U doba renesanse dolazi do „reinterpretacije klasicnih predstava“.
Ovim predstavama je davana jedna nova simbolicna sadrzina svjetovnog. To se postize kontrastom (Kada se na slikama rodjenja Hrista prikazuju npr. klasicni sarkofazi) ili putem asimilacije (Hristos se prikazuje kao Apolon, Bogorodica kao Venera). Renesansa je pri usvajanju motiva uvijek pokusavala pronaci opravdanje na teorijskom planu. Postoje slucajevi kada su se ovakva pretapanja odvijala sasvim prirodno, medjutim, ponekad se od prvobitnog motiva dosta toga promijenilo, pa se potom zadrzalo u nove predstave. Pod pseudomorfozom Panofski podrazumijeva davanje izvjesnih znacenja renesansnim likovima koje u izvornom obliku nije bilo prisutno. Takve pseudomorfoze su: STARAC VRIJEME I SLIJEPI KUPIDON. U renesansi i baroku je strac vrijeme imao krila i bio je nag. Pored toga prikazivan je uz srp, pjescani sat, zmiju ili zmaja koji grize vlastiti rep, zodijak, ili je hodao pomocu staka. Vrijeme se tretira kao KAIROS: kratki, odlucujuci trenutak koji cini prekretnicu u zivotu covjeka, a prikazivan je kao Prilika. To je nag mladic, u pokretu, ima krila na ramenima i petama, pored njega su jedan ili dva tocka, ima cuperak na glavi. Kasnije ima tendenciju spajanja sa Fortunom. Sdruge strane imamo tretman vremena kao Ajona: bozanski princip vjecne i neiscrpne kreativnosti. Prikazuje se kroz lavlju glavu ili kandze u zagrljaju zmije ili kao lijep krilati mladic okruzen atributima snage. Ni u jednoj od drevnih predstava ne nalazimo atribute starenja i propadanja, pa se shodno tome mozemo zapitati kako je do ove transformacije doslo?
Panovski smatra da je doslo do zamjene grckog Hronosa u rimskog
Hronosa (Saturna) koji je nosio srp kao zastitnik poljoprivrede, a bio je i najstariji od svih bogova. U klasicnoj umjetnosti se Satrun ili Kronos prikazivao kao dostojanstevn, maolo turoban lik sa srpom i velom preko glave, glavu naslanja na ruku. To pokazuje niz slika (ove slike nisam pobrojavala jer su u pitanju neki srednovjekovne, dosadne iluminacije). Kako je Saturn identifikovan s jednom planetom, njemu su se davali epiteti strogosit, starosti, jer je Saturn vazio za najtmurniju, najhladniju i najsporiju od svih planeta. Saturn se okrivljivao za siromastvo, glad, smrt...da bi mu se tek neoplatonicari vratili smatrajuci ga zastitnikom dubokoumne filozofske kontemplacije. On je zbo tog prikazivan kao bolesljikavi starac, sa srpom, kosom, ili asovom, da bi kasnije postao unakazeni bogalj. U srednjem vijeku se razio jos jedan tip prikaza vremena: tri glave (kao proslost, sadasnjost, buducnost), sa krila (godisnja doba), sa 12 pera (kao 12 mjeseci). Ponekad je lik strac vrijeme dat kao sredstvo za svijest o prolasku mjeseci, stoljeca: kao kod Sekspira u Zimskoj bajci gdje se vrijeme prikazuje kao hor prije petog cina. Ponekad vrijeme moze da poprimi izgled rusitelja, kanibalistickog Saturna koji jede svoju djecu i vitla kosom, pa postaje sve vise vezan za smrt. Eh tad u 15. st. Vrijeme dobiva atribute pjescani sat i krila (kao na Berninijevom grobu Aleksandra VII). Vrijeme postaje posrednik smrti, demon gvozdenih zuba koj stoji iznad rusevina. Vrijeme ce kasnije postati otkrivalac ili zastitnik istine. Ova ideja je naisla opravdanje u klasicnoj frazi „veritas filia temporis“ (istina je kcerka vremena u slobodnoj interpretaciji). To pokazuje tapiserija Giovanija Rosta radjena prema Bronzinovom radu. Tapiserija se zove „L’Innocentia del Bronzino“ a prikazuje Nevinost kojoj prijete pas, lav, vuk i zmija, a simboliziraju Zavist, Plahovitost, Pozudu i Lukavstvo. Nevinost s macem u ruci spasava Pravda, dok Vrijeme grli mladu djevojku. Otuda interpretacije: Vrijeme spasava Istinu, Vrijeme otkriva Istinu, oslobadjanje Nevinosti od progona. Pored ove moramo pomenuti i sliku „Alegorija“. Tu je prikazan kupidon koji ljubi Veneru, na jednoj strani su Zadovoljstvo i Veselost, a na drugoj, Prevara i Ljubomora. Tu je i strarac vrijeme sa pjescanim satom i krilima koji ih pokriva. Ideja zadovoljstva koja ljubav pruza i muka i opasnosti na drugoj strani. Kupido drzi jabuku i strijelu jer jabuka simbolizira zadovoljstvo, a strijela bol. Da nije u pitanju samo ljubav majke i djeteta upucuju dva goluba koja se ljube. Na podu se nalaze dvije maske. One su prema Panovskom simboli Fraude-Prevare jer znace skrivanje ruznoce ispod ljepote, sto je dodatno potvrdjeno jer prevara ima dva lica, strao i mlado ( a maske su upravo takve, jedna stra, jedna mlada). I sama Prevara je prikazana kao drazesna djevojcica kojoj haljina nije u stanju da prikrije krljustavo tijelo, kandze ili rep. Jednom rukom ona nudi medno sace, a drugom skriva otrovnu zivotinjicu: saka desne ruke sa sacem pripada lijevoj ruci i obratno sto upucuje da nam nudi privid dobrog. To je slika izopacene dvolicnosti. Istina pomaze Vremnu da digne Veo.