Sie sind auf Seite 1von 138

Mark Twain

Kraljevi i prosjak
Pripovijest za mlade ljude svih uzrasta

SVOJIM DOBRO ODGOJENIM I MILIM KERIMA SUSIE I CLARI CLEMENS OVU KNJIGU S LJUBAVLJU POSVEUJE NJIHOV OTAC.

Milosre blagoslov je dvostruk; blagoslovljen je tko ga da i tko ga primi; najmonije je u najmonijeg, vladaru ustolienu bolje prilii od krune. Mletaki trgovac*

Zapisat u ovu pripovijest onako kako ju je meni ispriao netko tko ju je uo od svojeg oca, njegov ju je otac pak bio uo od svojeg oca, a ovaj od svojega i tako redom, sve dalje u prolost, tokom tri stotine i vie godina, prenosila se ona od oca na sina te se tako sauvala od zaborava. Moda je u pitanju stvarna zgoda, a moda samo pria, predaja. Moda se desila, a moda i nije: no, mogla se dogoditi. Moda su u stara vremena u nju vjerovali mudri i ueni ljudi, a moda ju je volio i u nju bio uvjeren samo neuk i priprost svijet.

William Shakespeare: Mletaki trgovac, IV, 1, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb 1981., preveo Mate Maras nap. prev.

KONANA VERZIJA

Prvo poglavlje

Kraljevievo i prosjakovo roenje

U drevnome gradu Londonu, jednoga jesenjeg dana u drugoj etvrtini esnaestog stoljea, u siromanoj se obitelji po imenu Canty rodio djeak kojega roditelji nisu eljeli. Istoga se dana u bogatoj obitelji Tudor rodilo jo jedno englesko dijete koje su roditelji itekako eljeli. I cijela ga je Engleska eljela. Engleska je toliko eznula za njim, toliko mu se nadala i za nj se molila Bogu da je sada, kada je djeak zaista doao na svijet, narod gotovo pomahnitao od radosti. Ljudi koji su se jedva poznavali, grlili su se, ljubili i plakali. Bio je to opi praznik: i plemenitai i prost puk, i bogati i siromani, svi su svetkovali, plesali i pjevali, a to im je veselje i u glavu udaralo. Trajalo je to danima i noima. Danju je bilo krasno vidjeti kako sa svakoga balkona i krova u Londonu lepraju zastave, a ulicama prolaze sjajne povorke. Nou je pak bilo isto toliko krasno gledati kako na svakom uglu gore golemi kresovi, a oko njih se zabavljaju gomile veseljaka. U cijeloj se Engleskoj ni o emu drugome nije govorilo doli o novoroenetu Edwardu Tudoru, kraljeviu od Walesa, koji leae uvijen u svilu i kadifu, ne primjeujui sav taj mete i ne znajui da nad njim bdiju i dvore ga plemeniti velikai i otmjene gospe a nije puno za to ni hajao. O drugome se novoroenetu, Tomu Cantyju, uvijenom u sirotinjske dronjke, nigdje nije govorilo osim u bijednoj obitelji za koju je njegovo roenje znailo samo muku i jad.

KONANA VERZIJA

Drugo poglavlje

Tomovo djetinjstvo

Preskoimo sada nekoliko godina. London je postojao ve tisuu i pol godina i bio je velik grad barem za ono vrijeme. Brojio je stotinu tisua stanovnika, a neki misle i dvaput vie od toga. Ulice mu bijahu veoma uske, krivudave i prljave, posebno u kraju gdje je ivio Tom Canty, a to je bilo nedaleko od Londonskog mosta. Kue bijahu drvene, gornji im je kat strao iznad prizemlja, a drugi se kat nadvijao nad prvim. to su kue bile vie, utoliko su bile i ire. Kostur im bijae od jakih ukrtenih greda, a izmeu njih vrsta graa, premazana bukom. Same su grede bile obojene u crveno, plavo ili crno, ve prema vlasnikovu ukusu, pa su se kue zbog toga doimale veoma slikovito. Prozori bijahu maleni, s ostakljenim etvrtastim okancima, a otvarali su se prema ulici, okreui se na arkama poput vrata. Kua u kojoj je stanovao Tomov otac nalazila se pored malene smrdljive rupe koju su nazivali Smetlitem, na kraju Kobasije ulice. Bila je to ruevna i klimava kuica, no prepuna strahovito siromanih obitelji. Cantyjeva je druina obitavala u jednoj prostoriji na treem katu. Mati i otac imali su u jednom kutu nekakav leaj, no Tom, njegova baka i dvije sestre, Bet i Nan, nisu bili toliko skueni cijeli im je pod bio na raspolaganju i mogli su spavati gdje god odaberu. Bilo je tu ostataka jednoga ili dvaju pokrivaa, pa ak i nekoliko pregrti stare i prljave slame, ali se to teko moglo nazvati posteljama jer nije imalo stalnog mjesta. Ujutro bi sve to nogama zgurali na jednu zajedniku gomilu, a uveer bi iz nje svatko izvukao onoliko koliko mu je bilo potrebno. Bet i Nan bijahu petnaestogodinje blizanke. Bile su to dobrodune i prljave djevojke, odjevene u dronjke i potpuno neobrazovane. Mati je bila nalik na njih, no otac i baka bijahu pravi zlodusi. Opijali bi se kad god bi mogli, a potom bi se potukli jedno s drugim ili s ma kim tko bi im se naao na putu. Vjeito su psovali i kleli, bili pijani ili trijezni. John Canty bijae kradljivac, a mati mu je bila prosjakinja. I djecu su nauili prosjaenju, ali im nije uspjelo od njih nainiti lopove. Meu groznom ruljom koja je

KONANA VERZIJA

stanovala u njihovoj zgradi, no ne mijeajui se s njom, naao se i neki dobri stari sveenik kojega je kralj bio ostavio bez kue i kuita udijelivi mu mirovinu od nekoliko novia, pa je znao okupiti djecu oko sebe i potajice ih uiti estitosti. Toma je otac Andrew nauio i neto malo latinskoga, a isto tako i itati i pisati. Rado bi tome bio poduio i djevojice, ali su se one plaile da e im se prijateljice zbog toga izrugivati, jer im se nee svidjeti njihova smijena naobraenost. Smetlite je bilo isto takvo osinje gnijezdo kao i Cantyjeva kua. Tu se redovito svake noi, i to sve do zore, pijanevalo, galamilo i svaalo, a razbijene su glave bile isto tako uobiajena pojava kao i glad. Pa ipak, mali Tom nije bio nesretan. Imao je i on tekih trenutaka, no toga nije bio ni svjestan. I drugi su djeaci sa Smetlita imali takvih trenutaka pa je pretpostavljao da je to u redu te da tako treba i biti. Kada bi se uveer vratio kui praznih ruku, znao je da e ga najprije otac ispsovati i prebiti, a kada on zavri, morat e sve to iznova podnijeti i od grozne bake, pa i gore od toga. Nou e mu se prikrasti izgladnjela mati s kakvim bijednim ostatkom ili komadiem suhoga kruha to ga je za nj uspjela sauvati odrekavi se jela, i pored toga to ju je mu esto znao uhvatiti u takvu izdajstvu pa bi je onda poteno premlatio. Ne, Tomov je ivot bio prilino dobar, naroito ljeti. Prosjaio je tek koliko mu je bilo potrebno da preivi jer su zakoni protiv prosjaenja bili strogi, a kazne teke, pa je dobar dio vremena provodio sluajui oca Andrewa i njegove zanosne bajke i prie o divovima i vilama, patuljcima i duhovima, zaaranim zamcima te velianstvenim kraljevima i knezovima. Glava mu se sve vie punila svim tim udesima te je mnogu no proveo leei u mraku na ono malo bodljikave slame, umoran, gladan i obamro od batina pa je davao maha mati i ubrzo zaboravljavao sve bolove i muke predoavajui sebi zanosne slike o bajnom ivotu kakva razmaenog kraljevia u nekom kraljevskom dvorcu. S vremenom ga i danju i nou stade opsjedati jedna jedina elja: da vlastitim oima vidi pravoga kraljevia. Jednom je neto o tome natuknuo nekolicini prijatelja sa Smetlita, ali mu se oni narugae i tako ga nemilosrdno ismijae da je poslije toga odluio taj san zadrati samo za sebe. esto je itao sveenikove stare knjige i molio ga da mu ih protumai i objasni. Malopomalo pod utjecajem se sanjarenja i itanja znatno promijenio. Ljudi iz njegovih snova bijahu tako otmjeni da on stade jadikovati to je dronjav i prljav elei i sam biti ist i bolje odjeven. I dalje se igrao u blatu i uivao u tome, ba kao i ranije, ali umjesto da se brka po Temzi samo iz zabave, sada poe otkrivati da je to dobro i zato to se tako moe oprati i oistiti. Tom bi uvijek pronaao togod zanimljivo kraj svibanjskog drveta u Cheapsideu i na sajmitima, a od vremena do vremena zajedno bi s ostalim stanovnicima Londona imao prilike vidjeti kakvu vojnu smotru kada bi kakva glasovita nesretnika kopnenim ili vodenim putem odvodili u zatoenitvo u Tower. Jednoga ljetnog dana vidio je na Smithfieldu kako na lomai spaljuju sirotu Annu Askew i trojicu mukaraca i uo nekakva biveg biskupa kako im dri propovijed koja ga nije zanimala. Doista, Tomov je ivot, sve u svemu, bio raznolik i prilino zabavan. Malo-pomalo knjige i snovi o kneevskom ivotu poee tako snano djelovati na Toma da je i nesvjesno poeo izigravati kraljevia. govor i ponaanje postadoe mu silno sveani i velikaki, na ope udivljenje i zabavu njegovih drugova. No, iz dana je u dan rastao i Tomov utjecaj na tu mlaariju pa s vremenom svi poee na njega gledati sa zauenim strahopotovanjem, kao na kakvo vie bie. Toliko je toga znao! Znao je uiniti i kazati tako predivne stvari! A usto je bio tako dubokouman i mudar! O svemu to bi Tom rekao ili uinio djeaci su pripovijedali svojim roditeljima pa su i oni poeli raspravljati o Tomu Cantyju i smatrati ga neobino darovitim i izuzetnim stvorenjem. Potpuno odrasli ljudi iznosili su preda nj svoje nedoumice i pitali ga za

KONANA VERZIJA

savjet te bi se esto iznenadili nad dovitljivou i mudrou njegovih rjeenja. Postao je junak u oima svih koji su ga poznavali, osim u oima svoje obitelji jedino ona nije u njemu vidjela nita posebno. Uskoro Tom potajno osnova vlastiti kraljevski dvor! Kraljevi bijae on, a najblii mu prijatelji postadoe uvari, komornici, konjuari, dvorani i dvoranke te lanovi kraljevske obitelji. Svakoga su dana lanoga kraljevia doekivali sa sloenim izrazima potovanja koje je Tom bio preuzeo iz svojega romantinog tiva, svakoga se dana u kraljevskom vijeu raspravljalo o dravnim poslovima tobonjega kraljevstva, a njegovo je tobonje visoanstvo izdavalo zapovijedi izmiljenoj vojsci, mornarici i potkraljevima. Poslije toga bi onako dronjav otiao i isprosio koji novi, pojeo bijedni komadi suhoga kruha, otrpio uobiajene batine i psovke, a potom se ispruio na pregrti prljave slame i vraao se pustim snovima o vlastitoj veliini. elja da barem jednom vidi pravoga kraljevia, od krvi i mesa, rasla je u njemu iz dana u dan, iz tjedna u tjedan, sve dok nije upila u sebe sve ostale elje i postala jedina strast njegova ivota. Jednoga sijeanjskog dana, dok je, kao i obino, prosjaei obilazio gradom, satima je maloduno lutao gore-dolje, bosonog i promrzao, ulicama oko Mincing Lanea i Little East Cheapa, zagledajui u izloge peenjarnica i eznui za groznim svinjskim patetama i drugim smrtonosnim izmiljotinama to su ondje bile izloene za njega su to bile poslastice namijenjene anelima, to jest, barem su to bile sudei po mirisu jer se njemu nikada nije posreilo da se koje od njih doepa i pojede je. Sipila je ledena kia, a nebo se bijae natmurilo: bio je to sjetan dan. Uveer se Tom vrati kui tako mokar, umoran i gladan da se zbog njegova kukavna stanja ak i otac i baka saalie nad njim dakako, na svoj nain, pa ga samo na brzu ruku iukae i odmah poslae u postelju. Zbog bola i gladi, kao i psovki i tunjave to su se odnekuda razlijegale po kui, dugo nije mogao usnuti, ali ga najzad misli ponijee u daleke, udesne zemlje pa utonu u san okruen kneeviima koji bijahu ureeni zlatom i dragim kamenjem i koji stanovahu u prostranim dvorcima, a sluge se ponizno klanjale pred njima ili hitale da izvre njihove zapovijedi. Potom je, kao i obino, sanjao da je i sam kraljevi. Cijelu je no ivio u sjaju svojega kraljevskog poloaja: kretao se meu velikaima i otmjenim gospama, obasjan svjetlou, udiui miomirise, opijajui se predivnom glazbom i odgovarajui na ponizne naklone blistava mnotva to se razmicalo da ga propusti te bi se ovome nasmijeio, a onome kneevski kimnuo glavom. Kada se ujutro probudio i ugledao sav jad oko sebe, outje se kao i obino nakon ovakva sna sve to ga okruivae, uini mu se jo tisuu puta odvratnijim. Potom ga shrvae gorina, tuga i suze.

KONANA VERZIJA

Tree poglavlje

Tomov susret s kraljeviem

Tom ustade gladan, a i od kue ode gladan, no misli mu bijahu zabavljene maglovitim sjajem zaostalim od nonih snova. Lutao je amo-tamo po gradu, jedva i primjeujui kuda ide ili to se oko njega zbiva. Ljudi su ga gurali, a neki i grubo grdili, ali djeaka, onako obuzeta mislima, sve to kao da je mimoilazilo. Uskoro se naao u Temple Baru: nikada jo ne bijae u ovom smjeru stigao tako daleko od kue. Zastade i zamisli se na trenutak, a potom opet zapade u matanje i izae izvan londonskih zidina. Strand u to doba vie nije bio seoski put, ve se diio da je ulica, premda je to bila malo presmiona tvrdnja. Naime, iako mu se s jedne strane pruao prilino zbijen niz kua, na drugoj se tek tu i tamo dizala pokoja velika zgrada mahom dvorci bogatih plemenitaa, a iza njih se sve do rijeke pruali prostrani i krasni vrtovi vrtovi na ijem se mjestu danas sumorno uzdiu jutra i jutra zbijenih kua od opeke i kamena. Tom ubrzo stie u selo Charing gdje otpoinu kraj krasnoga kria to ga ondje bijae podigao neki oaloeni kralj iz davnih vremena, a potom dokono krenu niz mirnu, ugodnu cestu to se mimo velebnoga kardinalskog dvorca sputala do daleko veeg i velianstvenijeg dvorca Westminstera. Radosno i zaueno Tom se zablenu u nepreglednu gomilu zidina, u prostrana krila zgrade, u namrgoene tvrave i tornjie, u golem kameni ulaz zatvoren pozlaenim reetkama i s veliajnim nizom divovskih granitnih lavova te u ostale znake i znamenja engleskoga kraljevskog dostojanstva. Hoe li mu se napokon ostvariti ono za ime svim srcem udi? Ovo pred njim doista je kraljevska palaa. Ne bi li se onda mogao nadati i da e vidjeti kakva kraljevia kraljevia od krvi i mesa, samo ako nebesa tako ushtjednu. Sa svake je strane pozlaenih vrata stajao po jedan ivi kip, to e rei uspravan, dostojanstven i nepomian straar, od glave do pete odjeven u sjajan elini oklop. Na pristojnoj udaljenosti stajahu brojni seljaci i ljudi iz grada vrebajui priliku da makar na as bace pogled na nekog lana kraljevske obitelji. Blistave koije u kojima su se

KONANA VERZIJA

vozila blistava gospoda, u pratnji isto tako blistave posluge, pristizale su i odlazile kroz nekoliko drugih velebnih ulaza nanizanih du kraljevske ograde. Jadni se mali Tom, sav u dronjcima, primae te se stade polagano i plaljivo provlaiti pored straara, dok mu je srce udaralo, a nada sve vie rasla, kadli najednom kroz zlatne reetke ugleda neto zbog ega umalo ne vrisnu od radosti. S one se strane ograde nalazio ljubak djeak, lica opaljena suncem i preplanula od stalnih igara i vjebi na istom zraku, a ruho mu bijae nainjeno od same svile i kadife te se blistalo od dragulja: o boku mu malen ma i bode, oba ukraena draguljima, na nogama krasne izmice s crvenom petom, a na glavi draesna zatvorenocrvena kapa s koje se viju pera privrena velikim svjetlucavim dragim kamenom. U blizini pak stoje neka dostojanstvena gospoda nedvojbeno, njegove sluge. Oh, to je kraljevi, pravi i ivi kraljevi nema u to ni trunke sumnje. Molitva siromakova srca najzad bijae usliana. Od uzbuenja se Tomu ubrza dah i postade isprekidan, a oi mu se rairile od uda i ushienja. Sve druge misli u njegovoj glavi uzmakoe pred jednom jedinom eljom: da se potpuno priblii kraljeviu i dobro ga se i do mile volje nagleda. Prije negoli je i shvatio to radi, a ve je priljubio lice uz reetke na ulaznim vratima. U iduem ga trenutku jedan od vojnika grubo epa i zavitla u radoznalu gomilu seoskih klipana i londonskih besposliara. Vojnik mu dobaci: Pazi to radi, mali prosjae! Svjetina se stade rugati i smijati, ali kraljevi, sav crven u licu i gnjevno sijevajui oima, priskoi vratima i uzviknu: Kako se usuuje ovako postupati s tim sirotim djeakom! Kako se usuuje tako postupati i s najbjednijim podanikom mojega kraljevskog oca! Otvori vrata i pusti ga unutra! Trebalo je vidjeti kako prevrtljiva svjetina na to bre-bolje skida kape. Trebalo ju je uti kako s odobravanjem klie i uzvikuje: ivio kraljevi od Walesa! Vojnici privukoe helebarde preda se u znak pozdrava, otvorie vrata pa ponovno pozdravie dok je mali Kraljevi Bijede, sav u dronjcima to su leprali oko njega, prolazio mimo njih da bi pruio ruku Kraljeviu Neizmjerna Obilja. Edward Tudor ree Tomu: Izgleda umoran i gladan: mora da teko ivi. Hajde sa mnom! Pola tuceta pratilaca poletje prema njemu, tko zna s kojom namjerom: valjda zato da ih rastavi. No, on ih zaustavi odmahnuvi rukom ba kao pravi kraljevi te se oni na mjestu ukoie kao kakvi kipovi. Edward povede Toma u dvorac, u jednu raskonu odaju za koju mu ree da je njegova radna soba. Naredi da se donese zakuska kakvu Tom nikada prije nije vidio, osim to je u knjigama o tome itao. Kneevski obzirno i paljivo, kraljevi naredi slugama da se udalje kako neuglednoga gosta ne bi smetali njihovi ispitivaki pogledi, a potom sjede pored Toma te ga, dok je jeo, stade o kojeemu zapitkivati. Kako se zove, djeae? Tom Canty, molit u lijepo, gospodaru. udna li imena!1 A gdje stanuje? U gradu, na priliku, gospodaru. Na Smetlitu, odmah kraj Kobasijeg prolaza. Smetlite! Ovo je ime jo udnije. Ima li roditelje?
1

Canty kao opa imenica znai veseljak nap. prev.

KONANA VERZIJA

Imam, gospodaru, a i baku do koje mi nije ba previe stalo, oprosti mi Boe ako je grijeh ovo to sam rekao i jo dvije sestre blizanke, Nan i Bet. Sve mi se ini da baka ne postupa s tobom ba najnjenije. Ni bilo s kim drugim, ako je tako po volji vaoj svjetlosti. Zla je srca i cijelog ivota samo zlo ini. Zlostavlja li te? Tu i tamo joj ruka na as i otpoine, ali samo kada zaspi ili se opije na mrtvo ime, a kada opet doe k sebi, sve nadoknadi i poteno me istue. Srdba sijevnu u kraljevievu oku i on uzviknu: Kako? Tue te? Oh, pa da, na priliku, gospodaru. Tue te, a ti si tako njean i malen! uj me: prije no to se smrkne, bit e ona na putu u Tower. Moj otac, kralj Vi, gospodaru, ne zamjerite mi, zaboravljate da je ona niska roda. Tower je samo za velikae. Doista, u pravu si. Nisam na to mislio. Razmislit u o kazni za nju. Je li otac dobar prema tebi? Nimalo bolji od bake, gospodaru. Bit e da su svi oevi isti. Ni moj ba nije med i eer. Ruka mu je teka kao malj, ali mene tedi: mada moram priznati da me ba uvijek ne tedi njegov jezik. Kakva je majka prema tebi? Dobra, gospodaru, nikada mi nikakva jada ni boli nije zadala. A i Nan i Bet u tome nalikuju na nju. Koliko im je godina? Petnaest, molit u lijepo, gospodaru. Lady Elizabethi, mojoj sestri, etrnaest je godina, a lady Jane Grey, moja roakinja, moje je dobi, a usto je mila i ljupka. No, lady Mary, moja druga sestra, uvijek se mrgodi uj, zabranjuju li tvoje sestre svojim slukinjama da se smijee jer e im inae porok iskvariti duu? Slukinjama? Oh, zar ti, gospodaru, misli da one imaju slukinje? Kraljevi za trenutak promatrae siromaka pa upita: A zato ih, molim te, ne bi imale? Tko im uveer pomae da se svuku? Tko ih odijeva kada ustanu? Nitko, gospodaru. Zar misli da one skidaju haljinu i spavaju bez nje kao ivotinje? Haljinu! Zar imaju samo jednu haljinu? Ah, presvijetli moj gospodaru, a to bi radile s vie haljina? Ta* svaka od njih ima samo jedno tijelo. Kakva neobina i nevjerojatna misao! Oprosti, nisam ti se mislio rugati. Tvoje e Nan i Bet dobiti dovoljno ruha i posluge, i to uskoro. Moj e se rizniar za to pobrinuti. Ne, ne zahvaljuj mi, nije to nita. Lijepo govori: glatko i s nekom lakoom. Ima li kakvu naobrazbu? Ni sam ne znam, gospodaru. Dobri sveenik po imenu otac Andrew dobrovoljno me pouavao iz svojih knjiga. Zna li latinski? Vrlo slabo, bojim se, gospodaru.

KONANA VERZIJA

10

Ui ga, djeae: teak je samo u poetku. Grki je tei, ali mislim da za lady Elizabethu i moju roakinju nije teak nijedan jezik, pa ni ova dva. Da samo uje kako te gospoice njime vladaju! Priaj mi sada o svom Smetlitu. Je li ti lijepo tamo? Uistinu, jest, na priliku, gospodaru, osim kad sam gladan. Ima tamo lutkarskih predstava, pa majmuna o, kako su to smijena stvorenja. I tako divno odjevena! Ima i komada u kojima oni to u njima igraju, toliko viu i toliko se tuku dok svi ne poginu. Tako ih je lijepo gledati, a ne stoji vie od novia mada ni do novia nije lako doi, ako je po volji vaoj svjetlosti. Priaj dalje. Pa, mi, djeaci sa Smetlita, ponekad se izmeu sebe tuemo motkama, kao to to ine egrti. Kraljeviu bljesnue oi pa e na to: E, to bih i ja volio. Priaj dalje. Utrkujemo se, gospodaru, da vidimo tko je najbri. I to bih volio. Nastavi. Ljeti, gospodaru, gacamo i plivamo po kanalima i u rijeci, i svatko od nas zagnjuri onoga tko mu se prvi nae pod rukom, i prskamo se vodom, i ronimo, i viemo, i padamo u vodu i Dao bih oevo kraljevstvo da mogu jedanput u tome uivati! Produi, molim te. Pleemo i pjevamo oko Svibanjskog drveta u Cheapsideu. Igramo se u pijesku i zatrpavamo jedni druge, a esto pravimo i kolae od blata oh, blato je sjajna stvar, takve divote nema nigdje na svijetu! Uistinu se valjamo u njemu, gospodaru, ne zamjerite mi na izrazu, vaa svjetlosti. Oh, molim te, nemoj dalje, to je prekrasno! Kad bih se samo mogao odjenuti u ruho kao to je tvoje pa se izuti i jedanput se uvaliti u blato, samo jedanput, a da mi nitko to ne zamjera i ne brani, ini mi se da bih se i krune odrekao! A kad bih se ja, mili gospodaru, jednom mogao odjenuti u haljine kao to su tvoje samo jedanput Oho, to bi ti volio? Neka onda bude tako. Svuci svoje dronjke i navuci ovu sjajnu odjeu, djeae! Ova e srea biti kratka vijeka, ali je to nee nimalo umanjiti. Uivat emo dok moemo, a prije nego netko naie i pone nam dodijavati, ponovno emo se preodjenuti. Ve nekoliko asaka potom, mali se kraljevi od Walesa okiti Tomovim lepravim ritama, a mali se kraljevi od Siromatva ukrasi sjajnim kraljevskim perjem. Onda obojica stadoe pred veliko ogledalo, jedan kraj drugoga, i gle uda: kao da se nikakva promjena nije desila! Njih se dvojica zgledae, potom pogledae u zrcalo, pa opet jedan u drugoga. Napokon e zbunjeni kraljevi: to kae na ovo? Ah, presvijetli moj gospodaru, ne traite da vam na to odgovorim. Ne prilii nekome od moga roda da izusti takvu tvrdnju. Onda u je ja izustiti. Kosa ti je ista kao i moja, iste su ti i oi, glas i dranje, isto tijelo i stas, isto lice i lik kao i u mene. Da krenemo goli po svijetu, nema toga tko bi mogao pogoditi tko si od nas dvojice ti, a tko je kraljevi od Walesa. A sada, kad sam odjeven kao ti maloas, zacijelo u moi mnogo bolje shvatiti kako je tebi bilo kada te onaj neotesani vojnik ekaj malo, nije li ti to modrica na ruci? Da, ali to je sitnica, a vaa svjetlost zna da je onaj siroti straar

KONANA VERZIJA

11

Tiho! To je bilo sramno i okrutno! uzviknu mali kraljevi i udari bosom nogom o pod. Kad bi kralj ne mii se ni koraka odavde dok se ne vratim! Zapovijedam ti! Odmah zatim zgrabi sa stola neki predmet od dravne vanosti i skloni ga, a onda, usplamtjela lica i sjajnih oiju, izletje kroz vrata i proletje dvorcem tako da su se dronjci za njim vijorili. Stigavi do velikih ulaznih vrata, smjesta pograbi reetke i pokua ih zatresti viui: Otvaraj! Otvaraj vrata! Vojnik koji je bio onako grubo postupio s Tomom, namah poslua, a kada kraljevi jurnu kroz dveri, gotovo se guei od kraljevskog bijesa, vojnik mu prilijepi tako zvunu zaunicu da se kraljevi otkotura na cestu. Ovo ti je, izrode prosjaki dodade vojnik za ono to si me udesio kod njegova visoanstva! Svjetina se grohotom nasmija. Kraljevi se nekako izvue iz blata i bijesno jurnu na straara viui: Ja sam kraljevi od Walesa i moja je osoba sveta, a ti e visjeti zbog toga to si digao ruku na mene! Vojnik privue helebardu k sebi u znak pozdrava i podrugljivo ree: Pozdravljam vae milostivo visoanstvo. A onda opet ljutito viknu: isti se odavde, smee blesavo! Na to se podrugljiva svjetina okupi oko jadnoga kraljevia i stade ga tjerati niz cestu viui i dobacujui za njim: S puta njegovu kraljevskom visoanstvu! Mjesta za kraljevia od Walesa!

KONANA VERZIJA

12

etvrto poglavlje

Poinju kraljevieve nevolje

Poto ga je satima progonila i muila, rulja se napokon okani maloga kraljevia i prepusti ga samome sebi. Dok je jo bio u stanju da bjesni na gomilu, da joj kraljevski prijeti i kraljevski izdaje zapovijedi kojima su se njegovi muitelji s uitkom cerekali, bio im je vrlo zabavan, no, kada je od umora najzad zautio, prestadoe se zanimati za nj i potraie novu razonodu. Kraljevi se sada ogleda oko sebe, ali ne mogae razabrati gdje se nalazi. Znao je jedino da se nalazi negdje usred Londona. Krenu besciljno dalje pa se kue uskoro prorijedie, a prolaznika bivae sve manje. Opra raskrvavljene noge u potoku koji je tekao onuda kuda danas prolazi ulica Farringdon, otpoinu nekoliko trenutaka, a potom nastavi put te domalo izbi na otvoren prostor s nekoliko rijetkih kua i velebnom crkvom. Crkvu smjesta prepoznade. Svuda oko nje bijahu skele i rojevi radnika jer se zgrada iz temelja popravljala. Kraljevi se najednom osokoli povjerovavi da se njegove patnje primiu kraju. Ovo je, ree sam sebi, biva franjevaka crkva koju je moj otac oduzeo redovnicima i pretvorio je u sklonite za siromanu i naputenu djecu pa se sada naziva Kristovom crkvom. Zacijelo e im biti drago da uine uslugu sinu onoga koji je prema njima bio tako velikoduan i to tim prije to je taj sin i sam jadan i naputen kao i ma koji nevoljnik koji bi se ovamo sklonio ili e se ikada skloniti Ubrzo se nae usred skupine djeaka koji trahu, skakahu, igrahu se loptom, preskakivahu jedan drugoga i zabavljahu se na sve mogue naine, a sve to uz poprilinu galamu. Svi bijahu jednako odjeveni, i to onako kako su se u to vrijeme nosile sluge i egrti to e rei da je svaki na vrh glave imao plitku crnu kapu veliku kao tanjuri pa zbog svojih oskudnih razmjera nije bila prikladno pokrivalo za glavu, a nije sluila ni kao ukras. Ispod nje im do sredine ela padala kosa bez razdjeljka, a uokrug bila pravilno podrezana. Oko vrata su nosili sveeniku vrpcu, a na sebi modar tijesan haljetak to im dopirae do koljena, pa i ispod njih. Uz to su ili i nabrani rukavi, irok crveni pojas, svijetloute arape koje su se vezivale iznad koljena i niske cipele sa irokim kopama od kovine. Bijae to prilino runo odijelo.

KONANA VERZIJA

13

Djeaci prekinue igru i okupie se oko kraljevia, a on im se obrati s priroenom dostojanstvenou: Dobri mladii, recite svojem upravitelju da Edward, kraljevi od Walesa, eli razgovarati s njime. Na te se njegove rijei podie velika graja, a jedan neotesanac pridometnu: Ma nemoj, a ti si, prosjae, valjda izaslanik njegove milosti? Kraljevi porumenje od gnjeva i ruka mu spremno poletje prema bedru, no ondje nije bilo niega. Uslijedi salva smijeha, jedan od djeaka ree: Vidi ovo! Uobrazio je sebi da ima ma moda to i jest pravi kraljevi? Ova dosjetka izazva jo vie smijeha. Jadni se Edward ponosno uspravi i ree: Ja i jesam kraljevi, a vama koji ivite od dobrote mojega oca ne prilii da me ovako doekujete. Ovo izazva ope veselje, kako se moglo prosuditi po smijehu. Momak koji bijae prvi progovorio, dreknu na svoje drugove: O, vi, svinje, robovi, pitomci kraljevskoga oca njegove milosti, kako se to ponaate? Na koljena, svi na koljena i poklonite se njegovoj kneevskoj pojavi i kraljevskim prnjama! S veselim povicima svi kao jedan popadae na koljena i uzee se podrugljivo klanjati svojoj rtvi. Kraljevi prezirno nogom udari najblieg djeaka i srdito kaza: Evo ti za sada ovo, dok ne stigne sutranji dan i dok ne dadnem podii vjeala za tebe. E, ovo vie nije bilo zabavno ala bijae prevrila mjeru. Smijeh u hipu zamuknu i zamijeni ga bijes. Tuce njih povika: Pograbite ga! U pojilo za konje s njim, u pojilo za konje! Gdje su psi? Drga, Lave! Drga. Koljau! I tada se zbi neto to Engleska do tada nije vidjela kako posveenu osobu nasljednika prijestolja divljakim bubocima obasipaju ruke prostih puana i rastru nahuckani psi. Kada se stade bliiti no, kraljevi se nae u nekom udaljenom dijelu grada gusto naikanom kuama. Tijelo mu bijae puno modrica, ruke mu krvarile, a dronjci bili potpuno umrljani blatom. Tumarao je tako bez cilja, sve se manje snalazei, a od umora i malaksalosti jedva je vukao noge. Bio je odustao od ma kakvih pitanja jer mu ona nisu donosila nikakva obavjetenja ve samo porugu. Stalno je u sebi mrmljao: Smetlite, tako se zove to mjesto. Kad bih ga samo uspio pronai nai prije no to me snaga potpuno izda i prije no to klonem, bio bih spaen njegovi e me odvesti u dvorac i posvjedoiti da nisam njihov, ve da sam pravi kraljevi pa u opet biti ono to sam i bio. Kadto bi mu se misli vratile na neotesance iz Kristova sirotita i njihovo ponaanje prema njemu pa bi rekao: Kad postanem kralj, pobrinut u se da ne dobivaju samo hranu i krov nad glavom, ve i znanje iz knjiga, jer pun eludac malo vrijedi ako su nam um i srce prazni. Potrudit u se da ovo dobro upamtim kako ne bih zaboravio dananju pouku i moji podanici zbog toga trpjeli jer znanje oplemenjuje srce i ui nas blagosti i milosru. Stadoe se paliti treptava svjetla, a poe i kiiti, podie se vjetar i na zemlju se spusti studena i olujna no. Kraljevi bez kue i kuita, nasljednik engleskog prijestolja bez krova nad glavom iao je dalje, sve dublje zalazei u splet prljavih uliica gdje su se u ljudskim konicama rojile neimatina i bijeda. Odjednom ga neka krupna, pijana protuha epa za vrat i i viknu:

KONANA VERZIJA

14

I opet do kasna ostaje vani, a kui ne nosi ni novia, kladim se! Ako je tako, ne zvao se ja John Canty ne prebijem li ti sve kosti u tom goljavom tijelu. Kraljevi se nekako izvue iz njegova stiska, nesvjesno otre oskvrnuto rame pa eljno upita: Jesi li ti zbilja njegov otac? Dao dobri Bog da je tako jer e ti onda poi po njega, a mene vratiti kui! Njegov otac? Ne znam to pod time misli, ali znam da sam ja tvoj otac, u to e se ubrzo imati prilike Oh, ne ali se, ne poigravaj se sa mnom, ne gubi vrijeme! Iscrpljen sam, izranjen, ne mogu vie. Povedi me kralju, mojem ocu, i on e te nagraditi bogatije no to bi i u snu mogao zamisliti. Vjeruj mi, ovjee, vjeruj mi! Ne laem ti, govorim ti istu istinu! Prui mi ruku i spasi me! Ja sam doista kraljevi od Walesa! ovjek je preneraeno zurio u djeaka, a zatim kimnu glavom i promrmlja: Lud je da lui ne moe biti! a onda ga ponovno epa za vrat pa dodade uz promukao cerek i psovke: Bio ti lud ili ne, bakica Canty i ja ve emo ti namjestiti kosti, ne bio ja ono to jesam! S tim rijeima odvue za sobom izbezumljenog kraljevia koji mu se nastojae oduprijeti te nestade s njim u dvoritu pred nekom kuom, a razdragana i buna gomila ljudskog oloa poe za njima.

KONANA VERZIJA

15

Peto poglavlje

Tom kao plemi

Ostavi sam u kraljevievoj sobi, Tom Canty dobro iskoristi priliku to mu se bijae pruila. Pred velikim se zrcalom okretao as na jednu, as na drugu stranu, divei se vlastitoj otmjenosti. Zatim uze etati gore-dolje oponaajui kraljevievo uznosito dranje i stalno se pritom promatrajui u ogledalu. Nakon toga izvue iz korica krasan ma pa se nakloni poljubivi sjeivo i poloivi ga na grudi, ba onako kako je bio vidio da postupa neki plemeniti vitez pozdravljajui zapovjednika Towera u asu dok je, prije pet-est tjedana, u njegove ruke predavao lordove Norfolka i Surreya da ih zatoi. Tom se igrao bodeom optoenim draguljima to mu je visio o bedru, razgledao skupocjene i probrane ukrase u sobi, iskuao redom svaku pojedinu raskonu stolicu i razmiljao o tome kako bi se ponosio da drutvo sa Smetlita moe samo proviriti ovamo i vidjeti ga u svem ovom sjaju. Pitao se hoe li mu drugovi vjerovati kada im po povratku kui ispria ovu udesnu bajku ili e odmahnuti glavom i rei da su mu pretjerane matarije naposljetku pomutile pamet. Kada je prolo pola sata, najednom mu pade na um da se kraljevi ve dugo ne vraa pa se poe osjeati usamljenim. Uskoro poe oslukivati nadajui se njegovu povratku i prestade se igrati lijepim predmetima oko sebe: obuzee ga nelagoda, nemir i utuenost. Pretpostavimo da tkogod naie i zatekne ga u kraljevievu odijelu, a kraljevia ne bude tu da to objasni. Moda e ga odmah objesiti, a tek se poslije raspitivati o njegovu sluaju? uo je on ve da su velikai prijeki u sitnicama. Strah je u njemu sve jae rastao pa drui tiho otvori vrata to su vodila u predsoblje, odluivi pobjei i potraiti kraljevia te od njega izmoliti zatitu i izbavljenje. No, estorica sjajnih slugu i dva mlada paa visoka roda, svi napirlitani poput leptira, skoe na noge i do zemlje se poklone pred njim. On brzo ustuknu i zatvori vrata. Oh, kako mi se samo rugaju! pomisli Tom. Sad e otii i sve dojaviti. Oh, zato sam doao ovamo da izgubim glavu? Ispunjen neiskazivim strahom, ushoda se po sobi oslukujui i trzajui se na najmanji um. Doskora se vrata otvorie i pa sav u svili najavi:

KONANA VERZIJA

16

Lady Jane Grey. Vrata se zatvore, a neka se ljupka djevojica, bogato odjevena, uputi prema njemu. No, najednom zastade i upita pretunim glasom: Oh, to je to s tobom, moj gospodaru? Tomu se gotovo presijee dah, ali ipak, premda tekom mukom, nekako uspje promucati: Ah, smiluj mi se! Nisam ja nikakav gospodar, ve siroti Tom Canty s londonskog Smetlita. Molim te, odvedi me do kraljevia, a on e biti toliko dobar pa e mi vratiti moje dronjke i pustiti me da zdrav i itav odem odavde. Oh, smiluj mi se i spasi me! I pade na koljena te je, pruajui ruke prema njoj, stade preklinjati koliko jezikom, toliko i oima. Djevojica kao da se skamenila od uasa pa povika: Oh, gospodaru moj, ti na koljenima? I to preda mnom! Sva prestravljena, ona pobjee, a Toma svlada oaj te on klonu na tlo i proapta: Nema mi spasa, nema nikakve nade. Sad e doi po mene da me odvedu. Dok je on tako leao na tlu obamro od straha, strana se vijest irila dvorcem. Od sluge do sluge, od plemenitih velikaa do otmjenih gospi, niz duge hodnike, od kata do kata, od dvorane do dvorane iao je apat jer se tako neto uvijek prenosilo aptom: Kraljevi je poludio, kraljevi je poludio! Uskoro se u svakoj dvorani, na svakom mramornom trijemu stadoe okupljati blistava gospoda i gospe, ali i manje vani dvorani, ozbiljno se doaptavajui izmeu sebe, a svakome se od njih na licu ocrtavao uas. Ne proe dugo, a jedan blistavi dvorski slubenik stade obilaziti ove skupine sveano objavljujui: U IME KRALJEVO! Pod prijetnjom smrtne kazne, neka nitko ne obraa pozornost na ove lane i besmislene glasine niti o njima raspravlja ili ih dalje iri. U ime kraljevo! apat namah prestade kao da su prisutni najednom onijemjeli. Ubrzo hodnicima prostruja amor: Kraljevi! Gledajte, kraljevi dolazi! Jadni je Tom polagano prolazio mimo dvorana koji mu se duboko klanjahu, pokuavajui se i sam nakloniti te smjerno promatrajui udnu okolinu zbunjenim i tunim pogledom. Dvojica visokih plemia koraahu uz njega, pridravajui ga svaki s jedne strane i tako mu pomaui u hodu, a za njim su ili dvorski lijenici i nekoliko slugu. Ubrzo se Tom obre u jednoj raskonoj odaji negdje u dvorcu i u kako se za njim zatvaraju vrata. Njegovi pratioci stajahu oko njega. Pred njim, malo podalje, leae na poivaljci krupan, tust ovjek, iroka i mesnata lica i mrana izgleda. Golema mu glava bila sva sijeda, a isto tako i brada koja mu, kao kakav okvir obrubljivae lice. Ruho mu bijae od skupocjene tkanine, no staro i mjestimice pohabano, a jedna mu noga, oteena i omotana zavojima, poivala na jastuku. Zavlada tajac i sve se glave ponizno pognue pred glavom ovoga ovjeka. Taj bolesnik mrka lica bijae strani Henrik VIII. On sada progovori, a lice mu odmah postade blago: to je to, lorde Edvarde, moj kraljeviu? Zar si doista odluio tu tunu alu prirediti meni, svojemu dobrom kralju i ocu koji te ljubi i njeno pazi? Jadni je Tom sasluao, koliko mu je to doputalo njegovo smueno stanje, poetak ovoga govora, no kada mu do uha doprijee rijei meni, svojemu dobrom kralju, lice mu problijedje i on se namah srui na koljena kao da ga je hitac pogodio. Podigavi ruke uvis, zavapi: Ti si kralj? Onda mi nema spasa!

KONANA VERZIJA

17

Ovaj uzvik kao da oamuti kralja. Pogled mu stade izgubljeno lutati od lica do lica, a potom se zbunjeno zaustavi na djeaku koji kleae pred njim. Zatim progovori glasom punim duboka razoaranja: Jao, vjerovao sam da glasine ne odgovaraju istini, no plaim se da nije tako. Uzdahnu tekim uzdahom pa ree blago: Doi k svojemu ocu, dijete moje, tebi nije dobro. Tomu pomogoe da ustane pa on polako i drui prie engleskom velianstvu. Kralj obuhvati rukama njegovo prestravljeno lice pa se ozbiljno i s ljubavlju zagleda u nj, kao da trai neki povoljan znak o tome da se djeaku vraa razum, a potom pritisnu sinovljevu kovrastu glavu sebi na grudi i njeno je potapa. Zatim upita: Zar ne poznaje svojeg oca, dijete moje? Ne kidaj mi staro srce. Reci da me poznaje. Pa ti me poznaje, je li? Da, ti si moj uzvieni gospodar i kralj, Bog neka te uva! Tako je, tako jesve je u redusmiri se, ne dri tako. Nema ovdje nikoga tko bi ti naudio. Ovdje te svi vole. Sada ti je bolje: bio je to samo ruan san, je li tako? I opet zna tko si, je li tako? Nee vie govoriti da nisi kraljevi, kao to su mi rekli da si maloas uinio? Preklinjem te da mi premilostivo povjeruje, najuzvieniji moj gospodaru, ali govorio sam samo istinu. Ja sam najneznatniji od tvojih podanika, roen sam u bijedi, a ovamo su me doveli tek zao udes i nesretan sluaj te me se teko za to moe kriviti. Premlad sam da umrem, a ti me jednom jedinom rijeju moe spasiti. Oh, izreci tu rije, gospodaru! Da umre? Ne govori tako, mili kraljeviu. Umiri svoje izmueno srce ti nee umrijeti! Tom pade na koljena i veselo uskliknu: Neka te Bog nagradi za tvoju dobrotu, kralju moj, i neka te dugo poivi na sreu tvoje zemlje! Zatim, skoivi na noge, okrenu radosno lice prema dvojici plemia koji ga bijahu dopratili i uzviknu: uli ste? Ja neu umrijeti: kralj je tako rekao! Nitko se i ne pomae: samo se svi ozbiljno i s potovanjem poklonie, no nitko nita ne ree. Tom na tren zastade, malo zbunjen, a potom se bojaljivo okrenu prema kralju i upita ga: Mogu li sada otii? Otii? Svakako, ako to eli. No, zato jo malo ne ostane sa mnom? Kamo bi elio poi? Tom obori oi i ponizno odgovori: Zacijelo te nisam dobro razumio. Shvatio sam da sam slobodan pa sam se mislio vratiti u straaru gdje sam se rodio i odrastao u neimatini, ali gdje mi ive majka i sestre pa je to i moj dom. Na ovaj sjaj i rasko nisam navikao oh, molim vas, gospodaru, pustite me da odem! Kralj je neko vrijeme zamiljeno utio, a lice mu odavae sve veu patnju i jad. Zatim e s neto nade u glasu: Moda mu se um pomutio samo u ovom pogledu, a u svakom je drugom sasvim zdrav. Dao Bog da je tako! Iskuat emo ga. Potom zapita Toma neto na latinskom, a Tom mu, premda nesigurno, odgovori na istom jeziku. Kralj nije skrivao ushita, a i plemii i lijenici pokazae jednako zadovoljstvo. Kralj ree: Ovo ba ne odgovara njegovu obrazovanju i sposobnostima, ali pokazuje da mu je um samo obolio, a nije potpuno poremeen. to vi na to kaete, gospodine? Lijenik kojemu se kralj obratio, duboko se nakloni i odvrati:

KONANA VERZIJA

18

To to ste rekli, velianstvo, potpuno se slae s mojim uvjerenjem! Kralj, oevidno zadovoljan ovim ohrabrenjem koje je dolazilo od takva vrsna strunjaka, raspoloeno dodade: Pripazite sad svi: nastavit emo s iskuavanjem. Postavi Tomu pitanje na francuskome. Tom je trenutak utio, zbunjen zbog tolikih pogleda to se upirahu u njega, a onda plaljivo ree: S vaim oprotenjem, velianstvo, ja pojma nemam o tom jeziku. Kralj nauznak pade na leaj. Prisutni pritrae da mu pomognu, no on ih odbi i ree: Ostavite me, to je samo neznatna slabost. Podignite me! Tako, sad je dobro.Prii blie, dijete moje, hajde, stavi, sirotu smuenu glavicu na oeve grudi i smiri se. Ubrzo e ti biti dobro: ovo je samo prolazna sanjarija. Ne boj se, uskoro e ozdraviti. Onda se obrati ostalima: blagosti nestade i iz oiju mu stadoe sijevati opake munje. Dobro me ujte! Mojem se sinu pomutio um, ali to nee dugo potrajati. Uzrok je tomu prekomjerno uenje i predug boravak u zatvorenom prostoru. Zato dosta knjiga i uitelja! Zabavljajte ga igrama i neka to vie boravi na zraku kako bi mu se zdravlje povratilo. Jo se vie uspravi pa odluno nastavi: Lud je, ali on je moj sin i nasljednik engleskog prijestolja. Bio on lud ili ne bio, ipak e biti kralj! A ujte i ovo i prenesite to drugima: tko god govori o ovoj njegovoj boljetici, radi protiv mira i sigurnosti u ovom kraljevstvu pa e zavriti na vjealima! Dajte mi piti sav gorim: ova mi je nesrea iscrpla svu snagu Tako, odmaknite pehar Pridrite me. Tako, dobro je. Lud, kaete? Pa da je i sto puta lud, ipak je kraljevi od Walesa i ja u, kao kralj, to potvrditi. Jo e danas po starome obiaju i na dolian nain biti ustolien u kraljevskoj asti. Odmah izdajte zapovijed u tom smislu, lorde Hertforde. Jedan od plemia kleknu pokraj kraljeva leaja i ree: Njegovo velianstvo zna da je nasljedni veliki maral Engleske zatoen u Toweru zbog veleizdaje: Ne prilii da jedan veleizdajnik uti! Ne vrijeaj mi ui tim mrskim imenom? Zar e taj ovjek vjeno ivjeti? Zar se ustolienje nee obaviti zato to u ovom kraljevstvu nema marala na kojem ne lei ljaga zbog veleizdaje i koji bi kraljevia uveo u njegovo dostojanstvo? Ne, slave mi Boje! Prenesi Parlamentu da od njega oekujem Norfolkovu smrtnu osudu prije nego sunce ponovno grane, inae e mi to skupo platiti. Lord Hertford ree: Kraljeva je volja zakon pa ustade i vrati se na mjesto gdje je ranije stajao. Gnjev polagano ieznu sa starakog kraljeva lica i on prozbori: Poljubi me, kraljeviu. Hajde ega se boji? Zar ja nisam tvoj dragi otac? Ti si dobar prema meni nedostojnome, o moni i milostivi gospodaru: to zasigurno znam. Ali alizadaje mi bol pomisao na to da on mora umrijeti i Ah, ovo ve nalikuje na tebe! Vidim da ti je srce isto kao i prije premda ti se um pomutio, jer si uvijek bio meka srca. No, taj se vojvoda isprijeio izmeu tebe i poasti koje ti pripadaju: postavit u na njegovo mjesto drugoga koji niim nee okaljati tu uzvienu dunost. Umiri se, kraljeviu, ne mui time svoju jadnu glavu. Ali zar nee upravo zbog mene tako brzo otii s ovoga svijeta, gospodaru? Ta*, da nije mene, koliko bi samo dulje ivio? Ne misli na njega, kraljeviu: nije toga vrijedan. Poljubi me jo jednom pa se vrati svojim igrama i zabavama. Ova me bolest iscrpljuje: umoran sam i htio bih otpoinuti. Poi sad s ujakom Hertfordom i svojim pratiocima pa opet doi kad mi se tijelo malo odmori.

KONANA VERZIJA

19

Tako Tom ode od njega, no bijae mu teko pri dui jer je ova posljednja reenica kraljeva zadala smrtni udarac nadi koju je potajno gajio da e ga sada pustiti na slobodu. I opet zau amor i priguene povike: Kraljevi! Kraljevi dolazi! Malodunost mu je sve vie rasla to je due koraao izmeu sjajnih redova duboko pognutih dvorana: uviao je da je uistinu zarobljenik i da e moda zauvijek ostati zatvoren u ovoj zlatnoj krletki kao naputeni i usamljeni kraljevi, osim ako se Bog u svojoj dobroti ne smiluje na nj i ne izbavi ga odavde. A na koju god bi se stranu okrenuo, posvuda mu se priviahu odrubljena glava i poznato lice velikoga vojvode od Norfolka kako lebde pred njim u zraku, a njegove ga oi prijekorno promatraju. Kako su ugodni bili njegovi negdanji snovi, a kako je ova stvarnost turobna!

KONANA VERZIJA

20

esto poglavlje

Tom dobiva upute

Toma odvedoe u glavnu odaju u nizu sveanih dvorana i ondje posjedoe to se njemu ne svidje jer je oko njega stajalo vie starijih ljudi, kao i ljudi visoka roda. Zamoli ih da sjednu, no oni se samo naklonie ili neto promrmljae u znak zahvalnosti i ostadoe stajati. Ve je htio ponoviti svoju molbu, kadli mu ujak, grof od Hertforda, apnu na uho: Molim te, ne navaljuj, gospodaru. Ne dolikuje im da sjede u tvojoj prisutnosti. Uto najavie lorda St. Johna koji se pokloni pred Tomom i ree: Dolazim po kraljevu nalogu, povodom stvari koja zahtijeva potpunu tajnost. Je li vaem visoanstvu po volji otpustiti sve prisutne, osim gospodina grofa od Hertforda? Primijetivi da Tom oito ne zna kako e to uiniti, Hertford mu doapnu da dadne znak rukom i ne zamara se govorenjem, osim ako to ba ne eli. Kada se gospoda iz pratnje povukoe, lord St. John ree: Njegovo velianstvo nareuje da, iz razumljivih i vanih dravnih razloga, milostivi kraljevi prikriva svoju bolest na sve naine koji su njegovoj moi, sve dok ona ne proe i kraljevi ne ozdravi. To znai da ni pred kime nee poricati da je pravi kraljevi i nasljednik engleske krune, uvat e svoje kneevsko dostojanstvo te e bez rijei ili znaka negodovanja primati izraze potovanja i pokornosti koji mu po pravu i drevnim obiajima pripadaju. Prestat e pred bilo kime govoriti o svojem niskom rodu i podrijetlu jer je tu rije tek o nezdravim tlapnjama i pretjeranim matarijama to ih je kod njega izazvala bolest. Usrdno e se uznastojati ponovno sjetiti svih onih lica koja je ranije poznavao a ako mu se desi da ih se ne sjeti, sauvat e mir i nikakvim izrazom uenja ili kojim drugim znakom nee odati da ih je zaboravio. U javnim prigodama, kad god doe u zabunu zbog onoga to treba uiniti ili zbog onoga to treba rei, nee znatieljnicima dopustiti da na njemu primijete nemir, ve e u takvu sluaju zatraiti savjet od lorda Herforda ili od moje malenkosti jer je nas dvojicu kralj odredio da budemo u kraljevievoj slubi i njegovoj blizini, sve dok se

KONANA VERZIJA

21

ova zapovijed ne opozove. Tako odreuje njegovo velianstvo, pozdravlja vau kraljevsku visost i moli Boga da vas u svojemu milosru brzo izlijei te vas sada i ubudue dri pod svojim svetim okriljem. Naklonivi se, lord St. John stade u stranu, a Tom, mirei se sa sudbinom, odvrati: Kralj je tako naredio, a s njegovim se zapovijedima nije aliti ili ih, ma koliko ovjeka inae uljale, spretnim izgovorima po svojoj volji preinaavati. Kraljeva e volja biti izvrena. Na to e lord Hertford: U pogledu naloga njegova velianstva koji se tie knjiga i slinih ozbiljnih pitanja, moda e vaem visoanstvu biti po volji da vrijeme prekrati kakvom lakom razbibrigom kako ne biste na gozbu otili premoreni i tako nakodili svojemu zdravlju. Upitan i iznenaen izraz pojavi se na Tomovu licu, a za njim uslijedi i rumenilo kada djeak opazi kako se pogled lorda St. Johna s tugom sputa na nj. Njegovo mu lordstvo kaza: Pamenje te jo uvijek izdaje pa si se stoga iznenadio no, neka te to ne uznemiruje jer nee dugo potrajati i tvoja e bolest minuti pa e ozdraviti. Lord od Hertforda govorio je o gozbi koju prireuje grad, a kojoj bi trebala prisustvovati i vaa visost, kako je to njegovo velianstvo obealo jo prije dva mjeseca. Sjea li se sada? ao mi je, ali moram priznati da sam to posve smetnuo s uma ree Tom nesigurnim glasom i ponovno pocrvenje. U taj as najavie dolazak lady Elizabethe i lady Jane Grey. Oba se lorda znaajno zgledae i Hertford brzim koracima prie vratima. Dok su djevojice prolazile pored njega, on im doapnu: Molim vas, gospoice, pretvarajte se da ne primjeujete njegovo raspoloenje i ne pokazujte iznenaenje kada ga pamenje izda bit e vam teko kada primijetite kako zapinje pri svakoj sitnici. U meuvremenu je lord St. John govorio Tomu na uho: Molim te, gospodaru, ljubazno imaj na umu kraljevu elju. Sjeti se svega ega se moe sjetiti pretvaraj se da se sjea svega ostalog. Ne dopusti da primijete koliko si se promijenio jer zna koliko si prirastao srcu svojim starim drugaricama u igri i koliko bi ih to raalostilo. eli li, gospodaru, da ja i tvoj ujak ostanemo? Tom mahnu rukom u znak pristanka i neto promrmlja jer je ve bio pomalo poeo uiti, a u svojem je prostodunom srcu bio odluio da se, to bolje moe, podvrgava kraljevoj zapovijedi. Unato svem oprezu, razgovor izmeu ove mladei nije ba cijelo vrijeme tekao posve glatko. Tomu je, istini za volju, vie puta malo nedostajalo da se slomi i prizna kako nije dorastao ovako uzvienoj ulozi, no spasila bi ga obazrivost kraljevne Elizabethe ili bi pak budni lordovi ubacili, prividno sasvim sluajno, poneku rije koja je imala podjednako sretan uinak. Odjednom se mala lady Jane okrenu k Tomu i zbuni ga ovakvim pitanjem: Jesi li se danas, gospodaru, ve poklonio njezinom velianstvu kraljici? Tom je u oaju oklijevao i ve se spremao neto nasumce izmucati, kadli lord St. Joh uze rije te odgovori umjesto njega s dostojanstvenom lakoom dvoranina svikla na to da se susree sa kakljivim prigodama i spremno ih doekuje: Svakako, gospo, i kraljica ga je silno utjeila u pogledu zdravlja njegova velianstva, nije li tako, vae visoanstvo?

KONANA VERZIJA

22

Tom proguna neto u znak odobravanja, no osjeae da bi tu mogao naii na sklisko tlo. Neto kasnije bi spomenuto kako Tom za sada vie nee uiti, na to njezino malo gospodstvo uskliknu: To je teta, to je takva teta! Tako si sjajno napredovao. No, samo strpljivo ekaj svoj as, nee to dugo trajati. I ti e biti obdaren znanjem poput svojega oca, a usta e ti, dobri moj kraljeviu, govoriti isto toliko mnogo raznih jezika kao i njegova. Poput mojega oca! uzviknu Tom na trenutak se zaboravivi. Pa on i vlastiti jezik govori tako da ga razumiju jedino svinje koje se po svinjcima valjaju u blatu, a to se tie bilo kakva znanja Podie oi i susretne se s pogledom lorda St. Johna punim ozbiljne opomene. Zastade, pocrvenje, a potom nastavi tihim i tunim glasom: Ah, opet me spopada bolest i duh mi bludi. Nisam mislio vrijeati njegovu kraljevsku milost. Znamo mi to, gospodaru ree kraljevna Elizabeth, s potovanjem, ali njeno uzimajui bratovu ruku u svoje neka te to ne uznemiruje. Nisi ti zato kriv, ve tvoja boljetica. Ti si divna tjeiteljica, mila gospoice odvrati Tom i srce me goni da ti na tome zahvalim, ako smijem biti toliko smion. Drugom pak prilikom brzopleta mala lady Janedobaci Tomu neki jednostavan izraz na grkom. Hitro oko kraljevne Elizabethe primijeti, meutim, po vedroj bezizraajnosti rtvina ela da je strijela promaila cilj pa stoga u Tomovo ime smireno uzvrati zvunom paljbom grkih rijei, a potom naglo svrnu razgovor na druge stvari. Sve u svemu, vrijeme im protee ugodno, moglo bi se ak rei bez zapinjanja. Spoticanja i zapletanja bijae sve manje pa se Tom sve vie oputao, videi kako se svi s ljubavlju trude da mu pomognu i da mu sve pogreke progledaju kroz prste. Kada saznade i to da e ga gospoice te veeri pratiti na gozbu koju prireuje gradonaelnik, srce mu poskoi od olakanja i zadovoljstva jer je znao da usred mnotva nepoznatih lica nee biti bez prijatelja, premda bi se jedva sat vremena ranije naprosto uasnuo na pomisao da e njih dvije poi s njim. Tomova su dva anela uvara, dvojica lordova, manje uivala u ovom razgovoru od ostalih sudionika. Osjeali su se kao kormilari koji golemu lau vode kroz opasan tjesnac: bijahu neprestano na oprezu, otkrivajui da ovaj posao nipoto nije djeja igra. Zbog toga naposljetku, kada se posjet mladih gospoica ve bliio kraju i bio najavljen dolazak lorda Guilforda Dudleya zakljuie da e dananja kunja za sada biti dovoljna za njihova tienika, kao i to da ni sami vie nisu kadri okrenuti brod i ponovno poi na ovo tjeskobno putovanje. S toga s mnogo potovanja savjetovae Tomu da se ispria, to on s radou prihvati, premda lagana sjenka razoaranja proe licem lady Jane kada je ula da se mladome dostojanstveniku uskrauje prijem. Nastade tajac, neka tiina puna iekivanja koju Tom nije uspijevao razumjeti. Pogleda u lorda od Hertforda, a on mu dade znak no Tom ni to ne shvati. Dovitljiva Elizabeth priskoi mu u pomo, ljupko i snalaljivo kao i uvijek. Pokloni se i upita: Brate moj, doputa li nam tvoja kraljevska milost da se udaljimo? Tom uzvrati: Vaim u gospodstvima svakako ispuniti to god poele, samo ako to od mene zatraite, ali bih vam radije ispunio bilo to drugo to se nalazi u mojoj skromnoj moi negoli vam dopustio da me liite svjetlosti i blagoslova svojega drutva. elim vam laku no i Bog neka je s vama! Tu se nasmijei u sebi i pomisli: Nisam se u

KONANA VERZIJA

23

svojem itanju uzalud kretao meu kraljeviima pa mi se jezik svikao na poneku sitnu doskoicu iz njihova kitnjastog i otmjenog govora! Kada uzviene gospoice odoe, Tom se umorno okrenu svojim uvarima i kaza: Bi li vaim lordstvima bilo po volji da mi dopuste povui se u kakav kutak i malo otpoinuti? Lord od Hertforda odgovori: Kako god vae visoanstvo izvoli: vae je da zapovijedate, a nae da se pokoravamo. Zbilja je prijeko potrebno da se odmori jer e uskoro morati krenuti u grad. On povue zvonce i pojavi se pa kojemu naredie da pozove sir Williama Herberta. Ovaj gospodin smjesta stie i povede Toma u neku odaju u unutranjosti dvorca. Tomu je ondje prvo bilo da posegne za aom vode, ali je sluga odjeven u svilu i kadifu dohvati prije njega, kleknu na jedno koljeno i prinese mu je na zlatnom pladnju. Umorni zatoenik tada sjede i htjede skinuti izmice, oima plaljivo traei dozvolu za to, no drugi nametljivac, isto tako u svili i kadifi, kleknu preda nj i obavi to umjesto njega. Jo dva-tri puta pokua sam neto uiniti, no netko bi ga svaki put u tome preduhitrio pa napokon odustade i s uzdahom se pomiri sa sudbinom mrmljajui: Vrag neka me nosi, udim se to i ne diu umjesto mene! S papuama na nogama i umotan u raskoan kuni ogrta, najzad lee da se odmori, ali ne i da spava jer mu glava bijae prepuna misli, a soba prepuna ljudi. Misli nije mogao odagnati pa one ostadoe, a nije znao ni kako da otpravi ljude pa i oni ostadoe, na njegovu veliku alost ba kao i na njihovu. Nakon Tomova odlaska njegovi plemeniti uvari ostadoe sami. Neko su vrijeme razmiljali esto odmahujui glavom i hodajui gore-dolje po sobi, a potom ree lord St. John: Govorei po dui, kako se tebi ovo ini? Po dui govorei, mislim ovako. Kralju se blii kraj, moj je neak lud i kao luak e se uspeti na prijestolje, a kao takav e i ostati na njemu. Neka Bog uva Englesku jer e joj to biti potrebno! Uistinu, zbilja nam se to sprema. No ne gaji li ti neke sumnje o tome da o tome da Govornik se pokoleba, a onda se prekide. Oevidno je osjetio da se nalazi na skliskom tlu. Lord od Hertforda stade pred njega, bistrim, otvorenim pogledom zagleda mu se u lice i ree: Govori nitko te ne moe uti osim mene. Sumnje o emu? Mrsko mi je izrei ono to mi je na umu, a ti si, gospodine, i u krvnom srodstvu s njim. No, zar ti se ne ini, a preklinjem te da mi oprosti ako grijeim, da su mu se dranje i ponaanje mogli u ludilu toliko izmijeniti? Dranje i ponaanje jo su mu uvijek kraljevski, ali se po ovoj ili onoj neprimjetnoj sitnici razlikuju od nekadanjih njegovih navada. Ne izgleda li ti udno da mu se uslijed ludila iz sjeanja izbrisalo i oblije vlastitog oca, kao i dvorski obiaji i poasti koje mu po pravu pripadaju, te da se jo uvijek umije sluiti latinskim, a ne zna ni rei grkog i francuskog jezika? Ne srdi se, gospodine, nego mi oslobodi um od ove napasti i primi za to moju najdublju zahvalnost. Proganja me i to to kae da nije kraljevi pa uti, gospodine, ti zbori kao izdajnik. Zar si smetnuo s uma kraljeve zapovijedi? Ne zaboravi da sam i ja sudionik u tvom zloinu, ve i samo zato to te sluam.

KONANA VERZIJA

24

St. John problijedje i uurbano ree: Pogrijeio sam, priznajem. Ne izdaj me, udijeli mi velikoduno tu milost, a ja o ovome neu vie ni misliti ni govoriti. Budi blag prema meni, gospodine, inae sam propao. Ne brini, gospodine. No, ne grijei vie, ni ovdje ni pred drugima, pa e biti kao da nisi nita rekao. Ne smije gajiti nikakvih sumnji. On je sin moje sestre ta* jo iz kolijevke pamtim njegov glas, lice i oblije. Ludilo moe izazvati sve te udne i proturjene pojave koje ti kod njega zamjeuje, pa jo i gore od toga. Zar se ne sjea kako je stari baron Marley u ludilu zaboravio crte vlastitog lica koje je ezdeset godina poznavao i drao da ono pripada nekom drugom? ak nas je tovie uvjeravao i u to da je sin Marije Magdalene i da mu je glava nainjena od panjolskog stakla pa nikome, ako emo kazati cijelu istinu, nije doputao da ga dodirne iz straha da je neka nepaljiva ruka ne bi kakvim nesretnim sluajem razbila. Odagnaj svaku sumnju, dobri moj gospodine. Ovo je pravi kraljevi i ja ga dobro poznajem, a uskoro e nam biti i kralj: korisnije e ti biti da to dri na umu i o tome misli negoli o drugim stvarima. Jo malo porazgovarae, a tokom je tog razgovora lord St. John, vie puta ponovivi kako je sada potpuno uvren u svojoj vjeri i da ga sada nikakve sumnje vie nee salijetati, nastojao zatakati svoju maloprijanju pogreku to je bolje mogao. Potom lord od Hertforda otpusti svojega pomonika i sjede da sam uva strau. Ubrzo duboko utonu u misli. No, to je due mislio, postajao je i sve nemirniji pa se doskora ushoda po sobi mrmljajui: Ma, kojeta, on je sigurno kraljevi! Ta* nee netko valjda tvrditi da dvojica djeaka, razliita po krvi i rodu, mogu tako udesno nalikovati jedan na drugoga! Pa ak da je i tako, bilo bi jo vee udo kad bi njih ta dvojica nekim sluajem zamijenila mjesta. Ne, to je ludo, ludo, ludo! Malo zatim dodade: Da je varalica i da sebe naziva kraljeviem, to bi jo i bilo prirodno, bilo bi shvatljivo. No, je li ikada bilo varalice kojeg kraljeviem nazivaju i kralj, i dvor, i svi oko njega, a on porie svoje dostojanstvo i odbija svako velianje? Ne! Tako mi due svetoga Swithina, ne! Ovo je pravi pravcati kraljevi, samo je poludio!

KONANA VERZIJA

25

Sedmo poglavlje

Tomov prvi kraljevski ruak

Neto poslije jednoga sata poslijepodne Tom se prepusti sudbini i podnese mukotrpno oblaenje za ruak. Odjenue ga jednako lijepo kao to je i ranije bio odjeven, no sve na njemu bijae drugaije, promijenjeno, od nabranoga ovratnika do arapa. Potom ga veoma sveano odvedoe u prostranu i ukraenu odaju u kojoj stajae stol prostrt za jednu osobu. Namjetaj je u toj odaji bio od suha zlata i ureen rezbarijama zbog kojih je bio gotovo neprocjenjiv jer to bijae djelo Benvenutovo, a prostoriju dopola ispunjavahu posluitelji plemenita roda. Dvorski kapelan oita molitvu prije jela, a Tom se taman htjede naklopiti na ruak, jer je glad ve dugo bila sastavni dio njegove naravi, ali ga u tome prekide njegovo lordstvo grof od Berkleya koji mu oko vrata sveza ubrus uzvieni poloaj ubrusnika kraljevia od Walesa bijae, naime, nasljedan u obitelji ovoga plemia. Bijae tu i peharnik koji je ometao svaki Tomov pokuaj da sam sebi natoi vino. Naao se tu i kua u slubi njegova visoanstva kraljevia od Walesa, spreman da na izriiti mig kua svako sumnjivo jelo izlaui se opasnosti da se otruje. U ono je doba on sluio samo kao ukras i rijetko su ga pozivali da se prihvati svoje dunosti, no svojevremeno je, i to svega pred nekoliko narataja, taj poloaj bio poprilino pogibeljan pa za tim dostojanstvom nitko nije naroito udio. Zato u tu svrhu nisu upotrebljavali kakva psa ili olovara, ini se udnim, no takvi su svi postupci okrunjenih glava. I njegovo lordstvo gospodin dArcy, prvi komornik, bijae ondje, bogzna zato, ali je bio tu pa emo se time zadovoljiti. Bijae ondje i lord glavni podrumar koji stajae iza Tomove stolice nadgledajui sveani obred koji se odvijao pod zapovjednitvom lorda velikog upravitelja i lorda glavnog kuhara to stajahu u blizini. Osim ovih, Tom je imao jo tri stotine osamdeset i etiri sluge, ali oni, naravno, nisu svi bili u ovoj sobi nije ih tu bila ni etvrtina, a Tom o njihovu postojanju jo nije nita ni slutio. Sve su prisutne neto prije toga strogo pouili da ne zaborave kako je kraljevi privremeno siao s uma te da pripaze i ne pokazuju uenje zbog njegovih ludorija. Te su ludorije ubrzo imali prilike vidjeti vlastitim oima, no one u njima izazvae

KONANA VERZIJA

26

tek samilost i tugu, a ne veselost. Teka ih bol obuze kada voljenog kraljevia vidjee tako teko oboljela. Jadni je Tom uglavnom jeo prstima, ali se tome nitko ne podsmjehnu, nitko ak i ne pokaza da to primjeuje. Radoznalo je i s velikim zanimanjem razgledavao svoj ubrus jer je bio izraen od vrlo tanana i krasna platna, a potom prostoduno ree: Molim te, ukloni ovo da ga iz nepanje ne uprljam. Nasljedni ubrusnik, bez ijedne rijei ili zamjerke, smjerno mu odveza ubrus. Tom sa zanimanjem prouavae repu i loiku pa zapita to je to i da li se jede jer se ovo povre tek odnedavno bijae poelo uzgajati u Engleskoj umjesto da se kao rijetka poslastica uvozi iz Holandije. Na to mu pitanje odgovorie s dubokim potovanjem i bez ikakva znaka uenja. Kad je zavrio i sa slatkim jelima, napuni depove orasima, ali to naoko nitko ne primijeti niti se zbog toga zbuni. No, u narednome se trenutku sam Tom zbog toga zbuni i uznemiri jer je tokom itava objeda ovo bila jedina prilika u kojoj mu dopustie da neto uini vlastitim rukama pa je bio siguran da je uinio neto silno neprilino i nekneevski. U tom mu asu stadoe titrati i miii na nosu, a vrak se tog dijela tijela poe dizati i nabirati. Kako to nije prestajalo, Toma hvatae sve jai oaj. Moleivo pogleda najprije jednoga, pa drugoga, a onda redom i sve ostale visoke plemie oko sebe i suze mu navrijee na oi. Svi priskoie sa strahom na licu i uzee ga moliti da im kae kakva ga nevolja mui. Tom s istinskom ojaenou kaza: Preklinjem vas da mi oprostite, ali me strano svrbi nos. Kakav je obiaj i navada u ovako hitnom sluaju? Molim te, pouri, jer vie ne mogu dugo izdrati. Nitko se ne osmjehnu, ve se svi u bolnoj nedoumici stadoe uzajamno pogledati traei u velikom jadu savjet jedan od drugoga. Ali, gle, tu se naoe pred zidom, a u engleskoj im povijesti nita nije kazivalo kako da ovu prepreku prevladaju. Voditelj je ceremonija bio odsutan, a nitko se drugi nije osjeao sigurnim da se otisne na to nepoznato more ili se odvai na pokuaj da razrijei ovo ozbiljno pitanje. Na alost, nije postojao nikakav nasljedni ea. U meuvremenu se Tomove suze prelie preko svojih obala i potekoe mu niz obraze. Nos mu sve jae podrhtavao i vapio za sve hitnijim izbavljenjem pa naposljetku priroda provali branu uglaena ponaanja: Tom u sebi zamoli nebesa da mu oproste ako grijei pa se vlastoruno poea po nosu, na to svim dvoranima pade teak kamen sa srca. Po zavretku objeda Tomu pristupi jedan visoki plemi i prinese mu iroku zlatnu pliticu punu mirisne ruine vodice da njome oplahne usta i prste, a njegovo lordstvo nasljedni ubrusnik stajae pokraj njega pruajui mu ubrus. Tom se na trenutak-dva zapanjeno zapilji u pliticu, a onda je prinese usnama i sveano otpi iz nje. Zatim je vrati plemiu i ree: Ne, dragi gospodine, ne prija mi ba naroito: ima ugodan okus, ali je preslabo. Na ovu novu nastranost kraljevieva poremeenog uma svakoga od prisutnih zabolje srce, ali taj alosni prizor ni kod koga ne izazva veselost. Malo potom Tom poini jo jednu nesvjesnu pogreku ustavi od stola ba u asu kada je kapelan stao iza njegove stolice te se, podiui ruke i sklopljene oi prema nebu, spremio otpoeti molitvu poslije jela. I opet kao da nitko nije opazio da je kraljevi uinio ita neprilino. Na mladi prijatelj zatrai da ga odvedu u njegovu radnu sobu pa ga ondje ostavie nasamo da se zabavlja kako zna i umije. O kukama na zidu obloenom hrastovinom visjelo je nekoliko dijelova blistavoga elinog oklopa po kojem su predivni zlatni umeci odozgo do dolje tvorili izvanredno izvedene are. Ova je ratnika oprema pripadala pravome kraljeviu, a nedavno mu je bijae poklonila kraljica, gospa Parr.

KONANA VERZIJA

27

Tom stavi na se nazuvke, eljezne rukavice, kacigu s perjanicom i sve dijelove koje je mogao navui bez tue pomoi te se askom kolebao bi li pozvao koga da mu pomogne do kraja staviti oklop, ali se uto sjeti oraha koje je bio ponio s ruka i pomisli na radost koju e osjeati jedui ih, daleko od pogleda cijele one gomile i bez visokih nasljednih dostojanstvenika da ga salijeu neeljenim uslugama. I tako sve ove lijepe predmete vrati na mjesto te je uskoro krckao orahe i prvi se put, otkako ga je Bog zbog njegovih grijeha uinio kraljeviem, osjeao gotovo sasvim sretan. Kada mu vie ne ostade ni jedan orah, namjeri se u ormaru na nekoliko privlanih knjiga, meu njima i na jednu o uglaenom ponaanju na engleskom dvoru. To je bio zgoditak. Lee na raskonu poivaljku i sa zbiljskom se gorljivou dade na uenje. Tu emo ga za sada i ostaviti.

KONANA VERZIJA

28

Osmo poglavlje

Nevolje s peatom

Oko pet se sati Henrik VIII prenu iz drijemea koji ga nije nimalo osvjeio i promrmlja kao za sebe: Munih li snova, munih li snova! Sudei po ovom znamenju, zadnji as samo to mi nije kucnuo, a to potvruje i moje slabo bilo. Odjednom mu u oku bljesnu opaka iskra i on promrsi: No, neu umrijeti prije no to on ode s ovoga svijeta. Kada sluge primijetie da je budan, netko ga od njih zapita to mu je po volji da uine s lordom kancelarom koji eka u predsoblju. Pustite ga, pustite ga ovamo! ivo povika kralj. Lord kancelar ue, kleknu kraj kraljeve poivaljke i ree: Izdao sam naredbu i lanovi se Doma lordova, u skladu s kraljevom zapovijedi, u sudakim haljama nalaze u skuptinskoj sudnici gdje su potvrdili smrtnu osudu vojvode od Norfolka i ponizno ekaju da uju to je vae velianstvo o tome dalje izvoljelo odluiti. Kraljevo lice sinu zluradom radou. Pridignite me! Osobno u, glavom i bradom, stupiti pred svoj Parlament i vlastitom rukom udariti peat na osudu kojom u se otarasiti Glas ga izdade i pepeljasto mu bljedilo otjera rumen s obraza pa ga sluge ponovno poloie na jastuke i hitro mu prinesoe sredstvo za jaanje. Malo potom kralj se tuno oglasi: Jao, koliko li sam eznuo za ovim slatkim asom! A on, eto, prekasno stie i liava me toliko uenog uitka. No, pouri se, pouri! Neka barem drugi obave tu sretnu dunost kad je ve meni to uskraeno. Za upotrebu dravnog peata ovlastit u povjerenstvo, a ti izaberi lordove koji e u nj ui i prihvatite se posla. Ta*, pouri! Prije nego sunce izae i ponovno zae, donesite mi i pokaite njegovu glavu.

KONANA VERZIJA

29

Bit e kako kralj zapovijeda. Bi li vaem velianstvu bilo po volji narediti da mi se sada preda peat kako bih mogao krenuti na posao? Peat? Pa tko uva peat nego ti? S oprotenjem vaega velianstva, ba vi ste ga od mene uzeli prije dva dana govorei da se ne smije vie nijednom upotrijebiti sve dok ga vaa kraljevska ruka ne udari na osudu vojvode od Norfolka. Pa da, uistinu je tako i bilo. Sad se sjeam ali kamo sam ga stavio? Silno sam slab Pamenje me ovih dana esto izdaje udno, udno Kralj zapade u neko nerazumljivo mrmljanje, od vremena do vremena slabano tresui sijedom glavom i uzaludno se pokuavajui prisjetiti to je uinio s peatom. Najzad se lord od Hertforda odvai pa kleknu i dade kralju sljedee objanjenje: Velianstvo, bit u toliko smion i podsjetiti vas da se nekolicina nas sjea kako ste dravni peat predali u ruke njegova visoanstva kraljevia od Walesa da ga uva do dana kada Istina, iva istina! prekide ga kralj. Idi po njega! Hajde: vrijeme leti! Lord Hertford pohita k Tomu, ali se domalo vrati, smuen i praznih ruku te ovako izvijesti kralja: Teko mi je, moj kralju i gospodaru, to ti donosim tako tune i nepovoljne vijesti, no volja je Boja da kraljevia jo uvijek mori ona njegova boljetica pa se ne moe prisjetiti da je od tebe primio peat. Zato sam pohitao da te obavijestim mislei da bismo samo gubili dragocjeno vrijeme, i to uzalud, kad bismo pokuali pretraiti dugi niz soba i odaja to pripadaju njegovu kraljevskom viso Kraljevo stenjanje prekide velikaa u pola rijei. Poslije nekoliko asaka njegovo velianstvo ree s dubokom tugom u glasu: Ne muite vie to jadno dijete. Boja se ruka teko spustila na nj, a meni se srce cijepa od njenoga saaljenja prema njemu i od alosti to ne mogu njegovo breme preuzeti na svoja stara i brigama natovarena plea, u nadi da bi to njemu donijelo spokoj. Sklopi oi, neto promrmlja, a potom uutje. Doskora opet otvori oi i tupo se ogleda oko sebe, a onda mu se pogled zaustavi na lordu kancelaru koji je jo uvijek kleao. Namah mu lice planu od srdbe: to? Jo si ovdje? Slave mi Boje, ne pobrine li se za onoga izdajnika, sutra e ti se eir odmarati jer nee biti glave da je krasi! Kancelar drui odvrati: Smilujte mi se, zaklinjem vas, premilostivo velianstvo! Ta* ja ekam na dravni peat! ovjee, pa gdje ti je pamet? U mojoj e riznici nai mali peat koji sam ranije obiavao nositi u inozemstvo. Kad je ve veliki peat nestao, nee li i mali moi posluiti svrsi? Pa gdje ti je pamet? Gubi se! I pazi ne vraaj se ovamo bez njegove glave. Jadni kancelar nije ni asa asio da se izgubi iz opasne kraljeve blizine, a ni povjerenstvo nije tratilo vrijeme, ve je u kraljevo ime spremno potvrdilo odluku pokornog Parlamenta i odredilo da se sutradan odrubi glava prvome engleskom velikau, nesretnom vojvodi od Norfolka.

KONANA VERZIJA

30

Deveto poglavlje

Sveanost na rijeci

U devet sati uveer cijelo je iroko proelje dvorca koje je bilo okrenuto prema rijeci bljetalo od svjetlosti, a sama rijeka, dokle god se okom moglo pogledati u smjeru grada, bijae toliko naikana unajmljenim brodicama i izletnikim amcima to se, svi mahom ureeni raznobojnim svjetiljkama, blago zibahu na valovima, da je nalikovala na blistav i beskrajan vrt prepun cvijea koje se povija na njenom ljetnom lahoru. Veliko kameno stepenite koje je, sputajui se prema vodi, bilo dovoljno prostrano da se na njemu smjesti cijela vojska kakve njemake kneevine, prualo je posebnu sliku, onako prepuno kraljevskih kopljanika u blistavo uglaanim oklopima i sjajno odjevenih slugu to su letjeli gore-dolje i amo-tamo, urei se da na vrijeme svre sve pripreme. Uto odjeknu zapovijed i u tili as sve ivo ieznu sa stepenica. U zraku se osjeae teina od napeta muka i iekivanja. Dokle god je pogled sezao, vidjelo se kako tisue ljudi u amcima ustaju na noge, zaklanjaju oi od bljetavila svjetiljaka i zublji i zure prema palai. Nekih etrdeset-pedeset sveano okienih laica primae se stepenicama. Bijahu bogato pozlaene, a majstorski izrezbareni pramci i krme visoko im se uzdizahu. Na nekima od njih vijorili se stjegovi i zastave, druge pak bijahu ureene tkaninama zlatom izvezenim i tapiserijama u koje bijahu utkani grbovi, tree opet bijahu iskiene svilenim zastavicama po ijim je rubovima bilo priiveno bezbroj srebrnih zvonia pa se, kad god bi ih lahor dodirnuo, iz njih na sve strane razlijevahu tanki zvuci vesele glazbe. etvrte su bile jo razmetljivije jer su pripadale plemiima u neposrednoj kraljevievoj slubi pa im bokovi bijahu ivopisno ukraeni titovima na kojima su se velianstveno koili pojedini grbovi i znamenje. Svaku je od ovih brodica vukao za sobom po jedan teglja. Pored veslaa, na tim su se tegljaima nalazili i brojni vojnici u sjajnim kacigama i prsnim oklopima te sviraka druina. Sada se na velikim ulaznim vratima pojavi kopljanika eta, kao prethodnica toliko iekivane povorke. Na njima bijahu crno-ute prugaste arape, barunaste kape

KONANA VERZIJA

31

postranino ukraene srebrnim ruama, prnjaci od grimizna i modra sukna na kojima sprijeda i straga bijahu zlatom izvezena po tri pera grb kraljeviev. Drci helebardi bijahu im presvueni zatvorenocrvenim barunom zakovanim pozlaenim avliima i ukraeni zlatnim kiankama. Svrstavajui se to na lijevu, a to na desnu stranu, razvie se u dva dugaka reda to se protezahu od ulaza u dvorac pa do ruba vode. Zatim kraljevieve sluge u zlatnim i zatvorenocrvenim odorama stadoe izmeu njih odmatati i rasprostirati nekakvu debelu prugastu tkaninu ili sag. Kad se to svri, odjeknu iznutra zov truba. S rijeke glazbenici uzvratie veselom svirkom, a dvojica vratara s bijelim palicama, polagano i sveano koraajui, pojavie se na ulazu. Za njima stupae slubenik koji je nosio ezlo grada Londona, a za njim jo jedan s gradskim maem. Potom naie vie starjeina gradske strae u punoj spremi i s oznakama ina na rukavu, a onda glasnik reda Podvezice u kratkom gornjem kaputiu bez rukava i s izvezenim grbom na prsima, pa nekoliko vitezova reda Kupalita, svaki s bijelom ipkom na rukavu, zatim njihovi titonoe, pa onda suci u grimiznim haljama i s kapama na glavi, a za njima visoki kancelar Engleske u grimiznoj halji to sprijeda bijae otvorena i obrubljena krznom srebrne vjeverice, nakon njega izaslanstvo gradskih vijenika u grimiznim kabanicama te napokon poglavari raznih gradskih cehova u sveanu ruhu. Sada istupie dvanaestorica francuskih velikaa u sjajnoj odjei koja se sastojae od bijeloga damastnog prsluka proarana zlatom, kratkih ogrtaa od zatvorenocrvena baruna podstavljena ljubiastim taftom i rumenih haut-de-chausses, pa krenue niz stepenice. Ti plemii pripadahu pratnji francuskoga poklisara, a za njima koraahu dvanaestorica vitezova iz pratnje panjolskog poklisara, svi u crnu barunu i bez ikakva uresa. Iza njih pak doe nekolicina visokih engleskih plemia sa svojom pratnjom. Iznutra se razlijee zvuk trube i na vratima se pojavi kraljeviev ujak, budui veliki vojvoda od Somerseta, u prsluku od crne svile izvezene zlatom i platu od zatvorenocrvena atlasa posutom zlatnim cvjetovima i obrubljenom srebrnastim vrpcama. Okrenu se, skide s glave kapu ukraenu perima, pokloni se savivi se u struku te stade koraati natrake, klanjajui se pri svakom koraku. Tada se zau dugaak jek truba, a za njim uzvik: S puta uzvienom i monom lordu Edwardu, kraljeviu od Walesa! Visoko gore na bedemima dvorca uz glasnu tutnjavu sunu uvis dugaak niz crvenih plamenih jezika: svjetina okupljena na rijeci udari u gromovito klicanje u znak pozdrava, a Tom Canty, uzrok i junak svega toga, izae pred njih i lagano sagnu svoju kneevsku glavu. Bio je prekrasno odjeven u prsluk nainjen od bijela atlasa s prsima od grimizne svile izvezene zlatom, posut dijamantima i obrubljen hermelinom. Preko toga je nosio ogrta od bijele svile protkane zlatom na kojemu bijahu izvezena tri pera te koji bijae podstavljen modrim atlasom, ukraen biserjem i draguljima te privren briljanstnom kopom. O vratu mu visjelo odlije Podvezice i jo nekoliko stranih kneevskih odlikovanja, a kad god bi svjetlost pala na nj, sjaj je njegova nakita uzvraao zasljepljujuim blijeskom. O, Tome Canty, ti koji si se rodio u tronoj kolibi i rastao po londonskim jarcima, navikao na dronjke, prljavtinu i bijedu, to kae na ovo?

KONANA VERZIJA

32

Deseto poglavlje

Kraljevieve muke

Johna Cantyja bili smo ostavili gdje pravoga kraljevia vue na Smetlite, a u stopu ga prati buna i ushiena rulja. Naao se tu tek jedan jedini ovjek koji se usudio prozboriti rije u zarobljenikovu korist, ali za nj nitko nije mario, a jedva da ga je tko i uo od tolike galame. Kraljevi se uporno nastojao osloboditi i bjesnio je to ga John Canty ovako zlostavlja, sve dok ovaj ne izgubi i ono malo strpljenja to mu bijae preostalo pa u iznenadnoj jarosti zamahnu hrastovom toljagom iznad glave kraljevieve. Onaj jedini ovjek koji se bio zauzeo za momka priskoi da zadri nasilnikovu ruku te mu udarac pade na zapee. Canty riknu: ta s ti petlja? Evo ti onda! Batina zviznu posrednika po glavi: zau se stenjanje i nejasna se prilika srui na tlo, pred noge svjetini, a ve idueg trenutka ostade sama samcata leati u tami. Rulja je urila dalje, a ova joj zgoda nimalo ne pomuti dobro raspoloenje. Doskora se kraljevi nae u stanu Johna Cantyja, a za njima se dvojicom zalupie vrata spreavajui pristup nepozvanima. Pri slaboj svjetlosti lojanice utaknute u grli neke boce, jedva je uspijevao nazreti obrise ove odvratne jazbine i njezine stanovnike. Dvije prljave djevojke i jedna sredovjena ena bijahu se u jednom kutu uurile uza zid, poput ivotinja s kojima se okrutno postupa pa i sad oekuju istu sudbinu i strahuju od nje. Iz drugoga se kuta pak prikrade uvela vjetica razbaruene sijede kose i zlobnih oiju, pa se John Canty obrati njoj: Samo polako! Sad e vidjeti smijuriju. Ne kvari je dok se ne nauiva, a onda pusti ruci na volju Prii ovamo, mome. Hajde, ponovi onu svoju ludoriju ako je se jo sjea. Reci kako se zove. Tko si ti? Na ovu uvredu malome kraljeviu ponovno udari krv u obraze pa on odvrati uprijevi vrst i prezriv pogled u ovjekovo lice:

KONANA VERZIJA

33

Naprosto je neotesano da se netko poput tebe meni usuuje nareivati da govorim. Kaem ti, kao to sam ti ve jednom rekao, da sam ja Edward, kraljevi od Walesa, i nitko drugi. Na ovaj se odgovor vjetica toliko zabezeknu od iznenaenja da ostade na mjestu prikovana, a dah joj zastade u grlu. Glupavo je i zbunjeno zurila u kraljevia, a onome se razbojniku od njezina sina to toliko svidje da prasnu u grohotan smijeh. No, na majku Toma Cantyja i njegove sestre ovo ostavi sasvim drugaiji dojam. Strah od batina namah ieze pri pomisli na uas druge vrste. Tuna i prestravljena lica poletjee k njemu uzviknuvi: Oh, jadni Tome! Jadno dijete! Mati pade na koljena pred kraljeviem, poloi mu ruke na ramena i bolno mu se pogledom upi u lice dok joj suze navirahu na oi. Zatim progovori: Oh, jadno moje dijete! One su lude knjige napokon uinile svoje i pomutile ti um. Ah, zato si toliko buljio u njih, kad sam te toliko puta opominjala? Slomio si srce svojoj majci. Kraljevi joj se zagleda u lice i blago ree: Tvoj je sin zdrav i nije izgubio razum, dobra gospo. Umiri se i odvedi me u dvorac gdje se on sada nalazi i kralj, moj otac, odmah e ti ga vratiti. Kralj, tvoj otac! O, dijete! Povuci te rijei koje e tebe stajati ivota, a sve tvoje upropastiti! Preni se iz toga groznog sna! Prizovi natrag svoje jadno odlutalo pamenje! Pogledaj me! Zar ja nisam tvoja majka koja te rodila i koja te voli? Kraljevi odmahnu glavom i nevoljko ree: Samo Bog zna koliko mi je teko to tvojem srcu zadajem bol, ali je istina da ti nikada dosad nisam vidio lica. Na ovo ena klonu i ponovno sjede na pod pa, pokrivi lice rukama, stade jecati i naricati da se ovjeku srce cijepalo. Nastavimo s predstavom! povika Canty. Hajde, Nan! Hajde, Bet! Neodgojene djevojure! Zar ete stajati u prisutnosti kraljevievoj? Na koljena, prosjaka bagro, i poklonite se pred njim! On i ove rijei poprati vritavim smijehom. Djevojice se usudie bojaljivo zauzeti za brata, a Nan ree: Kad bi ga pustio da legne, oe, odmor i san izlijeili bi ga od ludila. Molim te, uini tako. Uini tako, oe prihvati i Bet. Umorniji je nego inae. Sutra e opet biti onaj stari pa e marljivo prositi i nee se vratiti kui praznih aka. Ova primjedba ohladi oevu veselost i skrenu mu misli na ozbiljne stvari. Ljutito se okrenu kraljeviu i ree: Sutra moramo vlasniku ove rupetine platiti dva penija. Dva penija, hej sav taj silan novac za polugodinju stanarinu, inae e nas izbaciti. Pokai to si danas zaradio dok si toboe prosio! Na to e kraljevi: Ne vrijeaj me prljavim triarijama. Ponavljam ti, ja sam kraljev sin. Canty ga irokim dlanom tako svojski lupi po ramenu da kraljevi zatetura i pade u naruje Cantyjevoj eni koja ga privi na grudi i vlastitim ga tijelom zatiti od cijele kie pljusaka i udaraca. Uplaene se djevojke opet zavukoe u kut, no baka pohita da pomogne sinu. Kraljevi se izvi iz naruja gospoe Canty i povika:

KONANA VERZIJA

34

Ne mora ti trpjeti umjesto mene, gospo. Neka se te svinje iskale samo na meni. Ove rijei razbjesnjee svinje do te mjere da se ni asa ne asei latie posla. Zajednikim silama isprebijae djeaka na mrtvo ime, a potom izdevetae i djevojke i njihovu majku zbog toga to su se bile saalile na rtvu. A sada ree Canty svi na spavanje. Ova me zabava izmuila. Ugasie svjetlo i svi legoe na poinak. im po hrkanju kuedomaina i njegove majke zakljuie da je to dvoje zaspalo, djevojice dopuzae do mjesta gdje je leao kraljevi i njeno ga pokrie slamom i dronjcima da mu ne bude hladno, a i njihova majka dopuza do njega pa ga stade milovati po kosi i plakati nad njim, apui mu neprekidno na uho drhtave rijei pune utjehe i saaljenja. Bila mu je sauvala i neto da prezalogaji, ali je djeak od bolova bio potpuno izgubio tek, pogotovo za crn i bezukusan komadi suhoga kruha. Njega dirnu to ga je onako hrabro i portvovno branila, kao i to to je suosjeala s njim, pa joj zahvali biranim i kneevskim rijeima i zamoli je da i sama poe spavati i pokua zaboraviti svoj jad. Dodade i to da njegov kraljevski otac nee dopustiti da njezina vjerna ljubaznost i odanost ostanu nenagraene. Ovaj novi napad njegova ludila iznova joj prostrijeli srce pa ga opet uze privijati na grudi, a onda se, oblivena suzama, vrati na svoj leaj. Dok je tako leala razmiljajui i tugujui, malo-pomalo joj se u glavu uvue misao da u ovom djeaku postoji neto neuhvatljivo to u Tomu Cantyju, bio on lud ili ne bio, nije primjeivala. Nije to mogla opisati, nije mogla tono kazati o emu je rije, a ipak je njezin otar materinski nagon to uoio i zapazio. A to ako ovaj djeak na kraju krajeva zbilja nije njezin sin? Ma, to su besmislice! Unato svoj alosti i nevoljama, gotovo se osmjehnu na ovu pomisao. Svejedno, nije se vie mogla otresti te misli koja ju je uporno opsjedala. Progonila ju je, muila i salijetala i nikako se nije dala otjerati ni zanemariti. Napokon shvati da nee imati mira sve dok ne smisli nain na koji e jasno i nedvosmisleno provjeriti je li ovaj momi njen sin ili ne te tako odagnati teke sumnje koje ju more. Da, to je oevidno bio pravi izlaz iz ove tekoe pa smjesta poe smiljati kako da tu provjeru izvede. No, to je bilo lake odluiti nego izvriti. Jedan za drugim, prevrtala je u glavi sve sigurne naine, ali ih je bila prisiljena sve odbaciti nijedan od njih ne bijae bezuvjetno siguran, bezuvjetno savren, a nesavren je dokaz nije mogao zadovoljiti. Oevidno je uzalud razbijala glavu i ve se inilo da e morati dii ruke od svojega nauma. No, ba dok joj je ta beznadna misao prolazila glavom, do uha joj dopre pravilno disanje djeakovo pa razabra da je zaspao. I dok je oslukivala, to odmjereno disanje prekide tih, zaplaen krik, kao to se to obino dogaa kad netko togod runo sanja. Ova je sluajnost u asu navede na zamisao bolju od svih provjera koje bijae smislila. Grozniavo, no bez buke dade se na posao pa ponovno upali svijeu mrmljajui u sebi: Da sam ga barem maloas vidjela, sada bih znala! Od onoga dana, kada mu je jo kao malome barut planuo u lice, nikada se ne bi naglo trgnuo iz sna ili iz misli, a da ne stavi ruku pred oi, ba kao to je onda uinio. I to ne kao drugi, s dlanom okrenutim prema licu, ve uvijek okreui dlan na vanjsku stranu stotinu sam puta to vidjela i nikada taj pokretn nije uinio nikako drugaije niti bi se desilo da ga ne uini. Da, uskoro u biti sigurna! U meuvremenu je ve bila dopuzala do usnulog djeaka zaklanjajui svijeu rukom. Oprezno se i brino nagnu nad njim, jedva diui i priguujui uzbuenje, a onda mu najednom naglo osvijetli lice i lupnu o pod zglobovima svinutih prstiju kraj samoga njegova uha. Mali spava irom otvori oi i preneraeno pogleda oko sebe ali rukama ne naini nikakav naroit pokret. Jadnu enu gotovo dotukoe iznenaenje i teki jad, ali zatomi uzbuenje i ponovno uspava djeaka, a zatim se odulja u svoj kut i s bolom u dui stade razmatrati porazni

KONANA VERZIJA

35

ishod svojega pokusa. Pokuavala je samu sebe uvjeriti da je Tomovo ludilo uzrok nestanka njegovih uobiajenih kretnji, ali joj to ne poe za rukom. Ne, ree, ruke mu nisu lude i ne bi se u tako kratko vrijeme mogle oduiti od tako stare navike. O, teak je ovo dan za mene! Unato svemu, nada je sada u njoj bila isto toliko uporna koliko je maloas bila uporna sumnja: nije se mogla pomiriti s rjeenjem na koje joj ukazivae maloprijanja provjera. Morat e ponovno pokuati ovaj neuspjeh mora da je bio samo puki sluaj. I tako po drugi put tre djeaka iz sna, a malo kasnije uini to jo jednom s istim ishodom kao i prilikom prve provjere te se potom odvue do svojeg leaja i zaspi s tugom u dui, govorei sama sebi: Ne mogu ga se samo tako odrei Oh, ne, ne mogu, ne mogu to mora da je moj sin! Budui da ga nesretna mati vie nije uznemiravala, a bolovi malo-pomalo toliko uminuli da su ga prestali muiti, od silnoga se umora kraljeviu oi sklopie u duboku i spokojnu snu. Prolazio je sat za satom, a on jo uvijek spavae mrtvim snom. Minu tako i nekih etiri do pet sati, a potom se kraljevi poe buditi iz obamrlosti. Uskoro promrmlja kroz polusan: Sir Williame! Pa asak kasnije: Hej, sir Williame Herberte! Doi brzo ovamo da uje najudniji san to sam ga ikada Sir Williame! Zar ne uje? Zamisli, sanjao sam sebe kao prosjaka i Hej, vi tamo! Straa! Sir Williame! Kako! Pa zar nigdje nema nijednog sluge? Ah! Bit e zlo ako to je s tobom? upita aptom netko kraj njega. Koga zove? Sir Williama Herberta. A tko si ti? Ja? Pa tko drugi do tvoja sestra Nen? Oh, Tome, zaboravila sam! Jo si uvijek lud jadnie, jo si lud. Da se barem nisam ni probudila kad te opet takva vidim! Ali, molim te, obuzdaj jezik, inae e nas otac sve namrtvo prebiti! Iznenaeni se kraljevi napola pridie, ali ga nateeni i ukoeni udovi grubo podsjetie na sve to se dogodilo pa s jaukom i uzdahom opet klonu na prljavu slamu: Jao, znai da nisam sanjao! U trenu se sav teki jad i nevolja koje san bijae otjerao opet sruie na nj i on shvati da vie nije kraljevi kojega svi na dvoru maze, a oi se cijeloga naroda s oboavanjem upiru u njega, ve siromah, izopenik odjeven u prnje, zatoen u jazbini u kakvoj samo divlje zvijeri mogu ivjeti i osuen na drutvo prosjaka i lopova. Premda utonuo u svoj jad, ipak zau buan smijeh i viku to dopirahu izvana, svega nekoliko kua dalje. U sljedeem trenutku netko nekoliko puta otro zalupa na vrata. John Canty prestade hrkati i upita: Tko to lupa? to hoe? Neki mu glas odgovori: Zna li koga si ono juer raspalio toljagom po glavi? Ne. Ne znam i nije me briga. Moda e uskoro pjevati drugu pjesmu. Misli li izvui ivu glavu, smjesta put pod noge. Onome je ovjeku dua ve u nosu. To je sveenik, otac Andrew! Boe blagi! povika Canty pa probudi svu svoju obitelj i promuklim glasom zapovjedi: Svi na noge i trk, jer ako ostanemo ovdje, propali smo!

KONANA VERZIJA

36

Nepunih pet minuta kasnije Cantyjevi ve bijahu na ulici hitajui koliko su ih noge nosile. John Canty drae kraljevia za zapee urno ga vukui kroz mrane ulice i tiho ga opominjui: Jezik za zube, luda budalo, i ne spominji kako se zovemo. Izabrat u neko drugo ime, i to brzo, da bih zavarao trag pred tim sudskim psima. Jezik za zube, kaem ti! Zatim zarea na ostale lanove obitelji: Ako se desi da se razdvojimo, neka svatko krene prema Londonskom mostu. Tko prvi stigne do posljednjeg trgovca platnom na mostu, neka ondje saeka na ostale, a onda emo zajedno kidnuti u Southwark. U tom trenutku cijela druba naglo izbi iz tame i nae se na svjetlu. I ne samo na svjetlu, ve i usred mnotva koje je, okupljeno na rijenoj obali, pjevalo, plesalo i vikalo. Dokle god je pogled sezao, uzvodno i nizvodno uz Temzu, pruao se cijeli niz kresova, Londonski most bijae sveano osvijetljen, a isto tako i most prema Southwarku, cijela je rijeka plamtjela od sjaja i blijeska raznobojne svjetlosti, a stalni prasak vatrometa ispunjavao nebo zamrenim spletom blistavih hitaca i gustom kiom svjetlucavih iskara koje no gotovo pretvarahu u dan: posvuda su se kretale skupine veseljaka i inilo se da je cijeli London na ulicama. Johnu Cantyju ote se bijesna psovka i on naredi ostalima da okrenu natrag, no za to bijae prekasno. Njega i njegove proguta ova uskomeana ljudska konica i u asu ih rastavi jedne od drugih, bez nade da e se opet sastati. Kraljevia pri tome ne smatramo jednim od njegovih. Canty ga je jo uvijek vrsto drao za ruku, a kraljeviu je srce brzo kucalo jer se ponadao da e sada moda uspjeti pobjei. Neki krupni skelar, koji se ve bio prilino nakresao, bijae miljenja da ga je Canty u svojim naporima da se probije kroz gomilu grubo odgurnuo pa mu spusti na rame svoju ruerdu i kaza: Hej, kamo tako urno, prijane? Kakav ti to prljavi posao truje duu dok poteni i pravi ljudi praznuju? Moji su poslovi moja briga i nimalo te se ne tiu osorno e Canty. Mii ruku s mene i pusti me da proem. E, kad si tako nakrivo nasaen, znaj da nee proi dok ne ispije jednu u zdravlje kraljevia od Walesa ree skelar odluno mu preprijeivi put. Daj onda vr, ali samo brzo, brzo! Uto im se pridruie i drugi veseljaci viui: Vr ljubavi, vr ljubavi! Neka ovaj kiseli brat ispije vr ljubavi, inae emo njime nahraniti ribe. I tako donesoe ogroman vr ljubavi. Uhvativi ga za jedno uho, a drugom rukom nainivi pokret kao da podie kraj kakva zamiljenog ubrusa, skelar, onako kako to propisuju drevni obiaji, ponudi vr Cantyju koji je, i opet prema starome obiaju, trebao jednom rukom uhvatiti vr za drugo uho, a drugom podii s njega poklopac. Zbog toga je, dakako, na tren morao pustiti kraljevievu ruku. Kraljevi pak nije gubio vrijeme, ve zaroni u umu nogu oko sebe i nestade. U narednom ga je asu bilo tee nai u ovom uzburkanom ivom moru nego kad bi ovjek traio izgubljeni srebrni novi u valovima Atlantskog oceana. Veoma ubrzo uvidje tu injenicu pa smjesta poe brinuti vlastitu brigu, ne mislei vie na Johna Cantyja. Ubrzo shvati jo neto. Naime, da umjesto njega u gradu slave lanoga kraljevia od Walesa. Nije mu bilo teko zakljuiti da je Tom Canty, onaj siromani djeak, mudro iskoristio neobinu priliku i domogao se prijestolja.

KONANA VERZIJA

37

Mogao je stoga uiniti samo jedno probiti se do vijenice, rei tko je i raskrinkati varalicu. Odlui, meutim, da e Tomu ostaviti dovoljno vremena da se pripremi za posljednji as, a onda e ga dati objesiti, izvaditi mu utrobu i raetvoriti ga, u skladu s postupkom to su ga u sluaju veleizdaje propisivali zakoni i obiaji onoga vremena.

KONANA VERZIJA

38

Jedanaesto poglavlje

U vijenici

Kraljevska je laica, u pratnji ostaloga sjajnog brodovlja, sveano klizila niz Temzu probijajui se kroz umu osvijetljenih amaca. Zrak bijae ispunjen glazbom, du rijenih obala veselo plamsahu vatre, u daljini leae grad obasjan blagim rumenilom nebrojenih i nevidljivih kresova, a nad njime se u nebo dizalo mnogo vitkih tornjeva ureenih iskriavim svjetlima zbog ega su, onako udaljeni, nalikovali na koplja posuta draguljima i baena uvis. Brodovlje je na njegovu putu neprestano pozdravljalo promuklo i gromko klicanje s obale i neprekidno sijevanje i tutnjava topova. Za Toma Cantyja, napola utonula u svilene jastuke, ovi poklici i cijeli taj prizor bijahu udo ijoj se neizrecivoj veliajnosti nije prestajao diviti, dok kraljevni Elizabethi i lady Jane Grey, njegovim malim prijateljicama to su sjedjele uz njega, sve ovo nije nita znailo. Kada brodovlje stie do Downgatea, tegljai ga uz bistri Wallbrook (ije je korito ve dvije stotine godina skriveno od pogleda pod nepreglednim mnotvom zgrada) odvukoe do Bucklersburyja, prooe pored kua i ispod blistavo osvijetljenih mostova na kojima se tiskala vesela svjetina te se napokon zaustavie u luici u negdanjem sreditu grada Londona, na mjestu gdje se danas nalazi Barge Yard. Tom se iskrca pa zajedno sa svojom gizdavom pratnjom prijee preko Cheapsidea i kroz staru idovsku etvrt i ulicu Basinghall pjeice prevali kratak put do vijenice. Toma i male gospoice s dunim potovanjem doekae gradonaelnik i gradski oci, odjeveni u sveane grimizne halje i sa zlatnim lancima oko vrata, te ih odvedoe do bogato ureene sveane nebnice u vrhu velike dvorane, dok su pred njima ili glasnici izvikivanjem najavljujui njihov dolazak, a drugi slubenici nosili ezlo i gradski ma. Velikai i gospe odreeni za pratnju Tomu i njegovim malim prijateljicama zauzee mjesta iza njihovih naslonjaa. Za niim su stolom, u drutvu gradskih velikaa, sjedili dvorski velikodostojnici i ostali uzvanici plemenita roda, a obini se graani rasporedie oko mnogobrojnih

KONANA VERZIJA

39

stolova u glavnom dijelu dvorane. S uzviene osmatranice divovi Gog i Magog, drevni gradski zatitnici, promatrahu prizor ispod sebe oima koje su jo u doba ranijih narataja bile navikle na ovakve svetkovine. Zau se jeka roga i odjeknu najava, a kroz visoka se vrata na lijevome zidu pojavi debeli podrumar u pratnji svojih slugu koji su s nevjerojatnom dostojanstvenou nosili kraljevsku goveu peenku to se puila od vreline i samo ekala no. Nakon molitve prije jela Tom (kojega su tako bili uputili) ustade a s njim ustadoe i svi prisutni pa zajedno s kraljevnom Elizabethom otpi iz golema zlatnog vra ljubavi, onda vr pruie lady Jane, a potom se svi obredae. Tako zapoe gozba. Oko ponoi veselje bijae na vrhuncu. Tada zapoe jedna od onih slikovitih predstava koje su ljudi u davnini toliko voljeli. Opis se takve predstave moe i danas nai, pun staromodnih izraza, kod jednoga ljetopisca koji joj je prisustvovao: Nainie mjesta pa uoe neki barun i neki grof, po turskome obiaju odjeveni u duge vezene haljine u koje tu i tamo bijahu utkana zlatna zrnca. Kape im na glavama bijahu od zatvorenocrvena baruna i obavijene zlatnim turbanima, a o pojasu im visjele po dvije sablje, zvane krivoije, objeene o iroke zlatne pojaseve. Potom stigoe jo jedan barun i jo jedan grof u dugim haljinama od uta atlasa ispresijecana prugama od bijela atlasa, a u svakoj bijeloj pruzi opet pruga od zatvorenocrvena atlasa, kao to se nosi u Rusiji, s kapama podstavljenim jazavevim krznom na glavi, svaki sa sjekiricom u rukama i obuven u izme s navie povijenim kljunovima, to jest vrhovima dugakim itavu stopu. Nakon njih pojavi se i jedan vitez, a za njim i zapovjednik kraljevske mornarice u pratnji petorice plemia u prslucima od zatvorenocrvena baruna, straga duboko izrezanima, a sprijeda zatvorenima sve do kljune kosti, koji se na prsima vezivahu srebrnim lancima. Preko toga su nosili kratke ogrtae od zatvorenocrvena atlasa, a na glavi eire s fazanovim perima, kao u plesaa. Ovako kako oni bijahu odjeveni, nose se ljudi u Pruskoj. Zubljonoe kojih bijae stotinjak, imahu na sebi odijela od zatvorenocrvena atlasa i zelena sukna, a lica bijahu nagaravili pa izgledahu poput Maura. Zatim dooe na red lakrdijai, poslije njih zaplesae prerueni putujui zabavljai, a plesahu i velikai i gospe, i to tako neobuzdano da ih bijae milina gledati. I dok je Tom sa svojega povienog sjedita promatrao ovaj neobuzdani ples, iz dubine se due divei ovome blistavom spletu svih moguih boja to ga pred njim stvarae ludi kovitlac gizdavih plesaa, dotle se u dronjke odjeveni, ali pravi kraljevi od Walesa na sav glas pozivao na svoja prava i tumaio krivdu koja mu je nanesena, optuujui varalicu i zahtijevajui da ga puste u vijenicu! Svjetina je nevjerojatno uivala u ovoj zgodi, gurajui se i izvijajui vrat da bi vidjela malog buntovnika. Doskora ga poee peckati i rugati mu se, sve u namjeri da u njemu potaknu jo ei bijes i jo se bolje zabave. Zbog ponienja su mu suze navirale na oi, no junaki se drao i nosio se s tom ruljom kao pravi kraljevi. Peckanje se nastavi, a ruganje pojaa, ali on uzviknu: Ponavljam vam, paadi neotesana, da sam ja kraljevi od Walesa. Ma koliko bio naputen i usamljen, bez ikoga tko bi mi rekao samilosnu rije ili mi pomogao u nevolji, neu popustiti i ustrajat u u svojim zahtjevima! Bio ti kraljevi ili ne, meni je to svejedno. Ti si valjan djeak i nee ostati bez prijatelja! Evo me ovdje da to dokaem, a pazi to u ti rei: mogao si stei i goreg prijatelja od Milesa Hendona, a ne bi se nimalo umorio traei ga. Odmori ustaca, dijete, ja govorim jezikom ovih smrdljivih gradskih takora kao da sam se meu njima rodio.

KONANA VERZIJA

40

ovjek koji je izrekao ove rijei, bio je, sudei po odjei, izgledu i dranju, neka vrsta don Cezara od Bazana. Bijae visok, stamen i miiav. Prsluk i hlae bili su mu od skupa sukna, ali izblijedjeli i iznoeni, a zlatom ukraene vrpce alosno potamnjele. Nabrani mu se ovratnik bio izguvao i poderao, pero se na iroku eiru slomilo i djelovalo prljavo i jadno, a o boku je u zaralom eljeznom toku nosio tanak i dugaak ma: po razmetljivu ga se dranju moglo smatrati kakvim hvalisavim vojnikom. Rijei ove neobine osobe doeka prava bura smijeha i poruge. Netko dobaci: Vidi, jo jedan prerueni kraljevi! Pripazi na jezik, prijane, moda je opasan! Bome, tako i izgleda pogledaj mu oi! Otmite mu maloga u pojilo s tim tenetom! U istom se asu, pod utjecajem ove krasne misli, jedna ruka spusti na kraljevia, ali u istome asu i stranev dugi ma izletje iz toka i plotimice tako zviznu smutljivca da ovaj pade na zemlju. U narednom trenutku dvadesetak glasova povika: Ubij pseto! Ubij ga! Ubij! i rulja opkoli ratnika koji se leima osloni o zid i stade se dugakim maem razmahivati oko sebe kao da je pomahnitao. Nekoliko se njegovih protivnika ovdje-ondje prui po zemlji, ali rulja poput plimnoga vala jurnu preko ispruenih tijela i nesmanjenom estinom nasrnu na junaka. inilo se da su mu dani odbrojani, a propast sigurna, kadli se najednom razlijee zvuk trube i neki glas viknu: S puta kraljevskom glasniku!. Naie eta konjanika i navali na gomilu koja, to su je noge nosile, pobjee izvan domaaja opasnosti. Smioni stranac zgrabi kraljevia u naruje i uskoro se nae daleko od pogibelji i mnotva. Vratimo se sada u vijenicu. Visoko iznad radosne buke i zaglunog veselja odjednom odjeknu jasan zvuk lovakog roga. Namah sve utihnu zavlada duboki muk, a potom se zau jedan jedini glas glas dvorskoga glasnika koji jasno i glasno stade itati proglas, a sve ono mnotvo stajae i sluae. Zavrne rijei, sveano izgovorene, bijahu: Kralj je umro! Svi koji tamo bijahu okupljeni oborie glavu na grudi, kao jedan ovjek, ostadoe tako nekoliko trenutaka u mukloj tiini, a potom se svi zajedno spustie na koljena, ispruie ruke prema Tomu i snaan im se usklik ote iz grudi, tako da se inilo da se zgrada trese: ivio kralj! Zapanjeni pogled jadnoga Toma prijee po ovome nevjerojatnom prizoru te naposljetku na tren sneno zastade na dvije kraljevne to kleahu pored njega, a potom se zaustavi na grofu od Hertforda. Lice mu se najednom ozari pri jednoj pomisli pa tihim glasom ree na uho lordu Hertfordu: Po istini mi odgovori, tako ti vjere i asti! Izdam li zapovijed koju samo kralj ima povlasticu i pravo izdati, hoe li takva zapovijed biti izvrena i nee li tkogod ustati da joj se usprotivi? Nitko, gospodaru, u cijelome kraljevstvu. U tvojoj je osobi olieno velianstvo Engleske. Ti si kralj i tvoja je rije zakon. Na to e Tom snanim i ozbiljnim glasom i s velikim uzbuenjem: Neka onda od dananjeg dana kraljev zakon bude zakon milosra, a ne vie zakon krvoprolia! Ustaj i pohitaj! Poi u Tower i javi kraljevu odluku da vojvoda od Norfolka nee umrijeti! Prisutni ue ove rijei i one krenue od usta do usta, nadaleko i nairoko po cijeloj dvorani pa se, kada Hertford urno izae, svima iz grudi ote jo jedan silan povik: Gotovo je s krvavom vladavinom! ivio Edward, engleski kralj!

KONANA VERZIJA

41

Dvanaesto poglavlje

Kraljevi i njegov oslobodilac

Izvukavi se iz gomile, Miles Hendon i mali kraljevi smjesta sporednim uliicama i prolazima udarie prema rijeci. Na putu im se nita ne isprijei sve dok ne stigoe do Londonskog mosta gdje se opet stadoe probijati kroz mnotvo, pri emu Hendon ne isputae kraljevievu, zapravo, kraljevu ruku. Velika je vijest ve kolala naokolo i djeak je najedanput u iz tisue grla: Umro je kralj! Na ovu se vijest sledi srce jadnoga malog skitnice i on uzdrhta cijelim tijelom. Shvati veliinu tog gubitka i obuze ga gorak jad: mrani strahovladar koji je za sve druge bio strah i trepet, bijae uvijek blag prema njemu. Suze mu navrijee na oi i sve se oko njega zamagli. Naas se osjeti najnaputenijim, najizopenijim i najodbaenijim od svih Bojih stvorova, a onda no zadrhta od novoga povika to se gromoglasno razlijee na sve strane: ivio kralj Edward esti! Oi mu sinu, a ponos ga prome od glave do pete. Ah, pomisli, kako to udno i velianstveno zvui JA SAM KRALJ. Nai se prijatelji polako probijahu kroz svjetinu na Londonskom mostu. udna je bila ova graevina koja je ve est stotina godina ovdje stajala i cijelo to vrijeme sluila kao buna i ivahna prometnica du koje se s obje strane, od jedne do druge rijene obale, pruao niz gusto naikanih trgovina i prodavaonica iznad kojih su se nalazili obiteljski stanovi. Most bijae kao neki grad u gradu: imao je svoju krmu, svoje pivnice, pekare, sitniarije, trnice, obrtnike radionice, pa ak i vlastitu crkvu. Na svoja je dva susjeda koje je povezivao London i Southwark gledao kao na prilino pristojna, no ne naroito znaajna predgraa. Bijae to, da se tako izrazimo, zatvorena bratovtina: uzak gradi s jednom jedinom ulicom dugom petinu milje, a stanovnitvo mu se nije razlikovalo od stanovnika u nekom selu gdje svatko prisno poznaje ostale suseljane, ba kao to je prije njih poznavao njihova oca i majku, te povrh toga znao sve njihove sitne obiteljske zgode i nezgode. Imao je most, dakako, i svoje plemstvo otmjene stare mesarske i pekarske i tko zna kakve jo obitelji koje su ve petstoesto godina ivjele u istim starim kuama i od poetka do kraja poznavale veliku povijest ovoga mosta i sve neobine prie o njemu: ti su ljudi uvijek vodili mostovske

KONANA VERZIJA

42

razgovore i mislili mostovske misli pa ak i lagali na dugaak, ujednaen, izravan i potpuno mostovski nain. Takvo je stanovnitvo nuno bilo predodreeno za uskogrudnost, neukost i uobraenost. Djeca su se raala na mostu, ondje rasla, starjela te napokon i umirala nijednom ne kroivi nogom u ma koji dio svijeta osim Londonskog mosta. Ovdanji su ljudi sasvim prirodno zamiljali kako je ona mona i beskonana povorka to danonono promie ulicom preko mosta uz nerazgovijetan huk povika i krikova, rzanje, mukanje i blejanje te potmulu tutnjavu kopita i papaka, jedina znaajna stvar na ovome svijetu, a oni sami na neki nain njezini vlasnici. A to su doista i bili ili su barem tu povorku mogli pokazivati sa svojih prozora, to su uz stanovitu naknadu i inili svaki put kada bi zbog povratka kakva kralja ili junaka most uivao u svojem kratkotrajnom sjaju jer se ni s jednoga drugog mjesta nije pruao tako dalek, izravan i nesmetan pogled na ete u prolazu. Za ljude roene i odrasle na mostu ivot na nekom drugom mjestu bijae nepodnoljivo dosadan i prazan. Pria se tako o ovjeku koji je u sedamdeset i prvoj godini ivota napustio most i povukao se na selo. No, u postelji se samo muio i prevrtao: zaspati nije mogao jer mu se duboka tiina inila tako bolnom, tako tjeskobnom, tako nespokojnom. Potpuno iznuren, pobjegao je najzad u svoj stari dom kao mrava i oronula prikaza i spokojno se prepustio poinku i ugodnim snovima, a zapljuskivanje valova, huka, tropot i tutnjava na Londonskom mostu uspavljivahu ga svojom glazbom. U vrijeme o kojem piemo most je tamonjoj djeici pruao priliku za zornu nastavu iz engleske povijesti: naime, nataknute na eljezne iljke iznad vrata na ulazu na most, raspadahu se od trulei mrtvaki blijede glave znamenitih ljudi. No, ne udaljujmo se od predmeta. Hendon je stanovao u krmici na mostu. Kada je sa svojim mladim prijateljem ve stigao do njezinih vrata, zau se neiji hrapavi glas: Eh, evo te napokon! Vie mi nee umai, za to ti jamim, a ako iz toga to u te izmijesiti kao pitu izvue kakvu pouku, moda te drugi put neu morati toliko ekati i John Canty prui ruku da pograbi djeaka. Miles Hendon preprijei mu put rekavi: Polake, prijatelju. Nepotrebno si grub, rekao bih. to je tebi ovaj djeak? Kad se ve uplee i gura nos u tue poslove, znaj da je on moj sin. La! otro ciknu mali kralj. Smiono reeno, djeae, i ja ti vjerujem, pa bila tvoja glavica pri zdravoj pameti ili malo kvrcnuta. No, bez obzira je li ovaj gadni grubijan tvoj otac ili nije, svejedno mu je, nee te vie imati prilike tui ni zlostavljati ako vie voli ostati sa mnom. O da, da njega ne poznajem, odvratan mi je i prije u umrijeti nego poi s njim. Onda je to sreeno i nemamo vie to razgovarati. To emo jo vidjeti! uzviknu John Canty srnuvi mimo Hendona da epa djeaka Silom u ga Ako ga samo takne, ti smee ljudsko, nataknut u te na raanj kao gusku! ree Hendon preprijeivi mu put i poloivi ruku na drak maa. Canty ustuknu. A sada otvori ui nastavi Hendon ovog sam momia uzeo pod svoju zatitu kada ga je gomila takvih kao to si ti htjela zlostavljati, a moda i ubiti. Misli li da u ga sada prepustiti goroj sudbini? Bio ti njegov otac ili ne bio, a istini za volju, mislim da je to la, za ovakva bi djeaka bilo bolje da umre pristojnom, brzom smru nego da ivi u rukama zvijeri kao to si ti. Idi stoga svojim putem, i gledaj da to bude to bre jer ne volim mnogo troiti rijei, a po prirodi nisam ba odvie strpljiv.

KONANA VERZIJA

43

John Canty ode dalje mrsei psovke i prijetnje te im ubrzo nestade s vida i izgubi se u gomili. Naredivi da mu donesu objed u sobu, Hendon se, zajedno sa svojim tienikom, uz tri niza stepenica uspne onamo. Bijae to kukavan sobiak s bijednom posteljom i nekoliko komada staroga pokustva skupljena zbrda-zdola, a osvjetljavahu ga dvije mirkave svijee. Mali se kralj dovue do postelje i lee na nju, gotovo iscrpljen od gladi i umora. Na nogama bijae proveo dobar dio dana i cijelu no jer je sada bilo dva ili tri sata ujutro, a za sve to vrijeme nita nije okusio. Sanjivo promrmlja: Pozovi me, molim te, kada stol bude prostrt pa smjesta utonu u dubok san. Smijeak zaigra u Hendonovu oku i on ree u sebi: Svete mi mise, ovaj prosjai upadne u tui stan i zauzme ti krevet s takvom prirodnou i lakoom kao da je sve to njegovo bez nekakva suvinog s vaim doputenjem ili ako mi neete zamjeriti ili togod slino. U svojem bolesnom buncanju sam sebe naziva kraljeviem od Walesa i valjano se dri te svoje uloge. Jadni usamljeni mii, mora da su ga zlostavljali pa mu se od toga poremetio um. E pa, dobro, ja u mu biti prijatelj. Spasio sam ga i to me vrsto vee uza nj, a i zavolio sam tog malog ugursuza bez dlake na jeziku. Kako se samo kao kakav vojnik sukobio s onom prljavom fukarom i junaki joj prkosio! A lice mu je tako lijepo, ljupko i blago, sada kad je san s njega odagnao sve brige i jade. Uit u ga, izlijeit u njegovu bolest, da, bit u mu stariji brat, brinuti se za nj i nad njim bdjeti, a tko ga uvrijedi ili povrijedi, neka sebi odmah narui mrtvaki pokrov, jer e mu itekako trebati, pa makar mene zbog toga iva spalili! Nagnu se nad djeakom i promatrae ga sa srdanim i saalnim zanimanjem, njeno ga potapavi po obraiu i zagladivi mu zamrene uvojke krupnom, preplanulom rukom. Djeakovim tijelom proe lak drhtaj, a Hendon promrmlja: Eto, od mukarca se ovo moglo i oekivati: ostavio sam ga da lei ovdje nepokriven i da navue kakav poguban nazeb. to u sad? Probudit e se ako ga podignem i stavim u krevet, a san mu je toliko potreban. Ogleda se za nekim drugim pokrivaem, no ne naavi nita, svue prsluk i u nj umota djeaka govorei: Ja sam navikao na otru studen i oskudnu odjeu pa mi ovo malo hladnoe nee nakoditi, a potom uze koraati gore-dolje po sobi ne bi li mu krv u ilama bre prokolala, svejednako govorei sam sa sobom. Bolesni ga um dri u uvjerenju da je kraljevi od Walesa. udno e biti budemo li i dalje imali jo jednoga kraljevia od Walesa kad onaj koji jest bio kraljevi, sada vie nije kraljevi, nego kralj, a ovaj je jadni um obuzet samo tom jednom matarijom i ne moe se domisliti tomu da bi sada trebalo odbaciti kraljevia i nazvati se kraljem. Ako mi je otac jo iv nakon ovih sedam godina otkako u tuinskoj tamnici nisam od kue imao nikakvih vijesti, on e lijepo doekati sirotog momia i velikoduno ga prihvatiti meni za ljubav, a tako e postupiti i moj dobri stariji brat Arthur. to se pak tie mojega drugog brata, Hugha ma, bude li se mijeao u to, razbit u tikvu toj podmukloj, neodgojenoj ivotinji! Da, tamo emo krenuti, i to smjesta. Ue sluga s jelom koje se puilo, stavi ga na stoli od jelovine, namjesti oko njega stolice i ode, ostavljajui ovakve siromane goste da se sami posluuju. Vrata se za njim zalupie i njihov tresak probudi djeaka koji naglo sjede u postelji i veselo se ogleda oko sebe. Onda mu se na licu pojavi bolan izraz te on promrmlja, s dubokim uzdahom i vie za sebe: O, teko meni, to je bio samo san. Zatim primijeti prsluk, svrnu pogled s prsluka na Milesa Hendona, shvati koliko se on radi njega rtvovao i blago ree: Dobar si prema meni, da, silno dobar. Uzmi ga i navuci meni vie nee trebati.

KONANA VERZIJA

44

Zatim ustade i ode do umivaonika u kut te ondje stade ekajui. Hendon je govorio vedrim glasom: Sad emo se osladiti krepkom juhicom i dobrim zalogajem jer je sve ukusno i jo se pui koliko je vrue, pa e te to i dobar san opet vratiti u ivot, nita ne brini! Djeak nita ne odgovori, ve na visokog maonou upravi vrst pogled u kojem je bilo ozbiljna iznenaenja, a isto tako i neto nestrpljivosti. Hendon zbunjeno upita: U emu je stvar? Dobri gospodine, htio bih se umiti. O, samo to! Od Milesa Hendona ne mora traiti dozvolu kad neto eli. Ponaaj se ovdje kao kod svoje kue i raspolai svime to njemu pripada. Djeak i dalje stajae, ne miui se. tovie, jednom ili dvaput nestrpljivo lupnu noicom o pod. Hendona ovo sasvim zbuni i on zapita: Blagoslovi Boe, to je sad? Molim te, ulij mi vodu i ne troi toliko rijei! Suzdravajui grohotan smijeh i govorei sam sebi: Tako mi svih svetih, ovo je sjajno!, Hendon hitro priskoi i ispuni nalog maloga drznika, a onda ostade zgranuto stajati kraj njega sve dok ga ne prenu otra zapovijed: Bre, ubrus! On dohvati ubrus koji je djeaku bio pod nosom i bez rijei mu ga prui. Zatim se htjede i sam osvjeiti, a za to vrijeme njegov usvojenik sjede za stol, pripravan da se baci na jelo. Hendon na brzu ruku oplahnu lice, a potom izvue drugu stolicu i spremae se da sjedne za stol, kadli djeak ozlojeeno prozbori: Stani! Zar e sjediti u kraljevoj prisutnosti? Ova primjedba zgromi Hendona i on promrmlja u sebi: Hej, ludilo ovog jadnika ide u korak s vremenom! S velikom promjenom u kraljevstvu, dolo je do promjene i u njegovu ludilu pa sada zamilja da je kralj! Majko mila, morat u povlaivati i ovoj zamisli druge mi nema inae e me, vjere mi, jo poslati i u Tower! Uivajui u vlastitoj dosjetki, odmakne stolicu od stola, ustoboi se iza kralja i stade ga dvoriti najuslunije to je znao i umio. Kada se kralj najeo, krutost njegova kraljevskog dostojanstva malo oslabi, a sa sitou se javi u njemu i elja za razgovorom pa on progovori: Mislim, ako sam te dobro uo, da se zove Miles Hendon. Da, velianstvo odvrati Miles, a potom e u sebi: Budem li morao povlaivati sirotanovu ludilu, morat u mu se obraati sa gospodaru, morat u mu se obraati sa velianstvo. Nita ne smijem raditi napola, ne smijem se ustezati ni od ega to spada u moju ulogu, inae u je igrati loe i nakoditi milosrdnoj i dobroj namjeri. Kralj razgali srce i drugom aom vina pa ree: Hou doznati neto o tebi priaj mi o svojem ivotu. Vladanje ti je viteko i plemenito jesi li plemi? Mi pripadamo najniem plemstvu, premilostivo velianstvo. Otac mi je baronet, jedan od niih velikaa u vitekoj slubi* sir Richard Hendon, iz Hendon Halla kraj Redovnikove doline u Kentu. To mi ime nije ostalo u sjeanju. Produi, priaj mi o svojem ivotu. Nema se tu mnogo priati, vae velianstvo, ali se ovjek u nedostatku boljeg moe time razonoditi na nekih pola sata. Moj otac, sir Richard, veoma je bogat i silno
*

Hendon misli na red baroneta, tzv. barones minores koji se razlikuju od skuptinskih baruna, a ne, to jedva da je i potrebno posebno napominjati, na baronete iz kasnijih razdoblja (pieva napomena).

KONANA VERZIJA

45

velikodune naravi. Majka mi je umrla dok sam jo bio djeak. Imam dva brata: Arthura koji je stariji od mene i po dui nalik ocu te Hugha koji je od mene mlai, a podle je udi, gramzljiv, vjeroloman, pun poroka i podmukao prava zmija. Takav je bio jo od kolijevke, a takav je bio i prije deset godina kada sam ga zadnji put vidio potpun devetnaestogodinji nitkov. Meni je tada bilo dvadeset, a Arthuru dvadeset i dvije. Od roda nemam vie nikoga osim jedne sestrine, lady Edith tada joj je bilo esnaest godina krasne, ljupke i dobre keri nekoga grofa, posljednje od svoje loze, nasljednice velikog bogatstva i imena koje s njom izumire. Moj joj je otac bio skrbnik. Ljubio sam je i ona je ljubila mene, ali su nju jo u kolijevci zaruili s mojim bratom Arthurom, a sir Richard nikada ne bi dopustio da se ta vjeridba razvrgne. Arthur je pak ljubio drugu djevojku i poticao nas da ne oajavamo, ve da se vrsto nadamo kako e se, zahvaljujui odlaganju i dobroj srei, jednoga dana ostvariti i njegove i nae elje. Hugh je volio bogatstvo lady Edithe premda je prividno govorio da voli nju samu no, on je uvijek tako postupao: govorio je jedno, a mislio drugo. Moj ga je otac volio vie nego ma koga od nas, imao povjerenja u nj i vjerovao mu, mislei da je on najmlae dijete pa ga stoga svi mrze, a to su svojstva kojima se oduvijek zadobivala najtoplija roditeljska ljubav. Bio je usto slatkorjeiv i uvjerljiv, a umio je i sjajno lagati, a to su pak svojstva koja silno pomau pri izigravanju takve slijepe naklonosti. Ja sam bio neobuzdan mogao bih uistinu ii i dalje te rei vrlo neobuzdan, premda je moja neobuzdanost zapravo bila bezazlena jer nije kodila nikome do meni, nikome nije nanijela sramotu ni donijela gubitak, niti je u njoj bilo iega zloinakog ili niskog ili ma ega to ne bi priliilo mojem plemenitom rodu. Moj se brat Hugh, meutim, tim mojim grekama dobro okoristio. Videi da zdravlje naega brata Arthura nije najbolje i nadajui se da bi mu, dogodi li se ono najgore, to moglo donijeti probitak, samo ako mene makne s puta, on je ali to bi bila duga pria, dobri moj gospodaru, a i nije vrijedna da se kazuje. Ukratko, taj je brat vjeto preuveliao moje pogreke i prikazao ih kao zloin, a svoj je podli posao okrunio pronaavi u mojim odajama svilene ljestvice koje je onamo prethodno sam podmetnuo, pa je time i svjedoenjem potkupljenih slugu i drugih laljivih hulja mog oca uvjerio u to da sam ja bio namislio oteti Edithu i oeniti se njome, buntovno prkosei njegovoj volji. Tri godine progonstva iz kue i iz Engleske moda e od mene napraviti vojnika i ovjeka, ree moj otac, i donekle me nauiti pameti. Ovo sam dugo iskuenje proveo borei se u ratovima diljem Evrope, u izobilju se nauivi ljutih udaraca, oskudice i pustolovina, ali sam u posljednjoj bitki pao u zarobljenitvo pa mi je tokom sedam godina to su otada uslijedile i minule, utoite pruala tuinska tamnica. Dovitljivou i hrabrou napokon sam se doepao slobode i pobjegao ravno ovamo. Nema dugo to sam stigao, prazne kese i siromaan odijelom, a jo siromaniji u pogledu znanja o onome to se u tih sedam tmurnih godina zbilo s Hendon Hallom, njegovim stanovnicima i imanjem. Eto, gospodaru, s vaim doputenjem, moja je mrava pripovijest gotova. S tobom su sramotno postupili! ree mali kralj sijevajui oima. No, ja u ispraviti tu nepravdu, tako mi svetoga kria, ispravit u je! To ti kralj kae. Potom mu se, jer ga je na to potakla pria o Milesovoj zloj sudbini, odrijei jezik i on uima svojega zauenog sluaoca povjeri povijest o nedavnim vlastitim nedaama. Kad je zavrio, Miles e u sebi: Kakvu samo matu ima! Ovo zbilja nije obian um. Inae ne bi, bio lud ili zdrav, mogao iskititi ovako povezanu i udesnu priu kao to je ovaj roman koji mi je netom ispriao satkavi ga od mjehura od sapunice. Jadna moja zbrkana glavice, nee biti bez prijatelja i sklonita dok god sam ja na ivotu. Nikada se nee odvajati od mene, bit e moj mezimac, moj mali drug. I ozdravit

KONANA VERZIJA

46

e! Da, oporavit e se, a onda e sebi stvoriti ime pa u ja s ponosom govoriti: Da, on je moj. Uzeo sam ga k sebi kao malog odrpanca bez kue i kuita, ali sam vidio to se u njemu krije i rekao da e se jednoga dana o njemu govoriti i pogledajte ga sad, promotrite ga jesam li bio u pravu? Kralj prozbori zamiljenim i odmjerenim glasom: Pritedio si mi uvredu i sramotu, a moda si mi i ivot spasio, pa time i krunu. Takvu slubu valja bogato nagraditi. Izreci svoju elju, pa ako ona bude ostvariva u granicama moje kraljevske moi, ispunit e ti se. Na ovaj se nevjerojatni prijedlog Hendon prenu iz sanjarenja. Ve je namjeravao zahvaliti kralju i sve otkloniti govorei kako je samo izvrio svoju dunost i da ne eli nagrade, ali mu uto na um pade mudrija misao i on zamoli za doputenje da ne odgovori odmah, ve da na nekoliko asaka razmotri ovu velikodunu ponudu to mu kralj dostojanstveno odobri primijetivi da je u ovako vanoj stvari najbolje ne uriti. Miles je nekoliko asaka razmiljao, a onda ree u sebi: Da, tako treba uiniti nikako se drugaije to ne bi moglo postii a iskustvo me u ovaj jedan sat pouilo da bi bilo silno zamorno i nezgodno ako ovo ovako nastavi. Da, to u zatraiti: prava je srea to nisam propustio ovu priliku. Zatim se spusti na jedno koljeno i ree: Moja skromna sluba ne prelazi granice obine podanike dunosti pa prema tome nema u njoj nikakve naroite zasluge, no kako se vaem velianstvu svidjelo smatrati je vrijednom neke nagrade, prikupit u odvanost i upraviti vam jednu molbu u tom smislu. Prije gotovo etiri stotine godina, kao to je poznato vaoj milosti, kada su engleski kralj Ivan i francuski kralj bili u zavadi, odlueno je da u njihovo ime na megdan izau dva zatonika i rijee spor takozvanim Bojim sudom. Kada se oba kralja, zajedno sa panjolskim kraljem, sastadoe da promatraju dvoboj i sude o njemu, pojavi se francuski kletvenik, no bijae tako straan da se nai engleski vitezovi ustruavahu s njime ukrstiti oruje. I tako je izgledalo da e se, zbog toga to u njegovo ime nitko nije izaao na megdan, ovaj znaajni spor rijeiti na tetu engleskoga vladara. U Toweru je, meutim, leao lord de Courcy, najsnanija engleska desnica, lien naslova i imanja, ve godinama trunui u tamnici. Obratie se njemu, on pristade i izae spreman za boj, no Francuz, im vidje njegovu grdnu pojavu i u njegovo slavno ime, pobjee i francuski kralj izgubi spor. Kralj Ivan vrati de Courcyju naslove i imanje i dodade: Izreci svoju elju i ja u ti je ispuniti, pa makar me to stajalo polovice kraljevstva, na to de Courcy, kleknuvi, kao ovo ja sada, ovako odgovori: Evo, ovo traim, gospodaru: da ja i moji nasljednici dobijemo i zadrimo povlasticu da ne otkrivamo glave u prisutnosti engleskih kraljeva, od sada pa sve dok bude engleskog prijestolja. Kao to je vaem velianstvu poznato, toj je molbi udovoljeno, a tokom se ovih etiri stotine godina nijednom nije desilo da ta loza ostane bez nasljednika, tako da sve do dana dananjega prvak toga starog doma dri na glavi eir ili ljem pred kraljevskim velianstvom, potpuno slobodno i nesmetano, to nitko drugi ne smije initi.* Pozivajui se na ovaj sluaj iz prolosti kako bih potkrijepio svoju molbu, molim kralja da mi udijeli samo jednu milost i pravo i nita drugo, a za mene e to biti vie nego dovoljna nagrada: naime, da ja i moji nasljednici zasvagda smijemo sjediti u prisutnosti engleskoga velianstva! Sir Milese Hendone, ustani kao vitez ree kralj sveano, dotaknuvi Hendona vlastitim maem po ramenu ustani i sjedni. Molba ti je usliana. Dok bude Engleske i njezine krune, ova se povlastica nee ugasiti.
*

Lordovi od Kingsalea, de Courcyjevi potomci, jo uvijek uivaju ovu zanimljivu povlasticu (pieva napomena).

KONANA VERZIJA

47

Njegovo se velianstvo okrenu u stranu i utonu u misli, a Hendon se srui na stolicu kraj stola primijetivi u sebi: Ovo je bila dobra zamisao i donijela mi je veliko olakanje: ve spadam s nogu. Da se nisam tome dosjetio, morao bih tjednima stajati, sve dok ovaj jadniak ne doe k sebi. Domalo nastavi: I tako sam postao vitezom u kraljevstvu snova i utvara! Uistinu, veoma udan i neobian poloaj za nekoga tko s obje noge tako vrsto stoji na zemlji kao ja. Ali neu se smijati ne, Boe sauvaj, jer ovo to je za mene tako besmisleno, za njega je stvarno, a u stanovitom smislu ni za mene to nije lano jer se u tome vjerno ogleda njegov ljupki i plemeniti duh. Pa e opet malo kasnije: Ah, a ako me pred svijetom oslovi ovim uzvienim naslovom! Bit e to vesela opreka izmeu moje slave i moje odjee! Ali nita zato: neka me zove kako god hoe ako ga to veseli. Meni je pravo.

KONANA VERZIJA

48

Trinaesto poglavlje

Kraljeviev nestanak

Ubrzo dvojicu naih prijatelja svlada jaka pospanost pa kralj ree: Skini mi ove prnje mislei time na svoju odjeu. Hendon bez pogovora razodjenu djeaka, uuka ga u postelju, a potom se osvrnu po sobi i snudeno pomisli: Opet je legao u moj krevet, a to u sad ja, jadan li sam? Opazivi njegovu nedoumicu, mali je kralj raspri jednom rijeju. Pospano kaza: Ti e spavati ispred vrata i uvati ulaz i istoga asa utonu u dubok san zaboravljajui na sve svoje brige. Boe blagi, zbilja se trebao roditi kao kralj! s divljenjem promrmlja Hendon. Potpuno se uivio u tu ulogu. Potom se isprui na podu ispred vrata i zadovoljno pomisli: Za ovih sedam godina ve sam i gore noivao. Slaba bi bila moja zahvalnost prema Gospodinu kada bih ovome neto zamjerao. Zaspa kad je ve rudjela zora. Neto prije podneva ustade, dio po dio odie pokriva sa svojega usnulog tienika i uze mu mjeru uzicom. Kralj se probudi ba kada je Hendon zavravao posao, poali se da mu je hladno i upita ga to to radi. Sada je ve sve gotovo, gospodaru ree Hendon. Imam neka posla u gradu, ali u se zaas vratiti. Ti samo spavaj, tebi je to potrebno. Eto daj da te pokrijem i preko glave, bre e se ugrijati. Kralj se vrati u carstvo snova i prije nego je Hendon ovo izrekao. Miles se tiho iulja iz sobe, a nakon kojih se trideset-etrdeset asaka isto tako tiho uulja u nju, nosei polovno djeako odijelo od jeftina sukna i prilino iznoeno, ali isto i prikladno za ovo godinje doba. Sjede i poe razgledavati svoju kupovinu mrmljajui usput: Da mi je kesa dublja, nalo bi se i togod bolje, ali moe se pruiti onoliko koliko ti je pokriva dugaak

KONANA VERZIJA

49

Bila jednom ena jedna, U naem gradu ivjela Mie se, izgleda ne smijem pjevati tako gromoglasno. Ne bih jadnom djeaku smio kvariti san kada ga eka ovako dugaak put, a ve je toliko premoren Ovaj je haljetak prilino dobar jo tu i tamo poneki bod i bit e u redu. Drugi dio jo je i bolji, premda bod-dva nee ni njemu koditi Cipele su zbilja dobre i itave pa e mu noice u njima biti tople i suhe, to e za njega sigurno biti neto novo i neobino jer je bez sumnje navikao da i zimi i ljeti hoda bos Da je bar kruh jeftin kao i konac za novi dobije koliko ti treba za godinu dana, a usto besplatno, zbog lijepih oiju, i ovu divnu veliku iglu. Ali sad u se vraki namuiti da udjenem konac u nju. Tako je i bilo. Postupao je onako kako mukarci uvijek rade i kako e vjerojatno uvijek i raditi, dok je svijeta i vijeka mirno je drao iglu i pokuavao provui konac kroz uicu, to je sasvim obratno od onoga to ine ene. Svaki bi put konac iznova promaio cilj proavi jednom s jedne, a drugi put s druge strane igle ili bi se pak savio pri dodiru o samu iglu, no Hendon bijae strpljiv jer je ovakve stvari bio proao jo kao vojnik. Napokon uspje pa uze haljetak to ga u meuvremenu bijae odloio u krilo i lati se posla. Sobu sam ve platio, zajedno s dorukom koji emo tek dobiti, pa mi preostaje jo neto para da kupimo dva magarca i za sitne trokove u naredna dva-tri dana koja nas dijele od izobilja to nas eka u Hendon Hallu Mua svog arko Sunce ti ljubim! Igla mi se zabila pod nokat! Vrlo vano, nije mi to prvi put iako nije ba ugodno Bit e nam lijepo ondje, mali moj, vjeruj mi! Nestat e tamo i tvojih briga i tvoje nesretne bolesti Mua svog arko ljubila, za drugog nije Ba su ovo krasni veliki bodovi! podie on haljetak i s divljenjem ga promotri. Tako su krupni i velianstveni da ovi mali i sitni krojaki ubodi u usporedbi s njima djeluju silno bijedno i prostaki Mua svog arko ljubila, za drugog nije marila Eto ga, gotovo je bome, sasvim pristojan posao, a i brzo sam ga obavio. Sada u ga probuditi, odjenuti ga, uliti mu vode da se umije, nahraniti ga, a onda emo nas dvojica pouriti do stonog sajma kraj krme Tabard u Southwarku i Izvoli ustati, gospodaru! Ne odgovara Hej, gospodaru! Ve vidim da u morati dodirom oskvrnuti njegovu svetu osobu jer tako tvrdo spava da me ne uje! to je ovo? On razgrnu pokrivae: djeaka nije bilo! Na tren se ogleda po sobi, nijem od zaprepatenja, zamijeti da su i dronjci njegova malog tienika nestali zajedno s njim pa stade bjesnjeti, grmjeti i dozivati krmara. U taj as u sobu ue sluga nosei doruak.

KONANA VERZIJA

50

Govori to je ovo, avolji izrode, ili ti je kucnuo posljednji as! zaurla na ratnik i tako divlje jurnu na posluitelja da se momku u prvi mah od straha i iznenaenja zaveza jezik. Gdje je djeak? Isprekidano i mucavo, ovjek mu dade traeno objanjenje. Tek to ste vi otili odavde, vaa svjetlosti, dotri neki mladi i kae kako vaa svjetlost poruuje da djeak odmah doe k vama, na kraj mosta prema Southwarku. Uvedem ga ovamo, a kada je probudio djeaka i prenio mu vau poruku, djeak neto proguna zbog toga to ga tako rano uznemirujemo, kako je rekao, ali odmah navue svoje prnje i ode s mladiem, napomenuvi samo kako bi bilo uljudnije da je vaa svjetlost sama dola ovamo, umjesto to ste poslali stranca i zato I zato si ti budala! Budala koju svatko moe namagariti, sjeme ti se zatrlo! Moda jo nije kasno. Moda se djeaku nita loe nije dogodilo. Idem i nai u ga. Prostri stol. Stani! Pokrivai na krevetu bili su tako namjeteni kao da netko pod njima lei: je li to bilo sluajno? Ne znam, presvijetli moj gospodine. Vidio sam da mladi po njima neto premee onaj mladi koji je bio doao po djeaka. Sto mu gromova! To je uinio da me zavara. Jasno je kao dan da je to uinio da dobije na vremenu. Sluaj ovamo! Je li mladi bio sam? Sasvim sam, vaa svjetlosti. Jesi li siguran? Siguran, vaa svjetlosti. Upotrijebi tu svoju praznu glavu, ovjee, dobro razmisli, ne uri. asak porazmislivi, sluga odgovori: Kada je doao, nitko nije bio s njim, ali sad se sjeam da je, kad su se njih dvojica umijeala u vrevu na mostu, odnekuda izronio neki ovjek razbojnikog izgleda i ba kad im se spremao pridruiti to je onda bilo? Govori ve jednom! gromkim ga glasom prekinu nestrpljivi Hendon. Onda su se utopili u gomili i nestali u njoj pa vie nita nisam vidio jer me ba tada pozvao gazda koji se ljutio jer smo bili zaboravili na but koji je bio naruio biljenik, a ja prizivam sve svece za svjedoke da na meni u vezi s tim propustom ima isto toliko krivnje koliko i na neroenu djetetu koje bi izveli na sud zbog grijeha poi Nosi mi se s oiju, blesane! Poludjet u od tog tvog blebetanja! ekaj! Kamo e? Ne moe li asak poekati? Jesu li otili prema Southwarku? Upravo onamo, vaa svjetlosti, jer, kao to ve rekoh, u vezi s onim prokletim butom, ni neroeno djetece nije nedunije od Jo si tu? I jo blebee? Tornjaj se prije nego te zadavim! Sluga ieze, a Hendon krenu za njim, proe pored njega, i stuti se niz stepenice, preskaui po dvije odjednom i mrmljajui: To je onaj podli nitkov koji je tvrdio da je mali njegov sin. Izgubio sam te, jadni moj ludi gospodiiu teko mi je to i pomisliti a tako sam te zavolio! Ne, tako mi svete priesti, nisam te izgubio! Nisam te izgubio jer u i zemlju prevrnuti da te naem. Jadno dijete, gore te eka doruak, a i mene, ali sad nisam gladan neka se mievi njime oslade Brzo, brzo! To je najvanije! Dok je hitro krio put kroz buno mnotvo na mostu, u nekoliko navrata ree sam sebi, stalno premeui po glavi jednu misao koja mu je oito silno godila: Gunao je, ali je poao Da, poao je jer je mislio da ga zove Miles Hendon, mili deko Znam dobro da ni zbog koga drugoga ne bi posluao.

KONANA VERZIJA

51

etrnaesto poglavlje

Le roi est mort vive le roi!

Pred zoru se istoga jutra Tom Canty probudi iz tekoga sna i otvori oi u tmini. utke je leao nekoliko trenutaka pokuavajui dovesti u red zbrkane misli i dojmove te u njima uhvatiti nekakav smisao, a onda iznenada ushieno, ali obazrivo uskliknu: Jasno mi je, sad mi je sve jasno! Bogu budi hvala, napokon sam se probudio! Radosti, prii! Iezni, tugo! Hej, Nan! Bet! Izvucite se iz te slame na kojoj leite i pourite ovamo da vam nevjerne ui uju priu o najudnijem ludom snu koji su noni duhovi ikada smislili da njime zaaraju ljudsku duu! Hej, Nan, uje li me? Bet! U blizini iskrsnu neka nejasna prilika i neiji glas ree: Hoe li se udostojiti i izdati nam kakve zapovijedi? Zapovijedi? Oh, teko meni, poznat mi je tvoj glas! Reci mi tko sam ja? Ti? Istini za volju, sino si jo bio kraljevi od Walesa, a danas si moj premilostivi gospodar, Edward, kralj Engleske. Tom zagnjuri glavu u jastuke i tuno promrmlja: Jao, to nije bio san! Idi i otpoini, dobri gospodine, a mene ostavi mojim jadima. Tom ponovno zaspa i uskoro usni ugodan san. Uini mu se da je ljeto i da se posve sam igra na krasnoj livadi po imenu Kumovo polje, kadli se pred njim iznenada pojavi patuljak, jedva stopu visok, dugake crvene brade i s grbom na leima, pa mu kaza: Kopaj kraj onoga panja. On tako i uini i nae dvanaest novia, sjajnih kao da su ovaj as ispod ekia izali kakvo bogatstvo! No, najljepe tek uslijedi jer mu patuljak ree: Poznajem te. Ti si dobar i valjan momak. Tvojim je patnjama kraj jer je dan nagrade stigao. Kopaj ovdje svakoga sedmog dana i uvijek e nai isto blago, dvanaest novia, sjajnih kao da su ovaj as ispod ekia izali. Nikome nita ne kazuj, uvaj tajnu!

KONANA VERZIJA

52

Onda patuljak ieze, a Tom sa svojim blagom odjuri na Smetlite, ponavljajui u sebi: Svake veeri moi u ocu dati po novi pa e on misliti da sam ga zaradio prosjaei, bit e zadovoljan i vie me nee tui. Jedan e novi svakoga tjedna dobiti onaj dobri sveenik koji me pouava, a majka, Nan i Bet preostala etiri. Nema vie gladovanja ni prnja, nee vie biti straha, ni briga, ni zlostavljanja. U snu on stie do svoje prljave potleuice sav zadihan, ali oiju sjajnih od zahvalna oduevljenja. Baci etiri novia majci u krilo i povika: Ovo je za tebe! Sve je to za tebe, svaki novi! Za tebe, Nan i Bet! I poteno su steeni, nisam ih ni isprosio ni ukrao! Sretna i iznenaena mati privue ga na grudi i uzviknu: Prilino je kasno je li vaem velianstvu po volji ustati? Ah! To nije bio odgovor kakav je oekivao. San se rasplinu i on se probudi. Otvori oi. Prvi lord komornik u bogatu odijelu kleae kraj njegove postelje. Radost varljivog sna ieze i jadni djeak shvati da je jo uvijek zatoenik i kralj. Odaja bijae puna dvorana ogrnutih grimiznim ogrtaima ta boja bijae znak alosti plemenitih slugu vladarevih. Tom sjede u postelji i kroz teke se svilene zavjese zagleda u ovu otmjenu druinu. Zapoe vaan posao oko oblaenja, a dok se on obavljao, dvorani su jedan za drugim padali na koljena, odavali poast malome kralju i izraavali mu suut zbog njegova gubitka. Najprije, glavni dvorski konjuar uze koulju i dodade je prvome lordu psaru, koji je dodade drugom vitezu komorniku, koji je dodade glavnom uvaru Windsorske ume, koji je dodade treem komornikovu pomoniku. koji je dodade kraljevskom kancelaru lankasterskog vojvodstva, koji je dodade upravitelju runice, koji je dodade sjevernom zapovjedniku kraljevskih glasnika, koji je dodade upravitelju tvrave Tower, koji je dodade glavnome dvorskom upravitelju, koji je dodade nasljednom velikom ubrusniku, koji je dodade zapovjedniku kraljevske mornarice, koji je dodade nadbiskupu od Canterburyja, koji je dodade prvom lordu komorniku koji uze ono to je od nje ostalo i to navue na Toma. Jadnoga zauenog djearca ovo podsjeae na dodavanje vjedra s vodom prilikom gaenja poara. Svaki je dio odjee morao proi ovaj spor i svean postupak pa se Tom s vremenom umori od toga obreda. Toliko se bijae umorio da je osjetio neizmjerno olakanje kada je naposljetku vidio kako dugake svilene arape zapoinju svoj put du velikakoga reda i shvatio da se cijeloj prii blii kraj. No, prerano se poveselio. arape stigoe do prvoga lorda komornika i on ih ve htjede navui na Tomove noge, kadli se najednom zajapuri i urno tutnu taj dio odjee u ruke nadbiskupu od Canterburyja preneraeno mu doapnuvi: Pogledajte, gospodine! i pokazujui mu neto u vezi s arapama. Nadbiskup problijedje, potom porumenje i dodade arape zapovjedniku kraljevske mornarice, priapnuvi: Pogledajte, gospodine! Zapovjednik kraljevske mornarice dodade arape nasljednome velikom ubrusniku i jedva skupi dovoljno daha da izusti: Pogledajte, gospodine! Hlae putovahu natrag du velikodostojnikoga reda, od glavnoga dvorskog upravitelja upravitelju tvrave Tower, pa sjevernome zapovjedniku kraljevskih glasnika, pa upravitelju runice, pa kraljevskome kancelaru lankasterskog vojvodstva, pa treemu komornikovu pomoniku, pa glavnom uvaru Winsorske ume, pa drugom vitezu komorniku, pa prvome lordu psaru uvijek uz isti zaprepateni i ustraeni apat: Pogledajte! Pogledajte! sve dok napokon ne stigoe u ruke glavnoga dvorskog konjuara koji se, blijed u licu, naas zagleda u ono to je prouzroilo sav ovaj uas pa promuklo apnu: Sveca mu Bojega, otpao je vrak od kovine na preici! U Tower s glavnim uvarom kraljevskih arapa! Nakon toga se nasloni na rame prvome lordu psaru ne bi li prikupio snagu dok ne donesu nove arape na kojima nijedna nit nee manjkati.

KONANA VERZIJA

53

No, kako sve ima svoj kraj, tako se s vremenom i Tomu ukaza prilika da ustane iz postelje. Posluitelj koji je bio za to zaduen uli mu vodu da se umije, posluitelj koji je bio za to zaduen upravljae umivanjem, posluitelj koji je bio za to zaduen stajae u blizini s ubrusom u ruci pa Tom malo-pomalo proe kroz obred ienja i spremno oekivae usluge kraljevskog eljaa. Kada napokon izae iz ruku ovoga metra, bijae draestan i ljepukast kao kakva djevojka u ogrtau i hlaama od grimizna atlasa i eiru s grimiznim perom. Zatim, kroz cijeli taj skup dvorana, sveano krenu prema sobi za doruak, a kako je prolazio, svi uzmicahu oslobaajui mu put i padahu na koljena. Nakon doruka uz kraljevske ga poasti i u pratnji visokih odlinika i tjelesne strae koju sainjavahu pedesetorica oruanika s pozlaenim bojnim sjekirama odvedoe u prijestolnu dvoranu gdje se prihvati rjeavanja dravnih poslova. Njegov ujak, lord Hertford, zauze mjesto pored prijestolja da bi mudrim savjetom pomagao kraljevskom umu. Pojavi se odbor sastavljen od velikaa koje pokojni kralj bijae imenovao kao izvritelje svoje oporuke i zatrai od Toma odobrenje za pojedine svoje postupke, to se inilo samo radi obiaja, a ipak ne samo radi obiaja jer jo nije bilo kraljevskog namjesnika. Nadbiskup od Canterburyja izvijesti o odluci koju je vijee izvritelja oporuke donijelo u pogledu sahrane presvijetloga pokojnog velianstva te na koncu proita potpise izvritelja, a to su bili: nadbiskup od Canterburyja, engleski lord kancelar, lord William St. John, lord John Russell, grof Edward od Hertforda, vikont John Lisle, darhamski biskup Cuthbert Tom nije sluao: bijae ga zbunila jedna od prvih odredaba u ovom spisu. Sada se okrenu i aptom upita lorda Hertforda: Za koji dan kae da su odredili sahranu? Za esnaesti idueg mjeseca, gospodaru. Kakva ludorija. Zar nee do tada istrunuti? Za jadnoga su momka kraljevski obiaji jo uvijek bili novina: na Smetlitu bijae navikao na to da se umrli nevoljnici iz kue otpremaju to prije i na posve drugaiji nain. Meutim, lord Hertford s nekoliko rijei smiri njegovu zabrinutost. Jedan od ministara predoi naredbu kraljevskog vijea kojom se prijem stranih poklisara zakazuje za sutra u jedanaest sati i zatrai kraljev pristanak. Tom se upitno okrenu prema Hertfordu koji mu priapnu: Vae velianstvo moe dati suglasnost za to. Oni dolaze da vam prenesu izraze suuti svojih kraljevskih gospodara zbog teke nevolje koja je zadesila vau milost i kraljevinu Englesku. Tom uini kako mu je reeno. Drugi ministar stade itati izvjetaj o trokovima kuanstva pokojnog kralja koji su se za proteklih est mjeseci bili popeli na 28 000 funti, to je bila tako visoka svota da Tom zinu od uda, a od uda zinu jo jednom kada na vidjelo izae da od toga novca jo ostaje 20 000 funti neisplaena duga, * te jo jednom kada na vidjelo izae da je kraljevska riznica gotovo prazna i da je dvanaest stotina njegovih slugu do vrata u dugovima jer im se ne isplauje plaa. Silno se zabrinuvi, Tom progovori: Otii emo doavola, to je jasno. Potrebno je i nuno da naemo neku manju kuu i otpustimo sluge, jer od njih ionako nema nikakve koristi, ve ovjeka samo zadravaju i gnjave uslugama koje vrijeaju duh i sramote duu te ne prilie ovjeku,

Hume (pieva napomena).

KONANA VERZIJA

54

ve samo lutkama to nemaju ni mozga ni ruku da se njima slue. Sjeam se jedne kuice, ba preko puta riblje trnice kraj Billingsgatea Jak stisak na miici presijee Tomovo lupetanje i natjera mu rumen u lice, ali se ni na jednom licu ne pokaza da je itko zapazio ove udne rijei ili obratio panju na njih. Neki drugi ministar izvijesti kako je, budui da je kralj svojom posljednjom voljom odredio da se grofu od Hertforda dodijeli vojvodski naslov, njegov brat sir Thomas Seymour uzdigne u dostojanstvo pera, a Hertfordov sin, shodno tome, do grofovske asti, uz slina unapreenja drugih zaslunih slugu Krune, kraljevsko vijee odluilo da e se 16. veljae odrati zasjedanje na kojem e se ove poasti dodijeliti i potvrditi, a u meuvremenu je, kako pokojni kralj nije pismenim putem predvidio imanja prikladna za uzdravanje ovih visokih naslova, a znajui njegove osobne elje u tom pogledu, vijee mislilo kako e biti dolino Seymouru dodijeliti posjed s godinjim prihodom od 500 funti, a Hertfordovu sinu posjed s godinjim prihodom od 800 funti te 300 funti od prvoga idueg biskupskog posjeda koji ostane bez vlasnika uz suglasnost njegova sadanjeg velianstva.* Tom je ba htio izvaliti neto o tome kako bi, prije no to se sav taj novac razaspe, bilo bolje najprije isplatiti sve dugove pokojnoga kralja, ali mu promuurni Hertford, pravovremeno mu dodirnuvi miicu, pritedi ovu nerazboritost, pa on, premda grizui se u sebi zbog toga, bez ikakve primjedbe dade svoj kraljevski pristanak. Dok je tako sjedio razmiljajui o lakoi s kojom izvodi ova nevjerojatna i sjajna udesa, pade mu na um sretna pomisao: zato ne bi svoju majku proglasio vojvotkinjom od Smetlita i poklonio joj kakvo imanje? No, tu misao u istom trenutku odagna druga koja bijae prepuna tuge: on je kralj samo po imenu, a ovi ozbiljni i iskusni plemii i velikodostojnici njegovi su gospodari. Za njih je njegova mati samo izmiljotina njegova bolesnog uma pa bi, ne vjerujui vlastitim uima, jednostavno sasluali njegov prijedlog, a potom poslali po lijenika. Dosadni se posao muno nastavljao. itale su se molbe, proglasi, ukazi i svakojaki spisi u vezi s javnim poslovima, opirni, puni ponavljanja i zamorni, pa Tom naposljetku sjetno uzdahnu i promrmlja za sebe: to li sam to zgrijeio da me dobri Bog odvojio od polja, svjeeg zraka i sunca te me zatvorio ovdje, nainivi me kraljem i toliko me unesreivi? Zatim mu jadna smuena glavica otea i doskora klonu na rame, a poslovi se kraljevstva zaustavie jer vie nije bilo uzviene osobe, nije bilo vlasti koja potvruje odluke. Oko usnula djeteta nastade muk i dravni mudraci prestadoe sa svojim razglabanjima. Sat vremena do podneva, po doputenju svojih uvara, Hertforda i St. Johna, Tom ugodno provede s lady Elizabethom i malom lady Jane Grey, premda su kraljevne bile prilino sumorna raspoloenja zbog tekoga udarca koji bijae zadesio kraljevsku kuu, a na kraju ga toga posjeta njegova starija sestra u povijesti kasnije poznata kao krvava Marija oneraspoloi sveanim razgovorom u kojem je po njegovu miljenju bilo dobro samo to to je bio kratak. Nekoliko se trenutaka mogao posvetiti sebi, a potom uvedoe preda nj slabunjava momia od kojih dvanaest godina ija odjea, osim nabranoga snjenobijela ovratnika i ipaka oko zapea, bijae potpuno crna prsluk, arape i sve ostalo. Nije nosio nikakva znaka alosti do grimizne vrpce koja mu na ramenu bijae vezana u vor. On se neodluno priblii, oborene i otkrivene glave, pa se pred Tomom spusti na jedno koljeno. Tom je za trenutak mirno sjedio i ozbiljno ga promatrao, a onda ree: Ustani, mome. Tko si ti? to eli? Djeak se podie i ostade stajati s otmjenom neusiljenou, no lice mu izraavae zabrinutost. Potom progovori: Zasigurno me se sjea, gospodaru. Ja sam djeak koji dobiva ibe umjesto tebe.

KONANA VERZIJA

55

ibe umjesto mene? Upravo tako, vaa milosti. Ja sam Humphrey Humphrey Marlow. Tom shvati da je ovdje rije o osobi na koju ga njegovi uvari nisu upozorili. Nalazio se u kakljivu poloaju. to da uini? Da se pretvara kako poznaje ovoga momia, a potom se svakom rijeju oda kako nikada ranije za nj nije uo? Ne, to bi bilo pogreno. Tada mu neto pade na um: sada, kada Hertford i St. John, kao lanovi odbora za izvrenje kraljeve oporuke, zbog neodlonih poslova ne budu mogli uvijek biti uz njega, do ovakvih e dogaaja vjerojatno prilino esto dolaziti pa bi zbog toga moda bilo dobro da sam smisli kako e se snai u ovakvim prilikama. Da, to e biti mudar postupak, a iskuat e ga na ovom djeaku da vidi koliko e mu uspjeno taj naum poi za rukom. Stoga je asak-dva zbunjeno rukom prelazio preko ela, a onda izusti: Pa ini mi se da te se pomalo sjeam no, um mi je pritisnula i pomutila nesrea koja Jao, nesretni moj gospodaru! suosjeajno e djeak, a u sebi dodade: Zbilja je onako kao to kau: pomutio mu se um, jadniku! Zlo i naopako, kako sam to mogao zaboraviti! Rekli su mi da se moram praviti kao da ne primjeujem da s njim nije sve u redu. udno kako me ovih dana izdaje pamenje ree Tom. Ali ne obraaj panju na to: brzo se prisjeam, a i najmanja mi sitnica esto pomae da se sjetim stvari i imena koja sam smetnuo s uma. (A bogami, i ne samo njih, ve i takvih za koje nikada ranije nisam uo, kao to e ovaj momak i sam vidjeti.) Reci kojim poslom dolazi. Rije je o nevanome pitanju, gospodaru, ali u ga se ipak dotaknuti ako je to po volji vaoj milosti. Prije dva dana, kada je vae velianstvo tri puta pogrijeilo u grkome tokom jutarnje poduke sjeate li se? Daaaa, rekao bih da se sjeam. (Ovo i nije neka naroita la: da sam imao ikakva posla s grkim, bio bih pogrijeio ne tri, ve etrdeset puta.) Da, sada se sjeam. Nastavi samo. Uitelj koji se bio razljutio zbog takva, kako je rekao, nemara i tupavosti, obeao je kako e me zbog toga na mrtvo ime iibati Da e tebe iibati! ree Tom koji nije mogao doi k sebi od uenja. Zato bi on tebe iibao zbog mojih pogreaka? Ah, vaa je milost opet zaboravila. On uvijek kanjava mene kada ti pogrijei u uenju. Tono, tono zaboravio sam. Ti si meni drao posebne satove, pa ako bih ja u emu pogrijeio, on bi zakljuio da si ti loe obavio svoj posao i O, gospodaru, to to govori? Zar da se ja, najponizniji od tvojih slugu, usudim tebe poduavati? Pa u emu je onda tvoja krivica? Kakva je ovo zagonetka? Jesam li ja to zbilja poludio ili si lud ti? Objasni, reci mi sve. Premilostivo velianstvo, nema se tu to objanjavati. Na svetu osobu kraljevia od Walesa nitko ne smije dignuti ruku pa prema tome, kada kraljevi pogrijei, batine izvuem ja, a tako je dobro i pravo jer mi je to sluba i svagdanji kruh. Tom je zurio u spokojnog djeaka razmiljajui u sebi: Hej, pa ovo je udo nad udesima, zaista neobino i zanimljivo zanimanje. udim se samo to nisu zaposlili nekoga koga bi eljali i i oblaili mjesto mene dala nebesa da to uine! Kada bi se to dogodilo, ja bih pristao da sam izvlaim batine i jo bih Bogu zahvaljivao na toj promjeni. A onda e naglas:

KONANA VERZIJA

56

I? Jesu li te istukli, siroti moj prijatelju, kao to su ti bili obeali? Ne, premilostivo velianstvo, za moju je kaznu bio odreen dananji dan, ali bi ona moda mogla biti opozvana jer je ne prilii izvravati u doba alosti koja nas je zadesila. Ne znam to e od toga biti pa sam se osmjelio doi do vas i podsjetiti vau milost na milostivo obeanje da ete posredovati u moju korist Kod uitelja? Da ti oprosti batine? Ah, sjetio si se! Pamenje mi se popravlja, vidi. Nita ne brini, tvoja lea nitko nee ni taknuti, ja u se za to pobrinuti. Oh, hvala ti, dobri moj gospodaru! viknu djeak i opet pade na koljena. Moda se previe usuujem, ali Videi da mladi gospodin Humphrey oklijeva, Tom ga potaknu da nastavi rekavi da je danas velikoduno raspoloen. Onda u ti rei sve to mi lei na srcu. Budui da vie nisi kraljevi od Walesa, nego kralj, moe stvari odreivati po svojoj volji i nitko ti se u tome nee usprotiviti. Nema, prema tome, nikakva razloga da sebe i dalje mui dosadnim uenjem, ve e svoje knjige spaliti i okrenuti se manje zamornim poslovima. A onda sam ja propao, a sa mnom i moje sirote sestre koje samo mene imaju! Propao? A zato, molim te? Moja su lea moj kruh, milostivi moj gospodaru! Ostanem li bez posla, umrijet u od gladi, a ako ti prestane s uenjem, nee ti vie trebati djeak kojega e ibati umjesto tebe. Ne tjeraj me od sebe! Toma dirnu ova oajnika tuga i on progovori u pravom kraljevskom izljevu velikodunosti: Ne uznemiruj se vie, mome. Tvoja e sluba trajno i zauvijek pripadati tebi i tvojemu rodu. Zatim lagano udari djeaka maem plotimice po ramenu i uzviknu: Ustani, Humphrey Marlow, veliki nasljedni djeae za ibe u slubi engleske kraljevske kue! Odagnaj tugu prihvatit u se ja ponovno knjiga i uiti tako loe da e ti po pravdi morati utrostruiti plau, toliko e posla imati u svojoj slubi. Zahvalni Humphrey vatreno uzvrati: Hvala ti, najplemenitiji gospodaru, ova kneevska izdanost daleko premauje moje najneskromnije snove o srei. Sada u cijeli svoj vijek biti sretan, a nakon mene i cijela kua Marlow. Tom je bio dovoljno bistar da shvati kako bi mu ovaj djeak mogao biti od koristi. Potaknu Humphreya da govori, a on spremno poslua. Bio je oduevljen vjerujui da pomae pri Tomovu lijeenju. Naime, tek to bi Tomov poremeeni um podsjetio na razne pojedinosti u vezi sa zgodama i nezgodama iz kraljevske uionice ili s bilo kojega drugog mjesta u dvorcu, uvijek bi primijetio kako se Tom svih tih okolnosti posve jasno sjea. Sat kasnije Tom je ve bio dobro opskrbljen dragocjenim podacima o raznim osobama i pitanjima u vezi s dvorom pa odlui da e i ubudue svakoga dana crpsti obavijesti iz ovoga izvora te u tom cilju izdati zapovijed da se Humphreyu, kada god doao, dozvoli pristup u kraljeve odaje, osim kada se englesko velianstvo nalazi u razgovoru s kakvim drugim ljudima. Tek to je otpustio Humphreya, stie lord od Hertforda donosei Tomu nove nevolje. Ree mu da lanovi kraljevskog vijea, bojei se da neke pretjerane vijesti o kraljevu naruenom zdravlju nisu prodrle u javnost i dospjele do inozemstva, dre mudrim i vanim da kroz dan ili dva njegovo velianstvo pone objedovati u javnosti jer e njegova zdrava put i vrst korak, popraeni brinom pozornou s obzirom na

KONANA VERZIJA

57

mirnou u ponaanju te neusiljeno i skladno dranje, mnogo pouzdanije umiriti javno mnijenje u sluaju da nepovoljne glasine ve krue naokolo negoli bilo koje drugo rjeenje kojemu bi se mogli domisliti. Potom grof vrlo obazrivo poe Toma upuivati u to kako e se dolino vladati u sveanim prilikama, a sve pod prozirnom izlikom da ga podsjea na stvari koje su mu ve poznate, no na njegovo se veliko zadovoljstvo pokaza da Tomu u tom pogledu ne treba previe pomagati on je o ovome ve sve bio doznao od Humphreya jer mu je djeak spomenuo da e kroz nekoliko dana morati poeti objedovati u javnosti, a on je to pak saznao iz lakokriloga dvorskog govorkanja. No, Tom ove injenice zadra za sebe. Videi da se kralju pamenje popravlja, grof se odvai na to da ga jo malo iskua, i to kao usput, ne bi li utvrdio koliko je oporavak uznapredovao. Ishod je tu i tamo bio vrlo povoljan, premda samo na pojedinim mjestima, naime, tamo gdje je Humphrey bio ostavio svoj biljeg, pa je sve u svemu zadovoljio njegovo lordstvo i ohrabrio ga. Doista, toliko ga je ohrabrio da se grof odluio upitati glasom punim nade: Sada sam uvjeren da e se, napregne li vae velianstvo samo jo malo svoje pamenje, rijeiti i zagonetka oko dravnog peata iji je gubitak jo juer bio od velike vanosti, a danas to vie nije, jer se njegova sluba okonala u isto vrijeme kada i ivot naega pokojnog gospodara. Moda bi vaoj milosti bilo po volji da se pokua sjetiti? Tom je bio na sto muka dravni je peat bio neto o emu nije ama ba nita znao. Poto se nekoliko trenutaka dvoumio, neduno podie pogled i upita: Kako je izgledao, gospodine? Grof se gotovo neprimjetno tre i u sebi promrmlja: Jao, pamet ga opet ostavlja! Bilo je nerazborito tjerati ga da se napree. Zatim vjeto skrenu razgovor na neto drugo, u namjeri da nesretni peat istjera Tomu iz glave, to mu veoma lako poe za rukom.

KONANA VERZIJA

58

Petnaesto poglavlje

Tom kao kralj

Sutradan stigoe strani poklisari, svaki s blistavom pratnjom, a Tom ih primi sjedei na prijestolju u svem svojem velianstvu i dostojanstvu. Sjaj mu je ovoga prizora isprva godio oku i raspaljivao matu, ali primanje bijae dugako i zamorno, a ni veina govora nije bila bolja, pa se ono to bijae zapoelo kao uitak malo-pomalo pretvori u dosadu i enju za rodnim domom. Tom izgovarae rijei koje bi mu od vremena do vremena priapnuo Hertford, trsei se da dobro obavi svoju zadau, no sve mu ovo bijae odve novo i stvarae u njemu preveliku nelagodu pa je svoju ulogu igrao s osrednjim uspjehom. Izvana se poprilino doimao poput kralja, ali se ni izdaleka nije tako osjeao te je nakon zavretka sveanog prijema naprosto duom dahnuo. Vei je dio dana protratio, kako je to sam u sebi nazivao, u poslovima koji su spadali u njegovu kraljevsku slubu. ak su mu i ona dva sata to ih je posvetio kraljevskoj razonodi i odmoru uglavnom bila na teret jer su ga i u tome sputavala razna ogranienja i sveana pravila. Uspio je, meutim, cijeli sat provesti nasamo s djeakom ija je dunost bila da dobiva batine umjesto kralja i to je smatrao istim dobitkom jer se za to vrijeme u isti mah zabavio i dobio neke korisne obavijesti. Trei dan Tomova kraljevanja doe i proe kao i dva prethodna, ali se njemu elo donekle razvedri osjeao se manje nesigurno nego na poetku, ve se pomalo navikavao na prilike i okolinu pa su ga okovi jo uvijek uljali, ali ne cijelo vrijeme: otkrivao je da ga sa svakim satom koji bi mu prohujao iznad glave sve manje tite i zbunjuju prisutnost velikaa oko njega i poasti to mu ih oni iskazuju. Pa i etvrti bi dan doekao bez ozbiljne strepnje da nije bilo jedne jedine strahote toga je dana prvi put morao objedovati u javnosti. U rasporedu je za taj dan bilo i vanijih poslova trebao je predsjedati vijeu koje e se brinuti za to da se politika prema raznoraznim stranim dravama rasutim diljem zemaljske kugle provodi u skladu s kraljevim nazorima i zapovijedima, istoga se dana imalo obaviti i Hertfordovo slubeno imenovanje na visoku dunost kraljevskog namjesnika, a i

KONANA VERZIJA

59

druge su znaajne stvari bile predviene za taj etvrti dan. No, Tomu se sve to inilo beznaajnim u usporedbi s pokorom koja ga je ekala, naime, s time da sam samcat rua pred mnotvom radoznalih pogleda to e se za nj prikovati i mnotvom usta koja e aptom prenositi primjedbe o njegovu dranju a isto tako i o njegovim pogrekama, bude li ih kojom nesreom napravio. Nita, meutim, nije moglo odgoditi dolazak toga etvrtog dana te on stie zatekavi jadnoga Toma maloduna i rastresena duhom: to ga raspoloenje nije naputalo i nikako ga se nije mogao otresti. S mukom je obavljao jutarnje dunosti i one su ga zamarale. Opet je osjeao svu tegobnost svojega zatoenitva. Neto prije podneva nalazio se u velikoj dvorani za prijeme razgovarajui s grofom od Hertforda i utueno oekujui da odbije sat predvien za sveani posjet znatnoga broja velikodostojnika i dvorana. Malo potom Tom odeta do prozora i sa zanimanjem stade pratiti zbivanja i vrevu na irokoj cesti to je vodila ispred glavnoga ulaza u dvorac a nije to bilo zanimanje dokona ovjeka, ve djeaka koji je svim srcem eznuo za tim da se i sam prepusti onome meteu i slobodi. Najednom ugleda kako se, viui i urlajui, cestom primie prethodnica gomile sastavljene od ljudi, ena i djece koji pripadahu najniem i najsiromanijem drutvenom sloju. Htio bih znati to se to dogaa! uzviknu on s radoznalou koju pokazuju svi djeaci u ovakvim prilikama. Ti si kralj! sveano odgovori grof uz dubok naklon. Doputa li mi vaa milost da to ispitam? Oh, kako da ne! Oh, jo kako! uzviknu Tom uzbueno dometnuvi u sebi s velikim zadovoljstvom: Nije ba ni tako strano biti kralj ima to i lijepih i dobrih strana. Grof pozva jednoga paa i posla ga kapetanu strae s naredbom: Zaustavite svjetinu i raspitajte se o povodu ovoga metea. Po kraljevoj zapovijedi! Nekoliko asaka kasnije dugaak niz kraljevskih straara u blistavim elinim oklopima projuri kroz vrata i svrsta se na cesti preprijeivi put gomili. Glasnik se vrati i izvijesti da gomila prati nekog mukarca, enu i djevojicu koje vode na stratite zbog zloina poinjenih protiv sigurnosti i ugleda kraljevstva. Smrt, i to kako strana smrt eka ove nesretnike! Od ove se pomisli Tomu stegnu srce. Saaljenje potpuno ovlada njime i on zaboravi na sve druge okolnosti: nije ni pomislio na to da se ovo troje zloinaca ogrijeilo o zakon ili na bol i tetu koju su nanijeli svojim rtvama mislio je jedino na stratite i jezivu kob koja osuenicima visi nad glavom. U svojoj je zabrinutosti na trenutak ak i zaboravio da nije pravi kralj, ve samo njegova varljiva sjenka pa mu, prije no to je i shvatio to radi, iz usta izletje zapovijed: Dovedite ih ovamo! Isti mu as krv udari u obraze, a na usne navre neto nalik na ispriku, no primijetivi da njegova zapovijed nije iznenadila ni grofa ni paa, potisne rijei koje je umalo izgovorio. Pa se na najprirodniji mogui nain duboko pokloni i natrake izae iz sobe da strai prenese ovu zapovijed. Tom sav zablista od ponosa i ponovno pomisli kako kraljevski poziv ima i svojih prednosti te ree u sebi: Ovo je zbilja ba kao to sam se osjeao itajui bajke to mi ih je posuivao stari sveenik i zamiljajui samoga sebe kao kraljevia pa krojim zakone i svima oko sebe izdajem zapovijedi te samo govorim: Uini ovo, uini ono, a nitko mi ne smije proturjeiti niti se usprotiviti mojoj volji.

KONANA VERZIJA

60

U tom se trenutku vrata irom otvorie i sluge stadoe najavljivati visoke naslove, sve jedan zvuniji od drugoga, a za njima se pojavie i njihovi nosioci te se dvorana ubrzo dopola ispuni plemenitim svijetom i otmjenom gospodom. No, Tom je jedva primjeivao prisutnost tih ljudi, toliko se bio uzbudio i zanio zbog one druge mnogo zanimljivije zgode. Rastreseno sjede u svoj vladarski naslonja i upravi pogled prema vratima pokazujui sve znake nestrpljiva iekivanja, a ostali u dvorani, vidjevi to, ne htjedoe mu smetati, ve se prepustie askanju to o dravnim poslovima, a to o dvorskim spletkama. Doskora se zau kako se pribliava odmjeren bat vojnikih koraka i u odaju ue troje osuenika pod paskom pomonika gradskoga suca i u pratnji odreda kraljevske strae. Sudski slubenik kleknu pred Tomom, a onda ustade i stade sa strane, troje osuenika takoer kleknue i ostadoe na koljenima, a straa se poreda iza Tomova naslonjaa. Tom je radoznalo promatrao uhienike. Neto mu se na ovjekovu odijelu i liku uini nekako nejasno poznatim. Tko zna, moda sam ga negdje i vidio ali se ne mogu sjetiti ni kada ni gdje, miljae Tom. Upravo u tom trenu ovjek naas podie oi i brzo opet obori glavu ne mogavi podnijeti pogled na velianstvenu pojavu vladarevu, no i taj je trenutak Tomu bio dovoljan da mu se dobro zagleda u lice: Sada znam tko je to onaj neznanac koji je na samu Novu godinu, po onom vjetru i studeni, iz Temze izvukao Gilesa Witta i spasio mu ivot. Bilo je to hrabro i dobro djelo pa je prava teta to je poinio i druga, neasna djela i tako dospio u ovaj alostan poloaj Jo uvijek pamtim i dan i as jer sam sat vremena kasnije, ba kada je izbilo jedanaest, od bake Canty izvukao tako potene i estoke batine da mi se u usporedbi s tim sve to je bilo prije i poslije toga ini kao milovanje i maenje. Tom tada naredi da enu i djevojicu na tren izvedu iz odaje, a potom se obrati suevu pomoniku i zapita: Dobri gospodine, to je skrivio ovaj ovjek? Slubenik kleknu i odgovori: S doputenjem vaega velianstva, otrovom je oduzeo ivot jednome od vaih podanika. Ovo iz temelja poljulja Tomovo saaljenje prema uhieniku te divljenje prema tom ovjeku kao smjelome spasiocu maloga utopljenika. Je li to dokazano? zapita. Nesporno, velianstvo. Tom uzdahnu i ree: Odvedite ga zasluio je smrt. Prava teta jer je bio valjana srca ovaj hou rei izgleda tako! S nenadanom silinom uhienik sklopi ruke i stade ih oajniki kriti, u isto vrijeme isprekidano i uasnuto preklinjui kralja ovim rijeima: O moj kralju i gospodaru, ti koji si se kadar smilovati na propala ovjeka, imaj smilovanja prema meni! Neduan sam, a ono to mi stavljaju na teret, nedovoljno je dokazano, ali ne govorim o tome. Osuda je ve donesena i to se ne moe izmijeniti, ali u svojoj nesrei molim samo za jednu milost jer je moja kazna teka i preteka. Milost, milost, kralju i gospodaru! Saali se i uslii mi molbu zapovjedi da me objese! Tom se prenerazi. Ovakav zahtjev nije oekivao. Tako mi ivota, udne li milosti! Zar te ionako ne eka takva sudbina? Oh, ne, dobri moj gospodaru! Odreeno je da me iva skuhaju!

KONANA VERZIJA

61

Na ove se uasne rijei Tom toliko iznenadi da gotovo skoi iz naslonjaa. Pribravi se, povika: elja ti je usliana, nesretnie! Da si otrovao i stotinu ljudi, ne bi smio umrijeti tako groznom smru. Uhienik se pokloni do zemlje i uze mu ivo zahvaljivati te e na kraju: Ako te ikada, ne dao Bog, zadesi nesrea, neka se Gospodin sjeti dobrote to si mi je danas ukazao i za nju te nagradi! Tom se okrenu grofu od Hertforda i upita: Gospodine, zar je mogue da postoji zakon na temelju kojega je izreena ovako okrutna kazna? Postoji, vaa milosti, i odnosi se na trovae. U Njemakoj kovae lanog novca kuhaju u ulju, ali ih ne bacaju odmah u kazan, ve ih veu konopcem i malo-pomalo, lagano ih sputaju u ulje: najprije stopala, pa noge, pa Oh, molim te, gospodine, nemoj vie! Ne mogu to podnijeti! jauknu Tom pokrivajui rukama oi ne bi li odagnao spomenutu sliku. Preklinjem vae lordstvo da se donese uredba kojom e se taj zakon izmijeniti. O, neka vie nijedan od tih jadnika ne izdahne u takvim mukama. Grofovo lice odavae veliko zadovoljstvo: bijae on po prirodi milostiv i plemenit ovjek, to nije bilo previe uobiajeno za pripadnike njegova stalea u ono krvolono doba. Ove su plemenite rijei vae milosti zapeatile sudbinu toga zakona ree a u povijesti e ostati zabiljeene na ast vae kraljevske kue. Suev pomonik htjede odvesti uhienika, ali mu Tom dade znak da prieka i dodade: Dragi gospodine, htio bih se jo malo pozabaviti ovim sluajem. Osuenik kae da je njegovo zlodjelo nedovoljno dokazano. Ispriaj mi to zna o tome. Ako je vaoj kraljevskoj milosti po volji, na suenju je utvreno da je ovaj ovjek u zaseoku Islington uao u kuu u kojoj je leao bolesnik Tri svjedoka kau da se to desilo u deset sati izjutra, a dvojica da je bilo nekoliko asaka kasnije. Bolesnik je u tom trenutku bio sam i spavao je, a ovaj je ovjek ubrzo izaao i otiao svojim putem. Za manje od jednog sata bolesnik je umro u grevima i guei se od povraanja. Je li itko vidio da mu je osuenik dao otrov? Jesu li nali otrov? Bome nisu, gospodaru. Pa kako se onda uope zna da je bolesnik otrovan? Ako je po volji vaem velianstvu, lijenici tvrde da smrt koju prate takvi znaci moe izazvati samo otrov. Neosporan dokaz u ono prostoduno doba. Tom shvati njegovu strahovitu teinu i ree: Lijenici znaju svoj posao pa su u ovome valjda u pravu. Stvari po ovog jadnika ne stoje nimalo povoljno. No, to i nije sve, vae velianstvo. Ima i drugih, jo gorih stvari. Mnogi su posvjedoili da je neka vjetica, koja je u meuvremenu iz tog sela otila neznano kamo, bila prorekla i u povjerenju im na uho priapnula da e onaj bolesnik umrijeti od otrova te da e ga, tovie, dobiti od nekog stranca smeokosog stranca odjevena u pohabano i obino odijelo, a uhienik na dlaku odgovara tom opisu. Neka vae velianstvo izvoli sluaj ocijeniti u svoj njegovoj ozbiljnosti i teini, kako on to i zasluuje, uzevi u obzir ovo proroanstvo.

KONANA VERZIJA

62

U one je praznovjerne dane ovo bio dokaz nenadmane snage. Tom se poboja da tu nema pomoi: ako su dokazi imalo valjani, jadnikova je krivnja bila dokazana. No, ipak prui uhieniku priliku rekavi: Ako moe ita kazati u svoju obranu, govori. Nita to bi mi moglo koristiti, kralju. Neduan sam, ali to ne mogu dokazati. Nemam prijatelja, inae bi oni mogli potvrditi da sam u vrijeme koje se ovdje navodi bio milju uzvodno odande, s obzirom na to da sam se nalazio kod Starih stepenica. tovie, kralju, mogao bih dokazati kako sam u asu u kojem se tvrdi da sam nekome oduzeo ivot, spasio ivot nekom djeaku koji se utapao Dosta! Sue, navedi dan kada je zloin poinjen! U deset sati izjutra ili nekoliko asaka kasnije, na samu Novu godinu, najuzvieniji Pustite uhienika na slobodu kralj tako zapovijeda! Zbog ovoga nekraljevskog ispada Tom ponovno porumenje i pokua zabauriti svoju brzopletost kako je najbolje znao dometnuvi: Dovodi me do bijesa i sama pomisao da itko moe biti objeen na temelju tako nitavnih i upljoglavih svjedoanstava! Tih amor pun udivljenja prostruja skupom. Nije to bilo divljenje odluci koju Tom netom bijae donio, jer bi malo tko od prisutnih smatrao opravdanim sloiti se ili se diviti valjanosti i uputnosti pomilovanja udijeljena trovau ija je krivnja na sudu dokazana. Ne, divili su se umnosti i domiljatosti to ih je Tom pokazao. U tom je smislu tihim glasom izgovoreno i nekoliko ovakvih primjedaba: Ne, na kralj nije lud. Itekako je pri zdravoj pameti. S koliko li je samo zdrava razuma postavljao pitanja! Koliko li je samo nalikovao na onoga kraljevia iz ranijih dana dok je onako odsjeno i zapovjedniki rjeavao ovaj spor! Bogu budi hvala, ozdravio je! Nije on slabi, ve pravi kralj. Ponio se kao pravi sin svojega oca. Odobravanje je lebdjelo u zraku pa neto od njega nuno dopre i do Tomovih uiju. Zbog toga mu uvelike laknu i raspoloenje mu se silno popravi. Te ugodne misli i osjeaje uskoro, meutim, nadjaa mladenaka radoznalost: zanimae ga da sazna kakvo li su uasno zlodjelo poinile ona ena i i djevojica pa na njegovu zapovijed dovedoe preda nj ova dva prestraena i uplakana stvorenja. to su njih dvije uinile? upita on suca. S doputenjem vaega velianstva, optuene su zbog teka zloina koji im je u potpunosti dokazan pa su u skladu sa zakonom suci zbog toga odluili da budu objeene. Njihov je zloin u tome to su sebe prodale avolu. Tom protrnu. Uili su ga da se uasava ljudi koji se bave takvim opainama, no ipak nije htio sebi uskratiti zadovoljstvo i ne zadovoljiti znatielju pa stoga upita: Gdje su to uinile? I kada? Tom ponovno protrnu. Je li netko bio ondje? Samo njih dvije, vaa milosti. I neastivi! Jesu li priznale? Ne, nisu, velianstvo sve poriu. Pa onda, molim te, kako se saznalo za to?

KONANA VERZIJA

63

Neki su svjedoci vidjeli kako su se uputile onamo, premilostivo velianstvo, to je izazvalo sumnju, a tu su sumnju opravdale i potvrdile strane posljedice. Posebno je dokazano da su uz pomo tako zadobivene opake moi prizvale i podigle oluju koja je unitila cijeli taj kraj. etrdesetak je svjedoka svjedoilo o toj oluji, a lako bi ih se moglo nai i tisuu jer su svi od nje nastradali pa je se imaju zato i sjeati. Ovo je neosporno ozbiljan sluaj Tom je asak u mislima premetao ovaj odvratni primjer ljudske zloe, a potom upita: Je li i ova ena stradala od oluje? Nekoliko sijedih glava koje se bijahu nale meu okupljenima zakima glavom u znak priznanja ovome mudrom pitanju. Suev pomonik, meutim, ne shvati kamo takvo ispitivanje smjera pa odvrati s prostodunom izravnou: Jo kako, vae velianstvo, a to je i zasluila, kako svi kau. Oluja joj je odnijela kuu pa su ona i njezina ki ostale bez krova nad glavom. Bome je preskupo platila mo da toliko nakodi sama sebi. Da je i novi za nju dala, bila bi to ista prevara, a to to je za nju prodala avolu svoju duu i duu svoje keri, samo dokazuje da je umobolna. Ako je pak umobolna, nije znala to ini pa prema tome nije mogla ni zgrijeiti. Starci jo jednom kimnue glavom u znak priznanja Tomovoj mudrosti, a netko promrmlja: Ako je kralj doista lud, kao to se pria, onda je to takvo ludilo od kojega bi se razbistrila pamet mnogima koje poznajem, kada bi se, zahvaljujui milostivoj promisli Bojoj, njime zarazili. Koliko je godina djevojici? zapita Tom. Devet, ako je po volji vaem velianstvu. Moe li, gospodine, po engleskom zakonu dijete sklopiti ugovor po kojem e samo sebe prodati? Tom e obraajui se nekome uenom sucu. Zakon, dobri moj gospodaru, ne doputa djetetu da sklapa bilo kakve vane poslove niti da se u njih uputa, drei da njegov neiskusni um nije dorastao da se nosi sa zrelijim umom i opakim spletkama ljudi koji su stariji od njega. avo moe kupiti dijete ako to poeli te ako dijete na to pristane, no Englez to ne moe uiniti pa bi u ovom posljednjem sluaju ugovor bio nitavan i nevaei. Meni se ini potpuno nekranskim i loe zasnovanim da engleski zakon Englezima odrie prava koja tako irokogrudno priznaje avolu! uzviknu Tom u iskrenome gnjevu. Ovaj novi pogled na to pitanje kod prisutnih izmami brojne osmijehe, a mnogi se potrudie da ga zapamte kako bi ga kasnije mogli prepriavati po dvoru kao dokaz Tomova jedinstvenog naina razmiljanja, a i kao dokaz poboljanja njegova duevnog zdravlja. Starija osuenica bijae prestala jecati i sada je s pobuenim zanimanjem i sve jaom nadom naprosto gutala Tomove rijei. Tom to opazi pa se njegova naklonost prema njoj i razumijevanje za opasan i nezavidan poloaj u kojem se nalazila znatno poveae. Stoga upita: to su uinile da izazovu oluju? Skinule su arape, velianstvo. Ovo zapanji Toma, a istodobno mu jo ee raspali znatielju te on zaneseno ree: Pa to je nevjerojatno! Ima li to uvijek tako strahovit uinak? Uvijek, gospodaru odnosno, ako ena to poeli i izgovori potrebne rijei, bilo na glas ili u sebi. Tom se okrenu eni i s neobuzdanim joj oduevljenjem naredi:

KONANA VERZIJA

64

Pokai svoju mo. Rado bih vidio tu oluju. Svi sudionici okolnoga praznovjernog skupa problijedjee u licu i obuze ih, premda to nitko nije smio kazati, jaka elja da umaknu odande. Tom, meutim, ne primijeti nita od svega toga jer je bio gluh i slijep za sve osim obeane nepogode. Videi zbunjenost i zapanjenost na eninu licu, uzbueno dodade: Nita se ne boj tebe nitko nee kriviti. tovie, pustit u te na slobodu i ni vlas ti nee pasti s glave. Hajde, pokai svoju mo. O moj kralju i gospodaru, ja nemam te moi mene su lano optuili. Jo uvijek te koi strah. Samo hrabro, nikakvo ti se zlo nee desiti. Izazovi oluju, pa ma kako malecka bila, ne zahtijevam da bude ni velika ni opasna, dapae, radije bih da bude suprotno od toga. Uini to i spasit e sebi ivot. Bit e putena na slobodu, i ti i tvoje dijete, a zahvaljujui kraljevu pomilovanju, nitko ti u cijelom kraljevstvu nee smjeti uiniti nita naao ni rei runu rije. ena pade niice i stade ga, sva u suzama, uvjeravati kako nema moi da izvede traeno udo, inae bi to rado uinila jer svim srcem eli spasiti barem ker, pa makar sama i izgubila ivot, ako, pokorivi se kraljevoj zapovijedi, moe zadobiti ovu neizmjernu milost. Tom ju je i dalje poticao, no ena i dalje ostade pri svome. Naposljetku e Tom: Mislim da je ova ena rekla istinu. Da je moja majka na njezinu mjestu i da doista raspolae takvim avolskim moima, ni trenutka ne bi oklijevala da prizove oluju i cio kraj sravni sa zemljom, samo ako bi meni time mogla spasiti ivot! Nema zbora da su i sve ostale majke na isto brdo tkane pa te putam na slobodu, dobra eno, tebe i tvoje dijete, jer mislim da si neduna. A sada, kada se nema ega bojati budui da si pomilovana skini arape! Pa ako uspije za mene napraviti oluju, bogato u te nagraditi! Pomilovana se ena stade na sav glas zahvaljivati te se ak pokua i pokoriti kraljevskoj zapovijedi, dok je Tom promatrae s nestrpljivim iekivanjem koje je pomalo kvario strah, a dvorani pak otvoreno pokazivahu uznemirenost i nelagodu. ena svue arape sa svojih, a isto tako i s kerinih nogu te se oevidno i iz petnih ila trudila da kralju na njegovoj velikodunosti zahvali kakvim zemljotresom, no ti pokuaji urodie tek neuspjehom i razoaranjem. Tom uzdahnu i zakljui: U redu, dobra eno, ne mui se vie. Tvoja te mo napustila. Poi u miru svojim putem, pa ako ti se mo ikada vrati, nemoj me zaboraviti i poalji mi oluju.

KONANA VERZIJA

65

esnaesto poglavlje

Sveani ruak

Bliilo se vrijeme ruku, no, za divno udo, pomisao na to tek je neznatno uznemiravala Toma, ni izdaleka ne izazivajui u njemu uas. Iskustvo steeno tokom toga prijepodneva neobino je pridonijelo njegovu samopouzdanju. Siroti se mali ulini macan u etiri dana vie navikao na ovaj neobini potkrovni stan nego to bi to odrasloj osobi uspjelo za itav mjesec. Nikada se lakoa s kojom se djeca prilagouju prilikama nije oitije dokazala. Pohitajmo, kad ve uivamo tu povlasticu, u veliku dvoranu za gozbe i bacimo pogled na nju, dok Tomu pomau da se odjene i uredi za ovu velianstvenu zgodu. To je golema prostorija s pozlaenim stupovima i potpornjima te oslikanim zidovima i stropovima. Na vratima stoje visoki straari, nepomini kao kipovi, obueni u bogatu i ivopisnu odjeu te s helebardom u ruci. Na visokoj galeriji to se protee uokolo dvorane smjeteni su svirai, a tu je i sva sila graana i graanki u sjajnom ruhu. U sredini dvorane, na povienu mjestu, postavljen je Tomov stol. Dajmo sada rije drevnome ljetopiscu. U odaju ue plemi s palicom u ruci, a s njim jo jedan nosei stolnjak kojim, poto obojica sa smjernim potovanjem tri puta kleknu, zastre stol, a onda se, ponovno kleknuvi, obojica povuku. Zatim se pojave druga dvojica plemia, jedan s pliticom, a drugi sa soljenkom, tanjurom i kruhom: kleknuvi kao to su uinila i prethodna dvojica i poloivi na stol ono to su sa sobom donijeli, obojica se povuku isto onako sveano kao i prva dva plemia. Na posljetku uu dvojica raskono odjevenih vlastelina, jedan od njih nosei no za kuanje jela, pa se, silno se otmjeno naklonivi do same zemlje, priblie stolu i natrljaju ga kruhom i solju, s takvim strahopotovanjem kao da ih sam kralj gleda!* Ovime zavravaju sveane uvodne pripreme. Sada iz dubine hodnika odjekuje zvuk lovakog roga i nejasan povik: Mjesta za kralja! S puta njegovu presvijetlom
*

Leigh Hunt: Grad, str. 408, navedeno prema iskazu jednoga drevnog putnika (pieva napomena).

KONANA VERZIJA

66

kraljevskom velianstvu! Ovi se glasovi neprestano ponavljaju, primiu se sve blie i uskoro nam se gotovo pred nosom prolama bojni zov i razlijee se uzvik: S puta kralju! U tom se asu pojavljuje blistava povorka i odmjerenim korakom promie kroz vrata. Dajmo opet rije ljetopiscu: Najprije uu plemii, baruni, grofovi, vitezovi reda Podvezice, svi bogato odjeveni i otkrivene glave. Potom se pojavi kancelar, a sa svake mu strane po jedan pratilac, jedan nosei kraljevsko ezlo, a drugi vladarski ma u crvenu toku ukraenu zlatnim ljiljanima i vrhom okrenut uvis. Nakon toga stie i sam kralj kojega, im se pojavi, silnom dobrodolicom pozdrave dvanaest truba i brojni bubnjevi, a na galerijama svi skoe na noge kliui: Boe, uvaj kralja! Iza njega evo i plemenitaa iz njegove pratnje, dok mu slijeva i zdesna stupa poasna straa koju sainjavaju pedesetorica oruanika s pozlaenim bojnim sjekirama. Sve ovo bijae sjajno i presjajno. Tomu srce uzbueno udarae, a radostan mu sjaj blistao u oku. Dranje mu bijae puno ljupkosti, i to tim prije to na nj nije mislio jer mu um bijae oaran i zabavljen veselim prizorima i zvucima koji ga okruivahu, a osim toga, nitko ne moe loe izgledati u krasnu i dobro skrojenu odijelu, samo ako se na nj malo navikne posebno ako na nj za trenutak i zaboravi. Prisjeao se uputa koje bijae dobio pa je na pozdrave uzvraao blagim naklonom glave nad kojom se vilo pero i ljubaznim: Zahvaljujem ti, dobri moj narode. Sjede za stol ne skidajui kapu s glave i pri tome ne pokaza ni najmanju nelagodu: objedovati s kapom na glavi bijae jedini kraljevski obiaj u vezi s kojim nije izmeu kraljeva i Cantyjevih bilo nikakve razlike, s time da je teko utvrditi koja je od tih dviju strana imala prvenstvo u pogledu takva ponaanja i bila mu vinija. Sveana se povorka raspri u nekoliko ivopisnih skupina, njezini sudionici stajahu gologlavi. Potom uz zvuke vesele svirke uoe pripadnici tjelesne kraljevske strae najstasitiji i najsnaniji momci u Engleskoj, briljivo birani u tu svrhu no, prepustimo ljetopiscu da nam o tome pripovijeda. Pojavie se pripadnici tjelesne kraljevske strae, gologlavi i odjeveni u grimiz, svaki sa zlatnom ruom izvezenom na leima, pa stadoe ulaziti i izlaziti, svaki put donosei na pladnju neko novo jelo. Kako bi koje jelo bilo doneeno, jedan bi plemi prihvaao pladanj i stavljao ga na stol, dok je kua svakome tjelohranitelju davao da kua po zalogaj od jela koje je sam donio, iz straha da nije otrovano. Tom se dobro naruao, i pored toga to je bio svjestan da svaki zalogaj to ga on prinosi ustima prate stotine oiju i promatraju ga kako jede sa zanimanjem koje ne bi moglo biti vee ni da je posrijedi ubojiti barut koji bi ga trebao raznijeti u komade i raspriti ga po cijeloj prostoriji. Pazio je da ne uri, a jednako je pazio i na to da nita ne ini sam, ve da saeka dok posluitelj koji je za to zaduen ne klekne i uini to umjesto njega. I tako mu cijeli ruak proe bez ijedne greke, to bijae potpun i dragocjen uspjeh. Kada objed najzad zavri i Tom ustade da se povue okruen blistavom pratnjom, a u uima mu odzvanjala vesela buka u kojoj se isprepletahu jek roga, udaranje bubnjeva i gromoglasno klicanje, pade mu na pamet kako bi sada, kada je preko glave preturio ovaj sveani ruak, takvo muenje rado izdrao i nekoliko puta dnevno, samo ako bi se na taj nain mogao osloboditi nekih znaajnijih zahtjeva to ih preda nj postavlja kraljevska sluba.

KONANA VERZIJA

67

Sedamnaesto poglavlje

u-u Prvi

Miles Hendon hitae prema onome kraju mosta koji izlazi na Southwark, otro motrei na sve strane ne bi li ugledao osobe za kojima je bio krenuo u potragu, u nadi i iekivanju da e ih ubrzo sustii. To mu, meutim, ne poe za rukom. Raspitujui se usput, uspje ih jednim dijelom puta slijediti kroz Southwark, no potom im se zametnu svaki trag i on se nae u nedoumici ne znajui kamo bi dalje poao. Ipak ih je sve do zalaska sunca i dalje traio kako je znao i umio. No ga zatee kad je ve padao s nogu i polumrtva od gladi, a elja da pronae djeaka nikada ne bijae dalje od ostvarenja. Stoga poveera u krmi Tabard i lee u postelju odluivi da e sutra rano ustati i temeljito pretraiti grad. Leei tako i snujui naume, uze ubrzo ovako razmiljati: djeak e, ako mu to ikako bude mogue, pobjei od onoga grubijana koji se izdaje za njegova oca. Hoe li se potom vratiti u London i potraiti svoje staro prebivalite? Ne, nee tako postupiti, iz straha da ga opet ne uhvate. to e onda uiniti? Kako nikada u ivotu, prije no to je sreo Milesa Hendona, nije imao prijatelja ni zatitnika, oito je da e pokuati pronai tog prijatelja, samo ako ta potraga ne iziskuje povratak u London gdje e biti izloen opasnosti. Uputit e se prema Hendon Hallu, da, upravo tako, jer zna da je Hendon namjerio rodnome domu pa se moe nadati da e ga tamo i pronai. Da, Hendonu sve bijae jasno ne smije u Southwarku vie ni asa asiti, ve smjesta treba kroz Kent krenuti prema Redovnikovoj dolini, pretraujui usput umu i raspitujui se kod mjetana. A mi se sada vratimo iezlome malom kralju. Lupe kojega je sluga iz krmice na mostu vidio ba kad se spremao pridruiti mladiu i kralju, uope im se nije pridruio, ve im je priao s lea te ih dalje u stopu pratio. Ni rijei nije izgovorio. Lijevu je ruku nosio u povezu, a preko lijevoga oka bijae privezao irok zeleni zavoj. Pomalo je hramao i u hodu se pomagao hrastovom batinom. Mladi je kralja vodio okolo-naokolo po Southwarku pa tako malo-pomalo izbie na glavnu cestu izvan grada. Tu se kralj razljuti i izjavi da dalje

KONANA VERZIJA

68

ne ide Hendonovo je da doe k njemu, a ne da on ide k Hendonu. Takvu drskost ne podnosi pa se s ovoga mjesta nee ni maknuti. Na to e mladi: Zar e ostati ovdje, a prijatelj ti ranjen lei ondje u umi? Dobro, neka ti bude. Kraljevo se ponaanje namah izmijeni i on povika: Ranjen? Tko se drznuo da ga napadne? Neemo sada o tome. Povedi me, vodi me k njemu! Bre, mome! Jesi li olovom potkovan! Ranjen, kae? Pa makar bio i vojvodski sin, onaj tko ga je ranio platit e za to! uma bijae prilino daleko, no ubrzo stigoe do nje. Mladi se ogleda, pronae granu zabodenu u zemlju i s komadiem krpe privezanim za nju, a potom zae u umu traei sline grane i nalazei ih od vremena do vremena: to oigledno bijahu oznake koje ga upuivahu onamo kamo bijae nakanio. Uskoro izbie na neku istinu na kojoj se uzdizahu pougljenjeni ostaci neke izgorjele seoske kue, a kraj njih oronula i ruevna staja. Nigdje nikakva znaka ivota, posvuda samo grobna tiina. Mladi pouri u staju, a kralj mu za petama. Nigdje nikoga! Kralj iznenaeno i sumnjiavo pogledom prostrijeli mladia i zapita: Gdje je on? Odgovori mu podrugljiv momkov smijeh. Kralj se umah razbjesni, zgrabi neku cjepanicu i ustremi se na mladia, kadli mu uto do uha dopre jo neiji podrugljiv smijeh. Smijao se to onaj epavi razbojnik koji ih je ranije izdaleka slijedio. Kralj se okrenu k njemu i bijesno upita: Tko si ti? I to e ovdje? Prestani budaliti ree ovjek i smiri se. Nisam se ba tako dobro preruio da se moe praviti kako ne prepoznaje vlastitog oca. Ti meni nisi otac. Ne poznajem te. Ja sam kralj, a ti, ako si sakrio mojega slugu, odmah mi ga dovedi, jer e inae gorko ispatati zbog onoga to si uinio. Na to e John Canty strogim i odmjerenim glasom: Jasno mi je da si lud pa te za sada neu istui, ali bude li me izazivao, natjerat e me da to uinim. Tvoje bulanjenje ovdje nee biti na smetnju, jer nema uiju da uju tvoje ludorije, ali e biti dobro da ti jezik priviknemo opreznom govoru kako nam ne bi mogao nakoditi kada promijenimo prebivalite. Ja sam ubio ovjeka i ne smijem zbog toga ostati kod kue, a tako ni ti jer si mi potreban. Promijenio sam ime jer je tako najpametnije. Sada se zovem Hobbs John Hobbs, a ti se zove Jack. Potrudi se da to zapamti. A sada, da ujem. Gdje ti je majka? Gdje su ti sestre? Nisu dole na dogovoreno mjesto. Zna li kamo su pole? Kralj mu zlovoljno odvrati: Ne dosauj mi s tim zagonetkama. Majka mi je umrla, a sestre su mi ostale u dvorcu. Mladi koji stajae kraj njih prasnu u posprdan smijeh. Kralj je ve htio nasrnuti na nj, ali ga Canty ili Hobbs, kako se sada nazivao u tome sprijei rekavi: Mir, Hugo, ne gnjavi ga. Pamet mu se pomutila, pa ga tvoje ponaanje razdrauje. Sjedni, Jack, i smiri se. Dobit e i neto da prigrize. Hobbs i Hugo udubie se aptom u razgovor, a kralj se, to je dalje mogao, ukloni iz njihova nepodnoljivog drutva. Povue se u polutamu u najudaljenijem kutu staje gdje je zemljani pod bio prekriven stopu debelim slojem slame. Lee na slamu i pokri se njome umjesto pokrivaa te se uskoro zaveze u misli. Mnogi ga jadi bijahu skolili, ali je najvei od njih, naime, oeva smrt, sve druge nevane stvari potisnuo u zaborav. Za sve je ljude na svijetu ime Henrika VIII bilo strah i trepet i izazivalo sliku ljudodera iz ijih nozdrva bije razorna vatra, a ruka mu udara biem i sije smrt, no u

KONANA VERZIJA

69

ovome je djeaku to ime izazivalo samo ugodne osjeaje, a lik na koji ga je podsjealo bijae suta plemenitost i ljubav. Prizivao je u sjeanje bezbrojne njene prizore u kojima su sudjelovala njih dvojica te se raznjeio nad njima, a nepresune su suze najbolje svjedoile o dubini i veliini boli koja mu razdirae srce. Tako poodmae poslijepodne, a djeak, shrvan nedaama, postupno utonu u miran i ljekovit san. Poprilino vremena nakon toga ne bi umio rei koliko dugo osjetila mu se napola razbudie pa, dok je zatvorenih oiju tako leao, smueno se pitajui gdje se nalazi i to se to s njime dogodilo, zau nekakav ubor: bijae to sumoran romon kie po krovu. Svega ga proe topao osjeaj sigurnosti koji, meutim, ve u iduem trenutku grubo prekide cijeli zbor kretavih glasova i prostaki smijeh. Neugodno potresen, izvue glavu iz slame da vidi odakle dolazi ta graja te mu se pred oima ukaza jeziv i odvratan prizor. Nasred poda na drugom kraju staje snano je buktjela vatra, a oko nje, sablasno osvijetljena crvenkastim sjajem, izvalila se i ispruila po tlu najarenija gomila odrpane klatei te razbojnika i razbojnica o kojima je ikada itao ili sanjao. Bijae tu golemih, krepkih ljudina, preplanulih od sunca, duge kose i odjevenih u najnevjerojatnije dronjke. Bijae tu i mladia osrednjeg stasa i divljeg izgleda, te slino odjevenih. Bijae tu i slijepih prosjaka s povezom samo preko jednoga ili preko oba oka, pa kljastih s drvenim nogama i takama te bolesnika s gnojnim ranama to se nazirahu kroz oskudne zavoje. Bijahu tu i pokuarac mrana izgleda sa svojom torbom, brusa noeva, kotlokrpa i brija-ranarnik, svaki s alatom svojega zanata. Neke se od enskinja bijahu tek zadjevojile, druge bijahu jo djevojurci, a tree stare i naborane vjetice, a sve bijahu glasne, besramne i proste, sve bijahu prljave i zaputene. Bijae tu i troje djece koju je bilo alosno i pogledati, pa dva izgladnjela psa s konopom oko vrata kojima bijae dunost da vode slijepce. No se spustila, bagra tek to bijae zavrila s gozbom i pijanka je upravo poinjala. Vr s rakijom iao je od usta do usta, a onda svi u jedan glas zagrajae: Pjesmu! Neka nam imi i Hromi Prijako zapjevaju koju! Jedan od slijepaca ustade i uze se pripremati odbacivi povez koji mu skrivae potpuno zdrave oi te ploicu s dirljivim opisom njegova udesa. Hromi Prijako odbaci drvenu nogu pa se na dvije zdrave i itave noge ustoboi pored lupekoga sudruga. Onda njih dvojica zajedno zaurlae neku obijesnu pjesmicu, a na kraju im svake kitice cijela druina iz sveg glasa pomagae bunim pripjevom. Kada stigoe do posljednje kitice, supijano se oduevljenje bijae ve toliko razmahalo da se svi od samoga njezina poetka pridruie pjevaima i pjevahu zajedno s njima, podiui tako strahovitu dreku da su se od nje tresli ronici koji pridravahu krov. Evo stihova koji ih bijahu toliko zanijeli: Zbogom ostaj, cugerice, u London tvoj prikan giba, objeenjak da postane, u snu vjenom da se ziba. Mome mile, hajte amo da vidite kako dasa, to je perje sa vas upo, popet e se na vjeala.*

Iz Engleskog probisvijeta, London, 1665. (pieva napomena).

KONANA VERZIJA

70

Nakon toga se razveze razgovor, ali ne lopovskim jezikom na kojem bijae ispjevana ova pjesma, jer su se njime sluili samo kada su ih neprijateljske ui mogle uti. U razgovoru se pokaza da John Hobbs u ovoj druini nije nikakav novajlija, nego da joj je pripadao u neko ranije doba. Zapitae ga za najnovije doivljaje, a kada im ispria da je sluajno, ubio ovjeka, doekae to s velikim zadovoljstvom. Kada jo dodade da je taj ovjek bio sveenik, stadoe mu burno odobravati pa sa svakim morade popiti po aicu. Stari ga poznanici radosno pozdravie, a novi bijahu ponosni to se mogu s njime rukovati. Upitae ga zato je tolike mjesece izbivao, a on im objasni: U Londonu je ovih posljednjih godina zgodnije i sigurnije nego u unutranjosti gdje su zakoni tako okrutni i gdje se tako revno primjenjuju. Da nije bilo ove nezgode, i dalje bih ostao ondje. Bio sam odluio tamo ostati i nikada vie ne odlaziti u unutranjost, ali me ta nezgoda natjerala ovamo. Raspita se koliko osoba druina sada broji, a Harambaa ili voa druine na to mu odgovori: Dvadeset i pet po na izbor tihotepaca, havera, sjecikesa, bojaka i icara, raunajui tu i njihove klinke i kokice i ostalu enskadiju. * Veina ih je ovdje, a ostali lutaju negdje prema istoku, na putu do mjesta gdje emo prezimiti. U zoru kreemo za njima. Ne vidim Kvrgu meu ovim estitim svijetom. to je s njim? Jadni momak sada ivi o sumporu, to je prevrua hrana za istanan ukus. Poginuo je u tunjavi negdje oko Ivanja. ao mi je to to ujem. Kvrga je bio sposoban i hrabar svat. Bome jest. Crna Bess, njegova klinka, jo je s nama, ali se trenutno skie po istoku zemlje. Krasna curica, umilna i dobra ponaanja. Nitko je nikada nije vidio pijanu due od etiri dan u tjednu. Uvijek se toga drala, dobro se sjeam, mila prija, vrijedna svake hvale. Majka joj je bila manje suzdrana i prostija: svadljiva babuskara opake udi, ali bistra kao rijetko tko. To ju je i upropastilo. Umjela je itati iz dlana, a bila je vina i drugim gatalakim vjetinama, pa su je na koncu proglasili vjeticom, osudili na smrt i ispekli na laganoj vatri. Upravo me raznjeila odvanost s kojom je prihvatila svoju kob: proklinjala je i psovala gomilu koja je blenula i buljila u nju dok su plamenovi lizali prema njezinu licu, zahvaali joj tanke uperke i pucketali oko sijede glave. to sam rekao: proklinjala? Da proklinjala! Da poivi jo tisuu godina, nee uti takve majstorske kletve. Na alost, njezino je umijee umrlo zajedno s njom. Sve je drugo samo slabo i blijedo oponaanje, ali prave hule vie nema. Harambaa uzdahnu, a i njegovi sluaoci uzdahnue u znak da se slau. Na trenutak cijelu druinu obuze potitenost jer ak ni u ovakvim okorjelim otpadnicima sposobnost suosjeanja potpuno ne umire, ve su u velikim vremenskim razmacima i pod naroito povoljnim okolnostima, na primjer, kao u ovome sluaju, kada nadarenost i naobrazzba napuste ovaj svijet ne ostavivi za sobom nasljednika, kadri osjetiti prolaznu alost zbog kakva gubitka ili nesree. No, zahvaljujui dobrom gutljaju koji obreda unaokolo, turobno se raspoloenje ubrzo popravi. Je li se jo kome od naih prijatelja togod zlo dogodilo? zapita Hobbs. Nekima jest. Posebno novajlijama, kao to je sluaj sa sitnim zemljoposjednicima koji su se odjednom nali na ulici bespomoni i gladni jer su im oduzeli zemlju i
*

atrovaki izrazi za razne vrste lopova, prosjaka i skitnica te njihovih druica (pieva napomena).

KONANA VERZIJA

71

pretvorili je u ovju ispau. Dali su se na prosjaenje pa su ih, gole do pasa, vezali otraga za kola i tako ih vukli, biujui ih usput, sve dok im ne bi potekla krv. Zatim su ih stavili u klade i kamenovali. Oni su se vratili prosjaenju pa su ih ponovno bievali, a ovaj put odsjekli su im i jedno uho. I trei su se put okrenuli prosjaenju ta* to su, jadnici, drugo i mogli! pa su im na obraz usijanim eljezom utisnuli ig, a onda ih prodali kao roblje. Pobjegli su, ali su uhvaeni i objeeni. To ti je, ukratko cijela pria. Ostali nisu ba tako zlo proli. Ustani, Seljo, i ti, Peenko, ustani, ljakeru pokaite kako su vas ukrasili! Oni koje je pozvao ustanu, skinu sa sebe jedan dio rita i pokau lea, sva izbrazdana runim starim brazgotinama nastalim od bievanja. Jedan odmakne kosu i pokae mjesto gdje mu se neko nalazilo lijevo uho, drugi na ramenu pokae ig u obliku slova V i osakaeno uho, a trei progovori: Zovu me Seljo, nekada sam bio imuan zemljoposjednik i imao milu enu i djecu, a sada sam po stanju i zvanju neto sasvim drugo. ene i djece vie nema. Moda su na nebu, moda na onom drugom mjestu, ali, dragome Bogu budi hvala, barem vie ne ive u Engleskoj! Moja se dobra stara i estita majka trudila da zaradi koricu kruha njegujui bolesnike. Jedan je od njih umro, a lijenici nisu znali od ega pa mi majku spalie kao vjeticu pred oima mojih uplakanih maliana. To je engleski zakon! Gore ae pa svi zajedno pijmo u zdravlje milosrdnoga engleskog zakona koji je nju izbavio iz ovoga engleskog pakla! Hvala vam svima, prijatelji, svima odreda. Ili smo prosei od kue do kue, ena i ja, a gladnu smo djecu vukli sa sobom, ali je u Engleskoj zloin biti gladan pa su nas u tri grada svukli do gole koe i bievali. Ispijmo zato svi jo jednom u zdravlje milosrdnoga engleskog zakona! Njegov se bi dobrano napio Maryne krvi i brzo joj donio blaeni spas. Sada lei ondje, na groblju za beskunike i bezimene, sigurna od svakoga zla. A djeca Pa lijepo, dok je zakon mene biem gonio od grada do grada, ona su skapala od gladi. Ispijmo, momci, ali samo kapljicu, kapljicu za pokoj due sirote djeice koja nikada nijednom stvorenju nisu nanijela zlo. Opet sam se dao na prosjaenje prosio sam za koricu kruha, a bacili su me u klade i odrezali mi jedno uho. Evo, ovo mi je od njega ostalo. Opet sam prosio i u uspomenu na to ovo mi je ostalo od drugog uha. I opet sam prosio, a onda su me prodali kao roba. Ovdje na obrazu, pod ovom mrljom, kad bih je sprao, vidjeli biste crveno R koje mi je tu utisnuto uarenim eljezom! ROB! Razumijete li vi to? Engleski ROB stoji pred vama! Pobjegao sam od svoga gospodara, a kada me pronau neka teko nebesko prokletstvo snae zemlju koja je donijela takav zakon objesit e me! Iz mrkloga mraka zvonko odjeknu glas: Nee te objesiti! Od danas taj zakon vie ne vrijedi! Svi se osvrnue i vidjee udnovati lik maloga kralja kako im se urno primie. Kada izbi na svjetlost i i svi ga jasno ugledae, sa svih strana dopre prava provala pitanja: Tko je to? to je to? Tko si ti, patulje? Nimalo se ne zbunivi, djeak stupi usred svih ovih iznenaenih i upitnih pogleda i odgovori s kneevskim dostojanstvom: Ja sam Edward, engleski kralj. Na ovo se razlijee divljaki smijeh, to zbog podsmijeha, a to od veselja zbog izvrsne ale. Kralj se acnu i otro podviknu: Protuhe neotesane, zar mi tako zahvaljujete na kraljevskom daru to sam vam ga obeao?

KONANA VERZIJA

72

Ostale se njegove rijei, izreene ljutitim glasom i uz uzbuene kretnje, izgubie u vihoru smijeha i podrugljivih uzvika. John Hobbs nekoliko puta pokua nadglasati dernjavu te u tome najzad i uspje: Prijatelji, to je moj sin, sanjalica, budala i potpuno je lud. Ne obraajte panju na njega: umilja sebi da je kralj. Ja jesam kralj Edward e, okrenuvi se prema njemu a ti e to, prije ili kasnije, iskusiti na vlastitoj koi. Priznao si da si ubio ovjeka i zato e visjeti. Ti bi me izdao? Ti? Ako te samo dohvatim No, no! umijea se krni Harambaa, u pravi as priskoivi u pomo kralju te potkrijepi tu svoju uslugu sloivi udarcem ake Hobbsa na tlo. Zar ti ne potuje ni kralja ni harambau? Uvrijedi li me jo jednom, vlastitom u te rukom objesiti. Potom se obrati njegovu velianstvu. Svojim sudruzima, mome, ne smije prijetiti: dri jezik za zubima i nemoj nita govoriti protiv njih. Budi kralj, ako se tako mili tvojoj ludoj glavi, ali gledaj da to nikome ne nakodi. Okani se naslova koji si upravo izrekao jer je to veleizdaja. U nekim sitnijim stvarima mi moda i jesmo zlikovci, ali nitko meu nama nije takav podlac da bi izdao svog kralja. U tom pogledu srca su nam puna ljubavi i odanosti. Evo, sam se uvjeri govorim li istinu. Hajde, kliknimo svi u glas: ivio Edward, engleski kralj! IVIO EDWARD, ENGLESKI KRALJ! Odgovor arolike druine bijae tako gromoglasan da se cijela trona straara zatrese od njegova odjeka. Malome se kralju lice naas ozari zadovoljstvom, a potom lagano nakloni glavu i s ozbiljnom jednostavnou ree: Zahvaljujem ti, dobri moj narode. Na ovaj se neoekivani odgovor druina stade previjati od smijeha. Kada se konano malko primirie, Harambaa se odluno, no prilino dobroduno obrati kralju: Ostavi se toga, deko, nije to ni pametno ni dobro za tebe. Tjeraj svoje, ako ba mora, ali izaberi neki drugi naslov. Jedan od kotlokrpa zavrita: Neka bude u-u Prvi, kralj budalaa. Prijedlog upali otprve, sva ga grla ponovie i podie se zagluna dreka: ivio u-u Prvi, kralj budalaa! popraena zvidanjem, psikanjem i urnebesnim grohotom. Dajte ga ovamo da ga okrunimo! Ogrnimo ga platem! Dajte mu ezlo! Posadimo ga na prijestolje! Uz ove se u isti mah ulo i dvadesetak drugih povika pa, prije no to je siroti djeak dospio i dahnuti, okrunie ga limenom pliticom, ogrnue pohabanim pokrivaem, umjesto na prijestolje, podigoe na bavu i u ruku mu umjesto ezla tutnue kotlokrpino lemilo. Zatim svi oko njega popadae na koljena te, otirui oi prljavim i dronjavim rukavima i pregaama, u zboru udarie u posprdnu kuknjavu i podrugljivo preklinjanje: Smiluj se na nas, o premili kralju! Ne gazi svoje smjerne crve, o plemenito velianstvo! Saali se na robove svoje i utjei ih kojim kraljevskim udarcem noge! Obraduj nas i zagrij svojim milostivim zracima, o arko sunce kraljevsko!

KONANA VERZIJA

73

Posveti tlo dodirom stopala tvojeg da bismo se mogli nagutati te praine i oplemeniti se! Udostoji nas pljuvanja svojega, o velianstvo, kako bi djeca nae djece mogla spominjati tvoju kneevsku dobrohotnost i na vijeke vjekova ponosno i sretno ivjela! No, glavnu toku cijele veeri izveo je dovitljivi kotlokrpa i pobrao sve lovorike. Kleknuvi, nagnuo se kao da e poljubiti kraljevu nogu, na to ga je kralj ljutito ritnuo. Kotlokrpa zatim uze obilaziti sve prisutne molei da mu dadnu kakvu krpu koju e prilijepiti na mjesto gdje mu je lice dotakla kraljevska noga, govorei kako se to mjesto mora zatititi od doticaja s nedostojnim zrakom, a on e se pak obogatiti stojei uz glavnu cestu i pokazujui ga radoznalima uz naplatu od sto ilinga za jedan pogled. Bio je upravo vragometno smijean pa mu se cijela ona ugava rulja divila i zavidjela mu. Od stida i gnjeva, oi se maloga vladara napunie suzama, a u dui je mislio: Da sam im nanio i kakvo veliko zlo, ne bi mogli biti okrutniji prema meni. Ja sam, meutim, prema njima pokazao samo dobrotu, a evo kako mi uzvraaju!

KONANA VERZIJA

74

Osamnaesto poglavlje

Kraljevi meu skitnicama

U ranu se zoru skitnice spreme pa put pod noge. Tmasto im nebo visjelo nisko nad glavom, noge upadale u kaljavu zemlju, a zrak bio studen kao usred zime. Svaka veselost bijae napustila druinu: neki bijahu zlovoljni i utljivi, drugi razdraljivi i udljivi, nitko nije bio dobre volje, a svi bijahu edni. Uz nekoliko kratkih uputa Harambaa povjeri Jacka Hugu, a Johnu Cantyju naredi da se dri podalje od djeaka i ostavi ga na miru. Huga pak upozori da s djeakom ne postupa odve grubo. Ne proe dugo, a vrijeme otopli i oblaci se malo razioe. Druba prestade cvokotati, a raspoloenje se poe popravljati. Sve se vie razgaljivahu te se naposljetku stadoe uzajamno podbadati i vrijeati prolaznike du ceste kojom su ili. Po tome se vidjelo da se u njima ponovno budi volja za ivotom i ivotnim radostima. Oigledno bijae da drugima ulijevaju strah i trepet jer su im se svi sklanjali s puta i utke prelazili preko prostakih uvreda, ne usuujui se na njih uzvratiti. Skidali su rublje s ograda, ponekad i na oigled samih vlasnika koji se nisu bunili, ve su, izgleda, bili zahvalni to im nisu i ogradu odnijeli. Doskora upadoe u neku seosku kuicu i smjestie se ondje kao kod kue, a preplaeni domain i ostali ukuani ispraznie smonicu da bi im pripravili doruak. Domaicu i njezine keri kakljali su ispod brade dok su im prinosile jelo i dobacivali masne ale na njihov raun, nazivajui ih pri tome uvredljivim imenima i grohotom se smijui. Nabacivali su se kostima i povrem na seljaka i njegove sinove prisiljavajui ih da cijelo vrijeme skau u stranu i burno odobravali pri svakom pogotku. Na posljetku su maslacem namazali glavu jednoj od keri jer se protivila nekim njihovim njenostima. Na odlasku su jo zaprijetili da e se vratiti i spaliti kuu zajedno s ukuanima ako ikakva prijava vlastima dopre do uiju. Oko podneva, nakon duga i zamorna puta, druba se zaustavi kraj neke ograde na ulazu u prilino veliko selo. Voa odredi jedan sat odmora, a potom se svi ratrkae kako bi s raznih strana uli u selo i pozabavili se svatko svojim zanatom. Jacka

KONANA VERZIJA

75

poslae s Hugom. Njih su dvojica neko vrijeme tumarali lijevo i desno jer je Hugo vrebao priliku da negdje neto smota, ali kako nigdje nije nita pronaao, napokon ree: Ovdje se nema to ukrasti. Sve sam jad i bijeda. Morat emo prosjaiti. Mi emo morati, je li? Ti se bavi tim zanatom tebi to i prilii, ali ja neu prositi. Nee prosjaiti! uzviknu Hugo, iznenaeno gledajui kralja. Ma molim te lijepo, otkad si se ti to obratio? to time misli rei? to mislim? Pa zar nisi cijeloga ivota prosjaio po londonskim ulicama? Ja? to je tebi, blesane? Ne razbacuj se lijepim rijeima dulje e ti potrajati zaliha. Tvoj otac kae da prosi otkada si se rodio. Da on moda ne lae? Nee valjda biti toliko drzak i rei da lae! podrugnu se Hugo. Onaj kojega ti naziva mojim ocem? Jest, lae. Daj, mali, nemoj pretjerivati izigravajui luaka. Sve je dobro dok ti to slui za zabavu i dok od toga nema po tebe nikakve tete. Ako mu ovo ispriam, dobit e svoje. Ne mora se truditi. Sam u mu rei. Svia mi se tvoja odvanost, poteno ti kaem, ali se tvojem rasuivanju nimalo ne divim. Batina i polomljenih kostiju ima i suvie na ovome svijetu pa nije potrebno da ih ovjek sam trai. Ali, dosta s tim: ja vjerujem tvom ocu. Ne sumnjam u to da umije lagati, kao ni u to da zaista i lae kad se za to ukae potreba, jer to ine i najbolji meu nama, ali ovdje nema razloga za to. Mudar ovjek nee bez ikakve potrebe rasipati tako dragocjeno sredstvo kao to je la. uj, ako nisi raspoloen za prosjaenje, ega da se onda prihvatimo? Da orobimo kakvu kuhinju? Na to e kralj nestrpljivo: Ostavi se tih ludorija zamara me! Ovo razjari Huga: E, sluaj ti, mali. Nee prosjaiti, nee krasti neka ti bude. Ali evo neega to nee moi izbjei. Ti e biti mamac dok ja budem prosjaio. Odbij ovo, ako smije! Kralj zausti da mu prezrivo odgovori, ali ga Hugo prekinu: Tiho! Evo jednoga s dobroudnim licem. Ja u se sada sruiti kao da me kakva boljka spopala. Kada mi stranac pritri, ti poni kukati i padni na koljena, kao da plae. Onda se proderi kao ti vrazi upaju utrobu i reci: O, gospodine, ovo je moj siroti bolesni brat, a mi nigdje nikoga nemamo. Tako ti Boga, svrni samilostan pogled svojih milosrdnih oiju na ovo bolesno, naputeno i bijedno stvorenje, Udijeli od svojeg bogatstva jedan novi jadniku kojega je Bog kaznio i koji je ve jednom nogom u grobu! I pazi, mora stalno kukati i ne smije prestati sve dok mu ne izvuemo taj novi, inae e mi platiti. Hugo tada stade jeati i stenjati, prevrtati oima, teturati i posrtati, a kad mu se neznanac primae blie, s krikom se pred njim srui na tlo i poe se previjati i valjati u praini, ba kao da je na umoru. O, Boe, Boe! povika dobronamjerni neznanac. Oh, jadni deko, kako te strano boli! ekaj, pomoi u ti da ustane. Oh, plemeniti gospodine, nemojte, a Bog neka vas blagoslovi jer se vidi da ste pravi plemi, ali mene svaki dodir uasno boli kada mi doe ovako. Moj e brat ispriati

KONANA VERZIJA

76

vaoj svjetlosti kakvi me bolovi razdiru kada me uhvati ovakav napad. Novi, dobri gospodine, samo novi da kupimo malo hrane, a onda me prepustite mojem jadu. Novi! I tri u ti dati, nevoljnie... pa usplahireno i brzo uze prekapati po depovima te izvadi novac. Evo ti, siroto mome, uzmi i neka ti je sa sreom. Doi ovamo, mali, pomozi mi da tvojeg bolesnog brata odnesemo do one kue gdje Nisam ja njegov brat upade mu kralj u rije. Kako? Nisi mu brat? Ma vidi ga! zastenja Hugo, u potaji krguui zubima. Odrie se roenog brata koje je ve jednom nogom u grobu! Mali, zaista si tvrda srca, ako ti je ovo brat. Kako se ne stidi! Pa jedva mie rukama i nogama. ako ti nije brat, to je onda? Prosjak i lopov! Dobio je od tebe novaca, a usput ti je ispraznio depove. eli li izvesti udo i iscijeliti ga, proei mu malo tapom po leima, a ostalo prepusti boanskoj promisli. No, Hugo ne htjede ekati ni na kakvo udo. Uas je bio na nogama pa odjuri poput vjetra, ostavivi za sobom plemia koji nadade za njim, u trku viui iz sveg grla. Zahvaljujui nebesima za vlastito osloboenje, kralj pobjee u suprotnom smjeru i ne uspori korak dok se ne nae daleko od svake opasnosti. Krenu prvom cestom na koju naie i uskoro mu selo ostade za leima. Nekoliko je sati samo hitao naprijed to je bre mogao, neprestano se osvrui da vidi ne ide li tko sluajno za njim u potjeru. Najzad ga strah minu i obuze ga ugodan osjeaj sigurnosti. Uvidje tada i da je gladan, a isto tako i veoma umoran. Zaustavi se stoga kraj neke seljake kue, ali im zausti da neto kae, prekinue ga i grubo otjerae. Odjea koju je imao na sebi nije mu nimalo ila u prilog. Nastavi put, uvrijeen i ozlojeen, odluivi da se vie nee izlagati takvim postupcima. No, glad je jaa od ponosa pa on, kada se priblii veer, okua sreu u jo jednoj seljakoj kui, ali se ondje provede jo i gore nego ranije: nazvae ga pogrdnim imenima i zaprijetie mu da e ga dati uhapsiti kao skitnicu ako se istoga asa ne makne odande. Spusti se no, mrazna i oblana, a mali je vladar ranjavih nogu jo uvijek s mukom iao dalje. Morao se stalno kretati jer bi, kad god bi sjeo da se odmori, ubrzo do kostiju promrzao. Sve to je utio i zapaao, idui ovako kroz sveanu tamu i prazno prostranstvo noi, bilo mu je novo i nepoznato. Povremeno bi uo kako mu se nekakvi glasovi pribliavaju, prolaze mimo njega i gube se u tiini, a kako je od tijela od kojih su ti glasovi dopirali vidio tek neke bezobline mrlje, jeza ga je podilazila jer je u svemu tome bilo neega sablasnog i nadnaravnog. Gdjekad bi opazio treptaj kakve svjetlosti uvijek iz velike daljine, kao da dolazi s drugoga svijeta, a kada bi uo zvon ovjega zvona, taj zvuk bijae neodreen, dalek i nejasan. Prigueno mukanje goveda noni mu je vjetar donosio na mahove, kao kakvu alopojku. Tu i tamo preko nevidljivih bi polja i uma do njega doprlo alostivo psee zavijanje. Svi ti zvukovi bijahu negdje daleko pa se malome kralju inilo da je potpuno odvojen od ivota i njegovih zbivanja te se nalazi usamljen i bez igdje ikoga usred bezgranine pustoi. Posrtao je dalje kroz umu, sav obuzet stravinou ovih novih doivljaja, trzajui se kad god bi mu suho lie zautalo iznad glave jer je njegov uanj silno nalikovao na ljudski apat. Poslije nekog vremena najednom, gotovo na dohvat ruke, spazi mutnu svjetlost nekakva fenjera. Ustuknu u sjenu i poeka. Fenjer je stajao kraj otvorenih vrata neke staje. Kralj jo malo saeka niti se to ulo, niti se tko micao. Dok je tako nepomino stajao, postade mu hladno, a staja je djelovala tako gostoljubivo i toliko

KONANA VERZIJA

77

ga mamila da napokon odlui staviti sve na kocku i ui. Brzo se i hitro priunja, no ba kad je zakoraio preko praga, zau glasove iza sebe. mugnu iza bave u staji i unu. Uoe dvojica teaka s fenjerom u ruci pa se prihvate posla, usput neto razgovarajui. Dok su oni s fenjerom obilazili uokolo, kralj otvori etvere oi i zapamti da se na drugom kraju staje nalazi neto nalik na povelik pregradak za stoku, smjerajui, im ostane sam, napipati put do tamo. Na pola puta do pregratka zapazi i gomilu konjskih pokrivaa pa ih naumi za tu jednu no staviti u slubu engleske krune. Oni ljudi domalo zavrie posao i odoe, zasunuvi za sobom vrata i ponijevi fenjer. Kralj se cvokoui uputi k pokrivaima, onoliko hitro koliko god mu je mrak to doputao, pokupi ih pa sretno napipa put do pregratka. Od dva pokrivaa napravi sebi leaj, a potom se pokri s preostala dva. Vladarevoj srei sada nije bilo kraja, premda pokrivai bijahu stari i tanki te nedovoljno topli, a osim toga iz njih izbijae otar konjski vonj, i to tako jak da se ovjek od njega gotovo mogao uguiti. Premda je bio gladan i promrzao, kralj bijae i toliko umoran i pospan da ovo posljednje uskoro prevagnu pa on ubrzo zapade u polusan. I ba kada se htio potpuno prepustiti snu, jasno osjeti nekakav dodir! U tili se as potpuno rasani jedva dolazei do daha. Srce mu umalo prestade kucati zbog hladne jeze to ju je u mraku izazvao ovaj tajanstveni osjet. Leao je nepomino, oslukujui i jedva diui. Nita se nije micalo niti se to ulo. I dalje je oslukivao i ekao, dugo vremena, kako mu se inilo, no i dalje se nita nije micalo niti se to ulo. Najzad ga poe ponovno hvatati drijem, kadli odjednom opet osjeti onaj tajanstveni dodir! Taj lagani dodir neujne i nevidljive sile bijae uas nad uasima pa djeak premre od sablasne groze. to da radi? Na to pitanje nije znao odgovora. Da napusti ovo poprilino ugodno pribjeite i pobjegne od ovoga zagonetnog uasa? No, kamo bi pobjegao? Iz staje nije mogao, a bila mu je nepodnoljiva ve i sama pomisao na to da naslijepo tapka ovamo-onamo po mraku, zatvoren izmeu etiri zida zajedno s ovom utvarom koja u stopu klizi za njim i svaki mu as mekim i odvratnim dodirom dotie obraz ili rame. Da ostane gdje jest i cijele noi iv premire od straha? Bi li to bilo bolje? Ne. to mu onda preostaje? Ah, znao je dobro da mu preostaje samo jedan izlaz mora ispruiti ruku i otkriti o emu je rije! Lako je to bilo pomisliti, ali teko nai dovoljno hrabrosti i pokuati. Tri je puta bojaljivo pruao malice ruku u mrak i bez daha je naglo povlaio, i to ne zato to je neto napipao, ve to je bio sasvim siguran da e to svaki as napipati. No, etvrti put segnu malo dalje i rukom okrznu neto mekano i toplo. Skameni se od straha jer mu je um bio toliko rastrojen da nije bio kadar zamisliti nita drugo doli jo topao le tek umrla ovjeka. Pomisli kako bi radije umro nego ga jo jednom dotaknuo. No, na tu je pogrenu misao doao samo zato to nije poznavao besmrtnu snagu ljudske radoznalosti. Nedugo potom ruka mu ponovno stade drhtavo opipavati usprkos zdravom razumu i protiv svake volje no svejedno je i dalje ustrajala u tome. Naiavi na pregrt dugih vlasi, djeak uzdrhta, ali popipa dalje i pronae neto nalik na toplo ue. Opipa jo dalje i otkri bezazleno telence! Ue, naime, uope nije bilo ue, nego teletov rep. Kralj se iskreno postidje to se bio toliko prepao i izbezumio zbog neega tako bezopasnog kao to je usnulo tele, ali se zapravo nije imao ega stidjeti jer se i nije uplaio teleta, ve neega stranog i nepostojeeg to mu se priinilo umjesto teleta. U ta bi se drevna praznovjerna vremena i svaki drugi djeak isto tako ponio i isto toliko uplaio kao i on. Nije bio presretan samo zato to je otkrio da je onaj nepoznati stvor obino tele, ve i zato to vie nije sam, jer se ranije osjeao toliko osamljenim i naputenim da je

KONANA VERZIJA

78

radosno pozdravio ak i drutvo i prijateljstvo tako beznaajne ivotinje kao to je tele. Pripadnici njegove vlastite vrste bijahu ga toliko zlostavljali i toliko grubo postupali s njim da je bila prava milina napokon se nai u drutvu prijateljski raspoloena bia koje barem ima dobro srce i blagu narav, pa makar i nemalo nekih uzvienijih osobina. Zato odlui zaboraviti na svoj kraljevski poloaj i sprijateljiti se s teletom. Dok mu je milovao glatka topla lea tele je lealo blizu njega, ba nadohvat ruke pade mu na um da bi mu ono moglo biti korisno i na drugi nain. Zato premjesti svoj leaj, prostrijevi ga odmah kraj teleta, a onda se pribi uz teletova lea, navue pokrivae preko sebe i svojega prijatelja pa mu kroz asak-dva bilo tako toplo i ugodno da mu bolje ne bi bilo ni u nekoj od mekih postelja u kraljevskom dvorcu u Westminsteru. Odmah povrvjee vesele misli, a ivot mu se uini vedrijim. Bio se oslobodio okova ropstva i zloina, oslobodio drutva podlih i okorjelih odmetnika od zakona, bilo mu je toplo, naao je zaklon jednom rijeju, bio je sretan. Dizao se noni vjetar, iznenadnim naletima ibajui staru staju koja se od toga tresla i kripala, a potom bi mu snaga na mahove opala pa je huao i zavijao oko uglova i izboina, no kralju je sve to zvualo kao glazba jer mu je bilo mekano i udobno: neka vjetar samo pue i bjesni, neka udara i lupa, neka hue i zavija, njemu to ne smeta, ak i uiva u tome. Samo se jo jae privinu uz svojega novog prijatelja naslaujui se u toploj ugodi pa iz jave blaeno utonu u dubok san bez snova, ispunjen bezbrinou i mirom. U daljini su zavijali psi, goveda tuno mukala, vjetrovi bjenjeli, a kia u snanim mlazovima pljutala po krovu. No, engleski je kralj mirno spavao, ba kao i tele pokraj njega, jer su telii jednostavna stvorenja i ne uzbuuju ih oluje niti zbunjuje to to spavaju pored kakva kralja.

KONANA VERZIJA

79

Devetnaesto poglavlje

Kraljevi meu seljacima

Probudivi se sutradan rano izjutra, kralj otkri da se nou u staju uvukao mokar, no mudar takor i udobno se smjestio na njegovim grudima. Uznemiren, takor sada hitro pobjee, a djeak se nasmijei i ree: to se toliko boji, jadna budalice? I ja sam jadan kao i ti. Bilo bi me stid udariti na bespomono stvorenje, kada sam i sm isto toliko nemoan. tovie, dugujem ti zahvalnost zbog povoljna znamenja: kada kralj padne tako nisko da ak i takori u njegovim njedrima sebi prave postelju, to zacijelo znai da e mu se srea okrenuti jer je jasno da nie ne moe pasti. Ustade i izae iz pregratka i u tom asu zau djeje glasove. Stajska se vrata otvorie i uoe dvije djevojice. im ugledae kralja, zamre svaki razgovor i smijeh, a djevojice zastadoe i na mjestu se ukoie zagledavi se u nj sa silnom radoznalou. Zatim stadoe neto aptati izmeu sebe, pa se malo primaknue i opet zastadoe gledajui u njega i doaptavajui se. Malo-pomalo ipak skupie hrabrost i uzee naglas razgovarati o njemu. Jedna ree: Lice mu je ljupko. A druga dometnu: Ima i lijepu kosu. Ali je prilino bijedno odjeven. I izgleda izgladnjelo. Djevojice prioe jo blie, obilazei oko njega i paljivo ga razgledajui sa svih strana, kao da je on neka nova i udna ivotinja, no poneto bojaljivo i oprezno, kao da se boje da je u pitanju ivotinja koja kadto i ujeda. Napokon stadoe pred njega, drei se za svaki sluaj vrsto za ruke, pa se bezazlenim oima sa zadovoljstvom zagledae u nj. Onda jedna od njih prikupi svu hrabrost i zapita s otvorenom izravnou:

KONANA VERZIJA

80

Tko si ti, djeae? Kralj glasio je ozbiljan odgovor. Djevojice se malo trgoe, razrogaie oi i koji asak ostadoe bez rijei. Potom ih znatielja nagna da progovore: Kralj? Koji kralj? Engleski kralj. Djevojice se zgledae, pa pogledae u njega, pa se opet zaueno i smeteno zgledae, a onda e jedna od njih: Jesi li ga ula, Margery? Kae da je kralj. Moe li to biti istina? A kako bi drugaije bilo, Prissy? Zar on moda lae? Sluaj, Prissy, da to nije istina, onda bi to bila la. Sigurno bi bilo tako. Sad malo razmisli. Sve to nije istina, to je la, tu ti treega nema. Bijae to jak i neoboriv dokaz, bez ikakve slabe strane, koji Prissynim polusumnjama oduze svaku mogunost da se odre. Ona asak porazmisli, a zatim jednostavnom primjedbom uhvati kralja za rije: Ako si ti zbilja kralj, ja ti vjerujem. Zbilja sam kralj. Time se sve rijei. Kraljevsko dostojanstvo njegova velianstva bi prihvaeno bez daljnjih pitanja i rasprave, a njih ga dvije odmah stadoe ispitivati kako je ovamo dospio, i kako to da je ovako nekraljevski odjeven, i kamo se uputio te o svemu ostalome u vezi s njime.Za njega bijae silno olakanje to svoje nevolje moe povjeriti osobama koje mu se nee rugati niti sumnjati u njegove rijei. Stoga im ispria sve o sebi, unosei se u priu, privremeno zaboravivi ak i na glad, a ljubazne ga mlade gospoice sasluae s najdubljim i najnjenijim razumijevanjem. No, kada prijee na svoje posljednje doivljaje i njih dvije doznae koliko dugo nije nita jeo, prekinue ga usred rijei i odvukoe u kuu na doruak. Kralj, veseo i sretan, ree u sebi: Kada opet steknem svoja zakonita prava, uvijek u potovati malu djecu, sjeajui se kako su ove dvije djevojice imale povjerenja u mene i vjerovale mi kad sam bio u nevolji, dok su mi se stariji, smatrajui sami sebe mudrijima, rugali i drali me laljivcem. Majka dviju djevojica ljubazno doeka kralja i saali se na nj jer su njegov zaputen izgled i oigledno pomueni um ganuli njezino ensko srce. Bijae ona udovica, i jo k tome siromana, pa prema tome bijae dovoljno prepatila da bi mogla suosjeati s nevoljnicima. Pretpostavljae da je luckasti djeak pobjegao od svojih prijatelja ili skrbnika pa pokua od njega saznati odakle dolazi s namjerom da poduzme potrebne korake i vrati ga kui. No, koliko god da je spominjala susjedne gradove i sela, koliko god da ga je u tom smislu zapitkivala, sve bijae uzalud: po djeakovu se licu, kao i po njegovim odgovorima, vidjelo da mu nita od onoga o emu ona govori nije poznato. On je pak ozbiljno i prostoduno govorio o dvorskim pitanjima i vie se nego jednom raalostio govorei o pokojnome kralju, svojem ocu, no kad god bi se povela rije o obinijim stvarima, izgubio bi svako zanimanje za razgovor i uutio. ena bijae silno zbunjena, no ne htjede odustati. Nastavi se zabavljati kuhanjem, smiljajui usput raznorazne zamke uz pomo kojih e djeaka navesti da oda svoju tajnu. Govorila je o govedima njega to nije zanimalo, potom o ovcama s jednakim ishodom, pa zakljui da je krivo pretpostavila kako bi djeak mogao biti pastir. Spomenu mu mlin, pa tkalce, kotlokrpe, kovae, sve mogue obrte i obrtnike, spomenu zatim ludnicu, zatvore i sirotita, no nita od toga na svim je poljima pretrpjela neuspjeh. Ipak, ne ba na svim, jer joj je ovako polo za rukom ispitivanje

KONANA VERZIJA

81

ograniiti na kune sluinske poslove. Da, sada bijae sigurna da je na pravom tragu djeak mora da je sluio u kui. Stoga okrenu razgovor na tu stranu, ali se i opet razoara. Razgovor o ienju bio mu je dosadan, loenje vatre nije ga uzbuivalo, ienje i ribanje ne pobudie nikakva oduevljenja. Potom se domaica, ve pomalo gubei nadu i vie reda radi, dotae kuhanja. Na njezino iznenaenje i silno zadovoljstvo, kraljevo se lice smjesta ozari! Ah, napokon sam te ulovila, pomisli ona, posebno se ponosei lukavom domiljatou i umjenou s kojom je to izvela. Njezinu se umornom jeziku sada prui prilika da se odmori jer kralj, kojega je muila vuja glad i draili opojni miomirisi to su se irili iz uskipjelih lonaca i tava, dade sebi maha i upusti se u tako rjeitu raspravu o nekim ukusnim jestvinama da domaica kroz koji asak ree samoj sebi: Zbilja sam bila u pravu on je pomagao u kuhinji! Kada kralj potom proiri jelovnik, govorei o tom predmetu s takvom upuenou i ivou da domaica pomisli: Majko mila! Otkuda poznaje tolika jela, i to tako birana? Takva se jela iznose samo na stol bogataa i velikaa. Pa da, sad mi je jasno! Premda izgleda kao dronjavi beskunik, mora da je sluio na dvoru prije no to je skrenuo pameu. Da, zacijelo je pomagao u samoj kraljevoj kuhinji! Hajde da ga iskuamo. Puna vrue elje da dokae svoju otroumnost, ree kralju da askom pripazi na lonce na ognjitu, natuknuvi da, bude li imao volje za to, i sam moe pripraviti jo koje jelo ili dva, a potom izae iz kuhinje domahnuvi djevojicama da pou s njom. Kralj prmrmlja: Ve je jednom, jo u pradavna vremena, jednome drugom engleskom kralju povjeren posao slian ovome. Neu se prema tome ogrijeiti o svoje dostojanstvo latim li se dunosti kakve se udostojao prihvatiti i Alfred Veliki. No, pokuat u bolje od njega opravdati povjerenje koje mi je ukazano jer je on dopustio da mu kolai izgore. No, ovjek snuje, a Bog odreuje: i ovaj kralj, ba kao i onaj iz davnine, ubrzo se zaveze u duboke misli o vanim dravnim poslovima pa se zgodi ista nesrea: jelo mu umalo zagorje. Domaica se na vrijeme vrati da spasi doruak od potpune propasti, a kralja uas vrati na zemlju ivo ga i od srca opravi jezikom. Videi, meutim, koliko mu je teko to je iznevjerio njezino povjerenje, najednom se smeka i postade suta dobrota i blagost. Djeak se obilato i do mile volje najede, to ga silno okrijepi i oraspoloi. Ovaj se doruak odlikovao sljedeim posebnim obiljejem: obje su se strane pristale odrei svojega dostojanstva, a ipak nitko od onih kojima je ta milost udijeljena nije za to ni znao. Domaica je isprva malog skitnicu namjeravala u jednom kutu nahraniti ostacima jela, kao i svakoga drugog skitnicu ili psa, ali se sada toliko pokajala to ga je onako izgrdila pa je uinila sve to je mogla da se iskupi dopustivi mu da sjedne za zajedniki stol i jede s viima od sebe, kao da je s njima potpuno ravnopravan. Kralj se pak sa svoje strane toliko kajao to je iznevjerio njezino povjerenje, i to nakon tolike ljubaznosti koju mu je cijela ova obitelj ukazala, te se prisilio na to da se iskupi spustivi se na eninu razinu i razinu njezinih djevojica, umjesto da od njih zatrai da stoje oko njega i dvore ga dok bude sjedio za njihovim stolom, kako bi jedino i priliilo njegovu rodu i dostojanstvu. Svima nam dobro ini da kadto malo spustimo nos. Ova je estita ena cijeloga dana uivala estitajui samoj sebi zbog velikodune dobrostivosti prema obinom skitnici, a kralj je bio isto toliko zadovoljan sam sa sobom zbog milostive snishodljivosti prema neznatnoj seljanki. Nakon doruka domaica naredi kralju da opere sue. Na ovu se zapovijed kralj na trenutak osupnu i ve se htjede pobuniti, no onda ree sam sebi: Alfred Veliki pazio je na kolae pa bi svakako i sue prao prema tome, i ja u se u tome okuati.

KONANA VERZIJA

82

Izveo je to prilino jadno, zbog ega se i sam iznenadio jer mu se pranje drvenih lica i zdjela nije inilo osobito tekim. Bio je to dosadan i muan posao, ali ga on napokon obavi. Sada je ve jedva ekao da opet krene na put, no ne bijae mu se lako rijeiti drutva ove kuevne gospe. Natovarila mu je svu silu raznoraznih sitnijih poslova koje mu poe za rukom obaviti poprilino dobro, pa ak i s pohvalom. Zatim njemu i djevojicama dade da gule zimske jabuke, no on se u tome pokaza toliko nespretnim te ga ona oslobodi te dunosti i dade mu mesarski no da ga naotri. Nakon toga ga je tjerala da elja vunu, sve dok ne postade sasvim siguran kako je dobroga kralja Alfreda zasad sasvim dovoljno bacio u zasjenak u pogledu sjajnih sluinskih junatava koja e se slikovito opisivati u bajkama i ljetopisima te stoga ve bijae napola spreman da se odrekne daljnje slave. Pa, kada mu domaica nakon ruka dade koaru s maiima i ree mu da ih baci u vodu, on se te slave doista i odree. Zapravo, upravo je se bio nakanio odrei jer je osjeao da negdje na sve ovo mora staviti toku, a nalog da baci maie u vodu inio mu se najpogodnijim za to, kadli se pojavi jedna smetnja. Smetnja bijae John Canty s pokuarskom torbom na leima, a uz njega i Hugo! Kralj ugleda dvojicu lupee jo dok su se pribliavali ulaznim vratima, prije no to su oni imali prilike njega opaziti, pa ne ree nita o svojoj nakani da na sve stavi toku, ve zgrabi koaru s maiima i tiho izae na zadnja vrata, bez ijedne rijei. Maie ostavi u pojati pa pohita uskim puteljkom iza kue.

KONANA VERZIJA

83

Dvadeseto poglavlje

Kraljevi i pustinjak

Visoka ga ivica sada skrivae od pogleda iz kue pa on, premirui od uasna straha, prikupi svu snagu i poletje prema oblinjoj umi. Nije se osvrtao sve dok nije stigao na domak ume, a onda se okrenu i u daljini ugleda dvije prilike. Nita mu vie nije trebalo: nije ekao da ih jasnije raspozna, ve pohita dalje, ni na as ne usporavajui korak, sve dok ne zae u sumranu dubinu ume. Tu zastade, uvjeren da je sada donekle siguran. Napeto oslukivae, no posvuda unaokolo vladae duboka i sveana tiina strahotna tiina koja je titala duu. Samo bi ponekad, napregnuvi sluh, otkrio poneki zvuk, no tako dalek, mukao i tajanstven da mu se inilo kako nije stvaran, ve da su to jecaji i jadikovke umrlih dua. Stoga su takvi zvuci sumornije djelovali na nj od tiine koju su naruavali. Isprva mu je namjera bila da do kraja dana ostane na mjestu na kojem se zatekao, no domalo mu se znojno tijelo stade tresti od studeni pa se naposljetku ipak morade prisiliti na kretanje kako bi se ugrijao. U nadi da e uskoro izbiti na cestu, udari poprijeko kroz umu, ali se u tome prevari. Hodao je i hodao, no to je dalje iao, uma kao da postajae sve guom. Tmina postajae sve mranija i kralj shvati da se poinje sputati no. Protrnu pri pomisli na to da bi morao prenoiti na ovako sablasnu mjestu pa pokua jo vie pohitati, no zbog toga odmicae samo jo sporije jer nije dovoljno dobro vidio da bi mogao sigurno koraati te bi se svakoga asa spotaknuo o kakav korijen i zapleo u vrijee i trnje. Kako se samo obradovao ugledavi napokon odsjev nekakva svjetla! Stade mu se oprezno pribliavati, esto zastajkujui da se ogleda oko sebe i oslune. Svjetlo dopirae kroz neostakljen prozori na nekoj siromanoj kolibici. Zau se neiji glas pa kralj ve htjede pobjei i sakriti se, no smjesta odustade od toga jer se onaj glas oito molio Bogu. Priunja se do jedinoga prozoria na kolibi, prope se na prste i proviri unutra. Vidje malenu prostoriju s podom od obine zemlje koja se s vremenom bila vrsto utabala. U jednom kutu bijae leaj od rogoine te pokoji dronjavi prekriva, a pored njega stajahu vjedro, pehar i plitica, kao i dva-tri lonca ili

KONANA VERZIJA

84

tave. Bijahu tu i klupica i tronoac, a na ognjitu tinjahu ostaci vatre od prua. Ispred oltaria koji osvjetljavae jedna jedina svijea kleae postariji ovjek, pored njega na staroj drvenoj krinji leahu otvorena knjiga i ljudska lubanja. Bijae to stasit, koat ovjek, veoma dugake i snjenobijele kose i brade, odjeven u halju od ovje koe koja mu se sputala sve do peta. Sveti pustinjak! kralj e u sebi. Ovaj sam put doista imao sree. Pustinjak ustade, a kralj zakuca na vrata. Duboki mu glas odgovori: Ui, ali otresi sa sebe grijehe, jer je tlo na koje stupa sveto! Kralj ue i zastade. Pustinjak upravi na nj svjetlucav, nemiran pogled i zapita: Tko si ti? Kralj glasio je miran i jednostavan odgovor. Dobro doao, kralju! oduevljeno povika pustinjak, a potom se ustra oko njega, svejednako ponavljajui dobro doao, dobro doao, pa primae klupicu ognjitu, posadi kralja na nju, baci neto prua na vatru te se uzrujanim koracima ushoda po kolibici. Dobro doao! Mnogi su ovdje traili utoite, ali ga nisu bili zavrijedili pa sam ih otjerao. No, kralj koji odbaci krunu i prezre tati sjaj svojega poloaja pa tijelo zaodjene u rite da bi ivot zavjetovao svetosti i trapljenju puti, takav kralj to zavreuje i dobro mije doao! Pa neka cijeli svoj vijek ostane ovdje, sve dok ga smrt ne stigne. Kralj ga htjede prekinuti i sve mu objasniti, ali pustinjak ne obraae panju na nj, a po svemu sudei, ak ga i ne u, ve produi, sve jaim i snanijim glasom: Ovdje e ivjeti u miru. Nitko nee otkriti tvoje skrovite niti te uznemiravati preklinjanjem da se vrati ispraznom i ludom ivotu koji si po Bojoj zapovijedi napustio. Ovdje e se moliti, prouavati Sveto pismo, razmiljati o ludostima i obmanama ovoga svijeta i o krasotama svijeta koji nas eka. ivjet e o suhom kruhu i bilju i svakodnevno biem kanjavati svoje tijelo za spas due svoje. Na golu e tijelu nositi koulju od kostrijeti, pit e samo vodu i ivjet e u miru, da, u posvemanjem miru, jer tko god doe da te potrai, otii e odavde praznih aka: nee te nai pa ti nee ni dosaivati. I dalje koraajui gore-dolje, starac prestade govoriti naglas, ve stade neto mumljati. Kralj ului priliku te mu ispria svoj udes, i to vrlo rjeito jer su ga na to nadahnule nelagoda i strava. No, pustinjak i dalje mumljae ne obrativi panju na nj. Jo uvijek tako mumljajui, pristupi kralju i znaajno ree: Pst! Odat u ti tajnu! i nagnu se da bi mu je povjerio, ali se zaustavi i stade neto oslukivati. Ostade asak-dva u tom stavu, a potom se na prstima priulja prozoriu, provue glavu kroza nj i poviri u tminu, a onda se na prstima vrati, primae lice uz kraljevo i proapta: Ja sam arhaneo! Kralj se preplaeno tre i pomisli: Dao Bog da nisam pobjegao od onih lopua! Sad sam pao u ruke ovom luaku! Strava je u njemu sve vie rasla i to mu se jasno ogledalo na licu. Tihim, uzbuenim glasom pustinjak nastavi: Vidim da osjea svetost koja proima ovo mjesto! Na licu ti se ita strah pomijean s divljenjem! Nitko ne moe boraviti u ovome svetom ozraju, a da ne osjeti njegovo djelovanje jer je ovo ozraje nebesko. Dok bi ovjek okom trepnuo, ja se mogu vinuti onamo gore i odande se vratiti jer su me, upravo na ovom mjestu, prije pet godina u arhanela unaprijedili aneli s neba poslani da mi dodijele tu visoku ast. Njihova je prisutnost ispunila ovu kolibu nepodnoljivo blistavim sjajem, a onda su kleknuli preda me, kralju! Da, kleknuli su preda mnom jer sam bio vei od njih! etao sam ja nebeskim dvorima i razgovarao s patrijarsima. Dotakni mi ruku, ne boj se, dotakni je! Eto, sad si dodirnuo ruku koju su drali i Abraham, i Izak, i Jakov! Ja sam kroio

KONANA VERZIJA

85

zlatnim dvorima i gledao u lice Svevinjemu! Zastade da bi time poluio jo jai uinak, a potom mu se lice naglo izmijeni i on opet skoi na noge govorei u silovitu gnjevu: Da, arhaneo, obini arhaneo, a mogao sam biti papa! To ti je iva istina. Meni je to u snu nebo reklo prije dvadeset godina. Da, trebao sam postati papa. I bio bih postao papa, jer su nebesa tako htjela, da kralj nije raspustio moj samostan i ja ubogi, neznani redovnik ostadoh bez ikoga na svijetu i bez krova nad glavom, a moja veliajna sudba ode u nepovrat! Ovdje opet stade mumljati te se u uzaludnome bijesu udarae akom po elu, pa bi as protisnuo kakvu otrovnu psovku, a as procvilio: I tako sam samo arhaneo, a trebao sam postati papa! Ovako proe itav sat, a jadni je mali kralj za to vrijeme sjedio i utio. Onda starca najednom napusti njegova mahnitost i on postade suta ljubaznost. Glas mu se ublai, a on sam se sa svojih oblaka spusti na zemlju i uze tako prostoduno i ovjeno askati da ubrzo potpuno osvoji kraljevo srce. Stari bogougodnik premjesti djeaka blie k vatri i udobno ga smjesti, spretnom mu i njenom rukom izvida modrice i ogrebotine, a zatim se dade na pripravu i kuhanje veere cijelo vrijeme ugodno avrljajui te povremeno gladei djeaka po obrazu ili ga milujui po glavi s takvom toplinom i njenou da se sav strah i odvratnost to ih u kralju bijae izazvao arhaneo pretvorie u potovanje i naklonost prema ovjeku. Ovo sretno stanje potraja i za vrijeme veere, a onda, poto se obojica pomolie pred oltariem, pustinjak stavi djeaka u postelju u pokrajnjoj izbici, tako ga udobno i brino umotavi u pokrivae kao da mu je majka. Pomilovavi ga zatim jo jednom, izae iz izbe i sjede kraj vatre te uze odsutno i rastreseno razgrtati ugljevlje. Doskora prestade s time i nekoliko se puta prstima kucnu po elu, kao da pokuava natrag prizvati neku misao koja mu bijae pobjegla iz sjeanja, no u tome oito nije uspijevao. Brzo skoi na noge i ue u gostovu odaju te zapita djeaka: Ti si kralj? Da glasio je pospan odgovor. iji kralj? Engleski! Engleski? Znai da je Henrik umro! Na alost, jest. Ja sam mu sin. Mraan se oblak spusti na pustinjakovo lice i on u osvetnikome gnjevu stisnu koate pesti. Stajae tako nekoliko trenutaka, teko diui i neprestano gutajui pljuvaku, a potom prozbori promuklim glasom: Zna li da nas je upravo on otjerao u svijet i ostavio nas bez krova nad glavom? No, ne dobi nikakva odgovora. Starac se prignu i promotri djeakovo spokojno lice te oslunu njegovo mirno disanje. Spava, vrsto spava. Namrgoenost mu ieznu s lica i ustupi mjesto zluradom zadovoljstvu. Na licu usnula djeaka zatitra osmijeh., a pustinjak promrmlja: Dakle, u srcu je sretan, i okrenu se na drugu stranu. Stade se unjati po kolibi, na sve strane neto traei: as bi zastao da oslune, as bi naglo okrenuo glavu i hitro pogledao prema djeakovu leaju, svejednako neto gunajui i mumljajui u sebi. Naposljetku nae ono to je traio star i zarao mesarski no i brus. Odulja se na svoje mjesto kraj vatre i uze lagano otriti no, jo uvijek gunajui, mrmljajui i uzdiui. Vjetar uzdisae oko usamljene kolibe, a tajanstveni glasovi noi dopirahu iz daljine. Svjetlucave oi drskih mieva i takora ispitivaki promatrahu starca iz pukotina i skrovita, no on nastavljae svoj posao, zaneseno se zadubivi u nj, pa nita od toga nije opaao. Tek bi ponekad palcem preao preko otrice noa i zadovoljno kimnuo glavom.

KONANA VERZIJA

86

Sve je otriji rekao bi tada da, sve je otriji. I ne opaajui kako vrijeme leti, mirno je radio dalje, zabavljen mislima koje bi kadto i naglas izgovorio: Njegov nam je otac nanio zlo, unitio nas, pa se zbog toga sada pri u ognju vjenome! Da, u ognju vjenome! Nama je izmakao, no to je bila volja Boja, da, volja Boja, pa ne smijemo huliti. No, ognju paklenome nije izmakao! Ne, nije izmakao ognju, pohlepnom, nemilosrdnom, nesmiljenom ognju vjeitome ognju! I tako je brusio i brusio, mumljajui, pokadto bi tiho i kretavo zahihotao, a onda opet glasno progovarao: Njegov je otac sve to uinio pa sam ja tek arhaneo, a da njega nije bilo, bio bih papa! Kralj se u snu pomae. Pustinjak neujno priskoi do postelje i spusti se kraj nje na koljena pa se s uzdignutim noem u ruci nagnu nad ispruenog spavaa. Djeak se opet pomae i oi mu se naas otvorie, ali su gledale u prazno i nita nisu vidjele, a u narednom trenutku mirno disanje pokaza da je momi opet vrsto zaspao. Pustinjak je neko vrijeme motrio i oslukivao, ne miui se i jedva diui, a onda polagano spusti ruku i odulja se govorei: Pono je odavno prola ne bi ba bilo dobro da pone vikati, a da netko upravo tada sluajno proe ovuda. Obilazei po potleuici, skupljae ovdje neku krpu, tamo konatu uzicu, pa malo dalje jo pokoju takvu stvarcu, a onda se vrati pa, postupajui paljivo i oprezno, uspje kralju sputati glenjeve, ne probudivi ga pri tome. Potom mu pokua svezati zapea, potrudivi se nekoliko puta da ih stavi jedno preko drugoga, ali bi djeak svaki put izvukao jednu ili drugu ruku, i to ba kada mu je oko njih htio stegnuti omu. Naposljetku, upravo kada je arhaneo gotovo poeo oajavati, djeak sam prekrii ruke pa se u sljedeem trenutku nae vrsto svezan. Potom mu pustinjak provue povez ispod brade, prebaci mu ga preko glave i vrsto stegnu, a sve je te vorove tako neujno, postupno i vjeto vezivao i zatezao da je djeak, i ne pomaknuvi se, sve to vrijeme mirno spavao.

KONANA VERZIJA

87

Dvadeset i prvo poglavlje

Hendon stie u pomo

Starac se odunja, pogureno i beumno, poput make, pa donese nisku klupicu i sjede na nju. Polovicu tijela osvjetljavae mu mutna i treperava svjetlost, dok druga bijae u sjeni. I tako je, upirui pohlepne oi na usnula djeaka, strpljivo bdio nad njim, ne obazirui se na vrijeme to je protjecalo, te lagano brusio no, gunao i hihotao, a izgledom je i dranjem u mnogome podsjeao na kakva sivkasta, udovina pauka koji pogledom prodire zlosretnoga kukca to se bespomono zapleo u njegovu mreu. Nakon duljega vremena starac koji je stalno gledao nekamo preda se, iako nita nije vidio jer mu se um bio izgubio u snenom privianju, najednom opazi da su djeaku oi otvorene, i to irom otvorene, te da s ledenim uasom zure u no. Zadovoljan se avolski osmijeh razli po starevu licu i on, ne miui se i nastavljajui dotadanji posao, upita: Sine Henrika Osmog, jesi li se pomolio? Djeak se bespomono borio da se oslobodi spona, istovremeno protisnuvi kroz stisnute eljusti nekakav priguen zvuk koji pustinjak protumai kao potvrdan odgovor na svoje pitanje. Onda se jo jednom pomoli. Pomoli se prije no to umre! Djeakovim tijelom proe drhtaj, a lice mu pobijelje. Potom se opet stade boriti da se oslobodi okreui se i izvijajui lijevo i desno, mahnito se, divlje i oajniki, no uzaludno napreui da raskine veze, a stari mu se ljudoder cijelo to vrijeme smjekao, kimao glavom i mirno brusio no, mrmljajui od vremena do vremena: Trenuci su ti dragocjeni, malobrojni i dragocjeni pomoli se prije no to umre! Djeak oajniki zastenja te se, teko diui, prestade naprezati. Suze mu navrijee i stadoe mu se jedna za drugom slijevati niz lice, no ovaj alosni prizor nimalo ne smeka staroga divljaka.

KONANA VERZIJA

88

Ve je svitala zora. Pustinjak to primijeti i progovori otro, s prizvukom uzrujane strepnje u glasu: Ne smijem se vie preputati ovom uitku! No je na izmaku. Kao da je u trenu prola, u jednom jedinom trenu. O, da je barem potrajala godinu dana! Potome zatornika crkve, sklopi samrtnike oi ako li se boji pogledati Ostalo se izgubi u nerazgovijetnom mumljanju. S noem u ruci, starac se spusti na koljena i nagnu se nad djeaka koji je jeao ujte sad ovo! U blizini kolibe zaue se glasovi no ispade pustinjaku iz ruke, pa on preko djeaka prebaci ovju kou i drhtei se uspravi. Oni se zvuci pojaae i domalo odjeknue grubi i srditi glasovi. Zatim uslijedie udarci i poziv u pomo, a potom bat brzih koraka koji se udaljavaju. Odmah poslije toga jedan za drugim zagrmjee udarci po ulaznim vratima, a za njima se prolomi: O-hoooj! Otvaraj! I pouri, sto mu avola! Oh, ovaj zvuk odjeknu u kraljevim uima poput najblagoslovljenije glazbe: bijae to glas Milesa Hendona! krguui zubima u nemonom bijesu, pustinjak brzo izae iz izbice u kojoj je djeak spavao i zatvori za sobom vrata. Odmah potom kralj zau kako se u svetitu vodi ovakav razgovor: ast i potovanje, estiti oe! Gdje je djeak moj djeak? Kakav djeak, prijatelju? Kakav djeak! Ne pokuavaj lagati, sveenie, ne pokuavaj me prevariti! Nisam za to raspoloen. Blizu ovoga mjesta uhvatio sam dvojicu lupea za koje cijenim da su ga ukrali i natjerao ih da mi se ispovijede. Rekli su mi da im je pobjegao i da su za njegovim tragom ili sve do tvojih vrata. Pokazali su mi ak i njegove stope. Zato, ne vrdaj vie, sveti gospodine, nego se pripazi ako mi ga ne preda Gdje je djeak? O, dobri gospodine, moe biti da vi mislite na onu odrpanu kraljevsku skitnicu koja je ovdje provela no. Pa, kad se ve gospodin kao to ste vi zanima za odrpanca kao to je on, onda znajte poslao sam ga da za mene obavi neki posao. Brzo e se vratiti. Odmah? to znai odmah? Hajde, ne tratimo vrijeme zar ga ne bih mogao sustii? Kad e se vratiti? Ne morate nikamo uriti. Brzo e se on vratiti. Onda dobro, priekat u. No, stani! Ti da si njega nekamo poslao? Ti? E, to lae, jer te on ne bi posluao. Poupao bi ti tu tvoju staru bradu da si se samo drznuo tako neto i pomisliti. To je la, prijatelju, najia la! Ne bi on posluao ni tebe ni bilo kojega drugog ovjeka. ovjeka moda i ne, ali ja nisam ovjek. Kako! Pa to si onda, imena ti Bojega? To je tajna pazi da za nju nitko ne dozna. Ja sam arhaneo. Glasno uzviknuvi neto to nije zvualo ba sasvim pobono, Miles Hendon ree: Time li se, znai, objanjava njegova dobrohotnost! Dobro znam da ne bi ni prstom maknuo niti koraka uinio u slubi nekoga smrtnika, ali, Gospode, ak se i kralj mora pokoriti kada mu arhaneo neto zapovjedi! Pusti me da Pst! to se to uje? Sve je to vrijeme kralj leao u blizini, naizmjence se tresui od uasa i treperei od nade, a ujedno je cijelo vrijeme bolno stenjao svom snagom koju je smogao, neprestano oekujui da e Hendonovo uho zapaziti to jeanje, no uvijek iznova s gorinom uviajui da se to ne dogaa ili barem da nema nikakva uinka. Stoga ga ovo posljednje pitanje njegova sluge vrati u ivot onako kao to svje poljski zrak

KONANA VERZIJA

89

vraa u ivot umiruega, pa se jo jednom napregnu iz petnih ila, ba u asu kada pustinjak ree: uje? Ja ujem samo vjetar? Moda i jest vjetar. Da, bez sumnje je tako. Cijelo ga vrijeme nekako nejasno u Evo ga opet! Nije to vjetar! udna li zvuka! Hajde, istjerat emo to na istac! Kraljevoj radosti nije bilo kraja. Umorna mu se plua nadimahu to su vie mogla, puna nade, no eljusti stisnute povezom i teka ovja koa alosno uguie sve njegove napore. Jadniku zastade srce kad u kako pustinjak kae: Ah, to dolazi izvana ini mi se, tamo iz onog ibljika. Hajde, pokazat u ti put. Kralj u kako obojica izlaze, razgovarajui. u kako im koraci zamiru u daljini, a potom ostade sam u zloslutnoj, tekoj, uasnoj tiini. Uini mu se da je prola itava vjenost prije no to je opet uo korake i glasove kako se pribliavaju, a ovaj put zau jo jedan zvuk po svemu sudei, topot kopita. Onda u i Hendona kako kae: Neu dulje ekati. Ne mogu dulje ekati. On mora da je zalutao u ovoj gustoj umi. U kojem je smjeru krenuo? Brzo, pokai mi. Poao je Priekaj, poi u s tobom. Lijepo od tebe! Bome, bolji si nego to izgleda. Ma, ne vjerujem da postoji jo koji anrhaneo tako plemenita srca kakvo je tvoje. Hoe li jahati? Hoe li sjesti na magaria kojeg sam kupio za svojeg deka ili e radije svojim svetim nogama opkoraiti ovu isluenu ragu od mazge koju sam nabavio za sebe, a jo su me pritom i prevarili, premda me nije stajala vie od beznaajne mjesene zelenake kamate na bakrenjak posuen nezaposlenu kotlokrpi. Ne, samo ti uzjai mazgu i povedi magarca. Ja sam sigurniji na vlastitim nogama pa u poi pjeice. Onda mi, molim te, pridri malo ovu manju ivinu, a ja u staviti glavu u torbu i okuati sreu s ovom veom mrcinom. Potom uslijedi sva sila udaraca nogom, akom i kopitima, kao i mazginih pokuaja da se propne, sve to popraeno gromkom mjeavinom otrih psovki, te napokon i uljivim rijeima upuenim mazgi koje, izgleda, slomie njezin otpor, jer se od tog trenutka okonae sva neprijateljstva. U neizrecivu je jadu sputani mali kralj sluao glasove i korake to se udaljavahu, sve dok potpuno ne zamrijee. Sva ga nada napusti za trenutak i sumoran mu oaj pritisnu duu. Taj mi je pustinjak prevario jedinog prijatelja i otarasio ga se, govorae u sebi, a sad e se vratiti i Ostade bez daha pa najednom opet stade mahnito natezati svoje vezove te sa sebe zbaci ovju kou ispod koje se guio. A onda zau otvaranje vrata! Od tog mu se zvuka sledi krv u ilama: uini mu se da ve osjea no pod grlom. Od uasa sklopi oi, a uas ga natjera i da ih ponovno otvori pred njim stajahu John Canty i Hugo! Da mu eljusti nisu bile vezane, rekao bi: Boe, hvala ti! Tren-dva poslije toga udovi mu bijahu slobodni, a njegovi su progonitelji, uhvativi ga svaki za jednu miicu, svom brzinom hitali s njime kroz umu.

KONANA VERZIJA

90

Dvadeset i drugo poglavlje

rtva prijevare

I opet se kralj u-u Prvi potucao sa skitnicama i otpadnicima, sluio im kao meta za prostake ale i glupavo zadirkivanje, a ponekad bi, kada bi Harambaa okrenuo lea, bio i rtvom Cantyjevih i Hugovih sitnih pakosti. No, zapravo ga osim Cantyja i Huga nitko nije mrzio. to se tie ostalih, poneki su ga voljeli, a svi su se divili njegovoj odvanosti i i sranosti. Tokom je prva dva-tri dana Hugo, ijem je uvanju i paski kralj bio povjeren, radio sve to je mogao potajno izvesti da djeaku zagora ivot, a uveer je, za vrijeme uobiajenog banenja, zabavljao drutvo muei ga sitnim uvredama, i to uvijek toboe sluajno. Dvaput mu je, kao sluajno, nagazio na nogu, a kralj je prema tome, kako je i priliilo njegovu kraljevskom dostojanstvu, pokazao tek prezirnu hladnou i ravnodunost. No, kada se Hugo i po trei put pokua tako naaliti, kralj ga udarcem toljage srui na zemlju na izuzetno veselje cijele drube. Hugo, obuzet gnjevom i stidom, skoi, zgrabi drugu toljagu i bijesno jurnu na svojega malenog protivnika. U tili se as stvori krug oko dvojice boraca pa zapoee oklade i bodrenje. No, jadni Hugo u toj borbi nije imao nikakvih izgleda. Sa svojim mahnitim i nezgrapnim, upravo egrtskim mlataranjem slabo je prolazio ustremljujui se na ruku koju su najbolji evropski uitelji bili uvjebali u borbi tapom i motkom te u svakome maevalakom umijeu i lukavstvu. Mali kralj stajae budno pazei na sve strane, no ljupko oputen, te doekivae i odbijae gustu kiu udaraca s takvom lakoom i odmjerenou da arena gomila promatraa podivlja od oduevljenja, a kad god bi mu izvjebano oko uluilo priliku i munjevit se udarac spustio na Hugovu glavu, bila je prava milina uti buru odobravanja i smijeha to bi se podigla unaokolo. Nakon petnaestak asaka Hugo, sav pretuen i isprebijan, odunja se s bojnoga polja, praen paljbom nemilosrdnih podbadanja, a pobjednika koji je iz bitke izaao bez ogrebotine razdragana rulja zgrabi, podie na ramena i odnese do poasnoga mjesta pored Harambae gdje ga sa silnim poastima okruni za Kralja Borbenih Pjetlia. Njegov dotadanji naslov istovremeno bi sveano ukinut i poniten te se donese ukaz po kojem e ubudue svatko tko ga spomene biti prognan iz drube.

KONANA VERZIJA

91

Propadoe, meutim, svi napori da kralja iskoriste za potrebe druine. Tvrdoglavo je odbijao svaku suradnju, a povrh toga je i stalno pokuavao pobjei. Prvoga dana nakon povratka ubacie ga u neku kuhinju u kojoj nije bilo nikoga: ne samo da se vratio praznih ruku, ve je i pokuao probuditi ukuane. Poslae ga s jednim kotlokrpom da mu pomae u poslu: nije htio raditi, tovie, prijetio je kotlokrpi njegovim vlastitim lemilom, a na kraju su i Hugo i kotlokrpa imali jo i pune ruke posla da ga sprijee u bijegu. Gromovi su se njegova kraljevskog gnjeva obruavali na glavu svakome tko bi mu ograniavao slobodu ili ga pokuao natjerati da neto radi. Pod Hugovom ga paskom poslae da prosi, u drutvu s nekom prljavom enom i bolesnim djetencetom, no s neslavnim ishodom: odbio je pomagati u prosjaenju ili na bilo koji nain sudjelovati u njihovu poslu. Proe tako nekoliko dana. Bijeda skitnikog ivota, njegova tegobnost, prljavtina, niskost i prostatvo postupno postajahu sve nepodnoljiviji malom zatoeniku te mu se naposljetku poe initi kako je bijegom ispod pustinjakova noa u najboljem sluaju samo privremeno odgodio smrt. No, nou bi, u snovima, zaboravio na sve to i opet kao vladar sjedio na prijestolju. Zbog toga je, dakako, bila jaa i patnja koju bi sa sobom donosilo buenje pa je svako idue jutro, od onih nekoliko to su minula izmeu dana kada su ga ponovno uhvatili i borbe s Hugom, bilo za nj gore i tee podnoljivo ponienje od prethodnoga. Sutradan ujutro nakon borbe s kraljem Hugo ustade srca prepuna osvetoljubivih namjera. Posebno se bavio s dva nauma. Prvi je bio da djeaka izloi kakvu ponienju koje e ga osobito pogoditi u njegovoj uznositosti i umiljenom kraljevskom dostojanstvu, a ako u tome ne uspije, drugi mu je naum bio da kralja uvue u kakav zloin i potom ga izrui u nesmiljene kande zakona. U elji da provede prvu zamisao namjeravao je na kraljevoj nozi izazvati trulinu, ispravno prosudivi kako djeaka nita ne bi moglo vie ni bolje dotui, a im se trulina uhvati, namjeravao je uz Cantyjevu pomo prisiliti kralja da pokazuje nogu kraj glavne ceste i prosi milostinju. Trulina bijae izraz koji se meu prosjacima upotrebljavao za umjetno izazvanu ranu. Da bi se napravila trulina, bilo je potrebno nainiti smjesu ili oblog od iva vapna, sapuna i eljezne re te to razmazati po komadu koe koji bi se potom vrsto privezao uz nogu. To bi ubrzo izjelo kou, a meso bi se izranilo i upalilo. Potom bi se ud premazao krvlju koja bi, poto bi se potpuno osuila, dobila tamnu i odvratnu boju. Na kraju bi se oko svega toga omotao povoj od prljavih krpa, postavljen toboe neuredno, a zapravo vrlo lukavo, tako da grozna izjelina proviruje ispod njega i izaziva saaljenje prolaznika.* Hugu je u tome pomagao kotlokrpa, onaj isti kojemu je kralj nedavno lemilom utjerao strah u kosti. Njih dvojica toboe krenue da krpe lonce i povedoe djeaka sa sobom, ali ga, im im logor vie nije bio na vidiku, sruie na zemlju pa ga je kotlokrpa drao dok mu je Hugo, vrsto zateui, vezivao oblog za nogu. Kralj je bjesnio i grmio obeavajui im da e obojicu dati objesiti im se ponovno doepa svojega ezla, no oni ga bijahu epali svom snagom pa se sada naslaivahu zbog njegova nemonog otimanja i rugahu se njegovim prijetnjama. To tako potraja sve dok oblog ne poe nagrizati kou te je malo nedostajalo da njegovo djelovanje ne postane ozbiljno, ali se tada desi neto nepredvieno: na mjestu zbivanja nekako se u to vrijeme pojavi onaj rob koji neki dan onako govorio optuujui engleske zakone i okona cijeli ovaj pothvat strgnuvi kralju s noge oblog i zavoj. Kralj je od svojega izbavitelja htio uzajmiti toljagu i na licu mjesta ispraiti lea obojici lupea, ali se ovjek usprotivi jer bi im to samo navuklo neprilike na vrat. Bolje je priekati do veeri. Kada cijela druina bude na okupu, nitko se izvana nee
*

Iz Engleskog probisvijeta, London, 1665. (pieva napomena).

KONANA VERZIJA

92

usuditi uplesti ili im smetati. On ih svu trojicu povede natrag u logor i o cijelom dogaaju izvijesti Harambau koji ga saslua, sve dobro odvagnu i odlui kako kralja vie nee slati u prosjaenje budui da on bjelodano zasluuje neto vie i bolje pa djeaka na licu mjesta unaprijedi i iz prosjakoga ina promaknu ga u in kradljivca! Hugo bijae izvan sebe od radosti. On je ve bio pokuao kralja navesti na krau, no nije u tome uspio, ali sada vie nee biti takvih potekoa, jer kralju, dakako, nee ni u snu pasti na pamet da se oglui o naredbu koja dolazi ravno od samoga glavnog zapovjednika. Stoga smisli prepad ve za to isto poslijepodne, s namjerom da ovom prilikom sve udesi tako da kralj padne u ruke zakona, ali da to izvede tako spretno i lukavo da sve ispadne sluajno i nenamjerno. Kralj Borbenih Pjetlia bijae postao omiljen pa druina vjerojatno ne bi bila pretjerano njena prema svojemu neomiljenom pripadniku koji bi momiu priredio tako krupnu podvalu i izruio ga zajednikome neprijatelju predstavnicima zakona. Odlino. U zgodan as Hugo zajedno sa svojom rtvom odlunja do oblinjeg sela pa su se obojica bez urbe klatili ulicama, jedan budno vrebajui na sigurnu zgodu da izvede svoju opaku namjeru, a drugi isto toliko budno vrebajui na zgodu da utekne i zauvijek se oslobodi ovoga sramnog zatoenitva. Obojica odbacie dvije-tri prilino povoljne prilike jer obojica duboko u srcu bijahu odluila da ovoga puta idu na sigurno, pa nijedan nije svojim gorljivim eljama htio dopustiti da ga zavedu na bilo kakvu nepromiljenost ili nesmotrenost. Prilika se prvo ukaza Hugu: naime, napokon im se priblii neka ena nosei u koari nekakav debeo zaveljaj. Hugu se oi zakrijesie od pokvarena uitka i on ree u sebi: ivota mi moga, uspijem li mu ovo smjestiti, nadrljat e ti meni ko niko moj, Kralju Borbenih Pjetlia! ekao je i motrio prividno miran izvana, ali iznutra izgarajui od uzbuenja dok ena nije prola kraj njih i dok nije doao pogodan as, a potom ree tihim glasom: Priekaj ovdje dok se ne vratim i odulja se za svojim plijenom. Radost preplavi kraljevo srce: sada e moi umaknuti, samo ako se Hugo, progonei svoju rtvu, dovoljno udalji. No, takva mu srea ne bijae suena. Hugo se prikrade eni, zgrabi zamotak i trkom se vrati, umotavi ga u komad staroga pokrivaa to ga je nosio preko ruke. Shvativi da je zamotak nestao jer joj je teret postao suvie lagan, ena uas udari u ciku i vrisku, iako samu krau zapravo i nije primijetila. Ne zaustavljajui se, Hugo tutnu zaveljaj kralju u ruke i usput dobaci: Sada potri s ostalima za mnom i vii drte lopova, ali pazi da ih zavede na krivi put! U narednom trenutku Hugo zakrenu iza ugla i stuti se niz krivudavu uliicu pa se kroz asak-dva opet pojavi na vidiku, neduna i ravnoduna izraza na licu, te zauze poloaj iza jednog stupa da vidi kako e pria zavriti. Uvrijeeni kralj tresnu zaveljajem o zemlju te pokriva spade s njega ba u trenutku kada stie i ena, a sve vea joj gomila za petama. ena jednom rukom epa kraljevo zapee, a drugom dohvati svoj zaveljaj te kiom pogrda obasu djeaka, dok se on bezuspjeno nastojao otrgnuti iz njezinih aka. Hugu je ovo bilo dovoljno: njegova su neprijatelja uhvatili i sada e se njime pozabaviti zakon, pa mugnu odatle, likujui i smijuljei se, te se uputi prema logoru, smiljajui usput vjerodostojan prikaz dogaaja koji e iznijeti pred Harambainu druinu. Kralj se i dalje nastojao oteti iz enina stiska, tu i tamo ljutito uzvikujui:

KONANA VERZIJA

93

Skidaj ruke s mene, luakinjo! Nisam ti ja ukrao taj tvoj triavi zamotuljak! Gomila se okupila oko kralja prijetei mu i nazivajui ga kojekakvim imenima. Miiav kova u konatoj pregai i s rukavima zasukanim do lakta, htjede ga se doepati, govorei da e ga, pouke radi, dobro izdevetati. No, upravo u tom trenutku u zraku bljesnu dugaak ma i pljotimice se, no s uvjerljivom snagom spusti na ovjekovu ruku, a njegov udesni vlasnik u isti mah veselo prozbori: Vjere mi, dobri ljudi, ovo treba rijeiti mirno, bez zle krvi i bezbonih rijei. Ovo je stvar koju treba razmotriti zakon, a ne da je rjeavaju pojedinci i neslubene osobe. Pusti djeaka, kumo. Kova odmjeri snanog vojnika pa se udalji, gunajui i trljajui miicu, a ena preko volje pusti djeakovu ruku, dok je gomila stranca promatrala bez puno ljubavi, no mudro drei jezik za zubima. Rumen u licu i blistavih oiju, kralj priskoi svojemu spasiocu i uzviknu: Dugo ti je trebalo, sir Milese, ali ipak stie u pravi as. Rastjeraj mi bestraga ovu rulju!

KONANA VERZIJA

94

Dvadeset i tree poglavlje

Kraljevi kao uhienik

Zatomivi osmijeh, Hendon se sagnu i proapta kralju na uho: Lake, lake, kraljeviu, oprezno klepei jezikom ili, jo bolje, nemoj njime uope klepetati. Uzdaj se u me pa e sve dobro zavriti a potom u sebi dodade: Sir Milese! Blago meni, potpuno sam zaboravio da sam vitez! Gospode, upravo je nevjerojatno kako on samo pamti te svoje neobine i luckaste izmiljotine! Moj je naslov isprazan i budalast, a ipak ga je trebalo zasluiti jer mi se ini da je asnije biti dostojan naslova nestvarnoga viteza u njegovu kraljevstvu snova i sjenki negoli svojom niskou zasluiti grofovski naslov u kakvu zbiljskom kraljevstvu ovoga svijeta. Svjetina se razmaknu da propusti straara koji, im se priblii, htjede zgrabiti kralja za rame, ali ga Hendon u tome sprijei rekavi: Polako, prijane, skloni tu ruku. On e mirno poi s tobom, ja ti za to odgovaram. Kreni naprijed, a mi emo za tobom. Straar poe naprijed, a uza nj i ona ena sa zaveljajem, Miles i kralj koraahu za njima, a gomila ih u stopu pratila. Kralj se ve htio pobuniti, ali mu Hendon tiho priapnu: Razmislite, velianstvo U zakonu je oliena sama vaa kraljevska vlast. Zar ete mu se vi kao njegov izvor protiviti, ujedno traei od podinjenih da mu se pokoravaju? Jedan je od tvojih zakona oito prekren. Kada kao kralj opet zasjedne na prijestolje, moi e se ponositi time to si, dok si naoko bio obina osoba, smjerno potisnuo kralja u sebi i kao graanin se pokorio snazi zakona. Ima pravo, ne govori vie o tome. Vidjet e da e se engleski kralj, dokle god bude u podanikom poloaju, podvrgavati zakonu isto onako kako to zahtijeva od svojih podanika. Pozvana pred mirovnog suca da dadne iskaz, ena se zakle da je krau poinio upravo mali uhienik kojega vidi na optuenikoj klupi, a kako nitko nije mogao dokazati

KONANA VERZIJA

95

suprotno, kraljeva se krivnja time smatrala dokazanom. Potom razmotae zaveljaj, no kada se ispostavi da se u njemu nalazi tusto i ve oieno prase, na suevu se licu ukaza zabrinutost, a Hendon problijedje i zadrhta od uasa, kao da mu se cijelo tijelo od neega najeilo. Kralj, meutim, zahvaljujui svojoj neupuenosti, ne pokaza nikakva uzbuenja. Sudac se duboko zamisli utonuvi u zloslutnu utnju, a potom se obrati eni s pitanjem: Koliko dri da vrijedi ova tvoja imovina? ena klecnu i odvrati: Tri ilinga i osam penija, vaa svjetlosti. Ni penija manje, ako hoete da poteno odredim cijenu. Sudac neraspoloeno pogleda okupljenu svjetinu, a potom glavom dade znak straaru i naredi mu: Isprazni sudnicu i zatvori vrata. Straar tako i uini pa svi izaoe osim dvojice sudskih slubenika, optuenika, tuiteljice i Milesa Hendona. Hendon se bijae ukoio, u licu mu ne bijae ni kapi krvi, a po elu mu izbijahu krupne grake hladnoga znoja, skupljajui se i curei mu niz obraze. Sudac se ponovno okrenu k eni i ree samilosnim glasom: Ovo je bijedan i neuk momi, a moda ga je bila stisla i jaka glad, jer su ovo teka vremena za sirotinju. Pogledaj, lice mu nije pokvareno, ali kad stisne glad Je li ti poznato, dobra eno, da svatko tko ukrade stvar koja vrijedi vie od trinaest i pol penija, mora po zakonu biti objeen? Mali se kralj tre i razrogai oi od zaprepatenja, ali se svlada i ostade miran, no eni to ne uspje. Tresui se od straha, skoi na noge i zavika: O, nebo premilo, to sam uinila! Oslobodi Boe, ni za to na svijetu ne bih ovog jadnika htjela otjerati na vjeala! Ah, spaavajte me, vaa svjetlosti: to da radim, to mogu uiniti? Sauvavi dostojanstvo kakvo prilii njegovu pozivu, sudac jednostavno ree: Ima pravo navesti drugaiju cijenu, jer jo nita nije ulo u zapisnik. Onda, za ime Boje, kaite da prase stoji osam penija i neka je blagoslovljen dan kada sam sa savjesti skinula ovaj strani teret! U svojem oduevljenju Miles Hendon zaboravi na dolino ponaanje pa iznenadi kralja i povrijedi ga u njegovu dostojanstvu zagrlivi ga objema rukama i vrsto ga stisnuvi u naruaj. ena izae zahvaljujui i nosei prase, a straar, otvorivi joj vrata, uputi se za njom u uzak hodnik. Hendon, koji je na sve budno pazio, pomisli kako ne bi bilo zgorega saznati zato je straar poao za enom pa tiho kliznu na mrani hodnik i prisluhnu. Evo, kakav se razgovor ondje vodio. Ovo je tusto prasence i ba mi izgleda kao dobar zalogaj. Kupit u ga od tebe evo ti osam penija. Osam penija, pazi, molim te! Nita od toga. Mene je stajalo tri ilinga i osam penija, i to onoga dobrog, zdravog novca iz doba prologa kraljevstva, u koji stari Harry, Bog da mu duu prosti, nikada nije dirao niti to petljao s njime. Evo tebi ipak za tih tvojih osam penija! Odatle, znai, vjetar pue? Pod zakletvom si lano izjavila da prase vrijedi osam penija. Hajde smjesta sa mnom pa e pred njegovom svjetlou za to odgovarati, a mali e na vjeala. No, no, duice, nemoj tako. Evo, pristajem. Daj mi tih osam penija i nikome ni rijei o ovome.

KONANA VERZIJA

96

ena ode plaui, Hendon mugnu natrag u sudnicu, a za njim ubrzo stie i straar, sakrivi prethodno svoj plijen na sigurno mjesto. Sudac je jo malo pisao, a onda kralju oita mudru i blagu bukvicu pa ga osudi na krai zatvor u opinskoj tamnici i na javno ibanje nakon toga. Zapanjeni kralj otvori usta te je najvjerojatnije kanio narediti da se estitome sucu na licu mjesta odrubi glava, ali primijeti kako mu Hendon neto namiguje pa mu poe za rukom zatvoriti usta prije no to mu je ita izletjelo. Hendon ga uhvati za ruku, pokloni se sucu pa njih dvojica krenue za straarom na put prema tamnici. U asu kada izaoe na ulicu, razjareni vladar zastade, istre ruku i viknu: Budalo, zar zbilja misli da bih ja iv uao u opinsku tamnicu? Hendon se prignu i prilino otro otpovrnu: Hoe li se pouzdati u mene? Miruj i nemoj nam pokvariti sve izglede opasnim rijeima. Kako Bog hoe, tako e i biti, a ti to ne moe ni ubrzati ni promijeniti. Zato ekaj i budi strpljiv, a poslije, kada se desi ono to se ima dogoditi, imat emo dovoljno vremena i za grdnju i za veselje.

KONANA VERZIJA

97

Dvadeset i etvrto poglavlje

Bijeg

Kratki se zimski dan bliio kraju. Na pustim ulicama ne bijae nikoga do nekoliko sluajnih prolaznika, a i oni su hitali ravno naprijed, odajui svim svojim dranjem ljude koji se brinu samo za to da to prije obave sve svoje poslove te se potom sklanjaju u kuu, bjeei pred vjetrom to se upravo die i od mraka koji se sputa. Ne osvrtahu se ni lijevo ni desno, ne obraahu panju na nae prijatelje, kao da ih i ne primjeuju. Edward esti u udu se pitao je li prizor to ga prua kralj kojega vode u tamnicu ikada ranije naiao na tako nevjerojatnu ravnodunost. Uskoro straar izbi na pusto sajmite i udari ravno preko njega. Kada stigoe do sredine, Hendon mu poloi ruku na miicu i tihim mu se glasom obrati: Priekaj trenutak, dragoviu. U blizini nema nikoga tko bi nas mogao uti, a ja bih htio s tobom prozboriti rije-dvije. Meni to dunost zabranjuje, gospodine. Molim te, ne zadravaj me, sputa se no. Svejedno, stani, jer se ovo i tebe tie. Okreni se askom na drugu stranu i pravi se da nita ne vidi: pusti jadnoga deka da pobjegne. Ti to meni, gospodine! Uhiujem te u ime Stani, ne tako naglo. Pazi da bude oprezan i ne poini kakvu glupu greku. Zatim spusti glas i apnu ovjeku na uho: Sluaj, ono prase koje si kupio za osam penija moglo bi te stajati glave! Siroti straar koji se ovome nije nadao najprije ostade bez rijei, a potom mu se vrati dar govora te poe vikati i prijetiti, ali Hendon ostade miran pa strpljivo saeka dok mu sugovornik ne ostade bez daha, a onda ree: Svia mi se, prijane, pa ne bih elio da te kakvo zlo zadesi. Pazi, sve sam uo svaku rije, a to u ti i dokazati. Pa, ponovivi rije po rije cijeli razgovor to su ga straar i ena vodili u onom hodniku, dodade na kraju: Vidi, jesam li sve tono ispriao? Ne bih li to mogao isto tako tono ispriati i pred sucem, ukae li se potreba za tim?

KONANA VERZIJA

98

Od straha i uasa ovjek na tren zanijemi, no onda se pribra i ree s hinjenom vedrinom: Ti zbilja preuveliava tu alu. Ja sam se s onom enom samo alio, zabave radi. Jesi li i prase zadrao zabave radi? ovjek brzo odgovori: Nita drugo, dragi gospodine. Kaem ti, bila je to obina ala. Poinjem ti vjerovati ree Hendon glasom u kojem su se mijeali poruga i nekakva poluuvjerenost, a to straara do kraja smete no, priekaj askom ovdje dok ja trknem do njegove svjetlosti i ipak ga priupitam jer e on, kao ovjek koji se razumije u zakone, u ale, u Jo tako govorei, polagano krenu. Straar je asak krzmao pa se uzvrpolji, dva-tri puta opsova, a potom uzviknu: Stani, stani, dragi gospodine molim te, priekaj malo K sucu ide? Ma, sluaj, on ti ima smisla za alu koliko i mrtva leina! Vrati se da jo malo porazgovaramo. Sto mu muka! Izgleda mi da sam u kripcu, a sve zbog bezazlene i bedaste ale. Imam obitelj, a moja ena i djeica Daj da se dogovorimo, dobri moj gospodine, to hoe od mene? Samo da bude slijep i nijem i da se ne makne s mjesta onoliko dugo koliko ovjeku treba da izbroji do sto tisua i to polako ree Hendon s izrazom ovjeka koji trai sasvim prirodnu uslugu, i to sasvim malenu. To e me upropastiti! oajniki e straar. Ah, budimo razumni, dragi gospodine! Razmotri malo ovu zgodu sa svih strana pa e vidjeti da je u pitanju puka ala ta*, to je oigledno i jasno ko dan. Pa ak ako bi netko i tvrdio da nije rije o ali, to je tako malen prijestup da bi najtea kazna koja bi me zbog njega mogla snai bio tek prijekor i opomena iz suevih usta. Hendon odgovori tako sveano da se od njegova glasa zaledi i okolni zrak: Ta tvoja ala u zakonu ima svoj naziv. Zna li kako se zove? Ne znam! Bit e da nisam pazio to radim. Ni u snu mi ne bi palo na um da se to nekako zove Ah, blaga nebesa, a vjerovao sam da sam smislio neto posve novo. Da, ta ala ima svoje ime. U zakonu se taj zloin naziva Non compos mentis lex talionis sic transit gloria mundi.* Ah, Boe moj! I kanjava se smru! Iskoristivi osobu uhvaenu u prijestupu, zapalu u veliku opasnost i tebi preputenu na milost i nemilost, prisvojio si imovinu vrijednu vie od trinaest i pol penija, plativi za istu tek neku sitnicu, a to je u oima zakona pljaka s umiljajem, prikrivanje veleizdaje i zloupotreba slubenog poloaja, ad hominem expurgatis in statu quo* te se kanjava smru vjeanjem, bez mogunosti ucjene, otkupa ili sveenikog izuzea.

Ovaj izmiljeni naziv Hendon sastavlja od nekoliko to pravnih, a to openito poznatih latinskih izraza: non compos mentis pravno neodgovorna osoba, lex talionis zakon odmazde i sic transit gloria mundi tako prolazi slava svijeta (formula koja se izgovara prilikom ustolienja novoizabranoga pape) nap. prev. Slino kao i maloas, i ovaj je naziv sastavljen od nekoliko opepoznatih izraza: ad hominem za ovjeka, tj. po mjeri ovjekovoj, expurgatis istite (od grijeha) i in statu quo (ante) u prijanjem stanju nap. prev.

KONANA VERZIJA

99

Pridri me, pridri me, mili gospodine, noge su mi se odsjekle! Smiluj mi se, potedi me takve kobi, a ja u se okrenuti na drugu stranu i neu gledati to se dogaa. Ta ti valja! Sada zbori mudro i razborito. A hoe li vratiti prase? Hou, hou, ne brini, niti u ikada u ivotu taknuti drugo, sve da mi ga samo nebo poalje i arhaneo donese. Idi, bit u slijep tebi za ljubav, nita neu vidjeti. Rei u da si razbio vrata i silom mi oteo uhienika iz ruku. Ta su vrata ionako stara i trona, ja u ih sam sruiti izmeu ponoi i zore. Uini tako, dobri ovjee, nee iz toga proizai nikakvo zlo. Sudac je prema ovom sirotanu ve pokazao blagost i samilost pa nee zbog njegova bijega prolijevati suze niti tamniaru polomiti sve kosti.

KONANA VERZIJA

100

Dvadeset i peto poglavlje

Hendon Hall

im kralj i Hendon izmakoe straaru iz vida, njegovo velianstvo dobi upute da pohita do stanovitoga mjesta izvan grada i tamo saeka, a Hendon e u meuvremenu skoknuti do krme i platiti raun. Pola sata kasnije dvojica su naih prijatelja na alosnim Hendonovim jahaim ivotinjama zadovoljno kasom jahala na istok. Kralju bijae toplo i udobno jer je bio odbacio dronjke koje je imao na sebi i odjenuo se u polovno odijelo to mu ga je Hendon bio onomad kupio na Londonskom mostu. Hendon je pazio da se djeak ne premori. Smatrao je da bi mu naporno putovanje, neredoviti obroci i neuredno spavanje mogli loe djelovati na smuenu pamet, dok e odmor, redovita ishrana i umjeren tjelesni napor gotovo sasvim sigurno pospjeiti njegovo ozdravljenje. Svim je srcem elio doekati as kada e se djeakov poremeeni um oporaviti, a bolesna privienja nestati iz izmuene glavice. Zato odlui da e se, putujui prema domu iz kojega je istjeran prije toliko vremena, ee zaustavljati, umjesto da se pokori nestrpljivu porivu te hita onamo danju i nou. Proputovavi nekih deset milja, Hendon i kralj stigoe do oveega sela pa se zaustavie u nekoj pristojnoj gostionici da prenoe. Tu se opet uspostavie njihovi raniji odnosi: Hendon je za vrijeme veere stajao iza kraljeve stolice i dvorio ga, razodjenuo ga je kada je htio poi u postelju, a potom se sam smjestio na podu i spavao pred vratima umotan u pokriva. Sutradan, pa i dan iza toga, polagano su jahali prepriavajui zgode i nezgode koje ih bijahu zadesile otkako se rastadoe, obojica silno uivajui u prianju onoga drugoga. Hendon podrobno objasni kuda je sve lutao u potrazi za kraljem i opisa mu kako ga je arhaneo kao kakvu budalu vodio po cijeloj umi te ga na koncu, shvativi da ga se ne moe otarasiti, opet doveo do kolibe. Onda je, ree, starac otiao u izbicu i vratio se posrui i doimajui se kao da mu se srce cijepa. Kazao je kako je oekivao da se djeak vratio i legao da otpoine, ali da ga nema. Hendon je cijeli dan ekao u pustinjakovoj kolibici, ali je, izgubivi svaku nadu da e se kralj vratiti, opet krenuo u potragu za njim.

KONANA VERZIJA

101

A stari je Sanctum Sanctorum2 zbilja bio nesretan to se vae visoanstvo nije vratilo ree Hendon. Vidjelo mu se to na licu. Bogami, u to ne sumnjam! odvrati kralj pa ispria svoju priu, a Hendon zaali to arhanela nije na licu mjesta smaknuo. Posljednjega dana putovanja Hendon je bio u sedmom nebu. Jezik mu nije ni aska mirovao. Govorio je o starome ocu i bratu Arthuru te priao o brojnim sitnicama u kojima se ogledao njihov uzvien i plemenit znaaj. Zapadao je u zaneseno sanjarenje o Edithi, a bio je tako dobro raspoloen da je lijepo i bratski govorio ak i o Hughu. Stalno se u mislima vraao na skoranji susret u Hendon Hallu, na ope iznenaenje to e ga taj dogaaj izazvati te usrdno zahvaljivanje nebesima i veselje koje e nakon njega uslijediti. Bijae to lijep predio, pun kuica i vonjaka, a cesta ih je vodila kroz prostrane panjake ija su nepregledna prostranstva, naglaena blagim visoravnima i udolinama, podsjeala na uzdizanje i sputanje morskih valova. Tokom poslijepodneva razmetni je sin neprestano skretao s puta i uspinjao se na breuljke u nadi da e iz daljine na trenutak spaziti rodni dom. Napokon mu to poe za rukom pa uzbueno povika: Eno sela, kraljeviu, a odmah do njega je i nae vlastelinstvo! Odavde se vide tornjevi, a ona uma tamo to je oev perivoj. Ah, sada e vidjeti to znae veliina i rasko! Kua sa sedamdeset prostorija, pomisli samo! I dvadeset i sedmero sluinadi! Krasan smjetaj za ovakve kao to smo mi, je l da? Hajde, pourimo, gorim od nestrpljenja. Pourie to su bre mogli, ali do sela ipak stigoe tek iza tri sata. Dok su jurili kroz naselje, Hendonu je jezik i dalje radio. Ovo je crkva jo je uvijek pokrivena brljanom nema ga nita ni vie ni manje nego prije. Ondje je krma, stari Crveni lav, a tamo sajmite. Evo i svibanjskog drveta, a i crpka je tu nita se nije promijenilo. Osim ljudi, dakako, jer se za deset godina ljudi silno promijene: ini mi se da poznajem neke od njih, ali mene nitko ne prepoznaje neprestano je brbljao. Putnici uskoro dospjee na kraj sela pa se tu namjerie na krivudavu, usku cesticu s ije se obje strane dizala visoka ivica te su nekih pola milje hitali njome, a onda prooe kroz velianstven ulaz na ijim se golemim kamenim stupovima koio uklesan grb i naoe se u prostranu vrtu punom cvijea. Gospodska se kua uzdizala ravno pred njima. Dobro doao u Hendon Hall, kralju! uskliknu Miles. Ah, velik je ovo dan! Otac, brat i lady Edith bit e izvan sebe od radosti pa e u prvom oduevljenju zbog ponovnog susreta gledati samo mene i samo sa mnom razgovarati, tako da e ti se moda uiniti da tebe hladno doekuju, ali se ti nemoj na to obazirati. Uskoro e se sve to promijeniti. Kada im objasnim da si moj tienik i ispriam im koliko sam te silno zavolio, vidjet e kako e te za ljubav Milesu Hendonu privinuti na grudi i zauvijek ti otvoriti svoje srce i dom. U narednom trenutku Hendon skoi s mazge pred velikim ulaznim vratima to su vodila u kuu, pomoe kralju da sjae, a onda ga uhvati za ruku i njih dvojica uletjee unutra. Uz nekoliko se stepenica uspee do prostrane odaje. Hendon ue, vie u urbi nego uz duno potovanje posadi kralja na stolicu pa pritra mladome ovjeku koji je sjedio za pisaim stolom uz vatru u kojoj su buktjele cjepanice.

Sanctum sanctorum na latinskom oznaava svetinju nad svetinjama, to jest najtajniji dio idovskog hrama, a Hendon tim imenom ovdje podrugljivo naziva pustinjaka nap. prev.

KONANA VERZIJA

102

Zagrli me, Hugh uzviknu Hendon i reci da ti je drago to sam se vratio! Pozovi oca jer se neu do kraja osjeati kao kod kue dok mu ponovno ne taknem ruku, vidim lice i ujem glas. Hugh, meutim, nakon prvoga iznenaenja ustuknu i upravi na doljaka ozbiljan pogled pogled u kojem se najprije ukaza povrijeeno dostojanstvo, a potom se, kao odgovor na neku skrivenu misao ili cilj, u njemu pojavi izraz zauene znatielje, pomijeane sa stvarnim ili hinjenim saaljenjem. Zatim izusti blagim glasom: Tebe kao da je pamet iznevjerila, jadni neznane. Mora da si se u ivotu svega liavao i mnoge nevolje preturio preko glave, kako to pokazuju tvoj izgled i odijelo. Za koga me ti to dri? Za koga te drim? Molim te, a za koga drugoga doli za onoga tko zbilja jesi? Za Hugha Hendona Miles e otro. Njegov sugovornik nastavi istim mirnim glasom: A to sebi umilja tko si ti? Nemam ja sebi to umiljati! Zar e doista tvrditi da u meni ne prepoznaje Milesa Hendona, svojega vlastitog brata? Izraz radosna iznenaenja zatitra na Hughovu licu i on uskliknu: Kako? ali li se? Moe li mrtav ovjek oivjeti? Slava Bogu kad bi tako bilo! Da nam se jadni izgubljeni momak poslije toliko okrutnih godina opet nae u zagrljaju? Ah, to zvui suvie dobro da bi bilo istinito, to i jest suvie dobro da bi bilo istinito. Tako ti svega, smiluj se i ne zbijaj alu sa mnom! Brzo, doi ovamo na svjetlost! Daj da te dobro pogledam! Pograbi Milesa za miicu, odvue ga do prozora i stade ga paljivo razgledati od glave do pete, okreui ga sad ovamo, a sad onamo i ivahno se vrtei okolo i naokolo njega ne bi li ga osmotrio sa svih strana, a razmetni se sin za to vrijeme, sav blistajui od radosti, smjekao, smijao i neprestano kimao glavom govorei: Gledaj samo, brate, gledaj i ne boj se: nee nai ni djelia tijela ni crte lica koja nee izdrati ovaj ispit. Gledaj me i razgledaj me do mile volje, dobri moj stari Hugh, jer ja sam zaista tvoj stari Miles, isti onaj stari Miles, tvoj izgubljeni brat, je l da? Ah, ovo je velik dan rekao sam da e ovo biti veliki dan! Daj mi ruku, prui mi obraz! Gospode, umrijet u od ovolike radosti! I ve se htio baciti bratu u naruje, kadli Hugh isprui ruku i sprijei ga u tome, a onda tuno spusti glavu na grudi i ganuto ree: Ah, neka mi Bog u svojoj milosti da snage da podnesem ovo bolno razoaranje! Miles od uda na tren ostade bez rijei, a potom, kada mu se vratio dar govora, uzviknu: Kakvo razoaranje? Nisam li ja tvoj brat? Hugh tuno odmahnu glavom i ree: Dala nebesa da je tako i da druge oi pronau slinost koja je meni skrivena. Jao, bojim se da je ono pismo bilo itekako istinito. Kakvo pismo? Pismo koje je dolo preko mora, prije nekih est-sedam godina. U njemu je pisalo da mi je brat poginuo u boju. To je bila la! Pozovi oca on e me prepoznati. Mrtva ovjeka ne mogu pozvati.

KONANA VERZIJA

103

Mrtav? Milesu glas zamrije u grlu i usne mu zadrhtae. Otac je umro? Oh, to je strana vijest. Radost mi je sada upola manja. Molim te, dopusti mi da vidim brata Arthura on e me prepoznati, prepoznat e me i utjeiti. I on je umro. Boe, smiluj se meni jadniku! Nema ih vie, nijednoga od njih vie nema! Tu je dvojicu valjanih ljudi smrt odnijela, a potedjela mene nedostojnoga! Ah, zaklinjem te da mi se smiluje! Ne reci mi da je lady Edith Umrla? Ne, iva je. Bogu budi hvala, radost mi je sada opet potpuna! Pohitaj, brate, poalji je k meni! Pa ako i ona kae da ovo nisam ja ali ona to nee rei. Ne, ne, ona e me prepoznati, budala sam to uope i sumnjam u to. Dovedi je ovamo dovedi i nae stare sluge! I oni e me prepoznati. Nikoga od njih vie nema. Samo ih je petero ostalo Peter, Halsey, David, Bernard i Margareta. S tim rijeima Hugh izae iz sobe. Miles asak ostade zadubljen u misli, a onda se ushoda po sobi mrmljajui: Da petero nitkova nad nitkovima nadivi dvadeset dvoje potenih i estitih ljudi, to je zbilja udno! I dalje je hodao amo-tamo, mrmljajui neto sebi u bradu, a na kralja bijae sasvim zaboravio. Domalo njegovo velianstvo ree ozbiljnim glasom u kojem se osjeao traak iskrena suosjeanja, premda su se same rijei mogle protumaiti i kao ironija: Ne tuguj zbog svoje nesree, dobri ovjee. Ima i drugih ljudi na ovom svijetu koje ne priznaju i ijim se zahtjevima podsmjehuju. Nisi u tome sam. Ah, kralju viknu Hendon, lako porumenjevi ne osuuj me! Priekaj i vidjet e! Nisam ja vaaralica, ona e to potvrditi. ut e to iz najslaih usta u Engleskoj. Ja da sam varalica? Pa ja poznajem ovu staru dvoranu, slike svojih predaka i sve ove stvari koje nas okruuju, ba kao to dijete poznaje sobu u kojoj ivi. Ovdje sam se rodio i odrastao, gospodaru. Istinu govorim i ne bih te varao, pa ako mi nitko drugi i ne povjeruje, molim te da barem ti ne sumnja u mene jer to ne bih mogao podnijeti. Ja ne sumnjam u tebe ree mu kralj, s djetinjom jednostavnou i vjerom. Od svega ti srca zahvaljujem! uskliknu Hendon sa arom koji pokazivae koliko ga je ovo dirnulo. Kralj dodade, isto onako blago i jednostavno kao i maloas: A sumnja li ti u mene? Hendon se zbuni kao kakav krivac pa mu odlanu kada se u taj as otvorie vrata i na njima se pojavi Hugh te ga spasi od odgovora. Krasna gospa, bogato odjevena, ila je za Hughom, a za njom nekoliko livriranih slugu. Gospa je koraala polagano, sputene glave i upirui oi u pod, a lice joj bijae neizrecivo tuno. Miles Hendon pohrli k njoj viknuvi: O, Edith, draga moja No, Hugh mu ozbiljna lica domahnu da stane i ree gospi: Pogledajte ga. Poznajete li ga? Na zvuk Milesova glasa ena se bijae jedva primjetno trgnula i obrazi joj se bijahu zarumenjeli, no sada je drhtala. Nekoliko je dugih trenutaka stajala nepomino, a onda polako die glavu i zagleda se Hendonu u oi ukoenim i uplaenim pogledom. Krv joj je postupno iezavala s lica, kap po kap, sve dok na njemu ne ostade tek sivo bljedilo smrti. Potom gospa ree, glasom u kojem ne bijae nita vie ivota nego u

KONANA VERZIJA

104

njezinu licu: Ne poznajem! pa se okrenu te s uzdahom i priguenim jecajem posrui izae iz sobe. Miles Hendon klonu u jedan naslonja pokri lice rukama. Malo poekavi, njegov se brat obrati slugama: Vidjeli ste ovog ovjeka. Poznajete li ga? Oni odmahnue glavom, a njihov gospodar dodade: Sluge vas ne poznaju, gospodine. Bojim se da je posrijedi neka zabuna. Vidjeli ste da vas ni moja ena nije prepoznala. Tvoja ena! u tren oka Hendon zgrabi brata za guu pribi ga uza zid. O, ti, prepredeni nitkove! Sad mi je jasno! Sam si napisao ono lano pismo i tako mi ukrao nevjestu i imanje. Ma, gubi mi se s oiju da estitu vojniku ruku ne sramotim ubojstvom takva bijednog kepeca! Crven u licu i gotovo bez daha, Hugh odtetura do najblieg naslonjaa pa naredi slugama da uhvate i veu krvoednog tuinca. Oni oklijevahu, a jedan od njih ree: Naoruan je, sir Hugh, a mi smo bez oruja. Naoruan? Pa to s tim? Vas je vie. Na njega, zapovijedam vam! No, Miles ih upozori da paze to rade, dodavi: Odavno me znate. Nisam se promijenio. Napadnite me ako se usuujete! Ovo ih podsjeanje pretjerano ne ohrabri pa se i dalje drahu po strani. Onda idite, bijedne kukavice, pa se naoruajte i uvajte vrata dok ne poaljem nekoga po strau kaza Hugh. Na pragu se okrenu i ree Milesu: Bit e vam pametnije da se uzaludno ne trudite jer vam bijeg nee uspjeti. Bijeg? Ako ti je to sva briga, ne treba se uznemiravati. Miles Hendon gospodar je Hendon Halla i svega to je u njemu pa e ostati ovdje u to ne sumnjaj.

KONANA VERZIJA

105

Dvadeset i esto poglavlje

Obespravljen

Kralj je nekoliko trenutaka sjedio duboko zamiljen, a onda podie oi i progovori: Sve je ovo tako udnovato, vrlo udnovato. Nikako ne mogu razumjeti to je na stvari. Ne, nije udnovato, gospodaru. Poznajem ja njega ovakav je postupak posve nalik na nj. Hulja je otkako se rodio. O, ne govorim ja o njemu, sir Milese. Ne govori o njemu? A o emu onda? I to te toliko udi? Da nitko ne pita gdje je kralj? Kako? Koji kralj? Bojim se da ne razumijem. Ne razumije! Zar ti nije palo na pamet kako je prilino udno to diljem zemlje ne vrve glasnici i ne itaju se proglasi u kojima se opisuje moja osoba i objavljuje potraga za mnom? Nije li nestanak dravnog poglavara, injenica da sam ja nestao i izgubio se, razlog za uznemirenost i oaj? Sasvim tono, kralju, zaboravio sam na to. Hendon potom uzdahnu i promrmlja u sebi: Sirota aava glavice, stalno se bavi istim turobnim snom. No, smislio sam naum koji e nam obojici koristiti. Napisat u poruku na tri jezika, latinskom, grkom i engleskom, a ti e sutra ujutro pohitati s njome u London. Nemoj je predati nikome doli mom ujaku, lordu Hertfordu, a on e, kada je vidi, znati i potvrditi da sam je ja napisao pa e poslati po mene. Moda bi, kraljeviu, ipak bilo najbolje da saekamo ovdje dok ja ne dokaem tko sam i opet ne zadobijem prava nad svojim posjedima? Bit e mi onda mnogo lake da Kralj ga zapovjednikim glasom prekinu:

KONANA VERZIJA

106

uti! to znae tvoji bijedni posjedi, tvoji triavi probici spram pitanja koja se tiu blagodati cijeloga naroda i sigurnosti prijestolja? a onda dodade blago, kao da mu je ao zbog maloprijanje otrine: Pokoravaj mi se i ne boj se niega. Vratit u ti tvoja prava, nadoknadit u ti tetu da, ak i vie nego nadoknaditi tetu. Neu te zaboraviti i oduit u ti se. S tim rijeima uze pero i dade se na posao. Hendon ga je neko vrijeme njeno promatrao, a potom ree u sebi: Da je oko nas mrak, pomislio bih da to govori pravi kralj. Ne moe se porei da, kad mu se prohtije, umije grmjeti i oblaiti kao pravi pravcati kralj. Gdje li je to samo nauio? Pogledaj samo s kakvim zadovoljstvom drlja i kraba nekakve besmislene rkarije, umiljajui da pie na latinskom i grkom, pa ako se ne dosjetim emu pametnom da ga odvratim od njegove zamisli, morat u se sutra toboe otputiti da izvrim taj ludi nalog to ga je on za me izmislio. Ve se u narednom trenutku misli sir Milesa vratie na nedavni dogaaj. Toliko ga zaokupi to razmiljanje da, kada mu kralj malo potom prui poruku koju je napisao, uze papir i strpa ga u dep, potpuno nesvjestan onoga to radi. Kako li se samo udno ponaala, mrmljao je. as mi se ini da me prepoznala, a as opet mislim da nije. Ova su dva miljenja u sukobu jedno s drugim, to sasvim jasno opaam. Ne mogu ih meusobno izmiriti niti mogu razlono odbaciti koje od njih, ili ak na silu postii da jedno prevagne nad drugim. Stvari jednostavno stoje ovako: mora da mi je prepoznala lice, lik i glas, jer drugaije nije moglo biti. A ipak je rekla da me ne poznaje, a to je konaan dokaz, jer ona ne umije lagati. Stani malo, mislim da mi svie! Moda je on utjecao na nju zapovijedio joj prisilio je na la. To je rjeenje! Zagonetka je rijeena. inilo se da umire od straha, da, on ju je prisilio. Potrait u je, nai u je. Kad njega ne bude u blizini, ona e govoriti otvoreno. Sjetit e se starih vremena kada smo se kao djeca zajedno igrali i to e joj smekati srce pa me nee zatajiti, nego e me priznati. Nema u njoj izdajnike krvi, ne, uvijek je bila estita i istinoljubiva. U ono me doba voljela, u to se pouzdajem, a koga si jednom ljubio, ne moe zatajiti. On ustro zakorai prema vratima, ali se ona u tom trenutku otvorie i ue lady Edith. Bijae veoma blijeda, ali joj korak bijae vrst, a dranje puno draesti i ljupka dostojanstva. Lice joj bijae tuno kao i maloas. Miles joj, pun radosne nade, poletje u susret, no ona ga zaustavi jedva primjetnim pokretom ruke i on stade kao ukopan. Ona sjede i zamoli ga da i sam tako uini te mu tako na jednostavan nain dade do znanja da ga ne smatra prijateljem iz davnih dana, ve tuincem i gostom. Njega to toliko iznenadi, toliko zapanji da se u jednom asu i sam poe pitati je li na kraju krajeva on stvarno osoba za koju se izdaje. Lady Edith ree: Gospodine, dola sam zato da vas opomenem. Ludoga je ovjeka moda teko nagovoriti da se okani svojih utvara, ali ga se nesumnjivo moe uvjeriti da se treba kloniti opasnosti. Vjerujem da va san vama izgleda kao stvarna istina pa prema tome u njemu nema niega kanjivog, ali nemojte se zbog njega ovdje zadravati jer ovdje na vas vreba opasnost. Naas se prodorno zagleda Milesu u lice, a potom znaajno dodade: Ta je opasnost tim vea to vi doista izgledate onako kako bi na pokojnik danas izgledao da je ostao na ivotu. Nebesa, gospoo, ali ja jesam on! Ja mislim da vi zbilja tako mislite, gospodine, pa ne dvojim u vau estitost u tom pogledu samo vas upozoravam i nita drugo. Moj je mu jedini gospodar u cijelome ovom kraju, njegovoj vlasti gotovo da nema granica, ljudi ive u blagostanju ili skapavaju od gladi, kako se ve njemu prohtije. Da ne nalikujete na ovjeka za kojeg se izdajete, moj bi vas mu pustio da se do mile volje zabavljate svojim snom. No,

KONANA VERZIJA

107

vjerujte mi, dobro ga poznajem i znam to e uiniti. Svima e rei da ste luak i varalica, a drugi e to uglas ponoviti. I opet upravi na Milesa znaajan pogled i dodade: Da vi i jeste Miles Hendon, a da on to zna te da i cijeli ovaj kraj to zna pazite dobro to vam govorim i dobro odvagnite svaku rije bili biste u istoj pogibelji, a kazna vam ne bi bila nita manje izvjesna. On bi vas zanijekao i javno optuio, a nitko ne bi bio dovoljno smion da stane na vau stranu. Vjerujem da je sve ovo itekako tono gorko e Miles. Mo koja nekome moe zapovjediti da iznevjeri prijatelja iz djetinjstva i odrekne ga se te postii da joj se ta osoba pokori, tim prije moe oekivati da e joj se pokoriti oni iji ivot i kruh nasuni o njoj ovise, a ne vezuju ih nikakve tanane niti odanosti i estitosti. Lako rumenilo naas obli gospoino lice, a oi joj bijahu uprte u tlo, no glas joj, kada je nastavila, ne odavae nikakva uzbuenja: Opomenula sam vas i ponovno vas opominjem da odlazite odavde, inae e vas taj ovjek unititi. On je silnik koji ne zna za milost. Kao robinja koju on dri u okovima, i predobro to znam. Jadni Miles, kao i Arthur, pa i sir Richard, moj dragi skrbnik, oslobodili su ga se i poivaju u miru, a i za vas bi bilo bolje da ste s njima nego da ovdje padnete u kande tom zlotvoru. Pozivajui se na svoja prava, ugroavate njegov naslov i imutak, nasrete na nj u njegovoj vlastitoj kui propali ste ako ostanete. Idite, ne oklijevajte. Ako nemate novaca, uzmite, molim vas, ovu kesu i potkupite sluge da vas propuste. Oh, trgnite se, jadni ovjee, i bjeite dok jo moete. Miles pokretom ruke odbi kesu pa ustade i stade pred nju. Usliite mi samo jednu molbu ree. Gledajte me ravno u oi da vidim nee li vam se pogled pokolebati. Tako a sada mi odgovorite: jesam li ja Miles Hendon? Niste. Ja vas ne poznajem. Zakunite se! Njezin odgovor bijae tih, ali razgovijetan: Kunem se. Oh, ovo je naprosto nevjerojatno! Pohitajte! Zato gubite dragocjeno vrijeme? Pohitajte i spasite se. Uto u odaju upadoe orunici zametnu se ogorena bitka, no Hendona brzo svladae i odvukoe iz kue. Uhvatie i kralja, pa obojicu svezae i odvedoe u tamnicu.

KONANA VERZIJA

108

Dvadeset i sedmo poglavlje

U tamnici

Sve elije bijahu pretrpane pa stoga dvojicu prijatelja bacie u lance u velikoj prostoriji u kojoj su se obino zatvarale osobe optuene za sitnije prijestupe. Nisu bili bez drutva jer je ondje bilo jo dvadesetak uhienika i uhienica razne dobi s okovima na rukama i negvama na nogama, sve sama bestidna i buna rulja. Kralj je ogoreno bjesnio zbog nevjerojatnoga ponienja koje se nanosi njegovu kraljevskom dostojanstvu, no Hendon bijae nujan i utljiv. Sve ga ovo bijae strahovito smelo. Vratio se slavodobitno kui kao razmetni sin, oekujui da e svi biti izvan sebe od radosti zbog njegova povratka, ali je umjesto toga naiao na hladan prijem i zavrio u tamnici. Izmeu onoga to je oekivao i onoga to ga je doekalo bijae tolika razlika da ga je to posve porazilo. Nije znao da li da to shvati kao neto krajnje alosno ili neobino smijeno. Osjeao se kao ovjek koji je blaeno istrao iz kue ne bi li se divio dugi, a vani ga je pogodila munja. No, malo-pomalo ove se smuene i mune misli nekako smirie i sredie pa mu se um usredotoi na Edithu. Razmiljao je i premiljao o njezinu ponaanju i razmatrao ga sad u ovom, a sad u onom svjetlu, no nikako nije uspijevao nai rjeenje koje bi ga zadovoljilo. Je li ga prepoznala? Ili nije? Ta ga je zagonetka dugo zbunjivala i muila, ali je naposljetku ipak doao do uvjerenja da ga je prepoznala, ali ga je zatajila iz koristoljublja. Htjede joj ime obasuti kletvama, ali je to ime toliko godina za nj bilo sveto da nije mogao natjerati jezik na takvu bezbonost. Umotani u prljave i dronjave zatvorske pokrivae, Hendon i kralj provedoe nemirnu no. Neki su zatvorenici bili podmitili tamniara da im donese rakije pa sada, naravno, udarie u pjevanje prostakih pjesama, svau, dernjavu i pijanevanje. Naposljetku, malo iza ponoi, jedan od mukaraca napade neku enu i skoro je ubi udarajui je okovima po glavi, ali joj tamniar na vrijeme priskoi u pomo. Uzniar uspostavi red, toljagom raspalivi ovjeka po glavi i leima te pijanka prestade: sada su svi kojima nije smetalo jeanje i stenjanje dvoje ranjenika mogli malo odspavati.

KONANA VERZIJA

109

U pogledu dogaaja svi su se dani i noi tokom narednoga tjedna odvijali jednolino i bili nalik jedni na druge. Danju su u tamnicu dolazili ljudi ijih se lica Hendon viemanje jasno sjeao, zagledali se u varalicu, izjavljivali da ga ne poznaju i vrijeali ga, a nou su se pak s ravnomjernom redovitou nastavljali pijanevanje i bune svae. Jednoga se dana ipak dogodi neto novo jer tamniar uvede nekog starca i ree mu: Nitkov se nalazi u ovoj prostoriji. Poslui se svojim starakim oima i pogledaj moe li ga prepoznati. Hendon podie pogled i prvi put otkako je dospio u tamnicu osjeti radost. Ovo je Blake Andrews, pomisli, koji je cijeloga ivota sluio u naoj obitelji. Dobra i estita dua, a u grudima mu bije poteno srce. Barem je ranije bio takav, ali sada vie nitko nije iskren i svi lau. Ovaj e me ovjek prepoznati, a onda rei da me ne pozna, isto kao i svi ostali. Starac se ogleda po prostoriji, zirnu svakome posebno u lice te napokon ree: Ovdje vidim samo kukavne protuhe, sve sam ulini olo. Pokai mi ga. Tamniar se nasmija. Evo ga ree promotri dobro ovoga gada pa mi reci svoje miljenje. Starac se primae Hendonu pa ga dugo i ozbiljno odmjeravae pogledom, a potom zatrese glavom i ree: Ovo bome nije Hendon, a nije to nikada ni bio! Ispravno! Stare te oi dobro slue. Da sam ja na mjestu sir Hugha, dohvatio bih ja tog odrpanog pokvarenjaka i Ne dovrivi, tamniar se prope na prste kao da mu se ue zatee oko vrata i stade krkljati pretvarajui se da se gui. Starac osvetoljubivo ree: Neka bude zahvalan dragom Bogu ako jo i gore ne proe. Da ja odreujem to bi trebalo napraviti s tim nitkovom, dao bih ga ispei na tihoj vatri, tako mi iva na ramenu glava! Tamniar se nasmija poput zadovoljne hijene i ree: Samo ti njemu reci svoje, stare, kao i svi ostali. Dobro e se zabaviti. Zatim odgega do ulaza i ieze, a starac pade na koljena i proapta: Bogu budi hvala, vratio si se, gospodaru! Sedam sam godina vjerovao da si mrtav, a tebe evo iva i zdrava! Prepoznao sam te im sam te vidio i teko mi je bilo zadrati beutan izraz lica i praviti se da ovdje vidim tek bezvrijedne protuhe i ulino smee. Star sam i siromaan, sir Milese, ali reci rije i ja u javno istupiti i razglasiti istinu, pa makar me zbog toga i objesili. Ne ree Hendon nee to uiniti. Tebe bi to upropastilo, a meni ne bi mnogo pomoglo. No, zahvaljujem ti jer si mi vratio bar dio izgubljene vjere u ljudski rod. Stari se sluga Hendonu i kralju pokaza od velike koristi. Nekoliko je puta dnevno navraao u tamnicu, toboe zato da grdi Hendona, pa bi tom prilikom uvijek prokrijumario kakvu slasticu kako bi zatoenici na taj nain mogli poboljati svoj jelovnik, a opskrbljivao ih je i najnovijim vijestima. Hendon je ove bolje zalogaje ostavljao za kralja: bez toga njegovo velianstvo vjerojatno ne bi preivjelo jer nije bilo naviklo na bljutavu i odvratnu hranu koju im je donosio uvar. Da ne bi izazvao sumnju, Andrews se morao ograniiti na kratke posjete, ali im je svaki put uspijevao saopiti dobar dio raznih podataka podataka koje je iznosio tihim glasom jer bijahu namijenjeni Hendonu, zainjajui ih gromko izgovorenim pogrdama koje su pak bile namijenjene tuim uima.

KONANA VERZIJA

110

I tako Hendon malo-pomalo doznade priu o svojoj obitelji. Arthur bijae umro prije est godina. Taj gubitak i neizvjesnost o Hendonovoj sudbini naruili su oevo zdravlje. Vjerujui da e uskoro umrijeti, poelio je, prije no to ode na onaj svijet, Hugha i Edithu vidjeti zdruene u braku. No, Edith ga je preklinjala da prieka, u nadi da e se Miles vratiti. Onda je stiglo pismo s vijeu o Milesovoj pogibiji i taj je udarac dotukao sir Richarda. Vjerovao je da mu se blii kraj pa su i on i Hugh navaljivali da se vjenanje to prije obavi. Edith je izmolila jo mjesec dana odgode, pa jo jedan, te napokon jo jedan. Vjenanje je obavljeno pored samrtnike postelje sir Richarda, no nije se pokazalo sretnim. Po cijelom se kraju aputalo da je nevjesta ubrzo nakon svadbenog obreda meu muevljevim spisima pronala nekoliko grubih i nepotpunih nacrta onoga kobnog pisma pa je optuila supruga da je opakom krivotvorinom ubrzao njihovo vjenanje, a sir Richarda otjerao u smrt. Na svakom su se koraku mogle uti prie o Hughovoj okrutnosti prema lady Edith i sluinadi, a nakon oeve je smrti sir Hugh posve odbacio umiljatu krinku i pokazao se kao nemilosrdan gospodar prema svima onima koji su, zaraujui nasuni kruh, na bilo koji nain ovisili o njemu i njegovu imanju. Jednu je novost meu Andrewsovim brbljarijama kralj sasluao sa ivim zanimanjem: Govorka se da je kralj poludio, ali, tako ti svega, ne spominji da sam ja to rekao, jer kau da one koji o tome govore, eka smrt. Njegovo velianstvo ukoeno pogleda starca i ree: Kralj nije lud, dobri ovjee, a tebi bi bolje bilo da se brine za svoje poslove nego da iri ovakve buntovnike blezgarije. O emu govori ovaj momak? zapita Andrews, iznenaen ovim otrim napadom, i to od osobe od koje to nikada ne bi oekivao, no Hendon mu dade znak da prijee preko tog pitanja te starac nastavi prazniti svoju vreu: Pokojnoga e kralja za dandva, esnaestoga ovog mjeseca sahraniti u Windsoru, a novoga e okruniti u Westminsteru etiri dana nakon toga. Rekao bih da ga prije toga moraju nai mrmljae njegovo velianstvo, a potom povjerljivo dodade: No, oni e se za to pobrinuti, a isto tako i ja. Za ime No, starac ne nastavi jer ga Hendon opomenu davi mu znak i tako prekinu njegovu primjedbu, pa se umjesto toga opet vrati prijanjem avrljanju: Sir Hugh ide na krunidbu, i to s velikim nadama. Potajno oekuje da e se vratiti kao per jer je u velikoj milosti kod kraljevskog namjesnika. Kakva kraljevskog namjesnika? zapita njegovo velianstvo. Njegove milosti vojvode od Somerseta. Kojeg vojvode od Somerseta? Zaboga, pa postoji samo jedan Seymour, grof od Hertforda. Kralj otro upita: A otkada je on vojvoda i kraljev namjesnik. Od posljednjega dana u mjesecu sijenju. A, molim te, tko ga je proglasio vojvodom? On sam i veliko vijee, uz kraljev pristanak. Njegovo velianstvo ljutito skoi: Kraljev? viknu. A kojega kralja, dragi moj gospodine? Kojega kralja? udna li pitanja! (Boe, smiluj nam se, to je ovome djeaku?) Budui da imamo jednoga jedinog kralja, na to nije teko odgovoriti: njegova svetog

KONANA VERZIJA

111

velianstva kralja Edwarda estog, kojeg neka Bog uva! A kako je to samo mio i draestan mali vragolan! Osim toga, bio lud ili ne, a kau da mu je iz dana u dan sve bolje, nema ovjeka ija usta nisu puna hvale za nj pa ga svi blagosiljaju i mole se Bogu da ga poivi kako bi dugo mogao vladati Engleskom. Svoju je vladavinu zapoeo ovjekoljubivim djelom poklonivi ivot starome vojvodi od Norfolka, a sada se latio posla pa ukida najokrutnije zakone koji tite i mue na narod. Na ovu se vijest njegovo velianstvo toliko zapanji da zanijemje i utonu u tako duboko i nujno razmiljanje te nije uo nita od onoga o emu je starac dalje avrljao. Pitao se nije li mali vragolan onaj mladi prosjai koji je nakon njegova odlaska ostao u dvorcu odjeven u njegove haljine. Nije mu se to inilo vjerojatnim jer bi djeaka, ako bi se i pokuao izdavati za kraljevia od Walesa, odali ponaanje i govor pa bi ga potjerali s dvora i dali se u potragu za pravim kraljeviem. Ili su moda plemii na dvoru na njegovo mjesto postavili nekoga plemenitakog sina? Ne, ujak to ne bi dopustio svemoan je pa bi svaki takav pokuaj mogao uguiti ve u zaetku, a to bi svakako i uinio. Razmiljanja mu nisu bila ni od kakve koristi: to se vie upinjao da odgonetne ovu tajnu, ona ga je to vie zbunjivala, glava ga je jae boljela i loije je spavao. Iz sata je u sat bivao sve nestrpljiviji da to prije krene u London pa mu zatoenitvo postade gotovo nepodnoljivo. Sva Hendonova nastojanja ostadoe uzaludna nikako nije uspijevao utjeiti kralja, no to poe za rukom dvjema enama koje leahu u okovima pokraj djeaka. Zahvaljujui njihovu njenom tetoenju smirio se i postao neto strpljiviji. Bijae im zahvalan i silno ih je zavolio te uivae u njihovu blagotvornom i dobroudnom utjecaju. Zapita ih zbog ega su ovdje, a kada mu odgovorie da su baptiskinje, nasmijei se i upita: Zar je to zloin zbog kojega ljudi dospijevaju u tamnicu? alim samo to u vas izgubiti jer vas zbog takve sitnice sigurno nee ovdje dugo drati? ene ne odgovorie, a on se lecnu zbog neega na njihovu licu. Zato ustro nastavi: Ne odgovarate mi. Budite onda toliko dobre i recite mi nee vas valjda nekako drugaije kazniti? Molim vas, recite mi da se toga ne treba bojati. Njih dvije pokuae promijeniti predmet razgovora, ali su se njegove strepnje ve bile probudile pa je i dalje zapitkivao: Hoe li vas bievati? Ne, ne, tako okrutni nee biti! Recite mi da se to nee dogoditi. Hajde, recite mi da nee! ene se zbunie i utuenost im se pojavi na licu, ali ne imadoe kuda pa mu jedna od njih odgovori glasom koji se guio od uzbuenja: Srce nam kida, plemenita duo! Bog e nam pomoi da podnesemo svoju Znai, ipak! upade kralj. Ti bijednici kamena srca zbilja e vas bievati! Nemoj plakati, ja neu dopustiti da se to desi. Ne gubi hrabrost: na vrijeme u opet preuzeti vlast pa u te spasiti te grozote! Kada se kralj sutradan ujutro probudio, ena vie nije bilo. Spaene su! radosno pomisli, a potom snudeno dodade: Teko meni! Bile su mi tjeiteljice. Svaka mu je od njih u znak sjeanja privrstila na odijelo komadi vrpce pa se on zaree da e te vrpce zauvijek sauvati te da e ove drage i dobre prijateljice uskoro potraiti i staviti ih pod svoju zatitu. Upravo u tom asu ue tamniar s nekolicinom pomonika i zapovijedi da se svi zatvorenici izvedu u tamniko dvorite. Kralj bijae izvan sebe od radosti: bit e pravo blaenstvo opet gledati plavo nebo i udisati svje zrak. Ljutio se i bjesnio zbog

KONANA VERZIJA

112

sporosti uvara, ali napokon i na nj doe red pa mu skinue okove i naredie da zajedno s Hendonom poe za ostalim zatvorenicima. Dvorite bijae etverokutno, poploano kamenjem i nenatkriveno. Zatoenike uvedoe onamo kroz golem nadsvoeni prolaz od klesana kamena i svrstae ih stojeke uza zid. Ispred njih bijae zateknut konopac, a i straari su pazili na njih. Bilo je studeno i tmurno jutro, a lagani pri to bijae napadao preko noi obijelio je velik i prazan prostor pridonosei njegovu opem sumornom izgledu. Tu i tamo ledeni bi vjetar popuhnuo preko dvorita, mjestimino vrtloei snijeg. Usred dvorita, privezane svaka za jedan stup, stajahu dvije ene. Jedan pogled na njih otkri kralju da su to njegove prijateljice. On uzdrhta i ree u sebi: Jao, nisu ih pustili na slobodu, kao to sam povjerovao. Kad ovjek samo pomisli da e ovakva dva stvora okusiti bi! I to u Engleskoj! Da, u tome ba i jest sramota ne dogaa se ovo u poganskoj zemlji, ve u kranskoj Engleskoj! Bievat e ih, a ja, koga su tjeile i njeno pazile, morat u vlastitim oima gledati tu silnu nepravdu. udnovato je to, ba udnovato, da sam ja, premda prvi izvor vlasti u ovome velikom kraljevstvu, nemoan da ih zatitim. No, neka se ovi zlikovci dobro pripaze jer se blii dan kada u od njih zatraiti da mi podnesu raun za ovo nedjelo. Svaki udarac koji im zadaju, stostruko e im se vratiti. irom se otvorie velika ulazna vrata i u dvorite navali gomila svijeta. Svi se natisnue oko dviju ena pa ih sakrie od kraljeva pogleda. Ue neki sveenik i stade se probijati kroz gomilu, no i on uskoro ieznu kralju iz vida. Sada se u nekakav razgovor, kao da netko postavlja pitanja, a netko na njih odgovara, no kralj ne razabra o emu se radi. Potom se svi nekako uurbae i zapoee nekakve pripreme, straari svaki as prolaahu ovamo-onamo kroz dio gomile koji je stajao iza ena, a na narod se za to vrijeme sve vie sputao grobni muk. Zatim odjeknu zapovijed te se mnotvo razdvoji i razmaknu, a kralj ugleda prizor od kojega mu se krv sledi u ilama. Oko dviju ena bijahu nagomilani svenjevi prua, a neki ih je ovjek kleei potpaljivao! ene oborie glavu i pokrie lice rukama. uti plamenovi liznue uvis usred prua koje se s praskom lomilo i pucketalo, plaviasti kolutovi dima zalebdjee noeni vjetrom, a sveenik podie ruke i poe se moliti: u taj as kroz velika ulazna vrata utrae dvije djevojice i s prodornim se vriskom bacie na ene na lomai. Straari ih smjesta odvukoe odatle pa jednu uspjee silom zadrati, dok se druga otre rekavi da e umrijeti zajedno s majkom te, prije no to ju je itko uspio zadrati, opet obavi ruke oko majina vrata. Opet je odvukoe, ali joj je haljinu ve bio zahvatio plamen. Dvojica-trojica je drahu, a zapaljeni dio haljine otkinue i onako zapaljen bacie u stranu, no ona se cijelo vrijeme otimala govorei kako e sada ostati sama na svijetu i preklinjui da joj dopuste umrijeti zajedno s majkom. Obje su djevojice neprekidno vritale i pokuavale se osloboditi, no najednom se iznad sveg ovog metea izdie straan samrtniki krik dviju ena od kojega se paralo srce. Kralj s izbezumljenih djevojica skrenu pogled na lomau, a potom se okrenu na drugu stranu i prikloni pepeljasto blijedo lice k zidu te vie nijednom ne pogleda onamo. Ovo to sam vidio u ovom kratkom trenutku, ree u sebi, zauvijek e mi ostati u sjeanju. Sve dok ivim, svakoga e mi dana to biti pred oima, a svake u noi o tome sanjati. Da sam barem prije ovoga oslijepio! Hendon promatrae kralja pa zadovoljno pomisli: Stanje mu se popravlja: promijenio se i postao blai. Da je nastavio po starome, sada bi ve grmio na ove bitange, izjavio da je kralj i zapovjedio im da se ne usude ni taknuti ove ene, ve da ih smjesta puste. Uskoro e se rijeiti svojih opsjena i zaboraviti na njih pa e mu se um oporaviti. Daj Boe da to bude to prije!

KONANA VERZIJA

113

Istoga dana dovedoe u tamnicu nekoliko zatvorenika koji su ondje imali prenoiti, a sutradan pod straom krenuti do razliitih mjesta u kraljevstvu gdje e se nad njima izvriti kazna zbog zloina koje su poinili. Kralj se upusti s njima u razgovor: od samoga je poetka bio sebi postavio kao cilj da, kad god mu se za to ukae prilika, s njima razgovara ne bi li se tako to bolje pripravio za svoju kraljevsku slubu, a prie o njihovim jadima duboko ga se kosnue. Meu njima bijae neka sirota maloumna ena koja je nekome tkau ukrala jard-dva sukna pa je zbog toga trebala biti objeena. Drugi je bio ovjek kojega bijahu optuili da je ukrao konja: ispriao je kako za to nije bilo dokaza pa se ve bio ponadao da e izmai konopcu, kadli ga, malo nakon putanja na slobodu, okrivie da je ubio jelena u kraljevu perivoju te mu to i dokazae pa su ga sada ekala vjeala. Bio je tu i trgovaki egrt iji je sluaj posebno dirnuo kralja. Mladi objasni kako je jedne veeri naao sokola koji bijae pobjegao svojemu vlasniku pa ga je ponio kui smatrajui da na to ima pravo, no izveden je pred sud zbog krae i osuen na smrt. Kralj je bjesnio zbog ovih neovjetava te je zahtijevao od Hendona da razbije tamnika vrata i zajedno s njime pohita u Westminster, gdje e on ponovno zasjesti na prijestolje i mo svojega ezla upotrijebiti zato da pomiluje ove nesretnike i spasi im ivot. Jadno dijete, uzdahnu Hendon, od ovih mu se stranih pria bolest opet pogorala. Da nije bilo ove zlosretne zgode, bio bi se ubrzo oporavio. Meu novim je zatvorenicima bio i jedan stari odvjetnik, ovjek odluna lica i neustraiva dranja. Prije tri godine bijae napisao pamflet protiv lorda kancelara optuujui ga zbog nepravednosti pa su ga za kaznu izloili na sramotnom stupu i odrezali mu oba uha te mu oduzeli pravo da se bavi odvjetnikim zvanjem, a k tome je osuen i na globu od 3000 funti i doivotnu robiju. Nedavno je ponovno uhvaen u istom prijestupu pa su ga sada osudili da mu se odsijee ono to mu bijae ostalo od uiju, da plati globu od 5000 funti, da mu na oba obraza utisnu ig i da ostatak ivota provede u tamnici. Ovo su asni oiljci ree odmaknuvi sijedu kosu i pokazavi unakaene batrljke onoga to su nekada bile ui. Kralju oi planue gnjevom i on ree: Nitko mi ne vjeruje, pa nee ni ti. Nita zato, u roku od mjesec dana bit e na slobodi, a zakoni koji su tebe osramotili i okaljali englesko ime bit e izbrisani iz naih zakonika. Svijet je naopako postavljen: kraljevi bi zakone koje su donijeli kadto trebali iskusiti na vlastitoj koi i tako se nauiti milosru.

KONANA VERZIJA

114

Dvadeset i osmo poglavlje

rtva

U meuvremenu su Milesu tamnovanje i mirovanje bili ve poprilino dodijali. No, na njegovo veliko zadovoljstvo, ba tada na sudu njegov sluaj doe na red pa mu se uini kako e s radou pozdraviti svaku presudu, samo ako ne bude ukljuivala daljnji ostanak u tamnici. No, u tome se prevario. Bijae bijesan kao ris kada u kako ga opisuju kao opasnu skitnicu, a potom i osudu da zbog takva znaaja, kao i zbog napada na gospodara Hendon Halla, dva sata provede privezan na sramotnom stupu. Njegove su tvrdnje da je tuiteljev brat i zakoniti nasljednik svih poasti i imanja obitelji Hendon, s prezirom odbaene, kao da ih ak ne vrijedi ni razmatrati. Bjesnio je i prijetio dok su ga vodili prema sramotnom stupu, no to mu nije nita koristilo: straari su ga grubo vukli, a povremeno bi zaradio i koji udarac zbog svojega buntovnog ponaanja. Kralj se nije mogao probiti kroz rulju koja se bijae za njima nadigla pa je iao na zaelju, izdaleka slijedei svojega dobrog prijatelja i slugu. I kralja su zbog toga to se zatekao u loem drutvu zamalo bili osudili na klade, ali su ga s obzirom na njegovu mladost ipak pustili samo uz bukvicu i opomenu. Kada se gomila naposljetku zaustavi, djeak stade obigravati s kraja na kraj njezina vanjskoga ruba ne bi li se nekako probio naprijed, to mu na kraju, nakon priline muke i podosta vremena, ipak poe za rukom. I tada ugleda svojega jadnog titonou kako ponien sjedi u kladama, izloen zabavi i podsmijehu prljave rulje on, osobni sluga engleskoga kralja! Edward bijae uo presudu, ali ni izdaleka nije slutio to ona uistinu podrazumijeva. Kada mu je znaenje ovoga novog ponienja koje su mu nanijeli doprlo do svijesti, gnjev u njemu poe rasti, a ve u iduem trenutku planu poput ljetne vreline vidjevi kako je jedno jaje proletjelo zrakom i rasprsnulo se na Hendonovu obrazu te uvi kako svjetina zbog toga prizora urla od zadovoljstva. On jurnu kroz krug to se otvorio pred njim i okomi se na zapovjednika strae viui: Stidite se! Ovo je moj sluga! Pustite ga! Ja sam

KONANA VERZIJA

115

O, uti! uzviknu Hendon prestravljeno Navui e sebi nevolju na vrat. Ne obaziri se na nj, zapovjednie, on je lud. Ne brini se ti, kume, zbog toga hou li se ja na njega obazreti. Nisam ba toliko obziran da bih se na nj obazirao, ali sam zato silno voljan nauiti ga pameti. Potom se okrenu jednome od straara i ree: Daj ovoj maloj budali da jednom ili dvaput okusi bi pa e se moda bolje ponaati. Jo e mu vie koristiti pola tuceta predloi sir Hugh koji je u taj hip bio dojahao da provjeri kako napreduje izvrenje kazne. Kralja pograbie. On se ak nije ni otimao, skamenivi se ve i na samu pomisao o prijedlogu za ovakvo udovino oskvrnue njegove svete osobe. Povijest se ve bijae okaljala uspomenom na bievanje jednoga engleskog kralja, a njemu bijae nepodnoljivo i pomisliti da mora sudjelovati u ponovnom ispisivanju te sramotne stranice. Bio je u klopci i vie mu nije bilo pomoi: ili e podnijeti kaznu ili moliti za oprotaj. Izbor bijae odista teak, no radije e podnijeti bi jer to kralj smije prihvatiti, ali ne moe ni za to preklinjati. U meuvremenu je, meutim, Miles Hendon rijeio ovu potekou. Pustite djeaka, vi, bezduni psi ree on. Zar ne vidite kako je mlad i slab? Pustite ga i izbiujte mene umjesto njega. Bogami, dobra zamisao i hvala ti na njoj ree sir Hugh, a lice mu obasja zlurado zadovoljstvo. Pustite prosjaia, pa umjesto njemu, odrapite ovome prijanu jedno tuce, i to dobro, poteno tuce. Kralj se e htjede usprotiviti, ali ga sir Hugh uutka veoma uvjerljivom napomenom: Hajde, govori, izreci sve to ti je na pameti. Samo pazi, za svaku rije koju ti izusti, on e dobiti jo po est udaraca. Hendona izvukoe iz klada i ogolie mu lea, a kada bi zviznu, jadni mali kralj odvrati lice i pusti na volju nekraljevskim suzama koje mu brazdahu obraze. Ah, hrabro i plemenito srce, ree u sebi, ovaj in odanosti nikada mi nee izblijedjeti iz sjeanja. Neu ga zaboraviti, ali nee ni oni! razjareno dodade. Dok je tako razmiljao, potovanje je prema Hendonovu velikodunom postupku u njegovu umu dobivalo sve vee razmjere, a usporedo je s time rasla i njegova zahvalnost. Potom pomisli: Tko svojega vladara izbavi od rana i vjerojatne smrti, a on je to uinio za mene, izvrio je uzvieno djelo. No, to je malo, to nije nita, to je i manje nego nita kada se usporedi s djelom onoga tko svojega vladara spasi od SRAMOTE! Hendon pod biem ne pusti ni glasa, ve teke udarce podnese s pravom vojnikom vrstinom, a to mu, zajedno s injenicom da je djeaka spasio od ibanja preuzevi na sebe njegovu kaznu, pribavi potovanje ak i meu ovom bijednom i nitavnom ruljom koja se tu bijae okupila. Ruganje i zvidanje zamrijee pa se nita vie nije ulo do fijuka bia. Muk koji se bijae nadvio nad gomilu kada Hendona vratie u klade, bijae u snanoj opreci s uvredljivom grajom koja se ovdje orila prije kratkoga vremena. Kralj polako prie Hendonu i apnu mu u uho: Kraljevi te ne mogu uiniti plemenitim, ti, dobra i uzviena duo, jer te takvim ve uinio onaj koji je iznad kraljeva, ali kralj moe tvoje plemstvo potvrditi pred ljudima. Pa podie s tla bi, lagano njime dotae Hendonova krvava ramena i apnu: Edward Engleski podjeljuje ti grofovski naslov! Hendona ovo dirnu. Suze mu navrijee na oi, a istodobno je zbog aljivosti vlastita poloaja i okolnosti u kojima se naao jedva uspijevao sauvati ozbiljnost i ne pokazati nita od unutranje veselosti. Uzdii se odjednom, nag i okrvavljen, iz sramotnih klada do vrtoglavih visina i sjaja grofovstva, inilo mu se posljednjom i najnevjerojatnijom stvari koja mu se mogla dogoditi. Sada sam zaista blistavo okien! ree sam sebi. Nestvarni vitez iz kraljevstva snova i sjenki postao je

KONANA VERZIJA

116

nestvarni grof! Nagao uspon za moja nejaka krila! Nastavi li se to ovako, uskoro u nalikovati na svibanjsko drvo po kojem vise udnovate drangulije i tobonje poasti. No, ja u njihovu vrijednost, ma kako bezvrijedne bile, cijeniti prema ljubavi s kojom su mi dodijeljene. Bolje su ove moje jadne i prividne poasti koje nisam traio, a primam ih iz iste ruke i od potene due, nego prave poasti koje se poniznim sluenjem kupuju od proraunatih i koristoljubivih silnika. Strani sir Hugh okrenu konja i podbode ga, a ivi se zid utke rastvori da ga propusti te se isto tako utke za njim ponovno zatvori. Tako i ostade: nitko se ne usudi poi tako daleko i i primijetiti neto zatvoreniku u prilog ili mu uputiti kakvu pohvalu, no bilo kako bilo, ve i to to ga nisu zlostavljali bijae samo po sebi dovoljan znak potovanja. Nekoga pridolicu koji je malo okasnio pa nije bio upoznat s najnovijim stanjem stvari te se poeo izrugivati varalici i ba se spremao na nj baciti crknutom makom, odmah bez rijei izbubetae akama i izudarae nogama, a onda ponovno zavlada duboki muk.

KONANA VERZIJA

117

Dvadeset i deveto poglavlje

U London!

Kada je isteklo vrijeme koje je morao provesti u kladama, Hendona pustie i naredie mu da napusti taj kraj te da se nikada vie onamo ne vrati. Vratie mu ma, a isto tako i mazgu i magarca. On uzjaha na mazgu i krenu, a kralj pojaha za njim. Gomila se utke i s potovanjem razmaknu da ih propusti, a nakon njihova se odlaska razie. Hendon se uskoro zadubi u misli. Na neka je veoma vana pitanja trebalo pronai odgovor. to da radi? Kamo da poe? Mora negdje potraiti monu zatitu ili se pak odrei nasljedstva, a pritom e na njemu ostati i ljaga da je varalica. Otkuda bi se mogao nadati takvoj monoj zatiti? Da, odakle? Bijae to teko razrjeivo pitanje. Malo-pomalo zae se u njemu misao koja ukazivae na jednu mogunost, dodue, najneznatniju od svih neznatnih mogunosti, no ipak vrijednu da se uzme u razmatranje, kad ve nije bilo nijedne druge koja bi nagovjetavala neto bolje od toga. Sjeao se to je stari Andrews govorio o dobrostivosti mladoga kralja i velikodunosti s kojom ispravlja nepravde i zauzima se za nevoljnike. Zato se ne bi pokuao obratiti njemu i moliti ga za pravdu? Ah, jest, no hoe li ovakva udnovatog golju uope pustiti pred svijetlo lice kraljevo? Ne mari, neka se to rijei samo po sebi, a o prelasku preko tog mosta razmiljat e kada do njega stigne. Stari je on ratnik, navikao na dovijanje svakakvim sredstvima i smicalicama, pa e bez sumnje i ovdje pronai neki izlaz. Da, krenut e u prijestolnicu. Moda e mu pomoi sir Humphrey Marlow, stari prijatelj njegova oca, dobri stari sir Humphrey, glavni nadzornik kuhinje, konjunica ili neeg drugog za ivota pokojnog kralja Miles se nije mogao tono sjetiti ega. Sada kada je tono znao na to se treba svom snagom usredotoiti, kada je naao jasno odreen cilj koji treba ostvariti, podigoe se i rasprie ponienje i neraspoloenje to mu poput magle obavijahu duu te on podie glavu i ogleda se unaokolo. Iznenadi se koliko je ve bio odmakao: selo mu bijae ve daleko za leima. Kralj je kaskao za njim, pognute glave, jer i on bijae utonuo u kovanje nauma i razmiljanje. alosna bojazan zamrai Hendonovu novoroenu radost: hoe li se djeak htjeti vratiti u grad u kojemu u toku svojega kratkog vijeka

KONANA VERZIJA

118

nije upoznao nita drugo do zlostavljanje i krajnju bijedu? No, mora mu postaviti to pitanje i ne moe ga izbjei. Stoga Hendon zaustavi mazgu i ree: Zaboravio sam pitati kamo emo sada. Zapovijedaj, gospodaru! U London! Hendon ponovno obode mazgu, silno zadovoljan, ali i silno iznenaen ovakvim odgovorom. Cijelo im putovanje proe bez osobitih doivljaja, ali tako ne zavri. Stupivi 19. veljae, oko deset sati uveer, na Londonski most, naoe se usred gusto zbijene, meusobno isprepletene i uskomeane gomile ljudi to urlahu i klicahu, a svjetlo mnogobrojnih baklji jasno im obasjavalo lica ozarena od piva. U tom trenu meu njih pade istrula glava kakva biveg vojvode ili nekoga drugog velikodostojnika, odbivi se u padu o Hendonov lakat, a potom odskoi i izgubi se u guvi ljudskih nogu to hitahu na sve strane. Nestalan je i prolazan ovjekov trud na ovome svijetu! Pokojni je kralj umro tek prije tri tjedna, a tek tri dana poiva u grobu, no ve se rue ukrasi koje je meu raznim uglednicima birao s toliko pomnje da njima uresi svoj veliajni most. Neki se graanin spotae o tu glavu pa se svojom vlastitom zaleti u ovjeka ispred sebe, a ovaj se okrenu i tresnu akom prvoga koji mu doe pod ruku, no i njega samoga smjesta odalami prijatelj osobe koju je udario. Bijae ba pravi trenutak za opu tunjavu jer su sutranje sveanosti, upriliene u ast krunidbe, ve zapoinjale: svi se bijahu podnapili od jakoga pia i rodoljublja pa u roku od pet asaka tunjava zahvati dobar dio mosta, a nakon deset-dvanaest asaka proiri se na cijelo jutro ili malo vie i pretvori u pravi urnebes. Hendon i kralj razdvojie se jedan od drugoga, bez nade da se opet susretnu, te se izgubie u huci i vrevi bunoga ljudskog mnotva. Tu emo ih i ostaviti.

KONANA VERZIJA

119

Trideseto poglavlje

Tomov napredak

Dok je pravi kralj tako lutao zemljom, sirotinjski odjeven, gotovo izgladnio, as boravei u drutvu skitnica koje su ga tukle i ismijavale, a as amei u tamnici zajedno s lopovima i ubojicama, no doivljavajui da ga i jedni i drugi bez razlike nazivaju budalom i varalicom, lani je kralj Tom Canty kuao sasvim drugaiju sudbu. Kada smo se onomad bili s njim rastali, upravo je poinjao uviati svijetle strane svojega kraljevskog poloaja. Te su svijetle strane iz dana u dan postajale jo svjetlijima te su se jednoga dana pretvorile u samu sunanu svjetlost i uitak. Oslobodio se straha, zle slutnje izblijedjee te na kraju potpuno iezoe, zbunjenosti je nestalo, a zamijenilo ju je neusiljeno i samopouzdano dranje. Iz svojega je djeaka za ibe, kao iz kakva rudnika, crpio sve veu korist. Kad god bi se zaelio igre ili razgovora, pozivao bi k sebi njezino gospodstvo kraljevnu Elizabethu i njezino gospodstvo Jane Grey i otputao ih zasitivi se njihova drutva, i to kao netko tko je oduvijek navikao tako postupati. Nije ga vie zbunjivalo kada bi mu ove uzviene osobe na odlasku poljubile ruku. Poeo je uivati i u dostojanstvenom veernjem odlasku u postelju, kao i u sloenom i sveanom jutarnjem obredu prilikom oblaenja. S ponosnim je zadovoljstvom odlazio na objed, u pratnji sjajne povorke dravnih dunosnika i poasne strae, i to do te mjere da je udvostruio broj oruanika pa je straa sada brojila stotinu ljudi. Svialo mu se kada bi uo kako se niz dugake hodnike razlijeu zvuci lovakog roga i udaljene glasove kako im se odazivaju: S puta! Ide kralj! ak mu je postalo ugodno i sjediti na prijestolju na sjednicama vijea i pretvarati se da je neto vie do puki ponavlja rijei lorda namjesnika. Svialo mu se primati znamenite poklisare i njihovu raskonu pratnju te sluati tople pozdrave to mu ih preko njih upuivahu slavni vladari, nazivajui ga svojim bratom. O, sretna li tebe, Tome Canty, a jo si nedavno ivio na Smetlitu!

KONANA VERZIJA

120

Uivao je u sjajnim odijelima i naruivao nova: utvrdio je da je etiri stotine slugu premalo u razmjeru s njegovom veliinom pa je taj broj utrostruio. Laskanje dvorana koji se nisko klanjahu pred njim zvualo mu u uima poput slatke glazbe. I dalje se vladao ljubazno i blago, ustrajno i odluno titio sve potlaene i neumorno ratovao protiv nepravednih zakona, a znao se, kada bi se naljutio, okrenuti i prema nekom grofu, pa ak i vojvodi te ga tako pogledati da bi velika od toga zadrhtao. Kada je jednom njegova kraljevska sestra, stroga i pobona lady Mary, uzela s njime raspravljati o uputnosti njegovih postupaka, smatrajui da nije smio pomilovati tolike ljude koji bi inae zavrili u tamnici, na vjealima ili na lomai, te ga podsjetila na to da se u tamnicama njihova uzvienoga pokojnog oca kadto znalo nai i po ezdeset tisua osuenika i da su za njegove prekrasne vladavine predane u ruke krvnika i pogubljene sedamdeset i dvije tisue kradljivaca i razbojnika, djeak joj, obuzet plemenitim gnuanjem, zapovjedi da se povue u svoje odaje i tamo se moli Bogu ne bi li joj dao ljudsko srce umjesto kamena to ga nosi u grudima. Zar se Tom Canty nikada nije zabrinuo zbog jadnoga zakonitog kraljevia koji se prema njemu onako ljubazno ponio i s onakvim arom poletio da zbog njega kazni bezobzirnoga straara na ulazu u dvorac? Jest, prvi su dani i noi njegova kraljevanja bili ispunjeni munim mislima na nestalog kraljevia i iskrenom enjom da se on to prije vrati i sretno preuzme prava i poasti koji mu po roenju pripadaju. No, kako je vrijeme prolazilo, a kraljevi se nije pojavljivao, Tomov su um sve vie zaokupljali novi i arobni doivljaji pa je u njemu malo-pomalo sjeanje na iezloga vladara gotovo potpuno izblijedjelo, a kada bi mu se povremeno ponovno nametnulo, kraljevi mu se priviao kao neeljena utvara zbog koje se osjeao krivim i postienim. Istom su se cestom, odlazei iz Tomova sjeanja, otputile i njegova sirota mati i sestre. Isprva je eznuo za njima, alio, udio da ih vidi, no kasnije je drhtao ve i na samu pomisao da bi jednoga dana mogle doi ovamo onako dronjave i prljave i odati ga svojim poljupcima, pa ga ak i zbaciti s njegova visokog poloaja i ponovno odvui u neimatinu, ponienje i sirotinjsku etvrt. Naposljetku mu ipak prestadoe uznemiravati misli, a on bijae zadovoljan, gotovo radostan zbog toga jer se inae, kad god bi njihova alosna lica puna optubi iskrsla pred njim, osjeao vrednijim prezira nego gmizavi crv. U pono, 19. veljae, Tom Canty tonuo je u san u svojoj raskonoj postelji u dvorcu, kao sretan djeak kojega uvaju vjerni podanici i okruuje sjaj kraljevskoga dostojanstva, a sutranji dan bijae odreen za njegovu sveanu krunidbu kao kralja Engleske. U isto je doba Edward, pravi kralj, gladan i edan, praan i blatnjav, iscrpljen od putovanja, sav u dronjcima i prnjama, to je bila posljedica one tue na ulici, stajao pritijenjen u gomili koja je s velikim zanimanjem promatrala uurbane skupine radnika koji su poput vrijednih mrava hitali u Wesminstersku opatiju i izlazili iz nje, dovravajui posljednje pripreme za kraljevu krunidbu.

KONANA VERZIJA

121

Trideset i prvo poglavlje

Odlazak na krunidbu

Kada se Tom Canty sutradan ujutro probudio, zrak bijae prepun gromoglasnoga amora to dopirae sa svih strana. Njemu to bijae poput glazbe jer je znailo da je sav engleski svijet mahom izaao na ulice da s podanikom vjernou doeka ovaj veliki dan. Domalo se Tom kao glavni lik opet nae usred predivne sveanosti na Temzi jer je po starome obiaju krunidbena povorka na svom prolasku kroz London morala krenuti od Towera pa se radi toga on bijae tamo i uputio. Kada je stigao onamo, na bedemima stare tvrave kao da se najednom otvori tisuu pukotina, a iz svake pukotine liznu po jedan crveni plameni jezik i izbi bijeli dim. Zatim se razlijee zagluan prasak u kojem se utopie poklici mnotva i od kojega se zemlja zatrese. Plamenovi, dim i prasak ponavljahu se neprekidno i sa zaudnom brzinom tako da za nekoliko trenutaka stari Tower nestade u gustoj magli vlastita dima. Vidio se jo samo vrh visokoga zdanja zvanog Bijeli toranj, izdiui se, onako okien zastavama, iznad gustoga dimnog sloja, kao planinski vrhunac to stri iznad oblaka. Tom Canty, sjajno odjeven i ureen, uspne se na vatrena bojnog ata iji bogato ureen pokrovac sezae gotovo do zemlje. Njegov ujak, lord namjesnik Somerset, jahae odmah iza njega na slinu konju, a kraljevska se straa, odjevena u sjajne oklope, bijae s obje strane postrojila u jednored. Nakon namjesnika naie naizgled beskrajna povorka blistavo obuenih plemia u pratnji svojih slugu. Za ovima su slijedili gradonaelnik i gradski vijenici: odijela im bijahu od zatvorenocrvena baruna, a svakome se na prsima koio zlatan lanac. Nakon njih u skupocjenu ruhu koraahu poglavari i lanovi svih londonskih cehova nosei teke zastave svojih udruenja. U povorci je, kao posebna poasna straa prilikom prolaska kroz grad, stupala i stara i asna Streljaka pukovnija, postrojba koja je u to doba postojala ve tri stotine godina te je jedina u Engleskoj uivala povlasticu (a uiva je jo i danas) da bude potpuno neovisna o volji Parlamenta. Bijae to divan prizor, a gusto ga mnotvo graana cijelo

KONANA VERZIJA

122

vrijeme oduevljeno pozdravljalo du cijeloga puta kojim se dostojanstveno kretahu njegovi sudionici. Posluajmo naega ljetopisca: Na ulasku u grad narod doeka kralja molitvama, uzvicima dobrodolice, povicima i njenim rijeima te svim znacima koji dokazuju arku ljubav podanika prema svojemu vladaru, a kralj, okreui radosno lice prema onima koji stajahu podalje od njega i najljubaznije zborei s onima koji stajahu u blizini njegove milosti, pokaza da s jednakom zahvalnou prima naklonost svojega naroda s kakvom mu je narod iskazuje. Svima koji bi mu poeljeli sreu, zahvaljivae. Onima koji mu govorahu: Neka Bog uva vau milost, odgovarae: Neka Bog uva sve vas! i dodavae da im zahvaljuje svim srcem svojim. Narod pak bijae izvan sebe od ushita zbog ljubaznih kraljevih odgovora i njegova dranja. U ulici Fenchurch na pozornici stajae krasno dijete u skupocjenu ruhu koje njegovu velianstvu poelje dobrodolicu pri ulasku u grad. Ovako je glasila posljednja kitica njegova pozdrava: Dobro nam doao, kralju! to srce eli ti svako. Dobro doao! o, kad bih ljepe to rei ti znao! Sva usta i srca sva za tebe se mole ovako: Bog nam uvao tebe i svako ba dobro ti dao! Svjetina radosno kliknu pa svi kao jedan uglas ponovie djetetove rijei. Tom Canty gledae odozgor u uzburkano more veselih lica i srce mu se slavodobitno nadimae: uini mu se kako je biti kralj i predmet oboavanja itavog naroda jedino zbog ega se isplati ivjeti na ovome svijetu. Malo potom opazi u daljini dvojicu svojih odrpanih drugova sa Smetlita jedan je od njih bio zapovjednik kraljevske mornarice na njegovu negdanjem izmiljenom dvoru, a drugi prvi lord komornik u istome lanom snu, pa mu se grudi vie no ikada nadue od ponosa.Oh, da ga njih dvojica sada mogu prepoznati! Kakva bi to neiskaziva srea bila da ga prepoznaju i shvate kako je tobonji kralj iz sirotinjskih straara i zabitih uliica s kojim su svi zbijali alu postao pravim kraljem kojemu ponizno slue presvijetli vojvode i knezovi, a cijeli mu engleski svijet lei pod nogama! No, mora zatajiti samoga sebe i priguiti tu elju jer bi ga takvo prepoznavanje preskupo stajalo: stoga okrenu glavu na drugu stranu i ostavi dvojicu pranjavih djeaka da i dalje viu i radosno izvikuju laskave rijei, i ne slutei koga njima obasipaju. Svaki bi se as uvis vinuo povik: Podaj nam neto! Podaj!, a Tom je na nj uzvraao bacajui pregrt sjajnih, blistavih zlatnika u mnotvo koje se otimalo za njih. Ljetopisac veli: Na gornjem kraju ulice Gracechurch, ispred Orlova znaka, grad bijae podigao velianstven slavoluk, a ispod njega pozornicu koja se protezae s jedne na drugu stranu ulice. Bijae to povijesno prikazanje o neposrednim kraljevim precima.U srcu goleme bijele rue ije je latice okruivahu poput briljivo nabranih obruba, sjeae Elizabeta od Yorka, a kraj nje se usred ogromne crvene rue, nainjene na isti nain, koio Henrik VII: ruke kraljevskih suprunika bijahu vrsto spojene, a vjenani prsten istaknut tako da privue svaije oko. Iz crvene i bijele rue bijae izrasla stabljika izvijajui se do gornje pozornice gdje usred crveno-bijele rue stajae Henrik VIII, a kraj njega bijae prikazan lik Jane Seymour, majke novoga kralja. Od njih se dvoje dalje pruae grana, penjui se sve do najvie pozornice gdje na prijestolju u kraljevskoj slavi sjeae Edward VI, a cijela ta slika bijae uokvirena vijencima od crvenih i bijelih rua. Ovaj udesan i raskoan prizor izazva meu narodom takvu radost da odobravanje potpuno zaglui sitni glasi djeteta ija je zadaa bila da sve ovo istumai u

KONANA VERZIJA

123

pohvalnim stihovima. No, Tomu Cantyju ne bijae krivo zbog toga jer je ovo podaniko klicanje u njegovim uima zvualo kao slatka glazba, slaa od bilo kakva pjesnitva, pa ma koliko vrijedno ono bilo. Na koju god bi stranu Tom okrenuo sretno mlado lice, narod uviae veliku slinost izmeu njegova oblija na pozornici i njega samoga, vlastita dvojnika od krvi i mesa, pa bi se svaki put razleglo burno klicanje. Velianstvena se povorka kretala sve dalje i dalje, prolazei ispod jednoga slavoluka za drugim i mimo nevjerojatnoga broja gizdavih i simbolinih slika od kojih svaka predoavae ili veliae neku vrlinu, dar ili zaslugu maloga kralja. Kroz cijeli Cheapside, sa svakoga krova i prozora, visjeli stjegovi i zastave, a ulice bijahu prekrivene najskupocjenijim sagovima, suknom i svilom zlatom protkanom dokazima o velikom bogatstvu tamonjih trgovina, a ostale ulice svojim sjajem nimalo ne zaostajahu za ovom prometnicom, ve je ak i nadmaivahu. I sva je ova ljepota i divota namijenjena meni meni! mrmljae Tom. Lanome su kralju obrazi gorjeli od uzbuenja, oi blistale, a sva se osjetila prepustila opojnosti uitka. U tom asu, ba kada je podigao ruku da narodu dobaci jo jednu pregrt zlatnika, pogled mu pade na blijedo, zapanjeno lice u drugom redu kako se iz gomile naginje naprijed, a oi ga na tom licu netremice motre. Preseneti se od uasa: bijae to njegova mati! Ruka mu naglo poletje do oiju, s dlanom okrenutim prema naprijed, u staroj nehotinoj kretnji, potekloj iz one ve zaboravljene zgode i iz navike ponavljanoj. U narednom se trenutku mati protisnu kroz guvu, probi se pored strae i nae kraj njega. Obuhvati mu nogu rukama, obasu je poljupcima i uzviknu: O, dijete, o, drago moje!, podiui prema njemu lice preobraeno od radosti i ljubavi. U istom je trenutku jedan od pripadnika kraljevske strae grubo epa i uz psovku snanom rukom odgurne natrag meu gomilu. Tko si ti, eno! ote se s Tomu usana u odgovor na ovaj nemili dogaaj, ali ga dirnu u dno srca kad vidje kako s njome postupaju, a kada se, nestajui mu s vida u svjetini, okrenula da ga posljednji put pogleda, vidjelo se na njoj koliko je pozlijeena i da joj je srce slomljeno pa njega obuze stid od kojega se sav njegov ponos pretvori u pepeo i u prah se raspade sve ukradeno kraljevsko dostojanstvo. Sve poasti kojima ga obasipahu izgubie svaku vrijednost: inilo mu se da otpadaju s njega poput istrulih prnja. Povorka se kretala sve dalje i dalje, doekivana sa sve veim sjajem i sve burnijom dobrodolicom, no za Toma Cantyja sve to kao da nije postojalo. Niti je to vidio niti to uo. Kraljevski poloaj bijae za nj izgubio svaku dra i slast, a njegovo mu bljetavilo zvuae kao prijekor. Grinja savjesti izjedae mu srce i on pomisli: Dao Bog da se oslobodim ovoga zatoenitva! Nesvjesno se i opet poeo izraavati onako kao to je znao govoriti u prvim danima svoje prinudne veliine. Sjajna je povorka i dalje ila naprijed, vijugajui kao kakva blistava i beskonana zmija kroz krivudave uliice udesnoga starog grada i kroz razdraganu svjetinu, no kralj i dalje jahae oborene glave i prazna pogleda, videi pred sobom tek majino lice i onu pozlijeenost na njemu. Podaj nam neto! Podaj! No, uho mu vie nije slualo ovaj povik. ivio Edward Engleski! Kao da se zemlja zatresla, no kralj nije uzvraao. Sve je te usklike uo kao kada ovjek uje huku morskih valova to mu iz velike daljine dopire do uiju jer ih je zagluivao drugi uzvik, odzvanjajui u neposrednoj blizini, u njegovim grudima, u savjesti koja ga optuivae glas koji je neprestano ponavljao one sramotne rijei: Tko si ti, eno?

KONANA VERZIJA

124

Te rijei pogaahu kralja u duu, onako kao to zvuk posmrtnoga zvona pogaa duu preivjela prijatelja podsjeajui ga na sve trenutke u kojima je preutno iznevjerio onoga koga sada vie nema. Na svakom ga uglu doekivahu nove divote, a nova uda, nove krasote ukazivahu se njegovu oku. Kamo god bi naiao, prolamae se potmula grmljavina topova, a izrazi ushita uzdizahu se iz svih grla. No, kralj se na to i ne osvrnu, a prijekorni glas koji mu jadikovae u neutjenim grudima bijae jedini zvuk koji je uo. Malo-pomalo splasnu radost licima gomile i u nju se stade uvlaiti neto nalik na zabrinutost ili tjeskobu, a i klicanje poe primjetno posustajati. Lordu namjesniku nije dugo trebalo da zapazi ovu pojavu, a isto tako ni da joj otkrije uzrok. Ostrugama potjera konja blie kralju pa se, skinuvi eir, duboko nakloni i ree: Gospodaru, ovo nije zgodan as za snatrenje. Ljudi primjeuju da si oborio glavu i da ti se elo natmurilo pa to tumae kao znamenje. Posluaj moj savjet: rastjeraj oblake koji zastiru sunce tvojega kraljevskog dostojanstva pa mu dopusti da sine i raspri ove zloslutne magle. Podigni lice i osmjehni se svojem narodu. S tim rijeima vojvoda desno i lijevo baci po aku zlatnika, a potom se povue na svoje mjesto. Lani kralj poput kakve lutke izvravae ono to mu je bilo reeno: osmijeh mu nije dolazio iz srca, no malo je oiju bilo dovoljno blizu ili dovoljno otro da to zamijeti. S mnogo draesti i ljupkosti pozdravljae podanike naklonom glave nad kojom se vilo pero, a ruka mu s kraljevskom irokogrudnou sipala zlatnike pa tjeskobe meu narodom nestade i klicanje ponovno razlijee, jednako snano kao i ranije. Ipak je jo jednom, neto prije nego je ophod zavrio, vojvoda morao pojahati naprijed i prekoriti kralja. Stresi sa sebe to kobno raspoloenje, o moni vladaru: oi su svih podanika uprte u tebe priapnu mu, pa dodade sa zlovoljnom ogorenou: Prokleta da je ona luda prosjakinja! Ona je uznemirila vae visoanstvo. Raskono ureena prilika svrne ugasli pogled na vojvodu i ree beivotnim glasom: To je bila moja majka! Gospode Boe! jeknu namjesnik pritegnuvi konju uzde i vrativi se na svoje mjesto. Znamenje je bilo bremenito proroanstvom. Opet je poludio!

KONANA VERZIJA

125

Trideset i drugo poglavlje

Krunidba

Vratimo se nekoliko sati unatrag i uimo u Westminstersku opatiju u etiri sata izjutra na ovaj znameniti krunidbeni dan. Neemo biti sami, jer se galerije osvijetljene bakljama, premda je jo no, ve pune svijetom spremnim na to da mirno sjedi i sedam-osam sati eka na trenutak u kojem e vidjeti ono to se rijetko via dva puta u ivotu kraljevu krunidbu. Da, London i Wesminster u pokretu su jo od tri sata, od prve najave topovskom paljbom, a gomile bogatih ljudi bez plemikog naslova koji su bili kupili pravo da na galerijama pokuaju pronai mjesto za sjedenje, ve se okupljaju oko ulaza predvienih za njihov stale. Sati se sporo vuku jedan za drugim. Ve neko vrijeme nema nikakva komeanja jer su sve galerije ve odavno dupkom pune. Sada moemo sjesti, ogledavati se i razmiljati do mile volje. Ovdje i ondje te malo podalje u nejasnom polumraku katedrale naziremo dijelove brojnih galerija i balkona prepunih svijeta, dok druge dijelove od pogleda zaklanjaju stupovi i razne izboine. Pred oima nam je cijela velika sjeverna poprena laa koja prazna eka povlatene engleske odlinike. Vidimo i iroki prostor odnosno postolje koje je zastrto skupocjenim tkaninama i na kojemu stoji prijestolje. Prijestolje zauzima sredinu postolja i podignuto je na uzvienje, a do njega vode etiri stepenice. Ispod sjedita prijestolja ugraena je neobraena ravna stijena kamen iz Sconea na kojoj su prilikom krunidbe sjedili mnogi narataji kotskih kraljeva pa je stoga s vremenom postala dovoljno svetom da bi i engleskim vladarima mogla posluiti u istu svrhu. I prijestolje i klupica za noge prekriveni su zlatnom tkaninom. Tiina, baklje mutno mirkaju, a vrijeme sporo odmie. No, napokon se pojavljuje toliko oekivano danje svjetlo, baklje se gase, a blagi sjaj oblijeva golemi prostor. Sada se razaznaju svi oblici velianstvenog zdanja, ali nekako meko i sanjivo jer sunce zastiru lagani oblaci. U sedam sati po prvi se put prekida ova pospana jednolinost: u taj sat prva visoka plemkinja ulazi u poprenu lau, odjevena raskono kao Salomon, a sluga, sav u svili i kadifi, vodi je na mjesto koje je za nju odreeno, dok drugi, sasvim nalik na prvoga,

KONANA VERZIJA

126

prihvaa gospinu dugaku povlaku i nosi je za njom, a kada gospa sjedne, prebacuje joj povlaku preko krila. Potom joj primie klupicu za noge i namjeta je prema njezinoj elji, nakon ega njezinu plemiku krunu stavlja na mjesto gdje e joj biti pri ruci kada doe vrijeme da svaki plemi i plemkinja istodobno s drugima stavi sebi krunu na glavu. Sada se plemkinje ve slijevaju unutra poput blistave rijeke, a sluge u svili i kadifi lepraju i trkaraju uokolo pomaui im da sjednu i udobno se smjeste. Posvuda vlada velika ivost. Pokret, mete i treperave boje. Nakon nekog vremena, opet mir: visoke su plemkinje ve sve ovdje i sjede na svojim mjestima poteno jutro ili otprilike tolika povrina prekrivena ljudskim cvijeem to odsijeva u raznim bojama i posuta je dijamantima poput kakve Mlijene staze. Ima ih svake dobi: mrke, naborane, sjedokose udovice koje su se kadre rijekom vremena vratiti unatrag, daleko unatrag, sjeajui se krunidbe Rikarda III i nemirnih dana iz tih davno zaboravljenih vremena, zatim pristale sredovjene gospoe, ljupke i draesne udate mlade ene te njene i krasne djevojke sjajnih oiju i svjee puti koje e, kada nastupi veliki as, svoje draguljima ukraene krune moda i nespretno stavljati jer e za njih to biti novost pa e ih uzbuenje u tome silno ometati. Pa ipak, moda i nee biti tako jer je kosa svih ovih gospi i gospoica za ovu priliku posebno udeena kako bi, kada za to dobiju znak, brzo i uspjeno mogle staviti krunu na pravo mjesto. Vidjeli smo smotru nagomilanih plemkinja obilno nakienih dijamantima i nagledali se toga udesnog prizora, no tek emo se sada doista zadiviti. Oko devet sati oblaci se najednom razilaze i mlaz suneve svjetlosti prodire kroz meko ozraje klizei polagano du redova to ga tvore ove gospe. Svaki red kojega se takne, najednom proplamsa treperavim blijeskom raznobojnih plamiaka, a nas podilaze srsi od drhtavice koja nam proima cijelo tijelo pri pogledu na ovaj iznenadan i divan prizor! Domalo, koraajui zajedno s cijelom skupinom stranih poklisara, preko pruge suneve svjetlosti prijee posebni izaslanik iz nekoga udaljenog kraja na Istoku, a nama zastaje dah toliko je neodoljiva krasota to se razlijeva, blijeti i podrhtava oko njega jer je od glave do pete prekriven dragim kamenjem pa i pri najmanjem njegovu pokretu svuda unaokolo zapleu svjetlucave iskrice. Prikladnosti radi, promijenimo sada glagolsko vrijeme. Promicahu sati: jedan sat dva sata dva i pol sata, a onda potmula grmljavina topova objavi da su kralj i njegova velianstvena povorka napokon stigli te se mnotvo koje je na njih ekalo tomu obradova. Svi su znali da e biti jo malo otezanja jer je kralja trebalo pripremiti i odjenuti za ovaj uzvieni obred, ali e to vrijeme ugodno ispuniti okupljanje najviih plemia u kraljevstvu odjevenih u sveano odijelo. I njih sa svim poastima odvedoe do njihovih sjedita, a plemike im krune postavie na prikladno mjesto tako da im budu pri ruci. U meuvremenu je mnotvo na galerijama ivnulo, puno radoznalosti, jer je veina njih prvi put vidjela vojvode, grofove i barune ija imena ve pet stotina godina bijahu dijelom povijesti. Kada napokon svi posjedae, s galerija se i svih pogodnih promatranica pruae potpun pogled na velianstven prizor koji je vrijedilo vidjeti i zapamtiti. Sada na postolje stadoe pristizati visoki crkveni poglavari u sveanu ruhu i s mitrama na glavi pa, zajedno sa svojim pratiocima, zauzee mjesta predviena za njih. Za njima su slijedili lord namjesnik i ostali velikodostojnici, a zatim i odred kraljevske pratnje u elinim oklopima. Nastade stanka puna iekivanja, a potom na dani znak odjeknu pobjedonosni glazbeni zov i Tom Canty, odjeven u dugaku odjeu od svile protkane zlatom, pojavi se na vratima i stupi na postolje. Prisutno mnotvo ustade na noge i zapoe obred prihvaanja novoga kralja.

KONANA VERZIJA

127

Opatijom se sada u bogatim valovima razlijevae glazba velianstvenoga hvalospjeva te Toma Cantyja, nakon ovakve najave i doeka, odvedoe do prijestolja. Pred okupljenim se gledateljstvom u sveanoj veliajnosti nastavljahu starodrevni obredi, a to se vie bliio njihov zavretak, Tom Canty postajae sve bljei i bljei, a duboki jad i oaj, svejednako se produbljujui, obuzimali mu duu i pokajniko srce. Napokon se primae i posljednji in. Nadbiskup od Canterburyja podie englesku krunu s jastuia na kojem je poivala i pridra je iznad glave lanoga kralja koji drhtae cijelim tijelom. U istome trenu, du prostrane poprene lae na sve se strane prosu dugin sjaj: u jedan mah svatko u velikome plemenitakom skupu podie svoju plemiku krunu iznad glave i ostade nepomian. Duboka tiina zavlada opatijom. U tome znaajnom trenutku odnekuda iskrsnu jedna nevjerojatna pojava, pojava koju nitko iz ovoga zanesenog mnotva nije opazio, sve dok se najednom nije ukazala u velikom sredinjem prolazu i krenula onuda. Bijae to neki djeak, gologlav, slabo obuven, odjeven u grubo siromako odijelo koje se ve raspadalo u dronjke. Ta osoba podie ruku sveanim pokretom koji se nikako nije slagao s njegovim jadnim i alosnim izgledom te izusti opominjui: Zabranjujem ti da englesku krunu stavi na tu nedostojnu glavu. Ja sam kralj. U trenu se na nj spusti nekoliko ogorenih ruku, no u istome asu Tom Canty, onako u kraljevskome ruhu, pokroi naprijed i zvonko povika: Stanite i ne dirajte ga! On jest kralj! Od uasna se iznenaenja cijeli skup smete, a neki se podigoe sa svojih mjesta, u udu gledajui to jedan u drugoga, a to u glavne likove, poput ljudi koji se pitaju jesu li budni i pri svijesti ili pak spavaju i sve je ovo tek san. Lorda namjesnika ovaj dogaaj prenerazi isto toliko kao i ostale, ali se brzo pribra i podviknu odlunim glasom: Ne obazirite se na njegovo velianstvo, opet ga je snala njegova bolest pograbite tu skitnicu! Umalo ga i posluae, no lani kralj udari nogom o pod i viknu: Tako vam glave na ramenu! Ne dotiite ga se! On je kralj! Ruke se povukoe, a u crkvi se sve ukoi: nitko se ne maknu, nitko ne progovori, a nitko zapravo nije znao kako bi trebalo postupiti ili to bi trebalo kazati u tako neobinoj i udnoj prilici. Dok je svatko nastojao sabrati misli, onaj je djeak, dostojanstvena dranja i pun samopouzdanja, nezaustavljivo koraao naprijed, ni na trenutak ne zastajui. I dok se zbunjene glave jo nikako ne uspijevahu snai, on stupi na postolje, a lani mu kralj radosna lica pohita u susret. pade pred njim na koljena i ree: O moj kralju i gospodaru, dopusti jadnome Tomu Cantyju da ti se prvi zakune na vjernost i da ti kae: Stavi ovu krunu na svoju glavu i preuzmi ono to ti po pravu pripada! Lord namjesnik neprijaznim okom pogleda pridolicu u lice, no ta neprijaznost smjesta ieznu uzmaknuvi pred izrazom zauena iznenaenja. Isto se desi i ostalim velikodostojnicima. Zgledae se meusobno pa, tjerani zajednikim i nesvjesnim porivom, uzmaknue za korak. U svaijem se umu vrzla ista misao: Neobine li slinosti! Lord namjesnik trenutak-dva razmiljae u nedoumici, a onda ree s ozbiljnou punom potovanja: Ukoliko biste bili toliko ljubazni, gospodine, volio bih postaviti nekoliko pitanja koja

KONANA VERZIJA

128

Odgovorit u vam na njih, gospodine. Vojvoda mu uze postavljati brojna pitanja o dvoru, pokojnom kralju, kraljeviu, kraljevnama a djeak na sve odgovori tono i bez oklijevanja. Opisa sveane dvorane u dvorcu, odaje pokojnoga kralja, kao i odaje kraljevia od Walesa. Bijae to neobino, bijae udesno, da, bijae neobjanjivo tako rekoe svi koji to ue. Kolo se sree bijae poelo okretati, a nade se Toma Cantyja visoko vinule, kadli lord namjesnik odmahnu glavom i ree: Istina je da je sve ovo silno udesno, ali nije nita vie od onoga na to i na kralj i gospodar ne bi mogao odgovoriti. Zbog ove se napomene, kao i zbog toga to ga jo uvijek spominju kao kralja, Tom Canty sneveseli i osjeti kako mu se sve nade rue. Ovo sve nisu dokazi dodade namjesnik. Kolo se sree sada zavrtje veoma brzo, doista brzo, no u krivome smjeru, ostavljajui sirotoga Toma Cantyja prikovana za prijestolje i strmoglavljujui drugog djeaka na dno. Lord namjesnik premetae sad ovo, sad ono po glavi, odmahivae glavom, a ova mu se misao nametala: Opasno je za dravu, a i za sve nas, baviti se ovako kobnom zagonetkom kao to je ova. To bi moglo unijeti razdor u narod i poljuljati prijestolje. I ve se okrenu rekavi: Sir Thomase, uhiti ovoga Ne, stani! kadli mu se lice ozari i on se malome odrpancu koji bijae istaknuo svoje pravo na prijestolje obrati s ovim pitanjem: Gdje se nalazi veliki dravni peat? Odgovori li mi tono na ovo pitanje, zagonetka e biti rijeena jer samo nekadanji pravi kraljevi od Walesa umije na to odgovoriti! O takvoj triavoj sitnici ovisi prijestolje i kraljevska loza! Bijae to vjeta zamisao, sretna zamisao. Da su je i ostali velikodostojnici smatrali takvom, vidjelo se po sjaju u njihovim oima punim nijemog odobravanja s kojim je doekae uzajamno se pogledavajui. Jest, nitko osim pravoga kraljevia ne moe rijeiti nerazjanjivu tajnu o nestanku velikoga peata. Ovaj je bijedni mali varalica proao dobru poduku, ali ovdje mu nita od onoga to je nauio nee pomoi jer ni sam njegov uitelj ne bi mogao odgovoriti na ovo pitanje. Ah, izvrsno, zaista, izvrsno! Sada emo po kratkom postupku zavriti s ovom munom i opasnom smicalicom! I tako neopazice kimahu glavama i smjekahu se u sebi od zadovoljstva ekajui da vide kako e se budalasti momi ukoiti od zbunjenosti kakvu obino pokazuje krivac. Kako se iznenadie kada se ne dogodi nita slino, kako se zadivie kada ue kako odgovara spremno, samopouzdanim i neuznemirenim glasom: Tu je zagonetku lako rijeiti a potom se bez ikakva ustruavanja okrenu te s lakoom nekoga tko je na to obvikao izdade ovakvu zapovijed: Lorde St. Johne, poite u moju radnu sobu u dvorcu jer nitko bolje od vas ne poznaje tu odaju, pa ete ondje, sasvim pri tlu, u lijevom kutu, nasuprot vratima na koja se ulazi iz predsoblja, na zidu nai mjedenu zakovicu. Pritisnite je i otvorit e se maleno skrovite za dragocjenosti za koje ak ni vi ne znate, ba kao ni itko drugi na cijelome svijetu, osim mene i povjerljivoga obrtnika koji mi ga je nainio. Prvo na to e vam pogled pasti, bit e veliki dravni peat: donesite ga ovamo! Svi se zaudie ovim rijeima, a jo ih je vie zaudilo to je mali ubogar, bez ikakva kolebanja ili straha da e pogrijeiti, odabrao upravo ovoga visokog plemia i oslovio ga po imenu s takvom smirenom samouvjerenou kao da ga itava ivota poznaje. Plemi se tako iznenadi da se zamalo htio pokoriti. ak i krenu kao da e poi, no onda se brzo opet ukoi te rumenilom lica priznade svoju zabunu. Okrenuvi se prema njemu, Tom Canty otro ree: to eka? Zar nisi uo kraljevu zapovijed? Idi!

KONANA VERZIJA

129

Lord St. John duboko se pokloni, a primjeivalo se da je taj poklon izuzetno oprezan i neodreen jer nije bio upuen nijednome od dvojice kraljeva, nego upravljen prema niijem zemljitu negdje na pola puta izmeu njih dvojice te izae. Sada nastade gibanje meu blistavim djeliima dostojanstvenike skupine, polagano, jedva primjetno, a ipak nezaustavljivo i ustrajno, gibanje kakvo se primjeuje u kaleidoskopu kada ga polagano okreemo pa arena stakalca koja tvore jedan areni grozd otpadaju od njega i iznova se spajaju u drugi grozd u naem sluaju, gibanje uslijed kojega se malo-pomalo raspade svjetlucavo mnotvo koje okruivae Toma Cantyja i okupi se oko pridolice. Oko Toma Cantyja ne ostade gotovo nitko. Tada uslijedi krae razdoblje duboke napetosti i iekivanja za vrijeme kojega ak i ona nekolicina malodunih to bijahu ostali uz Toma Cantyja prikupi dovoljno hrabrosti pa se, jedan po jedan, prikljuie veini. Naposljetku Tom Canty, onako u kraljevskom ruhu i draguljima, stajae potpuno sam i odvojen od svijeta, upadljiv lik usred rjeite praznine. Tada ugledae lorda St. Johna gdje se vraa. Dok se pribliavao srednjim prolazom, pozornost tako poraste da prigueni amor od kojega brujae cijeli veliki skup potpuno zamrije i nastupi duboki muk u kojem se nitko ne usuivae ni dahnuti, a velikaevi koraci odjekivahu muklim i dalekim zvukom, a dok je prolazio, sve oi bijahu prikovane uza nj. Stigavi do postolja, na tren zastade, a potom se duboko pokloni pred Tomom Cantyjem i ree: Velianstvo, ondje nema peata! Ni od okuenoga se svjetina bre ne uklanja no to se gomila blijedih i prestraenih dvorana uklonila iz blizine maloga odrpanca koji svojatae kraljevsku krunu. U trenu ostade potpuno sam, bez prijatelja i pristaa, kao meta na koju bijae upravljeno ogoreno sijevanje prezrivih i bijesnih pogleda. Lord namjesnik razjareno viknu: Bacite toga prosjaka na ulicu i ibama ga protjerajte kroz grad. Ta bijedna hulja bolje i ne zasluuje! Pripadnici kraljevske strae priskoie da izvre ovu zapovijed, ali ih Tom Canty zaustavi pokretom ruke rekavi: Natrag! Tko ga dirne, igra se ivotom! Lord namjesnik bijae u krajnjoj nedoumici pa upita lorda St. Johna: Jeste li sve dobro pretraili? Ta*, nema smisla ni pitati, a ipak je sve to prilino udno. Sitnice, triarije ovjeku izmaknu iz vida i to nas ne iznenauje, ali da iezne neto tako glomazno kao to je dravni peat Engleske i da mu nitko vie ne moe ui u trag ona teka zlatna ploa Tom Canty priskoi blistavih oiju i uzviknu: ekaj! Nemoj dalje! Je li okrugla? I debela? I jesu li na njoj urezana kakva slova i are? Jesu? O, sada znam to je taj veliki peat oko kojega je bilo toliko huke i buke! Da ste mi ga opisali, mogli ste ga dobiti jo prije tri tjedna. Sasvim tono znam gdje se nalazi, ali ga nisam ja prvi tamo stavio. Nego tko, gospodaru? zapita lord namjesnik. Ovaj to stoji pred vama: zakoniti engleski kralj. I on e vam sam rei gdje se peat nalazi pa ete povjerovati da mu je to poznato. Promisli, kralju, napregni se da se sjeti bilo je to posljednje, ba posljednje to si onoga dana uinio prije no to si izletio iz dvorca, preobuen u moje prnje, da kazni vojnika koji me bio povrijedio. Uslijedi tiina, nigdje ni pokreta ni apta, a sve oi bijahu uprte u pridolicu koji stajae pognute glave i nabrana ela, u sjeanju premeui meu mnotvom bezvrijednih uspomena, u potrazi za jednom jedinom sitnom i neuhvatljivom

KONANA VERZIJA

130

injenicom zahvaljujui kojoj e, ako je nae, zasjesti na prijestolje, a ako je ne nae, za vjena vremena ostati ono to je sada, prosjak i izopenik. Prolazio tren za trenom, trenuci se spajali u aske, a djeak se i dalje utke trudio, ne dajui ni glaska od sebe. Najzad teko udahnu, polako odmahnu glavom te ree drhtavih usana i shrvanim glasom: Prisjeam se toga prizora sve to pamtim ali nigdje tu nema dravnog peata. Zastade pa podie pogled i dodade blago i dostojanstveno: Plemii moji i moja gospodo, ako svojega zakonitog vladara elite liiti njegovih prava zbog nedostatka ovoga dokaza koji vam on nije kadar pruiti, ne mogu vas u tome sprijeiti jer nemam u tome nikakve moi, ali O, to je ludost, kralju! To je bunilo! uzviknu uasnuto Tom Canty. Priekajte! Razmislite! Ne odustajte! Nita jo nije propalo! I nee propasti! Sluajte to u vam rei pratite svaku moju rije prizvat u vam u sjeanje ono jutro, sve ba onako kako se zbilo. Razgovarali smo priao sam vam o svojim sestrama, o Nan i Bet Eto, toga se sjeate pa o mojoj baki i priprostim igrama djeaka sa Smetlita Da, i toga se sjeate Izvrsno, pratite me i dalje pa ete se svega sjetiti. Ponudili ste me jelom i piem i s kneevskom obazrivou poslali ste sluge iz sobe kako se zbog svoje neotesanosti ne bih morao pred njima stidjetiah, i toga se sjeate. Dok je Tom nabrajao te pojedinosti, a drugi djeak kimao glavom u znak sjeanja, cijeli veliki skup i svi dostojanstvenici u udu i nevjerici gledahu u njih. Ova je bajka zvuala kao stvarna zgoda, pa ipak kako je uope moglo doi do te nemogue veze izmeu kraljevia i prosjaia? Nikada do tada nijedan ljudski skup nije bio u takvoj nedoumici, tako radoznao i tako zaprepaten. I onda smo, gospodaru, iz ale zamijenili odjeu. Stali smo pred ogledalo i bili smo tako nalik jedan na drugoga da smo obojica rekli kako se ini kao da se nikakva promjena nije desila eto, i toga se sjeate. Onda ste primijetili da mi je onaj vojnik ozlijedio ruku Pogledajte! Jo uvijek ne mogu njome pisati koliko su mi prsti ukoeni. Na to je vae visoanstvo skoilo, zaklinjui se da e kazniti toga vojnika, pa ste potrali prema vratima prolazili ste kraj stola ta stvarca koju nazivate peatom leala je na stolu dohvatili ste ga i hitro se ogledali, kao da traite mjesto gdje biste ga sklonili i onda vam je pogled pao na Stani! Ne treba dalje, hvala budi dragome Bogu! uskliknu odrpani zahtjevatelj kraljevske krune. Poi, dobri moj St. Johne nai e peat u rukavu milanskoga oklopa to visi na zidu! Tako je, kralju, tako je! viknu Tom Canty. Tvoje je sada englesko ezlo, a onome tko bi to htio osporiti, bolje bi bilo da se nijem rodio! Idi, lorde St. Johne, hitaj kao da ima krila! Cijeli je skup sada bio na nogama, gotovo izvan sebe od nemira i strepnje, izgarajui od uzbuenja. Meu gledateljstvom oko postolja i na postolju izbi zagluan agor uzrujana razgovora pa neko vrijeme nitko nije nita znao ni uo, a niti ga je zanimalo ita do onoga to mu susjed vikae u uho ili pak on u susjedovo. Vrijeme tko zna koliko dugo neopaeno i neprimijeeno protjecae. Potom u crkvi iznenada sve umuknu i u istome se asu na postolju pojavi St. John drei visoko u ruci veliki dravni peat, a onda se prolomi povik: ivio pravi kralj! Punih je pet asaka zrak podrhtavao od povika i jeke glazbala te se sve bijeljelo od meave lepravih maramica, a za sve to vrijeme onaj odrpani djeak, najistaknutija osoba u Engleskoj, rumen u licu od sree i ponosa, stajae nasred prostranog postolja, dok najvei slubenici kraljevstva kleahu oko njega.

KONANA VERZIJA

131

Potom svi ustadoe, a Tom Canty uzviknu: A sada, kralju, odjeni opet kraljevsko ruho, a sirotom Tomu vrati njegove prnje i dronjke! Na ovo se oglasi lord namjesnik: Svucite tog malog lupea i bacite ga u Tower. No, novi kralj, pravi kralj ree: Nipoto! Bez njega nikada ne bih opet zadobio krunu neka se stoga nitko ne usudi na nj dignuti ruku. A to se tebe tie, dragi moj ujae i lorde namjesnie, ponaanje ti ba ne odaje zahvalnost prema ovome sirotom momiu jer ujem da te proglasio vojvodom ovdje namjesnik pocrvenje premda nije bio kralj. to ti, prema tome, sada vrijedi taj dini naslov? Sutra e me, uz njegov zagovor, zamoliti da ti taj naslov potvrdim, jer inae nee biti vojvoda, nego e ostati obian grof. Nakon ove pokude njegova se milost vojvoda od Somerseta privremeno povue s poprita, a kralj se okrenu Tomu i ljubazno ree: Ah, jadni moj djeae, kako si se samo sjetio gdje sam sakrio dravni peat kad se ni ja sam nisam toga mogao sjetiti? O, kralju, to je bilo lako. esto sam ga upotrebljavao. Upotrebljavao si ga, a nisi umio objasniti gdje je? Nisam znao da svi upravo to trae. Nisu mi ga opisali, vae velianstvo. Pa kako si ga onda upotrebljavao? Krv opet iknu Tomu u lice pa on obori oi i nita ne ree. Objasni, drago mome, niega se ne boj ree kralj. Kako si upotrebljavao veliki peat Engleske? Od oaja i zbunjenosti Tom najprije stade mucati, a onda protisnu: Tucao sam njim orahe! Bura smijeha kojom ovo bi doekano gotovo obori djeaka s nogu. Ako je u ijoj glavi i bila ostala trunica sumnje u to je li Tom Canty engleski kralj i poznaje li sve uzviene potreptine koje idu uz kraljevsku ast, ovaj ju je odgovor u potpunosti rasprio. U meuvremenu su blistavo sveano ruho skinuli s Tomovih ramena i njime zaogrnuli kralja te tako uspjeno prikrili njegove rite. Potom se nastavi krunidbeni obred: pravoga kralja pomazae i stavie mu krunu na glavu, dok je top svojom grmljavinom tu vijest objavljivao gradu, a sav London kao da se tresao od odobravanja.

KONANA VERZIJA

132

Trideset i tree poglavlje

Edward kao kralj

Miles Hendon izgledae ve dovoljno ivopisno jo i prije no to je upao u onu guvu na Londonskom mostu, a jo je slikovitije izgledao kada se iz nje izvukao. Imao je tek malo novaca kada je upao u guvu, a nimalo kada je iz nje izaao. Depari su ga opljakali do posljednje pare. No, to nije bilo vano, samo da opet nae djeaka. Kao pravi vojnik, nije toj zadai pristupio nasumce, ve se prije svega latio posla da pripremi ratni pohod. to e djeak najvjerojatnije uiniti? Kamo e najvjerojatnije otii? Pa razmiljao je Miles najvjerojatnije je da e poi do svojega nekadanjeg prebivalita, jer se tako nagonski ponaaju svi stvorovi kada ostanu sami i bez krova nad glavom, bez obzira na to jesu li bolesni ili pri zdravoj pameti. No, gdje se nalazi to njegovo ranije prebivalite? Po njegovim dronjcima, kao i po onom podlom nitkovu koji ga je, izgleda, poznavao te se ak i izdavao za njegova oca, reklo bi se da mu je dom u nekom od najsiromanjijih i najbjednijih dijelova Londona. Hoe li potraga za njim biti teka i duga? Ne, vjerojatnije je da e biti laka i kratka. Nee tragati za djeakom, nego za kakvom gomilom, a usred te gomile, bila ona velika ili mala, prije ili kasnije zacijelo e nai svojega jadnog mladog prijatelja, a ugava e se rulja oko njega zabavljati izazivajui ga i draei, dok e djeak, kao i obino, tvrditi da je kralj. Tada e Miles Hendon nekolicinu od njih uiniti bogaljima, odvesti svojega malog tienika sa sobom, tjeiti ga i bodriti njenim rijeima pa se njih dvojica nikada vie nee rastajati. I tako se Miles dade u potragu. Satima je tumarao zabaenim prolazima i prljavim ulicama, tragajui za skupinama i gomilama ljudi i nalazei ih svu silu, no djeaku nigdje ni traga. To ga silno iznenadi, ali ne i obeshrabri. Po njegovu miljenju, nije bilo nikakve greke u ratnom naumu to ga je skovao, jedino se bijae prevario u raunu mislei da e ovaj pothvat kratko trajati, a on se otegao. Do svitanja bijae preao mnoge milje i pretraio mnoge gomile, no time je postigao jedino to da se poprilino umorio i dobrano ogladnio te da mu se silno prispavalo.

KONANA VERZIJA

133

Rado bi bio neto dorukovao, ali nije imao ime platiti doruak. Nije mu bilo ni na kraj pameti da ga isprosi, a zaloiti ma, bilo bi za nj isto kao i izgubiti ast. Mogao je prodati neto od odijela, ali bi lake naao kupca za maka u vrei negoli za takvu odjeu. Oko podneva je jo uvijek hodao uokolo, zajedno s gomilom svijeta to je sada ila za kraljevskom povorkom, zakljuivi da e ovaj kraljevski sjaj neodoljivo privui maloga aavka. Slijedio je povorku cijelim onim krivudavim putem kroz London, pa sve do Westminstera i tamonje opatije. Zbunjen i u nedoumici, dugo se vremena vrzmao amo-tamo meu mnotvom koje se bijae ondje nagomilalo, te na koncu zamiljeno odtumarao dalje, u nakani da u svoj ratni naum unese neka poboljanja. Neto kasnije, prenuvi se iz razmiljanja, otkri da je grad ostao daleko za njim i da je dan na izmaku. Nalazio se blizu rijeke, izvan grada. Bijae to kraj pun lijepih seoskih kua, mjesto gdje ovjeka u odijelu poput njegova ne bi ba gostoljubivo doekali. Nije bilo nimalo hladno pa se on isprui na zemlji iza neke ivice s namjerom da se odmori i razmisli. Ubrzo mu drijeme stade obuzimati osjetila, a kada mu slaba i udaljena topovska paljba doprije do uiju, ree u sebi: Okrunili su novoga kralja pa smjesta zaspa jer ve vie od trideset sati nije spavao ni otpoinuo. Probudi se tek polovicom sutranjega prijepodneva. Ustade sav slomljen, ukoen i polumrtav od gladi, umi se u rijeci, zavara eludac pintom-dvije vode i tekim se korakom otputi prema Westminsteru, ljutei se na samoga sebe to je izgubio toliko vremena. Glad mu pomoe da se dosjeti novome naumu: pokuat e se obratiti starome sir Humphreyu Marlowu i od njega posuditi nekoliko maraka, a onda no, za sada je i ovoliko bilo dovoljno. Kada obavi ovaj prvi dio, bit e ve vremena da proiri prvobitni naum. Oko jedanaest sati stie do dvorca. Zahvaljujui svojemu odijelu, ondje ne proe nezapaeno, iako je oko njega bilo mnogo aroliko obuenog svijeta koji se kretao u istome smjeru. Pomno je motrio lica ljudi oko sebe nadajui se da e naii na neku dobru duu iji bi vlasnik pristao starome nadzorniku prenijeti njegovo ime, jer nije bilo ni govora o tome da sam pokua prodrijeti u dvorac. Uskoro onaj djeak za ibe proe mimo njega, a onda se okrenu i dobro ga promotri mislei u sebi: Ako ovo nije ona skitnica zbog koje se njegovo velianstvo toliko brine, onda sam ja magarac premda sam, po svoj prilici, to ve i ranije bio. Na dlaku odgovara opisu: da je Bog stvorio dvojicu takvih, zbog toga bi beskorisnog ponavljanja samo pala cijena udima. Kad bih bar naao neku izliku da ga oslovim. Miles Hendon pritedi mu taj trud. Okrenuvi se, onako kako se ve ljudi osvru kao opinjeni kada se netko s lea uporno zagleda u njih, primijeti u djeakovim oima ivo zanimanje pa mu pristupi i ree: Upravo ste izali iz dvorca: sluite li ondje? Da, vaa svjetlosti. Poznajete li sir Humphreya Marlowa? Djeak se tre pomislivi: Gospode! Mojega starog pokojnog oca!, a onda e naglas: Veoma dobro, vaa svjetlosti. Dobro, znate li gdje ga se moe nai? Znam ree djeak pa u sebi dodade: U grobu. Mogu li vas zamoliti za uslugu da mu javite moje ime i kaete mu kako bih htio s njim rije-dvije progovoriti? Veoma u rado obaviti tu zadau, gospodine.

KONANA VERZIJA

134

Recite mu onda da Miles Hendon, sin sir Richarda, eka vani. Silno ete me obvezati, dragi mladiu. Djeak izgledae razoarano. Kralj ga nije tako nazvao, ree u sebi, ali ne mari. Ovo mu je brat blizanac pa e njegovo velianstvo od njega, kladim se, uti vijesti o onom drugom milostivom gospodinu od Trica i Kuina. Milesu pak ree: Uite naas ovamo, dragi gospodine, i priekajte dok vam ne donesem odgovor. Hendon uini kako mu je momak rekao: zavue se u udubinu s kamenom klupom, izgraenu u zidu dvorca zaklon za strau u sluaju nevremena. Jo nije pravo ni sjeo, kadli naie nekoliko vojnika s helebardama, a na elu im zapovjednik. Zapovjednik ugleda Hendona, zaustavi vojnike, a njemu naredi da izae iz zaklona. Hendon poslua, a oni ga odmah uhitie kao sumnjivca zateenog da se ulja na podruju kraljevskoga dvorca. Ovo nije slutilo na dobro. Jadni Miles zausti ne bi li objasnio to je posrijedi, ali ga zapovjednik grubo uutka te naredi svojim ljudima da ga razoruaju i pretrae. Dao im milostivi Bog da togod pronau ree siroti Miles. Ja sam se bogami natraio i nita nisam pronaao, a mene je vea potreba gonila nego njih. Ne naoe nita osim jednoga pisma. Zapovjednik razdera omot, a Hendon se nasmijei prepoznavi besmislene rkarije to ih je njegov izgubljeni mladi prijatelj onoga kobnog dana crtao u Hendon Hallu. Zapovjednikovo se lice smrknu dok je itao odlomak napisan na engleskom, a Milesovo, naprotiv, problijedje dok ga je sluao. Jo jedan koji polae pravo na krunu! uzviknu zapovjednik. Bogami, danas se mnoe ba kao zeevi. Zgrabite lupea, momci, i ne isputajte ga iz ruku, a ja u dotle ovaj dragocjeni spis odnijeti u dvorac i poslati ga kralju. Pa odjuri, ostavivi uhienika u akama naoruanih kopljanika. Mojim je mukama napokon doao kraj promrmlja Hendon jer mi, zahvaljujui ovom pisamcu, konopac sigurno ne gine. A samo Bog zna to e onda biti s mojim jadnim dekom! Domalo ugleda zapovjednika kako se vraa u velikoj urbi pa prikupi svu hrabrost jer se s nevoljom to ga je ekala htio suoiti kao mukarac. Zapovjednik naredi vojnicima da puste uhienika i vrate mu ma, a potom se s potovanjem pokloni i ree: Izvolite poi za mnom, gospodine. Hendon poslua govorei u sebi: Da ne odlazim u smrt i pred lice Boje, a onamo treba poi sa to manje grijeha, zadavio bih ovog klipana zbog te njegove podrugljive utivosti. Proavi kroz prepuno dvorite, njih dvojica stigoe do glavnoga ulaza u dvorac, gdje se zapovjednik jo jednom pokloni Hendonu i predade ga u ruke nekoga napirlitanog dvoranina koji ga doeka s dubokim potovanjem i povede kroz neku veliku dvoranu gdje su s obje strane uza zid stajali poredani blistavo odjeveni lakaji (koji su se klanjali pred njima dvojicom dok su prolazili, ali su se guili od pritajena smijeha im bi im nae strailo za ptice okrenulo lea), pa uz iroko stepenite na kojem stajahu skupine otmjenih ljudi, te ga naposljetku uvede u prostranu odaju, zatrai prolaz za nj meu okupljenim engleskim plemstvom, a potom mu se pokloni, podsjeti ga da skine eir i ostavi ga da stoji nasred odaje, na meti svaijeg pogleda, pri emu su se mnogi negodujui mrtili na njega, a ostali se veselo i podrugljivo smjekali. Miles Hendon bijae potpuno zbunjen. Na pet koraka od njega, pod sveanom nebnicom sjedio je mladi kralj, glave pognute i malo nagnute u stranu, razgovarajui

KONANA VERZIJA

135

s nekakvom rajskom pticom u ovjejem obliju valjda, s nekim vojvodom. Hendon u sebi zakljui kako je ve dovoljno okrutno kad ovjeka u punoj ivotnoj snazi osude na smrt, i bez ovakva neobinoga javnog ponienja. Poelje da kralj malko pouri neki od kicoa u njegovoj blizini postajahu prilino drski. U tom asu kralj lagano podie glavu i Hendon mu jasno vidje lice. Od pogleda na nj gotovo mu dah zastade! Stajao je zurei u ljepuno mlado lice, poput ovjeka koga je strijela probola, a onda uskliknu: Gle, to na prijestolju sjedi gospodar kraljevstva snova i sjenki! Promrmlja nekoliko isprekidanih reenica, svejednako u udu zurei u kralja, a potom se osvrnu na sve strane, promotri raskono odjevenu gomilu i blistavu odaju pa procijedi: No, ovo je stvarnost sve je ovo doista stvarno ovo sigurno nije san. Opet se zagleda u kralja i pomisli: Je li ovo san? I je li on istinski vladar Engleske, a ne jadni i naputeni luckasti svat kakvim sam ga smatrao? Tko e mi odgonetnuti tu zagonetku? Odjednom mu oi sinue jer se neemu domislio pa ode do zida, dohvati jednu stolicu, odnese je nasred sobe i sjede! Svi prisutni ogoreno zaagorie, gruba mu se ruka spusti na rame i neiji glas uskliknu: Ustaj, neotesani lakrdijau! Zar e sjediti u kraljevoj prisutnosti? Ova guva privue panju njegova velianstva. Kralj prui ruku i podviknu: Ne dirajte ga! To je njegovo pravo! Gomila zaprepateno ustuknu, a kralj nastavi: Znajte sada svi, gospe, plemii i ostala gospodo, da je ovaj ovjek moj vjerni i voljeni sluga Miles Hendon koji je svojim valjanim maem zatitio svojega vladara i izbavio ga od tjelesne povrede i vjerojatne smrti, pa je zbog toga bila naa volja da ga imenujemo vitezom. Isto tako znajte da je zbog jo veih djela, spasivi svojega vladara od bievanja i sramote te preuzevi sve to na sebe, postao engleski per i grof od Kenta te da e dobiti zlata i imanja koliko prilii tome naslovu. Povrh toga, pravo koje je maloas upotrijebio pripada mu po naoj kraljevskoj volji, jer smo odluili da glave njegove loze imaju i zadre pravo da od sada pa nadalje sjede u prisutnosti njegova velianstva, od koljena do koljena, sve dok bude engleske krune. Ne uznemiravajte ga. Dvije osobe koje su se putem zadrale pa su istom jutros doputovale iz unutranjosti i tek se otprije pet minuta nalazile u ovoj odaji, stajahu sluajui ove rijei te pogledavajui as u kralja, a as opet u ono strailo pred njim, potom opet u kralja, kao omamljene od uenja. Bijahu to sir Hugh i lady Edith, no novi ih grof nije vidio. Jo je uvijek zurio u vladara, nikako ne dolazei k sebi i mrmljajui: Sunce mu arko! Ovo je onaj moj siromah! Moj aavko! Njemu sam ja htio pokazati to je rasko, i to u kui od sedamdeset soba i s dvadeset sedmero slugu! To je onaj kome su dronjci bili jedino odijelo, udarci nogom jedina utjeha, a splaine jedina hrana! Njega sam ja posvojio i htio uljuditi! Otvori se, zemljo, i progutaj me! Onda se najednom pribra i pade na koljena, stavivi ruke meu kraljeve, pa mu prisegnu na vjernost i zahvali na zemljama i naslovima. Potom ustade i s potovanjem stupi u stranu, ponovno na meti svaijeg pogleda, a isto tako i mnogoije zavisti. Kralj sada opazi sir Hugha pa progovori gnjevnim glasom i sijevajui oima: Oduzmite ovome razbojniku lani sjaj i imanja koja je ukrao pa ga stavite iza brave dok se ja njime ne pozabavim.

KONANA VERZIJA

136

I tako odvedoe bivega sir Hugha. Na drugom kraju odaje nastade neko komeanje, skup se razmaknu i jedan dvoranin uvede Toma Cantyja, neobino, ali bogato odjevena, te proe s njime izmeu ova dva iva zida. Tom kleknu pred kralja, a kralj mu ree: Znam sve to se zbivalo u proteklih nekoliko tjedana i vrlo sam zadovoljan tobom. Upravljao si kraljevstvom s pravom kraljevskom blagou i milostivou. Jesi li pronaao majku i sestre? Dobro, o njima emo se pobrinuti, a tvoj e otac biti objeen, ako ti tako eli i ako zakon to zahtijeva. Znajte, svi vi koji ujete moj glas, da e se, poev od dananjeg dana, onima koji prebivaju pod okriljem Kristova sirotita i uivaju kraljevo milosre, pruati i duhovna i duevna hrana, ba kao to im se prua hrana za njihove nie potrebe, a ovaj e djeak ondje stanovati i do kraja ivota biti na elu tamonjega asnog upravnog odbora. A budui da je bio kralj, prilii da mu se odaje vea poast nego obinim osobama: zapamtite stoga ovo njegovo sveano odijelo, jer e po njemu biti poznat i nitko ne smije sebi nainiti isto takvo, pa e njime, gdje god se pojavi, podsjeati ljude na to da je u svoje vrijeme kraljevao te mu nitko nee smjeti uskratiti potovanje ili propustiti da ga pozdravi. On je pod zatitom ovoga prijestolja i uiva podrku krune, a nosit e asni naslov kraljeva tienika i po njemu e ga svi znati. Ponosan i sretan, Tom Canty ustade i poljubi kralja u ruku, pa se udalji. Ne asei ni asa, pohita k majci da njoj, kao i Nan i Bet, sve ispria i s njima podijeli radost zbog ovih znaajnih novosti.

KONANA VERZIJA

137

Zakljuak

Pravda i nagrada

Kada se rasvijetlie sve tajne, izae na vidjelo, prema priznanju Hugha Hendona, da je njegova ena onomad u Hendon Hallu zanijekala da poznaje Milesa zato to joj je on bio tako naloio, a taj je nalog potkrijepio i podupro savreno uvjerljivom prijetnjom da e joj, ne porekne li da je doljak Miles Hendon i vrsto ustraje u svom iskazu, oduzeti ivot. Kada mu je ona odgovorila da to uini jer joj do ivota ionako nije stalo, ali da nee zanijekati kako poznaje Milesa, mu je rekao da e njoj potedjeti ivot, ali e zato dati umoriti Milesa! To je ve bilo neto sasvim drugo pa mu je zadala rije i odrala je. Unato tim prijetnjama te prisvajanju bratova imutka i naslova, Hugh nije izveden pred sud jer ni ena ni brat nisu htjeli protiv njega svjedoiti, a eni, sve da je i htjela, to ne bi ni dopustili. Napustivi enu, Hugh ode na kontinent, gdje uskoro i umrije pa se grof od Kenta nakon nekog vremena oeni njegovom udovicom. Veliko je slavlje i veselje zavladalo u selu Hendon kada mladenci prvi put posjetie vlastelinstvo. O ocu Toma Cantyja nikada se vie nije nita ulo. Kralj je potraio seljaka kojega su igosali i prodali kao roba, odgovorio ga od zloinakoga ivota u Harambainoj druini i omoguio mu pristojan ivot. Isto je tako izbavio iz tamnice onoga starog odvjetnika i oprostio mu globu. Kerkama je onih dviju baptistkinja koje su pred njegovim oima spaljene na lomai osigurao ugodan dom, a po zasluzi kaznio straara koji je Milesa Hendona onako nepravedno izbievao po leima. Spasio je s vjeala onoga momka koji bijae uhvatio zalutala sokola, kao i enu koja je od tkaa bila ukrala sukneni ostatak, no nije uspio spasiti ovjeka osuena zbog toga to je ubio jelena u kraljevskoj umi. Pokazao je blagonaklonost prema sucu koji se bio saalio na nj u vrijeme kada je optuen za krau onoga praseta pa je sa zadovoljstvom pratio njegov sve vei ugled u javnosti i potovanje to ga uivae kao velik i estit ovjek.

KONANA VERZIJA

138

Do kraja je ivota rado kazivao pripovijest o svojim doivljajima, od asa kada ga je straa izbacila iz dvorca pa sve do posljednjega dana kada se u pono umijeao u skupinu uurbanih radnika i tako se uvukao u opatiju, popeo do Ispovjednikova groba i tamo tako dugo spavao da je sutradan umalo propustio krunidbu. Govorio je da ga esto ponavljanje toga dragocjenog iskustva uvruje u nakani da pouke koje je iz njega izvukao upotrijebi na korist svojega naroda pa e stoga, dok god bude u ivotu, i dalje kazivati tu pripovijest te tako osvjeavati sjeanje na sve one tune prizore i obnavljati izvore samilosti u svojemu srcu. Miles Hendon i Tom Canty bili su kraljevi miljenici za itava njegova kratkog kraljevanja, a iskreno su alili za njim kada je umro. Dobri grof od Kenta bio je previe razborit, a da bi zloupotrebljavao svoje posebno pravo, no ipak se, nakon prilike koju smo ve vidjeli, njime posluio jo dva puta prije negoli je otiao s ovoga svijeta: prvi put prigodom ustolienja kraljice Mary, a drugi put prigodom stupanja na prijestolje kraljice Elizabete. Jedan ga je njegov potomak upotrijebio pak prigodom ustolienja Jakova I. Do trenutka kada se njegov sin poelio posluiti ovim pravom, bilo je prolo gotovo etvrt stoljea pa je Kentova povlastica u ljudskom sjeanju uglavnom ve bila izblijedjela. Stoga, kada se tadanji grof od Kenta pojavio pred Karlom I i njegovim dvorom te sjeo u kraljevoj prisutnosti eda bi potvrdio i obnovio pravo svoje kue, digla se, bome, cijela uzbuna! No, sluaj se ubrzo razjasnio pa mu je pravo potvreno. Posljednji je grof od te loze pao u republikanskom graanskom ratu, borei se na kraljevoj strani, te se tako zajedno s njim ugasila i ova neobina povlastica. Tom Canty doivio je duboku starost, postavi naoita, sjedokosa starina, ozbiljna i dobroudna izgleda. Do kraja ivota uivao je svaije potovanje, a svi su mu se i duboko klanjali jer je njegovo upadljivo i neobino odijelo ljude podsjealo na to da je u svoje vrijeme kraljevao. Stoga bi se, kad god bi se pojavio, gomila pred njim razmicala i proputala ga, doaptavajui se izmeu sebe: Skini eir, dolazi kraljev tienik!, pa su ga tako i pozdravljali, a on im je odzdravljao ljubaznim smijekom, to su itekako cijenili jer njegova ivotna pria bijae asna. Da, jadni je kralj Edward VI poivio jo samo nekoliko godina, ali ih je proivio na opu dobrobit. Vie je no jednom, kada bi mu neki velikodostojnik, kakav zlatom okieni sluga krune, uputio prigovor zbog njegove blagosti, tvrdei da je taj i taj zakon koji kralj namjerava preinaiti ve ionako dovoljno blag te da ne sadri pretjerano stroge kazne ni muke, mladi kralj upravio na nj pogled pun rjeite alosti i silne samilosti pa bi mu odgovorio: to ti zna o kazni i patnji? Ja i moj narod ih poznajemo, ali ti ne. Vladavina Edwarda VI za ona okrutna vremena bijae neobino milosrdna. Zato sada, kada se od njega opratamo, pokuajmo to, njemu u ast, zauvijek zadrati u sjeanju.

KONANA VERZIJA