SEMIOTIKA Semiotika je znanost o znakovima, o tome kako oni djeluju i o nainu na koji se njima sluimo.

Semiologija je drugi naziv za istu znanost. Semiotika je vrlo mlada znanost. Potrebu za postojanjem te znanosti istaknuo je vicarski lingvist Saussure (1974.) uz ije se djelo vezuje i pojam semiologije, te ameriki filozof Pierce (1931-1958) koji je skovao termin semiotika. Dva su osnovna dijela semiotike: odnos znaka i njegova znaenja, te nain na koji su znakovi razvrstani u kodove. Znak ine oznaitelj i oznaeno. Oznaitelj je fiziki predmet, primjerice zvuk, slika ili rije. Oznaeno je mentalni koncept (koji ne mora nuno biti u odnosu s oznaiteljem). Znak je asocijativna cjelina koja povezuje to dvoje. Takvo analitiko odvajanje je samo prigodne naravi. Nema oznaitelja odvojenog od oznaenog i nijedan ne postoji izvan tvorbe koju nazivamo znakom. Sva su tri imbenika te sloene tvorbe odreena naom kulturom i u odreenom smislu su ovjekovo djelo. Razlikujemo ikonike, motivirane znakove i proizvoljne ili nemotivirane znakove. Kod ikonikog slikovnog znaka postoji prirodan odnos izmedu oznaitelja i oznaenog. Oznaeno je odreeno naom kulturom, a ne nekom izvanjskom prirodnom stvarnou. U ikonikom znaku oznaeno snano utjee ili ak prisiljava oznaitelja na odreeni oblik, a ta se prisila naziva motivacijom. Oblik oznaitelja moe se odrediti ili oznaenim ili obiajem. Kod visoko motiviranih znakova, oznaeno je odreujueg utjecaja, a kod znakova sa niskom motivacijom obiaj odreuje oblik oznaitelja.Kod proizvoljnih znakova odnos oznaitelja naspram oznaenog temelji se iskljuivo na obiaju (konvenciji), na temelju dogovora, meu onima koji se njime slue, da e znak znaiti upravo to. Rijei su najraireniji proizvoljni znakovi: ne postoji nuan odnos izmeu rijei i njezina znaenja.