N35{()~ KU~"ANSKE.

PRlPOVlIESTI

Ptinx/io

/uiz K/\ORIBEGOVII::

IMIf!r30 MIlICi l\'IUMINQVrC

1z.d;JI~~ IC"~T-5;!r:ljc\v

Z:>fuj;N.Jt."J Mu~t.af.:l B£CIROVIC

Urcdmk O'e,;:!(i rIODt.IC

Recerrzeml D'~dHOO2:U: f-lilmOi\'E.IMARI.llA

fted:Jk1f.1

Mumf3 BI:CIROVIC lini1:1ptor i nO!oiIx prold:13) H;jdkm HAIDAREVIC IJC7.iO!~i :sa\ietrll~)

pRlr. dr, Enes KARle I DtrmJludlrll.ATI( btfuCni wnSu~~n[11

lci:{1Jf3

dr. RC!fIllIja IIAD!IEFf;NDEC r'IIRI(

KorcllUrJ EnoDlIRf"n$FVIC SerllMUIIV\N(lvn:

DTP mrs·toptp!. Vdika Conca

~wl~lp.mi:J Mbclln~knjlg;l.lll.lbljafl3

Tir.r;J '000

ISBN 9958-725·013·8

M~ljCr1ie!l1 Fedcralnog ministarstv3 Obr340YJr1]a. nauke. kulture I sparta, 11.:'1 osnow elena 19. tacka 13, stava 2. Zakona 0 porezu 113 promer proevoda i usluga. kompjct "kursnske pripov'ijcsli" osloboda se placanla porcza nit prornct protzvoda.

Biblioteka »Djecija knjiga«

~,dl

~

KURfANSKE PRIPOVIJESTI

pdf izdanje za vas pripremili: www.bosnamuslimmedia.com 1429. hidi. god./200S. god.

1II1.\\IIIIT 1993.

kad Miloslivi Allah odlud stvonti prvog covJeb. Adema: On rnelekirna:

"la cu na Zemljl namjesnika postavltl!"

"Zar ce li namjesnlk biti ona] koji ce po njoj nered cilllti i krv pralivali? A mi Tebe velicarno I hvalimo i, kako Teb' dollku]e, uzdizerno" - rekose ani. Uzvisem Allah rece: "[a znarn 0110 sto vi ne znate!"

I On stvort (',ovjeka od llovace, dade mu savrser; oblik i zivel u njega udahnu, Zatlm ga podud nazivma svlh stvari, a onda le stvari predod rneleklma i rece:

"Kazlte MI nazive njihave, aka lstinu govorile!"

"Hvalien nek 51!" - rekose oni - "mi znama sarno ana (emu si nas T1 pouclo: Tl si Sveznajuc i Mudrl."

3

"0 Aderne" - rece Allah Uzvi~eni - "kazl im Ii nazive njihovel" I kad 1m kaza njihove nazive, Allah rece:

"Zar vam nisam rekao da samo la znam lajne nebesa I Zemlle i da S3IIi""- ...... la znam ono ~to vi [avno tinite I ono ~to krijele!" A kad Allah Uzviseni rece melekima: "Poklonite se Ademu!" poklonlse. Ali Iblis, jedan od dzina. ne htjede se pokloniti, postade nevjcrnik.

·0 lblisu" - rekao [e Allah - "sta te navelo da se ne poklonts or-orne kojega sam sobom stvorio? lesi Ii se uzoholio iii misli~ da si uzvlsen?"

"Bolji sam ad *ga" - odgovorio je Iblis - "melle si stvorio od vatre a njega od llovace."

"E, izlazi onda iz dzermeta" - rece Milostivi Gospodar .. "proklet da sit Moje prokletstvo ce te do Sudnjeg dana pratiti!" lblis zarnoll svoga Gospodara Allaha da mu da roka do Sudnjega dana, kada ce svi Ijudi ozivljeni biti.

Kad mu Allah Uzviseni dade rok ko] [e trazlo. lbhs rece da ce do toga dana ljude stalno zavodili predstavljati im hrdava djela lilepill] i na krivi put ih okretan, osim onih ko] budu iskreno Allaha vjerovali i dobra djela {'inili,

Uzvl~elll Allah mu potvrdl istlnu da 011 nece lrnatt nlkakve vlasti nad odantrn vjernicimJ, osirn nad anima ke] ga budu sliiedili, ontm zalutallma,

I Allah Uzvi!iel1i rece Ademu: "0 Ademe, zlvite II I tvoja zena u dzennetu I jcdite u ruernu kollko god ze/lle i odakle god hocete. ali se ovom drvetu ne pribllzujte pa da samr sebi nepravdu nancsete!"

All, sejtan irn pace bajatl i zaklinjatl se da je on njinov savjetnlk lskrenl. pa rete:

6

"Gospodar va~ vam zabranjuie ova drvo sarno zato da ne biste meleki postali iii da ne biste besmrtni bili!"

I na prevaru ih zavede, A kad oni sa onog drveta okusise. stidna rnicsta njihova im se ukazase i oni po sebi dzenetsko li~te stavljali pocese.

"Zar vam to drvo nisam zabranio' - zovnu ih Gospodar njihov - "i rekao "am: sejtan yam [e, zbilja, otvoreni nepriiatel]."

"Gospodaru nas" - rekose oni - "sami smo sebi krivl, i ako nam Ti ne oprosns i ne smiluje~ nam se. sigurno cerno biti izgubljeni."

~

"lzlazlteI1, - r e Allah UzviSeni - "[ednl drugima olt cete ncprljatelji! Na Zemljl cete boravltl I do smrti ostati Na njoj cete zlvjeti. na njOj umirati I ponovo ozivlj~ni biti. Od Mene cc varn uputa dolazili. i ona] ko budc slijedio uputu Moju nece zalutati I nece nesretan bltl. A oni ko] ne budu vjerovali i knjige Nase budu porieali - bit ce stanovnki dzehennema: u njemu ce vjecno ostati".

Milostlvi Gospodar je poslije Adema lzabranikorn ucinio, pa mu oprostlo i na pravl put ga uputio.

Tako je Adem postao prvi covlek i prvi Allahov poslanik. Od njcga I njegove zene lzrodili su se svi 'judi. cijelo covje~anslvo.

A ko je cvrsu: uz AI/aha. tal je vee upucen n<1 pravi put.

9

Sinovi Ademovi

Ovo je priG! 0 dvojlcl stnova Ademovih, tspricana onako ka~o je blo.

Njih dvojka su prlnljeii Zrlvu Bogu. Pa [e od jednog zrtva blla prirr.ljena a od drugog nije.

Ova] drugi se uslijed toga rasrdi pa rece svome bratu:

"Sigurno CU te ubitil"

'Allah prima sarno od onih ko] su dobrl" .. rece ona]. "I kad bi Ii pruzio ruku svoju prema meni da me ubijes, [a ne bih pruzlo svoju prema tebl da te ubqem. [er se [a bopm Allaha, Gospodara svjetov3. [a zelirn da Ii poneses i mo] i svo] grijeh i da budes stanovnik u vatn".

A vatra jc kazna za sve nasilnike.

1 strast njegova navede ga da ubl]e brata svoga i on ga ubi. 1 postade [edan od izgubljeni h.

Allah onda posla jednog gavrana da kopa po zemlji da bi mu pokazao kako da zakopa rnrtvo tijelo brata svoga. Kad on to vidie. povika:

"Teske rnenil Zar i [a ne mogu. kao ovaj gavran. zakopati mrtvo lijelo brata svogal"

I pokaja se.

Uslijed toga je Allah propisao: ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga. iii onoga koji na Zemlji nered ne cini - kao da je sve ljude poubuao: a ako neko bude uzrok da se neciji zivot sacuva - kao da je svim ljudirna zivot sacuvao.

Samo je Allah za5titnik 1135 i On r najbolji poma,gac.

]0

Stradanje naroda NOhova

[este Ii tuli povijest 0 [ednorn narodu koji ie. izuzev malobro'nih. stradao u vcllko] poplavt, ugusio se i nestao u valima nabujale vode. Ta povqcst 0 tome narodu ostala je kao znak i kao opomena kako Gospodar Zemhe i neba kaznjava one koj prevrse svaku mjeru, koji se uzohole i postanu obljesnl,

A NOhov narod zaista bilase takav: okrutan, i obqestan. i neposlusan.

I smilova se Uzvisem Allah. jer On je nalrnilostiviji. i posla Nuha. ko] [e bio jcdan od niih. da opomin]e ta] narod i donosi im dokaze od Gospodara svega vidljivog i nevidljivag. kako bi se opametili i kako ne bi dozivjeli potpunu propasL

I dade NOh svome narodu kao Allahav poslanik i tama ostade devet stolina i pedeset godina. I govoraSe:

"0 narode mojo Allahu se klaniajte. vi drugoga boga osim Njega nernate: zar se ne bojite? 0 narode mojo ja vas otvoreno oporninjern",

Ali. glave5ine njegovog naroda su u~i zacepliali i glavu okretali i liea svo]a haljinama svojirn pokrivali sarno da ne cuju to sto Allahov poslanik njima govorL I prezrivo odgovarali:

.. MI srnatramo da si ti u pravol zabl ud i."

[3

"0 narode mo]" - govorio je on - "nisam ja ni u kakvoj zabludi, nego sam poslanik Gospodara svjetova: poslanice Gospodara svoga vam dostavljarn i svako dobra varn iclim: [a od Allaha znarn ono slo ne znate vi.

Zar vam [e cudo sto vam poru ka od Gospcda ra va~eg dolazi po tovjeku, [ednom od vas, da vas opomro]e. da biste se grijeha klonili i pomilovani bili."

Taka [e Allahov poslanik NOh govorio stotlnarna godina odano i neurnorno. I nocu i dan]u. I [avno i tamo. I glasno i pclahko. Prilazic lrn na sve rnoguce nacine. ne bi Ii sarno Allahovu milost zasluzih. Molio ih da od Gospodara svoga traze oprosta, [er Gospodar njihov zaista mnogo prasta. Upozoravao ih na to da ih Allah od zernlie popul bilja stvara, da ih ponovo u nju vraca. te da ce ill sigurno opet iz nje sve izvesti. Uvjeravao ih da ce im Gospodar njihov dati trnarqa i slnove. da ce ih bogato nagraditi, kise im obilne slati i basco i rijeke im dati.

A glave~ine njegova naroda. oni koji nisu vjerovali. nadrneno su odgovarall:

"Koliko mi vldimo. Ii si covj,ek kao i mi, a vidirno i da te bez ikakva razrnlsljan]a sl'[edc same ani ko] su niko i nista medu nama: nc vldirno da ste vi imalo bolji od nas. Slavik mislimo da ste lazljivci."

"0 narode mo]" - govorio [e on - "da vidimo! Ako je men! [asno ko je Gospodar moj i ako mi je On od Sebe dao vlcrovjesniSlvo, a vi ste slijepi za 10. zar da vas silirno da to protiv volje vase priznale?

o narode mojl Za ova ja ad vas ne trazlrn blaga, Allah ce mene nagradttl. I ja necu otleratl vjernike. oni ce pred svoga Gospadara iziti: ali ja vidirn da ste vi narod ko] ne zna."

No, oni ostadose lama gdje su blll i joS se viSe uzoholise.

Sve slo [e poslanik NOh viSe govoria i pokusavao u njihova srca usaditi istinu, oni 5U se sve vise udaljavali ad njega. I povodili se za anima kaji su velika bogatstva imali i koji su razne spletke srnisliali. I odvracah ih od Allahovih dokaza govorcd da nikako bozanstva svo]a ne ostavlia]u. da Vadda i Suvaa i legusa i leuka i Nesra ne napusta.u i da se npma i dal]e klaniaju. I tako mnage u las vecu zabludu dovodlll. 1 razne spletkc srnlslja.l. 'On je covjck kao i vi" - govorili su - "sarno hoce da Ie ad vas uglcdnlji. 03 [e Allah htlo, meleke bi poslao: ovako nesto nisma cult od naW1 predaka davnlh. on [e Iud covjek, pa puslite ga neko vrijerne!"

15

Uzaludne bijahu NOhove rijet'i:

"[a Yam ne kazern: U mene su Allahove riznice - niti: Meni [e poznata buducnost. - a ne govorim ni a anima kote va~e oti s preziram gledaju:

Allah im nikakvo dobra nece dati - ta Allah dobra zna sta je u dusama njihovirn, jer ja bih se tada ogrijesio_"

"0 Nuhu", - rekose ani - ·'u si zeho da se 5 nama raspravljas i dugo si se raspravlpo, Da] neka se ostvari ana sto prijefiS. aka islinu govorist"

"To ce vam utiniti sarno Allah aka bude hllo" - rece on - "i vi necete umaci,

Aka Allah hoce da vas ostavi u zabludi. nece varn rno] saviet koristi Ii. rna koliko ja zelio da vas savietuiem. On Ie Gospodar vas i Njcl1lu cete se vratlti."

! njima malo bi sto su glave od nlega okrecall i prste u usi stavljali da ne cuju sta govori.

I malo im bi sta su razne spletke i podvale ~inili.

I malo im bl sto su mu se izrugivali i Dna sto [c Allah zapovijedio lazima srnatrall.

I malo im bi sto su ga lascern I ludakam nazivall.

Sve im to malo bi. te mu zapnettse najtezom kaznom:

"Aka se ne okanis. a NOhul" - rekose - "bit cd sigurno kamenovanl" Poslanika NOha nisu uplaslle ni pokolebale njihove prljetnje. Uzvtsem Allah mu [e bia dovoljan oslonac. Zato lrn rece.

"0 narode mo], ako vam je dodiiao mo] boravak medu varna I moje oporninjanje Allahovim dokazima - a [a se stalno uzdam u Allaha - onda se, zaiedno sa baianstvima svojim, odludte. i to ne krjjte: zatirn to nada mnam izvrsite i ne odgads]tel"

Vidje~i da vi~e rusta ne pomazc. NOh se obrali svome Gospodaru, Svevisnjem Allahu Milostivom:

"Gospodaru mo]. [a sam narod svo] i nocu i danlu dolsla pozivao. ali ga [e pozivanie rnoje jOs vise udallilo, I kad god sam ih poztvao da im oprostls. p~e SU svo]e u usi slavljali i haljinama svojirn se pokrivali • bili su uporni i prelle no oholi. Zatim, [a sam ih otvoreno pozivao, a onda sam im [avno objavlji~ i u povierenju im saputao, l govorio: Trazile ad Gospodara svoga opro ajer On, doista. mllaga prasta; On ce varn kiSu obilnu slati i eomoci vas irnablima i sinovima. i dat ce Yam basee, i riicke ce yam dati. Sta vam [c. zasto se-Allahove sile ne bojite, a On vas postepeno stvara?!

Zar ne vidite kako je Allah sedam nebesal edno tznad drugog, stvorto, ' na Cljima Mjesec svietllrn dao. a Sunce svll; iljkom uclnio? Allah vas ' zernlje poput bilja'stvara, a zaum vas u niu vraca i iz nje ce vas sig izvesti.

I

Allah Miiostivi ZIl3 sve st. je i kako [e bilo, jer Svojim znanjern sve obunvaca. pa objavi svome poslaniku:

"Osim onih koji su vee vjernici. niko vge iz naroda lvoga nece vjernik postati, zato se ne Zalosti zbog onoga sto oni sial no cine. I gradi ladu pred Nama i po Nasern nadahnucu, i ne obracaj mi se viSe zbog neviernika - oni ce sigurno bili potopljeru!''

I poslanik all pace gradili ladu s Allahovom P0lnOCi.

Kad god bi pored njega prolazlle glaveslne naroda njegova, ruga Ie bi InU se.

'Ako se vi rugate nama" - govorto je on - "rugat cemo se i mi varna onaka kako se vi rugate. I saznat cere. zalsta, koga ce snao sramna kazna i ko ce u vje~noj muci bitL"

I kad lada bija~e gOlova i kad Ie pala Allahova zapovlled i voda s povrstne Zemlle pokuljala: Gospcdar m u je rekao:

"Ukrca] u ladu ad svake zivalinjske vrste po jedan par. I celjad svoju • osim onih ° kojirna je bila gavora - i vjemike!"

A malo je bile onih koji su s nJim vjerovali,

I NOh rece anima kajl su vjerovali:

"Llkrcaite se u nju, u ime Allaha. neb plov! i neka pristane! Gospodar mo], uistinu. prasta I samilastan [e!'

Onda [e nastupio taj navijestern cas. Obistinila se priietnja Gospodara svietova. I zbio se strasan dogada]:

Kapije nebeske su se. voljom Gospodara neba ! Zeml]e, otvorile i voda je iz njih pocela neprestano liti, a iz zernlje su, Njegovorn voljorn, izvori silni provreli! I te su se vode sastale kako je odredeno bilol Sve je blla samo voda koja [e neprestano lila sa svake strane i potapala sve pred soborn. Valovi $lI hili ogromni. kao brda, i nisla lrn se nije magic suprotstaviti.

I kad ti ogrornni valovi ponesose NOhovu ladu u kojo] bijase ad svega onako kako [e to Allah odredro. on zovnu svoga slna ko] se nalazio podaleko:

"0 sinko mo], ukrca] se s nama, ne budi s nevjernici al

· .,_

brdo koje ce me od vode zastrtrti" - rete mu on. __ _'J::,Ill~~aJll_aS-·I\II_aIl()~~ kazne nece posteden bitl, osim onoga kame se On .. - rece NOh. ivai ih razdvo]i. i sin mu potopljen bi.

23

I kad se ispunila odredba Allaha Uzvi~enog, bi receno: "0 Zernl]o, gutaj vodu svoju, 3 ti. a nebo. prestani!"

I voda se povuce i ispuni se odredba, a lada pnstade na planini EI-Ozudi. i bi receno:

"Daleko nek [e narod neviernicki!"

Poslanik NOh u brtzt za svojim sinom koji je ostao potopl'en, zamoli Gospoda ra svcga:

"Gospodaru mojo sin rno] je celjade rno]c, a obecan]e Tvo]e je zaista istinito i Ti si ad mudrih najrnudri]i!"

"0 NOhu, on nije celjade tvoje" .. rekao [e On .. "[er radi ana sto ne valja, zato me ne mali za ana ~to ne znas. Savjetujem ti da neznallca ne budd."

"Gospodaru mo]". - rete - "Tebi S!! [a uqecern da 1(;: vi~e ntkada ne zamolirn za ono sta no znarn! Ako mi ne oprostls i ne smiILtjes rru se, blt C:;U izgubljen."

I njegov Gospodar Milostivi ga obavllesti:

"0 Nuhu. - bi receno - "iskrcaj se. 5 pozdravom Na~im i blagosiovima tebi i narodima koji ce se Izroditi od ovih koji su 5 tobom!"

Miioslivi Allah je to ostavio kao pouku - pa ima Ii ik0ga ko bi pouku primio? A oni sto su zbog grijehova svojih potopljeni u vatru ce bili uvedeni i nikoga sebi. rnirno AHaha. kao pomagai'a necc naci.

Allah je Prvi i Posljcdnji. i Vidliivi i Nevid/iivi. i On zna svc!

25

Nlsu voljeli one koji opominju

Hvaljen neka je Allah Uzviseni koji je nebo i Zernlju stvorio i covjeka na njo], I podijelio sve Ijude na narode i plernena kako bi se belie poznavali i razumqevalt. U beskraino] svojo] rnilostl. On je svakorn narodu Sl30 poslanika. vjerovjesnika. da bi taj narod uputio na pravi put. Tako je narodu Semud upucen poslanik Salih koji je svoj narod upozoravao:

"0 narode rno], Allahu se sarno klanjajte, vi drugog Boga osirn Njega nernatel On vas od zernl]e stvara i daje vam da z;vile na njoj! Zato Ga mollte da yam oprosu. i pakajte Mu se, ler Gospodar mo] [e. zaisla, bllzu i odaziva se.

Ja sam varn sigurno poslaruk pouzdani. Zato se bojte Allah. i budite posl usm rnent!"

"Zar da slqedrrno [ednog od nasi 1)ovorlll su oni Tad" btsrno, ulstlnu, bill u zabludi I bili bisrno ludi. Zar bas njemu, Izmedu nas, da bude poslana Objava?! Ne, on [e lazljlvac oholil"

Bozijeg poslanika Sa.iha malo je ko slusao, Njemu se pridruzise samo oni siromasm I potlacent I povrerovase u ono 510 goyorL VeCina astalih nije htjeia cdbacitl SVOjU ranlju vleru i svo]e klanian.e mnogabrojnim kipovima ko]e su drzalt za bogove. Zato su govonlt;

"0 Sallhu, ti si medu nama pr']c ovoga (ijenjen blo, Zasto nam branis da se klanjarno onome cernu su se preci nasi klanjall? Mi uveliko sumnjarno U ono cemu nas ti poztvas."

......

Poslanlk Salih Ih je I dalje pozlvao da odbace svoju oholost I neznanje. I 5VOjU umgljeno5t. Govorlo 1m Ie da 5\1 Ailia nO\/OITI-1 voljom na svijet dosll I da su naslijedili [edan naroc kOjl se Ad koga je Gospodar Uzvlsen'. zbog njihovc neposlusnostl I smulnji. unlstlo.

Podsjecao ih [e poslanik Salih na njihova bogatstva koja irn je Allah podario. na velike palace i dvorce koje u ravnicarna grade. I kuce kOje u brdima klesu, I sve drugo u temu uzlvaju i provode se. Mollo ih [e da ne zaborave te Allahove darove, da ne cine nerede

I zlo po zemlji. I da prihvate dokaze Milostivog Gospodara. da se sarno Njemu klanjaju I pokajanje od Njega traze.

28

.--

,Ali, to sve nije pomagalo. Oni choir se jos vi~e uzoholise. a narodto glave~ine i prvaci toga naroda, 0,,-, su imali svega u izobilju pa 5U sr-iatrall da lrn niko rusta ne rnoze uciniti. I ti nadmeni i oholi prvaci i bogatast upttase one koji SU bili potlacenl i sirornasn]. a koji su povlerovali U ono ~to poslanik Salih govori:

"vjerujete Ii vi da [e Salih pas Ian ad Gospodaraxvoga?" _ I

"Mi. uistinu, vjerujemo u sve ono sto [e po njemu objavljeno" odgovorlse

ani. I

"A mi ne vjerujemo U ono sto vi vjerujete" - rekose prkosno.

U grad~e l>ilo...devet osoba ko]e su oosebno nered tinile i oru se zaklese najtffom zakletvom da ce Sallha i njegovu porodku nocu ublti. A onda ce njegovom najblizem rodaku red kako nisu prisustvovali to] pogibiji. I smisljali su razne spletke.ialllh ie..Allah kaznio kad se nisu nadali.

Poslanlk Salih je i dal]e pozivao svo] narod:

"Zar mislite da cete ovdje biti ostavljeni sigurnima. u vrtovima i medu izvorima, u usjevirna i medu palmama sa plodovima zrelim?"

A oni rekose:

"Tl si samo op~inien; Ii si ~oviek kao i mi; zato nam danesi jed no cudo aka istinu govoriW

On irn tada dovede jednu karnilu i rete:

"0 narode rno], eva ova Allahova kamila je znameri]e za vas. pa [e pustite neb pase po Allahovoj zemlji i ne cinite joj nlkakvo zlo, da vas patnja nesnosna ne b stiglal"

Da bi pokazali kako u te njegove rije':i ne vJeru)u i kako hoce svemu da prkose, oni pozvase [ednog izrnedu njih i on zakla tu karnllu.

Poslanik Salih im rece:

'ZivjeL cere u zemlji SVOjoj jOs sarno tri dana! To vam je Istintta prijetnjal" Oni se sarno nasmqase pomislivs! kako im niko ntsta ne moze. Ta oni imaju stlno bogatstvo, ogromne i tvrde kuce u brdima klesane. I svu vlast u svojim rukama. Ko im maze nauditi?!

Zato jo~ drskj]e rekose:

"0 Salihu, u[ini da nas snade La eime prijetis, aka si poslanikl"

1 zadesi ih strasan pot res i strasan gla$ i oni ostadose rnrtvi poput zdrobljenog suhog lisca, Kao da nikada nisu ni postojalt.

A poslanika Saliha i one koji su sa njim vjerovali. Milostivi Gospodar je spasto tog strasnog udesa, Oni su vee blli napustill svo] narod, [er je poslanik Sallh znao sta ce im se desiti.

A on im je bio rekao:

"0 narode mojo prcnio sam varn poslarucu Gospodara svoga i oporninjao sam vas, ali vi ne volite one koji opominlu."

A Allail milosl svoi« diJrtlie kome all hoce; Allah ie neizmjemo dobsr.