Sie sind auf Seite 1von 6

1.

SUSTAV EUROKODOVA I PRINCIPI PROJEKTIRANJA


Sustav eurokodova ini skup od slijedeih 10 normi: - EN 1990 Eurokod 0: Osnove projektiranja konstrukcija, - EN 1991 Eurokod 1: Djelovanja na konstrukcija, - EN 1992 Eurokod 2: Projektiranje betonskih konstrukcija, - EN 1993 Eurokod 3: Projektiranje elinih konstrukcija, - EN 1994 Eurokod 4: Projektiranje kompozitnih elinih i betonskih konstrukcija, - EN 1995 Eurokod 5: Projektiranje drvenih konstrukcija, - EN 1996 Eurokod 6: Projektiranje zidanih konstrukcija, - EN 1997 Eurokod 7: Geotehniko projektiranje, - EN 1998 Eurokod 8: Projektiranje konstrukcija otpornih na potrese, - EN 1999 Eurokod 9: Projektiranje aluminijskih konstrukcija. Geotehniki Eurokod (EN 1997) sastoji se iz dva dijela (drugi dio nastao je spajanjem drugog i treeg dijela starog EC 7): EN 1997-1 Geotehniko projektiranje Dio 1: Opa pravila EN 1997-2 Geotehniko projektiranje Dio 2: Istraivanje i ispitivanje tla. Veliine Fd = FFrep i Xd = Xk/M nazivaju se projektnim djelovanjem odnosno projektnim svojstvom materijala, a iz njih izraunati uinci Ed i otpornosti Rd projektnim uincima odnosno projektnim otpornostima. Za proraun uinaka djelovanja i otpornosti slue proraunski modeli. Prihvatljiva konstrukcija zadovoljava Ed Rd . Granina se stanja razvrstavaju s obzirom na tetu koja bi nastala njihovim prelaskom. Tako se razlikuju granina stanja nosivosti od graninih stanja uporabivosti. Dok se granina stanja nosivosti odnose na pojave sloma i ruenja konstrukcije te se tiu sigurnosti ljudi i konstrukcija ponekad ukljuivo i njihovog sadraja, dotle se granina stanja uporabivosti odnose na normalnu uporabivost konstrukcija (udobnost ljudi, prihvatljivost za strojeve, izgled i sl.). 2. PROJEKTIRANJE PREMA EN 1997-1 2.1. Geotehnike kategorije EN 1997 uvodi klasifikaciju od tri geotehnike kategorije kako bi se racionalizirao opseg istranih radova i sloenost postupka dokazivanja stabilnosti i uporabivosti za graevine bitno razliitih stupnjeva sloenosti i razliitih stupnjeva izloenosti visokom riziku.

Geotehnika kategorija 1 odnosi na najjednostavnije konstrukcije (na pr. temelji jednokatnica, niski
zidovi i nasipi i sl.) gdje istrani radovi mogu obuhvaati najjednostavnije radnje (pregled terena, primjena iskustva sa susjednih objekata i sl.), a dokazi se stabilnosti mogu zamijeniti usporedivim iskustvom.

Geotehnika kategorija 2 obuhvaa rutinske geotehnike zahvate i ini preteni sadraj veine
geotehnikih projekata.

Geotehniku kategoriju 3 ine vrlo sloeni zahvati i zahvati velikog rizika (na pr. temeljenje na mekom
tlu, sloene graevne jame u blizini postojeih objekata, klizita, tuneli, visoke nasute brane, nuklearne elektrane i sl.) norma ne daje posebne upute, ve trai rigoroznije kriterije i postupke istranih radova,

projektiranja, opaanja i nadziranja pod vodstvom geotehniara specijalista s odgovarajuim (i dokazanim) iskustvom, a normiranje preputa potrebama.

2.2. Pet graninih stanja nosivosti


Stari Eurokod 7 (1994) traio je od projektanta da za sve projektne sluajeve analizira tri granina stanja nosivosti, A, B i C, kojima su odgovarale tri skupine parcijalnih koeficijenata za djelovanja i svojstva materijala (ili otpornosti u sluaju pilota). U mnogim je sluajevima jedna od te tri kombinacije bila oito kritina, pa za ostale nije trebalo provoditi formalni raunski dokaz.

EN 1997-1 uvodi pet graninih stanja nosivosti:


(EQU) gubitak ravnotee konstrukcije ili tla razmatranog kao kruto tijelo, u kojem vrstoa konstruktivnog materijala ili tla znaajno ne doprinosi otpornosti (na pr. prevrtanje gravitacijskog betonskog zida na podlozi od vrste stijene) (STR) slom ili velika deformacija betonske, metalne, drvene ili zidane konstrukcije ili njenog elementa, ukljuivo temelje, pilote, sidra i potporne zidove, u kojima vrstoa konstruktivnog materijala bitno pridonosi otpornosti (na pr. slom pri jakom savijanju armirano-betonske dijafragme, izvijanje pilota u jako mekom tlu, klizanje blokova obalnog zida na vodoravnim rekama meu blokovima, poputanje eline ipke geotehnikog sidra pod vlanim optereenjem, propadanje podlone ploe sidra kroz sloj prskanog betona zatitne potporne konstrukcije, slom pilota od vodoravnog optereenja) (GEO) slom ili velika deformacija tla pri kojoj vrstoa tla ili stijene bitno pridonosi otpornosti (na pr. slom tla ispod temelja, slom tla oko vodoravno optereenog pilota, veliko slijeganje pilota, naginjanje potpornog zida, upanje sidra iz tla, slom i propadanje tla iznad tunelskog iskopa, klizanje i odron tla, znaajno poputanje oslonca luka mosta, izdizanje i slom dna graevne jame u mekom tlu) (UPL) gubitak ravnotee konstrukcije ili tla uslijed uzgona vode ili drugih vertikalnih sila (na pr. izdizanje lagane podzemne konstrukcije pod pritiskom uzgona podzemne vode, izdizanje i probijanje slabo propusnog sloja tla na dnu graevne jame od uzgona podzemne vode u niem vodonosnom sloju, upanje temelja dalekovodnog stupa) (HYD) hidrauliko izdizanje (hidrauliki slom), interna erozija tla uzrokovana hidraulikim gradijentima (na pr. hidrauliki slom u pjeskovitom dnu graevne jame uslijed vertikalnog strujanja vode prema dnu jame, interna erozija pjeskovitog tla od strujanja vode u nasipu i stvaranje erozijskih kanala)

2.3.etiri naina projektiranja Eurokod 7 razlikuje etiri temeljna naina geotehnikog projektiranja: Koristei proraune temeljene na analitikim, polu-empirijskim i numerikim modelima, to je
preteit postupak za veinu geotehnikih konstrukcija (obino za geotehnike kategorije 2 i 3). Primjenjujui propisane mjere koje se sastoje od uobiajenih i openito konzervativnih, na nacionalnoj razini utvrenih, pravila i postupaka projektiranja, kontrole materijala, postupaka graenja, zatite i postupaka odravanja; ove se mjere koriste za vrlo jednostavne sluajeve, ili sluajeve vrlo malog rizika kod kojih postoji usporedivo iskustvo i za koje se sloe-ni prorauni ne isplate ili ak koji puta nisu raspoloivi (obino za geotehniku kategoriju 1 u sluaju pravila projektiranja, kao to je na primjer, preporuka o dubini plitkog temelja radi izbjegavanja utjecaja smrzavanja tla, ili pravila kontrole kvalitete, nadzora i sl.). Koristei eksperimentalne modele i probna optereenja na dijelovima konstrukcije ili na modelima u malom li u punom mjerilu; to su postupci koji se najee koriste pri projektiranju geotehnikih sidara, rjee pilota . Koristei metodu opaanja (Nicholson i dr. 1999, Szavits-Nossan 2006) kojom se projekt tijekom graenja neprekidno preispituje temeljem sustavnog opaanja; ovaj inae stari postupak, ijom primjenom je Terzaghi stekao dobar dio svoje slave, a Peck (1967) ga je formalizirao, izgleda dobiva razvojem tehnika opaanja sve vie pobornika (obino za geotehniku kategoriju 3).

2.4. Tri projektna pristupa


Stari Eurokod 7 je predviao tri kombinacije parcijalnih faktora, A, B i C, s kojima se trebala provjeriti stabilnost konstrukcije za svako granino stanje nosivosti. U mnogim praktinim sluajevima bilo je oito koja je kombinacija za taj sluaj kritina pa za ostale kombinacije nije trebala raunska provjera. Takvim su postupkom mnogi bili nezadovoljni te su predloeni i drugaiji pristupi. U raspravama su se izdvojila tri pristupa za granina stanja STR i GEO, ali nije uspostavljen konsenzus kojeg da se prihvati. Rjeenje je naeno da se u normu ukljue sva tri pristupa s time da se prepusti pojedinim zemljama da izaberu za sebe najpovoljnije rjeenje i to objave u nacionalnom dodatku normi. Tri se pristupa uglavnom razlikuju po fazi prorauna u kojoj e se primijeniti parcijalni faktori: da li na ulazne podatke (djelovanja i svojstva materijala) ili na rezultate prorauna (uinke djelovanja i otpornosti). Oni poblie definiraju varijante prorauna projektnog djelovanja (Ed) i projektne otpornosti (Rd), te daju prijedloge odgovarajuih parcijalnih koeficijenata. Tri projektna pristupa za granina stanja STR i GEO: kombinacije skupina parcijalnih faktora --------------------------------------------------------------------------------------------------------------------Projektni pristup 1 Projektni pristup 2 Projektni pristup 3 --------------------------------------------------------------------------------------------------------------------osno optereeni piloti i sidra: A1 + M1 + R2 (A1d ili A2e) + M2 + R3 a K1 : A1 + M1 + R1 K2 a: A2 + (M1b ili M2c) + R4 sve ostale konstrukcije: K1 a: A1 + M1 + R1 K2 a: A2 + M2 + R1 ______________________________________________________________________________
a odvojeni prorauni za K1 i K2 d za sile od konstrukcije b za pilote i sidra e za geotehnike sile (sile od tla i sl.) c za nepovoljno djelovanje od negativnog trenja ili bonog optereenja pilota

Parcijalni faktori po skupinama za granina stanja STR i GEO ______________________________________________________________________________ (1) Parcijalni faktori djelovanja (F) i uinka djelovanja (E) Djelovanja simbol A1 A2 ______________________________________________________________________________ trajna nepovoljna G 1.35 1.0 G 1.0 1.0 povoljna Q 1.5 1.3 promjenjiva nepovoljna povoljna Q 0 0 ______________________________________________________________________________ (2) Parcijalni faktori svojstva materijala (tlo, stijena) ( M) Svojstvo simbol M1 M2 ______________________________________________________________________________ tangens efektivnog kuta trenja ' 1.0 1.25 efektivna kohezija c' 1.0 1.25 cu ili qu 1.0 1.4 nedrenirana i jednoosna vrstoa 1.0 1.0 teinska gustoa ______________________________________________________________________________ (3) Parcijalni faktori otpora ( R): Otpornost simbol R1 R2 R3 R4 ______________________________________________________________________________ Plitki temelji nosivost Rv 1.0 1.4 1.0 Rh 1.0 1.1 1.0 klizanje b 1.0 1.1 1.0 1.3 Zabijeni piloti stopa s 1.0 1.1 1.0 1.3 plat (tlak) t 1.0 1.1 1.0 1.3 stopa+plat (tlak) s;t 1.25 1.15 1.1 1.6 plat (vlak) b 1.25 1.1 1.0 1.6 Bueni piloti stopa s 1.0 1.1 1.0 1.3 plat (tlak) t 1.15 1.1 1.0 1.5 stopa+plat (tlak) plat (vlak) s;t 1.25 1.15 1.1 1.6 a;t 1.1 1.1 1.0 1.1 Prednapeta sidra privremena a;p 1.1 1.1 1.0 1.1 trajna R;v 1.0 1.4 1.0 Potporne konstrukcije nosivost R;h 1.0 1.1 1.0 klizanje otpor tla R;e 1.0 1.4 1.0 R;e 1.0 1.1 1.0 Kosine i opa stabilnost otpor tla ______________________________________________________________________________ EN 1997-1 jo navodi posebne parcijalne faktore za uvrtane pilote koji su ovdje izostavljeni

2.5. Granino stanje uporabivosti


Metode provjere graninog stanja uporabivosti su u Eurokodu 7 mnogo manje razraene od metoda provjere graninih stanja nosivosti. To je odraz pretene geotehnike prakse koja se osigurava od prelaska graninog stanja uporabivosti izborom dovoljno velikog faktora sigurnosti u odnosu na granino stanje nosivosti. K tome jo treba dodati injenicu da esto nije lako jednoznano kvantificirati tu vrstu kritinih stanja. Ova razmatranja uvaava norma no omoguuje provjeru zadovoljenja graninog stanja uporabivosti neposredno i posredno. Neposredno se dosezanje graninog stanja provjerava preko izraza Ed Cd, pri

emu je Ed projektni uinak djelovanja (na primjer slijeganje temelja), a Cd je najvea doputena veliina tog djelovanja (na primjer dozvoljeno slijeganje). Posredno se dosezanje
graninog stanja uporabivosti provjerava pomou odgovarajueg graninog stanja nosivosti (na primjer, hoe li slijeganje temelja biti u dozvoljenim granicama provjerava se time da je zadovoljena traena nosivost tla ispod tog temelja). Ovaj drugi pristup norma dozvoljava samo u jednostavnijim sluajevima kad postoji usporedivo iskustvo ili kad odreena vrijednost parametra Cd nije uvjetovana (na primjer, pri dimenzioniranju potpornog zida obino se ne uvjetuje dozvoljeni vodoravni pomak zida). Za pomo pri projektiranju i izboru najveeg dopustivog djelovanja, norma daje preporuke najveih dopustivih deformacija tipinih konstrukcija. Pri proraunu uinka djelovanja (Ed) naelno se primjenjuju parcijalni faktori jednaki jedinici, tj. rauna se s karakteristinim vrijednostima osnovnih varijabli.

3. Karakteristine vrijednosti
Varijable proraunskih modela uinka djelovanja i otpornosti imaju karakter sluajnih brojeva. Od tri osnovne vrste varijabli, za geotehniko projektiranja od posebnog su znaaja parametri tla. Nain izbora tih parametara u mnogome se razlikuje od naina izbora parametara ostalih graevinskih materijala prvenstveno iz razloga to je tlo prirodni materijal, ija se svojstva u podruju utjecaja mogu od mjesta do mjesta mijenjati i po veliini i po karakteru u vrlo irokim granicama, i koja u svakom projektu treba dovoljno pouzdano utvrditi. Eurokod 7 trai da se u projektu dokumentira i obrazloi nain izbora karakteristinih vrijednosti parametra tla i stijena. Rezultate svih geotehnikih ispitivanja treba dokumentirati u izvjeu o ispitivanju tla dok dobivanje izvedenih veliina i obrazloeni izbor karakteristinih vrijednosti parametara tla treba zajedeno s obrazloenim izborom projektnih situacija, graninih stanja i pripadnim dokazima stabilnosti i uporabivosti prema jednom od projektnih pristupa treba dokumentirati u geotehnikom projektu.

PRIMJER: Plitki temelj Geotehnika kategorija 2 Granino stanje nosivosti: GEO Proraun temeljen na analitikoj metodi Projektni pristup 2 : A1 + M1 + R2: trajna nepovoljna djelovanja (A1): G = 1.35 tangens efektivnog kuta trenja (M1): ' = 1.0 c' = 1.0 efektivna kohezija (M1): Rv = 1.4 plitki temelji nosivost (R2):

Za kontinuirani temelj (traka) prema Terzaghi:

q f = c N c + 0.5 B N + D N q
Proraun izvriti sa parametrima ck i k uz ' = 1.0 i c' = 1.0. Treba biti zadovoljeno:
q= P B L

q G

qf Rv

ili

qf G Rv

Das könnte Ihnen auch gefallen