Sadraj z

Predgovor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5 Enver Redi zc Bosna i Hercegovina u posljednjoj deceniji XX vijeka . . . . . . . . . . . . 7 Tomislav Iek s Povijest Bosne i Hercegovine izmedu dogadanja dugog i kratkog trajanja - prolaznosti i konstante . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13 Ante Skegro Nekoliko pitanja iz najstarije povijesti Bosne i Hercegovine . . . . 21 s Pejo Cokovi c Cetvrt stoljea historiograje o crkvi bosanskoj . . . . . . . . . . . . . . . . . 31 c Nenad Moaanin c Staro i novo u osmanistikim istraivanjima povijesti c z Bosne i Hercegovine koncem XX stoljea . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 55 c Ramiza Smaji c Neki terminoloki problemi u izuavanju osmanskog s c perioda historije Bosne i Hercegovine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59 Safet Bandovi z c Etniko-historiografski stereotipi i sintetike nacije . . . . . . . . . . . 67 c c Hatida Car-Drnda z Historijska literatura o vakuma - 1990-2001. godina . . . . . . . . . . . 97 Olga Zirojevi c Islamizacija na junoslovenskom prostoru . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 107 z

Vera Krinik-Buki zs c Paralele u konceptualizacijama bosanske nacije s kraja 19. i s kraja 20. stoljea . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 119 c Behija Zlatar Osmanski izvori objavljeni u periodu 1990-2000. . . . . . . . . . . . . . . 155 Husnija Kamberovi c Nova istraivanja o strukturi begovskih zemljinih posjeda z s u BiH u vremenu austrougarske uprave . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 161 Senija Milii sc Problem istraivanja nauke u Bosni i Hercegovini poslije z 1945. godine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 175 c Zijad Sehi Bosna i Hercegovina 1992-1995. u njemakim izvorima i c literaturi. Nacrt projekta istraivanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 179 z Esad Kurtovi c Noviji radovi na prouavanju prolosti Konavala pod c s bosanskom vlau . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 189 sc c Zijad Sehi Bibliograja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 197 Enver Redi zc Opti osvrt i nekoliko napomena o tematici naunog skupa . . . 259 s c

PREDGOVOR

Prije nego to smo odluili i organizovali nauni skup Istorijska nauka s c c o Bosni i Hercegovini u razdoblju 1990-2000., u Odboru za istorijske nauke ANUBiH vodili smo raspravu o temi skupa. Naime, smatrali smo da je zavrna decenija XX vijeka veoma znaajna u istoriji Bosne i Hercegovine, s c da je takorei neuporediva sa svim prethodnim tokovima i zbivanjima u c prolosti Bosne i Hercegovine. Zakljuili smo da uvodni referat na naunom s c c skupu bude posveen toj istorijskoj injenici. Istovremeno, naa panja bila c c s z je okrenuta pitanju ime se istorijska nauka bavila i kako se predstavila u c tom razdoblju. Obratili smo se istoriarima, saradnicima Odbora za istorijske nauke, i c pozvali ih da svojim prilozima uestvuju u realizaciji tematskog programa c naunog skupa. Pozivu se odazvalo 16 istoriara iz Bosne i Hercegovine, c c Hrvatske, Slovenije i SR Jugoslavije. Nauni skup je odran 30. oktobra c z 2001. godine. Do sredine maja 2002. godine dobili smo 16 autoriziranih referata i iscrpnu bibliograju (80 str.). Redakcioni odbor u sastavu: akademik Enver Redi, akademik Devad zc z Juzbai i prof. dr. Tomislav Iek pregledao je sve tekstove i odluio da svi sc s c budu objavljeni u Zborniku kao posebnom izdanju ANUBiH, jer smo se tako obavezali referentima autorima na zavretku Skupa. Ipak, pregledanjem s prispjelih referata, Redakcioni odbor je konstatovao njihovu neujednaenost, c kako s obzirom na temu skupa, tako i na elaboraciju. Izvjesni referati izlaze izvan tematskog okvira Naunog skupa, a neki su samo naznaili postavljec c nu temu. Odustajemo od ukazivanja na konkretne primjere, jer e itaoci c c Zbornika to i sami ustanoviti. Zahvaljujemo svim uesnicima Skupa, kako onima koji su autorizirali c svoja izlaganja, tako i onima koji iz odredenih razloga nisu dostavili svoje tekstove. Zahvaljujemo Predsjednitvu ANUBiH na odluci da se u Posebnom izs danju ANUBiH objavi Zbornik radova sa Naunog skupa Istorijska nauka o c Bosni i Hercegovini u razdoblju 1990-2000. Redakcioni odbor

BOSNA I HERCEGOVINA U POSLJEDNJOJ DECENIJI XX VIJEKA

Enver Redi zc

Tema o kojoj u uvodno govoriti zasluuje cijelu biblioteku iscrpnih rasc z prava, studija i monograja kojima e se, sasvim izvjesno, baviti bosanska, c evropska i svjetska istorijska nauka u predstojeoj budunosti. Ona to zasc c luuje zbog toga to je u posljednjoj deceniji BiH bila vorite i ratni poligon z s c s protivrjeja u bosanskim, evropskim i svjetskim politikim odnosima. c c Ako se ja ipak opredjeljujem da danas govorim o toj temi, inim to stoga c to nalazim da je u ovom desetljeu istorijska nauka svojim ostvarenjima bila s c izraz njegove realnosti. Ipak, duan sam da kaem da sam pri tom ogranien onim neophodz z c nim sredstvima kojima e istorijska nauka u budunosti raspolagati. Dakle, c c govoriu o ovoj deceniji kao istoriar-svjedok. c c Nekoliko dogadjaja bitno je utjecalo na opte stanje u BiH na poetku s c ove decenije. Pad Berlinskog zida ubrzao je disoluciju Sovjetskog Saveza i raspad komunistikog sistema u istonoevropskim dravama. Proces je nac c z pokon zahvatio i SFRJ, komunistiku dravu koja nije pripadala sovjetskom c z bloku. Disolucija SFRJ imala je drutveno-politiki i nacionalni smjer. s c Predstojea decenija u BiH poela je viestranakim izborima u novemc c s c bru 1990., koji e donijeti novu politiku strukturu BiH u znaku programa i c c ciljeva nacionalnih stranaka. Pobjednici na parlamentarnim izborima, nacionalne stranke, ponaale su se na poetku kao koalicija, koja je medjusobno s c raspodijelila najvie dravne funkcije u SRBiH. Od vrha do najnieg stes z z pena, vlast je u zemlji bila podijeljena izmedju nacionalnih stranaka, koje su se odnosom prema BiH razlikovale programski, principijelno i akciono, konkretno. Disolucija SFRJ ubrzo je u zemlji donijela rat. Otpoela je dezintegracija c BiH, iji su pokretai bili nosioci srpskog velikodravlja kao i hrvatskog. JNA c c z se pokazala kao udarna snaga velikosprskog dravnog programa u znaku z devize: Svi Srbi u jednoj dravi. z Za razliku od susjednih republika, BiH nije stvorila svoje oruane snage. z Agresija JNA i srpskih paravojnih snaga poela je na BiH ratnim operacic jama i nasiljima 6. aprila 1992. Tako je bila okonana faza viestranakog c s c tronacionalnog parlamenta BiH. 7

U aprilu 1992. EU i SAD priznale su BiH, a u maju 1992. BiH je bila primljena u UN kao ravnopravan lan. c Druga etapa ispunjena je ostvarivanjem ratnog plana agresora osvajanjem teritorija metodom genocida, etnikog ienja, organizovanjem konc c sc clogora za duhovno teroriziranje i ziko unitavanje Muslimana i Hrvata, c s a silovanje ena i djevojaka, mahom muslimanskih, bilo je u funkciji dez mografskog jaanja srpskog potomostva. U jesen 1992. iz BiH je bilo oko c 2,000.000 izbjeglica, oko polovine b-h stanovnitva prema popisu iz 1991. s Broj poginulih penjao se na desetine hiljada. Zajedno sa Muslimanima, b-h Hrvati su na referendumu glasali za nezavisnost BiH, ali se u vrhu HDZ RH govorilo o Hrvatskoj u njenim etnikim c i povijesnim granicama. Poetkom jula 1992. HDZ u BiH je proglasio Hrc vatsku zajednicu Herceg-Bosnu. Naoruanjem koje su dobili iz Hrvatske, z bosanski Hrvati formirali su vojne jedinice HVO. Jedinice Armije BiH, nastale preteno od muslimanskih dobrovoljaca i jedinica HVO, ostale su tokom z prve godine rata suzdrani saveznici. z U bosanskoj krizi intervenisala je Medjunarodna zajednica prijedlozima za obustavljanje ratnih sukoba zaraenih strana, kao i planovima za c rjeenje poloaja BiH. Intervencije Medjunarodne zajednice bile su motiviras z ne potrebom da se diplomatskim sredstvima suprotstavi tenjama agresora z da osvoji to vei dio teritorije BiH i zloinima nad muslimanskim stanovs c c nitvom u BiH. Pod kraj 1992. Srbi su pod kontrolom drali 70% teritorije s z BiH sa gradovima u kojima je srpsko stanovnitvo predstavljalo izrazitu mas njinu - Jajce, Brko, Viegrad, Zvornik, Odak, Bosanski Brod. UN kao i c s z pojedine lanice nisu bile spremne da preduzmu kljune mjere protiv Srbic c je da potuje ciljeve istaknute u Povelji UN i da se primora na usvajanje s zakljuaka Medjunarodne zajednice. c Iako su priznale BiH kao nezavisnu dravu, zapadne zemlje nisu nita z s predvidjele i preduzele za osiguranje cjelovitosti BiH. Svi mirovni planovi imali su za polazite etnicitet BiH, a zakljuci pregovora utvrdjivali su svaki s c put novi oblik etnike podjele BiH. Oven-Stoltenbergov mirovni plan de facto c je ozakonio etniku podjelu BiH. c U proljee 1993. otpoeli su oruani sukobi izmedju HVO i Muslimana, c c z da bi u ljeto hrvatsko-muslimanski rat dobio surove oblike do istrebljenja. Rue se i pale crkve i damije, unitavaju se naselja protivnika. Pripadnici s z s HVO vre pokolj Muslimana u Ahmiima, Muslimani ine pokolj Hrvata u s c c Uzdolu. U razliitom obliku i mogunostima praksa genocida nije strana c c nijednoj nacionalnoj vojnoj grupaciji. Diktatom Vaingtonskog sporazuma s obustavljen je ratni sukob izmedju Muslimana i Hrvata, koji je srpskom agresoru doao kao neoekivan poklon. s c Sve do 1994. Amerika je preputala Evropi da trai rjeenje bosanske s z s krize. Konano se u SAD-u poelo razmiljati da ne moe ostati po strani c c s z z c s s tako vanog podruja kao to je Balkan i Bosna. Javljalo se miljenje da 8

je BiH mikrokozmos svih pitanja koja su vana za ameriku strategiju. z c Izolacionizam je morao biti okonan. Direktno ukljuenje SAD u bosansko c c pitanje ubrzao je masovni genocid nad Muslimanima Srebrenice i pogibiju sarajevskih gradjana na pijaci od srpskih granata. Pod predsjednitvom s amerikog diplomate Riarda Holbruka otpoelo je u amerikoj bazi Dejton c c c c vienedjeljno traenje rjeenja bosanske krize. Konano su Miloevi, Tudjs z s c s c man i Izetbegovi, kao predstavnici Srbije, Hrvatske i BiH, pod imperativom c da se rat obustavi i diktatom SAD prihvatili osnove mira u BiH, denirane u Dejtonskom mirovnom sporazumu, koji je pararan u Parizu 21.XI 1995. Druga etapa (1992-1995) okonana je Dejtonskim sporazumom, kojim c se BiH preuredjuje u dravu sa dva entiteta - Bonjako-hrvatske federacije z s c i Republike srpske. Entiteti raspolau sa irokom autonomijom i velikim z s kompetencijama, naroito u oblasti odbrane. c Zajednike institucije drave BiH ine Predsjednitvo BiH, Parlamenc z c s tarna skuptina i Ustavni sud. Federacija BiH imala je 51%, a Republika s srpska 49% teritorije BiH. Trea etapa (1995-2000) obiljeena je provodjenjem u praksi odredaba c z Dejtonskog sporazuma u uslovima antagoniziranih, ratnim ciljevima zatrovanih medjunacionalnih odnosa u okviru BiH i unutar entiteta. Dranje z medjunarodne zajednice bilo je protivrjeno - nosilo je obiljeje sporosti i c z povremene odlunosti. U Dejtonskom sporazumu sadrano je protivrjeje, c z c jer ne iskljuuje nijednu od imanentnih opcija: reintegraciju ili podjelu. Spoc razum uvaava praksu etnike podjele i uporedo opredjeljenje da se zatiti i z c s reintegrira predratna multietnika BiH. c U ovom razdoblju ratni ciljevi nacionalizama u BiH ostvaruju se mirnodopskim metodima i sredstvima, nejednakim mogunostima i razliitom c c snagom, ali uvijek u skladu sa njihovim ideologijama i ustaljenim motivima kojima se BiH mora podrediti. Pri tome, medjunarodna zajednica se ponaa s mahom kao posmatra i svjedok, a rjedje kao faktor koji je pozvan da djeluje c na pravcu razvoja civilnog demokratskog drutva odluno i konzistentno. s c Ratna praksa etnikog ienja nastavljena je i poslije rata. U RS nije c c sc prestalo teroriziranje i protjerivanje Muslimana, Hrvata i Roma. Hrvati u Sarajevu suoeni su sa praksom bonjake vlasti da se uklanjaju sa znaajnih c s c c politikih i privrednih funkcija i da ih vlasti ugroavaju u pravima na stan. c z U gradovima pod vlau HDZ 90% gradjana bonjake nacionalnosti lieno sc s c s je mogunosti zaposlenja a neki gradovi su nedostupni Bonjacima, koji su c s u njima zaviajno ivjeli prije rata. Vie oblika nasilja u funkciji etnikog c z s c c sc ienja bilo je u oba entiteta. Terorizam je predstavljao svakodnevnicu ivota u BiH. Teror se pokazuje kao specian rat i zamjena za oruanu z c z borbu na liniji kontinuiteta pretenzija na BiH. Povratak izbjeglica je mjerilo odnosa prema reintegraciji ili podjeli BiH. Od oko 2.000.000 izbjeglica do sada se nije vratilo u svoja mjesta ni polovina. 9

Negativnu sliku stanja u cijeloj BiH dopunjuje praksa segregacije, diskriminacije i vjerske netolerancije. U FBiH je bio uinjen pokuaj razvrstavanja c s djece u osnovnim kolama po nacionalnoj pripadnosti, ali je sprijeen pod s c pritiskom javnosti. Primjeri diskriminacije prema manjinskom stanovnitvu s javljaju se u podrujima pod vlau jednog od tri konstitutivna naroda. c sc Porazan je podatak Medjunarodne organizacije za imigracije da je u postdejtonskom petogoditu oko 100.000 dravljana BiH napustilo zemlju. U s z tome je znatan broj mladih strunjaka. c U Izvjetaju Helsinkog komiteta za ljudska prava u BiH za 2000. gos s dinu ocijenjeno je da BiH jo uvijek ne predstavlja stabilan dravno-pravni s z poredak. Na unutranjoj politikoj sceni nacionalne stranke inile su sve da s c c bi se ouvao trodjelni koncept BiH. c U zakljuku, uinio bih nekoliko konstatacija. U razdoblju 1990-2000. c c poloaj BiH odredila su bitno dva faktora: agresija i rat izazvan agresijom z (1992-1995) i Mirovni sporazum u Dejtonu u petogoditu (1995-2000). U cjes lokupnoj istoriji Bosne ova decenija nema paralele. Samo je u ovom periodu, u posljednjoj deceniji XX vijeka, BiH dola na ivicu propasti i nepovrata. s U svoje vrijeme istorijska nauka e o ovoj deceniji dati svoj objektivni sud. c Medjutim, neupitno je nae svjedoanstvo da istorija u ovom desetljeu nis c c je bila sklona Bosni, da se radilo o glavi Bosne, da se Bosna preputala s sudbini. Oko Bosne se pleo trnov vijenac a u Bosni se mrsio konopac - i vijenac i konopac da se usmrti ova dugovjena zemlja, koja je odbijala Luc dovika, prema Fatihu, Kajzeru i regentu-kralju bila stameno svoja, a jedino bila voljna da zavoli Tita koji je znao da prepozna njenu pravu kovinu. Da bi opstala, bitno je da sama Bosna shvati svoj poloaj. Nezavisno z od budueg dranja medjunarodne zajednice, opstanak Bosne primarno je u c z njenim rukama, u njenoj pameti i praksi. U svakom sluaju, Bosna duguje c istoriji zahvalnost za saznanja i plauzibilne pouke. Od Berlinskog kongresa (1878) do Dejtonskog sporazuma (1995) Medjunarodna zajednica pokazivala je interes da podjelom na sfere utjecaja odredjuje poloaj i ukida nezavisnost z malih drava. z Po istorijskoj tradiciji, naroito poslije Drugog svjetskog rata, u interc vencijama na kriznim podrujima, ona se dri prakse podjele kriznih teritoc z rija na istok-zapad ili sjever-jug. Ne postoje nagovjetaji da Medjunarodna s zajednica namjerava da napusti i revidira ovu praksu. Bosna je u ovom desetljeu rtva agresivnih velikodravnih nacionalizama, ali i sopstvene nec z z moi da formulira i slijedi imperativ optebosanskog interesa, da osigura i c s uvrsti dravnu samostalnost i nezavisnost. Kao nezavisna drava, Bosna je c z z moguna ako se u Srbiji i Hrvatskoj prevlada ideologija i politika nacionalnog c velikodravlja, ali i unutar Bosne medju Srbima i Hrvatima o nacionalnim z domovinama. Bonjaci su duni da se odreknu tenje za primatom, da je s z z BiH najprije njihova, a potom srpska i hrvatska. To su spoljne i unutranje s pretpostavke ije ostvarenje ima znaaj kategorikog imperativa za opstanak c c c i perspektive Bosne. 10

Istorijski procesi imaju svoj poetak i kraj. Tanka dejtonska vertikala c reintegracije Bosne osnovna je taka u teoriji i praksi egzistencije i budunosti c c Bosne. U posljednjem desetljeu XX vijeka BiH je vie nego ikada u svojoj c s povijesti bila u fokusu svjetske panje, to joj nije bilo na korist. z s Integracija Bosne u Evropsku zajednicu, izvan koje je u savremenoj evropskoj konstelaciji nemoguna nezavisna drava BiH, moe da ima prec z z sudan znaaj u procesu dravne reintegracije BiH. c z Bosna jest dugovjena pojava, jedna od najstarijih drava na prostoru c z koji je Istok Zapada a Zapad Istoka, ali njena starost nije znak i imperativ da joj je dolo vrijeme smrti, ve je dugovjenost dokaz njene istorijske kos c c rjenitosti, razloga i sposobnosti da svojom prirodom i egzistencijom svjedoi c razumijevanje zakonitosti istorije.

11

12

POVIJEST BOSNE I HERCEGOVINE IZMEDU DOGADANJA DUGOG I KRATKOG TRAJANJA - PROLAZNOSTI I KONSTANTE

Tomislav Iek s

Moje uee na ovom znanstvenom skupu izraz je dubokog potovanja c sc s prema osobnosti i ideji akademika Envera Redia da se isti odri. Podsjezc z tio bih neke od uesnika, posebno lanove Odbora za historijske nauke, da c c sam na jednoj od sjednica s poetka godine izrazio rezervu u pogledu svrsic shodnosti odravanja skupa koji e se baviti pitanjima historijske znanosti z c o BiH u periodu posljednjeg desetljea prolog stoljea (1990-2000.). Moj c s c stav i miljenje nekih (dr Karabegovia, npr.) bio je motiviran i temeljen s c na injenici da kratko nakon veoma uspjelog skupa uprilienog u studec c nom/novembru 1999.g., povodom obiljeavanja 40 obljetnice rada Instituta z za istoriju u Sarajevu pod istim naslovom, nije oportuno organizirati novi. Uesnici pripremnih sjednica (ukupno tri) oito su bili preokupirani slinom c c c dilemom. Na drugoj sjednici razmiljali su o skupu pod naslovom Istorijska s nauka u BiH (1990-2000). U sutini ovaj se naslov od institutskog razlikus je utoliko to je onaj bio posveen historiograji BiH, a ovaj istorijskoj s c nauci. Prvi je obuhvatao period do 1998., a ovaj do 2000.g. Ono to je s potrebno rei to je da se po nekim temama dodiruju, a po nekim dobrano i c razlikuju. Naslov ovog priloga proistekao je iz viekratnih dugih, ali zanimljivih i s poticajnih razgovora sa akademikom Rediem. Moje rezerve i ograde bile zc su utemeljene na uvjerenju da se (i tematski i sadrajno) radi o slinom z c znanstvenom skupu koji je organizirao Institut za istoriju u Sarajevu krajem 1999.g. i iji su rezultati objavljeni u Prilozima Instituta za istoriju br. c 29/2000. Bio je to pokuaj artikuliranja nekih reeksija o karakteristikama s rezultata historiografske produkcije u naslovom ogranienom vremenskom c dijapazonu. U asu dok piem ove redove u sjeanje mi dolazi knjiga Johna Reeda c s c (Dona Rida) Deset dana koji su potresli Europu, ali mi se njegovih deset z dana doimaju blijedo naspram ovih deset GODINA. Upravo tih deset godina su tako i toliko potresle nae prostore (ex-jugoslavenske, bosanskohercegos vake, posebno) da niti jedan segment ivota ili djelatnosti, jednostavno, c z 13

nakon raspada zajednike drave, nije ostao poteden negativnih reperkusic z s ja. Normalno i logino, historijska znanost, kao djelatnost koja se odvija u c s odredenom prostoru i vremenu, nije mogla da bude potedena svih kataklizminih posljedica zbivanja uoi, tijekom i nakon agresije, odnosno rata. c c Historiograja u BiH doivjela je, skoro, kompletan dekompozicijski kolaps z (organizaciono-institutski, kadrovski, pa i ideoloko-politiki) koji se posebno s c odrazio u produkciji koja je preferirarala svoju nacionalnu opciju na raun c svih ostalih. Svaki pristup na temu Historijska znanost o BiH u razdoblju 1990-2000.g. neophodno je, kao conditio sine qua non inkorporirati, bilo da se radi o analizama ili ocjenama, u kontekst pomenutih zbivanja. Bez obzira na taj, uvjetno govorei, imperativ, ma kakve vrste iskljuivost bila bi i te c c kako opasna. Posljedice agresije - rata po historijsku znanost, historiografsku produkciju u Bosni i Hercegovini su enormne, ali ni u kom sluaju se ne c smiju prenebregnuti ili potcjenjivati one do 1990.g., a niti one postdaytonske (od kraja 1995.g.). Iako e, s obzirom na karakter skupa, na prvi pogled zazvuati disharc c monino, elio bih markirati neke relevantne pojave koje su uticale na hisc z toriograju o Bosni i Hercegovini do 1992.g., na nain da su se one, to c s direktno to indirektno, bitno odrazile na njeno stanje od te godine. Na s primjer, neosporno je da su odredene institucije i pojedinci u njima (ili van njih) dugi niz godina na svojevrstan nain iz njima i drugima znanih razloc ga, opstruirali pisanje historije Bosne i Hercegovine. Posljedica tog odnosa je da su tenje npr. Akademije nauka Bosne i Hercegovine na tom planu z ostale, uprkos znaajnim istraivakim naporima, na razini pokuaja. Petoc z c s godite do Daytona, sa neponovljivim dogadanjima, presudno je utjecalo na s historiografsku produkciju na nain da su mu se akteri - autori morali apc s s solutno prilagodavati ne mogavi gotovo nita, ni objektivno ni subjektivno mijenjati! Dobar dio Priloga Instituta za istoriju Sarajevo br. 29/2000. bio je posveen upravo tim problemima pa se na njih ne bih osvrtao. Ali bih c neto dodao. Na tom skupu se moglo uti ta su upravo tijekom tog kvinkes c s nija i koju godinu vie uradili neki od povjesniara u Beogradu - ne misli se s c ni na autore, ni radove kojima su historijsku nauku pretvorili u instrument aktualne politike ili traenje promptnih odgovora na aktuelna zbivanja, koji z su manipulirajui izvorima i podacima iz kojih su najvei dio te produkcije c c nepovratno udaljili od postulata znanstvenih istraivanja. Fascinirajue su z c neke od knjiga napisane od strane historiografa srednje generacije pripadajuih tzv. drugom historiografskom krugu i u pogledu izbora obradivanih c tema, vremenskih dijapazona obrade, obima i naina rada. Napisani radovi c i navedeni primjeri nemaju namjeru da istiu sredinu ili odredene autore. c Naprotiv, navodimo ih samo kao paradigmu drugaijih uvjeta rada u isto c vrijeme, u geografski ne tako udaljenom okruenju. Svaki pogled na historiz ograju u BiH u istom vremenskom periodu, naspram navedenog sluaja, c djeluje kontrapunktno, bolje rei kontrarno. c 14

Za svaki originalni znanstveni rad, ergo i historiografski, pretpostavka je istraivanje primarnih, sekundarnih i inih izvora, publikacija, knjiga. U uvjez tima pukog preivljavanja (mislim na Sarajevo od proljea 1992.g.) problemi z c za sve koji su imali kakvih-takvih ambicija da intelektualno rade (bogami nije bilo lako ni pismo napisati!) bili su krajnje banalni. Apstrahirajui borc bu za preivljavanje svekolikih egzistencijalnih ugroenosti (zna se na ta se z z s misli) srea je bila imati na raspolaganju najrelevantniju literaturu. Pokojni c dr. B. Nilevi znao je rei da je mnoge dojueranje istraivae spaavala c c c s z c s injenica to su u svojim ladicama i okama imali poneto sakupljene neelac s s borirane izvorne grade iz doratnog vremena. Krajnje bizarno zvui podatak c da biblioteka Instituta za istoriju u Sarajevu nije imala (mislim da ni dan s danas nema!) npr. djela svojih suradnika. Malopredanji primjeri se nekome sa strane, pa i danas mogu uiniti nevanim, dapae zanemarujuim, ali c z c c realnu poziciju sarajevskih historiografa, koji su, nesumnjivo, paradigma historijske znanosti BiH tretiranog razdoblja, je nemogue ni kvantitativno ni c kvalitativno vrijednosno predstaviti i objanjavati bez akceptiranja takvih, s samo naizgled, bizarnosti! Smatram oportunim na ovom mjestu ukazati na jednu djelatnost iz ratnog opusa sarajevskih historiografa koja je, inae, uobiajena i ne bi je c c trebalo u normalnim uvjetima rada uope posebno isticati. No, zbog goc re pomenutih razloga izuzetna je kontinuiranost djelatnosti, pa ju je nuno z ne samo registrirati nego tretirati kao konstantu perioda. Ni u normalnim uvjetima nije bilo ni lako, niti jednostavno organizirati znanstveni skup. Uvodne napomene ovog priopenja to zorno ilustriraju. Od onog rujanskog c posveenog 500-toj obljetnici dolaska Jevreja u Sarajevo - Sefarad 92, onog c velebnog u Holiday Inn-u (Pola milenija Sarajeva - 19. do 21.3.1993.) na prvoj crti bojinice kada je podneseno oko 70-ak saopenja, onih pak, kos c je su organizirali Medunarodni centar za mir i Sarajevska zima i to svake godine, onog posavskog 1994.g. itd. Nisu to bili projekti sa velikim ambicijama, ali su svi njihovi materijali objavljeni i predstavljaju, bez obzira na neka neslaganja sa njihovim organiziranjem ili uracima, svojevrstan doprinos historijskoj znanosti Bosne i Hercegovine. No, tek predstoji ozbiljnije s valoriziranje uradenog. Odsustvo sustavne kritike je u ovom periodu jo naglaenije nego to je bilo ranije. Ovu prolaznost u historiografskoj znas s nosti prevladae, moda ili vjerovatno nove generacije mladih historiografa, c z ali pod pretpostavkom stvaranja mogunosti koje e se stei pojavom novih c c c asopisa iji je broj danas vie nego reduciran. c c s Ovdje i sada ograniio bih se na artikuliranje samo nekih karakterisc tinih reeksija koje mi se nameu nakon konsultiranja veeg dijela histoc c c riografske produkcije o BiH. Svako sueljavanje sa njom namee uoavanje c c c jednog paradoksa. Bez obzira da li se radi o domaim ili inozemnim autoc rima (ovi potonji su mnogobrojniji) konsultirana produkcija nesumnjivo, potvrduje iznimno veliki interes za prolost BiH. Paleta motiva tog interesa s 15

je zanimljiva i raznorodna. Preteito je uvjetovana dogadanjima vezanim z za mjesto i ulogu BiH u dogadanjima oko disolucije Jugoslavije, odnosno sudbine ovih naih prostora i naroda. Mnoga pitanja koja su se nametnula s traila su svoja povijesna obiljeja. Dio te produkcije bio je registriran, a z z dio predmetom analiza na institutskom savjetovanju, a dio e biti elaboriran c u okviru ovog znanstvenog skupa. Cjelokupna historiografska produkcija od devedesetih godina bila je u sjeni spoznaje da se u posljednju deceniju XX stoljea ulo bez napisane historije BiH, a ta je injenica, pored c s c ostalih, presudno potakla povjesniare, nae posebno, da neke periode, proc s cese ili dogadaje reinterpretiraju i revaloriziraju. Motivi za nove pristupe inspirirani su i osjeanjem potrebe za uravnoteeniji tretman nekih nezasc z lueno zapostavljenih, a za Bosnu i Hercegovinu ili neke od njenih naroda z znaajnijih tema. Vremenom je sazrelo i shvaanje o tome da je tektonic c ka ovih prostora kroz stoljea sama po sebi proizvela i previe zamki da bi c s ih i razvijenija historiograja od nae mogla do sada apsolvirati. Za nes ke su od izuzetnog znaaja postali oni dijelovi nae povijesti za koje nema c s pisanih spomenika ili dokumenata. Naglaeno zanimljive postale su neke s od tema iz kontroverznog srednjeg vijeka, osmanskog perioda, do apsurda trusnog perioda - smjena dravno i drutveno-politikih, toliko inkohez s c rentnih, politikih i gospodarskih sistema od kada je u uporabi sintagma c Bosna i Hercegovina. Konkretno se misli i na dogadanje dugog trajanja: period Austro-Ugarske, period Prvog svjetskog rata, prve zajednike drave c z - Kraljevine SHS, odnosno Jugoslavije, zatim Drugog svjetskog rata, druge Jugoslavije i, posebno, posljednjih deset godina XX stoljea. I to sve u vric jeme kada su i ire i dalje od ove zemljice kakve nema na bliim i daljim s z prostorima zavreni procesi stvaranja drava i nacija, na kojima koegzistiraju s z etiri svjetske religije. Ovdje dolazimo do ponajvanije konstante bosanskoc z hercegovake povijesti - zakanjelost i neravnomjernost tih procesa. Teina c s z objanjenja bosanskohercegovake enigme u povijesnom kontinuitetu je izs c azov ne samo za povjesniare, knjievnike, publiciste, novinare, politiare c z c nego za sve zajedno, s tim da bi povjesniari bili ti koji bi mogli zbog svog c osnovnog pozvanja - traganje za povijesnom istinom ponajprije da dosegnu bit te enigme. Fundamentalna istraivanja profesora Adriana Hastingsa o z fenomenima involviranim u najdublje korijene proces ili meni, u duhu teorije kole analista, mnogo draeg i boljeg termina dogadanja dugog trajanja s z koji su obiljeavali, koji obiljeavaju i koji e obiljeavati egzistencijalno, poz z c z vijesno ove ire balkanske, junoslavenske, a posebno bh prostore - religije, s z etniciteta i nacionalizama (u pozitivnom smislu znaenja), mogu da prue c z najvei dio odgovora o naim sudbinama i usudima. Kako, zato i kada je c s s kod Slavena dolo do prevladavanja i usvajanja njemakog koncepta nacije s c utemeljenog na zasadama krvne povezanosti (ius sanguinis) ostae jo dosta c s vremena da se znanstveno promilja. Na drugim meridijanima i u slinim s c procesima prevladao je tzv. francusko-engleski teritorijalni koncept (ius so li). Posljedica je da su npr. u Svicarskoj svi Svicarci (a ima protestanata, 16

katolika i inih pripadnika raznih vjerskih zajednica i ateista, svakako). U SAD, zemlji razliitih rasa, vjera i drugih razlika svi su Amerikanci. U Franc cuskoj su tekli ne potoci katolike i hugenotske krvi pa su svi Francuzi itd. c Usprkos to bi svi vjerujui trebalo da se mole jednom Bogu, kako god s c se zvao, to nama u komunikaciji ne trebaju prevoditelji, ali kad i nevjes rujuim i svim smrtnicima ius sanguinis zamrai i um i oi onda c c c je, opet, svima takvima teko braniti sebe od sebe samih, a kamoli sebe s od drugih ili drugoga. I kada su oni najpozvaniji (intelektualci) trebalo da objasne svoje ili nae (kako vam drago) povijesno iskustvo onda se dobar s dio njih (nekima se po rejtingu i ugledu koji su uivali to nikako nije smjelo z desiti!) odazvao zovu krvi i tla i, naalost, pretvorio u branitelje svoje z c vjere i svoje nacije. Medu povjesniarima podosta je bilo onih koji su prestali biti sljedbenici muze Clio. Rezultanta tih rabota (dimenzije nisu nimalo irelevantne) je da sada evidentno egzistiraju tri (nacionalne) povijesti. Najalosnije i najtraginije je da se posljedice takvog stanja najnegativnije z c odraavaju npr. kroz djelatnost koja ostavlja najpogubnije negativne posz ljedice - u svim nivoima obrazovanja sa napomenom da ta spirala naroito c z pogada nie i srednje obrazovanje. Konkretni primjeri su nastavni programi, paralelni sistemi obrazovanja sa takvim nonsensima, kojima nema pandana nigdje na svijetu, da se u jednoj suverenoj dravi koriste udbenici drugih z z Drava, zatim primjeri (sreom ne tako brojni, ali ipak evidentni) aparthejda z c u kolskim uionicama uz manipuliranje sa zaista neprihvatljivim argumens c tima! Slika opeg stanja u ovom pogledu je dosta turobna, usprkos u zadnje c vrijeme stidljivim promjenama koje inicira Medunarodna zajednica i neke domae instance. c Unato svemu to su povjesniari uope (i strani i domai) uradili do c s c c c sada buduim generacijama historiografa ostaje zadatak traenja objanjenja c z s i odgovora na sijaset jo uvijek znanstveno, na moderan nain prostudiranih s c kompleksnih problema poput: pitanje bosanske dravnosti, odnosno njenog kontinuiteta; z onih koji proizlaze iz medijevalnog perioda Bosne, crkve bosanske, posebno; teorije o temeljnom narodu; karakteru viestoljetne vladavine Osmanlija, posebno procesa islamizacis je, austrougarskog perioda, nekih tema iz politike historije meduratnog c perioda (stranaki ivot nakon 1929.g. je necjelovito obraden), ravc z z c notee izmedu istraenosti historijske uloge jedine vladajue partije i z ostalih segmenata ivota i pitanja svih pitanja nacionalnog). z To tim vie i prije to je za nositelje biveg reima to, uvijek aktualno pis s s z tanje bilo jednom za svagda - rijeeno!! Ne umanjujui napore koji su injeni s c c posljednjih deset godina rezultati historiograje u BiH dobrim dijelom su ispod razine oekivanog, jer nisu nastali na zasadama moderne metodologije c na kojima se mora temeljiti suvremena historijska znanost. Kritiki izriaj c c 17

bilo ijih rezultata koji su produkt velikih napora je delikatan, pogotovo ako c se ti rezultati deniraju kao prolazni. Ako, pak, sud nije prebrz, ishitren i nedobronamjeran, onda je iskren, poticajan za razmiljanje. Takvim se doima s ocjena da je tendencija sluenje sopstvenoj naciji, pojave neoromantizz ma, nekritinosti u suvremenoj historijskoj znanosti, uklon ka politiziranju c historije. Oko takvih pojava u znanosti nema kompromisa iz jednostavnog razloga to se protive njenoj sutini. Takve sluajeve ovdje ne bi trebalo s s c navoditi u smislu ilustriranja jer se istiu samo tendencije koje su neosporne. c Razmiljanje na toj razini nuka me da uoim i istaknem da bi vraanje u s c c dalju ili daleku prolost npr. i do perioda odsustva pisanih dokumenata bilo s dobro da su motivi bili popunjavanje njenih neispisanih strana. En generale govorei, dolo je do vidljive prevage tzv. modernista (u loem smislu c s s te rijei) koji su dokaze za svoje apriorne, znanosti apsolutno neprispodobive c metode teorije, traili dokaze i otkria tamo gdje ih je bilo nemogue nai z c c c izuzimajui mogunosti raznih konstrukcija. Kod nekih historiografa dolo c c s je zbog zaudujueg nepoznavanja sutine istraivanih pojava do protezanja c c s z izuavanja ab ovo suvremenih pojava dugog trajanja u periode kada ih c apsolutno nije ni bilo! Primjera radi, procesa sazrijevanja nacionalne samobitnosti. Konkretno, kod svaka od tri najbrojnija naroda u BiH - pojmova Srba, Hrvata i Muslimana - Bonjaka. Neki su ih smjestili tamo gdje im nije s mjesto - u srednji vijek. U sluaju prva dva naroda pojam plemena iz c perioda doseljavanja identicirao se sa pojmom pripadanja modernoj naciji, koji je kod Hrvata, npr. (u BiH) aktualan vie s poetka XX st. nego s kraja s c XIX-og. Druga odlika modernista je da suvremene probleme (opet nacije, npr. kao fenomena modernog doba) tumae izletima u daleku prolost ne c s izlazei iz srednjeg vijeka. Da ne bi bilo nesporazuma i medu tradicionac listima ima onih kojima je karakteristika da tu pojavu tumae strogo se c drei svoga perioda. In ultima linea ni taj pristup ne bi doveo do pravih z c rezultata jer se radi, jednostavno, o pojavi dugog trajanja. Slijedea naglaena karakteristika historiografske produkcije o Bosni i c s Hercegovini u periodu od 1990.g. je da su njeni autori armirani strunjaci c raznih oblasti (politologije, sociologije, pravnih znanosti, publicistike...) iji c metodi istraivanja imaju vrlo malo ili nikakve veze sa metodom rada klaz sinih historiografa. Njihova djela nisu temeljena na postulatima historic ograje kao jedne od specinih drutvenih znanosti koja ima svoje metode c s istraivanja. Posljedica takvog pristupa je sluaj, primjera radi, da dva z c strunjaka razliitih prola (pravni historiar i politolog-sociolog) piui o c c c s c c c istom dogadaju koriste razliite podatke i da, logino, dolaze do dijametralnih stavova. Razlog je (za historiografe od struke - mada se i takvima mogu desiti iste stvari ukoliko su nekorektni u korienju izvora) banalan: sc nekritika uporaba izvora. Paradoksi takvih pristupa u pisanju radova iz c povijesti BiH, iji su autori i djela, ili inom izdavanja ili na promocijama u c c nekim sredinama, doekivani sa dosta euforije i obrnuto manje kritinosti, c c su u odsustvu primjene strogo znanstvenih historiografskih metoda. Istina, 18

objektivno tim i takvim obradivaima mnogo toga nije ilo na ruku u toku izc s vanredno tekih uvjeta rada, ali pomenute tekoe im ne bi mogle da poslue s s c z kao neka vrsta alibija za propuste i promaaje. Nije trebalo mnogo vremes na da se pojave prvi kritiki tonovi koji su, izuzimajui osobne iskljuivosti c c c ponekog kritizera (ne mislim kritiara), ukazivali na nekorektnosti, greke, c s evidentna zastranjenja, pa i neodrivost teorija i zakljuaka. Zanimljivo je z c da se kod jednog dijela autora pojavila naglaena doza hiperkritinosti koja s c je, pokatkad, ila do granica samoljublja, nekritinosti prema sopstvenom s c djelu, do negiranja u totalu, ak svega do sada na neku temu uradenog. Isc tina da zbog naglaenog doratnog pretjeranog ideologiziranja nae prolosti s s s ima, i te kako, potrebe za dezideologiziranjem povijesti, redeniranjem ne kih duboko uvrijeenih a oito pogrenih, pa time i neodrivih ocjena. Sto z c s z se tie ove najrecentnije produkcije, preciznije reeno jednog njenog dijela, c c uoavala se, a pokatkad nametala, potreba potovanja teorije distance. c s Poprilian broj autora (zvui uopeno i palijativno) nije uspio da prevlada c c c u sebi emotivni pristup povijesti, to sa znanou nema nikakvih dodirnih s sc taaka. Jedna iole ozbiljnija kritika analiza historiografske produkcije posc c ljednjeg desetljea mora da napravi rez koji bi odvojio onaj njen dio utemec ljen na metodologiji znanosti i one uz koji idu kvalikativi neoromantizma, ideologizacije povijesti, njenog stavljanja u slubu dnevne politike, jednom z rijeju, u produkciju koja nije u stanju da izdri, podjednako, znanstvenu c z kritiku a ni kritiku vremena. Oito je da i ovakva (necjelovita) prosudba dosega i dometa historic ografske produkcije u Bosni i Hercegovini, a dijelom i o Bosni i Hercegovini, namee zakljuak da u vremenu pred nama svi oni koji su na bilo koji c c nain involvirani u obradu prolosti treba da dobiju normalne uvjete rada c s (koji sada apsolutno nedostaju) kako bi bar veina pobrojanih nesklonosti c ispoljenih tijekom deset najteih godina postali prolost, otili u zaborav. z s s Budue generacije historiografa e, nadati se, svoja istraivanja povijesti c c z Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena temeljiti na zasadama modernih historiografskih metoda, ve poodavno prisutnih u razvijenijim kulturnim c sredinama koje e historijsku znanost u nas, i dosadanju i buduu, osloboc s c diti kako svih oblika tendenciozne subjektivnosti tako i objektivnih tekoa s c i zamki.

19

20

NEKOLIKO PITANJA IZ NAJSTARIJE POVIJESTI BOSNE I HERCEGOVINE

ili
O NAJNOVIJIM KRIVOTVORINAMA U BOSNJACKOJ HISTORIOGRAFIJI

Ante Skegro

1) Poseni su preci Bonjaka odnosno Bosanaca s Teza o japodskim Posenima kao precima Bonjaka odnosno Bosanaca s susree se u nekoliko historiografskih djela produciranih u Sarajevu tijekom c posljednjeg desetljea prolog stoljea. Tako primjerice u publikaciji Poric s c jeklo i pripadnost stanovnitva Bosne i Hercegovine moe se medu ostalim s z proitati i slijedee: Zahvaljujui grkom historiaru Apijanu iz I stoljea c c c c c c n. e., saznali smo da je u antiko doba u Bosni ivjelo jedno ilirsko pleme c z koje se zvalo Poseni (bez sumnje iskvarena graja od Boseni). Taj naziv su naslijedili srednjovjekovni Bonjani, odnosno Bosanci. Ustvari, rije je o jeds c nom te istom narodu istog imena s kontinuitetom od preko 2000 godina1) . Kad se medutim posegne za citiranim antikim autorom, onda stvari sasvim c drugaije stoje. Naime, Apijan Aleksandrijski u svom djelu Illyrika cap. 16 c svjedoei o Oktavijanovu pohodu protiv ilirsko-panonskih populacija od 35. c c do 33. g. pr. Kr. uz brojna druga spominje i japodsko pleme Posene. Apijan kae: z j j j 2) Kako nam se ne bi pripisala pristranost spram navedenog donosimo prijevod kojeg je jo 1863. g. sainio Ante Starevi (1823-1896.) s c c c poznatiji inae kao politiar, odnosno utemeljitelj Hrvatske stranke prava c c odnosno Ciste stranke prava. Stareviev prijevod citiranog Apijanovog tekc c sta glasi: Tako su onda stopram Japidci preko alpah Rimljanom podvreni. z Izmedju njih bie Posenci, koje, budu se po odlasku Oktaviana pobunite, s c s
1) Dr. Enver Imamovi, Porijeklo i pripadnost stanovnitva Bosne i Hercegovine, ART 7, c s Sarajevo 1998., 31. 2) Appians Roman History (with an English Translation by Horace White), M.A., LL.D. in Four Volumes, London-Cambridge, Massachusetts 1962., vol. II, Cap IV, 21.

21

Marko Helvij, na njih poslan, gospodstvu rimskom povrati, te naelnike usc tanka poubijav, ostale pod vencem prodade 3) . Iz navedenog pasusa razvidno je da Apijan Posene spominje kao sastavnicu japodskog plemenskog saveza koji inae obitava s druge strane Alpa (kako se tad nazivao Velebit) kad se c gleda iz Apijanove rimske perspektive. Prema tome Poseni, koje bi autor publikacije Porijeklo i pripadnost stanovnitva Bosne i Hercegovine htio imati s rodonaelnicima Bonjaka odnosno Bosanaca, tijekom posljednjih decenija c s stare ere obitavali su na likim prostorima, dok je za japodski plemenski c savez utvrdeno da je nastanjavo prostore Like, Gorskog Kotara, Pounje te primorski prostor od Rijeke do Jablanca odnosno Karlobaga4) . Osim Apijana, ovo japodsko pleme ne spominje, na alost autora Porijekla i pripadnosti z c stanovnitva Bosne i Hercegovine, nijedno drugo vrelo5) . To znai da su s medu inima i Poseni s povijesne scene sili ili tijekom samog Oktavijanovog s pohoda protiv ilirsko-panonskih populacija (35-33. pr. Kr.) ili ubrzo nakon s toga. Traiti dakle tobonji kontinuitet izmedu japodskih Posena i Bonjaka z z odnosno Bosanaca ne samo da je suprotno Tacitovoj maksimi sine ira et studio, koje se svaki poklonik muze Klio mora drati, nego je i iracionalz no. S obzirom na injenicu da je autor Porijekla i pripadnosti stanovnitva c s Bosne i Hercegovine u stanju oivjeti ak cijelo jedno pleme nakon to je z c s ono s povjesne scene silo prije vie od dvije tisue godina, oito Tacitova s s c c maksima njemu ne znai ama ba nita. Potvrduje to i njegova konstrukcija c s s izreena u dva navrata u publikaciji koja se predstavlja kao historija Bosne c i Hercegovine6) , gdje stoji i slijedee: Prva akcija je bila usmjerena protiv c Japoda 35. godine. st. e. Borbe su bile veoma teke i vodile su se za svako s uporite, ali su Rimljani ipak uspjeli prodrijeti do njihovog glavnog grada s Metuluma (nepoznat poloaj). Poslije druge opsade i tekih okraja grad je z s s pao. U tekom boju rane je zadobio i sam Oktavijan. Osvaja je sve spalio s c i poruio. Da ne bi neprijatelju ivi pali u ruke, ene i djeca su poskakali u s z z
Rimska Iliria od Apiana Alexandrinskoga. Arkiv za povjestnicu jugoslavensku, knj. VI., uredio Ivan Kukuljevi Sakcinski, Mletci 1863., str. 173, 21. c 4) Boris Oluji, Japodi od 5. do 1. stoljea prije Krista. Kultura u prostoru izmedu c c latenske kontinentale i jadranske civilizacije. (Doktorska disertacija). Filozofski fakultet, Zagreb 1999., pass.; Isti, Japod i Rim do sredine 1. stoljea prije Krista. Historijski zbornik c LII (1999.) 1-16; Isti, Ethnie, culture, identit probl`mes de lorigine des Iapodes et det e e Liburniens (ge du Bronze, age du Fer). LIllyrie mridionale et lEpire dans lAntiquit a e e e III. Actes du III e colloque international de Chantilly (16-19 Octobre 1996) runis par Pierre Cabanes. Tir part. Paris, 1998., 57-60; Isti, Japodi, Apijanovi plemeniti barbari. e Opuscula archaeologica 23-24 (1999-2000.) 59-64. 5) Gza Alfldy Andrs Mcsy, Bevlkerung und Gesellschaft der Rmischen Provinz e o a o o o Dalmatien. Akadmiai Kiad , Budapest 1965., 38; Dalmatia by J. J. Wilkes Lecturer in e o Roman History, University of Birmingham, Dalmatia, Routledge & Kegan Paul, London 1969., 155. 6) Iljas Hadibegovi, In memoriam prof. dr. Ibrahim Tepi (1947-1997). Prilozi Instiz c c tuta za istoriju u Sarajevu 28 (1999.) 311; Dr. Safet Halilovi, Predgovor uz drugo izdanje, c str. 11.
3)

22

plamen zapaljenog grada a mukarci su se borili dok nisu svi izginuli. Slian s c otpor je pruilo i pleme Posena koji su stanovali u predjelu srednje Bosne, z ali su i oni bili savladani 7) . Prethodno je isti autor iste ove Posene bio locirao u zapadnu Bosnu8) . Oito su Poseni nakon vie od dva milenija usc s krsli i ponovno doli pod udar nasilja, ovog puta iz pera jednog nekritikog s c bonjakog povjesniara, koji im ni u grobovima ne da mira nego ih u skladu s c c sa samo njemu poznatim motivima najprije seli iz Like u zapadnu Bosnu, da bi ih odatle usadio u sredinju Bosnu. Za sada. U nekom novom ostvarenju s tko zna gdje e Poseni zavriti. c s 2) Bonjaci odnosno Bosanci su potomci Bassana odnosno Bosena s Kako autor publikacije Porijeklo i pripadnost stanovnitva Bosne i Hers cegovine ni sam nije siguran u ono to pie odnosno to stavlja u usta Apijanu s s s Aleksandrijskom, prisiljen je uputati se u fabriciranje novih proizvoljnosti. s Tako, primjerice, na narednoj stranici istog djela zakljuuje kako je u proc cesu slavenizacije od Bassania (je) nastao naziv Bosona, a potom Bosna, a od naroda Bassani (Boseni) nastali su srednjovjekovni Bonjani. Iz tog s c naziva razvio se suvremeni oblik Bonjaci, odnosno Bosanci 9) . Oito i s sam svjestan da je u pitanju iskljuivo njegova vlastita konstrukcija, autor c ju nije ni pokuao potkrijepiti bilo kakvim argumentom. Stoga se ona bez s ikakve ograde moe nazvati grubim falsikatom kojim se u biti najvea teta z c s nanosi iskljuivo bonjakoj historiograji koja se od ovakvih pisanja ne disc s c tancira. Znai li to i u ovom sluaju da onaj tko uti da se i slae s ovim c c s z konstrukcijama, s kojima se jedino moe uporediti grubi falsikat kojeg je u z leksikografsku sintezu Ante Babia (1899-1974) o povijesti srednjovjekovne c Bosne10) nakon njegove smrti podmetnuo Marko Vego (1907-1985): Naziv Bosna esto se nalazi u srednjem vijeku u topograji i onomastici u Hrvatc skoj, Dalmaciji i Ugarskoj. Jedan predjel kod Vesprma u Ugarskoj nosi e ime Bosna 1082, a u knetvu Nitri u Slovakoj spominje se zemlja Basan s c 1130. i kmet Bosan 1138. Zena naelnika grada Zadra nosila je u XI st. c ime Bosna, kao i jedan monah u Biogradu na Moru 1103. Po logici slinoj c onoj publikacije Porijeklo i pripadnost stanovnitva Bosne i Hercegovine Ves go zakljuuje: Prema tome izgleda da se jedno dosta jako pleme Bosna c
Enver Imamovi, Prostor Bosne i Hercegovine u prethistoriji i antici. Bosna i Herc cegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata. (I izdanje), Sarajevo, novembar/studeni, 1994., str. 20; (II izdanje), Sarajevo, juli, 1998. g., str. 25. 8) Dr. Enver Imamovi, Porijeklo i pripadnost stanovnitva Bosne i Hercegovine, 31. c s 9) Imamovi, Porijeklo i pripadnost stanovnitva Bosne i Hercegovine, 32. c s 10) Ante Babi, Srednjovjekovna bosanska drava. Enciklopedija Jugoslavije 2, Bosna c z Dio. Izdanje i naklada Leksikografskog zavoda FNRJ, Zagreb MCMLVI, 38.
7)

23

nakon seobe naselilo u centralnoj Bosni, dijelu rimske provincije Dalmacije 11) . Ovu je prozirnu Veginu krivotvorinu gotovo u cijelosti preuzeo i pisac monograje o Bonjacima koji zakljuuje: Stari su pisci smatrali da s c su Anti istovjetni Slavenima, a u izvorima iz IV st. spominje se neki antski vojvoda Bosa (autor ne precizira o kojim je autorima rije), ije bi se ime c c moglo dovesti u vezu sa rijeju Bosna. Tome bi u prilog ila injenica da c s c se Bosna u srednjovjekovnim izvorima srazmjerno esto spominje kao muko c s ime ili ensko lino ime ili kao toponim u Dalmaciji, Hrvatskoj, Ugarskoj i z c Slovakoj. Ime Bosna spominje se 1082. kao toponim za jedan lokalitet u c blizini Veszprma u Ugarskoj. Neto kasnije, 1130. i 1138. u Knetvu Nitri e s s u Slovakoj spominje se lokalitet Basan i kmet po imenu Boson. Zena nekog c zadarskog priora nosila je u XI st. ime Bosna, a pod istim imenom spominje se 1103. neki monah u Biogradu na Moru. Na osnovi toga moe se zakljuiti z c s da ime Bosna ipak nije ostalo od starijeg tudega naroda, kako se to jo 1880. tvrdilo u Rjeniku JAZU, nego da se, izgleda, neko vee slavensko plec c me Bosna naselilo u srednjoj Bosni i dijelu Dalmacije12) . Ovoj konstrukciji dakako ne treba komentara, iako se samo od sebe postavlja pitanje treba li se povijest Bonjaka temeljiti ba na ovako iskonsturiranim temeljima. s s 3) Bonjaci odnosno Bosanci su potomci Bathiata s Nisu samo gornje konstrukcije jedine proizvodljnosti koje su se tijekom posljednjeg desetljea pojavile u bonjakoj historiograji. U publikacic s c jiKorijeni Bosne i Bosanstva koju je inae sponzorirao iroki krug uglednih c s medunarodnih institucija13) spominjanom Apijanu Aleksandrijskom ali i suvremenim znanstvenicima podmee se u znakovito naslovljenom poglavlju c c Ilirski Bosanci i slijedee: Antiki dokumenti nam takoder saopavaju c c da je na podruju dananje Bosne ivjelo jedno pleme ije je ime odgovaralo c s z c imenu najvee bosanske rijeke. Rimski historiar Apijan iz II stoljea n. e. c c c (prije je Apijan kod ovog istog pisca bio iz I. st., op. A.S.) u svojoj knjizi o Iliriku navodi niz plemena koja su naseljavala ovaj prostor, a medu njima jedno pod imenom Bathiatai (u latinskoj transkripciji Bathiatae). Lingvisti su sloni u konstataciji da je taj naziv ekvivalentan nazivu rijeke Bathinus z
11) Ante Babi i Redakcija, Srednjovjekovna bosanska drava. Enciklopedija Jugoslavije c z 2 Bje Crn. Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb 1982, 167. 12) Mustafa Imamovi, Historija Bonjaka. Bonjaka zajednica kulture, Sarajevo c s s c 1993., 24-25; ISTO, Sarajevo 1996. 13) Dr Enver Imamovi, Korijeni Bosne i Bosanstva. Izbor novinskih lanaka, predavanja c c sa javnih tribina, referata sa znanstvenih skupova i posebnih priloga. (The Roots of Bosnia and Bosnianness). Realizirano uz pomo: UNESCO, European Cultural Foundation c (Amsterdam), Council of Europe, Communautes Europennes, The Swedish Association e of Publishers, Causes Communes Belgique u okviru projekta Festival Sarajevo, Sarajevo, svibanj 1995.

24

jer se i u nazivu plemena javlja dentalna aspirata th, to pokazuje da s s im je isti korijen. To potvrduje da dananji naziv rijeke Bosne kao i naziv naroda koji danas ivi na ovom prostoru (Bonjani, Bonjaci ili Bosanci), z s s potjee iz antikog, odnosno predslavenskog doba. Mada Apijan ne navodi c c poblie u kojem je dijelu dananje Bosne dotino pleme ivjelo, po miljenju z s c z s arheologa i historiara starog vijeka (pisac ove konstrukcije ne precizira o c kojim se arheolozima i povjesniarima radi) njega treba lokalizirati negdje c uz obale ove rijeke. Ponajprije u njenom gornjem toku, odnosno u dijelu nekadanje rimske provincije Dalmacije kroz koji je proticala rijeka Bosna, s a to je otprilike bilo od njenog izvora do visine dananjeg Vranduka. Takvu s lokalizaciju nalae i Apijanovo izlaganje, koji je na glavni i jedini izvor za z s c ovo pitanje14) . Apijan Aleksandrijski u kontekstu prie o Oktavijanovom ratnom pohodu protiv panonsko-ilirskog svijeta od 35. do 33. g. spominje i z plemena na prostoru izmedu Neretve i Drima. Apijan kae:

Ante Starevi prec c vodei ovaj Apijanov citat Batiate oito omakom preskae. Njegov prijevod c c s c ovog pasusa glasi: On (dakle Oktavijan, op. A.S.) ukroti prvim udarcem Oxiejce, Parteneatce, [Batiatce], Talantce, Kambejce, Cinambre, Meros c s mence, Perisejce. . .15) . Sva pobrojana plemena, kao to je ve naglaeno, obitavala su na jugoistonim prostorima rimske provincije Dalmacije, kamo c se, trebalo bi to biti jasno i autoru publikacije Korijeni Bosne i Bosanstva, podruje dananje Bosne nikako ne moe smjestiti16) . Nabrojana su u konc s z tekstu spominjanog Oktavijanovog vojnog pohoda protiv panonsko-ilirskih c populacija od 35. do 33. pr. Kr.17) . S obzirom na injenicu da ih, izuzev Apijana Aleksandrijskog, ne spominje niti jedno antiko odnosno bilo c koje drugo vrelo, na alost kontruktora Korijena Bosne i Bosanstva ni za z Bathiate se ne moe potvrditi preivljavanje nakon Oktavijanovog ratnog z z s pohoda18) odnosno dokazati kontinutet izmedu njih i Bonjaka odnosno Boc s sanaca. Batiatae se ne moe takoder locirati ni na podruje sredinje Bosne z gdje se razvila srednjovjekovna Bosna kako bi to on pod svaku cijenu elio. z Takvu lokaciju ovog sitnog ilirskog plemena, nasuprot eljama autora Koriz jena Bosne i Bosanstva, Apijan Aleksandrijski ne nalae ni na koji nain19) . z c Dakle ni Bathiati ne mogu niti povijesno niti zemljopisno biti preci Bonjaka s odnosno Bosanaca.
Imamovi, Korijeni Bosne i Bosanstva, 24-25. c Rimska Iliria, str. 173, 16. 16) Dr. Enver Imamovi, Prostor Bosne i Hercegovine u prethistoriji i antici, I. izdanje, c str. 21; II. izdanje, str. 26. 17) Alfldy Mcsy, Bevlkerung und Gesellschaft, 35. o o o 18) Alfldy Mcsy, Bevlkerung und Gesellschaft, 38; Wilkes, Dalmatia, 155. o o o 19) Alfldy Mcsy, Bevlkerung und Gesellschaft, 168. o o o
15) 14)

25

4) Bosna sa zvonika splitske katedrale Sv. Dujma Kako bi se pod svaku cijenu, u doslovnom smilslu rijei, dokazao tobonji c z antiki karakter Bosne i Bonjaka odnosno Bosanaca autor publikacije Koc s rijeni Bosne i Bosanstva posee i za rimskim natpisom sa zvonika splitske z katedrale Sv. Dujma predstavljajui ga kao rimski natpis u kojem se spoc s c minje rijeka Bosna pod nazivom Bathinus (Basina)20) to je dakako ista proizvoljnost. Inae, spomenik koji se predstavlja kao Spomen Bosne od pric je 1900 godina, a koji je inae preuzet iz knjige Ive Bojanovskog o rimskim c cestama u Dalmaciji21) , bio je podignut povodom gradnje magistralne ceste od Salone do Heduma. Sam natpis glasi ovako: / [C]aesar divi Augusti f(ilius) / [A]ugustus, imp(erator), pontif(ex) max(imus), / trib(unitia) potest(ate) XXI, [c]o(n)s(ulatu) III, / viam a Salonis ad He[dum c]astel(lum) / Daesitiatium, m[ilia pass]uum / CLVI munit, / et idem viam ad Ba[thinus u]men, / quod dividit Breu[cos ab Oseriat]ibus, / a Salonis mili[a pas]sum / CLVIII. Iz teksta ovog natpisa sasvim je jasno vidljivo da na njemu nema nikakva spomena Bosni, osim ako se pod Bosnom ne podrazumijeva Bathinus. No, taj pojam je na samom natpisu jasno deniran pojmom umen a koji se odnosi na rijeku, o emu neto nie, a nikako na Bosnu kao polic s z tiki subjekt kao to bi autor gornje konstrukcije elio pod svaku cijenu. Isti c s z autor u publikaciji Porijeklo i pripadnost stanovnitva Bosne i Hercegovine s ovaj isti natpis predstavio kao spomen Bosne od prije 1900 godina22) , te je temeljem toga zakljuio kako je znanost ve davno utvrdila da se Bosna c c u rimsko doba nazivala otprilike Bassania, kako se to moe proitati na epiz c s grafskim spomenicima (ablativni oblik Ad Bassantem (sic!),to se odnosi na c z rijeku Bosnu23) . Tako je ovom autoru samo jedna jedina reenica posluila kako bi u njoj plasirao ni manje ni vie nego est falsikata: 1) Ne radi se o s s spomenu Bosne od prije 1900 godina s obzirom na injenicu da ovaj natpis c na kojem se toboe nalazi Spomen Bosne potjee iz 18. a nikako iz 98. z c godine po Kr. kako ga autor predstavlja; 2) Nije poznato da je bilo koja znanost dokazala postojanje Bosne kao politikog subjekta u rimsko doba s c obzirom na injenicu da su tada bosansko-hercegovaki prostori bili sastavni c c dio rimskog Ilirika, odnosno provincij Dalmacije i Panonije; 3) Bosna se, u a skladu s tim, u rimsko doba nije mogla nazivati Bassaniom pa niti od prilike; 4) Bassania se ne moe pronai ni na kakvim spomenicima ukljuujui z c c c i epigrafske; 5) Ad Bassantem nije ablativni nego akuzativni oblik. Inae c ablativni oblik Ad Bassantem- a prezentiran je i u publikaciji Korijeni
Imamovi, Korijeni Bosne i Bosanstva, 24. c Ivo Bojanovski, Dolabelin sistem cesta u rimskoj provinciji Dalmaciji. Djela ANUBiH, knj. XLVII, Centar za balkanoloka ispitivanja, knj. 2, Sarajevo 1974. s 22) Imamovi, Porijeklo i pripadnost stanovnitva Bosne i Hercegovine, 31. c s 23) Imamovi, Porijeklo i pripadnost stanovnitva Bosne i Hercegovine, 31. c s
21) 20)

26

 Bosne i Bosanstva 24) (Sto li bi o ovakvom tumaenju latinske gramatike c rekli studenti starovjekovne povijesti sa Filozofskih fakulteta u Sarajevu i Tuzli?); 6) Putna stanica Ad Bassantem ne odnosi se na rijeku Bosnu nego na rimsku putnu stanicu poznatu sa Tabulae Peutingerianae a koja se inae c nalazila kod prijelaza preko rijeke Bosuta u Zupanji25) . Treba li ovomu bilo kakva komentara? 5) Bosna od Bathinus umen, Bassinus odnosno bosina Pisac sinteze o historiji Bonjaka na jednom se mjestu takoder pozabas vio porijeklom imena Bosna. Dobro je da se znanost bavi i imenima zemalja, pogotovo kad to rade lingvisti odnosno onomastiari. No, kad su u pitanju c pravnici onda je to neto sasvim drugo. Tako se u spomenutoj sintezi moe s z proitati i slijedee: Neki rimski izvori spominju u tom smislu Bathinus c c umen ili ilirski Bassinus, to bi opet znailo tekua voda. Ime Bosna s c c bi se, prema nekim piscima (ne kae se kojima, op. A.S.), moglo dovesti u z vezu sa rijetkom latinskom rijeju bosina, kojom se oznaava granica (limes c c ili termines). Rije je, kao takva, izgleda, bila sauvana u govoru Franaka, c c koji su u VIII st. na podruju Bosne bili graniari prema Bizantu. Po tome c c bi Bosanci bili isto to i graniari. Analiza: Najprije Bathinus umen. Kad s c ozbiljan povjesniar posee za ovim terminom onda bi trebao i objektivnosti c z radi svakako spomenuti da oko lokacije rijeke zvane Bathinus znanost jo s uvijek nije donijela denitivan sud, a o emu su inae ispisane brojne strac c c nice iz per vrlo uglednih lingvista26) . Za latinsku rije bosina, a kojom bi a trebala biti ekvivalent rijei limes odnosno termines, ne moe se unato svih c z c pokuaja ui u trag u bilo kojem leksikonu, odnosno rjeniku latinskog jezis c c ka pa ni onog kojim su govorili Franci. Dalje: Nigdje i nitko nije dokazao da su tijekom osmog stoljea na podruju suvremene Bosne Franci bili grac c niari spram Bizanta. Na podruju Bosne i Hercegovine dokazano je samo c c postojanje franakog oruja27) no nitko se nije do pojave monograje o poc z vijesti Bonjaka usudio izrei kvalikaciju da su to oruje koristili iskljuivo s c z c c Franci28) , odnosno Bosanci branei Bosnu od Bizanta.
E. Imamovi, Korijeni Bosne i Bosanstva, 23-24. c Ivo Bojanovski, Bosna i Hercegovina u antiko doba. Djela ANUBiH, knj. LXVI, c Centar za balkanoloka ispitivanja, knj. 6. Sarajevo 1988., 374. s 26) sc Balduin Saria, Bathinus umen. Zbornik naunih radova posveenih Ferdi Siiu, Zac c greb 1929., 137-142; B(alduin) Saria, Bathinus umen. Klio 23/1 (1930.) 92-97; B(alduin) Saria, Bathinus-Bosna. Klio 26/2-3 (1933.) 279-282; Nikola Vuli, Le euve Bathinus. c Bulletin de lAcadmie des lettres, Belgrade, 1 (1935.) 143-151; Milan Budimir, Flumen e nomine Bathinus. Glas Srpske akademije nauka, knj. 236, Beograd 1959., 57-64; Ivo Bojanovski, Dolabelin sistem cesta u rimskoj provinciji Dalmaciji. Djela ANUBiH, knj. XLVII, Centar za balkanoloka ispitivanja, knj. 2, Sarajevo 1974., 192-199. s 27) Mate Zekan, Karolinki i poslijekarolinki nalazi iz Bosne i Hercegovine. Livanjski s s kraj u povijesti. Muzej hrvatskih arheolokih spomenika Opinsko hrvatsko vijee s c c obrane, Split Livno 1994., 55-79. 28) Mladen Ani, Hrvatska u karolinko doba. Muzej hrvatskih arheolokih spomenika, cc s s Split 2001.
25) 24)

27

6) Bosanska mornarica od Kotora do Zadra S obzirom na injenicu da se teko miri sa suvremenom geopolitikom c s c situacijom na jugoistoku Europe autor publikacije o bosanskoj vojsci29) takoz der posee za proizvoljnostima. Stoga je u ovom kao i u nekim drugim svojim ostvarenjima30) razvio priu o vihoru bosanske zastave sa zlatnim ljiljanic ma na ratnoj bosanskoj oti na Jadranu od Kotora do rijeke Zrmanje povi Zadra na elu s admiralom Mleaninom Nicolom Basejom31) . Ranis c c je je ve bio ustvrdio kako je Bosna postala pomorskom zemljom i vlastitom c otom jo od 10. stoljea32) , dakle kad je niti bilo nije. O kakvoj se bosans c skoj oti i Bosni kao pomorskoj sili radilo Marko Perojevi kae: Kao c z to se je Tvrtko bio obratio Dubrovanima za nadzornika bosanskih gradova i s c posada, isto se je tako pobrinuo i za svoju mornaricu obrativi se Mleanima, s c da dozvole svome gradaninu Nikoli Baseju, da stupi u njegovu slubu kao z admiral bosanske mornarice. I ako je to bilo protiv propisa, republika je udovoljila (3. oujka) Tvrtkovoj molbi, a kasnije mu prodala i jednu galiz c ju (podvukao A.S.).33) Sima Cirkovi o istom veli: U proe e 1383.

bosanski kra je preduzimao nove korake oko stvaraa svoje flote. U Veneciji je kupio jednu laku galiju (podvukao A.S), , i uzeo, a zatim poruqio da se izgrade jox dve (podvukao A.S) uz pristanak venecijanske vlade, jednog mletaqkog patricija za svog admirala. Stvarae pomorskih snaga i podizae Svetog Mihaila, jednog novog grada blizu danaxeg Opuzena, poznatog vixe pod imenom Brxtanik, pokazuje da je Bosna ve tada imala pod svojom punom kontrolom doi tok Ne retve (podvukao A.S).34) Tako je u glavi autora publikacije o bosanskoj
vojsci od samo jedne galije i narudbe jo dviju te donjeg toka rijeke Neretve z s zaplovila cijela jedna bosanska ota sa zlatnim ljiljanima na Jadranu od Kotora do Zadra. Zakljuak c
Dr Enver Imamovi, Historija bosanske vojske. Art 7, Sarajevo 1999. c Enver Imamovi, Bosansko primorje od najstarijih vremena do propasti samostalne c drave 1463. Neum i Bosansko Primorje, 14; Isti, Korijeni Bosne i Bosanstva, 319. z 31) Imamovi, Historija bosanske vojske, 41. c 32) Imamovi, Bosansko primorje, 14; Isti, Korijeni Bosne i Bosanstva, 319. c 33) Sime Ljubi, Listine IV, 194-195; Marko Perojevi, Kralj Stjepan Tvrtko I. Poviest c c hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do godine 1463., Hrvatsko kulturno drutvo Napredak, Sarajevo 1942., 324. s 34) Sima irkovi . Istorija sredovekovne bosanske dr ave. Srpska kievna zadruga, Beograd 1964., 151.
30) 29)

28

Ovo su samo neki najdrastiniji primjeri odstupanja pojedinih bonjac s c kih historika tijekom zadnje decenije prolog stoljea od pravila pisanja pos c vijesti a koja je postavio jo rimski povjesniar Publije Kornelije Tacit (o. s c 55-117), a kojih bi se inae trebali drati svi oni koji se povjesniarima nac z c zivaju. Potogovo bi se tih pravila trebali drati oni koji se kite najviim z s akademskim titulama, odnosno sveuilinim zvanjima. Naravno, slinih pric s c mjera ima i na drugim stranama, no to istinskim povjesniarima ne bi smio c biti motiv za gornje konstrukcije, osobito u djelima namijenjenim znanosti a pogotovo vojsci, odnosno ueniko-studenskoj omladini koja, to joj nitko ne c c bi smio uskratiti, bar u dananjem svijetu mora imati mogunost adekvatnog s c i istinitog obrazovanja. Uostalom, zar nas povijest, pogotovo ova naa tuna s z bosanska u kojoj niti jedna generacija nije uspjela odrasti u miru, niemu c nije nauila? c

29

30

 CETVRT STOLJECA HISTORIOGRAFIJE O CRKVI BOSANSKOJ

s Pejo Cokovi c

Zahvaljujui zanimanju povjesniara za Crkvu bosansku, domaa je i c c c strana historiograja o tom pitanju u posljednjoj etvrtini XX stoljea zabic c ljeila vrijedne rezultate koji upotpunjuju nae znanje o bosanskim krstjaz s nima i njihovoj sljedbi. U prethodnom razdoblju, o kome je opirnije pisao s J. Sidak, u historiograji su ve bili utrti putovi kojima bi istraivai ubuc z c due trebali tragati u traenju odgovora na jo nerijeena pitanja. Sidak je, c z s s poput slubenog kroniara, pomno biljeio i ocjenjivao sve to se u njegovu z c z s irokom vidokrugu pojavljivalo u nas i vani, ali je njegovom smru 1986. gos c dine Crkva bosanska izgubila svog vjernog kritikog kroniara i izvjestitelja. c c Zahvaljujui tome, njegovo mjesto u prouavanju te iznimno sloene problec c z matike je viestruko vano, a njegovi rezultati nezaobilazni, jer je on - kako s z je primijetio S. Cirkovi - ne samo mnogo sam stvarao nego i pratio, biljeio c z i ocjenjivao sve ono to se o bosanskoj heterodoksiji pojavljivalo. Neki od s tih njegovih radova i kritikih prikaza stanja pitanja Crkve bosanske u histoc riograji sakupljeni su i potom objavljeni u posebnoj knjizi koja, osim svoje znanstvene vrijednosti i injenice da je postala lako dostupno dragocjeno poc magalo strunjacima u njihovu radu, vremenom pojavljivanja oznaava kraj c c jednog izvjetajnog razdoblja i poetak novog o kome u Sidakovu smislu jo s c s nije pisano, a kronoloki se podudara s posljednjom etvrtinom XX st. na s c koje smo se ovom prigodom kanili osvrnuti. Budui da je zanimanje istraivaa za ta pitanja iz srednjovjekovne boc z c sanske povijesti nastavljeno i u posljednjoj etvrtini XX st., a nesmanjenim c intenzitetom traje i danas, osjea se potreba da se javnost upozna s najc novijim dostignuima na tom polju, jer te injenice dovoljno su snane da c c z opravdaju takav pokuaj. Do poetka 1970-ih o pitanju Crkve bosanske u s c povijesnoj znanosti postignut je velik napredak prihvaanjem koncepcije F. c Rakog kao opeg okvira za dalje prouavanje svih onih pojedinanih pitac c c c nja oko kojih se miljenja jo uvijek razlikuju. Isto tako valja naglasiti da s s su povjesniari dotad uglavnom prihvatili tezu o evoluciji u uenju Crkve c c bosanske i njezinu postupnom pribliavanju pravovjernom kranstvu potz sc kraj XIV i na poetku XV st., koja se sve vie nametala kao jedino mogui c s c 31

nain da se taj nesklad to vie ublai. Tim kompromisnim stavom trebalo c s s z je ublaili esto nepomirljive zakljuke pojedinih istraivaa temeljene na z c c z c c raspoloivoj izvornoj gradi razliite provenijencije. Taj nesklad u karakteru z izvornih vijesti uoio je jo F. Raki, pa su njegove teze poslije snano utjec s c z cale na stavove istraivaa i razvoj historiograje o tim pitanjima. Iznijete z c napomene bile su potrebne radi boljeg razumijevanja znanstvenih rezultata s c koji su ponudeni naoj zainteresiranoj javnosti u posljednjoj etvrtini XX st. budui da oni oslikavaju stupanj znanstvenog objanjenja pitanja bosanske c s heterodoksije u naoj i stranoj historiograji. s Nakon silnih napora da se suprotnosti ublae i gledita priblie, dio isz s z c traivaa stao je naputati ponudeni okvir, koji je od 1954. prihvaao i J. z c s Sidak, te su tematiku Crkve bosanske poeli sve ee promatrati izvan njec c sc gova konteksta kome ona kao historiografski problem ponajprije pripada. Ma to danas mislili o pojmovima pravovjerje i krivovjerje, nepomirljivosti s sljedbenika jednog i pripadnika drugog uenja, uzajamnim osudama i kritic kama te naim simpatijama i antipatijama prema jednima i drugima, pojave s iz prolosti moraju se prosudivati po kriterijima vremena kome su pripadas le. Stoga i dananji odgovor mora ponajprije udovoljiti zahtjevu da naim s s suvremenicima prouavanu pojavu prikae to je mogue vjernije, odnosno c z s c onakvom kakvu su je doivljavali ljudi njezina doba. Napokon, treba rei z c da veina istraivaa koji su u posljednjih dvadeset i pet godina pisali o Crc z c kvi bosanskoj, zapravo je samo nastavila izvjetavati javnost o rezultatima s svojih najnovijih radova, uz napomenu da su i dalje uglavnom slijedili dotadanje prihvaene historiografske rezultate. Stoga, s punim razlogom treba s c istaknuti da njihov rad u ovom razdoblju, na kraju stoljea, ini okosnicu c c historiografskog stanja Crkve bosanske i prevladavajue miljenje s kojim i c s ubudue valja najozbiljnije raunati. Njihovi znanstveni rezultati osobito su c c snani prema onim miljenjima iji se autori vraaju starim rjeenjima, z s c c s koja su u povijesnoj znanosti ve bila nepovoljno ocijenjena i, nakon kric tikog razmatranja, odbaena, te za njihovim ponovnim aktualiziranjem nec c ma znanstveno opravdana razloga. Ukratko, s punim pravom bi se moglo rei da su postignuti rezultati solidna podloga za ve postavljeni i prihvaeni c c c okvir, koju je postavilo prouavanje Crkve bosanske u proteklom razdobc lju. Sukladno tome, u postignutim rjeenjima sadrane su i naznake glavnih s z smjernica koje pokazuju prema kojim se pojedinanim pitanjima pomicalo c zanimanje istraivaa. Zanemarimo li na trenutak glavninu istraivaa koz c z c ji nisu imali nekog posebnog razloga za korjenite promjene svojih ranijih stavova, smjer budueg rada je jasno odreden. Dosljednost u tom pogledu c opravdava i injenica da u meduvremenu nije otkrivena nova izvorna grada c koja bi sugerirala krupnije promjene u dananjem pristupu prouavanju Crs c kve bosanske u odnosu na onaj koji je kao ispravan ve prihvatila povijesna c znanost. U nastojanju da se javnosti prikau rezultati povijesne znanosti o bosanz skoj heterodoksiji u najirem smislu te rijei neophodno je utvrditi kriterije s c 32

po kojima e se odrediti to se od nastale strune literature odnosi na tu c s c c temu, a to je dodatno nadopunjuje. Valja, medutim, naglasiti da e se, s ma kako te granice usko ili iroko odredili, budui istraivai u svome radu s c z c morati nezaobilazno oslanjati i na onu literaturu kojoj ta pitanja nisu bila u sreditu zanimanja, nego su im pojedini autori pristupali u kontekstu s ireg izlaganja velikih tema koje se na razliite naine dovode u izravnu vezu s c c s Crkvom bosanskom i njezinim krstjanima. Broj takvih radova je iznimno velik, a njihovi znanstveni rezultati korisni i vrijedni. Ipak, ovdje treba upozoriti da naim prikazom nee i ne mogu biti obuhvaena sva ta djela, s c c jer ona u osnovi pripadaju drugim tematskim cjelinama. Historiografsku literaturu o Crkvi bosanskoj, koja je nastala u posljednjoj etvrtini XX st. c valja stoga pratiti na vie razina, odnosno razdijeliti je u vie smislenih cjes s lina, kako bi upozorenje na nju buduem itatelju pruilo to potpuniju i c c z s odredeniju predodbu dananjeg stanja tog pitanja u povijesnoj znanosti, z s te mu omoguilo to jednostavniji uvid i pomoglo da se lake snade medu c s s mnogobrojnim naslovima raznolikim po tematici i razliitim po znanstvenim c rezultatima. Osim nekoliko velikih radova u kojima je Crkva bosanska obradena monografski, a problem manje-vie obuhvaen cjelovito, povjesniare su ipak s c c mnogo vie zanimala pojedinana pitanja iz te problematike, pa su im se s c puno ee vraali. U namjeri da utvrdimo odredeni redoslijed po kome c sc c emo se osvrnuti na najnoviju historiografsku literaturu o naoj temi, ini c s c nam se potpuno opravdanim na prvom mjestu upozoriti na stanje izvora koji o tome svjedoe oima suvremenika. Po broju napisanih radova te razc c novrsnosti pitanja zanimljivih za prouavanje Crkve bosanske treba potom c istaknuti one radove iji autori prikazuju ope crkvene prilike u srednjovjec c kovnoj bosanskoj dravi, mada njihov preteit broj u sreditu zanimanja ima z z s Katoliku crkvu, odnosno njezine misionare u Bosni, pripadnike Dominikanc skog i Franjevakog reda iji je rad u izravnoj vezi s djelovanjem bosanskih c c krstjana kojima se po tadanjim kriterijima velikih pravovjernih crkava dos sljedno spoitavalo dualistiko krivovjerje. U tematsko-kronolokom slijedu c c s na samom poetku postavlja se pitanje pojave heterodoksije u srednjovjekovc noj bosanskoj dravi i postanka institucionalno izgradene sljedbe bosanskih z krstjana poznate iz domae izvorne grade pod imenom Crkva bosanska. U c tijesnoj vezi s tim pitanjima postavlja se i novo koje se odnosi na utvrdivanje ispravnog imena budui da u tom pogledu nije suglasna ni dostupna izvorc c c s na grada ni povjesniari koji se bosanskom heterodoksijom bave ve vie od z c s 135 godina. To pitanje zavrjeduje pozornost istraivaa i stoga to ono podrazumijeva i sugerira odgovor o vjerskoj i crkvenoj pripadnosti bosanskih krstjana nekom od poznatih srednjovjekovnih dualistikih pokreta. S tim c u vezi, valja upozoriti da ni dananji istraivai nisu u tom pogledu jedinss z c tveni, iako je do poetka devedesetih godina XX st. izvjesno da su nazivi c Crkva bosanska i (bosanski) krstjani opravdano stekli prednost pred drugim nazivima, osobito pred nazivom bogumili. Budui da je Crkva bosanska bila c 33

u institucionalnom pogledu potpuno izgradena sljedba te da je imala vlastito ustrojstvo, lanove i hijerarhiju, razumljivo je da su i ta pitanja takoder privc laila pozornost povjesniara kojima je domaa i dubrovaka izvorna grada c c c c omoguila da ga potpunije i pouzdanije prikau, ba kao i njezinu ulogu u c z s javnom i politikom ivotu srednjovjekovne bosanske drave i drutva. Ve c z z s c su davno povjesniari zapazili da zapadna izvorna grada govori o postojanju c veza izmedu zapadnih dualista, ponajprije katara s bosanskim krstjanima, pa je i o tome u ovom izvjetajnom razdoblju nastalo nekoliko radova. Najs manje uspjeha imali su istraivai u pogledu prouavanja uenja bosanskih z c c c krstjana i njihove sljedbe, iako je i to pitanje privlailo njihovu pozornost. c U vezi s tim, opreke suvremenih izvornih svjedoanstava su najo trije, pa c s su i sumnjive analogije najee. Osobito zanimanje znanstvenici su u c sc posljednjih dvadeset i pet godina posvetili prouavanju srednjovjekovne boc sanske kulturne batine, pa su u tom sklopu prouavali, kritiki obradivali i s c c izdavali rukopise nastale u krilu Crkve bosanske za potrebe njezinih krstjana i pojedinih uglednih laika. Pitanje nestanka Crkve bosanske takoder je pobudivalo veliko zanimanje znanstvenika koji su toj zanimljivoj temi pristupali s dva razliita aspekta, jedni su njezin nestanak promatrali u kontekstu c misionarskog djelovanja franjevaca u posljednja dva desetljea XV st. boc sanske dravne samostalnosti i Tomaeva progona krstjana 1459-60., a drugi z s u kontekstu islamizacije bosanskog drutva nakon uspostave turske vlasti, s pri emu se posljednjih godina poelo vraati ranije odbaenim tvrdnjama. c c c c Isto vrijedi i za dio literature nastale na temu steaka. c Stupanj istraenosti neke teme mjeri se u znanosti karakterom radova z koji su o njoj nastali. Gledano u tom smislu, prouavanje bosanskog krivoc vjerja u polovici 1970-ih rezultiralo je nastankom vie sinteza iji su autori s c pokuali uklopiti pojedinane rezultate u iri okvir institucionalno zvan Crks c s va bosanska. Sidaku su do objavljivanja njegovih studija 1975. bile poznate dvije, ona M. Loosa i F. Sanjeka te je stigao analizirati i ocijeniti njihove rezultate. Trea, ne manje znaajna monograja J. V. A. Finea, ostala je c c Sidaku nedostupna pa je, razumljivo, izostala i njezina ocjena. Sidaku je, dodue, Fineov rad na crkvenoj povijesti srednjovjekovne Bosne bio poznat s na temelju dva njegova ranije objavljena rada za koja suzdrano istie da z c su ulomci jedne vee cjeline, te da ne doputaju da se njegovo shvaanje o c s c Crkvi bosanskoj bolje upozna. Svoje znanstvene rezultate o bosanskom krivovjerju J. V. A. Fine je saeo u kraem radu koji je kao referat podnio na z c z s medunarodnom skupu odranom 1978. u Skopju. Batu gdje je Sidak stao s praenjem historiograje o tom pitanju morao bi zapoeti novi izvjetaj. c c s Na poetku ovog prikaza treba upozoriti na djela iji su autori cjelovitic c je obuhvatili problematiku Crkve bosanske i njezinih krstjana te su svojim djelima dali vaan doprinos daljem razvoju historiograje. Nakon sinteza z kojima je zavrio dotadanji pregled stanja ovog pitanja u domaoj i stranoj s s c historiograji i u novom, izvjetajnom etvrtstoljetnom razdoblju objavljeno s c 34

je vie monografskih publikacija i kraih studija u kojima je bosansko krivos c vjerje, institucionalizirano u Crkvi bosanskoj, cjelovitije prikazano. U tom nizu prvo se pojavilo francusko izdanje doktorske disertacije F. Sanjeka, koja se tek manjim izmjenama razlikuje od njezina hrvatskog izdanja iz 1975, pa u osnovi i dalje ostaje na snazi ocjena koju je o tome djelu svojedobno dao J. Sidak. Nakon toga, nastupa desetogodinje razdoblje u kome histos riograja nije dobila opsenije djelo u kome bi pitanje Crkve bosanske bilo z c cjelovitije monografski obradeno sve do pojave knjige D. Dragojlovia koja se pojavila nakon dugogodinjeg autorova prouavanja srednjovjekovnih s c dualistikih pokreta u Maloj Aziji i na Balkanu. Njegova opsena monograc z ja o Crkvi bosanskoj i njezinim krstjanima zamiljena je kao trei svezak s c njegova opirno zasnovanog djela o povijesti bogumilstva. Autor je u monos graji dao cjelovit prikaz podrijetla, crkvene organizacije, vjerskog uenja, c te djelovanja i stvaralatva bosanskih krstjana, koji su za njega bili izdanak s orijentalnog monatva mistine tendencije. Zbog metodolokog pristupa koji s c s zauzima u prouavanju, te iznimno sloene teme, istraivaki mu rezultati c z z c ne prate napore koje je uloio. Posljednji sveobuhvatan prikaz Crkve boz sanske dao je S. Jalimam koji je to svoje djelo prvi put objavio 1996. pod manje ambicioznim naslovom, a potom 1999. neto izmijenjeno i dopunjeno s pod drugim naslovom. Za autora su bosanski krstjani, koje on uporno naziva bogomilima, autentina i autohtona pojava u srednjovjekovnom bosanskom c drutvu. Osim to se autoru mora prigovoriti povrnost zbog koje mu ras s s dovi vrve tiskarskim pogrekama ni interpretacijski mu djelo ne pridonosi s razvoju povijesne znanosti, budui da bez valjana razloga i argumentacije c uglavnom ignorira pozitivne rezultate domae i strane historiograje, koje c je, barem po naslovima autora i njihovih priloga, brino prikupljao i desetak z godina ranije objavio u posebnom bibliografskom prilogu. Mada nisu tako opsene i po broju pojedinanih pitanja tako iscrpne z c kao spomenute monograje, za dalji razvoj historiograje o Crkvi bosanskoj mnogo su vanije studije J. Sidaka i S. Cirkovia u kojima su oba autoz c ra saeli rezultate svojih dugogodinjih prouavanja bosanskog krivovjerja. z s c Tek to je ocijenio stanje pitanja Crkve bosanske u historiograji do 1975. J. s Sidak je u posebnom radu jo jednom sintetizirao znanstvene rezultate svojih s dotadanjih istraivanja o toj temi, objavivi ga 1976. najprije u prijevodu s z s na francuski, a godinu dana poslije i njegov izvorni hrvatski tekst. Nakon Sidaka, svoje znanstvene rezultate u dva navrata iznio je i S. Cirkovi, koji c je u veoj sintezi iz 1987. promatrao Crkvu bosansku u kontekstu njezine c nazonosti i uloge u srednjovjekovnoj bosanskoj dravi i drutvu, te ponoc z s vo u studiji iz 1995. u kojoj snanije naglaava njezin dualistiki karakter z s c i poziciju zemaljske crkve. Za samu studiju autor istie da se oslanja na c njegov vei rad o Crkvi bosanskoj iz 1964. koji je kao referat proitan na c c z medunarodnom znanstvenom skupu, odranom 1963. u Rimu i Firenci. Za razliku od navedenih radova koji u sreditu pozornosti imaju pitanje bosans skog krivovjerja, krai pregled povijesti Crkve bosanske promatrane u irem c s 35

kontekstu narodnih pokreta iroko rasprostranjenih na evropskom prostoru s s od pojave popa Bogumila u Bugarskoj do djelovanja Jana Husa u Cekoj, dao je u svome poveem djelu M. Lambert. Opsean prikaz ustrojstva i uloc z ge Crkve bosanske u javnom i politikom ivotu srednjovjekovne bosanske c z s drave i drutva u XV st. dao je u doktorskoj disertaciji P. Cokovi, koju z s c je 1988. obranio na Filozofskom fakultetu u Beogradu, a saetak tih svojih z stavova i zakljuaka rezimirao je poslije u posebnoj studiji. c Mnogo vie radova nastalo je o pojedinanim pitanjima neophodnim za s c bolje razumijevanje cjelovitog problema bosanskog krivovjerja koje u domaoj i stranoj historiograji ve vie od 135 godina zaokuplja pozornost c c s povjesniara i djelatnika drugih usmjerenja koji na svoj nain pokuavaju c c s pridonijeti rjeenju velike zagonetke poznate kao Crkva bosanska. Neka od s pitanja koja su ranije dovodena u izravnu vezu s tom problematikom, danas vie nemaju takav tretman, ali istraivai se i dalje njima rado bave. s z c Stoga emo i mi ovdje upozoriti na radove koji svojim pristupom i temac tikom ne pripadaju iskljuivo Crkvi bosanskoj, ali nedvojbeno pridonose c njezinu boljem razumijevanju. Od velikih tema ini se razlonim na prc z vo mjesto postaviti onu koja u sreditu svog zanimanja ima crkvene prilike s u srednjovjekovnoj bosanskoj dravi. Ta problematika je u posljednje vriz jeme podjednako pobudivala radoznalost i pozornost crkvenih i svjetovnih povjesniara koji su, s obzirom na specinosti svojeg poloaja, tim pitanjic c z ma interpretativno i po izboru tema pristupali razliito. Veina autora koji c c su se u proteklom razdoblju zanimali za crkvene prilike u srednjovjekovnoj bosanskoj dravi, gledala je na to pitanje kroz prizmu Katolike crkve, koz c ja je zauzimala sredinje mjesto u njihovim nastojanjima da prikau njezin s z poloaj i djelovanje u bosanskoj dravi i drutvu. Crkva bosanska u tim z z s radovima ima tek sporedno mjesto, ali osobito vano u konkurentskim nasz tupima dviju crkava, njihovih hijerarhija i sveenstva, za razumijevanje konc fesionalnih prilika u Bosni. S obzirom na temu ovog priloga, upozorili bismo ponajprije na one radove koji prouavanjem pojedinanih pitanja pridonose c c boljem rasvjetljavanju problema Crkve bosanske u cjelini, a njihovi su autori uglavnom armirani povjesniari koji se tim pitanjima ve dugo bave. Tu u c c prvom redu mislimo na najnovije radove S. M. Daje koji svoju pozornost z prvenstveno usmjerava prema konfesionalnim prilikama u srednjovjekovnoj bosanskoj dravi i Katolikoj crkvi ije je misionarsko djelovanje prvenstvez c c no okrenuto suzbijanju utjecaja Crkve bosanske i njezinih krstjana, koji su bili osobito prisutni u javnom ivotu u XIV i prvoj polovici XV stoljea, z c potom radove A. Komadine, B. Rupia i Sidaka, te napose F. Sanjeka, koji cc je u vie navrata pisao o crkvenim prilikama u srednjovjekovnoj Bosni. S s tim u vezi, njegovu znanstvenu pozornost zaokupljalo je pitanje kranstva sc uope na srednjovjekovnom prostoru, potom djelovanje katolike bosanske c c biskupije u kontekstu djelovanja heterodoksnog kranstva institucionalizisc ranog u Crkvi bosanskoj, te djelovanje sljedbenika te crkve u polovici XV st. 36

Slijedea velika tema kojoj su se istraivai rado vraali i o njoj s razliic z c c c tim uspjehom pisali odnosi se na pitanje islamizacije bosanskog stanovnitva. s U vezi s tim sloenim povijesnim procesom u starijoj se historiograji mislilo z da su osobit udio u njemu imali bosanski krstjani zbog antagonizma prema Katolikoj crkvi i neprihvaanja njezina vjerskog uenja koje su u Bosni poc c c kuavali kroz dulje srednjovjekovno razdoblje nametnuti katoliki misionari. s c Gledite o masovnom prelasku sljedbenika Crkve bosanske na islam, histos riograja je bila odbacila nakon to su istraivai za takvo miljenje nali s z c s s uporite u turskoj izvornoj gradi. Tom pitanju studiozno se posvetio S. M. s Daja koji je nakon prouavanja znanstvenih rezultata o tom pitanju u poratz c noj historiograji i prouavanja dostupne izvorne grade, u posebnoj studiji c odbacio tezu o kontinuitetu izmedu bosanskog i muslimanskog plemstva kao i tvrdnju da su u islamizaciji bosanskog stanovnitva najveeg udjela imali s c bogumili ili pak kriptobogumili, istaknuvi da taj proces u cijelom svom s tijeku nije bio iskljuivo ni prisilan ni dragovoljan. c U nastojanju da ovim prikazom to cjelovitije obuhvatimo historiografs ske rezultate do kojih su istraivai doli u posljednjih etvrt stoljea, poz c s c c kuali smo njihove radove podijeliti u vie tematskih cjelina u okviru kojih je s s njihova pozornost preteito usmjerena prema sasvim odredenom pitanju, nez zaobilaznom u prouavanju sloene problematike Crkve bosanske i njezinih c z krstjana. Na poetku tog tematskog niza s punim opravdanjem treba navesti c pitanje koje se tie pojave krivovjerja u zemlji bana Kulina i postanka instic tucionalno izgradene Crkve bosanske. Zanimljivo je, medutim, istaknuti da bata pitanja u proteklom dvadesetpetogodinjem razdoblju nisu privlaila s s c pozornost povjesniara. Izostanak njihova zanimanja moe se dovesti u vec z zu s injenicom da dostupna izvorna grada, barem u pogledu kronologije, ne c nosi nikakve neizvjesnosti, jer sve to se o tome zna potjee iz doba vladavine s c bana Kulina. Mnogo je pak nejasnija situacija u pogledu utvrdivanja vremena nastanka Crkve bosanske kakvu poznaju izvori iz XIV i XV st. To pitanje s vie pozornosti pratio je S. Cirkovi koji je analizirao kronotaksu imena crs c kvenih dostojanstvenika zabiljeenih u Batalovu evandelju te, u usporedbi sa z slinim popisima katolikih i pravoslavnih prvosveenika, doao do zakljuka c c c s c da poetke institucionalno izgradene Crkve bosanske treba traiti najranije c z u sedamdesetim i osamdesetim godinama XIII stoljea. Svoju ranije iznijetu c tvrdnju o organskom izrastanju Crkve bosanske iz katolike ecclesiae bosc nensis, J. Sidak je u svome posljednjem radu o toj problematici kronoloki s precizirao godinama nakon 1247. i podvrgavanja Bosanske biskupije Kalokoj nadbiskupiji. Izjanjavanje o tom pitanju nisu mogli izbjei ni drugi c s c povjesniari koji su problematiku bosanskog krivovjerja pokuavali cjelovitic s je obuhvatiti i objasniti, ali svi pritom nisu bili jednako uspjeni. Iako je ve s c Sidak nepovoljno ocijenio Mandievo datiranje poetaka hereze u srednjovjec c kovnoj bosanskoj dravi negdje izmedu godine 1000. i 1018. za bugarske z vladavine u Bosni, na njegovu se argumentaciju u novije vrijeme poelo c zaboravljati, pa je S. Jalimam ustvrdio da prema svim pretpostavkama, 37

nastanak bogomilske vjere treba pratiti od [. . . ] vremena kraja XI i poetka c XII vijeka. Na odreden nain tim pitanjima pozabavio se S. H. Ali koji c c je u opsenom referatu podnijetom na znanstvenom skupu u Skopju 1978. z promatrao bosanske krstjane u kontekstu njihova podrijetla i odnosa prema manihejstvu. O crkvenim organizacijama poznatim kao ecclesia Dalmatiae i ecclesia Sclavoniae, te njihovoj vezi s podrujem srednjovjekovne bosanske c drave posebice je pisao D. Dragojlovi, koji se pitanjem podrijetla Crkve z c bosanske bavio i u posebnoj knjizi. O upotrebi razliitih imena kojima su suvremenici nazivali sljedbenic ke Crkve bosanske i opravdanosti upotrebe istih koje su prihvaali pojedic s ni istraivai u svojim radovima pisali su D. Dragojlovi, P. Cokovi, V. z c c c Geresdorfer i R. Joli. Iako su povjesniari ve ranije upozorili da je od c c c svih imena kojima su suvremenici u uem smislu nazivali sljedbenike Crkve z bosanske najopravdaniji naziv krstjani (bosanski krstjani), jer su tako dosljedno biljeeni u domaim ispravama ili pak onima nastalim u slavenskoj z c kancelariji u Dubrovniku, a namijenjenim bosanskim vladarima i velikaima, s istraivai koji su se i u posljednjih 25 godina bavili tim pitanjima zanemaz c rivali su to upozorenje te su i dalje u svojim radovima upotrebljavali nazive koji bez dodatne argumentacije i objanjenja ne bi mogli dobiti prednost s pred spomenutim domaim nazivom. c Ustrojstvom Crkve bosanske bavilo se vie istraivaa bilo da su to pitas z c nje promatrali u cjelini ili su pak svoju pozornost usmjeravali tek na pojedine stupnjeve hijerarhijske asti. Uz naelnu primjedbu da su tom pitanju odgoc c varajuu pozornost neizbjeno poklanjali autori sintetikih pregleda povijesc z c ti bosanskog krivovjerja i njegove institucionalno potpuno izgradene sljedbe, s ve smo spomenuli da se za tu problematiku posebice zanimao P. Cokovi c c koji se, osim u svojoj neobjavljenoj disertaciji, tim pitanjima vraao u vie c s navrata. U tom smislu najprije se javio radom o gostima u bosanskih krstjana, potom studijom o krstjaninu Vlatku Tumurliu i, napokon, saetim c z pregledom tog cjelovitog problema. Crkvenom hijerarhijom bosanskih krstjana u posebnom radu pozabavio se D. Dragojlovi, a o najpoznatijem c njihovu pripadniku, gostu Radinu Butkoviu, pisao je J. Sopta, kojega je c nepoznavanje stanja problema Crkve bosanske u historiograji odvelo u potpuno kriva razmiljanja. O pitanju uloge bosanskih krstjana i njihove crkve s u srednjovjekovnom bosanskom drutvu i dravi pisalo je vie autora od kos z s jih smo radove nekih ve spominjali u vezi s drugim pitanjima (S. Cirkovi, c c s P. Cokovi), te Z. Benkovi, koji je svoje zanimanje usmjerio na socijalnu c c i politiku stranu tog djelovanja. U uskoj vezi s tim pitanjima je i rad S. c Jalimama u kome autor govori o politikom poloaju bosanskih krstjana u c z srednjovjekovnoj bosanskoj dravi i drutvu. z s Karakter izvorne grade odredivao je istraivaima podruje zanimanja, z c c izbor teme te potom snano utjecao na rezultate do kojih su dolazili u z 38

prouavanju te problematike. Oskudica domaih izvora upuivala je poc c c vjesniare na koritenje svjedoanstava koji su nastali u krilu drugih dualisc s c tikih crkva, najee u krugu junofrancuskih katara i lombardijskih patac c sc z rena. Prouavanjem tih izvora autori su uoavali postojanje stanovitih veza c c izmedu krivovjerja u Bosni i dualistikih sljedbenika u spomenutim sredinac ma, pa je tako nastalo vie radova. Svoju pozornost D. Basler je usmjerio s prema, u historiografskoj literaturi o Crkvi bosanskoj, dobro poznatoj epizodi iz izjave Jakova Becha u kojoj se tvrdi kako su lombardijski heretici kroz dulje vrijeme u XIV st. odlazili u Bosnu da se tamo temeljito upute u nauku koja je bolja od nauke Rimske crkve. Na iste podatke osvrnuo se i M. Loos, koji je spomenutu situaciju promatrao u kontekstu u kome je Bosna prikazana kao posljednje jako heretiko uporita u Evropi, na jednoj strani, c s i praktine potrebe institucionalno unitenih ostataka zapadnih dualista da c s se u dogmatskom smislu osposobe kod duhovnih autoriteta medu bosanskim krstjanima, odnosno - kako sm Jakov Bech svjedoi - da reenu nauku a c c potpuno i savreno naue od uitelja koji tamo stanuju. U novije vrijeme s c c na te podatke svratio je pozornost i S. Jalimam, koji je u svom radu ponovio tvrdnje D. Baslera o visokom uilitu u Bosni, iako su one u historiografskoj c s literaturi odbaene. Vezu izmedu junofrancuskih katara i bosanskih krc z stjana pronalazi i F. Sanjek koji uoava slinosti u postupku inicijacije kod c c jednih i drugih. Kratak pregled bosanskog krivovjerja i njegove sljedbe dao je R. Manselli promatrajui to pitanje u irem kontekstu crkvenih prilika na c s istonoevropskom prostoru. Nakon A. Solovjeva, podacima engleskog diploc mata Paula Ricauta vratio se kratkim radom M. Hadijahi, koji je pokuao z c s utvrditi vezu izmedu - kako sam kae - islamiziranih bogumila i hrvatskih z i slovenskih protestanata. Od posebne vanosti za prouavanje Crkve bosanske je poznavanje njeziz c c na vjerskog uenja, pa ne zauduje injenica da se tim pitanjima u posljednjih c c etvrt stoljea bavilo vie istraivaa. Posebno vaan prilog tim pitanjima c c s z c z dao je S. Cirkovi koji je na temelju glosa u Srekovievu evandelju analizirao c c c uenje Crkve bosanske. U vie radova tim pitanjima nakon 1975. vraao se c s c F. Sanjek koji se zanimao za stare obredne knjige, polemike spise, obredu i c stvaranju prema uenju bosanskih krstjana. O dualistikoj kozmologiji u boc c gumilskih krivovjeraca na Balkanu, medu koje je svrstao i bosanske krstjane, pisao je Z. Zlatar. Bez veeg uspjeha pitanjima eshatologije i kozmogonije u c bosanskih krstjana bavio se poslije i S. Jalimam, koji je uglavnom ponavljao ranija stajalita koja su o tome zauzimali poznati autori. s U tijesnoj povezanosti s uenjem Crkve bosanske stoji prouavanje rukoc c pisne batine nastale u njezinu krilu za praktine potrebe bosanskih krstjana s c i njihovih sljedbenika. Stoga ne iznenaduje veliko zanimanje znanstvenika za te rukopise i njihovo objavljivanje. Povjesniari knjievnosti u tim teksc z tovima gledali su ponajprije kulturno-povijesne spomenike na temelju kojih su prouavali jezik srednjovjekovnog bosanskog drutva i domete tadanjeg c s s 39

knjievnog stvaralatva (o emu su posebice pisali H. Kuna i D. Dragojloz s c vi), povjesniari umjetnosti su u njima traili elemente za svoju struku a c c z povjesniari Crkve bosanske u njima su gledali tekstove kojima su se pri c crkvenim obredima sluili pripadnici Crkve bosanske, kako krstjani tako i z svjetovna lica. Od rukopisa u posljednjih dvadeset pet godina osobito zanimanje znanstvenika razliitih struka privlaio je Hvalov zbornik o kome je c c napisano vie radova. Osim toga, taj rukopisni zbornik je trudom vie znanss s tvenika kritiki obraden, prireden za tisak te luksuzno opremljen i objavljen. c Na poetku 1990-ih S. Pelusi objavila je jo jedan bosanski rukopisni kodeks c s koji se dovodi u tijesnu vezu s Crkvom bosanskom, a uva se u mletakoj c c biblioteci Marciani, pa je sada u cijelosti dostupan zainteresiranoj javnosti i strunjacima. c Pitanje nestanka Crkve bosanske posebno je bilo zanimljiva tema kojoj se vraalo vie povjesniara u nastojanju da dodatno rasvijetle tu zagonetku c s c c ije konano rjeenje krije turska izvorna grada. Ve se ranije znalo da se c c s kraj poetka tog procesa podudara s misionarskom djelatnou franjevaca c sc u tijeku pedesetih godina XV st. i s Tomaevim progonom krstjana 1459s 60. kao vanom prekretnicom. Unato svemu, krstjani su ipak nadivjeli z c z politiku samostalnost Bosanskog kraljevstva, ali institucionalno razbijeni c nisu se mogli vie oporaviti nego su kao Crkva postupno nestali. Poetkom s c XVII st. u Opirnom popisu Bosanskog sandaka iz 1604. uspomenu na njih s z uvala su tek zemljita koja su im neko pripadala. Posebice o tim pitanjima c s c pisali su M. Hadijahi, A. Mijatovi, F. Sanjek i M. Marinko. z c c c U tijesnoj vezi s nestankom Crkve bosanske stoji pitanje islamizacije bosanskog drutva, gledano ponajprije s aspekta udjela krstjana u njemu. s Dugo se u povijesnoj znanosti nagli nestanak Crkve bosanske objanjavao s masovnom islamizacijom njezinih lanova. Tek nakon to su povjesniari c s c c upoznali tursku izvornu gradu te tvrdnje su morali odbaciti kao netone. Za prouavanje procesa islamizacije dananjim istraivaima stoji na raspolagac s z c nju opsenija izvorna grada turske provenijencije koja nesumnjivo baca novo z svjetlo na posljednje razdoblje u kome je konano rijeena sudbina Crkve boc s sanske i njezinih krstjana njihovim nestankom. Neki dananji povjesniari s c koji se bave tim pitanjima rado se vraaju naputenim tvrdnjama istraivaa c s z c iz druge polovice XIX i prve polovice XX st. o masovnom prijelazu bosanskih krstjana na islam, a da se pri tom ne obaziru ne samo na dostupna svjedoanstva turske izvorne grade koja ne opravdava takav postupak, nego c potpuno ignoriraju znanstvene rezultate onih strunjaka koji su se time poc sebice bavili. U takvoj znanstvenoistraivakoj klimi valja iznova upozoriti z c na rezultate N. Filipovia, koji je uvidom u defter Hercegovakog sandaka c c z iz 1475-77. uoio injenicu da proces islamizacije dotada jo nije bio zahvac c s tio veinu sela u kojima se spominju krstjani te da su primjeri islamizacije c zabiljeeni tek u ponekom od njih. Mnogo odlunije autor je ustvrdio da u z c defteru iz 1468-69., kao ni u ostalim defterima koji su nastali poslije, nije 40

zabiljeen ni jedan jedini sluaj islamizacije krstjana ni krstjanskih sinova. z c Poslije je rezultate svojih istraivanja izloio u drugim radovima. Njegov z z primjer i rezultate slijedili su potom drugi istraivai. U tom smislu treba z c upozoriti da je Orijentalni institut u Sarajevu u oujku 1991. organizirao z znanstveni skup kome je glavna tema bila Sirenje islama i islamska kultura u Bosanskom ejaletu. Poslije su podnesena saopenja objavljena u Prilozima c za orijentalnu lologiju, br. 41. za 1991. godinu i veina ih je zanimljiva s c aspekta nae teme, pa bismo ovom prilikom upozorili na radove A. Handia, s zc A. Aliia, M. Selmanovi, H. Car, R. Ibrahimovi i B. Nilevia. cc c c c Na kraju ovog priloga ostala je jo jedna velika tema koja je dugo razmas trana u najtjenjoj vezi s Crkvom bosanskom i njezinim krstjanima. Dodue, s s znanstvenici su ve bili utvrdili da veza izmedu steaka i krstjana nije nita c c s jaa nego to su je imali pripadnici drugih dviju velikih kranskih crkava, c s sc Katolike i Pravoslavne. Drugim rijeima, istraivai su osporili raniju tezu c c z c o pripadnosti steaka krugu vjernika Crkve bosanske. Na te rezultate u posc ljednje vrijeme se poelo zaboravljati, pa se neki autori iznova vraaju starim c c c tvrdnjama. Steci, medutim, i dalje ostaju zanimljivi i povjesniarima koc ji se bave crkvenim prilikama u srednjovjekovnoj bosanskoj dravi, napose z pitanjem Crkve bosanske, stoga emo i ovom prilikom uputiti na radove A. c Benca, S. Belagia, P. Lecaqueq, N. Mileti, V. D. Lasia, B. Purgaris c c c c Kui, M. Wenzel i D. Lovrenovi. zc c Vei dio povjesniara nastavio je slijediti pozitivne rezultate do kojih c c je domaa i strana historiograja dola za svog 135-godinjeg razvitka. Za c s s njih je heterodoksna Crkva bosanska pripadala rairenom srednjovjekovnom s dualistikom pokretu, u koji je smjetaju njezini katoliki i pravoslavni suc s c vremenici, jasno je dijelei od dviju velikih kranskih crkava kojima su sac sc mi pripadali. Medutim, i Crkva bosanska sa svojim krstjanima pripada kranstvu, sama tvrdi da je njezina vjera prava vjera apostolska, da je sc ona Crkva Kristova, a rimski kranin predbacuje bosanskom krstjaninu da sc tvrdi kako je njihovoj crkvi glava (osniva) sam apostol Petar. Razumljivo c je da je pozivanje na apostolicitet bilo osobito vano i jednima i drugima. z Uostalom, putovi su im se poeli razdvajati mnogo kasnije. c c Osim izvorne grade turskog podrijetla, nema drugih novih svjedoanstava koja bi bitnije utjecala na rjeenje pitanja Crkve bosanske i opravdavala s naputanje postignutih rezultata prihvaenih do poetka 1970-ih. Oni pos c c vjesniari koji pokuavaju ii vlastitim stazama izvan prihvaenih okvira o c s c c kojima pie J. Sidak, ostaju duni jaim osloncem na dostupnu izvornu gradu s z c potkrijepiti svoje stavove. Naravno, u prouavanju tako sloenog i velikog c z problema kakav je Crkva bosanska ima i diletantizma, ignoriranja pozitivnih historiografskih rjeenja (vidi se to iz fusnota u kojima takvi autori najee s c sc citiraju sami sebe), povrnosti istraivaa (gube koncentraciju pri koritenju s z c s z izvorne grade - citat ne odgovara sadraju dokumenta, a nije rijetko da se 41

ono na to se pozivaju tamo uope ne nalazi) i, na kraju, uglavnom promovis c ranju vlastite, unaprijed sroene zakljuke, bez stvarnog uporita u izvornoj c c s c s gradi na kojoj poiva nae poznavanje te problematike. U svakom sluaju, historiograja o Crkvi bosanskoj u posljednjih 25 c godina XX st. pridonijela je daljem prouavanju te iznimno sloene i zac z nimljive teme, kako u cjelini, tako i po pojedinanim pitanjima. Osobit c napredak postignut je u objanjenju njezina ustrojstva, uloge u javnom i s politikom ivotu srednjovjekovne bosanske drave, javnim nastupima pojec z z dinih njezinih lanova. S obzirom na vjersko uenje, postignuti rezultati su c c vrlo skromni, izvori oskudni, analogije nepouzdane. Bit e jo zanimanja za ovu problematiku, jer i na poetku novog stoljea c s c c i tisuljea to pitanje i dalje ostaje otvoreno u mnogim pojedinostima, te c c stoga nita manje izazovno, pa se s razlogom moe oekivati nesmanjeno s z c zanimanje i nastanak novih radova kojima e njihovi autori dati svoj prilog c rjeenju Crkve bosanske. s CETVRT STOLJECA CRKVE BOSANSKE 1) LITERATURA 1975-2000. Alii S. Ahmed, Sirenje islama u Hercegovini, Prilozi za orijentalnu cc lologiju, 41, Sarajevo 1991, str. 67-81 (Alii, Sirenje islama) cc Ali Salih (Hadiali), Bosanski krstjani i pitanje njihovog porijekla i c z c odnos prema manihejstvu, Bogomilstvoto na Balkanot vo svetlinata na najnovite istrauvanja. Materijali od Simpoziumot odran vo Skopje na 30., z z 31. maj i 1. juni 1978. godina, Skopje 1982, str. 153-193 (Ali, Bosanski c krstjani) Ali Salih (Hadiali), Manihejska prolost srednjovjekovne Bosne, Isc z c s lamska misao, Sarajevo, 12(1990) 143, str. 7-15 (Ali, Manihejska prolost) c s Ani Mladen, Neuspjeh dualistike alternative. O recepciji bosanske cc c hereze u komunalnim drutvima istonog Jadrana, Prilozi Instituta za iss c toriju u Sarajevu, Sarajevo, 22(1987) 23, str. 7-35 (Ani, Neuspjeh) cc Antoljak Stjepan, Makedonski heretici u zapadnim izvorima 11. i 12. stoljea, Bogomilstvoto na Balkanot vo svetlinata na najnovite istrauvanja. c z Materijali od Simpoziumot odran vo Skopje na 30., 31. maj i 1. juni 1978. z godina, Skopje 1982., str. 55-66 (Antoljak, Makedonski heretici) Baji Jovo, Otigoe kod Bugojna zaviaj gosta Radina, Obeleja, Pric sc c z s tina, 18(1988), 2, str. 143-155 (Baji, Otigoe) c sc
Ovaj popis literature sadrava i radove koji nisu posebice spomenuti u pregledu, ali z s obzirom na nau temu, zanimljivi su buduim istraivaima te ih stoga donosimo radi s c z c potpunijeg uvida u sve ono to je o Crkvi bosanskoj pisano u posljednjih etvrt stoljea. s c c
1)

42

Basler Duro, Visoko uilite Crkve bosanske u mjestu Bosna, Pregled, c s Sarajevo, 65(1975) 4, str. 473-486 (Basler, Visoko uilite) c s Benac Alojz, Jedan istorijski pogled na izuavanje steaka, Bogomilsc c tvoto na Balkanot vo svetlinata na najnovite istrauvanja. Materijali od z Simpoziumot odran vo Skopje na 30., 31. maj i 1. juni 1978. godina, z Skopje 1982., str.195-205 (Benac, Jedan pogled) Benkovi Zarko, Socijalna i politika uloga i znaenje crkve bosanske, c c c Godinjak Pravnog fakulteta u Banjaluci V, Banjaluka 1981., str. 307-333 s (Benkovi, Socijalna i politika uloga) c c Benkovi Zarko, Bogumilstvo i islamizacija, Argumenti, Rijeka, (1982), c 2, str. 220-234 (Benkovi, Bogumilstvo). c Belagi Sek, Steci - kultura i umjetnost, Sarajevo 1982 (Belagi, s c c s c Steci) c Buzov Snjeana, Vlasi u Bosanskom sandaku i islamizacija, Prilozi za z z orijentalnu lologiju, 41, Sarajevo 1991., str. 99-111 (Buzov, Vlasi) Car Hatida, Demografsko kretanje, socijalni i konfesionalni sastav staz novnitva u visokoj nahiji, Prilozi za orijentalnu lologiju 41, Sarajevo s c 1991., str.195-252 (Car, Demografsko kretanje) c Cirkovi Sima M., Glose Srekovievog jevandelja i uenje Bosanske crc c c kve, Bogomilstvoto na Balkanot vo svetlinata na najnovite istrauvanja. Maz terijali od Simpoziumot odran vo Skopje na 30., 31. maj i 1. juni 1978. z godina, Skopje 1982., str. 207-222 (Cirkovi, Glose) c Cirkovi Sima, Von der Ketzerbewegung zur Landskirche: Die Bosnisc che Kirche, Rapports I, Comite international des sciences historiques XVIe congres international des sciences historiques, Stuttgart du 25 aout au 1er septembre 1985, Stuttgart 1985, str. 355-357 (Cirkovi, Bosnische Kirche) c Cirkovi Sima, Bosanska crkva u bosanskoj dravi, u: Prilozi za istoriju c z Bosne i Hercegovine, I. Drutvo i privreda srednjovjekovne bosanske drave, s z Posebna izdanja ANU BiH, knj. LXXIX, Odjeljenje drutvenih nauka, knj. s 17, Sarajevo 1987., str. 191-254 (Cirkovi, Bosanska crkva) c Cirkovi Sima, Dualistika heterodoksija u ulozi zemaljske crkve: Boc c sanska crkva, CANU, Glasnik Odjeljenja drutvenih nauka br. 9, Podgorica s 1995., str. 7-34 (Cirkovi, Dualistika heterodoksija) c c Cirkovi Sima, Rabotnici, vojnici, duhovnici. Drutva srednjovekovnog c s Balkana, Beograd 1997. (Cirkovi, Rabotnici,) c s Cokovi Pejo, O gostima Crkve bosanske, Istorijski zbornik IV, Bac s njaluka 1983., 4, str. 7-40 (Cokovi, O gostima) c skovi Pejo, Ustrojstvo Crkve bosanske i njezina uloga u XV stoCo c ljeu (doktorska teza, odbranjena na Filozofskom fakultetu u Beogradu 1988) c s (Cokovi, Ustrojstvo Crkve bosanske) c 43

 s Cokovi Pejo, Bosanski krstjani u oima svojih kranskih suvremenic c sc s ka, Nastava povijesti, Zagreb 1988., 3/4, str. 183-191 (Cokovi, Bosanski c krstjani) s Cokovi Pejo, Tomaev progon sljedbenika Crkve bosanske 1459. (u: c s Migracije i Bosna i Hercegovina, Materijali s naunog skupa Migracioni proc cesi i Bosna i Hercegovina od ranog srednjeg vijeka do najnovijih dana njihov uticaj i posljedice na demografska kretanja i promjene u naoj zemlji, s odranog u Sarajevu 26. i 27. oktobra 1989. godine, Sarajevo 1990., str. z s 43-50 (Cokovi, Tomaev progon. c s skovi Pejo, Krstjanin Vlatko Tumurli i njegovo doba (1400 - 1423), Co c c s CCP XIX, Zagreb 1995., 35, str. 1-54 (Cokovi, Vlatko Tumurli) c c skovi Pejo, Ustrojstvo Crkve bosanske, Zbornik radova sa znanstveCo c c noga skupa u povodu 500. obljetnice smrti fra Andela Zvizdovia, Sarajevo s Fojnica 2000., str. 61-83 (Cokovi, Ustrojstvo) c Dragojlovi Dragoljub, Bogomilstvo na Balkanu i u Maloj Aziji; I. Boc gomilski rodonaelnici; II. Bogomilstvo na pravoslavnom Istoku, PI SAN, c knj. 2 i knj. 15, Beograd 1974-1982. (Dragojlovi, Bogomilstvo I-II) c Dragojlovi Dragoljub, Linterprtation typologique et les discussions c e enter hrtiques et orthodoxes des Balkans, Balcanica VI, Beograd 1975., e e str. 37-50 (Dragojlovi, Linterprtation typologique) c e Dragojlovi Dragoljub, M. Loos, Dualist heresy in the midle ages, Praha c 1974., Balcanica VII, Beograd 1976., 412-414 (Dragojlovi, M. Loos) c Dragojlovi Dragoljub, Manihejska formula proklinjanja u slovenskom c prevodu, Balcanica VI, Beograd 1975., str. 51-61 (Dragojlovi, Manihejska c formula) Dragojlovi Dragoljub, Srednjovekovne dualistike jeresi i arijanstvo, c c Balcanica VII, Beograd 1976., str. 91-102 (Dragojlovi, Srednjovekovne duc alistike jeresi) c Dragojlovi Dragoljub, Kudugeri kod balkanskih naroda, Balkanica VIII, c Beograd 1977., str. 129-135 (Dragojlovi, Kudugeri) c Dragojlovi Dragoljub, Dualizam srednjovekovnih jeretika, Balcanica X, c Beograd 1979., str. 75-92 (Dragojlovi, Dualizam) c Dragojlovi Dragoljub, Isihazam i bogomilstvo, Balcanica XI, Beograd c 1980., str. 19-28 (Dragojlovi, Isihazam) c Dragojlovi Dragoljub, Apokalipsa bosanskih krstjana i staroslovensko c z knjievno naslede, Knjievna istorija, Beograd, 13(1981) 52, str. 603-610 z (Dragojlovi, Apokalipsa) c Dragojlovi Dragoljub, Jeretika crkva Dalmatiae i Sclavoniae, Balc c canica XII, Beograd 1981., str. 27-38 (Dragojlovi, Jeretika crkva) c c Dragojlovi Dragoljub, Zbornik krstjana Hvala i problem Crkve bosanc ske, Balcanica XIII-XIV(1982-1983), Beograd 1983., str. 73-84 (Dragojlovi, Zbornik krstjana Hvala) c 44

Dragojlovi Dragoljub, Biblijska knjievnost u srednjovekovnoj Bosni c z (II), Knjievna istorija, Beograd, 16(1983) 62, str. 213-258 (Dragojlovi, z c Biblijska knjievnost) z Dragojlovi Dragoljub, Crkvena knjievnost u srednjovekovnoj Bosni do c z sredine XIII veka, Knjievna istorija, Beograd, 15(1983) 59, str. 339-346 z (Dragojlovi, Crkvena knjievnost) c z Dragojlovi Dragoljub, Istorija srednjovekovne bosanske knjievnosti (I), c z Knjievna istorija, Beograd, 16(1983) 61, str. 87-128; Istorija srednjovekovne z bosanske knjievnosti (III), Knjievna istorija, Beograd, 16(984) 63, str. 469z z 522 (Dragojlovi, Istorija bosanske knjievnosti, I, III) c z Dragojlovi Dragoljub, Hijerarhija crkve bosanske, Balcanica XV, Bec ograd 1984., str. 55-67 (Dragojlovi, Hijerarhija) c Dragojlovi Dragoljub, Sizmatiki popovi franjevakih Dubia i pravoslavc c c na tradicija u srednjovekovnoj Bosni, Balcanica XVI/XVII, Beograd 19851986., str. 43-55 (Dragojlovi, Sizmatiki popovi) c c Dragojlovi Dragoljub, Krstjani i jeretika crkva bosanska, PI SANU i c c Balkanoloki institut, knj. 30, Boegrad 1987. (Dragojlovi, Krstjani) s c Dragojlovi Dragoljub, Istorija srpske knjievnosti u srednjovekovnoj boc z sanskoj dravi, Novi Sad 1999. (Dragojlovi, Istorija srpske knjievnosti) z c z Dragojlovi Dragoljub - Anti Vera, Bogomilstvoto vo srednovekovnata c c izvorna grada, MANU, Skopje 1978. (Dragojlovi-Anti, Bogomilstvoto) c c Daja Sreko M., Die bosnische Kirche und das Islamisierungsproz c blem Bosniens und der Herzegovina in den Forschungen nach dem zweiten Weltkrieg, Beitrge zur Kenntnis Sdodteuropas und Nahen Orijents, Band a u XXVIII, Mnchen 1978. (Daja, Bosnische Kirche) u z Daja Sreko M., Fineova interpretacija bosanske srednjovjekovne konz c fesionalne povijesti, u: Povijesno-teoloki simpozij u povodu 500. obljetnice s smrti bosanske kraljice Katarine, odran 24. i 25. listopada 1978. u Sarajez vu, Sarajevo 1979, str. 52-59 (Daja, Fineova interpretacija) z Daja Sreko M., Konfessionalitt und Nationalitt Bosniens und der z c a a Herzegowina - Vorempazipatorische Phase 1463-1804, Mnchen 1984. u (Daja, Konfessionalitt) z a Daja Sreko M., Ideoloki i politiki aspekti propasti Bosanskog Kraljevz c s c stva 1463. godine, Croatica christiana periodica, 10(1986) 18, str. 206-214 (Daja, Ideoloki i politiki aspekti) z s c Daja Sreko M., Bosanska podijeljenost na konfesije, Juki 16/17, Saz c c rajevo 1986-1987., str. 1-39 (Daja, Bosanska podijeljenost) z Daja Sreko M., Katolianstvo u Bosni i Hercegovini od Kulina bana z c c do austro-ugarske okupacije, Croatica christiana periodica, 16(1992) 30, str. 153-178 (Daja, Katolianstvo) z c Daja Sreko M., Od bana Kulina do Austro-Ugarske okupacije, Katoz c lianstvo u Bosni i Hercegovini, Sarajevo 1997., str. 37-74 (Daja, Od bana c z Kulina) 45

s s Durdev Branislav, Neke napomene o islamizaciji i bonjatvu u istoriji Bosne i Hercegovine, Prilozi za orijentalnu lologiju, 41, Sarajevo 1991., str. 25-36 (Durdev, Neke napomene) Esin E., The conjuctural links of bogomilism with Central Asian manicheism, Bogomilstvoto na Balkanot vo svetlinata na najnovite istrauvanja. z Materijali od Simpoziumot odran vo Skopje na 30., 31. maj i 1. juni 1978. z godina, Skopje 1982., str. 105-112 (Esin, The conjuctural links of bogomilism) Feji Nenad, Trgovina bosanskim robljem u Barceloni krajem XIV i c poetkom XV veka, Istorijski asopis XXVIII, Beograd 1981., str. 27-48 c c (Feji, Trgovina) c Filipovi Nedim, Osvrt na pitanje islamizacije na Balkanu pod Turcima, c Godinjak, knj. XIII, Centar za Balkanoloka ispitivanja, knj. 11, ANUBiH, s s Sarajevo 1976., str. 385-416 (Filipovi, Osvrt) c Filipovi Nedim, Uticaj islama na bosansko-hercegovako tlo, Trei proc c c gram Radio-Sarajeva, Sarajevo, 4(1975) 11, str. 65-84 (Filipovi, Uticaj c islama) Filipovi Nedim, Islamizacija vlaha u Bosni i Hercegovini u XV i XVI vic jeku, Radovi Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, knj. LXXIII, Odjeljenje drutvenih nauka, knj. 22, Sarajevo 1983., str. 139-148 (Filis povi, Islamizacija vlaha) c Filipovi Nenad, Islamizacija Bosne u prva dva desetljea osmanske c c vlasti, Prilozi za orijentalnu lologiju, 41, Sarajevo 1991., str. 53-65 (Filipovi, Islamizacija Bosne) c Fine John V. A., Jr., The Bosnian Church: A New Interpretation. A Study of the Bosnian Church and Its Place in State and Society from the 13 th to the 15 th Centuries, New York - London 1975. (Fine, Bosnian Church) Fine John V. A., Jr., The bulgarian bogomil movement, East European Quarterly, vol XI, (1977) No. 4, str. 385-412 (Fine, Bulgarian bogomil movement) Fine John V. A., Jr., Zakljuci mojih poslednjih istraivanja o pitanju c z Bosanske crkve, Bogomilstvoto na Balkanot vo svetlinata na najnovite istrauvanja. Materijali od Simpoziumot odran vo Skopje na 30., 31. maj i z z 1. juni 1978. godina, Skopje 1982., str. 127-133 (Fine, Zakljuci) c Fine John V. A., Jr., Mid-Fifteen Century Sources on the Bosnian Church: Their Problems and Signicance, Medievalia et humanistica, New Series, Number 12 (Paul Maurice Clogan, ed.), Rowman & Allanheld, Totowa, NJ, 1984, str. 17-31 (Fine, Mid-Fifteen Century Sources) Gavran Ignacije, Ciji su bosanski krstjani?, Kalendar svetoga Ante za 1997., str. 41-49 (Gavran, Ciji su bosanski krstjani?,) Gerersdorfer Vera, Katari - bogumili - trubaduri, Bogomilstvoto na Balkanot vo svetlinata na najnovite istrauvanja. Materijali od Simpoziumot z 46

odran vo Skopje na 30., 31. maj i 1. juni 1978. godina, Skopje 1982., str. z 143-151 (Gerersdorfer, Katari) Gerersdorfer Vera, Tko su bili katari?, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, 29(1989/1990) 19, str. 247-265 (Gerersdorfer, Tko su bili katari?) Goi Nevenka, Bogumilska lina imena u zapisima bosanskih srednjosc c vjekovnih rukopisnih knjiga i u drugim istorijskim izvorima, Zbornik Seste jugoslovenske onomastike konferencije, SANU, Nauni skupovi 37, Odeljec c nje jezika i knjievnosti 7, Beograd 1987., 303-312 (Goi, Bogumilska lina z sc c imena) Hadijahi Muhamed, O nestajanju Crkve bosanske, Pregled, 65(1975), z c 11/12, str. 1309-1328 (Hadijahi, O nestajanju) z c Hadijahi Muhamed, O vezama islamiziranih bogumila s hrvatskim i z c slovenskim protestantima, Historijski zbornik (Sidakov zbornik), XXIX/XXX (1976-77), str. 127-132 (Hadijahi, O vezama) z c Hadijahi Muhamed, Cirilo-Metodijevske tradicije Crkve bosanske, Noz c va et vetera XXXV, Sarajevo 1985., 1-2, str. 157-173 (Hadijahi, Ciriloz c Metodijevske tradicije) Hadijahi Muhamed, Porijeklo bosanskih Muslimana, Sarajevo 1990. z c (Hadijahi, Porijeklo) z c Handi Adem, O irenju islama u Bosni s posebnim osvrtom na sredzc s nju Bosnu, Prilozi za orijentalnu lologiju, 41, Sarajevo 1991., str. 37-52 (Handi, O irenju islama) zc s Handi Adem, Konfesionalni sastav stanovnitva u Bosni i Hercegovizc s ni u prvim stoljeima osmanske vladavine, Prilozi za orijentalnu lologiju, c 42/43(1992-93), Sarajevo 1995., str. 119-153 (Handi, Konfesionalni saszc tav) Ibrahimovi Ramiza, Struktura vojnike klase u XV i poetkom XVI c c c vijeka s posebnim osvrtom na irenje islama u Bosni, Prilozi za orijentalnu s lologiju, 41, Sarajevo 1991., str. 269-281 (Ibrahimovi, Struktura) c Jalimam Salih, Prilog bibliograji o Crkvi bosanskoj i bogomilstvu, Godinjak Drutva istoriara XXXVI, Sarajevo 1985., str, 173-196 (Jalimam, s s c Prilog bibliograji) Jalimam Salih, Izvori i literatura o djelatnosti predstavnika dominikanskog prosjakog reda na teritoriji srednjovjekovne Bosne, Bibliotekarstvo, c Godinjak drutva bibliotekara Bosne i Hercegovine XXXII, Sarajevo 1986., s s str. 126-133 (Jalimam, Izvori) Jalimam Salih, Dominikanci i antiheretika literatura, Bibliotekarstvo c XXXIII, Sarajevo 1988., str. 56-62 (Jalimam, Dominikanci) Jalimam Salih, Studija o bosanskim bogomilima, Tuzla 1996 (Jalimam, Studija) Jalimam Salih, Bogomilski skriptorij, Odjek, Sarajevo, 50 (1997) 1/2, str. 6-7 (Jalimam, Bogomilski skriptorij) 47

Jalimam Salih, Politiki poloaj bosanskih bogomila, Glasnik Rijaseta c z Islamske zajednice u BiH, LIX, Sarajevo 1997., br. 9/10, str. 891-902 (Jalimam, Politiki poloaj) c z Jalimam Salih, Eshatologija i kosmologija bosanskih bogomila, Glasnik Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, Sarajevo 60(1998), 1/2, str.113-134 (Jalimam, Eshatologija) Jalimam Salih, Zapadnoevropski heretici i bosanski bogomili, Sarajevo 1998. (Jalimam, Zapadnoevropski heretici) Jalimam Salih, Djelatnost dominikanaca u srednjovjekovnoj Bosni, Tuzla 1999. (Jalimam, Djelatnost dominikanaca) Jalimam Salih, Historija bosanskih bogomila, Tuzla 1999. (Jalimam, Historija) Joli Robert, Bogumili ili krstjani?, Posuki zbornik I, Posuje 1996., c s s 7-46 (Joli, Bogumili) c Karamati Marko, Sreko M. Daja, Die bosnische Kirche und das c c z Islamisierungsproblem Bosniens und der Herzegovina in den Forschungen nach dem zweiten Weltkrieg, Croatica christiana periodica, Zagreb, 2(1978) 2, str. 159-161 (Karamati, Sreko) c c Komadina Ante, Interkonfesionalni odnosi na podruju Trebinjske biskuc pije, Tisuu godina Trebinjske biskupije, Studia vrhbosnensia - 2, Sarajevo c 1988., str. 125-134 (Komadina, Interkonfesionalni odnosi) Kovaevi-Koji Desanka, Srednji vijek u: Savjetovanje o istoriograji c c c Bosne i Hercegovine (1945-1982). Akademija nauka Bosne i Hercegovine, Posebna izdanja, knj. LXV, Odjeljenje drutvenih nauka, knj. 12, Sarajevo s 1983., 31-36 (Kovaevi-Koji, Srednji vijek) c c c Kuna Herta, Jezike karakteristike glosa u bosanskom jevandelju iz Srec c kovieve zaostavtine, Slovo 25/26, Zagreb 1976., str. 213-231 (Kuna, Jezike c s c karakteristike) Kuna Herta, Les manuscrits de L Eglise de Bosnie au moyen age, Annales de Institut franais de Zagreb III, troisame serie, Zagreb 1976., n, c 2, str. 37-47 (Kuna, Les manuscrits) Kuna Herta, Radosavljev rukopis i bosanska srednjovjekovna knjievnost, z Godinjak odjeljenja za knjievnost Instituta za jezik i knjievnost u Saras z z jevu, knj. VI, Sarajevo 1977., str. 9-25 (Kuna, Radosavljev rukopis) Kuna Herta, O Zborniku krstjanina Hvala, Pregled, Sarajevo, 69(1979) 6, str. 763-766 (Kuna, O Zborniku) Kuna Herta, Srednjovjekovna bosansko-hercegovaka knjievnost u: Pic z sana rije u Bosni i Hercegovini od najstarijih vremena do 1918. godine, c Sarajevo 1982., 49-84 (Kuna, Srednjovjekovna knjievnost) z Kuna Herta, Hvalov zbornik, Bibliotekarstvo, Godinjak drutva biblis s otekara Bosne i Hercegovine XXXII, Sarajevo 1986., str. 1-2 (Kuna, Hvalov zbornik) 48

Kuna Herta, Hvalov zbornik u optici medusobnih veza i uticaja junoz slovenskih srednjovjekovnih knjievnosti, Tisuu godina Trebinjske biskupije, z c Studia vrhbosnensia - 2, Sarajevo 1988., str. 295-309 (Kuna, Hvalov zbornik u optici) Kupusovi Amina, Sirenje islama u vilajetu Pavli, Prilozi za orijentalnu c lologiju, 41, Sarajevo 1991., str.113-153 (Kupusovi, Sirenje islama) c Kurtovi Esad, Historiografska literatura o srednjovjekovnoj Bosni objavc ljena u zemlji i inostranstvu, Prilozi Instituta za istoriju u Sarajevu XXIX, Sarajevo 2000., str. 49-87 (Kurtovi, Historiografska literatura) c Lambert D. Malcolm, Medieval heresy. Popular movements from Bogomil tu Hus, London 1977. (Lambert, Medieval heresy) Lasi Vinko Dionizije, O znakovima na stecima, Hrvatski kalendar za c c 1995., God. 52, Chicago 1994., str. 188-205 (Lasi, O znakovima) c Lasi Vinko Dionizije, O znakovima na stecima, Zbornik Krni zaviaj, c c s c 29, Humac 1996., str. 35-49 (Lasi, O znakovima na stecima) c c Lecaque Pathrique, Contribution a letude des steci de Bosnie et Herzc e govine: les steles du lauragias sont-elles cathares?, Bogomilstvoto na Balkanot vo svetlinata na najnovite istrauvanja. Materijali od Simpoziumot z odran vo Skopje na 30., 31. maj i 1. juni 1978. godina, Skopje 1982., str. z 135-142 (Lecaque, Contribution a letude des steci) c Loos Milan, Dualist Heresy in the Middle Ages, Praha 1974. (Loos, Dualist Heresy) Loos Milan, Les derniers cathares de loccident et leurs relations avec l e glise patarine de Bosnie, Historijski zbornik (Sidakov zbornik), XXIX/XXX (1976-77), str. 113-126 (Loos, Les derniers cathares) Lovrenovi Dubravko, Bosansko-humski mramorovi - steci, Bosna franc c ciscana, Samobor, 5(1997) 7, str. 94-139 (Lovrenovi, Bosansko-humski mrac morovi) Lovrenovi Dubravko, Utjecaj Ugarske na odnos crkve i drave u sredc z c njovjekovnoj Bosni, Zbornik radova znanstvenog skupa Sedam stoljea bosanskih franjevaca 1291-1991., Samobor 1994., str. 37-93 (Lovrenovi, Utjec caj Ugarske) Maksimovi Jovanka, Les miniatures peintes de la Bosnie mdivale, c e e Annales de Institut franais de Zagreb III, troisame serie, Zagreb 1976., n, c 2, str. 63-76 (Maksimovi, Les miniatures peintes) c Maksimovi Jovanka, Slikarstvo minijatura u srednjovekovnoj Bosni, c Zbornik radova Vizantolokog instituta XVII, Beograd 1976., str. 175-188 s (Maksimovi, Slikarstvo minijatura) c Manselli Raoul, Les chrtiens de Bosnie: le catharisme en Europe e orientale, Revue d histoire ecclesiastique LXXII, Louvain 1977., 3/4, str. 600-614 (Manselli, Les chrtiens de Bosnie) e 49

Marinko Mato, Nestanak Crkve bosanske i njezin udio u islamizaciji c Bosne i Hercegovine, Poljica, Godinjak Poljikog dekanata, 24(1999) 24, s c str. 115-131 (Marinko, Nestanak Crkve bosanske) c Martins Rudolf, Gedanken zum bosnisch-herzegowinischen Mittelalter. Die religise vielfalt in Sdosteuropa, seine Auswirkung auf die Gegenwart, o u Wien 1987. Mijatovi Andelko, Problem nestanka Crkve bosanske u poratnoj hisc toriograji, Croatica christiana periodica, Zagreb, 2(1978) 2, str. 1-16 (Mijatovi, Problem nestanka) c Mileti Nada, Steci - arheoloki i likovni aspekt, Bogomilstvoto na Balc c s kanot vo svetlinata na najnovite istrauvanja. Materijali od Simpoziumot z odran vo Skopje na 30., 31. maj i 1. juni 1978. godina, Skopje 1982., str. z 233-240 (Mileti, Steci) c c Miljkovi Ema, Muslimanstvo i bogumilstvo u istoriograji, Bosna i Herc cegovina od srednjeg veka do novijeg vremena, SANU - Istorijski institut, Zbornik radova 12, Beograd 1995., 185-195 (Miljkovi, Muslimanstvo) c Nikolajevi Ivanka, Dve minijature Hvalovog zbornika, Trei program c c Radio-Sarajeva, Sarajevo, 4(1975) 11, str. 351-356 (Nikolajevi, Dve minic jature) Nilevi Boris, Slika religioznosti srednjovjekovne Bosne pred osmanski c dolazak, Prilozi za orijentalnu lologiju, 41, Sarajevo 1991., str. 337-346 (Nilevi, Slika religioznosti) c Opirni popis Bosanskog sandaka iz 1604. godine, sv. I/1-2 obradio A, s z Handi; sv. II obradila S. Buzov, a priredila L. Gazi; sv. III obradila A. zc c Kupusovi, Sarajevo 2000. (Opirni popis I/1, I/2, II, III) c s Pandi Bazilije, Jakov Markijski vikar Bosanske vikarije, Bosna franzc ciscana, Samobor, 5(1997) 7, str. 155-166 (Pandi, Jakov Markijski) zc Pandi Bazilije, Bosna i sabor u Mantovi (1459-1460), Bosna franciszc cana, Samobor, 6(1998) 10, str. 101-111 (Pandi, Bosna i sabor u Mantovi) zc Pandi Bazilije, Djelovanje franjevaca od 13. do 15. stoljea u bosanzc c skoj dravi, Tisuu godina Trebinjske biskupije, Studia vrhbosnensia - 2, z c Sarajevo 1988., str. 241-268 (Pandi, Djelovanje franjevaca) zc Pavlinovi A., Katolici i pravoslavni u naim krajevima prema grkim c s c vrelima iz 15. stoljea, Croatica christiana periodica, Zagreb, 14(1991) 25, c str. 95-108 (Pavlinovi, Katolici i pravoslavni) c Pelusi Simonetta, Novum Testamentum Bosniacum Marcianum, [uvodna studija: I. La Chiesa Bosniaca; II. Il lascito Recanati; III. Novum Testamentum Bosniacum Marcianum), str. 15-96], Padova 1991. (Pelusi, Novum Testamentum) Petrovi Miodrag, Pomen bogomila - babuna u Zakonopravilu svetoga c Save i Crkva bosanska, Bosna i Hercegovina od srednjeg veka do novijeg vremena, SANU - Istorijski institut, Zbornik radova 12, Beograd 1995., 263283 (Petrovi, Pomen bogomila) c 50

Petrui Ruica, Steci (s osobitim osvrtom na steke u posukom kraju) sc z c c s u: Ljetopis posuki, Posuje 1998., str. 55-87 (Petrui, Steci) s s sc c Poimenini popis sandaka vilajeta Hercegovina, Monumenta Turcica c z Historiam Slavorum Meridionalium, t. VI, ser. II. Defteri, knj. 3, [Uvod, prijevod, napomene i registre priredio A. S. Alii], Sarajevo 1985. (Poimecc nini popis) c Prpi George, Bogomilism in western and other sources: an Attempt of c Historiographycal Analysis and Assessment, neobjavljeno predavanje (Prpi, c Bogomilism in western and other sources) Purgari-Kui Branka, Dosadanja istraivanja o stecima, Radovi Zac zc s z c voda za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu, 28 c s (1995), str. 242-253 (Purgari-Kui, Dosadanja istraivanja) c zc s z Rupi Bonicije, Znaenje Dubia fra Bartola iz Alverne iz godine cc c 1372/73. za povijest Bosne, Regiones Paenisulae Balcanicae et Proximi Orientis, Aspekte der Geschichte und Kultur - Sestschrift fr Basilius S. Pandi, u zc Zbornik radova u ast Baziliju Stjepanu Pandiu povodom 70. obljetnice c zc ivota, Bamberg 1988., str. 1-35 (Rupi, Znaenje Dubia) z cc c Rupi Bonicije, Znaenje Dubia fra Bartola iz Alverne iz godine cc c 1372/73. za povijest Bosne, Zbornik Zavoda za povijesne znanosti istraivaz c kog centra Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti XV, Zagreb 1988., str. 65-90 (Rupi, Znaenje) cc c Selmanovi Medida, Uticaj tursko-osmanske politike na islamizaciju u c z Bosni, Prilozi za orijentalnu lologiju, 41, Sarajevo 1991., str. 83-97 (Selc manovi, Uticaj tursko-osmanske politike) Sopta Josip, Gost Radin (Radivoj) Butkovi i njegov grob, Hercegovina, c Mostar, 6/7(14/15), 2000-2001., str. 49-60 (Sopta, Gost Radin) Sanjek Franjo, Bosansko-humski krstjani i katarsko-dualistiki pokret u c srednjem vijeku, Analecta croatica Christiana VI, Zagreb 1975. (Sanjek, Bosansko-humski krstjani) Sanjek Franjo, Dualistiko-evangelistiki pokret u XIII stoljeu u svjec c c tlu Sacconijeve Sume o katarima i leonistima (1250), Bogoslovska smotra XLVI, Zagreb 1976., 3, str. 285-305 (Sanjek, Dualistiko-evangelistiki poc c kret) Sanjek Franjo, Les cretiens bosniaques et le mouvement cathare XII-XV si` cle, Bruxelles-Paris-Louvain 1976. (Sanjek, Les cretiens bosniaques) e Sanjek Franjo, Katarsko-dualistika inicijacija u srednjem vijeku, Hisc torijski zbornik (Sidakov zbornik), XXIX/XXX (1976-77), str. 101-111 (Sanjek, Katarsko-dualistika inicijacija) c Sanjek Franjo, Jarosslav Sidak, LE glise de Bosnie au moyen-ge a (Crkva bosanska u srednjem vijeku, Annales de Institut franais de Zac greb III, troisame serie, Zagreb 1976., n, 2, str. 7-36, Croatica christiana periodica, 2(1978) 2, str. 161-165 (Sanjek, Jaroslav Sidak) 51

 Sanjek Franjo, Bosanski krstjani u drugoj polovici XV stoljea, u: Povic jesno-teoloki simpozij u povodu 500. obljetnice smrti bosanske kraljice Kas tarine, odran 24. i 25. listopada 1978. u Sarajevu, Sarajevo 1979., str. z 30-38 (Sanjek, Bosanski krstjani) Sanjek Franjo, Bosanski krstjani u drugoj polovici XV stoljea, Nova et c vetera XXIX, Sarajevo 1979., 1, str. 143-151 (Sanjek, Bosanski krstjani u drugoj polovici XV stoljea) c Sanjek Franjo, Interrogatio Iohannis (Ivanova pitanja), katarski apokrif slavenske provenijencije, i dualistiko poimanje stvaranja svijeta u sredc njem vijeku, Croatica cristiana periodica, 5(1981) 7, str. 43-64 (Sanjek, Interrogatio Iohannis) Sanjek Franjo, Poeci teologije u Hrvata, Croatica christiana periodica, c Zagreb, 5(1981) 7, str. 131-132 (Sanjek, Poeci teologije) c Sanjek Franjo, Derni` res traces de catharisme dans les Balkans, Cahie jers de Fanjeaux XX, Fanjeaux 1985., str. 119-134 (Sanjek, Derni` res traces e de catharisme) Sanjek Franjo, Bogomilstvoto na Balkanot vo svetlinata na najnovite istrauvanja (Bogumilizam na Balkanu u svjetlu najnovijih istraivanja), Zborz z z nik radova medunarodnog simpozija odranog u Skopju 30.V - 1.VI 1978, Croatica christiana periodica, 9(1985) 15, str. 108-110 (Sanjek, Bogomilstvoto Sanjek Franjo, L initiation cathare dans l occident medieval, Heresis 5, 1985., str. 19-27 (Sanjek, L initiation cathare) Sanjek Franjo, Heterodoksno kranstvo u naim krajevima u Kapistrasc s novo doba, Croatica christiana periodica, Zagreb, 11(1987) 19, str. 83-94 (Sanjek, Heterodoksno kranstvo) sc Sanjek Franjo, Dragoljub Dragojlovi, Krstjani i jeretika crkva bosanc c ska, Croatica christiana periodica, 13(1989) 24, str. 139-142 (Sanjek, Dragojlovi) c Sanjek Franjo, Crkva bosanska: dualistika sljedba ili evandeoski ideal c zajednitva u duhu Pracrkve, Studia Vrhbosnensia - 4, Sarajevo 1991., str. s 157-172 (Sanjek, Crkva bosanska) Sanjek Franjo, Kranstvo Bosne i Hercegovine, Croatica christiana pesc riodica, 16(1992), 30, str. 119-152 (Sanjek, Kranstvo) sc Sanjek Franjo, Metodiki pristup i valorizacija izvora o Crkvi bosanskoc humskih krstjana, Croatica christiana periodica, Zagreb, 16(1992) 29, str. 55-62 (Sanjek, Metodiki pristup) c Sanjek Franjo, Le catarisme: l unite des rituels, Heresis, 21, Carcasson ne 1993., str. 29-46 (Sanjek, Le catarisme) Sanjek Franjo, Bosanska biskupija i heterodoksni krstjani, Napredak, Hrvatski narodni godinjak za 1996., god. 44, Sarajevo 1995., str. 163-186 s (Sanjek, Bosanska biskupija) 52

 Sanjek Franjo, Bosanska (katolika) biskupija i heterodoksni krstjani, c Vjesnik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, 4(1995) 1/3, str. 33-52 (Sanjek, Bosanska (katolika) biskupija) c Sanjek Franjo, Pojam stvaranja u Crkvi bosansko-humskih krstjana, Prilozi za izuavanje hrvatske lozofske batine, 21(1995) 1/2(41/42), str. c s 7-23 (Sanjek, Pojam stvaranja) Sanjek Franjo, Dobri muje Crkve bosanskih i humskih krstjana, Naz predak, Hrvatski narodni godinjak za 1999., god. 47, Sarajevo 1998., 165s 172. Sanjek Franjo, Dobri muje Crkve bosanskih i humskih krstjana, Humz ski zbornik IV (Stolac u povijesti i kulturi Hrvata), Zagreb-Stolac 1999., str. 121-131 (Sanjek, Dobri muje) z Sanjek Franjo, Pavao Dalmatinac (1170/75-1255): Rasprava izmedu rimokatolika i bosanskog patarena, Starine HAZU 61, Zagreb 2000., str. 21-121 (Sanjek, Pavao Dalmatinac) Sidak Jaroslav, Nova grada o akciji Rimske kurije u Bosni 1245, HZ XXVII-XXVIII (1974-75), Zagreb 1975., str. 319-329 (Sidak, Nova grada) Sidak Jaroslav, Problem heretike Crkve bosanske u najnovijoj hisc toriograji (1962-75), Historijski zbornik XXVII-XXVIII (1974-75), Zagreb 1975., str. 139-182 (Sidak, Problem heretike Crkve bosanske) c Sidak Jaroslav, Studije o Crkvi bosanskoj i bogumilstvu, Zagreb 1975. (Sidak, Studije) Sidak Jaroslav, L Eglise de Bosnie au moyen-age, Annales de Institut franais de Zagreb III, troisame serie, Zagreb 1976., n, 2, str. 7-36 (Sidak, c L Eglise de Bosnie) Sidak Jaroslav, Heretika Crkva bosanska, Slovo 27, Zagreb 1977., str. c 149-184 (Sidak, Heretika Crkva bosanska) c Sidak Jaroslav, Vjerski odnosi u Stonu i na Stonskom Ratu (Peljecu) u s srednjem vijeku, Historijski zbornik, Zagreb, XXXIII/XXXIV (1980-1981), br. 1, str. 275-290 (Sidak, Vjerski odnosi) Tomii Zlatko, Bogonosci: Ivo Pilar o bogumilima, Hrvatska obzorja, cc 5(1997) 3, str. 649-670 (Tomii, Bogonosci) cc Vasi Milan, Islamizacija u jugoslovenskim zemljama, Prilozi za orijenc talnu lologiju, 41, Sarajevo 1991., str.425-441 (Vasi, Islamizacija) c Vego Marko, Patarenstvo u srednjovjekovnoj Hercegovini u svjetlu likovnih ostvarenja na nadgrobnim spomenicima, Most, Mostar, 5(1978) 17/18, str. 109-142 (Vego, Patarenstvo) Vego Marko, Iz historije srednjovjekovne Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1980. (Vego, Iz historije) Vego Marko, Pleme Kosaa u svjetlu patarenskog pitanja, Most, Mostar, c 10(1983), br. 50, str. 235-243 (Vego, Pleme Kosaa) c 53

Wenzel Mariam, Bosanska povijest i austrougarska politika: Zemaljski muzej u Sarajevu i bogumilska romansa, Erasmus, Zagreb 1996., br. 15, str. 63-72 (Wenzel, Bosanska povijest) Wenzel Mariam, Bosanski stil na stecima i metalu, Sarajevo 1999. c (Wenzel, Bosanski stil) Zlatar Behija, Sirenje islama i islamska kultura u Sarajevu i okolini, Prilozi za orijentalnu lologiju, 41, Sarajevo 1991., str. 253-267 (Zlatar, Sirenje islama) Zlatar Zdenko, Archangel Michael and the Dragon: Slavic Apochrypha, Bogomilism, and Dualist Cosmology in the Medieval Balcans, Encyclopedia moderna, Zagreb, 13(1992) 2(38), str. 252-272 (Zlatar, Archangel Michael) Zivkovi Pavo, Jakov Markijski i bosanski franjevci (Pokuaj reformic s ranja bosanskih franjevaca), Istorijski zbornik, Banja Luka 5(1984) 5, str. 169-182 (Zivkovi, Jakov Markijski) c Zivkovi Pavo, Pojava bogumilstva u anatema kao nain borbe protiv c c heretika, Croatica christiana periodica, 17(1993) 31, str. 42-48 (Zivkovi, c Pojava bogumilstva)

54

 STARO I NOVO U OSMANISTICKIM ISTRAZIVANJIMA POVIJESTI BOSNE I HERCEGOVINE KONCEM XX STOLJECA

Nenad Moaanin c

Historiograja u i o BiH devedesetih godina nesumnjivo je obiljeena z dvostrukom nesreom: ratom i povlaenjem, odnosno bioloki uvjetovanim c c s silaskom sa scene istraivaa koji su obiljeili zlatni vijek osmanistikoz c z c povijesnog istraivanja druge polovice 20. stoljea. Ovdje ne bih ulazio u z c detaljniju analizu cjelokupne historiografske proizvodnje koja se odnosi na osmansko razdoblje, prije svega na njegov stariji, predreformni dio. Posebice se ne bih zadravao na konkretnim imenima, osim u najnunijem sluaju. z z c Isto tako, neu spominjati radove pisaca izvan ueg osmanistikog esnac z c fa. Spomenuo bih tek to da je, gledajui na broj aktivnih pojedinaca, c ozbiljno istraivanje gotovo zamrlo, a koliko jo postoji, nadovezuje se na z s tradiciju utemeljitelja i prvih nastavljaa koja se oblikovala od etrdesetih c c do ezdesetih godina. Ta je tradicija vrlo bogata i ponajvie orijentirana na s s empirijsko istraivanje, pri emu elementi deskriptivnosti, marksizma ili pak z c jugoslavenskog romantizma nisu odvie umanjili njenu vrijednost. O jednom s sluaju koji odudara od ove paradigme vie bih govorio malo kasnije. Ta se c s konstatacija, dakako, odnosi na BiH. Osnovni problem tu ostaje pomanjkanje prikljuka na metodoloke inovacije koje su se pojavile u medunarodnoj c s osmanistici u posljednjih etrdesetak godina. Ne bih se sloio s gleditem da c z s je valjano misliti o Bosanskome ejaletu nemogue ukoliko iza toga ne stoji c stotinjak bibliotekih metara proitane literature a la Braudel, Hobsbawm c c ` ili Wallerstein. Nevolja je u tome to se ne ita zapadne, srednjoeuropske pa s c ak nerijetko ni balkanske ili turske novije osmaniste. Argument za takav c stav bio bi otprilike to da oni ne piu o naim krajevima ili, pak, da je s s to ve obradio XY (prije pedeset godina). Glede radova izvan BiH moc gu najprije spomenuti vlastita istraivanja, jer se u posljednje vrijeme tom z tematikom vie bavim, no o tome neka sude drugi. Jedino bih napomenuo s da sam, prije svega, nastojao pratiti razvitak struke i onkraj prostora bive s zajednike drave. c z Dakako, nije sve to se nastoji zasnovati na suvremenim dostignuima s c struke automatski osobito kvalitetno. Kao krupniji i ambiciozniji rad koji 55

se bosanskom tematikom bavi izvana preostaje spomenuti knjigu Michaela Hickoka Ottoman Military Administration in eighteenth-century Bosnia iz 1997. godine. Knjiga je prikazana u POF-u, s uglavnom opravdanim primjedbama, ali dosta turo. U prikazu nije dovoljno uoeno da se zapravo s c radi o paternalistikom pokuaju da se svisoka odbaci navodni balkanski c s nacionalizam u historiograji, te da mu se umjetno suprotstave gledita s amerikih i turskih povjesniara kao stvarno kompetentnih i lienih uskoc c s c z grudnih predrasuda. Tako, izmedu ostaloga, porie postojanje odakluk timara, te dolazi do inae vrlo trendovske koncepcije o harmoniji interesa c koje dijele lokalni svijet i centralna vlast. Ovdje se kapetanijska vojska naziva milicijom i identicira s narodom, a Carstvo predstavljaju trojica mudrih i nepristranih vezira. Guenje velike seljake bune sredinom 18. stoljea s c c prikazao je kao potrebu da se zatiti narod, odnosno multietniko drutvo, s c s rekli bismo - od sebe sama. Konano, socijalne potrese shvaa kao neto to c c s s nastaje s onu stranu klasnih borbi, nacionalizma u nastajanju ili ak dekac dencije Osmanskog carstva. Povezujui narod kao kapetanijsku vojsku i c Portu u navodno zajednikoj potrazi za socijalnim mirom i korporativnim c poretkom, Hickok (podjednako apsurdno) ili postulira demokratski karakter Carstva ili, ako u njega ne vjeruje, povezuje takve ideale s autokracijom i militarizmom, to takoder logino proizlazi iz onoga to tvrdi. s c s Napokon, valja neto rei i o pisanju Ahmeda Aliia, kao zamalo jedis c cc nog bosanskog autora koji je u posljednjih desetak godina pokuao iznova s promiljati sredinje teme povijesti BiH u osmanskom periodu, i to s pozicije s s osmanista. Ovdje je dovoljno navesti dva teksta, knjigu Pokret za autonomiju Bosne (1996.) i predgovor Opirnom defteru Bosanskog sandaka iz s z 1604. godine (2000.). Oba rada obiljeavaju snana ideologiziranost, vrlo z z slaba obavijetenost o rezultatima novije osmanistike, neprestana kontradiks cija sa samim sobom, te niska razina pismenosti (to opravdava time da pie s s za narod). Povjesniare osmanske Bosne podijelio je na autore koje cijeni i c z autore koje ne cijeni, medutim, ne slae se ni s onima koje cijeni, dakle ni sa kime. Tomu je tako vjerojatno s razloga to nitko do sada nije ustvrdio da s od srednjeg vijeka do 19. stoljea postoji jedan trokonfesionalni narod i jedc na drava sa svojim i samo svojim institucijama, koja u osmanskom periodu z povrno priznaje sultana i halifu i nita vie od toga. Sve drutvene skupine s s s s (begovi, kapetani, ajani, ulema, mitropoliti, fratri, esna, raja i fukara) u svemu su jednake, uzajamno kooperativne i jedino misle na obranu zemlje od stranih sila i Portine samovolje. Prirodno je da takvi pogledi, u stilu vrijeme je da netko jednom lupi akom o stol, u kombinaciji s elementarnim s neznanjem, dovode do ovakvih konstatacija (ne citiram, parafraziram): Od osmanskih popisnih deftera za podruja izvan bive Jugoslavije c s objavljena su do sada samo za tri sandaka ili vea podruja-zemlje: Osz c c trogon, Gruziju i Albaniju (Opirni defter... str. IV). s Ne bih se trudio navesti itav popis, no po sjeanju mogu pripomenuti c c da su mufassal defteri do sada objavljeni i za Srijem, a za podruja izvan c 56

 bive Jugoslavije za Skadar, Moha, Simontornju, Hatvan, Budim, Canad, s c Podoliju, Bejehir, Hamid, Hudavendigar, Malatyu, Palestinu, Damask, Sjes vernu Mezopotamiju, Mosul, Eubeju, Adlun (Jordan). No, to se dogadalo z od ezdesetih do devedesetih godina, a to je vrijeme autoru nepoznanica. s Poznato mu je, dakle, u najboljem sluaju 15% naslova - i to onih najstaric jih. Slino je i ovakvo prianje: c c Na kraju 16. stoljea u cijelom carstvu je bilo 5 - 6000 robova (Pokret c za autonomiju...str. 59). Samo iz Kafe na Krimu 1578. uvezeno je 10000 robova, dakle sveukupno godinje preko svih trgova je u to vrijeme uvoeno s z najmanje deset puta vie roblja. s I dalje: Nema nikakva osnova tvrditi da se drutvo u Osmanlijskoj carevini s dijelilo na muslimane i nemuslimane. Time se iz temelja mijenja stereotipno shvatanje o podjeli na muslimane i nemuslimane (Opirni defter... str. s XIV-XV, XXVI). Ovaj izriaj (jer tezom ga je teko zvati) sadri dvije razine. Jedna je c s z sadrajne naravi, a druga se tie formalne strane diskursa. Alii naime z c cc inae tvrdi da su muslimani u Bosni plaali glavarinu kao i krani. O tome c c sc sam drugdje kritiki govorio, pa ne bih duljio. No sada navodna jednakost c u poreznom optereenju, postaje jednakost u svakom pogledu, i to u cijelom c Carstvu. Dakle, hara e plaati i musliman u Epiru ili Dobrudi, a kranin cc c z sc moe postati i veliki vezir bez konverzije. z Dok je jo vjerovao da muslimani ne plaaju hara, pisao je da su u 17. s c c stoljeu obveznici haraa inili jedva 2% ukupnog stanovnitva (Pokret c c c s za autonomiju...str. 75). Taj stav iz 1996. nije opovrgao 2000., pa odatle z logiki nuno nadrealistiki slijedi da uz gradane i Vlahe luridije valjda c z c pola bosanskog stanovnitva ini netko tree ili etvrte vjere, moda Zidovi. s c c c z Napokon: Serijatske obaveze muslimana su daleko tee od kranskih to je omoz sc s guilo kranima u Bosni da brojano rastu. Serijat prua ovjeku vea c sc c z c c prava od liberalno-demokratskih ustava i deklaracija, jer garantira ivot, z ast i imovinu (Pokret za autonomiju...str. 59-60 i 283-284). Serijat je, c dakle, idealna pravna norma, a posebno mu je svojstvo da potie irenje c s kranstva. sc Drutveno-ekonomski i politiki sistem u Bosni bio je oformljen 400 s c godina prije pojave Pokreta (Pokret za autonomiju...str. 340). Tono, c samo to je drutveno-ekonomski i politiki sistem bio isto tako oformljen s s c i u doba Kulina bana. Ako se pak misli da sustav kakav je na poetku 19. c stoljea funkcionira ve u 15. vijeku, onda su sva kasnija zbivanja sekundarni c c detalji. Pokret (tj. Gradaeviev) je revolucija, jer je osnovna odlika revolusc c cije socijalna baza (Pokret za autonomiju...str. 383). Striktno govorei, iz c 57

ovoga slijedi da je revolucija onaj tip akcije koji ima socijalnu bazu, znai i c kriminal je revolucija. Povijesno je i maja imala vodstvo sa irokom pots porom naroda Sicilije. Nadalje, socijalnu je bazu imao i Ali-aga Stoevi. c c Sam Gradaeviev pokret bi, prema Aliievu shvaanju, trebalo da artikusc c cc c lira nedovoljno svjesne revolucionarne tenje naroda, svoje socijalne baze. z Znai da je narod, manje-vie seljatvo, elio revolucionarnim putem postii c s s z c progresivan cilj da se nita ne promijeni, a naroito ne njihove dunosti i s c z tereti spram gospode. Nevjerojatno, ali istinito, Alii trai i predstavnicc z ke seljaka u vodstvu pokreta, jer ih je moralo biti (Pokret za autonomiju...str. 248). Svi ostali tvore gradansku klasu (Pokret za autonomiju...str. 84-180). To to takvo gradanstvo, i onda kad je kapitalistiki orijentirano, s c ne prelazi granicu izmedu trgovca koji ovladava robnom proizvodnjom i robc nog proivodaa koji ovladava trgovinom da bi postao moderni gradanin a ne kapitalist kakav djeluje jo u abasidskom Bagdadu, za autora ne predstavlja s potekou. Jo manje razumije presudnu injenicu da u osmanskoj Bosni s c s c c 1831. nije bilo ak ni supstituta modernome gradanstvu u vidu zapadnjaki c obrazovanih i nacionalno zagrijanih ocira i knjievnika ili intelektualaca z (kao u Turskoj). Strah od poputanja Porte Srbiji mogao je dobro doi u s c prvom trenutku da djeluje (samo!) na muslimansko seljatvo, no dalje se s konano sve odvijalo sukladno Baeskijinom opaanju iz neto ranijeg vrec s z s mena kako (parafraziram) danas jedan neto pria te ga svi hvale i podu za s c njim, sutradan pak netko drugi, i tako dalje. Zakljuio bih da su devedesete godine, pored svih nesrea i tekoa, ipak c c s c donijele mnogo novoga, kako u redeniranju starih temeljnih pitanja, tako i u postavljanju sasvim novih. No, pri tome sam se u prikazu ograniio samo c na ono to smatram padom ispod ve dosegnute razine. s c

58

 NEKI TERMINOLOSKI PROBLEMI U IZUCAVANJU OSMANSKOG PERIODA HISTORIJE BOSNE I HERCEGOVINE

Ramiza Smaji c

Historiograja ima svojevrsnu zadau i na nama je da ju ispunjavamo c ukazujui pri tom na objektivne potekoe s namjerom da ih zajedniki ukc s c c lonimo. Ovim izlaganjem elimo da potaknemo na vee napore na polju z c terminolokih razgraniavanja, budui da bez adekvatnog imenovanja pojs c c mova koji su predmet istraivakog interesa u obradi osmanskog perioda z c bosanskohercegovake historije nema njihove konane spoznaje. c c Upoznavanje sa ispravnom strunom terminologijom nema samo kulturc no-politiki nego mnogo vie obrazovni znaaj i smisao. O tome je bilo c s c rijei jo na Simpozijumu o jezikoj toleranciji, odranom u Sarajevu 1970. c s c z godine, ali je tek 1979. godine Institut za jezik i knjievnost u Sarajevu z poluio konkretne rezultate svog rada na polju knjievnojezike politike u c z c vaspitno-obrazovnoj djelatnosti, i to izdavanjem Skolskog rjenika terminoc lokih viestrukosti.1) Koliko je namjena ovog rjenika ipak ograniena naglas s c c sili su i sami priredivai ukazujui na to da mu je svrha da prui i omogui c c z c to objektivniju i potpuniju informaciju o terminolokim viestrukostima s s s koje postoje u programima i udbenicima, a ne da unicira i standardiziz ra nau nastavno-znanstvenu terminologiju. Do dana dananjeg autori po s s svom nahodenju daju prednost odredenim terminima ili sugeriu izbjegavas nje drugih te se sve na tome i zavrava. s Svaka rije moe da ima dvije vrijednosti, spoznajnu i osjeajnu, i jasc z c no je da e u znanstvenom jeziku preovladavati aspekt logike. Kad je rije c c o osmanskom periodu historije BiH, denitivno najprisutniji terminoloki s problem je anahronizam pridjeva turski i osmanski. Neterminoloki upotris jebljeni u govornom jeziku ova dva pridjeva bi i mogli da budu uzeti kao sinonimi, no u znanstvenom diskursu, obrazovnom pogotovo, nipoto. Iako s
1) Skolski rjenik terminolokih viestrukosti, Prirunici, sv. c s s c knjievnost u Sarajevu, Sarajevo, 1979. z

2, Institut za jezik i

59

je bilo znanstvenika koji su jo ranije vodili rauna o semantikoj distinkcis c c ji2) , neki i ukazivali na ovu pojavu3) , danas se preciznog imenovanja dre tek z pojedini autori, dok su takve i sline terminoloke nepreciznosti, prvenstveno c s zahvaljujui medijima, postale neprimjetne i ak legitimne. c c Uzmemo li nekoliko jedinica objavljenih u posljednjem desetljeu, izvorc nih bosanskih i inostranih ali direktno odnoseih se na Bosnu, stie se utisak c c da je razlog opeprisutnim historijskim anahronizmima dvojak: ili je rije o c c autorima koji imaju, usudujemo se rei, bezazlenu sklonost takvoj prilino c c leernoj praksi ili pak onima koji iskljuivom upotrebom pogrenih termina z c s c tee odredenom cilju. Prevodilaku praksu pri tome izdvajamo kao zaseban z sluaj. c U izvorima osmanske provenijencije Osmanski sultanat se najee nac sc ziva Devlet-i A liyye-i Osmaniyye, tj. Uzviena Osmanska Drava, univers z zalna teokratska islamska drava koju su svojom osjeali svi podanici osmanz c skog sultana, bili oni sami Turci, Bonjaci, Arnauti ili drugi. Nazivajui tu s c dravu turskom podvlaimo nacionalni i negiramo njen univerzalni karakz c ter. Druga je stvar to e suvremeni turski historiari radije upotrijebiti npr. s c c u c sintagmu Osmanl Trkesi (osmanski turski), nego osmanlca (osmanski), to je rezultat previranja u njihovoj nacionalnoj emancipaciji. s Terminologija se u nekom momentu moe pokazati toliko zanemarljivom z s c da se i uvaenom lingvisti Ekremu Caueviu, koji itekako dobro poznaje z problematiku neadekvatnog izjednaavanja staroturskog i osmanskog jezika c i konzistentno upozorava na to, desilo da u istorodnim referatima iznesenim na dva skupa, u rasponu od pet mjeseci, postupi razliito, pa u prvom c kae: Openito je poznato da turska osvajanja Ugarske...., a u drugom: z c Openito je poznato da osmanska osvajanja Ugarske....4) c Naravno, historijska anahronija je prisutna i kod autora koji se bave drugim periodima. U prvom susretu sa raznolikim terminolokim rjeenjima s s u djelu Roberta J. Donie posumnjali bismo da se prevodilac na polju strunih c izraza ogrijeio o duh i slovo izvornika, no to razbija nonalantna primjedba s s samog autora: Izbjegavao sam pojam Austro-Ugarska. U knjizi koristim rije Austrija umjesto Habsburka Monarhija.5) c s
2) Takav je Alija Bejti koji, medu ostalim radovima, ima jedan naslovljen sa Spomenici c osmanlijske arhitekture u BiH, Prilozi za orijentalnu lologiju i istoriju jugoslovenskih naroda pod turskom vladavinom, III-IV, 1952-53, Sarajevo 1953. 3) Nenad Filipovi, Osmanska Bosna i Osmansko carstvo u djelu Stvaranje Jugoslavije c 1790-1918 Milorada Ekmeia, Prilozi za orijentalnu lologiju 40/1990, Sarajevo 1991, cc str. 433-457 4) Rije je o izlaganjima podnesenim na dva skupa: Znanstveni skup Matija Antun c Relkovi i Slavonija 18. stoljea (Zagreb Vinkovci Davor, 24 25.04.1998.) i Internatic c onaler Kongress fr trkische Studien 13. CIEPO Symposium (Be, 21 24.09.1998.). u u c Oba su objedinjena i objavljena kao proiren tekst u Prilozima za orijentalnu lologiju, s 47-48/1997-98, str. 67-84 5) Robert Donia, Islam pod dvoglavim orlom: Muslimani BiH 1878-1914, Zagreb Sarajevo, 2000. str. 13

60

Ovo je primjer svjesnog historijskog anahronizma koji je za veliki broj zapadnih znanstvenika opravdan sa stanovita ope razumljivosti. S druge s c strane, i Osmansko Carstvo Josefa Matuza tei toj opoj razumljivosti, ali se z c italac u njemu bez napora upoznaje s originalnim terminolokim oblicima. c s Ipak, i njemu se deavaju propusti tipa: Kad je turska ekspanzija bila na s vrhuncu junoslavenske su zemlje pod osmanlijskom vlau bile podijeljez sc ne...6) (istakla R.S.). Jezik svakako trpi sinonime. No, terminologija je osjetljiv teren za iste i u njoj sinonimi najee i nisu sinonimi. Terminoloke viestrukosti c sc s s mogu biti fonetske, morfoloke ili leksike naravi, no ovog puta se neemo s c c drati te podjele nego obratiti panju na upotrebu pravog znaenja. Kad su z z c u pitanju pravi ekvivalenti mogue je potpuno slobodno individualno oprec djeljivanje za odredeni termin. No, da li je svejedno hoemo li upotrijebiti c konstrukciju Bosanski paaluk ili Bosanski ejalet ? Naravno da ne. Uzmimo s samo Beogradski paaluk koji nikad i nije bio paaluk nego dio smederevs s skog sandaka. Kako onda izjednaiti to sa ejaletom, beglerbeglukom, na z c ijem je vrhu bio paa sa tri tuga ili vezir koji je pod sobom imao sandakc s z begove? Hazim Sabanovi je svoju sjajnu studiju 1959. naslovio Bosanski c paaluk, ali su mlade generacije, poput Ahmeta Aliia, Enesa Pelidije i sl., s cc uoili znaaj adekvatnog imenovanja u suvremenom znanstvenom diskursu i c c to primijenili u svojim monograjama: Uredenje Bosanskog ejaleta od 1789. do 1878. god., Bosanski ejalet od Karlovakog do Poarevakog mira,. . . I c z c skup odran 1991. god. tematski je naslovljen sa Sirenje islama i islamska z kultura u Bosanskom ejaletu. Problemi sa imenovanjem administrativnoupravnih jedinica, i vojnih takode, raznolikog su karaktera. Za varo se zna s c c da je madarska rije koja izvorno znai podgrade grada, tvrdave i otvoreno gradsko naselje uope. Varo u osmanskim izvorima oznaava naselje c s c gradskog tipa koje je iskljuivo ili preteno naseljeno hrianima.7) c z sc Svako koga je iole komparativno zanimala praksa novaenja u pojedic s nim vojnim sistemima zna da izmedu pojmova devirma i danak u krvi postoji semantika distinkcija. Olga Zirojevi daje danas ustaljeno tumaenje: c c c Devirma je danak u krvi, prikupljanje zdrave hrianske djece za janjiarski s sc c korpus.8) Devirma jeste odabir sposobne djece za janjiare, ali i za visoke s c dvorske slube, jeste obino kranske, ali i muslimanske djece kad je rije o z c sc c Bosni i Kurdistanu. Prirediva nekog izvora nerijetko se nade u dilemi moe li visoka funkc z cija danegira (osobe koja e degustirati hranu prije sultana zbog mogueg z s c c otrova) nai svoj ekvivalent u degustatoru? c Vrlo su rijetki pravi ekvivalenti i uz tako neizbjenu upotrebu rijei kao z c to su arapa, top, duhan, neshvatljiva je uzdranost u koritenju osmanskih s c z s
6) 7) 8)

Josef Matuz, Osmansko Carstvo, Zagreb 1992., str. 476 Behija Zlatar, Zlatno doba Sarajeva, Sarajevo 1996. Olga Zirojevi, Srbija pod turskom vlau (1459-1804), Novi Pazar 1995, str. 174 c sc

61

termina i rijei u izvornom obliku. Iako bi se dalo raspravljati o opravdanosti c koritenja pojma nadarbina za timar u djelu Josefa Matuza, N. Moaanin, s c prevodilac Osmanskog Carstva daje n primjer za rije corbac koju prevodi c turcizmom orbadija, pa u vezi s tim kae: Autorov je njemaki ekvivalent c z z c neprevodiv (suppenmeister), jer bi prijevod bio izvjetaen i predug ili posve s c kolokvijalan, npr. metar od juhe (osim toga, juha nije orba!).9) Uz s c ovakvo obrazloenje jezikom purizmu ovdje nema mjesta. Svakako treba z c imati na umu da 19. stoljee u Hrvatskoj pamti period u kojem su se strane c rijei i izrazi skoro nemilice izgonili iz knjievnog jezika i stvarale se mnoge c z kovanice da ih zamijene. Naravno, hrvatski jezik je u to vrijeme bio prepun germanizama, no nije bio ugroen samo od germanizama nego i od nametanja z njemakog jezika, pa se to prije moe smatrati borbom za pravo narodnog c z jezika i za samoodranje.10) z Najee ishodite daljem koritenju nekog termina je praksa priredic sc s s vaa, hoe li smatrati pogodnijim prijevod ili izvorno ime. Da je jezik iva c c z materija vidi se iz izvora koji su u prijevodu objavljeni, potpuno ili u dijelovima, u posljednjih deset godina. Oito je, npr. prerastanje termina gebran od c nevjernika u nemuslimane, kao i uestalija praksa zadravanja izvornih c z naziva.11) Medutim, oito je i da jo uvijek nema dosljednosti toj praksi, pa se c s deava da su u tekstu navedeni neosmanistima nepoznati pojmovi, u fusnoti, s naravno, donesena njihova znaenja, a u daljem tekstu dolaze kombinovano c c prijevod i izvorni termin, pa ak i u zagradama. Priredivai, odnosno prec vodioci bi mogli potvrditi da za ak 90% termina na polju osmanistike nisu c potvrdene dubletne forme. Terminologija nije tek jedan problem nego veliko vorite u kojem se c s kriaju brojna pitanja od onih proisteklih iz nedovoljnog poznavanja odrez c denih pojmova od strane profesionalnih historiara do problema velike prisutnosti politiara u nauci kojima je manipulacija terminima metod i sredc stvo predoavanja. Terminologija danas ovisi o najrazliitijim gleditima, c c s nekad veoma suptilnim, nekad objektivnim, a nekad potpuno subjektivnim, partikularistikim, ovinistikim, pa i diletantskim. c s c Ne bismo htjeli da zagazimo u neproduktivan intelektualizam i napreac c dokazivati ko jeste i ko nije u pravu. Naalost, terminoloke netanosti su z s c najprisutnije u jednom krugu srpskih historiara koji se bave osmanskim pec riodom. Veina njih je ograniena vlastitom sputanou stereotipima o svom c c sc narodu i viestoljetnoj kranskoj-islamskoj konfrontaciji. U sueljavanju sa s sc c
9) Nenad Moaanin, Rije prevodioca u: Josef Matuz, Osmansko Carstvo, Zagreb 1992, c c str. 220 10) Vidjeti o tome u: Ljudevit Jonke, Knjievni jezik u teorijii praksi, Zagreb, 1964. z 11) Opirni popis bosanskog sandaka iz 1604., Monumenta Turcica, Bonjaki institut s z s c Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 2000.

62

takvima ne preza se ni od krajnje vulgarnosti to sve stvara nezdrav osjeaj s c da smo izgubili pojam sutine same historiograje.12) s Najei povod za izljeve kvaziznanstvenih teorija jesu rasprave na poc sc lju historijske demograje. I tu se javlja problem neadekvatnog imenovanja, mnogo ozbiljniji od onog u upotrebi Osmansko i Tursko carstvo. To je naroito kod pitanja postanka i bivstvovanja nekog naroda na odredenom prosc toru, to e jo dugo biti poprite najpreciznijih i najnesuvislijih stanovita. s c s s s Jo uvijek su kljune nesuglasice kod termina iz sfere nacionalnog. s c M. Ekmei, ovjek sa punom svijeu o znaaju terminolokog plana cc c sc c s u znanstvenom diskursu, uvijek e govoriti o srpskom prisustvu u Bosni, c Srbima u Bosni, bosanskim Srbima ili ak bosanskim pravoslavcima c nikad. Oaj ovog autora zbog toga to se udara na kontinuitet srpskog c s prisustva u Bosni od ranog slovenskog doseljenja je neshvatljiv.13) Turska arhivska grada koja je po njemu neophodna srpskom narodu, donosi sasvim oprene istine. U gradi osmanske provenijencije koja se odnosi na c Bosnu, nazivi Srbi i Hrvati oznaavaju jedinke koje su dole sa srpskog, odc s nosno hrvatskog teritorija, za razliku od domaeg krstjanskog i kranskog c sc (pravoslavnog i katolikog) stanovnitva.14) c s Vlake skupine ija su pomjeranja u defterima paljivo biljeena, jo s c z z s uvijek se poteu kada se ele oivjeti kontinuiteti, a zazire se u temama z z z koje razotkrivaju suvie prisutnog mijeanja krvi kod Vlaha. s s Prisutnost i sutina naziva Bonjak i bosanski jezik zasluuju tes s z meljitiju obradu. Dozvolit emo sebi samo konstataciju da je u segmentima c koji su interesirali pojedine savremene autore forticiran samo njihov vlastiti stav, to je dovelo do tog da se bonjaki etnikum i sam naziv Bonjak s s c s svodi na sloj bosanskog stanovnitva koji je prihvatio islam15) , a djela poput s onih Filipa Lastria iz druge polovine 18. stoljea, za koje je sam istakao c c da su na bosanskom jeziku, ignoriu sumnjom u ondanje znaenje termina s s c bosanski.16)
12) U Sarajevu je od 5. do 8. aprila 2001. odran SEMINAR ON HISTORY CURRIz CULA AND TEXTBOOK IN B&H. Tokom rasprave oito je bilo da treba mnogo vie c s raditi na pokazivanju dobre volje da se saslua drugaije miljenje i argumenti u, ne samo s c s strunoj i znanstvenoj, nego i ljudskoj atmosferi. c 13) Zbornik radova sa Medunarodnog naunog skupa odranog od 13. do 15. decembra c z 1994. god. u Beogradu pod nazivom Bosna i Hercegovina od srednjeg veka do novijeg vremena, Beograd 1995., str. 15 14) Samo neke injenice: U defteru iz 1468. god. medu timarima je i timar jednog Srbina, c ovjeka koji je doao sa podruja Srbije: TD 0-76, OIS br. 216. Isti sluaj je i sa imenom c s c c Hrvat: u popisu bosanske vojske pred bitku na Mohau 1526. god. 263 ovjeka imaju c c prateu odrednicu Hrvat, za razliku od, uz njih navedenih, Bosanaca kojima uz ime c stoji Bosna. Detaljnije vidi u: A. Alii, Popis bosanske vojske pred bitku na Mohau, cc c POF sv. XXV/1975, Sarajevo 1977. 15) Mustafa Imamovi, Historija Bonjaka, Sarajevo c s 16) Tri djela Filipa Lastria iz Oevje, raritetna zbirka u Specijalnim zbirkama NUBBiH c c

63

Potrebe za sredivanjem i eventualnom standardizacijom nae nastavnos znanstvene terminologije uvijek se iznova aktueliziraju. Medutim, najrjede se to deava u raspravama tematski vezanim za podruje jezika. Na skupu s c o irenju islama i islamskoj kulturi u Bosanskom ejaletu 1991. god. povela s c se krajnje zanimljiva polemika izmedu referenta dr Darka Tanaskovia i dr Hilme Neimarlije oko poimanja islamskog i muslimanskog.17) Prisutna su velika razmimoilaenja u deniranju pojmova u agraru. To u z neku ruku nije ni udno, budui da se u posljednjih desetak godina za obradu c c agrarnih odnosa vie interesuju ekonomske, politoloke i socijalne znanstves s ne discipline nego sama historiograja. I pored izuzetno znaajnih dometa c bosanskohercegovakih osmanista - historiara u rasvjetljavanju timarskoc c spahijskog sistema, mirijske zemlje, hakk-i tesarrufa, poloaja raje, poreza i z sl., jo uvijek se agrarni odnosi deniraju kroz iuki sistem. To je jedan od s c c razloga to se najvie grijei u najjednostavnijim pojmovima. Osim samog s s s c sc c pojma iuk medu najeim je svakako pojam raja, za veinu neosmanski c pokoreni narod (muslimani i krani), pojam koji se od 19. stoljea odnosi sc c samo na nemuslimanske podanike. Koje li zablude! Dvije treine raje u prvoj polovini 19. stoljea ine muslimani, a samo c c c jednu treinu krani. To je rezultat najobinijeg poistovjeivanja ifije i c sc c c c c rajetina. Dok je rajetin slobodnjak koji obraduje svoje imanje i daje propisane poreze, ifija je nalik kmetu i on je nadniar. Moe biti i treinac, c c c z c napoliar. Podvlaimo i ovo nalik kmetu, jer zapadni autori skoro redovno c c c rabe ovaj izraz, iako nije u pitanju ekvivalent. Iznenadujua je redovitost ovakvog pristupa u praksi, ako se u teoriji uvijek istie da u situaciji kad c termini pored opeg znaenja dobijaju i specino obiljeje u jednom vrec c c z menu i prostoru, i odnose se samo na dato vrijeme i prostor, oni se ne mogu mehaniki upotrebljavati kao sinonimi oznaka u drugom prostoru.18) c Pored toga to se ne obraa panja na sutinske transformacije kos c z s s je doivljava odredeni pojam kroz prostor i vrijeme, deavaju se propusti z upoznavanja sa nekim temeljnim institucijama. Tako Noel Malkolm, autor koji pie u tonu modernih tendencija historijske nauke, govori o timarskos z c spahijskom sistemu, pominje nasljedivanje, a da nikakvu panju ne posveuje odakluk-sistemu u Bosni.19) z Batina e se kod nas denisati kao posjed na mirijskoj zemlji koji se s c moe obraditi jednim parom volova. Iz takvog tumaenja se nee saznati z c c moda najbitnija stvar vezana za bosansku batinu: nigdje u Rumeliji osim z s u Bosni i Kurdistanu ona nije nasljedna. Svugdje se na takvoj zemlji moe z
17) Vidi u: Nauni skup Sirenje islama i islamska kultura u Bosanskom ejaletu, POF, c 41/1991, Sarajevo, 1991. 18) Vidjeti o tome u Predgovoru Skolskog rjenika. . .. c 19) Noel Malkolm, Povijest Bosne: kratki pregled, Zagreb Sarajevo, 1995.

64

sijati, ubirati i usjev prodavati, ali samo u Bosni i Kurdistanu batina moe s z da se proda ili ostavi porodici.20) U deniranju sutine nekih pojmova u agrarnim odnosima osmanskog s perioda najdalje je otiao dr Alii, iako se osjeamo duni upozoriti na s cc c z njegovu permanentnu sklonost historijskoj anahroniji, pa se esto deava da c s u jednom tematskom slijedu koristi i termin tursko-osmanski i turski, sve u istom smislu. Noviji radovi na osmanskim izvorima unijet e vie svjetla u naoko ve c s c opeprihvaene injenice. Danas se, npr., u rjenicima termina pojam luc c c c s c s rija najee nade objanjen kao porez koji plaaju Vlasi paualno za svaku c sc kuu.21) Filuridija bi analogno tome bio Vlah koji plaa luriju to nije c z c s puno znaenje tog pojma. Zahvaljujui perfekciji osmanske administracije c c mi sad znamo i to da luridija moe da bude i musliman kome se pravi z z taj ustupak, jer su batine pod lurijom vrlo esto drali razni zvaninici s c z c nosioci administrativne vlasti u sandaku, spahije, ulema, zanatlije.22) z Ovo je samo dio naih razmiljanja za koja se nadamo da e ukazati na s s c nunost terminolokih razgraniavanja, a da ovoj problematici ne manjka z s c aktuelnosti dokazale su do sada brojne rasprave oko djelimino gore spomec nutih problema. Naravno da se neke od naih informacija ne smiju uzeti s kao norma nego kao na stav i donekle struno miljenje. Historija, pogotos c s vo naa, jo uvijek nije spremna za poduhvate kakve su nekad predstavljale s s unicirane jugoslovenske nomenklature terminologije odredenih znanosti ili struka, ali moemo uiniti toliko da se u praksi slui terminima koji donose z c z sutinsko znaenje pojma i odgovaraju naem jezikom osjeanju. s c s c c

20)

Sadik Albayrak, Budin Kanunnamesi ve Osmanli Toprak Meselesi, Istanbul 1973, str.

236 Vidi indeks termina u: A. S. Alii, Pokret za autonomiju Bosne od 1831. do 1832. cc godine, Sarajevo 1996, str. 421 22) Snjeana Buzov, Vlasi u bosanskom sandaku i islamizacija, Nauni skup Sirenje z z c islama i islamska kultura u bosanskom ejaletu, POF 41/1991, Sarajevo 1991, str.84-99
21)

65

66

 ETNICKO-HISTORIOGRAFSKI STEREOTIPI I SINTETICKE NACIJE

Safet Bandovi z c

Pokuaj da se sve objasni urotom protiv nas izraz je nae inferiornosti. s s

Dr. Latinka Perovi c

Konikti i sukobi su moni generatori predrasuda i stereotipa. Histoc riografski negativni stereotipi podstaknuti politikom i ideologijom, omoguavaju idealiziranje vlastitog naroda, da se lake okrive drugi, da se jednosc s tavnije opravda eklatantno neprijateljstvo i mrnja. Velika nedaa sa naciz c onalnim stereotipima je njihova nepromjenljivost. Nacionalni ili etniki stec reotipi predstavljaju osnovni element iskazivanja nacionalistikog miljenja i c s argument koji svojom pseudoutemeljenou i automatizmom potvrduje dogsc matinost nacionalistike ideologije.1) Zato je dosta teko, u odsustvu racic c s onalnosti, i preputanju emocijama, osloboditi se selektivne rekonstrukcije, s prepariranih injenica, uproenih predstava o prolosti i shvatiti cjelovitost c sc s prohujalih zbivanja. Stvaranje stereotipa je dio procesa koji je ocijenjen kao ponavljanje ili govorenje iste stvari u nedogled, odnosno svodenje kompleksnih ideja na jednostavne setove rijei.2) Politika koja ima za cilj da upravlja c je po nunosti matovita. Ona se pritom mora oslanjati na neku vodeu, z s c pa ak i na neku ksnu ideju koja se usaduje u duh ovjeka-mase, i tu njec c guje sve dok se ne potini sugestiji. Docnije se ona pretvara u kolektivne c predstave i postupke.3) Nacionalizam predstavlja najmoniju politiku snagu XIX i XX stoc c ljea.4) Srpski nacionalizam je bio u sreditu krize jugoslavenske dravne c s z c zajednice. Iskompleksirani, getoizirani Balkan, izluden historijom, optereen ouvanim paganskim sklonostima (osveta, ubijanje, prinoenje rtvi, revitac s z liziranje herojskog pretka), mitologiziranom prolou i iluzijama, gdje nas sc silje nerijetko ini sastavni dio iskustava, drutvene i mentalne stvarnosti, a c s
1) O. Milosavljevi, Nacionalni stereotipi u istorijskoj perspektivi, Nova srpska politika c c misao, br. 1-2, Beograd 1999, 9. 2) S. Bandovi, Zov istrage, u Zbornik: Rasizam i ksenofobija, Beograd 1988, 351. z c 3) S. Moskovisi, Doba gomile, I, Beograd 1996, 155-156. 4) U. Altermatt, Etnonacionalizam u Evropi: Svjetionik Sarajevo, Sarajevo 1997, 19; M. Gleni, Balkan 1804-1999, II, 334.

67

agresivni nacionalizam historijski biva podstican i korien od velikih sila za sc njihove ciljeve, danas je okueni prostor novih, karikaturalnih ovnokradiz ca, traginog svakodnevlja i sveope nestabilnosti od ega civilizirani svijet c c c eli da se preventivno zatiti i ogradi. Za pojedine istraivae balkanska z s z c krvolonost je bila oekivani prirodni ishod ratnikog etosa, duboko ukoc c c rijenjen u psihi balkanskog stanovnitva.5) Zapadnjaci su dugo balkanske s zemlje smatrali neistraenom zonom koja razdvaja dobro uredenu evropsku z civilizaciju od haotinog Orijenta.6) Robert Kaplan, autor knjige Duhovi c c Balkana (Balkan Ghosts) ak ustvrduje kako je Hitler na Balkanu nauio c da mrzi onako zarazno, te da nacizam ima balkansko porijeklo.7) Prvi kamen u temeljima masovne fobije bila je razlika u religiji. Religijska pitanja su u biti i politika. Tradicionalna historija regiona Balkana je u biti c historija osmanskih manjina data izvan njihovog konteksta. Njihov kontekst je zapravo veinsko muslimansko stanovnitvo tokom viestoljetne osmanske c s s uprave. Historija tog prostora se ne moe potpuno razumijeti bez izuavanja z c 8) sudbine muslimanskog stanovnitva. s Propagandni rat je nemogue voditi ako on nije pripremljen i reguliran c u kulturi. Propaganda je, kao jedno od najvanijih sredstava proizvodenja z c svijesti, sastavni dio svake kulture.9) Nacionalistika retorika je rezultirala masovnim grobnicama. Uzajamna ubijanja ne bi poprimila takve razmjere bez govora koji su prizivali ili opravdavali rat.10) Kada se pode od pretpostavke da je itav narod stradalnik, dok se nalazi u zajednikoj dravi, i c c z zbog toga to u takvoj dravi ivi, ne preostaje mu nita drugo nego da se s z z s oslobodi svoje, kako govore srpski populisti, naivnosti, popustljivosti i velikodunosti, te da preuzme stvar u svoje ruke i sam odlui o svojoj sudbini. U s c tom smjeru su ila i razmiljanja knjievnih, naunih i crkvenih autoriteta.11) s s z c
Opir. M. Todorova, Imaginarni Balkan, Biblioteka XX vek, Beograd 1999; M. Racs kovi, Drakulina biblioteka, Danas, Beograd 18-19. septembar 1999. c 6) M. Gleni, Balkan 1804-1999, I, 11. 7) Adrian Hastings smatra da je velikosrpstvo u bliskom srodstvu sa onim to se u s Njemakoj nazivalo nacional-socijalizmom. U oba sluaja krajnji etniki nacionalizam c c c konano dovodi do genocida. Opir. A. Hastings, Juni Slaveni, Forum Bosnae, br. 1-2, c s z Sarajevo 1998, 34. 8) F. Kari, Neispriana pria: smrt i progonstvo osmanlijskih muslimana, Preporod, cc c c br. 18/715, Sarajevo 15. septembar 2001. 9) V. Curgus Kazimir, Buka i muk, u Zbornik: Rat je poeo na Maksimiru. Govor c mrnje u medijima, Beograd 1997, 144-145. z 10) Knjievnik i rojalista, akademik Matija Bekovi u maju 1992. izjavljuje: Pravde z c c medu ivima ne moe biti bez pravde medu mrtvima. Opir. vidi radove S. Bandovia, z z s z c Vladavina olovnih slova, Libertas, br. 2, Novi Pazar 1995, 7-48; Sivilo pravde, Libertas, br. 3, Novi Pazar 1996, 23-72; Zov istrage, u Zbornik: Rasizam i ksenofobija, 343-364; Retorika neokrstatva, u Zbornik: Interkulturalnost i tolerancija, Beograd 1999, 225-237. s 11) N. Popov, Srpski populizam, Od marginalne do dominantne pojave (u daljem tekstu: Srpski populizam), Vreme, br. 135, specijal. dodatak, Beograd 24. maj 1993., 17.
5)

68

Duhovni tvorci nacionalizma, ideologije banalnosti, koji su proizveli svijest o revaloriziranju historije i tradicije i izgledima nove preraspodjele, dajui c legitimitet najekstremnijoj struji, uvjeravali su vlastiti narod da e bez svoje c drave nestati, da e ga unititi drugi narodi, a ne samo da ga oni izrabljuju z c s i eksploatiraju.12) Cesto isticana tvrdnja Slobodana Miloevia iz 1991. da s c ako ne znamo da radimo umemo da se bijemo bilo je samo ponavljanje onoga to su dominantna kultura i sveprisutna historiograja iskazivale godis nama. Vlastita upotreba nasilja, pravdana je svetim nacionalnim ciljevima kao i trpljenjem nasilja od drugih, kojih se napokon trebalo osloboditi.13) Kiersko dozivanje prolosti guralo je sadanjost u prolost.14) Demonizacija c s s s medunarodne zajednice bila je najraireniji oblik samoizolacije. s U osnovi sukoba koji su potresali Jugoslaviju, od prvog dana postojanja do njenog dramatinog raspada, osnovno je bilo jedno pitanje: koncepcija c drave. Rjeenje nacionalnog pitanja je oduvijek u toj zemlji bilo i pitaz s nje drutva, pa nije sluajno i kriza druge Jugoslavije poela sa historijskom s c c iscrpljenou njenog ideolokog modela, kao i odbijanjima neophodnih, temesc s ljitih unutarnjih ekonomskih i politikih reformi. Za historiara dr. Milana c c St. Protia, poratna socijalistika Jugoslavija je bila ravnopravna federacija c c srpske sa poraenim i izmiljenim nacijama.15) z s Pravi ciljevi rata su bili revizija unutranjih granica, razmjena stanovs nitva i prestrukturacija balkanskog politikog prostora. Ovakvi ciljevi nisu s c mogli biti realizirani mirnim putem.16) Jugoslavenska dravna zajednica je z
12) U martu 1991. srbijanski predsjednik Slobodan Miloevi, na zatvorenom sastanku s c sa gradonaelnicima iz cijele Srbije, upozoravao je na prijetnje velikih sila i novog c poretka u Evropi: Veoma ozbiljne informacije govore da oni raunaju na celu Sloveniju, c Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu i deo Sandaka, da raunaju i da je njihova strategija da z c celo Kosovo bude pripojeno Albaniji. Prema: Monitor, br. 282, Podgorica 15. mart 1996. Na Kongresu SPS-a poetkom 2000. on nije zaboravio da objasni, izmedu ostalog, c ko su poturice. Za njega su to Srbi koji su za vreme petovekovnog ropstva pod Turcima prihvatili da budu Turci da bi izbegli tako zulume, kako se nekad govorilo, odnosno muke koje je donosilo robovanje pod Turcima - prema: Politika, Beograd 18. februar 2000. 13) c Akademik Dobrica Cosi 1992. pie: Mi Srbi, Muslimani i Hrvati uvaavanjem s z istorijskih iskustava i sadanjeg stanja medu nama, moramo se to pre pravednije razdeliti s s i razgraniiti da bismo uklonili razloge da se mrzimo i ubijamo i da sutra moemo sa to c z s manje prepreka da se ujedinjujemo u svemu to nam je obostrano razumljivo i korisno s cit. prema: Borba, Beograd 30. mart 1992. 14) D. Jovanovi, Ki peva na ruevinama, Republika, br. 259, Beograd 16-30. april c c s 2001. 15) M. Proti, U senci Velike Britanije 1941, u: Serbia i komentari, Beograd 1991, 230. c 16) L. Perovi, Ljudi, dogadaji i knjige, izd. Helsinki odbor za ljudska prava u Srbiji, c s Beograd 2000, 64-69. Akademik Mihajlo Markovi, o tome, nakon rata, izjavljuje: Moe c z se smatrati da je na podruju Republike Srpske prosto dolo do jednog pomeranja srpskog c s naroda na istok. Mi smo tamo izgubili neke teritorije na kojima je srpski narod iveo z vekovima, ali smo zato reili jedan drugi vrlo vaan problem. Homogenizovali smo srpski s z narod i premostili jaz koji je stvaran i koji je delio Srbe istono i zapadno od Drine. Taj c jaz je sada nestao. Kada je re o Srpskoj Krajini, o delu naeg naroda koji je iveo c s z u Hrvatskoj, tu smo izgubili teritorij, ali nismo nita dobili - cit. prema: Odgovor, s Beograd 25. decembar 1997.

69

bila sloeni zbir razliitosti i nije mogla funkcionirati na principu odnosa z c snaga, ve iskljuivo na principu ravnopravnosti. Drava, kao svojevrsna c c z teritorijalna drava, tumaio je dr. Kosta Cavoki, mora imati i odgovaz c s rajui pristanak stanovnitva, a on je jedino postojan, opti i neosporan, c s s u nacionalnoj dravi.17) Neki su tumaili, poput akademika Pavla Ivia, z c c da mnogonacionalna drutva u naelu nemaju dovoljno vitalnosti.18) Krizs c ni momenti i nestanak drave pogodovali su za pojavu atavistikih poriva z c koji su bili instrumentalizirani. Tribalistika, ksenofobina, agresivna retoc c rika brzo je nala kritinu masu egzekutora. Mrane slike starih fanatizama s c c provalile su iz kolektivne podsvijesti.19) Mata nije mogla prevazii brutals c nu stvarnost. Jednom otvoreni krug mrnje vie se ne zatvara, a historiju z s pretvara u ritmine, grevite izljeve sputane mrnje, izmedu kojih se lijee c c z c c rane, brino uvaju uspomene.20) Nadjaale su struje zahuktalog, primitivz c nog nacionalizma koje nisu mnogo polagale na mo medunarodne zajednice c i pravila ponaanja, isticanjem svog kompleksa nadmoi, mjerei svijet s c c razmiljanjima sitnog balkanskog kockara i prevaranta. Zapadni ovjek nis c je drugaije mogao shvatiti besmisleno ruenje gradova na Balkanu nego c s kao transparentno, nasilno suprostavljanje najveim vrijednostima civilizac cije.21) Umorni, postmoderni svijet, kojem su junoslavenski narodi zduno z s upuivali svoje istine, nerado je i s mukom uspostavljao koordinate: jedc nako lau i jedni i drugi - ili jedni lau vie, drugi manje, drugi govore istinu. z z s Jedino mrtvi ne lau, ali oni nemaju kredibilitet.22) z Suvremeni srpski etniki nacionalizam je proizvod srpske kulturne i poc litike elite.23) Mnogi su intelektualci svojim javnim nastupima i politikim c c angairanjem opskrbili politike strasti i nacionalne sukobe moralnim i inz c telektualnim autoritetom - postajui tako proizvodai papirnate rodoljubive c c
K.Cavoki, Uvod u pravo, I, Beograd 1995, 168. s P. Ili, Greke u logici i logika u grekama, u: Serbia i komentari, Beograd 1991, c s s 188-190. 19) V. Stevanovi, Miloevi, jedan epitaf, Sarajevo 2001, 74; upor. E. Kaneti, Masa i c s c mo, Zagreb 1994, 39-40. c 20) D. Kecmanovi, Psihopolitika mrnje, Beograd 1999, 140. General Momilo Perii, c z c sc jedan od istaknutijih srpskih politiara, izjavljuje: Nisam rasista, ali moram da kaem c z da albanski narod nije sposoban da ivi sa bilo kojim civilizovanim narodom - cit. prema: z c s Danas, Beograd 30. decembar 1999. Dr. Sladana Duri ide jo dalje: Strah od tude krvi, ili od podmetnutog nasledstva vrlo je velik. To je jedan od kljunih razloga visokog c nataliteta Albanaca, jer mu enu stalno optereuje trudnoom u zatitne svrhe - cit. z z c c s prema: Danas, Beograd 6-7. novembar 1999. 21) B. Bogdanovi, Ritualno ubijanje gradova, u: Druga Srbija, Beograd 1992, 34-35. c 22) D. Ugrii, Kultura lai, Zagreb 1996, 84. sc z 23) Aleksandar Karadordevi, nakon svega, jasno i glasno 1999. govori: Moj san je da c se Srbija, Crna Gora i Republika Srpska ujedine pod Krunom - prema: Danas, Beograd 24. decembar 1999.
18) 17)

70

konfekcije, mrnje i podstrekai rata.24) Brojni su znanstvenici, u rascjepu z c c izmedu racionalnog i emotivnog rasudivanja, lijeili svoje vlastite frustracije na javnoj politikoj i drutvenoj sceni, zanemarujui da je svaka misao lahka c s c ako se u obzir ne uzme stvarnost. Dok priprost ovjek u ratu moe postati c z samo ubica, inteligentan je utoliko krivlji to razumije konsekvence svog s djela i to se zna izroditi u planera opeg klanja. Koliko su u pravu oni s c mislioci (Tolstoj) koji su govorili da su intelektualci u ivot naroda unijeli z sto puta vie zla nego dobra. Militarizacija drutva je bila nuna zbog res s z aliziranja deniranih dravnih prioriteta. Budui istraivai ovog vremena z c z c imae mnogo ubjedljivih dokaza o ()etnizaciji i bijedi politikog prostora u c c c Srbiji, o nepromjenljivosti prirode vlasti, njenoj orvelijanskoj moi da banalc nost promovira kao genijalnost, zloin kao junatvo, destrukciju kao gradnju, c s demagoku retoriku kao duboku misaonost. Akademik dr. Ljubomir Tadi s c govori: Istorija antisemitizma nas je dovoljno pouila da apstraktna proc paganda pacizma podastire crveni tepih genocidu.25) Zato se pristupilo odbrambenom, odnosno preventivnom genocidu. Kvazihistorija je, preko prelivanja u dnevnu politiku, postajala sve vie s sastavni dio historijske svijesti. Odsustvo stvarne historije u smislu postojanja politike nacije, kompenzirano je mitskom. Mit se koristi kao surogat za c historijsku prazninu. Izmiljena historija slui u ideoloke svrhe, da se dos z s kae superiornost sopstvene nacije, bez obzira to je mitologizirana historija z s tea od neospornih historijskih istina koje jednoj naciji ne idu u prilog.26) z Selektivno sjeanje i organizirani zaborav postali su moni idejni detonatori c c s nacionalne netrpeljivosti kao uvertire za izbijanje rata.27) Izmiljena historija slui u ideoloke svrhe, da se dokae superiornost sopstvene nacije, bez obz s z zira na historiografske injenice. Bratstvenike, nacionalne drame uglavnom c c su shvatane prema sinopsisima spjevova.28) Kolektivno samoobmanjivanje iznjedrilo je uvijek spremne ideologe - kako one zalutale u naune ustanove, c tako i samoproglaene eksperte, arlatane svih boja, ili rehabilitirane duhos s c ve XIX stoljea.29) Nekritiki se horski govorilo o mitovima o izuzetnosti. c
24) J. Trkulja, Intelektualci kao politiki pigmeji, Danas, Beograd 18. oktobar 1999. c Matija Bekovi pie: Grob je najvea svetinja i najstarija crkva srpskog naroda. Grob c c s c je naa najdua i najupornija vera. Jo uvek se kunemo kostima i grobovima, jo nemamo s z s s c sc z tvrdeg oslonca, boljih lekova, ni vrih merenja... Zbog kostiju ratovale su drave; na kostima se drave dre, kostima su utvrdene i ogradene - cit. prema: Monitor, br. 374, z z Podgorica 19. decembar 1997. 25) Svatalice. Hronika ideoloke konjkuture (1991-1994), Zrenjanin 1994, 20. s s 26) Dr. L. Perovi pie: Ne patimo mi od vika istorije. Nama se dogodilo neto tee: c s s s z mi smo u sukobu sa istorijskim procesima i u tom smislu smo sluaj koji nema poredenja c ni u Jugoistonoj Evropi. Opir. L. Perovi, Ljudi, dogadaji i knjige, 239. c s c 27) Danas, Beograd 29-30. januar 2000. 28) B. Bogdanovi, Zavadene memorije, u Zbornik: Intelektualci i rat, Beograd 1993, 36. c 29) D. Bubalo, Teret mentaliteta kao robijaka kugla, Danas, Beograd 3. decembar s 1999.

71

Mitovi koji su histerina meavina oseaja nadmoi i kompleksa inferiorc s c c nosti postali su bitniji od historijskih injenica. Genealogije raznih naroda c spadaju praktino u domen socijalne mitologije.30) Lai se esto razumu, kac z c ko pie Hana Arent, ine mnogo oevidnijim nego stvarnost, poto laljivac s c c s z ima tu veliku prednost da unaprijed zna ono ta publika eli ili oekuje da s z c uje.31) Mitovi o rtvama su uvijek vrsto bili povezani sa jasnom slikom c z c neprijatelja. Citave generacije su stasale na modelu ekstremnog i militantnog nacionalizma.32) Kontrolirana oskudica postajala je kulturni i politiki c program. Sit i bogat gradanin je lo podanik oligarhijske drave, ne mari s z mnogo za oglodane kosti politike doktrine: Fanatina odanost vladajuoj c c c partiji lake se stie medu materijalno bangavima. Na kraju, odanost i nes c kadanji patriotizam najlake se odravaju kada je neprijatelj kobajagi pred s z vratima.33) Potena nacionalna historija pretpostavlja sposobnost da se s zaboravi sve to joj ne ide u prilog.34) s Nedostatak osjeaja za modernizaciju nadoknadivan je mitom o stranim c zavjerama.35) Evropa nije trauma srpskih masa ve srpske elite.36) Histoc rijskog naroda nema bez prolosti, niti civiliziranog naroda koji ne razlikuje s mit od historije. Prolost se nudila kao kompenzacija za statinu i oskudnu s c sadanjost. Ona se ne rekonstruira na vjerodostojan nain, ve s ciljem da s c c se u historiji pronade potvrda i opravdanje za dananjicu. Kultovi heroja s i muenika izvueni su iz historijske matrice da bi opravdali nove smrti i c c muenitva. Historijska nauka je postajala izvor historijske svijesti. Iracic s onalnost je proizvodila i moralnu izopaenost.37) Svijest ili vjera o superiorc nosti u odnosu na nekog drugog, prije ili kasnije, nagoni ovjeka da pone c c
H. Ginter Stobe, Religijske implikacije sukoba u centralnoj i istonoj Evropi, u Zborc nik: Hrianstvo. Religija. Politika, Ni 1999, 34. sc s 31) H. Arent, Istina i lau politici, Beograd 1994, 70-71. z 32) S. Biserko, Nacionalizmi u zakasnelim i zaputenim drutvima, u Zbornik: Radikalis s zacija drutva u Srbiji, Beograd 1977, 128. s 33) Cit. prema: E. Bardis, 1985, Beograd 1986, 13. z 34) H. Magnus Encensberger, Velika seoba, Vrac 1995, 12. s 35) M. Markovi, Opake tendencije, Helsinka povelja, br. 30-31, Beograd juli-avgust c s 2000. Dr. Slavenko Terzi otkriva jednu takvu zavjeru: Ne treba imati iluzija da ne postoji c c c c sc izvesna koalicija izmedu vodeih centara politike i vojne moi zapadnog hrianskog sveta i islamskog radikalizma protiv pravoslavnog sveta. Prema: Glas javnosti, Beograd 25. februar 2001. 36) Dr. Slobodan Ini je, nastojei ne samo da iznese ve i da struno protumai injenice, c c c c c c argumentirano uoio kako Srbija ima dugu tradiciju duhovnih pekulanata, fabrikanata c s kolektivnih halucinacija, politikih i nacionalnih laskavaca i vaarskih opsenara, koji c s veoma lahko i rado pribjegavaju podilaenju priprostim srpskim narodnim masama. On z smatra da srpski nacionalista ostaje nacionalistom i kad je komunista, antikomunista, liberal, demokrata, bez obzira kako se sve politiki deklarirao. On dalje ustvrduje c da je jedino Titova despotija, na koju su se bili horski okomili mnogi srpski politiari, c mogla da se suprostavi velikosrpskom nacionalizmu i njegovim tenjama za prekrajanjem z ne samo jugoslavenskog, nego i itavog balkanskog etnikog prostora to e se i ponoviti c c s c posljednjih ratnih godina. Opir. S. Ini, Portreti, Beograd 2001. s c 37) B. Prpa, Slom istorije i kraj XX veka, Danas, Beograd 7-8. avgust 1999.
30)

72

da vjeruje da ima vea prava nego drugi.38) Grupna narcisoidnost je jedan c od najvanijih izvora ljudske agresije, ona unapreduje solidarnost i koheziju z grupe, te olakava manipulaciju, apelirajui na narcisoidne predrasude.39) s c Mnogi angairani historiari su iz tumaenja prolosti preli u fazu projekz c c s s tiranja budunosti. c Agilnost su, u erupciji nasilja nad stvarnou i pokuajima gradnje zgrasc s de budunosti na grobovima prolosti (J. Skerli), pokazivali brojni srpski c s c akademici, kojima je objanjavanje ciljeva rata postajalo dunost. SANU i s z Udruenje knjievnika Srbije bili su forumi gdje je elita nauke i umjetnosti, z z vlasti i opozicije miroljubivo zasjedala, razgovarala i krojila planove, na kojima su direktno ili indirektno angairani: Bili su jedinstveni u pogledu cilja z - promjene granica i ratnim sredstvima, dok su im se miljenja o oekivanim s c rezultatima i moguim rtvama razilazila .40) Dr. Miroslav Simi, akademik, c z c koji je dao ostavku na lanstvo u SANU, ustvrdio je da su brojni akademici c prvo raspameivali srpski narod, a zatim ga raspameenog podstrekivali da c c otpone i vodi besmisleni i prljavi rat koji se, uglavnom, sastojao od pljaki c c c z i etnikih ienja.41) Veina njih, u poznoj ivotnoj dobi, pravila je svijet za c c sc one koji tek treba da ive. Jugoslavija je iz tih krugova shvatana kao srpska z drava u kojoj su ivjeli i drugi narodi.42) z z
38) D. Kecmanovi, Psihopolitika mrnje, 139. Dr. Smilja Marjanovi-Duani smatra c z c s c da je 1918. stupanje Srbije u Jugoslaviju, bilo neto poput otvaranja Pandorine kutije iz s koje su se dalje izlegli i zloini koje smo mi poinili drugim, a ne samo zloini koje su c c c drugi poinili nama. Prema: Blic, Beograd 11. novembar 1999. c 39) M. Nuhi, Rije- slika i zloin, Sarajevo 1995, 55. c c c 40) E. Erdman-Pandi, Ideolozi i inspiratori rata- tajni spis Srpske akademije nauka zc i umetnosti, u Zbornik: Etniko ienje. Genocid za veliku Srbiju, Dokumentacija c c sc Drutva za ugroene narode, priredio Tilman Zulch, Sarajevo 1996, 30-31. Upor. K. Mis z hailovi-V. Kresti, Memorandum SANU. Odgovori na kritike, SANU, Beograd 1995. c c Matija Bekovi 1999. lamentira: Srbija danas na svojim barjacima ima elave dvoglac c c ve orlove, za kakve ne zna ni zoologija ni heraldika, a koji se radaju samo iz ideolokog s Cernobila - cit. prema: Glas javnosti, Beograd 17. novembar 1999. 41) Danas, Beograd 11-12. april 1998. Akademik Vasilije Kresti e jo 1995. napasti cc s M. Simia kaopolitikog konvertita koji nema trunke srpskog nacionalnog i patriotskog c c oseanja. Zbog toga, nije nimalo sluajno to to se okomio na grupu akademika koji ta c c s oseanja ne skrivaju i ispoljavaju brigu za sudbinu srpskog naroda i srpske drave - prema: c z Telegraf, Beograd 20. septembar 1995. 42) Akademik Antonije Isakovi u Narodnoj skuptini Srbije 27. septembra 1991. govori: c s Srbija otvara oi Evropi... Americi jo nisu jasne stvari. Drugi akademik, historiar c s c Radovan Samardi je 1991. nastupao: Nama saveznici ne trebaju, jer su SAD korumpizc rane, Englezi su glupi, Francuzi desniari, a Rusi siromani. Prema: Vreme, Beograd c s 21. novembar 1991. U listu Epoha 5. novembra 1991. R. Samardi izjavljuje: Sudbina zc drave u kojoj ivimo vie ne zavisi od nae volje, hrabrosti i pameti, potenja, opredeljez z s s s nja za carstvo nebesko i svih onih vrlina koje su nas krasile kroz istoriju. Zavisi sada od belosvetskih meetara, trgovaca, nansijera, planera takve politike koji su se ak drznuli da s c rasturaju drave na krvi zasnovane i krvlju stvorene. Akademik Mia Popovi izjavljuje z c c slino: Prema zapadnom svetu gajim duboko i vrlo fundirano gadenje - NIN, Beograd c 31. decembar 1993.

73

Akademik Mihailo Markovi ve u avgustu 1991. predoava kako se, c c c uz pomo Srbije, srpski narod u Hrvatskoj i BiH organizirao i uzeo svoc ja prava koja su mu u toku pola stoljea pre toga osporena... Ta nova c dravna granica mora u Hrvatskoj ii linijom razgranienja srpskog i hrvatz c c skog naroda. JNA treba da posedne tu novu granicu.43) Akademik Vasilije Kresti e 1992. izjaviti kako rat izmedu Srba i Hrvata dugo traje, ali ne cc c uvek rat orujem.44) Akademik Dejan Medakovi iznosi 1993. stav kako z s se na ovim prostorima kljuni dogadaji Rimske imperije deavaju, a oni su c se sveli, generalizovano, na to da je ovde kljuna odbrana Evrope od varvac c ra.45) Prognozeri su se naivno ponadali, bez dovoljno osjeaja za vrijeme i okruenje, da e njihove kabinetske projekcije brzo biti ostvarene. Za isz c hitrene prognoze i loe rezultate, sebe nisu smatrali odgovornim. Atavizmi s vjerskih antagonizama bili su stavljeni u iri kontekst. Govorilo se o zeles nim i plavim linijama koje su navodno presjecale nekadanji jugoslavenski s prostor. Iza toga je slijedilo upozorenje na opasnost od ponovnog prodora islama u Evropu. Time su se skrivale tenje srpskih nacionalista da zadobiz ju simpatije zapadnog svijeta za narod koji je, navodno stajao, na braniku hrianske civilizacije. Oekivalo se od Zapada da aminuje nacionalistika sc c c osvajanja pravoslavnih hriana. Rat u kojem oslobodenje jednog naroda sc ima za posljedicu istrebljenje drugih naroda nikako nije mogao imati oslobodilaki smisao.46) c Sa rasplamsavanjem rata u BiH agresivna kampanja protiv Muslimana koji su vodili religijski rat i eleli da primoraju Srbe da pripadnu islamskoj z dravi, je maksimalno intenzivirana, kao i protiv drave Bosne i Hercez z c, akademik i predsjednik SRJ, nazvao istorijskom govine, koju je D. Cosi
43) Politika, Beograd 30-31. avgust 1991. Borisav Jovi, predsjednik Predsjednitva c s SFRJ zapisuje 11. septembra 1990. godine: Sada se radi etnika karta srpskog prostora, c naroito u BiH i Hrvatskoj, da se jasno prikae teritorija gde su Srbi u veini; od Sibenika, c z c preko Like, Bosanske krajine, pored Save do Bijeljine svuda su Srbi u veini. U centru c Bosne su Muslimani. Srbi presecaju i Sandak pored Drine, pa se Muslimani ne mogu z ujediniti. To je budui prostor Srbije - cit. prema: B. Jovi, Poslednji dani SFRJ, c c Beograd 1996, 193. 44) Svatalice, 41; Pogledi, Kragujevac 14-29. februar 1992. On e jo 1986. u s c s Knjievnim novinama (15. septembar 1986) objaviti tekst o genocidnoj ideji kod z Hrvata koja se duboko ukorjenila u svest mnogih generacija. 45) c Svatalice, 78. Akademik Dobrica Cosi 1994. izjavljuje: Rasturanjem Jugoslavis je nacionalnim secesijama, uz odluujuu ulogu Nemake i u saveznitvu sa evropskom c c c s zajednicom i Amerikom, i potom islamskih sila, srpskom narodu, de facto, objavljen je trei svetski rat, sa onim istim ciljevima s kojima su centralne sile i drave Trojnog pakta c z nastupale protiv njega u oba svetska rata. 46) M. Markovi, Mimikrija za ouvanje vlasti, Helsinka povelja, br. 44, Beograd c c s septembar 2001. Beogradski Glas javnosti 19. septembra 2001. citira Aleksandra del Vala, francuskog islamologa, koji tvrdi da je islam glavni neprijatelj Zapada, tanije itav c c nemuslimanski svet je u opasnosti od ovog zelenog faizma. s

74

nakazom.47) Kao glavni neprijatelj oznaeni su, pored dotadanjih lukavih c s Janeza, podmuklih Siptara, genocidnih Hrvata, i Bonjaci kao Turci s - mitski neprijatelji.48) U srpskim tradicionalnim predstavama muslimani su bili otpadnici koji su odbacili svoju vjeru i priklonili se vjeri osvajaa. Oni c su se, po tim poimanjima, ideoloki i kulturno identicirali sa osmanskom s dravom i njenom dravnom idejom, postajui vatreni zagovornici konzerz z c vativnog islama sa kojima su ak i reformski orijentisane turske politike c c c c snage dolazile u sukob.49) Nazivanje Turcima kod veine oito nije bila posljedica neupuenosti, ve usadenog predubjedenja i sasvim konkretnog c c stava.50) Gromko su revitalizirane teze o islamiziranim pripadnicima srpskog naroda, odnosno Srbima-muslimanima, da je dragovoljno poturivanje c bilo vie nego nasilno.51) Uprkos tvrdanjama da se radi o islamiziranim s Srbima, njima se ipak rijetko pruala mogunost da se asimiliraju time z c to bi jednostavno promijenili vjeru. Postojao je oit strah da bi masovnost s c pridolica razblaila ili pokvarila naciju, i onako navodno nagrienu kos z z smpolitizmom i mondijalizmom.52) Iz bogatog medijskog arsenala su u upotrebu irom vraeni stari peoras c z tivi, pogrdni nacionalni nadimci . Godinama nagomilavana a prikrivana energija nezadovoljstva muslimanskom nacijom doivjela je svoje eruptivz no pranjenje nakon poetka agresije na BiH. Bonjaci su ponovo postali z c s
47) Borba, Beograd 12. mart 1993. Misao o nakazi nije njegova. Pozajmio je od V. Dvornikovia koji je za Bosnu napisao da je bila nakaza od drave pred 1463. godinu. c z Nav. prema: V. Dvornikovi, Karakterologija Jugoslovena, fototipsko izdanje iz 1939, c Beograd 2000, 310. Ve na sjednici skuptine tzv. Republike Srpske u Rajskoj dolini D. c s c Cosi govori:Ja se oseam medu vama pobedniki... A znajte da mi vie nemamo snage c c s za rat. Mi ne moemo dalje da ratujemo. Mi moramo da zakljuimo mir, da bismo u tom z c miru zavrili rat i ostvarili nae istorijske ciljeve - prema: Politika, Beograd 6. maj s s 1993. 48) S. Bandovi, Bonjaci u postjugoslavenskoj srpskoj historiograji, Prilozi, br. 29, z c s Sarajevo 2000, 351-352. 49) S. Terzi, Religija kao faktor oblikovanja nacionalnog identiteta Srba, u Zbornik: Suc sret ili sukob civilizacija na Balkanu, SANU, Beograd 1998, 300. 50) D. Tanaskovi, Srbi turskog zakona ili Turci srpskog jezika, u: Serbia i komentari, c Beograd 1991, 215. Akademik Radovan Samardi pie o Srbima pod osmanskom upravom: zc s Vreme je Srbe antropoloki oblikovalo tako da su postali antipod Turcima i po izgledu i po s moralnom vladanju - prema: R. Samardi, Turci u srpskoj istoriji, Zbornik za orijentalne zc studije, br. 1, Beograd 1992, 24-25. 51) V. Jeroti, Otkud prevere u balkanskih naroda, Knjievnost, br. 11-12, Beograd 1996, c z 1406. Paolo Rumiz, jedan od stranih novinara, oito dobro informiran 1996. o sastavu c stranovnitva u Novom Pazaru, navodi: Podvajanje je poelo i u Novom Pazaru, gradu s c sa turskom veinom.. Opozicija je potukla protivnike, ali to nije Zajedno - pobedile c su proislamski nastrojene pristalice Izetbegovia - nav. prema: Republika, br. 159, c Beograd 1-15. mart 1997. 52) V. Dimitrijevi, Stare i nove manjine posle realnog socijalizma, u Zbornik: Poloaj c z manjina u Saveznoj Republici Jugoslaviji, Beograd 1996, 335; Politika, Beograd 16. juni 1994.

75

balije, a gnjev zbog predanjeg priznavanja prevrtljivih Muslimana kao s nacije izraavao se, prema zahtjevima aktuelnog politikog pravopisa, gotoz c vo iskljuivo, u pisanju malim slovima muslimani.53) Time se implicitc sc no forsirao vjerski, a ne etniki karakter njihovog identiteta.54) Korieni c su i brojni drugi predrasudni termini.55) U medijima je ispoljena ogromna koliina mrnje u falsiciranju i orvelovskoj proizvodnji neprijatelja.56) c z Radovan Markov Karadi, u bjelopoljskom Informativnom biltenu SNO lazc mentira: Turski okupator nam je uzimao slobodu, zemlju, krv i obraz. Bilo bi ovenije da su nas bioloki unitili nego to su nam odredili u stratec c s s s giji njihovog venog vladanja: da mi ivimo za njih, da radimo za njihovo c z gospodstvo, da nae nesree budu izvor njihovog venog vladanja i da na s c c oiglednosti nae bede i nesree jaaju svoju mo i sreu. U istoriji punoj c s c c c c zloina i neovetva ovo je vrhunac neljudskosti. Dakle, takav period naeg c c s s ivota s njima, muslimani bonjaci nazivaju suivot, multinacionalna kulz s z tura, multinacionalna drava. Za Srbina nema veeg cinizma, provokacije z c i uvrede od ovakvog projekta prolosti u sadanje vreme.57) Dr. Biljana s s Plavi istakla se izjavom o srpskom porijeklu Bonjaka: Pa da vam sc s
53) Opir. V. Dimitrijevi, Oneoveenje i eufemizmi kao priprema za velike (genocidne) s c c c poduhvate, u Zbornik: Interkulturalnost u multietnikim drutvima, Beograd 1995, 101. c s Dr. Enes Kari u vezi toga kae: Nevolje Srba i Hrvata, kada su posrijedi Muslimani, c z sastoje se u tome to oni u nama bivim vide sebe sadanje. Oni u podsvijesti dre da smo s s s z mi bili nekada ili katolici ili pravoslavni... I onda nas smatraju prostorom za kulturno, dravno, religijsko koloniziranje, smatraju nas praznim prostorom. z 54) I. Viskovi, Narodi koji su postali manjine, u Zbornik: Poloaj manjina u Saveznoj c z Republici Jugoslaviji, 342. Advokat Veljko Guberina pie: Oko esdesete godine vetaki s s s c je stvoren muslimanski narod, a na osnovu veroispovesti onog dela naroda koji je tokom otomanske okupacije bio islamiziran - prema: V. Guberina, Reagovanja, Beograd 1997, 127. 55) Pjesma koja se navodno pjevala u Bosni: Od Bihaa do Irana bie zemlja muslimac c na bila je neprestano kao prijetnja isticana u novinama. Prema: Serbske novine, Beograd 1. avgust 1993. Episkop zahumsko-hercegovaki Atanasije je na Duhovnoj akademiji c na beogradskom Sajmitu 1994. rekao, citirajui neimenovanog svetogorskog igumana, da s c se Muslimani-muslimani zanose jednim demoniziranim prorokom, lanim, a mi imamo z Boga - prema: Monitor, br. 262, Podgorica 27. oktobar 1995. 56) Opir. S. Radoni, Crna kutija, Podgorica 1996. Italijanski novinar Paolo Rumiz s cc z pie: Jednoga dana preko medunarodne servisne slube stigla je u redakciju telefotograja s jednog mudahedina koji je u ruci drao odseenu glavu jednog srpskog vojnika... Samo z z c dan kasnije konstatovana je neotesana fotomontaa: glava je bila prevelika, odgovarala bi z oveku koji bi imao tri metra - cit. prema: NIN, br. 2395, Beograd 21. novembar c 1996. 57) Informativni bilten SNO, br. 13/14, Bijelo Polje 17. februar 1995. M. Stefanovi c pie o obilasku Beogradske ume u okolici Istanbula: Gazimo opalo lie u Beogradskoj s s sc umi, nadajui se tragovima Srba koji su ovde iveli, radali se i umirali. Znamo da ih s c z nema, pa ipak... Na prostranom platou trkara grupa maliana. Skrivaju se iza drvea, c s c cie od sree to su u toj oazi mira i tiine nali zadovoljstvo. Tako su nekad inili i srpski c c s s s c maliani, iji su potomci ovde na silu stigli. Onda je osmanlijska izma odluila da ih s c c c uniti. Da ih prevede u drugu veru. Istina retki pojedinci se nisu predali, zadravi veru u s z s korene do dananjih dana - cit. prema Enigma, br. 1957, Beograd 28. februar 1995. s

76

kaem, to je tano: Ali to je genski kvaran materijal preao u islam. I sad, z c s naravno, iz generacije u generaciju se jednostavno taj gen kondezuje. Postaje sve gori i gori, izraava se jednostavno, diktira takav nain razmiljanja i z c s c ponaanja. To je u genima ve usadeno.58) Historija se u ovakvim i slinim s c interpretiranjima svodila na nivo farse. c Petko Canar, gradonaelnik Foe tumaio je, na svoj originalan c c c nain, razloge ruenja damija u ovom gradu: Srbi su, kao raja, stotinac s z ma godina zidali damije, a poto im rad nikada nije plaen, reili su da ih z s c s c c s s srue.59) Slikar Mili od Mave 1993. pie o posjeti Banjaluci: Nema vie s ni jedne damije. Njihova minareta odletela su kao rakete Alahu na klanjaz nje, kau mi pratioci. Te zastraujue i neuklopljene u pejsaudne naprave, z s c zc nadajmo se, vie nikada neemo videti u veduti grada.60) Predratni banjas c luki historiar, Dragan M. Davidovi, koji je potom bio ministar vjera u c c c vie vlada Republike Srpske, izjavljuje 1994. da se rat u BiH vodi zapravo s c c izmedu tri vjere i naroda, na principu ko e koga prije pobijediti: Logino je to su se na udaru nali i verski objekti pri emu tvrdim da ni dravni, s s c z ni politiki vrh RS, nisu imali bilo kakav plan o unitavanju objekata. Ako c s neko pita - otkud onda to ruilatvo kad plana nema, odgovor je sledei: Srs s c bi su to radili u trenutku gneva, isprovocirani postupcima drugih strana.61) Prof. Predrag Lazarevi, direktor Narodne biblioteke u Banjaluci, zastuc pao je stavove da su muslimanski tragovi na ovim prostorima spomenici c c c turske okupacije.62) Dorde Umievi, svojedobno gradonaelnik Banjaluke, c z je, odbijajui zahtjeve Medunarodne zajednice za obnovu uvene damije c Ferhadije, tvrdio da se ne moe od srpskog naroda traiti da obnavlja usz z pomene na najcrnje dane ropstva. U vrijeme te okrutne turske okupacije odrale su se sve vjerske zajednice kao i njihove brojne bogomolje. Cak su z
Govor mrnje, 18. Upor. Okovi tiine, Has, br. 27, Novi Pazar 17. novembar z s 1996; Sandak Bosna, br. 21, Frankfurt/Main BRD, 14-21. novembar 1996. Znala je da z obrazloi i silovanja u Bosni: Silovanje je, na alost, strategija ratovanja Muslimana i z z dela Hrvata prema Srbima. Za islam je to normalno jer tolerie poligamiju. Istorijski, kroz s 500 godina turske okupacije, sasvim je normalno bilo pravo bega ili age na prvu branu no c c sa enom iz populacije raje. Takode, islamska religija odredjuje da se nacija deteta odreduje z iskljuivo - po ocu. No, taj seksualni teror provodi se i na mukarcima i ima genocidne c s karakteristike. A svet, izgleda, uopte nee da uje istinu. Verujem da e se, makar, istorija s c c c baviti time. U novembru 1997. je, nakon razlaza sa paljanskim rukovodstvom, ve o sebi c imala drugaije miljenje, smatrajui se demokratom i nacionalistom ali ne i ovinistom. c s c s 59) NIN, br. 2382, Beograd 23. avgust 1996. 60) Javnost, br. 141, Beograd-Pale 4. septembar 1993. 61) Veernje novosti, Beograd 17. novembar 1994. c 62) NIN, br. 2281, Beograd 16. septembar 1994. On e to jasno demonstrirati na c primjeru poruene, uvene banjaluke damije Ferhadije: Ferhadiju je napravio kvisling s c c z iz redova srpskog naroda, jer svi su Sokolovii poreklom Srbi. Sokolovii su pripadali onim c c Srbima koji su iz srpskih redova preli na drugu stranu... Bonjaci moraju da ponu da s s c grade svoje spomenike, a ne da vaskrsavaju tursku okupaciju - Danas, Beograd 30-31. oktobar 1999.
58)

77

i sultani davali novane priloge za izgradnju crkava.63) Pokuaji izgradnje c s monstrum-drave sadravali su i praksu etnikog ienja.64) Patoloka sumz z c c sc s njiavost i mrnja prema muslimanskom stanovnitvu je sline prirode kao c z s c antisemitizam. Korjeni ove mrnje postoje u vie stoljea dugom, genocidz s c nom ratu rekonquiste koji su blagoslovili katolika i pravoslavna crkva, koja c je mitologizirana epskim pjesmama i legendama.65) Nepriznavanje Muslimana u bivoj jugoslavenskoj dravnoj zajednici i s z njihovo tretiranje kao vjetake nacije nije se jo od ezdesetih godina XX s c s s stoljea, u nekim violentnim naunim i knjievnim krugovima, zaustavilo c c z samo na konstatacijama da su radikalno krenuli u etniju.66) Raspadom Jugoslavije ova bezobzirna akcija poprimila je na svojoj masovnosti. Dr. c Franjo Tudman oznaava krajem decembra 1995. na Mirovnoj konferenciji u Parizu Bonjake kao proizvod komunistikog domiljanja da doskoe s c s c zaotravanju srpsko-hrvatskih nacionalnih suprotnosti, ocjenjujui da su s c nastali proglaavanjem vjerski posebnog muslimanskog stanovnitva posebs s 67) Dessa Trevisan, nekadanji dopisnik Time-sa iz s nom nacionalnou. sc c Beograda, govorila je kako dr. F. Tudman sve negira, da on sve poinje kao povjesniar: Vidite, ovdje je hrvatsko puanstvo pa je normalno i prirodno c c da oni gravitiraju ka Hrvatskoj, ovdje je srpsko puanstvo, normalno je da c oni gravitiraju ka Srbiji. A Muslimani nigdje! I nemaju kamo da gravitiraz ju.68) U svojim nastojanjima Tudman je podravao Samuela Huntingtona, harvardskog profesora, o neizbjenom sukobu civilizacija. Sutina njegove z s
Opir. Has, br. 52, Novi Pazar 1. maj 1998; Svedok, br. 105, Beograd 28. juli s 1998. 64) N. Cigar, Uloga srpskih orijentalista u opravdanju genocida nad muslimanima Balkana, Sarajevo 2000, 34. 65) B. Deni, Etniki nacionalizam. Tragina smrt Jugoslavije, Beograd 1996, 197. Dr. c c c s Vojislav Seelj u intervjuu za Srpsku re (br. 141), od 15. januara 1996. godine, c izmedu ostalog, istie na pitanje o suivotu sa Bonjacima: Ne, ovde nismo mogli da c z s ivimo s njima, to najbolje svedoi injenica da su odavde Muslimani oterani i da su z c c damije poruene... Ja nisam siguran da se tamo (u Sandaku) ivi normalno. I Prvi i z s z z Drugi srpski ustanak nisu podignuti protiv Turaka, nego protiv domaih Turaka Muslimana c koji su vladali Beogradskim paalukom. Od sedam dahija, petorica su bili domai Srbi, s c Muslimani. 66) c D. Cosi, Pievi zapisi (1951-1968), Beograd 2000, 280. sc 67) NIN, br. 2347, Beograd 22. decembar 1995. 68) Oslobodenje, Sarajevo-Ljubljana 26. oktobar-2. novembar 1995. Ovakav stav u izvjesnoj mjeri asocira na vrijeme pregovora srpske i hrvatske strane uoi Drugog svjetskog c rata. O tome je pisao Branko Milju, ministar u Cvetkovievoj vladi: To mi je u Parizu s c potvrdio 1946. i sam dr. Maek kada sam ga pitao na kom su gleditu on i D. Cvetkovi c s c vrili podelu Bosne i Hercegovine. On mi je doslovno odgovorio: Kada sam sa Dragiom s s pravio sporazum 1939., mi smo se sporazumjeli kada smo doli na Bosnu i Muslimane, s da smatramo da Muslimani ne postoje. I tako smo radili. Opir. A. Isakovi, O nacis c onaliziranju Muslimana, Zagreb 1989, 276; M. Gali, Politika u emigraciji, Zagreb 1990, c 207-210; M. Imamovi, Historija Bonjaka, Sarajevo 1997, 520-521. c s
63)

78

teorije bila je u tezi da e nejasne linije izmedu civilizacija u budunosti posc c tati bojno polje. Konikt izmedu civilizacija e biti poslednja faza u evoluciji c konikata u suvremenom svijetu, zakljuujui da e zbog sukoba civilizacic c c ja s lica zemlje, zbog svoje geostrateke pozicije nestati Bosna i Izrael, jer s navodno ne mogu preivjeti u okruenju drugojaijih i neprijateljskih civiliz z c 69) zacija. Bonjaci su, prema poratnim, terenskim ispitivanjima srbijanskog s javnog mnenja, opisivani kao primitivni, neiskreni, prljavi, nekulturni, svadljivi, glupi, kukavice, neradnici, da ne vole druge narode.70) Sa povratkom termina Bonjak na politiku scenu postjugoslavenskih s c zemalja, otilo se u njihovom negiranju, kao i demagokoj inventivnosti, kos s rak dalje.71) Oni su, od niza deurnih historiara, predvodenih dr. Miloz c radom Ekmeiem, proglaeni za sintetiku naciju. Put od predratnih cc s c vjetakih Muslimana do ratnih i poratnih sintetikih Bonjaka nije bio s c c s dug. Stereotipi su postajali argumenti za potvrdu nunosti zavravanja poz s 72) litike nasilnim putem. Bonjaci su dugo tretirani kao simbol osmanskog s prisustva i Islama, odnosno alosni ostatak Turske na Balkanu, nedravni z z
Ljiljan, br. 247, Sarajevo 8. oktobar - 15. oktobar 1997. Antun Vrdoljak, predsjednik Hrvatskog olimpijskog komiteta, svojedobni neuspjeh hrvatskih rukometaa na s evropskom prvenstvu u Spaniji 1996. pokuao je da objasni time da su u hrvatskoj res perezentaciji bili i igrai, mislei pritom na nekoliko Bonjaka, koji nisu imali zajedniki c c s c svjetonazor i zajedniku molitvu. Prema: Oslobodenje, Sarajevo 13-14. jul 1996. c 70) D. Popadi-M. Biro, Autostereotipi i heterostereotipi Srba u Srbiji, Nova srpska poc litika misao, br. 1-2, Beograd 1999, 98. Na sesiji Beogradskog kruga iznijeti su 24. c marta 1996. podaci iz istraivanja Zagorke Golubovi i Bore Kuzmanovia, prema kome z c c nepovjerenje prema Albancima osjea 77 odsto ispitanika srpske nacionalnosti. Prema c Bonjacima, taj procenat iznosi 73, Hrvatima 69, Slovencima 57, a Makedoncima 56 odsto s ispitanika. Istraivai panevake agencije Mark-plan poetkom maja 1996. zakljuili su z c c c c c da su gradani SRJ najspremniji da u istoj dravi ive sa Srbima i Crnogorcima, a najmanje z z bi eljeli da budu zajedno sa Hrvatima, Albancima i Muslimanima. U istraivanju sprovez z denom u 26 optina SRJ (bez Kosova) od 25. marta do 4. aprila 1996. godine uestvovalo s c je 1.310 ispitanika, izabranih po sluajnom uzorku, starijih od 18 godina, svih obrazovnih c struktura. Istraivai u rezultatima ne navode nacionalnost ispitanika koji su uestvovali u z c c anketi, niti blie objanjavaju koji su nauni metod primjenili u ovom istraivanju javnog z s c z mnjenja. Na pitanje sa kojim narodima bi gradani SRJ ivjeli u istoj dravi, 95 odsto z z ispitanika je odgovorilo sa Srbima, oko 81 odsto sa Crnogorcima, 65,1 odsto bi najradije ivjelo sa Jugoslovenima, oko 50 odsto sa Makedoncima, a 45,4 odsto sa Madarima. Oko z 45 odsto ispitanika bi ivelo sa Slovencima, 32,3 odsto sa Hrvatima, 32,1 odsto uesnika z c ankete sa Muslimanima, a 29,5 odsto sa Albancima. Sline odgovore ispitanici su dali na c pitanje sa kojim narodima i nacijama bi ivjeli u komiluku, sa kojima bi pristali da budu z s kolege ili prijatelji, ili kojima bi dozvolili da im budu efovi. s 71) Beogradska Politika e 1994. napisati kako je uvodenje termina Bonjak za sve c s Muslimane na prostoru bive Jugoslavije jo jedan fundamentalistiki izum Alije Izetbes s c govia i njegovih islamistikih saradnika na homogenizaciji celokupnog stanovnitva koje c c s ispoveda muslimansku veru na teritoriji bive Jugoslavije. Prema: Politika, Beograd s 30. juni 1994. 72) O. Milosavljevi, Nacionalni stereotipi u istorijskoj perspektivi, 12. c
69)

79

element, sevap sirotinja, nehistorijska skupina koja kao takva treba da denitivno nestane sa scene, da se iseli ili asimilira u priznate nacije.73) Uporedo sa rasplamsavanjem rata u BiH agresivna kampanja protiv Bonjaka u Sandaku je nastavljena, naroito nakon stalno isticanih vis z c jesti da se u bivoj Bosni i Hercegovini, islamskoj republici, Alijinoj s damahiriji i tamnom vilajetu najee bore upravo Sandaklije - Alaz z sc z hovi putnici iz Srbije u Bosnu, da Bosna eli da pripoji Sandak, da ma z z c islama preti Rakoj, da se sistematski radi na planiranom muslimanskom s ujedinjenju, ija je varijanta tzv. polumjesec - tj. trasa Sarajevo-Novi c c Pazar-Pritina-Skopje-Soja-Ankara.74) Novinar Zeljko Vukovi je eksklus zivno izvjetavao, ne navodei svoje izvore, ili promatrajui sa prozora, da s c c je prije rata u polumilionskom Sarajevu ivjelo ak oko 160.000 Sandaklija, z c z kao i da je svakodnevno u Sarajevo dolazilo od 100 do 1.000 Sandaklija.75) z Sindrom Sandaklija se, poput epidemije, nezaustavljivo irio. Radovan z s Vukovi, sarajevski knjievnik, porijeklom iz Sjenice, opisivao je Sandaklije c c z z u ratnom Sarajevu: Svuda se govori da su ovde u Sarajevu najsuroviji ratnici Sandaklije. Od njih zaziru i domai Muslimani. I, zaista, prepoznajete z c ih svuda: u autobusu, u redovima, na pijacama. Glasni su, buni, galame, c sa naglaskom koji se dobro prepoznaje. Ne znam kako, zato se tako izrazito s s z c uobliila radikalnost i agresivnost mladeg narataja sandakih Muslimana? c .76) Zeljko Ivankovi, hrvatski knjievnik iz Sarajeva, nije skrivao svoje nec z gativno miljenje o Bonjacima iz Sandaka. U njegovim ratnim biljekama s s z s nai e se cinina prognoza da e se Sarajevo nakon rata zvati Najnoviji c c c c Pazar, da e u njemu ivjeti samo Sandaklije (sandaki leinari) i isc z z z c s tonobosanci. Ivankovi, kritizirajui pisanje sarajevske Bosne, navodi: c c c S takvom pameu Bosna i moe pisati jo jednu glupost: Sandaklijama c z s z je matina drava BiH!!! Bosna i Sandaklije imaju zajedniki samo islam, c z z c a matina i zajednika drava im je bila samo okupatorska Otomanska impec c z rija! A pria o Bonjacima iz Sandaka je kao pria o Slavoncima iz Srijec s z c c ma.77) Dr. Bogumil Hrabak, pak, odustajui, poput mnogih, i sam od ter73) Francuz Masje de Klervel pisao je jo 1856. o bosanskim Muslimanima: Velika s nesrea ovog dijela slavenskog naroda jeste u tome da je nepoznat, osim po izvjetajima c s svojih neprijatelja - M. Clerval, Putovanje u Bosnu 1855, Forum Bosnae, br. 5, Sarajevo 1999, 321. 74) T. Indi, Interkulturalizam, nacija i religija, u Zbornik: Interkulturalnost u multietc nikim drutvima, Beograd 1995, 260-261; upor. Sandaklije u Bosni, Has, br. 34-35, c s z Novi Pazar 1. jun 1997; Argument, br. 84, Beograd 25. avgust 1997. 75) Pravda, Beograd 20. jul 1994; Borba, Beograd 13. septembar 1995; upor. Z. Vukovi, Ubijanje Sarajeva, Beograd 1992, 78; S. Bandovi, Slovo otpora, Novi Pazar 1994, c z c 109. 76) R. Vukovi, Zbogom Sarajevo, Beograd 1994, 165-166. c c 77) Z. Ivankovi, 700 dana opsade, Zagreb 1995, 114, 192, 239, 311. Knjievnik Vuk c z Drakovi, predsjednik SPO, navodi 9. februara 1996. u beogradskoj Naoj borbi: Sada s c s je u modi da se, recimo, u Sandaku pria da su oni Bonjaci, Bonjak i Bosanac to su z c s s sinonimi. Kako moe u Srbiji biti Bosanac, i kako jezik kojim se govori u Sandaku moe z s z z biti bonjaki jezik? Izmedu jezika Srba i Muslimana u Sandaku nema apsolutno nikakve s c z razlike. Govoriti o nekakvoj jezikoj autonomiji je besmisleno, govoriti o nekoj kulturnoj c autonomiji je besmisleno.

80

mina Sandak koji je ranije obilato koristio u svojim radovima, istie da osim z c to je Novopazarski sandak (Stara Raka) bila u sastavu Bosne (i Hercegos z s z c vine) nikakve druge veze izmedu sandakih Muslimana nema sa bosanskim Muslimanima. 78) Dr. Duan Janji, beogradski sociolog, osjetio se pozvas c nim da upozori Sandaklije: Prihvaanje termina Bonjak znai da Bosnu z c s c i Hercegovinu smatraju matinom dravom, ime postaju dijaspora. Prema c z c nekim evropskim konvencijama, onda dolaze u poziciju stanovnitva koje nije s z autohtono. Njihov poloaj bi onda trebalo da bude regulisan medudravnim z ugovorom sa Bosnom i Hercegovinom... S druge strane, zahtevom za preimenovanjem oni svesno svode svoj poloaj sa deklarativnog statusa naroda na z c status nacionalne manjine.79) Frapantna je injenica koliko ljudi od pera malo poznaju ili ne ele da prezentiraju historijske injenice, da je Sandak z c z stoljeima bio dio Bosne, odnosno Bosanskog paaluka. Crnogorski histoc s riar, akademik Miomir Dai, izrazio je 1995. spremnost da se u kolske c sc s programe ukljue i Muslimani, pod uvjetom da se ime ovog naroda pie sa c s malim poetnim slovom, odnosno kao konfesionalnost, i time izvri njegova c s c asimilacija u Crnogorce islamske vjeroispovijesti.80) Dr. Radoje Pajovi, s s crnogorski historiar, stavljajui znak jednakosti izmedu Bosne i bonjatva, c c smatra da su crnogorski muslimani autohton narod, kao dio crnogorskog naroda koji je primio islam: Bonjaci, pa ni Muslimani-Bonjaci ne mogu biti s s u Crnoj Gori autohton narod, jer pripadaju drugom, bonjakom, odnosno s c bosanskom narodu.81) Negacija Bonjaka je, medu brojnim srpskim historiarima svih generas c cija, imala frontalni, skoro obavezujui karakter, poprimajui formu neopc c hodnog dokazivanja svakolike pravovjernosti. Dr. RadoLjui smatra da oni s sc kao narod uopte ne postoje: Postoje Srbi islamske vere ili mogu da postoje s Hrvati islamske vere ili Muslimani. Ali ne postoje Bonjaci. Bonjaci kao s s c narod ne postoje.82) Za njegovog kolegu dr. Ljubodraga Dimia, profesora na beogradskom Filozofskom fakultetu, istoriara leve orijentacije i autoc ra dosadnih istorijskih knjiga pisanih u marksistikom i deterministikom c c
78) Cit. prema: B. Hrabak, Muslimani ili Bonjaci u Staroj Rakoj (Novopazarskom s s Sandaku), Novopazarski zbornik, br. 21, Novi Pazar 1997, 273. Knjievnik Vojislav z z Lubarda u otvorenom pismu dr. Vojislavu Kotunici, protestirajui zbog legaliziranja s c Bonjaka i Sandaka istie kako Sandak, kao turska upravna jedinica nikada nije s z c z bila u sastavu bosanskog paaluka, niti je imala kakav drugi dodir sa Bosnom osim kroz s istovjetne obaveze prema velikim vezirima i sultanima - cit. prema: Knjievne novine, z br. 1035, Beograd 1-15. jun 2001. 79) Oslobodenje, Sarajevo 30. januar 2001. 80) Monitor, br. 264, Podgorica 10. novembar 1995; S. Hadrovi-Vrbiki, Zedni preko c c vode, Almanah, br. 13-14, Podgorica 2000, 300. 81) Glas javnosti, Beograd 16. februar 2001. 82) Naa borba, Beograd 21-22. oktobar 1995. R. Ljui takoder pie: Ma i suze s sc s c dve su rei koje simbolizuju celokupnu srpsko-muslimansku zajedniku prolost, proetu c c s z nerazdvojnom sudbinom - cit. prema: Politika, Beograd 6. februar 1993.

81

duhu, proglaavanje vjetakih nacija iji je identitet nalaen u dravnoj s s c c z z tradiciji ili u vjerskoj posebnosti znailo je drobljenje i tanjenje srpstva.83) c On Muslimane, kao i Crnogorce, smatra vjetakim nacijama.84) Dr. Slavens c ko Terzi, direktor Istorijskog instituta SANU, e uporno istrajavati na tezi c c s o muhamedanskim Srbima.85) Bonjaci u Srbiji i Crnoj Gori su, po njemu, islamizirani Srbi. Za njega e BiH biti rtve politike velikih sila prema c z Balkanu i globalnih politiko-verskih projekata-srednjeevropskog klerikalizma, c s jedne i u novije vreme islamskog fundamentalizma, s druge strane.86) Za dr. Terzia, sutina ideologije bonjatva sastojala se u tenji da se onemoc s s s z gui srpski nacionalni pokret u BiH, odnosno da se stvori bonjaka nacija c s c - pravoslavne, katolike i islamske vjere.87) Po njegovom sudu, u historijc skim izvorima ime Bonjak je odrednica za Srbe ili Hrvate iz Bosne.88) Dr. s Dragan Nedeljkovi e istai kako Muslimani nemaju svoju historiju, svoju cc c knjievnost, da koriste srpski jezik i esto slave neke pravoslavne praznike.89) z c Akademik Petar Vlahovi, na istom talasu, smatra da Muslimani nemaju c svoj poseban jezik. Oni se slue srpskim jezikom koji nazivaju i nakim.90) z s Ovakvi i slini stavovi bili su u potpunom suglasju sa zvaninom dravnom c c z politikom beogradskog reima. z Na izazovnom muslimanskom pitanju i potvrdivanju svoje pravovjernosti ogledali su se brojni srpski, politiki izuzetno angairani akademici. c z Njima se konano ukazala prilika da javno, bez zazora, progovore protiv c Titovih rjeenja. Akademik Dejan Medakovi, predsjednik SANU, govori: s c Iz faze jednoverne drave preli smo u fazu viereligijske drave. Takode z s s z
Lj. Dimi, Srbi i Jugoslavija, Beograd 1998, 65. c Upor. D. Doki, Kritiko miljenje i istorija, Republika, br. 221, Beograd 1999; c c s D. Todorovi, Komisija ili ministarstvo za istinu, Helsinka povelja, br. 41, Beograd, c s juni 2001. 85) S. Petrui, I utanje je zloin, Beograd 1997, 492-494. On pie: Ideoloka klika sc c c s s posle Drugog svetskog rata u Jugoslaviji, u ijim okvirima se svako izjanjavanje Srbac s katolika kao Srba i Srba-muslimana kao Srba tumailo kao izraz velikosrpstva, a to znai u c c okvirima antidravne delatnosti, delovalo je do kraja razorno na proces srpske integracije. z Da nije bilo tih okolnosti verovatno bi taj proces tekao prirodnije, i jedan deo muslimana bi priao srpskoj, a drugi deo hrvatskoj naciji - cit. prema: S. Terzi, Religija kao faktor s c oblikovanja nacionalnog identiteta Srba, 305. 86) S. Terzi, Re na otvaranju skupa, u Zbornik: Bosna i Hercegovina od srednjeg vec c ka do novijeg vremena, 9. Po njemu se sutina ideologije bonjatva sastojala u tenji s s s z da se onemogui srpski nacionalni pokret u BiH, odnosno da se stvori nacija-bonjaci c s pravoslavne, katolike i islamske vere. c 87) To je, ini mi se, danas takav cilj u BiH. Re je o jednom politikom projektu c c c stvorenom u Beu koji je danas obnovljen iz vie politikih centara moi i iz Amerike c s c c Blic, Beograd 24. april 1997. 88) Balkanite, br. 17, Soja maj 2001. 89) Upor. Politika, Beograd 19. juni 1994; Blic, Beograd 4. septembar 1998. 90) P. Vlahovi, Etnike odrednice muslimana, u Zbornik: Poloaj manjina u SR Jugosc c z laviji, 732.
84) 83)

82

dobili smo i manjine... Mi smo uleteli u kominternovsko reenje koje je s kasnije dobilo na dodatak i specijalitet da religiju pretvaramo u naciju.91) s Akademik Vasilije Kresti 1991. upozorava: U svakom Srbinu se jo kric s je mali Jugosloven i samo eka da iz tog malog Srbina iskoi. To je onaj c c problem koji nas spreava da se objedinimo i koji nas jo tera u sukobe, c s esto i besmislene.92) Srbi su, po njemu, preko jugoslovenstva lako postac jali Muslimani ili Hrvati... i komunistiki internacionalisti.93) Po njegovoj c ocjeni srpski politiari i Srpska pravoslavna crkva nesmotreno su prihvatili c iz Bea plasirane deobe po verskoj pripadnosti. Stali su iza devize da izvan c pravoslavlja nema srpstva, ime su ne samo zaustavili proces nacionalne c integracije po osnovu triju vera ve su ga obrnuli u suprotnom smeru. Taj c smer je ubrzala, dokrajila, ali proirila i pobudila nacionalna politika Joc s sipa Broza. Njegovim proglaenjem novih, dotle nepostojeih nacija, zadat s c je jedan od najteih udaraca naem narodu, posmatran sa stanovita srpske z s s s nacionalne integracije.94) Akademike su slijedili brojni jurinici. Dr. Veselin Dureti pie o sivim zonama srpskog etnikuma.95) On c s naglaava da su se nasuprot Srbima muslimani, zorno se postrojavajui s c iza svoje oktroisane nacije novu samobitnost sve vie ostvarivali u znaku s dokazivanja koje je dozivalo stara dobra turska vremena. I oni i Hrvati c sve vie su se povlaili u svoje zatvorene vjerske krugove.96) Posmatrajui s c etniku kartu BiH koju su mnogi nazivali leopardovom koom, on je rekao da c z je to zato to su u pitanju uglavnom etnike rane na biu srpskog naroda.97) s c c Muslimane je ocijenio kao geopolitiki apsurd iz kojeg je proiziao i sadanji c s s apsurd njihove politike - nastojanje da nacionalnu maticu pretvore u svoj
91) Glas javnosti, Beograd 18. juli 1999; opir. D. Medakovi, Oi u oi, Beograd 1997. s c c c Za Aleksu Milojevia uvrivanje komunistikog reima, posebno motrei na nacionalno, c c sc c z c bio je jedan od uspjenih metoda muslimanskog osvajanja Bosne i Hercegovine. Pedeses togodinja nasilnost u politici muslimana ubrzo se pokazala u njihovoj ratnoj nasilnosti. s Opir. A. Milojevi, Etniko i regionalno u razvoju Bosne i Hercegovine, u Zbornik: Bosna s c c i Hercegovina od srednjeg veka do novijeg vremena, 458-459. 92) NIN, Beograd 12. jul 1991. 93) Svatalice, 106. s 94) V. Kresti, Iz istorije Srba i srpsko-hrvatskih odnosa, Beograd 1994, 312; Isto: Duga, c br. 526, Beograd 30. april 1993. U jeku NATO napada na Jugoslaviju on izjavljuje: Duni z smo da kidamo sa jugoslovenstvom i jugoslovenskom politikom i da se na svim prostorima nae zemlje to bre oslobadamo titoistiko-dilasovske nacionalne politike - prema: Glas s s z c javnosti, Beograd 18. april 1999. 95) V. Dureti, Fatalne greke srpske nacionalne politike, Danica, Srpski narodni kac s lendar za godinu 1996, Beograd 1996, 354. 96) V. Dureti, Gradanski rat u Bosni i Hercegovini 1992-1994. Bumerang titovske politic ke, u Zbornik radova: Bosna i Hercegovina od srednjeg veka do novijeg vremena, Istorijski institut SANU, knj. 12, Beograd 1995, 442. 97) Politika, Beograd 24. april 1994; S. Bandovi, Sandaki zapisi, Novi Pazar 1994, 86. z c z c

83

konvertitski privjesak.98) Stav Srba u BiH prema Muslimanima objanjavao s je strahom da im ne vladaju sopstveni konvertiti.99) Po miljenju elokventnog akademika Radovana Samardia iskazanom s zc 1994. godine naroito pod uticajem velikog broja naseljenika junoslovenc z skog i arbanakog porekla, Turska je poela obnavljanje svoje imperijalne s c tradicije... da se ponovo pojavi kao neprijatelj srpskog naroda, na Tursku i njene vlasti bez sumnje je delovala muslimanska propaganda iz BiH, najveim delom utemeljena na lanim podacima.100) Dr. Darko Tanaskovi, c z c orijentalista i stanovito vrijeme jugoslavenski ambasador u Turskoj, je varirao u svojim nastupima. Poetno je ocijenio da je bonjatvo, kao i u c s s vremenu Benjamina Kalaja, promovirano odluujuom intervencijom strac c nih sila, s praktino identinim geopolitikim ishoditem i osmiljenou.101) c c c s s sc On, poput akademika R. Samardia, svojedobno zakljuuje da je znaajnu zc c c ulogu u proliranju turske politike, a jo vie u realiziranju pomoi muss s c limanima na jugoslavenskom prostoru odigrala milionska brojna iseljenika c dijaspora u Turskoj: Pri tome se kosovskoalbanski i makedonskoalbanski lobi ak pokazao bolje organizovan i rasporeden u strukturama drutvene moi c s c od bonjakog.102) s c Ideologija srpskog populizma, oslanjala se na autoritet ne samo knjievz nosti i knjievnika, nego i nauke i naunika, prevashodno historiograje. z c Na tom polju je vidna uloga dr Milorada Ekmeia, nekadanjeg profesora cc s Filozofskog fakulteta u Sarajevu, koga je dr. Neboja Popov ocijenio kao s
Upor. Javnost, br. 131, Beograd-Pale 26. juni 1993. V. Dimitrijevi, Neizvesnost ljudskih prava, Novi Sad 1993, 73-74. Za etnologa Mila c Nedeljkovia zli Turci, a to su najee bili Srbi muhamedanske vere, za vreme svoga c c sc gospodstva ne samo to su tlaili srpsku pravoslavnu raju, nego su po svaku cenu hteli da s c zatru njenu versku i narodnu svest. Prema: Glas nedelje, br. 1, Beograd 9. decembar 1998. Takoder vidi njegovu knjigu: Krst i polumesec. Najstranija srpska razdeoba, Bijelo s Polje 1993. 100) R. Samardi, Na rubu istorije, Beograd 1994, 225-226. Po ovom autoru o poreklu zc bosanskohercegovakih muslimana moda najbolje govori njihovo narodno pesnitvo i epsko c z s i lirsko, koje se u najmanjoj meri razlikuje od usmene knjievnosti srpskog pravoslavnog z stanovnitva. Za njega je, s druge strane, Evropa tuni plod dekadencije, truljenja, s z zaborava i korupcije, dok su Srbi jedini pravi Evropljani uvari izvornog jerusalimskoc mediteranskog evropejstva - cit. prema: Vreme, br. 435, Beograd 20. februar 1999. Takoder vidi njegov rad: Prodor islama u jugoistonu Evropu, Knjievnost, br. 10, Bec z ograd 1990, 1729-1745. 101) D. Tanaskovi, Protivrenosti neobonjatva, u Zbornik radova: Bosna i Hercegovina c c s s od srednjeg veka do novijeg vremena, 49; upor. S. Relji, Vie od religije, NIN, br. 2507, c s Beograd 14. januar 1999. Dragoljub Todorovi e napisati da je D. Tanaskovi naunik cc c c koji se proslavio dokazivanjem da Bonjaci nisu nacija i drugim kvazi-naunim tezama s c o islamu i muslimanima i koji je za ta svoja uenja nagraden ambasadorskim mestom c u vreme Miloevieve vladavine - prema: D. Todorovi, Komisija ili ministarstvo za s c c istinu, Helsinka povelja, br. 41, Beograd juni 2001. Dr. D. Tanaskovi, kao i dr. Lj. s c Dimi postae lanovi, sa promjenom reima u Srbiji i SRJ, Komisije za istinu i pomirenje, c c c z koju e formirati dr. Vojislav Kotunica, predsjednik SRJ. c s 102) Glas javnosti, Beograd 8. juli 2001.
99) 98)

84

jednog od najistaknutijih ideologa srpske drave u Bosni i Hercegovini. z Godinama je smatran za najuticajnijeg bosanskog Srbina . Nazivan je i c ocem srpskog savremenog nacionalizma.103) Za ovog historiara, nosioca najviih predratnih republikih priznanja, ije su teze i brojne konstrukcije s c c egrtski prihvatili i prisvojili, ali i razradili, brojni srpski historiari mlade i s c srednje generacije, banjaluki neovisni Reporter je 1999. napisao da je to c c levodrinski Dobrica Cosi kojiu medijima nastupa kad god je potrebno u narodu uneti malo nacionalnog adrenalina.104) Zavrni predratni proizvod linije SANU bie upravo knjiga M. Ekmeia s c cc Stvaranje Jugoslavije 1790-1918, koja se pojavila 1989. kada je Slobodan Miloevi nasilno reintegrirao Kosovo i Vojvodinu, a na Gazi-Mestanu nagos c vijestio kako oruane borbe jo nisu iskljuene.105) Nakon prvih viestraz s c s nakih izbora u Bosni i Hercegovini Ekmeievo ime e se sve vie povezivati c cc c s c sa vrhom i politikom Srpske demokratske stranke.106) Ve krajem 1990. on, oito dobro informiran iz krugova politike koju propagira, istie neminovnost c c rata u BiH kao posljedice predstojeeg raspada Jugoslavije. Govorei tada c c o perspektivi BiH on ukazuje na opasnost od narastanja ekstremnog islac c z mizma.107) Precizirae da e u srpsko-hrvatskom sukobu biti velikih rtava: Naih e poginuti oko 250.000, a Hrvata bar 750.000. Time e hrvatsko s c c pitanje biti reeno.108) s Dr. M. Ekmei je u svojim nastupima bio opsjednut sveopim urotacc c ma u historiji. On e ustvrditi kako je antisemitizam zamenjen srbofobic jom.109) Za njega je srbofobija samo rukavac rusofobije u anglosaksonskim s dravama.110) Drutva sklona mitologiziranoj svijesti su doista ona koja se z jo uvijek nisu nala, ili su sebe ve ponovo izgubila. Balkan je, s druge s s c
103) 104)

M. Boji, Historija Bosne i Bonjaka, Sarajevo 2001, 375. c s Reporter, br. 67, Banjaluka 4. avgust 1999. Dr. Milorad Ekmei 1988. izjavcc ljuje u jednom intervjuu: Nasilje je babica stvaranja nacionalnih drava, i to, uglavnom, z nasilje u ratu. Svaki nacionalizam poinje skupljanjem bajki ili epskih pesama, i to je c uglavnom elitni nacionalizam. Prema: Knjievne novine, Beograd 1. decembar 1988; z O. Milosavljevi, Jugoslavija kao zabluda, u Zbornik: Srpska strana rata, Beograd 1996, c 60. Jo su Atinjani, kako je on jednom citirao, poruivali nekom malom susjedu da jake s c drave rade to mogu, a da slabe pate ono to moraju. Prema: M. Ekmei, O jedinstvu z s s cc srpskog naroda, Knjievnost, br. 7-8-9, Beograd 1994, 833. z 105) I. Banac, Cijena Bosne, Sarajevo 1996, 54. 106) Dani, br. 64, Sarajevo 8. decembar 1997. 107) N. Miljenovi, Dalekovidost akademika Ekmeia, Politika, Beograd 5. jun 1992. s c cc 108) V. Stevanovi, Miloevi, jedan epitaf,107. Ovaj autor e dalje zapisati o dr. Ekc s c c meiu: Dok je bio deak, njemu su ustae pobile itavu porodicu i bacile je u jamu. Sada cc c s c je prilika da, zavaljen u fotelju, sredi stare raune - na deacima poput njega nekada. c c 109) S. Biserko, Presvlaenje Srbije, Helsinka povelja, god. V, br. 35, Beograd, decembar c s 2000. 110) M. Ekmei, Srbofobija i antisemitizam, izd. Beli andeo, Sabac 2000, 7. cc

85

strane, za njega bio tradicionalno dvorite ruske politike.111) Prema Eks meievim tvrdnjama, iz 1989. godine, glavni i trajni protivnik Jugoslavije cc bio je Vatikan, preko svojih ispostava na ovom tlu: Svi pokreti protiv ujedinjenja Jugoslavije, sem onih iz Bugarske i islamskih zemalja smatra on zavravali su se u nadbiskupskim uredima. A to se tie Muslimana, odnosno s s c Bonjaka, oni tada, u predveerje raspada jugoslavenske dravne zajednice, s c z jo uvijek, bar javno, nisu zavredivali veu panju poto, smatra on: Kod s c z s bosanskih muslimana je mogue za rok od nekoliko meseci primetiti totalnu c c c promenu kolektivnog mentaliteta.112) Poetkom januara 1990. ocijenie kako je Jugoslavija destabilizirana ali nee propasti. Ako je neto u ovome c s propalo, to nije ideja jugoslovenskog dravnog jedinstva upozoravajui vez c oma jasno: Mi u svet i buduu Evropu ne moemo ui kao pristojno eljade c z c c koje gospodari svojim postupcima. Mi smo verskim i nacionalnim rascepom osudeni da u svet idemo tudim posredstvom. Dvesto godina nae istorije oss tavilo nam je u mandat da stvorimo demokratsku i ujedinjenu dravu. Ona z mora biti naih ruku delo, ili e ostati onoliko nesrena koliko su bili nai s c c s preci u onom zlu i jadu koji se naziva naom istorijom .113) Dogadaji su s se smjenjivali velikom brzinom, kao i njegove este procjene. Ve 1991. on c c e poruiti, u jeku krize i nagovjetaja krvavog raspleta jugo-drame, kako se c c s sa titoizmom mora do kraja raskrstiti, kao sa boleu koja nas je odvela u sc katastrofu.114) U televizijskim nastupima e neizostavno ukazivati na opasc nost od nadirueg islama.115) Neminovnost povratka Turske, po njegovom c miljenju, na islamske osnove i naputanje kemalistike tradicije, nuno s s c z 116) Poetkom c e obnoviti instituciju kalifata kao vodstva sunitskog islama. c c 1992. on, zajedno sa Dobricom Cosiem, predlae diobu BiH da bi Srz bi suvereno stali na svoje mede.117) San svih nacionalista jeste da stave z svoje vizije na papir a potom ih pretvore u stvarnost.118) Drevna mrnja i antipatija su plat ispod kojega drava maskira svoje poteze i obezbjeduje s z opravdanja i jasne motive.119)
111) 112)

Vreme, br. 180. Nav. prema: N. Popov, Srpski populizam. 113) NIN, br. 2037, Beograd 14. januar 1990; upor. M. Ekmei, Istorijske pretpostavke cc ujedinjenja, Knjievne novine, br. 765, Beograd 1. decembar 1988. z 114) M. Jefti, Ziva re Milorada Ekmeia, Gornji Milanovac 1991, 77. c c cc 115) R. Lubovac, Bosanska nacija i jezik bosanski, Nedjelja, br. 61, Sarajevo 21. april 1991. 116) M. Ekmei, Sukob civilizacija ili stvaranje svetskog sistema velikih sila?, u Zbornik: cc Susret ili sukob civilizacija na Balkanu, Istorijski institut SANU, Beograd 1998, 57. 117) Vreme, br. 457, Beograd 9. oktobar 1999. 118) L. Silber-A. Litl, Smrt Jugoslavije, Beograd 1996, 38. 119) A. Alvarez, Genocid i uloga drave, u: Bosnian Paradigm, knjiga saetaka, Sarajevo z z 18-21. novembar 1998.

86

Dr. M. Ekmei je, u martu 1992. na Kongresu srpskih intelektualaca u cc Sarajevu, izjavljivao da je Evropa, izlazei u susret zahtjevima Muslimana, c da ih zatiti od Jugoslavije, odredila Muslimanima srednjobosanski rezers vat. U kakvom god veem ili manjem obimu bude ugovoren, bie to ipak c c teritorij od koga e se evropsko susedstvo vie uvati, nego on od njega. To c s c jest, srednjebosanskim rezervatom za Muslimane, Evropa se vie zatitila od s s islama, nego bosanski islam od Jugoslavije upozoravajui dalje da je musc limanskoj masi namenjeno gore stradanje od nas, jer to uzajamno stradanje e njih vie pogoditi nego nas. Po Ekmeievom sudu, ako ve Jugoslavija c s cc c nije mogla biti gradanska, onda to nisu mogle biti nijedna od njenih naslednih pokrajina.120) Na ovom skupu usvojena je Zavrna deklaracija u s kojoj se, izmedu ostalog, navodi: Zabrinut zbog grubog komadanja starih evropskih drava, Kongres srpskih intelektualaca Bosne i Hercegovine zaz paa da to moe dovesti do sukoba koji e nanijeti veliku tetu Evropi. Za z z c s sve to iz toga proizilazi Srbi ne mogu preuzeti nikakvu istorijsku odgovors nost... Srpski narod ne prihvata dravnu zajednicu koju odreduju interesi z velikih sila, evropskog katolikog klerikalizma i probudenog panislamizma, c nego onakvu kakva izvire iz etnikog i istorijskog prava svakog naroda na c zemlji.121) Nakon prelaska iz opkoljenog Sarajeva u Beograd 1992. dr. M. Ekmei cc e nastaviti sa svojim naunim i politikim djelovanjem, dajui sebi prostora c c c c da potpuno otvori duu i progovori otvoreno o tome ta doista misli i nosi s s u sebi, o onome to se do tada nasluivalo i sa aptom govorilo o ovom ans c s gairanom akademiku.122) Poput neke turbo-folk estradne zvijezde njegovo z ime e biti neprestano prisutno u javnosti. Mediji e ga promovirati kao svezc c najueg eksperta, deurnog analitiara za teme iz prolosti, ali i za tekua c z c s c zbivanja na prostorima bive dravne zajednice. On u Beogradu duhovno s z predvodi srpski historiografski krug koji eli da, osim velike dravne materiz z jalne pomoi, ostvari to bliskije kontakte sa krugovima politike moi. Tu c s c c je predstavljen kao jedna od najimpozantnijih linosti kako na srpskoj tako c i na jugoslovenskoj istoriografskoj sceni druge polovine 20. veka.123) M. Ekmei e ubrzo javno ocijeniti da je srpski narod 6. aprila 1992. podicc c gao svoju nacionalnu revoluciju. Moe se Srbija koliko god hoe optuivati z c z za agresiju na Bosnu i Hercegovinu ali niko ne moe poricati da je srpski z
120)

Muslimanski glas, br. 50, Sarajevo 3. april 1992. Na ovom kongresu dr. M. Ekmei izjavljuje: Sve kukanje oko posledica rata i njegovih alosnih rtava nikada pred cc z z istorijom nee sakriti odgovornost onoga ko je prvi poeo. Tajne slube velikih drava u c c z z Evropi, Americi i islamskom svetu daju podrku ovom avanturizmu orujem koje nam se s z stalno namee . c 121) Nedjelja, br. 111, Sarajevo 5. april 1992. 122) Dani, br. 81, Sarajevo 3. avgust 1998. 123) M. Miljkovi, Beogradski istoriografski krugovi i problem racionalnog sagledavanja c fenomena nacionalnog interesa na kraju 20. veka, Prilozi, br. 29, Sarajevo 2000, 331.

87

seljak uhvatio puku u ruke i da je reen da je ne isputa . Po njegovom s s s sudu srpski rat u BiH bio je nastavak srpskih oslobodilakih ratova.124) U c maju 1992. on e ipak priznati kako nije shvatio da e gradanski rat, koji c c je smatrao nunou, biti toliko dubok i razoran.125) Zaista je svaka misao z sc lahka, ako se ne uzme u obzir stvarnost. Ve u oktobru 1992. dr. M. Ekmei je upozoravao: Svaka urba da poc cc z bedimo, da predahnemo i da nas preko reda prime za trpezu pristojne eljadi c e biti oma koju sami sebi nameemo.126) Za sebe je sam ustvrdio da se c c c smatrao obaveznim da kao historiar kae ono to misli i da pritom poc z s kae spremnost da za to snosi odgovornost.127) Zakljuie takoder da je z cc iskoriavanje bosanskih muslimana da obave prljavi posao protiv Srba, uvisc jek bio jedan od kamena temeljca politike srednjeevropskog klerikalizma na Balkanu.128) Bonjako-hrvatske sporazume u toku rata duhovito e preds c c staviti kao gvozdeni pakt maka Tomija i mia Derija.129) Muslimanc s z ski fundamentalizam i katoliki fanatizam bie, po Ekmeiu, glavni uzroci c c cc gradanskog rata u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj.130) Rat u BiH, pie s on 15. septembra 1994. godine, bio je posljedica ranijih pokuaja Sreds nje Evrope da Bosnu i Hercegovinu silom iupa iz svoje prirodne celine i sc vetaki joj odredi posebnu sudbinu. Srpsko pitanje u krajevima zapadno od s c reke Drine danas ponovo potresa celi svet i bez sumnje e biti zajedniki otac c c svim velikim dogadajima koji za due vreme dolaze.131) z Dr. M. Ekmei se nije uputao u sirovu antikatoliku propagandu koja cc s c se pojavila krajem 80-ih godina u Srbiji. On je jednostavno dao dignitet anti katolikoj literaturi Dragoljuba R. Zivojinovia, Vladimira Dedijera i Milana c c 132) Bulajia. c Faizam je, pie dr. Ekmei, nastao iz politike ideje katolike s s cc c c crkve, pa iz rastueg uticaja ove crkve svijetu prijeti opasnost od obnove c faizma. Po njemu su korjeni svih Hitlerovih ideja duboko u katolikoj polis c tikoj tradiciji. Ekmei misli da bi uspjena odbrana od pogubnog saveza c cc s
124)

S. Bali, Unitavanje autohtone kulture od strane neprijatelja i prijetnje narodnom c s duhu od strane prijatelja, u Zbornik: Genocid u Bosni i Hercegovini 1991-1995, Sarajevo 1997, 325. 125) Politika, Beograd 25. maj 1992; O. Milosavljevi, Zloupotreba autoriteta nauke, u c Zbornik: Srpska strana rata, 325. 126) Borba, Beograd 24. oktobar 1992. 127) Telegraf, br. 74, Beograd 18. oktobar 1995. 128) Politika, Beograd 27. juni 1993. 129) NIN, Beograd 11. mart 1994. 130) M. Ekmei, Sukob civilizacija ili stvaranje svetskog sistema velikih sila?, 399. cc 131) M. Ekmei, Predgovor, Zbornik za istoriju Bosne i Hercegovine, 1, Beograd 1995, 2. cc 132) I. Banac, Cijena Bosne, 55, nap. 72. M. Ekmei jo 1990. istie u Budvi da je cela cc s c prolost jugoslovenskog ujedinjenja zavisila od sposobnosti crkava da racionalizuju podelu s jedinstvenog jezikog kolaa te da Juni Slaveni nisu postigli potpuno ujedinjenje zato to c c z s su nas crkve razdvojile.

88

Amerike i islamizma bilo ujedinjenje Evrope od Atlantika do Urala, odnosno do Tihog okeana. Za to je potrebno da evropska demokracija savlada katoliki klerikalizam.133) c Srbi, po Ekmeievom shvatanju, nikada u historiji nisu kasnili, ustvrducc jui kako srpski nacionalni program ne mogu sastaviti intelektualci, nego c s c narodni predstavnici u srpskim parlamentima.134) Uputajui se u nezahvalne ali izazovne, navijake dnevno-politike prognoze on e 1993. prec c c rano ocijeniti kako je glavni pobjednik u tekuem ratu bio srpski seljak u c Sumadiji, Bosni, Hrvatskoj, Crnoj Gori. U Bosni je odbranio svoja ognjita, s u Sumadiji je sauvao jezgro srpske dravnosti i preko potrebni politiki konc z c tinuitet. Mi stojimo pred pobedom srbijanskog politikog vodstva.135) Ustvrc die da su srpske krajine u BiH i Hrvatskoj stvorene kao drave i da tu niko i c z nita ne moe izmijeniti, prognozirajui kako e, nakon uspostave mira, doi s z c c c do masovnog preseljavanja stanovnitva iz nacionalno mjeovitih sredina i s s c c da e to tei bez nasilja.136) On 1994. istie kako e po pravu na samoc c opredjeljenje etiri postojee srpske drave ujediniti u jednu, s paljivim c c z z merenjem koraka u mirovnim pregovorima... Nacilj je da sauvamo srpsko s c jedinstvo i da ono bude krunisano jednom srpskom dravom.137) Nije se z oito pridravao svojih misli iz 1991. kako ipak, treba da ostanemo pri c z c s tome da je predvidanje budunosti uvek omanulo. Ne ostvari se ono to c s se oekuje.138) Stvari su oito ile u drugom smjeru od onoga koji je bio c planiran po univerzitetskim kabinetima. M. Ekmei je nerijetko stavljao znak jednakosti izmedu srpstva i BiH, cc c s ustvrdujui kako jo od ranog srednjeg vijeka Bosna i Hercegovina nisu bile samo sastavni dio srpskog narodnog bia i jedne od pokrajina u kojima c je srpski narod ivio nego i ona kljuna oblast koja je odredivala njegov z c ukupni razvoj da bi na kraju, poentirao u svom stilu: Pokuaji ujes dinjenja Bosne i Hercegovine sa Srbijom ispunili su ne samo stranice srpske, jugoslovenske i balkanske istorije, nego su jasan prilog optoj istoriji s
133)

Politika, Beograd 11. decembar 1999. Opir. M. Ekmei, Ogledi iz istorije, izd. s cc Slubeni list SRJ, Beograd 1999. z 134) N. Vojinovi, Tri genocida nad Srbima u XX vijeku, Stvaranje, br. 1-3, Podgorica c 1993, 198. Beogradski Glas javnosti 14. januara 2001. i Danas u broju od 20-21. januara 2001. objavljuju izjavu dr. M. Ekmeia: Srpski istoriari su od velike seobe cc c Srba napravili mitologiju po ugledu na Hrista. Dokazuju da su Srbi postali, kao Hristos u tri faze - da su umrli 1690. sahranjeni i uskrsli 1912. 135) Javnost, br. 142, Beograd-Pale 11. septembar 1993. 136) Nav. prema: M. Mini, Oslobodilaki ili gradanski rat u Jugoslaviji 1941-1945, Novi c c Sad 1993, 350. 137) M. Pelesi, Manipulacije srpske historiograje o Bosni i Hercegovini, 396. c 138) M. Jefti, Ziva re Milorada Ekmeia, 90. Za sebe je M. Ekmei u ovoj knjizi c c cc cc (str. 138) rekao: Nekada kaem da se ponaam kao aba koja vegetira, odnosno koja ne z s z doivljava ivot. U svojim elaboracijama on upadljivo esto pominje abe. z z c z

89

oveanstva.139) Bez istorijskog uinka volje ljudi - pie M. Ekmei, koji c c c s cc se nalaze u bosanskom rovu, neemo nikad biti u stanju da razumemo dac c nanji gradanski rat u Bosni 1992-1995.140) Za njega e to biti gradanski rat s motivisan religioznim ratovima iz nae prolosti, to e prihvatiti i drugi s s s c c srpski naunici.141) Ustvrdie dalje, u novembru 2000. godine, kako je uzrok c rata u BiH u religioznim prirodama nacionalizama.142) Nazivati ubijanje s u BiH gradanskim ratom, bilo bi jednako nazivanju ustanka u varavskom getu u Drugom svjetskom ratu gradanskim ratom.143) Cesto prisutan u tampi, dajui brojne ocjene i komentare, dr. Ekmei s c cc je iznio i stav da e historija Memorandum SANU staviti u istu ravan sa c Naertanijem kao svetao glas savesti onih kojima policija nije dozvolila da c ita drugo urade. Posebno je bio otar u osudi proglaavanja bonjake s s s s c nacije. On e 1992. izrei miljenje da muslimanska inteligencija svojedobc c s no nije izvrila svoj zadatak da od jedne zajednice koja je istinski odvojena s od Srba i Hrvata u Jugoslaviji zaista napravi nacionalnu zajednicu, svetovnu zajednicu koju ne pokree religija. Prema njemu veina je ostala muslimanc c s s c ska religiozna manjina.144) Za njega su Bonjaci bili tek vjetaka nacija c c koju su stvorili Amerikanci.145) To e neprestano potencirati, ne krijui svoje ogorenje i rezignaciju, u svojim estim usmenim i pismenim nastupima, c c c c potvrdujui rijei Gustava le Bona da od trenutka, kada se nadu u gomili, i prostak i naunik su podjednako nesposobni za posmatranje . c M. Ekmei 1974. pie kako se muslimanski nacionalni preporod u XX cc s cc vijeku zavrava pred naim oima.146) Po Ekmeiu iz 1997. niko razuman s s c ne moe poricati posebnost bosanskih muslimana u jugoslavenskoj etnikoj z c zajednici, dodajui da su oni svoju posebnost izvojevali oruanim otporom c z jugoslovenskoj dravi 1914, 1941. i 1992. godine.147) Posebnost da, ali ne z
139) 140)

M. Ekmei, Predgovor, Zbornik za istoriju Bosne i Hercegovine, 1. cc M. Ekmei, Ustanak u Bosni 1875-1878, Jugoslovenski istorijski asopis, br. 1-2, cc c Beograd 1996, 183. 141) D. Tanaskovi, Ka razumevanju srpsko-muslimanskog sukoba, Letopis Matice srpc ske, knj. 467, sv. 1-2, Novi Sad 2001, 64. 142) Politika, Beograd 17. novembar 2000; Danas, Beograd 25-26. novembar 2000. 143) S. Bali, Zaboravljeni islam, Wien 2000, 295. c 144) M. Ekmei, Islam na latinskom, Veernje novosti, Beograd 31. maj 1992; D. cc c Tanaskovi, Srbi i islam na izmaku XX veka, Letopis Matice Srpske, knj. 453, sv. 1, Novi c Sad 1994, 109. 145) Telegraf, br. 74, Beograd 18. oktobar 1995. 146) M. Ekmei, Odgovor na neke kritike Istorije Jugoslavije (XIX vek), JIC. br. 1-2, cc Beograd 1974, 223. U istom tekstu (str. 225) on navodi: Ja sam jednostavno zastupao tezu da je neuspjeh srpskog i hrvatskog nacionalnog preporoda da stvore zajedniku naciju c na osnovu jednog jezika, da se vremenom prevazide religija kao faktor uzajamne podjele, ostavio prostor da se kasnije muslimanski dio naroda armie na istim temeljima kao i s ona dva prva. 147) M. Ekmei, O identitetu bosanskih muslimana, Letopis Matice srpske, knj. 460, sv. cc 1-2, Novi Sad jul-avgust 1997, 73-74.

90

i nacija. Po njegovom sudu amerika diplomatija je Vaingtonskim sporac s zumom od 18. marta 1994. muslimanskom politikom vodstvu nametnula c da svoju naciju ne smatraju muslimanskom, veru islamom i jezik bosanski (kako su tvrdili u popisu 1991), te da vjetake nacije jo nisu bile smirene: s c s Amerike su diplomate tako jednim potezom pera sekularizovale priznatu c zajednicu njenog muslimanskog naziva i proglasili bonjakom.148) Dejtons c ski sporazum, kojim je navodno i proglaena bonjaka nacija je, za njega, s s c bio ameriki istorijski zloin nad srpskim narodom, jer Amerika, po njec c mu, danas na Balkanu svoje uporite trai na pokretu balklanskih katolika, s z bosanskih muslimana i Albanaca, uz stalno ponavljanje kako su bosanski c muslimani od 1868. devet puta mijenjali naziv svog identiteta.149) Uz esto isticanje da su bosanski muslimani vie puta mijenjali naziv svog nacionals nog identiteta, on nee ulaziti u sloene procjene da li su to radili oni sami c z ili neko drugi u njihovo ime. Na naunom skupu Srpski duhovni prostor koji je u novembru 1998. c odran u Bijeljini on e izjaviti: Mi se lako asimilujemo u druge narode, z c gubimo svoj jezik i ostala obeleja identiteta, ali dete krteno u svojoj crkvi z s je obeleeno znakom zatite od olakog odnaroda, priznavajui da je, kako ga z s c naziva Dejtonski poraz 1995. izazvao istorijsku depresiju u svesti srpskog naroda, koja se, otvaranjem novih arita moguih katastrofa stalno iznova z s c c hrani.150) On je 1995. ustvrdio da se bosanskim Srbima odrie i minimalni program - konfederacija sa matinom narodnom dravom srpskog naroc z da, dok se srpskoj politici namee da mora priznati samostalne, satelitske c drave u Bosni i Hrvatskoj, to je odvratno kao gutanje abe. Zakljuivao z s z c je da ako ne izgradimo jedan alternativni program nasuprot ovom nasilju koje se nad nama vri, onda e oni koji su propustili taj istorijski zadatak s c morati gutati ono to im se namee. Dvije godine docnije on iznosi kako s c je u srpskom javnom mnjenju od Bijeljine do Cikaga procvetala cela jedna industrija pisanja novih Naertanija, pri emu se zaboravljalo da drava c c z c ima onoliko politike koliko ima sile u njenoj podlozi.151) Zakljuivao je
148)

M. Ekmei, O istraivanju istorije BiH danas, u Zbornik: Bosna i Hercegovina od cc z srednjeg veka do novijeg vremena, Beograd 1995, 22; takoder vidi: M. Ekmei, Istorijski cc koreni i mogue posledice jugoslovenske krize, Medunarodna politika, br. 1015, Beograd 1. c april 1993; Isti, Susret civilizacija i srpski odnos prema Evropi, Novi Sad 1997. 149) Naa borba, Beograd 22. juli 1998. On 1991. govori neto drugaije: Proglaavanje s s c s novih nacija moe imati i jednu korisnu posledicu. Ona se ogleda u tome da se medu tim z novim nacijama, u nekoj daljoj budunosti, nadu i Jugosloveni, jugoslovenski narod, dakle c jedna unitaristika koncepcija - nav. prema: M. Jefti, Ziva re Milorada Ekmeia, 82. c c c cc 150) Nas svet smeta u novo granino podruje izmedu zapadne Evrope i islama, pravei s c c c od nas malu zajednicu privatnih poduzetnika ili veiti kiosk. Posledice su vie nego oite c s c - pre svega primitivizam - opir. Glas javnosti, 30. oktobar 1998; Veernje novosti, s c Beograd 4. novembar 1998. O sebi e sam inae rei kako je u djetinjstvu svako vee iao c c c c s u crkvu - prema: M. Jefti, Ziva re Milorada Ekmeia, 135. c c cc 151) O. Milosavljevi, Od Memoranduma do kolektivne odgovornosti, 15-16. c

91

da je prvi grijeh uinjen 1990. godine kada se politiki ciljevi nisu realno c c procenili, samo do one mere koju smo bili u stanju da branimo.152) Kada se nakon Drugog svjetskog rata poelo zaboravljati na Hitlera i nacistike c c zloine, ono Nijemaca to se nije moglo pomiriti s porazom govorilo je kako c s je Hitler nainio samo jednu greku - otiao je predaleko.153) Rezignirano c s s e Ekmei rei kako se najprije odve prkosilo pa onda svojski puzalo, oba c cc c c puta preko mere koju smo mogli usaglasiti.154) Politika je na fatalan nain uvukla akademika M. Ekmeia u svoj vrc cc tlog: od traumatinog djetinjstva i mladosti, preko opsesivne viedecenijske c s tegobe, njegovo shvatanje pitanja Muslimana, zavrilo je u neizljeivoj s c s s c c c mrnji.155) Bonjaci - ti pripadnici vetake, sintetike nacije postae z Ekmeieva opsesivna, inspirativna tema. Bie oni za njega, izmedu ostalog, cc c vatikanska predstraa, te zajedno sa Albancima najnestabilniji faktor u z istoriji Balkana.156) Za Ekmeia se smisao sintetike nacije iz dananje cc c s literature odnosi na ubjedenje, da nacije nisu samo stvari koje su nasljedene iz prolosti, nego da se one planskim putem mogu stvarati i u budunosti.157) s c Kao najznaajnije sijae fundamentalizma oznaie bonjake povratnike koc c cc s c ji su od gradanskog rata bili pobegli u Nemaku. Uticaj bosanskog islama c na razvoj evropskih prilika e se oseati jo tokom dosta decenija koje dolac c s s ze.158) Opasnost od irenja islama je, po njemu, alarmantna: Tojnbijevo predvidanje da e od Istanbula do Soluna biti protegnuta jedna golema urbac nistika celina poee da se ostvaruje kad Turska ude u Evropsku uniju. Pod c c c istim uslovima bi i grad Beograd za dva naredna stolea mogao da povrati c svoja ranija islamska obeleja. Neka razmisle oni koji se na ovom mestu z smekaju skeptino. Budunost je data narodima koji prave decu, jer bez s c c njih ona ne postoji.159) Pravei razne lingvistike i stilske eksperimente u svojim nadmenim c c opservacijama, iznio je da polupismeni ameriki emisari preko noi proc c glaavaju sintetike nacije i vre eksperimente sa uspehom prema kome se s c s turski sultani, Franc Ferdinand i Hitler moraju postideti, zakljuujui da c c
152) 153)

Knjievne novine, Beograd 15. januar - 1. februar 1997. z B. Miloevi, Prvih deset godina 1987-1997, Beograd 1997, 130. s c 154) Knjievne novine, Beograd 15. januar - 1. februar 1997. z 155) M. Pelesi, Manipulacije srpske historiograje o Bosni i Hercegovini, 391. c 156) Nedeljni telegraf, br. 284, Beograd 3. oktobar 2001. Dr. Dorde Miki, banjaluki c c historiar, e pisati da su Bonjaci kao ultrakonzervativan element teko prilagodljivi c c s s zapadnoj kulturi. Opir. vidi: D. Miki, Banja Luka na Krajini hvala, Banja Luka 1995, s c 296. 157) M. Ekmei, Nacionalni identitet, sintetike nacije i budunost demokratije, Knjievnost, cc c c z br. 5-6, Beograd 2000, 526. 158) M. Ekmei, Sukob civilizacija ili stvaranje svetskog sistema velikih sila?, 43. cc 159) M. Jevti, Na istoku zapada. Razgovori sa Darkom Tanaskoviem, Beograd 2000, 7. c c

92

stvaranje vetakih, sintetikih nacija po formulama politike koristi nedes c c c mokratska vodstvu drave, nastavlja se i u ovoj takozvanoj demokratiji, kao z to se radilo i 1945.160) Tu e vidjeti opasnost i u Crnoj Gori: Nad crnos c gorskim delom srpskog naroda vri se eksperiment radi stvaranja sintetike s c nacije.161) Dr. M. Ekmei govori: Hedonistika amerika supkultura, kocc c c ja vie rauna na zabavu nego na rasudivanje, pogoduje islamskoj ekspanziji. s c Ova amerika kultura... ve sada rauna na to da e islam biti jedan od c c c c znaajnih faktora evropske integracije... To znai da u Evropskoj zajednici c c islam postaje trea religija, a u junoevropskim katolikim zemljama druga... c z c Podravanje vetake muslimanske nacije i drave u Bosni predstavlja jedan z s c z oblik stratekog samoubistva. Interesi Evrope i Amerike su zbog toga sada s udaljeniji. Cak su postali antagonistiki.162) Teorija zavjere, po njegovom c sudu je, iz amerike postojbine, danas postala globalni pokreta svijesti mac c sa.163) U svojim drugim radovima on e uporno i istrajavati na terminu vetac s c ka i sintetika nacija uz naglasak da je jugoslavenski komunizam najprije c od Muslimana uinio jednu imaginarnu naciju neopredeljenih, a potom ih c nakon ustavnih promjena 1974. zvanino priznao, idui i korak dalje, istiui c c c c kako su to ipak nekakvi drugorazredni Turci pa u tom smislu pie: Pos hvale Titovim formulama reavanja nacionalnog pitanja nisu dolazile zbog s njihove stvarne vrednosti, nego zbog koristi koje su zapadne zemlje zbog njih mogle oekivati. Zaboravljeno je da je cela njegova ideologija nacionalnog c pitanja osnovana na Staljinovim kljunim premisama iz 1913. zavrila u stvac s ranju vetakih, sintetikih nacija koje ranije nikada nisu postojale... Bosans c c ski su muslimani od 1868. do 1995. devet puta menjali slubeni naziv svog z nacionalnog identiteta. Sebe su sami do Berlinskog kongresa 1878. smatrali turskom nacionalnom varijantom, a to stanje po skrivenom oseanju i dac nas jo traje, nanovo prognozirajui, bez obzira na svoje ranije promaaje, s c s da poslije sukoba NATO alijanse sa Srbijom treba na zapadu oekivati poc rast krajnjih desnih pokreta i ideologija.164) On e se, takoder, potruditi i c
160)

Nedeljni telegraf, br. 108, Beograd 20. maj 1998. Mirjana Gross je jo 1975. s napisala kako M. Ekmei u fazi sakupljanja obavijesti iz izvora i literature, ne tei za to cc z s veom potpunosti: rezultate autora koji nisu u skladu s njegovim unaprijed odredenim c koncepcijama on je sklon ignorirati - nav. prema: M. Gross, Ideja jugoslavenstva u XIX stoljeu i dogmatski nacionalizam, JIC, br. 3-4, Beograd 1975, 158. Dvije godine c docnije ona e napisati da M. Ekmei ne poznaje granice u proizvoljnim pristupima c cc povijesnim injenicama - nav. prema: M. Gross, U povodu povlaenja Milorada Ekmeia c c cc od polemike, JIC, br. 1-2, Beograd 1977, 169. 161) Politika, Beograd 13. januar 2001; Danas, Beograd 20-21. januar 2001. 162) Dani, br. 71, Sarajevo 16. mart 1998. 163) M. Ekmei, Promenjiva sudbina pojma lozoje istorije, Istorija 20. veka, br. 2, cc Beograd 2000, 113. 164) M. Ekmei, Stabilnost Balkana i Srbi, Letopis Matice srpske, god. 175, knj. 463, cc sv. 3, Novi Sad juni 1999, 792-793. Dr. Darko Tanaskovi e, na talasu, istai o c c c

93

da nabroji i objasni tih devet imena Bonjaka: Prvo su se nazivali Turs cima, onda im je Ustavom iz 1876. ponudeno da se zovu osmanlijama, a 1882. mogli su da se izjanjavaju kao Bosanci. Od 1903. stekli su pravo s da se identikuju kao Srbi, Hrvati i Bonjaci, ali i Turci. Sa stvaranjem s nove drave 1918. mogli su da se zovu Jugosloveni, da budu neopredeljez ni, a zatim su od 1974. do 1993. postojali kao Muslimani. Te nacije se odriu 1993. na Kongresu u Sarajevu, kad su postali Bonjaci.165) Ustc s vrdie ponovo da su to postali pod pritiskom zapadnih sila, te da postoje c tendencije da se bonjaki jezik uini samostalnim povratkom davno ness c c c talih turcizama.166) Na naunom skupu Islam, Balkan i velike sile dr. M. Ekmei e, pored ponavljanja svojih ranijih stavova, iznijeti tezu kako cc c stabiliziranje balkanskih muslimanskih zajednica zavisi od ope situacije u c svijetu, dodadajui kako stabiliziranje tih drutava zavisi i od ishoda napora c s da se njihova elita islamizira i da religija i za nju postane novi klju za nova c drutva: Za Bosnu i Hercegovinu to znai da li e konstitutivna etnika s c c c grupa u njoj i deseti put promeniti naziv svog nacionalnog identiteta .167) Nezavisna drava BiH e, po Ekmeievom shvatanju, biti mogua samo na z c cc c mitolokoj osnovi.168) s On je otro kritizirao i one strane historiare sa ijim se stavovima oito s c c c nije slagao. Za poznatog britanskog historiara Noela Malkolma, koji mu je c posebno bio interesantan, Ekmei je rekao, smatrajui da su njegove knjige cc c o BiH i Kosovu klasina literatura ratne propagande, da je sa njim teko c s racionalno polemizirati, jer je on intelektualni najamnik koji ne polazi ni c s s od kakve racionalne pozicije.169) Docnije e to jo vie potencirati tezom c da bi Malkolmove knjige bolje prouila medunarodna policija, nego nauna c
Bonjacima: Od Berlinskog kongresa 1878. devet puta su menjali nacionalno ime. Pa s ipak, bila to i jedna od sintetikih nacija, kako bi rekao akademik Ekmei, to je danas c cc objektivno nacija. I oko toga, ne bi trebalo da bude problema za ljude spremne da prihvate rezultate odredenih istorijskih procesa - cit. prema: Veernje novosti, Beograd 17. c novembar 2000. U beogradskom Glasu javnosti od 11. februara 2001. on e, valjda c konano, ustvrditi da su Muslimani, prihvativi novo nacionalno ime, zapravo dovrili c s s konstituisanje jedne junoslovenske nacije. z 165) Glas javnosti, Beograd 11. februar 2001. 166) M. Ekmei, Nacionalni identitet, sintetike nacije i budunost demokratije, 528. On cc c c pie kako su Bosanski muslimani od 1961. do 1974. dobili pravo da svoju naciju nazivaju s muslimanskom. 167) M. Ekmei, Uloga islama u socijalnom i politikom razvoju Balkana, u Zbornik: cc c Islam, Balkan i velike sile (XIV-XX vek), 53. Govorei o zbivanjima u BiH sedamdesetih c godina on iznosi: Kada je proglaena muslimanska nacija, zahtevano je da se ta re mora s c pisati velikim slovom, onda je postepeno poela jedna temeljita revizija i cele nove prolosti c s iz iskonske dubine - nav. prema: Knjievne novine, br. 987-988, Beograd 1-15. januar z 1999. 168) M. Pelesi, Manipulacije srpske historiograje o Bosni i Hercegovini, 397. c 169) Glas javnosti, Beograd 9. oktobar 1999. On nee zaboraviti da i neke bonjake c s c historiare optui da su bili idejni barjaktari u razaranju jugoslavenske drave - vidi: c z z Knjievne novine, br. 987-988, Beograd 1-15. januar 1999. z

94

kritika, jer ona istrauje poslove najma.170) On e potom slikovito istai z c c kako e mu smisao Malkolmovih knjiga, uz njihovu sumnjivu pozadinu c nansiranja i istraivaku podlogu, otkriti ameriki bombarderi nad Srbijom z c c u martu 1999. godine.171) Bauk ovakvog akademskog rezonovanja dugo e kruiti Balkanom. O vrijednosti historijskih radova M. Ekmei e svojec z ccc c c vremeno rei da ih odreduje stepen do kojeg je historiar uspio da se izvue c iz svoje koe: Naravno, niko do kraja ne moe, ali treba hteti. Tim pre to z z s se nauno reenje vie ne moe nai na jednom mestu, u istoriograji samo c s s z c c c jednog naroda, u jednoj knjizi.172) On oito nije uspio da se izvue iz svoje koe. z Jezik je najsuptilniji, najjai instrument koji slui da se upravlja ljuc z dima. Ideolozi ele da miljenja ljudi ogranie svojim jeziki oblikovanim z s c c predstavama i porukama, svjesno se suprostavljajui prirodnoj ovjekovoj c c sposobnosti da se mentalno uzdigne iznad onog to je uo, da sumnja u aps c solutnu istinitost izreenog, da shvati da se stvari mogu promatrati i iz drugih c s perspektiva.173) Srpski nacionalizam je bio ideoloki i vojni motor ratova na prostoru nekadanje Jugoslavije. Srpska nacionalistika inteligencija, eljna s c z moi, sa akademskim zvanjima, titulama i priznanjima, ali bez kulture, sa c pojednostavljenim odgovorima na najsloenija pitanja, pretvarala je narod z u gomilu, a ljude u materijal. Liavajui se kriterija, pretvarala je Srbiju u s c zemlju naoruane anarhije, okivajui je zloinom i kriminalom.174) Imperiz c c jalna, velikosrpska ideja nije poraena, nego je krivica za sve njene razorne z z posljedice prebaena na Slobodana Miloevia.175) Otrenjenje je, nakon svec s c ga to se zbilo, postalo bolno i dugotrajno. Srbija je optereena razornim, s c sveopim moralnim sunovratom, trijumfom lai nad istinom, apatijom nac z roda, raznim fobijama, prodajom ideoloke i nacionalistike magle, ila sve s c s dublje u izolaciju i samoizolaciju, sistematski samorazarana i poniavana. z Kad jedno drutvo pokopa prolost, time to odbije da se suoi sa sopstves s s c c nom odgovornou i proisti, to takoder pokopa i same etnike vrednote koje sc c
170)

Glas javnosti, Beograd 11. januar 2001; Danas, Beograd 20-21. januar 2001. U kontekstu svega ustvrdie da kafu u Evropu zapravo nisu donijeli turski trgovci sredinom c XVII stoljea, jer su je ve upotrebljavali u Malisorima 200 godina prije toga. Prema: c c Glas javnosti, Beograd 17. januar 2001; Danas, Beograd 27-28. januar 2001. 171) Glas javnosti, Beograd 23. januar 2001. Dr. Slavenko Terzi o Malkolmovom djelu c c c c govori da je podredeno potrebama dnevnog trenutka, zakljuujui dalje: Sve upuuje na z zakljuak da je Noel Malkolm navodenjem toliko brojnih izvora i literature eleo, u stvari, c da to jae prikrije svoje prave motive nastojei da svoju misiju advokata separatistikog s c c c pokreta albanske nacionalne manjine u Srbiji prikrije oreolom tobonje uenosti i temeljz c nosti - nav. prema: Glas javnosti, Beograd 24. i 28. januar 2001. 172) V. Dedijer, Svedoanstva o Drugom svetskom ratu, Beograd 1980, 416. c 173) T. Ai, Kako se proizvodi ideologija, Republika, br. 189, Beograd 16-31. maj 1998. sc 174) L. Perovi, Poraz bez poraza, Helsinke sveske, br. 44, Beograd septembar 2001. c s 175) L. Vrkati, Istorijsko naslede konzervativne ideje, Helsinke sveske, br. 10, Beograd c s 2001, 40.

95

to isto drutvo treba da bi budunost bila izvjesnija.176) Nema alternative s c bez studiozne samoanalize. Suoavanje sa sopstvenom odgovornou i sa jo c sc s neotvorenim istinama je svakako i moralno pitanje. Saznavanje racionalnije slike prolosti, u sukobu sa predrasudama i instrumentaliziranim preds z c c stavama, oslobada istraivaa za slobodno djelovanje, smanjuje mogunosti manipulacije, demagogije i iracionalnog emocionalnog opredjeljivanja, omoguavajui da se odgovori na pitanja koja postavlja budunost. Zato je, uz c c c izrastanje svijesti o poinjenom zlu, autokritiku, neophodno podmirivanje c rauna sa prolou. Budunost je uvijek maglovita. Demokratija zapadnog c s sc c tipa teko da e u dogledno vrijeme biti mogua na Balkanu. Demontiranje s c c nacionalizma bie dug i muan proces. c c

176)

Republika, br. 256-257, Beograd 1-31. mart 2001.

96

HISTORIJSKA LITERATURA O VAKUFIMA - 1990-2001. godina

Hatida Car-Drnda z

Pravnu podlogu instituciji vakufa, odnosno darovanju pojedinca za opte s dobro zajednice, nalazimo u etikim normama Kurana, gdje se naglaava c s da niko nee postii dobro dok ne udijeli dio od onog to mu je najdrae.1) c c s z Islamska religija se ne iscrpljuje samo u potovanju Boga i izvravanju pros s pisanih rituala, njen kvalitet se mjeri i odnosom pojedinca prema ljudskom stvorenju i zajednici u kojoj ivi. U Kuranu se esto naglaava da je Bogu z c s odan ko vjeruje i dobra djela ini, odnosno injenje dobrih dijela je sastavni c c dio potovanja Boga i njegovog stvaranja.2) Isticanjem principa solidarnosti s islam je stvorio instrumenat za ublaavanje socijalne nepravde i rjeavanja z s brojnih drutvenih problema. Vakuf se pojavljuje ne samo kao vjerska, ve s c i kao ekonomska institucija, ija je imovina sluila izgradnji vjerskih, obrac z zovnih, socijalnih, humanitarnih i ekonomskih institucija. Pravnom legalizacijom vakufa neopozivo se ustupala individualna imovina u korist opteg s dobra. U skladu sa odredbama, vakuf se nije mogao prodati, pokloniti, niti c z na drugi nain otuditi, ve je trebalo da ostane u slubi svoje namjene sve c dok Bog ne ostane jedini gospodar zemlje i svega na njoj, a onaj ko promijeni njegove odredbe, istie se u svakoj vakufnami, ili pak uzurpira vakufsko c vlasnitvo, poinio je zlo djelo, prouzrokovao sebi grijeh i izazvao Boji gnjev s c z zbog kojeg e snositi konsekvence.3) c Uspostavom osmanske vlasti na dananjem prostoru Bosne i Hercegovine s dolazi, zahvaljujui vakufskoj aktivnosti, do intenzivne urbanizacije. Slijec dei principe islamske etike svi su slojevi drutvene zajednice uestvovali, c s c srazmjerno svojim materijalnim mogunostima i svom drutvenom statusu, c s
Sura Imran, ajet 92. U mnogim surama je naglaavano da su injenjenje dobrih djela i vjerovanje u istoj s c ravni: Onaj ko vjeruje i ini dobra djela... Sura Imran, ajet 57, Sura Maida, ajet 9, 93, c Sura Enam, ajet 48, Sura Aaraf, ajet 42, Sura Junus, ajet 9, Sura Hud, ajet 23, Sura Rad, ajet 29, Sura Ibrahim, ajet 31, Sura Ankebut, ajet 7, 9, 58, Sura Rum, ajet 15, Sura Lukman, ajet 8 i druge. 3) Vakufname iz Bosne i Hercegovine (XV i XVI vijek), Orijentalni institut, Sarajevo,1985., s. 25, 59...
2) 1)

97

u izgradnji vjerskih, prosvjetnih, humanitarnih, socijalnih i privrednih institucija, kao i izgradivanju urbano proliranog ivota. Prema nekim naunim z c istraivanjima vie od 80% gradskih naselja u BiH nastali su na vakufskoj z s osnovi.4) Iako postoje brojni pojedinani radovi o vakuma, iako je napisan odrec c c s den broj studija o ovoj instituciji, sa naune take gledita ova problematika nije dovoljno iscrpljena, u historiograji korektno vrednovana i pravno dovoljno obrazloena. Zbog toga se postavlja kao jedan od prioritetnih zaz dataka nae historiograje sistematsko izuavanje i publikovanje izvora koji s c sadre pojedinane i cjelovite podatke o vakuma, detaljno izuavanje njihoz c c ve sudbine i njihova revalorizacija. U vezi s tim, nuno je istai da se javlja z c potreba izuavanja erijatskog pravnog sistema, koje je 1946. prekinuto, i to c s ne samo u okviru islamskih, ve i optih pravnih studija na visokokolskim c s s ustanovama naeg Univerziteta. s A sada emo u kratkim crtama predstaviti dosada publikovane monoc graje u kojima se obraduje institucija vakufa i njegova djelotvornost, a za ve naznaeni vremenski period. c c O ulozi vakufa u genezi Sarajeva govori arhitekta Kotovi u monogras c ji Sarajevo izmedu dobrotvorstva i zla 5) . Na osnovu objavljene literature utvrdio je da je urbano tkivo ovog naselja nastalo i razvijalo se zahvaljujui c aktivnosti vakufskih institucija izgradivanih u 15. i 16. st. Vakufske institucije nastale u ovom periodu bile su pokretaka snaga privrednog, socijalnog c i kulturnog ivota u ovoj urbanoj sredini. Kako je autor pisao ovu studiju u z vrijeme kada su uniteni biblioteki fondovi i relevantna literatura i nije mos c gao koristiti sve objavljene relevantne izvore u vezi sa vakuma, kao i studije o Sarajevu, u njegovoj studiji ostala je reducirana kvalitativna i kvantitativna dimenzija institucije vakufa. Medutim, pozitivna strana ove knjige je, iako vaku nisu njena jedina preokupacija, to je donijela sintetski prikaz s stradanja vakufa od vremena kada je kranska civilizacija na historijskoj sc pozornici preuzela inicijativu, pa do dananjih dana. Kao rezultat historijs ske smjene civilizacija nastaje unitavanje, nasilno pokrtavanje sljedbenika s s islama, kao i unitavanje materijalne kulture i islamske civilizacije.6) s
4) Handi A. O formiranju nekih gradskih naselja u Bosni u XVI stoljeu - uloga zc c drave i vakufa, Prilozi za orijentalnu lologiju (u daljem tekstu POF) XX, Sarajevo, z 1975, s. 133-169., H.Car-Drnda, Grad u Bosni kao tekovina islamske civilizacije (rad u tampi) ; asopis Anali Gazi Husrevbegove biblioteke (GHB) br. IX-X (ovaj broj asopisa s c c je posveen instituciji vakufa). c 5) Kotovi N, Sarajevo izmedu dobrotvorstva i zla, El-Kalem, Sarajevo 1995. s c 6) Krajem 17., tokom 18. i u 19. stoljeu Osmanska drava pod naletom kranskih c z sc zemalja Evrope i Rusije poinje gubiti svoje teritorije u Evropi, Aziji i Africi. Borba za c dezintegraciju Osmanske drave i rjeavanje pitanja njenog nasljeda, odnosno raspodjele z s njenih teritorija u historijskoj literaturi se naziva Istono pitanje. Protjerivanja, nasilna c pokrtavanja ili unitenja muslimanskog stanovnitva u tim oblastima bila je redovna pos s s java u toku ratova i perioda mira u naznaenom vremenu. Kao rezultat tih akcija dolazi c

98

Prilikom napada austrijske vojske na Sarajevo 1697. g. razoreno je elementarno tkivo grada, unitene su gotovo sve damije i mesdidi, preko s z z trideset mekteba, vodovodi, hanovi, karavan-saraji i drugi objekti nastali na vakufskoj osnovi i izdravani vakufskim sredstvima. Kada su vrene sanacije z s ovog ratnog pustoenja mnogi vakufski objekti, naroito njihov produktivni s c dio nije vie mogao da se aktivira. s Drutveno-politiki sistemi koji su nakon Osmanske drave dejstvovali s c z na tlu Bosne i Hercegovine doprinosili su daljem razaranju i unitenju vas kufa i njihove imovine. Kada je Austro-Ugarska 1878. godine okupirala Bosnu i Hercegovinu i kada je njena vojska ula u Sarajevo uzela je za svoje s smjetajne potrebe 24 damije, neke mektebe, 4 medrese, privatne kue u s z c gradu i periferiji.7) U toku svog vladajueg perioda Austro-Ugarska je doc nijela niz zakonodavnih mjera za regulisanje drutveno-politikog ivota u s c z gradu Sarajevu i zemlji Bosni i Hercegovini. Takoder je dala izgraditi nove objekte potrebne administraciji i gradanima8) , a donijela je propise i za vakufe i njihovu organizaciju. Iako je to uinila iz linih potreba i elje za c c z apsolutnom dominacijom i nad tom imovinom, propisi su donijeli za vakufsku instituciju pozitivne rezultate, tako da je izvrena registracija vakufskih s
do promjene politikog i pravnog statusa muslimana, pri emu se razlikuju razliite faze. c c c Prva je faza trajala nakon osmanlijskog poraza pod Beom 1693. U daljoj fazi, kada je c nakon 1878. godine Osmanska drava izgubila gotovo sve posjede u jugoistonoj Evroz c pi, na kojima su stvarane samostalne balkanske drave, muslimansko je stanovnitvo u z s njima, zahvaljujui represivnim mjerama, od dominantne grupe poprimalo status manjic na i stalne rtve, sve do osvita dvadeset prvog stoljea. Samo u periodu od 1912-1926. z c izgubilo je ivote 27% muslimanskog stanovnitva bive osmanlijske Evrope- Rumelije z s s (pod tim se terminom danas oznaava podruje Balkana, odnosno jugoistone Evrope), c c c to predstavlja demografsku katastrofu. Za balkanske kranske nacije, za miljenja na s sc s Zapadu, samoodredenje i dravnost bile su primjenjive samo za krane, sutinska nepravz sc s da nainjena muslimanima Balkana bila je ignorirana. Justin Mc Carthy, Stanovnitvo c s osmanlijske Evrope prije i poslije pada Carstva objavljeno u knjizi : Kari F., Muslimani cc Balkana : Istono pitanje u XX vijeku, Behram-begova medresa, Tuzla 2001, s. 35-57; c Karpat K., Hidret iz Rusije i sa Balkana: Proces samodeniranja u kasnoj osmanlijskoj z dravi, navedena knjiga, s. 65-91; isti autor, The Migration of the Bosnian Muslims to z the Ottoman State - 1878-1914: an account based on turkish sources - referat proitan c na simpoziju Osmanska Bosna odranom u Sarajevu u junu 2001., isti autor, Gradanska z prava muslimana Balkana, nav. dj., s. 93-118. Kao nauno opravdanje genocida nad muslimanima jugoistone Evrope srpski orjentalisti: c c Darko Tanaskovi, Miroljub Jevti, Nada Todorov, Aleksandar Popovi davali su njegoc c c vim izvriteljima naunu podrku. Vidi u knjizi : Cigar N, Uloga srpskih orijentalista u s c s opravdanju genocida nad muslimanima Balkana, Sarajevo, 2000. 7) Kreevljakovi H., Izabrana djela IV, Veselin Maslea, Biblioteka Kulturno nasljede, s c s Sarajevo 1991, s.124 8) Kada je gradena gradska beledija, dananja Vijenica dr. Ant. de Waal je prolazio s c kroz Sarajevo i u vezi sa tom gradnjom zabiljeio: Gotovo da je ve zavrena u glavnim z c s crtama velianstvena zgrada prvog ranga u arapskom stilu, a koja e biti vijenica. Veoma c c c je udno da dravna uprava izvodi vijenicu glavnog grada u arapskom stilu u Bosni, gdje c z c se predpostavlja da za sto godina ni jednog muhamedanca (misli se muslimana) vie nee s c biti. Dr Ant. de Wall, Reisebilder aus Bosnien, Wien, 1895,s. 29.

99

posjeda i obezbijeden stalan porast vakufskih prihoda9) . Autor ove studije istie da su mnogi objekti islamske materijalne kulture u Sarajevu sauvani c c od daljeg unitavanja samo zahvaljujui injenici da su austrougarski arhis c c tekti Karlo Pariik, Josip Vanca i Josip Popil spoznali njihovu vrijednost. z s s Iako su, kako navodi Kari, Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, Kraljecc vina Jugoslavija, kao i SFRJ, u skladu sa medunarodnim pravom bile dune z tititi batinu svih naroda na svom podruju, vakufska imovina u vrijeme s s c trajanja tih sistema sistematski je unitavana i prisvajana.10) s Autor studije Sarajevo izmedu dobrotvorsta i zla je utvrdio da su samo na uem podruju Sarajeva, dananje optine Stari Grad i Centar, poruene z c s s s 2 24 damije, ekshumirano 204.000 m povrine na kojoj su se nalazila musz s limanska greblja, porueni su neki objekti i za razne svrhe je upotrebljena s s s povrina od 103.707 m2 vakufskog zemljita na kojem su se nalazile bate, s kue i obradivo vakufsko zemljite. Na povrini od 2.971 m2 poruen je c s s s veliki broj vakufskih duana i magaza, a nazionalizovano je i u razne svrc he upotrijebljeno 536.023 m2 vakufske zemljine povrine za razne namjene. s s Navedene podatke autor je potkrijepio podacima iz zemljinih knjiga, sa s c naznakom broja odredene parcele, odnosno objekta, a sve je to plastino prikazao na geografskoj karti sa odredenim simbolima. Autor istie da je nec pravda Bonjacima i njihovoj batini uinjena i injenicom da su stara imena s s c c gradskih mahala zamijenjena imenima linosti koja sa njihovom gradnjom i c kulturom nisu imali ba nikakve veze. s U posljednjoj agresiji koja je izvrena na republiku Bosnu i Hercegovis nu od strane Srbije, Crne Gore i Hrvatske, u ovom stravinom klerikalnoc faistikom ratu, (1992-1995), muslimansko stanovnitvo i islamska batina s c s s Bonjaka muslimana doivjeli su stravinu kataklizmu. Pobijeno je preko s z c 250.000 Bonjaka, silovano i zlostavljano na hiljade muslimanskih djevojica, s c djevojaka, ena, starica u prisustvu njihovih roditelja i djece, unitene su z s brojne bogomolje i drugi materijalni predstavnici bonjake batine, da bi im s c s se, kao pripadnicima islama, osporio svaki opstanak u vlastitoj domovini.11) Najveu cijenu genocida u Bosni, istie Cigar, platio je sistem vrijednosti c c ovog svijeta.12)
9) Sehi N., Autonomni pokret muslimana za vrijeme austrougarske uprave u Bosni i c Hercegovini, IGKRO Svjetlost, Sarajevo 1980, s.19-30 10) Kari F., Medunarodno pravno regulisanje vakufskih pitanja u jugoslavenskim zemcc ljama, Anali GHB, Sarajevo1983, s.141-155. 11) U historiji civilizacija nije zabiljeen sluaj da su se stanovnici jedne zemlje borili z c protiv vlastite domovine i eljeli je prikljuiti drugima, kao to je sluaj sa bosanskim z c s c pravoslavcima i katolicima, koji su se, pod dejstvom jake propagande, od kraja 19. st. poeli nazivati Srbima i Hrvatima. (vidjeti: Boji M, Historija Bosne i Bonjaka, Sarajevo c c s 2001, s.141.) 12) Cigar N., Genocid u Bosni, Sarajevo 1998, s.238

100

U monograji Prilozi izuavanju genocida nad Bonjacima (1992-1995)13) c s koju je Muharem Omerdi, s obzirom na okolnosti, mukotrpnim radom c sainio, istaknuto je da su srpsko-crnogorski monstrumi bogomolje Bonjaka c s koristili prije njihovog ruenja za sabirne logore, za muilita i klaonice. s c s Tako je bilo u Brkom, Foi, Diviu, Zvorniku, Donjem Vakufu itd. Potic c c catelj ovih uasnih, monstruoznih djela bila je pravoslavna crkva, koja je z blagosiljala sve te zloine.14) Slinu sudbinu su imali Bonjaci muslimani na c c s prostorima kojima je gospodarila hrvatska vojska i katolika crkva.15) c U ovoj, za historiogaraju vakufa, kao i za historiju civilizacija dragocijenoj studiji autor navodi da je velikim koliinama eksploziva, ili tekim c s artiljerijskim projektilima planski porueno vie od 600 damija, brojni meks s z tebi, tekije, turbeta, niani i greblja. Autor taksativno, po naseljima, navodi s datum unitenja odredenih objekata, ime izvrioca ili naredbodavca njihovog s s unitenja. s U monograji Zlatno doba Sarajeva 16) , u kojoj je objavljena doktorska disertacija dr Behije Zlatar odbranjene prije agresije na Bosnu i Hercegovinu, istaknuto je da je Sarajevo nastalo i razvijalo se zahvaljujui vakufu c i njegovoj irokoj primjeni u muslimanskoj drutvenoj zajednici. Od drus s ge polovine 15. st., tanije od 1457. godine do kraja 16. st. u Sarajevu c je posredstvom vakufa izgradeno oko stotinjak gradskih etvrti i isto tolic ko bogomolja, koje su predstavljale polaznu osnovu svakog urbanog naselja i svake mahale u njemu. Te mahale su uvijek nosile nazive osnivaa damije ili c z mesdida u njima. Uz damije i mesdide gradili su se vakufskom djelatnou z z z sc mektebi, prve institucionalizovane kolske institucije na ovim prostorima, a s njihovim sredstvima odravane su do kraja njihovog trajanja. U njima su z muslimanska djeca sticala znanja iz vjerskih i moralnih pouka, a sticala su i prva znanja iz pismenosti. Autorica monograje istie da je poslovni dio grac da bio odvojen od stambenog prostora, dok je sa njim bio povezan ulinom c mreom. U tom dijelu grada isticali su se bezistani, duani, karavan-saraji, z c javna kupatila i drugi objekti. Naporom pojedinaca koji su se odricali svog imetka u korist zajednice, tj. vakufskom djelatnou Sarajevo je do kraja sc 16. st. postalo eher sa stotinjak damija i mesdida, isto toliko mektes z z ba, pet medresa, est hanova, tri bezistana, est tekija, nekoliko biblioteka, s s
Omerdi M, Prilozi izuavanju genocida nad Bonjacima (1992-1995), El-Kalem, c c s Sarajevo, 1999. 14) Navedena knjiga, s.423-439; Cigar N., Genocid u Bosni, Sarajevo 1998, s. 22, 139, 146, 147. 15) Ni katolika crkva nije odredeno stala u odbranu Bonjaka, niti se decidno izjasnila c s protiv zloina i nasilja nad ovim narodom. Mostarski biskup Peri podupirao je ustaki eksc c s tremizam i davao mu svoj blagoslov. Posebno su u tome bili revnosni neki sveenici u Herc cegovini., nav. dj. s. 439,440. U sklopu genocidne politike bilo je i nasilno pokrtavanje s Bonjaka muslimana, nav. djelo, s.431-443. s 16) Zlatar Behija, Zlatno doba Sarajeva, Svjetlost, Sarajevo 1996.
13)

101

vie hanova i karavan-saraja i mnotvom duana, javnih esama, adrvana s s c c s i nekoliko mostova. Izgraden je niz vodovoda do javnih kupatila, esama i c adrvana, zatim do hanova i pojedinih domainstava. I sve je to izgradeno s c vakufskom djelatnou. Napominjemo da je ova knjiga pisana na bazi izvora sc koji se uvaju u arhivima i bibliotekama Istanbula, Ankare, Dubrovnika i c Sarajeva. O vakufskim objektima u Hercegovini i njihovom doprinosu urbanom, ekonomskom, kulturnom i privrednom razvoju ispriao je u etiri zasebne c c knjige neumorni pregalac i istraiva islamske batine Bonjaka Hivzija Haz c s s sandedi. U prvoj monograji pod nazivom Muslimanska batina u istonoj c s c Hercegovini 17) autor je na bazi pisanog izvornog materijala, sadranog u z vakufnamama i sidilima, kao i na osnovu predanja detaljno obradio u Stoz cu i okolini, Ljubinju i okolini, Nevesinju i okolini, Bilei, Gacku i Cerc nici vjerske objekte i njihovu sudbinu, zatim kulturno-prosvjetne, socijalnohumanitarne, zdravstvene i privredne ustanove. Mnogi ovi objekti su nasilno uniteni i spomen o njima ostae sauvan samo u ovoj knjizi, ako se jednog s c c dana bude vrilo njihovo potraivanje, ili pak njihova revalorizacija. s z Muslimanska batina Bonjaka u junoj (srednjoj) Hercegovini 18) tretis s z ra vakufske objekte i tradiciju Bonjaka muslimana na geografskom prostoru s koji je nekada ranije obuhvatao Hercegovinu, a protezao se od Risna, junih z dijelova dananje Crne Gore i Hrvatske, do iza Konjica. Pojedinano su s c obradeni vakufski objekti u Blagaju i okolini, Capljini i okolini, Poitelju i c okolini, zatim u Neumu i Kleku. U navedenim naseljima obradeni su vjerski i profani objekti islamske civilizacije. Kako je slijedom historijskih dogadanja ivot muslimana Bonjaka na ovom prostoru suavan i onemoguavan, a njiz s z c hova materijalna kultura unitavana, autor istie da se u nekim mjestima o s c njihovom ivotu na ovom prostoru u trajanju od vie stotina godina sauvao z s c spomen samo u nekim toponimima, dok su objekti materijalne kulture, odnosno vakufski posjedi ili uniteni, ili uzurpirani. U zapisima ove knjige s ostalo je i ono to je pred naim oima nestajalo i ega u najveoj mjeri vie s s c c c s nema, zahvaljujui predanom angamanu hrvatskih vojnih jedinica. c z Monograja Mostarski vaki i njihovi vaku 19) ima pretenziju da to s detaljnije registruje vakufe koji su nastajali u Mostaru i okolini, zahvaljujui kojima je nastao grad Mostar i zahvaljujui kojima je tekao njegov dalji c c razvitak: urbani, kulturno-prosvjetni, socijalni i privredni. Autor je registrovao i stradanja ovih vakufskih objekata u posljednjoj agresiji (1992-1995).
Hasandedi H., Muslimanska batina u istonoj Hercegovini, El-Kalem, Biblioteka c s c Kulturno nasljede Sarajevo 1990. 18) Hasandedi H., Muslimanska batina Bonjaka II, Herceg Novi i okolina, Vrgorac c s s i okolina, Imotska krajina, Makarsko primorje, Zapadna Hercegovina, Islamski kulturni centar, Mostar 1999. 19) Hasandedi H., Mostarski vaki i njihovi vaku, Medlis Islamske zajednice, Mostar c z 2000.
17)

102

Knjiga je zasnovana na izuavanju izvornog materijala na arapskom, turc skom i perzijskom jeziku. Dugogodinjim pronalaenjem i izuavanjem ove s z c grade autor je prenio generacijama u nasljede informacije o brojnim graditeljskim poduhvatima damija, medresa, mekteba, privrednih i socijalnih z objekata, puteva i mostova. Studija je znaajna za izuavanje vakufa i njec c govog doprinosa urbanizaciji naselja, kao i njihovom privrednom, socijalnom i kulturnom ivotu. Osim navedenih izvora, autor je u obradi svojih radova z koristio terenska istraivanja i memoriju onih kojih vie nema. z s U studiji Skolstvo i obrazovanje u Bosanskom ejaletu za vrijeme osmanc ske uprave 20) dr Ismet Kasumovi je predstavio obrazovni sistem u Bosni od vremena uspostave osmanske vlasti do u sami osvit 20. stoljea. U c osmanskom drutvenom sistemu obrazovanje i izgradnja obrazovnih instis tucija poivala je na privatnoj inicijativi, odnosno vakufu. Organizacija i c program rada u kolama utvrdivana je, sa jedne strane, u skladu sa zahtjevis ma osmanskog obrazovnog sistema, a sa druge strane posebnim zahtjevima samog vakifa. Koristei raspoloive izvore i literaturu, autor je dao pregled c z niih i viih obrazovnih institucija, koji su egzistirali u manjim i veim naz s c seljima. U periodu od 1463-1878. podignut je veliki broj mekteba, tako da su sva muslimanska djeca bila ukljuena u obrazovni sistem. Srednje i vie c s obrazovanje sticalo se u medresama, iji je broj bilo teko ustanoviti, jer c s su do dananjih dana vakufski objekti stalno i nasilno unitavani. Tragom s s sauvanih izvora autor je ustanovio da je na ovom prostoru bilo sagradeno c preko stotinjak medresa, to govori o obrazovnom nivou Bonjaka muslimana s s u tom periodu. Ova je knjiga dragocjena, ne samo zato to govori o vrijeds nosti, obimu i znaaju vakufa za obrazovni sistem, ve i zbog toga to se c c s njenom pojavom negiraju tvrdnje da je u Bosni i Hercegovini sve do pojave Austro-ugarske okupacije vladala velika nepismenost. Knjiga Vakuf- trajno dobro 21) govori o pravnoj strani institucije vakufa i njenoj izgradnji u toku vremena. Zbog nedovoljnog poznavanja erijatskos pravnog sistema autor knjige teite stavlja na obradu vakufa i njegovog zs pravnog odredenja u okviru pozitivno-pravnih odredbi u Republici Bosni i Hercegovini. Govorei o historiji vakufa i njegovoj konstelaciji, kao pravnog c subjekta, pokuao je iznai nain armacije vakufa u pravnom sistemu Res c c publike Bosne i Hercegovine. Ukoliko bi vakuf postao subjekat pozitivnih pravnih normi, bilo bi onemogueno njegovo dalje unitenje i uzurpacija, a c s ostvario bi se povrat oduzetog vakufskog posjedovanja. Time bi vakuf konano dobio svuju prvobitnu ulogu u armaciji ovjeka i njegovog humanog c c ivljenja. z
20) Kasumovi, I., Skolstvo i obrazovanje u Bosanskom ejaletu za vrijeme osmanske uprac ve, Islamski kulturni centar, Mostar 1999. 21) Hrvai E., Vakuf- trajno dobro, El-Kalem, Sarajevo 2001. cc

103

U studiji Institucija vakufa u Bosni i Hercegovini 22) Mulali je dao c historijski razvoj institucije vakufa, njeno pravno utemeljenje, sa posebnim osvrtom na historijski razvoj ove institucije u Bosni i Hercegovini. U vrijeme osmanske uprave u Bosni i Hercegovini institucija vakufa, kao pravna i socijalna institucija, preuzimala je na sebe sve respektirane socijalne potrebe zajednice: prosvjetne, kulturne, zdravstvene, komunikacione i druge. Zahvaljujui vakufskoj djelatnosti dolazi do intenzivne urbanizacije ovog prostora, c intenzivne interkontinentalne trgovinske razmjene, drutvenog i duhovnog s razvoja. U daljem izlaganju autor se osvrnuo na egzistenciju ove institucije na prostoru Srbije, Crne Gore, Hrvatske i Dalmacije. Vaku su i na ovim prostorima odigrali istu ulogu kao i u Bosni i Hercegovini. Kada se Osmanska drava poela povlaiti sa ovih prostora i kada je dominacija njenog z c c drutveno-pravnog sistema dokinuta, institucija vakufa, kao izrazito religis ozna i socijalno-pravna institucija muslimanskog naroda, biva tretirana drugaijim pravnim i socijalnim normama. Do konanih zakonskih odredbi i c c u Srbiji i u Crnoj Gori, vaku su izgubili najvei dio svoje imovine koja je c uzurpirana ili od crkve ili od privatnih lica. U Hrvatskoj je bila ista situacija. Iako autor tvrdi da u Hrvatskoj ne postoje vie ne samo vaku, ve ni pisas c ni dokumenti o njima, ta tvrdnja nije tana, jer zahvaljujui injenici da je c c c Osmanska drava itav drutveno-politiki sistem bazirala na pravnom obliz c s c ku i pravnom postupku, pisani tragovi o njihovom postojanju su evidentirani i dokumenti su sauvani izvan junoslovenskih prostora.23) c z Godine 1878. Austro-Ugarska je okupirala Bosnu i Hercegovinu. Iako nije imala ovlatenje da mijenja postojei pravni sistem, pa ni pravni pos c loaj vakufa, ona to sistematski ini, na tetu erijatskog pravnog sistema. z c s s Nizom odredbi sve vjerske ustanove, pa i vakufe je stavila pod svoju upravu. Autor istie da je na tetu vakufskih posjeda Austro-Ugarska preferirala c s katolianstvo, da su mnoga vakufska zemljita, pa ak i greblja uzurpirana c s c i pretvarana u parkove i gradilita, ak katolikih crkava24) . Zbog toga se s c c muslimansko stanovnitvo masovno iseljavalo u Tursku, to je okupatorska s s
Mulali M.H, Institucija vakufa u Bosni i Hercegovini, Svjetlost, Sarajevo 2001. c Vidjeti radove: Spaho D. F., Vaku i vaki u jugozapadnoj Bosni i Dalmaciji, z Anali GHB, IX-X, Sarajevo 1983, s.87-95; Cviko F., O Gazi Husrevbegovom vakufu u Slavonskoj Poegi, Anali GHB, XI-XII, Sarajevo 1985, s. 75-79; Hazovi F., Vaku z c u Poekom i Pakrakom sandaku u periodu osmanske vlasti, POF 49/1999, Sarajevo z s c z 2000, s. 231-249. 24) Navedeno djelo, s. 24, 28. U Travniku je poruena damija Tophana, a na vakufskom s z zemljitu sagradena crkva i samostan; u Zvorniku je poruena Fethija damija i na njenom s s z mjestu podignuta katolika crkva, iako je u gradu bilo svega nekoliko doseljenika katolika. c Mujezinovi navodi da je Katedrala u Sarajevu podignuta na mjestu janiarskog odaka c c z (Mujezinovi M, Islamska epigraka Bosne i Hercegovine, Sarajevo-Publishing, Biblioteka c Kulturno nasljede, Sarajevo 1998, s. 414), dok Kreevljakovi navodi da je samostan sv. s c s c Ante sagraden na mjestu gdje se nekada nalazio konak Fadil-pae Serifovia.
23) 22)

104

vlast podsticala odredenim propisima, sa eljom da se muslimasko stanovz s c nitvo u to veoj mjeri smanji.25) Muslimansko stanovnitvo zapoelo je s s c c borbu za vjersku i vakufsku autonomiju, pod vodstvom Dabia 3. maja 1899., a zavrilo je deset godina kasnije sankcijom carskog statuta za autos nomnu upravu muslimana u vjerskim i vakufskim poslovima. Taj poloaj z vakufa u Bosni i Hercegovini nije se bitno mijenjao ni u novim drutvenos politikim sistemima, sve do 1945., kada je zakonskim mjerama vakufska c imovina oduzeta vakuma i nacionalizovana. Poto nisu imali materijalnu s osnovu za dalju egzistenciju, oni su, praktino, dokinuti.26) c Nakon agresije na Bosnu i Hercegovinu (1992-1995) u novonastaloj drus tveno-politikoj situaciji vaku jo uvijek nisu dobili svoj vaei pravni tretc s z c man, zbog ega se i dalje nalaze u tekom poloaju. Autor postavlja pitanje c s z da li vaku u dananje vrijeme mogu da odgovore svrsi zbog koje su usposs tavljeni i daje odgovor da mogu i da trebaju, samo je nuno izvriti njihovu z s reorganizaciju u skladu sa aktuelnom drutvenom realnou, s tim da ova s sc institucija ne izgubi svoj, erijatom odreden, socijalni status. Pri tome je s nuno pozitivnim pravnim normama utvrditi autonomnost vakufa. z Sve gore navedene studije nude, ne samo naunoj publici, odgovore na c brojna pitanja o vremenu koje je, s obzirom na humanu dimenziju, neuporedivo drugaije od onog u kojem ivimo. Iako u posljednje vrijeme narasta c z interes za izuavanje institucije vakufa i njenog dobra, o emu govore i najc c novije publikacije u vidu pojedinanih radova ili studija, ne moemo biti u c z cjelini zadovoljni dosadanjim rezultatima. Ovu je instituciju nuno obradis z ti timski, koristei raspoloive historijske izvore i pravna znanja, kako bi se c z sprijeila dalja nasilna uzurpacija i erozija njenog materijalnog dobra. To bi c trebalo, s obzirom na njen znaaj u urbanizaciji i izgradnji urbanog ivota c z u ovoj zemlji, biti primarni zadatak nae historiograje. s Druga literatura koja tretira vakufe za period 1990-2000. godine

Radovi objavljeni u asopisima: c Car-Drnda, Visoko u sastavu Osmanskog carstva 15-16. st., POF 40/1990, Sarajevo 1991, 193-219. Car-Drnda, Wakf institutions in Bosnian Sancak until the beginning of the 17th century, The Great Ottoman, Turkish Civilisation, Vol. III, Ankara, 2000, p. 801-812. Car-Drnda, XVII yuzyil Bosna sancaginda vakif muesseserleri, Osmanli, 5, Ankara 1999, s. 63-74.
25) 26)

Navedeno djelo, s. 24 Navedeno djelo, s. 33-35.

105

 Car-Drnda, Zenski vaku u Bosanskom sandaku u l6. st., Zehra, br.2, z Sarajevo, april, 2001, s. 31-33; Zehra br. 3, Sarajevo, juni, 2001, s. 39-42. Hazovi F., Vaku u poekom i pakrakom sandaku u periodu osmanc z s c z ske vlasti, POF 49/1999, Sarajevo 2000, s. 231-251. Handi A., Dokumenat o prvom slubenom popisu Husrev-begova vazc z kufa iz 1604. godine, Anali GHB, knj. XV-XVI, Sarajevo 1990, s. 67-73. Handi A., O specinostima nekih osmanskih popisa u vezi institucije zc c vakufa u Bosni u XVI i XVII st. POF 40/1990, Sarajevo 1991, s. 237-242. Husedinovi Sabira, Vakufname - znaajni historijski izvori za upozz c c navanje urbane topograje Banja Luke XVI-XIX vijeka, Glasnik arhiva i drutava arhivskih radnika BiH, 1990, XXXVIII, 95-115. s Memija M., Nad jednom vakufnamom, Islamska misao, XII, 1990, 139, 61-62. Novali Mustafa, Damija Husejnija u Gradacu, Preporod XXII, 1991. c z c Novali Mustafa, Sve foanske damije, Preporod XX/1991. c c z Sinanovi Mirsad, Foa. Obiljeeno 440 godina Alade damije Hasan c c z z z Nezirov grad, Muslimanski glas II, 1991, 13, 26. Sueska A., Vakufski krediti u Sarajevu prema podacima sidila sarac z jevskog kadije iz godine 973, 974, 975/1564, 65, 66., POF, 44-45/1994-95, Sarajevo 1966, s. 99-133. Serki S., Damija u Kreevu iz godine 1575, poruili je Hrvati za vric z s s jeme agresije Hrvatske na Bosnu i Hercegovinu, Preporod XXII/1991. c z z c Tucakovi S., Alada damija, foanski biser, Sarajevo 1991. Vakuf-name iz Bosne i Hercegovine (XVII st.), POF Tucakovi S., c 44-45/1994-95, Sarajevo 1996. Zlatar B., Vakuf-nama Hurema, sina Balije iz Sarajeva, 281-289. Gazi L., Vakufnama hadi Alije, sina Musaa iz Sarajeva, 291-300. c z Daka B., Vakufnama Koski Muhamed-pae iz Mostara, 301-331. z s Zlatar B., Vakufnama saraa Ismaila iz Trijebova, 333-336. c Nurudinovi B., Vakufnama Sefera spahije, sina Ferhada iz Banja Luc ke, s. 337-346. Zlatar B., Uloga vakufa u razvitku Mostara, Hercegovina, Mostar, 1997, s. 35-39. Knjige: Beirbegovi M., Damije sa drvenom munarom u Bosni i Hercegovini, c c z Sarajevo 1991. c z Celi D.-Mujezinovi M., Stari mostovi u Bosni i Hercegovini, Sarajevoc Publishing, Biblioteka Kulturno nasljede, Sarajevo 1998. 106

Omerbai Fuad, Vaku teanjskog kraja, Sarajevo 1996 (apirograrasc s s no). Primjerak se uva u Biblioteci Hamid Dizdar u Tenju. c s Pai A., Islamic Arhitecture in Bosnia and Hercegovina, Istanbul, Resc search Centre for Islamic History, Art and Culture (IRCICA), Istanbul 1994. Pai A., The Old Bridge in Mostar, IRCICA, Istanbul 1994. sc

107

 ISLAMIZACIJA NA JUZNOSLOVENSKOM PROSTORU

Olga Zirojevi c

Patronimik - rodovsko ime prezime Predgovor Poevi od prvih turskih prodora na Balkan pa, bukvalno, do kraja c s osmanske vladavine na ovim prostorima, tee i proces islamizacije domaeg c c stanovnitva. s Ve savremenici nikako ne ostaju ravnoduni prema ovom fenomenu, pa c s otuda dosta sauvanih svedoanstava kako onog domaeg tako i onog stranog c c c porekla. Istoriari (ali ne samo oni) kao da poinju intenzivnije da se bave pitac c njem islamizacije tek u prvim decenijama upravo minulog veka, da bi tek masovnije korienje osmanskih izvora (a to se zbilo nakon 1953), omoguilo sc c detaljnija i pouzdanija istraivanja. Rezultat tih napora je nekoliko desetina z radova, nejednakog obima i vrednosti, koji daju odgovore na itav niz pitac c nja vezanih za islamizaciju odredenih podruja, odnosno grupa u odredenom vremenu. Ipak, do danas je izostala celovitija analiza ovog fenomena. A u meduvremenu, u toku krvavih zbivanja, posebno na tlu Bosne i Hercegovine, istorija je u celini instrumentalizovana i zloupotrebljena na najgori mogui nain sa najgorim moguim posledicama. c c c Ergo, mnogo je razloga da se i ovom fenomenu pristupi sine ira et studio, kako bi to rekao Tacit, i to na celom balkanskom prostoru. Za poetak treba, c najpre, preobraenike pouzdanije prepoznati. A tome, nadam se, moe da c z poslui ovo poglavlje moje monograje, koja je u celini posveena imenima z c konvertita (lino ime, ime oca, nadimak i apozicija). c Kod konvertita na naem podruju javlja se, uz lino ime, patronimik s c c odnosno prezime; oba se prave od imena oca (nominna patronymica); s tim, 108

to su se ova prva menjala od kolena do kolena, dok su stalnost, nepromens ljivost i naslednost bitna obeleja prezimena.1) z Budui da tradiciju prezimena2) nisu imali ni Arapi 3) ni Turci,4) islam c je na Balkanu, u odnosu na prezimena, imao samo indirektan uticaj.5) Otuda se uz nova islamska imena islamiziranih Slovena (Srba, Hrvata i Bugara) javlja i staro slovensko (predosmansko) prezime:6) i to u Bosni i Hercegovini, ali i drugde. To su, najpre, sinovi pogubljene krupne i srednje vlastele, koji su zarobljeni i odvedeni u Carigrad i druge gradove, gde primaju islam, koluju se i prave karijeru u osmankoj dravnoj hijerarhiji. Medju njima s z su najpoznatiji: sin hercega Stjepana, Ahmed-paa Hercegovi (Hersekoglu, s c
U veine pravoslavaca i muslimana prezimena su se ustalila tek krajem XIX veka, dok c su u Hrvatskoj takvi patronimici postajali stalna prezimena mnogo ranije, naroito u pric morskim gradovima (P. Simunovi, Naa prezimena, porijeklo, znaenje, rasprostranjenost, c s c Zagreb, 1985. 78, 77). 2) A ono, primerice, ni danas ne postoji na Islandu ve se uz lino ime belei samo oevo c c z c ime, grad (selo) i adresa (isto, 168). 3) To nije ba sasvim tano. Islamski srednji vek poznavao je prezimena, ali ih nije s c institucionalizovao. Prezimena su, pre svega, bila ograniena na one koji su znaili neto c c s u drutvu, kao u predislamskom i ranoislamskom vremenu. Postojanje prezimena bilo s je neto kao zatitni znak za the good family. S nastavkom na ya (ansab) prezimena s s su se pravila ne samo od linih imena nego i od imena mesta, oblasti, zemalja, kao i od c zanimanja (uz drugo). Godine 1932. u Iranu je donet zakon po kojem je svaki Iranac trebalo da, po zapadnom uzoru, uzme prezime. Napori oko uvodjenja prezimena traju u Egiptu od 1948. Ali sistem ime i prezime kao da u Egiptu ne funkcionie ba najbolje s s (R. S. Sellheim, Familiennamen im islamischen Mittelalter, Orientalia Suecana XXXIII (1984/1986), Stockholm, 375-384). 4) Po Zakonu o prezimenima (Soyadi Kanunu) iz 1934. godine svaki Turin je morao c da ima prezime po ugledu na Evropljane. Ovaj zakon nije vaio za manjine (hriane i z sc Jevreje). Turska prezimena prihvatana su od strane istanbulskih Grka veoma veoma retko, to nije bio sluaj i sa Jermenima budui da su njihovi patronimici esto bili turskog porekla s c c c (A. Schimmel, Von Ali bis Zahra, Namen und Namengebung in der islamischen Welt, Mnchen, 1993. 176-181; Kl. Kreiser, Kleines Trkei Lexikon, wissenswertes uber Land u u und leute, Mnchen, 1991. 62-63; J. Strauss, European Turkey, Kontaktlingvistik, Ein u internationales Handbuch zeitgenssischer Forrschung, 2, Berlin-New York, 1997. 1557). o 5) M. Mladenovi, Serbische Familiennamen osmanischer Herrkunft, SOF 19, M nchen, c u 1960. 328. 6) A kasnije, prilikom pokrtavanja, muslimani e opet zadrati svoje staro (muslimans c z sko) prezime, kao Ramadanovii, Muhiii, Sinanovii (Muovi, Muslimani Crne Gore od c cc c s c pada Zete (1499), Novi Pazar, 1997. 71). Po svedoenju H. Alia puna je Lika muslimanskih c prezimena, kao to su: Alagii, Alekovii, Alii, Alivojvodii, Atlagii, Bakrai, Baii, Begii, s s c s Beii, aii, ustovii, Delalii, Dizdarevii, Djulii, Hasanehajii, Kasumovii, Kumas A A c c c c c c lii, Kurtagii, Kolakovii, Komii, Muhii, Musii, Muete, Nemii, Osmanovii, Sabii, c c c c c c s cc c c c Serii, Uzunlii, uz druga. Dodaje jo da Liani i kao katolici i kao pravoslavni ili kao c s c Hrvati i Srbi vole svoje muslimane. Oni su i dalje prema njima prijateljski raspoloeni. z Ukratko, Liani istinski tuju svoje Turke, znaju da su im to jednokrvna braa i mnogi c s c otvoreno priznaju da su njihovi stari bili muslimani (H. Ali, Liki muslimani, Narodna c c uzdanica za 1941. 97-98). I muslimani (Mudejar) u severoistonoj Spaniji zadrali su, nac z kon pokrtavanja, svoja arapska prezimena u centralnoj Spaniji (P. Dressendorfer, Islam s unter der Inquisition, Die Moriasco Processe in Toledo 1575-1810, Wiesbaden, 1971. 90).
1)

109

sultanski zet), Sinan-paa Borovini, Mustafa-beg Jurii, Mustaj-beg Mis c sc livojevi, Mehmed-beg Obrenovi, Hasan-beg Mihailovi, Skender-beg Vrac c c njeevi, Mustafa-beg Bogojevi, (Dautpai), Ali-beg Vlahovi. Malobrojni s c c sc c su i potomci nekadanje bosanske vlastele; Kovaevii, Sijerii, Todoros c c cc vii, Ljubovii, Brankovii, Opukovii i Staniii. Najvei je broj potomaka c c c c cc c obinih bosanskih ljudi koji su zahvaljujui svojim sposobnostima i vojnim c c zaslugama dospeli do visokih poloaja, zvanja i poseda. Mnogi medju njima z zadrali su svoje ranije odnosno slovensko prezime:7) Katui, Predojevi, z sc c Filipovi, Popovi (Papaz oglu), Vuo, Tardi.8) U najranijem bosanskom c c c c popisu (1468) uz imena devetorice spahija navedeno je i prezime: Ismail Djuri, Mahmud Garovi, Rustem Pretran, Kasim Andri, Ilijas Bratiloc cc z c vi, Ismail Repuevi, Ali Boidari, Mahmud Dragilovi i Mahmud Rui.9) c s c z cc c zc Patronimik/prezime Garovi javlja se i na poduruju Hercegovine, nose ga cc c dvojica timarnika, Hasan i Mahmud.10) Patronimici odnosno prezimena javljaju se i u bosanskom popisu iz 1604. godine: batina Alije Dragia, Tur s c Ali, Ali i Bali, sinovi Mustafe Borovca i iftluk Sulejmana, sina Dafera i c z Ibrahima, sina Huseina, potomaka Udoviia (oigledno je u pitanju prezicc c z me).11) U sandaku Arvanid (1432) Isa-beg i Mustafa bili su sinovi Pavla Kurtia, a Hamza Petrosa (A)gramatikosa.12) Godine 1459. u Jedrenu je c dat timar Muhamediju, sinu Zuberovia, koji je preao u islam.13) c s U domaim hrianskim izvorima, preteno iz Dubrovakog arhiva, uz c sc z c ime nekolicine muslimanskih balkanskih trgovaca, zabeleen je i patronimik: z Kurt Askadanovi (iz Rogatice), Mustafa Skjadrovi (iz Gupca), Mahmut c c Brajalovi (iz Vratne), Mehmed Polivali (iz Sarajeva), Isak Radovanovi c c c i Hamzo Vukainovi (iz Pljevalja), Emin Mihatovi, Hasan Vasiljevi (iz s c c c Prae), Ferhat Mihaljevi (iz Trebinja), Hadi Musa Makiji (iz Foe), Jusuf c c z c c s c Petrovi (iz Eleza), Jusuf Selakovi (iz Novog),14) Mustafa-baa Braskovi, c c
7) Inae, prilikom osnivanja gruntovnice (1885) evidentirano je 539 razliitih rodovskih c c imena (prezimena) i tada poinje uvodjenje prezimena u zvaninoj dokumentaciji i kod c c muslimanskog stanovnitva (M. Nikanovi, Porijeklo stanovnitva teanjskog kraja, GZM, s s c s s etnologija, 41-42, 1987. 14). 8) V. Cubrilovi, Poreklo muslimanskog plemstva u Bosni i Hercegovini, odabrani istoc rijski radovi, Beograd, 1983. 211-212, 223; M. Imamovi, Historija Bonjaka, Sarajevo, c s 1997. 155-156. 9) T. Oki, Les Kristians (Bogomiles Parfaits) de Bosnie dapres des documents turcs c inedits, SOF, 19, 1960. 119. 10) A. S. Alii, Poimenini popis vilajeta Hercegovine, Orijentalni institut, Sarajevo, cc c 1985. 218, 275. 11) F. Spaho, Jedan turski popis Sinja i Vrlike iz 1804. godine, Acta historico-economica Jugoslaviae, 12, Zagreb, 1985. 49, 83, 53. 12) H. Inalcik, Suret-i Defter-i Sancak-i Arvanid, TTK, Ankara, 1954. 240, 273, 258. 13) H. Sabanovi, Krajite Isa-bega Ishakovia, zbirni katastarski popis iz 1455. godine, c s c Orijentalni institut, Sarajevo, 1964. 89. 14) T. Popovi, Trgovci muslimani u balkanskoj spoljnoj trgovini u XVI veku, IC XXXIII, c 1987. 58, 59, 62, 63, 70, 71.

110

Husein Bajraktar Medahovi, Hadi Selim Orli, Hasan Piti, Omer Skloz c z c c povi.15) c Prezime odnosno patronimik imaju, kako se vidi i stanovnici gradova odnosno ugledniji lanovi drutva. Tako se u mostarskom sidilu belei vei c s z z c broj porodica; s tim, to je mali broj prezimena kod kojih je u izvornom s sc z obliku zadran nastavak na i.16) Cee se belei vlastito ime plus perz. z c dodatak zade odnosno tur. re oglu, koji mogu, ali ne moraju biti sinonimi: c Cavka-zade, Kos-zade, Pjan-oglu, Plav-oglu, Trpalo-oglu.17) U irilskim ispravama s kraja XVII veka pojedini kapetani i druga vojna c lica nose slovenska odnosno prvobitna imena: Badnjevi, Sini, Cepi, Velec c c tanli, Beirevi (koji treba da vuku poreklo od jednog sina Jankovi Stojac s c c na), Kovaevi, Cailovi (sic), Klapi, Kolavzovi, Popiranovi, Svetakoc c c c c c z c c c s vi, Skeli, Svei, (Zvei).18) U kapetanske rodove V. Cubrilovi ubraja jo c c cc cc Cerie, Gradaevie, Vidajie i Kapetanovie. U nie plemstvo uguralli su c sc c c c z se, po istom autoru, Morii, Glodje i Zlatarevii u Sarajevu.19) Slovenska c c odnosno neislamska prezimena uvaju i niani po sarajevskim i bosanskim c s grobljima: Mustafa efendija, Makovi, muftija, Rukija, ki Ahmed-age Boc c c jia, Hadi Hasan i Abdija Mravovi, Hasan i Ahmed Radilovi kod Rogatic z c c c c c ce, Mehmed-beg Zeevi, Visoko.20) U Fojnikim regestama , uz Makovia c c i Zeevia, zabeleena su jo i sledea prezimena: Babi, Bosni, Glodji, c c z s c c c c c Gvozdenovi, Hrnji, Ljubuni, Olovi, Sikiri, Sovi.21) Veina porodic c cc cc c c ca iz popisa mostarskih i hercegovakih zanatlija (1755) i danas postoji u c Mostaru, one iezle pamti narodno predanje ili o njima svedoe sauvani sc c c
15)

V. Vinaver, Dubrovnik i Turska u XVIII veku, SANU, Beograd, 1960. 113, 125, 75,

28.
16) U transliteraciji ik: Dragik, Bonozik, Bubie (Bubi), Oblaznik (Blazni?), Islipik c c c c (Slipii), Kogovik, Mjaik (Mijai), Mujai (M. Muji, Sidil mostarskog kadije 1632cc c cc cc c z 1634. Mostar, 1987. 14). 17) Isto, 13-14. Ovde je oigledna evolucija nadimaka u prezimena/patronimike. c 18) Vl. Moin, S. M. Tralji, Cirilske isprave i pisma u arhivu Jugoslavenske akademije, s c Starine 46, Zagreb, 1956. 132-134, 136, 138. Nae je miljenje - kae T. Smiiklas s s z c da su gotovo sva gospoda turska u Slavoniji porijeklom Muhamedanci iz Bosne. Neka su imena isto narodna, kao Jerkoevi, Karalovi, Katali, Zvei, Svetaovi, Slivi, Murki, c c c c c cc c c c c a druga su od turskih titula: zaima, paa, aga, begova, defterdara (Dvijestogodinjica s s oslobodjenja Slavonije, 1, 2, Zagreb, 1891. 13-14). I medju pokrtenim muslimanima u s Lici i Krbavi (jo tokom Bekog rata) ne mali broj nosi staro odnosno slovensko prezime: s c Alekovi, Domazetovi, Jurii, Milkovi, Mirkovi, Obuina, Miai, Plii, Rasti, Buli s c c sc c c c sc sc c c (D. Mandi, Bosna i Hercegovina, povjesno kritika istraivanja, III, etnika povjest Bosne c c z c i Hercegovine, 2. izd. Toronto-Zrich-Roma-Chikago, 1982. 291, 292). u 19) Cubrilovi, Poreklo, 228, 225. c 20) M. Mujezinovi, Islamska epigraka u Bosni i Hercegovini, I, Sarajevo, 1974. passim: c isti, Islamska epigraka Bosne i Hercegovine, II, istona i centralna Bosna, Sarajevo, 1977. c passim. 21) J. Matasovi, Fojnika regesta, Spomenik SKA LXVII, Beograd, 1930. passim. c c

111

niani.22) To su (uz nadimke, najverovatnije ve u funkciji prezimena): Kors c di, Zvoni, Mari, Popi, Milii, Rajkovi, Ljutovi, Ivanievi, Mai, c c c c sc c c s c sc Gri, Vujakovi, Goli, Brki, Drobi, Milavi, Selekovi, Gluhi, Lazi, cc c c c c c c s c c c Mrkonji, Sinovevi, Sii, Baljevi, Kovaevi, Kosi, Dragni, Mili, Kec c c sc c c c c c cc ki, Medi, Bubi. Zabeleen je i jedan potomak stare vladarske kue: Alija, c c c z c sin Mustafa-bega Kosae.23) c Ne mali broj bosanskih pesnika i knjievnika nosi bosansko prezime odz nosno patronimik, a nije uvek u osnovi lino ime (ve nadimak): Andjelovi, c c c 24) Ona Goro, Glodjo, Svirac, Brakovi, Berbi, Stovro, Proho, Ridjanovi. c c c c se susreu i u poznatoj Muvekkitovoj Istoriji Bosne: Babi, Foak, Foi c c c cc (uz Foo), Gaanin, Gaanlija, Gluhbegovi, Grebo, Guanac, Hrasnica, c c c c s Kantarevi, Kruni, Kukavica, Makovi, Mai, Mihaljevi, Pobro, Svrc c c c sc c zo, Siljakovi, Sii, Toska(o), Vetrenjak, Vili, Vlahini, Vrago, Vranjanin, c sc c c Vreto, Vuo, Zeevi, Zrni, Zlatar, Zubovi.25) c c c c c I sarajevki hroniar Mula Mustafa Baeskija belei, uz nekoliko muslic s z manskih imena, slovenska prezimena/patronimike: Pajo-ogli, Rogal-ogli, uz Rakovi, Sekuli, Maleevi, Madjarevi. Za kadiju Ahmed-efendiju kazuje c c s c c c da se prezivao Foo, dok se starac Coli na nianu naziva Cole Ali-baa, c s s 26) Medjutim, kao i lina imena i prezimena Baeskija pie nec s s sin Hasanov. ujednaeno. Ponekad naem prezimenu na i doda turski patronimik ogli c s c (oglu) ili perz.zade. Pa pie, na primer, Hadi-ogli. Patronimik zade obino s zc c se daje vidjenijim i uglednijim porodicama (Moro-zade), a ostalima - ogli.27) U Teanjskoj gruntovnici upisana su, krajem XIX i poetkom XX veka, s c prezimena Draganovi i Golubovi (Ibro Ceribai zvani Golubovi).28) c c sc c U Pounju su u prvim decenijama XX veka zabeleene begovske porodice z Badnjevii, Bievii, Cerii i Kulenovii.29) c sc c c c
A. Alii-H. Hasandedi, Popis terzija. urija i ebedija u Mostaru iz 1755. godine, cc c c c c z POF 18-19, 1973. 319. 23) Alii-Hasandedi, Popis terzija, passim, 336. cc c 24) H. Sabanovi, Knjievnost Muslimana Bosne i Hercegovine na orijentalnim jezicima, c z bibliograja, redigovao i za tampu priredio A. S. Alii, Sarajevo, 1973.passim. s cc 25) S. S. Hadihuseinovi, Muvekkit, Povijest Bosne, 1, 2, El-kalem, Sarajevo, 1999. z c passim. 26) M. M. S. Baeskija, Ljetopis 1766-1804. prev. uvod i komentar M. Mujezinovi, s c Sarajevo, 1968. passim. Prezimena izvedena od imena mesta skrauju se, pa se govori Foo c c umesto Foanin (Vlad. Skari, Izabrana djela, II, Prilozi za istoriju Sarajeva, Sarajevo, c c 1985. 130). 27) Sabanovi, Knjievnost, 545. c z 28) Podatak dobijen od kolege Miroslava Nikanovia. s c 29) Po predanju Badjevii su islamizovani starinci (predak im se kod osvojenja Krupe c sakrio u badanj), za Bievie se posredno zakljuuje da su bosanskog porekla, a presc c c dak Kulenovia bio je Mihailo Kulin, brat venecijanskog duda (M. Karanovi, Pounje u c z c Bosanskoj krajini, Naselja 20, Beograd, 1925. 326-328).
22)

112

I na drugim podrujima, medjutim, zadravaju se stara prezimena, sloc z venska i albanska, kao medju crnogorskim muslimanima.30) Bolica (1614) pominje Jusuf-bega Krzmia, Mehmed-agu Glavatovia, spahiju Hadi Monc c z elovia i Hamzagu Androvia.31) c c c P. Petrovi e na podruju Rake (Novopazarski sandak) zatei jo mnocc c s z c s ge islamizirane rodove koji su zadrali svoja stara prezimena, kao Markovii, z c Aksii, Babinii, Babii, Beii, c c c sc c Zornii, Brzaci, Vujadinovii, Glogii, Novalii, uz druge.32) Inae, u c c c c samom Novom Pazaru, kako je to zabeleio E. Muovi, mnoge muslimanske z s c porodice, ukljuujui i one novodoseljene, imaju slovensko odnosno prvobitc c no (ranije) prezime.33) Piui o poislamljivanju stanovnitva u G. Moravi i Izmorniku, At. s c s Uroevi istie da u selu Zlataru Srbi prikrivaju stara srpska prezimena Mis c c trovi, Petkovi, Cingarevi, koja su sada zamenjena novim muslimanskim c c
30) Navedimo ih: Vranii, Ljuce, Dakovii, Kolinii, Kulenovii, Lukaevii, Adimanii, c c c c c c z c Kutevii, Marii, Sekvii, Orahovci, Djeevii, Kuevii, Deljani, Djurdjevii, Radoniii, c c c c c c c c cc (sada Radonii), Vujo evii, Kui, Micanovii, Pajovii, Preljevii, Maljevii, Preknii, cc s c c c c c c c Mrkulii, Muljani, Prekovii, Curii, Plee, Ranevii, Korai, Perovii, Oskoevii, Bijec c c s c c c c c dii, Babovii, Risanovii, Ostojii, Krevii, Marojevii, Nedovii, Djurovii, Crnovrani, c c c c s c c c c s Koristovii, Meikukii, Damjanovii, Drakovii, Djukanovii, Balevii, Bekovii, Boc c c c s c c c s c jovii, Borikii, Drakulovii (Vukotii, Arsovii), Duii, Fundinjani, Gaevii, Galevii, c c c c c cc c c c Grgovii, Ivanovii, Kikovii, Krcii, Krivoii, Lazovii, Malevii, Medunjani, Metovii, c c c c sc c c c Merunjani, Miljevii, Nekovii, Nuevii, Palivrtii, Pivodii, Puriii, Toskii, Vuevii, c c s c c c sc c c c Vukotii, Baevci, Bekovii, Bievci, Gusinjci, Drekovii, Zekovii, Zeii, Kaovii, Koc c c c s c c cc s c lii, Luiani, Martinovii, Nukii, Prelii, Radonjice (ranije Radonii), Skarepi, Todii, c cc c c c cc c Honii, Cupovii, Sutkovii, Danevii, Konamii, Jerkovii, Paripovii, Golovii, Basori, c c c c c c c c Jagii, Brunevii, Djolevii, Mekii, Ljuhare, Predii, Mrke, Meevii, Rogovii, Gaevii, c c c c c c c c c s c Rakuljice, Barlovii, Maruni, Groevii, Ljuevii, Kuevii, Masliii, Canovii, Skoii, c sc c s c c c cc c cc Gledii, Runjevii, Pirinii, Zotovii, Pepii, Lukai, Lalevii, Anuevii, Hrapovii, Steke, c c c c c c c s c c Pijuci (Muovi, Muslimani, passim); Peroovii, Pekovii, Periii, Bokovii, Petrievii, s c c c c cc s c c c Dapevii, Mikulii, Dabovii, Vulii, Marovii (Jovievi, Crnogorsko Primorje i Krajina, c c c c c c c c passim). 31) P. A. Rovinski, Crna Gora u prolosti i sadanjosti, I, Geograja-istorija, Cetinje, s s 1993. 584. 32) Mnogi su, pak, teili da prikriju svoje srpsko poreklo (naroito posle 1878. godine), z c pa su napustili svoja stara prezimena i poeli da se prezivaju po mestima odakle su se c doselili: Rasovci, Crnovrani, Biorci (Raka, antropogeografska prouavanja, I, Beograd, s s c 1984. 217). 33) To su Babii, Bekovii, Bjelaci, Bonjaci, Bonjovii, Bulii, Cubrovii, Erovii, c c c s s c c c c Fortii, Gilii, Gledovii, Glogii, Goloi, Grlii, Grljevii, Heldii, Hodovii, Hrnjaci, Janc c c c s c c c c drii, Kneevii, Koute, Kovaevii, Krasii, Kurpejovii (potomci Kurta Pejova), Lakote, c z c s c c c c Liine, Lubure, Lukai, Lukarani, Manojlovii, Martinovii, Medovii, Medjedovii, Noc c c c c c c valii, Palamarevii, Pejii, Poplate, Radonjice, Radonii, (H)rapovii, Rastii, Rastoderi, c c c cc c c Revbronje, Re, Reeviani, Rupii, Sijarii, Skoke, Slezovii, Sokolovii, Sakovii, Saljii, c z c c c c c c c Sarci, Sarenkapii, Sarovii, Siljevii, Sirkovii, Sonii, Sundii, Sutkovii, Suterci, Tanc c c c c c c s kosii, Tonii, Trbonjii, Vatii, Vranevii, Vranjkovii, Vrcii, Vuelji, Zeovii, Zeii, c cc c c c c c c c c c cc Zeknii, Zekovii, Zenovii, Zogii, Zornii, Zalevii. Bilo je i ojkonima: Rasovci, Roajci, c c c c c c c z ?upljanin, kao i prezimena pravljena od imena zanata: Drndari, Koari, Ladjari, Trgovci z (E. Muovi, Etniki procesi i etnika struktura stanovnitva Novog Pazara, Etnografski s c c c s institut, Beograd, 1979. passim).

113

prezimenima. Najverovatnije je da su primili islam kada se istrula Patrikana (1766). Najmladje prelaenje pravoslavnog stanovnitva na islam z s izvreno je pre 60-70 godina (znai, negde posle 1860). Tada su preli na s c s islam i Ajdsarevii, za koje je u upotrebi i staro prezime Zivkovii, zatim c c Murtovii sa starim prezimenom Stojii i Azirovii ili Mitrovii, po starom c c c c prezimenu. U isto vreme poislamljeni su i Krstii i Gegii u itinju, ove prve c c c zovu jo i Ramii, po novom imenu Rama, koje je uzeo Jova Krsti.34) s c c Na Kosovu su takodje neki poislamljeni srpski rodovi sauvali staro prec zime, kao: Redovii ili Spasii, Zark, Zarii, Tara ili Aguevi, Misinoz c c c s c vi, Gavezovii ili Djukini, Burnik, Glavurdovi, Nemo, Kovaevi, Koljkoc c c z c vi, Boovii, Labljan, Bajramovii ili Spasii, Baovii, Gogii, Bojkovii, z c c c c c c c Stojanovii i Djordjevii. Svi oni primili su novu veru u vremenu od druge c c polovine XVIII do kraja XIX veka.35) I neki poislamljeni Cigani zadralli su z svoje staro prezime, kao Bojanii, Marol u Besinju - starom prezimenu Mari c c dodat je turski oblik (od Mara oglu), pa Demiroovi ili Simovi i Poklek.36) c c U Novobrdskoj Krivoj reci poislamljeni srpski rodovi sa starim prezimenom su: Ali Dakovi (po pretku Daki koji je preao na islam), Koroviti c s c (Korini), Dvrgii i Tomanani. 37) c z c c U podrimskom selu D. Srbici i danas (1955) ive muslimani - nekadanji z s pravoslavni Srbi Velijovii i Cardaklije, koji su dvojezini, dok u selu Skoroc c bitu (Prizrenski Podgor) islamizirani Srbi govore srpskim jezikom, a nose s prezimena po arbanakim sovima - Tsa, Ga, Saljani, Beria (od kojih su s c s s neki, opet, slovenskog porekla). U selu Svrkama (Podrima), pak, mnogi Srbi su, posle prelaska na islam, sasvim poarbanaeni i sada se arbanaki rodovi s s zovu Popovii, Tomaevii i Cvetkovii. Ovi poslednji nabrajaju sledee s c s c c c pretke: Sali - Limon - Isak - Cvetko, to znai da su na islam preli tek s c s poetkom XIX veka.38) c Stara rodovska imena sauvala su se i u susednoj Sredskoj i Gori. Prec zimena se obino izvode - kae J. Cviji (1911) - od prvog poturenjaka c z c c (Koovi, Drtagii, Vujii). Pa dalje: za svaku muslimansku porodicu c c c c se pamti od koje je hrianske porodice. Tako su Koovii i Romanovii u sc c c c Planjanima od hrianske porodice Kalinia, Dragii u Lokvici od Cukleva, sc cc c Stepanii u istom selu od Pepia.39) cc c
Gornja Morava i Izmornik, Naselja 28, Beograd, 1935. At. Uroevi, Kosovo, Naselja 39, Beograd, 1965. 98-101. Zanimljivo je da dvoverci, s c kriptokatolici ili ljaramani (kojih je bilo kod nekih arbanakih rodova) po povratku u s katoliku veru imaju po dva imena: jedno muslimansko i jedno hriansko ili narodno c sc (isto, 97, nap. 193). 36) Isto, 103. 37) At. Uroevi, Novobrdska Kriva reka, Naselja 32, Beograd, 1950. 51. s c 38) M. Filipovi, Razliita etnoloka gradja, SEZ LXXX, Beograd, 1967. 93, 98, 83. c c s 39) Jov. Cviji, Osnove za geograju i geologiju Makedonije i Stare Srbije, s promac tranjima u junoj Bugarskoj, Trakiji, susednim delovima Male Azije, u Tesaliji i Epiru. z Beograd, 1911. 1108.
35) 34)

114

Prouavajui pedesetih godina Goru, Mil. Lutovac nalazi sledee rodove c c c odnosno rodovska imena: u Dragau Dragaevci; u Ljubovitu Pavkovci; u s s s Kukoljasnima Djurovci i Miljevci; u Radeu Djurakovci, Milevci i Tomevci; s s u Letanima Andjurovci: u Dikancu Radii; u Vranitu Jovaievci (Jovas c s cc novci); u Globoici Pajkovci; u Kruevu Ugljeevci; u Oedjui: Stankovci, c s s s Todorovci i Petkovci; u Brodu: Lekovci, Lajkovci, Tomovci, Bogdanovci, Mi lenkovci, Milovci, Smiljanovci (Cunkovci), Veljanovci, Kolevci, Pupevci (Popovci), Ugarevci, Avramovci, Djurevci, Todorovci i dr.40) Pored slovenskih, oigledni su i vlaki tragovi (odnosno predislamski) u imenima goranskih c s rodova; na primer: Zizi - Zizanci, Renda - Bajmovci, Mandakovci i dr.41) Sto se tie Opolja, kao oigledan dokaz o srpskom poreklu su, kae Luc c z tovac, stara prezimena pojedinih rodova, na primer, Marii (sada Krasnii) c c u Buju i Domazeti u Plajniku.42) c I na podruju Makedonije J. H. Vasiljevi nalazi mnogobrojna poturena c c c bratstva (uglavnom na desnoj obali Vardara) koja se jo pozivaju srpskim s imenima, kao Djurovci, Miovci, Mikovci, Despotovci, Smilevci, Kojovci, c s Kovaevci, Gordanovci. U Prizrenskoj, pak, oblasti poturenjaci i oni koji c c se izdaju za prave Turke pozivaju se najvie na ci, a ima ih koji se jo i s s c c s c s c c c danas (1924) pozivaju na i i ii: Miloevii, Uroevii, Popii, Miletii, Djokii, Zivkovii, Milenkovii, Avramovii, Vukainovii, Zlonogii, Markovii, c c c c s c c c Marii.43) c Pozivanje na i zastupljeno je i u Drenici i Metohiji. Tamo su zabeleena c z prezimena Djoki, Veli, Marui, Zoni, Raci, Geni, Mari, Djuri, Vukac c sc c c c c c inovi, Markovi, Matai, Beletovi, Brankovci. Zatim u Prilepskom polju s c c sc c c i u Tikvekoj oblasti (pre 50 do 60 godina) i kod hriana i kod poturenjaka. s sc c Na ci se i dananji dan pozivaju mnogi Arnautai i u debarskim selima. s s Pored toga to se pozivaju na srpski nain na ci i ski, oni su sauvali i isto s c c c srpska imena kao: Beovci, Topolovci, Julavci, Djeskovci, (...) Metrovski, c s Rucovski, Kalecovski, Kaziovci i dr.44) Pozivaju, a ne prezivaju. Zato? s
40)

Mil. Lutovac, Gora i Opolje, antropogeografska ispitivanja, Naselja 35, Beograd, 1955.

271.
41) Isto, 272-273. U optini Draga- kae R. Tomaevi - sauvane su originalne matine s s z s c c c knjige od etrdesetih godina prolog veka do danas. Prezimena su bila na i, s tim, to c s c s je postojao i izvestan broj drugih oblika, kao Bajmak, Krtovac, Kopa, Cuulj, Dafe c c z c (Sarplaninski Nainci, uticaj politikih, administrativnih i ideolokih faktora na etnike s c s c procese, Etnoloke sveske X, Beograd, 1979. 52). s 42) Lutovac, Gora i Opolje, 278. 43) J. Hadi Vasiljevi, Muslimani nae krvi u Junoj Srbiji, Beograd, 1924. 12-24. z c s z 44) Isto, 39, nap. 77. Zanimljivo je da u jednom od debarskih sela (Oboki) poturenjaci c - koji imaju tradiciju da su bili hriani - nose prezimena koja se zavravaju na ci, dodato sc s na tursko ime, kao: Abazovci, Nazirovci, pa ak i jedno hriansko bratstvo nosi tursko c sc ime - Kamburovci odnosno Grbonje (isto, 20).

115

Po svedoenju M. Filipovia u ovim krajevima (Skopska kotlina) svaki c c ovek ima pored svog linog imena jo i porodino, po ocu, uz to, i nadimak, c c s c i galabiju - ime svog roda. Ovde, kazuje dalje, za nadimak vele prezime. A ti nadimci su, opet, veoma raznovrsni i mnogima to prezime ostane, predje na potomstvo i postane galabija (Polturinovci u G. Lisiju). Kod c c muslimana je manje zadirkivanja, pa i manje nadimaka, ali ih ima, pa i kod njih tako postaju galabije. Linost je poznata kad se uz ime i prezime upotrebe jo i oevo i roc s c dovsko ime. Prezime se stavi iza galabije. A galabija ili lagabija se veli kod Srba; lagap, ili galap kod Turaka i Arbanasa. Raznog su porekla. Kod pravoslavnih Srba gotovo sve se svravaju na ci 45) ili ski. Mos gu biti po imenu osnivaa roda, po zanimanju pretka ili po mestu porekla. c Kod Torbea su galabije gotovo redovno po precima: Sabanovci, Junuzovs 46) ci (Hamid Sain Junuzovski u Umovu). Oni koji su bez predanja o poreklu nose galab po pretku na arbanaki ili na turski nain: na primer, Ramas c nlar ili Selmanlar (a kad govore srpski Ramanovski i Selmanovski odnosno Ramanovci i Selmanovci). Ugledni pojedinci medju Arbanasima zovu se samo linim imenom i c imenom svog sela (Saban Matkas), a ostali uz lino ime dodaju i oevo ime c c i galabiju (Camil Isen Kokaj). I kod Turaka ima galabija: po pretku (Ilijazlar), Blaeler (od poz turenog Blaa); Karanda (mrav) i po zanimanju: Tarailar (brdari).47) c z z c Ovde je, kako se jasno vidi, tur. odnosno arap. re lakap(b) sa znaenjem c c nadimak dobila, na hrianskoj strani, sasvim drugu sadrinu i, uz put, sc z doivela i metatezu. z Fenomen zadravanja slovenskog odnosno ranijeg porodinoog, tanije, z c c rodovskog imena postoji i kod Pomaka u Rodopima (Smoljansko). Obino c se pravi od linog imena oca ili deda (Belev, Zlatev, Nenkov, Lalev); od c c imena zanata ili neke druge delatnosti (Govedarov, Kovaev, Kapetanov, c Pelarov), s tim, to je u prvoj generaciji najpre nadimak; od imena naselja c s (Lovaliev) i od naziva raznih biljaka (Zelev, Krukov, Bukov), opet neki prc s vobitno kao nadimci. Sva imena, ukljuujui i nadimke, svakako ne datiraju c c iz vremena pre prelaska na islam budui da su Pomaci govorili i sauvali c c ist bugarski jezik (kao i bosanski Muslimani). To e rei, mogli su, tokom c c c vremena, nastajati kao nadimci. Tu ima, medjutim, i starih rodovskih imena odnosno ostataka stare bugarske antroponimije, pa i imena sa sauvanim c starim nazalom jat, kao Dambov, Longov.48)
Na ci su se pozivali, tvrdi J. H. Vasiljevi, nai muslimani u Bosni i Hercegovini i c s Slavoniji: Umovci, Emiovci, Feriovci, Fortuovci, Popinci, Turkovci (isto, 38). s c s 46) Zene se zovu po muu: Hasanica, Sulejmanica. z 47) M. Filipovi, Obiaji i verovanja u Skopskoj kotlini, SEZ LIV, Z?ivot i obiaji narodni c c c 24, Beograd, 1932. 310-313. 48) An. Salambaev, Bugarski familni imena na pomohamedaneni Rodopani ot Smos c c ljansko, Rodopski sbornik 3, BAN, Soja, 1972. 339-348.
45)

116

O starini ovih slovenskih imena svedoe i autori iz XIX veka. Lj. Kac ravelov istie da su medju Pomacima sauvana bugarska prezimena (familni c c imena), kao i hrianski nadimci (Panooglu, Nedelkooglu, Vatan, Vrban). I sc c po kazivanju St. Verkovia mnogi islamizirani Bugari i danas nose hrianska c sc porodina imena (familni imena), kao Alija Petkov, Jusuf Hristov, Mehmed c Markov. Uitelj G. Trajev susree u Kavadarcima imena poput Asan (Hac c c san) Popov.49) I medju agama i begovima u Tikveu mnogi nose, navodi s V.Kanov, stara rodovska hrianska imena.50) c sc Kada je re o patronimicima odnosno prezimenima preobraenika, naroc c ito u Bosni, ona su se pravila, i to veoma rado, i od islamskih linih imena, c c ali i drugih turskih, arapskih i perzijskih rei i sloenica (imenica, pridec z va). Tako se, umesto sinova Abdulaha, susreu Abdulahovii; u hudetu c c z novskog kadije (iz 1506) medju svedocima se nalaze: Skender Abdulahovi i c Husein Abdulahovi. Neto kasnije, u prepisci bosanskog namesnika Feriz c s bega i Dubrovana pominju se vrhbosanski trgovci, Mahmut i Deli Hamza c Abdulahovi,51) pa pisar Mahmut Abdulahovi,52) zatim kadija Sulejman c c Abdulahovi iz Blagaja.53) c Tu su, zatim, i druga muslimanska lina imena kao osnova prezimena/c patronimika na -vi. c Medju turskim zarobljenicima u Sloveniji (1647) bio je Pehlivan Usrec c povi,54) a u mletakom katastru hercegnovskog kraja (iz 1704) susreemo c iseljene i pokrtene Turke: Dautovia, Sulimanovia i Memia.55) Zet Mehs c c c c med-pae Sokolovia bio je Sinan-beg Bajramagi,56) tu su, zatim, Ishakovi, s c c Ragibovi, Jaarevi, Firdusovi, Fejzovi, Muhsinovi, Rustemovi, Selmac s c c c c c novi, Sahinovi, Sahmanovi, Serifovi; esto uz neki dodatak ispred ili c c c c c iza imena; Hadidurakovi, Hadijahi, Hadijusufovi, Hadimehmedovi, z c z c z c z c Hadihuseinovi,57) Hadimuratovi, Hadiomerovi, Hadiselimovi, Hadiz c z c z c z c z
49) 50) 51)

St. Rajevski, Balgarite Mohamedanni, Soja, 1998. 35, 60-61, 155. c V. Kanov, Makedonija, etnograja i statistika, vtoro fototipno izdanie, Soja, 1996. 51. c Lj. Stojanovi, Stare srpske povelje i pisma, 2, Beograd-Sr. Karlovci, 1934. 368, 385c

386. Gl. Elezovi, Turski spomenici 1349-1520. 1, Beograd, 1940. 953. c Muovi, Etniki procesi, 68. U Novom Pazaru i danas postoje prezimena Abdulahi s c c i Avdulovii (isto, 127, 134). c 54) I. Voje, Turske provale u slovenake zemlje i organizacija odbrane u XV i XVI veku, c IC 25-26, 1978/79. 121. 55) Dr. Radojii, Stanovnitvo hercegnovskog kraja prema katastru iz 1704. godine, IZ cc s 2, Cetinje, 1985. 80. 56) H. Sabanovi, Bosanski namjesnik Ferhad-paa Vukovi Desisali, Zbornik FF IV, 1, c s c c Beograd, 1957. 124, 125. 57) Saliih Sidki Hadihuseinovi, to je puno ime poznatog autora Povijesti Bosne, iji se z c c podaci ovde koriste.
53) 52)

117

abanovi,58) odnosno Abdulahagi, Azapagi, Baagi, Bajraktarevi, Bes c c c s c c kirhodi, Halilbai, Hamzaalajbegovi, Hasanbegovi, Ibrahimpai, Idrizc sc c c sc zkapetanovi, Jusufefendi, Muminefendi, Musakadi. I sama zvanja, titule c c c c i zanimanja slue kao osnova za tvorbu prezimena: Ajanovi, Alajbegovi, z c c Begovi, Begi, Cauevi, D(T)efterdarevi, Dizdarevi, Imamovi, Imarec c s c c c c tli, Kadi, Kalauzovi, Kapidi, Paali, Se(j)hi, Sehovi, Tu su, najzad, i c c c zc s c c c zanati: Biaki, Handi, Kazani, Meterovi (od mehmer - svira, muzic cc zc cc c c kant, janjarski), Tabakovi, Tabuti, Telalovi, pa Uzuni, Uzunovi (tur. c c cc c c c uzun-fug, dugaak, visoki), Krkbeovi (tur. krkbe-45). Poslednja dva su c s c s oigledno nadimci koji su vremenom, kako to esto biva, postali prezime.59) c c Ovoj kategoriji prezimena odnosno rodovskih imena treba dodati i same nazive za konvertite - torbei, poturi. Tako se nekoliko rodova u Pologu s naziva Torbei odnosno Poturovci.60) s U Novobrdskoj Krivoj reci postoji rod Poturovii (preli na islam pre c s oko 140 godina).61) I Handii -Poturovii u Visokom i Omerovii ili Potuzc c c ri u Seoi pomuslimanjeni su u novijem vremenu,62) dok su Selmanovii ili c c Poturovci u Kumanovsko-preevskoj Crnoj Gori starinci.63) U Novom Pazas ru postoji prezime Poturak,64) a u Hoi Zagradskoj rod i mahala nose ime c Poturi, Boduri ili Boduraj, tj. poturi koji vele da su od sa Bitia.65) c Sto se tie stranih etnikih inltrata, Turaka i Perzijanaca, koji su sluili c c z u Bosni, tu dobijali timare i zeamete i tu konano ostajali, i oni su dobili prec zimena na i; kao Cengii, Atlagii, Ulamapaii, Skenderpaii i, verovatno, c c c sc sc Lakiii, Malkoi i Dugalii,66) za razliku od Miralema, Behmena, Korkuta sc c c i Dumhura, koji su u tom obliku do danas sauvani. Ipak, javlja se i oblik z c Behmenovi, uz Dizdara i Firdusa. Letopisac Kreevskog samostana, fra c s Marijan Bogdanovi, belei po dva oblika prezimena/patronimika: Alak i c z s Alakovi, Kukavica i Kukavii, Meter-osmanagi i Meterovi, Topalovi ili s c cc c c c Topaloglu, Teftedarovi ili Defterlija, kao i Muhsinogli. 67) c c
58)

Ponekad ispred imena stoji pridev kara (Karamehmedovi, Karabegovi, Karaomeroc c

vi). c Muvekkit, Povijest, 1, 2, passim; H. Kreevljakovi, Kapetanije u Bosni i Hercegovini, s c 2. izd. Sarajevo, 1980. passim: Imamovi, Historija, passim. c 60) J. Trifunovski, Polog, antropogeografska istraivanja, Naselja 42, Beograd, 1976. pasz sim. 61) Uroevi, Novobrdska, 51. s c 62) M. Filipovi, Visoka nahija, Naselja 25, Beograd, 1928. 259. c c 63) J. Trifunovski, Kumanovsko-preevska Crna Gora, Naselja 38, Beograd, 1951. 177. s 64) Muovi, Etniki procesi, 236. s c c 65) Filipovi, Razliita, 131. c c 66) Imamovi, Historija, 156. U Plavsko-gusinjskoj oblasti anadolskog porekla su, po c predanju, Banderi, koji se drukije zovu i Smajlevii, Carikovii (koji se dele na Djutovie, c c c c Olevie i Mulkovie), Simkovii i Kijaci, koji se optim imenom zovu Behrovii, pa Pejii, c c c s c c Koke i Odii (A. Jovievi, Plavsko-gusinjska oblast, Naselja 10, Beograd, 1921. 491). zc c c 67) Fra M. Bogdanovi, Ljetopis Kreevskog samostana (1765-1817), Sarajevo, 1984. c s passim.
59)

118

Uz ojkonime domaeg porekla - Bievii, Busovaii, Gradaevii, Ric sc c cc sc c sanovii, Nikii, Olovii, Prozorak - koji su umesto linog imena sluili c sc cc c z za tvorbu patronimika/prezimena, koriste se i strani: Budimlii, Cengii, c c Udvarlii. Tu su, zatim, i etnonimi: Arnautovii, Ademovii, Arapovii, z c c z c c Misirlii, Latinii, Madarevii, Ni(je)mevii, Turkovii. c c z c c c c Da li je nakon prelaska na islam pojava zadravanja ranijih patronimika z odnosno prezimena vezana samo za junoslovenske prostore? z Cini se da nije. Kritski muslimani sauvali su, takodje, patronimike odnosno prezimena c sa karakteristinim nastavkom na -aki ; Mehmed Atif, poreklom sa Krita, c zvao se jo Patinakizade, a Mehmed Macid - Tahmiscaki (Tahmiscizade). s 68) Valahadi u podnoju Pinda (islamizirani poetkom XIX veka) zadrali z c z su, uz novo muslimansko lino ime, i hriansko prezime: Hassan Bibradc sc c hes, Mehmed Dimou.69) Cakal-zade, sin franakog kapetana Cagala bio je 70) Ahmed-paa Dukakinzade i Mehmedpaa Dukas s poreklom iz Djenove, kinzade (XVI vek) bili su sultanski zetovi.71) I skadarski kadija, Mevlana Osman-paa, nosio je, takodje, patronimik/prezime Dukakin-zade.72) U Ses lanikijevoj Istoriji zabeleeno je jo nekoliko uglednih konvertita sa patroniz s mikom, kao Mustafa efendi Longa-zade, Mustafa-beg Portal-oglu, Mehmed beg Frenkbegoglu, pa i neki defterdar Sejtan-oglu (muhtedi).73) Patronimici se susreu i u poznatom osmanskom biografskom reniku Sicil-i Osmani: Moc c rologlu, Zog(k)aoglu, Toydanoglu, Sokolluzade, Mihalzade, Mihalbeyzade, Karananizade, Maryolzade, uz Karoglu, Bonakzade, Bulgarzade, Frenks beyzade, Arnavutzade, Habeizade.74) s
68) J. Strauss, Graeco-turcica: Die Muslimen in Griechenland und ihr Beitrag zur osmanischen Kultur, Bericht uber das Kolloquium der S dosteuropa Kommission 28-31 Oktober u 1992, Gttingen, 1996. 349-350; isti, Probleme der Oentlichkeitswirkung der muslimisco hen Presse Kretas, Presse und Oentlichkeit im Nahen Osten, Heidelberger Orientverlag, Heidelberg, 1995. 172. Grci iz Fanara - terdumani na carskom divanu - bili su iz sledeih z c porodica: Yanaki zade, Drako zade, Kalmaki zade, Ipsilanti zade, Mihal zade, Saribey zade (I. H. Uzunarili, Osmanli Devletinin Merkez ve Bahriye Tekilati, TTK, Ankara, c s s 1984. 73). 69) M. Hardie (Mrs. Hasluck), Christian Survivals among certain Moslem Subjects of Greece, The Contemporery Review CXXV, London, 1924. 225. 70) Po kazivanju Peevije veliki vezir Cagala-zade Sinan-paa potie od franakih plemia c s c c c najgore vrste nevjernika. Zarobljen je u ranoj mladosti i odgojen u haremu sultana Sulejmana (I. Alajbegovi Peevija, Historija 1576-1640, 2, prir. Fehim Nametak, Elc c Kalem, Sarajevo, 2000. 241). Nakon to je zarobljen, zajedno sa ocem, primio je islam i s uzeo ime Sinan (Muvekkit, Povijest, 1, 210, nap. 74). Kod Selanikija: Sinan-paa Cigalas zade i Ibn Cigal (M. Selaniki, Tarih-i Selaniki (971-1993/1563-1595), (1003-1008/15951600), hzrl. Mehmet Ipirli, Istanbul, 1989. passim. s 71) G. Oransay, Osmanlogullari, Osmanli Devletinde Kim Kimdi, Ankara, 1969. 132, 218. Krajem XVI veka javlja se u Prizrenskom sandaku i ojkonim Dukagini: Mustafa z Dukagini, Dafer Dukagini, Ali Dukagini i dr (A. eljazkova, Razprostranenie na isljama v z z zapadnobalkanskite zemi pod osmanska vlast XV - XVIII vek, Soja, 1990. 119). 72) Selaniki, Tarih-i Selaniki, 237. 73) Sto je, ovog puta, najverovatnije, bio nadimak (isto, passim). 74) M. Sreyya, Sicil-i Osmani, 1-5, Istanbul, 1996. passim. I u Sindu (dananji Pakistan) u s

119

novi muslimani su prekidali svoje veze s kastama i plemenima, ali su sauvali njihova imena c (P. Hardy, Modern European and Muslim Explanation of Concversion to Islam in South Asia: A Prelominary Survey of the Literature, Conversion to Islam, edit. by Nehemia Levtzion, New York-London, 1979. 91).

120

PARALELE U KONCEPTUALIZACIJAMA BOSANSKE NACIJE S KRAJA 19. I S KRAJA 20. STOLJECA

Vera Krinik-Buki zs c

Uvod Ovdanji promiljajni napor usmjeren je u vie pravaca. Prva zadaa s s s c sastoji se u saetom predstavljanju istorijskih okolnosti zadnjih decenija 19. z i poetka 20. stoljea koje su uokvirile i uslovile ono poimanje koncepta boc c sanske nacije koji je u bosansku povijest uveo Benjamin Kallay, austrougarski upravitelj Bosne i Hercegovine (1982 - 1903). Druga zadaa namijenjena je c prepoznavanju drutvenih okolnosti s kraja 20. i s samog poetka 21. stos c ljea koje omoguuju i sugeriu pojavu ponovnog ali ujedno bitno drugaijeg c c s c koncepta bosanske nacije. Trea zadaa je pokuaj sistematske identikac c s cije i razjanjavanja razlika dvaju koncepata. I, konano, etvrta ovdanja s c c s zadaa odnosi se na moje razumijevanje i uvjerenje u pogledu funkcje istoric ograje i drutvenih nauka uope u BiH i svijetu spram koncepta bosanske s c nacije u suvremenom istorijskom trenutku. Pred-Kallayevo doba s Madar Benjamin Kallay, hronoloki, drugi je vladalac u BiH koji je pokuao voditi politiku odnosno vladati zemljom, oslanjajui se na ideju s c uvodenja bosanke nacije. U zadnjem razdoblju osmanske vladavine Bosnom slinu zamisao imao je vezir Osman Serif Topal-paa (1861 - 1869), mada izc s vjesni poeci sigurno seu jo u doba snane a nasilne vladavine Omera-pae c z s z s Latasa, u pedesete godine 19. vijeka. Osmanlijski Turin Topal-paa jasno je c s shvatio potrebu politikog objedinjavanja ukupnog stanovnitva bosanskog c s vilajeta kako radi uspjenijeg provodenja dravnih reformi unutar vrhovnog s z osmansko-imperijalnog ovladavanja tog najzapadnijeg dijela carstva, tako, moda jo i vie, radi spoznane ugroenosti Bosne od irenja politikih apez s s z s c tita etniki srodnog susjedstva, posebice iz ve dravno osamostaljenih Srbije c c z 121

i Crne Gore. Poto se, medutim, Topal-paino vezirovanje, razumije i zna se, s s zasnivalo na Kuranu, ono, u strukturi bitno heterogene vjerske populacije u Bosni, nije sadravalo i temeljnih predpostavki ujedinjenja Bosanaca kao poz litikog naroda. Ova injenica bila je svakako sutinska smetnja pomenutoj c c s Topal-painoj viziji. Ali, ne i jedina. s Iako ne u funkciji vladaoca, kao u primjeru pomenute dvojice - trojice, bilo je i prije njih nekoliko istaknutih i veoma uticajnih pojedinaca, a za razliku od Kallaya i Topal-pae, etnikih Bosanaca, kojima valja pripisati s c ulogu pretea u nastanku i procesu sazrijevanja pojma, kasnije imenovac nog sintagmom bosanska nacija. Medu ovima, makar nisu bili jedini, i ovaj put izdvajam dvojicu koji e, pretpostavljam, i nakon dubljih i jo sveobuc s hvatnijih istraivanja, zadrati znaaj koji im pridajem i sama. To su Husein z z c kapetan Gradaevi - Zmaj od Bosne i Ivan Frano Juki - Slavoljub Bonjak. sc c c s Objanjavanja i argumentiranja u vezi sa ovom dvojicom su u pogledu ovs dje tretirane tematike obavili ve mnogi istoriari, te stoga vjerujem da nije c c potrebno ponovo iznositi mnoge injenice koje potvrduju datu ocijenu. Uosc talom, ve njihovi bosanski pseudonimi, sauvani i ustaljeni kroz povijest c c vie od stoljea i po, govore sami za sebe. Historiografsko, posebice temeljno, s c tj. arhivsko istraivanje nacionalne tematike, potpomognuto istraivakim z z c disciplinarnim naporima i drugih drutvenih nauka sigurno e jednom blie s c z utvrditi te valorizirati ulogu i doprinos i drugih pojedinaca to, medutim, s nije niti moe biti dio ovdanjeg zadatka. z s I o ve ovdje pomenutima je mnogo toga istraeno. Ti saznajni rezultati c z su, u savremenoj taci razvoja historiograje o Bosni, uglavnom i nesporni. c Radi se o linostima kojima se pridaje veoma znaajna uloga u istoriji Bosne. c c Ocjene o njima razlikuju se u akcentima i nijansama, zahvaljujui ovom ili c onom kontekstualnom uglu posmatranja pojedinog istraivaa. z c Ovdje se eli istai, medutim, jedna druga razlika, nova, takva koju je z c omoguio istorijski razvoj Bosne u zadnjoj deceniji 20. stoljea. Naime, ovim c c su razvojem stvorene nove pretpostavke za sagledavanje istorijske uloge gore pomenute etvorice u vezi sa bosanskom nacijom. Bilo je, svakako, ve do sac c da jasno da je razlika u pogledu njihove tretirane uloge proisticala iz njihovog poloaja i statusa, poto su Gradaevi i Juki bili domai ljudi, Bosanci, z s sc c c c oni koji nisu imali vlast, dok su Topal-paa i Kallay bili stranci i imali vlast s u Bosni. Formalnim osamostaljivanjem i medunarodnim priznanjem Bosne i Hercegovine kao vlastite drave, nakon mnogih vijekova pripadanja veim z c dravnim zajednicama, uspostavljen je novi ugao sagledavanja mjesta i uloge z Gradaevia i Jukia, na jednoj, te Topal-pae i Kallaya, na drugoj strani. sc c c s Uslovno, dakle, ovdje ni ne pominjui nekih jo drugih domaih istorijski c s c zaslunih pojedinaca u prolosti Bosne, Gradaevi i Juki u dananjem z s sc c c s istorijskom trenutku vie su nego simbolni dokaz da je (i) Bosna posjedovala s jo prije vie nego stoljee i po sopstvene snage koje su imale viziju mos s c derne, tj. samostalne drave Bosne. Time je, ujedno, dodatno podvuena z c 122

razlika u karakteru koncepta bosanske dravnosti i mutatis mutandis boz sanske nacionalnosti izmedu njih dvojice i dvojice stranih vladalaca. Toliko samo radi sadrajnog uvoda u predstavljanje najznaajnije konceptualizacije z c pojma bosanske nacije u prolosti, one iji autor je Benjamin Kallay. s c Bosanska nacija Benjamina Kallaya U odnosu na Topal-pau, njegovu linost, viziju i namjere, Benjamin s c Kallay bio je u pogledu koncipiranja bosanske nacije u nesumnivoj prednosti. Ne, medutim, i u svim bitnim okolnostima vezanim za samu mogunost c nastajanja i formiranja bosanskog politikog naroda. c Dvije pune decenije Kallayevog vladanja Bosnom obiljeene su faktikim z c provodenjem politike iji je osnovni cilj bio, razumije se, utvrdivanje vlasti c Austro-Ugarske u Bosni i Hercegovini nakon to je za to godine 1878. dos bila mandat od tadanje vladajue (europske) medudravne zajednice. Ali, s c z razmatranje i razumijevanje tog cilja neodvojivo je od puta i sredstava koje je Kallay, radi njegovog ostvarenja, izabrao, izgradivao i njegovao. Poznato je, pogotovo ako se radi o relativno duem razdoblju, kakve dvije decenije z ipak mogu biti, da imaju izabrani mehanizmi za postizanje odredenog cilja i sopstvenu razvojnu putanju podredenu nekim svojim unutarnjim zakonitostima. To se svakako dogodilo i moe se pratiti i analizirati na istorijskom z primjeru koncepta bosanske nacije, dakle onog mehanizma kojim je politiki c upravitelj BiH Kallay namjerio ostvarivati svoj cilj - vlast odrati, uvrstiti. z c Kao to je ope poznato, Kallay je, slijedei dakle osnovni cilj, u sredite s c c s svojih napora za njegovo ostvarivanje, tj. svoje politike u Bosni i Hercegovini, uveo konceptualni mehanizam bosanske nacije. Ovdanji zadatak s sastoji se u pokuaju predstavljanja tog mehanizma kao relativno samostals nog politikog faktora u tadanjim drutvenim okolnostima u BiH i u vezi c s s sa njom. Opte okolnosti Kallayeve nacionalne politike u Bosni i Hercegovini s Moglo bi se rei da je razmjerno dosta dobro, vjerovatno i ponajbolje, c zaslugom domaih, bosanskohercegovakih istoriara, uz doprinos i nekolicic c c ne stranih, istorijski istraeno i analizirano upravo razdoblje austrougarske z vladavine Bosnom. Kroz vie knjiga su posebice objavljeni odgovarajui s c istorijski izvori. Bogata je historiografska literatura, naroito ona koja moc nografski obraduje pojedine tematske aspekte drutvenog ivota u rasponu s z od privrede do kulture. Tim opim i posebno-tematskim istoriografskim c rezultatima, i uz njih svakako i razradi politikih vidika, prije 15-ak godic na pridruila se obimna i znanstveno dobro utemeljena studija Tomislava z Kraljaia Kalajev reim u Bosni i Hercegovini (1882-1903) koja, kad je u cc z 123

pitanju naa tema, moe da ini, uz dodatni kritiki pristup izgraden i kroz s z c c saznanja drugih autora, posve korektnu osnovicu za analizu Kallayeve politike u cjelini, te prema tome i konceptualnog mehanizma bosanske nacije. 1) To to su ostvarivanje koncepta bosanske nacije u Kallayevom vladanju Boss nom i Hercegovinom uoili i prihvatili ga kao takvog i strani istraivai samo c z c potvrduje Kallayev koncept vjerodostojnim istorijskim faktom2) . Kallayev koncept bosanske nacije i provodenje tog koncepta nisu ovdje predmet predstavljanja samog po sebi, to su uinili ve drugi istoriari, a c c c posebice studiozno Kraljai. Predmet ovdanjeg zanimanja su one take cc s c u Kallayevoj politici bosanske nacije koje su bitne za moguu usporedbu c sa konceptom bosanske nacije koji je nastao stoljee kasnije, pred kraj 20. c vijeka. Kallay je bio i sam istoriar, drutveni istraiva. Na Univerzitetu u c s z c Budimpeti studirao je pravo i ekonomiju. Uio je i znao vie stranih jezis c s ka, naroito dobro njemaki i srpski, uz jo engleski i novogrki; posebice se c c s c posvetio, medutim, izuavanju istorije. Jo prije svoje najvanije politike c s z c uloge u ivotu, ministarskog upravljanja Bosnom i Hercegovinom, funkcije z koju je onda obavljao praktiki sve do svoje smrti, iskazivao je mnogostruke c ambicije. Kao politiar, diplomata i naunik prosto je svestrano ovladao c c srpskim pitanjem. Nije napunio ni etrdeset godina kada mu je najprije na c madarskom (1877), zatim na njemakom (1878) objavljena obimna knjiga c Istorija Srba koja ga je proslavila u Monarhiji i u Europi ire, te mu godine s 1880. donijela izbor za redovnog lana Madarske akademije nauka. Poznac vanje balkanskih prilika ga je uostalom i uveliko te presudno kvaliciralo za dodjelu upraviteljskog poloaja u Bosni. z Ve desetak godina pred svoj dolazak u Sarajevo, Kallay je ustanovio c koliki je znaaj imala Bosna u politikim igrama na Balkanu. Prema poc c litikom pitanju Bosne se, inae, sam ponaao pragmatiki. Tako, dok je c c s c
1) Usp. Tomislav Kraljai, Kalajev reim u Bosni i Hercegovini (1882-1903), Veselin cc z Maslea, Sarajevo 1987, 561 stranica teksta. Na vie od dvije stotine stranica svoje knjige s s Kraljai i eksplicitno razmatra Kallayev koncept bosanske nacije a za dublje razumijecc vanje tog koncepta svakako je potrebno prouiti i ostala poglavlja. Prema uvidu autorice c Kraljaievo djelo je do sada najznaajniji historiografski domet u istraivanju Kallayeve cc c z politike bosanske nacije. Kraljai je mogao graditi na ranijim istraivanjima i saznacc z njima mnogih drugih autora, posebice, hronoloki posmatrano, Ante Malbae, Hamdije s s Kapidia, Todora Kruevca, Envera Redia, Ferde Hauptmanna, Mitra Papia, Mustafe zc s zc c c Imamovia, Nusreta Sehia, Boe Madara, Milorada Ekmeia, ali je zadanu tematiku dac z z cc lje istraivao i razvijao bitno samostalno to inae pritie doktorskoj disertaciji. Cinjenica z s c c to je knjigu objavio pet godina poslije odbranjene disertacije vjerovatno svjedoi da je s c odlian rad jo poboljao. c s s 2) Kallayevo razdoblje je primarnim istorijskim istraivanjem obradio Robert Donia, z Islam Under The Double Eagle: The Muslims of Bosnia and Herzegovina (1878-1914), New York 1981, bosanski prijevod: Sarajevo 2001. Koncept bosanske nacije je, oslanjajui c se na Doniu i drugu istoriografsku literaturu, posebice bosanskohercegovaku, i nomic nalno (Bosnian nationhood) Kallayu pripisao engleski istoriar Noel Malcolm u svojoj c uspjenoj knjizi Bosnia A Short History, London 1996, str. 147-149. Oba djela sadre s z bogate bibliografske spiskove radova bosanskohercegovakih i ostalih istraivaa. c z c

124

bio na dunosti konzula Ugarske odnosno Austro-Ugarske u Beogradu, jo z s je 1870. godine zvanino nudio Srbiji podjelu Bosne i Hercegovine izmedu c Austro-Ugarske i Srbije, i to konkretno, linijom Vrbas - Neretva. Zadnje dvije decenije 19. stoljea, kad je kao zajedniki ministar nancija Bosnom c c i Hercegovinom veoma suvereno vladao on, Kallay, i u ve posve izmijenjec nim okolnostima, izabrao je i provodio, naravno, drugaiju politiku. Kao c veoma iskusan diplomata, ugledni monarhijski politiar, odlino potkovan, c c ak i lozofsko nastrojen istoriar, paljivo i promiljeno tkao je strategiju i c c z s u vezi sa BiH, zemljom koju je trebalo svakako zadrati unutar Monarhije. z Cinjenica to je Austro-ugarska nekoliko godina poslije Kallayeve smrti Boss nu i Hercegovinu i formalno anektirala (1908) oito ukazuje na uspjenost c s sveukupne prethodne Kallayeve dravne politike u BiH. z Iako historiograja bez ustezanja priznaje Kallayevoj vladavini Bosnom i Hercegovinom velike zasluge za razvoj razliitih oblasti drutvenog ivota, c s z u neemu se, opet, gotovo svi istoriari slau: koncept bosanske nacije i c c z njegovo forsiranje - bili su mu promaaji. Ili, kau blae, u tome Kallay nije s z z uspio, nije (vie) ni mogao uspjeti3) . s Kada je 1882. godine Kallay postao ministar, faktiki upravitelj Bosne c i Hercegovine, politika, vjerska, etnika i kulturna stvarnost te zemlje obic c lovala je silnim strukturalnim razliitostima te kompliciranim i dinamikim c c napetostima u drutvenim odnosima. Ali, Kallay je doao tamo kao ve ves s c liki poznavalac situacije koja ga eka. Stoga je mogao, inae kao sposoban c c i ve iskusan balkanski politiar, razmjerno uspjeno rukovoditi zemljom, c c s slijedei temeljni interes Austro-Ugarske. c Ipak, morao je uloiti visok stupanj osjetljivosti u reguliranje toka druz s tvenog razvoja ako je htio tim tokom da vlada. Pored vjetih politikih i s c diplomatskih aktivnosti, kao sam naunik, sistematski i izdano pomagao je c s pa i inicirao naunoistraivaki rad, posebno istoriografski. Ovaj potonji, c z c temeljno istoriografsko istraivanje o Bosni, povjerio je svom prijatelju istoz riaru Ludvigu Thalloczyju to jasno upuuje na bitan zakljuak da je htio c s c c imati sam kontrolu na nastanak planirane istoriograje o Bosni, najprije u dvije knjige, zatim u vidu obimne zbirke istorijske grade i sl. Kroz desetak godina, tj. od sredine 80-ih do sredine 90-ih godina ovi ambiciozni planovi oko knjievnog objavljivanja nisu se ostvarili, ali je Thalloczy objavio niz uih z z s c vrijednih rasprava i studija o Bosni4) . Neto slino se uporedo dogodilo i sa planiranim pokuajem knjine obrade geograje Bosne i Hercegovine. I taj s z je projekat Kallay povjerio strancu, austrijskom profesoru Eduardu Richteru koji je trebao svojim radom da preduhitri geografsko djelo Jovana Cvijia o c Bosni i Hercegovini. Nasuprot Cvijeevom shvatanju o etnikom i geografc c skom jedinstvu Junih Slavena kao pretpostavci njihovog i politikog jedinsz c tva, kako istorija tako i geograja Bosne, proirena politikom publicistikom s c
3) 4)

Upor., na primjer, N. Malcolm, isto, str 149. Kraljai, isto, str. 268-270. cc

125

austrougarskog konzula u Plevljima Teodora Ippna poetkom 90-ih godina i c na podruje Novog Pazara i Kosova, trebale su posluiti Kallayu kao oslonac c z da odluno forsira samosvojost Bosne i Hercegovine. Njegovom zaslugom c godine 1988 nastaje Zemaljski muzej gdje je trebalo svestrano izuavati i c njegovati domae, bosanske tradicije, kulturne tekovine, nauku. Kao kruna c svih ovih nastojanja sigurno moe gurirati i Kallayev zahvat na podruju z c obrade pitanja jezika u Bosni i Hercegovini. Naime 1890. je, uz intelektualne otpore i velike probleme, ipak tampana Gramatika bosanskog jezika, s najznaajniji simbolni proizvod bosanskog identiteta u Kallayevo doba. c Cemu ovdje ova pozadina? Naravno, ne radi se ni o kakvoj sporednoj ili udaljenoj pozadini ve o samoj sri stvari. Naime, napisana i objavljena istoc z rija Bosne, koji projekat za Kallayevog ivota dakle nije i realiziran, imala je z posluiti sutinskoj svrsi predstavljanja Bosne u dvostruko bitnom znaenju. z s c Prvo, to je bila zemlja koja je zbog svog poloaja izmedu Istoka i Zapada z stjecite proimanja, po Kallayu, istonog i zapadnog duha, te zato veoma s z c znaajna oblast sa svjetskoistorijskog stanovita5) . Drugo, istorija Bosne c s mora se shvatiti kao jedan istorijski organizam koji se potpuno samostalno s razvijao6) . Istoriografski ove teze i nije bilo teko takoder dosta ubjedljivo predstaviti i argumentirati. One su bile, medutim, Kallayu neophodne za njegovu, ve u 80-im godinama pripremanu optepolitiku i drutvenu c s c s strategiju utjelovljenu u konceptu bosanske nacije, formalno predstavljenog poetkom devedesetih godina. c Ali, pripreme za uvodenje koncepta bosanske nacije Kallay je sistematski i postepeno provodio i na drugim razinama. Ovdje se potrebno prije svega zadrati na Kallayevom odnosu do narodnosno orijentirane tampe u Bosni z s i Hercegovini te s njom povezanog oblikovanja javnog mnjenja. Analizom tog odnosa posredno ulazimo u srmotiva koji su Kallaya opredijelili na put z izgradivanja i provodenja projekta bosanske nacije. Kallayeva politika instrumentalizacija narodnosnih posebnosti c Kallay je bio duboko svjestan da BiH stoji i pada, te ujedno austrougarska vladavina njome, razvojem i doglednim raspletom narodnosno/nacionalne problematike u i oko Bosne i Hercegovine. Narodnosno strukturirana drutva, pri emu je pravila drava smetnje naroito u registraciji drutava7) , s c z c s i narodnosno prolirana tampa, koji se pojavljuju od 80-ih godina 19. vijeka s nadalje, postaju sfera kako, s jedne strane, odgovarajue politike socijalizac c cije i participacije, tako i polje politikog utjecanja drave, dravnih organa, c z z
Kraljai, str.269. cc Thalloczy, cit. prema Kraljai, isto. cc 7) Vie o tome D. Pejanovi, Kulturno-prosvetna humana i socijalna drutva u Bosni i s c s Hercegovini za vreme austrijske vladavine, Sarajevo 1930.
6) 5)

126

uslovno reeno Kallaya, s druge strane. Taj odnos je teko zadovoljivo predc s staviti ukratko, naime zbog zamki koje se, pri tome, kriju u gotovo neminovnosti pojednostavljivanja stvarnih zbivanja. Uz svjesno postavljanje te ograde pomenuti odnos e se ovdje prikazati pokuajem utvrdivanja njegove c s sutine, na tri konkretna primjera, i to u vezi sa tri bosanskohercegovaka s c narodnosno opredijeljena lista, (bosanskosrpskog) politikog lista Napredak, c (bosanskohrvatskog) politikog lista Glas Hercegovca i (bosanskomuslimanc skog/ bosanskobonjakog) politikog lista Bonjak. s c c s Pomenuti problemi na koje su nailazila drutva prilikom svog nastajas nja, oblikovanja i posebno priznavanja od strane vlasti nisu prevashodno proistjecali iz odnosa tek birokratski nastrojenih niih i viih organa vlasti, z s Zajednikog ministarstva nansija, njegovih podrunih ekspozitura i polic c cije8) . Bit toga odnosa leala je drugdje, pogotovo kad su bile u pitanju z ustanove triju osnovnih etnonacionalnih zajednica u BiH. I ira analiza, sas ma sam se bavila naroito sa Slovencima, bi vjerovatno pokazala da nije c pristupano basa podozrenjem na primjer njima, Cesima ili Poljacima kada s su, jo pred kraj 19. stoljea, u Sarajevu oni krenuli sa osnivanjem narods c nosnih drutava. U njihovom sluaju se, medutim, jasno radilo o izrazito s c manjinskim organizacijama koje nisu mogle i oekivalo se da ne mogu imac ti neki znaajniji utjecaj na drutvene tokove u BiH. Osim toga, njihove c s matine zemlje bile su daleko, nijedna nije ni graniila sa BiH. c c I upravo u toj taci, austrougarska vlast, na elu sa Kallayem, iskac c zivala je veliku osjetljivost, podozrenje, da naime neposredno teritorijalno okruenje koje su naroito inile Srbija i Crna Gora ali i Hrvatska (bez z c c obzira na njenu statusnu pripadnost Habsburkoj monarhiji), u sprezi sa s bosanskohercegovakim autohtono (srpskim) pravoslavnim i autohtono (hrc vatskim) katolikim ivljem, da moe biti, dakle, to okruenje opasno po c z z z opstanak BiH, pa i Monarhije ire. Pomenuta opasnost bila je u stvarnosti s prisutna dvostruko. Po jednoj strani su teritorijalne pretenzije na BiH iz ovog susjedstva preko kulturnih i drugih sadraja zaista nastavljale da se jo z s i jae nego ranije proteu i u Kallayevo doba, a po drugoj strani narodnosno c z budenje domaeg stanovnitva u pravcu identikacije naroito preko vjerske c s c razine, tj bosanskohercegovakih pravoslavaca, (ne samo bosanskohercegoc vakih) Srba, ve i Vlaha, Ukrajinaca, dijelom Roma u Srbe (openito) i boc c c sanskohercegovakih katolika (ne samo bosanskohercegovakih) Hrvata, ve c c c i Slovenaca, Slovaka, Ceha, Italijana i drugih katolika u Hrvate (openito) c uzelo je i posve samostalnog maha. Ovdje navedeni proces asimilacije pomenutih manjina nije predstavljao krajem 19. i poetkom 20. stoljea, kada c c su njihovi pripadnici uglavnom i dospjeli u Bosnu, dogadajnost koja bi imala neki dominantni znaaj u tadanjim drutvenim zbivanjima, pogotovo ne c s s kad narodnosnu i politiku tematiku tog vremena sagledavamo kroz temeljc nu drutvenu prizmu triju osnovnih narodnosnih komponenata u populaciji s
8)

Upor. D. Pejanovi, isto, primjerice str. 76-78. c

127

BiH, konteksta neposrednog susjedstva BiH i injenice da zemljom (BiH) c vlada netko trei. c Taj trei, i sa ovdanjeg posmatrakog ugla glavni inilac, bio je Kalc s c c lay. Njegov zadatak bio je da vlada, odnosno manevrie zemljom tako da s okupirana BiH ne ugrozi dualistiku strukturu Monarhije jer trializam tada c nipoto nije dolazio u obzir, bio je i kao mogunost principijelno i eksplicitno s c odbaen. Kamo je vodila habsburka ekskluzivistika politika na unutarnjem c s c narodnosnom planu ove inae mnogonacionalne, tj. narodnosno sloene zemc z lje, pokazali su dogadaji za vrijeme Prvog svjetskog rata nakon ijeg se je c zavretka Dvojna monarhija upravo po narodnosnim avovima i raskrojila. s s Vrlo zanimljivo je pratiti, putem primarnih izvora, metode kojima se sluio Kallay u rjeavanju opisane problematike u i oko BiH. Kako dosz s ta ubjedljivo dokazuje Kraljai, Kallay je prosto sam izazivao eljeni tok cc z razvoja situacije kako bi onda mogao i posljedino upravljati daljnjim zbic vanjima. Mada je bilo vie razliitih drutvenih okolnosti i prigoda koje je s c s koristio u zadatom stratekom pravcu, ve je uz primjere pomenuta tri liss c ta mogue uoiti, a uz neka jo druga saznanja i pratiti, Kallayev pokuaj c c s s stvaranja bosanske nacije. I to preko na primjer slijedeih izrazitijih koraka. c Prvi politiki list Srba iz Bosne i Hercegovine Prosvjeta poeo je da c c izlazi 1885. godine, bio je lojalan i sklon poretku Monarhije te tvrdio za sebe da zastupa interese srpsko-pravoslavnog naroda u BiH. Zbog optubi u z i van BiH za proreimski kurs, nakon tri godine Prosvjeta je morala prestati z sa izlaenjem ime se bila prisiljena sloiti i vlast. Slijedio joj je Napredak, z c z drugi srpski politiki list, osnovan 1890. godine, ali i njegovo pokretanje bilo c je, kako je kasnije utvrdeno, u direktnom dogovoru sa vrhovima reima z i imao je sluiti zvaninoj politici, iako pod spoljnim ruhom nezavisnog z c lista9) . U pogledu nacionalnog pitanja u Bosni i Hercegovini Prosvjeta i c Napredak polazili su, medutim, sa posve razliitih osnova. Pitanje o jeziku i narodnosti u Bosni nijesu odluili, niti e odluiti c c c ni ovinistiki srpski, ni ovinistiki hrvatski listovi. To je zadatak istorije i s c s c nauke. Toliko stoji i to znade svaki poznavalac ovdanjih odnoaja, da medu s s pojedinim vjeroispovjestima u nas postoje jo mnoge otrine pie Prosvjes s s ta te sugerie da stoga predstoji jo dosta posla da se prevazidu suprotnosti s s medu onima koji su jedan narod, koji govore jednim istim jezikom, koji ima ju mnoge jednake narodne osobine i obiaje, zajedniku prolost.10) Sto je c c s c Prosvjetu medu bosanskohercegovakim (i drugim) Srbima pokopalo bilo s je, medutim, njeno stanovite otvorenog priznavanja uloge nosioca kulturne misije u BiH Austro-Ugarskoj.
9) 10)

Kraljai, str. 220. cc Cit. prema Kraljai, isto, str. 191. cc

128

Novi srpski list, Napredak, je zastupao ideju o stanovnitvu BiH kao o s Srbima triju vjera. Upravo takva ideologija, ukorjenjena jo od Vuka Kas radia, poetkom devedesetih godina, ila je na mlin Kallayu zato je vlast zc c s list i nansijski podravala11) . z Naime jo neposredno prije poetka izlaenja Napretka vlast je, uz linu s c z c Kallayevu saglasnost, udvostruila subvenciju Glasu Hercegovca, politikom c c listu (bosansko) hercegovakih Hrvata12) . c Najprije, do kraja 80-ih godina, Glas Hercegovca nije se izjanjavao u s pogledu nominalnog aspekta nacionalnog pitanja. Tvrdei da stanovnitvo c s BiH pripada jednom narodu te je za ime tog naroda upotrebljavao svezu nanarod. Poto je, medutim, Glas Hercegovca, iako na liniji i objektivnog s s c stvaranja uslova uvodenju bosanske nacije kao politikog kolektiviteta, imao stvarnog utjecaja tek na katolike, nije mogao posluiti zamisli nacionalnog z okupljanja u Hercegovini svih konfesija, uz priznavanje njihovih posebnosc z ti13) . Kao takvog ga je inae i do tada podravala vlast. Ali, na samom poetku 90-ih dolo je pod utjecajem velikohrvatske pravake ideologije do c s s radikalne promjene u narodnosno orijentiranoj prolaciji lista. Zbog toga je najprije izgubio subvenciju ali, obzirom da se Kallay odluio za novu taktic ku u nacionalnom pitanju, ona je Glasu Hercegovca 1890. godine ne samo vraena ve i udvostruena. c c c Poto je zbog domaih i stranih kritika o neslobodi tampe Kallay mos c s rao popustiti naroito pred srpskom stranom, odluio je, naime, upustiti se c c u drugu krajnost. Ne samo da je vlast dozvolila punu slobodu, ve je kroz c oba pomenuta lista, Glas Hercegovca i Napredak, etniki nacionalizam, goc tovo paradoksalno, odjednom poela i podsticati, suproizvoditi. Otvoreno i c zvanino mu je protivrjeila, kriom podravala. Tako su oba lista vodila c c s z otre polemike sa ekstremnih nacionalnih pozicija, i to pod okriljem reima, s z i time zaotravala srpsko-hrvatski spor u Bosni i Hercegovini. . . Medusobno s uzajamno optuivanje i negiranje nacionlnog identiteta Srba, odnosno Hrvaz ta, te ubrajanje Muslimana protiv njihove volje u jednu ili drugu naciju, to s su inila obadva lista, reimu je utoliko odgovaralo ukoliko je stvaralo povoljc z nu atmosferu za ukljuivanje Muslimana kao aktivnog faktora u nacionalni c spor i za uvodenje bosanske nacije.14)

11) 12) 13) 14)

Isto, Isto, Isto, Isto,

str. 219-223. str. 223 str. 195. sr. 223-224.

129

Bosanska narodnosna politika dijela bosanskih Muslimana Time su stvoreni svi uslovi da se javno politiki oglase i Muslimani. Uz c punu podrku reima 1891. poeo je izlaziti Bonjak, prvi politiki list slas z c s c venskih muslimana u BiH koji je svoje izlaenje vlastima prijavio kao list z koji e objavljivati na bosanskom jeziku i latinicom (jo od ranije izlazio je c s u Sarajevu Vatan, politiki list neslavenskih bosanskih muslimana i na turc skom jeziku i pismu, ija specina teina zbog ogranienog broja italaca c c z c c nije bila velika). I upravo Bonjaku Kallay je namjenio najznaaniju ulogu s c u svom pokuaju uvodenja bosanske nacije. Opravdano je vjerovao da bi s moglo bosanstvo najprije ovladati Muslimanima, a zatim i ostalima. Pojavom Bonjaka vlast zapoinje intenzivan rad na irenju bosanske nacionalne s c s ideologije u svim sferama drutvenog ivota gdje je to bilo mogue. s z c Nakon to je jo 1891. ustao protiv stranaca Srba i Hrvata koji se s s odskora po Bosni ko u svome ire je tezu o bosanskoj narodnoj posebnoss ti Bonjak postulirao i razvio u aprilu 1992. Ovdje je potrebno, ujedno i s odmah, precizirati da se sintagma bosanska nacija u Bonjaku doslovno ne s spominje, ona je plod mnogo kasnijeg diskursa, pa je nekritiki primjenjuje c u svom inae dragocjenom istorijskom djelu i Kraljai. c cc Pojmovna sadrina, poimenovana bosanska narodnost, naa narodnost z s svodi se tada u Bonjaku na posve ili preteno etniki sklop komponenti. Iz s z c skupne slavenske pradomovine su se doselili dananji Bonjaci, istodobno sa s s srpskim, hrvatskim i drugim slovenskim plemenima. . . (u novoj postojbini) bosanski narod i jezik su vazda postojali kao i danas, a u pismenim spomenicima naziv bosanski jezik i narod poima sa 12. vijekom. . ..Susjedni narodi i c drave su nas priznavale kao narod bosanski, a na jezik kao jezik bosanski, z s jer dvorska kancelarija bosanske drave je rabila taj naslov jezika i naroda z bosanskog a od nje upravo je to nasledila i osmanlijska uprava sve do naih s s s dana, pa emo i mi od njih.15) Bonjak se najvie trudio njegovati bosanc sko ime i bosansku narodnost te izgradivati bosanski patriotizam, najprije c s medu Muslimanima ali hoemo da okupimo pod njim (naim, bosanskim barjakom) svu nau brau u Bosni i Hercegovini16) . s c Bosansku narodnost koju je propagirao Bonjak, pri emu se pozivao i s c na bosanske franjevce, negirali su kako oni koji su se tada ili jo ranije (ve) s c smatrali i izjanjavali Srbima odnosno Hrvatima u BiH, tako i praktino s c ukupno junoslavensko susjedstvo. Otriji protivnici bili su Srbi; na jedno z s pitanje, zato se samo muhamedanci (i to jo mali broj) nazivaju Bosancis s ma, dok priznaju nas pravoslavne Srbima, u Bonjaku je odgovoreno: . . . s oprostite. . . nijeste pogodili istinu, jer vas mi zovemo kao i sebe Bonjacima, s kad se govori o narodnosti, a ako vas ko nazove Srbinom, tijem hoe da kae c z
15) 16)

Bonjak, br. 15, 14. 04. 1892., cit prema Kraljai, isto, str. 226 227. s cc Isto, str. 228-229.

130

samo to, da ste srpske vjere, kao i to vi uope nazivate pravoslavnu vjes c ru srpskom vjerom. Svoje bonjatvo su obrazloili potomstvom bosanskih s s z muslimana starih Bogomila bosanskih 17) . Kroz vie primjera Kraljai ukazuje na negativan odnos, koji je prema s cc Kallayevim instrukcijama, list Bonjak zauzimao naroito prema srpstvu i s c Srbiji. U osnovi bosanske nacionalno-politike ideologije on pak vidi klasni c interes muslimanskih feudalaca. Trebalo je uvati bosansku narodnost da ne c bi dotadanji stoljetni gospodari zemlje postali svojom nemarnou. . . sluge s sc svojih nekadanjih sluga i kmetova.18) s U svakom sluaju Bonjak je oekivano zaotrio ve dotadanju polemiku c s c s c s u srpskoj i hrvatskoj tampi oko narodnosne problematike pa su nastale s okolnosti, dakle gotovo sraunato, pruile Kallayu zgodnu priliku da se c z javno izjasni za bosansku naciju i da je pokua ozvaniiti.19) s c Kallayev koncept bosanske nacije u opciji istoriara Kraljaia c cc Kraljai navodi, na temelju izvora, samo dva primjera, iz 1892. i 1893. cc godine, kao dokaz Kallayevog izjanjavanja i pokuaja ozvanienja bosanske s s c nacije. Oba proizlaze iz dva njegova izlaganja na sjednicama austrijske delegacije u Beu. U prvom sluaju radi se o izrazito etnikom vidiku kada c c c kae: Oni, kojih se to tie treba da rijee da li su Hrvati ili Srbi, ili Bosanci z c s ili Srbo-Hrvati; dokle god to nije rijeeno, dopustite meni, koji drugoj nacos nalnosti pripadam i koji neu da ovo sporno pitanje rijeim, da stanovnike c s Bosne nazovem Bosancima. . ..ali ja ne poznajem jedno srpskohrvatsko pleme. Ja sam se bavio vrlo mnogo sa etnograjom i srpskim jezikom i to utoliko koliko je veliki Safarik tvrdio da ovo pleme dosee ili je dosezalo. Ali jedno z srpskohrvatsko pleme ja ne poznajem. . . ; ako ono jedanput bude pronadeno i prihvaeno od svih uesnika, ja neu imati nita protiv tog naziva.20) c c c s Kraljai ocjenjuje Kallayevu izjavu neodredenom i plodom tenje da cc z prikrije arbitriranje vlasti u rjeavanju nacionalnog pitanja u zemlji te da s cc se zamagle pravi motivi uvodenja bosanske nacije koje Kraljai vidi posebice u Kallayevom (pretjeranom) strahu od irenja srpske nacionalne ideolos gije i Srbije u BiH, ali i ostalog bosanskohercegovakog susjedstva openito. c c Kraljai daje i nesumnjivo relevantnu ocijenu. Treba rei da Kallayu nije cc c bilo teko nai argumente za tu motivaciju jer su mu bogat materijal za to s c davali alostan srpsko-hrvatski spor i pisanje Bonjaka (Mi hoemo da buz s c demo Bosanci, a ni Srbi ni Hrvati). Tome valja dodati i njegovo uvjerenje
Isto, str. 226-227. Isto. 19) Stanovite T. Kraljaia, isto, str. 229. s cc 20) Stenographische Sitsungs-Protokolle der Delegation des reichsrathes, Wien 1892, str. 173, cit. prema Kraljai, str. 229. cc
18) 17)

131

koje se nije moglo osporiti da je proces nacionalnog konstituisanja u Bosni i Hercegovini bio u toku. U takvim okolnostima nagovijestiti privremeno rjeenje i raditi za njega bilo je oportunije nego se precizno i denitivno s izjasniti i izazvati snaan otpor jugoslovenske, pa i ire javnosti.21) z s Drugi i zadnji primjer Kallayevog izravnog istupanja u vezi sa bosanskom nacijom pronaao je Kraljai u 1893. godini na zasjedanju istog ors cc gana. Tada je Kallay govorio o bosanskoj naciji kao tekovini istorijskog razvoja te naglasio da je rjeenje nacionalnog pitanja u Bosni i Hercegovini s neizvodljivo izvan okvira bosanske nacije jer je u Bosni potpuno nepoznato srpsko-hrvatsko ime a oni koji se nazivaju danas Srbima nikad se nee nac zivati Hrvatima, a oni koji se danas nazivaju Hrvatima, nikad nee prihvatiti c srpsko ime.22) Prema Kraljaiu, Kallay je time pokuao predstaviti bosansku naciju cc s kao mjeru koja nije nametnuta ve odraz prilika u zemlji, mislei, ujedc c no, da e konkretnim radom na armaciji bosanske nacije naii na manje c c otpore u i van BiH nego to se onda stvarno dogodilo. Kao to je poznato, s s z c Kallay se na putu izgradivanja bosanske nacije sluio odgovarajuim najznaajnijim instrumentima: jezikom politikom (bosanski jezik), dravnim c c z kolama, organizacijom naune djelatnosti, bosanskom publicistikom (Nada) s c itd. Upravo putem tih instrumenata, u koje je mnogo i ulagao, Kallay se nadao uspjehu zaivljavanja bosanske nacije u praksi. Moglo bi se kazati z da je u vezi sa bosanskom nacijom mnogo vie konkretno radio nego to je s s to, bar koliko je do sada poznato, tek govorio ili pisao. Takav zakljuak c nedvoumno proizlazi i iz Kraljaieve opirne obrade zaista bogate lepeze cc s Kallayevih zbiljskih napora. Kallayev koncept bosanske nacije istorijski nije proao. Jo na sas s mim pomenutim zasjedanjima Kallayevim izlaganjima argumentirano su se suprotstavili, na primjer Masaryk, istiui nemoralnost i vjetako stvac c s c ranje bosanske nacionalnosti, denacionalizatorski aspekt (ljudi ne smiju biti ni Srbi ni Hrvati) te dr. Herold, istiui politike motive pri uvodenju c c c z bosanske nacije i bosanskog jezika23) . Sto je najvanije, koncept se nije primio u samoj Bosni i Hercegovini, pa ga i sam Kallay, prema Kraljaiu 1901. cc 24) godine, denitivno naputa . s Da li je Kallay ipak proizveo neki tekst o bosanskoj naciji koji Kraljaiu cc moda nije bio dostupan ili prosto nije sauvan? Pitanje ostaje otvoreno. z c Ono to bi sa aspekta ove autorice Kraljai trebao uiniti unutar svoje s cc c prezentacije i analize Kallayevog koncepta bosanske nacije, a nije, odnoc si se na nenavodenje Kallayevih stavova u originalu (na njemakom ili na
21) 22) 23) 24)

Kraljai, str. 229-230. cc Stenographische. . ., 1893, str. 199-200, Kraljai, str. 229-230. cc Kraljai, str.274 275. cc Kraljai, str. 240-241. cc

132

madarskom jeziku). Tek u napisanom ili izgovorenom izvornom jeziku Kalz layeve misli mogle bi u potpunosti zadovoljiti drutveno-nauna oekivanja s c c u vezi sa tretiranim pitanjem. Pri tome, dakako, nemam u vidu tek istoriju ve nauku o drutvu u irem smislu, takvu koja moe, ukljuujui i istoric s s z c c ju, jo kompleksnije zahvatiti fenomen etnikog/narodnosnog/nacionalnog. s c Kraljai, kao klasini povijesniar, nije, medutim, odstupio od standarda, cc c c vaeih u bosanskohercegovakoj istoriograji 20. stoljea. z c c c Etnika podloga Kallayeve bosanske nacije c Sta pokazuje ovdje najsaetije predstavljen Kallayev koncept bosanske z nacije? I emu ova sintagma u navodnicima? c Pitanja su u medusobnoj vezi. Kallayev koncept bosanske nacije proizlazi iz pojma bosanstva kao sutog etniciteta, kao iskljuivo etnike dis c c menzije drutvene zajednice u BiH. U tom smislu je zaista nesporno da je s koncept zakasnio, kako ga, pored Kraljaia, ocjenjuje i veina drugih istocc c riara. Etnike/narodnosne posebnosti u BiH, uslovljene naroito vjerskim c c c pluralizmom triju odnosno etiri religije, ve su i prije Kallaya, u spontac c nom istorijskom procesu stanovnitvo BiH mnotvom vidljivih (materijalna s s kultura) i nevidljivih niti (duhovni ivot) razvrstale po grupama, nainile z c prepoznatljivima Jednih od Drugih, Treih i Cetvrtih. Bau Kallayevo doc s ba, taj je proces i politikim samoosvjeivanjem etnikog identiteta svake c sc c od ovih drutvenih grupa ponaosob i denitivno zaokruen. s z Sintagma bosanska nacija koju istoriar Kraljai pripisuje istoriaru c cc c i politiaru Kallayu pokriva pojmovni sadraj koji je ili moe biti, zavisno od c z z terminoloke konvencije onih koji tu sintagmu koriste, iri ili ui ili pak idens s z tian nedvojbenom etnikom/narodnosnom sadraju Kallayevog bosanstva. c c z Obzirom da Kraljai i drugi bosanskohercegovaki istoriari kroz svoje kacc c c ko ivotno tako i istraivako iskustvo pojam nacije poimaju posve ili skoro z z c posve kao tek etniki drutveni fenomen to se moe u njihovoj percepciji c s z i sintagma bosanska nacija odnositi praktino samo na sadrajnost etnike c z c tematike u BiH. Ovim objanjenjem htjela sam pojasniti razlog ovdanjeg s s koritenja navodnika uz sintagmu bosanska nacija. Opremljena s navodnicis ma sintagma bosanska nacija sadrajno se poklapa sa, dodue, najizvornijim z s i najznaajnijim, ali ipak samo jednim od bar dva osnovna mogua znaenja c c c koja su ne tek u teoriji ve u samoj ivoj praksi drutvenih zajednica (Amec z s rika, Europa) inae injenino prisutna. c c c Istoriograja openito, u BiH i ire, a u BiH i druge drutvene naune c s s c discipline, terminoloki ne odvajaju pojmove etnikum, narod, nacija odnoss no atribute etniki, narodni, narodnosni, nacionalni, uglavnom koristei ih c c kao sinonime. Time je u naelu osiromaeno dinstinktivno razumijevanje c s i odgovarajua dijaloka komunikacija u vezi sa tim pojmovima, ime se, c s c pogotovo kad je u pitanju istorijska i savremena drutvena praksa Bosne, s 133

proputa mogunost vrlo znaajnog i sadrajnog utjecaja nauke na stvarni s c c z drutveni ivot; to ostajem, naravno, duna objasniti kasnije. s z s z Bosanska nacija do pred kraj 20. stoljea c Nakon (neuspjenog) Kallayevog pokuaja uvodenja koncepta bosanske s s nacije, koji je mogue kroz realne sadraje drutvenog ivota u BiH pratiti c z s z naroito u prvoj polovici 90-ih godina 19. stoljea, a u manjoj mjeri do c c Kallayeve smrti,slijedi istorijsko vrijeme 20. stoljea koje, do pred njegov c sam kraj, nije iznjedrilo neki novi, slian pokuaj. c s Pomenuta injenica moe zauditi samo nepoznavaoce ili slabe poznac z c vaoce istorijskih zbivanja u BiH te oko BiH u 20. vijeku. Ovdje se ne negira izvjesnih kako individualno tako i kolektivno iznoenih pa i zapisanih ideja s i stavova koji su bili, na liniji razmiljanja i zakljuivanja, sadrajno bliski s c z spoznaji o potrebi razvijanja politikog vezivnog tkiva medu gradanima BiH c a na temelju njihove zajednike zemlje/domovine - Bosne i Hercegovine25) . c c Medutim, do raspada Socialistike Federativne Republike Jugoslavije u BiH, kao opte vaeoj i najintegralnijoj republici Federacije, nije se pos z c javila zamisao o bosanskoj naciji kao konceptu bosanskohercegovake drac z votvorne ideologije. Istorijsko vrijeme bar do poetka 80-ih godina 20. stoljea zaista i nije c c prualo znaajnijih povoda koji bi motivirali nastanak pomenutog koncepta. z c Okolnosti sve oitijeg krhanja zajednike jugoslovenske drave ve pred kraj c c z c 80-ih godina mogle su probuditi uspavani osjeaj opasnosti koji istorija jako c dobro poznaje kad je u pitanju Bosna u kontekstu njenog susjedstva. Mogle su, ali nisu. I poto nije na vrijeme proradio strah od mogue opasnosti za s c (SR) BiH, nije proizveden, izmedu ostalog, ni koncept bosanske nacije. Valjalo bi ovdje kazati i drugaije: poto nije stvoren koncept bosanske nacije, c s poto je proputena (pravovremena) inicijacija dravotvorne bosanskonas s z cionalne ideologije, potencijalna opasnost po Bosnu i Hercegovinu prerasla je slomom zajednikog jugoslovenskog dravnog okvira u stvarnu katastrofu c z za zemlju Bosnu i Hercegovinu. Tok daljnjih dogadaja vie nije doputao s s politiko manevriranje kojim bi se izbjegla katastrofa i njeno generiranje c samodejni circulus vitiosus. Vanjsko-unutarnja agresija na Bosnu i Hercegovinu i njome izazvani odbrana i rat onemoguili su, u uslovima krvavih zbivanja, u kome se nalo c s
25) Istraujui elemente bosanskog identiteta u 20. stoljeu, uporedo i sa drugim istoriz c c c arima i drutvenim analitiarima, i sama sam utvrdivala niz istorijskih injenica, procesa, c s c nastojanja u BiH, povezanih sa osvijeenom potrebom politike socijalizacije gradana BiH sc c za zemlju/domovinu BiH (razdoblje Drugog svjetskog rata, NR BiH, SR BiH, a i izmedu dva svjetska rata mada tada u skromnijim vidovima). Vidjeti, Bosanska ideniteta med preteklostjo in prihodnostjo, Intitut za narodnostna vpraanja, Ljubljana 1996. Dobar s s prijevod na bosanski jezik nainio je Josip Osti. Uz malu sadrajnu dopunu knjigu Boc z s c sanski identitet izmedu prolosti i budunosti izdala je je Bosanska knjiga, Sarajevo 1997.

134

ili ga je zakrivilo politiki izmanipilirano gradanstvo triju konstitutivnih boc sanskohercegovakih etnonacionalnih skupina (i ostalih) samo promociju i c provodenje koncepta bosanske nacije26) . Uz to, taj se koncept, u svom eksplicitnom vidu do sredine 90-ih godina u BiH nije ni pojavio. Koncept bosanske nacije u novim okolnostima Zavretak rata sa Daytonskim mirovnim sporazumom krajem 1995. gos dine omoguio je nastanak okolnosti koje bi mogle dovesti, pored drugoga, c c da se, ako je (ponovo) rodena, ideologija bosanske nacije uvede i poinje postepeno provoditi u sferu drutvenih odnosa u BiH. Rije ponovo oprems c ljena je zagradama i navodnicima. Ne sluajno, ve zato da bi se, prvo, ovdje c c potencirala svijest o zamagljenosti i povrnosti upotrebe sintagme bosanska s nacija, i da bi se, drugo, istakao akt proputanja same mogunosti sloenijeg s c z poimanja te sintagme, oboje u vie nego stoljetnom istorijskom rasponu. s Pomenute okolnosti koje su nastupile Daytonskim mirovnim sporazumom se odnose, u naem kontekstu, na dva osnovna spleta injenica. s c Prvo, situacija prestanka i odsustva raznih oblika neposrednih ratnih zbivanja stvara preduslove za uredivanje odnosa u bilo kom i u svim segmentima drutvenog ivota. Druga je stvar kako je poslijeratni poredak s z zamiljen, postavljen, koliko koga zadovoljava i u tom smislu on ne moe bis z ti predmet ovdanje panje. Osim u jednom vidu, onom koji je tu u sreditu s z s pozornosti: u vezi sa pojmom bosanske nacije. Drugi splet injenica vezan je za medunarodno priznanje Bosne i Hercec govine kao samostalne i nezavisne drave koja treba da se kao takva uvrsti z c c s uz zvaninu medunarodnu kontrolu, svestranu pomo i podrku. Dakle, c priznavanje statusa dravnosti zemlji Bosni i Hercegovini u teritorijalnim z granicama, identinim nekadanjim tzv. avnojskim granicama u bivoj zac s s jednikoj jugoslovenskoj dravi, druga je temeljna pretpostavka moguem c z c drutvenom ostvarenju koncepta bosanske nacije, ali sada u njegovom sas vremenom, modernom smislu, kaimo, za sada, sadrajno posve drugaijem z z c kakav je bio Kallayev. Bosanska nacija Vere Krinik-Buki zs c
Koristei pojam konstitutivnosti triju naroda u BiH oslanjam se na istorijsku i savrec menu drutvenu praksu koja, uz znaajne argumente, poznaje i ve gotovo tradicionalno s c c priznaje tu konstitutivnost. Medutim, njen legitimitet i legalitet, u ovisnosti od ugla sagledavanja, mogu se dovoditi i u pitanje. Upor. na primjer E. Redi, Od ZAVNOBiHA zc do Daytona, Pogledi iz antiistorije, Krug 99, Sarajevo 2001, posebno str. 217-218; prvi puta objavljeno u: Forum Bosnae, 5, 1999. Redi odrie konstitutivnost narodima u BiH, zc c istiui da je Bosnu konstituirala istorija, kada nije poznavala etno-nacionalne strukc c ture. Bosnu je konstituirala njena multikonfesionalna, etnika i kulturna stvarnost. . . c U dokumentima ZAVNOBiH-a nema ni traga o konstitutivnim narodima. To je teza nacionalizama. . .
26)

135

Utvrdujui oba spleta okolnosti presudnim injeninim stanjem, ova c c c autorica polazi od njih, od okolnosti koje su poetkom 21. stoljea u Dravi c c z BiH prisutne ve nekoliko godina. One predstavljaju nuan preduslov moc z gueg pojavljivanja bosanske nacije kao idejno sadrajnog konteksta sa znatc z nim ansama na usvajanje od strane onih kojima po prirodi stvari bosanska s nacija i pripada, odnosno u vlasnitvu kojih je jedino i smislena. To su, s dakako, gradani, dravljani, stanovnici BiH te svi oni koji se Bosancima i z Hercegovcima izvan BiH, diljem svijeta rasprenim od nedavna ili od ranije, s tako osjeaju. c Spontano i na duge staze, kontekstualni sadraj bosanske nacije u njez govom novom znaenju, ako opstanu pomenuta dva nuna sklopa okolnosti, c z najvjerovatnije e, prirodno, postepeno, malo bre ili malo sporije, korak c z naprijed i dva koraka nazad izranjati iz drutvenog bia bosanskohercegos c vakog drutva. Ali, to se ini ipak manje vjerovatnim, ako ve nastale c s s c c nune drutvene okolnosti nestanu te, opet, izbije rat i/ili se drava BiH (saz s z mo)ukine, od te nove bosanske nacije nee biti, nee, naravno, moi biti c c c nita. Oba su procesa, odnosno sluaja, dakle, u uzajamnoj vezi, suprotstavs c ljena su jedan drugom, njihova medusobna relacija je obratnosrazmjerna, u krajnjoj liniji iskljuujua. c c Da bi se okrijepio razvojni tok prvoopisanog procesa i preduhitrila mogunost prevage drugoopisanog, bilo bi vano sistematski podsticati takve c z drutvene sadraje koji se mogu podvesti pod zajedniki nazivnik - bosanska s z c nacija. Taj predvideni prirodni drutveni proces nastajanja sadrajnih s z elemenata bosanske nacije bio bi (moda) uspjeniji ako bi bio praen i z s c podran odgovarajuim osvijeenim interesom27) . z c sc Da li je taj osvijeeni interes u BiH prisutan? U svom dubljem susc s tinskom smislu jest ali na nivou sistematske artikulacije, koliko je ovdje poznato, nije. Ako, naravno, uslovno odmislim ovdanju autoricu koja sebe s smatra(m) (i) izvorno bosanskim istraivaem. z c Da li su opisane okolnosti same po sebi i dovoljan uslov da se idejni sadraj bosanske nacije, nanovo koncipiran u skladu sa bosanskohercegovaz c kim drutvenim kontekstom, stvorenim s kraja 1995. godine, u BiH i faktiki s c primi, da taj sadraj u bosanskohercegovakom drutvu i faktiki zaivi? z c s c z Odgovor moe biti tek vieslojan, a jedna dimenzija je i spekulativne naz s ravi. Kako se, naime, pojmovni sadraj bosanske nacije odnosi na zamiljeno z s i ne na stvarno stanje te na sferu budunosti koja iskustveno nije provjerc ljiva s metodom vaeih naunih disciplina, njegova kredibilnost ne moe z c c z
Teoretsku podlogu odnosa interesa i politike kulture razvila sam i obradila u svom c magistarskom djelu Interesi i politika kultura (1980) i odbranila na FSPN (1981), sadac s njem Fakultetu drutvenih nauka Univerziteta u Ljubljani (pred komisijom u sastavu: prof. s dr. Adolf Bibi, prof. dr. Stojan Tomi, prof.dr. Stanislav Juni); dijelom objavljeno u: c c z c O politikoj kulturi, Pregled, 3, Sarajevo 1984,.str. 299-319 i Priroda i sadrajno porijeklo c z interesa, Opredjeljenja, 4, Sarajevo 1987, str. 141 159.
27)

136

biti konkretno dokazana. Ako se pak posluim nekim komparativnim znaz njima i iskustvima, prvo, same bosanske zbilje i, drugo, drutvenih sredina s poput SAD i vicarske, onda se konstruktu bosanske nacije ne moe pripisas z ti sadrajna ispranjenost, odnosno odricati historina drutveno-iskustvena z z c s podloga i relevanca. Ustvrdila sam da navedene okolnosti jesu nune to, pretpostavljam, nije z s sporno. Ali, odmah dodajem, te okolnosti, danas (jo ), za oivotvorenje s z bosanske nacije nisu i dovoljan razlog. Ako zamislimo koncept bosanske nacije kao klasini vlak/voz kome je, normalno, za funkcioniranje potreban c kolosjek, do sada opisani nuni splet okolnosti predstavlja tek jednu inu. z s Druga je etnonacionalni splet okolnosti. BiH je posve specina zemlja, toliko posebna drutvena struktura da je c s anlitiari jednostavno i nisu mogli uporedivati. Valjda je i to razlog mukotrc pnog nalaenja za nju primjerenih rjeenja. Mnogi istraivai u posljednjoj z s z c deceniji trudili su se, uvaavajui okolnosti svatko na temelju svojih saznaz c nja i ugla sagledavanja, pronai i sugerisati put ili puteve kao odgovore na c enigmu Bosne. Neka mi je dozvoljen kratak opis geneze takvih mojih promiljajnih napora koji su i proizveli za Bosnu suvremeni koncept bosanske s nacije. Geneza koncepta bosanske nacije s kraja 20. stoljea c Mogu rei da sam idejnu podlogu koncepta bosanske nacije promiljala c s i razvijala kroz vie godina. Otkako se sistematski bavim drutvenim istras s ivanjem fenomena Bosne uz izrazito interdisciplinarni pristup, koristei z c saznanja i metodoloka oruda sociologije, politologije, etnologije, antropolos gije, prava, uz svakako temeljna istorijska polazita, posebice, dakle, zadnju s gotovo deceniju, nije mi na tom putu odmah iskrsla ideja o bosanskoj naciji. Neka bude kazano da moja prva knjiga u ovom razdoblju, Bosanski s c identitet izmedu prolosti i budunosti (Ljubljana 1996, Sarajevo 1997), ne sadri ni osvijeenog saznanja ni ideju o bosanskoj naciji, moglo bi se utvrz sc s diti odredeno njeno implicitno prisustvo, ali ne i vie od toga. Cinjenica je, s c medutim, da je moj trogodinji rad na ovoj knjizi uglavnom okonan u ljeto 1994. i u tampu predan godinu kasnije. s Ali, druga moja knjiica, nastajala u narednim godinama i dovrena u z s z prvoj polovici 1997. godine28) , ne samo da eksplicitno sadri ideju bosanske
28) Knjiica je u junu 1997. godine razdijeljena kolegama u Sarajevu. Tada i kasnije jeste z posredovana i drugima, nekolicini politiara medu njima Milanu Kuanu, predsjedniku c c Republike Slovenije, Aliji Izetbegoviu, predsedavajuemu Predsjednitva Bosne i Hercec c s govine i Wolfgangu Petritschu, visokom predstavniku Medunarodne zajednice u BiH, te kroz feljton u veem dijelu objavljena u sarajevskom Oslobodenju. c

137

nacije, razradenu kao izvodivi kocept u modernom svjetskom drutvenom i s politikom okruenju, ve tome konceptu pridaje mogui kapitalni drutveni c z c c s znaaj za opstanak BiH. Za razliku od Bosanskog identiteta. . ., kojom sam c knjigom nastojala predstaviti naunu sintezu istorijskog bia Bosne, knjiica c c z Prilog programu za Bosnu s podnaslovom Polazita za rjeavanje bosanskog s s pitanja ve prema pomenutim formulacijama predstavlja tekst izrazito idec olokog sadraja29) . s z Prilog programu za Bosnu je politoloka studija s jasnim politikim nas c bojem. Naslovi pojedinih poglavlja legitimiraju tu knjiicu sami po sebi: z s Nadogradivanje Daytona kao temelj i putokaz rjeavanju bosanskog pitanja, Politiki institucionalizam i koncept bosanske nacije odnosno dravnog c z naroda Bosne i Hercegovine, Etnika Bosna i Hercegovina i stvarnost (boc sanskih) etnonacija, Dovravanje procesa etnonacinalizacije u BiH temeljni s preduvjet uvodenju bosanske nacije, Bosanska nacija: kako, tko, kada?, Pitanje ostvarivosti koncepta bosanske nacije kao pitanje uravnoteenosti izmedu z etnikog principa i politikog principa, Programe za Bosnu, sretan ti put!. c c Kao to bi trebalo da dolikuje tekstovima sa ideolokim prolom knjiica s s z je sadrajno saeta, dok bi primijenjeni stil trebao da omogui to jasnije z z c s razumijevanje zapisanog. U tenji ka nadaljnjoj moguoj konkretizaciji ideoloko-politikog konz c s c cepta za rjeavanje bosanskog pitanja u 1998. godini pripremila sam novi s tekst s naslovom Bosansko pitanje u deset slika. Namjera mi je bila da, s jedne strane, dalje razvijem i osavremenim vlastitu koncepciju, i da, s druge strane, komplementarnim likovnim rjeenjima sadraju uveam mogunost s z c c doimanja i razumijevanja svojih pogleda30) . Naredni sadrajni iskorak u tretiranju narodnosne i nacionalne problez matike, te u tom sklopu ponovo i pitanje bosanske nacije, inim u prilogu c O genezi ideje bosanske, bonjake nacije: Nad knjigom i u povodu knjige s c Envera Redia 31) , koristei podnaslov knjige za otvaranje vie sadrajnih, zc c s z nominalnih i semantikih vidika povezanih sa sintagmom bosanske nacije. c
29) I dok je knjigu Bosanski identitet. . ., uz recenziju akad. prof. dr. Janka Pleterskog i prof. dr Ignacija Vojeja, izdao Intitut za narodnostna vpraanja, u kome je autorica i s s zaposlena, Prilog programu za Bosnu tampan je u samoizdanju autorice. s 30) Bosansko pitanje u deset slika je pripremljeno i predstavljeno najprije kao prilog c z na medunarodnom naunom skupuBosanska paradigma, odranom u decembru 1998. u Sarajevu, zatim objavljeno u asopisuForum Bosnae, 6, 1999, te u engleskom prijevodu u c zbornikuLife at the Crossroads, Sarajevo 2001. 31) Upor. Prilozi, 30, Institut za istoriju u Sarajevu, Sarajevo, 2001, str. 310 - 320. Rije je o knjizi Envera Redia Sto godina muslimanske politike u tezama i kontraverzama c zc istorijske nauke s podnaslovom Geneza ideje bosanske, bonjake nacije, ANUBiH i Institut s c za istoriju, Sarajevo, 2000. U vezi sa tematikom bosanske nacije sam inae u zadnjim c godinama objavila jo jedan rad, To Be or Not to Be Bosnians, u: The Constitutional and s Political Regulation of Ethnic Relations and Conicts (eds. M. Zagar, B. Jesih, R. Beter), s Ljubljana 1999, str. 215-225, koji sam prethodno kao istonaslovljeni referat predstavila c s s na medunarodnom naunom skupu, Ljubljana 1997, i koji pokuava posebice razjanjavati etnike dimenzije, a ne sadri nekih bitnih noviteta koji ne bi bili ukljueni u moje ovdje c z c ve navodene ranije radove. c

138

Nije i ne moe mi biti namjera ovdje prepriavati sadraj moje dosaz c z danje stvaralake produkcije o tematici bosanske nacije. Uvodnim navodes c njem mojih pomenutih radova htjela sam zainteresiranog itaoca navesti na c djela koja se bave bosanskom nacijom kao kljunim sadrajem. c z Ujedno, sintagma bosanske nacije nije u svom novovremenom smislu i znaenju kljuni sadraj kod drugih istraivaa koji se bave nacionalnom c c z z c problematikom u BiH. Srnovodobnog koncepta bosanske nacije z Ono to na ovom mjestu medutim sada svakako moram predstaviti jeste s moje sutinsko poimanje i razumijevanje sintagme bosanska nacija kakvo s znaenje, dakle danas, na poetku 21. stoljea, ona moe da ima u Bosni i c c c z Hercegovini. Radi, nadam se, pune jasnoe uinit u to kroz navodenje samo c c c dvije take u promiljenom, ne sluajnom redosljedu . c s c Prvo. Bosanska nacija danas nije niti moe biti sinonim za etniku, z c narodnosnu zajednicu u BiH. Drugo. Bosanska nacija danas jeste i moe biti sinonim za zajednicu z z gradana Bosne i Hercegovine, za zajednicu dravljana Bosne i Hercegovine, za puk, demos Bosne i Hercegovine. Temeljna drutvena okolnost koja omoguuje i sugerie pomenuto moje s c s poimanje jeste sada ve skoro desetljetno, usprkos svim poznatim problemic z ma, postojanje medunarodno priznate neovisne drave Bosne i Hercegovine koji status zemlje je, u formalno i praktiki istim dravnim granicama, c z potvrden i Daytonskim mirovnim ugovorom 1995. godine. Bez obzira na sve, ratne i kasnije, diobe u mnogim podrujima drutvenog ivota i u glavama c s z ljudi, bez obzira na dugogodinja uporna svojatanja iz susjedstva, BiH je kao s drava, svoja vlastita drava, opstala. Presudnu ulogu u tome, bez obzira z z na sve zamjerke koje joj se mogu uputiti, odigala je medunarodna zajedniz s z ca, preciznije medudravna zajednica, jo preciznije svjetska medudravna konstelacija, koja nedjeljivost drave BiH i dalje brani i podstie razvoj i z c uvrivanje njene unutarnje dravne strukture. Ova, uz zastoje, ipak i sac sc z ma polako i postepeno razvojno napreduje kao to, s druge strane, ipak s jasno sve vie slabi trend ugroavanja BiH od neposrednog susjedstva na s z to i dalje te sve jae utiu inioci europskog integriranja. I zbog pomenus c c c tog tekueg intenzivnog procesa integriranja koji zahvaa veinu europskih c c c drava, i kome tee i sve nasljednice nekadanje zajednike jugoslovenske z z s c drave, i drava BiH ima da postane nalik drugima u Europi. Za dravu z z z BiH Europa je trostruki spas. Prvo, radi mogueg uspjenog uvanja c s c sopstvenog teritorijalnog integriteta u odnosu na samu sebe, tj. unutar sebe, obzirom na entitetsku podijeljenost na Federaciju BiH i Republiku Srpsku te Distrikt Brko. Drugo, radi omoguene zatite od eventualne ugroenosti c c s z od susjednog okruenja (SRJ i Republike Hrvatske). Tree, radi posljedine z c c 139

nude uvaavanja svekolikih europskih standarda u unutarnjim procesima z z razvoja drave i drutva. z s Uvaavajui kazano, koncept bosanske nacije s kraja 20. i s poetka 21. z c c stoljea moe u sferi drutvenih odnosa u BiH, i vjerovatno jo vie u Boc z s s s sanca i Hercegovaca van nje, postati politikim mehanizmom nesluene, jo c c s do sada nespoznane moi, naime onih nevidljivih socijalnopsiholokih silnica c s koje odraavaju svijest gradana o posjedovanju svoje samostalne, nezavisne z i kao takve u svijetu priznate drave. Ta svijest moe odigrati onu temeljnu z z patriotsku ulogu koja je poznata i u praktino skoro svim drugim dravama c z svijeta: zajedniko nastojanje svih snaga u dravi, odnosno unutar bosanc z ske nacije u pravcu pronalaenja i provodenja to optimalnijih rjeenja za z s s prosperitetni razvoj zemlje, njenog stanovnitva pa i ljudi pojedinano. s c Po srijedi je dakle vrlo konkretan oblik kolektivne drutvene svijesti s koja ima samo jednu manu. Naime, jo ne postoji te stoga jo ne moe s s z funkcionirati. Vjerujem da je poznavaocima dogadanja ve samo posljednje c decenije u BiH, a i uz do sada ovdje izloeno, jasno zato je to tako. Ali, z s nesumnjivo sam duna i kompletnije, odnosno izriitije objanjenje. z c s Temeljne okolnosti i razlozi savremenog koncipiranja bosanske nacije Pomenuto potrebno objanjenje se, dakako, odnosi na aktuelnu narods nosnu, etnonacoinalnu situaciju u BiH, u povezanosti, razumije se sa konceptom bosanske nacije. Upravo se, naime, u tom odnosu krije sutinski, s kljuni problem drutvene zbilje u BiH, do ekstremnosti razoblien u poc s c sljednoj deceniji, a latentno ili manifestno prisutan vie od stoljea. Cini s c mi se vanim dodati da je nastanak i drutvena pojava modernog koncepta z s bosanske nacije, koji je javno mogue pratiti od sredine 1997. godine, nec sumnjivo inspirisan, prosto uslovljen izrazito neuralginom situacijom u sferi c narodnosne/etnonacionalne stvarnosti u BiH. Drutvena nauka kao put ka s istini o drutvu teko moe sebi zamisliti vei izazov od pokuaja razbistris s z c s vanja sloene i zamrene problematike koju predstavlja etno-scena u i oko, z s odnosno u vezi sa BiH. U ovdanjem kontekstu valja saeto predstaviti bosansko-hercegovaku s z c narodnosnu problematiku kroz tri sklopa: ue-etniki (1), nomimalno-narodz c nosni (2), susjedsko-etnorelacijski (3). Ue-etniki sklop (1) z c I na prijelomu 20. i 21. stoljea bosanskohercegovako drutvo je po c c s ue-etnikom kriteriju, slino kao i prije stoljee i vie, sastavljeno od tri z c c c s velikoveinske etnike grupacije koje, prema Daytonskom Ustavu ine i zvac c c nino tri konstitutivna naroda u BiH, te Ostalih u koje, opet po Daytoc nu, spadaju sve druge srazmjerno malobrojne etnike skupine pa i jako c 140

prorijedeni Jevreji, inae vijekovima (etvrta) tradicionalna, malobrojna i c c izrazito homogena etnika grupa u BiH. Te glavne tri etnike grupacije u c c BiH, vijekovima primarno prolirane vjerskim kalupom kao muslimani, pravoslavci i katolici, ve vie od stoljea i politiki samoosvijeene u vidu Srba, c s c c sc Hrvata, Bonjaka/Muslimana, doekale su poetak ovog stoljea kao etnos c c c nacije Drave BiH: Bonjaci, Srbi, Hrvati (redoslijed, skladan sa brojanim z s c stanjem prema popisu stanovnitva iz 1991. godine). s U predstavljanju osnovne podloge ue-etnike slike BiH i krajem 20. z c stoljea potrebno je navesti nekoliko bitnih obiljeja. c z Najprije, sve tri etnike grupacije izvorno pripadaju junoslavenskim c z plemenima koja su zaposjela ovaj dio Balkana u ranom srednjem vijeku, s kraja 6. i u 7. stoljeu, mijeajui se i vremenom asimilirajui zateeno c s c c c c s brojano rijede ilirsko domorodako stanovnitvo. Kasnije seobe i ratovi c uticali su i na etniku sliku stanovnitva Bosne koja je kroz milenijum, i c s vie, mijenjala i svoje teritorijalne zemaljske/dravne okvire, ali ne i temeljnu s z etniku supstancu koja do danas ostaje junoslavenska. c z Obzirom na vanost konstitutivne komponente maternjeg odnosno osz novnog komunikacijskog jezika za svaki etnikum, bitno je kazati da su istim jezikom govorili stanovnici Bosne u svim njenim istorijskim epohama. Jezik je, naravno, kao svaki drutveni proizvod, vremenom doivljavao promjene, s z ali jezik domaeg stanovnitva uvijek je bio osnovni, glavni jezik u zemlji. Ne c s samo u vrijeme srednjevjekovne bosanske drave kojom su vladali domai, z c bosanski banovi i kraljevi, ve i u osmansko-turskom razdoblju te za vrijeme c austrougarske vladavine govorni jezik bio je narodni jezik, jezik koji su, isti jezik, koristile sve tri domae etnike grupacije u Bosni. Razlike u govorc c nom i pisanom izraavanju sve tri grupacije nisu bile velike, bile su manje z nego to su bile dijalektoloke razlike unutar govornog jezika nekih pojedinih s s drugih junoslavenskih naroda koji su se, ti govorni jezici, kasnije, stjecajem z drugaijih istorijskih okolnosti, svak za sebe, unutar sebe etniki ujednaili c c c (na primjer hrvatski i slovenaki). c Ulazak islama u Bosnu skupa sa petstogodinjom osmanskom imperis jalnom vlau, ujedno sa postepenim a sigurnim iezavanjem domae Crsc sc c kve bosanske, uz jo ranije prisustvo pravoslavlja i katolianstva, stvara s c s s drutvenu situaciju, posljedino neprevazidenu do dana dananjeg time to je s c stvorena za Bosnu karakteristina vievjekovna multireligijska i multkulturc s na drutvena zbilja. Njenim slijedom oblikovana je multietnika drutvena s c s struktura koja je stvorenim specinim drutveno-ivotnim bosanskim duc s z hom veinu istorijskog vremena bila ipak i drutvena zajednica uprkos svojoj c s heterogenosti. c I pored nedvojbenog postojanja elemenata meduetnike tolerancije i c z c meduetnikog suivota koje je mogue pratiti u dugim razdobljima mira kroz vjekove, za Bosnu i Hercegovinu su, posebice u 20. stoljeu, karakteristini c c 141

i izraziti meduetniki konikti i krvavi sukobi. Bogatstvo bosanskohercegoc vake etnike pluralnosti spoljnim bi uticajima preko noi bivalo zloupotrebc c c ljavano i pretvarano u unutranju slabost zemlje. Konikti i sukobi su pred s kraj 20. stoljea gotovo dokinuli bosanskohercegovaku drutvenu zajednicu c c s i zemlju-dravu BiH32) . z Nominalno-narodnosni sklop (2) Nominalno-narodnosni kriterij uslonjavao je drutvenu problematiku z s Bosne kroz praktino itavu njenu istoriju. Drutvena nauka nije ni do dac c s nas postigla konsenz o, primjerice, nekim bitnim pitanjima iz oblasti vjerskih odnosa i sadraja u srednjevjekovnoj Bosni, to je onda, pogodovalo hipotetz s skim uvezivanjima (navodnog) porijekla kasnije izoblikovanih etnikih grupa c tako to bi neka od tih grupa polagala (mitsko) pravo na svoju veu autohs c tonost, pa prema tome i openito na neka vea prava na Bosnu u odnosu c c na druge dvije; rije je, tako, konkretno ovdje, o Bonjacima koji su izc s ravni (a moda i jedini) potomci srednjevjekovnih bosanskih bogumila. Po z cjelokupni drutveni razvitak Bosne nesumnjivo najvei znaaj dostigao je s c c uinak nominalno-narodnosnog kriterija najprije u 19. i zatim posebice u c 20. stoljeu. c Narodnosna problematika bila je u oba ova stoljea presudno uvezana c sa religijom. Svaka (od tri autohtone) etnika/narodnosna grupa identicira c se odredenom svojom civilizacijsko-vjerskom pripadnou koja je razliita sc c u odnosu na drugu glavnu i u odnosu na treu glavnu etniku/narodnosnu c c grupaciju, pri emu se etniko i vjersko poklapaju do te mjere da vjerski c c atribut esto, u nekim razdobljima i posve, i nominalno reprezentira etc niki/narodnosni sadraj grupacije, i obrnuto. U sluaju Jevreja/jevreja c z c pak razlikovanja izmedu etniciteta i vjere u Bosni u nominalnoj sferi ionako nikad nije ni bilo. Najvee nedoumice, nesuglasice i polemike su se u polju narodnosnog noc miniranja u BiH i van nje uvijek javljale u pogledu muslimana/Muslimana/ Bonjaka. Cini se da je o toj problematici ve gotovo sve kazano, istraeno i s c z 33) c zapisano. U kontekstu ovog rada, i na ovom mjestu, ini mi se bitnim konstatirati da se na prijelomu 20. i 21. stoljea ova narodnosna grupacija ako c ne apsolutno, ono gotovo posve, nominalno odluno identicira Bonjacima, c s odbacujui prethodno nazivlje odnosno ukljuujui ga u ovo svoje novo/staro c c c narodnosno ime. Ova konstatacija bie, polazimo li od istorijske prakse, ako c
32) Najznaajnija obiljeja iz sklopa ue-etnike problematike i njihove meduodnose pokuc z z c ala sam kroz istorijske razvojne etape ire predstaviti u knjizi Bosanski identitet. s s 33) Nemogue je bez propusta pomenuti istraivae koji su dali znaajan doprinos toj c z c c temi. I sama sam se, u svim pomenutim radovima, bavila tim pitanjem, pokuavajui s c razviti u svakom neku drugu dimenziju.

142

ne potpuno ono u zadovoljavajuoj mjeri vjerodostojna ipak tek rezultatima c prvog narednog popisa stanovnitva u BiH, prvog nakon 1991. godine. s Ono na to sam u svojim radovima pokuala upozoriti, a to nisam s s s inae zapazila kao istraivaki problem koji bi bio kao takav prisutan kod c z c ostalih istoriara i drugih drutvenjaka, i to sam onda pokuala i kolikoc s s s toliko istorijski i politoloki razraditi, odnosi se na narodnosnu problematiku s u polju nominiranja druge dvije osnovne narodnosne grupacije u BiH, Srba i Hrvata, kako se sada iskljuivo (samo)identiciraju, a koje su bile vjekovima c opredjeljivane od sebe i od drugih pravoslavcima odnosno katolicima u Bosni (BiH). No, kad bi se zatekli van Bosne, posebice u Srbiji ili u Hrvatskoj, sami bi se izjanjavali i okolina bi ih nazivala Bosancima. Dananji Srbi i s s Hrvati u BiH, kako ih zvanino imenuje i Dayton odnosno medunarodna c zajednica te, naravno, Srbija i Hrvatska, svoje su ime u Bosni isticali i ranijih vijekova kada je bila uz to njihovo narodnosno ime za njih u stvarnom ivotu z koliinski bar ravnopravno ili vie (omjeri nisu istraivaki blie utvrdeni) c s z c z u upotrebi i vjerska pripadnosna oznaka (to je bio uostalom sluaj i sa s c Muslimanima/Bonjacima). Moje zapaanje i pitanje koje sam postavila s z odnosi se na problem nominacije Srba i Hrvata u BiH samo kao Srba i Hrvata bez bilo kakve, bar simbolike, bosanske atributae, upravo ime je i c z c praktiki omogueno neslueno arbitriranje iz susjedstva o navodnoj sudbini c c c tih etnikih grupacija, a zapravo, i u sutini, o sudbini teritorije koju oni c s naseljavaju. Susjedsko-etnorelacijski sklop (3) Ova nas misao izravno povezuje sa susjedsko-etnorelacijskim kriterijem. Naime, uz injenicu da bar (meni) nisu poznati kakvi istorijski pokuaji da c s bi se Srbi u BiH sami poimenovali na primjer Bosanskim Srbima, odnosno Hrvati u BiH na primjer Bosanskim Hrvatima, tako neto ni u kom sluaju s c ne bi pogodovalo Bosni i Hercegovini nadmonijim susjedama, Hrvatskoj i c Srbiji, koje su uvijek gajile, to prikriveno to otvoreno, teritorijalne aspiras s cije na BiH. Moda je (ili vjerovatno) i zbog toga izostao i sam eventualni z pokuaj samoetnonominiranja Srba u BiH i Hrvata u BiH nekim bosanskos hercegovakim etnikim preksom. c c Susjedsko etno-relacijski kriterij narodnosne tematike bio je kroz istoriju uvijek od presudnog znaaja za politike, kulturne, ekonomske i druge c c drutvene odnose kako u samoj BiH tako i sa njenim neposrednim dravno/s z administrativno politikim okruenjem koje se je i u cjelini poklapalo sa prac z voslavnim srpstvom (i crnogorstvom) te katolikim hrvatstvom. Taj sloeni c z drutveni kontekst po jednoj je strani kontinuirano regenerirao proces etnos pripadnosnog poistovjeivanja bosanskohercegovakih Srba/pravoslavaca i c c Hrvata/katolika sa bratskim susjedstvom, a po drugoj strani, u organskoj 143

povezanosti sa prvom, proizvodio apsurdnost domovinske lojalnosti. Matinom domovinom je upravo tim etno-relacijskim kriterijem, inicijacijom, c razumije se, iz susjedstva, Srbima i Hrvatima u BiH, pretpostavljana i predstavljana Srbija odnosno Hrvatska. Kao da zajedniki ivot, suivot triju c z z etnonacija u BiH u prolosti nije inio, ne ini ili ne moe initi sam po sebi s c c z c kredibilnu i validnu podlogu drutvenoj stvarnosti unutar BiH. s U toku Drugog svjetskog rata, unutar konteksta narodnooslobodilakog c rata i socijalistike revolucije u Jugoslaviji, u BiH su udareni i zvanino c c proglaeni temelji pune narodnosne ravnopravnosti Srba, Muslimana i Hrs vata. Najvii organ nastajue nove revolucionarne narodne vlasti u BiH, s c Zemaljsko antifaistiko vijee narodnog oslobodenja Bosne i Hercegovine, s c c ve je na svom Prvom zasjedanju 1943.godine izrazilo svoju politiku volju u c c pogledu narodnosnog/nacionalnog pitanja. Znamenito slubeno stanovite z s ZAVNOBiH-a, sadrano tada u Rezoluciji, glavnom dokumentu tog zasjez danja, utvrdivalo je BiH kao zemlju koja nije ni srpska, ni muslimanska, ni hrvatska, ve i srpska, i muslimanska i hrvatska. Prema istoriaru E. c c Rediu, inae uesniku sva tri zasjedanja ZAVNOBiH-a, pomenuto stazc c c novite sadravalo je istorijsku lozoju imanentnu Bosni. Negacija ne s z doputa da se Bosna dijeli izmedu Srba, Muslimana i Hrvata; armacijom se s utvrduje da Bosna pripada jednako Srbima, kao i Muslimanima i Hrvatima. Negacija i armacija se ne konfrontiraju, ve su izraz jedinstva razliitosti. . . c c 34) . Kako Rezolucija tako i Redieva interpretacija Rezolucije nesporno zc c c odraavaju duh vremena u kome je ona nastala. Medutim, to ve klasino, z kolsko mjesto, kojim se kasnije bezbroj puta predstavljala sutina Bosne, s s ovako formulirano, krilo je u sebi klicu neke mogue kasnije potencijalne c opasnosti u pravcu destrukcije BiH. Naime, pomenuta formulacija mogla bi se u nekim drugim istorijskim okolnostima, drugaijim od onih kada je c prevladavao narodnooslobodilaki i socijalistiko-revolucionarni zanos, ipak c c bitno problematizirati. I to na oba medusobno isprepletena nivoa koje i ovdje razmatramo: etnonacionalnom i dravnonacionalnom. Objanjenje je z s jednostavno i sadrano na primjer ve u slijedeem prostom retorikom piz c c c tanju. Ako je BiH, osim to je i muslimanska, dakle, i srpska i hrvatska, s mogu li onda susjedne zemlje Srbija i Hrvatska (moda nekad u budunosti) z c polagati pravo na, recimo, dio politikog suvereniteta nad Bosnom i Hercec govinom?35) Raspadom Socijalistike Federativne Republike Jugoslavije stvoreni su c uslovi da se dotadanje bogastvo multinacionalne/multikulturne bosanskos hercegovake drutvene realnosti pretvori preko noi u unutarnju slabost i c s c smrtnu ranjivost zemlje BiH i njenog stanovnitva. Daljnji tok zbivanja i s posljedice bili su krajem 20. stoljea dobro poznati itavom svijetu. c c
34) 35)

E. Redi, Od ZAVNOBiH-a do Daytona, Pogledi iz antiistorije, Sarajevo 2001, str. 198. zc To sam pitanje ire razradila u Prilogu programu za Bosnu, str. 31-37. s

144

Daytonom Bosna i Hercegovina je, svekoliko izranjavana, ipak opstala, podijeljena na dva etniki prolirana entiteta, Federaciju Bosnu i Hercegovic nu i Republiku Srpsku, uz naknadni dodatak samostalnog vienacionalnog s c Distrikta Brko. Medunarodna zajednica isposlovala je i pomou vojnih, poc litikih i drugih mjera odrava BiH s formalno-pravnim statusom samostalne, c z c z nezavisne, medunarodno priznate zemlje, zvanino Drave Bosne i Hercegovine. Bez obzira to Bosnu kao dravu uvaju i podupiru Europa i Svijet s z c preteno iz svojih subjektivistikih pobuda, jer im Bosna kao tipski model z c tolerancije i multikulturnog suivota treba, ostaje injenica da je sama Bosz c na zahvaljujui tim intervencijama opstala i opstaje. Uz ipak i sve snanije c z domae ne tek jednoetnonacionalne (bonjake) snage, utjecaj susjedskoc s c etnorelacijskog sklopa u pravcu eventualnog raspada BiH kao drave slabi, z nestaje. Sto je na poetku 21. stoljea, naravno, u bitnoj vezi sa nekim druc c gim sklopon interesa bosanskog susjedstva, sa aspiracijama Hrvatske i SR Jugoslavije da se prikljue Europskoj uniji, koja je injenica ipak i u bitnom c c interesu Drave BiH36) . z I da se sada, poslije prethodnih analitikih razjanjavanja, vratimo na c s osnovno pitanje u vezi sa uslovima i pretpostavkama potrebnim za mogue c zaivljavanje bosanske nacije kao dravnog naroda (state-nation) Bosne i z z Hercegovine. Duna sam saeti odgovor koji dakle glasi: za oivotvorenje z z z bosanske nacije u njenom modernom, savremenom znaenju potrebni su mir c u BiH, opstanak i funkcioniranje Drave BiH, te normativna i faktika ravz c nopravnost sve tri bosanskohercegovake etnonacije. c Pomenuti zadnji uslov, dakle, troetnonacionalna paradigma BiH, nezaobilazna je pretpostavka i samoj pomisli o nastanku bosanske nacije kao dravotvornog kolektivnog osvijeenja i osjeanja gradana BiH, te Bosanaz sc c ca i Hercegovaca van nje. Ta ukupna etnonacionalna sadrajna struktura z ima u odnosu na prva dva pominjana uslova jedno posebno vano svojstvo. z U zavisnosti od meduetnonacionalnih relacija u BiH u konkretnom istorijskom presjeku nalaze se oba prethodno navedena uslova. Od toga da li su ti medunacionalni odnosi u stanju tolerancije i kooperacije ili u stanju netrpeljivosti i mrnje, u Bosni ima ili nema mira, u Bosni ima, moe biti ili nema, z z ne moe biti istinske (zajednike) drave, Drave Bosne i Hercegovine. Daz c z z kako, i toliko openito bitne i kapitalne drutvene injenice, kao to su mir i c s c s drava, i same, sa svoje strane, utiu na etnonacionalnu situaciju, no upravo z c ova je do sada, u istoriji Bosne, zbog svoje osebujne delikatnosti i labilnosti, c gotovo primarno odredivala pomenute inae isprepletene meduodnose. Ovo saznanje i jeste razlog tolikog njenog naglaavanja u kontekstu, moglo bi se s moda kazati teorijskog, sagledavanja i rjeavanja problematike Bosne. z s

36) O tim sam meduuticajima posebice pisala (i crtala) u lanku Bosansko pitanje u deset c slika.

145

Funkcionalni smisao savremenog koncepta bosanske nacije I da u vezi sa upravo izloenim zaokruim, za sada, predstavljanje svog z z koncepta bosanske nacije sa ve ranije zapoetim postupkom ilustriranja poc c mou vlaka na inama, opredjeljujui i istiui, ujedno, njegov funkcionalni c s c c c smisao. Vlak/voz (Bosna, bosanskohercegovako drutvo) obavljat e svoju c s c funkciju, vonju (obstoj, razvoj i napredak), ako budu obadvije ine kolosjeka z s u ispravnom stanju odnosno spremne da ga nose. Jednu inu ini samoss c talnom bosanskom dravom omoguena gradanska osvijeena pripadnost toj z c sc dravi, oliena u bosanskoj naciji, drugu inu ini narodnosna ravnopravnost z c s c triju konstitutivnih bosanskohercegovakih etnonacija (uz savremeno naelo c c potivanja etniki Ostalih). s c Slinosti i razlike u konceptima bosanske nacije s kraja 19. i s kraja 20. c stoljea c Kao trea zadaa u razmatranju koncepata bosanske nacije, onoga sa c c kraja 19. i ovoga sa kraja 20. stoljea, namee se njihovo uporedivanje, c c s c paralele izmedu jednog i drugog, ako su opte mogue. Da, one jesu i mogue i potrebne. Mogue su ve zato jer se, na forc c c malnojezikom nivou, radi o istoj izraznoj svezi, sintagmi - bosanska nacija c (1). I drugo, paralele su potrebne i nune radi svoje svrsishodnosti, ako se, z dogovorno, hoe, eli prihvatiti sadrajno bogastvo modernog, savremenog c z z znaenja jeziko-izrazne sveze bosanska nacija kao pomonog pojmovnog mec c c hanizma sa moguim bitnim ideoloko-sadrajnim nabojem u svjesnim nac s z c s porima izgradivanja i oblikovanja bosanskohercegovakog drutva kao, posljedino, u naelu neproblematine drutvene zajednice (2). Radi se, dakle, c c c s o dvije (pod)zadae koje je potrebno ovdje bar unekoliko artikulirati. c Formalna podloga slinosti i razlika c Da, sintagma bosanska nacija je sveza koju koristi Kallay krajem 19. stoljea i koju mu kao takvu pripisuju svi bosanski istoriari i drugi anac c litiari u itavom narednom stoljeu, ukljuno sa Tomislavom Kraljaiem c c c c cc koji je Kallayevo doba u BiH i koncept Kallayeve bosanske nacije i najstudioznije razradio. Kraljai, oslanjajui se i na druge autore koji su prije cc c njega istraivali genezu Kallayevih polazita u pogledu poimanja nacije, i z s sam zakljuuje da je koncept bosanske nacije Kallay dijelom razvio na osc novi madarskog politikog naroda. Ali, Kraljai konstatira da je tu svoju z c cc vjerovatnu polaznu osnovu Kallay za vrijeme vladavine u Bosni razvio kasnije u drugom pravcu, u pravcu zajednike etnike sadrine, koja je onda postala c c z njegovom ideologijom i politikom u BiH, koja nije mogla biti primjenjiva u realnom vieetnikom drutvu BiH te je zato propala. s c s Na formalno jezikom planu radi se, dakle, o identinosti nazivlja, o terc c minolokoj identinosti. Izrazi nation, national, nationalitt koje je, s c a 146

uz rije volk Kallay upotrebljavao, govorei i piui u njemakom jeziku c c s c c o narodnosnim injenicama i pojavama u BiH, te izrazi nacija, nacionac lan/nacionalna, nacionalno/, nacionalnost koji, uz izraze narod, narodnosni, narodnost, koriste bosanski istoriari i drutveni analitiari, kada interpretic s c raju Kallaya, a i inae, kao i gotovo svi istoriari i drutveni analitiari ija c c s c c se jezika praksa zasniva na latinskom izvornom nasljedu (nasci = roditi se, c c natio = zajednika pripadnost po osnovu mjesta rodenja), identini su. Ipak c bih htjela istai da listBonjak i njegov vlasnik te glavni autor Mehmed-beg c s Kapetanovi-Ljubuak, Kallayev savremenik i najistaknutiji protagonist i c s propagandist bosanske nacije (E. Redi, 1959), ije tekstove su bosanski zc c istoriari kasnije koristili u vidu bosanske interpretacije Kallayeve politike, c gotovo iskljuivo upotrebljava domae izraze: narod, narodnost. c c Makar se ne uputali u raznovrsnost nazivlja kod drugih naroda/nacija s ini mi se potrebno, radi naglaska koji pridajem razlici u moguem sadraju c c z pojma bosanske nacije krajem 19. i pojma bosanske nacije krajem 20. stoljea, istai dvije injenice. Prvo, sam pojam, pokriven izrazom nacija, popric c c ma u razliitim istorijskim razdobljima kod istih naroda razliita sadrajna c c z znaenja. Drugo, veina europskih naroda poznaje za sadraj, za koji se u c c z BiH te u Srbiji koriste izrazi narod i nacija, jo pokoji izraz vie (Hrvati: puk, s s Slovenci: ljudstvo, Njemci: volk, Englezi: people). Oba navedena momenta nisu beznaajna i za razumijevanje etno/narodnosno/nacionalne tematike u c BiH. Sadrajna podloga slinosti i razlika z c s c Ono, medutim, to ini izrazito bitnim odnos koncepata bosanske nacije s kraja 19. i s kraja 20. stoljea, je njihovo sadrajno razlikovanje. Uz c z to, ovdje e se pokuati saetim argumentima jo dodatno obrazloiti zato c s z s z s Kallayeva koncepcija ili, bolje rei, koncepcija bosanske nacije koja se c pripisuje Kallayu, nije ni u naelu mogla proi i zato bi ova savremena c c s koncepcija to upravo mogla. Sadrajna sutina Kallayevog koncepta bosanske nacije je svebosanz s ski etnicizam, bosanski etnounitarizam to je bila politika uslovljena okols nostima vladanja Bosnom zajednikog ministra nansija Austro-Ugarske i c uvaenog istoriara, Madara Benjamina Kallaya. Sadrajna sutina konz c z z s cepta bosanske nacije koji zastupa ova autorica, ne-politiarka, istoriarka c c i politologinja, po narodnosti Slovenka, po nauno-strunom radu bosanski c c istraiva, potpuno je suprotna Kallayevom konceptu. Njena bosanska z c nacija je ne-etnika kategorija. Ne temelji se na bosanskom etnicitetu ve c c na projektiranoj politikoj osvijeenosti gradanstva, uslovljenoj nastalom c sc samostalnou Drave BiH pred kraj 20. stoljea. sc z c Kallayev koncept bosanske nacije nije se ostvario zbog vie razloga. Prs vo, pokuaj svebosanskog etniciziranja znaio je silovanje tadanjeg istorijs c s skog drutvenog razvitka jer je tok procesa etnikog oblikovanja u tri osnovne s c 147

medusobno razliite, a u drutvenom jezgru ne i suprotstavljene bosanskoc s hercegovake etnike grupacije ve toliko uznapredovao da povratka realno c c c vie nije moglo biti. Drugo, politiki i kulturni uticaj Bosni i Hercegovini s c etniki srodnog susjedstva koje se jasno usprotivilo Kallayevim namjerama, c bitno je dopunjavao otpor veinskih domaih etnikih grupacija mjerama c c c austrougarske etno-bosanske asimilatorske politike. Tree, Kallayev konc cept bosanske nacije odmah su prozreli i osudili kao politiki manevar i nec ki znaajni liberalni intelektualci iz drugih dijelova Habsburke monarhije. c s Cetvrto, vaan razlog neuspjeha provodenja Kallayevog koncepta bosanske z nacije lei i u prostoj injenici to je bila po srijedi politika okupatorskog z c s stranog reima koja u naelu nije mogla stei i potrebnog povjerenja unutar z c c BiH. Kao peto, odnosno naredno, a to elim istaknuti kao posebno, Kallayev s z koncept bosanske nacije, ukoliko je, i jeste, u nekoj pozadini sadravao elez mente ugarskog poimanja istorijskog prava i politikog naroda, u tom je c pogledu mogue okarakterisati kao contradictio in adiecto. Usprkos naime c injenici da BiH jeste uivala poseban status u Monarhiji, da jeste bila corc z pus separatum, ona je, ne pripadajui ni Austriji ni Ugarskoj, bila tek jedna c zavisna pokrajina Austro-Ugarske kao cjeline. Ali, Austro-Ugarska je bila, i stvarno i ocijelno, dualistika monarhija koja ni u kom sluaju nije imala c c namjeru mijenjati ovaj status, a sigurno ne tako da bi svojim trijalistikim c c c preuredenjem od BiH nainila svoj trei ravnopravni dio37) . Samo bi tada, z z medutim, BiH postala zemlja sa dravnim svojstvima, i samo bi tada moda moglo da se govori o politikom, dravnom narodu BiH, o bosanskoj naciji. c z Toga je Kallay ipak morao biti svjestan. Saznanje da navedene injenice c nije i uvaavao dodatno svjedoi, prije svega, da je njegov koncept bosanz c ske nacije bio ogranien na etniki sadraj (koji je bio, naravno, u slubi c c z z politikih interesa Monarhije). Izvodiva bi bila inae, teoretski, i hipotec c za da je konceptom bosanske nacije moda sanjao o BiH kao nekom svom, z osobnom kraljevstvu unutar ili izvan Habsburke monarhije, to je gotovo s s nevjerovatna verzija. c Medutim, krajem 20. stoljea istorijske okolnosti u i oko BiH posve su razliite. BiH je zvanino samostalna i nezavisna drava i kao takva priznata c c z c z od medunarodne zajednice. U veini novonastalih drava u Europi koje su po pravilu danas ve sve i izrazito etniki mijeane ali ipak preteno c c s z
Trijalizam je oznaka za nastojanja u Habsburkoj monarhiji s kraja 19. stoljea da s c uvedenom dualizmu godine 1867., koji je izjednaavao Austriju i Madarsku, pridodaju i c z trei ravnopravni dio drave, posebice u vidu junoslavenske dravne jedinice (bez Vojvodic z z z ne). Trijalistikom konceptu protivili su se naroito Madari, dok je imao monu podrku c c z c s u slovenakim i hrvatskim zemljama, a i u linosti prestolonasljednika Franca Ferdinanc c c da. Dogadaji u Prvom svjetskom ratu anulirali su mogunost realizacije takvog koncepta, junoslavenske habsburke zemlje najprije su u oktobru 1918. osnovale Dravu Slovenaca, z s z Hrvata i Srba, a zatim uskoro, 1. decembra 1918. Udruivanjem sa Kraljevinom Srbijom z i Kraljevinom Crnom gorom ule u sastav Kraljevine SHS. s
37)

148

mononacionalne ujedno se, gotovo same po sebi, stvaraju i odgovarajue c nacije, dravni narodi tih zemalja. BiH jeste u tom pogledu, opet, i dalje z specian istorijski fenomen. Drava, samostalna i nezavisna, u sluaju BiH, c z c nije i dovoljna pretpostavka nastanka i oblikovanja dravnog naroda BiH, z bosanske nacije. Da bi mogla bosanska nacija nastati i postati je, pored uspostavljene drave, i danas, na poetku 21. stoljea (kao to je to bio sluaj z c c s c i u drugoj polovici 90-ih godina 20. stoljea) potrebna formalna i stvarna c troetnonacionalna konstitutivnost bosanskohercegovakog drutva38) . c s Savremeni koncept bosanske nacije u reakcijama politike i intelektualne sfere Ovdje saeto izloeni koncept savremeno poimane bosanske nacije, maz z kar u akademskim i politikim krugovima u i izvan BiH prisutan ve nekoliko c c godina, doivio je, prema ovdanjim saznanjima, oekivano nejedinsvene rez s c akcije. Kad je sfera politike u pitanju dosta je logino da sama formalna sintagc ma bosanska nacija izazove asocijaciju na Kallaya te, prema tome, posebice kod povrnijih italaca-politiara, apriorno odbojni efekat. Takav efekat s c c moe biti, naravno, oekivan naroito kod nebonjakih politiara koji u z c c s c c gotovo u svakom pominjanju bosanstva bre-bolje osjete potencijalni unitaz rizam iza koga sigurno stoji bonjaka politika strategija39) . s c c Znaajan podsticaj primila sam jo u ljeto 1997. godine od predsjednika c s svoje zemlje40) . Slino sam doivjela kasnije i pismo efa medunarodne c z s zajednice u BiH41) . Kad se radi o intelektualcima sve tri bosanskohercegovake etnonacije, c od kojih su kasnije neki upoznati i sa Bosanskim pitanjem u deset slika,
O metodima i sredstvima za uspostavljanje i provodenje koncepta bosanske nacije neto vie u Prilogu programa za Bosnu, str. 39-47. s s 39) Iako nemam pouzdanu izravnu potvrdu, prema posrednim informacijama Ferhata Sete, ministra savjetnika Ambasade BiH u Ljubljani, jo 1999. godine, u prilici uopte prs s ve zajednike posjete Predsjednitva BiH inostranstvu, Ljubljani, stav (bosansko)srpskog c s i stav (bosansko)hrvatskog lana Predsjednitva Drave BiH prema mojoj knjiici Prilog c s z z programa za Bosnu, koji sam im tada uputila preko Ambasade BiH u Ljubljani, bili su negativni, za razliku od suprotnog stava bonjakog lana Predsjednitva. Jo nekolicis c c s s na aktualnih bonjakih visokih politiara, proitavi Program. . ., veoma pozitivno ga je s c c c s ocijenila; prema istom izvoru to su bili dr Ejup Gani i dr Haris Silajdi. c zc 40) Predsjednik Republike Slovenije Milan Kuan mi se pismeno zahvalio za uloeni trud, c z uz napomenu da e mu knjiica sluiti u njegovom kreiranju politike prema BiH (Pismo c z z M. K., od 25. 07. 1997.), u arhivi autorice. 41) Visoki predstavnik medunarodne zajednice Wolfgang Petritsch takoder mi se zahvalio pismom (Pismo W. P., od 17. 05. 2001.) i sugerisao mi i daljnju saradnju ali je moj eventualni daljnji angaman tada, 2001. godine, uslijed drugih obaveza, prevazilazio moje z osobne snage.
38)

149

naila sam, iako samo usmeno, na odobravanje, ni na jedno struno suprots c stavljanje. Kao poseban oblik strune reakcije drim da mogu izdvojiti javnomc z nenjsku potporu kolega na medunarodnoj naunoj konferenciji koju je na c temu Bosanska paradigma krajem 1998. godine u Sarajevu organizirao Medunarodni forum Bosna. Tada je na zakljunoj plenarnoj sjednici usvoc jen moj prijedlog kao preporuka Konferencije medunarodnoj zajednici da se ona obavee traiti od susjeda Bosne i Hercegovine, Savezne republike Juz z goslavije i Republike Hrvatske, da se one zvanino i sveano za svagda, uz c c povremeno ponavljanje te svoje rijeenosti, odreknu teritorijalnog irenja na s s dravu Bosnu i Hercegovinu42) . z Cini se da je moj koncept bosanske nacije, razvijen posebice u Progras mu. . ., naiao, koliko je ovdje poznato, na tek dvije pisane reakcije od kojih to jedna moda ak i nije. Poto se radi o naunim stanovitima izrazito z c s c s kompotentnih autora, prenosim ih uz svoj osvrt. Prva po redu, ukoliko se je uopte odnosila na taj moj tekst, je bila s ocjena sociologa, univerzitetskih profesora Franje Koula i Slavka Kukia. z c U svojoj knjizi Drava i nacija (Mostar-Sarajevo, 1999), nude komparativni z prikaz europskih iskustava u oblasti nastajanja i oblikovanja fenomena nacija i drava te njihovog meduodnosa, sa naroitim naglaskom na taj razvoj z c u Hrvatskoj, da bi trei dio knjige posvetili Bosni i Hercegovini, nazvavi je c s posljednjim etapnim prostorom konsolidacije Europe. U vezi sa BiH njihova temeljna teza glasi: Bosna i Hercegovina nije, niti moe biti drava-nacija u z z klasinom znaenju te sloenice. Zasad, drugi optimalni model njezine egzisc c z tencije jo nije pronaden.43) Jo u Predgovoru, kao da su se moda osvrnuli s s z (i) na moj Program. . . 44) ,autori pak kau: Sada se, nakon svega, moe z z postaviti i temeljno pitanje je li, nakon svih vjerskih i nacionalnih animoziteta, koji su se razvili do zastreujue mrnje, pa i straha, mogue govoriti s c z c o otvaranju procesa izgradivanja zajednike nacionalne svijesti? Najnoviji c poticaji o utvrdivanju zajednikoga nazivnika tri bosanskohercegovake etc c nonacije mogu se oznaiti vie kao racionalna politika elja nego neto to c s c z s s ima utemeljenje u teoriji, pa i drutvenoj praksi.45) Oba citirana pasusa s
42) Integralni tekst ove preporuke medunarodnoj zajednici objavljen je u sklopu rada Bosansko pitanje u deset slika, isto, str. 80. Prema uvjeravanju organizatora Konferencije tekst preporuke je kao izjava Konferencije proslijedena Uredu Visokog predstavnika za BiH. Nije mi poznato ta se dalje dogodilo s tom Izjavom. Ovako, kako je formulirana, s sigurno nije realizirana u odgovarajuim diplomatskim i politikim krugovima kojima je c c bila namijenjena. Ne bi se moglo, medutim, tvrditi da duh te izjave, (i) neovisno od nje, ipak ne provejava politikom praksom koja je slijedila. c 43) F. Koul, S. Kuki, Drava i nacija, Mostar-Sarajevo, 1999, str. 302. z c z 44) U obliku feljtona, i uz znatne novinarske modikacije i uproavanja, Program. . . je sc u vie nastavaka objavljen u Oslobodenju 1998. godine, gdje se, prema sopstvenoj izjavi s autorici, F. Koul s njim upoznao. z 45) F. Koul, S. Kuki, isto, str. 18-19. z c

150

ukazuju na autorsko razumijevanje i opredjeljivanje nacije u, dakle, njenom tek etnikom sadrajnom kontekstu. Zanimljivo je da u svojoj komparativc z noj analizi koja je zahvatila inae veinu europskih zemalja, autori praktino c c c preskau elaboraciju primjera Svicarske, te, s obzirom na njihov znaaj za c c optu modernu istoriju, primjer Sjedinjenih Amerikih Drava; ira razras c z s da upravo iskustava tih zemalja bila bi izrazito pouna i za BiH. Ovako, c autori, to i ne moe biti velike dvojbe, lako zakljuuju kako se BiH zbog s z c svoje iznimne specike ne moe, u pitanjima nalaenja za sebe, ugledati ni z z na koga. Druga po redu, ali posve eksplicitna, bila je reakcija istoriara E. Redia. c zc Budui da si je ve odavno stavio u zadatak da, uz vlastito istraivanje, sisc c z tematski prati istraivaku produkciju o bosanskoj nacionalnoj tematici i z c drugih autora, te objavljuje sopstvene intelektualne reeksije na nju, bilo je neminovno da predstavi svoje stanovite i odnos prema Prilogu programu za s Bosnu ove autorice. Stjecajem okolnosti njezin je nauni rad veoma dobro c i gotovo u cjelini poznavao ve mnogo ranije te je, i stoga, pored osvrta na c c njezinu knjigu Bosanski identitet. . ., u svom sintetikom djelu Sto godina muslimanske politike analitiki predoio i Prilog programa za Bosnu. Moda c c z je u toj svojoj knjizi mogao, a nije, reagirati i na autoriin rad Bosansko pic tanje u deset slika koji je, s obzirom na sutinsko jezgro ove njegove knjige, s za razumijevanje koncepta bosanske nacije takoder bitan. I pored toga to, slino kao i ostali bosanskohercegovaki i velika veina s c c c nebosanskohercegovakih istoriara i drutvenih istraivaa, ni Redi u svoc c s z c zc jim knjigama ne pravi distinkciju ili, bolje rei, ne koristi moguu distinkciju c c z c izmedu izraza narod i nacija, on, kao veoma iskusni istraiva, zauzima jedno dosta iroko stanovite prema konceptu bosanske nacije, izloenom u Prilos s z gu programa za Bosnu. Makar i sam pod utjecajem pomenute monograje Koula i Kukia, Redi, po vlastitom izboru iznosei akcente iz Prograz c zc c ma, ocjenjuje da autoriina inicijativa zasluuje panju javnosti, dodajui c z z c da je Program motiviran i inspirisan imperativnom potrebom reintegracije drave BiH i da je u funkciji njene stabilne budunosti.46) z c Da jeste zbilja u toj funkciji, i pored navedenih ugodnih reakcija pomenutih visokih politiara, ne bih mogla potvrditi, no namjera mu je bila c i jeste svakako takva. Opravdano tu istu namjeru, slino gledite, ali sa c s drukijom analizom i argumentacijom, Redi pripisuje i knjinim teksc zc z c c tovima R. Mahmutehajia47) . Mahmutehajiev koncept jedinstva razc c z liitosti, jedinstva u razlikama48) , koje se sintagme, razumije se, veu na c
46) E. Redi, Sto godina muslimanske politike u tezama i kontraverzama istorijske nauke, zc ANUBiH i Institut za istoriju, Sarajevo 2000, str. 195-196. 47) Redi je analizirao Mahmutehajieve knjige Dobra Bosna, Zagreb 1997, i Kriva zc c c politika, Tuzla, Sarajevo, Zagreb 1998. 48) R. Mahmutehaji, Kriva politika, str. 88-89. c c

151

Bosnu i Hercegovinu, bitno se, medutim, razlikuje od koncepta bosanske nacije ove autorice. Pripadnici triju nacija koje sainjavaju bosanskohercegovaki narod c c ive manje-vie izmijeani na cijeloj teritoriji. Takva izmijeanost proistjee z s s s c iz dugog trajanja bosanskohercegovakog jedinstva u razlikama.49) Mahc mutehajiev koncept, koji nesumnjivo vjerodostojno oslikava bosanskoherc c cegovaku vjekovnu drutvenu realnost, prije bih opredijelila kao projekciju c s etnikog kvaliteta sui generis, koncept koji sam kao specini bosanski c c feeling, novo bosanstvo i sama razvijala u knjizi Bosanski identitet, pridajui mu ipak preteno etniki sadrajni prol. Potrebno je i precizirati da c z c z Mahmutehaji sintagmu bosanska nacija nigdje ak ni ne izrie. Uz to c c c c on, slino drugim bosanskohercegovakim drutvenjacima, kao to pokazuje c c s s i ovdje prvocitirana reenica, uskrauje sebi mogunost dublje, teorijske elac c c boracije nekritikim i nesistematskim koritenjem izraza narod i nacija. Tim c s samozapreavanjem kreacije mogueg korisnog sistemskog instrumentarija u c c analizi drutvene zbilje kakva je bosanska, ova biva na gubitku50) . s Krajnje komplikovanoj drutvenoj zbilji kakva je bosanska vazda bila, s i kakva jeste i u tekuem istorijskom trenutku, nuna su i sociolingvistika c z c inovativna rjeenja. Vrijedilo bi stoga da i bosanski jezik naini razvojni iss c korak i dadne sopstveni komplementarni doprinos istraivakim naporima z c drugih drutvenih nauka. Pri tome ovdje mislim na konkretno sustavno s distinktivno opredjeljivanje i, zatim, konsezualno koritenje izraza narod i s nacija. Koncept bosanske nacije i funkcija istoriograje te drutvenih nauka na s prijelazu iz 20. u 21. vijek Knjige, tekstovi koje autori-istraivai stvaraju s namjerom poluiti odz c c c s redeni konkretni utjecaj u strunoj i iroj javnosti, pa i u sferi politike kad je rije o ideolokom sadraju kakav je s kraja 20. stoljea, kaimo, koncept c s z c z bosanske nacije, imaju ili nemaju, mogu imati ili ne mogu imati prieljkivani z uinak. Razlozi za ovakav ili onakav ishod su brojni, u svakom pojedinanom c c primjeru ovise o premnogim i razliitim okolnostima te bi se mogla na tu c temu kao takvu, openitu, napisati ne tek neka rasprava ve i itava knjic c c ga; ne samo jedna. Oekivanja da ima jaeg utjecaja nauke u drutvima c c s gdje su prisutni vii stupanj i bri tempo demokratizacije - ne temelje se u s z kredibilnom a kamoli ekskluzivnom pravilu. z c s Gotovo je, medutim, pravilo da istraivaki rezultati i saznanja drutvenih nauka, posebice takvih koje bi da to neposrednije utjeu na sferu politike s c
Isto, str. 88. Neto ire sam o tome pisala u: O genezi ideje bosanske,bonjake nacije: Nad knjigom s s s c i u povodu knjige Envera Redia, Prilozi, 30, Sarajevo 2001, str. 310-320. zc
50) 49)

152

unutar drutvene realnosti, nikako ili vrlo teko kre sebi put. Nigdje, opet, s s c ne bismo stigli kad bismo bar i zapoinjali ovakvu (iroku) raspravu; bila bi to c s rijeka bez obala. Uz, dakle, silne ograde, ima li ovdanji koncept bosanske s nacije, nakon to je skoro ve pet godina javno vlasnitvo, mogunost s c s c samorealizacije? Prije izravnog odgovaranja, a ini se da to ve mogu uiniti, c c c zadrat u se na analizi tog jednog jedinog artikuliranog stanovita, onoga z c s koje je iznio E. Redi. zc Prilog programu za Bosnu jeste, otvoreno i neprikriveno, tekst sa ideolokim sadrajem i porukama ali jeste i tekst s ambicijom naune utemeljes z c 51) nosti kazanoga . Ova i formalno izraena ambicija izravni je izazov drugim z tvorcima i nosiocima drutvene nauke u i o Bosni. Znakovit pokazatelj jess te injenica pojave tek jedne analitike reakcije u relevantnim znanstvenim c c c c krugovima na taj tekst52) . Ta je injenica pomalo iznenadujua ne samo radi nereagiranja na izloeni koncept bosanske nacije ve i na jo po koje z c s drugo znanstveno provokativno stanovite u tom djelu. Da li je po srijedi, s tek, zaista mali broj primjeraka knjiice koji je uao u BiH? z s Redieva analiza odnosi se samo na koncept bosanske nacije. Osnovne zc elemente tog koncepta on je ukratko i korektno iznio53) . Izostao je, medutim, i odgovarajui kritiki komentar koji iziskuju navedeni stavovi. Ve navedena c c c njegova opta ocjena o konceptu bosanske nacije, bez obzira to je povoljna, s s nije i zadovoljavajua s obzirom na temeljne istraivake napore uloene u c z c z tkanje konceptualne strukture i posljedina ponudena rijeenja. Umjesto c s (oekivanog) artikuliranog kritikog osvrta Redi konstatuje: S obzirom c c zc da se radi o Programu koji pretenduje da ga usvoji odgovarajue tijelo drave c z BiH, rasprava o autorovoj koncepciji bie mogua kada i ako dobije placet c c drave BiH, tj. kada ude u tokove politikog ivota i postane jedan od z c z njihovih sadraja.54) z Reenici je potreban viestruki komentar. Jeste, Program - kao to je c s s to sluaj sa svakim programom u bilo kojoj oblasti - zaista pretenduje na c samoostvarenje, tei da bude shvaen i prihvaen. Bez sumnje je u krajnjoj z c c liniji kao njegov konzument, imalac i subjektivni nosilac predviden bosanskohercegovaki gradanin ali i njegove etnonacionalne zajednice. Ali, prije c toga gotovo nuno bilo bi opredjeljenje jo dvije zbiljske razine: kolektivnog z s uma, ako je ovaj u liku drutvene nauke mogue ostvariv, i drave. U vezi s c z sa ovim svakako je u temelju zamiljeno i predstavljeno da ga ona usvoji i s sprovodi, makar o tome u Programu, osim u pogledu ponajvanijeg aspekta, z
Prim. Prilog programu za Bosnu, str. 39. Jedna ali vrijedna, kae narodna poslovica, ako se uzme u obzir da se radi o savrez menom bosanskohercegovakom naunom radniku, istoriaru, sa najzamanijom naunoc c c s c istraivakom produkcijom u polju nacionalne problematike. z c 53) E. Redi, isto, str. 195-197. zc 54) Isto, str. 196.
52) 51)

153

dravljanstva (jednog jedinog i jedinstvenog za BiH), nisu ponudena druz ga konkretnija rjeenja. Naravno, bez uea dravnih institucija ne moe s c sc z z da se konceptualna ideja bosanske nacije samopotvrdi u drutvenoj zbilji s kao dravni narod Bosne i Hercegovine, da postane svojina njenih gradana. z A upravo ovo zadnje glavni je cilj uvodenja koncepta bosanske nacije. To konstatira i Redi kad pominje tokove politikog ivota i njihov sadraj. zc c z z Cini se, medutim, da bi mogao biti sporan red poteza koje (samouvjereno) postavlja Redi. Kako moe, da li i kad moe jedan politiki program, zc z z c pogotovo ako za njim stoji tek pojedinac kao ak niti pripadnik neke polic c z tike stranke, dobiti placet drave BiH, da ude u tokove politikog ivota c z i postane jedan od njihovih sadraja, pri emu je rasprava o autorovoj konz c cepciji mogua tek nakon toga. Zar nije obrnuto? Valjda bi trebala rasprava c u bosanskohercegovakim naunim krugovima, gdje je jedan ogranien broj c c c Programa u zadnjih pet godina i podijeljen, prethoditi moguem usvajanju c na politikoj razini BiH drave. Rasprava, posebice u nauci, mogua je, c z c razumije se i naknadno, ali bi bilo logino i svrsishodno da politikim odluc c kama ona bar u naelu prethodi. Stoga je autorica i distribuirala Program c c uglavnom medu bosanskohercegovake kolege i tek nekoliko primjeraka posredovala politiarima55) . c Analizirana Redieva reenica zato je i primjerena kao polazna osnova zc c za diskusiju o mjestu i ulozi drutvene nauke u odnosu na stvarna drutvena s s kretanja. Ako e drutvena nauka o BiH, domaa i strana, ekati negdje c s c c sa strane, u pozadini, zadovoljiti se mjestom drutvenog pratioca i sporeds nom ulogom u tumaenju drutvenih zakonitosti ili, drugim rijeima, ako c s c ona samostalno ne strijemi i aktivno se ne zalae postati i uvrstiti se kao z c avangardni subjekt u kreiranju drutvenih zbivanja, onda nee samo izostati s c njen mogui i tako potrebni utjecaj na drutvo ve e, shodno tome, a to c s cc s je ipak mnogo manje vano, neminovno izgubiti i na sopstvenom ugledu. z Mjesto savremenog koncepta bosanske nacije u drutvenoj zbilji Bosne s i Hercegovine Vratimo se sada pokuaju izravnog odgovora na pitanje da li je bio, ods nosno jeste autoriin koncept bosanske nacije, i pored toga to nije politiki c s c ocijelno razmatran i prihvaen i prema tome u nemogunosti da se planski c c i sistematski uvodi i ostvaruje, u drutvenoj praksi ipak prisutan. s Ne samo da je prisutan, taj se koncept nalazi u sreditu sadrajnih polis z tikih nastojanja kako velikog dijela domaih, naroito antinacionalno i anac c c cionalno proliranih bosanskohercegovakih politiara, politikih struktura c c c
55) U razdoblju izmedu 1997. i 2001. razdijelila sam blizu 100 primjeraka Priloga programa za Bosnu, to je bio, slino kao i ostali moji objavljeni radovi o Bosni u zadnjoj deceniji, s c moj osobni istraivako-stvaralaki projekat, neovisan o inicijativi, narudbi, nanciranju z c c z bilo koje institucije, organizacije ili pojedinca.

154

i civilnih institucija, tako, jo i vie nepodijeljeno, medunarodne zajednis s ce openito, i posebno kroz aktivnosti Ureda Visokog predstavnika za BiH. c Zadrimo se, tako, na samo tri, ali veoma znaajne, injenine konstatacije. z c c c - Sta je akt donoenja i prihvatanja te odlune namjere provodenja odlus c ke Ustavnog suda BiH o konstitutivnosti triju bosanskohercegovakih etnoc nacija na itavom teritoriju drave BiH ako to nije ta moja etnonacionalna c z ina, jedna od dvije koje suconditiones sine quorum non voza/vlaka koji pers sonicira bosanskohercegovako drutvo?56) c s - I pored toga to u samom aktu punopravnog ulanjivanja Bosne i Hers c cegovine u Vijee Europe, u aprilu 2002. godine, nesumnjivo ima odredenog c svjesnog posebnog poticaja da li bi medunarodna zajednica, u ovom sluaju na europskoj razini, ukljuila BiH u svoje integrativne tokove da ova c c zemlja ipak nije i sama krenula za Europu prihvatljivim razvojnim pravcem?57) Zar se ta prihvatljivost ne ogleda upravo u, dodue jako sporom, ali s ipak jasno pokrenutom procesu nastajanja bosanske nacije? - I najzad, zar nisu sve odluke najvie arbitrarne politike instance u s c zemlji, Visokog predstavnika za BiH, koje se mogu pojednostavljeno svesti na jaanje centralnih institucija Drave BiH i obligatornost principa troetc z nonacionalne konstitutivnosti u Dravi BiH, usmjerene u zapravo postepeno z stvaranje, odnosno nastajanje bosanske nacije?58) Pet godina nakon nastanka Priloga programa za Bosnu mogue je konsc tatirati tiho, neprimjetno, postupno ali sigurno gradenje i oblikovanje bosanske nacije te daljnji nastavak tog trenda. Autoriino prieljkivanje sretnog c z puta programskoj viziji koju je uloila u tekst se strateki ostvaruje. z s Medutim, ostvarivanje tog projiciranog puta nije se dogadalo u tijesnoj vezi sa predvidanjima i konkretnim ponudenim prijedlozima iz godine 1997. Ispostaviti je mogue dvije vrste, uslovno reeno, odstupanja od tih prijedloc c ga i predvidanja. Kazano uproeno, jedna vrsta odnosi se na stanje i razvoj sc s pozitivnim, druga sa negativnom konotacijom. Pozitivno, i najvanije, jeste opstanak i razvojni proboj konstruktivnog z bosanskohercegovakog drutvenog tkiva unato svim sadrajima i oblicima c s c z destrukcije zajednitva, jedinstva u razlikama, s jedne strane, i unato s c slabog i skromnog koritenja razliitih odgovarajuih primjerenih politikih s c c c (koncept bosanske nacije, na primjer) i ekasnih drugih mjera (odrivi povraz tak prognanih, na primjer), sa druge strane. Taj uspjeni opstanak i proboj s stvar je unutranje organske vrijednosti bosanskohercegovakog drutva, u s c s vezi sa ime poznavaoca istorije ove zemlje teko moe naputati optimizam, c s z s
Odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine iz jula 2001. Drava Bosna i Hercegovina je zvanino primljena u Vijee Europe 24. 04. 2002. z c c 58) Kao najznaajniji i ujedno najodluniji koraci u tom pravcu mogu se prepoznati c c novi Ustavi Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske koje je 19. 04. 2002. godine u Sarajevu proglasio Visoki predstavnik W. Petritsch, u izvjetaj: Patrick Moore, s balkanhr@yahoogroups.com, Digest Number 643, od 28. 04. 2002.
57) 56)

155

ali i realnih oekivanja u pogledu ponaanja drutvenih zajednica openito c s s c kao, naime, ipak ljudskih entiteta. Oznaku za bar blagu negativnu konotaciju moglo bi se, u odnosu na c predvidanja i oekivanja ove autorice, od druge polovice 90-ih godina 20. stoljea pripisati mjestu i ulozi tzv. subjektivnih inilaca, u ovom sluaju c c c nosilaca drutvene nauke i intelektualne sfere openito. Odgovornost za zas c jedniko pronalaenje i priznavanje istine u pogledu traenja rjeenja za BiH, c z z s te odluno zajedniko zastupanje takvih rjeenja nisu bili u toj sferi prisutc c s ni u dovoljnjoj mjeri. Intelektualci su djelili sudbinu podijeljenje zemlje, razdijeljeni jo i po osnovu profesionalne surevnjivosti. Da li i koliko tete s s je time naneseno bosanskohercegovakoj drutvenoj zajednici istorija nee c s c moi ocijeniti; previe je i isprepletenih uzroka i razloga. c s Iako se je ve nesumnjivo dosta zakasnilo, nije ni na poetku 21. stoc c ljea isuvie kasno - Bosna se jo nada, kao to su se, moda, nadali sa c s s s z svojom Nadom, krajem 19. stoljea, Kosta Hrmann i Benjamin Kallay c o - za oekivanu aktivniju i sistematiniju podrku bosanskohercegovake inc c s c telektualne sfere konceptu bosanske nacije. Inicijativa koja je s tim u vezi predstavljena i u ovom radu prosto vapi i za daljnjom (i permanentnom) istraivakom artikulacijom drutvenih nauka i konsenzusom medu njihoz c s vim intelektualnim nosiocima. I - onda, moemo li zajedno sa Bertholdom z Brechtom: Znanje je oruje, uzmimo ga u ruke, tj. sa znanjem, istinom o z Bosni, nastupiti za Bosnu? Ljubljana, Sarajevo, maj 2001 - maj 2002.

156

OSMANSKI IZVORI OBJAVLJENI U PERIODU 1990-2000.

Behija Zlatar

Od relevantnih historijskih izvora zavise i rezultati i dometi historiografskih istraivanja. Kada je u pitanju izuavanje historije Bosne i Hercegovine z c u doba osmanske vladavine onda su tu nezaobilazni osmanski izvori. Ustanova koja je najvie uinila na objavljivanju ovih izvora dosad je Orijentalni s c institut u Sarajevu. Jedan od primarnih zadataka Orijentalnog instituta je prikupljanje ovih izvora, njihova obrada i publikovanje. S obzirom da se je Institut u pedesetijednoj godini svoga rada i kontinuiranog publikovanja c c grade pokazao kao jedna od temeljnih naunih institucija, bez ije aktivnosti ne bi bilo mogue validno izuavanje povijesti i kulture na ovim prostorima, c c te s obzirom da je veina historiografske, rukopisne, arhivske i druge grade c u domenu naunoistraivakog kadra ovog instituta i u budunosti e jedan c z c c c c od prioritetnih zadataka biti publikovanje grade i osposobljavanje naunog kadra za taj rad. U periodu 1990-2000. u izdanju Orijentalnog instituta objavljen je znaajan broj osmanskih izvora koji se odnose na Bosnu i Hercegovinu. U prvom c redu to je kapitalno izdanje prijevoda Opirnog deftera Bosanskog sandaka s z iz 1604. godine koji je objavljen u saradnji sa Bonjakim institutom1) . s c Poznato je da osmanske katastarske knjige - tapu tahrir defteri, predstavljaju bogatu i raznovrsnu gradu za izuavanje drutvene i ekonomske historije c s Osmanskog carstva, a posebno za historiju naselja i historijsku geograju. To su fundamentalni historijski izvori za vrijeme u kojem su nastajali. Popisivanje pojedinih sandaka Osmanskog carstva u odredenim vremenskim z razmacima datira jo od osnivaja Osmanske drave a batinjen je od Selduka s z s z i jo ranijih civilizacija. Osnovni cilj popisivanja bio je utvrdivanje prihoda s svake zemlje i poreskih obaveza svakog domainstva. c Defteri su veoma znaajni izvori i za izuavanje historije Bosne i Herc c cegovine u doba osmanske vladavine, posebno kada je u pitanju izuavanje c
Opirni popis Bosanskog sandaka iz 1604.godine, sv. I/1, I/2, II. III. Obradili Adem s z Handi, Snjeana Buzov i Amina Kupusovi, Bonjaki institut Zrich-Odjel Sarajevo, zc z c s c u Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo 2000.
1)

157

strukture stanovnitva, izuavanje nastanka i razvitka gradskih naselja, a na s c osnovu ovih popisa moemo pratiti i proces irenja islama na ovim prostoriz s ma. Sauvan je znaajan broj deftera za podruja koje je nekada obuhvatao c c c Bosanski ejalet, a ovaj opirni popis iz 1604. godine je najobimniji do sada s pronadeni defter koji se odnosi na Bosnu. Original deftera na 1.746 stranica, sainjen u vrijeme vladavine sultana Ahmeda I (1603-1670), uva se c c u Generalnoj direkciji Dravnog katastra u Ankari (T.C. Tapu ve Kadastro z Genel Mudurlugu), dok se fotokopije nalaze u Orijentalnom institutu. On je utoliko znaajniji, jer vjerovatno predstavlja posljednji u nizu slinih popisa c c i daje najdetaljniju sliku teritorija koje je obuhvatao. Bosanski sandak je z poetkom XVII stoljea obuhvatao veliki dio dananje Bosne, kao i teritoric c s je koje su se nalazile izvan Bosne i Hercegovine, a protezao se od Zveana c (Kosovska Mitrovica) na jugoistoku, do Cazinske krajine, odnosno Bihaa c na sjeverozapadu. Obuhvatao je 55 nahija, to je inilo oko jedne treine s c c Bosanskog ejaleta. Ovaj detaljni popis daje veoma znaajne i pouzdane demografske podatc ke o ekonomskoj, socijalnoj i konfesionalnoj strukturi stanovnitva. Ukupan s broj domainstava u Bosanskom sandaku 1604. godine bio je 65.931. Od c z toga je muslimanskih domainstava bilo 47.802, a nemuslimanskih 18.129, c to je u procentima iznosilo 72,50% muslimana i 27,50% nemuslimana. Mes c s dutim, ovdje nije obuhvaena vojna struktura stanovnitva u koju su spadale spahije, zaimi, krupna ulema i svi oni koji su za svoje poslove dobivali dravnu plau u vidu timara ili drugih naknada kao gedik timare, tako da z c je ovaj procenat muslimanskog stanovnitva bio jo vei. Interesantni su s s c podaci i o broju povlatenog stanovnitva. Broj svih muslimanskih kua s s c u gradovima iznosio je 9.843 sa 2.429 neoenjenih, dok je na muslimansko z rajinsko stanovnitvo otpadalo 36.098 kua sa 2.550 neoenjenih, to u pros c z s centima iznosi 21% povlatenog stanovnitva i 79% muslimanske raje. To s s govori da je u Bosanskom sandaku 1604. godine bilo dva puta vie musliz s manske nego nemuslimanske raje. Ukupan broj muslimanskog povlatenog s stanovnitva predstavljao je samo 1/5 od cjelokupnog broja muslimana, a s 4/5 predstavljalo je muslimansko rajinsko stanovnitvo. s Na stranicama ovog deftera nalazimo popise Sarajeva, Banja Luke, Travnika, Maglaja, Viegrada, Novog Pazara, Tenja, Visokog i mnogih drugih s s gradskih i seoskih naselja, iuka, mezri, zemina itd. Sarajevo je napr. u c to doba imalo 5.500 kua, 91 muslimansku mahalu, dvije kranske, Demat c sc z Jevreja, skoro 100 damija, pet medresa, sedam hamama, est tekija, vie z s s mostova, u sarajevskoj ariji tri bezistana, hanove, karavansaraje i mnogoc s brojne duane. c Podaci iz ovog deftera pokazuju u kolikoj mjeri se bio proirio islam s na ovim prostorima, najvie u plodnim zemljoradnikim podrujima, oko s c c z utvrdenih gradova i duputnih relacija, a znatno manje tamo gdje su postojale crkve, manastiri, samostani. 158

 Zelim istaknuti i znaaj popisa vakufa koji se nalazi u ovom defteru. c Naime, poznato je koliko su vaku odigrali znaajnu ulogu u nastanku i c razvitku gradskih naselja u Bosni. Kako mnoge vakufname, koje su primarni izvori za izuavanje pojedinih vakufa nisu sauvane, podaci iz deftera, koji su c c ustvari rezimirani sadraji zakladnih povelja, vakufnama, esto predstavljaju z c jedine izvore o pojedinim vakuma. U odnosu na broj osnovanih vakufa u Bosni u doba osmanlijske uprave, broj sauvanih vakufnama je veoma c malen. Pored malog broja originalnih, sauvane su neke kao prijepisi u c kadijskim sidilima. Koliko je iz dosadanjih istraivanja poznato sauvano z s z c je svega desetak vakufnama za podruje Sarajeva do tog perioda, a ovdje c je evidentirano blizu 100 vakufa. Za cijelu Bosnu i Hercegovinu sauvano c je svega 18 vakufnama za XVI stoljee, a u navedenom popisu sadrani su c z podaci za 184 vakufa. Za razliku od vakufnama koje sadre poetno stanje z c vakufa, u defteru su podaci sa nastalim promjenama, tj. registruje se stanje iz navedene godine. Koliki je znaaj izdavanja ovog izvora govore i rijei recenzenta i autoc c ra uvodne studije dr. Ahmeda Aliia koji je rekao da ... objavljivanje cc ovog deftera predstavlja do sada najvei doprinos naoj nauci na polju izc s davanja osmanlijske arhivske grade. Nadam se da e se u to uvjeriti svi c oni koji budu koristili ovaj izvor u svojim naunim radovima, jer prijevoc dom na bosanski, ovaj izvor postao je pristupaan i historiarima koji ne c c znaju osmanski jezik. Treba napomenuti da su defteri pisani osmanskim jezikom, vrstom pisma koje ne sadri dijakritike znake neophodne za razliz c kovanje pojedinih slova. Poto je arapsko pismo fonetsko ovi znaci odreduju s karakter svakog slova i njegovo pravilno itanje. Nedostatak dijakritikih c c znakova dodatno oteava rad na obradi ovih izvora. Ako imamo u vidu da z ni u svjetskoj osmanistici nema mnogo strunjaka tog prola, moe se rei c z c da su saradnici Orijentalnog instituta medu rijetkim strunjacima koji mogu c itati i deifrovati ova dokumenta. I to dovoljno govori o vrijednosti ovog c s izdanja za dalja istraivanja historije Bosne, koja e se bazirati iskljuivo na z c c izvornim dokumentima i pouzdanim podacima koje oni donose. Za izuavanje historije gradova u doba osmanske vladavine prvorazredni c izvori su i vakufname. Poznato je koliko su vaku odigrali znaajnu ulogu u c nastanku i razvitku gradova u Bosni i Hercegovini. Vakufname, dokumenti kojima se ustanovljava vakuf, pored svoje historijske vrijednosti, predstavljaju i svojevrsne literarne tekstove. Znajui vrijednost ovih dokumenata c Orijentalni institut je objavio vakufname iz Bosne i Hercegovine iz XV i XVI stoljea2) , a rad na obradi ovih izvora nastavljen je i kasnije. U Prilozic ma za orijentalnu lologiju (POF) br. 44-45 objavljeno je devet vakufnama iz XVII stoljea koje se odnose na Sarajevo, Mostar, Banja Luku, Novu c Kasabu, Fou, Biha i Trijebovo. Uz prijevod dati su i faksimili vakufnama c c
2) Vakufname iz Bosne i Hercegovine (XV i XVI vijek), Orijentalni institut, Sarajevo 1985.

159

tamo gdje su se tada mogli pronai.3) U Prilozima za orijentalnu lologiju br c c 47-48 objavljena je takoder jedna vakufnama iz XVII stoljea koja se odnosi na Sarajevo.4) U POF-u 44-45 objavljena su jo dva izvora: rad Amine Kupusovi Nas c hija Banja Luka u Opirnom popisu Bosanskog sandaka iz 1604.godine 5) i s z rad mr Medide Selmanovi Jajaka nahija u Opirnom popisu Bosanskog z c c s sandaka iz 1562.godine u kojem se prvi puta nalazi potpun popis Jajake z c c z nahije.6) Takoder u POF-u 44-45 Saban Zahirovi je u radu Sidil mostarskog kadije iz 1787-88. godine predstavio u kratkim regestama ovaj vaan z izvor znaajan za prolost Mostara.7) c s Kada su u pitanju izvori na osmansko-turskom jeziku objavljeni u periodu 1900-2000. treba svakako spomenuti i tri veoma znaajna djela koja c su prevedena na bosanski. To su: Dvije bosanske kronike Omera Novljanina i Ahmeda Hadinesimovia8) , Povijest Bosne S. H. Muvekita9) i Historija z c Ibrahima Alajbegovia Peevije.10) c c Dvije bosanske kronike iz XVIII stoljea znaajne su zbog toga to je c c s taj period nae historije jo uvijek nedovoljno istraen tako da svaki nos s z vi izvor predstavlja znaajan doprinos poznavanju prilika iz ovog perioda. c Pored opisa ratovanja na krajini, posebna panja je posveena i boju pod z c Banjalukom. Povijest Bosne Saliha S.H. Muvekkita obuhvata period od prahistorije do posljednjih godina osmanske vlasti u Bosni. Muvekkit je ovo djelo napisao z na osnovu bogate historijske literature, originalne historijske grade, sidila, sultanskih fermana, berata, bujuruldija i drugih dokumenta. Iako su mnogi historiari u svojim radovima ranije koristili ovo djelo, njegovo objavljivanje c je veoma znaajno, tim prije to i prevodioci u svojim komentarima upuuju c s c na neke greke autora. s Historija Ibrahima Alajbegovia Peevije jedno je od najznaajnijih djec c c la iz kulturne batine Bonjaka koji su pisali na turskom jeziku i koje je jo za s s s
Prilozi za orijentalnu lologiju, 44-45/1994-95, Sarajevo 1996, str. 279-377. B. Zlatar, Vakufnama Hadi Ismaila sina Husejna halife iz Sarajeva, druga dekada z redepa 1050 (1640), Prilozi za orijentalnu lologiju br. 47-48/1997-98, Sarajevo 1999, str. z 145-153. 5) POF 44-45/1994-95, Sarajevo 1996., str. 149-205. 6) Isto str. 207-278. 7) Isto str. 405-412. 8) Omer Novljanin-Ahmed Hadinesimovi, Odbrana Bosne 1736-1739, Dvije bosanske z c kronike. Preveli i priredili dr Fehim Nametak i dr Lamija Hadiosmanovi, Islamska z c pedagoka akademija, Zenica 1994. s 9) Salih Sidki Hadihuseinovi-Muvekkit, Povijest Bosne, knj.I i II. Preveli: Abdulah z c Polimac, Lamija Hadiosmanovi, Fehim Nametak i Salih Trako, El-Kalem, Sarajevo 1999. z c 10) Ibrahim Alajbegovi Peevija, Historija 1520-1576, knj I, Historija 1576-1640, knj. c c II. Prijevod, uvod i biljeke prof. dr. Fehim Nametak, El-Kalem, Sarajevo 2000. s
4) 3)

160

ivota autorovog pobudilo veliku panju javnosti. To je ujedno i historijsko i z z c c knjievno djelo. Peevija je bio medu prvim historiarima XVII stoljea koji z c se koristio prvorazrednim historijskim izvorima kao to su fermani, berati, s bujuruldije, defteri, kao i djelima zapadne historiograje. Za nas je interec santno to je posebna panja posveena i dogadajima i linostima vezanim za s z c Bosnu. I pored toga to su mnogi osmanisti koristili ovo djelo, ono jo nikada s s nije bilo prevedeno na bosanski jezik. Vrstan poznavalac osmansko-turskog jezika i kulturne historije Bosne prof. Fehim Nametak je veoma uspjeno s preveo ovo djelo i uinio ga dostupnim svima onima koji ne poznaju turski c jezik. Rad na objavljivanju osmanskih izvora treba nastaviti, tim prije to s veoma mali broj strunjaka zna osmanski jezik, a bez njihovog prouavanja, c c ne moe se validno ni prouavati historija Bosne i Hercegovine u osmanskom z c periodu.

161

162

 NOVA ISTRAZIVANJA O STRUKTURI BEGOVSKIH ZEMLJISNIH POSJEDA U BiH U VREMENU AUSTROUGARSKE UPRAVE

Husnija Kamberovi c

Pitanja agrarnih odnosa i zemljinih posjeda u BiH u vremenu austros ugarske uprave su bila najznaajnija politika pitanja koja su presudno utjec c cala na politiku konstelaciju snaga unutar bosanskohercegovakoga drutva, c c s pa svaki pokuaj dubljeg sagledavanja stanja i razvoja toga drutva ve na s s c samom poetku kao zacijelo najvaniji problem namee pitanje agrarnih odc z c nosa i u okviru ovoga utvrdivanje veliine zemljinih posjeda bosanskih bec s gova1) . Raspravljati o strukturi begovskih posjeda nije mogue, a da se istoc dobno ne prati historija begovskih obitelji, koje su se udadbeno-enidbenim z vezama toliko medusobno povezale da koncem 19. stoljea gotovo nije moc gue nai jednu begovsku obitelj koja u blioj i daljoj prolosti nije bila c c z s udadbeno-enidbenim vezama povezana sa ostalim begovskim obiteljima. z Dok je literatura o problemima bosanskoga agrara stara koliko i sami problemi, te stoga i veoma brojna, o historiji pojedinih begovskih obitelji ni izbliza ne postoji dovoljno objavljene literature. Bilo je pokuaja da se ta s historija prati od dolaska Osmanlija na ove prostore, ali se od toga ubrzo odustalo, pa smo zbog toga samo dobili jedan pregled begovskih obitelji u 15. i 16. stoljeu.2) Uporedujui taj pregled sa pregledom obitelji koje se c c smatraju begovskim koncem 19. stoljea, uoljive su znatne promjene unuc c tar te drutvene strukture. Neznatan je broj onih koje imaju kontinuitet u s
Pod begovima u vremenu austrougarske vladavine podrazumijevamo muslimanske krupne zemljoposjednike koji su se na temelju povijesti vlastite obitelji tako titulirali, dok se za zemljoposjednike koji nisu muslimani upotrebljava pojam gazda koji je bio uobiajen u doba austrougarske vladavine, a i dugo vremena nakon toga. Ferdo Haupc tmann je posve jasan: Beg (Bey) = ziviler und militrischer Titel in der t rkischen a u Staatsverwaltung, im weiteren Sinne jedoch nicht nur Titel f r eine angesehene Person, u sondern auch fr den Grossgrunbesitzer ; Aga = Titel der Befehlshaber im t rkischen Heer, u u im weiteren Sinne bedeutet er einen gutgestallten Hernn, Grundbesitzer . Die Mohammedaner in Bosnien-Herzegovina von Ferdinand Hauptmann. Die Habsburgermonarchie 1848 1918, Band IV (die Konfesionen). Wien 1985. S. 671, 677; 2) Behija Zlatar: O nekim muslimanskim feudalnim porodicama u Bosni u XV i XVI stoljeu. (Dalje: O nekim muslimanskim porodicama). Prilozi Instituta za istoriju, god. c XIV, br. 14-15, Sarajevo 1978, str. 81-139.
1)

163

itavom tom razdoblju, i za veinu begovskih obitelji s konca 19. stoljea sa c c c sigurnou se moe utvrditi da znaajniju ulogu u povijesti Bosne imaju tek sc z c od konca 17. i poetka 18. stoljea. c c Cilj ovoga saopenja jeste ukazati samo na neka miljenja koja su se u c s posljednjoj deceniji 20. stoljea pojavila u vezi sa pitanjem naznaenim u c c naslovu. Naime, 90-ih je godina sukladno promjenama koje su se deavale u s drutvu i izrastanjem novih elita, iznova aktualizirano pitanje uloge pojedis nih begovskih obitelji u bosanskoj povijesti i njihovih zemljinih posjeda. Za s razliku od nove elite u Srbiji, koja je, prema nekim istraivanjima provedenim z 1994/1995, oko 60% pripadala ranijem Savezu komunista3) , nova bosanska elita se u znaajnoj mjeri (ne postoje pouzdana istraivanja) regrutirala od c z potomaka ranijih begovskih obitelji. Ova je elita svoj legitimitet traila u z obiteljskim korijenima i drutvenoj tradiciji. Bio je to znaajan korak u s c opravdavanju jednoga jasnog diskontinuiteta prema staroj vlasti. Porijeklo iz radnike i seljake obitelji nije vie bilo pozitivna taka za novu elitu, c c s c koja se jako trudila isticati svoje begovske i aginske korijene iz osmanskoga vremena4) . Tako su nastajali novi legitimiteti, a veina pripadnika nove elite, koji su c se mogli osloniti na svoje begovsko porijeklo, uglavnom je govorila o velikoj ulozi i znaaju koji je ta obitelj imala u povijesti i ogromnim zemljinim poc s sjedima. Veina njih se pozivala na jedan popis koji je poetkom 20. stoljea c c c sainio Lajos Thalloczy, pri emu su vrlo esto ak Thalloczyjevi podaci, prec c c c ma kojima, inae, treba biti veoma oprezan, falsicirani. Thalloczy, koji je c dugo vremena proveo u Bosni, objavio je na madarskome jeziku izuzetno korisnu studiju o znaenju titule beg u Bosni i Hercegovinu, i dao podatke o c broju kmetskih selita koje je posjedovala pojedina begovska obitelj5) . Ove s su podatke, kasnije, historiari uglavnom uzimali kao instruktivne za proces c propadanja pojedinih begovskih obitelji, bez kritikoga pristupa tim podac cima6) . Thalloczy je u ovome radu dao i jedan Popis znamenitih begovskih obitelji i medu begovske obitelji uvrstio i neke koje ni po kakvom kriteriju,
3) Ljiljana Smajlovi: Ex-jugoslawische Kaiser, post-jugoslawische Kleider: Von der c Selbstverwaltung zum Nationalismus? In: Eliten im Wandel. Politische Fhrung, wirtsu caftliche Macht und Meinungsbildung im neuen Osteuropa. Paderborn 1998., S. 175. 4) Lj. Smajlovi: Ex-jugoslawische Kaiser, S. 185 - 186. c 5) Lajos Thalloczy: A Bosnyak-Herczegovinai beg czimrol. Turul. A Magyar Heraldikai es Genealogiai Tarsasag. Kzlnye. Budapest 1915. o o 6) Neki su historiari otili tako daleko da su jednostavno tvrdili kako su mnogi bosanski c s begovi toliko osiromaili da najee ive od iskoriavanja samo jedne kmetovske porodis c sc z sc ce. Istorijski najgori sluaj socijalne eksploatacije, gde kao na crteima seljakih kalendara c z c jedan ovek jae na ledima drugoga. (Milorad Ekmei: Stvaranje Jugoslavije 1790-1918, c s cc 2, Beograd 1989, 281.). U kritikom i veoma argumentiranom napisu o ovoj Ekmeievoj c cc knjizi Nenad Filipovi je upozorio kako Thalloczyjevim podacima treba mnogo paljivije c z baratati (Nenad Filipovi: Osmanska Bosna i Osmansko carstvo u djelu Stvaranje Jugosc lavije 1790-1918. Milorada Ekmeia. Prilozi za orijentalnu lologiju, 40/1990, Sarajevo cc 1990, 455)

164

ak i prema kriterijima koje on sam u tome radu iznosi, ne mogu pripadati c begovskome sloju, dok su, pak, neke begovske obitelji isputene iz njegova s popisa. Osim toga, njegovi podaci za neke begovske obitelji apsolutno su pogreni7) . Ipak, ovaj je njegov rad znaajan i u historiografskom smislu, s c upravo zbog ovoga Popisa, ali je bio znaajan i u samo doba kada je nastao, c jer je njegova osnovna namjera bila odgovoriti na pitanje o znaenju titule c beg, to je imalo svoga odraza na odredenje ocijelnih krugova vlasti prema s toj tituli8) . Mada je bonjaka elita koja se na drutvenoj pozornici pojavila 90-ih s c s godina XX stoljea bila jako zainteresirana za zemljine posjede svojih pretc s hodnika, nije u znanosti nastao nijedan ozbiljan rad koji bi se fokusirao na strukturu tih posjeda u vremenu austrougarske vladavine, nego je panja z fokusirana na sudbinu tih posjeda poslije 1918. godine. U tim je radovima bilo rijei i o posjedima u vremenu austrougarske vladavine, pri emu se nije c c raspolagalo sa tanim informacijama nego se, uglavnom, baratalo sa opim i c c opepoznatim injenicama koje, medutim, ne mogu biti presudne za temeljic c tu analizu strukture tih posjeda. Istraivanja nisu otila dalje od onoga to je z s s ve ranije ponudio Ferdo Hauptmann, koji je u svojim raspravama napravio c najtemeljitiju analizu bosanske socijalne historije austrougarskoga doba, ali je i sm upadao u zamke koje drutvena stvarnost postavlja pred objektiva s noga historiara.9) Tako se moe objasniti da Hauptmann na jednom mjestu c z tvrdi kako se pojam beg vee za krupnoga zemljinog posjednika, a aga z s za sitnog, dok na drugom mjestu poistovjeuje ta dva pojma i odluuje se c c
7) On, na primjer, za begove Filipovie kae da imaju 2 - 3 kmetska selita, a kasnije su c z s neki historiari, uoivi svu apsurdnost ovakve informacije, jednostavno tvrdili da Filipovii c c s c imaju 200 - 300 selita i pri tome se pozivali na Thalloczyja uope ne upozoravajui da s c c sami ispravljaju njegove podatke. Provjeravajui Thalloczyjev rukopis iz 1911. i objavljeni c s c tekst iz 1915. na madarskome jeziku vidi se da on doista stoji na stanovitu da su Filipovii imali 2 - 3, a ne 200 - 300 selita, kako su ga citirali neki kasniji historiari. Umjesto da ove s c injenice budu upozorenje da se ne smije bezrezervno oslanjati na Thaloczyja, historiari c c su bili skloniji preuzumati njegove podatke nego tragati za vrelima koja bi mogla preciznije govoriti o strukturi begovskih zemljinih posjeda. s 8) Izgleda da autorstvo ovoga Popisa ne treba vezati za Thalloczyja, mada ga je on objavio 1915. kao prilog svojoj raspravi. Naime, u zaostavtini Safvet-bega Baagia nalazi s s c se jedno nedatirano pismo upueno preuzvienom prijatelju u kojemu se Baagi osvre c s s c c na Nominal Liste der berhmtesten Begfamilien in Bosnien und der Hercegovina von u General Tomii, koju mu je pred Prvi svjetski rat dostavio taj preuzvieni prijatelj. cc s Vjerovatno je u pitanju Thalloczy koji je Tomiievu listu dostavio Baagiu zamolivi cc s c s ga za miljenje o njoj. Baagi se veoma kritiki osvrnuo na tu listu. Moe biti ne bih s s c c z se jo sjetio Tomiia biljeaka, da nije zagrebaki Obzor u izvadcima donio raspravu s cc z c vau o bosansko-hercegovakom plemstvu, koja je izala u nekom madarskom listu. Kada s c s sam proitao ono to je Obzor donio, jako mi je ao bilo, to Vas nijesam prije upozorio c s z s da je Tomiia lista nepouzdana u mnogom pogledu (...) (Nedatirano pismo Safvet-bega cc Baagia u posjedu obitelji Baagi iz Sarajeva. Fotokopija u Muzeju knjievnosti i pozos c s c z rine umjetnosti u Sarajevu). s 9) Ferdo Hauptmann: Bosanskohercegovaki aga u procijepu izmedu privredne aktivnosc ti i rentijerstva na poetku XX stoljea. Godinjak Drutva istoriara BiH, XVII/1966-67. c c s s c

165

za agu kao mjerodavno terminoloko odredenje za zemljine posjednike sa s s kmetskim selitima u Bosni i Hercegovini. Hauptmann je o ovome objas vio nekoliko rasprava, ali je sve to objedinjeno u studiji objavljenoj u Grazu 1983. godine10) , a kasnije prevedenoj i objavljenoj u Sarajevu 1987. godine u Prilozima za istoriju Bosne i Hercegovine. U ovoj je knjizi on objavio raspravu Privreda i drutvo Bosne i Hercegovine u doba austro-ugarske vladavine s (1878 - 1918). Dio o agraru je veoma opiran (str. 139 - 187). Hauptmann s primjeuje kako je gruntovnim knjigama osigurana pravna sigurnost i bega c i kmeta. Aga, prema tome, u potpunom vlasnitvu raspolae samo svos z jim (priznatim, gruntovno upisanim) beglukom, a kmet - uz obavezu haka postaje nesporni i trajni uivalac kmetovskog selita/iuka. U stvari, agi je z s c samo formalno garantiran daljnji opstanak kao zemljoposjedniku; on ne moe z poveati svoj begluk pretvaranjem iuka u begluku zemlju pa ostaje ograc c c nien samo na onaj sitni opseg begluka i na primanje haka, koji je sve manji. c Garancija postojeih agrarnih odnosa - za to se begovat sveudilj zalagao c s samo optiki titi agu, u svakodnevnom ivotu gura ga uistinu u kategoriju c s z sitnog posjednika uz dodatnu manju ili veu rentu (hak). Ta ga izdrava, c z c hrani i omoguuje da pored prodaje iuke zemlje ivi na naslijedeni nain; c c c z iz begluka on, po pravilu, ne stvara nikakvu novu proizvodnu jedinicu, koja bi ga ukopala u novi privredni ivot11) . Malo kasnije Hauptmann opet c z pojanjava svoj iskaz da aga ne moe poveati svoj begluk istiui kako je s z c c c vlast skuila agu na onaj kompleks begluke zemlje koji je gruntovno upic c san, onemoguujui mu da naknadnim zahtjevima (za krevinama, umama, c c c s baltalikom i merom) poveava proizvoljno svoj areal12) . Na temelju ovoga c uvjerenja Hauptmann je stajao na stanovitu da je status aga vezan za poss tojanje kmetovskog selita, koje se u danim okolnostima povrinski u Bosni i s s Hercegovini ne moe u znatnijoj mjeri poveati, a poveanje broja aga, koje z c c pokazuju austrougarski popisi stanovnitva, Hauptmann je objanjavao pos s djelama begovskih obitelji koje, prema islamskom batinskom pravu, medu s sobom dijele i kmetove, odnosno kmetska selita. Diobom medu nasljednike s poveava se, dakle, broj aga. Odatle vei broj aga uz manji broj kmetovskih c c selita. Time aga nakon to je ranije izgubio politiki poloaj, gubi sada s s c z autoritet u drutvu ukorak sa smanjenjem broja svojih kmetova13) . Haups tmann se zadrava na ovakvim openitim ocjenama, koje dodue temelji na z c s rezultatima popisa stanovnitva, premda sasvim jasno konstatira kako nije s u stanju ralaniti zemljoposjedniku klasu u grupe s obzirom na veliinu sc c c njihovih posjeda, jer mu nije poznata slika ekonomskog stanja age u BiH
10) Ferdinand Hauptmann: Die osterreichisch-ungarische Herschaft in Bosnien und der Hercegovina 1878 - 1918. Wirtschaftspolitik und Wirtschaftsentwiklung. Graz 1983. 11) Prilozi za istoriju Bosna i Hercegovine, (Dalje: Prilozi), II, Sarajevo 1987, str. 146147. 12) Prilozi, str. 147. 13) Prilozi, str. 148.

166

(. . .). Mi ne znamo koliki je udio aga s pola do tri kmeta niti koliko begova posjeduje vie od 100 kmetovskih selita14) . Premda, dakle, priznaje da s s mu nije poznata ekonomska slika begova s obzirom na veliinu njihovih zemc ljinih posjeda, to mu nije smetalo da rapravlja o njihovome ekonomskom s stanju. U svom pristupu Hauptmann se zadrava samo na broju begova i kmez tova, pri emu rauna na podjelu begovskih, ali ne i na podjelu kmetskih c c obitelji, premda sam primjeuje da su i kmetska obitelj i kmetsko selite c s bili podloni podjelama15) . Medutim, kako su se dijelile begovske obitelji, z dijelile su se i kmetske! Dodue, ovaj proces nije u jednakoj mjeri zahvatio s oba ta drutvena sloja, ali je on bio prisutan i o tome valja voditi rauna. s c Ovaj problem, u koji Hauptmann nije detaljno ulazio, usko je vezan za pitanje takozvanoga kmetskog prava. Kmetske obitelji su obino bile zadruge c koje su ponegdje brojale i do 60 lanova. Stanovali su u jednoj kui, zac c jedniki privredivali i ravnopravno sudjelovali prilikom podjele proizvedenih c prihoda. Clanovi zadruge su rijetko posjedovali osobnu svojinu u pokretnim stvarima. Kmetsko pravo pripadalo je itavoj zadruzi, a starjeina zadruge c s je bio njezin predstavnik u odnosima sa drugim i odgovorna osoba zadruge prema begu kao vlasniku posjeda. Beg je, dakle, u kmetskoj porodici imao jednoga kmeta. Sa procesom diobe kmetskih porodica, a prema obiajnom c c s pravu, koje se u meduvremenu utvrdilo, itluk (selite) se dijelilo na onoliko dijelova koliko je kmetska porodica imala mukih lanova, pa se postavljalo s c pitanje da li je beg sada dobivao vie kmetova ili ne, odnosno da li je svaki s muki lan ranije kmetske porodice sada postao nositelj kmetskoga prava. s c Drugim rijeima, da li je kmetsko pravo djeljivo ili ne16) ? Zbog toga su vlasc ti traile od kotarskih naelstava da podnose izvjetaje o diobama iuka z c s c (kmetskih selita), uz sugestiju da se diobe odobravaju u sluaju sporazuma s c svih strana. Obiajno pravo u Bosanskoj krajini oko diobe kmetske zac druge sastojalo se u tome da se kmetska zemlja podjednako dijelila na sve muke lanove zadruge, a beg je preutno priznavao ovo naelo ukoliko je s c c c obavijeten o toj diobi kako bi znao od koga e i koliki dio uzimati treinu; s c c enski lanovi zadruge nisu uzimani u obzir, jer je ena ila uz mua a djeca z c z s z uz roditelje17) . U nekim je drugim krajevima Bosne (bijeljinskome kotaru, na primjer) bio obiaj da kmetska prava mogu izvravati i enski lanovi c s z c obitelji umrloga kmeta, ali pod odredenim uvjetima18) .
Prilozi, str. 150. Prilozi, 162-165. 16) Dorde Miki: Drutveno-ekonomske prilike u selima Bosanske krajine u vrijeme ausc s trougarske uprave 1878 - 1914. Istorijski zbornik, broj 2, Banja Luka 1981., str. 105-106. 17) D. Miki:Drutveno-ekonomske prilike, str. 106-109. (upuuje na: H. Kapidi: Agrac s c zc ni odnosi, dok. br. 23, str. 185-192). 18) ABiH, AGD, br. 1380/27 (citira se miljenje kotarskoga medlisa u Bijeljini od s z 25. 09. 1889.).
15) 14)

167

U svakom sluaju, pokazalo se da je pogreno, govorei o zemljinim c s c s posjedima bosanskih begova, zadravati se samo na broju kmetskih selita, z s s odnosno kmetskih porodica koje obraduju selita, a pogoto promatrati jedino proces raspadanja begovskih obitelji, a zanemarivati taj proces kod kmetskih, i jo na temelju takvih pokazatelja izvoditi dalekosene zakljuke s z c o velikoj eksploataciji koju sve vei broj begovskih inokosnih obitelji provodi c nad istim brojem kmetskih obitelji, nego valja napraviti dalji iskorak ka egs s zaktnijem utvrdivanju povrine i strukture zemljita koje posjeduje odredena begovska obitelj, i to kako begluka tako i selita. Dosadanja znanstvena lis s teratura, nemajui dovoljno oslonca u historijskim izvorima, nije o tome c ostavila iza sebe preciznijih istraivanja, ali se zato, osobito poslije 1990, poz javilo niz napisa u kojima se fenomen vlasnitva nad zemljom postavio kao s vaan argument u politikim, a uskoro i vojnim, razraunavanjima na ovim z c c prostorima. Predstavnici srpskih politikih struktura su tvrdili kako Srbi poc sjeduju 64% zemljita u BiH. Kasnije je taj procenat rastao na 70, pa na 74% s i tako dalje. Bonjaki je odgovor bio da oni (Bonjaci) posjeduju preko 60% s c s zemljita, te da su 1918. posjedovali i puno vie (oko 83%)19) . Dvije knjige o s s ovome problemu, koje su pretendirale biti znanstvene, a objavljene su u ovo doba, jesu Ekonomski genocid nad Muslimanima 20) i Ko je vlasnik Bosne i Hercegovine 21) . U prvoj su autori agrarnu reformu provodenu u BiH poslije Prvoga svjetskog rata ocijenili kao genocid nad Bosanskim Muslimanima, jer je njezin cilj bio ekonomsko unitavanje Muslimana22) . Dok Mustas fa Imamovi u svojoj raspravi, objavljenoj u ovoj knjizi, govorei o agraru c c u austrougarskom vremenu, ostaje na razini ranije poznatih injenica, ne c ulazei u nova tumaenja, pogoto ne sa stanovita potreba aktualnog polic c s tikog trenutka, Hrelja i Purivatra su poredali niz podataka o oduzimanju c zemlje poslije 1918. i zakljuili kako se radi o ekonomskom genocidu. Za c nas bi, ipak, mogli biti zanimljivi podaci o oduzetim posjedima, jer takvi podaci ukazuju na posjedovnu strukturu 1918, dakle koncem austrougarske vladavine. Medutim, autori su sami upali u zamku pretjerane potrebe za
Tijekom rata u BiH 1992 - 1995. vodio se rat i o tome koliko je ko vlasnik zemljita u BiH. Bosanski muslimanski politiari su angairali dio znanstvenika koji su radili s c z na tome, pravili odredene karte na kojima su bojili muslimansku i tudu zemlju i dokazivali veinsko muslimansko vlasnitvo nad zemljom. Povodom pojave takvih karata c s 1994, koje su izradili Ibramih Buatlija, Izet Kubat, Izet Bijedi i Salko Campara, Vijee s c c Kongresa bonjakih intelektualaca je 6. jula 1994. organiziralo raspravu u kojoj je sudjes c lovao niz politikih i znanstvenih djelatnika (Abdulah Konjicija, Devad Juzbai, Avdo c z sc Sueska, Ibrahim Tepi, Hakija Dozi, Atif Purivatra i drugi). Tekst rasprave pretipkan c c c sa snimljenih audiokaseta u posjedu autora. 20) M. Imamovi - K. Hrelja - A. Purivatra: Ekonomski genocid nad Bosanskim Muslic manima. (dalje: Ekonomski genocid). Sarajevo 1993. 21) Bakir Tanovi: Ko je vlasnik Bosne i Hercegovine. Historijski pregled. (dalje: Ko je c vlasnik). Zagreb 1995. 22) Purivatrina rasprava u ovoj knjizi nosi naslov Ekonomski genocid nad Muslimanima pod vidom agrarne reforme u Jugoslaviji (1918 - 1941).
19)

168

dokazivanjem genocida, pa su u toj potrebi nainili niz kontradiktornih c tvrdnji, te terminolokih i sutinskih greaka. Okomivi se na nain pros s s s c vedbe reforme i oduzimanja posjeda oni konstatiraju kako su jugoslavenske vlasti privatni zemljini posjed u Bosni i Hercegovini tendenciozno nazvale s begluk, te konstatiraju kako je taj pojam do tada bio (...) nepoznat u Bosni i Hercegovini. Poto su titule i odomaeni nazivi u Bosni i Hercegovini s c beg i aga vezani za zemljinu aristokraciju iz prethodnog vremena, to se s pojam beg namjerno vee za feudalizam, a njegov privatni zemljini posjed z s poinje se nazivati begluk, pa se na taj nain u javnosti stvara uvjerenje c c da se tu zaista radi o nekakvom feudalnom odnosu23) . No, pojam begluk je kao oznaka za kategoriju zemljita na kojemu nije postojalo tzv. kmetsko s pravo, bio apsolutno poznat u austrougarskome vremenu. Ovakvim tvrdnjama autori, dakle, govore o postojanju privatnoga posjeda (za kojega kau da z se iza 1918. tendenciozno naziva begluk), to bi znailo da iuci (kmetska s c c selita) nisu privatno vlasnitvo. Ako iuci nisu njihovo vlasnitvo, onda s s c s jesu vlasnitvo nekoga drugog (kmetova?) i tada se nema nikakva razloga s osporavati pravo upisa vlasnitva u gruntovnim knjigama na bive kmetos s ve. A autori upravo to ine! Osim toga, autori posve pogreno posjednike c s kmetskih selita terminoloki oznaavaju kao agu, a posjednike begluka s s c s s begovima24) . Jedan je zemljini posjednik mogao imati i kmetska selita i zemljita slobodna od kmetova. Radi se o tome da su u BiH postojale s dvije vrste zemljita s obzirom na pravo upotrebe (begluk i kmetsko selite), s s jednako kao to su postojale tri vrste zemljita s obzirom na pravnu nas s rav (erazi-mirija, mulk i vakuf). Ali podjela zemljita s obzirom na pravo s upotrebe uope se ne tie prava vlasnitva. U osmansko doba nisu postojac c s le pravne kategorije begluk i kmetsko selite, nego su u procesu iuenja i s c c razgradnje klasinog osmanskog timarskog-spahijskog sistema, izrasli iuci c c kao dominirajua vrsta posjeda, i to vie vrsta iuka. Prema hronici Salih c s c ef. Husejinovia Muvekkita iz sredine 19. stoljea, postojale su etiri vrste c c c iuka: 1. iuci na kojima je sve pripadalo iuk-sahibiji koji je sam ili c c c uz pomo najamne snage obradivao iuk; 2. iuci na kojima je sve pripac c c dalo iuk-sahibiji, ali iuk obraduje ifija; 3. iuci na kojima je zemlja c c c c c pripadala iuk-sahibiji, a alat i volovi za obradu su pridadali ifiji koji c c c c c c s obraduje iuk; i 4. iuci slini prethodnoj vrsti samo to nije regulirano iji su volovi i sjeme za obradu. U okviru ovih posljednjih iuka postojale c c su dvije vrste zemljita: ifijsko i begluko zemljite. Svaki ifija ima s c c c s c c zaseban svoj komad zemlje uz koji nema ni komad begluka, jer je sav begluk
Ekonomski genocid, str. 55. Vidi tabelu br. 1 na str. 108 (gdje se donosi broj zemljoposjednika sa i bez kmetova prema popisu stanovnitva 1910) i uporedi sa tabelom broj 6 na str. 113 (gdje se donosi s broj vlasnika kmetskih selita - age, i broj vlasnika begluka - begovi). s
24) 23)

169

itluk-sahibija rezervisao za sebe25) . Begluk, kao kategorija zemljita, u c s doba austrougarske vladavine oigledno je prerasla iz jedne vrste iuka iz c c osmanskoga doba, i to onih iuka na kojima je bila praksa estoga mijec c njanja ifija. Etnoglog Milenko Filipovi je utvrdio kako su se na prostoru c c c c c c c Trebave (izmedu Doboja, Graanice, Gradaca i Modrie) esto smjenjivali ifije na jednom iuku. On veli kako su na prostoru Trebave gotovo svi c c c Srbi seljaci bili kmetovi (ifije) muslimanskih aga i begova. Kmetovi su c c grupa stanovnitva koja je bila vrlo pokretljiva: age i begovi su svakog s asa menjali svoje ifije i dovodili druge. A i sami kmetovi su se lako krec c c tali i odlazili od jednog age drugome. I same ifije su doprinosile mnogo c c tome seljakanju na taj nain to su podmiivanjem itluk-sahibija uspevali c s c c da oteraju dotadanje ifije, a mesto njih da bude uzet onaj koji je dao s c c neto. Bilo je, kau, dovoljno odneti begu ovna ili jungu masla pa da on s z c onda dadne najbolju zemlju, iuk26) . Od sredine 19. stoljea (Saferske c naredbe, 1859.) kmetovi (ifije) su bili zakonom zatieni i njihova sigurc c s c c nost na iuku je poveana27) , ali iz onih iuka na kojima je i dalje bila c c esta pokretljivost ifija iz raznoraznih razloga28) izrasli su begluci koji su c c c kao takvi u austrougarsko doba biljeeni u gruntovnim knjigama. z s Ova razlika izmedu begluka i kmetskoga selita je, zapravo, nastala tek iza 1878, jer nju ne poznaje niti jedan osmanski agrarni zakon, pa ni temeljni osmanski agrarni zakoni - Ramazanski zakon i Saferska naredba. Dok se u tim zakonima upotrebljavaju pojmovi ifija i iuk (u prevodima c c c na njemaki jezik Pchter i Pachtgut) kmet i kmetsko selite su postali c a s predmet gruntovnoga upisa ime je de facto ozvanieno posebna kategorija c c
25) Salih Sidki Hadihuseinovi Muvekkit: Povijest Bosne, 2, Sarajevo 1999, str.1025 z c 1026; Vojislav Bogievi: Stanje raje u Bosni i Hercegovini pred ustanak 1875 - 1878. c c godine. Godinjak Istorijskog drutva Bosne i Hercegovine, god. II, Sarajevo 1950, str. s s 146.; Nedim Filipovi: Pogled na osmanski feudalizam (s posebnim obzirom na agrarne c odnose). Godinjak Istorijskog drutva BiH, IV, Sarajevo 1952; Nedim Filipovi: Odakluk s s c z timari u BiH. POF, V (1954 - 1955), Sarajevo 1955. (Kritiki pristup o stavovima Nedima c Filipovia o ovome pitanju vidi: Ahmed S. Alii: Osmanski feudalizam i irenje islama c cc s u naunim radovima Nedima Filipovia. Okrugli sto Nauno djelo Nedima Filipovia, c c c c ANUBiH, Sarajevo 2000, str. 101 - 113); Avdo Sueska: Evolucija u pravnom regulisac nju iukih odnosa u Bosanskom ejaletu u XIX stoljeu. Zbornik radova povodom 75. c c c godinjice ivota akademika Envera Redia, Sarajevo 1990, str. 240; s z zc 26) Milenko S. Filipovi: Prilozi etnolokom poznavanju severoistone Bosne. ANUBiH. c s c s Grada, knjiga XVI, Odjeljenje drutvenih nauka, knjiga 12. dalje (Prilozi) Sarajevo 1969, str. 88. 27) Vasilj Popovi: Agrarno pitanje u Bosni i turski neredi za vreme reformnog reima c z Abdul - Medida (1839 - 1861), Beograd 1949, str. 279 - 285. z 28) Razlog za veu pokretljivost ifija nalazi se i u tome da su esto sami begovi nasec c c c ljavali kmetove iz udaljenijih krajeva na svoje posjede (neki hercegovaki begovi, koji su c posjede imali u Semberiji, naseljavali su stanovnike iz Hercegovine na svoja imanja kao kmetove, jednako kao to su u neke krajeve na prostoru Trebave naseljavali kao kmetove s zarobljenike iz Srbije, koje su zarobili poetkom 19. stoljea u vrijeme vojnih okraja za c c s vrijeme Prvog i Drugog srpskog ustanka. (Milenko S. Filipovi: Prilozi, str. 89). c

170

iuka - iuk optereen pravom nazvanim kmetsko pravo29) . U uvodnim c c c objanjenjima popisa stanovnitva 1910, a i u ranijim popisima, veli se kas s ko se u Bosni i Hercegovini razvio kroz vijekove posebni oblik seljakoga c prava na uivanje zemljita zemljoposjednika. Taj se oblik zove kmetsko praz s vo30) . U pripremama popisa 1910. namjeravalo se utvrditi koliko kmetskih selita posjeduje svaki beg u itavoj zemlji, ali se u tome nije uspjelo31) . U s c naoj je literaturi zanemarivana ili relativizirana ova razlika izmedu begluka s c i kmetskih selita, premda je ta razlika bila oita (odnosi izmedu obradivaa s c i vlasnika su bili razliiti, razlika u trinoj cijeni ovih kategorija zemljita c zs s je bila velika i tako dalje). Razlog za to je vjerovanje da su begluci mali kompleksi zemljita. To je uvjerenje ulo u literaturu zbog identikacije s s mulk-posjeda iz osmanskoga doba sa beglukom kao ketegorijom pod kojom se u doba austrougarske vladavine u Bosni moe razumijevati jedino onaj komz pleks begovskih posjeda na kojima kmetovi nisu imali tzv. kmetsko pravo. Budui da ova identikacija nema nikakvo utemeljenje mora se zakljuiti kac c ko su i svi zakljuci temeljeni na takvoj pretpostavci posve krivi. Bez obzira c to je austrougarska uprava de iure priznala osmansko agrarno zakonodavss tvo ipak se u realnome ivotu odvijaju procesi koji su tu naslijedenu pravnu z regulativu u izvjesnoj mjeri mijenjali. Medu novinama koje je uvela nova vlast posebno je vano to da se svojstvo one zemlje, na kojoj je nastanjen z kmet, izrijeno zabiljei u gruntovnici kao kmetovska zemlja32) . c z Rasprava Bakira Tanovia ocijenjena je od recenzenta, dr Ive Banca, vec oma povoljno. Ovom studijom, veli Banac, u kojoj nudi niz novih tumaec nja, Tanovi daje denitivne odgovore na pitanje zemljinog posjeda u Bosni c s c i Hercegovini (podcrtao H.K.)33) . Tanovi je, medutim, jednostavno preuzeo tvrdnju Mustaj-bega Mutevelia, koju je ovaj izrekao 1911. godine34) , c po kojoj su zemlje koje su se nalazile u rukama itluk sahibija uvijek bile c mulkovne zemlje i da one u Bosni nikada nisu spadale u kategoriju erazi
29) Zvanina osmanska uprava nije nikada priznala pojam kmetski odnos, jer on podrac zumijeva kuluenje, po nahodenju posjednika. To se vidjelo i u vrijeme Tahir-pae 1848 c s - 1850. godine, kada je po nalogu Porte zabranio angariju. Pojmove kmet i kmetski odnos sa sobom donose srpski seljaci koji se od poetka 19. stoljea naseljavaju na muslic c manska imanja (Ahmed S. Alii: Da li je novija povijest Bosne u korelaciji sa osmanskim cc drutveno-politikim sistemom. Istona Bosna i Sandak (Znanstveni skup) 23. maja s c c z 1994. Sarajevo 1996, str. 80) 30) Rezultati popisa iteljstva u Bosni i Hercegovini od 10. oktobra 1910. Sastavio Statisz tiki odjel Zemaljske vlade. Sa preglednom kartom konfesija. Sarajevo 1912, str. LXXX. c 31) Rezultati popisa iteljstva u Bosni i Hercegovini od 10. oktobra 1910, str. LXXXI. z 32) Izvjetaj o upravi Bosne i Hercegovine 1906, str. 49. s 33) B. Tanovi: Ko je vlasnik, str. 8. c 34) Agrarni govor narodnog poslanika Mustajbega Mutevelia odran u bos. herceg. Saboru c z dne 4. aprila 1911. sa dodatkom: Nekoliko odgovora protivnicima o naem erazi-mirijskom s vlasnitvu. Sarajevo 1911. s

171

mirije35) . Predosmansko porijeklo bosanske zemljoposjednike elite u osc novi je Tanovieva izlaganja. Njegov je zakljuak kako su Bonjaci 1910. c c s posjedovali 63,84% ukupne obradive povrine u Bosni i Hercegovini36) . On s svoje rezultate i numeriku kombinatoriku temelji na podacima iz ranije c pomenute knjige Ekonomski genocid. Istodobno sa aktualiziranjem pitanja vlasnitva nad zemljinim posjes s dima u BiH, sve se ee pojavljuju rasprave, pa ak i knjige, o pojedinim c sc c znamenitijim obiteljima, pri emu ponekada i sami naslovi knjiga bivaju vrlo c upitni37) . Svi odreda tvrde kako su njihovi preci bili veliki zemljoposjednici. U intervjuima koje je autor obavio sa potomcima izvjesnoga broja znamenitih begovskih obitelji, a i u anketnom formularu pripremljenom za ovu priliku, malo je njih znalo precizno odgovoriti na pitanje o zemljinim posjes dima. Najei odgovor je bio da je njihovim precima pripadalo sve dokle c sc oi vide. c Sve ove rasprave o strukturi vlasnikih odnosa u BiH imaju jedan zac jedniki nedostatak: ne temelje se na egzaktnim pokazateljima. Egzaktni c pokazatelji sadrani su jedino u zemljinim knjigama (gruntovnica), koje su z s od svoga ustanovljenja u austrougarsko doba u upotrebi u BiH sve do danas. Potekoa za istraivae je u tome to ne postoje koncentrirani podaci s c z c s iz gruntovnica na jednom mjestu, nego su oni ostali na razini svakoga kotara, odnosno kotarskih sudova. U BiH je 80-tih godina obavljeno avionsko snimanje zemljita s ciljem provjeravanja stanja u zemljinim knjigama i s s s dovodenja u red vlasnitva nad zemljom, ali taj posao nije priveden kraju. Mi smo u svojim istraivanjima utvrdili da su od konca 1911. u okviru Zez maljske vlade u Sarajevu prikupljane informacije o kmetskim selitima, broju s vlasnika i njihovoj vjerskoj pripadnosti. Sve te informacije su inile osnovu c c za sastavljanje kmetskoga katastra38) . Zajedniko ministarstvo nansija je 18. novembra 1911. naredilo osnivanje katastra kmetskih selita pri odsjeku s Zemaljske vlade za otkup kmetova. Taj e kmet. katastar sluiti mjeric z lom djelovanja te podlogom uredovanju otkupnog odsjeka zemaljske vlade gledom na broj, veliinu i vrst kmet. selita i pokazivati u svako doba, koji c s ga posao jo eka, odnosno u kojem razmjeru sudjeluju ostala novana vresc c c la kod otkupa kmetova. (. . .) Uz katastar sastavie se ujedno i popis svih zemljovlasnika u formi alfabetskog indeksa za cijelu zemlju; taj imenik dovodie se u sklad sa promjenama u vlastovnici periodiki. Zemaljska je c c
B. Tanovi: Ko je vlasnik, str. 18 - 19. c B. Tanovi: Ko je vlasnik, str. 49, 68. c 37) Dok su neke studije vrlo utemeljene (Ibrahim Filipovi: Filipovii. Bosanska musc c limanska porodica. Njen postanak, razvoj i uticaj u vremenu od 1574. do 1991. godine. Sarajevo 1991.), dotle je mnogih znaaj veoma upitan (Safet O. Hasanbegovi: Stabla c c to ljube nebo. 300-godinja genealogija rasta i stradanja porodica Hasanbegovi i Pai. s s c sc Sarajevo 1994.) 38) ABiH, ZVS, Agrar, V. (Nr. 241.221/I.- Dep. 5, Sarajevo 29. oktobar 1911).
36) 35)

172

vlada traila od svih kotarskih sudova da informacije o promjenama broja z kmetskih selita dostavljaju etiri puta godinje odsjeku Zemaljske vlade za s c s otkupljivanje kmetskih selita, a sve te promjene e se unositi u kmetski kas c tastar, koji je ureden u formi kartoteke analogno otkupnim zajmovima po kotarima tako, da svaki kotar sainjava posebnu cjelinu, u kojoj su katasc tralne opine alfabetskim redom, a u ovima pojedina selita rednim brojem c s gruntovnih uloaka poredana39) . Ovakve su informacije doista dobivene z i ustanovljen je kmetski katastar sa svim ovim potrebnim informacijama. Poslije 1918. Agrarna direkcija u Sarajevu je, prema Uredbi o likvidacis ji agrarnih odnosa u BiH od 12. maja 1921. isplatila odredenu odtetu (250.000.000 dinara) za biva kmetska selita (ostalo je iz te likvidacije jo s s s oko 17.000.000 dinara koje drava nije platila bivim zemljovlasnicima za z s obradivu zemlju i rentu kao naknadu za hakove iz 1919. i 1920. godine). Agrarna direkcija nakon toga posla nije ostavila preglednu evidenciju, pa je u est velikih kasa ormara ostalo 18.330 predmeta po kojima je likvidacija s izvrena i u kojima je sadrano oko 67200 korisnika u BiH. Zbog toga je s z od poetka 1940. unutar agrarno-pravnog odsjeka poseban tim slubenika c z radio na sredivanju te evidencije u 22 knjige. Vodilo se strogo rauna da c sve infomacije budu dobro provjerene, kako bi podaci bili posve pouzdani. Sve ove informacije su sauvane i one sadre podatke o bivim kmetovima c z s i njihovim selitima (ime, prezime i oevo ime, broj zemljino-posjedovnoga s c s lista, broj gruntovnoga uloka, katastarska opina, kotar u kome se selite s c s nalazi, i ime zemljovlasnika kome se odteta isplauje sa tanim navodenjem s c c udjela u vlasnitvu ako se odteta isplaivala za vie vlasnika, te gruntovne s s c s izvatke koji sadre tanu evidenciju svake katastarske estice i njezinu ozz c c naku u gruntovnom uloku). Ipak, esto u ovoj gradi nedostaju gruntovni s c izvadci, pa nije mogue za svako kmetsko selite, za koje je utvrdeno ime, c s prezime i oevo ime, broj zemljino-posjedovnoga lista, broj gruntovnoga c s uloka, katastarsku opinu, kotar u kome se selite nalazi, i ime zemljovlass c s nika kome je selite pripadalo, utvrditi i strukturu zemljita. Zbog toga se u s s takvim sluajevima istraiva mora zadovoljaviti samo utvrdivanjem broja c z c selita koje pripada pojedinom begu, a tamo gdje se raspolagalo i gruntovs nim izvadcima moe se analizirati struktura zemljita po pojedinim selitima z s s i objedinjavati to na razinu jedne begovske obitelji. Jugoslavenske su vlasti slinu evidenciju, kao za kmetska selita, uradile i c s za begluka zemljita. Ve poetkom 1936. ministar poljoprivrede Kraljevine c s c c Jugoslavije je, zbog nepostojanja precizne evidencije o okonanim beglukim c c sporovima, odnosno o oduzetim beglucima za koja je plaena odteta, izdao c s naredbu da se prikupi tana evidencija o ukupnoj povrini oduzetih begluka c s i novanom iznosu koji je za to plaen. Osobita pozornost u ovoj naredbi c c skree se na injenicu da je bilo sluajeva da je isto begluko zemljite dvac c c c s c put dosudivano i dvaput plaano zemljoposjednicima, pa se upozorava da ta
39)

ABiH, ZVS, Agrar, V. (Nr. 263.204/I - Dep. 5 ex 1911.)

173

evidencija mora sadravati brojeve gruntovnih uloaka i zemljino-knjinih z z s z estica kako bi se utvrdilo da li je za isto zemljite isplaivana naknada dva c s c puta. Podatke za vodenje ove evidencije uzimae Uprava (Banska uprava, c op. H.K.) iz beglukih predmeta, koji su u radu i kao takvi prolaze kroz c upravu. Za isplaena begluka zemljita Uprava e se posluiti sa novanim c c s c z c knjigama za isplatu otete, u koju su ubeleavani brojevi presuda i na oss z novu tih podataka zatraie Uprava te predmete od srezova radi uzimanja zc potrebnih podataka za evidenciju, a potom e ih opet vratiti srezovima radi c proveravanja po Zakonu o kmetskim selitima. Osim toga potrebni se podaci s mogu pribaviti kod srezova prilikom slubenog putovanja inovnika agrarnoz c pravnog otseka po srezovima40) . Na temelju ove Naredbe uspostavljene su posebne sveske za svaki srez (za Drinsku banovinu pominje se 13 svesaka za svaki srez i jedna za sresku ispostavu Gorade - ukupno dakle 14 svesaka) i u z te sveske unoeni su svi podaci o oduzetim i seljacima dodijeljenim beglucis ma oslanjajui se na pojedine spise koji su nastajali u beglukim sporovima c c i na odluke koje su iz toga proizilazile, a koji su dostavljani srezovima radi gruntovnoga prenosa vlasnitva sa begova na nove vlasnike. Koncem 1940. s odlueno je da se sva ta evidencija objedini u pet velikih knjiga. Svaka c pomenuta knjiga na prvoj strani imae i registar katastarskih optina po c s azbunom redu po srezovima sa oznakom strane (strana) na kojoj su uneti c podaci za tu optinu po redu zemljino-knjinih uloaka. Prema priloenom s s z z z formularu vidi se da je evidentiran broj zemljino-knjinog uloka, estica na s z s c koju je stavljen zahtjev, prezime i ime potraivaa, prezime i ime zemljovz c lasnika, broj izvrnog rjeenja, povrina dosudene zemlje i da li je odteta s s s s isplaena. Zna se da je 3.XI. 1940. od dravne tamparije u Sarajevu nac z s rueno da odtampa te formulare i da ih uvee u 5 knjiga, ali za sada nemamo c s z detaljnijih informacija to se desilo sa tim knjigama, i da li se stiglo u njih s unijeti sve potrebne informacije, budui da je ve u proljee naredne godine c c c poeo Drugi svjetski rat na ovim prostorima. c Kako se, dakle, gubi trag ovim preciznim informacijama o oduzetim beglucima, za utvrdivanje veliine begluka u vlasnitvu pojedinih begovskih c s obitelji postoji jedna druga koncentrirana evidencija koja je uradena nakon Prvoga svjetskoga rata, a koja je mogla biti samo cjelovitija od tih evidencija koje je vlada pred Drugi svjetski rat skupljala, jer se odnosi na cjelokupne, a ne samo oduzete begluke. Radi se o popisima naslovljenim Detaljan sastav slobodnih posjeda (begluka) koji je uraden za svaki kotar. U ovim je popisima za svaki kotar sadran broj zemljino-knjinog lista, gruntovnog uloka, z s z s katastarska opina i struktura begluka, zatim ime, prezime, oevo ime i boc c ravite zemljovlasnika (bega), te nain obrade begluka. Ovi se numeriki s c c pokazatelji mogu ukrstiti sa podacima o kmetskim selitima kako bi se pros vjerilo eventualno dvojno evidentiranje jednoga gruntovnoga uloka i kao s
40) ABiH, KBUDB, 3485/40. (U prilogu Naredba Ministarstva poljoprivrede br. 8816/ VIa/35 od 15. januara 1936.)

174

selita i kao begluka. Utvrdivi na taj nain vjerodostojnost ovih evidens s c cija, ovi numeriki pokazatelji omoguavaju dalje pretraivanje po raznim c c z osnovama, i grupiranje informacija po bilo kojem kriterijumu. Tako se moe z napraviti analiza posjeda za svaku inokosnu begovsku obitelj. Na kraju, elim samo iznijeti ope podatke do kojih sam ja doao u z c s svojim istraivanjima prouavajui detaljnu strukturu posjeda pojedinih bez c c govskih obitelji. Prema podacima iz 1911. godine povrina begluka koja se s nalazila u rukama 9.490 posjednika (a koji su posjedovali iznad 200 dunuma begluka) iznosila je 4.861.470,624 dunuma (to je u odnosu na ukupnu pos vrinu BiH od 51.027.411,722 dunuma iznosila 9,5% ukupne povrine BiH). s s Prema Evidenciji o beglukim posjedima veim od 575 dunuma u vlasnitvu c c s pojedinih obitelji moe se utvrditi vlasnitvo za 2.420.104,317 dunuma bez s gluka, a od toga je 1.143.772,989 dunuma (47%) nalazilo u rukama 264 velike muslimanske zemljoposjednike obitelji. Ako se kombinira veliina begluka c c i broj kmetskih selita (pri emu se kao donja granica uzima posjedovanje s c najmanje 100 kmetskih selita), uz jedan korektivni faktor koji se sastoji s u tome da je postojao manji broj obitelji koje su posjedovale znatan broj kmetskih selita, a manje komplekse beglukoga zemljita, ali su openito s c s c smatrane begovskim obiteljima, tada se ovaj broj od 264 velike muslimanske zemljoposjednike obitelji smanjuje na svega 46 obitelji, koje posjeduju velic ke komplekse zemljita, te se za njih, prema tim kriterijima, moe kazati da s z su predstavljali bosansku begovsku zemljoposjedniku elitu toga doba. Tako c c je uraden jedan spisak krupnih zemljoposjednikih begovskih obitelji u Bosni i Hercegovini na prijelazu 19. i 20 stoljea koje su bile predmet pojedinane c c analize. Rije je o slijedeim obiteljima: Donlagi, Dumii, Cengi, Ajanoc c c sc c vi, Alibegovi, Baagi, Beirevi, Begovi, Begzadi, Bievi, Buatlija, c c s c s c c c sc c s Ceri, Dini, Fadilpai, Filipovi, Firdus, Gradaevi, Hazadi, Hac z c sc c sc c c sanpai, Hrasnica, Ibrahimbegovi, Ibrahimpai (krajiki), Ibrahimpai sc c sc s sc (travniki), Idrizbegovi, Kapetanovi (derventski), Kapetanovi (vitinski), c c c c Kapetanovi (prijedorski), Kapetanovi (jajaki), Kapetanovi (teanjski), c c c c s Karabegovi (banjaluki), Krupi, Kulenovi, Ljubovi, Miralem, Mulabec c c c c govi, Muslibegovi, Pai (nevesinjski), Pai (bijeljinski), Rizvanbegovi, c c sc sc c Resulbegovi, Salihbegovi, Sulejmanpai, Teskeredi, Tuzli, Uzeirbegoc c sc zc c vi i Zaimovi. c c Ovih 46 obitelji posjedovalo je ukupno 689.207,947 dunuma begluka, to s u odnosu na 1.143.772,989 dunumu begluka, koliko se nalazilo u rukama muslimanskih velikih posjednika, iznosi 60,5%, odnosno 14,3% svih begluka u Bosni i Hercegovini (4.861.471 dunuma prema evidenciji 1911. godine). Osim toga, valja skrenuti pozornost da je u krugu ovih 46 obitelji postojao jedan broj obitelji koje nisu imale velike komplekse begluka, ali su imale iznad 100 kmetskih selita, te su iz literature openito poznate kao begovske s c obitelji i igrale su vanu socijalnu i politiku ulogu u historiji Bosne na priz c c c s s jelazu 19 i 20 stoljea (Begovii iz Dervente, Buatlija, derventski, teanjski 175

i vitinski Kapetanovii41) , Ljubovi, Mulabegovi iz Dervente, nevesinjski c c c Paii i trebinjski Resulbegovii). sc c Ja sam se fokusirao na zemljine posjede krupnih zemljoposjedniki bes c govskih obitelji, posebno analizirajui strukturu zemljinih posjeda 46 begovc s skih obitelji. Iz te se analize vidi da se najznaajniji dio zemljinih posjeda c s u BiH nalazio u krugu tih obitelji. Oko 15% svih slobodnih zemljinih posjes da (begluka) i preko 30% kmetskih selita nalazio se u ovom krugu obitelji. s Ukupan broj kmetskih selita 1918. godine, koje su bile u vlasnitvu ovih s s 46 obitelji, i za koje se moe tono utvrditi ime i prezime starjeine kmetske z c s obitelji, i mjesto gdje se selite nalazi, iznosio je 31.986, ali se za svega 5.761 s selite moe utvrditi povrina i detaljna struktura selita, a za ostalih 26.225 s z s s poznato je samo ime i prezime kmeta i mjesto gdje se selite nalazilo. To je, s ipak, bilo sasvim dovoljno informacija za ire analize begovskih zemljinih s s posjeda.

41) Postoji izvjesna mogunost da je u nekim mjestima kmetski odnos bio nejasan, pa su c se u spiskove kmetskih selita upisivala i zemljita koja su u gruntovnici bila upisana kao s s begluk. Takvih je sluajeva sigurno bilo u kotaru Duvno. Tu treba traiti i razlog da neke c z begovske obitelji, osobito hercegovake, posjeduju manje komplekse begluka, a znatnan c broj kmetskih selita. (Vidi: ABiH, AGD, 4021/22) s

176

 PROBLEM ISTRAZIVANJA NAUKE U BOSNI I HERCEGOVINI POSLIJE 1945. GODINE

Senija Milii sc

U maju 2000. godine u Sarajevu je odran Medunarodni simpozijum z pod naslovom Uloga nauke i visokog obrazovanja u razvitku Bosne i Hercegovine. Radovi sa tog skupa objavljeni su u istoimenom zborniku. Simpozijum je odran u povodu obiljeavanja 50-godinjice postojanja i razvoja z z s Univerziteta u Sarajevu. Elaborirana su pitanja drutvenog, ekonomskog, s tehnolokog, politikog, socijalnog i kulturnog razvoja Bosne i Hercegovine s c u 21. vijeku. Ono to nije elaborirano i ega nema u ovoj knjizi niti u istos c rijskoj nauci o Bosni i Hercegovini i u Bosni i Hercegovini jeste istraivanje z bosanskohercegovake nauke u tih proteklih 50 godina postojanja i razvoja c njenih naunih institucija. Ne postoji analiza koja bi pokazala u kojoj su c mjeri nauka i naune institucije u Bosni i Hercegovini doprinijele utemeljenju c procesa drutvenog napretka. Dakle, bez sagledavanja procesa dosadanjeg s s razvoja ne moe se govoriti ni o mjestu i ulozi nauke u narednom periodu, z koji je pred nama. Pojedini periodi i faze, kao i teme iz nae istorije ne mogu se preskakati s niti zaobilaziti kao da ih uopte nije ni bilo. Takav odnos prema vlastitoj s prolosti nosi u sebi viestruke tetne posljedice. s s s Sva naa saznanja o razvoju nauke i naunih institucija uglavnom su s c enciklopedijske natuknice o onom ta je bilo za vrijeme osmanske, potom s austro-ugarske uprave, zatim za vrijeme Kraljevine Jugoslavije. Dolazimo tako do 1945. godine. Najvei broj institucija nauke u Bosni i Hercegovini c formira se po prvi puta u njenoj povijesti u periodu koji zapoinje sa ovom c godinom. Nastanak, razvoj i dostignua ovih institucija za nas su jo uvijek c s nepoznanica. Gledano hronoloki, ovaj razvojni put moe se posmatrati kroz s z dvije faze: prva od 1945. do 1950. i druga nakon 1950. pa do 1958. ili do 1966. godine. Potrebno je dakle analizirati kakva je i ta je bosanskoherces govaka nauka u tom periodu i na koji se to nain ona institucionalizirala. c c Pored rekonstrukcije nastanka tih institucija i njihove strukture, potrebno je utvrditi ta su posljedice ove institucionalizacije. Posljedica ovog procesa s 177

jeste stvaranje bosanskohercegovake nauke, jer se kroz proces institucionac lizacije stvarala bosanskohercegovaka nauka. c Literatura o institucijama nauke Bosne i Hercegovine je malobrojna i c kree se od one radene na isto amaterskoj osnovi do radova koji imaju prec tenzija da budu istoriografski. Tako se razvoj nekih od ovih institucija moe z pratiti od njihovog osnivanja do danas. Nastanak i rad visokokolskih ustas nova kao i raznih instituta i zavoda od njihovog osnivanja do obiljeavanja z c c odredenih obljetnica, bibliograje naunih i strunih radova njihovih saradc nika, mogu se za neke od njih takode nai u prigodnim publikacijama. Ni istoriograja na podruju bive Jugoslavije nije do sada ozbiljnije izuavala c s c c ovu temu. Samo jedan autor, Dorde Stankovi, bavio se razvojem Beogradskog univerziteta. O Naunom drutvu, odnosno Akademiji nauka i umjetnosti Bosne i c s Hercegovine postoji jedna Spomenica, o razvoju Univerziteta u Sarajevu c takode jedna, te nekoliko manjih lanaka i spomenica o djelatnosti pojedinih fakulteta i instituta, te Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu. Kako je to jedno od znaajnih pitanja naeg opteg razvitka, izuzetno je c s s vano njegovo cjelovito sagledavanje i obrada. z Sa 1945. godinom nastupile su radikalne promjene u drutvu. Umjess s to gradanskog, formirano je jedno potpuno novo drutvo. Starih institucija nije bilo, a nove se nisu osnivale po modelu beogradskih, zagrebakih i ljubc ljanskih izmedu dva svjetska rata. Prvo je potrebno utvrditi na kom se principu osnivaju naune institucije u Bosni i Hercegovini i kako tee proces c c njihovog organizovanja. Ljudi koji su radili na konstituisanju nove drave, z odnosno na formiranju pravne drave i dravnog poretka, bili su ljudi iz z z prethodnih sistema. Bosna i Hercegovina je prema Ustavu trebalo da bude ravnopravna republika, medutim ona nema svojih institucija koje bi potvrdile proklamovanu i zagarantovanu ravnopravnost. Bez institucija, i pored politikih uslova, ona nije drava jer nema uslove da egzistira, ime je i njena c z c nezavisnost nemogua. c Postavlja se pitanje kako je drutvo u tom vremenu gledalo na osnivanje s institucija nauke i koje su to institucije bile prioritetne za Bosnu i Hercegovinu? Potrebe ivota nalagale su hitno osnivanje istih. Prvi korak na tom putu z bilo je regrutovanje prvih naunih kadrova. Stoga je potrebno utvrditi kakva c je bila njihova akademska struktura po akademskom stepenu obrazovanja, kakav je bio kvalitet kadra i odakle se on regrutovao. Za prvu fazu karakteristino je da je to vrijeme obnove i izgradnje zemlje, c odnosno prvog petogodinjeg plana. Rezultati postignuti u tom vremenu dos veli su Bosnu i Hercegovinu na pozicije koje je imala 1940. godine. Medutim, dogadanja koja su uslijedila u vezi sa rezolucijom IB-a, stavila su Bosnu i Hercegovinu pred velika iskuenja. Povlaenjem ruskih strunjaka koji su s c c pomagali u obnovi i izgradnji, problem kadrova, obnove i dalje izgradnje 178

bili su dovedeni u pitanje. U takvim okolnostima jedini izlaz bilo je okretanje vlastitim snagama i mogunostima. Stoga je otvaranje Univerziteta u c Sarajevu 1949. godine predstavljalo izuzetno znaajnu naunu, obrazovnu, c c kulturnu i drutvenu tekovinu u razvoju Bosne i Hercegovine. s Stvaranjem vlastitih naunih institucija eljelo se to neposrednije utic z s cati na broj i kvalitet strunjaka potrebnih Bosni i Hercegovini. Time su c nauka i nauni rad dobili vie mogunosti i prostora za svoje djelovanje. c s c U drugoj fazi odvijao se vii stepen naunog ivota. On se ogleda u s c z udaranju temelja najvanijim nastavno-naunim institucijama, fakultetima, z c viim i visokim kolama, koje su objedinjene u Univerzitet. s s Time je razvoj naunog rada bio omoguen, emu je sluilo i formiranje c c c z vie specijalizovanih nauno-istraivakih institucija. U njima je djelovao s c z c relativno veliki broj naunih radnika. Nauka je postala faktor opteg nac s pretka i imala je snanog udjela u prevladavanju zaostalosti i prerastanja z Bosne i Hercegovine u srednje razvijenu i modernu zemlju, sa otvorenim mogunostima daljeg uspona. c Stoga je neophodno utvrditi sljedee: c gdje i zato se osnivaju institucije nauke; s ime se to obrazlae, odnosno ta je motiv za osnivanje; c z s ko ih nansira; analizirati proliranje institucija nauke; da li je formiranjem institucija nauke i naunih kadrova, i pored svih c promjena u sferi politike, nansiranja, raznih modusa organizovanja postignut i kakav kvalitet istih. Posljedica institucionalizacije jeste stvaranje bosanskohercegovake nac uke. Tu je i pitanje njenog mjesta, prvo u okvirima bive jugoslovenske s drave, a zatim u svjetskim razmjerama i tokovima. z U okviru ovoga potrebno je istraiti: z na koji nain nauka i nauni rad dobivaju vie mogunosti i prostora za c c s c svoje djelovanje; koje se naune discipline razvijaju na fakultetima; c koja je koncentracija naunog kadra na njima; c koja istraivanja i iz kojih oblasti se razvijaju u okviru Univerziteta; z rekonstrukcija rada institucija nauke. Osnivanjem Naunog drutva Bosne i Hercegovine 1951. godine izraena c s z je bosanskohercegovaka drutveno-politika individualnost u okviru FNRJ. c s c Nauno drutvo time je postalo najvia kompleksna nauna organizacija. c s s c Naunom radu, kao osnovnom preduslovu uspjenog razvitka zemlje, dat je c s jo vei znaaj. Nakon sagledavanja cjelokupnog naunog razvoja, moi e s c c c c c se utvrditi znaaj i dometi cjelokupnog bosanskohercegovakog poslijeratnog c c razvoja. 179

Konani cilj jeste utvrdivanje znaaja institucija nauke u cjelini i pojec c dinano, i to: c analizom nastanka i razvoja naunih ustanova u Bosni i Hercegovini; c c utvrdivanjem na kojim se materijalnim i naunim osnovama razvijaju te institucije; koje su to pokretake snage (materijalne, ideoloke, politike i druge) c s c razvoja nauke i naunih ustanova u Bosni i Hercegovini; c analizom zadataka nauke i naunih ustanova u Bosni i Hercegovini i na c koji su nain nauka i naune ustanove bile povezane sa optim drutvenoc c s s ekonomskim razvojem drutva; s c kakva je kadrovska politika vodena u nauci i naunim ustanovama; prezentiranjem organizacija nauke i naunih ustanova; c sumiranjem rezultata nauke i naunih ustanova za navedeno razdoblje. c Proces nastanka i razvoja naunih institucija mogue je pratiti i prema c c sljedeim oblastima: c prirodno-matematike nauke, c drutveno-ekonomske nauke, s kulturno-istorijske nauke, medicinske nauke, geologija, rudarstvo, energetika, c gradevinski kompleks i saobraaj, metalni kompleks, drvni kompleks, prehrambeni kompleks, muzeji i arhivi.

Izuavanje procesa institucionalizacije nauke u Bosni i Hercegovini za c period nakon zavretka Drugog svjetskog rata od posebnog je naunog ins c teresa. Do 1958. godine ova je drava izgradila i potvrdila svoju dravnost z z kroz institucije iznutra.

180

 BOSNA I HERCEGOVINA 1992-1995. U NJEMACKIM IZVORIMA I LITERATURI

Nacrt projekta istraivanja z c Zijad Sehi

Nakon smrti Josipa Broza 1980. na njemakom govornom podruju sa c c velikom panjom praena su zbivanja u SFR Jugoslaviji. Uglavnom su predz c stavljena u publicistici, sadravajui najveim dijelom futuristike predstave z c c c i scenario koji se deceniju kasnije ostvario. Kada je jugoslavenska kriza stupila u zavrnu fazu, poelo je integrisas c nje publicistikog aspekta u histirijska zapaanja. Prve strune publikacije c z c s predstavljale su sintetike preglede videne kroz presjek novinskih izvjetaja, c zgusnuta zapaanja procesa u prethodnoj deceniji. Sa posebnom panjom z z praen je nacionalni razvoj nakon postkomunistike emancipacije. U sreditu c c s razmatranja nalazili su se motivi i pozadina jugoslavenske krize, historijska problematika i njen utjecaj na aktualna zbivanja. U zavrnoj fazi vea panja s c z posveena je njenoj internacionalizaciji.1) c

1) Reuter Henrichs Irena, Der Islam in Jugoslawien, Mnchen 1988.; Brunner Georg, u Die Stellung der Moslime in den fderativen Systemen der Sowjetunion und Jugoslawien, o Hrsg. v. Kappeler Andreas, Simon Gerhard, Brunner Gerhard, Kln, 1989.; Gumpel o W., Jugoslawien in der Krise. Europische Rundschau, Nr 3,Wien 1989, Nr 17/1, 41a 48.; Rullmann H. P., Krisenherd Balkan. Hamburg 1989.; Lendval Paul, Jugoslawien ohne Jugoslawen, die Wurzeln der Staatskrise, u: Europa Archiv, 45/19, 1990, 573-580.; Paparela J., Die jugoslavische Volksarmee als ein politischer Faktor, Sdosteoropa, 1990, u 2.; Petkovi Ranko, Die Haltung der Grossmchte, der europischen und insbesondere c a a der Nachbarstaaten zur Wehrung der politischen unabhnigkeit und Teritorialen Integritt a a Jugoslawiens, Sdosteuropa, 1990, 484-495.; Bebler Anton, Das Militr in Jugoslawiens u a Krise, u: Europische Rundschau, Wien, 1991, Nr 19/3.; Brey Thomas, Jugoslawien: der a Vielvlkerstaat zerflt, u: Osteuropa, Vol. 41, Nr 7, Berlin 1991, 417-430, 709-724.; Furkes o a J /Schlarp X. H., Jugoslawien. Ein staat zerflt, Reinbeck-Rowohlt 1991.; Gaanovi B., a c c Die etnische Suberung der Ehebetten, Osteuropa, 1991, A 528-A 530.; Libal Wolfgang, a Das ende Jugoslawien Chroniik einer Selbstzerstrung, . Wien-Zrich 1991.; Reuter Jens, o u Die Enstehung der jugoslavische Krise und ihre internationaliserung, Sdosteoropa, 1991, u Vol. 40, Nr 7/8, 343-352.; Wimmer M., Brenpunkt Jugoslavien: der Vielvlkerstaat in der o Krieg, Mnchen 1991. u

181

Glavni elementi prethistorije ratnih zbivanja sadravali su slijedee iz c c njenice: Smru Josipa Broza, karizmatske linosti i integrativne gure socijalisc c tike Jugoslavije, pukla je posljednja spojnica koja je zemlju drala zajedno. c z c Njegovo ivotno djelo, ujedinjena i izmedu sebe pomirena Jugoslavija, poela z je da puca neposredno nakon to je bio podignut njegov mauzolej. Ope stas c nje drutvene krize, praeno slomom vladajue ideologije, stvorilo je prazan s c c prostor u kome su nacionalistike snage, nakon 40-godinjeg tabu razdoblja, c s naile na izuzetno plodno tlo. U vrtlogu demokratizacije, izronile su zapanjus jue svjee i agresivne. Vie nije bilo snage koja bi im se mogla suprostaviti. c z s Jugoslavenska ideja umrla je po drugi put, a sa njom se raspala Titova drava. z Epicentar nacionalistikog potresa koji je Jugoslaviju pretvorio u ruec s vinu, nije se nalazio u nekom rubnom podruju Jugoslavije, ve u njenom c c jezgru, u Srbiji. Zbog toga, erupcija je rastrgala cijelu konstrukciju. Raspad socijalistikog sistema znaio je takoder i u Jugoslaviji zalac c zak komunistike dravne partije. Komunizam, kao revolucionarni projekt c z i kulturoloki fenomen doivio je propast. I tradicionalna saveznica Srbije, s z Rusija, odluila se za reforme zapadnjakog tipa. Srbija je kulturnu i nac c cionalnu identikaciju potraila u mitovima srednjovjekovne srpske drave. z z Vremenski i strukturalno, ona je pratila tri cilja: konsolidovanje vlasti, centralizovanje Srbije, realizovanje projekta Velike Srbije. Srpski parlament je 1989. ukinuo autonomiju Kosova, koje je od tada praktino ivjelo pod okupacijom srpskog reima. To je bio poetak kraja c z z c Jugoslavije. Sa Kosova kriza se proirila na cijelu zemlju. Tenja Srbije za s z dominacijom u Jugoslaviji doprinijela je da se i u drugim republikama pone c razmiljati o sopstvenom putu u budunost. Raspadom Jugoslavije Beograd s c se jo i mogao pomiriti sa gubitkom Slovenije, tee Hrvatske, ali nikako da s z izvan nje ostanu srpske manjine, pogotovo ne u hrvatskim i bosanskohercegovakim granicama. Tako se rat vraao na geografsko ishodite jugoslavenske c c s drame, u Bosnu i Hercegovinu. z Medunarodno-pravno priznanje BiH kao suverene i nezavisne drave unijelo je bitno nove elemente u politiki ivot Bosne i Hercegovine. Veliki dio c z stanovnika podcijenio je opasnost nacionalne polarizacije. Nacionalni programi sadravali su velikim dijelom njeno teritorijalno rasparavanje. z c Nakon Drugog svjetskog rata pojavili su se u Evropi brojni specijalizovani asopisi za medunarodnu politiku, koji su u znatnoj mjeri doprinijeli c poznavanju aktualnih zbivanja i procesa. Casopis koji ima najduu tradiz s ciju je Europa Archiv koji izdaje Drutvo za medunarodnu politiku iz Bona (Geselschaft fr Internationale Politik, Bonn.). u

182

Koncipiran je iz tri cjeline, u kojima su predstavljena tri aspekta medunarodnih zbivanja: kronologija; tekstualni dio sa odredenim analizama procesa; dokumentacioni dio, u kojem su koritena dokumenta razliite provenis c jencije. Kad je rije o Bosni i Hercegovini u dokumentacionom dijelu predstavc ljeni su: Rezolucije Savjeta sigurnosti i predsjednika saopenja; c c Rezolucije Generalne skuptine; s Rezolucije komisije za ljudska prava; c Dokumentacija Medunarodnog krivinog tribunala za gonjenje lica odgovornih za ratne zloine uinjene na teritoriji prethodne Jugoslavije; c c Dokumentacija zasjedanja medunarodnih institucija- EZ, G7, OIC; Aktivnosti vojnih saveza- NATO saveza, Zapadnoevropske unije; Zvanina saopenja za tampu sa konferencija, c c s Izvjetaji o mirovnom procesu; s Dokumentacija o stavovima velikih sila.

Izvorna grada predstavljena je i u Zborniku grade Bulletin fr Presse u und Informations Amt der Bundesregierung. Najveim dijelom zastupljena c je grada o aktivnostima Evropske zajednice, vojnog saveza Zapadnoevropske unije, kao i zvanina saoptenja vlade SR Njemake. c s c Dosta bogata je grada o vojnim savezima i njihovim aktivnostima, prije svega NATO saveza predstavljena u asopisu Nato Brief: Brssel/Bonn. c u Casopis koji je sadravao izvore je Ost Europa Archiv /Casopis drutva z s za poznavanje Istone Evrope/ Geselschaft fr Ost Europa Kunde koji je izc u lazio u Berlinu. Po formi je imao drugaiju koncepciju- u njemu je dominirao c publicistiki aspekt, sa ciljem da da odredene tematske analize. O politici c pojedinih zemalja vaan izvor predstavljaju informativni listovi, u kojima su z njihove ambasade izdavale zvanina saoptenja, npr. SAD- Amerika Dienst c s (Amerikanische Botschaft u Bonnu). Pregled najvanijih publikovanih dokumenata prua mogunost da se z z c utvrde najbitnije injenice o ulozi koju je zauzimala Bosna i Hercegovina c u medunarodnoj politici. Izmedu brojnih publikovanih izvora posebno su znaajni slijedei: c c Izvjetaj Evropske zajednice i SAD o priznanju jugoslavenskih republis ka;2)
2)

Bulletin, Brussel 10.03. 1992., br. 29, str. 282.

183

 Evropska politika saradnja, Izjava o Jugoslaviji 10. 04. 1992, Priznanje c Bosne i Hercegovine;3) Evropska politika saradnja - Izjava o BiH, Lisabon-Brssel, 16. 04. c u 4) 1992.; Izjava lanica G 7 i predstavnika Evropske zajednice;5) c Rezolucija 770, Savjeta sigurnosti UN o olakanju dostave humanitarnih s dobara u Sarajevo, donesena 13. augusta 1992.;6) Rezolucija br. 771, Savjeta sigurnosti UN o povredama humanitarnih prava u bivoj Jugoslaviji, usvojena 19. 08. 1992.;7) s Izjava na zavretku medunarodne konferencije u Zenevi od 26. i 27. s 8) augusta 1992.; Rezolucija br. 780 Savjeta sigurnosti Un za prikupljanje podataka o povredama ljudskih prava u bivoj Jugoslaviji, donijeta 6. oktobra 1992.;9) s Rezolucija br. 781(1992) Savjeta sigurnosti UN o zabrani vojnih letova u zranom prostoru BiH usvojena 9. oktobra 1992.;10) c Pootrenje sankcija lanica Vijea Sigurnosti UN protiv SRJ rezolucijom s c c UN br. 787. od 16. novembra 1992.;11) Rezolucija br. 798 (1992) Savjeta sigurnosti UN o sistematskom zatvaranju i silovanju ena u Bosni i Hercegovini usvojena 18. novembra z 1992.;12) Zakljuak Ministarskog zasjedanja Vijea NATO-a odranog u Brssellu c c z u 17. decembra 1992.;13) Zakljuak Treeg zasjedanja ministara spoljnih poslova lanica KEBS-a c c c u Stockholmu 14. i 15. decembra 1992.;14) Vance-Owenov plan. Izvjetaj Boutros Ghalija od 2. februara 1993. o Zes nevskoj mirovnoj konferenciji, sa izvodima plana od 30. januara 1993.;15)
3) 4) 5) 6) 7) 8) 9) 10) 11) 12) 13) 14) 15)

Bulletin..., br. 40, 9. 04. 1992, str. 376. Bulletin..., Bulletin..., br. 43, 397-398. Bulletin, Nr 77, 7. juli 1992, str. 731 Europa Archiv, 19/1992, D. 581-582. Europa Archiv, Nr 19, /1992, D. 583.. Europa Archiv, 19/1992, D 584-590. Europa Archiv, 7/1993, D. 146 Europa Archiv, 7/1993, D. 147. Europa Archiv 7/1993, D. 148-151. Europa Archiv, 7/1992, D. 154-155. Bulletin..., Nr 141, 28. XII 1992, str. 1308. Bulletin..., Nr 138, 18. XII 1992, str. 1257-1259. Europa Archiv, 18/1993. D. 360-366.

184

 Rezolucija Savjeta sigurnosti UN o uspostavi medunarodnog suda za gonjenje povreda humanitarnog medunarodnog prava donijeta 22. februara 1993.;16) Izjava amerikog predsjednika Billa Clintona o uspostavi humanitarnog c zranog mosta za Bosnu i Hercegovinu data 3. marta 1993.;17) c Izvjetaj generalnog sekretara UN Boutros Boutros Ghalija od 3. maja s 1993. sa izvodima izjave kopredsjednika Owena i Cirus Wencea u Ateni 1. i 2. maja 1993.;18) Statut Medunarodnog suda za gonjenje odgovornih za poinjene teke c s prestupe protiv humanitarnog medunarodnog prava sa priloenim izz vjetajem generalnog sekretara UN od 3. maja 1993.;19) s Rezolucija br. 836 (1993) Savjeta sigurnosti UN o proirenju mandata s UNPROFOR-a u BiH usvojena 4. jula 1993.;20) Rezolucija br. 844 (1993) Savjeta sigurnosti UN o angaovanju zranih z c vojnih snaga u Bosni i Hercegovini usvojena 18. juna 1993.;21) Rezolucija br. 855 (1993) Savjeta sigurnosti UN o dugoronoj misiji c KESS-a u bivoj Jugoslaviji, usvojena 9. avgusta 1993.;22) s Rezolucija br. 859. Vijea sigurnosti UN o prilikama u BiH usvojena c 24. avgusta 1993.;23) Rezolucija 48/88 Generalne skuptine UN o ratu u Bosni i Hercegovini s usvojena 20. decembra 1993.;24) Saoptenje predsjedavajueg Savjeta sigurnosti UN o stanju u BiH od s c 7. januara 1994.;25) Izjava francuskog ministra spoljnih poslova Alain Juppea nakon savjetovanja Vijea Evropske unije 7. februara 1994.;26) c Zakljuak Savjeta NATO-a od 9. februara 1994.;27) c Izjava za tampu generalnog sekretara NATO saveza Manfreda Vrnera s o nakon isteka ultimatuma Srbima za povlaenje tekog oruja oko Sarac s z jeva od 21. februara 1994.;28)
16) 17) 18) 19) 20) 21) 22) 23) 24) 25) 26) 27) 28)

Europa Archiv, 7/1993, D. 156-163. Europa Archiv, 7/1993, D. 164. Europa Archiv, 18/1993, D. 366-371. Europa Archiv, 3/1994, D. 89-98. Europa Archiv, 18/1993, D. 375-377. Europa Archiv, 18/1993, D. 377-378. Europa Archiv, 7/1994, D. 216-217. Europa Archiv, 7/1994, D 217-219.; Europa Archiv, 7/1994, D. 222-226.; Europa Archiv, 7/1994, D. 226-227.; Europa Archiv, 7/1994, D. 227-229.; Bulletin... Nr 16/1994, 152.; Europa Archiv, 7/1994, D. 232-233.;

185

 Izjava za tampu glasnogovornika ruskog predsjednika Vjaeslava Koss c tikova o situaciji u Bosni i Hercegovini od 23. februara 1994.;29) Okvirni sporazum izmedu Bosanske vlade i bosanskih Hrvata kao i izmedu bosanske Federacije i Republike Hrvatske potpisan 1. marta 1994. u Washingtonu;30) Dogovor K. Zubka i E. Gania o Federaciji BiH. 10. 03. 1995. u Peterc sburgu kod Bonna;31) Preporuka br. 581 Zapadnoevropske unije o stanju u bivoj Jugoslavis ji.;32) Rezolucija br. 1004 (1995) Savjeta sigurnosti UN od 12. 07. o statusu sigurnosne zone Srebrenica i sigurnosti personala UNPROFOR-a.;33) Konferencija za tampu predsjedavajueg konferencije o Jugoslaviji bris c tanskog ministra spoljnih poslova Malcoma Rifkinda 21. 07. 1995. u Londonu o rezultatima konferencije;34) Izjava predsjedavajueg Savjeta sigurnosti UN od 25. 07. 1995. o situc aciji u Bosni i Hercegovini.;35) Saopenje za tampu generalnog sekretara NATO-a Willi Classa o Goc s radu, 25. 07. 1995.;36) z Saopenje generalnog sekretara Nato-a Willi Classa nakon zasjedanja c savjeta NATO-a 1. 08. u Bruxelesu.;37) Rezolucija br. 1010. Savjeta sigurnosti od 10. 08. 1995. o statusu sigurnosnih zona Srebrenice i Zepe;38) Izvjetaj posebnog opunomoenika UN za ljudska prava T. Mazowieckog s c o stanju manjina u bivoj Jugoslaviji od 22. avgusta 1995.;39) s Uvid u radove o Bosni i Hercegovini na njemakom jeziku, publikovane c c nakon 1992., omoguava da se izvuku odredeni zakljuci. U literaturi na c njemakom jeziku objavljenoj nakon 1992. predstavljeni su razliiti aspekti: c c

29) 30) 31) 32) 33) 34) 35) 36) 37) 38) 39)

Europa Europa Europa Europa Europa Europa Europa Europa Europa Europa Europa

Archiv, Archiv, Archiv, Archiv, Archiv, Archiv, Archiv, Archiv, Archiv, Archiv, Archiv,

7/1994, D. 233-234.; 7/1994, D. 240-249.; 1/1995, D. 1995, 69-72.; 1/1995, D. 1995, 72-79.; Internationale Politik, 12, Internationale Politik, 12, Internationale Politik, 12, Internationale Politik, 19, Internationale Politik, 19, Internationale Politik, 19, Internationale Politik, 19,

1995., 83-84.; 1995., 84-86.; 1995., 86-87.; 1995, 88-89.; 1995., 93.; 1995., 93-94.; 1995., 94-99.;

186

 historijska problematika medunarodni aspekt - aktivnosti Organizacije ujedinjenih nacija, Evropske unije, Zapadnoevropske unije...; etniki, vjerski, kulturni, socioloko-demografski aspekt; c s informativna problematika; psiholoki aspekt, u kojem je zastupljena tematika logora, izbjeglica, s silovanja ena...; z vojni apekt, u kojem su predmet analiza medunarodne vojne organizacije i njihova uloga, vojne operacije, snage, posljedice vojnih aktivnosti. Literatura na njemakom jeziku uglavnom je nastala na vjerodostojnoj c c sc c gradi. U njoj je najee predstavljen jedan aspekt zbivanja.40) Najvei broj publikacija odnosi se na lanke, rasprave i priloge u objavljene u asopisima c c c c koji se bave jugoistonom Evropom, medu kojima su posebno znaajni ac sopisi Sdosteuropa i Sdosteuropa Mitteilungen. U njima su zastupljeni u u historijska problematika, istraivanje motiva i pozadine zbivanja, a donose z i analize koje su nastale na osnovu raspoloive dokumentacije. Od vojnih z asopisa treba izdvojiti asopis Osterreichische Militar Zeitschtrift, koji izlazi c c u Beu. U njemu su zastupljena politika i vojna zbivanja, medunarodni asc c pekt... Jednu dobru sintezu zbivanja u Bosni i Hercegovini 1992-1995. dao je Gustav Gustenau, u serijalu Neuordnung des sdslavischen Raumes.41) u
40) Bali Smail, Das unbekante Bosnien. Europas Brcke zur islamische Welt, Kln, c u o 1992.; Billing Peter, Der Brgerkrieg im Jugoslawien, Frankfurt/Mainz, Hessische Stifu tung Friedens und Konikt-forschung, 1992.: Gelhard Susane, Ab heute ist Krieg. Der blutige Konikt im ehemaligen Jugoslawien, Frankfurt am Main, 1992.; Krieg in Europa. Analysen aus dem ehemaligen Yugoslavien, Linz 1992.; Rathfelder E., Krieg auf dem Balkan, Reinbeck-Rowolhlt, 1992.; Razumowsky D., Chaos Jugoslavien, Historische Ursachen Hintergrunde, Mnchen-Zrich 1992.; Reuter Jens, Jugoslawien vor dem Zerfall, u: u u Aussenpolitik und Zeitgeschichte, Nr Stuttgart, 1992.; Arday L., Der historische Hintergrunde der Krise im ehemaligen Jugoslawien, Stuttgart 1993.; Fritzler M., Das ehemalige Jugoslawien, Mnchen, 1993.; Glenny Misha, Jugoslawien: Der Zerfall Jugoslawien und u die Folgen fr Europa, Mnchen 1993.; Rehder P., Das neue osteuropa von A bis Z,: u u neueste Entwicklungen in ost und sdost Europa, Mnchen 1993.; Roggemann Herwig, u u Krieg und Frieden auf den Balkan: historische Kriegsursachen, wirtschaftliche und soziale Kriegsfolgen politische und rechtliche Friedensvoraussetzungen, Berlin 1993.; Welser U., Am Ende wunschtst Du Dir nur noch den Todt: Die Massenvergevaltigungen im Krieg auf dem Balkan, Mnchen 1993.: Zlch Tilmann, Etnische Sauberung: Vlkermord, fr u u o u Gross Serbien: eine Dokunentation der Gesellschaft fr Bedrochte Vlker, Frankfurt a. u o / M., 1993.; Reism ller J. G., Die bosnische Tragdie, Stuttgart 1993.; Gleich Wolfgang, u o Krieg auf dem Balkan. Die jugoslawische Tragdie und ihre Wurzeln, Wien 1994.; Guto man Roy, Augenzeuge des Vvlkermord: Reportages aus Bosnien, Gttingen, 1994.; Kind o o Christian, Krieg auf dem Balkan, Der jugoslawische Bruderstreit. Geschichte, Hintergrunde, Motive, Zrich, 1994.; Paulsen Thomas, Die Jugoslawienpolitik des USA: 1989-1994, u Begrenzte Engagement und koniktdinamik, Baden Baden, 1995.; Weithmann Michael W., Der Ruhelose Balkan: Die Koniktregione Sdosteuropas, Mnchen 1995.; Silber Lau u ura, Allan Little, Bruder Krieg. Der Kampf um Titos Erbe, Graz, 1995.; Viktor Meier, Wie Jugoslawien verspielt wurde, Mnchen 1995.; u 41) Osterreichische Militrische Zeitschrift, Wien 1991-1996. a

187

Glavni izvor podataka predstavljali su agencijski izvjetaji agencije APA, s lanci u vojnim asopisima, prije svega amerikim kao i relevantna literatuc c c ra. Veliki broj radova publikovan je u asopisima za medunarodnu politiku, u c zbornicima radova koji su odrani u organizaciji raznih fondacija za mirovna z nastojanja, kao i u asopisima u kojima je zastupljena pravna problematic ka.42) Vaan segment izuavanja zbivanja u Bosni i Hercegovini 1992-1995. z c predstavlja publicistika. Stampa je uglavnom imala funkciju ogledala his42) Bebler Anton, Der Untergang des jugoslawisches Modells der fderalistischen komo munismus, Europische Rundschau, Nr 3, Wien 1992.; Damjanovi Milan, Europa und a c das Jugoslawien-Problem, u: Luca, 1992, Nr 2, 39-44.; Geiss Imanuel, Hegemonie und Genozid: Das Serbien-Syndrom 1991/92, u: Europa Archiv, Vol 47, Bonn, 1992, Nr 15/16, 421-432.; Hummer Waldemar, Die Jugoslawien-Krise als etnischer Konikt, u: Europa Archiv, Bonn Vol. 47, Nr 4, 1992, 87-96.; Kraft E., Kirche und Politik in Jugoslawien seit dem Ende der 80-iger Jahre, Die serbische-ortodoxe Kirche, Sdosteuropa, Mnchen u u 1992, 53-74.; Krian Mojmir, Nationalismen in Jugoslawien. Von postkommunistischer naz tionaler Emanzipation zum Krieg., Osteuropa, 1992, A 121-140.; Miedling H. M., Grunde und Hintergrunde der aktuellen Nationalitten Konikte in den Jugoslavischen Lndern, a a Sdosteuropa, Mnchen 1992, Nr 2.; Newhouse John, Bonn, der Westen und die Ausung u u o Jugoslawiens. Das Versagen der Diplomatie. Chronik eines Skandals, u: Bltter fr dea u utsche internationale Politik, Bonn 1992, 1190-1205.; Peji Nenad, Medien und Krieg in c Jugoslawien, Europische Rundschau, Wien, 1992, Nr 4, 57-65.; Reuter Jens, Die polia tische Entwicklung in Bosnien-Hercegowina, u: Sdosteuropa, Vol. 41, No 11-12, 1992, u 665-684.; Schnfeld R., Der Kriegerische Zerfall Jugoslavien, u: Die internationale Poo litik, 1991-1992, 65-82.; Sucharipa Ernst, Die jugoslawische Krise, eine Herausforderung fr die osterreichische Aussenpolitik, Europische Rundschau, Wien 1992, Vol. 20, Nr 1, u a 17-26.; Arnold Hans, Der Balkan Krieg und die Vereinten Nationen, u: Europa Archiv, Vol 48, Nr 2, Bonn, 1993, 33-40.; Fleiner-Gerster Thomas, Medieneinsatze von internationalen Organisationen zur eindammung etnischer Spanungen und Konikte, Vorschlge a einer KSZE-Delegation nach einer Mission in die Republiken des ehemaligen Jugoslawien, u: Revue suisse de droit international et de droit Europeen, Z rich, 1993, Vol. 3, 539-557;. u Dekovi-Saxs Ljiljana, Die Nachfolgestaaten Jugoslaviens, zwischen Stabilisierung und Zuc sammenbruch, S dosteuropa-Mitteilungen, M nchen 1993, 25-34.; Rosenfeld Martin, Deu u utschlands und Frenkreichs Jugoslawienpolitik im Rahmen der europischen Gemeinschaft a 1991-1993, Sdosteuropa, Vol. 42, Nr , 1993, 621-653.; Wagner Wolfgang, Acht Lehren u aus dem Fall Jugoslawien, u: Europa Archiv, 47, No 2, 1993, 31-41.; Wallenfelds, M., Der aktuelle Fall: die Picht zur Herausgabe von mutmaslichen Kriegsverbrechern durch UNO-Schutztruppen im ehemaligen Jugoslawien, u: Humanitares Vlkerrecht, Vol. 6, Nr o 3, 1993.; Calic Marie Janine, Dstere Aussichten fr Bosnien-Herzegowina, u: Europa u u Archiv, 1994, Vol. 49, 71-79.: Ivanov Andrei, Zweideutige Prioritten, US-amerikanische a Aussenpolitik und der Krieg auf dem Balkan (bis Sommer 1993.), u: Sdosteuropa, Vol. u 43, Nr 3-4, Mnchen 1994.; Kalman Michael, Der Krieg in Bosnien-Herzegowina, chrou nik der Ereignisse, u: Probleme des Friedens, 1994, No 4, 11-20.; Roggemann Herwig, Der Internationale Strafgerichtshof der Vereinten Nationen von 1993 und die Balkankriegsverbrechen, Zeitschrift fr Rechtpolitik, Vol. 27, 1994, 297-302.; Russland und der Krieg u im ehemaligen Jugoslawien, Europa Archiv, Bonn, 49, Nr 3, 1994, 80-88.; Taucher Wolfgang, Ausgewlte Fragen zur Vorbergehenden Schutzgewhrung im Vlkerrecht an Hand a u a o der Aufnahme von bosnischen Schutzsuchenden in Osterreich, Osterreiche Zeitschrift f r u Oentliches Recht und Vlkerrecht, Vol. 49, No 2-4, Wien 1994, 227-247.; M ller Stephan, o u Etnische Sauberung in Bosnien-Herzegowina: eine Untersuchung am Beispiel der Stadt Zwornik iin Nordost Bosnien, Sdosteuropa, Vol. 44, Nr 5, Mnchen, 1995, 290-309.; u u Reuter Jens, Jugoslavien: Versagen der internationalen Gemeinschaft, Sdosteuropa, Vol. u 44, Nr 6, Mnchen, 1995, 333-343. u

188

torijskih zbivanja. Integrisana u historijska zapaanja, predstavlja vrijedan z izvor podataka. Publicistiki aspekt vaan za razumijevanje odredenih procesa, zastupc z ljen je u politikim asopisima Der Spiegel, Focus, Stern, u dnevnim lisc c tovima Deutsche Zeitung, Die Zeit, Die Welt, Frankfurter Allgemeine Zeitung, Sd-Deutsche Zeitung, Bild Zeitung, Bild am Sontag. Krai put za u c istraivanje problematike je koritenje agencijskih izvjetaja, to je upotrez s s s bom interneta u znatnoj mjeri olakalo istraivanja. s z Posebnu vrijednost imaju podaci koje je donosila DPA (Deutsche Presse Agentur). Budui da dnevni listovi uglavnom donose agencijske vijesti, spec cini su samo izvjetaji listova koji su imali svoje izvjetae sa lica mjesta. c s s c

189

190

 NOVIJI RADOVI NA PROUCAVANJU PROSLOSTI KONAVALA POD BOSANSKOM VLASCU

Esad Kurtovi c

Podruje Konavala, geografski na dijagonalnom pravcu od Dubrovnika c do Herceg Novog, sa mora otre i teko pristupane obale a u unutranjosti s s c s plodnog pojasa prostrtog do hercegovakih grebena, misir Dalmacije, dac nas najjuniji dio Republike Hrvatske, u posljednje vrijeme predmet je zapaz enijeg interesiranja struke. Pristupi, kao i rezultati, vrijedni su primjera i z pomena. U srednjem vijeku pedesetak godina Konavli su bili pod direktnom bosanskom vlau. U ekspanzivnoj Tvrtkovoj politici pripojeni su Bosni posc etkom 1377., a 1419., odnosno krajem 1426.g., kupoprodajom su preli u c s sastav Dubrovake Republike. Sama kupoprodaja rezultirala je daljnjom spec cinom vezanou za srednjovjekovnu Bosnu, bosanske vladare i vlastelu, c sc dotadanje vlasnike i njihove nasljednike, putem redovnog potvrdivanja izs vrene kupoprodaje, tributa i ulaganja novca na dobit, tako da se sve do s pada srednjovjekovne bosanske drave, prisustvo Konavala u bosanskoj poz litici aktivno osjealo. Mimo tih okvira, sa dvije velike krize, konavoskim c ratovima 1430-1433. i 1451-1454.g., Konavli su bili izvoritem bosanskog s prisustva i u irim konstelacijama medunarodne politike na istonoj jadrans c skoj obali. U modernoj historiograji preko stotinu godina, Konavli su predmet aktivnog angamana historiara. Kroz konavosku prolost historija dubljeg z c s zaleda istonojadranske obale dobila je znaajne spoznaje. Analiza koja c c slijedi, pojavno obimnih istraivanja i radova u ovom kratkom vremenskom z periodu 1990-2000.g., ukazuje na armativnu stvaralaku poziciju u pristupu c historiji Konavala pod bosanskom vlau. Cvorino, od Radoslava Grujia sc s c (1878-1955.) i njegovog djela o Konavlima iz dvadesetih XX stoljea1) , do c danas, historiografski rast se u tolikoj mjeri namnoio, novim saznanjima z
1) Gruji Radoslav, Konavli pod raznim gospodarima od XII do XV veka, Srpska krac ljevska akademija, Spomenik 66, Zemun 1926., 1-121.

191

obogatio ali i na vie mjesta isprepleo neprovjerenim prelazima i pretposs tavkama, da je pravljenje suvremenog presjeka nezaobilazna metodoloka s osnova daljnim prouavanjima. c * * * Praenje historije Konavala u ovom vremenskom periodu pod platom c s je znaajnih projektnih ostvarenja Zavoda za povijesne znanosti Hrvatske c akademije znanosti i umjetnosti u Dubrovniku. Njihove dimenzije su, zahvaljujui velikom naunom skupu kao projektu, odranom u Cavtatu 1996.g., c c z sa dvije knjige, tri knjige projekta o stanovnitvu Konavla, te produkcijom s redovnog godinjeg asopisa Anala, daleko vee i prodornije nego to to ova s c c s analiza u svom srednjovjekovnom bosanskom segmentu ovdje prua.2) U z obzir je uzeto i nekoliko autora i radova, koji su izvan kruga Zavoda HAZU u Dubrovniku pristupali i, vrijedno pomena, ponudili neto novo u ovom s naslovnom okviru. * * * Istaknuti historiar Dubrovnika i istone jadranske obale, Josip Lui c c cc (1924-1994.) i ranije je dao presjek historije Konavala u srednjem vijeku.3) Njegovi stavovi, u zasebnoj publikaciji sa Stijepom Obadom, o konavoskoj prevlaci, ostali su na istoj razini.4) Tako je postupio i danas najpoznatiji bosanskohercegovaki poznavalac konavoske historije u srednjem vijeku, c s z s Pavo Zivkovi5) , sa bitnom razlikom to je u svome radu zaokruio vie rac
2) Mada je suvremena politika konotacaija nepovoljan okvir, medievalna produkcija c kroz izdanja Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku nije podlegla iskuenjima. s Uporedi: Konavle u prolosti, sadanjosti i budunosti 1, Monograje XV/1, Dubrovnik s s c 1998., 311; Monograje XV/2, Dubrovnik 1999., 379; Kapetani Niko Vekari Nenad, c c Falsikat o podrijetlu konavoskih rodova, Prilozi povijesti stanovnitva Dubrovnika i okos lice, Knjiga VI, Dubrovnik 1997., 136; Kapetani Niko Vekari Nenad, Stanovnitvo c c s Konavala, Prilozi povijesti stanovnitva Dubrovnika i okolice, Knjiga VII, Svezak 1, Dus brovnik 1998., 395; Knjiga VII, Svezak 2, Dubrovnik 1999., 438. 3) Lui Josip, Kroz konavosku prolost, Konavoski zbornik I, Dubrovnik 1982., 13cc s 28; Isti rad u, Josip Lui, Iz prolosti dubrovakog kraja u doba Republike, Casopis cc s c Dubrovnik, Biblioteka D, Knjiga 14, Dubrovnik 1990., 288-301. 4) Lui Josip, Prevlaka u doba Dubrovake Republike, Josip Lui - Stijepo Obad, cc c cc Konavoska prevlaka, Matica hrvatska Ogranak Dubrovnik, Posebna izdanja, Knjiga 2, Dubrovnik 1994., 23-76. 5) Od ranijih radova: Zivkovi Pavo, Batinici zaostavtine Braila Tezalovia, Prilozi c s s c Instituta za istoriju (dalje: Prilozi) (IX/1) 9/1, Sarajevo 1973., 319-325; Isti, Diplomatska aktivnost Braila Tezalovia, Prilozi (X/2) 10/2, Sarajevo 1974., 31-53; Isti, Genealogija c porodice Tezalovia iz Prae, Pregled 56/6, Sarajevo 1975., 755-759; Isti, Radi Ozrisac c c lji, trgovac i diplomata na dvoru porodice Pavlovia, Prilozi XIV/13, Sarajevo 1977., c c 301-321; Isti, Uee bosanske vlastele u diobi Konavala, Prilozi XV/16, Sarajevo 1979., c sc 181-188; Isti, Kreditno-trgovake veze Braila Tezalovia sa Dubrovanima, Zgodovinski c c c asopis 34/3, Ljubljana 1980., 299-311; Isti, Bosna u drugoj deceniji XV stoljea, Radio c c

192

nijih vlastitih zalazaka u historiju Konavala.6) Za obojicu time, iako su to istaknuti i nezaobilazni poznavaoci konavoske prolosti, u ovom vremenskom s periodu, osim registriranja njihove nezaobilaznosti i dobrih polaznih osnova, nema nita novo. s Djelatnici Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku Niko Kapetani i Nenad Vekari, u uvodu u svoje djelo o stanovnitvu Konavala, c c s naprotiv, iako se radi o presjeku, prije svega historiografskog rasta, na mnogim mjestima potencirali su, ponekad i dimenzijom pretpostavke, kao ploda najnovije literature, vrlo znakovitu karakteristiku historiografskog rasta o Konavlima - veliku zavisnost od Grujievog djela.7) Cinjenica je da odc nos starijeg i mladeg historiografskog rasta uslovljava potrebu ponovnog pretresanja i kritikog identiciranja mnogih spornih mjesta u konavoskoj c prolosti, naroito iritirajue dinaminih i poticajno-oportunistikih prets c c c c postavki i prelaza kojima se dosadanji historiografski rast manje-vie ili s s vie-manje zadovoljavao. Naravno, sve su to korisna uporita za dalji rad.8) s s Znaajan dio produkcije bosansko-dubrovake odnose kroz prizmu Koc c c navala nije u cjelini promatrao. Grada je omoguavala armativno rasparcelirana promatranja, sa dosta kvalitetnih spoznaja (radovi Jovana Radonia c (1873-1956), Vladimira Corovia (1885-1941), Cire Truhelke (1865-1942), c Mihaila Dinia (1899-1970), Pava Zivkovia i dr.), ali koja, najee, cjec c c sc lokupnu sintetsku liniju rasvjetljavanja bosanske vlasti u Konavlima nisu podrazumijevala. Otuda se moe rei da je bogata linija izvorne grade, praz c enjem dubrovake politike, zaklanjala sagledavanje bosanske politike. Poc c red, obiljem grade popraene, dugotrajne i sveobuhvatne akcije Dubrovana c c na stjecanju Konavala, pune preokreta i politikog laviranja, velikog broc ja ukljuenih posrednika, oteanost cjelokupnijeg sagledavanja pojavna je i c z
Sarajevo Trei program IX/29, Sarajevo 1980., 65-95; Isti, Tvrtko II Tvrtkovi (Bosna c c u prvoj polovini XV stoljea), Institut za istoriju, Studije i monograje, Sarajevo 1981., c 247; Isti, Bosansko-ugarski sukobi krajem XIV. i u prvoj polovini XV. stoljea, Radio Sac rajevo Trei program XI/37, Sarajevo 1982., 81-104; Isti, Ekonomsko-socijalne promjene c u bosanskom drutvu u XIV. i XV. stoljeu (Utjecaj primorskih gradova na ekonomskos c socijalne promjene u bosanskom drutvu u 14. i 15. stoljeu. Pojava gradanske klase i s c novog plemstva), Univerzal, Biblioteka Istorija i revolucija, Tuzla 1986., 227. 6) Zivkovi Pavo, Ustupanje Konavala Dubrovanima, Konavle u prolosti, sadanjosti i c c s s budunosti 1, 77-100; Isti, Diplomatski kontakti Bosne i Huma s Dubrovanima o ustupac c nju Konavala, Hrvatska misao II/6, Sarajevo 1998., 89-105. Uporedi, Isti, Povijest Bosne i Hercegovine do konca XVIII. stoljea i povijest Hrvata bosanske posavine do poetka XX. c c stoljea, Hrvatsko kulturno drutvo Napredak, Mostar 1994., 220. c s 7) Kapetani Niko Vekari Nenad, Stanovnitvo Konavala, Knjiga VII, Svezak 1, Duc c s brovnik 1998. 8) Uporedi, na primjer, pretpostavku o statusu Cavtata, Isti, 18-19.

193

zbog primjene tajne diplomacije kao sredstva zatite dubrovakih vitalnih s c interesa.9) Pristup Konavlima pod bosanskom vlau kod Dure Toia, profesora sc sc sarajevskog, pa novosadskog i banjalukog univerziteta, u sjeni je njegovog c glavnog tematskog pravca, iscrpnog praenja Travunije i Trebinja (Trebinjc ske oblasti) u srednjem vijeku.10) Povezanost i susjedstvo Trebinja i Konavala otuda je rezultiralo deniranjem vie problemskih osnova kao otvorenih s i nedovoljno rasvijetljenih segmenata u konavoskoj prolosti koji takoder s zahtijevaju detaljnije sagledavanje (da izdvojimo: pitanje uspostave i funkcioniranja bosanske vlasti u Konavlima, ira kontekstualizacija kupoprodaje s Konavala u zaledu i konavoski rat 1430-1433.g.).11) Vanu novinu, svjeom i irokom elaboracijom o upotrebi historijskog z z s prava u dnevnoj politici kroz konavosku prizmu, pokazuje rad profesorice Odsjeka za povijest Sveuilita u Zagrebu, Zdenke Janekovi (Janekovi c s c c c s Rmer).12) Autorica potvrduje da su Dubrovani radi proirivanja svoga o teritorija posezali za svim raspoloivim sredstvima. Pozivanje na historijsko z pravo utemeljeno na epidaurskoj tradiciji bilo je jakom potporom vitalnim interesima Dubrovnika. U konkretiziranju kupoprodaje historijsko pravo se u dubrovakoj politikoj taktici povlai pred novcem i privilegijama kao glavc c c nim argumentima.13) Sa druge strane, istaknimo, ova konstruktivna analiza pokazuje da je akademik Anto Babi (1899-1974) akademsku besjedu u Skopc lju o tradiciji i historijskom pravu u odnosima izmedu Bosne i Dubrovnika, studiozno i, kao i ostalo iz medievalnog opusa, zaista, samo jednom pisao.14)
9) Uporedi nekoliko primjera: Izostajanje pomena cijene kupoprodaje, Stojanovi Ljuc bomir, Stare srpske povelje i pisma I/1, SKA, Zbornik za istoriju jezik i knjievnost srpz skog naroda, Prvo odeljenje 19, Beograd-S.Karlovci 1929., 293-297; ili tajnovito darivanje Kosaa, Kreki Baria, Dva priloga bosanskoj istoriji prve polovine petnaestog vijeka, Goc c s dinjak Drutva istoriara Bosne i Hercegovine 37, Sarajevo 1986., 129-142; konstantno dus s c brovako insistiranje na tajnosti kod ugarskog vladara, Gelchich Josef Talloczy Ludwig, c Diplomatarium relationum reipublicae Ragusanae cum Regno Hungarie, Budapest 1887., 167-234; misterioznu ugarsku misiju kod Sandalja Hrania, Stojanovi Ljubomir, Stare c c srpske povelje i pisma I/1, 289-290., i dr. 10) Toi Duro, Trebinjska oblast u srednjem vijeku, Srpska akademija nauka i umetnosti, scIstorijski institut, Posebna izdanja 30, Beograd 1998., 303. 11) Od istog autora uporedi, Isti, Srednjovjekovna upa Trebinje (istorijsko-geografskoz topografski osvrt), Prilozi XXIV/25-26, Sarajevo 1990., 65-101; Isti, Trebinjski kraj u sklopu nemanjike Srbije, Kalendar Prosvjeta za 1992. g., Sarajevo 1991., 103-117. c 12) Janekovi Zdenka, Stjecanje Konavala: Antika tradicija i mit u slubi diplomacije, c c z Konavle u prolosti, sadanjosti i budunosti 1, 31-45. s s c 13) Od iste autorice uporedi, ISTA, Javni rituali u politikom diskursu humanistikog c c Dubrovnika, Radovi 29, Zagreb 1996., 68-86; ISTA, Okvir slobode. Dubrovaka vlastela c izmedu srednjovjekovlja i humanizma, Prilozi povijesti stanovnitva Dubrovnika i okolice, s Knjiga VIII, Zagreb-Dubrovnik 1999., 451. 14) Rezultati istraivanja Z. Janekovi bili su motivaciona podloga, da se Babieva besjez c c da, kao jedan od dva poznata njegova rada objavljena izvan Bosne i Hercegovine, ponovno pretampa i objavi u Sarajevu, Babi Anto, Tradicija i historijsko pravo u odnosima s c

194

Pored Janekovieve, iji bi, kao i Babiev rad, fakulteti prava i politologic c c je trebali uvrstiti u udbeniku podlogu, znaajem dalekosenih mogunosti z c c z c za vie segmenata struke, je rad vanjskog suradnika Zavoda za povijesne s znanosti HAZU u Dubrovniku, Nika Kapetania. Praenjem podjele zemlje c c u Vitaljini, Kapetani unosi nove fakte koji uveliko historiografski rast o Koc c navlima vraaju na poetak.15) Kapetani utvrduje da je podjela Konavala c c na istoni i zapadni dio, dosad prepoznatljive dijelove vlasnika Kosaa i Rac c s denovi-Pavlovia, potpuna pogreka. Dakle, podjela zemlje 1391.g.16) ila c c s c c je podjelom zavisnih vlasteliia izmedu Kosaa i Pavlovia, pa se mnogo cc toga pojavno udnog u Konavlima stavlja u drugaiju ravan.17) Kupoproc c daja izmijeanog posjeda je morala biti, u dubrovakoj politici poto-poto s c s cjelokupna, jer se rasparcelirani dijelovi, kupljeni od Sandalja Hrania, nic su mogli odrati bez istih takvih u posjedu Pavlovia. Niti je, na osnovu z c svega toga, pozicija Pavlovia, naroito izvorima i historiografskim rastom c c prikazanog omraenog Radoslava Pavlovia bila tanka bosanska vlastelinska z c politika. Naravno, i pozicija bosanskog vladara u kupoprodaji sada je jasnija pa bi se trebala istraivati u novom svjetlu. z Pratei krstjanina Vlatka Tumurlia i njegovo vrijeme, monografskom c c obradom koja historiografskom rastu u prouavanju vjerskih odnosa srednjoc s vjekovne Bosne daje neobino novu metodoloku dimenziju, Pejo Cokovi c s c se, da kaemo usputnim pravcem, odbacivanjem lelujavog konavoskog hisz toriografskog rasta, radije okrenuo prema izvornoj gradi.18) Pored prikazivanja pozicije Pavlovia, predstavljanja Crkve bosanske u diplomatiji kupoc s prodaje, Cokovi denira poziciju Sandaljeve dvije prodaje, svojih i Pavloc vievih dijelova Konavala, kao pretpostavku prateeg rivalstva i cijenom razc c liito tretirane kupoprodaje, koju sam Sandalj Hrani, prodajui oba dijela, c c c
izmedu Bosne i Dubrovnika u srednjem vijeku, Bosna franciscana VIII/12, Sarajevo 2000., 241-247; Ranije objavljen: Babi Anto, Tradicija i istorijsko pravo u odnosima Bosne i Duc brovnika u srednjem vijeku, Makedonskata akademija na naukite i umetnostite, Pristupna predavanja, prilozi i bibliograje na novite lenovi na MANU, Skopje 1974., 11-17, c 15) Kapetani Niko, Podjela zemlje u Vitaljini u 15. stoljeu, Anali 37, Dubrovnik 1999., c c 9-31. 16) Konstatacija po kojoj su Sankovii oteli Konavle od Pavla Radenovia, te da su kasc c nije u akciji Pavla Radenovia i Vlatka Vukovia Konavli bili vraani, nije utemeljena, c c c Gruji Radoslav, Konavli pod raznim gospodarima, 13, 19; Janekovi Zdenka, Stjecanje c c Konavala: Antika tradicija i mit u slubi diplomacije, 41; Kapetani Niko Vekari c z c c Nenad, Stanovnitvo Konavala, Knjiga VII, Svezak 1, 23, 28. Pavle Radenovi nije bio s c knez Konavla prije 1391.g., kako je to utvrdio J. Radoni, Radoni Jovan, O knezu Pavlu c c Radenoviu, Letopis Matice srpske 211, Novi Sad 1902., 39-62, 48, nap. 7. Uporedi, Kurc tovi Esad, Paolo Radonich, conte di Canali 1389.g.? (Konavli u bosansko-dubrovakim c c odnosima krajem XIV stoljea), Hercegovina 13-14, Mostar 2001., 23-33. c 17) Od istog autora uporedi, Kapetani Niko, Konavoske planine, Dubrovaki horizonti c c XXIV/33, Zagreb 1993., 121-122; Isti, Glagoljski natpis u Konavlima, Anali 35, Dubrov nik 1997., 7-10; Isti (sa Zagar Mateo), Najjuniji hrvatski glagoljski natpis, Anali 39, z Dubrovnik 2001., 9-48. 18) Cokovi Pejo, Krstjanin Vlatko Tumurli i njegovo doba (1403.-1423.), Croatica s c c christiana periodica XIX/35, Zagreb 1995., 1-54.

195

 s potuje. Opet izdvajamo, Cokovi je poziciju Sokola, spornog u konavoskoj s c kupoprodajnoj politici, osvijetlio i otvorio kao problemski osnov, koji jo u s dovoljnoj mjeri, razrijeenjem uz prisustvo Osmanlija, nije jasan. s U radu o bosanskoj vlasteoskoj porodici Banovi, Marko Suica osvjetc ljava poziciju Radoslava Bana u slubi Radoslava Pavlovia prilikom njegove z c kupoprodaje Konavala.19) Pregledom istraivanja hagiotopograje i kulturnih spomenika Konavala z u srednjem vijeku, Andelko Badurina i Igor Fiskovi su uinili prvence otvac c rajui vieznano daljnju vjersku, toponomastiku i kulturoloku poziciju c s c c s istraivanja Konavala.20) z Novinom bih, rangom simpatizera i arom dokazivanja, nazvao prilog z o Konavlima, u pristupu Sandaljevim motivima prilikom kupoprodaje Konavala 1419., kao i netom izalih praenja dubrovako-ugarskih kombinacija s c c za stjecanja Konavala 1407-1415. godine.21) Njima je, mada pojavno sa svega dva reda, u zamanoj i autoritativnoj produkciji, demonstrirano da s historiografski rast nije zadnje miljenje i zadnja spoznaja, nego, naprotiv, s osnova ivotnosti i izvorite revitaliziranja daljnjeg rada. Nisu Sandaljez s vi nancijski problemi oznaili ulazak bosanskog velikaa u kupoprodaju c s 1419. godine, niti je Ugarska tako jasno predlagala i uila Dubrovane poc c tezima u njihovoj najsveobuhvatnijoj akciji na teritorijalnom proirenju.22) s Ugarsku misiju bi trebalo razdvojiti, kao zavren proces, od velikog osmans skog upada 1414. godine, vodei rauna o injenici da su tadanji pregovori c c c s o Konavlima, i naroito Draevici, uslovljeni Sandaljevom pozicijom proc c tivnikog tabora naspram Osmanlija. Razliita i suprotstavljena konavoska c c politika dvojice bosanskih velikaa Pavla Radenovia i Sandalja Hrania nas c c vodi na mogunost (pretpostavku) da je politiko ubojstvo Pavla Radenovia c c c 1415. godine.23) imalo dijelom i svoju konavosku pozadinu.24)
19) Suica Marko, Bosanska vlasteoska porodica Banovii, Istorijski glasnik 1-2, Beograd c 1993., 25-35. 20) Badurina Andelko, Hagiotopograja Konavala, Konavle u prolosti, sadanjosti i s s budunosti, Svezak 1, 253-261; Igor Fiskovi, Pogled na crkvene spomenike iz srednjeg c c vijeka u Konavlima, na istom mjestu, 263-277. 21) Kurtovi Esad, Motivi Sandaljeve prodaje Konavala Dubrovanima, Anali 38, Duc c brovnik 2000, 103-120; Isti, Dubrovako-ugarski pokuaji zatvaranja konavoskog kruga c s 1407.-1415. godine, Hrvatska misao V/19-20, Sarajevo 2001., 63-76. 22) Vieznanu poziciju Konavala u srednjem vijeku autor metodoloki presvlai novim s c s c ruhom. Dubrovako stjecanju Konavala denira konavoskim krugom putem kojeg smac tra da je i pitanje bosanske vlasti u Konavlima lake pratiti i sagledavati s 23) Uporedi s tim u vezi detaljnu analizu doajena medievalistike jugoistoka Evrope Sime Cirkovia koju noviji historiografski rast nije produbljivao, Cirkovi Sima, Dve godine c c bosanske istorije (1414-1416), Istorijski glasnik 3-4, Beograd 1953., 29-42; Isti, Istorija srednjovekovne bosanske drave, Srpska knjievna zadruga, Beograd 1964. z z 24) Takva mogunost stoji otvorenom naspram nedovoljno analiziranog suvremenog izc vjea koje znaajno pominje konavosku problematiku: Poslije ubojstva kneza Pavla Radesc c

196

Veliki projektni zadatak, itav historijat stanovnitva Konavla Niko Kac s petani i Nenad Vekari, praenjem kritine i sumnjive pozicije rada crnogorc c c c skog etnologa Jovana Vukmanovia, pretvorili su u sjajnu naunu kritiku. c c Izvornom elaboracijom dokazali su da se radi o falsikatu i demonstracijom praenja nedostataka svoga prethodnika, stvorili su kvalitetnu polaznu c osnovu za svoj pristup. On se bazira na prvorazrednoj gradi, arhivskim pokazateljima koji i inae Cvijievu kolu dovode u nezavidnu situaciju.25) c c s Rezultat, demonstriran u dvije knjige26) , nastavak je uspjenog niza u s prouavanju stanovnitva Dubrovake Republike kojeg Zavod HAZU u Duc s c brovniku metodoloki gradi i usavrava.27) Nemajui predrasuda i potrebe s s c za dokazivanjem arhivskih utemeljenih politikih postavki Dubrovake Rec c publike, autori konstatiraju razliita strujanja tokom srednjeg vijeka, pa i c prisustvo Crkve bosanske, jasno denirajui poziciju politikih strujanja u c c vjerskim kretanjima i injenicu da se radi o vjerskim utjecajima u Konavc lima, koje, kupoprodajom, Dubrovaka Republika rjeava politiki u svoju c s c korist odredujui poziciju katolianstva kao svoj ekskluzivni interes. Pred c c brojnim dokazivanjima i korjenovanjima kojima se politikantski optereuje c struka u posljednje vrijeme, naroito srednji vijek, autori demonstriraju izc vorne pokazatelje i politiku poziciju pojedinih imbenika kao korisno metoc c doloko uporite za praenje historijata stanovnitva uope.28) s s c s c * * *
novia, augusta 1415. godine, Sandalj Hrani je u rijeima svjedoka tog ina, Dubrovanina c c c c c Ivana Gundulia, izmedu ostalog, izjavio:... io son fratello et perfetto amico della signoria c di Ragusi et racomandatemi a loro perche sono uno de voi bene; e vero che alcuni cattivi furono raportatori di parole tra voi et mi, pure penso drittamente inverso voi, et come si sia vegho la mia forteza et de miei dissedenti e in voi, e s io fazo tor lo sale a Catharo e che perzo pure son vostro amigo veramente; ma signori, a mal ho dalla vostra gratia, dixe perche de re de Hungaria cortezaste Canal, perche non dirmi liberamente come amici a me proprio? mostrando grande amore et speranza inverso la vostra signoria: cosi io comprendo e Dio sa lintrinseco, (kraj augusta 1415. godine), Puci Medo, Spomenici srpski, c I, Beograd 1858., Primjetbe XVI-XVII. 25) Kapetani Niko Vekari Nenad, Falsikat o podrijetlu konavoskih rodova. Uporedi, c c Vukomanovi Jovan, Konavli. Antropografska i etnoloka ispitivanja, SANU, Posebna c s izdanja 527, Odeljenje drutvenih nauka 85, Beograd 1980., 476. s 26) Kapetani Niko Vekari Nenad, Stanovnitvo Konavala. Od istih autora uporedi c c s rezimiranja, Isti, Broj stanovnika Konavala od 15. do 20. stoljea, Konavle u prolosti, c s sadanjosti i budunosti 1, 101-110. s c 27) U serijalu Prilozi demografskoj povijesti Dubrovnika i okolice Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku uporedi: Krivoi Stjepan, Stanovnitvo Dubrovnika i sc s demografske promjene u prolosti, Knjiga I, Dubrovnik 1990; Golui Antun, Rodovi Slans sc skog primorja, Knjiga II Dubrovnik 1991; Vekari Nenad, Stanovnitvo poluotoka Peljeca, c s s Knjiga III, Svezak 1, Dubrovnik 1992, Knjiga III, Svezak 2, Dubrovnik 1993; Isti, Peljeki s rodovi (A-K), Knjiga V, Svezak 1, Dubrovnik 1995; Isti, Peljeki rodovi (L-Z), Knjiga V, s Svezak 2, Dubrovnik 1996. 28) Od dvojice autora uporedi i, Kapetani Niko Vekari Nenad, Granice konavoskih c c crkvenih upa, Anali 33, Dubrovnik 1995., 21-34. z

197

Ne moe se a ne spomenuti da je dio izdavake produkcije, u ovom optez c reenom vremenskom periodu, proizveo i loe i beznaajne pristupe konavoc s c skoj problematici. Uz sve egzistirajue krajnosti vremena u kojem ivimo, c z najgore je to u takvim predstavama pojam potrage za novom spoznajom s nije startna metodoloka osnova. Rad Ivana Kraljevia, koji je imao nas c mjeru pratiti kupoprodaju Dubrovana i Radoslava Pavlovia, falsiciranjem c c strunog aparata i imitiranjem izvornog naunog rada, ozbiljno je upozorec c c nje recenzentima, redakcijama i izdavaima.29) Pristup Envera Imamovia c kroz konavosku prizmu je tivo na kojem bi se nepotrebno gubio prostor za s dokazivanje nestrunosti.30) c * * * Ako bismo, u duhu ovoga skupa, pokuali rezimirati rezultate i budue s c pravce rada, njih bi viestrano prepoznali i na primjeru mikroregiona Konas vala. Ipak, ne obinog mikroregiona, nego naprotiv, vanog zbog bogatstva c z s s izvorne grade i nerijeenih pitanja koja zadiru u postulate sadanjih spoznaja iz historije srednjovjekovne Bosne. Nabrajanje postavljanih i nerijeenih s pitanja ne bi pomoglo. Pretpostavki i prelaza je previe. Presjek historis je Konavala pod bosanskom vlau kao tematski okvir zahtijeva projektno sc osmiljavanje. Dakle, projekti i primarna grada preduslovi su za revitalizas ciju i dinamiziranje historiografskog rasta, nove spoznaje i kljuno, kada je c medievalistika u Bosni i Hercegovini u pitanju - stvaranje kadrovske osnove.

29) Kraljevi Ivan, Posrednici i tijek pregovora s Radoslavom Pavloviem 1421.-1427. goc c dine o kupnji njegovog dijela Konavala, Hercegovina 4-5 (12-13), Mostar 1998.-1999., 103109. 30) Imamovi Enver, Bosansko primorje od najstarijih vremena do propasti samostalne c drave 1463, Neum i bosansko primorje, Armija RBiH, Press centar, Vojna biblioteka 2, z (1 izdanje 1993), 2. izdanje, Sarajevo 1994., 5-18, 16-18; Isti, Korijeni Bosne i bosanstva (Izbor novinskih lanaka, predavanja sa javnih tribina, referata sa znanstvenih skupova c i posebnih priloga), Medunarodni centar za mir, Biblioteka Bosna, Sarajevo 1995., 404, 321-323.

198

BIBLIOGRAFIJA

c Zijad Sehi

Historiografski radovi o Bosni i Hercegovini objavljeni u zemlji i inostranstvu 1990-2000. Srednji vijek Knjige: Jahi Devad, Jezik bosanskih Muslimana, Biblioteka Kljuanin, Biblic z c oteka Bosanski krug, Sarajevo 1991. Lovrenovi Ivan, Sedam stoljea bosanskih franjevaca 1291-1991, Frac c njevaki provincijalat, Sarajevo 1991. c Daja Sreko, Konfesionalnost i nacionalnost Bosne i Hercegovine, (Prez c demancipacijsko razdoblje 1463-1804), Sarajevo 1992. Daja Sreko, Katolianstvo u Bosni i Hercegovini od Kulina bana do z c c austro-ugarske okupacije, Katolianstvo u Bosni i Hercegovini, 1. izd., Sarac jevo 1993., 2. izd. 1997. Palameta M., Kranska simbolika na stecima neumskog zaleda, Neum, sc c zaviaj i zemlja Hrvata, Opinsko vijee Neum, Neum 1995. c c c Imamovi Enver, Korijeni Bosne i bosanstva, Sarajevo 1995. c Babi Anto, Diplomatska sluba u srednjovjekovnoj Bosni, Medunarodni c z centar za mir, Sarajevo 1995. Jalimam Salih, Studija o bosanskim bogomilima, Zenica 1996. Jalimam Salih, Vranduk - kraljevski grad, Zaviajni muzej Travnik, c Trekking Co Zenica, Travnik 1996. Jalimam Salih, Prolost Zenice do 1941. godine, Muzej grada Zenice, s Trekking Co, Zenica 1996. Joli Robert, Bogumili ili krstjani?, Posuki zbornik I/1, Matica Hrvatc s ska Posuje, Posuje 1996. s s 199

Mandi Dominik, Hrvatski sabor na Duvanjskom polju godine 753, Naa c s ognjita, Tomislavgrad 1996. s Sunji Marko, Bosna i Venecija (odnosi u XIV i XV st.), HKD Naprec dak, Sarajevo 1996. Zivkovi Pavo, Etnika i vjerska povijest Bosne, Slavonije i Srijema do c c konca XVII stoljea (Dolazak, razvoj i nestajanje Hrvata katolika na tim c prostorima), HKD Napredak, Sarajevo-Mostar 1996. Alaupovi Vladimir, Sest stoljea Alaupovia, HKD Napredak, Kiseljak c c c 1997. Filipovi Muhamed, Bosna i Hercegovina - najvanije geografske, hisc z torijske, kulturne i politike injenice, Prvo izdanje, Sarajevo 1996. Drugo c c izdanje, Sarajevo 1997. Ani Mladen, Putanja klatna. Ugarsko-hrvatsko kraljevstvo i Bosna u cc XIV stoljeu, Zavod za povijesne znanosti HAZU i Zajednica izdanja Ranjeni c labud, Zadar-Mostar 1997. Arnautovi Esad, Pregled historije Bosne i Hercegovine od prahistorije c do kraja srednjeg vijeka, Pedagoka akademija, Mostar 1997. s Corali Lovarko, Put, putnici, putovanja. Ceste i putovi u srednjovjec kovnim hrvatskim zemljama, Zagreb 1997. Ibrahimagi Omer, Dravno-pravni razvitak Bosne i Hercegovine, Cenc z trala SDA, Sarajevo 1997. Imamovi Mustafa, Historija Bonjaka, Bonjaka zajednica kulture c s s c Preporod, Sarajevo 1997. Ali Demaludin, Devetnaest stoljea Bosne, PP Dinex, Sarajevo-Frankc z c furt 1998. Imamovi Enver, Porijeklo i pripadnost stanovnitva Bosne i Hercegoc s vine, Art 7, Sarajevo 1998. Zivkovi Pavo, Etnika i vjerska povijest Bosne, Slavonije i Srijema do c c konca XVII stoljea (Dolazak, razvoj i nestajanje Hrvata katolika na tim c prostorima), II izdanje, HKD Napredak, Sarajevo-Mostar 1998. Andeli Pavao - Sivri Marijan - Andeli Tomislav, Srednjovjekovne c c c humske upe, ZIRAL, Knjiga 101, Biblioteka Steak, Knjiga 3, Mostar 1999., z c 297 str. Dugandi Ivan - Sopta Josip, Rasno i Duice-Zupa Rasno, Zupni ured zc z Rasno-MH Siroki Brijeg, Siroki Brijeg 1999. Jalimam Salih, Djelatnost dominikanaca u srednjovjekovnoj Bosni, IPP Hamidovi, Tuzla 1999. c Jalimam Salih, Historija bosanskih bogomila, IPP Hamidovi, Tuzla 1999. c Franji Zivko, Povijest Bihaa od najstarijih vremena do 1878. godine, c c HKD Napredak, podrunica Biha, Biha 1999. z c c Imamovi Enver, Historija bosanske vojske, Art 7, Sarajevo 1999. c 200

Daja Sreko, Konfesionalnost i nacionalnost Bosne i Hercegovine (Prez c demancipacijsko razdoblje 1463-1804), s njemakog preveo Ladislav Z. Fii; c sc autorizirao i nadopunio autor., 2. prepravljeno i dopunjeno izdanje, ZIRAL 105, Biblioteka Steak 4, Mostar 1999. c Petrovi Leo, Krani bosanske crkve (Krstiani crkve bosnske), Poc sc vijesna rasprava o problemu patarenstva ili bogumilstva u srednjovjekovnoj Bosni, 2. izdanje, Knjinica Batina 8, Svjetlo rijei - ZIRAL, Sarajevo z s c Mostar 1999.g., 303. str. Wenzel Marian, Bosanski stil na stecima i metalu - Bosnian Style on c Tombstones and Metal, Veselin Maslea, Biblioteka Kulturno nasljede, Sas rajevo Publising, Sarajevo 1999. Redi Enver, Sto godina muslimanske politike u tezama i kontroverzazc ma istorijske nauke (Geneza ideje bosanske, bonjake nacije), ANUBiH s c Institut za istoriju, Sarajevo 2000. Clanci, rasprave i prilozi Arndt Michael, Prvobitni natpis na grobu bosanske kraljice Katarine, (prevod s njemakog originala iz 1977), Juki 19/20, Sarajevo 1989/1990., c c 132-143. Belagi Sek, Dva srednjovjekovna irilika epigrafska spomenika u okos c c c lini Makarske, Hercegovina 7-8, Mostar 1990., 15-22. s Cokovi Pejo, Tomaev progon sljedbenika Crkve bosanske 1459., Mic s gracioni procesi i Bosna i Hercegovina od ranog srednjeg vijeka do najnovijih dana - njihov uticaj i posljedice na demografska kretanja i promjene u naoj s zemlji, 26. i 27. X 1989., u Sarajevu, Migracije i Bosna i Hercegovina, Institut za istoriju i Institut za izuavanje nacionalnih odnosa, Sarajevo 1990., c 43-48. Filipovi Muhamed, Migracija i duhovna situacija u Bosni i Hercegovini c (ekscerpt iz saopenja), Migracioni procesi i Bosna i Hercegovina od ranog c srednjeg vijeka do najnovijih dana - njihov uticaj i posljedice na demografska kretanja i promjene u naoj zemlji, 26. i 27. X 1989., u Sarajevu, Migracije i s Bosna i Hercegovina, Institut za istoriju i Institut za izuavanje nacionalnih c odnosa, Sarajevo 1990., 475-478. Hrabak Bogumil, Naseljavanje hercegovakih i kosovskih vlaha u Dalmac tinsku Zagoru u XIV, XV i XVI veku, Migracioni procesi i Bosna i Hercegovina od ranog srednjeg vijeka do najnovijih dana - njihov uticaj i posljedice na demografska kretanja i promjene u naoj zemlji, 26. i 27. X 1989., u s Sarajevu, Migracije i Bosna i Hercegovina, Institut za istoriju i Institut za izuavanje nacionalnih odnosa, Sarajevo 1990., 67-87. c Kuukali Zijo, Muslimani, ABC Muslimana (priredili Purivatra Atif c c Hadijahi Muhamed), Bosna, Muslimanska biblioteka, Sarajevo 1990., 9-57. z c 201

Kuukali Zijo, Migracioni procesi i Bosna i Hercegovina od ranog sredc c njeg vijeka do najnovijih dana - njihov uticaj i posljedice na demografska kretanja i promjene u naoj zemlji, 26. i 27. X 1989., u Sarajevu, Mis gracije i Bosna i Hercegovina, Institut za istoriju i Institut za izuavanje c nacionalnih odnosa, Sarajevo 1990. Nilevi Boris, Iz migrantske psihologije srpskog naroda u Bosni i Herc cegovini u XV i XVI stoljeu, Migracioni procesi i Bosna i Hercegovina od c ranog srednjeg vijeka do najnovijih dana - njihov uticaj i posljedice na demografska kretanja i promjene u naoj zemlji, 26. i 27. X 1989., u Sarajevu, s Migracije i Bosna i Hercegovina, Institut za istoriju i Institut za izuavanje c nacionalnih odnosa, Sarajevo 1990., 51-56. Nianovi Miroslav, Pregled etnolokih istraivanja migracija i porijekla s c s z stanovnitva Bosne i Hercegovine, Migracioni procesi i Bosna i Hercegovina s od ranog srednjeg vijeka do najnovijih dana - njihov uticaj i posljedice na demografska kretanja i promjene u naoj zemlji, 26. i 27. X 1989., u Sas rajevu, Migracije i Bosna i Hercegovina, Institut za istoriju i Institut za izuavanje nacionalnih odnosa, Sarajevo 1990., 31-41. c Purivatra Atif-Hadijahi Muhamed, Bibliograja Muslimana, ABC z c Muslimana (priredili Purivatra Atif - Hadijahi Muhamed), Bosna, Musz c limanska biblioteka, Sarajevo 1990., 61-189. Babi Petar, Crkvene prilike u srednjovjekovnoj Bosni, Kranstvo c sc srednjovjekovne Bosne, SV 4, Vrhbosanska visoka teoloka kola, Sarajes s vo 1991., 93-117. Jalimam Salih, Biljeka o dominikancima u srednjovjekovnoj Srbiji, IC s 38, Beograd 1991., 221-231. Cirkovi Sima, Jedna parnica srebrenikih franjevaca, GDI BiH 40-41 c c (1989-1990), Sarajevo 1991., 30-41. Lovrenovi Dubravko, Srednjovjekovna bosanska drava, Istina o Bosc z ni i Hercegovini (Cinjenice iz istorije BiH), Altermedia d.o.o.-NIUB BiH, Sarajevo 1991., 7-27. Krasi Stjepan, Djelovanje dominikanaca u srednjem vijeku, Kranstvo c sc srednjovjekovne Bosne, SV 4, Vrhbosanska visoka teoloka kola 4, Sarajevo s s 1991., 173-240. Krasi Stjepan, Kranstvo srednjovjekovne Bosne, SV 4, Vrhbosanc sc ska visoka teoloka kola, Sarajevo 1991. s s Mileti Nada, Ranosrednjovjekovna koplja s krilima iz Bosne i Hercegoc vine, Zbornik radova posveen akademiku Alojzu Bencu, Posebna izdanja c ANU BiH 95, Odjeljenje drutvenih nauka 27, Sarajevo 1991., 201-208 + 4 s table. Nilevi Boris, Prilog karakterologiji bosanskog srednjeg vijeka, Prilozi c XXV/27, Sarajevo 1991, 11-18. Nilevi Boris, O moralnom stanju Bosne pred 1463. godinu, POF 40 c (1990), Sarajevo 1991., 115-123. 202

Purivatra Atif - Imamovi Mustafa - Maglajli Munib - Hadijahi Muc c z c hamed, Bogumilstvo i islamizacija, u: Islam i Muslimani u Bosni i Hercegovini, Sarajevo 1991. Sanjek Franjo, Crkva bosanska: Dualistika sljedba ili evandeoski ideal c zajednitva u duhu pracrkve, Kranstvo srednjovjekovne Bosne, SV 4, s sc Vrhbosanska visoka teoloka kola, Sarajevo 1991., 157-172. s s Suljak Andrija, Bosanska biskupija od prelaza u Dakovo do 1526., Krs anstvo srednjovjekovne Bosne, SV 4, Sarajevo 1991. c Tepi Ibrahim - Petrovi Radoslav, Sarajevo, Sette citta jugo-slave tra c c medioevo e Ottocento/Sedam jugoslovenskih gradova izmedu srednjeg vijeka i XIX stoljea (a cura di Sergio Anselmi), Ancona 1991., c - uro, Trebinjski kraj u sklopu nemanjike Srbije, Kalendar ProsToi D sc c vjeta za 1992. g., Sarajevo 1991., 103-117. Toi Duro, Zemljoradnja u srednjovjekovnoj upi Trebinje, GDI BiH sc z 40-41 (1989-1990), Sarajevo 1991., 42-58. Voje Ignjacij, Migracioni procesi iz Bosne u slovenakim zemljama za c vrijeme turskih provala u 16. stoljeu, Migracioni procesi i Bosna i Hercegoc vina od ranog srednjeg vijeka do najnovijih dana - njihov uticaj i posljedice na demografska kretanja i promjene u naoj zemlji, 26. i 27. X 1989., u s Sarajevu, Migracije i Bosna i Hercegovina, Institut za istoriju i Institut za izuavanje nacionalnih odnosa, Sarajevo 1990., 49-50. c Sunji Marko, Postupni uspon bosansko-venecijanskih ekonomskih odnoc sa u XV stoljeu, Radovi HDZU 1, Sarajevo (1993), 9-42. c Delonga Vedrana, Latinski epigraki spomenici starohrvatske upanije c z Livno, Livanjski kraj u povijesti, Split- Livno 1994., 81-88. Imamovi Mustafa, Bosansko-muslimanski narod i njegova geneza, Boc rac Armije Republike Bosne i Hercegovine, Armija BiH, Press centar, Vojna biblioteka 1, Sarajevo 1. izdanje 1993., 2. izdanje, 1994., 29-38. Daja Sreko, Politika i crkveno-politika pripadnost livanjskog kraja z c c c kroz povijest, Livanjski kraj u povijesti, Split-Livno 1994., 135-142. Lovrenovi Dubravko, Utjecaj Ugarske na odnos crkve i drave u sredc z njovjekovnoj Bosni, Sedam stoljea bosanskih franjevaca 1291-1991., (zborc nik radova), Franjevaka teologija Sarajevo, Samobor 1994., 37-93. c Neum i bosansko primorje, Press centar ARBiH, Sarajevo 1994. Glava Tihomir, Otkrivanje sv. Ive (dosadanji rezultati istraivanja oss s z tataka prvog franjevakog samostana u Livnu), Livanjski kraj u povijesti, c Split-Livno 1994., 105-111. Pederin Ivan, Livno i karavanski put od Jajca do Splita u XV stoljeu, c Livanjski kraj u povijesti, Split-Livno 1994., 127-133. Sunji Marko, Osvrt na ocjene uzroka propasti srednjovjekovne bosanske c drave, Radovi HDZU 2, Sarajevo (1994), 25-33. z 203

Vrdoljak Mato Bono, Franjevaki samostan sv. Ive u Livnu tijekom 14. c i 15. stoljea, Livanjski kraj u povijesti, Split- Livno 1994., 115-125. c Zekan M., Karolinki i poslijekarolinki nalazi iz Bosne i Hercegovine, s s Livanjski kraj u prolosti, Split-Livno 1994., 55-76. s c c s Zelenika Andelko, Steci Livanjskog podruja, Livanjski kraj u prolosti, Split-Livno 1994., 89-100. Zivkovi Pavo, Demografske promjene na prostoru BiH do XIII stoljea c c s osvrtom o stradanju Hrvata, Mostariensia 1, Mostar 1994., 43-50. Zivkovi Pavo, Napomene iz povijesti Livna, Livanjski kraj u povijesti, c Split- Livno 1994., 135-141. Zivkovi Pavo, Povijest Bosne i Hercegovine do konca XVIII stoljea i c c povijest Hrvata bosanske posavine do poetka XX stoljea, HKD Napredak, c c Mostar 1994. Zivkovi Pavo, Napomene iz povijesti Livna, Livanjski kraj u povijesti, c Split-Livno 1994., 135-141. Andeli Tomislav, Srednjovjekovna crkva u Tepiima kod Citluka, Herc cc cegovina 1 (9), Mostar 1995, 95-115. Ani Mladen, Kriarske vojne XII stoljea, Radovi HDZU 3, Saracc z c jevo (1995), 13-35. Babi Anto, Kancelarija bosanskih vladara, Prilozi hrvatstvu Bosne i c Hercegovine. (Izabrani tekstovi iz Napretkovih kalendara), (uredio Brki c Milenko), Studenci 1995., 80-85. Beirevi Fikret, Kakanj i njegova okolina, NIP Kakanjski glas, Kakanj c c 1995. Cirkovi Sima, Dualistika heterodoksija u ulozi zemaljske crkve: Bosanc c ska crkva, Glasnik CANU, Odjeljenje drutvenih nauka 9, Podgorica 1995, s 7-34. c Dambo Jozo, Pogledi u prolost i kulturu Zepa, Zavidovia, Maglaja, z s c Novog Sehera i Komuine I, Seherski glasnik, Novi Seher 1995. s Mandi Novak Studo, Zemlja zvana Gacko 1-2, SIB eksport-importc Prosvjeta, Gacko 1995. Kovaevi-Koji Desanka, Franjevci u gradskim naseljima srednjovjekovc c c ne Bosne, Radovi HDZU 3, Sarajevo (1995), 33-44. Zelenika Andelko, Nadgrobni spomenik bosanske kraljice Katarine Kosaa-Kotromani u Rimu, Hercegovina (1) 9, Mostar 1995., 117-128. c c Zivkovi Pavo, Sudbonosna stoljea u povijesti bosanskohercegovakih c c c Hrvata, Hrvati u BiH - ciljevi i mogunosti, Zbornik radova sa simpozija, c Neum 19-22. XII 1994., Mostar 1995., 31-46. c z Andeli Tomislav, Srednjovjekovna humska upa Dubrave, Povijest hrvatskog Poitelja Zbornik znanstvenog simpozija odranog 16. i 17. veljae c z c 1996. god. u Capljini, Opinsko poglavarstvo, Capljina 1996., c 204

Ani Mladen, Humsko knetvo, Ljubuki kraj, ljudi i vrijeme, Zborcc s s nik Znanstvenog simpozija odranog u Ljubukom 11. 12. kolovoza 1995, z s ZIRAL-Naa djeca, Mostar - Zagreb 1996., 129-142. s Ani Mladen, Bosanska srednjovjekovna drava i savremenost, Facc z kultet politikih nauka, Sarajevo 1996. c s Cokovi Pejo, Bosansko-ugarski odnosi u irem kontekstu politikih gic s c banja u X stoljeu, Bosna i svijet, Institut za istoriju, Sarajevo 1996., c 11-37. Fekea Lidija, Neke osnovne crte razvoja srednjovjekovnih gradskih naz selja u Bosni i Hercegovini, Urbano bie Bosne i Hercegovine, Institut za c istoriju-Medunarodni centar za mir, Sarajevo 1996., 37-45. Musta Ivica, Poitelj u sustavu obrane hrvatsko-ugarske drave od Tuc c z raka, Povijest hrvatskog Poitelja (Zbornik), Capljina - Zagreb 1996., 39c 79. Mueta-Aeri Vesna, Slinosti i razlike u urbanom razvoju bosanskih s sc c c gradova Sarajeva i Zvornika u XV stoljeu, Urbano bie Bosne i Hercegovic c ne, Institut za istoriju-Medunarodni centar za mir, Sarajevo 1996., 57-64. Mueta-Aeri Vesna, Utjecaj Istoka i Zapada na nastanak i razvoj urs sc c banih naselja u Bosni u XV stoljeu, Bosna i svijet, Institut za istoriju, c Sarajevo 1996., 55-63. Niki Andrija, Dolazak franjevaca u Humsku zemlju, Povijest hrvatskog c Poitelja (Zbornik), Capljina-Zagreb 1996. c Nilevi Boris, Bosna i Osmansko carstvo, Bosna i svijet, Institut za c istoriju, Sarajevo 1996., 65-74. Nilevi Boris, Sjeveroistona Bosna u tokovima evropske srednjovjekovne c c povijesti. Prilog historiji Srebrenike banovine, BF IV/6, Sarajevo 1996., c 116-122. Nilevi Boris, Povijest hrvatskog Poitelja (Zbornik), Capljina -Zagreb c c 1996. Pulji Ivica, Crkvene prilike u srednjovjekovnoj Humskoj zemlji, Povijest c hrvatskog Poitelja (Zbornik), Capljina-Zagreb 1996. c Sivri Marijan, Srednjovjekovna upa Luka, Povijest hrvatskog Poitec z c lja, Zbornik znanstvenog simpozija odranog 16. i 17. veljae 1996. god. z c u Capljini, Opinsko poglavarstvo Capljina 1996., 168-224. c Sivri Marijan, Srednjovjekovna upa Dabar, Hercegovina 2 (10), Mostar c z 1996., 35-47. Smoljan Vlado, Poglavlja iz ekonomske historije Hercegovine, Gospodarska komora, Mostar 1996. Sunji Marko, Mjere, novac, zarade i cijene na dalmatinsko-bosanskom c podruju (XIV i XV st.), - I dio, Radovi HDZU 4, Sarajevo (1996), 37-74. c II dio, Radovi HDZU 5, Sarajevo (1997), 37-64. 205

 Skegro Ante, Uskoplje 1, Uskoplje na Vrbasu od prapovijesti do kraja austro-ugarske vladavine, Hrvatska uzdanica, Uskoplje 1996. Nilevi Boris, Urbano bie Bosne i Hercegovine, Institut za istorijuc c Medunarodni centar za mir, Sarajevo 1996. s Zelenika Andelko, Zapisi iz starije prolosti Mostara i okolice, Hercegovina 2 (10), Mostar 1996, 61-76. c Zelenika Andelko, Stariji katoliki sakralni objekti u dolini Neretve od Poitelja do Gabele, Povijest hrvatskog Poitelja (Zbornik), Capljina-Zagreb c c 1996. Bosanski duh, Odbor savjetovanja Bosna i Hercegovina - mogunosti c i perspektive razvoja 3, Sarajevo 1997. Nilevi Boris, Bosanska Posavina - dio cjelovite Bosne i Hercegovine, c (Zbornik radova sa okruglog stola odranog 24.11.1994. godine u Sarajez vu), Sabor Bosanske Posavine u Sarajevu - Institut za istoriju u Sarajevu, Sarajevo 1997. s Cokovi Pejo, Neproslavljena 500. obljetnica (Prilog pola tisuljea c c c dugoj povijesti Banja Luke), HM I/3-4, Sarajevo 1997., 24-38. Fekea Lidija, Rezultati ranijih arheolokih istraivanja kasnoantikih i z s z c srednjovjekovnih lokaliteta na podruju Sarajeva, Prilozi historiji Sarajeva, c Radovi sa znanstvenog simpozija Pola milenija Sarajeva, odranog 19. do z 21. marta 1993. godine, Orijentalni institut - Institut za istoriju, Sarajevo 1997., 19-34. Fekea Lidija - Gavrilovi Margit, Srednjovjekovne crkve u Bosni i Herz c cegovini, BF V/8, Sarajevo 1997., 219-233. Hrabak Bogumil, Celnici stoarskih zajednica u istonoj Hercegovini u c c XIII - XV veku, Zbornik za istoriju BiH 2, Beograd 1997., 139-172. Isakovi Alija, Autentinost i autohtonost bosanskog duha, Bosanski duh, c c Odbor savjetovanja Bosna i Hercegovina - mogunosti i perspektive razvoja c 3, Sarajevo 1997., 10-11. Goi Nevenka, Srednjovjekovni toponim Mile ili Mili, Zbornik za istosc riju BiH 2, Beograd 1997, 113-117. Lovrenovi Dubravko, Jajce - biser naega srednjovjekovlja (Uz 600. obc s ljetnicu prvog spomena), Kalendar svetoga Ante 1997, Svjetlo rijei, Livno c (Sarajevo) 1997., 80-88. Mati Bernadin, Dokumenti o prolosti olovskog svetita, BF V/8, Sac s s rajevo 1997., 266-279. Mueta-Aeri Vesna, Srednjovjekovno naselje na mjestu dananjeg Sas sc c s rajeva, Prilozi historiji Sarajeva, Radovi sa znanstvenog simpozija Pola milenija Sarajeva, odranog 19. do 21. marta 1993. godine, Orijentalni z institut - Institut za istoriju, Sarajevo 1997., 35-45. Kapetanovi Niko - Vekari Nenad, Falsikat o podrijetlu konavoskih roc c dova, Posebna izdanja Zavoda za povijesne znanosti HAZU, Prilozi povijesti stanovnitva Dubrovnika i okolice 6, Dubrovnik 1997. s 206

Mikuli Planinka, Elementi gotike u sakralnoj arhitekturi Jajca, BF V/8, c Sarajevo 1997, 204-218. Mutapi Snjeana, Pola milenija zidnog slikarstva Sarajeva, Prilozi hiscc z toriji Sarajeva, Radovi sa znanstvenog simpozija Pola milenija Sarajeva, odranog 19. do 21. marta 1993. godine, Orijentalni institut - Institut za z istoriju, Sarajevo 1997., 457-466. Nilevi Boris, Skupno misliti Bosnu, Bosanski duh, Odbor savjetoc vanja Bosna i Hercegovina - mogunosti i perspektive razvoja 3, Sarajevo c 1997., 108-110. Nilevi Boris, Sjeveroistona Bosna u tokovima srednjovjekovne evropske c c istorije, Bosanska Posavina - dio cjelovite Bosne i Hercegovine (Zbornik radova sa okruglog stola odranog 24.11.1994. godine u Sarajevu), Sabor z Bosanske Posavine u Sarajevu - Institut za istoriju u Sarajevu, Sarajevo 1997., 15-36. Nilevi Boris, O postanku stare pravoslavne crkve u Sarajevu, Prilozi c historiji Sarajeva, Radovi sa znanstvenog simpozija Pola milenija Sarajeva, odranog 19. do 21. marta 1993. godine, Orijentalni institut - Institut za z istoriju, Sarajevo 1997., 61-65. Pandi Bazilije, Jakov Markijski - vikar Bosanske vikarije, BF V/7, zc Sarajevo 1997, 154-166. Struki Ignacij, Povjestnike crtice Kreeva i franjevakog samostana, c c s c (Bosanska pota, Sarajevo 1899), Kiseljak 1997. s Sunji Marko, Mediteransko usmjerenje kretanja ljudi i roba iz srednjoc vjekovne Bosne, HM 3-4, Sarajevo 1997., 155-159. c c Vrgo Miro, Fra Andeo Zvizdovi (1420./?/-1498.). Uoi petstote obc ljetnice smrti, BF V/7, Sarajevo 1997., 167-198. Zivkovi Pavo, Povijesne dimenzije i povijesno utemeljenje hrvatstva c Bosne i Hercegovine, HM I/2, Sarajevo 1997., 235-241. Batini V. Mijo, Franjevaki samostan u Fojnici od stoljea 14. do 20., c c c Franjevaki samostan Fojnica, (Zagreb 1913), Fojnica 1998. c Bilogrivi Nikola, Katolika crkva na podruju dananje Banjaluke bic c c s c skupije do invazije Turaka. Topoloke i povijesne crtice, SV 10, Vrhbosanska s katolika teologija, Sarajevo 1998. c Brkovi Milko, Isprave hrvatskih narodnih vladara i latinske isprave c bosansko-humskih vladara i velmoa, Zavod za povijesne znanosti HAZU u z Zadru, Djela 10, ZIRAL, Knjiga 106, Zadar - Mostar 1998. Brkovi Milko, Latinska bosansko-hercegovaka srednjovjekovna kancec c larija, Hrvatski narodni godinjak 1999, HKD Napredak, Sarajevo 1998, s 182-191. Dragi Marko, Predaje i legende o tvrdavama u Bosni i Hercegovini, c Hercegovina 4-5 (12-13), Mostar 1998.-1999., 135-147. 207

Gavran Ignacije, Putevi i putokazi III (Niz lanaka o naoj prolosti), c s s Svjetlo rijei, Sarajevo 1998. c Hasting Adrian, Juni Slaveni, Bosna forum 1-2, Sarajevo 1998., 13-37. z Jalimam Salih, Zapadnoevropski heretici i bosanski bogomili, VKBI, Sarajevo 1998. Jalimam Salih, Odnos franjevaca i dominikanaca u srednjovjekovnoj Bosni, BF V/8, Sarajevo 1998, 194-203. Jalimam Salih, Spor oko crkvene desetine i djelatnost franjevaca u srednjovjekovnoj Bosni, BF VI/9, Sarajevo 1998., 126-136. Kraljevi Ivan, Posrednici i tijek pregovora s Radoslavom Pavloviem c c 1421-1427. godine o kupnji njegovog dijela Konavala, Hercegovina 4-5 (1213), Mostar 1998.-1999., 103-109. Lovrenovi Dubravko, Na ishoditu srednjovjekovne bosanske etno-polic s togeneze, BF VI/9, Sarajevo 1998., 85-125. Lovrenovi Dubravko, Od slavenskog naseljavanja do bana Kulina (VIIc XII st.), Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja drugog svjetskog rata, 2. dopunjeno izdanje, BKC, Sarajevo 1998., 43-56. Lovrenovi Dubravko, Bosansko srednjovjekovlje u svjetlu kristijanizacic je vladarske ideologije (Na treem putu tzv. monarhijske pobonosti), BF c z V/8, Sarajevo 1998., 156-193. Mati Bernadin, Dokumenti o prolosti sutjekog samostana, BF VI/9, c s s Sarajevo 1998., 277-296. Nilevi Boris, Proces armacije srednjovjekovne bosanske drave, Bosc z na i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata, SVK OS BiH, Sarajevo 1994., 35-53; 2. izdanje, BKC, Sarajevo 1998., 57-81. Mikuli Planinka, Utjecaj islamske umjetnosti na formiranje gotikog c c stila i kontinuitet srednjovjekovnih formi u Bosni, BF VI/9, Sarajevo 1998., 149-168. Mikuli Planinka, Bosna i europska gotika, Dijalog IV/4, Sarajevo 1998., c 176-194. Pandi Bazilije, Bosna i sabor u Mantovi (1459.-1460.), BF VI/10, zc Sarajevo 1998., 101-111. Sunji Marko, Kraj srednjovjekovne bosanske drave, Bosna i Hercegoc z vina od najstarijih vremena do kraja drugog svjetskog rata, SVK OS BiH, Sarajevo 1994., 45-54; 2. izdanje, BKC, Sarajevo 1998., 83-96. Zelenika Andelko, Srednjovjekovno groblje u Zahumu u Mostaru, Hercegovina 4-5 (12-13), Mostar 1998.-1999., 97-101. Zirdum Ante, Rjeenje vodoopskrbe u srednjovjekovnim gradinama i uts vrdama na podruju Viteza i Busovae, Hercegovina 4-5 (12-13), Mostar c c 1998./ 1999., 193-197. Zivkovi Matej - Zivkovi Pavo, Demografske promjene na BiH prostoru c c kroz povijest, Motrita 8, MH, Mostar 1998., 31-46. s 208

 Zivkovi Pavo, Stoljetni razvitak i nestajanje Hrvata katolika u BiH. c Tuna povijest katolianstva na prostorima BiH, Crtajte granice - ne precrz c tajte ljude. Zbornik radova u povodu imenovanja vrhbosanskog nadbiskupa Vinka Puljia kardinalom, SV 7, Sarajevo 1998, 475-501. c Sivri Marijan, Stariji hercegovaki rodovi od polovice 15. do sredine c c 17. stoljea (prema dubrovakim izvorima), Hercegovina 4-5 (12-13), Mostar c c 1998./1999., 111-134. Zivkovi Pavo, Bizantski crkvenoslavenski utjecaji na vjerske prilike u c Branimirovoj Hrvatskoj, Hercegovina 4-5 (12-13), Mostar 1998./1999., 8595. c sc Andeli Pavao - Ibrahimpai Fikret, Nekoliko priloga za upoznavanje tehnologije starog rudarstva i metalurgije u Bosni, Rudarstvo i metalurgija Bosne i Hercegovine od prahistorije do poetka XX vijeka, Izdanja Muzeja c grada Zenice, Zenica 1999., 221-228. Andeli Pavao, Tragovi rudarske i metalurgijske djelatnosti u okolini c Konjica, Rudarstvo i metalurgija Bosne i Hercegovine od prahistorije do poetka XX vijeka, Izdanja Muzeja grada Zenice, Zenica 1999., 229-237. c Baki Ljubomir, Rudarsko-proizvodni odnosi u Bosni i Hercegovini u c tursko doba, Rudarstvo i metalurgija Bosne i Hercegovine od prahistorije do poetka XX vijeka, Izdanja Muzeja grada Zenice, Zenica 1999., 247-282. c Bali Smail, Islam u srednjovjekovnoj Madarskoj (autorizirani i dopunjec ni prijevod s njemakog Salim Abid Hadi), GR IZ BiH LXI/7-8, Sarajevo c zc 1999., 795-814. Balta Ivan, Srednjovjekovna Bosna kao poprite sukoba patarena i katos like crkve u ispravama Diplomatikog zbornika, Zbornik radova I/1, Filoc c zofski fakultet, Tuzla 1999., 17-26. s Cokovi Pejo, Podruje Bosanske Gradike u razvijenom srednjem vic c s jeku, HM III/10, Sarajevo 1999., 106-115 Dumbovi Vladimir, Znaenje Kreeva u metalurkoj proizvodnji stare c c s s Bosne (historijsko-geografski prikaz), Rudarstvo i metalurgija Bosne i Hercegovine od prahistorije do poetka XX vijeka, Izdanja Muzeja grada Zenice, c Zenica 1999., 405-419. Durdev Branislav, Da li je poznati rudarski zakon despota Stefana vaio i z za Srebrenicu?, Rudarstvo i metalurgija Bosne i Hercegovine od prahistorije do poetka XX vijeka, Izdanja Muzeja grada Zenice, Zenica 1999., 211-220. c Gostia Nikola, Dosadanja istraivanja razvitka metalurke tehnologije s s z s u BiH, Rudarstvo i metalurgija Bosne i Hercegovine od prahistorije do poetka XX vijeka, Izdanja Muzeja grada Zenice, Zenica 1999., 21-44. c Handi Adem, Rudarstvo i rudarski trgovi u Bosni u drugoj polovini zc XV vijeka, Rudarstvo i metalurgija Bosne i Hercegovine od prahistorije do poetka XX vijeka, Izdanja Muzeja grada Zenice, Zenica 1999., 283-306. c Jalimam Salih, Dubrovaka arhivska grada o srednjovjekovnoj Bosni, Arc hivska praksa 2, Tuzla 1999., 100-107. 209

Jalimam Salih, Dominikanci kao trebinjsko-mrkanjski biskupi, BF VI/10, Sarajevo 1999., 91-100. Jalimam Salih, Rubne biljeke o dominikancima i katolikoj crkvi u doba s c Tvrtka I Kotromania, BF VII/11, Sarajevo 1999, 150-160. c Jalimam Salih, Nastavna interpretacija srednjovjekovne bosanske historije, Zbornik radova I/1, Filozofski fakultet, Tuzla 1999., 27-35. Kapidi-Osmanagi Hanifa, Srednjovjekovna Bosna u poeziji Maka Dizzc c dara, Novi Izraz, II/II-3, Sarajevo 1999., 20-41. Kapetanovi Kemal, Ispitivanje nekih metalurkih uzoraka iz arheologije c s Bosne i Hercegovine, Rudarstvo i metalurgija Bosne i Hercegovine od prahistorije do poetka XX vijeka, Izdanja Muzeja grada Zenice, Zenica 1999., c 45-56. Klici Josip, Kratak historijat razvoja rudnika i eljezare Vare, Ruc z s darstvo i metalurgija Bosne i Hercegovine od prahistorije do poetka XX c vijeka, Izdanja Muzeja grada Zenice, Zenica 1999., 437-454. Kovaevi-Koji Desanka, O rudarskoj proizvodnji u srednjovjekovnoj c c c Bosni, Rudarstvo i metalurgija Bosne i Hercegovine od prahistorije do poetka XX vijeka, Izdanja Muzeja grada Zenice, Zenica 1999., 177-183. c Kurtovi Esad, Dravni depozit (Depozit banice Anke, Sandalja Hrac z nia i Katarine u Dubrovniku 1406 - 1413. godine), Prilozi 28, Sarajevo c 1999., 57-103. Lovrenovi Dubravko, Srednjovjekovna Bosna i srednjoeuropska kultura, c Forum Bosnae 5, Sarajevo 1999, 177-206. z c z Mari Franjo, Kronologija vanijih dogadaja epakog kraja i blie okoc z c lice 1458-1998. (Povodom 540. obljetnice prvog pisanog spomena Zepa), c Ekoloki glasnik-HKD Napredak, Zagreb-Zepe 1999. s Markei Luka, Hrvati i katolici u Bosni i Hercegovini, BF VII/11, Sasc rajevo 1999, 140-149. Palavestra Vlajko, O porijeklu vjerovanja u jamskog duha Perkmana kod nas, Rudarstvo i metalurgija Bosne i Hercegovine od prahistorije do poetka XX vijeka, Izdanja Muzeja grada Zenice, Zenica 1999., 239-245. c Palavestra Vlajko, Rudarstvo i metalurgija Bosne i Hercegovine od prahistorije do poetka XX vijeka, Izdanja Muzeja grada Zenice, Zenica 1999., c str. 486, Vego Marko, Rudarstvo u Bosni i Hercegovini u srednjem vijeku, Rudarstvo i metalurgija Bosne i Hercegovine od prahistorije do poetka XX c vijeka, Izdanja Muzeja grada Zenice, Zenica 1999.,185-209. Voje Ignacij, Neka pitanja u trgovini sa bosanskim olovom u Dubrovniku, Rudarstvo i metalurgija Bosne i Hercegovine od prahistorije do poetka XX c vijeka, Izdanja Muzeja grada Zenice, Zenica 1999., 335-359. Jalimam Salih, Zeniki kraj kroz arheoloke spomenike, Prilozi 28, Sarac s jevo 1999., 105-114. 210

Lovrenovi Dubravko, Proglaenje Bosne kraljevstvom (Pokuaj revaloc s s rizacije), Forum Bosnae 3-4, Sarajevo 1999, 227-287. Ani Mladen, Razvoj srednjovjekovnog naseobinskog kompleksa na mjescc tu dananjeg Sarajeva, HM III/11-12, Sarajevo 1999, 48-82; i u: Separat s Hrvatske misli 11/12, 13/1999. i 14/2000., MH, Sarajevo 2000., 46-80. Babi Anto, Tradicija i historijsko pravo u odnosima izmedu Bosne i c Dubrovnika u srednjem vijeku, BF VIII/12, Sarajevo 2000., 241-247. Babi Anto - Kovaevi Desanka, Prilog o historiograji srednjovjekovne c c c Bosne i Hercegovine, Most XXVI/131 (42), Mostar 2000., 73-79. Balta Ivan, Diplomatika analiza latinskih isprava bosanskog bana Tvrc tka, Zbornik radova II/2, Filozofski fakultet, Tuzla 2000., 83-93. Fekea Lidija, Osvrt na arheoloku historiograju srednjeg vijeka 1983.z s 1999. godine, Prilozi 29, Sarajevo 2000., 435-442. Fekea Lidija - Gavrilovi Margita, Od dolaska Slavena do pada bosanz c skog kraljevstva, Ilida - Sarajevo, Opina Ilida, Sarajevo 2000., 171-190. z c z Hudovi Mehmed, Zvornik (Slike i biljeke iz prolosti), Drugo dopunjec s s no i proireno izdanje, Udruenje gradana optine Zvornik, Sarajevo 2000. s z s Hudovi Mehmed, Ilida - Sarajevo, Opina Ilida, Sarajevo 2000. c z c z Jalimam Salih, Srednjovjekovni grad Vranduk, Zbornik radova II/2, Filozofski fakultet, Tuzla 2000., 103-114. Kurtovi Esad, Kretanje u depozitu Sandalja Hrania u Dubrovniku c c 1413-1435.g., Hercegovina 11-12, Mostar 2000., 29-53. Ceman Hasan Mirza, Ishod na Ilidu, Ilida - Sarajevo, Opina Ilida, z z c z Sarajevo 2000., 203-292. Zlatar Behija, Ilida, Ilida - Sarajevo, Opina Ilida, Sarajevo 2000., z z c z 191-200. Fekea Lidija, Srednjovjekovni arheoloki spomenici Sarajeva i blie okoz s z line, HM III/11-12, Sarajevo 1999., 83-98; i u: Separat Hrvatske misli 11/12, 13/1999. i 14/2000., MH, Sarajevo 2000., 81-96. Gavrilovi Margita, Dvije predromanike crkve iz okolice Sarajeva, HM c c III/11-12, Sarajevo 1999., 113-120; i u: Separat Hrvatske misli 11/12, 13/1999. i 14/2000., MH, Sarajevo 2000., 111-118. Karai Vendelin, Uloga franjevakih samostana u BiH u njegovanju i cc c promicanju likovne kulture i umjetnosti, Hercegovina 6-7 (14-15), Mostar 2000./2001., 243-259. Kriste Duro, Na razmedu bez meda (Neke znaajnije veze izmedu Duc brovnika i zaleda), Hercegovina 4-5 (12-13), Mostar 1998./1999., 199-217. Kurtovi Esad, Iz prosopograje Kosaa (Jelena i Teodora), Most c c XXVI/130 (41), Mostar 2000., 73-77. Lovrenovi Dubravko, Vitez, herceg i pataren (Ideoloki stereotipi i c s ivotna stvarnost), Forum Bosnae 7-8, Sarajevo 2000., 257-294. z 211

 Zivkovi Pavo, Vrhbosanska biskupija sufragan u procijepu Dubrovake c c i Splitske biskupije, HM III/11-12, Sarajevo 1999., 99-112; i u: Separat Hrvatske misli 11/12, 13/1999. i 14/2000., MH, Sarajevo 2000., 97-110. Dragi Marko, Vrhbosanske srednjovjekovne crkve i muenici u povijesti c c i predaji, HM III/11-12, Sarajevo 1999., 151-157. i u: Separat Hrvatske misli 11/12, 13/1999. i 14/2000., MH, Sarajevo 2000., 149-155. Buljina Halid, Razvoj konfesionalnih zajednica, GR IZ BiH LXII/11-12, Sarajevo 2000., 991-1010. s Cokovi Pejo, Prilog za diskusiju, Prilozi 29, Sarajevo 2000., 443-447. c Luci Ljubo, Franjevaka prisutnost u Sarajevu, Vrhbosna/Sarajevo c c kroz stoljea, Separat Hrvatske misli 11/12, 13/1999. i 14/2000., MH, c Sarajevo 2000., 209-228. Niki Andrija, Franjevaki samostani u Hercegovini, Hercegovina 6-7 c c (14-15), Mostar 2000./2001., 203-223. Sivri Marijan, Franjevaki samostani i crkve bosanske vikarije (parohic c je) u oporukama dubrovakog notarijata od srednjeg vijeka do 1808. godine, c Hercegovina 6-7 (14-15), Mostar 2000/2001., 143-171. Sopta Josip, Gost Radin (Radivoj) Butkovi i njegov grob, Hercegovina c 6-7 (14-15), Mostar 2000/2001., 49-60. Sopta Josip, Franjevci bosanske vikarije na podruju Dubrovnika, Herc cegovina 6-7 (14-15), Mostar 2000/2001., 173-187. Stojanov Jurij, Nastanak srednjovjekovne paradigme heretike Bosne i c njeni moderni odjeci, Forum Bosnae 7-8, Sarajevo 2000., 295-308. Zbornik radova sa Znanstvenog skupa u povodu 500. obljetnice smrti fra c Andela Zvizdovia, FTS, Sarajevo-Fojnica 2000. II Bosna i Hercegovina u okviru Osmanskog carstva (1463-1878) Izvori: Vakuf-name iz Bosne i Hercegovine (XVII stoljee), Prilozi za orijenc talnu lologiju, 44-45,/1994-95, Sarajevo 1996: Vakuf-nama Hurema, sina Balije iz Sarajeva, (Behija Zlatar), 281-289. Vakuf-nama hadi Alije, sina Musaa iz Sarajeva, (Lejla Gazi) 291-300. z c Vakuf-nama Koski Muhamed-pae iz Mostara,(Beir Daka), 301-331. s c z Vakuf-nama Saraa Ismaila iz Trijebova (Behija Zlatar), 333-336. c Vakuf-nama Sefer-spahije, sina Ferhada iz Banja Luke, (Bisera Nurudinovi), 337-346. c Opirni popis Bosanskog sandaka iz 1604. godine / The 1604 Des z tailed Register of the Bosnian Sanjak, Obradio /Translated and prepared by/: Adem Handi. Urednik /editor/: Fehim Nametak.- Bonjaki institut zc s c 212

Zrich, Odjel Sarajevo i Orijentalni institut u Sarajevu, Tomus septimus, u Serija II, Defteri, Knjiga 4, sv. I/1, Sarajevo 2000., LII + 679. Opirni popis Bosanskog sandaka iz 1604. godine / The 1604 Des z tailed Register of the Bosnian Sanjak, Obradio /Translated and prepared by/: Adem Handi. Urednik /editor/: Fehim Nametak.- Bonjaki instizc s c tut Zrich, Odjel Sarajevo i Orijentalni institut u Sarajevu, Tomus octavus, u Serija II, Defteri, Knjiga 4, sv. I/2, Sarajevo 2000., 601. Opirni popis Bosanskog sandaka iz 1604. godine / The 1604 Detas z iled Register of the Bosnian Sanjak/ Obradio /Translated and prepared by/: Snjeana Buzov, Urednik /editor/: Fehim Nametak.- Bonjaki insz s c titut Zrich, Odjel Sarajevo i Orijentalni institut u Sarajevu, Tomus nonus, u Serija II, Defteri, Knjiga 4, sv. II, Sarajevo 2000., 652. Opirni popis Bosanskog sandaka iz 1604. godine / The 1604 Detas z iled Register of the Bosnian Sanjak, Obradio /Translated and prepared by/: Amina Kupusovi, Urednik /editor/: Fehim Nametak.- Bonjaki institut c s c Zrich, Odjel Sarajevo i Orijentalni institut u Sarajevu, Tomus decimus, u Serija II, Defteri, Knjiga 4, sv. III, Sarajevo 2000., 595. Knjige: Begi Mustafa, Zemljovlasnici Bosne, prema zvaninim dokumentima c c Banovine/Kraljevine Bosne, Osmanskog vilajeta Bosna, Austro-Ugarske, Bosne i Hercegovine, knjiga 1, Sarajevo, 1991. Beirbegovi Medida, Damije sa drvenom munarom u Bosni i Hercec c z z govini, Sarajevo 1991, str. 236. sc Cii Husein, Mostar u Herceg Bosni, (postanak i razvitak grada Mostara, te prikaz raznih zgoda i nezgoda koje je u toku razvitka prolazio, Mostar, Kulturno drutvo muslimana Preporod, 1991, str. 294. s Filipovi Ibrahim, Bosanska muslimanska porodica, njen postanak, rac zvoj i uticaj u vremenu od 1574-1991. godine, Sarajevo 1991., str. 289. Nametak Fehim, Divanska poezija XVI i XVII stoljea, Sarajevo, 1992, c str. 211. Kasumovi Ismet, Ali Dede Bonjak i njegova lozofsko - sujska misao, c s Sarajevo 1992., str. 276. Novljanin Omer - Ahmed Hadinesimovi, Odbrana Bosne 1736-1739., z c Dvije bosanske kronike, preveli i priredili dr Fehim Nametak i dr Lamija Hadiosmanovi, Zenica 1994, str. 140. z c Alii S. Ahmed, Pokret za autonomiju Bosne od 1831. do 1832. godine, cc Posebna izdanja, XIX, Sarajevo 1996, str. 438. Kotovi Nijazija, Sarajevo izmedu dobrotvorstva i zla, 1. izdanje, El s c Kalem -MDD Merhamet, Sarajevo 1995. 2. dopunjeno izdanje, RIZ BiH Mladi muslimani 39, Sarajevo 1998. 213

Hajdarpai Raif, Kolainska kapetanija i bonjaki narod, Sarajevo 1996, sc s s c str. 126. Levy Moriz, Sefardi u Bosni, Sarajevo 1996, str. 128. Memi Mustafa, Bonjaci - Muslimani Sandaka i Crne Gore, Sarajevo c s z 1996, str. 410. Nametak Fehim, Logina djela Bonjaka na arapskom jeziku, Orijentalni c s institut u Sarajevu, Posebna izdanja XVIII, Sarajevo 1996, str. 249. Spahi Mustafa, Povijest islama, Sarajevo 1996., str. 697. c Zlatar Behija, Zlatno doba Sarajeva, Sarajevo 1996, str. 260. Ademovi Fadil, Princ palikua u Sarajevu, (provala Eugena Savoyskog c c u Sarajevo 1697.), Sarajevo 1997, str. 232. Hasandedi Hivzija, Muslimanska batina Bonjaka u junoj (srednjoj) c s s z Hercegovini, Mostar 1997. Mufti Faruk, Foa - grad neprolazne ljepote 1470-1996, Sarajevo 1997, c c str. 183. Tucakovi Semso, Alada damija - foanski biser, Sarajevo 1991,; Nic z z c jazija Sarajevo, fotomonograja, Sarajevo 1997, str. 261. c z Celi Demal - Mujezinovi Mehmed, Stari mostovi u Bosni i Hercec govini, 2. izdanje, Sarajevo-Publishing, Biblioteka Kulturno nasljede, Sarajevo 1998. Ljubovi Amir, Nad Baagievom zaostavtinom, Mostar 1998, str. 128. c s c s Zgodi Esad, Bonjako iskustvo politike osmanskog doba, Sarajevo 1998, c s c str. 458. Kasumovi Ismet, Skolstvo i obrazovanje u Bosanskom ejaletu za vrijeme c osmanske uprave, Mostar, 1999. Clanci, rasprave i prilozi Beri Duan, Rusija i oslobodilaki pokret u Bosni i Hercegovini, U: c s c Godinjak drutva istoriara Bosne i Hercegovine, Sarajevo, XL-XLI/1989/ s s c 1990, Sarajevo 1990, 84-105. Beri Duan, Ilija Garaanin i ustanak u Hercegovini 1858-1863, U: c s s Ilija Garaanin (1812-1874), SANU, Nauni skupovi, Knjiga LIV, Odjeljenje s c istorijskih nauka, Knjiga 16, Beograd 1991, 339-360. Handi Adem, Dokumenat o prvom slubenom popisu Husrev-begova zc z vakufa iz 1604. godine, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, Knjiga XVXVI, Sarajevo 1990, 3-18. Alii S. Ahmed, Sirenje islama u Hercegovini, Prilozi za orijentalnu cc lologiju 41/1991, Sarajevo 1991, 67-73. Buzov Snjeana, Vlasi u bosanskom sandaku i islamizacija, Prilozi za z z orijentalnu lologiju 41/1991, Sarajevo 1991, 99-111. 214

 Car-Drnda Hatida, Visoko u sastavu Osmanskog carstva - XV-XVI z stoljee, Prilozi za orijentalnu lologiju, 40/1990, Sarajevo 1991,193-219. c Car-Drnda Hatida, Demografsko kretanje, socijalni i konfesionalni sasz tav stanovnitva u Visokoj nahiji, Prilozi za orijentalnu lologiju 41/1991, s c Sarajevo 1991., 195-253. s s Durdev Branislav, Neke napomene o islamizaciji i bonjatvu u istoriji Bosne i Hercegovine, Prilozi za orijentalnu lologiju 41/1991, Sarajevo 1991, 25-36. Filipovi Nenad, Osmanska Bosna i Osmansko carstvo u djelu Stvarac nje Jugoslavije 1790-1918 Milorada Ekmeia, Prilozi za orijentalnu locc logiju 40/1990, Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo 1991, str. 433-457. Filipovi Nenad, Bonjaci u bici kod Sente 1697. godine - videnje pjesc s nika Fidai bega, Prilozi za orijentalnu lologiju 40/1990, Sarajevo 1991, 309335. Filipovi Nenad, Islamizacija u Bosni u prva dva desetljea osmanske c c vlasti, Prilozi za orijentalnu lologiju 41, Sarajevo 1991, 53-67. Grozdani Sulejman, Mula Mustafa Baeskija, Putevi, br. 1, Banja Luka c s 1991., 104-112. Grozdani Sulejman, Bulbulistan Fevzije Mostarca, Odjek, god. 44, br. c 1-2, Sarajevo 1991, str. 14. Handi Adem, O irenju islama u Bosni s posebnim osvrtom na srednju zc s Bosnu, Prilozi za orijentalnu lologiju 41, Sarajevo 1991, 37-43. Handi Adem, O specinostima nekih osmanskih popisa u vezi instizc c tucije vakufa u Bosni u XVI i XVII stoljeu, Prilozi za orijentalnu lologiju c 40/1990, Sarajevo 1991, 237-242. Ibrahimovi Ramiza, Struktura vojnike klase u XV i poetkom XVI c c c vijeka s posebnim osvrtom na irenje islama u Bosni, Prilozi za orijentalnu s lologiju 41, Sarajevo 1991, 269-282. Kasumovi Ismet, Skolstvo i njegova uloga u stvaranju pretpostavki za c razvoj kulture u Bosni i Hercegovini u osmanskom periodu, Prilozi za orijentalnu lologiju 41/1991, Sarajevo 1991, 303-309. Kupusovi Amina, Sirenje islama u vilajetu Pavli, Prilozi za orijentalnu c lologiju 41/1991, Sarajevo 1991 113-153. Nametak Fehim, Drutveno-istorijska uslovljenost divanske knjievnosti s z u Bosni i Hercegovini, Prilozi za orijentalnu lologiju 41, Sarajevo 1991, 311-319. Pelidija Enes, Zivot i djelo Ferhad-pae Sokolovia, Glasnik Rijaseta s c Islamske zajednice u SFRJ, br. 6, god. LIV791, Sarajevo 1991. Sueska Avdo, Neke napomene o islamizaciji i bonjatvu u istoriji Bosc s s ne i Hercegovine, Prilozi za orijentalnu lologiju 41, Sarajevo 1991., 25-37. Tanaskovi Darko, Islamska ili muslimanska kultura u Bosni, Prilozi za c orijentalnu lologiju 41, Sarajevo 1991, 291-302. 215

 Zlatar Behija, Sirenje islama i islamska kultura u Sarajevu i okolini,, Prilozi za orijentalnu lologiju 41/1991, Sarajevo 1991, 253-267. Handi Mehmed, Islamizacija Bosne i Hercegovine i porijeklo bosanskozc hercegovakih muslimana, Islamska misao H. Mehmeda Handia. Izbor c zc radova, El-Hidaje, Udruenje uleme BiH, Glavni odbor Sarajevo i Rijaset z Islamske zajednice u Republici Bosni i Hercegovini, Sarajevo 1994., 175-204. Grozdani Sulejman, Hasan Kaja Pruak - naunik, mislilac i drutc sc c s veni reformator, Dijalog, 1-2, Sarajevo 1995, 225-228. Handi Adem, Konfesionalni sastav stanovnitva u Bosni i Hercegovini zc s u prvim stoljeima osmanske vladavine, Prilozi za orijentalnu lologiju 42c 43/1992-93, Sarajevo 1995, 119-153. Nilevi Boris, Neka zapaanja o srpsko - pravoslavnoj duhovnosti u Bosni c z i Hercegovini u osmansko - turskom vremenu, Prilozi za orijentalnu lologiju 42-43/1992-93, Sarajevo 1995, 201-211. Sueska Avdo, Bonjaci u osmanskoj dravi, Sarajevo 1995, 57. c s z Sueska Avdo, Poloaj Jevreja u Bosni i Hercegovini za vrijeme Osmac z nlija - Turaka, Zbornik radova Sefard 92, Sarajevo 1995., 33-46. Zbornik Sefard 92 - Sarajevo 1995., str. 338. Zlatar Behija, Dolazak Jevreja u Sarajevo, Zbornik radova Sefard 92, Sarajevo 1995, 57-64. Bavi Uzeir, Determinante etnike posebnosti Bosanskih muslimana u cc c esejima Ahmeda Muratbegovia, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, Knjic ga XVII-XVIII, Sarajevo 1996., 399-406. Kupusovi Amina, Nahija Banja Luka u opirnom popisu bosanskog c s sandaka iz 1604. godine, Prilozi za orijentalnu lologiju, 44-45/ 1994-1995, z Sarajevo, 1996, 147-207. Kari Fikret, Odnos bosanske uleme prema reformama u Osmanskoj cc carevini u XIX vijeku, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, Knjiga XVIIXVIII, Sarajevo 1996., 221-323. Nilevi Boris, O uticaju islamske kulture na pravoslavnu u Bosni i Herc cegovini, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, Knjiga XVII-XVIII, Sarajevo 1996., 187-194. Selmanovi Medida, Jajaka nahija u opirnom popisu za bosanski sanc z c s dak iz 1562. godine, Prilozi za orijentalnu lologiju 44-45/1994-95., Sarajez vo 1996, 207-279. Sueska Avdo, Vakufski krediti u Sarajevu prema podacima sidila sarac z jevskog kadije iz godine 973, 974 i 975/1564, 65. i 66, Prilozi za orijentalnu lologiju 44-45/1994-95, Sarajevo 1996, 99-133. Zahiragi Saban, Sidil mostarskog kadije 1787-1788. godine, Prilozi za c z orijentalnu lologiju, 44-45/ 1994-1995, Sarajevo, 1996, 405-413. Zlatar Behija, Pljevlja kao sjedite hercegovakog sandaka, Drutveni i s c z s dravno - pravni kontinuitet Sandaka, Zbornik radova sa naunog skupa z z c 216

odranog 22. i 23. aprila 1995. godine u Sarajevu, Sarajevo 1996, str. z 127-130. Zlatar Behija, Uloga vakufa u razvitku Mostara, Hercegovina, asopis za c historiju i kulturno nasljede, Mostar 1997, 35-39. Zlatar Behija, Stanovnitvo Sarajeva u XVI stoljeu, Urbano bie Boss c c ne i Hercegovine, Sarajevo 1996, 65-71. Handi Adem, O konfesionalnom sastavu stanovnitva u BiH u prvim zc s stoljeima osmanske vladavine, Graaniki glasnik, 4, Graanica, novembar c c c c 1997, 16-20. Pelidija Enes, O Bosanskoj Posavini u osmanskom periodu (1463-1791), u: Bosanska Posavina - dio cjelovite Bosne i Hercegovine (Zbornik radova sa okruglog stola odranog 24. XI 1994. godine u Sarajevu), Sarajevo 1997, z 51-71. Etnika i vjerska povijest Bosne, Slavonije i Srijema do konca XVII c stoljea (Dolazak, razvoj i nestajanje Hrvata katolika na tim prostorima), c prvo izdanje Mostar 1996; drugo izdanje Sarajevo - Mostar 1998, str. 257. Handi Adem, O irenju islama u Bosni - s posebnim osvrtom na sredzc s nju Bosnu, Grupa autora, Bonjaci i islam, Visoki saudijski komitet za pos mo Bosni i Hercegovini, Regionalni ured u Sarajevu, Porodina biblioteka c c 16, Sarajevo 1998., 41-54. Handi Mehmed, Islamizacija Bosne i Hercegovine i porijeklo bosanskozc hercegovakih Muslimana, Grupa autora, Bonjaci i islam, Visoki saudijski c s komitet za pomo Bosni i Hercegovini, Regionalni ured u Sarajevu, Poroc dina biblioteka 16, Sarajevo 1998., 17-40. c Hadijahi Muhamed, Prvi susret susret s islamom na Balkanu, Grupa z c autora, Bonjaci i islam, Visoki saudijski komitet za pomo Bosni i Herces c govini, Regionalni ured u Sarajevu, Porodina biblioteka 16, Sarajevo 1998., c 9-16. Handi Adem, O irenju islama u Bosni - s posebnim osvrtom na sredzc s nju Bosnu, Grupa autora, Bonjaci i islam, Visoki saudijski komitet za pos mo Bosni i Hercegovini, Regionalni ured u Sarajevu, Porodina biblioteka c c 16, Sarajevo 1998., 41-54. Hajdarevi Raid, Defter sarajevskog sarakog esnafa 1726-1823, Sarac s c jevo, 1998, str. 179. Pelidija Enes, Bosanski ejalet od 1593. god. do Svitovskog mira 1791. s god, u: Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata, Bosanski kulturni centar, Sarajevo 1998, 135-174. Tepi Ibrahim, Bosna i Hercegovina od kraja XVIII stoljea do ausc c trougarske okupacije 1878. godine, u: Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata, Bosanski kulturni centar, Sarajevo 1998, 175-222. 217

Zlatar Behija, Bosna i Hercegovina u okvirima Osmanskog carstva (14631593), u: Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata, Bosanski kulturni centar, Sarajevo 1998, 99-134. Zlatar Behija, Vakufnama Hadi Ismaila, sina Husejna Halife iz Sarajez va, druga dekada redeba 1050 (1640), Prilozi za orijentalnu lologiju, 47-48, z /1997-98, 145-153. Husedinovi Sabira, Damije Banje Luke u planovima austrijskih ratz c z nih karata iz XVIII stoljea, Prilozi za orijentalnu lologiju 47-48/1997-98, c Sarajevo 1999, 101-127. Jalimam Salih, Sidil zenikog naiba kao izvor za historiju Zenice, Prilozi z c za orijentalnu lologiju 47-48/1997-1998, Sarajevo 1999, 127-145. c Sehi Sadik, Graaniki kadiluk u Zvornikom sandaku - neki dokumenc c c z ti, Graaniki glasnik 7, Graanica, novembar 1999, 48-56. c c c Bugarski Astrida, Regionalna i druga osobena obiljeja tradicionalne kulz ture stanovanja u Bosni i Hercegovini u XIX stoljeu, Hrvatska misao, 15-16, c Sarajevo, 2000. 145-150. c Cori Boris, Pismenost i knjiga bosanskohercegovakih Hrvata u osmanc sko vrijeme, Hrvatska misao, 15-16, Sarajevo, 2000., 171-180. Hasandedi Hivzija, Skraeni prevod (ekscerpt) Nesuh-age Vujakovia c c c c vakufname (zakladnice), Hercegovina, 11-12, Mostar, 2000, 91-95. Hasandedi Hivzija, Hromo Hromozade Hromii iz Stoca, Hercegovina, c c 11-12, Mostar, 2000., 95-99. Hodi Sabit, Nekoliko podataka o mostarskim mahalama i strukturi stazc novnitva, Hercegovina, 11-12, Mostar, 2000, 79-90. s Smaji Ramiza, Zakon o timarima iz 1869. godine, Hercegovina, 11-12, c Mostar, 2000, 99-104. c Sehi Zijad, Prilog prolosti Hercegovine XIX stoljea- sjeanja Murad s c c efendije iz Hercegovine, Hercegovina, 11-12, Mostar, 2000, 105-122. Zivkovi Matej, Utjecaji turske, austrougarske i jugoslavenske vlasti na c demografske promjene u Bosni i Hercegovini, HM IV/17, Sarajevo 2000., 140-145. Bosna i Hercegovina u periodu austrougarske uprave (1878-1918) Knjige: Hadibegovi Iljas, Bosanskohercegovaki gradovi na razmedu 19. i 20. z c c vijeka, Sarajevo 1991. Seta Ferhad, Reis-ul-uleme u Bosni i Hercegovini i Jugoslaviji od 18821991., Sarajevo 1991. Karamati Marko, Franjevci Bosne Srebrne u vrijeme austrougarske c uprave 1978-1914., Sarajevo 1992. 218

 Ekmei Milorad, Miki Dorde, Zivojinovi Dragoljub, Popovi B. Nikocc cc c la, Politiki procesi Srbima u Bosni i Hercegovini 1914-1917, Laktai, 1996, c s str. 135. Deletovi Branko, Bileki kraj u godinama Prvog svetskog rata, Udruz c c enje srpskih dobrovoljaca 1912-1918, Bilea 1997. z c Juzbai Devad, Nacionalno-politiki odnosi u bosanskohercegovakom sc z c c saboru i jeziko pitanje (1910-1914), Akademija nauka i umjetnosti Bosne i c Hercegovine Sarajevo 1999., str. 253. Clanci i rasprave Hadibegovi Iljas, Nastanak i razvoj socijalistikog radnikog pokreta u z c c c Bosni i Hercegovini do 1918, u: Istorija Saveza komunista Bosne i Hercegovine, Knj. 1, Institut za istoriju, Sarajevo 1990., 13-78. Nauni skup posveen 80. godinjici aneksije Bosne i Hercegovine, (Sac c s rajevo, 21. i 22. novembra 1988.), Sarajevo, 1991. referati i saopenja: c Aneksija Bosne i Hercegovine 1908. i istorijske posljedice, 9-33. Devad Juzbai, Aneksija i stavovi austrougarskih vojnih krugova prema z sc upravljanju Bosnom i Hercegovinom, 33-83. Horst Haselsteiner, Politische und Militrische Uberlegungen zur Hala tung Osterreich-Ungarns gegenber Bosnien und der Herzegowina 1908/1909. u Politika i vojna razmiljanja o stavu Austro-Ugarske prema Bosni i Hercec s govini 1908/1909, 83-103. Roderick H. Davison, The Secret Negotiations between the Ottoman Committee of Union and Progress and the Austro-Hungarian Government in 1908/ Tajni pregovori Komiteta za ujedinjenje i napredak sa austrougarskom vladom 1908. godine, 103-129. Vladimir Stojanevi, Srpski naunici o aneksiji Bosne i Hercegovine, c c c 129-137. Bogumil Hrabak, Kosovo i Metohija prema aneksiji Bosne i Hercegovine, 137-165. N. I. Hitrova, Anneksia Bosnii i Gercegovini v 1908. g. i rosssiskaa obscestvennost/Aneksija Bosne i Hercegovine i ruska javnost, 165-181. Rdiger Malli, Das Verhalten der politischen Partei Cisleithanien hinu sichtlich der Annexion/ Stav politikih partija Cislajtanije prema aneksiji, c 181-189. c Dorde Miki, Bosna i Hercegovina izmedu Austro-Ugarske i Turskog carstva u aneksionoj krizi 1908/1909, 189-209. Enver Redi, Politika kretanja medu Muslimanima Bosne i Hercegozc c vine za vrijeme prvog svjetskog rata, 209-237. Luka M. Vukevi, Aneksija Bosne i Hercegovine 1908-1909. godine i c c Crna Gora, 245-265. 219

Pero Depolo, Politike struje u Dubrovniku i aneksija Bosne i Hercegoc vine, 265-285. Tomislav Kraljai, Iseljavanje iz Bosne i Hercegovine nakon aneksije, cc 285-303. Milan Vukmanovi, Politika strujanja u redovima omladine Bosne i c c Hercegovine u vrijeme aneksione krize i poslije nje, 303-325. Alojz Ivanievi, Konfesionalna dimenzija aneksijske krize, 325-345. s c Juzbai Devad, Nekoliko napomena o Jevrejima u Bosni i Hercegovini sc z u doba austrougarske uprave, Sefarad 92, Sarajevo 1995, 93-110. Juzbai Devad, O Sarajevu kao saobraajnom centru u doba austrosc z c ugarske uprave, u: Prilozi historiji Sarajeva, Sarajevo 1997, 279-282. Hadibegovi Iljas - Imamovi Mustafa, Bosna i Hercegovina u vrijeme z c c austrougarske vladavine (1878-1918), u: Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata, Sarajevo 1998, 223-299. c Sehi Zijad, Prilog istraivanju vojske mostarskog dopunskog okruga u z austrougarskoj epohi (1881-1918), Hercegovina, 10, Mostar, 1998, 143-156. c Sehi Zijad, Historijske pretpostavke aneksije Bosne i Hercegovine (Povodom 90. godinjice aneksije Bosne i Hercegovine), Prilozi Instituta za s istoriju, Sarajevo, (XXVI), 1999, 28, 129-148. c Sehi Zijad, Vojni duebrinici u bosanskohercegovakim jedinicama s z c u austrougarskoj epohi (1881-1918), Prva linija, List Federalnog ministarstva odbrane/obrane i Vojske federacije BiH, br. 64, god. VII, decembar/prosinac 1998, 102-105. c Sehi Zijad, Elitne jedinice iz Bosne i Hercegovine, Prva linija, List Federalnog ministarstva odbrane/obrane i Vojske federacije BiH, br. 66, god. VIII, april/travanj 1999, 100-102. c Sehi Zijad, Pripremne vojne kole u BiH u osmanskoj (1873-1878) i s austrougarskoj epohi (1879-1914), Prva linija, List Federalnog ministarstva odbrane/obrane i Vojske federacije BiH, br. 69, god. VIII, septembar/rujan 1999, 101-103. Juzbai Devad, Uticaj Balkanskih ratova 1912/1913 na Bosnu i Hercesc z govinu i na tretman agrarnog pitanja, Radovi, Filozofski fakultet u Sarajevu, knjiga XII, Sarajevo 2000, 195-208. Durikovi Dejan, Knjievnost u sarajevskom listu Srpska rije (1905c c z c 1914), Radovi, Filozofski fakultet u Sarajevu, knjiga XII, Sarajevo 2000, 245-262. Mari Enisa, Rad mostarskih mualima i imama, Hercegovina, 11-12, c Mostar, 2000 c Sehi Zijad, Historiografska literatura o Bosni i Hercegovini u austrougarskoj epohi (1878-1918) objavljena u zemlji i inozemstvu posljednje dvije decenije (1980-1998), Prilozi, 29, Sarajevo 2000, 117-139. 220

Bosna i Hercegovina u okviru Kraljevine SHS/Kraljevine Jugoslavije 1918-1941. Knjige: Zovko Ljubomir, Bosna i Hercegovina 1918-1943. Dravnopravni poz loaj, Mostar, 1990. z c Sehi Nusret, Bosna i Hercegovina 1918-1925. - Privredni i politiki c razvoj. Sarajevo 1991. Iek Tomislav, Hrvatska seljaka stranka u Bosni i Hercegovini 1929s c 1941. Sarajevo 1991. Katolika crkva u Bosni i Hercgovini 1918-1941. Bosna i Hercegovina c zemlja katolika, pravoslavaca i muslimana. Mostar 1995. Preradovi V. Blagoje, Jugoslavija 1918-1995, do Republike Srpske, Bac nja Luka, 1996, str. 324. Kalender Fahrudin, Radnike biblioteke i itaonice u Bosni i Hercegovini c c do 1941. godine, Drutvo bibliotekara BiH, Sarajevo, 1998, str. 478. s Clanci i rasprave: Karabegovi Ibrahim, Formiranje i legalno djelovanje KPJ u Bosni i c Hercegovini (1919-1921), u: Istorija Saveza komunista Bosne i Hercegovine, Knj. 1, Institut za istoriju, Sarajevo 1990., 81-105. Redi Enver, Jugoslavija i nauni skupovi o njenom stvaranju, Zbornik zc c radova posveen akademiku Hamdiji Cemerliu, Akademija nauka i umjetc c nosti Bosne i Hercegovine, Posebna izdanja, knjiga XCVII, Odjeljenje drus tvenih nauka, knjiga 28, Sarajevo, 1991., 203-212. Hrelja Kemal, Proizvodni odnosi u poljoprivredi BiH 1918-1941.g., str. 62; u knjizi: M. Imamovi, K. Hrelja, A. Purivatra, Ekonomski genocid nad c bosanskim Muslimanima. Sarajevo, MAG 1992. Katolianstvo u Bosni i Hercegovini od 1918. do naih dana - u knjizi c s Katolianstvo u BiH, Sarajevo 1993. c Kemura Ibrahim, Pokuaji ujedinjenja muslimanskih kulturno-prosvjets nih drutava Gajret i Narodna uzdanica izmedu dva rata, Prilozi Instis tuta za istoriju, Sarajevo, 27, (1991), 1994, 105-109. Pregled razvitka Islamske zajednice Bosne i Hercegovine. Glasnik Rijaseta islamske zajednice, br.1-3/., Sarajevo 1994. Pokuaj donoenja interkonfesionalnog zakona u Kraljevini SHS. Glass s nik Rijaseta islamske zajednice; br.4-6/ Sarajevo 1994. Pelesi Muhidin, Jevreji u diplomatskim arhivima Kraljevine Jugoslavic je, Zbornik radova Sefarad, 92, Sarajevo 11. 09. - 14. 09. 1992, Sarajevo 1995, 133-144. 221

Hrelja Kemal, Stanovnitvo i poljoprivreda Bosne i Hercegovine 1919s 1941. Zbornik radova Ekonomskog fakulteta u Sarajevu, 1/1996., Kemura Ibrahim, Neki aspekti saradnje kulturno-prosvjetnih drutava s Gajret i Prosvjeta, U: Prosvjeta narodni almanah, Godinjak Srpskog s prosvjetno-kulturnog drutva Prosvjeta- Sarajevo, Sarajevo 1996, 61-64. s Kemura Ibrahim, Proces ukljuivanja Bonjaka u zapadnoevropske civic s lizacijske tokove, U: Bosna i svijet, Sarajevo 1996, 155-162. Kemura Ibrahim, Drutveno-politiki motivi i angaman Gajreta u s c z s z Sandaku u meduratnom periodu, (1919-1941.) U: Drutveni i dravnoz pravni kontinuitet Sandaka, Zbornik radova sa Naunog skupa odranog z c z 22. i 23. aprila 1995. godine u Sarajevu, Sarajevo 1996, 179-182. Kemura Ibrahim, Uloga i znaaj urbane tradicije na razvoj kulturnoc prosvjetnog ivota Bonjaka muslimana u Bosni i Hercegovini, U: Urbano z s bie Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1996, 113-119. c Pelesi Muhidin, Predstave Bonjaka o Bliskom istoku izmedu dva svjetc s ska rata, u: Bosna i svijet, Sarajevo, 1996, 187-192. Iek Tomislav, Bosna i Hercegovina od stvaranja do propasti prve zajeds nike drave (1918-1941), u: Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do c z kraja Drugog svjetskog rata, Sarajevo 1998, 300-338. Pelesi Muhidin, Bliski istok 1940. u izvjetajima Generalnog konzulata c s Kraljevine Jugoslavije u Jerusalemu, Prilozi, Sarajevo, 28, 1999, 181-187. Bosna i Hercegovina u Drugom svjetskom ratu 1941-1945. Izvori: c Ceki Smail, Genocid nad Bonjacima u Drugom svjetskom ratu, Dokus menti, Sarajevo 1996. Knjige: Bonjovi Ilijas, Demografska crna jama: zamka industrijskog drutva, s c s Sarajevo 1990. Bulatovi Radomir, Koncentracioni logor Jasenovac s posebnim osvrtom c na Donju Bradinu, Sarajevo 1990. Dilas Aleksa, Osporavana zemlja, revolucija i jugoslovenstvo, Beograd 1990. Krinka Vidakovi, Kultura panskih Jevreja na jugoslovenskom tlu, Sac s rajevo 1990. c Ciak Ivan, Zirdum Andrija, Stradanja Hrvata plehanskog kraja 19411947, Derventa 1991. 222

 Custovi Emin, Olovna vremena: o ratnim stradanjima od Hercegovine c do Posavine, 1941-1945, Tuzla 1991. Hadijahi Muhamed, Posebnost Bosne i Hercegovine i stradanja Musz c limana, Rukopis dostavljen saveznikim snagama 1944., Sarajevo 1991 c Saltaga Fuad, Muslimanska nacija u Jugoslaviji, porijeklo, islam, kultura, povijest, politika, Sarajevo 1991. Zulkarpai Adil, Clanci i intervjui, Sarajevo 1991. sc Redi Enver, Istorijski pogledi na vjerske i nacionalne odnose u Bosni zc i Hercegovini, Sarajevo 1993. Jahi Adnan, Muslimanske formacije tuzlanskog kraja u Drugom svjetc skom ratu, Tuzla 1995. Tucakovi Semso, Srpski zloini nad Bonjacima-muslimanima 1941c c s 1945., Sarajevo 1995. Hrvatske rtve rata u Hercegovini 1941-1945., O pedesetoj obljetnici z njihova muenitva., Provincijalat hercegovakih franjevaca, Mostar 1995. c s c Filipovi Muhamed, Bonjaka politika, Sarajevo 1996. c s c Istorijski razvoj institucije Rijaseta, Sarajevo 1996. Cohen J. Philip, Srpski tajni rat, Sarajevo 1996. Hodi Ibrahim, Cetrnaesto stoljee: stradanje Muslimana u rogatikom zc c c kraju u Drugom svjetskom ratu, Visoko 1996. Imamovi Mustafa, Bonjaci u emigraciji: monograja Bosanskih poc s gleda 1955-1967., Sarajevo 1996. Redi Enver, Bosna i Hercegovina 1941-1945. u njemakim i italijanzc c skim dokumentima, Sarajevo 1996. Boras Florijan, Spomenica ljubukim rtvama, U povodu 600-te obljets z nice upe Veljaci-Ljubuki, Ljubuki 1998. z s s c Filandra Sair, Bonjaka politika u XX stoljeu, Sarajevo 1998. s c c Niki fra Andrija, Stradanja Hrvata u Hercegovini po franjevakim izc c vjeima 1942-1944, Franjevaka knjinica i arhiv, Mostar 1998. sc c z Jasenovac - rtve rata prema podacima Statistikog zavoda Jugoslavije, z c Zrich-Sarajevo 1998. u Redi Enver, Bosna i Hercegovina u Drugom svjetskom ratu (1941zc 1945), Sarajevo 1998, str. 489. Hozi Advan, Teanj u NOB, Sarajevo 1999. c s Clanci, rasprave i prilozi Pelesi Muhidin, Jerusalimski Elaborat za obnovu Jugoslavije iz 1942. c godine, Prilozi, 27, (1991), 1994, 135-143. Cengi Esad, Sarajevski Jevreji u II svjetskom ratu, u: Sefard 92, Zborc nik radova, Sarajevo 1995. 223

Brkljaa Seka, Unitavanje materijalne osnove Jevreja u Drugom svjetc s skom ratu, u: Sefard 92, Zbornik radova, Sarajevo 1995. Bakari Kemal, Gdje se nalazila sarajevska Hagada u toku II svjetskog sc rata, u: Sefard 92, Zbornik radova, Sarajevo 1995. Palavestra Vlajko, Prianja o sudbini sarajevske Hagade, u: Sefard 92, c Zbornik radova, Sarajevo 1995. Brkljaa Seka, Interesi Njemake i Italije i Bosna i Hercegovina 1918c c 1945, u: Bosna i Hercegovina i svijet, Zbornik radova, Sarajevo 1996. Kreso Muharem, Bosna i svijet u XX stoljeu, u: Bosna i Hercegovina c i svijet, Zbornik radova, Sarajevo 1996. Brkljaa Seka, Neke karakteristike bosanskohercegovakih gradova u druc c gom svjetskom ratu, u: Urbano bie Bosne i Hercegovine, Zbornik radova sa c naunog skupa, Sarajevo 1996. c Ibrahimagi Omer, O muslimanskim formacijama tuzlanskog kraja toc kom Drugog svjetskog rata, u: Graaniki glasnik br. 2, Casopis za kulturnu c c historiju Graanice i njene okoline, Graanica 1996. c c Pukar Osman, Drina-plan etnike okupacije tuzlanske regije u pros c c ljee 1942., u: Graaniki glasnik br.2, Casopis za kulturnu historiju Graac c c c nice i njene okoline, Graanica 1996. c Kreso Muharem, Sarajevo-sjedite okupacionog sistema u Drugom svjets skom ratu, Prilozi za historiju Sarajeva, Zbornik radova sa naunog skupa u c Sarajevu 1993., Sarajevo 1997. Pelesi Muhidin, Sarajevo u Drugom svjetskom ratu-ivot u gradu od c z aprila 1941. do aprila 1945. godine, Prilozi za istoriju Sarajeva, Zbornik radova sa naunog skupa u Sarajevu 1993., Sarajevo 1997. c Borovanin Drago, Sarajevo u narodnooslobodilakom pokretu 1941-1945., c c Prilozi za istoriju Sarajeva, Zbornik radova sa naunog skupa u Sarajevu c 1993., Sarajevo 1997. Tihi Esad, Vojna dejstva na tlu Bosanske Posavine u periodu izmedu c 1941-1945. godine, u: Bosanska Posavina-dio cjelovite Bosne i Hercegovine, Zbornik radova, Sarajevo 1997. Straus Ivan, Savremena arhitektura Sarajeva 1918-1990., u: Prilozi historiji Sarajeva, Zbornik radova, Sarajevo 1997. Brkljaa Seka-Pelesi Muhidin-Kamberovi Husnija, Bosna i Hercegoc c c vina u toku Drugog svjetskog rata, u: Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata, Sarajevo 1998., 339-388. Brkljaa Seka, Vojna industrija u Bosni i Hercegovini i vojno privredni c interesi nacistike Njemake, u: Prilozi Instituta za istoriju, br. 28, Sarajevo c c 1999. Kurto Nedad, Sarajevo 1462-1992. godine, Sarajevo 1997. z Filipovi Muhamed, Bosna i Hercegovina, najvanije geografske, democ z grafske, istorijske, kulturne i politike injenice, Sarajevo 1997. c c 224

Brkljaa Seka, Od imperijalne politike faistike Italije do ekonomskih c s c probitaka u Bosni i Hercegovini, u: Hercegovina, Casopis za kulturno i istorijsko nasljede, br. 10, Mostar 1998. Ibrahimagi Omer, Povodom nekih dilema o sudbini Bosne i Bonjaka c s u Drugom svjetskom ratu, Graaniki glasnik, 6, Graanica, novembar 1998, c c c 4-6. Ibrahimagi Omer, Jesu li Bonjaci u Drugom svjetskom ratu bili na c s pravoj strani, Graaniki glasnik, 6, Graanica, novembar 1998, 7-13. c c c Bosna i Hercegovina 1945-1992. Knjige: Istorija Saveza komunista Bosne i Hercegovine, Knj. 2, Institut za istoriju, Sarajevo 1990. Grbi-Softi Slobodanka, Od prvih pokuaja do stvaranja ansambla bac c s leta, Sarajevskii balet 1950-1990, Sarajevo 1990. Karli-Kapetanovi Jelica, Juraj Najdhart-ivot i djelo, Sarajevo 1990. c c z Imamovi Mustafa, Muslimani i bonjatvo, Sarajevo, 1991. c s s Karamati Marko, Franjevaka provincija Bosne Srebrne (ematizam), c c s Sarajevo 1991. Lovrenovi Ivan, Sedam stoljea bosanskih franjevaca 1291-1991., Sarac c jevo, 1991. Perovi Latinka, Zatvaranje kruga-ishod rascepa 1971-1972., Sarajevo c 1991. Purivatra Atif, Mustafa Imamovi, Rusmir Mahmutehaji, Muslimani c c c i bonjatvo, Sarajevo, 1991. s s Saltaga Fuad, Muslimanska nacija u Jugoslaviji. Porijeklo, islam, kultura, povijest, politika, Sarajevo, 1991. Straus Ivan, Arhitektura Jugoslavije 1945-1990., Sarajevo, 1991. Redi Enver, Istorijski pogledi na vjerske i nacionalne odnose u Bosni zc i Hercegovini, Sarajevo, 1993. Dulabi Sakib, Od Spahe do Alije: korjeni i budunost savremenih Musc c limana, Sarajevo, 1994. Kulenovi Salih, Graanica i okolina, antropogeografske i etnoloke odc c s like, Tuzla, 1994. Kulenovi Salih, Etnologija sjeveroistone Bosne, knjiga 2, Studije, rasc c prave, lanci, Tuzla, 1995. c Trhulj Sead, Mladi Muslimani, Sarajevo, 1995. Bakula Petar, Kratka povijest franjevaca u Hercegovini, Mostar, 1995. 225

Bosna i Bonjaci: Dravnopravni razvitak Bosne i Hercegovine i bos z s njako-muslimanski narod, Sarajevo, 1995. c Pai Hilmo, Drava Bosna i Hercegovina: nastanak, razvoj i aktuelna sc z zbivanja, Visoko, 1995. Arhitekti akademici Bosne i Hercegovine, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1996. Filipovi Muhamed, Bonjaka politika, Politiki razvoj u Bosni i Herc s c c cegovini u 19. i 20. stoljeu, Sarajevo, 1996. c Imamovi Mustafa, Bonjaci u emigraciji, Monograja bosanskih poglec s da 1955-1967., Sarajevo, 1996. c Filandra Sair, Bonjaci i moderna, Sarajevo, 1996. s Spahi Mustafa, Povijest islama, Sarajevo, 1996. c Ibrahimagi Omer, Bosna i Bonjaci drava i narod koji su trebali nesc s z tati, Sarajevo, 1996. Dozi Hakija, Demografske slike Sarajlija od 1463. do 1991. godine, c Sarajevo, 1996. Gavrankapetanovi Munir, Mladi e mjesec opet sjati, Sjeanje mladog c c c Muslimana, Sarajevo, 1996. Nagradi Slobodan, Muslimani izmedu vjere i nacije, Banja Luka, Nac rodna i univerzitetska biblioteka Petar Koi, 1996, str. 190. cc Filipovi Muhamed, Bosna i Hercegovina, najvanije geografske, democ z grafske, historijske, kulturne i politike injenice, Sarajevo, 1997. c c Ibrahimagi Omer, Dravnost i nezavisnost Bosne i Hercegovine, Sarac z jevo, 1997. Kurto Nedad, Sarajevo 1462-1992., Sarajevo, 1997. z Hadihasanovi Aziz, Crkva i politika, Sarajevo, 1997. z c Krni Behudin, 50 godina pruge Samac-Sarajevo, Sarajevo, 1997. c Cigar Norman, Genocid u Bosni, Politika etnikog isenja, Sarajevo c c c 1998. Dizdarevi Raif, Od smrti Tita do smrti Jugoslavije, Svjedoenja, Sarac c jevo, 1999. Mini Milo, Razgovori u Karadordevu o podeli Bosne i Hercegovine, c s Sarajevo, 1999. Kamberovi Husnija, Prema modernom drutvu, Bosna i Hercegovina c s od 1945. do 1953. godine, Teanj, 2000. s Pai Ibrahim, Od hajduka do etnika (Stradanje i genocid nad glasisc c nakim Bonjacima od najstarijih vremena do 1994), Bemust, Dometi, Sac s rajevo 2000. Ribii Ciril, Geneza jedne zablude. Ustavnopravna analiza nastanka i cc djelovanja Hrvatske zajednice Herceg-Bosna, izdavako preduzee Sejtaric c ja, Sarajevo 2.000. 226

 Clanci, rasprave i prilozi Borovanin Drago, Komunistika partija Jugoslavije u Bosni i Hercec c govini i stvaranje osnova socijalistikog razvoja Bosne i Hercegovine (1945c 1950). KPJ u Bosni i Hercegovini u periodu obnove i poetnim fazama c planske izgradnje (1945-1948) Formiranje komunistike partije Bosne i Herc cegovine i njena uloga u izgradnji socijalizma u periodu administrativnog upravljanja u Jugoslaviji, u: Istorija Saveza komunista Bosne i Hercegovine, Knj. 2, Institut za istoriju, Sarajevo 1990., 7-96. Perazi Stanko, Komunistika partija, odnosno savez komunista Bosc c ne i Hercegovine u periodu uvodenja i armacije radnikog samoupravljanja c (1950-1964), u: Istorija Saveza komunista Bosne i Hercegovine, Knj. 2, Institut za istoriju, Sarajevo 1990., 97-178. Trnka Kasim, Savez komunista Bosne i Hercegovine u izgradnji i razvoju socijalistikog samoupravljanja (1964-1984), u: Istorija Saveza komunista c Bosne i Hercegovine, Knj. 2, Institut za istoriju, Sarajevo 1990 179-280. Zbornik radova posveen akademiku Hamdiji Cemerliu, Akademija nac c uka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Posebna izdanja, knjiga XCVII, Odjeljenje drutvenih nauka, knjiga 28, Sarajevo, 1991: s Borovanin Drago, Narodna vlast u djelima akademika Hamdije Cemerc lia, Zbornik radova posveen akademiku Hamdiji Cemerliu, Akademija c c c nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Posebna izdanja, knjiga XCVII, Odjeljenje drutvenih nauka, knjiga 28, Sarajevo, 1991., 31-44. s Kuzmanovi Ranko, Prerastanje AVNOJ-a u Privremenu narodnu skupc tinu Demokratske Federativne Jugoslavije, Zbornik radova posveen akades c miku Hamdiji Cemerliu, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovic ne, Posebna izdanja, knjiga XCVII, Odjeljenje drutvenih nauka, knjiga 28, s Sarajevo, 1991., 115-128. Milidragovi Duko, Teritorijalna organizacija grada Sarajeva, Zbornik c s radova posveen akademiku Hamdiji Cemerliu, Akademija nauka i umjetc c nosti Bosne i Hercegovine, Posebna izdanja, knjiga XCVII, Odjeljenje drus tvenih nauka, knjiga 28, Sarajevo, 1991., 157-166. Redi Enver, BiH otvoren prostor velikodravnog ekspanzionizma, zc z Oslobodenje, Sarajevo XLVII, Broj 15.603, 25. novembar 1991., 2. Vrhbosanska katolika blagoslovija, 1890-1990., Zbornik radova znansc tvenoga simpozija odranog u Sarajevu 3. i 4. srpnja 1991., prigodom z obiljeavanja stote obljetnice postojanja Blagoslovije, Sarajevo, Bol, 1993. z Bosanski franjevci, priredio i predgovor napisao Marko Karamati, Zac greb, 1994. Kamberovi Husnija, Intenzitet prelaska radne snage iz agrara u indusc triju u Bosni i Hercegovini od 1945. do 1953. godine, Prilozi, Sarajevo, 27 (1991) 1994, 145-159. 227

Pelidija Enes, Geneza bosanske dravnosti, Borac Armije Republike Bosz ne i Hercegovine, 2. izdanje, Armija BiH, Press centar, Vojna biblioteka 1, Sarajevo 1994., 21-27. Redi Enver, Za mir borbom protiv rata / Apel javnosti 83 istaknuta zc bosanskohercegovaka javna radnika, Oslobodenje, Sarajevo, LI, Broj 16.688 c od 26. XI 1994., 9, Broj 16.690 od 27. XI 1994., 5. Redi Enver, Bosna, Evropa i bosanski duh, Oslobodenje, Sarajevo LI, zc Broj 16.688 od 26. XI 1994., 9, Broj 16.690 od od 27. XI 1994., 5. Redi Enver, ZAVNOBiH i sadanjost. Zora Cankarjeva, Revija za zc s kulturo in drubena vpraanja, Slovensko kulturno drutvo Cankar , Saz s s rajevo, I, 1, 1994., 18 19. Redi Enver, Problemi dravnopravnog poloaja i uredenja Bosne i zc z z Hercegovine 1878. 1945. Uvodno izlaganje. Okrugli sto: Problemi dravnopravnog poloaja i uredenja Bosne i Hercegovine 1878. 1945. z z (Sarajevo, 17. novembar 1993.) odran u organizaciji Odbora za istorijz ske nauke ANUBiH i Instituta za istoriju u Sarajevu, Naune komunikacije, c XXXV, Sarajevo 1994, 18 19. Begi Azra, Umjetnici Jevreji XX stoljea u Bosni i Hercegovini u: Sec c farad, Zbornik radova, Sarajevo, 1995., 313-321. Redi Enver, Faizam danas. U: asopis slobodne misli 99, Studio 99, zc s Sarajevo, I, 1, 1995, 12-14. Redi Enver, Priroda ovjeka. Destrukcija i tolerancija. Dijalog. asozc c pis za lozofska pitanja, Medunarodni centar za mir i Sarajevo Publishing, Sarajevo, Nova serija, I, 1-2, 1995, 96-101. Bosna i Bonjaci: dravno-pravni razvitak Bosne i Hercegovine i bos z s njakomuslimanski narod, Sarajevo, Pres centar Armije R BiH,Sarajevo, c 1995. Kamberovi Husnija, Deagrarizacija i urbanizacija u Bosni i Hercegovini c poslije Drugog svjetskog rata, Urbano bie Bosne i Hercegovine, Sarajevo c 1996, 161-167. Milii Senija, Emancipacija muslimanske ene u Bosni i Hercegovini sc z (poseban osvrt na skidanje zara i ferede), u: Urbano bie Bosne i Hercegoz c vine, Sarajevo, 1996., 137-143. Milii Senija, Bosanskohercegovaka kultura i svijet, u: Bosna i Hercesc c govina i svijet, Sarajevo, 1996., 211-217. Kamberovi Husnija, O nekim inicijativama za reviziju agrarne reforme c u Bosni i Hercegovini, 1941-1942, Glasnik arhiva i Drutva arhivskih radnika s Bosne i Hercegovine, XXXIV, 1996-1997, 79-85. Redi Enver, Istorijska nauka o bosanskom identitetu. Vera Krinik zc zs Buki, Bosanski identitet izmedu prolosti i budunosti, Institut za nacic s c onalna pitanja, Ljubljana, 1997., Oslobodenje, Sarajevo LIV, Broj 17.626, 29. VI 1997., 14. 228

 Catovi Fadil, Od boksita do aluminija, u: Hercegovina, asopis za kulc c turno i historijsko naslijede, 9, Mostar, 1997., 252-262. Istorijski razvoj institucije Rijaseta, priredio Omer Nakievi, Sarajevo, c c 1996... Ivan Straus, Savremena arhitektura Sarajeva 1918-1990., 441-449. Aganovi Midhat, Karakteristike urbanog razvoja grada Sarajeva u soc cijalistikom sistemu i determinante koje su ga uslovljavale, 387-399. c Karamehmedovi Muhamed, Reeksije o likovnim dogadanjima u Sarac jevu devetnaestog i dvadesetog stoljea, 451-456. c Mutapi Snjeana, Pola milenijuma zidnog slikarstva Sarajeva, 457cc z 466. Hadismajlovi Vek, Filmska produkcija u Sarajevu-poeci i savremena z c c dostignua, 467-473. c Lagumdija Razija, Akademija scenskih umjetnosti-matica pozorinog z s ivota u Sarajevu, 475-481. z Milidragovi Duko, Upravljanje Sarajevom u posljednjih pedeset godina, c s 483-488. Bonjovi Ilijas, Ekonomski i socijalni potencijal grada Sarajeva sredis c nom osamdesetih godina, 507-514. Festi Mustafa, Ekonomski znaaj Sarajeva kao turistikog centra, 515c c c 522. Numi Hajrudin, Znanost u Sarajevu u povodu pet vijekova njegovog c postojanja, 523-531. Nauni skup Mostar kroz stoljea, Mostar 9-10. IX 1996. c c Hasandedi Hivzija, Mostar od postanka do razaranja 1992/93 godine, c Nauni skup Mostar kroz stoljea, 9-10. IX 1996, Hercegovina, 9, Mostar c c 1997, 19-29 Katz Vera, Iz prolosti mostarske arije, Nauni skup Mostar kroz stos c s c ljea, 9-10. IX 1996, Hercegovina, 9, Mostar 1997,30-34. c Zlatar Behija, Uloga vakufa u razvirku Mostara, Nauni skup Mostar c kroz stoljea, 9-10. IX 1996, Hercegovina, 9, Mostar 1997, 35-39. c Krki Safet, Vaku Mostara kao forma privredne aktivnosti, Nauni skup c c Mostar kroz stoljea, 9-10. IX 1996, Hercegovina, 9, Mostar 1997,40-48. c Muli Jusuf, Islamske bogomolje u Mostaru, Nauni skup Mostar kroz c c stoljea, 9-10. IX 1996, Hercegovina, 9, Mostar 1997, 75-80. c Pelidija Enes, Mostar u XVIII stoljeu, Nauni skup Mostar kroz stoc c ljea, 9-10. IX 1996, Hercegovina, 9, Mostar 1997, 81-90 c Faji Zejnil, Alipaina uprava prema Brakovievom rukopisu Mala isc s c c z s c torija dogadaja u Hercegovini i njegova knjina batina, Nauni skup Mostar kroz stoljea, 9-10. IX 1996, Hercegovina, 9, Mostar 1997, 91-103. c Kamberovi Husnija, Mostar sredinom XIX stoljea, Nauni skup Mosc c c tar kroz stoljea, 9-10. IX 1996, Hercegovina, 9, Mostar 1997, 104-108. c 229

Arnautovi Esad, Politike prilike u Mostaru i Hercegovini u posljednje c c dvije decenije osmanske vladavine, Nauni skup Mostar kroz stoljea, 9-10. c c IX 1996, Hercegovina, 9, Mostar 1997, 109-121. Sari Samija, Osamdeset godina gradske banje u Mostaru, Nauni skup c c Mostar kroz stoljea, 9-10. IX 1996, Hercegovina, 10, Mostar 1997, 122-135. c Kemura Ibrahim, Odraz drutveno-politikih prilika u Mostaru na drus c s tvo Gajret poetkom XX stoljea, Nauni skup Mostar kroz stoljea, 9-10. c c c c IX 1996, Hercegovina, 9, Mostar 1997, 139-143. Iek Tomislav, Mjesto i uloga mostarskih djelatnika na pokretanje HKD s Napredak Nauni skup Mostar kroz stoljea, 9-10. IX 1996, Hercegovina, c c 9, Mostar 1997, 144-150. Nilevi Boris, Mostar u djelu historiara Vladimira Corovia, Nauni c c c c skup Mostar kroz stoljea, 9-10. IX 1996, Hercegovina, 10, Mostar 1997, c 151-157. Spago Salko, Osnovno kolstvo u Mostaru (1878-1918 g.), Nauni skup s c Mostar kroz stoljea, 9-10. IX 1996, Hercegovina, 9, Mostar 1997, 165-171. c Nametak Fehim, Opijaeva pjesma na turskom posveena ejh Juji, c c s Nauni skup Mostar kroz stoljea, 9-10. IX 1996, Hercegovina, 9, Mostar c c 1997, 175-181. Ljubovi Amir, Bratislavska kolekcija orijentalnih rukopisa i njen znaaj c c za kulturnu historiju Mostara, Nauni skup Mostar kroz stoljea, 9-10. IX c c 1996, Hercegovina, 9, Mostar 1997, 182-186. Durakovi Esad, Mostarka Nazira kao svijest u uoblienoj poetskoj trac c diciji, Nauni skup Mostar kroz stoljea, 9-10. IX 1996, Hercegovina, 9, c c Mostar 1997, 187-192. Gazi Lejla, Dvije mostarske medmue kao kulturno-historijski izvori, c z Nauni skup Mostar kroz stoljea, 9-10. IX 1996, Hercegovina, 9, Mostar c c 1997, 193-198. Piri Alija, Mostarski pjesnik Dervi-paa Bajezidagi Nauni skup Mosc s s c c tar kroz stoljea, 9-10. IX 1996, Hercegovina, 9, Mostar 1997, 199-206. c Sator Muhamed, Mostarski govor kroz stoljea, Nauni skup Mostar c c kroz stoljea, 9-10. IX 1996, Hercegovina, 9, Mostar 1997, 207-217. c Sarac Demil, Sa Mostarcima, Svjedoenja: Uoi II sv. rata; u narodz c c nooslobodilakom ratu; Rat 1992-1995. g. odbrana R BiH, Nauni skup c c Mostar kroz stoljea, 9-10. IX 1996, Hercegovina, 9, Mostar 1997, 221-237. c Milii Senija, Antifaizam Mostara u Drugom svjetskom ratu, Nauni sc s c skup Mostar kroz stoljea, 9-10. IX 1996, Hercegovina, 9, Mostar 1997, c 238-241. Kujovi Mina, Iz zapisnika o pedagokoj nedjelji odranoj u Mostaru c s z od 7-14. maja 1945. godine, Nauni skup Mostar kroz stoljea, 9-10. IX c c 1996, Hercegovina, 9, Mostar 1997, 242-251. 230

Donia Robert, Mostar-epicentar of bosnian student movement on the eve of world War I, Nauni skup Mostar kroz stoljea, 9-10. IX 1996, Herc c cegovina, 9, Mostar 1997, 264-275 Obradovi Zarema, Malarija u Hercegovini, juer, danas, sutra, u: Herc c cegovina, asopis za kulturno i historijsko naslijede, 9, Mostar, 1998., 195c 203. Sabit Hadi, Muzej Hercegovine-osnivanje, rad, stradanje, perspektive zc razvoja, u: Hercegovina, asopis za kulturno i historijsko naslijede, 9, Mostar, c 1998., 263-271. Hasandedi Hivzija, Kratak prevod (ekscerpt) druge vakufname Dervic s pae Bajezidagia, Hercegovina, 9, Mostar 1998, 17-21. s c Hasandedi Hivzija, Mostarski kadiluk i njegove kadije, Hercegovina, 9, c Mostar1998, 23-30. Sari Samija, Jevrejski hram u Mostaru, Hercegovina, 9, Mostar 1998 c 31-37. Ljubovi Amir, Baagieva kolekcija orijentalnih rukopisa u univerzitetc s c skoj knjinici u Bratislavi i njen znaaj za opu i kulturnu historiju Bosne i z c c Hercegovine, Hercegovina, 9, Mostar 1998, 41-50. Kamberovi Husnija, Parlamentarni izbori u BiH 1945. g., Hercegovina, c 9, Mostar 1998, 171-182 Katz Vera, Narodna demokracija u politici KPJ (1945-1950) kroz prizmu mostrske oblasti, Hercegovina, 9, Mostar 1998, 183-194. Pelidija Enes, O historijskim aspektima formiranja Armije BiH, Takvim za 1999., Rijaset IZ BiH, Sarajevo 1998., 357-372. Redi Enver, Bosna i Hercegovina u drugom svjetskom ratu (sinteza). zc Revija slobodne misli, 99, Sarajevo IV, 15 16, 1998., 11 22. Redi Enver, Da li se istorija ponavlja? - U Revija slobodne misli 99, zc Sarajevo IV, 15-16, 1998, 9-10. Tekst uporedo tampan na engleskom jeziku s pod naslovom Can History be repeated?, 9-10. Redi Enver, O socijalistikom ujedinjenju nekad i sad.- Oslobodenje, zc c Sarajevo, LV, br. 17857, 16. II 1998, s. 2. Redi Enver, Agresija na Bosnu i Hercegovinu i historijska nauka, Dizc jalog, 1(1998), Centar za lozofska istraivanja ANU BiH i Medunarodni z centar za mir u Sarajevu, Sarajevo 1998, str. 60-71. Redi Enver, Medureligijski dijalog i religijski odnosi u BiH, Dijalog, zc Sarajevo, Nova serija IV, 5 6, 1998., 211 214. Redi Enver, Agresija na Bosnu i Hercegovinu i historijska nauka, Dizc jalog, 1(1998), Centar za lozofska istraivanja ANU BiH i Mednarodni z centar za mir u Sarajevu, Sarajevo 1998, str. 60, 71. Hasandedi Hivzija, Muslimanska batina Bonjaka II Herceg-Novi i c s s okolina, Vrgorac i okolina, Imotska krajina, Makarsko primorje, Zapadna Hercegovina, Islamski kulturni centar, Mostar 1999, str. 133. 231

Kamberovi Husnija, Rasprave o bosanskim granicama 1946. godine, c Prilozi, Sarajevo, 28, 1999, 203-209. Milii Senija, Drugi svjetski rat i genocid nad Bonjacima Sipova 1941sc s 1945. godine, u: Bonjaci ipova kroz historiju, Zbornik radova, Zenica s s 1999. Redi Enver, Ideologija i politika srpskog i hrvatskog velikodravlja, zc z Bosna i muslimani.- U: Revija slobodne misli 99, Sarajevo V, 21-22, 1999, 81-93.; R`sum`/Summary/: Ideology and politics of the Serb und Croat state e e expansionism, Bosnia and Muslims, 92-93. Redi Enver, Nacionalizam prepreka za povratak izbjeglica, Revija zc slobodne misli 99, V, 23 24, Sarajevo 1999., 5 8. Redi Enver, Od ZAVNOBiH-a do Dajtona. U: Revija slobodne misli zc 99, Sarajevo, V, 23-24, 1999., 15-25. Redi Enver, Poloaj Bosne i Hercegovine u odlukama medunarodnih zc z foruma, Dijalog, Sarajevo, Nova serija, V, 3 4, 1999, 151 154. Redi Enver, Uz 60 godinjicu sporazuma Cvetkovi Maek, Forum zc s c c Bosnae, br 5, 1999., 165 176. Redi Enver, Bosansko hercegovake jedinice austrougarske vojske u zc c prvom svjetskom ratu, Vojnoistorijski glasnik, VII / 3, Beograd 1991., 192 206. Senija Milii, O pitanju emancipacije muslimanske ene u Bosni i Hersc z cegovini, Prilozi, 28, Institut za istoriju, Sarajevo, 1999., 225-241. Nauno djelo Nedima Filipovia, Okrugli sto (Sarajevo, 23. novembar c c 1999.), ANU BIH Knjiga CXII, Odjeljenje drutvenih nauka, Knjiga 32, s Sarajevo 2.000 Referati i saopenja: c Redi Enver, Prilog razmatranju naunog djela akademika Nedima Fizc c lipovia 13-24. c Tanovi Arif, Aktivnost akademika Nedima Filipovia u ANU BiH od c c 1966. do 1984. god., 25-30 Juzbai Devad, Neki pogledi Nedima Filipovia na etniki razvitak u sc z c c Bosni i Hercegovini, 31-44. Ljubovi Amir, Doprinos akademika Nedima Filipovia razvoju odsjeka c c za orijentalistiku Filozofskog fakulteta u Sarajevu, 45-52. Gazi Lejla, Doprinos akademika Nedima Filipovia u razvoju Orijenc c talnog instituta, 59-66 Iek Tomislav, Doprinos akademika Nedima Filipovia i njegovog naus c c nog rada razvoju instituta za istoriju u Sarajevu, 67-72 Hasi Nihad, Nedim Filipovi-znanstvenik i intelektualac, 73-80. c c 232

Filipovi Muhamed, Orijentalno-islamska civilizacija na Balkanu i Osc mansko carstvo u historiografskom djelu Nedima Filipovia, 81-88. c Vujanovi Vojislav, Osmanska strategija osvajanja Balkana u vezi sa c odnosom Princa Muse i ejha Bedredina, 89-100 s Alii S. Ahmed, Osmanski feudalizam i irenje islama u naunim racc s c dovima Nedima Filipovia, 101-104. c z Avdo Sueska, Evolucija u nasljedivanju odakluk-timara u bosanskom c paaluku, 115-130. s Hadibegovi Iljas, Pogledi akademika Nedima Filipovia na osmanski z c c grad u Bosni i Hercegovini, 131-158. Sami Jasna, Da li je sucizam/tassawuf mistika?, 159-170. c Moaanin Nenad, O pogledima akademika Nedima Filipovia na neka c c pitanja povijesti BiH XVI i XVII stoljea u svjetlu dostignua savremene c c osmanistike, 171-176. Filipovi Nenad, Princ Musa u ejh Behredin Nedima Filipovia i razvoj c s c svjetske osmanistike, 177-190. Tomo Vuki, Skolske sestre franjevke u Hercegovini i mostarski biskupi sc prema dokumentima, Hrvatska misao, 15-16, Sarajevo, 2000., 123-138. Historiografski radovi o Bosni i Hercegovini objavljeni u inostranstvu 1990-2000. Srednji vijek Izvori: Registar zbirke Stare srpske povelje i pisma, Ljubomira Stojanovia, c (A. Antunovi i dr.), Grada, Istorijski institut SANU, Knjiga 13, Beograd c 1992. Lui Josip, Spisi dubrovake kancelarije, (priredio Lui Josip), HAZU cc c cc i Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Monumenta historica Ragusina, Knjiga IV, Zagreb 1993. Porrogenet Konstantin, De Administrando Imperio, O upravljanju Car stvom, (priredio Svab Milan), August Cesarec-AGM, Zagreb 1994. Camera apostolica (Obligationes et solutiones camerale primo 1299-1560), Svezak 1, Monumenta Vaticana Croatica 1, Croatica christiana, Fontes 12, HAZU - Hrvatski dravni arhiv - KS - Papinski katoliki zavod sv. Jeronima, z c Zagreb-Rim 1996. Codex diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae XVIII, (13951399), JAZU, Zagreb 1990 ; Supplementa, Svezak I, (1020-1270), HAZUHDA, Zagreb 1998. 233

Knjige: Blago franjevakih samostana Bosne i Hercegovine, (Marko Karamati c c i Andrija Niki), Privredni vijesnik, Zagreb 1990. c Ilustrirana povijest Hrvata, Stvarnost, Zagreb 1990. Karamati Marko-Niki Andrija, Ori dei conventi francescani della Bosc c nia ed Erzegovina (storia, cultura, arte), Privredni gvjesnik, Collana Monograe turistice, No. 26, Zagreb 1990. Klai Nada, Povijest Hrvata u srednjem vijeku, Globus, Zagreb 1990. c Klai Vjekoslav, Povijest Bosne (fototip izdanja iz 1882. godine), Svjec tlost, Biblioteka Izdanci, Sarajevo 1990. Banac Ivan, Grbovi, biljezi identiteta, Zagreb 1991. Dambo Jozo, Die Franziskaer im mittelalterlichen Bosnien, Franzisaz nische forschungen 35, Verl. Coelde 1991. Uljarevi Ante, Imotska krajina, MH, Imotski 1991. c Antoljak Stjepan, Hrvatska historiograja do 1918., Nakladni zavod MH, Zagreb 1992. Antoljak Stjepan, Hrvati u prolosti, Split 1992. s Blagojevi Milo, Srpski narod i srpske zemlje u srednjem veku, Vekovi c s Srba, Gornji Milanovac 1992. Lui Josip, Iz prolosti dubrovakog kraja u doba Republike, Dubrovnik cc s c 1990. Karamati Marko-Niki Andrija, Ori dei conventi francescani della Bosc c nia ed Erzegovina (storia,) cultura, (arte), Privredni vjesnik, Collana Monograe turistice, No 26, Zagreb 1990. Macan Trpimir, Povijest hrvatskog naroda, Zagreb 1992. Matuz Josef, Osmansko carstvo, SK, Zagreb 1992. Bosna i Hercegovina ogledalo razuma, (izbor lanaka i odlomaka), (Pric redio Cirkovi Sima), Borba, Beograd 1992. c Voje Ignjacij, Oris zgodovine jugovzhodne Evrope - srednji vek, Ljubljana 1992. Fine John V. A., The Medieval and Ottoman Roots of Modern Bosnian Society, The Muslims of Bosnia - Herzegovina, Cambridge Massachusetts 1993. Ostrogorski Georgije, Istorija Vizantije, Beograd 1993. Panteli S., Najstarija povijest Hrvata, Meinz 1993. c Straemanac Ivan, Povijest franjevake provincije Bosne Srebrene, Zaz c greb 1993. Sanjek Franjo, Crkva i kranstvo u Hrvata (Srednji vijek), KS, Biblisc oteka Prirunici 22, Zagreb 1993. c Antoljak Stjepan, Pregled hrvatske prolosti, Split 1994. s 234

Budak Neven, Prva stoljea Hrvatske, Hrvatska sveuilina naklada, Zac c s greb 1994. Donia Robert - J. - Fine John, V. A., Bosnia and Hercegovina: a Tradition Betrayed, Hurst and Company, London 1994; 19972 . Dodan Sime, Bosna i Hercegovina - hrvatska djedovina (kroz povijesna vrela), Meditor, Zagreb 1994. Ekmedi Fadil, Bosna, kratka popularna povijest, Pariz 1994. zc Kali Jovanka, Srbi u poznom srednjem veku, Posebna izdanja Balkanoc lokog instituta SANU, Knjiga 56, Beograd 1994. s Karamati Marko, Bosanski franjevci, SK, Zagreb 1994. c Lovrenovi Ivan, Labirint i pamenje. Kulturnohistorijski esej o Bosni, c c Oslobodenje, Bosanska biblioteka, Klagenfurt-Celovac 1994. Pavievi Dragutin, Povijest Hrvatske, Zagreb 1994. c c Spremi Momilo, Despot DuradBrankovi i njegovo doba, SKZ, Beograd c c c 1994. Katii Radoslav, Na ishoditu. Knjievnost u hrvatskim zemljama od cc s z 7. do 12. stoljea, MH, Zagreb 1994. c Mitrovi Jeremija, Istorija Srba, Curo, Beograd 1994. c Cirkovi Sima, The Bosnian Patarenes and Western Heresies, Heresy c in Eastern Europe, London 1994. Voje Ignjacij, Nemirni Balkan. Zgodovinski pregled od 6. do 18. stoletja, Dravna zaloba Slovenije, Ljubljana 1994. z z Cirkovi Sima, Srbi u srednjem veku, Idea, Beograd 1995, (1997). c Corovi Vladimir, Istorija Srba, I-II, BIGZ, Beograd 1995. c Goldstein Ivo, Hrvatski rani srednji vijek, Novi liber - Zavod za hrvatsku povijest FF, Zagreb 1995. Dini -Kneevi Duanka, Migracije stanovnitva iz junoslovenskih zec z c s s z malja u Dubrovnik tokom srednjeg veka, Novi Sad 1995. Malcolm Noel, Povijest Bosne - Kratki pregled, Erasmus Gilda - Novi liber - Dani, Zagreb 1995. Pandi Bazilije, Bosna Argentina. Studien zur Geschihte des Franzizc skanerordens in Bosnien und der Herzegowina, Bhlau Verlag, Kln 1995. o o Srpski pisci i naunici o Bosni i Hercegovini, Slubeni list SRJ, Bec z ograd 1995. Veselinovi Andrija, Drava srpskih despota, Beograd 1995. c z Batakovi Duan, The Serbs of Bosnia and Herzegovina. History and c s politics, Dialogue, Paris 1996. Delonga Vedrana, Latinski epigrafski spomenici u ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj, Muzej hrvatskih arheolokih spomenika, Monumenta medii aevi s Croatiae 1, Split 1996. 235

Kahriman Ferid, Hrvatsko-bonjake teme, Hrvatska sveuilina naklas c c s da, Zagreb 1996. Krasi Stjepan, Generalno uilite Dominikanskog reda u Zadru ili Unic c s versitas Jadretina (1396-1807), Filozofski fakultet, Zadar 1996. Lovrenovi Ivan, Bosna, kraj stoljea, Durieux, Zagreb 1996 c c Malcolm Noel, Bosnia a Short History, Macmillan, London 1994; University Press, New York 1996. Malcolm Noel, Bosnia a Short History, Macmillan, London 1994; University Press, New York 1996. Mii Sinia, Humska zemlja u srednjem veku, FF, Beograd 1996. sc s Ani Mladen, Putanja klatna. Ugarsko-hrvatsko kraljevstvo i Bosna cc u XIV. stoljeu, Zavod za povijesne znanosti HAZU i Zajednica izdanja c Ranjeni labud, Zadar-Mostar 1997. Blagojevi Milo, Dravna uprava u srpskim srednjovekovnim zemljama, c s z Slubeni list SRJ, Beograd 1997. z Cirkovi Sima, Rabotnici, vojnici, duhovnici. Drutva srednjovekovnog c s Balkana, Equilibrium, Biblioteka Dimenzije istorije 1, Beograd 1997. Corali Lovorka, Put, putnici, putovanja. Ceste i putovi u srednjovjec kovnim hrvatskim zemljama, Zagreb 1997. Corovi Vladimir, Stari srpski zapisi i natpisi, (prikupio i popravio Vlac dimir Corovi), Pei i sinovi, Biblioteka Civilizacije, Beograd 1997. c sc Cuvalo Ante, Historical Dictionary of Bosnia and Herzegovina. European Historical Dictionaires, No. 25, Lanhan, Md.&London: The Scorecrow Press, Inc., 1997. Dragojlovi Dragoljub, Istorija srpske knjievnosti u srednjovekovnoj boc z sanskoj dravi, Svetovi, Novi Sad 1997. z Istorijski atlas, Geokarta, Beograd 1997. Kapetani Niko - Vekari Nenad, Falsikat o podrijetlu konavoskih roc c dova, Posebna izdanja Zavoda za povijesne znanosti HAZU, Prilozi povijesti stanovnitva Dubrovnika i okolice 6, Dubrovnik 1997. s Muini Ivan, Slaveni, Goti i Hrvati, Domanovi, Zagreb 1997. z c c Nedeljkovi Branislav, Liber croceus, SANU, Zbornik za istoriju jezik i c knjievnost srpskog naroda, III odeljenje, Knjiga XXIV, Beograd 1997. z s Popari Bare, Tuna povijest Hercegove zemlje, (Pretisak pripremio Coc z kovi Pejo), Lukom, Zagreb 1997. (izdanje iz 1942.g.). c Raukar Tomislav, Hrvatsko srednjovjekovlje, SK, Zagreb 1997. Katii Radoslav, Litterarum studia. Knjievnost i naobrazba ranoga cc z hrvatskog srednjovjekovlja, MH, Zagreb 1998. Kolari Josip, Povijest kranstva u Hrvata, Sveuilite u Zagrebu-Stuc sc c s dia Croatica, Zagreb 1998. Lovrenovi Ivan, Unutarnja zemlja, Durieux, Zagreb 1998. c 236

Markovi Mirko, Descriptio Bosnae&Hercegovinae. Bosna i Hercegovic na na starim zemljovidima, Posebno izdanje, AGM, Zagreb 1998. Kapetani Niko - Vekari Nenad, Stanovnitvo Konavala, Zavod za poc c s vijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, Posebna izdanja, Prilozi povijesti stanovnitva Dubrovnika i okolice, Knjiga VII, Svezak 1 Dubrovnik 1998. s Knjiga VII, Svezak 2, Dubrovnik 1999. Clanci, rasprave i prilozi Ani Mladen, Ljetopis kraljeva Hrvatske i Dalmacije (vrijeme nastanka cc i autorstvo Hrvatske redakcije Ljetopisa popa Dukljanina), ZC 44/4, Ljubljana 1990., 521-546. Ani Mladen, I rapporti tra i Malatesti e la Bosnia. Le condizioni per cc la formazione di uno stereotipo, Giornata di studi Malatestiani a Cesena, Atti 8, Centro studi Malatestiani, Rimini 1990., 61-75. Brkovi Milko, Tri povelje Bribirskih izdane bosanskom knezu Hrvatinu c Stjepaniu, Radovi Zavoda 31, Zadar 1990, 139-154. c Brkovi Milko, Srednjovjekovne latinske isprave bosanskih vladara izdane c u Dubrovniku, Anali 28, Dubrovnik 1990, 41-61. Brkovi Milko, Bosanske srednjovjekovne latinske isprave izdane Splitu, c CCP XIV/25, Zagreb 1990, 109-125. Pavlovi A., Katolici i pravoslavni u naim krajevima prema grkim vrec s c lima iz 15. stoljea, CCP XIV/25, Zagreb 1990., 95-108. c Toi Duro, Kosovska bitka u istoriograji o srednjovjekovnoj Bosni, sc Istorijski institut Beograd, Zbornik radova 11, Beograd 1990., 101-107. Cirkovi Sima, Ragusa e il suo retroterra nel Medio Evo, Ragusa e il c Mediterraneo. Ruole e funzioni di una Repubblica marinera tra Medioevo ed Et moderna, (a cura Antonio di Vitorio), Bari 1990., 15-26. a Cirkovi Sima, Continuit et repture des hierarchies: le cas des villes c e dalmates et de leur arrire-pays, Gerarchie economiche e gerarchie sociali: e secoli XII-XVIII, Atti della DDodocesima Settimana di Studio, Istituto Internazionale di Storia Economica Francesco Datini, Serie II, Vol. 12, Firenze 1990, 73-89. Kovaevi-Koji Desanka, Il commercio Raguseo di terraferma nel medio c c c evo, Ragusa e il Mediterraneo, (a cura di A. Di Vittorio), Cacucci editore, Bari 1990., 61-78. Cirkovi Sima, Dualistika heterodoksija u ulozi zemaljske crkve: Bosanc c ska crkva, Glasnik CANU, Odjeljenje drutvenih nauka 9, Podgorica 1995, s 7-34. Vrdoljak Mato Bono, Starokranska bazilika i ranosrednjovjekovna nesc kropola na Reetarici kod Livna, SP III/18 (1988), Split 1990., 119-194. s 237

 Voje Ignjacij, DeleGregorja Cremonika pri prouevanju ekonomske z s c zgodovine srednjevekega Dubrovnika in balkanskih drav, ZC 44/2, Ljubs z ljana 1990., 278-284. Cirkovi Sima, Jedna parnica srebrenikih franjevaca, GDI BiH 40-41 c c (1989-1990.), Sarajevo 1991., 30-41. Brkovi Milko, Bosanske srednjovjekovne latinske isprave izdane Trogic ru, Radovi Zavoda 33, Zadar 1991., 83-105. Brkovi Milko, Povelja bosanskog kralja Tvrtka I Mleanima iz godine c c 1385. (23. VIII.), Radovi Zavoda 33, Zadar 1991., 107-118 Brkovi Milko, Latinska povelja bosanskog kralja Tvrtka I izdana Brau c c godine 1390, Radovi Zavoda 33, Zadar 1991., 119-130. Brkovi Milko, Cetiri bosanske srednjovjekovne latinske isprave izdane c Sibeniku, CCP XV/27, Zagreb 1991, 38-52. Corali Lovorka, Izvori i literatura o povijesti cesta i puteva u srednjoc vjekovnim hrvatskim zemljama i Bosni, Radovi 24, Zagreb 1991, 23-40. Lui Josip, Iz prolosti dubrovakog kraja u doba Republike, Dubrovnik cc s c 1990. Srbija i susedne zemlje na starim geografskim kartama, SANU, Beograd 1991. Miki Zivko, Prvi pokuaj socijalne stratikacije srednjovjekovnih steac s c ka, ZFF 17, Beograd 1991., 217-226. Tepi Ibrahim-Petrovi Radoslav, Sarajevo, Sette citta jugoslave tra mec c dioevo e Ottocento/Sedam jugoslovenskih gradova izmedu srednjeg vijeka i XIX. stoljea (a cura di Sergio Anselmi), Ancona 1991. c Slijepevi Doko, Istorija Srpske pravoslavne crkve I-III, Bigz, Beograd c c1991. Tomovi Gordana, Srbija na starim geografskim kartama od antike do c kraja XVI veka, Srbija i susedne zemlje na starim geografskim kartama, Galerija SANU 70, Beograd 1991., 21-52. Voje Ignjacij, Pomen Mikloievih tudij in izdaj virov za preuevanje sc s c zgodovine junoslovanskih narodov, Mikloiev zbornik, Maribor 1991., 185z sc 205. Sanjek Franjo, Kranstvo na hrvatskom prostoru, 1. izdanje, KS, Zasc greb 1991. 2. izdanje, KS, Zagreb 1996. Uljarevi Ante, Imotska krajina, MH, Imotski 1991. c Zugaj Marijan, Bosanska vikarija i franjevci konventualci, CCP XV/25, Zagreb 1991., 1-48. Gluac Vaso, Istina o bogumilima (Reprint izdanja iz 1941), Beograd s 1992. Daja Sreko, Katolianstvo u Bosni i Hercegovini od Kulina bana do z c c austro-ugarske okupacije, CCP XVI/30, Zagreb 1992., 153-178. 238

Daja Sreko, Svijet politike i franjevatvo u Europi 14. stoljea, CCP z c s c XVI/29, Zagreb 1992, 33-41. Grdina Igor, Mikloieva Monumenta serbica spectantia historiam Sersc biae, Bosnae, Raguzii, Mikloiev zbornik (Mednarodni simpozij v Ljubljani sc od 26. do 28. junija 1991), Obdobja 13, Ljubljana 1992., 539-552. Kovaevi-Koji Desanka, Drutvena struktura rudarskih gradova, Soc c c s cijalna struktura srpskih gradskih naselja (XII-XVIII vek), SmederevoBeograd 1992., 35-49. Mihalji Rade, Istorijska podloga izreke od Kulina bana, IG 1-2 (1990cc 1992), Beograd 1992., 7-13. Toi Duro, Dvije povelje bosanskog kralja Dabie, IC 39, Beograd 1992., scs 5-24. Voje Ignjacij, Fran Mikloi in Dubrovniki arhiv, Mikloiev zbornik, sc s sc (Mednarodni simpozij v Ljunljani od 26. do 28. junija 1991), Obdobja 13, Ljubljana 1992., 539-576. Zivkovi Pavo, Hrvati Bosanske Posavine u prolosti, Radovi 32, RPZ c s 19, Zadar 1992-1993, 255-297. Beldiceanu - Steinherr Irene - Bojovi J. Boko, Le traitde paix conclu c s e entre Vlatko et Mehmed II, Balcanica 24, Beograd 1993., 75-87. Suica Marko, Bosanska vlasteoska porodica Banovii, IG 1-2, Beograd c 1993., 25-35. Zivkovi Pavo, Pojava bogumilstva i anatema kao nain borbe protiv c c heretika, CCP XVII/31, Zagreb 1993, 42-48. Zivkovi Pavo, Knin i Bosna od kraja 13. do poetka 15. stoljea, c c c Kninski zbornik, MH, Zbornici i monograje, Zagreb 1993., 123-131. Ani Mladen, Pobonost franjevaca Bosanske vikarije u drugoj polovici cc z XIV. stoljea, Sedam stoljea bosanskih franjevaca 1291.-1991., (zbornik c c radova), FTS, Samobor 1994., 109-125. c Kovaevi-Koji Desanka, Istaknutiji Dubrovani u Srebrenici u doba c c c Despotovine, Valjevo - postanak i usponm gradskog sredita, Valjevo 1994., s 122-132. Lovrenovi Dubravko, Utjecaj Ugarske na odnos Crkve i drave u sredc z njovjekovnoj Bosni, Sedam stoljea bosanskih franjevaca 1291.-1991., c (zbornik radova), Franjevaka teologija Sarajevo, Samobor 1994., 37-93. c Lui Josip - Obad Stijepo, Konavoska prevlaka, MH, Dubrovnik 1994., cc 23-76. Mihalji Rade, Vladarska titula gospodin, IG 1-2, Beograd 1994., 29-35. cc Mrkobrad Duan, Bibliograja seobe naroda u Jugoslaviji, Bibliographia s archaeologiae Iugoslaviae, Posebna izdanja 2, Savez arheolokih drutava s s Jugoslavije-Muzej grada, Beograd 1994. Toi Duro, Dvije bosanske povelje iz XV vijeka, IC 40-41 (1993-1994), sc Beograd 1994., 19-42. 239

Wenzel Maeian, Four Decorated Steles: The Inuence of Islam on bosnian Funerary Monuments, Journal of Islamic Studies V/2, Oxford 1994., 221-241. c Zelenika Andelko, Katolike crkve u starom Drijevu i Gabeli (prilog povijesti Katolike crkve u donjoj Neretvi), Sedam stoljea bosanskih franjevaca c c 1291.-1991., (zbornik radova), FTS, Samobor 1994., 125-136. Cuk Rua, Porodica Kasela iz Rudnika, Zbornik za istoriju BiH 1, Bez ograd 1995., 99-111. Cirkovi Sima, Uloga crkve u starijoj istoriji srpskog naroda, Nastava c istorije 1, SIJ, Beograd 1995, 7-20. Cirkovi Sima, Dualistika heterodoksija u ulozi zemaljske crkve: Bosanc c ska crkva, Glasnik CANU, Odjeljenje drutvenih nauka 9, Podgorica 1995, s 7-34. Corali Lovorka, Prilozi poznavanju prisutnosti i djelovanja doseljenika c iz Bosne u Veneciji od XIV. do XVII. stoljea, HZ 45, Zagreb 1995., 31-60. c s Cokovi Pejo, Krstjanin Vlatko Tumurli i njegovo doba (1403.-1423.), c c CCP XIX/35, Zagreb 1995, 1-54. Cuk Rua, Dubrovake gradanske porodice porijeklom iz srednjovekovne z c bosanske drave, Bosna i Hercegovina od srednjeg veka do novijeg vremez na, SANU, Istorijski institut, Zbornik radova 12, Beograd 1995., 171-181. Dini-Kneevi Duanka, Stanovnici bosanske drave u Dubrovniku u c z c s z srednjem veku, Bosna i Hercegovina od srednjeg veka do novijeg vremena, SANU, Istorijski institut, Zbornik radova 12, Beograd 1995., 159-170. Kovaevi-Koji Desanka, Domai stanovnici - dubrovaki gradani u c c c c c gradskim naseljima srednjovjekovne bosanske drave, Bosna i Hercegoviz na od srednjeg veka do novijeg vremena, SANU, Istorijski institut, Zbornik radova 12, Beograd 1995., 149-158. Kovaevi-Koji Desanka, O domaim trgovcima u srednjovekovnoj Srec c c c brenici, Zbornik za istoriju BiH 1, Beograd 1995., 57-65. Miljkovi Ema, Muslimanstvo i bogumilstvo u istoriograji, Bosna i c Hercegovina od srednjeg veka do novijeg vremena, SANU, Istorijski institut, Zbornik radova 12, Beograd 1995., 185-195. Nilevi Boris, Odnosi srpsko-pravoslavnog svetenstva i franjevaca u c s Bosni i Hercegovini do poetka XVII. stoljea, BF III/4, Samobor 1995., c c 99-113. Toi Duro, Srednjovekovni ivot u trebinjskoj oblasti (feudalna sredina sc z na primjeru jedne regije), Bosna i Hercegovina od srednjeg veka do novijeg vremena, SANU, Istorijski institut, Zbornik radova 12, Beograd 1995., 7785. Petrovi Miodrag, Pomen bogomila - babuna u Zakonopravilu svetoga c Save i crkva bosanska, Bosna i Hercegovina od srednjeg veka do novijeg 240

vremena, SANU, Istorijski institut, Zbornik radova 12, Beograd 1995., 263283. Popovi Marko, Srednjovekovne tvrdave u Bosni i Hercegovini (Prilog c prouavanju fortikacionih struktura), Zbornik za istoriju BiH 1, Beograd c 1995., 33-55. Purgari-Kui Branka, Dosadanja istraivanja o stecima, Radovi 28, c zc s z c Zavod za hrvatsku povijest, Zagreb 1995., 242-253. Radojkovi Bojana, Materijalna kultura bosanske vlastele, Zbornik za c istoriju BiH 1, Beograd 1995., 67-83. Semren Marko, Muenici i svjedoci vjere (Iz srednjovjekovne povijesti c katolike crkve u Bosni), BF III/4, Samobor 1995, 114-122. c Toi Duro, Bosna i Turci od Kosovske do Angorske bitke, Zbornik za sc istoriju BiH 1, Beograd 1995., 85-97. Toi Duro, Stoarstvo u srednjovekovnoj trebinjskoj oblasti, IG 1-2, Bescc ograd 1995., 37-50. Veselinovi Andrija, Granica izmedu Srbije i Bosne u XV veku, Bosna i c Hercegovina od srednjeg veka do novijeg vremena, SANU, Istorijski institut, Zbornik radova 12, Beograd 1995., 87-100. Zbornik za istoriju BiH 1, Beograd 1995., 113-159. Agii Damir, Hrvatska historiograja u posljednjih godinu dana (jesen cc 1995.-ljeto 1996.), Radovi 29, Zagreb 1996, 288-294. Cirkovi Sima, Srednjovekovna faza u tzv. etnogenezi balkanskih naroda, c Etnogeneza Hrvata, Zagreb 1996., 28-39. s Cokovi Pejo, Veliki knez bosanski Tvrtko Borovni, CCP XX/37, Zac c greb 1996. Kovaevi-Koji Desanka, Srpsko srebro i zlato u evropskoj proizvodnji c c c c (XIV - XV vijek), Evropa i Srbi (Medunarodni nauni skup 13-15. decembra 1995), SANU, Istorijski institut, Zbornik radova 13, Istorijski institut SANU Beograd-Pravoslavna re Novi Sad, Beograd 1996., 165-173. c Lovrenovi Dubravko, Bosanski mitovi, Erasmvs 18, Zagreb 1996, 26-37. c Mii Sinia, Pregled srpske medievistike 1990-1995, JIC 24/1-2, Besc s ograd 1996, 189-192. Tomovi Gordana, Srpske zemlje u evropskoj kartograji do kraja XV c c veka, Evropa i Srbi (Medunarodni nauni skup 13-15. decembra 1995), SANU, Istorijski institut, Zbornik radova 13, Istorijski institut SANU Beograd-Pravoslavna re Novi Sad, Beograd 1996., 189-198. c - uro, Uprava i sudstvo u srednjovekovnoj upi Trebinje, IG 1-2, Toi D sc z Beograd 1996., 7-18. Wenzel Marian, Bosanska povijest i austrougarska politika: Zemaljski muzej u Sarajevu i bogumilska romansa, Erasmvs 15, Zagreb 1996, 63-72. Brkovi Milko, Znaaj i vanost dviju bosansko-humskih isprava za poc c z vijest Makarskog primorja u XV. stoljeu, CCP XXI/39, Zagreb 1997, 1-18. c 241

Burns Yvon, The Testament of Gost Radin, Islam, Balkan i velike sile (XIV-XX vek), Istorijski institut SANU, Zbornik radova, Knjiga 14, Beograd 1997., 165-173. Goi Nevenka, Srednjovjekovni toponim Mile ili Mili, Zbornik za istosc riju BiH 2, Beograd 1997., 113-117. Hrabak Bogumil, Gorade u XIV-XVI veku, JIC XXV/2, Beograd 1997. z Hrabak Bogumil, Celnici stoarskih zajednica u istonoj Hercegovini u c c XIII - XV veku, Zbornik za istoriju BiH 2, Beograd 1997., 139-172. Krasi Stjepan, Dominikanci. Povijest Reda u hrvatskim krajevima, Hrc vatska dominikanska provincija, Globus, Zagreb 1997. Mihalji Rade, Prezimena izvedena od titula, Raskovnik 23/87-90, Nacc rodna biblioteka Vuk Karadi, Beograd 1997., 9-34. zc Maksimovi Jovanka, Umetnost u doba bosanske srednjovekovne drave, c z Zbornik za istoriju BiH 2, Beograd 1997., 35-72+36 slika. Popovi Marko, Vladarski i vlasteoski dvor u srednjovjekovnoj Bosni c (Prilog prouavanju zikih struktura), Zbornik za istoriju BiH 2, Beograd c c 1997., 1-34. Radi Radivoj, Ana Kantakuzina - vizantijska nevesta u kui Kosaa, c c c Zbornik za istoriju BiH 2, Beograd 1997., 119-137 Spasi Duan, Srednjovekovni utvrdeni gradovi srednjeg Polimlja, Milec s evski zapisi 2, Prijepolje 1997. s Toi Duro, Bosanska kraljica Katarina (1425-14789), Zbornik za istosc riju BiH 2, Beograd 1997., 73-112. s Toi Duro, O vlakoj skupini Vranei u nahiji Ljubovida, Mileevski sc s s zapisi 2 (1996), Muzej u Prijepolju, Prijepolje 1997., 101-113. Vujadinovi Zeljko, Prilog istoriji istoriograje o Crnoj Gori (osvrt na c radove od 1989 do 1997), JIC 25/2, Beograd 1997, 173-210. Brkovi Milko, U Jajcu izdane isprave bosanskih vladara, Radovi Zavoda c 40, Zadar 1998, 97-142. Cirkovi Sima, Naseljeni gradovi Konstantina Porrogenita i najstac rija teritorijalna organizacija, ZRVI 37, Beograd 1998., 9-32. Cuk Rua, Dubrovake gradanske porodice poreklom iz srpskih zemalja, z c Zbornik radova X kongresa istoriara Jugoslavije, SIJ, Beograd 1998., 155c 160. c c Guin Ante, Srednjovjekovni bosansko-dakovaki kaptol i njegovi peati, c Rasprave 1, Zagreb 1998., 7-35. Hrabak Bogumil, Preseljavanja preslavenskog stanovnitva na Balkan s tokom srednjeg veka, Zbornik radova X kongresa istoriara Jugoslavije, SIJ, c Beograd 1998., 73-83. Janekovi Zdenka, Stjecanje Konavala: Antika tradicija i mit u slubi c c z diplomacije, Konavle u prolosti, sadanjosti i budunosti 1, Zavod za s s c 242

povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, Posebna izdanja, Monograje 15, Dubrovnik 1998., 31-45. Kolari Josip, Povijest kranstva u Hrvata, Sveuilite u Zagrebu - Stuc sc c s dia Croatica, Zagreb 1998. Kurelec Miroslav, Hrvatski protuturski pisci XV stoljea, Rasprave 1, c Zagreb 1998., 77-92. Konavle u prolosti, sadanjosti i budunosti 1, Zavod za povijesne s s c znanosti HAZU u Dubrovniku, Posebna izdanja, Monograje XV/1, Dubrovnik 1998. Margeti Lujo, Poruka i datacija tzv. Ljetopisa popa Dukljanina, CCP c XXII/41, Zagreb 1998. Mui Ivan, Hrvatska kronika 547.-1089., MH, Split 1998. zc Pal Engel, Neki problemi bosansko-ugarskih odnosa (prevod s njemakog), c Zbornik 16, Zagreb 1998., 57-72. Rokai Petar, Sticanje poseda kao vid imigracije balkanskog stanovnitva s za Ugarsku u srednjem veku, Zbornik radova X kongresa istoriara Jugoslac vije, SIJ, Beograd 1998., 107-112 Sunji Marko, La circolazione di persone e merci della Bosnia medic evale verso il Mediterraneo, Prodotti e tecniche doltremare nelle economie europee secc. XII-XVIII, (a cura di Simonetta Cavaciocchi), Istituto internazionale di storia economica F. Datini, Prato 1998., 781-784. Toi Duro, Trebinjska oblast u srednjem vijeku, Istorijski institut SAsc NU, Posebna izdanja 30, Beograd 1998. Toi Duro, Ponaanje bosanske kraljice Mare (Jelene) u izbjeglitvu, sc s s Zbornik radova X kongresa istoriara Jugoslavije, SIJ, Beograd 1998., 393c 398. Zivkovi Pavo, Ustupanje Konavala Dubrovanima, Konavle u prolosti, c c s sadanjosti i budunosti 1, Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovs c niku, Posebna izdanja, Monograje 15, Dubrovnik 1998., 77-100. Orbini Mauro, Kraljevstvo Slovena, (prevela Husi Snjeana, priredio c z Sanjek Franjo), Golden Marketing-Narodne novine, Zagreb 1999. Cuk Rua, Pljevlja i pljevaljski kraj u dubrovakoj arhivskoj gradi, Glasz c nik Zaviajnog muzeja 1, Pljevlja 1999., 55-67. c Kapetani Niko, Podjela zemlje u Vitaljini u 15. stoljeu, Anali 37, c c Dubrovnik 1999., 9-31. Spasi Duan, Srednjovekovni utvrdeni gradovi pljevaljskog kraja, Glasc s nik Zaviajnog muzeja 1, Pljevlja 1999., 77-98. c Tomovi Gordana, Brezica, Glasnik Zaviajnog muzeja 1, Pljevlja 1999., c c 69-76. Toi Duro, Kontinuitet naseljenosti pljevaljskog kraja od praistorije do sc uspostavljanja turske vlasti, Glasnik Zaviajnog muzeja 1, Pljevlja 1999., c 39-53. 243

Kurtovi Esad, Motivi Sandaljeve prodaje Konavala Dubrovanima, c c Anali 38, Dubrovnik 2000, 103-120. Skegro Ante, Historiograja u slubi eliminacije Hrvata u Bosni i Herz cegovini (1989-1999.), CSP 32/2, Zagreb 2000., 367-377. Bosna i Hercegovina u periodu osmanske uprave (1463-1878.) Knjige: Castellan Georges, Histoires des Balkans (XIX siecle), Paris 1991 Grabovac Julije, Dalmacija u oslobodilakom pokretu hercegovako-boc c sanske raje 1875-1878, Knjievni krug, Split 1991, 282 str. z Matuz Jozef, Osmansko carstvo, Zagreb 1992, str. 223 Granice Hrvatske na zemljovidima od 12. do 20. stoljea, Katalog izlobe, Muzej za umjetnost c z i obrt 22. XII-1992-14. II 1993, Zagreb, 146 str. ilustr. (djelomice u bojama). Andri Ivo, Razvoj duhovnog ivota u Bosni pod uticajem turske vlac z davine, (doktorska disertacija odbranjena na Univerzitetu Graz), preveo i priredio za tampu Zoran Konstantinovi, Beograd, Prosveta, 1994, 162 str. s c Beri Duan, Ustanak u Hercegovini 1852-1862, SANU Beograd, Udruc s enje Srba iz Hercegovine u Vojvodini, 1994 (Valjevo: Valjevska tamparija) z s VIII, 1036, Ilustr., (Posebna izdanja SANU; knj. 625, Odjeljenje istorijskih nauka; knj. 19). Historical Boundaries between Bosnia, Croatia, Serbia. Documents and Maps, 1815-1945. Edited by Anita L.P. Burdett, England, Archive Editions, 1995. Handi Adem, Studije o Bosni-istorijski prilozi osmansko-turskog perizc oda, IRICA, Istanbul 1994, str. 310. Izdanje na engleskom jeziku: A Survey of Islamic Cultural Monuments Until the End of the Nineteenth Centzury in Bosnia, Istanbul 1996. Noel Malkolm, Bosnia: A short history, XXIV, London 1994, str. 340. Robert J. Donia - John V. A. Fine Jr, Bosnia and Herzegovina a tradition Betrayed, Harvard 1994 Pai Amir, Islamic Arhitecture in Bosnien and Hercegovina, Istanbul: sc Research Centre for Islamic Kistory, Art and Kulture (IRCICA), 1994. Vladi-Krsti Branislava, Seoski nakit u Bosni i Hercegovini u XIX i c c u prvoj polovini XX veka, Knj. 1-2/ Beograd, Etnografski muzej, 1995, Beograd, Struna knjiga, XVI, 222; XVII, 255. c Pai Amir, The Old Bridge in Mostar, Research Centre for Islamic sc Kistory, Art and Kulture (IRCICA), 1995. 244

Bosna, Hrvatska, Hercegovina: zemljovidi, vedute, crtei i zabiljeke groz s fa Lugia Ferdinanda Marsiglia krajem XVII stoljea, priredio Hamdija Hajc darhodi, Zagreb 1996. str. 177 zc Francione Friedman, Bosnian Muslims - Denial of a Nation, Bonlder, Colorado 1996. Haselsteiner Horst, Bosnien-Hercegovina: Orientkrise und Sdslavische u Frage, Wien; Kln; Weimar: Bohlau 1996, 185 str. o Fahameddin Basar, Osmanli eyalet tevcihati (1717-1730), Ankara 1997, str. 359. Hickok Michael Robert, Ottoman Military Administration in Eighteenth - Century Bosnia, Bul, Leiden - New York - Koln 1997, str. 190. Maurani Ivan, Hrvati i Osmansko Carstvo, Golden marketing, Zagreb z c 1998. Clanci i rasprave Zlatar Behija, Unne ville tipyquement urbaine des Balkans (XV-XIX siecle), 3, Belgrad - Paris 1991, 25-29. Mehmet Ibrahim, Gazi Husrev Bey ve Bosna - Hersekteki son durum, Vakif Haftei, Ankara 1992, 7-10. s Hrabak Bogumil, Poljoprivreda Bosne i Hercegovine 1463-1700. godine, u: Bosna i Hercegovina od srednjeg veka do novijeg vremena, Beograd 1995, 183-200. Popovi Toma, Struktura turskog grada-arija i mahale, u: Bosna i c c s Hercegovina od srednjeg veka do novijeg vremena, Beograd 1995, 81-86. Stojanevi Vladimir, Istorijska etnograja Bosne u XIX veku do okuc c pacije Bosne 1878.g., u: Bosna i Hercegovina od srednjeg veka do novijeg vremena, Beograd 1995, 101-109. Gavrilovi Slavko, Deportacije, raseljavanje i seobe Srba u vreme otoc manske vlasti od XV do poetka XIX veka, 219- 220, Migracije Srba iz boc sanskog paaluka u Gornju Krajinu (od druge polovine XV do kraja XVIII s veka), u: Bosna i Hercegovina od srednjeg veka do novijeg vremena, Beograd 1995, 201-213. Gavrilovi S., Deportacije, raseljavanje i seoba Srba u vreme otomanske c vlasti od XV do poetka XIX veka, Islam, Balkan i velike sile (XIV-XX vek), c Beograd 1996, str. 2-37. Srpski narod van granica dananje SR Jugoslavije od kraja XV veka do s 1914. godine, /zbornik radova/ urednik Dragutin Jankovi, Beograd, Zavod c za udbenike i nastavna sredstva, 1996. 150 str. ilustr. z Zirojevi Olga, O socijalnoj mobilnosti u Osmanskom carstvu, Islam, c Balkan i velike sile (XIV-XXvek), Beograd 1996, 87-92. 245

Sindik Duan, Nagovetaji islamizacije Bosne,; Islam, Balkan i velike s s sile (XIV-XX vek), Beograd 1996, 159-164. Ekmei Milorad, Uloga islama u socijalnom i politikom razvoju Balcc c kana,: Islam, Balkan i velike sile (XIV - XX vek), Medunarodni nau(ni skup 11-13. decembar 1996, Istorijski institut Srpske akademije nauka i umetnosti, Zbornik radova, Knjiga 14, Istorijski institut SANU, Beograd 1997. Bosna i Hercegovina u periodu austrougarske uprave (1878-1918.) Knjige: Jerabek Rudolf, Potiorek: General im Schaten von Sarajevo, Graz, Verlag Styria, 1991, str. 239. Borozan Borivoje, Dolina Neretve 1914-1918. godine u dokumentima i literaturi, Prosveta, Ni1992. s Jurii Pavo, Erzbischof Josip Stadler auf den Spuren dreier Kulturen. sc Entwicklung der religionspdagogischen Ttigkeit der katholischen Kirche in a a Bosnien und Herzegowina whrend der osterreichisch-ungarischen Regierung a (1878-1918), Verlag Erzabtei St. Ottilien 1992. Unal Hasan, Ottoman foreign policy during the Bosnian annexation crisis, 1908-1909, University of Manchester, 1992, str. 267. Daja M. Sreko, Bosnien-Herzegowina in der sterreich-ungarischen z c o Epoche 1878-1918. Die Inteligentsia zwischen Tradition und Ideologie, Mnu chen, Oldenburg, 1994. (Sdeuropische Arbeiten 93). u a Heuberger Waleria - Illming Karl, Bosnien und Herzegowina 1878-1918., Wien 1994. Spasojevi Borislav, Arhitektura Sarajeva u vrijeme Austro-Ugarske, c Klagenfurt, Wieser, 1995. Babuna Aydin, Die nationale Entwicklung der bosnische Muslime. Mit besonderer Berucksichtigung der oesterreichisch-ungarischen Periode, Frankfurt; New York: Lang 1996. (Europaische Hochschulschriften, Reiche 31, Politikwissenschaft, Bd 294). Godinji izvjetaji Ministarstva inostarnih dela ruske imperije o Srbis s c c ji i Bosni i Hercegovini (1878-1903), priredivai Ljudmila V. Kuzmiova i Duko M. Kovaevi: redaktor Cedomir Popov, Srpska akademija nauka i s c c umetnosti, Ogranak u Novom Sadu, Feljton, Novi Sad 1996, 240 str. Hadibegovi Iljas, Bosenskohercegovsk miesta na rozhran 19. a 20. z c a stolet slovansk historick studie,22, Praha 1996. , e e Noel Malcolm, Bosnia: a Schort History, New York 1994; London, 1996. Donia Robert, Bosnia and Hercegovina: A Tradition Betrayed, New York 1994, London 1997. 246

Avelot Henri, Crna Gora i Hercegovina; djelo ilustrovano sa 4 akvarela i 200 neobjavljenih crtea, / A. Avelot, Z. de la Nezijer, prevela sa francuskog z Marija Adi, Podgorica 1996, (Beograd: Vojna tamparija, 161 str.) zc s Schachinger Werner, Bonjaci dolaze. Elitne trupe k.u.k. armije 1879s 1918, Lovran 1996. Vranki Petar, Religion und Politik in Bosnien und der Herzegowina c (1878-1918), Padeborn, Schningh 1998, str. 895. o Clanci i rasprave: Juzbai Devad, Die Eisenbanbau in Bosnien und der Herzegowina und sc z die wirtschaftlichen Gegenstze zwischen Osterreich-Ungarn, u: Eisenbana bau und Kapitalinteressen in den Beziehungen der osterreichischen mit den sdslawischen Lnder, Verlag der Osterreichischen Akademie der Wissenscu a haften, Wien 1993. 143-167. Hladk Ladislav, T. G. Masaryk a jihoslovanskn rody, In: T. G. May e a saryk a stedn Evropa, Brno, Masarykova univerzita 1994, s. 59-63. c Medunarodni nauni skup Bosna i Hercegovina od srednjeg veka do novijeg vremena, 13.-15.decembra 1994, Beograd 1995. Referati i saopenja: c Duan Drljaa, Kolonizacija stranog ivlja u Bosni i Hercegovini krajem XIX s c z veka s posebnim osvrtom na doseljavanje Poljaka, 13-224. Beri Duan, Srpsko gradanstvo u Bosni I Hercegovini do 1918. godine, c s 317-331. Aleksi-Pejkovi Ljiljana, Bosna i Hercegovina u spoljnopolitikim plac c c novima Srbije, 331-349. Novica Rakoevi, Javno mnjenje u Crnoj Gori u ustavnom periodu od c c 1905. godine o prilikama u Bosni i Hercegovini, 349-355. Niki Dragoljub, Ograniavajui faktori za politiko i drugo delovanje iz c c c c Srbije prema Bosni nakon okupacije 1878. godine, 460-465. Antoni Zdravko, Jovan Cviji o aneksiji Bosne i Hercegovine i srpskom c c problemu, 367-377. Peki Milenko, Zadarski Srpski list o Bosni i Hercegovini 1880. godic ne, 377-395. Uri Nenad, Javno mnjenje u Srbiji o austrougarskoj upravi u Bosni i c Hercegovini (1878-1918)., 395-407. Terzi Slavenko, Projekat Austrougarskog Balkana u Bosni i Hercegoc vini, 407-425. Zivojinovi Dragoljub, Bosna i Hercegovina u ratnim ciljevima Velike c Britanije 1914-1918 godine, 425-437. Kouti Budimir, Nemaki i austrijski istoriari o Bosni i Hercegovini s c c c kao srpskim zemljama pre i posle Berlinskog kongresa, 438-451. 247

Ekmei Milorad, Uticaj balkanskih ratova na drutvo u Bosni i Hercecc s govini, u: Radovi iz istorije Bosne i Hercegovine XIX veka, Beograd 1997., 399-423. Beri Duan, Srpsko gradanstvo u Bosni i Hercegovini do 1918. godine, c s u: Bosna i Hercegovina od srednjeg veka do novijeg vremena, Beograd 1995, 317-331. Hladk Ladislav, Masarykova cesta do Bosny a Hercegoviny v roce 1892, y In: Studia Balkanica Bohemo-slovaca IV, Brno, Masarykova univerzita 1995, s. 191-197. Miki Dorde, Politika muslimana Bosne i Hercegovine u Prvom svetc skom ratu (1914-1918), Islam, Balkan i velike sile (XIV-XX vek), Beograd 1996. Juzbai Devad, Die Einbeziehung Bosnien und der Herzegowina in sc z das gemeinsame osterreichisch-ungarischen Zollgebiet, u: Osterreichische Osthfte 2, 1998, 196-211. a Juzbai Devad, Kritische Konfrontation mit der Vergangenheit, U: sc z Menschenrechte in Bosnien und Herzegowina: Wissenschaft und Praxis (Hrsg. Wolfgang Benedek, Otto Knig, Christian Primitzer, Bohlau verlag Wieno Kln-Weimar, 1999. o Bosna i Hercegovina u okviru Kraljevine SHS/ Kraljevine Jugoslavije (1918-1941.) Knjige: Zeevi Miodrag - Leki Bogdan, Dravne granice i unutranja podela c c c z s Jugoslavije, Beograd 1991. c Zuti Nikola, Sokoli: ideologija u zikoj kulturi Kraljevine Jugoslavije c 1929-1941, Beograd, Angrotrade, 1991, 321 str. Cijena Bosne. Clanci, izjave i javni nastupi 1992-1993, Zagreb 1994. Ceman Mustafa, Bibliograja bonjake knjievnosti, Zagreb 1994. s c z Bennett Cristopher, Yougoslavias Bloody Collapse, Causes, Course and. . . 1995. Bjelajac Mile, Vojska Kraljevine SHS/Jugoslavije 1922-1935, Beograd, Institut za noviju istoriju Srbije, 1994, 327. Pelikn Jan - Tejchman Miroslav, Djiny Jugoslvie (1918-1991), Praha, a a Univerzita Karlova 1994, 90 s. Voyage Balkanique: Dalmatie et Bosnie-Hercegovine en 1929 et maintenant, Daniel Tarschys... /et all./- Paris, Association Voyage balkanique, 1994, 225 str. c Ljubodrag Dimi - Dorde Stankovi, Kulturna politika u Kraljevini Juc goslaviji 1918-1941, I-III, Beograd 1996-97. 248

Boji Mehmedalija, Osvrt na poloaj Muslimana u Jugoslaviji, U knjizi c z Stvaranje i razaranje Jugoslavije, Beograd 1996. Friedman Francis, Bosnian Muslims - Denial of Nation, Colorado 1996.. Pinson Mark, The Muslims of Bosnia-Herzegovina, Their Historic Development from Middle Ages to the Dissolutions of Yugoslavia. Clanci i rasprave Radojevi Mira, Bosna i Hercegovina u raspravama o dravnom uredeju c z Kraljevine (SHS) Jugoslavije, Istorija XX veka, I, Beograd, 1994, 7-41. Radojevi Mira, Sporazum Cvetkovi-Maek i Bosna i Hercegovina, Bosc c c na i Hercegovina od srednjeg veka do novijeg vremena, Beograd 1995, 123135. Gakovi Milan, Savez zemljoradnika (Zemljoradnika stranka) i sporac c zum Cvetkovi-Maek, Zbornik za istoriju BiH, Beograd 1997, 275-295. c c Spasovski Milena, Osnovne odlike demografskog razvitka Bosne i Hercegovine od 1918 do 1991.g., Bosna i Hercegovina od srednjeg veka do novijeg vremena, Beograd 1995, 225-245. Historie de la Bosnie - Herzegovine faits et controverses. Paris 1999. Bosna i Hercegovina u Drugom svjetskom ratu (1941-1945.) Knjige: Colakovi Rodoljub, U svetlu svog dnevnika, (priredio dr. Zdravko Anc toni), Beograd 1991. c Durica Branko - Nikola Vidi, Gospa medugorska a jame srpske, Politic ka, Beograd 1991. Izvori velikosrpske agresije (priredio Boo Covi), Zagreb 1991. z c Kusti Zivko, Stepinevo doba, Zagreb 1991. c c Miloevi D. Slobodan, Nemako-italijanski odnosi na teritoriji okupis c c rane Jugoslavije 1941-1943., Beograd 1991. Ratna teta koju je Italija uinila Jugoslaviji u Drugom svjetskom ratu, s c Beograd, Institut za savremenu istoriju, 1991, 187 str. Ristovi Milan, Nemaki novi poredak i jugoistona Evropa 1940/1941c c c 1944/1945, Beograd 1991. Simonovi Budo, Ognjena Marija livanjska (ljeta gospodnjeg 41), Bec ograd, Struna knjiga, 1991., 428 str. c Skoko Savo, Pokolj hercegovakih Srba 41, Beograd, Struna knjiga, c c 1991, 445 str, ilustr. 249

Vojinovi Novica, Srpske jame u Prebilovcima: genocid hrvatskih kleroc faista nad Srbima u Hercegovini, Titograd, Orao 1991, 471 str. s Zovko Ivan, Hrvatsko ime u narodnoj predaji i obiajima Bosne i Hercec govine, Zagreb, Hrvatsko knjievno drutvo sv. Cirila i Metoda, 1990., 153 z s str. Stranjakovi Dragoslav, Najvei zloini sadanjice: (patnje i stradanja c c c s srpskog naroda u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj od 1941. do 1943.), Gornji z Milanovac, 1991. Hrvatsko podrijetlo bosansko-hercegovakih Muslimana, Zbornik, (uredili c Sarac i Mijenko Primorac), Zagreb 1992. Petranovi Branko, Srbija u Drugom svetskom ratu 1939-1945, Beograd c 1992. Stankovi Dorde, Izazov nove istorije, Egzodus Srba Zlatne doline, Istocrijske dimenzije genocida, Beograd 1992. Zerjavi Vladimir, Opsesije i megalomanije oko Jasenovca i Bleiburga, c Zagreb 1992. Dureti Veselin, Razaranje Srbstva u XX veku, Beograd 1992. c Klemeni Mladen, Velikosrpska teritorijalna posezanja, u: Drutvena cc s istraivanja br. 4-5, Zagreb 1993. z Kouti Ivan, Hrvatsko domobranstvo u Drugom svjetskom ratu, knj. 1 s c i 2, Zagreb 1992-1994. Blagojevi Obren, Ekonomska misao u Bosni i Hercegovini (do Drugog c svjetskog rata), SANU, Savremena administracija, 1993, 271 str. Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, (priredio Vinko Nikoli), Zagreb s c 1993. Katalini Kazimir, Argumenti-Nezavisna Drava Hrvatska, Bosna i Herc z cegovina, Bleiburg i genocid, Zagreb 1993. Mini Milo, Oslobodilaki ili gradanski rat, Novi Sad 1993. c s c Petranovi Branko, Pojam izdaje u Jugoslaviji-izmedu proizvoljnosti, rec lativizacije i naune analize, u: istorija 20. veka, br 1-2/1993, Beograd 1993. c Socijalistika Republika Bosna i Hercegovina, Separat Enciklopedije Juc goslavije, Zagreb 1993. Sundhaussen Holm, Experiment Jugoslawien. Von der Staatsgrndung u bis zum Staatszerall, Manheim 1993. Zloini na jugoslovenskim prostorima u Prvom i Drugom svjetskom ratu, c Zbornik dokumenata, Tom I, knj. 1., Zloini u NDH 1941. godine, Beograd c 1993. Zivkovi Nikola, Ljudske rtve i materijalni gubici Jugoslavije i njihov c z odnos prema gubicima saveznikih snaga uesnica Drugog svetskog rata, u: c c Istorija 20. veka, 1-2, god. XI, Institut za savremenu istoriju, Beograd 1993. Bakovi don Anto, Stradanje crkve u Hrvata u Drugom svjetskom ratu. c Sveenici-rtve rata i poraa 1941-1945. i dalje, Zagreb 1994. c z c 250

Bali Smail, Kultura Bonjaka, Muslimanska komponenta, Zagreb 1994. c s Bosanski franjevci, (priredio Mauro Karamati), Zagreb 1994. c The Muslims of Bosnia/Herzegovina, Their Historic Development from the Middle Ages to the Dissolution of Yugoslavia, (edited by Mark Pinson), Cambridge, Massachusetts 1994. Matkovi Hrvoje, Povijest Nezavisne Drave Hrvatske, Zagreb 1994. c z - ukanovia, Ustanak na Drini, (priredio Zdravko Antoni), Zapisi Pere D c c Beograd 1994. Dakina Riste Gojko, Genocid nad Srbima u NDH. Budi katolik ili umri, Beograd 1994. Weunberg L. Gerhard, A World at Arms, A Global History of World War II, Cambridge 1994. Zivkovi Nikola, Novana privreda kao oblik eksploatacije i pljake zlac c c ta, arhiva i kulturnih dobara Jugoslavije 1941-1945, Beograd, Institut za savrenmenu istoriju, BMS holding, Kultura, 1994, 176 str. ilustr. (Posebna izdanja / ISI. Dizdar Zdravko, Cetniki zloini nad Hrvatima Muslimanina u Bosni i c c Hercegovini i nad Hrvatima u Hrvatskoj tijekom Drugog svjetskog rata (19411945.), Zbornik radova, Zagreb 1995. Ekmei Duro, Prebilovci, neprebolna rana srpska, Beograd 1995, 31 str. ccGenocid nad Srbima u II svetskom ratu: Medunarodni skup Odbora Srpske akademije nauka i umetnosti za skupljanja grade o genocidu protiv srpskog naroda... /priredio Milan Bulaji; urednik Radovan Samardi, Bec zc ograd: Muzej rtava genocida: Srpska knjievna zadruga, Beograd, 1995, z z 796 str. Hamovi Milo, Izbjeglitvo u Bosni i Hercegovini 1941-1945, Beograd c s s 1994. Zivkovi Nikola, Novana privreda kao oblik eksploatacije i pljake zlata, c c c arhiva i kulturnih dobara Jugoslavije 1941-1945, Beograd 1994. Zbornik za istoriju Bosne i Hercegovine, 1, Beograd 1995. Jareb Jere, Pola stoljea hrvatske politike, Povodom Maekove biograc c je, Zagreb 1995. Mumunovi Rasim, Stradalnitvo Bonjaka, Frankfurt 1995. c s s Vojinovi Aleksandar, NDH u Beogradu, Zagreb 1995. c Cohen J. Philip, Srpski tajni rat, Sarajevo 1996. Radeli Zdenko, Hrvatska seljaka stranka 1941-1950., Zagreb 1996. c c Samardi Miroslav, General Draa Mihajlovi sa optom istorijom etzc z c s c nikog pokreta, Kragujevac 1996. c Stvaranje i razaranje Avnojske Jugoslavije, Zbornik radova, Beograd 1996. Batakovi T. Duan, The Serbs of Bosnia and Herzegovina, history and c s politics, Paris 1996. 251

 Stefan Ljubica, Srpska pravoslavna crkva i faizam, Zagreb 1996. s Vukevi S. Boko, Ideoloki, vjerski i etniki sukobi u Jugoslaviji: (1941c c s s c 1945), Podgorica, Oliva, 1996, 508 str. Ilustr., (Svjedoanstva). c Cohen J. Philip, Drugi svjetski rat i suvremeni etnici. Njihov povjesnoc politiki kontinuitet i posljedice po stabilnost na Balkanu, Zagreb 1997. c Duri Veljko, Golgota pravoslavne crkve 1941-1945, Narodna knjiga Alc fa, Beograd 1997. Jareb Jere, Zlato i novac Nezavisne Drave Hrvatske izneseni u inozemz stvo 1944. i 1945., Hrvatski institut za povijest i Dom i svijet, Zagreb 1997, 367 str. Lazi Milan, Ravnogorski pokret 1941-1945, Beograd 1997. c Milinovi Ante, Srpski genocid nad Hrvatima Zrinjskog Pounja u Druc gom svjetskom ratu, u: Zrinski zbornik br. 2, Zagreb 1997. Krito Jure, Katolika crkva i Nezavisna Drava Hrvatska 1941-1945, s c z knj. 1 i 2, Zagreb 1998. Matkovi Hrvoje, Povijest Jugoslavije (Hrvatski pogled), Zagreb 1998. c Peari Josip, Srpski mit o Jasenovcu. Skrivanje istine o beogradskim c c konc-logorima, Zagreb 1998. Boras Florijan, Spomenica ljubukim rtvama. U povodu 600-te obljets z nice upe Veljaci-Ljubuki, Ljubuki 1998. z s s Njavro Mato, Stradanja 1941-1953. Sjeanja i zapisi o stradanju dic jela hrvatskog naroda tijekom i nakon Drugog svjetskog rata u jugoistonoj c Hercegovini i u izbjeglitvu po hrvatskim prostorima, Zagreb 1998. s Zivkovi Nikola - Kaavenda Petar, Srbi u NDH, Izabrani dokumenti, c c Beograd 1998. Dizdar Zdravko - Sobolevski Mihael, Preuivani etniki zloini u Hrs c c c c vatskoj i u Bosni i Hercegovini 1941-1945., Zagreb 1999. Jurjevi Josip, Pogrom u Krnjeui (9. i 10. VIII 1941. godine), Vikac s rijat banjaluke biskupije Zagreb, Zagreb 1999. c Jakovljevi Ilija, Konclogor na Savi, Zagreb 1999. c Clanci, rasprave prilozi Zerjavi Vladimir, Manipulacije rtvama Drugog svjetskog rata 1941c z 1945., u: CSP 24(3), Zagreb 1992. Dizdar Zdravko, Prva pobuna u nacistikoj vojsci: Pobuna Trinaestog c pionirskog bataljona 13. SS divizije Croatia u Villefranche-de-Rouergue-u 17. rujna 1943. godine, u: CSP br.2-3/1993, Zagreb 1993. Sobolevski Mihael, Uloga etnika u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj, u: CSP c z br. 3(27), Zagreb 1995. 252

Dizdar Zdravko, Brojitbeni pokazatelji odnosa vojnikih postrojbi na tec ritoriju Nezavisne Drave Hrvatske 1941-1945, CSP 1-2/1996, Zagreb 1996. z Brkljaa Seka, Bosanskohercegovaki boksit kao strateka sirovina (1918c c s 1945), u: CSP, br.2/31, Zagreb 1999. Bosna i Hercegovina 1945-1992. Knjige: Beckermann-Petey Monika, Der jugoslawische fderalismus, Munchen, o 1990. Popovi Aleksandar, Les muslimans yugoslaves 1945-1989, Mediateurs c et methaphores, Lausanne: LAge dHomme, 1990. Bali Smail, Das unbekannte Bosnien: Europas Brucke zur islamischen c Welt, Koln, Weimar, Wien, Bohlau, 1992. Garde Paul, Vie et mort de la Yougoslavie, Paris, 1992. Ivo Andri u Dnevniku Rodoljuba Colakovia, Beograd 1992., priredio c c Zdravko Antoni. c Narodnosna karta Republike Hrvatske i Republike Bosne i Hercegovine te dijelova Vojvodine i Crne Gore sa znatnijim udjelom Hrvata: po opinama c prema popisu puanstva 1991., Zagreb, 1992. c Pogledi Vase Cubrilovia na srpsku istoriju XIX i XX veka, Beograd c 1992, priredio Zdravko Antoni. c Remet Sabrina Petra, Nationalism in Yugoslavia: 1962-1991, 2 izdanje, Bloomington: Indiana University Press, 1992, XVIII, 346 str. Shoup Paul, The Bosnian Crisis, Washington, 1992. Tanaskovi Darko, U dijalogu sa islamom, G. Milanovac 1992. c Vekovi Srba: Srbi, srpske drave i zemlje, autori MiloBlagojevi, Milan z s c Mati, Enes Milak, Milovan Vitezovi, Gornji Milanovac. Dankomerc 1992, c c 204 str. ilustr., geogr. karte. Drugo izdanje, 1997. Akarslan Mediha, Bosna -Hersek ve Turkiye (Bosna i Hercegovina i Turska), Istanbul, Alternatif Universite, 1993, 104 str. Hladk Ladislav, Jugoslvsk krize a jej historick souvislosti, Praha, y a a e H & H 1993, 64 s. Jelavich Barbara, History of the Balkans, Cambridge University Press, 1993. Jevti Miroljub, Od islamske deklaracije do verskog rata u Bosni, Bec ograd 1993. Marinovi Nikola, Stories from Hell, Beograd 1993. c The Media Happened to be there: the war in Bosnia, Zoran Petrovi c Piroanac i dr./ Beograd, Southeast, 1993, 95 str. c 253

The Muslims of Bosnia-Herzegovina: Their Historic Development from the Middle Ages to the Dissolution of Yougoslavia, 1993. c Coli Velibor, Les Bosniaques, hommes, villes, barbales, traduit Mireille Robin, Paris, 1994, 136 str. Proti St. Milan, Uspon i pad srpske ideje, Beograd, SANU, Balkanoc loki institut, 1994, 354 str. s Zbornik tekstova Vase Cubrilovia, Zapisi Pere Dukanovia - Ustanak c c na Drini, Beograd 1994, priredio Zdravko Antoni. c Deni Bogdan Denis, Ethnic Nationalism, the tragic desth of Yughoslac via, Minneapolis. University of Minnesota Press, 1994, 229 str. Gleich Wolfgang, Krieg auf dem Balkan: Die jugoslavische Tragdie und o ihre Wurzeln, Wien 1994, 116 str. Okuka Milo- Petra Rehder, Das zerrissene herz: reisen durch Bosniens Herzegowina 1530-1993, Muenchen, Beck, 1994, 160 str. Thomson Mark, Foreign War: the media in Serbia, Croatia, BosniaHercegovina, London: Article 19, International Centre against Censorship, 1994, XII, 271 str. Vulliamy Ed, Season in Hell: understanding Bosnias war / London, Simon and Schuster, 1994, XIV, 370 str. Alkan Nemettin, Bosna. Dagilan Yugoslavya Mozaigindi, (U razbijenom jugoslovenskom mozaiku- Istanbul, Beyan Yayinlari, 1995, 240 str. Bali Smail, Balkan Tragedy: chaos und dissolution after the cold war, c Washington: The Brookings Institution D. C., 1995, 536 str. Bali Smail, Bosna u egzilu 1945-1992., lanci, rasprave, razgovori, Zac c greb, 1995. Cigar Norman, Genocide in Bosnia, The Policy of Ethnic Cleaning, Texas 1995. Gerard Adam, La Chronique de Santici: les carnets d un casque bleu en Bosnie Luce Wilquin Editrice, 1995, 223 str. Owen David, Balkan Odyssey, London 1995. Srpski pisci i BiH naunici, Beograd 1995. c c Marie Janine, Der Krieg in Bosnien - Herzegovina. Ursachen, Cali 1995. Owen David, Balkan Odyssey, London 1995. Stanovnitvo Bosne i Hercegovine: narodnosni sastav po naseljima, pris redili Jakov Gelo. . . et al., Zagreb, 1995. The Serbian Question in the Balkan: geographical and historical aspects, /Jovan Ili i dr./ Belgrade, Faculty of Geography University, 1995, 401 str. c Thompson Mark, Proizvodnja rata: mediji u Srbiji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, Beograd, Medija centar 1995, XVI, 288 str. 254

Three stories about Bosnia: (1908,1946, 1992), Leo Tolstoj, Ivo Andri, c Rajko Doleek, Belgrade, Association of Yugoslav Publishers and Bookselc lers, 1995, 86 str. Vojinovi V. Novica, Rat na Neretvi: 1992/94 (tri intervjua: 1992, c 1993, 1994 g.), Podgorica, Oktoih; Niki: Unireks, 1995. (Biblioteka nauni sc c radovi, studije...). Batakovi T. Duan, The Serbs of Bosnia and Herzegovina, History and c s Politics, Paris, 1996. Gligorijevi Branislav, Izmedu pravoslavlja i katolianstva, - Islam u c c Jugoslaviji 1918-1941, Islam, Balkan i velike sile (XIV-XX vek), Beograd 1996. Krinik-Buki Vera, Bosanska identiteta med preteklostjo in prihodnoszs c tjo, Ljubljana, 1996. Neweklowsky Gerhard, Die bosnisch-herzegowinischen Muslime: Geschichte, Braeuche, Alltagskultur, Klagenfurt: Wieser, 1996, 210 str. Silber Lora i Litl Alan, Smrt Jugoslavije, Beograd, 1996. Stvaranje i razaranje AVNOJSKE Jugoslavije, drugo izdanje, Beograd, 1996. Vukevi S. Boko, Ideoloki, vjerski i etniki sukobi u Jugoslaviji: (1941c c s s c 1945), Podgorica, Oliva, 1996, 508 str. Ilustr., (Svjedoanstva). c The Balkan War: United States foreign policy 1990-1995, New York, Mediacom Inc., 1996, 310 str. Krinik-Buki Vera, Prilog programu za Bosnu, Polazita za rjeavanje zs c s s bosanskog pitanja, Ljubljana, 1997. Lovrenovi Ivan, Bosnia and Its People, Bosnia and Herzegovina: A c Millenium of Continuity, Sarajevo, 1997. Puzovi Predrag, Prilozi za istoriju Srpske pravoslavne crkve, priredio c Dragan Stankovi, Ni, Vizantijsko ogledalo, 1997, 462 str., XVI tabli: ilustr. c s c Topi Zeljko, Xp Zepe. Srednja Bosna 1990.-1996., HKD Napredak, c Rijeka 1997. Antoni Zdravko, Cubrilovii 1914.g. i kasnije, Beograd 1999. c c Clanci, rasprave i prilozi: Kamberovi Husnija, Radna obaveza u Bosni i Hercegovini od 1947. do c 1952. godine, Radovi, Organ Zavoda za hrvatsku povijest, Vol. 26, Zagreb, 1993, 177-186. Drljaa Duan, Kolonizacija stranog ivlja u Bosni i Hercegovini s poc s z sebnim osvrtom na doseljavanje Poljaka, u: Bosna i Hercegovina od srednjeg veka do novijeg vremena, Beograd 1995, 213-224. 255

Ekmei Milorad, O istraivanju istorije Bosna i Hercegovina danas, cc z Bosna i Hercegovina od srednjeg veka do novijeg vremena, Beograd 1995, 11-30. Kamberovi Husnija, Iseljavanje Poljaka iz Bosne i Hercegovine 1946. c godine, Casopis za suvremenu povijest, Zagreb, 30, 1, 1998, 54-105. Kamberovi Husnija, Osnovna obiljeja razvoja drutva u Bosni i Herc z s cegovini od 1945. do 1953. godine, Casopis za suvremenu povijest, Zagreb, 30, 2, 1998, 349-376. Bibliograje: Bibliography of the Collapse of Yugoslavia, Beograd, 12.12.1994., priredio: Obrad Savi. c Stankovi Dobrila - Maltari Zlatan, Svetska bibliograja o krizi u bivoj c c s Jugoslaviji, Beograd, Medunarodna politika, 1996, 322 str. Srndovi Suzana, Grada za bibliograju radova o Hercegovini, Knj. 1, c Monografske publikacije, Beograd 2.000. Bosanskohercegovaka bibliograja monografskih publikacija 1992-1996., c Sarajevo, 1998. Kurtovi Esad, Historiografska literatura o srednjovjekovnoj Bosni objavc ljena u zemlji i inostranstvu 1980-1998., Prilozi 29, Sarajevo 2000., 49-88. Pelidija Enes, Osnovni rezultati bosanskohercegovake historiograje osc manskog perioda (od 1463. do kraja VIII stoljea) u posljednje dvije decenije c XX stoljea, Prilozi, 29, Sarajevo 2.000, 89-109. c Alii Ahmed, Historiografskaliteratura koja se odnosi na historiju Boscc ne i Hercegovine u 19. stoljeu, Prilozi, Sarajevo, 2.000, 111-116. c c Sehi Zijad, Historiografska literatura o Bosni i Hercegovini u austrougarskoj epohi (1878-1918) objavljena u zemlji i inozemstvu posljednje dvije decenije (1980-1998), Prilozi, 29, Sarajevo 2.000, 117-139. Iek Tomislav, O nekim aspektima pristupa i tumaenjima historiografs c ske literature o BIH u periodu 1980-1998. (Period 1918-1941.) Prilozi, 29, Sarajevo 2.000, 163-182. Hurem Rasim-Brkljaa Seka, Historiografska literatura o Bosni i Herc cegovini u Drugom svjetskom ratu objavljena nakon 1980. u zemlji i inostranstvu, Prilozi, 29, Sarajevo 2.000, 141-161. Milii Senija, Historiografska literatura o Bosni i Hercegovini, objavljesc na u zemlji i inostranstvu, a koja se odnosi na socijalistiki period (1945c 1992.), Prilozi, Sarajevo 2.000, 183-206. Srndovi Suzana, Grada za bibliograju radova o Hercegovini, Knj. 1, c Monografske publikacije, Beograd 2.000. Budimir Milii, Bibliograja radova saradnika Instituta za istoriju u cc Sarajevu 1959-1999. Institut za istoriju u Sarajevu, Sarajevo 2.000, 545 str. 256

Spisak kratica AGM - Anton Gustav Mato, Zagreb, s ANALI - Anali Zavoda za povijesne znanosti Istraivakog centra z c JAZU/HAZU u Dubrovniku, Dubrovnik, Zagreb-Dubrovnik, ANU BiH - Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo, AP - Arheoloki pregled, Beograd, s Arheografski prilozi - Arheografski prilozi, Arheografsko odjeljenje Narodne biblioteke Srbije, Narodna biblioteka Srbije, Beograd, Arhivska praksa - Arhivska praksa, Historijski arhiv, Tuzla, Arhivist - Arhivist, Beograd, AV - Arhivski vijesnik, Zagreb, BF - Bosna franciscana, Franjevaka teologija, Sarajevo, c Balcanica - Balcanica Beograd, Bibliotekarstvo - Bibliotekarstvo, Sarajevo, BIGZ - Beogradski izdavaki graki zavod, Beograd, c c BKC - Bosanski kulturni centar, Sarajevo, CANU - Crnogorska akademija nauka i umjetnosti, Titograd/Podgorica, CCP - Croatica Christiana Periodica, Zagreb, DH - Dubrovaki horizonti, Zagreb, c c Clanci i grada - Clanci i grada za kulturnu istoriju istone Bosne, Muzej istone Bosne, Tuzla, c EJ - Enciklopedija Jugoslavije, Zagreb, Erasmvs - Erasmvs, Casopis za kulturu demokracije, Erasmus Gilda, Zagreb, FTS - Franjevaka teologija, Sarajevo, c GADAR BiH - Glasnik arhiva i Drutva arhivskih radnika Bosne i Hercegos vine, Sarajevo, GDI BiH - Godinjak Drutva istoriara Bosne i Hercegovine, Drutvo istos s c s riara Bosne i Hercegovine, Sarajevo, c GPF - Godinjak Pravnog fakulteta, Pravni fakultet, Sarajevo, s GR IZ BiH - Glasnik Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 257

GZH - Graki zavod Hrvatske, Zagreb, c GZM (A) NS - Glasnik Zemaljskog muzeja (Arheologija) Nova serija, Zemaljski muzej, Sarajevo, GZM (E) NS - Glasnik Zemaljskog muzeja (Etnologija) Nova serija, Zemaljski muzej, Sarajevo, HAZU - Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb Hercegovina - Hercegovina, Arhiv Hercegovine - Muzej Hercegovine, Mostar, HKD Napredak - Hrvatsko kulturno drutvo Napredak, Sarajevo, s HM - Hrvatska misao, Matica hrvatska, Ogranak Sarajevo, Sarajevo, HZ - Historijski zbornik, Zagreb, IC - Istorijski asopis, Istorijski institut SANU, Beograd, c IG - Istorijski glasnik, Savez drutava istoriara Republike Srbije, Beograd, s c IZ - Istorijski zbornik, Istorijski institut, Banja Luka, JAZU - Jugoslovenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, JLZ - Jugoslovenski leksikografski zavod, Zagreb, KS - Kranska sadanjost, Zagreb, sc s MH - Matica hrvatska, Zagreb, MS - Matica srpska, Novi Sad, NEV - Nova et vetera, Sarajevo, NZ - Novopazarski zbornik, Novi Pazar, POF - Prilozi za orijentalnu lologiju, Orijentalni institut, Sarajevo, Povijesni prilozi - Povijesni prilozi, Hrvatski institut za povijest, Zagreb, Prilozi - Prilozi, Institut za istoriju, Sarajevo, Rad JAZU Rad Jugoslovenske akademije znanosti i umjetnosti Radio Sa - Radio Sarajevo Trei program, Sarajevo, c Radovi RPZ - Radovi Filozofskog fakulteta Razdio povijesnih znanosti, Filozofski fakultet, Zadar, Radovi Zavoda JAZU/HAZU - Radovi Zavoda za povijesne znanosti, Zavod za povijesne znanosti JAZU/HAZU, Zadar, Zagreb-Zadar, Radovi - Sveuilite u Zagrebu - Zavod za hrvatsku povijest, Zagreb, c s Radovi FF - Radovi Filozofskog fakulteta, Filozofski fakultet, Zadar, 258

Radovi HDZU - Radovi Hrvatskog drutva za znanost i umjetnost, Sarajevo, s RASPRAVE - Rasprave iz hrvatske kulturne prolosti, Zavod za povijesne i s drutvene znanosti HAZU, Zagreb, s SANU - Srpska akademija nauka i umetnosti, Beograd, SIJ - Savez istoriara Jugoslavije, Beograd, c SKK - Splitski knjievni krug, Split, z SKZ - Srpska knjievna zadruga, Beograd, z SP - Starohrvatska prosvjeta, Split, SV - Studia Vrhbosniensia, Sarajevo, Starinar - Starinar, Beograd, Sdost-Forschungen - Mnchen, u u - Skolska knjiga, SK Tribunia - Tribunia, Zaviajni muzej, Trebinje, c VIG - Vojnoistorijski glasnik, Vojnoistorijski institut, Beograd, ZAD - Zbornik Arheolokog drutva, s s Zbornik - Zbornik Odsjeka za povijesne i drutvene znanosti Hrvatske akas demije znanosti i umjetnosti, Zagreb, Zbornik MS za istoriju - Zbornik Matice srpske za istoriju, Matica srpska, Novi Sad, ZC - Zgodovinski asopis, Ljubljana, c ZFF - Zbornik Filozofskog fakulteta, Beograd, ZIRAL - Zajednica izdanja Ranjeni labud, Mostar, ZRVI - Zbornik radova Vizantolokog instituta, Vizantoloki institut, Bes s ograd.

259

260

 OPSTI OSVRT I NEKOLIKO NAPOMENA O TEMATICI NAUCNOG SKUPA

Enver Redi zc

Iako ograniena na petnaestak jedinica, bibliograja djela o BiH iz pec rioda 1990-2000., koju sam odabrao, prua relativno irok krug pitanja koja z s se u njima obraduju ili se otvaraju kao problemi za prouavanje u projekciji c razvoja istorijske nauke. Ovaj osvrt zapoinjem ocjenom rezultata istorijske nauke koje je pokac c s zao Medunarodni nauni skup povodom 40-godinjice Instituta za istoriju u Sarajevu (1999). Njegova tematika Historiograja o BiH 1) zamiljena je s kao sinteza istorije BiH u cjelini, ali i kao posebne sinteze istorijskih razdoblja prema prihvaenoj periodizaciji istorije BiH. Ovaj nauni skup je pokazao c c da je istorijska nauka o BiH, prvenstveno u BiH, kako irinom istraivake s z c osnove, tako i dubinom analize i pouzdanou sinteze, kritikim odnosom sc c c prema izvorima i literaturi, oslobadanjem od vannaunih uticaja, dosegla visok nivo objektivne istorijske istine, iako nejednak u obradi pojedinih istorijskih perioda, po ostvarenim rezultatima neupitno respektabilan, od kojih e se, kao osnove, naa istorijska nauka metodom i dostignuima razvijati c s c kao dio svjetske istorijske nauke. Miljenja smo da se moe postaviti opta konstatacija da su naunos z s c istorijska ostvarenja ovog razdoblja nastala kao inspiracija da se utemelji i armira istorijska istina o BiH, koja je bila izloena osporavanju da bi se z nacionalno-politikim indoktrinacijama pokopala i ideja bosansko-hercegoc vake drave u budunosti, kao to su takode neka nastala iz moralno-naune c z c s c motivacije odbrane prava BiH na opstanak. Nosioci prve inspiracije su domai bosansko-hercegovaki istoriari, protagonisti druge dolaze iz velikih c c c svjetskih naunih centara. c Utemeljenom argumentacijom istorijska nauka je utvrdila da se Bosna istorijskim razvojem potvrdila kao fenomen u istoriji, da se njena istorijska c c realnost autentino i trajno izraava i potvrduje razliitim mogunostima i c z c c oblicima.2) Bosna nije istorijski sluaj, efemeran i prolazan, ve neupitna
Prilozi br. 29 - Institut za istoriju u Sarajevu, 2000. Istina o BiH - injenice iz istorije BiH - (grupa autora: mr Dubravko Lovrenovi, dr c c Avdo Sueska, dr Ibrahim Tepi, Vlado Azinovi), Sarajevo, 1991. c c c
2) 1)

261

istorijska injenica, nije nikakva konstrukcija i pseudo-istorijska pojava, c ve prirodni oblik u mnotvu isto tako prirodnih oblika istorije. Prirodnoc s istorijski oblik Bosne izraava se injenicom da ona opstoji kao multireligijska z c i multietnika politika zajednica koja svoje istorijsko bie izraava oblicic c c z c ma sopstvenog duhovnog i narodnog ivota.3) Istorijsko bie Bosne nije se z stvaralo nasiljem, ve prirodno-istorijskim procesom, jer nasilje je prolazna c pojava koju istorija biljei, a Bosna je milenijumska tekovina povijesti. z Cinjenica da je Bosna u istoriji bila esto ratite, da su na njenoj teritoriji c s z i za njeno osvajanje vodeni mnogi ratovi, ne moe biti dokaz da je Bosna stvorena ratom, da je rat nain njenog odranja. Naprotiv, teke posljedice c z s ratova, koji su Bosnu zaustavljali u razvoju i vraali je unazad, pokazuju da c rat nije i da ne moe biti nain opstanka Bosne, da nije opredjeljenje nijedne z c c etnike zajednice u Bosni niti istorijska lozoja Bosne.4) Ratovi su esto c bili pokuaji negacije Bosne, njenog istorijskog bia. s c Smisao krivotvorenja istorije BiH je u razaranju njenog teritorijalnog jedinstva i tokom stoljea formiranog integriteta, da bi se pojedini geoprosc tori odvojili od Bosne i prikljuili drugim istorijskim tvorevinama. To se c potvrdivalo od srednjeg vijeka do najnovijeg razdoblja bosanske istorije. s z Madari su Bosnu proglaavali dravnom teritorijom Ugarske; Turci su Bosnu pretvorili u dio Osmanskog carstva; Habsburka monarhija je prvobits no Bosnu okupirala da bi je zatim anektirala u svoj dravni korpus; u ime z dravnog jedinstva Kraljevina Jugoslavija je ukinula istorijsku pokrajinu BiH z kao i druge istorijske pokrajine i nacionalno-politike jedinice da bi ih utopic la u sistem srpskog velikodravlja. Medjutim, krvotvorenjem nije moglo da z se uniti multietniko i multikulturalno istorijsko bie Bosne. Nasilja nad s c c Bosnom bila su nemona da razgrade njen istorijski individualitet. U jeku c c velikosrpske agresije na BiH rodena je ideja nauno-istorijske obrade BiH.5) Bio je to nauni poduhvat da se odbrana BiH od agresije osmisli objektivnom c istinom istorijskog razvitka BiH. Sa navedenim poduhvatom ima izvjesne srodnosti i podudarnosti pojava djela o povijesti BiH u nekim zapadnim zemljama. Njihovim autorima bila je motivacija da nauno opovrgnu teze da je Bosna konstrukcija, vjetaka c s c politika tvorevina, koja kao takva mora da se raspadne, jer u njoj ne moc c c gu da se sprijee i zaustave meduvjerski i meduratniki sukobi i obrauni. c Ameriki istoriari Don Fajn i Robert Donia,6) koji su Bosnu upoznali kao c c z fenomen i tradiciju vjerske i nacionalne tolerancije, kao zemlju ljudskih vrc c lina, izrazili su uvjerenje da je meduetniko krvoprolie u BiH za vrijeme
Sreko Daja: Konfesionalnost i nacionalnost BiH, Sarajevo, 1992. c z Enver Redi: Istorijski pogledi na vjerske i nacionalne odnose u BiH, Sarajevo, 1993. zc 5) Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata (Redakcija: dr Ibrahim Karabegovi, Matko Kovaevi, Amna Krili, dr Ibrahim Tepi, dr Boris c c c c c Nilevi, mr Asaf Dini, dr Marko Sunji, dr Behija Zlatar), Sarajevo, 1994. c z c c 6) Don Fajn, Robert Donia: Bosna i Hercegovina - tradicija koju su izdali, Sarajevo,1993. z
4) 3)

262

Drugog svjetskog rata bilo presedan, a bosanska kriza na kraju XX stoljea c istorijsko odstupanje i iznevjeravanje tradicije Bosne. Po njima, navedene pojave predstavljaju trenutak istorije, ija zakonitost nije u stranputicama c ve u tokovima koji su odredili ivotni integritet i istorijsko bie Bosne. c z c Za razliku od amerikih istoriara, koji su inspiraciju nali u koncepciji c c s da Bosnu shvate i tumae njenom istorijom, engleski istoriar Noel Malc c z kolm7) bio je podstaknut opredjeljenjem da demisticira zablude, optube i konstrukcije Zapada da je Bosna zemlja iskonske i neukrotive mrnje medju z njenim stanovnitvom koje je ogrezlo u barbarstvu i zloinu i da se uzroci s c rata 1992. kriju u drevnoj istoriji Bosne, da su ratovi nain ivota u Bosni c z i proizvod prastarih istorijskih sila. Suprotstavljajui se pseudoistorijskim c teorijama Zapada, Malkolm je svojim djelom argumentirao stanovite da s Bosna nije nikad bila ugroena unutranjim napetostima, ve posezanjem z s c velikih i susjednih drava za njenom teritorijom. z U ovoj deceniji prvi put je napisana istorija bonjakog naroda.8) Nasus c prot dugo zastupanom stanovitu o muslimanskoj nacionalnosti bosanskos hercegovakih Muslimana, autor je u ovom djelu, pozivajui se na istoc c rijsku literaturu, kao i na istorijske izvore, argumentirao i tumaio da se c bonjatvom izraava nacionalni identitet Muslimana BiH. s s z Pojava studije o bosanskom identitetu9) rezultat je konzistentnog prouavanja religijskih i etnikih istorijskih procesa u Bosni, kome se posvetila c c dr Vera Krinik-Buki. Formiran kao multireligijska, multietnika i multizs c c kulturalna rezultanta bosanske istorije, bosanski identitet primarno izraava z povezanost za zemlju Bosnu. Na tim osnovnim karakteristikama zasniva se pretpostavka bosanske nove etninosti, koja je na provjeri budueg istoc c rijskog ivota BiH. Iako joj se ne moe osporiti dato nauno obrazloenje, z z c z ova ideja ostaje hipoteza dok se istorijski ne potvrdi. Izvan ire materije bosanske istorije prouavano je nekoliko pitanja od s c posebnog znaaja u istorijskom razvitku BiH. Od srednjeg vijeka do najc novijeg doba u ovom periodu istoriari su proirili naa saznanja obradom c s s izvjesnih krucijalnih tema bosanske istorije. Bosanska medievistika obogaena je studijom bosansko-venecijanskih c odnosa akademika Marka Sunjia,10) kojom je ustanovljeno da je ekonomc ska saradnja male kontinentalne drave sa mediteranskom velesilom bila za z obe zemlje njihov prirodni i autentini dravni interes. Istorijska pouka je c z da ekonomska saradnja razvijenih i nerazvijenih moe da bude izraz njihove z prirodne ekonomske uzajamnosti i uzajamnog interesa.
7) 8) 9) 10)

Noel Malkolm: Povijest Bosne, Sarajevo, 1994. Mustafa Imamovi: Historija Bonjaka, Sarajevo, 1997. c s Vera Krinik-Buki: Bosanski identitet izmedu prolosti i budunosti, Ljubljana, 1996. zs c s c Marko Sunji: Bosna i Venecija u 14. i 15. stoljeu, Sarajevo, 1996. c c

263

Jedan od znaajnih dogadaja s poetka 30-tih godina XIX stoljea dobio c c c je naunu obradu monograjom osmaniste Ahmeda Aliia.11) Vrijednost c cc djela je u istraivanju i identikovanju istorijskih dogadjaja i procesa koji su z osmiljeni idejom autonomije Bosne, koncepcijom koja je izdrala provjeru i, s z u svim potonjim razdobljima bosanske istorije, potvrdila se kao programska ideja bosanskih Muslimana. Poloajem bosanskih Muslimana na razmedju XIX i XX vijeka bavi z se studija amerikog istoriara Roberta Donie, a koga nauno-istraivaki c c c z c privlai novije razdoblje bosanske istorije.12) Argumentirano je utemeljeno c njegovo gledite da su habsburke vlasti u BiH bile najbolji garant privilegija s s muslimanske zemljoposjednike elite i da je ona, za uzvrat, bila najodaniji c podanik u Carstvu dvoglavog orla. Prekinuta poslije Kalajevog apsolutistikog reima, politika rasprava o c z c imenu jezika kojim se govori u BiH nastavljena je i vodena u aneksionom periodu do poetka Prvog svjetskog rata. Tribinu rasprava predstavljao je Boc sanski sabor.13) Prihvaeno je stanovite da se jezik zove srpsko-hrvatski. c s Iako zbog oklijevanja Zemaljske vlade i politikog vrha AUM, kao i ratne sic tuacije, pripremljeni zakon nije dobio carevu sankciju, moe se konstatovati z da je naziv srpsko-hrvatski jezik bio ozvanien u obe Jugoslavije, monarhiji c i federativnoj republici. Prouavanjem poloaja BiH u periodu 1941-1945.14) obrazloeno je stac z z novite da je Rezolucijom ZAVNOBiH-a u novembru 1943., poslije 480 gos dina, obnovljena dravnost Bosne. Zavretkom rata u BiH se uvodi socijalz s ni i politiki poredak po modelu KPJ, koji je imao da izdri ispit istorije. c z Oslobodenje zemlje bilo je uslov ali ne i dokaz demokratskih gradanskih sloboda. Sa naunog stanovita moe biti prihvatljivo to cjelovito razdoblje soc s z s cijalistikog drutvenog poretka BiH (1945-1990) nije istorijski istraeno i c s z obradeno. Ipak, privredni procesi u prvoj poslijeratnoj deceniji u periodu 1945-1953. dospjeli su u istorijsku obradu.15) Prema autoru Husniji Kamberoviu, napredak se ogleda u mijenjanju socijalne strukture stanovc nitva, znaajnom uveanju gradskog i smanjenju poljoprivrednog stanovs c c nitva. Medjutim, ove promjene jo nisu znaile da je bosansko drutvo pres s c s vazilo okvir tradicionalnog i dostiglo karakter modernog drutva. Razvitak s s je iao prema modernom drutvu. s s
Ahmed Alii: Pokret za autonomiju od 1831. do 1832., Sarajevo, 1996. cc Robert Donia: Islam pod Dvoglavim orlom: Muslimani Bosne i Hercegovine 1878-1914., Sarajevo, 1998. 13) Devad Juzbai: Nacionalno-politiki odnosi u Bosansko-hercegovakom saboru i jez sc c c ziko pitanje (l910-1914), Sarajevo, 1999. c 14) Enver Redi: Bosna i Hercegovina u Drugom svjetskom ratu, Sarajevo,1998. zc 15) Husnija Kamberovi: Prema modernom drutvu - Bosna i Hercegovina od 1945. do c s 1953. godine, Sarajevo, 1999.
12) 11)

264

Iako preovladuju djela istorijske tematike i obrade, fenomen Bosne ni u ovom periodu nije bio i ostao ogranien samo na istorijsku nauku. Bosna c je bila izuzetno zahvalno podruje i za antropologiju, kao i za sociologiju, o c ijim prilozima emo kazati najnunije. c c z Norveki antropolog Tone Bringa zapoela je istraivanje naina ivota s c z c z bosanskih muslimana 1987/88., dovrila i poslije rata objavila (1997) rezuls s z c z tate svojih prouavanja.16) Njena studija je pokuaj da prikae nain ivota c bosanskih muslimana od rodjenja do smrti, da pokae kako su muslimani z poimali i ivjeli svoj identitet i kako su dokazivali ko su time to su jednosz s tavno bili muslimani na bosanski nain. Po njenom saznanju, identitet c bosanskog muslimana mora se posmatrati kroz specinu bosansku optiku c koja za bosanske muslimane podrazumijeva dijeliti povijest i ivotni prostor z sa Bosancima neislamskih tradicija. Rat je bio neposredna insipiracija Franji Koulu i Slavi Kukiu,17) koji z c u svojim socioloko-pravnim analizama zakljuuju da su propali svi planovi s c u dosadanjoj povijesti BiH da se tri nacije BiH, koje poivaju na razliitim s c c religijama, na izvjestan nain asimiliraju i integriraju, pa je stoga iluzorno c oekivati bilo od koje nacije da se odrekne vlastitog identiteta. Medutim, c konstitucija drave BiH mogua je odvajanjem religije i nacije iz temelja z c bosansko-hercegovakog politikog sustava; BiH se ne moe konsolidovati kao c c z drava tipa nacije, ali se moe konsolidovati dobrom voljom svojih nacija. z z Izloenim kratkim osvrtom nastojali smo da pokaemo da se istorijska z z nauka o BiH odlikovala razmatranjem kapitalnih pitanja, bilo da se bavi prouavanjem i obradom cjelovite bilo parcijalne istorije BiH. To vai za c z teme i rezultate bosansko-hercegovakih istoriara, kao i autora izvan BiH. c c Takodje, nova antropoloka i socioloka saznanja ine bogatijim istorijski s s c pojam Bosne, odnosno Bosne i Hercegovine.

16) 17)

Tone Bringa: Biti musliman na bosanski nain - Sarajevo, 1997. c Franjo Koul, Slavo Kuki: Drava i nacija, Sarajevo, 1999. z c z

265