NIKO-i-NITA U jedan djeiji dom dovedoe novog djeaka koji ree upravnici da se zove Nikoi-Nita.

Bio je vaih godina, neto mlai od Adija i neto stariji od Parija. Sve domce iznenadi njegovo ime, ali od svega vie iznenadi ih njegovo ponaanje, njegovo dranje. Bio je onizak,vrstih ramena, povee glave, oian, s bijelim oiljcima na glavi, poderanog dempera, prljav. Svi su ga paljivo gledali. On je bio neobino miran. Nije se bojao djece i nije se radovao to ih vidi.Izgledalo je kao da ih nije osobito zarezivao. I to je bilo prvo to se domcima nije dopalo. Ruavalo se u dugakom hodniku, i hrana se uvijek dijelila sa ela stola. Takav je obiaj u domovima. Naelu stola su sjedili najjai djeaci, te redom slabiji i slabiji, do kraja stola.Kad je Niko-i-Nita doao, bila je nedjelja i bilo je vrijeme ruku. Nedjeljni ruak je dobar i bude kolaa, na kraju ruka. Poto su domci posjedali po svome redu, svi su oekivali da e i novajlija: prvo stati sa strane, odmjeriti red i izabrati sebi mjesto koje mu pripada po jaini.Biranje mjesta za stolom je prirodan red stvari i svi su to znali, i svi su to ve inili. Kako zna svoje mjesto? viete pitati. Novajlija najee pogrijei u odabiranju mjesta i tada mora da se tue sa onim ispred kojeg je sjeo. Ko pobijedi ide zajedno mjesto naprijed, prema elu stola, prema masnijoj orbi i veem komadu kruha. To se ponavlja sve dok nekoga ne pobijedi i zaustavi se ispred pobijeenog. I mi se u obdanitu tuemo za pianje, ree Fari. Ja piam trei: Irhad, Slobodan Pavi pa ja. To je to, ree tata. Tako je i u sportu. Prva savezna nogometna liga i onaj sto u djeijem domu ista je stvar. To je odabiranje vrste i to sam vam ve spominjao i to je prvi zapazio onaj bradati Englez koji se zove Darvin. Ko pobijedi protivnike bude prvi. I kad poemo na selo mome prijatelju vori, i kad kupimo koko i donesemo je meu njegove kokoi, isto e se dogoditi. Samo ne u odnosu na vrh stola ili u odnosu ko e prvi piskiti, ve u odnosu na pijevca. I ta je bilo s Nikom? pitatete. Niko-i-Nita jednostavno nije htio da se tue za mjesto, sjeo je posljednji i strpljivo ekao da jelo dobiju svi prije njega. Tako je izgubio vanost i poeli su neki poslije ruka da ga tuku, ak i neki koji su bili manji od njega. Jedan drzak djeak oteo mu je i kola koji je Niko drao u ruci, zagledao ga i pomalo grickao, kao da mu je bilo ao kolaa ili kao da je elio da to dulje uiva u jedenju. I? Nita. Niko je tuno pogledao za kolaem, drski djeak je smjesta smazao cijeli kola i nije se vie obazirao. Samo je krajikom oka pogledao da li ga upravnica gleda. Znao je da ga niko od djece ne smije prijaviti. Da ga je neko prijavio djeak bi otiao u dom za besprizorne djeake, ali bi taj prijavilac dobio batine. To je zakon i tog zakona su se pridravali. I?

Tako je bilo i ponedjeljkom, i utorkom, i srijedom... Jednog ponedjeljka doe u dom hitna pomo i ljekar pripremi igle za davanje vakcine. Svi domci su se manje-vie pribojavali injekcije, i oni najjai, neki su bjeali u zahod pa ih jeupravnica zvala, a oni najblii oigledno su se ustezali. Niko-i-Nita se zadesio blizu, Ijekar ga pozva i Niko primi injekciju tako jednostavno kao da mu je zraak svjetla pao na miicu. Niko se izmakao ustranu i samo je ovako drao prst na komadiu vate koja je zaustavljala krvarenje.Domci su to vidjeli. U petak je nestalo vode u domu i upravnica izvede domce da se umiju hladnom vodom i zube operu. Tada je bio kraj novembra, studena voda, a Niko skinuo koulju, izuo cipele,zagazio u rijeku i oprao se ledenom vodom. Poslije ovakvih dogaanja neki domci, koji sjede pri kraju stola, nudili su da Niko sjedne ispred njih. On ree "Samo vi sjedite na svojim mjestima". Nita vie nije govorio. Takvih ponuda bilo je i za veerom. Nekim djeacima nije bilo pravo to Niko sjedi na kraju. eljeli su da se potuju pravila domskog ponaanja, da svako bude na mjestu koje mu pripada, ali Niko-i-Nita ostade miran. Idue nedjelje trojica su ga udarala akama po glavi i pleima, jedan mu je potrgao spavau koulju, a Niko je samo povio svoje tijelo, stavio krupne ake uz lice i mirno otrpio sve udarce i poniavanja koja su nastavljena i poslije tue. Bacili su mu etkicu za zube u kantu za smee i papue kroz prozor. Najvie zla u tome inio je djeak sa ela stola, zvani Krakono. Dok nije doao Niko, on je tukao druge djeake. Prvo je tukao svakoga novajliju i traio da mu daju dio svoje hrane, a kola obavezno. To se saznalo i upravnica je nedjeljom nadgledala jedenje kolaa, ali slabiji djeaci su folirali da jedu, krili su kolae i kriom stavljali u male kesice vezane oko pasa. U tim kesicama, skrivenim meu nogama, ti jadni djeaci su iznosili kolae i davali ih Krakonou ili nekome drugome koga on odredi. Djeaci koji su uredno donosili kolae mogli su se nadati da Krakono ponekad ostavi koju mrvu i njima, tek toliko da probaju. Krakono je mogao pojesti stotinu kolaa. Kad je opet bila nedjelja i kad su podijeljeni kolai, Niko je svoj odmah smazao u dva zalogaja. Krakono ga je gledao s vrha stola kako jede i zaprijetio mu. To su bile domske grimase i sitne, nevidljive, ali znaajne domske kretnje. Svi su znali dae Krakono poslije ruka isprebijati neposlunog Niku. Krakono nije odmah krenuo. Saekao je spavanje, saekao je da upravnica pogasi svjetla u sobama i tada je ustao i rekao Niki da ustane. Prije toga su dekama zastrli prozore da se nevidi svjetlo i poela je tua meu krevetima. Krakono i Niko tukli su se akama i mogli su upotrebljavati samo tijelo protiv tijela. U okraju su poderali jedan drugome pidame i nastavili tuu sasvim goli. Niko nije spavao. Svi su sjedili na krevetima i gledali. Niko nije izustio nijednu rije. Samo seulo stenjanje dvojice boraca u hrvakim zahvatima i potmuli jauci od bolova. Poslije borbe koja je trajala neodreeno dugo, moda itav sat i po, Niko-i-Nita je oborio Krakonou, i to pleima na pod, i sjeo mu na prsa. Krakonou je tekla krv izusta a Niki je krvarilo uho od ujeda. Bili su jo umazani krvavim pljuvakama i znojem. To je bio kraj borbe i kraj Krakonoeve vladavine. Sutradan se to proulo u domu i domci su tada saznali da je Niko-i-Nita doao iz doma za besprizorne u njihov dom da se popravi i da bude kao ostali djeaci.

Jo nekoliko dana je hrana dijeljena kao ranije, a onda u nedjelju, kad je kuharica potegla prvu kutlau nad prvim tanjirom u dugakom redu djeaci sa vrha stola, i sam Krakono, prevrnuli su svoje tanjire i to je bio znak da se od tog trenutka hrana poinje dijeliti s drugog kraja stola. Od tada je Niko prvi dobijao jelo, slabiji djeaci oko njega ostali su na svojim mjestima i niko vie nije traio, nije ni smio traiti, da mu drugi daje svoj kola ili dio svoje hran e. Tako elo stola nije bilo tamo gdje je bilo nego tamo gdje je sjedio Nikoi-Nita.

BILJEKA O PISCU ALIJA ISAKOVI (1932-1997.), zavrio je Geoloku tehniku kolu u Beogradu iFilozofski fakultet jugoslavenske knjievnosti i srpskohrvatski jezik u Sarajevu. Promijenioje mnoga zanimanja prije nego je poeo pisati. Bio je tvorniki radnik, istraiva urana(prospektor), tehniar u geofizici, tv-scenarist, urednikasopisa za knjievnost "ivot",urednik edicije Kulturno nasljee u "Svjetlosti". Ovo mu je prva knjiga namijenjena mladima. U knjievnost je uao romanom "Sunce o desno rame", zatim je objavio vie knjiga proze,knjigu drama "Krajnosti", knjigu putopisa "Jednom" i knjigu "Neminovnosti", koja donosiIsakovieve tekstove o batini i naem jeziku. Bavio se i knjievnohistorijskim radom ipriredio prvu antologiju muslimanske knjievnosti "Biserje", izbor bosanskohercegovakogputopisa "Rodoljublje", priredio zbornik radova "Hasanaginica, 1774-1974", i brojne drugeknjige starijih pisaca.

Alija Isakovi (Bitunja kod Stoca, 1932, - Sarajevo, 1997), bonjaki kulturni pregalac romansijer, pripovjeda, radio-dramski, televizijski i dramski pisac, putopisac, aforist, lekiskograf i historiar jezika i knjievnosti.

Biografija
Osnovnu i srednju kolu pohaao je u Bitunji, Stocu, Zagrebu, Crikvenici, Panevu i Beogradu, a Filozofski fakultet - Jugoslavenske knjievnosti i srpskohrvatski jezik, u Sarajevu. Bio geoloki tehniar, prospektor urana, TV-scenarist, urednik asopisa ivot, urednik edicije Kulturno nasljee BiH u sarajevskoj Svjetlosti. Priredio je vie djela muslimanskih pisaca i posebno prvu antologiju muslimanske knjievnosti Biserje 1972, prvi izbor bosanskohercegovakih putopisaca Hodoljublje 1973, zbornik radova Hasanaginica, 1774-1974, anegdote Nasrudina-hode 1984, te sa Hademom Hajdareviem izbor iz asopisa Behar 1900-1911 Nagraivan za prozno i dramsko stvaralatvo. Pogleda li se sveukupno Isakovievo djelo, moda i nehotice se namee usporedba s jednim kljunim prethodnikom, Safvet begom Baagiem. Ono to Baagi bijae na prekretnici vijeka,

spiritus movens bosansko-muslimanskoga opega preporoda- to je Isakovi ponovio na koncu vijeka. Kao izvorni pisac u vie anrova (roman, drama, putopis, pripovijetke) Isakovi tek eka na pravo vrednovanje, i slobodno se moe rei da je njegovo djelo kao kreativnog autora poneto zanemareno. No, ve je sigurno da je Isakovi ostvario kapitalna djela na dva podruja:

kao antologiar i publicist, Alija Isakovi je doprinio ne samo reafirmaciji mnogih

bonjakih pisaca, nego jo vie marginaliziranoj i potiskivanoj bonjakoj tradiciji pisane rijei. Budui da je pisao i publicirao u zaguljivim vremenima komunistikih pritisaka, pokazavi i osobnu graansku hrabrost, to su vrijednije njegove antologije i studije poput BISERJE. Izbor iz muslimanske knjievnosti. Stvarnost, Zagreb, 1972 i O nacionaliziranju Muslimana. 101 godina afirmiranje i negiranja nacionalnog identiteta Muslimana. Globus, Zagreb, 1990, u emu je utro putove buenju i osvjeivanju nacionalnoga bia Bonjaka muslimana.

kao leksikograf, Isakovi je nezaobilazan u oblikovanju bosanskog jezika. Njegovi rjenici,

Rjenik karakteristine leksike u bosanskome jeziku, Sarajevo 1993, te Rjenik bosanskoga jezika, Sarajevo 1995, prekretnice su u bonajkoj leksikografiji. Zanimljivo je da je Isakovi, koji nije bio profesionalni lingvist, ostvario fundamentalna djela na polju rjenikopisanja. Moda je tomu jedan od uzroka i to to kolovani strunjaci, dijelom iz karijeristikih razloga, a i nedostatne nacionalne kristaliziranosti, nisu bili sposobni za takvo ostvarenje. Uz ovo valja napomenuti i da je najopseniji i najkvalitetniji hrvatski jednojezini rjenik druge polovine 20. vijeka isto stvorio ne kolovani lingvist, nego knjievnik Julije Benei. Uzme li se sve u obzir, neprijeporno je da je Alija Isakovi jedan od utemeljitelja, a zasigurno najvaniji oblikovatelj i poticatelj moderne jezike kulture u Bonjaka, to je osnova nacionalne kulture na svim poljima.

Djela [uredi]
1. Sunce o desno rame, roman, Matica srpska, Novi Sad, 1963. 2. Semafor, pripovijetke, Veselin Maslea, Sarajevo, 1966. 3. Prednost imaju koji ulaze, Svjetlost, Sarajevo,1971. 4. Graa za bibliografiju muslimanske knjievnosti 1883-1971, ivot, XXI/1972,4,437-467; 5-6, 571-605; - BISERJE. Izbor iz muslimanske knjievnosti, Stvarnost, Zagreb, 1972, str. 453-518. 5. Graa za bibliografiju bosansko-hercegovakog (1842-1970), Hodoljublje, Svjetlost, Sarajevo, 1973, str. 516-538. 6. Bibliografija radova o Hasanaginici 1774-1974., Hasanaginica 1774-1974., Svjetlost, Sarajevo, 1975.

7. Taj ovjek, Pripovjetke, Prva knjievna komuna, Mostar, 1975. 8. Krajnosti, drame, (To, Generalijum, Kraljevski sudbesi stol), Drame, Svjetlost, Sarajevo, 1981. 9. Hasanaginica, drama, Sarajevo, 1982. 10. Jednom, putopisi, Prva knjievna komuna, Mostar, 1987. 11. Sunce o desno rame, roman, pripovjetke, Svjetlost, Sarajevo, 1984/1985 (Savremena knjievnost naroda i narodnosti Bosne i Hercegovine, knj. 35.) 12. Pobuna materije, roman, Svjetlost. Sarajevo, 1985. 13. Neminovnosti. Batina. Kritika. Univerzal, Tuzla, 1987. 14. Lijeve prie, Svjetlost, Sarajevo, 1990, - Prireena djela 15. Avdo Karabegovi Hasanbegov: Izabrane pjesme, Zora, Zagreb, 1967. 16. Biserje, Izbor iz muslimanske knjievnosti, Stvarnost, Zagreb, 1972. 17. Hodoljublje, Izbor iz bosansko-hercegovakog putopisa ( 1842-1970), Svjetlost, Sarajevo, 1973. 18. Edhem Mulabdi: Izabrana djela. Knjiga I-II, Svjetlost, Sarajevo, 1974. 19. Hasanaginica, 1774-1974, prepjevi, varijante, studije, bibliografija, Svjetlost, Sarajevo, 1975. 20. Hasanaginica (Hasanagaino) 1774-1974., Esperanto ligo Bosnio Hercegovino, Sarajevo, 1975. 21. Osman - Aziz (Osman Nuri Hadi i Ivan Milievi): Izabrana djela, Knjiga I-II, Svjetlost, Sarajevo, 1980. 22. Nasrudin Hoda, Anegdote, Svjetlost, Sarajevo, 1984; 2. izd. 1986. 23. Ahmed Muradbegovi: Izabrana djela, Knjiga I-III, Svjetlost, Sarajevo, 1987. 24. O nacionaliziranju muslimana. 101 godina afirmiranje i negiranja nacionalnog identiteta Muslimana, Globus, Zagreb, 1990. 25. Biserje, Izbor iz muslimanske knjievnosti, Drugo, proireno izdanje. Otokar Kerovani. Opatija, 1990.

poderanog dempera vrstih ramena, povee glave, s bijelim oiljcima neobino miran najjai djeaci drzak djeak besprizorne djeake