrarnog maksimuma određuje prema ukup-
nom posjedu d o m a ć i n s t v a , to će u slučaju kad se radi o nasljed-
niku koji je č l a n d o m a ć i n s t v a koje posjeduje poljoprivredno ze-
mljište i o s t a n e u tome domaćinstvu doći do primjene propisa kojima
je veličina agrarnog maksimuma određena za d o m a ć i n s t v a kao
cjelinu, uključujući ovamo posjed zemljišta kako starješine, tako i svih
članova toga domaćinstva, dakle, i konkretnog nasljednika koji u tome
domaćinstvu živi.
U takvim slučajevima može se dogoditi da jedan nasljednik, koji
osobno nema poljoprivrednog zemljišta, zato što je član domaćinstva
koje već posjeduje propisani agrarni maksimum neće nasljeđivanjem
dobiti u vlasništvo poljoprivredno zamljište. Takav nasljednik u stvari
nasljeđuje samo p r o t u v r i j e d n o s t za zemljište koje mu je na-
sljedstvom pripalo, a koje je s obzirom na propis člana 21. ZOPZF une-
seno u poljoprivredni zemljišni fond. (6)
3. Iz načela izraženog u članu 160. st. 2 ZN da nijedan s t r a n i
državljanin ne može imati više poljoprivrednog zemljišta na teritoriju
FNRJ nego što ga može imati jugoslavenski državljanin, proizlazi da
v i š a k poljoprivrednog zemljišta, koji prekoračuje propisani maksi-
mum stranog državljanina također postaje o p ć e n a r o d n a i m o v i -
na i ulazi u zemljišni fond. Stranom državljaninu isto tako pripada n a-
k n a d a za višak zemljišta koje je uneseno u poljoprivredni zemljišni
fond (čl. 150. st. 3 ZN).
Dok u pogledu naknade državljaninu FNRJ za zemljište koje je
uneseno u poljoprivredni zemljišni fond vrijede u svemu propisi člana
24. ZOPZF, dotle u pogledu naknade za zemljište koje je s t r a n i
d r ž a v l j a n i n stekao nasljeđivanjem u FNRJ, a koje ulazi u zem-
ljišni fond kao višak preko propisanog agrarnog maksimuma, u pravilu,
vrijede odredbe m e đ u n a r o d n o g u g o v o r a sklopljenog s državom
čiji je nasljednik državljanin. Ako takvog ugovora nema ili ako razlozi
političkog oportuniteta (reciprociteta i si.) ne nalažu što drugo, pri-
mijenit će se i na stranog državljanina propisi Zakona o poljoprivred-
nom zemljišnom fondu.

Sudska praksa

1. Naknadu koja pripada nasljedniku za višak zemljišta, koji postoje

općenarodna imovina, treba odrediti po propisima člana 5. i 23. Zakona o
poljoprivrednom zemljišnom fondu općenarodne imovine i drugim odgova-
rajućim propisima, bez obzira da li se radi o zemljoradničkom ili nezemljo-
radničkom višku poljoprivrednog zemljišta (Presuda Saveznog vrhovnog suda
Už 7636/58 od 30. XII 1958, Zb. 111/3-1958, br. 574).
2. U rješenju o nasljeđivanju navedena vrijednost viška poljoprivrednog
zemljišta, koja se nasljedniku oduzima za poljoprivredni zemljišni fond, ne
znači da je takav iznos dosuđen kao odšteta; ova se određuje po posebnim
propisima (Vrhovni sud NR Slovenije Gs rev. 135/58, Pravosodni bilten, br.
3—4/59, str. 35).
3. Vidi odluku uz član 227. ZN.
6
Tako i B l a g o j e v i ć , nav. djelo, str. 20.

534
 Član 154.

II. NASLJEĐIVANJE OSTAVINE ČLANA PORODIČNE ZADRUGE

Član 154.
Ostavinu člana porodične zadruge nasljeđuju njegovi nasljednici po
općim pravilima o nasljeđivanju, ako posebnim propisima ne bude što dru-
go određeno.
Zakonima narodnih republika mogu se u okviru osnovnih načela ovog
zakona donijeti posebne odredbe o nasljeđivanju u porodičnim zadrugama.

1. Prema pravu predratne Jugoslavije mogu se kod nas razlikovati

tri vrste p o r o d i č n i h z a d r u g a .
Jedna vrsta porodičnih zadruga postoji na području Hrvatske i Voj-
vodine (Srijema). Te su zadruge bile uređene Zakonom o zadrugama od
9. V 1889, Novelom tog zakona od 30. IV 1902, provedbenim naredbama
uz ove zakone i odredbom § 125. br. 8 Financijskog zakona za 1939/40
godinu ( h r v a t s k e k u ć n e z a d r u g e ) . U pravnoj se teoriji^)
kućna zadruga označuje kao imovinska i radna zajednica jedne ili više
porodica povezanih na rodbinskoj osnovi, sa zajedničkom nepokretnom
i pokretnom imovinom, bez određenih dijelova. Prema pretežnom mišlje-
nju, hrv. kućna zadruga po svojoj pravnoj strukturi vrlo je slična
strukturi pravne osobe, ali se ipak od nje razlikuje utoliko, što je kod
pravne osobe nosilac prava vlasništva na imovini koja njoj pripada sama
ta pravna osoba, dok je imovina zadruge zajedničko skupno vlasništvo
njezinih članova koji nisu individualno određeni, tako da je nosilac
prava i obaveza zadruge zajednica svagdašnjih članova zadruge(2). Za-
druga, međutim, nastupa u pravnom prometu kao cjelina, pod jednim
imenom koje se sastoji od porodičnog imena članova zadruge, uz oznaku
kućnog broja i mjesta njihovog prebivališta. Jedini osnov za udio u imo-
vinskim pravima na zadružnoj imovini jest članstvo u zadruzi, a ono se
stječe rođenjem, ako je dijete rođeno od roditelja članova zadruge, že-
nidbom ili udajom u zadrugu za člana zadruge i uzadruženjem. Prema
odredbi § 5. cit. Zakona o zadrugama pojedini član zadruge ne može
pravnim poslovima među živima niti za slučaj smrti raspolagati svojim
zadružnim dijelom koji bi mu trebao pripasti iz zadruge za slučaj diobe
zadružne imovine. Iz ovog proizlazi da udio pojedinog člana u zadružnoj
imovini nije bio nasljediv, što znači da nije postojalo nasljeđivanje unu-
tar kućnih zadruga. Pravo tražiti diobu pripadalo je svakom članu za-
druge koji je u zadruzi rođen ili je u nju uzadružen, ako u zadruzi nije
imao predstavnika. Način diobe zadružnog posjeda određivao se prema
području kojem je pripadala zadruga: na tzv. krajiškom području vršila
se po glavama, tako da je svaka diobna grana dobivala toliko dijelova
koliko je u njoj bilo članova, dok se na bivšem građanskom području
dioba vršila po lozama, tj. po principu parentela u sistemu krvnog
srodstva.

1
R a j a č i ć, op. cit. str. 56.
2
R a j a č i ć , op. cit. str. 63.

535
 Član 154.

Srbiji postojalo je nasljeđivanje, samo što su u tom pogledu važila

posebna pravila (§ 527. i 529. SGZ), kojima je bio ponešto modificiran
opći nasljedni red-
2. Poslije oslobođenja pojavilo se u sudskoj praksi pitanje, kako
da se tretiraju kućne zadruge i po kojim pravilima da se raspravljaju
i rješavaju pravni odnosi članova tih zadruga. Vrhovni sud NR Hrvatske
zastupao je u početku shvaćanje da su kućne zadruge, na koje se odnosio
Zakon o kućnim zadrugama iz 1889. god., imovinske i radne zajednice
građanskog prava, a za rješavanje svih predmeta građanskopravne pri-
rode kao što su redovne diobe, provođenje potajnih dioba, pitanje otprem-
nine, otuđenje i opterećenje zadružnih nekretnina, pitanje članstva u
zadruzi, razlaz zadruge itd., da su nadležni redovni sudovi (vidi uputstvo
usvojeno na općoj sjednici Vrhovnog suda NRH od 11. II 1947). Postu-
pajući prema ovom uputstvu, sudovi na području Hrvatske počeli su
pravne odnose iz članstva zadruge rješavati po općim načelima građan-
skog prava, dok su pravna pravila iz Zakona o zadrugama primjenjivali
samo supsidijarno. Kako je ovakav tretman kućnih zadruga, u kojem
je bio zanemaren porodični element koji prevladava u kućnoj zadruzi,
izazvao u praksi dosta poteškoća, došlo je uskoro do modifikacije u shva-
ćanjima o pravnoj naravi kućne zadruge. Kasnija sudska praksa sma-
trala je kućne zadruge imovinskim zajednicama sui generis s izrazitim
porodičnim elementom. U stvarima kućnih zadruga i posebno u diobnom
postupku sudovi su tada primjenjivali ona pravna pravila iz predratnog
zakonodavstva o kućnim zadrugama kojih su primjenu smatrali mogućom.
u smislu čl. 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donijetih prije 6. IV
1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije. Pri tom su postupali s izvje-
snim elasticitetom, tako da su odstupali od tih pravila u .slučajevima kad
su smatrali da to zahtijeva pravičnost.
3. U prvo vrijeme nakon stupanja na snagu Zakona o nasljeđivanju
u sudskoj praksi na području Hrvatske došlo je do izražaja stanovište
da se član 154. ZN ne može odnositi na kućne zadruge za koje su važila
pravna pravila (hrv.) Zakona o zadrugama iz 1889. godine. Smatralo se,
naime, da se ne može govoriti o »ostavini člana porodične zadruge« kod
one vrste zadruga, gdje je zadružna imovina u skupnom vlasništvu svih
članova zadruge, kao što je to slučaj kod kućnih zadruga na području
Hrvatske. Iza umrlog člana takve kućne zadruge nije, prema ovom sta-
novištu, ostala nikakva imovina o kojoj bi se moglo raspravljati, ukol ; ko
umrli član nije imao svoju vlastitu imovinu, odvojenu od zadružne
imovine (osebunjak), a u pogledu tog osebunjka dolazi ionako do na-
sljeđivanja po općim pravilima.
Do prijeloma u ovom pitanju došlo je nakon objavljivanja rješenja
Vrhovnog suda NR Hrvatske od 18. XII 1956, Gzz 100/56 (vidi odluku
tog suda navedenu uz ovaj član pod br. 1). U tom rješenju, kao i u
drugim odlukama istog suda,, koje su kasnije uslijedile izraženo je u
suštini slijedeće:
a) Kućne zadruge su preživjela ustanova kojoj nema mjesta u našem
društvenom uređenju; one su prestale pravno postojati stupanjem na
snagu Odluke AVNOJ-a o ukidanju pravnih propisa koji su bili na

537
Član 154.

snazi u času neprijateljske okupacije, odnosno Zakona o potvrdi i izmje-

nama ove Odluke (SI. 1. DFJ br. 4/45 i SI. 1. FNRJ br. 86/46);
b) Iza umrlog člana kućne zadruge treba uvijek provesti ostavinsku
raspravu, i to u pogledu njegova udjela u zadružnoj imovini;
c) Pri provođenju ostavinske rasprave treba primjenjivati odredbe
Zakona o nasljeđivanju, dok se pravna pravila Zakona o kućnim zadru-
gama, a posebno ona koja se odnose na pitanje nasljeđivanja, ne mogu
primjenjivati ni na one nasljednopravne odnose koji su nastali prije
objavljivanja Zakona o nasljeđivanju, ali poslije 6. IV 1941. (kao dana
ukidanja starog pravnog sistema), ukoliko ti nasljednopravni odnosi nisu
već u smislu člana 242. ZN riješeni pravomoćnom sudskom odlukom,
sporazumom, diobom ili na drugi način.
Iz kategorične formulacije člana 154. mora se zaključiti da se pod
ostavinom člana porodične zadruge, dakle i kućne zadruge u Hrvatskoj
podrazumijeva njegov č l a n s k i u d i o u z a d r u ž n o j i m o v i n i ,
odnosno ona imovina koja bi mu trebala pripasti u slučaju diobe zadruge
ili brisanja zadružnog svojstva. Očigledno je da se ovdje nije mislilo na
posebnu imovinu zadružnog člana (osebunjak), jer za nasljeđivanje te
imovine ne samo da nisu potrebni posebni propisi nego u republičkim
zakonima, o kojima se govori u stavu 2, ne bi bili ni dopustivi. Odredbom
stava 1. ovog člana statuirana je, prema tome, n a s l j e d i v o s t član-
s k o g u d j e l a u zadružnoj imovini, što znači da udio umrlog člana
zadruge u zadružnoj imovini predstavlja imovinu koja je predmet na-
sljeđivanja u smislu člana 2. ZN. Kako pak udio člana zadruge u zadru-
žnoj imovini nije određen (vidi naprijed pod 1)„ to ga treba nakon smrti
člana zadruge, prije donošenja rješenja o nasljeđivanju, odrediti, jer u
protivnom slučaju to rješenje ne bi bilo podesno za upisivanje u zemlji-
šnu knjigu (čl. 228. st. 2 tač. 2. i čl. 230. ZN).
Ostavinski sud, međutim, u pravilu nije u mogućnosti da u okviru
ostavinskog postupka utvrdi koji dio zadružne imovine odgovara član-
skom udjelu umrlog člana zadruge. Razlog tome je taj, što se nasljedno-
pravni interesenti u ostavinskom postupku (presumptivni nasljednici)
redovno ne podudaraju s reflektantima na zadružnu imovinu, tj. s po-
tencijalnim učesnicima u postupku za diobu zadružne imovine. Krug
učesnika u diobnom postupku je, naime, širi od kruga nasljednika u
ostavinskom postupku, jer je ostavina člana zadruge, u pravilu, samo dio
zadružne imovine. (6) Kako se, međutim, postupak za ostavinsku raspravu,
kada se ostavinska imovina sastoji iz nekretnina (kao što je to slučaj kad
se radi o ostavini člana kućne zadruge) provodi po službenoj dužnosti
(čl. 175, čl. 216. st. 2 i čl. 235. st. 2 ZN), a sud je dužan u ostavinskoj
raspravi utvrditi imovinu umrlog (čl. 173. ZN), to ostavinski sud mora po
službenoj dužnosti p r e k i n u t i ostavinsku raspravu
iza umrlog člana kućne zadruge i po s l u ž b e n o j d u ž n o s t i po-
k r e n u t i p o s t u p a k z a b r i s a n j e z a d r u ž n o g svojstva
i d i o b u z a d r u ž n e i m o v i n e . Ovo je u skladu s naprijed spome-
nutim stanovištem da kućne zadruge stvarno više i ne postoje, zbog čega
6
Dr Petar B r e š k o v i ć , Ostavina člana kućne zadruge, Odvjetnik br.
5—6/57, str. 109.

538
 Član 154.

je potrebno putem odgovarajućih upisa u zemljišnim knjigama pro-

vesti i njihovu formalnu likvidaciju.(7)
Nakon što se u postupku za diobu zadružne imovine odredi članski
udio umrlog člana zadruge i na taj način utvrdi dio koji na njega otpada
od zadružne imovine, nastavit će se ostavinski postupak, pa će se taj dio
zadružne imovine smatrati njegovom ostavinom.
U postupku diobe zadružne imovine, koji je pokrenut u povodu
ostavinskog postupka iza umrlog člana zadruge treba kao zainteresirane
stranke tretirati i njegove presumptivne nasljednike, ukoliko ovi i sami
nisu članovi iste zadruge, jer u protivnom slučaju njihovi interesi u
diobnom postupku ne bi bili zaštićeni.
3. Zakone o kojima se govori u stavu 2 ovog člana nije dosad do-
nijela još nijedna republika. Za nasljeđivanje ostavine umrlog člana
porodične zadruge važe, prema tome, u svim našim republikama opća
pravila o nasljeđivanju sve dotle dok se zakonima pojedinih republika
o tome ne donesu posebne odredbe. Ove odredbe moraju, međutim, biti
u skladu s osnovnim načelima Zakona o nasljeđivanju.

S u d sk a pr ak s a
1. Stupanjem na snagu Odluke AVNOJ-a o ukidanju pravnih propisa,
koji su bili na snazi u času neprijateljske okupacije, odnosno Zakona o potvrdi
i izmjenama ove odluke, kućne zadruge prestale su pravno postojati, pa se
pravna pravila iz bivšeg Zakona o kućnim zadrugama ne mogu više primje-
njivati ni pod kojim vidom, a imovinski odnosi između članova bivše kućne
zadruge trebaju se rješavati po načelima i propisima građanskog prava. Prema
tome, udio člana kućne zadruge u zadružnoj imovini predstavlja predmet
nasljeđivanja i predmet ostavinske rasprave (Rješenje Vrhovnog suda NR
Hrvatske Gzz 100/56 od 18. XII 1956, Zb. 1/3-1956, br. 677).
2. Zakon o kućnim zadrugama iz 1889. godine prestao je važiti. Zbog toga
se u povodu prijedloga za brisanje zadružnog svojstva treba utvrditi za-
jednički predak svih zainteresiranih osoba i sa zadružnom imovinom postupati
kao s imovinom tog zajedničkog pretka, prema odredbama ZN (Vrhovni sud
AP Vojvodine Gzz 64/57, Glasnik, br. 4/58, str. 24).
3. Do bi nosioci prava na nekretninama koje su u zemljišnoj knjizi upi-
sane kao vlasništvo kućne zadruge mogli i individualno da ostvaruju svoja
prava, mora prethoditi likvidacija kolektivnog vlasništva kućne zadruge bilo
u ostavinskom postupku, bilo u vanparničnom ili parničnom, razvrgnućem
kolektivnog vlasništva s rezultatima uknjižbe prava vlasništva u zemljišnoj
knjizi na njihovo ime (Savezni vrhovni sud Rev. 232/58 od 29. V 1958, Pravni
život, br. 9—10/58, str. 54).
4. Činjenica da je sin do 6. IV 1941. godine bio član kućne zajednice,
koju su sačinjavali on, njegov otac i maćeha i da je otac umro poslije toga
datuma, ne daje sinu veće nasljedno pravo od prava koje pripada njegovoj
maćehi po članu 10. Zakona o nasljeđivanju, bez obzira na to što su sin i otac
do 6. IV 1941. godine, na temelju kućne zajednice, imali jednaka vlasnička
prava na imovini te zajednice (Presuda Vrhovnog suda NR Crne Gore Gi
168/58 od 14. V 1959, Pravni zbornik, br. 1/60, str. 92).
7
Ne bi, prema tome, bilo pravilno da sud, prekidajući ostavinsku ras-
pravu, upućuje nasljednike na pokretanje postupka za diobu zadruge, jer u
tom slučaju ostaje otvoreno pitanje kako da se postupi ako nasljednici taj po-
stupak ne pokrenu.

539
Član 155.

GLAVA SEDMA

SUKOB ZAKONA
P r i m j e n a z a k o n a n a j u g o s l a v e n s k e d r ž a v l j a n e

Član 155.
Odredbe ovog zakona vrijede za nasljeđivanje svih državljana Fede-
rativne Narodne Republike Jugoslavije bez obzira gdje je nastupila smrt
i gdje se nalazila imovina.

1. U glavi sedmoj Zakona o nasljeđivanju (čl. 155—160) sadržane su

tzv. k o l i z i o n e n o r m e za područje nasljednopravnih odnosa. To
su odredbe na osnovu kojih se određuje koje će pravo biti mjerodavno
za prosuđivanje nasljednopravnog odnosa s e l e m e n t o m i n o z e m -
n o s t i ( m e đ u n a r o d n e , internacionalne o s t a v i n e ) . Taj element
inozemnosti može biti izražen ili u subjektu (ako su ostavilac ili nasljed-
nici strani državljani ili osobe bez državljanstva) ili u objektu, odnosno
predmetu nasljeđivanja (ako je ostavilac svoju imovinu ili pojedine
dijelove te imovine ostavio u stranoj državi). Pored toga, element ino-
zemnosti pojavljuje se i u slučaju kada je oporuka domaćeg državljanina
sastavljena u inozemstvu po propisima tamošnjeg zakona (čl. 158. st.
1 ZN).
Pitanje da li, pod kojim uvjetima i u kojem opsegu strani državljanin
može naslijediti u određenoj državi (čl. 5. ZN), rješava se propisima
o pravnom položaju stranaca, a ne propisima o sukobu zakona.(x) Prema
tome, do »sukoba zakona« u smislu Zakona o nasljeđivanju može doći:
a) ako naš državljanin umre u inozemstvu i ondje ili u našoj zemlji
ostavi imovinu,
b) ako naš državljanin umre u našoj zemlji, ali ostavi imovinu u
inozemstvu,
c) ako je naš državljanin sastavio oporuku u inozemstvu po propi-
sima tamošnjeg zakona,
d) ako strani državljanin ili osoba bez državljanstva umre u našoj
zemlji i ovdje ostavi imovinu,'
e) ako strani državljanin ili osoba bez državljanstva umre u inozem-
stvu, a u našoj zemlji ostavi imovinu.
Na situaciju navedenu pod a) i b) odnosi se čl. 155. ZN, na onu pod
c) čl. 158. ZN, a na situaciju pod d) i e) odnosi se čl. 156. i 157. ZN.
2. S obzirom na okolnost da naša država spada među em i g r a ci-
o n e z e m l j e , s vrlo velikim brojem iseljenika, kod donošenja Za-
kona o nasljeđivanju posvetila se velika pažnja rješenju pitanja vezanih
1
Izraz » s u k o b z a k o n a « upotrebljava se u međunarodnom privat-
nom pravu u prenesenom smislu. Taj izraz znači da za prosuđivanje nekog
životnog odnosa dolaze u isto vrijeme u obzir propisi različitih pravnih pore-
daka, tako da od izbora propisa ovisi pravna ocjena tog odnosa i rješenje
spornog pitanja.

540
 Član 1"5.

uz nasljednopravne odnose s elementom inozemnosti, odnosno pitanju

tzv. međunarodnih ostavina. U tom je pogledu Zakon o nasljeđivanju
dao rješenja koja znače korjenitu promjenu u poređenju s kolizijskim
pravilima ČGZ-a (§ 300) i bivšeg Vanparničnog postupka (§ 24—27). Dok
je u nasljednom pravu predratne Jugoslavije bilo prihvaćeno načelo
nizlikovanja između pokretne i nepokretne ostavine, pa je za nasljeđi-
vanje pokretne imovine u načelu bio mjerodavan domovinski zakon
2
ostavioca, a za nekretnine lex rei sitae,( ) Zakon o nasljeđivanju uveo
je u naše kolizijsko nasljedno pravo n a č e l o j e d i n s t v a n a s l j e d -
stva (univerzalnosti ostavine), odredivši da za pitanje nasljeđivanja
općenito vrijedi zakon države čiji je državljanin bio ostavilac u vrijeme
svoje smrti. Ovo načelno kolizijsko pravilo, prema kojem je kao n a-
s l j e d n i s t a t u t označen d o m o v i n s k i z a k o n ( l e x p a t r i -
ae, 1 ex n a t i o n a l i s ) o s t a v i o c a , (3) proizlazi iz odredbe ovog
člana i odredbe čl. 156. stav 1 ZN uzetih u cjelini. Ove odredbe, prema
tome, predstavljaju tzv. p o t p u n e (dvostrane) k o l i z i o n e n o r m e ,
jer se njima određuje ne samo opseg važenja vlastitog materijalnog prava
(kao što je to slučaj kod nepotpunih, jednostranih kolizionih normi) nego
one daju odgovor i na pitanje koje je pravo mjerodavno u slučajevima
kada je isključena primjena domaćeg prava.

2
Do podjele ostavine na mobilarnu i imobilarnu i njenom podvrgavanju
različitim statutima došlo je pod utjecajem kasnije statutarne teorije. Mobi-
larna ostavina se podvrgava personalnom statutu, tj. legi domicilii ostavioca, a
imobilarna legi rei sitae.
3
Na konferencijama za uređenje međunarodnog privatnog prava u
Haagu (Haške konferencije) nastojalo se postići sporazum u unifikaciji koli-
zijskih pravila za područje nasljednog prava, ali pokušaji koji su u tom pravcu
učinjeni nisu doveli do konačnog rješenja tog pitanja. Ostalo se dosad samo
na nacrtu konvencije, koja je izrađena na šestoj Haškoj konferenciji održanoj
1928. godine. Tim je nacrtom prihvaćeno načelo jedinstva nasljeđivanja a kao
mjerodavno nasljedno pravo — lex patriae ostavioca, tj. ista načela na kojima
se temelji naš kolizijski sistem u oblasti nasljeđivanja.
Ostale zemlje možemo u pogledu kolizijskog nasljednog prava podijeliti
na dvije glavne grupe, a svaku od ovih dviju grupa na dvije podgrupe.
.Prvu g r u p u sačinjavaju zemlje koje prihvaćaju n a č e l o j e d i n -
stva n a s l j e đ i v a n j a . U ovoj grupi treba razlikovati zemlje koje na
nasljeđivanje primjenjuju d o m o v i n s k o p r a v o o s t a v i o c a (Albanija,
Cehoslovačka, Grčka, Italija, Japan, Kina, Nizozemska, Njemačka, Poljska, Por-
lugal, Španjolska, Švedska) od zemalja koje primjenjuju p r a v o o s t a v i -
očevog d o m i c i l a (Argentina, Danska, Nikaragva, Norveška, Paragvaj,
a s izvjesnim modifikacijama i Švicarska).
D r u g u g r u p u sačinjavaju zemlje koje prihvaćaju s i s t e m podi-
j e l j e n o g n a s l j e d n o g s t a t u t a , tako d a j e z a n e p o k r e t n u o s t a -
vinu m j e r o d a v a n l e x r e i s i t a e svake pojedine nekretnine, dok u
pogledu p o k r e t n e o s t a v i n e neke o d tih zemalja p r i m j e n j u j u d o -
m o v i n s k o p r a v o ostavioca (Austrija, Bugarska, Madžarska, Rumunjska,
Turska), a druge pravo o s t a v i o č e v o g p o s l j e d n j e g d o m i c i l a (Bel-
gija, Engleska, Francuska, SAD).
Prema tome, zemlje u kojih je nasljeđivanje jedinstveno primjenjuju
na čitavu ostavinu samo jedan statut (to je ili domovinski zakon ostavioca ili
zakon njegova domicila), a zemlje u kojih je nasljedni statut podijeljen, u
pogledu nekretnina bez razlike primjenjuju lex rei sitae, a u pogledu pokret-
rina neke primjenjuju domovinski zakon ostavioca, a druge zakon njegova
domicila (vidi E i s n e r , op. cit, I sv., str. 345, Š t e m p i h a r, op. cit., str.
185, i K a t i č i ć, op. cit., str. 37).

541
Član 155 — 156. , ',

3. Ako je ostavilac bio o s o b a s d v a i l i v i š e d r ž a v l j a n -

s t v a (bipatrid, polipatrid), od kojih je jedno jugoslavensko, smatra
se samo našim državljaninom (čl. 2. Zakona o državljanstvu). Prema
tome, u takvom slučaju, ukoliko međunarodnim ugovorom nije dru-
gačije predviđeno, za nasljeđivanje vrijede u smislu ovog člana odredbe
Zakona o nasljeđivanju.
Kako se rješava sukob između dva ili više stranih državljanstava (od
kojih nijedno nije jugoslavensko), vidi uz čl. 188. ZN pod tač 4.
4. U slučaju međunarodnih ostavina potrebno je dobro r a z l i k o -
v a t i p i t a n j e i z b o r a m a t e r i j a l n o g z a k o n a (mjerodavnosti
nasljednog prava) o d p i t a n j a m e đ u n a r o d n e n a d l e ž n o s t i
(nadležnosti za provođenje ostavinske rasprave). Ova je razlika vidljiva
i iz sistematike Zakona o nasljeđivanju u kojem su tzv. materijalna ko
lizijska pravila potpuno odvojena od procesnih kolizijskih pravila, od-
nosno od pravila o međunarodnoj nadležnosti. Prva su sadržana u prvom
dijelu zakona, tj. među odredbama o nasljednom pravu, a druga u dru-
gom dijelu koji se odnosi na postupak u nasljednim stvarima.(5) Ali ova
je razlika u našem pravu ujedno i suštinske prirode, jer je pitanje mjero-
davnog nasljednog prava potpuno neovisno od pitanja sudske nadležno-
sti (jurisdikcije). Tako se prema članu 156. stav 1 ZN na nasljeđivanje
stranca koji je na području naše države ostavio nepokretnu imovinu
treba primijeniti supstancijama (materijalno) nasljedno pravo njegove
zemlje (ili nasljedno pravo zemlje na koje kolizijska pravila njegove
zemlje upućuju), iako je za ostavinsku raspravu s obzirom na odredbu
ćl. 189. stav 1 ZNi, isključivo nadležan naš sud. S druge pak strane, prema
našim propisima o međunarodnoj nadležnosti (čl. 188. st. 2 ZN) nema
smetnje da inozemni organ provede ostavinsku raspravu iza našeg drža-
vljanina koji je u inozemstvu ostavio nepokretnu imovinu, već samo
očekujemo da će se na tu ostavinu prema odredbi ovog člana primijeniti
naše nasljedno pravo. U protivnom slučaju dolazi do retorzije u smislu
čl. 156. st. 2 ZN.
Od propisa o međunarodnoj nadležnosti treba razlikovati procesualne
propise po kojima se vodi ostavinska rasprava. Ovi će se propisi primije-
niti bez obzira na to da li je ostavilac naš državljanin ili je stranac, jer
za postupak uvijek vrijede domaći propisi kao lex fori.(6)

Sudska praksa
Vidi odluku pod br. 1. uz član 189. ZN.

N a s l j e đ i v a n j e s t r a n i h d r ž a v l j a n a
Član 156.
Za nasljeđivanje stranih državljana vrijede odredbe zakona zemlje
čiji je državljanin bio ostavilac u vrijeme svoje smrti ili odredbe zakona
na koji taj zakon upućuje.
4
Vidi E i s n e r, op. cit, I sv. str. 43.
5
S t e m p i h a r , Kolizijska pravila Zakona o nasljeđivanju, Zbornik
znanstvenih
6
rasprava XXVI letnik, str. 183.
K a t i č i ć , Međunarodno privatno pravo, Posebni dio, II porodični
i nasljedni statut (litografija), str. 39.

541
 Član 156.

Ako se u državi umrlog stranog državljanina ostavina jugoslavenskog

državljanina raspravlja po njezinim zakonima, ostavina tog stranog drža-
vljanina, koja se nalazi na teritoriju Federativne Narodne Republike Ju-
goslavije, raspravit će se po odredbama ovog zakona.

1. Odredbama čl. 155. i 156. st. 1 ZN određen je o p ć i n a s l j e d -

ni s t a t u t za pitanja nasljeđivanja: to je domovinski zakon (lex patri-
ae, lex nationalis) ostavioca, tj. z a k o n z e m l j e č i j i j e d r ž a -
v l j a n i n b i o o s t a v i l a , c u vrijeme svoje smrti.
O p s e g v a ž e n j a općeg nasljednog statuta nije izričito određen
(u nacrtu Haške konvencije iz 1928. god. nasljedni je statut definiran
u čl. 1). Općenito uzevši, može se, međutim, reći da se po općem nasljed-
nom statutu rješavaju sva pitanja iz odnosa nasljeđivanja za koja nisu
predviđena posebna kolizijska pravila, kao što je to slučaj u pogledu
o b l i k a o p o r u k e (čl. 158. ZN). Za oblik oporuke važi, prema tome,
posebanstatut.
Po općem nasljednom statutu, tj. po nacionalnom zakonu ostavioca
prosuđivat će se pitanje da li je nastupio slučaj nasljeđivanja, pitanje
temelja pozivanja na nasljedstvo, kruga zakonskih nasljednika, opsega
raspolaganja oporukom, prava na nužni dio, uvjeta za materijalnu pra-
vovaljanost oporuke, dopustivost sadržaja oporuke, kako se stječe na-
sljedstvo, pitanje ostavine bez nasljednika, međusobnog odnosa nasljed-
nika, njihove odgovornosti za dugove i druga nasljednopravna pitanja
za koja ne postoji poseban statut.
Pitanje valjanosti braka, valjanosti usvojenja, bračnosti rođenja,
vanbračnog očinstva i si. ne prosuđuje se po nasljednom statutu, nego po
statutima koji su mjerodavni za te odnose (osobni, odnosno porodični,
bračni, adopcioni statut).^)
Posebno je pitanje da li u opseg nasljednog statuta ulazi sposobnost
nasljeđivanja i sposobnost oporučivanja ili su obje vrste sposobnosti
podvrgnute osobnom statutu.
Budući da je s p o s o b n o s t n a s l j e đ i v a n j a (čl. 130. ZN) samo
posebna vrsta pravne sposobnosti (specijalna pravna sposobnost), za
koju važi osobni statut, treba je prosuđivati po osobnom statutu nasljed-
nika, tj. po njegovom domovinskom zakonu.( 2 )
U pogledu s p o s o b n o s t i o p o r u č i v a n j a (testamenti factio
activa; čl. 64. ZN) mjerodavan je po našem pravu nasljedni statut, a ne
osobni.(') To proizlazi iz odredbe čl. 159. ZN koja se odnosi na materijalnu
1
2
Eisner, op. cit, I sv., str. 352; K a t i č i ć , op. cit., str. 39.
Eisner, op. cit., I sv. str. 353.
Drugačije S t e m p i h a r, op. cit., str. 190 i C i g o j, Les regles de con-
flits de lois du droit Yougoslave en matiere des succesions, Jugoslavenska revija
za međunarodno pravo, br. 1/56, str. 146, koji sposobnost nasljeđivanja pod-
vrgavaju
3
nasljednom statutu.
Mišljenja o tome u teoriji su podijeljena (vidi E i s n e r , Nekoliko pita-
nja nasljednog prava i postupka u ostavinskim stvarima s obzirom na Zakon
o nasljeđivanju, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, br. 3—4/55, str. 191,
i S t e m p i h a r , op. cit., str. 193).
Ovo pitanje nije za naše pravo od nekog praktičnog značaja, jer po našem
kolizijsko-pravnom sistemu za osobni nasljedni statut vrijedi isti zakon, tj.
domovinsko pravo ostavioca.

543
Član 156.

pravovaljanost oporuke, kod čega treba istaći da je oporučna sposobnost

samo jedna od pretpostavki te pravovaljanosti. Vidi uz čl. 159. ZN.
2, Od načela primjene domovinskog prava ostavioca kao općeg na-
sljednog statuta postoje tri slučaja odstupanja. Prvi slučaj odstupanja
sadržan je u ustanovi »renvoi« o kojoj se govori u stavu 1 ovog člana i u
čl. 159. ZN. Do odstupanja od navedenog načela dolazi i u slučaju pri-
mjene retorzije (odmazde) koja je predviđena u stavu 2 ovog člana. Treći
slučaj odstupanja od načela primjene domovinskog prava ostavioca
pojavljuje se u situaciji kada su odredbe tog prava u protivnosti s na-
šim javnim poretkom (ordre public). Na taj se slučaj odnose odredbe
člana 160. ZN.
R e n v o i (upućivanje u širem smislu) je ustanova međunarodnog
privatnog prava, o kojoj se govori u slučaju kada strano pravo, koje bi
prema kolizionoj normi domaćeg prava (normi legis fori) trebalo biti
mjerodavno za rješenje nekog pravnog odnosa s elementom inozemnosti,
ne smatra sebe za to mjerodavnim već upućuje na primjenu nekog dru-
gog prava. Strano pravo može pri tom upućivati natrag na domaće
pravo (lex fori) — to je onda renvoi u užem smislu ( u z v r a t , v r a ć a -
n j e n a t r a g , Riickverweisung) ili upućivati na pravo neke treće dr-
žave ( u p u ć i v a n j e n a d a l j e p r a v o , renvoi d e second degre,
Weiterverweisung).
Renvoi kao odstupanje od općeg nasljednog statuta ustanovljen je
odredbom stava 1 ovog člana, i to riječima ». . . i l i o d r e d b e z a k o n a
na k o j i t a j z a k o n u p u ć u j e « kao i odredbom člana 159. ZN
(»... i l i p o z a k o n u n a k o j i t a j z a k o n u p u ć u j e«).(4) I z
ove se stilizacije može zaključiti da je po našem zakonu prihvaćen »ren-
voi« u oba svoja oblika: kao uzvrat (vraćanje na naše pravo) i kao upu-
ćivanje na pravo treće države. Kao što se, međutim, u teoriji međuna-
rodnog privatnog prava općenito smatra da kolizijsko pravilo, upućujući
na strano pravo, upućuje ne samo na njegova supstanci jalna (materijal-
na) pravila .nego i na kolizijska pravila tog stranog prava (inače ne bi ni
moglo doći do »renvoi-a«), tako se, s druge strane, ističe da »renvoi« kao
uzvrat znači upućivanje samo na supstancijama'pravila legis fori (a ne i
na njegova kolizijska pravila), a »renvoi« kao upućivanje na dalje pravo
da vrijedi samo do prvog stupnja, čime se u stvari upućivanje opet ogra-
5
ničuje na supstanci jalna pravila treće države.( ) To znači da je u slučaju
uzvrata definitivno mjerodavan naš zakon, a u slučaju upućivanja na
zakon treće države definitivno je mjerodavan zakon te države, a ne i
neki daljnji zakon na koji bi zakon treće države upućivao.(6) Ako je npr.
danski državljanin, koji je bio domiciliran u našoj državi, na području
4
Stilizacija ovih rečenica (upotreba disjunktivnog veznika »ili«) mogla bi
navesti na misao da se ovdje radi o alternativnom statutu, što razumljivo,
u ovim slučajevima ne dolazi u obzir. Prema tome, ako domovinski zakon
ostavioca u pogledu primjene nasljednog prava upućuje na zakon neke druge
zemlje (vraća natrag na naše pravo ili upućuje na treće pravo), primijenit će
se isključivo zakon na koji upućuje domovinski zakon ostavioca (vidi Kati-
č i ć, op. cit., str. 44).
5
E i s n e r , op. cit., sv. I, str. 71; K a t i č i ć , op. cit., str. 45;
6
C i g o j, op. cit., str. 148; K a t i č i ć , l c .

544
 Član 156.

naše države ostavio nekretnine, za ovu njegovu ostavinu bilo bi po

našem pravu (kolizijsko pravilo iz čl. 156. st. 1 reč. prva) mjerodavno
dansko pravo. Kako pak dansko pravo stoji na stanovištu legis domi-
cilu pa, prema tome, za ovaj slučaj proglašava mjerodavnim naše
pravo (upućuje natrag na primjenu našeg prava), naš će sud na ovu
ostavinu primijeniti naš zakon. Ako, međutim, pretpostavimo da je taj
isti danski državljanin imao domicil u Njemačkoj, koja kao mjerodavno
pravo za nasljeđivanje stranih državljana smatra domovinski zakon ostavi-
oca, raspadijelit će naš sud njegovu ostavinu ipak po njemačkom za-
konu, i to po supstancijalnim pravilima tog prava, jer je to neposredno
daljnji zakon na koji domovinski zakon ostavioca upućuje, a neće uzi-
mati u obzir kolizijsko pravilo njemačkog prava prema kojem bi za
nasljeđivanje u ovom slučaju bio mjerodavan domovinski zakon ostavi-
oca, tj. dansko pravo.
S obzirom na okolnost da kao nasljedni statut po našem pravu važi
domovinsko pravo ostavioca, naš sud može doći u priliku da na naslje-
đivanje stranog državljanina primjenjuje pravo u kojem je prihvaćen
sistem podijeljenog nasljednog statuta, tako da za nekretnine važi lex
rei sitae, a za pokretnine bilo domovinski zakon ostavioca, bilo zakon
njegova domicila. Ovakva će situacija za naš sud nastupiti u povodu
primjene »renvoi-a«, tj. kada domovinsko pravo ostavioca, sa sistemom
podjele mjerodavnog prava prema pokretnoj i nepokretnoj ostavini,
proglašava u pogledu jedne ili druge kategorije ostavinske imovine
mjerodavnim naše ili neko drugo pravo. U tom će se slučaju pojaviti
pitanje po kojem pravu treba utvrditi da li se neka stvar iz ostavine
treba smatrati pokretnom ili nepokretnom ( p i t a n j e k v a l i f i k a -
cije). Budući da naš zakon podvrgava cjelokupnu ostavinu jedinstvenom
statutu, bez razlikovanja između pokretnina i nekretnina, izvršit će se
kvalifikacija svojstva ostavinskih stvari — s obzirom na pokretnost ili
nepokretnost — prema odredbama mjerodavnog stranog prava. Prema
rezultatu provedene kvalifikacije odredit će se koje je pravo mjerodavno
za nasljeđivanje pokretne, a koje za nasljeđivanje nepokretne imovine.
3. U stavu 2 ovog člana predviđa se p r i m j e n a n a č e l a r e -
t o r z i j e ( o d m a z d e ) . Retorzija (od lat. riječi retorquere: okrenuti,
uzvratiti) je institut pomoću kojeg pojedine države nastoje svoje drža-
vljane zaštititi od zapostavljanja u drugim državama. Taj se institut sa-
stoji u određenim,, primjerenim protumjerama koje predviđa neka država
kao odgovor na nepovoljan tretman njenih državljana u drugoj državi.
Svrha odredbe stava 2 jest ta da se strana država potakne da ostavine
naših državljana, koje su u njenoj ostavinskoj jurisdikciji, raspravlja
po n a š e m nasljednom pravu, a ne po svojem. Bude li, međutim, strana
država ostavine naših državljana ipak raspravljala po svojem nasljednom
pravu, to će i naša država ostavine njenih državljana raspravljati po
odredbama Zakona o nasljeđivanju.
Pod zakonima strane države (» .. . raspravlja po njezinim zakonima«)
treba podrazumijevati n e s a m o s u p s t a n c i j a l n a (materijalna)
p r a v i l a njenog nasljednog prava n e g o i njena k o l i z i j s k a p r a -
vila. Prema tome, treba primijeniti retorziju i u slučaju kada strana
država na temelju svojih kolizijskih pravila raspravlja ostavine naših

Zakon o nasljeđivanju s komentarom 545

Član 156.

državljana po nasljednom pravu, neke druge države.(7) Ako npr. naš

državljanin, koji je u vrijeme svoje smrti imao domicil u Francuskoj,
umre u Norveškoj i ondje ostavi imovinu, norveški će sud na ovu osta-
vinu primijeniti francusko pravo, jer je po norveškom pravu za na-
sljeđivanje mjerodavno pravo posljednjeg domicila ostavioca. Iako nor-
veški sud u ovom slučaju na ostavinu našeg državljanina nije primijenio
norveško nasljedno pravo već pravo treće države (Francuske), taj je
slučaj razlog za retorziju u smislu odredbe stava 2, jer je bitna pretpo-
stavka za njenu primjenu da strana država na ostavinu našeg državlja-
nina ne primjenjuje naše pravo.
Međutim, kod ocjene pitanja da li u određenom slučaju ima mjesta
retorziji, sud mora prethodno utvrditi kako bi strana država postupala
u konkretno istoj situaciji. Da je npr. naš državljanin, o kome je maločas
bila riječ, imao u vrijeme svoje smrti domicil u našoj zemlji, norveški
bi sud s obzirom na princip domicila norveškog kolizijskog prava njegovu
ostavinu raspravio po našem zakonu, pa ovaj slučaj, prema tome, ne bi
bio razlog za retorziju. Zbog toga će i naš sud kad provodi ostavinsku
raspravu u pogledu ostavine koju je norveški državljanin s posljednjim
domicilom u Norveškoj ostavio na području naše države, provesti po
norveškom nasljednom pravu.
Retorzija se, kako to proizlazi iz odredbe stava 2, primjenjuje samo
u pogledu one imovine stranog državljanina koja se nalazi na području
naše države. Prema tome će naš sud, ako bi po bilo kojem osnovu bio
nadležan za vođenje ostavinske rasprave u pogledu imovine stranog
državljanina, koja se nalazi izvan naše države, na ovu ostavinu primi-
jeniti domovinsko pravo ostavioca, iako se u njegovoj zemlji ostavina
našeg državljanina raspravlja po njezinom nasljednom pravu.(8) S dru-
ge pak strane, s obzirom na načelo jedinstva nasljeđivanja koje je pro-
vedeno u našem zakonu, retorzija će se odnositi na cjelokupnu imovinu
stranog državljanina koja se nalazi na našem području, makar država
kojoj pripada taj stranac po svojim zakonima raspravlja samo dio osta-
vine naših državljana, npr. samo nepokretnu ostavinu, kao što je to
slučaj u državama sa sistemom podijeljenog nasljednog statuta, uz prin-
cip legis patriae za pokretnu ostavinu.
Kako u kolizijskim sistemima suvremenih zakonodavstava postoji
znatna razlika u pogledu određivanja mjerodavnog nasljednog prava,
tako da neke države ne priznaju mjerodavnost domovinskog prava osta-
vioca uopće, a neke to ne priznaju samo u pogledu nepokretne imovine
koja je na njihovom području (vidi notu 2 uz član 155), to neće biti
rijedak slučaj da naši sudovi pri raspravljanju ostavina stranih drža-
vljana moraju primijeniti retorziju.(')
4. Primjena načela domovinskog zakona ostavioca na nasljeđivanje
stranih državljana, kao i primjena odredbe stava 2 ovog člana o retorziji
nameće našim sudovima dužnost da u svakom pojedinom slučaju usta-
7
8
Vidi S t e m p i h a r, op. cit., str. 187.
9
K a t i č i ć, op. cit., str. 47.
Odredbe o retorziji primjenjuje sam sud, ako posebnim propisima nije
predviđeno da odluku o tome da li treba vršiti retorziju donosi drugi organ
(vidi E i s n e r, op. cit., sv. I, str. 120).

546
 Član 156.

novepropise n a s l j e d n o g prava, k o j e v a ž i u o d n o s n o j
državi. Ako je to pravo sudu poznato, primijenit će, bez daljnjeg,
na konkretnu ostavinu odgovarajuće propise stranog prava (odnosno —
ako postoje pretpostavke za retorziju, otklonit će njihovu primjenu, a
ostavinu će raspraviti po našem nasljednom pravu), a ako mu nije
poznato nasljedno pravo koje važi u stranoj državi, zatražit će prethodno
o tome podatke i obavještenja od Saveznog sekretarijata za pravosu-
đe, (10) ili će se na drugi način pobrinuti da to sazna (čl. 211. ZPP u vezi
s čl. 174. ZN).(»)
5. Odredba stava 1 ovog člana o mjerodavnom nasljednom pravu
primjenjivat će se, razumljivo, samo ukoliko m e đ u n a r o d n i m u g o -
vorima ne bi u tom pogledu bilo nešto drugo predviđeno.
Od međunarodnih ugovora o uzajamnom pravnom saobraćaju, koje
je zaključila naša država samo se u ugovoru sa S S S R - om odstupa
od principa jedinstva nasljeđivanja i predviđa p o d i j e l j e n i na-
sljedni s t a t u t za raspravljanje ostavine umrlih pripadnika ugo-
vornih strana. Prema odredbi člana 37. tog ugovora, pravo nasljedstva
pokretne imovine regulira se po zakonu one ugovorne strane čiji je
državljanin bio ostavilac u vrijeme smrti, dok se pravo nasljedstva
nepokretne imovine regulira po zakonu ugovorne strane, na čijem se
području imovina nalazi. Prema tome je po ugovoru sa SSSR-om u po-
gledu primjene prava za nasljeđivanje nepokretne imovine prihvaćen
princip l e g i s r e i s i t a e .
U ugovorima s " B u g a r s k o m (čl. 20), M a đ a r s k o m (čl. 30) i
Poljskom (čl. 36) nasljednopravni odnosi reguliraju se po zakono-
davstvu ugovorne strane čiji je državljanin bio ostavilac u vrijeme smrti.
Pitanje nasljeđivanja u s l u č a j u k a d u c i t e t a , odnosno po-
stupka s vakantnom (ošasnom) ostavinom riješeno je prema ugovorima
s Bugarskom (čl. 20. st. 2) i M a đ a r s k o m (ćl. 31.) tako, da se
nasljeđivanje pokretne imovine u tom slučaju vrši po zakonu ugovorne
strane, čiji je državljanin bio ostavilac u vrijeme smrti, a nasljeđivanje
nepokretne imovine — po zakonu ugovorne strane, na čijem se području
imovina nalazi. Prema odredbi člana 46. ugovora s R u m u n j s k o m
pokretna vakantna ostavina predaje se ugovornoj strani čiji je drža-
vljanin bio ostavilac u vrijeme smrti, a u pogledu nepokretne vakantne
ostavine primjenjuje se zakon zemlje na čijem se području ta imovina
nalazi. Prema ugovoru sa S S S R - o m (čl. 46), pokretna se vakantna
imovina predaje ugovornoj strani čiji je državljanin bio ostavilac u vri-
jeme smrti, dok nepokretna vakantna imovina pripada ugovornoj strani
na području koje se nalazi.
i
10
Ove podatke treba da sudovi traže posredstvom republičkih organa
za pravosuđe.
11
Pojedinim međunarodnim bilateralnim ugovorima o uzajamnom prav-
nom saobraćaju, koje je zaključila naša država s drugim zemljama predviđeno
je uzajamno davanje podataka o tekstu propisa koji su na snazi u odnosnoj
državi, kao i uzajamno davanje obavještenja o određenim pravnim pita-
njima. Odredba o tome postoje u ugovorima s Austrijom (čl. 47), Belgijom (čl.
5), Bugarskom (čl. 53), Cehoslovačkom (čl. 32), Grčkom (čl. 31), Mađarskom
<H. 4), Poljskom (čl. 5), Rumunjskom (čl. 6) i SSSR-om (čl 14).

547
Član 156 — 157.

U svim navedenim ugovorima, izuzevši ugovor sa SSSR-om, pred-

viđeno je da se pitanje koja se imovina treba smatrati pokretnom, a
koja nepokretnom rješava po zakonodavstvu zemlje u kojoj se imovina
nalazi. Prema tome se po ovim ugovorima kvalifikacija pojma pokretnosti
ili nepokretnosti ostavinskih stvari rješava po lex rei sitae.
Pune nazive spomenutih ugovora s podacima o ratifikaciji i stupanju
na snagu, kao i tekstove odredaba o ostavinama vidi uz čl 189. ZN.
6. O nasljednim pravima stranaca (pod kojim uvjetima strani drža-
vljanin može naslijediti u našoj zemlji) vidi uz čl. 5. ZN.
O djelovanju našeg javnog poretka (ordre public-a) na mogućnost
primjene stranog zakona vidi uz čl. 160. ZN.
Kad je naš sud nadležan za raspravljanje ostavine stranog državlja-
nina, vidi uz čl. 189. ZN.

Sudska praksa
Ako je ostavilac strani državljanin, kod dosuđivanja ostavine primjenjuje
se pravo one države, čiji je državljanin bio ostavilac (Presuda Vrhovnog suda
NR Slovenije Gž 27/60 od 31. III 1960, Pravnik, br. 9—10/60, str. 396).

N a s l j e đ i v a n j e osoba bez d r ž a v l j a n s t v a
Član 157.
Za nasljeđivanje osobe bez državljanstva vrijede odredbe zakona ze-
mlje njezinog posljednjeg državljanstva, a ako ta osoba nikad nije imala
državljanstvo, ili je ono nepoznato, onda zakon zemlje njezinog posljednjeg
prebivališta, a u nedostatku ovog zakon zemlje njezinog posljednjeg
boravišta.

1. U svim državama koje za određeni statut (personalni, porodični,

bračni, nasljedni ili drugi statut) prihvaćaju državljanstvo kao nado-
veznu okolnost (odlučnu činjenicu) nameće se pitanje, po kojem će se
pravu prosuđivati pravni odnosi osoba bez državljanstva (apatrida,
apolita). To je pitanje u pogledu nasljeđivanja kod nas riješeno ovim
članom.
Kao opći n a s l j e d n i s t a t u t z a o s o b e b e z d r ž a v l j a n -
s t v a predviđeno je Zakonom o nasljeđivanju p r a v o z e m l j e po-
s l j e d n j e g d r ž a v l j a n s t v a o s t a v i o c a . Z a slučaj d a ostavi-
lac nije nikad imao državljanstvo ili je ono nepoznato, s u p s i d i j a r n o
vrijedi pravo zemlje njegovog p o s l j e d n j e g p r e b i v a l i š t a , a ako
nije imao ni to — pravo zemlje njegovog p o s l j e d n j e g b o r a v i š t a .
2. Rješenje koje je za apatride prihvaćeno u našem zakonu (mjero-
davnost prava zemlje posljednjeg državljanstva) danas se sve više na-
pušta ne samo u teoriji međunarodnog privatnog prava nego i u pojedi-
nim zakonodavstvima. Smatra se, naime, da je posljednje državljanstvo
za apatride vrlo nepodesna nadovezna okolnost, jer prijašnje domovinsko
pravo apatrida nema dovoljno veze s njihovim sadašnjim životnim od-
nosima. Nema, osim toga, nikakvog opravdanog razloga da se osobama
koje su same prekinule pravnu vezu s nekom državom i koje ni ta

548
 Član 157 —158.

država više ne priznaje svojim pripadnicima nameće prijašnje domovin-

1
sko pravog ) Kako je nasljeđivanje osoba bez državljanstva, u pravilu,
najuže povezano s njihovim prebivalištem uz koje je vezan i njihov
porodični i ekonomski život, bilo bi posljednje prebivalište svakako
prihvatljivija nadovezna okolnost za određivanje mjerodavnog prava za
2
nasljeđivanje apatrida nego njihovo posljednje državljanstvo.( ) Primje-
ćuje se da je već na šestoj Haškoj konferenciji o mođunarodnom privat-
nom pravu (1928. god.) u pogledu apatrida predloženo usvajanje pojma
redovnog boravišta (residence habituelle) za određivanje odgovarajućeg
statuta, a taj je pojam došao do izražaja i u svim posljednjim konven-
cijama usvojenim na Haškim konferencijama.
3. S obzirom na okolnost da su prema odredbi ovog člana osobe koje
nikad nisu imale državljanstvo u pogledu određivanja mjerodavnog
prava izjednačene s osobama čije državljanstvo nije poznato, morat će
nasljedni interesent, kojemu bi bila od koristi mjerodavnost prava
posljednjeg državljanstva ostavioca, dokazati da je to državljanstvo
postojalo. (3)
U pogledu nadležnosti naših sudova za raspravljanje ostavine osoba
bez državljanstva i osoba nepoznatog državljanstva vidi uz čl. 190. ZN.

Oblik oporuke
Član 158.
Oporuka državljanina Federativne Narodne Republike Jugoslavije
sastavljena u inozemstvu pravovaljana je u pogledu oblika ako je sa-
stavljena i po propisima tamošnjeg zakona.
Oporuka stranog državljanina pravovaljana je ako je sastavljena u
obliku propisanom u nacionalnom zakonu ostavioca, ili u obliku propisa-
nom u zakonu mjesta sastavljanja, ili u obliku propisanom u ovom zakonu.

1. Pored općeg nasljednog statuta koji važi za sva pitanja iz odnosa

nasljeđivanja za koja nisu predviđena posebna kolizijska pravila (vidi
uz čl. 156. ZN pod tač. 1), ovim je članom predviđen p o s e b a n s t a t u t
za f o r m a l n u p r a v o v a l j a n o s t o p o r u k e (tzv formalni sta-
tut). Pri tom je pitanje oblika oporuke regulirano dvjema odredbama:
jedna se odnosi na oporuke naših državljana (st. 1), a druga na oporuke
stranih državljana (st. 2).
Odredba stava 1 nije najuspjelije formulirana, jer bi iz njenog do-
slovnog teksta (upotreba kopulativnog veznika »-i«) proizlazilo da se za
formalnu valjanost oporuke našeg državljanina, ako je sastavljena u
inozemstvu, predviđa kumulativno važenje legis patriae i legis loci actus,
što se, međutim, sigurno nije htjelo propisati.O I jedan i drugi zakon
1
Eisner, op. cit., I sv., str. 49; K a t i č i ć, op. cit., str. 40.
2
2. Matić, Sukobi zakona u našem nasljednom pravu, Naša zakonitost,
br. 3—4/59, str. 118.
» Katičić. 1. c.
1
Vidi 2. M a t i ć , na strani 121 članka navedenog u noti 2 uz čl. 157.

549
Član 158.

predstavljaju a l t e r n a t i v n e s t a t u t e kao -što su alternativni

statuti predviđeni i u stavu 2 ovog člana u pogledu formalne valjanosti
oporuke stranog državljanina.
Razlog određivanja više alternativnih statuta je » f a v o r t e s t a -
m e n t i « , koji u sferi »sukoba zakona« znači da postoji želja štititi va-
ljanost svake oporuke koja je sastavljena u obliku predviđenom barem
jednim od zakona u pogledu kojih postoji dovoljno istaknuta okolnost
za nadovezivanje-(2)
2. Iz odredbe stava 1 proizlazi da se formalna pravovaljanost opo-
ruke n a š e g državljanina sastavljene u inozemstvu prosuđuje alterna-
tivno po dva statuta: po našem zakonu kao lex fori i po zakonu mjesta
sastavljanja (lex loci actus), dok je za oporuku s t r a n o g državljanina
mjerodavan alternativno njegov domovinski zakon (lex patriae), lex loci
actus i naša lex fori. Razlika u broju mjerodavnih zakona dolazi odatle
što su za naše državljane lex patriae i naša lex fori isti zakon.(3) Lex
patriae je ujedno lex causae, tj. mjerodavno pravo za nasljeđivanje u
cjelini (opći nasljedni statut).
Kad je oporuku našem državljaninu u inozemstvu sastavio naš kon-
zularni predstavnik, odnosno diplomatski predstavnik koji vrši kon-
zularne poslove (čl. 75. ŽN) ili kad je oporuku našem državljaninu
- sastavio na jugoslavenskom brodu zapovjednik broda (čl. 76. ZN), smatra
se da je takva oporuka sastavljena po našem zakonu.
3. Odredbama ovog člana riješeno je, doduše, pitanje mjerodavnog
prava za prosuđivanje formalne pravovaljanosti oporuke, ali su ostala
neriješena neka druga pitanja koja se u vezi s oblikom oporuke mogu
u praksi pojaviti. Tako npr. nije riješeno pitanje mjerodavnog prava za
o b l i k o p o z i v a o p o r u k e (čl. 105—107. ZN), pitanje s u k o b a
d r ž a v l j a n s t v a (koje je posebno od važnosti u slučaju kada je
oporučitelj između više državljanstava imao i naše, a oporuka, koja je
formalno nevaljana po našem zakonu, odgovara formalitetima drugog
nacionalnog zakona), pitanje i z m j e n e z a k o n a poslije sastavljanja
oporuke po kojem je oporuka bila formalno pravovaljana u času sasta-
vljanja, ali ne bi to bila nakon njegove izmjene, pogotovo ako ne udo-
voljava uvjetima ostalih alternativnih statuta, zatim pitanje formalne
valjanosti oporuke koja nije bila valjana ni po jednom od mjerodavnih
zakona u času sastavljanja, ali bi bila valjana nakon kasnije "izmjene
jednog od tih zakona (obrnut slučaj od prijašnjeg), kao i pitanje pro-
m j e n e d r ž a v l j a n s t v a nakon sastavljanja oporuke (da li je mje-
rodavan nacionalni zakon oporučitelj a u času oporučivanja ili u času
smrti ?).(4)
Izložena bi se pitanja morala, po našem mišljenju, rješavati u skladu
s načelom »favor testamenti«, što znači da bi kolizijska pravila o obliku
oporuke trebalo tako primjenjivati da se oporuka uzmogne s obzirom
na oblik održati na snazi u svakom onom slučaju kada odgovara formali-
2
2. M a t i ć, l.c.
s4 K a t i č i ć, op. cit., str, 41.
K a t i č i ć , op. cit., str. 42; 2. M a t i ć , l.c.

550
 Član 158.

tetima predviđenim u jednom od alternativnih statuta bilo u vrijeme

oporučivanja, bilo u vrijeme smrti oporučitelja. Kako su, međutim, sva
ova pitanja riješena Konvencijom o sukobima zakona u pogledu oblika
testamentarnih odredaba zaključenoj u Hagu 5. X 1961. i potpisanoj
cd strane naše države, to se pri njihovom rješavanju s gledišta člana 158.
ZN, i bez obzira na okolnost što Konvencija još nije stupila na snagu
(vidi niže, pod tač. 7), mogu koristiti u njoj sadržana načela.(5)
4. U pogledu kolizijskih pravila o obliku oporuke po č l a n u 158.
ZN nije d o p u š t e n a p r i m j e n a u s t a n o v e »renvoi-a-«. Naš
se zakon, doduše, o tome pitanju izričito ne izjašnjava, ali s obzirom na
okolnost da su mjerodavna prava za prosuđivanje formalne pravovalja-
nosti oporuke određena taksativno, a u okviru toga alternativno, zatim
iz razloga što se prema shvaćanjima zauzetim u doktrini zakon mora u
pogledu ustanove »renvoi« tumačiti restriktivno i, konačno, s obzirom
na pravilo da se »renvoi« ne primjenjuje na oblik pravnih čina, odnosno
na slučajeve kada je mjerodavno pravo određeno pravilom »locus regit
actum«, treba zaključiti da je ta ustanova po našem pravu kod oblika
oporuke isključena.(6) Prema tome se pod nacionalnim zakonom u smi-
slu stava 2 ovog člana misli samo na supstancijalne (materijalne) norme
domovinskog prava ostavi oca, a ne i na kolizijska pravila tog prava.
5. Onim časom kad stupi na snagu Konvencija o sukobima zakona
u pogledu oblika testamentarnih odredaba (vidi niže pod tač. 7), izgubit
će odredba stava 1 ovog člana praktički svoj značaj, budući da su lex loci
actus i lex patriae kao statuti za oblik oporuke naših državljana uklju-
čene u krug alternativnih statuta za oblik oporuke u smislu čl. 1. Kon-
vencije.
Od alternativnih statuta predviđenih odredbom stava 2 čl. 158. ZN
za oblik oporuke stranih državljana prva dva (lex patriae i lex loci actus)
vrijedit će u buduće također kao statuti predviđeni odredbom čl. 1. Kon-
vencije, dok će treći statut iz stava 2 čl. 158. ZN (lex fori) prema odredbi
čl. 3. Konvencije vrijediti kod nas samo kao naše unutrašnje pravo. Kako
će, međutim, odredbe navedene Konvencije o mjerodavnom pravu u po-
gledu oblika oporuke, nakon što Konvencija stupi na snagu, vrijediti za
sve njezine potpisnice kao j e d i n s t v e n a k o l i z i j s k a p r a v i l a ,
to će prošireni krug alternativnih statuta za oblik oporuke vrijediti ne
samo za strane državljane nego i za naše, kad god u pogledu našeg držav-
ljanina postoji određeni element inozemnosti. Tako npr. ako naš držav-
ljanin, koji je po službi domiciliran u drugoj državi, sastavi u našoj ze-
mlji oporuku koja je po Zakonu o nasljeđivanju formalno nevaljana, ali
je valjana u pogledu oblika u zemlji domicila — naš će sud tu oporuku
priznati formalno valjanom, jer ona u pogledu oblika odgovora zakonu
oporučiteljevog domicila (prebivališta) u smislu čl. 1. stav 1 pod si. o
Konvencije.

«6 Katičić, 1. c.
Eisner, op. cit, I sv., str. 73; 2. Matić, op. cit., str. 119; K a t i č i ć ,
op. cit., str. 44.
Cigoj, međutim, u članku citiranom u noti 2 uz čl. 156. ZN zauzima o
tom pitanju suprotno stanovište, smatrajući da je »renvoi« dopušten i za
oblik oporuke.
Član 158.

6. Naša je država zaključila niz b i l a t e r a l n i h u g o v o r a o

uzajamnom pravnom saobraćaju s drugim državama, u kojima imade
i. kolizijskih odredaba o mjerodavnom pravu za prosuđivanje formalne
valjanosti oporuke (podatke o tim ugovorima s odgovarajućim tekstovi-
ma vidi uz ČL 189. ZN). Kako je prema čl. 6. Konvencije isključena sva-
ka uzajamnost (reciprocitet) u pogledu primjene pravila o sukobima
zakona koja su Konvencijom ustanovljena, to okolnost, što pojedinim
bilateralnim ugovorima nije za oblik oporuke ustanovljen statut koji sa
predviđa Konvencijom nije zapreka da naša država prizna formalno
valjanom i onu oporuku koja u pogledu oblika ne odgovara nijednom
zakonu predviđenom odnosnim bilateralnim ugovorom, ako je formalno
valjana po kolizijskim pravilima Konvencije. Iako se, na primjer, prema
odredbi čl. 22. Ugovora o uzajamnoj pravnoj pomoći ,s Bugarskom za pro-
suđivanje formalne valjanosti oporuke predviđaju samo dva alternativna
statuta, i to lex patriae oporučitelja i lex loci actus, ovaj posljednji uko-
liko je mjesto sastavljanja oporuke na području jedne od ugovornih
strana, ipak će se pred našim sudom priznati kao formalno valjana i ona
oporuka bugarskog državljanina, koja u pogledu oblika odgovara bilo
kojem od alternativnih statuta predviđenih odredbama čl. 1. Konvencije.
7. H a š k a K o n v e n c i j a o s u k o b i m a z a k o n a u pogledu
o b l i k a t e s t a m e n t a r n i h o d r e d a b a unijet će, nakon svog
stupanja na snagu, u kolizijski sistem Zakona o nasljeđivanju izvjesne
izmjene i dopune (vidi naprijed pod tač. 5).
Spomenuta Konvencija prihvaćena je na IX zasjedanju Haške kon-
ferencije. Tom su zasjedanju prisustvovale i potpisale su Konvenciju sli-
jedeće države: Austrija, Danska, Francuska, Grčka, Jugoslavija, Norve-
ška, Njemačka i Švedska. Kako se tu radi o konvenciji otvorenog tipa,
mogu joj, bez posebne privole država ugovornica, naknadno pristupiti
i države koje nisu sudjelovale na zasjedanju. Prema članu 15, Konven-
cija stupa na snagu šesdesetog dana poslije predaje treće isprave o rati-
fikaciji. Do danas (1. III 1963) je Konvenciju, ratificirala samo naša drža-
va pa, prema tome, ona još nije stupila na snagu.
Konvencija je ratificirana Uredbom Saveznog izvršnog vijeća od
21. V 1962, a objavljena je u »Službenom list FNRJ« .— Dodatak: Među-
narodni ugovori i drugi sporazumi, br. 10 od 27. X 1962. Kad stupi na
snagu, sudovi će njene odredbe neposredno primjenjivati (čl. 153. Ustava
SFRJ).
Prema odredbi člana 1. Konvencije vrijedi kao mjerodavno pravo za
oblik oporuke:
a) zakon mjesta sastavljanja (lex loci actus),
b) domovinski zakon oporučitelja (lex patriae),
c) zakon oporučiteljeva prebivališta (lex domicilii),
d) zakon oporučiteljeva redovnog boravišta (residence habituelle),
e) samo u pogledu nekretnina, zakon mjesta gdje se one nalaze
(lex rei sitae).
Pored toga, kao daljnji statut za oblik oporuke, vrijedit će kao naše
unutrašnje pravo naša lex fori, što znači da će naši sudovi priznavati i
one oporuke stranih državljana, koje po obliku odgovaraju samo propisi-
ma Zakona o nasljeđivanju, makar su sastavljene izvan našeg državnog

552
 Član 158.

područja. P r e m a t o m e c e i n a k o n s t u p a n j a n a s n a g u K o n -
v e n c i j e o s t a t i a k t u e l n a o d r e d b a č l a n a 158. st. 2 , z a d -
nja r e č e n i c a , k o j o m s e k a o j e d a n o d m j e r o d a v n i h
zakona p r e d v i đ a n a š a l e x f o r i .
Konvencijom su riješena pojedina pitanja koja su u pojedinim za-
konodavstvima, pa i u našem Zakonu o nasljeđivanju, bila dosad otvo-
rena. Tako su pojedinim odredbama Konvencije riješena sva ona pitanja
koja su istaknuta naprijed, pod tač. 3. objašnjenja uz ovaj član.
Pitanje s u k o b a d r ž a v l j a n s t v a riješeno je tako da se priznaje
oporuka u pogledu oblika ako odgovara zakonu j e d n o g (bilo kojeg)
od d r ž a v l j a n s t a v a (d'une nationalite —• član 1- st. 1. si. b)(7) koje
je oporučitelj imao. Iz ovoga proizlazi da za pitanje oblika oporuke više
ne važi načelo prema kojem domaće državljanstvo isključuje svako drugo
državljanstvo koje konkurira s domaćim, niti pravilo o prednosti tzv.
efektivnog državljanstva.(8) Osim toga, prema odredbi člana 1. stav 1
Konvencije oporuka će biti formalno valjana ako odgovara oporučite-
ljevu domovinskom zakonu, zakonu njegova prebivališta ili zakonu nje-
gova redovnog boravišta b i l o u č a s u o p o r u č i v a n j a , b i l o u
času o p o r u č i t e l j e v e S m r t i , pa je na taj način riješeno pitanje
promjene oporučiteljeva državljanstva, kao i pitanje izmjene zakona
nakon ostavljanja oporuke. (9)
Prema članu 2. Konvencije, zakoni koji su mjerodavni za oporučl-
vanje, mjerodavni su i za o p o z i v o p o r u k e . Pored toga, opozivanje
će biti pravovaljano i u slučaju ako po obliku odgovara bilo kojem od
zakona po kojemu je opozvana oporuka bila pravovaljana.
Budući da se u članu 1. Konvencije govori o » u n u t r a š n j e m
zakonu« (»loi interne«), dakle o supstancijalnim (materijalnim), a ne
o kolizijskim odredbama, i s k l j u č e n j e p r i l i k o m n j e n e p r i -
mjene » r e n v o k
Jedna je od važnih odredaba Konvencije sadržana u čl. 6, prema
kojem n j e z i n a p r i m j e n a n e z a v i s i o d r e c i p r o c i t e t a .
Štaviše, Konvencija će vrijediti čak i u slučaju kada državljanstvo inte-
resiranih osoba nije državljanstvo nijedne države ugovornice ili kad za-
kon koji treba primijeniti nije zakon nijedne od njih. To znači da će
naš sud priznati, što se tiče oblika, pravovaljanom oporuku, koju je npr.
državljanin Argentine, domiciliran u Gani, sastavio u Indiji, makar bi
ta oporuka po obliku udovoljavala uvjetima predviđenim jedino zako-
nom Indije po načelu lex loci actus.

I
Naša je država prilikom ratifikacije (član 18) stavila rezerve na član
9, 10, 11. i 12. Konvencije.
Potpuni tekst Konvencije glasi:
7
Prijevod ove odrebdbe nije precizan. Prema završnoj odredbi čl. 20.
Konvencije mjerodavan je, međutim, francuski tekst.
8
Vidi 2. M a t i ć, Neki problemi sukoba zakona kod oblika oporuke i
Prednacrt konvencije predložen IX konferenciji za međunarodno privatno
pravo u Hagu, Naša zakonitost br. 9—10/60, str. 488.
• K a t i č i ć, op. cit, str. 55.

553
Član 158.

KONVENCIJA
O SUKOBIMA ZAKONA U POGLEDU OBLIKA TESTAMENTARNIH
ODREDABA
Države potpisnice ove konvencije,
u želji da donesu zajednička pravila za rešenje sukoba zakona u
pogledu oblika testamentarnih odredaba,
odlučile su da zaključe konvenciju u tom cilju i složile su se u
sledećem:
Član 1.
Testamentarna odredba važi u pogledu oblika ako ovaj odgovara
unutrašnjem zakonu:
a) mesta gde je zaveštalac izvršio raspolaganje, ili
b) državljanstva koja je zaveštalac imao bilo u trenutku kad je
izvršio raspolaganje bilo u trenutku smrti, ili
c) mesta u kome je zaveštalac imao svoje prebivalište bilo u tre-
nutku kad je izvršio raspolaganje bilo u trenutku smrti, ili
đ) mesta u kome je zaveštalac imao svoje stalno boravište bilo u
trenutku kad je izvršio raspolaganje bilo u trenutku smrti, ili
e) za nepokretnosti, mesta gde se one nalaze.
U smislu ove konvencije, ako se nacionalni zakon sastoji od neuni-
ficiranog sistema, zakon koji će se primenjivati određuje se pravilima
na snazi u tom sistemu, a ako takvih pravila nema, najcelishodnijom
vezom koju je zaveštalac imao s jednim od zakonodavstava koja sači-
njavaju taj sistem.
Pitanje da li je zaveštalac imao prebivalište u nekom određenom
mestu rešava se zakonom tog mesta.
Član 2.
Član prvi primenjuje se na testamentarne odredbe kojima se opo-
ziva neka ranija testamentarna odredba.
Opozivanje je također punovažno po obliku ako odgovara nekom od
zakona na osnovu kojeg je, shodno članu 1. opozvana testamentarna
odredba bila punovažna.
Član 3.
Ova konvencija ne dira u sadašnja ili buduća pravila država ugo-
vornica koje priznaju testamentarne odredbe sačinjene u obliku propi-
sanom zakonom koji nije predviđen u prethodnim članovima.
Član 4.
Ova konvencija se, također, primenjuje na oblike testamentarnih od-
redaba koje su sačinila u jednom istom aktu dva ili više lica.
Član 5.
U smislu ove konvencije, smatra se da propisi kojima se ograni-
čavaju priznati oblici testamentarnih odredaba, a koji se odnose na
uzrast, državljanstvo ili druga lična svojstva zaveštaoca pripadaju obla-
sti forme. Isto važi za svojstva koja treba da imaju svedoci koji su
potrebni za punovažnost neke testamentarne odredbe.
Član 6.
Primena pravila o sukobima, koja su ustanovljena ovom konvenci-
jom, nezavisna je od svakog uslova reciprociteta. Konvencija se prime-
njuje čak i ako državljanstvo zainteresiranih ili zakon koji treba da se
primenjuje na osnovu prethodnih članova nisu državljanstvo i zakon
neke od država ugovornica.
Član 7.
Primena nekog od zakona, koji su ovom konvencijom proglašeni za
nadležne, može se ne usvojiti samo ako je očigledno u neskladu s javnim
poretkom. . , < , i • i _ i.; J

554
 Član 158.

Član 8.
Ova konvencija primjenjuje se na sve slučajeve kad je zaveštalac
umro posle njenog stupanja na snagu.
Član 9.
Svaka država ugovornica može odstupajući od člana 1. stav 3, pri-
držati sebi pravo da po zakonu o sudskoj nadležnosti odredi mesto u
kome je zaveštalac imao prebivalište.
Član 10.
Svaka država ugovornica može sebi pridržati pravo da ne priznaje
testamentarne odredbe koje neki njen državljanin koji nema nikakvo
drugo državljanstvo sačini u usmenoj formi, a da za to nisu postojale
izvanredne okolnosti.
Član 11.
Svaka država ugovornica može sebi pridržati pravo da ne priznaje,
na osnovu svojih zakonskih propisa o tome, neke oblike testamentarnih
odredaba sačinjenih u inostranstvu, ako su ispunjeni sledeći uslovi:
a) ako je; testamentarna odredba punovažna po obliku samo prema
zakonu koji je nadležan jedino po mestu u kome je zaveštalac izvršio
raspolaganje;
b) ako je zaveštalac imao državljanstvo države koja je sebi pri-
držala to pravo;
c) ako je zaveštalac imao svoje prebivj*lište u toj državi ili je u
njoj imao svoje stalno boravište; i
d) ako je zaveštalac umro u nekoj drugoj državi a ne u onoj gde
je izvršio raspolaganje.
Ova rezerva ima dejstvo samo za onu imovinu koja se nalazi u
državi koja stavlja rezervu.
Član 12.
Svaka država ugovornica može sebi pridržati pravo da isključi pri-
menu ove konvencije na testamentarne odredbe koje nisu, prema njenom
pravu, nasledno-pravne prirode.
Član 13.
Svaka država ugovornica može sebi pridržati pravo, odstupajući
od člana 8, da ovu konvenciju primenjuje samo na testamentarne odred-
be sačinjene posle njenog stupanja na snagu.
Član 14.
Ova konvencija otvorena je za potpisivanje državama zastupljenim
na IX zasedanju Haške konferencije za međunarodno privatno pravo.
Ona će biti ratifikovana, a ratifikacioni instrumenti deponovani kcd
Ministarstva inostranih poslova Holandije.

Član 15.
Ova konvencija će stupiti na snagu šezdesetog dana posle deponova-
nja trećeg ratifikacionog instrumenta predviđenog članom 14. stav 2.
Konvencija će stupiti na snagu, za svaku državu potpisnicu koja
je kasnije ratifikuje, šezdesetog dana posle deponovanja njenog ratifika-
cionog instrumenta.
Član 16.
Svaka država koja nije bila predstavljena na IX zasedanju HaSke
konferencije za međunarodno privatno pravo moći će pristupiti ovoj
konvenciji posle njenog stupanja na snagu na osnovu člana 15. stav 1.
Instrument o pristupanju biće deponovan kod Ministarstva inostranih
poslova Holandije.
Konvencija će stupiti na snagu za državu koja joj je pristupila'
šezdesetog dana posle deponovanja instrumenta o pristupanju.

55*
Član 158.

Član 17.
Svaka država može u trenutku potpisivanja, ratifikacije ili pristu-
panja izjaviti da će se ova konvencija proširiti na sve teritorije koje ona
predstavlja na međunarodnom planu ili na jednu ili više njih. Ta izjava
počeće da proizvodi dejstvo u trenutku stupanja konvencije na snagu
za tu državu.
Posle toga, svako proširenje te vrste biće notifikovano u Ministar-
stvu inostranih poslova Holandije.
Konvencija će stupiti na snagu za teritorije na koje se odnosi pro-
širenje šezdesetog dana po notifikaciji pomenutoj u prethodnom stavu.

Član 18.
Svaka država može, najdocnije u trenutku ratifikacije ili pristupa-
nja staviti jednu ili više rezervi predviđenih u članovima 9, 10, 11, 12.
i 13. ove konvencije. Nikakva druga rezerva neće biti dozvoljena.
Svaka država može, isto tako, prilikom obaveštenja o proširenju
konvencije shodno članu 17. staviti jednu ili više tih rezervi s ograniče-
nim dejstvom za sve ili neke teritorije na koje se proširenje odnosi.
Svaka država ugovornica može, u svako vreme, povući rezervu koju
je stavila. O tom povlačenju biće obavešteno Ministarstvo inostranih
poslova Holandije.
Dejstvo rezerve prestaće šezdesetog dana posle obaveštenja iz pret-
hodnog stava.
Član 19.
Ova konvencija važiće pet godina počev od dana njenog stupanja
na snagu shodno članu 15, stav 1, čak i za one države koje je docnije
budu ratifikovale ili joj budu pristupile.
Konvencija će prećutno biti produžavana svakih pet godina, osim
u slučaju otkaza.
O otkazu biće obavešteno, najdocnije šest meseci pre isteka perioda
od pet godina, Ministarstvo inostranih poslova Holandije.
Otkaz se može ograničiti samo na neke od teritorija na koje se
konvencija primenjuje.
Otkaz će imati dejstvo samo prema državi koja ga bude ratifikovala.
Konvencija će ostati na snazi za ostale države ugovornice.
Član 20.
Ministarstvo inostranih poslova Holandije obavestiće države o ko-
jima je reč u članu 14, kao i države koje budu pristupile shodno odred-
bama člana 16:
a) o potpisivanjima i ratifikacijama pomenutim u članu 14;
b) o danu stupanju na snagu ove konvencije shodno odredbama
člana 15. stav 1;
. c) o pristupanjima pomenutim u članu 16. i o danu od kojeg ona
proizvode dejstvo;
d) o proširenjima pomenutim u članu 17. i o danu od kojeg ona
proizvode dej stvo;
e) o stavljanju i povlačenju rezervi pomenutih u članu 18;
f) o otkazima pomenutim u članu 19. stav 3.
U potvrdu čega su dole potpisani, propisno ovlašteni, potpisali ovu
konvenciju.
Sačinjeno u Hagu, 5. oktobra 1961. godine na francuskom i engle-
skom, s tim da u slučaju razlike u tekstovima francuski tekst bude ve-
rodostojan, u jednom jedinom primerku, koji će biti deponovan u Arhivi
Vlade Holandije i čija će po jedna overena kopija biti predata, diplo-
matskim putem, svakoj državi predstavljenoj na IX zasedanju Haške
konferencije za međunarodno privatno pravo.

556
 Član 159.

Oporuka stranog državljanina

Član 159.
Uvjeti za pravovaljanost oporuke stranog državljanina procjenjuju se
po zakonu zemlje čiji je on državljanin ili po zakonu na koji taj zakon
upućuje.

1. Dok su članom 158. ZN dana kolizijska pravila za ustanovljenje

mjerodavnog prava za prosuđivanje formalne pravovaljanosti oporuke
našeg državljanina sastavljene u inozemstvu i oporuke stranog državlja-
nina bez obzira gdje je sastavljena, u ovom je članu sadržano kolizijsko
pravilo kojim se određuje mjerodavno pravo za prosuđivanje m a t e r i -
jalne p r a v o v a l j a n o s t i oporuke stranog državlja-
n i n a (uvjeti za materijalnu pravovaljanost oporuke našeg državljanina
ocjenjuju se po čl. 64. i 65. ZN kao i po čl. 84—90. ZN, što je istaknuto
i u čl. 155. ZN).
Pretpostavke materijalne pravovaljanosti oporuke (unutarnje po-
trepštine oporuke) s u s p o s o b n o s t z a s a s t a v l j a n j e o p o r u k e
(sposobnost oporučivanja; testamenti factio activa — čl. 64. ZN) i s l o -
bodno i s a v j e s n o i z j a v l j e n a v o l j a (čl. 65. ZN), a to su
one pretpostavke koje su normirane u članu 64—65. ZN pod naslovom
»Uvjeti za pravovaljanost oporuke«.^)
Među uvjete za pravovaljanost oporuke spada i pitanje d o p u s t i -
vosti o p o r u č i v a n j a kao i pitanja koja se odnose na s a d r ž a j
o p o r u k e (dopustivost sadržaja oporuke; čl. 84—90. ZN). Pitanje dopu-
stivosti oporučivanja rijetko će se pojaviti jer je mogućnost raspolaganja
imovinom odredbom posljednje volje danas priznata u svim suvremenim
zakonodavstvima. (2)
Pitanja vezana uz materijalnu pravovaljanost oporuke stranog drža-
vljanina prosuđuju se po njegovom domovinskom pravu, što znači da je
za ta pitanja mjerodavna l e x c a u s a e , dakle opći nasljedni statut.
Budući da je, prema izloženom, i sposobnost oporučivanja jedan od
uvjeta materijalne pravovaljanosti oporuke, to je i za tu sposobnost
prema odredbi ovog člana mjerodavan nasljedni statut a ne osobni.
Za slučaj da oporučitelj p r o m i j e n i d r ž a v l j a n s t v o nakon
sastavljanja oporuke, ostaje i dalje za prosuđivanje njene materijalne
3
valjanosti mjerodavna lex patriae u času oporučivanja.( )
2. Od načela mjerodavnosti domovinskog zakona oporučitelja za pro-
suđivanje uvjeta za materijalnu pravovaljanost, oporuke postoji odstu-
panje u slučaju primjene ustanove » r e n v o k O toj ustanovi vidi uz
čl. 156. ZN pod tač. 2.
1
2
K a t i č i ć, op. cit, str. 43.
3
Eisner, op. cit., I sv., str. 362.
Eisner, na strani 191 članka citiranog u noti 3 uz čl. 156. ZN; Z. Ma-
t i ć, na strani 122 članka citiranog u noti 2 uz čl. 157. ZN.
Postoji, međutim, i mišljenje da je u slučaju promjene državljanstva
nakon sastavljanja oporuke kumulativno mjerodavan zakon države čiji je
državljanin bio oporučitelj u vrijeme oporučivanja i zakon države čiji je dr-
žavljanin bio u vrijeme smrti (vidi objašnjenje uz čl. 159. Zakona o nasljeđi-
vanju u izdanju Saveza udruženja pravnika Jugoslavije).

557
Član 159 — 160.

3. Ako je oporučitelj o s o b a b e z d r ž a v l j a n s t v a (apatrid,

apolita), mjerodavni se zakon za prosuđivanje materijalne pravovalja-
nosti oporuke određuje na način određen u čl. 157. ZN.
4. Prema ugovorima o uzajamnom pravnom saobraćaju s B u g a r -
s k o m (čl. 21), M a đ a r s k o m (čl. 32. st. 1), P o l j s k o m (čl. 37) i
R u m u n j s k o m (čl. 35. st. 1) sposobnost za sastavljanje ili opozivanje
oporuke kao i pravne posljedice nedostataka u volji oporučitelja (pri-
nuda, prevara, zabluda i dr.) prosuđuju se po zakonu države ugovornice
čiji je državljanin bio oporučitelj u vrijeme sastavljanja odnosno opo-
zivanja oporuke. Prema tome je i po bilateralnim međunarodnim ugovo-
rima za ocjenjivanje uvjeta materi jalne' pravovaljanosti oporuke mjero-
davna lex patriae oporučitelja u v r i j e m e o p o r u č i v a n j a , što
govori u prilog našeg stanovišta da u slučaju promjene državljanstva
oporučitelja ostaje mjerodavan njegov domovinski zakon u času oporu-
čivanja (vidi naprijed pod tač. 1 in fine).
Podatke o navedenim "Ugovorima s odgovarajućim tekstovima vidi
uz čl. 189. ZN. ,

O g r a n i č e n j e p r i m j e n e s t r a n o g z a k o n a
Član 160.
Odredbe zakona strane zemlje ne će se primijeniti ukoliko su u su-
protnosti s javnim poretkom Federativne Narodne Republike Jugoslavije.
Strani državljanin ne može na temelju nasljedstva imati više poljo-
privrednog zemljišta u Federativnoj Narodnoj Republici Jugoslaviji nego
što to može jugoslavenski državljanin.
Stranom državljaninu za poljoprivredno zemljište koje ne može po-
sjedovati pripada novčana naknada.

1. J a v n i p o r e d a k (ordre public) je izraz za osnovna načela

društvenog i političkog poretka zbog kojih država odbija primjenu odre-
daba stranog prava, protivnih tim načelima, i u onom slučaju kad njena
vlastita kolizijska pravila upućuju na to strano pravo. Protivnost javnom
poretku je jedan od slučajeva odstupanja od inače načelne primjene
statuta mjerodavnog za konkretnu situaciju.
I bez izričite rezerve javnog poretka bila bi i u nasljednopravnim
odnosima, s obzirom na općenito usvojena načela međunarodnog privat-
nog prava, isključena primjena stranog prava koje je protivno našem
javnom poretku.
U zakonodavstvima se javni poredak pobliže ne određuje, jer se
i ne bi mogao unaprijed potpuno i iscrpno utvrditi, već se u pojedinim
zakonima i međunarodnim sporazumima samo ističe rezerva javnog po-
retka. Zbog toga sudovi i drugi državni organi u svakom konkretnom
slučaju kada se postavlja pitanje primjene stranog prava treba da utvrde
što je protivno našem javnom poretku.
2. Dok se u stavu 1 ovog člana postavlja načelo zaštite našeg javnog
poretka i općenito statuira zabrana primjene odredaba stranog prava koje
je protivno tom javnom poretku, u stavu 2 se ističe samo jedan slučaj
javnog poretka. Taj slučaj ne iziskuje potpuno isključenje odredaba

558
 Član 160 — 161.

stranog prava, već samo sužava njihovo djelovanje u okviru kogentnih

propisa našeg prava o maksimumu dozvoljenog posjedovanja poljopri-
vrednog zemljišta (čl. 3. i 4. Zakona o poljoprivrednom zemljišnom fondu
općenarodne imovine i dodjeljivanju zemlje poljoprivrednim organiza-
cijama — SI. list FNRJ, br. 22/53 — i čl. 3 tač., d Zakona o agrarnoj
reformi i kolonizaciji — SI. list FNRJ, br. 24/46). (*)
Primjeri odredaba Zakona o nasljeđivanju, koje se mogu smatrati
dijelom našeg javnog poretka i zbog kojih bi bila isključena primjena
stranog prava bili bi: ravnopravnost muških i ženskih osoba u nasljeđi-
vanju (čl. 4. ZN), ugovori o budućem nasljedstvu (čl. 109. ZN) ili odre-
đeni razlozi nedostojnosti za nasljeđivanje kao što su lišenje života osta-
vioca ili krivotvorenje oporuke (čl. 131. ZN).(2)
Kao primjeri odredaba stranih zakona, koje bi bile protivne našem
javnom poretku mogu se navesti slučajevi kada strano pravo isključuje
ili ograničuje nasljeđivanje zbog određenog zanimanja ili zbog vjerske,
državne, klasne ili staleške pripadnosti ili zbog porodičnog. statusa na-
sljednika i sl.(')
0 mogućnosti korištenja rezerve javnog poretka u vezi s haškom
Konvencijom o sukobima zakona u pogledu oblika testamentarnih odre-
daba vidi čl. 7. te konvencije čiji je tekst naveden uz čl. 158. ZN.

DIO DRUGI

POSTUPAK U NASLJEDNIM STVARIMA

GLAVA PRVA

SASTAVLJANJE SUDSKE OPORUKE, ČUVANJE

I OPOZIV OPORUKE
Nadležnost
Član 161.
Za sastavljanje sudske oporuke, čuvanje oporuke u sudu i za opoziv
oporuke pred sudom nadležan je svaki kotarski sud.
Poslove oko sastavljanja, uzimanja na čuvanje i opoziva oporuke vrši
sudac pojedinac.

1. Dok prvi dio Zakona o nasljeđivanju (čl. 160) sačinjavaju m a t e -

r i j a l n e odredbe (nasljedno pravo), njegov drugi dio sadrži odredbe o
postupku u nasljednim stvarima. Taj se dio sastoji iz dviju glava:
1
2
2. Matić, na str. 116 članka citiranog u noti 2 uz čl. 157. ZN.
K a t i č i ć, op. cit, str. 46.
» K a t i č i ć , 1. c. . •
559
Član 161.

odredbama prve glave (čl. 161—172) regulira se postupak suda pri sa-
s t a v l j a n j u sudske oporuke te č u v a n j u i o p o z i v u oporuke, a
odredbe druge glave (čl. 173—241) odnose se na postupak za ostavinsku
raspravu.
Procesne odredbe o sastavljanju oporuke odnose se samo na sudsku
oporuku (čl. 70. i 71. ZN), a one o čuvanju oporuke vrijede za sve oblike
oporuke. Procesne odredbe o opozivu oporuke vrijede, doduše, samo za
sudski opoziv oporuke, ali se pred sudom može opozvati svaka oporuka,
bez obzira u kom je obliku sastavljena.
Materijalne i procesne odredbe o sastavljanju sudske oporuke, odnos-
no o opozivu oporuke pred sudom nalaze se međusobno u uskoj vezi i sa-
činjavaju jednu cjelinu. One prve, iako su dio nasljednog prava, ipak
imaju izvjestan formalni značaj kao i procesne odredbe. Razlika je, me-
đutim, između jednih i drugih u tome što su prve formalnopravne pret-
postavke pravne valjanosti oporuke (vidi uz čl. 67. pod tač. 1), dok druge
to nisu.
2. Za sastavljanje sudske oporuke, čuvanje oporuke u sudu i za
opoziv oporuke pred sudom s t v a r n o je nadležan k o t a r s k i sud
u sastavu suca pojedinca.
Za navedene je poslove m j e s n o nadležan s v a k i kotarski sud,
bez obzira na prebivalište osobe koja izjavljuje, odnosno opoziva svoju
posljednju volju ili koja povjerava svoju oporuku sudu na čuvanje. To
vrijedi i u slučaju kada je potrebno da sud sastavi oporuku ili primi izja-
vu o opozivu oporuke izvan sudske zgrade (čl. 171. ZN). Sud je pri tom
ograničen jedino na svoje područje, tako da se ne bi moglo udovoljiti
zahtjevu koji bi išao za tim da sud sastavi oporuku ili primi izjavu o
opozivu oporuke izvan granica svog područja.
Kako je za ostavinsku raspravu, u pravilu, mjesno nadležan onaj
kotarski sud, na čijem je području ostavilac u vrijeme smrti imao svoje
prebivalište ili boravište (čl. 191. st. 1 ZN), to je sud, pred kojim je opo-
ruka sastavljena, odnosno opozvana ili kome je predana na čuvanje, dužan
o tome odmah obavijestiti sud oporučiteljeva prebivališta, akc se ono
nalazi na području drugog siida (čl. 172. ZN).
3. U navedenim članovima (čl. 162—172.) sadržane su posebne odred-
be koje vrijede za sastavljanje isprava pred sudom, koje se odnose na
izjave posljednje volje. Iako je tim odredbama dan prilično detaljiziran
pregled radnji, koje sud mora obaviti kad sastavlja isprave o izjavama
posljednje volje, ipak nisu njime iscrpljena sva pitanja koja se ovdje
pojavljuju. Manjkaju, naime, odredbe o općim pravilima, kojih bi trebalo
da se sud drži kod sastavljanja tih isprava, kao što su na primjer, pravila
o njihovom vanjskom obliku. Takva su opća pravila u predratnom zako-
nodavstvu bila sadržana u Zakonu o javnim bilježnicima od 11. IX 1930.
(§ 41—48). Odlukom AVNOJ-a od 17.' XI 1944. o ukidanju javnih biljež-
nika i javnobilježničkih komora (SI. list FNRJ br 1/45) ukinuta je, .do-
duše, ustanova javnih bilježnika i njihovih komora, ali ne i pravna pravila
sadržana u tom zakonu. Staviše, istom odlukom preneseni su poslovi
javnih bilježnika na sudove. Iz ovog se može zaključiti da se pravna pra-
vila iz Zakona o javnim bilježnicima, u granicama čl. 4. Zakona o nevaž-
nosti pravnih propisa itd. mogu i danas primijeniti u radu sudova, kada

560
 Član 161 —162.

1
vrše poslove koje su prije obavljali javni bilježnici^ ) Prema tome bi
sudovi kod sastavljanja oporuke i primanja izjava o opozivu oporuke
mogli shodno primjenjivati opća pravila iz navedenog zakona, koja se
odnose na vanjski oblik isprava, ukoliko o tome nema odredaba u Zakonu
o nasljeđivanju.
Ml

Sastavljanje sudske oporuke

Član 162.
Kad se oporuka sastavlja u sudu po kazivanju oporučitelja, sudac će
prethodno utvrditi identitet opomčitelja.
Nakon toga sudac će saslušati kazivanje oporučitelja koje će vjerno
zabilježiti u zapisnik, po mogućnosti riječima samog oporučitelja, pazeći
pri tome da volja oporučitelja bude jasno izražena.
U zapisnik unijet će se i sve okolnosti koje bi mogle biti važne za pra-
vovaljanost oporuke.
Kad je to potrebno, sudac će oporučitelju objasniti propise koji ogra-
ničavaju oporučitelja u raspolaganju oporukom.
Pošto oporučitelj sam pročita zapisnik ili mu sudac pročita, ako
ne zna čitati, i oporučitelj izjavi da je njegova posljednja volja u svemu
vjerno zabilježena, sudac će sve to potvrditi u samom zapisniku i ovjeriti
svojim potpisom.
Zapisnik potpisuju osim suca zapisničar, oporučitelj, svjedoci identi-
teta i svjedoci oporuke.
Ako oporučitelj i svjedoci identiteta ne znaju pisati, stavit će na zapis-
nik svoj rukoznak.

1. Postoje dvije varijante sudske oporuke: jedna za slučaj kada opo-

ručitelj zna i može čitati i pisati (čl. 70. ZN) i druga za slučaj kada opo-
ručitelj nije u stanju oporuku pročitati (čl. 71. ZN).
Sastavljanje sudske oporuke u prvom slučaju sastoji se iz slijedećih
radnja:
a ) u t v r đ i v a n j e i d e n t i t e t a oporučitelja prema odredbama
čl. 193. ZN; način utvrđivanja identiteta unosi se u sudski zapisnik (čl 163.
st. 4 ZN);
b ) i z j a v l j i v a n j e (kazivanje) p o s l j e d n j e v o l j e o d stra-
:t
ne oporučitelja pred sucem i zapisničarom;
c) p i s m e n o f i k s i r a n j e izjavljene posljednje volje oporučitelja
u zapisnik od strane suca;
d) č i t a n j e zapisnika od strane o p o r u č i t e l j a u prisutnosti
suca i zapisničara;
e) p o t p i s i v a n j e zapisnika od strane oporučitelja u prisutnosti
suca i zapisničara;
f) p o t v r d a suca na zapisniku da je oporučitelj u njegovoj prisut-
nosti oporuku pročitao i potpisao;
g) p o t p i s i v a n j e z a p i s n i k a od strane suca, zapisničara i
svjedoka identiteta, ako ih je bilo.
1
Z u g 1 i a, Vanparnični postupak, Zagreb, 1956. str. 205.

Zakon o nasljeđivanju s komentarom 661

član 162.

Sastavljanje sudske oporuke u slučaju kad oporučitelj nije u stanju

pročitati oporuku, sastoji se iz slijedećih radnja:
a) u t v r đ i v a n j e i d e n t i t e t a oporučitelja i svjedoka opo-
ruke prema odredbama čl. 163. ZN; način utvrđivanja identiteta unosi se
u sudski zapisnik (čl. 163. st. 4 ZN);
b ) i z j a v l j i v a n j e - p o s l j e d n j e v o l j e o d strane oporučitelja
pred sucem i zapisničarom;
c) p i s m e n o f i k s i r a n j e izjavljene posljednje volje oporuči-
telja u zapisnik od strane suca;
d) č i t a n j e zapisnika oporučitelju od strane s u c a u prisutnosti
oporučnih svjedoka i zapisničara;
e) i z j a v a oporučitelja u prisutnosti oporučnih svjedoka, suca i
zapisničara da pročitani zapisnik sadrži njegovu oporuku;
f) p o t p i s i v a n j e zapisnika ili stavljanje rukoznaka na zapisnik
od strane o p o r u č i t e l j a u prisutnosti oporučnih svjedoka, suca i za-
pisničara ;
g) p o tp is i v a nj e zapisnika od strane oporučnih s v j e d o k a ;
h) p o t v r d a suca na zapisniku da su izvršene radnje opisane pod
d), e ) , f ) i g ) ;
i) p o t p i s i v a n j e z a p i s n i k a od strane suca, zapisničara i
svjedoka identiteta, ako ih je bilo. i
Oporučitelj mora zapisnik potpisati, odnosno na nj staviti svoj ruko-
znak p r i j e p o t v r đ i v a n j a i potpisivanja od strane suca, jer po-
tvrda suca sadrži konstataciju da su navedene radnje (čitanje i potpisi-
vanje zapisnika od strane oporučitelja, odnosno čitanje zapisnika oporu-
čitelju u prisutnosti svjedoka i izjava oporučitelja u njihovoj prisutnosti
da je to njegova oporuka) u njegovoj prisutnosti v e ć i z v r š e n e . Iz
istog razloga i oporučni svjedoci trebaju zapisnik potpisati prije nego
sudac stavi na nj svoju potvrdu i potpis.
, Sudski zapisnik je javna isprava, u kojoj sud bilježi sadržaj radnja
koje su pred njim obavljene. Kad se radi o sastavljanju oporuke pred
sudom, sudski zapisnik je ujedno javna isprava koja sadrži oporuku. Zbog
toga taj zapisnik, osim teksta oporuke i p o s e b n i h p o d a t a k a pred-
viđenih u ovom članu i u iduća dva člana, treba sadržavati i o p ć e po-
d a t k e koji se traže za svaki zapisnik (čl. 113. ZPP u vezi sa čl. 174. ZN).
U svakom je slučaju p.otrebno da sud prilikom sastavljanja sudske
oporuke unese u zapisnik i podatke o okolnostima koje su važne za pra-
v o v a l j a n o s t o p o r u k e . To se u prvom redu odnosi na sposobnost
oporučitelja za sastavljanje oporuke (čl. 64. ZN). Ako se pojavi sumnja u
pogledu dobi osobe koja želi pred sudom izjaviti posljednju volju, sud
treba na podesan način utvrditi starost te osobe i to zabilježiti u zapisnik.
Isto je tako važno da se sud, prije nego što pristupi sastavljanju oporuke,
uvjeri da li je oporučitelj sposoban za rasuđivanje. Iako sudac ne raspo-
laže u tom pogledu nekim stručnim znanjem, kakvo ima liječnik ili psi-
holog, on će ipak redovito biti u mogućnosti da s obzirom na vladanje
oporučitelja pred sudom kao i iz njegovih odgovora na pitanja koja mu
u tu svrhu može na podesan način postaviti, stvori o njegovoj mentalnoj
sposobnosti dovoljno određenu sliku. Zapažanja do kojih na taj način
dođe, treba sud zabilježiti u zapisnik. Samo ako je očigledno da se radi

562
Član 162.

Sastavljanje sudske oporuke u slučaju kad oporučitelj nije u stanju

pročitati oporuku, sastoji se iz slijedećih radnja:
a) u t v r đ i v a n j e i d e n t i t e t a oporučitelja i svjedoka opo-
ruke prema odredbama čl. 163. ZN; način utvrđivanja identiteta unosi se
u sudski zapisnik (čl. 163. st. 4 ZN);
b ) i z j a v l j i v a n j e - p o s l j e d n j e v o l j e o d strane oporučitelja
pred sucem i zapisničarom;
c) p i s m e n o f i k s i r a n j e izjavljene posljednje volje oporuči-
telja u zapisnik od strane suca;
d) č i t a n j e zapisnika oporučitelj u od strane s u c a u prisutnosti
oporučnih svjedoka i zapisničara;
e) i z j a v a oporučitelja u prisutnosti oporučnih svjedoka, suca i
zapisničara da pročitani zapisnik sadrži njegovu oporuku;
f) p o t p i s i v a n j e zapisnika ili stavljanje rukoznaka na zapisnik
od strane o p o r u č i t e l j a u prisutnosti oporučnih svjedoka, suca i za-
pisničara ;
g) p o tp i s i v a nj e zapisnika od strane oporučnih s v j e d o k a ;
h) p o t v r d a suca na zapisniku da su izvršene radnje opisane pod
d), e ) , f ) i g ) ; ;
i) p o t p i s i v a n j e z a p i s n i k a od strane suca, zapisničara i j
svjedoka identiteta, ako ih je bilo. i ,
Oporučitelj mora zapisnik potpisati, odnosno na nj staviti svoj ruko-
znak p r i j e p o t v r đ i v a n j a i potpisivanja od strane suca, jer po- [
tvrda suca sadrži konstataciju da su navedene radnje (čitan,je i potpisi- f
vanje zapisnika od strane oporučitelja, odnosno čitanje zapisnika oporu-
čitelj u u prisutnosti svjedoka i izjava oporučitelja u njihovoj prisutnosti ;
da je to njegova oporuka) u njegovoj prisutnosti v e ć i z v r š e n e . Iz j
istog razloga i oporučni svjedoci trebaju zapisnik potpisati prije npgo j
sudac stavi na nj svoju potvrdu i potpis. •
v
Sudski zapisnik je javna isprava, u kojoj sud bilježi sadržaj radnja i
koje su pred njim obavljene. Kad se radi o sastavljanju oporuke pred
sudom, sudski zapisnik je ujedno javna isprava koja sadrži oporuku. Zbog
toga taj zapisnik, osim teksta oporuke i p o s e b n i h p o d a t a k a pred- i
viđenih u ovom članu i u iduća dva člana, treba sadržavati i o p ć e po- !
d a t k e koji se traže za svaki zapisnik (čl. 113. ZPP u vezi sa čl. 174. ZN).
U svakom je slučaju potrebno da sud prilikom sastavljanja sudske
oporuke unese u zapisnik i podatke o okolnostima koje su važne za pra-
v o v a l j a n o s t o p o r u k e . To se u prvom redu odnosi na sposobnost
oporučitelja za sastavljanje oporuke (čl. 64. ZN). Ako se pojavi sumnja u
pogledu dobi osobe koja želi pred sudom izjaviti posljednju volju, sud
treba na podesan način utvrditi starost te osobe i to zabilježiti u zapisnik.
Isto je tako važno da se sud, prije nego što pristupi sastavljanju oporuke,
uvjeri da li je oporučitelj sposoban za rasuđivanje. Iako sudac ne raspo-
laže u tom pogledu nekim stručnim znanjem, kakvo ima liječnik ili psi-
holog, on će ipak redovito biti u mogućnosti da s obzirom na vladanje
oporučitelja pred sudom kao i iz njegovih odgovora na pitanja koja mu
u tu svrhu može na podesan način po;staviti, stvori o njegovoj mentalnoj
sposobnosti dovoljno određenu sliku. Zapažanja do kojih na taj način
dođe, treba sud zabilježiti u zapisnik. Samo ako je očigledno da se radi

562
 Član 162 —163.

o duševno bolesnoj osobi ili o osobi koja zbog umne nerazvijenosti nije
u stanju shvatiti stvarni i pravi značaj testiranja, može sud odbiti stran-
ku s njenim zahtjevom da joj sastavi oporuku. U tom je slučaju po-
trebno da sud stranci na njen zahtjev izda obrazloženo rješenje, protiv
kojeg je dopuštena žalba (čl. 183 st. 1 ZN).
Sud treba, međutim, da kod sastavljanja sudske oporuke pazi i na
ostale materijalnopravne potrepštine oporuke, tj. treba u granicama koje
dopuštaju okolnosti konkretnog slučaja ispitati da li je izjava poslednje
volje dana slobodno i svjesno (čl. 65. ZN), a rezultate tog ispitivanja treba
unijeti u zapisnik.
Ako ustanovi da oporučiteljeva raspolaganja oporukom nisu u s k l a -
du sa z a k o n o m , sud je dužan oporučitelja na to upozoriti. Ukoliko
oporučitelj i pored toga upozorenja ostane kod danih izjava, sud mora
oporuku sastaviti prema njegovom kazivanju.
4. Svjedoci oporuke moraju zapisnik vlastoručno p o t p i s a t i ; nji-
hov rukoznak nije dovoljan. Zbog toga je jedan od uvjeta sposobnosti za
svjedoke sudske oporuke da znadu čitati i pisati (čl. 73. st. 1 ZN). Svjedoci
identiteta, međutim, ne moraju biti pismeni i zato oni,- ako ne znaju
pisati, mogu umjesto potpisa staviti na zapisnik svoj rukoznak.

Utvrđivanje identiteta oporučitelja i svjedoka

Član 163.
Ako sudac ne poznaje oporučitelja osobno i po imenu, identitet opo-
ručitelja utvrđuje se izjavama dvaju punoljetnih svjedoka koje sudac osob-
no poznaje ili čiji je identitet utvrdio ispravama izdanim od nadležnog
organa.
Ako oporučitelj ima od nadležnog organa izdanu ispravu sa fotografi-
jom i potpisom, dovoljno je da njegov identitet posvjedoči samo jedan
svjedok.
Identitet svjedoka oporuke, ako ih sudac osobno ne poznaje, utvrdit
ee se ispravom izdanom od nadležnog organa.
U zapisniku navest će se način na koji je utvrđen identitet oporučite-
lja i svjedoka identiteta odnosno svjedoka oporuke.

1. Prema odredbama ovog člana utvrđuje se i d e n t i t e t :

a) oporučitelja
b) svjedoka identiteta
c) svjedoka oporuke
Identitet o p o r u č i t e l j a je dovoljno utvrđen ako sudac pozna
oporučitelja o s o b n o i po i m e n u . Ako ga ne pozna uopće, ili ga
pozna samo osobno, a ne i po imenu, odnosno samo po imenu, a ne i
osobno, potrebno je njegov identitet utvrditi izjavama dvaju punoljetnih
svjedoka, odnosno izjavom samo jednog svjedoka ako oporučitelj predoči
sudu i s p r a v u ' s f o t o g r a f i j o m i potpisom, izdanu od nadležnog
organa.
Identitet s v j e d o k a i d e n t i t e t a i s v j e d o k a o p o r u k e
dovoljno je utvrđen ako ih sudac o s o b n o pozna (ne traži se da ih po-
xna i po imenu). Ako ih sudac ne pozna osobno, njihov se identitet utvr-

563
Član 163 —164.

đuje na temelju i s p r a v e izdane od nadležnog organa. Ova isprava ne

mora biti snabdjevena fotografijom.
2. Kao svjedok identiteta može kod sastavljanja sudske oporuke su-
djelovati svaka p u n o l j e t n a osoba, koja je umno i fizički sposobna^)
potvrditi da je oporučitelj osoba za koju se izdaje. Ovi svjedoci ne moraju
biti pismeni. Njihova uloga pri sastavljanju oporuke iscrpljuje se u po-
tvrđivanju identiteta oporučitelja, pa zato njihova prisutnost nije po-
trebna u ostalim fazama sastavljanja oporuke, osim što treba da potpišu
sudski zapisnik.
Svjedoci oporuke moraju ispunjavati uvjete predviđene u čl. 73. tj.
moraju biti punoljetni, poslovno sposobni i pismeni, moraju razumjeti
jezik na kojem je oporuka sastavljena i ne smiju biti zainteresirani.
3. Ako su kao svjedoci identiteta kod sastavljanja sudske oporuke
sudjelovale osobe koje ispunjavaju uvjete za oporučne svjedoke, onda
svjedoci identiteta mogu fungirati i kao oporučni svjedoci.

Sudska praksa
Vidi odluku uz čl. 71. ZN. ;

O p.o r u k a sastavljena od više listova

Član 164.
Ako se zapisnik o sastavljanju oporuke sastoji od više listova, svi će
se prositi jemstvenikom i oba kraja jemstvenika zapečatiti sudskim pe-
čatom.
Svaki list oporučitelj će posebno potpisati odnosno na njemu staviti
svoj rukoznak.
Na kraju zapisnika naznačit će se od koliko se listova sastoji oporuka.

1. Ako se zapisnik o sastavljanju oporuke sastoji iz jednog c i j e l o g

a r k a (tabaka), tj. od dva nerazdvojena lista, onda nije potrebno da ti
listovi budu proliveni. U takvom je slučaju dovoljno da oporučitelj stavi
svoj potpis odnosno rukoznak samo na posljednjoj strani zapisnika, tj.
ispod teksta oporuke.
2. Za p e č a ć e n j e se upotrebljava ž i g od kovine (s udubljenim
tekstom) i pečatni vosak. Pečaćenje se obično vrši tako da se oba kraja
jemstvenika, kojim je prošiven zapisnik o sastavu oporuke, pričvrste na
zadnjoj strani zapisnika pečatnim voskom, u koji se utiskuje žig. Nije
dovoljno da se — kako se to ponekad čini — umjesto pečaćenja krajevi
jemstvenika zalijepe na otisak sudskog pečata (od gume) koji služi za
ovjeru sudskih odluka i drugih otpravaka. U ovom se članu govori, doduše,
o pečaćenju »sudskim pečatom«, ali je taj izraz, po svemu sudeći, upo-
trijebljen u značenju koje je imao prema odredbi § 69. biv. Sudskog po-
slovnika, a ne u onom, koje mu daje Zakon o izradi štambilja, pečata i
žigova (SI. list FNRJ br. 55/46).
1
G o l j a r , op. cit. str. 202; B l a g o j e v i ć smatra da svjedoci identi-
teta moraju imati poslovnu sposobnost (op. cit., str. 269).

$64
 Član 165.

Čuvanje sudske oporuke i predaja oporučitelju

Član 165.
Oporuku sastavljenu u sudu oporučitelj može ostaviti na čuvanje
sudu, a može zahtijevati da mu se preda.
Ako oporučitelj ostavi sudsku oporuku na čuvanje sudu, sudac će
narediti da se oporuka stavi u poseban omot i zapečati, a oporučitelju
ie se na njegov zahtjev izdati potvrda da je oporuka sastavljena i osta-
vljena sudu na čuvanje.
Oporuka se u sudu čuva odvojeno od ostalih spisa.
Kad oporučitelj traži da mu se preda sudska oporuka, sudac će mu
predati zapisnik o sastavu te oporuke, a u posebnom zapisniku, koji pot-
pisuje oporučitelj, utvrdit će se da je oporuka sastavljena u sudu i pre-
dana oporučitelju.

1.0 č u v a n j u oporuke kod suda u o p ć e postoji propis u prvom

dijelu Zakona o nasljeđivanju, tj. među njegovim materijalnim odredba-
ma, pod marginalnom rubrikom »predavanje oporuke sudu« (čl. 72. ZN).
Pod tim se razumijeva kako slučaj o s t a v l j a n j a sudske oporuke na
čuvanje sudu neposredno nakon što ju je sud sastavio, odnosno slučaj
njene n a k n a d n e predaje na čuvanje istom ili drugom sudu, ako ju je
oporučitelj nakon sastavljanja preuzeo, tako i slučajevi p r e d a j e na
čuvanje oporuke koja nije sastavljena u sudu (čl. 167. ZN).
2. Nakon što oporučitelj izjavi svoju posljednju volju pred sudom u
zapisnik, mora se odlučiti hoće li oporuku ostaviti na čuvanje sudu ili
tražiti da mu se preda.
Ako oporuku ostavi sudu na čuvanje, sud će zapisnik o sastavljanju
oporuke staviti u poseban omot, zapečatiti i pohraniti odvojeno od ostalih
spisa, po mogućnosti u sudskoj blagajni, a ako to nije moguće, onda na
drugom s i g u r n o m mjestu. U ovom slučaju nije potrebno o prijemu
oporuke na čuvanje sastavljati poseban zapisnik, već sud oporučitelju
treba o tome na njegov zahtjev izdati p o t v r d u u kojoj se navodi
da je oporuka sastavljena i ostavljena sudu na čuvanje. Naređenje za
stavljanje oporuke u omot i pečaćenje izdaje sudac, a on izdaje (potpi-
suje) i potvrdu o sastavljanju oporuke i njenom primanju na čuvanje-
Za p e č a ć e n j e o m o t a , u koji je stavljen zapisnik o sastavu opo-
ruke, upotrebljava se žig od kovine i pečatni vosak. Vidi i objašnjenje
uz čl. 164. ZN, pod toč. 2.
P r e d a j a sudske oporuke oporučitelju vrši se tako da mu s u d a c
predaje zapisnik o sastavu oporuke, a činjenicu predaje u sudu sasta-
vljene oporuke utvrđuje u posebnom zapisniku. Ovaj zapisnik, osim
službenih osoba, potpisuje i oporučitelj. Predajom zapisnika o sastavu
oporuke oporučitelju ne gubi ta oporuka snagu sudske oporuke, tj, javne
isprave. Drugačije je bilo prema pravnim pravilima predratnog Van-
parničnog postupka koji nije uopće dopuštao izdavanje sudskih zapi-
snika o usmenim izjavama posljednje volje, dok se sudska pismena
oporuka mogla vratiti oporučitelju, ali je u tom slučaju dalje važila
samo kao vansuđska (privatna) izjava posljednje volje, ukoliko je imala
za to zakonske uvjete (§ 305. VP).

565
Član 166.

S a s t a v l j a n j e o p o r u k e o p o r u č i t e l j u koji n e m a
s l u ž b e n i jezik ili je n i j e m

Član 166.
Ako oporučitelj ne zna službeni jezik, pozvat će se zakleti tumač
i još dva svjedoka koji uz službeni jezik znaju i jezik oporučitelja, pa
će se oporuka pred njima napisati onako kako je tumač prevede na
službeni jezik.
Ako je oporučitelj nijem, pozvat će se zakleti tumač i dva svje-s
doka koji se sa oporučiteljem mogu sporazumjeti.
Zapisnik o sastavljanju oporuke u slučajevima iz prethodnih stavova
potpisuju i tumač i svjedoci.

1. Oporučitelji koji ne z n a j u s l u ž b e n i j e z i k ili su n i j e m i

(gluhonijemi) tretiraju se kao osobe koje nisu u stanju pročitati oporuku
(čl. 71. ZN). Zbog toga se u takvom slučaju kod sastavljanja sudske opo-
ruke traži pored zakletog tumača još i sudjelovanje dvaju svjedoka. Ovi
svjedoci imaju značaj solemnitetnih svjedoka, ali je njihova uloga ovdje
šira nego uloga ostalih oporučnih svjedoka. Za razliku od oporučnih
svjedoka u drugim slučajevima, ovi svjedoci moraju prisustvovati i utvr-
đivanju teksta oporuke, jer se njihovom prisutnošću pojačava garancija
da je kazivanje oporučitelja, koji ne zna službeni jezik odnosno onog
koji je nijem, vjerno uneseno u sudski zapisnik. S obzirom na njihovu
ulogu, kod sastavljanja oporuke moraju ovi svjedoci, pored uvjeta koji
se traže za ostale svjedoke sudske oporuke (čl. 73. ZN), ispunjavati još
jedan uvjet: ako oporučitelj ne zna službeni jezik, moraju uz službeni
jezik znati i jezik oporučitelja, a ako je oporučitelj nijem (gluhonijem),
treba da se znaju s njim sporazumjeti (kvalificirani oporučni svjedoci).
Po zakonu se jednako tretira nijem oporučitelj koji je u stanju čitati
i pisati kao i onaj koji to nije u stanju, iako nema razloga za ovakvu solu-
ciju. Kod sastavljanja oporuke pred sudom nijemom oporučitelju, koji je
u stanju čitati i pisati, dovoljno bi bilo sudjelovanje zakletog tumača
(iako ni taj u ovom slučaju ne bi bio bezuvjetno potreban), jer on može
kao i svaki drugi pismeni oporučitelj pročitati zapisnik o sastavu oporuke
i potpisati ga.
Odredbe o sastavljanju oporuke pred sudom oporučitelju koji ne zna
službeni jezik ili je nijem bitno se razlikuju od pravnih pravila Vanpar-
ničnog postupka (§ 302), koja su vrijedila za iste situacije. Prema tim pra-
vnim pravilima, kad oporučitelj nije znao službeni jezik, zakleti tumač
i svjedok s poznavanjem jezika oporučitelja bili su potrebni samo onda
ako sudac i zapisničar nisu znali jezik oporučitelja. Ako je oporučitelj bio
nijem, zakleti tumač i svjedoci bili su potrebni jedino u slučaju ako opo-
ručitelj nije znao pisati i čitati, te se mogao samo znacima sporazumjevati.
Po našem je zakonu, međutim, u slučajevima, o kojima je riječi u ovom
članu, potrebno sudjelovanje zakletog tumača i prisutnost dvaju kvalifi-
ciranih svjedoka i onda kada sudac i zapisničar znaju jezik oporučitelja,
odnosno kada se sa nijemim oporučiteljem mogu sporazumjeti.

566
 Član 1(6.

U ovom članu predviđeni postupak kod sastavljanja oporuke opo-

ručitelju, koji ne zna službeni jezik, u skladu je s odredbom čl. 71. ZN
prema kojoj je kod sastavljanja sudske oporuke potrebna prisutnost dva-
ju svjedoka, ako oporučitelj nije u stanju pročitati oporuku. Ni onaj,
naime, oporučitelj, koji ne zna službeni jezik, nije u stanju s razumijeva-
njem — a ono se baš traži — pročitati oporuku koja mora uvijek biti
napisana na službenom jeziku.^)
2. S l u ž b e n i j e z i k — to je jedan od jezika naroda Jugoslavije,
na kojem se vrši službeni saobraćaj sa strankama u sudu kod kojeg se u
konkretnom slučaju sastavlja oporuka. Postupak predviđen ovim članom
kod sastavljanja sudske oporuke oporučitelju, koji ne zna službeni jezik,
dolazi, prema tome, u obzir ne samo u slučaju kada oporučitelj znade
samo koji od jezika narodnih manjina ili drugi strani jezik, nego i onda
kada oporučitelj znade jedan od jezika naroda Jugoslavije, ali ne onaj
kojim se govori na području suda kod kojeg se sastavlja oporuka (oporu-
čitelj, na primjer, znade samo makedonski jezik, a želi izjaviti posljednju
volju pred sudom kod kojeg se postupak vodi na slovenskom kao slu-
žbenom jeziku). (2)
1
Treba, međutim, napomenuti da su i pravna pravila Vanparničnog po-
stupka bila u tom pogledu u skladu s materijalnim odredbama o sastavljanju
oporuke pred sudom, barem ukoliko se to odnosilo na područje biv. OGZ-a;
budući da prema pravnom pravilu iz § 589. OGZ (§ 299. VJP) kod primanja
usmene oporuke pred sudom nije bilo potrebno sudjelovanje svjedoka ni u
slučaju ako je oporučitelj bio nepismen, razumljivo je da se nije tražila pri-
sutnost svjedoka ni sudjelovanje tumača ni u slučaju kada oporučitelj nije
/nao službeni jezik, ukoliko su sudac i zapisničar znali jezik oporučitelja.
2
Na području koje je Jugoslaviji pripalo na temelju Sporazuma sadržanog
u Memorandumu o suglasnosti između Vlade FNRJ, Republike Italije, SAD i
Ujedinjene Kraljevine o Slobodnoj Teritoriji Trsta (Dodatak SI. listu FNRJ
br. 6/54) vrijedi u pogledu upotrebe talijanskog jezika pred sudovima i drugim
državnim organima režim predviđen odredbama tač. 5. Specijalnog statuta iz
Priloga II cit. Memoranduma. Prema ovim odredbama mogu se pripadnici
talijanske etničke skupine na području pod jugoslavenskom upravom slobodno
služiti svojim jezikom u ličnim i službenim odnosima s upravnim i sudskim
organima. Slobodna upotreba jezika obuhvaća zatim njihovo pravo da od su-
dova i drugih državnih organa primaju odgovore na svom jeziku, i to kod
usmenih odgovora neposredno ili preko tumača, dok im u pismenom saobra-
ćaju mora biti osiguran bar prijevod odgovora. Što se tiče javnih isprava,
uključujući ovamo i sudske presude, to je pitanje riješeno tako da se te isprave
trebaju snabdjeti prijevodom na talijanskom jeziku. Sudski se z a p i s n i c i ,
međutim, trebaju uvijek pisati na službenom jeziku (na području Kotarskog
suda u Bujama na hrvatskom, a na području Kotarskog suda u Kopru na
slovenskom jeziku). Kako se izjave posljednje volje pred sudom uzimaju na
sudski zapisnik (čl. 162. ZN), to i za sastavljanje sudskih oporuka pripadnici-
ma talijanske etničke skupine, koji ne znaju službeni jezik, vrijede odredbe
čl. 166. ZN o sudjelovanju zakletog tumača i dvaju svjedoka k*oji uz službeni
jezik znaju i jezik oporučitelja, bez obzira na to da li sudac i zapisničar
znaju talijanski jezik. Međutim, kada oporučitelj traži da mu se sudska opo-
ruka preda (čl. 165. st. 4 ZN), sud je dužan oporučitelju uz zapisnik o sastavu
oporuke predati i ovjeren prijevod tog zapisnika na talijanskom jeziku.

507
Član 167.

Povjeravanje oporuke sudu

Član 167.
Kad se predaje na čuvanje oporuka koja nije sastavljena u sudu,
oporučitelj je predaje osobno sucu, otvorenu ili u zatvorenom omotu.
O predaji oporuke sastavit će se zapisnik u kome se mora navesti
kako je utvrđen identitet oporučitelja.
Otvorena oporuka stavit će se u poseban omot i zapečatiti, a opofu-
čitelju će se na njegov zahtjev izdati potvrda da je oporuka povjerena
na čuvanje sudu.
Ako je na čuvanje predana otvorena oporuka, sudac će oporučitelja
upozoriti na nedostatke zbog kojih oporuka ne bi bila pravovaljana.

1. Od oporuka koje nisu sastavljene u sudu dolaze ovdje u obzir

samo v l a s t o r u č n a o p o r u k a (čl. 68. ZN) i p i s m e n a o p o r u k a
p r e d s v j e d o c i m a (čl. 69. ZN). Ostavljanje sudske oporuke sudu
na čuvanje vrši se prema odredbama čl. 165. ZN. Međutim, ako je opo-
ručitelju na njegov zahtjev bila predana sudska oporuka odmah kako je
sastavljena (čl. 165. st. 4 ZN), ili mu je kasnije, na njegov zahtjev, bila
vraćena (čl. 168. ZN), može oporučitelj naknadno, odnosno ponovno sud-
sku oporuku povjeriti istom ili drugom sudu na čuvanje, ali u tom slu-
čaju i za predaju ove oporuke sudu na čuvanje vrijede odredbe ovog
člana.
Iako su u čl. 72- ZN samo holografska, alografska i sudska oporuka
spomenute kao oblici oporuke koji se mogu povjeriti sudu na čuvanje,
smatramo da to vrijedi i za k o n z u l a r n u o p o r u k u (čl. 75. ZN) koja
je samo jedna varijanta sudske oporuke. Konzularnu oporuku može opo-
ručitelj, međutim, ostaviti na čuvanje i konzularnom, odnosno diplomat-
skom predstavniku koji ju je sastavio, u kojem slučaju treba postupati
na način, predviđen u čl. 165. ZN. Isto tako može oporučitelj uz uvjete
i na način predviđen ovim članom predati na čuvanje našem konzular-
nom, odnosno diplomatskom predstavniku koji vrši konzularne poslove
i holografsku ili alografsku oporuku, kao i sudsku oporuku koja mu je na
njegov zahtjev bila predana neposredno nakon sastavljanja ili naknadno
vraćena.O
O predaji pismene izjave posljednje volje na čuvanje zapovjedniku
broda vidi uz čl. 76. ZN pod tač. 2.
2. Za uzimanje oporuke na čuvanje nadležan je svaki kotarski sud
(čl. 161. st. 2 ZN). Oporuku treba oporučitelj predati o s o b n o . Zbog
toga sud mora prethodno utvrditi i d e n t i t e t oporučitelja. Utvrđivanje
identiteta vrši se prema odredbama čl. 163. st. 1 i 2 ZN, a način na koji
je utvrđen, mora biti naveden u zapisniku o predaji oporuke. Poslove oko
uzimanja oporuke na čuvanje, vrši s u d a c pojedinac uz sudjelovanje
zapisničara. : i#!
Oporuka se predaje na čuvanje otvorena ili u zatvorenom omotu.
Prema odredbi stava 3 izgledalo bi da se samo otvorena oporuka stavlja
u poseban omot i zapečaćuje, a ne i ona koja je predana u zatvorenom
omotu. Smatramo, međutim, da razlozi sigurnosti traže da se u oba slučaja
1
B 1 a g o j e v i ć, op. cit., str. 287.

568
 Član 167 — 168,

primijeni jednaki postupak. Potrebno je, prema tome, i onu oporuku,

koja se sudu predaje u zatvorenom omotu, staviti u poseban omot i za-
pečatiti^2) Na omotu treba u svakom slučaju naznačiti čija je oporuka u
njemu sadržana. Oporuke, povjerene sudu na čuvanje, treba pohraniti
odvojeno od ostalih spisa i čuvati ih u sudskoj blagajni ili u posebnom,
za tu svrhu određenom ormaru, koji mora biti zaključan.
Ako je na čuvanje predana otvorena oporuka, sudac, koji oporuku
prima na čuvanje, dužan ju je pročitati kako bi mogao utvrditi da li ima-
de nedostataka zbog kojih ne bi bila pravovaljana. To se u prvom redu
odnosi na nedostatke u obliku oporuke (vanjske potrepštine oporuke) od
kojih se neki mogu uočiti već po vanjskim znacima (čl. 68, 69. i 73. ZN).
Kako, međutim, oporučitelj predaje oporuku" na čuvanje osobno, ima
sudac mogućnost da na podesan način ispita i postojanje materijalno-
pravnih pretpostavki njene valjanosti, ako s obzirom na okolnost kon-
kretnog slučaja posumnja u sposobnost oporučitelja za sastavljanje opo-
ruke ili da je njegova volja slobodno i svjesno izjavljena. Ukoliko
oporučitelj usprkos danom upozorenju ostane kod svojeg zahtjeva da se
oporuka bez izmjene primi na čuvanje, mora sud udovoljiti njegovom
traženju. U tom slučaju treba sud u zapisniku evidentirati dano upozo-
renje i stav oporučitelja.
3. Ako je oporuka predana na čuvanje sudu na čijem području opo-
ručitelj nema prebivalište, dužan je taj sud o tome o d m a h obavijestiti
sud oporučiteljeva prebivališta (čl. 172. ZN). Isto je tako sud dužan, čim
sazna za smrt oporučioca ili da je oporučilac proglašen umrlim, iako ne bi
bio nadležan za ost'avinsku raspravu, proglasiti oporuku, koju je imao
na čuvanju (čl. 207. i 208 ZN) i nakon toga zapisnik o proglašenju oporuke
s izvornom oporukom dostaviti o s t a v i n s k o m s u d u (čl. 211. ZN).

Vraćanje oporuke oporučitelj u

Član 168.
Oporuka koja se nalazi na čuvanja kod suda vratit će se oporučitelju
•a njegov zahtjev.
Oporuka će se vratiti i oporučiteljevom punomoćniku koji ima ovje-
renu punomoć za taj posao.
O vraćanju oporuke sastavit će se zapisnik u kome će se navesti
način na koji je utvrđen identitet osobe kojoj se vraća oporuka.
Ako se oporuka vraća punomoćniku, punomoć priložit će se zapisniku
i zadržati u sudu.

1. Irelevantno je, koji je oblik pismene oporuke bio povjeren sudu

na čuvanje. Pod »vraćanjem« oporuke razumijeva se i predaja sudske
oporuke oporučitelju koji ju je neposredno nakon sastavljanja ostavio
sudu na čuvanje, pa je naknadno zatražio njeno izručenje (čl. 165. st.
4 ZN).
Predajom oporučitelju sudska oporuka zadržava karakter javne opo-
ruke. Zahtjev oporučitelja da mu se vrati oporuka, koju je bio povjerio
sudu na čuvanje, ne proizvodi pretpostavku njenog opoziva.(*)
1
1
Tako je bilo predviđeno i pravnim pravilom iz § 301. VP.
Gol jar, op. cif., str. 198.
56S
Član 168 — 169.

2. Dok predaja oporuke sudu na čuvanje predstavlja osobni akt opo-

ručitelja, u kojem nema mjesta zastupanju (čl. 167. st. 1 ZN), vraćanje
oporuke oporučitelju može se izvršiti i preko njegovog punomoćnika. Za
ovo zastupanje potrebna je s p e c i j a l n a o v j e r e n a punomoć opo-
ručitelja, kojom se punomoćnik izričito ovlašćuje da u njegovo ime traži
povraćaj oporuke i da je preuzme. Ovjeru punomoći u ovom slučaju ne
mora izvršiti sud, već je dovoljna i ovjera narodnog odbora u smislu
Zakona o ovjeravanju potpisa, rukopisa i prijepisa (SI. list FNRJ br.
105/47 i 50/49).
I d e n t i t e t osobe, kojoj se vraća oporuka, mora sud utvrditi bez
obzira na to da li se uručuje neposredno oporučitelju ili njegovom puno-
moćniku. Identitet se utvrđuje na način predviđen u čl. 163'. st. 1 i 2 ZN,
3. Zakonom nije određeno da o vraćanju oporuke oporučitelju, koji
nema prebivalište na području suda kome je oporuka bila povjerena na
čuvanje, treba obavijestiti sud oporučitelj evog prebivališta, kako je to
predviđeno kada se radi o sastavljanju oporuke, o predaji oporuke na ču-
vanje i o njenom opozivu. Razlozi shodnosti upućuju, međutim, na isti
postupak i u ovom slučaju.(2)

Čuvanje isprava o usmenoj oporuci

Član 169.
Ako su svjedoci usmene oporuke podnijeli sudu pismeno koje sa-
država volju oporučitelja, sud će primitak ovakvog pismena zapisnički
utvrditi, staviti u poseban omot i zapečatiti.
Ovako će sud postupiti i kad svjedoci usmene oporuke dođu u sud
da usmeno ponove izjavu oporučitelja.
Prilikom uzimanja izjava svjedoka sud će nastojati utvrditi izjavu
volje oporučitelja, a osim toga ispitat će i okolnosti od kojih zavisi
pravovaljanost usmene oporuke.
Isprave o usmenoj oporuci Čuvat će se u sudu odvojeno od ostalih
spisa.

1. Dužnost je svjedoka usmene oporuke da bezodvlačno pismeno

sastave izjavu posljednje volje oporučitelja i da je što prije predaju sudu
ili da je usmeno ponove pred sudom, uz navođenje, kada je, gdje i u
kojim prilikama oporučitelj pred njima dao izjavu posljednje volje (čl.
80. ZN).
Svjedoci usmene oporuke mogu svoj pismeni sastav ili usmeno sao-
pćenje o sadržaju oporučiteljeve izjave posljednje volje podnijeti svakom
kotarskom sudu. S obzirom, na potrebu da to učine bez odlaganja, nor-
malno je da se svjedoci za to obrate sudu svojeg prebivališta ako je
na području tog suda oporučitelj pred njima izjavio svoju posljednju
volju. Ako, međutim, oporučni svjedoci svoj pismeni sastav ili usmeno
saopćenje o usmenoj oporuci podnesu sudu, na čijem području oporu-
čitelj nema prebivalište, treba taj sud o tome obavijestiti sud oporu-
2
B 1 a g o j e v i ć, op. cit, str. 289.

570
 Član 169.

čiteljeva prebivališta, premda taj slučaj obavještavanja nije izričito

predviđen u čl JZ? JZ¥. <fJ/ i/proć/mam dc se sAcajii moglo desi'tf <fa
ostavinski sud (čl. 191- st. 1 ZN) ne bude na vrijeme obaviješten o
postojanju usmene oporuke.
2. Oporučni svjedoci treba, u pravilu, da sudu predaju j e d a n p i -
s m e n i s a s t a v koji su zajednički sastavili, tako da ga ili jedan od
njih, u sporazumu s drugim, vlastoručno napiše, a oba potpišu ili da ga
izrade na pisaćem stroju i potpišu. Nije, međutim, nedopušteno da svaki
svjedok preda sudu poseban pismeni sastav, što se može lako desiti u
slučaju kada im je različito prebivalište odnosno boravište.
0 primitku pismenog sastava (pismena) mora sud sastaviti zapisnik,
nakon čega će pismeni sastav staviti u poseban omot, a omot zapečatiti.
3. Usmeno ponavljanje oporučiteljeve izjave posljednje volje utvr-
đuje sud u zapisniku. Kod uzimanja usmenih izjava oporučnih svjedoka
ima sud prema izričitoj odredbi zakona dvije dužnosti:
a) da nastoji utvrditi izjavu volje oporučitelja, tj. stvarni sadržaj
njegove posljednje volje iz kojeg će se moći ustanoviti njegova prava
namjera (čl. 90. st. 1 ZN),
b) da ispita okolnosti od kojih zavisi pravovaljanost usmene oporuke,
što se u prvom redu odnosi na postojanje iznimnih prilika pod kojima
se taj oblik oporuke može koristiti (čl. 78. ZN).
Iako to nije izričito propisano kao kod proglašenja usmene oporuke,
kad nema vlastoručno potpisane isprave oporučnih svjedoka (čl. 209. st. 2
ZN), potrebno je da sud i kod uzimanja njihove usmene izjave u smislu
ovog člana, svjedoke o d v o j e n o sasluša o oporučiteljevoj izjavi po-
sljednje volje, kako bi na taj način mogao što pouzdanije utvrditi njen
stvarni sadržaj.
Osim zapisnika o saslušanju svjedoka usmene oporuke, u kojem se
utvrđuju njihova usmena saopćenja o izjavi posljednje volje oporučitelja,
mora sud sastaviti još i p o s e b a n z a p i s n i k kojim se ustanovljuje
da su svjedoci pred sudom usmeno ponovili oporučiteljevu izjavu.(2)
Zapisnik o saslušanju oporučnih svjedoka mora sud staviti u poseban
omot, a omot zapečatiti.
4. Prije nego što utvrdi primitak pismenog sastava oporučnih svje-
doka ili primi njihove usmene izjave, sud treba utvrditi njihov i d e n t i -
tet. Iako o tome nema izričite odredbe u ovom članu, izvan sumnje
je da utvrđivanje identiteta svjedoka usmene oporuke, kada podnose
pismeni sastav o usmenoj oporuci ili daju o tome usmene izjave, nije
ništa manje potrebno nego kada se radi o svjedocima koji sudjeluju kod
sastavljanja sudske oporuke. Zbog toga treba identitet svjedoka usmene
oporuke utvrditi barem na način na koji se utvrđuje identitet svjedoka
sudske oporuke (čl. 163. st. 3 ZN).
'2 B l a g o j e v i ć , op. cit., str. 290.
R a d o v a n o v i ć , Pravni značaj i priroda usmenog testamenta, Glas-
nik AK za APV br. 3/57, str. 20;
U sudskoj je praksi došlo, međutim, do izražaja i stanovište da u slučaju
kad svjedoci pred sudom usmeno ponavljaju izjavu oporučitelja ne treba pra-
viti još i poseban zapisnik kojim se to ustanovljuje. Smatra se, naime, da se
odredbom drugog stava upućuje samo na sastavljanje zapisnika o izjavama
svjedoka i da nema praktične potrebe za sastavljanje dva zapisnika.

571
Član 169 — 170.

Podnošenje sudu pismenog sastava o usmenoj oporuci, odnosno

davanje usmenih izjava o toj oporuci na sudski zapisnik moraju oporučni
svjedoci obaviti o s o b n o . Isprave o usmenoj oporuci, koje se nalaže
na čuvanju kod suda, ne mogu se oporučnim svjedocima više vratiti.
Za pečaćenje omota, u koji je stavljen pismeni sastav oporučnih svje-
doka o usmenoj oporuci, odnosno zapisnik o njihovom saslušanju, upo-
trebljava se žig od kovine i pečatni vosak. Vidi i objašnjenje uz čl. 164.
ZN pod tač. 2. .
O proglašenju usmene oporuke vidi član 209. ZN i tamo dana obja-
šnjenja.

Opoziv oporuke pred sudom

Član 170.
Oporučitelj može pred sudom opozvati svoju oporuku.
Na opoziv oporuke pred sudom shodno će se primjenjivati odredbe
:
ovog zakona koje vrijede za sastavljanje sudske oporuke.
Kad oporučitelj opozove oporuku, opoziv će se zabilježiti na oporuci
koja se čuva u sudu.

1. Oporučitelj može svoju oporuku opozvati na formalan način (iz-

ričito) u bilo kojem obliku u kojem se po zakonu može sastavljati opo-
ruka (čl. 105. st. 1 ZN). Oporučitelj može, međutim, oporuku opozvati
i na prećutan način bilo da uništi oporučnu ispravu (čl. 105. st. 2. ZN),
bilo da sastavi novu oporuku s drugačijim raspolaganjima od onih koja
sadrži ranija oporuka (čl. 106. st. 1 ZN).
Pred sudom se može opozvati svaka oporuka, bez obzira na oblik
u kojem je sastavljena, a isto se tako sudska oporuka može opozvati iz-
javom danom u drugom obliku oporuke.
2. Za sudski opoziv oporuke nadležan je svaki kotarski sud, a po-
slove oko opoziva oporuke vrši sudac pojedinac (čl. 161. ZN).
Opoziv oporuke pred sudom vrši se, kao i sastavljanje sudske opo-
ruke, u formi zapisnika. Kako se i u ostalom na opoziv oporuke pred
sudom shodno primjenjuju odredbe koje vrijede za sastavljanje sudske
oporuke, to sud mora prije uzimanja izjave o opozivu utvrditi i d e n t i -
t e t oporučitelja (čl. 161. st. 1 i čl. 163. st. 1 i 2 ZN), zatim ga treba
saslušati, njegovu izjavu o opozivu zabilježiti u zapisnik koji oporučitelj
mora nakon toga pročitati i potpisati, dok će sudac u samom zapisniku
potvrditi da su ove radnje izvršene (čl. 70. i 161. st. 2 do 5 ZN).
Ako oporučitelj nije u stanju pročitati zapisnik, potrebno je da mu
ga sudac pročita u prisutnosti dvaju svjedoka, pred kojima će oporučitelj
izjaviti da zapisnik sadržava opoziv njegove oporuke i nakon toga ga u
prisutnosti svjedoka potpisati ili staviti na njega svoj rukoznak. Sudac
treba potvrditi u samom zapisniku da su sve ove radnje izvršene (čl.
71. ZN).
U slučajevima kada oporučitelj ne zna službeni jezik ili je nijem,
na opoziv oporuke pred sudom shodno se primjenjuju i odredbe čl.
1.66. ZN.

•78
 Član 170—171.

Zapisnik o opozivu oporuke treba da osim oporučitelja, suca i zapi-

sničara potpišu i svjedoci koji su sudjelovali kod spomenutih radnja, kao
i svjedoci identiteta, ako ih je bilo.
Budući da je opoziv oporuke naredba posljednje volje, mora oporu-
čitelj u momentu opoziva imati oporučnu sposobnost (čl. 64. ZN), a izjava
0 opozivu ne smije biti dana uslijed prijetnje, sile, prevare ili zablude
(čl. 65. ZN). Zbog toga je dužnost suda da i kod uzimanja izjave o opo-
zivu oporuke ispita okolnosti koje su važne za pravovaljanost opoziva
1 da potrebne podatke o tome unese u zapisnik.
Kako akt o opozivu oporuke može sadržavati ne samo odredbu kojom
se oporuka stavlja izvan snage nego i odredbe o novoj raspoložbi, može
oporučitelj i pred sudom na isti zapisnik dati izjavu o opozivu ranije
oporuke i novu izjavu posljednje volje.
3- Sud, pred kojim je oporučitelj opozvao oporuku, mora opoziv z a-
b i l j e ž i t i na o p o r u c i koja je tom sudu povjerena na čuvanje. To
se odnosi kako na sudsku oporuku koja je na istom sudu sastavljena
i zatim ostavljena na čuvanje (čl. 165. st. 2 ZN), tako i na oporuku koja
je tom sudu predana na čuvanje u smislu čl. 167. ZN. Opoziv se mora
zabilježiti na samoj oporuci, a ne samo na omotu, u koji je stavljena,
kad je preuzeta na čuvanje od oporučitelja.
Ako je izjava o opozivu oporuke dana pred sudom na čijem području
oporučitelj nema prebivalište, dužan je taj sud o opozivu odmah obavije-
stiti sud oporučiteljeva prebivališta (čl. 172, ZN).

Sastavljanje i opoziv oporuke izvan sudske zgrade

Član 171.
U slučaju potrebe sud će sastaviti oporuku i primiti izjavu o opozivu
oporuke i izvan sudske zgrade.

i P o t r e b a da sud odredi službeni izlazak radi sastavljanja oporuke

ili primanja opoziva izvan sudske zgrade ukazat će se, na primjer, u slu-
čaju kada zbog bolesti oporučitelja postoji opasnost u odlaganju davanja
izjave ili kada oporučitelj zbog fizičkih nedostataka nije u stanju doći
u sud i u sličnim slučajevima. Sud bi, prema tome, mogao odbiti pri-
jedlog stranke kojim se traži određivanje sudskog izlaska radi sastavlja-
nja ili opoziva oporuke izvan sudske zgrade, ako već iz navoda same
stranke očigledno proizlazi da je takvo traženje neosnovano iz razloga, što
oporučitelj s obzirom na svoje zdravstveno stanje i druge prilike može
bez poteškoća doći u sudsku zgradu. Kako je, međutim, zbog naravi ovih
poslova potrebna ovdje najveća obazrivost na strani suda, a s druge
strane, s obzirom na razmjerno visoke taksene pristojbe i druge troškove
za ove sudske radnje^1) ne postoji opasnost da bi stranke neopravdano
iskorištavale mogućnost uredovanja suda izvan sudske zgrade, to nema
razloga da sud u tom pogledu zauzme kruti stav.
1
Prema tar. broju 9 Zakona o sudskim taksama za sastavljanje sudske
oporuke plaća se 2.000 dinara (st. 1), za čuvanje oporuke u sudu 800 dinara
(st. 2), za opozivanje oporuke pred sudom 500 dinara (st. 3).
Prilikom sastavljanja ili opozivanja oporuke izvan sudske zgrade plaća
4e, međutim, još posebna naknada prema propisima o naknadama za sudske
izlaske na zahtjev stranke.
Član 172 — 173.

O b a v j e š t a v a n j e suda o p o r u č i t e l j e v o g p r e b i v a l i š t a
Član 172.
Ako je oporuka sastavljena u sudu na čijem području oporučitelj
nema prebivalište, ili ako je oporuka takvom sudu predana na čuvanje,
ili ako je oporuka pred takvim sudom opozvana, dužan je taj sud o tome
odmah obavijestiti sud na čijem području oporučitelj ima prebivalište.

Obavještavanje suda oporučiteljeva prebivališta o sastavljanju sudske

oporuke, o predaji oporuke na čuvanje i opozivu oporuke potrebno je
zbog toga što je taj sud mjesno nadležan za ostavinsku raspravu (osta-
vinski sud — čl. 191. st. 1 ZN), pa treba na vrijeme raspolagati podacima,
o kojima zavisi tok postupka i rezultat raspravljanja.
Iako to nije izričito predviđeno, bilo bi iz navedenog razloga korisno
da sud oporučiteljeva prebivališta bude obaviješten i o vraćanju oporuke
oporučitelju (čl. 168. ZN), kao i o podnošenju pismenog sastava, odnosno
davanja usmenog saopćenja o usmenoj oporuci od strane svjedoka usme-
ne oporuke sudu, na čijem području oporučitelj nema prebivalište (čl.
169. ZN). Vidi i objašnjenje uz čl. 168. ZN pod tač. 3. te uz čl. 169. ZN
pod tač. 1.

GLAVA DRUGA

POSTUPAK ZA OSTAVINSKU RASPRAVU

I. OPĆE ODREDBE
P r e d m e t p o s t u p a k a za. o s t a v i n s k u r a s p r a v u
Član 173.
U postupku za ostavinsku raspravu sud utvrđuje tko su nasljednici
j imovina sačinjava njegovu ostavinu i koja^grgva^
umrlog, koja ^gg iz ostavine
pripadaju nasljednicima, zapisovnicima i drugim osobama.

1. Postupak za ostavinsku raspravu (za raspravljanje ostavine), za

koji postoji uobičajeni naziv o s t a v i n s k i p o s t u p a k , širi je pojam
od same o s t a v i n s k e r a s p r a v e koja pojmovno i procesualno pred-
stavlja dio, određenu fazu cjelovitog ostavinskog postupka. Ostavinski
postupak obuhvaća osim rasprave ostavine, koja predstavlja njegov naj-
bitniji, centralni dio, još i čitav niz radnji kojima je svrha da se pripremi
i omogući ostavinska rasprava (sastavljanje smrtovnice, popis i procjena
imovine, proglašenje oporuke i t. si.). Kad zakon govori,,j3J2Os£ujDkujza
ostavinsku raspravu (ostavinski postupak), onda pod tim_pojmom_treba
uzeti c j e l o k u p n u djelatnost ostavinskog suda koju on obavlja u
"svrhu" da se ostavina umrle osobe raspravi, kao i sve one radnje koje sud
poduzima u toku postupka i poslije njegovog dovršenja, kojima je svrha
da se donesene odluke provedu u život (upis rješenja o nasljeđivanju u
zemljišne knjige, predaja ostavine bez nasljednika narodnom odboru i si.).

574
 Član 173.

2. Svrha ostavinskog postupka navedena u ovom članu ostvaruje se

ostavinskom - r a s p r a v o m .
Da bi se provela ostavinska rasprava, potrebno je utvrditi da li su
ostvarene p r e t p o s t a v k e o kojima ovisi nasljeđivanje: da je utvr-
đena s m r t neke osobe, da je umrli ostavio i m o v i n u , i da postoje za
nasljeđivanje sposobni i ovlašteni n a s l j e d n i c i . Pomanjkanje ma i
jednog od spomenutih uvjeta sprečava raspravljanje ostavine. Ostavinska _
r a s p r a v a provest će se kao posebna faza ostavinskog postupka ako
seTuivrdi da su ispunjene sve naprijed spomenute pretpostavke. Ako se
ostavina sastoji iz p o k r e t n e imovine, potrebno je da su nasljednici
z a h t i j e v a l i njeno raspravljanje (čl. 216. st. 2 ZN), jer su u protivnom
takva ostavina neće raspravljati. Osobe koje su pozvane na nasljedstvo
mogu, u tom slučaju, ostvarivati sva prava koja im pripadaju kao na-
sljednicima (čl. 216. st. 4 ZN).
Ostavinski postupak u kome nije dgšlo jio^rasjDra^ bilo
uslijed toga što n e m a uopće i m o v i n e ili što se ostavina sastoji samo
od p o k r e t n e imovine, a nasljednici nisu zahtijevali da se takva osta-
vina raspravi, obustavlja, se donošenjem [rješenja o nerasTJravljanju osta-
vine po čl. 216. st. 1 i 2 ZN.
Ako nema n a s l j e d n i k a , ostavinski postupak se dovršava do-
nošenjem rješenja o predaji ostavine narodnom odboru (čl. 233. ZN). Rje-
šenje o nasljeđivanju i rješenje o predaji ostavine ili njenog dijela narod-
nom odboru, smatraju se k o n a č n i m odlukama kojima se završava
ostavinska rasprava, odnosno i sam ostavinski ^gostupak.

3. Ostavinski postupak koji je obustavljen donošenjem rješenja o

n e r a s p r a v l j a n j u ostavine po čl. 216. st. 1 i 2 ZN radi toga što
u času donošenja toga rješenja nije bilo nikakve imovine, ili je bilo samo
pokretne imovine, može se nastaviti, odnosno ponovno pokrenuti ako se
n a k n a d n o p r o n a đ e n e p o k r e t n a imovina. Ako s e naknadno
pronađe pokretna imovina (čl. 235. st. 2 ZN) ostavina se može raspraviti
samo na zahtjev nasljednika pod pretpostavkom da ostavina ranije nije
bila raspravljena (čl. 235. st. 3 ZN).
U nastavljenom ostavinskom postupku provest će se rasprava osta-
vine i dovršiti donošenjem rješenja o nasljeđivanju. Radnje koje je sud
proveo u ranijem postupku, koji je obustavljen rješenjem o neraspravlja-
nju ostavine (čl. 216. st. 1 i 2 ZN), ostaju u cijelosti na snazi (sastavljanje
smrtovnice, nasljedničke izjave i si.) i ne mogu se ponoviti. Ako je po-
trebno, smrtovnica se može dopuniti potrebnim podacima. Ako se, među-
tim, pojave razlozi za poništenje ranije danih nasljeđničkih izjava (čl. 141.
ZN), nove izjave ne mogu se dati sve dok ranije izjave ne budu proglašene
za ništave. Naknadno pronađena ostavinska imovina može biti razlogom
za poništaj nasliednićke izjavg ako se utvrdi da je dana u zabludi o veli-
čini i vrijednosti ostavinske imovine. Ovo zato što naknadno pronađen a
K
"ostavinska imovina može predstavljati novu činjenicu koja mijenja
pravni položaj ranije nasljedničke izjave.(J)

1
Vidi rješ. Vrh. suda NRH. Gzz. 150/56 od 28. 11. 1956.

575
Član 173.

Ako se nakon predaje ostavine bez nasljednika narodnom odboru

pojavi jedan ili više nasljednika, za koje se nije znalo da postoje, ovi na-
sljednici ne lišavaju se prava da im se preda ostavina ili dio koji im pri-
pada (čl. 133. st. 2 ZN). Ovo svoje pravo nasljednici koji nisu sudjelovali
u ostavinskoj raspravi moći će ostvarivati u samostalnoj p a r n i c i koju
mogu pokrenuti protiv narodnog odbora u smislu odredaba iz čl. 237. ZN
koje se odnose na ostvarivanje nasljednopravnih zahtjeva nakon dovrše-
nog ostavinskog postupka zbog pojave novih nasljednika, unutar rokova
2
zastare propisanih u čl. 144. ZN.( )
4. Za utvrđivanje prava na nasljedstvo i sastava ostavine odlučan je
čas d e l a c i j e , pozivanja na nasljedstvo, koja nastaje u času s m r t i
ostavioca (čl. 128. i 135. ZN), odnosno u času pravomoćnosti rješenja o
proglašenju nestalog umrlim (čl. 129. st. 1 ZN). Djelatnost suda u toku
ostavinskog postupka i na samoj ostavinskoj raspravi sastoji se u utvrđi-
vanju s t a n j a i č i n j e n i c a kakve su bile u času d e l a c i j e . Po
tome momentu procjenjuje se sposobnost nasljednika i dostojnost za na-
sljeđivanje (čl. 130. i 131. ZN); stanje i vrijednost ostavinske imovine (čl.
198. st. 1 ZN); visina ostaviočevih dugova, kao i nasljednikova odgovor-
nost za njih (čl. 145- st. 1 ZN). Moment delacije mjerodavan je kako za
p r i j e l a z ostavine na nasljednike (čl. 135. ZN) tako i za pravne p o-
s l j e d i c e o d r i c a n j a od nasljedstva (čl. 136. ZN), za primjenu
prava priraštaja (čl. 142. i 143. ZN), koje sve nastupaju ex tune, tj. od časa
smrti ostavioca.
Djelatnost ostavinskog suda kreće se stoga u granicama utvrđenja
činjenica iz prošlosti, jer je i samo rješenje o nasljeđivanju po svome
karakteru d e k l a r a t o r n o g značaja. Njime se utvrđuje koju je imo-
vinu određeni nasljednik naslijedio u času s m r t i ostavioca (čl. 135. i
228. st. 1 ZN), kao i opseg njegovih prava nastalih u tom času.
5. U postupku za raspravljanje ostavine (ostavinskom postupku) osta-
vinski sud postupa po s l u ž b e n o j d u ž n o s t i (čl. 175. ZN). On je
dužan poduzimati sve mjere koje su potrebne da prava nasljednika, lega-
tara i osoba kojima pripada neko pravo iz ostavine budu što prije utvr-
đena i osigurana (čl. 176. ZN). Ostavinski sud je dužan uzeti u obzir ne
samo sve prijedloge i zahtjeve zainteresiranih stranaka (čl. 176. st. 2 ZN),
nego je, i mimo prijedloga stranaka, dužan sam poduzimati sve što nađe
za potrebno. Tako je dužan da se naročito brine o ostvarenju prava koja
pripadaju osobama koje n i s u s p o s o b n e ili nisu potpuno sposobne
da se same brinu o svojim poslovima (čl. 177. ZN). Ostavinski sud po
službenoj dužnosti utvrđuje prava s v i h s t r a n a k a prema stanju i
podacima utvrđenim u ostavinskom postupku i bez obzira što se event.
nisu odazvale pozivu na raspravu ili ročište a niti su se na bilo koji drugi
način izjasnile o svojim pravima (čl. 220. st. 3 ZN).(3) I o pravu koje pri-
2
D r F . S t a n k o v i ć u članku »Sticanje ostavine i odricanje od nasljed-
stva-«, Naša zakonitost br. 3—4/57. str. 135, smatra da se tužbeno pravo temelji
na analogiji iz čl. 236, 237. i 233. ZN. Slično Vrh. sud APV u rješ. Gzz 15/57,
vidi Glasnik
3
Adv. komore za APV br. 5/58 str. 31.
U Zakonu o nasljeđivanju nije usvojeno pravno pravilo iz § 93. biv.
V,P, po kome se, u slučaju ako nasljednik ili njegov punomoćnik nisu došli
na ročište ili nisu dali nasljedničku izjavu, ostavina trebala raspraviti (bez
obzira na njihovo pravo) samo s onima, koji su se prijavili na nasljedstvo.

576
 Član 173 —174.

pada n u ž n o m nasljedniku iz ostavine, tj. njegovom nasljednom pravu

(čl. 32. ZN), treba se raspravljati u ostavinskoj raspravi i odlučiti rješe-
4
njem o nasljeđivanju. ( )
Ako ostavinski sud posumnja da li je osoba, koja se izdaje za zakon-
skog nasljednika doista jedini ili najbliži srodnik ostaviočev, dužan je
p r o v j e r i t i i utvrđivati ima li osoba koje imaju jače ili jednako pravo
nasljedstva, pa će, ako je to potrebno, i o g l a s o m pozvati te osobe da
se jave sudu i ostvaruju svoja prava (čl. 220. st. 5 ZN).
Sudska praksa
1. O pitanju, da li se dar koji je ostavilac za života darovao nasljedniku
uračunava u nasljedni dio, raspravlja se i sudi u postupku za raspravljanje
ostavine, a ukoliko postoji spor o činjenicama, postupa se po članu 223. stav 2
tai. 3. ZN (Rješenje Vrhovnog suda NR Slovenije Gzz 7/56 od 23. II 1956,
Pravnik, br. 9—10/56, Civilne odluke, str. 51).
2. Dok traje ostavinski postupak ne može se nasljedno pravo ostvarivati
kondemnatornom tužbom (Rješenje Vrhovnog suda NR Slovenije P& 455/62 od
13. X 1962, Poročilo 1962/2, br. 11).

Primjena pravila parničnog postupka - — S~$~Q~i

Član 174. "~
_U postupku za ostavinsku raspravu primjenjuju se pravila parničnog
postupka, ukoliko ovim zakononT13^~HruEčiJe~6afeđentn

1. Primjena pravila parničnog postupka, tj. propisa Zakona o parni-

čnom postupku (SI. 1. FNRJ br, 4/57 od 23. I 1957) je s u b s i d i j a r n e
naravi. Ona dolazi u obzir samo ako za rješenje određenog p r o c e s n o g
pitanja nema odredbe u Zakonu o nasljeđivanju. Procesni propisi sadržani
uZNsu p r i m a r n i , a pravila iz ZPP primjenjivat će se u ostavinskom
postupku samo kad u ZN nema odgovarajućih propisa. I to samo ako se
njihova primjena ne protivi propisima, načelima i ciljevima ostavinskog
postupka.(')
Ostavinski postupak vodi se po s l u ž b e n o j d u ž n o s t i . Načelo
oficijelnosti u postupanju predstavlja osnov na kome stranke ostvaruju
svoja prava. Odredbe dispozitivnog karaktera predstavljaju u ostavin-
skom postupku izuzetak od načela oficijelnosti. Parnični postupak, napro-
tiv, počiva na načelu dispozicije stranaka i kontradiktornosti, pa odredbe
oficijelnog karaktera imaju u pogledu prava stranaka dopunski karakter.
Otuda i značajne razlike koje postoje između jednog i drugog postupka.
Za ostavinski postupak od osobitog su značaja odredba čl. 175. ZN, po
kojoj se postupak pokreće i vodi po službenoj dužnosti; — čl. 176. st. 2
ZN, po kojoj^jf n^^ringir^^ij^j^nžann^ptijiijTij^p11 PVft prijedloge zainte-
iih t k " T :ojoj se~sam sud brine da do svojih
Osobama koje nisu svoje pravo ostvarivale u ostavinskom postupku preosta-
jala je mogućnost da svoje pravo ostvaruju izvan ostavinskog postupka, u
parnici tužbom o nasljedstvu (po pravnom pravilu iz § 823. biv. OGZ;, u
rokovima predviđenim u pravnim pravilima grad. prava što se odnose na in-
stitut zastare. Vidi Z i l i ć - S a n t e k , Vanparnični postupak, Zagreb, 1934.
str. 366.
4
1
Vidi rješ. Vrh. suda NE Hrvatske Gž. (Rev) 1522/55 od 4. X 1955.
Zuglia, u knjizi: Vanparnični postupak, Zagreb, 1956, str. 13.

37 Zakon o nasljeđivanju s komentarom 577

Član 174.

prava dođu osobe koje nisu sposobne, ili nisu potpuno sposobne da se
same brinu o svojim poslovima; — čl. 180. st. 2 ZN, po kome se neke
radnje u ostavinskom postupku mogu obavljati pred sudskim referen-
tom, dok se sve radnje u parničnom postupku moraju izvoditi samo pred
sucem; — čl. 182.st. 2 ZN, po kome se o manje važnim izjavama stranaka
ili o obavještenjima koje prikuplja sud, umjesto zapisnika mogu sasta-
vljati samo bilješke; — čl. 184. st. 1 i 3 ZN, po kome ostavinski sud u
povodu podnijete žalbe može svoje rješenje opozvati ili preinačiti, kao
što se mogu uzeti u postupak i žalbe koje nisu pravodobno podnesene i
t. si.
2. Ostavinski postupak po svim svojim karakterističnim osobinama
je v a n p a r n i č n i postupak, i to poseban dio vanparničnog postupka.
Pozivanjem na odredbe ZN, kao i na subsidijarnu primjenu pravnih pra-
vila parničnog postupka naglašen je vanparnični karakter ostavinskog
postupka. S druge strane i s k l j u č e n a je primjena pravnih pravila
bivšeg vanparničnog postupka. Kodifikacijom pravila o ostavinskom po-
stupku izvršenom u Zak. o nasljeđivanju prestala je važnost pravnih
pravila iz ranijeg Zakona o sudskom vanparničnom postupku (od 24.
jula 1934), i Uvodnog zakona za Zakon o sudskom vanparničnom postupku
(od 26. jula 1934), koja su mogla biti primjenjivana do stupanja na snagu
Zak. o nasljeđivanju pod uvjetima iz člana 4- Zakona o nevažnosti prav-
nih propisa donesenih prije 6. IV 1941. i za vrijeme neprijateljske oku-
pacije. U pomanjkanju pozitivnih propisa za vanparnični postupak u
ostalim vanparničnim stvarima mogu se sada primjenjivati pravna pravila
ZN, umjesto pravnih pravila iz ranijih (ukinutih) zakona.(2)
3. N a s l j e d n o p r a v n i o d n o s i koji su predmet ostavinskog
postupka raspravljaju se u pravilu po načelima i propisima vanparničnog
ostavinskog postupanja, a u određenim slučajevima i po načelima i pro-
pisima koji vrijede za parnični postupak.
Vanparnični karakter ostavinskog postupka izvire iz n e s p o r n o -
s t i činjeničnog stanja koje se u njemu utvrđuje, a s kojim su, u pravilu
s u g l a s n e sve zainteresirane osobe.(3) U ostavinskom postupku načelo
kontradiktornosti nema isključivi karakter (čl. 220. st. 4 ZN), ni onda
ako među strankama dođe do spora o primjeni p r a v a (čl. 223. st. 3
ZN). Ako u toku ostavinskog postupka dođe do spora o činjenicama (čl.
223. st. 2 ZN), ili do spora o pravu na zapis ili o drugom pravu na ostavinu
čl. 224. ZN), ili do spora o imovini koja spada u ostavinu (čl. 225. ZN), o
kojima je potrebno odlučiti u k o n t r a d i k t o r n o m postupku, obavezno
je upućivanje na p a r n i c u . Parnični postupak javlja se kao d o p u n s k i
ostavinski postupak. U parnici rješavaju se tačno određena nasljedno-
pravna pitanja i sporovi(4) pri čemu je nadležnost ostavinskog postupka
za rješavanje ovih sporova isključena.(5)
Stoga je u određenim slučajevima propisano da se zbog upućivanja
stranaka da o spornom pitanju pokrenu parnicu ili postupak pred nadlež-
nim organom uprave ostavinska rasprava ima p r e k i n u t i (čl. 223.
2
3
Z u g 1 i a, nav. djelo, str. 14.
4
B l a g o j e v i ć , nav. djelo, str. 323.
s
B l a g o j e v i ć , nav. djelo, str. 323.
Z u g 1 i a, nav. djelo, str. 36.

578
 Član 174 —175.

st. 1 i 2 ZN, čl. 225. ZN). Tada će ostavinski sud odrediti r o k u kome
treba pokrenuti parnicu odnosno postupak pred upravnim organom (čl.
226. st. 2 ZN). Prekinuta ostavinska rasprava može se nastaviti samo na-
kon bezuspješno isteklog roka. Ako je parnica ipak pokrenuta nakon
proteka roka ali prije svršetka nastavljene ostavinske rasprave, ostavin-
ski sud (ako je o tome obaviješten) mora sačekati sa dovršenjem osta-
vinskog postupka do pravomoćnog dovršenja pokrenutog parničnog ili
upravnog postupka (čl. 226. st. 3 ZN).
Pravomoćna presuda odnosno meritorna odluka parničnog suda o
spornom zahtjevu odnosno odluka upravnog organa o b a v e z n a je za
ostavinski sud. Nastavljajući prekinutu raspravu ostavine, ostavinski sud
je v e z a n odlukom parničnog suda odnosno upravnog organa. O pita-
nju koje je za vrijeme ostavinskog postupka pravomoćno raspravljeno u
parnici ili upravnom postupku (u smislu čl. 226. ZN), ne m o ž e se ni
kasnije nakon dovršenog ostavinskog postupka voditi posebna parnica
odnosno upravni postupak (čl. 234. ZN).
Ako stranka upućena na parnicu odnosno upravni postupak n i j e u
određenom roku ili do završetka ostavinskog postupka p o k r e n u l a ,
odnosno nastavila parnicu i o tome nije pružila dokaz, ostavinski sud je
ovlašten da nastavi i dovrši prekinutu ostavinsku raspravu bez obzira na
zahtjeve u pogledu kojih je stranka upućena na parnicu odnosno na postu-
pak pred upravnim organom (čl. 226. st. 4 ZN).

Sudska praksa
1. U ostavinskom postupku zainteresirana osoba, koja je inače ovlaštena
ta žalbu, ne može se pravovaljano odreći žalbe izjavom učinjenom prije nego
što je rješenje o nasljeđivanju saopćeno objavljivanjem ili dostavljanjem.
Ovakva izjava o odricanju ne važi ni u slučaju kad rješenje o nasljeđivanju
odgovara nasljedničkoj izjavi te osobe kao i sporazumu o nasljedstvu koji je
postignut međw nasljednicima (Rješenje Vrhovnog suda NR Slovenije Gi
m/57 od U. V 19C7, Zb. II/2-1957, br. 356).
2. Vidi odluku pod br. 3. uz čl. 183. ZN i odluku uz čl. 218. ZN.

Pokretanje postupka
Član 175.
Postupak j dužnosti čim sud sazna da je neka
#soba umrla ili da je proglašena za umrlu.

1. Ostavinski sud je dužan da pokrene i započne vođenje ostavinskog

postupka čim na b i l o k o j i način s a z n a za s m r t neke osobe. Za
ovo mu nije potrebna inicijativa službenih organa (matičara), ovlaštenih
stranaka (nasljednika, legatara) ili prijedloga trećih osoba. P o k r e t a -
nje ostavinskog postupka je o b a v e z n o čim sud sazna za smrt neke
osobe i nije ovisno o tome da li je ostavilac ostavio kakve imovine, da li
ima nasljednika i si. Da li će se ostavinski postupak do kraja provesti,
odnosno da li će u toku postupka doći do r a s p r a v l j a n j a ostavine,
ovisi o tome da li je iza umrlog ostalo imovine, i da li ima nasljednika.

579
 Član 175.

R_a_sprava ostavine provest će se po s l u ž b e n o j d u ž n o s t i

ako u ostavini ima n e p o k r e t n e imovine (čl. 216. st. 1 ZN). Ako se
ostavina sastoji samo iz p o k r e t n e imovine, daljnje vođenje ostavin-
skog postupka, odnosno raspravljanje ostavine, ovisno je o tome da li
nasljednici z a h t i j e v a j u da se ostavina raspravi (čl. 216. st. 2 ZN).
Rasprava ostavine se neće provesti ako nema nikakve imovine (čl.
216. st. 1 ZN); ako se ostavina sastoji samo od pokretne imovine, a nema
zahtjeva za raspravljanje ostavine; kao i kad ima imovine, ali nema na-
sljednika ili se za njih ne zna, jer će se ostavina kao imovina bez nasljed-
nika predati narodnom odboru (čl. 233. ZN).
2. Osnovni smisao i značaj n a č e l a o f i c i o z n o s t i , usvojenog u
ZN u pogledu pokretanja i vođenja postupka za raspravu ostavine izvire
iz jednog v i š e g i n t e r e s a , jedne opće društvene potrebe^1)
Pokretanje ostavinskog postupka nije stvar pojedinaca i ako se pre-
težno i, po pravilu, uglavnom radi o njihovim interesima i pravima.
Stoga se ostavinski postupak p o k r e ć e uvijek po službenoj du-
žnosti, da bi se utvrdilo da li su ispunjene pretpostavke za vođenje ras-
prave ostavine (postojanje imovine i nasljednika). U pogledu raspravlja-
nja ostavine načelo oficijelnog postupanja dolazi u obzir ako u ostavini
ima nepokretne imovine. Ako se ostavina sastoji samo od pokretne imo-
vine prepušteno je dispoziciji stranaka da zahtijevaju provođenje raspra-
ve. I onda kad je inicijativa potekla od strane nasljednika, ostavinski_siid
zadržava aktivnu ulogu u prikupljanju potrebnih podataka i dokaza u
svrnunutvrđeirja prava stranaka (čl. 176. ZN) i rješenja svih pitanja koja
se odnose na ostavinu (čl. 220. st. 1 ZN).
7
"^ Uloga s t r a n a k a u ostavinskom postupku nije sasvim pasivna.
Stranke su dužne, u vlastitom interesu, da ostavinskom sudu pružaju
potrebne dokaze, da ističu i ostvaruju svoje zahtjeve. Neiznošenje zahtje-
va ili dokaza može stranku lišiti nekog njezinog prava i pored toga što sud
u ostavinskom postupku, u pravilu, odlučuje po načelu koncentracije, s
težnjom da obuhvati sve potrebne dokaze, uzimajući u obzir one koje je
sam pribavio i one koje su stranke iznijele (čl. 178. ZN). Ostavinski sud
odlučuje na osnovu dokaza s k o j i m a r a s p o l a ž e u momentu dono-
šenja rješenja (čl. 218. st. 3 ZN), što vrijedi i onda ako se stranke ne
odazovu pozivu na ročište ili ne podnesu nasljedničke izjave, ili ne pruže
2
dokaze i podatke o svojim pravima iz ostavine.( )
^ 3. Saznanje za smrt neke osobe ostavinski sud, u pravilu, crpi iz
s m r t o v n i c e koju sastavljaju nadležni organi za vođenje matičnih
knjiga umrlih pri narodnom odboru općine (matičari), i obavezno dosta-
vljaju sudu u roku od 30 dana nakon izvršenog upisa smrti u matične
knjige (čl. 193. i 194. ZN).
Podaci iz i z v o d a iz matične knjige umrlih također mogu poslu-
žiti kao povod i osnov za s a s t a v l j a n j e smrtovnice koju može sasta-
viti i sam s u d (čl. 195. ZN). Isto tako j a v n a i s p r a v a , kojom se
dokazuje smrt neke osobe, služi kao izvor saznanja o smrti i za sastavljanje
1
Dr Savo S t r u g a r , u članku: Neka pitanja iz nasljednog prava, Ju-
goslavenska advokatura br. 3—4/56, str. 1.
' S t r u g a r , nav. mjesto.

580
 Član 175.

unrtovnice i pokretanje ostavinskog postupka. Ovamo spadaju: pravo-

moćna rješenja o proglašenju nestalih osoba za umrle i rješenja o utvr-
đivanju smrti donesena od strane nadležnih sudova. Sud koji je donio
jedno od spomenutih rješenja dužan je, čim utvrdi njegovu pravomoćnost,
po službenoj dužnosti pokrenuti ostavinski postupak. On će zatražiti od
nadležnog matičara sastavljanje smrtovnice (čl. 193. ZN), ili će takvu sam
sastaviti (čl. 195. ZN).
Sud može saznati za smrt neke osobe iz i z j a v e i podataka koje mu
pruže z a i n t e r e s i r a n e o s o b e (nasljednici, legatari, osobe koje
imaju pravo na uzdržavanje, vjerovnici ostavioca i si.), kao i od ostalih
građana. Pokretanje ostavinskog postupka može se tražiti, i ostavinski
postupak se mora pokrenuti i onda ako je ostavilac umro prije stupanja
na snagu ZN ako ostavina ni je r a s p r a v l j e n a ili nasljedstvo nije
diobom, sporazumom ili na neki drugi način konačno uređeno (čl. 242.
ZN). Ostavinska se rasprava treba provesti, odnosno pokrenuti ostavinski
postupak, bez obzira na protek rokova zastarjelosti ostvarivanja nekog
prava koje se osniva na nasljeđivanju. Zastaru, naime, sud uzima u obzir
tamo ako je istaknut prigovor zastarjelosti.
4. Ako inicijativa za pokretanje ostavinskog postupka potekne od
strane zainteresiranih osoba, sud će odmah zatražiti dostavljanje smrtov-
nice po čl. 193. ZN. Ako nadležni matičar ne raspolaže podacima i doka-
zima o smrti odnosne osobe, sud neće pristupiti sastavljanju smrtovnice
prije nego što na nesumnjiv način u t v r d i da je osoba iza kcje se pred-
laže pokretanje ostavinskog postupka d o i s t a u m r l a . Stoga će sud,
po službenoj dužnosti, prethodno zatražiti od nadležnog organa dosta-
vljanje potrebne javne isprave kojom se dokazuje smrt neke osobe. On
može narediti i strankama, predlagaču, da takvu ispravu pribave, odnosno
itave prijedlog za pokretanje postupka za proglašenje nestale osobe
umrlom, odnosno za utvrđivanje smrti.
Nema m j e s t a vođenju ostavinskog postupka, dok nije na ne-
tumnjiv način utvrđena s m r t neke osobe.
Za m o m e n t smrti uzima se čas koji je o z n a č e n u smrtovnici,
izvodu iz matične knjige umrlih ili u rješenju o proglašenju umrlim ili
rješenju o dokazivanju smrti. Ako u rješenju za proglašenje umrlim nije
označen dan smrti, kao dan (čas) smrti uzima se dan kad je rješenje o
proglašenju osobe umrlom postalo p r a v o m o ć n o (čl. 129. st. 1 ZN).

Sudska praksa
Radi rasprave ostavine sud po službenoj dužnosti pokreće postupak i po
ilužbenoj se dužnosti stara da se utvrde, osiguraju i zaštite prava svih zain-
teresiranih subjekata.
Kada se u postupku raspravljanja ostavine prijavi imovina koja je na
upravi države, sud o tome po potrebi treba obavijestiti javnog pravobranioca
radi eventualne zaštite interesa države u pogledu takve ostavine (Savezni
vrhovni sud Gz 77/57 od 18. I 1958, Pravni život, br. 3—4/58, str. 57).

581
 Član 175.

»mrtovnice i pokretanje ostavinskog postupka. Ovamo spadaju: pravo-

moćna rješenja o proglašenju nestalih osoba za umrle i rješenja o utvr-
đivanju smrti donesena od strane nadležnih sudova. Sud koji je donio
jedno od spomenutih rješenja dužan je, čim utvrdi njegovu pravomoćnost,
po službenoj dužnosti pokrenuti ostavinski postupak. On će zatražiti od
nadležnog matičara sastavljanje smrtovnice (čl. 193. ZN), ili će takvu sam
sastaviti (čl. 195. ZN).
Sud može saznati za smrt neke osobe iz i z j a v e i podataka koje mu
pruže z a i n t e r e s i r a n e o s o b e (nasljednici, legatari, osobe koje
imaju pravo na uzdržavanje, vjerovnici ostavioca i si.), kao i od ostalih
g r a đ a n a . Pokretanje ostavinskog postupka može se tražiti, i ostavinski
postupak se mora pokrenuti i onda ako je ostavilac umro prije stupanja
na snagu ZN ako ostavina n i j e r a s p r a v l j e n a ili nasljedstvo nije
diobom, sporazumom ili na neki drugi način konačno uređeno (čl. 242.
ZN). Ostavinska se rasprava treba provesti, odnosno pokrenuti ostavinski
postupak, bez obzira na protek rokova zastarjelosti ostvarivanja nekog
prava koje se osniva na nasljeđivanju. Zastaru, naime, sud uzima u obzir
samo ako je istaknut prigovor zastarjelosti.
4. Ako inicijativa za pokretanje ostavinskog postupka potekne od
strane zainteresiranih osoba, sud će odmah zatražiti dostavljanje smrtov-
nice po čl. 193. ZN. Ako nadležni matičar ne raspolaže podacima i doka-
zima o smrti odnosne osobe, sud neće pristupiti sastavljanju smrtovnice
prije nego što na nesumnjiv način u t v r d i da je osoba iza kcje se pred-
laže pokretanje ostavinskog postupka d o i s t a u m r l a . Stoga će sud,
po službenoj dužnosti, prethodno zatražiti od nadležnog organa dosta-
vljanje potrebne javne isprave kojom se dokazuje smrt neke osobe. On
može narediti i strankama, predlagaču, da takvu ispravu pribave, odnosno
»tave prijedlog za pokretanje postupka za proglašenje nestale osobe
umrlom, odnosno za utvrđivanje smrti.
Nema m j e s t a vođenju ostavinskog postupka, dok nije na ne-
sumnjiv način utvrđena s m r t neke osobe.
Za m o m e n t smrti uzima se čas koji je o z n a č e n u smrtovnici,
izvodu iz matične knjige umrlih ili u rješenju o proglašenju umrlim ili
rješenju o dokazivanju smrti. Ako u rješenju za proglašenje umrlim nije
označen dan smrti, kao dan (čas) smrti uzima se dan kad je rješenje o
proglašenju osobe umrlom postalo p r a v o m o ć n o (čl. 129. st. 1 ZN).

Sudska praksa
Radi rasprave ostavine sud po službenoj dužnosti pokreće postupak i po
tlužbenoj se dužnosti stara da se utvrde, osiguraju i zaštite prava svih zain-
teresiranih subjekata.
Kada se u postupku raspravljanja ostavine prijavi imovina koja je na
upravi države, sud o tome po potrebi treba obavijestiti javnog prauobranioca
radi eventualne zaštite interesa države u pogledu takve ostavine (Savezni
vrhovni sud Gz 77/57 od 18. I 1958, Pravni život, br. 3—4/58, str. 57).

581
I
unrtovnice i pokretanje ostavinskog postupka. Ovamo spadaju: pravo-
Član 175.

moćna rješenja o proglašenju nestalih osoba za umrle i rješenja o utvr-

đivanju smrti donesena od strane nadležnih sudova. Sud koji je donio
jedno od spomenutih rješenja dužan je, čim utvrdi njegovu pravomoćnost,
po službenoj dužnosti pokrenuti ostavinski postupak. On će zatražiti od
nadležnog matičara sastavljanje smrtovnice (čl. 193. ZN), ili će takvu sam
sastaviti (čl. 195. ZN).
Sud može saznati za smrt neke osobe iz i z j a v e i podataka koje mu
pruže z a i n t e r e s i r a n e o s o b e (nasljednici, legatari, osobe koje
imaju pravo na uzdržavanje, vjerovnici ostavioca i si.), kao i od ostalih
g r a đ a n a . Pokretanje ostavinskog postupka može se tražiti, i ostavinski
postupak se mora pokrenuti i onda ako je ostavilac umro prije stupanja
na snagu ZN ako ostavina n i j e r a s p r a v l j e n a ili nasljedstvo nije
diobom, sporazumom ili na neki drugi način konačno uređeno (čl. 242.
ZN). Ostavinska se rasprava treba provesti, odnosno pokrenuti ostavinski
postupak, bez obzira na protek rokova zastarjelosti ostvarivanja nekog
prava koje se osniva na nasljeđivanju. Zastaru, naime, sud uzima u obzir
samo ako je istaknut prigovor zastarjelosti.
4. Ako inicijativa za pokretanje ostavinskog postupka potekne od
strane zainteresiranih osoba, sud će odmah zatražiti dostavljanje smrtov-
nice po čl. 193. ZN. Ako nadležni matičar ne raspolaže podacima i doka-
zima o smrti odnosne osobe, sud neće pristupiti sastavljanju smrtovnice
prije nego što na nesumnjiv način u t v r d i da je osoba iza kcje se pred-
laže pokretanje ostavinskog postupka d o i s t a u m r l a . Stoga će sud,
po službenoj dužnosti, prethodno zatražiti od nadležnog organa dosta-
vljanje potrebne javne isprave kojom se dokazuje smrt neke osobe. On
može narediti i strankama, predlagaču, da takvu ispravu pribave, odnosno
ttave prijedlog za pokretanje postupka za proglašenje nestale osobe
umrlom, odnosno za utvrđivanje smrti.
Nema m j e s t a vođenju ostavinskog postupka, dok nije na ne-
sumnjiv način utvrđena s m r t neke osobe.
Za m o m e n t smrti uzima se čas koji je o z n a č e n u smrtovnici,
izvodu iz matične knjige umrlih ili u rješenju o proglašenju umrlim ili
rješenju o dokazivanju smrti. Ako u rješenju za proglašenje umrlim nije
označen dan smrti, kao dan (čas) smrti uzima se dan kad je rješenje o
proglašenju osobe umrlom postalo p r a v o m o ć n o (čl. 129. st. 1

Sudska praksa
Radi rasprave ostavine sud po službenoj dužnosti pokreće postupak i po
iluibenoj se dužnosti stara da se utvrde, osiguraju i zaštite prava svih zain-
teresiranih subjekata.
Kada se u postupku raspravljanja ostavine prijavi imovina koja je na
upravi države, sud o tome po potrebi treba obavijestiti javnog pravobranioca
radi eventualne zaštite interesa države u pogledu takve ostavine (Savezni
vrhovni sud Gz 77/57 od 18. I 1958, Pravni život, br. 3—4/58, str. 57).

581
Č l a n 176.

D u ž n o s t suda đa što prije u t v r d i p r a v a s t r a n a k a

Član 176.
U toku cijelog postupka sud će paziti da prava stranaka budu što
prije utvrđena i osigurana.
Sud će uzeti u ocjenu sve prijedloge zainteresiranih osoba koji su
:
podneseni pismeno ili usmeno. " ~ ~ —

\y Ostavinski postupak pokreće i vodi ostavinski sud po s l u ž b e -

n o j d u ž n o s t i (čl. 175. ZN). Stoga ostavinski sud mora u toku cijelog
postupka paziti »da prava stanaka budu što prije utvrđena i osigurana«.
Zakonom o parničnom postupku propisano je da je sud uvijek dužan
»da nastoji da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje tro-
škova, kao i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pri-
padaju u postupku« (čl. 9. ZPP). Ovo pravilo ZPP, koje u sebi sadrži
načelo p r o c e s n e e k o n o m i j e i načelo zabrane z l o u p o t r e b e
procesnih prava stranaka, u cijelosti vrijedi i za ostavinski postupak. Ono
se proteže i na p r i p r e m n e radnje koje po službenoj dužnosti ili po
zahtjevu ostavinskog suda obavljaju drugi organi (matičar, narodni od-
bor, kotarski sud), ili koje poduzima i sam ostavinski sud. Svrha pri-
premnih radnji jest pripremanje ostavinskog postupka i osiguranje prava
nasljednika (sastavljanje smrtovnice i podnošenje ostavinskom sudu u pro-
pisanom roku — čl. 193. ZN, popis i procjena ostavine i dostavljanje
popisa ostavinskom sudu — čl. 201. i 202. ZN, mjere za privremeno čuva-
nje i osiguranje ostavine — čl. 204. ZN, dostavljanje oporuke ostavin-
skom sudu — čl. 206. ZN). Ostavinski sud je ovlašten da od drugih organa
zahtijeva da u izvršenju pripremnih radnji postupaju s primjernom hit-
nošću, bez odugovlačenja, a po potrebi da im daje potrebne upute o na-
činu izvršenja pojedinih radnja.
U izvršenju ovog zadatka ostavinski sud mora paziti da se sve pri-
premne radnje obave ne samo hitno nego i p o t p u n o . Tako je sud
dužan da odmah po primitku smrtovnice provjeri potpunost njenog sadr-
žaja, da poduzima mjere da se nepotpuna smrtovnica dopuni, i da se
pribave ostali potrebni podaci (o ostaviočevoj imovini, o veličini poljo-
privrednog zemljišta nasljednika u smislu čl. 227. st. 1 ZN i si.). Ostavin-
ski sud mora potrebnom hitnošću odlučiti o izvršenju popisa i procjene
ostavine (čl. 197. st. 1 ZN), o poduzimanju mjera da se ostavina sačuva
(čl. 204. st. 1 i 2 ZN), o postavljanju privremenog staratelja ostavine (čl.
205. ZN), u slučajevima predviđenim u čl. 133, 134. i 146. st. 4 ZN.
Na osnovu podataka iz smrtovnice ostavinski sud treba odlučiti o
tome da li ima mjesta r a s p r a v l j a n j u ostavine i potrebi da se dalje
vodi ostavinski postupak (čl. 216. st. 1 ZN). Ostavinski sud ne bi smio
ovakvu odluku donijeti samo na osnovu izvoda iz matične knjige ili ne-
potpune smrtovnice, ili samo na osnovu bilješke, odnosno izvještaja da
ostavilac nije bio upisan kao vlasnik nekretnina u zemljišnim knjigama.
Rasprava ostavine provodi se i onda ako je ostavilac bio korisnik nekog
prava na nekretninama (prava korištenja) koje prelazi na njegove na-
sljednike, bez obzira da li je u p i s a n o u zemljišnim knjigama.
U t o k u ostavinskog postupka sud mora voditi računa o tome da
i z j a v e s t r a n a k a o kojima ovisi utvrđenje njihovih prava budu

582
 Član 176.

izražene na način i u obliku propisanom u zakonu. Ovo se osobito odnosi

na oblik i sadržaj nasljedničkih izjava, (čl. 136, 139, 141. st. 2, 221. i 180.
ZN)- Sud je dužan da stranke u p o z o r a v a na značaj i pravne poslje-
dice njihovih izjava (čl. 221. st. 5 ZN); na prava koja im u postupku pri-
padaju (npr. pravo izbora parcele koje će zadržati, čl. 153. st. 2 i čl. 227.
st. 2 ZN). Ostavinski sud je također dužan da u p o z o r i stranku, koje
p r o c e s n e F a d nj e može poduzeti ako se ona Iz neznanja ne koristi
pravima koja joj pripadaju (čl. 10. ZPP). Ova dužnost postoji samo u po-
gledu n e u k e stranke ili zastupnika, a ne i u pogledu osoba opunomo-
ćenika sa stručnom spremom (advokat, javni tužilac, javni pravobranilac
i si.).
•Sporno je da li je sud dužan upućivati stranke i na m a t e r i j a l n a
prava koja im pripadaju. S obzirom da je sud dužan da u postupku
za ostavinsku raspravu raspravi s v a p i t a nj a koja se odnose na osta-
vinu, a naročito o pravu na nasljedstvo, o veličini nasljednog dijela i o
pravu na zapis (čl. 220. st. 1 ZN), moglo bi se uzeti, analogno odredbi iz
čl. 6. st. 1 i čl. 287. ZPP, da je ostavinski sud dužan da upozorava stranke
i na njihova m a t e r i j a l n o p r a v n a ovlaštenja koja mogu ostvarivati
u ostavinskom postupku. To osobito vrijedi u slučaju upućivanja stranke
na parnicu (čl. 226. ZN); zatim u pogledu prava stranke da može zahtije-
vati raspravljanje ostavine koja se sastoji samo od pokretne imovine
(čl. 216. st. 2 ZN); o pravu da može zahtijevati umanjenje oporučnog ras-
polaganja i vraćanje dara ako joj je povrijeđen nužni dio; o pravu da
može zahtijevati izdvajanje dijela ostavine (čl. 37. ZN) ili predmeta
kućanstva (čl. 38. ZN); o pravu nasljednika da može tražiti povećanje
nasljednog dijela (čl. 28. ZN, ako se radi o bračnom drugu, ili po čl. 29
kad je u pitanju roditelj ostavioca koji nema nužnih sredstava za život);
0 pravu nasljednika da traži umanjenje dijela bračnog druga ostaviočeva
(čl. 12. ZN); o posljedicama odricanja od nasljedstva (čl. 136. u vezi sa
čl. 142. i 143. ZN); o posljedicama isključenja iz nasljedstva (čl. 47, 48. i 49.
ZN) ili lišenja nužnog dijela u korist potomaka (čl. 50 ZN); o razlozima
1 posljedicama nedostojnosti za nasljeđivanje (čl. 131. i 132. ZN); o ura-
čunavanju darova i zapisa u nasljedni dio i način tog uračunavanja
(čl. 51, 52, 53, 54, 59, 60, i 61. ZN), kao i pravima kojima se nasljed-
nik može poslužiti (čl. 53. st. 1, 54. st. 2, 55, 56. i 64. ZN). Isto tako je sud
dužan da upozorava stranke o uvjetima koji se po zakonu traže za v a l j a -
nost o p o r u k e , kao i o značaju i domašaju pojedinih odredaba sadr-
žanih u oporuci (npr. u pogledu supstitucije po čl. 85. ZN, zapisa po čl. 86.,
91., 92. i 94. ZN, uvjeta, naloga i tereta po čl. 88. ZN). Ovamo spada i
dužnost upućivanja nasljednika u pogledu opsega i značaja njihove odgo-
vornosti za ostaviočeve dugove (čl. 145. ZN), o pravima vjerovnika (čl. 93.
i 146. ZN); kao i pravima koja nasljednici mogu ostvarivati prilikom
diobe nasljedstva (čl. 150. i 151. ZN).
Ostavinski sud je dalje dužan voditi računa o tome da p r e k i d
p o s t u p k a što ga je izazvalo upućivanje na parnicu (čl. 223. i 225. ZN)
traje što kraće i da se odmah po proteku određenog roka za pokretanje
parnice ili po dovršenju parnice (upravnog postupka), prekinuta rasprava
ostavine što prije n a s t a v i i dovrši (čl. 226. st. 3 i 4 ZN).
Q Uz načelo oficijelnosti, ostavinski postupak počiva i na načelu
i n k v i z i t o r n o s t i . Ono se sastoji u tome što sud ne samo da može

583
Član 176.

nego i mora sam poduzimati sve potrebno da se prava stranaka u toku

ostavinskog postupka što prije utvrde i osiguraju. Tako je ostavinski sud
dužan, i mimo prijedloga stranaka, narediti pribavljanje potrebnih dokaza
i podataka, pa ih i sam pribavljati od pojedinaca i nadležnih organa ili
narediti njihovo podnošenje i dostavljanje sudu.
3. Načela neposrednosti, usmenosti i kontradiktornosti, koja domi-
niraju u parničnom postupku, u ostavinskom postupku ustupaju mjesto
načelima oficioznosti i inkvizitornosti. Iako sud, u pravilu, određuje
predmet dokazivanja i dokazna sredstva pomoću kojih će se dokazivanje
provesti, on je dužan da prilikom raspravljanja ostavine uzme u obzir
i ocjenu s v e prijedloge zainteresiranih osoba, bez obzira da li su podne-
seni usmeno na raspravi ostavine ili van nje. Ove izjave mogu biti kon-
etatirane zapisnički ili bilješkom (čl. 181. ZN), a mogu biti sudu saopćene
i u pismenom obliku.
Ostavinski sud donosi svoje odluke ne samo na osnovu prijedloga
i dokaza predloženih od stranaka i drugih zainteresiranih osoba nego na
temelju rezultata c j e l o k u p n e r a s p r a v e , pa i onih dokaza koje
je s a m pribavio (čl. 178. st. 1 ZN), bez obzira da li su izvedeni pred
sucem koji donosi odluku u ostavinskom postupku, ili pred kojim drugim
sucem (čl. 178. st. 1 i 2 ZN).
Ostavinski sud, u pravilu, nije ovlašten da u slučaju s p o r a o či-
n j e n i c a m a , o kojima ovisi neko pravo, sam rješava prejudicijelna
pitanja, onako kako je to ovlašten parnični sud (čl. 11. st. 1 i 2 ZPP). On
je dužan, u slučaju spora među strankama o činjenicama o kojima ovisi
neko njihovo pravo, p r e k i n u t i ostavinsku raspravu i uputiti stranke
da povedu p a r n i c u ili postupak pred upravnim organom (čl. 223. st. 1
i 2, čl. 225. ZN, osim u slučaju iz čl. 224. ZN, kad upućivanje na parnicu
ne rađa prekidom ostavinske rasprave). Ako stranke ne" povedu parnicu,
ostavinski sud nije ovlašten da sam riješi spor koji je nastao, nego je
dužan, ne upuštajući se u njihovo rješavanje, da dovrši ostavinski postu-
pak bez obzira na one zahtjeve u pogledu kojih je stranka bila upućena
na parnicu (čl. 226. st. 4 ZN). Uzet će se kao da zahtjev nije uopće stavljen.
Ako je neko prejudicijelno ili incidentalno pitanje r i j e š e n o u kom
drugom postupku pravomoćnom odlukom, takva odluka o b a v e z u j e
ostavinski sud. Ovamo u prvom redu spadaju presude donesene u krivič-
nom postupku o postojanju krivičnog djela i odgovornosti za izvršenje
tog djela (čl. 11. st. 3 ZPP), presude donesene u parničnom postupku, ili
odluke donesene u kom drugom postupku na koji je ostavinski sud uputio
stranke (čl. 223. st. 2 i 225. ZN).
4. Ostavinski sud sam rješava o svim zahtjevima koji su n e s p o r n i
među strankama, a o onima koji su o s p o r e n i , samo ako postoji spor
o p r i m j e n i p r a v a (čl. 223. st. 3 ZN). U ovim slučajevima dokazni
postupak i dokazivanje ograničeni su na prikupljanje onih dokaza koji
su važni za primjenu prava. Izvođenje dokaza i njihova ocjena vrši se po
propisima Zakona o parničnom postupku (čl. 208. do 260- ZPP), s obzirom
da ZN o tome nema izričitih propisa, pa se moraju primijeniti pravila
parničnog postupka (čl. 174. ZN).
Ne treba dokazivati činjenice čije postojanje zakon p r e t p o s t a -
v l j a , kao i činjenice koje su opće poznate (čl. 210. st. 3 i 4 ZPP). O dokaz-
noj snazi javnih i privatnih isprava vrijede propisi člana 219. i 220. ZPP.

684
I Dužnost s u d a u p o g l cd u os o b a k o j e se ne m o g u
s t a r a t i o svojini p o s l o v i m a

Član 177.
Član 177.
f

Sud je dužan naročito paziti da dođu do svojih prava osobe koje

uslijed maloljetnosti, duševne bolesti ili drugih okolnosti nisu sposobne
nikako ili nisu sposobne potpuno da se same staraju o svojim poslovima.

1. Sud je dužan postupati s naročitom pažnjom čim ustanovi da se u

postupku pojavljuju ili da su tangirane osobe spomenute u ovom članu.
Ova dužnost suda ne prestaje ni onda kad su ove osobe pravilno z a s t u -
pane od svojih zakonskih zastupnika, staratelja ili punomoćnika, pa
i onda kad bi ovi bili vješti pravu.
Staranje suda o pravima osoba spomenutim u ovom članu sastoji se u
tome da pazi da se na v r i j e m e poduzmu sve potrebne mjere za osi-
guranje ostavine (čl. 204. ZN), ili prava nasljednika (čl. 230. i 231. ZN); da
izjave o nasljedstvu (nasljedničke izjave), koje u ime ovih nasljednika
daju njihovi zakonski zastupnici, staratelji i punomoćnici, budu dane na
v a l j a n . n a č i ' n i u obliku propisanom zakonom.
Isto tako sud mora paziti da zakonski zastupnici, staratelji ili puno-
moćnici osoba koje se nalaze pod naročitom zaštitom zakona, poduzimaju
sve potrebno kako bi osigurali prava koja pripadaju njihovim starani-
dma, kao i da stavljaju određene zahtjeve za čije ostvarenje postoje
uvjeti: npr. da zahtijevaju ostvarenje prava na nužni dio; da traže izdva-
janje imovine (po čl. 37. ili 38. ZN); odnosno da zahtijevaju ostavljanje
nekih predmeta ostavine u nasljedni dio (čl. 150. i 151. ZN); da podnose
tužbe na koje su upućeni (čl. 223, 224. i 225. ZN). U tu svrhu ostavinski
sud je dužan da staraoce, odnosno zakonske zastupnike ovih osoba u p o -
zori na prava koja za te osobe proizlaze iz čl. 12. ZN i da inf o tome
dade potrebne upute.(x)
2. Osim davanja u p u t a kako će se i kojim putem koji zahtjev ili
pravo ostvarivati, ostavinski sud nije ovlašten da sam poduzima procesne
radnje u ime i za račun osoba spomenutih u članu 177. ZN. Sud treba
da skrene pažnju zakonskom zastupniku, staratelju ili opunomoćeniku
napravo nasljednika da traži poništaj nasljedničke izjave (čl. 141. st. 2 ZN)
ili na mogućnost poništaj a oporuke i si. Međutim, sud ne može sam bez
prijedloga ovlaštenih osoba, koje zastupaju nasljednika, poduzimati one
procesne radnje koje ovi nisu predložili (npr. nisu stavili zahtjev za iz-
dvajanje imovine, za nužni dio itd.). Sud je u takvim slučajevima ovlašten
da može u p o z o r i t i nadležni o r g a n s t a r a t e l j s t v a na propuste
staratelja koji bi išli na štetu staranika.
Kad ostavinski sud odluči da se ostavina ne raspravlja, a među na-
sljednicima ima osoba koje nisu sposobne da se same staraju o svojim
poslovima, a nemaju roditelje, dužan je obavijestiti o tome nadležan
organ starateljstva (61- 216. st. 3 ZN).

1
Vidi naprijed naša objašnjenja uz čl. 12. ZN pod tač. 5.

585
Član 177 — 178.

Sudska praksa
1. V postupku za raspravljanje ostavine sud po službenoj dužnosti vodi
računa o tome, da U je nadležni organ starateljstva odobrio odricanje od
nužnog dijela koje učini staralac nestalog nasljednika (Rješenje Vrhovnog
suda NR Slovenije G rev. 14/56 od 18. V 1956, Zb. 1/2-1956, br. 328).
2. Ako je netko od nasljednika maloljetan, a u njegovo je ime zaključen
sporazum o nasljedstvu, za valjanost sporazuma potrebno je da bude odobren
od nadležnog starateljskog organa. Prije toga sud ne smije donijeti rješenje
0 nasljeđivanju (Rješenje Vrhovnog suda NR Slovenije Gž 130/57 od 11. V
1957, Zb. 11/2-1957, br. 356).
3. Dioba ostavine između osoba koje su oglašene za nasljednike na jednake
dijelove, ne važi bez odobrenja nadležnog starateljskog organa ni prema malo-
ljetnom nasljedniku koga zastupa roditelj, kad je diobom određen nejednak
1 manji dio maloljetnom nasljedniku (Rješenje Vrhovnog suda NR Bosne i
Hercegovine Gzz 85/57 od 22. XI 1957, Zb. 11/3-1957, br. 615).

N a t e m e l j u k o j i h s e d o k a z a d o n o s i o d l u k a

Član 178.
Sud donosi odluku na temelju rezultata cjelokupne rasprave, uzima-
jući u obzir kako dokaze koje su stranke podnijele tako i dokaze koje je
sud pribavio.
Odluka može se osnivati i na dokazima koji nisu izvedeni pred su-
cem koji donosi odluku.

(l)Pravo i dužnost ostavinskog suda da poduzima sve što nađe za

potrebno da prava stranaka budu što prije utvrđena i osigurana (čl. 176.
st. 1 ZN) ima za svrhu ne samo u b r z a n j e postupka za raspravu osta-
vine nego i da se prava stranaka, njihovi zahtjevi i prijedlozi što sve-
s t r a n i ] e, tačnije i potpunije ispitaju i u t v r d e .
Stoga je sud dužan da uzme u obzir s v e prijedloge i dokaze s t r a -
n a k a , koji mu budu podneseni (čl. 176. st. 2 ZN), bez obzira na oblik
i način kako su mu saopćeni.
Iz načela o f i c i j e l n o s t i ostavinskog postupka proizlazi dužnost
ostavinskog suda da i s a m prikuplja potrebne podatke i dokaze. On je
ovlašten naređivati strankama i ostalim učesnicima u postupku te drugim
osobama (pravnim i fizičkim) d a m u dostave potrebna obavještenja, po-
datke i dokaze kojima raspolažu.
~~\2JKbd u p u ć i v a n j a na p a r n i c u , odnosno postupak pred
upravnim organom, ostavinski sud mora odlučiti o tome kojoj će stranci
pripasti uloga tužioca. To će biti ona čije pravo ostavinski sud smatra za
manje vjerojatno (čl. 226. st. 1 ZN). Ovo pitanje ostavinski sud rješava
na osnovu rezultata svih provedenih dokaza i podataka kojima u tom
času raspolaže.
U slučaju kad parnični ili upravni postupak ne bi bili pokrenuti,
ostavinski će sud nastaviti postupak i dovršiti raspravu ostavine ne u z i -
m a j u ć i u obzir zahtjeve u pogledu kojih je stranka bila upućena na
parnicu, odnosno na put upravnog postupka (čl. 226. st. 4 ZN). To znači
da rezultati koji proizlaze iz već prikupljenih podataka i provedenih do-
kaza u ostavinskom postupku, treba da u tom času omogućuju ostavin-

586
 Član 178.

skom sudu donošenje odluke o upućivanju na parnicu one stranke i s

onim zahtjevima za koje drži da su m a n j e vjerojatni (čl. 226. st. 1 ZN).
Q Svi dokazi relevantni za n a s l j e d n a p r a v a i z a h t j e v e mo-
raju biti izvedeni i dani pred s u c e m i z a p i s n i č a r e m kotarskog
sudu. Ukoliko taj sud nije nadležan za ostavinsku raspravu, dužan je takve
izjave i dokaze dostaviti odmah nadležnom ostavinskom sudu na postupak
(čl. 212. st. 1 ZN). A ako za raspravu ostavine nije nadležan nijedan
domaći sud, nego određeni organ strane države, domaći sud se mora
proglasiti nenadležnim (čl. 212. st. 2 ZN).(')
Utvrđivanje izvjesnih činjenica, od kojih mogu zavisiti pojedina na-
sljedna prava ili zahtjevi, može se provoditi i pred sudom, odnosno su-
cem k o j i n i j e inače n a d l e ž a n da n konkretnom slučaju postupa
kao ostavinsiojsucl.^) Prema tome, nije nužno i obavezno da se pred nad-
ležnim ostavinskim sucem (koji za to mora biti unaprijed određen, čl. 179.
ZN) izvedu svi oni dokazi na kojima se zasniva njegova odluka (čl. 178.
st. 2 ZN).
Sve o s t a l e i z j a v e , pa i izjave pojedinih nasljednika o p r i m a -
nju nasljedstva i prijedloga stranaka u postupku, mogu uzimati na za-
pisnik i za to određeni s u d s k i r e f e r e n t i (čl. 182. st. 2 ZN).
4. Ostavinski sud je dužan da prilikom donošenja svojih odluka, kako
procesnih, tako i meritornih, koristi sav dokazni materijal i podatke koji
su prikupljeni u toku ostavinskog postupka i u povodu njega — bez
obzira da li je njihovo izvođenje ostavinski sud tražio. Tu dolaze radnje

I
koje je obavio bilo koji drugi sud, u prvom redu svaki kotarski sud (po
čl. 221. st. 4 ZN i čl. 140. st. 2 ZN i si.), kao i svaki drugi sud rješavajući
o pitanjima koja mogu biti od izvjesnog utjecaja i značaja za donošenje
meritorne odluke ostavinskog suda.
Tako_će ostavinski suri, nonsggv u kome mu ie potrebno radi
šenja meritorne odluke, koristitidokazni materijal koji je prikupljen u
kom drugom postupku ili parnici koja ima prpjiiriipiiplni značai. Tako na
primjer kad bračni drug gubi pravo da naslijedi (u smislu čl. 27. ZN), dcK
kazni materijal iz parnice, u kojoj je odlučeno o razvodu ili poništaju
braka, može biti od odlučne važnosti za ocjenu pitanja da li je preživjeli
bračni drug, u vrijeme zaključenja braka, znao za postojanje uzroka zbog
kojih je kasnije brak proglašen nepostojećim ili je poništen (čl. 27. st. 2
tač. 2. ZN). To isto vrijedi i za ocjenu pitanja nedostojnosti za nasljeđi-
vanje (naročito u slučajevima iz tač. 1. i 4. člana 131. ZN).
Dokazni materijal i podaci drugih sudova ili organa koji su priku-
pJieni neovisno o vođenju ostavinskog postupka i prije njega mogu biti
također važni za donošenje konačne odluke (npr. za pitanje nedostojnosti
iz čl. 131. tač. 5. ZN i si.).

1
Dr Savo S t r u g a r , Neka pitanja iz nasljednog prava, Jugoslavenska
advokatura br. 3—4/56, str. 2.
2
Pod ovim se ne misli na z a m o l j e n o g suca koji postupa po zamolbi
ostavinskog suda, nego na slučajeve kad sudac kotarskog sucla bez zamolbe
ostavinskog suda provodi dokaze.

687
Član 179;

N a d l e ž n o s t i sastav suda
Član 179. .
Za ostavinsku raspravu nadležan je kotarski sud.
Sve odluke u toku postupka donosi sudac pojedinac.

1- U st. 1 ovog člana određena je s t v a r n a - nadležnost suda, utvr-

đen sudski organ nadležan za provođenje rasprave ostavine i, prema tome,
sud koji je nadležan za vođenje ostavinskog postupka. To je o s t a v i n -
s k i sud, — kotarski kao prvostepeni sud.
Za ocjenu s t v a r n e n a d l e ž n o s t i ostavinskog suda važno je
da li se radi o ostavinama jugoslavenskog ili stranog državljanina.
Ako se radi o ostavini j u g o s l a v e n s k o g državljanina, za ras-
pravu negove ostavine nadležan je jugoslavenski sud (čl. 188. st. 1 ZN)
ako se radi o n e p o k r e t n o j imovini koja leži u SFRJ ili o p o k r e t -
n o j imovini bez obzira gdje se ona nalazila. Izuzetno jugoslavenski sud
može biti nadležan i za raspravljanje nekretnina koje leže u inozemstvu
ako po zakonima države u kojoj se ta imovina nalazi nije nadležan ino-
zemni organ (čl. 188. st. 2 ZN).
Ako se radi o s t r a n o m državljaninu, jugoslavenski sud nadležan
je samo za raspravu n e p o k r e t n e i m o v i n e koja leži na području
SFRJ (čl. 189. st. 1 ZN), a u pogledu pokretne imovine samo ako je me-
đunarodnim ugovorima tako određeno (čl. 189. st. 2 tač. 2. ZN); ako ne
postoji reciprocitet (čl. 189. st. 2 tač. 2. ZN), ako je po inozemnom zakonu
nadležan za raspravu ostavine naš sud, ili ako strani organ izjavi da neće
raspraviti ostavinu (čl. 189. st. 2 tač. 3. ZN); kao i kad se nasljednici u
inozemstvu ne protive da naš sud provede raspravu (čl. 189. st. 2 tač. 4.
ZN). Prema tome, naš sud je nadležan za raspravu ostavine:
a) za svu n e p o k r e t n u imovinu koja leži na t e r i t o r i j u SFRJ,
bez obzira na državljanstvo umrloga (čl. 188. st. 1, 189. st. 1, 190. st. 1 ZN);
b ) z a n e p o k r e t n u imovinu našeg državljanina u i n o z e m -
s t v u , ako inozemni organ nije nadležan ili neće da je raspravi (čl. 188.
st. 2 ZN);
c) za svu p o k r e t n u imovinu državljana SFRJ bez obzira gdje se
ona nalazi (čl. 189. st. 1 ZN);
d) za svu pokretnu imovinu stranih državljana pod uvjetima iz čl.
389. st. 2 tač. 1—4. ZN;
e) za svu pokretnu imovinu koja se nalazi na teritoriju SFRJ osoba
bez državljanstva ili nepoznatog državljanstva (čl. 190. st. 2 ZN), ako su
te osobe u vrijeme svoje smrti imale prebivalište odnosno boravište u
SFRJ.
2. Za određivanje m j e s n e (teritorijalne) nadležnosti mjerodavno
je područje nadležnosti ostavinskog suda na kome je ostavilac imao p r e -
b i v a l i š t e , odnosno b o r a v i š t e (čl. 191. st. 1 ZN). Ako ostavilac
nije imao ni boravište ni prebivalište u SFRJ, nadležan je sud područja
na kome l e ž i p r e t e ž n i d i o o s t a v i n e (lex rei sitae — čl. 191.
st. 2 ZN). ; i I !
3. Za provođenje rasprave ostavine nadležan je ' o s t a v i n s k i
sud. Iako se sve radnje u ostavinskom postupku, u pravilu, odvijaju pred

588
 Član 179.

ostavinskim sudom, postoji mogućnost da stranke daju valjane izjave

i pred d r u g i m sudom, s obzirom da princip neposrednosti u vanpar—
ničnom postupku trpi šire izuzetke. Uslijed toga radnje koje je proveo
koji drugi sud imaju j e d n a k u v a ž n o s t kao da ih je proveo osta-
vinski sud. Tako je s v a k i k o t a r s k i s u d ovlašten:
— da primjenjuje mjere za o s i g u r a n j e ostavine (čl. 204. st. 2 ZN)
ako se ostavina ili neki njeni dijelovi nalaze na području njegove terito-
rijalne nadležnosti;
— da p r o g l a s u je o p o r u k e : sve pismene oporuke koje mu
budu podnesene (čl. 207. st. 5 i 236. st. 1 ZN), čim za njih sazna;
— da prima i z j a v e n a s l j e d n i k a , bez obzira da li se radi o
izjavi o odricanju ili primanju nasljedstva (čl. 221. st. 4 ZN);
— da pruža p r a v n u p o m o ć ostavinskom sudu (po čl. 25. st. 4
i čl. 27. st. 3 ZPP te čl. 168. ZPP).
4. U ostavinskim stvarima sud raspravlja po s u c u p o j e d i n c u .
On je nadležan kako za provođenje rasprave ostavine, tako i. za donoše-
nje procesnih (čl. 216. i 226. ZN) i svih meritornih odluka (čl. 228., 232,
233. i 235. ZN).
Sudjelovanje s u c a i z a p i s n i č a r a obavezno je samo kod i z v o -
đ e n j a d o k a z a , uzimanja izjava o o d r i c a n j u od nasljedstva (čl.
180. st. 1 ZN), i kod p r o g l a š e n j a o p o r u k a (čl. 208. st.' 3 ZN, 209.
st. 2 i 210. st. 1 ZN).
S u d a c sudjeluje i kod ovjere s p o r a z u m a o o d r i c a n j u od
nasljedstva (čl. 140. st. 3 ZN), kod ovjere ugovora o d o ž i v o t n o m ,
u z d r ž a v a n j u (čl 122. st. 4 ZN), kod ovjere sporazuma o u s t u p a n j u
1 r a s p o d j e l i imovine za života (čl. 112. st. 2 ZN). Kod sklapanja na-
godbe ili sporazuma o d i o b i n a s l j e d s t v a potrebno je sudjelovanje
suca s obzirom na to da sadržaj sporazuma ulazi u izreku rješenja o na-
sljeđivanju kao njegov sastavni dio (čl. 228. st. 3 ZN), a predstavlja diobu,
raskidanje nasljedničke zajednice i utvrđivanje vlasničkih, odnosno suvla-
sničkih odnosa na nekretninama i ostalim stvarima. Sudjelovanje suca
također je potrebno kad nasljednik vrši izbor zemljišnih parcela koje
želi zadržati (čl. 153. st. 2 i čl. 227. st. 2 ZN), ili stambene zgrade, odnosno
izbor stanova u njoj (čl. 6. i čl. 24. st. 1 Zakona o nacionalizaciji najamnih
zgrada i građevinskog zemljišta), jer se odredbe u pogledu prekoračenja
dozvoljenog maksimuma poljoprivrednog zemljišta, odnosno stambene
zgrade ili stanova i poslovnih prostorija, moraju unijeti u rješenje o
nasljeđivanju, pa u neku ruku predstavljaju i prethodno odlučivanje o
ovom predmetu (čl. 228. st. 2 tač. 6. ZN).
Sve o s t a l e r a d n j e u postupku, izjave i prijedloge stranaka,
uključujući sastav ili dopunu smrtovnice (čl. 195. ZN), popis i procjenu
ostavine (čl. 201. st. 2 ZN), uzimanje nasljedničkih izjava o primanju
nasljedstva, o ustupanju svog nasljednog dijela sunasljedniku (čl. 139. st.
2 ZN), mogu vršiti s u d s k i r e f e r e n t i bez sudjelovanja zapisničara
(čl. 180. st. 2 ZN). Neke od tih radnji kao: popis i procjenu ostavine (čl. 201.
st. 2 ZN), sastav smrtovnica (čl. 195. st. 1 ZN), mogu vršiti ovlašteni sudski
s l u ž b e n i c i kao i službenici općinskog organa uprave (čl. 193, 195, st. 1,
201. st. 1 i 2 ZN).

580
Član 180.

Tko p o d u z i m a r a d n j e u postupku
Član 180.
Izvođenje dokaza i uzimanje izjave o odricanju od nasljedstva vrši
sudac sa zapisničarom.
Ostale izjave i prijedloge stranaka mogu uzimati na zapisnik i sudski
referenti.

1. Prema odredbi člana 179. st. 2 ZN sve odluke donesene u toku

postupka za raspravu ostavine donosi s u d a c . Ovo se odnosi na m e r i -
t o r n e odluke (rješenja o nasljeđivanju — čl. 228. ZN, rješenje o
legatu — čl. 232. ZN, o rasporedu naknadno pronađene imovine —
čl. 235. ZN, o predaji ostavine narodnom odboru — čl. 233. ZN), kao i na
p r o c e s n e odluke: o upućivanju na parnicu (čl. 223. i 225. ZN),
0 neraspravljanju ostavine o odvajanju ostavine od imovine nasljednika
(čl- 146. ZN), o raspolaganjima stvarima iz ostavine (čl. 148. st. 4 ZN), o
ostavljanju pojedinih stvari (čl. 150. ZN) ili predmeta kućanstva (čl. 151.
ZN) u dio pojedinom nasljedniku prilikom diobe nasljedstva; o izdvajanju
imovine iz ostavine (čl. 37. ZN); ili o izdvajanju predmeta domaćinstva
(čl. 38. ZN) u korist potomaka ili preživjelog bračnog druga. Ovamo
spadaju i odluke o popisu i procjeni ostavine (čl. 97. ZN), o poduzimanju
privremenih mjera za osiguranje ostavine (čl. 204. i 231. ZN), o postavlja-
nju privremenog staraoca ostavine (čl. 134. i 205. ZN), o postavljanju
privremenog upravitelja nasljedstva (čl- 148. st. 2 i 3 ZN), o pozivanju
nasljednika oglasom (čl. 133, 219. st. 1 i 3 i 220. st. 5 ZN).
U toku postupka za raspravljanje ostavine sudjelovanje s u c a je
obavezno u svim slučajevima kad na raspravi ili ročištu treba donijeti
koju naprijed spomenutu odluku, zatim prilikom obavljanja nekih pro-
cesnih radnji kao kod izvođenja dokaza, kod raspravljanja i odlučivanja u
sporu o primjeni prava (čl 223. st. 3 ZN); o saslušanju svjedoka usmene
oporuke (čl. 209. ZN); o saslušanju stranaka o postojanju i sadržaju
izgubljene ili uništene oporuke, ako među nasljednicima nema spora (ćl.
210. st. 1 i 2 ZN), te konačno kod uzimanja i z j a v a za koje je obavezno
sudjelovanje suca: izjava o odricanju od nasljedstva (čl. 136. ZN), kod
ovjere sporazuma o odricanju od nasljedstva (čl. 140. st- 2 i 3 ZN), kod
ovjere sporazuma o ustupanju i raspodjeli imovine za života ostaviočeva
(čl. 111, 112. st. 2 i 4 ZN).
2. S u d s k i r e f e r e n t i nisu ovlašteni donositi nikakve odluke u
ostavinskom postupku. Oni, međutim, mogu po ovlaštenju suca izdavati
n a r e d b e za izvršenje pojedinih procesnih radnji kojima se priprema
rasprava ostavine, ali ne i onih naredaba koje se odnose na upravljanje
postupkom.
Sudski referent ovlašten je da uzima na zapisnik sve o s t a l e izjave
1 prijedloge stranaka za koje nije propisano sudjelovanje suca. Tako on
može uzimati izjave o primanju nasljedstva kao i izjavu o odricanju od
nasljedstva u korist sunasljednika (čl. 139. st. 2 ZN), jer se ovakva na-
sljednička izjava ne smatra izjavom o odricanju od nasljedstva. Može mu
biti povjereno sastavljanje smrtovnice ili njeno dopunjavanje (čl. 194.
i 195. ZN), kao i popis i procjena ostavinske imovine (čl. 201. st. 2 ZN).

590
Sudski referent može primiti na zapisnik i one izjave stranaka koje sa-
državaju prijedloge i zahtjeve o kojima treba da odluči sudac (čl. 179. st.
2 ZN), kao i druge podneske stranaka izjavljene usmeno na zapisnik kao
što su žalbe protiv meritornih i procesnih odluka po kojima je samostalna
žalba dopuštena (čl. 183. st. 1 ZN), kao i uzimanje izjave o reviziji u po-
vodu odluke drugostepenog suda (čl. 185. ZN) i uzimanje prijedloga za
donošenje dopunske odluke.
3. Sudjelovanje zapisničara u ostavinskom postupku obavezno
je kod izvođenja dokaza, kao i kod uzimanja izjave o odricanju
od nasljedstva, zatim kod proglašenja oporuke (čl. 208. st. 3 ZN).
Propust suda koji bi se sastojao u tome što u ovim radnjama nije sudje-
lovao zapisničar ne izaziva ništavost izvršene radnje.
U ostalim slučajevima sudjelovanje zapisničara nije obavezno. Su-
djelovanje zapisničara u ostavinskom postupku nije obavezno ni kod
onih procesnih radnji koje je ovlašten da poduzima sudski referent.

Zapisnik i bilješke

Član 181.
0 radnjama izvršenim u postupku u pravilu se sastavlja zapisnik.
0 manje važnim izjavama stranaka i obavještenjima koje sud pri-
kuplja može se umjesto zapisnika staviti samo bilješka na spisu.
Zapisnik potpisuju stranke ako su prisustvovale radnji u postupku,
sudac i zapisničar odnosno referent koji je sastavio zapisnik.
Bilješku na spisu potpisuje njezin sastavljač.

1. Sastavljanje z a p i s n i k a obavezno je u ostavinskom postupku

kad se njime konstatiraju izjave i prijedlozi stranaka od m a t e r i j a l n o ^
pravnog z n a č a j a , o kojima ovisi primjena, odnosno utvrđenje
prava, kao i kad se radi o izjavama i prijedlozima od p r o c e s n o g zna-
čaja. Slično kao u parničnom postupku, u ostavinskom postupku zapis-
nik se sastavlja o radnjama poduzetim na r o č i š t u (čl. 112. st. 1 ZPP),
zatim i o svim važnijim izjavama ili saopćenjima koje stranke ili drugi
učesnici daju i z v a n r o č i š t a (čl. 112. st. 2 ZPP). Tako će se zapisnik
sastavljati uvijek u slijedećim slučajevima:
— kod p r o g l a š e n j a o p o r u k e (čl. 208, 209, 210. ZN), bez
obzira da li se vrši od strane ostavinskog suda u toku ostavinskog po-
stupka ili izvan njega (čl. 208. i 236. st. 1 ZN) ili od strane kojeg drugog
kotarskog suda (čl. 207. st. 5 ZN);
— kod davanja usmene n a s l j e d n i č k e i z j a v e (čl. 221. st. 4
ZN), bilo da se radi o primanju ili o odricanju od nasljedstva (čl. 180.. st.
1 ZN);
— kod sklapanja sporazuma o d i o b i n a s l j e d s t v a (čl. 228.
st. 3 ZN);
— kod davanja izjave o i z b o r u poljoprivrednog zemljišta ili zgra-
de, posebnog dijela stambene zgrade, koje nasljednik želi zadržati (čl.
153. st. 2 i čl. 227. st. 2 te čl. 24. st. 1 Zakona o nacionalizaciji najamnih
zgrada i građevinskog zemljišta);

591
Član 181.

— kod uzimanja prijedloga koji sadrže z a h t j e v za priznanje ili

utvrđenje nekog prava (npr. prava na nužni dio, na izdvajanje imo-
vine po čl. 37, 38, 150. i 151. ZN);
— kod davanja izjava kojima se o s p o r a v a j u neke činjenice
uslijed kojih je potrebno odlučiti o upućivanju na parnicu (čl. 223. i 225.
ZN), ili odlučiti o primjeni prava (čl. 223. st. 3 i 224. ZN);
— kod i z v o đ e n j a d o k a z a saslušanjem svjedoka ili stranaka;
— kod o v j e r e s p o r a z u m a o raspodjeli imovine za života
(čl. 112. st. 2 ZN);
— kod o v j e r e u g o v o r a o dosmrtnom uzdržavanju po čl. 122.
st. 4 ZN);
— kod o v j e r e s p o r a z u m a o o d r i c a n j u od nasljedstva
koje nije otvoreno (čl. 140. st. 3 ZN).
2. U svim drugim slučajevima kad se radi o »manje važnim« izjava-
ma i obavještenjima koje sud prikuplja, umjesto zapisnika sastavit će se
b i l j e š k a . To se odnosi na one izjave i s a o p ć e n j a stranaka sudu
i obratno (npr. saopćenje imena i adresa svjedoka, podataka o imovini,
o boravištu nasljednika, o tome da li ima oporuke i gdje se nalazi, itd.),
kcjima stranka ne raspolaže svojim procesnim i materijalnopravnim
ovlaštenjima u postupku^1)
3. U pogledu s a d r ž a j a , o b l i k a i načina sastavljanja zapisnika
primjenjuju se odgovarajući propisi Zakona o parničnom postupku (čl.
113—116. ZPP).
4. Zapisnik p o t p i s u j u sve one osobe koje su sudjelovale u izvo-
đenju sudske radnje. To su u prvom redu stranke i službene sudske
osobe. Ovamo spadaju nasljednici, legatari i druge osobe koje ostvaruju
neko pravo iz ostavine (čl. 187. ZN), kao i njihovi zakonski zastupnici,
punomoćnici i tumači, te sudac i zapisničar, kad je njihovo sudjelovanje
obavezno (čl. 180. st. 1 ZN, čl. 208, 209. i 210 ZN), odnosno sudski refe-
rent koji je sastavio zapisnik (čl. 180. st. 2 ZN). Za radnje predviđene u
čl. 180. st. 1 ZN (izvođenje dokaza i uzimanje izjava o odricanju od na-
sljedstva) obavezno je sudjelovanje suca i zapisničara.
Nepismene osobe ili osobe koje se ne mogu potpisati, stavljaju umje-
sto potpisa otisak kažiprsta, koji ovjerovljuje zapisničar (čl. 116. st. 3
ZPP), odnosno službena osoba koja sastavlja zapisnik. Ako stranka koja
je sudjelovala u radnji odbije da potpiše zapisnik, ova će se okolnost
konstatirati u zapisniku uz navođenje razloga, ako ga je stranka iznijela
(čl. 116. st. 4 ZPP).
Prije potpisivanja zapisnika stranke imaju pravo da pregledaju i
pročitaju zapisnik ili da zahtijevaju da im se on pročita. Stranke imaju
pravo da stavljaju primjedbe (prigovore) na sadržaj zapisnika (čl. 115.
st. 2 ZPP). Ostale osobe koje nemaju položaj stranke imaju isto pravo, ali
samo u pogledu onog dijela zapisnika, koji se odnosi na njihove izjave
(čl. 115. st. 3 ZPP).
5. Zapisnik mora biti uredno i čitljivo n a p i s a n . U tekstu zapis-
nika ne smije se ništa brisati, dodavati ili mijenjati. Pogrešno unesena
mjesta moraju se precrtati, ali tako da ostanu čitljiva (čl. 114. ZPP). Ako
1
Vidi Z u g l i a - T r i v a , u komentaru Zak. o parničnom postupku, sv.
I., Zagreb 1957. str. 276.

592
 Član 181 —182.

u povodu prigovora stranaka ili učesnika, ili po službenoj dužnosti treba

izvršiti ispravke ili dodatke u pogledu sadržaja zapisnika, ovo će se uči-
niti na k r a j u zapisnika. Na isti će se način konstatirati oni prigovori
koje sud nije uvažio (čl. 115. st. 4 ZPP). Dodatak tekstu zapisnika potpi-
suju sve osobe koje inače potpisuju zapisnik.
Ako su stranke na kojem ročištu postigle s p o r a z u m o nekim pi-
tanjima i sklopile nagodbu, imaju pravo da im se na njihov trošak izradi
i dostavi ovjerovljeni p r i j e p i s zapisnika odnosnog dijela koji sadrži
sporazum, odnosno poravnanje (nagodbu).
6- U pogledu sadržaja i oblika b i l j e š k e u ZN nema posebnih
propisa. Iz bilješke treba da je vidljivo tko ju je i u povodu čega, kada
i gdje sastavio, predmet na koji se bilješka odnosi i sadržaj, konstataciju
koja se bilješkom utvrđuje.
Bilješka se stavlja u s p i s u , i to ili na postojećim pismenima ili
zapisnicima ili na odvojenom pismenu (listu), koji se ulaže u spis i čini
njegov sastavni dio. Bilješku može sastaviti ne samo sudac ili sudski
referent već i svaki drugi sudski službenik kad vrši poslove iz svoje nad-
ležnosti.^) Bilješku ne potpisuju stranke, nego samo njezin sastavljač,
sudac, sudski referent ili sudski službenik (čl. 181. st. 4 ZN).

Oblik odluka

Član 182.
Odluke donose se u obliku rješenja.
Rješenja protiv kojih je dopuštena samostalna žalba i rješenja dru-
gostepenog suda moraju biti obrazložena.

1. Ostavinski sud donosi sve svoje odluke u obliku r j e š e n j a . To

jednako vrijedi za meritorne odluke kojima se odlučuje o samoj stvari
(rješenje o nasljeđivanju, čl. 228. ZN; o legatu, čl. 232. ZN), tako i o
nekom manje važnom pitanju koje se tiče v o đ e n j a postupka, njegove
d o p u n e ili u p r a v l j a n j a postupkom. S obzirom na sadržaj, rješe-
nja se dijele na ona kojima se m e r i t o r n o odlučuje o Stvari, kao što
su rješenje o nasljeđivanju (čl. 228. ZN), rješenje o legatu (čl. 232. ZN),
rješenje o rasporedu naknadno pronađene imovine među nasljednike
(čl. 235. st. 1 ZN), rješenje o predaji ostavine narodnom odboru (čl. 233.
ZN), i p r o c e s n a rješenja koja se odnose na vođenje, dopunu i uprav-
ljanje postupkom npr. rješenje o zakazivanju ročišta za raspravu osta-
vine, čl. 218. ZN; rješenje o neraspravljanju ostavine, čl. 216. ZN; rje-
šenje o upućivanju na parnicu, čl. 226. ZN; rješenje kojim se naređuje
poduzimanje mjera za osiguranje ostavine, čl. 213. ZN; rješenje kojim se
naređuje popis i procjena ostavine, čl. 197. st- 1 ZN; kao i odluka o odo-
brenju, izmijeni ili ukidanju već poduzetih mjera osiguranja, čl. 204. st. 1
i 231. ZN; rješenje kojim se postevlja_pjiyj^meni staratelj ostavin.Pi ^i
134, 146. st. 4 f l ! 0 i r i i i r T T J N 7 ^ j e j ^ upravitelj na-
sljedstva, čl. 148. st. 3 ZN, i t. si.
2
Z u g l i a - T r i v a , nav. djelo na istom mjestu.

jg Zakon o nasljeđivanju s komentarom 593

Član 182.

2. U pogledu s a d r ž a j a i oblika pojedinih odluka, vrijedi slije-

deće:
Na m e r i t o r n a rješenja, koja se po svom značaju izjednačuju s
presudama i meritornim odlukama u parničnom postupku, primjenjuju
se shodno propisi Zakona o parničnom postupku (čl. 314. st. 1 i 2, 324.
st. 3, 4 i 5, čl. 325. st. 1, 2 i 4, čl. 326. ZPP).
Sadržaj rješenja o nasljeđivanju (dispozitiv) propisan je odredbama
čl. 228. ZN. Pored obaveznih odredaba navedenih u stavu 2 i 3 člana
228. ZN, rješenje o nasljeđivanju može sadržavati i druge odredbe, npr.
0 utvrđenju kojem je sunasljedniku neki nasljednik ustupio svoj nasljed-
ni dio (čl. 139. st. 2 ZN), ili o odbijanju zahtjeva pojedinih učesnika
ostavinskog postupka i si.
Na rješenja o nasljeđivanju, rješenje o legatu, kao i rješenje o pre-
daji ostavine narodnom odboru i si. ne primjenjuju se odredbe čl. 324. st.
1 ZPP, pa te odluke nemaju navođenje da su donesene »u ime naroda«
budući da se samo presude donose i objavljuju u ime naroda.
P r o c e s n a r j e š e n j a koja sud donosi u svrhu upravljanja po-
stupkom, sadrže samo uvod i dispozitiv. Obrazloženje dolazi u obzir samo
ako je protiv rješenja dozvoljena s a m o s t a l n a ž a l b a . Tako npr.
rješenje o upućivanju na parnicu mora sadržavati, pored ostalog, koja se
stranka upućuje na parnicu (na postupak pred upravnim organom), s ko-
jim zahtjevom, rok u kome se parnica (upravni postupak) treba pokre-
nuti i si. (čl. 226. st. 1 i 2 ZN).
3. U pogledu o b r a z l o ž e n j a vrijedi načelo da svaka odluka
u ostavinskom postupku protiv koje je dozvoljena s a m o s t a l n a žal-
b a mora biti obrazložena (čl. 182. st. 2 ZN). To će biti, u pravilu, svako
meritorno rješenje kojim se djelomično ili u cijelosti odlučuje o samoj
stvari (npr. rješenje o nasljeđivanju, rješenje o legatu, rješenje o predaji
ostavine narodnom odboru).
D r u g o s t e p e n a rješenja također moraju biti obrazložena, jer
se njima odlučuje o meritumu stvari i onim procesnopravnim pitanjima
koja utječu na tok i način vođenja ostavinskog postupka, što posredno
utječe na ostvarivanje prava učesnika ostavinskog postupka.
Rješenje koje donosi vrhovni sud u povodu r e v i z i j e ne mora biti
obrazloženo ako vrhovni sud nađe da ne postoji povreda procesnog za-
kona. Isto tako kad o d b i j e reviziju iz kog drugog razloga, vrhovni
sud se može umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge prvo-
stepenog ili drugostepenog meritornog rješenja (čl. 377. ZPP). Međutim,
ako u v a ž i reviziju, Vrhovni sud m'ora svoju odluku obrazložiti, shodno
odredbama čl. 361. ZPP.
Odluke drugostepenog i revizionog suda o b a v e z n e su,za prvoste-
peni, ostavinski sud, koji je dužan raspraviti sva pitanja na koja je uka-
zao viši sud u svom rješenju (čl. 363. ZPP). U novoj raspravi stranke
mogu iznositi n o v e č i n j e n i c e i predlagati nove dokaze (čl. 363. st.
2 ZPP), ali ne mogu mijenjati dane nasljedničke izjave s obzirom na to
da su one u smislu čl. 141. st. 1 ZN neopozive i vrijede za cijeli ostavin-
ski postupak.
,•

594
I Član 182 —

Obrazložiti se moraju i ona p r o c e s n a rješenja o kojima ovisi tok

daljnjeg postupka, odnosno njegovo nastavljanje, a protiv kojih je dozvo-
i s ljena samostalna žalba (čl. 182. st. 2 ZN), npr. rješenja o neraspravijanju
iju ostavine (čl. 216. st. 1 i 2 ZN), rješenja o upućivanju na parnicu ili pre-
24. kidanju rasprave ostavine (čl. 223, 224, 225. i 226. ZN). Ovo stoga što ova
rješenja utječji na ostvarivanje prava nasljednika i ostalih učesnika; kao
što je odvajanje ostavine po čl. 146. ZN; odobrenje rada upravitelja osta-
na vine po čl. 148. st. 4 ZN; izvršioca oporuke po čl. 103. st. 1 ZN, itd.
la Ostala rješenja, budući da protiv njih nema mjesta posebnoj žalbi,
ne moraju imati obrazloženje. Protiv ovakvih rješenja n i j e d o p u š t e -
na s a m o s t a l n a ž a l b a . Takva će se rješenja moći pobijati u žalbi
protiv meritornih rješenja kojim je odlučeno o samoj stvari i postupku,
ako stranka smatra da bi se drukčijim rješenjem, a protiv koga nije
mogla ustati samostalnom žalbom, stvar mogla za nju povoljno riješiti.^)
3. Izvornik rješenja potpisuje s u d a c (čl. 326. st.. 2 ZPP). To isto
vrijedi i za sve drugostepene odluke i revizije, čije izvornike potpisuje
predsjednik drugostepenog vijeća ili vijeća vrhovnog suda, koje je odlu-
čivalo o reviziji.

Žalba protiv rješenja

Član 183.
Protiv rješenja kotarskog suda dopuštena je žalba, ukoliko ovim za-
konom nije drukčije određeno.
Žalba se podnosi u roku od petnaest dana od dostave.
Žalba zadržava izvršenje rješenja, ako sud drukčije ne odluči.
Sud Ć3 odlučiti da žalba ne zadržava izvršenje rješenja naročito u
slučajevima ako su rješenjem određene mjere za osiguranje ostavine, a
uslijed odgode postoji opasnost da se izvršenje ovih mjera osujeti.

I
1. Protiv rješenja kotarskog suda donesenog u ostavinskom postup-
ku, u pravilu, dopuštena je uvijek žalba. Izuzetak predstavljaju slučajevi
kad je u zakonu i z r i č i t o propisano da nema mjesta žalbi ili da nema
mjesta samostalnoj žalbi. U posljednjem slučaju ako protiv neke odluke
nije dopuštena samostalna žalba, nezadovoljna stranka može takvu odlu-
ku ili mjeru ostavinskog suda pobijati žalbom koja je usmjerena protiv
meritornog ili takvog procesnog rješenja protiv koga je dopuštena samo-
stalna žalba, ako je ona u vezi s konkretnom odlukom koju stranka
pobija.
Žalbom se može pobijati odluka ostavinskog suda, kao i odluka sva-
kog drugog kotarskog suda koji je u toku ili u povodu pokrenutog
ostavinskog postupka ili prije pokretanja tog postupka poduzimao kakve
radnje ili donosio odluke (u vezi s proglašenjem oporuke poduzimao pri-
vremene mjere za osiguranje ostavine, primao nasljedničke izjave i si.).
1
Dr S. S t r u g a r , u članku: Neka pitanja iz nasljednog prava u časo-
pisu Jugosl. advokatura br. 3—4/56, str. 2.

595
Član 183.

Žalbom, se može pobijati, u pravilu, samo ona odluka koja nije po-
stala pravomoćna, tj. unutar roka od 15 dana od dostavljeni a (uručenja)
strankama. Formalna pravomoćnost donesene odluke ipak ne veže pot-
puno sud i stranke kao što je to u parničnom postupku budući da se i
nakon proteka roka za ulaganje žalbe od 15 dana, može ne samo ulo-
ž i t i n e g o i u v a ž i t i nepravodobno podnesena žalba (čl. 184. st. 2
i 3 ZN).
U Zakonu o nasljeđivanju nije na__decidiran način
kada neka odluka postaje k o n a č n o pravomoćna. U pravilu, to je
svaka ona odluka protiv koje nema više mjesta pravnom, lijeku. Aj4_|ud
može uzeti u postupak i žalbe koje su nepravodobno podnesene (cl. 184.
st. 3 ZN) te o njima odlučiti ako sgii&vimjiegejjigm ne vjciifcđajti
prava drugih osoba, koja se osnivaju na pobijanoin_rje|enju.
Može se uze|i kap pravilo da nema mjesta uvažen ju žalbi uloženih
protiv pravomoćnih odluka kod kojih se formalna i materijalna pravo-
moćnost poklapaju. A to bi bile: odluke koje su već dobrovoljno i z v r -
š e n e , jer su njima druge osobe već stekle izvjesna prava; odluke o koji-
ma je konačno o d l u č i o d r u g o s t e p e n i sud kad protiv njegove
odluke nije podnesena revizija u smislu odredbe čl. 185. st. 2 ZN u roTču
od 15 đana.(')
2. j^aihrirn so mogu pobijati, u pravilu, s v e o d l u k e ostavinskog
suda, i" to sva m e r i t o r n a riesema,
i ki I sva^gretooclna
kjsio l i
I pripremna
t f j ukoliko pmtj samo-
a isključena. Pored žalbi protiv konačne
k č odluke
d l k (rješenje
( j š j o
• nasljeđivanju po čl. 228. ZN, rješenje o legatu po čl. 232. ZN, rješenje o
predaji imovine narodnom odboru po čl. 133. st. 2 i 233. ZN, rješenje o
I rasporedu naknadno pronađene imovine po čl. 235. st. 1 ZN) ima mjesta
(žalbi i protiv nekih p r o c e s n i h rješenja kao što su: o neraspravljanju
.ostavine (čl. 216. ZN), o upućivanju na parnicu (čl. 223, 224. i 225. ZN),
o postavljanju privremenog staratelja ostavine (čl. 134, 146. st. 4 i 205.
ZN), o postavljanju upravitelja nasljedstva (čl. 148. st. 2 ZN), o opoziva-
nju izvršioca oporuke (čl. 104. ZN), o odvajanju ostavine od imovine
nasljednika (čl. 146. st. 1 ZN) i t. si.
2
I pored ovako vrlo široko koncipiranog prava na žalbu, ( ) ojvo gravo
treba svesti u gFanice određene pravnim~~propisima parničnog postupka
(ZPP), po kojima inače _ni je d o p u š j t e n a samostalna žalba jorotiv
ydluka kojima se naređuju ili odbacuju d'.'okajzi (kao npr. po ćl 209.
st. 2, 210, 211, 213. st. 1 i 5, 221, 222, 228, 229, naročito stav 2, čl. 243. st.
5, 251, 252. i 253. ZPP); kojima se određuju, produžuju ili odgađaju rokovi
ili ročišta (kao npr. po čl. 10j3, 105, 301. st. 1, 303. st. 2, zatim čl. 100. st.
1, 2 i 4 ZPP); kojima se odlučuje o prijedlozima za izuzeće suca, sudskog
referenta i zapisničara (čl. 68. naročito st. 4, čl. 70. ZPP) itd.., s obzirom
da se prema odredbi čl. 174- ZN u postupku za ostavinsku raspravu pri-
mjenjuju pravila parničnog postupka. Isto tako n e m a m j e s t a po-
s e b n e ž a l b e protiv p r i p r e m n i h naredaba suda, kojima sud na-
ređuje "podnošenje isprava i dokaza (čl. 218. st. 2 ZN), zakazuje ročišta
1
2
Vidi Z u g 1 i a, Variparnični postupak, str. 43. i 44.
Za koju Z u g l i a (nav. djelo. str. 39) smatra da je preširoka i neprove-
diva bez velike štete za brzinu postupka.

596
 Član 183L

(čl. 218. st. 1 ZN), određuje sastavljanje ili dopunjavanje smrtovnice (čl.
195. ZN), naređuje Jggpjs. i_ procjenuostavjjie, (gj. 197. sk^JSSl*^,
Dopuštena je, međutim, žalba o načinu izvršenja popisa i procjene
(čl. lS?, 200, 201. st. 3 i 4, 2oX"ZN); u pogledu pravilnosti postupka oko
proglašenja oporuke (čl. 207, 208, 209, 210. i 211. ZN), kao i o primanju"
nasljedničkih Izjavi (čl. 221. ZN) budući da u ZN mogućnost za ulaganje
žalbi protiv ovih mjera_i_odluka nije isključena.
Protiv rješenja drugostepenog suda, koje se odnosi na rješenja o
n a s 1 j e đ i v a n j u ili rješenja o l e g a t u , ako je takvim drugostepe-
nim rješenjem p o v r i j e đ e n z a k o n , može se~po3nT]et
vrhovnom sudu po čl. 185. ZN.
(3.J Žalba se može uložiti iz istih r a z l o g a koji su predviđeni u Za-
i g n u o ^ ^ odredaba postupka
(čl. 342. st. l t a č ^ ^ Z P P ) ; pogrešnog ili nepotpunog utvrđenog činjeničnog
stanja (čl. 342. st. 1 tač. 2 ZPP); te pogrešne primjene materijalnog prava
(čl. 342. st. 1 tač- 3. ZPP), — budući da propisi ZPP dolaze ovdje u obzir
na osnovu odredbe čl 174. ZN.
4. Pravo na ulaganje žalbe imaju s t r a n k e , tj. n a s l j e d n i c i ,
kao i druge osobe koje ostvaruju n e k o s v o j e p r a v o
iz ostavine (čl. 187. ZN). Ovamo spadaju i sve osobe koje polažu pravo
na ostavinu kao nasljednici ili legatari iako im to svojstvo ne pripada (8)
odnosno ako je sporno'da li im ta prava pripadaju. Pod strankarga razu-
miju se i osobe koje polažu pravo na p l o d o u ž i v a n j e ili u z d r ž a -
vanje, ili kojima pripada neka k"o7T"s"T IZ ostavine (ćl. UH. i 228. st. 2
tać. 4. Z1N). ^^^^^=i
Pravo na žalbu pripada i d r u g i m osobama u čija prava, odnosno
interese osnovane na zakonu, z a d i r e pobijano rješenje. Ako -sg ovim
osobama ne dostavlja primjerak rješenja, tada se rok za ulaganje žalbe
računa prema roku koji vrijedi za stranku, odnosno glavnog učesnika
koji zastupa i s t i i n t e r e s i kome je rješenje dostavljenog 4 ) I u po-
gledu žalbe podnesene od strane drugih osoba vrijede propisi koji važe
za žalbe stranaka i učesnika u ostavinskom postupku, naročito oni iz čl.
184. st. 2 i 3 ZN.

II
1. Rok za podnošenje žalbe iznosi 15 dana od dana u r u č e n j a
odluke koja se pobija žalbom. Rješenje o nasljeđivanju i ostala meritorna
rješenja dostavljaju se svim nasljednicima, legatarima, bez obzira da li
su sudjelovali na ročištima, ako je sud odlučio o njihovom pravu (čl. 220.
st. 3 ZN), kao i svim osobama koje su u toku ostavinskog postupka istakle
kakav nasljednopravni zahtjev, shodno pravilima koja vrijede u parnič-
nom postupku za dostavljanje presude (čl. 131. ZPP). Sve ove osobe ima-
ju, naime, pravo žalbe protiv rješenja.
Rok od 15 dana jednako vrijedi kad se žalbom pobija meritorna
odluka kao i kad je u pitanju žalba protiv nekog procesnog rješenja,
3
» O b j a š n j e n j a«, str. 165.
4
Tako Z u g 1 i a, nav. djelo, str. 39.

507
Član 183.

ukoliko je protiv tog rješenja dopuštena samostalna žalba (u smislu čl.

183. st. 1 ZN). '
Rok za podnošenje žalbe računa se od dana d o s t a v l j a n j a rje-
šenja, koje se vrši po pravilima parničnog postupka (čl. 122—134, 137.
ZPP).
Ako je odluka usmeno proglašena, n a j a v a ž a l b e , odnosno izjava
stranke da će se protiv odluke žaliti, ne u t j e č e na rok budući da se
rok za ulaganje žalbe računa od dana u r u č e n j a odluke koja se pobija.
Ovo stoga što svako rješenje protiv koga je dopuštena samostalna žalba
mora biti obrazloženo, što znači da mora biti pismeno izrađeno i d o s t a-
v 1 j e n o strankama i učesnicima u postupku. Međutim, stranka ili učes-
nik mogu prilikom usmenog objavljivanja odluke dati izjavu da se o d-
r i č u prava na žalbu (čl. 338. st. 1. ZPP). Kako se odricanje ili odustanak
od žalbe mogu opozvati (čl. 338. st. 3 ZPP), moment objavljivanja odluke
može biti važan za nastupanje pravomoćnosti konkretne odluke. U ta-
kvom slučaju u odnosu na stranke, koje su izjavile da se odriču prava na
žalbu ili da odustaju od žalbe, nastaje pravomoćnost odluke u momentu
davanja izjave o odricanju ili odustaji, dakle prije isteka roka određenog
za ulaganje žalbe.
2. Rok od 15 dana u kome je dozvoljeno podnošenje žalbe nije strogi,
prekluzivni rok kao što je u parničnom postupku, gdje se žalba mora
podnijeti u roku određenom zakonom (jer se u protivnom, kad je pod-
nesena poslije istek/i zakonskog roka, mora odbaciti kao nepravodobna
po čl. 355. st. 1 ZPP). U ostavinskom postupku, naprotiv, propuštanjem
roka za ulaganje žalbe ne nastupa prekluzija.(5)

III .
U ostavinskom postupku, jednako kao i u parničnom postupku,
vrijedi načelo da se m e r i t o r n e odluke (presude odnosno rješenja)
i z v r š u j u nakon što postanu pravomoćne. Nepravomoćne se odluke,
a to su sve one protiv kojih je uložena pravodobna žalba (čl. 337. ZPP),
ili one kod kojih još nije istekao rok za žalbu, u pravilu, ne mogu izvršiti.
U parničnom postupku predviđen je samo jedan izuzetak, kad je
moguće izvršenje nepravomoćne meritorne odluke: u postupku zbog
smetanja posjeda (čl. 423. st. 4 ZPP),
U pogledu p r o c e s n i h rješenja u parničnom postupku vrijedi
pravilo da izjavljena žalba z a d r ž a v a i z v r š e n j e rješenja (čl. 356.
. t- 1 ZPP), a da se odmah može izvršiti svako ono rješenje protiv koga nije
dopuštena posebna žalba (čl. 365. st. 2 ZPP).
Iako u ZN nema detaljnih odredaba o tome, a niti postoji razlika u
ulaganju pravnih lijekova u pogledu meritornih i procesnih rješnja, dr-
zimo da se unatoč načelnoj odredbi iz čl. 183. st. 3 ZN po kojoj žalba,
5
Ovakvo rješenje ZN podvrgao je kritici dr S. S t r u g a r u članku: Neka
pitanja iz nasljednog prava, u časopisu Jugosl. advokatura, Beograd, br. 3—
4/56, str. 7 kad smatra, da je i u ostavinskom postupku rok za ulaganje žalbe
trebalo učiniti prekluzivriim, i pravni učinak žalbe vezati samo uz pravodobno
podnesenu žalbu. Prvostepenom sudu trebalo je dati ovlaštenje da nepravo-
dobnu žalbu može odbaciti. Poslije proteka roŠa za žalbu trebala bi, po nje-
govu mišljenju, nastupiti pravomoćnost odluke ex lege.

598
Član 183.

ukoliko je protiv tog rješenja dopuštena samostalna žalba (u smislu čl.

183. st. 1 ZN).
Rok za podnošenje žalbe računa se od dana d o s t a v l j a n j a rje-
šenja, koje se vrši po pravilima parničnog postupka (čl. 122—134, 137.
ZPP).
Ako je odluka usmeno proglašena, n a j a v a ž a l b e , odnosno izjava
stranke da će se protiv odluke žaliti, ne u t j e č e na rok budući da se
rok za ulaganje žalbe računa od dana u r u č e n j a odluke koja se pobija.
Ovo stoga što svako rješenje protiv koga je dopuštena samostalna žalba
mora biti obrazloženo, što znači da mora biti pismeno izrađeno i d o s t a -
v l j e n o strankama i učesnicima u postupku. Međutim, stranka ili učes-
nik mogu prilikom usmenog objavljivanja odluke dati izjavu da se od-
r i č u prava na žalbu (čl. 338. st. 1. ZPP). Kako se odricanje ili odustanak
od žalbe mogu opozvati (čl. 338. st. 3 ZPP), moment objavljivanja odluke
može biti važan za nastupanje pravomoćnosti konkretne odluke. U ta-
kvom slučaju u odnosu na stranke, koje su izjavile da se odriču prava na
žalbu ili da odustaju od žalbe, nastaje pravomoćnost odluke u momentu
davanja izjave o odricanju ili odustaji, dakle prije isteka roka određenog
za ulaganje žalbe.
2. Rok od 15 dana u kome je dozvoljeno podnošenje žalbe nije strogi,
prekluzivni rok kao što je u parničnom postupku, gdje se žalba mora
podnijeti u roku određenom zakonom (jer se u protivnom, kad je pod-
nesena poslije istek/i zakonskog roka, mora odbaciti kao nepravodobna
po čl. 355. st. 1 ZPP). U ostavinskom postupku, naprotiv, propuštanjem
roka za ulaganje žalbe ne nastupa prekluzija.(5)

III
U ostavinskom postupku, jednako kao i u parničnom postupku,
vrijedi načelo da se m e r i t o r n e odluke (presude odnosno rješenja)
i z v r š u j u nakon što postanu pravomoćne. Nepravomoćne se odluke,
a to su sve one protiv kojih je uložena pravodobna žalba (čl. 337. ZPP),
ili one kod kojih još nije istekao rok za žalbu, u pravilu, ne mogu izvršiti.
U parničnom postupku predviđen je samo jedan izuzetak, kad je
moguće izvršenje nepravomoćne meritorne odluke: u postupku zbog
smetanja posjeda (čl. 423. st. 4 ZPP),
U pogledu p r o c e s n i h rješenja, u parničnom postupku vrijedi
pravilo da izjavljena žalba z a d r ž a v a i z v r š e n j e rješenja (čl. 356.
. t- 1 ZPP), a da se odmah može izvršiti svako ono rješenje protiv koga nije
dopuštena posebna žalba (čl. 365. st. 2 ZPP).
Iako u ZN nema detaljnih odredaba o tome, a niti postoji razlika u
ulaganju pravnih lijekova u pogledu meritornih i procesnih rješnja, dr-
žimo da se unatoč načelnoj odredbi iz čl. 183. st. 3 ZN po kojoj žalba.
5
Ovakvo rješenje ZN podvrgao je kritici dr S. S t r u g a r u članku: Neka
pitanja iz nasljednog prava, u časopisu Jugosl. advokatura, Beograd, br. 3—
4/56, str. 7 kad smatra, da je i u ostavinskom postupku rok za ulaganje žalbe
trebalo učiniti prekluzivnim, i pravni učinak žalbe vezati samo uz pravodobno
podnesenu žalbu. Prvostepenom sudu trebalo je dati ovlaštenje da nepravo-
dobnu žalbu može odbaciti. Poslije proteka roka za žalbu trebala bi, po nje-
govu mišljenju, nastupiti pravomoćnost odluke ex lege.

598
 Član 183 — 1841

u pravilu, z a d r ž a v a izvršenje rješenja ako sud drukčije ne odluči,

možemo u konkretnim slučajevima poslužiti odgovarajućim pravilima
ZPP, na osnovu čl. 174. ZN, i izvesti slijedeće:
a) Žalba podnesena protiv m e r i t o r n i h rješenja (rješenje o na-
sljeđivanju, rješenje o legatu, rješenje o predaji imovine narodnom od-
boru, rješenje o rasporedu naknadno pronađene imovine) ima učinak da
se te odluke trebaju smatrati n e i z v r š i v i m . Prije pravomoćnosti ovih
odluka sud bi mogao narediti izvršenje samo odluke o predaji imovine
narodnom odboru po čl. 233. ZN. S obzirom na to da sud može uzeti u po-
stupak i nepravodobnu žalbu, treba uzeti da i žalba koja je uložena poslije
proteka roka od 15 dana z a d r ž a v a izvršenje rješenja.
b) U pogledu p r o c e s n i h rješenja vrijedi načelo da je svako
rješenje o d m a h i z v r š i v o , odnosno izvršivo u roku koji je određen
samim rješenjem, ako protiv njega n i j e d o p u š t e n a samostalna
žalba. Sud može iznimno odlučiti i drukčije, pa dozvoliti, odnosno narediti
da se i z v r š e i takva rješenja, kod kojih je dopuštena samostalna žalba
(čl. 183. st. 3 ZN).
U stavu 4 člana 183. ZN naveden je samo jedan slučaj kad će sud
odlučiti da žalba ne z a d r ž a v a i z v r š e n j e rješenja. To su pri-
premna rješenja kojima se poduzimaju mjere za o s i g u r a n j e ostavine
i prava nasljednika (čl. 134, 204, 205, 213, 215, zatim 104, 146, 217. i 231.
ZN).(')

Sudska praksa
1. Protiv rješenja suda, kojim se određuje popis i procjena ostavinske
imovine, odnosno dopuna popisa i procjene, nije dopuštena posebna žalba
(Rješenje Okružnog suda Zagreb Gž 1806/56 od 5. IV 1956, Odvjetnik, br.
5—6/56, str. 15).
2. U žalbi protiv rješenja prvostepenog suda u ostavinskom postupku
mogu se iznositi nove činjenice i predlagati novi dokazi (Vrhovni sud AP
Vojvodina Rev. 126/58, Glasnik, br. 8/59, str. 24).
TPOdricanje od žalbe protiv rješenja o nasljeđivanju je valjano iako je
izjavljeno nakon što je na raspfavT pročitana i tt}gytTen~nr~sirmcr izreka -
^ ^ Z J i^ j Vrhovnog ~šuđa NR Slovenije t>f. m/61" od " ZB7 X 0)61,"
Toročilo 1961/2, br. 10).

Postupak po žalbi
Član 184.
Žalba se podnosi kotarskom sudu, koji može povodom žalbe sam,
noyiin_rješeniem preinačiti svoje prijašnje rješenje ili ga opozyati ako
se time ne vrijeđajuprava drugih osoba osnovana na tom rješenju. "
Ako prvostepeni sud ne preinači odnosno ne opozove svoje rješenje,
dostavit će žalbu okružnom sudu bez obzira da li je žalba podnesena u
roku koji zakon određuje.
6
S t r u g a r , nav. članak, 'str. 3, smatra da stilizacija stava 4 čl. 183. ZN
nije najsretnija, jer da bi uslijed upotrijebljene riječi »naročito« izlazilo da
ovi slučajevi nezadržavanja od izvršenja nisu ograničeni. Međutim, ipak drži
da sud može odrediti izvrsnost rješenja samo u konkretno navedenim slučaje-
vima, a da riječ »naročito«, koja je upotrijebljena u tekstu zakona, znači samo
naglašavanje ovih slučajeva. . .- • . . • •

599
Član 184.

Okružni sud rješava u pravilu samo o žalbama koje su pravodobno

podnesene, ali može uzeti u obzir i žalbu koja je nepravodobno pod-
nesena ako se time ne vrijeđaju prava drugih osoba koja se osnivaju na
rješenju.

1. Žalba koja se podnosi protiv odluka suda u p a r n i č n o m po-1

stupku uvijek je devolutivne naravi i ona se u meritumu rješava samo
kod instanciono višeg suda kao drugostepenog. Žalba protiv odluke ko-
tarskog suda u o s t a v i n s k o m p o s t u p k u upućuje se tome sudu i
koji je ovlašten da u povodu žalbe sam svoju odluku u,
m, e r vt u m u, a tek k ako lb ne bbi udovoljio, dužan ju ie dostaviti [|
k žalbi
đrugoštepenom (okružnom) sudu.
2. Ovlaštenja suca (predsjednika vijeća) prvostepenog suda u par-
n i č n o m postupku su znatno uža. On je ovlašten da ispituje samo
p r a v o d o b n o s t podnsene žalbe (čl. 355. st. 1 ZPP) i njezinu dopu-
š t e n o s * (čl. 355. st. 2 ZPP) time da je dužan nepravodobnu ili nedopu-
štenu žalbu o d b a c i t i . Ni u kom slučaju nije ovlašten da se upušta u
ocjenu merituma stvari.
Naprotiv, kotarski sud, kad postupa u ostavinskim stvarima u povodu
podnesene žalbe, ovlašten je da rješenjem o d b a c i samo zalihu protiv
rješenja protrvkojegpo za^foojju,, n i i e. uopće d o p u š t e n a , ili nije do-
puštena samostalna, žalba, u smislu čl. 182. Rt. 9 i čl 183. at. 1 ZN (vidi
objašnjenje uz čl. 183. st. 1 ZN). Međutim, ostavinski sud ne može pri ha-"
riti žalbu kao n e p r a v o d o b n u , nego m o r a uzeti u p o s t u p a k '
svaku žalbu koja mu je podnesena, bez obzira što je prekoračen rok pro-1
pisan za ulaganje žalbe iz člana 183. st. 2 ZN.
[Ostavinski sud m o ž e u povodu podnesene žalbe p r e i n a č i t i
svoflTprvo'bitno rješenje, ili ga o p o z v a t i . Tim pravom ostavinski s"ud
se može poslužiti^-SHj^io—slto—s^ time ne v r i j e d a j n Ttrav^ ririipiJTOR^]^^
koja se osnivaju.
sud nije ovlašten da o db i i e ž .kf*n n
Ako neuaovaTiizant.ievu žalbe1 dakle, ako naoe cia n e m a
preinacenju ni opozivanju pobijanog rješenja, ipak je dužan dostaviti.
žalbu na rješavanje o k r u ž n o m kao đrugoštepenom sudu (čl. 184.
st. 2 ZN).
Pravo ostavinskog suda da upovodužalbe-^ p o n o v n o pdlučuje o
meritumu stvari kreće se u okvirima cimemenog stanja utvrđenog u pr-
vostepenom postupku. Odluka ostavinskog (kotarskog) suda, koja je do-
nesena u povodu žalbe, kojom se preinačuje ili opoziva prvobitno rješenje
može se p o b i j a t i žalbom. Protiv odluke o k r u ž n o g kao drugoste-
penog suda, kojom je preinačena odluka ostavinskog suda, i m a mje-
s t a r e v i z i j i , ako su ispunjeni uvjeti iz čl. 185. ZN. To praktički može
dovesti do toga da su protiv rješenja kojima je kotarski sud, u vlastitoj
nadležnosti, u povodu žalbe prvobitno rješenje sam preinačio, mogući
daljnji pravni lijekovi: žalba i revizija. Ako kotarski sud nije tako postu-
pio, nego je žalbu dostavio na rješavanje okružnom sudu, protiv odluke
okružnog suda nema drugog pravnog lijeka osim revizije^1)
1
Vidi dr S. S t r u g a r , u članku: Neka pitanja iz nasljednog prava, u
časopisu Jugoslavenska ađvokatura br. 3—4/56, str. 4.

600
 Član 184.

Pravo na pobijanje odluke ostavinskog suda donesene u smislu čl.

184. st. 1 ZN pripada svim u č e s n i c i m a ostavinskog postupka koji su
nezadovoljni s novim rješenjem.
/l^^rvostepeni (ostavinski) sud m o ž e u povodu žalbe preinačiti ili
opozvaTT svoje rješenje, a drugostepeni (okružni) sud može uzeti u raz-
matranje i n e p r a v o d T b b n u žalbu samcTIko se~time ne v r i je đ*a-
ju praya_drugih osoba o s n o v a n a na tom rješenju." •>
Po3~>>3rugim osobama« treba razumjeti sve druge osobe različite
od žalioca, čija bi prava, koja su osnovana odnosno utvrđena na pobija-
nom rješenju, bila povrijeđena time što bi se pravna situacija žalioca po-
boljšala zahvaljujući uvaženju njegove nepravodobne žalbe. Stoga se ne
može uzeti u obzir nepravodobna žalba ako bi time bila povrijeđena
prava ostalih nasljednika,(2) legatara i drugih osoba kojima pripada neko
pravo iz ostavine utvrđeno rješenjem koje se pobija nepravodobnom
žalbom.
Povreda prava drugih osoba postoji u prvom redu onda kad su nji-
hova prava osnovana na pobijanom rješenju već o s t v a r e n a , realizi-
rana. Prvostepeni sud ni u kom slučaju ne može preinačiti ili opozvati
vec i z v r š e n o rješenje bez obzira da li je ono postalo formalno pravo-
moćno. (3)
Povreda prava drugih osoba dalje nostoii ako bi se novim rješenjem
diralo"u prava drugih osoba (različitih od osobe žalioca), utvrđena p r a -
v o m o ć n o m odlukom ostavinskog suda iako ta prava n i s u još os-
t v a r e n a . Time što su istekli propisani rokovi za ulaganje žalbe protiv
odluke ostavinskog suda, stranke su na osnovu te pravomoćne odluke
stekle određena materijalna i procesna prava. Među njima i pravo da
mogu poduzimati mjere za ostvarenje, realizaciju priznatih im prava,
bilo dobrovoljnim ispunjenjem ili pokretanjem odgovarajućih postupaka
za pribavljanje potrebnih izvršnih naslova kao i za provođenje prinud-
nih izvršenja u sudskom izvršnom postupku.
Izmjenom ili opozivanjem pravomoćne prvostepene odluke dovodi
se u pitanje pravo stranke ustanovljeno tom odlukom. I pod pretpostav-
kom jednakog rješenja u materi jalnopravnom smislu nekog pitanja koje
bi eventualno moglo uslijediti, također postoji povreda prava stranke,
jer uslijed uvaženja nepravodobne žalbe i opozivanja ranije odluke stran-
ka mora čekati na donošenje drugog novog rješenja, čime bi bila izvrg-
nuta daljoj neizvjesnosti' u pogledu svog prava.
Povreda prava drugih osoba (različitih od osobe žalioca) može posto-
jati i onda ako rješenje kojim su ta prava stranaka bila priznata, odnosno
utvrđena (osnovana), n i j e j o š p o s t a l o p r a v o m o ć n o . Ovo
radi toga što su rješenja o nasljeđivanju i o legatu po svome karakteru
d e k l a r a t o r n e naravi, kojima se prava i odnosi stranaka utvrđuju
prema stanju kakvo je bilo u času smrti ostavioca, kad je došlo do prije-
laza ostavine na nasljednike i stjecanja određenih prava iz ostavine. Stoga
je prvostepenom (ostavinskom) sudu dozvoljeno da može u povodu p r a -
v o d o b n o izjavljene žalbe sam izmijeniti ili opozvati svoje rješenje
2
tako i Vrh. sud APV u rješ. Rev. 33/59. objavljenom u Glasniku Adv.
komore
3
za APV br. 10/59 na str. 28.
» O b j a š n j e n j a « str. 165.

601
Član 184.

samo ako se time ne vrijeđaju prava drugih osoba osnovana (utvrđena,

utemeljena) na tome rješenju (čl. 184. st. 1 ZN). U protivnom, ostavinski
sud je dužan da uloženu žalbu proslijedi drugostepenom sudu, koji je
ovlašten da može u povodu p r a v o d o b n o izjavljene žalbe preinačiti
ili opozvati pobijanu odluku i onda ako bi to bilo na š t e t u ostalih
osoba. Iz ovoga slijedi da p r a v o m o ć n o s t ostavinskog rješenja ve-
ž e ne samo stranke (čl. 234. ZN) nego i ostavinski i drugostepeni sud,
tako da ga ne mogu mijenjati ni u kom pravcu ako bi nova odluka bila
na štetu i v r i j e đ a l a već utvrđena prava stranaka.
Ostavinski sud niie ^ovlašten o d b a c i t i nepravodobno podnesenu
žalbu nego m o r a i nepravodobnu žalbu d o s t a v i t i okružnom kao
drugostepenom sudu.
5. Prava o k r u ž n o g kao drugostepenog suda šire su koncipirana.
Drugostepeni sud, u pravilu, razmatra samo žalbe koje su p r a v o d o -
b n o podnesene, tj. unutar roka od 15 dana od dana dostave rješenja
{čl. 183. st. 2 ZN). N e p r a v o d o b n o podnesenu žalbu okružni sud može
uzeti u obzir samo ako se time ne v r i j e đ a j u prava drugih osoba
koja se osnivaju na pobijanom rješenju (čl. 184. st. 3 ZN). Ukoliko okruž-
ni sud ne uvaži nepravodobno podnesenu žalbu, može je o d b a c i t i
(čl. 355. st. 1 ZPP i čl. 366. st. 1 ZPP), ne upuštajući se u ocjenu merituma
stvari, ili je može i o d b i t i (čl. 356. ZPP). Sam pojam uzimanja žalbe
»u obzir« ovlašćuje sud da donese bilo koju od meritornih odluka.(4)
Uzimanje u obzir žalbi koje su n e p r a v o d o b n o podnesene, ako
se time ne v r i j e đ a j u prava drugih osoba osnovana na tom rješenju,
predviđeno je kao i z u z e t a k od pravila da drugostepeni sud uzima u
obzir samo pravodobno podnesene žalbe. U ZN nije propisano da li za pri-
mjenu ovog izuzetka treba da postoje neki posebno određeni razlozi. Po-
stoji mišljenje da žalitelj treba da navede o p r a v d a n e razloge ili bar
da učini vjerojatnim razloge kojim opravdava prekoračenje roka za ula-
ganje žalbe. (5)
Okružni kao drugostepeni sud prilikom ispitivanja prvostepene odlu-
ke ima ista ovlaštenja kao što ih ima u parničnom postupku. On, naime,
ne ispituje pobijanu odluku ostavinskog suda samo u dijelu u kome se
pobija žalbom odnosno u granicama koje su određene za ispitivanje pre-
4
Protivno S t r u g a r , nav. članak, str. 6, • kad smatra da okružni sud
nema to pravo, nega samo da može u v a ž i t i žalbu, tj. donijeti pozitivnu
odluku. Ako ne uvaži žalbu okružni sud je ne može odbiti, jer mu nije dano
pravo donošenja negativnog rješenja. Po ovom mišljenju okružni sud, ako žal-
bu »ne uzme u obzir«, tj. ne donose pozitivno rješenje (stav 3. ovog člana),
može samo jednostavnim s a o p ć e n j e m o tome obavijestiti stranku bez do-
nošenja rješenja. Smatramo da ovome nema mjesta i da bi, kad nema izriči-
tog propisa u ZN, trebalo primijeniti propise ZPP, što znači da bi sud, kad
nepravodobnu žalbu ne uzme u obzir s razloga što bi se njenim uvaženjem
vrijeđala prava drugih osoba, trebao donijeti rješenje o odbačaju žalbe, a o
o d b i j a n j u žalbe ako je ona neosnovana. Protiv ovih rješenja dozvoljena
je revizija po čl. 380. ZPP'ako su ispunjeni uslovi iz čl. 185. ZN.
5
Slično stanovište zauzeto je u » O b j a š n j e n j i m a « , str. 165, tj. da se
nepravodobna žalba može uzeti u obzir pod uvjetima koji su potrebni za po'
vraćaj u prijašnje stanje (čl. 106. st. 1 ZPP), pri čemu se rokovi ne uzimaj
strogo. Smatramo da bi tada trebalo primjenjivati rok od t r i mjeseca kao
krajnji rok za podnošenje žalbe, analogno odredbi čl. 107. st. 3. ZPP.

602
 Član 184.

sude (čl. 353. ZPP), nego je po s l u ž b e n o j d u ž n o s t i nhavpgnn Ha

ispituje odluku i u pogledu bitnih p o v r e d a odredaba p o s t u p k a
(shodno odredbama čl. 343. st. 2 ZPP i 221., 220, 208, 209, 210. i 219. ZPP),
kao i u pogledu pravilne p r i m j e n e m a t e r i j a l n o g p r a v a (čl.
:
139, 140, 142. i 143. ZN te 131. ZN itd.). " '. ~~
I okružni sud jednako kao i ostavinski sud mora, držeći se načela iz
čl. 176. st. 1 ZN i onoga iz čl. 177. ZN, po s l u ž b e n o j d u ž n o s t i
paziti da prava stranaka budu što prije utvrđena i osigurana kao i da
osobe koje uslijed maloljetnosti, duševne bolesti ili drugih okolnosti
nisu sposobne nikako ili nisu potpuno sposobne da se staraju o svojim
pravima, dođu do svojih prava.
Ako se radi o ispitivanju žalbe koja je p r a v o d o b n o podnesena,
drugostepeni okružni sud može odlučiti i n a š . t e t u ostalih osoba čija se
prava temelje na pobijanoj' oporuci. Međutim, kada odlučuje o žalbi, koja
je n e p r a v o d o b n o podnesena, drugostepeni sud je vezan tako da!
ne m o ž e ni u kojem slučaju p o v r i j e d i t i prava drugih osoba, koja1
se osnivaju na tom pobijanom rješenju.
6. Po čl. 341. st. 1 ZPP u žalbi se mogu iznositi n o v e č i n j e n i c e \
i predlagati n o v i d o k a z i .
Budući da po čl. 184. ZiN' U pogledu iznošenja novih činjenica i novih
dokaza u žalbi protiv odluka suda donesenih u postupku za raspravljanje
ostavine nije drukčije određeno, to se nove činjenice i dokazi m o g u
i z n o s i t i u žalbi protiv prvostepenog rješenja donijetog u ostavinskom
postupku. Ako su u žalbi iznijete nove činjenice ili novi dokazi, tada
drugostepeni sud u svojoj odluci treba da u obrazloženju iznese i ocijeni
sve te u žalbi iznijete žalbene navode, ako su oni od odlučnog značaja
za pravilnost ocjene odluke prvostepenog suda donijete u ostavinskom
postupku. (6)
7. Ako je prvostepena odluka u k i n u t a od strane drugostepenog
suda, prvostepeni ostavinski sud ie dužan izvršiti sve one procespe rad-
nje i raspraviti sva ona pitanja na koja je u svoioi odluci ukazao drugo-
ste£eru__sud_4čl. 363. st. 1 ZPP). U nastavljenom ostavinskom postupku
ne mogu se davati nove nasljedničke izjave, ali se stranke mogu poslužiti
novim dokazima, kao što mogu i iznositi nove činjenice (čl. 363. st. 2 ZPP).
Ako je u povodu žalbe drugostepeni sud p o t v r d i o ili p r e i n a -
čio odluku ostavinskog (prvostepenog) suda, a po proteku roka od 15
dana nije podnesena revizija u smislu odredbe čl. 185. ZN., ukoliko se
radi o rješenju protiv koga je dopušteno podnošenje revizije (rješenje o
nasljeđivanju i rješenje o legatu po čl. 185- st. 1 ZN), rješenje postaje
p r a v o m o ć n o . Protiv njega se ne može više upotrijebiti nikakav re-
dovni pravni lijek bez obzira na osobu koja bi ga htjela uložiti. Eventu-
alno podneseni pravni lijek prvostepeni (ostavinski) sud će o d b a c i t i
kao nedopušten.
Osoba koja polaže kakvo pravo na ostavinu može to svoje pravo
ostvarivati u posebnoj p a r n i c i samo ako n i j e s u d j e l o v a l a u
postupku za raspravu ostavine (čl. 234. ZN), ili kad postoje uvjeti za po-
kretanje parnice (čl. 226. st. 4 i 5 ZN, te čl. 236, 237. i 238. ZN).

Iz rješ. Vrh. suda APV Rev. 126/58, Glasnik AK za APV br. 8/59 str. 24.

603
Član 184 — 185.

Sudska praksa
1. Nepravodobno podnesena žalba u ostavinskom postupku ne može se-
uzeti u obzir ako se time vrijeđaju prava drugih osoba, koja se osnivaju
na pobijanom rješenju. Ukoliko se pri tome radi o uvjetima za ponavljanje
postupka, mogu se prava stranke, koja se žali, ostvariti u parnici. Osoba koja
nije učestvovala u ostavinskom postupku može po pravomoćnosti rješenja o
nasljeđivanju također svoje pravo ostvariti u parnici (Rješenje Okružnog
suda Zagreb Gž 3856/55 od 28. VII 1955, Naša zakonitost, br. 10—12/55,
str. 201).
2. Nepravodobna žalba ne može se uzeti u obzir, čim je pobijanim rje-
šenjem drugom nasljedniku priznato kakvo pravo (Rješenje Okružnog suda
Bjelovar Gž 51/56 od 14. I 1956).
3. Ne može se uzeti u obzir nepravodobna žalba protiv rješenja o naslje-
đivanju, koje je provedeno u zemljišnim knjigama, pa je, prema tome, već
izvršeno, jer bi time bila povrijeđena prava ostalih nasljednika zasnovana
na pobijanom rješenju, (Vrhovni sud AP Vojvodine Rev. 33/59, Glasnik, br.
10/59, str. 28).

Hcvizija ne.
Član 185.
Ako je rješenjem okružnog suda koje je^dt5neseno povodom žalbe
protiv rješenja o nasljeđivanju ili rješejjja'o zapisu povrijeđen zakon,
stranke mogu podnijeti reviziju rgjKfDiičkom vrhovnom sudu odnosno
Vrhovnom sudu Autonomne_^PoErajine Vojvodine.
Revizija se podnosip*vostepenom sudu u roku od petnaest dana od
dostave rješenja drugtfštepenog suda.
Nepravodobnu reviziju odbacit će prvostepeni sud rješenjem.

1. Pravni lijek revizije spada među r e d o v n a pravna sredstva

keja se mogu upotrijebiti protiv odluka okružnog kao d r u g o s t e p e -
n o g suda. Revizija, u stvari, predstavlja pravni lijek trećestepenog ka-
raktera, jer je za njeno rješavanje nadležan" instanciono viši sud od okruž-
nog kao drugostepenog suda, •—• vrhovni sud.
Odredbe Zakona o parničnom postupku u reviziji protiv presuda pri-
mjenjuju se i na reviziju protiv rješenja o nasljeđivanju ili legatu done-
senih u postupku ostavinskih rasprava, bez obzira na vrijednost osta-
vine^ 1 )
2. Revizija je dopuštena samo protiv m e r i t o r n i h odluka drugo-
stepenog (okružnog) suda donesenih u povodu ž a l b e protiv rješenja o
n a s l j e đ i v a n j u (čl. 228. ZN), ili rješenja o l e g a t u (čl. 232. ZN),
bez obzira da li se drugostepenom odlukom p o t v r đ u j e , ili p r e i n a-
č u j e , ili u k i d a prvostepeno rješenje, ili kojima se žalba podnesena
protiv odluke prvostepenog, ostavinskog suda, koja se odnosi na rješenje
o nasljeđivanju ili legatu, o d b i j a ili o d b a c u j e .
N i j e d o p u š t e n a revizija protiv suglasnih rješenja nižestepenih
sudova (ostavinskog i okružnog), kojima je određena o b u s t a v a osta-
vinskog postupka zbog pomanjkanja imovine budući da u tom slučaju
ne postoji rješenje o nasljeđivanju ili legatu.( 2 )
1
Čl. 14. st. 1 Uvodnog zakona za Zakon o parničnom postupku (SI. list
FNRJ2 br. 4/57).
Rješ. Vrh. suda NR Hrv., Gž 581/56, od 17. IV 1956.

604
 Član 185.

Revizija n i j e d o p u š t e n a protiv svih o s t a l i h odluka drugo-

stepenog (okružnog) suda, tj. onih koje se ne odnose na žalbe podnesene
protiv rješenja o nasljeđivanju ili rješenja o legatu.
Nema mjesta reviziji protiv drugostepenog rješenja o upućivanju na
3
parnicu. ( )
3. Revizijom se može pobijati meritorna odluka drugostepenog suda
samo ako je tom odlukom p o v r i j e đ e n z a k o n -
Povreda zakona postoji kad je u pitanju povreda m a t e r i j a l n o g
prava, tj. kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava, koju je
trebalo primijeniti, ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl.
345. ZPP).
Povreda zakona postoji također i kad je povrijeđena koja b i t n a
odredba formalnog, p r o c e s n o g prava. Pod takvom povredom treba
smatrati povredu koja je spriječila da se donese pravilno i na zakonu
osnovano rješenje. Takve povrede predviđene su u čl. 343. st. 1 i 2 ZPP
od kojih, za potrebu ostavinskog postupka, dolaze povrede postupka slične
onima predviđenim odredbama iz t. 2, 3, 6, 8, 9, 11. člana 343. st. 2 ZPP,
npr. ako bi izjavu o odricanju od nasljedstva uzeo na zapisnik sudski
referent, a ne sudac sa zapisničarom (čl. 180. st. 1 i 2 ZN) i t. si.
U stavu 1 člana 343. ZPP predviđeni razlozi b i t n e povrede postup-
ka nazivaju se r e l a t i v n o bitnim povredama, koje postoje samo onda
ako formalno postoji povreda nekog procesnog pravila, koja je od ut j e-
c a j a na donošenje pobijane odluke. Povreda se neće smatrati bitnom
ako bi i bez njenog postojanja sud jednako odlučio kao što je odlučio u
napadanoj odluci. (4) Među relativno bitne povrede propisa postupka
spadaju naročito povrede propisa o dopuštanju i odbijanju ponuđenih
dokaza i pravila o~ izvođenju dokaza.
Bitne povrede postupka navedene u stavu 2 čl. 343. ZPP predsta-
vljaju a p s o l u t n o bitne povrede, poznate pod nazivom razloga n i š t a -
v o s t i . Kod apsolutno bitnih povreda ne ispituje se da li su te povrede
mogle utjecati na sadržaj napadnute odluke. One se smatraju uvijek
apsolutno bitnima, jer uvijek dovode do ukidanja (poništaja) odluke i onog
dijela postupka koji je zahvaćen takvom povredom, bez obzira da li je
3
ta povreda mogla djelovati na izreku odluke ili ne.( )
N e b i t n e povrede postupka, s obzirom na to da su bez odlučujućeg
utjecaja na pravilno donošenje odluke, ne mogu biti razlogom za pobija-
nje odluke revizijom. Ovo načelo parničnog postupka vrijedi i za ostavin-
ski postupak.
4. O tome da li se radi o bitnoj ili nebitnoj povredi propisa postupka,
kao i o tome da li se radi o povredi materijalnog prava uopće odlučuje
r e v i z i j s k i (vrhovni) sud.
Prvostepeni sud cijeni pravovremenost i d o p u s t i v o s t revizije
protiv odluke drugostepenog suda. Ovlašten je o d b a c i t i nedopuštenu
ili nepravodobno podnesenu reviziju (čl. 373. ZPP).
3
4
Rješ. Vrh. suda APV, Rev. 1/55, Glasnik AK APV br. 1/56, str. 32.
Tako Z u g l i a - T r i v a , u djelu Komentar Zak. o parničnom postupku,
Zagreb,
5
1957, sv. II, str. 201.
Isti, nav. djelo, str. 201, 202.

605
Član 185.

Nema mjesta reviziji zbog pogrešnog ili nepotpunog utvrđenog činje-

ničnog stanja budući da je revizija ograničena samo na bitne povrede
p o s t u p k a (st. 1 čl. 370. ZPP), i zbog pogrešne primjene m a t e r i -
j a l n o g prava (st. 2 čl. 370. ZPP).(6)
Protiv rješenja drugostepenog suda, kojim se ukida rješenje o naslje-
đivanju i predmet vraća na ponovno raspravljanje, dopuštena je revizija
uz uvjete iz čl. 380. st. 1 tač. 2. ZPP. (7)
5. Revizija po svom karakteru predstavlja d e v o l u t i v n i pravni
lijek, s obzirom na to da o njemu odlučuje sud kome je upućen, sud tre-
ćeg stepena. Rok za podnošenje od 15 dana je strogi, p r e k l u z i v n i .
Njegovo propuštanje ovlašćuje prvostepeni sud da nepravodobno pod-
nesenu reviziju o d b a c i (čl. 185. st. 3 ZN). Ako bi kotarski sud propu-
stio to učiniti, reviziju je dužan odbaciti drugostepeni sud preko koga se
revizija dostavlja sudu trećeg stepena, ili sam sud trećeg stepena (čl. 366.
tač. 2- ZPP u vezi s čl. 379. ZPP).
6. Na postupak za reviziju primjenjuju se odredbe Zakona o parnič-
nom postupku, na osnovu odredbe čl. 14. st. 1 Uvodnog zakona za Zakon
c parničnom postupku (SI. list FNRJ br. 5/57 od 23. I 1957).
Pravodobnu i dopuštenu reviziju prvostepeni sud dostavlja sa svim
spisima revizijskom sudu preko drugostepenog suda (čl. 374. ZPP). Pra-
vodobno podnesena revizija i sam rok za reviziju z a d r ž a v a izvršenje
napadane odluke.
Revizijsko pismeno u ostavinskom postupku ne podnosi se na odgo-
vor, kao što se ne podnose na odgovor ni ostali pravni lijekovi — žalbe
protiv rješenja, s obzirom da je institut odgovora na žalbu predviđen
samo ako se žalbom pobija presuda (čl. 367. ZPP).
Okružni kao drugostepeni sud revizijskom pismenu i spisu prvoste-
penog suda prilaže i svoj drugostepeni spis i proslijeđuje predmet revi-
zijskom sudu, ukoliko sam ne odbaci reviziju kao nedopuštenu ili nepra-
vodobnu (čl. 373. ZPP) ako je to propustio učiniti prvostepeni (ostavinski)
sud, na osnovu ovlaštenja iz čl. 379. ZPP u vezi s čl. 366. tač. 2. ZPP.(8)
Za postupak i ovlaštenja revizijskog suda vrijede u svemu odgova-
rajuća pravila Zakona o parničnom postupku (čl. 373, 372, 375—379. ZPP).
Revizijski sud nije ovlašten uzeti u obzir nepravodobno podnesenu revi-
ziju, jer je primjena odredaba iz čl. 184. st. 3 ZN u odnosu na reviziju
nedopuštena.
Ni prvostepeni, a ni drugostepeni sud nisu ovlašteni da sami odlu-
čuju u povodu podnesene revizije i u njoj sadržanom zahtjevu. Ovlaštenje
koje ima prvostepeni, ostavinski sud u pogledu žalbe (iz čl. 184. st. 1 ZN)
ne vrijedi kad je u pitanju revizija.

6
Vidi: » O b j a š n j e n j a « , na str. 165, i Z u g l i a - T r i v a , nav. djelo,
str. 201, 202.
7
Rješ. Vrh. suda NR Hrv., Rev. 8/57, od 25. VII 1957, Odvjetnik br.
1—2/58, str. 21—22.
8
Vidi: Z u g l i a - T r i v a , nav. djelo, str. 266.

606
 Član 185-

7. Nakon stupanja na snagu ZN z a h t j e v za z a š t i t u z a k o n i -

t o s t i nije se mogao podizati protiv odluka donesenih u ostavinskom
postupku. S obzirom na izričitu odredbu čl. 14. st. 2 Uvodnog zakona za
ZPP, taj zahtjev može podizati samo j a v n i t u ž i l a c po odredbama.
9
čl. 389. do 397. ZPP.( )

S udska prak sa ' _

1. Nema mjesta reviziji protiv drugostepenog rješenja o upućivanju na
parnicu (Vrhovni sud AP Vojvodine Rev. 1/55, Glasnik, br, 1/56, str. 32).
2. Nedopuštena je revizija protiv suglasnih rješenja nižestepenih sudova,
kojima je određena obustava ostavinskog postupka zbog pomanjkanja imo-
vine (Rješenje Vrhovnog suda NR Hrvatske Gž 581/56 od 17. IV 1956, Zb,
1/1-1956, br. 159).
J. Kad je rješenjem donijetim u postupku raspravljanja ostavine, pored
rješenja o nasljeđivanju, odlučeno još i o drugom pitanju, nema mjesta revi-
ziji u pogledu dijela odluke, koji se ne tiče nasljeđivanja (Rješenje Vrhovnog
suda AP Vojvodine Rev. 7/56 od 4. III 1957, Zb. 11/1-1957, br. 63).
4. S obzirom na odredbu člana 185. ZN da stranke mogu izjaviti reviziju
protiv drugostepenog rješenja okružnog suda, kojim je odlučeno o nasljeđi-
vanju ili o legatu, nije dopuštena revizija kad je rješenjem postupak obu-
stavljen zato što je ranije pravomoćnim, rješenjem ostavina već raspravljena
(Rješenjem Vrhovnog suda NR Bosne i Hercegovine Rev. 1/57 od 14. XII 1957,
Zb. U/3-1957, br. 619).
5. Protiv rješenja okružnog suda, kojim je ukinuo rješenje kotarskog
suda o nasljeđivanju i predmet vratio kotarskom sudu na ponovno suđenje,
nije dopuštena revizija ako okružni sud nije odlučio da se postupak pred
kotarskim sudom nastavi tek pošto rješenje okružnog suda postane pravo-
moćno (Rješenje Vrhovnog suda AP Vojvodine rev. 11/57 od 15. XI 1957, Zb.
11/3-1957, br. 655).
6. Revizija po članu 185. ZN dopuštena je protiv ukidnog rješenja žalbe-
nog suda samo uz pretpostavke iz člana 380. stav 1 tač. 2. ZPP (Vrhovni sud'
NR Slovenije Gž 69/57 od 15. III 1957, Pravnik, br. 9—10/57, Civilne odluke,
str. 96).
7. Jednako Vrhovni sud NR Hrvatske u svom rješenju Rev. 8/57 od 25.
VII 1957, Odvjetnik, br. 1—2/58, str. 21).
S. Jednako Vrhovni sud AP Vojvodine u Rev. 4/59, Glasnik, br. 8/60,
str. 23).
9. Protiv drugostepenog rješenja kojim se ukida rješenje prvostepenog
suda o nasljeđivanju dopuštena je revizija onda ako se drugostepenim rje-
šenjem odluči da se postupak pred prvostepenim sudom nastavi tek pošto to
drugostepeno rješenje postane pravomoćno (Rješenje Vrhovnog suda NR
Hrvatske Rev. 20/57 od 1. VII 1957, Odvjetnik, br. 1—2/59, str. 29).
10. Rješenje kojim prvostepeni sud obustavlja postupak ostavinske ras-
prave u smislu člana 216. ZN ne može se smatrati ni rješenjem o naslje-
đivanju ni rješenjem o legatu, pa, prema tome, nema pretpostavke iz člana 185.
ZN za dopustivost revizije (Rješenje Vrhovnog suda NR Hrvatske Rev. 2026/62
od 18. XII 1962).
9
Nije stoga tačna tvrdnja A. Z a d o r a , u članku: »Zahtjev za zaštitu
zakonitosti protiv pravosnažnih odluka u ostavinskom postupku posle stupanja
na snagu ZN«, Pravni život br. 3/56, str. 7—9, — da nema više mjesta zahtjevu
za zaštitu zakonitosti u ostavinskom postupku, s obzirom da je nakon objave
tog članka stupio na snagu Uvodni zakon za Zak. o parničnom postupku (SI.
list FNRJ br. 4/57), koji je u čl. 14. st. 2 izričito ovlastio javnog tužioca da
može podizati zahtjev za zaštitu zakonitosti i protiv pravomoćnih odluka osta-
vinskog suda, koje pravo mu je doista jedno vrijeme bilo uskraćeno uslijed
ukidanja instituta zahtjeva za zaštitu zakonitosti u ostavinskom postupku po-
ći. 120. st. 1 Zak. o sudovima i čl. 41. st. 2 novog Zak. o javnom tužioštvu.
Tako i Z u g 1 i a - T r i v a, nav. djelo, str. 513.

6or
Član 186.

Troškovi postupka
Član 186.
Svaka stranka snosi troškove koje je imala tokom ili povodom po-
stupka.
Ako je bilo zajedničkih troškova, odredit će sud u kojem će omjeru
stranke snositi te troškove.
Na prijedlog jedne stranke sud može odlučiti da druga stranka
naknadi troškove koje joj je prouzrokovala očito nesavjesnim postupkom.

1. U ostavinskom postupku, koji se vodi u interesu svih stranaka, ne

vrijedi načelo parničnog postupka o naknadivanju troškova postupka
prema uspjehu stranaka u pogledu zahtjeva koji se u tome postupku
ostvaruju. S v a k a s t r a n k a snosi s v o j e t r o š k o v e konačno bez
prava da joj budu naknađeni. Među ove troškove spadaju troškovi koje
je stranka imala oko dolaženja u sud na ročište, troškove zastupanja, i
ostali izdaci koje je imala u toku ili u povodu ostavinskog postupka (na-
grada za rad advokata, punomoćnika i si.).
I za ostavinski postupak vrijedi pravilo da je stranka koja je pred-
l o ž i l a izvođenje nekih dokaza dužna da prethodno po nalogu suda
položi (predujmi) iznos potreban za namirenje troškova koji će nastati u
povodu izvođenja dokaza (čl. 142. st. 1 ZPP).
Troškove koji nastanu u vezi s vođenjem p a r n i c e , na koju su
stranke bile upućene, snosi ona stranka koja je prema odluci p a r n i č -
n o g suda obavezna da naknadi parnične troškove. Slično vrijedi i u po-
gledu troškova izazvanih u vezi s poduzimanjem mjera za o s i g u r a n j e
estavine u slučaju iz čl. 231. ZN. Ove troškove prethodno snosi stranka
u čijem se interesu poduzimaju mjere osiguranja.
2. Pod z a j e d n i č k i m t r o š k o v i m a razumiju se troškovi koji
nastanu zbog izvođenja dokaza u toku rasprave ostavine koje su sve
stranke zajedno ili suglasno predložile, tako i oni koji nastanu uslijed
radnji koje je sud poduzeo po službenoj dužnosti (npr. popis i procjena
ostavine po čl. 197. st. 1 ZN, troškovi oglasa po čl. 219. ZN i si.). Ovamo
spadaju i izdaci za sudske takse, kao i troškovi (i takse) koji su isplaćeni
iz proračunskih sredstava u slučaju oslobođenja stranke od snošenja
troškova postupka (čl. 166. ZPP).(')
Omjer po kome će stranke snositi zajedničke troškove, ukoliko se
stranke same ne sporazumiju o njihovom snošenju, određuje sud po slo-
bodnoj ocjeni, vodeći računa o veličini i vrijednosti nasljednih dijelova
pojedinih nasljednika, vrijednosti legata ili drugih prava koja pripadaju
pojedinom učesniku u postupku, kao i o tome da li su te troškove i u
kome omjeru izazvale same stranke.
3. U pogledu sadržaja z a h t j e v a za naknadu troškova spomenutih
u st. 3 ovog člana i načinu kako se o tome zahtjevu odlučuje vrijede pro-
pisi iz čl. 153. ZPP, te čl. 155. i 156. ZPP. Što se smatra »nesavjesnim po-
1
U pogledu oslobođenja stranke od snošenja troškova postupka vrijede
odredbe ZPP (čl. 161, 164. i 166. ZP,P). Nakon dovršenog ostavinskog postupka
troškovi, koji su isplaćeni iz budžeta, naplatit će se od stranke koja je bila
oslobođena, ako je proglašena za nasljednika.

f&08
 Član 186 —187.

stupkom« ocjenjuje prvostepeni sud. Ovdje, u prvom redu, dolaze u

obzir troškovi koji su nastali uslijed nepotrebnog dolaženja stranke u sud
izazvane z l o n a m j e r n i m postupkom druge stranke (npr. odricanje
u korist sunasljednika po čl. 139. st. 2 ZN, koje bi na ročištu na koje je
sunasljednik došao u svrhu prihvata bilo povučeno i si.), ili očitom g r u -
2
bom n ep a žn j om.( )
4. Odluku o troškovima sud će, u pravilu, donijeti istovremeno s ko-
načnim meritornim rješenjem — u rješenju o nasljeđivanju — i unijeti
u d i s p o z i t i v spomenutog r j e š e n j a . Ukoliko ne dođe do donošenja
meritorne odluke, sud će o troškovima odlučiti u rješenju kojim se po-
stupak o b u s t a v l j a (čl. 216. st. 1 i 2 ZN), ili rješenju o upućivanju na
parnicu (čl- 226. ZN i si.), kao i u naknadnom p o s e b n o m rješenju ako
je zahtjev za naknadu troškova naknadno podnesen;
O troškovima koji su naknadno nastali (u vezi s naknadno pronađe-
nom imovinom čl. 235. ZN i si.) odlučit će se posebnim rješenjem ili
odlukom kojom se rješava o nekom naknadnom pitanju ili odnosu.

Tko se smatra strankom

Član 187.
Strankom u smislu ovog zakona smatraju se nasljednici i zapisovnici,
kao i druge osobe koje ostvaruju neko pravo iz ostavine.

1. U ostavinskom postupku pored suda sudjeluje, u pravilu, veći broj

osoba koje vršeći različite radnje ostvaruju svoje raznovrsne interese
i prava ili koje svojim učešćem posredno omogućuju da se utvrde i osigu-
raju prava drugih osoba, odakle i za njih osobno također izviru neka
ovlaštenja (npr. na naknadu troškova i si.). -Za sve osobe, različite od suda,
koje na bilo koji način s u d j e l u j u u ostavinskom postupku, uobičajen
je naziv u č e s n i k a . Pod ovim općim pojmom učesnika obuhvaćene su
s t r a n k e , i s v e d r u g e od stranaka i suda različite osobe.(*)
2. U ZN definiran je pojam s t r a n k e kao osobe koja pripada
u ž e m krugu učesnika u postupku, u koji ulaze nasljednici, legatari i
druge osobe koje ostvaruju n e k o s v o j e p r a v o iz ostavine. Pod poj-
mom d r u g i h o s o b a treba u prvom redu smatrati one osobe koje

2
1
Tako Z u g 1 i a, Vanparnični postupak, str. 45.
U § 5. biv. VP bio je definiran pojam u č e s n i k a , pod kojim se smatrao
»svaki onaj koga se odluka suda neposredno tiče ili onaj koji ostvaruje svoj
pravni interes time što traži da sud donese izvjesnu odluku«. Iz ove definicije
neki pravni pisci izvodili su zaključak da u oficioznom postupku (kao što je
ostavinski) nema stranaka, nego samo učesnika, zainteresiranih osoba, a da se
samo kod kontencioznog postupka može govoriti o strankama (tako 2 i 1 i ć -
Š a n t e k , op. cit, str. 182, 183. i dr S. Z u g l i a : Građansko procesno pravo,
Beograd, 1938, sv. II, str. 608, te u svome cit. djelu Vanparnični postupak, str.
24 i 25). Drugi su, naprotiv, smatrali da vanparnični postupak poznaje i stran-
ku i učesnika; da se pod pojmom stranke u užem smislu treba podrazumijevati
osoba koja sudjeluje u postupku na osnovu svog prava ili svog zakonom zašti-
ćenog interesa i da pojam učesnika, kako je definiran u § 5. "VP, predstavlja
antitezu pojma stranke, u stvari je širi pojam stranke (tako dr F. G o r š i ć,
Komentar Vanparničnog postupka, Beograd, 1935, str. 200, 201).

3g Zakon o nasljeđivanju s komentarom 609

Član 187.

(u smislu odredbe čl. 88. ZN, kao oporučni nasljednici određeni pod sus-
penzivnim uvjetom ili s odgodnim rokom), imaju položaj č e k a l a c a ;
zatim osobe koje su u toku postupka i s t a k l e z a h t j e v za nasljedstvo
makar im to pravo nije priznato i utvrđeno (čl. 229. st. 1 ZN); kao i osobe
kojima je pripalo p l o d o u ž i v a n j e ili koje d r u g o p r a v o iz osta-
2
vine (čl. 228. st. 2 tač. 5. ZN).( )
S t r a n k o m se smatra ne samo osoba koja je aktivno s u d j e l o -
v a l a u ostavinskom postupku, već i ona koja n i j e s u d j e l o v a l a
u postupku, ako je uredno bila pozvana ili obavještena o pokretanju
postupka (čl. 218. i čl. 220. st. 3 ZN), kao i svaka druga osoba kojoj pri-
pada neko p r a v o iz ostavine i onda ako je sud propustio da joj uputi
poziv na raspravu i sl.(3)
3. U ZN nije definiran pojam u č e s n i k a u postupku. Nasuprot ši-
rem pojmu, kojim su obuhvaćene i stranke (u užem smislu), tj. osobe koje
sudjeluju u postupku na temelju svog prava (na nasljedstvo, na legat ili
na koje drugo pravo ili korist iz ostavine) i kojih se donesene odluke ne-
posredno tiču, postavlja se u ž i pojam u č e s n i k a , tj. osoba koje su
različite od suda i stranaka, a koje*u postupku ostvaruju neki svoj p r a v -
ni i n t e r e s sa zahtjevom da sud u njihovu korist, u povodu njihovog
sudjelovanja u postupku, donese neku određenu odluku. To bi bile u
stvari tzv. t r e ć e posredno zainteresirane osobe kojima zbog postojanja
nekog određenog interesa pripada pravo žalbe protiv onih odluka koje
se na njih odnose.
Ovamo bi spadale osobe koje se ne smatraju strankom u ostavinskom
postupku iako u njemu sudjeluju; kao npr. staratelj ostavine (čl. 134,
205. ZN), izvršilac oporuke (čl. 101. i si. ZN); upravitelj nasljedstva (čl.
148. st. 2 i 3 ZN); ostaviočevi vjerovnici (čl. 145. i 146. ZN); čuvari stvari
koje spadaju u ostavinu (čl. 204. ZN), i si. Ove osobe nemaju položaj stra-
naka u ostavinskom postupku budući da ne ostvaruju nikakvo pravo na
o s t a v i n u kao takvu jer ga nemaju nego neka svoja prava i zahtjeve
prema nasljednicima kao cjelini, koji su nastali u povodu pokretanja i
vođenja ostavinskog postupka te sudjelovanja ovih osoba u nekim rad-
njama obavljenih u toku ostavinskog postupka.
Osoba s kojom je ostavilac živio u v a n b r a č n o j zajednici, ukoliko
nije oporučni nasljednik, legatar ili korisnik nekog drugog prava iz osta-
vine, n i j e s t r a n k a u ostavinskom postupku jer ne spada u krug osta-
viočevih zakonskih nasljednika (čl. 9. st. 1 ZN). O pravima ove osobe ne
može se raspravljati i odlučivati u ostavinskom postupku, već u poseb-
nom parničnom postupku. Za pokretanje parnice u ovim slučajevima ne
vrijede odredbe čl. 226. ZN.
4. Razlikovanje stranaka od učesnika (u užem smisu) ima praktični
značaj s obzirom na p r a v n e l i j e k o v e .
S t r a n k a m a pripada ne samo pravo na ulaganje pravnih lijekova
protiv s v i h p r o c e s n i h i m e r i t o r n i h o d l u k a ostavinskog
suda, već one u određenim slučajevima imaju pravo da i nakon pravca
2
3
Tako O b j a š n j e n j a , str. 165.
Dr S. S t r u g a r , Neka pitanja iz nasljednog prava, Jugosl. advokatura
br. 5—6/56, str. 37.

610
 Član 187.

moćnosti rješenja o nasljeđivanju ostvaruju svoje nasljednopravne za-

htjeve u p a r n i č n o m postupku (čl. 236, 237, 238, te čl. 226. st. 4 i 5
ZN). Ovdje, međutim, treba razlikovati n a s l j e d n i k e od k o r i s -
nika drugih prava (legatara i ostalih osoba).
N a s l j e d n i c i m a pripada pravo na ulaganje pravnih lijekova
protiv s v i h odluka ostavinskog suda (meritornih i procesnih). Nasljed-
nici su, naime, u n i v e r z a l n i sukcesori ostavioca, pa su kao takvi
zainteresirani za tok i ishod cjelokupnog ostavinskog postupka i rezultat
ostavinske rasprave u kojoj se uređuju svi nasljednopravni odnosi. Koris-
nicima d r u g i h p r a v a iz ostavine priznaje se pravo na pravne lije-
kove samo u pogledu onih meritornih odluka koje se odnose na n j i h o v a
prava iz ostavine (legat ili koje drugo pravo). U pogledu pobijanja pro-
cesnih odluka priznaje im se pravo na pravne lijekove samo u pogledu
onih koje utječu na ostvarivanje njihovih prava. Ovo stoga što su ove
osobe kao singularni sukcesori zainteresirani za pravilno rješenje onih
zahtjeva i odnosa koji se tiču samo n j i h o v o g prava i njihove osobe.
U č e s n i c i m a u užem smislu, tj. osobama koje nemaju svojstvo
stranke, pripada pravo na žalbu samo u pogledu onih sudskih odluka u
kojima se meritorno odlučuje o n j i h o v o m z a h t j e v u ili koje se
tiču njihovih prava ili interesa. Oni nemaju pravo žalbe protiv procesnih
rješenja kojima se upravlja postupkom (npr. o upućivanju na parnicu
i si.) ako se ona ne odnose i na njihova prava, zahtjeve ili ako ne diraju
u njihov interes. Isto tako učesnici, koji nemaju položaj stranke, n e -
maju pravo na ulaganje revizije (čl. 185. ZN) koja je dopuštena samo
protiv odluka drugostepenog suda u pogledu meritornih odluka (rješenja
o nasljeđivanju ili rješenja o legatu), budući da se revizija može ulagati
samo protiv dijela rješenja koje materijalno sadrži odluku o meritumu
stvari, a ne protiv meritornog rješenja kao formalnog akta i u pogledu
ostalih, nebitnih odredaba (kao što je npr. odluka o troškovima postup-
ka i si.).
Učesnici, koji nemaju ujedno svojstvo stranke, n e m a j u pravo na
ostvarivanje svojih zahtjeva u posebnoj p a r n i c i , budući da se u par-
nici mogu ostvarivati samo o d r e đ e n i zahtjevi s t r a n a k a (čl. 223.
st. 2, 225. ZN), koji se odnose na neko njihovo p r a v o iz ostavine na
temelju univerzalne ili singularne sukcesije. Odatle slijedi da sve odluke
ostavinskog suda, koje se odnose na učesnike (u užem smislu), postaju,
u pravilu materijalno pravomoćnim čim nastupi njihova formalna pravo-
moćnost budući da se odredba čl. 234. ZN odnosi samo na s t r a n k e ,
a ne i na učesnike. (4)
Zahtjevi koje u ostavinskom postupku ostvaruju učesnici koji nema-
ju položaj stranke, u pravilu, su samostalnog karaktera i ne zadiru u
prava i interese stranaka i ostalih učesnika (npr. zahtjev izvršioca oporu-
ke, ili čuvara stvari ostavine, ili privremenog upravitelja nasljedstva na
4
Prema biv. VP pravna snaga sudskih odluka nastupala je samo prema
učesnicima u postupku, osim ako im nije posebnim zakonskim propisima bio
pridržan put parnice (prav. pravilo iz § 18. biv. VjP), što nije vrijedilo za
stranke, jer su one mogle uvijek, i kad nisu sudjelovale u postupku, ostva-
rivati svoje pravo parnicom (tako TJ o r š i ć, op. cit., str. 201).

611
Član 187 — 188.

naknadu troškova ili nagradu za obavljeni rad i usluge). Ostavinski sud

je stoga u mogućnosti da uzme u razmatranje pravodobno uloženu žalbu
učesnika i da pobijanu odluku preinači ili opozove (čl. 184. st. 1 ZN),
odnosno ako je u pitanju nepravodobno podnesena žalba, da tako postupi
drugostepeni sud (čl. 184. st. 3 ZN). Ovo stoga što se izmjenom ili opozi-
vanjem, odnosno ukidanjem ili preinačenjem pobijane odluke, u pravilu,
ne vrijeđaju prava drugih osoba koja su zasnovana na tome rješenju.

Sudska praksa
Ostvarioca koji ostvaruje određeno nasljedno pravo kao zakonski nasljed-
nik neke osobe na određene imovinske predmete, koji sada spadaju u osta-
vinu treće osobe, treba smatrati strankom u ostavinskom postupku ove treće
osobe (Vrhovni sud AP Vojvodine Rev. 16/57, Glasnik, br. 3/58, str. 27).

II. NADLEŽNOST

Nadležnost za raspra vu o s t a v i ne jugoslavenskog

državljanina

Član 188.
Za raspravu ostavine državljanina Federativne Narodne Republike
Jugoslavije isključivo je nadležan jugoslavenski sud u pogledu njegove
nepokretne imovine koja se nalazi u Federativnoj Narodnoj Republici
Jugoslaviji, a u pogledu njegove pokretne imovine bez obzira gdje
se nalazi.
Ako se njegova nepokretna imovina nalazi u inozemstvu, jugosla-
venski sud bit će nadležan samo ako po zakonima države u kojoj se
nalazi imovina nije nadležan inozemni organ.

1. U članovima 188—190. ZN sadržane su norme o m e đ u n a r o d -

n o j n a d l e ž n o s t i (međunarodnoj sudbenosti) za raspravljanje osta-
vine. Tačnije rečeno, ove nam norme daju odgovor na pitanje u kojim
su slučajevima za vođenje ostavinske rasprave u pogledu ostavina s ele-
mentom inozemnosti (vidi uz čl. 155. ZN pod tač. 1) nadležni naši sudovi.
Ovo razgraničenje ostavinske jurisdikcije između naših i stranih sudova
provedeno je tako da su određemi jedino kriteriji za određivanje nadlež-
nosti naših sudova, do se nadležnost inozemnih organa može iz ovih
odredaba izvesti samo posredno. Ako je, naime, određeno da je naš sud
isključivo nadležan za raspravu nepokretne ostavine koja se nalazi u
našoj državi, bez obzira da li se radi o našem (član 188. st. 1 reč. prva)
ili o stranom državljaninu (čl. 189. stav 1), kao i da je isključivo nadležan
u pogledu pokretne ostavine našeg državljanina bez obzira gdje se ta
imovina nalazi (čl. 188. st. 1 reč. druga), onda odatle proizlazi procesno
kolizijsko pravilo, prema kojem u pogledu nadležnosti za raspravu nepo-
kretne ostavine važi f o r u m r e i s i t a e (nadležnost suda zemlje u
kojoj se nekretnine nalaze), a za raspravu pokretne ostavine f o r u m

612
 Član 188.

pa t r i a e ostavioca (nadležnost suda zemlje koje je ostavilac bio

državljanin; princip personaliteta).^)
Prema izloženom, Zakonom o nasljeđivanju usvojen je tzv. m j e -
š o v i t i s i s t e m razgraničenja ostavinske jurisdikcije kao kompromis
između dva suprotna sistema: t e r i t o r i j a l n o g , po kojem je za
vođenje ostavinske rasprave nadležan određeni organ svake one države
na području koje se nalazi ostavinska imovina, bilo pokretna, bilo ne-
pokretna, i u n i v e r z a l n o g , po kojem ostavinskim postupkom kod
jednog organa neke države (određene po principu nacionalnosti ili po
principu domicila) treba obuhvatiti cjelokupnu ostaviočevu imovinu,
bez razlikovanja između nekretnina i pokretnina. Karakteristika mješo-
vitog i teritorijalnog sistema jest p l u r a l i t e t o s t a v i n s k i h r a s -
prava, i to u prvom slučaju onda kada se nepokretna imovina ili jedan
njen dio nalazi u inozemstvu, dok u drugom slučaju imade toliko osta-
vinskih rasprava, u koliko se država nalazi ostaviočeva imovina. Karak-
teristika je univerzalnog sistema jedinstvo ostavinske rasprave. Razumije
se da mješoviti sistem u smislu čl. 188. stav 1 ZN dolazi u obzir samo
u slučaju kada je ostavilac naš državljanin, jer u slučaju ako se radi
o stranom državljaninu, naš će sud provesti ostavinsku raspravu u po-
gledu njegove nepokretne imovine koja se nalazi u našoj državi (čl. 189.
stav 1 ZN), a u pogledu njegove pokretne ostavine samo izuzetno —
ukoliko za to postoje pretpostavke iz člana 189. stav 2 ZN.
2. Od pitanja međunarodne nadležnosti za ostavinski postupak
treba razlikovati pitanje inozemne nadležnosti in concreto. Pravila o me-
đunarodnoj nadležnosti u ostavinskim stvarima (razgraničenje ostavinske
jurisdikcije) daju odgovor na pitanje da li će za vođenje ostavinskog
postupka biti nadležan domaći ili inozemni sud odnosno drugi organ. Koji
će, međutim, inozemni sud ili drugi organ biti in concreto nadležan
za ostavinski postupak u pogledu nekog otvorenog nasljedstva rješava
se po propisima zakonodavstva odnosne države o mjesnoj i stvarnoj
nadležnosti za postupak u ostavinskim stvarima kao što .se konkretna
mjesna i stvarna nadležnost za ostavinski postupak, kad je utvrđena
ostavinska jurisdikcija naših sudova, određuje po pravilima naših proces-
nih propisa (čl. 179. stav 1 i čl. 191. ZN. Tako npr. Sjedinjene Američke
Države, pridržavajući se teritorijalnih principa u određivanju ostavinske
jurisdikcije, podvrgavaju svu ostavinsku imovinu koja se nalazi na nji-
hovom području svojoj jurisdikciji, dok se konkretna mjesna nadležnost
za nepokretnu imovinu daje sudu rei sitae, a za pokretnu ostavinu sudu
ostaviočevog domicila.
Od pitanja međunarodne nadležnosti za ostavinski postupak treba
razlikovati i pitanje mjerodavnosti nasljednog prava (čl. 155—160. ZN).
Vidi uz čl. 155. ZN pod tač. 4.
U pogledu mjerodavnog prava za ostavinski postupak \važi lex fori,
što znači da ostavinski sud ili drugi organ u djelokrug kojeg spada vo-
đenje ostavinske rasprave, treba uvijek primjenjivati propise zakono>-
davstva svoje države o ostavinskom postupku.( 2 ) Vidi i uz član 155. ZN
pod tač. 4. in fine.
1
K a t i č i ć, op. cit, str. 48.
2
E i s n e r, op. cit., sv. I, str. 372.

613
Član 188.

3. Odredbom stava 2 ovog člana, kao i odredbom člana 189. stav 2

tač. 3. ZN predviđen je » r e n v o i « (o tom pojmu vidi uz čl. 156. ZN pod
tač. 2) i u oblasti našeg međunarodnog građanskog procesnog prava, i to
u pitanju ostavinske jurisdikcije. Iako je, naime, našim zakonom posta-
vljeno kolizijsko procesno pravilo prema kojem se ostavinska jurisdik-
cija u pogledu nepokretne imovine načelno priznaje državi na području
koje se ta imovina nalazi (forum rei sitae — vidi naprijed pod tač. 1),
odredbom stava 2 ovog člana predviđa se mogućnost da naš sud bude
nadležan i za raspravu nepokretne imovine našeg državljanina koja se
nalazi u inozemstvu, ako po zakonima države rei sitae nije nadležan
inozemni organ. Iz stilizacije ove odredbe proizlazi da je »renvoi« u po-
gledu ostavinske jurisdikcije za nekretnine prihvaćen i kao uzvrat na
naš sud i kao upućivanje na sud neke treće države. To znači da se pod
»inozemnim organom« iz stava 2 ovog člana podrazumijeva ne samo
organ države u kojoj se nalazi nepokretna ostavina našeg državljanina
nego i organ države kojoj država rei sitae prepušta u pogledu ove imo-
vine ostavinsku jurisdikciju. Praktički smisao ove odredbe vidi se iz sli-
jedećeg primjera. Ako naš državljanin, s prebivalištem u našoj državi,
ostavi poslije svoje smrti nekretnine u Italiji, za raspravu ove imovine
bit će nadležan naš sud, budući da je prema talijanskom zakonodavstvu
(čl. 456. Codice civile i čl. 22. i 747. Codice di procedura civile) za raspra-
vu cjelokupne ostavine nadležan sud zadnjeg ostaviočevog prebivališta,
bez obzira da li se radi o nekretninama ili pokretninama i bez razliko-
vanja između vlastitih državljana i inozemaca.(3) Da je, međutim, taj
naš državljanin imao zadnje prebivalište u Italiji, za raspravu njegove
nepokretne imovine u Italiji ne bi, s obzirom na navedena talijanska
kolizijska pravila o nadležnosti, bio nadležan naš sud nego sud njegovog
prebivališta u Italiji. Naš sud ne bi bio nadležan za raspravu nepokretne
imovine koju je naš državljanin ostavio u Italiji ni u slučaju da je on
imao zadnje prebivalište npr. u švicarskoj iako u tom slučaju ne bi bio
nadležan talijanski nego švicarski sud, tj. inozemni organ određen koli-
zijskim procesnim pravilima države rei sitae, koja pravila ovdje upućuju
na sud treće države. (4)
Kako se iz izloženog vidi, pod »zakonima države u kojoj se nalazi
imovina« treba podrazumijevati u prvom redu k o ' l i z i j s k a p r a v i l a
t e države o o s t a v i n s k o j j u r i s d i k c i j i . '
Praktički značaj odredbe stava 2 ovog člana je taj da se u pogledu
naših državljana tom odredbom i s k l j u č u j e m o g u ć n o s t nega-
t i v n o g s u k o b a n a d l e ž n o s t i u međunarodnim ostavinama.
3
4
Vidi kod E i s n e r a, op. cit., I. sv. str. 349.
Treba, međutim, napomenuti da i švicarsko zakonodavstvo stojeći na
principu univerzaliteta ostavine i prihvaćajući univerzalni sistem za razgrani-
čenje ostavinske nadležnosti, daje nadležnost za raspravu cjelokupne ostavine
sudu zadnjeg ostaviočevog prebivališta (čl. 23. i 32. Federalnog zakona o pri-
vatnopravnim odnosima građana koji su nastanjeni ili prebivaju u Švicarskoj
od 25. VI 1891). Iz ovog proizlazi da bi švicarski sud proveo raspravu ostavine
našeg državljanina i u pogledu nekretnina koje se nalaze na području naše
države, ako bi naš državljanin u vrijeme svoje smrti imao prebivalište u
Švicarskoj. Razumije se da se u tom slučaju odluka švicarskog suda s obzirom
na isključivu nadležnost našeg suda u smislu st. 1 čl. 188. ZN ne bi kod nas
mogla priznati ni provesti.

614
 Član 188.

4. Naš je sud nadležan za raspravu ostavine u smislu stava 1 ovog

člana i u slučaju kada je ostavilac imao d v a i l i v i š e d r ž a v l j a n -
s t v a (bipatrid, polipatrid) od kojih je jedno bilo naše, jer državljanstvo
Jugoslavije prema članu 2. stav 1 Zakona o državljanstvu isključuje isto-
dobno državljanstvo svake druge države.
Ako, međutim, postoji sukob samo između v i š e s t r a n i h d r ž a -
v l j a n s t a v a , treba dati prednost tzv. e f e k t i v n o m d r ža v 1 j a n-
5
stvu, a to je ono kojim se ostavilac stvarno služio.( ) Prema čl. 5. Haške
konvencije o nekim pitanjima sukoba zakona o državljanstvu iz 1930.
god. uzima se u obzir državljanstvo one države u kojoj osoba o kojoj se
radi ima redovno i glavno boravište, a ako ga nema, onda tu osobu treba
smatrati državljaninom one države s kojom ima najužu vezu. Iako tu
konvenciju nismo još prihvatili, možemo u pomanjkanju drugih krite-
rija uzimati u obzir njena rješenja jer su najrealnija i najbliža stano-
vištima teorije i međunarodne judikature.
5. U primijeni odredbe stava 1 čl. 188. ZN treba postupati obazrivo
i s dovoljno elasticiteta. Ako bi, naime, naši sudovi ovu odredbu primje-
njivali u njenom doslovnom značenju, ne bi smjeli respektirati nijednu
odluku stranog suda, kojom se rješava pitanje nasljeđivanja pokretne
imovine naših državljana u inozemstvu, ukoliko o tome ne postoji neki
ugovor ili drugi sporazum s odnosnom državom. Kad bi takva imovina
došla u našu zemlju radi uručenja nasljednicima ili legatarima utvrđenim
od stranog suda, naš bi sud u pogledu te imovine morao provesti osta-
vinsku raspravu i predati'je onim osobama koje on utvrdi kao nasljed-
nike, odnosno legatare po našem nasljednom pravu. Takva bi praksa,
međutim, mogla dovesti do vrlo nezgodnih posljedica i reperkusija u
pogledu nasljedstava koja su u inozemstvu pripala našim građanima, jer
bi sudovi odnosne strane države mogli uskraćivati transfer ostavina u
našu zemlju ako bi spoznali da se njihove odluke kod nas ne respekti-
raju.^) Da bi se izbjegle neželjene posljedice, a naročito zadržavanje
pokretnih ostavina naših državljana u inozemstvu, trebalo bi odredbu
stava 1 ovog člana o isključivoj nadležnosti naših sudova za raspra-
vljanje pokretne ostavine naših državljana primjenjivati s izvjesnim
elasticitetom, imajući pri tom u vidu i naš interes da se iz ostavina u
inozemstvu ostvari što je moguće veći priliv deviza. Naše je stoga mi-
šljenje da bi pri razmatranju ovog problema trebalo razlikovati da li se
pokretne ostavine naših državljana nalaze u zemljama koje u pogledu
ostavinske nadležnosti (jurisdikcije) za ovu kategoriju ostavinske imovi-
ne prihvaćaju princip nacionalnosti (kao što je to npr. slučaj s Njemač-
kom) ili u zemljama koje za određivanje nadležnosti smatraju mjero-
davnim zadnji domocil ostavioca (npr. Norveška, Švicarska ili Danska)
ili pak u zemljama koje u pogledu razgraničenja ostavinske nadležnosti
usvajaju čisti teritorijalni sistem (kao npr. većina država Južne Ame-
rike).
5
6
E i s n e r, op. cit, I. sv., str. 50.
U našoj se praksi — kako onoj prije 1941. god., tako i poslije oslobo-
đenja — već nekoliko puta dogodilo da su se inozemni sudovi i drugi organi
sustezali da već raspravljene pokretne ostavine predaju našim sudovima nakon
što su ustanovili da je bilo slučajeva u kojima su primljene ostavine bile kod
nas podvrgnute ponovnom raspravljanju.

615
Član 188.

U prvom slučaju, tj. kada se pokretna ostavina nalazi u zemljama

koje u pogledu nadležnosti za raspravu pokretne ostavine prihvaćaju
p r i n c i p n a c i o n a l n o s t i , nema razloga da se u potpunosti i bez
ograničenja ne primijeni odredba stava 1 čl. 188. ZN, jer ove zemlje
u načelu prepuštaju vođenje ostavinske rasprave u pogledu te imovine
našim sudovima i izručuju tu imovinu našim organima. U slučaju kad
je ostavilac imao dvojno državljanstvo od kojih je jedno bilo jugoslaven-
sko, njegovu pokretnu ostavinu koja se nalazi u stranoj zemlji imalo bi
smisla podvrgavati našoj nadležnosti samo ukoliko je ostavilac u vrijeme
svoje smrti imao prebivalište u našoj državi. Ako je pak njegovo zadnje
prebivalište bilo u zemlji njegovog drugog državljanstva, onda bi naš
sud u pogledu navedene imovine provodio ostavinsku raspravu ukoliko
o toj imovini nije odlučio sud te zemlje.
U drugom slučaju, tj. kada se radi o zemljama koje u pogledu odre-
đivanja nadležnosti za raspravljanje pokretne ostavine smatraju odluč-
nim z a d n j i d o m i c i l o s t a v i o c a , bilo b i prihvatljivo rješenje
da naš sud vodi ostavinsku raspravu u pogledu pokretne ostavine našeg
državljanina, koja se nalazi u jednoj od tih zemalja samo ako je ostavilac
imao u vrijeme svoje smrti prebivalište u našoj zemlji, a ako je imao
zadnje prebivalište u stranoj zemlji, onda samo ukoliko u pogledu te
imovine nije proveo ostavinsku raspravu organ te zemlje.
U trećem slučaju, tj. kada su u pitanju države koje ostavinsku nad-
ležnost temelje na p r i n c i p u t e r i t o r i j a l n o s t i , nadležnost naših
sudova za provođenje ostavinske rasprave u pogledu pokretne ostavine
naših državljana u tim zemljama mogla bi se smatrati prihvatljivom
samo onda ako o toj ostavini nije odlučio organ te strane države.
6. Što se posebno tiče pokretnih ostavina naših državljana u Sjedi-
njenim Američkim Državama (a upravo su te ostavine najbrojnije i naj-
vrijednije među našim tzv. međunarodnim ostavinama), smatramo da se
pitanje razgraničenja ostavinske nadležnosti za ovu imovinu može i mora
riješiti u okviru Konvencije o pravima, imunitetima i privilegij ama
konzularnih agenata od 2/14 X 1881 (Konzularna konvencija).(7)
Između naše zemlje i SAD već se u više navrata poticalo pitanje
razgraničenja nadležnosti za raspravljanje pokretnih ostavina koje su
državljani jedne zemlje poslije svoje smrti ostavili na području druge
zemlje. U stvari, prigovori su u tom pogledu od strane SAD bili upući-
vani našoj zemlji čiji su sudovi u nekim slučajevima podvrgavali ponov-
noj ostavinskoj raspravi ostavine naših državljana u SAD, koje su ondje
već bile raspravljene i dostavljene u našu zemlju radi uručenja nasljed-
nicima i legatarima prema odluci američkih sudova. Poznata je diplo-
matska nota vlade SAD od 27. VII 1927, (8) u kojoj je naglašeno da su za
raspravu pokretne ostavine nadležni sudovi države u kojoj se te stvari
nalaze zbog čega nema mjesta ponovnom vođenju ostavinske rasprave
o toj imovini koja je u našu zemlju poslana samo radi uručenja nasljeđ-
7
Ova konvencija koju je sa SAD zaključila bivša Kraljevina Srbija
ostala je na snazi na temelju čl. 12. Saint-Germainskog mirovnog ugovora.
8
Ova je diplomatska nota djelomično reproducirana kod 2 i 1 i ć — S a n-
t e k a, op. cit, str. 274. , ;

616
 Član 188.

nitima i drugim interesentima prema odluci američkih sudova. O tom

su pitanju u našoj predratnoj literaturi mišljenja bila podvojena. Dok
9
su Z i l i ć — S a n t e k ( ) smatrali da o imovini koja je dostavljena od
strane američkog suda našem sudu radi uručenja osobama koje je ame-
rički sud utvrdio kao nasljednike treba naš sud provesti ostavinsku
10
raspravu ne uzimajući u obzir odluku američkog suda, G o r š i ć( ) je
isticao da se ovdje ne radi o predaji ostavine radi vođenja ostavinske
rasprave nego o dostavljanju novca adresatima iz već raspravljene i reali-
zirane ostavine u SAD zbog čega nema mjesta ponovnoj ostavinskoj ras-
pravi već samo primjeni retorzione nadležnosti u pogledu američkih
pokretnih ostavina kod nas.
Rješenje pitanja o razgraničenju ostavinske nadležnosti za pokretne
ostavine između naše države i SAD sadržano je, međutim, implicite u
članu XI spomenute Konzularne konvencije, posebno u njegovom dru-
gom stavu, koji glasi: »Generalni konsuli, konsuli, vice-konsuli i agenti
konsularni imaće pravo da, lično ili preko zamenika, zastupaju u svemu
naslednike ili poverioce koji nisu tu ili koji su maloletni, dokle ovi ne
budu kao što treba zastupljeni.« Ako razmotrimo značenje teksta ove
odredbe kojom se očigledno daje pravo konzularnim funkcionerima da
pred nadležnim organima (sudovima) d r ž a v e r e z i d e n c i j e zastu-
paju odsutne ili maloljetne nasljednike i druge interesente u ostavinama
koje su ovdje ostavili pripadnici njihove države, i ako uzmemo u obzir
okolnost da SAD kao i sve države članice ove Unije kroz čitavo vrijeme
u pogledu ostavinske nadležnosti stoje na principu teritorij aliteta te da
je u vrijeme zaključivanja konvencije i u bivšoj Srbiji kao drugoj ugo-
vornoj strani bio na snazi isti sistem (čl. 21. Pravila o postupanju
u nespornim delima od 23. XII 1827), onda je potpuno osnovan i oprav-
dan zaključak S t e m p i h a r a da su obje države ugovornice citiranom
odredbom p r i z n a l e f o r u m u r e i s i t a e n a d l e ž n o s t z a vo-
đenje o s t a v i n s k e r as p r a v e. ( n )
Iz izloženog proizlazi da su s obzirom na čl. XI cit. Konzularne kon-
vencije za raspravu kako nepokretne, tako i pokretne ostavine državlja-
nina SAD i Jugoslavije nadležni sudovi one države ugovornice na podru-
čju koje se ostavina nalazi. Ne dolazi ovdje, prema tome, u obzir retor-
ziona nadležnost nego nadležnost predviđena važećim međunarodnim
ugovorom (čl. 189. st. 2 tač. 1. ZN). Međutim, neovisno od toga, naši su-
dovi treba da pri raspravljanju pokretnih ostavina američkih građana
domiciliranih kod nas, koje se ostavine nalaze na našem području, pri-
mijene retorziju predviđenu odredbom čl. 156. st. 2 ZN, budući da sudovi

9
Op. cit, str. 272.
10
Op. cit., str. 333.
11
Š t e m p i h a r , op. cit., str. 197.
Isto stanovište o značenju čl. XI Konzularne konvencije sa SAD ima i
Katičić, op. cit., str. 48. To stanovište zastupa i C i g o j u članku Les reg-
les de conflits de lois du droit Yougoslave en matiere des successions, »Jugo-
slavenska revija«, br. 1/56, str. 138.

617
 Član 188 — 189.

12
SAD pokretne ostavine naših državljana ondje domiciliranih( ) raspra-
13
vljaju po svojem nasljednom pravu.( )
7. U pogledu s t v a r n e nadležnosti vidi čl. 179. st. 1 ZN, a u po-
gledu m j e s n e nadležnosti vidi čl. 191. ZN.

Nadležnost za raspravu ostavine stranog

državljanina
' Član 189.
Za raspravu ostavine stranog državljanina u pogledu njegove ne-
pokretne imovine koja se nalazi u Federativnoj Narodnoj Republici Ju-
goslaviji isključivo je nadležan jugoslavenski sud..
Za raspravu ostavine stranog državljanina/U pogledu njegove po-
kretne imovine koja se nalazi u Federativnoj Narodnoj Republici Ju-
goslaviji nadležan je jugoslavenski sud: /'
1) ako je to međunarodnim ugovor-oin određeno;
2) ako ne postoji uzajamnost sa/državom kojoj je umrli pripadao;
3) ako je po zakonima države/kojoj je umrli pripadao jugoslavenski
sud nadležan za ostavinsku raspravu ili ako inozemna država izjavi da ne
će raspravljati ostavinu; /
4) ako svi nasljednici /koji se nalaze u Federativnoj Narodnoj Re-
publici Jugoslaviji predlo/že da ostavinsku raspravu provede jugoslavenski
sud, a nasljednici i zapisovnici koji se nalaze u inozemstvu ne stave
u roku od šest mje/eci od poziva suda prigovor nenadležnosti jugosla-
venskog suda. /
Ako sud posumnja u postojanje uzajamnosti obratit će se Saveznom
izvršnom vijeću za objašnjenje koje je za sud obavezno.
Kad jugoslavenski sud nije nadležan za raspravu ostavine stranog
državljanka, ipak je nadležan da izdaje naredbe za osiguranje ostavine
i za zaštitu prava koja prema ostavini imaju osobe koje se nalaze u
Federativnoj Narodnoj Republici Jugoslaviji.

1. Dok su u članu 188. ZN sadržana pravila o tome kada su naši

sudovi nadležni za raspravu ostavine naših državljana, kod čega je usvo-
jen mješovit sistem (vidi uz taj član pod tač. 1) određivanja nadležnosti,
u ovom se članu određuje u kojim su slučajevima naši sudovi nadležni
za raspravu ostavine s t r a n i h d r ž a v l j a n a . Pri tom je u pogledu
n e p o k r e t n e o s t a v i n e usvojen t e r i t o r i j a l n i p r i n c i p tako
da su naši sudovi i s k l j u č i v o nadležni za raspravu ostavine stranih
državljana u pogledu njihove nepokretne imovine koja se nalazi na po-
dručju naše države (forum rei sitae), dok su u pogledu njihove pokretne
ostavine, koja se nalazi u našoj državi, naši sudovi nadležni samo uz
pretpostavke predviđene u stavu 2 ovog člana.

12
U državama I l l i n o i s i M i s s i s s i p i u pogledu primjene mate-
rijalnog nasljednog prava važi, međutim, lex rei sitae i za pokretne ostavine.
13
Razumije se da ovo načelo retorzije (čl. 156. st. 2 ZN) važi i za raspra-
vljanje nepokretne imovine američkih državljana kod nas, budući da u SAD
za raspravljanje nepokretne ostavine općenito važi lex rei sitae. Vidi i uz čl.
156. ZN pod tač. 3.

•618
Član 188 — 189.

12
SAD pokretne ostavine naših državljana ondje domiciliranih( ) raspra-
13
vljaju po svojem nasljednom pravu.( )
7. U pogledu s t v a r n e nadležnosti vidi čl. 179. st. 1 ZN, a u po-
gledu m j e s n e nadležnosti vidi čl. 191. ZN.

Nadležnost za raspravu o s t a v i n e stranog

državljanina
tla/**.)
Član 189.
Za raspravu ostavine stranog državljanina u pogledu njegove ne-
pokretne imovine koja se nalazi u Federativnoj Narodnoj Republici Ju-
goslaviji isključivo je nadležan jugoslavenski sud v
Za raspravu ostavine stranog državljanina/u pogledu njegove po-
kretne imovine koja se nalazi u Federativnoj Narodnoj Republici Ju-
goslaviji nadležan je jugoslavenski sud: /
1) ako je to međunarodnim ugovor-oin određeno;
2) ako ne postoji uzajamnost sa/državom kojoj je umrli pripadao;
3) ako je po zakonima države/kojoj je umrli pripadao jugoslavenski
sud nadležan za ostavinsku raspravu ili ako inozemna država izjavi da ne
će raspravljati ostavinu; /
4) ako svi nasljednici/Jćoji se nalaze u Federativnoj Narodnoj Re-
publici Jugoslaviji predlo/že da ostavinsku raspravu provede jugoslavenski
sud, a nasljednici i zapisovnici koji se nalaze u inozemstvu ne stave
u roku od šest mjejseci od poziva suda prigovor nenadležnosti jugosla-
venskog suda. /
Ako sud posumnja u postojanje uzajamnosti obratit će se Saveznom
izvršnom vijeću za objašnjenje koje je za sud obavezno.
Kad jugoslavenski sud nije nadležan za raspravu ostavine stranog
državljanina, ipak je nadležan da izdaje naredbe za osiguranje ostavine
i za zaštitu prava koja prema ostavini imaju osobe koje se nalaze u
Federativnoj Narodnoj Republici Jugoslaviji.

1. Dok su u članu 188. ZN sadržana pravila o tome kada su naši

sudovi nadležni za raspravu ostavine naših državljana, kod čega je usvo-
jen mješovit sistem (vidi uz taj član pod tač. 1) određivanja nadležnosti,
u ovom se članu određuje u kojim su slučajevima naši sudovi nadležni
za raspravu ostavine s t r a n i h d r ž a v l j a n a . Pri tom je u pogledu
n e p o k r e t n e o s t a v i n e usvojen t e r i t o r i j a l n i p r i n c i p tako
da su naši sudovi i s k l j u č i v o nadležni za raspravu ostavine stranih
državljana u pogledu njihove nepokretne imovine koja se nalazi na po-
dručju naše države (forum rei sitae), dok su u pogledu njihove pokretne
ostavine, koja se nalazi u našoj državi, naši sudovi nadležni samo uz
pretpostavke predviđene u stavu 2 ovog člana.
12
U državama I l l i n o i s i M i s s i s s i p i u pogledu primjene mate-
rijalnog
13
nasljednog prava važi, međutim, lex rei sitae i za pokretne ostavine.
Razumije se da ovo načelo retorzrje (čl. 156. st. 2 ZN) važi i za raspra-
vljanje nepokretne imovine američkih državljana kod nas, budući da u SAD
za raspravljanje nepokretne ostavine općenito važi lex rei sitae. Vidi i uz čl.
156. ZN pod tač. 3.

618
 Član 189.

Iako, dakle, naš zakon ne rješava, a — razumije se — niti ne može

rješavati pitanje ostavinske nadležnosti stranih sudova, već postavlja samo
granice nadležnosti naših sudova, ipak navedene odredbe upućuju na
zaključak, da je prema našem procesnom kolizijskom pravu za raspravu
nepokretne ostavine stranog državljanina, koja se nalazi izvan naše dr-
žave nadležan f o r u m r e i s i t a e , a za raspravu pokretne ostavine —
forumpatriae.
0 razgraničenju ostavinske jurisdikcije (međunarodne nadležnosti)
vidi i uz čl. 188. ZN pod tač. 1.
2. U stavu 2 ovog člana predviđeno je u kojim se slučajevima i uz
koje pretpostavke odstupa od načela da za raspravu p o k r e t n e o s t a -
v i n e stranih državljana nisu nadležni naši sudovi nego organi države
čiji je ostavilac bio državljanin. Opća pretpostavka, koja vrijedi za sve
ove slučajeve, jest da se p o k r e t n a o s t a v i n a stranog državljanina
n a l a z i n a p o d r u č j u J u g o s l a v i j e . Nije, prema tome, z a
ustanovljenje nadležnosti našeg suda dovoljno da je umrli inozemac
imao u našoj državi svoje zadnje prebivalište, ako ovdje nije ostavio
i neku imovinu. Ako strani državljanin nije kod nas ostavio nikakve
imovine; naš sud, po našem mišljenju, ne bi bio nadležan za raspravu
pokretne ostavine koju je strani državljanin ostavio u drugoj državi ni
u slučaju kada bi procesno kolizijsko pravilo njegove države upućivalo
na nadležnost našeg suda. Takva bi situacija mogla nastupiti npr. u slu-
čaju ako bi talijanski državljanin, koji je u vrijeme svoje smrti imao pre-
bivalište u našoj državi, ostavio pokretnu imovinu u Švicarskoj, jer je
prema talijanskom zakonodavstvu za raspravu ostavine nadležan sud
zadnjeg domicila ostavioca, bez obzira na okolnost gdje se ostavina
nalazi (isp. uz čl. 188. ZN pod tač. 3). Ne bi imalo smisla da u takvim, i
sličnim slučajevima prihvaćamo uzvrat nadležnosti za vođenje ostavinske
rasprave budući da goli domicil, bez postojanja ostaviočeve imovine u
našoj državi, ne predstavlja kod nas dovoljno čvrstu okolnost za uteme-
ljenje ostavinske nadležnosti. Vođenje ostavinske rasprave u takvim
uvjetima značilo bi, osim toga, za naše sudove nepotrebno opterećenje,
pogotovo kada se uzme u obzir da bi oni, u pravilu, u tim slučajevima
morali tražiti od inozemnih organa predaju pokretne imovine umrlog
inozemca. • .
S druge strane, treba istaći da postojanje prebivališta umrlog ino-
zemca u našoj državi nije pretpostavka za ostavinsku nadležnost našeg
suda u pogledu inozemčeve pokretne imovine kao što se to tražilo prema
pravnim pravilima Vanparničnog postupka iz 1934, već je dovoljno da
ovdje postoji njegova pokretna ostavina i da je ostvaren koji od razloga
predviđen u tač. 1—4. stava 2 ovog člana.
3. Odredbe Zakona o nasljeđivanju o nadležnosti za raspravu osta-
vine stranog državljanina u pogledu njegove pokretne imovine kao i
druge, bilo kolizijske, bilo supstancijalne (materijalne) odredbe ovog
zakona vrijede kao lex generalis ukoliko m e đ u n a r o d n i m u g o -
v o r o m nije drukčije određeno. Ako postoji međunarodni ugovor ili
drugi međunarodni sporazum, sva pitanja u vezi s ostavinama koja su
regulirana tim ugovorima treba rješavati po njihovim odredbama koje

619
Član 189.

kao l e x s p e c i a l i s imaju prednost pred odredbama Zakona o na-

sljeđivanju. Prema tome su za nas obavezne i one odredbe međunarodnih
ugovora, koje su u suprotnosti s odredbama tog zakona. Tako će npr.
naši sudovi prilikom rasprave ostavine državljanina SSSR u pogledu
njegove nepokretne imovine koja se nalazi u našoj državi nasljedno-
pravne odnose regulirati po našem nasljednom pravu (čl. 37. stav 2
Ugovora sa SSSR o pravnoj pomoći u građanskim, porodičnim i krivič-
nim stvarima), iako prema čl. 156. st. 1 ZN na nasljeđivanje stranih
državljana načelno treba primjenjivati njihovo domovinsko pravo.
Kolizijska pravila sadržana u međunarodnim ugovorima po svojoj
prirodi isključuju primjenu ustanove »renvoi« (vidi uz čl. 156. ZN pod
tač. 2), ukoliko mogućnost njene primjene nije izričito predviđena.^)
Kao jedan od (rijetkih) primjera međunarodnih ugovora kojima je
i u pogledu raspravljanja pokretne ostavine predviđena nadležnost fo-
ruma rei sitae može se spomenuti Konvencija između Srbije i SAD o
pravima, imunitetima i privilegijama konzularnih agenata od 2/14 X
1881, koja je i danas na snazi između naše države i. SAD. Prema čl. XI
te konvencije za raspravu ostavine državljana jedne i druge ugo-
vorne strane nadležni su sudovi one države ugovornice na području koje
se ostavina nalazi, bez razlikovanja između pokretne i nepokretne imo-
vine. Vidi o tome uz čl. 188. ZN pod tač. 6.
Tekstovi odredaba pojedinih međunarodnih ugovora o ostavinama
navedeni su niže, pod tač. 8.
4. Prema odredbi tač. 2. stava 2 ovog člana naš je sud nadležan za
raspravu pokretne imovine stranog državljanina koja se nalazi na po-
dručju naše države i u slučaju, a k o ne p o s t o j i u z a j a m n o s t
(reciprocitet) s državom kojoj je umrli pripadao.
Kao što je poznato, postoje razne vrste reciprociteta, koje možemo
kategorizirati ili prema načinu nastanka reciprociteta ili prema njego-
vom pravnom sadržaju.(2) S obzirom na način nastanka razlikuje se
diplomatski ili ugovorni reciprocitet (koji je zagarantiran međunarodnim
ugovorom ili izjavama vlada), zakonski reciprocitet (koji je zagarantiran
zakonima zainteresiranih država) i faktički reciprocitet (ako se stranim
državljanima u nekoj državi priznaju određena prava uz uvjet da strana
država stvarno jednako postupa prema njenim državljanima). S obzirom
na svoj pravni sadržaj, razlikuje se formalni reciprocitet (jednako postu-
panje sa strancima kao s vlastitim državljanima) i materijalni recipro-
citet (ako domaća država priznaje strancima sadržajno ista prava koja se
u strančevoj zemlji priznaju njenim državljanima). O pojedinim vrstama
reciprociteta vidi i uz čl. 5. ZN pod tač. 2.
Odredba o reciprocitetu (uzajamnost), o kojem je riječ u tač. 2.
stava 2 ovog člana, ima svrhu da pribavi u stranoj državi poštivanje
naših kolizijskih pravila o sudskoj nadležnosti za raspravu ostavine u
pogledu pokretne imovine. Iz ovog proizlazi da ne bismo mogli govoriti
o postojanju reciprociteta u smislu spomenute odredbe ako bi strana
država raspravljanje pokretne ostavine naših državaljana podvrgavala
1
S t e m p i h a r , op. cit., str. 199.
2
J e z d i ć, Međunarodno privatno pravo I, izdanje 1961, str. 194.

620
 Član 189.

nadležnosti svojih sudova kao što to čini s pokretnim ostavinama svojih

državljana. Takvo postupanje strane države svodilo bi se samo na for-
malni reciprocitet, tj. na izjednačenje stranih i domaćih državljana u
pogledu nadležnosti za raspravu pokretnih ostavina. To ne samo da po
našem zakonodavstvu ne bi bilo dovoljno nego bi takvo postupanje
dovelo d o r e t o r z i o n e s u d s k e n a d l e ž n o s t i u pogledu po-
kretnih ostavina stranih državljana, a to je upravo f o r u m r e t o r s i -
o n i s u smislu tač. 2. stava 2 ovog člana. Ostaje, prema tome, kao jedini
mogući zaključak da se pod reciprocitetofn u smislu navedene odredbe
podrazumijeva m a t e r i j a l n i r e c i p r o c i t e t za čije se postojanje
traži da strana država prepusti našoj državi raspravu pokretne
ostavine naših državljana.(3) To je, dakle, reciprocitet u pogledu predaje
pokretnih ostavina odgovarajućim organima ostaviočeve države.
S druge strane, treba istaći da se za postojanje ovog reciprociteta
ne traži da bude zajamčen međunarodnim ugovorom., odnosno izjavama
vlada, već je dovoljno da strana država stvarno izručuje pokretne osta-
vine jugoslavenskih građana našim organima radi provođenja ostavinske
rasprave ( f a k t i č k i r e c i p r o c i t e t ) . Na to upućuje i odredba stava
3 ovog člana, prema kojoj se sud u slučaju sumnje u pogledu postojanja
reciprociteta mora obratiti radi objašnjenja Saveznom sekretarijatu za
pravosuđe,(4) dok se postojanje diplomatskog (ugovornog) reciprociteta
utvrđuje na temelju odredaba odnosnog međunarodnog ugovora po na-
čelu: iura novit curia (čl. 153. Ustava SFRJ).
Prilikom ocjene da li postoji reciprocitet u smislu odredbe tač. 2
stava 2 ovog.člana potrebno je utvrditi da li bi strana država u istoj
ili sličnoj situaciji izručila pokretnu ostavinu jugoslavenskog građanina
našim organima. Tako će npr. švicarski sud s obzirom na tamo usvojen
princip domicila za određivanje ostavinske nadležnosti prepustiti našem
sudu vođenje ostavinske rasprave u pogledu pokretne ostavine jugosla-
venskog državjanina koji je imao posljednji domicil u Jugoslaviji, ali
će pokretnu ostavinu našeg državljanina koji je imao posljednji domicil
u Švicarskoj podvrgnuti nadležnosti švicarskog suda. Zato će se i naš
sud proglasiti retorziono nadležnim za raspravu pokretne ostavine ovdje
domiciliranog Švicarca, ali će prepustiti Švicarskom sudu vođenje osta-
vinske rasprave u pogledu pokretne ostavine Švicarca koji je imao po-
sljednji domicil u Švicarskoj. Za postojanje materijalnog reciprociteta
u vezi s ostavinskom nadležnošću nije, naime, bitno, da li do istog postu-
panja u istoj situaciji dovodi primjena istog ili drugog načela o određi-
vanju te nadležnosti.

3
Isp. Ž i l i ć — S a n t e k, op. cit, str. 282; G o r š i ć, op. cit., str. 332;
C i g o j, op. cit., str. 139.
4
Davanje objašnjenja o postojanju reciprociteta u slučaju raspravljanja
ostavine stranog državljanina preneseno je iz nadležnosti Saveznog izvršnog
vijeća u nadležnost Sekretarijata Saveznog izvršnog vijeća za pravosudne po-
slove (kasnije Saveznog sekretarijata za pravosuđe) odredbom čl. 16. tač. 10.
Uredbe o prenošenju poslova u nadležnost saveznih i republičkih organa upra-
ve (SI. list FNRJ br. 18/58).
Ovo objašnjenje sudovi treba da traže posredovanjem r e p u b l i č k i h
sekretarijata za pravosuđe.

621
Član 189.

Dužnost predaje pokretnih ostavina organima ostaviočeve zemlje

predviđena je, međutim, u nizu ugovora koje je naša država zaključila
s drugim državama (vidi o tomo niže pod tač. 8). U takvim se slučaje-
vima ne postavlja pitanje reciprociteta u smislu odredbe tač. 2 stava 2
ovog člana, već se u pogledu pokretnih ostavina neposredno primjenjuju
odgovarajuće odredbe međunarodnog ugovora, dok se eventualna sporna
pitanja u vezi s primjenom tih odredaba rješavaju na način koji je
predviđen ugovorom.
5. Odredbom tačke 3. stava 2 prihvaća se » r e n v o i « (vidi uz čl. 156.
pod tač. 2. i uz čl. 188. pod tač. 3) i u pogledu ostavinske nadležnosti
(razgraničenja ostavinske jurisdikcije). »Renvoi« je ovdje predviđen kao
u z v r a t , tj. kao ustupanje ostavinske nadležnosti našem sudu. Nema,
međutim, razloga da se »renvoi« u pitanju ostavinske nadležnosti i u
pogledu pokretne ostavine ne prihvati i kao upućivanje na sud treće
zemlje pri čemu ne treba ići dalje od prvog stupnja upućivanja. Ako bi,
dakle, po nama usvojenom principu državljanstva, za raspravu pokretne
imovine stranog državljanina bio nadležan sud države koja ostavinsku
nadležnost temelji na principu domicila, onda će raspravu ove ostavine
provesti naš sud ukoliko je ostavilac imao kod nas zadnje prebivalište.
Ako je, pak, ostavilac zadnje prebivalište imao u trećoj državi, morat će
naš sud prepustiti toj državi raspravu ostavine. Za slučaj da treća država
ne prihvati ostavinsku nadležnost provest će raspravu naš sud.
Prema tome, pod »inozemnom državom« treba podrazumijevati ne
samo onu čiji je državljanin bio ostavilac nego i treću državu na čiji
sud upućuju procesna kolizijska pravila ostaviočeve zemlje.
6. Prema odredbi tač. 4. stava 2 ovog člana postoji mogućnost da
nasljednici p r o r o g i r a j u n a d l e ž n o s t jugoslavenskog suda za
vođenje ostavinske rasprave u pogledu pokretne ostavine umrlog ino-
zemca, iako bi za tu raspravu, s obzirom na princip državljanstva našeg
prava, bio nadležan forum patriae ostavioca. Na taj način forum rei
sitae može uz određene pretpostavke postati e l e k t i v a n f o r u m za
raspravu pokretne ostavine.
Za ovu se prorogaciju nadležnosti traži da budu ispunjene ove pret-
postavke:
a) da s v i n a s l j e d n i c i koji se nalaze u našoj državi izričito predlože
da raspravu pokretne ostavine provede jugoslavenski sud i
b) da se n i j e d a n n a s l j e d n i k i l i l e g a t a r koji se nalazi u
inozemstvu u roku od šest mjeseci od poziva suda ne u s p r o t i v i
nadležnosti jugoslavenskog suda.
U ovoj se odredbi govori o nasljednicima »koji se nalaze« u našoj
državi. Ne traži se, prema tome, da ovdje imaju domicil (prebivalište).
Ako se, međutim, uzme u obzir da se u većini naših novijih međunarod-
nih ugovora kao uvjet za ovlaštenje na predlagan je prorogacije nadlež-
nosti za raspravu pokretnih ostavina zahtijeva da predlagači s t a n u j u
na području države u kojoj se nalazi takva ostavinska imovina, onda
u tom smislu možemo protumačiti i navedenu odredbu. U svakom jev
međutim, slučaju potrebno da sud one nasljednike za koje utvrdi da se
ne nalaze u našoj državi nego u inozemstvu kao i sve legatare koji se>

622
Član 189.

Dužnost predaje pokretnih ostavina organima ostaviočeve zemlje

predviđena je, međutim, u nizu ugovora koje je naša država zaključila
s drugim državama (vidi o tomo niže pod tač. 8). U takvim se slučaje-
vima ne postavlja pitanje reciprociteta u smislu odredbe tač. 2 stava 2
ovog člana, već se u pogledu pokretnih ostavina neposredno primjenjuju
odgovarajuće odredbe međunarodnog ugovora, dok se eventualna sporna
pitanja u vezi s primjenom tih odredaba rješavaju na način koji je
predviđen ugovorom.
5. Odredbom tačke 3. stava 2 prihvaća se » r e n v o i « (vidi uz čl. 156.
pod tač. 2. i uz čl. 188. pod tač. 3) i u pogledu ostavinske nadležnosti
(razgraničenja ostavinske jurisdikcije). »Renvoi« je ovdje predviđen kao
u z v r a t , tj. kao ustupanje ostavinske nadležnosti našem sudu. Nema,
međutim, razloga da se »renvoi« u pitanju ostavinske nadležnosti i u
pogledu pokretne ostavine ne prihvati i kao upućivanje na sud treće
zemlje pri čemu ne treba ići dalje od prvog stupnja upućivanja. Ako bi,
dakle, po nama usvojenom principu državljanstva, za raspravu pokretne
imovine stranog državljanina bio nadležan sud države koja ostavinsku
nadležnost temelji na principu domicila, onda će raspravu ove ostavine
provesti naš sud ukoliko je ostavilac imao kod nas zadnje prebivalište.
Ako je, pak, ostavilac zadnje prebivalište imao u trećoj državi, morat će
naš sud prepustiti toj državi raspravu ostavine. Za slučaj da treća država
ne prihvati ostavinsku nadležnost provest će raspravu naš sud.
Prema tome, pod »inozemnom državom« treba podrazumijevati ne
samo onu čiji je državljanin bio ostavilac nego i treću državu na čiji
sud upućuju procesna kolizijska pravila ostaviočeve zemlje.
6. Prema odredbi tač. 4. stava 2 ovog člana postoji mogućnost da
nasljednici p r o r o g i r a j u n a d l e ž n o s t jugoslavenskog suda za
vođenje ostavinske rasprave u pogledu pokretne ostavine umrlog ino-
zemca, iako bi za tu raspravu, s obzirom na princip državljanstva našeg
prava, bio nadležan forum patriae ostavioca. Na taj način forum rei
sitae može uz određene pretpostavke postati e l e k t i v a n f o r u m za
raspravu pokretne ostavine.
Za ovu se prorogaciju nadležnosti traži da budu ispunjene ove pret-
postavke:
a) da s v i n a s l j e d n i c i koji se nalaze u našoj državi izričito predlože
da raspravu pokretne ostavine provede jugoslavenski sud i
b) da se n i j e d a n n a s l j e d n i k i l i l e g a t a r koji se nalazi u
inozemstvu u roku od šest mjeseci od poziva suda ne u s p r o t i v i
nadležnosti jugoslavenskog suda.
U ovoj se odredbi govori o nasljednicima »koji se nalaze« u našoj
državi. Ne traži se, prema tome, da ovdje imaju domicil (prebivalište).
Ako se, međutim, uzme u obzir da se u većini naših novijih međunarod-
nih ugovora kao uvjet za ovlaštenje na predlagan je prorogacije nadlež-
nosti za raspravu pokretnih ostavina zahtijeva da predlagači s t a n u j u
na području države u kojoj se nalazi takva ostavinska imovina, onda
u tom smislu možemo protumačiti i navedenu odredbu. U svakom je,,
međutim, slučaju potrebno da sud one nasljednike za koje utvrdi da se
ne nalaze u našoj državi nego u inozemstvu kao i sve legatare koji se

622
 Član 189.

nalaze u inozemstvu pozove da u roku od šest mjeseci od dana dostavlja-

nja poziva istaknu prigovor nenadležnosti jugoslavenskog suda, jer će
inače ostavinsku raspravu provesti jugoslavenski sud (čl. 241. st. 1 ZN).
Poznati nasljednici kojima se ne zna boravište pozivaju se oglasom na
način predviđen u čl. 241 st. 3 ZN.
Kome pripada nasljedno pravo i tko je, prema tome, ovlašten pred-
lagati prorogaciju nadležnosti za raspravu pokretne ostavine, odnosno
koga u inozemstvu kao nasljednika ili legatara treba o prijedlogu za pro-
rogaciju obavijestiti, rješava se po ' o s t a v i o č e v o m d o m o v i n -
skom p r a v u . To vrijedi i onda kada je ostavilac pripadnik države
koja ostavinu jugoslavenskog državljanina raspravlja po svojim zako-
nima, jer u stadiju u kojem se tek ispituje postojanje pretpostavki za
nadležnost našeg suda još ne dolazi u obzir primjena retorzije u smislu
čl. 156. st. 2 ZN.
Ako nijedan od nasljednika i legatara iz inozemstva u određenom
roku ne istakne prigovor nenadležnosti jugoslavenskog suda, ovaj će
sud raspraviti pokretnu ostavinu umrlog inozemca (čl. 241. st. 4 ZN), ali
će pri tom na nasljednopravne odnose primijeniti ostaviocevo domovinsko
nasljedno pravo, ukoliko nema uvjeta za primjenu retorzije u smislu
odredbe čl. 156. st. 2 ZN.
Postavlja se, međutim, pitanje da li odredba tač. 4. stava 2 ovog člana.
0 prorogaciji nadležnosti može doći do primjene, ako je međunarodnim
ugovorom predviđeno da se pokretne ostavine moraju predavati inozem-
nim organima. U gotovo svim međunarodnim ugovorima (o pravnoj po-
moći ili konzularnim) koje je naša država zaključila poslije oslobođenja
predviđeno je, pored obaveze ugovornih strana da pokretnu ostavinu
predaju nadležnim inozemnim organima, i pravo nasljednika na proroi-
gaciju nadležnosti, samo što je to pravo obično vezano uz ponešto dru-
gačije modalitete od onih što ih određuje Zakon o nasljeđivanju. Razu-
mije se da u takvom slučaju važe odredbe odnosnog ugovora kao lex spe-
cialis, a ne odredbe tog zakona. Ukoliko se pak pitanje prorogacije nad-
ležnosti u ugovoru uopće ne rješava, onda je stvar njegovog tumačenja
da li je pravo nasljednika na predlaganje prorogacije isključeno ili se u
tom pogledu mogu primijeniti odredbe Zakona o nasljeđivanju kao su-
pletorno pravo u odnosu na međunarodni ugovor. (5)
Kad je inozemni sud nadležan za raspravu pokretne ostavine koju
je inozemac ostavio na području naše države, onda je taj sud nadležan
1 za r j e š a v a n j e s p o r n i h n a s l j e d n o p r a v n i h z a h t j e v a
u pogledu te ostavine kao što je zahtjev na nasljedstvo, nužni dio ili
legat. To posredno proizlazi i iz; odredbe čl. 240. st. 2 ZN prema kojoj
naš sud iz zadržane ostavine ili njezinog dijela i z v r š a v a o d l u k u
i n o z e m n o g o r g a n a u pogledu prijavljenog nasljednopravnog za-
htjeva, bez obzira na to da li su nasljednici, odnosno legatari naši ili
inozemni državljani. Ako, pak, postoji koji od temelja iz tač. 1—4. stava
2 ovog člana za ustanovljenje nadležnosti našeg suda, onda naš sud mora
odlučiti i o svim spornim nasljednopravnim zahtjevima koji se pojavljuju
u vezi s tom ostavinom.

Isp. S t e m p i h a r , op. cit., str. 195.

623:
 Član 189.

nalaze u inozemstvu pozove da u roku od šest mjeseci od dana dostavlja-

nja poziva istaknu prigovor nenadležnosti jugoslavenskog suda, jer će
inače ostavinsku raspravu provesti jugoslavenski sud (čl. 241. st. 1 ZN).
Poznati nasljednici kojima se ne zna boravište pozivaju se oglasom na
način predviđen u čl. 241 st. 3 ZN.
Kome pripada nasljedno pravo i tko je, prema tome, ovlašten pred-
lagati prorogaciju nadležnosti za raspravu pokretne ostavine, odnosno
koga u inozemstvu kao nasljednika ili legatara treba o prijedlogu za pro-
rogaciju obavijestiti, rješava se po 'o s t a v i o č e v o m d o m o v i n -
skom p r a v u . To vrijedi i onda kada je ostavilac pripadnik države
koja ostavinu jugoslavenskog državljanina raspravlja po svojim zako-
nima, jer u stadiju u kojem se tek ispituje postojanje pretpostavki za
nadležnost našeg suda još ne dolazi u obzir primjena retorzije u smislu
čl. 156. st. 2 ZN.
Ako nijedan od nasljednika i legatara iz inozemstva u određenom
roku ne istakne prigovor nenadležnosti jugoslavenskog suda, ovaj će
sud raspraviti pokretnu ostavinu umrlog inozemca (čl. 241. st. 4 ZN), ali
će pri tom na nasijednopravne odnose primijeniti ostaviocevo domovinsko
nasljedno pravo, ukoliko nema uvjeta za primjenu retorzije u smislu
odredbe čl. 156. st. 2 ZN.
Postavlja se, međutim, pitanje da li odredba tač. 4. stava 2 ovog člana
0 prorogaciji nadležnosti može doći do primjene, ako je međunarodnim
ugovorom predviđeno da se pokretne ostavine moraju predavati inozem-
nim organima. U gotovo svim međunarodnim ugovorima (o pravnoj po-
moći ili konzularnim) koje je naša država zaključila poslije oslobođenja
predviđeno je, pored obaveze ugovornih strana da pokretnu ostavinu
predaju nadležnim inozemnim organima, i pravo nasljednika na proro'-
gaciju nadležnosti, samo što je to pravo obično vezano uz ponešto dru-
gačije modalitete od onih što ih određuje Zakon o nasljeđivanju. Razu-
mije se da u takvom slučaju važe odredbe odnosnog ugovora kao lex spe-
cialis, a ne odredbe tog zakona. Ukoliko se pak pitanje prorogacije nad-
ležnosti u ugovoru uopće ne rješava, onda je stvar njegovog tumačenja
da li je pravo nasljednika na predlaganje prorogacije isključeno ili se u
tom pogledu mogu primijeniti odredbe Zakona o nasljeđivanju kao su-
pletorno pravo u odnosu na međunarodni ugovor. (5)
Kad je inozemni sud nadležan za raspravu pokretne ostavine koju.
je inozemac ostavio na području naše države, onda je taj sud nadležan
1 za r j e š a v a n j e s p o r n i h n a s l j e d n o p r a v n i h z a h t j e v a
u pogledu te ostavine kao što je zahtjev na nasljedstvo, nužni dio ili
legat. To posredno proizlazi i iz odredbe čl. 240. st. 2 ZN prema kojoj
naš sud iz zadržane ostavine ili njezinog dijela i z v r š a v a o d l u k u
i n o z e m n o g o r g a n a u pogledu prijavljenog nasljednopravnog za-
htjeva, bez obzira na to da li su nasljednici, odnosno legatari naši ili
inozemni državljani. Ako, pak, postoji koji od temelja iz tač. 1—4. stava
2 ovog člana za ustanovljenje nadležnosti našeg suda, onda naš sud mora
odlučiti i o svim spornim nasljednopravnim zahtjevima koji se pojavljuju
u vezi s tom ostavinom.
1
Isp. S t e m p i h a r , op. cit., str. 195.

62S
Član 189.

Sto se tiče o b l i g a t o r n i h z a h t j e v a u pogledu pokretnih

ostavina umrlog inozemca (kao što su potraživanja vjerovnika prema
ostaviocu), naš će sud biti nadležan za rješavanje tih zahtjeva, ako za tu
nadležnost postoji koji od temelja predviđenih odredbama ZPP-a o mjes-
noj nadležnosti kao što je npr. (pored općeg foruma) atrakcioni forum
u smislu 51. 56. ZPP ili forum imovine po čl. 52. st. 1 ZPP. Ovaj posljed-
nji forum (forum imovine) postojat će naročito u slučaju kad sud u povo-
du prijavljenih zahtjeva vjerovnika u smislu čl. 240. st. 3 ZN zadrži
pokretnu ostavinu ili njezin dio koji je potreban za pokriće tih potra-,
živanja.
7. U slučajevima kada naš sud nije nadležan za raspravu pokretne
ostavine stranog državljanina, njegova se djelatnost ograničuje na mje-
re o s i g u r a n j a ostavine i na zaštitu prava koja prema njoj imaju
osobe koje se nalaze u našoj zemlji. Prema tome, treba razlikovati:
a) mjere za osiguranje ostavine (čl. 204. ZN); među ove mjere spada
npr. postavljanje privremenog čuvara ostavine, čuvanje gotovog novca,
dragocjenosti i sličnih vrijednih stvari u sudu kao i druge mjere koje se
prema posebnim okolnostima konkretnog slučaja pokažu potrebnim za
osiguranje ostavine;
b) mjere za zaštitu prava osoba s područja naše države, koje prema
ostavini ističu nasljednopravne zahtjeve (čl. 239. i 240. st. 1 ZN);
c) mjere za zaštitu domaćih vjerovnika (čl. 239. i 240. st. 3 ZN).
Naš sud je nadležan i za sastavljanje smrtovnice (čl. 195. ZN), kao i
za proglašenje oporuke koja se kod njega nalazi ili koja mu je predana
nakon smrti inozemnog opor učitelj a (čl. 207. st. 5 ZN).
Provođenje privremenih mjera za osiguranje pokretnih ostavina
stranih državljana u slučajevima kada je za raspravu tih ostavina nad-
ležan inozemni organ, predviđeno je i pojedinim međunarodnim ugo-
vorima. Tim se ugovorima provođenje privremenih mjera ili sudjelovanje
u njihovu provođenju povjerava obično konzularnim predstavnicima
države kojoj je pripadao ostavilac. Vidi o tome odgovarajuće odredbe
pojedinih međunarodnih ugovora, čiji su tekstovi navedeni niže, pod
tač. 8.
Kad je za raspravu pokretne ostavine stranog državljanina nadležan
inozemni organ, nadležnost jugoslavenskog suda za poduzimanje .pri-
vremenih mjera za osiguranje ostavine i provođenje drugih radnji (čl.
239. i 240. ZN) određuje se prema odredbama čl. 191. st. 1—4 ZN.
Vidi objašnjenja uz čl. 239—241. ZN.
8. Odredbe o ostavinama sadržane su u nizu b i l a t e r a l n i h me-
đ u n a r o d n i h u g o v o r a koje je naša zemlja zaključila s drugim
državama. Jedan dio tih ugovora zaključila je predratna Jugoslavija,
neki ugovori (konzularne konvencije sa S A D i Belgijom) potječu još
iz vremena Kraljevine Srbije, dok su ostali zaključeni poslije oslo-
bođenja^ 6 )
Pojedina pitanja koja se pojavljuju u vezi s ostavinama nisu u tim
ugovorima riješena u jednakom opsegu niti na jedinstven način. Nekima
od tih ugovora rješava se i pitanje primjene nasljednog prava (izbor
6
Po kojoj osnovi su ostali na snazi ugovori koji su zaključeni prije 1941.
godine, vidi notu 2 i 3 uz čl. 5. ZN.

€24
 Član 189.

zakona) i pitanje ostavinske jurisdikcije kao i pitanje samog ostavinskog

postupka. Drugim se ugovorima rješava samo pitanje ostavinskog po-
stupka i pri tom se donose potanje odredbe o poduzimanju mjera za
osiguranje ostavine, o zaštiti prava domaćih nasljednika, legatara i vje-
rovnika, o sudjelovanju diplomatsko-konzularnih predstavnika u
ostavinskoj raspravi i o sličnim pitanjima, Imade ugovora kojima
se rješavaju samo neka općenita pitanja ostavinskog postupka ili koji se
ograničavaju samo na odredbe o predaji pokretnih ostavina diplomatsko-
-Konzularnim predstavnicima države čiji je ostavilac bio državljanin.
Za konzularne predstavnike nekih država osigurano je na bazi k l a -
u z u l e n a j v e ć e g p o v l a š t e n j a pravo sudjelovanja u ostavin-
skom postupku na jednaki način i u istom opsegu kao i za konzularne
predstavnike odgovarajuće kategorije i ranga onih država s kojima u
tom pogledu postoje posebne ili povoljnije konvencijske odredbe. Tak-
vom se klauzulom najvećeg povlaštenja može koristiti Č e h o s l o v a -
čka (čl. 5 Konzularne konvencije), G r č k a (čl. 27. Ugovora o trgovini
od 2. XI 1927), H o l a n d i j a (čl. 12. Ugovora o trgovini i plovidbi od
8. V 1930), Š p a n j o l s k a (čl. 20. Konvencije o trgovini i plovidbi od
7. IX 1929), Š v e d s k a (čl. XVI Ugovora o trgovini i plovidbi od 14.
V 1937), V e l i k a B r i t a n i j a (čl. 23. st. 2 Ugovora o trgovini i plo-
vidbi), B e l g i j a (čl. 27. st. 2 Ugovora o trgovini i plovidbi) i F r a n -
c u s k a (čl. 36. Konzularne konvencije).
U nekim se slučajevima pojedina pitanja u vezi s ostavinama u
pogledu iste države rješavaju kako ugovorom o pravnom saobraćaju
•(pravnoj pomoći), tako i konzularnim ugovorom (konzularnom konven-
cijom). Ukoliko se odredbe obaju ugovora o tim pitanjima podudaraju,
one važe usporedo jedna uz drugu. Ako bi, međutim, jedan od navedenih
ugovora prestao važiti, vrijedile bi i dalje odredbe o ostavinama iz dru-
gog ugovora dok je taj ugovor na snazi.(7) Ukoliko bi, pak, odredbe ovih
jugovora bile međusobno u suprotnosti, pitanje njihovog važenja rješavalo
[bi se po načelu: lex posterior derogat priori.
Odredbe pojedinih međunarodnih ugovora u pogledu ostavina glase:
1) Konvencija o nastanjivanju i konzularnoj službi s A l b a n i j o m
od 22. VI 1926 (SI. novine broj 117-L od 29. V 1929):
Član 21
U slučaju smrti državljanina jedne od dveju Strana Ugovornica na
teritoriji druge, mesne vlasti dužne su o tome odmah da izveste gene-
ralnog konsula, konsula, vicekonsula, ili konsularnog agenta, koji su
najbliži mestu smrtnog slučaja. Ovi su, sa svoje strane, dužni uputiti
isto saopštenje mesnim vlastima kad prvo oni budu obavešteni o smrt-
nom slučaju.
Generalni konsuli, konsuli, vice-konsuli i konsularni agenti, ovi
posljednji kad pripadaju Državi umrloga, ovlašćeni su da vrše jednu za
drugom ove radnje:
1) da stave pečate — bilo po zvaničnoj dužnosti, bilo na zahtev
zainteresovanih strana na sve pokojnikove stvari, nameštaj i hartije,
prethodno izvestivši o toj radnji nadležnu mesnu vlast, koja, u slučaju
da joj domaći zakoni to propisuju, može prisustvovati i staviti takođe
pečate.
7
Z 1 a t a r i ć, Povodom ugovora o uzajamnom pravnom saobraćaju sa
Republikom Austrijom, »Arhiv«, br. 1/56, str. 101. x

0 Zakon o nasljeđivanju s komentarom 625

Član 189.

Međutim, mesna vlast pozvaće konzularnu vlast da zajednički izvrše

taj akt, ako je prvo obaveštena o smrtnom slučaju, i ako je dužna prema
domaćim zakonima da stavi pečat na zaostavštinu.
U slučaju potrebe da se pečati odmah stave, ali da se to ne može
učiniti zajednički, zbog udaljenosti mesta ili drugih razloga, mesna
vlast moćiće da stavi prethodno pečate bez učešća konsularne vlasti,
i obratno, s tim da se obavesti vlast koja nije učestvovala, a kojoj će
biti dopušteno da ukrsti posle svoj pečat sa onim koji je već stavljen.
Pečati mesne vlasti i obratno oni konsularne vlasti ne mogu se
skinuti bez učešća konsularne vlasti.
Ipak, ako po pozivu upućenom mesnoj vlasti od strane konsularne
vlasti, i obratno, da pristustvuju skidanju duplih pečata, vlast kojoj je
poziv upućen, nije došla u roku od četrdeset osam sati, računajući od
prijema izvještaja, druga vlast moći će sama obaviti rečenu radnju.
2) da sastave inventar svih pokojnikovih pokretnosti i stvari u pri-
sustvu mesne vlasti, ako ova, primivši gore naznačeni izveštaj, nalazi
da treba da prisustvuje tome sastavljanju.
Mesna vlast će staviti svoj potpis na zapisnike koji su sastavljeni
u njenom prisustvu, bez prava da za svoju zvaničnu intervenciju može
tražiti bilo kakvu taksu.
3) da narede da se licitacijom prodadu sve pokretne stvari zaostav-
štine koje bi mogle pretrpeti kvar, kao i one čije bi čuvanje bilo teško.
Konsularna vlast izvestiće o tome mesnu vlast, da bi se prodaja
obavila u propisanom roku i od strane vlasti koja je za to nadležna
prema zemaljskim zakonima.
Mesna vlast, u slučaju da ona ima da obavi prodaju, dužna je da
pozove konsularnu vlast da prisustvuje toj prodaji.
4) da deponuju na sigurnom mestu popisane stvari i vrednosti, da
čuvaju sume od naplaćenih potraživanja, kao i iznos od sakupljenih
dohodaka. Ova deponovanja treba da se izvrše u sporazumu sa mesnom
vlašću koja je pozvana da prisustvuje prethodnim radnjama, i to onda
ako se, usled napred rečenog poziva, domorotci ili državljani kakve treće
Države pojave kao zainteresovani u nasleđu ab intestatcrili na testamen-
tarnom nasleđu, i ukoliko bi bilo u pitanju obezbeđenje taksa na za-
ostavštinu ili prenos, koje se imaju platiti po domaćim zakonima.
5) ako su mesne vlasti, prema zakonima svoje zemlje, odredile rok
u kome će moći polagati svoja prava na zaostavštinu domorotci i drža-
vljani jedne treće Države, koji su nastanjeni u zemlji, gde se desio
smrtni slučaj, konsularna vlast — ukoliko rok ne bi prošao, a i ako
bi prošao za toliko dugo dok nije rešen spor o kome su pozvani da
odlučuju domaći sudovi — ograničiće se na mere predostrožnosti i admi-
nistracije koje neće nanositi štete osnaženju prava pomenutih lica pred
nadležnim sudom.
U slučaju da su vrednosti zaostavštine nedovoljne da u potpunosti
namire isplatu svih potraživanja, konsularne vlasti, shodno zemaljskim
zakonima, dužne su odmah predati sudskoj vlasti ili stecišnim stara-
ocima, prema tome kome bude trebalo, sva dokumenta, stvari i vrednosti
zaostavštine. Pomenute konsularne vlasti dužne su da zastupaju odsutne,
maloletne ili nesposobne naslednike.
6) da administriraju ili likvidiraju sami ili preko lica, koja će
odrediti pod svojom odgovornošću, pokretni deo zaostavštine, i da u tim
radnjama mesna vlast ne može učestvovati, izuzevši ograničenja za
slučajeve naznačene u br. 5 ovog člana, poštujući pri tom odluke o bilo
kojem potraživanju zainteresovanih strana, i da tu odluku treba da
ostave nadležnom domaćem sudu u svima slučajevima, u kojima se
potraživanje ne bi osnivalo na nasleđu ili legatu.
Pošto bude izvršena presuda odnosno pomenutih potraživanja, koja
su ostavljena odluci domaćih sudova, ili pošto bude određena tražena
suma za njihovu isplatu, ili pošto je srazmerna kaucija deponovana,
celokupna pokretna zaostavština, ukoliko ona ne bi bila upotrebljena za
kauciju treba da bude predata konsularnoj vlasti da s njom dalje
raspolaže, pošto se skinu pečati koje je stavila mesna vlast.

626
 Član 189.

Član 22
Kad arbanski podanik u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca ili
podanik srpsko-hrvatsko-slovenački u Arbaniji umre u mestu gde se
ne nalazi konsularna vlast njegove države, nadležna mesna vlast sasta-
viće, saobrazno domaćem zakonodavstvu, inventar stvari i izvršiće
likvidaciju dobara koje je pokojnik ostavio; ona će biti dužna da, u naj-
kraćem mogućem roku, podnese izveštaj o rezultatima tih radnji res-
pektivnom Poslanstvu ili konsulatu, vice-konsulatu, koji su najbliži
mestu gde će se otvoriti testamentarno ili ab intestato nasledstvo.
Međutim, od trenutka kad konsularni činovnik, koji je najbliži
mestu, gde će se otvoriti rešeno nasledstvo, bude predstao lično ili preko
delegata, intervencija mesne vlasti saobraziće se odredbama člana 12
ove Konvencije.
Član 23
U slučaju da je državljanin jedne od dveju Strana Ugovornica
zainteresovan u nasleđu, bilo jednoga njenoga državljanina, bilo jednog
od domorodaca, bilo državljanina jedne treće Sile, otvorenom na jednoj
od teritorija druge Strane, mesne vlasti dužne su obavestiti najbližu
konsularnu vlast o otvaranju nasleđa.
Član 24
Vrednosti i stvari koje pripadaju mornarima ili putnicima, koji su
podanici jedne od dveju Strana Ugovornica, a koji su umrli na lađi druge
Strane, biće otposlate, sa dolaznog pristaništa, konsulu respektivne
Države, da bi se dostavile vlasti pokojnikove zemlje.

2) Ugovor o u z a j a m n o m p r a v n o m saobraćaju s A u s t r i j o m od 16.

XII 1954 (SI. list F N R J — Dodatak br. 8/55):

DEO TREĆI

Zaostavštine
Član 29
(1) Državljani jedne Države Ugovornice mogu, prema pravu te d r -
žave ili prema pravu druge Države Ugovornice, izjavom poslednje volje
ili darovanjem za slučaj smrti raspolagati celokupnom svojom imovinom
koja se nalazi na teritoriji druge Države Ugovornice.
(2) Državljani jedne Države Ugovornice mogu, na osnovu zakonskog
naslednog prava ili prava na nužni deo, ili na osnovu izjave poslednje
volje ili darovanja za slučaj smrti, sticati u drugoj Državi Ugovornici
imovinska prava pod istim uslovima i u jednakom obimu kao i drža-
vljani te države.
Član 30
Za raspravljanje o nepokretnim stvarima iz zaostavštine i za reša-
vanje spornih zahteva na nasledstvo, nužni deo ili legat koji se na te
stvari odnose isključivo su nadležni sudovi one Države Ugovornice na
čijoj se teritoriji te stvari nalaze.
Član 31
(1) Za raspravljanje o pokretnim stvarima iz zaostavštine državljana
Država Ugovornica kao i za rešavanje spornih zahteva na nasledstvo,
nužni deo ili legat koji se na te stvari odnose nadležni su sudovi države
kojoj pripada ostavilac ukoliko u ovom Ugovoru nije drukčije određeno.
(2) Svaka Država Ugovornica obavezuje se da će priznavati i izvr-
šavati odluke o nasleđu i spornim zahtevima na nasledstvo, nužni deo
i legat koje donesu sudovi države kojoj pripada ostavilac, ukoliko se-
te odluke odnose na pokretnu zaostavštinu, koja se nalazi na njenoj
teritoriji, a radi se o zaostavštini državljana druge Države Ugovornice,
i to:

627
Član 189.

1. ako iz sledećih odredaba ne proizlazi što drugo, ili

2. ako se te odluke ne protive osnovnim načelima zakonodavstva
države u kojoj se zaostavština nalazi.
(3) U pogledu pismena koja treba priložiti uz predlog za izvršenje
primjenjivaće se shodno odredbe člana 3 stav 2; međutim, u parničnim
stvarima treba priložiti overen prepis odluke zajedno sa obrazloženjem.
(4) Sudovi Država Ugovornica predavače radi sprovođenja ras-
prave zaostavštine u smislu stava 1, na molbu organa države kojoj je
pripadao ostavilac, pokretne telesne stvari iz njegove zaostavštine,
ukoliko:
1. u sledećim odredbama nije drukčije određeno, odnosno
2. ukoliko se tome ne protive zabrane izvoza ili devizno-pravni
propisi.
Član 32
Sud Države Ugovornice na čijoj teritoriji je umro državljanin druge
Države Ugovornice dužan je da dostavi overen prepis smrtovnice kon-
zularnom organu države čiji je državljanin bio umrli.

Član 33
(1) Ako se u jednoj Državi Ugovornici nalazi pokretna zaostavština
državljana druge Države Ugovornice sud ili drugi nadležni državni
organ preduzeće, na predlog ili po službenoj dužnosti, mere koje su
potrebne za obezbeđenje i celishodno upravljanje zaostavštinom, kao i
za sprečavanje njenog smanjenja ili kakve druge preteče štete. Naročito
se u ovim slučajevima mora sastaviti popis svih pokretnih stvari iz
zaostavštine koje se nalaze na toj teritoriji, i prema okolnostima slučaja,
staviti tu imovinu pod pečat, ili odrediti njeno polaganje na sigurno
mesto, ili postaviti pouzdano lice za staraoca te zaostavštine.
(2) Sud ili državni organ preduzeće mere navedene u stavu 1 po
propisima koji za te mere važe u njihovoj sopstvenoj državi. Međutim,
te mere sprovešće se, po molbi druge države, i u nekoj naročitoj formi
ako ova nije u protivnosti sa osnovnim načelima zakonodavstva zamo-
ljene države.
(3) Ako je u mestu gde se nalazi pokretna zaostavština, sedište kon-
zularnog organa države čiji je državljanin bio umrli, onda se mere
navedene u stavu 1 mogu preduzeti samo ako je konzularni organ bio
o tome blagovremeno obavešten; konzularni organ ima pravo da uče-
stvuje kod preduzimanja službenih radnji i da stavlja predloge.
(4) U ostalim slučajevima treba konzularni organ bez odlaganja1
izvestiti o svim merama koje su određene radi obezbeđenja i upravljanja
zaostavštinom. Ove se mere mogu, bez štete po prava trećih lica, na,
predlog konzularnog organa izmeniti ili ukinuti.

Član 34
(1) Na predlog naslednika, ili lica koja imaju pravo na nužni deo
ili legatara, koji su državljani Države Ugovornice u kojoj se nalazi
zaostavština ili koji borave na njenoj teritoriji, može sud da zadrži'
ćelu zaostavštinu ili dovoljan deo iste, dok nadležni sud države čiji,
je državljanin bio ostavilac pravosnažno ne odluči o zahtevu na nasljed-
stvo, nužni deo ili legat.
(2) Iste mere može sud preduzeti i na predlog poverilaca koji su
državljani Države Ugovornice na čijoj se teritoriji nalazi zaostavština,
ili koji na toj teritoriji borave, ako svoja potraživanja prijave i, po
potrebi, pokrenu postupak za njihovo priznanje.
Član 35
(1) Radi stavljanja predloga navedenih u članu 34 odrediće se ogla-
som rok od tri do šest meseci u kome se zahtevi gore pomenutih lica mo-
raju prijaviti i, po potrebi, pokrenuti postupak za njihovo priznanje. Ako
 Član 189.

se ti zahtevi u ovom roku ne prijave, odnosno ako se ne pokrene postupak

za njihovo priznanje, ne može se odbiti predaja pokretne zaostavštine
pozivanjem na odredbe člana 34.
(2) Overen prepis oglasa mora se poslati konzularnom organu države
čiji je državljanin bio umrli.

Član 36
(1) Ako je ostavilac koji je bio državljanin jedne Države Ugovornice
imao poslednje prebivalište na teritoriji druge Države Ugovornice,.
mogu naslednici ili lica koja imaju pravo na nužni deo, ako stanuju
na teritoriji te druge države, predložiti u roku utvrđenom po članu 35
stav 1 da sud te države sprovede raspravu pokretne zaostavštine koja se
nalazi u toj državi. Ovom predlogu udovoljiće se ako tome ne prigovori
koji naslednik, lice ovlašteno na nužni deo ili legatar, po izvršenom
propisnom saopštenju, u roku od jedan do tri meseca koji će pobliže
odrediti sud. U takvom slučaju sudovi te države nadležni su i za reša-
vanje spornih zahteva na nasledstvo, nužni deo ili legat.
(2) Ako u smislu stava 1 treba da o pokretnoj zaostavštini raspravlja
sud države u kojoj se ta zaostavština nalazi, primenjivaće se odredbe
naslednog prava države čiji je državljanin bio ostavilac, i to kako kod
rasprave zaostavštine, tako i pri resavanju spornih zahteva na nasledstvo,
nužni deo ili legat.
Član 37
(1) Ako državljanin jedne Države Ugovornice u m r e za vreme p u t o -
vanja na teritoriji druge Države Ugovornice, a tamo nema prebivališta
ni uobičajenog boravišta, onda će se stvari, koje je nosio sa sobom, bez
ikakvih formalnosti predati konzularnom organu njegove države.
(2) Konzularni organ kome su te stvari predate postupaće s njima
po propisima svoje države, pošto bude regulisao dugove koje je umrli
napravio za vreme boravka u državi u kojoj je umro.
Član 38
U parničnim i vanparničnim stvarima zaostavština po kojima se
raspravlja na teritoriji jedne Države Ugovornice konzularni organ druge
Države Ugovornice je ovlašten da zastupa njene državljane ako su ovi
otsutni i nisu odredili punomoćnika; t i m e se ne dira u odredbe o oba-
veznom zastupanju putem advokata.
Član 39
Sto se ima smatrati kao pokretna imovina određuje se po propisima
države u kojoj se nalazi ta imovina.
Član 40
(1) Dok se između obe države Ugovornice ne zaključi sporazum
radi izbegavanja dvostrukog oporezivanja u oblasti pristojbi na sticanje
imovine za slučaj smrti, svaka Država Ugovornica pridržava sebi p r a v o
da, pre predaje pokretne zaostavštine organima druge Države Ugovor-
nice, naplaćuje sve pristojbe kojima po njenim zakonima podležu
sticanja za slučaj smrti.
(2) Propisi koji postoje u Državama Ugovornicama o obezbeđenju
i naplaćivanju pristojbi za slučaj smrti ne menjaju se.

3 ) K o n z u l a r n a k o n v e n c i j a i z m e đ u S r b i j e i B e l g i j e o d 5/17 I 1885
(Zbornik zakona i uredaba 41, str. 169):
Član 12
U slučaju smrti jednog Srbina u Belgiji ili jednog Belgijanca u
Srbiji, nadležna mesna vlast dužna će biti da o tome odmah izvesti
najbližeg generalnog konsula, konsula, vice-konsula ili konsulskog agen-

629
Član 189.

ta one države, čiji je podanik pokojnik, a ovi pak, sa svoje strane, izve-
stiće mesne vlasti, ako o podobnom slučaju budu prvi izvešteni.
U slučaju nesposobnosti ili da nema naslednika ili izvršilaca tes-
tamenta, konsulski zvaničnici, zajedno sa nadležnim mesnim vlastima
imaće pravo da, saobrazno zakonima svoje države, sastave sva potrebna
akta radi očuvanja i upravljanja mase, a naročito da stave i skidaju
pečate, sastavljaju inventare; upravljaju i likvidiraju masu, jednom
rečju, da upotrebe sve moguće mere za obezbedu naslednika, osim ako
se pojavi kakav spor, koji će se raspraviti nadležnim sudom one države,
u kojoj je masa obrazovana.

4) Ugovor o trgovini i plovidbi s B e l g i j o m (Ekonomska unija

Belgijsko-Luksemburška) od 16. XII 1926 (Šl. novine broj 44—XI od 25.
II 1928):
Član 28
U slučaju smrti jednoga državljanina jedne od Strana Ugovornica
na teritoriji druge Strane, nadležne mesne vlasti biće dužne da odmah
0 tome obaveste Generalnog konsula, vicekonsula ili konsularnog agenta
najbližeg narodu, kome pokojnik pripada; ovi od svoje strane, ako bi
prvi o tome saznali, biće dužni da tako isto obaveste mesne vlasti.
Nadležna mesna vlast dopuniće rečeno obaveštenje predajom jed-
noga, u propisanom obliku sačinjenog i besplatnog primerka umrlice.
U slučaju nesposobnosti ili odsutnosti naslednika, ili odsutnosti
izvršilaca testamenta, agenti konsularne službe, u saglasnosti s nadlež-
nom mesnom vlasti, imaće pravo da, saobrazno zakonima svojih respek-
tivnih zemalja, preduzmu sve potrebne korake radi očuvanja nasleđa
1 radi upravljanja njime, a naročito da stavljaju i skidaju pečate, da
sastavljaju izveštaj, da upravljaju nasleđem, i da ga likvidiraju, jednom
reci, da preduzmu sVe mere potrebne radi očuvanja interesa naslednika,
sem slučaja ako bi se pojavili prigovori koji bi se morali raspraviti
pred nadležnim sudovima zemlje, u kojoj je masa obrazovana.
Po sebi se razume, da će u svemu što se desi na upravljanje imo-
vinom umrlih lica, sva prava, povlastice, olakšice ili slobode koje je
jedna od Strana Ugovornica već priznala, ili bi mogla priznati konsu-
larnim predstavnicima koje treće Sile odmah bezuslovno biti proširene
na konsularne predstavnike druge Strane.

5) Konzularna konvencija s B o l i v i j o m , od 21. V 1962 (SI. list

SFRJ — Dodatak 11/63):

DEO VI
Nasleđe
Član 29
1. Ako neki državljanin države imenovanja umre na teritoriji
države prijema gde je imao svoje prebivalište ili svoje boravište, nad-
ležne vlasti odmah će o tome izvestiti konzula na čijoj je teritoriji smrt
nastupila. U slučaju da nadležna vlast države prijema sazna da je na
njenoj teritoriji otvoreno neko nasleđe u kome neki državljanin države
imenovanja ima eventualno pravo, ona o tome odmah obaveštava
konzula na čijem je području to nasleđe otvoreno. Konzul, sa svoje
strane, ako o tome sazna prvi, daje takvo obaveštenje nadležnoj vlasti.
2. Ako među naslednicima ima odsutnih, maloletnih ili pravno ne-
sposobnih, ili ako se izvršioci testamenta koje je odredio ostavilac ne
nalaze u mestu gde se otvara nasleđe, nadležna mesna vlast će staviti

630
 Član 189.

po službenoj dužnosti pečat što je moguće pre i obavestiti o tome

konzula. Ako u mestu gde se nasleđe otvara postoji konzulat, to obave-
štenje treba dati pre stavljanja pečata.
3. Konzul može tome prisustvovati i, u takvom slučaju, može ukrstiti
svoje pečate sa pečatima mesne vlasti. Dvostruki pečati mogu se skinuti
samo ako je konzul bio blagovremeno obavešten o danu i času skidanja
pečata. To obaveštenje daje se pismeno i njegova predaja konstatuje
potvrdom o uručenju.
4. Konzul može tražiti da se sastavi zapisnik i može prisustvovati
tome.
5. Konzul može zastupati državljane države imenovanja kad se tiče
njihovih prava na nasleđe. Ako kasnije ti državljani izdaju uredno
ovlašćenje nekom drugom licu, ovlaštenje konzula prestaje u trenutku
kada o tome bude obavešten.
Član 30.
Konzul može tražiti imenovanje staraoca nasleđa i, dok ovaj ne
bude imenovan, može vršiti nadzor i zahtevati hitne mere očuvanja
nasleđa. Konzul ne može vršiti ta prava ako postoji naslednik u čijem
su posedu nasledna dobra.
Član 31.
Ako neki državljanin države imenovanja koji nema svoje prebivalište
ili boravište na teritoriji države prijema umre na putu ili u prolazu preko
teritorije ove poslednje države, konzul na čijem je području umro
pomenuti državljanin ovlašćen je, u cilju obezbeđenja novca i drugih
pokretnih stvari koji su lična svojina umrlog, da ih odmah preuzme na
čuvanje, ne dirajući u pravo sudskih ili upravnih vlasti države prijema
da uzmu u posed taj novac ili druge pokretne stvari, ako to zahteva
interes pravde ili potreba krivične istrage.
Član 32.
1. Konzul može primiti, radi dostave nekom državljaninu države
imenovanja koji ne prebiva na teritoriji države prijema, novac i dobra
na koje taj državljanin ima pravo usled smrti nekog lica, ma ko ono
bilo.
2. Ako konzul prihvati da primi novac ili dobra te vrste, on treba,
pod uslovima koje postavlja lice koje predaje ta dobra ili novac, da
pruži dovoljan dokaz da ih je državljanin, kome treba da budu predati,
primio. U slučaju da konzul nije uspeo iz ma kojih razloga da izvrši
predaju i o tome podnese potreban dokaz dužan je primljeni novac,
odnosno stvari vratiti.
Član 33.
Novac ili dobra o kojima je reč u članu 32. mogu biti uručeni
konzulu samo ukoliko zakoni i propisi države prijema dozvoljavaju
to uručenje licu kome konzul treba da ih preda i pod uslovima koje
ti zakoni i propisi predviđaju. Konzul nema nad pomenutim novcem
ili dobrima šira prava nego što bi imalo zainteresirano lice da je uru-
čenje izvršeno direktno tom licu.

6) Ugovor o uzajamnoj pravnoj pomoći s B u g a r s k o m od 23. III

1956. (SI. list FNRJ — Dodatak br. 1/57):
Zaostavštine
Član 19
1 Državljani jedne Države Ugovornice mogu, saglasno odredbama
ovog Ugovora, izjavom poslednje volje (testamentom, zaveštanjem),
raspolagati svojom imovinom koja se nalazi na teritoriji druge Države
Ugovornice.

631
Član 189.

2) Državljani jedne Države Ugovornice mogu sticati u drugoj Državi

Ugovornici imovinska prava na osnovu zakonskog ili testamentalnog
nasleđivanja pod istim uslovima i u jednakom obimu kao i državljani
te Države.
Član 20
1) Nasledno-pravni odnosi određuju se po zakonodavstvu Države
Ugovornice čiji je državljanin bio ostavilac u momentu smrti.
2) Ako nema naslednika, nasleđivanje pokretne imovine vrši se po
zakonu Države Ugovornice čiji je državljanin bio ostavilac u momentu
smrti, a nasleđivanje nepokretne imovine — po zakonu Države Ugovor-
nice na čijoj se teritoriji imovina nalazi.
Član 21
U pogledu sposobnosti za sastavljanje ili opozivanje testamenta kao
i u pogledu pravnih posledica nedostatka volje (prevara, greška itd.)
primenjuje se zakonodavstvo Države Ugovornice čiji je državljanin
bio ostavilac u momentu sastavljanja odnosno opozivanja testamenta,
Član 22
U pogledu forme u kojoj se sastavlja ili opoziva testament prime-
njuje se zakonodavstvo Države Ugovornice, čiji je državljanin bio osta-
vilac u momentu sastavljanja odnosno opozivanja testamenta. Ipak je
dovoljno ako su bili poštovani propisi zakonodavstva Države Ugovornice,
na čijoj je teritoriji testament bio sastavljen odnosno osnovan.

Član 23
Za raspravljanje o nepokretnim stvarima iz zaostavštine i za reša-
vanje zahteva na nasledstvo, nužni deo ili legat koji se na te stvari
odnose, isključivo su nadležni sudovi one Države Ugovornice na čijoj
se teritoriji te stvari nalaze.

Član 24
1) Za raspravljanje o pokretnim stvarima iz zaostavštine državljana
Država Ugovornica, kao i za rešavanje spornih zahteva na nasledstvo,
nužni deo ili legat koji se na te stvari odnose, nadležni su sudovi Država
čiji je državljanin ostavilac ukoliko u ovom Ugovoru nije drukčije
određeno. Međutim, nadležnost sudova druge Države Ugovornice ne
isključuje se u slučajevima u kojima izvršenje predviđeno u stavu 2
ovog člana nije više moguće.
2) Svaka Država Ugovornica obavezuje se da će priznavati i dopu-
stiti izvršenje odluka o nasleđu i spornim zahtevima na nasledstvo, nužni
deo ili legat koje donesu sudovi Države čiji je državljanin ostavilac,
ukoliko se te odluke odnose na pokretnu zaostavštinu koja se nalazi na
njenoj teritoriji, a radi se o zaostavštini državljana druge Države Ugo-
vornice, i to:
a) ako iz sledećih odredaba ne proizlazi što drugo; ili
b) ako se te odluke ne protive osnovnim načelima zakonodavstva
Države u kojoj se zaostavština nalazi.
3) U pogledu pismena koja treba priložiti uz predlog za izvršenje
primenjivaće se odredbe člana 45 ovog Ugovora.
4) Sudovi Država Ugovornica predavače radi sprovođenja rasprave
zaostavštine u smislu stava 1 ovog člana, na molbu nadležnih organa
Države čiji je državljanin bio ostavilac, pokretne stvari iz njegove
zaostavštine, ukoliko:
a) u sledećim odredbama nije drukčije određeno, odnosno
b) ukoliko se tome ne protive zabrane izvoza ili devizno-pravni
propisi.
Član 25
1) Ako na teritoriji jedne Države Ugovornice umre državljanin
druge Države Ugovornice, nadležni sud (organ) treba odmah da obavesti
diplomatsko ili konzularno pretstavništvo druge Države o smrti i da

632
 Član 189.

mu saopšti sve što mu je poznato o naslednicima, o njihovom prebivali-

štu (boravištu) i adresi, o karakteru i vrednosti zaostavštine, a isto tako
i o testamentu ako postoji. To isto važi i kada nadležni sud (organ)
dozna da je u njegovoj Državi ostala imovina državljana druge Države
Ugovornice koji je umro van teritorija dveju Država Ugovornica.
2) Ako diplomatsko ili konzularno pretstavništvo Države čiji je
državljanin bio umrli, sazna o smrti ranije, dužno je da o tome izvesti
nadležni sud (organ) druge države Ugovornice.

Član 26
1) Ako se u jednoj Državi Ugovornici nalazi zaostavština drža-
vljana druge Bržave Ugovrnice, sud ili drugi nadležni državni organ,
preduzeće, na predlog ili po službenoj dužnosti mere koje su potrebne
za obezbeđenje i korisno upravljanje zaostavštinom, kao i za sprečavanje-
njenog smanjenja ili nanošenja kakve druge štete.
2) Sud ili drugi nadležni državni organ preduzeće mere navedene
u stavu 1 ovog člana po propisima koji važe u njihovoj sopstvenoj
Državi. Međutim, te mere sprovešće se, po molbi druge Države, i u nekoj
naročitoj formi ako ova nije u protivnosti sa osnovnim načelima zako-
nodavstva zamoljene Države.
3) Ako je u mestu gde se nalazi zaostavština sedišta diplomatskog
ili konzularnog pretstavništva Države čiji je državljanin bio umrli, onda
se mere navedene u stavu 1 ovog člana mogu preduzeti samo ako je
diplomatsko ili konzularno pretstavištvo bilo o tome blagovremeno
obavešteno; diplomatsko ili konzularno pretstavništvo ima pravo da
učestvuje kod preduzimanja službenih radnji i da stavlja predloge.
4) U ostalim slučajevima treba bez odlaganja izvestiti diplomatsko
ili konzularno pretstavništvo o svim merama koje su preduzete za
obezbeđenje i za upravljanje zaostavštinom. Na predlog diplomatskog
ili konzularnog pretstavništva ove se mere mogu izmeniti ili ukinuti
bez štete po prava trećih lica.

Član 27
Proglašenje testamenta vrši sud (organ) Države Ugovornice na čijoj
teritoriji nalazi se testament. Overeni prepis testamenta i zapisnik
o stanju i sadržini testamenta, a prema okolnostima i zapisnik o njego-
vom proglašenju dostavljaju se sudu Države čiji je državljanin bio
ostavilac, nadležnom za raspravu zaostavštine, ukoliko po odredbama
ovog Ugovora nije nadležan sud Države Ugovornice u kojoj je zave-
štanje proglašeno. Pod istim uslovima na molbu suda Države čiji je-
državljanin bio ostavilac može se dostaviti i originalni testament.

Član 28
1) Na zahtev naslednika, ili legatara, koji su državljani Države
Ugovornice u kojoj se nalazi zaostavština ili koji borave na njenoj
teritoriji, može sud da zadrži ćelu zaostavštinu ili dovoljan deo iste,
dok nadležni sud Države čiji je državljanin bio ostavilac, pravosnažno-
ne odluči o zahtevu naslednika ili legatara.
2) Iste mere sud može preduzeti i na zahtev poverilaca ostavioca
koji su državljani Države Ugovornice na čijoj teritoriji se nalazi za-
ostavština, ili koji na toj teritoriji borave, ako svoja potraživanja prijave
i, po potrebi, pokrenu postupak za njihovo priznanje.

Član 29
1) Radi stavljanja zahteva navedenih u članu 28 ovog Ugovora
odrediće se oglasom rok od tri do šest meseci u kome se zahtevi gore
pomenutih lica moraju prijaviti i, po potrebi, pokrenuti postupak za
njihovo priznanje. Ako se ti zahtevi u ovom roku ne prijave, odnosno
ako se ne pokrene postupak za njihovo priznanje, ne može se odbiti
predaja pokretne zaostavštine pozivanjem na odredbe člana 28. ovog
Ugovora.

633:
€lan 189.

2) Objavljivanje oglasa iz stava 1 ovog člana izvršiće se u Službenim

listovima obeju Država Ugovornica (»Službeni list Federativne Narodne
Republike Jugoslavije« odnosno »-Izvestia na Presidiuma na Narodnoto
s'branie« Narodne Republike Bugarske). Overen prepis oglasa mora
se poslati diplomatskom ili konzularnom pretstavništvu Države čiji je
državljanin bio ostavilac.
Član 30
1) Ako je ostavilac koji je bio državljanin jedne Države Ugovornice,
imao poslednje prebivalište na teritoriji druge Države Ugovornice, mogu
naslednici, koji stanuju na teritoriji te druge Države, zahtevati u roku
iz člana 29 stav 1 ovog. Ugovora da sud te Države sprovede raspravu
pokretne zaostavštine koja se nalazi u istoj Državi. Ovom zahtevu udo-
voljiće se ako tome ne prigovori koji naslednik, ili legatar, u roku od
tri mjeseca po isteku roka iz člana 29 stav 1 ovog Ugovora. Ako nema
prigovora sudovi te Države nadležni su i za rešavanje spornih zahteva
na zaostavštini.
2) Ako u smislu stava 1 ovog člana treba da o pokretnoj zaostavštini
raspravlja sud Države u kojoj se ta zaostavština nalazi, primenjivaće
se odredbe naslednog prava Države čiji je državljanin bio ostavilac
i to kako kod rasprave zaostavštine, tako i pri rešavanju spornih zahteva
na zaostavštinu.
Član 31
1) Ako državljanin jedne Države Ugovornice' umre za vreme puto-
vanja na teritoriji druge Države Ugovornice a tamo nema prebivalište
ni uobičajeno boravište, onda će se stvari, koje je nosio sa sobom, po
spisku, bez drugih formalnosti predati diplomatskom ili konzularnom
pretstavništvu njegove Države.
2) Diplomatsko ili konzularno pretstavništvo postupiće sa tim stva-
rima po propisima svoje Države, pošto bude regulisao dugove koje je
umrli napravio za vreme boravka u Državi u kojoj je umro.
Član 32
U parničnim i vanparničnim stvarima zaostavština, po kojima se
raspravlja na teritoriji jedne Države Ugovornice, diplomatsko ili konzu-
larno pretstavništvo druge Države Ugovornice zastupa njene državljane
ako su ovi otsutni i nisu odredili punomoćnika.
Član 33
Koja se imovina ima smatrati pokretnom ili nepokretnom, određuje
se po zakonodavstvu Države u kojoj se nalazi ta imovina.
Član 34
Dok se između obe Države Ugovornice ne zaključi sporazum radi
izbegavanja dvostrukog opterećenja porezom i taksama na nasleđe,
svaka Država Ugovornica pridržava sebi pravo da, pre predaje pokretne
zaostavštine organima druge Države Ugovornice, naplati sve poreze
i takse kojima podleže nasleđe po njenom zakonodavstvu.

7) Konzularna konvencija s B u g a r s k o m od 21. III 1963 (SI. list

SFRJ — Doda.tak br. 11/63):
Član 21
Funkcije konzula u poslovima nasleđivanja uređuju se po Ugovoru
između Federativne Narodne Republike Jugoslavije i Narodne Repu-
blike Bugarske o uzajamnoj pravnoj pomoći koji je zaključen 23. marta
1956. godine u Sofiji.
U svim slučajevima gde nadležni organ države prijema sazna da je
u zaostavštini zainteresovan državljanin države naimenovanja obave-
stiće o tome konzula bez odlaganja.

€34
 Član 189.

8) Ugovor o uređenju uzajamnih pravnih odnosa sa Č e h o s l o v a č -

komod 17. III 1923 (SI. novine br. 181—XXXVIII od 9. VIII 1924):

GLAVA PETA
Zaostavštine
Član 18
Državljani svake ugovorne strane mogu testamentom, kodicilom,
ugovorom o nasleđivanju, poklonom u slučaju smrti ili na drugi način
raspolagati ćelom imovinom, koju imaju u oblasti druge ugovorne
države. Isto tako mogu državljani obe ugovorne strane i u svakoj oblasti
druge ugovorne države, isto kao i sopstveni državljani, pribavljati
imovinska prava putem nasleđa.
Kao pravni osnovi pribavljanja u smislu prethodne alineje razu-
meju se: nasleđivanje po zakonu, pravo na zakoni deo (rezervu), testa-
menat, kodicil, ugovor u nasleđivanju, poklon u slučaj smrti i priba-
vljanje državi nasleđa bez naslednika.
Propisi, koji važe u ugovornim državama o pribavljanju i posedo-
vanju nepokretnina, naročito propisi o agrarnoj reformi, time se ni u
koliko ne vređaju.
Član 19
Ugovorne strane obvezuju se, da uzajamno jedna drugoj predaju
pokretne zaostavštine državljana druge strane radi rasprave zaostav-
štine i donošenja odluke o naslednim sporovima, koji se na to odnose,
od strane nadležnog suda ili nadležne vlasti države pokojnikove.
Član 20
Sud ili vlast ugovorne strane, u čijoj se oblasti nalazi pokretna
zaostavština dužan je:
1) da sastavi zapisnik o smrti državljanina druge ugovorne strane,
koji je u njegovom području umro;
2) da preduzme mere, koje su neophodne za obezbeđenje i valjano
upravljanje zaostavštinom u cilju da se izbegne njeno smanjenje ili koja
druga preteča šteta.
On je naročito dužan sastaviti uredan inventar celokupne zaostav-
štine i prema okolnostima slučaja ili staviti je pod pečat ili narediti
da se ostavi na kome sigurnom mestu ili odrediti koje pouzdano ili po-
verljivo lice za staraoca zaostavštine.
Pod 1) i 2) spomenute mere preduzeće nadležni sud ili vlast po pro-
pisima, koji vrede u sopstvenoj državi. Ali će one, po molbi druga
strane biti preduzete i u kojoj naročitoj formi, ako ova nije u protivnosti
sa zakonima, koji vrede u državi gde se nalazi nadležni sud ili vlast.
3) Ako su naslednici ili legatari državljani jedne ugovorne strane
kod koje se nalazi zaostavština, ili se u ovoj oblasti nalaze, onda je
nadležni sud ili vlast ovlašćen, da po molbi ovih lica dotle zadrži ćelu
zaostavštinu ili jedan dovoljan deo iste dok nadležni ostavinski sud
države ostaviočeve pravosnažno ne odluči o njihovom nasledničkom
ili legatskom potraživanju.
4) Iste se mere mogu preduzeti po molbi poverilaca, koji su drža-
vljani one ugovorne strane, u čijoj se oblasti pokretna zaostavština
nalazi ili koji se u ovoj oblasti nalaze, ako su njihova potraživanja kod
suda bila već prijavljena. O tim potraživanjima odlučivaće isključivo
sudovi one države u čijoj- se oblasti nalazi pokretna zaostavština.
Član 21
U cilju postignuća pod brojevima 3) i 4) prethodnoga člana nave-
denih mera odrediće se ediktalni rok od najduže pet meseci, u kome
se potraživanja gore imenovanih lica mogu sudu ili vlasti prijaviti. Ako
se takva prijava u ovom roku ne učini, onda se predaja pokretne
zaostavštine ne može odreći.

635
Član 189.

Proglas će biti objavljen u obema državama, u novinama, koje su

određene za službena proglašavanja, i njegov overen prepis poslaće se
bez odlaganja sudu ili vlasti ostaviočeve države, koji je nadležan za
raspravu zaostavštine; ako ovaj sud ili vlast nisu poznati, onda nadlež-
noj konsularnoj vlasti, a ako ni nje nema, onda drugoj vlasti za zastu-
panje ovlašćenoj.
Član 22
O svakom smrtnom slučaju državljanina druge ugovorne strane
izvestiće odmah nadležna vlast najbližu konsularnu vlast države umr-
loga, šaljući joj što pre umrlicu i overen prepis zapisnika o smrti.
Ako se u mestu, gde se nalazi pokretna zaostavština, nalazi kon-
sularna vlast, onda se u članu 20 pod br. 2) navedene mere mogu samo
onda preuzeti, ako konsularna vlast bude radi učestvovanja blagovre-
meno o tome izveštena.
U ostalim slučajevima biće konsularna vlast bez odlaganja izveštena
o svemu što je naređeno bilo radi obezbeđenja i uprave zaostavštinom.
Ove mere mogu po njenoj želji biti izmenjene ili ukinute, ako to ne
bi bilo od štete za sopstvene državljane.
Član 23
Ako u raspravi zaostavštine učestvuju samo lica, koja su državljani
države, u čijoj se oblasti nalazi pokretna zaostavština, ili koja se u ovoj
oblasti stalno bave, onda može ostavinski sud ili vlast pokojnikove
države po predlogu ovih lica ostaviti raspravu pokretne zaostavštine
sudu ili vlasti mesta gde se pokretna zaostavština nalazi, ako je ovaj;
predlog stavljen u roku određenom u članu 21.

Član 24
Sto se ima smatrati kao pokretna imovina, određuje se po propisima
države, u kojoj se nalazi dotična imovina.
Pokretna zaostavština predaće se najbližoj konsularnoj vlasti radi
otpravljanja u državu ostavioca.
Odredbama ovog ugovora ne dira se nikako u propise o zabrani
izvoza pojedinih predmeta, u koliko oni tada vrede u oblasti ugovornih
strana.
Član 25 .
U odredbe ovoga ugovora o predavanju pokretne zaostavštine ne
dira se eventualnim bližim financijskim sporazumom između obe ugo-
vorne strane u pogledu izbegavanja dvostrukog porezi van ja pokretnih
zaostavština, koje se po gornjim propisima predaju ostavinskom sudu
ili vlasti države pokojnikove.
Član 26
Dok sporazum po članu 25 ne bude postignut, svaka ugovorna strana
zadržava sebi pravo da od pokretne zaostavštine naplaćuje porez na
nasleđe i ostale dažbine po svojim zakonima pre no što je izda drugoj
ugovornoj strani.
Član 27
Rasprava nepokretne zaostavštine i odluka o svima tužbama i prav-
nim sporovima, koji se na nju odnose, pripada isključivo sudu ili admini-
strativnoj vlasti one ugovorne strane, u čijoj se oblasti nalazi ova
zaostavština.

9) Konzularna konvencija sa Č e h o s l o v a č k o m od 7. XI 1928

(SI. novine br. 307 — C X X X I od 31. X 1929):
Član 14
(1) Nadležna mesna vlast izvestiće odmah o svakom smrtnom slu-
čaju državljanina druge Strane najbližu konsularnu vlast Države čiji
je državljanin bio pokojnik. Ta konsularna vlast opet, sa svoje strane,
izvestiće nadležnu vlast, kad ona bude prva obaveštena.

636
 Član 189.

(2) Nadležna vlast dostaviće što je mogućno p r e najbližoj konsu-

larnoj vlasti Države kojoj je pripadao umrli, umrlicu i overeni prepis
zapisnika o smrti.
Član 15
U nadležnost konsularnog predstavnika spada:
a) da prisustvuje lično ili preko delegata stavljanju pečata na po-
kretnosti u zaostavštini; tom prilikom moći će konsularni predstavnik
da stavi na zaostavštinu i svoje pečate; isto tako, on će moći da stavi
svoje pečate na zaostavštinu, pošto prethodno izvesti mesnu vlast, ako
to ona nije učinila; pečati mogu biti skinuti samo u prisustvu konsu-
larnog predstavnika ili njegovog delegata; ipak, ako, po pozivu koji je
predat 48 sati p r e isteka roka koji je utvrdila mesna vlast i saopštila
konsularnom predstavniku, da prisustvuje skidanju pečata, konsularni
predstavnik ne dođe, mesna vlast moći će skinuti ne samo svoje već
i pečate konsularnog predstavnika;
b) da bude zastupljen i da saraduje na sastavljanju i n v e n t a r a
dobara iz zaostavštine i da premapotpisuje zapisnik o tome;
v) da predlaže prodaju pokretnosti iz zaostavštine, koje bi se mogle
pokvariti, ili čije bi čuvanje bilo teško, a naročito žetve i stvari koje
bi se u tom momentu mogle prodati pod naročito povoljnim uslovima,
i da prisustvuje toj prodaji;
g) da saraduje na smještanju na sigurnom mestu vrednosti, n a k i t a
i stvari iz zaostavštine pokojnikove, a tako isto i iznosa ostvarenih,
potraživanja i primljenih renti koje se n a p l a t e ; da saraduje na imeno-
vanju, ako je potrebno, sigurnog i dostojnog poverenja lica radi upra-
vljanja zaostavštinom; a naročito da saraduje na plaćanju dugova po
zajedničkom sporazumu između zainteresovanih i njenih poverilaca.
Član 16
(1) Konsularni funkcionari Države čiji je državljanin bio pokojnik
moći će tražiti da se sastavi zapisnik o smrti i da se p r e d u z m u m e r e
radi zaštite i najpogodnije uprave pokretne zaostavštine da bi se izbeglo
njeno umanjenje ili druge štete, naročito da se sastavi u r e d a n inventar,
da se stave pečati na stvari iz zaostavštine, da se ostave na sigurnom
mestu ili da se imenuje lice pouzdano i dostojno poverenja kao sta-
ralac, u formi različnoj od one koju propisuju zakoni koji važe u
Državi u kojoj se nalazi zaostavština, ukoliko se mesni zakoni ne pro-
tive toj naročitoj formi.
(2) Ako se konsularna vlast Države čiji je pokojnik bio državljanin
nalazi u mestu gde je pokretna zaostavština, moći će se pristupiti sastavu
inventara, stavljanju pečata na zaostavštini, ili ostavljanju na sigurnom
mestu, ili imenovanju lica pouzdanog i dostojnog poverenja kao stara-
oca samo po prethodnom obaveštenju konsularne vlasti, da bi i ona
mogla da prisustvuje.
(3) U drugim slučajevima, konsularna vlast biće bez odlaganja
izveštena o onome što je učinjeno u svrhu zaštite i u p r a v e zaostavšti-
nom. Te će m e r e moći, na njeno traženje, biti izmenjene ili poništene,
sem ako se tim ne bi nanela šteta vlastitim državljanima.
Član 17
Pozivi koji određuju rok naslednicima, legatarima ili poveriocima
zaostavštine da prijave svoja traženja da se radi obezbede njihovih
tražbina zadrži dovoljan deo zaostavštine dok se ne donese konačna
odluka o njihovom pravu kao naslednika, legatara ili poverilaca, biće
bez odlaganja dostavljeni nadležnoj konsularnoj vlasti druge Države,
koja će se pobrinuti da bude dostavljena sudu ili nadležnoj vlasti
Države čiji je državljanin bio pokojnik.

Član 18
Konsularni funkcionari Visoke S t r a n e Ugovornice, čiji je državljanin
bio pokojnik, sarađivaće sa mesnim vlastima, a po potrebi i sa sudovima,
u svim postupcima, koji bi imali za smer da se izbegnu štete ili kvar

637
Član 189.

koji bi pretili dotičnom imanju, ili da obezbede prava naslednika, lega-

tara, poverilaca i drugih ovlašćenih lica, ukoliko su državljani Države
u kojoj se zaostavština nalazi, i da obezbedi plaćanja javnih taksa, koje
se odnose na nasleđe.
Član 19
Pokretne zaostavštine državljana jedne Visoke Strane Ugovornice
koje se nalaze na teritoriji druge Visoke Strane Ugovornice predaće se,
radi pošiljke u zemlju čiji je državljanin bio pokojnik, najbližoj konsu-
larnoj vlasti.
Član 20
(1) Svaki put kad mesne vlasti jedne Visoke Strane Ugovornice, u
toku rada na predmetima koji spadaju u njihovu nadležnost, utvrde
da je jedan državljanin druge Visoke Strane Ugovornice zainteresovan
u nasleđu otvorenom na njenoj teritoriji bilo kao naslednik ili legatar
bilo kao naslednik koji ima prava na zakoniti deo, bilo kao primalac
poklona na slučaj smrti, bilo ma iz kog drugog razloga, one će biti
dužne da o tome bez odlaganja izveste nadležnog konsularnog pred-
stavnika druge Visoke Strane Ugovornice.
(2) Ako lica pomenuta u prethodnom stavu nisu prisutna ili ako
ma iz kog razloga nisu sposobna da lično zastupaju svoju stvar, stare-
šina nadležnog konsularnog nadleštva ili drugi konsularni činovnik
koga on odredi biće ovlašten da ih zastupa pred mesnim vlastima
doklegod ona ne bi odredila drugog mandatara (zastupnika).

10) Konvencija konzularna i o nastanjivanju s F r a n c u s k o m od

30. I 1929. (SI. novine br. 112—XLVII od 15. V 1929):
Član 20
U slučaju smrti kog državljanina jedne od Država Ugovornica na
teritoriji one druge, teritorijalna vlast biće dužna da odmah o tome oba-
vesti generalnog konsula, konsula, vice-konsula ili konsularnog agenta
u čijoj se oblasti desila smrt i da mu u najkraćem vremenu besplatno
' dostavi primerak umrlice pokojnikove.
Generalni konsuli, konsuli, vice-konsuli i konsularni agenti biće
dužni, sa svoje strane, da obaveste teritorialnu vlast o smrti svojih
državljana ako su o tome bili prvi obavešteni.
Član 21
Ako francuski državljanin ostavi imanje na teritoriji Kraljevine
Srba, Hrvata i Slovenaca ili ako državljanin Kraljevine Srba, Hrvata
i Slovenaca ostavi imanje na teritoriji Francuske, i ako su pravoprijem-
nici nasleđa ili neki od njih nepoznati ili odsutni, generalni konsuli,
konsuli, vice-konsuli i konsularni agenti imaće prava da traže stavljanje
pečata na stvari, hartije i druga pokretna dobra pokojnikova i da prisu-
stvuju ispunjenju ove formalnosti. Oni će nastojati da nadležna vlast
ispita da li postoji testamenat, i primaće saopštenje o svima obavešte-
njima i dokumentima koji će im dopustiti da nađu pravoprijemnike.
Oni će moći sem toga, ako smatraju za korisno, da traže imenovanje
od nadležne mesne vlasti jednog administratora ili staraoca nasleđa,
koji će biti izabran na njihovu predstavku između lica označenih zako-
nom ili običajem za ispunjenje ove dužnosti.
Administrator ili staratelj, svaki put kad bi bio umoljen, biće du-
žan da pruži generalnom konsulu, konsulu, vice-konsulu ili konsularnom
agentu sva obaveštenja koja se odnose na likvidaciju nasleđa.
Konsularno posredovanje neće biti više primano čim bude konsta-
tovano da nema pravoprijemnika 'narodnosti Države koja je imenovala
agenta ili da su naslednici prisutni ili zastupljeni.

638
 član 189.

Član 22
Ako kakav francuski državljanin ostavi imanje na teritoriji Kra-
ljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, ili ako kakav državljanin Kraljevine
Srba, Hrvata i Slovenaca ostavi imanje u Francuskoj i kad teritorialna
vlast proceni vrednost ovih imanja nižu:
u Francuskoj, od 2500 franaka.
u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca od 500 zlatnih dinara, gene-
ralni konsul, konsul, vice-konsul ili konsularni agent moćiće učiniti da
mu se ta imanja predadu. On će sam izvršiti likvidaciju nasledstva,.
ali neće moći predati prihod van teritorije Države u kojoj reziduje pre
no što reguliše pasivu i plaćanje sviju taksa koje bi mogle biti dugovane.

11) Konzularna konvencija s I t a l i j o m od 3. XII 1963. (SI. list

SFRTJ — Dodatak br. 6/63) sadrži u svom VI dijelu pod naslovom »Na-
sleđe« (čl. 29—33) ne samo sadržajno nego i tekstualno gotovo identične
odredbe o ostavinama kao i Konzularna konvencija s Bolivijom.

12) Ugovor o uzajamnom pravnom saobraćaju s M a đ a r s k o m od

7. V 1960. (SI. list FNRJ — Dodatak br. 5/60):

Glava IV
Zaostavštine
Član 29
(1) Državljani jedne Strane ugovornice mogu sticati imovinska
prava na teritoriji druge Strane ugovornice na osnovu zakonskog ili
testamentalnog nasleđivanja pod istim uslovima i u istom obimu kao>
i državljani te Strane ugovornice.
(2) Državljani jedne Strane ugovornice mogu izjavom poslednje
volje (testamentom) raspolagati svojom imovinom koja se nalazi na
teritoriji druge Strane ugovornice.
Član 30
Nasledno-pravni odnosi regulišu se po zakonu one Strane ugovor-
nice čiji je državljanin bio ostavilac u vreme smrti.
Član 31
Ako nema naslednika, nasleđivanje pokretne imovine vrši se po
zakonu Strane ugovornice čiji je državljanin bio ostavilac u v r e m e
smrti, a nasleđivanje nepokretne imovine — po zakonu Strane ugovor-
nice na čijoj se teritoriji imovina nalazi.
Član 32
(1) Sposobnost za pravljenje ili opozivanje testamenta, kao i ništa-
vost testamenta zbog nedostatka u volji zaveštaoca (prinuda, prevara,,
zabluda i dr.), procenjuje se po zakonu Strane ugovornice čiji je drža-
vljanin bio ostavilac u vreme sastavljanja odnosno opozivanja testa-
menta.
(2) Forma u kojoj se sastavlja ili opoziva testament procenjuje se
po zakonu Strane ugovornice čiji je državljanin bio ostavilac u vreme
sastavljanja odnosno opozivanja testamenta. Za punovažnost testamenta
u pogledu forme dovoljno je ako su bili poštovani propisi Strane ugo-
vornice na čijoj je strani testament bio sastavljen odnosno opozvan.
Član 33
Za raspravljanje nepokretne zaostavštine i za rešavanje spornih
zahteva na nasledstvo, nužni deo ili legat koji se odnose na nepokretnu
zaostavštinu, isključivo su nadležni sudovi (organi) one Strane ugovor-
nice na čijoj se teritoriji nalazi nepokretna imovina.

639
Član 189.

Član 34
(1) Za raspravljanje o pokretnim stvarima iz zaostavštine državlja-
na Strana ugovornica, kao i za rešavanje spornih zahteva na nasledstvo,
nužni deo ili legat koji se na te stvari odnose, nadležni su sudovi (or-
gani) one strane ugovornice čiji je državljanin ostavilac u vreme smrti,
ako ovim Ugovorom nije drukčije određeno.
(2) Sudovi (organi) Strana ugovornica predavače radi sprovođenja
rasprave zaostavštine, na molbu suda (organa) Strane ugovornice čiji je
državljanin bio ostavilac, pokretne stvari iz njegove zaostavštine, ako
ovim Ugovorom nije drukčije određeno.

Član 35
(1) Ako na teritoriji jedne Strane ugovornice umre državljanin dru-
ge Strane ugovornice, sud (organ) treba odmah da obavesti o smrti
diplomatsko ili konzularno predstavništvo druge Strane ugovor-
nice i da saopšti sve što mu je poznato o naslednicima, o njihovom
prebivalištu i adresi, o sastavu i vrednosti zaostavštine, kao i o testa-
mentu — ako postoji. Sud (organ) će isto tako postupiti i kad dozna
da je u njegovoj zemlji ostala imovina državljanina druge Strane
ugovornice koji je umro u svojoj ili u trećoj državi.
(2) Ako se postupak za raspravljanje zaostavštine pokrene na teri-
toriji jedne Strane ugovornice, pa se utvrdi da je naslednik državljanin
druge Strane ugovornice — o tome će se obavestiti diplomatsko ili
konzularno predstavništvo te Strane ugovornice.

Član 36
(1) Ako se na teritoriji jedne Strane ugovornice nalazi zaostavština
državljanina druge Strane ugovornice, sud (organ) će na predlog ili po
službenoj dužnosti, preduzeti mere koje su potrebne za obezbeđenje
i upravljanje zaostavštinom. U ovim slučajevima mora se sastaviti popis
pokretnih stvari i po potrebi postaviti pogodno lice za staraoca zaostav-
štine.
(2) Sud (organ) će preduzeti mere navedene u stavu (1) po propisima
koji važe u njegovoj zemlji. Mere obezbeđenja sprovešće se, na traženje
druge Strane ugovornice, i u nekoj naročitoj formi ako ova nije u pro-
tivnosti sa načelima zakonodavstva zamoljene Strane ugovornice.
(3) Ako je u mestu gde se nalazi zaostavština sedište diplomatskog
ili konzularnog predstavništva Strane ugovornice čiji je državljanin
bio umrli, onda se mere navedene u stavu (1) mogu preduzeti samo ako
je diplomatsko ili konzularno predstavništvo bilo o tome blagovremeno
obavešteno; diplomatsko ili konzularno predstavništvo može da učestvu-
je kod preduzimanja službenih radnji i da stavlja predloge.
(4) U ostalim slučajevima treba bez odlaganja izvestiti diplomatsko
ili konzularno predstavništvo o merama koje su preduzete za obezbe-
đenje i za upravljanje zaostavštinom. Na predlog diplomatskog ili kon-
zularnog predstavništva, ove mere mogu se izmeniti ili ukinuti bez
štete po prava trećih lica.

Član 37
(1) Ako je sud (organ) jedne Strane ugovornice proglasio testament
državljanima druge Strane ugovornice, overeni prepis testamenta, zapis-
nika o stanju i sadržini testamenta i zapisnika o njegovom proglašenju
dostavljaju se sudu (organu) Strane ugovornice čiji je državljanin bio
ostavilac, ako po ovom Ugovoru za raspravljanje zaostavštine nije nadle-
žan sud Strane ugovornice u kojoj je testament proglašen. Na isti način
će se postupiti i u slučaju ako je za raspravljanje zaostavštine nadležan
i sud druge Strane ugovornice.

€40
 Član 189.

(2) Sud koji je proglasio testament može, na traženje suda (organa)

druge Strane ugovornice, dostaviti ovom i originalni testament.
(3) Odredbe stava (1) i (2) primenjuju se i na isprave o usmenom
testamentu.
Član 38
(1) Na zahtev naslednika ili legatara, koji su državljani S t r a n e
ugovornice na čijoj se teritoriji nalazi zaostavština ili koji b o r a v e na
njenoj teritoriji, može sud (organ) da zadrži celokupnu p o k r e t n u za-
ostavštinu ili dovoljan deo iste dok nadležni sud (organ) S t r a n e ugo-
vornice čiji je državljanin bio ostavilac pravosnažno ne odluči o zahtevu
naslednika ili legatara.
(2) Iste m e r e može sud (organ) preduzeti i na zahtev poverilaca
koji su državljani S t r a n e ugovornice na čijoj se teritoriji nalazi zaostav-
ština, ili koji na toj teritoriji borave, ako svoja potraživanja prijave
i po potrebi pokrenu postupak za njihovo priznanje.

Član 39
(1) Radi stavljanja zahteva navedenih u članu 38, sud (organ) će
oglasom odrediti rok od tri do šest meseci u kome poverioci i naslednici
treba da prijave svoje zahteve i po potrebi pokrenu postupak za njihovo
priznanje. Ako se ti zahtevi u pomenutom roku ne prijave, odnosno
ako se ne pokrene postupak za njihovo priznanje, ne može se odbiti
predaja pokretne zaostavštine pozivanjem na odredbe člana 38.
(2) Objavljivanje oglasa po stavu (1) vrši se po zakonu one S t r a n e
ugovornice na čijoj se teritoriji nalazi pokretna zaostavština.

Član 40
(1) Ako je ostavilac, koji je bio državljanin j e d n e S t r a n e ugovor-
nice, imao poslednje prebivalište na teritoriji druge S t r a n e ugovornice,
mogu naslednici, koji stanuju na teritoriji te druge S t r a n e ugovornice,
zahtevati u roku od šest meseci po smrti ostavioca da sud (organ) te
Strane ugovornice sprovede raspravu p o k r e t n e zaostavštine koja se
nalazi na teritoriji te S t r a n e ugovornice. Ovom zahtevu udovoljiće se
samo ako tome ne prigovori koji od naslednika, lice koje ima pravo na
nužni deo ili legatar i to u roku od t r i meseca od obaveštenja suda
(organa) da je zahtev podnet.
(2) Nasledno pravni odnosi u slučaju iz stava (1) regulišu se po
zakonu S t r a n e ugovornice čiji je državljanin bio ostavilac.

Član 41
Ako državljanin jedne S t r a n e ugovornice u m r e , za v r e m e privre-
menog boravka, na teritoriji druge S t r a n e ugovornice, onda će se stvari
koje je nosio sa sobom, po spisku, bez drugih formalnosti, predati diplo-
matskom ili konzularnom predstavništvu njegove zemlje.

Član 42
U parničnim i v a n p a r n i č n i m stvarima zaostavština, o kojima se
raspravlja na teritoriji jedne S t r a n e ugovornice, diplomatsko ili kon-
zularno predstavništvo . druge S t r a n e ugovornice zastupa svoje drža-
vljane bez posebnog punomoćja, ako su ovi otsutni i nisu odredili
svoje zastupnike.
Član 43
Koja se imovina ima smatrati pokretnom ili nepokretnom, odre-
đuje se po zakonu S t r a n e ugovornice na čijoj se teritoriji nalazi ta
imovina.
Član 44
Svaka Strana ugovornice pridržava sebi pravo da, p r e predaje
pokretne zaostavštine drugoj S t r a n i ugovornici, naplati poreze i t a k s e
kojima podleže po njenom zakonodavstvu sticanje za slučaj smrti.

Zakon o nasljeđivanju s komentarom 641

Član 189.

13) K o n z u l a r n a konvencija s P o l j s k o m od 17. XI 1958. (SI. list

F N R J — D o d a t a k br. 7/59):

Član 30
1. U slučaju otvaranja nasleđa državljanina države naimenovanja
organi države prijema dostaviće konzulu prepis testamenta i sve raspo-
ložive podatke o naslednicima i njihovom mestu boravka kao i o sasta-
vu i vrednosti zaostavštine. Isto tako organi države prijema obavestiće
konzula da li je otvoren ostavinski postupak i u kom se stadiju nalazi.
2. Konzul može u vezi zaostavštine državljana države naimeno-
vanja:
a) da sarađuje pri sastavljanju inventara zaostavštine i da prema-
potpisuje zapisnik o tome;
b) da sarađuje sa nadležnim organima države prijema kod svih
mera koje se preduzimaju radi otklanjanja štete ili kvara na imovini
iz zaostavštine, naročito da predlaže prodaju pokretne zaostavštine ako
je prodaja u interesu naslednika. Konzul može da prisustvuje prodaji;
c) da sarađuje pri postavljanju staraoca zaostavštine i u rešavanju
drugih pitanja koja se tiču upravljanja zaostavštinom.
Član 31
1. Ako pokretna zaostavština ili novčani iznosi koji se dobiju pro-
dajom pokretne iH nepokretne zaostavštine na osnovu postupka prove-
denog pred organima države prijema treba da se predaju naslednicima
koji su državljani države naimenovanja, a koji ne učestvuju u postupku
i nisu postavili punomoćnika, onda će se ta pokretna zaostavština od-
nosno novčani iznosi predati konzulu.
2. Ako vrednost zaostavštine državljanina države naimenovanja
koji je umro na teritoriji države prijema, ne premašuje prema oceni
organa države prijema:
U Federativnoj Narodnoj Republici Jugoslaviji . . 130.000.— dinara
u Narodnoj Republici Poljskoj 10.000.— zlota
a ni jedno od lica koja imaju pravo na nasleđe ne živi na teritoriji
države prijema i nema svoga zastupnika, ili naslednici drukčije ne
odrede, onda će se zaostavština predati konzulu na njegov zahtev bez
prethodnog ostavinskog postupka. Visinu iznosa navedenih u ovom
stavu Strane ugovornice mogu menjati putem razmene nota.
3. Ako je državljanin države naimenovanja umro na putu na teri-
toriji' države prijema, a u trenutku smrti nema na toj teritoriji mesto
stanovanja ili boravka, onda će se njegove stvari i vrednosti koje je
sobom nosio predati konzulu bez prethodnog ostavinskog postupka.
4. Zaostavštine navedene u tač. 1, 2 i 3 člana predaće se konzulu:
a) ako su podmirena i obezbeđena potraživanja poverilaca ostavioca
prijavljena u roku određenom zakonima one Strane ugovornice na čijoj
se teritoriji nalazi zaostavština s tim da ove obaveze prestaju ako se u
roku od šest meseci od dana smrti ostavioca ne dokaže da su gornja
potraživanja zakonski opravdana ili da su upućena nadležnim državnim
organima na razmatranje;
b) ako je plaćen ili obezbeđen porez na nasleđe kao i ostale javne
dažbine.
5. Konzul će zaostavštinu iz čl. 1, 2 i 3 ovoga člana predati nasled-
nicima ili poslati u inostranstvo jedino po propisima države prijema.

Član 32
Ako nadležni organ države prijema sazna da je u raspravi zaostav-
štine koja se kod njega vodi zainteresovan državljanin države naimeno-
vanja o tome će obavestiti konzula te države.

642
 Član 189.

Član 33
Odredbe 61. 30, 31 i 32 primenjivaće se također u slučaju smrti
državljanina države naimenovanja koji je kao zapovednik ili član po-
sade broda države prijema umro na moru ili na kopnu bilo u kojoj
državi.

14) Ugovor o p r a v n o m saobraćaju s P o l j s k o m od 6. II 1960. (SI.

list FNRJ — Dodatak br. 5/60):
Zaostavština
Član 35
1. Državljani jedne Strane ugovornice mogu, izjavom poslednje
volje na slučaj smrti (u daljem tekstu testament), raspolagati svojom
imovinom koja se nalazi na teritoriji druge Strane ugovornice.
2. Državljani jedne Strane ugovornice mogu sticati u drugoj Strani
ugovornici imovinska prava na osnovu zakonskog ili testamentalnog
nasleđivanja pod istim uslovima i u jednakom obimu kao i državljani
te Strane ugovornice.
Član 36
Nasledno pravni odnosi određuju se po zakonodavstvu Strane ugo-
vornice čiji je državljanin bio ostavilac u momentu smrti.

Član 37
U pogledu sposobnosti za sastavljanje ili opozivanje testamenta,
kao i u pogledu pravnih posledica nedostatka volje primenjuje se zako-
nodavstvo Strane ugovornice čiji je državljanin bio ostavilac u momentu
sastavljanja odnosno opozivanja testamenta.
Član 38
U pogledu forme u kojoj se sastavlja ili opoziva testament prime-
njuje se zakonodavstvo Strane ugovornice čiji je državljanin bio osta-
vilac u momentu sastavljanja odnosno opozivanja testamenta. Ipak je
dovoljno ako su bili poštovani propisi zakonodavstva Strane ugovornice
na čijoj je teritoriji testament bio sastavljen odnosno opozvan.

Član 39
1. Ako se u jednoj Strani ugovornici nalazi zaostavština državljanina
druge Strane ugovornice sud će preduzeti na predlog ili po službenoj duž-
nosti mere koje su potrebne za obezbeđenje i upravljanje zaostavštinom.
2. Sud će preduzeti mere navedene u stavu 1. po propisima svoje
države. Međutim, te mere sprovešće se, po molbi suda druge Strane
ugovornice, i u nekoj naročitoj formi ako ovo nije u suprotnosti sa
osnovnim načelima* zakonodavstva zamoljene Strane ugovornice.
3. Ako je u mestu gde se nalazi zaostavština sedište diplomatskog
ili konzularnog predstavništva Strane ugovornice čiji je državljanin
bio umrli, onda se mere navedene u stavu 1. preduzimaju uz jednovre-
meno obaveštenje diplomatskog ili konzularnog predstavništva.
4. U ostalim slučajevima treba bez odlaganja izvestiti diplomatsko
ili konzularno predstavništvo o svim merama koje su preduzete za obez-
beđenje i upravljanje zaostavštinom. Na predlog diplomatskog ili kon-
zularnog predstavništva ove se mere mogu izmeniti ili ukinuti bez
štete po prava trećih lica.

Član 40
Otvaranje i proglašenje testamenta vrši sud Strane ugovornice na
čijoj se teritoriji nalazi testament. Overeni prepis testamenta i zapisnika
o stanju i sadržini testamenta, prema okolnostima i zapisnik o njegovom
proglašenju, dostavljaju se sudu Strane ugovornice čiji je državljanin
bio ostavilac, nadležnom za raspravu zaostavštine, ukoliko po odred-

643
Član 189.

bama ovog Ugovora nije nadležan sud Strane ugovornice u kojoj je

testament proglašen. Pod istim uslovima na molbu suda Strane ugo-
vornice čiji je državljanin bio ostavilac može se dostaviti i originalni
testament.

Član 41
Nadležni sud Strane ugovornice, čiji je državljanin bio ostavilac,
koji ima na' čuvanju testament dužan je da na zahtev nadležnog suda
za obezbeđenje zaostavštine izda ovome overen prepis testamenta.

Član 42
Za raspravljanje o nepokretnim stvarima iz zaostavštine i za reša-
vanje zahteva na nasledstvo, nužni deo ili legat koji se na te stvari
odnose, nadležni su sudovi one Strane ugovornice na čijoj se teritoriji
te stvari nalaze.

Član 43
1. Za raspravijanje o pokretnim stvarima iz ostavštine državljana
Strana ugovornica, kao i za rešavanje spornih zahteva na nasledstvo,
nužni deo ili legat koji se na te stvari odnose, nadležni su sudovi Strane
ugovornice čiji je državljanin ostavilac.
2. Međutim, ako je ostavilac, koji je bio državljanin jedne Strane.
ugovornice, imao poslednje prebivalište na teritoriji druge Strane ugo-
vornice, mogu naslednici ili lica koja imaju pravo na nužni deo
nasleđa, koji stanuju na teritoriji te druge Strane ugovornice, zahtevati
u roku iz člana 46. stav 1. da sud te Strane ugovornice sprovede ras-
pravu pokretne zaostavštine koja se nalazi u istoj državi. Ovom zahtevu
udovoljiće se ako tome ne prigovori koji naslednik, legat ili lice koje
ima pravo na nužni deo nasleđa, u roku od tri meseca po isteku roka
iz člana 46. stav 1. Ako nema prigovora sudovi te Strane ugovornice
nadležni su i za rešavanje spornih zahteva na zaostavštinu. ,
3. Isto tako ne isključuje se nadležnost suda Strane ugovornice u
kojoj se stvari nalaze u slučaju kad izvršenje koje je doneo sud nadle-
žan po stavu 1. nije više moguće.
4. Ako u smislu stava 2. treba .da o pokretnoj zaostavštini raspra-
vlja sud Strane ugovornice u kojoj se ta zaostavština nalazi, primenji-
vaće se materijalne odredbe naslednog prava Strane ugovornice, čiji
je državljanin bio ostavilac, i to kako kod rasprave zaostavštine tako
i pri rešavanju spornih zahteva na zaostavštinu.
Član 44
Sudovi Strana ugovornica predavače radi sprovođenja rasprave
zaostavštine u smislu člana 43. stav 1, na molbu nadležnih sudova Stra-
ne ugovornice čiji je državljanin bio ostavilac, pokretne stvari iz
njegove zaostavštine, ukoliko odredbama ovog Ugovora nije drukčije
određeno.
Član 45
1. Na zahtev naslednika, legatara ili lica koja imaju pravo na
nužni deo nasleđa, koji su državljani Strane ugovornice u kojoj se nalazi
zaostavština ili koji borave na njenoj teritoriji, može sud da zadrži za-
ostavštinu ili odgovarajući deo iste, dok nadležni sud Strane ugovornice
čiji je državljanin bio ostavilac, pravosnažno ne odluči o zahtevu nasled-
nika ili legatara ili lica koja imaju pravo na nužni deo nasleđa.
2. Iste mere može sud preduzeti i na zahtev poverilaca ostavioca
koji su državljani Strane ugovornice na čijoj teritoriji se nalazi za-
ostavština, ili koji na toj teritoriji borave, ako svoja potraživanja prijave
1, po potrebi, pokrenu postupak za njihovo priznanje.
Član 46
1. Radi stavljanja zahteva navedenih u članu 45. odrediće sud
oglasom rok od tri do šet meseci u kome se zahtevi gorepomenutih lica

644
 Član 189.

moraju prijaviti i, po potrebi, pokrenuti postupak za njihovo priznanje.

Ako se ti zahtevi u ovom roku ne prijave, odnosno ako se ne pokrene
postupak za njihovo priznanje, ne može se odbiti predaja pokretne
zaostavstine pozivanjem na odredbe člana 45.
2. Overen prepis oglasa mora se poslati diplomatskom ili konzular-
nom predstavništvu Strane ugovornice čiji je državljanin bio ostavilac.

Član 47
Svaka Strana ugovornica pridržava sebi pravo da pre predaje po-
kretne zaostavštine naplati sve poreze i takse kojima podleže nasleđe
po njenom zakonodavstvu.
Član 48
Koja se imovina ima smatrati pokretnom ili nepokretnom određuje
se po zakonodavstvu Strane ugovornice u kojoj se ta imovina nalazi.

15) Ugovor o pravnoj pomoći s R u m u n j s k o m od 18. X 1960.

(SI. list FNRJ — Dodatak br. 8/61):

Glava IV
Zaostavštine
Član 34
1. Državljani jedne strane ugovornice mogu sticati dobra i prava
na teritoriji druge strane ugovornice na osnovu zakonskog ili testamen-
talnog nasleđivanja pod istim uslovima i u istom obimu kao domaći
državljani.
2. Državljani jedne strane ugovornice mogu testamentom raspola-
gati svojim pokretnim i nepokretnim dobrima koja se nalaze na teri-
toriji druge strane ugovornice.
Član 35
1. Sopstvenost za pravljenje ili opozivanje testamenta, kao i pravne
posledice nedostatka volje određuju se po zakonu strane ugovornice
čiji je državljanin bio zaveštalac u vreme sastavljanja odnosno opozi-
vanja testamenta.
2. Forma sastavljanja ili opozivanja testamenta određuje se po
zakonu strane ugovornice čiji je državljanin, bio zaveštalac u vreme
sastavljanja ili po zakonu strane ugovornice na čijoj je teritoriji testa-
ment sastavljen odsnosno opozvan. ' -
Član 36
1. Za raspravljanje o pokretnim stvarima iz zaostavštine državljana
strana ugovornica, kao i za rešavanje sporova iz nasledno-pravnih od-
nosa u vezi sa ovim stvarima, nadležan je organ one strane ugovornice
čiji je državljanin bio ostavilac u vreme smrti, ako ovim ugovorom
nije drukčije određeno.
2. Za raspravljanje nepokretne zaostavštine državljana strana ugo-
vornica, kao i za rešavanje sporova iz nasledno-pravnih odnosa u vezi
sa ovim nepokretnostima, isključivo je nadležan organ one strane ugo-
vornice na čijoj se teritoriji nalazi nepokretna imovina.
" Član 37
Ako je ostavilac koji je bio državljanin jedne strane ugovornice,
imao poslednje prebivalište na teritoriji druge strane ugovornice, mogu
naslednici koji imaju prebivalište odnosno boravište na teritoriji te
druge strane agovornice zahtevati u roku od šest meseci od smrti
ostavioca da nadležni organ te strane ugovornice sprovede raspravu
pokretne zaostavštine koja se nalazi na njenoj teritoriji. O ovom zahtevu

I 645
Član 189.

obavestiće se naslednici i legatan. Ako u roku od tri meseca od obave-

štenja nijedan od naslednika ili legatara ne prigovori, udovoljiće se
zahtevu.
Član 38
Da li se jedna stvar ima smatrati pokretnom ili nepokretnom odre-
đuje se po zakonu strane ugovornice na čijoj se teritoriji nalazi ta
stvar.
Član 39
1. Ako na teritoriji jedne strane ugovornice umre državljanin druge
strane ugovornice, nadležan organ će odmah obavestiti o smrti diplo-
matsko ili konzularno predstavništvo te strane ugovornice i saopštiti
sve što mu je poznato o naslednicima, o njihovom prebivalištu odnosno
boravištu, o sastavu i vrednosti zaostavštine, kao i o testamentu — koji
postoji. Ovako će ovaj organ postupiti i kad sazna da se na teritoriji
njegove zemlje nalazi imovina državljanina strane ugovornice koji je
umro bilo na teritoriji strane ugovornice čiji je državijanini bio, bilo na
teritoriji treće države.
2. Isto tako, ako diplomatsko ili konzularno predstavništvo strane
ugovornice čiji je državljanin bio umrli sazna o smrti izvestiće o tome
nadležan organ druge strane ugovornice radi preduzimanja mera u cilju
očuvanja zaostavštine.
Član 40
Ako državljanin jedne strane ugovornice umre za vreme putovanja
ili privremenog boravka na teritoriji druge strane ugovornice, gde inače
nije imao prebivalište odnosno boravište, onda će se stvari koje je
nosio sa sobom, po spisku, bez drugih formalnosti, predati diplomatskom
ili konzularnom predstavništvu strane ugovornice čiji je bio državljanin.
Član 41
1. Organi svake strane ugovornice, na predlog ili po službenoj
dužnosti, saglasno svom zakonu, izvršiće popis i preduzeće potrebne
mere za očuvanje i upravljanje zaostavštine koja je ostala na njenoj
teritoriji posle smrti državljanina druge strane ugovornice.
2. Ako je u mestu gde se nalazi zaostavština sedište diplomatskog
ili konzularnog predstavništva strane ugovornice čiji je državljanin
bio umrli, mere navedene u stavu 1. ovog člana mogu se preduzeti
samo ako je diplomatsko ili konzularno predstavništvo bilo o tome bla-
govremeno obavešteno, osim u slučajevima koji ne trpe odlaganja.
Diplomatsko ili konzularno predstavništvo može da učestvuje u spro-
vođenju ovih mera i da stavlja predloge.
3. U ostalim slučajevima treba bez odlaganja izvestiti diplomatsko
ili konzularno predstavništvo o merama koje su preduzete za obezbe-
đenje i za upravljanje zaostavštinom. Na predlog diplomatskog ili kon-
zularnog prdstavništva, ove mere se mogu izmeniti ili ukinuti bez štete
po prava trećih lica.
Član 42
1. Ako po okončanju ostavinskog postupka pokretnu zaostavštinu
koja se nalazi na teritoriji jedne strane ugovornice treba predati nasled-
nicima koji imaju prebivalište odnosno boravište na teritoriji druge
strane ugovornice, ista će se predati diplomatskom ili konzularnom
predstavništvu te strane ugovornice:
a) ako su plaćena ili obezbeđena potraživanja poverilaca prema
zaostavštini po odredbama člana 43. ovog ugovora;
b) ako su nadležni organi dali odobrenje za iznošenje stvari, ukoliko
postoji zabrana iznošenja odnosnih stvari.
2. Novčani iznos, koji je deo zaostavštine, kao i novac dobiven
prodajom pokretne ili nepokretne zaostavštine, a koji treba predati
naslednicima koji imaju prebivalište odnosno boravište na teritoriji
druge strane ugovornice, položiće se na njihovo ime kod banke strane
ugovornice, na čijoj se teritoriji nalazi, novac, a transfer ovog novca
izvršiće se saglasno propisima te strane ugovornice.

646
 Član 189.

Član 43
1. Na zahtev poverilaca koji imaju prebivalište odnosno boravište
na teritoriji strane ugovornice gde se nalazi pokretna zaostavština
umrlog državljanina druge strane ugovornice, nadležan organ može
zadržati celokupnu zaostavštinu ili dovoljan deo iste dok se ne odluči
o njihovim potraživanjima prema zaostavštini.
2. Radi stavljanja zahteva iz stava 1. ovog člana nadležan organ
će oglasom pozvati poverioce da u određenom roku, koji ne može biti
kraći od 30 dana ni duži od 6 meseci, prijave svoje zahteve prema za-
ostavštini i po potrebi pokrenu postupak za njihovo priznanje. Ako po-
verioci ne prijave svoje zahteve u tom roku, ili ako ne pokrenu
postupak za priznanje svojih zahteva, ne može se sa ovog razloga
odbiti predaja pokretne zaostavštine.

Član 44
1. Proglašenje testamenta vrši nadležan, organ one strane ugovor-
nice na čijoj se teritoriji nalazi testament.
2. Ako je organ jedne strane ugovornice proglasio testament drža-
vljanina druge strane ugovornice, overen prepis testamenta, zajedno sa
podacima o stanju testamenta i prepisom zapisnika o proglašenju testa-
menta, dostaviće se nadležnom organu strane ugovornice čiji je drža-
vljanin bio zaveštalac. Na isti način postupiće se i u slučaju ako je
za raspravljanje zaostavštine nadležan i organ druge strane ugovornice.
3. Organ koji je proglasio testament može, na zahtev organa, druge
strane ugovornice, dostaviti ovom i originalni testament.

Član 45
1. U svim naslednim predmetima po kojima se raspravlja na teri-
toriji jedne strane ugovornice, diplomatsko ili konzularno predstavništvo
druge strane ugovornice je ovlašteno da zastupa svoje državljane bez
posebnog punomoć ja, ako su ovi odsutni i nisu odredili svoje puno-
moćnike.
2. Odredbom stava 1. ovog člana ne dira se u odredbe o obaveznom
zastupanju od strane advokata.

Član 46
Pokretna vakantna zaostavština predaje se strani ugovornici čiji
je državljanin bio ostavilac u vreme smrti, a u pogledu nepokretne
vakantne zaostavštine primeniće se zakon strane ugovornice na "čijoj
se teritoriji ta imovina nalazi.

16) Konzularna konvencija s R u m u n j s k o m od 8. XI 1962. (SI. list

SFRJ — Dodatak br. 11/63):
Član 20
Prava konzula u vezi pitanja starateljstva (tutele i kuratele) i za-
ostavština su ona koja su predviđena u Ugovoru između Federativne
Narodne Republike Jugoslavije i Rumunjske Narodne Republike o
pravnoj pomoći, zaključenom u Beogradu 18. oktobra 1960. godine.

17) Konzularna konvencija između Srbije i S j e d i n j e n i h Ame-

ričkih D r ž a v a od 2/14 X 1881. (Zbornik zakona i u r e d a b a 38, str.
107):
Član XI
U slučaju da koji srpski podanik umre u Ujedinjenim Državama,
ili da koji građanin Ujedinjenih Država umre u Srbiji, pa ne ostavi

647
Član 189.

znanih naslednika ili ne odredi testamentalnih izvršnika, nadležne me-

sne vlasti izvestiće o tome konsule ili konsularne agente naroda kome
pokojnik pripada, da bi ovi odmah mogli dati potrebna obaveštenja
interesovanim stranama.
Đeneralni konsuli, konsuli, vice-konsuli i agenti konsularni imaće
pravo da, lično ili preko zamenika, zastupaju u svemu naslednike ili
poverioce koji nisu tu ili koji su maloletni, dokle ovi ne budu kao što
treba zastupljeni.

18) Konzularna konvencija sa S a v e z o m S o v j e t s k i h S o c i -

j a l i s t i č k i h R e p u b 1 i k a od 21. VII 1960. (SI. list FNRJ — Dodatak
br. 8/61):
Član 20
1. U slučaju smrti državljana države koja je postavila konzula nad-
ležni organi vlasti države sedišta konzula obvestavaju o tome nepo-
sredno konzula na čijem je konzularnom području državljanin umro,
dostavljaju konzulu izvod iz matičnih knjiga umrlih, kao i sve podatke
kojima oni raspolažu o zaostavštini umrlog, o proceni zaostavštine,
o postojanju naslednika i drugih lica, koja imaju pravo na zaostavštinu,
ukoliko su poznati, o njihovom mestu boravka, a takođe i o tome da li
postoji testament umrlog.
2. U slučaju da nadležni organ države sedišta konzula sazna da je
u raspravi zaostavštine koja se kod njega vodi, zainteresovan državlja-
nin države koja je postavila konzula, obavestiće o tome konzula te
države.

Član 21
Konzuli imaju sledeća prava u odnosu na zaostavštinu državljana
države koja je postavila konzula i mogu ta prava da koriste sami ili
preko lica koja oni ovlaste:
a) da učestvuju u popisu zaostavštine i u potpisivanju odgovarajućeg
protokola;
b) da opšte sa nadležnim vlastima države sedišta konzula radi pre-
duzimanja mera u cilju sprečavanja oštećenja ili uništenja imovine iz
zaostavštine.
Član 22.
1. Pokretna imovina koja ostane na teritoriji jedne od strana ugo-
vornica posle smrti državljanina druge strane ugovornice, predaje se
konzulu države čiji je državljanin bio umrli, kako bi se sa tom imo-
vinom postupilo po zakonu države koja je postavila konzula.
2. Po stavu 1. ovog stava neće se postupiti:
a) ukoliko u roku od 6 meseci posle smrti ostavioca lice koje polaže
pravo na nasleđe ili dio nasleđa ili legat, čije se boravište nalazi na
teritoriji države sedišta konzula postavi zahtev da se zaostavština ras-
pravi pred nadležnim sudom države sedišta konzula. U tom slučaju
raspraviće se zaostavština po zakonu države koja je postavila konzula.
Uslov iz ove tačke primeniće se samo ukoliko je umrli bio stalno
nastanjen na teritoriji države sedišta konzula;
b) dok se ne regulišu sve obaveze koje.terete tu pokretnu imovinu,
ukoliko se u roku od šest meseci posle smrti ostavioca prijave nadležnim
vlastima.
3. U pogledu nepokretne imovine primenjuju se zakoni države na.
čijoj se teritoriji nepokretna imovina nalazi.

648
 I >••

Član 189.

19) Ugovor o pravnoj pomoći u građanskim, porodičnim i krivičnim

stvarima s a S a v e z o m S o v j e t s k i h S o c i j a l i s t i č k i h R e p u -
b l i k a od 24. II 1962. (SI. list SFRJ — Dodatak br. 5/63):

Zaostavština
Član 36
Načelo jednakosti
1. Državljani jedne Strane ugovornice mogu sticati dobra i prava,
na teritoriji druge Strane ugovornice na osnovu zakonskog ili testa-
mentalnog nasleđivanja pod istim uslovima i u istom obimu kao i do-
maći državljani.
2. Državljani jedne Strane ugovornice mogu testamentom raspolagati
.svojom imovinom koja se nalazi na teritoriji druge Strane ugovornice.
Član 37 .
Primena naslednog zakona
1. Pravo nasleđa pokretne imovine reguliše se po zakonu one Strane
ugovornice čiji je državljanin bio ostavilac u vreme smrti.
2. Pravo nasleđa nepokretne imovine reguliše se po zakonu one
Strane ugovornice na čijoj teritoriji se imovina nalazi.

Član 38
Forma testamenta
Forma testamenta i opozivanje istog određuje se po zakonu Strane
ugovornice čiji je državljanin bio zaveštalac u vreme sastavljanja
ili opozivanja testamenta ili po zakonu Strane ugovornice na čijoj je
teritoriji testament sastavljen odnosno opozvan.

Nadležnost u ostavinskim stvarima

Član 39
1. Za raspravljanje pokretne zaostavštine, osim u slučaju predviđe-
nom u stavu 4. ovog člana, nadležan je organ one Strane ugovornice
čiji je državljanin bio ostavilac u vreme smrti,
2. Za raspravljanje nepokretne zaostavštine nadležan je organ
Strane ugovornice na čijoj se teritoriji nalazi nepokretna imovina.
3. Odredbe st. 1. i 2. ovog člana važe i za raspravljanje nasledno-
-pravnih sporova.
4. Ako je ostavilac, koji je bio državljanin jedne Strane ugovornice,.
imao poslednje prebivalište na teritoriji druge Strane ugovornice, mogu
naslednici koji imaju prebivalište odnosno boravište na teritoriji te
druge Strane ugovornice, zahtevati u roku od šest meseci od smrti
ostavioca, da nadležan organ te Strane ugovornice sprovede raspravu
pokretne zaostavštine koja se nalazi na njenoj teritoriji. O ovom zahtevu
obavestiće se naslednici i legatari. Ako u roku od tri meseca od obave-
stenja nijedan od naslednika ne prigovori, udovoljiće se tom zahtevu.
U tom slučaju primenjuje se zakon Strane ugovornice čiji je državljanin
bio ostavilac u vreme smrti.
Član 40
Ako državljanin jedne Strane ugovornice umre za vreme putovanja
na teritoriji druge Strane ugovornice, gdje nije imao mesto prebivanja
ili boravka, onda se stvari koje je nosio sa sobom predaju po spisku
bez ikakvih formalnosti, diplomatskom ili konzularnom predstavništvu
Strane ugovornice čiji je on državljanin bio.
Član 189.

Član 41
Izveštavanje o smrti
1. Ako na teritoriji jedne Strane ugovornice umre državljanin druge
Strane ugovornice, nadležan organ će o tome odmah obavestiti diplo-
matsko ili konzularno predstavništvo te Strane ugovornice i saopštiti
sve što mu je poznato o naslednicima, o njihovom prebivalištu ili bora-
vištu, o sastavu i vrednosti zaostavštine kao i da li postoji testament.
Ovako će se postupiti i u slučaju kad nadležan organ jedne Strane ugo-
vornice sazna da je državljanin druge Strane ugovornice, koji je umro
van teritorija obeju Strana ugovornica, ostavio imovinu na teritoriji nje-
gove države.
2. Ako diplomatsko ili konzularno predstavništvo ranije sazna za
smrt svoga državljanina dužno je da o tome izvesti nadležan organ
druge Strane ugovornice radi preduzimanja mera za očuvanje zaostav-
štine.
3. Ako organ jedne Strane ugovornice u postupku za raspravljanje
zaostavštine sazna da je za nasleđe zainteresovan državljanin druge
Strane ugovornice, obavestiće o tome diplomatsko ili konzularno pred-
stavništvo te Strane ugovornice.
Član 42
Mere za očuvanje zaostavštine
1. Organi Strana ugovornica izvršiće popis i preduzeti u skladu sa
svojim zakonom, druge neophodne mere za očuvanje i upravljanje
zaostavštine, koju je na njihovoj teritoriji ostavio državljanin druge
Strane ugovornice.
2. O merama koje se preduzimaju po stavu 1. ovog člana obavestiće
se odmah diplomatsko ili konzularno predstavništvo druge Strane
ugovornice, koje može da učestvuje u sprovođenju ovih mera. Na predlog
diplomatskog ili konzularnog predstavništva, ove mere mogu se izmeniti,
ukinuti ili odložiti.
3. Na zahtev diplomatskog ili konzularnog predstavništva predaće
se istom pokretna zaostavština i lične i druge isprave umrlog.
Član 43
Proglašenje testamenta
1. Otvaranje i proglašenje testamenta spada u nadležnost organa
Strane ugovornice na čijoj se teritoriji testament nalazi.
2. Ako je organ jedne Strane ugovornice proglasio testament drža-
vljanina druge Strane ugovornice, overen prepis testamenta, zajedno sa
podacima o stanju testamenta i prepisom zapisnika o proglašenju testa-
menta, a po potrebi i originalni testament, dostaviće se nadležnom
organu Strane ugovornice čiji je državljanin bio zaveštalac. Ovako će se
postupiti i u slučaju ako je za raspravljanje zaostavštine nadležan i
organ druge Strane ugovornice.
Član 44
Ovlašćenja diplomatsko-konzularnog predstavnika u ostavinskom
postupku
U svim naslednim predmetima po kojima se raspravlja na terito-
riji jedne Strane ugovornice, diplomatsko ili konzularno predstavništvo
druge Strane ugovornice ima pravo da zastupa svoje državljane pred
nadležnim organima bez posebnog punomoć ja, ako su oni odsutni i ako
nisu ovlastili lice da ih zastupa.
Član 45
Predaja nasledstva
Ako po okončanju ostavinskog postupka treba predati pokretne
stvari nasledniku državljaninu druge Strane ugovornice, koji ima pre-
w val ište odnosno boravište na teritoriji te Strane ugovornice, ova imo-
 Član 189 — 190.

vina predaće se diplomatskom ili konzularnom predstavništvu Strane

ugovornice čiji je državljanin naslednik pod uslovom da je:
a) nadležan organ pozvao, ukoliko je to predviđeno propisima
Strane ugovornice na čijoj se teritoriji nalazi imovina, poverioca za-
ostavštine da prijave svoje potraživanje,
b) plaćena nasledna taksa odnosno da su namirena ili obezbeđena
prijavljena potraživanja,
c) nadležan organ saglasan sa iznošenjem stvari.
Član 46
Zaostavština bez naslednika
Pokretna imovina bez naslednika predaje se Strani ugovornici čiji
je državljanin bio ostavilac u vreme smrti, a nepokretna pripada Strani
ugovornici na čijoj se teritoriji imovina nalazi.

20) Ugovor o t r g o v i n i i p l o v i d b i s V e l . B r i t a n i j o m i I r s k o m
od 12. V 1927. (SI. n o v i n e b r . 4 6 — X I I od 2 8 . II 1 9 2 8 ) :

Član 24
U slučaju smrti državljanina jedne od Ugovornih Strana na terito-
riji druge, koji ostavlja iza sebe rodbinu ili ne ostavlja u mestu smrti
nikoga, koji bi bio ovlašćen po zakonima njegove zemlje, da vodi brigu
i upravlja zaostavštinom, nadležni konsularni činovnik zemlje, kojoj
je umrlo lice pripadalo, biće ovlašćeno da po izvršenju potrebnih for-
malnosti uzme zaostavštinu na čuvanje, te da njome upravlja na način
i uz ograde predviđene zakonom zemlje, u kojoj se nalazi zaostavština.
Podrazumeva se, da će u svemu što se odnosi na upravljanje imo-
vinom umrlih lica, svako pravo, povlastica ili oslobođenje, koje je jedna
od Ugovornih Strana već dala ili će u buduće dati konsularnim činovni-
cima bilo koje druge strane zemlje, biti prošireno odmah i bezuslovno
i na konsularne činovnike druge Ugovorne Strane.

Sudska praksa
1. Za raspravljanje ostavine državljanina SAD, i kad se ona sastoji od
pokretnih stvari, nadležni su po principu retorzije naši sudovi i primjenjivi
naši propisi (Rješenje Okružnog suda Split Gž 732/55 od 12. XII 1955).
2. Grčko zakonodavstvo u nasljednopravnim stvarima predviđa sistem
»forum rei sitae« kako za raspravljanje nepokretne, tako i za raspravljanje
pokretne ostavine, bez obzira da li su u pitanju domaći ili strani državljani.
Nije stoga bilo uvjeta za prihvaćanje prijedloga da se kao mjesno nadležan
odredi neki sud na teritoriju FNRJ za raspravu ostavine (Savezni vrhovni
sud R 74/61 od 8. II 1962). '

Nadležnost za raspravu ostavine osobe bez

državljanstva i osobe nepoznatog državljanstva

Član 190.
Za raspravu ostavine osobe bez drj3»4jSnstva ili osobe čije se drža-
vljanstvo ne može ustanoviti u mjgteau njezine nepokretne imovine koja
se nalazi u Federativnoj NajotKoj Republici Jugoslaviji isključivo je nad-
ležan jugoslavenski sud
Isto tako jugoslavenski je sud isključivo nadležan za raspravu osta-
vine takve osgb«5 u pogledu njezine pokretne imovine koja se nalazi u
Federativnoj<Narodnoj Republici Jugoslaviji, ako je u vrijeme smrti ta
osoba iprala prebivalište odnosno boravište u Federativnoj Narodnoj
Repabfici Jugoslaviji.

651
Član 190 — 191.

Ako ta osoba »nije imala ni prebivalište ni boravište u Federativnoj

Narodnoj Republici Jugoslaviji, shodno će se primjenjivati odredbe koje
vrijede za raspravu ostavine stranog državljanina razumijevajući pod
stranom državom državu u kojoj je umrli u vrijeme smrti imao prebi-
valište odnosno boravište.

U pogledu određivanja nadležnosti za raspravu ostavine o s o b e

b e z d r ž a v l j a n s t v a (apatridi, apolite) i o s o b a n e p o z n a t o g
d r ž a v l j a n s t v a vrijede isti kriteriji. Kad se radi o n e p o k r e t n o j
o s t a v i n i koja se nalazi u našoj državi, i za jedne i za druge važi
opći princip našeg procesnog kolizijskog prava o isključivoj nadležnosti
naših sudova za vođenje rasprave o toj kategoriji ostavinske imovine
(vidi uz čl. 188. pod tač. 1. i cl. 189. pod tač. 1).
Kod p o k r e t n i h o s t a v i na koje se nalaze u našoj državi treba
razlikovati da li su navedene osobe u vrijeme svoje smrti imale kod nas
prebivalište, odnosno boravište ili ne. U prvom je slučaju jugoslavenski
sud isključivo nadležan za vođenje ostavinske rasprave u pogledu ove
imovine. U drugom slučaju postupamo tako kao da se radi o pokretnoj
ostavini državljanina one države u kojoj je ostavilac u vrijeme svoje
smrti imao prebivalište, odnosno boravište. Prema tome će u ovom slu-
čaju za raspravu pokretne ostavine apatrida i s njima izjednačenih osoba
načelno biti nadležni organi države njihovog zadnjeg prebivališta, odno-
sno boravišta, a naši sudovi samo onda ako za njihovu nadležnost postoji
koji od razloga navedenih u tač. 1—4 stava 2 čl. 189. ZN.
Na nasljeđivanje apatrida i s njima izjednačenih osoba primjenjuje
se opći nasljedni statut za apatride iz čl. 157. ZN.

Mjesna nadležnost
Član 191.
Za ostavinsku raspravu mjesno je nadležan kotarski sud na čijem je
području ostavilac u vrijeme smrti imao prebivalište odnosno boravište
(ostavinski sud). * ~
Ako ostavilac u vrijeme smrti nije imao ni prebivalište ni boravište
u Federativnoj Narodnoj Republici Jugoslaviji, nadležan je sud na čijem
se području nalazi pretežni dio njegove ostavine.
Ako se nijedan dio ostavine ne nalazi u Federativnoj Narodnoj
Republici Jugoslaviji, Savezni vrhovni sud odredit će koji će kotarski
sud biti mjesno nadležan.
Privremene mjere za osiguranje ostavine može narediti sud na čijem
je području ostavilac umro, kao i sud na čijem se području nalazi imovina
ostavioca.
Kad za ostavinsku raspravu nije nadležan jugoslavenski sud, nadle-
žnost jugoslavenskog suda koji je ovlašten da provodi pojedine radnje
određuje se prema prethodnim stavovima ovog člana.

1. Sud koji je. mjesno nadležan za provođenje ostavinske rasprave

naziva s e o s t a v i n s k i s u d .

652
 Član 191.

Za određivanje mjesne nadležnosti za ostavinsku raspravu postoje

•četiri temelja (kriterija) koji se primjenjuju s u k c e s i v n o .
Prvenstveno je za ostavinsku raspravu nadležan onaj kotarski sud
na čijem je području ostavilac u vrijeme smrti imao p r e b i v a l i š t e
(domicil). Pojam prebivališta kod nas se na jedinstven način tretira u
teoriji, praksi i zakonodavstvu. Pod tim se pojmom razumijeva mjesto
gdje se neka osoba nastanila u namjeri da tamo trajno ostane. Tako je
pojam prebivališta definiran i u čl. 2. Uredbe o prijavljivanju boravka
(SI. list FNRJ br. 39/50).
Ako ostavilac nije imao u našoj zemlji prebivalište, za ostavinsku
raspravu mjesno je nadležan onaj kotarski sud na čijem je području
•ostavilac u vrijeme smrti imao b o r a v i š t e . To je m j e s t o gdje
se neka osoba samo privremeno (prolazno) zadržava, dakle bez namjere
da se tu trajno nastani (u parničnom postupku: opći forum po mjestu
zaticanja). Po ovom će se kriteriju odrediti mjesna nadležnost za ostavin-
sku raspravu u slučaju kada ostavilac — bez obzira na to da li se radi
o našem ili stranom državljaninu ili apatridu — nije imao u našoj zemlji
prebivalište, ali postoji jedan od temelja za ostavinsku jurisdikciju naših
:sudova (čl. 188—190. ZN).
U slučaju kada ostavilac u vrijeme smrti nije u našoj zemlji imao
ni prebivalište ni boravište, za ostavinsku raspravu mjesno je nadležan
onaj kotarski sud na čijem se području nalazi o s t a v i n a , a ako se osta-
vina nalazi na području više kotarskih sudova, onda kotarski sud na
čijem se području nalazi p r e t e ž n i d i o o s t a v i n e . Za pitanje koji
je dio ostavine »pretežni« odlučna je vrijednost pojedinih njezinih dije-
lova, a ne njihova vrsta ili količina^1)
Četvrti kriterij po kojem se određuje mjesna nadležnost za ostavin-
sku raspravu sadržan je u stavu 3 ovog člana. Taj kriterij dolazi u obzir
samo u slučaju ako ostavilac u vrijeme smrti na području naše zemlje
nije imao ni prebivalište ni boravište, niti se ovdje nalazi njegova osta-
vina. U tom slučaju Savezni vrhovni sud određuje koji će kotarski sud
biti mjesno nadležan za ostavinsku raspravu ( f o r u m o r d i n a t u m ) .
Do takve situacije može doći npr. u slučajevima kada inozemni organi
uruče našim konzularnim predstavnicima pokretnu ostavinu naših drža-
vljana koji su umrli u inozemstvu, a u našoj zemlji nisu imali prebiva-
lište ni boravište niti su ovdje ostavili kakvu imovinu u vezi s kojom bi
se mogla odrediti nadležnost za ostavinsku raspravu u smislu odredbe
stava 2 ovog člana. U takvom bi slučaju trebalo da Savezni vrhovni sud
odredi koji će kotarski sud biti nadležan za raspravu pokretne ostavine
koju su našim konzularnim predstavnicima uručili inozemni organi. Da
se izbjegne ova procedura oko određivanja nadležnosti, naši konzularni
predstavnici, odnosno organi vanjskih poslova prethodno ispituju u ko-
jem se mjestu naše zemlje nalaze osobe koje u pogledu ustupljene osta-
vine postavljaju nasljednopravne zahtjeve, nakon čega tu ostavinu
dostavljaju kotarskom sudu na području kojeg se nalazi većina nasljed-
nika. Na taj način taj sud, via facti, u smislu stava 2 ovog člana postaje
mjesno nadležan za raspravu ove pokretne ostavine. Ako bi se, međutim,

Vidi Z u g 1 i a, Vanparnični postupak, str. 50.

653
Član 191.

ostavina ovog našeg državljanina sastojala jedino iz potraživanja koja

je on imao u inozemstvu protiv tamošnjih građana, pa inozemni organi
tu imovinu kao pokretnu ostavinu ustupe našem sudu radi vođenja osta-
vinske rasprave,(2) onda bi se mjesna nadležnost za raspravu ove osta-
vine mogla odrediti samo na način predviđen u stavu 3 ovog člana.
2. Dok provođenje ostavinske rasprave u cjelini a posebno donošenje
rješenja o nasljeđivanju (čl. 228. ZN) i rješenja o legatu (51. 232. ZN)
spada u djelokrug ostavinskog suda (stav 1 ovog člana), pojedine radnje
u postupku ovlašten je i dužan obavljati svaki kotarski sud na čijem je
području ostavilac umro ili na čijem se području nalazi njegova imovina,
makar u konkretnom slučaju drugi kotarski sud vrši funkciju ostavin-
skog suda. Među takve radnje spadaju p r i v r e m e n e m j e r e za
o s i g u r a n j e o s t a v i n e . Pojedine od ovih mjera može poduzeti
i narodni odbor općine koji je o tome dužan odmah obavijestiti kotarski
sud svog područja. Taj sud može poduzete mjere izmijeniti ili ukinuti,
a može narediti i druge mjere. Ako taj sud nije ujedno i ostavinski,
dužan je o svim poduzetim mjerama obavijestiti ostavinski sud, koji može
ove mjere izmijeniti ili ukinuti. Vidi i uz čl. 204. ZN.
Kako je i popis i procjena imovine jedno od sredstava za osiguranje
ostavine,(3) to je i kotarski sud,, na čijem je području ostavilac umro,
ovlašten narediti popis i procjenu one ostaviočeve imovine koja se nalazi
na njegovom području ako za to postoje opravdani razlozi. Ovo vrijedi
naročito u slučaju kad se radi o ostavini stranog državljanina koji je
umro na području naše države.
Osim poduzimanja privremenih mjera za osiguranje ostavine, kotar-
ski sud, kod koga se nalazi pismena oporuka ili kome takva oporuka
bude podnesena, dužan je tu oporuku proglasiti i u onom slučaju kada
je za raspravu ostavine nadležan drugi ostavinski sud ili inozemni organ
(čl. 207. st. 5 ZN). Isto tako svaki kotarski sud, iako nije ostavinski,
mora proglasiti usmenu oporuku, ako mu oporučni svjedoci predaju
ispravu o sadržaju te oporuke ili ako mu dadu pismene izjave o njenom
sadržaju (čl. 209. i 211. st. 1 ZN).(4)
Svaki je kotarski isud — a ne samo ostavinski — dužan primiti
izjavu o odricanju od nasljedstva (čl. 221. st. 4 ZN), kao i izjavu o pri-
manju nasljedstva kad se ove izjave podnose izvan ročišta za ostavinsku
raspravu.
3. Kad je za ostavinsku raspravu nadležan inozemni organ, a ne
jugoslavenski sud, taj je sud ipak nadležan da poduzme privremene
mjere za osiguranje ostavine (čl. 189. st. 4, čl. 204. i 205. ZN), kao i mjere
za zaštitu prava domaćih nasljednika, legatara i vjerovnika (čl. 189. st. 4,
čl. 239. i 240. ZN). Za taj se slučaj odredbom stava 5 ovog člana predviđa
da se nadležnost jugoslavenskog suda za provođenje navedenih radnji
određuje prema kriterijima sadržanim u st. 1—4 ovog člana. Privremene
mjere za zaštitu pokretne ostavine umrlog inozemca poduzimat će, prema
tome, bilo kotarski sud na čijem je području ostavilac umro, bilo sud
na čijem se području nalazi ostaviočeva imovina.
2
Primjer prema B l a g o j e v i ć u , op. cit, str. 327.
3
4
Z u g 1 i a, op. cit., str. 55.
B 1 a g o j e v i ć, op. cit., str. 328.

654
 Član 191 — 192.

Što se, pak, tiče nadležnosti jugoslavenskog suda za poduzimanje

mjera za z a š t i t u d o m a ć i h n a s l j e d n i k a , l e g a t a r a i
v j e r o v n i k a , treba upozoriti da je prema odredbi stava 1 čl. 239. ZN
za provođenje tih mjera nadležan onaj kotarski sud na čijem je podru-
čju strani državljanin umro. To neće uvijek biti sud na čijem je području
ostavilac imao prebivalište ili sud na čijem se području nalazi ostaviočeva
imovina. Prema tome, u tom pogledu između odredbe stava 5 čl. 191. i
odredbe stava 1 čl. 239. ZN postoji izvjestan nesklad do kojeg je vjero-
jatno došlo uslijed redakcijske greške. Naše je, međutim, mišljenje da se
kod određivanja nadležnosti jugoslavenskog suda za poduzimanje ovih
mjera (zaštita prava domaćih nasljednika, legatara i vjerovnika) treba
držati kriterija koji je dan odredbom stava 1 čl. 239. ZN, jer će mjesto
u kojem je strani državljanin umro u najvećem broju slučajeva biti
ujedno i mjesto gdje se nalazi njegova ostavina, a to će ujedno biti i
. mjesto njegovog prebivališta, ako ga je imao u našoj državi. Ako je, pak,,
strani državljanin umro u inozemstvu ali je u našoj državi ostavio po-
kretnu imovinu, onda se nadležnost suda za poduzimanje navedenih
mjera može određivati samo prema mjestu u kojem se nalazi njegova
ostavina ili njezin pretežni dio.
U svakom je slučaju, međutim, potrebno da se ostvari puna sura-
dnja između suda na čijem je području strani državljanin umro, i suda
na čijem je području imao prebivalište kao i suda na čijem se području
nalazi njegova ostavina, da se na taj način, s jedne strane, otkloni
mogućnost dvostrukog poduzimanja pojedinih mjera, a s druge strane,
da se izbjegne nesklad između navedenih odredaba.
O tome koje je radnje ovlašten provoditi jugoslavenski sud kad je
za ostavinsku raspravu nadležan inozemni organ, vidi čl. 239. i 240. ZN
i tamo dana objašnjenja.
Vidi i odredbe pojedinih međunarodnih ugovora o ostavinama ino-
aemaca uz čl. 189. ZN.

D u ž n o s t suda da pazi na svoju n a d l e ž n o s t

Član 192.
U toku cijelog postupka sud je dužan paziti na svoju stvarnu i mjesnu
nadležnost.
Stranke ne mogu sporazumom mijenjati stvarnu i mjesnu nadležnost.

Odredbe o mjesnoj i stvarnoj nadležnosti za vođenje ostavinskog

postupka kogentne su prirode.
Ako sud nakon primitka smrtovnice ustanovi da se radi o ostavini
s elementom inozemnosti, mora najprije ispitati da li je za vođenje osta-
vinske rasprave nadležan jugoslavenski sud ili inozemni organ. Ako
ustanovi nadležnost inozemnog organa, rješenjem će se proglasiti ne-
nadležnim (čl. 212. st. 2 ZN). Ako ustanovi nadležnost (jurisdikciju)
jugoslavenskog suda, ispitat će zatim svoju stvarnu i mjesnu nadležnost.
Iako stranke ne mogu svojim sporazumom mijenjati stvarnu i mje-
snu nadležnost, ipak, kad se radi o pokretnoj ostavini stranog državlja-

655
Član 192 — 193.

nina koja se nalazi u našoj zemlji, mogu domaći nasljednici prorogirati

nadležnost jugoslavenskog suda, ako se s time izričito ili tacite suglase
inozemni nasljednici i legatari (čl. 189. st. 2 tač. 4. i čl. 241. ZN).
O stvarnoj nadležnosti vidi uz čl. 179. ZN, o mjesnoj nadležnosti uz
•čl. 191. ZN, a o ostavinskoj jurisdikciji uz čl. 188—190. ZN.

Sudska praksa
Radi ocjene svoje nadležnosti za raspravljanje ostavine sud prethodno
mora utvrditi posljednje prebivalište ostaviočevo. Za ovo nije dovoljan po-
datak o posljednjem mjestu stanovanja u izvodu iz matične knjige umrlih
(Rješenje Saveznog vrhovnog suda R 1419/56 od 19. IX 1956, Zb. 1/3-1956,
br. 725).

III. PRETHODNE RADNJE

Dužnost matičara
Član 193.
Kad je neka osoba umrla ili je proglašena za umrlu,- matičar koji je
nadležan da izvrši upis smrti u matičnu knjigu umrlih dužan je u roku
od trideset dana po izvršenom upisu dostaviti smrtovnicu ostavinskom
sudu.
Ako matičar nije u mogućnosti da pribavi podatke za sastav smrtov-
nice, dostavit će smrtovnicu samo sa onim podacima kojima raspolaže,
iznijet će razloge zbog kojih nije mogao smrtovnicu potpuno sastaviti
i navest će podatke koji bi mogli poslužiti sudu za pronalaženje nasljed-
nika i imovine umrloga.
Ako je neka osoba umrla izvan područja općj£te__u_kojox.je imala
prebivalište ili boravište, matic^F^~ostavihskom"^iuludos(aviti samo
Tžvoa~1ž*~tnatlčne knjigu uim3tnTifaTT'T~p'ffa^EEe~~go^iinaraspolaže a kgfl

1. Ostavinski. postupak pokreće ostavinski sud po s l u ž b e n o j

d u ž n o s t i čim sazna za smrt neke osobe (čl. 175. ZN).
Svoje saznanje o smrti neke osobe ostavinski sud stječe na osnovu
s m r t o v n i c e , kao službenog dokumenta.
Smrtovnica je j a v n a i s p r a v a koja sadrži izvještaj o smrti neke
osobe. Njome započinje ostavinski postupak, pa je, prema tome, i prvi
akt poslovanja u ostavinskom postupku.
Smrtovnicu sastavlja po s l u ž b e n o j d u ž n o s t i , u pravilu, ma-
t i č a r O narodnog odbora općine gdje je umrli imao svoje p r e b i v a -
1
U ZN nije prihvaćena ustanova posebnih »sudskih povjerenika« za
sastav smrtovnice, tzv. »smrtovničara«, u smislu prav. pravila iz § 34. biv. VP,
koji su na području biv. Apelacionog suda u Zagrebu djelovali od 1378. god.
do početka drugog svjetskog rata. Po ranijim propisima biv. VP matičari nisu
bili ovlašteni da sastavljaju smrtovnice. Oni su bili dužni samo dostaviti izvod
iz matične knjige umrlih kotarskom sudu koji je bio teritorijalno nadležan
po mjestu gdje je ostavilac umro. Za sastavljanje smrtovnice bili su nadležni
javni bilježnici (u svojstvu sudskih povjerenika) i općine (§ 32. st. 2 VP), ili
sam sud, ili sud preko svog izaslanika (§ 32. st. 3 VP).

€56
 Član 193.

l i s t e ili b o r a v i š t e , nakon što je izvršen upis smrti u matičnoj knjizi

umrlih. Matičar općine u kojoj je umrli imao prebivalište ili boravište
nadležan je da sastavi smrtovnicu i onda ako je odnosna osoba umrla u
kojem d r u g o m mjestu, ako u toj općini (prebivališta ili boravišta umr-
log) ima imovine ili nasljednika. U takvom slučaju matičar će sastaviti
smrtovnicu na zahtjev ostavinskog suda, ili na zahtjev nasljednika, od-
nosno drugih zainteresiranih osoba, ili po vlastitoj inicijativi — čim sazna
za smrt neke osobe i o tome dobije pouzdane dokaze.
Ako matičar ne raspolaže potpunim podacima, on je ipak dužan sa-
staviti i n e p o t p u n u smrtovnicu u koju će unijeti podatke kojima
raspolaže (čl. 193. st. 3 ZN), kao i one do kojih je došao (čl. 194. st. 1 ZN).
Ujedno će navesti razloge zašto nije mogao sastaviti potpunu smrtovnicu
(čl. 193. st. 2 ZN).
2. Sadržaj smrtovnice propisan je u čl. 196. ZN. Podaci smrtovnice
0 s m r t i neke osobe predstavljaju za ostavinski sud do k a z o tome da
je dotična osoba doista umrla odnosno proglašena za umrlu i utvrđen dan
1 sat smrti (čl. 196. tač. 2 ZN), kao i da je izvršen upis u matičnu knjigu
umrlih. O s t a l i p o d a c i — o nasljednicima i imovini ostavioca nemaju
dokazni karakter. Oni služe ostavinskom sudu samo u svrhu o b a v j e -
š t e n j a , pa se mogu i na drugi način utvrđivati i dokazivati.
Matičar će u smrtovnicu unijeti podatke o nasljednicima i imovini
ostavioca prema osobnom znanju i podacima k o j i m a r a s p o l a ž e ,
a koje je prikupio preko srodnika ostavioca, osoba s kojima je ovaj živio
ili drugih osoba (čl. 194. st. 1 ZN). Uslijed toga on i ne jamči za njihovu
tačnost. Zato je moguće ostale podatke u toku rasprave ostavine dopuniti
ili ispraviti bez posebnog postupka za njihovu izmjenu.
Matičar je dužan da i nepotpunu smrtovnicu dostavi ostavinskom
sudu u roku od 30 dana. U istom roku matičar treba da dostavi smrtovnicu
ili podatke za sastav smrtovnice, koje je od njega zatražio ostavinski sud.
3. Matičar općine na čijem je području o s t a v i l a c u m r o , a gdje
n i j e i m a o stalno b o r a v i š t e ili prebivalište (na putu, u bolnici i
si.) dužan je, također u roku od trideset dana, podnijeti ostavinskom sudu
izvod iz m a t i č n e k n i i p e u m r l i h . Ako "& mjestu gdje je
umro ostavilac nije imao imovine niti je ondje imao nasljednika, nad-
ležni matičar po mjestu smrti nije dužan da sastavlja i podnosi smrtov-
nicu, ali mora dostaviti sudu izvod iz matične knjige umrlih. Međutim,
ako je umrli u mjestu gdje je umro, ili na području te općine, imao imo-
vine ili nasljednika, matičar može — ukoliko raspolaže potrebnim poda-
cima, sastaviti i podnijeti ostavinskom sudu smrtovnicu, pa makar i s
nepotpunim sadržajem.
U sastavljanju smrtovnice može sudjelovati i v i š e m a t i č a r a s
raznih područja gdje je umrli ostavio imovinu ili gdje ima njegovih na-
sljednika. Svaki od njih sastavit će i dostaviti ostavinskom sudu nepot-
punu smrtovnicu ili saopćiti sudu samo podatke kojima raspolaže. Na
osnovu tako sakupljenih podataka ostavinski sud može s a m s a s t a -
v i t i ili upotpuniti nepotpunu smrtovnicu (čl. 195. ZN). Ostavinski sud
može povjeriti jednom od matičara da sastavi smrtovnicu, odnosno da
ovaj dopuni nepotpunu smrtovnicu.

Zakon o nasljeđivanju s komentarom 657

Član 194.

Kako se s a s t a v l j a s m r t o v n i c a

Član 194.
Smrtovnica sastavlja se na temelju podataka dobivenih od srodnika
umrlog, od osoba s kojima je umrli živio, kao i od drugih osoba koje
mogu pružiti podatke koji se unose u smrtovnicu.
Smrtovnica sastavlja se i u slučaju kad umrli nije ostavio nikakve
imovine.

1. Podatak o s m r t i neke osobe unosi se u smrtovnicu na osnovu

podatka iz m a t i č n e k n j i g e u m r l i h : neposrednim uvidom u ma-
tičnu knjigu, ili izvoda iz matične knjige, ili javne isprave kojom se doka-
zuje smrt neke osobe. Kad smrtovnicu sastavlja matičar, koji je izvršio
upis u matičnu knjigu ili koji vodi matičnu knjigu u kojoj je izvršen
upis smrti, .unijet će u smrtovnicu podatak o danu, mjestu i času smrti,
neposredno na osnovu podataka iz matične knjige. Ako smrtovnicu sasta-
vlja sud ili matičar općine u kojoj je ostavitelj imao prebivalište ili bo-
ravište, a umro je na području neke druge općine i tamo je upisana nje-
gova smrt, podatak o smrti u smrtovnicu unosi se na osnovu vjerodostojne
javne isprave kojom se dokazuje smrt te osobe (izvod iz matične knjige
umrlih, rješenja o proglašenju neke osobe za umrlu ili koje druge isprave).
O s t a l i p o d a c i (o imovini, o nasljednicima, o oporuci i si.) unose
se u smrtovnicu na osnovu podataka koji se prikupljaju od raznih osoba.
U prvom redu ovamo dolaze s r o d n i c i umrlog, zatim osobe s kojima
je umrli ž i v i o u zajedničkom kućanstvu ili zajedno privređivao, kao i
sve druge osobe koje mogu pružiti kakve podatke o imovini i nasljedni-
cima umrloga, a eventualno i o njegovoj izjavi posljednje volje, ako ta-
kva postoji. U svrhu pribavljanja potrebnih podataka sastavljač smrtov-
nice (matičar, sud ili sudski izaslanik) može razgledati stan i stvari osta-
vioca, kao i popisati stvari koje spadaju u ostavinu, naročito ako je po-
trebno poduzeti koju od privremenih mjera za osiguranje cstavine (iz
čl. 204. ZN).

Prilikom sastavljanja smrtovnice sakupljeni podaci se, u pravilu, ne

provjeravaju, s obzirom na to da oni ostavinskom sudu treba da posluže
samo kao prva informacija za daljnji rad. U toku ostavinskog postupka,
zapravo u toku rasprave ostavine, p r o v j e r a v a se tačnost prikuplje-
nih podataka (pribavijanfem zemljišnoknjižnih ili katastarskih podataka,
polaganjem i'razmatranjem isprava, preslušan]'em svjedoka ili osoba koje
mogupružiti kakva obavještenja, kao i saslušanjem samih stranaka ili"
uzimanjem njihovih izjašnjenja ako je to potrebno i si.). S t r a n k e
imaju pravo da u toku postupka stavljaju primjedbe u pogledu sadržaja
i istinitosti podataka unesenih u smrtovnicu i da traže njezinu n a d o p u -
n u. Stoga je dužnost ostavinskog suda da utvrdi da li stranke imaju
kakve p r i g o v o r e , pa će im na raspravi predočiti smrtovnicu. Ako
nema prigovora sadržaju smrtovnice, smatra se da su podaci koji su u nju
uneseni tačni. Sadržaj prigovora, odnosno prijedloga za nadopunu smr-
tovnice unosi se u raspravni zapisnik.

658
 Član 194 — 195.

2. Sastavljanje smrtovnice potrebno je i onda kad ostavilac nije osta-

vio n i k a k v e i m o v i n e . U tom slučaju sud će, na osnovu podataka
iz smrtovnice, u smislu odredbe čl. 216. st. 1 ZN, donijeti rješenje o ne-
raspravljanju ostavine. Sastavljanje smrtovnice u ovakvim slučajevima
je potrebno radi toga da se iz sadržaja smrtovnice može utvrditi koje su
osobe pozvane na nasljedstvo i ovlaštene da ostvaruju prava koja im kao
nasljednicima (čl. 216- st. 4 ZN) pripadaju. Sastavljanje smrtovnice olak-
šava raspravu ostavine koja nije bila raspravljena ako se naknadno pro-
nađe imovina koja je pripadala ostaviocu (čl. 235. ZN), kao i radi utvrđe-
nja prava na nasljedstvo u slučaju nasljedne transmisije (čl. 137. ZN).
Sastavljanje smrtovnice potrebno je i radi toga da se kasnije, u slu-
čaju nasljeđivanja kojeg pretka može ustanoviti koje osobe dolaze na
nasljedstvo na osnovu p r a v a r e p r e z e n t a c i j e (po čl. 11. ZN).(X)

Kada sud sastavlja smrtovnicu

Č l a n 195.
Ako je ostavinskom sudu dostavljena nepotpuna smrtovnica ili samo
izvod iz matične knjige umrlih, sud će prema okolnostima sam sastaviti
smrtovnicu u sudu, ili će narediti da smrtovnicu sastavi sudski službenik
izvan suda, ili će sastavljanje smrtovnice povjeriti matičaru koji može
sastaviti smrtovnicu.
Sud može, kad je to zgodno, sam sastaviti smrtovnicu i izvan slu-
čajeva iz prethodnog stava, ako je izvodom iz matične knjige umrlih
ili drugom javnom ispravom dokazana smrt neke osobe ili njezino progla-
šenje za umrlu.

1. Prvi slučaj, predviđen u st. 1 ovog člana, odnosi se na d o p u n j a -

v a n j e n e p o t p u n e smrtovnice koju je sudu dostavio nadležni mati-
čar. Drugi je slučaj kad je sudu dostavljen samo i z v o d iz matične knji-
ge umrlih. U oba slučaja sud može ili sam sastaviti novu smrtovnicu,
bilo u sudu ili po svome službeniku izvan suda, ili povjeriti matičaru da
je sastavi. U novu smrtovnicu unijet će se podaci iz nepotpune smrtovnice,
odnosno iz izvoda iz matične knjige umrlih.
Kad sud odluči da se sastavljanje, odnosno dopunjavanje smrtovnice
zatraži od m a t i č a r a , obratit će se prvenstveno matičaru općine u kojoj
je umrli imao p r e b i v a l i š t e ili boravište, odnosno gdje leži njegova
imovina ili gdje se nalazi pretežan broj njegovih nasljednika, srodnika ili
osoba koje mogu sastavljaču smrtovnice dati potpunije podatke (čl. 194.
ZN). U odabiranju organa i načina kako će se prikupljati podaci za sa-
stav smrtovnice sud nije vezan posebnim pravilima, nego se rukovodi
okolnostima pojedinog slučaja i odlučuje po svome nahođenju. Ako je
sud povjerio sastav smrtovnice matičaru, dostavit će mu sve potrebne
podatke (nepotpune smrtovnice, obavještenja i si.) koje je pribavio od
drugih matičara, a koji su potrebni za sastav smrtovnice. Matičaru, kojem
je povjeren sastav smrtovnice, sud će dostaviti i javne isprave kojima
raspolaže, kojima se dokazuje smrt neke osobe.
1
Tako Z u g 1 i a, Vanparnični postupak, str. 51.

659
Član 195 — 196.

Matičar, kome je sud povjerio da sastavi smrtovnicu, dužan ju je

dostaviti ostavinskom sudu u roku od 30 dana (čl. 193. st. 1 ZN).
Protiv odluke suda, kojom je naredio ili povjerio sastavljanje ili
dopunjavanje nepotpune smrtovnice koja je pripremnog karaktera, n e -
ma m j e s t a samostalnoj žalbi.
2. Ostavinski sud može narediti sastavljanje smrtovnice ili sam sa-
staviti smrtovnicu i kad je bez obavještenja matičara (kad mu nije dosta-
vljena ni nepotpuna smrtovnica a niti izvod iz matične knjige umrlih),
na bilo koji d r u g i n a č i n , s a z n a o za s m r t neke osobe (vlastito
saznanje suda, prijava ili zahtjev stranaka ili zainteresiranih osoba). U
tom slučaju sud će pristupiti sastavljanju smrtovnice ili narediti njeno
sastavljanje nakon što bude d o k a z a n a s m r t osobe za koju treba
sastaviti smrtovnicu (izvodom iz matične knjige, ili javnom ispravom,
rješenjem o proglašenju za umrlu, rješenjem o utvrđivanju smrti). Takav
će slučaj biti ako je npr. ostavilac umro u inozemstvu, a nasljednici pod-
nesu sudu ispravu kojom se dokazuje smrt ostavioca.O
3. Premda se u ovom članu govori samo o o s t a v i n s k o m sudu,
iz čega bi se moglo zaključiti da je samo ostavinski sud ovlašten da sastavi
ili naredi sastavljanje smrtovnice, držimo da to isto pravo pripada sva-
li om k o t a r s k o m s u d u na čijem je području umrla neka osoba.(2)
Ovo može doći u obzir ako se još ne zna koji je sud ostavinski, ili se
ovaj ne može odmah utvrditi (čl. 191. st. 1—4 ZN), kao i kad se radi o
s t r a n o m d r ž a v l j a n i n u . U takvim i sličnim slučajevima kotar-
ski sud mjesta gdje je neka osoba (stranac) umrla poduzet će potrebno
2a sastavljanje smrtovnice, narediti popis i procjenu imovine (čl. 197.
st. 1 in fine ZN), proglasiti oporuku (čl- 208, 209. ZN), poduzeti mjere za
osiguranje ostavine (čl. 204. ZN), pa će odnosne spise dostaviti sudu po-
dručja gdje je umrli imao prebivalište i trajno boravište, odnosno sudu
gdje leži pretežni dio njegove imovine (čl. 191. st. 2 ZN), ili sudu koji
bude određen da postupa kao ostavinski sud (čl. 191. st. 3 ZN).
Kad se radi o s t r a n o m državljaninu, kotarski sud će o svemu tome
obavijestiti stranog diplomatskog (konzularnog) predstavnika koji u našoj
zemlji zastupa državu čije je državljanstvo imao umrli.(3)

Sadržaj smrtovnice
Član 196.
U smrtovnicu unose se ovi podaci:
1) porodično i rođeno ime umrlog i ime njegovog oca, zanimanje,
datum rođenja i državljanstvo umrlog, a za umrle ženske osobe i njihovo
djevojačko porodično ime;
2) dan, mjesec i godina, mjesto i po mogućnosti sat smrti;
3) mjesto u kome je umrli imao prebivalište odnosno boravište;
4) porodično i rođeno ime, datum rođenja, zanimanje, prebivalište
odnosno boravište bračnog druga umrlog, i bračne, vanbračne i usvojene
djece;
1
2
Tako Z u g 1 i a, op. cit., str, 51.
3
O tome nema posebnog propisa sličnog onome iz § 30. biv. VP.
Vidi Z i l i ć - S a n t e k , op. cit., str. 288.

ma
 Član 196.

5) porodično i rođeno ime, datum rođenja i prebivalište odnosno

boravište ostalih srodnika koji bi mogli biti pozvani na nasljedstvo na
temelju zakona, kao i osobe koje su pozvane na nasljedstvo na temelju
oporuke;
6) približna .vrijednost nepokretne imovine i posebno približna vri-
jednost pokretne imovine umrlog.
Dalje, po mogućnosti treba u smrtovnici navesti: mjesto gdje se
nalazi imovina koju je umrli ostavio, da li ima imovine za čije držanje,
čuvanje ili prijavljivanje postoje posebni propisi, da li ima gotovog novca,
vrijednosnih papira, dragocjenosti, uložnih knjižica ili kakvih drugih
važnih isprava, da li je umrli ostavio dugova i koliko, da li je umrli
ostavio pismenu oporuku ili ugovor o doživotnom uzdržavanju ili spo-
razum o ustupanju i raspodjeli imovine za života i gdje se oni nalaze,
a ako je umrli učinio usmenu oporuku, onda porodično i rođeno ime,
zanimanje i boravište svjedoka pred kojima je usmena oporuka sa-
stavljena.
U smrtovnici posebno će se naznačiti da li se očekuje rođenje djeteta
umrloga i da li njegova djeca ili bračni drug imaju staratelja.
Ako je prije ostavioca umro njegov bračni drug ili koje njegovo
dijete, ili koja druga osoba koja bi mogla biti pozvana na nasljedstvo,
u smrtovnici naznačit će se datum i mjesto njihove smrti.

1. Smrtovnica je službeni akt kojim se z a p o č i n j e ostavinski po-

stupak. Ona ujedno služi kao dokaz o smrti neke osobe i o s n o v za ras-
pravljanje ostavine. Ostavinska rasprava ne može se započeti, a niti
pokrenuti ostavinski postupak dok nije sastavljena smrtovnica. Ako smr-
tovnica nije dostavljena sudu od strane nadležnog matičara (čl. 193. st. 1
i 2 ZN), ili je nepotpuna (čl. 195. st. 1 ZN), smrtovnicu će sastaviti sam
s u d ili će narediti da je sastavi sudski službenik izvan suda, ili će sasta-
vljanje smrtovnice povjeriti određenom matičaru u smislu čl. 195. st. 1 i 2
ZN. Postojanje smrtovnice je pretpostavka za pokretanje ostavinskog
postupka.
U smrtovnici moraju biti sadržani svi oni podaci koji su potrebni
da bi se u ostavinskom postupku moglo utvrditi tko su n a s l j e d n i c i
umrlog, koja i m o v i n a sačinjava njegovu ostavinu i koja p r a v a iz
ostavine pripadaju nasljednicima, legatarima i drugim osobama (čl. 173.
ZN). Zato je sadržaj smrtovnice pobliže određen, kako bi se sudu olakšalo
vođenje ostavinskog postupka i rasprava ostavine.
Prema podacima iz smrtovnice sud treba da odluči o tome da li ima
mjesta daljnjem vođenju postupka i r a s p r a v l j a n j u ostavine. Ako
već iz sadržaja smrtovnice ustanovi da umrli nije ostavio n i k a k v u
i m o v i n u , odlučit će da se ostavina ne r a s p r a v l j a (čl. 216. st. 1
ZN). Ako je ostala samo p o k r e t n a imovina, sud će takvu odluku doni-
jeti ako nasljednici n i s u z a t r a ž i l i da se ostavina raspravi (čl. 216.
st. 2 ZN). U posljednjem slučaju, nasljednici će i bez provođenja rasprave
moći ostvarivati svoja prava koja im kao nasljednicima pripadaju (čl. 216.
st. 4 ZN). Iz sadržaja smrtovnice mora biti vidljivo tko su n a s l j e d -
n i c i ostavioca i kojim osobama pripada pravo nasljedstva. Smrtovnica

661
Član 196.

će, dakle, u ovom slučaju (iz čl. 216. st. 4 ZN), poslužiti za utvrđivanje
nasljednika i prava koja im pripadaju iz ostavine.
2. Smrtovnica se o b a v e z n o sastavlja i onda ako umrli n i j e
o. s t a v i o n i k a k v e i m o v i n e (čl, 194. st. 2 ZN). U tom slučaju po-
daci iz smrtovnice mogu poslužiti drugim zainteresiranim osobama za
event. ostvarivanje njihovih prava prema nasljednicima ostavioca, ili
prava koja posredno za njih izviru iz činjenice što je neka osoba umrla
(npr. ostvarivanje prava na rentu koja na osnovu osiguranja pripada
određenim osobama). Smrtovnica može naime poslužiti za utvrđivanje
l e g i t i m a c i j e osoba kojima pripada pravo ili imaju pravni interes
na reguliranju nekih imovinskopravnih ili porodičnopravnih odnosa i
obaveza ostavioca, a koji mogu biti važni za statusne i imovinskopravne
odnose i položaj nasljednika ili trećih osoba, npr. za utvrđivanje kojim
osobama kao nasljednicima pripada pravo na preuzimanje i nastavljanje
pokrenute parnice u statusnim odnosima: zahtjeva za utvrđenje ili ospo-
ravanje očinstva (čl. 22. st. 1, 28- i 31. st. 1 OZORD), razvoda, poništaja
ili oglašenja braka nepostojećim (čl. 50, 71, st. 1 OZB), kao i nastavljanje
parnica pokrenutih za života ostavioca (bilo u aktivnoj-tužiteljskoj ili
pasivnoj-tuženičkoj ulozi).
3. Među podacima koje sadrži smrtovnica posebno su nabrojeni:
1) podaci o i d e n t i t e t u umrloga (tač. 1),
2) podaci o v r e m e n u i m j e s t u s m r t i tač. 2). Ovi podaci
su od posebne važnosti, jer se prema času smrti utvrđuje:
a) kojim osobama pripada p r a v o n a s l j e d s t v a , tj. koje su
d o ž i v j e l e čas delacije ili su u tome času bile z a č e t e — (čl.
130. ZN);
b) krug zakonskih nasljednika i r e d o s l i j e d nasljeđivanja
(čl. 9, 10, 11, 14—22, 23, 24 i 25 ZN);
c) tko su n u ž n i nasljednici (čl. 30. ZN);
d) s p o s o b n o s t nasljednika (čl. 130. ZN) i event. nedostoj-
nost za nasljeđivanje (čl. 131, 132. ZN), isključenje nužnog nasljed-
nika iz nasljednog dijela (čl. 47. ZN); lišenje nužnog nasljednika
nasljednog dijela u korist njegovih potomaka (čl. 50. ZN);
e) osobe kojima pripada pravo na i z d v a j a n j e predmeta ku-
ćanstva (čl. 38. ZN) ako su živjele u istom domaćinstvu zajedno s
ostaviocem u času njegove smrti;
f) ostavinska i m o v i n a i njena v r i j e d n o s t (čl. 198. st.
1—3, 200. ZN), kao i vrijednost i veličina nasljedničkih dijelova (čl.
33. st. 2—5, čl. 35, 36. ZN);
g) početak toka rokova z a s t a r e prava na ostvarivanje na-
slj ednopravnih zahtj eva;
h) nadležnost ostavinskog suda (čl. 188—191. ZN).
Za osobe koje su pravomoćnom sudskom "odlukom proglašene umr-
lima, kao dan smrti uzima se onaj dan koji je kao takav n a v e d e n u
rješenju o proglašenju za umrlog. Ako taj dan nije označen, kao dan
smrti uzima se dan kad je odluka o proglašenju za umrlog postala p r a -
v o m o ć n a (čl. 129. st. 2 ZN).

662
 Član 196.

3) podaci o boravištu ili p r e b i v a l i š t u u m r l o g (tač. 3).

Prema ovim podacima utvrđuje se n a d l e ž n o s t :
a) matičara za sastavljanje smrtovnice (čl. 193- st. 1 i 2 ZN),
b) ostavinskog s u d a (čl. 191. st. 1, 2, 3 i 5 ZN),
c) suda ovlaštenog da poduzme pripremne mjere za osiguranje
ostavine (čl. 191. st. 4 ZN; čl. 204. st. 1—3 ZN),
4) podaci o n a s l j e d n i c i m a , z a k o n s k i m (nužnim) —
(tač. 4. i 5.) i o p o r u č n i m (tač. 5. in fine).
Za svakog nasljednika treba da bude naveden p o r o d i č n o p r a v -
n i (srodnički) o d n o s prema ostaviocu, što jednako vrijedi za za-
konske (nužne) i oporučne nasljednike jer ovi, ako su istovremeno
i zakonski nasljednici, mogu u slučaju odricanja od nasljedstva kojeg
oporučnog nasljednika, u svojstvu zakonskih nasljednika ostavioče-
vih, naslijediti dio koji ostaje slobodan uslijed odricanja kojeg opo-
ručnog nasljednika (čl. 142. ZN). Podaci o o p o r u č n i m nasljed-
nicima moći će se navesti samo ako je sastavljač smrtovnice na neki
način saznao o tome tko su oporučni nasljednici (npr. ako mu je
predana otvorena oporuka, ili isprava o sastavu usmene oporuke
čl. 78, 80, 209. ZN), ili ako je saznao za sadržaj usmene oporuke
prema kazivanju svjedoka usmene oporuke (čl. 80, 209, st. 2 ZN); ili
ako je oporuka bila proglašena prije nego što je sastavljena smrtov-
nica (čl. 207. st. 6 ZN).
l 5)Jpodaci o i m o v i n i u m r l o g (tač. 6), treba da sadrže ozna-
čenje približne ukupne v r i j e d n o s t i pokretne i nepokretne imo-
vine, kao i podatke o tome k o j a i m o v i n a spada u ostavinu. Ovi
podaci su potrebni da bi se moglo odmah na osnovu smrtovnice odlu-
čiti ima n mjesta raspravljanju ostavine (čl. 216. st. 1 i 2 ZN). Oyim_
podacima treba obunvatiti s v u imovinu — vlasništvo ostavioca u
bez obzira da li se nalazi u njegovom posjedu ili u posjedu drugih
osoba (čl. 198. st. 2 ZN). Isto tako treba obuhvatiti svu n e p o k r ' e P
n u imovinu bez obzira da li je upisana u zemljišnim (ili tapijskim)
knjigama na imenu ostavioca ili na nekoj drugoj osobi (vanknjižno"
vlasništvo ostavioca), kao i zemljište koje mu iejkao agrarnom
resentu ili kolonist Hnrlijpljpnn n a j ' agrarnnj rpfnr-T
Tajfnnan
rriTT'kolonizaciji, iako ova odluka nije upisana u zemljišnim knjiga-
ma. Ovamo spada i nepokretna imovina koja je dodijeljena umrlome'
u~zamjenu za njegovu imovinu u postupku arondacije, komasacije
ili eksproprijacije. Ako je ostavilac bio član kućne (porodične) z a-
d r u g e , potrebno je da ova okolnost također bude navedena u
smrtovnici. Tom prilikom treba navesti podatke o nepokretnoj imo-
vini kućne zadruge u kojoj je umrli kao član imao pravo na udjel.
Podaci p _ £ o k r e t n o j imovini umrlog treba da sadrže navođenje
mjesta, količine i pojedinačne vrijednosti pojedinih stvari, od koiih
se sastoji ostavina. U smrtovnicu treba također uniieti i podatak
0 imovini koja se sastoji od strane valute i deviza koje prema pozi-
tivnim propisima treba predavati Narodnoj banci na obavezni otkup,
1 kod koga se nalazi na čuvanju. Ako su ovi predmeti predani mati-
čanTTii pruuadmi piilikom jjopisa ostavine, preuzet će se na čuvanje
i u tu svrTTuliošfaviti ostavinskom sudu (čl. 203. ZN). Ako se u osta-

663
Član 196.

vini nađu dragocjenosti, ili predmeti arhivske, muzealne, naučno ili

kulturo.o-historijske vrijednosti, sastavljač smrtovnice je dužan o tome
o b a v i j e s t i t i narodni odbor općine, radi poduzimanja mjera
da se ovi predmeti osiguraju (čl. 204. st. 1 ZN). Na isti način postupit
će se u pogledu obavještavanja o nađenom gotovom novcu, vrijed-
nosnim papirima, uložnim knjižicama i drugim važnim ispravama,
s tim da se postupi po odredbi čl. 204. st. 2 ZN i ova imovina preda
ostavinskom sudu na čuvanje; u smrtovnici treba navesti podatke
o raspolaganjima koja je ostavilac učinio za života pravnim poslo-
vima inter vivos, npr. ugovor o doživotnom uzdržavanju (čl. 122. ZN);
sporazum o ustupanju i raspodjeli imovine za života (čl. 111. ZN i
si.); darovanja izvršena u posljednjoj godini života učinjena drugim
osobama koje nisu zakonski nasljednici (čl. 33. st. 5 ZN) i si. U po-
gledu raspolaganja izvršenih o p o r u k o m treba, po mogućnosti,
navesti pored podataka gdje se nalazi isprava koja sadrži tekst opo-
ruke, još i podatke o tome da li se radi o vlastoručnoj oporuci (čl. 68.
ZN), o pismenoj oporuci potpisanoj pred svjedocima, uz naznačenje
imena svjedoka (čl. 69. ZN), ili o sudskoj oporuci (čl. 70 ZN ili čl. 71.
ZN). Kod usmene oporuke (čl. 80. ZN) treba navesti imena i prebi-
valište ili boravište svjedoka oporuke.
Sastavljač smrtovnice dužan je priložiti smrtovnici i dostaviti osta-
vinskom sudu sve oporuke ili druge važne isprave koje su mu pre-
dane ili do kojih je došao (čl. 206. ZN). On je, pored toga, dužan
provjeriti da li je iza umrlog ostala pismena oporuka ili isprava o
usmenoj oporuci (čl. 206. st. 2 ZN). U tu svrhu može poduzimati
mjere da se oporuka, odnosno isprava pronađe: razgledati stvari osta-
vine, izvršiti ili narediti izvršenje popisa i procjene ostavine (čl. 197.
st. 3 ZN). U smrtovnici se navode imena i adrese s t a r a t e l j a
djece ili bračnog druga ostavioca ako su bračni drug ili djeca osta-
vioca nepoznata boravišta — čl. 219. ZN, ili ako su lišeni poslovne
sposobnosti, ili ako im je poslovna sposobnost ograničena. To mogu
biti m a l o l j e t n e osobe kao i ostale koje su n e s p o s o b n e da se
same staraju o svojoj osobi, pravima i interesima (čl. 1. st. 1 i čl. 39.
OZOS-a). Ovamo spadaju i osobe nad kojima je produženo rodi-"
teljsko staranje ako zbog duševne ili tjelesne mane nisu sposobne
da se nakon punoljetnosti same staraju o svojoj ličnosti, pravima i
interesima (čl. 17. st. 1 OZORD-a). O pravima nerođenog, a većzačetog
djeteta (nasciturusa) brine se jedan od njegovih roditelja, ako organ
starateljstva nije drukčije odredio (čl. 215. st. 2 ZN).
Podaci o osobama koje su u m r l e p r i j e o s t a v i o c a , koje bi
inače bile pozvane na nasljedstvo da su ovoga preživjele, treba da
sadrže i označivanje osoba koje u smislu čl. 11. ZN primjenom prava
predstavljanja, naslijeđuju ostavioca, odnosno osobe koje su oporu-
kom postavljene za supstituta određenom-nasljedniku (čl. 85. ZN).
4. Iako je u čl. 196. ZN navedeno što smrtovnica treba da sadrži, ne
isključuje se mogućnost da sastavljač smrtovnice u nju unese i neke dru-
ge p o d a t k e koji su mu poznati, kao npr: o razlozima nedostojnosti
nekog nasljednika (naročito iz čl. 131. tač. 1, 2, 3 i 5 ZN); o razlozima

664
 Član 196—197.

isključenja od prava na nužni dio, (u smislu čl. 47. tač. 2, 3. i 4. ZN) i liše-
nja nužnog dijela u korist potomaka (u smislu čl. 50. st. 1 ZN), da li
nasljednik ima i koliko obradivog poljoprivrednog zemljišta (čl. 153, 227.
st. 2 ZN) i da li živi u domaćinstvu koje već ima dozvoljeni maksimum
(čl. 24. st. 2 i 3 ZOPZF), kao i druge podatke koji mogu ostavinskom
sudu olakšati raspravljanje ostavine.
5. U ZN nisu preuzeta prav. pravila sadržana u tač. 9. § 36. biv. VP,
po kojima se u smrtovnici moralo obavezno označiti da li je umrli ruko-
vao novcem »javnog nadleštva, zadužbine (zaklade) ili slične javne usta-
nove i da li je iz koje javne blagajne dobivao plaću, penziju ili beriva«.
Isto tako u ZN nisu preuzeta ni prav. pravila iz § 45. st. 4 biv. VP, prema
kojima »ako se u zaostavštini nađu predmeti koje sud mora po postojećim
propisima predati drugoj vlasti ili kojoj javnoj ustanovi, sastavljač smr-
tovnice će ih odmah pri sastavljanju smrtovnice primiti i predati' sudu«.
Ovdje se radi o takvim predmetima za koje je očito, prema vanjskim
oznakama, da pripadaju javnim arhivima, bibliotekama, muzejima, kabi-
netima, vojnim i sličnim ustanovama i si. (službeni spisi, nacrti, planovi,
kopije itd).
U ZN nema odredaba o o b a v j e š t a v a n j u nadležnih organa o
pokretanju ostavinskog postupka, kako bi oni mogli sudjelovati, odnosno
zahtijevati izvršenje nekih radnji od značaja za ostavinski postupak (npr.
o popisu i procjeni ostavinske imovine, o izdvajanju iz ostavine i predaji
vlasnicima imovine za koju je očigledno da je društvena ili da pripada
trećim osobama). Takve odredbe sadržavao je biv. VP u prav. pravilu
iz § 67. u tač. 1—7, u kojima je predviđena dužnost obavještavanja: sta-
ratelja osoba pod starateljstvom kojima su ostavljeni legati; pravobrani-
laštva, odnosno organa uprave, ako je nasljedstvo ili legat ostavljen dr-
žavi, samoupravnom tijelu, javnom zavodu, školi, zadužbini; neposrednog
starješine, ako je umro javni službenik koji je rukovao službenim, nov-
cem; nadležnog organa socijalnog osiguranja, ako je umrla osoba bila
uživalac mirovine ili invalidnine ili kojeg drugog prava na teret socijal-
nog osiguranja; advokatska komora, ako je umro advokat koji je imao
advokatsku kancelariju.
Držimo da takva obavještenja u pojedinim slučajevima neće biti
suvišna i ako ih ZN nije izričito predvidio.

K a d se vrši p o p i s i p r o c j e n a

Član 197.
Popis i procjena imovine umrlog vrši se po odluci ostavinskog suda,
kad se ne zna za nasljednike ili za njihovo boravište, kad su nasljednici
osobe koje uslijed maloljetnosti, duševne bolesti ili drugih okolnosti nisu
sposobne nikako ili nisu sposobne potpimo da se same staraju o svojim
poslovima, kad ostavinu treba predati narodnom odboru ili društvenoj
organizaciji, ili u drugim opravdanim slučajevima.
Sud će narediti da se izvrši popis i procjena i u slučaju kad to za-
htijevaju nasljednici, zapisovnici ili vjerovnici umrloga.

665
Član 197.

Popis i procjena izvršit će se i bez odluke suda prilikom sastavljanja

smrtovnice, ako to traži koji od nasljednika ili zapisovnika.

1. Popis i procjena ostavinske imovine predstavljaju mjere za o s i -

g u r a n j e i zaštitu prava i interesa nasljednika, zapisovnika (legatara)
i vjerovnika. Popis i procjena predstavljaju dokaz o tome koja je imovina
z a t e č e n a u času smrti ostavioca, i o tome kolika je v r i j e d n o s t te
imovine bila u času smrti ostavioca (čl. 33. st. 1 i 2 ZN). Popis i procjena
ostavinske imovine, vrši se na p o č e t k u ostavinskog postupka, a mogu
se vršiti i u toku ostavinskog postupka, bilo po službenoj dužnosti ili na
prijedlog stranaka.i 1 )
Popis i procjena osta vine vrši se, u pravilu, po o d l u c i ostavinskog
suda. Ostavinskom sudu dano je ovlaštenje da može izvršiti ili narediti
vršenje popisa i procjene ostavine. Ovu odredbu treba ekstenzivno tuma-
čiti, tj. u pracu da i s v a k i k o t a r s k i s u d , koji je primio smrtovnicu
(potpunu ili nepotpunu), ili izvještaj o smrti neke osobe (izvod iz matične
knjige umrlih, ili javnu ispravu kojom se dokazuje smrt neke osobe),
može izvršiti ili narediti, po službenoj dužnosti ili na prijedlog, vršenje
popisa i procjene one imovine koja se nalazi na njegovom području. Ovo
pogotovu u slučajevima kad se još ne zna koji će sud postupati kao osta-
vinski sud (čl. 191. st. 2, 3 i 4 ZN), ili ako se radi o imovini koja je pripa-
dala stranom državljaninu koji je umro na području SFRJ i ovdje ostavio
imovinu. Na sličan način postupit će se ako se iz drugih okolnosti
pojavi potreba za popisom i procjenom imovine (čl. 204. st. 2 ZN).
Popis i procjena imovine mogu se vršiti i b e z odluke suda, i to
prilikom s a s t a v l j a n j a s m r t o v n i c e . U tom slučaju popis i pro-
cjenu može izvršiti i s a s t a v l j a č smrtovnice (matičar) ako je na to
ovlašten, s obzirom na to da je i on službenik narodnog odbora općine (čl.
201. st. 1 ZN).
2. Po odluci s u d a popis će se izvršiti po s l u ž b e n o j d u ž.njž.S,ti-
ako je u pitanju zaštita prava i interesa kojeg n a s l j edjLJJLa:
a) ako se ne zna da li ima nasljednika (čl. 133. st- 1, 134. st. 1, 219.
st. 1 ZN i čl. 48. st. 1 OZOS-a);
b) ako se ne zna za boravište nasljednika (čl. 134. st. 1, čl. 219. st. 3.
i 4 ZN i čl. 46. OZOS-a);
c) ako su nasljednici osobe koje nisu nikako ili nisu potpuno spo-
sobne da se s a m e s t a r a j u o svojim poslovima zbog maloljetnosti (čl.
1. st. 1 OZOS-a), duševne bolesti (čl. 42. st. 2 OZOS-a u vezi s čl. 39.
OZOS-a) ili iz drugih okolnosti (čl. 47. OZOS-a);
d) ako ostavinu treba predati društvenoj organizaciji (čl. 87. st. 1 i 2
ZN), ili narodnom odboru (čl. 233. ZN). Isto vrijedi ako se ma i jedan dio,
a ne cijela ostavina, predaju narodnom odboru ili društvenoj organi-
zaciji;
e) u drugim opravdanim slučajevima (ako je npr. ostavilac strani
državljanin umro na teritoriju SFRJ).

1
Vidi B 1 a g o j e v i ć, op. cit, str. 374.

666
 Član 197

Popis i procjena izvršit će se po službenoj dužnosti ako se u pogledu

ma i^ednog nasljednika pojave razlozi za izvršenje popisa.
3. Ostavinski s u d može odlučiti da se, pored slučajeva navedenih
u st. 1 ovog člana, izvrši popis i procjena ostavinske imovine n a z a-
htjev stranaka ili zainteresiranih osoba. Takav zahtjev mogu staviti
nasljednici, legatari i vjerovnici umrlog.
Vjerovnici mogu zahtijevati popis i procjenu i u slučaju ako im je
već protekao rok od tri mjeseca za podnošenje zahtjeva za odvajanje
ostavine u smislu odredbe čl. 146. st. 1 ZN. U pogledu ovako procijenjene
a neodvojene imovine, vjerovnici nemaju prava spomenuta u čl. 146. st. 2
i 3 ZN, pa ne mogu naknadno, nakon proteka navedenog roka, tražiti
odvajanje ostavine od imovine nasljednika.
Zahtjevi za odvajanje ostavine od strane vjerovnika (u smislu čl.
146. ZN) i zahtjevi za izdvajanje predmeta kućanstva (čl. 38. ZN),(2) za-
htjevi za uzimanje raspolaganja izvršenih oporukom uslijed povrede
nužnog dijela (čl. 39. ZN) sadrže u sebi istovremeno i zahtjev za popis
i procjenu ostavinske imovine, jer se bez ovoga ne bi moglo izvršiti iz-
dvajanje ili odvajanje ostavine, a niti utvrđenje obračunske vrijednosti
ostavine radi ostvarenja prava na nužni dio.
S obzirom na prijelaz ostavine na nasljednike ipso iure u času smrti
ostavioca, u našem nasljednom pravu nema uvjetne nasljedničke izjave
(cum beneficio inventarii), kao što su je poznavali bivši OGZ (§ 802) i
bivši vanparnični postupak (§ 69. st. 1 VP), kada je samo davanje takve
(uvjetne) nasljedničke izjave uključivalo zahtjev za popis i procjenu
ostavine.
Uvjetne nasljedničke izjave po Zak. o nasljeđivanju (čl. 139. st. 1)
nisu dopuštene. Popis i procjena ostavinske imovine, koji bi bili izvršeni
na zahtjev nasljednika, nemaju karakter instituta uvjetne nasljedničke
izjave i ne utječu na opseg nasljednikove odgovornosti budući da na-
sljednik uvijek odgovara za ostaviočeve dugove svojom imovinom do
visine vrijednosti naslijeđene imovine (čl. 145. ZN), tj. vrijednosti koju
je imala u času prijelaza na nasljednike (čl. 135. ZN).
Nasljednici koji su se o d r e k l i nasljedstva prije izvršenog popisa
i procjene ne mogu tražiti da se izvrši popis i procjena ostavine budući da
su izjavom o odricanju (čl. 136. ZN) izgubili pravo zahtijevati ostavinu
i sva nasljednopravna ovlaštenja imovinskog karaktera.
4. Popis i procjena ostavine mogu se vršiti prilikom s a s t a v l j a -
nja s m r t o v n i c e i bez sudske odluke na z a h t j e v nasljednika ili
legatara, a bez obzira tko sastavlja smrtovnicu (čl. 193. i 195. st. 1 ZN).
Vjerovnici nisu ovlašteni da neposredno od sastavljača smrtovnice zahti-
jevaju vršenje popisa i procjene prilikom sastavljanja smrtovnice. Sa
svojim zahtjevom moraju se obratiti sudu i od njega tražiti da naredi
vršenje popisa i procjene.(3)
2
Budući da se tek na osnovu popisa i procjene može ustanoviti da li ima
osnova za izdvajanje, koju imovinu i u kom opsegu treba izdvojiti (čl. 37. ZN).
Ovo stoga što i ova imovina spada u nasljedničku zajednicu sve dok iz ove
ne bude izdvojena. Tako R a j a č i ć , Stvarno pravo, Zagreb, 1956. (litograf.
izdanje), str. 75.
•'»Objašnjenja«, str. 169; protivno B l a g o j e v i ć , op. cit., str. 374.

667
Član 197—198.

Zahtjev za izvršenje popisa i procjene prilikom sastavljanja smrtov-

nice podnosi se neposredno s a s t a v l j a č u smrtovnice (sudu, sudskom
službeniku, po čl. 195. st. 1 ZN), ili matičaru (po čl 193. ZN). Zahtjev da
se prilikom sastavljanja smrtovnice izvrši popis i procjena ostavine može
se podnijeti i narodnom odboru općine- budući da su službenici toga od-
4
bora nadležni za izvršenje popisa i procjene.( ) To, međutim, neće biti
potrebno ako je narodni odbor općine ovlastio svog matičara da vrši
popise i procjene, s obzirom da je matičar također službenik narodnog
odbora općine (čl. 201. st. 1 ZN), iako sa specijalnom funkcijom i određe-
nim djelokrugom rada.
5. Sud je ovlašten da vršenje popisa i procjene ostavine povjeri
svom službeniku u povodu p r i g o v o r a na popis ili procjenu koju su
izvršili službenici narodnog odbora ako to smatra za potrebno (čl. 222.
st. 2 ZN) kao i kad po službenoj dužnosti ili na prijedlog zainteresiranih
osoba odluči da se izvrši popis i procjena. U svim ostalim slučajevima,
kad izvršenje popisa i procjene nije obavezno ili nije zatraženo, a popis
i procjena nisu izvršeni, ostavinski sud može na temelju podataka zainte-
resiranih osoba sam utvrditi imovinu i njenu vrijednost koja ulazi u osta-
vinu (čl. 222. st, 2 ZN).
Nakon što je smrtovnica sastavljena i dostavljena ostavinskom sudu,
nasljednici i legatari ne mogu tražiti od matičara ili od narodnog odbora
općine da se n a k n a d n o izvrši popis i procjena ostavinske imovine.
Takvi zahtjevi mogu se podnositi samo o s t a v i n s k o m s u d u . Na-
rodni odbor nije ovlašten da sam u ovakvim slučajevima naredi ili izvrši
popis i procjenu, budući da o zahtjevima za naknadnim popisom i procje-
nom ostavinske imovine odlučuje uvijek ostavinski s u d .
U izuzetnim slučajevima kad je neophodno potrebno poduzeti p r i -
v r e m e n e mjere za o s i g u r a n j e ostavine (čl. 204. ZN) sastavljač
smrtovnice ili narodni odbor mogu ne čekajući naredbu suda i prijedlog
stranaka, po s l u ž b e n o j d u ž n o s t i izvršiti popis i procjenu one
ostavinske imovine u pogledu koje se poduzimaju privremene mjere za
osiguranje ili očuvanje ostavine. Naročito ako se bez popisa i procjene ne
bi kasnije moglo utvrditi opseg odgovornosti postavljenog čuvara, ili ako
treba sačuvati d o k a z o stanju i vrijednosti ostavine.
Sudska praksa
Ako su nasljednici maloljetni, popis i procjena po čl. 191. stav 1 ZN obli-
gatorni su (Rješenje Vrhovnog suda NR Slovenije Gs rev. 131/59 od 4. IX
1959. Poročilo 1959/1, br. 8).

Što o b u h v a ć a popis
Član 198.
Popis će obuhvatiti cjelokupnu imovinu nepokretnu i pokretnu koja
je bila u posjedu umrlog u vrijeme njegove smrti.
Popis će obuhvatiti imovinu koja je pripadala umrlom a koja se
nalazi kod druge osobe, sa označenjem kod koga se nalazi ta imovina
i po kojem osnovu, kao i imovinu koju je držao umrli a za koju se
tvrdi da nije njegovo vlasništvo.
4
Tako Z u g 1 i a, nav. djelo, str. 59 in fine.

668
 Član 198.

U popisu imovine zabilježit će se potraživanja i dugovi umrloga, a

posebno i neplaćeni porez.

1. Prilikom p o p i s a imovine umrlog vrši se, u pravilu, istovremeno

i p r o c j e n a popisane imovine koja ulazi u ostavinu (čl. 200. ZN).
Predmeti koji ne u l a z e u ostavinu neće se procjenjivati (arg. a
contr. iz čl. 200. ZN), nego će se samo p o p i s a t i .
Popis i procjena su dvije posebne radnje. U pogledu predmeta koji
ulaze u ostavinu, istovremeno s popisom vrši s e i p r o c j e n a . Kako pro-
cjena imovine nije moguća bez popisa, to se imovina koja se procjenjuje
mora prethodno popisati. P r o c j e n a se, međutim, može izvršiti izvjesno
vrijeme n a k o n izvršenog popisa.^) Ovo će se najčešće odnositi na neke
predmete koji su bili samo popisani pa se naknadno ustanovilo da spa-
daju u ostavinu zbog čega je potrebno utvrditi njihovu vrijednost. Do
odvojene procjene od popisa može doći i Onda ako stranke prigovore
popisu ili samo procjeni imovine. U tom slučaju sud može narediti da
sudski službenik ponovno izvrši popis ili samo procjenu (čl. 222. st. 1 ZN),
ili oboje.
2. P o p i s imovine obuhvaća c j e l o k u p n u pokretnu i nepokretnu
imovinu ostavioca, koja je bila njegovo v l a s n i š t v o (ili suvlasništvo),
ili je bila u njegovom vlasničkom p o s j e d u . Popišat će se i ona imo-
vina koju je umrli d r ž a o po kom drugom pravnom osnovu. Imovina
koja spada u o s t a v i n u prilikom popisa mora se procijeniti, a imovinu
koja je vlasništvo trećih osoba, koju je umrli držao u posjedu, treba
samo popisati.
—, Kao v l a s n i š t v o ostavioca popišat će se samo n e p o k r e t n a
Jimovina koja je u zemljišnim knjigama u p i s a n a na imenu umrlog,
kao i ona koja na njemu n i j e bila u p i s a n a , ali koju je ostavilac
posjedovao kao svoje vlasništvo (vanknjižno vlasništvo), na temelju prav-
nog naslova na osnovu koga se stječe vlasništvo nekretnina. Popisom i
procjenom obuhvatit će se i ona imovina koju je ostavilac posjedovao bez
pravnog naslova kao pošten posjednik, a u pogledu koje još nije proteklo

t ijeme potrebno za stjecanje vlasništva putem dosjelosti.

3. Popis i procjena imovine vrši se prema s t a n j u i v r i j e d n o -
s t i koju je popisana i procijenjena imovina imala u času s m r t i osta-
vioca. I onda ako se popis i procjena ili samo procjena vrijednosti popi-
sane imovine vrše kasnije u toku ostavinskog postupka a ne neposredno
iza smrti ostavioca, popisom će se obuhvatiti imovina u s t a n j u u kome
se nalazila u č a s u s m r t i ostavioca. Vrijednost ostavine utvrđuje se
prema tom stanju i cijenama kakve su bile u času s m r t i ostavioca. Po-
boljšanje ili pogoršanje, odnosno porast ili pad vrijednosti imovine ne
utječe na popis i procjenu. U takvim slučajevima u popisu će se nazna-
čiti p r o m j e n e koje su nastale od momenta smrti ostavioca do časa
izvršenja popisa odnosno procjene, prema izjavama stranaka i svjedoka
koji sudjeluju u popisu, ili prema vlastitim zapažanjima organa koji
vrši popis.
4. Da bi popis i procjena bili potpuni, moraju obuhvatiti c j e l o -
k u p n u imovinu ostavioca (pokretnu ili nepokretnu), bez obzira gdje
se nalazi. Stoga se prilikom popisa mora označiti i mjesto gdje se imovina

B 1 a g o j e v i ć, nav, djelo, str. 375.

669
r Član 198.

nalazi, tko njome upravlja (nasljednik ili koji, staralac ili privremeni upra-
vitelj). Ovo je važno radi toga da bi se moglo odlučiti o potrebi raspra-
vljanja ostavine (čl. 216. st. 2 ZN) i odrediti mjesnu nadležnost ostavin-
skog suda ako ostavilac nije imao prebivalište ni boravište na području
FNRJ.
5. P o p i s o m treba obuhvatiti i onu ostaviočevu imovinu koja se
nalazi u posjedu koje d r u g e o s o b e po bilo kom pravnom temelju
(posluga, zalog, zakup, najam, itd.). U slučaju spora o tome da li je neka
imovina vlasništvo ostavioca i da li spada u ostavinu, treba i takvu imo-
vinu obuhvatiti popisom uz naznačenje osobe koja tvrdi da imovina ili
stvari ne spadaju u ostavinu. U zapisniku koji se sastavlja prilikom popisa
i procjene navest će se i razlozi osporavanja ako ih je stranka navela.
Na isti način će se postupiti ako je među nasljednicima s p o r n o da li i
u kome opsegu nekom od njih pripada pravo na izdvajanje (čl. 37. i 38.
ZN). Ako t r e ć a osoba ustvrdi da su popisane i procijenjene stvari nje-
zino vlasništvo, može svoje pravo vlasništva dokazivati u parnici.
Ostavinski sud odlučuje o tome da li i koji predmet treba unijeti u
popis i procijeniti. Ako je vlasništvo osporeno, sud će uputiti stranke na
p a r n i c u (čl. 225. tač. 1. i 2. i čl. 226. st. 1 ZN) i p r e k i n u t i ostavin-
sku raspravu.
Stvari koje su d a r o v a n e za slučaj smrti ne smatraju se sastavnim
dijelom ostavine, pa se samo popisuju, a ne procjenjuju.
Isto se tako samo p o p i s u j u stvari i prava koja su predmet ugo-
vora o doživotnom u z d r ž a v a n j u (čl. 122. ZN). Naime, spomenuti
ugovor nije ugovor o nasljeđivanju, nego ugovor o otuđenju stvari uz
naknadu.
Ne p o p i s u j e se imovina koju je ostavilac za života ustupio i ras-
podijelio svojim potomcima ili bračnom drugu (čl. 111. ZN), budući da
ova imovina ne ulazi u ostavinu (čl. 114. st. 2 ZN), a u pravilu, nije se
nalazila u posjedu ostavioca.
6. P o t r a ž i v a n j a i d u g o v i umrlog, ne popisuju se nego se
mr.raju samo »zabilježiti«, pri -čemu treba navesti podatke o dužnicima
odnosno vjerovnicima ostavioca, o v i s i n i potraživanja i dugovanja
za svakog od njih, o pravnom osnovu na kome se temelje, kao i eventu-
alno čime je i na koji način osigurana njihova realizacija (mjenično po-
kriće, polog, zalog i si.).
Podaci o neplaćenom p o r e z u unose se u popis tako, što će pored
visine neplaćenog poreza trebati navesti i poreski osnov, kao i vrijeme
dospjelosti (postanka) poreske obaveze.
N a č i n popisivanja i procjene regulirani su odredbama čl. 199. i 200.
ZN, a sam postupak oko procjene odredbama čl. 201. do 203. ZN.
Sudska praksa
1. Vlasnici imovine, popisane u ostavim trećih osoba, ne gube svoje pravo
na toj imovini ako je ona predana nasljednicima kao imovina ostavioca,
makar u toku ostavinskog postupka nisu svoje pravo isticali (Vrhovni sud
AP Vojvodine Gž 1222/55, Glasnik, br. 8/56, str. 35).
2 Kada su pokretnine ostavioca postojale u času njegove smrti, tada za
odluku o ustanovljenju imovine, t. j. da te pokretnine spadaju u ostavinsku
imovinu, nije odlučeno to, što ih je eventualno koji od sunasljeđnika poslije
smrti ostavioca otuđio (Rješenje Okružnog suda Zagreb Gž 6695162 od 17. I
1963).

670
 Član 199.

Način popisivanja
Član 199.
Pokretne stvari popisuju se po vrsti, rodu, broju, mjeri i težini lii
pojedinačno.
Nekretnine popisuju se pojedinačno sa označenjem mjesta gdje se
nalaze, kulture zemljišta, i zemljišno-knjižnih podataka ako su poznati.

1- Pod pojmom p o k r e t n i h stvari Ureba razumjeti i p a p i r e

od vrijednosti, kao i p o t r a ž i v a n j a ostavioca.
V r i j e d n o s n i papiri, koji spadaju u ostavinu, popisuju se po
njihovoj vrsti, nominalnoj vrijednosti, visini kamata, a oni koji se amor-
tiziraju u određenim anuitetima još i označavanjem broja i serije nepc-
ništenih kupona te pojedinačnom i skupnom nominalnom vrijednošću
(obveznice) sa stanjem na dan smrti ostavioca.
Prilikom popisivanja p o t r a ž i v a n j a što ih je umrli imao, treba
navesti ime dužnika, njegovo boravište, dan izdavanja zadužnica i dru-
gih isprava koje se odnose na ta potraživanja, iznos glavnice, visine ka-
mata, kamate koje su do dana smrti dospjele a nisu isplaćene, kao1 i način
na koji su tražbine osigurane. Popisom treba na sličan način obuhvatiti
štedne i druge uloge koje je ostavilac imao (ulozi u kasi uzajamne pomoći
i si.). Banke, štedionice i ostale ustanove, dužne su na zahtjev ostavin-
skog suda dati podatke o imovini ostavioca koja je kod njih ostavljena
na čuvanje.
Nenaplativa kao i sporna potraživanja treba također obuhvatiti po-
pisom. U popisu treba navesti razloge zbog kojih su osporena, kao i
stranku koja ih osporava. To isto vrijedi i u pogledu tvrdnje da potraži-
vanje ne postoji ili da nije naplativo.
Unošenjem potraživanja, dugovanja i ostale imovine u popis ne osni-
va se još dužnost nasljednika, odnosno dužnika da dug priznaju, odnosno
da potraživanje namire. Vjerovnici se time ne oslobađaju dužnosti da
dokažu opstojnost svoga potraživanja, osim ako ga nasljednici izričito
ne bi priznali.
2. Zem 1 j i š n e p a r c e l e popisuju se, u pravilu, označavanjem
topografskog (katastarskogi broja pod kojim je parcela ucrtana u kata-
starskoj (zemljišnoj) mapi; nazivom parcele, ako ga ima, odnosno nazivom
rudine (potesa) kako je parcela upisana u katastarskim posjedovnim listo-.,
vima ili uobičajenim nazivom po kome se odnosnaparcela može razli-
kovati od drugih parcela; površine odnosno dimenzije parcela (u četvor-
nimTivajjma,' ili kvadratnim metrima i s1 )••; >"itnrp (nrar,^ai_^2ĆIll2Jl_-
pašnjak,JUvada. šuma, vinograd dvorište i pi.). Pnri »kultumm« parcela
treba razumjeti klasifikaciju zemljišta kojom se parcela označuje u
zemljišnim knjigama ili kgtasfor^jiglD—IIOSjVp^vnpEn fetu, a pr p r n ;v~fak~
tičnom starrju~aEo~s"e oncTrazlikuje od podataka u zemljišnim knjigama^
ili katastru^
Označavanje m j e s t a gdje se parcela nalazi dolazi u obzir ako još
nema određenog topografskog broja (kod cijepanih parcela), ili se za taj
broj ne zna. U tome slučaju parcela će se označiti o p i s n o , navođenjem
podataka o susjednim česticama i njihovim vlasnicima, udaljenošću od

671
Član 199 — 200.

stalnih (fiksnih) tačaka (cesta, put, goniometrički ili triangulacioni znak,

međašni znak, itd.), položaju i pravcima prostiranja (sjever, jug, i t. si.).
Zemljišnoknjižni podaci, u pravilu, pored oznake parcela, sadrže
broj zemljišnoknjižnog uloška i naziv katastarske općine, zemljišne knji-
ge gdje se parcela nalazi upisana, ili je bila upisana (u slučaju da su ze-
mljišne knjige uništene).
Ako je parcela u p i s a n a u zemljišnim knjigama, qgtayjggM_sH^
m o ž e o d zemljišnoknjižnog suda zatražiti dostavljanje zemljilnoknjižnog
i"z~v"a t k a bez obzira da li su_zemljišne parcele upisane na imenu, ostavir„
oća~TK"na™SnerTu kc^e diFuge osobe.
Ako je predmet nasljeđivanja i popisa z g r a d a , u popisu treba
navesti podatke o tome gdje se zgrada nalazi, da li je građevinsko ze-
mljište na kome je zgrada sagrađena nacionalizirano, u čiju je korist
ostavljeno pravo korištenja ove parcele i podatke.o tome pravu. Zatim
da li zgrada po svojim osobinama spada među porodične stambene zgra-
de (čl. 2. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog ze-
mljišta). Ako je predmet nasljeđivanja p o s e b n i d i o zgrade ili stan,
u popisu se mora navesti da li je taj dio ili stan u zgradi koja je naciona-
lizirana, kao i podatke o izuzimanju ispod nacionalizacije i pravnom
osnovu na temelju koga je izvršeno izuzimanje, da li je ono trajno ili pri-
vremeno (u pogledu poslovnih prostorija), i t. si. U ovim slučajevima po-
trebno je popisu priložiti izvod iz javnih knjiga koje se vode za eviden-
ciju vlasništva na zgradama, kao i odgovarajuće odluke i isprave u prije-
pisu.

Procjena popisane imovine

Član 200.
Prilikom vršenja popisa imovine istodobno će se naznačiti vrijednost
pojedinih pokretnih i nepokretnih stvari koje ulaze u ostavinu.

Procjena ostavine vrši se, u pravilu, i s t o v r e m e n o sa popisom.

U opravdanim slučajevima može se izvršiti samo popis bez procjene (u
svrhu evidentiranja imovine koja ne ulazi u ostavinu), kao što se može
naknadno izvršiti samo procjena. To osobito vrijedi ako postoji p r i g o -
v o r stranaka na popis ili procjenu koju je izvršio službenik narodnog
odbora (čl. 201), s obzirom da stranke mogu prigovoriti samom popisu
ili samoj procjeni, ili jednom i drugom (čl. 222. st. 1 ZN).
Sud može odrediti da se popisane stvari još i n a k n a d n o p r o c i -
j e n e . Ovo naročito onda ako je potrebno da procjenu izvrši vještak
(stručnjak) do koga je teže doći u času vršenja popisa i procjene (ako se
radi o predmetima od umjetničke, historijske ili kulturne vrijednosti,
o dragocjenostima i si.).
Procjena se vrši prema s t a n j u popisanih predmeta u kome su
bile na dan s m r t i ostavioca (čl. 33. st. 2 ZN), bez obzira što su od toga
vremena pa do časa popisa, odnosno procjene (ako se ona vrši odvojeno)
promijenile svoj izgled, stanje ili sastav. Promjene koje su nastale moraju
se konstatirati u popisu odnosno zapisniku koji se sastavlja prilikom
popisa.

672
 Član 200 — 201.

Vrijednost popisanih stvari utvrđuje se prema p r o m e t n o j

v r i j e d n o s t i koju su imale u času s m r t i ostavioca. Po potrebi pro-
cjena će se izvršiti uz sudjelovanje vještaka (čl. 201. st. 3 ZN).
Utvrđivanje vrijednosti popisanih stvari treba da bude specificirano,
i to ne samo tako što će se svaka stvar, predmet (pokretna, nepokretna,
potraživanje), koji ulaze u ostavinu označiti p o j e d i n a č n o svojom
vrijednošću, već treba navesti i osnov, mjerilo po kome je neka stvar
procijenjena na navedeni način i u označenoj visini. (')
P o t r a ž i v a n j a i d u g o v i u stranoj valuti odnosno plaćevnim
sredstvima koja glase na stranu valutu (npr. ček), imaju se označiti u
nominalnoj vrijednosti, kao i prema vrijednosti u domaćoj valuti po kurs-
noj vrijednosti (službenom tečaju) koju su imale na dan s m r t i ostavioca.

Tko vrši p o p i s i p r o c j e n u

Član 201.
Popis i procjenu imovine vrši službenik narodnog odbora općine
(građa).
Popis i procjenu imovine može izvršiti i službenik suda koga sudac
odredi.
Popis i procjena vrši se u prisutnosti dva punoljetna građanina, a kad
je to potrebno i uz sudjelovanje vještaka.
Popisu i procjeni može prisustvovati svaka zainteresirana osoba.

1. Koji će službenik narodnog odbora općine izvršiti popis i procjenu

određuje narodni odbor. U tu svi-hu on može unaprijed odrediti jednog
ili više svojih službenika koji će stalno vršiti popise i procjene u svim
slučajevima kad ostavinski sud naredi da se izvrši popis ili procjena (čl.
197. st. 1 i 2 ZN), ili kad to zatraži koji od nasljednika ili zapisovnika
(čl. 197. st. 3 ZN) (prilikom sastavljanja smrtovnice). U ovom slučaju
nadležni matičar ili matičar (ili sud) kome je povjereno da sastavi smr-
tovnicu obavijestit će narodni odbor o zahtjevu nasljednika da se izvrši
popis i procjena ostavinske imovine.
Službenik narodnog odbora kome je povjereno da izvrši popis i pro-
cjenu ostavine nema svojstvo sudskog izaslanika. Uslijed toga za svoj
rad odgovara narodnom odboru koji ga je odredio. To vrijedi i onda ako
je izvršenje popisa i procjene naredio ostavinski sud". Ako ostavinski sud
nije zadovoljan s načinom na koji su popis i procjena izvršeni, ili ako
stranke p r i g o v o r e popisu i procjeni (čl. 222. st. 1 ZN), može, ako to
smatra za potrebno, narediti da s u d s k i službenik ponovno izvrši popis
i procjenu ili oboje (čl. 222. st. 1 i 201. st. 2. ZN).
Narodni odbor određuje svog službenika da izvrši popis i procjenu
ostavine, u pravilu, na zahtjev ostavinskog suda (čl. 197. st. 1 i 2 ZN),
na traženje sastavljača smrtovnice, ili na zahtjev nasljednika ili legatara
u toku sastavljanja smrtoviaice (čl. 197. st. 3 ZN). Izvan ovih slučajeva,
osim u hitnim slučajevima kad je ovlašten da poduzme privremene mjere

Blagoj ević, nav. djelo str. 377.

Zakon o nasljeđivanju s komentarom 673

Član 201.

za osiguranje ostavine (čl. 204. st. 1 ZN), narodni odbor općine nije ovla-
šten da po vlastitoj inicijativi ili na zahtjev nasljednika ili zainteresira-
nih osoba odredi izvršenje popisa ili procjene, odnosno da pristupi
izvršenju popisa ili procjene. Takav popis i procjenu ostavinski sud
nije dužan uzeti u obzir.
Narodni odbor može ovlastiti matičara da vrši popis i procjenu.
Kod popisa i procjene cjelokupne ostavinske imovine može sudjelo-
vati više narodnih odbora ako imovina leži na području više općina, u
kome se slučaju popisuje i procjenjuje imovina po dijelovima gdje se
nalaze.
2. Sud može odrediti da popis ili procjenu, ili oboje, izvrši s u d s k i
službenik u slučaju kad s obzirom na sastsv ostavine, smatra da popis
i procjenu ne bi mogao uspješno obaviti službenik narodnog odbora opći-
ne, ili kad nije zadovoljan s načinom na koji su popis i procjena izvršeni-
Ako su stranke p r i g o v o r i l e popisu i procjeni imovine koju je oba-
vio službenik narodnog odbora, ostavinski sud može odrediti da sudski
službenik p o n o v n o izvrši popis i procjenu (čl. 222. st. 1 ZN). U ovom
slučaju sud ne može popis i procjenu povjeriti službeniku narodnog
edbora.
3. Prisustvo dvojice punoljetnih (i poslovno sposobnih) građana oba-
vezno je bez obzira da li popis i procjenu vrši službenik općine ili služ-
benik suda. Građani koji prisustvuju popisu imaju svojstvo s v j e d o k a
radnji koje se prilikom popisa vrše.O) Oni jamče da je u popis unesena,
odnosno procijenjena sva imovina koja im je pokazana da su vještaci
procijenili vrijednost pojedinih predmeta na iznose i na način označen
u popisu, kao i o tome koji su prigovori prilikom, popisa ili procjene
istaknuti od strane prisutnih osoba, te tko je prisustvovao popisu i pro-
cjeni.
Sud će prema potrebi odrediti jednog ili više v j e š t a k a , iz popisa
stalnih sudskih vještaka, ili ih ad hoc imenovati da sudjeluju u procje-
njivanju ostavinske imovine, ako smatra da je vrijednost imovine nemo-
guće utvrditi bez mišljenja vještaka. Sud može ovlastiti službenika koji
vrši popis i procjenu da sam izabere vještake sa popisa stalno utvrđenih
vještaka. Nema zapreke da vještake predlažu sporazumno i sami na-
sljednici.
4. Pod zainteresiranim osobama treba razumjeti s t r a n k e , u č e s -
n i k e ostavinskog postupka (u smislu čl. 184. ZN), kao i v j e r o v n i k e
ostavine i ostavioca. I vjerovnici nasljednika mogu se smatrati zaintere-
siranim osobama, s obzirom da mogu imati određeni interes da se imo-
vina njihovog dužnika (nasljednika) poveća nasljedstvom. Saznanje o
vrijednosti nasljednog dijela koji je pripao njihovom, dužniku može im
biti od koristi radi eventualnog pobijanja raspolaganja kojima bi dužnik
mogao umanjiti svoju imovinu i tako nanijeti štetu njihovim (vjerovniko-
vim) imovinskim interesima.
1
B l a g o j e v i ć , nav. djelo, str. 375, smatra da kao svjedoci popisa i
procjene mogu sudjelovati i sami nasljednici ili legatari, što bi bilo u suprot-
nosti sa svrhom koja se htjela postići, prisustvo dvojice građana, koji nisu
interesiram, garantira objektivnost popisa i procjene.

674 •
 Član 201.

Da bi se omogućilo prisustvovanje zainteresiranih osoba kod popisa

i procjene, službenik kome je povjereno izvršenje popisa i procjene dužan
je o b a v i j e s t i t i ih o mjestu, danu i času izvršenja popisa i procjene
i pozvati da ovim radnjama prisustvuju.
O izvršenju popisa i procjene sastavlja se z a p i s n i k u kome se
navode podaci (čl. 202. ZN) o tome gdje je, kada i u koje vrijeme izvršen
popis i procjena, tko ga je naredio odnosno zatražio (čl. 197. st. 1, 2 i 3
ZN), tko je sudjelovao u popisu, što je sve popisano i procijenjeno uz
pojedinačno navođenje predmeta po vrsti, rodu, broju, količini, mjeri
i težini (čl. 199. st. 1 i 2 ZN), s t a n j u ovih predmeta u času smrti osta-
vioca i u času popisa i procjene, te s kojom je vrijednošću procijenjena
svaka pojedina stvar. U zapisniku treba navesti kod koga su popisani
predmeti ostavljeni na čuvanju, koje su mjere poduzete u pogledu pred-
meta za čije držanje, čuvanje ili prijavljivanje postoje posebni propisi
(čl. 203. ZN), odnosno mjere za osiguranje ostavine (čl. 204. ZN). Zapis-
niku će se priložiti odvojeni popisi pojedinih predmeta po vrstama i
grupama koji sa zapisnikom čine jednu cjelinu ako su zbog većeg broja
predmeta bili posebno sastavljeni.
Zapisnik i odvojene popise potpisuju: službenik kome je povjereno
izvršenje popisa i procjene, građani i vještaci koji su popisu i procjeni
prisustvovali. Zapisnik mogu potpisati i zainteresirane osobe koje su
sudjelovale kod obavljanja popisa i procjene.
Potpisom zapisnika zainteresirane osobe ne preuzimaju na sebe ni-
kakve obaveze odnosno prava, niti njihov potpis znači priznanje nekog
prava ili obaveze. Zainteresiranim osobama pripada pravo da naknadno
stave svoje p r i g o v o r e na izvršeni popis i procjenu (čl. 222. st. 1 ZN).
5. U zakonu nema izričitog propisa kojim bi bila regulirana o v l a -
š t e n j a službenika kojem je povjereno izvršenje popisa i procjene. Sva-
kako je dužnost organa koji vrši popis i procjenu da se potpuno obavi-
jesti o s t a n j u imovine i gdje se ona nalazi, te da se pobrine da se sva
imovina n a đ e i popiše. U tom nastojanju može tražiti uvid u spise
i isprave koje se nađu u ostavini, može pribavljati potrebne podatke kod
organa za vođenje katastra zemljišta i zgrada, poreskih organa, nasljed-
nika, srodnika, ukućana i drugih osoba. Može otvarati i pregledati pro-
storije, kase, ormare, ladice, pretince, radi pronalaženja imovine i isprava.
Ako službenik koji vrši popis i procjenu naiđe na p r o t i v l j e n j e
nasljednika ili osoba koje drže ostavinu, može dozvolom suda, upotrijebiti
odgovarajuća prisilna sredstva (nasilno otvaranje prostorija i si.) ako bi
ga tko sprečavao u radu, a uslijed toga bi bilo opasnosti od odlaganja
započete ili poduzete radnje popisivanja ili procjene. Razumije se da se
ove radnje moraju obaviti u prisutnosti građana (čl. 201. st. 3 ZN), a na-
silno otvaranje prostorija treba izvršiti pozvani stručnjak, uz eventualno
sudjelovanje vještaka. Po potrebi, organ koji vrši popis ovlašten je da
uz prethodnu dozvolu organa, po čijem nalogu vrši popis i procjenu (suda
ili narodnog odbora), zatraži neposrednu p o m o ć organa javne sigur-
nosti radi sprečavanja otpora kad je takva mjera po propisima koji vri-
jede za postupak izvršenja predviđena.
Organ koji vrši popis i procjenu ostavine nije ovlašten da r a s p o -
laže predmetima ostavine. On ne može u tom pravcu izdavati naredbe:

675
Član 201 — 203.

napose nije ovlašten predavati pojedine stvari onima koji zahtijevaju

da im se izruče (bez obzira na pravni naslov toga zahtjeva), a pogotovo
ne može za sebe ili koga drugog bilo što pribavljati ili uzimati iz ostavine.
0 svim ovim zahtjevima nadležan je da odluči ostavinski sud.

Dostavljanje popisa i procjene sudu

- Član 202.
Narodni odbor općine (građa) čiji je organ izvršio popis i procjenu
ostavine dostavit će podatke o izvršenom popisu i procjeni ostavinskom
sudu.

1. Popis i procjena ostavine dostavljaju se o s t a v i n s k o m s u d u .

Ako je popis i procjenu izvršio sudski službenik, dostavljanje se vrši
neposredno. Ako je popis i procjenu izvršio službenik narodnog odbora
općine, popis i procjena dostavljaju se odnosnom organu općine, koji će
podatke o popisu i procjeni dostaviti ostavinskom sudu. Ako nije poznato
koji će sud postupati kao ostavinski sud, popis i procjena dostavit će se
onom kotarskom sudu koji mjesno nadležan za njegovo područje, koji će
ako nije sam nadležan za raspravu ostavine, popis i procjenu dostaviti
ostavinskom sudu.
Iako nadležni organ općine vrši nadzor nad radom svog službenika
kome je povjerio izvršenje popisa- i procjene ostavine, te materijalno
odgovara za štetu koju bi njegov slubžbenik svojim radom nanio građa-
nima pri vršenju službe, ipak nije ovlašten da odlučuje o p r i g o v o -
r i m a i prijedlozima zainteresiranih osoba, koji se odnose na popis
1 procjenu (CL 222. st. 1 ZN). Sve podneske koji bi mu bili upućeni u vezi
ili u povodu popisa i procjene, općinski organ dužan je dostaviti ostavin-
skom sudu.
Prilikom dostavljanja popisa i procjene, nadležni općinski organ du-
žan je upoznati ostavinski sud sa svim privremenim mjerama koje je po-
duzeo u svrhu čuvanja i osiguranja ostavine (čl. 204. st. 1 ZN).
2. Prema odredbi čl. 2 st. 1 Uredbe za izvršenje Zakona o porezu na
nasljedstva i porezu na darove (SI. list FNRJ br. 28/57), organ koji je
izvršio popis i procjenu ostavine, dužan je istodobno kad sudu predaje
zapisnik o popisu dostaviti jedan primjerak zapisnika o popisu ili ovjeren
prijepis zapisnika i f i n a n c i j s k o m o r g a n u narodnog odbora op-
ćine na čijem je području ostavilac imao prebivalište u času smrti ili pro-
glašenja za umrlog, odnosno na čijem se području nalazi najveći dio
ostavine.

Postupak sa p r e d m e t i m a za koje postoje posebni

propisi
Član 203C
Kad se u ostavini pronađu predmeti za čije držanje, čuvanje ili pri-
javljivanje postoje posebni propisi, s njima će se poslije izvršenog popisa
postupiti po tim propisima.

676
 Član 203.

1. U pogledu prijavljivanja i obaveznog otkupa deviza, valuta i

vrednota vrijede propisi Zakona o reguliranju plaćevnog prometa s
inozemstvom (Devizni zakon), objavljen u SI. listu FNRJ br. 86/46.
Po propisima spomenutog zakona (čl. 6. tač. 1—3) pod d e v i z a m a
razumijevaju se sve t r a ž b i n e u i n o z e m s t v u po bilo kome teme-
lju, u bilo kojoj valuti bez obzira na način raspolaganja (čekovima, mjeni-
cama, uputnicama, kablogramima, nalozima, telefonskim nalozima i si.).
Pod v a l u t a m a razumijevaju se sve vrste e f e k t i v n o g s t r a n o g
novca, osim stranog kovanog zlatnog novca koji se smatra plemenitim
kovinama. Pod v r e d n o t a m a razumijevaju se i sve vrste v r i j e d-
nosnih p a p i r a .
Kako cjelokupni plaćevni promet s inozemstvom, bez obzira da li se
ostvaruje pravnim poslovima u zemlji ili inozemtvu, koji se vrši u stra-
nim valutama, tražbinama i dugovima u stranoj valuti i ostalim vredno-
tama koje glase na stranu valutu, ili u domaćem novcu i ostalim vredno-
tama koje glase na domaći novac, podliježe deviznoj kontroli (po odred-
bama čl. 1, 2. i 3, 10, 11. i 8. Deviznog zakona), postoji o b a v e z a svih
organa i građana da Narodnoj banci FNRJ kao ovlaštenoj novčanoj
ustanovi, ponude na o b a v e z n i o t k u p sve količine deviza, valuta,
stranih vrednota i plemenitih kovina (čl. 11. Deviznog zakona i čl. 1. i 2.
Pravilinika o izmjeni i dopuni Pravilnika za izvršenje zakona o regulira-
nju platnog prometa sa inozemstvom — SI. list FNRJ br. 53/52). ^.
Cjelokupni platni promet s inozemstvom mora se, prema odredbi
čl. 6. Pravilnika za izvršenje Zakona o reguliranju platnog prometa sa
inozemstvom (SI. list FNRJ broj 73/45), vršiti preko ovlaštenog novčanog
zavoda. Prema odredbi čl. 8. tač. 2. istog Pravilnika, devize izdane u zemlji
mogu se realizirati u zemlji samo u s t u p a n j e m Narodnoj banci ili
ovlaštenim novčanim zavodima.
Prema odredbi člana 18. Uredbe o deviznom poslovanju (SI. list FNRJ
br. 2/61 od 18- I 1961), »Devize stečene u inozemstvu po bilo kom osnovu
moraju se unijeti u zemlju odmah po izvršenoj naplati. Naplata se mora
izvršiti odmah, a najkasnije u roku od 90 dana od dana izvršenog izvoza
robe — pri naplati potraživanja iz izvoza robe, odnosno od dana dospje-
losti potraživanja — pri naplati drugih potraživanja.«
Protuvrijednost za otkupljenu stranu valutu, devize i vrednote Na-
rodna banka stavlja na raspolaganje nasljednicima. Ako se prilikom
popisa i procjene ili poduzimanja mjera za očuvanje ostavine, u ostavini
nađu predmeti za koje je propisano da se moraju ponuditi na obavezni
otkup Narodnoj banci, sud je dužan popisati sve devize, stranu valutu
i vrednote po vrsti, količini i nominalnoj vrijednosti te ih zaprimiti u
s u d s k i p o l o g , a potom predati na čuvanje i otkup Narodnoj banci.
U tu svrhu donijet će posebno rješenje o osnivanju pologa. Protuvrijed-
nost u domaćem novcu čuvat će se u sudskom pologu po propisima koji
vrijede za rukovanje sudskim polozima.
Nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju, nasljednicima će se
izručiti odgovarajući iznosi gotovine, koji im pripadaju prema njihovom
nasljednom dijelu. Nasljednici ne mogu dobiti u ruke, a niti na bilo koji
drugi način raspolagati s devizama, stranom valutom i vrednotama.

677
 Član 203 — 204.

2. Posebni režim vrijedi za promet s p l e m e n i t i m k o v i n a m a

Pod plemenitim kovinama razumijevaju se (po čl. 2. sl.d Deviznog zakona)
zlato i platina s platinskom grupom metala (osmij, iridij, paladij, rutenij
i radij). Strani kovani zlatni novac, po propisima Deviznog zakona (čl. 6.
tač. 2). ne smatra se valutom nego plemenitom kovinom.
Ako se u ostavini nađu plemenite kovine i predmeti izrađeni od ovih
kovina, popišat će se i procijeniti, pa će ostavinski sud odlučiti o stavlja-
nju u sudski polog ili da se ostave nasljednicima na čuvanje. Ako sud ove
predmete stavi u sudski polog, dužan ih je predati Narodnoj banci FNRJ,
Glavnoj centrali u Beogradu, na osnovu tač. 1. Uredbe o postupku sa ple-
menitim kovinama i predmetima izrađenim od ovih kovina, koji se po
bilo kom temelju nalaze na čuvanju kod državnih organa (SI. list FNRJ
br. 60/47). Nakon svršetka ostavinskog postupka ovi predmeti izručit će
se nasljednicima, budući da plemenite kovine i predmeti izrađeni iz njih
ne potpadaju pod režim obaveznog otkupa.

Privremene mjere za osiguranje ostavi ne

Član 204.
Ako se ustanovi da nijedan od prisutnih nasljednika nije sposoban
da upravlja imovinom, a nema zakonskog zastupnika, ili ako su nasljednici
nepoznati ili odsutni, ili kad druge okolnosti nalažu naročitu opreznost,
narodni odbor općine (grada) predat će u hitnim slučajevima imovinu ili
njezin dio na čuvanje pouzdanoj osobi, i o tome će odmah obavijestiti
sud na čijem se području ta imovina nalazi, koji može ovu mjeru (izmi-
jeniti ili ukinuti.
Gotov novac, vrijednosne papire, dragocjenosti, uložne knjižice i
druge isprave treba u takvom slučaju predati na čuvanje sudu na čijem
se području nalazi imovina.
Ovaj sud obavijestit će ostavinski sud o svim mjerama za osiguranje
ostavine.

1. Nasljednici se.u pravilu, sami brinu o ostavini i u p r a v l j a n j u

ostavinskom, imovinom, od trenutka"smrti ostavioca. Od toga časa na-
sljednici postaju nosioci prava, nasljednopravnih ovlaštenja u pogledu
cijeTe, odnosno odreaenogdijela_ ostavine koja im pripada. Stvarne na-_
sljednika kako će upravljati ostavinom i njezinim dijelovima do svršetka
raspraveostavme odnosno do diobe (čl.J.47. i 148. ZN). Oni mogu ovlastiti
jednog između sebe ili treću osobu da upravlja cijelim ili određenim
dijelom ostavine, kao što mogu između sebe razdijeliti ostavinu i pojedine
stvari iz ostavine radi upravljanja.
Ako nasljednici nisu suglasni o načinu upravljanja ostavinom: odno-_
0
P
sno nashedstvom, osjavinsKi slld će na njihov zahtjev ili na zahtjev jed-
no^~TTašI]e5nika? postaviti privremenog u p r a v i t e l j a nasljedstvaJejT
O 148. st. 2 i~3 ZN) koji će u ime i za račun nasljednika upravljati našljecU
stvom. Za upravitelja može biti postavljen Koji od nasljednika ili više
,"uTtre£a_mn^Q
Privremeni upravitelj nasljedstva je mandator n a s l j e d n i k a i
njima je oagovoran. Ovlašten j e d a odobrenjem ostaviaskog suda raspo^

678
 Član 2041

laže stvarima iz ostavine, pati uvjetima određenim u čl. 148. st. 1 ZN- N. i,
Bitna razlika između s t a r a t e l j a ostavine i privremenog upravitelja [ja \
nasljedstva sastoji se JTome"lsto'*starateli a nstavfoepostavITa os t a v i n- n^_ V
s k i s u d (čl. 134, 205. ZN), a upravitelja nasljedstva .postavljaju samiii_
n a s l j e d n i c i . Samo izuzetno"~aTčo~nasljednici nisu složni o upravljanju
nasljedstvom ili ako to sami zatraže, upravitelja će postaviti ostavinski
sud (čl. 148. st. 2 ZN). I tako postavljeni upravitelj odgovoran je nasljed
nicima za svoj rad.
-i
f2JPostavljanje privremenog č u v a r a ostavine ili pojedinih stvari
fostavine dolazi u obzir u izuzetnim slučajevima koji se mogu pojaviti
I izvan slučajeva predviđenih u čl. 148. st. 2 ZN (neslaganje nasljednika):
ako nema nasljednika ili nema sposobnog nasljednika ili njegovog zakon-
skog zastupnika koji bi bio u stanju da upravlja ostavinom ili njezinim
dijelom, da je čuva i da s njome upravlja (poslovna nesposobnost ili od-
sutnost nasljednika, ili se za njih ne zna, ili kad druge okolnosti zahtije-
područja gdje leži ostavinska imovina, ovlašten je da ostavinu ili pojedine
vaju naročitu opreznost). U takvim slučajevima narodni odbor općine
stvari iz ostavine povjeri na privremeno č u v a n j e pouzdanoj osobi,
čuvaru. Narodni odbor ocjenjuje da li su ispunjeni uvjeti za primjenu
ovakve mjere osiguranja, koju može poduzeti po vlastitoj inicijativi, ili na
prijedlog kojeg nasljednika, zainteresirane, pa i nezainteresirane osobe.
3. Privremena mjera poduzeta za o s i g u r a n j e ostavine podliježe
ocjeni kotarskog suda nadležnog za područje dotične općine. Taj sud, koji
ne mora biti istovremeno i ostavinski, ovlašten je da poduzete mjere p r e -
i n a č i ili u k i n e. Tome sudu pripada pravo da i sam poduzima potrebne
mjere osiguranja ako ih je propustio poduzeti narodni odbor općine. To
proizlazi iz naravi stvari i ovlaštenja koja su dana svakom sudu na čijem
se području nalazi ostavina ili njezin dio ili pojedine stvari koje spadaju
u ostavinu.
4. P r i v r e m e n i č u v a r ostavine ili pojedinih stvari iz ostavine
nema ona ovlaštenja što ih ima privremeni upravitelj ostavine (postavljen
u smislu odredbe čl. 148. st. 2 i 3 ZN). Privremeni čuvar nije ovlašten
vršiti raspolaganja, a niti poduzimati akte tekuće uprave (čl. 148. st. 4 i čl.
138. st. 2 ZN). Ne može kod sebe držati određene predmete (gotov novac,
1
vrijednosne papire, dragocjenosti, uložne knjižice i druge važne isprave),
spomenute u st. 2 ovog člana, nego ih je obavezno dužan predati kotar-
skom sudu nadležnom za područje gdje se ta imovina nalazi ili gdje je
nađena da te stvari čuva u sudskom pologu (depozitu).
Ostavinski sud može u toku ostavinskog postupka preuzeti ulogu de-
pozitnog suda, pa može od dosadašnjeg depozitnog kotarskog suda zatra-
žiti da izvrši prijenos pologa, odnosno njegove vrijednosti u polog koji će
se osnovati kod ostavinskog suda. Ovo, međutim, nije ni obavezno ni
neophodno, s obzirom na to da depozitni sud posluje samo na temelju
naloga.odnosno odluka o s t a v i n s k o g suda.
O s t a v i n s k i sud može osobu, kojoj je narodni odbor općine ili
koji drugi kotarski sud povjerio na čuvanje ostavinu, postaviti za p r i -

679
\
Član 2041

laže stvarima iz ostavine, pon uvjetima određenim u čl. 148. st. 1 ZN-
Bitna razlika između s t a r a t e l j a ostavine i privremenog upravitelja
l d
nasljedstva sastoji se u iE ^^^
j^ s u d (čl. 134, 205. ZN), a upravitelj a nas^edstva^Boslavliaiu, sami_

I
n a s l j e d n i c i . Samo izuzetno~ako nasljednici nisu složni o upravljanju
nasljedstvom ili ako to sami zatraže, upravitelja će postaviti ostavinski
sud (čl. 148. st. 2 ZN). I tako postavljeni upravitelj odgovoran je nasljed-
mama za JF$ rad
f2JPosta vijanje privremenog č u v a r a ostavine ili pojedinih stvari
f ostavme dolazi u obzir u izuzetnim slučajevima koji se mogu pojaviti
| izvan slučajeva predviđenih u čl. 148. st. 2 ZN (neslaganje nasljednika):
ako nema nasljednika ili nema sposobnog nasljednika ili njegovog zakon-
skog zastupnika koji bi bio u stanju da upravlja ostavinom ili njezinim
dijelom, da je čuva i da s njome upravlja (poslovna nesposobnost ili od-
sutnost nasljednika, ili se za njih ne zna, ili kad druge okolnosti zahtije-
područja gdje leži ostavinska imovina, ovlašten ^e da ostavinu \\i pojedine
vaju naročitu opreznost). U takvim slučajevima narodni odbor općine
stvari iz ostavine povjeri na privremeno č u v a n j e pouzdanoj osobi,
čuvaru. Narodni odbor ocjenjuje da li su ispunjeni uvjeti za primjenu
ovakve mjere osiguranja, koju može poduzeti po vlastitoj inicijativi, ili na
prijedlog kojeg nasljednika, zainteresirane, pa i nezainteresirane osobe.
3. Privremena mjera poduzeta za o s i g u r a n j e ostavine podliježe
ocjeni kotarskog suda nadležnog za područje dotične općine. Taj sud, koji
ne mora biti istovremeno i ostavinski, ovlašten je da poduzete raj ere p r e -
i n a č i ili u k i n e. Tome sudu pripada pravo da i sam poduzima potrebne
mjere osiguranja ako ih je propustio poduzeti narodni odbor općine. To
proizlazi iz naravi stvari i ovlaštenja koja su dana svakom sudu na čijem
se području nalazi ostavina ili njezin dio ili pojedine stvari koje spadaju
u ostavinu.
4. P r i v r e m e n i č u v a r ostavine ili pojedinih stvari iz ostavine
nema ona ovlaštenja što ih ima privremeni upravitelj ostavine (postavljen
u smislu odredbe čl. 148. st. 2 i 3 ZN). Privremeni čuvar nije ovlašten
vršiti raspolaganja, a niti poduzimati akte tekuće uprave (čl. 148. st. 4 i čl.
138. st. 2 ZN). Ne može kod sebe držati određene predmete (gotov novac,
vrijednosne papire, dragocjenosti, uložne knjižice i druge važne isprave),
spomenute u st. 2 ovog člana, nego ih je obavezno dužan predati kotar-
skom sudu nadležnom za područje gdje se ta imovina nalazi ili gdje je
nađena da te stvari čuva u sudskom pologu (depozitu). . ' ••-
Ostavinski sud može u toku ostavinskog postupka preuzeti ulogu de-
pozitnog suda, pa može od dosadašnjeg depozitnog kotarskog suda zatra-
žiti da izvrši prijenos pologa, odnosno njegove vrijednosti u polog koji će
se osnovati kod ostavinskog suda. Ovo', međutim, nije ni obavezno ni
neophodno, s obzirom na to da depozitni sud posluje samo na temelju
naloga odnosno odluka o s t a v i n s k o g suda.
O s t a v i n s k i sud može osobu, kojoj je narodni odbor općine ili
koji drugi kotarski sud povjerio na čuvanje ostavinu, postaviti za p r i -

679
Član 204 — 205.

v r e m e n o g s t a r a t e l j a ostavine.^) U tome slučaju privremeni

čuvar preuzima sasvim drugu ulogu, pa se time mijenjaju i njegova
ovlaštenja.
5. Prilikom predaje imovine na privremeno čuvanje u smislu odred-
be st. 2 ovog člana, potrebno je izvršiti p o p i s , a po potrebi i procjenu
ako se radi o stvarima koje su lako pokvarljive i koje treba otuđiti, uko-
liko stvar (roba) nije na drugi način osigurana od kvarenja i propadanja.
Popis i procjena u ovakvim slučajevima vrši se po službenoj dužnosti i
bez posebne odluke ostavinskog suda '(dakle, mimo odredbe čl. 197. ZN).
Bez izvršenja popisa nije, naime, moguće izvršiti primopredaju stvari,
odnosno predaju u sudski polog. Sud koji preuzima stvari u polog ili po-
hranu, dužan je tom prilikom uvijek izvršiti popis i procjenu stvari koje
je primio na čuvanje. Ovaj popis služi kao dokaz o tome koje je stvari
i u kakvom stanju privremeni čuvar predao, a što je sud od njega primio.
6. Kotarski sud nadležan za područje gdje leže pojedine stvari osta-
vine, koji je naredio, odobrio, preinačio ili ukinuo mjeru osiguranja,
dužan je o svim svojim mjerama obavještavati o s t a v i n s k i sud.
Kotarski sud, koji nije ujedno i ostavinski sud, nije ovlašten da po-
stavlja privremenog staratelja ostavine. Sve dotle dok se ne utvrdi koji će
kotarski sud postupati kao ostavinski sud, nema mogućnosti da se postavi
privremeni staratelj ostavine. U takvim slučajevima postavit će se samo
p r i v r e m e n i čuvar.
Kotarski sud (ako nije ostavinski sud) može poduzimati samo privre-
mene mjere za o č u v a n j e ostavine u prethodnoj fazi postupka. On
nije ovlašten da u toku rasprave ostavine poduzima bilo kakve mjere (ni
po službenoj dužnosti, ni na prijedlog zainteresiranih osoba). Ovlaštenja
kotarskog suda po mjestu gdje se nalazi ostavinska imovina su p r i v r e -
m e n o g karaktera i traju dok se ne utvrdi koji će sud postupati kao
o s t a v i n s k i sud, odnosno dok određeni sud ne bude u mogućnosti da
postupa kao ostavinski sud (kad primi smrtovnicu). Od toga trenutka pa
dalje kotarski sud, koji nije ostavinski sud, može poduzimati samo one
mjere koje od njega zatraži ostavinski sud, pa u tom pogledu postupa kao
zamoljeni sud.
Samo izuzetno, sud koji nije ujedno i ostavinski sud može samo-
stalno poduzimati mjere osiguranja, koje su neophodne u slučajevima ako
bi zbog odlaganja ili čekanja na odluku ili intervenciju ostavinskog suda,
prava i interesi nasljednika i ostalih zainteresiranih osoba bili dovedeni
u o p a s n o s t (npr. kad se naknadno pronađe još neka imovina, ako taj
sud vrši poslove depozitnog suda i t. si.).

Postavljanje staratelja ostavine

Član 205.
Kad je po ovom zakonu potrebno postaviti privremenog staratelja
ostavine, postavljenje izvršit će ostavinski sud.
1
Protivno B l a g o j e v i ć , nav. djelo, str. 369. i 370, kad smatra da
svaki sud može postaviti privremenog staraoca ostavine. Međutim, s obzirom
aa izričitu odredbu čl. 205. ZN staraoca ostavine postavlja uvijek samo o s t a -
v i n s k i sud.
 Član 206 — 206.

Prije postavljenja privremenog staratelja sud će po mogućnosti za-

tražiti mišljenje u pogledu ličnosti staratelja od osoba koje su pozvane
na nasljedstvo.

1 . Postavljenje privremenog s t a r a t e l j a o s t a v i n e predviđeno

je u slučaju ako su nasljednici n e p o z n a t i ili nepoznata boravišta kao
i u ostalim slučajevima kad je to potrebno (čl. 134. st. 1 ZN), ili kad se
na zahtjev ostaviočevih vjerovnika izvrši odvajanje ostavine od imovine
nasljednika (čl. 146. st. 1 i 4 ZN).
Privremeni staratelj ostavine z a s t u p a sve nasljednike kao cjelinu
prema trećim osobama. On je ovlašten da u ime nasljednika tuži ili da bu-
de tužen, da naplaćuje potraživanja i isplaćuje dugove (čl. 134. st. 1 ZN).
Privremeni staratelj ostavine nije ovlašten da zastupa pojedinog nasljed-
nika i da se brine o njegovim poslovima. Takvog staratelja pojedinom
nasljedniku postavlja nadležni organ starateljstva. Samo izuzetno, dok
organ starateljstva ne postavi staratelja pojedinom nasljedniku, ostavin-
ski sud može pojedinom nasljedniku postaviti privremenog zastupnika,
pod uvjetima iz čl. 77. ZPP. Privremeni staratelj ostavine i privremeni
zastupnik ne mogu biti iste osobe.
Kotarski sud, koji nije ujedno i ostavinski sud; nije ovlašten da po-
stavlja privremenog staratelja ostavine.
2. Saslušanje nasljednika radi pribavljanja njihovog m i š l j e n j a
0 osobi privremenog staratelja ostavine n i j e o'b a v e z n o. Ono će se
obaviti samo ako je to moguće bez štete po tok ostavinskog postupka
1 interese nasljednika da što prije dođu do svojih prava.

IV. POSTUPAK SA OPORUKOM

P r e d a j a o p o r u k e s u d u

Član 206.
Oporuka koju je umrli ostavio dostavit će se sudu zajedno sa smrtov-
nicom.
Organ koji sastavlja smrtovnicu provjerit će da li je poslije umrlog
ostala pismena oporuka ili isprava o usmenoj oporuci.

1. Smrtovnica je, u pravilu, prvi službeni akt kojem se obavještava

sud o smrti neke osobe, što ima za posljedicu pokretanje ostavinskog po-
stupka po službenoj dužnosti (čl. 175. ZN). Z a j e d n o sa smrtovnicom
ostavinskom sudu se podnose i sve o p o r u k e koje su nađene ili dosta-
vljene sastavljaču smrtovnice ili matičaru. Pored pismenih oporuka, ugo-
vora o doživotnom uzdržavanju (po čl. 122. ZN), sporazuma o ustupanju
i raspodjeli imovine za života (čl. 111, 112. ZN), isprave -o usmenoj opo-
ruci (čl. 80. st. 1 ZN), ostavinskom sudu dostavljaju se i sve o s t a l e
i s p r a v e koje sadrže kakvu izjavu ostavitelja o kojoj ovisi pravo na-
sljednika, ili koje su dane u obliku koji je propisan za sastav oporuke,
ili u obliku koji je propisan zakonom, kao npr. izjava o isključenju za-
konskih nasljednika od nasljedstva (čl. 47. ZN), o lišenju nužnog dijela

681
Član 206.

u korist nasljednikovih potomaka (čl. 50. ZN), o oproštaju razloga neđo-

stojnosti za nasljeđivanje (po čl. 132. st. 2 ZN i si.), o neuračunavanju
dara ili zapisa u nasljedni dio kojem zakonskom nasljedniku (čl. 51. St. 3 i
cl. 52. ZN), o sporazumu o odricanju od nasljedstva (čl. 140. st. 2 ZN) i si.
Ostavinskom sudu treba dostaviti s v e oporuke i isprave koje sadrže
kakvu oporučiteljevu odredbu, jer je sud dužan da ih proglasi bez obzira
na njihovu pravovaljanost (čl. 207. st. 2 ZN).
Smrtovnica, oporuke i ostale isprave dostavljaju se o s t a v i n s k o m
sudu, tj. kotarskom sudu na čijem je području ostavilac u vrijeme smrti
imao prebivalište, odnosno boravište (čl. 191. st. 1 ZN), odnosno gdje leži
pretežni dio njegove imovine (čl. 191. st. 2 ZN), ili sudu koga je Savezni
vrhovni sud odredio da postupa kao ostavinski sud (čl. 191. st. 3 ZN),
2. Organ koji sastavlja smrtovnicu (sastavljač smrtovnice) mora po-
duzimati sve potrebno da se oporuka i druge važne isprave p r o n a đ u
i dostave ostavinskom sudu. On može pozvati osobe, za koje smatra ili
sazna da posjeduju oporuku i druge važne isprave, da mu u određenom
roku p r e d a j u izvornike. U tu svrhu sastavljač smrtovnice može izvr-
šiti razgledanje predmeta i stvari ostavine radi p r o n a l a ž e n j a opo-
ruke i drugih važnih isprava.
U ZN nisu predviđene s a n k c i j e koje bi sud ili sastavljač smrtov-
nice mogli primijeniti prema osobama koje odbiju predaju oporuke i
drugih važnih isprava koje posjeduju. Ovdje bi se trebale primijeniti
mjere predviđene u Zakonu o parničnom postupku (čl. 222. i 223.) s obzi-
rom na to da propisi toga zakona supsidijarno vrijede i za ostavinski
postupak (čl. 174. ZN).
Tako bi ostavinski sud mogao n a r e d i t i stranci ili trećoj osobi da
preda oporuku ili ispravu ako stranka ili treća osoba ustvrdi da se opo-
ruka ili druge isprave kod nje ne nalaze. Protiv treće osobe dopušteno
je i z v r š e n j e u svrhu o d u z i m a n j a ili pronalaženja isprava koje
se traže (čl. 223. st. 5 ZPP), ako ta osoba odbije da ih izruči.
Ukoliko ove mjere ostavinskog suda ne bi dovele do uspjeha i izru-
čenja oporuke ili isprave, zainteresiranoj stranci pripada pravo da svoj
zahtjev na predaju isprave ili oporuke, kao i pravo koje iz sadržaja ovih
1
isprava za nju proizlazi, ostvaruje u posebnoj p a r n i c i , i ) neovisno o
toku postupka u kome je zatraženo izručenje isprave. Ovo vrijedi ako
inače nisu ispunjeni uvjeti za proglašenje oporuke, odnosno za proglašenje
isprave o usmenoj oporuci za izgubljenu ili uništenu, po čl. 211. st. 1 ZN.
Osoba koja na poziv suda ili inače čim sazna za smrt neke osobe
ne preda sudu ili sastavljaču smrtovnice oporuku ili drugu važnu ispravu
o izjavi posljednje volje, koju drži u svojim rukama, može po načelima
građanskog prava odgovarati za svu š t e"t u koja bi odatle mogla nastati
nasljednicima ili trećim osobama.(2)

1
Tako / P o z n i ć - V r a ž a l i ć - B a č i ć u Komentaru Zak. o parn. po-
stupku, str. 205.
2
Vidi B l a g o j e v i ć , nav. djelo, str. 359. .

682
 / ' • *

Član 207.

Proglašenje oporuke
Član 207.
Kad sud utvrdi da je osoba koja je ostavila oporuku umrla ili da je
proglašena za umrlu, otvorit će njezinu oporuku bez oštećenja pečata,
pročitat će je i o tome sastaviti zapisnik.
Ovako će se postupiti bez obzira da li je oporuka po zakonu pravo-
valjana i bez obzira da li ima više oporuka.
Otvaranje i čitanje oporuke izvršit će se u prisutnosti dva punoljetna
građanina, koji mogu biti i nasljednici.
Proglašenju oporuke mogu prisustvovati nasljednici, zapisovnici i
druge zainteresirane osobe i tražiti prijepis oporuke.
Kotarski sud kod koga se oporuka nađe ili kome bude podnesena
otvorit će i pročitati oporuku iako je za ostavinsku raspravu nadležan
drugi kotarski sud ili inozemni organ.

1. Obavezno predavanje oporuke ili druge izjave posljednje volje

sudu radi proglašenja regulirano je u čl. 206. ZN. Ova obaveza odnosi
se ne samo na sastavljača smrtovnice nego i na d r u g e o s o b e koje
posjeduju ovakve izjave ili isprave, bilo da su im predane na čuvanje ili
su do njih slučajno došle. I ove su osobe dužne, čim saznaju za smrt oso-
be čiju oporuku ili. izjavu posljednje volje čuvaju, p r e d a t i ostavinskom
sudu ili najbližem, kotarskom sudu sve isprave koje potiču od ostavioca.
i sadrže neku njegovu odredbu za slučaj smrti, radi proglašenja, čuvanja
i upotrebe u ostavinskoj raspravi.
Ovako je dužan postupiti i onaj kotarski sud kome je za života osta-
vilac p o v j e r i o na čuvanje oporuku ili drugu izjavu posljednje volje,
u smislu čl. 165. ZN.
2. Proglašenju oporuke ima mjesta ako se na nesumnjiv način utvrdi
s m r t oporučitelja. Isto vrijedi i u pogledu svake d r u g e i z j a v e
posljednje volje oporučitelja.
Smrt neke osobe utvrđuje se podacima" iz smrtovnice, izvodom iz
matične knjige umrlih, pravomoćnim rješenjem o proglašenju neke osobe
umrlom, kao i iz druge javne isprave kojom se dokazuje smrt neke osobe.
Nema mjesta proglašenju oporuke osoba koje se nalaze na ž i v o t u ,
ni onda ako bi to same zahtijevale- Takve osobe imaju pravo tražiti da im
se pohranjena oporuka ili druga koja isprava koja sadrži izjavu posljednje
volje i z r u č i po odredbama čl. 168. ZN.
3. P r o g l a š e n j e o p o r u k e je akt suda, kojim se javno obja-
vljuje sadržaj izjave posljednje volje umrle osobe. Proglašenje ima i odre-
đeni učinak za početak r o k o v a određenih za ostvarivanje pojedinih
nasljednopravnih zahtjeva (npr. za umanjenje raspolaganja izvršenih
oporukom u slučaju povrede nužnog dijela po čl. 46. ZN; za poništaj
oporuke zbog oporučiteljeve nesposobnosti i zbog nedostatka u njegovoj
volji po čl. 66. st. 1 i 2 ZN; za poništaj oporuke zbog nedostatka oblika
(čl. 82. ZN); za ostvarivanje prava zahtijevati ostavinu kao oporučni na-
sljednik po ciTTii. ZN; za ostvarivanje prava na legat i njegovo ispunje-
nje po čl. 100. ZN).

883
Član 207.

Proglašenje oporuke vrši s u d . Nije potrebno da to bude baš osta-

vinski sud. Svaki k o t a r s k i sud, kome je podnesena ili povjerena opo-
ruka na čuvanje, ovlašten je proglasiti oporuku čim sazna za ostaviočevu
smrt. Ovo bez obzira da li će taj sud kasnije postupati kao ostavinski sud.
Drugi organi nisu ovlašteni da proglasu ju oporuke koje su im pre-
dane. Uslijed toga nisu ni ovlašteni otvarati oporuke koje su im predane
1
zatvorene u omotu^ ) Ako smrtovnicu sastavlja sam sud (po čl. 195. st. 1
ZN), pa mu tom prilikom bude podnesena oporuka, može izvršiti progla-
šenje oporuke na istom ročištu koje je određeno za uzimanje podataka
od srodnika umrlog i drugih osoba (čl. 194. st. 1 ZN).
Ako je sudu podnesena oporuka koja nije zatvorena, sastavljač smr-
tovnice može se upoznati s njenim sadržajem te ga saopćiti nasljednicima
ili drugim osobama. Ovo upoznavanje sa sadržajem oporuke nema ka-
rakter službenog proglašenja, a niti odatle mogu proizaći posljedice
koje zakon veže za akt proglašenja. Ovakvo saznanje za sadržaj oporuke
nema učinka na započinjanje toka rokova zastare ako se ovi rokovi tre-
baju računati od časa p r o g l a š e n j a oporuke. Ako bi organ nadležan
za sastav smrtovnice (matičar), ili kome je povjereno sastavljanje ili
dopuna smrtovnice (sudski službenik), izvršio neformalno proglašenje
oporuke, ovakvo »proglašenje« se smatra nepostojećim. Ostavinski sud ili
kotarski sud, kome je takva oporuka predana, morat će je unatoč obja-
vljivanju njezina sadržaja ipak p r o g l a s i t i ' n a propisan način.
4. Postupak oko proglašenja oporuke sastoji se od otvaranja, čitanja
sadržaja i konstatiran ja izvršenog proglašenja.
O t v a r a n j e omota s oporukom vrši se tako da se ne oštete i ne
unište omoti i pečati koji se na omotu nalaze. Omot u kome se nalazila
oporuka č u v a t će se i nakon proglašenja zajedno s proglašenom
oporukom, te se mora tako i dostaviti ostavinskom sudu (u smislu odredbe
čl. 211. ZN).
Č i t a n j e sadržaja oporuke je najbitniji dio proglašenja. Vrši se
javno i glasno na način da sadržaj mogu čuti svi prisutni. Oporuku čita
s u d a c koji je proglašuje i rukovodi ročištem na kome se proglašenje
vrši.
Oporuka pisana na stranom jeziku ili jeziku koji sudac ne poznaje
proglasit će se uz sudjelovanje stalnog s u d s k o g t u m a č a za odnosni
jezik. Tumač će pročitati izvorni tekst oporuke u prisutnosti suca, zapis-
ničara i osoba koje proglašenju prisustvuju, zatim će se sastaviti prijevod
oporuke na službeni jezik, koji će tumač ovjeriti svojim potpisom. Tako
sastavljeni i ovjerovljeni p r i j e v o d p r o č i t a t ć e s u d a c u pri-
sutnosti tumača, pa će na izvorno proglašenu oporuku i na ovjerovljeni
prijevod staviti klauzulu izvršenog proglašenja. Sudjelovanje tumača
kod proglašenja oporuke potrebno je i onda ako sudac z n a s t r a n i j e -
zi k na kome je oporuka napisana. Prijevod oporuke priključit će se iz-
vorniku i zajedno s njime čuvati.
1
U ZN nema ovlaštenja sličnog onome iz čl. 38. biv. VP, po kome je
sastavljač smrtovnice, ako je bio sudac ili javni bilježnik, mogao već kod
sastavljanja smrtovnice takvu izjavu propisno i valjano proglasiti.

684
 Član 2»7.

Prije čitanja oporuke sudac je dužan konstatirati u zapisnik vanjski

i z g l e d omota i teksta oporuke, njezin oblik, papir na kome je napisana;
da li je pisana vlastitom rukom oporučitelja ili ju je on samo potpisao;
datum sastavljanja i mjesto, ako je u oporuci navedeno; potpisi koji se
na oporuci nalaze; zatim sve vidljive promjene u tekstu: ispravke, precr-
tavanja i brisanja, s navođenjem riječi koje su brisane ili precrtane, kao
i riječi koje su umjesto njih unesene, umetnute i slično.
5. Ako je više oporuka predano ili pronađeno, proglasit će se sve
zajedno i istovremeno, a one koje budu kasnije predane sudu, proglasit
će se onim redom kada budu predane sudu.
Proglašenje oporuke nije vezano za određeni stadij ostavinskog po-
stupka. Svaka oporuka proglasit će se bez obzira da li je ostavinski
postupak dovršen ili je još u toku. Proglašenje oporuke može se izvršiti
i u žalbenom postupku ako je podnesena u tom stadiju postupka. Činje-
nica što je nakon pravomoćnog dovršenja ostavinskog postupka prona-
đena, predana ili proglašena oporuka ne utječe na već dovršeni ostavin-
ski postupak. Osobe koje iz naknadno pronađene oporuke izvode kakvo
svoje pravo, mogu ga ostvarivati u samostalnoj p a r n i c i (čl. 236. ZN).
Odredbe o proglašenju pismenih oporuka odnose se i na proglašenje
oporuke koje su izražene u s m e n o , tj. na proglašenja isprava o usmeno
izraženoj posljednjoj volji. Na isti način postupa se i s proglašenjem zapis-
nika o utvrđivanju sadržaja nestale ili uništene oporuke (čl. 209. i 210.
ZN).
Neće se proglašavati presude kojima se utvrđuje opstojnost i valja-
nost oporuke, s obzirom na to da su one službeni akt suda koji se inače,
s obzirom na javnost parničnog postupka, u pravilu, javno* objavljuju.
6. S v j e d o c i p r o g l a š e n j a oporuke moraju biti poslovno s p o -
s o b n e osobe. I sami nasljednici mogu prisustvovati proglašenju u svoj-
stvu s v j e d o k a proglašenja, što mora biti posebno navedeno u zapis-
niku o proglašenju.
Ako je potrebno, pored svjedoka kod proglašenja može sudjelovati
i sudski t u m a č . On može istovremeno biti i svjedok proglašenja. Na-
sljednik ne može vršiti funkciju tumača. Ovu funkciju ne može vršiti ni
druga osoba koja je na bilo koji način zainteresirana za ishod ostavinske
rasprave.
Proglašenje oporuke vrši se, u pravilu, na r o č i š t u koje je u tu
svrhu određeno. Nema zapreke da se na istom ročištu pristupi raspravlja-
nju ostavine. Međutim, nije dopušteno da se proglašenje oporuke odgodi
i zadrži za ročište koje je određeno za raspravu ostavine, nego se svaka
oporuka mora o d m a h proglasiti čim je podnesena sudu. Ako je oporuka
predana sudu na ročištu za raspravu ostavine, neće se određivati poseb-
ne ročište u svrhu proglašenja, nego će se oporuka proglasiti na tome
ročištu.
Na ročište koje je određeno samo radi proglašenja oporuke sud može,
ali nije dužan, pozvati stranke. Ovom ročištu može prisustvovati svaki
nasljednik, kao i svaka zainteresirana osoba. Sud, međutim, ne može
isključiti s ročišta za proglašenje nasljednike i druge zainteresirane osobe
koje ovome žele prisustvovati.

685
Član 207 — 208.

O svakom proglašenju pismene oporuke, kao i isprave o usmenoj opo-

ruci, obavezno se sastavlja z a p i s n i k , čiji je sadržaj propisan u članu
208. ZN. Sudjelovanje z a p i s n i č a r a na ročištu za proglašenje oporuke
je o b a v e z n o (čl. 208. st. 3 ZN).

Sudska praksa
Sud je dužan proglasiti svaku oporuku, a ne da prije toga utvrđuje, da U
je ostavilac bio oporučno sposoban, odnosno da li postoji ostavinska imovina.
Prije proglašenja oporuke nema mjesta ni upućivanju stranaka na parnicu
(Rješenje Okružnog suda Novo Mesto Gž 185/60 od 13. VIII 1960, Poročilo
1960/2, br. 19).

Zapisnik o proglašenju pismene oporuke

Član 208.
Zapisnik o proglašenju pismene oporuke treba sadržavati:
1) koliko je oporuka nađeno, koji datum nose i gdje su nađene;
2) tko ih je predao sudu ili sastavljaču smrtovnice;
3) koji su svjedoci prisustvovali otvaranju i proglašenju oporuke;
4) da li je oporuka predana otvorena ili zatvorena i kakvim je pe-
čatom bila zapečaćena.
Ako je prilikom otvaranja oporuke primijećeno da je pečat oštećen ili
da je u oporuci nešto brisano, precrtano ili ispravljano, ili ako se Što
drugo sumnjivo nađe, mora se i to u zapisniku navesti.
Zapisnik potpisuju sudac, zapisničar i svjedoci.
Na proglašenu oporuku sud će staviti potvrdu o njezinom progla-
šenju sa oznakom datuma proglašenja, kao i broj i datum ostalih pro-
nađenih oporuka.

1. Ako je oporuka podnesena sudu na ročištu za r a s p r a v u osta-

vine, nije potrebno da se o proglašenju oporuke sastavlja p o s e b a n za-
pisnik. U o d v o j e n o m dijelu zapisnika o ročištu unijet će se sve po-
trebno što se odnosi na postupak o proglašenju oporuke. '
Odredbe o zapisniku proglašenja p i s m e n e o p o r u k e bilo vla-
storučne (po čl. 68. ZN), ili pred svjedocima (čl. 69. ZN), ili sudske opo-
ruke (čl. 70. i 71. ZN), kao i drugih pismenih oporuka sastavljenih pred
diplomatskim ili konzularnim predstavnikom u inozemstvu (čl. 75. ZN),
ili na jugoslavenskom brodu (čl. 76. ZN), ili za vrijeme mobilizacije ili
rata (čl. 77. ZN), analogno se primjenjuju kod proglašenja isprava o u s-
m e n i m oporukama (čl. 209. ZN), ili zapisnika o utvrđenju sadržaja
uništenih ili nestalih oporuka (čl. 210. ZN).
2. Proglasiti se trebaju ne samo oporuke nego i sve i s p r a v e sa-
stavljene u obliku oporuke koje sadrže izjave oporučitelja o kojima
ovisi nečije pravo nasljedstva. Ovamo spadaju izjave o i s k l j u č e n j u
nužnih nasljednika od nasljedstva (čl. 47. ZN), o li š en j u nužnog dijela
u korist potomaka (čl. 50. ZN), o o p r o š t a j u nedostojnosti za naslje-
đivanje (čl. 132. st. 2 i 3 ZN), o ostavljanju l e g a t a (čl. 91. st. 1 ZN),
o o p o z i v a n j u oporuke (čl. 105. st. 1 ZN), o i z j a v i oporučitelja da se
 Član 208 — 209.

zakonskom nasljedniku ne uračunava u nasljedni dio dar ili ostavljeni

legat (čl. 51. st. 3 i čl. 52. ZN), odredbe oporučitelja o načinu u m a n j e -
nja oporučnih raspolaganja u slučaju povrede nužnog dijela (čl. 41. st. -
1 i 2 ZN).
3. S v j e d o c i proglašenja oporuke mogu biti i sami nasljednici.
Stoga je u zapisniku potrebno konstatirati u kakvom se odnosu prema
ostavini nalaze osobe koje u svojstvu svjedoka sudjeluju kod proglašenja
oporuke.
4. Da bi se sačuvao d o k a z o tome u kakvom je omotu bila oporuka
pohranjena, kakve je pečate omot imao kao i na koji način je ovaj otvo-
ren, odnosno u kakvom stanju nađen, potrebno je sačuvati originalni
omot.
5. Ako proglašenju oporuke prisustvuju nasljednici i ostale zaintere-
sirane osobe, p o t p i s a t će zapisnik o proglašenju. Potpisivanje zapis-
nika s njihove strane nije, međutim, uvjet za valjanost proglašenja i
nema nikakvog utjecaja na početak rokova koji su vezani uz moment
proglašenje oporuke (čl. 46, 66. i 144. ZN). Ovo bez obzira da li su na-
sljednici bili prisutni, proglašenju a odbili potpisani zapisnik, ili tome aktu
uopće nisu prisustvovali.
O postojanju oporuke i da je proglašena, nasljednici će saznati prili-
kom pozivanja na raspravu ostavine (čl. 218. st. 2 ZN). Ako je ostavinski
ili koji drugi kotarski sud (čl. 207. st. 5 ZN) već proglasio neke oporuke
nasljednicima će se prilikom uručivanja poziva na raspravu dostaviti
i prijepis proglašenih oporuka s klauzulom proglašenja.
Ako je oporuka proglašena naknadno u toku rasprave, njen prijepis
dostavit će se naknadno onim nasljednicima koji nisu prisustvovali nje-
nom proglašenju.
Klauzula o p r o g l a š e n j u oporuke stavlja se i na sve one isprave
koje su proglašene na način kako je predviđeno za proglašenje pismene
oporuke (isprave o usmenoj oporuci, zapisnika o saslušanju svjedoka
usmene oporuke, zapisnika o utvrđenju opstojnosti i sadržaju nestale
ili uništene oporuke ili s njom izjednačene izjave posljednje volje).
Stavljanje potvrde (klauzule) na proglašenu oporuku o proglašenju
ostalih oporuka i isprava (po st. 4 ovog člana) ima svrhu da obavijesti
ostavinski sud i stranke da su osim dotične oporuke ili isprave proglašene
još i neke druge oporuke ili isprave.

Proglašenje usmene oporuke

Član 209.
Ako je umrli sastavio usmenu oporuku, i o tome postoji isprava koju
su svjedoci vlastoručno potpisali, sud će sadržaj ove isprave proglasiti
po odredbama koje vrijede za proglašenje pismene oporuke.
Ako takve isprave nema, svjedoci pred kojima je usmena oporuka
izjavljena saslušat će se napose o sadržaju oporuke, a naročito o okolno-
stima od kojih zavisi njezina pravovaljanost, pa će se zapisnik o saslu-
šanju ovih svjedoka proglasiti po odredbama koje vrijede za proglašenje
pismene oporuke.

687
Član 209.

Ako stranka zahtijeva da se svjedoci usmene oporuke saslušaju pod

zakletvom, ili ako sud ustanovi da je takvo saslušanje potrebno, odredit će
ročište za saslušanje ovih svjedoka na koje će pozvati predlagače, a ostale
zainteresirane osobe samo ako se time ne bi odugovlačio postupak.

1. Odredba stava 1 odnosi se na postupak proglašenja i s p r a v a koje

su svjedoci u s m e n e oporuke sastavili i predali sudu, kao i z a p i s n i -
ka koje je sastavio sud, a u kojima su svjedoci usmene oporuke ponovili
pred sudom izjavu posljednje volje ostavioca (čl. 80. st. 1 ZN).
Usmena oporuka sastavljena u smislu odredbe čl. 78. ZN proglasit
će se bez obzira što je protekao rok od trideset dana od prestanka iznim-
nih prilika, u kojima je sastavljena (čl. 78. st. 2 ZN), jer se prema odredbi
čl. 207. st. 2 moraju proglasiti sve oporuke bez obzira da li su po zakonu
pravovaljane.
2. Odredba stava 2 o saslušanju svjedoka izjave posljednje volje
dolazi u obzir ako n e m a i s p r a v e ili ako ne postoji zapisnik sasta-
vljen u smislu čl. 80. st. 1 ZN.
Svjedoci oporuke saslušavaju se tako, da se ispituju svaki p o s e b n o .
To ne znači da preslušani svjedok ne bi mogao biti prisutan ispitivanju
nepreslušanih svjedoka. Svjedoci usmene oporuke ispitat će se o osobnim
podacima; o odnosu prema ostaviocu, a naročito o okolnostima koje bi
ih činile nesposobnim da budu svjedoci (čl. 73. st. 1 i 2 i čl. 79. ZN), ili
koje bi utjecale na to da se pojedine odredbe oporuke smatraju ništavnim
(čl. 74. ZN) u odnosu na osobu svjedoka.
Prilikom ispitivanja treba naročito utvrditi da li su svjedoci bili isto-
vremeno prisutni kad je oporučitelj izjavljivao svoju posljednju volju;
da li su oporučitelja dobro poznavali da se u osobi oporučitelja ne bi
dogodila kakva prevara ili zabluda, da li je oporučitelj svoju volju slo-
bodno izrazio, bez nedostataka u njegovoj volji (čl. 65. i 66. ZN); da li je
oporučitelj bio sposoban za rasuđivanje (čl. 64. st. 2 ZN); koliko je bio
star u času sastava oporuke (čl. 64. st. 1 i čl. 66. ZN), kao i o drugim okol-
nostima pod kojima je izjava posljednje volje usljedila (dan, mjesto, vri-
jeme, povod, zahtjev samog ostavioca ili njegovih ukućana i t.sl.).
Ako se svjedoci usmene oporuke saslušavaju na istom ročištu na ko-
me će se izvršiti i proglašenje tako utvrđene oporuke čitanjem zapisnika,
za proglašenje će se upotrijebiti p o s e b a n zapisnik koji će sadržavati
sve potrebno iz čl. 207. st. 3, 4 i 5 i čl. 208. st. 2 i 3 ZN. Prema tome, izjave
o p o r u č n i h svjedoka o sadržaju izjave posljednje volje ostavioca
unose se u zapisnik koji se čuva i pohranjuje k a o o p o r u k a i n a koji
se nakon proglašenja stavlja potvrda u smislu odredbe čl. 208. st. 4 ZN.
Poseban (drugi) zapisnik sastavlja se o proglašenju oporuke, tj. o aktu
samog proglašenja onog z a p i s n i k a koji sadrži izjave oporučnih svje-
doka o sadržaju oporuke.
3. Saslušanje svjedoka usmene oporuke pod z a k l e t v o m dolazi u
obzir ako se radi o proglašenju u s m e n e oporuke predviđene u st. 2
cvog člana, ako p o s t o j i i s p r a v a o usmenoj oporuci ili zapisnik
sastavljen u smislu člana 80. st. 1 ZN.

688
 Član 209.

U ostavinskom postupku mogu se saslušati pod zakletvom i oni

svjedoci usmene oporuke, koji su postupili po odredbi čl. 80. ZN i sastavili
ispravu o sadržaju usmene oporuke(1) ako je to potrebno radi potpunijeg
utvrđenja posljednje volje ostavioca, a napose radi utvrđenja okolnosti
pod kojima je oporučitelj usmeno izjavio svoju posljednju volju.
Preslušanje svjedoka u s m e n e oporuke o kojoj ne p o s t o j i is-
p r a v a ima za svrhu utvrđenje s a d r ž a j a oporuke u svrhu njezinog
proglašenja, a ne i u svrhu dokazivanja autentičnosti sadržaja izjave.
Ukoliko se oporuka o s p o r i , parnični sud će ponovno preslušati svjedoke
u dokaznom postupku i pored toga što su svjedoci oporuke već bili pre-
slušani pod zakletvom pred sudom u toku ostavinskog postupka, budući
da se u ostavinskom postupku ne može raspravljati i odlučivati o s p o -
ru o činjenicama o kojima ovisi pravovaljanost oporuke (čl. 223. st. 2
tač. 1. ŽN).
Preslušavanje svjedoka usmene oporuke o kojoj ne p o s t o j i is-
p r a v a (u smislu čl. 80. st. 1 ZN) moguće je izvršiti i z a m o l n i m
p u t e m , preko kotarskog suda nadležnog prema mjestu boravišta opo-
ručnog svjedoka.
4. Preslušavanje svjedoka usmene oporuke, ako ne postoji isprava
o izjavi posljednje volje sastavljena u smislu čl. 80. st. 1 ZN, bit će pone-
kad potrebno izvršiti i pod z a k l e t v o m .
O tome koje će svjedoke preslušati pod zakletvom odlučuje o s t a -
v i n s k i sud. Taj sud je nadležan da odluči o tome da li izjave svjedoka
usmene oporuke smatra vjerodostojnim, a opstojnost i sadržaj oporuke
utvrđenim, ili će uzeti da postoji s p o r o pravovaljanosti, opstojnosti i
sadržaju oporuke — u kojem će slučaju uputiti stranke na parnicu u
smislu čl. 223. st. 2 tač. 1. i čl. 226. st. 1 ZN.
Preslušanje svjedoka pod zakletvom može, na zahtjev ostavinskog
suda, obaviti i koji d r u g i kotarski sud. Sud ne može odbiti zahtjev na-
sljednika da se neki svjedoci oporuke saslušaju pod zakletvom.
Preslušanje svjedoka pod zakletvom vrši se na p o s e b n o m r o -
č i š t u . Zapisnik o saslušanju svjedoka usmene oporuke ne može se pro-
glasiti kao oporuka prije nego što je izvršeno preslušavanje oporučnih
svjedoka pod zakletvom ako je sud odredio da se ono obavi.
Na ročištu određenom za saslušanje svjedoka pod zakletvom, osobe
koje su predložile takvo saslušanje svjedoka, kao i druge zainteresirane
osobe koje prisustvuju ročištu imaju pravo postavljati pitanja i tražiti
od njih potrebna objašnjenja.
Preslušanje svjedoka oporuke n e m a j a č u d o k a z n u s n a g u
samo zato što je izvršeno pod z a k l e t v o m . U ZN nije preuzeta
odredba biv. § 54. VP po kojoj je pod zakletvom potvrđena izjava
posljednje volje imala dokaznu snagu. Ni ranije ova odredba nije imala
veće praktično značenje, jer je i onako svaki učesnik ostavinskog po-
stupka mogao pobijati tužbom valjanost izjave posljednje volje, bez
obzira da li je potvrđena izjavama svjedoka preslušanih pod zakletvom
ili ne.

1
B l a g o j e v i ć , nav. djelo, str. 363.

A. Zakon o nasljeđivanju s komentarom 689

Član 210.

Sudska praksa
Na pravovaljanost oporuke, koja je u usmenom obliku napravljena prije
stupanja na snagu Zakona o nasljeđivanju i za koju, što se oblika tiče, važe
ranija pravna pravila, po članu 243. ZN, ne utječe okolnost da su dva (od
ukupno tri) svjedoka pred kojima je oporučitelj izjavio posljednju volju,
umrli, a nisu svojim iskazom potvrdili posljednju volju, bez obzira na to što
je po ranijim propisima usmena oporuka bez učinka, ukoliko barem dva svje-
doka oporuke ne potvrde svojim iskazom sadržaj oporuke (Presuda Vrhovnog
suda NR Hrvatske Gž 385/56 od 22. III 1956, Zb. 1/1-1956, br. 112).

P r o g l a š e n j e n e s t a l e ili u n i š t e n e o p o r u k e
Član 210.
Ako je pismena oporuka nestala ili je uništena nezavisno od ostavio-
čeve volje, a među zainteresiranim osobama nema spora o prijašnjem po-
stojanju te oporuke, o obliku u kome je sastavljena, o načinu nestanka ili
uništenja, kao ni o sadržaju oporuke, ostavinski sud će o tome saslušati
sve zainteresirane osobe i po njihovim prijedlozima izvesti potrebne do-
kaze, pa će taj zapisnik proglasiti po odredbama koje vrijede za progla-
šenje pismene oporuke.
Ako bi ostavina, kad ne bi bilo oporuke, postala općenarodna imovina,
sporazum zainteresiranih osoba o prijašnjem postojanju oporuke, o nje-
zinom obliku i sadržaju vrijedi samo uz suglasnost nadležnog organa.
Ako među zainteresiranim osobama ima osoba koje nisu sposobne da
se same staraju o svojim poslovima, sporazum iz prethodnih stavova
vrijedi samo uz suglasnost starateljskog organa.

1. Pretpostavka za primjenu odredbe iz prvog stava ovog člana jest

da se radi o p i s m e n o j oporuci koja je n e s t a l a ili u n i š t e n a ne-
zavisno od ostaviočeve volje. Može se, naime, dogoditi da i sam oporučitelj
nenamjerno, slučajno, uništi svoju oporuku (npr. ako se nalazila među
njegovim pismima ili papirima, za što oporučitelj prilikom njihovog
uništenja nije znao). Pretpostavka je da oporučitelj n i j e i m a o namjeru
da opozove oporuku uništenjem njenog pismena (čl. 105. st. 2 ZN), što se
može utvrditi i sporazumom interesenata. U protivnom se smatra da je
uništenje oporuke uslijedilo s namjerom njenog opozivanja, bez obzira
da li ju je uništio oporučitelj ili je to učinio netko drugi s njegovim zna-
njem.
Utvrđivanje da je oporuka uništena s l u č a j e m ili radom neke
druge osobe, nezavisno o ostaviočevoj v o l j i , ili da je sakrivena ili za-
metnuta nakon smrti oporučitelja, vrši se, u pravilu, u p a r n i c i . Ako
među nasljednicima n e m a s p o r a o postojanju oporuke, njenom obliku
i sadržaju, ili o načinu na koji je uništena, nestala ili izgubljena, ove
činjenice mogu se utvrđivati u o s t a v i n s k o m postupku u svrhu pro-
glašenja takve oporuke, odnosno zapisnika o saslušanju zainteresiranih
osoba.
Za ovo se traži s u g l a s n o s t svih nasljednika imenovanih oporu-
kom koja je nestala, uništena ili zametnuta, i onih koji bi došli u obzir
da naslijede po nekoj drugoj oporuci, ako je ima, ili na temelju zakona
ako oporuke ne bi bilo.

690
 Član 211 — 2121

2. Proglašenje z a p i s n i k a u kojem su sadržani dokazi i spora-

zum zainteresiranih osoba vrši se na način propisan u čl. 207. i 208. ZN.
Ovako proglašeni zapisnici zamjenjuju, za svrhe ostavinskog postupka,
uništenu, nestalu ili zametnutu oporuku. To, međutim, ne smeta da se
kasnije u parnici pobija opstojnost, sadržaj ili pravovaljanost takve opo-
ruke (u smislu čl. 223. st. 2 tač. 1. ZN), unatoč tome što su svi nasljednici
bili sporazumni s njenim postojanjem, sadržajem i načinom na koji je
uništena, nestala ili zametnuta. Postojanje sporazuma ne lišava nasljed-
nika koji je s njime bio suglasan u vrijeme proglašenja oporuke njego-
vog prava, da takvu oporuku kasnije pobija. Ovo s razloga, što se u času
proglašenja oporuke ne ispituje pravovaljanost konkretne oporuke budući
da sud mora proglasiti sve oporuke, bez obzira da li su po zakonu pra-
vovaljane i bez obzira što ima više oporuka (čl. 207. st. 2 ZN).
3. P r o g l a š e n j e n e s t a l e ili u n i š t e n e oporuke vrši samo
o s t a v i n s k i sud. Kotarski sud, koji nije ujedno i ostavinski sud,
ne može vršiti proglašenje oporuke u ovim slučajevima. To, međutim, ne
sprečava da se neki nasljednici, na vlastito traženje, saslušaju kod za-
moljenog suda, kao i da se preko tog suda pribave ili izvedu potrebni
dokazi.
4. O r g a n spomenut u stavu 2 ovog člana, koji je ovlašten da dade
suglasnost na sporazum nasljednika o ranijem postojanju oporuke, o nje^
zinom obliku i sadržaju jest n a r o d n i o d b o r o p ć i n e nadležan
prema mjestu gdje leži nepokretna imovina, a za pokretnu imovinu, pre-
ma mjestu gdje je ostavilac imao stalno prebivalište ili posljednje boravi-
šte ako prebivališta nije imao. Ovo stoga, što je taj narodni odbor organ
upravljanja općenarodnom imovinom koja leži na njegovu području.(')
Tome odboru treba predati imovinu za koju se utvrdi da nema nasljed-
nika ili kad se ne zna da li ima nasljednika (čl. 233. ZN u vezi čl. 8. ZN).
Ostavinski sud će u određenim slučajevima morati pribaviti suglas-
nost od v i š e narodnih odbora ako ostavinska nepokretna imovina leži
na području više narodnih odbora, s obzirom na to da je svaki narodni
odbor organ upravljanja one općenarodne imovine koja leži na njegovu
području. Uslijed toga nije ovlašten da dade suglasnost za onu imovinu
koja ne leži na njegovom području, jer on neće ni doći u priliku da bude
organ upravljanja te imovine.
Ostavinski sud može pristupiti izvođenju dokaza i p r i j e nego je
nadležni organ dao suglasnost na sporazum nasljednika o prijašnjem po-
stojanju oporuke, njezinom sadržaju i obliku. Prikupljeni dokazi mogu
naime također poslužiti tom organu pri donošenju odluke o davanju ili
uskrati suglasnosti. Ako je nadležni organ o d b i o dati suglasnost, sma-
tra se da sporazum nasljednika ne p o s t o j i , pa zapisnik koji taj spora-
zum sadrži ne može se, unatoč tome što je event. i proglašen, smatrati
oporukom. U takvom slučaju treba smatrati d a n e p o s t o j i o p o r u k a

1
Po čl. 13. st. 1 Zak. o poljoprivrednom zemljišnom fondu općenarodne
imovine i dodjeljivanju zemlje poljoprivrednim organizacijama. Vidi i čl. 82.
Zak. o nadležnosti općinskih i kotarskih narodnih odbora i njihovih organa
(SI. list FNRJ br. 52/57).

691
Član 210 — 211.

za koju se tvrdi da je nestala ili je uništena protivno volji ostavioca. Oso-

ba, koja se na ovakvu oporuku poziva i iz nje izvodi kakvo svoje pravo,
ipak ima mogućnosti da p a r n i č n i m putem utvrđuje opstojnost, sa-
držaj i valjanost uništene ili nestale oporuke u smislu odredbe čl. 83. ZN.
5 . S u g l a s n o s t s t a r a t e l j s k o g o r g a n a , predviđena od-
redbom stava 3 ovog člana, potrebna je i onda ako su osobe, koje nisu
sposobne da se same staraju o svojim poslovima, bile z a s t u p a n e od
zakonskih zastupnika (roditelja ili staraoca).
Odbijanje suglasnosti ne sprečava staratelj ski organ da naknadno da-
de pristanak za pokretanje parnice (u smislu čl. 83. ZN) u ime osobe koja
nije sposobna da se sama brine o svojim poslovima, a koja izvodi kakvo
svoje pravo iz oporuke koja je nestala ili je uništena.

Sudska praksa
1. Ako je nestala oporuka osporena, ne treba je proglašavati po čl. 10.
ZN nego uputiti nasljednika koji se na nju poziva na parnicu, pa ako je
osporeno samo postojanje oporuke, treba u parnici pored postojanja dokazati
i pravnu valjanost i sadržaj oporuke (Rješenje Okružnog suda Bjelovar Gž
1401/55 od 3. XII 1955).
2. O .prijašnjem postojanju nestale ili uništene oporuke treba saslušati u
ostavinskom postupku sve zainteresirane osobe i izvesti potrebne dokaze
radi proglašenja takve oporuke (Rješenje Okružnog suda Zagreb Gž 4797/55
od 29: X 1955, Odvjetnik, br. 12/56, str. 13).
3. Vidi odluku pod br. 1. uz čl. 83. ZN.

Dostava i čuvanje isprava o proglašenju oporuke

Član 211.
Zapisnik o proglašenju oporuke sa izvornom pismenom oporukom,
odnosno sa ispravom o usmenoj oporuci ili zapisnikom o saslušanju svje-
doka usmene oporuke, dostavit će se ostavinskom sudu, a sud koji je
oporuku proglasio zadržat će njihov prijepis.
Izvorna pismena oporuka, isprava o usmenoj oporuci, zapisnik o
saslušanju Svjedoka usmene oporuke, kao i zapisnik o sadržaju nestale
ili uništene pismene oporuke, čuvat će se u sudu odvojeno od drugih
spisa, a njihov ovjereni prijepis priložit će se spisima.

1. Ostavinskom sudu, pored izvorne oporuke, isprave o usmenoj opo-

ruci ili zapisnika o saslušanju svjedoka usmene oporuke, dostavit će se
i z a p i s n i k o saslušanju svjedoka usmene oporuke za koju ne postoji
isprava ako je njihovo saslušanje pod zakletvom (čl. 209. st. 3 ZN) izvr-
šeno naknadno nakon proglašenja oporuke i nakon što je sudu već dosta-
vljen zapisnik o proglašenju oporuke zajedno sa zapisnikom koji sadrži
izjave svjedoka (saslušanih bez zakletve). Tako će se postupiti bez obzira
da li je rasprava ostavine dovršena ili ne.
2. Kotarski sud, koji je izvršio proglašenje pismene ili usmene opo-
ruke (isprave o usmenoj oporuci ili zapisnika kojim je utvrđen njen

692
 Član 211 — 212.

sadržaj), načinit će p r i j e p i s oporuke, odnosno isprave i zapisnika, kao

i prijepis zapisnika o proglašenju oporuke, te će ih sačuvati među svojim
spisima.
Ako se kod kotarskog suda, koji nije ujedno i ostavinski sud, nala-
zila na čuvanju izvorna oporuka ili isprava o izjavi posljednje volje,
umjesto izvorne isprave odnosno oporuke, koja je dostavljena ostavin-
skom sudu, čuvat će se p r i j e p i s isprave odnosno oporuke s klauzulom
proglašenja i bilješkom kada je i kome sudu dostavljen izvornik.
Izvornici oporuka, isprava o usmenoj oporuci, zapisnika o saslušanju
svjedoka usmene oporuke, kao i zapisnika o sadržaju nestale ili uništene
pismene oporuke, koji se odnose na istog ostavioca (oporučitelja) drže se
i čuvaju z a j e d n o . U tu svrhu osnovat će se poseban spis u koji će se
ulcžiti sve izvorne isprave. Svi ovako uloženi izvornici isprava čuvaju
se trajno u sudu.

V. POSTUPAK OSTAVINSKOG SUDA PO PRIMITKU

SMRTOVNICE

Ispitivanje nadležnosti
Član 212.
Po primitku smrtovnice sud će ispitati da li je nadležan za osta-
vinsku raspravu, pa ako ustanovi da nije nadležan dostavit će predmet
nadležnom sudu.
Ako sud ustanovi da je za ostavinsku raspravu nadležan inozemni
organ, rješenjem će se proglasiti nenadležnim.

1. Kotarski sud, koji ujedno n i j e i o s t a v i n s k i s u d , ovlašten

je da za potrebe ostavinskog postupka vrši samo o d r e đ e n e radnje.
Tako je ovlašten da izvrši p r o g l a š e n j e oporuke i isprava koje sadr-
žavaju izjavu posljednje volje, koje se kod njega čuvaju kao i onih koje
mu budu podnesene nakon smrti neke osobe (čl. 207. st. 5 ZN), kao i da
preslušavanjem, svjedoka usmene oporuke o kojoj nije ostavljena ispra-
va, utvrdi sadržaj takve oporuke i da je proglasi (čl. 209. st. 2 ZN), kao
i da poduzme potrebne p r i v r e m e n e m j e r e za čuvanje i osiguranje
ostavine (čl. 191. st. 4 ZN, čl. 204. st. 1, 2 i 3 ZN).
Utvrđivanje n a d l e ž n o g suda za vođenje ostavinskog postupka
odnosi se na određivanje mjesno nadležnog suda, s obzirom da je kotar-
ski sud stvarno nadležan za raspravljanje ostavine (čl. 179. st. 1 ZN).
Pitanje da li će za raspravu ostavine biti nadležan d o m a ć i sud ili
i n o z e m n i sud ili organ prosuđuje se prema d r ž a v l j a n s t v u umr-
loga, a zatim prema m j e s t u gdje se nalazi o s t a v i n a . -'-
Za određivanje koji će od d o m a ć i h kotarskih sudova biti osta-
vinski sud mjerodavna je teritorijalna nadležnost suda prema mjestu
p r e b i v a l i š t a , odnosno b o r a v i š t a umrlog u času njegove smrti
(čl. 19£ st. 1 ZN). ; :

693
Član 212 — 213.

Ako umrli nije imao ni boravišta ni prebivališta u FNRJ, nadležnost

ostavinskg suda ustanovit će se prema mjestu gdje leži p r e t e ž n i d i o
imovine umrlog (čl. 191. st. 2 ZN).
Ako se nijedan dio ostavinske imovine ne nalazi na području FNRJ,
tada će Savezni vrhovni sud odrediti koji će sud postupati kao ostavinski
sud (čl. 191. st. 3 ZN). Stranke ne mogu sporazumno mijenjati nadležnost
ostavinskog suda (čl. 192. st. 2 ZN), a sam sud je dužan da u toku cijelog
ostavinskog postupka pazi na svoju mjesnu nadležnost (čl. 192. st. 1 ZN).
3- Ako sud ustanovi da je za raspravu ostavine nadležan i n o z e -
m n i sud ili drugi inozemni organ (čl. 189. st. 4 ZN), postupit će po odred-
bama čl. 239. i 240. ZN i poduzeti mjere za z a š t i t u domaćih nasljedni-
ka, zapisovnika i vjerovnika.
Vidi objašnjenja uz čl. 189, 239. i 240. ZN.

Sudska praksa
Vidi odluku uz čl. 192. ZN.

Mjere ostavinskog suda za osiguranje ostavine

Član 213.
Mjere za osiguranje ostavine može narediti ostavinski sud u toku
cijelog postupka za ostavinsku raspravu.

1. Mjere za osiguranje ostavine (u smislu čl. 204, 205. ZN) po svojoj

naravi su p r i v r e m e n o g k a r a k t e r a . Poduzimaju se na početku
ili prije pokretanja postupka za ostavinsku raspravu. Uslijed toga ih je
ovlašten poduzimati s v a k i k o t a r s k i s u d , dakle, i onaj koji nije
i ostavinski sud (čl. 191. st. 4 ZN). To će, u pravilu, biti sud na čijem je
području ostavitelj u m r o , i sud na čijem se području n a l a z i i m o -
v i n a ostavioca.
Svrha privremenih mjera jest da se pomoću njih s a č u v a ostavin-
ska imovina u slučajevima kad nema osoba koje bi bile sposobne da upra-
vljaju ostavinom (čl. 204. st. 1 ZN). Privremene mjere prestaju kad se
pojavi nasljednik koji je sposoban da upravlja ostavinom. Ostavinski sud
je ovlašten da vrši izmjene odluka koje je poduzimao koji drugi kotarski
sud.
^ 2JOd privremenih mjera za očuvanje ostavine treba razlikovati mje-
re "Koje poduzima o s t a v i n s k i s u d u t o k u postupka za raspravu
ostavine (čl. 213. ZN), i u određenim slučajevima i n a k o n pravomoćno
dovršenog ostavinskog postupka (sve dok se nasljedstvo ne razdijeli među
nasljednike). Ove mjere odnose se, u pravilu, na poslove u p r a v l j a n j a
i r a s p o l a g a n j a stvarima i ostavine (čl. 148. st. 2, 3 i 4 ZN).
Tako je ostavinski sud, pored spomenutog, napose ovlašten:
— postaviti privremenog s t a r a t e l j a o s t a v i n e (čl. 134. st. 1
i čl. 205. st. 1 ZN);

694
 Član 213 — 214

— odlučiti o o d v a j a n j u o s t a v i n e od imovine nasljednika

(čl. 146. i 217. ZN);
— pobrinuti se da se postavi s t a r a t e l j još n e r o đ e n o m dje-
tetu (čl. 215. ZN);
— opozvati i z v r š i o c a o p o r u k e (čl. 104. ZN).
3. Inicijativa za poduzimanje privremenih mjera može doći i od
strane n a s l j e d n i k a , npr. kod pozivanja izvršioca oporuke (po čl. 104.
ZN); kod promjene privremenog upravitelja, davanja odobrenja za nje-
govo poslovanje ili vršenje pojedinih akata (čl. 148. ZN). Odvajanje osta-
vine od imovine nasljednika vrši se, međutim, samo na zahtjev vj e r o v -
n i k a (čl. 146. i čl. 217. ZN).
Ako sud odbije prijedlog stranke za poduzimanje privremenih mjera,
rješenje o tome mora biti obrazloženo (čl. 182. st. 2 ZN, čl. 334. ZPP)
budući da je protiv nieea dozvoljena samostalna žalba (čl. 183. st. 1 ZN).

Pozivanje izvršioca oporuke

Član 214.
Ako je ostavilac postavio izvršioca oporuke, sud će to ovom saopćiti
i pozvati ga da u određenom roku izjavi da li se prima te dužnosti.

1. Ostavilac može svojom oporukom ili na način koji je propisan za

sastav oporuke odrediti neku osobu za i z v r š i o c a o p o r u k e koja
mora biti poslovno sposobna.
Osoba koja je postavljena za izvršioca oporuke ne m o r a prihvatiti
ovu dužnost (čl. 101. st. 3 ZN). Ostavinski sud je dužan imenovanog izvr-
šioca oporuke pozvati da se i z j a s n i o tome da li prihvaća tu dužnost.
U tu svrhu odredit će mu se p r i m j e r e n r o k za izjašnjenje. Sud može
po svome nahođenju ili po prijedlogu produžiti rok za izjašnjenje.
Ako osoba, određena za izvršioca oporuke, o d b i j e da prihvati ovu
dužnost, ili u toku vršenja svoje funkcije zatraži da bude o p o z v a n a ,
ostavinski sud će rješenjem utvrditi da postavljeni izvršilac oporuke
nije prihvatio ovu dužnost, odnosno da je zatražio da bude opozvan, te ga
u tom slučaju razriješiti njegove dužnosti.
Ostavinski sud može po službenoj dužnosti ili u povodu prijedloga
zainteresiranih osoba o p o z v a t i izvršioca oporuke (čl. 104. ZN) ako
nađe da n j e g o v r a d nije u skladu s voljom oporuičitelja ili ako je u
protivnosti sa zakonom.
Sud nije ovlašten da na mjesto opozvanog izvršioca oporuke postavi
drugog. U tome će slučaju ostavinski sud ocijeniti da li je potrebno da
poduzme mjere za osiguranje ostavine u smislu čl. 213. odnosno 134, 204.
st. 1 i 205. ZN i koje.
Da bi ostavinski sud otklonio neizvjesnost u tome da li će osoba
određena za izvršioca oporuke doista prihvatiti ovu dužnost i vršiti po-
slove izvršioca oporuke, među koje spada čuvanje i upravljanje ostavi-
nom (čl. 102. st. 1 ZN), — odredit će se izvršiocu r o k u kome on mora
preuzeti svoju dužnost-
O pravima izvršioca oporuke vidi čl. 101—104. ZN, i tamo dana
objašnjenja.

695
Član 215.

Postavljanje staratelja nerođenom djetetu

Član 215.
Ako se očekuje rođenje djeteta koje bi bilo pozvano na nasljedstvo,
ostavinski sud će o tome obavijestiti organ starateljstva.
Ako organ starateljstva drukčije ne odredi, o pravima još nero-
đenog djeteta starat će se jedan od njegovih roditelja.

1. Odredba stava 1 ovog člana posljedica je načela da se dijete koje

je već z a č e t o u času otvaranja nasljedstva (nasciturus) smatra kao da
je već rođeno ako se živo rodi (čl. 130. st. 2 ZN), te mu se priznaje s p o-
s o b n o s t za nasljeđivanje. Uslijed toga je sposobno biti strankom u
ostavinskom postupku. Budući da nasciturus ne može po prirodi stvari
vršiti samostalno procesne radnje, potrebno je da u ostavinskom postup-
k u bude z a s t u p a n .
U ostavinskom postupku nerođeno dijete zastupa s t a r a t e l j ^ 1 )
samo ako je tako odredio organ starateljstva (u smislu čl. 49. Osn. zak.
o starateljstvu). Inače se o pravima nerođenog djeteta brine j e d a n od
r o d i t e l j a u s p o r a z u m u s drugim roditeljem.(2) S obzirom na to
da po čl. 2. OZORD-a roditeljsko pravo pripada ocu i majci zajedno, a
prema odredbi čl. 12. OZORD-a, oni to pravo vrše s p o r a z u m n o , treba
uzeti da pojedine poslove u ime nasciturusa može vršiti s a m o j e d a n
roditelj, ali uvijek u sporazumu s drugim roditeljem. Pretpostavlja se da
među roditeljima postoji prećutan sporazum.( 3 )
Do zastupanja nerođenog djeteta od strane j e d n o g r o d i t e l j a
dolazi ako ostane samo j e d a n roditelj (čl. 14. OZORD). Ako otac nasci-
turusa u m r e prije njegovog rođenja; ili ako je o t a c n e p o z n a t (što
će biti u slučaju vanbračnog začeća ako otac nije utvrđen ili priznat)
roditeljsko pravo vršit će m a j k a . ( 4 ) Ako je jedan od roditelja l i š e n
r o d i t e l j s k o g p r a v a , odnosno ako je (potpuno ili djelomično) lišen
poslovne sposobnosti; ili ako je jedan od roditelja s p r i j e č e n da vrši
roditeljsko pravo, vršit će ga drugi roditelj. U slučaju razvoda ili neva-
ljanosti braka, ovo pravo vrši onaj roditelj koga ovlasti sud (analognom
primjenom odredbe čl. 68. OZB).
Kod v a n b r a č n e djece, ako otac nije poznat, zastupanje nascitu-
rusa u ostavinskom postupku vrši m a j k a djeteta. Ako je vanbračni
otac poznat, ili je dijete unaprijed p r i z n a o za svoje, postupat će se
prema odredbi iz čl. 13. OZORD-a, tj. o pravima nasciturusa brinut će
se o b a roditelja zajedno ili jedan od njih u sporazumu s drugim.
1
B 1 a g o j e v i ć, op. cit, str. 50, smatra da nasciturusa, ako mu nije
postavljen staratelj (curator ventris), zastupa majka, što nije u skladu s odred-
bom čl. 215. st. 2 ZN, jer to može biti i otac, ako bi majka bila lišena poslovne
sposobnosti.
2
Tako S t a n k o v i ć , Sticanje ostavine i odricanje od nasljedstva, Naša
zakonitost, 1957, str. 127.
3
Tako dr A. P r o k o p , Odnosi roditelja i djece po zakonodavstvu PNRJ,
Zagreb, 1954, str. 77 i 75, i tamo navedene odluke Vrh. suda NRH Gzz 383/53
od 25. V 1953. Slično i E i s n e r , Porodično pravo, Zagreb, 1950, str. 150 i 152:
4
Dr A. P r o k o p , op. cit., str. 79, 80; dr E i s n er, op. cit., str. 153.

696
 Član 215 — 216.

2. Nasciturusa će zastupati s t a r a t e l j , koga postavlja organ sta-

rateljstva samo ako n i j e d a n roditelj nije u mogućnosti brinuti se o
njegovim interesima, bilo stoga što su oba roditelja lišena potpuno ili
djelomično poslovne sposobnosti (čl. 14. OZORD-a), ili što je ostao samo
jedan roditelj koji je lišen poslovne sposobnosti, ili što postoji kolizija
interesa nasciturusa i njegovih roditelja.

P o s t u p a k kad n e m a i m o v i n e i l i kad i ni a s a m o
pokretne imovine
Član 216.
Ako prema podacima iz smrtovnice umrli nije ostavio imovinu, osta-
vinski sud odlučit će da se ne raspravlja ostavina.
Isto tako postupit će sud i u slučaju ako je umrli ostavio samo
pokretnu imovinu, a nijedna od osoba pozvanih na nasljedstvo ne traži
da se provede rasprava.
Kad sud odluči da se ne raspravlja ostavina, obavijestit će o tome
organ starateljstva ako među nasljednicima ima osoba koje nisu sposobne
da se same staraju o svojim poslovima, a nemaju roditelje.
Ako je sud odlučio da se ne raspravlja ostavina zbog toga što se osta-
vina sastoji samo iz pokretne imovine, osobe pozvane na nasljedstvo mogu:
ostvarivati prava koja im pripadaju kao nasljednicima.

1. Raspravljanju ostavine ima mjesta ako se ustanovi da je iza umr-

log o s t a l o i m o v i n e .
Nema mjesta vođenju ostavinskog postupka u svrhu ustanovljenja
apstraktnih »nasljednika« umrloga, bilo radi toga da bi se kasnije nađena
ostavinska imovina rasporedila prema ranije donesenom rješenju o na-
sljeđivanju, bilo radi ostvarivanja kakvih drugih prava nasljednika, koja
se posredno ili neposredno izvode iz činjenice što određene osobe ulaze
u krug zakonskih nasljednika umrle osobe. Osnovna pretpostavka za pri-
mjenu propisa Zakona o nasljeđivanju jest da je umrli o s t a v i o i m o -
vinu,) 1 ) jer je nasljeđivanje prijelaz imovine umrlog na njihove na-
sljednike.
Iako je ostavinski sud ovlašten da već na osnovu podataka iz s m r—
t o v n i c e odluči o raspravljanju ostavine i daljnjem vođenju ostavin-
skog postupka, ovo ga ipak ne oslobađa dužnosti da izvrši potrebnu p r o -
v j e r u p o d a t a k a sadržanih u smrtovnici bilo na prijedlog intere-
siranih osoba, ili po službenoj dužnosti (čl. 175. ZN). Tako će sud zatra-
žiti da se uvidom u zemljišne knjige ustanovi da li je umrli bio upisan
kao vlasnik nekretnina i kojih, a od nadležnog narodnog odbora općine-
pribaviti podatke o veličini poljoprivrednog zemljišta (čl. 227. ZN) za
svakog nasljednika.

1
Ostavina se raspravlja čim u ostavini ima imovine, bez obzira da li
ostaviočevi dugovi iscrpljuju ili premašuju vrijednost ostavine. Tako Ivan
K r k l j u š u članku »Kada se ostavina neće raspravljati«, Glasnik AK za
APV br. 1/56.

697
Član 216.

2. i Pod ostaviočevom i m o v i n o .m—razumije, se sva imavina,„koj u

je ogkao s v o j e v l a s n i š t v o posjedovao. Sud ne može odlučiti o
obustavT~postupka samo na osnovu činjenice što je imovina, za~k6ju se"
tvrdT~da" je vlasništvo osjavjoca, upisana na imenu ne,ke d r u g & p s o b e .
AJco~ie~radI~o~'vTrn K n j i ž n^jmi^lasnIšJiYij^_£Uii_J£_d1užan nastaviti por..
.stupatTTTTEvraiirTSo^^ 173. ZN).
U 'šluca7u~^poTa^Ton:ie~a[a~li neka imovina u l a z i u o s t a v i n u , sud
je dužan p r e k i n u t i ostavinsku raspravu i uputiti stranke na p a r-
n i c u (u smislu odredbe čl. 225. tač. 1. ZN).
Ako sud odluči da n e m a m j e s t a r a s p r a v l j a n j u ostavine,
bilo što umrli nije imao uopće imovine, ili što nije imao nepokretne imo-
vine, a nasljednici nisu tražili da se raspravi ostavina koja se sastoji
samo od pokretne imovine (stav 2 ovog člana), dostavit će rješenje o tome
svim zainteresiranim osobama, a organu starateljstva ako su ispunjene
pretpostavke iz stava 3 ovog člana. Protiv ovog rješenja dopuštena je
samostalna žalba. Ako na osnovu podataka sadržanih u žalbi ostavinski
sud ustanovi da je umrli ipak ostavio n e p o k r e t n u imovinu, nastavit
će vođenje ostavinskog postupka po službenoj dužnosti, u smislu čl. 184.
st. 1 ZN, a svoje prijašnje rješenje opozvati. Ako se u žalbi ujedno ističe
i zahtjev za raspravljanje ostavine koja se sastoji samo od p o k r e t n e
imovine, žalba i takav zahtjev moći će se uvažiti samo ako su pravo-
dobno podneseni (u roku od 15 dana, po čl. 183. st. 2 ZN). Ako su žalba ili
zahtjev nepravodobno podneseni, mogu se uzeti u obzir samo ako uvaže-
njem žalbe ne bi bila povrijeđena prava drugih osoba, tj. ako među na-
sljednicima nije već izvršena dioba ostavinske pokretne imovine.
Ako bi ostavinski sud n a k n a d n o saznao da je iza umrloga ostalo
n e p o k r e t n e imovine ili ako bi ta imovina bila naknadno pronađena
a ranije je obustavljen postupak, dužan je raspraviti ostavinu (po čl. 235.
st. 2 ZN).
3. Ostavina koja se sastoji samo od p o k r e t n e i m o v i n e raspra-
vljat će se samo na z a h t j e v osoba koje su p o z v a n e na n a s l j e d -
s t v o . Ako ostavinski sud iz sadržaja smrtovnice ustanovi da je umrli
ostavio s a m o p o k r e t n u imovinu, donijet će rješenje o neraspravlja-
nju ostavine a sve nasljednike upozoriti da će se ostavina raspraviti ako
to zatraže. Da bi nasljednicima pružio mogućnost da podnesu zahtjev za
raspravljanje ostavine prije donošenja rješenja o neraspravljanju osta-
vine, koje predstavlja ujedno i odluku o obustavljanju daljeg vođenja
ostavinskog postupka, ostavinski sud može- odgoditi donošenje rješenja
na izvjesno vrijeme.
Legatari, vjerovnici i ostale zainteresirane osobe koje ne ulaze u
krug zakonskih ili oporučnih nasljednika ne mogu tražiti raspravljanje
ostavine koja se sastoji samo od pokretne imovine. Svoja prava i zahtjeve
koji se na njima temelje, mogu ostvarivati samo u p a r n i c i . ( 2 ) Ostavi-

2
»O b j a š n j e n j a«, str. 173. K r k 1 j u š, cit. članak, smatra da bi trebalo
i trećim osobama omogućiti stavljanje zahtjeva za raspravljanje ostavine u
svrhu osiguranja njihovih prava, jer će u protivnom za njih nastati teškoće
oko realizacije pravomoćno dosuđenih potraživanja.

698
 Član 216.

•očevim vjerovnicima i pored toga pripada pravo da traže o d v a j a n j e

ostavine od imovine nasljednika (po čl. 146. ZN).
Ako se ostavina sastoji od p o k r e t n e imovine, nema zapreke da se
prije donošenja odluke o daljnjem vođenju ostavinskog postupka i ras-
pravljanju ostavine održi r o č i š t e radi izjašnjavanja nasljednika o |
tome da li žele da se ostavina raspravi. Na ovom ročištu nasljednici mogu ti
postići sporazum (nagodbu) o razdiobi imovine. Ako kasnije, unatoč na- «
godbi, među nasljednicima dođe do nesporazuma ili do spora o diobi
predmeta ostavine, neće i m a t i pravo zahtijevati da se n a k n a d n o raspravi
ostavina, nego će svoja prava moći ostvarivati samo u p a r n i c i . (8)
4. Ako se nasljednici sporazume u t o m e da se ne raspravlja ostavina
koja se sastoji iz p o k r e t n e imovine, a što se pretpostavlja već iz
činjenice što n i s u s t a v i l i z a h t j e v da se ostavina raspravi,
smatra se da su time ujedno priznali da među njima postoji s u g l a -
s n o s t o tome tko su nasljednici umrlog, koja imovina sačinjava
ostavinu i koja im prava iz ostavine pripadaju (čl. 173. ŽN). Usljed toga
se podaci sadržani u, smrtovnici smatraju tačnim i potpuno dovoljnim.
Ovo tim više, što se, bez obzira na sadržaj smrtovnice, prije donošenja
odluke u smislu člana 216. ZN, moraju beziznirnno p r o g l a s i t i sve
oporuke (po čl. 207. st. 2 ZN), pa je time, ukoliko se radi o oporučnom
nasljeđivanju, poznat ujedno i opseg prava oporučnih nasljednika.
Ako su svi nasljednici sporazumni u tome da nije potrebno
raspravljanje ostavine, mogu odmah ostvarivati sva prava koja im pripa-
daju kao nasljednicima. Oni u času smrti ostavioca p r e u z i m a j u na
sebe sve o b a v e z e nasljednika: izvršenje legata (čl. 92. ZN) i odgovor-
nost za ostaviočeve dugove (čl. 145. ZN).(4)
5. Osobe koje polažu kakvo p r a v o na o s t a v i n u ili iz ostavine
(legatari) moći će svoja prava n e p o s r e d n o ostvarivati prema oso-
bama koje su kao nasljednici navedeni u smrtovnici, odnosno u oporuci.
Osobe koje su u smrtovnici ili oporuci navedene kao nasljednici tre-
baju se takvim smatrati i neće moći kasnije u parnici isticati prigovor
promašene pasivne legitimacije. Oni o d g o v a r a j u legatarima i vjerov-
nicima za svu štetu koja bi im odatle mogla nastati (nemogućnost nami-
renja odnosno izvršenja obaveza). Za ovo nije potrebna posebna odluka
5
ostavinskog suda, kojom bi se trebalo utvrditi tko je sve nasljednik,( ) s
obzirom na to da su vjerovnici ostavioca dovoljno zaštićeni odredbom
člana 145. st. 3 ZN, po kojoj nasljednici solidarno odgovaraju za dugove
ostaviočeve, i to svaki do visine vrijednosti svog nasljednog dijela. Slična
odredba postoji u pogledu dužnosti izvršenja z a p i s a (čl. 92. st. 2 i 3 ZN).
3
4
» O b j a š n j e n j a « , str. 173.
Prema odredbi čl. 12. st. 1 Uredbe za izvršenje Zakona o porezu na
nasljedstva i porezu na darove (SI. list FNRJ br. 28/56), nasljednici su dužni
u roku od 15 dana od dana prijema pravomoćnog rješenja o neraspravljanju
ostavine podnijeti p r i j a v u financijskom organu narodnog odbora općine
nadležnom za razrez poreza. Ukoliko nasljednici propuste to učiniti, zadužit
će se, u smislu odredbe iz st. 2 istog člana, povećanim porezom u iznosu od
3 °/o od razrezanog redovnog poreza.
U smislu čl. 1. st. 3 navedene uredbe, ostavinski sud je dužan obavijestiti
financijski
5
organ o neprovođenju ostavinske rasprave.
Protivno K r k 1 j u š, cit. članak.

699
Član 216 — 217.

Sudska praksa
Činjenica, da je ostavinski sud odlučio da se ne raspravlja ostavina zbog
pomanjkanja imovine (član 216. ZN), ne isključuje pasivnu legitimaciju na-
sljednika u parnici kojom se od njega traži isplata ostaviočevog duga do visine
vrijednosti naslijeđene imovine (član 145. stav 1 ZN), kao što se nasljednicima
ne može osporiti ni pravo da i prije povedenja ostavinske rasprave utužuju
tražbine ostavioca (Rješenje Vrhovnog suda NR Hrvatske Gž 1080/58 od 28. V
1958, Naša zakonitost, br. 1—2/59, str. 70).

Odvajanje ostavine ođ imovine nasljednika

Član 217.
Kad se po odredbama zakona može tražiti odvajanje ostavine od
imovine nasljednika, sud će na prijedlog ovlaštenih osoba narediti to
odvajanje, primjenjujući pritom shodno odredbe ovog zakona o privre-
menim mjerama za osiguranje ostavine.

1. Odvajanju ostavine od imovine nasljednika ima mjesta po zahtje^

vu v j e r o v n i k a (čl. 146. st. 1 ZN).
Odvojenoj ostavini sud može postaviti s t a r a t e l j a (čl. 146. st. 4
ZN). Kod postavljanja staratelja postupat će se po odredbama čl. 205. ZN,
što znači da postavljanje staratelja odvojenoj ostavini može izvršiti samo
ostavinskisud.
Da bi vjerovnici sačuvali svoje pravo da zahtijevaju odvajanje osta-
vine od imovine nasljednika, moraju podnijeti z a h t j e v u roku od t r i
m j e s e c a računajući od dana s m r t i ostavioca, odnosno od dana kad je
rješenje o proglašenju nestalog umrlim postalo pravomoćno (čl. 129. st. 2
ZN). Zahtjev se podnosi bilo kojem kotarskom sudu mjesta gdje leži dio
ili cijela ostavinska imovina, koji će o tome obavijestiti ostavinski sud.
Nakon proteka. navedenog roka vjerovnici ne m o g u više tražiti od-
vajanje ostavine.
2. Kotarski sud, kome je podnesen zahtjev za odvajanje ostavine,
ako nije ujedno i ostavinski sud, postupit će po odredbama čl. 204. st. 1
ZN. Taj sud može, dok ostavinski sud ne postavi staratelja, povjeriti po-
uzdanoj osobi (čuvaru) č u v a n j e cijele ili pojedinih dijelova ostavine,
u pogledu koje je stavljen zahtjev na odvajanje.
3. Ako se zahtjev za odvajanje odnosi na gotov novac, vrijednosne
papire, dragocjenosti, uložne knjižice i druge važne isprave, ovi će se
predmeti predati na čuvanje sudu (u sudski polog, depozit), na čijem se
području nalazi imovina (čl. 204. st. 2 ZN).
O svim ovim mjerama, sud koji ih je poduzeo, dužan je obavijestiti
o s t a v i n s k i sud (čl. 204. st. 3 ZN) koji je ovlašten da ove mjere osi-
guranja naređuje ili stavlja izvan snage u toku trajanja ostavinskog
postupka.

700
 Član 218.

VI. OSTAVINSKA RASPRAVA

Poziv na ročište
Član 218.
Za ostavinsku raspravu sud će odrediti ročište.
U pozivu na ročište sud će zainteresirane osobe obavijestiti o pokre-
tanju postupka i o postojanju oporuke, ako postoji, i pozvati da odmah
dostave sudu pismenu oporuku, odnosno ispravu o usmenoj oporuci, ako
se kod njih nalazi, ili da naznače svjedoke usmene oporuke.
Sud će u pozivu upozoriti zainteresirane osobe da mogu do završetka
postupka dati sudu izjavu da li se primaju nasljedstva ili se nasljedstva
odriču, a ako na ročište ne dođu ili ne dadu izjavu, da će sud o njihovom
pravu odlučiti prema podacima kojima raspolaže.
O pokretanju postupka za ostavinsku raspravu, ako je umrli ostavio
oporuku, sud će obavijestiti i na ročište pozvati i one osobe koje bi mogle
po zakonu polagati pravo na nasljedstvo.
Ako je umrli postavio izvršioca oporuke, sud će i njega obavijestiti
0 pokretanju postupka.

1 . P o z i v n a r o č i š t e z a ostavinsku raspravu d o s t a v l j a s e
o s o b n o ( u v l a s t i t e r u k e ) zainteresiranim osobama prema pravilima
koja vrijede za dostavljanje tužbi (čl. 131. ZPP). Ovakav način dostavlja-
nja nije, doduše, izričito određen nijednim propisom ZN-a, ali na nj
upućuje okolnost što pravomoćno rješenje o nasljeđivanju imade, u
načelu, za stranke koje su sudjelovale u postupku rasprave ostavine isto
pravno djelovanje kao i pravomoćna odluka u parničnom postupku
(čl. 234. ZN). Ako se, naime, prema pravilima o tzv. osobnom dostavljanju
moraju strankama dostaviti pismena kojima se pokreće parnični postu-
pak (tužba, platni nalog), onda treba to vrijediti i za dostavljanje
odgovarajućih pismena o pokretanju ostavinskog postupka, jer su izjave
stranaka, u pravilu, od iste važnosti u oba postupka (rješenje Vrh. suda
APV Gzz 47/57 od 12. VII 1957, Zb. II/2 br. 352). Pri tom treba uzeti
u obzir da se prema čl. 174. ZN u postupku za ostavinsku raspravu pri-
mjenjuju pravila parničnog postupka ukoliko ovim zakonom, nije druk-
čije određeno.
2. Z a i n t e r e s i r a n i m o s o b a m a treba smatrati: a) zakonske
nasljednike; b) oporučne nasljednike; c) legatare; d) druge osobe kojima
su oporukom ostavljene neke koristi, odnosno koje ostvaruju neko pravo
iz 6stavine (čl. 88. i 187. ZN). U slučaju postojanja oporuke treba pozvati __
ne samo one zakonske nasljednike koji imaju pravo .na'nužni d i ^ n e g o
1 'sve ostale osobe koje bi po zakonu bile pozvane na nasljedstvojda_
nema oporuKe, odnosno kojima"bi pripalo nasTječišFEvo za slučaj da oporuka
nije"^ravovaljana ! _ Ovako treba postupiti i"7x531" kada je bporuEa~Tr~
pogTeSiTobTilča"pravovaljana, jer zakonski nasljednici mogu tražiti poništaj
oporuke i zbog oporučiteljeve nesposobnosti za sastavljanje oporuke ili
zbog nedostatka u volji oporucitelja (čl. 66. ZN). Do podatka o zakon-
skim i oporučnim nasljednicima doći će ostavinski sud, u pravilu, pregle-
dom smrtovnice i uvidom u oporuku pošto je proglasi (čl. 196. st. 1 tač. 5
i čl. 206 — 211. ZN).

701
Član 218.

O postojanju oporuke potrebno je obavijestiti zainteresirane osobe

zbog toga da bi one do ročišta mogle odrediti svoj stav prema oporuci
i poduzeti što smatraju potrebnim za zaštitu svojih prava. Isto je tako
potrebno da sud sve zainteresirane osobe upozori na njihovu dužnost da
odmah dostave sudu pismenu oporuku ili ispravu o usmenoj oporuci
ako se kod njih nalazi, (') odnosno, ukoliko se ove isprave nalaze kod
drugih osoba, organa ili ustanova da o tome saopće sudu potrebne po-
datke. Ako je ostavilac usmeno izjavio svoju posljednju volju, ali ne posto-
ji o tome isprava, zainteresirane osobe treba da sudu naznače svjedoke
usmene oporuke. Svi ovi podaci sudu su potrebni zato da bi do ročišta za
ostavinsku raspravu mogao pribaviti navedene isprave, odnosno saslu-
šati svjedoke usmene oporuke.
Ako sud posumnja da je osoba koja po zakonu polaže pravo na na-
sljedstvo jedini ili najbliži srodnik ostavioca, postupit će prema odredbi
čl. 220. st. 5 ZN.
3. Propust suda da pozove na ročište za ostavinsku raspravu sve
zainteresirane osobe ili da im dade upute u smislu stava 2 i 3 ovog člana,
odnosno da ih upozori na tamo navedene pravne posljedice mogao bi biti
razlog za ukidanje rješenja o nasljeđivanju zbog bitne povrede odre-
daba postupka (čl. 343. ZPP u vezi s čl. 174. ZN). S
4. Usprkos prihvaćanju principa ipso iure stjecanja nasljedstva (vidi
uz čl. 135. ZN), u našem je nasljednopravnom sistemu predviđena mo-
gućnost davanja izjave o primanju nasljedstva, samo što ta izjava
nema isti značaj kao u onim pravnim sistemima gdje se smatra pretpo-
stavkom za stjecanje nasljedstva. Dok, međutim, pojedina zakonodav-
stva koja prihvaćaju princip ipso iure stjecanja nasljedstva ne predvi-
đaju ni ustanovu ostavinske rasprave već određuju samo rok u kojem
se nasljedstvo može otkloniti,(2) po našem se zakonu ostavinska rasprava
u načelu (čl. 216. ZN) provodi. Kako se, pak, pod pojmom raspravljanja
pretpostavlja i mogućnost da se učesnici izjasne o svojim pravima na
koja se raspravljanje odnosi, razumljivo je da je uz ustanovu ostavinske
rasprave trebalo predvidjeti i mogućnost davanja nasljedničke izjave.(3)
Budući da izjava o primanju nasljedstva u sistemu ipso iure stjecanja
nasljedstva ne znači u biti ništa drugo nego odricanje nasljednika od
prava otkloniti nasljedstvo (čl. 141. st. 1 ZN), to nasljednik po našem
pravu stječe nasljedstvo i onda kada ga izričito ne traži. Zbog toga je1
dovoljno da sud u ostavinskom postupku svakoj zainteresiranoj osobi
p o z i v o m n a r o č i š t e z a o s t a v i n s k u r a s p r a v u omogući
da se izjasni o svom pravu. Ako, dakle, nasljednik propusti da se do
završetka postupka izjasni da li prima nasljedstvo ili ga se odriče, za-
1
Prema čl. 80. st. 1 ZN svjedoci usmene oporuke dužni su bezodvlačno
pismeno sastaviti izjavu oporučitelja i što prije predati je sudu. Postoji, među-
tim, mogućnost da spomenuti svjedoci sastave, doduše, ispravu o usmenoj
oporuci ali je ne predaju sudu nego oporučnim nasljednicima.
2
Tako npr. po njemačkom nasljednom pravu taj rok iznosi šest tjedana
(§ 1944. Njem. grad. zak.), a po švicarskom tri mjeseca (art. 567. Švic. grad.
zak.), računajući od časa kada je nasljednik saznao za smrt ostavioca i temelj
pozivanja na nasljedstvo.
3
P o z n i ć, Raspravljanje zaostavštine, »Anali« br. 3/55, str. 258.

702
 Član 218.

držat će definitivno nasljeđničko svojstvo i lišit će se mogućnosti da se

odreče nasljedstva.
U sudskoj se praksi često dešava da ostavinski sud nasljednika,
koji stalno boravi izvan područja tog suda, zamolnim putem preslušava
radi davanja nasljedničke izjave (izjave da li se prima ili odriče na-
sljedstva). Tako se postupa ponajviše u onim slučajevima kada postoji
oporuka pa ostavinski sud traži da se zakonski nasljednik pred sudom
svog boravišta izjasni o formalnoj i materijalnoj pravovaljanosti oporu-
čiteljevih raspolaganja. Iako, prema izloženom, nije potrebno nasljedni-
ka preslušavati zamolnim putem, već je dovoljno pozvati ga na ročiš-
te za ostavinsku raspravu, odnosno upozoriti da do završetka postupka
može dati sudu izjavu da li prima nasljedstvo ili ga se odriče, nema
ipak zakonske zapreke da sud, kada to s obzirom na posebne okolnosti
smatra umjesnim, presluša nasljednika radi davanja nasljedničke izjave
z a m o l n i m p u t e m . Da li će postupiti na jedan ili na drugi način,
treba da zavisi o tome koji od ovih dvaju načina u konkretnom slučaju
pruža više mogućnosti za brže i potpunije dovršenje ostavinske rasprave.(4)
5. I u slučaju kada se radi o ostavinama u kojima se kao nasljednici
pojavljuju o s o b e s a s t a l n i m b o r a v i š t e m u i n o z e m s t v u , ,
treba nasljednicima, u pravilu, upućivati poziv na ročište za ostavinsku
raspravu, a samo izuzetno kada to opravdavaju posebni razlozi, može se
radi davanja nasljedničke izjave tražiti njihovo saslušanje zamolnim
putem preko inozemnog suda, odnosno našeg diplomatsko-konzularnog
predstavništva. Ako se u pozivu koji se dostavlja inozemnim nasljedni-
cima pored upozorenja u smislu stava 2 i 3 ovog člana istaknu i odredbe
čl. 221. ZN o sadržaju i formi nasljedničke izjave, ovi će nasljednici
znati da po našem nasljednom pravu izjava o primanju nasljedstva nije
pretpostavka za stjecanje nasljedstva, a ukoliko se odluče na davanje
nasljedničke izjave, naročito izjave o odricanju od nasljedstva, bit će
obaviješteni o njenim materijalnim i formalnim potrepštinama. Razumije
se da se u pozivu može nasljednicima skrenuti pažnja i na druge okolnosti,
već prema potrebama konkretnog slučaja.(5) Kraj ovako opremljenih
poziva otpast će, u pravilu, potreba da se inozemni nasljednici radi
davanja nasljedničke izjave saslušavaju pred inozemnim organima, odno-
sno našim diplomatsko-konzularnim predstavnicima što je redovito skop-
čano s izvjesnim poteškoćama i znatnim troškovima.
Što se posebno tiče nasljednika sa stalnim boravištem u S j e d i -
n j e n i m A m e r i č k i m D r ž a v a m a , treba istaći da između tih
država i naše države ne postoji ugovor o uzajamnoj pravnoj pomoći,
niti, američko zakonodavstvo predviđa ;da njihovi sudovi obavljaju
poslove koji su u vezi s pravnom pomoći. Zbog toga pravnu pomoć našim
sudovima u S A D ukazuju naša diplomatsko-konzularna predstavništva,
razumije se u granicama svojih mogućnosti i u opsegu koji dopušta
4
Pravnim pravilom iz § 91. Vanparničnog postupka iz 1934. god. bila
je izričito predviđena mogućnost da se nasljednik radi davanja nasljedničke
izjave prema naredbi ostavinskog suda presluša zamolnim putem preko
nadležnog suda njegovog boravišta.
5
Tako se može nasljednicima uz poziv dostaviti i prijepis oporuke ili
ih upozoriti na bitne momente oporučnih raspolaganja.

70a
Član 218 — 219.

američko zakonodavstvo. Pružanje pravne pomoći naših diplomatsko-

konzularnih predstavnika u S A D našim sudovima olakšano je, me-
đutim, sporazumom zaključenim razmjenom nota između Ministarstva
vanjskih poslova predratne Jugoslavije i Poslanstva S A D u Beogradu
od 24. X 1938. godine, a taj je sporazum i danas na snazi. Prema ovom
sporazumu jugoslavenski konzularni službenici sa sjedištem u SAD,
odnosno američki konzularni službenici sa sjedištem u Jugoslaviji, ovla-
šteni su na primanje ili uzimanje izjava od osoba koje stanuju u S A D,
odnosno Jugoslaviji, bez obzira da li su te osobe njihovi državljani (jugo-
slavenski ili američki) ili državljani neke treće države. Ovo je moguće
i bez prethodnog odobrenja lokalnih (teritorijalnih) vlasti, ali pod uvjetom
da se ove osobe dobrovoljno odazovu pozivu radi saslušavanja, odnosno
davanja izjave. Iz ovog proizlazi da naši konzuli u S A D mogu primati na
zapisnik izjave o primanju nasljedstva i o odricanju od nasljedstva ne
samo od naših državljana koji borave u SAD nego i od američkih državlja-
na ili državljana koje druge države. Razumije se da oni mogu izvršiti
i ovjeravanje potpisa na nasljedničkim izjavama koje nasljednici iz
S A D namjeravaju pismeno podnijeti našem sudu (čl. 221. ZN).(6) I ovdje,
međutim, kad se radi o nasljednicima iz SAD, treba da važi spomenuto
pravilo, tj. da se nasljednicima u prvom redu upućuju pozivi na ostavin-
sku raspravu a samo izuzetno da se radi davanja nasljedničke izjave
saslušavaju zamolnim putem, u ovom slučaju preko naših diplotaatsko
konzularnih predstavništava.
Nasljednika koji se nalazi u inozemstvu, a nema punomoćnika u
Jugoslaviji, mora sud pozvati da u primjerenom roku postavi punomo-
ćnika za primanje pismena u Jugoslaviji. Ovaj se poziv može nasljedniku
dostaviti zajedno s pozivom na ročište za ostavinsku raspravu. Ako ino-
zemni nasljednik ne postavi punomoćnika, mora mu ostavinski sud po-
staviti privremenog zastupnika (čl. 135. ZPP u vezi s čl. 174. ZN).
6. O značenju riječi »do z a v r š e t k a p o s t u p k a « vidi uz čl.
220. tač. 3.

Sudska praksa
Poziv za ročište u ostavinskom postupku treba zainteresiranoj osobi do-
staviti osobno prema propisima za dostavljanje tužbe u parničnom postupku
(Rješenje Vrhovnog suda AP Vojvodine Gzz 47/57 od 12. VII 1957, Zb.
II/2-1957, br. 352).

Pozivanje oglasom
Član 219.
Ako se ne zna da li ima nasljednika, sud će oglasom pozvati osobe
"koje polažu pravo na nasljedstvo da se prijave sudu u roku od godinu
dana od objave oglasa u republičkom službenom listu.
Oglas će se pribiti i na oglasnu ploču suda i objaviti u republičkom
službenom listu, a po potrebi i ha drugi podesan način.
6
Vidi čl. 2. Zakona o ovjeravanju potpisa, rukopisa i prijepisa (SI. list
FNRJ br. 105/47).

704
 I"-'

Član 219. ,,i

Isto tako će sud postupiti ako je nasljedniku postavljen staratelj zbog

toga što mu se ne zna boravište, ili zbog toga što se on ili njegov zakonski / •
zastupnik nalazi u inozemstvu, a u zemlji nemaju punomoćnika. ,".(j
Ako je nepoznato boravište nasljednika, ili se on ili njegov zakonski
zastupnik nalazi u inozemstvu, a u Federativnoj Narodnoj Republici
Jugoslaviji nemaju punomoćnika, sud će po proteku roka od godinu ni
dana raspraviti ostavinu na temelju izjave postavljenog staratelja i na n
temelju podataka kojima raspolaže.

1. Do p o z i v a n j a o g l a s o m u postupku za ostavinsku raspravu

dolazi u ovim slučajevima:
a) kada se ne zna da li ima nasljednika ( n e p o z n a t i n a s l j e -
d n i c i ; čl. 133. st. 1 ZN);
b) kada je nasljedniku postavljen staratelj zbog toga što mu je
n e p o z n a t o b o r a v i š t e;
c) kada je nasljedniku postavljen staratelj zbog toga što se on ili
njegov zakonski nasljednik nalaze u inozemstvu a u zemlji nemaju puno-
moćnika.
Pozivanje oglasom u ovim je slučajevima o b l i g a t o r n o .
Osim u navedenim slučajevima, pozivanje oglasom, može se vršiti
i u slučaju kada sud posumnja da je osoba koja po zakonu polaže pravo
na nasljedstvo jedini ili najbliži srodnik umrlog (čl. 220. st. 5 ZN).
2. Iz, ponešto nespretne, stilizacije stava 3 i 4 ne smije se zaključiti
da se nasljedniku koji se nalazi u inozemstvu, ako u zemlji nema punomo-
ćnika ili zakonskog zastupnika, odnosno ako se njegov zakonski zastupnik
nalazi u inozemstvu a u zemlji nema punomoćnika, uvijek mora postaviti
staratelj pa da se tek nakon proteka ediktalnog roka od godine dana
može završiti ostavinska rasprava, ukoliko se taj nasljednik, odnosno
njegov zakonski zastupnik prije toga sam ne prijavi sudu ili ne pošalje
svog punomoćnika. Takvo shvaćanje ne bi bilo pravilno. Ovaj, naime,
član ne određuje niti mu je bila svrha da odredi kada se i zašto naslje-
dniku postavlja staratelj već se njime predviđaju slučajevi u kojima se
pozivanje nasljednika radi raspravljanja ostavine vrši oglasom^1) Do tak-
vog načina pozivanja dolazi, između ostalog, i u slučajevima predviđenim
u stavu 3 ovog člana. Kada se pak može nasljedniku postaviti staratelj,
određeno je drugim propisima, posebno odredbom čl. 46. i 49. Osnovnog
zakona o starateljstvu. Iz odredbe čl. 46. cit. zakona proizlazi da se od-
sutnom nasljedniku čije boravište nije poznato mora uvijek postaviti
staratelj ako nema zakonskog zastupnika ili punomoćnika koji bi ga
mogao zastupati pred ostavinskim sudom.(2) Da li će se nasljedniku čije .
je boravište poznato postaviti staratelj »zbog toga što se on ili njegov
zakonski zastupnik nalazi u inozemstvu, a u zemlji nemaju punomoćnika«,
ovisit će o okolnostima konkretnog slučaja prema kojima će se utvrditi
da li je to postavljanje potrebno radi zaštite prava i interesa odsutnog
nasljednika (čl. 49. Osn. zakona o starateljstvu). Postavljanje staratelja
nasljedniku koji boravi u inozemstvu, a zna mu se boravište može biti
1
Vidi dr B. Z l a t a r i ć , Postavljanje staratelja u toku ostavinskog po-
stupka, Naša zakonitost, br. 8-9/56, str. 353.
2
Z u g 1 i a, op. cit., str. 60.

,|g Zakon o nasljeđivanju s komentarom 705

Član 219.

potrebno npr. u slučaju kada u državi njegovog boravišta postoji ratno

stanje ili su na duže vrijeme onemogućene komunikacije s mjestom nje-
govog boravišta ili iz nekog drugog razloga.
3. Dok privremenog staratelja ostavine postavlja uvijek ostavinski
sud (čl. 134. i 205. ZN), s t a r a t e l j a p o j e d i n o m n a s l j e d n i k u
radi zastupanja u ostavinskom postupku i radi davanja u njegovo ime
nasljedničke izjave (curator heredis) p o s t a v l j a o r g a n s t a r a t e -
lj s t v a, a ne sud. Ako, dakle, organ starateljstva ocijeni da u konkretnom
slučaju postoje razlozi da se nasljedniku zbog toga što se on ili njegov
zakonski zastupnik nalazi u inozemstvu, a u zemlji nemaju punomoćnika,
usprkos poznatom boravištu, postavi staratelj pa mu ga na osnovi čl. 49.
Osn. zakona o starateljstvu i postavi, onda će sud pozivanje nasljednika
radi raspravljanja ostavine izvršiti oglasom uz određivanje ediktalnog
roka.
Iako je, međutim, za postavljanje staratelja pojedinom nasljedniku
radi zastupanja u ostavinskom postupku nadležan starateljski organ,
smatramo da ostavinski sud može nasljedniku postaviti p r i v r e m e n o g
z a s t u p n i k a , ako bi redovni postupak oko postavljanja staratelja dugo
trajao tako da bi uslijed toga za staranika ili za kog drugog učesnika u
ostavinskom postupku mogle nastupiti štetne posljedice (čl. 77. ZPP u vezi
s čl. 174. ZN).(3) Razumije se da je sud u takvom slučaju dužan bez odla-
ganja o postavljenju privremenog zastupnika obavijestiti organ staratelj-
stva.
4. Nepoznatim nasljednicima o kojima se govori u stavu 1 ovog člana
ne postavlja se staratelj, jer se tu i ne zna da li nasljednici uopće postoje,
niti bi staratelj mogao u njihovo ime davati izjavu o primanju nasljedstva
ili o odricanju od nasljedstva. Za takav je slučaj samo predviđeno da se
osobe koje polažu pravo na nasljedstvo oglasom pozovu da se u roku od
godine dana od objave oglasa u republičkom službenom listu prijave sudu
radi raspravljanja ostavine. Ako se nakon proteka tog roka ne pojavi ni-
jedan nasljednik, ostavina se predaje nadležnom narodnom odboru (čl.
133. st. 2 i čl. 233. ZN).
Kad su nasljednici nepoznati, sud postavlja, doduše, privremenog
staratelja, ali tu se onda radi o staratelju ostavine u smislu čl. 134. ZN.
Takav staratelj zastupa nepoznate nasljednike kao jedinstvenu stranku
prema trećim osobama, i to samo u pogledu odnosa između tih osoba i
ostavine, pa ne može u ime nasljednika davati nasljedničke izjave niti
ih može zastupati u njihovim odnosima prema ostavini. Vidi i uz čl. 134.
pod tač. 1.
5. Osim u slučajevima predviđenim u stavu 1 i 3 ovog člana i u
čl. 220. st. 5 ne smije se vršiti pozivanje nasljednika oglasom. Takav bi
način pozivanja bio nepravilan i posve nesvrsishodan napose u slučaju
kada se kao nasljednik pojavljuje osoba sa stalnim i p o z n a t i m
b o r a v i š t e m u inozemstvu (ukoliko organ starateljstva nije toj
osobi postavio staratelja u smislu čl. 49. Osn. zakona o staratelj stvu;
vidi naprijed pod tač. 2). Prema tome, nasljednika koji se nalazi u
3
Vidi i Z u g 1 i a, l.c, koji međutim ovdje ne govori o privremenom
zastupniku nego smatra da u takvom slučaju ostavinski sud privremeno po-
stavlja nasljedniku staratelja.

706
 Član 219.

inozemstvu, a zna mu se boravište, treba, u pravilu, pozvati na ročište

za ostavinsku raspravu pozivom i na način predviđen odredbama čL
4
218. ZN( ) Na iaj će se način, uostalom, s obzirom na današnje relativno
brze komunikacije, i pored toga što se u predmetima s inozemnim
učesnicima ročišta određuje uz nešto duži rok, ostavinski postupci u
kojima sudjeluju nasljednici iz inozemstva znatno brže dovršiti nego
5
uz određivanje ediktalnog roka od jedne godine dana.( )
O pozivanju nasljednika s poznatim boravištem u inozemstvu na
ročište za ostavinsku raspravu vidi i uz čl. 218. pod tač. 5.
6. Dok ne protekne ediktalni rok od godine dana, ostavinski se
postupak prekida. '
Kad je ediktalni postupak pokrenut zbog toga što se ne zna da li
ima nasljednika pa se nakon proteka roka od godinu dana od objave
oglasa u republičkom službenom listu ne pojavi nijedan nasljednik,
sud će donijeti rješenje kojim se ostavina predaje nadležnom, narodnom,
odboru (čl. 133. st. 2 i čl. 233. ZN).
Ako se, međutim, ediktalni postupak odnosi na nasljednike o kojima
se govori u stavu 3 ovog člana, sud će nakon proteka ediktalnog roka
nastaviti ostavinski postupak, a nasljedničku izjavu za odsutne nasljed-
nike dat će postavljeni staratelj. Za izjavu o odricanju od nasljedstva
potrebno je u tom slučaju odobrenje organa* starateljstva (rješenje Vrh.
suda Slovenije G. rev. 14/56 od 18. V 1956, Zb. 1/2-1956, br. 328).
7. T r o š k o v i o g l a š a v a n j a smatraju se zajedničkim, troškovima
(vidi uz čl. 186. pod tač. 2), pa sud određuje u kojem će omjeru pojedini
nasljednici te troškove snositi (čl. 186. st. 2 ZN).
U slučaju kada su svi nasljednici nepoznati ili nepoznatog boravišta,
troškovi se podmiruju iz ostavinske imovine. Ako je postavio privremenog:
staratelja ostavine (čl. 134. ZN), ostavinski sud mu može narediti da
iznos potreban za troškove oglasa izdvoji iz ostavinske imovine i položi,
kod suda.
Predujmljivanje troškova za oglas može sud tražiti i od nasljednika
koji sudjeluju u ostavinskom postupku, ukoliko se nisu odrekli nasljed-
stva, dok će o omjeru konačnog snošenja tih troškova sud odlučiti rje-
šenjem o nasljeđivanju.
U slučaju potrebe sud može troškove oglasa predujmiti iz proračun-
skih sredstava suda i nakon toga odrediti njihovu naplatu iz ostavinske
imovine ili naknadno, rješenjem o nasljeđivanju, odlučiti o konačnom
snošenju tih troškova.
8. Kad se postavlja staratelj ostavine, vidi uz čl. 134. ZN.

Sudska praksa
Ako je prebivalište nasljednika nepoznato, ostavinska se rasprava nakon,
proteka jednogodišnjeg oglasnog roka ne može provesti bez izjave postavljenog
staraoca, samo na temelju podataka prethodnog postupka (Rješenje Okružnog
suda Novo Mesto Gž 101/59 od 14. V 1959, Poročilo 1959/2, br. 8).
4
Takvo je stanovište usvojeno i na proširenoj općoj sjednici Saveznog
vrhovnog suda održanoj u prvoj polovini mjeseca siječnja 1957. godine. Vidi
o tome dr J. B r n č i ć, Neka sporna pitanja sudske prakse, Naša zakonitost,,
br. 1-2/57,
5
str. 22.
Z l a t a r i ć, l.c.

707
 Član 220.

Rasprava na ročištu
Član 220.
U postupku za ostavinsku raspravu sud će raspraviti sva pitanja
koja se odnose na ostavinu, a naročito o pravu na nasljedstvo, o veličini
nasljednog dijela i o pravu na zapis.
O ovim pravima odlučuje sud u pravilu pošto od zainteresiranih
osoba uzme potrebne izjave.
O pravima osoba koje nisu došle na ročište, a uredno su pozvane,
s>ud će raspraviti prema podacima kojima raspolaže, uzimajući u obzir
njihove pismene izjave koje stignu do donošenja odluke.
Prilikom ostavinske rasprave zainteresirane osobe mogu davati izjave
bez prisutnosti drugih zainteresiranih osoba, i nije potrebno da se u
svakom slučaju tim osobama daje prilika da se izjasne o izjavama drugih
zainteresiranih osoba.
Ako sud posumnja da je osoba koja po zakonu polaže pravo na
nasljedstvo jedini ili najbliži srodnik umrlog, može saslušati i osobe za
koje smatra da bi mogle imati jednako ili jače pravo na nasljedstvo, a
može te osobe pozvati i oglasom po odredbama prethodnog člana.

1. U postupku za ostavinsku raspravu mora se utvrditi tko su na-

sljednici umrlog, koja imovina sačinjava ostavinu, koja prava iz ostavine
i u kojem opsegu pripadaju nasljednicima, legatarima i drugim osobama
a moraju se raspraviti i sva druga pitanja koja su značajna za donošenje
rješenja o nasljeđivanju (čl. 228. ZN).
2. U stavovima 2 — 5 ovog člana istaknuta su neka načela van-
parničnog postupka koja se primjenjuju na ostavinskoj raspravi, a
ujedno su navedena i odstupanja od tih načela.
Iz odredaba stava 2 proizlazi da i za ostavinsku raspravu vrijedi
u principu načelo saslušanja zainteresiranih osoba
(učesnika). Pod zainteresiranim osobama podrazumijevaju se nasljednici,
legatari, kao i sve druge osobe koje ostvaruju neko pravo iz ostavine
(vidi i uz čl. 218. pod tač. 2). Od načela saslušanja učesnika (predvi-
đeno je izvjesno odstupanje u stavu 3, jer sud može o pravima osoba
koje nisu došle na ročište, iako su bile uredno pozvane, odlučiti prema
podacima kojima raspolaže.
Iako se za uzimanje potrebnih izjava stranaka određuje ročište za
usmeno raspravljanje (čl. 218. st. 1 ZN) —• što upućuje na primjenu
n a č e l a u s m e n o s t i — sud ipak mora uzeti u obzir i p i s m e n e
i z j a v e zainteresiranih osoba ukoliko te izjave stignu do donošenja
odluke, a u slučaju izostanka pozvanih osoba o njihovim pravima ra-
spravlja prema podacima kojima raspolaže i koje je sam pribavio
(čl. 176. st. 1 i čl. 178. st. 1 ZN). Prema tome, u postupku za ostavinsku
raspravu postoje z n a t n a o d s t u p a n j a i . o d n a č e l a u s m e -
n o s t i , a s a m i m t i m e i o d n a č e l a n e p o s r e d n o s t i koje
se ne može provesti bez primjene načela usmenosti^1)
U odredbi stava 4 istaknuto je da se učesnicima ne mora u svakom
slučaju osigurati mogućnost da se izjasne o izjavama tj. o zahtjevima i
1
Z u g 1 i a, op. cit., str. 38.

708
 Član ,220.

navodima drugih zainteresiranih osoba. Iz stilizacije ove odredbe,

međutim, proizlazi da i bez obzira na to što na ostavinskoj raspravi
r a s p r a v l j a n j e n e m o r a b i t i k o n t r a d i k t o r n o , n e treba:
uskratiti učesnicima koji prisustvuju raspravi da se izjasne svaki
o svojim zahtjevima i o zahtjevima i navodima drugih zainteresiranih
osoba. Treba uopće nastojati da se na ročištu određenom za usmeno
raspravljanje sva pitanja koja se odnose na ostavinu rasprave u prisut-
nosti svih zainteresiranih osoba, jer takav način raspravljanja sigurno
najuspješnije dovodi do toga da prava stranaka budu što prije utvrđena i
osigurana (čl. 176. st. 1 ZN). Odstupanje od pojedinih procesnih načela,
koja inače važe za parnični postupak, treba u ostavinskom postupku
da omogući sudu veći elasticitet i pokretljivost u raspravljanju i odlu-
čivanju nego što bi to dopuštala suviše kruta i konzekventna primjena
tih načela, ali nema razloga da se od njih odstupa i onda kada njihova
primjena pogoduje bržem i potpunijem provođenju ostavinske rasprave.
U stavu 5 došlo je do izražaja n a č e l o o f i c i o z n o s t i i n a č e l o
i n k v i z i t o r n o s t i (načelo aktivnosti suda). Sudu je ovdje dano ovla-
štenje da u slučaju kada posumnja da je osoba koja po z a k o n u
p o l a ž e p r a v o na nasljedstvo jedini ili najbliži srodnik ostaviočev
po službenoj dužnosti uključi u ostavinski postupak i druge osobe (ađci-
tatio) za koje smatra da imaju jednako ili jače pravo na nasljedstvo.
U ovom slučaju može sud primijeniti i ediktalni postupak u smislu
čl. 219. ZN, što svakako treba učiniti ako navedene osobe nije bilo
moguće saslušati.
Postupak po stavu 5 dolazi u obzir ne samo onda kada se ostavina
raspravlja na temelju zakona nego i u slučaju kada postoji oporuka
kojom se raspolaže cjelokupnom os ta vinom, ukoliko tu oporuku osporava
osoba koja po zakonu polaže pravo na nasljedstvo, a sud posumnja da je
ta osoba jedini ili najbliži srodnik ostaviočev. Takva aktivnost suda u
ovom slučaju ima, međutim, smisla samo onda ako se može očekivati
da će oporuka biti utvrđena kao nevaljana.
3. Prema odredbi stava 3 čl. 218. ZN izjava o primanju nasljedstva
ili o odricanju od nasljedstva može se dati sudu do »završetka postupka«
(prema odredbi stava 1 čl. 136. ZN nasljednik se može odreći nasljedstva
izjavom sudu do »svršetka ostavinske rasprave«). Iz odredbe stava 3
ovog člana proizlazi da će sud uzeti u obzir one pismene izjave, dakle
i izjave o primanju nasljedstva ili odricanju od nasljedstva, koje stignu
»do donošenja odluke«. Ako se uzme u obzir prva od navedenih odredaba,
moralo bi se zaključiti da se nasljednička i druge izjave mogu dati sve do
pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju, jer tim momentom završava
ostavinski postupak.( 2 ) Naše je, međutim, mišljenje da treba prihvatiti
rješenje koje se dade izvesti iz odredbe stava 3 ovog člana, tj. da se
nasljednička i druge izjave, usmene i pismene, mogu uzeti u obzir samo
ako su sudu podnesene do d o n o š e n j a o d l u k e u prvom, stepenu
2
Tako ovu odredbu tumači Z u g 1 i a, op. cit, str. 60.

7Q9
 Član 220 — 221.

što znači i nakon ročišta na kojem je održana ostavinska rasprava, ali

prije nego je rješenje o nasljeđivanju ili druga odluka kojom završava
ostavinski postupak u prvom stepenu otpravljena strankama (čl. 323.
3
st. 1 ZPP u vezi s čl. 174. ZN).( ) Vidi i uz čl. 136. pod tač. 3.
Sudska praksa
1. Između nasljednika važi sporazum kojim se poslije smrti ostavioca,
a prije raspravljanja o ostavini medu njima uređuju odnosi tako da jedan
nasljednik dobiva nešto na ime svog nasljednog dijela i odriče se da traži
više (Rješenje Vrhovnog suda NR Bosne i Hercegovine Gž 248/56 od 17. X 1956,
ZB. 1/3-1956, br. 670).
2. Puka izjava prisutnih nasljednika, koja nije ničim dokazana, ne može
se uzeti kao podatak na temelju kojeg sud raspravlja o pravima zainteresiranih
osoba u smislu člana 220. stav 3 ZN (Rješenje Okružnog suda Bjelovar Gž
440/57 od 30. III 1957).
3. Nasljednovravni zahtjevi (kao što ie i zahtjev za povećanje nasljednog
dijela bračnog druga) imaju se staviti u toKu ostavinske rasvrave. pa su ne-~
dopušteni tek u žalbi, ako na njih nije trebalo paziti po službenoj dužnosti
{Rješenje unruznog suda Bjelovar Gž 24b/i>Tod 2'L IV WS7). ——
4. Ostavinski sud odlučuje o nasljednom pravu oporučnog nasljednika iako
on, pravilno pozvan, nije sudjelovao u ostavinskoj raspravi niti je izričito iz-
, javio da prima nasljedstvo na temelju oporuke (Rješenje Vrhovnog suda NR
Slovenije Rev 286/62 od 18. X 1962, Poročilo 1962/2, br. 15).

Izjave o primanju nasljedstva odricanju od

nasljedstva
Član 221.
Ako se nasljednik primio nasljedstva ili se odrekao nasljedstva, mora
izjavu o tome potpisati on sam ili njegov zastupnik.
Potpis na izjavi o primanju nasljedstva ili o odricanju od nasljedstva
koja^"je pismeno podhesena~suau7"kad i~pqtpis naj[>uftomoci, moraju biti
ovjeren^
izjavi treba navesti da li se nasljednik prima odnosno odriče
/ dijela koji mu pripada na temelju_ zakona, ili na temelju oporuke, ili se
izjava qdn^sj_jia_jiužni dio. ,_———
Izjavu o odricanju od nasljedstva nasljednik može dati ili pred
ostavinskim sudom ili pred svakim drugim kotarskim sudom.
Prilikom davanja izjave o odricanju od nasljedstva, sud će nasljed-
nika upozoriti da se može odreći nasljedstva samo u svoje ime ili i u
ime svojih potomaka,

1. U ovom se članu određuje kakav sadržaj i oblik mora imati

n a s l j e d n i č k a i z j a v a i na koji se način i kojem sudu podnosi.
Nasljednička izjava je dvovrsna: pozitivna i negativna. Pod p o z i -
t i v n o m nasljedničkom izjavom podrazumijeva se izjava o primanju
nasljedstva a pod n e g a t i v n o m — izjava o odricanju od nasljedstva.
I jedna i druga nasljednička izjava je j e d n o s t r a n i p r a v n i p o s a o
inter vivos.
3 Na tom stanovištu stoji P o z n i ć u članku »Raspravljanje zaostavšti-
ne«, Anali, br. 3/55, str. 259, ističući da bi prihvaćanjem protivnog stanovišta
stranke bile lišene jedne ili čak dviju instanca ili bi viša instanca po primitku
naknadne izjave nasljednika morala čitav predmet vratiti prvostepenom
sudu.

710
 Član 221 — 222.

2. Ovjeru potpisa na nasljedničkoj izjavi koja se podnosi sudu u

obliku pismenog podneska i ovjeru potpisa nasljednika na punomoći kada
se nasljednička izjava daje preko ""punomoćnika može izvršiti ne samo"
_sud nego i joarodni odbor po odredbama Zakona o ovjeravanju potpisaT
rukopisa i prijepisa,
3. O značenju izjave o primanju nasljedstva i o odricanju od na-
sljedstva, o formalnim i materijalnim potrepštinama tih izjava, o njihovim
pravnim posljedicama, o sadržaju i opsegu izjave o odricanju od nasljed-
stva i o dužnosti suda kad prima nasljedničke izjave vidi uz cl. 136.
Kad se nasljednik ne može odreći nasljedstva, vidi uz čl. 138.
Kad se može nasljednička izjava poništiti, vidi uz čl. 141.
Koji je značaj odricanja u korist određenog nasljednika, vidi uz
čl. 139.
U vezi sa stavom 5 vidi čl. 136. st. 2 i 3.
O odricanju od nasljedstva koje nije otvoreno vidi uz čl. 140.

Sudska praksa
1. Odricanje od nasljedstva na ostavinskoj raspravi mora biti potpisano,
jer inače nije valjano (Rješenje Okružnog suda Zagreb, Gž 4912/55 od 8. XII
1955, Naša zakonitost, br. 8—9/55, str. 380).
2. Ako nasljedničku izjavu daje punomoćnik na temelju punomoćja na
kome nije ovjeren potpis nasljednika, onda se ne smatra da je izjava dana
u ime nasljednika (Vrhovni sud AP Vojvodine Gž 1203/62, Glasnik, br. 12/62,
str. 27).

Prigovor na popis ili procjenu

član 222.
Ako stranke prigovore popisu ili procjeni imovine, sud može, ako
to smatra za potrebno, narediti da sudski službenik ponovno izvrši popis
ili procjenu.
Ako popis imovine nije izvršen, sud može na temelju podataka zain-
teresiranih osoba sam utvrditi imovinu koja ulazi u ostavinu.

1. P r i g o v o r na p o p i s i l i p r o c j e n u može se podnijeti
ne samo u slučaju kada je popis i procjenu izvršio slušbenik narodnog
odbora (čl. 201. st. 1 ZN) nego i onda kada je to obavio službenik suda
(čl. 201. st. 2 ZN).
Prigovor se može odnositi i na popis i na procjenu ili samo na popis
ili samo na procjenu.
Ponovni popis ili procjena ne može se povjeriti službeniku narodnog
odbora, već tu radnju mora obaviti službenik suda.
2. Stav 2 ovog dana odnosi se na slučajeve kada popis i procjena
nisu izvršeni jer to nije bilo ni obavezno (čl. 197. st. 1 ZN) niti je
izvršenje popisa i procjene bilo traženo od nasljednika, legatara ili vjero-
vnika umrlog (čl. 197. st. 2 i 3 ZN). U takvim se slučajevima — a oni su
u praksi i najčešći — ostavinski sud zadovoljava obično sumarnim
1
podacima o sastavu ostavine( ) koje podatke mogu sudu pružiti nasljedni-
1
B 1 a g o j e v i ć, op. cit., str. 372.

711
 Član 222 —223.

ci i druge zainteresirane osobe. Na temelju tih podataka s u d u t v r -

đ u j e k o j a i m o v i n a s a č i n j a v a o s t a v i n u umrlog, što j e
poteebnoutvrditi i s obzirom-na—propisani sadržaj rješenja o naslje-
divanjiTtcr^287TrTla1čT 2 ZN)7 ""
3. Osim utvrđivanja imovine koja ulazi u ostavinu, sud mora u
svakom pojedinom slučaju utvrditi i vrijednost čiste ostavine radi odmje-
ravanja p a u š a l n e t a k s e (tar. br. 7. Zak. o sudskim taksama).
Ovu vrijednost sud utvrđuje po slobodnoj ocjeni, također na osnovi
izjava nasljednika i podataka koje su podnijeli, ukoliko ne smatra
potrebnim da se izvrši procjena po odredbama o procjeni ostavine
radi odmjeravanja poreza na nasljedstvo (napomena 3 uz tar. br. 7. ZST).
Dok se, međutim, vrijednost popisanih stvari u ostavinskom postupku
utvrđuje prema prometnoj vrijednosti koju su imale u času smrti ostavio-
ca, vrijednost čiste ostavine radi naplate paušalne takse utvrđuje se,
prema cit. napomeni, po vrijednosti koju ostavina ima u vrijeme procjene.
O popisu i procjeni vidi uz čl. 197 — 203. i tamo dana objašnjenja.

U p u ć i v a n j e na p a r n i c u zbog s p o r a o č i n j e n i c a m a
Član 223. - <P=?«==Ć&V <=^K 2^2-/.
Sud će prekinuti ostavinsku raspravu i uputiti stranke da povedu
parnicu ili postupak pred upravnim organom ako su među strankama
sporne činjenice od kojih zavisi neko njihovo pravo.
Ovako će sud postupiti naročito ako su sporne ove činjenice:
1) činjenice od kojih zavisi pravo na nasljedstvo, a naročito pravo-
valjanost ili sadržaj oporuke ili odnos nasljednika i ostavioca na temelju
kojeg se po zakonu nasljeđuje;
2) činjenice od kojih zavisi opravdanost zahtjeva preživjelog bračnog
druga i potomaka ostaviočevih, koji su živjeli sa ostaviocem u istom ku-
ćanstvu, da im se iz ostavine izdvoje predmeti kućanstva koji služe za
zadovoljavanje svakodnevnih potreba;
3) činjenice od kojih zavisi veličina nasljednog dijela, a naročito
uračunavanje u nasljedni dio;
4) činjenice od kojih zavisi opravdanost isključenja nužnih nasljed-
nika ili opravdanost razloga za nedostojnost;
j
tfj činjenice o tome da li se neka osoba odrekla nasljedstva.
Ako u navedenim slučajevima ne postoji spor o činjenicama, već se
I stranke
st sporejp^prunjeni prava, ostavinski sud rasnravit će pravna pitanja
Iu raspravu.

1. U članovima 223 — 225. ZN sadržane su odredbe o rješavanju

prethodnih (prejudicijelnih, incidentalnih) pitanja
koja se pojavljuju u ostavinskom postupku. S gledišta ostavinskog po-
stupka to su takva pitanja bez čijeg se prethodnog rješenja ne može
zauzeti određeni stav o glavnom pitanju o kojem se odlučuje rješenjem
o nasljeđivanju (čl. 228. ZN). Tim se pak rješenjem utvrđuje kojim
osobama i u kojem dijelu pripada pravo na nasljedstvo!

712
 Član 223.

O prejudicijelnom pitanju, općenito uzevši, govori se onda kada

meritorna odluka zavisi od prethodnog rješenja pitanja da li postoji ili
ne postoji neko pravo ili pravni odnos.
Za prejudicijelna pitanja kao pravna pitanja uvjetujućeg značaja
za rješenje glavne stvari karakteristično je da predstavljaju samostalnu;
pravnu cjelinu o kojoj bi se moglo meritorno rješavati u drugom nekom,
postupku kao o glavnom pitanju bilo da je za rješavanje tog pitanja
nadležan sud ili neki drugi organ.O
Prema Zakonu o parničnom postupku p a r n i č n i s u d može sam
riješiti svako prethodno pitanje ako o tom pitanju još nije donio odluku
nadležni sud ili drugi nadležni organ, ukoliko posebnim propisima nije
drugačije određeno (čl. 11. st. 1 ZPP). Iz ovog proizlazi da je parnični
sud vezan postojećom pravomoćnom odlukom nadležnog suda ili drugog
nadležnog organa o tom pitanju kao o glavnom pa u tom slučaju ne smije
sam rješavati prethodno pitanje. Međutim, i u slučaju kad je ovlašten
da sam rješava takvo pitanje, parnični sud nije dužan da ga riješi, već
je ovlašten prekinuti postupak dok se pravomoćno ne završi postupak
pred sudom ili drugim državnim organom pred kojim se o prethodnom
pitanju rješava kao o glavnom, pitanju (čl. 202. tač. 1. i 2. i čl. 204. st. 2
ZPP). Ako je, pak, parnični sud sam zauzeo stanovište o prethodnom pita-
nju, njegova oduka o tome ima pravni učinak samo u parnici u kojoj
je to pitanje riješeno (čl. 11. st. 2 ZPP).
Za rješavanje prethodnih pitanja u v a n p a r n i č n o m p o s t u p -
ku (izuzimajući ostavinski postupak) još uvijek vrijede pravna pravila
sadržana u § 10. Vanparničnog postupka iz 1934. godine. Prema ovim
pravilima treba razlikovati da li je sporna samo pravna ili i činjenična
strana prethodnog pitanja. U prvom slučaju m o r a ovo pitanje riješiti
sam vanparnični sud u toku vanparničnog postupka ukoliko posebnim
propisima nije što drugo određeno. U drugom slučaju —• kad odlučivanje
0 prethodnom pitanju zavisi od utvrđenja spornih činjenica — vanparnični
je sud ovlašten da sam utvrdi sporne činjenice te riješi prethodno pitanje
na koje se ove činjenice odnose, ali nije dužan tako postupiti već može po
službenoj dužnosti ili po prijedlogu postupak u glavnoj stvari prekinuti
1 stranke uputiti da pokrenu postupak pred parničnim sudom ili drugim
nadležnim organom.
Za o s t a v i n s k i p o s t u p a k kao posebnu vrstu vanparničnog
postupka propisana su, međutim, odredbama čl. 223-225. ZN posebna.
pravila za rješavanje p r e t h o d n i h (prejudicijelnih) p i t a n j a . ( 2 )
Ovdje treba najprije razlikovati da li o rješenju prethodnog pitanja
zavisi n a s l j e d n o p r a v o kao takovo (ali uzeto u širem smislu,,
dakle ne samo pravo na nasljedstvo nego i pravo na legat ili pravo na.
drugu korist iz ostavine) ili se prethodno pitanje tiče pravnih odnosa
koji ne izviru iz nasljednog prava nego iz drugih imovinskopravnih
1
Vidi Z u g l i a — T r i v a , Komentar zakona o parničkom postupku,.
I sv., str. 34.
2
Posebna pravila za ostavinski postupak bila su predviđena i Vanpar-
ničkim postupkom iz 1934. godine. Prema pravnom pravilu iz § 98. tog postup-
ka sud je morao pretendente na nasljedstvo uputiti na parnicu uvijek kad su
se njihove nasljedničke izjave međusobno isključivale ili ograničavale.

71$
•Član 223.

odnosa koji su postojali još za života ostavioca između njega i njegovih,

nasljednika (pitanje s a s t a v a o s t a v i n e u smislu čl. 225. ZN).
U prvom je slučaju ostavinski sud o v l a š t e n i d u ž a n da pret-
hodno pitanje raspravi i riješi u postupku za ostavinsku raspravu samo
ako su n e s p o r n e č i n j e n i c e na kojima se osniva pravo ili pravni
odnos koji predstavlja to prethodno pitanje (čl. 223. st. 3 ZN). Ako su
ove č i n j e n i c e među strankama s p o r n e , ostavinski se sud ne
smije upuštati u rješavanje prethodnog pitanja nego mora stranke uputiti
da o tom pitanju povedu parnicu ili postupak pred upravnim organom
(čl. 223. st. 1 ZN).
U drugom slučaju tj. kada se prethodno pitanje odnosi na sastav
ostavine (čl. 225. ZN), sud mora stranke uputiti da povedu parnicu ili
postupak pred upravnim organom bez obzira na to da li su među njima
sporne činjenice na kojima se osniva prethodno pitanje ili između njih
postoji samo spor o primjeni prava.
Kad uputi stranke na parnicu ili postupak pred upravnim organom,
radi rješenja prethodnog pitanja, ostavinski će sud p r e k i n u t i o s t a -
v i n s k u r a s p r a v u ako o tom pitanju zavisi pravo na nasljedstvo ili
sastav ostavine. Ako, međutim, o rješenju prethodnog pitanja zavisi samo
pravo na legat ili drugo pravo iz ostavine, ostavinska se rasprava neće
prekidati već će se ostavinski postupak dovršiti bez obzira na osporeni
legat ili drugu korist iz ostavine (vidi uz čl. 224).
Prema izloženom, u ostavinskom se postupku, za razliku od parničnog
postupka i općeg vanparničnog postupka, u slučajevima navedenim u čl.
223-225. ZN, može raditi samo o o b l i g a t o r n o m u p u š t a n j u
u odlučivanje o prethodnom pitanju i l i o o b l i g a t o r n o m p r e p u -
š t a n j u odlučivanja o tom pitanju nadležnom sudu ili drugom nadle-
žnom organu. Do prvog načina rješavanja prethodnog pitanja dolazi
u slučajevima navedenim u <6L 223. i 224. ZN ukoliko mjeđu strankama
nema spora o činjenicama o kojima zavisi odlučivanje o tom pitanju, a
kada su ove činjenice sporne kao i u slučajevima navedenim u čl. 225.
ZN, ostavinski sud mora odlučivanje o prethodnom pitanju prepustiti
nadležnom sudu odnosno drugom nadležnom organu.
2. Kad sud u slučajevima predviđenim u čl. 223 —• 225. ZN uputi
koju od stranaka na parnicu (čl. 226. st. 1 ZN), onda se ta parnica pokreće
tužbom kojom se od suda traži samo da u t v r d i (deklarira) postojanje
odnosno nepostojanje određenog prava ili pravnog odnosa. Tu se, prema
tome radi o d e k l a r a t o r n i m ili p r e j u d i c i j e l n i m t u ž b a m a
(tužbama za utvrđenje — čl. 175. ZPP) u povodu kojih se o pokrenutom
spornom pitanju odlučuje deklaratornom (prejudicijelnom) presudom.
Pravna zaštita koja se pruža tom presudom ograničuje se na a u t o r i -
t a t i v n o d e k l a r i r a n j e s a d r ž a j a p o s t o j e ć i h p r a v a ili
p r a v n i h o d n o s a . Samo se izuzetno deklaratornom. tužbom može
tražiti utvrđivanje sadržaja određenih činjenica i deklaratornom pre^
sudom to utvrditi. To je slučaj utvrđivanja istinitosti odnosno neistinitosti
neke isprave (čl. 175. st. 1 ZPP).
S obzirom na izloženo, iako se u marginalnoj rubrici uz ovaj član
govori o upućivanju na parnicu zbog spora o činjenicama, a to se ponavlja

714
 Član 223.

i u neprikladnoj formulaciji njegovih odredaba — to ne znači da će se

pokrenuta parnica voditi radi utvrđivanja sadržaja spornih činjenica^
već će i ovdje biti svrha i cilj parnice daše a u t o r i t a t i v n o u t v r d i
sadržaj pravnih ovlaštenja k o j a i z v i r u i z u t v r đ e n i h
činjenica.
3. Dok tužilac koji podiže tužbu za utvrđenje (deklaratornu tužbu)
u smislu čl. 175. ZPP mora pokazati (učiniti vjerojatnim) da ima pravni
interes na tome da se njegov zahtjev za utvrđenje uzme u postupak;,
postojanje pravnog interesa za podizanje tužbi u smislu čl. 233-225. ZN
s e predpostavlja odnosno p r a v n i i n t e r e s s e o p r a v d a v a za-
k o n s k i m o v l a š t e n j e m za isticanjem takvih zahtjeva.
Tužbu radi utvrđenja nekog spornog prava ili pravnog odnosa o
kojem zavisi pravo na nasljedstvo ili neko drugo pravo iz ostavine može,
međutim, podići ne samo ona stranka koju je na podizanje te tužbe uputio
ostavinski sud u smislu čl. 226. st. 1 ZN nego i svaka druga stranka koja
ima pravni interes da se takvo sporno pravo ili pravni odnos što prije
utvrdi. Razlika je samo u tome što se u slučaju kad je sud uputio neku
stranku na podizanje prejudicijelne tužbe postojanje pravnog interesa
pretpostavlja, dok nasljednik ili druga stranka koja takvu tužbu diže, a da
na to nije upućena od strane ostavinskog suda, mora svoj pravni interes
učiniti vjerojatnim.
Ne bi, međutim, bilo dopušteno da u slučaju kada je o nekom pret-
hodnom pitanju već pokrenuo parnicu jedan učesnik prema uputi ostavin-
skog suda drugi učesnik o tom istom pitanju pokreće drugu parnicu, bez
obzira na to što bi stranačke uloge u tim parnicama bile izmijenjene.
Kako bi pokretanjem ove druge parnice došlo do povrede načela liti-
spendencije, to bi parnični sud tužbu drugog učesnika morao odbaciti
(čl. 182. st. 3 ZPP).
H/Ujsudskoj jse praksi često dešava da ostavinski sud nekogučesnika
u postupku radi odlučivanja o prpt.hnHnnm, •pit.anju_jjputi na parnicu
rješenjem koje sadrži neadekvatnu stilizaciju upute o tužbenom "žanTijevU"
ili đa~učesnTk, T^oredTpravnne upute suda, svoj tužbeni zahtj ev pogrešno"
formuEfa*rTako se može desiti da~seTužboni traži utvrđivanje činjenica
umjesto utvrđivanje prava ili pravnih odnosa koji iz njih proističu. Ne bi;
međutim, bilo umjesno da se tužba odbacuje samo zbog n e a d e k v a t n e;;_
s t i l i z a c i j e t u ž b e n o g z a h t j e v a . Ako se iz podnesene tužbe
može zaključiti zbog čega je tužilac upućen na parnicu i što se tužbom
traži, sud treba utvrditi smisao tužbenog._zahtjeva i,_o_tak_q_utvrđenom^
tužbenoni ..,zahtj.eYu...auditL
5. U pojedinim, tačkama stava 2 navedeni su, samo r a d i p r i -
m j e r a , najkarakterističniji s l u č a j e v i p r e t h o d n i h pitanja
od čijeg utvrđenja zavisi pravo na nasljedstvo i veličina nasljednog dijela.
O tim prethodnim pitanjima odlučivat će parnični sud samo onda ako
su sporne činjenice na kojima se ta pitanja zasnivaju pa zbog toga.
ostavinski sud uputi koju od stranaka da povede parnicu. Presuda parni-
čnog suda o tim pitanjima je deklaratorne (prejudicijelne) prirode (vidi
naprijed, pod tač. 2).
U tač. 1. se radi o s p o r n o s t i samih t e m e l j a p o z i v a n j a
na n a s l j e d s t v o (čl. 6. ZN) ili s a d r ž a j a oporuke kao jednog od

715
Član 223.

tih temelja. Ako se kao sporno prethodno pitanje pojavilo pitanje pravo-
valjanosti oporuke (to je najčešći slučaj spornog pitanja među strankama)
izreka presude kojom se usvaja tužbeni zahtjev za poništenje oporuke
3
trebalo bi da glasi: »Utvrđuje se da je oporuka od . . . ništava«.( ) Ako bi,
međutim, koji od učesnika osporavao istinitost oporuke, izreka presude o
usvojen ju tužbenog zahtjeva mogla bi u tom slučaju glasiti: »Utvrđuje se
da oporuka od . . . nije istinita.« To bi bio dopušteni izuzetak od načela
da predmet deklaratomih tužbi ne može biti utvrđivanje činjenica već
samo utvrđivanje prava ili pravnog odnosa koji se na tim činjenicama
zasniva.
U slučaju iz tač. 2. izreku kojom, se usvaja tužbeni zahtjev preživjelog
bračnog druga ili potomaka ostaviočevih za i z d v a j a n j e p r e d m e t a
k u ć a n s t v a (čl. 38. ZN) treba stilizirati tako da otprilike glasi: »Utvr-
đuje se da tužiocu pripada pravo na izdvajanje predmeta ostaviočevog
kućanstva i to: «
U slučaju iz tač. 3. radi se o prethodnim pitanjima koja zavise ođ
utvrđivanja činjenica odlučnih npr. za primjenu čl. 12, 28. i 29. ZN
(umanjenje dijela bračnog druga, povećanje na-
sljednog dijela bračnog druga, povećanje nasljed-
n o g d i j e l a r o d i t e l j a) ili za primjenu čl. 51-63. ZN ( u r a č u n a -
v a n j e d a r o v a i z a p i s a u n a s l j e d n i d i o ) . Izreka presude
kojom se usvaja tužbeni zahtjev o uračunavanju dara tuženom u na-
sljedni dio glasi: »Tuženom se uračunava u nasljedni dio dar u vrijedno-
sti « Ovom se izrekom neće odlučivati i o nasljednoj kvoti, jer
odlučivanje o tome spada u djelokrug ostavinskog suda u okviru odlu-
čivanja o glavnoj stvari.
Tač. 4 odnosi se na prethodno pitanje da li postoje opravdani, razlozi
za i s k l j u č e n j e n u ž n i h n a s l j e d n i k a iz nasljedstva (čl. 47.
ZN) odnosno da li postoje opravdani razlozi za n e d o s t o j n o s t za
n a s l j e đ i v a n j e . Stilizacija izreke presude kojom, se usvaja tužbeni
zahtjev da se utvrdi opravdanost isključenja nužnog nasljednika iz
nasljedstva (prema odredbi čl. 48. st. 3 ZN dužnost dokazivanja da je
isključenje opravdano leži na onome tko se na isključenje poziva):
»Utvrđuje se da je tuženi opravdano isključen iz nasljedstva«.
Prethodno pitanje u smislu tač. 5. tj. da li se neka osoba o d r e k l a
n a s l j e d s t v a može se pojaviti kako u vezi sa slučajem odricanja od

3
U ovom bi slučaju teoretski bila možda pravilnija stilizacija izreke
koja bi glasila:
»Utvrđuje se da tuženik nema pravo nasljedstva na ostavinu umr-
log na temelju njegove oporuke od «. Takvom bi se stilizacijom
izreke odlučivalo o postojanju odnosno nepostojanju određenog pravnog od-
nosa koji je postao sporan u ostavinskom postupku, a iz obrazloženja presude bi
se vidjelo da tuženiku pravo nasljedstva ne pripada zbog ništavosti određene
oporuke. Nije, međutim, uvijek neophodno potrebno da se deklaratornom pre-
sudom utvrđuje integralni sadržaj određenog pravnog odnosa, već se njom
mogu utvrditi i samo određene pravne posljedice određenog pravnog odnosa
ili nekog njegovog dijela (vidi Z u g l i a — T r i v a , op. cit. str. 408). Zbog
toga se gore, u tekstu, stilizirana izreka presude može prihvatiti i kao jezična
pokrata iz koje se posredno dade izvesti i zaključak o postojanju odnosno ne-
postojanju osporenog pravnog odnosa.

716
 Član 223.

nasljedstva izvršenog sporazumno sa ostaviocem za njegova života (čl.

140. ZN), tako i u vezi sa odricanjem izvršenim poslije otvaranja nasljed-
stva (čl. 136. i 221. ZN). Spor o pitanju da li je došlo do odricanja od
nasljedstva mogaoi bi nastati npr. !u slučaju kada bi nasljednik osporio
pravovaljanost odreknuća zbog zablude ili prijevare ili zbog toga što
je do odreknuća došlo pod utjecajem straha (čl. 141. ZN). U tom bi
slučaju na parnicu bila upućena stranka koja traži poništenje izjave o
odricanju od nasljedstva. Izreka presude kojom se usvaja takav tužbeni
zahtjev glasila bi: »Utvrđuje se da je izjava o odricanju od nasljedstva
ništava«.
(^6J U vezi s rješavanjem prethodnih pitanja u smislu čl. 223. i 224. 1
ZN p o t r e b n o je d i f e r e n c i r a t i ' č i n j e n i č n a pitanje
od p r a v n o g p i t a n j a , jer o tome zavisi da li će radi odlučivanja o
prethodnom pitanju ostavinski sud uputiti stranke na parnicu odnosno
postupak pred upravnim organom ili će taj sud prethodno pitanje sam
riješiti u okviru postupka za ostavinsku raspravu. Ovaj problem — kada
postoji činjenično a kada pravno pitanje i kako se jedno od drugoga raz-
likuje — izazvao je u pravnoj nauci brojne diskusije, u pravnoj je litera-
turi bio često obrađivan, a judikatura ga je različito rješavala.
U pravnoj se nauci iskristaliziralo stanovište da spor o primjeni
prava postoji onda kada se taj spor odnosi na gornju (višu) premisu
(praemissa maior) supsumirajućeg silogizma (sudskog silogizma) u kojem
je pravno pravilo gornja premisa, konkretan slučaj donja (niža) premisa
(praemissa minor), a rješenje slučaja logički zaključak, do kojeg se došlo
kada je na određeni kompleks činjenica primijenjena mjerodavna pravna
norma.(4) Iz ovog proizlazi da će se raditi o p r a v n o m p i t a n j u
kada se stranke spore o s m i s l u nekog p r a v n o g p r a v i l a ili
kada jedna stranka nesporno č i n j e n i č n o s t a n j e s u p s u m i r a
pod jedno a druga pod drugo pravno pravilo.
Možda je od naših autora najprihvatljivije a ujedno i najjednostavnije
rješenje za razlikovanje činjeničnog od pravnog pitanja dao G r u b i š a.(5)
Prema njegovom stanovištu, utvrđivanje da li je i kako postojala neka
činjenica u stvarnosti (odlučna činjenica), koja bi trebala da odgovara
apstraktnom pojmu iz pravne norme i ispitivanje pravilnosti (tačnosti)
tako utvrđene činjenice, predstavlja rješavanje činjeničnog pitanja, a
ocjenjivanje da li tako utvrđena činjenica odgovara određenom pojmu
iz pravne norme i ispitivanje pravilnosti te ocjene, predstavlja rješavanje
e
pravnog pitanja.( )
Kad je riječ o tome da li neki pojata predstavlja činjenično ili
pravno pitanje, onda treba spomenuti i pravne standarde kojima se
Zakon o nasljeđivanju obilato koristio kod formulacije pojedinih odre-
daba. P r a v n i s t a n d a r d je onaj elemenat pravnog pravila i to
element njegovog najvažnijeg dijela — dispozicije, koji mijenja svoj kon-
kretni sadržaj zavisno od svakog konkretnog slučaja, ali tako da se u
suštini radi uvijek o istom pojmu.(7) Pravni standardi služe kao sredstvo
4
Vidi P o z n i ć, Raspravljanje zaostavštine, »Anali« br. 3/55, str. 260.
5
Vidi dr Mladen G r u b i š a, Činjenično stanje u krivičnom postupku,
Zagreb, 1963, str. 178-228.
« G r u b i š a , op. cit., str. 204.
7
L u k i ć, Uvod u pravo, izd. 1963, str. 182.

717
 Član 223.

za individualizaciju čime se sudu ostavlja relativno velika sloboda pri-

8
likom rješavanja konkretnih slučajeva.( )
Tako se Zakon o nasljeđivanju koristio pravnim standardom u čl.
28. i 29. odredivši da sud pri odlučivanju o pitanju povećanja nasljednog
^ dijela bračnog druga mora uzeti u obzir »sve o k o l n o s t i s l u č a j a ,
a naročito i m o v i n s k e p r i l i k e i s p o s o b n o s t z a p r i v r e -
đ i v a n j e « ; prema odredbi čl. 30. st. 2 daljnji preci i braća i sestre
mogu se smatrati nužnim nasljednicima ako su » t r a j n o n e s p o s o b -
n i z a r a d i nemaju n u ž n i h s r e d s t a v a z a ž i v o t « ; prema
odredbi čl. 38. preživjelom bračnom drugu i ostaviočevim potomcima
pripadaju predmeti kućanstva ukoliko nisu » z n a t n i j e v r i j e d n o -
sti«; prema odredbi čl. 66. st. 3 i čl. 144. st. 2 rok za podnošenje ondje
navedenih zahtjeva prema » n e s a v j e s n o j o s o b i « iznosi 20 godina;
prema odredbi čl. 78. posljednja volja može se izraziti u obliku usmene
oporuke samo ako uslijed » i z n i m n i h p r i l i k a « nije bilo moguće
sastaviti pismenu oporuku; prema odredbi čl. 90. st. 1 oporuka se mora
tumačiti prema » p r a v o j n a m j e r i « oporučitelja; prema odredbi
čl. 120. st. 1 ustupanje i raspodjela mogu se opozvati ako je potomak
pokazao » g r u b u n e z a h v a l n o s t « prema ustupiocu; prema odredbi
čl. 125. st. 2 može se tražiti raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju,
ako se odnosi ugovornika toliko poremete da » z a j e d n i č k i ž i v o t
p o s t a n e n e p o d n o š l j i v « ; prema odredbi čl. 126. sud može odnose
ugovornika iznova urediti ili raskinuti ako je ispunjenje ugovora postalo
• z n a t n o o t e ž a n o « . Pravni standardi upotrijebljeni su i u nekim
drugim odredbama Zakona o nasljeđivanju.
Prema izloženom, kad sud utvrđuje da li postoje određene činjenice,
konkretne okolnosti iz stvarnog života, radi se o činjeničnom pitanju,
a kad ocjenjuje da li utvrđene konkretne okolnosti odgovaraju nekom
pojmu iz pravne norme, radi se o pravnom pitanju. Tako npr., ako je među
strankama nesporno da nužni nasljednik iz čl. 30. st. 2 ZN imade odre-
đene tjelesne nedostatke i da imade određenu imovinu i određene
prihode, ali se spore o tome da li je taj, nužni nasljednik kraj utvrđenih
tjelesnih nedostataka trajno nesposoban za rad odnosno da li se može
uzeti da s obzirom na utvrđene prihode i utvrđenu imovinu nema nužnih
sredstava za život, onda u takvom slučaju ne postoji među nasljednicima
spor o činjenicama već se radi o sporu o primjeni prava.

Sudska pralcso
1. Nema mjesta prekidanju ostavinske rosprn.rip i upućivanju, nn. P^J^SIL.
ako je, doduše, osporena pravovaljanost oporuke, ali je nasljednlk7ičon~Tu~
prdVovaljuiiUSl osporava,, tericnoj&ua&g^teijr^n^amjerava "pobijati pravovalja-
8
Orestije P u t n i k je u svom članku »Fragmenti o pravnom standardu«,
Glasnik br. 5/53, str. 10 definirao pravni standard kao »onaj element pravnog
pravila koji je u njemu izražen oznakom činjeničnog stanja«. Prema ovom
autoru, kod pravnog standarda treba razlikovati okvir činjeničnog stanja i
samo činjenično stanje. Okvir pravnog standarda je njegov stalni elemenat i on
označuje jedan kompleks činjenica. Činjenično stanje pravnog standarda je
sadržaj njegovog okvira i taj je sadržaj varijabilan. Ako je u pitanju okvir
pravnog standarda, radi se o primjeni prava, a ako je u pitanju njegov sadr-
žaj, radi se o činjenicama.

718 ,, • '
 Član 223 — 224.

nost oporuke, te je predložio da se ostavina uruči prema odredbama oporuke

(Rješenje TTičružnog suda Zagreb~~ZIz~3W[JBfB5"0"d" 12. VIT 1955, Naša 'zakrrmtoisl,
br. 10—12/55, str. 504).
2. Za donošenje odluke o potrebi upućivanja na parnicu radi poništenja
oporuke treba biti utvrđeno iz kojih se razloga oporuka osporava (Rješenje
OkrMŠnog suda Zagreb, Gž 6356/55 od 24. II 1956, Odvjetnik, br. 12/56 str. 15).
[3/0 pitanju da li se određeni dar, koji je nasljednik dobio od ostavioca
uračunava u nasljedni dio, raspravlja se i sudi u postupku za raspravljanje-
ostavine (Rješenje Vrhovnog suda NR Slovenije Gzz 7/56 od 23. XII 1956,
Zb. 1/1-1956, br. 103).
4. Kad je tužilac rješenjem suda pogrešno upućen na parnicu protiv
jednog od nasljednika i on takvu tužbu podnese, a trebalo je da tuži sve
nasljednike, sud je dužan pozvati tužioca da tužbu dopuni (Rješenje Vrhov-
nog suda NR Bosne i Hercegovine Gž 5/56 od 10. II 1956, Zb. 1/1-1956,
br. 108).
5. Ako je u ostavinskom postupku spor o tome da li su određeni prihodi
dovoljni za uzdržavanje i da li predleži trajna nesposobnost za rad (član 30.
stav 2 ZN), radi se o sporu o činjenicama, ne o sporu o primjeni prava.
Ostavinski će sud u takvom slučaju prekinuti raspravu i stranke uputiti
na parnicu (Okružni sud Novo Mesto Gž 29/58, Pravosodni bilten, br. 3—4/59,
str. 36).
CJS? Ako zakonski nasljednici odreknuće od nasljedstva, dano u zakonskoj
formi, pobijaju u ostavinskom postupku radi prijevare ili zablude, stranke
se mogu, ali ne moraju radi toga uputiti na parnicu (Rješenje Vrhovnog suda
NR Hrvatske Rev. 133/58 od 24. IV 1958, Odvjetnik, br. 1—2/59, str. 26).
7. Pitanje sadržaja i pravovaljanosti usmene oporuke ne mora biti raspra-
vljeno u kontradiktornom postupku (Vrhovni sud AP Vojvodine Rev. 135/58,
Glasnik, br. 2/59, str. 47).
rŠ) Po pravomoćno završenom ostavinskom postupku može se ostvarivati
jeamo zahtjev ng_ izručente-oslonin-e^. odnosno nužnoaa dnela: nema uvieta
samo za zahtjev na utvrđenje prava"na nasljedstvo po čl. 175. ZPP (Presuda
Vrhovnog suda NR Slovenije Gž 27/60 od 31. III 1960, Pravnik, br. 9—10/60,
str. 396).
Nasljednik je ovlašten da pred parničnim sudom traži da se
činjenice od Kojmzavisi neno njegovo pravo, a naročito pravoyaCjanošt~~Ttt"
sadržaj oporuke ili odnos nasljednika i ostavioca na temelju koJeg ~¥e~po~
zakonu nasljeduje, IOKO u r^esenm ostavinskog xud.q o umićivanm na parnicu^
te_ činjenice nmt »•*•"•?#(? miorf^g n* može parnicu pokrenuti čak j poslije
pravomoćne odluke o nasljedstvu, pa nema zapreke da utvrđenje takvih Či-
njenicarrađl kojih bi mače trebalo Sa bU&e upućen tla parnicu, SulSaJničr
nar KOJU je upućen raai utvrđenja arugin činjenica. Parnični sud ne može"
Odbili da o tome zahtjevu stidi (SaDezni vrhovni sud Rev. 98/65 od TI. IV 1962).
"IO. Prije donošenja pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju mo&e se voditi
parnica na tužbu za utvrđenje da postoji ili da ne postoji pravovaljana oporuka
ostavioca. Poslije takvog pravomoćnog rješenja predmet parnice je pravo
nasljedstva; pitanje postojanja ili nepostojanja oporuke u takvom slučaju jest
prethodno pitanje, od kojeg zavisi pravo nasljedstva, a ne glavni predmet
tužbe radi utvrđenja (Rješenje Saveznog vrhovnog suda Rev. 301/62 od 25.-
V 1962, Zb. VII/2-1962, br. 151).
11. Stranke koje su se u ostavinskom postupku nagodile o nasljedstvu
nemaju pravni interes za zahtjev da se utvrdi valjanost oporuke (Rješenje
Vrhovnog suda NR Slovenije Rev 183/62 od 12. X 1962, Poročilo 1962/2, br. 17)..

Upućivanje na p a r n i c u zbog spora o pravu

na z a p i s i l i o d r a g o m p r a v u na o s t a v i n u
Član 224.
Ako među strankama postoji spor o pravu na zapis ili o drugom
pravu iz ostavine, sud će također uputiti stranke da povedu parnicu ili

719
€lan 224 — 225.

postupak pred upravnim organom, ali ne će prekidati ostavinsku

.raspravu. - ;

1. U slučaju spora o pravu na legat ili o drugom - pravu iz ostavine

može se raditi kako o sporu o primjeni prava tako i o sporu o činjenica-
ma. Ako postoji samo spor o primjeni prava, ostavinski će sud sporna
pravna pitanja raspraviti u okviru postupka za ostavinku raspravu. Do
upućivanja stranaka na parnicu doći će, prema tome, samo onda, ako
su među strankama sporne činjenice od kojih zavisi pravo na zapis ili
drugo pravo iz ostavine.
Razlika između postupka po ovom članu i postupka po čl. 223. ZN
jest u tome, što se u slučaju upućivanja na parnicu ili postupak pred
upravnim organom zbog spora o pravu na legat ili o drugom pravu .iz
-ostavine ostavinska rasprava ne prekida, dok se u slučaju upućivanja
na parnicu odnosno postupak pred "upravnim organom u smislu čl. 223.
ZN ostavinska rasprava prekida.
2. Pod »drugim pravom iz ostavine« misli se na koristi : koje
©stavilac može ostaviti nekoj osobi u smislu čl. 87-89. ZN.

Sudska praksa
Nasljednik kao ostaviočev vjerovnik može svoje potraživanje ostvarivati
i izvan ostavinske rasprave i nakon završenog ostavinskog postupka, ali pre-
Tcidanju ostavinskog postupka nema mjesta ni u slučaju ako hi jedan nasljed-
nik prijavio potraživanje, a drugi ga osporio (Vrhovni sud NR Slovenije Gs
rev. 25/58, Pravosodni bilten, br. 3—4/59, str. 36).

U p u ć i v a n j e n a p a r n i c u zbog: s p o r a o p r i m j e n i
p r a v a ili o č i n j e n i c a m a
Član 225.
Ako se nasljednici spore bilo o činjenicama _bHo_ojprimje.ni--B13gai.
sndjoejirekinuti ostavinsku raspravu i uputiti stranke da povedu parnicu
ili postupak pred upravnim organom u ovim slučajevima: ~ ~~
\))ako između nasljednika postoji spor o tome da li neka imovina
ulazi
2) ako između nasljednika postoji spor povodom zahtjeva potomaka
ostaviočevih koji su s njim živjeli u zajednici da im se iz ostavine
izdvoji dio koji odgovara njihovom doprinosu u povećanju vrijednosti
ostaviočeve imovine.

1. Od pravila da se sva sporna pitanja pravne prirode rješavaj u_u

pastupku"?a~ostavinsku raspravu postoji izuzetak kada se radi o sporu
kojrie" odnosi na sastav ostavinske imovine. Tu se, naime, ne radi o sporu
JT iz nasljednog prava nego iz drugih imovinskopravnih odnoja"
kajTH5u~n~asta"lT već za života ostavi oca "pa~~nenTa~Tazloga da jTTiaTšvom
-spoHFodlučuje ostavinski sud^1) ~
1
Z u g 1 i a, op. cit., str. 64.

720
 Član 225 — 226.
11
2. Odredba tač. 1. ovog člana odnosi se samo na slučaj kada se spor
oko sastava ostavine vodi između nasljednika pa ne dolazi do primjene
ako o ostavinskoj imovini postoji spor između nasljednika i trećih
osoba. U ovom posljednjem slučaju nema, prema tome, osnove za
prekidanje stavinske rasprave.
3. U pogledu tač. 2. vidi čl. 37. ZN.

Sudska praksa
1. Radi utvrđivanja ostavinske imovine nema mjesta upućivanju na par-
nicu kad se ne radi o sporu o imovini između nasljednika, već između nasljed-
nika i trećih osoba (Rješenje Okružnog suda Zagreb Gž 3410/55 od, 12. VII
1955, Naša zakonitost, br. 10—12/55, str. 503 i rješenje istog suda Gž 4167/62
od U. IX 1962).
CjQU toku ostavinskog postupka treba utvrditi ostavinsku imovinu i po
potrebi uputiti stranke radi toga na parnicu (Rješenje Okružnog suda Zagreb,
Gž 6080/55 od 17. II 1956, Odvjetnik, br. 12/56, str. 16).

Tko se upućuje na parnicu. Trajanje prekida

Član 226.
Sud će uputiti na parnicu odnosno na postupak pred upravnim orga-
nom joiuij3tamku_aje_j)r£y^
Ako sud prekine jjostupak, odredit će rok u j^omejtreba pokrenuti
parnicu, odnosno postupak pred upravnimnSFganoimT™***' ——
Ako stranka u određenom roku postupi po rješenju suda, prekid
postupka trajat će dok parnica odnosno postupak pred upravnim organom
ne bude pravomoćno završen.
Ako stranka u određenom roku ne postupi po rješenju suda, nastavit
će se ostavinska rasprava i ako stranka_ do završetka tog postupka _ne
podnese dokaz daje jaokrejnula' parnicu odnosno pbstupaK pre3 upravnim
organom dovršit će se ostavinska rasprava bez obzira na zahtjeve.._u_I>o-
gledujkojih je stranka upućena na parnicu odnosno na postupak pred
upravnim organom.
Kad je ostavinski sud raspravio ostavinu po prethodnom stavu
i kad je raspravio ostavinu a trebalo je da stranke uputi na parnicurnieu, I /
pravomoćnost odluke ostavinskog suda ne sprečava da se o odnosnom snom I (
zahtjevu pokrene parnica.

1. Ostavinski sud upućuje stranke na parnicu odnosno na postupak

pred upravnim organom obrazloženim rješenjem protiv koga ima mjesta
žalbi (čl. 183. st. 1 ZN). Revizija protiv drugostepenog rješenja nije u
ovom slučaju dopuštena, jer za to manjkaju pretpostavke iz čl. 185.
st. 1 ZN.
2. Ako između stranaka postoji spor o opravdanosti isključenja
nužnog nasljednika iz nasljedstva (čl. 223. st. 2 tač. 4. ZN), sud mora
na parnicu s obzirom na odredbu čl. 48. st. 3 ZN uputiti onu stranku
koja se na isključenje poziva.
3. Prema odredbi stava 4 ovog člana stranka koju je ostavinski sud
uputio na parnicu odnosno postupak pred upravnim organom može »do

Zakon o nasljeđivanju s komentarom

Član 226.

završetka postupka« (postupka za ostavinsku raspravu) podnijeti dokaz

da je parnicu (postupak pred upravnim organom) pokrenula. Iz stilizacije
ove odredbe moglo bi se zaključiti da se takav dokaz može podnijeti sve
dok postupak za ostavisku raspravu ne bude pravomoćno dovršen. To bi
značilo da ostavinski sud mora ponovno prekinuti već jednom prekinutu
i zatim nastavljenu ostavinsku raspravu makar je već doneseno rješenje
o nasljeđivanju.
Naše je, međutim, mišljenje da pod »završetkom postupka« treba pod-
razumijevati završetak postupka pred prvostepenim sudom (tako i Vrhov-
ni sud NR Hrvatske u rješenju Rev 310/58 od 9. X 1958). Svrha je, naime,
navedene odredbe da se izbjegne donošenje rješenja o nasljeđivanju koje
se kasnije može osporiti u parnici. Ako je, međutim, rješenje o naslje-
đivanju već doneseno, onda više nema razloga da se ostavinska rasprava
ponovo prekida i na taj način nediscipliniranoj stranci pruži mogućnost
za odugovlačenje postupka. Za tu stranku ne nastaje, uostalom, uslijed
toga nikakva šteta jer pravomoćnost odluke ostavinskog suda u takvom
slučaju ne sprečava da se o odnosnom zahtjevu pokrene parnica.
4. Parnicu u smislu odredbe stava 5 ovog člana može pokrenuti samo
onaj učesnik ostavinskog postupka koji je od ostavinskog suda bio upućen
da zbog rješenja spornog prethodnog pitanja povede parnicu ili postupak
pred upravnim organom pa to nije učinio do završetka postupka za
ostavinsku raspravu kao i~učesnik koji je u ostavinskoj raspTavi~oiporio~
neku činjenićuTzBog koje* je trebalo sfranke uputitrna~parnicu, a ostavin-
ski sud to nije~15cinlo~l~Nema, prema tome,~pravo~nal£oh pravomoćnog za-
vršetka ostaviriskog posTupKar^kretetrpairaTrunanaj učesnik koji je ostao
pasivan u ostavinskom postupku, jer bi pokretanje parnice ujtakvom
slučaju bilo u protivnosti s odredbom čl. 234. ZN.
/ * y Kad seTnak"bn pravomoćnog zavrsetk"a"ostavinskog postupka pokreće
parnica u smislu stava 5 ovog člana onda tužilac mora svoj tužbenLzahtjž^
postaviti kao kondemnatorni. Ne radi se, prema tome, više o deklarator-
noj (prejudicijeinoj; tužbi nego, u pravilu, o tužbi iz čl. 144. ŽN (heredT-
ty.LLt> peliliu).

Sudska praksa
1. Inače nedopustiv zahtjev na utvrđenje ipak je dopušten kad je pravo-
moćnim rješenjem ostavinskog suda tužilac upućen na parnicu upravo s ovak-
vim zahtjevom (Rješenje Okružnog suda Bjelovar Gž 1531/55 od 9. XI 1955).
(%} Kod upućivanja na parnicu zbog spora o činjenicama, od kojih zavisi
pravo na nasljedstvo, manje vjerojatnim smatra se pravo koje se osniva na
zakonu prema formalno valjanoj oporuci. Da se o tom donese odluka, valja
saslušati nasljednike o prigovoru valjanosti oporuke i vidjeti izvornu oporuku
(Rješenje Okružnog suda Zagreb Gž 4890/55 od 22. X 1955, Odvjetnik, br.
12/56. str. 12).
\Q Kod upućivanja na parnicu ne može^ sejuzeti da je pravo nasljednika
na nužui~Sid manje vjerojatno samo~žaTo sto_je_OjQQruč^elj naveo ugjigruci
đa inu ništa ne ostavlja, jer je trošio na njegovo školova^njeT~plJSca6~ njegove
dugove (Rješenje ZTkruznog suda Zagreb, Gž 5575/55 od 7. II 1956, Odvjetnik,
br. 12/56, str. 14).
4. Pravomoćno rješenje ostavinskog suda o upućivanju na parnicu stvara
parničnu legitimaciju za stranke bez obzira na to što je ostavinski postupak
ništav, pa je, prema tome, pravno nevaljano i rješenje o upućivanju na par-
nicu (Rješenje Okružnog suda Bjelovar Gž 2551/57 od 15. II 1958).

722
 Član 226 — 227.

5. Ako je osoba, za koju tužilac tvrdi da mu je ona otac, umrla prije

nego što je tužilac rođen, tužba za utvrđivanje očinstva podnosi se protiv
nasljednika te osobe, koji taj odnos očinstva osporavaju (Rješenje Vrhovnog
suda NR Bosne i Hercegovine Gž 215/58 od 20. VI 1958, Zb. III/2-1958,
br. 259).
6. Pod »završetkom postupka« u ostavinskoj raspravi, dokad u smislu
člana 226. stav 4 ZN stranka mora podnijeti dokaz da je — postupivši po
rješenju suda — pokrenula parnicu, podrazumijeva se završetak postupka
pred prvostepenim sudom (Rješenje Vrhovnog suda NR Hrvatske Rev. 310/58
od 9^X 1958, Zb. 111/3-1958, br. 451).
pT) U slučajevima predviđenim u članu 226. ZN tužilac može pokrenuti
parnicu prije nego što je rješenje o naslie&ivaniu •nostaLo vravomoćno (Vrho-
vni sud AP Vojvodine Gž 634/58, Glasnik, br. 6/59, str. 34). '
S. Svaki od nasljednika legitimiran je na tužbu radi pobijanja valjanosti
oporuke, te ne postoji nužno suparničarstvo u tom smislu da tužbu moraju
podnijeti svi nasljednici zajedno (Rješenje Vrhovnog suda NR Slovenije Rev.
223L52 od 4. II 1960, Zb. V/l-1960, br. 12).
Cjp Pravomoćnost rješenja o nasljeđivanju ne sprečava stranku koja je
sudjelovala u postupku ostavinske rasprave da u parnici ostvaruje zahtjev
na, uaio ti imovini stecidnoj ii toku braka s ostaviocem(Cian 10. UZB),r makar
joj ostavinski sud nije priznao pravo da o tom žaTffivivu pokrene iparnicu
(Kješenje Vrhovnog suda NR Hrvatske Rev. 628/61 od 9. VIII 1961, Naša 2B-
konitost, br. 7—8/61, str. 359).
10. Vidi odluku pod br. 3. uz član 48. ZN.

P o s t u p a k kad u ostavini ima poljoprivrednog -

zemljišta

Član 227.
Ako u ostavini ima poljoprivrednog zemljišta, sud će od nadležnog
narodnog odbora pribaviti podatke potrebne da utvrdi za svakog nasljed-
nika koliko mu nedostaje poljoprivrednog zemljišta do propisanog mak-
simuma.
Ako dio poljoprivrednog zemljišta koji pripada nasljedniku prema-
šuje zajedno s njegovim zemljištem propisani maksimum, sud će od na-
sljednika uzeti izjavu o tome koje će parcele između svojih i naslijeđenih
parcela zadržati, pa će sve to unijeti u rješenje o nasljeđivanju.
Ako se nasljednik na poziv suda ne izjasni koje će parcele zadržati,
sud će u rješenju o nasljeđivanju utvrditi koji dio poljoprivrednog ze-
mljišta iz ostavine pripada nasljedniku do visine njegovog propisanog
maksimuma, a koji dio postaje općenarodna imovina.
Ovako će sud postupiti i u slučaju ako ima više nasljednika pa se orii
ne sporazumiju koje će parcele svaki od njih zadržati.
Rješenje o nasljeđivanju sud će dostaviti nadležnom narodnom odboru
kotara radi provedbe postupka po Zakonu o poljoprivrednom zemljišnom
fondu općenarodne imovine i dodjeljivanju zemlje poljoprivrednim orga-
nizacijama.
Odredbe ovog člana shodno će se primjenjivati i kad zapisovniku
iz ostavine pripadne dio poljoprivrednog zemljišta koji zajedno S njegovim
zemljištem premašuje propisani maksimum.

1. U članu 3. i 153. ZN sadržane su materijalnopravne odredbe o na-

sljeđivanju p o l j o p r i v r e d n o g zemljišta (vidi objašnjenja uz spome-

723
Član 227.

nute članove). U ovom članu reguliran je p o s t u p a k ostavinskog suda

kad u ostavini ima poljoprivrednog zemljišta.
Budući da je za nasljeđivanje mjerodavno koliko poljoprivrednog
zemljišta ima p o j e d i n i n a s l j e d n i k , odnosno koliko tome nasljed-
niku n e d o s t a j e poljoprivrednog zemljišta do propisanog maksimuma
da bi mogao u tome dijelu zadržati naslijeđeno poljoprivredno zemljište,
potrebno je podatke o zemljišnom posjedu p o j e d i n o g nasljednika
pribaviti od narodnog odbora općine gdje taj nasljednik ima prebivališta.
Ovo stoga što samo taj organ raspolaže podacima o ukupnom posjedu
poljoprivrednog zemljišta pojedine osobe, bez obzira gdje se ovo zemlji-
šte nalazi.
Ovi podaci potrebni su ne samo da bi se moglo ustanoviti koliko
zemljišta n e d o s t a j e nasljedniku do propisanog maksimuma nego
i koliko iznofi v i š a k kojim se p r e k o r a č u j e dozvoljeni maksimum.
Nasljedniku, naime, za taj vi?ak pripada n a k n a d a , tako da u stvari
nasljeđuje p r o t u v r i j e d n o s t za zemljište koje se kao višak unosi u
poljoprivredni zemljišni fond.
I u slučajevima kad je notorno da nasljednik uopće nema poljopri-
vrednog zemljišta ili ga je imao ispod maksimuma, potrebno je također
pribaviti podatke od narodnog odbora općine o veličini obradivog poljo-
privrednog zemljišta, jer nije isključeno da je dotični nasljednik u među-
vremenu kojim drugim načinom stekao još kakvo obradivo poljoprivredno
zemljište u kom drugom mjestu.
2. Prilikom utvrđivanja koliko nasljedniku n e d o s t a j e poljopri-
vrednog zemljišta do propisanog maksimuma i prilikom odlučivanja koji
dio poljoprivrednog zemljišta iz ostavine postaje općenarodna imovina
(čl. 227. ZN), odlučno je poljoprivredno zemljište s a m o g n a s l j e d -
n i k a , a ne poljoprivredno zemljište cijelog domaćinstva u kome on živi.
Po pravilnom tumačenju člana 3, 153. i 227. ZN zakonski maksimum
koji se mora imati u vidu pri nasljeđivanju poljoprivrednog zemljišta
odnosi se na posjed poljoprivrednog zemljišta samog nasljednika, a ne
i na poljoprivredno zemljište domaćinstva u kome on živi. Drugim rije-
čima, sud utvrđuje stanje posjeda samog nasljednika, a ne i stanje posjeda
domaćinstva u kome se on nlazi. Takav smisao proizlazi iz gramatičkog
tumačenja ovih zakonskih propisa, a na takvo shvaćanje upućuje i činje-
nica što nije izvjesno ni da li će naslijeđeni dio nasljednik unijeti u doma-
ćinstvo ili će ga koristiti posebno (čl. 21. st. 4 Zak. o poljoprivrednom
zemljišnom fondu).(*)
Ako jedan nasljednik ž i v i u d o m a ć i n s t v u koje posjeduje po-
ljoprivredno zemljište, moći će uslijed nasljeđivanja z a d r ž a t i onoliko
obradivog poljoprivrednog zemljišta koliko mu o s o b n o n e d o s t a j e
da ima svoj agrarni maksimum. Taj će nasljednik, međutim, ukoliko
o s t a n e u istom domaćinstvu, morati da u roku od 30 dana nakon što
stupi u posjed tako naslijeđenog zemljišta, odnosno kad sazna da
njegov posjed prelazi maksimum domaćinstva u kome živi, podnijeti
o tome p r i j a v u nadležnom narodnom odboru općine (u smislu čl. 15.
1
Rješ. Vrh. suda NR Srbije, Rev 55/57 od 9. V 1958, Zbirka 1958, knj. III,
sv. 2, 261.

724
 Član 227.

2
Zakona o prometu zemljišta i zgrada, SI. list FNRJ br. 26/54).( ) U tome
roku (od 30 dana) nasljedniku pripada pravo da izađe iz dotadašnjeg
domaćinstva i o s n u j e svoje novo domaćinstvo. Ako o s t a n e u dota-
dašnjem domaćinstvu, koje već posjeduje maksimum, nakon proteka tog
roka višak zemljišta, koje je nasljedstvom stekao, unijet će se u poljo-
privredni zemljišni fond po čl. 16. st. 1 Zakona o prometu zemljišta i
zgrada. Takav nasljednik imat će pravo na n a k n a d u za onaj dio poljo-
privrednog zemljišta, koji ulazi u zemljišni fond na osnovu čl. 227. st. 2
ZN, tj. za višak koji premašuje veličinu zemljišnog posjeda koje je osobno
vlasništvo tog nasljednika.
Ukoliko domaćinstvo u kome nasljednik živi ne p o s j e d u j e ma-
ksimum, nasljednik će od naslijeđenog dijela poljoprivrednog zemljišta
moći z a d r ž a t i onoliko poljoprivrednog zemljišta koliko domaćinstvu
u kome živi nedostaje do određenog maksimuma ukoliko nasljednik
ostane i dalje u tom domaćinstvu. S viškom koji prelazi taj maksimum
postupit će se po odredbi čl. 16. Zakona o prometu zemljišta i zgrada
Takav nasljednik ima pravo da traži da se imovinski odnosi između čla-
nova domaćinstva urede prema propisima Uredbe o uređenju imovinskih
odnosa između članova domaćinstva čije je zemljište na osnovu Zakona
o poljoprivrednom zemljišnom fondu postalo općenarodna imovina. Za
uređenje ovih odnosa, ukoliko među strankama ne dođe do sporazuma,
nadležan je kotarski sud koji postupa po pravilima vanparničnog po-
stupka^3)
U ostavinskoj raspravi raspravit će se samo pitanje v i š k a poljo-
privrednog zemljišta koje prelazi veličinu o s o b n o g agrarnog maksi-
muma pojedinog nasljednika. Pitanje prijelaza viška poljoprivrednog ze-
mljišta koje premašuje maksimum d o m a ć i n s t v a u kome taj nasljed-
nik živi ili ostane da živi, raspravit će se u posebnom postupku koji će se
obavezno provesti po odredbama Zakona o poljoprivrednom zemljišnom
fondu, a nakon dostavljenog rješenja o nasljeđivanju (čl. 227. st. 5 ZN).
3. Ostavinski sud odredit će rok u kome će se nasljednik morati
i z j a s n i t i o tome koje će parcele zadržati, odnosno do kada će i z v r-
š i t i iz b o r. Taj rok može biti najduže do svršetka ostavinske rasprave.
Ako nasljednik u smislu odredbe st. 2 ovog člana i z v r š i izbor par-
cela koje će zadržati, u rješenju o nasljeđivanju posebno će se navesti
podaci o parcelama poljoprivrednog zemljišta koje neposredno ulaze u
zemljišni fond (čl. 228. st. 2 tač. 6 ZN), kao i o onima koje ostaju nasljed-
nicima.
Budući da nasljednik nasljeđuje p r o t u v r i j e d n o s t (u vidu na-
knade) za zemljište koje je ušlo u zemljišni fond (po članu 153. st. 3 ZN),
on, prema tome, o d g o v a r a za sve d u g o v e ostavioca i za ostale oba-
2
Vidi objašnjenja uz čl. 15. Zak. o prometu zemljišta i zgrada s komen-
tarom Božidara R a d a n o v i ć a i Borivoja P o z n i ć a, izd. »Nove administra-
cije«, Beograd, 1955, str. 20 i 21, a naročito uz čl. 16. na str. 22, — da »dužnost
prijavljivanja u smislu čl. 15. ovog Zakona postoji i za višak poljoprivrednog
zemljišta stečenog putem nasljeđivanja«.
3
Vidi čl. 2. st. 2 i 3 Uredbe o uređenju imovinskih odnosa nastalih uno-
šenjem zemljišta u poljoprivredni zemljišni fond (SI. list FNRJ br. 26/56 od 20.
VI 1956).

725
Član 227.

veze (legate) do visine vrijednosti naslijeđene imovine, tj. svog n a s 1 j e d-

n o g d i j e l a (čl. 145. st. 1 i čl. 94. ZN), uključujući i vrijednost zemljišta
koje ulazi u zemljišni fond. U takvim slučajevima bit će potrebno izvršiti
popis (čl. 197. st. 1 ZN) i procjenu (čl. 200. ZN) cjelokupnog poljoprivred-
nog zemljišta, bez obzira na visinu naknade koju će nasljednik primiti
za zamljište, koje bude uneseno u poljoprivredni zemljišni fond (po čl. 23.
i 24. ZOPZF).(4) Visina ove naknade ne mora uvijek odgovarati vrijedno-
sti nasljednog dijela, odnosno zemljišta koje otpada na odgovarajući
nasljedni dio, jer postoji pravo izbora parcela, pa odatle može doći do
ustupanja u zemljišni fond onih koje su slabije po vrijednosti.
4. Nasljednik se ne mora poslužiti svojim pravom izbora. U tome
slučaju ostavinski sud će utvrditi samo dio, p o v r š i n u poljoprivrednog
zemljišta koje na račun njegovog nasljednog dijela prelazi u zemljišni
fond. Ovo utvrđivanje unijet će se u izreku rješenja o nasljeđivanju, u
smislu odredbe člana 228. st. 2 tač. 6. ZN. Koje će parcele to stvarno biti,
utvrditi će se tek u upravno agarnom postupku koji će uslijediti nakon
dovršene ostavinske rasprave (čl. 227. st. 5 ZN). U tom slučaju nasljednik
neće imati pravo izbora u tome postupku, nego samo pravo da predloži
koje parcele želi zadržati, a njegov prijedlog ne obavezuje komisiju da
zahtjevu udovolji (čl. 21. st. 3 ZOPZF).
5. Nasljednicima je omogućeno, na osnovu odredbe st. 4 ovog člana,
da se s p o r a z u m i j u o podjeli nasljedstvom stečenog poljoprivrednog
zemljišta. Prema ovoj odredbi moguće je da nasljednici između sebe po-
stignu sporazum koje će parcele unijeti u zemljišni fond, a koje će zadr-
žati, uključujući ovamo i svoje vlastite (u smislu čl. 227. st. 3 ZN).
Odatle proizlazi mogućnost da nasljednici postignu sporazum o d i o b i
nasljedstva na način da onaj nasljednik, koji bi zajedno sa svojim, i nasli-
jeđenim zemljištem imao više nego što iznosi njegov agrarni maksimum,
može primiti iz ostavine u ime svog nasljednog dijela, pored poljopri-
vrednog zemljišta do propisanog maksimuma, još i vrijednost u d r u g i m
stvarima.
Ovaj sporazum ne predstavlja ustupanje nasljedstva ili nasljednog
dijela u smislu člana 139. st. 2 ZN, nego d i o b u stvari među nasljednike
tako da svaki, od njih dobije iz ostavine onu vrijednost koja odgovara
njegovom nasljednom dijelu. Naime, kod ustupanja nasljednog dijela u
smislu člana 139. st. 2 i čl. 149. st. 1 ZN, dolazi u| stvari do umanjenja
imovine koju nasljednik — ustupilac zadržava u svom vlasništvu, dok se
kod sporazuma u smislu odredbe st. 4 ovog člana radi o takvom rasporedu
ostavinske imovine među nasljednike kod koga svaki nasljednik dobiva
vrijednost svog nasljednog dijela u određenim predmetima.
Nasljednik koji bi nasljeđivanjem poljoprivrednog zemljišta p r e -
k o r a č i o propisani zakonski maksimum ne može raspolagati viškom
poljoprivrednog zemljišta na način da ga ustupi sunasljedniku u smislu
čl. 139. st. 2 ZN. U tom slučaju višak zemljišta postaje općenarodna imo-
vina po čl. 153. st. 3 ZN. Takav nasljednik ne bi mogao raspolagati svojim
4
Zakon o poljoprivrednom zemljišnom fondu općenarodne imovine i do-
djeljivanju zemlje poljoprivrednim organizacijama (SI. list FNRJ br. 22/53 od
27. V 1953). . . . . . . .
5
U zak. tekstu stoji »kotara«.

726
 Član 227.

vlastitim zemljištem od momenta smrti ostavioca do davanja nasljedničke

izjave.
6. Dostavljanje rješenja o nasljeđivanju nadležnom odboru općine
obavezno je uvijek kad u ostavini ima poljoprivrednog zemljišta, bez
obzira da li je rješenjem o nasljeđivanju odlučeno o unošenju viška u
poljoprivredni zemljišni fond, ili je uslijed sporazuma nasljednika o
podjeli ostavine, odnosno izboru parcela, u smislu stava 4, otpala potreba
unošenja zemljišta u fond-
Dostavljanje rješenja o nasljeđivanju narodnom odboru općine potre^-
bno je radi provođenja upravno-agrarnog postupka po Zakonu o poljo-
privrednom zemljišnom fondu ako se radi o nasljedniku zemljoradniku,
ili po Zakonu o agrarnoj reformi i kolonizaciji ako se radi o nezemljo-
radniku. U oba slučaja nadležni organ treba da u posebnom (agrarnom)
postupku utvrdi da li s obzirom na posjed d o m a ć i n s t v a u kom na-
sljednik živi, ima potrebe za unošenjem zemljišta u zemljišni fond (čl.
21. st. 2 ZOPZF), zatim koje će parcele biti unesene u fond, a koje
ostavljene nasljednikovu domaćinstvu (čl. 22. ZOPZF), kao i utvrditi n a -
k n a d u za zemljište uneseno u fond (po čl. 153. st. 3 ZN i čl. 23. i 24.
ZOPZF).
7. Odredbom člana 24. st. 1 Zak. o nacionalizaciji najamnih zgrada
i građevinskog zemljišta (SI. list FNRJ br. 52/58 od 31. XII 1958) propi-
sano je da građani, građanske pravne osobe, društvene organizacije ili
udruženja građana, imaju pravo i z b o r a , koje će zgrade ili dijelove
zgrada zadržati u vlasništvu ako bi uslijed nasljeđivanja stekli zgradu
ili dio zgrade, čime bi se prekoračio maksimum dozvoljenog vlasništva
zgrada određen u članu 2. nav. zakona. Prema navedenom propisu, pravo
izbora odnosi se ne samo na zgradu ili dio zgrade koja je stečena naslje-
đivanjem nego se proteže i na zgradu ili dio zgrade što ju je dotični na-
sljednik imao ranije u svom vlasništvu. U st. 4 člana 24. nav. zakona
dalje je propisano da zgrada ili dio zgrade, koja uslijed izvršenog izbora
ne ostane u vlasništvu nasljednika, postaje društveno vlasništvo. Istim
propisom u st. 3 određeno je da se u zemljišnim knjigama ne mogu vršiti
upisi na osnovu pravomoćnih rješenja o nasljeđivanju (i legatu) u pogledu
naslijeđenih zgrada, dok nasljednik ne učini izbor, ili dok ne bude done-
seno pravomoćno rješenje od strane organa uprave, u smislu čl. 24. st. 2
Zakona o nacionalizaciji.
U Zakonu o nacionalizaciji propisom čl. 24. regulirano je vršenje
prava izbora i z v a n ostavinskog postupka, a u slučajevima kad je on
pravomoćno dovršen. Otvoreno je pitanje da li se pravo izbora može
vršiti u ostavinskoj raspravi, ili tek nakon njezinog pravomoćnog dovrše-
nja. Smatramo da na ovo pitanje treba p o z i t i v n o odgovoriti i da se
pravo izbora može vršiti i u o s t a v i n s k o j raspravi, prije donošenja
rješenja o nasljeđivanju, s obzirom da je u čl. 153. i 227. ZN pravo i način
izbora poljoprivrednog zemljišta regulirano na bitno isti način kao i vrše-
nje izbora zgrade po čl. 24. st. 1 Zak. o nacionalizaciji i što ratio legis
govori u prilog takvom rješenju.(6)
6
Vidi detaljnije Đ. /P a v i ć, u članku: Vršenje prava izbora po čl. 24.
Zakona o nacionalizaciji zgrada i građevinskog zemljišta, Zemljišna knjiga
br. 1—2/61, naročito str. 5—8. ,

727
 Član 227 — 228.

Sudska praksa
1. Kad u ostavini ima poljoprivrednog zemljišta, pa se utvrđuje da li na-
sljednik već ima zakonom propisani maksimum i koliko mu još do toga ne-
dostaje, maksimum se utvrđuje po članu 21. Zakona o poljoprivrednom zem-
ljišnom fondu općenarodne imovine, pa se u račun uzima kako poljoprivredno
zemljište u vlasništvu nasljednika, tako i poljoprivredno zemljište koje je
vlasništvo člana njegovog domaćinstva (Rješenje Vrhovnog suda NR Hrvatske
_Rev. 368/59 od 14. V 1959, Zb. IV/2-1959, br. 216).
2. Vidi odluku uz član 3. ZN i odluke pod br. 1. i 2. uz čl. 153. ZN.

VII. RJEŠENJE O NASLJEĐIVANJU I O ZAPISU

Sadržaj rješenja o nasljeđivanju

Član 228.
Kad sud utvrdi kojim osobama pripada pravo na nasljedstvo proglasit
će te osobe za nasljednike rješenjem o nasljeđivanju. ""*
Ovo rješenje treBa~^adr¥avati:
1) porodično i rođeno ime umrlog i ime njegovog oca, zanimanje,
datum rođenja i državljanstvo umrlog, a za umrle udate ženske osobe
i njihovo djevojačko porodično ime;
^2)T^)znaku nekretnina sa podacima iz zemljišnih knjiga, kao i oznaku
pokretnih stvari sa pozivom na popis;
3) porodično i rođeno ime, zanimanje i prebivalište nasljednika, odnos
•asljednika prema ostaviocu, da li nasljeđuje kao zakonski ili oporučni
nasljednik, a ako ima više nasljednika i dio u kome učestvuju u na-
sljedstvu;
4) da li je i ukoliko pravo nasljednika odgođeno zbog neprispjelog
vremena, ili je ograničeno na izvjesno vrijeme, ili je odgođeno zbog
neispunjenog uvjeta ili je zavisno od raskidnog uvjeta odnosno naloga
koji se ima smatrati kao raskidni uvjet, ili je ograničeno pravom uži-
vanja i u čiju korist;
5) porodično i rođeno ime, zanimanje i prebivalište osoba kojima je
pripao zapis, uživanje ili koje drugo pravo iz ostavine s točnom ozna-
kom tog prava;
6) odredbe o poljoprivrednom zemljištu koje premašuje propisani
maksimum pojedinog nasljednika odnosno zapisovnika.
, Ako u postupku za ostavinsku raspravu svi nasljednici sporazumno
jtj predlože diobu i način diobe, sud će ovaj sporazum unijeti u rješenje o
Jjf nasljeđivanju.

I , • •

f ly Rješenje o nasljeđivanju predstavlja k o n a č n u , meritornu od-

luku kojom se d o v r š a v a ostavinska rasprava. Sud može i prije dovr-
šenja ostavinske rasprave donijeti posebno rješenje o legatu (čl. 232. ZN),
ali je u tom slučaju donošenje rješenja o nasljeđivanju obavezno.
Ako s e ostavina n e r a s p r a v l j a zato što umrli n i j e o s t a v i o
nikakve imovine (čl. 216. st. 1 ZN) ili je ostavio samo pokretnu imovinu
a nasljednici nisu tražili da se ostavina raspravi (čl. 216. st. 2 ZN), kao

728
 Član 228;

i kad se utvrdi da nema nasljednika ili da oni nisu poznati (čl. 233. ŽN),
sud ne d o n o s i rješenje o nasljeđivanju nego, u prvom slučaju, rje-
šenje o n e r a s p r a v l j a n j u ostavine (čl. 216. st. 1 i 2 ZN), a u
drugom rješenje o p r e d a j i ostavine narodnom odboru (čl. 263. ZN).
Rješenjem o nasljeđivanju sud m p r i t r t r n p pdluftijp " *pme_lJL£L
s u ja a s 1 j e đ n i'c i umrlog, koia i m o y j r\ 3 s.q.e.ipjava njegovu ostavinu^
i k o j a p r^a v a iz ostavine pripadaju pojedinim nasljednicima. legatarima_
i drugim "osobama 7cT. 173. ZN). Ovo rješenje predstavlja raspored osta-
vinske imovine i u vezi s time utvrđenje opsega prava i obaveza na-
sljednika.
Rješenje o nasljeđivanju obuhvaća samo onu i m o v i n u za koju se
u toku ostavinskog postupka u t v r d i da je pripadala ostaviocu (čl. 225.
st. 1 ZN). Njime se odlučuje o pravima samo onih osoba za koje se u
ostavinskom postupku utvrdilo da im pripada pravo nasljedstva ili koje
drugo pravo iz ostavine. Ukoliko se naknadno pronađe imovina za koju
se u času donošenja rješenja o nasljeđivanju nije znalo da je pripadala
ostaviocu, već dovršena rasprava ostavine neće se ponavljati ni preotvo-
riti, nego će se izvršiti r a s p o r e d naknadno pronađene imovine među
nasljednike, u smislu čl. 235. st. 1 ZN, rješenjem o r a s p o r e đ i v a n j u
naknadno pronađene ostavinske imovine na temelju prije donesenog
rješenja o nasljeđivanju.
U povodu naknadno pronađene ostavinske imovine ostavinskoj r a s -
p r a v i ima mjesta samo ako ona ranije n i j e b i l a prevedena čl. 235.
st. 2 i 3 ZN), bilo što u vrijeme pokretanja ostavinskog postupka nije
bilo nikakve imovine, ili se ostavina sastojala samo od pokretne imovine,
a nasljednici nisu zahtijevali da se ostavina raspravi.
Ako se kasnije, nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju, pro-
nađe jiov^ogoruka za koju se nije znalo ili se sazna za n o v^e n a s 1 j e đ-
n i^k e, koji radi toga nisu učestvovali u ostavinskoj raspravi, neniiTrnb-
gućnosti ponovnog raspravljanja ostavine. Nasljednici mogu unatoč pra-
vomoćnosti rješenja j3_nasljeđivanju svoja prava ostvariti u samostalnoj
p a r n i c i (čl. 236. i 237."ZN). ~ -
C§/ Rjgšenjg j^jia^ligđivanju je d e . k l a r a t o r n o g karaktera. Njime
se pr o g l a š u j u za nasljednike osobe~za~Tcoje~Je utvrđeno da im je u
času s m r t i o s t a v i o c a pripalo pravo nasljedstva u smislu čl. 135.
ZN. Prema tome, učinak rasporeda imovine i obaveza proteže se u n a -
t r a g od momenta smrti ostavioca. Ako dan smrti ostavioca koji je pro-
glašen umrlim nije utvrđen, kao čas njegove smrti vrijedi momenat kad
je rješenje o proglašenju nestalog umrlim postalo pravomoćno (čl. 129.
ZN).
Moment pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju ima taj učinak što
se nakon toga ne može ponovno raspravljati ostavina. Strankama (osoba-
ma spomenutim u članu 187. ZN) preostaje pravo d a u p a r n i c i ostvaru-
ju svoja prava na ostavinu ili koje pravo iz ostavine. Ni u slučaju kad su
ispunjene pretpostavke za p o n a v l j a n j e p o s t u p k a po pravilima
parničnog postupka, nema mjesta ponavljanju ostavinske rasprave. Stran-
ke će u tom slučaju svoja prava i nasljedno pravne zahtjeve moći ostva-
rivati samo u p a r n i c i (čl. 230. ZN), koju mogu pokrenuti u rokovima
predviđenim u čl. 144. ZN.

729
 Član 228.

P r a v o m o ć n o rješenje o nasljeđivanju ili legatu v e z u j e sve

stranke koje su u č e s t v o v a l e u raspravi ostavine (čl. 234. ZN). Odnosi
se na one činjenice i prava koje su u vrijeme rasprave ostavine bile
poznate i raspravljene i koje su obuhvaćene rješenjem o nasljeđivanju.
Činjenice i pravni odnosi za koje se u vrijeme rasprave ostavine nije
znalo ili koji nisu bili raspravljeni, mogu biti samo uslov za pokretanje
p a r n i c e ali ne i razlog za ponovno raspravljanje ostavine To jednako
vrijedi i u pogledu ostvarivanja prava osoba koje n i s u u č e s t v o v a -
le u ostavinskom postupku, koje mogu 1 svoje nasljednopravne zahtjeve
naknadno ostvarivati samo u p a r n i c i ^ )
(§/ Rješenje o nasljeđivanju predstavlja k o n a č n o rješenje svih
pitanja koja se odnose na nasljednopravna ovlaštenja koja izviru iz osta-
vine, bilo da se radi o n a s l j e d s t v u (univerzalna sukcesija), ili o
l e g a t i m a i d r u g i m p r a v i ma iz ostavine (singularna sukcesija).
I to kako na osnovu oporučnog nasljeđivanja, tako i nasljeđivanja na te-
melju zakona.
O pravu koje pripada n u ž n o m nasljedniku iz ostavine^ t.-j, Q njp-
govom nasljednom pravu (cl. az. ZiN), treba raspravjjatijj
postupku i "odlučiti rješenjem o nasljeđivanju.(2)

II /
£jj Sadržaj i z r e k e (dispozitiva) rješenja o nasljeđivanju pro-
pisan je zakonom. Odredbe iz stava 2 tač. 1. do 6. predstavljaju b i t n e
„elemente toga rješenja. Time se još ne isključuje da rješenjem o nasljeđi-
vanju budu obuhvaćene odluke o ostalim pitanjima (kao npr. o troško-
vimapostupka, o naredbama za upis rješenja u zemljišne knjige i si.).
(_2/Pored osobnih podataka o ostaviocu navedenih u tač. 1. ovog stava
potrebno je da u rješenje o nasljeđivanju bude unesen i d a t u m s m r t i
ostavioca, odnosno dan pravomoćnosti rješenja o njegovu proglašenju
umrlim (čl. 129. st. 2 ZN), jer tog momenta nastaje delacija, odnosno
p r e l a z i osta vina na nasljednike, pa je potrebno da taj datum bude
vidljiv iz rješenja o nasljeđivanju.(3)
Sve ostavinske n e k r e t n i n e (čl. 228. st. 2 tač. 3 ZN) trebaju
se, u prayjj^^gj|ačiti_onako kako su evidentirane u žemljUnim. knjigama
ili m1ipama_akojeze na području za koje se vode zemljišne knjige. XEo~ie~
zemljilneTnjigejia tom pogručju" ne vode ili ih nema!~nekretnine "ce~se""
označiti podacima iž~ taprjskTh knjiga ili topografskim podacima "prema
katastarskim posj edovnimlistovima ili mapama. O p i s n o označavanj e
nekrg^Sgigogušteno je izuzetno ako se radi o nekretninama koie leže
na području gdje takvih podataka nema ili su nepouzdani, i to samo pri-

1
2
Vidi B l a g o j e v i ć , nav. djelo, str. 345.
Rješ. Vrh suda NRH Gž (Rev) 1522/55 od 4. X 1955. Naša zakonitost 1956,
str. 220., i pres. V.S. NR Hrv. Gž. 1325/56—2 od 25. X 1956. navedena u članku
G a b r i j e l i ć J o s i p a . Primjena čl. 235. st. 2 ZN u pogledu imovine kućnih
zadruga, Odvjetnik br. 9/57. na str. 219—221.
3
Ovaj podatak je vjerojatno samo greškom mogao izostati u ovom članu
kad inače spada među bitne sastojke smrtovnice (čl. 196. tač. 2. ZN).

730
 Član 228.

dok ne bude izvršen katastarski premjer i ustanovljeni katastarski posje-

do'vni listovT~(izrađene katastarske mape),
Predmet ostavinske rasprave su s v e n e k r e t n i n e koie__ie_psta- [
vilac kao svoje v l a s n i š t v o nosiedovao. kao i one koie su bileu posje-^
du drugih osoba (čl. 198. st. 1 ZN), bez obzira na čijem su imenu _foxroalna_
upisane u zemljišnim knjigama, budući da u ostavinskoj raspravi treba
da budu utvrđena sva prava nasljednika, kao i imovina koja sačinjava °
oštavlnu neke osobe (čl. 173. ZN). Rješenje o nasljeđivanju može obu-"" -,
hvatiti_samo onu imovinu koja je u ostavinskom postu^Tču""uTvT7e~n a
kao vlasništvo ostavioca ili za koju se pretpostavlja (na"osn"ovu podataka I
iz~zemij. knjiga, izvoda iz '"Katastra Tsl.) da 1e nlegovo vlasništvo. Rješe-' '
njem o najs^đivjmju ne raože se unaprijed obuhvatiti »ostala^ imoyina_ #
ili »sva<rimovina koja nije identificirana. Stoga će se u ostavinskom po- ^
s'tupku izvršiti i d e n t i f i k a c i j a ostavinskih nekretnina utvrđenjem 2.
broja zemljišnoknjižnog uloška, topografskog (katastarskog) broja par- V*
ceie i oznake zemljišta. Na taj način omogućuje se nasljednicima da mogu
k
svoja prava n a nekretninama Koje su" " t P ^ JJ j r j ^ ^
odnosno TšEoSri upis u zemljlsnimknjigama "na svoje ime izravno ili, u
postu^EiT7pšnivanja~~lli isprav7jarrja~žemljišnih knjiga^bi^^u^sarno-
stalnom postupku ispravljanja u smislu pravnog pravila iz § 85 biv7
Zakona o ^emljishim ""grijigama, i tako uskladiti_zemljišnokrigižno. s [
faktičnim stanjem. (4)
4. Ako je ostavilac upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik ne-
kretnina koje je pravnim poslovima inter vivos o t u đ i o , tako da one
u času njegove smrti ne p r e d s t a v l j a j u više njegovu imovinu, takve
nekretnine ne treba obuhvatiti rješenjem o nasljeđivanju jer ne pred-
stavljaju imovinu ostavioca. Iako činjenica što je neko pravo upisano.-u
zemljišnim knjigama predstavlja zakonsku pretpostavku o postojanju
toga prava u korist osobe koja je upisana kao nosilac tog prava, ipak s
obzirom na mogućnost vanknjižnog prometa o nekretninama to još uvijek
nije dokazom da je ostavilac u času smrti još uvijek bio nosilac prava
koje je na njega upisano. U ostavinskoj raspravi treba raspraviti i ovo
pitanje, te utvrditi koje nekretnine od upisanih odnosno prava na tim
nekretninama, nisu pripadala ostaviocu, pa će se to unijeti u obrazlože-
nje rješenja o nasljeđivanju. U dispozitiv (izreku) unijet će se samo podaci
o nekretnimama koje su u času smrti ostavioca bile njegovo vlasništvo.
Brisanje upisanih prava iz zemljišnih knjiga može, prema pravnom pra-
vilu, iz § 21. biv. Zak. o zemljišnim knjigama, tražiti odnosno odobriti
samo onaj koji je u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik zemljišta
ili nosilac prava. Kod vanknjižnog stjecanja, stjecaoci mogu ova prava
ostvarivati protiv zemljišnoknjižnog vlasnika pod uvjetima navedenim
u pravnom pravilu iz § 22. biv. Zakona o zemljišnim knjigama. Ostavi-
očevi nasljednici legitimirani su da nakon dovršenog ostavinskog postup- -
ka ili još u toku raspravljanja ostavine mogu pokrenuti poseban postu-
pak za i s p r a v l j a n j e zemljišnih knjiga u svrhu usklađivanja zemlji-
šnoknjižnog sa stvarnim stanjem (bez prekidanja ostavinskog postupka).
4
Vidi Đ. P a v i ć , u članku: O usklađivanju zemljišnoknjižnog i faktičnog
stanja, Zemljišna knjiga, br. 10—12/55, str. 6.

131
Član 228.

Ako nasljednici p r i z n a j u kojem sunasljedniku vanknjižno vla-

sništvo na određenim ostaviočevim nekretninama, njihova izjava mjero-
davna je za ostavinski sud. Ako među nasljednicima dođe do s p o r a o
vlasništvu, odnosno o tome da li nekretnine spadaju o ostavinu, rasprava
će se p r e k i n u t i i nasljednici uputiti na parnicu po čl. 225. tač. 1. ZN.
Nekretnine za koje se ustanovi da ih je neki nasljednik stekao od osta-
vioca za njegova života vanknjižnim putem, ne računaju se u njegov na-
sljedni dio, osim ako se utvrdi da se radi o besplatnim raspolaganjima
ostavioca mortis causa, ako ostali zakonski nasljednici zatraže uračuna-
navajaje primljenog dara u nasljedni dio (čl. 51, 52. i 62. ZN).
r 5/HJ dispozitiv rješenja o nasljeđivanju u pravilu ne unose se poje-
dinačno podaci o p o k r e t n o j i m o v i n i , nego »upućivanjem« na
postojeći p o p i s ove imovine. Na isti način postupit će se i sa ostavioče-
vim p o t r a ž i v a n j i m a . '
Ako ne postoji poseban popis pokretne imovine, sastavljen prema;
odredbama čl. 198—200. ZN, podaci o pokretnoj imovini i potraživanjima
unijet će se u dispozitiv prema stanju utvrđenom u ostavinskoj raspravi
na osnovu izjava nasljednika i drugih učesnika.
;
__T)gj:ayior pvi rLii g n v i niRij_ggstavni__Hjn ostavine pa se u pravilu u
ostavinskom postupku posebno ne utvrđuju. Uslijed toga ne ulaze u izreku
rjesenja_£u»asljeđivanju. r~* ™*~
6. Za nasljednike koji nasljeđuju primjenom prava predstavljanja
(čl. 11. ZN), treba uvijek označiti i njihovog neposrednog p r e t k a preko
koga nasljeđuju. Ako je jedan nasljednik u s t u p i o svoj nasljedni dio
u cjelini ili samo dio nasljednog dijela kojem drugom nasljedniku (suna-
sljedniku) u smislu čl. 139. st. 2 ZN, takav nasljednik unijet će se u dis-
pozitiv rješenja o nasljeđivanju, i to u dijelu (kvoti) kojim nasljeđuje
bez obzira na činjenicu ustupanja, jer se nasljednik koji se odrekao na-
sljedstva u korist određenog nasljednika smatra i dalje nasljednikom.(5)
Takav će nasljednik odgovarati za dugove ostavioca i druge obaveze pre-
ma osobama kojima pripada kakvo pravo iz ostavine (legatari i drugi ko-
risnici). Da uslijed toga ne bi ostala neevidentirana činjenica ustupanja
u korist određenog sunasljednika, i da bi se iz rješenja o nasljeđivanju
moglo razabrati u kome je dijelu došlo do povećanja imovine nasljednika
u čiju je korist izvršeno ustupanje, potrebno je ovu okolnost ustupanja
unijeti u dispozitiv rješenja o nasljeđivanju.
7. Oporučitelj može osobu kojoj ostavlja neku korist iz ostavine (čl-
88. st. 1 ZN) o p t e r e t i t i nekom d u ž n o š ć u . On može postaviti u v j e -
te i r o k o v e u pojedinim dijelovima oporuke (čl. 88. st. 2 ZN). Odredbe
o ovim dužnostima, odnosno ograničenjima i drugim modalitetima, tre-
baju se u n i j e t i u rješenje o nasljeđivanju. Ovo je potrebno ne samo
radi toga kako bi ostavinski sud mogao odrediti mjere osiguranja u smi-
slu člana 231. ZN nego da bi t r e ć e o s o b e znale za postojeća ograni-
čenja, odnosno uvjetovanost prava nekog nasljednika (vidi o tome više
kod objašnjenja uz čl. 88. ZN).
Nasljednik može u toku rasprave ostavine u s t u p i t i naslijeđene
nekretnine (u smislu čl. 139. st. 2 ZN) sunasljedniku uz pridržaj prava
5
Tako i »Objašnjenja«, str. 42 i 147.
 Član. 228.

doživotnog uživanja. Ovaj ustup, kao i pridržaj prava doživotnog uživanja

treba također unijeti u dispozitiv rješenja o nasljeđivanju.
8. Rješenje o nasljeđivanju sadrži i odluku o l e g a t u i drugim obli-
cima singularne sukcesije (plodouživanje ili koje drugo pravo iz ostavine,
tač. 5. st. 2 čl. 228. ZN). Ako među nasljednicima nema spora o legatu,
ostavinski sud može na zahtjev legatara odlučiti o pravu na legat p o s e b -
n i m r j e š e n j e m (čl. 232. ZN). Ovo rješenje sud može donijeti p r i j e
donošenja rješenja o nasljeđivanju. Ako je ostavinski sud o pravu na
legat već odlučio posebnim rješenjem, u tom slučaju rješenje o nasljeđi-
vanju neće sadržavati odredbe o legatu, nego će se samo u p u t i t i na sa-
držaj (dispozitiv) posebnog rješenja o legatu.
Rješenje o nasljeđivanju neće sadržavati odluku o legatima ako je
među strankama došlo do s p o r a o pravu na legat, ako parnica na koju
su stranke upućene ne bude pravomoćno dovršena prije donošenja rje-
šenja o nasljeđivanju.(6) Ovo stoga, što zbog upućivanja na parnicu u
ovom slučaju nema mjesta prekidu ostavinske rasprave (čl. 224. ZN), pa
;ie rasprava treba dovršiti bez obzira na ishod i dovršenje parnice o pravu
na legat. Nakon što je parnica pravomoćno dovršena, nema potrebe dono-
šenja posebnog rješenja o legatu, jer presuda u potpunosti rješava ovo
pravno pitanje, koje s obzirom na karakter legata kao potraživanja ne
utječe na rezultat rasprave ostavine i utvrđenje nasljednika. Dužnost
izvršenja legata, naime, tereti nasljednike koji su rješenjem o nasljeđi-
vanju već za takve utvrđeni i proglašeni.
9. Rješenje o nasljeđivanju sadrži odredbe o višku p o l j o p r i v r e d -
n o g zemljišta (tač. 6. st. 2 čl. 228. ZN) koje ulazi u zemljišni fond zbog
prekoračenja propisanog m a k s i m u m a obradivog poljoprivrednog ze-
mljišta koje pojedinac može posjedovati na osnovu Zakona o agrarnoj
reformi i kolonizaciji i na temelju Zakona o poljoprivrednom zemljišnom
fondu.
Ako je u toku ostavinskog postupka nasljednik izvršio i z b o r par-
cela koje će zadržati (u smislu čl. 227. st. 2 ZN), u rješenje o nasljeđivanju
unijet će se s a d r ž a j i z j a v e o i z b o r u (čl. 227. st. 2 ZN), pa će se
utvrditi koje parcele neposredno postaju općenarodna imovina, a koje
nasljednik zadržava. Sve to bez obzira da li se radi o parcelama koje je
taj nasljednik stekao nasljeđivanjem ili koje je od ranije posjedovao.
Odatle proizlazi da kod utvrđenja veličine nasljednog dijete (u smislu
čl. 228. st. 2 tač. 2. i 3. ZN) za svakog pojedinog nasljednika treba usta-
noviti i proglasiti pravo na nasljedstvo u punoj kvoti i opsegu, bez obzira
što neki nasljednik s obzirom na propise čl. 153. i 227. ZN neće moći
zadržati u svom posjedu čitavo naslijeđeno poljoprivredno zemljište za
koje će, nakon unošenja viška u poljoprivredni zemljišni fond, primiti
odgovarajuću n a k n a d u (čl. 153: st. 1 ZN).
Ako nasljednik ne i z v r š i izbor parcela u toku ostavinske rasprave,
ostavinski sud će u ovom dijelu rješenja o nasljeđivanju utvrditi p o v r -
š i n u kojom dotični nasljednik prekoračuje propisani maksimum (čl.
227. st. 3 ZN). U tom slučaju rješenje o nasljeđivanju neće sadržavati na-
6
Z u g 1 i a, nav. djelo, str. 74.

133
Član 228.

imenovanje parcela koje kao višak ulaze u poljoprivredni zemljišni fond

i postaju općenarodna imovina, a niti onih koje ostaju tome nasljedniku.
Ako su nasljednici, koji bi inače uslijed nasljeđivanja poljoprivred-
nog zemljišta prekoračili propisani maksimum, postigli s p o r a z u m o
tome koje će parcele unijeti u poljoprivredni zemljišni fond a koje će
zadržati, ovaj njihov sporazum unijet će se u rješenje o nasljeđivanju, te
navesti pojedinačno parcele koje ulaze u fond, odnosno koje ostaju poje-
dinom nasljedniku. Ako nasljednici ne postignu sporazum, tada će se za
svakog od njih utvrditi samo površina obradivog poljoprivrednog zemlji-
šta koje predstavlja v i š a k preko propisanog zakonskog maksimuma
(kako je to predviđeno u članu 227. st. 3 i 4 ZN).
Na sličan način postupa se kod nasljeđivanja posebnog dijela n a -
j a m n e s t a m b e n e z g r a d e p o Zakonu o nacionalizaciji najamnih
zgrada i građevinskog zemljišta (čl. 24. tog zakona).(7)
^10^ Osim sporazuma o načinu diobe ostavine, u rješenje o nasljeđi^,
vanju unosi se i izjava o u s t u p a n j u nasljednog
j dijelaj j jT l^^ j
ik u korist s u"n a s 1 ] e d nTE a, ukoliko ne on ustupan3e~"prThvatio.
nika
Sporazum o d i o b i nasljedstva (čl. 228. st. 3 ZN) sud će unijeti u
izreku rješenja o nasljeđivanju samo ako se sporazum ne protivi prinud-
nim propisima, ako nije u suprotnosti s odredbama međunarodnih ugo-
vora, ili se ne protivi javnom moralu (čl. 3. st 3 ZPP). Sporazum o diobi,
koji je unesen u izreku rješenja o nasljeđivanju, ima u svemu učinak
s u d s k e n a g o d b e (čl. 312. ZPP).
Rješenje o nasljeđivanju pored navedenog u st. 1, 2 i 3 ovog člana
može sadržavati i d r u g e o d r e d b e suda koje utječu na utvrđenje
p r a v a nasljednika i njihovih nasljednih dijelova. Ovamo dolaze odredbe
o opozivanju darovanja, umanjenju raspolaganja i tome slično.
U rješenje o nasljeđivanju mogu se unijeti i odredbe o načinu kn j i-
ž e n j a, odnosno provedbi rješenja o nasljeđivanju u zemijisminimjiga^
ma, kao i uvjetima pod kojima će se ova provedba dozvoliti i izvršiti (čl.
220. 'ZN) ;
11. Rješenjem o nasljeđivanju može se odlučiti io t r o š k o v i m a
ostavinskog postupka i ostavinske rasprave (npr. troškovi sastava smr-
tovnice, popisa i procjene ostavine, troškovi koji nastanu u vezi s podu-
zimanjem privremenih mjera za osiguranje ostavine, čuvanja stvari oštar
vine u smislu čl. 204. st. 1 i 2 i 203. ZN; zatim troškovi privremenog stara-
telja ostavine, čl. 134. i 2C|5. ZN; izvršioca oporuke po čl. 103. st. 2 ZN;
privremenog upravitelja nasljedstva po čl. 148. st. 4 ZN; oglašavanje po
čl. 219. st. 1 i 2 ZN; staratelja nepoznatog nasljednika po čl. 219. st. 3 i 4
ZN; svjedoka proglašenja oporuke po čl. 207. st. 3 ZN; oporučnih svje-
doka, koji nastanu u vezi s njihovim saslušanjem odnosno sastavom ispra-
ve o sadržaju usmene izjave posljednje volje, po čl. 80. st. 1 i 209. st. 3 ZN
i si. Svi ovi troškovi su, u pravilu, z a j e d n i č k i , jer se poduzimaju u
interesu__s_v_ih n a s l j e d n i k a , pa ih, prema tome, svi oni snose_n
omjeru Jcoji će utvrditi ostavinski sucTXcT~186. st. 2 ZN). Ostavinski sud
može narediti jednoj" stranci da sama snosi troškove za one radnje koje
7
Vidi Đ. P a v i ć , u članku: Vršenje prava izbora po čl. 24. Zakona o na-
cionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta, Zemlj. knjiga br. 1—
2/61, str. 5—7.

7*4
r
je prouzrokovala svojim očito nesavjesnim postupkom (čl. 186. st 3
ZN).
Član 228.

Nasljednici koji su zbog ostvarivanja svojih nasljednih prava pristu-

pili sudu nemaju pravo da od drugih nasljednika zahtijevaju naknadu
troškova koji su im zbog toga nastali. Oni snose sve ove troškove sami
(čl. 186. st. 1 ZN).
Odluku o troškovima koji su nastali u toku postupka, ostavinski sud
može donijeti odmah nakon što je određeni trošak nastao, kao što može
zadržati donošenje odluke o svim ili nekim troškovima do donošenja
konačnog rješenja, tj. rješenja o nasljeđivanju, ili donošenja posebnog
rješenja o troškovima postupka.
Q£. Rješenje o nasljeđivanju mora biti o b r a z l o ž e n o hnrh^pi da
jejjrotiv njega dopuštena s a m o s t a l n a ž a l b a (cl. 182. st. 2 ZN).
Pismeni sastav rješenja pored obrazloženja mora imati uvod i izreku
(čl. 334. st. 2 ZPP).
U v o d rješenja, analogno odredbi člana 327. st. 8 ZPP (koji dolazi u
obzir na osnovu čl. 174. ZN) sadržava: naziv rješenja (»rješenje o naslje-
đivanju«), naziv suda, porodično i rođeno ime suca pojedinca (u smislu
odredbe čl. 170. st. 2 ZN), označenje predmeta ostavinske rasprave (navo-
đenjem porodičnog i rođenog imena umrlog iza koga se vodi ostavinska
rasprava), dan dovršenja ostavinskog postupka, odnosno zaključenja ras-
prave ostavine ako je na njoj doneseno i proglašeno rješenje o nasljeđi-
vanju ili dan kad je rješenje doneseno.
I z r e k a (dispozitiv) rješenja o nasljeđivanju sadržava sve navedeno
u članu 228. ZN.
U rješenje- o nasljeđivanju može se uključiti i odluka ostavinskog
suda o d o z v o l i u p i s a u zemljišnim knjigama nakon što rješenje o
nasljeđivanju postane pravomoćno. Rješenje o nasljeđivanju je p r a v n i
n_a_sJLo_v_5§;_sti£canJe zemljišnoknjižnih prava, pa se kadTfaEvo"priliKonT
knjiženja treba uložiti u zbTH?u~Iš^rava7TIšE]eči toga treba da sađrziTod"-'"
govarajuću klauzulu intabulandi, i sve potrebne podatke u smislu pravnog
pravila iz § 108. biv. ZZK (označenje zemljišnoknjižnih uložaka u kojima
se mora izvršiti upis; osoba u čiju se korist upis treba izvršiti, kao i pred-
met upisa. U pogledu prava treba označiti njihov bitni sadržaj, a to sve
onim riječima kako treba upis glasiti u zemljišnoj knjizi). Ako je nekom
pravu, koje treba upisati, stavljeno ograničenje u pogledu raspolaganja
ili su nametnute protivobaveze koje treba istovremeno upisati (pravno
pravilo iz § 107. biv. ZZK), u dozvolu upisa unijet će se potrebne odredbe
u pogledu istovremenog upisivanja međusobno povezanih prava (pravno
pravilo iz § 177. biv. Pravilnika za vođenje zemljišnih knjiga).
U o b r a z l o ž e n j u ostavinski će sud izložiti u prvom redu o s n o v
pozivanja na nasljedstvo: da li su iza ostavioca nađene oporuke i koje
(usmene ili pismene i datumi oporuka), odnosno koju je oporuku i iz kojih
razloga sud uzeo u obzir, a kod zakonskog nasljeđivanja koje se sve osobe
pojavljuju kao zakonski (i nužni) n a s l j e d n i c i , u koji nasljedni red
spadaju, i kojima je sud priznao svojstvo nasljednika. U pogledu zahtjeva
nasljednika treba navesti kakve su nasljedničke izjave dali pojedini na-
sljednici, koji su se nasljednici odrekli nasljedstva, opseg odricanja (čl.
136. ZN). Zatim treba navesti koje su osobe naknadno bile pozvane na

735
 Član 228.

nasljedstvo uslijed odricanja nekog nasljednika, odnosno kod kojih na-

sljednika dolazi do priraštaja (u smislu odredbe čl. 142. I 143. ZN), koji
su nasljednici u s t u p i l i svoj nasljedni dio (u cijelosti ili djelomično)
sunasljednicima i kojima (čl. 139. st. 2 ZN), te da li je nasljednik prihvatio
ustupljeni dio; da li su od strane ovlaštenih nasljednika isticani zahtjevi
za izdvajanje imovine iz ostavine u smislu čl. 37. i 38. ZN; koji su na-
sljednici istakli_zahtjev za nužnj dio i kakvp JP orliiikp n ovim "TnTvfpvrmn
sud donio"
U slučaju utvrđenja prava na n u ž n i d i o u obrazloženju treba
[navesti u bitnom kako je utvrđena v r i j e d n o s t ostavine na temelju
koje se izračunava nužni dio i koja je sve imovina uzeta u obzir kod izra-
čunavanja, te do kakvog je rezultata sud došao. U slučaju da je raspola-
ganjima ostavioca bio p o v r i j e đ e n nužni dio iz obrazloženja treba da
je vidljivo koja su oporučna raspolaganja u m a n j e n a i u kome dijelu.
U slučaju zahtjeva za u r a č u n a v a n j e darova i legata u nasljedni dio
(čl. 51. i 52. ZN) treba navesti i obrazložiti u kome je dijelu nasljedni dio
pojedinih zakonskih nasljednika podmiren uračunavanjem primljenih
darova i koliko preostaje za podjelu nasljednicima i kojima.
Iz obrazloženja se mora vidjeti o kojima je p r a v n i m p i t a n j i m a
ostavinski sud odlučio na osnovu čl. 223. st. 3 ZN, a o kojima je odlučeno
p r e s u d o m , odnosno odlukom nadležnog organa uprave u prejudicijel-
nom parničnom ili upravnom postupku. Isto tako treba navesti ukratko
zahtjeve stranaka zbog kojih je neka od njih upućena na parnicu ili
upravni postupak, ako dotična stranka do završetka ostavinskog postupka
nije podnijela dokaz da je pokrenula parnicu, odnosno postupak pred
upravnim organom, pa je ostavinski postupak dovršen bez obzira na ista-
knute i osporene zahtjeve (u smislu čl. 226. st. 4 ZN).
Iz obrazloženja treba biti vidljivo u pogledu kojih je nužnih nasljed-
nika utvrđeno da postoje razlozi za njihovo i s k l j u č e n j e (čl. 47. ZN),
ili 1 i š e n j e nužnog dijela u korist potomaka (čl. 50. ZN), i koji su na-
sljednici n e d o s t o j n i za nasljeđivanje (čl. 131. i 132. ZN). U ovim
slučajevima treba navesti i uzroke nedostojnosti ili temelja njihova
isključenja odnosno lišenja nužnog dijela.
Ako je u toku ostavinskog postupka primijenjen ediktalni postupak
(pozivanje oglasom u smislu čl. 219. st. 1 i 3 ZN), u obrazloženju treba
navesti podatke o objavljivanju oglasa (čl. 219. st. 8 ZN) i rezultat ogla-
šavanja, te na čemu se temelji pravo nasljedstva nasljednika čije je bo-
ravište nepoznato ili onih koji nemaju punomoćnika u FNRJ (čl. 219. st.
4 ZN).
Iz obrazloženja treba da bude vidljivo i sve ostalo što je ostavinski
sud provedenom raspravom utvrdio. Isto tako iz obrazloženja treba da
budu vidljivi razlozi zbog kojih ostavinski sud smatra da nasljednopravni
zahtjevi učesnika u ostavinskom postupku nisu opravdani i na zakonu
osnovani a koje je učesnike sud s njihovim zahtjevima o d b i o .

Sudska praksa
1. Vidi načelno mišljenje Proširene opće sjednice Saveznoj?
vrhovnog suda br. 2/60 od 4. IV 1960, Zb. V/l-1960, str. 9, navedeno uz član
37. ZN.

736
 Član 228 — Ž29.

2. Rješenje o nasljeđivanju mnrn. sndr9n.tr nv.iui}m nekretnina x podacima

zemljišnih knjiga (Rješenje Okružnog suda Zagreb Gž 5106/55 od 26. Xl 1S5S,
dmjefmkTBr. 12/56, str. 12).
3. Rješenje o nasljeđivanju ne dokazuje prema tuženima pravo vlasništva
na pokretninama kao ostavinskoj imovini, već samo to da su na tužitelja kao
nasljednika prešla sva prava i obaveze ostavioca i da je tužitelj legitimiran
za tužbeni zahtjev za povratak pokretnina (Rješenje Vrhovnog suda NR Hrvat-
ske Gž 1736/56 od 12. XII 1956, Jug. adv. br. 1—2/1957, str. 65).
4. U izreci rješenja o nasljeđivanju u slučaju primjene člana 28. ZN
proglašuju se nasljednicima samo osobe kojima je nasljedstvo stvarno i pripalo
u cjelini ili u određenom dijelu (Rješenje Vrhovnog suda NR Hrvatske Rev.
344/59 od U. VI 1959, Odvjetnik, br. 12/59, str. 266).
5. Ostavinski sud nije ovlašten da naredi izvršenje (isplatu) legata, nego
ima jedino da utvrdi legatare, sadržaj legata i osobu koja ga je dužna izvršiti,
a ako ona ne udovolji svojoj obavezi, legatar može svoje pravo ostvarivati
samo u parnici (Rješenje Vrhovnog suda NR Hrvatske Rev. 305/60 od 24. VI
1960, Zb. V/2-1960, br. 153).
6. Rješenje o nasljeđivanju nema konstitutivni, nego samo deklaratorni
karakter, pa ne može prekludirati nasljednike u posebnim građanskopravnim
zahtjevima koje oni imaju prema pojedinim sunasljednicima, odnosno prema
ostaviocu (Rješenje Vrhovnog suda NR Hrvatske Rev. 628/61 od 9. VIII 1961,
Naša zakonitost, br. 7—8/61, str. 359).
7. Vidi odluku uz član 53. ZN.

D o s t a v a r j e š e n j a o n a s l j e đ i v a n j u

Član 229.
Rješenje o nasljeđivanju dostavit će se svima nasljednicima i zapi-
sovnicima, kao i osobama koje su u toku postupka istakle zahtjev na
nasljedstvo.
Pravomoćno rješenje o nasljeđivanju dostavit će se nadležnom finan-
cijskom organu narodnog odbora kotara (grada).

1. Rješenje o nasljeđivanju dostavlja se s t r a n k a m a , tj. nasljed-

nicima, legatarima, kao i drugim osobama kojima pripada neko p r a v o
iz ostavine (čl. 187. ZN), bez obzira da li su i na koji način ove osobe
u č e s t v o v a l e u ostavinskoj raspravi. Rješenje o nasljeđivanju treba
dostaviti i onim nasljednicima, legatarima i drugim osobama, koje n i s u
s u d j e l o v a l e u ostavinskoj raspravi (npr. u slučaju iz čl- 220 st. 3 ZN).
Rješenje o nasljeđivanju dostavlja se s t r a n k a m a . Ostalim osobama,
spomenutim u članu 187. ZN, rješenje o nasljeđivanju dostavit će se samo
ako su te osobe u toku ostavinskog postupka ostvarivale kakav nasljedno-
pravni ili neki drugi z a h t j e v .
Rješenje o nasljeđivanju dostavit će se u č e s n i c i m a ostavinskog
postupka, koji nemaju položaj stranke (u smislu čl. 187. ZN) ako se rje-
šenjem o nasljeđivanju o d l u č u j e o nekom njihovom z a h t j e v u , ili
ako utječe na neki njihov interes (npr. naknada troškova, nagrada za uče-
stvovanje u postupku, odnosno izvršene radnje i usluge u vezi s vođenjem
ostavinskog postupka, kao što su čuvanje predmeta ostavine i si.). ..
Rješenje o nasljeđivanju dostavlja se i onim nasljednicima, odnosno
legatarima koji su se o d r e k l i nasljedstva ili prava na legat.

ifi Zakon o nasljeđivanju s komentarom 737

Olan 229.

Dostavljanje rješenja vrši se po propisima o dostavljanju Zakona o

parničnom postupku (odredbe glave X, član 122. do 138. ZPP).
Strankama se dostavlja ovjeren o t p r a v a k rješenja o nasljeđivanju
s uputom o pravu na izjavljivanje pravnog lijeka (u smislu odredbe člana
326. st. 3 ZPP).
2. Rješenje o nasljeđivanju, nakon što postane pravomoćno, dostavlja
se nadležnom f i n a n c i j s k o m organu narodnog odbora općine radi
razreza i naplate poreza na nasljedstvo i darove prema propisima Zakona
ć porezu na nasljedstva i porezu na darove (SI. list FNRJ br. 19/55), i čl.
1. st. 2 Uredbe za izvršenje Zakona o porezu na nasljedstva i porezu na
darove (SI. list FNRJ br. 28/56).
/ N a p l a t a poreza na nasljedstvo i na darove vrši se neovisno o
daljnjem postupku oko izvršenja rješenja o nasljeđivanju i provedbi u
zemljišnim knjigama. To znači da naplata poreza ne z a d r ž a v a u p i s
pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju u zemljišnim knjigama.(')
3. Neovisno o naplati poreza na nasljedstvo i na darovanja sud vrši
naplatu p a u š a l n e t a k s e po propisima i na način reguliran odred-
bama Zakona o sudskim taksama.
Prema odredbi čl. 3. st. 1 tač. 5. Zakona o sudskim taksama (SI. list
FNRJ br. 16/60. od 20. IV 1960), taksena obaveza za paušalnu taksu u'
postupku ostavinske rasprave nastaje kad rješenje o nasljeđivanju postane
pravomoćno.
Visina paušalne takse koja se plaća za pojedine radnje u ostavinskom
postupku propisana je u tar. br. 7, 8. i 9. Taksene tarife uz Zakon o sud-
skim taksama.
Ne p l a ć a se taksa:
— na prijedlog da se provede ostavinska rasprava i za druge pod-
neske u toku prvostepenog postupka (Napomena br, 7. uz tbr. 7);
—i- na diobu nasljedstva ako nasljednici sporazumno predlože diobu
i sporazum o diobi bude unesen u rješenje o nasljeđivanju (čl. 228. st. 3
ZN; napomena br. 6 uz tbr. 7);
— za čuvanje isprava o usmenoj oporuci i za davanje izjava svjedoka
usmene oporuke o oporuciteljevoj posljednjoj volji (čl. 169. ZN; napo-
mena br. 3 uz tbr. 9);
— za opozivanje oporuke ako se kasnijom oporukom opoziva prija-
šnja i ujedno sastavlja nova oporuka (napomena br. 4 uz tbr. 9).
Naplata paušalne takse ne utječe na upis rješenja o nasljeđivanju u
zemljišnim knjigama.
Ako nasljednici ne plate paušalnu taksu kod suda, sud će o tome
obavijestiti nadležni organ narodnog odbora za poslove financija, koji će
taksu naplatiti prinudnim putem. Zato je potrebno da se odredba o pla-
ćanju paušalne takse unese u i z r e k u rješenja o nasljeđivanju ili o tome
donese posebno rješenje, te pozovu nasljednici da taksu uplate u taksenim
markama. U pogledu donošenja naknadnog rješenja o plaćanju paušalne
takse postupa se analogno propisima koji vrijede za troškove postupka
(čl. 153. st. 4 i 6 ZPP).
1
S tim u vezi vidi i slično stanovište dr Lazara R o g u l i c a u članku
»Sprovođenje ostavinskih rješenja u zemljišnim knjigama«,. Glasnik AK za
APV 1956. br. 6. na str. 10.

738
 Član 230.

Upisi u zemljišnoj knjizi i predaja pokretnih stvari

Član 230.
Kad budu podneseni dokazi o izvršenju i osiguranju obaveza koje su
nasljedniku naložene oporukom u korist osoba koje nisu sposobne da se
same staraju o svojim poslovima ili za postizanje neke općekorisne svrhe,
sud će narediti da se u zemljišnjoj knjizi izvrše potrebni upisi, kao i da
se ovlaštenim osobama predaju pokretne stvari koje se nalaze na čuvanju
kod suda.

1. Pravomoćno rješenje o nasljeđivanju je p r a v n i n a s l o v ( ' ) na

osnovu kojeg se vrše potrebni u p i s i nasljel3ivan7e7n~i^čeniji_Eraya.__u_
zemljišnejcnjige.
Upisi u zemljišne knjige na osnovu pravomoćnog rješenja o nasljeđi-
vanju vrše se po s l u ž b e n o j dužnosti. Prema pravnim pravilima "iz
§ 84. st. 1 biv. Zak. o zemljišnim knjigama, svi upisi koji se odnose na
prava na nekretninama, koja su utvrđena u toku~ostavinske £asj3raye, vrše
se po službenoj dužnosti. Ostavinski sud prPtome nije dužan paziti da li
su prava koja su iz ostavine pripala drugim osobama izvršgna ili osigu-
rana. Zakon u tome ostavlja zainteresiranim strankama slobodu da se sa-
meTprinu o ispunjenju i zaštiti_svojih prava. (2)
Međutim, kad su ta prava namijenjena osobama spomenutim u čl.
177. ZN, ostavinski se sud mora po službenoj dužnosti brinuti, prije izvr-
šenja upisa u zemljišnim knjigama, da su obaveze nasljednika prema
ovim osobama izvršene ili na drugi način osigurane.
Stoga je sud u ovim slučajevima dužan, prije nego što dozvoli pro-
vedbu rješenja o nasljeđivanju i potrebne upise u zemlj. knjige, zatražiti
od nasljednika da pruže d o k a z e da su ispunili obaveze ili da su dali
potrebno osiguranje. Ako nasljednici ne pruže takav dokaz u roku koji
im je određen, sud će o tome obavijestiti nadležni organ starateljstva,
odnosno organ uprave (ako se radi o obavezama namijenjenim za posti-
zanje neke općekorisne svrhe) da zahtijevaju, odnosno predlože poduzi-
manje odgovarajućih mjera o s i g u r a n j a . U ovim slučajevima sud će
narediti potrebne upise nakon što obaveze prema osobama iz čl. 177. ZN
budu izvršene ili osigurane.(3) Zakon ne ovlašćuje sud da po službenoj
dužnosti naredi izvršenje mjera osiguranja, već se samo zadovoljava tra-
ženjem i pružanjem d o k a z a o izvršenju odnosno osiguranju obaveza.
2. Pod o b a v e z a m a koje su nasljedniku naložene o p o r u k o m
misli se na ispunjenje legata, osiguranje prava uživanja ili kojeg drugog
prava iz ostavine spomenutih u tač. 4. reč. zadnja i tač. 5. st. 2 člana
228. ZN.
Od obaveza spomenutih u ovom članu treba razlikovati slučajeve kad
su prava nasljednika o d g o đ e n a zbog neprispjelog vremena, ili ako su
1
Vidi » O b j a š n j e n j a « , str. 179, gdje se smatra da je pravomoćno
rješenje o nasljeđivanju i z v r š n i naslov, što može vrijediti samo u tom smi-
slu, da
2
se to rješenje može provesti u zemlj. knjigama.
B l a g o j e v i ć , nav. djelo, str. 416, 417. Tako i Z u g li a, nav. djelo,
str. 75.
3
Tako B l a g o j e v i ć , nav. djelo, str. 417.

739
Član 230 — 231.

ograničena na izvjesno vrijeme, ili ako su odgođena zbog neispunjenog

uvjeta, ili su zavisna o raskidnom uvjetu ili nalogu, koje treba smatrati
kao raskidni uvjet (čl. 228. st. 2 tač. 4. ZN). O osiguranju ovih prava brine
se ostavinski sud (čl. 231. ZN) samo na z a h t j e v zainteresiranih osoba.
Ostavinski sud će u tom slučaju prije nego što naredi upis rješenja o na-
sljeđivanju u zemljišnim knjigama, odnosno istovremeno, odrediti i po-
trebne mjere o s i g u r a n j a odgovarajućeg dijela ostavine, po propisima
koji važe za i z v r š n i postupak. Ovako će sud postupiti samo ako su
zainteresirane osobe stavile određeni z a h t j e v . Ove mjere mogu se
poduzimati u toku ostavinskog postupka, a također i nakon upisa pravo-
moćnog rješenja o nasljeđivanju u zemljišnim knjigama.( 4 )
3. P o k r e t n e stvari, koje su bile na čuvanju kod suda (čl. 203, 204.
ZN) ili privremenog čuvara, predaju se n a s l j e d n i c i m a odmah na-
kon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju. Ako se radi o ispunjenju
obaveza u korist osoba spomenutih u čl. 177. ZN. ili o ostvarenju opće-
korisne svrhe, predaja ovih stvari nasljednicima uslijedit će nakon što
nasljednici pruže d o k a z e da su obaveze ispunjene ili da je za njihovo
izvršenje pruženo potrebno osiguranje.
(4) Naosnovu pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju, zemliišnokpjižni
sud donosi posebnu o d l u k u o izvršenju upisa (pravno pravilo iz § 112.
biv. ZZK), na temelju koie će izvršiti potrebne upise. O izvršenju upisa
obavijestit će se svi zemljišnoknjižni ovlaštenici dotičnog zemljišnoknjiž-
nog tijela. Protiv izvršenog upisa zemljišnoknjižni ovlaštenici imaju pravo
žalbe, u smislu prav. pravila iz § 137. ZZK (koji iznosi 30 dana u zemlji,
60 dana za evropske zemlje osim Islanda i otočja Fareer, a za sve ostale
zemlje 90 dana). Ukoliko u povodu žalbe bude naređeno brisanje nekog
uknjižbenog prava, ono će se brisati s učinkom kao da nikada nije ni bilo
upisano (analogno prav. pravilu iz § 143. st. 2 ZZK). Ako žalba bude
odbijena, izvršeni upis zadržava svoju snagu s učinkom ex tune, tj. od
časa kad je upis izvršen. Drugostepeni (okružni) sud ne može preinačiti
odluku o dozvoli upisa, a niti izmijeniti sam upis (prav. pravilo iz § 140.
st. 3 ZZK).

M j e r e o s i g u r a n j a k a d j e p r a v o n a s l j e d n i k a Ili
zapisnika uvjetovano
Član 231.
Kad je pravo nasljednika ili zapisovnika odgođeno zbog neprispjelog
vremena, ili je ograničeno na izvjesno vrijeme, ili je odgođeno zbog još ne-
ispunjenog uvjeta ili je zavisno od raskidnog uvjeta odnosno naloga koji
se ima smatrati kao raskidni uvjet, sud će na prijedlog zainteresiranih
osoba odrediti privremene mjere za osiguranje odnosnog dijela ostavine
po odredbama koje vrijede za izvršni postupak, ukoliko oporukom nije što
drugo određeno.

1. Mjerama osiguranja ima mjesta kod o p o r u č n o g nasljeđivanja

kad je oporučitelj u pojedinim odredbama oporuke postavio uvjete i odre-
dio rokove (čl. 88. st. 2 ZN) za ostvarivanje nasljednopravnih zahtjeva.
Vidi » O b j a š n j e n j a«, str. 179.

740
 Član 231.

Mjere osiguranja poduzimaju se samo na p r i j e d l o g zainteresi-

ranih osoba, tj. nasljednika ili eventualno budućih nasljednika, osoba koje
dolaze u obzir u slučaju da nasljedno pravo nekih nasljednika bude ogra-
ničeno na određeno vrijeme ili ako dođe do ispunjenja raskidnog uvjeta
ili naloga koji se smatra kao raskidni uvjet. Iako se mjere osiguranja
poduzimaju, u pravilu, samo na prijedlog zainteresiranih osoba, ove
mjere ostavinski sud može odrediti i po s l u ž b e n o j dužnosti ako se
radi o osobama koje se same ne mogu starati o svojim poslovima (čl. 177.
ZN), analognom primjenom odredbe iz člana 230. ZN.O
Zainteresirane osobe mogu istovremeno p r e d l o ž i t i više različi-
tih sredstava osiguranja (izdavanje privremene naredbe ili osnivanje pri-
nudne uprave, čuvanje, zabilježba ograničenja ili uvjetovanosti prava na-
sljednika u zemljišnim knjigama i si.). Sud će odrediti mjere osiguranja
za koje smatra da su dovoljne za zaštitu interesa nasljednika i drugih oso-
ba koje imaju položaj »čekalaca« na nasljedstvo.
Mjere osiguranja mogu se poduzimati u toku ostavinskog postupka
i nakon što je rješenje postalo pravomoćno, sve dok ne bude izvršena
d i o b a nasljedstva među nasljednicima.
2. Koje su mjere osiguranja moguće i dopustive predviđeno je propi-
sima izvršnog postupka. Na postupak kod određivanja mjera osiguranja,
dakle, i na žalbeni postupak, primjenjuju se odredbe, odnosno pravna
pravila izvršnog postupka. Prema tome, isključena je revizija (s obzirom
na ograničenost revizije po čl. 185. ZN), kao i mogućnost postupanja po
čl. 184. ZN. Sud koji je odredio mjeru osiguranja ne može u povodu
podnesene žalbe preinačiti ili opozvati svoje rješenje, kao što ne bi mo-
gao uzeti u razmatranje i postupak prekasno podnesene žalbe, odnosno
protivljenja.
Od mjera osiguranja u smislu ovog člana (čl. 231. ZN) treba razlikovati
p r i v r e m e n e mjere osiguranja koje poduzima ostavinski ili kotarski
sud mjesta gdje su nađene stvari ostavine (po čl. 204. ZN), zatim m|ere_
koje poduzimaju privremeni staratelj ostavine (po čl. 134. ZN), privremeni
upravitelj nasljedstva (po čl. 148. st. 2 i 4 ZN) kao i mjere koje poduzima
izvršilac oporuke (po čl. 101. ZN). Sve ove mjere odnose se na očuvanje
i osiguranje o s t a v i n e kao cjeline. Mjere osiguranja predviđene u članu
231. ZN odnose se samo na osiguranje prava o d r e đ e n i h nasljednika,
onih čije pravo ovisi o prethodnom ispunjenju nekog uvjeta, ili je vezano
za istek vremena, ili uz ispunjenje raskidnog uvjeta i slično. Poduzete
mjere daju nasljednicima sigurnost da će moći realizirati svoja prava na
nasljedstvo u vrijeme ispunjenja uvjeta i isteka roka bez štete po njihove
imovinske interese.
3. Za određivanje mjera osiguranja nadležan je, u pravilu^_o_s_t_a-^
vinjsjfci sud.~UveimTere, međutim, može pojligtegttTjžvršni sud ako je
postupak za raspravu™6šTavTne~Hovršen. Nema, međutim, zapreke da jmjere
osiguranja nakon pravomoćnosti rješerijia...Q.j^§3jeđiyanju poduzima i sam.
ostavinski_sudj(2) na zahtjev zainteresiranih osoba.
ST1
2
Tako Z u g l i a , nav. djelo, str. 76.
»Ob j a š n j en j a«, str. 179. B l a g o j e v i ć , nav. djelo, str. 417, sma-
tra da sud može odluku o mjerama osiguranja donositi prije nego što naredi
upis rješenja o nasljeđivanju u zemlj. knjigama, odnosno paralelno s tim.

741
Č l a n 232.

Posebno rješenje o zapisu

Član 232.
Ako nasljednici ne osporavaju zapis, sud može i prije donošenja rje-
šenja o nasljeđivanju na zahtjev zapisovnika donijeti posebno rješenje o
zapisu.
U tom slučaju shodno će se primijeniti odredbe o dostavi pravomoć-
nog rješenja o nasljeđivanju nadležnom financijskom organu narodnog
odbora kotara (grada), o upisima u Zemljišnoj knjizi i o predaji pokretnih
stvari koje se nalaze na čuvanju kod suda.

1. Posebno rješenje o z a p i s u (legatu) je m e r i t o r n o (konačno)

rješenje kojim se odlučuje o p r a v u na legat. Ako je o legatu odlučeno
posebnim rješenjem, u tom slučaju rješenje o nasljeđivanju neće sadrža-
vati odredbe koje se odnose na legat (čl. 228. st. 2 tač. 5. ZN), ali mora
sadržavati upućivanje na rješenje o legatu.
Posebno rješenje o legatu može se donijeti samo u toku ostavinske
rasprave, dakle, samo p r i j e donošenja rješenja o nasljeđivanju^ 1 ) pod
pretpostavkom da je u dotadašnjem toku ostavinskog postupka utvrđen
temelj pozivanja na nasljedstvo (konkretna oporuka), tko su nasljednici,
te da oni ne o s p o r a v a j u pravo na legat. O tome se oni moraju po-
sebno izjasniti. Nema mjesta donošenju posebnog rješenja o legatu ako
je ostavinski postupak dovršen pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju.
Isto tako odluka o legatu ne može se zadržati za posebno rješenje koje bi
se trebalo donijeti kasnije, nakon donošenja rješenja o nasljeđivanju.
2. Donošenje posebnog rješenja u toku ostavinskog postupka ograni-
čeno je samo na l e g a t e . Nije moguće posebnim rješenjem odlučiti o
pravu uživanja ili kojem drugom pravu iz ostavine (čl. 228. st. 2 tač. 5.
reč. zadnja ZN). Posebnim rješenjem može se, međutim, odlučiti i u slu-
čaju raspolaganja izvršenog u neku dozvoljenu svrhu i za osnivanje za-
dužbine (čl. 87. ZN).(2)
Rješenje o legatu može se donijeti samo na p r i j e d l o g samih lega-
tara i pod pretpostavkom da ne postoji spor o pravu na legat. Ostavinski
sud nije ovlašten da o pravu na legat odlučuje posebnim rješenjem po
službenoj dužnosti. Ako legatari nisu podnijeli prijedlog za donošenje
posebnog rješenja, o pravu na legat odlučit će se uvijek rješenjem o na-
sljeđivanju.
Ostale stranke, koje nisu legatari, ne mogu zahtijevati da se o legatu
odluči posebnim rješenjem. Prijedlog podnesen od strane ostalih osoba
u tom smislu ne ovlašćuje sud da o zapisu odluči posebnim rješenjem.
4. Protiv rješenja o legatu dopušteni su svi oni p r a v n i l i j e k o v i
kojima se može pobijati rješenje o nasljeđivanju. Prema .teme, protiv
posebnog rješenja o legatu dopuštena je s a mo s t a l n a ž a l b a (čl. 183.
ZN). Na postupak sa žalbom u svemu se primjenjuju odredbe člana 184.
ZN. Protiv drugostepenog rješenja donesenog u povodu rješenja o zapisu,
dopuštena je r e v i z i j a (čl. 185. ZN).
1
B l a g o j e v i ć , nav. djelo, str. 417.
2
B l a g o j e v i ć , nav. mjesto.

742
 Član 232 — 233. !

5. Na sadržaj i oblik posebnog rješenja o legatu shodno se primje-

njuju odredbe člana 182. st. 2 ZN, odnosno člana 326, 327. i si. ZPP. Rje-
šenje o legatu mora biti p i s m e n o izrađeno, te sadrži uvod, izreku i
obrazloženje. S obzirom na to da ZN za ova rješenja ima poseban naziv,
taj se naziv treba upotrebljavati na početku uvoda »rješenje o legatu«,
kako bi se moglo razlikovati od ostalih rješenja.

R j e š e n j e o predaji o s t a v i n e n a r o d n o m o d b o r u
Član 233.
Kad sud utvrdi da nema nasljednika, ili kad se ne zna da li ima na-
sljednika a u roku propisanom ovim zakonom ne javi se nitko tko polaže
pravo na nasljedstvo, sud će donijeti rješenje da se ostavina predaje nad-
ležnom narodnom odboru.

1. U ovom članu propisan je postupak s ostavinskom imovinom kad

sud utvrdi da n e m a n a s l j e d n i k a ili kad se n e z n a da li ima
nasljednika.
U prvom slučaju, ako ostavinski sud utvrdi da nema nasljednika, pre-
dat će ostavinu nadležnom narodnom odboru odmah. Na osnovu ovog
rješenja nekretnine će se u zemljišnim knjigama upisati kao općenarodna
imovina (društvena), a kao organ upravljanja označit će se narodni odbor
općine kome su nekretnine p r e d a n e .
Ako se ne z n a da li ima nasljednika, mora se sačekati protek
o g l a s n o g r o k a od godinu dana. Ako se u roku od godine dana od
objavljenja oglasa ne pojavi ni jedan nasljednik (čl. 133. st. 2 ZN), osta-
vina će se nakon proteka tog roka predati nadležnom odboru.
Ako se nasljednik kasnije pojavi, ne lišava se prava da mu se preda
ostavina ili dio koji mu pripada (čl. 133. st. 2 zadnja reč. ZN). Narodni
odbor do proteka roka u kome zastaruje pravo zahtijevati ostavinu (u
smislu čl. 144. st. 1 ZN) ima u tom slučaju položaj sličan privremenom
vlasniku. Njegov posjed ostavine bez nasljednika ima kvalitet s a v j e s -
nog d r ž a o c a (poštenog posjednika).
2. Narodni odbor kome je ostavina (ili njen dio) predana nije na-
sljednik i nema svojstvo nasljednika. Uslijed toga nije ovlašten da daje
nasljedničke izjave, odnosno da odbije primitak imovine. Narodni odbor,
međutim, odgovara za dugove ostavioca i njegove imovinske obaveze samo
do visine vrijednosti one imovine koju je p r i m i o . Zbog toga se u
takvim slučajevima mora izvršiti popis i procjena ostavinske imovine (čl.
197. st. 1 ZN). U pogledu odgovornosti narodnog odbora za dugove i
ostale obaveze ostavioca vrijede propisi čl. 145. i 146. ZN.(2)
3. Pod nadležnim narodnim odborom kome treba predati ostavinu
razumijeva se onaj, na čijem se p o d r u č j u n a l a z i i m o v i n a umrle
1
B l a g o j e v i ć , nav. djelo, str. 348, smatra da treba i ovu imovinu
proglasiti
2
za općenarodnu odmah prilikom predaje narodnom odboru.
B l a g o j e v i ć , nav. djelo, str. 304, smatra da narodni odbor ima jednak1
položaj kao nasljednik i da odgovara za dugove i obaveze ostaviočeve po pro-
pisima čl. 145. i 146. ZN. '
Član 233— 234.

osobe.(3) Za nekretnine to će biti narodni odbor gdje nepokretna imovina

l e ž i , jer je ta političko-teritorijalna jedinica organ upravljanja općena-
rodnom imovinom. Prema tome, bez obzira na propis o mjesnoj nadlež-
nosti suda (čl. 191. st. 1 ZN), ostavinski sud predat će nepokretnu imo-
vinu narodnom odboru mjesta gdje se ta imovina nalazi, a ne narodnom
odboru područja gdje se nalazi ostavinski sud.
Kod p o k r e t n e imovine, pod nadležnim narodnim odborom kome
će se predati ostavina, treba smatrati onaj gdje je ostavilac imao p r e b i -
v a l i š t e , odnosno boravište (čl. 191. st. 1 ZN), dakle, narodni odbor na
čijem se području nalazi mjesto sjedišta ostavinskog suda. Ovo vrijedi '
onda ako ostavilac nije imao ni prebivalište ni boravište na području
FNRJ. U tom slučaju pokretna imovina predat će se narodnom odboru,
gdje se nalazi ostavinski sud, jer se ovaj određuje prema području gdje
se nalazi pretežni dio ostavine (čl. 191. st. 2 ZN).
Ako se sva ostaviočeva nepokretna i pokretna imovina nalazi na po-
dručju i s t o g narodnog odbora, a ostavilac je na tom području imao
prebivalište, odnosno posljednje boravište, tada će ostavinski sud predati
svu imovinu (pokretnu i nepokretnu) tom narodnom odboru. Međutim,
ako se nepokretna imovina nalazi na području v i š e narodnih odbora, a
ostavilac je imao prebivalište ili posljednje boravište na području kojeg
drugog narodnog odbora, tada će se nepokretna imovina, kao i ona po-
kretna, koja pripada toj nepokretnoj imovini kao njena pripadnost (npr.
inventar i si.) predati onom narodnom odboru, odnosno onim odborima
(ako ih je više) gdje l e ž i nepokretna imovina, a odvojena pokretna
imovina narodnom odboru nadležnom prema sjedištu ostavinskog suda.
Iz ovoga proizlazi da se u rješenju o predaji ostavine narodnom odboru
mora navesti koja se imovina predaje i kojem narodnom odboru.

U č i n a k p r a v o m o ć n o s t i r j e š e n j a o n a s l j e đ i v a n j u
i z a p i s u

Član 234.
Pravomoćno rješenje o nasljeđivanju ili zapisu veže stranke koje su
učestvovale u postupku ostavinske rasprave.^jifavlikoJinTjiije priznato pravo
da svoj zahtjev ostvaruju u parnici.

1. Rješenje o nasljeđivanju, kao i svaka meritorna sudska odluka,

postaje p r a v o m o ć n a kad se više ne može pobijati pravnim lijekom
(čl. 322. st. 1 ZPP): žalbom ili revizijom. Ovo načelo parničnog postupka
važi i u ostavinskom postupku, ali s izvjesnim modifikacijama.
Z a l b a protiv rješenja o nasljeđivanju ili rješenja o legatu podnosi_
s^ii*roku_od_15_dana od dana dostave (cl. 1»3. st. 2 ZN). Nakon_groteka_
tog^roka^ji^graTilu. nastupa niegovalormalna pravomoćnost. Međutim,.
pryosteDenWostayinski) sud može uzeti u obzir i nepravodobnu žalbu.
Ako u povodužalbe_ostavinski sud ne donese novo rješenje kojim će ra-
nije~rjge%enjen?relna^^
kdm"c[a"se time "ne vrijeđaju r^^Jj^lgllLC^lLISIlISSS 3 n a t o r n ^
3
Tako »Objašnjenja«, str. 180.

744
 Član 234.

(SI. 184. st. 1 ZN), ipak je dužan i nepravodobnu žalbu dostaviti okružnom
sudu na razmatranje. Ostavinski sud nije, dakle, ovlašten odbaciti žalbu
kao nepravodobnu.
Okružni kao drugostepeni sud može uzeti u postupak i nepravodobno
podnesenu žalbu, pod uslovom da se time ne v r i j e đ a j u prava drugih
osoba, koja se o s n i v a j u na tom rješenju (čl. 184. st. 3 ZN). Sve dok
postoji mogućnost za usvajanje nepravodobno podnesene žalbe, ne na-
stupa materijalna pravomoćnost donesenog rješenja.
Nešto drukčija je situacija s mogućnošću podnošenja pravnog lijeka
r e v i z i j e . Ovaj pravni lijek može se podnijeti samo u n e p r e k o r a -
č i v o m roku od 15 dana budući da je ostavinski sud dužan odbaciti ne-
pravodobnu reviziju (čl. 185. st. 3 ZN).
Propuštanjem roka za ulaganje revizije (protiv odluke okružnog kao
drugostepenog suda) prestaje mogućnost ulaganja daljnjih pravnih lije-
kova. Drugostepena odluka okružnog suda o rješenju o nasljeđivanju ili
legatu postat će u ovom slučaju pravomoćna nakon isteka roka od 15
dana od dana dostavljanja (čl. 185. st. 2 ZN).
2. Pravomoćnost rješenja o nasljeđivanju veže sve o s o b e koje su
sudjelovale u postupku za raspravljanje ostavine, i proteže se na sve
~cTh j e n i c e Koje su ostavinskom sudu bile p o z n a t e i n e s p o r n e
"u vrijeme raspravljanja ostavine"i donošenih rješenja o nasljeđivanju^
Ako se naknadno pojave osobe koje n i s u s u d j e l o v a l e u po-
stupku, ili se pojave n o v e okolnosti i činjenice koje n i s u bile p o z n a -
te u vrijeme donošenja rješenja o nasljeđivanju, ili ako naknadno budu
utvrđene činjenice i odnosi koji su bili sporni u vrijeme donošenja rješe-
nja o nasljeđivanju (pošto je presuda pravomoćna), unatoč pravomoćnosti
rješenja o nasljeđivanju moguće je parnicom ostvarivati prava koja pro-
izlaze iz ovih okolnosti i činjenica.
3. Pod strankama koje su s u d j e l o v a l e u postupku treba razu-
mjeti sve one koje j su bile uredno i valjano p n ? i v n n p ^
ostavine (u srrfisIuTl. 218. st. ¥ ZN i čl.219. st. 1 ZN), bez obzira da li su
se pozivu odaz\^e^jyiJliJ^_^a^tupjiQ_jii.inornoćriik ili
4 ZN). Učesnicima ostavinskog postupka smatraju se i psobe_kajejsu same
i n i c i r a l e postupak"ili su bez~~poziva suda d a l e potrebne i z j a v e o
"svojim zahtjevimaTp) ~ ~~~ "~ ~ —"
Ukoliko ovim strankama, koje su na bilo koji način sudjelovale u
postupku za raspravu ostavine ili su i pored upućenih poziva p r o p u -
s t i l e to učiniti, nije osigurano, odnosno priznato pravo da svoj zahtjev
ostvaruju u naknadnoj parnici, _treba smatrati da je njihovo pra-vo ina
nasljedstvo ili neko drugo pravo ~YZ ostavine,~k o n a č n o r a s p r a v l j e -
rfb~~i uređeno- Ove osobe (stranke) "ne mogu vise ni na koji način, pa ni"
"putem parniče, ostvarivati prava koja "BT im evenTuaTno^^rip"a33a! *
4. Izuzetak od pravila da pravomoćno rješenje o nasljeđivanju veže
sve stranke koje su sudjelovale u ostavinskom postupku predstavljaju
1
Vidi B l a g o j e v i ć , nav. djelo, str. 346, koji smatra da po ZN postoje
subjektivne i objektivne granice pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju, što
je specifikum ostavinskog postupka u odnosu na parnični i vanparnični po-
stupak.
2
Z u g 1 i a, nav. djelo, str. 76.

745
Član 234.

određene situacije kad je ipak, unatoč pravomoćnosti rješenja o naslje-

đivanju, moguće neko pravo ostvariti p a r n i c o m . To će biti u sluča-
jevima:
— ako stranke do svršetka ostavinske rasprave nisu pokrenule par-
nicu ili upravni postupak na koji su bile upućene (čl. 226. st. 4 ZN);
— ako je ostavinski sud raspravio ostavinu a propustio je da uputi
na parnicu stranke koje su istakle određene zahtjeve koji su bili sporni
(čl. 223. i 225. ZN, čl. 226. st. 5. ZN);(3)
— ako se pronađe n o v a o p o r u k a , a neka osoba temelji svoje
pravo na toj novopronađenoj oporuci (čl. 236. st. 2 ZN);
— ako se nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju prijavi n o v i
n a s l j e d n i k , tj. osoba koja nije sudjelovala u ostavinskoj raspravi (čl.,
237. ZN);
— ako postoje uvjeti za p o n a v 1 i a n_Le___postupka po pravilima
parničnog postupka (čl. 381—383. ZPP), p£ema_odredbi čl. 238. ZN.
P r o p u š t a n j e stranke, koja je sudjelovala u postupku za raspra-
vljanje ostavine, da do svršetka rasprave podigne p a r n i c u ili p o k r e -
ne p o s t u p a k na koji je bila upućena po čl. 226. st. 1 ZN rađa poslje-
dicom da će sud dovršiti postupak bez obzira na osporeni zahtjev zbog
koga je izvršeno upućivanje na parnicu. To ipak ne sprečava dotičnu
stranku da i nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju p o k r e n e
p a r n i c u budući da joj je to pravo izričito priznato u čl. 226. st. 4
i 5 ZN.
(jji Stranka koja je s u_d_j_e 1 o v a l a u ostavinskom postupku j
nakon što je r]eserije~o~nasljeđivanju postalo p r a v o m o ć n qž_p_arnicom
ostvarivati__svoje pravo na nužni dio ili ostvarivati zahtjev za izdvajanje
imovine u jsmislu člana 37. odnosno 38. ZN, jer se ovi žaTJtTe'vT~mo*gu~
ostvari vati u ostavmskom_jjostupku.
6~7Osobe koje n i s u s u d j e l o v a l e u postupku za raspravljanje
ostavine, bez obzira da li je sud na temelju podataka iz smrtovnice ili
drugih podataka kojima je raspolagao odlučio o njihovom pravu na na-
sljedstvo ili kojem pravu iz ostavine (u smislu čl. 220. st. 3 ZN), ili za njih
nije znao (čl. 134. ZN), smatraju se n o v i m n a s l j e d n i c i m a (čl. 237.
ZN). Njimajejgriznato da mogu svoja prava ostvarivati u p a r n i č n o m
postupku u rokovimiPpreclviaeniin u ćL 144. ZN. Ovo stoga što po ZN
nema procesne mogućnosti ponavljanja - ostavinskog postupka, i ponov-
nog raspravljanja ostavine koja je već bila raspravljena.
Ako je ostavinski postupak ranije bio o b u s t a v l j e n , bilo stoga
što nije bilo mjesta raspravi ostavine zbog pomanjkanja nepokretne imo-
vine (čl. 216. st. 1 i 2 ZN), ili što nasljednici nisu zahtijevali da se raspravi
ostavina koja se sastojala samo od pokretne imovine (čl. 216. st. 2 ZN),
doći će do raspravljanja ostavine samo ako se naknadno pronađe n e p o -
k r e t n a imovina (čl. 235. st. 2 ZN).
3
Protiv dr S. S t r u g a r , Neka pitanja iz nasljednog prava, Jugosl. advo-
katura, br. 5—6/56, str. 41, kad smatra da odredbu čl. 226. st. 5 treba dovesti
u vezu s odredbom čl. 234. ZN, tako da naknadno ostvarivanie zahtjeva koie
predviđa čl. 226. st. 5 ZN dolazi u obzir samo kad se radi o situacijama pred-
viđenim u čl. 236. i 238. ZN.

746
 Član 234 — 235.

Ako se naknadno pronađe p o k r e t n a imovina, ostavina će se

raspraviti samo na z a h t j e v zainteresiranih osoba, pod uvjetom da ra-
nije n i j e b i l a r a s p r a v l j e n a (čl. 235. st. 2 ZN). U ovom slučaju
predmet raspravljanja ne može se ograničiti samo na naknadno prona-
đenu pokretnu imovinu, nego i na onu koju su nasljednici između sebe
podijelili bez raspravljanja ostavine (čl. 216. st. 2 i 4 ZN), što će se uzeti
u obzir prilikom utvrđivanja nasljednih dijelova pojedinih nasljednika.

Sudska praksa
UJ Osoba koja nije sudjelovala u ostavinskom postupku, a polaže pravo na
nasljedstvo, može ovo svoje pravo ostvarivati u parnici i po pravomoćnosti
rješenja o nasljeđivanju (Vrhovni sud AP Vojvodina Gzz 15/57, Glasnik, br
5/58, str. 31).
2. Pozivanjem na ostavinsku raspravu, bez obzira da li se pozvana osoba
pozivu odazvala i dostavom rješenja o nasljeđivanju, stranka je sudjelovala
u ostavinskoj raspravi (Rješenje Okružnog suda Bjelovar Gž 257/57 od 1. HI
1958).
3. Rješenje o nasljeđivanju veže stranke samo u pogledu odluke o pravu
na nasljedstvo, a stranke mogu u parnici isticati zahtjeve koji se zasnivaju
na pravu vlasništva nezavisnom od nasljedstva (Presuda Saveznog vrhovnog
suda Rev. 1298/59 od 22. III 1960, Zb. V/l-1960, br. 11).
4. Stranka koja je sudjelovala u postupku raspravljanja ostavine može i
poslije pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju u parnici ostvarivati pravo na
nasljedstvo kad je nasljedničku izjavu, na kojoj se zasniva rješenje o naslje-
đivanju, dala u pravno relevantnoj zabludi (Rješenje Saveznog vrhovnog
suda-Rev. 1611/60 od 19. XI 1960, Zb. V/3-1960, br. 316).
C 5/ Za onog koji je sudjelovao u ostavinskom postupku, ali nije w_.n,jeai__
ostvario pravo na nužni dio po' članu~~32. stav 2 ŽN, postalo je rješenjea_
nasljeđivanju materyMna-^p*a»©*fto©«0r--pa---*toga- -ne može, tražiti nužnf'Tlio "
tužbom (Rješenje Vrhovnog suda NR Slovenije Gž 553/59 od 21. I 1960,
TSofvrđeno bez posebnog obrazloženja rješenjem Saveznog vrhovnog suda
Rev. 866/60, Poročilo 1960/2, br. U).
6. Pravomoćno rješenje o nasljeđivanju veže stranke koje su sudjelovale
u raspravljanju ostavine samo u pogledu odluke o pravu nasljedstva i o legatu.
Takav učesnik može i poslije pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju tužbom
tražiti stvar koja se vodila kao stvar ostavine, ako se tužbeni zahtjev za-
sniva na pravu vlasništva ili na nekom drugom pravnom osnovu nezavisnom
od nasljedstva (Rješenje Saveznog vrhovnog suda Rev 3445/62 od 21. XII 1962,
Zb. VII/3-1962, br. 295).
7. Vidi odluku pod br. 1. uz član 238. ZN i odluku pod br. 6. uz član
242. ZN.

VIII. NASLJEDNOPRAVNI ZAHTJEVI NAKON PRAVOMOĆNOSTI

RJEŠENJA O NASLJEĐIVANJU

N a k n a d n o p r o n a đ e n a i m o v i n a

Član 235.
Ako se po pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju pronađe imovina
za koju se u vrijeme donošenja rješenja nije znalo da pripada ostavini, sud
ne će ponovno raspravljati ostavinu, .vee_će ovu imovinu novim rješenjem
rasporediti na temelju prije donesenogrješenja o nasljeđivanju.
Ako prije nije raspravljena ostavina sud će raspraviti ostavinu samo
ako se pronađena imovina sastoji iz nekretnina.

747
Član 235.

Ako se pronađena imovina sastoji iz pokretne imovine, sud će ras-

praviti ostavinu samo na zahtjev zainteresiranih osoba.

I.
1. Pravomoćnost rješenja o nasljeđivanju ima za posljedicu da se
više ne može ponovno raspravljati ostavina niti donositi novo rješenje o
nasljeđivanju.
Naknadno pronađena imovina r a s p o r e đ u j e se među nasljednike
prema opsegu i veličini nasljednih dijelova i odgovarajućeg nasljedno-
pravnog ovlaštenja, utvrđenog pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju.
Novo rješenje po svojoj naravi nije rješenje o nasljeđivanju^ 1 ) a niti
je njegova dopuna. iNjime se vrši samo r a s p o r e đ i v a n j e novopro-
nađene imovine, premasadržaju postojećeg pravomoćnog rješenja o na-
sljeđivanju. Nj ime se ne može ni u kome pravcu mijenjati odnos nasljed-
nika međusobno ili "prema drugim.- osobama kojima pripada kakvo pravo
iz ostavine (čl. 228. st- 2 tač. 5. ZN). Rješenje o nasljeđivanju naknadno
pronađene imovine među nasljednike nema nikakva utjecaja na obaveze
nasljednika i njihovu odgovornost za dugove ili druge obaveze ostavitelja.
Rješenje o raspoređivanju naknadno pronađene imovine mora obu-
hvatiti i one osobe koje su u t v r đ e n e k a o n a s l j e d n i c i , odnosno
korisnici kojih drugih prava iz ostavine, koje više n i s u na ž i v o t u u
času donošenja tog rješenja. Ovo stoga što će se iza ovih osoba, po službe-
noj dužnosti, voditi ostavinski postupak, pa je potrebno da se na ovaj
način prethodno riješi pitanje imovine koja spada u njihovu ostavinu.
2. Rješenjem o naknadnom rasporedu novopronađene imovine treba
obuhvatiti i istovremeno rasporediti s v u naknadno pronađenu imovinu
kako pokretnu, tako i nepokretnu. Pravomoćno rješenje o rasporedu na-
knadno pronađene imovine sud će dostaviti nadležnom financijskom
organu narodnog odbora (po čl. 229. st. 2 ZN), radi eventualne odmjere
i.naplate poreza na nasljedstvo i darovanja. Isto tako sud će narediti da
se na temelju pravomoćnog rješenja i rasporeda izvrše potrebni upisi u
zemljišnoj knjizi (po čl. 230. ZN).
U pogledu naknadno pronađene imovine, bez obzira što je'ranije izvr-
šena dioba nasljedstva, ^zasniva se n a s l j e d n i č k a z a j e d n i c a među
sunasljednicima. U~ovoj zajednici učestvuju i oni nasljednici koji su ranije
~svo|~nasljednTdio ustupili kojem sunasljedniku (čl. 139. st. 2 i čl. 149. st. 1
ZN). (O nasljedničkoj zajednici vidi objašnjenja uz čl. 148. ZN).
3. Ukoliko su nasljednici još u toku postupka za raspravu ostavine
postigli s p o r a z u m o d i o b i i načinu diobe nasljedstva, koji je une-
sen u izreku rješenja o nasljeđivanju (u smislu čl. 228. st. 3 ZN), raspored
naknadno pronađene imovine izvršit_će se bez obzira na ovaj sporazum,
ukoliko se nasljednici ne bi drugačije sporazumjeli. Nasljednici se, naime,
mogu sporazumjeti i o tome da se naknadno pronađena imovina raspo-
redi na posve drugačiji način nego što je to bilo utvrđeno u pogledu imo-
vine koja je bila poznata u času sklapanja prvobitnog sporazuma — na-
godbe (uključenog u rješenju o nasljeđivanju — po čl. 228. st. 3 ZN).
1
Protivno Z u g 1 i a, nav. djelo, str. 77.

748
 Član 235.

JJkoliko prvobitni sporazum — nagodba nije jzvršena i dioba nije još pro-
vedena7 a niti izvršeni "odgovarajući upisi u zemljišnoj knjizi, ^nasljednici
mogu sklopiti_n_o js p oTlTžli. m — nagodbu kojom mogu obuhvatiti
ej elokupnu osta vinu.
4. Ako se naknadno pronađena imovina sastoji od p o l j o p r i v r e d -
n o g z e m l j i š t a , čijim bi nasljeđivanjem došlo do prekoračenja pro-
pisanog m a k s i m u m a nekog nasljednika (u smislu čl. 153. ZN), novo
pronađena imovina rasporedit će se prema sadržaju rješenja o nasljeđi-
vanju, tako što će ostavinski sud provesti potrebna izviđanja u smislu
čl. 227. ZN, pozvati nasljednike da izvrše izbor parcela (po čl. 227. st. 2
ZN), pa će u rješenju o rasporedu naknadno pronađene imovine odlučiti
o poljoprivrednom zemljištu (u smislu odredbe čl. 228. st. 2 tač. 6. ZN).
To rješenje dostavit će se organu nadležnom za provođenje postupka po
Zakonu o poljoprivrednom zemljišnom fondu, odnosno po Zakonu o
agrarnoj reformi i kolonizaciji (u smislu čl. 227. st. 5. ZN). I
5. Na postupak oko donošenja rješenja o raspoređivanju naknadno
pronađene imovine i na žalbu protiv rješenja primjenjuju se shodno propisi
koji vrijede u pogledu rješenja o_nasljeđivanju (čl. 229. st. 1, 183. i 184.
ZN). Stoga je protiv rješenja o raspoređivanju naknadno pronađene osta-
vinske imovine dozvoljena revizija.(2)

II.
1. U povodu naknadno pronađene ostavinske imovine provođenju
ostavinske rasprave ima mjesta samo ako ostavina ranije n i j e b i l a
r a s p r a v l j e n a : kad je ranije pokrenuti postupak bio o b u s t a v 1 j e n
bilo zbog toga što nije bilo nikakve imovine ili što nije bilo nepokretne
imovine (čl. 216. st. 2 ZN), a nasljednici nisu tražili da se raspravi osta-
\'ina koja se u ono vrijeme sastojala samo od pokretne imovine.
Ako se naknadno pronađena imovina ..sastoji i od n e k r e t n i n a ,
rasprava osta vine koja ranije nije bila provedena provest 75e~še"po s l u ž -
"bgji_oj_ dužnosti. " ~
Ako je ostavina koja se sastojala samo od p o k r e t n e imovine bila
raspravljena na zahtjev nasljednika (čl. 216. st. 2 ZN), a naknadno prona-
đena imovina sastoji se od nekretnina, nema mjesta ponovnoj raspravi
osta vine. U takvim slučajevima izvršit će se r a s p o r e đ i v a n j e na-
knadno pronađene nepokretne imovine prema već donesenom rješenju
o nasljeđivanju i tamo utvrđenim nasljednim dijelovima pojedinih na-
• sljednika.
Ako se naknadno pronađena ostavinska imovina sastoji od p o k r e t -
n i n a , ostavina koja nije bila raspravljena raspravit će se samo na z a -
h t j e v nasljednika. Tom prilikom raspravom će se obuhvatiti ne samo
imovina koja je naknadno pronađena nego i ona koju su nasljednici ra-
nije bez provođenja rasprave (u smislu čl. 216. st. 2 i 4 ZN) međusobno
razdijelili, i bez obzira na način kako su je razdijelili. Ostavinska raspra-
va provest će se bez obzira da li su sa zahtjevom da se ostavina raspravi
2
Vidi pres. Vrh. suda NRH, Rev 353/58 od 26. VIII 1958, Odvjetnik br.
1— 2/59, str. 19.

749
Član 235 — 236.

suglasni svi nasljednici ili se neki tome protive. Dovoljno je da samo

j e d a n nasljednik zatraži provođenje rasprave ostavine, pa će ostavinski
sud pristupiti raspravljanju po službenoj dužnosti (u smislu čl. 175. ZN).
Prilikom rasprave, do koje je došlo uslijed naknadno pronađene imo-
vine, pitanje nasljednopravnih ovlaštenja pojedinih nasljednika odnosno
učesnika treba procjenjivati ne samo prema stanju kakvo je bilo u času
s m r t i ostavioca, odnosno u času delacije (čl. 218, 219. i 135. ZN), već i
s obzirom na stanje u času dovršenja postupka i donošenja rješenja o na-
sljeđivanju. To znači da će sud morati voditi računa i o p r o m j e n a m a
koje su u međuvremenu nastale (smrt ili nedostojnost nasljednika, pri-
mjena prava reprezentacije odnosno transmisije i si.). Zato će sud, u svrhu
donošenja odluke o naknadno pronađenoj ostavinskoj imovini, provesti
postupak za utvrđenje te imovine.(3)
Za osnov raspravljanja ostavine sudu će poslužiti ranije podnesena
smrtovnica (čl. 196. ZN) i doneseno rješenje o neraspravljanju ostavine
(čl 216. st. 1 ZN).
Nasljedničke izjave koje su pojedini nasljednici dali u povodu ranije
pokrenutog a kasnije obustavljenog postupka, bilo zbog pomanjkanja
imovine, ili ako se u toku pokrenutog postupka utvrdilo da neka imovina
ne spada u ostavinu: npr. uslijed toga što je izdvojena (čl. 37. ili 38. ZN)
ili je otuđena za života ostavitelja pravnim poslovima inter vivos, ili ju
je ostavitelj za života ustupio i razdijelio svojim potomcima (čl. 111, 112.
i 114. ZN i t. si.), o s t a j u na s n a z i . To isto vrijedi i za sporazum o
o d r i c a n j u od nasljedstva (u smislu čl. 140. st. 2 ZN). Njihov p o n i -
š t a j može se tražiti samo pod pretpostavkom iz čl. 141. ZN. Smatra se
da bi takav slučaj mogao postojati ako bi bilo dokazano da je ranija
izjava o odricanju od nasljedstva dana pod pretpostavkom da ostavitelj
nije imao znatnije ili je imao samo pokretne imovine.

Sudska praksa
1. Odricanje od nasljedstva u korist određenog nasljednika ne odnosi se
na naknadno pronađenu imovinu (Rješenje Okružnog suda Bjelovar Gž 479/56
od 31. III 1956).
2. Odredbe člana 235. i 236. ZN, prema kojima se u slučaju naknadno pro-
nađene imovine ili oporuke ne provodi ostavinska rasprava, ne vrijede onda
kada već podaci provedene ostavinske rasprave nisu dovoljni za razdiobu
nove imovine, jer je ostavilac oporukom, koja je kasnije pronađena, tom imo-
vinom drugačije raspolagao (Rješenje Vrhovnog sudd NR Slovenije GS 69/57
od 15. III 1957, Pravnik, br. 9—10/57, Civilne odluke, str. 96).

Naknadno pronađena oporuka

Član 236.
Ako se po pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju pronađe oporuka,
sad će je proglasiti i dostaviti ostavinskom sudu, a zadržati njezin prijepis.
Ostavinski sud ne će ponovno raspravljati ostavinu već će obavijestiti
zainteresirane oso^e~6~pr*oglašenju oporuke i upozoriti ih da mogu svoja
prava na temelju oporuke ostvarivati u parnici. .
• 3 Rješ. Vrh. suda NRH, Gzz 12/58 od 6. III 1958, Odvjetnik, br. 10—11/58,
strana 252.

75*
 Član 236.

1. Odredbe ovog člana odnose se na slučajeve ne samo kad se n a-

k o n pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju pronađe p i s m e n a oporuka
nego i kad se naknadno pronađe i i s p r a v a o u s m e n o j o p o r u c i
(čl. 80. st. 1 i čl. 209. st. 1 ZN).
Na isti način postupit će se ako nema isprave o usmenoj oporuci, a
nasljednici nakon dovršene rasprave i nakon što je rješenje o nasljeđi-
vanju postalo pravomoćno, saznaju da je ostavilac u s m e n o m o p o r u -
k o m raspoložio svojom imovinom- U tome slučaju postupit će se po čl.
209. st. 2 ZN, pa će se zapisnik o saslušanju svjedoka ove oporuke p r o -
g l a s i t i po odredbama koje vrijede za proglašenje pismene oporuke
(čl. 207, 208. ZN).
2. Proglašenje oporuke izvršit će kotarski sud kome je oporuka od-
nosno isprava o usmenoj oporuci podnesena, odnosno kotarski sud kome
je podnesen prijedlog za preslušanje svjedoka usmene oporuke, bez obzira
da li je taj sud ujedno i ostavinski sud.
Na izvornik oporuke, ili isprave o usmenoj oporuci, odnosno zapisnik
o saslušanju svjedoka usmene oporuke, stavit će se potvrda o proglašenju
u smislu čl. 208. st. 4 ZN.
U pogledu dostavljanja zapisnika o proglašenju oporuke kao i izvorne
oporuke, ili isprave o usmenoj oporuci, ili zapisnika o saslušanju svjedo-
ka usmene oporuke ostavinskom sudu, vrijede u cijelosti odredbe čl.
211. ZN. _
O b a v i j e s t o tome da je naknadno pronađena oporuka proglašena.
dostavlja ostavinski sud svim osobama koje su sudjelovale u postupku za
raspravu ostavine, zatim i svim onim osobama koje su u smislu čl. 218.
st. 3 ZN bile p o z v a n e ili trebale biti pozvane na raspravu ostavine,
kao i onima koje bi, prema sadržaju naknadno pronađene oporuke, bile
ovlaštene, da ostvaruju pravo nasljedstva ili koje drugo pravo iz ostavine.
Obavijest o proglašenju naknadno pronađene oporuke dostavlja se s upo-
zorenjem da svoje pravo, koje se temelji na toj oporuci, stranka može
ostvarivati u samostalnoj p a r n i c i . Takvu će obavijest ostavinski sud
dostaviti strankama i ostalim zainteresiranim osobama, ako je u t v r d i o
da je ostavinska rasprava već pravomoćno dovršena, tj. ako je rješenje
o nasljeđivanju postalo pravomoćno. Ako ostavinska rasprava nije još
provedena ili nije pravomoćno dovršena, ostavinski sud će biti dužan da
provede ostavinsku raspravu^) ako u ostavim ima nepokretne imovine.
Ako se ostavina sastoji samo od pokretne imovine, ostavina će se ras-
praviti samo ako to nasljednici zahtijevaju. Pokretanje parnice prijs pro-
glašenja naknadno pronađene oporuke ili prije izvršenog saopćenja o
tome da stranka može svoje pravo ostvarivati u parnici, nije dopušteno.
Kad parnični sud primi tužbu, mora prethodno ispitati da li je u sve-
mu postupljeno po čl. 236. ZN, tj. da li su se stekli uvjeti za ostvarivanje
prava iz novopronađene oporuke parničnim putem; da li postoji o tome
s a o p ć e n j e ostavinskog suda. Ako stranka nije u mogućnosti da pre-
doči takvo saopćenje, parnični sud je dužan p r e k i n u t i postupak te

1
Rješ. suda APV Rev 239/58, Glasnik AK za APV br. 9/59, str. 26.

751
Član 236.

zatražiti od ostavinskog suda potrebna obavještenja, odnosno naložiti

stranci da pribavi takvo saopćenje. Samo u pozitivnom slučaju, kad je
oporuka propisno proglašena i dostavljena ostavinskom sudu i kad je ovaj
utvrdio da se radi o oporuci koja je pronađena n a k o n pravomoćnog
rješenja o nasljeđivanju, te obavijestio stranke o tome da im pripada
ovlaštenje da mogu svoja prava iz naknadno pronađene oporuke ostvari-
vati u parnici, istom tada je moguće pokretanje, odnosno nastavljanje
parnice o zahtjevima iz naknadno pronađene oporuke.
3. Ostvarivanje prava na temelju naknadno pronađene oporuke do-
pušteno je u p a r n i c i svim zainteresiranim osobama, bez obzira da li
su sudjelovale u ostavinskoj raspravi. I osobama koje su sudjelovala
u ostavinskom postupku priznato je pravo da mogu svoj zahtjev, koji se
temelji na naknadno pronađenoj oporuci, ostvarivati u parnici (čl. 234.
236. ZN). Ovo stoga što se vezanost za pravomoćno rješenje o nasljeđiva-
nju proteže samo na one činjenice i. pravne odnose koji su bili predmet
ranije ostavinske rasprave.
Ostvarivanje prava parničnim putem moguće j e u r o k o v i m a pred-
viđenim u čl. 144. ZN, koji se odnose na ostvarivanje prava na ostavinu
na temelju o p o r u č n o g nasljeđivanja. Prema tome, pravo zahtijevati
ostavinu kao oporučni nasljednik zastaru je prema savjesnom držaocu u
roku od jedne godine dana od saznanja za oporuku (dostavljanjem oba-
vijesti o naknadno pronađenoj oporuci), a najkasnije za deset godina
računajući od časa proglašenja oporuke.
4. Ostvarivanje prava na nasljedstvo ili legat, na temelju naknadno
pronađene oporuke moguće je u parnici ako su stranke naknadno došle
u mogućnost da iznesu oporuku ako u vrijeme vođenja ostavinskog po-
stupka iz objektivnih razloga n i s u bile u mogućnosti da je iznesu, npr.
znale su za postojanje oporuke, ali nisu znale za njezin sadržaj i gdje se
nalazi. (2)
Ako su stranke z n a 1 e u vrijeme rasprave ostavine za oporuku i gdje
se,nalazi, ali je hotimično nisu iznijele, ne mogu se poslužiti pravom da u
naknadnoj parnici ostvaruju svoje zathjeve. Ovo radi toga što je u stavu
1 člana 236. ZN naglasak stavljen na okolnost da je oporuka p r o n a -
đ e n a nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju, što znači da ne
dolaze u obzir oporuke za koje su stranke z n a l e , ali ih nisu iznijele.
Štaviše, ako je stranka postupila mala fide, postoji razlog nedostojnosti
za nasljeđivanje (čl. 131. tač. 3. ZN) u odnosu na onog nasljednika koji je
sakrio ili prikrio oporuku, ili je sudjelovao u prikrivanju, ili je znao da
je oporuka sakrivena, pa je to zatajio.

2
O tome u ZN nema izričitog propisa, ali ovaj zaključak proizlazi iz
sadržaja i smisla odredbe ovog člana gdje se ne pravi razlika u navedenim
slučajevima. Stranke koje nisu bile u m o g u ć n o s t i da iznesu oporuku na
ostavinskoj raspravi mogle bi svoje pravo ostvarivati tužbom i na temelju
odredbe čl. 238. ZN, jer bi to bio razlog za ponavljanje postupka. Da je zako-
nodavac imao namjeru ograničiti pravo na ostvarivanje zahtjeva samo na ovaj
spomenuti slučaj, ne bi imao potrebe za donošenje generalne odredbe u čl. 236.
ZN. — Tako dr S. S t r u g a r , u članku: Neka pitanja iz nasljednog prava,
Jugosl. advokatura br. 5—6/56.

752
 Član 236 — 237.

Sudska praksa
1. Naknadno pronađena imovina ostavim predat će se nasljedniku 'bez
ponovnog otvaranja ostavinskog postupka, a nasljednik, koji nije sudjelovao
u ostavinskom postupku, može se u tom slučaju uputiti samo na parnicu
(Vrhovni sud AP Vojvodine Rev. 5/56, Glasnik, br. 4/57, str. 31).
2. Za donošenje odluke o naknadno pronađenoj ostavinskoj imovini treba
u smislu ranijih pravnih pravila provesti postupak za utvrđenje te imovine
(Rješenje Vrhovnog suda NR Hrvatske Gzz 12/58 od 6. III 1958, Odvjetnik,
br. 10—11/58, str. 262).
QyAko je naknadno pronađena oporuka, ostavinski sud će raspravljati
samo ako rješenje o nasljeđivanju nije već pravomoćno, a inače će zaintere-
sirane stranke uputiti na parnicu (Vrhovni sud AP Vojvodine Kev~l!3yjb8,
"Glasnik, br. 9/59, str. 25).
4. Ako je ostavinski postupak na podlozi druge oporuke bio pravomoćno
završen rješenjem o nasljeđivanju, onaj koji se poziva na izgubljenu opo-
ruku može zahtjev na nasljedstvo ostvarivati samo tužbom o nasljedstvu
(član 144. i 236). S tužbom se može spojiti tužba na priznanje vlasničkog prava
na stvarima koje su spadale u ostavinu, ali je rješenje ovog zahtjeva ovisno
od prethodnog utvrđenja nasljednog prava (Savezni vrhovni sud Rev. 151/60
od 17. VIII 1960, Poročilo 1960/2, br. 117).
5. Vidi odluku pod br. 2. uz član 235. ZN.

Novi nasljednik

Član 237.
Ako j>o_pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju neka osoba koja nije
učestvovaTžTii postupku za ostavinsku raspravu~polaže pravo na ostavinu
Tsao nasljednik, ostavinski sud ne će ponovno raspravljati ostavinu već će
takvu osobu uputiti Ha može svoje pravo ostvariti u _narnici.

1. Pravomoćno rješenje o nasljeđivanju veže samo o j^bje^koje jsu

^jdjelova^jj^jDoji^k^ (čL_234. ZN), Eoje~iu
pozivane na raspravu bez_gb=|ira=|to_se_p_ozivima nisu odazvale.
N o v o g n a s l j e d n i k a , za koga se u vrijeme donošenja rješenja
o nasljeđivanju nije znalo da postoji, ne v e ž e pravomoćno rješenje o
nasljeđivanju (čl. 234. ZN) (Vidi objašnjenje uz čl. 234. ZN).
Novi nasljednik nema_prava^zahtijevati da__se ponovno raspravi osta- "1
vina ili da_se postupak dopuni. Njenui_pripada pravo .di~švoJ]zaKtjevjna j*
nasljedstvo ostvaruje u p a r n i cT~u~rokovima predviđenim u čl. 144. ZN. j
2? To~isto vrijedi"Fza~iTascit ur u s a (u smislu čl. 130. st. 2 ZN),
za koga se još nije znalo da je već začet, pa mu nije bio postavljen
staratelj ili ga nisu zastupali roditelji (čl. 215. ZN). Međutim, nasciturus,
za koga se znalo da je začet te su bili pozvani njegovi roditelji da ga
zastupaju u ostavinskom postupku, smatra se da je s u d j e 1 o v a o u
ostavinskoj raspravi, pa je stoga v e z a n pravomoćnim rješenjem o na-
sljeđivanju (u smislu čl. 234. ZN).(')
3. Pravo na ostvarivanje nasljednopravnih zahtjeva putem posebne
parnice, nakon dovršene ostavinske rasprave, pruža se i svim osobama
koje n i s u s u d j e l o v a l e u ostavinskom postupku, bilo radi toga što
1
Vidi Z u g 1 i a, nav. djelo, str. 77.

4g Zakon o nasljeđivanju s komentarom 753

Član 237 — 238.

je sud p r o p u s t i o da ove osobe uzme u obzir i pozove na raspravu, kao

i onda kad ih nije smatrao za nasljednike, pa ih nije ni uputio da svoj
zahtjev ostvaruju u parnici (u smislu čl. 223. st. 2 tač. 1. u vezi s čl. 226.
ZN).
4. Tužbeni zahtjev (hereditatis petitio) treba biti usmjeren protiv
csoba koje su pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju proglašene za na-
sljednike, kao i protiv osoba koje u svojstvu nasljednika drže u posjedu
predmete ostavine. Tužba će sadržavati kumulirane zahtjeve: zahtjev za
u t v r đ e n j e određenog prava na nasljedstvo, kao i zahtjev za p r e d a j u
odgovarajućeg dijela ostavine. Prema tome, ova tužba (hereditatis peti-
tio) je tužba sui generis.(2) Ona se po svome sadržaju, načinu dokaziva-
nja i posljedicama razlikuje od vlasničke tužbe. Kod potonje se dokazuje
pravo vlasništva, a kod tužbe o nasljedstvu samo j a č e p r a v o nasljed-
stva koje ima tužitelj.
Presuda u povodu tužbe o nasljedstvu, kojom je zahtjev usvojen, ima
r e t r o a k t i v n i učinak. Njome se ide na uspostavu stanja kakvo je
bilo u času s m r t i ostavioca.

Sudska praksa
1. O pravu nasljedstva tužioca, koji nije sudjelovao u ranije provedenom
i pravomoćnim rjeSenjem suda dovršenom postupku za raspravljanje ostavine
— postupak je dovršen prije objavljivanja Zakona o nasljeđivanju — sudi se
po pravnim pravilima koja su u to vrijeme primjenjivana, a ne po odredbama
Zakona o nasljeđivanju (Presuda Vrhovnog suda NR Hrvatske Gž 1489/55 od
25. IX 1955, Zbirka III, br. 198).
2. Ako se nakon rješenja ostavinskog suda, o tome da je ostavina bez
nasljednika postala općenarodnom imovinom, pojave nasljednici, nema mjesta
ponovnom otvaranju ostavinske rasprave, nego upućivanja nasljednika na
tužbu po čl. 237. ZN (Rješenje Vrhovnog suda NR Hrvatske Gzz 121/57 od
5. XII 1957, Naša zakonitost, br. 5—6/58, str. 276).
3. Vidi odluku pod br. 4. uz član 144. ZN i odluku pod br. 1. uz član
184. ZN.

Ostvarivanje nasljedstva i zapisati parnici

kađ postoje uvjeti za p o n a v l j a n j e p o s t u p k a
Član 238. )
Kad je ostavinska rasprava završena pravomoćnim rješenjem o naslje-
đivanju ili rješenjem o zapisu, a postoje uvjeti za ponavljanje postupka
po pravilima parničnog postupka, ne će se obnoviti postupak za ostavinsku
raspravu već stranke svoja prava mogu ostvarivati u parnici.

1. U ZN je usvojeno načelo da se ostavinski postupak, koji je d o v r -

š e n pravomoćnom odlukom, ne može o b n o v i t i . Nema mjesta pona-
vljanju dovršenog ostavinskog postupka, tj. onog postupka u kome je
p r o v e d e n a r a s p r a v a ostavine i doneseno pravomoćno rješenje o
nasljeđivanju. To se, međutim, ne odnosi na ostavinski postupak koji je
uslijed pomanjkanja imovine o b u s t a v l j e n rješenjem o neraspra-
vljanju ostavine (čl. 216. st. 1 i 2 ZN), dakle, u kome nije ni došlo do
2
B l a g o j e v i ć , nav. djelo, str. 352.

754
 Član 238.'

raspravljanja ostavine. U ovom slučaju, ako se naknadno pronađe imo-

vina, ima mjesta raspravi ostavine (čl. 235. st. 2 i 3 ZN). Ovdje se u stvari
ne radi o ponavljanju nego o nastavljanju započetog, a nedovršenog po-
stupka.
Ni onda kad su ostvareni uvjeti za p o n a v l j a n j e postupka, koji
su predviđeni u Zakonu o parničnom postupku, ne može se ponavljati
ostavinski postupak. Umjesto toga strankama pripada pravo da svoj za-
htjev ostvaruju neposredno u p a r n i c i .
2. Koji uvjeti moraju biti ispunjeni za p o n a v l j a n j e parničnog;
postupka, određeno je u čl. 381. ZPP. Od ovih uvjeta u ostavinskom po-
stupku dolaze, u pravilu, u obzir oni koji nisu predviđeni kojom posebnom
odredbom ZN.
Prema tome, ostvarivanju nasljednopravnih zahtjeva u samostalnoj
parnici, zbog toga što su ispunjeni uvjeti za ponavljanje postupka ima
mjesta:
— ako se odluka ostavinskog suda (rješenje o nasljeđivanju ili rje-
šenje o zapisu) temelji na l a ž n o m i s k a z u svjedoka (u smislu odred-
be čl. 381. st. 1 tač. 4. ZPP); ~
— ako se odluka ostavinskog suda temelji na ispravi koja je f a 1 s i-
f i c i r a n a, ili u kojoj je ovjeren neistinit sadržaj (u smislu odredbe čl.
•"381. st. 1 tač. 5. 2PPJ; _
— ako je do odluke ostavinskog suda došlo uslijed k r i v i č n o g
d j e l a suca, zastupnika ili punomoćnika stranke ili koje treće osobe (u
smislu odredbe čl. 381. st. 1 tač. 6. ZPP) — ovamo spadaju i radnje stara-
telja (po čl. 219. st. 4 ZN);
— ako se odluka ostavinskog suda temelji na p r e s u d i donesenoj
u krivičnom postupku, a ta presuda je pravomoćno ukinuta (čl. 381. st. 1
tač. 8. ZPP) — ovamo bi došli u obzir slučajevi nedostojnosti za nasljeđi-
vanje (čl. 131. tač. 1, 2. ZN); zatim isključenja nužnih nasljednika (iz ČL
47. tač. 2. i 3. ZN);
— ako stranka koja je sudjelovala u postupku sazna naknadno za ^
n o v e č i n j e n i c e ili nađe ili stekne mogućnost da upotrijebi n o v e
d o k a z e (u smislu odredbe čl. 381. tač. 9. ZPP).
Slučajevi predviđeni u čl. 381. tač. 2. i 3. ZPP obuhvaćeni su odred-
bom čl. 234. ZN o tome da pravomoćno rješenje o nasljeđivanju ili o za-
pisu veže samo one stranke koje su učestvovale u ostavinskom postupku
ostavljajući ostalim strankama pravo da svoje zahtjeve na nasljedstvo ili
koje drugo pravo Iz ostavine ostvaruju p a r n i c o m .
Ako je rješenje o nasljeđivanju donio sudac, koji je po zakonu morao
biti izuzet (po čl. 65. st. 1 tač. 1. do 4. i st. 2 ZPP), stranka koja se poziva
na ovaj razlog, mora istaći još i koji drugi razlog za ponavljanje postup-
ka^1) jer ovaj razlog sam za sebe ne bi bio dovoljan.
U ZN nisu propisani r o k o v i u kojima zainteresirane osobe mogu
parnicom ostvarivati svoje pravo. Ovdje bi došli u obzir samo z a s t a r n i
2
'rokovi iz čl. 144. ZN, a ne oni predviđeni u čl. 383. ZPP.( )
3. To isto vrijedi i u slučaju kad se rješenje o nasljeđivanju ili rje-
šenje o zapisu temelji na p r e s u d i p a r n i č n o g s t i d a o prejudici-
1
Vidi Z u g 1 i a, nav. djelo, str. 78.
2
Zuglia, l.c.
755
 Član 238 — 239.

jelnom pitanju donesenoj u parnici na koju su stranke bile upućene u toku

ostavinskog postupka zbog spora iz čl. 223- ili 225. ZN. U ovom slučaju
nije potrebno da stranka prethodno ishodi ponavljanje parničnog pos-
tupka (u smislu i pod uvjetima iz čl. 381, 383, 384, 387. ZPP) i donošenje
nove presude, pa da tek na osnovu takve nove presude posebnom tužbom
ostvaruje svoj zahtjev na nasljedstvo ili zapis. Ona će to moći d i r e k -
t n o učiniti j e d n o m p a r n i c o m koju može pokrenuti u roku pred-
viđenom u čl. 144. ZN, a da prije toga ne mora prijedlogom za ponavlja-
nje parničnog postupka (po čl. 381. i si. ZPP) ishoditi promjenu odluko o
pr ej udici jelnom pitanju, pa nakon toga novom parnicom ostvarivati svoj
nasljednopravni zahtjev.
"T Ova tužba sadržavat će objektivno kumulirane.zahtjeve: na izmjenu
I prejudicijelne odluke i kao posljedica toga, na utvrđenje prava koje
(1 Odatle, a natemelju nasljeđivanja prip_adaj>dnosnoj stranci.
JL £3y U slučaju kad postoji n i š t a v o s t provedenog ostavinskog po-
stupka ili nekih radnja ostavinskog suda, koje su od b i t n o g utjecaja
za valjanost donesenog rješenja o nasljeđivanju ili zapisu, također nema
mjesta ponavljanju ostavinskog postupka. Stranke mogu svoje zahtjeve
ostvarivati u p a r n i c i , s obzirom na to da je ova ništavost analogna
situacijama u kojima postoje uvjeti za ponavljanje postupka (u smislu
člana 238. ZN).

Sudska praksa
1. I pokraj pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju može nasljednik tužiti
legatara na izručenje dosuđenog zemljišta, a za taj novi spor nije potrebno
upućivanje na parnicu. Ostvarenje toga zahtjeva ne sprečava okolnost da
su obje stranke sudjelovale u ostavinskoj raspravi ako je do rješenja došlo
uslijed pogreške (Presuda Vrhovnog suda NR Slovenije Gž 369/56 od 21. X
1956, Pravnik, br. 5—8/57, Civilne odluke, str. 79).
i 2. Nasljednica koja u ostavinskom postupku nije sudjelovala — nije po-
zvana na ostavinsku raspravu niti joj je postavljen privremeni staralac —
može samo u parnici ostvarivati svoje pravo, a ne može zahtijevati ponavljanje
ostavinskog postupka (Vrhovni sud NR Slovenije Gs rev. 25/58, Pravosodni
bilten, br. 3—4/59, str. 36).
3. Ostavinski postupak završen pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju
ne može se obnoviti ni na temelju sporazumnog prijedloga zainteresiranih
stranaka (Rješenje Okružnog suda Ljubljana Gž 401/60 od 30. III 1960, po-
tvrđeno rješenjem Vrhovnog suda NR Slovenije Ps rev. 20/61 od 24. II 1961.
r
Poročilo 1961/1, br. 8).
4. Vidi odluku pod br. 1. uz član 184. ZN.

IX. P O S T U P A K K A D J E Z A O S T A V I N S K U R A S P R A V U N A D L E Ž A N
INOZEMNI ORGAN

Mjere za zaštitu domaćih nasljednika, zapisovnika i

vjerovnika
Član 239.
Kad je za ostavinsku raspravu nadležan inozemni organ, sud na čijem
je području ostavilac umro izdat će po primitku smrtovnice oglas kojim
će pozvati sve osobe u zemlji koje imaju zahtjeve prema ostavini kao na-
sljednici, zapisovnici ili vjerovnici, da u oglasnom roku koji ne može biti

756
 Član 239.

kraći od trideset dana ni duži od šest mjeseci i koji teče od dana objave
oglasa u republičkom službenom listu, prijave svoje zahtjeve, jer će se u
protivnom slučaju pokretna imovina iz ostavine predati nadležnom orga-
nu strane države ili osobi koju taj organ ovlasti za primitak te imovine.
Oglas će se pribiti na oglasnu ploču suda i objaviti u republičkom
službenom listu, a po potrebi i na drugi podesan način, a jedan primjerak
oglasa dostavit će se najbližem diplomatsko-konzularnom predstavniku
odnosne strane države u našoj zemlji.
Ne će se izdavati oglas ako vrijednost ostavine bez odbitka dugova ne
premašuje iznos od 200.000 dinara.
Ako se ne izda oglas, ostavina se ne smije predati prije nego što pro-
teknu tri mjeseca od dana smrti stranog državljanina.

1. Odredbe čl. 239 — 241. ZN dolaze u obzir kada se radi o p o k r e t -

noj i m o v i n i koju je umrli inozemac ostavio u našoj državi. Te se
odredbe primjenjuju i u slučaju kada je u našoj državi pokretnu imovinu
poslije svoje smrti ostavila osoba bez državljanstva (apatrid), odnosno
osoba nepoznatog državljanstva, ukoliko ta osoba u vrijeme smrti nije
imala ni prebivalište ni boravište u našoj državi (čl. 190. st. 3 ZN).
Budući da po našem procesnom kolizijskom pravu u pogledu nadle-
žnosti za raspravu pokretne ostavine stranog državljanina važi princip
nacionalnosti (vidi uz čl. 189. ZN pod tač. 1), to je za raspravu pokretne
ostavine umrlog inozemca i apatrida iz čl. 190. st. 3 ZN, odnosno s njim.
izjednačene osobe, nadležan uvijek inozemni sud ili drugi inozemni organ
ukoliko ne postoji koja od pretpostavki iz čl. 189. st. 2 ZN za zasnivanje
nadležnosti našeg suda. Ali i u slučaju kad je za raspravu pokretne
ostavine navedenih osoba nadležan inozemni organ, naš je sud nadležan
za izdavanje naredaba za zaštitu prava koja prema ostavini imaju osobe
koje se nalaze u našoj državi (čl. 189. st. 4 ZN).
2. Prema odredbi čl. 191. st. 5 ZN nadležnost jugoslavenskog suda za
poduzimanje pojedinih radnji za zaštitu prava domaćih nasljednika,
legatara i vjerovnika, kad je za raspravu ostavine nadležan inozemni
organ, određuje se prema kriterijima koji vrijede za određivanje mjesne
nadležnosti suda za raspravu ostavine (ostavinski sud). To znači, da bi
za izdavanje oglasa po čl. 239. ZN, za zadržavanje ostavine (čl. 240. ZN)
i za provođenje drugih radnji koje ovdje dolaze u obzir bio nadležan
u prvom redu onaj jugoslavenski sud na čijem je području umrli inozemac
u vrijeme smrti imao prebivalište, zatim sud na čijem je području imao
boravište, a ako umrli inozemac nije u vrijeme smrti u našoj državi imao
ni prebivalište ni boravište, onda sud na čijem se području nalazi prete-
žni dio njegove imovine (čl. 190. st. 1 i 2 ZN). Međutim, prema odredbi
stava 1 ovog člana, za poduzimanje navedenih radnji nadležan je sud na
čijem je području ostavilac umro. Kako taj sud ne mora uvijek biti i sud
na čijem je području ostavilac u vrijeme smrti imao prebivalište, odnosno
boravište ili na čijem se području nalazi pretežna dio njegove imovine,
to je očigledno da navedene dvije odredbe (tj. odredba stava 5 čl. 191.-i
odredba stava 1 ovog člana) nisu u skladu. Ako se još uvaži da je prema
odredbama stava 1 i 3 čl. 193. ZN matičar, na čijem je području ostavilac
umro, dužan dostaviti smrtovnicu, odnosno izvod iz matične knjige umrlih

757
Član 239.

ostavinskom sudu (čl. 191. st. 1 i 2 ZN), a ne i sudu na čijem, je području

ostavilac umro (misli se na slučaj kada je ostavilac umro izvan područja
suda svog prebivališta), tako da prema navedenim odredbama sud na
čijem je području ostavilac umro ne bi ni morao biti obaviješten o smrti
umrlog inozemca ukoliko to nije ujedno i sud njegovog prebivališta, odno-
sno boravišta ili sud mjesta gdje se nalazi pretežni dio ostaviočeve imo-
vine — onda je ovaj nesklad još očigledniji. Do ove je divergencije u
propisima došlo vjerojatno uslijed toga što su redaktori zakona prilikom
redakcije odjeljka o postupku suda kad je za ostavinsku raspravu nadle-
žan inozemni organ (čl. 239 — 241. ZN) u osnovi preuzeli odredbe osmog
odsjeka predratnog Vanparničnog poistupka o ostavinama inozemaca (§
108 — 112. VP), ali nisu preuzeli i vrlo korisnu odredbu § 30. Vanparni-
čnog postupka, prema kojoj je kotarski sud na čijem je području ostavilac
umro bio dužan sastaviti smrtovnicu i u onom slučaju kada je za osta-
vinsku raspravu bio nadležan drugi sud ili inozemni organ. (*)

U praktičnoj primjeni odredaba koje se odnose na zaštitu prava do-

maćih nasljednika, legatara i vjerovnika, u slučaju kad je za ostavinsku
raspravu nadležan inozemni sud, može se nesklad između navedenih pro-
pisa otkloniti na taj način da se — kako je to već predloženo uz čl. 191.
ZN pod tač. 3. objašnjenja — kod određivanja nadležnosti za poduzimanje
ovih mjera prihvati kriterij predviđen u stavu 1 ovog člana, tj. da n a r e -
d b e o i z d a v a n j u o g l a s a i z a d r ž a v a n j u o s t a v i n e (čl.
240. ZN) d o n o s i s u d n a č i j e m j e p o d r u č j u o s t a v i l a c
u m r o , ukoliko je, razumije se, ostavilac umro na području naše države.
Dužnost matičara da tome sudu dostavi smrtovnicu sadržana je implicite
u odredbi stava 1 (»... sud . . . izdat će po primitku smrtovnice...«). Da
se izbjegne mogućnost dvostrukog poduzimanja pojedinih mjera, taj sud,
ako to nije ujedno i sud ostaviočevog posljednjeg prebivališta, odnosno
boravišta, treba da o svakoj poduzetoj mjeri obavijesti sud na čijem je
području ostavilac u vrijeme smrti imao p r e b i v a l i š t e i l i b o r a -
v i š t e , a ako se ostaviočeva imovina nalazi na području kojeg drugog
suda, onda i sud gdje se nalazi p r e t e ž n i d i o n j e g o v e o s t a -
vine.

U slučaju kada je ostavilac (strani državljanin ili osoba iz čl. 190.

st. 3 ZN) umro u inozemstvu a u našoj je državi ostavio pokretnu imovinu,
nadležnost suda za poduzimanje mjera za zaštitu prava domaćih nasljed-
nika, legatara i vjerovnika određuje se prema kriteriju predviđenom u čl.
191. st. 2 ZN, što znači da će u tom slučaju za poduzimanje navedenih
mjera biti nadležan sud na čijem se području nalazi pretežni dio njegove
ostavine (vidi i uz čl. 191. ZN pod tač. 3). ,
3. Mjere za zaštitu prava domaćih nasljednika, legatara i vjerovnika
predviđene u čl. 239. i 240. ZN imaju svoje porijeklo u ustanovi francu-
skog prava poznatog pod nazivom » d r o i t de p r e l e v e m e n t «

1
Prema pravnim pravilima Vanparničnog postupka vodioci matičnih
knjiga bili su dužni svaki slučaj smrti, koji se desio na njihovom području,
prijaviti kotarskom sudu svog područja, dakle sudu na čijem je području
ostavilac umro.

758
 Član 239.
2
(prelever: unaprijed uzeti).( ) Dok su se, međutim, ove povlastice u svom
prvobitnom obliku priznavale samo vlastitim državljanima, kasnije se ova
ustanova u pojedinim državama počela primjenjivati u korist svih nasljed-
nopravnih interesenata i vjerovnika koji se nalaze u odnosnoj državi
U tom je obliku »prelevement« prihvaćen i kod nas, što- je u marginalnoj
rubrici uz ovaj član izraženo atributom »domaći«, a u tekstu same odredbe
riječima »... sve osobe u z e m l j i ...« odnosno u odredbi čl. 189. st.
4 ZN riječima »osobe koje se nalaze u zemlji...«. Prema tome, pravo
da prijavi svoje zahtjeve prema ostavini s efektom zadržavanja ostavine
u smislu čl. 240. st. 1 ZN pripada svim nasljednicima, legatarima i vjerov-
nicima koji se nalaze u našoj zemlji, bez obzira da li su naši državljani
ili inozemni.
4. Kao što se prema čl. 175. ZN postupak za ostavinsku raspravu po*-
kreće po službenoj dužnosti, tako se po s l u ž b e n o j d u ž n o s t i
provode i sudske radnje koje prethode predaji pokretne ostavine odgova-
rajućem organu strane države ukoliko poduzimanje pojedine radnje nije
ovisno o zahtjevu zainteresirane osobe. Ni za samu predaju nije potrebna
nikakva molba inozemnog organa, već treba jedino prethodno ispitati da
li u tom pogledu postoji reciprocitet sa državom kojoj je ostavilac pripa-
dao (vidi uz čl. 189. pod tač. 4).
Redoslijed pojedinih radnji suda u slučaju kad je umrli strani držav-
ljanin ili osoba iz čl. 190. st. 3 ZN ostavila na području naše države po-
kretnu imovinu, otprilike je ovaj:
a) donošenje rješenja o proglašenju suda nenadležnim (čl. 212. st.
2 ZN); |
b) izdavanje oglasa u smislu stava 1 ovog člana;
c) zadržavanje ostavine (čl. 240. st. 1 i 3 ZN) ako koji od domaćih
nasljednika, legatara ili vjerovnika prijavi svoj zahtjev prema ostavini;
d) izvršenje odluke inozemnog organa u pogledu zahtjeva što ga je
prijavio nasljednik ili legatar (čl. 240. st. 2 ZN);
e) predaja ostatka ostavine organu strane države (čl. 240. st. 2 ZN).(3)
Oglas po stavu 2 ovog člana dostavlja se diplomatsko-konzularnom
predstavništu preko konzularnog odjela republičkog izvršnog vijeća, uz
posredovanje republičkog sekretarijata za pravosuđe.
2
(Prema ovoj ustanovi koja je u Francuskoj uvedena početkom prošlog
stoljeća imaju domaći državljani kao nasljednici, kada se ostavina djelomično
nalazi u zemlji a djelomično u inozemstvu, pravo da iz ostavine koja se nalazi
u zemlji unaprijed uzmu toliko koliko odgovara njihovom nasljednom dijelu
s obzirom na čitavu ostavinu. Na taj je način domaćim državljanima u slučaju
kad dolaze u obzir kao nasljednici po domaćem nasljednom pravu ali ne i po
mjerodavnom stranom pravu osigurano ostvarenje nasljednog prava po doma-
ćim zakonima. Vidi E i s n e r , op. cit., I sv., str. 357; J e z d i ć , Međunarodno
privatno
3
pravo, II izdanje 1960, str. 45.
Budući da prema odredbi čl. 189. st. 2 tač. 3 ZN naš sud postaje
nadležan za raspravu pokretne ostavine stranog državljanina i u slučaju kada
inozemni organ izjavi da neće raspravljati ostavinu, bilo bi uputno da sudovi,
pošto o smrti stranog državljanina obavijeste konzularno, odnosno diplomat-
sko predstavništvo, istovremeno zatraže obavještenje da li će strana država
pokrenuti ostavinski postupak u pogledu pokretne imovine koju je ostavilac
ostavio na području naše države. Za slučaj da strana država otkloni nad-
ležnost, otpada izdavanje oglasa prema stavu 1 ovog člana kao i zadržavanje
ostavine u smislu čl. 240. ZN.

759
Član 239.

U slučaju kada u određenom roku nakon objave oglasa nitko ne

prijavi zahtjev prema ostavim, sud mora odmah nakon proteka roka
čitavu ostavinu predati inozemnom organu, odnosno osobi koju taj organ
odredi.
Ako vrijednost ostavine bez odbitka dugova ne premašuje iznos od
200.000 dinara, oglas se ne izdaje, ali ostale naprijed navedene radnje tre-
ba provesti. U tom slučaju domaći nasljednici, legatari i vjerovnici mogu
svoje zahtjeve prema ostavku, prijaviti u roku navedenom u stavu 5 ovog
člana.
Ukoliko, pak, domaći nasljednici predlože da raspravu pokretne osta-
vine provede jugoslavenski sud, a nijedan od inozemnih nasljednika ili
legatara ne istakne prigovor nenadležnosti (čl. 241. st. 4 ZN), otpada
izdavanje oglasa predviđeno ovim članom i postupak za zadržavanje
ostavine u smislu čl. 240. ZN. U tom slučaju sva ostavina i onako ostaje
na području naše države sve dotle dok rješenje našeg suda o naslje-
đivanju ne postane pravomoćno. Nakon toga naš sud nadležnom organu
strane države predaje odgovarajući dio ostavine radi uručenja inozemnim
nasljednicima i legatarima. Vidi i notu 1 uz čl. 241. ZN.
5. Dok se, međutim, sve istaknute radnje prema odredbama čl. 239.
i 240. ZN obavljaju po službenoj dužnosti, u većini se naših bilateralnih
m e đ u n a r o d n i h u g o v o r a o pravnoj pomoći, posebno onih koje
je naša zemlja zaključila poslije oslobođenja, nalaze odredbe prema ko-
jima do predaje pokretnih ostavina radi provođenja ostavinske rasprave
dolazi na m o l b u suda ili drugog organa države ugovornice čiji je
državljanin bio ostavilac. Tako je to pitanje riješeno prema ugovoru s
A u s t r i j o m (čl. 31. st. 4), B u g a r s k o m (čl. 24. st. 4), M a đ a r -
s k o m (čl. 34. st. 2), P o l j s k o m (čl. 44) i S S S R - o m (čl. 42. st. 3).
Iz ovog se, međutim, ne smije zaključiti da sudovi u slučajevima;
kada se radi o pokretnoj ostavini državljana koji su pripadnici navedenih
država ne smiju poduzimati nikakve radnje u pogledu ovih ostavina prije
nego što organi strane države zatraže njihovu predaju. Treba, prije svega,
istaći da se u svim spomenutim ugovorima predviđa dužnost sudova da
>— bilo na prijedlog bilo po službenoj dužnosti — poduzmu potrebne mjere
za osiguranje ostavine. Poduzimanje takvih mjera predviđeno je, uostalom,
i odredbom člana 189. st. 4 ZN-. Spomenuti bilateralni ugovori a i sve
k o n z u l a r n e k o n v e n c i j e sadrže, osim toga, jednu stereotipnu
odredbu prema kojoj sudovi države ugovornice na području koje je drža-
vljanin druge ugovorne strane umro moraju o njegovoj smrti odmah
obavijestiti konzularno, odnosno diplomatsko predstavništvo njegove dr-
žave, uz dostavljanje podataka o nasljednicima, sastavu i vrijednosti osta-
vine i o sličnim okolnostima. Već na temelju ovih obavještenja može
nadležni organ ostaviočeve države pokrenuti postupak za raspravu njegove
pokretne ostavine ili obavijestiti naše organe da tu ostavinu neće raspra-
viti. (")
4
Smatramo, naime, da i u slučajevima kada je međunarodnim ugovorom
predviđena nadležnost država ugovornica za vođenje ostavinske rasprave u
pogledu pokretne imovine vlastitih državljana ima mjesta primjeni odredbe
čl. 189. st. 2 tač. 3. ZN za slučaj otklanjanja te nadležnosti.

760
 Član 239.

Prema odredbama spomenutih ugovora i konvencija posebno se-

rješava pitanje nadležnosti za vođenje ostavinske rasprave od pitanja
predaje pokretnih ostavina u svrhu provođenja te rasprave. To znači da
sud, odnosno drugi nadležni organ jedne države ugovornice može provesti
raspravu pokretne ostavine svog državljanina, a prethodno i ne zatraži
predaju pokretne ostavine koja se nalazi na području druge ugovorne stra-
ne. To je svakako vrlo praktično rješenje jer organ koji vodi ostavinski
postupak ne mora imati na čuvanju i ostavinsku imovinu. Na taj je način
omogućeno da inozemni organ tek nakon dovršenja ostavinske rasprave,
a prema prilikama konkretnog slučaja, odredi kako će se i u kojem obliku
(u naravi, u obliku novčane vrijednosti postignute prodajom pojedinih
stvari ostavine i si.) izvršiti predaja inozemnim nasljednicima i legatarima.
Domaći sud ili drugi organ mora udovoljiti molbi inozemnih organa ako
se njihovo traženje ne protivi osnovnim načelima pravnog poretka zamo-
ljene države.
Razlika između procedure predviđene odredbama čl. 239 — 241. ZN
i one iz spomenutih međunarodnih ugovora jest, dakle, u tome što sud
u prvom slučaju odmah pošto se proglasi nenadležnim za ostavinsku
raspravu izdaje oglas u smislu odredbe stava 1 ovog člana (ukoliko
prije toga od strane svih domaćih nasljednika nije predložena nadležnost
našeg suda), dok se u drugom slučaju oglas s rokom za prijavu nasljedno-
pravnih i obligatornih zahtjeva prema ostavini izdaje samo ako inozemni
organ zatraži predaju pokretne ostavine u svrhu provođenja ostavinske
rasprave. Ako, međutim, domaći nasljednici predlože prorogaciju jugo^
slavenskog suda, a nijedan od nasljednika ili legatara ne prigovori tom
prijedlogu, otpada u drugom slučaju (tj. kad se primjenjuje procedura
predviđena spomenutim ugovorima) ne samo izdavanje oglasa nego i pre-
daja ostavine.
S obzirom na okolnost da sudu, u pravilu, neće biti unaprijed poznato-
da li na području naše države u konkretnom slučaju ima nasljednika,
legatara ili vjerovnika koji će prijaviti svoje zahtjeve prema ostavini, ni
da li će domaći nasljednici predložiti prorogaciju nadležnosti jugoslaven-
skog suda, trebalo bi da sud prije poduzimanja pojedinih radnji na pogo-
dan način, npr. saslušanjem nasljednika koji stanuju na području suda,
ispita neće li domaći nasljednici predložiti da raspravu pokretne ostavine
provede naš sud (za slučajeve kad je mogućnost prorogadje nadležnosti
predviđena međunarodnim, ugovorima, vidi uz čl. 241. ZN). Inače bi se-
moglo dogoditi da sud poduzme i provede neke radnje koje će se kasnije,
s obzirom na naknadno podnesene zahtjeve, pokazati suvišnim. Razu-
mije se da sud neće uvijek biti u mogućnosti da otkloni takve situacije.
6. » P r e d a j a o s t a v i n e « i n o z e m n o m o r g a n u ima dvo-
struko značenje. Pod tim se pojmom može, prije svega, razumijevati
predaja pokretne ostavine inozemnom organu u s v r h u v o đ e n j a
o s t a v i n s k e r a s p r a v e . To značenje predaja ostavine ima u većini
naših bilateralnih međunarodnih ugovora kada se njima predviđa da su
sudovi jedne države ugovornice dužni drugoj državi ugovomici na zahtjev
njenih organa predati radi vođenja ostavinske rasprave pokretnu ostavinu
njenih državljana. U nekim je ugovorima (npr. u čl. 31. st. 4 Ugovora o
uzajamnom pravnom saobraćaju s Austrijom) pretizirano da se ovdje radi

761
Član 239.

o predaji p o k r e t n i h t j e l e s n i h s t v a r i iz ostavine. Predaja

ostavine znači, međutim, i predaju pokretnih stvari iz ostavine sudu ili
drugom nadležnom organu strane države čiji je državljanin bio ostavilac,
ali ne radi vođenja ostavinske rasprave nego radi uručenja inozemnim
nasljednicima i legatarima n a k o n d o v r š e n e o s t a v i n s k e r a -
s p r a v e , bilo da je raspravu proveo inozemni organ a naš sud zadržao
ostavinu u smislu odredbe čl. 240. st. 1 ZN, bilo da je raspravu proveo
naš sud u povodu prorogacije nadležnosti u smislu čl. 241. ZN. Predaja
ostavine u ovom drugom značenju jest, u stvari, predaja nasljedstva na
temelju pravomoćno utvrđenih nasljednopravnih zahtjeva. Tu se ne mo-
ra uvijek raditi o prvobitnim stvarima koje su sačinjavale ostavinu,
nego to može biti i novčana vrijednost pokretne ostavine u cjelini
ili jednog njenog dijela ako je zbog sastava ostavine ili iz drugih
razloga bilo potrebno ostavinu podvrći prodaji ili preradi pojedinih
njenih sastavnih dijelova. Takvo značenje »predaja ostavine« ima u pravu
S A D čiji sudovi dostavljaju inozemnim organima raspravljenu ostavinu
r a d i u r u č e n j a inozemnim nasljednicima i legatarima s t r o g o p r e -
m a o d l u c i a m e r i č k i h o s t a v i n s k i h o r g a n a (vidi u z čl.
88. pod tač. 6).(5)
U zakonu nije predviđeno kojem će se inozemnom organu predati
pokretna ostavina stranog državljanina. U gotovo svim našim konzularnim
konvencijama a i u nekim ugovorima o pravnoj pomoći (vidi odredbe
o ostavinama u pojednim međunarodnim ugovorima uz čl. 189. pod tač.
8) postoje odredbe prema kojima p o k r e t n e o s t a v i n e u tim
slučajevima t r e b a p r e d a t i k o n z u l a r n o m o r g a n u države
čiji je državljanin bio ostavilac. Ako je u kojem od navedenih međuna-
rodnih ugovora nema o tome odredaba ili ako s nekom državom nismo
uopće zaključili takav ugovor, sudovi ipak treba da pokretne ostavine
uručuju konzularnim organima ostaviočeve države jer se ovakva ovla-
štenja konzula, u pomanjkanju ugovora, mogu izvesti iz opće usvojenih
načela međunarodnog prava i međunarodnih običaja o ovlaštenjima i
dužnostima konzula u ostavinskom postupku (vidi niže pod tač. 8).
7. Poseban slučaj predaje ostavine predviđen je pojedinim bilateralnim
međunarodnim ugovorima za slučaj kada d r ž a v l j a n i n j e d n e
države ugovornice umre za vrijeme privremenog
b o r a v k a na području druge države ugovornice. Pod privremenim bo-
ravkom razumijeva se slučaj poslovnog ili službenog putovanja, prolaz
preko područja druge države ugovornice, slučaj posjete rođacima ili znan-
cima i si. Pod »vremenom putovanja« (izraz koji se u nekim konven-
cijama upotrebljava umjesto pojma »privremeni boravak«) ne misli se
samo na putovanje u tehničkom smislu, dakle na boravak u nekom
prijevoznom sredstvu, već se pod tim smatra i vrijeme boravka izvan
toga u drugoj državi ugovornici, ako se radi o privremenom i relativno
kratkom boravku.(6) Bitno je da državljanin države ugovornice, koji je
umro na području druge ugovorne strane, nije na području ove posljed-
nje imao prebivalište ni trajnije boravište. U svim takvim slučajevima sve

5
S t e m p i h a r, op. cit, str. 196.
6
Z l a t a r i ć, na str. 100 članka citiranog u noti 7 uz član 189. ZN.

762
 Član 239—240.

stvari koje je umrli nosio sa sobom p r e d a j u se b e z i k a k v i h

f o r m a l n o s t i konzularnom, odnosno diplomatskom, predstavništvu
njegove države. Odredbe o tome sadržane su u ugovorima o pravnoj po-
moći s A u s t r i j o m (čl. 37), B u g a r s k o m (čl. 31), M a đ a r s k o m
(čl. 41), R u m u n j s k o m (čl. 40) i S S S R - o m (čl. 40) kao i u
konzularnim konvencijama s B o l i v i j o m (čl. 31), I t a l i j o m (čl. 31)
i P o l j s k o m (čl. 31. st. 3).
U navedenim slučajevima nema, prema tome, mjesta izdavanju oglasa
ni zadržavanju ostavine niti se u pogledu te imovine može prorogirati
nadležnost jugoslavenskog suda u smislu čl. 241 ZN. Konzularni organi su,
međutim, obavezni da prilikom preuzimanja navedenih stvari reguliraju
dugove koje je umrli načinio za vrijeme boravka u državi u kojoj je umro.
Pod tim se dugovima razumijevaju obični dugovi na putu, npr. za hotel,
prijevoz i si., ali ne i poslovni dugovi.(7)
8. U pogledu o v l a š t e n j a k o n z u l a r n i h o r g a n a (konzu-
larnih predstavnika ili diplomatskih predstavnika koji vrše konzularne
poslove) u vezi s međunarodnim ostavinama (vidi uz čl. 155. pod tač. 1)
posebno se još ističe da konzule stranih država kod nas (a to, razumije se,
vrijedi i za naše konzule u inozemstvu i njihov odnos prema inozemnim
organima) treba tretirati kao zakonske punomoćnike njihovih državljana.
Ovo njihovo ovlaštenje predstavlja jedan vid konzularnih funkcija predvi-
đenih pravilima međunarodnog prava i utvrđenih pojedinim bilateralnim
i multilateralnim(8) međunarodnim ugovorima i konvencijama.
Kao zakonski (pretpostavljeni) punomoćnici svojih državljana strani
konzuli imaju ne samo pravo da štite njihove interese u pogledu na-
sljeđivanja u ostavinama koje raspravljaju naši sudovi nego i pravo da
budu obaviješteni o svim važnijim momentima koji se odnose na ostavine
njihovih državljana na našem području. Tako su npr. prema odredbama
pojedinih ugovora naši sudovi dužni obavijestiti konzularne organe strane
države o smrti njihovih državljana umrlih u našoj državi, dostaviti im
ovjeren prijepis smrtovnice, saopćiti podatke o sastavu i vrijednosti
ostavine, o oporuci ako postoji, o nasljednicima i si. Dužni su, osim toga,
obavijestiti ih o mjerama poduzetim za osiguranje ostavine i za njeno
upravljanje i omogućiti im da prisustvuju provođenju tih mjera a naročito
popisu i procjeni ostavine.
Tekst odredaba pojedinih međunarodnih ugovora o ovlaštenjima kon-
zularnih organa u pogledu međunarodnih ostavina naveden je uz čl.
189. pod tač. 8.

Zadržavanje ostavine
član 240.
Ako koji od nasljednika ili zapisovnika prijavi svoj zahtjev, sud će
zadržati ostavinu odnosno njezin dio koji je potreban za pokriće tog za-
htjeva sve dok organ strane države ne donese pravomoćnu odluku o tom
zahtjevu.
7
Z l a t a r i ć, l.c.
Vidi čl. 5. Konvencije o konzularnim odnosima zaključene u Beču
8

24. IV 1963. Ova konvencija nije još ratificirana od strane naše države.

763
Član 240.

Sud će u pogledu prijavljenog zahtjeva izvršiti ovu odluku iz zadržane

ostavine Hi iz njezinog dijela, a ostatak će predati organu strane države.
Ako koji vjerovnik prijavi svoje potraživanje, sud će zadržati ostavinu
ili njezin dio koji je potreban za pokriće tog potraživanja sve dok ono ne
bude namireno ili osigurano.

1. O institutu zadržavanja ostavine (prelevement) vidi uz čl. 239.

pod tač. 3.
Podnošenje prijave o nasljednopravnom zahtjevu, odnosno o potra-
živanju prema ostavini jest pretpostavka za dopustivost izdavanja nared-
be o zadržavanju ostavine. Nije, međutim, potreban još i izričit zahtjev za
to zadržavanje.^) Pravo da prijave zahtjeve prema ostavini i time ishode
zadržavanje ostavine pripada svim d o m a ć i m nasljednicima, legatari-
ma i vjerovnicima, bez obzira na državljanstvo (vidi uz čl. 189. pod tač.
3). Ne traži se da ove osobe kod nas imaju domicil, već je dovoljno da
ovdje stanuju, tj. da na području naše države imaju t r a j n i j e b o r a -
v i š t e (čl. 41. st. 3 ZPP).
Pravo istaći zahtjev prema ostavini radi zadržavanja ostavine pripada
kako zakonskim, tako i oporučnim nasljednicima. Tko se, međutim,
treba smatrati nasljednikom i tko je, prema tome, ovlašten prijaviti na-
sljednopravni zahtjev prosuđuje se po ostaviočevom domovinskom, pravu.
2. U vezi s institutom zadržavanja' ostavine postavlja se pitanje
da li je dovoljno da nasljednopravni interesenti i vjerovnici samo prijave
našem sudu svoje zahtjeve prema ostavini ili je pored toga potrebno
da u odgovarajućem roku i dokažu da su nadležnom inozemnom organu
podnijeli zahtjev na nasljedstvo ili legat, odnosno da su nadležnom sudu
podnijeli tužbu radi ostvarenja prijavljenog potraživanja. Kako je in-
stitut zadržavanja ostavine po svom pravnom karakteru privremena
mjera osiguranja, za koju vrijede pravila izvršnog postupka, (2) to je
opravdan zaključak da su i nasljednopravni interesenti i vjerovnici dužni
dokazati da su poduzeli radnje koje su potrebne za ostvarenje njihovog
zahtjeva. Radi toga mora sud prilikom izdavanja naredbe za zadržavanje
ostavine podnosiocima zahtjeva o d r e d i t i rok u kojem će oni do-
kazati da su kod nadležnog inozemnog organa postavili zahtjev za pri-
znanje prijavljenog nasljednopravnog zahtjeva, odnosno da su nadle-
3
žnom sudu podnijeli tužbu radi utvrđenja prijavljenog potraživanja.( )
U protivnom bi se slučaju moglo desiti da npr. jedno prijavljeno aM. još
4
neutuženo potraživanje koje stvarno ne postoji spriječi predaju ostavine.( )
S obzirom na okolnost da je inozemni organ, kad je nadležan za
raspravu pokretne ostavine, nadležan i za rješavanje s p o r n i h na-
s l j e d n o p r a v n i h z a h t j e v a (vidi uz čl. 189. pod tač. 6), treba
sudu koji je izdao oglas prijaviti nesporne i sporne nasljednopravne
1
Prema § 110. VP trebalo je da nasljednici i legatari ne samo prijave
svoje zahtjeve nego da stave i prijedlog za zadržavanje ostavine (Goršić,
op. cit.,
2
str. 462).
Z u g 1 i a, op. cit., str. 79.
s4 Z u g l i a , l.c.
E i s n e r , op. cit., I sv., str. 374.

764
 Član 240.

zahtjeve, jer će naš sud prema odredbi stava 2 ovog člana iz zadržane
ostavine i z v r š i t i o d l u k u i n o z e m n o g o r g a n a(5) u pogledu
svih tih zahtjeva u opsegu u kojem budu priznati. Zbog toga, kad se
radi o zahtjevu nasljednika ili legatara, ostavina ili njen dio zadržava
se sve dotle, dok inozemni organ o tom zahtjevu ne donese pravomoćnu
odluku. ,
Budu li prijavljeni zahtjevi pravomoćno odbijeni, naš sud mora
predati inozemnom organu svu zadržanu ostavinu, odnosno sav njen
zadržani dio. - i
Drugačije se postupa kada su u pitanju potraživanja vjerovnika
( o b l i g a t o r n i z a h t j e v i p r e m a o s t a v i n i ) . U tom se slučaju
ostavina, odnosno njen dio zadržava samo dotle dok prijavljeno potra-
živanje ne bude namireno ili barem osigurano. Čim se tome udovolji,
zadržana se ostavina mora predati inozemnom organu. O nadležnosti
za rješavanje obligatornih zahtjeva prema ostavini vidi uz čl. 189. pod tač.
6. in fine.
-Kako su prava ostaviočevih vjerovnika, koji se nalaze na području
naše države, u pogledu pokretne ostavine za čije je raspravljanje nadle^
žan inozemni organ u ovom članu potpuno određena, to njima n e
p r i p a d a p r a v o t r a ž i t i kod našeg suda o d v a j a n j e o v e
o s t a v i n e od imovine nasljednika (čl. 146. ZN), niti je naš sud nadležan
za rješavanje takvih zahtjeva.(6)
3. Mogućnost zadržavanja ostavine kao mjere za zaštitu domaćih
nasljednika, legatara i vjerovnika predviđena je i nizom bilateralnih
međunarodnih ugovora koje je zaključila naša država. Odredbe o tome
institutu postoje u ugovorima o pravnoj pomoći s A u s t r i j o m (čl. 34)
B u g a r s k o m (čl. 28), Č e h o s l o v a č k o m (čl. 20. br. 3 i 4), Ma-
đ a r s k o m (čl. 38), P o l j s k o m (čl. 45) i R u m u n j s k o m (čl. 43).
Odredbe navedenih ugovora o zadržavanju ostavine po svom su
sadržaju slične odredbama čl. 239. i 240. ZN ali s izvjesnim modifikaci-
jama. Tako se prema svim navedenim ugovorima traži da nasljednopravni
interesenti ili vjerovnici stave i z r i č i t p r i j e d l o g za zadržavanje
ostavine (po čl. 240. ZN dovoljno je da ovlaštene osobe prijave svoje
zahtjeve prema ostavini); prema ugovorima (izuzevši onaj s Rumunj-
skom), zahtjev za zadržavanje ostavine mogu staviti ne samo osobe
koje b o r a v e (misli se na trajnije boravište) na području države
ugovornice u kojoj se nalazi ostavina (kao što je to predviđeno članom
239. ZN) nego i nasljednopravni interesenti i vjerovnici koji su
d r ž a v l j a n i te države bez obzira na to gdje im, je prebivalište ili
boravište; prema većini navedenih ugovora za stavljanje zahtjeva, odno-
sno prijava može se oglasom odrediti rok između tri i šest mjeseci,

s Odredba stava 2 o izvršenju pravomoćnih odluka inozemnih organa u

pogledu prijavljenih nasljednopravnih zahtjeva važna je i pored toga što je
mogućnost priznanja i izvršenja stranih odluka uopće predviđena kasnije
odredbama čl. 17-22. Uvodnog zakona za ZPP, jer ta odredba predstavlja pose-
ban temelj za izvršenje stranih odluka. Ipak, opće pretpostavke za izvršenje
odluka stranih sudova iz čl. 17. i 18. cit. zakona (posebno p r i m j e n a k l a u -
z u l e j a v n o g p o r e t k a ) treba da budu i ovdje ispunjene.
e vidi Z i l i ć — S a n t e k , op. cit, str. 401.

765
Član 240 — 241.

dok po čl. 239. ZN taj rok iznosi trideset dana do šest mjeseci (prema
ugovoru s Čehoslovaekom rok za podnošenje prijava iznosi do pet mje-
seci a prema ugovoru s Rumunjskom taj se rok podudara s rokom iz
čl. 239. ZN).
Prema ugovoru s Rumunjskom pravo zahtijevati zadržavanje osta-
vine pripada samo vjerovnicima a ne i nasljednopravnim ovlaštenicima.

P o s t u p a k pri p r i j e l a z u n a d l e ž n o s t i s a i n o z e m n o g
organa na j u g o s l a v e n s k i suđ
Član 241.
Ako je za raspravu ostavine stranog državljanina u pogledu njegove
pokretne imovine nadležan inozemni organ, sud će, ako svi nasljednici koji
se nalaze u zemlji predlože da raspravu provede jugoslavenski sud, po-
zvati nasljednike i zapisovnike u inozemstvu da u roku od šest mjeseci
od dana dostave poziva istaknu prigovor nenadležnosti jugoslavenskog
suda, jer će inače ostavinsku raspravu provesti jugoslavenski sud.
Poznati nasljednici kojima se ne zna boravište pozvat će se oglasom.
Oglas će se pribiti na oglasnu ploču suda i objaviti u republičkom
službenom listu, a po potrebi i na drugi podesan način, a jedan primjerak
oglasa dostavit će se najbližem diplomatsko-konzularnom predstavniku
odnosne strane države u našoj zemlji.
Ako nijedan od nasljednika i zapisovnika iz inozemstva nije istakao
prigovor nenadležnosti jugoslavenskog suda, ovaj će sud po proteku odre-
đenog roka raspraviti ostavinu.

1. U ovom su članu sadržane posebne procesne odredbe za slučaj

p r o r o g a c i j e n a d l e ž n o s t i j u g o s l a v e n s k o g s u d a pred-
viđene odredbom čl. 189. st. 2 tač. 4 ZN. Prema toj odredbi jugoslaven-
ski sud postaje nadležan za raspravu ostavine stranog državljanina u
pogledu njegove pokretne imovine koja se nalazi u Jugoslaviji ako'svi
nasljednici s prebivalištem ili trajnijim boravištem ( » k o j i se n a l a -
z e « ) na području naše zemlje (domaći nasljednici) predlože da ostavin-
sku raspravu provede jugoslavenski sud, a nasljednici i legatari koji
se nalaze u inozemstvu ne stave u roku od šest mjeseci od poziva suda
prigovor nenadležnosti jugoslavenskog suda.
Pravo predlagati nadležnost jugoslavenskog suda imaju samo n a-
s l j e d n i c i a ne i legatari. S druge strane, za prijelaz nadležnosti s
inozemnog organa na jugoslavenski sud potrebno je da to predlože
s v i nasljednici koji se nalaze u zemlji. Državljanstvo nasljednika je
irelevantno.
Ako prijedlog za prijelaz nadležnosti nije potekao od svih domaćih
nasljednika, sud može saslušanjem onih koji prijedlog nisu podnijeli
utvrditi da li se prijedlogu pridružuju. Ako se koji od njih ne suglasi s
prijelazom nadležnosti, sud mora prijedlog rješenjem odbaciti.
Dok pravo predlagati nadležnost jugoslavenskog suda imadu samo
nasljednici, prigovoriti toj nadležnosti mogu ne samo nasljednici nego
i legatari.

766
 Član 241.

Ako svi domaći nasljednici predlože nadležnost jugoslavenskog suda,

a nijedan od inozemnih nasljednika ili legatara ne istakne prigovor nena-
dležnosti, raspravu ostavine provest će naš.sud, primjenjujući na nasljed-
nopravne odnose d o m o v i n s k o p r a v o o s t a v i o c a , ukoliko nema
uvjeta za primjenu retorzije u smislu odredbe čl. 156. st. 2 ZN.
Kad je jugoslavenski sud nadležan za raspravu pokretne ostavine
stranog državljanina, taj je sud nadležan i za rješavanje s p o r n i h
nasljedno pravnih zahtjeva koji se također prosuđuju po ostaviočevom
domovinskom pravu.
Jednako kao pokretna ostavina stranog državljanina tretira se u
pogledu ostavinske nadležnosti i pokretna ostavina osobe bez državljan-
stva (apatrida) ili osobe nepoznatog državljanstva ukoliko te osobe u
vrijeme smrti nisu imale ni prebivalište ni boravište u našoj državi
(čl. 190. st. 3 ZN).
0 prorogaciji nadležnosti jugoslavenskog suda vidi i uz čl. 189. pod
tač. 6.
2. Ovim članom kao ni drugim propisom Zakona o nasljeđivanju
nije predviđen rok u kojem se može podnijeti prijedlog za prijelaz
nadležnosti na jugoslavenski sud. Kako, međutim, prema čl. 239. ZN
domaći nasljednici, legatari i vjerovnici, ako hoće postići zadržavanje
ostavme u smislu čl. 240. ZN, moraju u određenom oglasnom roku (taj
rok ne može biti kraći od trideset dana ni duži od šest mjeseci) prijaviti
svoje zahtjeve prema ostavini, to bi trebalo da domaći nasljednici u
istom roku podnesu i spomenuti prijedlog. Ako, pak, nasljednici takav
prijedlog podnesu izvan tog roka, ne treba ga samo zbog toga odbaciti,
ukoliko još postoji stvarna mogućnost da naš sud preuzme nadležnost za .
ostavinsku raspravu. Takva će mogućnost postojati sve dotle dok inozem-
ni organ ne provede raspravu ostavine u pogledu pokretne imovine
koju je ostavilac ostavio u Jugoslaviji, ukoliko ta ostavina nije inozem-
nom organu ve-v predana.
Ako se koji od nasljednika podnošenjem nasljedničke izjave ili na
drugi način već podvrgao nadležnosti našeg suda, ne pripada mu više
pravo isticati prigovor nenadležnosti jugoslavenskog suda.
3. I pojedinim m e đ u n a r o d n i m u g o v o r i m a koje je za-
ključila naša država, a prema kojima je inače za raspravu pokretne
ostavine u principu nadležan forum patriae ostavioca, predviđa se mo-
gućnost da f o r u m r e i s i t a e uz određene pretpostavke postane
nadležan za raspravu pokretne ostavine državljanina druge države ugo-
vornice. Ovo je pitanje, međutim, spomenutim ugovorima u nekim
pojedinostima riješeno na ponešto drugačiji način nego odredbom čl.
189. st. 2 tač. 4 i čl.' 241. ZN.
Odredbe o prijelazu nadležnosti za raspravu pokretne ostavine s
foruma patriae ostavioca na forum rei sitae nalaze se u ugovorima o
pravnoj pomoći s A u s t r i j o m (čl. 36), B u ga r sk om (čl. 30), C e h o -
s l o v a č k o m (čl. 23), M a đ a r s k o m (čl. 40), R u m u n j s k o m
(čl. 37), P o l j s k o m (čl. 43) i S S S R - o m (čl. 43). Na identičan način
kao u ugovoru o pravnoj pomoći ovo je pitanje riješeno i u konzularnoj
konvenciji sa SSSR-om (čl. 22. st. 2).

76?
Član 241 — 242.

Prema navedenim ugovorima (izuzevši ugovora sa Cehoslovačkom)

jedna je od pretpostavki za prijelaz nadležnosti za raspravu pokretne
ostavine da je ostavilac, koji je bio državljanin jedne države ugovomice,
imao p o s l j e d n j e p r e b i v a l i š t e na području druge države ugo-
vornice.
Dok prema čl. 241. ZN nije određen rok u kome domaći nasljednici
moraju predložiti prorogaciju nadležnosti (vidi naprijed pod tač. 2),
navedenim ugovorima predviđen je r o k u kojem nasljednici mogu pod-
nijeti ovaj prijedlog. Taj rok prema većini ugovora iznosi šest mjeseci
i računa se od smrti ostavioca. Prema ugovoru s Austrijom i Ceho-
slovačkom rok za podnošenje prijedloga za prijelaz nadležnosti podudara
se s rokotm u kojem se mogu staviti zahtjevi za zadržavanje ostavine.
U svim navedenim ugovorima predviđa se da se i u slučaju prijelaza
nadležnosti za raspravu pokretne ostavine na forum rei sitae nasljedno-
pravni odnosi rješavaju po nasljednom pravu države čiji je državljanin
bio ostavilac, što vrijedi i za rješavanje spornih nasljednopravnih
zahtjeva. j
Tekst odredaba pojedinih međunarodnih ugovora o prijelazu nadle-
žnosti za raspravu pokretne ostavine na forum rei sitae vidi uz čl. 139.
pod tač. 8.

PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Prije otvorena nasljedstva

Član 242.
Ovaj zakon primjenjuje se na sva nasljedstva o kojima do dana nje-
govog objavljenja nije donesena pravomoćna odluka o nasljedstvu ili na-
sljedstvo nije sporazumom, diobom ili na drugi način konačno uređeno.

1. Zakon o nasljeđivanju objavljen je 11. svibnja 1955. godine u broju

20. »Službenog lista FNRJ«.
Retroaktivno djelovanje ovog zakona isključeno je samo u pogledu
onih n a s l j e d s t a v a o t v o r e n i h p r i j e o b j a v l j e n j a t o g z a -

1
Kad se ostvare pretpostavke za prijelaz nadležnosti s inozemnog organa
na jugoslavenski sud, a taj je sud već donio rješenje kojim se proglašava
nenadležnim za ostavinsku raspravu (čl. 212. st. 2 ZN) i izdao oglas u smislu
čl. 239. ZN, isti će sud staviti rješenje o nenadležnosti izvan snage i donijeti
rješenje o prijelazu nadležnosti na jugoslavenski sud.
U toni slučaju otpada i postupak za zadržavanje ostavine u smislu čl. 239.
i 240. ZN (izdani oglas postaje bespredmetan), jer ta ostavina ostaje na pod,-
ručju naše države do pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju. Vidi i uz čl. 239.
pod tač. 4 in fine. <

•768
 član 242.

k o n a o kojima postoji p r a v o m o ć n a o d l u k a o nasljedstvu ili koja

su k o n a č n o u r e đ e n a sporazumom, diobom ili na neki drugi način.
Na ostala ranije otvorena nasljedstva moraju se primijeniti odredbe Za-
kona o nasljeđivanju a ne pravna pravila koja su bila u primjeni prije
njegovog objavljenja. Jedino će se u tim slučajevima formalne pretpo-
stavke za valjanost oporuke prosuđivati prema pravnim pravilima koja
su važila prije objavljenja tog zakona, ako postoje okolnosti predviđene
u članu 243. stav 1 ZN.
2. Pod p r a v o m o ć n o m o d l u k o m o n a s l j e d s t v u done-
senom prije objavljenja Zakona o nasljeđivanju treba u smislu ovog člana
smatrati onu odluku (odluku o uručenju ostavine) koja se više nije
mogla izmijeniti u ostavinskom postupku. Tu se radi o tzv. f o r m a l n o j
p r a v o m o ć n o s t i koja nastupa kada sud posljednje instance donese
konačnu odluku protiv koje se ne može ulagati redovni pravni lijek, ili
kada protekne rok za ulaganje redovnog pravnog lijeka a da stranke
pravni lijek nisu uložile, ili kada se stranke odreknu prava na redovni
pravni lijek ili kada odustanu od već izjavljenog pravnog lijeka.
U pojedinim je sudskim, odlukama nakon objavljenja Zakona o na-
sljeđivanju zastupano, međutim, stanovište da se pod »pravomoćnim odlu-
kama o nasljedstvu« ne mogu smatrati formalno pravomoćne odluke koje
je donosio sud u ostavinskom postupku prema pravnim pravilima van-
parničnog postupka iz 1934. god., jer su te odluke postajale pravomoćne
sajno u pogledu uručenja ostavine a ne i u pogledu prava nasljedstva,
pa nisu mogle steći tzv. materijalnu pravomoćnost ukoliko je postojala
zakonska mogućnost da se o nasljednopravnim odnosima ponovno ra-
spravlja u parnici i presudom o njima konačno odluči. Takvo je stanovište
došlo do izražaja u odluci Vrhovnog suda AP Vojvodine Gž 843/57, u
rješenju Vrh. suda NR Srbije Gž 1399/57 od 27. III 1958. i u rješenju
Sav. vrh. suda Rev 834/58 od 17. II 1959 (vidi sudsku praksu uz ovaj
član — odluke pod br. 9, 10. i 11).
Iako je tačno da (formalno) pravomoćna odluka o nasljedstvu (odlu-
ka o uručenju ostavine) po Vanparničnom postupku iz 1934. god., s
obzirom na mogućnost naknadnog pokretanja parnice, nije dovodila i do
njene neopozivosti izvan ostavinskog postupka, ipak se, po našem mi-
šljenju, odredbi ovog člana o mogućnosti primjene Zakona o nasljeđivanju
na prije otvorena nasljedstva ne može dati takvo značenje kakvo proiz-
lazi iz citiranih sudskih odluka, jer bi se time ovom zakonu dalo znatno
dublje povratno djelovanje nego što se htjelo učiniti ovim članom.
S obzirom na izloženo, ako je prije objavljenja Zakona o nasljeđi-
vanju doneseno rješenje o nasljeđivanju po propisima koji su tada bili na
snazi odnosno po pravnim pravilima koja su se u to vrijeme primjenji-
vala na osnovi čl. 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije
6. IV 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije, pa je to rješenje postalo
pravomoćno u ostavinskom postupku, onda se ostavina ima smatrati
raspravljenom u smislu ovog člana i prema osobama kojima po pri-
jašnjim propisima nije pripadalo nasljedno pravo na tu ostavinu, makar
bi im to pravo pripadalo po odredbama ovog zakona (tako i presuda Sav.
vrh. suda Rev 2307/60 od 17. II 1961. navedena pod br.13. sudske prakse
uz ovaj član).

49 Zakon o nasljeđivanju s komentarom 769

Član 242.

3. S nasljedstvom o kojem postoji pravomoćna odluka o nasljedstvu

izjednačeno je u smislu ovog člana i nasljedstvo koje je k o n a č n o
u r e đ e n o sporazumom, diobom ili na drugi način. Tu se misli na one
ostavine nastale prije objavljenja Zakona o nasljeđivanju koje se mogu
smatrati likvidiranim bilo kojim pravnim ili faktičkim načinom koji
po objektivnoj ocjeni predstavlja definitivno uređenje nasljednopravnih
odnosa među zainteresiranim osobama.
Pod s p o r a z u m n i m uređenjem nasljedstva može se smatrati
i vansudska nagodba o pravu na nasljedstvo i nasljedničkom dijelu (kvoti),
pravovaljano odricanje od nasljedstva, sporazumne (suglasne) nasljedni-
čke izjave u ostavinskom postupku kao i svaki drugi pravni akt kojim su
zainteresirane osobe između sebe pravovaljano disponirale pravom na-
sljedstva.
Nasljedstvo može biti d i o b o m konačno uređeno u ostavinskom
postupku ili izvan suda, što znači opet sporazumom između zaintere-
siranih osoba, ili u parnici nakon dovršenog ostavinskog postupka. Ako
nije proveden ostavinski postupak, sporazum o diobi nasljedstva sadrži
i izričiti ili prećutan sporazum o nasljednom pravu i o nasljedničkoj kvoti.
Kad će se nasljedstvo moći smatrati konačno uređenim »na d r u g i
n a č i n « , to ovisi o svim okolnostima konkretnog slučaja, pa je zadatak
suda da ocijeni da li se ostavina u određenom slučaju, s obzirom na
utvrđene okolnosti, može smatrati stvarno likvidiranom.

Sudska praksa
1. Ukoliko Zakon o nasljeđivanju dolazi do primjene, oporuka je valjana
ako je sastavljena u obliku predviđenom u tom zakonu, makar takav oblik nije
bio dovoljan u vrijeme kada je sastavljena (Rješenje Vrhovnog suda NR
Hrvatske Gž 971/55 od 21. VI 1955, Zbirka III, br. 199).
2. Ako je nasljedstvo (pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju) konačno
uređeno prije objavljivanja Zakona o nasljeđivanju, osoba koja nije sudjelo-
vala u postupku u kojem je nasljedstvo uređeno, može pravo na ostavinu
kao nasljednik (član 237. ŽN) zasnivati na pravnim pravilima koja su se
trebala primijenjivati u postupku u kojem je nasljedstvo već uređeno, a ne
na pravilima Zakona o nasljeđivanju (Presuda Vrhovnog suda NR Hrvatske
Gž 1489/55 od 21. IX 1955, Naša zakonitost, br. 3/56, str. 136).
3. U povodu tužbe nužnog^ nasljednika za dopunu nužnog dijela iz osta-
vine, koja je raspravljena prije objavljivanja Zakona o nasljeđivanju, pri-
mjenjuju se u pogledu utvrđivanja vrijednosti ostavine i određivanja vri-
jednosti dara, odredbe tog zakona (Presuda Vrhovnog suda NR Slovenije Gž
6/56 od 29. III 1956, Zb. 1/1-1956, br. 105).
4. Ako je ostavina pravomoćno raspravljena prije objavljivanja Zakona o
nasljeđivanju, za pitanje valjanosti naknadno pronađene oporuke vrijede prav-
na pravila koja su se primjenjivala prije stupanja na snagu Zakona o naslje-^
đivanju, a ne odredbe tog zakona (Rješenje Vrhovnog suda NR Hrvatske Gi
83/56 od 31. I 1956, Zb. 1/1-1956, br. 111).
5. Diobu ostavine izvršenu pred šerijatskim sucem mjeseca travnja 1945.
godine treba prosuđivati kao način kojim je nasljedstvo konačno uređeno.
Ako dioba predstavlja način uređenja nasljedstva, na njenu važnost ne utječe
to što se zapisnik o diobi poziva na pravila šerijatskog prava koja su bila u
primjeni na dan 6. IV 1941, a ni to što je diobom određenoj osobi priznat
nasljedni dio po šerijatskom pravu, koji joj ne pripada po Zakonu o naslje-
đivanju (Riješenje Saveznog vrhovnog suda Gz 52/56 od 29. VI 1956, Zb. 1/2-1956,
br. 333).

770
 i?

Član 242.

6. Iako konačno rješenje o nasljedstvu, donijeto prije stupanja na snagu

Zakona o nasljeđivanju, nije pravomoćna odluka u smislu člana 242. tog za~
kona, ako je rješenje izvršeno i nasljedstvo prema njemu primljeno, smatra
se da je nasljedstvo konačno uređeno na drugi način u smislu ovog zakonskog
propisa (Rješenje Vrhovnog suda NR Makedonije Gž 412/56 od 18. XII 1956.
Zb. 1/3-1956, br. 667).
7. Pravomoćna presuda o nevaljanosti oporuke, donesena prije stupanja
na snagu Zakona o nasljeđivanju, nije zapreka da se u nastavku ostavinskog:
postupka ponovno preispita valjanost oporuke sa stanovišta ovoga zakona (Rje-
šenje Vrhovnog suda NR Hrvatske Gž 1092/56 od 28. III 1957, Zb. II/1-1957,
br. 59).
8. Kad je prije stupanja na snagu Zakona o nasljeđivanju ostavina ra-
spravljena i pravomoćnim rješenjem utvrđeni kao nasljednici srodnici osta-
vioca koji su, po ustaljenoj praksi sudova u to vrijeme ulazili u krug za-
konskih nasljednika — srodnik koji nije iz toga kruga — ne može ni poslije
stupanja ovog zakona na snagu tražiti nasljedstvo, iako bi po zakonu došao
u isti nasljedni red s osobama koje su utvrđene kao nasljednici (Rješenje
Vrhovnog suda NR Bosne i Hercegovine Gzz 2/57 od 7. II 1957, Zb 11/1-1957,
br. 62).
9. Rješenja o nasljeđivanju, koja su postala pravomoćna prije stupanja
na snagu Zakona o nasljeđivanju nisu imala materijalnopravnu snagu. Zbog
toga se ne može smatrati da je takvim rješenjem nasljedstvo konačno uređeno
(Vrhovni sud AP Vojvodine Gž 843/57, Glasnik, br. 7/58, str. 29).
10. Rješenje o nasljeđivanju, koje je donijeto prije stupanja na snagu
Zakona o nasljeđivanju nema karakter pravomoćne odluke kojom je konačno
uređeno pitanje nasljedstva (Rješenje Vrhovnog suda NR Srbije Gž 1399/57 od
27. III 1958, Zb. III/1-1958, br. 38).
11. Konačno rješenje o nasljedstvu u ostavinskom postupku dovršenom
prije stupanja na snagu Zakona o nasljeđivanju, koje prema ranijim pravnim
pravilima nije imalo materijalno-pravnu snagu nema, ni prema učesniku u
tom postupku, materijalno-pravnu snagu, i ne sprečava parnicu o pravu na-
sljedstva.
S obzirom na odredbu člana 242. Zakona o nasljeđivanju, taj se zakon
može primijeniti i na nasljedstvo o kome je odlučeno takvim rješenjem (Rje-
šenje Saveznog vrhovnog suda Rev. 834/58. od 17. U 1959, Zb. IV/1-1959,
br. 26).
12. Budući da je ostavilac umro 1940. godine, a postupak za raspravljanje
ostavine nije ni pokrenut sve do 1956. godine, o pravu nasljedstva mora se
odlučiti primjenom načela o ravnopravnosti muške i ženske djece u naslje-
đivanju (član 4. i 10. ZN), a ne prema pravilu sadržanom u zakonu koji je
bio na snazi 6. IV 1941. godine (Srpski građanski zakonik), po kojem su muški
potomci ostavioca isključivali iz nasljedstva ženske potomke. Drukčije se
može suditi, ukoliko je suglasnom voljom nasljednika, nasljedstvo uređeno u
skladu s pravnim pravilima koja su ranije važila (Savezni vrhovni sud Rev.
839/59, Zakon o nasljeđivanju, II dopunjeno izdanje »Službenog lista FNRJ«
iz 1961, str. 87).
13. Kada je rješenje o nasljeđivanju donijeto prije stupanja na, snagu
Zakona o nasljeđivanju po propisima koji su tada bili na snazi, ostavinu
treba smatrati raspravljenom u smislu čl. 242. ZN i prema osobama koje nisu
sudjelovale u postupku, a koje po ranijim propisima nisu ni bile pozvane na
nasljedstvo (Presuda Saveznog vrhovnog suda Rev. 2307/60 od 17. II 1961,
Zb. VI/1-1961, br. 16).
14. Kad je tužiteljičino pravo udovičkog uživanja konstituirano u vrijeme
važenja pravnih pravila građanskog prava, to što su sada došli novi propisi
koji ne predviđaju instituciju udovičkog uživanja, već udova po ovim pro-
pisima ima pravo nasljedstva na ostavinu bračnog druga, ne daje tužiteljici
pravo tražiti da se njeno pravo udovičkog uživanja pretvori u stvarno pravo,
tako što će joj se priznati pravo vlasništva na jednu polovicu sporne imovine,
jer se novi propisi ne mogu primijeniti na već ranije zasnovane pravne odnose
(Savezni vrhovni sud Rev. 2229/61 od 6. IV 1962).

771
 Član 242 — 243.

35. Stid smatra konačno uređenim pravo nasljedstva u situaciji koja se

karakterizira slijedećim momentima: ostavilac je umro 1937. godine, a opo-
rukom odredio za nasljednike svoje sinove koji su po pravu tog vjemena
inače bili nasljednici po zakonu naredivši u korist ženske djece od drugog
umrlog sina legat. Ostavina sudski nije raspravljena, ali su sinovi kao nasljed-
nici uzeli imanje nakon smrti ostavioca i drže ga neprekidno do tužbe, dok
su unukama ostavioca isplatili legat prema oporuci prije 1941. godine. Si-
novi su kao nasljednici u postupku osnivanja zemljišnih knjiga 1942. godine
isposlovali uknjižbu svog prava. Tužbu za nasljedstvo podnijele su unuke
ostavioca 1955. godine (Savezni vrhovni sud Rev. 2653/62 od 11. X 1962).
16. Vidi odluku uz član 4. ZN i odluke pod br. 4, 5. i 6. uz član 85. ZN.

Izjava posljednje volje učinjena prije stupanja na

s n ag u o v o g z a k o n a

Član 243.
Oporuka sastavljena prije stupanja na snagu ovog zakona u obliku
koji je onda bio dopušten a koja nije sastavljena ni u jednom od oblika
predviđenih ovim zakonom za oporuku, vrijedit će samo ako je oporučitelj
umro do stupanja na snagu ovog zakona, ili ako za dvije godine po stupa-
nju na snagu ovog zakona umre, ili postane nesposoban za sastavljanje
oporuke, ili inače dospije u nemogućnost da sastavi novu oporuku.
Sposobnost oporučiteljeva za sastavljanje oporuke, uzroci ništavosti
oporuke, kao i sadržaj oporuke prosuđivat će se i u pogledu oporuke iz
prethodnog stava po odredbama ovog zakona.
Izjava volje učinjena u ugovoru o nasljeđivanju do stupanja na snagu
ovog zakona smatrat će se kao izjava učinjena u oporuci i s njom će se
postupati po prethodnim odredbama ovoga člana.

I Odredba u oporuci učinjena prije stupanja na snagu ovog zakona

kojom je oporučitelj odredio nasljednika svome nasljedniku ili zapisovniku
smatra se da ne postoji.

1. Iz odredbe stava 1 ovog člana proizlazi ne samo da će oporuka,

sastavljena prije stupanja na snagu Zakona o nasljeđivanju u obliku
koji je onda bio dopušten ali koji nije predviđen ovim zakonom, vrijediti
uz pretpostavke navedene u tom stavu, nego i to da oporuka sastav-
ljena prije stupanja na snagu ovog zakona u obliku koji tada nije bio
dopušten, vrijedi ako je sastavljena u jednom od oblika predviđenih ovim
zakonom.
2. Prema odredbi zadnjeg stava ovog člana, a u vezi s odredbom stava
3 člana 85. ZN o z a b r a n i o d r e đ i v a n j a f i d e i k o m i s a r n e s u p -
s t i t u c i j e (vidi uz čl. 85. pod tač. 4), ne može se uvažiti odredba u
oporuci učinjena prije stupanja na snagu Zakona o nasljeđivanju kojom
je oporučitelj odredio nasljednika svom nasljedniku ili legataru. Za
takvu se odredbu smatra da i ne postoji.
Ako je, međutim, prije objavljenja ovog zakona u ostavinskom
postupku iza oporučitelja koji je odredio fideikomisarnu supstituciju već
donesena pravomoćna odluka o nasljedstvu (čl. 242. ZN) te je prije
stupanja na snagu tog zakona n a s t u p i o i s l u č a j s u p s t i t u c i j e

772
 Član 243.

i f i d e i k o m i s a r n o m s u p s t i t u t u kao t a k v o m već preda-

na o s t a v i n a , onda se nasljedstvo fideikomisarnog supstituta (poto-
njeg nasljednika) ima u smislu čl. 242. ZN smatrati kao konačno uređeno.
U prvom razdoblju nakon stupanja na snagu Zakona o nasljeđivanju
došlo je u praksi nekih republičkih vrhovnih sudova do izražaja shvaćanje
da se odredba stava 4 ovog člana ne može primijeniti na slučajeve fidei-
komisarne supstitucije u kojima je do dana objavljenja tog zakona ova
supstitucija u ostavinskom postupku iza oporučitelja pravomoćno već
priznata. Prema ovom pravnom, shvaćanju u takvim se slučajevima mora
smatrati da je nasljedstvo, opterećeno fideikomisarnom supstitucijom,
u smislu čl. 242. ZN definitivno uređeno (tako npr. presuda Vrh. suda NR
Hrvatske Gž 1854/55 od 27. II 1956). Savezni vrhovni sud nije, međutim,,
prihvatio ovo pravno shvaćanje. U svim svojim odlukama koje se odnose
na primjenu odredbe stava 4 ovog člana taj sud dosljedno zastupa
stanovište da ova odredba ima retroaktivno djelovanje »ne samo na još
(pravomoćno) neraspravljenu ostavinu oporučitelja koji je fideikomisarnu
supstituciju odredio nego i na pravne odnose koji su u skladu s ranijim
pravnim pravilima nastali snagom fideikomisarne supstitucije« (presuda
Sav. vrh. suda Rev 1290/62 od 14. XII 1962). Prema ovom stanovištu,
fideikomisarna supstitucija koja je u pogledu određenog nasljedstva bila
pravomoćno priznata prije stupanja na snagu Zakona o nasljeđivanju i
postojala do dana stupanja na snagu tog zakona, prestaje tim danom
važiti.
Da se nasljedstvo na koje se odnosi fideikomisarna supstitucija može
smatrati pravomoćno raspravljenim odnosno konačno uređenim u smislu
čl. 242. ZN, nije, prema shvaćanju Sav. vrh. suda, dovoljno da je prije
stupanja na snagu Zakona o nasljeđivanju oporučiteljeva ostavina pravo-
moćno raspravljena ni da je do tog vremena nastupio supstitucioni
slučaj, već je sa gledišta čl. 242. ZN pored toga još potrebno da je do'
objavljenja tog zakona fideikomisarni supstitut ostvario pravo nasljedstva
bilo pravomoćnom odlukom suda da mu se ostavina preda bilo na taj
način što mu je na njegov zahtjev, pošto je nastupio slučaj supstitucije,
ostavina predana.

Sudska praksa
1. Premda je ostavinski postupak pravomoćno dovršen, a sporna oporuka
nastala za važenja ranijih pravnih pravila, u pogledu povjerbene zamjene-
sadržane u oporuci ne treba primjenjivati dosadašnja pravna pravila o razrje-
šenju povjerbene zamjene, nego odredbu člana 243. st. 4 ZN (Presuda Okruž-
nog suda Bjelovar Gž 788/55 od 17. IX 1955).
2. Oporuka napravljena prije stupanja na snagu Zakona o nasljeđivanju
u obliku predviđenom ovim zakonom važi bez obzira na propisani oblik opo-
ruke u vrijeme njenog sastavljanja (Vrhovni sud AP Vojvodine Gž 758/55,.
Glasnik, br. 4/56, str. 26).
3. Okolnost da je ostavilac u oporuci, koja je sastavljena 1943. godine,
naložio nasljedniku da isplati legat određenom svotom dinara, ali po tečaju
koji je dinar imao 31. XII 1940. godine, ne utječe na valjanost odredbe o
nasljedstvu.
Nalog tužioca da se vrijednost legata računa po tečaju od 31. XII 1940.
godine mora se, kod tumačenja oporuke, prosuđivati kao izraz volje ostavioca
da imovinu rasporedi u određenom razmjeru i da to učini nezavisnim od

77$
 Član 243.

valutarnih promjena koje donosi rat i okupacija zemlje. Stvarna vrijednost

legata, u tom slučaju, utvrđuje se odnosom vrijednosti pstavine iz koje se
legat isplaćuje i označenog novčanog iznosa legata na dan 31. XII 1940. go-
dine (Rješenje Saveznog vrhovnog suda Gz 25/56 od 15. VI 1956, Zb. 112-1956,
br. 332).
4. Postojanje i sadržaj oporuke dokazuje se po odredbama Zakona o
•nasljeđivanju i onda kada je po odredbi člana 243. stav 1 ovog zakona do-
voljno za vrijednost oporuke, što se tiče forme, da je sastavljena u obliku
koji je bio dopušten prije stupanja na snagu Zakona o nasljeđivanju (Rje-
šenje Vrhovnog suda NR Hrvatske Gž 385/56 od 22. III 1956, Naša zakonitost,
br. 8—9/56, str. 377).
5. Pismena oporuka, pravomoćnom presudom proglašena nevaljanom zbog
pomanjkanja oblika prema ranijim pravnim pravilima radi nesposobnosti
trećeg svjedoka, može uz uvjete iz člana 242. ZN biti osnova za obavljanje
ostavinske rasprave kao pismena oporuka pred svjedocima u smislu 61. 69.
i 243. ZN (Rješenje Vrhovnog suda NR Hrvatske Gž 1092/56 od 28. VII 1956,
Odvjetnik, br. 9/57, str. 223).
6. Ako je ostavilac u oporuci odredio da ostavinske nekretnine trebaju
pripasti njegovoj ženi na taj način da ona ima pravo uživanja i upravljanja
do svoje smrti, a nakon njezine smrti da ova imovina pripada njegovoj
kćeri, pa je na temelju ostavinske rasprave (1927) u korist kćeri na tim nekret-
ninama zabilježena fideikomisarna supstitucija, treba smatrati da je ostavina
konačno uređena. ' ~~~" ~~
Zakon o nasljeđivanju nije ukinuo ostavinske odnose koji su po pri-
jašnjim propisima bili konačno uređeni niti uzima ovlaštenicima već stečena
prava; odredbom člana 243. stav 4 ZN nisu, prema tome, ukinuta već stečena
i zabilježena prava iz fideikomisarne supstitucije (PrešuSU Vrhovnog suaa
"piti Slovenije Gž 2/57 od 16. II 195TT~Pravnik, br. 9—10/57, Civilne odluke,
str. 99).
7. Izjava volje u ugovoru o nasljeđivanju, odnosno uzajamnoj oporuci,
dana u obliku predviđenom po Zakonu o nasljeđivanju, vrijedi kao opoziva
oporuka i nakon proteka dvije godine nakon stupanja na snagu ovog zakona
(Rješenje Vrhovnog suda NR Slovenije Pž 16/61 od 17. II 1961, Poročilo
1961/1, br. 7).
8. Propis stava 4 člana 243. Zakona o nasljeđivanju, prema kojem se sma-
tra da ne postoji odredba u oporuci napravljenoj prije stupanja na snagu tog
zakona kojom odredbom oporučitelj određuje nasljednika svom nasljedniku,
važi retroaktivno ne samo za neraspravljenu ostavinu ostavioca koji je takvu
naredbu u oporuci učinio, nego i za odnose koji su u skladu sa ranijim prav-
nim pravilima nastali snagom fideikomisarne supstitucije. Danom stupanja na
snagu tog zakona prestaje fideikomisarna supstitucija koja je postojala do tog
vremena. Sa stanovišta člana 242. istog zakona ne može se suditi da je nasljed-
stvo potonjeg nasljednika (fideikomisara) konačno uređeno samim tim što je
prije stupanja na snagu tog zakona pravomoćno raspravljena ostavina osta-
vioca od koga on izvodi svoje pravo, ni samim tim što je bio nastupio događaj
koji je oporučitelj naznačio kao momenat supstitucije. Nasljedstvo potonjeg
nasljednika konačno je uređeno ako je on prije objavljivanja Zakona o naslje-
đivanju ostvario pravo nasljedstva bilo pravomoćnom odlukom suda da mu se
ostavina preda, bilo tako što je prvi nasljednik potonjem nasljedniku izručio
ostavinu (Presuda Saveznog vrhovnog suda Rev 1290/62 od 14. XII 1962, Zb.
VII/3-1962, br. 290).
9. Vidi odluke Saveznog vrhovnog suda pod br. 4. i 5. uz član 85. ZN.

774
 Član 244 — 245.

Učinak presude o utvrđivanju o č i n s t v a

Član 244.
Kad se nasljedno pravo osniva na presudi o utvrđivanju očinstva, van-
bračna djeca i njihovi potomci mogu naslijediti svog oca kao i otac van-
bračnu djecu samo ako je presuda donesena od strane sudova Federativne
Narodne Republike Jugoslavije.

1. Ako je presuda o utvrđenju očinstva donesena, doduše, od strane

sudova predratne Jugoslavije ili od strane inozemnih sudova, dakle ne
od strane sudova FNRJ, ali je vanbračni otac, pored toga, vanbračno
dijete priznao za svoje na jedan od načina predviđenih u čl. 24. OZORD,
onda vanbračno dijete i njegovi potomci mogu naslijediti vanbračnog
oca i njegove srodnike, a vanbračni otac i njegovi srodnici vanbračno
dijete i njegove potomke.
2. O pravnim mogućnostima koje ima vanbračno dijete u pogledu
svog nasljednog prava prema vanbračnom ocu i njegovim srodnicima
u slučaju kada je vanbračno očinstvo utvrđeno presudom koju nije do-
nio sud FNRJ — vidi uz čl. 23. pod tač. 6.

Sudska praksa
1. O pravu vanbračnog djeteta na ostavinu njegovog oca sudi se po Za-
konu o nasljeđivanju i u slučaju kada očinstvo nije utvrdio sud FNRJ, nego
ranije kotarski sud, a uz to postoji, činjenica da je ostavilac dijete priznao za
svoje na način o kome govori čl. 24. Osnovnog zakona o odnosima roditelja
i djece (Presuda Vrhovnog suda NR Hrvatske Gž 1700/56 od 4. XII 1956, Zb.
1/3-1956, br. 660).
2. Propis čl. 244. ZN ne dolazi do primjene ako uz presudu, koju nisu
donijeli sudovi FNRJ, postoji kvalificirano priznanje očinstva u smislu čl. 24.
OZORD (Rješenje Vrhovnog suda NR Hrvatske Rev. 179/58 od 15. V 1958,
Naša zakonitost br. 3—4/59, str. 165).
3. Presuda o utvrđivanju očinstva vanbračnog djeteta donesena od sudova
bivše Jugoslavije ne može biti pravni temelj za nasljeđivanje vanbračnog dje-
teta prema ocu, ali dijete može u rokovima iz čl. 25. OZORD ponovno
pokrenuti parnicu radi utvrđenja očinstva (Odluka Vrhovnog suda NR Hrvatske
Gž 1954/62 od 28. II 1963, potvrđena odluka Vrhovnog suda Jugoslavije Rev
1429/63).
4. Vidi odluke uz čl. 23. ZN.

Računanje rokova
Član 245.
Rokovi koji su počeli teći prije stupanja na snagu ovog zakona istječu
protekom vremena određenog ovim zakonom, a ako je prijašnjim propi-
sima bio određen duži rok onda protekom toga roka.
Kad je ovim zakonom ustanovljen rok koji prijašnjim propisima nije
bio predviđen, taj rok ne može početi teći prije stupanja na snagu ovog
zakona.

1. U pogledu prelaznih odredaba o r a č u n a n j u r o k o v a treba

razlikovati t r i v r s t e r o k o v a : a) rokove koji su po prijašnjim propisi-
ma bili kraći od rokova predviđenih Zakonom o nasljeđivanju; b) rokove

775
Član 245. .

koji su po prijašnjim propisima bili duži od rokova predviđenih novim

zakonom; c) rokove koji prijašnjim propisima nisu bili predviđeni već
su ustanovljeni tim zakonom. Pod »prijašnjim propisima« u oblasti na-
sljednog prava treba podrazumijevati pravna pravila koja su se mogla
primijeniti na temelju čl. 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa done-
senih prije 6. IV 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije.
U pogledu odnosa između rokova predviđenih ovim zakonom i rokova
koji su važili po prijašnjim propisima usvojeno je opće načelo da se u
slučaju kada je rok počeo teći za vrijeme važenja prijašnjih propisa,
pa do stupanja na snagu novih propisa nije još protekao, p r i m j e -
njuje duži rok kao povoljniji za s t r a n k u protiv koje
t e č e . Ako se, pak, radi o roku koji prije uopće nije postoiao. takav rok
ne može početi teći prije stupanja na snagu ovog zakona, makar bi na-
sljedstvo bilo otvoreno prije tog vremena.
Ako rok, predviđen i po prijašnjim propisima i po Zakonu o naslje-
đivanju, nije počeo teći prije stupanja na snagu tog zakona, njegov po-
četak i trajanje određuje se po tom zakonu.
2. Pod rokovima u smislu ovog člana podrazumijevaju se rokovi
predviđeni Zakonom o nasljeđivanju kao p o s e b n i r o k o v i koji se
tiču n a s l j e d n o p r a v n i h o d n o s a uređenih tim zakonom, a ne
i opći rokovi koji su predviđeni pravnim pravilima imovinskog prava o
vremenu potrebnim za zastaru. Kako rok iz čl. 144. ZN o zastari prava za-
htijevati ostavinu kao nasljednik ostavioca nije bio predviđen kao poseban
rok u prijašnjim propisima kojima su bili uređeni nasljednopravni odnosi,
to prema odredbi stava 2 čl. 245. taj rok u pogledu nasljedstva otvorenog
prije dana stupanja na snagu Zakona o nasljeđivanja nije mogao početi
teći prije tog dana. Prema tome, vrijeme potrebno za nastupanje zastare
prava zahtijevati ostavinu kao nasljednik ostavioca počinje i završava
prema odredbama čl. 144. ZN i u slučaju kada je ostavilac umro prije stu-
panja na snagu Zakona o nasljeđivanju (pravno shvaćanje Odjela za gra-
đanske sporove Saveznog vrhovnog suda br. 3/61 od 5. VI 1961).

Sudska praksa
1. Vidi pravno shv aćanj e Odjela za građanske sporove Saveznog
vrhovnog suda broj 3/61 od 5. VI 1961, Zb. Vl/2-1961, str. 5, navedeno uz čl.
144. ZN pod br. 1.
2. Kod ranijih pravnih pravila, koja su primjenjivana u praksi sudova
do stupanja na snagu Zakona o nasljeđivanju, nije određen posebni rok u
kome se može tražiti vraćanje dara kojim je povrijeđen nužni dio (čl. 45. ZN).
Takav zahtjev može se postaviti u roku od tri godine (čl. 46. ZN), koji počinje
danom stupanja na snagu Zakona o nasljeđivanju (Rješenje Saveznog vrhov-
nog suda Gz 118/55 od 16. XII 1955, Zbirka III, br. 207).
3. Rofc zastarijevanja prava da se traži poništaj oporuke, predviđen u
ranijim pravnim pravilima, koja su mogla biti u primjeni (u pitanju su pra-
vila Srpskog građanskog zakonika), ne dolazi u obzir kada se sudi o roku
zastarijevanja prava nužnog nasljednika da traži smanjenje oporučnih raspo-
laganja, jer je za ovo važio opći, a ne posebni rok zastare (Rješenje Vrhovnog
suda NR Srbije Gž 3105/55 od 20. I 1956, Zb. 1/1-1956, br. 109).
4. Kada je prije stupanja na snagu Zakona o nasljeđivanju nužni nasljed-
nik upućen na parnicu da traži smanjenje raspolaganja oporukom, a po ra-
nijim propisima rok zastarijevanja takvog prava počinje teći od pravomoć-
nosti rješenja o upućivanju na parnicu, onda se i poslije stupanja na snagu
Zakona o nasljeđivanju rok zastarijevanja računa počevši od momenta ove

776
 x
Član 245 — 246.

pravomoćnosti (Rješenje Vrhovnog suda NR Bosne i Hercegovine Gž 204/56'

od 17. X 1956, Zb. 1/3-1956, br. 668).
5. Rok zastare prava zahtijevati ostavinu kao nasljednik ostavioca (član
144. ZN), koji je počeo teći prije stupanja na snagu ZN, istječe, s obzirom
na propis člana 245. ZN, protekom dužeg roka koji je bio predviđen ranijim
pravnim pravilom (Presuda Vrhovnog suda NR Hrvatske Gž 143/59 od 5. II
1959, potvrđena bez posebnog obrazloženja presudom Saveznog vrhovnog suda
Rev. 674/59 od 13. X 1959, Naša zakonitost, br. 1—2/60, str. 91).
6. Za osporavanje valjanosti krivotvorene oporuke u slučaju kada je
ostavina bila pravomoćnom sudskom odlukom uređena prije objave Zakona o
nasljeđivanju, vrijedi rok iz pravnih pravila imovinskog prava (Rješenje
Vrhovnog suda NR Slovenije Gs Rev. 223J59 od 4. II 1960. Poročilo 1960/1,
br. U).
7. Odredba o rokovima zastarijevanja iz člana 245. ZN primjenjuje se
samo u slučaju kad tužbu podiže nasljednik ostavioca protiv osobe koja stvari
drži kao ostavinu istog ostavioca (Presuda Vrhovnog suda NR Srbije Gž
3081/61 od 10. III 1962, Zb. VII/1-1962, br. 11).
8. Ako je ostavilac umro prije stupanja na snagu Zakona o nasljeđivanju,
zastara prava zahtijevati ostavinu kao ostaviočev nasljednik nastupa u roku iz
člana 144. ZN, dok rok zastarijevanja teče od stupanja na snagu tog zakona
(Presuda Vrhovnog suda NR Slovenije Pž 627/62 od 26. XII 1962, Poročilo
1962/2, br. 9).

Važenje posebnih propisa o nasljeđivanju

Član 246.
Posebni propisi o nasljeđivanju, kao što su propisi o nasljeđivanju
zemljišta koje je dodijeljeno kolonistima i agrarnim interesentima propisi
0 nasljeđivanju autorskog prava, propisi o nasljeđivanju svote osiguranja
u slučaju smrti putnika od nesretnog slučaja u javnom saobraćaju, ostaju
1 dalje na snazi.

1. Jedini posebni propisi o nasljeđivanju zemljišta koje je dodijeljeno

kolonistima u vlasništvo postojali su u Zakonu o agrarnoj reformi i
unutrašnjoj kolonizaciji NR Srbije (SI. glasnik NR Srbije br. 5/48). U
tom je zakonu (član 35. stav 4) bilo predviđeno da u slučaju smrti člana
kolonističkog domaćinstva (kućne zajednice) njegovo pravo vlasništva
na dodijeljenom zemljištu prelazi podjednako na sve ostale članove doma-
ćinstva. Kako je, međutim, taj propis izričito ukinut članom 1. Zakona
o izmjenama i dopunama cit. zakona od 29. VI 1956, a savezni
Zakon o agrarnoj reformi i kolonizaciji kao ni zakoni o agrarnoj reformi i
kolonizaciji ostalih republika nisu posebne propise o nasljeđivanju kolo-
nističke zemlje ni sadržavali, to danas u pogledu n a s l j e đ i v a n j a
z e m l j i š t a koje j e d o d i j e l j e n o k o l o n i s t i m a i a g r a r n i m
i n t e r e s e n t i m a u potpunosti vrijede opći propisi o nasljeđivanju.
2. U vrijeme donošenja Zakona o nasljeđivanju bio je još na snazi
Zakon o zaštiti autorskog prava od 2. V 1946. godine koji je, u poređenju
sa općim pravilima o nasljeđivanju, sadržavao znatna ograničenja u
nasljeđivanju autorskog prava. Tako, između ostalog, tim zakonom nije-
bilo dopušteno oporučno raspolaganje autorskim pravom, a krug zakon-
skih nasljednika bio je vrlo ograničen.
Prema sada važećem Zakonu o autorskom pravu od 10. VII 1957.
(Službeni list FNRJ br. 36/57) za n a s l j e đ i v a n j e a u t o r s k i h

77T
Član 246 — 247.

i m o v i n s k i h i m o r a l n i h p r a v a vrijede odredbe Zakona o naslje-

đivanju. Međutim, prema odredbi čl. 45. Zakona o autorskom pravu, na
autorove nasljednike prelazi ne samo imovinska nego i moralna kompo-
nenta autorskog prava, što znači da na njih prelaze ne samo autorova
imovinskopravna nego i osobnopravna ovlaštenja.
Ako autor umre bez nasljednika, njegovo autorsko pravo prema čl.
8. ZN postaje općenarodna imovina, a nosilac autorskog prava u tom je
slučaju općina na području koje je umrli autor imao svoje prebivalište
odnosno boravište u Jugoslaviji (član 46. cit. zakona).
3. U pogledu n a s l j e đ i v a n j a s v o t e o s i g u r a n j a u slučaju
smrti putnika od nesretnog slučaja u javnom saobraćaju vidi čl. 10. st. 2.
Uredbe o obaveznom osiguranju putnika na željeznicama protiv nesret-
nog slučaja (SI. list FNRJ br. 25/47), čl. 10. st. 2. Naredbe o uvođenju
obaveznog osiguranja putnika na riječnim, jezerskim i kanalskim plovi-
lima (unutrašnja plovidba) u državnoj eksploataciji (SI. list FNRJ br.
71/47), čl. 9. st. 1. Uredbe o obaveznom osiguranju putnika u javnom
autosaobraćaju protiv nesretnih slučajeva (SI. list FNRJ br. 23/48) i čl.
9. st. 1. Uredbe o obaveznom osiguranju putnika na pomorskim brodovima
protiv nesretnog slučaja (SI. list FNRJ br. 27/48).

Sudska praksa
Ostavina koloniste raspravlja se i predaje u nasljedstvo prema općim
propisima Zakona o nasljeđivanju (Rješenje Vrhovnog suda AP Vojvodine
•Gzz 18/57 od 1. III 1957, Zb. II/1-1957, br. 56).

S t u p a n j e na snagu
Član 247.
Ovaj zakon stupa na snagu po isteku šezdeset dana od dana objavlje-
nja u »Službenom listu FNRJ«.

Budući da je Zakon o nasljeđivanju objavljen u »Službenom listu

FNRJ« 11. V 1955, to je prema ovom članu stupio na snagu dana 11.
VII 1955.

Rukopis zaključen 31. ožujka 1963.

778
 LITERATURA

BLAGOJEVIC Borislav, Nasledno pravo FNRJ, Beograd 1955.

BOGDANFI Gliša-NIKOLIĆ Nikola, Opšte privatno pravo koje važi u Vojvo-
dini, sv. I i II, Pančevo 1955.
CIGOJ Stojan, Les regles de conflits de lois du droit Yougoslave en matier
des succesions, Jugoslavenska revija za međunarodno pravo br. 1/56.
EHRENZWEIG Armin, System des osterreichischen allgemeinen Privatrechts,
II. sv., 2. dio, Familien und Erbrecht, Wien 1924.
EISNER Bertold, Međunarodno privatno pravo, sv. I i II, Zagreb 1953. i 1956.
EISNER Bertold-PLIVERIC Mladen, Mišljenje o predosnovi građanskog zako-
nika za Kraljevinu Jugoslaviju, Zagreb, 1937.
ESCHER Arnold, Das Erbrecht, Kommentar zum Schweizerischen Zivilgesetz-
buch, herausgegeben von A. Egger, Zurich 1937.
FIN2GAR Alojzij, Dedno pravo, Ljubljana 1953.
GOLJAR Srečko, Novi zakon o dedovanju v sodni rabi, Pravnik br. 1-2/58
i 5-8/58.
GORŠIĆ Franjo, Komentar vanparničnog postupka, Beograd, 1935.
HORVAT Marijan, Rimsko pravo, sv. I i II, Zagreb, 1954.
JEZDIĆ Mihailo, Međunarodno privatno pravo I, Beograd, 1961.
KATIČIĆ Natko, Međunarodno privatno pravo, Posebni dio — Porodični i
nasljedni statut (litografija), Zagreb, 1963.
KLANG Heinrich, Kommentar zum Allgemeinen biirgerlichen Gesetzbuch,
II sv. 1. dio, Wien 1935.
KRASNOPOLSKI Horaz, Osterreichisches Erbrecht, Wien 1914.
MARKOVIC Lazar, Nasledno pravo, Beograd, 1930.
MATIĆ Željko, Sukobi zakona u našem nasljednom pravu, Naša zakonitost,
br. 3-4/59.
MAUROVIC Ivan, Nacrt predavanja o općem privatnom pravu, Peta knjiga,
Nasljedno pravo, Zagreb, 1927.
PEDERIN Marko, Zakon o nasljeđivanju, Odvjetnik br. 9/55 i 10/55.
PIŠKULIC Zvonimir-ĐERDI Imre, Osnovi privatnog prava u Vojvodini, Beo-
grad 1924.

779
RAJACIĆ Čedo, Stvarno pravo, Kućne zadruge, str. 56-71, Zagreb, 1956.
(litografija).
RUŠNOV Adolfo-POSILOVIC Stjepan, Tumač obćemu austrijskomu građan-
skomu zakoniku, Zagreb.
ŠTEMPIHAR Jurij, Kolizijska pravila zakona o dedovanju, Zbornik znan-
stvenih rasprav, XVI letnik.
TUOR Peter, Das schweizerische Zivilgesetzbuch, Ziirich, 1934.
ZAKON O NASLEĐIVANJU sa objašnjenjima i napomenama, izdanje »Arhiva
za pravne i društvene nauke«, Beograd, 1955.
ZANINOVIĆ Zdravko, Zakon o nasljeđivanju, Odvjetnik, br. 7-8/55 i 9/55.
ZUGLIA Srećko, Vanparnični postupak, Zagreb 1956.
ZILIĆ Franjo-ŠANTEK Miroslav, Zakon o sudskom vanparničnom postupku,
Zagreb, 1934.

780
 STVARNO KAZALO
(Broj ispred crte označava član, a broj iza crte tačku komentara)

Agrarno zemljište Akrescencija

— nasljeđivanje, 246 — 1 (v. priraštaj)
Agrarni maksimum — kod oporučnog nasljeđivanja,
142 — 1, 2, 3, 4, 5
— nasljeđivanje, 3 — 2 — kod zakonskog nasljeđivanja,
Adopcija 143 — 1, 2
— nasljedna prava usvojenika Alografska oporuka
— prema usvojitelju i njegovim (v. pismena oporuka pred svjedo-
srodnicima, 25 — 1, 2 cima), 69 — 1
— prema bračnom drugu usvo- Apatridi
jitelja, 25 — 3 — nasljeđivanje, 157 — 1, 2
— prema svojim roditeljima i — nadležnost ostav. suda, 157 — 3
srodnicima, 25 — 4 — uvjeti za pravovaljanost oporuke,
— prava usvojenikovih potoma- 159 — 3
ka, 25 — 5 Ascenđenti
— pravo na nužni dio, 25 — 6 (v. preci ostaviočevi), 13 — 22
— prestanak nasljednih prava usvo- Autorsko pravo
jenika, 26 — 1, 2 — nasljeđivanje, 246 — 2

Babe i djedovi — zbog povećanja naslj. dijela

— kad nasljeđuju, 17, 19 — 1, 2, 3
— ako je netko od njih umro, 18,
19 — 2, 3
— ako su umrli bez potomaka,
19 — 2, 3
Bilješka o izjavama stranaka
— kad se sastavlja, 181/11 — 2
— sadržaj bilješke, 181/11 — 6
— potpisivanje bilješke, 181/III — 6
Bjekstvo iz zemlje
— uzrok nedostojnosti za nasljeđi-
vanje, 131 — II/5
Boravište ostavioca
— određivanje mjesne nadležnosti
suda, 191/1 — 1
Braća i sestre ostavioca
— kad nasljeđuju, 14 — 1, 2, 3, 5,
— kad nasljeđuju umanjeni dio
bračnog druga, 28 — 3, 4, 5, 6
— zbog povećanja naslj. dijela
roditelja, 29 — 1, 2, 4, 5, 6
— kad su nužni nasljednici, 30/11 —
2, 3
— veličina nužnog dijela, 31/11
— 2
Bračni drug ostavioca
— kad nasljeđuje sa potomcima os-
tavioca, 10 — 2, 3
— kad nasljeđuje sa roditeljima i
njihovim potomcima, 13/11 — 1,
2, 3
— kad nasljeđuje cijelu ostavinu, 16
— pravo na predmete domaćin-
stva, 38 — 2, 3, 4
— povećanje nasljednog dijela, 28 —
2, 3, 4, 5, 6

781
 umanjenje nasljednog dijela —- gubitak prava nasljedstva
— u korist djece iz ranijeg bra- — zbog razvoda braka, 27 — 1,
ka ostavioca, 12 — 1, 2, 3, 5 2, 5
— u korist roditelja ostavio- — zbog poništenja braka, 27 —
čevih, 29 — 2, 3, 5, 6 3, 5
pravo na nužni dio, 30/1 — 2 — zbog prestanka zajednice ži-
— veličina nužnog dijela, 31/11 vota, 27 — 4, 5
— 2 — nedostojnost za nasljeđivanje,,
prava u slučaju zaključenja spo- 131, 132
razuma o ustupanju i raspodjeli Brod
imovine — sastavljanje oporuke na brodu,
— suglasnost sa sporazumom, 76 — 1
117/1 — 1, — tko je sastavlja, 76 — 2
— ako nije obuhvaćen sporazu- — kada prestaje važiti, 76 — 3
mom, 117/11, III — 2, 3 Bruto vrijednost ostavine, 33 •— 1

Civilna dioba nasljedstva, 150 — 1

Čekalac — mjesna nadležnost suda, 161 — 2;

— pravni položaj čekaoca, 88 — 5 167 — 2, 3
Četvrti nasljedni red — kod diplomatsko konzularnih.
— pradjedovi i prababe, 20 — 2; 21 predstavnika, 75 — 1, 2, 3
— 1, 2, 3 — kod zapovjednika broda, 76 — 2,.
— nasljednici iz vanbračnog odnosa,
21 — 3 — ovisnost o volji ostavioca, 72 — 1,.
— isključenje prava predstavljanja, 3; 165 — 1, 2
21 — 2
Činjenice, sporne — predaja sudu od strane ostavioca,,
— upućivanje na parnicu, 223 — 1, 72 — 1, 3
2, 5; 225 — 1, 2 — uzimanje natrag od suda, vra-
čuvanje oporuke ćanje ostaviocu, 168 — 1, 3
— vraćanje putem punomoćnika,,
— sudske, 72 — 1, 2, 3; 165 — 1, 2
168 — 2
— vlastoručne i pismene, 72 — 1,
2, 3 Čuvanje ostavine
— povjeravanje oporuke sudu — po izvršiocu oporuke, 102 — 2, 3>
— vlastoručne i pismene pred — po upravitelju nasljedstva, 204 —
svjedocima, 167 — 1, 2 1
— konzularne oporuke, 167 — — po privremenom čuvaru, 204 —
1, 2 2, 1
— isprave o usmenoj oporuci, — mjere za očuvanje ostavine,.
72 — 2, 3; 169 — 1, 2 204 — 1, 5, 6

Dar, darovanje — redoslijed umanjenja i vraćanja,.

— što se smatra darom, 34 — 1, 2, 4; 40 — 1, 2
51 — 6 — red vraćanja darova, 43 — 1, 2,,
— kako se određuje vrijednost dara, 3, 4, 5
35 — 1, 2, 3; 57 — 1, 2, 3, 4 — tko može tražiti vraćanje dara,
— kad se dar sastoji u osiguranju,
36, 58 — 1, 2 45 — 1, 2, 3; 44 — 5
— vraćanje dara zbog povreda nuž- — rok u kome se može tražiti vra-
nog dijela, 39 — 1 ćanje, 46 — 3

782
 — položaj daroprimca kad vraća
dar, 44 — 2, 3, 4
— uračunavanje dara u naslj. dio,
51 — 1, 3
— kad se dar ne uračunava u
nasljedni dio, 51 — 4, 5
— pravo daroprimca na vraćanje
dara u ostavinu, 56 — 1
— troškovi uzdržavanja nasljed-
nika, 59 — 2, 3, 4
— uobičajeni manji darovi, 60
— 2
— tko može zahtijevati uraču-
navanje, 63 — 1, 2
~r kad se ustupljena imovina sma-
tra kđo dar, 115
Daroprimac
— položaj kod vraćanja dara, 44 —
2, 3, 4; 56 — 2, 3
Definitivni nasljednik, 138 — 8
Deliberacioni rok, 138 — 1, 2
Dioba nasljedstva
— pravo na diobu kad se stječe,
147 — 7, 9
— u slučaju uvjeta, 147 — 5
— ne može se tražiti u nevrijeme,
147 — 2
— način diobe, 147 — 6, 11
— u naravi (fizička), 150 — 1, 5
— unovčenjem (civilna), 150 —
1, 5
— dioba predmeta kućanstva, 151 —
1, 2
— pravo nasljednika koji su živje-
li i privređivali zajedno s ostavi-
ocem, 150 — 3, 4
— ostavljanje pojedine stvari odre-
đenim nasljednicima, 150 — 3, 4
— konkretizacija nužnog dijela,
147 — 3
— postupak diobe
— u toku ostavinske rasprave,
I
147 — 4, 6, 7
— nakon dovršene ostavinske
rasprave, 147 — 6
— u vanparničnom postupku, 150
2 — rješenja o nasljeđivanju nar. od-
— naknadno pronađene ostavi-
ne, 147 — 8
— pravo na diobu ne zastaruje,
147 — 6, 11
— upravljanje nasljedstvom prije
diobe, 148 — 2, 3, 4, 5
— prenos nasljednog dijela prije
diobe, 149 — 1, 2, 3, 4, 5, 6
— zaštita među nasljednicima posli-
je diobe, 152 — 2, 3, 4, 5, 7, 9
— kad nema jamstva 152 — 6
— kad nastaje jamstvo 153 — 2
— u čemu se sastoji jamstvo
153 — 3, 4, 5
Dijete, začeto
— zaštita nasljednog prava, 130 —
n/i
— staratelj narođenog djeteta, 215.
— 1, 2
Diplomatska oporuka
(v. konzularna oporuka)
Diplomatski predstavnik
(v. konzularni predstavnik)
Djeca, kad nasljeđuju
— bračna, 10 — 1, 3
— vanbračna, 23 — 1, 2, 4
— pozakonjena, 24 — 1, 2, 4, 5
— iz nepostojećeg i poništenog b r a -
ka, 24 — 3.
— usvojena, 25 — 1-6
— uvećanje nasljednog dijela, 12 —
3, 4
— pravo predstavljanja 11 — 1, 2,
3, 4
— nužni dio, 31 — 2, 3
— isključenje iz nužnog dijela^
47 — 1, 8
— lišenje nužnog dijela, 50 —
1, 4
Djedovi i babe, nasljeđivanje
(v. babe i djedovi)
Descenđenti, nasljeđivanje
(v. potomci)
Dokazi
— izvođenje dokaza, 178 — 3
— za donošenje odluka, 178 — 1
— za određivanje stranke koju tre-
ba uputiti na parnicu, 178 — 2
— upotreba dokaza izvedenih pred'
drugim sudovima i organima,
178 — 4
Dokazivanje
— uništene ili izgubljene oporuke,.
83 — 1, 2; 210 — 1, 4
Domicil
(v. prebivalište)
Dostavljanje
— rješenja o nasljeđivanju, 229 —
1, 2
— rješenja o legatu, 232 — 1, 2
boru, 227 — 6, 7
Doživotno uzdržavanje
(v. ugovor o doživotnom uzdrža-.
vanju)
Dragocjenosti
— čuvanje u sudu, 204 — 4
Drugi nasljedni red
— bračni drug ostavioca, 13 — 1,
2, 3
— kad sam nasljeđuje, 16
— roditelji ostavioca, 13 — 1; 14 —
1, 3; 15
— braća i sestre ostavioca i njihovi
potomci, 14 — 1, 2, 3; 15
783;
Država
— kao oporučni nasljednik, 130 — 2
— kad preuzima ostavinu, 8 — 2 —
Državljanstvo ostavioca (v. i sukob
zakona)
— mjerodavno za primjenu zakona
— jugoslav. državljanina, 155 —
1, 3
— stranog državljanina, 156 —
1, 6
— osoba bez državljanstva, 157
— 1, 2, 3
— gubitak državljanstva, 5 — 1
— utjecaj na valjanost oporuke,
159 — 3; 156 — 2
— osobe bez državljanstva, naslje-
đivanje, 157 — 1, 2; 159 — 3
— oporuka stranog državljanina,
159 — 1, 2
Dugovi ostaviočevi
— predstavljaju teret nasljedstva.
145 — 1
— odgovornost nasljednika za du-
gove
— zakonska obaveza, 145 — 3, 4
Falsificiranje oporuke
(v. nedostojnost za nasljeđivanje)
Fiđeikomisarna supstitucija, 85/111
— 4, 5; 243/1V
Forma oporuke
(v. oblik oporuke)
— uvjet za pravovaljanost oporuke,
67 — 1, 3, 4
Građanski parnični postupak
— primjena u ostav. postupku 174
. - 1,
Hipoteka
— na dijelovima ostavine, 150
5
784
— opseg odgovornosti, 145 — 2,
4
— način odgovornosti, 145 — 4
— solidarna odgovornost, 145 —
7
— odgovornost legatara za dugove,
145 — 5
— legatari ne odgovaraju, 98 —
1
— kad legatari odgovaraju, 98
— 1
— pravo nasljednika da uskrati is-
platu legata zbog dugova ostavi-
oca, 98 — 2
— u slučaju odricanja od nasljed-
stva, 145 — 6
— izdvojena imovina ne ulazi u os-
tavinu, 145 — 5
— izvršenje na nasljednikovoj imo-
vini, 145 — 8
— u slučaju predaje ostav. imovine
općini, 145 — 9
— odgovornost potomaka za dugo-
ve pretka koji je razdijelio imo-
vinu za života, 118 — 1, 2
— odgovornost davaoca uzdržavanja
za dugove primaoca uzdržavanja,
124 — 1
— poništaj oporuke zbog nedostat-
ka oblika, 82 — 1, 2, 3
— jugosl. državljanina načinjena u
inozemstvu, 158/1 — 1, 2, 5, 6, 7
— stranog državljanina, 158/11 — 3,
6, 7
(v. i sukob zakona)
Forum za raspravu ostavine
(v. nadležnost)
Gluhi i nijemi
— sastavljanje oporuke, 166 — 1
Hipotekarni dug
— preuzimanje, 118 — 1
Idealna kolacija, 33 —-5
Identifikacija
— nekretnina u ostav. postupku, 228
— II/3
Identitet — utvrđivanje
— oporučitelja, 163 — 1
— svjedoka oporuke, 163 — 2, 3;
169 — 4
— svjedoka identiteta 163 — 1, 2, 3
Imovina
— pojam, 2 — 4
— naknadno pronađena
— kad se raspoređuje, 235/1 —
I/l, 2, 3, 4
— ^Kad se provodi rasprava os-
tavine, 2SS/II, III — II/I, 2
Isključenje nužnih nasljednika iz
nasljedstva
— u čemu se sastoji, 47 — 1
— odredba oporučitelja o isključe-
nju, 47 — 2
— mimoilaženje nasljednika, 47 — 2
— uzroci (razlozi) isključenja
— zbog povrede zakonskih i
moralnih obaveza, 47 — 4
— zbog kriv. djela, 47 — 5, 6
— zbog nerada, 47 — 4
— način isključenja
— oporučnom odredbom, 48 —
1, 2
— navađanje razloga, 48 — 3, 4
— djelomično isključenje, 49 — 2
— posljedica isključenja, 49 — 1, 3
— opozivanje isključenja, 47 — 3;
48 — 4
— spor o opravdanosti isključenja,
48 — 5, 6
— rok za osporavanje isključenja,
48 — 6
Isprava o usmenoj oporuci
— sastavljanje, 80 — 1
— predaja sudu, 169 — 2
— čuvanje, 72 — 2, 3; 169 — 1, 2
Isprave važne
— čuvanje u sudu, 204 — 1, 2
Izdvajanje imovine iz ostavine
— u korist potomaka koji su priv-
ređivali zajedno s ostaviocem,
37 — 1, 2
— uvjeti za izdvajanje, 37 — 3
— opseg izdvajanja, 37 — 4
— zahtjev za izdvajanje, 37 — 5
— učinak izdvajanja, 37 — 6
— vrijeme izdvajanja, 37 — 7
— predmeta kućanstva
— predstavlja prethodni legat,
(zakonski prelegat), 38 — 1 •
50 Zakon o nasljeđivanju s komentarom
— pravni karakter izdvajanja,
38 — 1, 3, 4
— u čiju korist se vrši, 38 —
2, 7
— odgovornost za dugove osta-
vioca, 38 — 4
— kućanstvo, pojam, 38 — 5
— postupak izdvajanja, 38 — 8,
12
— zastara prava na izdvajanje,
38 — 9
— ostaviočeva raspolaganja
predmetima kućanstva, 38 —
10
(v- oporuka)
Izjava
— o odricanju od nasljedstva
— sadržaj, 136 — 2, 3, 8
— oblik, 221 — 1, 2, 3
— o primanju nasljedstva
— značaj, 136 — 1
— oblik, 221 — 1, 2, 3
— o odricanju od prava na legat,
96 — 3; 136 — 10; 221 — 1, 2, 3
— poništenje nasljedničke izjave,
141 — 1, 5, 8, 9
Izračunavanje nužnog i raspoloživog
dijela ostavine
— obračunska vrijednost ostavine,
33 — 1
— ostavinska aktiva, 33 — 2
— ostavinska pasiva, 33 — 3
— čista vrijednost ostavine, 33 — 4
— priračunavanje vrijednosti daro-
va, 33 — 5, 6, 8
— kad se darovi ne uzimaju u ob-
zir, 33 — 7
— što se smatra darom, 34 — 1, 2, 4
— što se ne smatra darom, 34 — 3
— vrijednost dara, 35 — 1, 2
—• u novcu, 35 — 2
— u stranoj valuti, 35 — 3
— kad se dar sastoji u osigura-
nju, 36
Izručenje ostavine nasljednicima,
133 — 4
Izvještaj o smrti, 195 — 1, 2
Izvršenje legata
— direktnog (neposrednog). 92 — 2,
5
— indirektnog (posrednog), 92 — 1,
3, 4, 5, 6
Izvršilac oporuke
— određivanje izvršioca, 101 — 1;
102 — 1
— funkcija izvršioca oporuke. 101
— 1
785
 tko može biti odrađen za izvrši-
oca oporuke, 101 — 2
• pravo da ne prihvati dužnost,
101 — 3
pravo da zahtijeva raspravljanje
ostavine, 101 — 3
ne može se postaviti druga oso-
ba, 101 — 4
• dužnosti izvršioca oporuke, 102
— 2
Jamstvo nakon diobe, 152 — 1, 2, 8,
9 — 7
— da su stvari doista pripadale os-
taviocu, 152 — 3
— za oduzimanje stvari po jačem
pravu, 152 — 4, 6
— za skrivene nedostatke, 152 — 5
Kađucitet (ostavina bez nasljedni-
ka), 8 — 1, 2
— ako se ne zna da li ima nasljed-
nika, 133 — 1, 2, 3
— predaja ostavine nar. odboru op-
ćine, 233 — 1, 2, 3
Kolači ja (uračunavanje u naslj. dio)
— idealna, 33 — 5
— realna, 51 — 5, 6, 8; 52 — 1, 2
Kolaterali
(v. pobočni srodnici)
Legat
pojam, 86 — 2; 91 — 1; 100 — 2
vrste legata, 91 — 2/a, b, 3
— prelegat, 38 — 4
— privilegirani legat, 41 — 4
— sublegat, 91 — 4
određivanje uvje,ta i rokova, 91
— 3
predmet legata, 91 — 5
— stvari nasljednika, 91 — 5
— potraživanje oporučitelja, 91
5/a, b; 99 — 2/c
pretpostavke za valjanost legata
— sposobnost oporučitelja, 91 —
6/a
— sposobnost legatara 91 — 6/c
— dostojnost legatara 91 — 6/c
786
— isplata dugova i legata, 102
— 3
— više izvršilaca, 102 — 4
— polaganje računa, 103 — 2, 3, 4
— pravo izvršioca na naknadu troš-
kova i nagrade za rad, 103 — 2,
3, 4
— opozivanje izvršioca, 104 — 1, 2;
101 — 4
— za naplativost potraživanja, 152
Javni poredak, 160 — 1, 2
Jezik
— kod sastavljanja oporuke
— gluhonijeme osobe, 166 — 1
— osobe koja ne zna službeni
jezik, 166 — 2
Kolizijska pravila, 156 — 1, 3
(v. sukob zakona),
Konzularni predstavnik
— dostavljanje oglasa za prijavlji-
vanje domaćih osoba na ostavinu
stranog državljanina, 239 — 1, 2,
4, 5
— predaja pokretne ostavine stra-
nog državljanina, 240 — 1, 2
— obavijest o prijelazu nadležnosti
na jugosl. sud, 241 — 1, 2, 3
Konzularna oporuka, 75 — 1, 2, 3
— stjecanje prava na legat, 91 — 7;
100 — 1
— supstitucija kod legata, 91 — 7
— transmisija prava na legat, 91 —
7
— stjecanje vlasništva legiranih
stvari, 91 — 8
— odluka o pravu na legat, 91 — 9'
— utvrđivanje prava na legat, 92 —
4
— isplata dugova prije legata, 93 —
1, 2
— umanjenje legata i tereta, 94 —
1, 3, 5
— uračunavanje u nasljedni dio,
52 — 1, 2
 — kad se ne uračunava u na-
sljedni dio, 52 — 3; 53 — 1, 2
— kako se vrši uračunavanje,
53 — 1, 2, 3, 4, 5
— tko može tražiti uračunava-
nje legata u naslj. dio, 63 —
1, 2
- uskrata izvršenja legata, 94 — 2,
- umanjenje prioritetnog legata,
94 — 4
- ispunjenje legata kad dužnik le-
gat ne naslijedi, 95 — 1, 2, 3
- utrnuće prava na legat, 96 — 1
— zbog smrti legatara, 96 — 2
— zbog odricanja legatara, 96
— 3; 136 — 10
— zbog nedostojnosti legatara,
96 — 4
— zbog isključenja legatara, 96
— 5
— kome ostaje predmet legata,
96 — 6
• prestanak legata
— iz objektivnih razloga, 97 —
1 Ijšenje nužnog dijela u korist po-
— određene stvari, 97 — 2 —
— zbog slučajne propasti- stvari,
97 — 3
— uzdržavanja, 97 — 4
odgovornost legatara za dugove
oporučitelja, 98 — 1
kako se prosuđuje vrijednost le-
gata, 98 — 3
legat ostavljen vjerovniku osta-
vioea, 99 — 1
zastara legata
— kad nastaje zastara, 100 — 2,
7, 9
Maloljetnici
— zaštita naslj. prava, 177 — 1, 2
Materijalna pravomoćnost
— rješenja o nasljeđivanju, 234 —
1, 2; 242 — 2
Matičar
— dužnost sastavljanja smrtovnice,
193 — 1, 3
— pribavljanje podataka za smrtov-
nicu, 194 — 1
— koje podatke unosi u smrtovnicu,
196 — 3, 4
— kad vrši popis i procjenu osta-
vine
— prilikom sastavljanja smr-
tovnice, 197 — 1
— po odluci suda, 197 — 2, 3
— vrijeme zastarijevanja, 100
- 3, 9
— kad legatar saznaje za pri-
palo mu pravo, 100 — 4
— kad legatar stječe ovlaštenje
da može zahtijevati ispunje-
nje, 100 — 5
— utvrđivanje prava na legat,
100 — 6
— prekid zastarijevanja, 100 —
7
— pribavljanje izvršnog naslo-
va, 100 — 8
Legatar
— pojam, 91 — 1, 6
— kad odgovara za dugove ostavio-
ca, 98 — 1
— naplaćuje se poslije vjerovnika,
93 — 1, 2
— ako je ujedno i vjerovnik osta-
vioca, 99 — 1
— ako je nedostojan, 96 — 4
— može tražiti popis ostavine, 197
— 4
tomaka
— uzroci lišenja
— zbog prezaduženosti, 50 — 2
— zbog rasipništva, 50 — 3
— posljedice lišenja, 50 — 4
Lišenje života ostavioca
(v: nedostojnost za nasljeđivanje)
Loeus regit actum
— primjena kod oblika oporuke,
158 — 2
Loze (očeva, materina)
— nasljeđivanje, 19 — 1, 2, 3
— na zahtjev stranaka, 197 —
4, 5
Međunarodne ostavine, 155 — 1
Međunarodni ugovori (v. ugovori
međunarodni)
Međunarodno nasljedno pravo:
(v. sukob zakona)
Mjere
— za očuvanje i osiguranje ostavi-
ne, 204 — 1, 2, 3, 4, 5; 213 — 1,
2, 4
— za zaštitu domaćih nasljednika,
239 — 1, 2, 3, 4, 5
— za zadržavanje pokretne ostavine
stranaca, 240 — 1, 2, 3 •
— za osiguranje ostavine kad je
pravo nasljednika i legatara uv-
jetovano, 231 — 1, 2
787
— za očuvanje i upravljanje osta-
vine 138 — 4
Mjesna nadležnost
— ostavinskog suda, 191 — 1 -
Načela postupka
— postupanje po službenoj dužno-
sti, 175 — 1, 2
— prikupljanje dokaza po si. dužno-
sti, 178 — 4
— pismenost i usmenost, 176 — 3
— zaštita osoba koje nisu sposobne
da se same brinu o svojim po-
slovima, 177 — 1, 2
— primjena pravila par. postupka,
174 — 1, 2
Načelo reciprociteta u nasljeđiva-
nju, 5 — 1
Nadležnost za raspravu ostavine
— jugoslavenskog državljanina, 188
— 1
— za nepokretnu imovinu u ino-
zemstvu 188/11 — 3
— za pokretnu imovinu u ino-
zemstvu, 188/1 — 5
— za pokretnu imovinu u SAD,
188/1 — 6
— osoba sa više državljanstva, 188
— 4
— stranog državljanina
— za nepokretnu imovinu (fo-
rum rei sitae), 189/1 — 1
— za pokretnu imovinu u ino-
zemstvu, 189 — 2
— za pokretnu imovinu u našoj
zemlji, 189/11 — 3
— odredbe međunar. ugovora,
189 — 3
— primjena reciprociteta, 189/11
4 Naknadno pronađena oporuka
— vraćanje (renvoi) na domaći
sud, 189/11 — 5
•— prorogabilna nadležnost ju-
goslavenskog suda, 189 — 6
— poduzimanje mjera osigura-
nja, 189 — 7
— odredbe bilateralnih ugovora,
189 — 8
— primjena klauzule najvećeg
povlaštenja, 189 :— 8
— osoba bez državljanstva i nepo-
znatog državljanstva, 190
— poduzimanje mjera za zaštitu do-
maćih osoba, 189 — 7; 191 — 3;
239 — 2, 4, 5, 6, 7, 8
— zadržavanje ostavine, 240 — 2, 3
—• kad nadležnost prelazi sa inot-
zemnog na jugoslavenski sud, 241
— 1, 2, 3
788
— za poduzimanje radnji u postup-
ku, 191 — 2
— za poduzimanje mjera za zaštitu
domaćih nasljednika, 191 — 2
— mjesna nadležnost, 191 — 1
— stvarna nadležnost, 179 — 1; 184
— 1
— radnje obavljene po drugom
sudu, 179 — 3
— radnje koje obavlja sudac,
179 — 4; 180 — 1
— radnje koje obavlja sudski .
referent ili drugi službenik,
179 — 4; 180 — 2
— kad sudjeluje zapisničar, 179
— 4
— ispitivanje nadležnosti ostav. su-
da, 212 — 1, 2, 3; 192
nadležnost
— okružnog suda, 185 — 1, 4, 6
— suda za diobu nasljedstva,
147 — 6
Nagrada izvršiocu oporuke, 103 — 2
Naknada troškova, 186 — 1, 2, 4
Naknada zbog raskida ugovora o
doživotnom uzdržavanju, 125 — 11
Naknadno pronađena imovina
— raspoređivanje prema ranijem
rješenju o nasljeđivanju, 235/1-
-1/1, 2, 5
— važenje sporazuma o diobi, 235/1-
-1/3
•— ako se sastoji od poljoprivrednog
zemljišta, 235/I-I/4
— kad se raspravlja ostavina, 235/11
-II/l, 2
— raspravljanje pokretne ostavine,
235/II-II/2
— proglašenje oporuke, 236 —- 1, 2
— ostvarivanje prava u parnici, 236
— 3, 4
Nalog kod oporuke
— kad postoji, 88 — III/I
— ispunjenje naloga, 88 — III/2, 3
— privremene mjere za osiguranje,
88 — III/4
— razlika između naloga i uvjeta,
88 — III/5
— razlika između naloga i legata,
88 — III/6
— vrijeme ispunjenja, 88 — III/7
— tko je dužan ispuniti nalog, 88 —
HI/8
— nepostojeći nalog, 88 — III/9
Namještaj
— nasljeđivanje predmeta kućan-
stva, 38 — 1, 2, 6
Naredba posljednje volje — upravitelj nasljedstva, 148 — 5
(v. oporuka) — upis u zemlj. knjigama, 148 — 6
Narodni odbor — prestanak, 148 — 7, 10
•— nadležnost za sastavljanje smr- Nasljedno pravo
tovnice, 193 — 1, 2, 3
— nadležnost za popis i procjenu — pojam, 1 — 1
stvari, 201 — 1, 5 — jedinstvo nasljednog prava, 1 — 1
— dostavljanje popisa ostav. sudu, — stranog državljanina, 5 — 1, 2
202 — 1, 2 — potomaka ostaviočevih, 10 — 1, 2
— dostavljanje rješenja o nasljeđi- — bračnog druga
vanju, 227 — 6, 7; 229 — 2 — u prvom nasljednom redu,
— predaja ostavine 10 — 2
— kad se ne zna za nasljednike, — u drugom nasljednom redu,
133 — 1, 2, 3 13 — 2, 3
— kad nema nasljednika, 233 — — umanjenje nasljednog dijela,
1, 2, 3 12 — 1, 2, 3, 5, 6, 7
— kad sam nasljeđuje, 16
Nasciturus
— povećanje nasljednog dijela,
(v. dijete začeto) 28 — 1, 2, 3, 5
Nasljednik — gubitak nasljednog prava, 27
— zakonski, 9 — 1 — 1, 2, 3, 5, 6
— nužni, 30 — 1, 2, 3, 4 — nužni dio, 31 — 1, 2
— oporučni, 84 — 1, 2 — ostaviočevih roditelja
— nepoznat, 133 — 1
— u drugom nasljed. redu kad
— sposobnost za nasljeđivanje, 130 nema ostaviočevih potomaka,
— 1, 2, 3
13 — 1
— nedostojnost za nasljeđivanje, — ako je jedan roditelj u m r o
131 — I/l, 2, I I / l — 5 prije ostavioca, 14 — 1, 2
— kad može biti isključen 47 — 1,
— povećanje naslj. dijela, 29 —
2, 4, 5, 6, 7 . 1, 2, 3, 4, 6
— lišen je nužnog dijela, 50 — 1, 2,
— nužni dio, 31/11 — 2
3, 4
— nepoznata boravišta, pozivanje — braće i sestara ostaviočevih
oglasom, 219 — 1 — kad nasljeđuju, 14 — 1, 2
— odgovornost za dugove ostavio- — umanjenje nasljed. dijela u
čeve, 145 — 1, 2, 3, 4 korist bračnog druga, 28 —
— izjava o primanju i odricanju od — 2, 3, 4, 5
nasljedstva, 136 — 2, 3 — umanjenje nasljednog dijela
— poništaj nasljedničke izjave, u korist roditelja, 29/111 — 6
141 — 1, 2, 3, 4, 5 — pravo na nužni dio, 30/11,
— način davanja izjave, 221 — III — 3, 4
1, 2, .3 — veličina nužnog dijela, 31/11
— odnosi među sunasljednicima, — 2
147 — 1 — djedova i baba ostaviočevih i
— nasljed. zajednica, 148 — 1, 2 njihovih potomaka
— ustupanje nasljednog dijela, — kad nasljeđuju, 17/1
149 — 1, 2, 3, 4, 5, 6 —• veličina nasljednog dijela,
— jamstvo među sunasljednici- 17/11; 18, 19 — 1, 2, 3
ma, 152 — 1, 2-9 — pradjedova i prababa i njihovih
Nasljedni dio potomaka
— izračunavanje alikvotnih dijelo- — kad nasljeđuju, 20
va, 12 — 7 — veličina nasljednog dijela,
— povećanje nasljednog dijela, 28 20/11
— 1, 6; 29 — 1, 2, 3, 4, 5, 6 — način diobe među potomci-
— umanjenje nasljednog dijela, ma, 21 — 1, 2, 3
12 — 1, 2, 4, 5, 6, 7 — ostalih predaka, 22
— ustupanje nasljednog dijela, — vanbračne djece
139 — 3, 4; 149 — 1, 2, 3, 4, 5, 6 — p r e m a vanbračnom ocu, 23
Nasljeđnička zajednica — 2 (b)
— kada postoji, 147 — 1; 148 — 1, 2 — prema majci i njenim srod-
— pravni karakter, 148 — 1 nicima, 23 — 2 (a)
— način upravljanja i raspolaganja, — p r e m a srodnicima vanbrač-
148 — 3, 4 nog oca, 23 — 2 (c)

789
 — njihovih bračnih i vanbrač-
nih potomaka, 23 — 4, 5
— pozakonjene djece 24 — 1, 4, 5
— naknadno sklopljenim bra-
kom, 24 — 1
—- sudskom odlukom, 24 — 1
— prije stupanja na snagu OZB
i OZRD, 24 — 2
— usvojenika, 25 — 1
— ograničenje nasljednog pra-
va, 25 — 2
— njihovih potomaka, 25 — 5
— pretstanak nasljednog prava,
26 — 1, 2
— pravo na nužni dio, 30 — 1,
2 — osoba bez državljanstva i nepo-
— veličina nužnog dijela, 31 —
2 — stranih državljana, 156 — 1
— djeca iz nepostojećeg i poništenog
braka, 24 — 3
Nasljedni redovi, 9 — I I / l
— prvi nasljedni red, 10 — 1, 2
— drugi nasljedni red
— roditelji i bračni drug osta-
vioca, 13 — 1, 2, 3
— braća i sestre ostavioca,
14 — 1, 2, 3
— ako je umro jedan od rodi-
telja bez potomstva, 15
•— ako su umrla oba roditelja,
bez potomstva, 16
— treći nasljedni red
— djedovi i babe ostavioca, 17
— djedovi i babe iste loze, 18
— ako su djed i baba jedne lo-
ze umrli bez potomstva, 19
1, 2, 3
— četvrti nasljedni red
— pradjedovi i prababe, 20, 21
— 1, 2, 3
— ostali nasljedni redovi, 22
Nasljednopravni ugovori
— ništavost ugovora o nasljeđiva-
nju, 108 — 1, 2, 3, 4
— ništavost ugovora o budućem na-
sljedstvu ili legatu, 109 — 1, 2, 3
-— ništavost ugovora o sadržaju
oporuke, 110
— v. ugovor o doživotnom uzdrža-
vanju
— v. ustupanje i raspodjela imovi-
ne za života ' — lišenje života ostavioca, 131
Nasljedstvo
— kad se otvara
— uslijed smrti osobe, 128 —• 1,
2, 3, 4
— uslijed proglašenja umrlim,
129 — 1, 2
— temelji pozivanja na nasljedstvo,
6 — 1, 2
— odricanje od nasljedstva, 136 —
2, 3, 4, 5
790
— dioba nasljedstva, 147 — 1, 2, 3,
5, 6
— način diobe, 150 — 1, 3
— postupak za diobu, 150 — 2,
4, 5
— ugovor o budućem nasljedstvu,
109 — 1, 2, 3
Nasljeđivanje
— pojam, 1 — 2
— temelji nasljeđivanja, 6 — 1, 2
— ravnopravnost u nasljeđivanju,
4
— sposobnost za nasljeđivanje, 130
— I/l, 2, 5, HI/1, 2
— nedostojnost za nasljeđivanje, 131
— I/l, 2, II/l, 5
znatog državljanstva, 157 — 1, 2, 3
— članova seljačkih radnih zadru-
ga, 2 — 6
— poljoprivrednog zemljišta, 2 — 7;
3 — 1, 2; 153 — I/a, 3, I I / l ; 227
— 1, 2, 3
— članova kućnih zadruga, 2 — 8;
154 — 3
— građevinskog zemljišta, 2 — 9
— prava korištenja, 2 — 9
— stambenih zgrada, 2 — 9; 227 —
7
— poslovnih prostorija, 2 — 10
— predmeta domaćinstva, 38 — 1,
2, 3, 4, 7
— agrarnog zemljišta, 246 — 1
— autorskog prava, 246 — 2
— svote osiguranja, 246 •— 3
Nedostaci
— kod stvari nakon diobe, jamstvo,
— u volji ostavioca, 65 — 1; 66 — 1
— oblika oporuke, 82 — 1
Nedostojnost za nasljeđivanje
— kad postoji, 4 — 3; 131 — I/l
— apsolutna nedostojnost, 131 —
1/2 (a)
— relativna nedostojnost, 131 •— 1/2
(b)
•— posljedice nedostojnosti, 131 —•
1/3
— razlozi nedostojnosti
— II/l
— sprečavanje oporuci tel ja u
izvršavanju posljednje volje,
131 — II/2; 65 — 8
— krivotvorenje posljednje vo-
lje, 131 — II/3
— uskrata uzdržavanja i nužne
pomoći ostaviocu, 131 — H/4
— bjekstvo u inozemstvo, 131 —
H/5
— prestanak nedostojnosti
— uslijed oproštaja, 131 — I I I ;
132 — 2
— nedostojnost ne škodi potom-
cima, 132 — 1
— sud pazi na nedostojnost po služ-
benoj dužnosti, 132 — 3
— utvrđenje nedostojnosti, 132 — 4
— nedostojnost legatara, 96 — 4
Nevaljanost oporuke, 64 — 8
Ništavost oporuke 64/11 — 8
— djelomična ništavost, 65 — 8
— potpuna ništavost, 65 — 9
— kod oporuka sastavljenih prije
ZN, 65 — 10
— nedostaci u volji oporučitelja
— nesuglasnost svjesna i ne-
svjesna, 65 — 2
— prijetnja, 65 — 3
— prinuda (sila), 65 — 4
— zabluda, 65 — 5
— prijevara, 65 — 6
— zabluda u motivu, 65 — 7
— utjecaj treće osobe, 65 — 8
Novi nasljednik
— pravo na parnicu, 237 — 1
— nasciturus za koga se nije znalo.
237 — 2
— osobe koje nisu sudjelovale u ost.
raspravi, 237 •— 3
— karakter tužbenog zahtjeva, 237
4 — što se smatra darom, 34 —
Nužna pomoć, neukazivanje ostavi-
ocu (v. nedostojnost za nasljeđi-
vanje), 131 — II/4
Nužni nasljednici -,
— tko su, krug nužnih nasljednika,
30 — 1 — 5
— uvjeti za stjecanje prava na nuž-
ni dio, 30 — 1, 2, 3
— kod vanbračnog srodstva, 30 — 4
— razlozi isključenja iz nasljedstva,
47 — 4, 5, 6, 7, 8
— uvjeti za isključenje, 48 — 1, 2, 3
— posljedice isključenja, 49 — 1,
2, 3
— odgovornost za ostaviočeve du-
gove, 32 — 4, 6
— kad stječu nasljedstvo, 3 2 — 5
Nužni dio
— pojam, 31 — 1
— bračnog druga, 31 — 2
— potomaka umrlog, 31 — 2
— usvojenika i njihovih potomaka,
31 — 2; 25 — 6
— veličina nužnog dijela 31 — 1, 2
— nasljednika drugog nasljed-
nog reda, 31 — 2
— roditelji ostavioca, 31 — 2
— braće i sestara umrlog, 31 —
2 tražiti vraćanje, 44 — 5
— povećanje, umanjenje i gu-
bitak nužnog dijela, 31 — 2
— potomaka nužnog nasljedni-
ka, 31 — 3
je alikvotni dio ostavine, 32 — 1
u određenim stvarima, 32 — 1
određen u novcu, 32 — 2, 3
nedostojnost za nasljeđivanje
nužnog nasljednika, 31 — 3; 131
— I I / l , 2, 3, 4, 5
isključenje iz nasljedstva nuž-
nog nasljednika, 31 — 3; 47 — 4,
5, 6, 7, 8
odricanje od nužnog dijela, 31 —
3, 4
konkretizacija od s t r a n e ostavio-
ca, 147 — 3
zahtjev za određivanje nužnog
dijela, 3 1 — 4
priraštaj, 31 — 5
izračunavanje nužnog dijela
— izračunavanje iz čiste ostavi-
vine, 32 — 7
— nužnog i raspoloživog dijela,
33 — 1
— obračunska vrijednost osta-
vine, 33 — 1, 2
— ostavinska aktiva, 33 — 2
—• ostavinska pasiva, 33 — 3
— priračunavanje darova, 33 —
5, 7, 8
I 4.
— određivanje vrijednosti dara,
35 — 1, 2, 3
— dar koji se sastoji u osigura-
nju, 36
lišenje nužnog dijela u korist po-
tomaka, 50 — 1, 4
— zbog prezaduženosti, 50 — 2
— zbog rasipništva, 50 — 3
povreda nužnog dijela
— oporučnim i besplatnim ras-
polaganjima, 39 — 1
— kad postoji povreda nužnog
dijela, 39 — 3, 4, 5
nadopuna nužnog dijela
— redoslijed nadopune, 39 — 2;
40 — 1
— umanjenje oporučnih raspo-
laganja 40 — 1; 41 — 1, 3;
— umanjenje legata, 41 — 2; 42'
— 1, 2, 3
— vraćanje darova, 40 — 2; 43
— 1, 2, 3; 46 — 2
— položaj daroprimca, 44 — 2,
3, 4
— obaveze daroprimca, 44 —
1, 2
— kad nužni nasljednik može
791
 zahtjev za umanjenje raspolaga-
nja i vraćanja darova, 45 — 1, 2
odgovornost za nadopunu nuž.
dijela
— oporučnih nasljednika, 45 —
3 •— tužba za nadopunu, 45 •— 8,
— zakonskih nasljednika, 45 —
3 — zastara tužbe, 46 — 1, 3
Obaveza jamstva među nasljednici-
ma
— posljedica prestanka nasljedničke
zajednice, 152 — 1
— nastaje po sili zakona, 153 — 2
— kad postoji jamstvo, 153 — 2/a,
b, c
— u čemu se sastoji, 153 — 3
— zbog oduzimanja stvari od strane
treće osobe, 153 — 4
— za skrivene nedostatke, 153 — 5
— kad nema jamstva, 153 — 6
Obaveze kao predmet nasljeđivanja,
2 — 4
Obavještavanje
— suda ostaviočevog prebivališta o
sastavljenoj oporuci, 172
— izvršioca oporuke, 214 — 1
— zainteresiranih osoba o ročištu
218 — 2, 3
Oblici oporuke
(v. oporuka)
Oblik sudskih odluka, 182 — 2, 3
Obnova postupka
(v. ponavljanje postupka)
Obustava ostavinskog postupka, 216
— 2, 3, 4
Ocjena nadležnosti, 192; 212 — 2
Očinstvo
— učinak utvrđenja očinstva, 23 —
6; 244 — 1, 2
Odgovornost
— nasljednika za ostaviočeve dugo-
ve
(v. dugovi ostaviočevi)
— legatara za ostaviočeve dugove
(v. legatar)
— potomaka za ustupiočeve dugove,
118 — 1, 2
— davaoca uzdržavanja za dugove
primaoca uzdržavanja, 124 — 1
— nasljednika za nedostatke nakon
diobe, 152 — 2
Odluke u ostavinskom postupku
— tko ih donosi, 179 — 4
— oblik odluka, 182 — 1, 2
— sadržaj odluka, 182 — 2; 228
— obrazloženje, 182 — 3
— potpisivanje, 182 — 4
792
— ostvarivanje prava za nadopunu
— u ostavinskom postupku 45
— 4, 5, 6, 10; 46 — 1
— u parnici, 45 — 6, 7, 8; 46
— 1
9
— pobijanje žalbom, 183 — I/l, 2, 3
— pobijanje revizijom, 185 — 1, 2, 3
Odnosi među sunasljeđnicima
— pravo na diobu, 147 — 2, 5, 7, 8
— nasljednička zajednica, 148 — 1, 2
— ustupanje nasljednog dijela, 149
— 2, 3, 4, 5, 6
— jamstvo za nedostatke stvari,
152 — 2, 3
Odricanje od nasljedstva
— pravi značaj, 136 — 2
— saopćenje ostavinskom sudu, 136
— 3
— tko može dati izjavu o odricanju,
136 — 4
— preko punomoćnika, 136 — 4
— retroaktivno djelovanje, 136 — 5
— sadržaj i opseg odricanja, 136 —
6, 7
— izjava o odricanju, 136 — 8; 221
— 1
— nasljeđivanje slobodnog dijela
ostavine, 136 — 9; 142 — 1; 143
2
— odricanje od prava na legat, 1'36
— 10
— ne može biti djelomično ili pod
uvjetom, 139 — 1
— u korist određenog nasljednika,
139 — 2, 3
Odricanje od nasljedstva koje nije
otvoreno
— pismeni sporazum pretka i po-
tomka, 140 — 1, 2
— sadržaj sporazuma o odricanju,
140 — 3, 4
— ne može biti djelomično ni pod
uvjetom, 140 — 4
— učinak sporazuma 140 — 6
— ovjera od strane suca, 140 — 5
— poništenje sporazuma, 140 — 2
— poništaj izjave o odricanju, 141
Q
Odvajanje ostavine, 146 — 1, 2, 4;
217 — 1, 2, 3
— staratelj odvojene ostavine, 146
— 3
— prodaja predmeta odvojene osta-
vine, 146 — 5
Oglas — izdavanje
—• kad su nasljednici nepoznati, 133
— 1, 2, 3; 219 — 1, 4
— kad je boravište nasljednika ne-
poznato, 219 — 2, 3
— kad se posumnja da ima još na-
sljednika, 220
— kad je za ostavinsku raspravu
nadležan inozemni organ, 241 —
1, 2, 3
— pozivanje vjerovnika na prijavu
potraživanja prema stranim osta-
vinama, 239 — 1, 2, 3, 4
Okružni sud
— nadležnost, 184 — 5, 6, 7
Oporučno nasljeđivanje, 6 — 1
Oporučni nasljednik
— određivanje nasljednika oporu-
kom, 84 — 1, 2; 89 — 2
— kad može tražiti umanjenje le-
gata i tereta, 42 — 1, 3; 94 — 2,
3, 5
Oporuka
— definicija i elementi, 64 — 2
— pravovaljanost oporuke
— materijalne pretpostavke, 64
— 3 (a, b)
— formalne pretpostavke, 64 —
3 161 — 1
— sposobnost za sastavljanje
oporuke, 64 — 3
— oblik oporuke, 67 — 1
— privatna oporuka, 67 — 2
— javna oporuka, 67 — 2
— redovna oporuka, 6.7 — 2
— izvanredna oporuka, 67 — 2
— zajednička oporuka, 67 — 3
— sastavljena u inozemstvu, ili
u zemlji po stranim držav-
ljanima, 67 — 5
— oporučitelja koji je nijem-
gluhonijem, 166 — 1
— oporučitelja koji ne zna služ-
beni jezik, 166 — 1, 2 ' dokazivanje uništene, izgubljene
— vlastoručna (holografska), 68
— 1
— pismena pred svjedocima
(alografska), 69 — 1
— sudska, 70 — 1
— sudska pred svjedocima, 71
— 1
— konzularna oporuka, 75 — 1
— sastavljena na jugosl. brodu,
76 — 1, 2, 3
— vojnička, 77 — 1, 2, 3
— usmena, 78 — 1, 2, 3, 4, 5
— predaja oporuke sudu na čuva-
nje, 72 — 1, 2, 3
— svjedoci oporuke, 163 — 1, 2; 166
— 1, 2; 69 — 1, 6; 78 — 4
— sposobnost svjedoka, 73 — 1,
2 svrhe, 87 — 1
— apsolutna nesposobnost, 73
— 2
— relativna nesposobnost, 73 —
2
— konzularne i vojničke, 73 — 3
svjedoci usmene oporuke, 79
— nesposobnost svjedoka, 79
— dužnosti svjedoka usm. opo-
ruke, 80 — 1
— isprava o usmenoj oporuci,
80 — 1
ništavost oporuke zbog nedostat-
ka u volji oporučitelja, 65 — 1, 2
— prijetnja, 65 — 3
— prinuda (sila), 65 — 4
— zabluda, 65 — 5
— prevara, 65 — 6
— rokovi za traženje ponište-
nja, 66 — 3
— sporovi radi poništenja. 66 —
4, 5, 6
— zastara zahtjeva, 66 — 7
poništenje zbog nedostatka obli-
ka, 82 — 1, 2, 4
— rokovi za traženje poništaja,
82 — 3
— karakter tužbe za poništaj,
82 — 4
sastavljanje sudske oporuke,
— nadležnost suda, 161 — 2, 3
— radnje suda, 162 — 1, 2, 3
— utvrđivanje identiteta, 163 —
1, 2, 3
— sastavljena od više listova,
164 — 1, 2
— čuvanje oporuke, 165 — 1, 2
— oporučitelja koji ne zna
služb. jezik ili je nijem, 166
— 1, 2
— povjeravanje oporuke sudu
na čuvanje, 167 — 1, 2, 3
— vraćanje oporuke oporučite-
lju, 168 — 1, 2, 3
ili nestale oporuke, 83 — 1
— kad se može dokazivati, 83 —
2
— rekonstrukcija oporuke, 83
2
sadržaj oporuke
— određivanje nasljednika, 84
— 1, 4
— nemoralni i nedopušteni, 84
— 3
— supstitucija obična, 85 — 1,
2, 3
— fideikomisarna supstitucija,
85 — 4
— ostavljanje zapisa (legata), 86
— 1
— raspolaganje u dopuštene
793
 — osnivanje zadužbine, 87 — 1,
2 (v. narodni odbor)
— opoziv oporuke
— način opozivanja, 105 — 1
(a-c)
— pred sudom, 170 — 1, 2, 3
— izvan suda, 171
— postavljanjem uvjeta, 105 —
2 — postavljanje privremenog čuvara
— opozivanje opoziva oporuke,
105 — 2
— potpuno (u cjelini), 105 — 3
— djelomično, 105 — 3
— uništenje oporuke po oporu-
čitelju, 105 — 4; 106 — 2
— važenje odredaba ranije opo-
ruke, 106 — 1
— izričitom izjavom oporučite-
lja, 106 — 1
— prećutno, 106 — 1
— kasnijim raspolaganjima, 107
— 1, 2 .
— proglašenje oporuke
—• vrijeme proglašenja, 207 — 2
— tko vrši proglašenje, 207 — 3
— postupak proglašenja pisme-
ne oporuke, 207 — 4
— proglašenje uz pomoć sud. tu-
mača, 207 — 4
— ako je više oporuka, 207 — 5
— svjedoci proglašenja, 207 —
6; 208 — 3
— zapisnik proglašenja, 207 — 6
— podaci o svjedocima progla-
šenja, 208 — 3
— potpisivanje zapisnika, 208
—5
— potvrda proglašenja, 208 — 5
— zapisnik o saslušanju svje-
doka, 209 — 2
— usmene, 209 — 3, 4
— nestale ili uništene, 210 — 1,
2, 3
— dostava i čuvanje isprava o
proglašenju oporuke, 211 —
1, 2
— izvršioci oporuke, 101 — 1, 2, 3
— određivanje izvršioca i funk-
cije, 102 — 1, 2, 3
•— polaganje računa i nagrade,
103 — 1, 2, 3
— pozivanje na ostavinsku
raspravu, 214 — 1, 2
Opoziv, 104 — 1, 2
— sporazuma o ustupanju i raspo-
djeli imovine za života, 120 —
1, 2, 3, 4
— sudske odluke povodom žalbe,
184 — 2, 3, 4
Oproštaj
(v. nedostojnost za nasljeđivanje)
794
Općina
Orđre public
(v. javni poredak)
Osiguranje ostavine
— upravljanje ostavinom od strane
nasljednika, 204 — 1
ostavine, 204 — 2, 3, 5
— obavještavanje ost. suda o podu-
zatim mjerama osiguranja, 204
— 6
— postavljanje staratelja ostavine,
205
— mjere ostavinskog suda, 213 —
1, 2
— po služb. dužnosti, 231 — 1, 3
— na inicijativu nasljednika,
213 — 3; 231 — 1
— privremene mjere, 213 — 2
Osigurana svota, nasljeđivanje
(v. svota osiguranja)
Osnovi nasljeđivanja
— zakon i oporuka, 6 — i
— ugovori o nasljeđivanju, 6 — 2
— ugovori koji se ne smatraju os-
novom za nasljeđivanje, 6 — 3, 4
Osobe bez državljanstva
— nasljedno pravo, 5 •— 5
— nasljeđivanje, 157 — 1, 2; 155 — 3
Ostavina
— pojam 1 — 2; 2 —• 1
— bez nasljednika, 8 — 1, 2
— utvrđivanje vrijednosti ostavine
33 — 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8
— izdvajanje imovine iz ostavine
— u korist osoba koje su zajed-
nički privređivali sa ostavio-
cem, 37 — 1, 2, 3, 4
— predmeta domaćinstva, 38 —
1, 2, 3, 4
— bez nasljednika, postaje općena-
rodna imovina, 8 — 2
— kad su nasljednici nepoznati, 133
- 1, 2
— pozivanje nasljednika ogla-
som, 219 — 1, 2, 3
— predaja nar. odboru, 233 — 1,
2, 3
Ostavinski postupak
— pojam i sadržaj, 173 — 1
— obustava, 173 — 2, 3
— kod naknadno pronađene imovi-
ne, 173 — 3
— pokretanje po služb. dužnosti,
173 — 5; 174 — 1; 175 — 1, 2, 3
— primjena pravila parn. postupka,
174 — 1
— vanparnični karakter postupka,
174 — 2, 3
— prekid rasprave, 176 — 3; 174 —
3; 176 — 3
— djelatnost ostav. suda, 173 — 4,
5; 175 — 3, 4; 176 — 1, 2, 3, 4;
177 — 1, 2
— uloga stranaka, 175 — 2
— pokretanje postupka na temelju
smrtovnice, 175 — 3, 4
— zloupotreba prava, zabrana, 176
i — utvrđivanje momenta smrti 128
— upozoravanje na pravo stranaka,
176 — 2 i — proglašenje osobe umrlom, 128
— odlučivanje o pravu stranaka,
176 — 4
— osobe koje se ne mogu same o
sebi brinuti, 177 — 1, 2
— dokazi za donošenje odluke, 178
— 1
— sastavljanje zapisnika, 181 — 1,
3, 4, 5
— potpisivanje zapisnika, 181 — 4
— sastavljanje bilješke, 181 — 2, 6
— troškovi postupka, 186 — 1, 2
Ostavinska rasprava
— pretpostavke za ostav. raspravu,
173 — 2
— kad se provodi, 173 — 2
— ako nema nasljednika 173 — 2
— ako u ostav. ima nepokretne imo-
vine, 173 — 1, 2
— ako se ostavina sastoji samo od
pokretne imovine, 173 — 2; 175
• — 1, 2
Parnični postupak, primjena propi-
sa, 174 — 1, 2, 3
Pismena oporuka pred svjedocima,
69 — 1
Pobočni srodnici, kad nasljeđuju,
14 — 1, 2, 3; 15; 18; 19
Poklon
(v. darovanje)
Pokretna ostavina
— raspravljanje, 216 — 3, 4
Pokućstvo,
—• nasljeđivanje, 38 — 1, 2, 3, 5
Polubraća i polusestre,
— kad nasljeđuju, 14 — 2
Poljoprivredno zemljište
— nasljeđivanje, postupak, 227 — 1
— utvrđivanje agrarnog maksimu-
ma, 227 — 1, 2
— pravo izbora, 227 — 3
— utvrđivanje zemljišta koje se
unosi u zemlj. fond, 227 — 4
— sporazum nasljednika o unošenju
zemljišta u zemlj. fond, 227 — 5
Otvaranje nasljedstva
— smrt osobe, 128 — I/l, 2
— postojanje imovine, 128 — I/l
— postojanje nasljednika, 128 — 1/2
— kad nastaje prelazak ostavine,
128 — 1/3
— fizička smrt osoba, 128 — 1/4
— dokazivanje smrti, 128 — 1/5
— 1/6,7
— n/i, 2
— učinak proglašenja, 128 —
II/3
— izmjena rješenja, 128 — H/4,
5
— otvaranje nasljedstva 129 —
1, 2
Ovjera
— sporazuma o ustupanju i raspo-
djeli imovine, 112 — 1 (b)
— ugovora o doživotnom uzdržava-
nju, 112 — 2
— ugovora o ustupanju naslj. dijela,
149 — 5
— punomoći za prijem oporuke,
168 — 2
— izjave o primanju ili odricanju
od nasljedstva, 221 — 2
— izjave o odricanju od nasljedstva
koje još nije otvoreno, 140 — 5
— dostavljanje rješ. o nasljed. nar.
odboru općine, 227 — 6
Ponavljanje postupka
— ostvarivanje prava u parnici-, 23f
— 1, 4
Poništaj nasljeđničke izjave
— opozivost naslj. izjave, 141 — 1, i
— zbog apsolutne ništavosti, 141 — 3
— zbog relativne ništavosti, 141 — 4
— postupak za utvrđenje ništavosti,
141 — 5
— pravo vjerovnika na pobijanje
nasljeđničke izjave, 141 — 6
— utjecaj na naknadno pronađenu
ostav. imovinu, 141 — 7
— kada se može tražiti, 141 — 8
— tko može tražiti poništaj, 141 — 9
— o odricanju od nasljedstva koje
nije otvoreno, 140 — 2
Porodične zadruge, nasljeđivanje
— kućne zadruge u Hrvatskoj, 154
— 1
795
— kućne zajednice u Crnoj Gori,
154 — 1
— kućne zadruge u Srbiji, 154 — 1
— poslije oslobođenja, 154 — 2, 3
Popis i procjena ostavine
— kad se vrši, 197 — 1
— po odluci suda, 197 — 2
— na zahtjev stranaka, 197 — 3
— prilikom sastavljanja smrtov-
nice, 197 — 4
— u povodu prigovora na raniji
popis i procjenu 197 — 5
— tko može zahtijevati, 197 — 3, 4
•— što obuhvata popis i procjena,
198 — 1, 2, 4
— kad se ostavina nalazi u rukama
drugih osoba, 198 — 5
— potraživanja i dugova ostavioče-
vih, 198 — 6
— način popisivanja ostavine
— pokretnih stvari, 199 — 1
— potraživanja, 199 — 1
— nepokretne imovine, 199 — 2
— procjena popisane ostavine
— utvrđivanje vrijednosti, 200
— tko vrši popis i procjenu
— službenik općine, 201 — 1
— sudski službenik, 201 — 2
— prisustvovanje svjedoka i vješta-
ka, 201 — 3
— prisustvovanje stranaka i drugih
osoba, 201 .— 4
— zapisnik o popisu i procjeni, 201
— 4
— ovlaštenja službenika koji vrši
popis, 201 — 5
— dostavljanje zapisnika o popisu i
procjeni, 202 — 1, 2
— postupak sa predmetima za koje
postoje posebni propisi, 203 — 1,
2
— prigovor na popis i procjenu, 222
— 1, 2
Posebni propisi o nasljeđivanju, 246
— 1, 2, 3
Posljednja volja '
(v. oporuka)
Postavljanje staratelja ostavini
(v. staratelj ostavine), 133 — 2
Postupak za raspravu ostavine
— predmet postupka, 173 — 1, 2, 3
— pokretanje postupka, 175 — 2, 4
•— tko se smatra strankom, 187
— nadležnost suda
— stvarna, 179 — 1, 2, 3, 4
— međunarodna, 188 — 1, 2, 3,
4, 5, 6
— za ostavinu stranog držav-
ljana, 189 — 1, 2, 3, 4, 5, 6;
190
— mjesna, 191 — 1, 2
— ocjena nadležnosti, 192
796
izvođenje dokaza, 178 — 3
tko poduzima radnje u postupku,
179 — 4; 180 — 1, 2, 3
oblik odluka ostav. suda, 182 —
1, 3, 4
pravni lijekovi
— koje se odluke mogu pobija-
ti žalbom, 183 — 1/2
— razlozi za pobijanje odluke,
183 — 1/3
/— tko može izjaviti žalbu, 183
7
1/4
1
— rokovi za podnošenje žalbe,
183 — II/l, 2
— učinak žalbe, 183 — IH/1
postupak po žalbi
— kome se podnosi žalba, 184
y
— ovlaštenja ostav. suda, 184 —
2, 3, 4, 7
— ovlaštenja okružnog suda,
184 — 5
— iznošenje novih činjenica i
dokaza, 184 — 6
revizija
— pojam, 185 — 1, 5
— kad je dopuštena, 185 — 2, 3
— postupak po reviziji, 185 —
4, 6
zahtjev za zaštitu zakonitosti, 185
7
primjena pravila parničnog po-
stupka, 174 — 1, 2, 3
troškovi postupka
— troškovi stranaka, 186 — 1
— zajednički troškovi, 186 — 2
— zahtjev za naknadu, 186 — 3
— odluka o troškovima, 186 — 4
prethodne radnje u postupku
— dostavljanje izvoda iz matič-
ne knjige umrlih, 193 — 3
— sastavljanje smrtovnice, 193
— 1; 194 — 1, 2; 195 — 1,
•— sadržaj smrtovnice, 196 — 2,
3, 4, 5
popis i procjena ostavine, 197 —
1, 2, 3, 4, 5, 6
— što obuhvata popis, 198 — 1,
2, 3, 4, 5
— način popisivanja, 199 — 1, 2
— procjena, 200
— tko vrši popis i procjenu, 201
— 1, 2, 3
— dostavljanje popisa i procje-
ne sudu, 202 — 1
postupak sa stvarima za koje po-
stoje posebni propisi, 203 — 1, 2
privremene mjere za čuvanje os-
tavine, 204 — 1, 2, 3
postavljanje staratelja ostavine,
205
— pozivanje izvršioca oporuke, 214
— 1, 2
—• postavljanje staratelja nerođenom
djetetu, 215 — 1, 2
— kad se ostavina ne raspravlja,
216 — 1, 2
— raspravljanje ostavine na zah-
tjev, 216 — 3, 4
•— prava nasljednika kad se osta-
vina ne raspravlja, 216 — 5
— odvajanje ostavine od imovine
nasljednika, 217 — 1, 2, 3; 146 —
2, 3, 4
— pozivanje na ročište, 218 — 1, 2,
4, 5
— pozivanje oglasom, 219 — 1, 2, 3,
4, 5
— ročište za ostavinsku raspravu,
220 — 2, 3
— upućivanje na parnicu ili na po-
stupak pred upravnim organima
— zbog spora o činjenicama,
223 — 1, 2, 5, 6
— zbog spora o pravu na legat,
224 — 1
— zbog spora o primjeni prava
ili o činjenicama, 225 — 1, 2
— koja se stranka upućuje na
parnicu, 226 — 1, 2, 3, 4
— kad se postupak prekida, 223
— 1: 224 — 1; 225 — 1, 2;
226 — 3
Potonji nasljednik
(v. fideikomisarna supstitucija)
Povećanje nasljednog dijela
— bračnog druga, 28 — 1, 2, 3, 4,
5, 6
— roditelja, 29 — 1, 2, 3, 5
— uslijed priraštaja
— po odredbi oporučitelja, 142
— 1
— kad nema odredbe ostavioca,
142 — 2
— kod odricanja oporučnog na-
sljednika, 142 — 3
— ako oporučni nasljednik um-
re, 142 — 4
— ako je oporučni nasljednik
nedostojan, 142 — 5
— ako se; zakonski nasljednik
odrekao, 143 — 1, 2
Povjeravanje oporuke sudu na ču-
vanje
(v. čuvanje oporuke)
Povreda nužnog dijela
(v. nužni dio)
Pozakonjena djeca
(v. djeca)
Pozivanje oglasom
— kad su nasljednici nepoznati, 133
— 1
— kad je boravište nasljednika ne-
poznato, 219 — 1, 2, 3, 4, 5
— kad se posumnja da je prijavlje-
na osoba jedini srodnik, 220 — 2
— kad je za ost. raspravu nadležan
inozemni organ, 241 — 1, 2
— vjerovnika na prijavu potraživa-
nja, 239 — 2, 4
Pradjedovi i prababe
— kad nasljeđuju, 20
Praunuci ostaviočevi
— kad nasljeđuju, 11 — 4
Prava, nasljeđivanje
(v. predmet nasljeđivanja)
Pravne osobe
— kad nasljeđuju 130 — III/l, 2
Pravni lijekovi
•— kad se mogu podnositi, 183 —
I/l. 3
— protiv prvostepene odluke, 183
— 1/2
— tko može izjaviti žalbu, 183 —
1/4
— rokovi za podnošenje žalbe, 183
— II/l, 2
— protiv drugostepene odluke (revi-
zija), 185 — 1, 2, 3
Pravni poslovi za slučaj smrti, 64
— 1
Pravo predstavljanja
— pojam i kad nastaje, 9 — 3
— kad se primjenjuje, 11 — 1, 2, 3;
14 — 2; 15; 18; 19 — 2
— kad prestaje, li — 4; 20; 2 1 — 2
Pravo priraštaja
— kad nastaje, 9 — 3
— u četvrtom naselj. redu, 21 — 2
— u ostalim nasljed. redovima, 22
Pravo na nužni dio
(v. nužni dio)
Pravomoćnost rješenja o nasljeđi-
vanju, 234 — 1, 2
Prebivalište
— određivanje nadležnosti, 191 •— 1
Preci umrlog
—• kad nasljeđuju
— njegovi roditelji, 13 — 1
— djedovi i babe, 17: 19 — 1,
2, 3
—• pradjedovi i prababe, 20; 21
— 1, 2, 3
— ostali preci, 22
Predaja ostavine narodnom odbor«
— kad se ostavina predaje, 8
— ako nema nasljednika, 233
— ako se nasljednici ne jave u
oglasnom roku, 133 — 3
— rješenje o predaji ostavine, 233
— ako su umrli bez potomaka, 14 —
1, 2; 15; 16
— pravo na nužni dio, 30 — 3
— veličina nužnog dijela, 31 — 1,
2, 3
Rok
— za podnošenje tužbe za umanje-
nje oporučnih raspolaganja i vra-
ćanje dara, 46 — 3
— u kome se može tražiti uračuna-
vanje, 63 — 4 , za žalbu, 183 — II/l, 2
— za poništenje oporuke, 66 — 3;
82 — 3
Separatio bonorum
. (v. odvajanje ostavine)
Smrt osobe, učinak
(v. otvaranje nasljedstva)
Smrtovnica
— tko je sastavlja, 193 — 1
— kada sud sastavlja smrtovnicu,
195 — 1, 2, 3
— pribavljanje podataka za sastav
smrtovnice, 194 — 1, 2; 193 —
2, 3
— sadržaj smrtovnice
— podaci o identitetu umrlog,
196 — 3 (1)
— podaci o vremenu smrti umr-
log, 196 — 3 (2)
— podaci o prebivalištu umrlog,
196 — 3 (3)
— podaci o nasljednicima, 196
— 3 (4, 5)
— podaci o imovini umrlog, 196
— 2, 3 (5)
— podaci o oporuci umrlog, 196
— 3 (5)
— dopuna smrtovnice, 195 — 1, 2, 3
— popisivanje ostavine kod sasta-
va smrtovnice, 197 — 1
— po odluci suda, 197 — 2, 3, 5
— na zahtjev nasljednika, 197
— 4
Sporazum o ustupanju i raspodjeli
imovine za života, 111; 112
(v. ustupanje i raspodjela imovi-
ne za života)
Sporazum o odricanju od nasljed-
stva, 140/11
Sporne činjenice
(v. upućivanje na parnicu)
Službeni jezik
— kod sastava oporuke, 166 — 1, 2
Sposobnost
— za oporučivanje
— kad mora postojati, 64 — 4
800
za ostvarivanje legata i drugih
koristi, 100 — 3
u oporuci, 88 — II/l, 2, 3, 4
za ostvarivanje prava na ostavi-
nu kao nasljednik ostavioca, 144
5
za odvajanje ostavine, 146 — 2
za jamstvo kod diobe, 152 — 1, 2
za reviziju, 185 — 5
računanje, 245 — 1, 2
— dužnost suda da pazi na po-
stojanje sposobnosti, 64 — 5
— stranog državljanina, 64 — 6
— na ranijim pravnim područji-
ma, 64 — 7
— za nasljeđivanje
— fizičkih osoba, 130 — I/l, 5
— pravnih osoba, 130 — 1/2;
130 — III/l, 2
— presumptivnog nasljednika,
130 — 1/4
— kod supstitucije, 130. — 1/6
— kod odložnog uvjeta, 130 —
1/7 • . .
— osobe čije je boravište nepo-
znato, 130 — 1/8
— začetka (nasciturusa), 130 —
II/l — 5
— za rasuđivanje, 64 — 3
Staratelj ostavine
— prava i dužnosti, 134 — 1, 2
— kada se postavlja, 134 — 3
— tko vrši postavljanje, 134 — 4;
205
— prestanak funkcije, 134 — 5
— postavljanje privremenog zastup-
nika nasljednicima, 134 — 2
Stjecanje ostavine
(v. prelaz ostavine na nasljednike)
Stranke u ostavinskom postupku, 187
— 1, 2
— učesnici u ostav. postupku 187 —
1, 3
— tko se smatra strankom 187 — 2
— prava stranaka i ostalih učesni-
ka, 187 — 4
Stvari kao predmet nasljeđivanja
(v. predmet nasljeđivanja)
Stvarna nadležnost suda, 179 — 1, 3
— dužnost suda da pazi na nadlež-
nost, 192
—• ispitivanje nadležnosti, 212 — 1, 2
Strani državljani
— nasljedna prava, 5 — 1, 2

ra ne ulozi u ostavinu, 122 — 13
— upis u zemlj. knjige, 122 — 13;
123 — 1, 2
— odgovornost za dugove primaoca
uzdržavanja, 124 — 1, 2
— raskid ugovora
— na temelju sporazuma, 125
1, 2
— po odluci suda, 125 — 3
— pretpostavke za raskid, 125 — 4
— zbog krivnje, 125 — 5
— zbog neispunjenja obaveza,
125 — 7
— zbog nasilne smrti jednog od
kontrahenata, 125 — 8
•— odricanje od prava na raskid, 125
—6
— pravo preživjelog bračnog druga,
125 — 9
— kad zahtjev za raskid prelazi na
nasljednike, 125 — 10
— učinak presude o raskidu, 125
— 11
— vraćanje primljenih koristi, 125
-^1
— vraćanje primljene imovine, 125
— 12
— nadležnost suda za sporove, 125
— 13, 14
— raskid zbog promijenjenih prili-
ka, 126 — 1, 2, 3
— utjecaj krivnje, 126 — 4
— zahtjev stranaka, 126 — 5
— postupak suda, 126 — 6, 7
— prava trećih osoba, 126 — 8
— prestanak zbog smrti davaoca
uzdržavanja, 127 — 1, 2, 4
— produženje ugovora po na-
sljednicima uzdržavaoca, 127
— 2, 5, 6
— raskid ugovora zaključenog u ko-
rist trećega, 127 — 7
Ugovori međunarodni
— bilateralni ugovori, tekstovi, 189
— 8
— Haška konvencija o sukobima za-
kona u pogledu oblika testamen-
tarnih odredaba, 138 — 7
— klauzula najvećeg povlaštenja u
pogledu sudjelovanja konzularnih
predstavnika u ostavinskom po-
stupku, 189 — 8
— mjere za osiguranje ostavine, 239
—5
— mjerodavno nasljedno pravo (iz-
bor zakona), 156 — 5
— mjerodavno pravo za oblik opo-
ruke, 158 — 6, 7
— ostavinska nadležnost, 189 — 8
— ovlaštenja diplomatsko-konzular-
nih predstavnika u ostavinskom
postupku, 239 — 7
— pi-ecfaja poKretniii ostavina, 239
—5
— predaja pokretnih ostavina u slu-
čaju smrti državljanina jedne
države ugovornice za vrijeme pri-
vremenog boravka na području
druge države ugovornice, 239 — 7
— prijelaz nadležnosti za raspravu
pokretne ostavine na forum rei
sitae, 241 — 3
— uzajamnost (reciprocitet) u pri-
znavanju nasljednih prava, 5 — 3
— vakantna (ošasna) ostavina, 156
—5
— zadržavanje ostavine, 240 — 3
•— zaštita prava domaćih nasljedni-
ka, legatara i vjerovnika, 239 — 5
Ujak i njegovi potomci, 19 — 1, 2,
3; 18
Umanjenje oporučnih raspolaganja
— kada dolazi do umanjenja, 39 —
1, 2
— kako se vrši umanjenje, 41 — 1,
2, 3, 4; 42 — 1, 2, 3
— tko može zahtijevati umanjenje,
45 — 1, 2
— rok u kom se može tražiti uma-
njenje, 46 — 3
Umanjenje dijela bračnog druga
-^ kad dolazi do umanjenja, 12 —
1, 2
— kad ima djece iz prijašnjih bra-
kova, 12 — 3
— zahtjev za umanjenje, 12 — 5
— način umanjenja, 12 — 6, 7
— kad ne dolazi do umanjenja, 12
A
Uništenje oporuke
(v. oporuka, opoziv)
Unuci ostaviočevi
— kad nasljeđuju, 11 — 1, 2, 3, 4
Upis u zemlj. knjige
— rješenja o nasljeđivanju, 230 — 1
— rješenja o legatu, 232 — 1, 2, 3,
4, 5
Upravitelj nasljedstva, 148 — 3, 4, 5
Upućivanje na parnicu ili na uprav-
ni postupak
— zbog spora o činjenicama, 223
— 5
— zbog spora o primjeni prava ili
o činjenicama, 225 — 1
— zbog spora o pravu na legat ili
o drugom pravu iz ostavine, 224
—1
— ako se naknadno pronađe opo-
ruka, 236 — 2, 3, 4
— ako se pojavi novi nasljednik, 237
— 1, 2,'3, 4
._ tko se upućuje na parnicu, 226
— 2; 236 — 2, 3, 4; 237 -r- 3, 4
803
Upućivanje na pravo treće države,
156 — 2
Uračunavanje u nasljedni dio
— razlozi i temelji uračunavanja.
51 — 1
— na koga se primjenjuje uračuna-
vanje, 51 — 2, 3
— kad se ne vrši uračunavanje, 51
— 4, 5
— što se smatra darom koji se ura-
čunava, 51 — 6
—• plodova i koristi, 51 — 7
— kad dolazi do vraćanja dara, 51
— 8
•— uračunavanje legata (zapisa)
— kad se vrši uračunavanje, 52
— 1
— način uračunavanja, 52 •— 2
— nužnom nasljedniku, 52 — 4
— odredbe o neuračunavanju, 52
— 3
— uračunavanje nasljednikovog du-
ga ostaviocu, 62 — 1, 2, 3, 4, 5
— kako se vrši uračunavanje .
•— postupak uračunavanja, 53
— 1, 2, 3, 6
— kad ima nužnih nasljednika,
53 — 4, 5
— odgovornost za dugove osta-
vioca, 53 — 7
— pravo nasljednika kad se ne vrši
uračunavanje, 54 — 4, 5
— ako se nasljednik odrekao na-
sljedstva, 55 — 1, 2, 4
— oproštaj duga smatra se darom,
55 — 3
— vraćanje dara u ostavinu
— pravo nasljednika da vrati
dar, 56 — 1
— obaveze nasljednika kad vra-
ća dar, 56 — 2
— odgovornost za propale stva-
ri, 56 — 3
— odgovornost za plodove i ko-
risti, 56 — 4
— utvrđivanje vrijednosti dara
— prema stanju u času darova-
nja, 57 — 1
— prema vrijednosti u času
smrti ostavioca, 57 — 2
. — promjene vrijednosti 57 — 3
•— upućivanje na parnicu, 57
4
— kad se dar sastoji u sumi osigu-
ranja, 58 — 1, 2
•— uračunavanje troškova uzdržava-
nja i školovanja
— troškovi uzdržavanja, 59 —
1, 2
— troškovi obaveznog školova-
nja, 59 — 3
804
— troškovi daljnjeg školovanja.
59 — 4, 5
,. — sporovi o činjenicama o ko-
jima ovisi uračunavanje, 59
— 5
— kad se ne vrši uračunavanje, 60
^ 2
— uračunavanje dara osobi umjesto
koje nasljednik dolazi na na-
sljedstvo, 61 — 1, 2, 3
— uračunavanje nasljednikovog du-
ga ostaviocu, 62 — 1, 2, 3, 5, 6
— ako vrijednost duga iznosi
više nego vrijednost nasljed-
nog dijela, 62 — 4
— zahtjev za uračunavanje
— tko ga može postaviti. 63 —
1, 2
— ostvarivanje u ostav. raspra-
vi, 63 — 3
— zastara zahtjeva, 63 — 4
Usklađivanje zemlj. knjižnog' sa fak-
tičnim stanjem u ostav. postupku.
228 — II/4
Usmena oporuka
(v. oporuka)
Ustupanje i raspodjela imovine za
života ostavioca
— pojam, 111 — 2, 3, 4, 5
— zaključenja sporazuma
— između pretka i potomka, 111
— 6
— sa maloljetnim djetetom, 111
— sa vanbračnim i usvojenim
djetetom, 111 — 6
— sa stranim državljanima, 111
— 8
— plaćanje poreza na darovanje,
111 — 9
— plaćanje taksa na uknjižbu i
predbilježbu, 111 — 10
— pretpostavke za pravovaljanost.
112 — 1, 2, 5
— predmet ustupanja i raspodjele,
113 — 1, 2
•— ustupljena imovina ne ulazi u
ostavinu, 114 — 1, 2
— kad se ustupljena imovina sma-
tra darom, 115 — 1
— konverzija sporazuma o ustu-
panju u darovni ugovor, 115 — 1
— vrste sporazuma o ustupanju, 116
• — 1, 2
— zadržavanje prava, 116 — 3, 4, 5.
6, 7, 8 •
— prava bračnog druga. 116 — 9:.
. 117 — 1, 2, 3
— odgovornost potomaka za dugove
ustupioca, 118 — 1
— pobijanje ostaviočevog raspolaga-
nja, 118 — 3
— obaveze jamstva, 119
— opoziv sporazuma
— prema bračnom drugu, 120
'— 1
— zbog grube nezahvalnosti,
120 — 2
— zastara zahtjeva za opoziv,
120 — 3
— zahtjev za vraćanje, 120 — 4
— tko može zahtijevati opoziv,
120 — 5, 6, 7
— ugovorene pravo na raskid,
120 — 8, 9
— pravo na nužni dio, 121 — 1
— kad sporazum gubi nasljedno-
pravno djelovanje, 121 — 2
TTstupanje nasljednog dijela prije
diobe
— sunasljedniku, 139 — 3; 149 —
1, 2
— osobi koja nije sunasljednik, 139
— 3; 149 — 3, 6
— opseg ustupanja, 139 — 4
— u toku ostavinske rasprave,
149 — 4,
— nakon dovršene ostav. ras-
prave, 149 — 5
Vakantna (ošasna) ostavina stranaca
(v. sukob zakona) 156 — 5
Vanbračna djeca, nasljeđivanje
— nasljedna prava vanbračne djece
— prema'roditeljima, 23 — 1, 2
— prema srodnicima majke, 23
- 2/a
— prema srodnicima oca, 23 —
2/c
— nasljedna prava potomaka van-
bračne djece, 23 — 4
— učinak presude o utvrđivanju
očinstva, 244 — 1
Važenje posebnih propisa o naslje-
đivanju, 246 — 1, 2, 3
Vještaci
— za procjenu vrijednosti ostavine,
201
Vojnička oporuka
— kad se može sastavljati, 77 — 1
— osobe nadležne za sastavljanje
vojničke oporuke, 77 — 2
— važenje vojničke oporuke, 77 —-3
Volja ostaviočeva, utvrđivanje
— kod uračunavanja darova i lega-
ta u nasljedni dio, 51 — 5; 54 —
1. 2
— obveznoparni značaj ustupanja,
149 — 6
Usvojenici
—; kad nasljeđuju usvojitelja i nje-
gove potomke, 25/1 — 1, 5, 6
— nasljedna prava prema bračnom
drugu usvojitelja, 25 — 3
— kad ne nasljeđuju, 25/11 — 3; 26
— 1, 2
— nasljedna prava između usvoje-
nika i njegovih srodnika, 25/IV
— ograničenje ili isključenje na-
sljed. prava usvojenika, 25 — 2
Usvojitelj
— nema nasljedno pravo prema
usvojeniku, 25/111 — 4
Utvrđivanje vrijednosti ostavine, 33
Uzajamnost u nasljeđivanju
(v. reciprocitet)
Uvjeti
— pojam, 88 — 1, 2
-- vrste, 88 — 3
— suspenzivni, 88 — 4, 5, 6
— rezulutivni, 88 — 10
— kod poništaja oporuke, 65 — 2, 3,
4, 5, 6; 66 — 2
— tumačenje oporuke, 90 — 1, 2, 3
Vraćanje dara
— kad je povrijeđen nužni dio, 39
— 1, 5; 40 — 2, 3
— redoslijed vraćanja darova, 43 —
1, 2, 3, 4
—• tko može tražiti vraćanje
dara, 45 — 1, 2, 3
— rok u kome se može tražiti
vraćanje dara, 46 — 3, 4
— kod uračunavanja u nasljedni
dio, 56 — 1, 2, 3, 4
— položaj daroprimca koji vraća
dar, 44 — 2, 3, 4
Vraćanje oporuke opor učitelju, 168
— 1, 3
— punomoćniku oporučitelja, 168
o
Vrijednost ostavine
— utvrđivanje vrijednosti ostavine
— obračunska vrijednost 33 —
1, 2, 3
— čista vrijednost ostavine, 33
— 4, 5, 6, 8
805
Vjerovnici ostaviočevi
— isplaćuju se prije legatara, 93 —
1, 2
— pravo da traže popis i procjenu
ostavine. 197 — 3
Zabluda
— kod sastava oporuke, 65 — 5, 7
— kao razlog za poništenje nastj.
izjave, 141 — 1, 3, 4, 9
Zadržavanje ostavine stranaca, 239
— 3; 240 — 1, 2
— na osnovi međunar. ugovora, 240
3
Zadužbina (zaklada)
— osnivanje oporukom, 87 — 1
— samostalna, 87 — 2
•—• fiducijarna, 87 — 1
•— postanak zadužbine, 87 — 2
— kao nasljednik, 87/11 — 3, 4
— kao legatar, 87/11 — 4 , — o popisu i procjeni ostavine, 201
•— korisnik naloga, 87/11 — 4
— pobijanje zbog povrede nužnog
dijela, 87 — 5
— odobrenje za osnivanje, 87 — 6
Zainteresirana osoba, 187 — 2, 3, 4
— pravo . da sudjeluje u popisu i
procjeni ostavine, 201 — 4
— pozivanje na ročište, 218 — 2, 3,
4, 5
— obavještavanje o naknadno pro-
nađenoj oporuci, 236 — 2
Zajednica nasljednička
(v. nasljednička zajednica)
Zajednica života i imanja
(v. ugovor o doživotnom uzdrža-
vanju)
Zajednička oporuka, 67 — 3
Zahtjev za zaštitu zakonitosti, 185
— 7
Zakonski nasljednici
(v. nasljedni redovi)
Zakonski dio
(v. nužni dio)
Zamjenik nasljednika
(v. supstitut)
Zapisnik
— o radnjama u postupku, 181 —
1, 3, 4, 5
— o sastavljanju sudske oporuke,
162 — 1, 2, 3, 4
— ako je oporuka sastavljena
od više listova, 164 — 1, 2
806
— odvajanje ostavine od imovine
nasljednika, 146 — 1, 2, 3, 4; 217
— 1, 2, 3
— odgovornost nasljednika za dugo-
ve ostaviočeve, 145 — 1, 2, 3
Vlastoručna oporuka, 68 — 1
— ako oporučitelj ne zna služ-
beni jezik ili je nijem, 166 —
1, 2
— o predaji sudske oporuke oporu-
čitelju, 165 — 1, 2
—'- o predaji oporuke sudu na čuva-
nje, 167 — 1, 2, 3
— o vraćanju oporuke oporučitelju
ili njegovom punomoćniku, 168 —
1, 2, 3
•— o primanju na čuvanje isprava
o usmenoj oporuci, 169 — 1, 2r
3, 4
— o opozivu oporuke pred sudom,
170 — 1, 2
— 4
— dostavljanje ostav. sudu, 202
— 1
— o proglašenju oporuke
— pismene oporuke 208 — 1,
3, 5
— usmene oporuke, 209 — 1, 2
— nestale ili uništene oporuke.
210 — 2
— o ročištu za raspravljanje osta-
vine, 220 — 2
Zapisničar
— kad sudjeluje, kod sastava sud-
ske oporuke, 162 — 1
— kad je obavezno sudjelovanja.
180 — 3
— kad potpisuje zapisnik, 181 — 4
Zastara
•— zahtjeva za umanjenje oporučnih
raspolaganja i vraćanja dara, 46
1 2 """'
• — rok zastare, _46 — 3, 4
— zahtjeva za poništenje oporuke,
.66 — ^ 3 ; 82 —_3
— zahtjeva za izvršenje legata, 100
— 7, 9 ~~
— prava zahtijevati ostavinu kao i
nasljednik, 144 — 1, 2, 4
Zastupanje
— pri sastavljanju oporuke nedo-
pušteno, 89 — 1
— ostavine po privremenom stara-
telju ostavine, 134 — 2, 5
Zaštita
— domaćih nasljednika, legatara i
vjerovnika, 239 — 1, 4, 6, 7, 8
— među nasljednicima poslije dio-
Žalba,
— kad je dopuštena, 183 — I/l, 2
— koje se odluke mogu pobijati žal-
bom, 183 — 1/2
•— razlozi za podnošenje žalbe, 183
- 1/3
— tko može izjaviti žalbu, 187 — 4;
183 — 1/3
— rok u kome se podnosi, 183 —
II/l, 2
— posljedice izjavljene žalbe, 183 —
III/l
— kome se podnosi, 184 — 1
be,
(v. dioba nasljedstva)
osoba koje nisu sposobne da se
same brinu o svojim poslovima,
177 — 1, 2
— postupak sa žalbom, 184 — 2
— kad je žalba nedopuštena,
184 — 2
— kad je nepravodobna, 184 —
2, 4
— prejnačenje rješenja, 184 — 3
— opozivanje rješenja, 184 — 3
— postupak okružnog suda, 184 — 5
— iznošenje novih činjenica i do-
kaza, 184 — 6
Žena
— kad nasljeđuje
(v. bračni drug)
807
 SKRAĆENICE

^Objašnjenja« Zakon o nasljeđivanju sa objašnjenjima i napomenama,

izdanje »Arhiva za pravne i društvene nauke^<, Beograd, 1955.
OGZ — Opći (austrijski) građanski zakonik

OIZ — Opšti imovinski zakonik (crnogorski)

OZB — Osnovni zakon o braku

OZORD — Osnovni zakon o odnosima roditelja i djece

Poročilo — Poročilo o sodni praksi VS LR Slovenije

Pravosodni — Pravosodni bilten, strokovno glasilo za pravosodno

bilten upravo in sodstvo LR Slovenije

SGZ — Srpski građanski zakonik

SVS — Savezni vrhovni sud

VP — Zakon o vanparničnom postupku iz 1934. godine

VS — Vrhovni sud (republički)

Zb. — Zbirka sudskih odluka objavljena od Saveznog vrhov-
nog suda i Vrhovnog privrednog suda (rimski broj
uz skraćenicu označuje knjigu, arapski broj iza rim-
skog broja označuje svezak odnosne knjige, daljnji
arapski broj označuje godinu izdanja zbirke, a zadnji
arapski broj označuje broj odluke u odnosnom svesku)
Zbirka III — Zbirka odluka vrhovnih sudova donijetih u krivičnom
i građanskom postupku 1953-1955
ZN — Zakon o nasljeđivanju
ZPP — Zakon o parničnom postupku

809
 mmmmimm

Kreč — Pavić
KOMENTAR ZAKONA O NASLJEĐIVANJU

Izdavač:
Tehnološko-ekonomski i novinsko-izdavački zavod
»Narodne novine«
Zagreb, Ratkajev prolaz 4

Za izdavača:
Ilija Dautović

Urednik:
Branko Perica

Lektor:
Nada Staneković

Tehnički urednik i korektor:

Mate Dulčić

Tisak:
Grafički zavod Hrvatske
Zagreb, Frankopanska 26