DR. ING.

PAVLE FUKAREK

PLANINSKI BOR-KLEKOVINA (Pinus mugo Turra) I NJEGOVO ZNAENJE ZA ZATITU TLA I VEGETACIJE NAIH PLANINA
Danas se vrlo ozbiljno diskutuje o tetnim posljedicama obezumljavanja naih predjela, o eroziji kao posljedici nerazumnog krenja i unitavanja uma, o potrebi poduzimanja siste matske borbe protiv posljedica koje izaziva ero zija itd. Nedavno je doneen i poseban Zakon u kojem je borba protiv erozije postala optedrutvena obaveza svih organa i organizacija u na oj zemlji. Meutim, najee se erozija procje njuje u predjelima gdje ona pokazuje najjae tete, a to su predjeli u dolinama i ravnicama, a oni su vrlo udaljeni od izvorita erozije, od predjela gdje nastaju prvi, katkad i neprimjetni njeni poeci. Erozija, onako kako ju mi gledamo, kao niz tetnih posljedica izazvanih gravitacionim kre tanjem i premjetanjem tla sa strmih planin skih strana, ima svoje poetke redovno u naj viim planinskim predjelima gdje se na umu i njene ostatke gleda najee samo kao na smetnju razvoju panjaka. Tu se danas pru aju velike obezumljene povrine planinskih panjaka koje su nekada bile potpuno pokrivene klekovinom bora ili umom pretplaninske bukve, a sada se u njima nailazi samo na vrlo rijetke ostatke ovih stabilnih i otpornih sastojina. I ne samo to, to su te sastojine bile prije mnogo decenija popaljene i zamjenjene krevi tim panjacima, i danas se unitavaju nemilice jo i oni bijedni njihovi ostaci. Posljedice toga su jasne i drastine i o njima ne treba ovdje govoriti. Da bi, dakle, sprijeili loe posljedice izazva ne erozijom u dolinama moramo prvo sprijeiti unitavanje uma i umske vegetacije u planin skim predjelima. Tome pitanju, posveena je ova rasprava o klekovini bora najznaajni jem retenzoru tla i konzervatoru vegetacije na naim planinama.

Uvod P l a n i n s k i bor, b o r i , k l e k o v i n a ili k r i v u l j nije poznat samo u naem jeziku sa nekoliko imena, nego i u botanikoj nomenklaturi s nekoliko latinskih naziva. Stariji autori nazivaju ga skupnim imenom Pinus montana Miller s tim, da njegove svojte ralanjuju dalje kao podvrste, varijetete ili forme. Drugi oznauju svaku njego vu podvrstu, pa i varijetet, posebnim nazivom vr ste kao, napr. Pinus uncinata Willk, Pinus pumilio Haencke, Pinus mughus Scop. Novija literatura upotrebljava, preispitani, dakle, prioritetni na ziv Pinus mugo Turra naziv koji se rijetko ili nikako ne susree u starijoj, a posebno ne i u u marskoj literaturi. Prema tome, bezuslovno je po trebno pisati (bar u radovima koji imaju preten ziju da se pojave i izvan krugova umarskih stru njaka, a i izvan granica nae zemlje) naziv zajedno sa vanijim sinonimima, dakle: Pinus mugo T u r r a (= P.montana Mill.) Planinski bor ili klekovina je stanovnik najviih planinskih visina i on tvori na nizu evropskih pla nina guste, neprohodne sastojine, u jednom uem ili irem pojasu, iznad gornje granice dopiranja normal nih visokih uma. S izuzetkom podvrste uncinata, planinski bor ili klekovina nije umsko drvo (stablo), nego 2 do 3 m visok, veoma razgranat i gust grm. Njegov rast nije uspravan, nego polegnut, grmolik i razgranat. Ta njegova osobenost, koja u krajnoj liniji rezultira iz posebnih ekolokih prilika koje vladaju u visokim planinama (osobito zbog dugog leanja sni jega, snanih vjetrova itd.), nije neka prelazna, nego vrsta nasljedna osobina. S izuzetkom ve naprijed spomenute podvrste Pireneja i Zapadnih Alpi, pla ninski bor ili klekovina, prenesena u sredinu u kojoj su iskljueni ekoloki faktori koji bi mogli izazvati prolazno taj njegov polegli i niski rast, ostaje i dalje

203

g r m i r a z g r a n j a v a se bez izrazito razvijenog c e n t r a l nog, u s p r a v n o g debla. P l a n i n s k i b o r ili klekovina kao vrsta, sistematski se dalje dijeli na 3 podvrste, od kojih p r v a jo i na dvije varijetete. Sve se varijetete dijele dalje na niz formi i prelaznih oblika, osim tree podvrste, o kojoj emo dalje neto vie kazati. Sistematski, klekovina se dijeli o v a k o : Pinus mugo T u r r a (= P. montana Mill.) ssp. uncinata Willk. var. rostrata Ant. (sa f o r m a m a r a i r e n i m po planinama-cen t r a l n e panije, po Pirenejima, Savojskim i vajcarskim Alpama, J u r i , S c h w a r z wald-u, a navodno i na Apeninima i K o r u k i m Alpama); var. rotundata Ant. (sa f o r m a m a i p r e l a z n i m oblicima r a i r e n i m u Alpama, S c h w a r z w a l d - u J u n o eskim i B a v a r s k i m P l a n i n a m a i Austriskim A l p a m a , Galiciji?); ssp. pumilio Willk. (sinonimi: P. pumilio H a e n c k e ; Pinaster Pumilio Clus; P. mughus var. pumilio Koch itd.) (sa f o r m a m a r a i r e n i m u vajcarskim Al pama, J u r i , Schwarzwald-u, ekim i Ba v a r s k i m P l a n i n a m a , K a r p a t i m a , navodno i na B a l k a n u ) ; ssp. mughus Willk. (sinonimi: P. mughus Scop.; P. mughus B. typica Beck, itd. (sa r a s p r o s t r a n j e n e m u istonim Alpama i na Balkanu). Kod p o d v r s t e pumilio (Willk.) (koju, k a o i ostale, mnogi autori s m a t r a j u s a m o varijetetom) razlikujemo

i nekoliko formi, m e u kojima: f. elevata Asch. et Graebn.; f. gibba Willk.; 1 applanata Willk. i f. nasuta Beck. P o d v r s t a uncinata (Willk.) je sasvim izdvojena od ostalih po tome, to redovno ima uspravno, srednje vi soko stablo, sa asimetrinim, posebno g r a e n i m ese r i m a i iglicama. Osim toga, o n a je r a i r e n a samo u krajnje z a p a d n o m i sjevernom dijelu areala vrste, pa n a s ovdje ne zanima. Vrlo je zanimljiva sistematska podjela klekovine kod amerikog dendrologa R e c h d e r - a (22). T u j e Pinus mugo T u r r a podijeljen na 4 varijetete (pisane kao Var), a ne na podvrste, To su: v a r mughus Z e n a r i i var. pumilio Zenari, koje su r a i r e n e u Alpama, centralnoj Evropi i na B a l k a n s k o m Poluotoku. Druge dvije su one, koje se ne pojavljuju na B a l k a n u , a ranije su bile o b u h v a e n e k a o j e d n a : var. uncinata Willk. Ovdje j e opis varijeteta uzet p r e m a B e i s s n e r - F i t s c h e n - u , p a razlike m e u njima p o stoje u boji eera i u smjetaju n o k t a na apofizi (plodne ljuske). Kod A n i a (2) planinski bor (klekovina, P. montana Mill.) ima odlike, od kojih samo var. mughus Willk. bor krivulj klekasti bor raste u visokim p l a n i n a m a Istonih Alpa i Balkanskog poluotoka, gdje ini gornju granicu umske vege tacije, dok druga dva varijeteta (tampana tu i p e t i t n i m pismom, pa, p r e m a tome, stranog p o r i jekla) r a s t u izvan naeg podruja u Alpama i K a r p a t i m a , odnosno na srednjeevropskim tresetitima, Varijeteti: pumilio i mughus p r e m a opisu, ne razlikuju se ovdje niim drugim osim po rasprostranjenju. Ovo stanovite o geografskom rasprostranjenju podvrsta, b a r to se tie Bosne i Hercegovine, ispravno je kao to emo vidjeti i iz naeg daljeg izlaganja.

P I T A N J E TASONOMIJE BALKANSKE U r a d o v i m a B e c k a iz 1890 i 1891 godine (4) nalazimo klekovinu za podruje june Bosne i H e r cegovine opisanu kao dvije specije,i to p r v o : Pi nus pumilio Haencke sa varijetetima: gibba Willk. i applanata Willk. P r v a varijeteta t r e b a l a bi da raste na Hranisavi, Treskavici (Vratio), Prenju, Suhoj Gori, Magliu, Volujku, zatim i na vrsnici (Plasa, Trinaa). Druga varijeteta u t v r e n a je samo na Trebeviu i P r e n j u (Kantar). Trea varijeteta, jedino dosada n a e n a u Bosni, bila bi var. nasuta Beck sa Treskavice. K a o d r u g a vrsta je opisana: Pinus mughus Scop., a ona je n a e n a na Trebeviu, vrsnici (Plasa), Magliu i Volujku. K tome do laze jo i prelazni oblici izmeu j e d n e i d r u g e vrste, koje je B e c k sabirao na Ljelja Pl. i na Volujku. K a o to se vidi, obje vrste, odnosno, p r e m a dananjem svatanju, obje podvrste, rairene su, izmijeane na istim p l a n i n a m a . Neke naroite raz-

KLEKOVINE

like u pridolaenju jedne ili druge nisu ovdje na vedene. Izgledalo bi na osnovu toga, da je taj ssp. pu milio (Haencke) ire rasprostranjen, tim vie to broji i niz posebnih formi, dok ssp. mughus (Scop.) n e m a ni iroko rasprostranjenje, niti se odlikuje nekim posebnim formama. Kasnije je B e c k u Flori Bosne i Hercegovine (6) naveo klekovinu pod nazivom Pinus mughus Scop. sa sinonimom P. montana Mill., i to sa vap nenaca i kriljevaca. Kao odlike naveo je var. pumilio (Haencke) sa formama koje su ve n a p r i jed navedene, te var. typica Beck, koja bi odgo varala vrsti. Zapadnobosanske p l a n i n e : Klekovau, Jadovnik, ator, Staretinu, Goliju, Cincar, Vitorogu i P l a zenicu, kao i susjednu graninu D i n a r u (Troglav), posjetili su 1904 god. i austriski botaniari H a n d e l - M a z z e t t i i J a n c h e n (13), p a s u u svo-

204

jim opisima putovanja, i u spiskovima bilja naveli i klekovinu na nekim od navedenih planina. Oni klekovinu oznaavaju ili jednostavno sa Krumholz, ili sa Pinus montana Mill. M u r b e c k (21), naprotiv, navodi klekovinu, koju je naao na veini visokih planina koje je posjetio kao Pinus Pumilio Haencke. J a n c h e n , W a t z l i D e g e n (18) navode klekovinu na Dinari i Troglavu sa nazivom Pinus Mughus Scop. Isti taj naziv nalazimo upotrijebljen i kod R u d s k o g (22) i G r e b e n i k o v a (11) za klekovinu na Oljaku kod Pei u Kosmetu, od nosno za Koprivnik kod Debra u Makedoniji. B o r n m l l e r (9), opisujui lokalitete kle kovine na planini Goleici u Makedoniji, upotre bljava naziv Pinus montana Mill. ssp. mughus Scop. B o n j a k (8) navodi klekovinu na vrsnici, dodue sa nazivom Pinus mughus Scop., ali dodaje i: svuda u tipinoj formi i u formi d. pumilio (Haencke) Beck. U H a y e k-ovom Prodromusu balkanske flo re (17) klekovina je oznaena kao Pinus Mughus Scop., a opisana je kod nje (osim tipa) samo jo jedna varijeteta, i to: B. Pumilio (Haencke) Koch sa: umbo apophysum inferiorum infra medium situs, dok su izostavljene sve forme, pa i one spe cifino balkanske, kao to je napr. f. nasuta Beck. Kao to je poznato, kod H a y e k a nisu oznaeni lokaliteti nalaza pojedinih vrsta, nego samo neka danje zemlje ili politike pokrajine u kojima treba da je rairena pojedina vrsta. Meu ovima se nalazi i Bosna i Hercegovina. Prema navedenim podacima literature, trebalo bi da se na podruju Bosne i Hercegovine javljaju, dakle, dvije podvrste, pa bi ih zbog toga trebalo i neto detaljnije opisati. Osnovna razlika meu njima nalazi se u eserima i u njihovoj grai, pa emo se na tome zadrati. Njihov opis je kako slijedi: ssp. pumilio (Willk.) eeri r a v n o m j e r n o (simetrino) graeni, jaloliki ili gotovo okrugli, tupi, sjedei ili gotovo sje dei, sve do zrelosti uspravni, nakon otvaranja hori zontalni ili nagnuti spram dolje, u prvoj jeseni ve i n o m j o l j u b i a s t o s m e i . Zreli tamnosmei do smeeuti, ispoetka jo sa plavkastim nahukom prevueni; apofize jednake visine, naokolo e era jednake veliine i oblika, sa konveksnim gor njim i konkavnim donjim poljem, te noktom na apofizi ekscentrino smjetenim i s p o d s r e d i n e . ssp. mughus (Willk.) eeri graeni (jedno) simetrino, konini ili jajoliki, sjedei ili na vrlo kratkoj stapci, zreli horizon talno otstojei ili spram dolje svinuti. U prvoj jeseni s v i j e t l o u t o s m e i , zreli svijetlo do tamnocementno-smei, nikada nahukani; apofize u jednakoj visini naokolo eera jednake veliine i oblika, sve sa

otrim poprenim grebenom. One u donjoj treini zaravnjene, sa prilino jednako oblikovanim gornjim i donjim poljem, te zbog toga sa c e n t r a l n o smje tenim noktom, koji obino nosi na sebi i bodljikav trn. Dijagnoze podvrsta su doslovno izvaene iz poznatog i danas sigurno najmjerodavnijeg udbe nika B e i s s n e r - F i t s c h e n - a (7), koji ih, me utim, uzima samo kao varijetete. Iz ovih podataka proizlazi da se osnovna raz lika izmeu ove dvije podvrste nalazi u smjetaju nokta na apofizi. Ostavljajui po strani boju i t. zv, nahuk eera, podvrsta pumilio ima nokat eks centrino, a podvrsta mughus centrino smjeten na apofizi. Postoje, naravno, i druge razlike, koje u opisima nisu dovoljno istaknute. to se, dakle, tie eera, na svim primjercima nae zbirke moe se utvrditi da se nokat apofize nalazi manje-vie u sredini, mada, katkad, usljed toga to je donji dio polja apofize neto udubljen, izgleda kao da se nalazi blie donjem kraju apofize. Smjetaj nokta na apofizi zrelog eera jasno se vidi samo na zatvorenom eeru. im se zreo eer rastvori, plodne ljuske se istegnu i donje dvije zahvaaju jedan dio gornje pokrivaju joj donju polovinu udubljenog polja. Tako na prvi po gled izgleda da se nokat nalazi ekscentrino, jer se izvana vidi cijelo gornje polje apofize, a od do njeg samo dio ili vrlo tanak pojas kojeg nisu pokrile donje (eerne) ljuske. Da bi se vidjela centrinost ili ekscentrinost nokta na apofizi, mora se eer namakanjem ponovno zatvoriti, a onda se vidi da na naem materijalu nema nika kvog jaeg otstupanja od tipa (podvrste) koji ima taj nokat smjeten u sredini. Prema detaljnom opisu i crteima koje nalazimo kod F e n a r o l i - a , (10) mogli bismo zakljuivati da su apofize kod varijeteta mughus i varijeteta pumilio vrlo sline i da mnogi eeri nae klekovine imaju vie slinosti sa tamo ocrtanim plodnim ljuskama, odnosno apofizama varijeteta pumilio. Meutim, na posebnom crteu ocrtana su dva eera varijeteta pu milio kod kojih se vidi i jedna, inae neopisana ka rakteristika, a ta je tamnosivi gotovo crni pojas oko sredinjeg nokta apofize. Ta se osobina ne moe nai na materijalu klekovine sa bilo kojeg naeg nalazita. Osim toga, i sam oblik eera je dovoljno karakteri stian, da se ve i po njemu moe utvrditi da je va rijetet pumilio ogranien na sjevernije Alpe i Karpate, a da je naa klekovina iskljuivo varijeteta mughus. F e n a r o l i istie i dalje da postoje brojni prelazni oblici koji ne daju mogunost stvaranja ja sne slike o rasprostranjenosti varijeteta, a to treba dovesti u vezu i sa neznatnim razlikama kojima se istiu i sami varijeteti. Po naem miljenju, na podruju Bosne i Her cegovine nisu rairene dvije, nego samo jedna podvrsta planinskog bora klekovine. Ta podvrsta

205

je ssp. mughus (Willk.). Ono to su pojedini autori zabiljeili kao var. pumilio (Willk.) moe se do vesti u vezu ili sa terminolokom grekom u upo trebi naziva (kod Ad a m o v i a je klekovina pro sto oznaena kao Pinus pumilio Haencke), ili sa uzimanjem oznaka za dva varijeteta na osnovu nekih vrlo sitnih razlika, koje se ne uzdiu dalje od prostih formi. Jedini ozbiljniji prigovor ovoj tvrdnji moe biti forma nasuta Beck, koju je autor naao na planini Treskavici kod Sarajeva i pripojio na ssp. pumilio (Willk,). Ta forma (kod B e c k a varijetet!) prema B e i s s n e r - F i t s c h e n u (1. c.) ima najvee apofize, a u sredini gornjeg polja sa jednim, spram gore svinutim roiem. Forme nasuta Beck, zatim gibba Willk. i aplanata Willk., koje je B e c k naao na naim plani nama, pripadaju onda podvrsti mughus (Scop.), koja je dosada u literaturi uvijek bila bez ikakvih posebnih formi. To, naravno, trai jo i izvjesnu iru provjeru, a moda i jednu posebnu studiju. Taj put je ukazan ve i ranije time, to je naglaeno postojanje nekih prelaznih oblika, dakle oblika koje pojedini autori nisu mogli svrstati ni u jedan ni u drugi od navedena dva varijeteta. U ta taksonomska ispitivanja nae klekovine treba ukljuiti i one primjerke koji rastu na Natkrstacu u Vra nici i na oblinim terenima izgraenim od kvarcporfira, jer se oni razlikuju od tipinih ve i po uzrastu.

Naknadno nam je u ruke dola jedna manja rasprava francuskih umara i dendrologa P. G u i n i e r a i J. P o u r t e t a (12), koja u potpunosti potvruje nae gornje zakljuke. Ovi autori na vode da, kod kolektivne vrste Pinus montana Mill. postoje dvije ekstremne varijacije, a te su Pin rampant ou Pin mugo = Pinus Mughus Scopoli, s jedne strane, (kao pretstavnik polegle niske, kr ljave forme), a, s druge strane, Pin a crochets = Pinus uncinata Rasmond (kao pretstavnik usprav ne i srednjevisoke forme sa izrazitim deblom). Izmeu ova dva ekstremna varijeteta (po habitusu, a i po grai eera i drugih organa) nalaze se intermedijarni (prelazni) oblici, meu koje spada i Pinus pumilio Haencke, koji je osobito karakteri stian za planine u ehoslovakoj (Krkonoe). Au tori nadalje navode da se u cijelom istonom di jelu areala kolektivne vrste, u Istonim Alpama, Tatrama i Karpatima i na Dinarskim Alpama ne susree drugo nego Pinus Mughus. Naprotiv, u zapadnom dijelu areala u Alpama Fran cuske u Pirenejima, kao i na rasutim lokalitetima u Juri, u Centralnom Masivu, kao i u Vogezima, nalazi se samo Pinus uncinata. U sredinjem di jelu areala u Centralnim Alpama, u planinama eske, u Crnoj umi rastu tipovi sa prelaznim ka rakterom, zbog ega ove treba naznaiti kao Pinus Pumilio. Prema tome, osim ostalog, treba i varijetete smatrati podvrstama, jer one imaju i dosta dobro ogranieno geografsko rasprostranjenje!

RASPROSTRANJENJE KLEKOVINE U BOSNI I HERCEGOVINI Kod nas, u Jugoslaviji, klekovina je iroko ras prostranjena u Sloveniji: po svim padinama Juliskih i Kamnikih Alpi, zatim na K a r a v a n k a m a i na Pohorju, gdje dolazi i u posebnim zajednicama visokih cretova. S Alpi njezino protezanje prelazi na granine hrvatske planine: Snjenik, Risnjak, Pljeivicu, Velebit i dalje na dalmatinsku Dinaru. Sa dalmatinske Dinare nastavlja se njezin areal po planinama zapadne, srednje i june Bosne, te sje verne Hercegovine. Sa bosansko-hercegovakih planina prelazi na crnogorske: Ljubinu, Bio, Durmitor, Vojnik (?), Sinjajevinu i Komove, te, prekrivajui lanac P r o kletija, javlja se i na Oljaku ( R u d s k i 23), Koprivniku ( G r e b e n i k o v 11), ar-Planini, J a kupici i nekim drugim planinama uz albansku granicu Kosmeta i Makedonije. P r e m a K o a n i n u (20), klekovina se nalazi na centralnom masivu Prokletija, zapadno od Pei, zatim na ar-Planini juno od Prizrena, te na Jakupici zapadno od Velesa. Juna, zapadna i istona granica rasprostranjenja klekovine na Balkanskom Poluotoku poklapa se donekle sa granicom areala smre (Picea excelsa Link.). U Srbiji je klekovina rairena samo na Staroj Planini ( A d a m o v i ) sa koje se njen areal na stavlja dalje tek na Rili, Rodopskim P l a n i n a m a i Pirinu u Bugarskoj. U Makedoniji, p r e m a pisanju B o r n m l l e r a (9), klekovina pokriva na planini Golenici v r h Jakupice (Begova Glava Solunska Glava). Tu tvori prostrane sastojine koje se penju sve do 2530 m, a silaze kod Donje Mandre-Begove i do 1600 m. S p r a m Leseca ima je pojedinano jo i kod 1500 m. nadmorske visine. Nas, meutim, posebno zanima rasprostranjenje klekovine u Bosni i Hercegovini, pa emo tome pitanju prii sa veom panjom. P r v e skupljene i iscrpnije podatke o rasprostra njenju i sastavu grmolike formacije, tipa ili facijesa klekovine na naim planinama dao je bota niar G. B e c k jo 1901 god., u svom, do danas jo nenadmaenom djelu o vegetaciji zapadnog dijela Balkanskog Poluotoka (5). Osim nalazita klekovine u junoj Hrvatskoj, na vrhovima Kranjski Snje-

206

Karta 1. Rasprostranjenje klekovine (Pinus muyo Turra) u Bosni i Hercegovini.

nik, Risnjak, Guslice, Med-Vrh, lanac Velebita, Pljeivica kod Korenice nabraja on u zapadnoj Bosni sljedee planine: Osjeenicu, Crvljevicu, (Klekovau), ator, Golju, iner, Malovan, Vito rog, Dinaru, Jankovo Brdo i Troglav, Kamenicu, a u junoj Bosni: Trebevi, Golu Jahorinu, Bjelani cu, Treskavicu, Ljelju i Dumo, Magli, Volujak, i Ljubinu Spominje, zatim Vranicu, a u Herce govini: Prenj i vrsnicu (zajedno sa Vranom i abuljom). Na Visoici, Veleu i Crvnju nalaze se, navodno, samo potpuno usamljena mjesta koja se mogu lako previdjeti, Kasnije je B e c k (6) ovim nalazitima dodao jo i sljedee: Visoica: na Pudinu (R e i s e r), Plee kod Tjentita (A d a m o v i ), Klek (F i a 1 a), Orjen (Fr. M a l y ) i VjetrenikLjubina planina (B e c k), a izostavio je Goliju Planinu i Vitorogu. Za planinu Vranicu, za koju je, navodno, ve po stojao podatak kod B 1 a u a, naveo je lokalitete:

Vitruu, Straicu, Krstac, Loike itd. (B e c k), a za hercegovaku Prenj Planinu i brda pod njom naveo je nalazita: Prislab (V a n d a s), a u vrsnici osim Plase, Male vrsnice i Trinae, jo i Muharnicu (F i a l a). Ovim podacima treba dodati neke ispravke i dopune. Na prvom mjestu, klekovine nema na Osjeenici Planini kod Bosanskog Petrovca, a Crljevica (Klekovaa) je stanite na krevitom pla ninskom vrhu koji nosi naziv Klekovaa, a nalazi se istono od Drvara. Na planinskom lancu, kojim se protee granica Bosne i Dalmacije, klekovina nalazi svoja, za ove irine (izuzev Velebita) Jadranskom Moru najprimaknutija stanita. Ovdje se od vrhova dalmatin ske Dinare (1831 m) klekovina iri i po juni jem, graninom Troglavu (1943 m) gdje u velikim povrinama prelazi i na bosansku stranu. Tu kle kovinu navode J a n c h e n , W a t z l i D e g e n

207

(18) i to na padinama Troglava naroito na za padnoj i sjevernoj strani. Vrlo lijepe opise kleko vine i njenog naseljavanja planinskih visina Di n a r e i Troglava iznosi H o r v a t (14) navodei da je ona tu u m n o g i m predjelima bez t r a g a nestala i zadrala se samo na tee p r i s t u p a n i m mjestima. Ona se tu vrlo dobro ouvala na Klekovai, v r h u izmeu Malih Poljanica i Razvale. Tu se ona n a lazi i u t. zv. vegetaciskim o b r a t i m a kao, n a p r i mjer, na obronku Sljemena od Privije do Tro glava (I. H o r v a t , l . c ) . Isto tako r a i r e n a j e i na dalmatinskoj kao i na bosanskoj strani K a menice (1849 m), zapadno od Livna, kako smo to mogli vidjeti iz jednog predavanja, koje je o vege taciji te p l a n i n e odrao F. K u a n . 1 Na planini ator istono od Bosanskog G r a hova klekovina pokriva najvie vrhove i silazi na sjevernim s t r a n a m a dosta nisko, mijeajui se sa subalpskom u m o m bukve. Ona pokriva v r h Ve liki a t o r (1872 m) i padine oko njega, sputa se niz njegove s t r m e , sjeverne s t r a n e sve do glacijal nog atorskog Jezera. Isto tako, dopire i p r e m a zapadu do prevoja s p r a m Malog atora. Odvojeno je ima i na cijelom g r e b e n u Babine Grede (1862 m), gdje je, kao i na s t r a n a m a (toilima) n a d ator skim Jezerom, u njoj est i runolist. Tu se javlja i na dolomitima. Vrlo je zanimljivo da se planinski panjak ovdje p r u a ispod klekovine. On, gotovo kao pojas, okruuje p l a n i n u izmeu klekovine i subalpinske bukove sastojine. Tu je u d a r u , izgleda, bila vie izloena bukova uma nego klekovina. Na mjesti ma gdje je p o t i s n u t a klekovina javljaju se vritine omelike [Cytisanthus (Genista) radiatus], ali i veliki grmovi kleice (Juniperus nana). Velike po vrine na samom v r h u Velikog a t o r a potpuno su unitene poarom koji je bjesnio 1947 godine. De taljno k a r t i r a n j e klekovine na ovoj planini izvr eno je 1955 godine. Na planini Vitorozi (1907 m), postoji danas jo samo j e d a n mali ostatak zajednice klekovine, i to ispod samog planinskog vrha, na padini okrenutoj sjeveroistoku. Tu ima jo neto oko 8 do 10 hek t a r a sauvane povrine pod klekovinom. Na Goliji zapadno od Glamoa klekovina je znatno potisnuta panjacima, ali je ima u veim i manjim g r u p a m a , uglavnom na sjevernim i sjeve roistonim p a d i n a m a odvojeno, na Maloj Goliji i odvojeno, neto junije, na Velikoj Goliji (1891 m). Svugdje se ovdje po p l a n i n i vide tragovi gr mova koje su popalili stoari, kao i j a m e u kojima
Vidi i najnoviji r a d prof. dr. F . K u a n a : S a s t a v i r a s p o r e d vegetacije na p l a n i n i K a m e n i c i (Godi njak Biolokog I n s t i t u t a u S a r a j e v u I X . Sv. 12, S a r a j e v o 1958, Str. 326). Ovdje su sastojine k l e k o v i n e opisane k a o t r i odvojene s k u p i n e : n a B u r njai, na p r a v o j K a m e n i c i i na Konju. Donja g r a n i c a k l e k o v i n e dopire ovdje do 1000 m n a d m o r . visine, a gornja se p o k l a p a sa s a m i m v r h o m p l a n i n e .
1

Livnjaci peku ugljen od klekovine. Neto bolje i zbijenije sklopove nalazimo na s t r m i m sjevero istonim p a d i n a m a Velike Golije, gdje se nastav ljaju na dosta uzak pojas subalpinske bukove ume. I ovdje je pruanje klekovine detaljno k a r t i r a n o 1955 godine. Najvia p l a n i n a u novom podruju je Cincar, koja, sa najviim v r h o m od 2006 m n a d m o r s k e vi sine, dominira n a d cijelim predjelom. I na njenim sjevernim, s t r m i m p a d i n a m a nalaze se vrlo guste i n e p o h r o d n e sastojine klekovine, koje dopiru pod v r h i na sami vrh. Ovdje je 1947 godine poar u n i tio velike povrine klekovine, pa ak i one m a l e skupine koje su se nalazile na sjeverozapadnoj i zapadnoj s t r a n i blizu samog vrha. Te izgorjele po vrine su n e p o v r a t n o izgubljene, jer se n a k o n sa kupljanja nagorjelog drveta za ogrev, tu stvara panjak u kojem stoka nee dozvoliti da se kleko vina opet naseli i rairi. I ovdje, kao i na susjed nim v r h o v i m a Kujae i Malovana, izvreno je de taljno k a r t i r a n j e klekovine u 1955 godini. Na v r h u p l a n i n e Kujae, koja se nalazi sje verno od Cincara, nije dosada bilo zabiljeeno n a lazite klekovine. Ovdje ona pokriva velike povr ine na samom v r h u p l a n i n e i sputa se na sjever noj s t r a n i dosta nisko. Manje povrine klekovine nalaze se na v r h u Malovana, koje se uzdiu iznad Kuprekog Polja. I ovdje je klekovina potisnuta panjakom, ali se sauvala u m a n j i m s k u p i n a m a sa vrlo k a r a k t e r i stinim sastavom grmlja i zeljastog bilja. Na nizu p l a n i n a p r e m a jugu naselila se kleko vina tek na v r h u Radue oko Idovca (1956 m) i Jezera. Ovdje pokriva m a n j e povrine koje jo nisu dovoljno prouene. Iza potiskivanja klekovine i ovdje se javljaju vritine omelike. Jo dalje p r e m a jugu, klekovina se nalazi u gustim sastojinama na velikim povrinama VranP l a n i n e (2074 m). Ovdje je ona na sjevernim padi n a m a gotovo potpuno izbjegla pritisku stoara. Za hvaljujui z a b r a n i pae koja potie jo iz v r e m e n a austrijske okupacije, a ne manje i bezvodnosti pla nine, ona je tu sauvala svoj iskonski sastav i ve like neutjecane povrine. Na planini Vranici klekovinu su ve zabiljeili brojni botaniari, koji su tu privlanu planinu, sa njenom specifinom florom, posjeivali vrlo esto i u velikom broju. Botaniar S e n d t n e r , p r v i strani botaniar koji je posjetio Bosnu jo 1842 godine, nije se uspinjao na Vranicu, ali je prolazio njenim podnojem. Meutim, B r a n d i s , B e c k , pa zatim i M u r b e c k zabiljeili su poneto i o klekovini n a ovoj planini. M u r b e c k (21) j e po sebno podvukao da na Matorcu, j e d n o m g r e b e n u Vranice, izgraenom od kriljevaca, ne r a s t e kle kovina, nego da ju je tu, u visinama izmeu 1600 i 2000 m, zamijenila alpska joha (Alnus viridis (Chaix) D C ) .

208

Glavno rasprostranjenje klekovine na Vranici Planini prua se po sredinjem grebenu, od padina iznad potoka Jezernice (Trebevi-Straica), preko Krstaca-Natkrstaca (2107 m) sve do Rosina (2060 m) iznad Gornjeg Vakufa. Najkompaktnije sastojine nalaze se na grebenu od Natkrstaca do Bijele Gromile sa koje silaze sve do smreve ume u gor njim dijelovima sliva Zlatan-Potoka. Od grebena se dalje pruaju kompaktne sastojine sve do iznad Suvodola. U unutranjoj visoravni, klekovinu na lazimo u rastrganim sklopovima i na rubovima smrevih sastojina, i tu je ona vrlo bujnog razvit ka. Pod Loikama prua se sve do t. zv. Sarajev skih Vrata, iza kojih, u pravcu istoka, naglo ne staje, a iza Derala ju zamjenjuju spomenute sastoji ne alpske johe. Odvojeno od vie-manje iskidanog, glavnog njenog pojasa, susreemo je u gustim sklo povima i na Dobrukoj Planini (Gredelj), zatim na podruju Goleti iznad Vrankovae (u slivu Vrba sa). Sa Loika silazi u pravcu zapada spram Dobruke Planine, a prema istoku ide, na junoj strani glavnog grebena, preko Podborovca, iznad Derala sve do blizu glavice Tikve. Zanimljivo je ovdje da se klekovina u visinskom nizanju na sje vernim padinama nadovezuje na pojas smrevih uma. U istonom dijelu nastavljaju se na kriljevcima niske sastojine alpske johe, a na junim planinskim padinama nastavlja se pruanje kle kovine neposredno nad pojasom vrlo acidofilnih bukovih uma. Najljepe zbijene i neprohodne sastojine kle kovine nalaze se ovdje ispod Loika u istonom pravcu, a po sastavu su najinteresantnije one oko Prokokog Jezera. Sve te sastojine unesene su u 1954 godini i u vegetacisku kartu podruja. Na vrhu Vitreue juno od Vranice na lazi se jedna manja povrina pod klekovinom, dok je ostali visinski pojas ove planine pokriven liva dama i manjim sastojinama alpske johe. Ovo na lazite naveo je ve i B e c k (6) kao Vitrua i ono je, od Beckovih vremena do danas, doivjelo znatan preobraaj u pravcu maksimalnog svog suavanja. Na hercegovakim planinama vrsnici (2228 m) i Prenju (2155 m) klekovina pokriva iznad pojasa munike (Pinus Heldreichii Christ) velike prostore najvie planinske visoravni, a dosee i do najvi ih vrhunaca. 2 Detaljno kartiranje sastojina kle kovine ovog podruja izvrit e se 1960 godine. Na susjednoj abulji (1661 m) klekovina nije zabiljeena, iako je tu spominje B e c k . B o n j a k (8) koji je ovu planinu kao i susjednu vrsnicu de taljno floristiki prouavao, nije na njoj zabiljeio nijedno nalazite klekovine. On klekovinu navodi
2 Ovdje je vrlo zanimljiv odnos izmeu pruanja sastojina klekovine i sastojina munike. U nekim pre djelima ove sastojine su meusobno tako odvojene da se ne moe kazati da dolaze jedne iznad drugih.

Sl. 1. Gusti sklopovi klekovine na naim planinama.

samo na Velikoj i Maloj vrsnici, zatim i na Plasi koja pripada planinskom masivu vrsnice. Za ove dvije planine (Prenj i vrsnicu) postoje zasada samo nepotpuni podaci, jer je nae vegetacisko kartiranje jo u toku. Meutim, na klekovinu se u junom dijelu planine Prenja nailazi ve idui sjeverno od visa Obija, oko Bijelih Voda (pomije anu sa munikom), u stranama Sivadija, na sje vernoj strani Poslunika, Boranice i Osobca, zatim u centralnom dijelu planine oko Vlasnog Dola, Je zerca, te na stranama Otia, Zelene Glavice, Vjetrenih Brda, Ove i Lupoglava. Nalazimo je i na rubu grebena koji okruuje Rakov Laz od stra na pod Boranicom, preko Tvrde, Taraa, gor njeg dijela Mljenog Dola sve do Velike Kape. Ovdje je na mnogim mjestima pomijeana sa mu nikom i subalpinskom bukvom. U sjevernom dijelu planine nalazimo je iznad glacijalne doline Tisovice, na Kantaru, u podruju oko Lednice, na Cvitinju, Velikom Prenju, te na Galiu oko Luina. Svugdje se tu njena stanita mijeaju sa stanitima munike, ali u visinskom dopiranju, kao i u nekim drugim staninim karakteristikama, izmeu jedne i druge vrste postoje jasne razlike. Na planini vrsnici klekovina pokriva gornje dijelove ogranka Plase, zatim Trinau, Marnicu i visoravan koja se prua od lokve Crepulje grebe nom iznad doline Drijena, te padine Velikog Slje mena, Velikog Vilinca i gornju visoravan Tumbeta. U sreditu planine pokriva, gotovo pravilno raspo reena u vijencima oko dubokih krakih vrtaa, itav prostor sve do blizu Jelinka iznad Masne Luke. U sjevernom dijelu planine, u produenju Velikog Vilinca, nalazimo je na objema padinama Vale, gdje je na velikim povrinama unitena po arom. Tu se nalaze veliki prostori pokriveni kle kovinom koji se pruaju sve do iznad Masne Luke, iznad jednog pojasa-u Hercegovini moda najljep e sastojine munike. Sa sredinje visoravni penje

14

Nae starine VI.

209

se dalje na s t r a n e Velike Ploe (2228 m), Velikog J e l i n k a i p r e k o ovog g r e b e n a prelazi u t. zv. Malu vrsnicu sve do Strmoglavnice i iznad Donjih Bara. I ovdje e t r e b a t i izvriti jo i detaljna vegetaciska k a r t i r a n j a , koja e onda dati, ne samo p o d a t k e o novim nalazitima, nego i p o d a t k e o iz vjesnim zakonitostima pojave klekovine i drugih biljnih zajednica na naim p l a n i n a m a . Na p l a n i n i Vele (1869 m) istono od Mostara klekovine ima veoma malo, i to samo nekoliko m a n j i h grupica u s t r m i m stijenama. Prisustvo kle kovina na ovoj planini vrlo je zanimljivo ba i zbog toga, to je ono ogranieno na j e d a n dosta uzak pojas u krajnjem istonom dijelu okomitih stijena koje sa najvieg planinskog lanca padaju s p r a m sjevera. Zapadno od Jelove Glave, iako bi, obzirom na n a d m o r s k u visinu, za klekovinu bilo jo dosta povoljnih lokaliteta nje n e m a niti u tragovima. Klekovina na p l a n i n i Vele p r u a se, uglavnom, u m a n j i m s k u p i n a m a na t e r e s a m a u nedostupanim okomitim stijenama, ali postoji i nekoliko n e to prostranijih i lijepih sastojina (iznad tirnog Dola i na prelazu izmeu tirnog i Sopiljskog Dola) okruenih p r e t p l a n i n s k o m umom bukve. U gornjem dijelu tirnog Dola nalaze se pojedinana stabla klekovine i po toilima. Najistonije je n a en j e d a n veliki, osamljeni g r m u toilima Sopilj skog Dola, a najzapadnije klekovina dopire, tako er pojedinano, do s t r m i h stijena iznad Bukovog Dola. 3 Na planini Crvnju (1924 m), istono od Nevesinjskog Polja, zabiljeio je klekovinu u visini krljavog drvea na Zimomoru, najviem v r h u n c u Crvanj-Planine jo 1888 godine A d a m o v i (1). On navodi da je na alost pretraio od cijele pla nine samo taj v r h u n a c i to samo povrno, pa nije nikakvo udo da tu iza njega niko od botaniara nije vie naao klekovinu. N e m a sumnje da je A d a m o v i ovdje naveo p o t p u n o n e t a a n poda tak, isto tako kao to je netano naveo klekovinu i za glavicu Plee kod Tjentita. Netane po d a t k e o klekovini na Crvnju ispravio je ve S. M u r b e c k (1. c. 21), koji navodi da je t a m o (kao ni na junijoj Bjelasici kod Gacka) nije vidio. Posebno znaenje imaju nalazita klekovine koja se n a l a z e na isturenim poloajima s p r a m submedit e r a n s k e zone naeg k o p n a . To su posebno i ova na planini Vele. Ovdje se nalaze jo samo m a l e skupine g r m o v a klekovine u s t r m i m sjeveroistoku o k r e n u t i m stijenama glavnog g r e b e n a p l a n i n e sa v r l o malo k a r a k t e r i s t i n i h biljaka alpsko-borealnog k a r a k t e r a , to j a s n o ukazuje n a t o d a s u t a nalazita n a vrlo n e s t a b i l n i m stanitima. Tu i inae klekovina pokazuje r e lativno vrlo slabu ekspanziju koja joj se inae p r i pisuje k a o glavna osobina. Slabo se p o d m l a u j e i iri, pa su oni n j e n i preostali grmovi posljednja mogu nost da se tu o n a i kao v r s t a odri. Tu bi trebalo izvriti odreenije i efikasnije z a h v a t e kojim bi se klekovina sauvala n a ovim p l a n i n a m a .
3

Na masivu planine Bjelanice kod Sarajeva klekovina se prua u irokom pojasu od krajnjih jugoistonih padina glavnog grebena, iznad um skih sastojina gospodarske jedinice Igman na sjeveroistonom s t r m i n o m i stjenovitim p a d i n a m a sve do t. zv. K a r a m u s t a f i n i h aira. Tu je ve nalazi mo junije i istonije ispod Meteoroloke observatorije, zatim, ona okruuje Veliki i Mali Kotao, uspi nje se na Veliku Vlahinju i prelazi na njenu za p a d n u padinu, ispod koje, na sjeverozapadnoj strani, okruuje i glacijalno Lokavsko jezero. Lo kaliteti zabiljeeni u topografskim k a r t a m a ovih predjela jesu: Medjedja Glava, C r n i Vrh, Ravno Brdo i Maipolje. Po m o r e n a m a i izglaenim stra n a m a nekadanjeg diluvijalnog gleera ispod Ve like Vlahinje naselila se i dalje na sjever do K a ramustafinih aira, gdje se sukobljava i mijea sa subalpinskom bukovom umom, a pojedine njene g r u p e idu jo i dalje na sjever i nalaze se u str m i m otsjecima ispod planinske visoravni. Najljepe primjere zaraivanja planinskih to ila pokazuje klekovina u podruju izmeu u m e Radove i v r h a Vlahinje. Tu obilno r a s t e mekinjak (Drypis Linneana) i niz drugih vrsta koje osvajaju nenaseljene, p o k r e t n e mase stijena i kamenja, na ijem se smirenom d n u nalaze ve vrsto povezani sklopovi klekovine. Osim ovih povezanih sastojina na istonom gre benu planine, klekovina se nalazi odvojeno i na g r e b e n u K r v a v c a (2062 m), te na Hadihasanovom i Crnom V r h u grebena Velike i Male H r a n i s a v e (1905 m). Ovdje je nalazimo u m a n j i m i veim g r u p a m a po svim p a d i n a m a , okruenu planinskim panjakom u kojem je kleica (Juniperus nana) po krila ve znatnije povrine. Nadalje, u velikim k r a kim v r t a a m a u unutranjosti p l a n i n e nalazimo i veu povrinu pokrivenu klekovinom na sjever n i m p a d i n a m a Ljeljena kod Sinike Lokve. Po tragovima koje nalazimo na ovoj p l a n i n i moe se zakljuiti da je klekovina jo donedavno pokri vala mnogo vee povrine nego to ih pokriva da nas. Tu su preostale samo njene sastojine, koje se nalaze na strmim, za pau nepodesnim mjestima, ili na rubovima panjaka uz visoku umu, gdje je stoar nije smio paliti zbog opasnosti da poar ne prenese i na ostale okoline ume. Na Bjelanici su, prilikom k a r t i r a n j a umske vegetacije, tano u c r t a n e sastojine klekovine t a k o da se njeno visinsko dopiranje i horizontalno p r o stiranje moe prikazati i sa p o t p u n o m tanou p o t r e b n i h detalja. Klekovina je r a i r e n a na planini Visoici, i to ne samo na p a d i n a m a s t r m e krenjake stijene P u z i n a (na k a r t i oznaenoj kao Pudzin), k a k o ju je, p r e m a R e i s e r u, zabiljeio B e c k (9), nego i u jednoj maloj skupini iznad p r e t p l a n i n s k e ume bukve, u predjelu ispod v r h a Pjeskovaa, a iznad klisure rijeke Rakitnice.

210

Sl. 2. Posljednji ostaci drvea na granici umske vegetacije. Ostao je samo grm klekovine i puzova kleica.

Na Puzinu nalazimo samo nekoliko veih gr mova klekovine, nepovezanih u veu sastojinu, dok je na novootkrivenom nalazitu iznad doline rijeke Rakitnice, klekovina zbijena u jednu vrlo gustu, neprohodnu, iako manju sastojinu. Tu se vidi ja sno da je ona nekada osvojila i obrasla suho po kretno toilo, a danas se iz njega iri van i po okolnim kamenitim panjacima. Ovaj nalaz klekovine na planini Visoici jasno ukazuje na to da je i ova planina bila nekada po krivena umskim sastojinama i klekovinom sve do najviih vrhova. Planina Treskavica (2088 m) pokrivena je veli kim sastojinama gusto sklopljene i neprohodne klekovina. Klekovina je vrlo esta na svim grebe nima t. zv. bosanske Treskavice na visoravni gla cijalnih jezera i oko Jablan-Dolina, penjui se na vie. Ona tu pokriva Oblik, Zubove, Ilija, Ilijinu Gredu, Vratio, abenske Stijene, Barice, Ogorjeli Kuk, Kaljusinu, te podruje oko Crnog, Platnog, Bi jelog i Velikog Jezera, mijeajui se tu sa subalpinskom bukvom. Ona silazi i na toila ispod Oblika i Zubova, a od Barica (vidi sliku) silazi preko Prohina Smeta sve do Lednice i iznad Kilavca, gdje se mi jea sa subalpinskom bukvom i grupama smra, koje tu, kao da su nekada zauzimale ire prostran stvo. Osim prostranih isprekidanih sastojina na Ilijinoj Gredi iznad Kozje Luke (koje su, vjerovatno, najinteresantnije i po sastavu i po pro stranstvu) gusti, povezani sklopovi klekovine za tvaraju i toila ispod Vratla (na sjevernoj strani). Tu se mogu vrlo dobro pratiti pojedine faze sukce sije od inicijalne zajednice Drypetum Linneanae Horvat do klekovine, pa i dalje, do subalpinske bukove ume.

Na najviem bilu Treskavice klekovina se sa sjeverne strane uspinje do najviih vrhova Paklenjae (u manjim grupama po toilima), tu zahvata i najvie vrh abu kod 2088 m. Sa june strane, po t. zv. herecegovakoj Treskavici pruaju se, naoko goli i pusti kameniti panjaci sa kojih je klekovina i bukova uma (izuzev manje oaze iznad Gvozna) potisnuta ve u dosta davnoj prolosti. Jo se uvijek na rubu glavnog grebena mogu nai pojedini manji grmovi, ali dalje kuda god oko dosee prua se kameniti, kraki panjak s oskudnom vegetacijom travnih zajednica planin skih rudina, u kojima se, ve prema stanitu, iz mjenjuju: Festucetum pungentis, Laevetio-Helianthemetum alpestris ili Nardetum, kao i neke za jednice stjenjarki, koji je detaljno opisao H o r v a t na ostalim Dinarskim planinama. Jedino jo na stjenovitom bilu Treskaa, na hercegovakoj strani Treskavice, i to u strmim, sjeveroistonim njegovim otsjecima, nalazimo ma nje ostatke klekovine, koja je nekad i ovdje po krivale velike povrine. I na ovoj planini je rasprostranjenje klekovine uneseno u vegetaciske karte prilikom kartiranja umske vegetacije u 1953 godini. Zanimljivo je i prisustvo klekovine na srazmjerno niskoj planini Trebeviu (1657 m) juno od Sarajeva. Ovdje se, na sjevernoj strani bezime nog vrha, koji lei zapadno od najvieg trigonometra, nalaze manje, nepovezane skupine kleko vine, ali bez nekih karakteristinih pretstavnika zajednice. Na prvi pogled izgled da je tu klekovina naknadno unesena, poto su na toj planini poumljavanja vrlo starog datuma, a u blizini se nalaze i odrasli primjerci, bez svake sumnje unesene, mu-

211

Sl. 3. Ljubina p l a n i n a : kleko vina n a najviem v r h u p l a n i n e

nike, a neto nie i Panieve omorike. Meutim, klekovinu ovdje spominje ve B e c k (5), koji je tu bio k r a j e m prolog stoljea, dakle u vrijeme kada su tek poela poumljavanja, ili neposredno iza poetka opsenih poumljavanja, to su ih vr ili austriski umari. Nije vjerovatno da se u to vrijeme nije znalo da li je tu klekovina postojala otprije, ili s u j e unijeli umari. B e c k navodi Trebevi m e u ostalim lokalitetima klekovine, bez ikakvog k o m e n t a r a , to znai da je bio uvje ren da je ona i tu autohtona. Da ju je neko tu jo za turskog v r e m e n a prenio s obronka najblie Bjelanice ili J a h o r i n e , ne bi se moglo vjerovati. P r e m a tome, klekovinu na Trebeviu t r e b a sma t r a t i autohtonom, p r i emu m a l a visina ove uske, usiljene planine potvruje i onaj fenomen podiza nja vegetaciskih granica na masivnim planina ma, odnosno, obrnuto, potiskivanja (nanie) vege taciskih granica na p l a n i n a m a male mase. P o s e b n u panju zasluuje i rasprostranjenje klekovine na planini J a h o r i n i istono od Sarajeva Tu p l a n i n u kao nalazite klekovine spominje ve B e c k (1. c. 5) pod imenom Gola-jahorina. Me utim, na ovom dugom, u p r a v c u jugoistok-sjeverozapad p r u e n o m planinskom grebenu, koji je u najviim visinama pokriven bujnim livadama-kosanicama, dopire smra u malim g r u p a m a gotovo do najviih vrhova. U radovima K. M a l y - a , koji je monografski obradio floru ove planine, meu tim, nigdje se ne spominje klekovina. Ipak, iako nepoznata veem broju posjetilaca ove planine, klekovina i tu postoji, danas, naalost, svedena na ostatke ostataka. Nju nalazimo samo jo u najis tonijem dijelu planine, na strmim, sjeveru i sje veroistoku o k r e n u t i m p a d i n a m a iznad Vrhprae, po s t r a n a m a krenjake k u p e Trijeske. Tu se ona

prua na prostoru od kojih 10 do 15 h e k t a r a , iznad gornje granice visoke ume. Da li je klekovina ra nije pokrivala cijelu planinu, iji greben dosie najveu visinu kod 1918 m, nije teko n a k n a d n o provjeriti. Postoje tu brojni lokaliteti na kojima je ona mogla uspijevati, ali znatno razvijen proces povlaenja gornje granice visoke ume, koji jo i danas traje nesmanjenom jainom, daje dosta ne jasnu sliku ranijeg rasporeda vegetacije, pa i po jasa klekovine iznad gornje umske granice. Me utim, nalazi stalnih pratilaca klekovine (kao to je, napr., mukinjica (Sorbus chamaenespilus) i n e kih drugih vrsta) na grebenima gdje danas n e m a klekovine jasno ukazuju na njeno ranije ire ras prostranjenje i na ovoj planini. Na susjednom g r e b e n u Kleka, gdje je kleko vinu navodno naao F i a 1 a, nije se kasnije moglo nai ovo drvo, pa naziv planine t r e b a dovesti u vezu sa v r s t a m a roda Juniperus-klekama, kojih tamo ima, a ne sa klekovinom koje t a m o nema. Na p l a n i n i Zelengori Leliji (2032 m) kleko vina pokriva prilino velike povrine, ali je sa veeg dijela p l a n i n e potisnuta radi proirenja pa njaka. Nalazimo je tu najvie u s t r m i m stijenama Kalelije, Dumoa, u U r e n i m Dolovima, kao i na s t r a n a m a oko Bijelog i Crnog Jezera. Takoer do pire i na junim s t r a n a m a planine sve do granice subalpinske bukove ume, koja je tu kao i kleko vina, znatno potisnuta. Okolina tirinskog i Kotlanikog Jezera u Leliji, bila je n e k a d a sva pod kle kovinom, ali danas tu vie od nje n e m a niti t r a g a ! P o t p u n o odvojeno od dananjeg manje-vie kompaktnijeg prostiranja klekovina se na ovom planinskom masivu nalazi na bilu Ugljaa i Tovarnice (1865 m), iznad Gornjih Bara, u jugoisto nom dijelu planine. Naalost, na ovom podruju

212

tek su zapoeta vegetaciska kartiranja, pa i o rasprostranjenju zajednice klekovine nemamo jo potpuno tanu pretstavu. Za klekovinu i njeno nalazite na glavici Plee kod Tjentita postoji netaan navod kod A d a m o v i h (1. c. 1). Na planini Volujku (2298 m) klekovina pokriva glavno bilo od Vlasulje-Studenaca preko Badina i Sedla sve do iznad Suhe: sputa se do katuna Vrat nice, Slavljana i nisko do Trnovikog Jezera. Tu prelazi dalje na crnogorsku stranu. Detaljnije i potpunije podatke o njenom rasprostranjenju na ovoj planini jo ne posjedujemo. Na susjednom, najviem planinskom vrhu Bo sne i Hercegovine-Magliu (2387 m) klekovinu su sreemo ve iznad Prijevora, odnosno, ve u gor njem dijelu Vueva na panjaku Ulobiu, odakle se penje dalje sve do vrha glavne planinske gromade. Po panjaku Ulobiu nalazimo njene ra skomadane skupine, dok se na sjevernim padi nama, po t. zv. Crvenim Prljagama, sputaju njene vrlo guste i neprohodne sastojine po toilima, a ra skidane skupine po strmim stijenama pojedinih planinskih otsjeka sve do iznad Prijevora. Sa Maglia i Volujka klekovina prelazi na cr nogorski dio ovog velikog palninskog masiva koji nosi ime Bio. Tu su najljepe sastojine klekovine oko Trnovikog Jezera i dalje pod samim vrho vima planina. Klekovina je rairena i na planini Ljubinoj istono od Foe na planini koja granii sa San dakom, odnosno, sa Crnom Gorom. Tu je kleko vina naroito iroko rasprostranjena na sjevernim padinama koje ve pripadaju teritoriji Crne Gore. 4 Meutim, i na bosanskoj, junoj strani glavnog vrha ove planine (Velika Ljubina 2238 m) kleko vina se sputa sve do smreve ume i iskrenih panjaka, ali ne tvori nigdje, osim neto pod sa mim vrhom, tako zbijene i prostrane sastojine kao na suprotnoj crnogorskoj strani. Ovdje tragovi ukazuju na skoranje umske poare u kojima je veim dijelom stradala i klekovina. U predjelima iznad Konjskog Polja klekovina silazi i mijea se sa grupama smra, na gornjoj granici visoke ume. Pojedinano klekovina se moe nai i ispod (bosanske) Male Ljubine u stijenama koje se iznad raseda doline potoka Rijeke pruaju spram drijela. Isto tako klekovina se nalazi i na padi nama Golog Vjetrenika, ali ovdje preteno na sje vernoj strani. Odvojeno od glavnog podruja rasprostranjenja na ovoj planini, klekovina se u manjim sastonama nalazi i na vrhu Radovine osobito na njegovoj sjevernoj strani. Jedan vei, jako razgra4 Ove sastojine opisane su u skoranjem radu dr. V. B l e i a : Prilog poznavanju umske vegetacije planine Ljubinje, Glasnik Prirodnjakog muzeja Srp ske zemlje, Serija B, Knj. 10, Beograd 1957, str. 25-42,

Sl. 4. Osamljeni grm klekovine na Humiu kod Foe.

nat grm nalazi se u smrevoj umi na Crnom Vrhu iznad Metrovca. Klekovina pokriva takoer i vrhove Obzira koji lei od vrha planine Ljubine u pravcu juga ali ve na crnogorskoj teritoriji. Netane tvrdnje o prisutnosti klekovine postoje i za planinu Orjen, odnosno Bijelu Goru na tro mei Hercegovine, Dalmacije i Crne Gore. Na pla nini Orjen naveo je botaniar F. M a l y raspro stranjenje klekovine jo pedesetih godina prolog stoljea. Ovaj podatak uao je i neprovjeren u Floru Bosne i Hercegovine (B e c k, 6), ali se ka snije uspostavilo (A d a m o v i ) da ova klekovina ovdje nije nita drugo nego od pritiska snijega i vjetra polegla i razgranata stabla munike (Pinus Heldreichii var. leucodermis Ant.). Prema tome, klekovinu na Orjenu i crnogorskoj Bijeloj Gori (jednako kao i na Lovenu i Rumiji) ne treba traiti. Na slian nain pogrean je i podatak B a 1d a c c i a za Akrokeraunske Planine u junoj Al baniji, gdje je, navodno, utvrena klekovina kao tronco enormo. I tu je kasnije utvrena sastojina munike umjesto klekovine.

Sl. 5. Treskavica: Isprekidane sastojine klekovine na podruju Lednica-Barice

213

POJEDINANI

NALAZI

KLEKOVINE

IZVAN N J E N I H SUVISLIH S A S T O J I N A nego oni sa planinskog vrha, koji su izloeni ja kom vjetru i tekom snijegu. I ovdje se moe go voriti o specifinom fenomenu vegetacije vrtaa. Jo j e d a n posebno i n t e r e s a n t a n nalaz klekovine t r e b a zabiljeiti i za predjel H u m i istono od Foe. Tu se na blagim p a d i n a m a livada ovog uzvi enja, izgraenog preteno iz verfenskih kriljevaca i pjeara, nalazi j e d a n niski g r m klekovine na p o t p u n o otvorenom poloaju. Najblie sastojine klekovine nalaze se ovdje na Ljubini ili na Golom Vjetreniku, a one su od Humia udaljene nekoli ko desetina kilometara zrane linije. Zbog toga ovaj osamljeni g r m na H u m i u zasluuje posebnu panju. Na podruju planinske g r o m a d e Maglia, na prevoju koji ju spaja sa Snijenicom, nalazi se ta koer j e d n a ovea r u b n a skupina klekovine, d a n a s ve znatno potisnute i priguene visokim s m r a m a . Ovaj lokalitet pokazuje jasno da je tu klekovina bila prvi umski pionir, a na njeno mjesto, k a d a su se prilike tla i m i k r o k l i m e izmijenile, nastupila je smra. Na drugom mjestu (Vidi: u m a r s k i List 1956, str. 355) p r i k a z a n a je ova sukcesija, u kojoj su primjerci klekovine ostali jo samo na svijetlim rubovima ume, kao vrlo produljeni, dolje suhi, svjetlu okrenuti, gladni grmovi. Nekoliko g r m o va klekovine r a s t e i neto sjevernije, u smrevoj sastojini koja okruuje v r t a e u pojasu p r e t p l a ninske bukove ume kod Lokve-Derneista. Ovaj proces, kojem klekovina i nije uvijek za vrni lan sukcesije nego samo j e d n a stepenica u n e p r e k i d n o m razvojnom k r e t a n j u vegetacije (da kle, samo razvojna tendencija), jo se bolje po tvruje i onim, p o t p u n o suhim, o b a m r l i m primjer cima, koje smo nali na s a m o m v r h u tita (1780 m) kod Fojnice, u danas p o t p u n o sklopljenoj smrevoj umi. Ovdje je n e k a d a klekovina naseljavala n a j vii v r h i odravala se sve dotle, dok je nije poti snula smra v r s t a bolje prilagoena dananjim prilikama na t o m e stanitu. Na priloenoj k a r t i su ove m a n j e g r u p e kle kovine izvan njenih suvislih sastojina oznaene znakom x. Sasvim je sigurno da takvih osamljenih p r i m j e r a k a ima u blizini sklopljenih sastojina kle kovine jo i na mnogo d r u g i h mjesta, koja su n a m ostala jo nepoznata. U podruju m u n i k e , na her cegovakom P r e n j u , mjestimice je ak vrlo teko izdvojiti m u n i k u od klekovine, j e r su se te dvije planinske vrste tako izmijeale, da se j e d n a nalazi neposredno uz drugu. Pretstoji n a m , dakle, jo i rok plan istraivanja, ne samo biljnogeografskih nego i ekolokih k a r a k t e r i s t i k a klekovine, p r i emu bi trebalo prodrijeti i u sutinu saznanja o razvojnim sukcesijama nae planinske vegetacije.

Na naim zapadnobosanskim i junobosanskim krenjakim p l a n i n a m a klekovina r a s t e po pravilu u nadmorskoj visini iznad pojasa p r e t p l a n i n s k e b u kove ume, sa kojom se, na mnogim mjestima, iz mjenjuje i mijea, jer i b u k v a u najvioj visini dopiranja p o p r i m a klekast rast. U pojasu p r e t p l a n i n ske b u k v e nalazimo obilno zastupljenu i smru, koja, u g r u p a m a ili pojedinano, uzdie svoje k r o nje iznad niskih b u k a v a . Jedino na planini Vranici i Ljubini, na sjevernim njihovim obroncima (kao i na Staroj P l a n i n i u istonoj Srbiji), klekovina se nalazi iznad pojasa smreve ume, koja se tu raz vila slino kao u Alpama. Na crnogorskim kao i na hercegovakim p l a n i n a m a P r e n j u i vrsnici, pa zatim i na sjevernim obroncima Bjelanice (Hranisava), ispod klekovine, a esto i u istoj visini, nalazi se pojas uma munike, koji je isto tako is p r e k i d a n stijenama, toilima i velikim panjakim progalama, kao i sam pojas klekovine. Vrlo su zanimljiva i nalazita klekovine ispod i izvan donje granice njenog visinskog pojasa na pojedinim p l a n i n a m a . To su obino m a n j e g r u p e ili pojedini vei grmovi u n u t a r sklopljenih visokih uma, redovno na rubovima progala. Na Bjelanici se nalazi jedna takva ovea, ali isprekidana skupina u jednoj vrtaastoj progali u gornjem dijelu R a v n e Vale, izmeu glavnog pla ninskog grebena i grebena J a v o r n i k a . P r o g a l a je sa svih s t r a n a okruena smrevom umom. Tu imamo j e d a n izraziti fenomen visinskog o b r a t a vegetaciskih pojaseva, koji u novije vrijeme H o r vat (15a) objanjava kao j e d a n specifini fenomen k r a k i h ponikava (vrtaa). Uz klekovinu ovdje imamo bujno razvijenu vegetaciju t. zv. planinskih vrtia (Adenostylion), kao i vei broj biljaka do seljenih sa najvieg planinskog grebena. Na Bjelanici (u irem smislu) nalaze se jo dva usamljena g r m a klekovine, daleko udaljena od svojih sklopljenih sastojina. Njih smo nali prili kom k a r t i r a n j a umske vegetacije 1951 godine, u z a p a d n o m k r a j u b r d s k i h livada Velikog Polja, uza sam r u b smreve mrazine sastojine. J e d a n od tih, neobino rijetkih, p r i m j e r a k a (na nadmorskoj visini od kojih 1300 m e t a r a ) bio je ograen vr stom ogradom, ali je ograda danas nestala. Na p a d i n a m a p l a n i n e Cincar, u podruju u m a oko C r n e Rijeke, naili smo, takoere, na neko liko mjesta u n u t a r visokih umskih sastojina na m a n j e g r u p e ili razbacana stabla klekovine. P o d samim Cincarom, pa zatim u sklopu Kujae, blizu Klopotnika, nalaze se manje progale-panjaci, koje je u m a prilino ve osvojila, otkako na njima ne pase stoka. Tu se ranije naselila i klekovina, p r e nesena sjemenom sa glavnog v r h a planine. U uzra stu, ovi primjerci pokazuju m a n j u poleglost g r a n a

214

POTREBA ZATITE ZAJEDNICE KLEKOVINE BORA NA NAIM PLANINAMA Kad smo ve doli do pitanja potiskivanja kle kovine, onda se moramo na tome zadrati, jer se tu sukobljavamo sa jednim znaajnim privrednim pitanjem. Nema nikakve sumnje da planinski panjaci pretstavljaju danas vrlo vane privredne objekte, bez kojih se u mnogim naim krakim predjelima ne bi moglo zamisliti ni ono primitivno, migraci ono stoarstvo, koje jo uvijek izgleda kao jedino mogue u datim okolnostima. Meutim, s obzirom na ono to je naprijed ve istaknuto, visokoplaninski panjaki tereni, koji su nekad bili pokriveni sastojinama klekovine ili subalpske bukve, te reni, kojima je naglo i brutalno oduzeta zatita vegetaciskog pokrova, bili su izloeni intenzivnoj eroziji, i ona je tu izazvala nemile posljedice. Tlo, koje je drala vegetacija drvenastih biljaka svojim jakim i razgranatim korijenjem, bilo je za kratko vrijeme otplavljeno pljuskovima i bujicama, nastalim nakon topljenja snijega. Vjetrovi, koji su na otvorenoj planinskoj visoravni esto pravi vihori i oluje, napadali su ogromnom snagom nezatiene povrine nakupljenog tla i raznosili njegove e stice na sve strane. Na podnojima naih planina nalazimo, i danas jo, velike prostore naplavljenog zemljita (bujine konuse) koje su razorne sile, pojaane str minom padina, snosile sa planinskih panjaka. Pod planinom Bjelanicom, u predjelu oko Lukavice i Umoljana, ima i danas jo mnogo mjesta gdje su nagomilane ogromne mase tla, koje je nekad po krivalo prostrane panjake Mokrila i Krvavca. Tu, u planinskom panjaku nalaze se na najmanje de set mjesta, tragovi nekadanjih planinskih naselja kamene zidine koliba koje su morale biti naputene jo u vremenu koje dananji ljudi vie i ne pamte, ali znaju da objasne zbog ega je to uinjeno. Svaki seljak iz sela ispod planine kazae vam da su tu nekada bili izvori i lokve na kojima se stoka napajala, da je bilo dovoljno drveta za grau i ogrev, a, to je najglavnije, trave za stoku mnogo vie nego danas. Danas je to pust panjak na kojem samo povremeno pase stoka kad je istje raju ranom zorom iz sela ispod planine. Takvo propadanje planine i stoarstva nije izuzetno samo na ovoj planini. Iz nekih napomena, koje su ve uinjene kod izlaganja o rasprostranjenju klekovine na naim planina, vidi se da je ona ve svedena na neznatne ostatake nekadanjeg svog rasprostranjenja, da je unitavana sjekirom i vatrom svagdje tamo gdje je stoar elio da proiri panjak. Nju i danas ugroava itav niz napasti kojima se ona ne moe othrvati, Poari, koji su sveli klekovinu na dananje nje ne reliquiae reliqiarum harali su jo u Sred njem vijeku, tamo nekako u doba oko 1300-te go dine, kada su dalmatinski franjevci ljetopisci zapisali da su po Bosnoj gore gorile. Meutim, ni danas, u vrijeme kada je i najprimitivniji na ovjek postao svjestan toga da uma na strmini i u visokoj planini nije samo vrelo drveta, nego i zatita i napredak njegovih oranica i livada na podnoju, klekovina nije ostala poteena od po ara. U godinama neposredno iza rata, kada su harali poari i po ostalim naim umama, unitene su vatrom velike povrine sastojina klekovine na planinama atoru, Velikom Cincaru, vrsnici i Treskavici. Tu su, zbog udaljenosti od naselja, a i zbog toga to za spaavanje bezvrijedne klekovine nije bilo naroitog interesa, poari harali sve dok ih kia nije pogasila. Na Cincaru i danas jo kori ste stanovnici Livanjskog sreza ovu izgorjelu kle kovinu za ogrev i nose je na konjima i magar cima u svoja sela! Poarita visokih uma u Bosni i Hercegovini spadaju meu terene o kojima se formalno brine i perespektivni plan poumljavanja; za njihovu ob novu predviena su zamana sredstva. Ona se ta koer i sama obnavljaju, naseljava ih jasika, breza i druge pionirske vrste. Na spomenutim planinama poarita klekovine preputena su sama sebi i po kraj toga, to se tu, prirodnim putem, nee lako naseliti neka nova zatitna sastojina. Osim poara, i namjerno upanje i vaenje mladih biljaka klekovine vrlo je tetno i opasno. To ine vrlo esto obani na naim planinama. Na Vranici nali smo jednog starog govedara koji je smatrao svojom posebnom dunou (a i zadovolj stvom) da iupa iz zemlje to vie biljaka kleko-

Sl. 6. Ljubina planina: Klekovina, smra, kr i panjak

215

Sl. 7.

Sl. 8. Osamljeni grm klekovine

vine i da ih tako uniti. Od starca su se nauili i obanii, pa nije ni udo, to se na toj, a i na d r u g i m p l a n i n a m a , mogu nai itave povrine klekovine, koju su obani posjekli, poupali ili zapalili. Klekovinu t a k o e r znatno unitava i paljenje ugljena. Na planini Goliji u zoni klekovine n a e n e su brojne plitke j a m e sa tragovima pougljenog drveta. Tamo seoski kovai naroito cijene drveni ugalj od klekovine, pa ga pale bez ikakvih obzira Na p l a n i n u se rijetko n a v r a a lugar, j e r ima i su vie posla u niim umama, pa se klekovina moe posjei i spaliti u ugljen bez velike opasnosti! Na p l a n i n i Treskavici mnogo se sijee kleko vina i za ruice kosa. P r i t o m e se posijee itavo, nekoliko m e t a r a prueno stablo, a iskoristi samo najdonji zakrivljeni dio, koji po obliku i vrstini odgovara traenoj svrsi. Sjeu klekovine za dralice (ruice) kosa organizirala je j e d n e godine ak i jedna zemljoradnika z a d r u g a ! U novije vrijeme poeli su i p l a n i n a r i otei vati klekovinu, skupljajui njene m l a d e enske cvatove, navodno zbog ljekovitosti. K a d a se u z m e u obzir jo i to da je jo done davno bilo strunjaka koji su se zalagali za sjeu

klekovine kao meliorativne mjere za nae panja ke, i da je t a k v i m strunjacima i uspjelo sasjei, zamovariti i upropastiti j e d a n dio planinskog pa njaka na Vranici Planini, onda se jasno vidi da klekovinu t r e b a to prije staviti pod zatitu strogih zakonskih propisa. Koliko god klekovina ne daje n e k u n e p o s r e d n u korist, ona ima o g r o m n o p r i v r e d n o z n a e n j e z a nae planinske predjele i z a n a p r e d a k njihove privrede. Klekovinu ne samo da t r e b a zatiavati i omoguavati joj n o r m a l a n razvitak, nego j e t r e b a i v r a t i t i n a m n o g a m j e s t a gdje je vatrom i sjekirom iskorjenjena. P o t r e b n o bi bilo da se klekovina zatiti ne kao prirodna rijetkost, to ona u s t v a r i i nije, nego k a o ve getacija koja zatiuje nae planin sko zemljite, usporava karstifikaciju i odrava i uva nieleee umske i poljoprivredne predjele o d b u j i c a i e r o z i j e . P r e m a tome, nju b i trebalo zatititi i nekim o d r e d b a m a koje bi izvi r a l e iz novog Zakona o u m a m a .

216

Sl. 9. Osamljeni grm klekovine na Humiu

LITERATURA

1. Adamovi L.: Naknadno k flori june Bosne i Hercegovine od dr. viteza G. Becka. Glasnik zemalj skog muzeja u Sarajevu I., -/1889 P, 45. 2. Adamovi L.: Vegetationsverhaltnisse der Balkanlandern, Leipzig 1909. 3. Ani M.: Dendrologija, umarski prirunik I, Zagreb 1949, P. 490. 4. Beck G.: Flora von Sdbosnien und der angrenzenden Herzegovina. Anali. Hofmuseum, Bd, II, Wien 1892, Pp. 522-553. Anali. Hofmuseum, Bd, II, Wien 1892, Pp. 522-553. 5. Beck G.: Vegetationsverhltnisse der illyrischen Lndern, Leipzig, 1901. 6. Beck G.: Flora Bosne i Hercegovine i Sandaka Novi Pazar, Glasnik Zemaljskog muzeja za BiH Sa rajevo, 1904 P. 5. 7. Beissner u. Fitschen: Handbuch der Nadelholzkunde, III Aufl., Berlin 1930, Pp. 424-431. 8. Bonjak K.: Iz hercegovake flore. Glasnik Hr vatskog prirodosl. drutva XVI-XLVIII, Zagreb 1936, P. 22. 9. Bornmller L.: Beitrge zur Flora Makedoniens. Engler's Botanische Jahrbchern Bd. LXI. 1928, Beibl. 146 P. 179. 10. Fenaroli L.: Il pino mugo o montano (Pinus mugo Turra) L'Alpe, XVIII. 1931, Nr. 1, Pp. 46-53. 11. Grehenikov O.: Prilog poznavanju vegetacije planine Koprivnik kod Pei, Ohridski zbornik SAN knj. CXXXVI. Beograd 1943, P. 258. 12. Guinier Ph. et Pourtet J.: Les variations du Pinus montana Miller du Tyrol au Brianconnais, Bullet. S o c Bot. Franc. 97. 1950, Pp. 123127.

13. Handel-Mazzetti H. u. Janchen E.: Die botani sche Reise des naturwissenschaftlichen Vereines nach West-Bosnien in Juli 1904, Mitteilungen des Naturwiss. Ver. Univers., Wien, III (1905), Nr. 6, 7. 14. Horvat L: Biljnosocioloka istraivanja uma u Hrvatskoj, Glasnik za umske pokuse, Zagreb 1938, Pp. 244251. 15. Horvat L: Istraivanja vegetacije Blokova, Orjena i Bjelanice, Ljetopis Jugosl. akadem. znan., sv. 54, Zagreb 1941. 15a, Horvat I.: Vegetacija ponikava, Geografski Glasnik, Zagreb 1953. 16. Horvat I i Pavlovsky B.: Istraivanja vegetacije planine Vranice, Ljetopis Jugosl. akadem. znan., sv. 51, Zagreb 1939. 17. Hayek A.: Prodromus Florae Balcanicae, Fasc. 1. Fedde, Reportorium specierum novarum regni vegetabilis Bd. XXX, Berlin-Dahlen 1924, Pp. 4243. 18. Janchen E., Watzl B. u. Degen A.: Ein Beitrag zur Kenntnis der Flora der Dinarischen Alpen, sterreich. bot. Zeitsch. 1909, Nr. 3, P. 105. 19. Jovanovi B.: Fitocenoze krivulja u Srbiji, u marstvo 1955, Br. 6, Pp. 321330. 20. Koanin N.: etinjari june Srbije, Glasnik Skopskog naunog drutva, Sv. I. 1925. 21. Murbeck S.: Beitrage zur Kenntnis der Flora von Sudbosnien und Hercegovina, Lund 1891, P. 21. 22. Rudski I.: O vegetaciji planine Oljaka, Glasnik Hrvatskog prirodosl. drutva, God. XLIXLVIII, Za greb 1936. 23. Rehder A.: Manual of cultivated Trees and Schrubs., New York 1927, Pp. 6061.

217

D I E L E G F H R E (Pinus

mugo T u r r a ) UND I H R E B E D E U T U N G FR DEM UND DER V E G E T A T I O N IN UNSEREM G E B I R G E N

SCHUTZ

DES

BODENS

F r das Gebiet Bosmens u n d der Hercegovina b e t r a c h t e t e m a n frher dass zwei U n t e r a r t e n der L e g fhre (Pinus m u g o T u r r a = P. montana Mill.) v e r b r e i t e t w a r e n u n d dies solten die U n t e r a r t e n ssp. pumilio (Haencke) u n d ssp. mughus (Scop.) sein. Nach d e m U n t e r s u h u n g e n des Verfassers b e s t e h t h i e r blos n u r eine U n t e r a r t welche, der B e s c h r i e b u n g nach, der ssp. mughus (Scop.) entspricht, w a h r e n d die zweite ganz u n r i c h t i c h a n g e f h r t w a r . Die V e r b r e i t u n g d e r Legfhre in dem Gebirgen B o sniens u n d der Hercegowina w a r schon frher ziemlich g u t b e k a n n t gewesen, a b e r n a c h den neuzeitlich d u r c h g e f h r t e n V e g e t a t i o n s k a r t i e r u n g e n soll m a n einige V e r b e s s e r u n g e n u n d E r w e i t e r u n g e n d u r c h f h r e n . Die Legfhre b e d e c k t hier e i n s t breite, aber h e u t e schon s e h r angegrifene B e s t a n d e in d e m hhsten E r h e b u n g e n der Gebirgen: Troglav, Kamesnica, Klekovaca, Sator, Vitoroga, Velika Golija, Mala Golija, Kujaca, Cincar, Malovan, Radusa, Vranica, Vitreusa Vran, Bjelasnica, Trebevic, J a h o r i n a , T r e skavica, Zelengora-Lelija, Volujak, Maglic u n d L j u bicna in Bosnien u n d in der Hercegowina die hochsten Teile d e r Gebirgen: Visocica, Cvrsnica, P r e n j u n d V e lez. Die V e r e b r e i t u n g d e r Legfhre an den a n d e r e n

Gebirgen in Bosnien u n d d e r Hercegowina ist nicht nachgewiesen. Alle B e s t n d e d e r Legfhre in den angegebenen Gebirgen sind eingehend beschrieben, sowie auch die einzelne F u n d o r t e wo sich die Legfhre a u s s e r h a l b i h r e n e i n g e n t m l i c h e n Vegetationsgrteln, in B u c h e n u n d T a n n e n w l d e r n befindet. Die V e r b r e i t u n g ist dazu auch in e i n e r U b e r s i c h t s k a r t e dargestelt. Die F o r s c h u n g e n im J a h r e 1956 hafoen e r g e b e n d a s auch auf d e m Gebirge Visocica in d e r Hercegowina kleine b e r r e s t e d e r K r u m h o l z k i e f e r b e s t n d e n aufzufinden sind (ein k l e i n e r B e s t a n d u n t e r d e m steilen Felsen der Pjeskovaca) u n d das diese heutige kleine b e r r e s t e die einstige b r e i t e r e V e r b r e i t u n g d e r L e g fhre auch h i e r b e s t t i g e n k a n . Schlssend sind die U r s a c h e n die dem Anteil h a b e n dass die K r u m h o l z k i e f e r b e s t n d e an d e m Gebirgen Bosniens u n d d e r Hercegowina s e h r z u r c k g e k o m m e n h a b e n beschrieben um davon ausfhrend die Wichtigkeit w e l c h e die K r u m h o l z k i e f e r b e s t n d e fr den Kampf gegen die Erosion darstelen zu u n t e r s t r a i c h e n . Die B e s t a n d e der Legfhre in d e m Gebirgen Bosniens u n d der Hercegowina solten deswegen b a l d auch e i n e n gesetzlichen Schutz gegen V e r n i c h t u n g zu e r fahren.

218