Dario MiǏiǎ

Fizika III

Zagreb, akademska godina 2010./2011.

www.pripreme-pomak.hr 1PMB[OJL
Nakladnik
Pomak, Zagreb 1. Ferenščica 45
tel.: 01/24 50 904, 01/24 52 809
mtel.: +385 (91) 513 6794
www.pripreme-pomak.hr

Za nakladnika
Branko Lemac

Dizajn ovitka
minimum d.o.o.

© Pomak, Zagreb, 2009.

Intelektualno je vlasništvo, poput svakog drugog vlasništva, neotuđivo, zakonom zaštićeno i
mora se poštovati (NN 167/03). Nijedan dio ove skripte ne smije se preslikavati ni umnažati na
bilo koji način, bez pismenog dopuštenja nakladnika. Skripta služi isključivo za internu
uporabu na tečajevima koji se, u okviru Priprema Pomak, održavaju kao pripreme za
polaganje ispita iz fizike na Državnoj maturi.
 III. ELEKTROMAGNETIZAM

III. 1. Elektrostatika
Plastični štap nakon trljanja o kožu (ili kosu) ima sposobnost
štap
privlačenja komadića papira.
→ Štap je naelektriziran.
Naelektritziranost karakteriziramo količinom naboja Q.
Jedinica za mjerenje količine naboja: komadići papira
[Q] = 1C kulon
Naelektrizirana tijela se ili privlače ili odbijaju.
Postoje dvije vrste električnog naboja: pozitivan ∆ i negativan ⊖. Što je negativno nabijeno a
što pozitivno odredi se dogovorom. Uzeto je da je naboj protona pozitivan a naboj elektrona
negativan!

1909. Milikan – postoji najmanja količina naboja – naboj je kvantiziran

e = +1.6 ⋅10−19 C - elementarna količina naboja
Bilo koju količinu naboja možemo prikazati kao:
Q = N⋅ e N – cijeli broj!
U zatvorenom sustavu, bez obzira kakvi se fizikalni procesi unutar njega dešavali vrijedi da je:
Q = konst. – zakon očuvanja naboja
Količina naboja je nepromjenjiva u vremenu.

a) Coulombov zakon
Kulon ispituje torzionom vagom o čemu ovisi sila između dvaju
točkastih (kuglastih) naboja.
F ~ Q1 Q 2
Sila je proporcionalna umnošku naboja
1
F~
r2
Sila je obrnuto proporcionalna kvadratu udaljenosti između
naboja.
Coulombov zakon:
Q1Q2 1 Nm 2
FC = k0 , k0 = ≈ 9 ⋅ 109
r2 4π ε 0 C2
ε 0 - dielektričnost (permitivnost) vakuuma ( ε 0 = 8.85 ⋅ 10−12 N −1m −2C 2 )
Ukoliko se naboji postave u neko sredstvo (npr. vodu), tada je sila između njih manja nego
kad su u vakuumu.
Definirajmo relativnu dielektričnost:
FC k QQ
εr = > 1 tj. FC = 0 1 2 2
FS εr r
Sila ima smjer radijalno od (istoimeni) ili prema (raznoimeni)
naboju koji ju uzrokuje.

Ako na neki naboj q < 0 (crtež desno) djeluje veći

broj drugih naboja (npr. Q1 > 0 i Q2 < 0), ukupna F2
sila na naboj q se dobije vektorskim zbrajanjem F
pojedinih sila. q
F1
Q1+
Q2
F = F1 + F2

51 Pripreme za razredbene ispite

b) električno polje
Prostor oko nabijenog tijela poprima nova svojstva u odnosu na slučaj kada, u tom dijelu
prostora, nema nabijenog tijela. Nazivamo ga električnim poljem. Uočimo formalnu analogiju s
gravitacijskim poljem. Za njegovo opisivanje uvodimo nekoliko veličina:

b1) Jakost električnog polja, E F1

Svaki naboj +Q (koji općenito nije točkast ili kuglast) stvara polje.
Zamislimo točkasti pozitivni probni naboj q proizvoljno malog q1 F2
iznosa.
Dovodimo li u zadanu točku T (crtež) različite probne naboje, na T q2
njih će naboj Q djelovati različitim silama, ali će vrijediti
F1 F2 F
+Q
= = ... =
q1 q2 q
to jest, taj omjer karakterizira odabranu točku T u kojoj postoji električno polje E jakosti
F
E= .
q
To je omjer sile na probni naboj u nekoj točki (koju možemo izmjeriti dinamometrom) i
količine naboja probnog naboja.
Jedinica za mjerenje električnog polja jednaka je
[F ] = 1 N .
[E] =
[q] C
Ukoliko je naboj Q točkast ili kuglast onda je Coulombova sila kojom taj naboj djeluje na
naboj q jednaka
Qq
F = k0 2 .
r
Električno polje točkastog ili kuglastog
E1+
naboja Q jednako je
Q 1 E-
E = k0 2 . Q+
r
Dogovor o smjeru električnog polja 2
Q -
prikazan je na crtežima (desno). E2+

Ukoliko polje stvaraju dva točkasta naboja Q1 i

E+
Q2 (ili više naboja) onda vrijedi
princip superpozicije: T E

Ukupno polje tih naboja u proizvoljnoj točki T

prostora se dobije kao vektorski zbroj pojedinih + Q1 E-
polja. Uočiti: u točki T se nalazi pozitivni probni
naboj na kojega djeluje ukupna sila koju možemo
E = E + + E- - Q2
izmjeriti. Kada imamo podatake o sili i probnom
naboju onda modul električnog polja izračunamo
E = F/q.

Električne silnice – linije električnog polja

To su linije kojima bi putovao probni naboj
q > 0 u polju uočenog pozitivnog (+) ili
negativnog naboja (–).
ponor
izvor

52 Pripreme za razredbene ispite

Vektor jakosti električnog polja E je tangencijalan
na liniju električnog polja u danoj točki. 2 E2
E1
Gustoća linija je proporcionalna jakosti električnog 1
polja na tom područiju.
Linije izviru na pozitivnom, a poniru na + -
negativnom naboju.
Linije se ne mogu presjecati!

b2) električni potencijal, ϕ

Kad se probni naboj q dovodi iz beskonačnosti u neku točku
W
polja, električno polje izvrši rad proporcinalan s q. Ep,el q
W∞1 ~ q q
Naboj q u datoj točki raspolaže električnom potencijalnom
energijom E p el . r
Q
E p el ~ q
Definiramo veličinu:
E p el
ϕ= - električni potencijal točke polja.
q
To je omjer električne potencijalne energije probnog naboja q u nekoj točki polja i količine
naboja tog probnog naboja.
Ovisi o položaju točke i o naboju Q koji stvara polje.
Jedinica za mjerenje:
⎡ E p el ⎤⎦ J
[ϕ ] = ⎣ =1 = 1 V volt
[q] C
ϕ A
ϕ B
Za točkasti naboj Q (ili kuglasti ) je
r
Q
ϕ ( r ) = k0 +
r Q
ϕ > 0 za pozitivan naboj
ϕ < 0 za negativan naboj ϕ A =ϕ B
Linije (plohe) koje spajaju točke u električnom
polju istog potencijala nazivaju se
ekvipotencijalnim (plohama) linijama. One su
ekvipotencijala
uvijek okomite na silnice električnog polja. linija
Električna potencijalna energija dvaju naboja Q i q je
silnica
Qq
E p el = ϕ ⋅ q = k0
r +
Ako polje stvara veći broj naboja vrijedi princip superpozicije:
ϕ (r ) = ϕ1 ( r ) + ϕ 2 ( r ) + ϕ3 (r ) + ...

b3) električni napon

Gledamo pomicanje probnog naboja q između dviju točaka 1 i 2
električnog polja naboja Q. Pri tom pomicanju elektrostatske sile ϕ
izvrše rad W12 . 1q 1 W12
Rad je proporcionalan količini naboja q.
W12 ~ q
Definiramo veličinu – električni napon U. ϕ2
2
W12 Q
U=
q
To je omjer rada elektrostatskih sila W12 pri pomicanju naboja q iz točke 1 u točku 2 i količine
tog naboja.

53 Pripreme za razredbene ispite

Jedinica za mjerenje je
[W12 ] = 1 J ≡ 1V
[U ] =
[q] C
Kako se izvršeni rad može iskazati kao razlika elekričnih potencijalnih energija
W12 = E pel 2 − E pel1
E pel 2 E pel1
slijedi da je električni napon U između dvije točke polja jednak U = − tj.
q q
električni napon je jednak razlici električnog potencijala između tih točaka polja:
U = ϕ 2 − ϕ1 = ∆ϕ .

c) Električni kapacitet. Kondenzatori

Kondenzator – uređaj na kojem pohranjujemo električni naboj.
Najčešće se sastoji od dva vodiča (metalne ploče) razdvojena izolatorom (zrak, neki dielektrik).

c1) Pločasti kondenzator

d – razmak između metalnih ploča
d
S – ploština ploča
Q – količina naboja +Q -Q
U – napon između ploča (za danu količinu naboja) S
- pokus → U ~ Q
Napon između ploča proporcionalan je količini
naboja na pločama.
Možemo napisati:
U=
1
Q , tj. C U
C
Q
C=
U
C – kapacitet kondenzatora.
Ovisi o geometriji i o dielektriku između ploča (ne ovisi o Q i U!)
[Q ] = 1 C ≡ 1F
[C ] = farad
[U ] V
Kapacitet pločastog kondenzatora:
S
C = ε rε 0
d
ε r - relativna permitivnost dielektrika
Između ploča se formira homogeno električno polje.
Ako se naboj +q s pozitivne ploče prebaci na negativnu d
ploču, tad električno polje izvrši rad
+Q -Q
W = Fel ⋅ d = qE ⋅ d
Taj isti rad možemo iskazati preko napona
W = q⋅ U
qE⋅ d = q⋅ U
U
E= - jakost električnog polja unutar kondenzatora
d U
[U ] V
[E] = = 1
[d ] m

54 Pripreme za razredbene ispite

Energija pločastog kondenzatora
Nabijanje kondenzatora do količine naboja Q možemo ostvariti «prenoseći» (u mislima) jedan
po jedan elektron (naboja –|qe|) s jedne neutralne ploče na drugu ploču. Ploča s koje
«uzimamo» elektrone će postati pozitivno nabijena, a ona na koju prenosimo elektrone
negativno nabijena. Valja uočiti da se utijekom «prenošenja» elektrona napon između ploča
mijenja jer se mijenja i naboj ploča! Na kraju «prenošenja» elektrona, kada je naboj na
pločama +Q odnosno –Q, izvršili smo jednak rad kao da smo odjednom prenijeli količinu
naboja Q uz srednji napon između ploča U koji je jednak
U poč + U kon 0 +U U
U= = tj. U =
2 2 2
Izvršeni rad:
U 1
W = UQ = Q = QU
2 2
Izvršeni rad je pohranjen u obliku energije električnog polja kondenzatora.
1
W = QU
2
1 Q 1 Q2 1 1
= Q = = CU ⋅ U = CU 2
2 C 2 C 2 2
C1 C2
Q1 Q2 CS
Spajanje kondenzatora serijski: nadomještamo QS
U S = U1 + U 2 jednim
U1 U2
Količine naboja na pločama ( Q1 , Q2 , QS ) ekvivalentnim
US
U
su jednake.
Q1 = Q2 = QS
Q
US = S
CS
Q1 Qs Q1 Q2 1 1 1
U1 = ⇒ = + ⇒ = +
C1 Cs C1 C2 CS C1 C2
Q
U2 = 2
C2
Recipročna vrijednost ekvivalentnog kapaciteta u serijskom spoju jednaka je zbroju recipročnih
vrijednosti pojedinih kapaciteta. To vrijedi za proizvoljan broj kondenzatora.

Spajanje kondenzatora paralelno:

Naponi na kondenzatorima su jednaki.
U p = U1 = U 2 Q1 C 1
Q p = Q1 + Q2
C pU p = C1U1 + C2U 2 Qp Cp
C p = C1 + C2 Q2
Kod paralelnog spoja ekvivalentni C2 Up
kapacitet u paralelnom spoju jednak je
zbroju pojedinačnih kapaciteta. Tvrdnja
U= U1 + U2
vrijedi za proizvoljan broj kondenzatora.

55 Pripreme za razredbene ispite

III. 2. Električna struja
- električna struja – usmjereno gibanje naboja
u metalima – slobodni elektroni
u otopinama – ioni, elektroni
u plinovima – ioni, elektroni
∆Q – količina električnog naboja koja za vrijeme ∆t prođe vodic
kroz poprečni presjek vodiča S. Q s
a) jakost električne struje
definiramo jakost električne struje:
∆Q
I= t
∆t
Omjer količine naboja ∆Q i proteklog vremenskog intervala ∆t.
Jakost struje I se odabire za osnovnu fizikalnu veličinu.
Njena jedinica se definira uz pomoć magnetskih učinaka struje.
[ I ] = 1 amper ([ I ] = 1 A)
Za konstantne struje pišemo
Q
I=
t
Q = I ⋅ t → [Q] = [I] ⋅ [t] = 1A s ≡ 1C (kulon)
Po dogovoru se za smjer struje uzima smjer usmjerenog pomicanja pozitivnog naboja. Uočiti
da električna struja nije vektor nego skalar!

a1) mikroskopski model struje

Ukoliko vodič nije priključen na izvor, slobodni elektroni se unutar njega gibaju kaotično
(poput molekula plina).
Kad se na krajeve vodiča priključi napon, unutar njega se formira električno polje koje
slobodnim elektronima daje jednu komponentu usmjerenog pomicanja brzinom v - srednja
brzina usmjerenog pomicanja (driftna brzina).
N – broj slobodnih elektrona u volumenu V
N
n= - gustoća broja elektrona (brojnost)
V
Za vrijeme ∆t kroz presjek S će proći samo oni elektroni
koji su na udaljenosti
v ⋅ ∆t
ili manjoj, tj elektroni iz obujma
V = S ⋅ v ⋅ ∆t
Ti elektroni prenesu kroz S količinu naboja
∆Q = N ⋅ e = n ⋅ V ⋅ e = n ⋅ S ⋅ v ⋅ ∆t ⋅ e
Jakost struje je
∆Q n ⋅ S ⋅ v ⋅ ∆t ⋅ e
I= =
∆t ∆t
I = S ⋅v ⋅e⋅n
I
Uobičajeno je definirati gustoću struje j relacijom j = = v ⋅ e ⋅ n . Gustoća struje je vektorska
S
veličina i u metalima ima smjer električnog polja koje je odgovorno za gibanje naboja u
vodiču. Jedinicu gustoće struje dobivamo iz definicije:
[I ] = 1 A
[ j] =
[ S ] m2
Tipične srednje brzine i koncentracije elektrona u vodiču su
mm
v ~1 ; n ~ 1022 cm −3 .
s

56 Pripreme za razredbene ispite

b) Ohmov zakon. Električni otpor
Ohm eksperimentalno utvrđuje da je jakost struje I u danom metalnom vodiču proporcionalna
naponu U na krajevima vodiča.
I~U
Možemo napisati jednakost I
I=G⋅U
I U
G= - električna vodljivost
U
[I ] A
[G ] = = 1 ≡ 1S simens
[U ] V
Češće koristimo recipročnu vrijednost
1
R= - električni otpor
G
U
I= - Ohmov zakon (za vanjski dio strujnog kruga)
R
[U ] V
[ R ] = = 1 ≡ 1Ω om
[I ] A
Električni otpor ovisi o:
- duljini vodiča, l
- površini poprečnog presjeka, S
- vrsti vodiča (opisano pomoću specifične otpornosti ρ, [ρ] = Ω m)
l
R=ρ
S
R metalnog vodiča ne ovisi o naponu U izvora ili jakosti struje I koja prolazi kroz vodič.

b1) mikroskopski izvod

Unutar vodiča se formira električno polje jakosti
U
E=
l l
Srednja driftna brzina v je proporcionalna s tom jakošću
v = µ E gdje je µ električna pokretljivost. S

U S
⇒ I = SvEn = S µ Een = S µ
en = µ en U U
l l
1 1 l
I = ⋅U ⇒ R =
R µ en S
Otpornost je
1
ρ=
µ en
l U
R=ρ , I =
S R
Taj zakon može se zapisati i u obliku
j =ven= µ E en= µ en E
Uvedemo li električnu provodnost
1
σ = µ en =
ρ
j = σ E – Ohmov zakon
Uzrok električnog otpora:
- sudari elektrona s titrajućim ionima kristalne rešetke
- sudari elektrona s atomima nečistoća i nepravilnostima kristalne rešetke.

57 Pripreme za razredbene ispite

Eksperimenti pokazuju da električni otpor ovisi o temperaturi
Rt = R0 (1 + α∆t )
α je temperaturni koeficijent otpora datog vodiča, [α] = 0C–1 = K–1. ∆ t je promjena
temperature, a R0 je električni otpor vodiča na početnoj temperaturi.

c) izvori istosmjerne struje

Na izvoru razlikujemo:
- pozitivan i negativan pol
- područija s viškom pozitivnog, odnosno negativnog naboja
Kad se polovi izvora spoje vodičem poteče električna
struja koja dulje vremena ima konstantnu vrijednost
Da bi to bilo tako, moraju se elektroni koji su putujući
kroz vodič stigli s negativnog pola na pozitivni opet
prebaciti na negativni pol → to mogu izvršiti “strane”
(neelektrične) sile:
- mehaničke
- kemijske
- toplinske
- magnetske …
Pri prebacivanju naboja q one izvrše rad Wst .
Definiramo elektromotorni napon izvora
Wst
ε=
q
Omjer rada stranih sila i količine prebačenog naboja
[ J ] ≡ 1V
[ε ] = volt
[C ]
R
Shema strujnog kruga:
r – unutarnji otpor izvora struje I
ε - elektromotorni napon
R – vanjski otpor
I – jakost struje
r
U = RI = εI – rI pad napona na vanjskom otporu
ε
I= - Ohmov zakon za čitavi strujni krug
R+r
Ako je R = 0 Ω struja kratkog spoja je:
ε
I ks = - maksimalna struja koju izvor može dati
r

d) Kirchhoffova pravila
U strujnim krugovima razlikujemo:
- čvorove – točke u kojima se susreću tri ili više vodiča
- petlje – zatvorene konture s elementima strujnog kruga

I. pravilo (pravilo čvora)

I = I1 + I 2
Zbroj jakosti struja koje ulaze u čvor, jednak je zbroju jakosti
struja koje izlaze iz čvora.
Pravilo se temelji na zakonu očuvanja količine naboja.

58 Pripreme za razredbene ispite

II. pravilo (pravilo petlje)
ε1 − ε 2 = IR1 + IR2
Algebarski zbroj elektromotornih napona u petlji jednak je
zbroju padova napona u toj petlji.
Pravilo se temelji na zakonu očuvanja energije.

e) Spajanje otpornika
serijsko:
Kroz otpornike protiču
jednake struje.
I1 = I 2 = I S
U = U1 + U 2 = U S
I1 R1 + I 2 R2 = I S RS
R = R1 + R2
Ekvivalentni otpor jednak je zbroju pojedinih otpora. Tvrdnja vrijedi za proizvoljan broj
otpora.

paralelno:
Na otpornicima su jednaki
naponi.
Pravilo čvora:
I = I1 + I 2 = I P
U1 U 2 U P
+ =
R1 R2 RP
1 1 1
+ =
R1 R2 RP
Recipročna vrijednost ekvivalentnog otpora jednaka je zbroju recipročnih vrijednosti
pojedinačnog otpora. Tvrdnja vrijedi za proizvoljan broj otpora.

f) Energija električne struje. Električna snaga

Pri protjecanju električne struje kroz otpornik R, pozitivan
naboj prelazi iz područija više potencijalne energije u
područije niže potencijalne energije (uz nepromjenjenu
kinetičku energiju) tako da se ta razlika
potencijalnih energija sudarima pretvara u termičku
energiju kristalne rešetke (Jouleova toplina).
W=UQ U2
Q = I ⋅ t Iz ovih relacija slijedi W = U I t = t = I 2R t
R

Snaga je definirana kao rad po jedinici vremena.

W U2
P= = UI = = I 2R
t R

III. 3. Magnetizam
magnet – privlači željezne predmete (također kobalt i nikal, kao i njihove legure).
Magnetski pol – područije magneta s najjačim djelovanjem
N S

sjeverni juzni
pol pol

59 Pripreme za razredbene ispite

Istoimeni polovi se odbijaju.

Raznoimeni polovi se privlače.

Dijeljenjem magneta se dobiju sitniji magnetići.

To je tipično bipolarna (dipolna) pojava.
Ne postoje izolirani magnetski polovi.

Magnetska influencija – u blizini magneta se komad

mekog željeza pretvara u magnet → privlači druge željezne predmete.
Tvari građene od elementarnih magnetića kod
magneta – raspoređeni uređeno.
feromagnet
Kod nemagneta - neuređeno.
paramagneti – vrlo slab magnetizam
dijamagneti – suprotno ponašanje

a) magnetsko polje
- prostor oko magneta u kojem se osjeća njegovo djelovanje
Opisujemo ga:
- grafički – linije magnetskog polja (silnice)
Zamišljene linije koje svojim tangentama
pokazuju smjer magnetskog polja N S

- veličinama – tok magnetskog polja φ M kroz ploštinu A

To je broj silnica koji prolazi kroz tu ploštinu

JG
- gustoća magnetskog toka B (ili magnetska indukcija)
φM
B=
A
Preciznije magnetski tok je B
φM = B⊥ ⋅ A = BA cos α B
B – ovisi o sredstvu koje se nalazi u magnetskom polju
α
Definira se veličina koja ne ovisi o sredstvu.
JJG
n
To je jakost magnetskog polja H : A
JG
JJG B
H=
µ
µ - permeabilnost sredstva
JG JJG JJG
B = µ ⋅ H = µ0 µr H
Tm
µ0 = 4π ⋅10−7 - permeabilnost vakuma
A
µ r - relativna permeabilnost tvari
feromagnet µ r ~ 103
paramagneti µ r ≥ 1
dijamagneti µ r ≤ 1

60 Pripreme za razredbene ispite

a1) Oerstedov pokus
Kad se iznad magnetske igle pusti da teče struja, magnetska igla I
se otkloni i otklonjena je sve dok teče struja.
Kad se struja isključi, igla se vraća.
Ako se smjer struje promjeni, promjeni se i smjer otklona igle.
Električna struja (naboj u gibanju) stvara magnetsko polje.

b) izvori magnetskog polja +

b1) ravni (beskonačni) vodič

pokus ⇒ B2
H~I 1
1 B1
H~ I 2
r
1 I
H=
2π r I B
µ0 I
B = µ0 H =
2π r
Smjer polja – pravilo desne ruke
JG
Palac u smjeru I, rukom obuhvatimo vodič → prsti smjer B
[I ] = 1 A
[H ] = - jedinica za mjerenje jakosti magnetskog polja
[r ] m
b2) kružna petlja radijusa R
U središtu petlje je
µr I
B=
2 R
Petlju možemo smatrati elementarnim magnetićem

b3) zavojnica s N zavoja

N – broj zavoja
L – duljina zavojnice
I – jakost struje
Unutar zavojnice je polje homogeno.
Pokus ⇒
H~I
H~N
1
H~
L
NI
Te je obuhvaćeno relacijom H = .
L
Magnetska indukcija:
N
B = µ0 I
l
ako se unutar zavojnice postavi neki materijal permeabilnosti µ r tad je
N
B = µ r µ0 I
l

61 Pripreme za razredbene ispite

c1) Amperova sila, FA
Ako se kroz ravni vodič koji se nalazi u homogenom
JG
magnetskom polju indukcije B , pusti struja jakosti I,
zapaža se da se vodič izmiče iz magnetskog polja, na +
njega djeluje magnetska sila → Amperova sila FA
Pokus → FA ~ I
FA ~ l - duljina vodiča u magnetskom polju
N
FA ~ B
FA ~ sin α , α je kut između B i l I
FA = B ⋅ I ⋅ l ⋅ sin α B
Ponekad ovo koristimo za definiranje magnetske indukcije S
FA
B=
I ⋅ l ⋅ sin α
Jedinica za mjerenje magnetske indukcije
[ FA ] = 1 N ≡ 1T
[ B] = tesla
[ I ] ⋅ [l ] A ⋅ m
Smjer sile FA - pravilo ispružene desne ruke
palac – smjer I
JG
prsti – smjer B
sila – iz dlana
B = µ0 H
B T Tm
µ0 = ⇒ [ µ0 ] = 1 = 1
H A A
m

Sila između dva vodiča

µ0 I1
F12 = B1 ⋅ I 2 ⋅ l = I2 ⋅ l
2π r
µ0 I1 I 2
F12 = l
2π r
Ovu relaciju koristimo za definiciju jedinice jakosti
struje – 1 amper

c2) Lorentzova sila, FL

Struja – usmjereno gibanje naboja
Sila na vodič kojim teće struja rezultat djelovanja magnetskog polja na pojedine naboje.
JG
l – duljina vodiča u magnetskom polju B
S – površina poprečnog presjeka vodiča
N – broj naboja q u volumenu S ⋅ l
N
FA = BIl = B ⋅ Svqn ⋅ l = Bqv Sl
V
FA = N ⋅ Bqv
JG
Na naboj q koji se giba brzinom v u magnetskom polju B djeluje sila:

62 Pripreme za razredbene ispite

 FA
FL = = Bqv
N
ili općenito
FL = Bqv sin α
JG G
α - kut između vektora B , v
Smjer sile FL → pravilo desne ruke:
G
palac – smjer v
JG
prsti – smjer B
sila – iz dlana za q > 0
Gibanje naboja u homogenom magnetskom polju:
G JG
Ukoliko je v ⊥ B naboj se giba po kružnici radijusa R.
JJG
Sila FL igra ulogu centripetalne sile.
FL = Fcp
m v2
Bqv=
R
mv
R=
Bq
Rad Lorentzove sile jednak je nuli.
JJG G
WFL = 0 ! jer je FL ⊥ ∆ s (pomak)
Period vrtnje
2π R R m
T= = 2π = 2π
v v Bq
m
T = 2π
Bq
Primjene:
1 separator brzine
Okomito električno i magnetsko polje
Fel = FL ⇒ qE = Bqv
E
v = - Čestice ove brzine ne skreću!
B

2 maseni spektrometar
Kombinacija separatora brzine i magnetskog polja B0
E
v=
B
mv m RB0
R= → =
B0 q q v
m R B0 B
= - specifični naboj
q E
3 ciklotron – ubrzivač nabijenih čestica
RBq
v=
m

63 Pripreme za razredbene ispite

III. 4. ELEKTROMAGNETSKA INDUKCIJA
To je pojava da se uz pomoć magnetskog polja proizvede električna struja.
S
a) elektromagnetska indukcija
Faraday 1831.
Kazaljka ampermetra se otklanja kad se: N
- magnet primiče ili odmiče zavojnici, tj kad se mijenja
JG
magnetsko polje u kojem se zavojnica nalazi, (tj. mijenja B )
- zavojnica stišće ili rasteže, tako da se mijenja površina A
poprečnog presjeka (tj. S)
- Zavojnica rotira u homogenom magnetskom polju (tj. mijenja
kut α)
G
α - kut između normale n na površinu
JG
zavoja i vektora B
- Jednom riječju, kad se mijenja veličina
Φ M = B ⋅ S ⋅ cos α - magnetski tok
[Φ M ] = [ B ] ⋅ [ S ] = 1Tm2 ≡ 1Wb veber
Pokusi ⇒ kazaljka se više otkloni što se Φ M brže mijenja i što je veći broj zavoja N zavojnice
Inducirani napon
∆Φ M
Ui ~ - brzina promjene magnetskog toka
∆t
U i ~ N - broj zavoja
∆Φ M
Ui = N - Faradayev zakon
∆t

a1) Lenzovo pravilo

Ako se magnet primiče aluminijskom prstenu, on se odmiče.
Ako se magnet odmiče prsten ide za njim.
Primicanjem se u prstenu inducira takva struja da njeno magnetsko
polje nastoji spriječiti povećanje magnetskog toka kroz prsten, tj.
prsten formira s lijeve strane N pol, koji se odbija od N pola
magneta koji se primiče.
Suprotna je situacija kod odmicanja magneta.
∆Φ M
Ui = − N Minus dolazi zbog Lenzovog pravila.
∆t

b) ravni vodič u homogenom magnetskom polju

G JG
Neka se ravni vodič, duljine l giba brzinom v okomito na vektor magnetske indukcije B
JG G
B - homogeno magnetsko polje, okomito na v
G
v - brzina gibanja vodiča
Možemo zamisliti petlju (iscrtkano) čija se površina mijenja. B
Promjena magnetskog toka kroz tu petlju je l
∆Φ M = B ⋅ ∆S = B ⋅ l ⋅ v∆t
Kako je N = 1, Faradayev zakon daje za iznos induciranog v
napona v ⋅∆t
∆Φ M Blv∆t
Ui = =
∆t ∆t
Između krajeva vodiča se inducira napon
U i = Blv

64 Pripreme za razredbene ispite

c) samoindukcija
pokus → Tinjalica zasvjetli uz napon ~ 150V. zavojnica
Kad se ona priključi u strujni krug kao na slici sklopka
pri uključivanju ili isključivanju izvora od
samo 2V zapaža se da tinjalica bljesne! izvor
Pri uključivanju i isključivanju se na neki (~2V)
način dobivaju naponi reda ~ 150V. tinjalica
Pri uključivanju jakost struje ne postigne zeljezna
odmah maksimalnu vrijednost, nego struja jezgra
raste neko vrijeme od vrijednosti nula do
maksimalne vrijednosti I MAX , tj struja se
mijenja. I(t)
Faradayev zakon EM-indukcije I MAX
∆Φ M
εi = − N
∆t
t
U zavojnici se, zbog promjene jakosti struje, inducira napon 0
reda ~150V, zbog čega bljeskalica bljesne. proces proces
ukljucivanja iskljucivanja
Samoindukcija – pojava da se u zavojnici pojavljuje ε i
zbog promjene toka vlastitog magnetskog polja. Koliki je napon samoindukcije?
Magnetski tok kroz zavojnicu je
ΦM = B ⋅ S
Magnetska indukcija
N N
B = µ r µ0
I ⇒ ∆B = µ r µ0 ∆I (zato što se mijenja samo struja kroz zavojnicu)!
l l
→ ∆Φ M = S ⋅ ∆B
Rabeći Faradayev zakon EM-indukcije dobivamo traženi napon samoindukcije
N ∆I µ µ SN 2 ∆I
→ ε i = − NS µ r µ 0 =− r 0 .
l ∆t l ∆t
µ r µ0 SN 2
Običaj je uvesti koeficijent samoindukcije (induktivitet zavojnice) L = . Napon
l
samoindukcije je sada jednak
∆I
εi = −L
∆t
Jedinica za mjerenje induktiviteta
[ε i ][ ∆t ] = 1V ⋅ s ≡ 1H
[ L] = henri
[ ∆I ] A

d) energija magnetskog polja

Kad je zavojnica priključena na izvor, njome teče struja I i
unutar nje postoji magnetsko polje indukcije B.
Ako se izvor isključi, struja ne padne odmah na nulu, nego l
teče još neko vrijeme sve slabija i slabija. S
U krugu postoji još neka energija – energija magnetskog polja B
1
WM = LI 2 I
2 +
Taj izraz može se i malo drukčije zapisati:

65 Pripreme za razredbene ispite

 µ r µ0 SN 2 ⎫
L= ⎪
l ⎪ 1 µ r µ0 SN 2 B 2l 2
⎬ ⇒ WM = ⋅
( µ0 µ r ) N 2
2
N Bl ⎪ 2 l
B = µr µ0 I → I =
l µ0 µ r N ⎪⎭
B2
WM = Sl
2µ0 µ r
Obzirom da je volumen zavojnice jednak V = S l pa je gustoća energije magnetskog polja
WM 1 B 2
wM = =
V 2 µ r µ0
Rabeći vezu između magnetske indukcije i magnetskog polja B = µ 0 µ r H možemo pisati
1
wM = µ0 µr H 2
2
Gustoća energije magnetskog polja proporcionalna je kvadratu jakosti magnetskog polja H.

III. 5. IZMJENIČNE STRUJE

JG
Vrtnjom petlje u magnetskom polju indukcije B , u njoj se
inducira izmjenični napon prema Faradayevom zakonu EMI.
∆φM
εi = − N S
∆t B
α
ω= - kutna brzina vrtnje
t
∆( BS cos ω t ) ∆(cos ω t ) BS cos
εi = − N = − NBS
∆t ∆t
kako je B
B
∆ cos ω t
= −ω sin ω t
∆t
slijedi
ε i = NBSω sin ω t S
Izmjenični napon
ε (t ) = 
N ⋅ B  ω ⋅ sin ω t
⋅ S ⋅

ε 0 -maksimalna
vrijednost
napona
(amplituda)
ε (t ) = ε 0 sin ω t

Priključi li se taj izvor na omski otpornik, tad kroz

otpornik teče izmjenična struja jakosti
i (t ) = I 0 sin ω t - trenutna jakost
I 0 - maksimalna vrijednost

66 Pripreme za razredbene ispite

Izmjenični napon na krajevima otpornika je
u (t ) = U 0 sin ω t
Za opis izmjenične struje definiramo efektivne
vrijednosti jakosti i napona. Efektivne vrijednosti
definiramo pomoću usporedbe toplinskih učinaka
istosmjerne i izmjenične struje. Veza s maksimalnim
vrijednostima sljedeća:
I0 U
I ef = ≡ I , U ef = 0 ≡ U
2 2
Gradska mreža u Europi ima ν = 50 Hz i U ef = 220V

a) otpori u krugu izmjenične struje

a1) radni (omski), R R
u (t ) = U 0 sin ω t
u U
i = = 0 sin ω t ~
r R izvor izmjenicne
i (t ) = I 0 sin ω t struje
Struja i napon su u fazi, tj. u istim trenucima postižu maksimalne vrijednosti.
Vrijedi Ohmov zakon:
u
i=
r
ili
U
I=
R

Vektorski dijagram
Maksimalnim vrijednostima struje i napona pridružimo vektore koji rotiraju u pozitivnom
smjeru stalnom kutnom brzinom ω.
Budući da su u fazi, gledaju u istom smjeru.

a2) induktivni, RL (zavojnica u strujnom krugu)

Izvor izmjeničnog napona
u (t ) = U 0 sin ω t
Zbog samoindukcije
∆i
ε s = −L
∆t
Dobijemo da se struja mijenja po zakonu
U0 ⎛ π⎞
i= sin ⎜ ω t − ⎟
ωL ⎝ 2⎠
tj. ,u
⎛ π⎞
i = I 0 sin ⎜ ω t − ⎟ U0
⎝ 2⎠ u
I0
π
Struja kasni za za naponom
2 0 t
i
U0
I0 = - maksimalna jakost struje -I0
ωL -U0
Kad napon ima maksimalnu vrijednost, struja ima
vrijednost nula.

67 Pripreme za razredbene ispite

 u
i= ⇒ RL = ω L - induktivni otpor
RL
U
I=
RL
RL ~ ω - kružna frekvencija
RL ~ L - induktivitet
vektorski dijagram

a3) Kapacitivni, RC (kondenzator u strujnom krugu)

Za istosmjernu struju kondenzator je beskonačan otpor
Za izmjeničnu on je samo konačan otpor
u = U 0 sin ω t
Tad se kondenzator puni i prazni, tj u strujnom krugu
teče struja.
Količina naboja na pločama u nekom trenutku je dana
izrazom
q = u C = CU 0 sin ω t
kako je
∆q U ⎛ π⎞ ⎛ π⎞
i= ⇒ i ( t ) = 0 sin ⎜ ω t + ⎟ = I 0 sin ⎜ ω t + ⎟
∆t 1 ⎝ 2⎠ ⎝ 2⎠
ωC
U U
I 0 = 0 ≡ 0 - Ohmov zakon
1 RC
ωC
1
RC = - kapacitivni otpor
ωC
1
RC ~ - obrnuto proporcionalan s ω
ω
1
RC ~ - obrnuto proporcionalan C
C
u
i=
RC
⎛ π⎞
i (t ) = I 0 sin ⎜ ω t + ⎟
⎝ 2⎠
π i,u
Struja brza za ispred napona
2 U0
u
Kad struja ima maksimalnu vrijednost, napon ima I0
vrijednost nula.
0 t
i
-I0
Vektorski dijagram ima oblik:
-U0

68 Pripreme za razredbene ispite

a4) serijski spoj R, C i L
Jakost struje u svim elementima je jedna te ista.
I R = IC = I L

Vektorski dijagram
U = U R2 + (U L − U C ) 2 = I R 2 + ( RL − RC ) 2 UL
U
Z = R 2 + ( RL − RC ) 2 - ukupni otpor (impedancija)
UL - UC
Ohmov zakon
U IR UR
I= - ovisi o ω
Z UC
ϕ - pomak u fazi između jakosti struje i napona na izvoru
R − RC
tgϕ = L
R
Iz Ohmovog zakona
U U
I= =
Z R + ( RL − RC ) 2
2

slijedi da je Z najmanji odnosno I je najveća za

1
RL = RC ⇒ ω 0 L =
ω 0C
1
ω0 = - rezonantna frekvencija
LC
tada je ϕ = 0, te
U
I=
R
period pobude struje je tada
2π
T0 = = 2π LC - Thomsonova formula
ω0

a5) paralelan spoj R, C i L

R
Napon na elementima je međusobno jednak. C
UR = UC = UL

~
Vektorski dijagram je prikazan na crtežu:
U
I = I R2 + ( I C − I L ) 2 =
Z
2
1 1 ⎛ 1 1 ⎞
= 2
+⎜ − ⎟
Z R ⎝ RC RL ⎠

69 Pripreme za razredbene ispite

 b) snaga izmjenične struje
Kako su trenutne vrijednosti napona
u (t ) = U 0 sin ω t
i jakosti struje
i (t ) = I 0 sin(ω t + ϕ )
pomaknute u fazi za ϕ, trenutna vrijednost snage je
p (t ) = u (t ) ⋅ i (t )
Snagu izmjenične struje dobivamo usrednjavanjem po nekom vremenskom intervalu
P ≡ p(t ) = UI cos ϕ
tj.
P = UI cos ϕ
gdje je faktor cosϕ uobičajeno zvati faktor snage.

= c) transformator
Uređaj koji na principu elektromagnetske indukcije mijenja (transformira) napon, odnosno
jakost izmjenične struje.
Brzine promjene magnetskog toka
∆Φ M
∆t
su jednake u obje zavojnice IP
IS
Up N
= P - omjer transformacije NP NS
U S NS US
Kod idealnog transformatora su snage na UP
primaru i sekundaru jednake
I PU P = I SU S
U P IS
=
US IP
U slučaju da postoje gubici definiramo korisnost:
I SU S
η=
I PU P

70 Pripreme za razredbene ispite