VRLINE

Uvod
U medicini esto treba izabrati put. Kako i koji put izabrati? Na temelju tih odluka slijede intervencije koje znaajno utjeu na sudbinu ljudi, odravanje zdravlja, spreavanje bolesti, kvalitetu i samo trajanje ivota. Vrline se prije svega ue iz primjera! emu onda rasprava o vrlinama? Zbog toga da bi nastojali razumjeti: to trebamo initi? Kakvi trebamo biti? Kako trebamo ivjeti? Gdje smo danas u odnosu na ove ideale? Razmatranje ljudskih vrlina je kljuno za odgovore na ova pitanja Zato uvijek optuivati i osuivati? Tuna je etika za tune ljude (Spinoza), koja samo osuuje zlo, kriminal i grijeh Ljudske vrijednosti nisu priroene, ve nauene. Zbog to kvalitetnijih odnosa meu ljudima stvorene su ljudske vrline. Za nastavu je navedeno trinaest i u glavnim tezama prikazano sedam vrlina. Vi trebate u grupama od 3 4, odabrati pojedinu vrlinu (obraenu ili drugu), obraditi ju i pripremiti za prikaz u nastavi U obradi vrline odabrane za prikaz razmotrite ova i druga moralna pitanja: 1. Koliko je ova vrlina u Hrvatskoj vana i kakvo je stanje? Kako i gdje se kod nas ui ta vrlina? 3. Koliko je vana u medicini, a posebno radu sestre? Da li je ta vrlina imala ulogu u Vaem dosadanjem radu? Ako da, moete li prikazati primjer? Je li Vam ovo znanje od koristi za budui rad?

Nastavu emo provesti: Formiranjem grupa po temama. Na poetku nastave emo formirati grupe. Pripreme prikaza. Grupa treba povezati svoje stavove i pripremiti zajedniki prikaz Zajedniki prikaz. Na zajednikom strunom sastanku, prikazat e se vrline, provesti rasprava
i usvojiti zakljuci.

Elektronski prikaz. Ukupni prikaz Vaeg rada i rasprave o vrlinama za Internet, koji e
provesti izabrana redakcija

Predavanje nastavnika

Sadraj
Popis Vrlina Tolerancija Pristojnost Suosjeanje Humor Promiljenost Hrabrost Ljubav 4 5 12 15 16 19 23 30

Popis vrlina
PRISTOJNOST VJERNOST PROMILJENOST UMJERENOST HRABROST PRAVEDNOST DARELJIVOST SUOSJEANJE MILOSRE ZAHVALNOST PONIZNOST JEDNOSTAVNOST TOLERANCIJA ISTOA FINOA DOBRONAMJERNOST HUMOR LJUBAV

TOLERANCIJA
JELI ZNAK NETOLERANTNOSTI SMATRATI NETO NEPRIHVATLJIVIM ? DA BI SE BIO TOLERANTAN MORA LI SE SVE TOLERIRATI? JELI TOLERANTAN/MORALAN ONAJ TKO TOLERIRA SILOVANJE/MUENJE ILI UBIJANJE? MOE LI SE SMATRATI VRLINOM SPREMNOST DA SE PRIHVATI NAJGORE? Rasprava o vrlinama trai razmiljanje bez lakoe dokaza/znanja (to vas eka i kao sestre). Zato se onda i truditi izvan znanosti gdje je jedino dokaz mogu? Zato jer moramo jer znanost ne daje odgovor na temeljna pitanja! Cilj nam je dosei granice naeg ivota/postojanja/smisla to dublje vie i od znanja. Gdje je mjesto toleranciji? Znanost ne treba toleranciju ve dokaze, ima prednost, treba slobodu a ne toleranciju. Tolerancija je potrebna u nedostatku znanja. Znanost napreduje ispravljajui svoje greke i ne moe ih tolerirati. Tolerancija je potrebna u odnosu prema stavovima/uvjerenjima Biblijsku istinu se ne moe ni dokazati ni opovrgnuti u nju moete ili vjerovati ili tolerirati da drugi vjeruju. Ako toleriramo Bibliju zato ne bi i Mein Kampf? A ako i Mein Kampf, zato ne i rasizam, muenje, mrnju, progone koncentracione logore? Takva Univerzalna tolerancija, bila bi moralno odvratna zaboravljajui rtve, ona bi ih preputala njihovoj sudbini i doputala njihovo daljnje muenitvo. Tolerirati znai prihvatiti to bi mogli osuditi ili dopustiti to bi mogli sprijeiti/prekinuti. Tolerancija znai ne koristiti dio vlastite snage ili gnjeva. Tolerancija ukljuuje, samokontrolu i nadvladavanje vlastitog interesa, osobne patnje ili nestrpljivosti. Tolerancija vrijedi samo ako se ispoljava protiv vlastitih interesa a u korist nekog drugog. Tolerirati progon, patnju i nepravdu prema drugima nije tolerancija ve indiferentnost, sebinost ili jo gore. Tolerirati sve, znailo bi tolerirati i zloine to bi bila zloinaka tolerancija.

 Tolerancija se moe primijeniti samo unutar granica koje je odravaju i uvjeta koji je omoguavaju. Za razliku od ljubavi i dareljivosti koje nemaju granica, tolerancija je ograniena. Neograniena tolerancija je kraj tolerancije. Treba li slobodu proiriti na protivnike slobode? Vrline se ne moe ograniiti na ljude s vrlinama, ne moe se biti pravedan samo prema pravednima, poten prema potenima, dareljiv prema dareljivima, plemenit prema plemenitima. Tolerancija, kao vrlina, mora jednostrano obuhvatiti i one koji je ne prakticiraju. Demokracija nije slabost, niti tolerancija pasivnost Neke stvari su nepodnoljive ak i ba tolerantnim ljudima Tolerancija je dugo bila ograniena na religiju, a sada proima drutvo kao cjelinu. to je tolerancija? Mudrost savladavanja fanatizma, te smrtonosne ljubavi za istinu. Istina niti ne slua, niti ne nareuje i zato je slobodna. Istina je da emo umrijeti, ali istina ne opravdava ubojstvo. Istina se razlikuje od dobra i zla. Katolik ne moe uvjeriti Muslimana, Pravoslavca, Ateistu, idova i Protestanta u svoju istinu bez obzira na njihovu izobraenost, inteligenciju, kulturu, dobronamjernost ili iskrenost Svaki vjernik ma koliko bio uvjeren da je u pravu, mora priznati da ne moe dokazati da je u pravu. Tolerancija kao praktina vrlina ili sposobnost, se temelji na naoj teoretskoj nemoi ili nesposobnosti da ostvarimo apsolutno Voltaire to je tolerancija To je prerogativ ovjeanstva. Svi smo utonuli u slabosti i greke, oprostimo jedni drugima nae gluposti, to je prvi zakon prirode Treba biti tolerantan, jer smo slabi, ne principijelni, podloni mijenjanju i grekama. Kad i posjedujemo apsolutnu istinu, ne moemo je nametnuti , jer se pojedinca ne moe prisiliti da misli drukije nego to eli ili da smatra istinitim, ono to on smatra da je la Tolerancija nije ideal, nije maksimum ve minimum Tono, ali to je sigurno bolje od netolerancije a naravno da bi ljubav i potovanje bili bolji Iekujui dan kada e tolerancija postati ljubav, tolerancija, obina tolerancija je najbolje za to smo sposobni! Dok ekamo bolje, tolerancija je raspoloivo rjeenje;

 dok ljudi ne postanu sposobni da vole jedni druge, ili da se bar poznaju i razumiju dotle se smatrajmo sretnim ako se bar moemo podnositi. Tolerancija pripada prelaznom razdoblju Ako u ovoj tranziciji ne uspijemo, idue razdoblje e biti barbarstvo a ne ljubav Tolerancija i pristojnost nisu velike ali su vane vrline Tolerancija je mala ali dostupna mudrost Tolerancija je tek poetak, ali je barem to

Tolerancija je mudrost i vrlina svakodnevnice i svakog ovjeka.

JELI ZNAK NETOLERANTNOSTI SMATR ATI NETO NEPRIHVATLJIVIM ? DA BI SE BIO TOLERANTAN MORA LI SE SVE TOLERIRATI? NE AKO JE TOLERANCIJA VRLINA A NE SLABOST JELI TOLERANTAN/MORALAN ONAJ TKO TOLERIRA SILOVANJE/MUENJE ILI UBIJANJE? MOE LI SE SMATRATI VRLINOM SPREMNOST DA SE PRIHVATI NAJGORE? Rasprava o vrlinama trai razmiljanje bez lakoe dokaza/znanja. Kada postoje dokazi vie nije filozofija ili umijee. (to vas eka i kao lijenike). U filozofiji kao i u znanosti, razum zapovijeda, ali bez mogunosti potvrde ili odbacivanja. Zato se onda i truditi izvan znanosti gdje je jedino dokaz mogu? Zato jer moramo jer znanost ne daje odgovor na temeljna pitanja! Hoemo li se baviti medicinom? Koji je smisao ivota? Postoji li bog? Jesu li nae vrijednosti ispravne? Moemo li ne postaviti ova pitanja Cilj nam je dosei granice naeg ivota/postojanja/smisla to dublje - dalje od znanja. Filozofija je skup razumnih stavova, to je tee i potrebnije ostvariti nego to mislimo. Gdje je mjesto toleranciji? Kada je istina pouzdano poznata, tolerancija je nebitna jer nema ulogu. Pravo greke postoji samo a parte ante, jer nakon dokaza parte post to vie nije greka ve la/prevara. Zato matematiari/znanstvenici ne trebaju toleranciju ve samo dokaze. Spreavanje znanosti (kao crkva Galileja) u istraivanju ili saopavanju nije netolerantnost ve neistinoljubivost. Znanje ima prednost. Istina ne trai nita vie nego da je traimo.

 Znanost treba slobodu a ne toleranciju. Oito je da tolerancija i sloboda nisu isto. Znanost prihvaa okvire samo eksperimenta i razuma, ona trai intelektualnu slobodu. Tolerancija je potrebna u nedostatku znanja. Prihvaanje ili odbacivanje stava da se zemlja okree oko sunca, sa stajalita znanosti ne daje prostora za toleranciju. Znanost napreduje ispravljajui svoje greke i ne moe ih tolerirati. Tolerancija je potrebna u odnosu prema stavovima/uvjerenjima, to znai stalno jer je nae neznanje mnogo vee od znanja. Zabrana Darwinove teorije evolucije znai ne razumjeti to je znanstvena teorija, NO njeno nametanje kao apsolutne istine bila bi netolerancija. Biblijsku istinu se ne moe ni dokazati ni opovrgnuti u nju moete ili vjerovati ili tolerirati da drugi vjeruju. Ako toleriramo Bibliju zato ne bi i Mein Kampf? A ako i Mein Kampf, zato ne i rasizam, muenje, mrnju, progone koncentracione logore? Takva Univerzalna tolerancija bila bi moralno odvratna zaboravljajui rtve, ona bi ih preputala njihovoj sudbini i doputala njihovo daljnje muenitvo. Tolerirati znai prihvatiti to bi mogli osuditi ili dopustiti to bi mogli sprijeiti/prekinuti. Tolerancija znai ne koristiti dio vlastite snage ili gnjeva. Tolerancija ukljuuje, samokontrolu i nadvladavanje vlastitog interesa, osobne patnje ili nestrpljivosti. Tolerancija vrijedi samo ako se ispoljava protiv vlastitih interesa a u korist nekog drugog. Ne moemo se pozivati na toleranciju kad nemamo to izgubiti a pogotovo ako moemo samo dobiti prihvaanjem neeg emu bi se mogli suprotstaviti. Tolerancija je svjesno preuzimanje tereta. Tolerirati progon, patnju i nepravdu prema drugima nije tolerancija ve indiferentnost, sebinost ili jo gore. Tolerirati Hitlera znai postati sukrivcem, bar propustom ili zanemarivanjem. Mrnja, gnjev i nasilje se preferiraju jer su bolji od takve pasivnosti prema zlu, takvog sramotnog prihvaanja najgoreg. Tolerirati sve, znailo bi tolerirati i zloine to bi bila zloinaka tolerancija. Takva tolerancija bi zavrila negirajui samu sebe (1) dajui slobodu/mo onima koji je ele unititi

 Tolerancija se dakle moe primijeniti samo unutar granica koje je odravaju i uvjeta koji je omoguavaju. To Karl Popper naziva paradoks tolerancije (2.) Ako proirimo toleranciju na netolerantne, ako nismo spremni braniti tolerantno drutvo protiv napada ne-tolerantnih, tada e tolerantni biti razoreni, a tolerancija s njima. Za razliku od ljubavi i dareljivosti koje nemaju granica, tolerancija je ograniena. Neograniena tolerancija je kraj tolerancije. Treba li slobodu proiriti na protivnike slobode? Vrline se ne moe ograniiti na ljude s vrlinama, ne moe se biti pravedan samo prema pravednima, poten prema potenima, dareljiv prema dareljivima, plemenit prema plemenitima. Tolerancija, kao vrlina, mora jednostrano obuhvatiti i one koji je ne prakticiraju. Moralnost nije ni trgovina ni ogledalo. Istina je da se netolerantni ljudi nemaju pravo aliti na netolerantnost. Ali zato bi vrlina ovisila o stavu onih kojima nedostaje!? Tolerantne treba usmjeravati/orijentirati/voditi tolerancija. Ne smije se sve tolerirati ali se mora ukljuiti i one koji je ne provode. Netolerantnu grupu se smije/treba zabraniti ako ugroava slobodu ili stvara uvjete koji ine toleranciju nemoguom. K. Popper istie da netolerantne iskaze ne treba zabraniti, dok se znamo suprotstaviti argumentom i kontrolirati javnim mjenjem, ALI treba zadrati pravo da ih se zabrani ako treba i silom. U ime tolerancije ima se pravo ne tolerirati ne-tolerantnost. Zalaganje za netoleranciju je kriminalno kao i ubojstvo ili kidnapiranje. (2) Demokracija nije slabost, niti tolerancija pasivnost Moralno odvratna i politiki neuspjena univerzalna tolerancija, nije ni vrlina ni vitalna. Neke stvari su nepodnoljive ak i ba tolerantnim ljudima. Politiki je nepodnoljivo sve to ugroava slobodu, mir i opstanak drutva. Ideoloki ogranieni stav se moe trpjeti pravoj opasnosti se mora suprotstaviti, ako treba i silom Tolerancija je dugo bila ograniena na religiju, a sada proima drutvo kao cjelinu. Znanje ne moe zamijeniti volju niti pojedinca niti zajednice to je tolerancija? Mudrost savladavanja fanatizma, te smrtonosne ljubavi za istinu (3.) Najvie su podloni totalitarizmu, oni koji ne razlikuju injenice (realno iskustvo) od izmiljotina niti istinu (standard miljenja) od lai. (4.)

 Totalitarizam poinje dogmatski, navodei da mu istina daje legitimnost i opravdava mo. Prvo znanost a potom brain washing I reim koji bi bio utemeljen na stvarnom znanju (tiranija lijenika) bio bi totalitaran, ako bi pokuao vladati u ime istine. Istina nikada ne vlada niti nareuje tp initi a to ne. Istina niti ne slua, niti ne nareuje i zato je slobodna. Istina je da emo umrijeti, ali istina ne opravdava ubojstvo. Istina se razlikuje od dobra i zla. Znanje ne moe zamijeniti volju niti pojedinca niti zajednice I voljeti istinu znai prepoznati da se nju nikada ne moe niti potpuno niti sigurno spoznati. Tolerancija se javlja kod stavova? A to sa stavovima ija je krajnja provjera subjektivna? Katolik ne moe uvjeriti Muslimana, Pravoslavca, Ateistu, idova ili Protestanta u svoju istinu bez obzira na njihovu izobraenost, inteligenciju, kulturu, dobronamjernost ili iskrenost. Svaki vjernik ma koliko bio uvjeren da je u pravu, mora priznati da ne moe dokazati da je u pravu. Tolerancija kao praktina vrlina ili sposobnost, se temelji na naoj teoretskoj nemoi ili nesposobnosti da ostvarimo apsolutno. Voltaire to je tolerancija To je prerogativ ovjeanstva. Svi smo utonuli u slabosti i greke, oprostimo jedni drugima nae gluposti, to je prvi zakon prirode (5. Tolerancija proizlazi iz poniznosti, ova iz potenja i prave vjere, potpune ljubavi za istinu ukljuivi i sumnju u istinu. Treba biti tolerantan jer smo slabi, neprincipijelni, podloni mijenjanju i grekama. II razlog za Toleranciju vezan je vie za politiku nego moral i znanje. Kad bi vladaru bila i dostupna apsolutna istina, on ne bi mogao da je svima nametne, jer se pojedinca ne moe prisiliti da misli drukije nego to eli ili da smatra istinitim ono to on smatra da je la. ovjeka se moe onemoguiti da iskazuje svoju vjeru/uvjerenja ali se ne moe sprijeiti da ih ima. Tolerancija nije ideal, nije maksimum ve minimum (6.) Tono, ali to je sigurno bolje od netolerancije a naravno da bi ljubav i potovanje bili bolji. Tolerancija je postala opi standard nae ne sposobnosti da volimo i potujemo svoje protivnike, kojima je naa tolerancija najpotrebnija. Iekujui dan kada e tolerancija postati ljubav, istiem da je tolerancija, obina tolerancija je najbolje za to smo sposobni!

10

 Tolerancija je raspoloivo rjeenje; dok ekamo bolje, tj. dok ljudi ne postanu sposobni da vole jedni druge, ili da se bar poznaju i razumiju dotle se smatrajmo sretnim ako se bar moemo podnositi. Tolerancija pripada prelaznom razdoblju (1) Ako u ovoj tranziciji ne uspijemo, idue razdoblje e biti barbarstvo a ne ljubav Tolerancija poput pristojnosti nije velika ali je vana vrlina. Mala ali dostupna mudrost. Tolerancija je tek poetak, ali je barem to. Tolerancija je mudrost i vrlina svakodnevnice i svakog ovjeka. Izvori
1. 2. 3. Vladimir Jankelevitch, Traite des vertus. Champs-Flammarion, 1986, vol 2:92.) Karl Popper, The Open Society and Its Enemies, Routledge&Kegan Paul, 1966, vol1:265 Alain. Definitions, u Les arts et les dieux. Bibliotheque de la Pleiade p. 1095 4.Hannah Arendt, The origins of Totalitarianism, Harcourt Brace Jovanovich, 1979, p. 474 5.Voltaire, Philosophical Dictionary, Penguin, 1988.)
6. F. Abauzit u Andre Lalande, Vocabulaire technique et critique de la philosophie. 16 th ed., PUF, 1968

p.1134

11

PRISTOJNOST
Pristojnost je inicijalna vrlina, vjerojatno izvor svih drugih vrlina Pristojnost je i najslabija, najpovrnija, najosporenija meu vrlinama ako je uope vrlina Pristojnost nita ne mijenja, i ba to to nita je odreenje pristojnosti Pristojnost je vrlina forme, etikete i ceremonije, samo vanjski izraz i nita vie Pristojnost nije vrlina, ne moe ih zamijeniti i ne smije nas zavarati Zato je onda zovemo prvom vrlinom? Zato izvorom svih drugih vrlina? Kontradikcija nije tako velika kao to se ini Izvor vrlina ne moe biti vrlina (te da bi i sama trebala izvor koji nije vrlina) Nije prva po vanosti ve vremenskim slijedom Pristojnost je temelj na kom se gradi moral pojedinca Malo dijete prvo, dosta rano, otkriva zabrane Prvo naui razlikovati zabranjeno od opasnog, neprihvatljivog i tetnog Ali, zato je zabranjeno? Zato se to ne smije raditi? Zato jer je tako; jer je loe, nije lijepo, tetno je injenice prethode ispravnosti Neto je dozvoljeno a drugo zabranjeno Dobro ili zlo? Dostatan je djeci nalog/pravilo on prethodi i ini temelj za vlastitu ocjenu Pravila se temelje na konvencijama i koritenju a ne opravdanosti i vrijednostima Ne govorite rune rijei; ne prekidajte ljude dok govore; nemoj krasti, nemoj lagati Razlikovanje etikog od estetskog dolazi kasnije i to postepeno Pristojnost dakle prethodi moralu, tj moral je na poetku samo pristojnost, prihvaanje koritenja usvojenih pravila, prihvaanje svijeta i odnosa u njemu. Temeljni je princip etike (Kant) da se ne moe dedukcijom iz onoga to se ini zakljuiti to treba initi Ali, od djeteta se trai upravo to ovjek moe postati ovjek samo edukacijom On je samo ono to postane edukacijom Obiaji prethode vrijednostima; poslunost potovanju; imitiranje dunosti Pristojnost (to se neini) prethodi moralu (to ne bi trebalo initi) Moralnost nastaje malo po malo, internalizacijom pristojnosti, koja se oslobaa pojavnog i interesnog a usmjerava na namjere Dobro ponaanje je priprema za dobra djela

12

 Moralnost je - pristojnost due, etiketa unutranjeg ivota, kodeks dunosti, ceremonijal bitnog Moralnost zapoinje od dole, sa pristojnou Negdje mora zapoeti Nema priroenih vrlina vrline moramo stei Ono to moramo nauiti prije nego to inimo uimo inei Ali, kako da inimo ako nismo nauili? Pravedni postajemo inei pravedna djela, umjereni, umjerenim ponaanjem, hrabri iskazujui hrabrost Kant ovaj pristup vrlinama objanjava disciplinom, tj vanjskim pritiscima i ogranienjima: ono to dijete ne moe samo uiniti, jer nema instinkta, drugi moraju uiniti za njega i tako jedna generacija educira iduu Pristojnost je tek poetak ali je bar to Govor Molim ili Oprostite je pretenzija potovanja Hvala je pretenzija zahvalnosti Pokazivanje potovanja i zahvalnosti, je poetak pravog potovanja i zahvalnosti Imitirajui vrline stiemo vrline Pristojnost nas potie da se prikazujemo bolji, i tako nas potie i da postanem moralni Prvo moramo usvojiti dobro ponaanje, ne zato jer je to dovoljno, ve zato to to pomae da steknemo prave vrline Pristojnost spaava moral od krunog toka (trebali bi biti moralni da bi postali moralni), stvarajui uvjete za stvaranje pa i pun razvoj morala Da se radi samo o pristojnosti, tko bi nebrojeno puta ispravljao djecu, kako bi nauili da kau Molim, Hvala i Oprostite Tako djeca naue potovati druge Ljubav nije dosta za odgoj djece, nije dovoljno niti samo da vole i budu voljena Niti pristojnost nije dovoljna Potrebna je i ljubav i pristojnost Odgoj obitelji je izmeu ova dva pola, najmanje koja jo nije i najvee vrline koja je vie od morala Pristojnost kod djeteta je bitna, kod odraslog vie nije Preokupirani dekorom nogu biti kao odrasla djeca, previe finog ponaanja, previe svjesni pravila, prevareni su obiajima i pristojnou Oni su propustili proces nastajanja mukarca i ene adolescenciju

13

 Prekrasna, udesna, nepristojna adolescentnost koja smjeta pristojnost na njeno mjesto beznaajnosti, koja je bez korisna i vole samo ljubav, istinu i vrline! Bolje je biti previe iskren da bi se bio pristojan, nego previe pristojan da bi se bio iskren! ivot je vie od finog ponaanja pristojnost nije moral Pristojnost je mala stvar koja otvara put velikim Pristojnost je vrlo sitna, gotovo nita Ona je ritual bez Boga; ceremonija bez vjere To je prazna forma ija je jedina vrijednost ba u toj praznini Pristojnost nije vrlina ve kvaliteta, i to sasvim formalna Ljubav, suosjeanje, hrabrost imaju vlastitu snagu nije im nuna forma Gotovo ali ne potpuno a i ovjek je gotovo ivotinja Izvori:
1. 2. 3. 4. Immanuel Kant, Education, University of Michigan Press, 1966 Aristotle, Nicomachean Ethocs, u, The Basic Works of Aristotle, Richard McKeon (ed.), Immanuel Kant, The Discipline of Pure Reason in Polemics, u, Critique of Pure Reason, Alain, Quatre-vingt-un chapitres sur lesprit et les passions, u, Les passions et la sagesse.

Random House, 1941. Prometheus Books, 1990. Biblitheque de la Pleiade

14

SUOSJEANJE
Ne volimo biti objekt suosjeanja, a posebno ne volimo ni suosjeati Suosjeanje je razliito od dareljivosti Suosjeanje znai patiti sa, a patnja je loa Kako onda moe suosjeanje biti dobro? Antonim suosjeanju je grubost, okrutnost, hladnoa, indiferentnost, tvrdo srce, bezosjeajnost Grki joj je sinonim simpatija, koja danas ima drugo znaenje Simpatija stvara izmeu dvije osobe pozitivan odnos bez obzira na njihovo djelovanje Suosjeanje je oblik simpatije - u tuzi, boli dijeljenje patnje drugih, a svaka patnja zasluuje suosjeanje Suosjeanje je u principu univerzalno, Kristova za svoje ubojice, Budina za zle. Kritiari samilosti su esto u pravu Samilost izaziva tugu zbog tuge drugih, meutim ju ne smanjuje, te tako poveava ukupnu tugu Koja je korist od porasta tuge Mudar ovjek ne suosjea, ne zato to ne eli pomoi, ve zato to mu ne treba suosjeanje da bi to uinio Zato samilost a ne pomo Dijela su bolja od suosjeanja Tono, ali to ako dijela nisu mogua? Ljubav i dareljivost a ne suosjeanje trebaju motivirati na pomaganje ljudima Dunost treba zamijeniti samilost Suosjeanje ne ide daleko, ali je bolje nego nita - mada je tek poetak, ipak je poetak Izmeu moralnog ponaanja, mudrog i obinog ovjeka, postoji vana afektivna razlika prvi djeluje na temelju ljubavi i dareljivosti a drugi zbog dunosti i suosjeanja Uz suosjeanje kao samilost i tugu postoji jo jedan oblik suosjeanja koje nije radosno ali je pozitivno, jer ne potie tugu i strasti ve panju, otvorenost, strpljenje i sluanje To je misericordia, ljubav po tome to ini ovjeka zadovoljnim zbog sree drugog i tunim zbog njegove nesree Samilost je blia tuzi a suosjeanje ljubavi Suosjeanje je najnii i najlaki oblik ljubavi Ono ega se bojim za sebe izaziva moje suosjeanje kada se javlja kod drugih Suosjeanje povezuje etinost i osjeaje, elje i obaveze Voli i ini to eli ili suosjeaj i ini to mora Izvori:
1.
2.

3. 4. 5. 6.

Max Scheler, The Nature of Sympathy. Archon Books, 1970 Cicero, Tusculan Disputations. Harvard University Press, 1965 Alain, Propos du 5 Novembre 1927, u, Propos, vol. 1. Spinoza, The Ethics Aristotle, Rhetoric II Augustine, Commentary on St Johns First Epistle

15

HUMOR
Nemojmo se iznenaditi da je humor vrlina Ako je ozbiljnost pozicija ovjeka izmeu beznaa i bezvrijednosti humor se za razliku snano opredjeljuje za jedan od ekstrema (1.) Nedostatak humora je nedostatak poniznosti, razumljivosti i lakoe. Osoba bez smisla za humor je previe puna sebe, samo zavaravajua, preozbiljna ili pre agresivna te zato nedovoljno dareljiva, njena i milosrdna Humor je laka i nebitna vrlina, ali je ipak od velike vrijednosti. Drugom ovjeku moe nedostajati, ali zbog toga gubi i dio naeg potovanja pa i moralnog. Svetac bez humora je tuan svetac Humor kao vrlina, ne znai da druge ne treba uzimati ozbiljno ili olako shvaati obaveze i odgovornosti. Humor ne znai niti da ne trebamo biti ozbiljni u nainu kako vodimo svoj ivot Humor iskljuuje samozavaravanje i samozadovoljstvo iz naeg ivota i odnosa sa drugima Malo humora, malo ljubavi i malo radosti ak i bez razloga pa i usprkos razlozima Vrlina je ponekad, ne toliko u smijenom ponaanju, koliko u sposobnosti zagrljaja, smijeka ili ugodnog pogleda emu ljubav bez radosti emu radost bez humora? Humor, uz smijeak, ukazuje da sve ipak nije tako tragino Democritus i Heraclitus. Democritus je smatrao da su ljudi umiljeni i smijeni, te se nikada nije pojavljivao bez smijeka i ruganja. Heraclitus je bio pun saaljevanja i razumijevanja za druge, bio je uvijek tunog izraza, sa oima punim suza (2.) Doista ima razloga i za smijeh i za suze. Ali to je bolje? Suze i smijeh mi osciliramo meu njima, neki skloni vie jednom a drugi drugom Melankolija nasuprot radosti? Nije tako jednostavno Montaigne, makar je imao trenutke tuge i razoarenja, ipak je preferirao Democrita: Najvie volim prvi smijeh, ne zato to je smijeh bolji od plaa, ve zato to pokazuje vie prezira i jae nas osuuje; a po mom miljenju nikada ne moemo biti izloeni preziru koliko bi zasluujemo.(3.) Ne mislim da imamo toliko nesree koliko nestalnosti, loe namjere koliko gluposti, da smo toliko ispunjeni zlim koliko smo prazni; nismo toliko pokvareni koliko Nae stanje je koliko neozbiljno toliko i smijeno (3.) ALI ima smijeha i smijeha, humora i ironije Ironija nije vrlina ve oruje protiv drugih Ironija je slab humor, sarkastina i razorna, ruga se i ranjava; ona je humor mrnje i sukoba, humor koji moe i ubiti. Spinoza ga direktno odbacuje: non ridere, non lugare, neque detestari, sed intelligere (4.) Mnogo sam se trudio, da se ne rugam, ne saaljevam, ili ne prezirem, ve da razumijem ljudske akcije. Tuno je ako se smijem samo ili drugima ili sebi Ironija je ozbiljnost koja sve ponizuje

16

 Ironija je sitnost kojoj je sve sitno Rilke nalazi izlaz: Trai dubinu, tamo gdje ironija nikad ne prodire. (5) ali humor prodire i to je prva razlika meu njima Druga razlika se tie auto refleksije i upuenosti humora prema unutra. Ironija se smije drugima (kada sebi, tada sebe tretira kao druge) Humor otvara sebe, do poniznosti, nekad je gorak, potie auto refleksiju Humor i ironija mogu biti i nerazdvojni Groucho Marx na kraju predstave: proveo sam divnih veeri, ali ne veeras Sa svim se moe aliti neuspjehu, ratu, smrti, ljubavi, muenju, ALI smjeh treba da unese malo radosti, njenosti ili oputanja u nesree ljudi a ne jo mrnje, patnje ili prezira. Moe se takoer svemu i smijati, ali idovski vic nije smijean kada ga pria antisemit Sve nije smijeno i smijeh ne opravdava nita tovie, kada se suoavamo sa zlom koje treba sprijeiti i suprotstaviti se, ne smijemo se zadovoljiti prianjem viceva Humor ne zamjenjuje akciju i ne reagirati na patnje drugih je krivo. Ali je i krivo ako za vrijeme akcije ili reakcije uzimamo preozbiljno vlastite osjeaje, strahove i gnjev Razumljivost zapoinje sa sobom Humor je vrlina koja omoguava da se nasmijemo svemu pod uvjetom da se prvo nasmijemo sebi Woody Allen: Samo mi je ao to nisam netko drugi. Govorei to on prihvaa sebe kakav jeste Humor je i vrsta tuge, upravo prihvaanjem onog zbog ega patimo U tome je trea razlika humora i ironije. Humor lijei a ironija ranjava Ironija ubija a humor olakava ivot Ironija tei dominaciji a humor oslobaanju Ironija je okrutna a humor milosrdan Ironija poniava a humor otkriva dostojanstvo Humor pretvara tugu u radost, mrnju u ljubav ili samilost, razoarenje u komediju, beznae u polet Humor izvlai tepih ozbiljnosti i tako razrjeuje mrnju, gnjev, prezir, fanatizam. Prvo se smijte sebi ali bez mrnje, ili svemu ali ukljuujui i sebi Ironija odbacuje i kad prividno prihvaa, a humor prihvaa svih unato svemu W. Allen:Ako imate rak gori od moga, onda ste gotovi Humor znai prihvaanje, svladavanje, nadilaenje i mijenjanje neizvjesnosti. W.A. humorom rjeava svoje strahove, neuroze i neuspjehe to se tie tri vjena i do danas pitanja bez odgovora. Tko smo? Od kuda smo? I kuda idemo? JA odgovaram. to se mene tie, JA sam JA! Dolazim od svoje kue i tamo idem!(6) Spinoza: Humor nam treba ne da bi se rugali, poniavali i odbacivali ve razumjeli (7.) Humor poruuje Vidi! Evo svijeta koji se ini tako stranim, a u stvari on je samo djeja igra vrijedi samo aliti se (8) U humoru ima hrabrosti, plemenitosti i dareljivosti

17

 Ima neto oslobaajueg i uzvienog (8) To ini vrlinu humora i razliku od ironije i drugih oblika kominosti U tome je jo jedna razlika od ironije, koja je uvijek sebina i grize Humor je dareljiv; jer smijati se voljenom znai dvostruko se smijati (9) Uz osmijeh i volimo ljepe, slobodnije i inteligentnije Humor uvijek sadri i razumijevanje, a ironije ne Humor je ljubav a ironija prezir Previe smisla jo nije, a premalo vie nije humor Humor nije ni ozbiljnost, gdje je sve ozbiljno niti povrnost, gdje nita nije ozbiljno ve nestabilnu i kontradiktornu zlatnu nit koja prikazuje ozbiljnost svake povrnosti a povrnost svake ozbiljnosti Po Aristotelu, Duhovit ovjek se smije koliko treba, ni previe ni premalo Sami morate odluiti koliko i emu se smijati, jer se smijati moe svemu Najbolji i najdublji humor se igra smislom najznaajnijih dijelova ivota W.Allen na teaju brzog itanja (vanity praznina, umiljenost): Ja mogu proitati Rat i Mir u 20 minuta radi se o Rusiji W.A: Ne bojim se smrti ali bih volio biti negdje drugdje kada se to dogodi to je bolje, voljeti ili biti voljen? Nijedno ni drugo ako ti je kolesterol iznad 60 (9.) Ne samo to nema boga, ve pokuaj doi i do vodoinstalatera nedjeljom (10.) Humor je oblik radosnog razoarenja. Upravo zato moe biti i dvostruka vrlina: Kao razoaranost moe dosei razumljivost (dakle dobronamjernost), a kao radost, pribliava se ljubavi i prihvaanju svih Izvori:
1. Vladimir Jankelevitch, Traite des vertus. Champs-Flammarion, 1986, vol. 2, p. 338

2. Alain, Definitions, in Les arts et les dieux. Biblitheque de la Pleiade. 3. Michael de Montaigne, The Essays of Montaigne. Harvard University Press, 1925. 4. Benedict de Spinoza, A Political Treatise, u The Chief Works of Benedict de Spinoza, vol 1. Dover Publications, 1951. 5. Rainer Maria Rilke, Letters to a Young Poet 6. Lillusion, la verite, et la moquette de Woody Allen, Valeur et verite, PUF, 1994. 7. Spinoza, A Political Treatise 8. Sigmund Freud, Humour, u The Standard Edition of the complete Psychological works of Sigmund Freud. James Strachey (ed), Hogarth Press, 1964. 9. Woody Allen, Withot Feathers, Warner Books, 1975. 10.Woody Allen, Getting Even. Vintage, 1971.

18

PROMILJENOST
PRISTOJNOST JE IZVOR, VJERNOST PRINCIP, A PROMILJENOST PREDUVJET VRLINA Promiljenost je jedna od 4 najvanijih vrlina prolosti (hrabrost, umjerenost i pravednost) (1.)

Promiljenost je praktina mudrost

Etika odgovornosti trai da uz namjere i principe odgovaramo i za posljedice naih ina u mjeri u kojoj ih se moglo predvidjeti To je intelektualna vrlina vezana uz istinu, znanje i razum Promiljenost omoguava da se pravilno razmotri to je dobro ili loe, u konkretnoj situaciji i svijetu kakav jest, i na temelju toga odgovarajue postupa Promiljenost od 4 najvanije vrline, najvie upravlja drugima Bez promiljenosti, umjerenost, hrabrost i pravda, ne bi nam mogle rei, niti to, niti kako initi bile bi slijepe ili neodlune vrline Promiljenost bez ostalih vrlina bila bi potpuno isprazna ili samo lukavstvo Promiljenost se danas ee ubraja u psihologiju i planiranje nego moral i dunost Promiljenost odreuje da treba brinuti o vlastitom zdravlju. Danas smo izmueni, ak i moralom to je apsolutniji, to smo vie sumnjiavi spram njega. Draa nam je etika odgovornosti od etike uvjerenja Dobre namjere mogu dovesti do katastrofe istoa motiva nikada nije sam spreavala najgore. Etika odgovornosti trai da uz nae namjere i principe odgovaramo i za posljedice naih ina u mjeri u kojoj ih se moglo predvidjeti. Bolje je lagati Gestapou nego prijaviti idova. U ime ega u ime promiljenosti. Bez promiljenost, druge vrline su tek/samo dobre namjere koje vode u pakao. Rimljani su je preveli kao prudentia grki phronesis. Po Aristotelu to je intelektualna vrlina vezana uz istinu, znanje i razum Promiljenost omoguava da se pravilno razmotri to je dobro ili loe, u konkretnoj situaciji i svijetu kakav jest, i na temelju toga odgovarajue postupa (2.) Toma Akvinski pokazuje da Promiljenost od 4 najvanije vrline, najvie upravlja drugima (3) Promiljenost je vana u ostvarivanju ciljeva ona brine o izboru naina ostvarivanja Toma Akvinski istie Kako bi se neto uinilo kako treba , nije dovoljno to ovjek ini, ve i kako to ini, konkretno, u ime ega a ne tek na temelju impulsa ili strasti. Meutim, poto se bavi promiljenost bavi izborom ostvarivanja cilja, ispravnost cilja nuno ukljuuje dva elementa, konkretno, ispravnost kraja i opravdana posveenost tom ispravnom cilju (3. Art5) To je ini nezamjenjivom za akciju vrlinom u akciji Aristotel: Djelovanje ovjeka se ostvaruje samo u skladu sa praktinom mudrosti i moralnim vrlinama; vrline nam pomau da odaberemo pravilan cilj, a praktina mudrost da koristimo pravilan nain Aristotel: Ispravni moral povezan sa praktinom mudrou Promiljenost vlada drugim vrlinama (ljubav i pravda su jae), ona ih usmjerava Voljeti pravdu nas ne ini pravednim, niti voliti mir, mirotvornim potrebno je RAZMATRANJE, ODLUIVANJE i DJELOVANJE Promiljenost odreuje njihovu podobnost a hrabrost provoenje. Stoici su smatrali promiljenost znanou o tome to initi a to ne (4.) Aristotel je to odbacio je se znanost bavi pouzdanou a promiljenost mogunostima. Promiljenost pred postavlja neizvjesnost, rizik, vjerojatnost i nepoznatost Bog je ne treba a ovjek ne moe bez nje

19

 Promiljenost nije znanost, ve zamjenjuje znanost kad ona nedostaje Promiljenost se koristi samo kod izbora, t.j. kad nema dokaza; kad treba ne samo dobar rezultat ve i dobar nain za ostvarivanje Ljubav ne opravdava odsustvo inteligencije Phroenesis praktina mudrost, mudrost, u akciji i za akciju ALI ne zamjenjuje pravu mudrost (sophia) JER dobro djelovati nije dovoljno za dobar ivot niti biti moralan da bi se bilo sretan Aristotel je bio u pravu da vrlina nije jedini preduvjet za sreu niti srea za vrline. Promiljenost je preduvjet za oboje, te ni mudrost ne moe bez nje Epicurus: Promiljenost odabire i odmjerava, razmatrajui pogodnosti i nepogodnosti; to ostvariti i kako, te je zato vrednija ak i od filozofije; iz nje izviru sve druge vrline (5.) to e nam istina ako ne znamo kako ivjeti Koja je korist od pravde, i zato bi je eljeli, ako ne moemo pravedno postupati. Promiljenost = savire-vivre Promiljenost sagledava ugodu izbjegavanja boli Promiljenost uoava vanost preventive /S.L./ Promiljenost je vremenska vrlina jer uvijek vodi rauna o budunosti Od nas ovisi koliko se suoavamo sa budunou, tako i promiljenost uspostavlja odnos sa voljom a ne oekivanjem Promiljen ovjek na samo to oekuje ono to se dogaa ve i to bi se moglo dogaati. Ciceron: Prudentia dolazi od providere predvidjeti i snabdjeti. Promiljenost je traganje u nesigurnoj budunosti Ciljeve se ne ostvaruje uvijek najkraim putem. Stvarnost namee svoje zakone, prepreke i zaobilaznice. Promiljenost je umijee uzimanja toga u obzir Promiljenost razdvaja akciju od impulsa; heroje od zapaljivih Promiljenost je to Freud zove princip stvarnosti Promiljenost omoguava to vie zadovoljstva a to manje patnje, uzimajui u obzir ogranienja i neizvjesnosti stvarnosti. Promiljenost je za ljude to je instinkt ivotinjama. Klasini koncept promiljenosti (phroenesis, prudentia) ide mnogo dalje od pukog izbjegavanja opasnosti, kako je najee danas shvaamo. Promiljenost odreuje to odabrati a to izbjei, dananja opreznost, ALI ima rizika koje moramo prihvatiti i opasnosti s kojima se moramo znati suoiti i tada je izvorna promiljenost vrlina rizika i odluke (6.) Promiljenost pred postavlja hrabrost; jedna bez druge nisu vrline I danas promiljenost je preduvjet vrlinama. Samo ivi jesu i mogu biti moralni i asni. Mrtvi su u najboljem sluaju to mogli biti Dijete ne razlikuje, neprihvatljivo od tetnog niti moralnost od promiljenosti, jer to odreuju roditelji. Sada smo odrasli i trebamo ih razlikovati, ali ne i odvojiti Kant: Promiljenost savjetuje a moral nareuje (7.) Promiljenost je vrlina samo kada je u slubi plemenitih ciljeva inae je lukavstvo Ciljevi su ispravni samo kad ih se ostvaruje na odgovarajui nain Aristotel: nije mogue biti dobar bez praktine mudrosti, niti praktino mudar bez morala. Siguran sex, promiljena seksualnost je moralan stav U koje rizike ui? S kojim opasnostima se suoiti?
20

 Ovo odreuju nae elje, interesi, ljubav Ali, kako?; S im? Uz poje opreze? Ovo odreuje stvarnost Augustine: Promiljenost je ljubav koja koristi dalekovidnost Prudentia amor ea quibus adjuvatur ab eis quibus impeditur, sgaciter seligens (Promiljenost je ljubav koja bira uz daleko vidnu procjenu to joj teti a to pomae) (8) Ljubav usmjerava a Promiljenost prosvjetljava Promiljenost je paradoks sjeanje budunosti Roditelji ele osigurati budunost svoje djece ne zato to je ele odrediti ve zato to ele njima osigurati pravo i po mogunosti nain da je sami odrede (9.) That ethics can only be of the present does not prevent all ethics from having as prudence would require- the future as its preoccupation, including (especially today, because of the unprecedented power of our technologies) the future of generatins to come. Only the living can have duties, but they also have them toward human beings who are not yet living, toward the humanity to come, whose existence we cannot compromise without culpability. Contrary to seductions of hope and the dangers of utopia, any stance with regard to the future can be politically and morally responsible only to the extent that the future in question is taken to be one that depends on us only to the extent that the relationshio is one that is determined by will and not by hope. Such is prudence: the will in the presence (like all other will) to prepare for or safeguard the future-our own, insofar as we can, and that of others, insofar as we must. Vie moi ukljuuje i vie odgovornosti. To obiljeava i Medicinu, lijenika i Pacijenta Nikada nije koliko danas vrijeme odreivalo budunost (genom, ekologija rat) Ekologija, Zdravlje, Mir trebaju promiljenost kao vrlinu Promiljenost je nuna za izbjegavanje fanatizma. Koliko je zla poinjeno u ime Boga? Morala? Promiljenost je primjenjeni moral za razliku od teoretskog ili sluajnog morala Povrede tolerancije su najee i povrede promiljenosti Moral bez promiljenosti je ili beskoristan ili opasan Maksima promiljenosti je Spinozino Caute! Oprez Dobre namjere nisu garancija, niti su dobre elje opravdanje Nepromiljeno je voditi rauna samo o moralu, a nemoralno je ne biti promiljen
Izvori: 1. Platon, Republika, IV, 427e 2. Aristotle, Nicomachean Ethics, VI, 5, 1140a-b, u The Basic Works of Aristotle, ed. Richard McKeon, Random House, 1941, p. 1026. 3. Thomas Aquinas, Summa Theologica, Ia-Iiae, quest. 57, art 6, and quest61, art. 2., R&T. Washbourne, 1915 4. Pierre Aubenques, La phronesis ches les stoiciens, Actes du VIIe Congres de lAssociation Guillaume Bude, Les Belles Lettres, 1964, pp. 291-292. 5. Epicurus, Letter to Monoeceus, 130, iz Diogenes Laertius, Lives of Eminent Philosophers. Loeb Classical Library, Harvard University Press, 1991. 6. Pierre Aubenque, La pudence chez Kant. Revue de metaphysique et de morale, 1975. 7. Immanuel Kant, The Analytic of Pure Practical Reason, u, Critique of Practical Reason and Other Works on the Theory of Ethics. Abbott, Longmans, Green, 1948. 8. Augustine, De Moribus Ecclesiae Catholicae. 9. Hans Jonas, The Imperative of Responsibility: In search of an Ethics for the Technological Age.

21

HRABROST
Od svih vrlina hrabrost uiva najvee divljenje Kulaviluk se svugdje osuuje a junatvo cijeni Svaka civilizacija ima svoje strahove i odgovarajue oblike hrabrosti Hrabrost je vrlina heroja, a tko se ne divi herojima? Univerzalnost meutim nita ne dokazuje, a moe ak i izazivati sumnju Neto to izaziva divljenje svih, izaziva divljenje i budala i zloestih a kakvi su oni suci I ljepoti se dive svi ali ljepota nije vrlina Vrlina nije zabava i nema mjesta pljesku Najsumnjivije o hrabrosti je njena nerazdvojenost; moe sluiti i dobru i zlu bez promjene. Hrabrost u zloestoi jo uvijek je zloestoa Hrabri fanatizam i dalje je fanatizam Jeli hrabrost da se ini zlo ipak hrabrost? Kakva je to vrlina koja moe sluiti najgorim ciljevima, vrlina koja se ne obazire na vrijednosti Voltaire: Hrabrost nije vrlina ve zajednika crta velikih heroja ili kriminalaca (1.) To je izvrsnost koja sama po sebi nije ni moraln ni nemoralna. I inteligencija i snaga su moralno neutralne Terorist-samoubojica izaziva manje prezira, jer svojim inom samo rtvovanja ukazuje na svoju iskrenost pa i nesebinost namjera (to ne vrijedi za vjerski fanatizam sa posmrtnom nagradom) Prvo to potujemo kod hrabrosti a to kulminira u vlastitom rtvovanju jest nesebino prihvaanje opasnosti, ako i ne uvijek zbog altruizma, ono bar nezainteresirano. To vrijedi potovanja Jedno je kada na ulici branite sami sebe, a drugo ako se odazovete u pomo napadnutoj eni. Kada treba pomo drugima, tada hrabrost (koje ima ili nema) potie moralnu odgovornost, tj vrlinu ili pokazuje njeno odsustvo. Tako uz psiholoko i socioloko potovanje hrabrost je i moralno vrijedna kada je u slubi drugih bez sebinih motiva. Nema bijega od ega (principa ugode), ali ugoda/zadovoljstvo u slubi hrabrosti i dobrobiti drugih, ne samo to ne dovodi u pitanje altruizama ve je i definicija principa vrline Ljubav samo za sebe je izvor svog zla (2), a ljubav za druge izvor svog dobra Ne smijemo ih previe niti razdvojiti, jer, druge moemo voljeti samo ako volimo sebe ljubi blinjega svoga kao samoga sebe Ipak razlika je u naglasku ili usmjerenju izmeu ong koji voli samo sebe od onog koji voli drugu osobu, katkad i nesebino; izmeu onog koi voli samo primati i onog koji voli davati

22

ukratko, izmeu sebinog ponaanja i sublimiranog, proienog i osloboenog egoizma koji se zove altruizam ili dareljivost Hrabrost od temeljnog psiholokog obiljeja, postaje vrlinom kada slui drugima, direktno ili indirektno (opi cilj, obrana, stvaranje drave) Kao karakterna crta hrabrost je niska osjetljivost na strah. To je hrabrost avanturista razbijaa, onih koji vole sukobe i tue, i u njoj nema nikakve vrline, ali i tada moe izazivati osjeaj dostojanstva i slobode (borba protiv neprijatelja), ime ispunja preduvjet za unos morala, nesebinosti, i postaje vrlinom. Moral bez hrabrosti bio bi nemogu i neefikasan Kako e ispuniti dunost netko tko je ispunjen strahom Od tuda i pred moralno potovanje koje postoji i za sebinu ili samo fiziku hrabrost Fascinantnost hrabrou je opasna (moralno, sama hrabrost nita ne dokazuje), ali je razumljiva jer hrabra osoba pokazuje bar spremnost da se oslobodi instinkta i strahova. Takvo vladanje sobom i svojim strahovima, ta spremnost, koja ne mora biti uvijek moralna, nuan je mada ne i dovoljan, uvjet svakog morala. Strah i kukaviluk su sebini Klasici su vidjeli hrabrost kao znak mukosti, a mnogi se s tim i danas slau Za hrabre se kae imaju jaja Ne smijemo biti impresionirani takvom hrabrosti, koju i ena moe pokazati, ali koja nema moralnu vrijednost. Kant ju je zvao patolokom a Descartes strasnom hrabrou Hrabrost je vrlina samo ako ukljuuje neki oblik nesebinosti, altruizma ili dareljivosti. Hrabrost kada je vrlina, nije obiljeena odsustvom straha, ve sposobnou da ga se savlada jaom i plemenitijom voljom. To vie nije psihologija i snaga (ili ne samo), ve moralna snaga suoavanja sa opasnou To vie nije strast ve vrlina, i to ona koja je preduvjet svim vrlinama. To vie nije hrabrost grubih, ve plemenitih i heroja. Promiljenost je preduvjet svih vrlina. Bez promiljenosti vrline bi bile slijepe ili aave Bez hrabrosti bile bi kukavike i beskorisne Bez promiljenosti, pravedna osoba ne bi znala kako da se bori protiv nepravde, a bez hrabrosti se ne bi usudila boriti Promiljenost zna to treba poduzeti da se ostvari cilj a hrabrost da se suprotstavi opasnostima. Zato kukavice i nepromiljeni ne mogu biti istinski pravedni. Sve vrline su oblik hrabrosti i pravednosti Aristotel Svaka vrlina treba djelovati vrsto Hrabrost nije obratna kukaviluku ve i lijenosti i bez kimenjatvu Treba nadvladati animalni instinkt odmaranja, ugode i bijega da bi se ostvarila hrabrost.

23

 Optuba za kukaviluk je najvea uvreda, ne zato to je kukaviluk najgora mana ovjeka, ve zato to se bez hrabrosti ne moemo suprotstaviti niti u sebi niti kod drugih (3.) Kakva je povezanost hrabrosti sa istinom Platon je pokuao (neuspjelo) reducirati hrabrost na znanje ili stav, na znanost o svim stvarima kojih se ne treba bojati ili stalno osiguravanje pravilnog i legitimnog stava o onome ega se ne bi trebalo bojati (4.) Don Quihote pokazuje hrabrost prema vjetrenjaama, a znanost uz sva uvjerenja nikada nije nikoga uinila hrabrim. Nijedna druga vrlina nije tako otporna na intelektualizam Hrabrost nije odsustvo ve savladavanje i nadvladavanje straha U savladavanju straha nekad treba znanost a nekad mudrost i vjeru, a hrabrost treba samo kada one nisu dovoljne, jer ih nema, nevane su ili nedjelotvorne u naem problemu. Hrabrost nije znanje ve odluka, nije stav ve djelo (5.) Zato za hrabrost nije dovoljan razum Razum nam kae to i dali treba initi, ali ne kae da se mora initi; a jo manje ini to govori (5.) Ako i ima hrabrosti u razumu to je u tome to se razum nikada ne boji, nije razum taj koji se boji ili panici Herojski filozof Jean Cavailles (uhapen, zatvoren, muen i ubijen od nacista) je to znao, kao to je i znao da djelovanje i spremnost na djelovanje trae vie od razuma, da nema hrabre znanosti (6.) Pokuajte dokazati dok vas se mui, da se ne smije progovoriti. Razum je svima razum, ali hrabrost, volja kada smo suoeni sa opasnou ili patnjom, nije Razum je uvijek univerzalan i anoniman a hrabrost pojedinana i osobna. Hrabrost nam treba u miljenju, kao to je trebamo i za patnju i za borbu, to je zato to nitko ne moe misliti umjesto nas; boriti se ili patiti za nas; jer razum ili istina nisu dovoljni i ne mogu nas zatiti od svladavanja unutranjih nesigurnosti i slabosti Od tuda intelektualna hrabrost, odbijanje da se dopusti da strah uprava miljenjem, odbijanje da se popusti bilo emu nego istini, koja se niega ne boji pa ak i kada je sam zastraujua. Takva hrabrost se zove jasnoa To je hrabrost istine, mada nas sama istina ne ini jasnima Svaka istina je vjena dok hrabrost ima ulog samo u konkretnom vremenu Hrabrost se izdri i odri, ivi i umire, odupre, opstane, bori. Spinoza to naziva izdrljivou (animositas): enja zbog koje se trudi, samo na temelju razuma, da se sebe odri kao osobu (7.) Hrabrost je u elji/enji/trudu a ne razumu Biti hrabar znai izdrati kao osoba le dur desir de durer-teka enja da se izdri, i sva hrabrost je hrabrost volje (7.)

24

Nastaviti, znai uvijek iznova zapoeti Hrabrost se ne moe niti sakupiti niti uskladititi, ona se moe nastaviti samo ako se ponovno pokrene, neumorno nastojei i zauvijek pokreui poetak unato/usprkos umoru i strahu (5.) Zato je hrabrost uvijek nuna i uvijek teka Hrabrost nas oslobaa naih strahova i taj trenutak koji je na poetku svake nae akcije, takoer je i na poetku svake nae misli, koje smo se prije bojali (8.) Strah paralizira svako nae djelovanje i misao. Hrabrost savladava ili bar pokuava savladati strah, te je ve svaki takav pokuaj in hrabrosti ovjek snanog karaktera tei dobrom postupanju i radosti; to nastojanje suoeno sa bezbroj prepreka je hrabrost (7.) Kao i svaka vrlina Hrabrost postoji samo u sadanjosti To to smo bili hrabri ne dokazuje da jesmo ili da emo biti hrabri No, prolost je pokazatelj, pozitivni znak Prolost je objekt znanja i zbog toga znaajnija za moral od budunosti, koju odreuju vjera ili nada naa misao i mata. elja da darujemo sutra nije dareljivost elja da budemo hrabri idui tjedan ili za 10 godina nije hrabrost To su samo planovi, projekcije, vizije, matanja, snovi Aristotel u Magna Moralia posprdno pue o neustraivima za 10 godina koji kad se ona priblii, umiru od straha (9.) La Fontaine Znak i potvrda prave hrabrosti, je kako se netko ponaa kada se uzrok straha pribliava (10.) Heroji mate a kukavice stvarnosti Hrabrost je namjera u trenutku koji dolazi, kada hrabrost oznaava nae povezivanje sa neposrednom budunou Trenutak prije/nastupanja/kontakta sa neposrednom budunou i trajnom sadanjou Ne trebamo hrabrost za suoavanje sa prolou ili da nadvlada ono to e tek doi Niti nacizam niti kraj svijeta, niti moje roenje niti moja smrt nisu iskaz moje hrabrosti (moe biti razmiljati o opasnosti, ali to je mnogo nie). Nema prostora za hrabrost kada je opasnost potpuno prola i ako je neiskoriten magini trenutak mogunosti da se iskaemo, proao, neizvjesnost vie nema , a opasnost postaje nesrea/stradanje i vie nije opasnost (5.) Da li nam tada treba hrabrost da izdrimo, fiziku ili mentalnu bol ili bol alovanja.Upravo tada najvie trebamo hrabrost.Tada se mobilizira hrabrost Nai pacijenti stalno trebaju hrabrost

25

 U sluaju muenja/torture izbor (ako se smije tako zvati) je izmeu predaje ili daljeg otpora uasu, to ima smisao samo spram budunosti. Bez sumnje, sadanjost je vie od trenutka; ona traje (Augustin distension), uvijek izvirui iz prolosti i ulijevajui se u budunost Hrabrost je potrebna, da bi se izdralo, nastojalo, nosilo unutranje napetosti, savladavalo rascijepljenost i borbu izmeu prolosti i budunosti, sjeanja i volje, to i ini ivot i napor ivljenja, borba koja je uvijek potrebna i obino teka Makar se moemo bojati budunosti , izdrati moramo sadanjost (i sadanji strah od budunosti); neposredna i prisutna stvarnost stradanja, patnje ili boli zahtijeva jednako hrabrosti kao i prijetnja opasnosti ili muka neizvjesnosti / Jankelevitch. Treba li pacijentica koja umire od CA, hrabrost samo u budunosti zbog smrti? to s majkom koje su izgubile dijete? Kaemo joj Budite hrabri Takav savjet je moda znaajan za budunost , kao i svi savjeti, ali ne zbog opasnosti koja e doi, ve zato to njoj treba hrabrost da savlada, izdri i nosi uas neposredne i sadanje tragedije, koja e trajati zauvijek, jer postoji i zauvijek e postati dio trajne sadanjosti jer su smrt i prolost neponovljivi. Hrabrost je potrebna da bi se ivjelo sa tekom invalidnou ili grekama iz prolosti i to opet zbog trajne sadanjosti Hrabrost je vie izraz volje nego nade. Nada je vrlina rijetkih a hrabrost svakog ovjeka. A to treba da bi se bio hrabar? Volja da se bude hrabar znai biti hrabar (11.) Nadati se da e se biti hrabar nije dovoljno. Koji je onda odnos hrabrosti i beznaa. Zbog toga u najopasnijim, beznadnim uvjetima, pokazujemo najvie junatva i hrabrosti (12.) Nada jeste vana kao podrka hrabrosti Lake je biti hrabar kada se nadate pobjedi (13.) , ali jeli i hrabrije ( kukavica se nada pobjedi). Zato je i potrebna posebna hrabrost kada nema nade Istinski heroj koja se moe ne samo suoiti sa opasnostima, kojih uvijek ima, ve i sa neizbjenom smrti, pa ak i konanim i trajnim porazom. To je hrabrost poraenih koja nije manja od pobjednika emu su se mogli nadati pobunjenici u Varavskom getu (Vukovaru). Sigurno, niem za sebe i zato su tim vie heroji. Zato se u takvim situacijama boriti? Zato jer se mora! Jer ne bi bilo dostojno da to ne uinimo. Zbog ljepote djela, ako ljepotu smatramo prije svega etikom a ne estetskom Aristotel Hrabri ine zbog dostojanstva i zbog ljepote hrabrog ina, zbog ljubavi za dobro (13.) Strasti, bez obzira koja, gnjeva, mrnje i nade, mogu igrati ulogu u hrabrom inu i podrati ga, ali i bez njih hrabrost je mogua i potrebna i tim vie vrlina. Sam Aristotel istie da je najvii oblik hrabrosti, kada nema nade(14.) Neki zato nazivaju hrabrost antipodom nade, jer oni koji njeguju nadu nisu do kraja hrabri, kao ni oni koji vjeruju da su jai i da e pobijediti (ovo je pretjerano?

26

 ivot nas ui da treba hrabrost da bi se izdralo beznae, ali i da nam beznae nekada moe dati hrabrosti kada se vie nema emu nadati, kada nema nieg stranijeg, tada unato potpunom beznau die se hrabrost da bi se borila i djelovala William of Orange: Nada nije nuna za nae djelovanje, niti uspjeh da bi izdrali Na kraju kao to Aristotel ukazuje hrabrost trai umjerenost. To ne znai da se moe biti pretjerano hrabar ili da ima opasnosti koje su prevelike da im se suprotstavi. To znai da rizici kojima se izlaemo moraju imati odnos prema ciljevima kojima teimo Plemenito je riskirati ivot za plemeniti cilj, ali je nerazumno to initi za sitnicu. To razlikuje hrabre od neodgovornih Hrabrost poput drugih vrlina je po Aristotelu vrh izmeu dva ponora, ovdje kukaviluka i nerazumnosti. Kukavica je previe podreen svojim strahovima, a neodgovoran premalo brine za svoj ivot, da bi ijedan bio istinski hrabar Junatvo je vrlina samo ako je voeno promiljenou Vrlina slobodnog ovjeka je jednako velika u izbjegavanju kao i njihovom savladavanju (7.) Treba jo rei da je najvea snaga sudbina a ne hrabrost Hrabrost duguje sudbini i podreena joj je Za svakog postoji ono to ne moe izdrati; a dali e se prije smrti susresti sa onim to e ga slomiti zavisi od sluajnosti koliko i zasluga Heroji to znaju kada su razumni i to ih ini skromnima prema sebi i suosjeajnim prema drugima Sve su vrline meusobno nezavisne, a sve ovise od hrabrosti.
Izvori: 1. 2. 3. 4. 5. Voltaire, Oeuvres completes, vol 5, Garnier-Freres, p. 264. Immanuel Kant, Religion within the Limits of Reason Alone. Open Court. Alain, Les Propos dAlain, NRF, 1920. Plato, Laches, Protsagoras. Vladimir Jankelevitch, Les vertus et lamour. Champs Flammarion edition, 1986. 6. 7. Andre Comte-Spoville, Jean Cavailles ou lherisme de la raison, u Une education philosophique. PUF, 1989 Spinoza, The Ethics, III, p58 8. 9. 10. Alain, Lettres au Docteur H. Mondor sur le sujet du coeur et de lesprit, u Les arts etles dieux, Bibliotheque de la Pleiade, p. 733 Aristotle, Magna Moralia La Fontaine, The fables of la Fontaine, Viking, 1954

27

11. 12. 13. 14.

Vladimir Jankelevitch, La volonte de vouloir, vol.3 iz Le Je-ne-sais-quoi et le Preque-rien.

Points-Seuil, 1980 Rene Descartes, The Philosophical Writings of Descartes. Cambridge University Press, 1085-1991, vol. 1 Aristotel, Nicomachean Ethics, III R.A. Gauthier i J.Y. Jolif, trans., Lethique a Nicimaque, Lovain 1970

28

LJUBAV
Seksualnost i mozak niti nisu niti mogu biti miii Mi ne volimo to bi eljeli voljeti, mi volimo za im eznemo; mi volimo to volimo, a ne to izaberemo voljeti Ljubav ne zapovijeda i ne moe biti dunost (1.) Ljubav je senzacija a ne volja; Ja ne mogu voljeti zato jer bi elio a jo manje zato to bi trebao. Dakle obaveza da se voli ne postoji (1.) Moe li se onda i govoriti o ljubavi kao vrlini? Vrlina i dunost nisu isto dunost je ogranienje a vrlina sloboda Obje su potrebne ali meusobni odnos je komplementarnost, simetrija a ne identinost Neki od najetinijih odnosa i postupaka nemaju veze sa moralom, ne zato to su protiv morala, ve naprosto zato to je dunost nepotrebna Koja majka hrani dijete iz dunosti? Komu treba dunost kada je prisutna ljubav? Ljubav se moe voditi osrednje, sebino i ponekad i zlonamjerno Pravilnim voenjem ljubavi inimo dobro i zato je to vrlina Ljubav ide znatno dalje od erotske ugode Nai javni i privatni ivoti, kuni i profesionalni, imaju vrijednost samo u udjelu ljubavi koje u njih ulaemo i nalazimo Ljubavi se ne moe zapovijedati, jer ljubav je ta koja zapovijeda Isto se odnosi i na na moralni i etiki ivot dunost nas obavezuje to da uinimo, to bi uinili iz ljubavi, da volimo Samo akcijama moemo narediti Maxima dunosti: ini kao da voli Dunost postaje praktina ljubav (Kant): Ljubav meu ljudima je oigledno mogua, ali ju se ne moe narediti, jer nijedan ovjek ne moe voljeti bilo koga po nareenju; prema tome samo praktina ljubav koja je temelj svih zakona ivota. Voljeti susjeda znai izvravati sve obaveze prema njemu (1.) Ljubav nije zapovijed; ona je ideal, koji nas vodi i prosvjetljava (Kant) Mi se ne raamo sa vrlinama, ve ih stjeemo. Kako? Putem kolovanja, pristojnost, moral i ljubav. Pristojnost imitira moral, a moral ljubav. Na poetku pravilno ponaanje je initi to se ini (pristojnost, onda to bi trebalo initi (moral) i konano to elimo initi ako volimo (etika). Kao to nas moralnost oslobaa pristojnosti, jer je ve ispunila njene ciljeve, tako nas i ljubav oslobaa morala, jer vie ne moramo initi zbog dunosti, kao da volimo kad istinski volimo i inimo iz ljubavi. Ljubi i ini to eli (2.) Spinoza objanjava. Krist nas oslobaa zakona, ne njihovim ukidanjem ve ostvarivanjem

29

 Ne mislite da sam doao ukinuti zakone i proroke; Ja nisam doao da ih ukinem nego ostvarim (3.) potvrujui i ostvarujui zakon uzimajui ga u nae srce (4.) Moral se raa iz pristojnosti i tei prema ljubavi Moramo li voljeti i ljubav? Moramo voljeti ljubav ili ne voljeti nita, voljeti ljubav ili biti izgubljeni Bez ljubavi koja bi od naih vrlina opstala Pascal, Hume i Bergson iskazuju da moral izvire iz osjeaja a ne logike, iz srca vie nego razuma, a razum upravlja moralom (univerzalnim imperativima) ili mu slui (uputama promiljenosti) samo u mjeri nae enje (5.,6.,7.) Prije njih Aristotel: Ono to pokree je jedno, a to je apetit, i, razum nikada ne pokree bez apetita (8.) Moral nam je potreban samo zato to ne volimo Ali, moemo biti moralni samo ako imamo bar djeli ljubavi, bar za same sebe, koji smo ouvali, sanjamo ili otkrivamo. Ljubav je dakle prva (ne apsolutno jer bi tada bila Bog), u odnosu na moral, dunost i zakon. Ljubav je alfa i omega vrlina. Prvo majka i dijete, toplina tijela i srca, glad i mlijeko, enja i zadovoljstvo, smirenje ili umirujui dodir, gesta zatite ili podrke, glas potpore. Prvo oito briga majke onda iznenaenje, otac koji uva dijete dok spava, ostavljajui svo svoje nasilje van kue. Da ljubav nije prethodila moralu, dali bi ita znali o moralu? to je ljubav? To je kljuno pitanje Sagledajmo tri odgovora Ljubav nije nepoznata, niti bez tradicije da bi joj trebale nove definicije Sve to treba rei ve je vjerojatno reeno Ono to je sada na nama je da to pokuamo razumjeti.
EROS

Odreenje ljubavi zapoet emo s Platonom i njegovim Simpozijem. Nekoliko prijatelja se okupilo u Agatonovoj (pjesnik) kui . Svi su jeli i pili i razgovarali. Tema? Ljubav (eros). Traili su definiciju ljubavi, svaki je pokuavao da iskae njen smisao. Phaedrus je dokazivao da je Eros najstariji bog (jer nema oca ni majku). Pausania o razlici tjelesne i duevne ljubavi. Eryximachus (lijenik) je u Erosu vidio univerzalnu mo . Agathon je u Erosu vidio izvor svih vrlina (9.). Najvie, se istiu dva istupa Aristophanesa i Sokrata.. Aristophanes govori sve to elimo vjerovati o ljubavi, a Sokrat kava ona doista jeste. Prema Aristophanesu ljudi su bili izvorno jedno, te je smisao ljubavi udnja za obnovom tog jedinstva (fuzije), osloboenja od samoa. To je apsolutna ljubav jer se naprosto voli sebe u obnovljenom jedinstvu, potpunosti i savrenstvu. To je ljubav koju

30

nikada vie ne moemo ostvariti.. Sokrat navodi da je sve to zna o ljubavi je uo od ene, Diotime. Ljubav nije Bog ni bog.. Ljubav je voljenje konkretnog za im udimo a to nemamo. Ljubav nije potpunost ve nedostatnost/neispunjenost. Ne povezivanje ve traganje. Ne savreno ostvarenje ve sve sagorijevajua potreba. Temelj je ljubav je udnja, a udnja praznina i potreba. Jedno je jesti zbog gladi, a drugo voljeti to jedemo ili jesti to volimo. elja za bilo kojom enom je jedno (udnja), a elja za konkretnom enom je neto posve drugo (ljubav). Plato: Ljubav je voljenje neeg to se nema i dakle nedostaje. Ljubav voli ljepotu i dobrotu upravo zato to one nedostaju. Ispunjenje/zadovoljenje ubija tenju/udnju, koja dakle mora ostati neispunjena ili umrijeti, nedostajati ili izgubljena, potroena. Moemo li izbjei ovu sudbinu? to znai voljeti? Platon nudi dva rjeenja Po prvom to je nedostatak onog to volimo i udnja da je zauvijek posjedujemo.Ovakva ljubav je sebina i uvijek pokretana izvana Po drugom ona je duhovna spasenje put ljubavi i spasenje ljepotom Kako da otkrijemo ovaj put? Prvo volimo ljepotu konkretnog tijela; onda sva lijepa tijela; onda tijela i duu; i onda ljepotu zakona i institucija; pa znanja i konano religiju Plato nas vodi od sna o sjedinjenju (Aristophanes) preko iskustva poude (Sokrat) i konanog transcendiranja ili vjere (Diotima) Dali ovo rjeenje zadovoljava danas? to e nam vjera ako ne znamo voljeti? A to e nam vjera ako znamo voljeti? Istina je naravno, da mi ne znamo voljeti. Parovi stalno, teko i bolno ive ovu istinu; koja ih moe osuditi na neuspjeh, dok istovremeno opravdava njihovo postojanje. Kako da volimo bez uenja? Kako da uimo bez ljubavi? Ovoj ljubavi je ime Eros, neispunjenost/tenja bit a strasna ljubav vrhunac Neispunjenost nuno znai patnju i posesivnost Ja te volim znai, Ja te elim Biti zaljubljen znai voljeti drugu osobu zbog vlastite dobiti Ova ljubav nije suprotna sebinosti, ve njen strasni oblik Ona nema nita sa vrlinom ali esto ima sa mrnjom Eros je ljubomorni bog Onaj koji voli eli posjedovati voljenu i zadrati je samo za sebe Ako je ona sretna sa drugim radije bi da je mrtva Ako je sretan sa drugom radije bi da je nesretan sa vama Koliko vrijedi takva ljubav, koja je samo ljubav sebe

31

 Ne treba pomijeati ljubav sa naim iluzijama o njoj dok smo zaljubljeni, ili kako je zamiljamo dok nismo a eljeli bi biti zaljubljeni Sjeanje je stvarnije od snova a iskustvo od mate. A to je ljubav nego uvanje izvjesnih iluzija o ljubavi, o sebi i o osobi u koju smo zaljubljeni? Bit je ljubavi da je proglaavamo vjenom ali da doista volimo samo izvjesno vrijeme (10.) Ljubav reducirana na potrebu/poudu je osuena na neuspjeh Jeli to jedina ljubav za koju smo sposobni? Znamo li samo eznuti i sanjati? Kakva bi to vrlina koja dovodi samo do patnje ili religije?
PHILIA

Po Spinozi nitko ne moe eljeti vrline a da istovremeno ne eli djelovati i ivjeti (11.) ivot koji elimo je uvijek drukiji od onog kojeg imamo Ako elimo samo ono to nemamo, onda nikada ne moemo imati to elimo i prema tome nikada ne moemo biti sretni ili zadovoljni Ne elimo svoj rad i rezultate naih nastojanja ve dobit kojoj se nadamo ostvariti preko njih Ako je ljubav doista samo ljubav onog to nemamo, tada je i sama ljubav imaginarna, a mi i ne volimo nita ve fantome. Ali, jeli ljubav samo srea? Nije li nikada neto vie? Ne moe li zdrav ovjek eljeti zdravlje? (Sokrat) Moe, jer zdravlje koje eli nije isto kao ono koje ve ima; jer on ima zdravlje sada a eli zdravlje koje nema, u budunosti Nadati se moemo samo onom to nemamo, ne znamo i ne moemo ostvariti vlastitom snagom (12.) Spinoza: nada je strah, neznanje i nesposobnost (13.) Kako da piem ako ne volim pisati? Kako da sluam ako ne volim sluati? Veliki je jaz izmeu pisanja i nadanja da emo pisati, kao i od udnje i zadovoljstva

32

eljeti to inimo, to posjedujemo ili to jeste, djelovati, uivati, pa i u najmanjim akcijama i radostima je negiranje Platona. U Muzici, prijateljstvu ili akciji moemo uivati a da nam ne nedostaju Kada je seks praen s ljubavi i radou, kada se voli s ljubavlju, nita ne nedostaje, i zato je to srea i osjeaj dobrog, dajui i primajui ljubav To je drugaija ljubav Postoji ljubav zbog koje patimo (strast) i postoji ljubav koju dajemo i primamo (akcija) Dali otac prestaje voljeti sina kojeg je elio kada ga dobije? Nauiti voljeti stvarno a ne eljeno dijete nema kraja I ovo je ljubav, ali vie ne Eros. Koja? A to za ljubavi prema prijateljima? Kako bi bilo tuno da ih volimo samo kada ih nema No istina je ba obrnuta, i zato je prijateljstvo tako razliito od strasti U prijateljstvu nema poude, frustracije, ljubomore ili patnje. Mi svoje prijatelje volimo kakvi jesu, ne zato to ih nema ve zato to su sa nama. Nije udno da Platon nije nita znaajno rekao o prijateljstvu Aristotel je za razliku, rekao sve znaajno to ima o prijateljstvu u 2 knjige Nikomejeve etike. ivot bez prijateljstva bio bi ivot greke, prijateljstvo je preduvjet sree, pribjeite iz nesree, istovremeno korisno, ugodno i dobro Prijateljstvo je poeljno samo po sebi i vie je voljenje nego voljenost Prijateljstvo ne moe biti bez ravnopravnosti, koje mu prethodi ili rezultira iz njega Prijateljstvo je bolje od pravde, koju ukljuuje i nadilazi Prijateljstvo nije ni udnja ni jednost ve zajednica, dijeljenje, vjernost Ne moe se biti prijatelj sa svima ili previe njih Najvii oblik prijateljstva nije strast ve vrlina U svemu, ljubav je karakteristika prijatelja (14.,15.,16.) Prijateljstvo je ljubav (prijatelj kojeg ne volimo nije prijatelj), ali ne poude ili Erosa Kakva je to ljubav? Za novu definiciju vraamo se Spinozi (13.) Ljubav je i njemu udnja, jer je ova u biti ovjeka, ali ne zbog nedostajanja ve snage i mogunosti, kad je ljuba, radost Iz ovoga poinjemo novo odreenje ili iz poetka Sama upotreba pojma seksualne potencije govori o kapacitetu uitka naih mogunosti. Svaka udnja daje snagu djelovanja i mo postojanja (agendi potentia sive existendi vis), dakle sposobnost da se ivi samog ivota kao sposobnosti. udnja se ne moe reducirati na ono to nemamo, ona je prije svega sposobnost/djelotvornost Kao to ima raznih udnji, tako ima i raznih ljubavi za razne objekte voljenja

33

 Moemo voljeti vino, muziku, enu, svoju zemlju, djecu ili rad, Boga ili mo. to je zajedniko svim ovim ljubavima i opravdava isti izraz To je ugoda, po Stendhalu ili radost po Spinozi, koju nam ovi razliiti objekti nae ljubavi daju ili izazivaju u nama Stendhal: Ljubav je zadovoljstvo vienja, dodira, osjeanja, poznavanja ili zamiljanja Definicije su korisne jer nam pomau da kaemo to mislimo, mislimo to kaemo ili razumijemo to vidimo, a svaki je u konanici gospodar svog rjenika. Sponvilleova definicija: voljeti znai sposobnost zadovoljstva ili radosti od nekog/neeg Objekti ljubavi su beskonani J a volim kamenice, Mozarta, Brittany, konkretnu enu, moju djecu Zamislim da su sve ove ljubavi istovremeno prisutne to im je zajedniko? Zajednika je samo ljubav, unutranja radost, sposobnost zadovoljstva ili radosti nekom ili neemu, to)tko mi moe i nedostajati, ali to nije kljuno, jer upravo kod iznesenih primjera nema nedostajanja Predloena definicija oslanja se na Spinozu Ljubav je radost, s idejom vanjskog uzroka Ljubav je radost dodana zadovoljstvu, osvjetljujui i odraavajui ga, poput ogledala due, objavljujui, pratei ili slijedei je kao obeanje ili jeka radosti Ja te volim: Ja sam radostan to postoji Hvala ti to postoji, to si takva kava jesi, to si stvarna a ne kreacija moje mate! Ovo je deklaracija ostvarene ljubavi Nekada samo pogled, smijeak, dodir ili radost moe rei isto Samoj ljubavi ne nedostaje nita Ako nema svoj objekt, to moe biti, uzroci su vanjski; Odlazak, odsustvo ili moda smrt voljene osobe. Ali voljenu se ne voli zato to je nema Ako razlog moje radosti nedostaje kako da ne budem nesretan? Ali ljubav je u radosti ranjenoj ili odvojenoj, to nam moe uzrokovati neizmjernu bol a ne u odsustvu Ne volimo zato to nemamo Ja volim a ono to volim moe biti i odsustvo Prva je ljubav, pa onda radost. Ako istinski razmotrimo bit ljubavi ako je uzmemo za ono to ona doista jeste tada nema nesretne ljubavi Niti moe biti ljubavi bez sree Ljubav je razumljiva radost, njeno svjetlo je znana i objavljena istina U stvarnosti radost i tuga su izmijeani, a mi sami osciliramo, skanjujemo se, fluktuiramo, premiljamo se meu ova dva osjeaja i dvije istine (Platona i Spinoze), izmeu zelje za onim to

34

nemamo i osposobljenosti, nade i zahvalnosti, strasti i akcije, religije i mudrosti, izmeu ljubavi koja eli samo to nema i tei da posjeduje (eros), i ljubavi koja eli samo to jeste, ima sve emu tei i u tome nalazi i zadovoljstvo i radost. Kako da nazovemo ovu ljubav? Upravo tako ljubav Voljeti nekoga znai eljeti da on postoji kada on doista i postoji, uivati u njegovom postojanju i prisustvu i zadovoljstvu i radosti koje prua Grki razdvaja glagol philen voljeti (bez obzira na objekt ljubavi) i imenicu philia, za meuodnose Za Aristotela primjer za prijateljstvo je na prvom mjestu radost majke u voljenju, to je i odnos mua i ene, ljubav roditelja, brae ili djece. To je i potpuno prijateljstvo Philia je ljubav u svim oblicima meu ljudima, kada ova nije reducirana na eros Philia je ua od ljubavi (koja moe obuhvaati i objekte, ivotinje ili Boga), ali ira od prijateljstva (odnos roditelj-dijete) Philia je ljubav, radost koja je reciprona: radost da se voli i bude voljen, meusobna naklonost, volja da se zajedno ivi, reciprono zadovoljstvo i povjerenje U krajnosti, philia je aktivna ljubav Ljubav moe biti istovremeno i strasna i radosna Ljubav moe biti najintenzivnije iskustvo, osim uasa, kao i najbolje osim mudrosti Kako dugo moe dvojnost trajati? Kako dugo moemo udjeti sa nekim s kim smo i tko nas voli? Kako dugo moemo strasno voljeti osobu s kojom godinama dijelimo svakodnevnicu? Na poetku sve kod druge osobe se ini fantastinim, a onda ona postaje onakva kakva jeste. Postoji uvijek vie stvarnosti u razlazu nego u zaljubljenosti Ali to sa uspjenijim parovima, one na koje znamo biti ljubomorni zbog radosti i ljubavi za koju se ini da su oni sauvali unato godina koje prolaze? Jeli njihova strast opstala nedirnuta, jeli jaa danas nego juer, ali ne toliko koliko e biti sutra? Stvarnost iskustva uspjenih parova ne odgovara ovoj slici. Tajna njihovog uspjeha je jednostavno u tome to oni i dalje ele jedno drugog, i, ako ve godinama ive zajedno tada je ta elja sigurno sposobnost a ne nedostajanje, zadovoljstvo a ne strast; oni su uspjeli transformirati strast, zapaljenost poetka u radost, njenost, zahvalnost, razumljivost i povjerenje u sreu to su zajedno u philia. Jeli to njenost? Njenost je jedna od dimenzija, ali ima i drugih: zajednitvo, lojalnost, humor, intimnost i tijela i uma, zadovoljstvo susreta ponovno i ponovno. U njima ima bliskosti i meusobnog potovanja , panja dviju samoa, svaka napuena i odravana drugom; postoji i lebdenje i radost,

35

poznavanje i injeninost, osjeaj mira; ar u oima, paljive tiine; snaga, otvorenost i lomljivost dvojnosti. A jednost? Oni su davno odbacili ideju da postanu jedno, ako su ikada u nju i vjerovali. Oni previe vole svoj duet, sa svojom harmonijom, nadopune i povremene disonance, da bi ga mijenjali u nemogui monolog! Njihova luda ljubav je postala mudra ljubav i treba biti lud i misliti da su time ita izgubili, da im se ljubav smanjila ili postala banalnom, kad je u stvari ona je postala dublja, paljivija i istinitija u svemu osim strasti. to je lake voljeti od sna? to je tee voljeti nego stvarnost? to je lake nego posjedovati? to je tee nego prihvaati? to je lake od strasti to je tee nego biti par? Sigurno, svoje strasti treba ivjeti Svaka ljubav je dobra. Strasna ljubav, kao najlaka ljubav nas moe nauiti kako da volimo dublje i bolje Strast ne traje, nemogue je, ljubav se ili mijenja ili umire Najbolji prijatelj je osoba koju najvie volimo, ali bez patnje ili osjeaja nedostatka; on ili ona je osoba koju najbolje poznajemo i koja najbolje poznaje nas, osoba na koju se moemo osloniti i sa kojom imamo zajednika sijeanja, akcije, nade i strahove, sreu i peh Montaigne je to nazvao branim prijateljstvom (17.) Koliko se treba bojati ivota da bi preferirali strast! Koliko se moramo bojati istine da bi vie vozili iluziju! Za razliku brak kada je sretan je mjesto istine, zajednikog ivota, povjerenja, dareljivosti, humora, ljubavi. Toliko vrlina, uspjean brak je centar sretnih vrlina Obitelj je gotovo uvijek budunost para, dakle budunost i poetak ljubavi Kako bi znali voljeti da nismo prvo bili voljeni? Milost da budemo voljeni, prethodi milosti voljenja i priprema nas za nju Par je onaj koji odrava duu (18.), iz vjernosti prema djetetu to su jednom bili i koje e jednog dana, moda, stvoriti elino je pravilo obitelji i zlatno pravilo ljubavi. Ostavit e svoga oca i majku (19.) Djecu nemamo da bi ih zadrali Imamo ih zato da bi nas napustili i voljeli drugdje i na drugi nain; zato da bi oni imali djecu koja e onda opet napustiti njih; kako bi sve moglo umrijeti, da bi sve moglo ivjeti, da bi se sve moglo nastaviti. Tako se ovjeanstvo reproducira iz generacije u generaciju.

36

 Aristotel je otvoreno potresen majkama koje se moraju odrei djeteta kod roenja zbog dobrobiti djeteta i nikada ih vie ne vide, a koje ih kroz cijeli ostatak svog ivota nastave voljeti bez nade i naknade, koje brinu vie za dobrobit djeteta nego za sebe i spremne su se tome rtvovati. To je potpuno plemenita ljubav Obino se ljubav za sebe i drugoga povezuje, sreom po nas koji nismo sveci, tj za svih, jer nam to omoguava da ostvarujemo vlastito dobro dok i inom dobro za drugog, da mijeamo altruizam i egoizam, da smo istovremeno i prijatelj prijateljima i sebi Eros i philia su povezani u braku Eros se troi dok se zadovoljava, dok philia u sretnom braku nikada ne prestaje jaati, produbljivati se i razvijati To je logika i ivota i ljubavi Prvo volimo sebe Onda u obitelji nauimo voljeti drugu osobu Sveti Pavao: Prvo dolazi animalno a onda duhovno. To nije zapovijed ve inherentno prirodi (20.) Akvinski: Ovakva ljubav nije strast ve vrlina: eljeti dobro drugom je dobrota Pogledajte majku i njeno novoroeno dijete Koliko sebinosti u djetetu! Kakva dareljivost u majci! U djetetu vidimo malo osim poriva, animalnosti, elje. U majci njih vie gotovo ne zamjeujemo, toliko su promijenjeni sa ljubavi i njenou. Dijete uzima; majka daje. Ugoda djetetu; radost majci. Tono, ali dijete to ne razumije; nauiti e samo voljenjem AGAPE Jesu li udnja i radost sve to ini ljubav? Da je doista tako, ili moe biti tako, da je ljubav dovoljna sama sebi! Ali naalost nije tako. Mi jedva znamo voljeti same sebe i one najblie. Nae su elje gotovo uvijek egoistine A svoj ivot moramo dijeliti ne samo sa bliskima, koje volimo ve i sa naim susjedima, koje ne volimo Prijateljstvo nije dunost, jer se ljubavi ne moe zapovijedati; ve je vrlina to bi mislili o nekom tko ne voli nikog? Kada volimo, druge vrline se prirodno uklapaju Majka koja daje sve svom djetetu ne treba biti dareljiva da bi to inila: ona voli svoje dijete vie nego samu sebe Drugi primjeri ovakve ljubavi Isus Krist, nisu povijesno tako jasni i laki za interpretiranje Jeli Krist doista postojao? Kakav je doista bio njegov ivot? Majke u odnosu na svoju djecu imaju veinu vrlina koje nam obino nedostaju

37

 Ustvari ljubav preuzima njihovo mjesto, jer su gotovo sve vrline potrebne samo zbog nedostatka ljubavi to moe biti vjernije, promiljenije, hrabrije, njenije, milosrdnije, iskrenije, jednostavnije, istije, suosjeajnije i pravednije od ove ljubavi? Vrlina? Zato ova vrsta ljubavi ostaje zarobljena unutar sebe i nas? Zato volimo toliko mnogo vlastitu djecu , a tuu tako malo? Zato jer su ona naa, i kroz njih volimo sebe. A zato volimo svoje prijatelje, ako ne zato to oni vole nas a mi volimo sebe? Ljubav za sebe je prva; prijateljstvo je kao projekcija. Prema ovome, ljubav bi bila vrlina koja je najplemenitija u svom pristupu ali i najua, najrestriktivnija u svojim objektima Od svih ivih bia koje znamo, koliko nam donosi radost, dovoljno radosti da bi savladali vlastiti egoizam? Naa djeca, nekoliko roaka i par prijatelja. Za svakog od nas ima u najboljem sluaju deset do dvadeset ljudi koje smo sposobni voljeti to negdje u susjedstvu ostavlja oko est milijardi drugih koji su izvan kruga ovakve ljubavi! Trebamo li se za njih zadovoljiti sa moralom, dunou i zakonom? Dugo sam tako mislio, a ponekad to jo uvijek mislim. Jasno je da naa nemo da volimo vie od nekoliko ljudi ini moral nunim Ali, jeli moral dovoljan? Nema li nieg izmeu prijateljstva i dunosti, izmeu radosti i suzdranosti, izmeu moi i predaje? to sa onim to Spinoza zove duhom Krista? (21.) Spinozi on nije niti Bog niti sin Boga ve najvei duhovni voa Dakle, to sa ljubavi koja je istovremeno i pojedinana i univerzalna, zahtjevna i slobodna, spontana i odreena, ljubav koja ne moe biti erotina, jer ne voli ono ega nema (ne mogu nam nedostajati susjedi)? to sa ljubavi koja mora biti vie od ljubavi za prijatelje, jer je njena prepoznatljivost, specifinost, pretjeranost ljubav za svoje neprijatelje? uli ste da je reeno: Ljubi svoga blinjega a mrzi neprijatelja. A ja vam kaem: Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone.(22.) Poruka Evanelja nesumnjivo nadilazi ne samo eros ve i philia Voljeti to nam nedostaje, mogu svi Voljeti prijatelje (koji su uz nas, pomau nam i vole nas), makar teko, ipak je dostian cilj Voljeti one ije je postojanje nama indiferentno? Voljeti one koji nam uope ne trebaju i koji nas ne raduju? Voljeti one koji nam se suprotstavljaju, koji nam donose tugu ili nesreu? Voljeti svoje neprijatelje?

38

 Kako? Kako da prihvatimo i mogunost postojanja takve ljubavi? To je prepreka svima Sveti Pavao: (Jer i idovi znake itu i Grci mudrost trae, a mi propovijedamo Krista raspetoga: idovima sablazan, poganima ludost) (23.). Ipak, ako je to samo ideal ili izmiljotina, ova ljubav nad ljubavima (nad erosom i philiom), ova uzviena i moda nemogua ljubav zasluuje bar ime. Obino je zovemo boja ljubav. Nakon 2000 godina zloupotrebe (crkvene, aristokratske, kapitalistike i socijalistike), bolje je vratiti se etimolokim korijenima.Takvu ljubav koja nije ni nedostajanje ni sposobnost, niti strast niti prijateljstvo, takva univerzalna i nezainteresirana ljubav, koja trai da volimo i svoje neprijatelje jest u Grkom agape, kao u prvoj Poslanici Ivanovoj, Bog je ljubav, o Theos agape estin. (24.) Agape, je dakle, naa trea definicija ljubavi, ili bolje, trei oblik ljubavi koji sada treba odrediti. Ako je Bog ljubav, onda se nju ne moe odrediti nedostatkom, jer Bogu nita ne nedostaje. Ne moe biti ni prijateljstvo jer nijedno bie ne moe biti razlogom boje radosti ili ga jaati: Bog stvara i razvija bia, makar se pri tom stvaranju njegova radost, mo i savrenstvo ne poveavaju jer to nije mogue ve obratno, suuje se, ranjava i razapinje. Tu je na poetak: sa stvaranjem i razapinjanjem Dali zato da traimo Boga? Ne, ve zato da traimo ljubav, agape boju ljubav. Agape je boanska ljubav, ako Bog postoji, a jo je uzvienija ako ga nema Ljubav je radost. Radovanje je potpunije postojanje, osjeaj rasta vlastitih sposobnosti, uspjena izdrljivost u vlastitosti. Tuga za razliku, znai, postojati manje, osjeati slabljenje, pribliavane smrti i nestajanja Zato svi ele radost, dakle ljubav Spinoza meutim jasno iskazuje: na Boga uope ne utjee ni radost ni tuga. On nikoga niti voli niti mrzi. Spinozin Bog je previe pun, moan, da bi se bavio ljubavi ili dozvolio postojanje bilo ega osim sebe. On ne stvara, jer sve to postoji je unutar njega Zato bi Bog bilo to stvarao, ako je on savrenstvo postojanja i dobrote? Kako beskonanom biu dodati novo bie? Ili dobro apsolutnom dobru? Stvaranje ima smisla u logici moi, samo ako se tako poetno stanje moe bar malo popraviti. Ali, ni svemogui Bog ne moe popraviti sebe kad je ve beskonaan i savren! Bog ne moe popraviti sebe. Bog ne moe niti stvoriti jo jednog Boga, jer bi stvarao samog sebe, to bi bilo nita. Bog dakle moe stvarati, samo neto inferiorno sebi.

39

 Poto je on sam ve svo dobro, on ne moe uveati ve samo smanjiti dobro. Tako je stvoren na svijet. Ali zato ga je stvarao? Najbolje je odgovorila Simone Weil to je svijet nego Boje odsustvo i povlaenje, njegova udaljenost (to mi zovemo svemirom), njegovo ekanje (koje mi zovemo vremenom), njegov trag (to mi zovemo ljepotom)? Bog je mogao stvoriti svijet samo tako da se odvoji od njega (inae bi postojao samo Bog), ili ako ostaje prisutan u svijetu (kad ne bi, ne bi bilo nieg, niti svijeta) to je kroz odsutnost, tajnost i povuenost kao trag prolaznika u pijesku za vrijeme oseke, koji je u meuvremenu proao, taj prazni znak je jedini dokaz njegovog postojanja i nestanka Ovaj svijet ukoliko je prazniji od Boga je tim vie Bog (25.), i zbog toga je Bog odsutan, zauvijek odsutan (26.) Zato onda samo stvaranje? Bog nas je stvorio ljubavlju i zbog ljubavi. Bog nije stvorio nita osim ljubavi i putove ljubavi (26.) Ali ova ljubav nije dodatka radosti ili moi, ve obratno, ona je smanjenje, slabost, naputanje Simone Weil, kljuni tekst: S Boje strane, stvaranje nije akt samo-ekspanzije ve suzdranosti i samozataje. Bog sa svim to je stvorio je manje od Boga samog. Bog je prihvatio ovo umanjenje. On je ispraznio dio vlastitosti iz sebe. On je ve ispustio ispustio dio sebe u tom bojem inu; zbog toga Sveti Ivan istie da je Janje ubijeno od poetka svijeta. Bog je dozvolio postojanje odvojeno od sebe i neizmjerno manje vrijedno. No tim stvaralakim inom on je negirao sebe, kao to nam je Krist rekao da nijeemo sebe. Bog je zanijekao sebe zbog nas da bi nama dao mogunost da zanijeemo sebe zbog njega. Ovaj odgovor, eho, koji mi imamo slobodu i odbiti, je jedino mogue opravdanje za ovakvu ljubav u inu nastanka. Religije koje imaju koncept ove zataje, svojevoljne udaljenosti, ove dobrovoljne bezlinosti Boga, njegove prividne odsutnosti i njegovog tajnog prisustva meu nama, te religije su istinske religije, razliitim jezicima iskazane velike Objave. Religije koje predstavljaju boanstvo kao zapovijedanje ine se pogrenim. Makar su monoteistike, svejedno su idolatrijske (27.) Weil: Ovakva ljubav, je obratna od nasilja, tj obrnuto od sile i moi kao metode kontrole Djeca su poput vode, ona obavezno ispune sav mogui prostor Ali Bog ne: kad bi on to inio, postojao bi samo Bog a nebi bilo svijeta To ne ine ni roditelji, ne uvijek, ali roditelji veinom ustupaju prostor djeci i ne koriste svu svoju mo. Zato? Zato jer ih vole i ele im ostvoriti mogunost, mo i slobodu da postanu svoji, a ne ele ih potisnuti i slomiti svojim prisustvom, moi i ljubavi.

40

 Roditelji nisu u tome sami Tko nije paljiv sa novoroenetom? Tko ne kontrolira svoju snagu i ne suzdrava se od nasilja? Slabost zapovijeda i to je znaenje boje ljubavi Weil: Rijetko, ali nekad ovjek nee zapovjediti iz iste dobrote, mada ima mo da to uini. to moe ovjek moe i Bog (26.) Kakva je ta ljubav? Radost i dobronamjernost su u toj ljubavi, u okruenju koje stvaraju ali ne okupiraju Prisustvo Boga je u moi koju ne iskazuje, povuenosti, njenosti, promiljenosti, moi kojom se sam prazni od sebe, kontrolira sam sebe, i radije negira sam sebe nego to se istie, povlai a ne iri, daje radije nego to zadrava i uzima i radije gubi nego posjeduje. Ova ljubav, tono je obrnuto od vode, od djece, od conatus, od ivota koji se namee dok troi to eli. Ona je obrnuta od teine i od moi. To je milostiva ljubav Pavese: Biti ete voljeni na dan kada ete moi pokazati svoju slabost a da osoba koju volite to ne iskoristi za iskaz svoje snage. Ovakva ljubav je najrjea ljubav, najvrednija i najudesnija. Napravite korak natrag, a on uini dva koraka natrag! Zato? Naprosto zato da bi ostavio vie prostora za vas, da vam se ne namee, ne okupira, ne lomi, da vam da vie prostora i slobode, omogui vam disanje, i to vas smatra slabijom, vie vam daje slobode. On se povlai da se ne namee, svoju mo, pa ak niti radost ili ljubav, kako ne bi oduzeo sav mogui prostor, svo postojanje, smisao ili mo Weil: Ljubav prihvaa sve a nareuje samo onima koji to ele. Ljubav je abdikacija - Bog je abdikacija (28.) Ljubav je slaba Bog je slab, mada svemoan jer je ljubav (25.) Ljubav je obrnuta sili, poput duha Krista, duha kalvarije: Kada mi ljudi govore o svemoguem Bog, odgovorim im da je to poganski, zastarjeli Bog. Novi Bog je slab, razapet, ponien Nemojte govoriti da e duh trijumfirati, stei mo i pobjedu, imati uvare i zatvore, ukratko krunu od zlata. Ne On e imati krunu od trnja. (29.) Takav pristup, slabosti Boga, ili ovom boanstvu slabosti, Aristotel ili Spinoza nikada ne bi iskazali Ona govori o naoj lomljivosti, naoj slabosti, pa ak i o snazi unutar nas koja je tako sitna i rijetka istinski nesebinoj ljubavi za koju smo nekad sposobni ili mislimo da smo sposobni ili za kojom bar osjeamo enju ili potrebu Ljubav vie nije pouda, strast ili elja za posjedovanjem (eros), niti radosni rast sposobnosti, zajednika potvrda meusobno podravanog ivljenja, ljubav samog sebe udvostruena ljubavlju drugog (philia), ve je povlaenje i njenost, trud da se umanjimo, ne nameemo, vladanje sobom; to je samoogranienje svojih mogunosti, snage i postojanja,

41

rtvovanje vlastitih uitaka, komfora i interesa; to je puna ljubav, ali nije puna sebe ili svoje snage (nita joj ne nedostaje jer je sve dala); to je ljubav koja ne poveava mo ve je ograniava ili smanjuje; to je ljubav koja ne poveava ljubav za samoga sebe ve je smanjuje; koja ne slui egu ve ga oslobaa; to je ne zainteresirana i zahvalna ljubav, ista ljubav, koja (30.) daje s potpunim gubitkom, ne prijatelju, ve strancu, nepoznatom, neprijatelju Agape, ljubav je spontana, bez naknade, nezainteresirana, neutemeljena pa ak i neopravdana (31.) Kada kaemo da Bog voli ovjeka, to nije ocjena ovjeka ve Boga. Bog voli ovjeka ne zato to je ovjek vrijedan ljubavi, ve zato to je Bog ljubav. Kako prei od ljubavi za sebe do ljubavi za druge, od sebine ljubavi za druge do nesebine ljubavi za druge, od posjedovanja do dobrote i od dobrote do boje ljubavi od erosa do philie i tada ponekad bar malo s malo vjerojatnosti iz philie u agape Ovo nam iskazuje ideju ovjenosti u kojoj su svi ljudi povezani, Grci su je zvali philanthropia, prirodna sklonost da se voli ljude, nain ivota koji potie dobroinstvo i dobrotu (32.) Dobroinstvo je vrlo iroko prijateljstvo, manje od ljubavi Boga, ali potpuno otvoreno, univerzalno i globalno, koje poput svijetla radosti obuhvaa sve ljude, poznate i nepoznate, blizu i daleko, u ime zajednike ovjenosti, zajednikog ivota i zajednike slabosti Kako moemo bar malo ne voljeti nekoga tko slii nama, tko ivi i pati kao i mi i koji e poput nas umrijeti? Prijatelji ili neprijatelji, zaljubljeni ili suparnici, svi smo braa suoeni sa ivljenjem i sa smru; Dobroinstvo je bratstvo smrtnih, to nije mala stvar Ova ljubav stvara vrijednost koja joj je u izvoru Ljubav je prva (ne prije postojanja, jer bi tada bila Bog), ve ispred svih vrijednosti Ova nesebina ljubav se moe initi mistinom pa ak i sumnjivom Moe li se doista voljeti blinjega kao samoga sebe? Vjerojatno ne! Ali elja da se to ini upuuje u pravcu ljubavi Agape ljubav je jedinstvena upravo po tome to je univerzalna Voljeti sve ljude, svih i svakoga, posebno neprijatelje je apsurdno Aristotel: oni koji imaju mnogo prijatelja, nisu niiji prijatelji Dobroinstvo je dakle neto drugo ljubav pretvorena u vrlinu ljubavi, stalnu i kroninu, obuhvaajui sve ljude i potpunu osobu Ljubav za neprijatelje nas ne sprjeava u borbi, ako se moemo boriti bez mrnje i ako sama mrnja nije razlog borbe Weil: Voljeti stranca kao sebe, podrazumijeva i obratno: voljeti sebe kao stranca. (33.)

42

 ak da je i nemogue ivjeti po pravilima dobroinstva, imali bi obavezu osmisliti ideju, kako bi znali to nam nedostaje i fali Dobroinstvo je nedostatak koji bi nas oslobodio svih nedostataka ili snaga koja bi nas oslobodila moi Vrijeme je da prikaemo najljepi tekst o dobroinstvu Kad bih sve jezike ljudske govorio i aneoske, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed to jei ili cimbal to zvei. Kad bih imao dar prorokovanja i znao sva otajstva i sve spoznaje; i kad bih imao svu vjeru da bih i gore premjetao, a ljubavi ne bih imao nita sam! I kad bih razdao sav svoj imutak i kad bih predao tijelo svoje da se saee, a ljubavi ne bih imao nita mi ne bi koristilo. Ljubav je velikoduna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se; nije nepristojna, ne trai svoje, nije razdraljiva, ne pamti zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini; sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. Ljubav nikad ne prestaje. Prorokovanja? Uminut e. Jer djelomino je nae spoznaje, i djelomino prorokovanje.

43

A kada doe ono savreno, uminut e ovo djelomino. Kad bijah nejae, govorah kao nejae, miljah kao nejae, rasuivah kao nejae. A kad postadoh zreo ovjek, odbacih ono nejako. Doista, sada gledamo kroz zrcalo, u zagonetki, a tada licem u lice! Sada spoznajemo djelomino, a tada u spoznati savreno, kao to sam i spoznat, A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav to troje ali najvea je meu njima ljubav. (34.) Moda ovakva ljubav uope nije mogua, kao i nijedna vrlima u potpunosti (Kant) Nesigurnost, meutim, ne odbacuje mogunost ni potrebu za ovakvom ljubavi Jeli ona u okviru naih sposobnosti? Moemo li je mi doivjeti? Moemo li joj se pribliiti? Ne moemo ni znati ni dokazati da ne moemo Dobroinstvo je moda on ljubav koja fali u svakoj ljubavi (34.), a kojoj nita ne fali, i zato joj mi teimo i ona nas vue sebi ak i odsutna ona nam osvjetljava put, jer odsustvo ljubavi je ljubav Voljeti znai otkriti bogatstva izvan sebe (35.) Upravo odsutnost dobroinstva, to je moda neizljeivo, ini vrline potrebnim. Ovakva ljubav je ee odsutna nego prisutna, moda i uvijek. Zato je i potrebno da upoznamo, razumijemo, prihvatimo i prakticiramo vrline. Zato bi i razgovarali o moralu, vrlinama nego zato to nema ljubavi? Odsustvo ove ljubavi opravdava gotovo sve vrline. Ono ih i sve ini opravdanim i potrebnim, makar one nikada ne mogu zamijeniti ljubav Ljubav nas obavezuje na moral i oslobaa od njega Moral nas obavezuje na ljubav, ak kad je i nema, i mora popustiti pred njom
Izvori 1. Immanuel Kant, Of the motives of Pure Practical Reason, u Critique of Practical Reason, Concerning the love of Mankind. Library of Liberal Arts, Bobbs-Merrill, 1964

44

2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. 23. 24. 25. 26. 27. 28. 29. 30. 31. 32. 33. 34.

Augustine, Commentary on 1 John Matthew 5:17 Benedict de Spinoza, A Theologico-Political Treatise, u The Chief Works of Benedict de Blaise Pascal, Pensees David Hume, Treatise of Human Nature, Clarendon Press, 1975 Henri-Louis bergson, The Two Sources of Morality and Religion Richard McKeon, The Basic Works of Aristotle, Random House 1941. Plato, Symposium Clement Rosset,Le principe de cruaute. Editions de Minuit, 1988. Spinoza, The Ethics, u Spinoza Reader: The Ethics and Other Works, ed. Edwin Curley, Autor, Une education philosophique, PUF, 1989 Spinoza, The Ethics Aridstotle, Nicomachean Ethiv+cs, Eudemian Ethics i Magna Moralia Pierre Aubenque, La Prudence chez Aristote, PUF, 1963 Jean-Claude Fraisse, Philia: La notion damitie dans la philosophie antique. Vrin, 1984 Michel de Montaigne, The Essays of Montaigne. Harvard University Press, 1925. Alain, Les sentiments familiaux. u, Les passions et la sagesse. Bibliotheque de la Pleiade Claude Levi-Strauss, Family, u The View from Afar. Univeristy of Chicago Press, 1992 Bernard of Clairvaux, Traite de lamour de Dieu. Seuil, 1992. Sylvain Zac, Spinoza et linterpetation de lEcriture. PUF 1965. Matej 5:43-44; Luka 6:27 Korinanima 1:23 1 Ivan, 4:8 i 4:16 Simone Weil, Gravity and Grace. Routledge & Kegan Paul, 1987. Simone Weil, Waiting for God. G.P. Putmans Sons, 1951. Richard A. Freunds, La tradition mystique juive et Simone Weil. Cahiers Simone Weil, vol Simone Weil, La connaissance surnaturelle, 1950. Alain, Preliminaires a la mythologie, u, Les arts et les dieux. Bibliotheque de la Pleiade Fenelon, Lettres et opuscules spirituels. Bibliotheque de la Pleiade, vol 1, 1983. Nygren, Agape and Eros, part 1 Pseudo Plato, Definitions, Bibliotheque de la Pleiade vol 2. Alain Vinson, Lordre de la charite chez Pascal, Peguy et chez Simone Weil, vol. 14, 1991. Chriszian Bobin, La part manquante. Gallimard, 1989-Alain Quatre-vingt-un chapitres

Spinoza, vol. 1, Dover, 1951

Princeton University Press, 1994

10, no 3, 1987.

45

46