J.R.R. Tolkien - Hurinova Djeca

J. R. R.
Tolkien Hrinova djeca Naslov izvornika Narn i Chn Hrin: The Tale of the Children of Hrin Originally published in English by HarperColIins Publishers Ltd under the title:The Children of Hrin Copyright The J.R.R.Tolkien Copyright Trust and C.R.Tolkien 2007 is a registered trademark of The J.R.R.Tolkien Estate Limited Preveo s engleskog Vladimir Cvetkovi Sever Ilustracije Alan Lee Urednik Neven Antievi
Predgovor Uvod: Meduzemlje u Drevnim danima Biljeka o izgovoru
7 11 21
Narn i Chn Hrin:. Pripovijest o Hrinovoj djeci...............................23 I. Trinovo djetinjstvo II. Bitka suza nebrojenih III. Rijei Hrina i Morgotha IV. Trinov odlazak V. Trin u Doriathu VI. Trin medu odmetnicima VII. O patuljku Mmu VIII. Zemlja Luka i ljema IX. Belegova smrt X. Trin u Nargothrondu 25 39 45 49 59 73 89 103 111 117
XI. Pad Nargothronda XII. Trinov povratak u Dor-lmin XIII. Trinov dolazak u Brethil XIV. Putovanje Morwen i Ninor u Nargothrond XV. Ninor u Brethilu XVI. Glaurungov nailazak XVII. Glaurungova smrt XVIII Trinova smrt
125 133 141 145 157 163 173 183
Rodoslovlja
193
Dodatak 1. Evolucija velikih pripovijesti 2. Sastav teksta
195 197 207
Pojmovnik pripovijesti o Hrinovoj djeci.........................................215
Biljeka o zemljovidu
235
Nepobitno postoji vrlo velik broj itatelja Gospodara prstenova kojima su legende o Drevnim danima (u razliitim oblicima prethodno objavljene u Silmarillionu, Nedovrenim pripovijestima i Povijesti Meuzemlja) u cijelosti nepoznate, osim ako prema uvenju ne dre da su stilom i izriajem udne i nepristupane. Iz tog razloga ve dugo smatram kako ima valjanih razloga za predstavljanje dugoga oblika legende mojega oca o Hrinovoj djeci kao samostalnog djela u vlastitim koricama, uz to je mogue manje urednikih opaski, te prije svega u neprekidnom pripovjednom obliku bez izostavljanja ili upadica, kad bi se to moglo uiniti bez izobliavanja ili izmiljanja, usprkos nedovrenome stanju u kojemu su neki njezini dijelovi za njim ostali. Vjerovao sam kako bi pripovijest o sudbini Trina i Ninor, djece Hrina i Morwen, predstavljena na takav nain, mogla pogledu otkriti prizore i prie smjetene u dosad nepoznato Meuzemlje, ivopisne i neposredne, no zamiljene kao naslijee iz daleke davnine: potopljene zemlje zapadno od Modroga gorja kojima je Drvobrada etao u mladosti, te ivot Trina Turambara, u Dor-lminu, Doriathu, Nargothrondu i umi Brethil. Ova se knjiga stoga ponajprije obraa onim itateljima koji se moda sjeaju da je Shelobina koa bila tako strahovito tvrda da je "nije mogla probiti nikakva ljudska snaga, ak ni da je vilenjak ili patuljak iskovao elik, a njime baratala ruka Berenova ili Trinova", ili da je Elrond spomenuo Trina Frodu u Rivendellu kao "mona prijatelja vilenjaka iz davnine", ali vie od toga o njemu ne znaju.
J. R. R. Tolkien: Hrinova djeca
Moj otac je kao mladi, u godinama Prvoga svjetskog rata i davno prije nego to je postojala i slutnja pripovijesti koje e oblikovati radnju Hobita ili Gospodara prstenova, poeo pisati zbirku pria koju je nazvao Knjiga izgubljenih pripovijesti. To je bilo njegovo prvo djelo stvaralake knjievnosti, pritom i znatno, jer sadri etrnaest potpunih pripovijesti, usprkos tome to je ostalo nedovreno. U Knjizi izgubljenih pripovijesti prvi put se u pripovjednom obliku pojavljuju Bogovi, odnosno Valari, te vilenjaci i ljudi kao djeca Ilvatara (Tvorca); veliki Neprijatelj Melkor-Morgoth, te Balrozi i orci, kao i zemlje u kojima se Pripovijesti zbivaju: Valinor, "zemlja Bogova" s onu stranu zapadnoga oceana, i "Velike zemlje" (poslije nazvane "Meuzemlje", izmeu istonih i zapadnih mora). Meu Izgubljenim pripovijestima tri se istiu duinom i iscrpnou, a sve tri se, uz vilenjake, bave i ljudima: to su Pripovijest o Tinviel (koja se u kratkom obliku javlja u Gospodaru prstenova, kao pria o Berenu i Lthien koju Aragorn pripovijeda hobitima na Vjetrovrhu; moj otac napisao ju je 1917. godine), Turambar i Foalk (Trin Turambar i Zmaj, svakako postojea 1919., ako ne i prije), te Pad Gondolina (1916.-1917. godine). U esto navoenom ulomku iz dugog pisma s prikazom svojega djela, nastalog 1951., tri godine prije objavljivanja Prstenove druine, moj otac navodi svoju prvotnu nakanu: "neko sam davno (ta me preuzetnost odavno prola) kanio stvoriti cjelinu vie-manje povezanih legendi, u rasponu od krupnih i kozmogonijskih, do razine romantine bajke - gdje bi vee bile utemeljene na manjima u doticaju sa zemljom, a manje obdarene divotom svojih golemih zaslona... Neke od tih velikih pripovijesti ocrtao bih u cijelosti, a mnoge ostavio tek u obrisima, smjetene u iru cjelinu." Iz ovog se prisjeanja vidi kako se u njegovu poimanju buduega Silmarilliona odavno nalazila zamisao da pojedine "Pripovijesti" valja ispripovijedati u mnogo iscrpnijem obliku; dapae, u istome pismu iz 1951. godine on izrijekom spominje tri navedene prie kao najdue u Knjizi izgubljenih pripovijesti. Pritom naziva pripovijest o Berenu i Lthien "glavnom priom Silmarilliona", te za nju kae: "ta je pria (drim, lijepa i mona) junaka bajka-romanca, razumljiva sama po
Predgovor
sebi uz tek vrlo openito poznavanje pozadine. Ali ujedno je i kljuna karika u niski, liena punog znaenja kad nije na svojemu mjestu u njoj." "Postoje i druge prie gotovo jednako iscrpne razrade," dodaje on, "a i jednako neovisne, pa ipak vezane uz opu povijest": to su Hrinova djeca i Pad Gondolina. Tako se iz vlastitih rijei mojega oca ini neupitnim da je on te tri "Velike pripovijesti" iz Drevnih dana (o Berenu i Lthien, o Hrinovoj djeci i o padu Gondolina) smatrao dostatno zaokruenim djelima koja ne trae poznavanje ireg legendarija poznatoga pod imenom Silmarillion, pod uvjetom da im uspije dati konaan i dovren pripovjedni oblik u eljenim razmjerima. S druge strane, kao to je moj otac istom prilikom primijetio, pripovijest o Hrinovoj djeci nezaobilazan je dio povijesti vilenjaka i ljudi u Drevnim danima, te se u njoj neizbjeno esto spominju zbivanja i okolnosti iz te ire prie. Bilo bi posve suprotno zamisli ove knjige opteretiti itatelja obiljem biljeaka s podacima o likovima i zbivanjima, koji su ionako rijetko kad doista bitni za praenje radnje. Dodue, takva bi pomo tu i tamo mogla dobro doi, pa stoga u Uvodu dajem vrlo kratak prikaz Belerianda i njegovih itelja pri kraju Drevnih dana, kada su roeni Trin i Ninor; k tome sam, uz zemljovid Belerianda i sjevernih zemalja, u knjigu uvrstio i pojmovnik svih imena i naziva to se zatjeu u tekstu, popraen vrlo turim opisima, te pojednostavljena rodoslovlja. Na kraju knjige nalazi se Dodatak u dva dijela: prvi je posveen nastojanjima mojega oca da trima pripovijestima dade konaan oblik, a drugi sastavu teksta u ovoj knjizi, u mnogim pogledima razliitog od onoga u Nedovrenim pripovijestima. Dugujem veliku zahvalnost svojemu sinu Adamu Tolkienu na presudnoj pomoi koju mi je pruio pri rasporeivanju i predstavljanju grae u Uvodu i Dodatku, te pri olakavanju prelaska knjige u (za mene) obeshrabrujui svijet elektronikog prijenosa podataka.
Trinov lik imao je duboku vanost za mojega oca, koji je izravnim, neposrednim dijalozima ostvario dirljiv prikaz njegova djeatva, kljuan za cjelinu djela: njegove strogosti i neveselosti, njegova pojma pravinosti i samilosti; Hrina takoer, hitrog, vedrog i poletnog, te majke mu Morwen, suzdrane, odvane i uznosite; te kunog ivota u hladnoj zemlji Dor-lmin u onim godinama, ve punima straha, nakon to je Morgoth probio Opsadu Angbanda, prije Trinova roenja. Ali sve je to bilo u Drevnim danima, u Prvom dobu svijeta, nepojmljivo davnom. Udaljenost vremena u koje ova pria see dojmljivo doarava jedan odjeljak Gospodara prstenova. Na velikome vijeu u Rivendellu Elrond je govorio o Posljednjemu savezu vilenjaka i ljudi, i o porazu Saurona na kraju Drugog doba, tad ve vie od tri tisue godina dalekima:
Tu je Elrond poutio i uzdahnuo. "Ja se dobro sjeam njihovih divotnih stjegova", ree. "Podsjetili su me na slavu Drevnih dana i na postrojbe Belerianda, toliko se velikih knezova i vojskovoa nalo na okupu. Pa ipak, nije ih bilo onoliko, niti su bili toliko lijepi, kao onda kad je Thangorodrim skren i kad su vilenjaci mislili da je zlu zauvijek doao kraj, iako nije bilo tako." "Vi se toga sjeate?" priupita ga Frodo, toliko zapanjen da je naglas izgovorio to misli. "Ali ja sam mislio," promuca kad se Elrond okrene njemu, "ja sam mislio da je davno, davno bio pad Gil-galadov."
12
J. R. R. Tolkien: Hrinova djeca "Pa i jest", ozbiljno potvrdi Elrond. "Ali moje pamenje see ak do Drevnih dana. Erendil mi je bio otac, a on se rodio u Gondolinu prije njegove propasti; a majka mi je bila Elwing, ki Diorova, sina Lthien od Doriatha. Ja sam proivio tri doba na zapadu i bio svjedok mnogih poraza i mnogih jalovih pobjeda."
Otprilike est i pol tisua godina prije nego to je Elrondovo vijee zasjedalo u Rivendellu, Trin se rodio u Dor-lminu, "u zimu te godine", kako biljee Ljetopisi Belerianda, "uz znamenja alosti". Ali tragedija njegova ivota nipoto se ne razabire iskljuivo iz prikaza linosti, jer bio je osuen na ivot u zamci prokletstva goleme i zagonetne moi, kletve koju je Morgoth bacio na Hrina, Morwen i njihovu djecu, zato to mu se Hrin usprkosio i usprotivio njegovoj volji. A Morgoth, prozvan Crni neprijatelj, podrijetlom je bio, kako je kazao Hrinu kada su ga zarobljenog izveli pred njega: "Melkor, prvi i najmoniji meu Valarima, onaj koji bijae prije svijeta." Postavi sad trajno utjelovljen, likom gorostasan i veleban, no uasan Kralj na sjeverozapadu Meuzemlja, tjelesno je stolovao u golemoj utvrdi Angbandu, eljeznome paklu: crni ispuh to se dimio s vrhova Thangorodrima, gorja koje je naslagao povrh Angbanda, izdaleka se vidio kao mrlja na sjevernom nebu. U Ljetopisima Belerianda kazuje se da su se "Morgothove dveri nalazile samo stotinu pedeset liga od mosta pri Menegrothu; daleko, a opet preblizu." Rijei se odnose na most koji je vodio u nastambe vilenjakoga kralja Thingola, onoga koji je uzeo Trina za posinka: zvale su se Menegroth, Tisuu peina, a leale daleko na jug i istok od Dor-lmina. Ali kako je bio tjelesan, Morgoth se bojao. Moj otac je o njemu napisao: "Kako je pakost u njemu bujala, i kako je oda se slao zlo uoblieno u lai i opaka stvorenja, njegova je mo prelazila u njih i raspravala se, dok je on sm postajao vazda sve vezaniji uz zemlju, nesklon izlasku iz svojih mranih tvrava." Tako, kad je Fingolfin, Vrhovni kralj noldorskih vilenjaka, sm odjahao pred Angband da izazove Morgotha na dvoboj, pred ulazom je viknuo: "Izai, kralju kukavni, i vlastitom se rukom bori! Ti to u jazbini lei, a sunje u boj alje, laljive i lukavce, dumanine Bogova i vilenjaka, doi!
Uvod
13
Jer vidjeti elim kukavno ti lice." A tada (kazuje se) "Morgoth doe. Jer nije mogao zanijekati takav izazov u lice svojim zapovjednicima." Borio se monim maljem Grondom, koji je pri svakom udarcu stvarao golemu jamu, i u boju sastavio Fingolfina sa zemljom; ali prije nego to e umrijeti, Fingolfin je pribio Morgothovo silno stopalo uz tlo, "i crna krv prokulja i ispuni Grondove jame. Morgoth je od toga dana uvijek iao kljast." Takoer, kad su Beren i Lthien u oblijima vuka i imia doprli u najdublju dvoranu Angbanda, gdje je stolovao Morgoth, Lthien ga je opinila: a "istog trena on se srui kao to se brdo odranja i klizi pa, baen poput groma sa svojega prijestolja, pade niice na podove pakla. eljezna mu se kruna odjekujui otkotrlja s glave." Kletva takovog bia, koje moe izjaviti da "sjenka moje nakane na Ardi [Zemlji] lei, i sve se u njoj polagano i postojano prema mojoj volji svija", razlikuje se od kletvi ili proklinjanja mnogo manje monih bia. Morgot ne "priziva" zlo ili nesreu na Hrina i njegovu djecu, ne "zaziva" viu silu na djelovanje: jer on, "Gospodar sudbina u Ardi", kako je sebe nazvao pred Hrinom, kani prouzroiti neprijateljevu propast snagom vlastite divovske volje. Tako on "oblikuje" budunost onih koje mrzi, i stoga kae Hrinu: "Moja e misao tlaiti sve one koje ljubi poput oblaka Kobi i bacati ih u mrak i oaj." Hrinu je namijenio muku "gledanja Morgothovim oima". Moj je otac odredio to to znai: onaj tko je primoran pogledati u Morgothovo oko, "vidio" bi (ili primio u svijest iz Morgothove svijesti) neodoljivo uvjerljiv prikaz zbivanja, izoblien Morgothovom bezdanom pakou; a ako bi itko doista i mogao odbiti Morgothovu zapovijed, Hrin nije. Dijelom je tako bilo, kazao je moj otac, zato to je iz ljubavi prema svojima i ispaenom strahovanju za njih poelio saznati sve to moe o njima, ne marei za izvor; a dijelom i zbog ponosa, u vjeri da je porazio Morgotha u raspravi, te da bi mogao odnijeti prevagu u "sukobu pogledima" s Morgothom, ili barem zadrati mo rasuivanja i uvidjeti razliku izmeu injenice i pakosti. Za cijeloga trajanja Trinova ivota nakon odlaska iz Dor-lmina, te ivota sestre mu Ninor, koja oca nikad nije upoznala, takova je bila sudbina Hrina, nepomino posjednutog na visoko mjesto
14
u Thangorodrimu i sve punijeg gorine koju muitelj u njemu izaziva. U pripovijesti o Trinu, koji se prozvao Turambar, "Vladar nad sudbinom", Morgothovu kletvu po svoj prilici valja shvatiti kao silu putenu da ini zlo i sama trai svoje rtve; tako se za toga samoga palog Valu kae kako strahuje da Trin "ne izraste u tolika monika da ne poniti na sebe baenu kletvu i tako izmakne namijenjenoj mu kobi" (str. 107). A poslije, u Nargothrondu, Trin prikrije svoje pravo ime, te se razljuti nakon to ga Gwindor razotkrije: "Sad si mi naudio, prijatelju, izdavi moje pravo ime, i prizvavi na me moju kob, od koje se prikriti htjedoh." Upravo je Gwindor prethodno ispriao Trinu da Angbandom, gdje je Gwindor bio zarobljen, krui glas da je Morgoth bacio kletvu na Hrina i sav njegov rod. Ali sad je na Trinovu srdbu ovako odgovorio: "kob u tebi poiva, ne u imenu tvome." Ova sloena zamisao ima tako kljuno mjesto u prii da je moj otac ak predloio i alternativni naslov za nju: Nam e-'Rach Morgoth, Pripovijest o kletvi Morgothovoj. A njegovo se gledanje na nju vidi iz ovih rijei: "Tako okona pripovijest o Trinu nesretnome; o najgoroj od svih rabota Morgothovih meu ljudima u davnanjemu svijetu." Dok je Drvobrada etao umom Fangorn nosei Merryja i Pippina u pregibima ruku, pjevao im je o mjestima koja je poznavao u dalekim vremenima i o drveu koje je ondje raslo:
Vrbicima Tasarinana hodio sam u proljee. Ah, ta slika i taj miris proljea Nan-tasariona! To, rekoh si da dobro je. Bresticima Ossirianda hodio sam tokom ljeta. Ah, to svjetlo i ta glazba ljeta na Ossirskih sedam rijeka! To miljah da najbolje je. A ujesen doao sam do bukava Neldoretha. Ah, to zlato i ta rumen, uzdah lia u jesen Taur-na-Neldora! Sve bje ljepe neg poeljet mogao sam. Al na zimu uspeh se do borova s visoravni Dorthoniona. Ah, taj vjetar, ta bjelina naspram granja crnog zimskog Orod-na- Thna!
Uvod Moj poj se digo sav raspjevan irom svoda. Sve te zemlje danas sniju prekrivene valovima, Dok ja hodim Ambaronom, Tauremornom i Aldalmom, Po mom kraju, po Fangornu, Gdje je korijenje duboko. Gdje minula ljeta od naslaga lia bolje Kriju tlo Tauremornalm.
15
Pamenje Drvobradaa, "Enta iz zemlje stare ko gora", doista je bilo dugo. Sjeao se drevnih uma u velikoj zemlji Beleriandu, unitenoj u previranjima Velike bitke na izmaku Drevnih dana. Veliko je More tada pokuljalo i potopilo sve krajeve zapadno od Modroga gorja, zvanog Ered Luin i Ered Lindon: stoga zemljovid pridodan Smarillionu zavrava tim gorskim lancem na istoku, dok zemljovid pridodan Gospodaru prstenova zavrava istim lancem na zapadu; a obalni predjeli s druge strane gorja, na tome zemljovidu nazvani Forlindon i Harlindon (Sjeverni Lindon i Juni Lindon) bili su sve to je u Treem dobu preostalo od predjela zvanog kako Ossiriand, Zemlja sedam rijeka, tako i Lindon, kroz ije je brijestove ume Drvobrada neko etao. etao je i izmeu velebnih borova na visoravni Dorthonion ("Zemlja borova"), koja je poslije stekla ime Taur-nu-Fuin, "uma pod mrakom", jer ju je Morgoth pretvorio u "predio strave i tamnih ini, lutanja i oaja" (str. 111); zaao je i u Neldoreth, sjevernu umu Doriatha, Thingolove kraljevine. Upravo u Beleriandu i sjevernim predjelima odigrala se Trinova strana sudbina; dapae, i Dorthonion i Doriath, kojima je etao Drvobrada, bili su presudni u njegovu ivotu. Roen je u svijetu stalnog ratovanja, iako je bio jo dijete u vrijeme posljednje i najvee bitke beleriandskih ratova. Vrlo kratak prikaz dogaaja koji su do toga doveli odgovorit e na pitanja koja tijekom radnje nastaju i objasniti navode koji se u njoj zatjeu. Sjeverne granice Belerianda bjelodano je tvorio Ered Wethrin, Sjenovito gorje, iza kojega je leao Hrinov zaviaj, Dor-lmin, dio Hithluma; na istoku je pak Beleriand sezao do podnoja Modroga gorja. Istonije odatle leale su zemlje koje se jedva pojavljuju u
16
povijesti Drevnih dana; ali narodi koji su tu povijest oblikovali stigli su s istoka preko prijevoja u Modrome gorju. Vilenjaci su se pojavili daleko odatle, na udaljenom istoku, pokraj jezera po imenu Cuivinen, Voda buenja; Valari su ih ondje pozvali da napuste Meuzemije, prijeu Veliko more i dou u "Blaenu kraljevinu" Aman na zapadu svijeta, zemlju Bogova. One koji su prihvatili poziv na veliki je put preko Meuzemlja poveo Vala Orom, Lovac, i oni se nazivaju Eldarima, vilenjacima s Velikoga putovanja, odnosno Plemenitim vilenjacima: razlikuju se od onih koji su odbili poziv i izabrali Meuzemije kao svoju zemlju i svoju sudbinu. To su "nii vilenjaci", zvani Avari, Nevoljni. Ali nisu svi Eldari, sve i ako su preli Modro gorje, otputovali preko Mora; oni koji su se zadrali u Beleriandu nazivaju se Sindarima, Sivim vilenjacima. Njihov je vrhovni kralj bio Thingol (to znai "Sivoplat"), koji je vladao iz Menegrotha, Tisuu peina u Doriathu. Nisu ni svi Eldari koji su preli Veliko more ostali u zemlji Valara; jer jedan od njihovih velikih rodova, Noldori ("Znalci"), vratio se u Meuzemije, te se oni nazivaju Izgnanicima. Kolovoa njihove pobune protiv Valara bio je Fanor, "Duh vatre": on je bio najstariji sin Finwa, negdanjeg predvodnika povorke Noldora iz Cuivinena, sada pokojnog. Taj presudni dogaaj u vilenjakoj povijesti moj otac je kratko saeo na sljedei nain u Dodatku A Gospodara prstenova:
Fanor je bio najvei od Eldar u vjetinama i znanosti, ali naj ponosniji i najsvojeglaviji. On je izradio Tri dragulja, Silmarile, i ispunio ih zraenjem Dvaju stabala, Telperiona i Laurelina, koje je obasjavalo valarsku zemlju. Za tim draguljima polakomio se Neprijatelj Morgoth, pa je unitio stabla, ukrao dragulje i odnio ih u Meuzemije te ih sakrio u svoju veliku tvravu Thangorodrim [gorje iznad Angbanda]. Protiv volje Valara, Fanor je napustio Blaenu kraljevinu i otiao u izgnanstvo u Meuzemije povevi za sobom dobar dio svoga naroda; jer on je u svojoj oholosti naumio silom oteti Morgothu dragulje. Tako je doo do beznadnog rata Eldar i Eldain protiv Thangorodrima, u kojem su oni naposljetku doivjeli teak poraz.
Uvod
17
Fanor je poginuo u bici netom po povratku Noldora u Meuzemlje, a njegova sedmorica sinova zaposjela su prostrane krajeve na istoku Belerianda, izmeu Dorthoniona (Taur-nu-Fuina) i Modroga gorja; ali njihova je snaga unitena u groznoj Bici suza nebrojenih koju opisuju Hrinova djeca, nakon koje su Fanorovi sinovi lutali "poput lia noena vjetrom"(str. 45). Drugi je Finwov sin bio Fingolfin (Fanorov polubrat), smatran vrhovnim vladarom sviju Noldora; on je sa sinom Fingonom vladao Hithlumom, smjetenim sjeverno i zapadno od velikoga lanca Ered Wethrina, Sjenovita gorja. Fingolfin je ivio u Mithrimu, pokraj istoimena jezera, dok je Fingon drao Dor-lmin na jugu Hithluma. Njihova je glavna utvrda bio Barad Eithel (Kula na izvoru) pri Eithel Sirionu (Vrelu Siriona), gdje je rijeka Sirion izvirala s istone strane Sjenovita gorja: Sador, stari kljasti sluga Hrina i Morwen, ondje je godinama sluio kao vojnik, kao to je rekao Trinu (str. 30). Nakon Fingolfinove pogibije u dvoboju s Morgothom, Fingon je namjesto njega postao Vrhovni kralj Noldora. Trin ga je vidio jedanput, kad je on "s mnogim velmoama projahao Dor-lminom i preao most na Nen Lalaithu, blistajui u srebru i bjelini" (str. 29). Drugi je Fingolfinov sin bio Turgon. On je isprva, nakon povratka Noldora, stolovao u kui zvanoj Vinyamar, u primorskome dijelu Nevrasta, zapadno od Dor-lmina; ali potajice je podigao skriveni grad Gondolin na brijegu nasred ravnice po imenu Tumladen, posve obavijene Krunim gorjem, smjetene istono od rijeke Sirion. Kad je Gondolin sazdan nakon dugogodinjeg rada, Turgon se odselio iz Vinyamara, te se sa svojim narodom, i noldorskog i sindarskog roda, nastanio u Gondolinu; i stoljeima se to prelijepo vilenjako uporite uvalo u najdubljoj tajnosti. Jedini je ulaz bio neopaziv i pod jakom straom, te nijedan neznanac nikad nije mogao tuda ui; Morgoth nikako nije uspijevao saznati gdje lei. Tek je u Bici suza nebrojenih, kada je ve vie od tri stotine pedeset godina minulo od njegova odlaska iz Vinyamara, Turgon sa svojom silnom vojskom izaao iz Gondolina. Trei Finwov sin, Fingolfinov brat i Fanorov polubrat, bio je Finarfin. On se nije vratio u Meuzemlje, ali njegovi sinovi i ki poli su s povorkom Fingolfina i njegovih sinova. Najstariji Finarfinov sin
18
bio je Finrod, koji je, nadahnut velebnou i ljepotom Menegrotha u Doriathu, osnovao podzemni grad-tvravu Nargothrond, zbog ega je dobio ime Felagund, koje se tumai kao "Gospodar peina" ili "piljoklesac" na jeziku patuljaka. Vrata Nargothronda gledala su na klanac rijeke Narog u Zapadnom Beleriandu, gdje je ta rijeka prolazila visokim brdima zvanim Taur-en-Faroth, odnosno Visoki Faroth; ali Finrodova se kraljevina sterala nadugako i nairoko, na istok do rijeke Sirion, a na zapad do rijeke Nenning, koja je utjecala u more pri luci Eglarestu. Ali Finrod je skonao u tamnicama Saurona, glavnog Morgothova sluge, a krunu Nargothronda preuzeo je Orodreth, drugi Finarfinov sin: to se zbilo u godini nakon Trinova roenja u Dor-lminu. Preostali Finarfinovi sinovi, Angrod i Aegnor, podanici svojega brata Finroda, stanovali su na Dorthonionu, s pogledom na sjever preko goleme ravnice Ard-galen. Galadriel, Finrodova sestra, dugo je boravila u Doriathu s kraljicom Melian. Melian je bila Maia, duhovno bie velike moi koje je uzelo ovjeje oblije i nastanilo se u umama Belerianda s kraljem Thingolom: ona je bila majka Lthien i pramajka Elronda. Nedugo prije povratka Noldora iz Amana, kad su velike vojske iz Angbanda zale juno u Beleriand, Melian (kazano rijeima Silmarilliona) "baci svoje ini i ogradi itavo to podruje [ume Neldoreth i Region] krugom od nevidljiva zida sjenki i zabuna: Melianinim pojasom kroz koji otada nitko nije mogao proi protiv njezine volje ili volje kralja Thingola, ako pak taj ne bi posjedovao mo veu od Maie Melian." Ta je zemlja zatim dobila ime Doriath, "Ograena zemlja". ezdesete godine po povratku Noldora okonala su se mnoga ljeta mira. Silna je orkovska vojska naila iz Angbanda, ali Noldori su je hametice porazili i unitili. To se zvalo DagorAglareb, Velianstvena bitka; ali vilenjaki vladari primili su je kao upozorenje i postavili Opsadu Angbanda, koja je potrajala gotovo etiri stotine godina. Kazivalo se da su Ljudi (koje su vilenjaci zvali Atani, "Drugi", i Hildori, "Sljedbenici") ustali daleko na istoku Meduzemlja pri kraju Drevnih dana; ali o svojoj najranijoj povijesti oni ljudi koji su uli u Beleriand u danima Dugog mira, dok je Angband bio pod
Uvod
19
Opsadom, a njegove dveri zatvorene, nikad nisu htjeli govoriti. Voa tih prvih ljudi koji su preli Modro gorje zvao se Bor Stari; Finrodu Felagundu, kralju Nargothronda, koji se prvi susreo s njima, Bor je kazao: "Tama lei za nama; a mi smo joj okrenuli lea i ne elimo se onamo vratiti ni u mislima. K zapadu naa su se srca oduvijek okretala i vjerujemo da emo ondje pronai Svjetlo." Sador, stari Hrinov sluga, jednako je tako govorio Trinu kao djeaku (str. 31). Ali kasnije se govorilo da je Morgoth, saznavi za ustajanje ljudi, posljednji put napustio Angband i otiao na Istok; i da su se prvi ljudi koji su uli u Beleriand "bili pokajali i zatim pobunili protiv Mranoga gospodara, te su ih stoga okrutno progonili i tlaili oni koji su tovali njega i njegove sluge". Ti su ljudi pripadali trima Kuama, znanim kao Borova kua, Hadorova kua i Halethina kua. Hrinov otac, Galdor Visoki, bio je iz Hadorove kue; dapae, bio je Hadorov sin. Ali njegova je majka bila iz Halethine kue, dok mu je supruga Morwen bila iz Borove kue, u rodu s Berenom. Pripadnici Triju kua bili su Edaini (sindarinski oblik naziva Atani), zvani Prijatelji vilenjaka. Hador se nastanio u Hithlumu, gdje mu je kralj Fingolfin dodijelio vlast nad Dor-lminom; a Halethin narod u to je vrijeme nastavao umu Brethil. Nakon Opsade Angbanda preko gorja su pristigli ljudi posve drugaijeg kova; obino ih se nazivalo Istonjacima, a neki od njih imali su vanu ulogu u Trinovoj prii. Opsada Angbanda okonala se nenadano i strahovito (premda se dugo pripremala) jedne noi usred zime, 395 godina nakon to je poela. Morgoth je ispustio plamene rijeke koje su se stutile s Thangorodrima i preobrazile veliku travnatu ravnicu Ard-galen, smjetenu sjeverno od visoravni Dorthonion, u spaljenu i poharanu pusto, nakon toga poznatu pod promijenjenim imenom Anfauglith, Zaguljiva praina. Taj poguban nasrtaj nazvan je Dagor Bragollach, Bitka iznenadnog plamena. Glaurung, Otac zmajeva, tada je prvi put izaao iz Angbanda u punoj moi; silne orkovske vojske pokuljale su na jug; vilenjaki vladari Dorthoniona pali su uz veinu ratnika iz Borova naroda. Kralj Fingolfin i njegov sin Fingon odbaeni su zajedno s ratnicima iz
20
Hithluma u utvrdu Eithel Sirion na istoku Sjenovita gorja, u ijoj je obrani pao Hador Zlatokosi. Tada je Galdor, Hrinov otac, postao glavar Dor-lmina; jer vatrene je bujice zaustavila brana Sjenovita gorja, te su Hithlum i Dor-lmin istrajali. Upravo je u godini nakon Bragollacha Fingolfin, gnjevan od oaja, odjahao pred Angband i izazvao Morgotha. Dvije godine poslije toga Hrin i Huor stigli su u Gondolin. Nakon jo etiri godine, pri ponovnom napadu na Hithlum, Hrinov otac Galdor poginuo je u utvrdi Eithel Sirion: Sador je bio tamo, kao to je kazao Trinu (str. 31), i vidio kako Hrin (tada dvadesetjednogodinji mladi) preuzima "njegovu ovlast i zapovjednitvo". Svega su se toga u Dor-lminu jo ivo sjeali kad je roen Trin, devet godina nakon Bitke iznenadnog plamena.
Ova biljeka ima nakanu pojasniti nekoliko glavnih odlika izgovaranja pojmovlja. Suglasnici C CH Uvijek se izgovara kao k, nikada kao c ili s; tako je Celebros "Kelebros", a ne "Celebros" ili pak "Selebros". Uvijek ima vrijednost glasa ch u kotskoj rijei loch ili njemakoj rijei buch, a nikada glasa ch u engleskoj rijei church; primjeri su Anach, Narn i Chn Hrin.
DH Uvijek se rabi za prikaz zvunoga ("mekoga") th u engleskom jeziku, odnosno glasa th u rijei then, a ne glasa th u rijei thin. Primjeri su Glredhel, Eledhwen, Maedhros. G Uvijek zvui kao g, a nikada kao d ili ; tako se Region ne izgovara kao engleska rije region, a prvi slog naziva Ginglith odgovara engleskoj rijei begin, a ne rijei gin.
Samoglasnici AI AU EI Ima zvuk engleske rijei eye; tako drugi slog pojma Edain odgovara hrvatskoj rijei naime. Ima vrijednost glasa ow u engleskoj rijei town; tako prvi sa moglasnik imena Sauron odgovara hrvatskoj rijei zauzvrat. Ima zvuk engleske rijei grey, kao u nazivu Teiglin.
22
IE Ne treba izgovarati kao englesku rije piece, ve s razluenim i sastavljenim samoglasnicima i i e; tako je ispravno Ni-enor, a ne "Niinor". AE Primjerice, u pojmovima Aegnor, Nirnaeth, sprega je zaseb nih samoglasnika, a-e, ali moe se izgovarati na isti nain kao AI.
EA i EO Ne stapaju se, ve tvore dva sloga; te se sprege piu a i o, kao u imenu Bor, odnosno E i E kada su poetne, kao u imenu Erendil. U U imenima poput Hrin, Trin, treba izgovarati kao dugo u; odnosno Tuurin, ne Tjurin.
IR, UR Prije suglasnika (kao u pojmovima Crdan, Gurthang) ne treba izgovarati kao engleske rijei fir, fur, ve kao ir, ur u hrvatskom jeziku. E Na kraju rijei uvijek se izgovara kao zasebni samoglasnik, te se na tom mjestu pie kao . Uvijek se izgovara u sredini rijei, kao u pojmovima Celebros, Menegroth.
Hador Zlatokosi bio je glavar Edaina, omiljen meu Eldarima. Do isteka svojih dana ivio je pod vrhovnom vlau Fingolfina, koji mu je dao iroke zemlje u onom predjelu Hithluma to se zvao Dor-lmin. Njegova ki Glredhel udala se za Haldira, Halmirova sina, glavara ljudi iz Brethila; a na istoj se svadbi njegov sin Galdor Visoki vjenao s Hareth, Halmirovom keri. Galdor i Hareth imali su dva sina, Hrina i Huora. Hrin je bio tri godine stariji, ali rastom nii od ostalih ljudi svojega roda; to je naslijedio od majina naroda, ali u svemu ostalome bio je poput djeda mu Hadora, snana tijela i jare udi. Ali jara je u njemu postojano plamtjela, dok mu je volja bila vrlo izdrljiva. Medu ljudima sa Sjevera bio je najupueniji u naume Noldora. Brat mu je Huor bio visok, najvii meu Edainima izuzev tek vlastita sina Tuora, a i hitar u trku; ali ako bi utrka bila duga i teka, Hrin bi prvi stigao na cilj, budui da je jednakom snagom trao na kraju staze kao i na poetku. Braa su se vrlo voljela, te su se u mladosti rijetko kad rastajala.
26
Hrin se vjenao s Morwen, keri Baragunda, Bregolasova sina, iz Borove kue; bila je time u bliskome rodu s Berenom Jednorukim. Morwen je bila tamnokosa i visoka, a zbog sjajnih oiju i ljepote lica ljudi su je prozvali Eledhwen, vilin-sjaj; ali ud joj je bila pomalo stroga i uznosita. Tuga Borove kue titala joj je srce; jer utekla je kao izgnanica u Dor-lmin iz Dorthoniona nakon razaranja u Bragollachu. Trin je bilo ime najstarijega djeteta Hrina i Morwen, roenog one godine kad je Beren stigao u Doriath i naao Lthien Tinviel, Thingolovu ker. Morwen je Hrinu na svijet donijela i ker, koju su nazvali Urwen; ali imenom Lalaith, to znai Smijeh, zvali su je svi oni koji su je upoznali za njezina kratka ivota. Huor se oenio Ran, sestrinom Morweninom; ona je bila ki Belegunda, Bregolasova sina. Teka joj je sudba dala da se rodi u takovim vremenima, jer bila je njena srca i nije voljela ni lov ni rat. Ljubav je darivala drveu i divljem cvijeu, a voljela je i pjevati i sastavljati pjesme. Dva je mjeseca tek bila u braku s Huorom kad je on s bratom otiao u Nirnaeth Arnoediad, i vie ga nikad nije vidjela. Ali pripovijest se tu vraa Hrinu i Huoru u danima njihove mladosti. Kazuje se da su Galdorovi sinovi neko vrijeme boravili u Brethilu kao posinci svojega ujaka Haldira, prema ondanjem obiaju ljudi sa Sjevera. esto su s ljudima iz Brethila vojevali protiv orkova, koji su tada nasrtali na sjeverne granice njihove zemlje; jer Hrin je bio snaan, premda tek sedamnaestogodinjak, a mlai Huor ve visinom ravan veini stasalih mueva u tome narodu. Jednoga dana Hrin i Huor poli su s etom izviaa, ali nju je napala i ratrkala orkovska zasjeda, te uzela progoniti brau sve do gaza Brithiacha. Ondje bi ih i zarobili ili sasjekli da nije bilo Ulmove moi koja je jo bila jaka u vodama Siriona; i kazuje se da se iz rijeke uzdigla maglica i zakrila ih neprijateljima, te su uspjeli utei preko Brithiacha u Dimbar. Ondje su tegobno ostali lutati meu brdima pod strmim zidinama Crissaegrima, sve dok ih opsjene onog kraja nisu posve smele, pa vie nisu znali ni kako bi naprijed, ni kako bi natrag. Tada ih opazi Thorondor, i posla im dva svoja Orla u pomo; a Orlovi ih podigoe i preko Krunoga gorja prenijee u
Trinovo djetinjstvo
27
tajnu dolinu Tumladen i skriveni grad Gondolin, koji dotad nijedan ovjek nije vidio. Ondje ih kralj Turgon srdano primi, kada dozna za njihovo porijeklo; jer Hador je bio Prijatelj vilenjaka, a Ulmo je, prie, ve posavjetovao Turgona da dobrostivo postupa sa sinovima te Kue, od kojih e mu stii pomo u nevolji. Hrin i Huor proboravili su gotovo cijelu godinu kao gosti u Kraljevoj kui; a kazuje se da je u to vrijeme Hrin, onako hitra i harna duha, usvojio mnoga vilenjaka nauavanja, te doznao poneto i o Kraljevim nazorima i nakanama. Jer Turgon je postao vrlo privren Galdorovim sinovima, s kojima je vodio duge razgovore; doista, elio ih je zadrati u Gondolinu iz ljubavi, a ne samo zato to mu je vlastiti zakon nalagao da nijedan stranac, bio to vilenjak ili ovjek, koji bi otkrio put do tajnog kraljevstva ili pak ugledao grad, nikad vie ne smije otii odatle, sve dok Kralj ne otvori bedeme, i skriveni narod ne istupi iz njih. Ali Hrin i Huor poeljee se vratiti svome rodu i sudjelovati u ratovima i nesreama koje ga sada snalaze. I Hrin ree Turgonu: "Gospodaru, tek smo smrtni ljudi, drugaiji od Eldara. Oni mogu podnijeti da dugim ljetima iekuju daleki dan boja protiv svojih neprijatelja; ali nama je vrijeme kratko, a naa snaga i nada brzo usahnu. tovie, mi nismo nali puta do Gondolina, i doista ne znamo tono gdje ovaj grad stoji; jer prenijee nas u strahu i udu visokim zranim putevima, a pogled nam je pritom milosno zakrit bio." Turgon mu tada uslii molbu, te kaza: "Doputam vam povratak putem kojim ste i doli, bude li Thorondor voljan. alosti me ovaj rastanak; no moda ne proe dugo, kako to Eldari mjere, do naeg ponovnog susreta." Ali Maeglin, Kraljev sin po sestri koji bijae moan u Gondolinu, ne poali to oni odlaze, iako im je zavidio na Kraljevoj naklonosti jer nije volio nikoga iz ovjejeg roda; i on ree Hrinu: "Kraljeva je milost vea no to mislite, i neki bi se mogli upitati zbog ega li to kruti zakon poputa u korist dva besprizorna ovjeja djeteta. Sigurnije bi bilo kad im ne bi bilo druge doli da ostanu ovdje kao nai sluge do isteka svog ivota." "Kraljeva je milost uistinu velika," odvrati mu Hrin, "ali ako nam ne vjerujete na rije, onda emo pred vama prisegnuti." I braa prisegoe da nikad nee otkriti Turgonove nakane, te da e uvati
28
tajnu o svemu to su vidjeli u njegovoj kraljevini. Tada se oprostie, a Orlovi stigoe i nou ih odatle odnijee, te pred zoru spustie u Dor-lmin. Rodbina ih razdragano doeka, jer su glasnici iz Brethila onomad javili da im se zameo trag; ali ni vlastitome ocu ne htjedoe kazati gdje su to bili, tek da su ih u divljini spasili oni Orlovi koji su ih vratili kui. Ali Galdor ree: "Zar ste, dakle, godinu dana proboravili u divljini? Ili su vas to Orlovi udomili u svojim visokim gnjezditima? Ali pronali ste hranu i krasno ruho, i vraate se kao knezovii, a ne kao umska siroad." "Zadovolji se, oe," ree Hrin, "ve time to smo se vratili; jer to nam je doputeno tek nakon to se zavjetovasmo na utnju. Ta nas prisega i dalje vezuje." Galdor ih tada prestade ispitivati, ali on i mnogi drugi dosjetie se istini. Jer i zavjet utnje i Orlovi ukazuju na Turgona, smatralo se. Tako su prolazili dani, a sjenka straha od Morgotha bivala je sve dublja. Ali ljeta etiri stotine ezdeset i devetoga od povratka Noldora u Meuzemlje ivnula je opet nada meu vilenjacima i ljudima; jer meu njima su se pronijeli glasi o djelima Berena i Lthien, i o sramoenju Morgotha na samome prijestolju Angbanda, dok su neki kazivali da Beren i Lthien jo ive, ili da su se vratili iz Mrtvih. Te su godine i velika Maedhrosova vijeanja bila pri kraju, dok je oivjela snaga Eldara i Edaina obuzdala Morgothovo napredovanje, istjeravi orke iz Belerianda. Nato su neki poeli spominjati predstojee pobjede, i uzvrat za Bitku Bragollach, kada e Maedhros povesti objedinjene vojske u boj, satjerati Morgotha pod zemlju i zapeatiti Vrata Angbanda. Ali oni mudriji i dalje su bili nespokojni, iz straha da Maedhros ne otkrije prerano svoju rastuu snagu i time Morgothu dade dovoljno vremena da smisli kako mu se oduprijeti. "Vazda e se neko novo zlo zaeti u Angbandu, kakvo ne slute ni vilenjaci ni ljudi", kazivahu. A ujesen te godine, u odgovor na njihove rijei, naie opak vjetar sa Sjevera pod olovnim nebom. Nazvae ga Zao dah, jer bio je kuan; i mnogi su se razboljeli i umrli koncem te godine u sjevernim zemljama na granici s Anfauglithom, i to mahom djeca ili propupala mlade u kuama ljudi. U to je doba Trinu, Hrinovu sinu, bilo tek pet godina, a njegova je sestra Urwen navrila treu poetkom proljea. Kosa joj je bila poput utih ljiljana u travi dok je trala poljima, a smijeh slian
Trinovo djetinjstvo
29
veselome zvuku potoia to je zvonko tekao s brda pokraj zidova kue njezina oca. Zvao se Nen Lalaith, pa je po njemu sav ivalj u kuanstvu prozvao dijete Lalaith, a srca su im se radovala dok je bila medu njima. Ali Trina nisu voljeli tako kao nju. Bio je tamnokos poput svoje majke, a obeavao je i da e imati ud slinu njezinoj; jer bio je neveseo, a zborio je rijetko, iako je rano progovorio i uvijek se doimao starijim od svoje dobi. Trin je teko zaboravljao nepravdu ili porugu; ali jara njegova oca plamtjela je i u njemu, pa je znao biti prijek i ljutit. No hitro bi se umio i saaliti, a bol i tuga ivih stvorova mogli su ga ganuti do suza; a i time je bio slian ocu, jer Morwen je prema drugima bila stroga kao i prema sebi. Volio je majku, jer obraala mu se izravno i jasno; ali oca je rijetko viao, jer Hrin je poesto izbivao s Fingonovom vojskom, koja je uvala istone granice Hithluma, a kad bi se vratio, svojim je brzim govorom, punim neznanih rijei, doskoica i nejasnoa, zbunjivao Trina i donosio mu nespokoj. U to je doba svu toplinu srca darivao svojoj sestrici Lalaith; ali rijetko se igrao s njom, jer bilo mu je drae bdjeti nad njom tako da ga ona ne vidi i promatrati je dok eta po livadama ili pod kronjama, i pjeva one pjesme koje su edainska djeca ispjevala u davnini, dok im je jezik vilenjaka jo bio svje na usnama. "Krasna kao vilenjako dijete je Lalaith," ree Hrin svojoj Morwen, "ali kraega je vijeka, jao! A stoga i krasnija, moda, ili draa." A kad je Trin uo te rijei, zamislio se nad njima, ali nije ih uspio shvatiti. Jer nikad jo nije vidio vilenjako dijete. Niti jedan Elda u to vrijeme nije nastavao zemlje njegova oca, pa ih je vidio tek jedan jedini put, kad je kralj Fingon s mnogim velmoama projahao Dor-lminom i preao most na Nen Lalaithu, blistajui u srebru i bjelini. Ali prije isteka godine pokazala se istina u rijeima njegova oca; jer Zao je dah stigao u Dor-lmin, i Trin se razbolio, i dugo ostao leati u groznici i mranu snu. A kad je ozdravio, jer takova mu je bila sudbina i tako je snaan ivot u sebi nosio, on upita za Lalaith. Ali vidarica mu odgovori: "Ne spominji vie Lalaith, Hrinov sine; ali glase o svojoj sestri Urwen morat e zatraiti od majke." A kad mu je Morwen dola, Trin joj ree: "Prola me bolest, pa bih elio vidjeti Urwen; ali zato vie ne smijem rei Lalaith?"
30
"Zato to je Urwen umrla, a smijeh je uminuo u ovoj kui", odgovori mu ona. "Ali ti si iv, Morwenin sine; a iv je i Neprijatelj koji nam ovo uini." Nije ga pokuala utjeiti vie nego samu sebe; jer svoju je tugu doekala utnjom i hladnim srcem. Ali Hrin je otvoreno alovao, pa se latio harfe u nakani da spjeva tualjku; ali nije mogao, pa je slomio harfu, izaao iz kue i podigao ruku prema Sjeveru, kriknuvi: "Mraitelju Meuzemlja, da te bar mogu vidjeti licem u lice, i pozlijediti te kao to te moj gospodar Fingolfin pozlijedio!" Ali Trin je u nonoj osami gorko plakao, iako pred Morwen vie nijednom nije izgovorio ime svoje sestrice. Tek se jednom prijatelju povjerio u to doba i kazao mu o svom jadu i praznini kue. Taj se prijatelj zvao Sador, a bio je sluga u Hrinovoj slubi; bio je hrom i malo je tko mario za njega. Neko je bio umljak, i zbog zle sree ili nespretna vitlanja sjekirom sm je sebi odsjekao desno stopalo, a sakata mu se noga sparuila; i Trin ga je zvao Labadal, to znai "Skoinog", premda taj nadimak Sadoru nije bio mrzak, jer dobio ga je iz saaljenja, a ne iz prezira. Sador je, kao prilino vjet drvodjelja, izraivao ili popravljao sitne predmete za kuanstvo u prateim zdanjima na imanju; Trin mu ju donosio to treba, da mu potedi nogu, a katkad bi mu potajice odnio i neku alatku ili komad drveta na koje drugi ne bi pazili, ako bi pomislio da bi njegovu prijatelju to moglo dobro doi. Tada bi mu se Sador nasmijeio, ali i rekao da vrati darove gdje im je mjesto; "Daruj iroke ruke, ali daruj samo svoje", rekao bi. Djetetovu je dobrotu nagraivao koliko je mogao, te za njega rezbario oblija ljudi i divljih ivotinja; ali Trina je najvie radovalo kad bi mu Sador pripovijedao, jer on je bio mladi u danima Bragollacha, i sad mu se milio spomen na kratke dane svoje pune muevnosti prije sakaenja. "Bijae to velebna bitka, kau, Hrinov sine. Pozvae me s mojih umskih zadaa u nudi te godine; ali ne bijah u Bragollachu, gdje bih moda asnije zadobio tu ranu. Jer stigosmo prekasno, pa dospjesmo tek ponijeti odar staroga glavara Hadora, tono pade u obrani kralja Fingolfina. Nakon toga pooh u vojnike i duge godine provedoh u Eithel Sirionu, velikoj utvrdi vilenjakih kraljeva; barem mi se tako danas ini, jer uplja ljeta to uslijedie razaznaju se po malo emu. U Eithel Sirionu bijah kad ga Crni kralj napade, a tada ondje u
Trinovo djetinjstvo
31
Kraljevo ime zapovijedae Galdor, tvojega oca otac. On pogibe u tom napadu; a ja vidjeh gdje njegovu ovlast i zapovjednitvo preuzima tvoj otac, iako tek netom stasao. Ma mu se u ruci ario od jare to je plamtjela u njemu, prialo se. Za njim satjerasmo orke u pijesak; a oni se od toga dana ne usudie vie pomoliti na vidiku tih zidina. Ali jao! ljubav prema bici u meni tad minu, jer nagledah se prolivene krvi i rana; pa me otpustie da se vratim u ume za kojima eznuh. A ondje zadobih svoju ranu; jer onaj koji bjei od svojega straha moda jo otkrije da mu je tek preacem poao ususret." Tako je Sador zborio Trinu dok je stasavao; a Trin je stao pos tavljati mnoga pitanja na koja je Sadoru teko bilo odgovoriti, jer je drao da ga je blii rod tomu trebao pouiti. A jednoga dana Trin ga upita: "Je li Lalaith uistinu bila kao vilenjako dijete, kako ree moj otac? I na to je mislio kad je kazao da je kraega vijeka?" "Uistinu je bila," ree Sador, "jer u prvoj mladosti djeca ljudi i vilenjaka izgledaju vrlo srodno. Ali ovjeja djeca hitrije rastu, a mladost im brzo proe; takova nam je sudbina." Nato ga Trin upita: "to je to sudbina?" "to se sudbine ljudi tie," ree Sador, "valja ti pitati mudrije od Labadala. Ali mi se, to je svima bjelodano, brzo umorimo i umremo; nesrea pak mnogima donese smrt jo i prije. Ali vilenjaci se ne umaraju, niti umiru, doli tek od ljute rane. Od ozljeda i nevolja to bi nas ljude usmrtile, oni se mogu izlijeiti; a ak i kad im tijela nastradaju, opet se vrate, kako neki kau. S nama nije tako." "Znai da se Lalaith nee vratiti?" ree Trin. "Kamo je ona otila?" "Nee se vratiti", ree Sador. "Ali nema ovjeka koji bi znao kamo je otila; ili to barem ja ne znam." "Je li oduvijek tako? Ili to, moda, trpimo kletvu opakoga Kralja, slinu Zlu dahu?" "Nije mi znano. Za nama je mrak, iz kojega tek rijetke pripovijesti izaoe. Oevi naih otaca moda su mogli tota kazati, ali nita kazali nisu. Ni imena im se ne pamte. Gorje stoji izmeu nas i ivota iz kojega su doli, u bijegu od tko zna ega." "Jesu li bili u strahu?" upita Trin.
32
"Moda je tako", ree Sador. "Moda smo mi to u strahu utekli od Mraka, a zatim ga samo zatekli ovdje pred sobom, kad vie nismo imali kamo dalje, doli u More." "Vie nismo u strahu," ree Trin, "bar ne svi mi. Moj otac nije u strahu, a ni ja neu biti; ili u barem, poput svoje majke, biti u strahu, ali to niim neu pokazati." Tada se Sadoru uini da Trinove oi ne gledaju djetinjim pogle dom, te pomisli: 'Tuga je brus tvrdoga duha.' Ali naglas kaza ovo: "Sine Hrina i Morwen, kako e biti s tvojim srcem, to Labadal pogoditi ne moe; ali tek e rijetko i tek rijetkima otkriti to se u njemu krije." Nato Trin ree: "Moda je bolje ne izrei svoju elju, ako se ne moe ostvariti. Ali ja bih elio, Labadale, da sam eldarskoga soja. Tada bi se Lalaith mogla vratiti, a ja bih je ovdje ekao, sve i da je vrlo daleko. Otii u za vojnika nekom vilenjakom kralju im za to stasam, kao to si i ti, Labadale." "tota e jo, moda, nauiti od njih", ree Sador, te uzdahnu. "Krasan je to puk i udesan, a resi ga mo nad srcima ljudi. Pa ipak, katkad pomislim da bi nam bilo moda bolje da ih nismo ni upoznali, nego da smo tek nastavili po nekoj priprostijoj navadi. Jer oni su ve svojim znanjem drevni; a k tomu su i ponosni i istrajni. Spram njihove svjetlosti mi potamnimo, ili buknemo prebrzim plamenom, a sudbina utoliko tee nalegne na nas." "Ali moj ih otac voli," ree Trin, "i nije sretan bez njih. Kae da smo od njih nauili gotovo sve to znamo, te time postali plemenitiji narod; a kae i da su oni ljudi koji odnedavna stiu preko Gorja jedva ita bolji od orkova." "Istinu zbori," odgovori mu Sador; "istinu to se barem nekih od nas tie. Ali uspon je bolan, a s uzvisina je lako pasti na dno." Trinu se tada bliio osmi roendan, u mjesecu gwaeronu prema raunanju Edaina, one godine koja se zaboraviti ne moe. Meu starijima od njega ve su kolali glasi o velikom zboru i okupljanju pod orujem, ali do Trina nisu doprli; samo, opazio je da ga otac esto promatra vrstim oima, kao to bi ovjek gledao neto milo od ega mu se valja rastati.
Trinovo djetinjstvo
33
Sad, kako je Hrin dobro poznavao Morweninu hrabrost i suzdran jezik, esto je razgovarao s njom o tome to kane Vilin-kraljevi, te to bi moglo biti poe li po dobru, a to pode li po zlu. Srce mu je sokolila nada, pa jedva da je strahovao za ishod bitke; jer inilo mu se da nijedna sila u Meuzemlju ne bi mogla svrgnuti mo i sjaj Eldara. "Oni vidjee Svjetlost na Zapadu," ree, "pa Mrak jednom mora utei od njihovih lica." Morwen mu nije proturjeila; jer miliji se ishod uz Hrina vazda inio izglednijim. Ali i njezin je rod znao vilin-predaju, pa je za se rekla: "Ipak, nisu li napustili Svjetlost, i zar im ona nije sada zaprijeena? Moe biti da Gospodari Zapada vie ne mare za njih; a ako je tako, kako da ak i Starija djeca nadvladaju jednog Monika?" Ni sjenka takove sumnje nije se vidjela na Hrinu Thalionu; no jednog se jutra u proljee te godine on probudi sav teak, kao iz nemirna sna, te toga dana njegovu vedrinu zastre oblak; a uveer iznenada ree: "Kad me pozovu, Morwen Eledhwen, tebi u na uvanje ostaviti nasljednika Hadorove kue. Kratki su ivoti ljudi, a u njima tota pode po zlu, ak i u vrijeme mira." "Oduvijek je tako", odgovori ona. "Ali to li to u tvojim rijeima lei?" "Razboritost, a ne dvojba", ree Hrin; vidjelo se da ga neto ipak titi. "Samo, onaj koji gleda preda se mora uoiti jedno: nita nee ostati kako je bilo. Ovo e biti silan udarac, pa jedna strana mora pasti nie nego to sada stoji. Budu li Vilin-kraljevi ti koji padnu, tada e za Edaine nuno poi po zlu; a mi ivimo najblie Neprijatelju. Ova bi zemlja mogla potpasti pod njegovu vlast. Ali ako i poe po zlu, neu ti rei: Ne boj se! Jer ti se boji onoga ega se bojati valja, i jedino toga; a strah te u oaj ne tjera. Ali rei u ti: Ne ekaj! Vratit u ti se kako ve mogu, ali ne ekaj! Poi na jug to hitrije moe - preivim li, za tobom u, i pronai u te, sve i budem li morao pretraiti cio Beleriand." "irok je Beleriand, a u njemu za prognanike doma nema", ree Morwen. "Kamo da uteknem, uz malobrojne ili uz mnogo brojne?" Nato Hrin neko vrijeme utke porazmisli. "Zna za rod moje majke u Brethilu", ree. "To je tridesetak liga odavde, mjereno letom orla."
34
"Stigne li doista tako zlo vrijeme, kakve li nam pomoi moe biti od ljudi?" ree Morwen. "Borova je kua pala. Padne li i velika Hadorova kua, u kakve li e se rupe zavui maleni Halethin narod?" "U takove kakve se ve nau", ree Hrin. "Ali ne sumnjaj u njihovu sranost, sve i ako jesu malobrojni i neuki. Ta gdje drugdje ima nade?" "O Gondolinu ne zbori", ree Morwen. "Ne, jer to ime nikada s mojih usana silo nije", ree Hrin. "Pa ipak, toni su glasi koje si ula. Bijah ondje. Ali sada ti istinu zborim, koju dosad ne povjerih nikome drugom, a i neu: nije mi znano gdje stoji." "Ali nagaa, i to nagaa blisko, ini mi se", ree Morwen. "Moda je tako", ree Hrin. "Ali osim ako me sm Turgon ne odrijei prisege, ne smijem svoja nagaanja povjeriti ak ni tebi; zaludu bi stoga tragala. Ali sve i da ti kaem, na svoju sramotu, u najboljem bi sluaju stigla tek pred zatvorene dveri; jer ukoliko Turgon ne izae u rat (a o tome se ni glasa nije ulo, i tomu se ne nadamo), nitko nee onamo ui." "Onda, ako u tvome rodu nema nade, a prijatelji te ne ele," ree Morwen, "morat u sama donijeti odluku; a meni sada misli prema Doriathu teku." "Vazda visoko cilja", ree joj Hrin. "Previsoko, eli rei?" otpovrnu Morwen. "Ali od svih crta obrane posljednji e pasti Melianin pojas, drim; a Borovu kuu s prezirom u Doriathu primiti nee. Nisam li ja sada u srodstvu s kraljem? Jer Beren, Barahirov sin, bijae Bregorov unuk, ba kao i moj otac." "Srce mi nije sklono Thingolu", ree Hrin. "On ne eli pomoi kralju Fingonu; a duh mi na spomen Doriatha obuzima neka neznana sjenka." "Na spomen Brethila, i moje se srce zatamni", ree Morwen. Hrin se odjednom glasno nasmija, te ree: "Evo nas gdje sjedimo u raspravi o neemu izvan svojeg dosega, o sjenama to stiu iz sna. Nee sve poi ba dotle po zlu; ali pode li, tad sve poiva na tvojoj hrabrosti i tvojim odlukama. Postupi stoga kako ti srce nalae; ali
Trinovo djetinjstvo
35
samo postupi urno. A ostvare li se nae nakane, vilenjaki kraljevi vrsto tada kane vratiti sva lena Borove kue nasljedniku; a to si ti, Morwen, Baragundova keri. irokim emo posjedima tada gospodariti, a na e sin batiniti mnogo toga. Nestane li pakosti na Sjeveru, veliko e bogatstvo stei, i kralj meu ljudima biti." "Hrine Thalione," ree Morwen, "sudim da je ovako istinitije kazati: visoko ti gleda, ali ja se bojim nisko pasti." "Ne boj se toga, sve i da do najgorega doe", ree Hrin. Te se noi Trin prenu iz sna, i uini mu se da mu otac i majka stoje uz uzglavlje, i promatraju ga odozgo pri svjetlosti svijea koje dre; ali lica im nije mogao vidjeti. Kad osvanu Trinov roendan, Hrin sinu na dar dade no vilenjake izrade, sa srebrno-crnim drkom i tokom, pa mu ree: "Nasljednie Hadorove kue, evo dara za dananji dan. Ali samo mudro! Ljuta je to otrica, a elik slui tek onima koji njime vitlati mogu. Tvoju e ruku posjei jednako rado kao i ma to drugo." Pa posjednu Trina na stol, poljubi ga i ree: "Ve me nadvisuje, Morwenin sine; uskoro e i na vlastitim nogama toliki biti. A toga e se dana mnogi, moda, uplaiti tvoje otrice." Tada Trin istra iz sobe i otie odande sam, a u srcu mu bijae toplo kao da ga grije sunce to obasjava hladnu zemlju i budi rast. Ponavljao je u sebi oeve rijei, nasljednik Hadorove kue; ali prisjeao se i drugih rijei: daruj iroke ruke, ali daruj samo svoje. Ode on tako do Sadora i doviknu mu: "Labadale, roendan mi je, roendan nasljednika Hadorove kue! I evo dara za te u znak toga dana. Evo noa, ba onakva kakav ti treba; presjei e sve to poeli, jer tanak je poput vlasi." Nato se Sador potiti, jer dobro je znao da je sm Trin toga dana dobio taj no; ali ljudi velikom sramotom smatrahu odbiti svojevoljno poklonjen dar, iz ma ije ruke. Stoga mu ozbiljno kaza: "Velikoduna si roda, Trine, Hrinov sine. Ne uinih nita ravno tvome daru, niti se nadam uiniti ita bolje u danima to mi preostaju; ali uinit u koliko mogu." A kad Sador izvadi no iz toka, ree: "Ovo je doista pravi dar; otrica od vilenjakoga elika. Dugo mi ve nedostaje njegov dodir."
36
Hrin uskoro opazi da Trin ne nosi no, te ga upita nije li ga se prepao zbog oeva upozorenja. Trin mu tad odgovori: "Ne; ve no dadoh Sadoru drvodjelji." "Prezire li onda dar roena oca?" ree Morwen; a Trin i njoj opet odgovori: "Ne; ve ljubim Sadora, pa se smilovah nad njime." Tada Hrin ree: "Sva si tri dara mogao dati, Trine, jer tebi su pripadali: ljubav i milost, a no ponajmanje." "No teko da ih Sador zasluuje", ree Morwen. "Sm se osakatio jer je nevjet, a u poslu je spor, jer mnogo vremena nepozvano trati na triarije." "Pa ipak, imaj milosti za njega", ree Hrin. "I potena ruka i valjano srce mogu zasjei ukrivo; a takova e se rana moda tee podnijeti negoli da je dumansko djelo." "Ali sada ti valja ekati drugu otricu", ree Morwen. "Tako da dar bude istinski dar, iju e cijenu sm platiti." Svejedno, Trin je opazio da su nakon toga prema Sadoru bili ljubazniji, te su mu tako povjerili izradu velike stolice na kojoj e glavar sjediti u dvornici. Svanu tako vedro jutro u mjesecu lothronu kad Trina iznenada probudie trublje; on istra na vrata i ugleda u dvoritu veliku stisku ljudi, pjeaka i konjanika, svih pod punim orujem, kao za rat. Tu je stajao i Hrin, obraao se ljudima i izdavao im zapovijedi; i Trin sazna da oni danas polaze za Barad Eithel. To bijahu Hrinovi straari i ljudi iz kuanstva; ali bili su pozvani svi raspoloivi muevi s njegovih zemalja. Neki su ve bili otili s Huorom, bratom njegova oca; a jo e se mnogi putem pridruiti glavaru Dor-lmina, te pod njegovim barjakom poi na veliki Kraljev zbor. Tada se Morwen rastade od Hrina bez suza; samo mu ree: "uvat u ono to mi ostavlja na brizi, kako ono to jest, tako i ono to ima tek biti." A Hrin joj odgovori: "Sretno mi ostaj, Dor-lminska gospo; jaemo sada s vie nade no to nam je srca ikad jo znadoe. Spo menimo se da e nam usred idue zime slavlje veselije biti no svih dosadanjih ljeta, a za njom e granuti neustraivo proljee!" Te podie Trina na rame i viknu vojnicima: "Nek nasljednik Hadorove
Trinovo djetinjstvo
37
kue vidi svjetlost vaih maeva!" I sunce zablista na pedeset otrica kad kao jedna iskoie, a dvorite odjeknu bojnim pokliem Edaina sa Sjevera: Lacho calad! Drego morn! Bukni, svjetlo! Bjei, mraku! I Hrin tad na sedlo skoi, i zlaan mu se barjak zavijori, i trublje jo jednom jeknue jutrom; i tako Hrin Thalion odjaha u Nirnaeth Arnoediad. Ali Morwen i Trin stajahu nepomino na vratima, sve dok izdaleka ne zaue tihi zov jedne trublje na vjetru: to je Hrin preao greben onog brda iza kojega vie nije mogao vidjeti svoju kuu.
Vilenjaci jo mnoge pjesme pjevaju i mnoge pripovijesti priaju o Nirnaeth Arnoediadu, Bici suza nebrojenih, u kojoj Fingon stra da, a cvijet Eldara usahnu. ovjeji ivot ne bi dostajao da ih se saslua kad bi se sve htjele prepriati. Ovdje se, stoga, prenose tek ona djela to vana su za sudbinu Hadorove kue i djece Hrina Nepokolebljivog. Kad je naposljetku okupio sve snage koje je mogao, Maedhros utvrdi dan, zoru samoga zenita ljeta. Toga jutra trublje Eldara pozdravie izlazak Sunca, i na istoku se podie stijeg Fanorovih sinova; na zapadu, pak, stijeg Fingona, kralja Noldora. Tad Fingon pogleda sa zidina Eithel Siriona, i vojska mu bijae razmjetena po dolinama i umama istonih obronaka Ered Wethrina, dobro skrivena od Neprijateljevih oiju; ali znao je da je vrlo brojna. Jer ondje su se okupili svi Noldori iz Hithluma, kojima su se pridruili mnogi vilenjaci iz Falasa i iz Nargothronda; imao je i
40
znatne ljudske snage. S desne strane stajala je vojska Dor-lmina i sva sranost Hrina i brata mu Huora, a uz njih je stao roak im Haldir iz Brethila, s mnogim umskim muevima. Tad Fingon pogleda na istok i vilenjakim vidom u daljini opazi prainu i treperenje elika poput zvijezda u izmaglici, i spozna da je Maedhros poao u boj; i obradova se. Tad pogleda prema Thangorodrimu, i vidje taman oblak oko njega, i crni dim to odande kulja; i spozna da su probudili Morgothov gnjev i da e on prihvatiti njihov izazov, i sjenka dvojbe pade mu na srce. Ali u taj as podie se pokli, noen vjetrom s juga iz doline u dolinu, i vilenjaci i ljudi zakliktae od uda i radosti. Jer, nezvan i neoekivan, Turgon je otvorio bedeme Gondolina, i sad izaao s vojskom od ak deset tisua ratnika u blistavim verinjaama, s dugim maevima i umom kopalja. A kad Fingon izdaleka zau silnu trublju Turgonovu, sjenka proe, a srce mu se osokoli, te on glasno viknu: "Utlie'n aure! Aiya Eldali ar Atanatarni, utlie'n aur! Svanu dan! Gledajte, narodi Eldara i ovjejih otaca, svanu dan!" A svi koji mu zaue snaan glas gdje odjekuje brdima, odgovorie pokliem: "Auta i lm! Minu no!" Umah se zapodjenu silna bitka. Jer Morgoth je znao tota o postupcima i nakanama svojih protivnika, i smislio je to e i kako e u asu kad napadnu. Jedna se velika sila poslana iz Angbanda ve bliila Hithlumu, dok je druga i vea otila doekati Maedhrosa kako bi sprijeila da se snage dvojice kraljeva sjedine. A oni to pooe na Fingona bijahu svi odjeveni u pepeljasta ruha i ne otkrivahu gola elika, te odmakoe daleko preko pijesaka Anfauglitha prije negoli se zamijetilo da nailaze. Tad se srca Noldora razjarie, i njihovi zapovjednici ushtjedoe napasti dumane na ravnici; ali Fingon im se usprotivi. "uvajte se Morgothove lukavtine, knezovi!" ree im. "Uvijek je njegova snaga vea nego to se ini, a nakana drugaija od one koju otkriva. Ne otkrivajte vlastitu snagu, ve pustite neprijatelja da prvi istroi svoju u nasrtaju na prigorja." Jer kraljevi su naumili da Maedhros krene u otvoren napad preko Anfauglitha u punoj snazi vilenjaka, ljudi i patuljaka; a kada u odgovor, kako se nadao, izmami glavne Morgothove vojske, tad Fingon ima nahrupiti sa Zapada, ime bi se Morgothova mo nala
Bitka suza nebrojenih
41
kao izmeu ekia i nakovnja, i bila raskomadana; a znak za to bit e paljenje velikog svjetionika na Dorthonionu. Ali Morgothovu zapadnom Zapovjedniku bilo je nareeno da izmami Fingona iz njegovih prigorja kako god bude znao i umio. Stoga je on produio pokret sve dok mu se elo snaga nije raspore dilo du obale Siriona, od zidina Barad Eithela do movare Serech; Fingonove predstrae tad su mogle vidjeti oi svojih neprijatelja. Ali na izazov nije dobio odgovora, a pogrde njegovih orkova jenjale su pri pogledu na mukle zidine i skrivenu prijetnju s obronaka. Tad Morgothov Zapovjednik odasla jahae s pregovarakim obi ljejima, i oni dojahae pred sama predzia Barad Eithela. Sa sobom dovedoe Gelmira, Guilinova sina, nargothrondskog kneza kojega su zarobili u Bragollachu i potom oslijepili; i njihovi ga glasonoe podastrijee, viknuvi: "Jo mnogo ovakovih imamo kod kue, ali valja vam pouriti ako ih kanite nai. Jer, kad se vratimo, sa svima njima razraunat emo se upravo ovako." I odsjekoe Gelmiru ruke i noge, i tako ga ostavie. Zlom je sreom na tome mjestu stajao Gwindor, Guilinov sin, s mnogima iz Nargothronda; pae, upravo ga je jad zbog bratova zarobljenitva nagnao da poe u rat s punom bojnom snagom koju moe okupiti. Sad gnjev u njemu buknu poput plamena, pa on skoi na konja, uz mnoge druge jahae, i zajedno se stutie za angbandskim glasonoama i sasjekoe ih; a svi borci Nargothronda pooe za njima, i zarie se duboko u redove Angbanda. A vidjevi to, noldorska se vojska razjari, i Fingon namae svoju bijelu kacigu, i oglasi trublje, i cijela njegova vojska navali s prigorja u naglom udaru. Maevi se noldorski isukae bljeskom, kao da to poar u polju trstike planu; i tako mono i munjevito nasrnue da se Morgothove nakane umalo ne izjalovie. Prije negoli je vojska koju je kao mamac poslao na zapad uspjela doekati pojaanje, zgazie je i zbrisae, i Fingonovi barjaci prijeoe Anfauglith i zavijorie se pred zidinama Angbanda. Vazda su u prvim redovima te bitke bili Gwindor i nargothrondski borci, pa se ni sad ne mogae obuzdati; i oni prodrijee kroz vanjske dveri i sasijekoe straare u samim predvorjima Angbanda; i Morgoth zadrhta na dubokome svom prijestolju kad zau gdje mu udaraju na vrata. Ali Gwindora ondje ulovie u stupicu i iva zarobie, a suborci
42
mu izginue; jer Fingon mu nije mogao pritei u pomo. Kroz mnoga je tajna vrata u Thangorodrimu Morgoth ispustio glavninu svojih snaga koje je dotad drao na ekanju, i Fingon je uz velike gubitke bio odbijen od zidina Angbanda. Tad u ravnici Anfauglitha, etvrtoga dana rata, otpoe Nirnaeth Arnoediad, iju itavu tugu nijedna pripovijest obuhvatiti ne moe. O svemu to zgodi se u istonome boju: o tome kako patuljci iz Belegosta u bijeg natjerae zmaja Glaurunga, o izdaji Istonjaka, o padu Maedhrosove vojske i o bijegu Fanorovih sinova, ovdje se vie ne kazuje. Na zapadu Fingonova vojska krenu u povlaenje preko pijeska, i pritom pade Haldir, Halmirov sin, uz veinu ljudi iz Brethila. Ali u smiraj petoga dana, dok jo bijahu daleko od Ered Wethrina, vojske Angbanda opkolie Fingonovu vojsku, i borie se do zore u sve ljuem boju. S jutrom stie nada, jer zaue se Turgonovi rogovi, kad on stie s glavninom snaga Gondolina; jer Turgon se bio postavio junije, da uva prolaze uz Sirion, i zadrao je veinu svojih boraca od srljanja u napad. Sad je pohitao u pomo bratu; a Noldori iz Gondolina bijahu snani, i redovi im blistahu kao rijeka elika na suncu, jer ma i oprema najniega Turgonova ratnika vrijedie vie nego otkupnina ma kojega ovjejeg kralja. Sad se falanga Kraljeve garde probi kroz orkovske redove, i Turgon prosijee put sve do svojega brata. I kazano je da se Turgon s Hrinom, koji stajae uz Fingona, radosno susrete u jeku boja. Na neko vrijeme tada odbacie vojske Angbanda, i Fingon opet krenu u povlaenje. Ali Morgoth je imao jakih snaga napretek nakon to je porazio Maedhrosa na istoku, pa prije nego to se Fingon i Turgon uzmogoe domoi zaklona u prigorju, na njih nasrnu dumanska plima triput brojnija od ukupne snage koja im preostade. Stie to Gothmog, vrhovni zapovjednik Angbanda; u tamnu se klinu zari posred vilenjakih vojski, opkoli kralja Fingona i odbaci Turgona i Hrina u stranu, prema movari Serech. Tad se okomi na Fingona. Mraan to susret bijae. Napokon Fingon ostade sam, okruen svojom izginulom gardom, i zapodjenu dvoboj s Gothmogom, sve dok mu jedan Balrog ne prie s leda i elinom mu omom tijelo ne sape. Tad ga Gothmog crnom sjekirom sastavi, i bijeli plamen sunu iz Fingonove kacige kad mu je raskoli. Tako pade kralj Noldora;
Bitka suza nebrojenih
43
i maljevima ga u zemlju zatukoe, i barjak mu, modar i srebrn, u kalu vlastite krvi izgazie. Bitka bijae izgubljena; ali Hrin i Huor s ostatkom Hadorove kue jo vrsto stajae uz Turgona iz Gondolina; i Morgothove vojske jo ne mogoe osvojiti prolaze uz Sirion. Tad Hrin Turgonu kaza ovako: "Idi smjesta, gospodaru, dok je jo vremena! Jer zadnji si iz Fingolfinove kue, i u tebi zadnja nada Eldara ivi. Dokle Gondolin stoji, dotle e Morgoth u srcu znati za strah." "Ne moe Gondolin vie dugo skriven ostati, a otkriven pasti mora", ree Turgon. "No uzmogne li jote kratko odolijevati," ree Huor, "iz tvoje e kue tad potei nada vilenjaka i ljudi. Kaem ti tako, gospodaru, uvidom umiruega: makar se ovdje zasvagda rastajemo, i ja nikad vie tvoje bijele zidine vidjeti neu, od tebe i od mene nova e se zvijezda dii. Sretno!" Maeglin, Turgonov sin po sestri, koji stajae ondje, u te rijei i ne zaboravi ih. Tad se Turgon posavjetova s Hrinom i Huorom, i izdade na redbe vojsci da poe u povlaenje kroz prolaze uz Sirion; njegovi zapovjednici Ecthelion i Glorfindel uvahu joj desni i lijevi bok, da je nijedan neprijatelj ne bi pretekao, jer jedina je cesta u tome predjelu bila uska i leala blizu desne obale sve jaeg toka Siriona. Ali ljudi iz Dor-lmina drahu joj zaelje, prema elji Hrina i Huora; jer oni u srcu nisu eljeli pobjei iz Sjevernih krajeva; a ne budu li se mogli probiti do svojega doma, kanili su ondje istrajati do kraja. I tako Turgon uze kriti put prema jugu iza odstupnice Hrina i Huora, te uspije sii niz Sirion i pobjei; i nestade u planinama, sakrivi se od Morgothovih oiju. Braa pak oko sebe okupie preostatak monih mueva iz Hadorove kue, i poee se povlaiti stopu po stopu, sve dok ne zaoe za movaru Serech, gdje se pred njima isprijei tok Rivila. Ondje stadoe i vie ne uzmicahu. Tad se sve vojske Angbanda sjatie na njih, i premostie potok svojim poginulima, i okruie preostatak Hithluma kao rastua plima hrid. Ondje, dok Sunce zapadae, a sjene Ered Wethrina se mraie, Huor pade proboden otrovnom strijelom kroz oko, i sve
44
srane Hadorove mueve hrpimice posijekoe oko njega; i orci im odrubie glave i naslagae ih kao zlatan humak u zalasku Sunca. Posljednji ostade sm stajati Hrin. Tad odbaci tit oda se, dohvati sjekiru orkovskog zapovjednika i objeruke zavitla njome; i pjesma kae da se sjekira puila od crne krvi Gothmogove trolovske garde sve dok se istopila nije, a kako bi zasjekao, Hrin bi glasno viknuo: "Aur entuluva! Dan e jote svanuti!" Sedamdeset puta on uzviknu tako; ali na koncu ga ivog uhvatie, jer tako zapovijedi Morgoth, kanei mu time nauditi gore nego smru. Stoga orci grabie Hrina rukama koje se jo drahu za njega i kad bi ih u ramenu odsjekao; i nadirae stalno novi, sve dok pod njima pokopan ne pade. Tad ga Gothmog sape i u Angband s porugom odvue. Tako je okonao Nirnaeth Arnoediad, dok je Sunce za Morem zapadalo. No je pala u Hithlumu, i silna je oluja vihorom sa Zapada stigla. Silno tad likovae Morgoth, premda nije jo ispunio sve nakane svoje pakosti. Jedna ga je misao duboko muila i nespokojem mu remetila pobjedu: Turgon je izmakao njegovoj mrei, od svih protivnika upravo onaj kojega je najvie elio uhvatiti ili unititi. Jer Turgonu iz velike Fingolfinove kue sad je pripao naslov Kralja sviju Noldora; a Morgoth se bojao Fingolfinove kue i mrzio je, zato to ga je prezrela u Valinoru i prijateljevala s Ulmom, njegovim dumaninom, te zbog rana koje mu je Fingolfin u dvoboju zadao. A vie od svih Morgoth se bojao Turgona, jer jo davno mu je u Valinoru on za oko zapeo, i tamna se sjena nadvijala nad njegov duh kad god bi mu se primakao, zloguka slutnja da e ga u nekom asu, to kob ga jo krije, propast upravo od Turgona snai.
Sad na Morgothovu zapovijed orci tekim trudom skupie sva trupla svojih neprijatelja, i svu njihovu opremu i oruje, i sloie ih u humak nasred ravnice Anfauglith, visok poput velika brijega to se izdaleka vidi, a Eldari ga nazvae Haudh-en-Nirnaeth. Ali trava je na njega stigla i opet duga i zelena nikla, jedino na tome brijegu u cijeloj pustinji; i nijedan Morgothov sluga vie nije kroio na zemlju pod kojom se maevi Eldara i Edaina u hru krune. Fingonove kraljevine vie nije bilo, a Fanorovi su sinovi lutali poput lia noena vjetrom, U Hithlum se nije vratio nijedan ovjek iz Hadorove kue, niti su stigle vijesti o boju i sudbini tamonjih glavara. Ali Morgoth je onamo poslao ljude pod svojom vlau, crnomanjaste Istonjake; i zatvorio ih je u tu zemlju i zabranio im izai odande. Jedina im je to bila od svih izdanih nagrada kojima ih je privolio na izdaju Maedhrosa: pravo da robe i zlostavljaju starce, djecu i ene Hadorova naroda. Preostale Eldare iz Hithluma, sve one koji nisu izbjegli u divljinu i gorje, odveo je u rudnike Angbanda, gdje su mu postali sunji. Ali
46
orci su se slobodno kretali cijelim Sjeverom i stalno zadirali juno u Beleriand. Tamo je jo stajao Doriath, kao i Nargothrond; ali Morgoth je slabo mario za njih, bilo zato to je o njima malo znao, ili zato to u naumima njegove pakosti jo nije kucnuo as za njih. Ali misao mu se vazda Turgonu vraala. Stoga Hrina izvedoe pred Morgotha, jer Morgoth je putem svojih vjetina i uhoda doznao da Hrin uiva prijateljstvo Kralja; i on ga pokua zastraiti oima. Ali Hrin ostade neustraiv, i odupre se Morgothu. Stoga ga Morgoth baci u lance i stavi na polagane muke; ali nakon nekog vremena obie ga i prui mu izbor: da slobodno poe kamo god eli ili pak dobije ovlasti i naslov najveega Morgothova zapovjednika, samo ako mu otkrije gdje lei Turgonova utvrda i uz to kae sve to jo znade o Kraljevim nakanama. Ali Hrin Nepokolebljivi naruga mu se ovako: "Slijep si, Morgothe Baugliru, a slijep e i vazda biti, kad samo mrak vidi. Ne zna ti to to vlada srcima ljudi, a sve i kad bi znao, ne bi im to mogao dati. Ali samo bi luda prihvatila to Morgoth ponudi. Prvo e naplatiti cijenu, a zatim uskratiti obeano; a ja u dobiti samo smrt, kaem li ti ono to trai." Nato se Morgoth nasmija i ree: "Smrt moda jo poeli od mene, kao uslugu." I on odvede Hrina na Haudh-en-Nirnaeth, koji tad bijae tek podignut i proet zadahom smrti; Morgoth tu postavi Hrina svrh humka i natjera ga da pogleda na zapad prema Hithlumu, te da se prisjeti ene i sina i ostaloga svojega roda. "Jer oni sada u mojoj kraljevini ive," ree Morgoth, "meni na milost i nemilost." "Milosti u tebi nema", odgovori mu Hrin. "Ali nee preko njih doprijeti do Turgona; jer oni njegove tajne ne znaju." Tada gnjev nadvlada Morgotha, te on ree: "Pa ipak, smoditi mogu i tebe i cijelu tvoju prokletu kuu; i slomit ete se o moju volju, sve i da ste svi od elika sazdani." Te uze dugi ma to je ondje leao i slomi ga pred oima Hrinovim, tako da mu krhotina ozlijedi lice; ali Hrin se ne lecnu. Zatim Morgoth isprui dugu ruku prema Dor-lminu i prokle Hrina i Morwen i njihove potomke rijeima: "Gle! Sjenka moje misli titat e ih ma gdje poli, a moja e ih mrnja progoniti na kraj svijeta."
Rijei Hrina i Morgotha
47
Ali Hrin ree: "Zaludu zbori. Jer niti ih vidi, niti vlada njima izdaleka: ne dok se dri ovoga oblija, i dok jo ezne biti vidljivi Kralj na zemlji." Nato se Morgoth nadvi nad Hrina, te mu ree: "Ludo jedna, sitna meu ljudima, najmanjima od svih to za govor znadu! Jesi li ti to vidio Valare, ili pak izmjerio mo Manwa i Varde? Znade li dokle njihova misao see? Ili dri, moda, da to njihove misli tebi teku, pa e te oni jo izdaleka zatititi?" "Nije mi znano", ree Hrin. "A ipak bi tako moglo biti, naume li. Jer Najstariji kralj nee biti svrgnut sve dok Arda stoji." "Tako ti kae", ree Morgoth. "Ja sam Najstariji kralj: Melkor, prvi i najmoniji meu Valarima, onaj koji bijae prije svijeta i koji ga stvori. Sjenka moje nakane na Ardi lei, i sve se u njoj polagano i postojano prema mojoj volji svija. Ali moja e misao tlaiti sve one koje ljubi poput oblaka Kobi i bacati ih u mrak i oaj. Kamo god da pou, zlo e se probuditi. to god da kau, po zlu e svjetovati. Ma to da uine, protiv njih e se okrenuti. Bez nade e umrijeti, proklinjui i ivot i smrt." Ali Hrin mu odgovori: "Zar zaboravlja kome se to obraa? Slino si jednom davno naim oima kazivao; ali mi pobjegosmo od tvoje sjenke. A sada znamo tko si, jer vidjesmo lica koja gledahu Svjetlost i usmo glasove to zborahu s Manwom. Prije Arde si bio, ali bili su i drugi; a ti je nisi stvorio. Nisi ni najmoniji; jer utroio si snagu na samoga sebe i potratio je na vlastitu prazninu. Nita vie sada nisi do odbjegla sunja Valara, iji te lanac jo eka." "Nabubao si poduku svojih gospodara", ree Morgoth. "Ali ta ti djetinjasta nauavanja nee pomoi sada, kad svi oni utekoe." "Onda u ti rei tek jo ovo, sunju Morgothe," ree Hrin, "a to ne potjee iz eldarskog nauka, ve mi je stavljeno u srce u ovome asu. Ti nisi Gospodar ljudi, a nee ni biti, sve i da cijela Arda i cio Menel potpadnu pod tvoju vlast. Ponad Krugova Svijeta nee moi progoniti one koji te odbiju." "Ponad Krugova Svijeta progoniti ih neu", ree Morgoth. "Jer ponad Krugova Svijeta lei tek Nita. Ali u njima mi nee pobjei, sve dok ne uu u to Nita." "Lae", ree Hrin.
48
"Vidjet e i priznat e da ne laem", ree mu Morgoth. Te odvede Hrina natrag u Angband i posjede ga na kamenu stolicu u vrhu Thangorodrima, odakle je u daljini mogao vidjeti zemlju Hithlum na zapadu i zemlje Belerianda na jugu. Ondje Hrina za nju sveza Morgothova mo; a Morgoth stade uz njega, jo jedanput baci na nj kletvu i sape ga svojom snagom, tako da se odatle nije mogao pomaknuti, a ni umrijeti, sve dok ga Morgoth ne otpusti. "Sjedi sad ovdje", ree Morgoth, "i promatraj zemlje u kojima e zlo i beznae zatei one koje si mi predao. Jer meni si se usudio narugati i posumnjati u mo Melkora, Gospodara sudbina u Ardi. Stoga e sad mojim oima gledati i mojim uima sluati, i nita od tebe skriveno biti nee."
Tek su se trojica napokon uspjela vratiti u Brethil kroz Taur-nu-Fuin, zlim putem; a kad je Glredhel, Hadorova ki, saznala za Haldirovu pogibiju, od alovanja je umrla. U Dor-lmin nisu stigli glasi. Ran, ena Huorova, utekla je shrvana u divljinu; ali u brdima Mithrima pritekli su joj u pomo Sivi vilenjaci, a kad je rodila dijete, Tuora, uzeli su se skrbiti za njega. Ali Ran je otila do Haudh-en-Nirnaetha, te legla na nj, i umrla. Morwen Eledhwen ostala je u Hithlumu i utke tugovala. Sinu joj Trinu nije bilo jo ni devet ljeta, a ona je opet ekala dijete. Crna su joj to bila vremena. Mnogobrojni su Istonjaci pristigli u taj kraj i okrutno se ponijeli prema Hadorovu narodu, oteli mu sve posjede i zavili ga u ropstvo. Odveli su iz Hrinova zaviaja sve koji su mogli raditi ili sluiti nekoj svrsi, ak i sitnu eljad, dok su starce pobili ili otjerali u smrt od gladovanja. Ali jo se nisu drznuli taknuti Dor-lminsku gospu, niti je prognati iz doma; jer meu njima se pronio
50
glas da je pogibeljna, da je vjetica koja se roti s bijelim avetima: jer tako su zvali vilenjake, koje su mrzili, ali jo ih se i vie plaili. Zbog toga su se plaili i gorja i izbjegavali ga, jer mnogi su Eldari pribjegli onamo, napose na jugu zemlje; tako su se Istonjaci nakon pljake i palea povukli na sjever. Jer Hrinova je kua stajala na jugoistoku Dor-lmina, u blizini gorja; dapae, Nen Lalaith izvirao je u sjeni Amon Darthira, preko ijeg je grebena vodio strm prijevoj. Onuda su izdrljivi mogli prijei Ered Wethrin i spustiti se uz vrela Glithuija u Beleriand. Ali Istonjaci za to nisu znali, a nije jo ni Morgoth; jer sav je taj kraj od njega bio zatien dok je stajala Fingolfinova kua, te nijedan njegov slugan nikada dotad onamo nije stigao. On se uzdao u to da je Ered Wethrin neprelazna zidina, kako za bijeg sa sjevera, tako i protiv napada s juga; a doista nije bilo drugog prolaza, za one koji nemaju krila, izmeu Serecha i dalekoga zapadnog predjela gdje je Dor-lmin graniio s Nevrastom. Tako se zbilo da su nakon prvih prodora Morwen ostavili na miru, makar su neki ljudi vrebali po okolnim umama, te je bilo pogibeljno ii daleko od kue. Pod Morweninim su okriljem jo ostali Sador drvodjelja, neto staraca i starica, te Trin, kojemu nije dala da se udaljava s imanja. Ali Hrinovo je kuanstvo uskoro poelo propadati, a Morwen je uza sav svoj trud bila siromana, te bi i gladovala da joj potajice pomo nije slala Aerin, Hrinova roakinja; jer nju je izvjesni Brodda, jedan od Istonjaka, silom bio uzeo za enu. Milodari su Morwen bili gorki; ali tu je pomo primala poradi Trina i svojega neroena djeteta, a i stoga to joj, kako je kazala, dolazi od vlastitoga. Jer ba je taj Brodda iz Hrinova zaviaja oteo ivalj, dobra i stoku, te ih otjerao u svoje nastambe. Bio je to odvaan ovjek, ali jedva bitan u vlastitu narodu prije dolaska u Hithlum; tako je, u elji da se obogati, bio spreman zaposjesti zemlju koja se nije milila drugima iz njegova soja. Morwen je vidio tek jedanput, kad je u otimaini dojahao do njezine kue; ali tada ga je silno prestravila. Uinilo mu se da gleda u grozne oi neke bijele aveti, pa ga je ispunio smrtni strah da ga kakvo zlo ne snae; stoga joj nije opljakao kuu, a nije ni pronaao Trina, inae bi nasljedniku pravoga glavara dani bili odbrojeni. Brodda je Slamoglave, kako je nazvao Hadorov narod, bacio u suanjstvo i naloio im da mu grade drvenu dvornicu na zemlji
Trinov odlazak
51
sjeverno od Hrinove kue; robove je pak satjerao u ogradu od kolja kao stoku u obor, ali prijeko uvanu. Meu njima se jo znao nai poneko prkosan i spreman pruiti pomo Dor-lminskoj gospi, sve i ako pritom sebe izloi pogibelji; od takovih je Morwen potajice primala novosti o svojoj zemlji, iako je malo nade bilo u vijestima to su ih donosili. Ali Brodda je uzeo Aerin za enu, a ne za ropkinju, jer meu svojom je sljedbom imao malo ena, a nijedna nije bila ravna edainskim kerima; sm se pak nadao doi na glavarski poloaj u toj zemlji i dobiti nasljednika kojemu e ga namrijeti. O onome to se zbilo i to bi se jo moglo zbiti u danima to slijede Morwen je malo to rekla Trinu; a on se bojao prekidati joj utnju pitanjima. Kad su Istonjaci tek bili doli u Dor-lmin, upitao je majku: "Kada e se moj otac vratiti da izbaci ove rune tatove? Zato ga jo nema?" Morwen odgovori: "Nije mi znano. Moe biti da je stradao, ili je zatoen; a moe pak biti da je otjeran daleko odavde i jo se ne moe probiti kroz dumane koji nas okruuju." "Onda mislim da je mrtav," ree Trin, te pred majkom suzdra suze; "jer nitko njega ne bi mogao sprijeiti da se vrati i pomogne nam, da je iv." "Nekako mi se ini da ni jedno ni drugo nije tono, sine", ree mu Morwen. Kako je vrijeme odmicalo, Morwenino se srce mrailo od straha za sina Trina, nasljednika Dor-lmina i Ladrosa; jer za njega nije vidjela vee nade no da postane rob istonjakih ljudi, nakon to jo samo malo poraste. Stoga se prisjetila razgovora s Hrinom, pa su joj se misli iznova svrnule na Doriath; naposljetku je odluila potajice onamo poslati Trina, ako se bude dalo, uz usrdnu molbu kralju Thingolu da mu prui pribjeite. A dok je sjedila i razmiljala kako bi se to moglo izvesti, u mislima je jasno zaula Hrinov glas kako joj kae: Idi hitro! Ne ekaj me! Ali bliilo se roenje njezina djeteta, a put e biti teak i pogibeljan; to ih vie bude polo, manja e biti nada u bijeg. A srce ju je jo varalo zanijekanom nadom; u najdubljim je mislima jo slutila da Hrin nije mrtav, te mu je oslukivala korake u besanim nonim bdijenjima, ili se budila uvjerena da je u dvoritu
52
ula rzaj njegova konja Arrocha. K tome, premda je bila spremna dati sina na odgoj u tue dvore i pod tuim skrbnitvom, prema obiaju toga vremena, jo nije bila voljna uniziti svoj ponos i postati gost iz milosra, ak ni kraljev. Stoga je porekla glas Hrinov, ili spomen na njegov glas, i time izatkala prvu nit Trinove sudbine. Jesen Godine alosti bila je na izmaku kad je Morwen donijela tu odluku, a tad se nala u urbi; jer bilo je malo vremena da se poe, ali strahovala je da e joj Trina oteti, bude li ekala preko zime. Istonjaci su vrebali po imanju i uhodili joj kuu. Stoga ona iznenada ree Trinu: "Otac ti ne stie. Znai da mora poi, i to brzo. Tako bi on elio." "Poi?" zavapi Trin. "Ta kamo da poemo? Preko Gorja?" "Da," ree Morwen, "preko Gorja, prema jugu. Na Jug - ondje jo moda lei neto nade. Ali ne kazah mi, sine. Ti mora poi, ali meni valja ostati." "Ne mogu poi sam!" ree Trin. "Neu te ostaviti. Zato ne moemo poi zajedno?" "Ja poi ne mogu", ree Morwen. "Ali nee poi sam. Poslat u Gethrona s tobom, kao i Grithnira, moda." "Zar nee poslati Labadala?" ree Trin. "Ne, jer Sador epa," ree mu Morwen, "a put e biti teak. A kako si ti moj sin, a dani su mrki, neu ti govoriti blago: na tome putu moda umre. Godina se blii izmaku. Ali ostane li, doivjet e gori kraj: postat e suanj. eli li muevan biti kada u muevne godine dospije, uinit e to traim od tebe, i to hrabro." "Ali ostavit u te tek sa Sadorom, slijepim Ragnirom i starica ma", ree Trin, "Ne ree li mi otac da sam nasljednik Hadorov? Nasljedniku valja ostati u Hadorovoj kui da je brani. Sad bi mi drago bilo da jo uvijek imam svoj no!" "Nasljedniku valja ostati, ali ne smije", ree Morwen. "Ali jednoga se dana moda i vrati. A sad, glavu gore! Poi u za tobom, ako stvari krenu po veemu zlu; budem li mogla." "Ali kako e me pronai, izgubljena u divljini?" ree Trin; srce ga odjednom izda, pa otvoreno zaplaka.
Trinov odlazak
53
"Bude li zapomagao, drugi e te stvorovi prije mene pronai", ree Morwen. "Ali znadem kamo si poao, a ako onamo stigne i ako ondje ostane, tamo u te i nai, uzmognem li. Jer aljem te kralju Thingolu u Doriath. Zar ne bi radije bio kraljev gost negoli suanj?" "Ne mogu rei", ree Trin. "Nije mi znano to je to suanj." "aljem te odavde da to ne mora saznati", odgovori mu Morwen. Zatim stavi Trina preda se i pogleda ga u oi, kao da iz njih nastoji proitati neku zagonetku. "Teko je, sine moj Trine", ree ona napokon. "Nije samo tebi teko. Meni je u ovim zlim vremenima muno prosuditi kako da najbolje postupim. Ali postupam onako kako smatram da valja; jer zato bih se inae rastajala od onoga to mi je milije od svega to jo imam?" Nisu to vie spominjali, a Trin se rastui i silno zbuni. Ujutro potrai Sadora i zatee ga gdje cijepa granje za ogrjev, kojeg su imali malo, jer se nisu usuivali zai u ume; on se sad osloni o taku i pogleda veliku Hrinovu stolicu, koja je onako nedovrena bila baena u kut. "Mora i ona otii," ree on, "jer samo se nasunim potrebama moe udovoljavati u dananje vrijeme." "Ne lomi je jo", ree Trin. "Moda se vrati kui, a tada e mu biti drago vidjeti to si uinio za njega dok ga nije bilo." "Lane su nade opasnije od strahova," ree Sador, "i one nas nee ugrijati kad stigne zima." Opipao je rezbarije na stolici i uzdahnuo. "Potratio sam vrijeme," rekao je, "makar su mi godili ti sati. Ali sve su takove stvari kratka vijeka; radost pri stvaranju jedina im je istinska svrha, rekao bih. A sada bih ti ba i mogao vratiti dar koji si mi dao." Trin isprui ruku, a zatim je hitro povue. "ovjek ne prima povrat svojih darova", ree. "Ali ako pripada meni, zar ga ne mogu dati kome god elim?" ree Sador. "Da," ree Trin, "bilo kome, osim meni. Ali zato ga uope eli dati?"
54
"Ne nadam se da e mi vie posluiti za ita vrijedno", ree Sador. "Nee biti posla za Labadala u danima koji stiu, izuzev suanjskoga." "to je to suanj?" upita Trin. "ovjek koji je ovjek, ali s kojim postupaju kao s marvom", odgovori mu Sador. "Hrane ga tek da ostane na ivotu, ostaje na ivotu samo da im radi, radi im samo iz straha od boli ili smrti. A ti mu razbojnici moda i zadaju bol ili smrt, iz iste zabave. ujem da znadu izabrati ponekog hitronogog i nahuckati za njim lovake pse. Bre su oni usvojili poduku od orkova nego mi od Krasnoga puka." "Sada tota bolje shvaam", ree Trin. "Sramota je to iz nevolje tako rano mora shvatiti takovo to", ree Sador; a zatim, uoivi neobian izraz na Trinovu licu: "to li to sada shvaa?" "Zato me majka alje odavde", ree Trin, a suze mu navrijee na oi. "Ah!" ree Sador, a sebi u bradu promrmlja: "Ali zato tek sada?" Zatim se obrati Trinu: "Ne bih rekao da je ta vijest vrijedna suza. Ah ne valja ti naglas povjeravati majine odluke ni Labadalu, ni bilo kome drugome. Svi zidovi i ograde u dananje vrijeme imaju ui, ui to ne rastu na zlatokosim glavama." "Ali s nekim moram prozboriti!" ree Trin. "Oduvijek ti se povjeravam. Ne elim otii od tebe, Labadale. Ne elim otii ni od ove kue, ni od svoje majke." "Ali ne ode li," ree Sador, "uskoro e zanavijek doi kraj Hadorovoj kui, to ti sad mora biti jasno. Labadal ne eli da ode; ali Sador, Hrinov sluga, bit e sretniji kada Hrinov sin bude izvan dosega Istonjaka. Eto, eto, to se tu moe: valja nam se rastati. Nee li sad uzeti moj no kao oprotajni dar?" "Ne!" ree Trin. "Idem vilenjacima, Kralju Doriatha, kae mi majka. Ondje u jo doi do takovih predmeta. Ali nikakva dara tebi neu moi poslati, Labadale. Bit u sasvim daleko, posve sam." Trin tada zaplaka; ali Sador mu ree: "Ma hajde! Gdje li je sada
Trinov odlazak
55
Hrinov sin? Jer uo sam ga, nema tome dugo, kako kae: Otii u za vojnika nekom vilenjakom kralju, im za to stasam." Nato Trin obuzda suze, te ree: "U redu, onda: ako takove ve bijahu rijei Hrinova sina, tad ih se on mora drati, i poi. Ali kad god kaem da u uiniti ovo ili ono, na koncu ispadne sasvim drugaije. Sada nemam volje za to. Moram pripaziti da vie tako ne govorim." "To bi doista bilo najbolje", ree Sador. "Mnogi ljudi tako poua vaju, a malo koji to i naui. Pusti neznane dane na miru. Dananji je vie nego dovoljan." Sad Trina spremie za put, pa se on oprosti od majke i u tajnosti otputi s dvojicom pratilaca. Ali kad oni kazae Trinu da se okrene i pogleda jo jedanput oevu kuu, muka rastanka pogodi ga uto poput maa, te zavapi: "Morwen, Morwen, kad li u te opet vidjeti?" Ali Morwen je stajala na pragu i ula odjek toga krika od umovitih brda, pa je stegnula dovratak tako vrsto da su joj se prsti razderali. To je bila prva tuga Trinova. Poetkom one godine poslije Trinova odlaska Morwen rodi djevojicu i nadjenu joj ime Ninor, to znai alost; ali Trin je ve bio vrlo daleko kad se rodila. Dug i zao bio mu je put, jer Morgothova je mo sezala nadaleko; ali vodili su ga Gethron i Grithnir, koji bijahu mladi u doba Hadora, pa iako vremeni, bili su i odvani, a te su krajeve dobro poznavali, jer neko su esto putovali Beleriandom. Tako su ih sudbina i hrabrost preveli preko Sjenovita gorja, te su sili u dolinu Siriona i preli u umu Brethil; i napokon su, umorni i ispaeni, stigli do granica Doriatha. Ali ondje su se smeli, i zapleli u Kraljiine labirinte, i stali izgubljeno lutati umskim bespuima, sve dok nisu posve ostali bez hrane. Tada su doli nadomak smrti, jer sa Sjevera se studeno spustila zima; ali Trinova kob nije bila tako laka. Ba dok su leali u beznau, zauli su zov roga. To je Beleg vrsti Luk lovio onuda, jer on je navijek boravio na meama Doriatha, a bio je najvei umljak tih vremena. uo je njihove vapaje i doao do njih, a kad im je dao hrane i pia, saznao je kako se zovu i odakle dolaze, nato se ispunio uenjem i samilou. A Trin mu
56
se na prvi pogled omilio, jer imao je majinu ljepotu i oeve oi, a bio je i otporan i jak. "Kakvu bi to uslugu ti zatraio od kralja Thingola?" upita Beleg djeaka. "Bio bih njegov vitez, da poem u boj protiv Morgotha i osvetim oca", ree mu Trin. "Tako moda i bude, kada stasa s godinama", ree Beleg. "Jer premda si jo malen, u tebi lei klica odvana mukarca, dostojnoga sina Hrina Nepokolebljivog, ako je takovo to mogue." Jer ime se Hrinovo slavilo u svim vilenjakim zemljama. Stoga je Beleg rado postao vodi zalutalima, te ih odveo do kolibe u kojoj je tada boravio s drugim lovcima, i ondje su se nastanili, dok je glasnik otiao u Menegroth. A kada se vratila poruka da Thingol i Melian pristaju primiti Hrinova sina i njegove uvare, Beleg ih je tajnim putevima odveo u Skriveno kraljevstvo. Tako Trin stie do velebna mosta preko Esgalduina, i proe kroz dveri Thingolovih dvorova; i kao mali ugleda divote Menegrotha, to ih nijedan smrtni ovjek dotad ne vidje, izuzev tek Berena. Tad Gethron izgovori Morweninu poruku pred Thingolom i Melian; i Thingol ih ljubazno primi, pa posjede Trina sebi na koljeno u ast Hrina, najmonijega medu ljudima, te roaka mu Berena. A oni koji to vidjee, zaudie se, jer to bijae znak da Thingol uzima Trina za posinka; a u ono doba kraljevi to nisu inili, niti je ikada vie neki vilin-vladar tako postupio prema jednome ovjeku. Tad mu Thingol kaza: "Ovo e ti, Hrinov sine, dom biti; i cijeloga e se ivota mojim sinom smatrati, sve i ako jesi ovjek. Primit e mudrost ponad mjere smrtnih ljudi i u ruke dobiti oruje vilenjaka. Moda kucne as kada e povratiti zemlje svojega oca u Hithlumu; ali zasad u ljubavi stanuj ovdje." Tako je otpoeo boravak Trina u Doriathu. S njime su neko vri jeme ostali Gethron i Grithnir, njegovi uvari, iako su eznuli za povratkom svojoj gospi u Dor-lmin. Tad su starost i bolest snale Grithnira, i on je ostao uz Trina sve do smrti; ali Gethron je poao natrag, a Thingol je s njim poslao pratioce, da ga vode i tite, te da Morwen prenesu Thingolovu poruku. Uspjeli su stii do Hrinove
Trinov odlazak
57
kue, a kad je Morwen ula da je Trin u Thingolovim dvorovima primljen s poau, alost joj se ublaila; vilenjaci su joj donijeli i izdane darove od Melian, uz molbu da se s Thingolovim pratiocima vrati u Doriath. Jer Melian se, onako mudra i vidovita, time nadala otkloniti zlo skovano u Morgothovu umu. Ali Morwen nije htjela otii od kue, jer jo se nije predomislila i jo je bila preponosna za to; k tome, Ninor je bila tek dojene. Stoga je otpustila vilenjake iz Doriatha sa zahvalama, te im na dar dala zadnje zlatne sitnice to ih je jo imala, da prikrije svoje siromatvo; kazala im je jo da Thingolu ponesu i Hadorov ljem. Ali Trin je eljno iekivao povratak Thingolovih glasnika; a kad su se vratili sami, utekao je u umu i rasplakao se, jer znao je za Melianinu molbu i nadao se da e Morwen doi s njima. To je bila druga tuga Trinova. A kad su joj glasnici prenijeli Morwenin odgovor, Melian se ganula u samilosti, jer prozrela joj je misli; i uvidjela je da se usud koji je pretkazala ne moe lako odagnati. Hadorov ljem uruili su Thingolu. Taj je ljem bio sazdan od siva elika ureena zlatom, u koji su bile urezane pobjedonosne rune. Posjedovao je mo da od ozljede ili smrti zatiti svakoga koji ga ponese, jer ma koji bi ga zasjekao, slomio bi se, a strelica koja bi ga pogodila, odbila bi se. Izradio ga je Telchar, kova iz Nogroda, ija su djela bila glasovita. Imao je vizir (slian onima kojima su patuljci pri kovanju titili oi), pa je lice onoga koji bi ga nosio ulijevalo strah u kosti svima koji bi ga ugledali, dok je samo pak bilo zatieno od strelice i plamena. Na kresti mu se prkosno koio pozlaen lik zmaja Glaurunga; jer bio je izraen netom nakon to je taj prvi put istupio kroz Morgothove dveri. Hador ga je esto nosio u ratu, kao i Galdor nakon njega; a vojnicima Hithluma osokolila bi se srca kada bi usred bitke spazili gdje visoko stoji, pa bi uzviknuli: "Vie vrijedi Zmaj iz Dor-lmina nego zlatni pozoj iz Angbanda!" Ali Hrin nije mogao s lakoom ponijeti Zmajski ljem, a ionako ga nije ni htio nositi, jer kazao je: "Dumane radije gledam svojim pravim licem." Svejedno, ubrajao je taj ljem meu najdinije predmete iz batine svoje kue. Sad, Thingol je u Menegrothu imao duboke orunice prepune velika bojeva blaga: kovina izraenih u obliku krljuti to sja poput vode na mjeseini, sjeiva i sjekira, titova i ljemova, djela ili samoga
58
Telchara ili uitelja mu, staroga Gamila Ziraka, ili pak vilenjakih majstora jo vjetijih od njih. Jer dobio je na dar i neke predmete podrijetlom iz Valinora, to ih je u jeku svoje vinosti nainio Fanor, od kojega u svim danima svijeta ne bijae veeg majstora. Ipak, Thingol primi Hadorov ljem kao da blagom oskudijeva, te izgovori uljudne rijei, kazavi: "Ponosna e biti glava koja ponese ovaj ljem, to resio je pretke Hrinove." Tada se dosjeti neeg, pa pozva Trina i kaza mu da je Morwen sinu poslala veleban predmet iz batine njegovih otaca. "Uzmi sada Zmajevu glavu sa Sjevera", ree, "i ponesi je valjano, kada doe vrijeme." Ali Trin bijae jo premlad da podigne ljem, te nije mario za njega poradi tuge u svojemu srcu.
U godinama Trinova djetinjstva u kraljevstvu Doriathu nad njim je bdjela Melian, iako ju je rijetko viao. Ali bijae ondje jedna djeva po imenu Nellas, koja je ivjela u umi; ona je na Melianinu molbu ila za Trinom kad bi odlutao umskim stazama i ondje se esto susretala s njime, naizgled sluajno. Tada bi se igrali skupa, ili hodali drei se za ruke; jer on je hitro rastao, dok je ona likom bila tek djeva njegove dobi, a takova je u srcu i ostala svih svojih vilin-ljeta. Od Nellas je Trin tota saznao o putevima i divljim stvorovima Doriatha, a nauila ga je i da sindarinski jezik govori narjejem te drevne kraljevine, starijim i uljuenijim, bogatijim krasnim rijeima. Tako mu se ud na neko vrijeme razvedrila, sve dok opet nije potpao pod sjenku, pa je to prijateljstvo minulo poput proljetna jutra. Jer Nellas nije zalazila u Menegroth, i nikako nije bila voljna zakoraknuti pod kamene svodove; Trin se tako, kad su ga s prolaskom djeatva stala zanimati djela ljudi, sve rjee viao s
60
njom, dok je naposljetku nije posve prestao zvati. Ali ona je i dalje bdjela nad njim, premda je sada ostajala skrivena. Devet je godina Trin proveo u dvorovima Menegrotha. Srce i misli vazda su mu tekli vlastitome rodu, a katkad bi do njega stigle i vijesti od njih, to bi ga utjeilo. Jer Thingol je slao glasnike Morwen to je ee mogao, a ona bi po njima sinu vraala novosti; tako je Trin saznao da se Morwenina muka smanjila, i da je njegova sestra Ninor izrasla u ljepoticu, cvijet na sivome Sjeveru. A Trin je stasavao i napokon postao visok meu ljudima, nadrastavi vilenjake iz Doriatha, a snagom se i otpornou prouo u Thingolovoj kraljevini. Tih je godina stekao mnogovrsna znanja, eljno sluajui povijesti o drevnim danima i podvizima iz davnine, a postao je i zamiljen, te krt na rijeima. esto je Beleg vrsti Luk dolazio u Menegroth po njega, te ga daleko odvodio, poduavajui ga umljatvu, streliarstvu i (to mu se vie mililo) baratanju maem; ali umijea izrade nisu mu ila od ruke, jer sporo je spoznavao vlastitu snagu, te bi esto nekim iznenadnim udarcem otetio ono to je sazdao. I u drugim se pogledima inilo da mu srea nije naklona, pa bi esto ono to je naumio polo po krivu, a ono za im je udio ne bi dobio; prijatelje pak nije lako stjecao, jer bio je neveseo i rijetko se smijao, a nad njegovom je mladou leala sjenka. Svejedno, oni koji su ga dobro poznavali voljeli su ga i cijenili, a uivao je i ast Kraljeva posinka. No postojao je jedan koji mu je zamjerao na tome, i to sve vie to se Trin bliio muevnosti: Saeros se zvao. Bio je uznosit i oholo se drao prema onima koje je smatrao poloajem i vrijednou niima od sebe. Sprijateljio se s glazbenikom Daeronom, jer je i sm bio vian pjesmi; ljude nikako nije volio, a ponajmanje bilo kojeg srodnika Berena Jednorukog. "Nije li udno", rekao je, "da se ova zemlja otvara za jo jednog iz tog nesretnog soja? Nije li onaj drugi ve poinio dovoljno tete u Doriathu?" Stoga je iskosa gledao na Trina i sva njegova djela, te o njima govorio sve najgore; ali rijei su mu bile lukave, a zloba prikrivena. Kad bi Trina susreo nasamo, obratio bi mu se oholo i jasno mu iskazao prezir; a Trin ga se zasitio, iako je dugo na rune rijei uzvraao utnjom, jer Saeros je bio veliina meu iteljima Doriatha, a i Kraljev savjetnik. Ali Trin je utnjom srdio Saerosa koliko i rijeima.
Trin u Doriathu
61
One godine kad je Trinu bilo sedamnaest ljeta, tuga mu se obnovila; jer tada su prestale stizati sve vijesti iz njegova doma. Morgothu je snaga rasla iz godine u godinu, pa je cio Hithlum sad zavio u svoju sjenku. Bez sumnje je znao tota o djelima Hrinova naroda i roda, te ih je neko vrijeme bio pustio na miru, ne bi li se ispunila njegova zamisao; ali sad je, kako bi pospjeio svoj naum, postavio guste strae na sve prijevoje u Sjenovitom gorju, da nitko ne moe ni izai iz Hithluma ni u njega ui, osim uz veliku pogibelj, a orci su pak vrvjeli oko izvora Naroga i Teiglina, te gornjeg toka Siriona. Tako je dolo vrijeme kad se Thingolovi glasnici nisu vratili, a on je odluio ne slati druge. Nikad nikome nije rado davao da ide izvan zatienih granica, te ni u emu nije pokazao toliko dobre volje prema Hrinu i njegovu rodu koliko u slanju vlastita puka na opasne puteve do Morwen u Dor-lminu. Sada je Trinu postalo teko u srcu, jer nije znao kakvo je to novo zlo na djelu, a plaio se da neka naopaka sudbina nije snala Morwen i Ninor; i danima je samo utke sjedio, proet mranim mislima o propasti Hadorove kue i ljudi sa Sjevera. Zatim je ustao i poao potraiti Thingola; naao ga je gdje sjedi s Melian pod Hrilornom, velikom bukvom Menegrotha. Thingol pogleda Trina u udu, odjednom vidjevi da to pred njim vie ne stoji njegov posinak, ve ovjek, visok i tamnokos neznanac, koji ga gleda oima duboko usaenim u bijelo lice, strog i ponosit; ali nita ne govori. "to li eli, posine?" upita ga Thingol, i pretpostavi da nee zatraiti nita sitno. "Verinjau, ma i tit za moj stas, gospodaru", odgovori mu Trin. "Takoer bih, s doputenjem, sada zaiskao Zmajski ljem svojih otaca." "Sve e ih dobiti", ree Thingol. "Ali kakve li potrebe ve sada za takovim orujem ima?" "Potrebe ovjeka," ree Trin; "kao i sina kojemu za vlastiti rod mariti valja. Potrebni su mi takoer suborci odvani u boju."
62
"Dat u ti mjesto medu svojim vitezovima od maa, jer ma e vazda tvoje oruje biti", ree Thingol. "U njihovim se redovima moe okuati u ratu na medama, ako ti je takova volja." "Dalje me od mea Doriatha srce tjera", ree Trin. "Za polaskom u napad na naega dumanina udim, a ne za obranom." "Onda ti valja samome poi", ree mu Thingol. "O udjelu svojega naroda u ratu s Angbandom odluujem ja, prema svojoj mudrosti, Trine, Hrinov sine. Ne kanim odaslati oruanu silu iz Doriatha u ovo vrijeme; a ni u ma koje vrijeme koje zasad vidim." "No slobodno poi kamo te volja, Morwenin sine", ree Melian. "Melianin pojas ne prijei prolaz onima koji su s naom privolom amo uli." "Osim ako te mudar savjet ne zadri", ree Thingol. "Kakav je tvoj savjet, gospodaru?" ree Trin. "Stasom si poput ovjeka, stasitiji pae ve od mnogih," odgovori mu Thingol, "ali ipak nisi jo u punoj muevnosti koja te eka. Dok je ne stekne, strpljiv radije budi, iskuavaj i izuavaj svoju snagu. Onda e se, moda, moi prisjetiti roda svoga; ali slaba je nada da jedan ovjek sm moe protiv Mranoga gospodara uiniti vie doli da prui pomo vilenjakim vladarima u obrani, koliko ona ve bude trajala." Nato Trin ree: "Moj roak Beren uinio je vie." "Beren, uz Lthien", ree Melian. "Ali preuzetno je takove rijei kazati Lthieninu ocu. Ne see dotle tvoja sudbina, drim, Trine, Morwenin sine, premda veliine u tebi ima, i sudba ti se ispreplie sa sudbinom vilin-puka, na dobro ili na zlo. uvaj se sebe sama, da na zlo ne svrne." Ona poutje, pa mu se opet obrati rijeima: "Poi sada, posine; i posluaj Kraljev savjet. Navijek e mudriji od tvoje prosudbe biti. No ne mislim da e dugo jo ivjeti s nama u Doriathu nakon to u ovjeka stasa. Ako se u danima to predstoje prisjeti onoga to e ti sad Melian rei, bit e to na tvoje dobro: boj se i jare i studeni vlastita srca, i strpljivosti stremi, ako ikako moe." Tada se Trin pokloni pred njima i udalji. I uskoro potom stavi na glavu Zmajski ljem, oborua se i otputi na sjeverne mee, gdje se pridrui vilin-ratnicima koji su ondje bez predaha ratovali protiv
Trin u Doriathu
63
orkova i svih slugana i stvorenja Morgothovih. Tako su se njegova snaga i hrabrost dokazale dok je bio jo jedva stariji od djeaka; kako se sjeao nepravdi nanesenih svome rodu, vazda je bio na elu odvanih djela, te zadobio mnoge rane od koplja, ili strijele, ili izvijene orkovske otrice. Ali njegov ga je usud spasio od smrti; a umama se pronio glas, i mnogo dalje od Doriatha dopro, da je Zmajski ljem Dor-lmina iznova vien. Nato mnogi u udu rekoe: "Moe li se duh ijednog ovjeka iz mrtvih vratiti; ili je to Hrin Hithlumski doista pobjegao iz paklenih jama?" Tek jedan je borac meu uvarima Thingolovih mea u to vrijeme bio moniji od Trina, a to je bio Beleg vrsti Luk; i Beleg i Trin bili su sudruzi u svakoj pogibelji, te zajedno kroili divljim umama nadaleko i nairoko. Tako su prole tri godine, u kojima je Trin rijetko svraao u Thingolove dvore; vie nije mario ni kako izgleda ni to na sebi nosi, ve je kosu zapustio, a verinjau prekrio pohabanim i prljavim sivim platom. Ali zbilo se treega ljeta nakon Trinova odlaska, kad mu je bilo dvadeset godina, da je u elji za odmorom i potrebi za kovakim popravcima na oruju neoekivano svratio u Menegroth, i jedne veeri uao u dvoranu. Thingola ondje nije bilo, jer bio se otputio u zelene ume s Melian, to ga je radovalo na vrhuncu ljeta. Trin tako zauze jedno mjesto ne marei da upita smije li, jer bio je umoran od puta i zamiljen; a na nesreu je zasjeo za stol s uglednicima te kraljevine, upravo ondje gdje je Saeros imao navadu sjesti. Saeros tada sa zakanjenjem ue i razljuti se, vjerujui da je Trin tako postupio iz oholosti, u namjeri da ga uvrijedi; ljutnja mu se nije umanjila kad je otkrio da oni koji tamo sjede nisu prekorili Trina, ve su ga doekali s dobrodolicom, kao dostojnoga da sjedne uz njih. Stoga se neko vrijeme Saeros gradio da i sm tako misli, pa je sjeo na drugo mjesto za stolom, suelice Trinu. "Rijetko nas kad ovaj graniar poasti svojim drutvom," ree; "rado se odriem uvrijeena mjesta u korist prilike da s njime razmijenim rijei." Ali
64
Trin, koji je vodio razgovor s Mablungom Lovcem, ne ustade na to, nego tek usput ree: "Zahvaljujem." Saeros ga tada stade salijetati pitanjima o vijestima s granica i njegovim djelima u divljini; ali iako su mu se rijei doimale ugodnima, o poruzi u njegovu glasu nije moglo biti dvojbe. A Trin se toga zasiti, i pogleda oko sebe, i spozna gorinu izgnanstva; i uza sve to svjetlo i smijeh vilin-dvorova, misli mu potekoe Belegu i njihovu ivotu u umi, a zatim i mnogo dalje, do Morwen u Dor-lminu, u kui njegova oca; pa se namrti, onako pun tamnih misli, te preutje sve to Saeros ree. Na to, uvjeren da je mrtenje upueno njemu, Saeros prestade suzdravati ljutnju; i uze zlatan ealj, baci ga na stol pred Trina i viknu: "Bez sumnje si, ovjee iz Hithluma, u urbi sjeo za ovaj stol, pa ti se otrcan plat jo i moe ispriati; ali nema potrebe da ti glava ostaje zaputena poput gusta trnjaka. A moda bi, da ti ui nisu prekrivene, bolje uo to ti se govori." Trin nita ne ree, ve upre pogled u Saerosa, a u tamnim mu oima neto bijesnu. Ali Saeros zanemari to upozorenje i uzvrati mu prezirnim pogledom, kazavi tako da svi uju: "Ako su ljudi Hithluma tako divlji i surovi, kakve li su tek ene iz tog kraja? Zar jurcaju kao srne, zaogrnute jedino vlasima?" Nato Trin dohvati kale za pie i baci ga Saerosu u lice, te ga vrlo bolno srui na lea; Trin isuka ma i htjede skoiti na njega, ali Mablung ga zadra. Tada Saeros ustade, pijunu krv na stol i procijedi s mukom kroz razbijena usta: "Koliko emo jo trpjeti ovoga umskog divljaka? Tko li to veeras ovdje vlada? Kraljev zakon strog je prema onima koji ozlijede njegove podanike u dvorani; a za one koji ovdje potegnu otrice, odmetnitvo je najblaa osuda. Izvan dvorane odgovor bih ti mogao dati, umski divljae!" Ali kad Trin vidje krv na stolu, ud mu se sledi; on otrese Mablungov stisak s ramena i izae iz dvorane bez i jedne rijei. Tad Mablung ree Saerosu: "to te snae veeras? Za ovo zlo tebe krivim; moda Kraljev zakon jo prosudi razbijena usta pravednim uzvratom za tu porugu." "Ima li mladunac prigovora, nek ih iznese pred Kraljevim sudom", odvrati mu Saeros. "Ali za potezanje maeva na ovome mjestu
Trin u Doriathu
65
takove isprike ne vrijede. Potegne li taj umski divljak na mene izvan dvorane, ubit u ga." "To mi se manje izvjesnim ini", ree Mablung. "Ali strada li itko, bit e to zao in, priliniji Angbandu nego Doriathu, a iz njega e novo zlo proistei. Doista, drim da je to neka sjenka sa Sjevera veeras ispruila ruku i dotakla nas. Dobro pripazi, Saerose, da iz oholosti ne ispuni volju Morgothovu, i imaj na umu da si eldarskoga roda." "To ne zaboravljam", ree Saeros; ali gnjev u sebi nije ublaio, a kroz no je pakost u njemu nastavila rasti, dok je viao ranu. Ujutro on zaskoi Trina, kad je zorom krenuo iz Menegrotha u povratak na mee. Trin ne stie daleko odmai kad Saeros natra na njega s lea s isukanim maem i titom na ruci. Ali Trin se u divljini izvjetio oprezu, pa ga spazi krajikom oka, skoi u stranu, smjesta isuka ma i okrenu se na suparnika. "Morwen!" kriknu, "sada e onaj koji te ismijao platiti svoj prezir!" I rascijepi Saerosu tit, te zapodjenue borbu hitrim otricama. Ali Trin je dugo uio teke kole, i okretnou postao ravan ma kojem vilenjaku, samo jo snaniji. Uskoro je nadvladao Saerosa, ranio mu ruku s maem i dobio ga sebi na milost. Tada stade na ma koji je ispao Saerosu. "Saerose," ree mu, "duga ti trka predstoji, u kojoj e ti odjea smetati; vlasi ti moraju dostajati." I odjednom ga baci na tlo i svue, a Saeros osjeti veliku Trinovu snagu i obuze ga strah. Ali Trin ga pusti da ustane, te: "Tri, tri, ti to se enama ruga!" viknu. "Tri! A ne bude li brzao kao srna, straga u te bosti." I vrkom maa ubode Saerosa u debelo meso, pa on utee u umu, prestravljeno vapei upomo; ali Trin se poput lovakog psa nada za njim, i ma kako da je trao, ili vijugao, uvijek ga je ma straga tjerao dalje. Saerosovi pozivi upomo prizvae jo mnoge prema potjeri, i oni pooe za njima, ali tek najhitriji uzmogoe odrati korak s trkaima. Njima na elu bijae Mablung, obuzet brigom, jer iako mu se ono izazivanje naopakim inilo, "pakost to se izjutra probudi prije e mraka Morgothu veselje postati"; a uz to se smatralo ozbiljnim pri jestupom izloiti bilo koga iz vilenjakog puka sramoti, svojevoljno, umjesto da stvar bude iznesena pred sud. Nitko u tome asu nije znao da je Saeros prvi napao Trina, u nakani da ga ubije.
66
"Stoj, stoj, Trine!" pozva ga. "Orkovska je to rabota u umi!" "Orkovska rabota ve bijae; ovo je tek orkovska igra", otpovrnu mu Trin. Prije no to Mablung to ree, upravo je kanio otpustiti Saerosa, ali sada podviknu i opet skoi za njim; a Saeros, izgubivi napokon nadu u pomo, a uvjeren da ga smrt u stopu prati, mahnito nastavi bjeati, sve dok odjednom ne izbi na rub provalije koju je jedan pritok Esgalduina izdubio u visokim stijenama, iroke toliko da je srna jedva moe preskoiti. Ondje se Saeros u veliku strahu odvai na skok; ali ne uspije se doekati na suprotnoj strani, ve s krikom pade i razbi se o golemu stijenu u vodi. Tako skona njegov ivot u Doriathu; i dugo e ga jo Mandos drati. Trin pogleda njegovo tijelo gdje lei u potoku, i pomisli: 'Lu da jedna nesretna! Odavde bih ga pustio da se korakom vrati u Menegroth. Sada me nezaslueno opteretio krivnjom.' I on se okrenu i mrano pogleda Mablunga i njegove sudrugove, koji su sad prili i stali uz rub provalije blizu njega. Mablung poutje, pa ozbiljno ree: "Jao! Ali vrati se sada s nama, Trine, jer Kralj mora donijeti sud o ovim djelima." Ali Trin ree: "Kad bi Kralj bio pravian, prosudio bi da krivnje na meni nema. Ali nije li ovo bio jedan njegov savjetnik? Zar bi pravian kralj izabrao srce puno pakosti za prijatelja? Odriem se njegova zakona i njegova suda." "Odvie oholo zbori", kaza mu Mablung, iako je osjetio samilost prema mladiu. "Mudrosti se naui! Nee se izroditi u odbjeglicu. Molim te, vrati se sa mnom, kao s prijateljem. A ima i drugih svjedoka. Kada Kralj sazna istinu, moe se uzdati u njegov oprost." Ali Trinu je bilo dosta vilin-dvorova, a i strahovao je da ga ne zarobe; pa ree Mablungu: "Odbijam tvoju molbu. Neu nizato traiti oprost od kralja Thingola; a sada idem onamo gdje me njegov sud ne moe nai. Izbor vam je tek dvojak: ili me pustite da slobodno odem, ili me ubijte, ako vam zakon to doputa. Jer odve vas je malo da biste me uhvatili iva." Vidjee mu iz krijesa u oima da je to tono, te ga pustie da proe. "Jedna smrt je dovoljna", ree Mablung.
Trin u Doriathu
67
"Nisam je elio, ali ne alim za njom", ree Trin. "Neka mu Mandos pravino presudi; a ako se ikada vrati u zemlje ivih, neka se mudrijim pokae. Sretan ti ostanak!" "Slobodno nastavi!" ree mu Mablung; "jer takova ti je elja. Ali sretan bih ti nastavak uzalud zaelio, ode li ovako. Neka sjenka tebe titi. Kad se opet sretnemo, neka tamnija ne bude." Trin na to ne odgovori, ve ode od njih, i hitro se udalji, sm, a nisu znali kamo. Kazuje se da je, kad se Trin nije vratio na sjeverne mee Doriatha, a vijesti se o njemu nigdje nije moglo uti, Beleg vrsti Luk sm doao u Menegroth da ga potrai; a ondje teka srca primi vijest o Trinovim djelima i bijegu. Uskoro su se potom Thingol i Melian vratili u svoje dvorove, jer ljeto je dolo na izmak; a kad Kralj saslua izvjetaj o onome to se zbilo, ree: "Teka je ovo stvar, koju mi valja u cijelosti sasluati. Premda moj savjetnik Saeros strada, a moj posinak Trin utee, sutra u na sudaku stolicu sjesti, i sve iznova po dolinu redu sasluati, prije nego to sud svoj izreknem." Sutradan je Kralj sjeo na prijestolje svojega suda, okruen svim knezovima i starjeinama Doriatha. Tad su mnoge svjedoke sasluali, meu kojima je Mablung govorio najvie i najjasnije. A kad je ispri povijedao o svai za stolom, Kralju se uini da se Mablungovo srce Trinu sklanja. "Zbori li to kao prijatelj Trina, Hrinova sina?" ree Thingol. "Bijah mu, ali istinu ljubih vie i due", odgovori Mablung. "Sasluaj me do kraja, gospodaru!" Kada sve izloie, sve do Trinovih rijei na rastanku, Thingol uzdahnu; i on pogleda one to sjede pred njim, i ree: "Jao! Na licima vam sjenku vidim. Kako li se zavukla u moju kraljevinu? Pakost je tu na djelu. Saerosa smatrah vjernim i mudrim; ali da je jo iv, outio bi moj bijes, jer zla je bila njegova poruga, i krivcem ga drim za sve to se u dvorani zbilo. Utoliko Trinu opratam. Ali ne mogu prijei preko njegovih kasnijih djela, kad mu se ud trebala ve ohladiti. Kad je Saerosa izloio sramoti i natjerao ga u
68
smrt, poinio je krivdu veu od uvrede. Kroz njih prosijava tvrdo srce, i uznosito." Zatim Thingol poutje, a kad opet prozbori, glas mu bijae tuan. "Nezahvalan je to posinak, i ovjek doista preponosan za svoj polo aj. Kako da i dalje dom pruam onome koji prezire i mene i moj zakon, ili da oprostim onome koji se pokajati nee? Ovako presuditi moram. Prognat u Trina iz Doriatha. Zatrai li ulaz, ima ga se dovesti pred mene da mu sudim; a sve dok mi ne padne pod noge i ne zamoli me za oprost, moj sin vie nije. Smatra li to ovdje itko nepravednim, neka sada zbori!" Nato u dvorani uutjee, pa Thingol podie ruku da objavi svoj sud. Ali u taj as, sav u urbi, ue Beleg i doviknu: "Gospodaru, smijem li se jo obratiti?" "Kasno stie", ree Thingol. "Nisi li bio pozvan zajedno s osta lima?" "Jesam, gospodaru," odgovori Beleg, "ali zadrah se; traio sam nekoga znanoga. Sada napokon dovodim svjedoka kojeg valja sasluati prije nego to se tvoj sud donese." "Svi bijahu pozvani koji imadoe neto rei", ree Kralj. "Kakav li to iskaz taj sada moe dati, a da ima veu teinu od onih koje sam ve sasluao?" "Prosudit e nakon to uje", ree Beleg. "Dopusti mi ovo, ako ikad zasluih tvoju milost." "Tebi doputam", ree Thingol. Tada Beleg izae, te za ruku uvede onu djevu Nellas, koja je ivjela u umama, i nikad jo nije dola u Menegroth; i bila je u strahu, kako zbog velebne dvorane sa stupovima i kamenitim svodom, tako i zbog oiju okupljena mnotva, uprtih u nju. A kad joj Thingol kaza da prozbori, ona ree: "Gospodaru, sjedila sam u kronji"; ali zatim umuknu od strahopotovanja prema Kralju, i nita vie ne uzmognu rei. Kralj se nato osmjehnu, pa kaza: "I drugi su, ali ne smatrahu mi to nunim rei." "I drugi su, dakako", ree ona, sad hrabrija zbog njegova osmijeha. "ak i Lthien! A ba o njoj razmiljah toga jutra, kao i o ovjeku Berenu."
Trin u Doriathu
69
Thingol joj na to ne uzvrati, a osmijeh mu uminu; on tek prieka da Nellas opet prozbori. "Jer Trin me podsjeao na Berena", ree ona napokon. "U rodu su, kako ujem, a njihovo je srodstvo nekima i vidljivo: onima koji pomnije pogledaju." Thingol tad postade prijek. "Moda je tako", ree. "Ali Trin, Hrinov sin, ode od mene s prezirom, te ga vie vidjeti nee da mu iitava srodstvo. Jer sad u donijeti presudu." "Gospodaru Kralju!" kriknu ona tada. "Sasluaj me, dopusti mi da prvo neto kaem. Sjedila sam u kronji jer sam eljela pogledom ispratiti Trina dok odlazi; a vidjeh gdje Saeros s maem i titom izlazi iz ume, te skae na Trina iz zasjede." Nato se dvoranom pronese amor; Kralj pak podie ruku i ree: "Ne vjerovah da e tako ozbiljnu vijest mojim uima donijeti. Dobro pazi na sve to sada kazati kani; jer na ovome suditu konana se presuda zbori." "To mi i Beleg ree", odgovori ona, "i samo se zato i usudih amo doi, da se Trina naopako ne osudi. Odvaan je on, ali i samilosan. Borili su se, gospodaru, njih dvojica, sve dok Trin nije liio Saerosa i tita i maa; ali nije ga ubio. Stoga ne vjerujem da ga je smjerao otjerati u smrt. Ako Saeros i jest bio ponien, to je ponienje sm zasluio." "Taj sud je na meni", ree Thingol. "Ali vodit u se time to si kazala." Zatim podrobno ispita Nellas; a nakon toga se obrati Mablungu, i kaza mu ovako: "udno mi je da ti Trin nita o tome ne ree." "Ipak, ne ree mi," ree Mablung, "inae bih to prenio. I drugaije bih mu rijei na rastanku uputio." "A drugaija e sada i moja presuda biti", ree Thingol. "Poujte! Trinu oprost sada dajem za svu krivnju koja se u njemu moe nai, jer smatram da je bio oteen i izazvan. A kako mu je odista, kao to i sm ree, tu nepravdu jedan od mojih savjetnika nanio, nije mu nuno traiti oprost od mene, ve mu ga odaslati kanim, gdje god se sada nalazio; i pozvat u ga da se asno u moje dvorove vrati."
70
Ali kada presuda bi izreena, Nellas odjednom zaplaka. "Ta gdje li se nalazi?" ree. "Iz nae je zemlje otiao, a svijet je irok." "Poiskat emo ga", ree Thingol. Zatim ustade, a Beleg izvede Nellas iz Menegrotha; i ree joj: "Ne plai; jer ako je Trin jo na ivotu, ako jo nekuda kroi, ja u ga pronai, sve i ako nitko drugi u tome ne uspije." Sutradan Beleg izae pred Thingola i Melian, a Kralj mu ree: "Posavjetuj me, Belegu; jer ojaen sam. Drao sam Hrinova sina svojim sinom, a to e i ostati, ako se pak sm Hrin ne vrati iz sjenki da povrati ono to mu pripada. Neu da itko kae kako je Trin nepravedno otjeran u divljinu, a natrag bih ga primio rairenih ruku; jer iskreno sam ga volio." "S doputenjem u, gospodaru," ree Beleg, "u tvoje ime ispraviti ovo zlo, uzmognem li. Jer muevnost kakva u njemu klija ne bi se smjela potratiti u divljini. Doriathu je potreban, i ta e potreba jo porasti. A i mojemu je srcu drag." Tad Thingol ree Belegu: "Sad imam nade u ovaj pohod! Poi s mojom dobrom voljom, a nae li ga, titi ga i vodi ga najbolje to znade. Belegu Cthalione, dugo ve prednjai u obrani Doriatha, i mnogim si odvanim i mudrim djelima zasluio moju hvalu. Najveim od njih smatrat u pronalazak Trina. Na ovome rastanku zatrai bilo kakav dar, i neu ti ga odbiti." "Tada traim valjan ma," ree Beleg; "jer za orke koji sad sve gue i sve blie nadiru luk vie nije dovoljan, dok se otrica koju imam ne moe mjeriti s njihovim oklopima." "Odaberi bilo koji od onih koje posjedujem," ree Thingol, "izuzev tek Aranrtha, mojeg vlastitog." Tad Beleg odabra Anglachel; a to bijae vrlo znamenit ma, naz van tako jer je bio nainjen od eljeza to je palo s nebesa poput plamtee zvijezde; rasijecao je svako eljezo od zemaljske rudae. Tek je jo jedan ma u Meuzemlju bio poput njega. Tome mau nema mjesta u ovoj pripovijesti, iako ga je od iste kovine nainio isti kova; a taj je kova bio Mrki vilenjak El, koji je uzeo za enu Aredhel, Turgonovu sestru. On je Thingolu dao Anglachela, kivno, kao pristojbu za stanovanje u Nan Elmothu; ali onaj drugi ma,
Trin u Doriathu
71
parnjak mu Anguirel, zadrao je za sebe, sve dok mu ga nije ukrao vlastiti sin Maeglin. Ali kad Thingol okrenu balak Anglachela prema Belegu, Melian pogleda otricu; i ona ree: "Pakosti u ovome mau ima. Kovaevo srce jo u njemu poiva, a to bijae mrano srce. Voljeti nee ruku kojoj slui; nee ni dugo proboraviti uza te." "Pa ipak, sluit u se njime dokle mogu", ree Beleg; pa zahvali Kralju, uze ma i otputi se. Diljem je Belerianda uzalud tragao za glasima o Trinu, kroz mnoge pogibelji; proe tako ta zima, a za njom i proljee.
Pripovijest se tu vraa Trinu. On se, uvjeren da je odmetnik kojega e Kralj goniti, nije vratio Belegu na sjeverne mee Doriatha, ve se otputio na zapad, kradom izaao iz Zatiene kraljevine i dospio u umovite krajeve juno od Teiglina. Ondje je prije Nirnaetha ivjelo mnogo ljudi u ratrkanim gazdinstvima; najveim su dijelom bili iz Halethina puka, ali nisu imali glavara, a ivjeli su i od lova i od ratarstva, drali svinje u iritima, te obraivali umske proplanke ograene od divljine. Ali sada su veinom bili uniteni, ili su utekli u Brethil, te je cijelo to podruje bilo u strahu od orkova, a i od odmetnika. Jer u tim vremenima nepogode ovjeji su beskunici i oajnici poli krivim putem: preivjeli iz boja i poraza, i iz poharanih krajeva; a bilo je i ljudi nagnanih u divljinu poradi zlodjela. Lovili su i prikupljali hranu kako su god stizali; ali mnogi su se okrenuli pljaki i postajali okrutni kad bi ih sustigla glad ili neka druga potreba. Zimi ih se najvie valjalo plaiti, kao vukova; pa su ih imenom Gaurwaith, Vujaci, prozvali oni koji su jo branili domove. ezdesetak se takovih
74
udruilo u jednu etu i lutalo umama iza zapadnih mea Doriatha; a jedva da su manje bili omraeni od orkova, jer meu njima je bilo otpadnika tvrda srca, kivnih na vlastiti soj. Najtvreg je srca bio izvjesni Andrg, koji je utekao iz Dor-lmina zato to je ubio jednu enu; a i drugi su potjecali iz tog kraja: stari Algund, najstariji u drubi, koji je pobjegao iz Nirnaetha, te Forweg, kako se sm prozvao, ovjek svijetle kose i nemirnih, iskriavih oiju, krupan i odvaan, ali uvelike odroen od navada Edaina iz Hadorova naroda. No jo je znao katkad biti mudar i velikoduan; i on je bio voa drube. Spali su sada na pedesetak ljudi, zbog gubitaka u nedaama ili pri napadima; postali su i oprezni, te su se okruivali izviaima ili straom, u pokretu kao i pri odmoru. Tako su brzo saznali za Trina kad je zalutao u njihova stanita. Uli su mu u trag i stegli obru oko njega, te se iznenada, kad je izbio na proplanak pokraj potoia, naao okruen ljudima s napetim lukovima i isukanim maevima. Trin tad zastade, ali niim ne pokaza da se boji. "Tko ste?" ree im. "Smatrah da samo orci zaskau ljude; ali vidim da sam pogrijeio." "Moda jo zaali zbog te greke," ree Forweg, "jer ovo je nae stanite, a moji borci ne daju drugim ljudima da njime kroe. ivote im drimo izgubljenima, osim ako ih ne mogu otkupiti." Trin se nato mrano nasmija: "Otkupa neete dobiti za me, za otpadnika i odmetnika. Moete me pretraiti nakon to stradam, ali skupo vas moda bude kotalo saznanje kako vam istinu zborim. Mnogi od vas lako e poginuti prvi." Svejedno, inilo se da mu je smrt blizu, jer mnoge su strijele bile zataknute u tetivu i samo ekale na rije voe, a premda je Trin nosio vilenjaku verinjau pod sivom tunikom i platem, neke e pronai ubojiti cilj. Nijedan mu neprijatelj nije stajao dovoljno blizu da na njega skoi s isukanim maem. Ali Trin se odjednom sagnu, opazivi neko kamenje na rubu potoka pod svojim nogama. U tom trenu jedan odmetnik, ljut zbog njegovih uznositih rijei, ispali hitac njemu u lice; ali strijela ga preletje, i on skoi na noge kao odapet iz tetive i baci kamen u strijelca, silovito i nepogreivo; i taj se razbijene lubanje srui na zemlju.
Trin medu odmetnicima
75
"Moda bih vam bolje doao iv, namjesto onog nesretnika", ree Trin; Forwegu se pak obrati ovako: "Ako si ti ovdje voa, ne bi smio doputati svojima da strijeljaju bez naredbe." "I ne doputam," ree Forweg; "ali dostatno je hitar prijekor zaradio. Uzet u te na njegovo mjesto, bude li bolje sluao moje rijei." "Hou," ree Trin, "dokle god bude voa, te u svemu to voi pripada. Ali izbor novog lana drube ne pripada samo njemu, sudim. Sve glasove valja sasluati. Ima li tu koga kojemu nisam dobrodoao?" Nato se dvojica odmetnika pobunie protiv njega; a jedan bijae prijatelj stradaloga. Ulrad se zvae. "udna li naina da se u drubu stupi," ree on, "ubijanjem jednog od naih najboljih lanova." "Ne bez izazova", ree Trin. "Ali hajde onda! Oprijet u vam se obojici zajedno, orujem ili istom snagom. Tad ete vidjeti jesam li dostojna zamjena za jednog od vaih najboljih lanova. Ali bude li lukova u ovoj kunji, moram i ja dobiti jedan." Zatim zakoraknu prema njima; ali Ulrad ustuknu i ne htjede se boriti. Onaj drugi baci svoj luk i prie Trinu da ga bolje vidi. To bijae Andrg iz Dor-lmina. On stade pred Trina i premjeri ga pogledom. "Ne", ree on napokon i odmahnu glavom. "U mene nije kukavije srce, kao to ljudi znaju; ali nisam ti ravan. Nitko od nas nije, drim. Moe nam se pridruiti, to se mene tie. Ali udno ti se oi krijese; opasan si ovjek. Kako ti glasi ime?" "Zovem se Neithan, Krivooptueni", ree Trin, pa ga odmet nici nakon toga zvae Neithan; ali iako im je kazao da je pretrpio nepravdu (te je za svakog koji bi slino kazao uvijek imao i odvie razumijevanja), nita vie nije elio otkriti o svojemu ivotu ili domu. No dokuili su da je pao s visoka poloaja, te da su mu oruje izradili vilin-kovai, sve i ako nema drugih posjeda. Uskoro su ga poeli hvaliti, jer bio je snaan i sran, te snalaljiviji u umi od njih; stekao je njihovo pouzdanje, jer nije bio pohlepan, a za sebe je slabo mario; ali i plaili su ga se, zbog njegovih iznenadnih provala bijesa, koje su tek rijetko shvaali. U Doriath se Trin nije mogao, ili pak iz ponosa nije htio vratiti; u Nargothrond nitko nije smio ui nakon to je Felagund stradao.
76
Bilo mu je ispod asti otii niemu Halethinu puku iz Brethila; a u Dor-lmin se nije usuivao, jer bio je pod vrstim okruenjem, te u to vrijeme nije bilo nade, drao je, u samostalan prolazak prijevojima Sjenovita gorja. Tako se Trin zadrao medu odmetnicima, jer je u ma kakvom ljudskom drutvu bilo lake izdrati u divljini; a kako je elio ostati na ivotu i nije mogao stalno biti u sukobu s njima, slabo je mario da prijei njihova zlodjela. Tako je ubrzo okorio na opak i esto okrutan ivot, no ipak bi se katkad u njemu probudili samilost i gaenje, a tad se trebalo uvati njegova bijesa. Takovim je zlim i opasnim ivotom Trin ivio do izmaka te godine, a zatim i kroz oskudicu i glad zime, sve dok nije stiglo buenje, a zatim i krasno proljee. Sad, u umama oko Teiglina jo se, kako je kazano, dalo nai poneko gazdinstvo ljudi, otpornih i opreznih, no sada malobrojnih. Iako ih nisu voljeli, niti ih naroito alili, po cioj su zimi ostavljali hrane koliko su mogli odvojiti negdje gdje bi je Gaurwaithi mogli nai; tako su se nadali izbjei zdruene napade izgladnjelih. Ali time su manje zahvalnosti stjecali od odmetnika negoli od ivotinja i ptica, te su ih prije spaavali psi i ograde. Jer svako je gazdinstvo velikim ivicama opasalo svoje iskrene posjede, a kue su im bile opkopane i ograene koljem; nastambe su bile povezane stazama, te su ljudi mogli dozivati pomo u nedai pozivima roga. Ali s dolaskom proljea Gaurwaithima je postalo pogibeljno zadravati se tako blizu kua umljaka, koji bi se mogli okupiti i poi u lov na njih; Trin se stoga udio to ih Forweg ne vodi odatle. Vie se hrane i divljai, a i manje pogibelji, moglo nai dalje na jugu, gdje ljudi sad uope nije bilo. A jednoga dana Trin uoi da nema ni Forwega, ni prijatelja mu Andrga; pa upita gdje su, ali sudruzi mu se nasmijae. "Otili su svojim poslom, valjda", ree Ulrad. "Vratit e se oni uskoro, a tad emo u pokret. urno, moda; jer imat emo sree ako za sobom ne dovedu roj pela." Sunce je sjalo i mlado se lie zelenjelo; a Trina ozlojedi bijedni tabor odmetnika, pa sam odluta daleko u umu. Nehotice se prisjeti Skrivena kraljevstva, te kao da zau imena cvjetova iz Doriatha, poput odjeka gotovo zaboravljena starog jezika. Ali iznenada doprijee krici
77
i iz lijeskova gustia istra jedna mlada ena; trnje joj je izdrapalo odjeu, a bila je u velikom strahu, pa se spotae i zadihano pade na tlo. Trin tad skoi prema gustiu s isukanim maem i posijee ovjeka koji je izbio iz lijeske u potjeri za njom; a tek pri samome udarcu shvati da je to Forweg. Ali dok je stajao i zatravljeno gledao u krv na travi pod sobom, pojavi se Andrg, pa i on zapanjeno stade. "Zlodjelo, Neithane!" viknu on, te isuka ma; ali Trinu se ud ohladi, te ree Andrgu: "Gdje li su onda orci? Jeste li ih vi to pretekli da njoj pomognete?" "Orci?" ree Andrg. "Ludo! A odmetnikom se naziva. Odmet nici nemaju drugog zakona do svojih potreba. Gledaj svoja posla, Neithane, a nama prepusti naa." "Tako i kanim", ree Trin. "Ali danas nam se putevi preklopie. enu e prepustiti meni, ili e se pridruiti Forwegu." Andrg mu se nasmija. "Ako je tako, nek bude po tvome", ree. "Ne tvrdim da ti sm mogu biti ravan; ali naoj drubi ovo smaknue moda ne bude po volji." ena se tada osovi na noge i poloi ruku na Trinovo rame. Po gleda u krv, pa u Trina, te joj se oi ozarie. "Ubij ga, gospodaru!" ree. "Ubij i njega! A zatim poi sa mnom. Donese li njihove glave, mome ocu Larnachu nee biti krivo. Za dvije 'vujake glave' znao je ve dobro nagraditi ljude." Ali Trin ree Andrgu: "Je li daleko njezin dom?" "Oko milju odavde," odvrati mu on, "u onom ograenom gazdin stvu. Odlutala je odatle." "Onda poi brzo", ree Trin, obrativi se opet eni. "Kai ocu da te bolje uva. Ali glave drugovima neu odrubiti ne bih li kupio njegovu milost, ni bilo to drugo." Zatim spremi ma. "Doi!" ree Andrgu. "Vratit emo se. Ali eli li pokopati svojega vou, ne raunaj na moju pomo. Pouri se, jer moda se jo nadigne potjera. Ponesi njegovo oruje!" ena se udalji kroz umu. esto se osvrui prije nego to e je drvee zakriti. Tad Trin ode svojim putem bez i rijei vie, a Andrg ga isprati pogledom, mrtei se kao da nastoji dokuiti neku zagonetku.
78
Po povratku u tabor odmetnika, Trin ih zatee nemirne i pune nelagode; jer ve su se predugo bili zadrali na jednome mjestu, blizu dobro uvanih gazdinstava, te su poeli rogoboriti protiv Forwega. "Izlae se nevolji na nau tetu," govorili su; "a drugi moda jo plate za njegove naslade." "Onda izaberite novoga vou!" ree Trin, istupivi pred njih. "Forweg vas vie ne moe predvoditi; jer mrtav je." "Kako zna?" ree Ulrad. "Nisi li i ti traio med iz iste konice? Nisu li ga moda pele ubole?" "Nisu", ree Trin. "Jedan ubod bijae dovoljan. Sasijekoh ga. Ali potedih Andrga, koji se uskoro vraa." Zatim im ispria sve to se uinilo, prekorivi one koji ine takova djela; a jo dok je govorio, vrati se Andrg, nosei Forwegovo oruje. "Vidi, Neithane!" doviknu on. "Nije digla uzbunu. Moda se nada da e te opet sresti." "Bude li se sprdao sa mnom," ree Trin, "poalit u to ti preko volje sauvah glavu. Sad ispripovijedaj to ima, i budi kratak." Zatim Andrg prilino poteno ispria sve to se zbilo. "Kakvim je poslom Neithan onamo iao, pitam se sada", ree. "Nije naim, ini mi se. Jer kad sam naiao, ve je bio sasjekao Forwega. eni se to podosta svidjelo, pa je ponudila poi s njime, molei ga da joj nae glave dade kao dotu. Ali on ju nije htio, te ju je otjerao; tako da mi nije jasno to je to zamjerio voi. Meni je glavu ostavio na ramenima, na emu sam mu zahvalan, premda sam i nemalo zbunjen." "Onda poriem tvoju tvrdnju da potjee iz Hadorova naroda", ree Trin. "Uz Uldora Prokletog prije ti je mjesto, pa bolje potrai slubu u Angbandu. Ali ujte me sada!" viknu on svima. "Ovaj vam izbor dajem. Valja vam uzeti mene za vodu namjesto Forwega, ili me otpustiti. Odsad predvodim ovu drubu, ili je naputam. Ali elite li me ubiti, hajde! Borit u se sa svima do smrti - vlastite ili vae." Tada se mnogi maie oruja, ali Andrg povika: "Ne! Nije bezumna glava koju on potedje. Zapodjenemo li borbu, ne jedan e poginuti nepotrebno, prije nego to ubijemo najboljega meu sobom." Zatim se nasmija. "Opet je onako kako je bilo kad nam se pridruio. Ubija da sebi stvori mjesta. Ako se to prije pokazalo
79
dobrim, moda e se i opet; a pod njegovim vodstvom moda nas krene bolje od kopanja po tuim otpacima." A stari Algund ree: "Najbolji meu nama. Neko bismo i sami postupili tako, kad bismo se usudili; ali tota smo zaboravili. Moda nas on na koncu dovede kui." Nato Trinu naie pomisao kako bi se od voe ove male ete mogao uspeti do poloaja slobodna i samostalna glavara. Ali on pogleda Algunda i Andrga, te im ree: "Kui, kaete? Visoko i studeno koi se Sjenovito gorje izmeu nas i nje. Za njim je Uldorov narod, a svud oko njega angbandske su legije. Ako takovo to nee obeshrabriti vas sedam puta sedam, koliko vas ima, mogu vas povesti na put kui. Ali dokle emo stii, prije nego to poginemo?" Svi to odutjee. Trin se zatim opet oglasi. "Uzimate li me za vou? Ako je tako, smjesta vas vodim u divljinu, daleko od domova ljudi. Ondje nam moda bolje krene, a moda i ne; ali barem emo zasluiti manje mrnje vlastita soja." Tada svi oni rodom iz Hadorova naroda stadoe uz njega i uzee ga za vou; a ostali se sloie s manje odobravanja. I on ih smjesta odvede iz toga kraja. Brojne je glasnike Thingol odaslao da tragaju za Trinom unutar Doriatha i u krajevima oko njegovih granica; ali u godini njegova bijega tragali su za njim zaludu, jer nitko nije znao, niti je slutio, da je meu odmetnicima i neprijateljima ljudi. S nailaskom zime vratili su se Kralju, svi osim Belega. On je nakon odlaska ostalih nastavio sm. Ali u Dimbaru i du sjevernih mea Doriatha stanje se pogoralo. Zmajski se ljem ondje vie nije viao u boju, a i vrsti je Luk nedos tajao; slugani su se Morgothovi pak osokolili i postajali sve brojniji i odvaniji. Zima je dola i prola, a s proljeem su napali iznova: pregazili su Dimbar, a meu ljudima iz Brethila zavladao je strah, jer zlo je sad vrebalo na svim njihovim granicama, izuzev june. Prola je ve gotovo godina dana od Trinova bijega, a Beleg ga je jo traio, sa sve manje nade. Odlutao je na sjever sve do Teiglinskih prijelaza, gdje je uo lou vijest o novom orkovskom prodoru iz Taur-nu-Fuina, te poao natrag i stigao, kako se sluilo, do domova Sumljaka netom nakon to je Trin napustio to podruje. Ondje
80
je uo neobinu pripovijest to krui meu njima. Visok se ovjek glavarska izgleda, ili pak vilenjaki ratnik, kako su neki govorili, pojavio u umama i sasjekao jednoga iz ete Gaurwaith, te spasio Larnachovu ker koju su oni gonili. "Vrlo je ponosit bio," kazae Larnachova ki Belegu, "sjajnih oiju to se jedva udostojie da me pogledaju. Pa ipak je Vujake svojim drugovima zvao, te nije htio sasjei jo jednoga koji je stajao ondje i znao mu ime. Neithan, tako ga je nazvao." "Moe li ti dokuiti tu zagonetku?" upita Larnach vilenjaka. "Mogu, naalost", ree Beleg. "Traim upravo toga ovjeka o kojemu zborite." Nita vie o Trinu nije kazao umljacima; ali upozorio ih je na zlo to se okuplja sjeverno odatle. "Uskoro e orci poeti harati ovim krajem u tolikom broju da im se neete moi oduprijeti", ree. "Ove se godine napokon morate odrei svoje slobode, ili pak svojih ivota. Poite u Brethil dok jo ima vremena!" Zatim je Beleg urno otiao dalje, tragajui za odmetnikim skrovitima i znakovima koji bi mu otkrili kamo su otili. Uskoro ih je i naao; ali Trin je sad imao nekoliko dana prednosti, i kretao se hitro, u strahu od potjere umljaka, te rabio sve mu znane vjetine da nadmudri ili na krivi trag navede svakoga koji bi ih pokuao slijediti. Poveo je ljude na zapad, dalje od umljaka i granica Doriatha, sve dok nisu dospjeli na sjeverni kraj velikih visoravni to su se uzdizale izmeu dolina Siriona i Naroga. Tlo je ondje bilo sue, a uma je naglo prestajala na rubu grebena. Pod njim se vidjela prastara Juna cesta gdje se penje od Teiglinskih prijelaza i podno zapadnih obronaka pobra vodi za Nargothrond. Ondje su odmetnici neko vrijeme oprezno ivjeli, rijetko ostajui dvije noi u istom taboru, i ostavljajui malo tragova svojih odlazaka ili boravaka. Stoga ih je ak i Beleg zaludu lovio. Voen znakovima koje je uspijevao proitati, ili glasima o prolasku ljudi meu divljim stvorovima iji je govor znao, esto bi im se pribliio, ali skrovite im je uvijek bilo naputeno kad bi stigao; jer danonono su drali strae sa svih strana, te bi se na prvi uanj hitro digli i utekli. "Jao!" zavapio je. "Predobro poduih to ovjeje dijete vjetinama ume i polja! Gotovo bi se moglo pomisliti da je to neka vilenjaka eta." Ali oni sa svoje strane razabrae da ih to u stopu prati neki neumorni goni, kojega ne uspijevaju vidjeti, ali ne uspijevaju ga se ni otresti; i proe ih nespokoj.
Trin meu odmetnicima
81
Nedugo potom, kao to je Beleg i strahovao, orci su preli Brithiach, a kako im se Handir iz Brethila odupro svom silom koju je uzmogao okupiti, udaljili su se preko Teiglinskih prijelaza na jug, u pljaku. Mnogi umljaci posluali su Belegov savjet i poslali ene i djecu u Brethil da zatrae utoite. Oni su s pratnjom uspjeli pobjei, na vrijeme preavi Prijelaze; ali naoruane mueve koji su ili za njima doekali su orci, i ljudi su bili nadjaani. Nekolicina se uspjela probiti i dokopati Brethila, ali orci su mnoge pobili ili zarobili; zatim su produili do gazdinstava, poharali ih i spalili. Potom su se smjesta okrenuli natrag na zapad, u potrazi za Cestom, jer sada su se eljeli to hitrije vratiti na sjever s plijenom i zarobljenicima. Ali odmetniki izviai ubrzo su saznali za njih; pa iako im do zarobljenika nije bilo naroito stalo, plijen otet umljacima potpirio je pohlepu u njima. Trin je smatrao kako bi bilo pogibeljno otkriti se orcima sve dok se ne sazna koliko ih ima; ali odmetnici ga nisu htjeli posluati, jer u divljini im je trebalo tota, a neki su ve poeli aliti to ih on vodi. Stoga je Trin otiao uhoditi orke samo s nekim Orlegom; a zapovjednitvo nad etom predao je Andrgu i naloio mu da dobro skriveni ostanu u blizini dok se njih dvojica ne vrate. Sad, orkovska je vojska bila daleko silnija od odmetnike ete, ali ovo su bili krajevi u koje su se orci dotad rijetko usuivali zai, a znali su i to da iza Ceste lei Talath Dirnen, Branjena ravnica, nad kojom bdiju izviai i uhode iz Nargothronda; u strahu od opasnosti bili su stoga oprezni, te su im se izviai uljali kroz drvee s obje strane kolona u pokretu. Tako su otkrili Trina i Orlega, jer tri su izviaa nabasala na njih dok su leali skriveni; a premda dvojicu sasijekoe, trei pobjee, viui u trku: Golug! Golug! A tim su imenom oni zvali Noldore. uma se smjesta ispunila orcima, koji su se neujno ratrkali i dali u lov nadaleko i nairoko. Tada ih je Trin, uvidjevi da ima malo nade u bijeg, pokuao barem zavarati i odmamiti od skrovita svojih ljudi; a kako je od povika Golug! opazio da se boje nargothrondskih uhoda, udario je s Orlegom na zapad. ' Potjera se stutila za njima, te ih usprkos svim njihovim vijuganjima i izmicanjima napokon istjerala iz ume; a tad ih orci opazie, pa u pokuaju prelaska Ceste mnoge strijele oborie Orlega. Ali Trina je spasila vilenjaka verinjaa, te je sm pobjegao u divljinu sa
82
suprotne strane; brzinom i vjetinom izbjegao je neprijateljima i utekao daleko u neznane mu predjele. Tada orci, u strahu da se na njih ne dignu vilenjaci iz Nargothronda, pobie sve zarobljenike i urno pooe prema Sjeveru. Sad, nakon to su prola tri dana, a Trin i Orleg nikako se nisu vraali, neki odmetnici ushtjedoe napustiti pilju u kojoj su se bili skrili; ali Andrg se tomu usprotivi. A ba usred te rasprave, pred njih odjednom stade jedna siva prilika. To ih je Beleg napokon naao. On poe prema njima bez oruja, pokazujui im da je goloruk; ali oni odskoie u strahu, a Andrg mu prie s lea, preko njega namaknu omu i stegnu je tako da mu sputa ruke. "Ne elite li goste, pozornije strau drite", ree im Beleg. "emu ovakav doek? Kao prijatelj dolazim, prijatelja tek da naem. Neithan, ujem da se tako meu vama zove." "Nije tu", ree Ulrad. "Ali odakle zna to ime, osim ako nas ve dugo ne uhodi?" "Dugo nas ve uhodi", ree Andrg. "To je ta sjena to nas uporno slijedi. Moda sada saznamo to doista smjera." Zatim im naloi da priveu Belega za stablo pokraj pilje; a nakon to mu vrsto sputae ruke i noge, stadoe ga ispitivati. Ali na sva njihova pitanja Beleg je imao tek jedan odgovor: "Prijatelj bijah tome Neithanu otkako ga upoznah u umi, kad bijae jo dijete. Traim ga tek stoga to ga kao prijatelja volim, te da mu dobre novosti donesem." "Smaknimo tu uhodu, da ga se rijeimo", ree gnjevno Andrg; a gledao je velebni Belegov luk i udio za njime, jer bio je streliar. Ali oni bolja srca usprotivie mu se, a Algund mu ree: "Voa se moda jo vrati; a tada e zaaliti, sazna li on da je u isti mah bio lien i prijatelja i dobrih novosti." "Ne vjerujem ja rijeima ovog vilenjaka", ree Andrg. "Uhoda je to doriathskoga kralja. Ali ako doista ima kakvih novosti, neka nam ih onda kae; pa da sami prosudimo daju li nam one razloga da ga ostavimo na ivotu." "ekat u dok ne doe va voa", ree Beleg. "Stajat e tu sve dok ne progovori", ree Andrg. Zatim na Andrgov nagovor ostavie Belega zavezana za stablo bez hrane i vode, a sami sjedoe jesti i piti u blizini; ali on im vie
83
nita ne ree. Kad su tako prola dva dana i dvije noi, obuzeli su ih bijes i strah, pa su jedva ekali da odu; a veina ih je sada bila spremna smaknuti vilenjaka. U smiraj dana svi su se okupili oko njega, a Ulrad je donio usijan ara s vatrice to je gorjela na ulazu u pilju. Ali u taj as vrati se Trin. Pristigavi neujno, prema navadi, on zastade u sjeni izvan obrua ljudi, i u sjaju araa spazi Belegovo napaeno lice. To ga pogodi poput koplja i, kao kad se mraz iznenada otopi, oi mu se ispunie dugo neisplakanim suzama. On iskoi i pritra stablu. "Belegu! Belegu!" jauknu. "Kako li ovamo stie? I zbog ega tako stoji?" Smjesta prereza uze prijatelju, pa mu se Beleg svali u naruje. Kad je Trin sasluao sve to su mu ljudi htjeli rei, razljutio se i raalostio; ali isprva je mario tek za Belega. Dok se skrbio za njega kako je najbolje znao i umio, pomislio je na svoj ivot u umi, i poeo se ljutiti na sebe sama. Jer neznanci su esto stradavali kad bi ih odmetnici zatekli u blizini svojih skrovita, ili kad bi ih zaskoili, a on to nije branio; esto je jo sm runo zborio o kralju Thingolu i o Sivim vilenjacima, tako da je i na njemu leala krivnja zbog toga to se prema njima postupa kao prema dumanima. Zatim se ogoreno obrati ljudima. "Bili ste okrutni," ree im, "i to nepotrebno okrutni. Nikada dosad nismo muili uznika; ali do takove nas je orkovske rabote doveo ivot kojim ivimo. Nezakonita i jalova sva su naa djela bila, jer sluila su samo nama samima i podjarivala nam mrnju u srcima." Ali Andrg ree: "Kome sluiti, ako ve ne sebi? Koga voljeti, kad nas svi mrze?" "Bar ja ruku nikad vie dii neu ni na vilenjaka, ni na ovjeka", ree Trin. "Angband ima ve dovoljno slugu. Ako drugi ne ele sa mnom na to prisegnuti, nastavit u dalje sm." Tad Beleg otvori oi i podie glavu. "Ne sm!" ree. "Sada ti konano mogu kazati novosti to ih nosim. Odmetnik nisi, a ime ti Neithan ne pristaje. Sva ti je pripisana krivnja oprotena. Cijelu se godinu za tobom traga, ne bi li te se vratilo asti i slubi Kraljevoj. Zmajski nam ljem ve odvie dugo nedostaje." Ali Trin se ne obradova toj vijesti, ve dugo ostade utke sjediti; jer na Belegove se rijei sjenka opet nadvi nad njega. "Priekajmo
84
da proe no", ree napokon. "Onda u donijeti odluku. Ma kakva bila, sutra nam valja napustiti ovo skrovite; jer nisu svi koji tragaju za nama dobronamjerni." "Ne, nijedan nije", ree Andrg i prijekim pogledom oinu Belega. Ujutro se Beleg, nakon brzog oporavka od bolova, kako to ve bijae u vilenjakog soja iz davnine, obrati Trinu po strani od ostalih. "Oekivah vie radovanja novostima koje donesoh", ree on. "Jamano e se sada vratiti u Doriath?" I on stade kako znade i umije kumiti Trina da tako postupi; ali to ga je vie nagovarao, Trin se vie nekao. Pa ipak, potanko je propitao Belega o Thingolovu sudu. Beleg mu tada ispria sve to zna, a Trin mu potom ree: "Znai da se Mablung pokazao mojim prijateljem, kakvim mi se neko i inio?" "Prijateljem istine, tonije," ree mu Beleg, "to je na koncu i bilo najbolje; premda bi sud manje pravian bio da Nellas nije posvjedoila. Zato, zato, Trine, nisi Mablungu kazao da te Saeros napao? Sasvim drugaije bi stvari tada moda pole. A ti bi", ree, pogledavi ljude izvaljene uz grotlo pilje, "jo moda ponosito svoj ljem nosio, umjesto da spadne na ovo." "Moda je tako, ako ovo padom zove", ree mu Trin. "Moda je tako. Ali onako se zbilo; a meni rijei u grlu zapee. U oima mu vidjeh prijekor, a da me nita ni pitao nije, zbog djela koje ne poinih. ovjeje mi srce bijae uznosito, kako Vilin-kralj ree. I jo je takovo, Belegu Cthalione. Jo mi ne doputa da se vratim u Menegroth i ondje trpim poglede pune samilosti i oprosta, kao neki zabludjeli djeak koji se pokajao. Ja bih oprost trebao dati, a ne primiti. A djeak vie nisam, ve ovjek, primjereno svojoj vrsti; i to ovjek tvrd, sudbinom svojom." Nato se Beleg zabrinu. "to e onda uiniti?" upita ga. "Nastaviti slobodno", ree Trin. "Tu mi elju Mablung uputi na rastanku. Milost Thingolova nee se protegnuti do gostoprimstva ovim mojim sudruzima u padu, drim; ali od njih se sada neu rastajati, ako se oni od mene rastajati ne ele. Volim ih na svoj nain, donekle ak i najgorega. Mojoj vrsti pripadaju, a u svakome ima neto dobra to moda jo nabuja. Mislim da e oni ostati uza me."
85
"Gleda oima drugaijim od mojih", ree Beleg. "Pokua li ih odbiti od zla, iznevjerit e te. Sumnjam u njih, a u jednoga ponajvie." "Kako da jedan vilenjak sudi o ljudima?" ree Trin. "Kako sudi svim djelima, ma tko ih uinio", odgovori mu Beleg, ali ne ree nita vie, i ne spomenu Andrgovu pakost, glavni razlog nemila postupanja s njime; jer opazivi kakva je Trinova ud, bojao se da ne prouzroi nevjericu koja bi nakodila njihovu starom prijateljstvu i opet otjerala Trina u zle navade. "Nastavit e slobodno, kae, Trine, prijatelju", ree. "to znae tvoje rijei?" "elim voditi vlastite ljude, i ratovati na vlastiti nain", odgovori mu Trin. "Ali u ovome se barem predomislih: kajem se zbog svakog udarca, izuzev zbog onih zadanih Neprijatelju ljudi i vilenjaka. A vie od svega htio bih da si uza me. Ostani sa mnom!" "Kad bih ostao uza te, ljubav bi me vodila, a ne mudrost", ree Beleg. "Srce me upozorava da nam se valja vratiti u Doriath. Drugdje pred nama sjenka lei." "Svejedno, onamo neu", ree Trin. "Jao!" ree Beleg. "Ali kao privren otac koji sinu ispuni elju usprkos vlastitoj slutnji, popustit u tvojoj volji. Na tvoju molbu, ostat u." "Dobro je tako, doista!" ree Trin. A tad umah uuti, kao da i sm uti tu sjenku, i uhvati se u kotac s ponosom koji mu ne puta da se vrati. Dugo je tako sjedio, utonuo u misli o minulim ljetima. Odjednom se prenu, pa pogleda Belega i ree: "Ta vilin-djeva koju si spomenuo, premda se vie ne sjeam kako: velik sam joj dunik na pravodobnu svjedoenju; pa ipak, ne mogu je se prisjetiti. Zato je motrila moje pute?" Nato ga Beleg prijeko pogleda. "Zato, doista?" ree. "Trine, jesu li ti cijeli ivot i srce i pola svijesti bili daleko? Kao mali esto si etao umama s Nellas." "Sigurno je to davno bilo", ree Trin. "Ili mi se djetinjstvo barem tako danas ini, i magla ga skriva - izuzev tek spomena na oevu kuu u Dor-lminu. Zato sam ja to etao s jednom vilin-djevom?" "Da naui ono emu te mogla poduiti, moda," ree mu Beleg, "pa makar i tek poneku vilin-rije iz naziva umskih cvjetova. Bar
86
njihova imena nisi zaboravio. Jao! dijete ovjeje, ima u Meduzemlju i druge tuge osim tvoje, kao i rana to ih oruje ne stvori. Doista, sve mi se vie ini kako se vilenjaci i ljudi ne bi trebali ni susretati ni mijeati." Trin nita na to ne ree, ve se dugo zagleda Belegu u lice, kao da kani odatle iitati odgonetku njegovih rijei. A Nellas iz Doriatha nikada ga vie ne vidje, i njegova sjenka pade s nje. Sad se Beleg i Trin posvetie drugim pitanjima, pa povedoe raspravu o tome gdje im se valja nastaniti. "Vratimo se u Dimbar, na sjeverne mee, kuda smo neko skupa ili!" ree Beleg usrdno. "Trebamo im ondje. Jer odnedavna su orci pronali put s Taur-nu-Fuina, pa se sputaju odande preko prijevoja Anach." "Ne sjeam ga se", ree Trin. "Ne, nikad se nismo toliko udaljavali od granica", ree Beleg. "Ali vidio si vrhunce Crissaegrima u daljini, i istono od njih tamne zidine Gorgorotha. Anach lei izmeu njih, ponad visokih izvora Mindeba. Teak je to i opasan put; a ipak mnogi sad njime prooe, pa Dimbar, koji je neko leao u miru, pada pod Mranu ruku, a ljude u Brethilu nedae snalaze. U Dimbar te zovem!" "Ne, jer unatrake kroz ivot kroiti neu", ree mu Trin. "Niti vie lako do Dimbara mogu doi. Sirion se izmeu prijei, na kojemu ni mosta ni gaza nema podno Brithiacha, daleko na sjeveru; pogibeljno ga je prijei. Izuzev u Doriathu. Ali u Doriath ne kanim zalaziti, i Thingolovim se doputenjem i oprostom posluiti." "Tvrdim si se ovjekom nazvao, Trine. Istinito, ako time na tvrdoglavost misli. Sada sam ja na redu. Ja u poi, s tvojim dopu tenjem, i oprostiti se s tobom. eli li doista vrsti Luk uza se, u Dimbaru me potrai." A tom prilikom Trin nita vie ne ree. Sutradan Beleg krenu na put, a Trin ga otprati na strelomet od tabora, ali utke. "Je li to, dakle, dolo vrijeme za rastanak, Hrinov sine?" ree mu Beleg. "eli li doista odrati rije i uza me ostati," odgovori mu Trin, "potrai me tad na Amon Rdhu!" Tako kaza, onako zlehud i ne slutei to preda njim lei. "Inae, sad se rastajemo zasvagda." "Moda je tako i najbolje", ree Beleg, i ode svojim putem.
87
Kazuje se da se Beleg vratio u Menegroth, te stupio pred Thingola i Melian i ispripovjedio im o svemu to se dogodilo, izuzev o tome kako su se Trinovi sudruzi zlo prema njemu ponijeli. Thingol tad uzdahnu, te ree: "Prihvatih se oinstva Hrinova sina, ega se ni iz ljubavi ni iz mrnje odrei ne mogu, osim ako se sm Hrin Odvani ne vrati. to bi on jo htio od mene?" Ali Melian ree: "Dar e sada dobiti od mene, Cthalione, da ti na pomo bude, i na ast, jer nita vrednije nemam." I dade mu zalihu lembasa, vilenjakoga putokruha, umotanog u srebrne listove; a uzlovi uzica koje su ga omatale bijahu zapeaeni Kraljiinim peatom, hostijom od bijeloga voska u obliku jednog cvjetia Telperiona. Jer Eldali je gajio obiaj da pravo uvanja i darovanja ove hrane pripada jedino Kraljici. "Ovaj putokruh, Belegu," ree ona, "na pomo e ti biti u divljini i zimi, i na pomo jo i onima koje sm odabere. Jer povjeravam ga sada tebi, da ga prema vlastitu nahoenju namjesto mene udijeli." Ni u emu Melian ne ukaza Trinu veu milost nego ovim darom; jer Eldari nikad prije ne dopustie ljudima da se tim putokruhom poslue, i rijetko to kad vie ponovie. Tad Beleg napusti Menegroth i vrati se na sjeverne mee, gdje je stanove imao, i mnoge prijatelje; ali kad stie zima, a ratovanje se obustavi, suborci odjednom primijetie da Belega nema, a on im se vie nije vratio.
Pripovijest se tu svre Sitnom patuljku Mmu. Sitni su patuljci odavna zaboravljeni, jer Mm je bio posljednji. Malo se o njima znalo ak i u davnini. Imenom Nibin-nogrim zvali su ih vilenjaci iz Belerianda neko davno, ali nisu ih voljeli; a Sitni patuljci nisu voljeli nikoga osim samih sebe. Ako su mrzili orke i bojali ih se, mrzili su upravo tako i Eldare, a Izgnanike ponajvie; jer Noldori su im, kazivali su, oteli zemlje i domove. Nargothrond su prvi pronali i uzeli dubiti Sitni patuljci, dugo prije nego to e Finrod Felagund stii preko Mora. Potjecali su, kazivalo se, od patuljaka prognanih u davnim danima iz patuljakih gradova na istoku. Dugo prije Morgothova povratka odlutali su na zapad. Onako malobrojni, a bez vladara, nisu lako dolazili do kovinske rudae, pa im je kovako umijee okopnjelo, a s njim i zaliha oruja; uzeli su tad ivjeti kriom, i donekle se sma njili rastom u odnosu na istonu rodbinu, zgureno hodajui brzim, kriomimm korakom. Svejedno, poput cijelog patuljakog roda,
90
bili su daleko snaniji nego to bi se iz njihova rasta dalo naslutiti, i mogli su se odrati na ivotu ak i u velikoj nedai. Ali sad su se napokon prorijedili i izumrli u Meuzemlju, svi osim Mma i dvojice njegovih sinova; a Mm je bio star ak i prema patuljakom mjerenju, star i zaboravljen. Nakon Belegova odlaska (a to je bilo drugoga ljeta po Trinovu bijegu iz Doriatha), za odmetnike su nastupili loi dani. Kie su padale kad im nije bilo vrijeme, a orci su u veem broju nego prije silazili sa Sjevera, prelazili Teiglin starom Junom cestom i remetili sve ume na zapadnim granicama Doriatha. Rijetko se gdje mogao nai siguran zaklon ili odmorite, a druba je ee bila lovljena nego to je sama lovila. Jedne noi, dok su leali na oprezu u mraku bez vatre, Trin sagleda svoj ivot, te mu se uini da bi ga se ba i moglo poboljati. 'Valja mi nai neko sigurno pribjeite', pomisli, 'i na vrijeme se pobrinuti za zimu i glad.' Ali nije znao kamo da krene. Sutradan on povede ljude na jug, dalje nego to su ikad prije otili od Teiglina i mea Doriatha; i nakon trodnevna putovanja zaustavie se na zapadnome rubu uma u dolini Siriona. Taj kraj vie nije bio tako vlaan i umovit, jer polako se uspinjao u pobra. Uskoro potom, zgodilo se da su Trin i njegovi ljudi u smiraj siva, kina dana nali zaklon pod gustom boikovinom; pred njima je leala istina bez drvea, na kojoj je bilo mnogo krupnih stijena, naherenih ili navaljanih u gomile. Sve je bilo mirno, po strani od kapanja kie s lia. Odjednom se oglasi straar, a oni poskoie i spazie gdje kriom kroz stijene zamiu tri zakukuljena, u sivo odjevena lika. Svaki je na leima nosio pozamanu vreu, ali svejedno su se kretali hitro. Trin im doviknu da stanu, a ljudi potrae na njih kao psi gonii; no oni produie dalje, a iako je Andrg za njima odapeo strelice, dva nestadoe u sumraku. Jedan zaostade, jer bio je sporiji, ili je nosio tei teret; njega uskoro epae, oborie na tlo i obuzdae mnogim vrstim rukama, iako se otimao i grizao poput zvijeri. Ali Trin prie i prekori svoje ljude. "Kakav vam je to stvor?" ree. "emu takova okrutnost? Star je i malen. Kakve li je kode u njemu?"
O patuljku Mmu
91
"Grize", ree Andrg, drei se za krvavu aku. "Ork je, ili orkovskoga roda. Ubij ga!" "Ne zasluuje nita manje, kad nam je izigrao nadu", ree drugi, koji je oteo vreu. "Ovdje nema niega do gomolja i kamenia." "Ne," ree Trin, "bradat je. To je puki patuljak, ini mi se. Dajte mu da ustane i prozbori." Tako je Mm uao u Pripovijest o Hurinovoj djeci. Jer kleknuo je s mukom Trinu pod noge i stao ga preklinjati da mu potedi ivot. "Star sam", ree mu, "i siromaan. Puki sam patuljak, kao to kae, a ne ork. Zovem se Mm. Ne daj im da me smaknu iz ista mira, gosparu, kao to bi me orci." Nato se Trin u srcu saali nad njime, ali ree: "Bijedno mi izgleda, Mme, iako je to u patuljka udno; ali mi smo bjedniji, drim: ljudi bez kue i prijatelja. Kad bih ti kazao da ne tedimo druge iz puke samilosti, jer vrlo smo potrebiti, to bi nam ponudio kao otkup?" "Ne znam kakva ti je elja, gospodaru", ree mu Mm oprezno. "Upravo sada, vrlo sitna!" ree Trin i obazre se ogoreno s kiom u oima. "Tek sigurno poivalite namjesto mokre ume. Jamano ima neko takovo za se." "Imam," ree Mm; "ali u otkup ga ne mogu dati. Prestar sam za ivot pod vedrim nebom." "Nije nuno da i aska vie ostari", ree mu Andrg, te mu pristupi s noem u poteenoj ruci. "Toga te mogu potedjeti." "Gospodaru!" zavapi nato Mm u velikom strahu i obgrli Trinu koljena. "Izgubim li ivot, ostat ete bez stanita; jer neete ga bez Mma nai. Dati ga ne mogu, ali podijelit u ga s vama. Vie ima mjesta unutra no neko, koliko ih ga je zauvijek napustilo", te stade jecati. "ivot ti je poteen, Mme", ree mu Trin. "Barem dok ne doemo do njegova skrovita", ree Andrg. Ali Trin se lecnu na to i otpovrnu: "Dovede li nas Mm u svoj dom bez smicalica i bude li nam ondje dobro, otkupio je ivot; nee ga smaknuti nijedan koji mene slijedi. Na to priseem."
92
Tada Mm poljubi Trinu koljena i ree: "Mm e ti biti prijatelj, gospodaru. Isprva pomislih da si vilenjak, zbog govora ti i glasa; ali ako si ovjek, jo i bolje. Mm vilenjake ne ljubi." "Gdje je ta tvoja kua?" ree Andrg. "Morala bi biti odista dobra da se podijeli s jednim patuljkom. Jer Andrgu se patuljci ne mile. Malo je koju dobru priu o tome soju njegov narod donio s Istoka." "Gore je prie o sebi samome za sobom ostavio", ree Mm. "Sudi mi dom kad ga vidi. Ali trebat e vam svjetlo da stignete onamo, ljudi jedni trapavi. Vratit u se kad se razdani, da vas povedem." Pa ustade i mai se vree. "Ne, ne!" ree Andrg. "Pa nee mu valjda to dopustiti, voo? Ta vie nikada ne bi vidio staroga lupea." "Mrai se", ree Trin. "Neka nam ostavi neto u zalog. Da zadrimo tvoju vreu i njezin sadraj, Mme?" Ali nato patuljak opet pade na koljena u tekoj muci. "Kad se Mm ne bi kanio vratiti, ne bi se vratio za staru vreu punu gomolja", ree. "Vratit u se. Pusti me!" "Neu", ree mu Trin. "Ako se ne eli rastati od svoje vree, valja ti ostati uz nju. Nakon noi provedene pod liem, moda se i ti nad nama saali." Ali opazio je, kao i ostali, da Mm cijeni svoju vreu i njezin sadraj vie nego to su se naoko inili vrijednima. Odveli su tako staroga patuljka u svoj bijedni tabor, a on je putem mrmljao sebi u bradu na nekom udnom jeziku koji se inio prijek od pradavne mrnje; ali kad mu sapee noge, on naglo uutje. A oni koji su drali strau vidjeli su ga kako cijele noi sjedi muklo i nepomino kao stijena, i tek mu se besane oi ljeskaju dok zvjeraju kroz mrak. Kia pred jutro stade, a vjetar nauuri kronje. Zora svanu sjajnija nego ve danima, a laki uzdusi s Juga rairie nebo, blijedo i bistro pri izlasku sunca. Mm je samo nepomino sjedio, naizgled mrtav; jer sad su mu teke vjee prekrivale oi, a jutarnje ga je svjetlo otkrilo sparuena i stisnuta od starosti. Trin mu prie i pogleda ga. "Sada se dovoljno razdanilo", ree mu.
O patuljku Mmu
93
Mm tad otvori oi i pokaza na svoje uze; a kad mu ih odrijeie, on silovito progovori. "Nauite ovo, lude!" ree. "Ne sapinjite patuljka! To vam nee oprostiti. Umrijeti ne elim, ali srce mi je jaro zbog vaega djela. Kajem se zbog danoga obeanja." "Ali ja se ne kajem", ree Trin. "Povest e me u svoj dom. Dotad se smrt spominjati nee. Tako ja elim." On postojano po gleda patuljka u oi, a Mm to ne mogae izdrati; doista, malo se tko mogao oprijeti Trinovim oima u odlunosti ili gnjevu. Uskoro odvrati pogled i ustade. "Poi za mnom, gospodaru!" ree. "Dobro!" ree Trin. "Ali sada pridodajem ovo: shvaam tvoj ponos. Moda e umrijeti, ali vie nikada sapet biti nee." "I neu", ree Mm. "Ali, poimo sada!" I s tim ih rijeima odvede do mjesta gdje su ga zarobili, te pokaza na zapad. "Eno mi doma!" ree. "esto ga viaste, valjda, jer visok je. Zvali smo ga Sharbhund, prije nego to su vilenjaci promijenili sva imena." Tada opazie da im on to pokazuje na Amon Rdh, elavo brdo, ija je gola glava nadgledala mnoge lige divljine. "Viasmo ga, ali nikad izbliza", ree Andrg. "Jer kakva li sigurna skrovita ondje moe biti, ili vode, ili bilo ega drugog to nam treba? Uinilo se meni da je tu neka smicalica posrijedi. Zar da se ljudi na brdskome vrhu kriju?" "Dalek vidik moe biti sigurniji od vrebanja", ree Trin. "Amon Rdh gleda nadaleko i nairoko. Pa, Mme, doi u da vidim to nam ima pokazati. Koliko e trebati nama, trapavim ljudima, da stignemo onamo?" "Cijeli ovaj dan do sumraka, poemo li smjesta", odgovori mu Mm. Druba je ubrzo krenula na zapad, a Trin je poao na elu s Mmom uza se. Oprezno su ili nakon izlaska iz ume, ali cijeli taj kraj inio im se praznim i mirnim. Preli su navaljane stijene i poeli se uspinjati; jer Amon Rdh stajao je na istonome rubu visoravni uzdignutih izmeu dolina Siriona i Naroga, a njegovo se krunite ak i nad kamenito pobre u podnoju nadvijalo za tisuu i vie stopa. S istone se strane krevit krajolik polako uspinjao u visoke grebene meu nakupinama breze i oskorue, te drevnih trnjaka to
94
izbijahu iz stijene. Povie, po visoravnima i donjim padinama Amon Rdha, rasli su gustii aeglosa; ali strma mu je siva glava bila posve gola, osim crvenog seregona to joj je ovijao stijene. Na izmaku dana odmetnici su se pribliili temeljima brda. Primi cali su mu se sad sa sjevera, jer tako ih je vodio Mm, kad svjetlost zapadajueg sunca pade na krunite Amon Rdha, gdje je seregon bio u punom cvatu. "Gle! Vrh brda obliven je krvlju", ree Andrg. "Jo nije", ree Trin. Sunce je zalazilo, a u gudurama se mrailo. Brdo se sad nadvijalo pred njima i nad njima, pa su se upitali ima li potrebe za vodiem do tako oita cilja. Ali kad ih je Mm poveo dalje, u uspon po zad njim strmim obroncima, opazili su da slijedi neku stazu po tajnim znakovima ili staroj navici. Sad mu je put zavijao tamo-amo, a kad bi pogledali oko sebe, vidjeli bi da sa svake strane zjape tamni dolovi i bila, ili da se tlo obruava u pustoi velih stijena, gdje ikara i trnje skrivaju provalije i jame. Tuda bi se bez vodia danima mogli verati i upinjati da pronau put. Naposljetku su izbili na strmije, ali manje neravno tlo. Zali su pod sjene pradavnih stabala oskorue, u prolaze meu dugonogim aeglosom: u tminu proetu slatkastim mirisom. Tada odjednom izbie pred liticu, ravnu i glatku, visoku moda etrdeset stopa, iako je sumrak mraio nebo nad njima, pa im je teko bilo procijeniti kolika je. "Jesu li ovo vrata tvoje kue?" ree Trin. "Patuljci ljube kamen, kau." Primaknuo se Mirnu, da ih na samome kraju puta nekako ne izigra. "Nisu to vrata kue, ve dveri predvorja", ree Mm. Zatim udari nadesno uz podnoje litice, te se nakon dvadeset koraka iznenada zaustavi; a Trin spazi da je djelom ruku ili zubom vremena ondje nastao procjep takova oblika da se dvije stijenke litice preklapaju, a otvor vodi natrag ulijevo izmeu njih. Taj su ulaz zastirale razrasle biljke ukorijenjene u pukotinama odozgo, ali unutra je leala strma kamenita staza to se uspinjala kroz mrak. Voda je curila niz nju, i vonjalo je po memli. Poli su njome jedan po jedan. Na vrhu je
O patuljku Mmu
95
staza opet svrnula nadesno i na jug, te ih izvela kroz trnovit gusti na zelenu zaravan, odakle je zalazila opet u sjenu. Tako su stigli pred Mmovu kuu, pred Bar-en-Nibin-noeg, koju su pamtile samo drevne pripovijesti iz Doriatha i Nargothronda, i koju nijedan ovjek dotad nije vidio. Ali padala je no, na istoku su se krijesile zvijezde, a oni jo nisu mogli razabrati kakva je oblika to udnovato mjesto. Amon Rdh imao je krunu: veliku masu poput strme kamene kape s golim, spljotenim vrhom. Na sjevernoj je strani iz nje strala izboina, vodoravna i gotovo etvrtasta, koju se nije moglo vidjeti odozdo; jer iza nje se krunite brda dizalo poput zida, a zapadno i istono s ruba su joj se obruavale strme litice. Tek su sa sjevera, kako su oni doli, do nje mogli stii oni koji znaju put. S tih je "dveri" vodila staza, i ubrzo zalazila u malen lug patuljastih breza oko bistrog jezerca u koritu izdubljenom u stijeni. Jezerce se napajalo otraga, s izvora u podnoju stijene, te je lijebom otjecalo i poput bijela se pramena prelijevalo preko zapadnog ruba izboine. Zaklonjena stablima, izmeu dva visoka kamena potpornja blizu izvora stajala je pilja. Izgledala je kao puka duplja u stijeni, s niskim, slomljenim svodom; ali u dnu su je produbile i duboko pod brdo proirile polagane ruke Sitnih patuljaka u dugim ljetima to ih ondje proboravie, sigurni od uplitanja Sivih vilenjaka iz uma. Kroz sve mrkliji mrak Mm ih je proveo pokraj jezerca, u kojemu su se sada blijede zvijezde zrcalile kroz sjene brezovih kroanja. Na ulazu u peinu okrenu se i nakloni Trinu. "Ui, gospodaru!", ree: "u Bar-en-Danwedh, Kuu otkupa. Jer tako e se zvati." "Moda tako bude", ree Trin. "Prvo u je pogledati." Zatim je uao s Mmom, a ostali, kad su vidjeli da se on ne boji, poli su za njima, ak i Andrg, koji je gajio najvei zazor prema patuljku. Uskoro se naoe u mrklu mraku; ali Mm pljesnu rukama, i iza nekog se zavoja pojavi traak svjetlosti: iz prolaza u dnu vanjske duplje iskorai jo jedan patuljak s malenom bakljom u ruci. "Ha! Promaio sam ga, kako sam se i bojao!" ree Andrg. Ali Mm zapodjenu iv razgovor s pridolicom na njihovu grubu jeziku, te se vidno zabrinu ili razljuti onime to je uo, jer ubrzo mugnu u prolaz i nestade. Nato Andrg postade sav za to da se navali. "Napadnimo prvi!" viknu. "Moda ih je cijela konica; ali maleni su."
96
"Samo su trojica, cijenim", ree Trin; pa ih povede dalje, dok su odmetnici za njim pipali put niz grube stijenke prolaza. Mnogo puta je skretao amo-tamo pod otrim kutem; ali napokon pred njima ljesnu blijeda svjetlost, te uoe u malenu ali dinu odaju, blijedo obasjanu svjetiljkama objeenim o tanke lance sa sjenovita stropa. Mma ondje nije bilo, ali uo mu se glas, pa Trin za njime ode do vrata pobone komore u dnu odaje. Pogleda u nju, pa spazi Mma gdje klei na podu. Do njega je utke stajao onaj patuljak s bakljom; ali na kamenoj poivaljci do suprotnoga zida leao je jo jedan. "Khme, Khme, Khme!" jecao je stari patuljak i upao si bradu. "Nisu svi tvoji hici zabludjeli", ree Trin Andrgu. "Ali naopakim bi se ovaj pogodak mogao pokazati. Olako odapinje; ali moda ne poivi dovoljno dugo da se naui mudrosti." Trin se odvoji od ostalih i oprezno ude, pa zastade pokraj Mma i obrati mu se. "U emu je nevolja, gosparu?" ree. "Znadem poneto o vianju. Mogu li ti kako pomoi?" Mm okrenu glavu, a oi mu se crveno zakrijesie. "Ne, ako ne moe vratiti vrijeme i onda svojim ljudima odsjei te okrutne ruke", odgovori mu. "Ovo je moj sin. Strijela mu je probola prsa. Vie nikad nee progovoriti. Umro je u suton. Tvoje su me uze sprijeile da ga izlijeim." A davno okorjela samilost opet navre iz Trinova srca kao voda iz stijene. "Jao!" ree. "Kad bih mogao, vratio bih tu strelicu. Sad e ime Bar-en-Danwedh, Kua otkupa, ovo mjesto s pravom ponijeti. Jer nastanili se mi tu ili ne, smatrat u se tvojim dunikom; a domognem li se ikada bogatstva, platit u ti danwedh u suhome zlatu za tvojega sina, u zalog za tugovanje, makar nikad ne dostajao da se tvoje srce razveseli." Mm se tad podie na noge i pomno odmjeri Trina. "ujem to kae", ree. "Zbori kao patuljaki knez iz davnine; a to me silno udi. Sad mi se srce ohladilo, premda nije radosno. Vlastitu otkupninu, stoga, namjeravam platiti; smijete se nastaniti ovdje, ako vas je volja. Ali ovo u dodati: onome koji je ispalio taj hitac valja slomiti luk i strijele i poloiti ih pod noge mome sinu; i da se nikad vie ni strijele ni luka ne mai. Mai li ih se, od njih e stradati. Tom ga kletvom proklinjem."
O patuljku Mmu
97
Andrg se prepade uvi tu kletvu; pa slomi luk i strijele, premda silno preko volje, i poloi ih pod noge mrtvome patuljku. Ali na izlasku iz komore on baci zao pogled prema Mmu, te promrmlja: "Patuljkova kletva nikada ne umire, kau; ali moda i jedna ovjeja uspije pogoditi. Nek pogine sa strelicom u grlu!" Tu su no proleali u odaji i nemirno spavali zbog zapomaganja Mirna i Ibuna, njegova drugog sina. Nisu tono znali kada je ono prestalo; ali kad su se napokon probudili, patuljaka vie nije bilo, a komora je bila zatvorena kamenom. Opet je svanuo lijep dan, pa su se na jutarnjem suncu odmetnici oprali u jezercu i priredili ono hrane to su imali; a upravo dok su jeli, Mm stade pred njih. On se nakloni Trinu. "Nema ga vie, i sve je obavljeno", ree. "Lei sa svojim oima. Sada se okreemo onome ivotu to je ve preostao, iako nas moda ekaju tek kratki dani. Je li ti Mmov dom po volji? Je li otkup plaen i prihvaen?" "Jest", ree Trn. "Onda je sve vae, pa svoj ovdanji boravak uredite kako vam drago, izuzev u ovome: tu komoru to je zatvorena nitko do mene otvoriti nee." "Dobro te ujemo", ree Trin. "Ali to se naega ovdanjeg ivota tie, na sigurnom smo, ili se barem tako ini; ali svejedno moramo pribavljati hranu, a i drugo. Kako li emo izlaziti odavde; tovie, kako li emo se vraati?" Mm se na njihovu nelagodu grleno nasmija. "Zar se bojite da ste za paukom otili do srca njegove mree?" ree. "Ne, Mm ne jede ljude. A pauk bi teko mogao izai na kraj s trideset osa u isti mah. Gle, vi ste naoruani, a ja tu stojim goloruk. Ne, valja nam dijeliti, vama i meni: kuu, hranu i vatru, a moda i druge steevine. Kuu ete, smatram, uvati i u tajnosti je drati za svoje dobro, ak i kad joj upoznate izlaze i ulaze. Ve ete ih nauiti. Ali dotad vas Mm, ili Ibun, njegov sin, moraju voditi pri izlascima; i jedan e ii kuda i vi, i vraati se kada i vi - ili vas ekati na nekome mjestu koje znate, i kamo se bez vodia znadete vratiti. Sve blie i blie domu ono e bivati, drim."
98
Trin se s time sloio i zahvalio Mmu, a veini njegovih ljudi bilo je drago; jer pod jutarnjim suncem, dok je ljeto jo bilo u jeku, mililo im se obeanje ivota ovdje. Tek Andrgu to nije bilo po volji. "to prije ovladamo svojim dolascima i odlascima, to bolje", ree. "Nikad prije nismo vodili kivna zarobljenika amo i tamo u pohode." Toga su dana otpoinuli, te oistili oruje i popravili opremu; jer imali su jo hrane da im dostane za barem dan-dva, a Mm im je na to i pridodao. Posudio im je tri velika lonca za kuhanje, kao i lui; iznio je i vreu. "Triarije", rekao je. "Ne vrijedi ih krasti. Samo divlji gomolji." Ali kad su ih oprali, pokazalo se da su gomolji bijelih i mesnatih koa, a kad su ih skuhali, bili su dobri za jelo, donekle slini kruhu; i odmetnicima je bilo drago to ih imaju, jer ve su dugo bili bez kruha, osim kad bi ga uspjeli ukrasti. "Divlji vilenjaci ne znaju za njih; Sivi vilenjaci nisu ih nali; oni ponosni koji stigoe preko Mora odvie su uznositi da bi kopali", ree Mm. "Kako se zovu?" ree Trin. Mm ga iskosa pogleda. "Nemaju imena, izuzev na patuljakom jeziku, a njega ne povjeravamo", ree. "A ljude ne poduavamo da ih pronalaze, jer ljudi su pohlepni i rastroni, pa ih ne bi tedjeli sve dok svaka biljka ne iezne; sada tek prolaze pokraj njih dok basrljaju divljinom. Vie od mene neete saznati; ali smijete uzimati koliko vam treba od moje berbe, sve dok iskreno zborite, ne uhodite i ne kradete." Zatim se opet grleno nasmija. "Vrlo su vrijedni", ree. "Vie od zlata u gladnoj zimi, jer moe ih se zgrnuti kao vjeverije ljenjake, a mi smo ve uzeli prikupljati zalihu od prvih dozrelih. Ali lude ste ako mislite da se ne bih odrekao jedne male berbe ak i po cijenu svoje glave." "Dobro te ujem", ree Ulrad, koji je onomad kad su ulovili Mma pogledao u vreu. "Pa ipak, nisi je se htio odrei, pa me tvoje rijei utoliko vie ude." Mm se okrenu i mrano ga pogleda. "Jedna si od onih luda za kojima proljee alovati nee ako im zima glave doe", ree mu. "Dadoh rije, te se bijah duan vratiti, drage volje ili ne, s vreom ili bez nje, a ovjek to ni zakona ni vjere nema nek misli to ga je
O patuljku Mmu
99
volja! Ali ne mili mi se da me opaki silom odvajaju od svojine, pa bila to tek puka vezica za obuu. Zar se ne sjeam da tvoje ruke bijahu medu onima to me sapee uzama, to me drae tako vrsto da nisam vie sa sinom niti rijei prozborio? Kad god budem dijelio zemlje-kruh iz svoje zalihe, tebe u izostavljati, a sve i ako ga bude jeo, jest e od onoga to tvoji sudruzi dobiju, a ne od mojega." Mm zatim ode; ali Ulrad, koji je ustuknuo pred njegovim bijesom, ree mu iza lea: "Teke rijei! Stara je bitanga svejedno imala i drugoega u vrei, slina oblika, ali tvreg i teeg. Moda u divljini ima i drugih stvari osim zemlje-kruha, koje vilenjaci nisu nali, a ljudi za njih ne smiju znati!" "Moda je tako", ree Trin. "Pa ipak, patuljak je kazao istinu barem u jednome, kada te ludom nazvao. Odakle ti potreba da kae to ti je na umu? Ako ti lijepe rijei ve zapinju u grlu, utnja e svim naim ciljevima bolje posluiti." Dan je proao u miru, i nijedan odmetnik nije poelio otii odande. Trin je esto etao po zelenoj tratini na izboini, od ruba do ruba; gledao je na istok, zapad i sjever, i u udu otkrio dokle mu sve pogled bistrim zrakom see. Prema sjeveru, naoko neobino blizu, opaao je gdje se uma Brethil uspinje zelena oko Amon Obela. Onamo su mu se oi nekako najvie svrtale, a da ni sm nije znao zato; jer srce ga je radije vuklo sjeverozapadu, gdje mu se inilo da ligama i ligama daleko, na samome rubu neba, moe nazreti Sjenovito gorje i granice svojega doma. Ali uveer je Trin gledao prema zapadu i sutonu, dok je crveno srce uranjalo u izmaglice nad silno dalekim obalama, a dolina je Naroga leala u dubokim sjenama izmeu njih. Tako otpoe boravak Trina, Hrinova sina, u dvorima Mmovim, u Bar-en-Danwedhu, Kui otkupa. Dugo je jo ivot odmetnicima iao sasvim po volji. Hrane nije manjkalo, zaklon im je bio dobar, topao i suh, a prostora su imali napretek; jer otkrili su da se u piljama u nudi moe nastaniti i njih stotinu, pa i vie. Neto dublje se nalazila jo jedna, manja odaja. S jedne strane imala je ognjite, nad kojim se okno za dim uzdizalo kroz stijenu do domiljato skrivena ispuha u pukotini na obronku.
100
Bilo je ondje i mnogo drugih komora, u koje se ulazilo iz odaja ili prolaza izmeu njih; neke su bile stambene, a druge radionice ili pak spremita. U pohrani je Mm bio vjetiji od njih, i posjedovao je mnoge posude i krinje od kamena i drveta to su se doimale vrlo staro. Ali sada su komore veinom bile prazne: u orunicama su visjele zahrale i prane sjekire i druga oprema, a na policama i u smonicama nije bilo niega; kovanice su bile puste. Doli tek jedne: malene prostorije u koju se stizalo iz unutranje odaje, opremljene ognjitem to je dijelilo ispuh za dim s ognjitem u odaji. Ondje je Mm katkad radio, ali nije doputao drugima da pritom budu s njime; i nikome nije kazao za tajno, skriveno stubite to iz njegove kue vodi na plosnati vrh Amon Rdha. Na njega je pak Andrg nabasao kad se u gladnoj potrazi za Mmovim zalihama hrane izgubio u piljama; ali to je otkrie zadrao za sebe. Do kraja te godine nisu vie odlazili u pljaku, a ako bi se i uda ljavali poradi lova ili prikupljanja hrane, najee su ili u manjim skupinama. Ali jo im je dugo bilo teko pronai put pri povratku, dok su osim Trina tek estorica njegovih ljudi uope uspjela sa sigurnou zapamtiti kuda tono valja ii. Svejedno, kad su vidjeli da bi snalaljiviji mogli stii do njihova skrovita bez Mmove pomoi, postavili su danononu strau blizu procjepa u sjevernoj zidini. S juga nisu oekivali neprijatelje, a nisu ni strahovali da bi se iz tog smjera itko mogao popeti na Amon Rdh; ali danju je najee promatra stajao na vrhu krunita, odakle je pogled pucao na sve strane. Ma koliko strme bile stijenke krunita, vrh se brda mogao dosegnuti, jer istono od ulaza u pilju bile su uklesane grube stube do kosina kojima su se ljudi bez daljnje pomoi mogli popeti. Tako je godina odmicala bez nevolja i uzbuna. Ali kad su se dani poeli kratiti, kad je jezerce posivjelo i ohladilo se, a breze ogoljele, i kad su se vratile teke kie, morali su ee provoditi vrijeme u zaklonu. Ondje su se brzo zasitili tmine pod brdom, ili pak mrka polumraka tamonjih odaja; i veina je stala smatrati kako bi im ivot bio bolji kad ga ne bi dijelili s Mmom. Preesto bi se taj pojavio iz nekog sjenovitog kutka ili s nekih vrata dok su bili uvjereni da se nalazi drugdje; a kad je Mm bio u blizini, u govor im se uvlaila nelagoda. Poeli su meusobno uvijek razgovarati aptom.
O patuljku Mmu
101
No u udu su opazili da se s Trinom zbiva suprotno; bivao je vazda sve srdaniji prema starome patuljku, i sve je vie sluao njegove savjete. U zimi to je uslijedila duge je sate znao prosjediti s Mmom, sluajui brojna predanja i pripovijesti o njegovu ivotu; a Trin ga nije pritom korio ako bi togod runo rekao o Eldarima. Mmu je to bilo oito drago, pa je zauzvrat Trinu esto povlaivao; jedino je njemu povremeno doputao da ue u njegovu kovanicu, gdje bi jedan s drugim ispod glasa vodili razgovore. Ali s prolaskom jeseni ljuto ih je snala zima. Prije Badnja sa sjevera se spustio obilniji snijeg od onoga na koji su navikli u rijenim dolinama; u to doba zime u Beleriandu stale su bivati to ljue to je mo Angbanda vie rasla. Duboko je prekrio Amon Rdh, i tek su se najprekaljeniji usuivali odmaknuti odande. Neki su se razboljeli, a sve je morila glad. Jednoga tmurnog sumraka ba usred zime meu njima se iznenada stvori, kako im se uini, ovjek iznimno krupan i pleat, u bijeloj kukuljici i platu. Promaknuvi njihovim straarima, on bez rijei prie ognjitu. Kad ljudi skoie na noge, on se nasmija i zabaci kukuljicu, pa vidjee da je to Beleg vrsti Luk. Pod irokim je platom donio velik zaveljaj s mnogoime za ispomo ljudima. Tako se Beleg vratio Trinu, popustivi ljubavi na utrb mudrosti. Trin se doista obradovao, jer esto je znao poaliti zbog prijanje tvrdoglavosti; a sad je dobio ono to mu srce ite, a da se nije morao poniziti, niti popustiti tuoj volji. Ali ako se Trin radovao, Andrg se nije, kao ni jo neki u njegovoj drubi. inilo im se da je to neki dogovor bio skovan izmeu Belega i njihova voe, koji im ga je preutio; i Andrg je jalnim okom gledao njih dvojicu dok su u razgovoru sjedili po strani. Beleg je sa sobom donio Hadorov ljem; jer nadao se da e njime moda opet uzdii Trinove misli povrh ivota voe sitne drube u divljini. "Vlastito ti sada vraam", ree Trinu izvadivi ljem. "Na sjevernim mi je meama bio predan na uvanje; ali nije pritom bio i zaboravljen, drim." "Gotovo jest", ree Trin; "ali to se vie nee ponoviti"; i on uutje, i daleko se zagleda zamiljenim oima, sve dok odjednom ne
102
opazi odsjaj jo neega to Beleg dri u ruci. Bijae to Melianin dar; ali srebrni listovi rumenjee se obasjani ognjem, a kad Trin opazi peat, pogled mu se smrai. "to ima u tome?" ree. "Najvei dar to ga jo moe dati onaj koji te voli", odgovori mu Beleg. "Tu je lembas in-Elidh, putokruh Eldara to ga ovjeja usta jo ne okusie." "ljem svojih otaca uzet u, uz dobru volju na uvanju", ree Trin. "Ali darove iz Doriatha primiti neu." "Onda vrati onamo svoj ma i svoje oruje", ree Beleg. "Vrati jo i poduku i skrbnitvo iz svoje mladosti. I pusti da ovi ljudi, koji su ti (kae) vjerni bili, u pustoi skonaju ne bi li samo tvojoj udi udovoljili! Svejedno, ovaj putokruh ne bijae darovan tebi, ve meni, pa s njime smijem kako me volja. Ne jedi ga, ako ti ve u grlu zapinje; ali u drugih ovdje glad moda bude vea, a ponos manji." Trinu se oi zakrijesie, ali kad pogleda Belega u lice, jara u njima utrnu, te posivjee, a on jedva ujnim glasom ree: "udim se, prijatelju, to ti nije ispod asti takovu se grubijanu vratiti. Od tebe u primiti to god mi dade, ak i prijekor. O svemu u ubudue sluati tvoj savjet, jedino ne o putu u Doriath."
Iduih je dana Beleg velik trud uloio za dobrobit Drube. Viao je ozlijeene ili bolesne, te su brzo prizdravljali. Jer u tim su vremenima Sivi vilenjaci jo bili uzvien narod kojega je resila velika mo, mudar u pitanjima ivota i svih ivih bia; a premda umijeima i nauavanjem nisu bili ravni Izgnanicima iz Valinora, poznavali su mnoge vjetine nedostupne ljudima. A Beleg Strijelac bio je uz to velikan medu iteljima Doriatha; snaan i istrajan, dalekovidan umom kao i okom, a u nevolji i odvaan u boju, kada se nije uzdao samo u hitre strijele svojega dugog luka, ve i u svoj silni ma Anglachel. A mrnja je iz dana u dan sve jae bujala u srcu Mirna, koji je mrzio sve vilenjake, kao to je ve kazano, i koji je jalnim okom promatrao ljubav koju Trin gaji prema Belegu. S prolaskom zime i nailaskom buenja, a za njim i proljea, odmetnici su brzo dobili ozbiljnijeg posla. Morgothova se mo pokrenula; poput dugih prstiju istegnute ruke, prethodnice njegovih vojski poele su iskuavati prolaze u Beleriand.
104
Tko li e znati Morgothove nakane? Tko li e izmjeriti dokle seu misli njega, koji bijae Melkor, moan medu Ainurima iz Velebne pjesme, i koji sada, kao mrani gospodar na prijestolju tamnom, na Sjeveru sjedi i u pakosti vae svaku vijest to stie do njega, od uhode ili pak izdajnika, i uvidom uma i razuma mnogostruko vie razabire o postupcima i porivima neprijatelja negoli i najmudriji meu njima strahuju, doli tek Melian, Kraljica. Njojzi njegova misao esto sezae, i do nje ne dopirae. Ove godine, stoga, on svrnu svoju pakost prema zemljama zapad no od Siriona, gdje jo bijae snage koja mu se opire. Gondolin jo stajae, ali nije znao gdje. Doriath poznavae, ali nije u njega mogao. Dalje jo leae Nargothrond, do kojega nijedan njegov sluga jo nije dopro, u strahu od samoga tog imena; ondje je Finrodov narod stanovao u skrivenoj snazi. A daleko s Juga, ponad bijelih brezovih uma Nimbrethila, s obale Arverniena i ua Siriona, stizahu mu glasi o Lukama Laa. Dosegnuti ih nee moi sve dok svi ostali ne padnu. Tako sad orci stadoe sa Sjevera silaziti stalno sve brojniji. Kroz Anach stigoe, i Dimbar zauzee, i sve sjeverne mee Doriatha preplavie. Prastarom cestom nahrupie to vodila je kroz dugi tjesnac Siriona, kraj otoka gdje Finrodov Minas Tirith neko stajae, te produie krajem izmeu Malduina i Siriona, pa uz rubove Brethila do Teiglinskih prijelaza. Odande je u davnini cesta zalazila u Branjenu ravnicu, zavijala prema dolini Naroga podnojem pobra na koja motri Amon Rdh i stizala na koncu u Nargothrond. Ali orci nisu jo uspijevali daleko odmaknuti tom cestom; jer sad je u divljini vrebala neka skrivena strava, a s crvenoga su brda budno motrile oi na koje ih nitko nije upozorio. Toga je proljea Trin opet namaknuo Hadorov ljem, a Belegu je to bilo drago. Isprva u njihovoj drubi nije bilo vie od pedeset ljudi, ali zbog Belegove umske vjetine i Trinove junake vrli ne neprijateljima su se inili poput vojske. Orkovske su izviae progonili, tabore im uhodili, a ako bi se orci okupili za pohod u mnotvu na nekom uskom mjestu, iz stijena ili sjene kroanja iskoili bi Zmajski ljem i njegovi ljudi, visoki i estoki. Uskoro su njihovi zapovjednici padali u oaj ve na sm zvuk njegova roga u brdima,
Zemlja Luka i ljema
105
i orci su podvijali repove prije nego to bi prva strijela fijuknula i prvi se ma isukao iz toka. Kazano je ve da je Mm, prilikom predaje svojega skrivenog stanita na Amon Rdhu Trinu i njegovoj drubi, zatraio da onaj koji je ispalio strelicu to mu je smaknula sina slomi svoj luk i strijele i poloi ih pod noge Khmu; a taj je bio Andrg. Tad je silno preko volje Andrg postupio prema Mmovu zahtjevu. Uz to, Mm je naloio Andrgu da se vie nikad ne mai luka i strijela, te na njega bacio kletvu, kazavi mu da e na isti nain sm stradati u sluaju da se o nalog ogrijei. Sad, u proljee te godine Andrg usprkosi Mmovoj kletvi i opet ponese luk pri odlasku u napad iz Bar-en-Danwedha; i u tom ga napadu pogodi otrovna orkovska strijela, pa ga donesoe natrag u smrtnim bolovima. Ali Beleg mu izlijei ranu. I sad mrnja koju je Mm gajio prema Belegu jo jae planu, jer tim je inom ponitio kletvu; ali "opet e ona ugristi", ree on. Te se godine nadaleko i nairoko Beleriandom proirio apat, pod kronjama i preko potoka i kroz planinske prijevoje, glas da su Luk i ljem tono (smatralo se) padoe u Dimbaru opet ustali kad nade vie nije bilo. A tad se mnogi, vilenjaci kao i ljudi, to su bez voe bili, lieni svojine, ali ne i pokolebani, preivjeli iz bitaka i poraza i poharanih predjela, opet osokolie, i dooe potraiti Dvojicu zapovjednika, premda jo nitko nije znao gdje im uporite lei. Trin je drage volje primao sve koji bi mu prili, ali na Belegov savjet nijednog novopridolicu nije putao u svoje sklonite svrh Amon Rdha (sad pak prozvano Echad i Sedryn, Zaklon vjernih); put donde znali su samo oni iz Stare drube, i nitko drugi nije imao pristupa. Ali uokolo su nikli ini zatieni tabori i utvrde: u umi na istoku, ili u pobru, ili u ritovima na jugu, od Methed-en-glada ("Kraja ume") juno od Teiglinskih prijelaza, do Bar-eriba nekoliko liga juno od Amon Rdha, u neko plodnu kraju izmeu Naroga i movara Siriona. Sa svih tih mjesta ljudima je bio vidljiv vrhunac Amon Rdha, odakle su znakovnim dojavama primali novosti i zapovijedi.
106
Na taj nain je, do isteka ljeta, Trinova sljedba nabujala do velike sile, i odbacila mo Angbanda. Vijest o tome stigla je ak i u Nargothrond, gdje su se mnogi uznemirili, kazujui da ako jedan odmetnik moe nanijeti takovu tetu Neprijatelju, to li tek gospo dar Naroga moe. Ali Orodreth, kralj Nargothronda, nije se htio predomisliti. U svemu je slijedio Thingola, s kojim je razmjenjivao glasnike tajnim putevima; a vladao je mudro, razboritou onih koji vlastiti narod stavljaju na prvo mjesto, gledajui kako da to dulje sauvaju njegov ivot i imovinu od pohlepe Sjevera. Stoga nikome iz svojega naroda nije dopustio da se pridrui Trinu, kojemu je po glasnicima poruio da pripazi da ni pri jednom postupku ili naumu svojega ratovanja ne stupi nogom na nargothrondsko tlo, kao i da onamo ne tjera orke. Ali Dvojici je zapovjednika ponudio pomo po strani od oruane, u sluaju da ih snae potreba (na to su ga, smatra se, potaknuli Thingol i Melian). Tad je Morgoth povukao ruku; ipak, esto bi izveo napad u himbi, ne bi li lake pobjede tim buntovnicima udarile u glavu. Tako se doista i zbilo. Jer Trin je sada imenom Dor-Carthol prozvao itav kraj izmeu Teiglina i zapadne mee Doriatha; proglasivi se njegovim gospodarom, nadjenuo si je novo ime, Gorthol, Strani ljem; i srce mu je dobilo krila. Ali Belegu se sada inilo da je ljem na Trina djelovao drugaije nego to se sm nadao; a pri pogledu na predstojee dane obuzimala ga je briga. Jednoga dana na izmaku ljeta on i Trin sjedili su u Echadu, odmarajui se nakon duga okraja i hoda. Trin ree Belegu: "Zato si tuan i zamiljen? Ne ide li nam sve na ruku otkako si opet sa mnom? Nije li se moj naum pokazao dobrim?" "Sve je sada dobro", ree Beleg. "Neprijatelji su nam i dalje iznenaeni i ustraeni. A pred nama lei jo dobrih dana - jo na neko vrijeme." "A to zatim?" ree Trin. "Zima", ree Beleg. "A nakon nje jo jedna godina, za one koji je doive." "A to zatim?"
Zemlja Luka i ljema
107
"Gnjev Angbanda. Oprili smo vrke prstiju Crne ruke - ne vie. Nee se zbog toga povui." "Ali nije li nam upravo gnjev Angbanda naum i radost?" ree Trin. "to bi drugo htio da uinim?" "Itekako dobro to znade", ree mu Beleg. "Ali zabranio si mi da zborim o tome putu. Ali sada me sasluaj. Mnoge su potrebe kralja ili vladara velike vojske. Valja mu imati sigurno pribjeite; valja mu imati i posjede, uz mnoge koji se ratom ne bave. S brojnou stie i potreba za prehranom, obilnijom od one koju divljina lovcima prua. A tada tajnovitost mine. Amon Rdh dobro je mjesto za nekolicinu - u njega su i oi i ui. Ali stoji samotno i vidi se izdaleka; a opkoliti ga moe ve i mala eta - osim ako ga ne brani cijela vojska, daleko vea nego to je naa sada, ili to e po svoj prilici ikada biti." "Svejedno, sm u zapovijedati svojom vojskom," ree Trin; "a padnem li, past u. Ovdje stojim Morgothu na putu, a dokle tako stojim, prijeim mu prolaz cestom prema jugu." Dojava o Zmajskome ljemu u kraju zapadno od Siriona hitro je stigla do Morgothova uha, a on se nasmijao, jer time mu se iznova otkrio Trin, iji su trag davno zamele sjene i Melianini velovi. No stao je strahovati da Trin ne izraste u tolika monika da ne uzmogne ponititi na sebe baenu kletvu i tako izmaknuti namijenjenoj mu kobi, ili da se pak ne povue u Doriath i tako mu opet ne nestane s vidika. Sad on stoga odlui zarobiti Trina i smoditi ga ba kao i njegova oca, baciti ga na muke i u ropstvo. Beleg je istinu zborio kad je Trinu kazao da su tek spalili prste Crne ruke, koja se zato nee povui. Ali Morgoth je prikrio svoje naume, i neko se vrijeme zadovoljio tek odailjanjem svojih najvjetijih izviaa; i nije prolo dugo prije nego to su Amon Rdh okruile uhode, vrebajui neopazice u divljini i ne poduzimajui nita protiv skupina boraca koje su onamo ulazile i odande izlazile. Ali Mm je opazio nazonost orkova u krajevima oko Amon Rdha, a mrnja koju je gajio prema Belegu potakla je njegovo pomraeno
108
srce na zlu odluku. Jednoga dana na izmaku godine on ree ljudima u Bar-en-Danwedhu da ide sa sinom Ibunom potraiti gomolje za zimnicu; ali prava mu je nakana bila pronai Morgothove sluge, te ih odvesti do Trinova skrovita.* Svejedno, on pokua nametnuti izvjesne uvjete orcima, koji ga ismijae, ali Mm im ree da malo znaju ako vjeruju da ita mogu mukama izvui iz jednog Sitnog patuljka. Nato ga upitae kakve to uvjete ima na umu, pa Mm iznese svoje zahtjeve: da mu za svakog ulovljenog ili ubijenog ovjeka plate njegovu teinu u eljezu, ali za Trina i Belega u zlatu; da se Mirnu vrati njegova kua, nakon to se oisti od Trina i njegove drube, i da ga se u njoj pusti na miru; da se Belega ostavi ondje, u uzama, da se Mm s njime razrauna; i da se Trina pusti da slobodno ode. Na te uvjete Morgothovi poslanici spremno pristadoe, nemajui namjeru ispuniti ni prvu ni drugu. Orkovski zapovjednik smatrao je da se Belegova sudbina jo i moe prepustiti Mmu; ali to se tie putanja Trina da slobodno ode, "ivoga u Angband" bila mu je naredba. Iako se sloio s uvjetima, sm je pak odluio zadrati Ibuna kao taoca; a Mm se tada uplai, te se uznastoja nekako izvui iz pogodbe, ili pak barem pobjei. Ali orci mu drae sina, pa je Mm bio primoran pokazati im put do Bar-en-Danwedha. Tako je Kua otkupa izdana. Kazano je ve da je kamena masa to je tvorila krunu ili kapu Amon Rdha imala goli, plosnati vrh, ali da su usprkos strmini nje zinih obronaka ljudi mogli stii na sm vrhunac uspinjui se stubama uklesanim u kamen, s poetkom na onoj izboini ili zaravni pred ulazom u Mmovu kuu. Na vrhu su stajali straari, koji su upozorili na nailazak neprijatelja. Ali ovi su, uz Mmovo vodstvo, dospjeli na ravnu izboinu pred vratima i odbacili Trina i Belega do ulaza u Bar-en-Danwedh. Nekolicinu koja se pokuala uspeti stubama u stijeni oborile su orkovske strijele.
* Ali prenosi se i drugaija pria, prema kojoj se Mm nije namjerno otiao nai s orcima. Tek nakon to su mu zarobili sina i zaprijetili da e ga baciti na muke, Mm se odluio na izdajstvo.
Zemlja Luka i ljema
109
Trin i Beleg povukoe se u pilju i navalie teak kamen na prolaz. U tom kripcu Andrg im otkri skriveno stubite do plosnatoga vrha Amon Rdha koje je pronaao kad se onomad izgubio u piljama. Tad se Trin i Beleg s mnogim borcima popee tim stubitem i izbie na vrhunac, gdje iznenadie malobrojne orke koji su ve onamo stigli izvanjskim putem, te ih potjerae preko ruba. Nakratko im poe za rukom zadrati orke u usponu uz stijenu, ali na golome im vrhu nije bilo zaklona, pa su mnoge pogodili odozgo. Najsraniji meu njima bijae Andrg, koji pade smrtno ranjen strijelom na gornjem kraju vanjskih stuba. Tad se Trin i Beleg s desetoricom preostalih boraca povukoe na sredinu vrha, gdje se nalazio steak, i stadoe u obru oko njega, i odupirae se sve dok ne padoe svi osim Belega i Trina, jer preko njih orci namaknue mree. Trina svezae i odnesoe; ranjenoga Belega takoer svezae, ali njega pak polegoe na tlo i privrstie mu zapea i glenjeve za eljezne klinove zabijene u kamen. Zatim orci pronaoe gornji izlaz tajnoga stubita, pa sioe s vrhunca i uoe u Bar-en-Danwedh, te ga oskvrnue i poharae. Nisu pronali Mma, koji se skrio u svojim piljama; i tako se, nakon njihova odlaska s Amon Rdha, Mm pojavi na vrhu brda, pronae mjesto gdje Beleg nauznak nepomino lei, i stade likovati nad njim, otrei no. Ali Mm i Beleg ne bijahu jedini ivi na toj kamenitoj uzvisini. Andrg, premda smrtno ranjen, uze puzati prema njima kroz tijela poginulih, te dohvati ma i zavitla njime prema patuljku. Mm prestraeno podvrisnu, pa otra do ruba litice i nestade: to je utekao odatle znanom mu kozjom stazom, strmom i tekom. Ali Andrg uloi posljednje snage, pa presijee lisiine i negve od uadi koje su sapinjale Belega, i tako ga oslobodi; ali na samrti ree: "Ljuto me ranie, preljuto ak i za tvoje vidarsko umijee."
Beleg meu poginulima stade traiti Trina, da ga pokopa; ali ne uspije mu otkriti tijelo. Shvati tada da je Hrinov sin jo na ivotu, i da je odveden u Angband; ali prinudno ostade u Bar-en-Danwedhu sve dok mu rane ne zacijelie. Zatim s malo nade krenu u pokuaj da orcima ue u trag, i naie na njihove otiske u blizini Teiglinskih prijelaza. Ondje su se razilazili, jedni na put uz rubove ume Brethil prema gazu Brithiachu, a drugi pak u suprotnom smjeru, na zapad; i Belegu bijae bjelodano kako mu valja slijediti one koji idu u Angband najbrim putem, prema prijevoju Anach. Stoga on produi kroz Dimbar, uspe se na prijevoj Anach u Ered Gorgorothu, Stravinom gorju, i njime izbi na visoravan Taur-nu-Fuin, u umu pod mrakom, u predio strave i tamnih ini, lutanja i oaja. Kad ga je no zatekla u tome zlom kraju, sluaj htjede da Beleg meu stablima ugleda slabano svjetlo, pa poe prema njemu i pronae jednog vilenjaka gdje lei i spava podno silna, usahla drveta: uz glavu mu je stajala svjetiljka, s koje je spala kukuljica.
112
Tad Beleg probudi spavaa, dade mu lembasa i upita ga kakva li ga je to sudbina dovela na ovo grozomorno mjesto; a on mu kaza da se zove Gwindor, Guilinov sin. alosno ga Beleg pogleda, jer Gwindor sad bijae tek svijena, plaha sjena svojeg negdanjeg lika i udi, kad je u Bici suza nebrojenih taj nargothrondski knez odjahao do samih vrata Angbanda, gdje su ga uhvatili. Jer malo je koji Noldor u Morgothovu zarobljenitvu bio pogubljen, zbog vjetine iskapanja kovina i dragog kamenja kojom su se odlikovali; pa Gwindora nisu smaknuli, nego su ga otjerali na prinudni rad u rudnike Sjevera. Ti su Noldori posjedovali mnoge Fanorske svjetiljke, a to bijahu kristali objeeni u mreu tankih lanaca, kristali to vazda zrae unutarnjim plavim sjajem, udesno primjerenim za pronalaenje puta kroz noni mrak ili rudniku tminu; smi, dodue, nisu znali tajnu tih svjetiljaka. Mnogi su vilenjaki rudari tako pobjegli iz tame okana, uspijevi prokopati izlaz odande; ali Gwindor je primio malen ma od jednoga stavljenog u kovanice, te pri radu u rudarskom odredu iznenada napao uvare. Pobjegao je, ali pritom je izgubio aku; i sad je iscrpljen leao pod gorostasnim borovima Taur-nu-Fuina. Od Gwindora Beleg dozna da u maloj orkovskoj eti pred njima, od koje se amo i sakrio, nema zarobljenika, te da se kree hitro: kao predstraa, moda, to nosi dojavu u Angband. Na tu vijest Beleg pade u oaj: jer sad razabra da su otisci koje je vidio gdje skreu na zapad nakon Teiglinskih prijelaza pripadali veoj vojnoj sili, koja je prema orkovskoj navadi krenula u pljaku tim krajevima, traei hranu i plijen, a sad se po svoj prilici vraa u Angband kroz "Usku zemlju", dugi tjesnac Siriona, mnogo zapadnije odavde. Ako je tako, jedina mu nada jo lei u povratku do gaza Brithiacha, te odlasku odande na sjever prema Tol Sirionu. Ali jedva to je tako odluio, kad zaue buku nailaska silne vojske umom s juga; i sakrie se u granama drveta, odakle vidjee gdje prolaze Morgothovi slugani, kreui se polako, optereeni plijenom i uznicima, okrueni vukovima. I ugledae Trina, ruku u lancima, gonjenog bievima. Tad mu Beleg kaza kakva ga je zadaa dovela u Taur-nu-Fuin; a Gwindor ga pokua odvratiti od tog nauma, kazavi mu da e se tako samo pridruiti Trinu u patnjama koje ga ekaju. Ali Beleg ne htjede napustiti Trina, pa iznova raspiri nadu u Gwindorovu
Belegova smrt
113
srcu, sve i ako je sm oajavao; tako zajedno nastavie za orcima, sve dok ne izaoe iz ume na visokim obroncima u silasku prema pustim dinama Anfauglitha. Orci se ondje, ve u dogledu vrhunaca Thangorodrima, ulogorie u jednoj goloj udolini, razmjestivi vukove-straare svud po njezinu obodu. Tu udarie u banenje i goenje plijenom; pa nakon to se iivjee nad zarobljenicima, veinom supijano pozaspae. Dan je tad ve jenjao i veoma se smrailo. Silna je oluja nailazila sa Zapada, a grmljavina se valjala u daljini, kad se Beleg i Gwindor priuljae logoru. Kad svi u logoru pozaspae, Beleg se lati luka i u mraku nastrijeli etiri vuka-straara s june strane, jednog po jednog i neujno. Tad u velikoj pogibelji uoe onamo, i naoe Trina privezana za stablo, sputanih ruku i nogu. Svud uokolo iz debla strae noevi koje su muitelji bacali na njega, iako ga nisu pritom ranili; ali obeznanio se u omamljenoj nesvjestici, ili pak utonuo u dubok san od krajnje iznurenosti. Tad Beleg i Gwindor presjekoe spone to su ga drale uza stablo, i ponesoe Trina iz logora. Ali bio je preteak da ga dulje nose, pa nisu uzmogli stii dalje od gusta trnjaka visoko na obroncima povie logora. Ondje ga poloie na zemlju; a sad se oluja primakla, i munje su sijevale na Thangorodrimu. Beleg isuka svoj ma Anglachel, i njime prereza uze kojima je Trin bio sapet; ali sudbina toga dana odnese prevagu, jer mu se otrica Mrkog vilenjaka Ela omaknu u ruci, i ubode Trina u stopalo. Tad se Trin prenu i naglo razbudi u gnjevu i strahu, pa kad ugleda gdje se u tmini netko naginje nad njega s golom otricom u ruci, on skoi i pomamno kriknu, vjerujui da su ga to orci opet doli muiti; i uhvati se s njim u kotac u mraku i odue mu Anglachel, i smaknu Belega Cthaliona mislei da mu je dumanin. Ali kad se uspravi, otkrivi da je slobodan, i spremi skupo prodati ivot zamiljenim dumanima, nad njima jarko bijesnu munja, i pri tom svjetlu on ugleda Belegovo lice. Trin se tad ukipi i kao kamen umuknu, zurei u tu stranu smrt, znajui to je uinio; i tako mu uasno lice postade, obasjano munjama to svud oko njih palucae, da se Gwindor uuri na zemlji i ne usudi podii pogled. Ali sad se u logoru pod njima orci prenue, to od oluje, to od Trinova krika, i otkrie da Trina nema; ali i ne pokuae poi u potragu za njim, jer su se prestravili od gromova to nailaze sa Zapada,
114
uvjereni da ih to na njih alju oni silni Neprijatelji preko Mora. Tad se podie vihor, i pljusnue kie, i bujice nahrupie s uzvisina Taur-nu-Fuina; a makar je Trina Gwindor usrdno kumio i opominjao na krajnju pogibelj u kojoj se nalaze, odgovora od njega nije dobio, jer on je bez ijednog pokreta i bez ijedne suze samo sjedio uz tijelo Belega Cthaliona, prostrtog u mranoj umi, smaknutog njegovom rukom upravo u asu kad ga je iz suanjskih uza izbavio. S dolaskom jutra oluja se preko Lothlanna udaljila na istok, a jesenje se sunce uzdiglo vrue i bistro; ali kako su ga orci mrzili gotovo koliko i gromove, a uvjereni da je Trin zacijelo ve utekao daleko odatle i da je svaki trag njegova bijega sapran, na brzinu su otili odande, jedva ekajui povratak u Angband. Gwindor ih je izdaleka vidio gdje se kreu na sjever preko parom ovijenog pijeska Anfauglitha. Tako se zbilo da su se praznih ruku vratili Morgothu, ostavivi za sobom Hrinova sina, koji je izbezumljen i obeznanjen sjedio na obroncima Taur-nu-Fuina, pritisnut bremenom teim od njihovih okova. Tad Gwindor privoli Trina da mu pomogne pokopati Belega, pa on ustade poput mjeseara; i zajedno poloie Belega u plitak grob, i uza nj stavie Belthronding, njegov silni luk izraen od crne tisovine. Ali strani ma Anglachel Gwindor uze sa sobom, kazavi da e mu osveta Morgothovim slugama bolje priliiti od uzaludna leanja u zemlji; on takoer ponese Melianin lembas da ih krijepi u divljini. Tako skona Beleg vrsti Luk, najvjerniji prijatelj, najvjetiji od svih koji ume Belerianda u Drevnim danima nastavahu, od ruke najvoljenijega; i ta se tuga ureza u Trinovo lice i nikad vie s njega ne nestade. Ali hrabrost i snaga iznova navrijee u vilenjaku iz Nargothronda, pa on poe s Taur-nu-Fuina i odvede Trina daleko odande. Nijedan jedini put u njihovim zajednikim lutanjima Trin nije progovorio, i hodao je kao da ni elje ni svrhe nema, dok je godina izmicala, a zima nadolazila u sjeverne zemlje. Ali Gwindor je vazda bio uz njega da ga titi i da ga vodi; i tako oni odoe na zapad preko Siriona i napokon stigoe do Prelijepa jezerca i Eithel Ivrina, izvora Naroga
Belegova smrt
115
podno Sjenovita gorja. Ondje se Gwindor obrati Trinu, i ovako mu ree: "Probudi se, Trine, Hrinov sine! Na Ivrinovu jezeru vjeiti smijeh lei. Neiscrpna ga kristalna vrela napajaju, a od oskvrnua ga uva Ulmo, Gospodar Voda, koji u davnini sazda tu ljepotu." Tad Trin kleknu i napi se te vode; i odjednom se na zemlju baci, i suze mu napokon potekoe, i mahnitost ga proe. Tu on spjeva pjesmu za Belega, i nazva je Laer C Beleg, Pjesma o Luku velikome, i zapjeva je ne hajui za pogibelj. A Gwindor mu dade ma Anglachel u ruke, i Trin osjeti da je teak i jak, silno moan; ali otrica mu bijae crna i mutna, a bridovi tupi. Tad Gwindor ree: "udna je ovo otrica, kakve jo u Meuzemlju ne vidjeh. aluje za Belegom upravo kao i ti. Ali ovo nek ti bude utjeha; jer ja se vraam u Nargothrond Finarfinove kue, gdje se rodih i gdje ivjeh prije nego to me nevolja snae. Ti e sa mnom poi, da ti se zdravlje i snaga vrate." "Tko si ti?" upita ga Trin. "Lutajui vilenjak, odbjegli suanj, kojega Beleg susretnu i utjei", ree mu Gwindor. "No neko bijah Gwindor, Guilinov sin, nargothrondski knez, sve dok ne odoh u Nirnaeth Arnoediad, i ne padoh u angbandsko ropstvo." "Jesi li onda vidio Hrina, Galdorova sina, ratnika iz Dor-lmina?" ree Trin. "Nisam ga vidio", ree Gwindor. "Ali Angbandom kola glas da on jo prkosi Morgothu; a Morgoth je bacio kletvu na njega i cijeli njegov rod." "Doista, u to vjerujem", ree Trin. I sad ustadoe, pa napustie Eithel Ivrin i otputovae na jug uz obale Naroga, sve dok ih vilenjaki izviai ne uhvatie i kao zarobljenike ne odvedoe u skriveno uporite. Tako Trin u Nargothrond stie.
U prvi mah vlastiti narod nije prepoznao Gwindora, koji je otiao mlad i snaan, a vratio se sada slian vremenu smrtnom ovjeku zbog pretrpljenih muka i tegoba; sad je, povrh toga, bio i sakat. Ali prepoznala ga je i toplo doekala Finduilas, ki kralja Orodretha, koja ga je neko ljubila; dapae, bili su zarueni prije Nirnaetha, a Gwindor je tako silno volio njezinu ljepotu da joj je nadjenuo ime Faelivrin, to je odsjaj sunca na jezerima Ivrina. Tako se Gwindor vratio u svoj dom, a njemu u ast primljen je i Trin; jer Gwindor ree da je to odvaan ovjek, drag prijatelj Belega Cthaliona iz Doriatha. Ali kad im Gwindor htjede kazati njegovo ime, Trin ga zadra, pa ree: "Ja sam Agarwaen, Umarthov sin (to znai Okrvavljen, Zlosretnikov sin), umski lovac." Ali premda su vilenjaci pretpostavili da se tim imenima prozvao zato to je smaknuo prijatelja (ne znajui drugih razloga), potanje ga nisu ispitivali.
118
Ma Anglachel iznova su za njega prekovali vjeti nargothrondski kovai, i premda je ostao crn, rubovi su mu sjali blijedim plamenom. Tad je sm Trin u Nargothrondu postao poznat kao Mormegil, Crni ma, nakon to se pronio glas o djelima to ih tim orujem ini; ali on je mau nadjenuo ime Gurthang, eljezo smrti. Smjelou i vjetinom iskazanima pri ratovanju s orcima Trin je stekao naklonost Orodretha, koji ga je primio u svoje vijee. Sad, Trinu nikako nije bilo po volji to vilenjaci iz Nargothronda vode borbu zasjedama i prikradanjima i strijelama iz potajice, pa je zagovarao promjenu naina ratovanja, sluenje bojnom silom za napade na Neprijateljeve sluge, za otvorenu bitku i progon. Ali Gwindor je u tom pitanju uvijek proturjeio Trinu na kraljevskom vijeu, kazujui da je bio u Angbandu i ondje opazio kolika je Morgothova mo, te donekle sluti kakve su mu nakane. "Sitne se pobjede u konanici jalovima pokau," rekao je; "jer tako Morgoth dozna gdje mu valja potraiti najodvanije neprijatelje, a onda okupi silu dostatnu da ih satre. Sva objedinjena mo vilenjaka i Edaina dostajala je tek da ga se opkoli, da se postigne opsadni mir; dug, dakako, ali dug tek koliko je Morgothu odgovaralo ekati prije nego to e probiti opsadu; a takav se savez vie nikada ne moe sklopiti. Sada jo nade tek u tajnovitosti ima. Dok Valari ne dou." "Valari!" ree Trin. "Vas se odrekoe, a na ljude s prezirom gledaju. Koje li koristi od upiranja pogleda preko beskrajna Mora prema smiraju sunca na Zapadu? Tek nam s jednim Valom valja raunati, i to s Morgothom; a ne uspijemo li ga na koncu svladati, u najmanju ga ruku moemo ozlijediti i osujetiti. Jer pobjeda je pobjeda, ma kako mala bila, i nije joj vrijednost samo u onome to iz nje proistekne. Ali ima u tom i izravnije svrhe. Tajnovitost ne moe istrajati; oruje je jedini bedem protiv Morgotha. No pokuate li ga zaustaviti, nee mnogo ljeta protei dok cio Beleriand njegova sjenka ne zavije, a onda e vas jednog po jednog dimom istjerati iz zemunica. A to zatim? Bijedan e ostatak utei na jug i zapad, da se uuri na obalama Mora, zarobljen izmeu Morgotha i Ossa. Bolje je onda izvojevati vrijeme slave, sve i ako kratkotrajno bude; jer kraj nee biti gori. O tajnovitosti zborite, i kaete da u njoj jedina nada lei; ali sve i da uvrebate i zaskoite svakog izviaa i uhodu Morgothovu, do posljednjega i najmanjega, pa da se nijedan nikad
Trin u Nargothrondu
119
s vijestima u Angband ne vrati, ipak bi iz toga on saznao da ste na ivotu i pogodio gdje ste. A kaem vam i ovo: premda su smrtni ljudi kratka vijeka kad ih se s vilenjacima poredi, radije e ga provesti u boju negoli u bijegu ili pokoravanju. Prkos Hrina Thaliona veliko je djelo; sve i da Morgoth umori junaka, djelo mu nikako izbrisati ne moe. ak i Gospodari Zapada odat e mu poast; a nije li tako zapisano u povijesti Arde, koju ni Morgoth ni Manw porei ne mogu?" "O uzvienim stvarima zbori", odgovori mu Gwindor, "i bjelodano je da si meu Eldarima ivio. Ali tama te nadvija ako Morgotha i Manwa zajedno stavlja, ili Valare spominje kao dumane vilenjaka i ljudi; jer Valari nita ne preziru, a Ilvatarovu djecu ponajmanje. A ne zna niti sve nade Eldara. U nas postoji proroanstvo koje kae da e se jednoga dana glasnik iz Meuzemlja probiti kroz sjene do Valinora, i Manw e ga uti, i Mandos e popustiti. Zar da u ime toga asa ne pokuamo sauvati sjeme Noldora, kao i Edaina? A Crdan sada stanuje na Jugu, gdje se lae grade; ali to li ti znade o laama, ili o Moru? Misli na se i na vlastitu slavu, te svakoga tjera da postupa kao i ti; ali nama valja misliti i na druge, jer ne mogu se svi boriti i ginuti, a takove moramo uvati od rata i propasti, dokle se moe." "Onda ih poaljite na te svoje lae, dok jo ima vremena", ree Trin. "Ne bi se htjeli rastati od nas," ree Gwindor, "sve i kad bi ih Crdan mogao izdravati. Valja nam istrajavati zajedno dokle god moemo, i ne vabiti smrt." "Na sve to dadoh odgovor", ree Trin. "Odvana obrana granica i teki udarci dok se neprijatelj jo nije okupio; u tome smjeru lei vam najvea nada u dugo zajedniko istrajavanje. A ljube li doista oni o kojima zbori takove koji se po umama kriju, i kao vuci zalutale love, vie od onoga koji na se stavlja ljem i prikazima optoen tit, te tjera dumane, sve i ako su mnogo silniji od cijele mu vojske? To barem za edainske ene ne vrijedi. One svoje mueve ne sprijeie da odu u Nirnaeth Arnoediad." "Ali doivjee veu tugu no da do toga boja nikada dolo nije", ree Gwindor.
120
Ali Trin se silno uzdigao u Orodrethovim oima, te postao glavni savjetnik Kralja, koji je u svakom pitanju traio njegov savjet. U tim su se danima vilenjaci iz Nargothronda odrekli tajnovitosti, te izradili veliku zalihu oruja; i jo su na Trinov naputak Noldori s Felagundovih vrata podigli moan most preko Naroga poradi hitrijeg prelaska oruane sile, jer rat se sada mahom vodio istono od Naroga, na Branjenoj ravnici. Kao sjevernu medu Nargothrond je sada drao "Spornu zemlju" oko izvora Ginglitha, Naroga i rubova uma Nath. Izmeu Nenninga i Naroga orci nisu zalazili; a istono od Naroga kraljevina je sezala do Teiglina i granica Vritina Nibin-noega. Gwindor je pao u nemilost, jer vie nije prednjaio pod orujem, niti se odlikovao snagom; a esto ga je morila bol u osakaenoj lijevoj ruci. Ali Trin je bio mlad, tek stasao u punu muevnost; a likom je bio pravi sin Morwen Eledhwen: visok, tamne kose i blijede puti, sivih oiju, a lica ljepeg nego u ma kojeg drugog smrtnog ovjeka, u Drevnim danima. Govorom i dranjem pripadao je pradavnome kraljevstvu Doriathu, pa se ak i meu vilenjacima pri prvom sus retu moglo uiniti da pripada nekoj velikoj noldorskoj kui. Tako je odvaan Trin bio, i tako iznimno vian oruju, napose mau i titu, da su vilenjaci kazivali da ni od ega ne moe stradati, izuzev od naopake zgode, ili zle strijele izdaleka. Stoga su mu dali patuljaku verinjau, da ga titi; a u orunicama je mrke udi pronaao patuljaku masku, posve pozlaenu, i uzeo je stavljati prije bitke, a neprijatelji su bjeali od njegova lica. Sad kad je bilo po njegovome, i sve je ilo kako treba, i imao je posla kakav mu lei, i zbog njega uivao potovanje, bio je ljubazan prema svima, i manje smrknut nego prije, tako da se omilio gotovo svakome srcu; i mnogi su ga zvali Adanedhel, Vilin-ovjek. Ali ponajvie bi srce nabujalo u grudima Finduilas, Orodrethove keri, kad god bi se on naao u njezinoj blizini, ili u dvorani. Bila je zlatokosa kao i ini pripadnici Finarflnove kue, a Trin se poeo radovati da je vidi i da uz nju boravi; jer podsjeala ga je na njegov rod i na dor-lminske ene iz kue njegova oca. Isprva se s njome nalazio samo dok je ondje bio i Gwindor; ali nakon nekog vremena stala ga je traiti, te bi se katkad nasamo nali, iako se to inilo sluajnim. Tada bi ga ispitivala o Edainima,
Trin u Nargothrondu
121
jer ih je dotad vidjela tek nekolicinu, u rijetkim prilikama, kao i o njegovoj zemlji i njegovu rodu. Trin joj je tada slobodno priao o svemu tome, iako nije naveo ni ime svoje domovine, ni bilo koga iz svojega roda; a jednom joj prilikom ree: "Imadoh sestru, Lalaith, kako sam je barem ja zvao; a na nju me ti podsjea. Ali Lalaith bijae malena, uti cvijetak u zelenoj proljetnoj travi; a da je preivjela, sada bi moda ve usahnula od tugovanja. Ali ti si sva kao kraljica, kao zlaano stablo; kada bih barem tako krasotnu sestru imao." "Ali ti si sav kao kralj," ree mu ona, "upravo kao vladar iz Fingolfinova naroda; kada bih barem tako odvana brata imala. A drim da ti Agarwaen nije pravo ime, jer ti i ne pristaje, Adanedhele. Zvat u te Thurin, Tajni." Trin se nato lecnu, ali tek ree: "To nije moje ime; a ja nisam kralj, jer nai su kraljevi eldarskoga roda, to ja nisam." Sad Trin opazi da se Gwindorovo prijateljstvo prema njemu hladi; zaudi se jo i kad shvati da ga iznova salijeu briga i tuga, iako su se isprva muka i uas Angbanda stali odizati s njega. I pomisli ovako: 'Moe biti da aluje to se protivim njegovim savjetima, i to ga nadglasah; kad barem ne bi tako bilo.' Jer volio je Gwindora kao vodia i izljeitelja, te gajio veliku suut prema njemu. Ali u tim danima i Finduilas prestade blistati onako kao prije, koraci joj se usporie i lice uozbilji, i sva postade suha i ispijena; a kad Trin to zamijeti, on zakljui da su joj to Gwindorove rijei proele srce strahom od onoga to bi se moglo zbiti. Zapravo, Finduilas je razdirala dvojba. Jer potovala je Gwindora i osjeala snanu samilost prema njemu, te njegovoj patnji nije htjela dodati ni jedne jedine suze; ali iz dana u dan sve je vie ljubila Trina, protiv svoje volje, te se sjetila Berena i Lthien. Ali Trin nije bio poput Berena! Nije ju prezreo, i radovao se druenju s njom; no znala je da u njemu nema ljubavi za kakvom ona udi. Njemu su um i srce bili drugdje, uz rijeke u davno minulim proljeima. Trin tad ovako ree Finduilas: "Ne daj da te ustrae Gwindorove rijei. On se ispatio u mraku Angbanda; a nekome tako odvanom teko pada biti ovako kljast i prisilno nemoan. Nuan mu je pun spokoj, uz dugotrajan oporavak."
122
"Dobro to znadem", ree ona. "Ali mi emo to vrijeme za njega izvojevati!" ree Trin. "Nargothrond e istrajati! Nikada se vie nee Kukavni Morgoth pomoliti iz Angbanda, pa svu nadu mora poloiti u svoje slugane; tako kae Melian iz Doriatha. Oni su prsti njegovih ruku; a mi emo ih udarati, i odsijecati, sve dok on ne povue svoje kande. Nargothrond e istrajati!" "Moda", ree Finduilas. "Istrajat e, ako ti to uzmogne postii. Ali pripazi, Thurine; kad polazi u boj, srce mi je teko od straha da alovanje ne snae Nargothrond." Poslije Trin potrai Gwindora, pa mu ree: "Gwindore, prijatelju mili, opet se odaje tuzi; nemoj! Jer izljeenje e pronai u nastam bama svojega roda, i u sjaju kojim Finduilas blista." Tad se Gwindor zagleda u Trina, ali ne ree nita, a lice mu se natmuri. "Zato me tako gleda?" ree Trin. "esto me odskora tvoje oi udno promatraju. Kakvu li sam ti to tetu nanio? Suprotstavih se tvojim savjetima; ali ovjeku valja zboriti kako i vidi, i ne skrivati istinu u koju vjeruje, ma iz kojeg osobnog razloga. Kad bismo barem jednakih nazora bili; jer tvoj sam veliki dunik, to neu zaboraviti." "Nee li?" ree Gwindor. "Ipak, tvoji savjeti i djela izmijenie mi i dom i rod. Sjenkom ih svojom titi. Zato bih se radovao, ja, koji sve zbog tebe izgubih?" Trinu te rijei nisu bile jasne, pa je tek zakljuio kako mu to Gwindor zamjera na mjestu koje je stekao u Kraljevu srcu i promi ljanjima. Ali Gwindor je, nakon Trinova odlaska, ostao samotno sjediti u mranim mislima, proklinjui Morgotha koji ovako moe svoje neprijatelje jadom progoniti, makar kamo poli. "A sad, napokon," ree, "vjerujem u ono to se Angbandom pria, da je Morgoth prokleo Hrina i sav njegov rod." I on ode do Finduilas i ree joj ovako: "Tuga i dvojba more te; a sada mi preesto nedostaje, i polako slutim da me izbjegava. Kako mi ne povjerava razlog, valja mi ga
Trin u Nargothrondu
123
pretpostaviti. Keri Finarfinove kue, ne daj da nas tuga razdvaja; jer premda mi je Morgoth upropastio ivot, tebe jote ljubim. Ali poi kamo te ve ljubav vodi, jer ja vie nisam dolian mu za te; a ni kao ratnik, ni kao savjetnik, asti vie nemam." Finduilas tad zaplaka. "Ne plai jo!" ree Gwindor. "Ali uvaj se da povoda ne dobije. Ne prilii Starijoj Ilvatarovoj djeci da stupaju u brak s Mlaom; nije to ni mudro, jer oni su kratka vijeka i brzo minu, a nas obudovjele ostave do izmaka svijeta. Nee to ni sudbina trpjeti, doli tek jedanput ili dvaput, poradi nekog uzvienog cilja kobi koji jo pojmiti ne moemo. Ali ovaj ovjek nije Beren, sve i ako mu je ljepotom i hrabrou ravan. Usud kobi njega titi; mraan usud. Ne uplii se u nj! A odlui li se na to, ljubav e te iznevjeriti, u gorinu i smrt otjerati. Jer pouj me! Premda on doista jest agarwaen, marthov sin, pravim je imenom Trin, Hrinov sin, ijeg oca Morgoth u Angbandu dri, i sav mu rod kletvom sapinje. Ne sumnjaj u mo Morgotha Bauglira! Nije li na meni ispisana?" Tad Finduilas ustade, i sva se poput kraljice doista uini. "Mutnim oima gleda, Gwindore", ree. "Ne vidi, niti shvaa, to se to ovdje zbilo. Moram li se sada dvostrukoj sramoti izloiti, ne bih li ti istinu otkrila? Jer volim te, Gwindore, i sramota me to te ne volim jae, ali u meni sad buja jo i vea ljubav, kojoj izbjei ne mogu. Ne traih je, i dugo je tjerah oda se. Ali ako sam se ja smilila nad tvojom boli, smili se i ti nad mojom. Trin me ne ljubi, a nikada i nee." "Tako zbori", ree Gwindor, "kako bi sprala krivnju s onoga kojeg ljubi. Zato li te onda esto trai, i dugo s tobom sjedi, i uvijek radosniji odlazi?" "Zato to i njemu treba utjeha," ree Finduilas, "i zato to aluje za svojim rodom. Obojica imate svoje potrebe. Ali to je s Finduilas? Ta nije li dovoljno to ti moram povjeriti da mi ljubav nije uzvraena, nego mi jo kae da zborim tako ne bih li te obmanula?" "Ne, ena se nee lako obmanuti u takovu sluaju", ree Gwindor. "A nee se mnogo nai ni onih koje e porei da ih se ljubi, ako je doista tako." "Ako je ijedno od nas troje nevjerno, ja sam ta; ali ne svojom voljom. Ali to je s tvojim usudom i glasima iz Angbanda? to je sa smru i unitenjem? Adanedhel je moan u pripovijesti Svijeta, i
124
stasom e jo dosei Morgotha jednoga dana to stoji daleko pred nama." "Uznosit je", ree Gwindor. "Ali i milostiv", ree Finduilas. "Nije se jo razbudio, ali ipak mu samilost uvijek moe probosti srce, i nikad je nee zanijekati. Samilost e moda jedina do njega uope prodrijeti. Ali on prema meni ne uti samilost. Gleda na me sa strahopotovanjem, kao da sam mu ujedno i majka i kraljica." Moda je Finduilas kazala istinu, prozrevi je otrim eldarskim vidom. A sad je Trin, ne znajui to se zbilo izmeu Gwindora i Finduilas, bivao prema njoj to obzirniji to se ona doimala tunijom. Ali Finduilas mu jednom prilikom ree: "Thurine Adanedhele, zato si od mene sakrio svoje ime? Da sam znala tko si, ne bih te manje cijenila, ali bolje bih tvoje alovanje shvaala." "Kako to misli?" ree on. "Za koga me to dri?" "Za Trina, sina Hrina Thaliona, zapovjednika sa Sjevera." Sad, kad je Trin od Finduilas doznao to se zbilo, obuze ga srdba, pa kaza Gwindoru: "S ljubavlju gledam na te, jer si me spasio i sauvao. Ali sad si mi naudio, prijatelju, izdavi moje pravo ime, i prizvavi na me moju kob, od koje se prikriti htjedoh." Ali Gwindor mu odgovori: "Ta kob u tebi poiva, ne u imenu tvome." U tom razdoblju predaha i nade, kad se zbog Mormegilovih djela Morgothova mo ustavila zapadno od Siriona, i sve su ume u miru uivale, Morwen je napokon pobjegla iz Dor-lmina sa svojom keri Ninor, i usudila se na dugo putovanje do Thingolovih dvorova. Ondje ju je doekala nova tuga, jer otkrila je da Trina tamo vie nema, a u Doriathu nisu primili nove vijesti otkako je Zmajski ljem nestao iz krajeva zapadno od Siriona; ali Morwen i Ninor ostale su u Doriathu kao goe Thingola i Melian, i ondje su se prema njima ophodili asno.
Kad pet je ljeta prolo od Trinova dolaska u Nargothrond, u proljee te godine stigoe dva vilenjaka, koji se predstavie kao Gelmir i Arminas iz Finarfinova naroda; rekoe da stiu po zadatku, nosei poruku za vladara Nargothronda. Trin je sad zapovijedao svim snagama Nargothronda, i odluivao u svemu to se ratovanja tie; dapae, postao je strog i ponosit, sklon urediti sve kako sm eli ili dri da valja. Izvedoe ih stoga pred Trina; ali Gelmir ree: "Htjeli bismo se obratiti Orodrethu, Finarfinovu sinu." A kad Orodreth stie, Gelmir mu kaza: "Gospodaru, bijasmo iz Angrodova naroda, i nadaleko lutasmo nakon Nirnaetha; ali odskora ivjesmo meu Crdanovom sljedbom uz ua Siriona. A on nas jednoga dana pozva, i naloi nam da poemo k tebi; jer njemu se ukazao sm Ulmo, Gospodar Voda, i upozorio ga na veliku pogibelj to se Nargothrondu prikrada." Ali Orodreth bijae oprezan, pa im odgovori: "Zbog ega li onda sa Sjevera stiete amo? Ili ste moda i drugih zadataka imali?"
126
Nato Arminas ree: "Jesmo, gospodaru. Sve od Nirnaetha tragah za Turgonovim skrivenim kraljevstvom, koje ne naoh; a sada strahujem da zbog te potrage predugo odgaah zadatak to nas je amo vodio. Jer Crdan nas posla laom du obale, zbog tajnosti i hitrosti, te se iskrcasmo u Drengistu. Ali meu primorskim ivljem bijahu i oni koji su minulih ljeta stigli na jug kao glasnici Turgonovi, a meni se iz njihovih suzdranih rijei uini da Turgon moda jo stoluje na Sjeveru, a ne na Jugu, kako veina vjeruje. Ali ne naosmo ni traga ni glasa od onoga za im smo tragali." "Zato za Turgonom tragate?" ree Orodreth. "Zato to je kazano da e njegovo kraljevstvo najdue odolijevati Morgothu", odgovori Arminas. A Orodrethu te rijei zazvuae zloguko, pa se ozlovolji. "Ne zadravajte se tada u Nargothrondu," ree on; "jer ovdje neete uti vijesti o Turgonu. A nitko me ne treba pouavati da se Nargothrond u pogibelji nalazi." "Ne srdi se, gospodaru," ree Gelmir, "ako na tvoja pitanja istinom odgovaramo. A nismo posve zaludu niti odlutali s izravna puta ovamo, jer zali smo izvan dosega vaih najdaljih izviaa; preli smo Dor-lmin i sve zemlje pod obroncima Ered Wethrina, i istraili Sirionski prolaz, uhodei Neprijateljeve pokrete. U onim se predjelima sada skuplja veliko mnotvo orkova i zlih stvorenja, a oko Sauronova otoka postrojava se vojska." "To znadem", ree Trin. "Vijest vam je ustajala. Ako je Crdanova poruka iemu htjela posluiti, trebala je ranije stii." "Sasluaj barem tu poruku, gospodaru", ree Gelmir Orodrethu. "Pouj sad rijei Gospodara Voda! Ovako je kazao Crdanu: 'Zlo sa Sjevera okaljalo je izvore Siriona, a moja mo povlai se iz prstiju vod tekuica. Ali neto se jo stranije pomalja. Recite stoga gos podaru Nargothronda: Zatvori vrata tvrave, i ne naputaj je. Baci kamenje svojega ponosa u bunu rijeku, da zlo to se prema tebi ulja ne uzmogne pronai ulaz.'" Te rijei Orodrethu mrano zazvuae, pa se kao i uvijek obrati Trinu za savjet. Ali Trin ne imae povjerenja u glasnike, te prezirno ree: "to li Crdan znade o tome kako ratujemo mi, koji tik do Neprijatelja ivimo? Nek se pomorac za svoje lae brine! Ali ako nam to uistinu Gospodar Voda eli poslati savjet, neka govori jasnije.
Pad Nargothronda
127
Inae e prekaljeni ratnik zakljuiti da je u naem sluaju svejedno bolje okupiti punu bojnu snagu i odvano poi ususret dumanima, dok nam jo nisu preblizu stigli." Gelmir se tad nakloni Orodrethu, i ree: "Kazah to mi je bilo naloeno, gospodaru"; te se okrenu da ode. Ali Arminas ree Trinu: "Jesi li ti doista iz Hadorove kue, kako sam uo da se spominje?" "Ovdje mi je ime Agarwaen, Crni ma nargothrondski", ree Trin. "Neto si mi velik ljubitelj skrovitih rijei, prijatelju Arminase. Dobro da je Turgonova tajna od tebe skrivena, jer bi je inae u Angbandu uli. Vlastitim imenom ovjek sm vlada, a sazna li Hrinov sin da si ga odao dok je skriven ostati htio, nek te Morgoth odnese i jezik ti spali!" Arminas se tada prepade crna Trinova gnjeva; ali Gelmir ree: "Neemo ga odati mi, Agarwaene. Nismo li sad na vijeanju iza zatvorenih vrata, gdje se otvorenije zboriti moe? A Arminas te to upita, smatram, zbog toga to je svima koji ive uz More znano da Ulmo veoma voli Hadorovu kuu, a neki ak kau da su Hrin i brat mu Huor jedno prispjeli u Skrivenu kraljevinu." "Da je tako bilo, o tome on nita ne bi rekao nikome, ni velikima ni manjima, a ponajmanje nedoraslom sinu", odgovori Trin. "Ne vjerujem stoga da me Arminas to upita u nadi da e neto saznati o Turgonu. Nemam povjerenja u takove prijetvorne glasnike." "Zadri svoje nepovjerenje!" ree ljutito Arminas. "Gelmir me pogreno shvaa. Upitah to zato to posumnjah u ono u to ovdje oito vjeruju; jer doista me slabo podsjea na Hadorov rod, ma koje ime da nosi." "A to li ti to o njima znade?" ree Trin. "Hrina vidjeh," odgovori mu Arminas, "i oce mu, prije njega. A u pustoima Dor-lmina upoznah Tuora, Hrinova brata Huora sina; a on je poput svojih otaca, kao to ti nisi." "To moe biti," ree Trin, "premda o tome Tuoru do sada ne uh ni rijei. Ali ako mi je glava tamna, a ne zlaana, toga se ne sramim. Jer nisam prvi sin koji nosi majin lik; a ja preko Morwen Eledhwen potjeem iz Borove kue i roda Berena Camlosta." "Ne spominjah razliku izmeu crnog i zlaanog", ree Arminas. "Ali drugi iz Hadorove kue drugaije se dre, pa tako i Tuor. Jer oni su uljudni i posluat e dobar savjet, tujui Gospodare Zapada.
128
Ali ti, ini se, jedino prima savjet od vlastite mudrosti, ili pak vlastita maa; a govor ti je nabusit. I kaem ti, Agarwaene Mormegile, postupi li tako, drugaija e ti sudba biti od one kojoj se Hadorova i Borova kua nadati mogu." "Drugaija vazda bijae", odgovori Trin. "A ako mi ve, kao to se ini, valja podnositi Morgothovu mrnju zbog junatva svojega oca, zar da jo trpim porugu i zloguke rijei jednog ratnog bjegunca, sve i ako tvrdi da je u rodu s kraljevima? Vraajte se radije na sigurne obale Mora!" Gelmir i Arminas tada se udaljie i pooe natrag na Jug: ali, usprkos poruzi Trinovoj, htjedoe drage volje priekati boj uz svoj rod, pa otioe tek zato to im je Crdan na Ulmovu zapovijed naloio da mu donesu novosti o Nargothrondu i prispijeu njihove poruke. Orodretha pak veoma zabrinue rijei tih glasnika; ali Trinova ud jo se vie smrai, pa nikako nije elio posluati njihove savjete, a najmanje od svega pristao bi da se veliki most srui. Jer barem su utoliko Ulmove rijei tono protumaili. Ubrzo po odlasku glasnika pade Handir, glavar Brethila; jer orci provalie u njegovu zemlju, kanei ovladati Teiglinskim prijelazima poradi daljnjeg napredovanja. Handir povede bitku protiv njih, ali ljudi iz Brethila doivjee poraz i morae se povui u svoje ume. Orci ne krenue u potjeru za njima, jer postigoe sve to su zasad kanili; i nastavie okupljati svoje snage u Sirionskom prolazu. Ujesen te godine, doekavi svoj as, Morgoth udari na narod Naroga silnom vojskom koju je dugo pripremao; i Glaurung, Otac zmajeva, prijee preko Anfauglitha, i odande zae u sjeverne doline Siriona, i poini ondje veliko zlo. U sjenama Ered Wethrina, vodei veliku orkovsku silu za sobom, on oskvrnu Eithel Ivrin, i otud prijee u zemlje pod vlau Nargothronda, te spali Talath Dirnen, Branjenu ravnicu, izmeu Naroga i Teiglina. Navalie tad na njih nargothrondski ratnici, i visok i veleban toga dana za vidjeti bijae Trin, i srce borca obodri se svakog kad zdesna za Orodrethom on zajaha u boj. Ali premono vea Morgothova vojska bijae od svake izviake dojave, i nitko do Trina, patuljakom maskom zatiena, izdrati ne mogae Glaurungov nailazak.
Pad Nargothronda
129
Poraeni i potueni na Tumhaladskome polju vilenjaci bijahu; i tu sav ponos i sila nargothrondska usahnue. Kralj Orodreth na samome elu bitke pade, a Gwindor, Guilinov sin, smrtnu ranu zadobi. Ali Trin mu u pomo priteknu, i svi se pred njim razbjeae; i on izbavi Gwindora iz stiske, te se domognu oblinje ume i ondje ga na travu poloi. Tad Gwindor Trinu ree: "Nek se izbavljenje izbavljenjem plati! Ali kobnim se moje pokaza, a uzaludnim tvoje; jer izlijeiti se vie moje tijelo ne moe, i Meuzemlje napustiti moram. A premda te istinski volim, Hrinov sine, alim ipak gorko za danom kada te od orkova spasih. Da tvoje ratobornosti i ponositosti nije bilo, jo bih imao i ljubav i ivot, i jo bi neko vrijeme Nargothrond odolijevao. A sad, voli li me, ostavi me! U Nargothrond pouri, i Finduilas spasi. I posluaj to u ti posljednje rei: jedino jo ona izmeu tebe i kobi tvoje stoji. Iznevjeri li nju, snai e te svakako. Sretno ostaj!" Tad Trin pohita natrag u Nargothrond, okupljajui oko sebe razbijene vojnike na koje bi usput naiao; a silan vihor putem otpuhi vae lie iz kroanja, jer jesen je u zlosretnu zimu prelazila. Ali Glaurung i njegova orkovska sila onamo ga pretekoe, jer zadrao se da Gwindora spasi, i naioe naglo, prije no to oni na strai ostavljeni doznae do ega je na Tumhaladskome polju dolo. Toga se dana nevoljnim pokaza most koji na Trinov nagovor preko Naroga podigoe; jer bijae silan i mono sazdan, u prijekoj nudi neunitiv, pa neprijatelj lako njime duboku rijeku prijee, i punim plamenom Glaurung u Felagundova vrata udari, i razvali ih, i kroz njih proe. A kad Trin napokon stie, stravino pustoenje Nargothronda na samome je izmaku bilo. Orci su pobili ili otjerali sve preostale orunike, i upravo premetali velike dvorane i odaje, u pljaki i razara nju; ali one ene i djeve koje nisu spalili ili sasjekli stjerali su u gomilu na zaravni pred vratima kao robinje koje e odvesti u Angband. Tu propast i jad zatee Trin, i nitko mu se oduprijeti ne mogae; ili pak ne htjede, ak i kad on sve pred sobom smicati stade, i preko mosta prijee, i put prema zarobljenicama sebi prosijee. I sad se sm zatee, jer oni malobrojni to su poli za njim sad se u zaklon razbjeae. Ali u taj as Glaurung grozni istupi kroz Felagundova razjapljena Vrata, i polegnu otraga, izmeu Trina i mosta. Tad iznenada prozbori onim zlim duhom to u njemu
130
stanovae, pa kaza: "Pozdravljen budi, Hrinov sine. Srea htjede ovaj susret!" Tad se Trin skokom okrenu, i zakoraknu na njega, i oi mu se zakrijesie, i bridovi Gurthanga zasjae kao da plamte. Ali Glaurung u sebi zadra oganj, i otvori irom svoje zmijske oi, i zagleda se u Trina. Bez straha Trin pogleda u te oi kad maem zamahnu; i smjesta potpade pod straan urok toga zmaja, i sav kao skamenjen postade. Dugo tako nepomini ostadoe, utke pred silnim Felagundovim vratima. Tad Glaurung iznova prozbori, pa se podrugnu Trinu. "Zao bijae svaki tvoj korak, Hrinov sine", kaza on. "Posvoje nezahvalno, odmetnie, ubojico prijatelja, kradljive ljubavi, presezatelju na Nargothrond, zapovjednice lakoumni, izdajico roda svoga. U suanjstvu ti majka i sestra u Dor-lminu ive, u jadu i bijedi. Ruhom se kraljevia odijeva, dok se one dronjcima ovijaju. Za tobom eznu, ali ne haje ti za to. Bit e jo ocu tvome drago kad sazna kakova to sina imade: a saznati hoe." A Trin, onako urokom Glaurungovim sapet, pou njegove rijei, i ugleda sebe kao u zrcalu pakou izoblienom, i zgnua se nad onime to vidje. I jo dok ga Glaurungove oi na mukama mislenim drae, dok ni mrdnuti ne mogae, Zmaj dade znak, pa orci otjerae prikupljene zarobljenice, i one tik uz Trina prooe i preko mosta otioe. A medu njima Finduilas bijae, i ona prema Trinu ruke pruae, i imenom ga zvae. Ali sve dok se njezini vapaji i jauci zarobljenica ne izgubie putem po sjevernoj cesti Glaurung ne odrijei Trina, i on ne mogae zaepiti ui da ne uje taj glas to e ga poslije progoniti. Tad Glaurung naglo odmaknu pogled, pa prieka; a Trin stade polako dolaziti sebi, kao da se budi iz grozomorna sna. I prenu se, i glasno krknu, i na Zmaja skoi. Ali Glaurung se nasmija, pa kaza: "Ako stradati eli, smaknut u te rado. Ali slabe e vajde od toga za Morwen i Ninor biti. Hajao nisi za vapaje vilenjake ene. Zar mariti nee ni za one s kojima te vlastita krv vee?" Ali Trin zavitla maem i zamahnu prema njegovim oima; a Glaurung se uas izvi unatrag i nadvi nada nj, pa kaza: "Ne! Odvaan barem jesi. Odvaniji od svih meni znanih. I lau oni koji kau da mi sa svoje strane ne cijenimo sranost u neprijatelja. Gledaj! Slobodu ti nudim. Vrati se rodu svome, uzmogne li. Polazi! A preostane li koji vilenjak ili ovjek da ispjeva pripovijest ovijeh dana, s gnuanjem svakako taj e ime tvoje spominjati, odbije li ovaj dar."
Pad Nargothronda
131
Tada Trin, onako jo omamljen zmajevim oima, kao da se to s dumaninom nosi koji za samilost znade, povjerava Glaurungovim rijeima, pa se okrenu i pohita preko mosta. Ali Glaurung prozbori za njim dok je odmicao, pa groznim glasom kaza: "uri ti samo, Hrinov sine, u Dor-lmin! Da orci te opet onamo ne preteknu. A odlui li se zbog Finduilas zadrati, onda nikad vie ni Morwen ni Ninor vidjeti nee; i one e te prokleti." Iznova se Glaurung zatim nasmija, jer sad je ispunio Gospodarev zadatak. Tad se vlastitom uitku posveti, i izriga plamen, i spali sve oko sebe. Ali sve one orke koji zduno onuda pustoie on satjera na gomilu, i otjera odande, i uskrati im plijen sve do najsitnije vred note. Most zatim srui i u pjenu Naroga svali; pa tako osiguran, sve blago i vrednote Felagundove prikupi, i na hrpu ih zgrnu, i na nju u najdubljoj odaji lee, i otpoinu. A Trin je hitao putovima prema Sjeveru, kroz sada opustoene krajeve izmeu Naroga i Teiglina, a Otra mu je zima silazila ususret; jer te godine snijeg pade prije izmaka jeseni, a proljee stie kasno i hladno. Putem mu se stalno inilo da uje gdje Finduilas vapi, imenom ga zove preko ume i brijega, i na silnoj je muci bio; ali srce mu se arilo od Glaurungovih lai, i kako mu svagda pred oima orci bijahu, gdje pale Hrinovu kuu, ili na muke stavljaju Morwen i Ninor, drao se svoga puta, i ni koraka s njega skrenuo nije.
Napokon, iznuren urbom i dugom cestom (jer etrdeset liga i vie bio je prevalio bez odmora) stie on s prvim zimskim ledom na Ivrinska jezera, gdje je onomad ozdravio. Ali ona su sad bila tek zaleen glib, iz kojega vie nije mogao piti. Odatle stie do prijevoja to vode u Dor-lmin, a otar snijeg naie sa Sjevera, donijevi pogibelj i studen stazama. Iako su dvadeset tri ljeta minula otkako je proao tim putem, bio mu je urezan u srce, kolika je tuga proimala svaki korak njegova rastanka od Morwen. Tako se konano vratio u zemlju svojega djetinjstva. Pusta je i gola stajala; a tamonji su ljudi bili malobrojni i neotesani, i sluili se grubim istonjakim jezikom, dok je stari jezik sad postao govor kmetova, ili neprijatelja. Stoga je Trin kroio oprezno, zakukuljen i neujan, dok nije napokon doao do kue koju trai. Stajala je prazna i mrana, i nieg ivog nije bilo u blizini; jer Morwen ondje vie nije bilo, a Pridolica Brodda (onaj koji je silom uzeo Aerin, Hrinovu roakinju, za enu) opljakao joj je dom, i oduzeo sva preostala
134
dobra i sluge. Broddina kua stajala je najblie staroj Hrinovoj kui, pa Trin, iznuren od lutanja i tugovanja, ode onamo zamoliti za krov nad glavom; i dobi ga, jer ondje je Aerin jo odravala poneke uljudnije navade iz davnine. Dadoe mu da sjedne kraj ognjita, zajedno sa slugama i nekolicinom skitnica, mrkih i umornih od puta poput njega; a on ih upita kakvih li vijesti u toj zemlji ima. Nato druba umuknu, a neki ustuknue, mjerkajui neznanca iskosa. Ali jedan stari skitnica, sa takom, ree mu: "Mora li ve zboriti starim jezikom, gosparu, zbori tie, i ne pitaj za novosti. Zato da te prebiju kao nitariju, ili objese kao uhodu? Jer i jedno bi i drugo izgledom lako mogao biti. to e tek rei," doda, primaknuvi se Trinu i prigueno mu progovorivi u uho, "jedan od onih uljudnih iz davnine koji dooe s Hadorom u danima zlata, dok jo glave nisu resile vuje vlasi. I ovdje ih ima takovih, premda su sada stjerani u pronju i ropstvo, pa da nije gospe Aerin, ne bi dobili ni ovo ognjite ni ovaj odvarak. Odakle si, i kakve te to vijesti zanimaju?" "Tu bijae gospa po imenu Morwen," odgovori Trin, "u ijoj kui nekada davno ivjeh i sm. Onamo nakon dugih lutanja dooh potra iti dobrodolicu, no tamo vie ni ognjita ni iva roda nema." "A tako je cijele ove duge godine, a i dulje", odgovori mu starac. "Ali malo je bilo i ognja i roda u toj kui jo od smrtonosnog rata; jer ona bijae iz staroga naroda - kao to zacijelo zna, udova naega glavara Hrina, Galdorova sina. Nisu se drznuli da je taknu, ipak, jer bili su u strahu od nje; uznosite i krasotne poput kraljice, prije nego to ju je tuga smraila. Vjetakuom je zvae, te je se klonie. Vjetakua: to znai tek 'vilenjacima vina' na novome jeziku. No orobie je. esto bi ona i ki joj gladne ostale, da nije bilo gospe Aerin. Pomagala im je potajice, kau, i zbog toga esto batina dobi vala od onog propalice Brodde, svojega mua iz nude." "I cijele ove duge godine, i dulje?" ree Trin. "Jesu li mrtve, ili pak baene u suanjstvo? Ili su je moda orci saletjeli?" "Ne zna se tono", ree starac. "Ali otila je s keri; a ovaj ju je Brodda opljakao i odnio sve to je za njom ostalo. Nema ondje vie ni pseta, a ono malo njezinih uzeo je sebi za roblje; izuzev nekolicine koji postadoe prosjaci, poput mene. Sluio sam je mnogo ljeta, kao i velikoga glavara prije nje, ja, Sador Jednonogi: prokleta bila ona sjekira u umi jednom davno, jer da nije nje bilo, sada bih leao u
Trinov povratak u Dor-lmin
135
Velikome humku. Dobro se sjeam onoga dana kad Hrinova sina poslae od kue, i gorkih njegovih suza; a i njezinih, nakon to on ode. U Skriveno je kraljevstvo otiao, govorilo se." S tim rijeima starac uutje i sumnjiavim pogledom odmjeri Trina. "Star sam i blebeem, gosparu", ree. "Priam svata! Ali premda je ugodno rije razmijeniti na starome jeziku s nekim tko njime zbori krasno kao neko, sad su dani crni, i valja biti na oprezu. Nisu svi to govore krasnim jezikom krasni i u srcu." "Uistinu", ree Trin. "Meni je srce mrko. Ali strahuje li da sam uhoda Sjevera ili Istoka, onda ti mudrost nije mnogo vea nego to je neko bila, Sadore Labadale." Starac ga zgranuto pogleda; zatim drhtavo prozbori. "Poimo van! Hladnije je, ali i sigurnije. Govori preglasno, a ja prekomjerno, za dvornicu jednog Istonjaka." Kad izaoe u dvorite, on vrsto primi Trina za plat. "Neko si ivio u toj kui, kae. Gospodaru Trine, zato si se vratio? Konano mi oi vide, a ui uju; oevim glasom zbori. Ali jedino me mladi Trin imenom Labadal zvao. Nije mislio nita loe: veseli prijatelji u tim smo danima bili. Po to li je sada doao? Malo nas je jo ostalo; stari smo i goloruki. Sretniji su oni u Velikome humku." "Nisam doao namjeren na bitku," ree Trin, "premda tvoje rijei sad probudie tu pomisao u meni, Labadale. Ali valja na nju priekati. Stigoh u potrazi za gospom Morwen i za Ninor. to mi moe kazati, i to brzo?" "Malo to, gospodaru", ree Sador. "Potajice su otile. Meu nama se aptalo da ih je k sebi pozvao gospodar Trin; jer nismo sumnjali da je s godinama postao velikan, kralj ili velmoa u nekoj junoj zemlji. Ali ini se da nije tako bilo." "Nije", odgovori mu Trin. "Velmoa bijah u jednoj junoj zemlji, premda sad sam skitnica. Ali nisam ih ja pozvao." "Onda ne znam to bih ti rekao", ree Sador. "Ali gospa Aerin e znati, u to ne sumnjam. Ona je znala sve to tvoja majka smjera." "Kako da doem do nje?" "To mi nije znano. Zaradila bi mnogo muke da je ulove kako ape na vratima s bijednim lutalicom iz pogaena naroda, ak i da je neka poruka uspije dozvati. A prosjak poput tebe nee u dvornici
136
uspjeti prii ni blizu visokome stolu prije nego to ga Istonjaci epaju i prebiju, ili mu uine togod jo gore." Nato Trin u bijesu kriknu: "Zar ja to ne smijem ui u Broddinu dvornicu, jer e me inae prebiti? Poi sa mnom, pa vidi!" S tim rijeima ue u dvornicu, zabaci kapuljau i poe razmicati sve sebi s puta, te dugim koracima krenu prema stolu za kojim su sjedili gazda kue i njegova ena, uz druge istonjake glavare. Nato neki potrae da ga epaju, ali on ih baci na pod i viknu: "Zar nitko ne vlada ovom kuom, ili je to prije neki orkovski brlog? Gdje je poglavar kue?" Brodda tad gnjevno ustade. "Ja sam glava ove kue", ree. Ali prije no to stie ita dodati, Trin ree: "Onda se nisi nauio uljudnosti to je prije tebe postojala u ovoj zemlji. Imaju li sada ljudi navadu putati da im slugani nasru na roake vlastitih supruga? Jer ja to jesam, a stiem zato to mi treba gospa Aerin. Da priem slobodno, ili da priem kako me volja?" "Prii!" ree mu Brodda osorno; ali Aerin problijedi. Tada Trin pristupi visokome stolu, stade pred njega i nakloni se. "Oprostite mi, gospo Aerin," ree, "to vam ovako upadam; ali u tekoj sam hitnji dug put ovamo prevalio. Item Morwen, Dor-lminsku gospu, te ker joj Ninor. Ali njezina je kua prazna i opljakana. to mi moete kazati?" "Nita", ree Aerin u veliku strahu, jer Brodda je prijekim po gledom promatrae. "U to ne vjerujem", ree Trin. Tad Brodda skoi, sav rumen od supijana bijesa. "Dosta vie!" viknu. "Hoe li mojoj eni preda mnom proturjeiti nekakav prosjak koji govori jezikom kmetova? Ne postoji nikakva Dor-lminska gospa. Ali to se Morwen tie, ta je bila iz suanjskoga puka, pa je utekla, kako to ve sa sunjima biva. A i ti da si tako postupio, i to brzo, dok te nisam o prvo drvo objesio!" Tad Trin na njega skoi, i svoj crni ma isuka, i Broddu za kosu epa i glavu mu zabaci. "Da se nitko ni maknuo nije," ree, "da ova glava ne padne s ramena! Gospo Aerin, jo jednom bih vam se ispriao, kad ne bih mislio da vam ova propalica nikad nita doli zla
137
nanijela nije. Ali prozborite sada, i ne uskratite mi odgovora! Nisam li ja Trin, glavar Dor-Lmina? Moram li vam zapovjediti?" "Zapovjedite mi", ree ona. "Tko je opljakao Morweninu kuu?" "Brodda", odgovori mu. "Kada je utekla, i kamo?" "Ima tomu godina i tri mjeseca", ree Aerin. "Gazda Brodda i drugi Pridolice s Istoka iz ovoga kraja teko su je ugnjetavali. Davno je ve bila pozvana u Skriveno kraljevstvo; i napokon je otila onamo. Jer krajevi prema njemu tada na neko vrijeme bijahu slobodni od zla, zahvaljujui sranosti Crnoga maa iz one june zemlje, kako kau; ali sad je tomu doao kraj. Nadala se da e je ondje sin doekati. Ali ako si to ti, onda se bojim da je sve naopako polo." Trin se nato gorko nasmija. "Naopako, naopako?" kriknu. "Da, vazda naopako: poput Morgotha izopaeno!" I odjednom ga crni gnjev protrese; jer oi mu se sad otvorie, i posljednje se niti Glaurungova uroka odrijeie, i on prozre lai to ga prevarie. "Zar bijah zavaran, ne bih li doao amo i obeaen poginuo, ja, koji sam bar mogao odvano stradati pred Vratima Nargothronda?" I uini mu se da uje gdje odnekud iz mraka oko dvornice za njim vapi Finduilas. "Neu prvi ovdje stradati!" kriknu. I epa Broddu, te ga snagom silna emera i gnjeva visoko podie i protrese, kao da je pseto. "Morwen iz suanjskoga puka, je li? Podlaki sine, lopove, ropski robe!" 1 s tim rijeima on baci Broddu eomice preko vlastita stola, pravo u lice jednog Istonjaka koji je ustao da napadne Trina. Pri tom padu Broddi se slomi vrat; a Trin skoi gdje ga je bacio i smaknu jo trojicu koji se ondje uurie, jer ih je zatekao goloruke. Dvornicom zavlada mete. Istonjaci koji su ondje sjedili htjedoe nasrnut na Trina, ali mnogo ih je tamo jo na okupu bilo iz starijeg dor-lminskog naroda: dugo su bili krotki sluge, ali sada se uzdigoe s povicima na bunu. Uskoro u dvornici zavlada silna borba, a premda se sunji tek noevima za meso i predmetima to im bijahu na dohvat ruke opirahu bodeima i maevima, mnogi umah padoe na obje strane, prije nego to Trin skoi dolje meu njih i pobi preostale ive Istonjake u dvornici.
138
Zatim otpoinu, naslonjen na stup, a bijesna mu jara utrnu u pepeo. Ali stari Sador dopuza do njega i obgrli mu koljena, jer bio je smrtno ranjen. "Triput po sedam godina i vie, dugo je to bilo ekati na ovaj as", ree. "Ali sada idi, idi, gospodaru! Idi, i ne vraaj se, osim s veom silom. Cijelu e zemlju dii na tebe. Mnogi utekoe iz dvornice. Idi, ili e ovdje skonati. Sretan ti put!" A zatim pade na pod i izdahnu. "Istinitim glasom umiruih on zbori", ree Aerin. "Saznao si to si htio. Idi sad smjesta! Ali prvo poi do Morwen i utjei je, da mi ne bi teko bilo oprostiti sve stradanje koje si amo donio. Jer sve i ako mi je ivot dosad muan bio, svojim si mi nasiljem donio smrt. Pridolice e se za ovu no osvetiti svima koji su ovdje bili. Prijeka su ti djela, Hrinov sine, kao da si jo uvijek ono dijete koje sam znala." "A u tebe je plaho srce, Aerin, Indorova keri, kao to je bilo i dok sam te tetkom zvao, kad te ve i otriji pas znao natjerati u strah", ree Trin. "Za uljudniji si svijet roena. Ali poi sa mnom! Odvest u te do Morwen." "Snijeg titi zemlju, ali mene jo i tee", odgovori mu ona. "Stradala bih s tobom u divljini brzo kao i od surovih Istonjaka. Uinjeno popraviti ne moe. Idi! Ostankom bi sve jo pogorao, i Morwen u jad nizato zavio. Idi, preklinjem te!" Trin joj se tada duboko nakloni, te se okrenu i napusti Broddinu dvornicu; ali s njime pooe svi pobunjenici koji su za to imali snage. Utekoe prema gorju, jer meu njima su neki dobro znali puteve kroz divljinu, a blagoslovili su snijeg to je pao za njima i prekrio im trag. Tako su, premda je progon umah poeo, uz mnogo ljudi i pasa i rzanja konja, uspjeli pobjei juno odande, u brda. Tad pogledae iza sebe i opazie crven sjaj daleko dolje u kraju koji su napustili. "Zapalili su dvornicu", ree Trin. "Kakve li svrhe oni vide u tome?" "Oni? Ne, gospodaru: ona, sudim", ree jedan, po imenu Asgon. "Mnogi e bojovnik krivo protumaiti strpljenje i smirenost. Mnogo je dobrih djela meu nama uinila, uz visoku cijenu. Srce joj ne bijae plaho, a strpljenje se u odsudnom asu slomi."
139
Sad uz Trina ostadoe neki najprekaljeniji, koji su mogli podnijeti zimu, te ga skrovitim putevima odvedoe u jedno utoite u gorju, u pilju znanu odmetnicima i bjeguncima; ondje je bila skrivena i manja zaliha hrane. Tu su priekali da snijeg stane, a onda su mu dali hrane i odveli ga do malo koritena prijevoja to je vodio na jug, u dolinu Siriona, gdje snijega jo nije bilo. Na silaznom se putu rastadoe. "Sretan ti put, gospodaru Dor-lmina", ree Asgon. "Ali ne zabo ravi nas. Sad e nas progoniti; a Vuji e narod biti jo okrutniji zbog tvojega dolaska. Stoga idi, i ne vraaj se, ako ne stie s dostatnom silom da nas oslobodi. Sretan ti put!"
Sad Trin poe silaziti prema Sirionu, razdiran nedoumicom. Jer dok mu je prije izbor bio dvojak i gorak, inilo mu se da je sada postao trojak, jer zaziva ga vlastiti ugnjeteni narod, kojem je donio samo jo veu patnju. Jedina mu je utjeha bila ova: da su bez ikakve dvojbe Morwen i Ninor odavno ve stigle u Doriath, a samo im je neustraivost Crnog maa iz Nargothronda zajamila siguran put. Pa ree u sebi: 'Gdje li sam ih na sigurnije mogao skloniti, sve i da sam prije stigao? Bude li Melianin pojas slomljen, svemu e doi kraj. Ne, bolje je pustiti da stvari stoje takve kakve jesu; jer ja gnjevom i prenagljenim djelima bacam sjenku kamo god poao. Neka ih uva Melian! A ja u ih na neko vrijeme ostaviti u nezasjenjenu miru.' Ali prekasno se sad Trin dao u potragu za Finduilas, jezdei umama pod obroncima Ered Wethrina, plah i oprezan poput zvijeri; a vrebao je kraj svakog puta to je vodio na sjever prema Sirionskom prolazu. Prekasno. Jer sve su tragove ve bile isprale kie i snjegovi. Ali zato se zbilo da je Trin, spustivi se uz Teiglin, nabasao na
142
nekoliko pripadnika Halethina naroda iz ume Brethil. Nakon rata preostalo ih je vrlo malo, a ivjeli su uglavnom potajice unutar ograde od kolja na Amon Obelu, duboko u umi. To se mjesto zvalo Ephel Brandir; jer sada je njihov glavar bio Brandir, Handirov sin, nakon to mu je otac poginuo. A Brandir nije bio vian ratu, onako hrom na jednu nogu, koju je slomio nekom nezgodom u djetinjstvu; bio je k tome i blage udi, privreniji drvu negoli kovinama, te znanjima o raslinju prije negoli nauavanjima druge vrste. Ali neki od tih umljaka jo su lovili orke na svojim granicama; i tako se zbilo da je Trin pri dolasku onamo zauo zvuke okraja. Pohitao je onamo, oprezno provirio kroz drvee i ugledao malu druinu ljudi koju su opkolili orci. Oajniki su se branili, leima okrenuti malenu lugu to je rastao po strani na proplanku; ali orci su bili mnogobrojni, tako da im je bilo malo nade u bijeg, ako im ne pristigne pomo. Stoga, onako skriven od pogleda u niskom raslinju, Trin stade nadizati silnu buku topota i loma, a zatim podviknu iz svega glasa, kao da predvodi mnoge: "Ha! Naosmo ih! Svi za mnom! Na njih, bez milosti!" Nato se mnogi orci ustraeno stadoe osvrtati, a tad Trin iskoi, maui kao drugim ljudima iza sebe, a bridovi Gurthanga zapalucae mu u ruci kao da plamte. Predobro orci poznavae tu otricu, pa se jo i prije nego to je prodro meu njih mnogi ratrkae i utekoe. Tada umljaci pritekoe na njegovu stranu, te zajedniki satjerae dumane u rijeku: malo ih je prelo preko nje. Napokon se zaustavie na obali, a Dorlas, voa tih umljaka, ree: "Hitar si u lovu, gospodaru; ali tvoji te ljudi ne prate ba u stopu." "Ne," ree Trin, "mi svi trimo skupa kao jedan, i ne rastaje nam se." Nato se ljudi iz Brethila nasmijae i rekoe: "Pa, jedan takav vrijedi za mnoge. A mi ti dugujemo veliku zahvalnost. Ali tko si ti, i zbog ega si ovdje?" "Samo se bavim svojim pozivom, a to je sjea orkova", ree im Trin. "A stanujem ondje gdje me zanimanje odvede. Ja sam Divlji ovjek iz ume." "Onda doi i nastani se s nama", rekoe. "Jer mi ivimo u umi, a takovi su nam majstori potrebni. Rado bismo te primili!"
Trinov dolazak u Brethil
143
Trin ih tad udno pogleda i ree: "Znai li to da ih jo ima koji e pristati da im zamraim vrata? Ali, prijatelji, jo me eka tuan zadatak: nai Finduilas, ki Orodretha iz Nargothronda, ili barem uti vijesti o njoj. Jao! Mnogi su tjedni proli otkako je odvedoe iz Nargothronda, ali ipak tragati moram." Tad ga samilosno pogledae, a Dorlas ree: "Ne tragaj vie. Jer jedna je orkovska povorka naila iz Nargothronda u smjeru Teiglinskih prijelaza, a mi smo za nju doznali znatno prije: kretala se vrlo sporo, zbog brojnih uznika koje je vodila. Tad im odluismo zadati vlastiti sitni udarac u ratu, pa postavismo zasjedu orcima sa svim raspoloivim streliarima, ne bismo li spasili bar dio zarobljenika. Ali jao! im otpoe napad, orkovske gnusobe prvo poklae ene meu uznicima; a ker Orodrethovu pribie kopljem uz drvo." Trin stade kao smrtno pogoen. "Odakle to znate?" ree. "Jer mi se obratila, prije nego to e izdahnuti", ree Dorlas. "Pogledala nas je kao da traga za nekim kojega je oekivala, a zatim kazala: 'Mormegil. Recite Mormegilu da je Finduilas ovdje.' Nita vie nije rekla. Ali zbog njezinih posljednjih rijei poloismo je ondje gdje je umrla. Poiva u humku kraj Teiglina. Da, ima otad mjesec dana." "Vodite me onamo", ree Trin; i odvedoe ga do jednog brdaca pokraj Teiglinskih prijelaza. Ondje on niice pade, a mrak ga obavi, te pomislie da je mrtav. Ali Dorlas ga promotri dok je leao, te se okrenu svojima i ree: "Prekasno! alosno se ovo slui. Ali gledajte: tu lei sm Mormegil, veliki nargothrondski zapovjednik. Po mau smo ga trebali poznati, kao to ga orci prepoznae." Jer slava Crnoga maa s Juga proirila se nadaleko i nairoko, ak i u umske zakutke. Sada ga stoga s potovanjem podigoe i odnijee u Ephel Brandir; a kad im Brandir izae ususret, zaudi se ugledavi gdje s nosilima stiu. Zatim odie prekriva i pogleda u lice Trina, Hrinova sina; i tamna mu sjenka pade na srce. "O, okrutni Halethini ljudi!" kriknu. "Zato otjeraste smrt od ovog ovjeka? Tekim ste trudom amo donijeli posljednju kletvu naega naroda." Ali umljaci mu rekoe: "Ne, ovo je Mormegil iz Nargothronda, moan zatornik orkova, koji e nam biti od velike pomoi ako preivi.
144
A ne bude li tako, zar srno trebali ostaviti ovjeka da shrvan od boli kao strvina kraj puta lei?" "Niste trebali, doista", ree Brandir. "Kob tako ne htjede." I on primi Trina u svoj dom i uze ga brino njegovati. Ali kad je Trin napokon otresao mrak sa sebe, vraalo se prolje e; i on se probudi i ugleda sunce na zelenim pupoljcima. Tad se u njemu razbudi i hrabrost Hadorove kue, pa on ustade i u srcu ree: "Sva moja djela i minuli dani bijahu tamni i puni zla. Ali evo, svanu novi dan. Ovdje u ostati u miru, odrei se imena i roda; i tako u ostaviti svoju sjenku za sobom, ili bar njome neu prekriti one koje ljubim." Stoga on uze novo ime i prozva se Turambar, to na jeziku Plemenitih vilenjaka znai Vladar nad sudbinom; i nastani se meu tim ljudima iz ume, koji ga zavoljee, a on im naloi da zaborave njegovo bive ime, i da ga dre roenim u Brethilu. No s promjenom imena nije mogao posve promijeniti svoju ud, a ni zaboraviti stare kivnje na Morgothove slugane; tako je iao u lov na orke s nekolicinom istomiljenika, iako to Brandiru nije bilo po volji. Jer on se prije nadao utnjom i skrovitou sauvati svoj narod. "Mormegila nema vie," ree mu on, "no pripazi da sranost Turambara slinom odmazdom i Brethil ne snae!" Stoga je Turambar odloio crni ma na stranu, i vie ga nije nosio u boj, ve je radije iao naoruan lukom i kopljem. Ali nije mogao otrpjeti da se orci slue Teiglinskim prijelazima, niti da prilaze humku u kojem poiva Finduilas. Haudh-en-Elleth, Humak vilin-djeve, bilo mu je ime, a orci su ga se brzo nauili groziti, i potom su ga se klonili. A Dorlas ree Turambaru: "Imena si se odrekao, ali Crni si ma jo uvijek; a nije li tono to se pria, da on bijae sin Hrina iz Dor-lmina, glavara Hadorove kue?" A Turambar mu odgovori: "To i ja uh. Ali ne iri toga glasa, molim te kao prijatelja."
Kad se Otra zima povukla, nove vijesti o Nargothrondu stigle su u Doriath. Jer neki koji su izbjegli pustoenje i uspjeli preivjeti zimu u divljini naposljetku su pritekli Thingolu, traei utoite, a graniari su ih doveli Kralju. I neki su rekli da se neprijatelj u cijelosti povukao na sjever, a drugi da Glaurung jo nastava Felagundove dvore; neki su pak govorili da je Mormegil pao, a drugi da ga je Zmaj zaarao i da ga se ondje jo moe nai, kao skamenjenog. Ali svi izjavie da je u Nargothrondu prije kraja bilo znano da Crni ma nije nitko drugi doli Trin, sin Hrina iz Dor-lmina. Nato silan strah i tuga obuzee Morwen i Ninor; a Morwen ree: "Takova je nedoumica djelo samoga Morgotha! Zar ne smijemo saznati istinu i s izvjesnou doznati ono najgore to nam valja istrpjeti?"
146
Sad, sm je Thingol itekako elio saznati vie o sudbini Nargothronda, i ve je bio naumio odaslati neke koji bi onamo oprezno poli, ali vjerovao je da je Trin doista poginuo ili da mu nema spasa, te strepio od asa kad e to Morwen bjelodano spoznati. Stoga joj ree: "Pogibeljna je ovo stvar, Dor-lminska gospo, o kojoj valja razmisliti. Takova bi sumnja doista mogla biti Morgothovo djelo, kojim nas na kakvu brzopletost nagnati kani." Ali Morwen sva izvan sebe jauknu: "Brzopletost, gospodaru! Ako moj sin umama gladan luta, ako je uzama sapet, ako mu tijelo nepokopano lei, rado u biti brzopleta. Ni asa asila ne bih da odem u potragu za njim." "Dor-lminska gospo," ree Thingol, "Hrinov sin to jamano ne bi elio. Ovdje bi te smatrao bolje zbrinutom no u ma kojoj sauvanoj zemlji: pod paskom Melian. U ime Hrina i Trina, ne bih da luta drugamo u crnoj pogibelji dananjih dana." "Trina nisi zadrao od odlaska u pogibelj, ali mene kani zadrati od odlaska po njega", zavapi Morwen. "Pod paskom Melian! Da, kao zatoenicu Pojasa! Dugo se skanjivah stupiti u njega, a sad se gorko kajem." "Ne, ako tako zbori, Dor-lminska gospo," ree Thingol, "znaj ovo: Pojas je otvoren. Slobodno si dola ovamo; slobodno e ovdje i ostati - ili otii." Tada Melian, koja je dotad utjela, prozbori: "Ne odlazi odavde, Morwen. Istinitu si rije rekla: ova nedoumica od Morgotha stie. Poe li, odlazi njegovom voljom." "Strah od Morgotha nee me zadrati od poziva moje roene krvi", odgovori mu Morwen. "Ali ako strahuje za mene, gospodaru, povjeri mi onda nekoliko boraca." "Tebi zapovijedati ne mogu", ree Thingol. "Ali vlastitim borcima samo ja zapovijedam. Poslat u ih kada to naem za shodno." Nato Morwen ne ree vie nita, ve se rasplaka, te udalji iz Kraljeve nazonosti. Thingol ondje ostade teka srca, jer uinilo mu se da je Morwen sada zlehude udi; pa upita Melian nee li je ona zadrati svojom moi. "Protiv dolaska zla tota mogu uiniti", odgovori mu ona. "Ali protiv izlaska onih to izai ele, nita. To je
Putovanje Morwen i Ninor u Nargothrond
147
tvoja zadaa. Ako je treba ovdje zadrati, silom ti je zadrati valja. No moda tako slomi njezinu volju." Sad Morwen ode do Ninor, i ree joj: "Sretno mi ostaj, Hrinova keri. Idem poiskati sina svoga, ili istinite glase o njemu, jer nitko ovdje nita ne kani poduzeti, i radije e oklijevati sve dok ne bude prekasno. Tu me ekaj, jer moda se jo i vratim." Tada je Ninor u stravi i jadu pokua zadrati, ali Morwen joj ne odgovori, ve ode u svoju odaju; a kad svanu jutro, vidjee da je uzela konja i otila. Sad, Thingol je izdao zapovijed da je se ne zaustavlja, niti da joj se izravno prijei put. Ali im se udaljila, on okupi drubu svojih najodvanijih i najvjetijih graniara, i na elo joj postavi Mablunga. "Slijedite je sada urno," ree, "no ne dajte da vas opazi. Ali zaprijeti li joj opasnost nakon to zae u divljinu, pokaite joj se; a ne bude li se htjela vratiti, uvajte je kako god uzmognete. Ali htio bih da neki kao prethodnica otiu najdalje to mogu i saznaju sve to se dade." Tako se zbilo da je Thingol odaslao brojniju drubu nego to je isprva kanio, a meu njima je bilo i deset jahaa sa svjeim konjima prie. Poli su za Morwen; a ona je otila na jug kroz Region, i tako stigla na obale Siriona iznad Jezer sumraka; tu je stala, jer Sirion ondje bijae irok i snaan, a ona nije znala kako ga prijei. Stoga joj se uvari iz nude sad morae otkriti; a Morwen im ree: "eli li me to Thingol zaustaviti? Ili mi tek okasna alje prije uskraenu pomo?" "I jedno i drugo", odgovori joj Mablung. "Zar se nee vratiti?" "Ne", ree ona. "Onda ti moram pomoi," rekao je Mablung, "iako protiv svoje volje. irok je i dubok ovdje Sirion, pogibeljan preplivati i konju i ovjeku." "Prevedi me tada kako ve vilenjaci idu," ree Morwen; "inae u ga pokuati preplivati." Stoga je Mablung povede do Jezer sumraka. Na njihovoj su se istonoj obali sred struja i traka potajice uvale skele; jer tako su glasnici prolazili amo i tamo izmeu Thingola i njegova roda u
148
Nargothrondu. Sad su priekali dok zvjezdana no nije poodmakla, te preli na suprotnu stranu kroz bijele izmaglice praskozorja. A upravo kad sunce zarudje preko ruba Modroga gorja, i snaan jutarnji vjetar puhnu i raspri magle, uvari kroie na zapadnu obalu i istupie iz Melianina pojasa. Bijahu to visoki vilenjaci iz Doriatha, u sivo odjeveni, verinjaa plastevima prekrivenih. Sa skele ih Morwen promatrae kako se neujno kreu, a zatim odjednom podviknu i prstom pokaza na zadnjega u drubi to je uz nju prola. "Odakle ovaj stie?" ree. "Triput vas je po deset meni dolo. Triput po deset i jo jedan na obalu sada izlazi!" Nato se ostali okrenue i vidjee gdje se sunce ljeska na zlaanoj glavi; jer to je bila Ninor, kojoj je vjetar zabacio kukuljicu. Tako se otkri da je ona slijedila drubu i po mraku se umijeala meu njih, prije nego to e poi preko rijeke. I proe ih strah, a nikoga vie nego Morwen. "Vraaj se, vraaj se! Nareujem ti!" kriknu ona. "Ako ena Hrinova moe poi na put svim savjetima usprkos kad je roena krv zove," ree Ninor, "onda to vrijedi i za ker Hrinovu. Ime si mi alost nadjenula, ali alovati sama neu, za ocem, bratom i majkom. Ali od njih tek tebe upoznah, i vie te od svih volim. A ega se ne boji ti, toga se ni ja ne bojim." Uistinu, straha joj se nije vidjelo ni na licu ni u dranju. Visokom im se i snanom uinila; jer visoki su rastom bili pripadnici Hadorove kue, a onako odjevena u vilenjaku odoru, dobro je pristajala uz uvare, nia tek od najviih meu njima. "to onda kani?" ree Morwen. "Poi kamo i ti", ree Ninor. "Doista, ovaj ti izbor nosim. Da me povede natrag i mirno preda Melian na skrb; jer nije mudro odbiti njezin savjet. Ili da shvati kako u i ja za tobom u pogibelj." Jer, uistinu, Ninor je dola poglavito u nadi da e joj se majka vratiti iz straha i ljubavi prema njoj; i Morwen se doista stade kolebati. "Jedno je odbiti savjet", ree ona. "Drugo je odbiti nalog roene majke. Vraaj se smjesta!" "Neu", ree Ninor. "Odavno ve nisam dijete. Imam vlastitu volju i mudrost, sve ako se dosad i nisu oprle tvojima. Idem s tobom. Radije u Doriath, iz potovanja prema onima koji njime vladaju; ali
149
ako ve moram, onda na zapad. Dapae, ako ijedna od nas treba nastaviti put odavde, to bih prije bila ja, u naponu snage." Tad Morwen u sivim Ninorinim oima spazi Hrinovu nepoko lebljivost; i volja je minu, ali ipak nije mogla zanemariti ponos, niti je htjela da ostali pomisle kako ju je ki (makar i uz lijepe rijei) povela natrag kao onemoalu staricu. "Nastavljam, kako i nakanih", ree. "Poi i ti, ali protiv moje volje." "Neka bude tako", ree Ninor. Tad Mablung ree drubi: "Zaista, Hrinovu rodu razbora manjka, a ne hrabrosti, kad jad drugima nosi! Tako je i s Trinom; no ne i s oima njegovim. Ali svi su sada zlehudi, to mi nije milo. Vie strepim od ovoga Kraljeva zadatka no od lova na Vuka. to uiniti?" Ali Morwen, koja je bila izala na obalu i sad im se pribliila, u zadnje to je rekao. "Postupi kako ti Kralj nalae", ree. "Potrai no vosti o Nargothrondu, kao i o Trinu. S tim ciljem svi putujemo." "Jo je pred nama dug i opasan put", ree Mablung. "Poete li dalje, obje ete biti u sedlima i okruene jahaima, od kojih se ni koraka neete udaljavati." Tako se zbilo da su krenuli kad je svanuo dan, polako i oprezno izali iz tog kraja traka i poleglih vrba, i stigli u sive ume to su se sterale velikim dijelom june ravnice pred Nargothrondom. Cijeli su dan ili ravno na zapad, ne vidjevi nita do pustoi, i ne uvi nita; jer ti su krajevi bili mukli, a Mablungu se inilo da ih titi stalan strah. Isti je taj put Beren preao godinama prije, kad su ume bile pune skrivenih oiju lovaca; ali narodu Naroga sad se zameo trag, a orci, po svemu sudei, nisu jo zalazili dotle na jug. Te su se noi utaborili u sivoj umi, bez vatre i svjetla. Nastavili su tako jo dva dana, a potkraj treeg dana putovanja od Siriona preli su ravnicu i poeli prilaziti istonim obalama Naroga. Tada Mablunga obuze tako silna nelagoda da on stade preklinjati Morwen da ne ide dalje. Ali ona mu se samo nasmija i ree: "Drago e ti biti kad nas se uskoro rijei, kako bi lako moglo biti. Ali jo ti nas malo valja podnositi. Preblizu sada dospjesmo a da se iz straha okrenemo."
150
Nato Mablung podviknu: "Zlehude ste obje, ludo smione. Ne pomaete, ve oteavate svako prikupljanje vijesti. ujte me sada! Naloeno mi je da vas silom ne zadravam; ali naloeno mi je i da vas uvam, kako god mogu. A kad je ve ovako, mogu tek jedno. I uvat u vas. Sutra vas vodim na Amon Ethir, Brdo uhoda, koje lei blizu; a ondje ete sjesti pod straom i ne odmaknuti se ni koraka dalje, dok ja ovdje zapovijedam." Sad, Amon Ethir bio je onaj humak, velik poput brda, to ga je u davnini Felagund dao tekom mukom podii na ravnici pred svojim Vratima, ligu istono od Naroga. Obrastalo ga je drvee, izuzev s vrha, odakle je na sve strane pucao irok vidik na ceste to vode do velikoga mosta pred Nargothrondom i na okolne zemlje. Na to brdo stigoe kasno izjutra i popee se na nj s istone strane. Tad Mablung pogleda prema Visokom Farothu, smeem i golom s druge strane rijeke, te vilenjakim vidom razabra zaravni Nargothronda na strmoj zapadnoj obali, i razjapljena Felagundova vrata, slina maloj crnoj rupi u stijenci brda. Ali niti zvuka nije uo, niti je neprijateljskog traga opazio, a ni znaka od Zmaja, izuzev palea oko Vrata to ga on poini u danu pustoenja. Sve je mirno lealo pod blijedim suncem. Stoga sad Mablung, kako je i kazao, zapovjedi svojoj desetorici jahaa da priuvaju Morwen i Ninor na vrhu brda, i da se ne miu odatle sve dok se on ne vrati, osim ako ne izbije neka golema pogibelj: a doe li do toga, jahaima valja postaviti Morwen i Ninor izmeu sebe i pobjei to hitrije mogu na istok, prema Doriathu, te poslati jednoga kao prethodnicu, da odnese vijesti i zatrai pomo. Tad Mablung uze preostalu dvadesetoricu iz drube, te se zajedno oduljae niz brdo; zatim zaoe u polja sa zapadne strane, gdje je drvee bilo rijetko, i ondje se ratrkae i pooe svaki svojim putem, odvano ali kriomice, do obala Naroga. Sm Mablung udari po sre dini, prema mostu, te stie na njegov blii kraj i zatee ga u cijelosti razruenog; a duboko usjeena rijeka, silovito nabujala nakon kia na dalekome sjeveru, pjenila se i huala oko kamenitih razvalina. Ali Glaurung je ondje leao, tik unutar sjene velikoga prola za to je s razorenih Vrata vodio u unutranjost, i odavno je ve zapazio uhode, sve i ako bi ih rijetko ije tue oi u Meuzemlju uspjele razabrati. Ali pogled njegovih groznih oiju bio je otriji od
151
orlovskoga, i sezao dalje od prodornoga vida vilenjaka; k tome je, dapae, znao da su se neki od njih zadrali, pa sad sjede na golome vrhu Amon Ethira. Tako, jo dok se Mablung uljao kroz stijene i gledao moe li preko razvaljenih mosnih kamenova pregaziti bujicu, Glaurung naglo nasrnu uz veleban udar vatre i spuznu u rijeku. Uas se nadigoe strahotno siktanje i silno isparavanje, a Mablunga i blizu mu skrivene pratioce progutae zasjepljujua para i gadan smrad; pa oni mahom utekoe onamo gdje im se inilo da lei Brdo uhoda. Ali kad Glaurung zagazi preko Naroga, Mablung se skloni, lee pod kamen i tu ostade; jer smatrao je da mu preostaje jo jedan zadatak. Sada je zaista znao da se Glaurung ubrloio u Nargothrondu, ali bio je duan i doznati pravu istinu o Hrinovu sinu, uzmogne li; stoga, onako odvana srca, on nakani prijei rijeku im se Glaurung udalji, i pretraiti Felagundove dvore. Jer drao je da su uinili sve to se moe ne bi li se Morwen i Ninor zatitile: Glaurungov im je nailazak bio vidljiv, pa jahai ve sada zacijelo hitaju u Doriath. Glaurung tako proe pokraj Mablunga, kao velebno oblije u izmaglici; a kretao se hitro, jer bio je to moan Pozoj, a ipak gibak. Tad Mablung iza njega pregazi Narog u velikoj pogibelji; ali kad promatrai na Amon Ethiru ugledae Zmajev izlazak, srca ih izdae. Smjesta naloie Morwen i Ninor da bez rasprave uzjau, te se spremie pobjei na istok, kako im je bilo naloeno. Ali ba kad se spustie s brda u ravnicu, neki zao vjetar ponese ona silna isparavanja na njih, i donese smrad to ga nijedan konj nije mogao izdrati. Tad se konji, zaslijepljeni maglutinom i u mahnitoj stravi od zmajskoga zadaha, otee jahaima i podivljalo stadoe jurcati ovamo i onamo; i straari se ratrkae, te odletjee u stabla i teko nastradae, ili zaludo uzee tragati jedni za drugima. Njitanje konja i dozivanje jahaa doue Glaurungove ui; i to mu bijae vrlo drago. Jedan je vilenjaki jaha, dok se u magli nosio s konjem, ugledao gospu Morwen gdje prolazi u blizini kao siva sablast na mahnitu hatu; ali iezla je u izmaglici, s povikom Ninor na usnama, te je vie nisu vidjeli. Ali kad je slijepa strava snala jahae, Ninorin se konj u divljem trku spotaknuo i zbacio je sa sebe. Pala je meko u travu i nije se
152
ozlijedila; ali kad je ustala, bila je sama: izgubljena u magli, bez konja i druga. Srce ju nije izdalo, pa je razmislila; i uinilo joj se da slabe vajde ima u polasku za ovim ili onim povikom, jer povici su dopirali odasvud, ali sve slabiji. Zakljuila je kako bi bolje bilo opet potraiti brdo, kad je ve tako: onamo e Mablung bez sumnje doi prije odlaska, makar tek stoga da se uvjeri kako nikoga iz njegove drube ondje vie nema. Stoga je krenula nasumce i pronala brdo, koje je uistinu i lealo odmah ondje, tako to je pratila uspon tla pred nogama; polako je pola stazom to je s istoka vodila navie. A kako se penjala, magla se rijedila, sve dok napokon nije izbila na suncem obasjani goli vrh. Tad iskorai na njega i pogleda prema zapadu. A ondje, ravno pred njom, bijae golema glava Glaurunga, koji se upravo tada douljao sa suprotne strane; i nije se ni snala, a oi joj se susretoe s njegovim grozomornim oima, koje uasnim pogledom zurie u nju, pune grozna duha gospodara mu Morgotha. Snane volje i srca bijae Ninor, pa se uhvati u kotac s Glaurungom; ali on upre svoju mo u nju. "to trai ovdje?" kaza joj. A primorana da odgovori, ona mu ree: "Traim tek jednoga po imenu Trin, koji je ovdje neko vrijeme boravio. Ali moe biti da je poginuo." "Nije mi znano", kaza Glaurung. "Ostavie ga ovdje da brani ene i neja; ali kad ja stigoh, on ih napusti i utee. Hvastav je, ali straljiv, ini se. Zato takovoga trai?" "Lae", ree Ninor. "Hrinova djeca barem straljiva nisu. Mi te se ne bojimo." Nato se Glaurung nasmija, jer tako se Hrinova ki otkrila njegovoj pakosti. "Onda ste bezumni, i ti i brat tvoj", kaza on. "A to e vam se hvastanje izjaloviti. Jer ja sam Glaurung!" I on upi njezin pogled svojime, i volju joj smuti. I uini joj se da sunce muka obuze i da se sve oko nje mrai; i golema se tama polako oko nje spusti, tama to joj donese prazninu; nita nije vie znala, i nita nije vie ula, i nieg se nije vie sjeala.
* * *
153
Dugo je Mablung pretraivao dvore Nargothronda, to je bolje mogao od mraka i smrada; ali ondje nije pronaao nita ivo: nita se nije micalo meu kostima i nitko mu nije odgovorio na dozivanja. Na koncu, onako potiten stravom toga mjesta, i u strahu da se Glaurung ne vrati, otiao je natrag do Vrata. Sunce je zapadalo, a sjene su odostraga s Farotha tamno nalijegale na zaravni i divlju rijeku pod njim; ali uini mu se da u daljini, pod Amon Ethirom, razabire zlo Zmajevo oblije. Tei je i pogibeljniji bio povratak preko Naroga u takovoj urbi i strahu; a jedva to je stigao na istonu stranu i zavu kao se ukraj pod obalu, kad naie Glaurung. Ali ovaj put se kretao polagano i kriomice; jer sav je plamen u njemu sada tek tinjao: golemu je silu bio iz sebe izbacio, pa je kanio otpoinuti i naspavati se u mraku. Tako je provijugao kroz vodu i svalio se pred Vrata poput goleme guje, pepeljasto siv, ostavljajui sluz s trbuha po tlu. Ali on se okrenu prije nego to e ui i pogleda natrag prema istoku, te iz njega dopre Morgothov smijeh, priguen no stravian, kao odjek pakosti iz dalekih crnih dubina. I naie za njim taj glas, hladan i dubok: "Eno te gdje poput puha pod obalom lei, Mablungu moni! Hudo li obavlja Thingolove zadatke. Pouri sad na brdo i pogledaj to se s tvojom tienicom zbilo!" Glaurung zatim ue u brlog, a sunce zae i siva veer prohladno stie u taj kraj. Ali Mablung pouri natrag na Amon Ethir; a dok se peo na vrh, zvijezde se poee krijesiti nad istokom. Naspram njih on ugleda gdje se mrana i nepomina, kao od kamena isklesana, koi jedna prilika. Tako je Ninor stajala, i nije ula nita to je rekao, i nikako mu nije odgovorila. Ali kad ju je naposljetku primio za ruku, pomaknula se i dopustila mu da je povede odande; a dok ju je drao, slijedila ga je, ali kad bi je pustio, stala bi u mjestu. Velika tuga i smetenost obuzee tad Mablunga; ali nije mu bilo druge doli da tako povede Ninor na dugi put prema istoku, bez pomoi i bez sudrugova. I tako, hodajui kao u snu, izbie na ravnicu pod okriljem noi. A kad se jutro vratilo, Ninor se spotae i pade, te ostade nepomino leati; a Mablung zdvojno sjede do nje. "Ne strepih zaludu od ovoga zadatka", ree. "Jer bit e mi zadnji, ini se. Stradat u u divljini s ovim nesretnim ovjejim djetetom, a ime e mi u Doriathu prezreti: ako onamo uope dopre glas o naoj
154
sudbini. Svi ostali bez sumnje izginue, a ona jedina bijae poteena, premda ne iz milosti." Tako ih pronadoe trojica iz drube koji su pri Glaurungovu nailasku pobjegli s Naroga, te se poslije mnogo lutanja vratili na brdo nakon to se magla razila; a kad su ga zatekli praznog, odluili su se sami nekako vratiti kui. Mablungu se tada vrati nada; sad krenue zajedno u smjeru sjevera i istoka, jer s juga nije bilo puta za povratak u Doriath, a nakon pada Nargothronda, uvarima skele bilo je zabranjeno prevoziti bilo koga tko ne bi doao s unutranje strane. Putovali su sporo, kao oni koji sa sobom vode iscrpljeno dijete. Ali kako su sve vie odmicali od Nargothronda i sve se blie primi cali Doriathu, tako se snaga malo-pomalo vraala u Ninor, pa je posluno hodala sat za satom, voena za ruku. No razrogaene joj oi nita nisu vidjele, i ui joj ni rijei nisu ule, i usne joj ni rijei nisu izricale. I konano se nakon mnogih dana pribliie zapadnoj granici Doriatha, neto junije od Teiglina; jer kanili su proi ograde malena dijela Thingolove zemlje s druge strane Siriona i tako doi do uva noga mosta blizu utoka Esgalduina. Ondje se nakratko zaustavie; Ninor poloie na travnatu postelju, a ona prvi put dotad sklopi oi, i uini im se da je zaspala. Tad i vilenjaci otpoinue, a od silna umora bijahu neoprezni. Tako ih na prepad zaskoi eta orkovskih lovaca, kakve su u to vrijeme esto harale tim predjelom, to su se blie meama Doriatha drznule prii. Usred arke Ninor iznenada skoi na noge sa svoje postelje, kao da ju je usred noi probudila uzbuna, te s krikom odjuri u umu. Nato se orci okrenue i nadadoe u potjeru, a vilenjaci za njima. Ali neka udna promjena snae Ninor, te im svima sad utee, pohitavi poput srne kroz drvee dok joj se kosa vijorila na vjetru strelovita trka. Orke pak Mablung i njegovi sudruzi hitro dostigoe, do zadnjega posjekoe i pourie dalje. Ali tad se Ninor ve bila izgubila poput sablasti; ni traga ni glasa od nje nisu mogli nai, iako su daleko na sjever odmakli u lovu i jo danima tragali za njom. Tad se naposljetku Mablung vrati u Doriath, pognut od alosti i sramote. "Drugog vou svojim lovcima nai, gospodaru", ree on Kralju. "Jer ja sam obeaen."
155
Ali Melian mu ree: "Nije tako, Mablungu. Uinio si sve to si mogao, i nijedan drugi Kraljev sluga ne bi uinio toliko. Ali nesrea te namjerila na silu kojoj nisi bio ravan, kojoj, doista, nije ravan nitko tko u Meuzemlju danas ivi." "Poslah te da novosti dozna, a to si i uinio", ree Thingol. "Nije na tebi krivnja to su oni kojih se te novosti najvie tiu sada predaleko da bi ih uli. alostan je doista ovaj kraj cijeloga Hrinova roda, ali tebi se pripisati ne moe." Jer ne samo da im je sada Ninor obeznanjeno utekla u divljinu, nego su i Morwen izgubili. Ni tada a ni poslije nijedna izvjesna dojava o njezinoj sudbini nije stigla u Doriath, kao ni u Dor-lmin. Svejedno, Mablung nije imao mira, te je s malom druinom otiao u divljinu i jo tri godine lutao nadaleko, od Ered Wethrina pa sve do ua Siriona, u potrazi za nekim tragom ili glasom o njima dvjema, izgubljenima.
Ali to se Ninor tie, ona je samo trala dalje u umu, sluajui povike potjere za sobom; poela je trgati sve sa sebe, odbacujui odjeu komad po komad u bijegu, sve dok nije ostala naga; i jo je cijeli taj dan trala, poput divljai to je love dok joj srce ne pukne, jer se ne usuuje ni zastati ni doi do daha. Ali uveer je mahnitost iznenada proe. Na tren zastade u mjestu, kao da se udi, a onda, u nesvjestici posvemanjeg umora, pade kao pogoena u duboko papratite. I ondje, sred starih listova i mekih proljetnih izbojaka paprati, ostade leati u snu, niega svjesna. Izjutra se probudi i obradova svjetlu kao da je netom oivjela; sve to bi ugledala inilo joj se novim i udnim, a niemu nije znala imena. Jer za njom je leala tek prazna tama, kroz koju nije dopirao ni spomen iega joj ikada znanog, a ni odjek ijedne rijei. Spominjala se tek sjenke straha, i bila je oprezna i vazda iskala skrovita: pela se u kronje ili svrtala u gustie, hitra poput vjeverice ili lisice, im bi
158
se prepala nekog zvuka ili sjene; a odande bi jo dugo plahim oima virila kroz lie prije nego to bi produila dalje. Nastavivi tako u smjeru kojim je isprva potrala, ona stie do rijeke Teiglin, te utai e; ali hrane nije nala, niti je znala kako da je nae, a bila je sva izgladnjela i promrzla. A kako joj je drvee preko puta djelovalo gue i tamnije (kakvo je doista i bilo, jer to su bili poeci ume Brethil), ona naposljetku prijee na suprotnu obalu i stie do zelena humka, na koji se svali: jer bila je na izmaku snaga, a inilo joj se da je ona tama iza nje ponovno sustie, i da sunce gasne. Ali s Juga je to doista stigla crna oluja, bremenita munjama i silnom kiom; i ona se zgranuta strahom od grmljavine sva sklupa, i tamna je kia zapljusnu onako nagu, a ona samo utke gledae kao divlji stvor to se naao u stupici. Zbi se tako da neki umljaci iz Brethila u taj as naioe onuda nakon udara na orke, urno se nastojei preko Teiglinskih prijelaza domoi oblinjeg sklonita; a uto bijesnu mona munja i kao bijelim plamenom obasja Haudh-en-Elleth. Tada Turambar, koji je iao na elu, protrnu, prekri oi i zadrhta; jer uinilo mu se da je ugledao sablast umorene djeve gdje lei na Finduilasinu grobu. Ali jedan borac otra do humka, i doviknu mu: "Amo, gospodaru! Evo, tu lei jedna mlada ena, i to iva!" a Turambar priskoi i po die je; voda joj se slijevala iz natopljene kose, ali ona sklopi oi, i prestade drhturiti i upinjati se. Tada je Turambar, zauen to lei tako naga, ovi svojim plastom i odnese do lovake kolibe u umi. Ondje naloie vatru i umotae je pokrivaima, a ona otvori oi i pogleda ih; a kad joj pogled pade na Turambara, lice joj se ozari i ona isprui ruku prema njemu, jer uini joj se da je napokon pronala neto za im je tragala u tami, a to je utjei. Ali Turambar je primi za ruku, osmjehnu joj se i ree: "A sada, gospo, nee li nam rei kojeg si imena i roda, i kakvo te to zlo zadesilo?" Ona tad odmahnu glavom i ne ree nita, ve se rasplaka; a onda je vie nisu htjeli siliti, sve dok gladno nije pojela ono malo hrane koju su joj ve mogli dati. A kad je pojela, uzdahnula je i opet stavila ruku u Turambarovu; a on joj ree: "Uz nas si sigurna. Ovdje
Ninor u Brethilu
159
noas moe otpoinuti, a ujutro emo te odvesti do naih kua na umskome visu. Ali htjeli bismo saznati kojeg si imena i roda, ne bi li kako nali tvoje i javili im za tebe. Nee li nam kazati?" Ali ona opet ne odgovori, nego se rasplaka. "Nemoj da te to titi!" ree Turambar. "Moda je ta pria jo odvie tuna za pripovijedanje. Ali ja u ti nadjenuti ime, i prozvati te Nniel, Suzna djeva." A uvi to ime, ona ga pogleda i odmahnu glavom, ali ree: "Nniel." I to bijae prva rije to ju je izgovorila nakon to joj se um zamraio, i tim su je imenom umljaci zvali sve otad. Ujutro ponesoe Nniel u Ephel Brandir, stazom to se strmo uspinjala sve dok nije morala prijei strmoglavi potok Celebros. Ondje je bio podignut drveni most, pod kojim se potok slijevao niz izlokani rub litice i preko mnogih zapjenjenih stuba ruio u kamenito uleknue u dubini; a sav je zrak bio pun prtee rose, poput kie. Uz vrh slapa sterala se zelena tratina obrasla brezama, ali s mosta je pucao pogled na Teiglinske klisure, oko dvije milje zapadno odatle. Zrak je ondje vazda bio svje, a namjernici bi ljeti tu zastajali da se odmore i napiju hladne vode. Ime je tome slapu bilo Dimrost, Kine stube, ali od toga dana Nen Girith, Drhtava voda; jer Turambar ondje zastade s borcima, ali im Nniel onamo stie, obuzee je studen i drhtavica, i ne mogoe je ni utopliti ni utjeiti. Stoga su bre poli dalje; ali prije nego to su stigli u Ephel Brandir, Nniel je ve buncala u groznici. Dugo je zatim bolesna leala, a Brandir je davao sve od sebe ne bi li je izlijeio, dok su umljake ene danonono bdjele nad njom. Ali samo kada bi Turambar ostao uz nju leala je spokojno, ili spavala ne stenjui; a svi to je motrie zapazie ovo: cijelim tra janjem groznice, iako se poesto teko muila, nije promrmljala ni jedne jedine rijei na bilo kojem jeziku vilenjaka ili ljudi. A kad je polako prizdravila, i probudila se, i opet poela jesti, brethilske su je ene morale uiti govoru rije po rije, kao dijete. Ali to joj je uenje lealo i donosilo joj veliko veselje, kao da iznova pronalazi velika i mala zametnuta blaga; a kad je polako nauila dovoljno za razgovor s prijateljima, kazivala bi: "Kako glasi ime ovoga? Jer u
160
mraku mi se izgubilo." A kad se opet mogla kretati sama, uzela je svraati u Brandirovu kuu; jer silno je eljela nauiti imena svih ivih stvorova, a on je mnogo znao o takovom emu; i etali su esto zajedno po vrtovima i proplancima. Tad se u Brandiru probudi ljubav prema njoj; a kad je ojaala, pruala mu je svoj lakat kao oslonac pri hodu i nazivala ga bratom. Ali srce je poklonila Turambaru, i samo ju je njegov dolazak mogao ozariti, i samo su je njegove vedre rijei mogle nasmijati. Jedne veeri te zlatne jeseni oni sjedoe skupa, dok su se obronak brda i kue Ephel Brandira arili na zalasku sunca, i vladao je dubok spokoj. Tad mu Nniel ree: "Svemu sam sad ve pitala ime, doli tebi. Kako se zove?" "Turambar", odgovori joj on. Ona tad zastade kao da oslukuje neki odjek; ali ree tek: "A to to znai, ili je to samo ime to ga jedino ti nosi?" "Znai", ree on, "Vladar nad Mranom sjenkom. Jer i ja sam, Nniel, imao svoj mrak, u kojem se tota drago izgubilo; ali sada ga nadvladah, drim." "A jesi li i ti od njega stao trkom bjeati, sve dok nisi stigao u ove krasne ume?" ree ona. "I kada si to utekao, Turambare?" "Jesam," odgovori joj on, "godinama sam bjeao. A utekao sam kad i ti. Jer bio je mrak kada si stigla, Nniel, ali sve otad svjetlost sja. I ini mi se kao da mi je stiglo neto za im dugo zaludu tragah." A kad u sumrak krenu svojoj kui, ree sebi: "Haudh-en-Elleth! Ona s tog zelenog humka stie. Je li to znak, i kako da ga proitam?" Sada ta zlatna godina prie kraju i prijee u blagu zimu, a za njom stie jo jedno vedro ljeto. Brethilom je vladao mir, a umljaci su se drali po strani i nisu prelazili svoje granice, dok do njih nisu stizali glasi o okolnim krajevima. Jer orci su u to vrijeme poeli pristizati na jug ne bi li prili tamnoj Glaurungovoj vladavini ili uhodili granice Doriatha, a pritom su se klonili Teiglinskih prijelaza i zaobilazili rijeku u velikom luku sa zapadne strane.
Ninor u Brethilu
161
A Nniel je sad posve ozdravila, i postala krasna i snana, a Turambar se vie nije suzdravao, ve ju je zaprosio. A to je Nniel bilo milo; ali kad Brandir dozna za to, u srcu mu se smui, te joj ree: "Ne srljaj! I ne reci da sam prijek, ako ti dajem savjet da prieka." "Nijedno ti djelo prijeko nije", ree ona. "Ali zbog ega mi onda daje takav savjet, mudri brate?" "Mudri brate?" odvrati on. "Prije reci kljasti brate, neljubljeni i neljupki. A teko da znadem zbog ega. Pa ipak, na tom ovjeku lei sjenka, i plai me." "Sjenka je bila," ree Nniel, "jer to mi je sm kazao. Ali utekao joj je, ba kao i ja. A nije li on vrijedan ljubavi? Iako vie ne ide u boj, nije li svojedobno bio najvei zapovjednik, od kojega su svi nai neprijatelji na prvi pogled bjeali?" "Tko ti je to kazao?" ree Brandir. "Upravo Dorlas", ree ona. "Zar nije rekao istinu?" "Istinu, doista", ree Brandir, ali nije mu to bilo drago, jer Dorlas je predvodio stranu koja zagovara ratovanje s orcima. Ipak, jo je traio razloge kojima bi zadrao Nniel; stoga joj ree: "Istinu, ali ne cijelu istinu: jer bio je Nargothrondski zapovjednik, a prije toga je stigao sa Sjevera, gdje je (kako kau) bio sin Hrina iz Dor-lmina, iz ratnike Hadorove kue." A kad Brandir opazi gdje joj na spomen toga imena sjenka prelazi licem, pogreno to protumai, te doda: "Doista, Nniel, s pravom smatra da bi se netko takav mogao uskoro vratiti u rat, i to daleko od ove zemlje, moda. A bude li tako, koliko e to moi podnositi? Pripazi dobro, jer slutim da ako Turambar opet pode u boj, nee prevagnuti on, ve Sjenka." "Teko bih to podnijela," odgovori mu ona; "ali nevjenana nita bolje nego vjenana. A supruga bi ga, moda, lake obuzdala, i zadrala tu sjenku." Svejedno, Brandirove je rijei zabrinue, te kaza Turambaru da prieka jo neko vrijeme. A on se na to zaudi i snudi; ali kad sazna od Nniel da joj je to Brandir posavjetovao da prieka, nije mu bilo drago. Ali s dolaskom iduega proljea on kaza Nniel: "Vrijeme tee. ekali smo, a ja vie ekati neu. Postupi kako ti srce nalae, najdraa
162
Nniel, ali pazi: preda mnom ovaj izbor lei. Vratit u se sada ratovanju u divljini; ili u se pak vjenati s tobom i nikad vie ne otii u rat - izuzev tek da tebe obranim, nasrne li neko zlo na na dom." To je doista obradova, i ona mu se obea, ljeta vjenae; a umski im narod priredi veliko krasnu kuu, za njih podignutu na Amon Obelu. u srei, ali Brandira je morila briga, a sjenka na je sve dublja. te se prvoga dana slavlje, te im dade Ondje se nastanie njegovu srcu bivala
Sad su mo i pakost snano bujale u Glaurungu, i glomazan je okrupnjao, i orcima se okruio, i vladao nad njima kao zmaj-kralj, i cijela je negdanja nargothrondska kraljevina pod njegovu vlast potpala. A prije izmaka te godine, tree Turambarova ivota sa umskim na rodom, on poe nasrtati na njihovu zemlju, koja je dotad neko vrijeme ivjela u miru; jer, doista, Glaurung i njegov Gospodar dobro su znali da u Brethilu jo boravi preostatak slobodnih ljudi, posljednjih iz Triju kua koji se i dalje opiru sili Sjevera. A to nikako nisu trpjeli; jer Morgoth je kanio pokoriti cio Beleriand i pretraiti mu svaki zakutak, da ni u jednoj rupi niti skrovitu ne preostane nitko tko ne bi bio njegov suanj. Malo je stoga bitno je li Glaurung dokuio gdje se to Trin skriva, ili je (kako neki dre) u tom razdoblju on doista uspio izmai oku Zla to ga progoni. Jer na koncu su se Brandirovi savjeti morali pokazati uzaludnima, a Turambaru je naposljetku mogao preostati tek dvojak izbor: da sjedi i ne poduzima nita sve
164
dok ga ne pronau i poput takora ne istjeraju; ili da pak uskoro poe u boj, i tako im se otkrije. Ali kad prvi glasi o nailasku orkova stigoe u Ephel Brandir, nije im poao ususret, ve se pokorio Nnielinim molbama. Jer ona mu ree: "Na domove nam jo nisu nasrnuli, kao to si kazao. Kau da su orci malobrojni. A Dorlas mi ree da prije tvoga dolaska takovi upadi ne bijahu rijetki, a umljaci ih odbijahu." Ali umljaci doivjee poraz, jer ovi su orci bili grozna soja, estoka i domiljata; a stigli su zaista s nakanom da osvoje umu Brethil, a ne da kao prije prou njezinim rubovima po drugom zadatku, ili da love u malim skupinama. Stoga su Dorlasa i njegove borce uz gubitke natjerali u povlaenje, a orci su preli Teiglin i stali harati nairoko po umama. A Dorlas doe do Turambara, pokaza mu zadobivene rane i ree: "Vidi, gospodaru, snae nas vrijeme kada smo potrebiti, nakon prijetvorna mira, ba kako i slutih. Nisi li zatraio da te ubrajamo meu svoj narod, a ne medu strance? Nije li ova pogibelj i tvoja? Jer kue nam nee ostati skrivene, zau li orci dublje u nau zemlju." Stoga Turambar ustade, i opet se lati svoga maa Gurthanga, i krenu u boj; a kad umljaci saznae za to, veoma se osokolie i stadoe mu prilaziti, sve dok ih se na stotine nije okupilo oko njega. Tada krenue u lov po umi, pobie sve orke to su se u nju zavukli i povjeae ih s drvea blizu Teiglinskih prijelaza. A kad je nova vojska pola na njih, uvukli su je u klopku, a onako iznenaeni i umljakom brojnou i strahotom Crnoga maa koji se vratio, orci su poklekli i izginuli u velikom broju. umljaci tad na golemim lomaama hrpimice spalie leine Morgothove vojske, a dim njihove odmazde crno se uzdie pod nebo, i vjetar ga odnese na zapad. Ali malo se koji iv vratio u Nargothrond s tom vijeu. Nato Glaurunga obuze silan gnjev; ali neko je vrijeme samo leao i promiljao o onome to je uo. Tako je zima prola u miru, a ljudi su govorili: "Velik je Crni ma iz Brethila, jer sve je nae neprijatelje porazio." A Nniel se primirila i poela radovati Turambarovoj slavi; ali on je zamiljeno sjedio i u srcu sebi govorio: 'Kocka je baena. Sada stie kunja, u kojoj e se moja samohvala dokazati, ili posve propasti. Bjeati vie neu. Turambar u doista biti, te vlastitom
Glaurungov nailazak
165
voljom i sranou nadvladati svoju kob - ili pasti. Ali poginuo ja ili preivio, Glaurungu u barem doi glave.' Svejedno, obuzeo ga je nespokoj, pa je nadaleko razaslao odvane ljude kao izviae. Jer doista, iako se nita nije otvoreno kazalo, sad je upravljao svime kako je htio, kao da je on glavar Brethila, dok za Brandira nitko nije hajao. Proljee je stiglo s nadom, a ljudi su radili s pjesmom na usnama. Ali tog je proljea Nniel zatrudnjela, i postala blijeda i ispijena, i sva je srea u njoj utrnula. A uskoro potom stigoe udne novosti, od onih ljudi to zaoe u krajeve preko Teiglina, da u dalekim umama na ravnici prema Nargothrondu bukti golem poar, pa se ljudi upitae to bi to moglo biti. A nedugo potom stigoe daljnje dojave: da poari seu stalno sve sjevernije, te da ih pae stvara sm Glaurung. Jer on je napustio Nargothrond, i opet se zaputio po nekom cilju. Tad oni neumniji, ili skloniji nadi, rekoe: "Vojska mu je unitena, to ga je konano opametilo, pa se vraa odakle je i doao." A drugi kazae: "Nadajmo se da e nas mimoii." Ali u Turambara nije bilo takove nade, ve je znao da to Glaurung stie njega pronai. Stoga je danonono razmiljao o odluci koju mu valja donijeti, premda je zbog Nniel prikrio svoje misli; a proljee je prema ljetu odmaklo. Stie dan kada se dvojica vratie na Ephel Brandir u smrtnu strahu, jer vidjeli su Velikog zmaja glavom. "Uistinu, gospodaru," rekoe, "sada se primie Teiglinu, i ne skree s tog smjera. Leao je sred golema poara, a drvee se oko njega dimilo. Smrad mu se jedva dalo podnijeti. A du svih onih liga od Nargothronda gadnu je brazdu ostavio u crti to ne skree, ve, sudimo, upire ravno u nas. to se tu moe?" "Malo to," ree Turambar, "ali ve sam porazmislio o tomu maloemu. Dojave koje donosite pruaju mi nadu prije negoli strah; jer ako on doista ide ravno, kako kaete, i ne skree, onda imam savjeta za odvana srca." Ljudi se zaudie, jer vie im od toga tom prilikom ne ree; ali njegovo ih nepokolebljivo dranje osokoli.
166
Sad, rijeka Teiglin tekla je ovako. Slijevala se s Ered Wethrina hitro kao Narog, ali isprva izmeu niskih obala, sve dok iza Prijelaza ne bi prikupila snagu od drugih potoka i nastavila dubiti put podnojem pobra na kojem je stajala uma Brethil. Odatle je protjecala kroz duboke klisure, gdje su se silne litice uzdizale poput kamenitih zidina, ali na dnu su priklijetene vode tekle silovito i huno. A tono Glaurungu na putu sad je leao jedan od tih klanaca, nipoto najdublji, ali najui, odmah sjeverno od utoka Celebrosa. Stoga je Turambar odaslao tri odvana borca da s ruba litice motre Zmajeva kretanja; sam je pak nakanio odjahati do visokoga slapa Nen Giritha, gdje e ga vijesti hitro pronai, i odakle e sm imati irok pogled na sav taj kraj. Ali prvo on okupi sve umljake u Ephel Brandiru i kaza im ovako: "Narode Brethila, smrtonosna nas pogibelj snae, koju e tek velika odvanost odvratiti. Ali u tom e djelu slabe vajde od brojnosti biti; valja nam pribjei lukavstvu i uzdati se u sreu. Krenemo li na Zmaja punom silom, kao da je to orkovska vojska, svi emo se samo ponuditi da stradamo i tako ostaviti ene i rod nebranjenima. Stoga kaem da vam valja ostati ovdje i pripraviti se na bijeg. Jer doe li Glaurung, onda vam valja utei odavde i razbjeati se nadaleko i nairoko; neki moda tako uspiju pobjei i preivjeti. Jer on e ja mano, uzmogne li, unititi i ovo mjesto i sve koje opazi; ali poslije se tu nee nastaniti. Sve mu blago u Nargothrondu lei, a ondje su i duboki dvori gdje moe sigurno poivati i rasti." Ljude nato srca izae, te se posve potitie, jer uzdali su se u Turambara i nadali rijeima s vie nade. Ali on ree: "Ne, to je tek najgora mogunost. A do nje nee doi, poslue li me razbor i srea. Jer ne vjerujem da je ovaj Zmaj nepobjediv, premda snaga i pakost u njemu s protokom ljet sve vie rastu. Znadem poneto o njemu. Mo mu lei prije u zlu duhu to ga nastava negoli u moi njegova tijela, sve ako i jest golema. Jer poujte sada ovu pripovijest, koju mi ispriae neki koji se borie u godini Nirnaetha, kad i ja i veina vas koji me sluate bijasmo djeca. Na tome polju patuljci mu se oprijee, a Azaghl iz Belegosta probode ga tako duboko da on utee natrag u Angband. Ali evo trna otrija i dua od Azaghlova noa."
Glaurungov nailazak
167
I Turambar isuka Gurthang iz toka i podie ga visoko nad glavu, a onima koji to vidjee uini se da tad plamen sunu iz Turambarove ruke i mnogo stopa segnu u zrak. Tada uglas gromko viknue: "Crni trn brethilski!" "Crni trn brethilski", ree Turambar: "neka ga se ljuto plai. Jer znajte ovo: tome je Zmaju (i svemu njegovu nakotu, kae se) sueno da odozdo pue na zmijskome trbuhu, ma koliko mu veleban bio ronati oklop, od eljeza tvri. Stoga, narode Brethila, polazim sada poiskati taj Glaurungov trbuh, kako znadem i umijem. Tko e poi sa mnom? Treba mi tek nekolicina, snanih ruku i snanijih srdaca." Tada Dorlas istupi i ree: "Ja u s tobom poi, gospodaru; jer vazda radije idem u boj nego to ekam da dumanin stigne." Ali nitko se drugi tako hitro ne odazva, a sapinjae ih strah od Glaurunga, jer je pria izviaa koji su ga vidjeli ve neko vrijeme kruila i pritom se razrasla. Dorlas tada podviknu: "Poujte, ljudi Brethila, jasno se sada vidi da za ova zla vremena Brandirovi savjeti bijahu uzaludni. Nema nam spasa u skrivanju. Zar nitko od vas nee stati na mjesto Handirova sina, da sramota ne snae Halethinu kuu?" Tako prezre Brandira, koji je doista s visoke stolice predsjedao skupom, iako zanemaren; a njegovo se srce ogori to Turambar nije ukorio Dorlasa. Ali neki Hunthor, Brandirov roak, ustade i ree: "Zlo ini, Dorlase, kada tako zbori na sramotu svoga gospo dara, iji udovi tek zbog naopake sree ne mogu initi to mu srce ite. Pazi da se suprotno u tebi ne zapazi kada kucne as! A kako se moe rei da mu savjeti bijahu uzaludni, kad ih se nikada nije slualo? Ti, njegov podanik, uvijek si ih nitavnima smatrao. Kaem ti, Glaurung sada stie do nas, kao i prije u Nargothrond, jer nas vlastita djela odae, ega se Brandir i bojao. Ali kako nas je ova nevolja sada snala, s tvojim u doputenjem, Handirov sine, ja poi u ime Halethine kue." Tada Turambar ree: "Trojica su dovoljna! Vas dvojicu vodim. Ali, gospodaru, ne prezirem te. Vidi! Valja nam poi vrlo urno, a zadatak nam snane udove trai. Drim da ti je mjesto uza svoj narod. Jer mudar si i ima dar vidarstva; a moe biti da e mudrost i vidarstvo uskoro prijeko zatrebati." Ali te rijei, premda pravino kazane, tek jo vie ogorie Brandira, te on ree Hunthoru: "Idi,
168
onda, ali ne s mojom privolom. Jer na ovome lei sjenka i on e te odvesti u zlo." Sada Turambar htjede urno poi; ali kad stie do Nniel, da se oprosti s njome, ona ga vrsto zagrli i gorko zarida. "Ne idi, Turambare, preklinjem te!" ree mu. "Ne prkosi sjenci kojoj si pobjegao! Ne, ne, ve bjei dalje, i vodi me sa sobom, daleko!" "Nniel najdraa," odgovori joj on, "nas dvoje ne moemo dalje bjeati. Pritijenjeni smo u ovoj zemlji. A sve i da odem, da napus tim one koji nas toplo prihvatie, mogao bih te odvesti tek u divlja bespua, da sama strada i da nam dijete strada. Stotinu liga stoji sada izmeu nas i svake zemlje to lei jo izvan dosega Sjenke. Ali odvana budi, Nniel. Jer kaem ti: ni tebi ni meni glave nee doi ovaj Zmaj, kao ni ma koji drugi dumanin sa Sjevera." Nato Nniel prestade jecati i uutje, ali poljubac joj na rastanku bijae hladan. Turambar tada s Dorlasom i Hunthorom iz tih stopa poe na Nen Girith, a kad stigoe, sunce je zapadalo i sjenke su se duile; a zadnja dva izviaa ondje su ih ekala. "Niste uranili, gospodaru", rekoe. "Jer Zmaj je naiao, a kad smo odlazili, ve je bio stigao do ruba Teiglina i stao zvjerati preko vode. Kree se vazda nou, te se moemo nadati nekom udaru sutra prije zore." Turambar pogleda preko slapova Celebrosa i vidje gdje se sunce sputa za obzor, a crni stupovi dima kuljaju uz rub rijeke. "Ni asa ne asimo," ree; "a, ipak, ovo je dobra novost. Jer strahovao sam da ne pone tragati unaokolo; a da je otiao na sjever i stigao na Prijelaze, pa tuda i do stare ceste u nizini, tad bi nada uminula. Ali sada ga neka srdba ponikla iz oholosti i pakosti u srljanje tjera." Ali jo dok je to govorio, stade dvojiti, pa ovako u sebi promisli: 'Ili je to moda mogue da se netko tako zao i grozan kloni Prijelaza, ba kao i orci? Haudh-en-Elleth! Lei li to Finduilas jo uvijek izmeu mene i moje kobi?' Zatim se obrati sudruzima i ree: "Ova zadaa sad pred nama lei. Valja nam jo malo priekati; jer uraniti bi u ovome sluaju jednako naopako bilo kao i okasniti. Kada padne sumrak, valja nam se oduljati, to skrovitije, sve do Teiglina. Ali oprez! Jer ui su Glaurungove otre kao i oi mu, a te su smrtonosne. Stignemo
Glaurungov nailazak
169
li neopaeni do rijeke, valja nam se onda spustiti u klisuru i prijei vodu, te izbiti na put kojim e udariti kada se probudi." "Ali kako moe tuda poi?" ree Dorlas. "Moda jest gibak, ali velik je to Zmaj, pa kako e niz jednu liticu i zatim uz drugu, kad se jednim dijelom opet peti mora dok se stranjim jo sputa? A ako to i moe, to nam vrijedi biti u brzacima pod njim?" "Moda to i moe", odgovori Turambar, "i doista, ako je tako, loe nam se pie. Ali nadam se, zbog onog to o njemu znamo i zbog mjesta gdje sada lei, da kani neto drugo. Stigao je do ruba Cabed-en-Arasa, koji je, kako se u vas pria, srna jedno preskoila u bijegu od Halethinih lovaca. Sada je toliki da drim kako e ushtjeti da se preko njega prebaci. U tome nam je sva nada, i u nju nam se valja uzdati." Dorlasu srce sie u pete kad je to uo; jer znao je bolje od svih cijelu brethilsku zemlju, a Cabed-en-Aras bio je doista sumorno mjesto. S istone strane stajala je glatka litica od svojih etrdeset stopa, gola, no obrasla stablima na krunitu; sa suprotne strane stajala je donekle manje strma i manje visoka obala, zavijena u objeeno drvee i grmlje, ali izmeu njih voda je estoko kuljala meu stijenama, pa iako bi je odvaan ovjek vrsta koraka mogao pregaziti danju, bilo je pogibeljno pokuati to nou. Ali tako je posavjetovao Turambar, a bilo je zaludu njemu proturjeiti. Krenue tako u smiraj dana, ali ne pooe ravno prema Zmaju, ve prvo udarie putem prema Prijelazima; zatim, prije nego to stigoe dotle, skrenue uskom stazom na jug i tako zaoe u sumranu umu povrh Teiglina. A dok su se pribliavali Cabed-en-Arasu, korak po korak, esto zastajkujui da osluhnu, vonj palea dopro je do njih, kao i smrad od kojeg im se smuilo. Ali sve je bilo mrtvaki mirno, bez i daka vjetra. Prve su zvijezde zatreperile nad istokom ispred njih, a nejasno vidljivi stupovi dima uzdizali su se ravno, bez vijuganja, pri posljednjoj svjetlosti sa zapada. Sad, kad je Turambar otiao, Nniel je ostala kao skamenjena; ali Brandir joj prie i ree: "Nniel, ne boj se najgorega dok ne mora. Ali zar te ne posavjetovah da eka?"
170
"Tako si kazao", odgovori mu ona. "Ali kakve li mi sada vajde od toga? Jer ljubav moe ekati i trpjeti nevjenana." "To mi je znano", ree Brandir. "No vjenanje nije tek tako." "Nije", ree Nniel. "Jer dva ve mjeseca ekam njegovo dijete. Ali ne bih rekla da je moj strah od gubitka zato tee podnositi. Ne mogu te shvatiti." "Ne mogu ni ja sebe", ree on. "A ipak se bojim." "Kakve li utjehe od tebe!" kriknu ona. "Ali, Brandire, prijatelju: bila ja vjenana ili nevjenana, bila ja majka ili djeva, moja je strepnja neizdriva. Vladar nad sudbinom poao je usprkositi svome usudu daleko odavde, a kako da ja ostanem ovdje i ekam da polagano pristiu glasi, dobri ili loi? Noas e se, sva je prilika, on susresti sa Zmajem, a kako da ja onda stojim, ili sjedim, ili provodim te uasne sate?" "Nije mi znano," ree on, "ali sati nekako moraju proi, za tebe i za supruge onih koji pooe s njime." "Neka one postupe kako im srca nalau!" zavapi ona. "Ali ja u pak poi. Milje nee leati izmeu mene i pogibelji moga gospodara. Idem ususret glasima!" Tad njezine rijei u Brandiru crnu strepnju stvorie, pa on podvikmr. "Tako nee biti, ako te mogu sprijeiti. Jer time e ugroziti sve savjete. Milje to donde lee mogu jo pruiti vremena za bijeg, poe li po zlu." "Poe li po zlu, bijeg mi nee biti elja", ree ona. "A od tvoje mudrosti pomoi vie nema, i nee me sprijeiti." I ona stade pred ljude jo okupljene na otvorenom prostoru unutar Ephela, te viknu: "Narode brethilski! Ovdje ne kanim ekati. Ne uspije li moj gospodar, sva nam je nada nitavna. Svu e vam zemlju i sve ume plamen progutati, i sve e vam kue u pepeo propasti, i nitko, ba nitko utei nee. Zato da se onda zadravamo ovdje? Polazim sada ususret glasima i onoj kobi koja ve po njima stie. Neka svi oni to tako misle sa mnom pou!" Nato mnogi ushtjedoe poi s njom: Dorlasova i Hunthorova supruga zato to su im voljeni otili s Turambarom; drugi iz samilosti prema Nniel i elje da joj se pokau kao prijatelji; i jo mnogi drugi koje je namamila sama vijest o Zmaju, te su puni odvanosti ili ludosti
Glaurungov nailazak
171
(a malo znajui o zlu) htjeli vidjeti udnovata i hvalospjevna djela. Jer, doista, tako je velik u njihovoj svijesti Crni ma dotad postao da je malo tko mogao vjerovati kako bi ga ak i Glaurung mogao poraziti. Stoga uskoro urno pooe, u velikome mnotvu, prema pogibelji koju nisu shvaali; i poslije puta s malo predaha stigoe naposljetku umorni, ba kad je pala no, na Nen Girith, netom nakon to je Turambar odande otiao. Ali no je hladan savjetnik, i sada se mnogi zaprepastie nad vlastitom prenagljenou; a kad od izviaa koji su se ondje zadrali saznae koliko je blizu Glaurung ve stigao, te kako je beznadna Turambarova nakana, srca im proe studen, te se ne usudie otii ni koraka dalje. Neki pogledae prema Cabed-en-Arasu s tjeskobom u oima, ali nita ne opazie, i ne ue nita do hladna glasa slapova. A Nniel sjede po strani i spopade je silna drhtavica. Nakon to je Nniel otila sa svojom druinom, Brandir ree preos talima: "Gledajte kako sam prezren, a svaki savjet mi je ismijan! Drugoga izaberite da vas vodi: jer sada se odriem i glavarstva i naroda. Neka vam Turambar i imenom gospodar bude, kad je ve sve moje ovlasti prisvojio. Nitko vie neka od mene ne potrai ni savjeta ni vianja!" I on slomi svoj tap. U sebi pomisli: 'Sada mi vie nita ne preostade, doli tek ljubav prema Nniel: stoga mi valja poi kamo ona poe, razborito ili nerazborito. U ovome se tamnom asu nita predvidjeti ne da; ali moda se nekako zgodi da ak i ja uspijem odagnati neko zlo od nje, budem li blizu.' Opasa se stoga kratkim maem, kao rijetko kad dotad, te dohvati taku, izae kroz dveri Ephela koliko je ve bre mogao i poe epati za ostalima po dugome putu do zapadne mee Brethila.
Napokon, ba kad se puna no sklapala nad tim krajem, Turambar sa sudruzima stie na Cabed-en-Aras, i ondje ih obradova silno huanje vode; jer iako je obeavalo pogibelj u dubini, zastiralo je sve ostale zvukove. Zatim ih Dorlas odvede malo u stranu, prema jugu, te se niz jedan procjep spustie u podnoje litice; ali njega ondje srce izdade, jer mnogo je kamenova i velikih stijena lealo u rijeci, a voda je divlje kuljala oko njih, krguui. "Ovo je siguran put u smrt", ree Dorlas. "To je jedini put, u smrt ili u ivot", ree Turambar, "a nedoumica ga nee uiniti izglednijim. Zato, za mnom!" I on krenu prvi u pri jelaz, te zato to je bio vjet i odvaan, ili stoga to je sudbina tako htjela, stie na suprotnu stranu, pa se u mrklu mraku okrenu da vidi je li tko stigao za njim. Jedna je tamna prilika stajala uz njega. "Dorlase?" ree.
174
"Ne, ja sam", ree Hunthor. "Dorlas je pokleknuo pri prijelazu, mislim. Jer ovjek moe voljeti ratovanje, a ipak strepiti od mnogoega. Sad sjedi i drhti na obali, valjda; i sramota ga stigla zbog rijei to ih mome roaku uputi." Turambar i Hunthor tu malo predahnue, ali no ih ubrzo smrznu, jer obojica su bila mokra do koe, pa poee traiti put uz vodu na sjever, prema Glaurungovu brloitu. Putem je klanac bivao sve mraniji i ui, a dok su pred sobom opipavali put, opazili su iznad sebe treperenje poput ara lomae, te zauli rezanje Velikoga pozoja u opreznu snu. Tada se uznastojae popeti, ne bi li stigli do pod sam rub; jer sva im je nada leala u tome da neprijatelja udare odozdo, gdje nije branjen. Ali smrad je sad ve bio tako gadan da im se u glavama smutilo, pa poee proklizavati pri veranju, i pridravati se za izboje drvea, i suho povraati, zaboravljajui u svome jadu na sav strah izuzev strepnje od pada u ralje Teiglina. Tada Turambar ree Hunthoru: "Snage imamo sve manje, a tro imo je nizato. Jer sve dok ne budemo sigurni kuda e Zmaj proi, uspon nam je uzaludan." "Ali kada to budemo znali," ree Hunthor, "nee biti vie vremena da potraimo put za uspon do vrha klanca." "Istinu zbori", ree Turambar. "Ali kada sve ovisi o prilici, u priliku nam se valja uzdati." Zaustavie se stoga i priekae, te iz mrane klisure stadoe promatrati gdje daleko nad njima jedna bijela zvijezda pue preko nejasne pruge neba; a Turambar tada polako utonu u drijeme, u kojemu je svu volju upinjao u pridravanje, iako mu je crna bujica sisala i glodala udove. Iznenada se prolomi silna buka, i zidovi klanca zadrhtae i jeknue. Turambar se prenu, pa ree Hunthoru: "On se budi. Kucnuo je as. Ubodi ga duboko, jer dvojici sad valja za trojicu bosti!" I s time otpoe Glaurungov napad na Brethil; i sve se zgodi ma hom onako kako se Turambar nadao. Jer sada Zmaj dopuza sporo i teko do ruba litice, i ne skrenu, ve se spremi da mone prednje noge prebaci preko klanca i zatim za njima povue ostatak tjelesine. Strava stie s njime; jer ne pode u prijelaz tono iznad njih, ve malo sjevernije, a oni odozdo spazie golemi obris njegove glave naspram zvijezda; i on razjapi eljust, a sedam je plamenih jezika imao. Tad
Glaurungova smrt
175
izriga vatru, te cijelu klisuru ispunie rumena svjetlost i pomamne crne sjene meu stijenama; ali stabla se pred njim sparuie i buknue, i kamenje se urui u rijeku. I potom se baci prema naprijed, i monim se pandama primi za suprotnu liticu, i poe se vui prijeko. Sad je valjalo biti odvaan i hitar, jer iako su Turambar i Hunthor izmaknuli udaru time to nisu bili tono Glaurungu na putu, tek su mu se trebali primaknuti, a znali su da nade vie nee imati nakon to se cijeli prevue. Ne hajui za pogibelj, Turambar se stoga s mukom stade verati du litice ne bi li dospio pod njega; ali vruina i vonj tu ve bijahu tako smrtonosni da on zaglavinja, a bio bi i pao da ga Hunthor, koji ga je srano slijedio, nije primio za ruku i pridrao. "Srce silno!" ree Turambar. "Sretna li izbora to te za pomagaa uzeh!" Ali kako to izreknu, tako se velik kamen srui odozgo i udari Hunthora u glavu, a on pade u vodu i tako skona: ne kao najmanji junak iz Halethine kue. Turambar tad kriknu: "Jao! Hudo li je kroiti u mojoj sjeni! emu li sam pomo iskao? Jer sada si sm, o Vladaru nad sudbinom, kao to si i trebao znati da mora biti. Porazi je sada sm!" Tad on prikupi u sebi svu volju i svu mrnju prema Zmaju i njegovu Gospodaru, te mu se odjednom uini da je pronaao snagu srca i tijela koju prije nije osjetio; i poe se uspinjati liticom, s kamena na kamen, s korijena na korijen, sve dok se napokon ne primi za stabalce to je raslo tik pod rubom klanca, a iako je s vrha bilo spa ljeno, korijenjem se jo vrsto dralo. A kako li se smjestio u ralje u kronji, nad njim naioe sredinji dijelovi Zmajeva trupa, te mu se od silne teine gotovo svalie na glavu, prije nego to ih Glaurung stie povui dalje. Blijedi i smeurani bijahu odozdo, memljivi od sive sluzi, za koju je prianjala svakojaka neist; a zaudarahu na smrt. Turambar tad zamahnu Crnim maem Belegovim, pa udari uvis iz sve snage svoje miice i svoje mrnje, a smrtonosna se otrica, duga i halapljiva, zari u drobinu sve do balaka. Tad Glaurung, osjetivi smrtni ubod, urliknu tako silovito da se sve ume zatresoe, a promatrai se na Nen Girithu zgrozie. Turambar zaglavinja kao od udarca i pade s kronje, a ma mu se istrgnu iz ake i ostade strati iz Zmajeva trbuha. Jer Glaurung u silovitu gru izvi cijelu protrnulu tjelesinu i prebaci je preko klisure, gdje se stade koprcati, urlajui, trzajui se i previjajui na samrti, sve
176
dok ne razvali golem prostor svud oko sebe, i tu se napokon svali sred dima i loma, i ukoi. Turambar se jo drae za korijenje drvca, oamuen i gotovo sasvim smoden. Ali on upre svu volju i natjera se da krene, pa napola spuznu, a napola sie do rijeke, gdje se opet odvai na pogibeljni prijelaz, puui sad etveronoke, pridravajui se, zaslijepljen prska njem pjene, sve dok se nekako ne dokopa suprotne strane i umorno ne uspe procjepom kojim su se bili spustili. Tako na koncu stie do umiruega Zmaja, i bez samilosti pogleda poraenoga neprijatelja, i bijae mu drago. Tu je sad leao Glaurung, razjapljenih ralja; ali sva je vatra u njemu ugasla, a zle su mu se oi sklopile. Ispruio se punom dui nom i prevalio na bok, a Gurthangov mu je balak virio iz trbuha. Turambaru se tad srce nadme u grudima, pa iako je Zmaj jo disao, on ushtjede povratiti svoj ma, jer ako ga je prije cijenio, sad mu je bio vredniji od svega blaga nargothrondskoga. Istinitima se pokazae rijei izgovorene dok je bio kovan, da nijedan stvor, ni veliki ni mali, njegov ugriz preivjeti nee. Stoga on prie svome dumaninu, upre mu se nogom o trbuh, primi Gurthanga za balak i stade ga svom snagom potezati. I poviknu, rugajui se Glaurungovim rijeima u Nargothrondu: "Pozdravljen budi, Morgothov Pozoju! Srea htjede i ovaj susret! Crkni sad i nek te kmica nosi! Ovim je Trin, Hrinov sin, osveen." Pa izvue ma, ali pritom za njim pokulja mlaz crne krvi i poprska mu aku, a otrov mu opri kou, te on kriknu od boli. Nato se Glaurung prenu, otvori opake oi i pogleda u Turambara s takovom zlobom da mu se uini kako ga je to strijela pogodila; i zbog toga, i zbog teko opeene ruke, on se srui u nesvijest, te kao mrtav pade pokraj Zmaja, s maem pod sobom. Sad Glaurungovi urlici doprijee do ljudi na Nen Girithu, i oni premrijee od straha; a kad promatrai u daljini ugledae silan lom i pale Zmajeva smrtna hropca, povjeravae kako on to gazi i razara one koji su ga napali. Tada doista poeljee da mnogo vie milja lei izmeu njih i njega; ali ne usudie se otii s uzvienja na kojem su se skupili, jer pamtili su da je Turambar rekao kako e Glaurung, pobijedi li, prvo poi na Ephel Brandir. Stoga u strahu nastojae opaziti neki znak njegova kretanja, ali nijedan nije bio tako odvaan
Glaurungova smrt
177
da sie i potrai novosti na popritu bitke. A Nniel je samo sjedila i nije se micala, osim to od drhtavice nije mogla umiriti udove; jer kad je ula Glaurungov glas, srce joj je uvenulo u grudima, i osjetila je kako je iznova sustie onaj njezin mrak. Tako ju je Brandir zatekao. Jer napokon je stigao do mosta nad Celebrosom, polako i umorno; cijeli je taj dugi put sm preepao na taki, a dom mu je leao najmanje pet liga odatle. Tjerao ga je strah za Nniel, a glasi koje je sada uo nisu bili gori od njegovih strahovanja. "Zmaj je preao rijeku," rekoe mu, "a Crni je ma zacijelo stradao, kao i oni koji su poli s njime." Brandir tad stade uz Nniel, i dokui njezin jad, i srce ga zaboli zbog nje; ali ipak pomisli: 'Crni ma je stradao, a Nniel jote ivi.' I strese se, jer odjednom mu postade hladno uz vode Nen Giritha; i on zaogrnu Nniel svojim platom. Ali ne domisli se to bi joj kazao; a ona nita ne ree. Vrijeme je teklo, a Brandir je i dalje utke stajao uz nju, zirkao u no i ulio ui; ali nita nije uspio opaziti, i ni zvuka nije uspio uti povrh obruavanja voda Nen Giritha, pa on pomisli: 'Sada je zacijelo Glaurung otiao odande i zaao u Brethil.' Ali vie mu nije bilo ao vlastita naroda, tih luda koje su njegov savjet ismijale, a njega prezrele. "Neka Zmaj ode u Amon Obel, a onda e biti vremena da se utekne, da se Nniel odvede." Kamo, to jedva da je znao, jer nikada nije putovao izvan Brethila. Naposljetku se sagnu, dotaknu Nniel po ramenu i ree joj: "Vri jeme tee, Nniel! Dodi! Vrijeme je da krenemo. Ako mi doputa, povest u te." Ona utke tad ustade i primi ga za ruku, pa prijeoe most i krenue se sputati putem prema Teiglinskim prijelazima. Ali oni koji su ih opazili gdje idu kao sjene u mraku nisu znali tko su, niti ih je to zanimalo. A kad malo zamaknue u muk stabala, iza Amon Obela izae mjesec i sivom svjetlou ispuni umske proplanke. Tad Nniel zastade i ree Brandiru: "Je li ovo pravi put?" A on joj odvrati: "Koji je pravi put? Jer sva nam nada u Brethilu minu. Nema nam puta, izuzev izmicanja Zmaju i bijega daleko od njega, dok jo ima vremena." Nniel ga pogleda u udu i ree: "Nisi li me ponudio odvesti njemu? Ili bi me ti to htio zavarati? Crni ma bio je moj ljubljeni i moj mu, i pola sam jedino njega potraiti. to si drugo mogao pomisliti? Ti sada postupaj kako hoe, ali ja urim njemu."
178
I kad Brandir naas u udu zastade, ona odjuri od njega; a on je zazva, viknuvi za njom: "ekaj, Nniel! Ne idi sama! Ne zna to e ondje zatei. Idem s tobom!" Ali ona ne hajae za njega, ve sad krenu kao da je u ilama pee krv, to dotad studena bijae; a premda je poao za njom to je bre mogao, uskoro mu se izgubila s vidika. Tada on prokune svoju sudbinu i svoju slabost; ali ne htjede se vratiti. Sada je ve bijeli mjesec odskoio na nebu, gotovo pun, a kad se Nniel s uzvisina spustila u kraj oko rijeke, uinio joj se nekako poznat, i prepala ga se. Jer stigla je to do Teiglinskih prijelaza, i pred njom se sad naao Haudh-en-Elleth, blijed na mjeseini, s crnom sjenom poprijeko; a iz humka je dopirala silna strava. Ona tad skrenu s krikom na usnama, pohita na jug du rijeke i u trku zbaci plat, kao da sa sebe odbacuje mrak to je titi; a ispod je bila odjevena sva u bijelo, pa je sjala na mjeseini dok je hitala kroz drvee. Tako je Brandir spazi odozgo s obronka, te skrenu, ne bi li joj nekako izbio na put; a kako srea htjede da pronae onaj puteljak kojim je otiao Turambar, jer taj je skretao s utabanije staze i strmo se sputao na jug prema rijeci, na koncu joj se opet priblii straga. Ali premda ju je dozivao, nije se osvrtala, ili ga nije ula, te je uskoro opet odmakla od njega; i tako se primaknue umi kraj Cabed-en-Arasa i mjestu Glaurungova smrtnog hropca. Mjesec je tad jezdio vedrim nebom ponad juga, blistajui hladno i jasno. Stigavi na rub loma to ga je Glaurung stvorio, Nniel mu spazi izvaljenu tjelesinu, trbuha siva na mjeseini; ali uz nju leae ovjek. Tad ona zaboravi na strah, potra kroz tinjajui lom i stie do Turambara. Bio je pao na bok, s maem pod sobom, ali lice mu je na bijeloj svjetlosti bilo blijedo kao smrt. Ona tad zarida, i pade na tlo do njega, i poe ga ljubiti; i uini joj se da slabano die, ali pomisli da je to tek prijetvorna nada vara, jer bio je hladan, i nije se pomicao, niti joj je odgovarao. A dok ga je milovala, otkrila je da mu je ruka sva crna, kao da je sprena, pa ju je isprala suzama, a zatim otrgnula traku sa svojega ruha i njome je povila. Ali on se i dalje ne micae na njezin dodir, pa ga opet poljubi i glasno zazva: "Turambare, Turambare, vrati se! uj me! Probudi se! Jer Nniel ti je dola. Zmaj je mrtav, mrtav, a ja sam sama tu kraj tebe." Ali od njega ne bijae odgovora. Brandir u njezino zazivanje, jer bio
Glaurungova smrt
179
je stigao do ruba loma; ali upravo kad zakoraknu prema Nniel, stade u mjestu, kao ukopan. Jer kad Nniel onako zazva, Glaurung se jo jedanput prenu, i srsi mu stresoe itavo tijelo; i on zakilji onim opakim oima, i mjeseina ljesnu u njima kad on posljednjim dahom kaza: "Pozdravljena budi, Ninor, Hrinova keri. Susretosmo se opet prije svojega kraja. Radosnu ti spoznaju pruam da si brata konano pronala. I sad ga prepoznaj: ubojicu podmukloga, dumanima prijetvornoga, blinjima vjerolomnoga, i kletvu roda svoga, Trina, Hrinova sina! Ali najgore od svih njegovih djela u sebi e outjeti." Nato Ninor ostade na tlu kao oamuena, ali Glaurung izdahnu; a kako je umro, s nje spade veo njegove pakosti, i sve joj se uspomene razbistrie pred oima, iz dana u dan, a ne zaboravi ni sve to ju je zadesilo otkako je legla na Haudh-en-Elleth. I cijelo joj se tijelo stade tresti od uasa i muke. Ali Brandir, koji je sve uo, ostade pogoen i nasloni se na prvo stablo. Tada se Ninor naglo osovi na noge, i stade blijeda poput sablasti na mjeseini, i pogleda Trina pod sobom, i zavapi: "Zbogom, o dvaput voljeni! A Trin Turambar turn' ambartanen: Vladaru nad sudbinom, sudbinom nadvladani! O sretne li me mrtve!" Pa mahnito pohita odatle, sva izvan sebe od jada i uasa to je pretekoe; a Brandir zaglavinja za njom, zazivajui: "ekaj! ekaj, Nniel!" A ona tek na asak zastade, okrenu se i razrogaeno ga pogleda. "Da ekam?" zavapi. "Da ekam? Tako si me uvijek svjetovao. Da sam te barem posluala! Ali sada je prekasno. I vie ekati neu na licu Meuzemlja." I zatim otra od njega. Hitro tada stie na rub Cabed-en-Arasa, i tu stade, glasnu vodu pogleda, i kriknu: "Vodo, vodo! Uzmi sad Nniel Ninor, Hrinovu ker; alost, alost, Morweninu ker! Uzmi me i Moru me ponesi!" S tim se rijeima baci preko ruba: kao bljesak bjeline to nestade u grotlu klanca, kao krik to ieznu u rici rijeke. Vode teiglinske tekoe dalje, ali Cabed-en-Arasa ne bijae vie: imenom Cabed Naeramarth, Skok strane kobi, ljudi ga potom
180
prozvae; jer vie ga nikad nee preskoiti nijedna srna, i svi e ga se ivi stvorovi kloniti, i nijedan ovjek na njegovu obalu kroiti nee. Zadnji je od svih u njegov mrak pogledao Brandir, Handirov sin; a on se od njega u uasu okrenuo, jer srce ga je izdalo, pa premda je sada mrzio svoj ivot, nije ondje mogao posegnuti za smru koju je elio. Misli mu se tad svrnue Trinu Turambaru, i on kriknu: "Mrzim li te, ili te saaijevam? Ali mrtav si. Hvale ti ne dugujem, otimau svega to imadoh ili imati htjedoh. Ali moj narod sad je tvoj dunik. Dolikuje da upravo od mene za to i sazna." I tako epavo krenu natrag na Nen Girith, zadrhtavi dok je obilazio mjesto na kojemu Zmaj lei; a dok se vraao strmim putem, on nabasa na ovjeka koji viri kroz drvee, te ustuknu ugledavi ga. Ali pri odsjaju zalazeeg mjeseca prepozna mu lice. "Ha, Dorlase!" doviknu mu. "Kakvih li vijesti ima? Kako to da si ostao na ivotu? I to je bilo s mojim roakom?" "Ne bih znao", odgovori mu Dorlas mrgodno. "Onda me to udi", ree Brandir. "Ako te ba zanima," ree Dorlas, "Crni ma htjede da po mraku pregazimo brzace Teiglina. Je li udno da to nisam mogao? Viniji sam vitlanju sjekirom od nekih, ali kozjih nogu u mene nije." "Znai da su bez tebe nastavili prilaziti Zmaju?" ree Brandir. "Ali to je bilo nakon to je preao? Barem si mogao ostati blizu, da vidi to e se zbiti." Ali Dorlas na to ne odgovori, ve se samo s mrnjom u oima zagleda u Brandira. Tad Brandir shvati to je bilo, prozrevi odjednom da je taj ovjek iznevjerio sudrugove, te se onemoao od sramote sakrio u umi. "Srami se, Dorlase!" ree mu. "Ti si na jad zaeo; Crnoga si maa huckao, Zmaja si na nas naveo, mene si ruglu izvrgnuo, Hunthora si u smrt odvukao, a onda si utekao i kukaviki se u umi sakrio!" A dok je to govorio, na um mu pade jo jedna misao, pa u silnoj ljutnji ree: "Zato nam bar nisi javio? Najmanja bi ti to pokora bila. Da si tako postupio, gospa Nniel ne bi bila primorana potraiti ih sama. Ne bi uope morala vidjeti Zmaja. Moda bi tako ostala na ivotu. Dorlase, mrzim te!" "Briga me za tvoju mrnju!" ree Dorlas. "Jadna je kao i svi tvoji savjeti. Da mene nije bilo, orci bi bili doli i objesili te kao strailo
Glaurungova smrt
181
u vlastitom ti vrtu. Sebi nadjeni to kukaviko ime!" I s tim rijeima, od sramote to spremniji na gnjev, on zamahnu krupnom akom na Brandira, te tako pogibe, prije nego to mu iz oiju nestade zaprepatenje: jer Brandir potegnu ma i zada mu smrtni udarac. On tada naas ostade uzdrhtalo stajati, jer mu se smuilo od krvi; zatim odbaci ma na tlo i okrenu se, te poe dalje, svijen nad takom. Kad Brandir stie na Nen Girith, blijedi je mjesec bio zaao, a no je izmicala: na istoku je rudjela zora. Ljudi koji su jo u strahu ostali ondje kraj mosta opazie ga gdje nailazi poput sive jutarnje sjene, te mu neki zaueno doviknue: "Gdje li si to bio? Jesi li je vidio? Jer gospa Nniel je nestala." "Da, nestala je", ree on. "Nestala je, nestala, i nema joj povratka! Ali ja vam dooh javiti to se zbilo. Pouj sada, narode Brethila, pripovijest koju ti nosim, i reci je li ikad bilo takove! Zmaj je mrtav, ali mrtav i Turambar do njega lei. A to su dobre vijesti: da, obje su zaista dobre." Ljudi u udu zaagorie na te rijei, a neki rekoe da je siao s uma; ali Brandir podviknu: "Sasluajte me do kraja! 1 Nniel je mrtva, krasotna Nniel koju ste ljubili, koju sam ja ljubio vie od svih. Skoila je s ruba Srnina skoka, a ralje Teiglina su je progutale. Nestala je, mrzei danju svjetlost. Jer ovo je saznala prije tog bijega: Hrinova djeca oboje bijahu, sestra i brat. Mormegilom su njega zvali, Turambarom se sm prozvao, skrivajui prolost: Trin, Hrinov sin. Nniel smo nju prozvali, ne znajui joj prolost: Ninor je bila, Hrinova ki. U Brethil donesoe sjenku svoje mrane kobi. Ovdje ih kob sustignu, i tuge se ova zemlja vie nikad osloboditi nee. Ne zovite je Brethilom, a ni zemljom Halethrima, ve imenom Sarch nia Chn Hrin, Grob Hrinove djece!" Tada se ljudi rasplakae gdje je tko stajao, iako im jo nije bilo jasno kako se to zlo sluilo, a neki rekoe: "Grob u Teiglinu ljubljena Nniel ima, a grob e imati i Turambar, najodvaniji meu ljudima. Svojega izbavitelja neemo ostaviti da pod vedrim nebom lei. Poimo k njemu."
Sad, jo dok je Nniel bjeala odande, Trin se prenu, i uini mu se da je iz svojega dubokog mraka uje gdje ga izdaleka doziva; ali kad Glaurung izdahnu, crna ga nesvjestica ostavi, i on opet duboko udahnu, i uzdahnu, i zapade u duboko izmoden drijeme. Ali pred zoru naie ljuta studen, pa se on okrenu u snu, a Gurthangov mu se balak zari u slabine, to ga naglo probudi. No je izmicala, i u zraku se osjeao daak jutra; a on skoi na noge, prisjetivi se svoje pobjede i otrova to mu je opekao ruku. Podie je, i pogleda je, i zaudi se. Jer bila je povezana trakom bijele tkanine, no ovlaena, i nije ga vie tako boljela; te on kaza sebi: 'Zato bi me netko tako zbrinuo, a ipak ostavio da tu leim na hladnom, sred loma i zmajskoga smrada? Kakve se to udnovate stvari ovdje zbie?' On tad glasno zazva, ali ne dobi odgovora. Sve oko njega bijae crno i sumorno, a bazdilo je po smrti. Sagnu se i podie ma, koji je bio itav, bridova sjajnih kao i prije. "Gadan bijae Glaurungov otrov," ree on, "ali snaniji si ti od mene, Gurthangu. Svaiju bi krv pio. Tvoja je pobjeda. Ali, doi! Moram poiskati pomo. Tijelo mi je iznureno, a kosti promrzle."
184
Tad okrenu leda Glaurungu i ostavi ga da trune; ali dok je od lazio odande, svaki mu se korak inio sve teim, pa on pomisli: 'Na Nen Girithu me, moda, jo eka jedan od onih izviaa. Ali da se bar to prije vratim svojoj kui, da outim njene Nnieline ruke, i valjanu Brandirovu vjetinu!' I tako on napokon, umornim hodom, potapajui se Gurthangom, u sivu praskozorju stie na Nen Girith, i ba kad su odande kretali u potragu za njegovim mrtvim tijelom, on stade pred narod. Tad prestravljeno ustuknue, uvjereni da je to njegov nespokojni duh, a ene stadoe naricati i prekrivati oi. Ali on im ree: "Ne, ne plaite, radujte se! Gledajte! Nisam li iv? I nisam li ubio onoga Zmaja od kojega ste strahovali?" Tada se okomie na Brandira s povicima: "Ludo jedna, to nam lane prie pripovijeda i kazuje da mrtav lei. Nismo li rekli da si siao s uma?" Ali Brandir je, zatravljen, samo uasnuto zurio u Trina i nije mogao pustiti ni glasa oda se. Ali Trin mu ree: "Ti si, dakle, taj koji je bio ondje i zbrinuo mi ruku? Hvala ti. Ali vjetina ti vie nije kao neko, ako nesvjesticu od smrti ne razaznaje." Te se obrati narodu: "Da mu niste tako govorili, lude jedne, od prvog do zadnjeg. Koji bi od vas bolje postu pio? Ta on je barem imao srca sii do poprita, dok vi tu sjedite i zapomaete! Ali sada, Handirov sine, doi amo! Jo bih toga htio saznati. Zbog ega si ovdje, uza sav ovaj narod koji ostavih na Ephelu? Ako ve za vas mogu poi u smrtnu pogibelj, zar mi ne moete ostati vjerni dok me nema? I gdje je Nniel? Valjda se barem mogu nadati da je niste dovodili amo, ve ste je ostavili gdje se od nje oprostih, u mojoj kui, pod paskom vjernih straara?" A kad ne dobi odgovora: "Dajte, recite, gdje je Nniel?" viknu. "Jer prvo bih nju htio vidjeti; i prvo bih njoj ispripovjedio priu o djelima u noi." Ali oni okrenue lica od njega, a Brandir naposljetku ree: "Nniel nije ovdje." "Dobro je, ako je tako", ree Trin. "Poao bih onda kui. Ima li kakva konja da me ponese? A nosiljka bi jo bolja bila. Padam s nogu od svega to prooh."
Trinova smrt
185
"Ne, ne!" zdvojna srca ree Brandir. "Kua ti je prazna. Nniel nije ondje. Mrtva je." Ali jedna od okupljenih ena - Dorlasova, kojoj se Brandir nije milio - resko viknu: "Ne sluaj ga, gospodaru! Jer sav je sluen. Stigao je viui da si mrtav, i jo je kazao da je to dobra vijest. Ali iv si. Zato bi onda ta njegova pria o Nniel bila istinita: da je ona sad mrtva, i da je jo i gore?" Trin tad zakoraknu na Brandira: "Je li, moja ti je smrt bila dobra vijest?" viknu on. "Da, odvajkada mi zavidi na Nniel, to dobro znadem. Sad je mrtva, kae. A jo je i gore? Ma kakvu li si to la u svojoj pakosti iznjedrio, opave? Kani li nas ti to gnusnim rijeima pogubiti, kad ve drugim orujem vitlati ne moe?" Tada bijes odagna samilost iz Brandirova srca, i on viknu: "Sluen? Ne, sluen si ti, Crni mau sudbe crne! Kao i sav ovaj ishlapjeli narod. Ja ne laem! Nniel je mrtva, mrtva, mrtva! U Teiglinu je sada trai!" Trin na to stade kao sleen. "Odakle to znade?" ree mu tiho. "Kako si to izveo?" "Znadem jer je vidjeh gdje se baca", odgovori mu Brandir. "Ali izveo si to sm. Utekla je od tebe, Trine, Hrinov sine, i u Cabed-en-Aras se bacila, da te nikad vie ne vidi. Nniel! Nniel? Ne, Ninor, ki Hrinova." Trin ga tad epa i protrese; jer u tim je rijeima uo gdje ga pretjeu stope vlastite kobi, ali od uasa i srdbe srce mu ih nije htjelo prihvatiti, kao kad smrtno ranjena zvijer udi da naudi svima oko sebe prije nego to e izdahnuti. "Da, ja sam Trin, Hrinov sin", viknu. "Davno si to ve pogodio. Ali nita ti ne zna o sestri mojoj, Ninor. Nita! Ona ivi u Skrive nome kraljevstvu, na sigurnome. Tu je la tvoja podla glava smislila, ne bi li u bezumlje otjerala moju suprugu, a sada i mene. Zlo jedno epavo - zar nas to oboje kani do smrti progoniti?" Ali Brandir mu se ote. "Ne dotii me se!" ree. "Obuzdaj svoju mahnitost. Ona koju suprugom naziva dola ti je i zbrinula te, a ti joj nisi odgovarao kad te zazivala. Ali drugi je odgovorio za te. Zmaj Glaurung, koji vas je, sudim, oboje sapleo nitima kobi. Ovako je kazao, prije nego to e skonati: 'Ninor, Hrinova keri, evo
186
ti brata: dumanima prijetvornoga, blinjima vjerolomnoga, kletve roda svoga, Trina, Hrinova sina.'" Tad Brandira iznenada spopade zlehud smijeh. "Na smrtnoj postelji ljudi istinu zbore, kae se", zaceni se on. "A ak e i Zmaj, oito. Trine, Hrinov sine, kletvo roda svoga i svih koji te udome!" Trin se tad mai Gurthanga, a oi mu zasjae grozom. "A to e se za tebe rei, opave?" ree on polako. "Tko je njoj potajice, meni iza lea, kazao moje pravo ime? Tko ju je odveo pred Zmajevu pakost? Tko je ostao po strani i pustio je da strada? Tko je doao amo da to prije razglasi taj uas? Tko se sada mojom mukom sladi? Zbore li ljudi istinu prije smrti? Onda je sad prozbori, i to brzo." Tad Brandir spazi vlastitu smrt u Trinovu licu, pa vrsto stade i ne pokleknu, iako mu je jedino oruje bila taka; i ree: "Dugo bi trajalo da se kae sve to se zbilo, a tebe sam sit. Ali klevee me, Hrinov sine. Je li tebe to Glaurung oklevetao? Ubije li me, svi e vidjeti da nije. No smrti se ne bojim, jer ona bi mi dala da potraim Nniel, koju sam ljubio, i da je moda opet naem s onu stranu Mora." "Da potrai Nniel!" kriknu Trin. "Ne, Glaurunga e nai, pa skupa kujte lai. S Pozojem na poinak poi, kad srodne ste due, pa u istoj tami trunite!" I zamahnu Gurthangom, udari Brandira i na mjestu ga smaknu. Ali ljudi zaklonie oi pred tim inom, a kad se on okrenu da ode s Nen Giritha, razbjeae se pred njim u strahu. Tad Trin zabasa u divlju umu kao mahnit, sad proklinjui Meuzemlje i sav ivot ovjeji, sad pak zazivajui Nniel. Ali kad ga naposljetku minu bezumno tugovanje, on sjede i poe se prisjeati svih svojih djela, te zau sebe kako vie: "Ona ivi u Skrivenome kraljevstvu, i na sigurnom je!" I pomisli kako mu sada, premda mu je cijeli ivot propao, valja otii onamo; jer sve su ga Glaurungove lai vazda navodile na krivi put. Stoga ustade i ode do Teiglinskih prijelaza, a dok je prolazio kraj Haudh-en-Elletha, uzviknu: "Gorku cijenu platih, o Finduilas! to iole marih za Zmajeve rijei. Poalji mi sada savjet!" Ali sred tog vapaja on opazi gdje dvanaest vrsno naoruanih lovaca nailazi preko Prijelaza, a to bijahu vilenjaci; a kad se pribliie, on prepozna jednog, jer to bijae Mablung, glavni Thingolov lovac. I Mablung ga pozdravi, doviknuvi mu: "Trine! Srea konano
Trinova smrt
187
htjede ovaj susret. Tebe traim, i radujem se to te iva nalazim, iako su te teke godine snale." "Teke!" ree Trin. "Da, kao stope Morgothove. Ali raduje li se to me iva vidi, posljednji si takav u Meuzemlju. Zbog ega?" "Zbog toga to te visoko cijenismo," odgovori mu Mablung; "a iako si mnogim pogibeljima izmakao, strahovah za tebe na koncu. Vidjeh nailazak Glaurungov, te pomislih da se sad to vraa Gospo daru, ispunivi svoju zloguku nakanu. Ali on svrnu prema Brethilu, a u isti mah od namjernika saznah da se Crni ma nargothrondski ondje opet pojavio, pa se orci kao smrti klone granica te zemlje. To me ispuni strepnjom, te kazah: 'Jao! Glaurung kree kamo se njegovi orci ne usude, ne bi li Trina naao.' Stoga pooh amo to se hitrije dalo, da te upozorim i da ti pomo pruim." "Hitro, ali ne dovoljno hitro", ree Trin. "Glaurung je mrtav." Vilenjaci ga nato pogledae u udu i kazae: "Velikoga si Pozoja smaknuo! Slava budi imenu tvome na vijeke meu vilenjacima i ljudima!" "to e mi", ree Trin. "Jer i srce sam svoje smaknuo. Ali kako ve iz Doriatha stiete, recite mi to je s mojim roenima. Jer u Dor-lminu mi kazae da su u Skriveno kraljevstvo utekle." Vilenjaci mu isprva ne odgovorie, ali Mablung naposljetku prozbori: "Tako je doista i bilo, one godine prije nailaska Zmaja. Ali vie ih ondje nema, jao!" Trinu srce na to stade, kad zau korake kobi to ga kane progoniti do samoga kraja. "Govori dalje!" kriknu on. "I to hitro!" "Otile su u divljinu ne bi li te nale", ree Mablung. "Svi su im savjetovali da ne idu; ali htjele su poto-poto u Nargothrond, nakon to se saznalo da si ti Crni ma; a odande je izaao Glaurung, i cijela im se straa ratrkala. Nitko od toga dana nije vidio Morwen; ali Ninor je zanijemjela od uroka, te kao divlja srna utekla na sjever u ume, i trag joj se zameo." Tada na uenje vilenjaka Trin prasnu u glasan, rezak smijeh. "Nije li to ala?" uzviknu. "O, krasna moja Ninor! Znai, utekla je iz Doriatha Zmaju, a od Zmaja meni. Slatka li osmijeha sree! A bila je puti poput ljenjaka smee, kose posve vrane; kao vilenjako dijete malena i sitna, nijednoj drugoj eni slina!"
188
Mablung se na to zaprepasti, te ree: "Ali posrijedi je neka greka. Sestra tvoja nije tako izgledala. Bila je visoka, a oiju modrih, kose poput ista zlata, u enskome liku navlas ista ocu joj Hrinu. Ta nikako je nisi mogao vidjeti!" "Nisam li, nisam li, Mablungu?" zavapi Trin. "Ali zato ne bih! Jer, gle, slijep sam! Nisi li to znao? Slijep, slijep, od djetinjstva bauljam u mranoj magli Morgothovoj! Odlazi zato sad od mene! Idi, idi! Idi natrag u Doriath, zima ga sparuila! Proklet da je Menegroth! I prokleta da je tvoja zadaa! Samo je jo ovo nedostajalo. Sada stie no!" Tada pobjee od njih poput vjetra, a oni ostadoe svi u udu i strahu. Ali Mablung ree: "Neto se udno i strahotno ovdje zgodi lo, neto nama neznano. Poimo za njim i pomozimo mu, bude li mogue: jer sada je zlehud i izbezumljen." Ali Trin im daleko odmaknu, te stie na Cabed-en-Aras, i stade kao ukopan; i u huk vode, i vidje da su sva stabla povenula, bliska i daleka, i da im sparueno lie alosno pada, kao da je to zima stigla s prvim danima ljeta. "Cabed-en-Aras, Cabed Naeramarth!" kriknu on. "Neu oskvrnuti tvoje vode, to Nniel okupae. Jer sva mi djela huda bijahu, a ovo posljednje jo i najgore." Tada isuka svoj ma, i ree mu: "Pozdravljen budi, Gurthangu, eliku smrti, ti koji si mi jedini preostao! Ali priznaje li ti ijednoga vladara, duguje li vjernost ikome do ruci to tobom vitla? Niije se krvi ti ne libi. Hoe li uzeti Trina Turambara? Hoe li me smaknuti hitro?" A iz otrice u odgovor zazvoni leden glas: "Hou, popit u tvoju krv, ne bih li zaboravio krv gospodara mi Belega, kao i krv nepravedno umorenog Brandira. Smaknut u te hitro." Tad Trin upre balak o zemlju, i baci se na vrak Gurthanga, i crna mu otrica odue ivot. Ali pristie Mablung i ugleda grozomorno oblije Glaurunga gdje mrtvo lei, a kad opazi Trina, obuze ga tuga, jer spomenu se Hrina kako ga vidje u Nirnaeth Arnoediadu, i stravine kobi njegova roda. Dok vilenjaci ondje stajae, s Nen Giritha sioe ljudi da vide Zmaja,
Trinova smrt
189
pa kad ugledae kako je skonao ivot Trina Turambara, stadoe liti suze; a vilenjaci se zgrozie kada napokon saznae zato im je Trin uputio onakve rijei. Tad Mablung ogoreno ree: "I ja bijah upleten u kob Hrinove djece, te tako rijeima umorih onoga kojega sam istinski volio." Tad podigoe Trina, i vidjee da mu se ma popola prelomio. Tako propade sve to je ikada imao. Trudom mnogih ruku drva prikupie, na visoku ih gomilu sloie i golemu lomau potpalie to prodre tjelesinu Zmaja i skri je u crn pepeo i zdrobljene kosti, i to zgarite vazda ostade jalovo i golo. Ali Trina poloie u visok humak na mjestu gdje je pao, i do njega stavie krhotine Gurthanga. A kad sve bijae gotovo, i kad pjesnici vilenjaka i ljudi otpjevae tualjke to kazivahu o Turambarovu junatvu i Nnielinoj ljepoti, donesoe golem siv steak i postavie ga svrh humka; a na njemu vilenjaci runama iz Doriatha uklesae ove rijei: T R I N T U R A M B A R DAGNIR GLAURUNGA a pod njima napisae i ovo: NINOR NNIEL Ali nje ne bijae ondje, niti se ikada doznalo kamo su je odnijele hladne vode Teiglina. Tu je kraj Pripovijesti o Hrinovoj djeci, najduljemu od svih spjevova Belerianda.
190
Nakon pogibije Trina i Ninor, Morgoth je otpustio Hrina iz okova kako bi pripomogao svojoj zloj nakani. Njega su lutanja odvela sve do ume Brethil, pa je jedne veeri s Teiglinskih prijelaza stigao na mjesto Glaurungove lomae, gdje je golem steak stajao na rubu Cabed Naeramartha. O onome to se ondje zbilo kazuje se ovako.
Ali Hrin ne pogleda steak, jer znao je to na njemu pie; a oi mu ve opazie da nije sm. Jedna je prilika sjedila u sjenci steka, zgrbljena preko koljena. Naizgled neka lutalica bez doma svojega, tako iznurena od puta da ne haje za njegov dolazak; ali dronjci na njoj neko su bili ensko ruho. Napokon, dok je Hrin ondje utke stajao, ona zabaci iznoenu kukuljicu i polako podie lice, oronulo i gladno kao u dugo lovljena vuka. Siva je bila, otra nosa i slomljenih zuba, a ispijenom je rukom privijala plat uz grudi. Ali oi joj naglo pogledae u njegove, i Hrin je prepozna; jer premda sad bijahu divlje i pune straha, jo iz njih blistae jedva podnoljiva svjetlost: ona vilin-svjetlost koja je neko donijela ime Eledhwen njoj, najponosnijoj smrtnoj eni davnanjih dana. "Eledhwen! Eledhwen!" kriknu Hrin; a ona ustade, zakoraknu i posrnu, i pade mu u naruje. "Napokon si stigao", ree mu. "Predugo sam ekala."
Trinova smrt
191
"Mrani mi bijahu puti. Stigao sam im sam mogao", odgovori joj on. "Ali kasno," ree ona, "prekasno. Izgubljeni su." "Znam", ree on. "Ali ti nisi." "Samo to nisam", ree mu. "Na samome sam izmaku. Otii u sa suncem. Izgubljeni su." Ona ga tad epa za plat. "Malo jo vremena ima", ree. "Znade li, kai mi! Kako ga je pronala?" Ali Hrin joj ne odgovori, ve sjede do steka s Morwen u zagrljaju; i vie ne progovorie. Sunce zae, a Morwen uzdahnu, i stisnu mu ruku, i umiri se; i Hrin shvati da je umrla.
194
Rodoslovlja
195
196
Ove meusobno povezane, ali neovisne prie zarana su se isticale u dugoj i sloenoj povijesti Valara, vilenjaka i ljudi u Valinoru i Velikim zemljama; u godinama nakon to je prestao pisati Izgubljene pripovijesti, ostavivi ih nedovrenima, moj otac se okrenuo od proznog izriaja i posvetio radu na poemi naslovljenoj Trin, Hrinov sin i zmaj Glrund, u naknadnoj preradi preimenovanoj u Hrinova djeca. To je bilo poetkom 1920-ih godina, kad je predavao na Sveuilitu u Leedsu. U toj se poemi posluio pradavnom engleskom aliterativnom metrikom (stopom Beowulfa i inih anglosaskih stihova), nameui suvremenom engleskom jeziku zahtjevne naine naglaavanja i "poetne rime" kojih su se drali davnanji pjesnici: postigao je veliko majstorstvo u tome umijeu, pri vrlo raznorodnim primjenama, od dramskog dijaloga Beorhtnothova povratka domu do elegije palima u bici na Pelennorskim poljima. Aliterativna Hrinova djeca bila je njegova daleko najdua pjesma u toj metrici, dosega znatno veeg od dvije tisue stihova; no zamislio ju je u tako irokim razmjerima da ak i tada nije uspio u radnji odmaknuti dalje od napada Zmaja na Nargothrond, prije nego to e je napustiti. U tim razmjerima, jo bi mnoge tisue stihova bile potrebne za dovrenje velikog preostatka sadraja Izgubljene pripovijesti; druga je pak inaica, naputena na ranijem mjestu u radnji, otprilike dvostruko dua od prve inaice, mjereno do odgovarajueg pripovjednog mjesta. U onome dijelu legende o Hrinovoj djeci koji je moj otac pretoio u aliterativnu poemu, stara je pria iz Knjige izgubljenih pripovijesti
200
doivjela znatno proirenje i razradu. Prije svega, tek se tu zatjeu veliki podzemni utvreni grad Nargothrond i iroke zemlje nad kojima on vlada (sredinja sastavnica ne samo legende o Trinu i Ninor, nego i cijele povijesti Drevnih dana Meuzemlja), uz opis polja nargothrondskih vilenjaka koji prua pogled na "mirnodopska umijea" davnanjega svijeta kakav se inae vrlo rijetko susree. Dok idu na jug uz rijeku Narog, Trin i njegov suputnik (u tekstu ove knjige zvan Gwindor) zatjeu naoko posve naputene krajeve blizu ulaza u Nargothrond:
...u zemlju zaoe zbrinuta savjesno; rascvalim ipragom i irokim hvatima pooe, i opustjele panjake i njive niz put pronaoe, uz Narog proplanke, oranice rodne raslinjem opasane meu brdima i rijekom. Baene motike na poljima primijetie, i polegle ljestve u bujnoj travi bogatih vonjaka; granate glave stabala ih gledae i oprezno se osvrtae, dok objeene travke plaho uske ulie; premda omara podnevna zelenu zemlju arie, zima ih proimae.
I tako su dva putnika stigla do samih vrata Nargothronda, u klancu Naroga:

stameno tu stajahu strma brdska plea, nad vodu ustru nadvijena; zaravan tu vrletna, zarasla i skrivena, prostrana, zavojita, posve uglaana, u licu same litice leae usjeena. Tmurnih vrata, tamnih, orijakih, grotlo u njoj zjapie; greda golemih, nadboja i stupova od naravne stijene.
Vilenjaci su ih uhvatili i proveli kroz ulaz, koji se zatvorio za njima:

Strugae i stenjae na stamenim arkama velebna ta vrata; vinu se pod svodove prodoran prasak du pustih hodnika,
Dodatak jeziva jeka gromovito jaka, tutanj zatvaranja tekih vratnica; svjetla nestade. Svijenim prolazima dugima daleko, drei se strae, pooe pipajui paljivo u tami, te nazrijee neko nejasno svjetlo, ar plamenova; amor pritom, mrmorenje muklo mnotva neviena do njih dopirae. Daleko skoi strop. Zgranuto zastadoe na zavoju otru jer svean skup spazie odjednom podno prostranih kupola povijenih, stotine to stoje u sumraku irokom i utke iekuju.
201
Ali u tekstu Hrinove djece koji donosi ova knjiga ne kae se vie od ovoga (str. 115): I sad ustadoe, pa napustie Eithel Ivrin i otputovae na jug uz obale Naroga, sve dok ih vilenjaki izviai ne uhvatie i kao zarobljenike ne odvedoe u skriveno uporite. Tako Trin u Nargothrond stie. Kako je dolo do toga? Pokuat u odgovoriti na to pitanje u tekstu to slijedi. Smatram praktiki nedvojbenim da je cjelokupan sadraj aliterativne poeme o Trinu moj otac napisao u Leedsu, te da ju je napustio potkraj 1924. ili poetkom 1925. godine; ali razlozi takve odluke nuno e ostati nepoznati. Meutim, nije zagonetka emu se potom posvetio: u ljeto 1925. upustio se u pisanje nove poeme u posve drugaijoj metrici, osmoslonim rimovanim kupletima, naslovljene Spjev Leithian, "Oslobaanje iz okova". Time se tako latio jo jedne pripovijesti koju e godinama kasnije, 1951., kao to sam ve spomenuo, opisati cjelovitom u razradi, neovisnom, a ipak vezanom uz "opu povijest"; jer tema Spjeva Leithian legenda je o Berenu i Lthien. Na toj drugoj poemi radio je est godina, te potom, u rujnu 1931., napustio i nju, napisavi vie od 4000 stihova. Kao i aliterativna Hrinova djeca, koju je naslijedila i nadomjestila, ova poema donosi
202
znatan napredak u evoluciji legende od izvorne Izgubljene pripovijesti o Berenu i Lthien. Dok je radio na Spjevu Leithian, 1926. godine, moj otac je napisao "Skicu mitologije", izriito namijenjenu R. W. Reynoldsu, svojemu uitelju iz kole kralja Edwarda u Birminghamu, "kao objanjenje pozadine aliterativne inaice Trina i Zmaja". Prema vlastitom priznanju, taj je kratak rukopis, koji bi u tisku obuhvatio dvadesetak stranica, napisao kao sinopsis, u sadanjem vremenu i jezgrovitom stilu; pa ipak, to je bila poetna toka, sljedeih inaica "Silmarilliona" (iako taj naziv jo nije navodio). Ali premda taj tekst izlae cjelokupnu mitoloku zamisao, pripovijest o Trinu vrlo bjelodano ima poasno mjesto u njemu - dapae, rukopis nosi naslov "Skica mitologije s naroitim pozivom na 'Hrinovu djecu'", u skladu s namjenom s kojom je napisan. Mnogo iscrpnije djelo, Quenta Noldorinwa (Povijest Noldora: jer povijest noldorskih vilenjaka sredinja je tema "Silmarilliona"), uslijedilo je 1930. godine. Quenta je izravno proistekla iz "Skice", a premda je umnogome proirila prijanji tekst i bila stilski dovrenija, moj ju je otac svejedno u velikoj mjeri smatrao saetkom izvedenim iz daleko bogatijih pripovjednih zamisli: to, uostalom, jasno naznauje podnaslov koji joj je dao, u kojem se naziva "kratka povijest [Noldora] zasnovana na Knjizi izgubljenih pripovijesti". Valja imati na umu da je u to vrijeme Quenta (makar i kao donekle oskudna osnovica) predstavljala cjelokupni raspon "izmiljenog svijeta" mojega oca. To nije bila povijest Prvog doba, u to se poslije pretvorila, jer jo nije postojalo Drugo doba, kao ni Tree doba; nije bilo ni Nmenora, ni hobita, pa ni Prstena, naravno. Povijest je zavravala Velikom bitkom, u kojoj ostali Bogovi (Valari) napokon poraze Morgotha i izbace ga "kroz Vrata noi izvan Zidina svijeta, u Bezvremensku prazninu"; a na kraju Quente moj otac je napisao: "Takav je kraj pripovijesti o danima prije dana u sjevernim predjelima zapadnoga svijeta." Stoga e djelovati doista udno da je Quenta iz 1930. godine svejedno ostala jedini dovreni tekst "Silmarilliona" (nakon "Skice") koji je u ivotu izradio; ali, kao to je vrlo esto bio sluaj, izvanjski pritisci diktirali su evoluciju njegova djela. Za Quentom je u 1930-ima uslijedila nova inaica u urednom rukopisu, napokon naslovljena
Dodatak
203
Quenta Silmarillion, Povijest Silmarila. Bila je, ili je barem trebala biti, mnogo dulja nego prethodna Quenta Noldorinwa, ali zamisao biti djela kao saetka mitova i legendi (samih po sebi posve drugaije prirode i razmjera u cjelovitom prikazu) nipoto se nije izgubila, te ponovo biva opisana u naslovu: "Quenta Silmarillion... Ovo je kratka povijest sroena iz mnogih starijih pripovijesti; jer sva graa koju sadri u davnini se pripovijedala, a meu Eldarima sa Zapada i danas se prenosi u drugim, iscrpnijim povijestima i pjesmama." ini se u najmanju ruku moguim da je nain na koji je moj otac shvaao Silmarillion doista proistekao iz injenice da je ta takozvana "faza Quente" njegova djela u 1930-ima u poetku bila skraeni si nopsis namijenjen konkretnoj svrsi, ali zatim u uzastopnim stadijima doivljavala proirenja i dorade, sve dok nije izgubila izgled sinopsisa, zadravi svejedno iz svojeg poetnog oblika karakteristinu "uravno teenost" tonaliteta. Drugdje sam napisao da "zborniki, odnosno zgusnuti stil i pristup Silmarlliona, s naznakom vjekova pjesnitva i 'predaje' na kojima poiva, snano doarava postojanje 'neispripovijedanih pria' jo dok ih pripovijeda; 'odmak' se ne gubi ni na trenutak. Nema tu pripovjedne neizvjesnosti, niti pritiska i straha od onoga neznanog to neposredno slijedi. Silmarile ne uspijevamo vidjeti onako kako vidimo Prsten." Meutim, Quenta Silmarillion u ovom je obliku naglo prekinuta 1937. godine, a taj prekid je, kako se ispostavilo, bio presudan. Izda vaka kua George Allen & Unwin 21. je rujna te godine objavila Hobita. Nedugo potom, moj otac je na poziv poslao izdavau niz svojih rukopisa, dostavljenih u London 15. studenog 1937. Medu njima je bila i Quenta Silmarillion u cijelom dotadanjem opsegu, prekinuta usred reenice u dnu stranice. Ali, dok teksta nije bilo, nastavio je pisati prvi rukopis sve do Trinova bijega iz Doriatha i odluke da zapone ivjeti kao odmetnik:
preavi granice kraljevine, oko sebe je okupio drubu onakvih beskunika i oajnika kakvi su se u tim zlim danima mogli nai gdje vrebaju u divljini; a ruke su dizali na sve koji bi im se nali na putu, vilenjake, ljude ili orke.
204
To je pretea ulomka na str. 73 ove knjige, u poetku poglavlja Trin medu odmetnicima. Moj otac je stigao do tih rijei kad mu je Quenta Silmarillion vraena s ostalim rukopisima; a tri dana potom, 19. prosinca 1937., on pismeno obavjetava kuu Allen & Unwin: "Napisao sam prvo poglavlje nove prie o hobitima - 'Dugo oekivanu proslavu'." U tom je trenutku prestala dotad neprekinuta i napredujua tradi cija Silmarilliona u saetom pripovjednom stilu Quente, obustavljena u punom jeku pri Trinovu odlasku iz Doriatha. Povijest to se nastavlja od te toke sljedeih je godina ostala u jednostavnom, zbijenom i nerazvijenom stilu Quente iz 1930. godine, takoreku zamrznuta, dok su se velike strukture Drugog i Treeg doba razvijale pri pisanju Gospodara prstenova. Ali ta je daljnja povijest imala te meljnu vanost za legende iz starine, jer su njezine zakljune prie (potekle iz prvotne Knjige izgubljenih pripovijesti) kazivale o fatalnoj povijesti Hrina, Trinova oca, nakon otputanja iz Morgothova zarobljenitva, i o propasti vilenjakih kraljevstava Nargothronda, Doriatha i Gondolina, o kojima je Gimli pojao u rudnicima Morije tisuama godina kasnije.
Svijet bje lijep, planine vitke, Drevnih dana prije bitke Gospodara Nargothronda, Gondolina, Sto odnese ih puina I proguta ocean...
I to je imala biti kruna i dovrenje cjeline: sudbina noldorskih vile njaka u njihovoj dugoj borbi protiv Morgothove moi, te udio koji su Hrin i Trin imali u toj povijesti; s okonanjem u pripovijesti o Erendilu, koji je izmaknuo plamenoj propasti Gondolina. Kada je, nakon mnogo godina, Gospodar prstenova dovren poetkom 1950., moj otac se energino i samouvjereno vratio "Grai Drevnih dana", preraslih u "Prvo doba"; sljedeih je godina posegnuo za mnogim starim rukopisama koji su dugo leali netaknuti. Posvetivi se Silmarillionu, u to je vrijeme ispunio uredni rukopis Quente Silmarillion prepravcima i dopunama; ali 1951. godine prekinuo
Dodatak
205
je rad na toj preradi, prije dolaska do prie o Trinu, mjesta na kojemu je Quenta Silmarillion bila naputena 1937. s poetkom rada na "novoj prii o hobitima". Prihvatio se prerade Spjeva Leithian (rimovane poeme koja prenosi priu o Berenu i Lthien, naputene 1931. godine) koja je uskoro prerasla u gotovo posve novu, umnogome uspjeniju poemu; ali rad na njoj posustao je i naposljetku prestao. Latio se pisanja duge prozne sage o Berenu i Lthien, blisko zasnovane na preinaenoj inaici Spjeva; ali i nju je napustio. Tako se njegova elja, iskazana u uzastopnim pokuajima, da oblikuje tu prvu "veliku pripovijest" u razmjerima koje joj je namijenio, nikad nije ostvarila. U to se vrijeme takoer napokon iznova posvetio "velikoj pripovi jesti" o Padu Gondolina, koja je tad postojala jo samo u Izgubljenoj pripovijesti otprije nekih trideset pet godina, te na nekoliko stranica koje joj posveuje Quenta Noldorinwa iz 1930. Tu je htio predstaviti, na vrhuncu svojih umijea, u podrobno opisanoj radnji i u svakom pogledu, onu iznimnu pripovijest koju je 1920. godine proitao Klubu esejista svojega koleda u Oxfordu, i koja mu je do kraja ivota ostala kljuna sastavnica poimanja Drevnih dana. Posebna spona s pripovijeu o Trinu lei u brai Hrinu, Trinovu ocu, i Huoru, Tuorovu ocu. Hrin i Huor u mladosti su dospjeli u vilenjaki grad Gondolin, skriven unutar kruga visoka gorja, kako je ispripovjedano u Hrinovoj djeci (str. 27); a kasnije, u Bici suza nebrojenih, ponovno su se susreli s Turgonom, kraljem Gondolina, koji im je rekao (str. 43): "Ne moe Gondolin vie dugo skriven ostati, a otkriven pasti mora." A Huor mu je odgovorio: "No uzmogne li jote kratko odolijevati, iz tvoje e kue tad potei nada vilenjaka i ljudi. Kaem ti tako, gospodaru, uvidom umiruega: makar se ovdje zasvagda rastajemo, i ja nikad vie tvoje bijele zidine vidjeti neu, od tebe i od mene nova e se zvijezda dii." To se proroanstvo ispunilo kad je Tuor, Trinov brati, doao u Gondolin i vjenao se s Idril, Turgonovom keri; jer njihov je sin bio Erendil: "nova zvijezda", "nada vilenjaka i ljudi", koji se spasio iz Gondolina. U zapoetoj proznoj sagi Pad Gondolina, koje se latio vjerojatno 1951. godine, moj otac opisuje putovanje Tuora i njegova
206
vilenjakog suputnika Voronwa, koji ga je vodio; a putem su, sami u divljini, zauli jauk u umi: I dok su tako ekali, izmeu stabala pomoli se netko, te vidjee da je to visok ovjek, naoruan, odjeven u crno, s isukanim dugim maem; zaudie se, jer otrica maa takoer bijae crna, ali rubovi joj blistahu sjajno i hladno. To je bio Trin, u urnom odlasku od pustoenja Nargothronda (str. 133); ali Tuor i Voronw nisu mu se obratili dok je prolazio, i "nisu znali da je Nargothrond ve pao, te da je ovo Trin, Hrinov sin, Crni ma. Tako su se samo na trenutak, i nikada vie, susreli putovi tih roaka, Trina i Tuora." U novoj pripovijesti o Gondolinu moj otac je doveo Tuora do visokoga mjesta u Krunome gorju odakle je pogled preko ravnice pucao sve do Skrivenoga grada; vrlo alosno, ondje je i stao, i nikad nije dospio dalje. I tako niti u Padu Gondolina nije ostvario svoju nakanu; njegovo kasnije vienje ne prua nam pogled ni na Nargoth rond ni na Gondolin. Drugdje sam napisao: "po dovretku Gospodara prstenova, te velike 'smetnje' i odstupanja, ini se da se vratio Drevnim danima u elji da se iznova lati onih daleko opirnijih razmjera s kakvima je neko davno i zapoeo u Knjizi izgubljenih pripovijesti. Dovrenje Quente Silmarillion i dalje je bilo cilj; ali 'velike pripovijesti', uvelike razraene iz prvotnih oblika, iz kojih bi trebala biti izvedena njezina kasnija poglavlja, nikad nije ostvario." Te opaske vrijede i za "veliku pripovijest" o Hrinovoj djeci; ali u ovom je sluaju moj otac ostvario daleko vie, sve i ako nikad nije uspio znatnome dijelu te kasnije i silno uveane inaice podariti konaan i dovren oblik. U isto vrijeme kad se ponovno posvetio Spjevu Leithian i Padu Gondolina, poeo je iznova raditi na Hrinovoj djeci, ne od Trinova djetinjstva, ve od kasnijeg dijela prie, kulminacije njegove kobne povijesti nakon unitenja Nargothronda. To je u ovoj knjizi tekst od Trinova povratka u Dor-lmin (str. 133) do njegove smrti. Ne mogu objasniti zato je moj otac postupio na taj nain, tako razliit od njegove uvrijeene prakse ponovnog kretanja ispoetka. Ali u ovom je sluaju takoer meu svojim spisima ostavio cijeli niz kasnijih, ali
Dodatak
207
nedatiranih zapisa posveenih prii od Trinova roenja do razaranja Nargothronda, s velikim razradama ranijih inaica i proirenjima radnje u prethodno nepoznate dijelove. Ovaj rad svojim umnogome najveim dijelom, ako ne i u cijelosti, pripada vremenu nakon objavljivanja Gospodara prstenova. U tim su godinama Hrinova djeca za njega postala dominantna pria s kraja Drevnih dana, i sve su njegove misli dugo bile posveene samo njoj. Ali sada mu je bilo teko pripovijedanju nametnuti vrstu na rativnu strukturu, dok je sloenost likova i zbivanja rasla; i, dapae, u jednome dugom odjeljku pria se sastoji od kolopleta nevezanih nacrta i skica radnje. Pa ipak, Hrinova djeca u svojemu najkasnijem obliku glavno je prozno djelo posveeno Meuzemlju nakon dovretka Gospodara prstenova; a Trinov ivot i smrt prikazani su uvjerljivom snagom i neposrednou kakve se teko moe nai drugdje medu narodima Meuzemlja. Iz tog sam razloga u ovoj knjizi pokuao, nakon dugog izuavanja rukopisa, oblikovati tekst koji prua cjelovit pripovjedni prikaz od poetka do kraja, bez uvoenja ijedne sastavnice koja ne bi postojala u izvornoj zamisli.
U Nedovrenim pripovijestima, objavljenima prije vie od etvrt sto ljea, predstavio sam djelomian tekst duge inaice ove pripovijesti, poznate kao Narn, prema svojem vilenjakom naslovu Nam i Chn Hrin, Pripovijest o Hrinovoj djeci. Ali to je bio tek jedan sastojak pozamane knjige raznovrsna sadraja, a tekst je bio uvelike nepotpun, u skladu s opom nakanom i prirodom te knjige: naime, izostavio sam niz znatnih odjeljaka (jedan od njih vrlo dug) gdje su tekst Narna i mnogo krai prikaz u Silmarillionu vrlo slini, ili gdje sam zakljuio da nije mogue pruiti zasebnu, "dugu" inaicu teksta. Stoga se Nam u ovoj knjizi oblikom razlikuje od onoga u Nedo vrenim pripovijestima u nizu pogleda, to djelomino potjee iz umnogome temeljitijeg izuavanja kolosalno sloenog skupa rukopisa kojemu sam pristupio nakon objavljivanja te knjige. Pritom sam doao do razliitih zakljuaka o meuodnosima i slijedu pojedinih tekstova, poglavito u krajnje zamrenoj evoluciji legende u razdoblju "Trina medu odmetnicima". Sada slijede opis i objanjenje sastava ovoga novog teksta Hrinove djece. Vaan sastojak svega ovoga osebujan je status objavljenoga Silmarilliona; jer, kao to sam spomenuo u prvome dijelu ovog Dodatka, moj otac je napustio Quentu Silmarillion na tada dosegnutom mjestu (Trinovu odlasku u odmetnike nakon bijega iz Doriatha) s poetkom rada na Gospodaru prstenova 1937. godine. Pri oblikovanju sadraja
210
objavljenog djela uvelike sam se sluio Ljetopisima Belerianda, izvorno jednim od "Izvjea o godinama", koje je u uzastopnim inaicama preraslo i proirilo se u ljetopisni prikaz to tee usporedno s uzastopnim rukopisima "Silmarilliona", i koji see do Morgothova oslobaanja Hrina nakon stradavanja Trina i Ninor. Tako je prvi odjeljak koji sam izostavio iz inaice Narna i Chn Hrin u Nedovrenim pripovijestima (str. 75 i biljeka 1) prikaz boravka mladih Hrina i Huora u Gondolinu; to sam uinio jednostavno zato to tu priu donosi Silmarillion (str. 171-172). Ali moj otac je zapravo napisao dvije njezine inaice: jedna je izriito bila predviena za poetni dio Narna, ali u velikoj se mjeri zasnivala na odjeljku iz Ljetopisa Belerianda, od kojeg se, dapae, najveim dijelom vrlo malo razlikuje. U Silmarillionu sam se posluio obama tekstovima, ali ovdje sam slijedio inaicu napisanu za Narn. Drugi odjeljak koji sam izostavio iz Narna u Nedovrenim pripovi jestima (str. 84 i biljeka 2) prikaz je Bitke suza nebrojenih, neuvrten iz istog razloga; tu je moj otac takoer napisao dvije inaice. Jedna je u Ljetopisima, dok je druga nastala mnogo kasnije, ali uz izravno sluenje tekstom Ljetopisa, koji najveim dijelom vjerno slijedi. Taj drugi prikaz velike bitke opet je bio izriito sroen kao sastavni dio Nama (tekst nosi naslov Narn II, tj. drugi dio Narna), te na poetku stoji (str. 39 u tekstu ove knjige): "Ovdje se, stoga, prenose tek ona djela to vana su za sudbinu Hadorove kue i djece Hrina Nepo kolebljivog." U toj namjeri, moj otac je iz prikaza u Ljetopisima zadrao samo opis "zapadne bitke" i unitenja Fingonove vojske; tim pojednostavnjenjem i skraenjem sadraja izmijenio je tijek bitke kako ga prenose Ljetopisi. U Silmarillionu sam, naravno, slijedio Ljetopise, iako sam neke pojedinosti preuzeo iz inaice za Narn; ali u ovoj sam se knjizi zadrao na tekstu koji je moj otac smatrao prikladnim za Nam kao cjelinu. Od poglavlja Trin u Doriathu novi je tekst uvelike izmijenjen u odnosu na onaj iz Nedovrenih pripovijesti. Tu postoji niz zapisa, velikim dijelom vrlo gruba oblika, posveenih istim sastavnicama sadraja u razliitim stadijima razvoja, te je u takvom sluaju oito mogue zauzeti razliite stavove o nainu postupanja s izvornom graom. Danas drim kako sam pri sastavljanju teksta za Nedovrene pripovijesti sebi dopustio veu uredniku slobodu nego to je bilo
Dodatak
211
nuno. Za ovu sam knjigu iznova prouio izvorne rukopise i ispoetka oblikovao tekst, na mnogim (obino vrlo sitnim) mjestima vraajui izvorne rijei, uvrtavajui reenice ili kratke ulomke koje nije trebalo izostaviti, ispravljajui poneku greku i donosei drugaiji odabir izmeu postojeih mogunosti. to se tie strukture pripovijedanja u ovom razdoblju Trinova ivota, od njegova bijega iz Doriatha do odmetnikog pribjeita na Amon Rdhu, moj otac je imao na umu izvjesne "sastavnice" sadr aja: Thingolovo suenje Trinu, darove Thingola i Melian Belegu, odmetniko zlostavljanje Belega za Trinova izbivanja, te susrete Trina i Belega. Mijenjao je razmjetaj tih "sastavnica" i stavljao ulomke dijaloga u razliite kontekste; ali bilo mu je teko uobliiti ih u doraenu "radnju" - "otkriti to se doista zbilo". Ali danas mi se, nakon mnogo daljnjeg izuavanja, ini jasnim kako je moj otac uspio doi do zadovoljavajue strukture i slijeda zbivanja u ovom dijelu prie prije nego to je prestao raditi na njoj; te, takoer, da uvelike saeta radnja koju sam sastavio za objavljeni Silmarillion odgovara tom rjeenju - ali uz jednu razliku. U Nedovrenim pripovijestima postoji trei izostanak u radnji na str. 118: pria se prekida na mjestu gdje Beleg ne uspijeva nagovoriti Trina da se vrati u Doriath, nakon to ga je napokon uspio nai meu odmetnicima (str. 86 u novome tekstu), i ne nastavlja se sve do susreta odmetnika sa Sitnim patuljcima. Tu sam se opet pozvao na Silmarillion kao nadopunu za nedostatak, primjeujui da se ondje radnja nastavlja Belegovim oprotajem od Trina i njegovim povratkom u Menegroth, "gdje dobiva ma Anglachel od Thingola i lembas od Melian". Ali, zapravo, mogue je pokazati kako je moj otac odustao od toga; jer "doista se zbilo" to da je Thingol dao Anglachel Belegu nakon suenja Trinu, kad je Beleg prvi put po ao u potragu za njim. U sadanjem je tekstu darivanje maa stoga smjeteno na to mjesto (str. 70), i ondje se ne spominje dar lembasa. U kasnijem odlomku, gdje se Beleg vraa u Menegroth nakon to je naao Trina, u novome se tekstu, naravno, ne spominje Anglachel, ve samo Melianin dar. Ovdje bi bilo pogodno primijetiti da sam iz teksta izostavio dva odjeljka uvrtena u Nedovrene pripovijesti, ali tek uzgredno bitna za radnju: rije je o povijesti dolaska Zmajskog ljema u posjed
212
Hadora iz Dor-lmina (Nedovrene pripovijesti, str. 95) i o podrijetlu Saerosa (Nedovrene pripovijesti, str. 97). Usput, s dananjim jasnijim razumijevanjem meuodnosa rukopisa ini mi se izvjesnim kako je moj otac odbacio ime Saeros i zamijenio ga imenom Orgol, koje se "lingvistikom sluajnou" podudara sa staroengleskom rijei orgol, orgel, "ohol". Ali drim kako je sada prekasno da se Saeros ukloni. Najvei nedostatak u sadraju iz prikaza u Nedovrenim pripovijestima (str. 129) u novome se tekstu ispunjava na stranicama 99-131, od zavretka poglavlja O patuljku Mmu, kroz poglavlja Zemlja Luka i ljema, Belegova smrt, Trin u Nargothrondu i Pad Nargothronda. U ovome dijelu "Trinove sage" postoji sloen odnos izmeu iz vornih rukopisa, prie koju donosi Silmarillion, nevezanih odlomaka sabranih u dodatku Narna u Nedovrenim pripovijestima, i novoga teksta u ovoj knjizi. Uvijek sam smatrao da je opa nakana moga oca bila da jednoga dana, nakon to bude zadovoljan cjelovitim tekstom "velike pripovijesti" o Trinu, iz nje izvede mnogo krau inaicu prie u obliku koji se moe nazvati "stilom Silmarilliona". Ali do toga, naravno, nije dolo; stoga sam se, prije ve vie od trideset godina, primio udnog zadatka. Nastojao sam oponaati ono to on nije uinio: napisati "silmarillionsku" inaicu najkasnijeg oblika prie, ali zasnovanu na heterogenoj grai "duge inaice", Narna. To je XXI. poglavlje objavljenoga Silmarilliona. Tako tekst koji u ovoj knjizi ispunjava dugi nedostatak u radnji iz Nedovrenih pripovijesti potjee iz iste izvorne grae kao i odgovarajui ulomak Silmarilliona (str. 223-235), ali ona se u svakom od tih sluajeva rabi u drugaiju svrhu, a u novome tekstu i uz bolje razumijevanje labirinta rukopisa i biljeaka, te njihova slijeda. Jo je dostupan velik dio izvornih sadraja izbaenih iz Silmarilliona ili ondje saetih; ali tamo gdje se nita nije moglo dodati inaici iz Silmarilliona (kao u pripovijesti o Belegovoj pogibiji, potekloj iz Ljetopisa Belerianda) taj se tekst ovdje jednostavno ponavlja. Na taj nain, iako sam pri sastavljanju razliitih rukopisa mjestimice bio primoran uvoditi premosne odlomke, u ovdje predstavljenom duem tekstu nema nijedne dopunski "izmiljene" sastavnice bilo kakve vrste, ma kako sitne. Tekst je svejedno umjetan, jer drugaiji i nije mogao biti: to vie to ta velika rukopisna graa predstavlja
Dodatak
213
stalnu evoluciju same prie. Zapisi nuni za oblikovanje neprekinutog sadraja mogu zapravo pripadati ranijem stadiju njegova razvoja. Uzmimo tako za primjer prijanje mjesto u radnji: glavni tekst za priu o dolasku Trinove ete na brdo Amon Rdh, o boravitu koje su ondje nali i njihovu ivotu ondje, te o letiminom uspjehu zemlje Dor-Carthol, napisan je prije nego to je postojala i naznaka Sitnih patuljaka; dapae, potpuno razraen opis Mmove kue pod vrhom brda javlja se prije samoga Mma. Ostatak prie nakon Trinova povratka u Dor-lmin, kojemu je moj otac dao konaan oblik, prirodno se vrlo malo razlikuje od teksta u Nedovrenim pripovijestima. Ali postoje dvije tematske pojedinosti u prikazu Glaurungova napada na Cabed-en-Aras zbog kojih sam prepravio rijei izvornika, to valja objasniti. Prva je zemljopisne prirode. Navedeno je (na str. 169) da kad su Trin i njegovi sudruzi krenuli s Nen Giritha te sudbonosne veeri, nisu poli ravno prema Zmaju koji je leao na suprotnoj strani klisure, ve su prvo udarili putem prema Teiglinskim prijelazima; a "zatim, prije nego to stigoe dotle, skrenue uskom stazom na jug" i umom iznad rijeke prooe prema Cabed-en-Arasu. Dok su prilazili, u izvornom tekstu ovog ulomka, "prve su zvijezde zatreperile nad istokom iza njih". Dok sam prireivao tekst za Nedovrene pripovijesti nisam primijetio da to ne moe biti tono, jer se svakako nisu kretali prema zapadu, ve na istok, ili jugoistok, udaljavajui se od Prijelaza, tako da su prve zvijezde na istoku morale biti pred njima, a ne iza njih. Pri raspravi o tome u knjizi The War of the Jewels (1994., str. 157) prihvatio sam prijedlog da je "uska staza" usmjerena prema jugu skretala natrag na zapad prije nego to e stii do Teiglina. Ali sada mi se ini da to nije vjerojatno, jer nema svrhe za radnju, te da je mnogo jednos tavnije rjeenje prepraviti "iza njih" u "ispred njih", to sam i uinio u novome tekstu."
* Iz istog razloga promijenio sam "spram posljednje svjetlosti na zapadu" iz izvornog teksta Narna (str. 159 hrvatskog izdanja; "against the last light in the west" na str. 231 novog engleskog izvornika) u "pri posljednjoj svjetlosti sa zapada", jer Turambar i suborci u tom trenutku promatraju stupove dima spram jugoistonog dijela nebeskog svoda, a ne spram zalaska sunca, kako je vidljivo iz novog zemljovida. [Prev.]
214
Skica zemljovida koju sam nacrtao za Nedovrene pripovijesti (str. 159) kao ilustraciju zemljopisnog poloaja zapravo nije dobro orijentirana. Iz zemljovida Belerianda koji je nacrtao moj otac, i kojega u tom smislu slijedi moj zemljovid u Silmarillionu, vidljivo je da je Amon Obel leao gotovo posve istono od Teiglinskih prijelaza ("iza Amon Obela izae mjesec", str. 177), a Teiglin tekao na jugo istok ili jug-jugoistok kroz klisure. Sada sam iznova nacrtao skicu zemljovida, te u nju k tome unio i okvirni poloaj Cabed-en-Arasa (u tekstu na str. 212 stoji: "tono Glaurungu na putu sad je leao jedan od tih klanaca, nipoto najdublji, ali najui, odmah sjeverno od utoka Celebrosa."). Druga pojedinost vezana je uz priu o smaknuu Glaurunga pri prijelazu klisure. Tu postoje rukopis i konana inaica. U rukopisu, Trin i sudruzi popeli su se suprotnom stranom provalije sve do pod sm rub; ondje su se ostali drati dok je no prolazila, a Trin se "opirao mranim snovima strave u kojima je svu volju upinjao u hvatanje i pridravanje". Kada je dan svanuo, Glaurung se pripremio prijei na mjestu "mnogo koraka sjevernije", tako da je Trin morao sii do korita rijeke i zatim se opet popeti liticom kako bi stigao pod Zmajev trbuh.
Dodatak
215
U konanoj inaici (str. 174) Trin i Hunthor tek su se djelomino popeli uz suprotnu obalu kada je Trin rekao da nizato troe snagu na penjanje sada, dok jo ne znaju kuda e Glaurung prijei; "zaustavie se stoga i priekae". Ne navodi se da su sili s mjesta gdje su prekinuli uspon, a odjeljak o Trinovu snu "u kojemu je svu volju upinjao u pridravanje" ponovno se zatjee iz teksta rukopisa. Ali u preraenoj prii nije bilo potrebe da se pridravaju: mogli su sii na dno i ondje priekati, to bi zacijelo i uinili. Zapravo, to i jesu uinili: konani tekst (Nedovrene pripovijesti, str. 163) kae da nisu stajali Glaurungu na putu i da se Trin "s mukom stade uspinjati uz obalu ne bi li dospio pod njega". ini se, stoga, da konana pria prenosi nepotrebnu znaajku iz prethodne inaice. Suvislosti radi, preradio sam (str. 175) "time to nisu stajali tono Glaurungu na putu" u "time to nisu bili tono Glaurungu na putu", te "uspinjati uz obalu" u "verati du litice". Same po sebi, to su sitnice, ali pojanjavaju moda najzornije predoene prizore iz legendi o Drevnim danima, i jedan od najveih dogaaja u njima.
Pojmovi ubiljeeni u zemljovid Belerianda oznaeni su zvjezdicom. Adanedhel Aerin Agarwaen Ainuri "Vilin-ovjek", ime dano Trinu u Nargothrondu. Hrinova roakinja iz Dor-lmina, kojom se oenio Brodda Istonjak. "Okaljan krvlju", ime kojim se Trin prozvao po dolasku u Nargothrond. "Sveti", prva bia koja je stvorio Ilvatar i koja su postojala prije Svijeta: Valari i Maiari ("duhovi istoga reda kao i Valari, ali niega stupnja"). ovjek iz Dor-lmina, pripadnik odmetnike ete kojoj se pridruio Trin. Vrh u lancu Ered Wethrina juno od Dor-lmina. "Brdo uhoda", veliki humak koji je Finrod Felagund podigao ligu istono od Nargothronda. Brdo usred ume Brethil, na kojem je podignut Ephel Brandir.
Algund Amon Darthir* Amon Ethir Amon Obel*
220
Amon Anach* Andrg Anfauglith Rdh*
J. R. R. Tolkien: Hrinova djeca "elavo brdo", samotna uzvisina juno od Brethila, Mmovo stanite. Prijevoj koji vodi s Taur-nu-Fuina na zapadnom kraju Ered Gorgorotha. ovjek iz Dor-lmina, predvodnik odmetnike ete kojoj se pridruio Trin. "Zaguljiva praina", velika ravnica sjeverno od Taur-nu-Fuina, neko travnata i zvana Ard-galen, koju je Morgoth pretvorio u pustinju u Bici iznenadnog plamena. Velika Morgothova utvrda na sjeverozapadu Meuzemlja. Belegov ma, Thingolov dar; nakon to je prekovan za Trina, nazvan Gurthang. Trei Finarfinov sin, stradao u Dagor Bragollachu. Elov ma. "Kraljeva srdba", Thingolov ma. Zemlja. Turgonova sestra, Elova ena. Noldorski vilenjak koji je s Gelmirom doao u Nargothrond upozoriti Orodretha na predstojeu opasnost. Hrinov konj. Obalni predio Belerianda zapadno od ua Siriona; spomenut u Bilbovoj pjesmi u Rivendellu. ovjek iz Dor-lmina koji je pomogao Trinu da pobjegne nakon to je umorio Broddu. Poglavar patuljaka iz Belegosta. "Kua otkupa", ime kojim je Mm nazvao svoje stanite. "Kua Sitnih patuljaka" na Amon Rdhu.
Angband Anglachel Angrod Anguirel Aranrth Arda Aredhel Arminas
Arroch Arvernien * Asgon Azaghl
Bar-en-Danwedh Bar-en-Nibin-noeg
Pojmovnik Hrinove djece
221
Barad Eithel Baragund Barahir Bauglir Beleg Belegost Belegund Beleriand* Belthronding Bor
"Kula na izvoru", utvrda Noldora na Eithel Sirionu. Morwenin otac; Berenov brati. Berenov otac; Bregolasov brat. "Onaj koji primorava", ime nadjenuto Morgothu. Vilenjak iz Doriatha, veliki strijelac; Trinov prijatelj i sudrug. Zvan Cthalion, "vrsti Luk". "Veletvrava", jedan od dvaju patuljakih gradova u Modrome gorju. Ranin otac; Baragundov brat. Zemlje istono od Modroga gorja u Drevnim danima. Belegov luk. Voa prvih ljudi koji su stupili u Beleriand; zaetnik Borove kue, jedne od Triju kua Edaina. ovjek iz Borove kue, ljubio Lthien; isjekao Silmaril iz Morgothove krune; zvan "Jednoruki" i Camlost, "Praznoruki". Vidi Nirnaeth Arnoediad. Vidi Dagor Bragollach. Vladar Halethina naroda u Brethilu u vrijeme Trinova dolaska; Handirov sin. Vidi Talath Dirnen. Vidi Amon Ethir. Baragundov otac; Morwenin djed. Barahirov i Bregolasov otac. Suma izmeu rijeka Teiglina i Siriona; ljudi iz Brethila, Halethin narod. Gaz na Sirionu sjeverno od ume Brethil. Istonjak u Hithlumu nakon Nirnaeth Arnoediada.
Beren
Bitka suza nebrojenih Bragollach Brandir Branjena ravnica* Brdo uhoda Bregolas Bregor Brethil* Brithiach* Brodda
222
Cabed Naeramarth Cabed-en-Aras Celebros Crdan
"Skok strane kobi", naziv dan Cabed-en-Arasu nakon to je Ninor skoila s njegovih litica. "Srnin skok", duboki klanac na rijeci Teiglin gdje je Trin usmrtio Glaurunga. Potok u Brethilu to u slapu pada u Teiglin u blizini Prijelaza. Zvan "Brodograditelj"; vladar Falasa; nakon unitenja Luka poslije Nirnaeth Arnoediada utekao na otok Balar na jugu. Planinski vrhunci juno od Gondolina, gdje se gnijezdio Thorondor. Morgoth. Trinovo ime u Nargothrondu; takoer i sm ma. Vidi Mormegil. "vrsti Luk", Belegovo ime. Belegovo ime; vidi Cthalion. Pjesnik-glazbenik iz Doriatha. (takoer samo Bragollach) Bitka iznenadnog plamena, kojom je Morgoth okonao Opsadu Angbanda. Kraj izmeu rijeka Siriona i Mindeba. "Kine stube", slapovi Celebrosa u umi Brethil, poslije prozvani Nen Girith.
Crissaegrim* Crni kralj Crni ma
Cthalion vrsti Luk Daeron Dagor Bragollach
Dimbar* Dimrost
Divlji ovjek iz ume Ime kojim se prozvao Trin pri prvom susretu s ljudima iz Brethila. Dor-Carthol "Zemlja Luka i ljema", ime nadjenuto kraju koji su branili Trin i Beleg iz svojeg skrovita na Amon Rdhu. Podruje na jugu Hithluma, koje je kralj Fingolfin dao kao leno Hadorovoj kui; dom Hrina i Morwen.
Dor-lmin*
223
Dor-lminska gospa Doriath*
Morwen.
Kraljevstvo Thingola i Melian u umama Neldoreth i Region, kojim su vladali iz Menegrotha na rijeci Esgalduinu. ovjek s utjecajem u Halethinu narodu iz ume Brethil. "Zemlja borova", velika umovita visoravan na sjevernim granicama Belerianda, poslije zvana Taur-nu-Fuin. Dugi rukavac mora koji je prodirao u Ered Lmin, Gorje jeke. (takoer Echad) "Zaklon vjernih", naziv dan Mmovoj kui na Amon Rdhu. Vilenjaki knez iz Gondolina. (jednina Adan) Ljudi iz Triju kua Prijatelja vilenjaka. "Vrelo Ivrina", izvor rijeke Naroga podno Ered Wethrina. "Vrelo Siriona" na istonoj padini Ered Wethrina; noldorska tvrava na tom mjestu, zvana i Barad Eithel. Vilenjaki puk, istog znaenja kao i Eldari. Vilenjaci s Velikoga putovanja s Istoka u Beleriand. Morwenino ime, "Vilin-sjaj". Zvan "Mrki vilenjak", veliki kova koji je nastavao Nan Elmoth; tvorac maa Anglachela; Maeglinov otac. "Brandirova ograda", ograena stanita ljudi iz Brethila na Amon Obelu; takoer Ephel. "Stravino gorje", goleme klisure kojima se Taur-nu-Fuin ruio s june strane; takoer Gorgoroth.
Dorlas Dorthonion*
Drengist*
Echad i Sedryn Ecthelion Edaini Eithel Ivrin* Eithel Sirion*
Eldali Eldari Eledhwen El
Ephel Brandir Ered Gorgoroth*
224
Ered Wethrin Esgalduin*
"Sjenovito gorje", "Gorje sjena", veliki masiv to opasuje Hithlum s istone i june strane. Rijeka u Doriathu, razdjelnica uma Neldoreth i Region, te pritok Siriona. Ime koje je Gwindor nadjenuo Finduilas. Obale Belerianda na Zapadu. Najstariji sin Finwa, prvog voe Noldora; Fingolfinov polubrat; tvorac Silmaril; predvodnil Noldora u pobuni protiv Valara, ali stradao u boju netom nakon povratka u Meuzemlje. Vidi Fanorovi sinovi. Vidi Fanor. Sedmorica sinova vladala su u predjelima Istonog Belerianda. "piljoklesac", ime nadjeveno kralju Finrodu nakon osnutka Nargothonda, koje se esto rabi samostalno. Trei sin Finwa, Fingolfinov brat i Fanorov polubrat; otac Finroda Felagunda i Galadriel. Finarfin se nije vratio u Meduzemlje. Ki Orodretha, drugoga kralja Nargothronda. Drugi sin Finwa, prvog vode Noldora; Vrhovni kralj Noldora, nastanjen u Hithlumu; otac Fingor i Turgona. Najstariji sin kralja Fingolfina, te Vrhovni kralj Noldora nakon Fingolfinove pogibije. Finarfinov sin; osniva i kralj Nargothronda, brat Orodretha i Galadriel; esto zvan Felagund. ovjek iz Dor-lmina, zapovjednik odmetnike ete kojoj se pridruio Trin. Sin Hadora Zlatokosog; otac Hrina i Huora; pa< kod Eithel Siriona.
Faelivrin Falas* Fanor
Fanorovi sinovi Felagund
Finarfin
Finduilas Fingolfin
Fingon Finrod Forweg
Galdor Visoki
225
Gamil Zirak Gaurwaith
Patuljaki kova, uitelj Telchara iz Nogroda. "Vujaci", odmetnika eta kojoj je Trin pristupio u umama oko zapadnih granica Doriatha.
Gelmir Gelmir (2)
(1)
Vilenjak iz Nargothronda, Gwindorov brat. Noldorski vilenjak koji je s Arminasom doao u Nargothrond upozoriti Orodretha na predstojeu opasnost. Jedan od Trinovih pratitelja na putovanju u Doriath. Rijeka koja je utjecala u Narog ponad Nargothronda. "Otac zmajeva", prvi Morgothov Zmaj. Rijeka koja je tekla s Ered Wethrina i utjecala u Teiglin sjeverno od ua Malduina. Hadorova ki, sestra Hrinova oca Galdora; vjenala se s Haldirom iz Brethila. Vilenjaki knez iz Gondolina. Godina Nirnaeth Arnoediada. Skriveni grad kralja Turgona. Vidi Ered Gorgoroth. "Strani ljem", ime kojim se prozvao Trin u zemlji Dor-Carthol. Vala Ulmo. Valari. Voda Balrog; usmrtio kralja Fingona. Jedan od Trinovih pratitelja na putovanju u Doriath, gdje je umro. Vilenjak iz Nargothronda, otac Gwindora i Gelmira. "eljezo smrti", Trinovo ime za ma Anglachel nakon to je prekovan u Nargothrondu.
Gethron Ginglith* Glaurung Glithui* Glredhel Glorfindel Godina alosti Gondolin* Gorgoroth Gorthol Gospodar Voda Gothmog Grithnir Guilin Gurthang
Gospodari Zapada
226
gwaeron Gwindor
"Vjetroviti mjesec", oujak. Vilenjak iz Nargothronda, ljubio Finduilas; Trinov sudrug. Prijatelj vilenjaka, glavar Dor-lmina, podanik kralja Fingolfina; otac Galdora, oca Hrina i Huora; pao kod Eithel Siriona u Dagor Bragollachu. Hadorova kua, jedna od Triju kua Edaina. Sin Halmira iz Brethila; vjenao se s Glredhel, keri Hadora iz Dor-lmina. Gospa Haleth, koja je izrana postala predvodnica Druge kue Edaina, Halethrima, odnosno Halethina naroda, nastanjenog u umi Brethil. Glavar ljudi iz Brethila. Sin Haldira i Glredhel; Brandirov otac. Ki Halmira iz Brethila, vjenala se s Galdorom iz Dor-lmina; Hrinova majka. "Humak vilin-djeve" u blizini Teiglinskih prijelaza, u kojem je pokopana Finduilas. "Brijeg suza" u pustinji Anfauglith. Veliko bukovo stablo s tri debla u umi Neldoreth. "Maglovita zemlja", sjeverni predio opasan Sjenovitim gorjem. ovjek iz Brethila, Trinov sudrug u napadu na Glaurunga. Hrinov brat, otac Tuora, Erendilova oca; pao u Bici suza nebrojenih. Glavar Dor-lmina, Morwenin mu i otac Trina i Ninor; zvan Thalion, "Nepokolebljivi". Jedan od sinova Sitnog patuljka Mma. "Sveotac".
Hador Zlatokosi
Haldir Haleth
Halmir Handir iz Brethila Hareth Haudh-en-Elleth
Haudh-en-Nirnaeth Hrilorn Hithlum* Hunthor Huor Hrin
Ibun Ilvatar
Pojmovnik Hrinove djece Ilvatarova djeca Indor Istonjaci Ivrin* Izgnanici Jezera sumraka* Juna cesta* Vilenjaci i ljudi. ovjek iz Dor-lmina, Aerinin otac. Plemena ljudi koja su za Edainima dola u Beleriand.
227
Jezero i slapovi pod Ered Wethrinom, odakle je izvirala rijeka Narog. Noldori koji su se pobunili protiv Valara i vratili u Meuzemlje. Barski i jezerski predio kroz koji je rijeka Aros utjecala u Sirion. Stara cesta od Tol Siriona do Nargothronda preko Teiglinskih prijelaza.
Khm Krasni puk Kruno gorje
Jedan od sinova Sitnog patuljka Mma, stradao od Andrgove strijele. Eldari. Gorje to okruuje Tumladen, Gondolinsku ravnicu. Ime kojim je Trin zvao Sadora. Predio na sjeveroistoku Dorthoniona, dar noldorskih kraljeva ljudima iz Borove kue. "Smijeh", ime nadjenuto Urwen. Jedan od umljaka iz krajeva juno od Teiglina. Velika ravnica istono od Dorthoniona (Taur-nu-fuina). Peti mjesec. Ki Thingola i Melian, koja je nakon Berenove smrti izabrala postati smrtnica i podijeliti njegovu sudbinu. Zvana Tinviel, "ki sumraka", slavuj.
Labadal Ladros* Lalaith Larnach Lothlann lothron Lthien
228 Mablung Maedhros Maeglin
Vilenjak iz Doriatha, Thingolov glavni zapovjednik, Trinov prijatelj; zvan "Lovac". Najstariji Fanorov sin, vladar predjela smjetenih istono od Dorthoniona. Sin "Mrkog vilenjaka" Ela i Turgonove sestre Aredhel; izdao Gondolin. Pritok Teiglina. Vala; Sudac, te uvar Kua mrtvih u Valinoru. Poglavar Valara; zvan Stariji kralj. Maia (vidi stavku Ainuri); kraljica kralja Thingola iz Doriatha, koji je obavila nevidljivom zatitnom branom, Melianinim pojasom; Lthienina majka. Vidi Melian. Kvenijsko ime Morgotha. "Tisuu peina", dvorovi Thingola i Melian na rijeci Esgalduinu u Doriathu. Nebesa, predio zvijezda. "Svretak ume", utvrda Dor-Carthola na rubu ume juno od Teiglina. Sitni patuljak nastanjen na Amon Rdhu. "Kula straara" koju je Finrod Felagund podigao na Tol Sirionu. Pritok Siriona izmeu Dimbara i ume Neldoreth. Jugoistoni predio Hithluma, odijeljen Mithrimskim gorjem od Dor-lmina.
Malduin* Mandos Manw Melian
Melianin pojas Melkor Menegroth * Menel Methed-en-glad Mm Minas Tirith Mindeb* Mithrim*
Mlaa djeca Monici Modro gorje
Ljudi. Vidi Ilvatarova djeca. Valari. Veliki gorski lanac (zvan Ered Luin i Ered Lindon) izmeu Belerianda i Eriadora u Drevnim danima.
229
Morgoth
Veliki pobunjeni Vala, podrijetlom najvei meu Monicima; zvan Neprijatelj, Mrani gospodar, Crni kralj, Bauglir. "Crni ma", ime dano Trinu u Nargothrondu. Ki Baragunda iz Borove kue; Hrinova supruga i majka Trina i Ninor; zvana Eledhwen, "Vilin-sjaj", i Dor-lminska gospa. Morgoth.
Mormegil Morwen
Mrani gospodar
Nan Elmoth* Nargothrond*
uma
u Istonom Beleriandu; Elovo stanite.
"Velika podzemna tvrava na rijeci Narog" koju je osnovao Finrod Felagund, a unitio Glaurung; takoer Nargothrondska kraljevina koja se prostirala istono i zapadno od rijeke. Glavna rijeka Zapadnog Belerianda, izvirala na Ivrinu i ulijevala se u Sirion blizu njegovih ua. Narod Naroga, vilenjaci iz Nargothronda. "Krivooptueni", ime kojim se Trin prozvao meu odmetnicima. Vilenjakinja iz Doriatha, Trinova druica u djeatvu. "Drhtava voda", ime dano Dimrostu, slapovima Celebrosa u Brethilu. Potok koji je izvirao pod Amon Darthirom, vrhom u Ered Wethrinu, i protjecao pokraj Hrinove kue u Dor-lminu. Rijeka u Zapadnom Beleriandu, utjecala u More kraj luke Eglarest. Morgoth.
Narog*
Neithan Nellas Nen Girith Nen Lalaith
Nenning* Neprijatelj Nevrast*
Podruje zapadno od Dor-lmina, iza Gorja jeke* (Ered Lmin). Nibin-noeg, Nibin-nogrim Sitni patuljci.
230
Ninor Nimbrethil* Nniel Nimaeth Amoediad Nogrod Noldori
"alost", ki Hrina i Morwen, te Trinova sestra; vidi Nniel. Brezove ume u Arvernienu; spomenute u Bilbovoj pjesmi u Rivendellu. "Suzna djeva", ime kojim je Trin prozvao Ninor u Brethilu. Bitka "suza nebrojenih", takoer Nimaeth. Jedan od dvaju patuljakih gradova u Modrome gorju. Druga povorka Eldara na Velikome putovanju s Istoka u Beleriand; "Duboki vilenjaci", "Znalci". ovjek iz Trinove odmetnike ete. Kralj Nargothronda nakon pogibije svojega brata Finroda Felagunda; otac Finduilas. Maia (vidi stavku Ainuri); podanik Ulma, Gospodara Voda. Slijepi podvornik u Hrinovoj kui u Dor-lminu. Juna uma Doriatha. Morwenina sestrina; supruga Huora, Hrinova brata; Tuorova majka. Potok koji se slijevao s Dorthoniona i utjecao u Sirion kroz movaru Serech. Drvodjelja, Hrinov podvornik u Dor-lminu i Trinov prijatelj iz djetinjstva, kad ga je Trin zvao Labadal. Vilenjak iz Doriatha, Thingolov savjetnik, nenaklon Trinu. Tol Sirion.
Orleg Orodreth Oss
Ragnir Region * Ran Rivil*
Sador
Saeros Sauronov otok
231
Serech* Sharbhund sindarinski Sirion* Sitni patuljci Sivi vilenjaci
Velika movara sjeverno od Sirionskog prolaza, u koju je s Dorthoniona utjecala rijeka Rivil. Patuljako ime Amon Rdha. Jezik Sivih vilenjaka iz Belerianda. Vidi Sivi vilenjaci. Velika beleriandska rijeka, izvirala pri Eithel Sirionu. Soj patuljaka iz Meuzemlja u kojemu su posljednji preivjeli Mm i njegova dva sina. Sindari, ime nadjenuto Eldarima koji su se zadrali u Beleriandu i nisu preko Velikoga mora preli na Zapad. Vidi Ered Wethrin. Gondolin. Doriath. Ime koje su Istonjaci u Hithlumu nadjenuli Hadorovu narodu. Vidi Cabed-en-Aras. Vilenjaci. Vidi Ilvatarova djeca. Bitka Nirnaeth Arnoediad. ume koje su se prostirale zapadno od gornjeg toka Naroga. itelji uma juno od Teiglina, izloeni napadima Gaurwaitha. "Branjena ravnica" sjeverno od Nargothronda. "uma pod mrakom", kasniji naziv za Dorthonion. Pritok Siriona koji je izvirao u Sjenovitom gorju i tekao umom Brethil. Vidi Teiglinski prijelazi. Gazovi kojima je stara Juna cesta za Nargothrond prelazila Teiglin.
Sjenovito gorje*
Skrivena kraljevina Skriveno kraljevstvo Slamoglavi Srnin skok Starija djeca Suze nebrojene ume Nath* umljaci
Talath Dirnen* Taur-nu-Fuin* Teiglin* Teiglinski prijelazi*
232
Telchar Telperion Thangorodrim Thingol
Znameniti kova iz Nogroda. Bijelo drvo, starije od Dva drveta koja su obasjavala Valinor. "Gorje tiranije" koje je Morgoth podigao nad Angbandom. "Sivoplat", kralj Doriatha, vrhovni vladar Sivih vilenjaka (Sindara); vjenao se s Maiom Melan; otac Lthien. "Kralj orlova" (usporedi Povratak kralja VI.4: stari Thorondor, "koji je svoja gnijezda savio na nepristupanim vrhuncima Krunoga gorja dok je Meuzemlje bilo jo mlado"). "Tajni", ime koje je Finduilas nadjenula Trinu. Rijeni otok u Sirionskom prolazu na kojem je Finrod podigao kulu Minas Tirith; poslije ga je zauzeo Sauron. Borova, Halethina i Hadorova kua. Dolina u Zapadnom Beleriandu izmeu rijeka Ginglitha i Naroga, gdje je nargothrondska vojska doivjela poraz. Skrivena dolina u Krunome gorju na kojoj je stajao grad Gondolin. Sin Huora i Ran; Trinov brati i Erendilov otac. "Vladar nad sudbinom", ime kojim se prozvao Trin meu ljudima iz Brethila. Drugi sin kralja Fingolfina i Fingonov brat; utemeljitelj i kralj Gondolina. Sin Hrina i Morwen, glavni lik spjeva nazvanog Narn i Chn Hrin. Za njegova ostala imena, vidi Neithan, Gorthol, Agarwaen, Thurin, Adanedhel, Mormegil (Crni ma), Divlji ovjek iz ume, Turambar. Poglavica Istonjaka, pao u Bici suza nebrojenih.
Thorondor
Thurin Tol Sirion*
Tri kue (Edaina) Tumhalad*
Tumladen Tuor Turambar Turgon Trin
Uldor Prokleti
233
Ulmo Ulrad marth Urwen
Jedan od velikih Valara, "Gospodar Voda". Pripadnik odmetnike ete kojoj se pridruio Trin. "Zla kob", izmiljeno ime kojim je Trin u Nargothrondu nazvao svojega oca. Ki Hrina i Morwen koja je umrla u djetinjstvu; zvana Lalaith, "Smijeh". "Monici", oni silni duhovi koji su uli u Svijet u poetku vremena. Zemlja Valara na Zapadu, s onu stranu Velikoga mora. Najvea meu Valarskim kraljicama, Manwova supruga. Glazba Ainura, kojom je poeo Svijet. Vidi Haudh-en-Nirnaeth. Pobra zapadno od rijeke Narog nad Nargothrondom; takoer Faroth. Vidi Gaurwaith. Doriath.
Valari Valinor Varda Velika pjesma Veliki humak Visoki Faroth* Vujaci
Zatiena kraljevina

J.R.R. Tolkien - Hurinova Djeca

Hochgeladen von

Dokumentinformationen

Copyright

Verfügbare Formate

Dieses Dokument teilen

Dokument teilen oder einbetten

Freigabeoptionen

Stufen Sie dieses Dokument als nützlich ein?

Sind diese Inhalte unangemessen?

Copyright:

Verfügbare Formate

J.R.R. Tolkien - Hurinova Djeca

Hochgeladen von

Copyright:

Verfügbare Formate

J. R. R.

Predgovor Uvod: Meduzemlje u Drevnim danima Biljeka o izgovoru

125 133 141 145 157 163 173 183

Dodatak 1. Evolucija velikih pripovijesti 2. Sastav teksta

195 197 207

Pojmovnik pripovijesti o Hrinovoj djeci.........................................215

J. R. R. Tolkien: Hrinova djeca

J. R. R. Tolkien: Hrinova djeca

J. R. R. Tolkien: Hrinova djeca

J. R. R. Tolkien: Hrinova djeca

J. R. R. Tolkien: Hrinova djeca

J. R. R. Tolkien: Hrinova djeca

J. R. R. Tolkien: Hrinova djeca

J. R. R. Tolkien: Hrinova djeca

J. R. R. Tolkien: Hrinova djeca

J. R. R. Tolkien: Hrinova djeca

J. R. R. Tolkien: Hrinova djeca

J. R. R. Tolkien: Hrinova djeca

J. R. R. Tolkien: Hrinova djeca

Bitka suza nebrojenih

J. R. R. Tolkien: Hrinova djeca

Bitka suza nebrojenih

J. R. R. Tolkien: Hrinova djeca

J. R. R. Tolkien: Hrinova djeca

Rijei Hrina i Morgotha

J. R. R. Tolkien: Hrinova djeca

J. R. R. Tolkien: Hrinova djeca

J. R. R. Tolkien: Hrinova djeca

J. R. R. Tolkien: Hrinova djeca

J. R. R. Tolkien: Hrinova djeca

J. R. R. Tolkien: Hrinova djeca

J. R. R. Tolkien: Hrinova djeca

J. R. R. Tolkien: Hrinova djeca

J. R. R. Tolkien: Hrinova djeca

J. R. R. Tolkien: Hrinova djeca

J. R. R. Tolkien: Hrinova djeca

J. R. R. Tolkien: Hrinova djeca

J. R. R. Tolkien: Hrinova djeca

Trin medu odmetnicima

J. R. R. Tolkien: Hrinova djeca

Trin medu odmetnicima

J. R. R. Tolkien: Hrinova djeca

Trin medu odmetnicima

J. R. R. Tolkien: Hrinova djeca

Trin meu odmetnicima

J. R. R. Tolkien: Hrinova djeca

Trin meu odmetnicima

J. R. R. Tolkien: Hrinova djeca

Trin meu odmetnicima

J. R. R. Tolkien: Hrinova djeca

Trin meu odmetnicima

J. R. R. Tolkien: Hrinova djeca

J. R. R. Tolkien: Hrinova djeca

J. R. R. Tolkien: Hrinova djeca

J. R. R. Tolkien: Hrinova djeca

J. R. R. Tolkien: Hrinova djeca

J. R. R. Tolkien: Hrinova djeca

J. R. R. Tolkien: Hrinova djeca

J. R. R. Tolkien: Hrinova djeca

Zemlja Luka i ljema

J. R. R. Tolkien: Hrinova djeca

Zemlja Luka i ljema

J. R. R. Tolkien: Hrinova djeca

Zemlja Luka i ljema