Doc. dr. Nedad Ibrahimovi Crtice o identitetima i studijima knjievnosti 0.

Topla voda S jedne strane optereuje osjeaj da su pitanja koja u ovdje postaviti, u odnosu prema recentnim prouavanjima literature na Zapadu, tek uvoenje tople vode i da je to, usprkos pomenutoj injenici, jako teko i muno dokazivati. S druge strane, strano je deprimirajui osjeaj da nas se svakih 10-ak godina1 tjera da svijet koji smo tek sagradili oko sebe i tek sagradili u sebi, klasificiramo, razvrstavamo i katalogiziramo a potom da ga tako preraenoga isporuujemo na analize centrima moi kao dokaz vlastite probavne pravovjernosti. 1. Politike identiteta Dok je po jednima politika identiteta (Charles Taylor) rjeenje za probleme koji proizlaze iz sukoba suvremenog svijeta, neki drugi (Urlich Beck) misle da je politika identiteta upravo sam problem naeg doba. (Zarez, 10.5.2001.) No, to i nije neka novost. Svjesni smo da je opasnost i prednost dvostrana i da pria o identitetu jeste ianusovska pria s dva lica: s jedne strane je markantna, brkata faca autistinoga i ksenofobinoga nacionalnog tipa, s druge strane je bljedunjavi i paos-papirnati lik niemu nasmijeenoga ksenofilijskoga anacionaliste/mondijaliste. Isto tako, pretpostavljam, da nam ni jedan nije mio. Takoer, osjeamo ili predosjeamo da se pravi izraz skriva u duploj ekspoziciji: preklopimo li jedan lik preko drugoga, jednog emo omekati a drugoga pojaati no to, doista, moramo uiniti svjesno i osvijetenim, vlastitim izborom. Tek tako oni dobijaju mogunost da jedan drugoga istaknu i podstaknu. 1. 1. Post / modernistiki koncept identiteta 1. 1. 1. Moderni(stiki) identitet se koncipira kao univerzalna i koherentna cjelina, kao statino oznaeno vrstog i nedvojbenog oznaitelja; to je stalno samopotvrujui i samoidentini pojam te jasan i referencijalan okvir za jasnu i samorazumljivu sadrinu; on je transcedentni oznaitelj, pronaen i umiren u svojoj imaginarnoj, predsimbolikoj i predzrcalnoj fazi, on je Otac Ne-razlike. On je, po svemu, imaginarni, odnosno (u drutvenim konzekvencijama), ideoloki identitet. Naime, samo takav, ideoloki, on sebi moe prispodobiti sve gornje oznake. Ako se (i) pone propitivati, on to ne ini da bi (samo)saznao svoje bie, ve da bi (pred sobom i pred drugima) potvrdio stabilnost svoje vrstine, da bi se (i) tako utemeljio u (kvazi)raspravi te da bi skeptinima i

1 Sjetite se kolikim smo paradigmatskim, ideologijskim, kulturolokim, povijesnim i drutvenim promjenama bili vie ili manje aktivni svjedoci i akteri.
Razlika/Diffrance broj 2 - casopis za kritiku i umjetnost teorije

sumnjiavima otvorenosti.

pokazao

snagu

svoje

utemeljenosti

energiju

svoje

1. 1. 2. Postmoderni(stiki) je identitet sasvim drugaiji: on je, prije svega, povijesni pojam koji, uvijek dinamian, nije kartezijanski samoidentitet s misleim subjektom ve autoreferirajui pojam koji je stalno samozapitan iz perspektive iz koje i kroz koju se pita. Takoer, on je sloen i slojevit i, kao takav, on ne predmnijeva (vie modernistiku) identinost sa samim sobom. Postmoderni obrat k jeziku, iniciran poststrukturalnim itanjima Saussureovog strukturalizma, uvjetovao je njegovu svijest o kontinuiranoj posredovanosti diskurzivnom (komunikacijskom) praksom; postmoderni identitet je svjestan ispranjavanja/punjenja du lanaca oznaitelja. Takav, on je razotkriva modernistike dogme linearnog razvoja povijesti i dri da je i posljedica ali i akter pogona umnogostruavanja okvira (Derrida). Njegov definitivni (posljednji, ili prvi?) smisao je izgubljen/pronaen onog momenta kada smo, kako veli Sloterdijk, doavi na svijet dospjeli u jezik. I kada pomislimo da ga posjedujemo i da ga vrsto drimo u rukama, on nas opet iznova uputi na novi okvir, novi tekst, novu stranicu. Ta beskonana dubina itanja sopstvenog identiteta, na koju tako teko pristaju modernistiki subjekti, u biti je jednaka beskonanoj dubini razumijevanja drugoga, drugih identiteta. Izmeu ideologije koja vreba s oba kraja projekta (i nacionalnog i kulturolokoga koncepta studija knjievnosti) i informacije (uitka, uea, ukljuenja, suosjeanja itd) koja nam ostaje idealni cilj, studiji knjievnosti u BiH bi trebalo da relativiziraju svoja polazita a ponu promatrati svoja pokrajprolazita. Tek tako i tek tada e nam se dananji rubni autori ukazati spasiteljima. I. Samokovlija, M. Selimovi, A. anti (bacite pogled na KM, ukoliko ih sluajno imate), potom, alternativna knjievnost, enska, urbana i omladinska literatura, erotska i egzilantska knjievnost, te sve ostale zaobilaene i neinstitucionalizirane i neetablirane knjievne struje (ovdje bismo mogli skoro pa uraunati i bonjaku knjievnost, jer izvan sveuilita, takva i tako zatvorena, praktiki i ne postoji), stoje ve nestrpljivo pred vratima bosanske knjievnosti. 2. Nacionalni identitet je muki! Budui da je ensko pismo, danas i ovdje, rubno, zakljuujemo da ono (i) ne igra znaajnu ulogu u konstituciji nacionalnoga identiteta. Ta nam injenica otvara mogunosti za jednu usporedbu. Pokuajmo, naime, razumjeti problem modernistikoga nacionalnog konstrukta upravo preko konstitucije mukog identiteta. I muki/patrijarhalni svijet koncepcijski producira nasilje nad enama ba onako kako ga producira i nad slabijima, uope. Teza je da se nasilje producira samom logikom njegovoga ustroja a ne vie ili manje svjesnom namjerom. U tako postavljenoj mukoj biti stanuje nasilje nad enom kao nad drugim ijom negacijom se istie i afirmira mukost. Mukarac je utoliko mukarac ukoliko je dakle manje ena. Muka kultura simbolizirana
2

Razlika/Diffrance broj 2 - casopis za kritiku i umjetnost teorije

machoima, pater familliasima ili Camel-trophy facama, funkcionira kao emanacija hodajue erekcije koja se svako malo pojavljuje kao plutajua socijalna bomba. Budui da unutar sebe ima ukalkuliranu nasilnost nad slabijima (a to su neerektivna bia: ene, djeca i sve marginalalizirane drutvene skupine), jer mu je ona, nasilnost, differentia speciffica, mukarac je snaan samo dok je ena slaba. Akt nasilja nad enom tu slui kao dokaz i potvrda snage, mukosti i funkcionalno ispunjenje erekcije kao neupotrijebljenog orua. Ovakvu kulturoloku paradigmu, znano je, dobrano i aktivno popunjavaju i same ene. U kulturi koja bi priznala razlike ne kao predloke za negaciju ve kao primjere za afirmaciju (u svakom individualnom samozapitanom identitetu), dakle, u kulturi koja bi svojevrsnom gender-strategy izjednaila mukarca i enu u zajednici to bi bila zajednica ukljuivanja, nasilje kao uroena (ukalkulirana) softwarska pogreka ne bi bilo mogue ili, sigurno, ne u tom obujmu. Strunjaci za muko nasilje nad enama ve odavno tvrde da se silovatelj povlai u onom trenutku kada osjeti da se ena, kao slabiji drugi, ne pokazuje slabijim. Ne uspijevajui na taj nain ovladati svojom mukom snagom, pred enom koja je jaka, mao-mujak posustaje i poinje govoriti kako je i svijetu i povijesti doao kraj. Tako prie o kraju povijesti jesu zapravo prie o kraju muke povijesti. Rubne i marginalne vree za udaranje postaju glavni ili makar ravnopravni rekviziti u ringu u kojem se borba za dominacijom nastavlja na sasvim drugim osnovama i na sasvim drugaiji nain. Ista se procedura sprovodi i u imago-strategiji bildanja nacionalnoga identiteta. Sve dok se nacionalni (drugi) ne usprotivi povrnoj i jeftinoj simbolizaciji negativnoga i podreenoga, te za sebe zatrai ravnopravan status, sve do tada e vladati (daytonski) mir. Sve dok i jedan i drugi uestvuju u imago-strategiji dogovorene trgovine, ja tebe negiram2 a ti mene, sve do tada je u kui mir. I tako bude sve do trenutka kada marginalci i stanovnici rubnih podruja i inferioriziranih strategija ne dignu svoj glas protiv jer ele biti prihvaeni i ukljueni kao drugi (i drugaiji). Hotimino je i svjesno ukljuivanje drugoga tako i jedini uvjet opeg opstanka. Tek tada taj drugi poinje da ivi kao konstituent naega identiteta. Ali, mi osjeamo da stvari i nisu ba tako lahko (raz)rjeive. Problem s modernistiki koncipiranim identitetom se krajnje zakomplicira u onom momentu kada jedna od strana-ugovornica (jedna drugoj pomauih uzajamnim negiranjem) odlui raskinuti kontrakt i poeli na drugaiji nain graditi svoj imago. ta se tada deava kazuje vic o ovjeku koji je umislio da je zrno kukuruza pa ga stalno upravlja (rekli bismo, p/odrava njegov identitet) strah od kokoke koja bi ga mogla pokljucati. Nakon niza terapija (poinje razmiljati o kvaliteti i istinitosti vlastitoga odraza u ogledalu drutva), on, ovjek koji je po nacionalnosti zrno kukuruza, zakljui (u dogovoru s mondijalistiki nastrojenim psihijatrom), da vie nije to to (je mislio da) jeste i polazi kui. Dr. Mondy s big-macom u jednoj i konzervom coca-cole u drugoj ruci, naravno, prati bivega pacijenta (e da bi ga nakon

Negiram moe da znai: ne volim, mrzim, izbjegavam itd.

3

Razlika/Diffrance broj 2 - casopis za kritiku i umjetnost teorije

uspjenoga testa ukljuio u evropsku zajednicu rahat-ljudi) i, iznenaen, zamjeuje da on ponovno uspanieno bjei pred obinom grahorastom kokokom (onim prvim drugim). Sustigavi ga, zadihan, iskvaen nedopijenom colom i umazan big-macom, pita ga zato bjei i da li jo uvijek zna da vie nije zrno kukuruza. ovjek odgovara da zna i da je to stvarno jasno, ali da to (tu novu istinu) sigurno ne zna kokoka. Dakle, bitnim se postavlja pitanje, kako iskljuiti negativnoga drugoga ako nam je imago-strategija ili mehanizam graenja/ouvanja identiteta ostao nepromijenjen? Oito, samo sliku o sebi nije dovoljno promijeniti! 3. Nai studiji knjievnosti Danas u BiH imamo razliito koncipirane studije knjievnosti. Primjerice, u Tuzli postoji studij bosanske knjievnosti (I-IV) koji se komplementira sa U istonom Mostaru (lijeva strana Neretve) studij je slino ustrojen dok je u zap. Mostaru formiran studij hrvatskoga jezika i knjievnosti koji po svemu (osim po metodologiji) pokuava kopirati studij kroatistike s Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. U Sarajevu postoji studij koji se zove: Knjievnosti naroda BiH (za prisjeanje, sintagma je Miodraga Bogievia, velikog ideolokog cenzora nekadanje bosanske knjievnosti), u Banja Luci se izuava srpski jezik i knjievnost, kao kopija studija s Filolokoga fakulteta u Beogradu. Bez obzira na opi kaos, arenilo, realnu i svaku drugu politiku, svi su oni preostali ali vrsti bastioni razumijevanja i ouvanja knjievne produkcije kao temeljnoga gradbenog dijela nacionalne svijesti; jednostavnije reeno, gradbenoga dijela nacionalnoga identiteta. Sve su druge umjetnosti i kulturne prakse (pa i u BiH, to je paradoksalno) osloboene te nezahvalne zadae. Stoga su nai knjievni studiji ujedno i nai najkonzervativniji studiji uope. Sutinski, njihova je zaostalost produkat nepostojanja svijesti o dogoenoj smjeni civilizacijskih epistema i viestruka je: 1. konzervativni su njihovi (ideologijski) temelji, 2. konzervativni su i njihovi ciljevi, potom je 3. konzervativan i smisao i 4. konzervativne su metode naih studija. Takvi, oni su konzervativni po sebi i do kraja, bez ikakve mogunosti da se sami i iznutra promijene. Njihova snaga i ne/mo, naravno, nije vie u njima nego u epistemi koju po inerciji mastodontski zamajani i slijede. Ne treba puno mudrosti kako bismo zakljuili da je njihova mo u srcu modernistike lisice te da po tome oni prirodno slijede i prosvjetiteljsko-romantiarsku enju za usustavljenjem nacionalnoga identiteta. Svi se prave kao da ne znaju da Alisa vie ne stanuje ovdje, tj. da ovakav studij ne die tu gdje trenutno obitava. Niti on doista brine vie o literaturi (pogledajte njegovu knjievnoznanstvenu metodologiju!) koju ve dugo gnjavi po navici, a niti
4

Razlika/Diffrance broj 2 - casopis za kritiku i umjetnost teorije

njegov nacion vie boravi tamo odakle je, s ovakvim studijem, bio krenuo. Stoga, da biste ga reformirali, takav studij knjievnosti, dakle, prethodne radove morate obaviti na drugom mjestu i to upravo na onome od kojeg valja poi i s uvoenjem studija bosanske knjievnosti morate krenuti od koncipiranja iroko postavljenih kulturolokih studija koje koncipiranje, opet mora poeti promjenama njegove utemeljiteljske ideologije. Po definiciji, ulogu temeljitog graditelja nacionalnog identiteta najbolje obavljaju loi pisci, naime, nacionalna im je dimenzija temeljna dimenzija djela/pisanja. Kao i u sluaju stilskih formacija, pokazuje se da samo loa knjievnost ostaje u okvirima obrasca/paradigme. Kvalitetna literatura hermafroditski prekorauje zadate granice bolje reeno granice se upisuju i relativiziraju u njoj samoj. Evidentno je da diljem naih nacionalnih studija knjievnosti nacionalni stratezi uzdiu i etabliraju uglavnom loe pisce. Isto tako, kod dobrog pisca, oni e pronai i izvui tek tu jednu jedinu (nacionalnu) dimenziju pa e ga tako iskvariti i uiniti neprepoznatljivim. Nastavi li se dosljedno baviti piscima, nacionalni e strateg (imagolog) nakon sociologije naciona ipak morati zavriti u antropologiji knjievnosti pa, bude li konzekventan do kraja (a to najee nije), zavriti tamo odakle je i krenuo od istine da ljudi nepojamno lie jedni na druge te da razlike i nisu tako velike kako se njemu to bilo uinilo. To, to se tie pisaca. No, ako u razgovoru krenemo od literature, tada stvari izgledaju sasvim drugaije i mnogo jasnije. Ne najmanje iz razloga da literature meusobno komuniciraju vezama koje nam tek predstoje za otkrivanje i koje najee nemaju nikakve veze s pievim privatnim i nacionalnim ivotom. No, budui da suvremeni koncepti studija knjievnosti, shodno karakteru otvorenih sveuilita, ne mogu biti klasifikacijski ili selekcionarski rezervati kulture (modernistiki muzeji pisane rijei), kvalitativne standarde i prethodne vrijednosne radove moraju obaviti i postaviti instituti koji e se baviti nacionalnim knjievnostima. Sveuilite e tako p/ostati otvoreno, spremno za promjene i dinamino i na usluzi najirim interesima razliitih studentskih interesa i profila. Problemi s pravilom da se nastavni planovi/programi mogu mijenjati tek svake etvrte godine (studenti imaju pravo zavriti fakultet po programu i planu po kojem su ga i upisali) nestaju u trenutku kada im omoguite da se svakog semestra u mnoini ponuenih kolegija opredjeljuju za one koji im najvie konveniraju. Time se sveuilitu otvara mogunost neophodnog stalnog dinamiziranja i usavravanja koje e stii pratiti suvremene znanstvene i kulturoloke trendove i, s druge strane, studenti dobijaju mogunosti kontinuiranoga preusmjeravanja svojih interesa (koje, ne zaboravimo, i plaaju!) Da bismo nae studije mogli usmjeriti ka kulturolokim studijima, a to je danas nuno iz mnogih i znanih razloga (relacijsko-kontekstualni diskurs itanja namjesto esencijalistiko-ontolokoga, izmjena u konceptualizaciji samog pojma knjievnost itd.), moramo inaugurirati studij bosanske knjievnosti i institucionalno ga ojaati. Tada e mnoga pitanja, pa i pitanja
5

Razlika/Diffrance broj 2 - casopis za kritiku i umjetnost teorije

identiteta, biti razumijevana u sasvim drugom kljuu jer kulturoloki studiji nuno ukljuuju i studije drame, filma, ene, identiteta, drugoga Temeljnom razlikom spram modernistiki koncipiranih studija koji se iscrpljuju u nametnutim i sterilnim pitanjima iji je koji pisac (jer se temelje na mehanizmima svrstavanja i iskljuivanja drugoga), temeljna bi strategija kulturoloki koncipiranih studija bosanske knjievnosti bila strategija ukljuivanja. Taj put ka drugome, to kulturoloki studiji ine, nezamisliv je ako se pred njim, tim drugim, zatvaraju oi samo zato to nije objekat/predmet jedne konzervativne i zatvorene institucije studija. Tek kada se drugi pone ukljuivati, tada se i zainje istinska pria o identitetu. Tek tada i na ovome mjestu ona za nas postaje bitna. 4. Begi o identitetu bosanskohercegovake knjievnosti Begi je bio za spoj teritorijalnog i nacionalnog mjerila u definiranju sutine knjievnosti s ovih prostora3. Teritorijalnom, republikom, ili dravnom definiranju knjievnosti doprinosile su sve panorame, prikazi ili antologije bosanskohercegovake knjievnosti od 1945. godine, s tim da nijedan od tih knjievnohistorijskih prikaza nije upotrebljavao pojam bosanskohercegovaka knjievnost. Osim teritorijalnog bilo bi opravdano govoriti i o nacionalnom naelu, pa prema tome, na primjer, opravdano je govoriti i o muslimanskim (pa i jevrejskim) piscima u BiH i o njihovoj knjievnosti. (v. Simpozijum, s.73). Sam Begi se priklanja Vukovievom nazivu bosanskohercegovaka knjievnost za literaturu nastalu u BiH. Takvom nazivu suprotstavio se Miodrag Bogievi te predloio naziv knjievnost naroda BiH, protivei se bosanstvu u knjievnosti. O stavovima Muhameda Filipovia o bosanskom duhu u knjievnosti, rekao je da su nesporazum, kalajevtina, bonjatvo, odnosno, objektivno, poricanje prava na nacionalnu pripadnost, zaviajnost i ravnopravnost, ili suprotno, shvatanje nacionalne supstance koja bi prerasla u nacionalizam, elju za poreenjima i primatima... On prije pristaje na naziv muslimanska knjievnost i na naelo nacionalnog koncepta studija knjievnosti, nego na neku bosansku jedinstvenost. Risto Trifkovi, pak, mislio je da je bitan odnos primarnosti i izvedenosti. Stvarno postojanje bosanskohercegovake knjievnosti je primarnost, dok je njeno pripadanje ograncima istorodnih literatura, srpskoj i hrvatskoj izvedenost. Veselko Koroman je bio za naziv knjievnost u BiH a Nenad Radanovi porie knjievno-teoretske vrijednosti i fundiranosti (termina) muslimanska knjievnost i muslimanski roman koje je Begi upotrebljavao u vezi s romanom Dervi i smrt. Mladen Oljaa je podrao Begia u priznavanju nove bosanske stvarnosti, te podrava Begievu koncepciju bosansko-hercegovake knjievnosti, a posebno, postojanje muslimanske knjievnosti - ako to budu htjeli pisci Muslimani u Bosni.

O tome v. . Filandra, Bonjaka poltika u 20. stoljeu, Sejtarija, Sarajevo, 1998, str. 259-268. 6

Razlika/Diffrance broj 2 - casopis za kritiku i umjetnost teorije

Nakon simpozija uslijedio je niz polemika i Begi je morao objanjavati i braniti svoje stavove. Osporavajui apsolutnu valjanost mjerila vrijednosti knjievnog djela u nacionalno sloenim sredinama, Begi Bogievievo shvatanje jedinstva bosanske knjievnosti kao knjievnosti naroda BiH u tekstu U emu su razlike oznaava nedijalektikim, ahistorijskim i unitarnim. Bogievi, po njegovom miljenju, uope ne uvaava knjievnosti naroda i porie postojanje muslimanske knjievnosti u prolosti. Prema Bogieviu, veli Begi, u vrijeme antia i Duia nije postojala i muslimanska knjievnost, pored srpske i hrvatske. Pa kako to da jedan narod nikad ne osjeti potrebu da se i knjievno izrazi; u stvari, iako je imao svoju knjigu na orijentalnim jezicima kao hrvatski narod to je imao na latinskom, zatim alhamijado-literaturu, potom vrlo bogatu narodnu knjievnost, poeziju, lirsku, lirsko-epsku i epsku, te pripovjetku, a zatim dvadesetak znaajnih svojih pisaca prije 1914, taj narod nema pravo, prema Bogievievu miljenju, da kae: eto moje knjievnosti, ja sam postojao odavno u Bosni i Hercegovini, ali tek mi je socijalizam dao pravo na ime i slobodan opstanak pita se u pomenutom tekstu. Da su Begieva neslaganja s nepriznavanjem autentinosti i autohtonosti bosanskohercegovake knjievnosti imala i dovoljno argumentacijskoga materijala svjedoi i Antologija pripovjedaa iz BiH autora Vuka Krnjevia koji je izostavio bosanskohercegovake pripovjedae Hrvate i Muslimane, tako da ih uope nema prije meuratne epohe uoava Begi. U knjizi Savremena knjievnost u BiH R. Trifkovi opirno govori o Koiu, koji je umro 1916. godine, bez spomena ikakve pripovijedne literature tog doba izvan srpskog naroda a ne spominje (se) ni u kom vidu nesumnjivo najreprezentativniji bosanskohercegovaki pjesnik Skender Kulenovi. U pismu direktoru Odjeka edi Kisiu Begi osjea da ponovno mora objanjavati svoja stajalita. To je kratko pismo razradba kvaliteta i stremljenja bosanskohercegovake knjievnosti koja se polagano (uz)dizala iz nacionalnih stisaka susjednih knjievnosti. On sada precizira stavove oko pitanja bosanskohercegovake knjievnosti, iste one stavove koje je zastupao i u referatu na simpoziju. Sada se koncentrira na dva, po njegovom miljenju, bitna pitanja. Na prvom mjestu eli razjasniti sve potekoe koje se javljaju prilikom aksiolokih kontroverzi ukoliko se pone govoriti o knjievnim vrijednostima unutar jedne vienacionalne zajednice kao to je Bosna i Hercegovina, dok se drugo pitanje dotie razine dostignute samosvijesti jedne knjievnosti koja je svoju integralnost i svoju punu vrijednost dosegla, kako veli, tek nakon oslobodilake revolucije u II svjetskom ratu. 5. Bonjaci i nacionalni identitet Ustvrdim li da je moj povijesni i nacionalni identitet bonjaki (prije i iznad svega), znam da bez institucionaliziranja (i) studija bonjake knjievnosti nema niti studija bosanske knjievnosti, jer da bismo krenuli u susret drugima (u BiH) moramo znati ko smo, odakle smo i kuda stremimo kada tim drugima, u dijalogu, dopustimo da nas mijenjaju. No, ako je moj povijesni identitet bosanski, tada me takva konstrukcija identiteta u startu ne ostavlja
7

Razlika/Diffrance broj 2 - casopis za kritiku i umjetnost teorije

ravnodunim naspram u ovim prostorima ve povijesno ukljuenih (i) drugaijih identiteta: jevrejskoga, enskoga, romskoga, ruralnoga, hrvatskoga, srpskoga i, naravno, bonjakoga te evropskoga u najirem epistemolokom smislu. Ta me iroka ishodina osnovica bosanstva preko imagologije ukljuivanja razliitih identiteta uvijek vraa samome sebi i stalno tako. Kao da ne mogu biti (pravi) Bonjak a da nisam (makar istodobno, ako ne) prije toga (i) Bosanac. Kao? 6. Za kraj No, moda bi pitanje, na kraju, valjalo obrnuti, pa sa zamornih i uglavnom neplodnih diskusija stvari obrnuti tako da umjesto identiteta naih studija ponemo govoriti o studijima naih identiteta. Drim da bi rasprava bila plodonosnija, a rasprava nije li to sam studij? Bili bi to dakle, studiji koji bi ukljuivali a ne propisivali i/ili iskljuivali razliite knjievne prakse i injenice. 7. Dodatak Na kraju, sjetimo se da Andriev fra Petar, umnaajui ponovno svjetove svojom priom o prokletoj avliji, skoro pa da progovori ustima, glasom i identitetom amilovim dok pria o sebi. Njegovo ga iskustvo s putovanja po osmanskoj Turskoj vraa u Bosnu promijenjenim i sasvim drugaijim od onoga koji je iz nje izaao. Tim dinaminim pulsiranjima, odlascima i povracima, na stalnoj i nemirnoj granici partikularnoga identiteta i velikih pria/imperija, sama Bosna kao da najbolje uspijeva. Kao da joj je to i udes i ures.

Razlika/Diffrance broj 2 - casopis za kritiku i umjetnost teorije